ENCIKLOPEDIJA

I
A-G
OZ

MUZIKA

ZAGREB UGOSLAVENSKI

AVCAVLXXI ZAVOD

L E K S I K O G R A F S K I

JUGOSLAVENSKI LEKSIK'

FSKI ZAVOD, ZAGREB

TISAK, B A K R O T I S A K , O F F S E T I UVEZ G R A F I K I ZAVOD HRVATSKE, ZAGREB

Drugo izdanje Muzike enciklopedije izlazi proireno u tri sveska. Sva ranije objavljena materija pregledana je i dopunjena novim biografskim i bibliografskim podacima. U drugo izdanje uvrtena su mnoga nova imena kompozi tora, muzikologa i muzikih umjetnika koji su u meuvremenu zauzeli odreeno mjesto u muzikom ivotu svojih zemalja; unijeti su podaci iz podruja jazza kao i zabavne muzike, koja sve vie ulazi u svakodnevni ivot suvremenog o vjeka. Obraeni su i novi muziki pojmovi na polju tzv. avangardne muzike, kojih nije bilo u ranijem izdanju. Smatrajui da su koreografi i baletni umjetnici ravnopravni partneri ostalim muziko-scenskim radnicima, redakcija je unijela itav niz novih imena s tog podruja. Radi boljeg pregleda narodna muzika svakog naroda izloena je u novom izdanju u istom lanku s umjetnikom. U nastojanju da nova edicija i u ovom pogledu dosegne nivo nacionalno reprezentativnog djela, redakcija je posvetila punu pozornost sintetikom prikazu muzike kulture jugoslavenskih naroda i na rodnosti. to se tie likovne opreme, znatno je proiren ilustrativni dio i povean broj likovnih priloga u bakrotisku i u boji.

MUZIKA ENCIKLOPEDIJA
3

Glavni urednik

Kreimir Kovaevi

lanovi redakcije Ivona Ajanovi, Dragotin Cvetko, Stana uri-Klajn, Cvjetko Ivanovi, Marija Kuntari, Dragoslav Ortakov, Mladen Pozaji

Sekretar Krasna Panjkota Glavni redaktor ilustracija Koraljka Kos Redaktor ilustracija Mirjana Petrievi

Tehnika redakcija Duan vab i Branimir Sokol

SURADNICI U I SVESKU

Andrija Tomaek, prof. Muzike kole Pavao Markovac, Zagreb A. Vi. Albe Vidakovi, prof. Teolokog fakulteta, Zagreb B. A. Branka Anti, akademski muziar, Zagreb B. Buj. Dr. Bojan Buji, prof. Univerziteta, Reading B. D. Branko Dragutinovi, dramaturg oVere Narodnog pozorita, Beograd B. I. Bojana Ivanevi, prof. Muzike kole Vatroslav Lisinski, Zagreb B. Lk. Borut Loparnik, urednik III programa Radio-televizije, Ljubljana B. S. Branimir Saka, kompozitor, Zagreb B. a. Dr. Boidar irola, muzikolog i kompozitor, Zagreb Bi. R. Biserka Rako, redaktor JLZ, Zagreb C. I. Cvjetko Ivanovi, glavni urednik Radio-stanica, Titograd C. R. Cvjetko Rihtman, akademik, prof. Muzike akademije, Sarajevo D. Co. Dr. Dragotin Cvetko, akademik, prof. Filozofskog fakulteta, Ljubljana D. ol. Dragutin oli, prof. Muzike akademije, Beograd D. Ov. Dragoslav Ortakov, docent Visoke muzike kole, Skopje D. Pl. Duan Plava, prof. Muzike kole >Isidor Baji, Novi Sad D. Ps. Dragomir Papadopolos, prof. gimnazije, Beograd D. Sn. Duan Skovran, prof. Muzike akademije, Beograd Di. S. Dr. Dimitrije Stefanovi, vii nauni suradnik Muzikolokog instituta, Beograd D. J. ura Jaki, direktor Muzike kole Josip Slavenski, Beograd . Ra. oko Radovi, muziki urednik Radio-stanice, Titograd E. Hk. Emil Hajek, prof. Muzike akademije, Beograd E. Kr. Erika Krpan, muziki kritiar, Zagreb F. L. Franjo Lui, prof. Muzike akademije, Zagreb G. J. Dr. Gavro Jakeevi, direktor Srednje muzike kole, Sarajevo G. Kr. Gordana Krajai, prof. Muzike kole Josip Slavenski, Beograd H. P. Dr. Hubert Pettan, prof. Muzike kole Vatroslav Lisinski, Zagreb H. U. H. Helena Uhlik Horvat, kostimograf Narodnog pozorita, Sarajevo I. A. Ivona Ajanovi, redaktor JLZ, Zagreb I. Hg. Dr. Ivan Henneberg, direktor Zavoda za zatitu autorskih malih prava, Zagreb 1. Me. Ivo Malec, kompozitor, Pariz I. Su. Dr. Ivo Supii, prof. Muzike akademije, Zagreb J. As. Josip Andreis, prof. Muzike akademije, Zagreb J. Bez. Dr. Jerko Bezi, nauni suradnik Instituta za narodnu umjetnost, Zagreb J. Bur. Jovan Bandur, prof. Muzike akademije, Beograd J. Gc. Janko Grilc, ef muzikog odjela Radio-televizije, Ljubljana J. Mvi. Jovan Miloevi, prof. Muzike kole, Cetinje J. S. N. Jelka Stamatovi-Nikoli, prof. Muzike akademije, Beograd J. Se. Dr. Joe Sivec, docent Filozofskog fakulteta, Ljubljana J. ip. Janka ipu, akademski muziar, Zagreb

A. Koc. A. Pr. A. Rij. ljana A. To.

Akil Koci, muziki urednik Raio-stanice, Pritina Dr. Anreja Preger, prof. Muzike akademije, Beograd Dr. Andrej Rijavec, docent Filozofskog fakulteta., Ljub-

Katarina Bedina, bibliotekar Filozofskog fakulte Ljubljana K. Ko. Dr. Kreimir Kovaevi, prof. Muzike akademi Zagreb K. Ks. Dr. Koraljka Kos, docent Muzike akademije, Zagi L. Ai. Lorenc Antoni, muziki urednik Radio-stanice, Priti L. M. Lazar Marjanovi, prof. Muzike akademije, Beogi L. Vr. Lav Vrbani, prof. Univerziteta, Boston M. Ca. Milo Cipra, prof. Muzike akademije, Zagreb M. In. Milica Uijin, nauni suradnik Muzikolokog institu Beograd M. Ke. Milivoj Kerbler, prof. muzike, Zagreb M. Kri. Miro Krii, muziki publicist, Zagreb j M. Kun. Marija Kuntari, redaktor JLZ, Zagreb M. Maz. Mladen Mazur, muziki urednik Radio-stanice, Zagi M. Poz. Mladen Pozaji, prof. Muzike akademije, Sarajevo M. R. Mirko Ramov, asistent Glasbeno-narodopisnog i stituta, Ljubljana M. pe. Manica pendal, prof. Pedagoke akademije, Marit M. To. Dr. Mihovil Tomandl, publicist, Panevo M. V. Miodrag Vasiljevi, prof. Muzike akademije, Beogi M. 2. Dr. Milan epi, primarius, Zagreb Mi. Pa. Mirka Pavlovi, akademski muziar, Beograd N. D. Natko Devi, prof. Muzike akademije, Zagreb N. Ha. Nikola Hercigonja, prof. Muzike akademije, Beogi N. Kri. Nada Krii, muziki publicist, Zagreb N. Mi. Dr. Niko S. Martinovi, direktor Centralne bibliotei Cetinje O. D. Dr. Oskar Danon, ef-dirigent Slovenske filharmoni Ljubljana P. B. Petar Bingulac, prof. Muzike akademije, Beograd P. Me. Dr. Pavle Merku, urednik programa Slovenske stan: RAI Trst P. Mil. Predrag Miloevi, prof. Muzike akademije, Beogr P. i. Pavel ivic, prof. Akademije za glasbo, Ljubljana R. Redakcija R. A. Rafael Ajlec, muziki urednik Radio-televizije, Ljublja R. . Ratko urovi, prof. Akademije za pozorite, filrr televiziju, Beograd R. Pej. Roksanda Pejovi, prof. Muzike kole Stankovi Beograd Ra. P. Radmila Petrovi, nauni suradnik Muzikolokog i stituta, Beograd S. D. K. Stana uri-Klain, direktor Muzikolokog institu Beograd S. Pn. Svetolik Paan, prof. muzike, Beograd S. p. Slobodan piri, asistent Muzike akademije, Saraje T. Br. Tea Brunmid, muziki suradnik Zagreb-filma", Zagr T. Si. Todor Skalovski, dirigent Makedonske filharmoni Skopje V. Br. Vera Baver, redaktor JLZ, Zagreb j V. Mvi. Vlado Miloevi, akademik, Banja Luka
!

K. Be.

V. Pe. V. U. V. c. j Va. Ba. VI. M. Z. Gi. Z. Kr.

Vlastimir Perii, prof. Muzike akademije, Beograd j Vilko Ukmar, prof. Akademije za glasbo, Ljubljana | Dr. Vinko ganec, akademik, Zagreb

Vartkes Baronijan, muziki urednik Televizije, BeogE Vladeta Milankovi, akademski muziar, Beograd Zlatko Grgoevi, prof. Pedagoke akademije, Zagr Dr. Zmaga Kumer, vii nauni suradnik Glasbeno-n rodopisnog instituta, Ljubljana Z. Ku. Dr. Zija Kuukali, prof. Muzike akademije, Saraje

KRATICE
Archiv fiir Musikforschung Archiv fiir Musikwissenschaft Allgemeine Musikzeitung Acta Musicologica Autonomna Sovjetska Socijalistika Republika basso continuo eki Denkmaler deutscher Tonkunst Demokratska Republika Denkmaler der Tonkunst in der Tonkunst in Bavern Denkmaler Osterreich engleski francuski glasni (2-gl., dvoglasni) zavod kazalite MF Die Musikforschung MFM Monatshefte fiir Musikgeschichte MGG Die Musik in Geschichte und Gegenwart ml. mladi MQ Musical Quarterly NR Narodna Republika nem. nemaki njem. njemaki obj. objavio, objavljeno OKUD Omladinsko kulturno-umjetniko drutvo perz. perzijski PGM Publikationen der Gesellschaft fiir Musikforschung PJB Jahrbuch der Musikbibliothek Peters polj. poljski prer. preradio, preraeno RAM Rassegna musicale red. redigirao rev. revidirao, revidirano RIM Revue Internationale de Musique rkp. rukopis RKUD Radniko kulturno-umjetniko drutvo RM La Revue Musicale RMI Rivista musicale italiana rus. ruski S. San (sveti), Santa (sveta) s. a. sine anno SAD Sjedinjene Amerike Drave SAN Srpska akademija nauka SAP Socijalistika autonomna pokrajina

SBIM

grki Hrvatski glazbeni Hrvatsko narodno hrvatski Internationale Musikgesellschaft instrumentalni italijanski izdanje, izdao izvedeno Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti jugoslavenski Kirchenmusikalisches Jahrbuch knjiga Kulturno-umjetniko drutvo latinski latvij ski Die Musik madarski

Sammelbande der Internationalen Musikgesellschaft SFSR Sovjetska Federalna Socijalistika Republika SIM Revue de la Societe Internationale de Musique simf. simfonijski SMZ Schweizerische Musikzeitung (od 1961 Schweizerische Musikzeitung und Schweizer Musikpadagogische Blatter) SNG Slovensko narodno gledalie, Ljubljana SR Socijalistika Republika, Savezna Republika (Njemaka) srp. srpski SSR Sovjetska Socijalistika Republika St. Saint St. stariji, stoljee STMW Studien zur Musik\vissenschaft sv. svezak, sveti Sv. C. Sveta Cecilija panj. panjolski tal. talijanski
V.

VFMW Vierteljahrsschrift fiir Musikwissenschaft vok. vokalni ZFM Zeitschrift fiir Musik ZFMW Zeitschrift fiir Musikwissenschaft ZIMG Zeitschrift der Musikgesellschaft Z.NO Zbornik za narodni ivot i obiaje

vek

ILUSTRACIJE U I SVESKU

PRILOZI U BOJI BAROK. D. Hals, Koncert.................................................. CRKVENA MUZIKA. Psalterium chori )M, Zadar . . EMBALO. Djelo nepoznatog slikara.................................. EKA MUZIKA. Biblija iz Olomouca, minijatura . . . EGIPATSKA MUZIKA. Zidna slika, Teba...................... FRANCUSKA MUZIKA. Detalj tapiserije .................. GOTIKA. Zidna slika, minj, Istra.................................... PRILOZI U BAKROTISKU ARAPSKA MUZIKA...............................................................64 BALET ...........................................................................65,120 BALET U JUGOSLAVIJI.........................................120121 BAROK...................................................................................121 BOSANSKO-HERCEGOVAKA MUZIKA . . . . 232233 BUBANJ.........................................................................256257 CRKVENA MUZIKA...........................................................384 CRNOGORSKA MUZIKA.................................................. EMBALO............................................................................. DUHAKI INSTRUMENTI.............................................. FRULA.................................................................................. GAJDE .............................................................................. GITARA................................................................................. 385 408 409 632 632 633 136 368 392 400 504 608 704

<*fe

A, r. u osnovnoj dijatonskoj ljestvici C-dura i melodijskoj ljestvici c-mola VI stupanj. Kod starih Grka, kao prvo slovo alfabeta, najnii ton ljestvice i najdublji ton ljudskog glasa; u ranom srednjem vijeku, poetni ton ljestvice. U zemljama koje se i danas slue nazivima iz solmizacije, tonu a odgovara ton la. 2. Osnovni ton kod ugaanja instrumenata. Jo su stari Grci ugaali kitaru prema malom a. Danas se u orkestrima, komornim ansamblima, kao i pri muziciranju pojedinaca redovito uzima ton a1 (u Evropi fiksiran na 435,4 dvostrukih titraja, a u Americi na 440 dvostrukih titraja) kao osnovno uporite za ugaanje; u orkestru taj ton daje oboa. I glazbene viljuke, kojima se ugaaju klaviri, udeene su na ton a 1 (katkada i na a2, u Engleskoj esto na c2). -* Komorni ton 2. Dur-kvintakord i mol-kvintakord (malo slovo a) nad tonom a. 2. Tonalitet A-dura, odn. (ponajee malim slovom) a-mola. Nekada se (jo do sredine XVIII st.) A-dur oznaivao slovom A i jednom povisilicom (A#, a tako i drugi tonaliteti: F# = F-dur, D # = D-dur), dok su za mol-tonalitete sluila odgovarajua mala slova, kojima se dodavala povratilica ili snizilica (a i\ ili a h = a-mol). U starijim teoretskim djelima A-dur oznauje samo ton a, a a-mol ton as, tj. veliku (a), odn. malu tercu (as) iznad tona/. 2. Kratica za altus, odn. alt, kao i za antifona. 2. Talijanski prijedlog a susree se u oznakama za interpre taciju, za dinamiku, za broj izvodilaca itd. (a ue, a tre, poco
a poco)

AARON (Aron), Pietro, talijanski muziki teoretiar (Firenca, oko 1480 Venecija ili Firenca, oko 1545). Do 1521 vjerojatno u slubi pape Leona X, zatim krae vrijeme muziar katedrale u Imoliju, a oko 1523 kanonik u Riminiju; 1536 stupio u samostan u Bergamu. A. je jedan od prvih muzikih teoretiara koji je pisao rasprave na narodnom, talijanskom, jeziku a ne na latinskom. On iscrpno opisuje antiku muziku, instrumente, tonske rodove i dr. ali je vrijednost njegovih rasprava daleko vie u tome to izravno obraduju praksu svoga vremena. U rjeavanju aktualnih problema A. je napredan i instruktivan; tako, npr. meu prvima zagovara istodobno, vertikalno komponiranje sviju glasova polifonog djela namjesto tada jo uobiajenog pojedinanog, sukcesivnog, zatim poznaje estetsku vrijednost disonanca, a u odreenim sluajevima doputa ak i tritonus.

DJELA: Libri tres de Institutione Harmonica, 1516; Thoscanello de la Muica, 1523 (u kasnijim izdanjima Toscanello in Muica sa dodacima: Aggiunta de lui fatta, 1529, 1539 itd.); Trattato della natura et Cognitione di tutti gli toni di Canto Figurato . . ., 1525; Lucidario in muica di alcune oppemoni antiche et moderne . . ., 1545; P. AARON KAO UITELJ MUZIKE Drvorez iz djela Trattato della natura . . . di Canto Figurato. Venecija, 1525

Compendiolo di molti dubbi, segreti 0 sentenze intorno al Canto Fermo et Figu~ rato, posthumno, moda 1547. LIT.: A. Catelani, Pietro Aron, Gazzetta musicale di Milano, 1851. H. Riemann, Geschichte der Musiktheorie im IXXIX Jahrhundert, Leipzig 1898. G. Adler, Handbuch der Musikgeschichte, II, 2. izd. Berlin 1930. K. Jeppesen, Eine musiktheoretische Korrespondenz des friihen Cinquecento, AML, 1941. D. P. VC'alher, Pietro Aaron, MGG, I, 1951.

AAV, Eval, estonski kompozitor (Reval, 6. III 1900 21. III 1939). Uenik A. Kappa u Revalu. Ostavio je mnogo kompozicija u narodnom duhu, osobito na podruju vokalne muzike. A. je autor prve finske nacionalne opere Vikingi (1928). Uz to treba spomenuti simfoniju (1938) i simfonijsku pjesmu ivot (1934)AAVIK, Juhan, estonski kompozitor i dirigent (Reval, 29. I 1884 ). Studirao na Konzervatoriju u Petrogradu. Od 1911 dirigent simfonijskog orkestra Vanemuine, kasnije direktor Konzervatorija u Dorpatu; 192533 dirigent kazalita Estonia u Revalu, uz to profesor (192844) i direktor Konzervatorija. Od 1944 ivi u vedskoj. ABACO, 1. Evaristo Felice dali' i 2. Giueppe Clemente Ferdinando -> Dall'Abaco A BATTUTA (tal. po mjeri, u taktu), oznaka za vraanje na prvobitan tempo, povremeno naputen. Izraz a b, redovno se upotrebljava na zavretku recitativno-deklamatorskih odlomaka u kojima se izvodilac moe slobodnije odnositi prema tempu, ubrzavajui ga ili usporujui (-> A piacere, -> Ad libitum). ABBA-CORNAGLIA, Pietro, talijanski kompozitor, orgulja i muziki pisac (Alessandria, Pijemont, 20. III 1851 : 2. V 1894). Studirao na Milanskom konzervatoriju. Od 1880 orgulja katedrale u Alessandriji, gdje je osnovao muziku kolu.
DJELA: kompozicije za klavir i za orgulje. Opere: Isabella Spinola, 1877; Maria di Warden, 1884 i Una partita a scacchi, 1892. Pjesme. Aiessa di requiem 3 1876. SPISI: Sulla introduzione del canto popolare in tutte le tnasse di comunitd e spedalmente nella scuola, 1880; Storia e filosofia della muica. LIT.: V. Conzani di Revignano, Pietro Abba-Cornaglia e la sua Maria di Warden, Memorie biograflche e critiche, Alessandria 1885. G. Rossi, Musicisti nostri, Pietro Abba-Cornaglia, Rivista di storia, arte e archeologia della provincia di Alessandria, 1932. DJELA: simfonija u d-molu; koncert za klavir i orkestar; koncert za vio linu i orkestar. Sonata za klavir u c-molu. Opera Silgisunelm. Kantata Honteland ,' zborovi; solo-pjesme.

ABBADO, i. Michelangelo, talijanski violinist i muziki pisac (Abba, 22. IX 1900 ). Studirao na Milanskom konzervatoriju, violinu (E. Polo) i kompoziciju (G. Orefice). Izmeu 1919 i 1962 koncertirao po Evropi, Americi i Africi; prva violina kvarteta Malipiero (192734), lan trija Vidusso A. Crepax (193845) te osniva i dirigent (194162) prvog tal. ansambla za staru tal. muziku Orchestra d'archi di Milano. Uz to predavao na konzervatorijima u Palermu i Parmi, a 1925 preuzeo katedru za violinu na Konzervatoriju u Milanu. God. 1964 dokazao eksperimentalno, postojanje donjih parcijalnih tonova.
DJELA. SPISI: A. Vivaldi, 1943; Tecnica dei suoni armonici per violino (5 sv.), 1934; SulVesistenza dei suoni armonici inferiori, AML, 1964; lanci i studije. Obradbe i revizije djela Corellija, Torellija, Vivaldija, Paganinija, Per-golesija i dr.

2. Marcello, talijanski pijanist i kompozitor (Milano, 7. X 1926). Sin Michelangela. Studirao na Milanskom konzervatoriju (klavir kod R. Lorenzanija, kompoziciju kod G. F. Ghedinija). Od 1944 koncertirao u Italiji te na mnogobrojnim turnejama po Evropi, Americi, Africi i Aziji. Od 1958 vodio Liceo Musicale u Piacenzi, a od 1966 direktor je Konzervatorija u Pesaru.

ABBADO ABENDMUSIK
DJELA. ORKESTRALNA: Concerto, 1950; Doppio concerto za violinu, klavir i dvostruki komorni orkestar, 1965; Muica, 1954; Varijacije na Mozartovu temu za komorni orkestar, 1954; Hommage d Debussy, 1955; Costruzioni za 5 malih orkestara, 1963. KOMORNA. Tri gudaka kvarteta: 1947, 1953 i 1956; Divertimento za 4 duhaa i klavir; Concertante za klavir, klarinet, fagot, violonelo i udaraljke; 3 fantazije: I, za 12 instrumenata, I I, za 4 duhaa i 31 udaraljku, III, za rogove; sonata za flautu solo itd. KLAV IRSKA : 2 Ricercara ; Canzona; Variazioni sopra un minuetto di Bach i dr. Balet Scena senza storia, 1953. VOKALNA : Kantata; Ciapo za glas i 9 instrumenata; 15 Poene T'ang za glas i 4 instrumenta; zborovi.

ABBASSANDO (tal. umanjujui), umanjujui, priguujui snagu zvuka. ABBATINI, Antonio Maria, talijanski kompozitor (Citta di Castello, oko 15951677). Uenik brae Nanino. Bio maestro di cappella razliitih rimskih crkava (164066, 164957 i 1672 77 crkve Santa Maria Maggiore). Po svojim viezbornim, koncertantnim crkvenim djelima ide u glavne predstavnike rimskog visokobaroknog, monumentalnog stila. Kao operni kompozitor iao za dramatizacijom izraza i dao vaan prilog oblikovanju buffo stila, posebice operom Dal male U bene, jednom od prvih kominih opera uope.

58 lan dvorske kapele u Dresdenu. Od 1759 koncertirao u Lc donu, gdje doskora postaje komorni muziar kraljice Charlot Zajedno sa J. Ch. Bachom pokrenuo 1765 seriju Bach-Abel Cc certs, koji su odigrali vanu ulogu u londonskom muzikom votu XVIII st. God. 177581 odravali su koncerte u vlasti raskono ureenoj dvorani Hanover Square Rooms (to je sve 1874 jedna od najvanijih koncertnih dvorana Londona). Nak Bachove smrti (1782) A. je koncertirao u Parizu i u Njemak a od 1785 nastupao ponovo u Londonu kao gambist i kompozii u okviru novih Professional Concerts i Subscription Concerts. I je posljednji virtuoz na gambi, glasovit irom Evrope. Uenici mu bili medu ostalima violinist F. H. Barthelemon, violoneli J. Crosdill i J. Cervetto, te kompozitor i pijanist J. B. Cram Sljedbenik Mannheimske kole, A. je komponirao melodij dopadljivu, elegantnu instr. muziku. Karakteristine su njege vedre trostavane simfonije (esto nazivane uvertirama), dvos vani koncerti za embalo s menuetom kao zavrnim stavko te trija i kvarteti sa pjevnim Adagio-stavcima.
DJELA. ORKESTRALNA: 35 Simfonija; 10 koncerata za embalo klavir); 5 koncerta za flautu. KOMORNA: 20 gudakih kvarteta; lotrioson: 106 sonata (od kojih 32 za violu da gamba i continuo). NOVA IZD. : The Adagios, the Composition of the late C. Fr. Abel, t J.B. Cramer (sadri i Abelovu biografsku skicu od Ch. Burneva, 1820); 2 s fonije, u D-duru op. 10 i u A-duru op. 10, obj. H. Hockner (1932); 6 sonats violu da gamba i continuo obj. J. Bacher i W. Woehl (193742). LIT.: Ch. urney, A General Historv of Music, London 1879. Spitta, J. S. Bach, I, Leipzig 1873. H. Abert, Mozart, III, Leipzig 191.9 Ch. S. Terry, J. Chr. Bach, London 1929. A. Loezvenberg, Annals of Opi Cambridge 1943. H. F. Redlich, Abel, 1. Christian Ferdinand, 2. B Friedrich, MGG, I, 1951. 5. M. Helm, Carl Friedrich Abel Symphon Ann Arbor 1952. ,

DJELA. Opere : Dal male U bene (u suradnji sa Al. Marazzolijem, autorom 2. ina; libreto G. Rospigliosi), 1653; Jone, 1666; La Comica del Cielo ovvero La Baltasara, 1668. Dramatska kantata IlPianto di Rodomonte, 1633. CRKVENA: Mise za 416 glasova, 3 knj., 163850; Sacre Canzoni za 25 glasova, 6 knj.; Psalmi za 416 glasova, 4 knj. Teoretsko djelo: 14 Discorsi e Lezioni Accademiche. Suraivao na A. Kircherovu traktatu Musurgia universalis. Uredio vatikansko izdanje Inni della chiesa in canto gregoriano (1644). LIT.: H. Goldschmidt, Studien zur Geschichte der italienischen Oper im 17. Jahrhundert, Leipzig 1901. F. Coradini, Antonio Maria Abbatini, Arezzo 1922. R. Haas, Musik des Barocks, Potsdam 1928. K. G. Fellerer, Antonio Maria Abbatini, MGG, I, 1951.

ABBELLIMENTI (tal.), melodijski ukrasi (melizmi ili ornamenti). ABBEY, John, engleski graditelj orgulja (Whilton, 22. XII 1785 Versailles, 19. II 1859). God. 182630 radio u Parizu kod S. Erarda, a zatim se osamostalio. Uveo u francusku orguljsku gradnju englesku pneumatsku mehaniku. Sagradio brojne orgulje u Francuskoj (za katedrale u Rheimsu, Nantesu, Versaillesu, fivreuxu, Caenu, Amiensu, Rochelleu, Bayeuxu, za pariku Operu i nekoliko parikih crkava); gradio i za Junu Ameriku. ABBIATI, Franco, talijanski muziki pisac i kompozitor (Verdello, Bergamo, 14. IX 1898 ). Studirao kompoziciju na Konzervatoriju u Torinu, a muzikologiju kod G. Cesarija. Muziki kritiar listova Secolo Sera (od 1928) i Corriere della sera (Milano, od 1935). Osnovao (1949) i ureduje mjesenik La Scala.
DJELA. SPISI: Storia della muica (5 sv.), 193946 (do danas najopseniji talijanski prirunik za opu povijest muzike; novo izd. 1954); La vita e le opere di G. Verdi (4 sv.), 1959; Scritti inediti di G. Cesari, 1937; vodi operi Peter Grinies B. Brittena, 1947. KOMPOZICIJE: simfonijska pjesma II Canto d'Avila. Gudaki kvarteti; sonata za violinu i klavir; sonata za violonelo i klavir. Klavirske kompozicije. Zborovi; pjesme.

ABBREVIATURE - Muzike kratice ABD AL-QADIR IBN GUAIBf AL-HAFIZ AL-MARAGHI, perzijski muziki teoretiar (Maragha, Azerbajdan, oko sredine XIV st. Herat, Afganistan, 1435). Glavni pjeva i muziar na dvoru sultana Ahmada (13821410), Timira i njihovih nasljednika u Bagdadu i u Samarkandu. A. je jedan od najistaknutijih arapsko-p.erzijskih muzikih teoretiara.
DJELA: Gami al-alhdn (Sakuplja melodija), 1405 (najopsenije 'Abd Qadirovo djelo, sadrava opi prikaz arapske i perzijske muzike i muzike nauke; autograf se uva u biblioteci Bodleiana u Oxfordu); Maqasid al-alhdn (Smisao melodija), 1418 (kopija autografa uva se u biblioteci Bodleiana); Kanz al-alhdn (Bogatstvo melodija); arh al-adzvdr (Komentar o vrstama tonaliteta; rukopis se uva u biblioteci Nur-i 'Osmaniva u Carigradu). LIT.: R. G. Kiesemetter, Die Musik der Araber, Leipzig 1842. H.G. Farmer, Historv of Arabian Music, London 1929. Isti, 'Abd al-Qadir b. Gaibi al Hafiz al-Maragl, MGG, I, 1951.

ABECEDA, MUZIKA, nazivanje tonova slovima iz abe cede. Biljeenje tonova slovima abecede javlja se u grkoj muzici ve u *- VII sr. U srednjem vijeku susree se u X st. latinska abeceda za oznaivanje 7 stupnjeva dijatonske ljestvice: A BC D E F G, u znaenju naega dananjeg niza c d e f g a h. Ta se abeceda upotrebljava prvenstveno za orgulje, psalterij, rottu i dr. Ton B oznaivao je dananji ton h (-> B durum i B molle). Kako se ini, ve je u X st. O. de Clugny dao slovu a njegovo dananje znaenje. Kasnije, u XVI i XVII st., postaje osnovicom cjelokupnoga muzikog sistema niz CDEFGAH(Hse razvio od Bduruni), Engleska muzika abeceda zadrala je danas b umjesto naega h. Romanski narodi umjesto abecede upotrebljavaju solmizaciju (ut, re, mi, fa, sol, la, si). Svaki od osnovnih naziva mu zike abecede moe oznaivati povieni ton dodatkom -is (c-cis), ili snieni ton dodatkom -es (c-ces, ali es, ne ees i as, ne aes). Umje sto hes jo uvijek se openito upotrebljava naziv b. B. S. ABEL, Karl Friedrich, njemaki kompozitor i virtuoz na violi da gamba (Kothen, 22. XII 1723 London, 20. VI 1787). Sin i uenik gambiste Christiana Ferdinanda Abela. God. 1748

ABENDMUSIK, ciklus javnih crkvenih koncerata koji su odravali u XVII i XVIII st. u Liibecku; ujedno i oratorijs kompozicije izvoene na tim koncertima. Razvili su se iz svo vrsnih orguljskih koncerata koje je uveo Franz Tunder 1641 u Liibecku; on je trgovcima koji bi se prije burzovnih skupsti sakupljali u crkvi sv. Marije izvodio po nekoliko kompozicija orgulje. Veliko zanimanje i novani prilozi omoguili su mu angairanjem pjevaa i instrumentalnih solista obogati i pro programe svojih priredaba. U isto vrijeme odravale su se sli muzike priredbe i u drugim trgovakim gradovima (Amsterda Hamburg, Utrecht, Kobenhavn), ali nisu dostigle razinu onih Liibecku. Tunderov nasljednik Dietrich Bimehude (orgulja eri sv. Marije, 16681707) dao je tim priredbama konani oblil razvio ih u prave koncerte. Napustivi prvotnu svrhu muziciraj za razonodu, Buxtehude je proirio izvodilaki ansambl, doda mu zbor i orkestar. Koncerti, koji privlae sve iri krug sluala odravali su se nedjeljom predveer, i to samo pet puta godii izmeu Martinja i Boia. Pristup je bio slobodan, jer su za uze avanje dostajali dobrovoljni prilozi imunih graana. Progn se sastojao isprva od nekoliko kraih zbornih kompozicija kantata. Kasnije Buxtehude prelazi ha vea zaokruena dji dramatskog karaktera koja su ispunjavala program cijele ve ili su se ak protezala na svih pet veeri. Sadraj ovih djela bio biblijski, ee starozavjetni, a muzika se sastojala od orkestralr uvoda sonata koje su prethodile pojedinim dijelovima komj; zicije, jednoglasnih i vieglasnih arija strofna oblika, recitativi zborova koji su nastupali kao promatrai radnje ili kao nosii dramskih zbivanja ili su pak zavravali odlomak koralnom obrs bom. Buxtehudeovi nasljednici I. Ch. Schieferdecker, J. P. Kur zen, A. K. Kunzen i C. Konigslow odravali su Abendmusi sve do poetka XIX st. zadravi i usavrujui njihov dotada. oblik od 5 sadrajno povezanih cjeloveernjih djela. Izvod su veinom vlastite kompozicije koje su nazivali oratorijin Od pravog oratorija razlikovala se A. po tome to su se u nju um tali korali (inae uobiajeni samo u pasijama i duhovnim kantatarr koji su pojaavali duhovni karakter djela; s time su bile u oti suprotnosti napitnice i ljubavne scene koje su u A. prodrle pi utjecajem opere. Strofnu ariju zamijenila je oko 1730 oper arija da capo. Zborni dijelovi oblikovani su preteno homofoi izuzev polifono graenih biblijskih izreka, a orkestar se mjestimi upotrebljavao za tonsko slikanje pojedinih scena. Zanimljivo da je J. P. Kuntzen uveo od 1752 javne generalne probe Aben musike koje su se odravale, uz naplatu ulaznine, u sali grads vijenice. Od 1789, poto je gradski savjet zabranio koncei u crkvi, te su probe postale glavne koncertne izvedbe sve do 18 kada i one iezavaju zbog ratnih prilika. A. su dvojako historiji vane: po svom utjecaju na razvoj oratorija i kao prve ja ne koncertne izvedbe crkvene muzike izvan okvira crkven obreda. Potkraj XIX st. oivio je veernje koncerte orgulja Ka Lichtwark, koji je u istoj crkvi u Liibecku organizirao priredi s instrumentalnim, vokalnim i zbornim takama. Njegov nasljet nik W. Kraft uveo je ponovo historijski naziv Abendmusik. Te

ABENDMUSIK ABRAHAM
min A. upotrebljava se u novije doba i tamo gdje se eli izbjei naziv koncert; najee je to kod priredaba komornog karaktera.
LIT.: M. Seifert, Buxtehude-Handel-Bach, PJB, 1902. W. Stahl, Franz Tunder und Dietrich Buxtehude, Leipzig 1926. Isti, Die Liibecker Abendmusiken im 17. und 18. Jahrhundert, Liibeck 1937. Isti, Abendmusik, MGG, I, I95 1 - O- Sohngen, Die Liibecker Abendmusik als kirchengeschichtliches und theologisches Problemi, Musik und Kirche, 1957. G. Karsta'dt, Die >Extraordinaren A. D. Buxtehudes, Liibeck 1962. I. A.

ABENDROTH, Hermann, njemaki dirigent (Frankfurt na Majni, 19. I 1883 Jena, 29. V 1956). Studirao u Miinchenu (L. Thuille, F. Mottl, A. Hirzel-Langenhan). Karijeru zapoeo 1903 kao dirigent miinchenskog Orchestervereina, 1905 angairan u Liibecku (Verein der Musikfreunde, Gradsko kazalite), 1911 u Essenu (Gradski muziki direktor), a od 1915 u Kolnu kao dirigent koncerata Gurzenich, direktor Konzervatorija i 1918 gradski generalni muz. direktor. God. 193445 vodio glasoviti orkestar Gezcandhaus u Leipzigu, 1946 povjerena mu je reorganizacija muzikog ivota u Weimaru i 1949 vodstvo Simfonijskog radio-orkestra u Leipzigu. Gostovao u gotovo svim vanijim muz. sreditima irom Evrope. Posebno se istaknuo kao interpret Mozarta, Beethovena, Brahmsa i Brucknera; izvodio esto i djela suvremenih kompozitora.
LIT.: K. Laux, Hermann Abendroth, MGG, I, 1951.

2. Hermann, njemaki muzikolog i pedagog (Stuttgart, 25. III 1871 13. VIII 1927). Uio najprije kod svog oca Johanna Josephaina Konzervatoriju u Stuttgartu, zatim studirao klasinu filologiju u Tiibinge-nu, a muzikologiju u Berlinu M.

H. ABERT

(H. Bellermann, O. Fleischer, habilitirao se za muzikologiju u Halleu. God. 1920 naslijedio H. Riemanna na Univerzitetu u Leipzigu, a 1923 postao je ef katedre na Univerzitetu Friedlander). God. 1902

ABENDROTH, Walter, njemaki kompozitor, muziki pisac i kritiar (Hannover, 29. V 1896 ). Studirao u Berlinu i Miinchenu. Muziki kritiar u Kolnu, Hamburgu i Berlinu (193034 urednik asopisa Allgemeine Musikzeitung , 193344 suraivao u Berliner Lokalanzeiger). Od 1945 ureivao u Hamburgu tjednik Die Zeit, od 1955 dopisnik tog tjednika u Miinchenu.
DJELA. KNJIGE: Hans Pfitzner, 1935; Deutsche Musik der Zeitioende 1937 (novo izd. 1947); Johannes Brahms, 1939; Die Symphonien A. Bruckners, 1940; Vom Werden und Vergehen der Musik, 1948; Vier Meister der Musik, 19^2; H. Pfitzner (Reden, Schriften, Briefe), 1955; Musikkritik Heute, 1956. ORKESTRALNA. Pet simfonija: I, 1941; II, 1942; III, 1946; IV, 1950 i V, 1956 ; koncert za violu; koncert za orkestar; koncertna fantazija za embalo i mali orkestar, 1952; koncertna uvertira; divertimento za komorni orkestar; varijacije i passacaglia. KOMORNA: pet gudakih kvarteta; trio za flautu, violu i rog; divertimento za flautu i violu; sonata za violinu i klavir; 2 sonate za violu i klavir. Sonata za klavir. Pjesme. LIT.: K. Grebe, Walter Abendroth, Muica, Kassel 1950 i 1956, 6.

A BENE PLACITO (a beneplacito; tal. po volji), oznaka za neke slobode u izvoenju. Po vrijednosti i znaenju srodan mu je izraz a piacere. ABER, Adolf, njemaki muzikolog i izdava (Apolda, 28. I 1893 London, 21. V 1960). Studirao na Univerzitetu u Berlinu (H. Kretzschmar, C. Stumpf, M. Friedlander, J. Wolf); 1913 18 asistent Muziko-historijskog seminara u Berlinu i 191933 muziki kritiar lista Leipziger neueste Nachrichten. Od 1936 direktor nakladnog poduzea Novello & C. u Londonu.
DJELA: Die Pflege der Musik unter den Wettinern und tvettinischen Ernestinern: von den Anfdngen bis zur Auflosung der Weimarer Hofkapelle 1662 (disertacija), 1921; Handbuch der Musikliteratur, 1922; Die Musikinstrumente und ihre Sprache, 1924; Die Musik in Schauspiel, 1926; Verzeichnis der Werke von Brahms, 1928; H. Wolf's posthumous Works, Music Review, I I, 1941; studije i lanci u strunim njem. i engl. asopisima.

ABERT, i. Johann Joseph, eki kompozitor i kontrabasist (Kohovice, eka, 20. IX 1832 Stuttgart, 1. IV 1915). Studirao na Prakom konzervatoriju (J. Hrabe, J. F. Kittl, A. W. Ambros); od 1853 kontrabasist i 186788 dirigent dvorske kapele u Stuttgartu. Komponirao u njemakom kasnoromantikom stilu.

DJELA. ORKESTRALNA. Sedam simfonija: II, u c-molu; IV, Columbus i VI, Lyrische Symphonie\ uvertire. Komorna djela. Klavirske kompozicije. DRAMSKA. Opere: Anna von Landskron, 1858; Kb'nig Enzio, 1862 (preraena 1875 kao Enzio von Hohenstaufen); Astorga, 1866 Ekkehard, 1878; Die Almohaden, 1890. Komorna muzika. Svjetovne kantate; solo-pjesme. etveroglasna misa op. 23; 100. psalam za muki zbor i duhaki orkestar. LIT.: H. Abert, Johann Joseph Abert, Leipzig 1916.

u Berlinu. Vodio Collegium musicum u Halleu, Leipzigu i Berlinu. Objavio velik broj vrlo zapaenih studija u ZFMW, AFMW, u izdanjima IMG i u Gluckovim i Mozartovim godinjacima, koje je sam izdavao. Prouavao je probleme muzi ke historije, od Antike do suvremenih kretanja, no njegovo je najznaajnije djelo opsena monografija o Mozartu, koja je nastala temeljitom preradbom Mozartove biografije Otta Jahna; tim djelom A. je produio i usavrio tradiciju njemake klasine muzike biografike Jahn Chrvsander Spitta, upotrebljavajui suvremene znanstveno-istraivake metode. Svojim zamanim sveukupnim muzikolokim i pedagokim radom, A. je utemeljio kolu, iz koje su izili muzikolozi F. Blume, H. Boettcher, M. E. Dounais, K. G. Fellerer, R. Gerber, E. Laaff, W. Vetter i dr.
DJELA. KNJIGE. Die Lehre vom Ethos in der griechischen Musik (disertacija), 1899; Die dsthetischen Grundsdtze der mittelalterlichen Melodiebildung, 1902; Robert Schumann, 1903; Die Musikanschauung des Mittelalters und ihre Grundlagen, 1905; Geschichte der Robert-Franz-Singakademie zu Halle (1833 1908), 1908; Niccolo Jomelli ah Opernkomponist, 1908; Joh. Joseph Abert, 1916; W. A. Mozarl (V preraeno i proireno izdanje O. Jahnova djela), I II, 1919 21 (Abertova kerka Anna Amalie priredila novo, VII izdanje, kojemu je dodala III knjigu, 195556); Goethe und die Musik, 1922. STUDIJE I LANCI: Die spatantike Musikasthetik, IMG, 1906; Die musikdsthetischen Anschauungen der fruhesten christlichen Kirche, Zeitschrift fiir Aesthetik und allgemeine Kunstwissenschaft, 1907; J. G. Noverre und sein Einfluss auf die dramatische Balletkomposition, PJB, 1908; Berichte uber die Literatur zur griechischen Musik, I i II, 190308 i 190921; Zur Geschichte der Oper in Wiirttemberg, IMG, 1909; Antike Musikerlegenden, 1910; Piccini als Buffokomponist, PJB, 1913; Giacomo Meyerbeer, ibid., 1918; Paisiellos Buffokunst, AFMW, 1918; tjber Aufgaben und Ziele der musikalischen Biographie, ibid., 1919; J. Chr. Bachs italienische Opern, ZFMW, 1919; Joseph Haydns Klavierwerke, ibid., 192021; Handel als Dra-matiker, 1922; Ein neuentdeckter fruhchristlicher Hymnus mit antiken Musiknoten, ZFMW, 1922; Wort und Ton in der Musik des 18. Jahrhunderts, AFMW, 1923; Kunst, Kunstwissenschaft und Kunstkritik, Die Musik, 1923; Romantisches in Mozarts und Beethovens Opern, Almanach der Deutschen Musikbiicherei, 192425; Grundprobleme der Operngeschichte, IMG, 1924; Bach und die moderne Liturgie, 1925; Zu Beethovens Personlichkeit und Kunst, PJB, 1925; Tonart und Thema in Bachs Instrumentalfugen, I926 ; Carl Maria von Weber und sein Freischutz, PJB, 1926; Entstehung und Wurzeln des begleiteten deutschen Sololiedes, 1926; Richard Wagner, 1927; Gluck und Mozart, 39. Jahresbericht des Mozarteums, 1927; Bach-Beethoven-Brahms, MQ, 1927; Die Aufgaben der heutigen Ha'ndel-forschung, Handel-Jahrbuch, 1928. Izdao Illustriertes Musiklexikon (s mnogim vlastitim lancima), 1927. Ureivao Gluck-Jahrbuch (4 godita), 191318 i Mozart Jahrbuch (2 godita), 192023. Priredio nova izdanja opernih djela N. Jomeliija (DDT), G. B. Pergolesija (DDT), C. W. Glucka (DTB, DTO), C. Pallavidnija (DDT), C. M. Webera, W. A. Mozarta i drugih. Abertova sabrana djela i predavanja izdao F. Blume: Gesammelte Schriften und Vortrage, Halle 1929. LIT.: H. J. Moser, Hermann Abert, M, 1921. Isti, Hermann Abert, ZFMW, 1927. W. Vetter, Hermann Abert zum Gedachtnis, PJB, 1927. F. Blume, Hermann Abert und die Musikwissenschaft, Gedenkschrift ftir Her mann Abert, Halle 1928. E. Laaff, Hermann Aberts Schriften (bibliografija), ibid. J. Petersen, Hermann Abert, 1928. K. G. Fellerer, Hermann Abert, Jahresbericht iiber die Fortschritte der klassischen Altertumswissenschaft, 1930. K. Ko.

3. Anna Amalie, njemaki muzikolog (Halle, 19. IX 1906 ). Uila najprije kod svog oca Hermanna Aberta, zatim (192634) studirala i doktorirala muzikologiju na Univerzitetu u Berlinu (F. Blume, H. J. Moser, A. Schering). Od 1935 asistent i od 1950 profesor muzike historije na Univerzitetu u Kielu. Suradnik je enciklopedije Die Musik in Geschichte und Gegentvart i strunih asopisa.
DJELA: Die Stilistischen Voraussetzungen der Cantiones Sacrae von Heinrich Schiitz (disertacija), Kieler Beitrage zur Musikwissenschaft, 1935; Claudio Monteverdi und das musikalische Drama, 1943, obj. 1954; Die Behandlung der Instrumente in Bruckners Streichauintett, Deutsche Musikkultur, 194041; Claudio Monteverdi zum 300. Todestag, ibid., 194344. Priredila za tampu: Melchior Franck, Hohelied-Motetten, Chorwerk, 1933; Christoph Demantius, Deutsche Motetten, ibid., 1936. Surauje na novim izdanjima djela C. W. Glucka, W. A. Mozarta i F. Handela. LIT.: F. Blume, Abert, 1. Johann Joseph, 2. Hermann, 3. Anna Amalie, MGG I, 1951.

ABRAHAM, Gerald, engleski muzikolog (Newport, otok Wight, 9. III 1904 ). Od 1935 suradnik BBC-a u Londonu, isprva kao suizdava lista Radio Times, od 1939 urednik Listenera i 194247 ef diskoteke. Od 1947 profesor Univerziteta u Liverpo-olu. Uz to od 1945 urednik asopisa The Monthly Musical Record. Izvrstan je poznavalac ruske muzike.
DJELA: This Modem Stuff, 1933 (novo revidirano izd. This Modem Music, 1952); Studies in Russian Music, 1935; Masters of Russian Music, 1936 (posljednja dva djela sa M. D. Calvocoressijem); A. Hundred Years of Music, 1938; On Russian Music, 1939; Chopin's Musical Style, 1939; Beethoven's Second-Period Ouartets, 1942; Eight Soviet Composers, 1943; Rimski-Korsakov, 1945. Izdaje seriju simpozija (knjiga) Music of Masters u okviru koje je napisao: Tchaikovsky, 1945; Schubert, 1946; Sibelius, 1947; Schumann, 1952; Handel, 1954. Dovrio Calvocoressijevu studiju o Musorgskom (1944). Uredio VIII i IX svezak Nezu Oxford History of Music.

ABRAHAM, Otto, njemaki psiholog (Berlin, 31. V 1872 24. I 1926). Studirao medicinu i prirodne znanosti. Od 1896 asistent na Psiholokom institutu berlinskog Univerziteta. Sam i u suradnji sa E. M. Hornbostelom, K. L. Schaeferom i L. J. Briihlom objavio vei broj djela iz podruja fiziologije i psihologije tona i usporedne muzikologije od kojih su jo i danas aktualni njegovi radovi o apsolutnom sluhu, o problemu karakteristika tonaliteta i dr. Zajedno s Hornbostelom sastavio sistem znakova za biljeenje egzotinih melodija (plus i minus za etvrttonove,

ABRAHAM ABSIL
obrnuta korona za agogika skraenja, i si.), koji zbog znatnih nedostataka nije openito prihvaen.
DJELA: Wahrnehmung kiirzester Tone und Gerdusche (sa L. J. Briihlom), Zeitschrift fiir Psychologie und physiologie, 1898; Ober die maximale Geschzuindigkeit von Tonfolgen (sa K. L. Schaeferom), ibid., 1899; Uber das Abhlingen von Tonempfindungen, ibid., 1899; Studien uber Unterbrechungstone (sa K. L. Schaeferom), Archiv fiir die gesamte Physiologie, 190004; Das absolute Tonbeumsstsein, SBIMG, III 1901 i VIII1907. Sa E. M. von Hornbostelom: Studien uber das Tonsystem und die Musik der Japaner, ibid., IV, 1904; Phonographierte turkische Melodien, 1904; Phonographierte indische Melodien, SBIMG, V, 1904; Phonographierte Indianermelodien aus Britisch Columbia, 1906; Ober die harmonisierbarkeit exotischer Melodien, SBIMG, VII, 1906 i Transkription exotischer Melodien, ibid., XI, 1909. Eine chinesische Notation (Ch'ao t'ien tze) und ihre Ausfuhrungen, AFMW, 1919. LIT.: W. Heinitz, Otto Abraham, MGG, I, 1951.

dimpeti, dirigent i direktor (od 1919) Opere, od 1921 direkt Gradskog kazalita i od 1923 profesor dirigiranja na Muzik akademiji. Uz to 192643 vodio Simfonijski orkestar MA] Kao dirigent gostovao po Njemakoj. Komponirao pretei dramsku muziku u romantikom stilu koji odaje utjecaje Wagne J. Masseneta.
DJE LA. ORK ESTRALNA: simfonija; simf. pjesma T rainon; su Peto/i; Epikus szvit. Komorna muzika. DRAMSKA. Opere: Kbdkird 1903; Monna Vanna, 1907; Paolo es Francesca, 1907; Don Ouijote, 1917; Lilion herceg, 1938; Eva boszorkdny, 1944; A Tamds templom karnagya, 1947. Ki tata Ave Maria; oko 30 solo pjesama. Szegedi Mise za solo, zbor i orkestar. I. A.

ABRAHAM, Pal (Paul), madarski kompozitor (Apatin, 2. XI 1892 Hamburg, 6. V 1960). Umjetniku karijeru zapoeo kao kompozitor simfonija, komornih i instrumentalnih djela, ali je svjetsku slavu stekao na podruju vedrog muzikog kazalita. Djelovao u Budimpeti i 193133 u Berlinu, a zatim preko Pariza emigrirao u New York. Posljednje godine ivota proveo je, bolestan i potpuno osiromaen, ponovno u Njemakoj.

DJELA. DRAMSKA. Trinaest opereta: Az utolsd Verebely-ldny, 1929; Szeretem a felesegem, 1929; Viktoria und ihr Husar (Be, 1930; jug. premijera Zagreb, 16. IX 1931); Die Blume von Hatvai (Leipzig, 1931; jug. premijera Zagreb, 20. III 1934); Bali im Savoy (Berlin, 1932; jug. premijera Zagreb, 30. IX 1933); Madchen im Grand-Hotel, 1934; Roxy und ihr Vi'underteam (Be, 1937; jug. premijera Zagreb, 20. XI 1937) i dr. Muzika za vie od 30 filmova.

ABRAHAMSEN, Erik, danski muzikolog (Brande, Jvlland, 9. IV 1893 K0benhavn, 17. II 1949). Studirao na Konzervatoriju i na Univerzitetu u Kobenhavnu; 191821 vodio muziki odjel tamopje Kraljevske biblioteke. God. 1923 promovirao u Fribourgu i 1926 postao profesor muzikologije na Univerzitetu u K0benhavnu. Istakao se kao predava, komentator i muziki kritiar.
DJELA: Liturgisk Musik i den Danske Kirke efter Reformationen, 1919; Elements romans et allemands dans le chant Gregorien et la chanson populaire en Danemark (disertacija), 1923; Tonekunsten, 1927; Musik og Samfund, 1941; Hvem er musikalsk, 1943. Izdao zbirku danskih narodnih napjeva Melodier III (u okviru edicije Danmarks Gamle Folkeviser), 1935 i 1938.

ABRAMOVI, August -> Adelburg, August ABRANYI, I. Kornl (izvorno obiteljsko ime Eordogh), madarski muziki pisac, kompozitor i pijanist (Szent Gyorgy-Abranv, 15. X 1822 Budimpeta, 20. XII 1903). Uio u Parizu kod F. Chopina i F. W. Kalkbrennera, u Beu kod J. Fischofa i u Budimpeti kod M. Mosonvija. Od 1847 koncertni pijanist i nastavnik klavira u Budimpeti. God. 1860 osnovao i do 1876 ureivao prvi madarski muziki asopis Zeneszeti Lapok, u kojemu su formulirana naela nacionalnog stila u madarskoj muzici. Suraivao na osnivanju budimpetanske Muzike akademije, bio njezin prvi tajnik (187583), pa docent i profesor (od 1883). God. 1882 pokrenuo asopis Zeneszeti Kb'zlony; uz to pisao muzike kritike i u glavnim dnevnicama toga vremena (Pesti Napio i dr.). Spisateljskim, organizacijskim i pedagokim radom zalagao se i znatno pridonio podizanju i izgraivanju madarske nacionalne muzike kole. Autor prvih madarskih muzikih udbenika, preveo vie teoretskih djela i opernih libreta na madarski. Manje su mu znaajne kompozicije, pisane u romantiarskom nacionalnom stilu i u njegovo doba vrlo popularne.
DJELA. KLAVIRSKA: Magyar iralyu szondta op. 84; Magyar milleniumi szondta op. 103; Magyar abrand op. 118; Tiz Magyar nepdal; varijacije; koranice; plesovi i dr. VOKALNA. Ciklusi pjesama: Dalvirdgok op. 28; Tizenot eredeti magyar nepdal op. 39; Tdrogato keserve op. 130 i dr.; zborne kompozicije. SPISI: Mosonyi Mihdly, elet- es jellemrajza (M. M., ivot i znaaj), 1872; Tanulmdny Liszt Ferenc korondzdsi tniseje felett (Studija o Krunidbenoj misi Franza Liszta), 1869; Osszhangzattan, III, 187481 (Nauk o harmoniji); Zeneszeti aesthetika (Muzika estetika), 1877; A magyar dal es ene sajdtsdgai (Svojstva madarske pjesme i glazbe), 1877; Altaldnos zenetortenet (Opa historija muzike), 1866; A magyar ene a XIX, szdzabdan (Madarska muzika u XIX stoljeu), 1900; Brkel Ferenc elete es mukodese (E. F. ivot i djelo), 1895; Eletembdl es emlekeimbol (Iz mojega ivota i uspomena), 1897; Kepek a mult es jelenbol (Slike iz prolosti i sadanjosti), 1899. LIT.: K. Abrdnyi~Katona, Id. Abranyi Kornel, Budapest 1923. L. Palagyi, Id. Abranyi Kornel, Magyar hirlap, Budapest 1928.

ABRAEVI, 1. radniko kulturno-umetniko drut\ nazvano po Kosti Abraeviu (18791898), prvom srpske proleterskom pesniku. Osnovano je u Beogradu 1905; kasn: su po njegovom uzoru nikla istoimena drutva u Kragujevc Jagodini, Niu, apcu, Valjevu, Kraljevu, Pirotu, Leskovc Parainu, aku i dr. Ova su drutva potekla iz srpskog radnik sindikalnog pokreta i snano su uticala na razvoj politike i klas: svesti u Srbiji. Kako tada nije bilo ni slobode reci, ni tamp svoje misli i tenje izraavalo je drutvo kroz pozorine prired i horove. Nakon Obznane u decembru 1920 pa do 6. I 1929 postoji su dva kulturno-umetnika drutva A.; jedno, u okviru Neza\ snih sindikata i drugo (centrumako, kasnije ujedinjeni A.) pi upravom reformistikog Glavnog radnikog saveza. Kada su k munisti uli u URSS, drutva rade i razvijaju se i pored prog njanja i sputavanja od strane tadanjeg reima. I nakon Drugog svetskog rata postoji niz drutava A. (u okvi: Saveza sindikata), ulanjenih u Savez kulturno-prosvetnih dr stava. Najznatnije je beogradsko drutvo, uzor za istoimena dr tva u unutranjosti. Ono je imalo nakon Osloboenja dve sekcij horsku i dramsku, a 1950 u njezinom je sklopu delovalo i Omi dinsko drutvo A. i amatersko pozorite (ukupno 28 sekcija odbora sa 625 aktivnih lanova). Ova su drutva imala, a imaju i danas, velikih zasluga ; okupljanje i odgajanje u socijalistikom duhu vie generaci radnikih boraca, za ope obrazovanje, za pribliavanje umetno; radnikoj klasi i za odgajanje talenata iz njihovih redova.
LIT.: Abraevi, trideset godina rada, Beograd 1933. etrdeset p godina rada KUD Abraevi 19051950, Beograd 1950. D. Sn.

2. Radniko-pjevako drutvo u Podgorici. Osnovano je 19; kao nastavak Radnikog drutva koje je u svom sastavu ima! muki hor i gudaki kvintet, a veoma je aktivno radilo od 19: do Obznane, 1921, kada je zabranjeno. A. je takoer zabranj( 1936, ali je ilegalno radio sve do okupacije zemlje, 1941. H rovoa Radnikog drutva i Abraevia bio je Luka Krcunovi On je vodio i muziku sekciju. Pored mukoga hora, koji je broj 4050 pjevaa, u drutvu je djelovala i dramska i recitators] sekcija. Hor je na repertoaru imao itav niz radnikih borben pjesama, a prireivao je i cjeloveernje koncerte. A. jeobnovlji 1945, no iste je godine promijenio ime u KUD Stanko Dragojevi
R . D . G . K r.

2. Emil, st., madarski pjesnik i operni libretist (Budim peta, 1. I 1851 20. V 1920). Sin Kornela. Napisao libreta za opere madarskih autora: Toldi szerelme (O. Mihalovich), Ninon (J. Sztojanovits), Monna Vanna (prema Maeterlincku), Paolo es Francesca (prema Danteu) i Don Quijote (prema Cervantesu; posljednja tri uglazbio E. Abranvi ml.). Preveo na madarski velik broj opernih libreta standardnog repertoara: Tristan und Isolde (Wagner), Carmen (Bizet), Hdnsel und Gretel (E. Humperdinek), Prodana nevesta (B. Smetana) i dr. Njegova ena Margareta Abrdnyi-Wein (19. XII 18641948), pjevaica, bila je lanica Budimpetanske opere (188499) i profesor Muzike akademije (190116). 3. Emil, ml., madarski dirigent i kompozitor (Budimpeta, 22. IX 1882 ). Sin Emila starijeg. Studirao na Muzikoj aka demiji u Budimpeti kod H. Koesslera i I. Thomana i u Leipzigu kod A. Nikischa. God. 190406 dirigent Gradskog kazalita u Kolnu, 190711 Konigstheatera u Hannoveru. Od 1911 u Bu-

ABRAVANEL, Maurice, ameriki dirigent (Solun, Grk 6. I 1903 ). Muziku studirao u Lausannei, Ziirichu i Berlin God. 192332 dirigent opernih kazalita u Njemakoj (mec ostalim u Kasselu i na Dravnoj operi u Berlinu), zatim u Pariz Londonu, Rimu, Zenevi, Melbourneu (193435) i Svdnej (r93536). Dirigirao australske premijere opera Fidelio (Beethi ven), Boris Godunov (Musorgski) i Rosenkavalier (R. Strauss Od 1936 u SAD (Metropolitan u New Yorku, Opera u Chicagu gdje uvodi djela Kurta Weilla. Od 1947 vodi Simfonijski orki star Utaha i od 1955 istodobno umjetniki je direktor na Mus Academy oj the West (Santa Barbara). ABREU, Antonio (El Portugus), portugalski gitarist ( polovina XVIII st.). ivio u Madridu, gdje je 17801800 objav niz kompozicija za gitaru. Glavno mu je djelo kola za gitari
Escuela para tocar con perfeccin la guittara de cinco y seis orden

(obj. P. F. V. Prieto, 1799). Taj je prirunik znatno pridon irenju i podizanju gitaristike umjetnosti u panjolskoj i Porti galu.
LIT.: Sousa Viterbo, Subsidios para a Historia da Muica em PortugE Coimbra 1932. S. Kastner, Antonio Abreu, MGG, I, 1951.

ABSIL, Jean, belgijski kompozitor (Peruvvelz, Hainaui 23. X 1893 ). Studirao na Konzervatoriju u Bruxellesu (Mar ehand, L. Dubois), usavravao se kod P. Gilsona. Od 1923 vodi Muziku akademiju u Etterbecku a od 1931 profesor je Konzervi torija u Bruxellesu. God. 1936 potaknuo formiranje grupe mladi kompozitora La Sirene. Suosniva je (1938) i glavni urednik ti sopisa Revue Internationale de Musique. Jedan od glavnih prec stavnika belgijske muzike XX st., A. u svojim djelima naput tradicionalne harmonijske funkcije. Sklon je komornom izraz

ABSIL ACADEMIE DE MUSIQUE

sastavima, te estim 3 1/2 primjenama neuobiajenih, ritmiki kompleksnih mjera (npr. 7/16, 4
li

2 "U

5 1/2

).

I'

4 ' 5 DJELA. ORKESTRALNA: tri simfonije; simf. pjesme La morr e 7m- ragi/es i Jeanne d'Arc; koncerti za klavir, za violinu, za violu, za violonelo;
folklore roumain i dr. KUMUKNA: Cetin gu klavirskt kvartet; klavirski trio; duhaki kvintet; Concerto grosso za duhaki kvintet; 2 kvarteta za saksofone; suita za violonelo i klavir; Fantaisie concertante za violinu i klavir i dr. KLAVIRSKA: dvije sonatine; 3 Impromptus; Suite pastorale; agatelles; 5 Marines; Esquisses sur les sept peches capitaux itd. DRAMSKA. Opere: Peau d'dne, 1942; Le Chapeau chinois, 1947 i Les voix de

ThrSne pour le Vendredi-Saint za 2 recitatora zbor i orgulje; djela za zbor a cappella; vie solo-pjesama uz pratnju orkestra (Trois poemes de T. Klingsor), gudakog kvarteta i klavira. Napisao Les postulats de la musiaue contempo- raine, LIT.: J. Dopp, Le style dans la musique de Jean Absil, RM, 1937. R. Dubois, L'Inspirations dans l'oeuvre de Jean Absil, Le Flambeau, Bruxelles 1938. R. De Guide, Jean Absil: vie et oeuvre, Tournai 1965. J. As.
1937.

ABSTRAKT -> Orgulje ABT, Franz, njemaki kompozitor i dirigent (Eilenburg, 22. XII 1819 Wiesbaden, 31. III 1885). Muziku uio na koli sv. Tome i na Univerzitetu u Leipzigu. Od 1841 uZiirichu kazalini dirigent i zborovoa (Harmonie Ziirich, Cacilienverein). Uz to je vodio koncerte ziirikog Allgemeine Musikgeselhchaft. God. 1852' 82 dvorski dirigent u Braunschweigu gdje je osnovao mjeoviti zbor Singakademie. Vodio je vie festivala Saveza sjevernonjemakih Liedertafela. Gostovao u Parizu, Londonu, Rigi, Petrogradu, Moskvi i Sjevernoj Americi. Ostavio je vie od 3000 kompozicija (oko 600 opusa), najveim dijelom mukih zborova i solo-pjesama, koje po sadraju i obliju imaju karakter salonske muzike. Jednostavne, dopadljive, katkad i ganutljivo sentimentalne, mnoge od njih stekle su iroku popularnost, kao npr.: Wenn die Schmalben heirmoarts zieKn; Gute Nacht, du mein herziges Kind; O Schmarzwald, 0 Heimat; Zieh'n wir aus ins Feld; Waldandacht i dr.
DJELA: opera Des Konigs Scharfschutz, 1872. VOKALNA: Schlachtlied op. 223 i All-Deutschland, Siegesgesang nach der Hermannsschlacht za zbor i orkestar. Zborski ciklusi: Ein Sangertag op. 85; Die Kirmes op. 101; Ein eidgenb'ssisches Sangerfest. Pojedinani zborovi: Vineta op. 163; Waldandacht op. 175; Die stilU Wasserrose op. 192; Mir trdumte von einem Konigskind op. 276. Solo-pjesme. Prirunik za solo-pjevanje. LIT.: H. Weber, Franz Abt, Ziirich 1886. B. Rost, Vom Meister des volkstiimlichen Liedes, Franz Abt, Chemnitz 1924. W. Khal, Franz Abt, MGG, I, 1951.

ACADEMIA PHILHARMONICORUM. Peat iz 1701

ACADEMIA PHILHARMONICORUM (Academia Philoharmonicorum, Academia Philo-Harmonicorum) u Ljubljani, bila je formalno osnovana 8. I 1702. Zapravo otpoinje s radom ve 1700, jer su se ve tada budui filharmoniari sastajali i muzicirali, odnosno 1701, iz koje godine datira njen prvi peat. Ugledala se u strana slina udruenja, a bila je nosilac muzikog baroka u Sloveniji. Poticaj za njeno osnivanje dala je oito ljubljanska Academia operosorum s kojom je imala srodne zadatke i ciljeve. Njen je utemeljitelj bio -> J. B. Hoffer(ri), koji je bio i lan Akademije operosorum. Kao simbol imala je orgulje, zatitnica bila joj je sv. Cecilija. Jednom od svojih najvanijih du nosti smatrala je proslavu blagdana sv. Cecilije kao i to, da u ljetu priredi javno muziciranje prigodom veernje vonje po Ljubljanici. Prva takva priredba odrana je 30. VII 1702. Himnu od 16 latinskih stihova napisao je za tu zgodu doktor medicine Jurij iga Poganik; iz nje se razabire da je tom prilikom sudjelovala muzika, sastavljena od trubalja, bubnjeva, gudakih instrumenata, gitara, flauta i rogova. Njen muziki voda bio je Hoffer, a neke vrste administrativni direktor J. G. Goel. Filharmoniari su bili od samoga poetka vrlo aktivni. Sudjelovali su kod raznih crkvenih i svjetovnih sveanosti. U tu svrhu osnovali su potrebna izvodilaka tijela. Tako je A. Ph. doskora organizirala pjevaki zbor i orkestar koji je nastupao ve 1706, a 1707 brojio je preko 50 lanova. Orkestar je imao pored lanova Akademije Philharmonicorum neplaenih muziara i muziara po pozivu, koji su bili plaeni. Takva struktura znai zaetak profesionalnog orkestra. Za svoje profesionalne muziare upotrebljava A. Ph. naziv Muico. Filharmoniari su od vremena do vremena prireivali koncerte nazvane serenade. Programi tih muzikih priredaba Akademije Philharmonicorum nisu dodue tano poznati, ali je vjerojatno da je A. Ph. u njima ila putovima tadanjeg svjetovnog muzikog stvaranja. Filharmoniari su izvodili i djela domaih kompozitora, kao to su bili J. B. Hoffer, J. G. Goel, V. K. A. Siberau, M. Omerza i dr. Ta je tvrdnja pogotovo opravdana, kad se uzme u obzir da su pojedini od njih bili aktivni lanovi, pa ak i vode Akademije (Goel, Hoffer, Siberau). Tako sauvani izvori dokazuju da su filharmoniari 1715 i 1716 u tadanjoj krianskoj, odnosno urulinskoj crkvi izvodili dva oratorija svoga utemeljitelja Hoffera. Sredinja linost, koja je poticala rad Akademije Philharmonicorum, bio je Hoffer. Kad je on 1718 umro, njena je djelatnost

donekle oslabila, ali se ipak neprestano nastavljala. To dokazuju izvori iz 1727, 1728, 1739, 1742 i 1746. Iz 1742 poznata je 4-gl. kantata // giubilo incoronazione delV Augustissima Regina d' Ongeria, incoronata Regina di Boemia, koja je izvedena u Ljubljani prilikom ustolienja biskupa Ernesta Amadea Attemsa. Bila je tampana 1743. Posljednji podatak o djelatnosti Akademije Philharmonicorum potjee iz 1769. Iz toga se moe zakljuiti da je A. Ph. djelovala u toku prve i na poetku druge polovice XVIII st., iako je u raznim vremenskim razdobljima njena aktivnost bila razliita. Znaenje Akademije Philharmonicorum za muziki ivot u Sloveniji bilo je veliko. Utemeljila je prvo muziko drutvo, podigla i organizirala muziku reprodukciju, poticala na stvaranje domae kompozitore, upoznavala s muzikim djelima zapadne Evrope i stvorila vrstu osnovu za dalji razvoj muzikog ivota.
LIT.: E. H. Costa, Mitteilungen des historischen Vereins fur Krain, 1861. A. Dimitz, Geschichte Krains, Ljubljana 187476. P. v. Radics, Frau Muica in Krain, Ljubljana 1877, str. 2629. F. Keesbacher, Die philharmonische Gesellschaft in Laibach, 1862, Ljubljana 1902. E. Bock, Die philharmoni sche Gesellschaft in Laibach, 17021902, Ljubljana 1902. D. Cvetko, Aca demia Philharmonicorum, Nai zbori, 1952. Isti, Glasbena klasika na SJovenskem, Ljubljana 1955, str. 27^30. Isti, Academia Philharmonicorum Labacensis, Ljubljana 1962. D. Co.

ACADMIE DE MUSIQUE, prvobitni naziv francuske opere. Luj XIV je patentom od 28. VI 1669 podijelio Abbeu Pierreu Perrinu, Robertu Cambertu i markizu de Sourdeacu koncesiju na dvanaest godina za prikazivanje opernih akademija ili muzikih predstava u francuskim stihovima, u Parizu i drugim gradovima. .. A. de M. je otvorena u martu 1671 s pastoralom Pontone koju je na rijei P. Perrina komponirao R. Cambert. Djelo je postiglo velik uspjeh, te se opetovano prikazivalo 8 mjeseci. Cijeli se ansambl sastojao od 5 mukih i 4 enska solista, 15 lanova zbora i 13 lanova orkestra. To je prvi pokuaj stvaranja francuske nacionalne opere u doba neograniene vladavine talijanske opere. Zbog nesloge u vodstvu i dugova bio je Perrin prisiljen Akademiju zatvoriti. J. B. Lully je uspio kod kralja Perrinovu vremenski ogranienu koncesiju pretvoriti u doivotnu na svoje ime, te je ponovo otvorio akademiju 15. XI 1672, pod nazivom Academie
royale de musigue, s premijerom Fetes de l'Amour et de Bacchus.

Vodio ju je do svoje smrti (1687). U toj je akademiji on bio direktor, administrator, reiser i kompozitor u jednoj osobi (uz ostalo izveo je 12 velikih opera). Na taj je nain, uz druge povlastice, postao diktatorom parikog muzikog ivota. Akademija je, meutim, upravo u njegovim rukama postala kolijevkom francuske opere. U toku vremena davala je predstave u dvanaest raznih zgrada, njom je upravljalo do danas oko 60 direktora, a izvedeno je preko tisuu djela, veinom opera. Vie je puta

ACADEMIE DE MUSIQUE ADAM

mijenjala ime. Posljednje joj je slubeno ime Thedtre National de l'Ope'ra (obino se naziva samo Opera). i. Me. A CAPPELLA (tal. kao u kapeli ili crkvi, odnosno poput crkvenog pjevakog zbora), muzika pisana za vokalne sastave, bez instrumentalne pratnje. Remek-djela stila a. c. ostavili su majstori polifone muzike XVI st. (Palestrina). Ranije su se tim izrazom obuhvaala sva vokalna muzika djela nastala prije 1600. Meutim, danas je pouzdano utvreno da su se mnoge svjetovne kompozicije izvodile i uz pratnju instrumenata, koji su esto izvodili isto to i glasovi (osobito u XIV i XV st.).
LIT.: Th. Kroyer, A cappella oder Conserto, Leipzig 1918. Isti, Zur a cappella-Frage, AFMW, 1919. J. Handschin, Die Grundlagen des a-cappella-Stils, Zurich 1929. Th. Kroyer, Das a-cappella-Ideal, AML, 1934. J. As. LIT.: A. VVeissler, The Modern Renaissance of Jewish Music, New Y 1954- Ph. Moddel, Joseph Achron, Tel Aviv 1967.

A CAPRICCIO (tal.), po volji i elji izvodioca, slobodno i u tempu i u izrazu. ACCELERANDO (tal. accelerare ubrzati), oznaka za postepeno ubrzavanje tempa. Pie se i accelerato. ACCENTUS (lat. naglasak, akcent), nain na koji se u liturgijskom pjevanju izvode tekstovi recitativnoga karaktera (npr. kolekte, epistole, evanelja, lekcije i si.). Sastoji se od psalmodikog recitiranja preteno na jednom stalnom tonu Idominantaj, uz male melodike promjene (flexa, metrum, punctum, conclusio) uvjetovane raznovrsnom interpunkcijom teksta. A. izvodi uvijek samo jedan pjeva (celebrant ili njegovi pomagai u slubi: akon, subdakon, lektor). Opreka mu je - concentus, tj. skupno pjevanje sloenijih liturgijskih napjeva.
LIT.: P. Wagner, Einfiihrung in die gregorianischen Melodien, III, Gregorianische Formenlehre, eine choralische Stilkunde, Leipzig 1921 (novo izd. 1961). V. Sesini, La Romana Cantilena, Roma 1942. A. Vi.

ACKERMANN, Otto, vicarski dirigent rumunjskog pod jetla (Bukuret, 5. X 1909 Wabern kraj Berna, 9. III 196 Studirao na Muzikoj akademiji u Bukuretu i na Visokoj muzi koli u Berlinu. Dirigirao ve kao djeak. God. 192732 dirigi na operi u Diisseldorfu, 193235 u Brnu, 193547 dirigen reiser opere u Bernu, 194752 umjetniki direktor kazali Volksoper u Beu i uz to 194853 direktor opere u Ziirichu, a 1954 dirigent opere u Kolnu. Gostovao u Rimu, Torinu, Pari: Bruxellesu, Barceloni i dr. Znaajne su njegove interpretac Wagnerovih muzikih drama. ACKT, Aino (pravo ime Acht), finska operna pjevai sopran (Helsinki, 23. IV 1876 8. VIII 1944). Uila 1894 na Parikom konzervatoriju. Debitirala (1897) kao Margar(Gounod, Faust) u parikoj Grand opera i bila njen lan do 19 God. 190406 pjevala na operi Metropolitan u New Yorku, 1907 prvi put na operi Covent Garden u Londonu. esto gostov; u Americi i Evropi. Osnovala je 1911 godinje operne sveane ij u Savonlinna (Nvslott). God. 193839 bila direktor opere Helsinkiju. Istakla se naroito u ulogama Margarete (Gounc Faust) i Salome (R. Strauss).
DJELA: Minnen och fantasier, 1917; Erinnerungen (njemaki i fins 1925; Taiteeni taipaleelta, 1935.

ACOCOTL, meksiki duhaki instrument, danas pozr pod imenom clarin. Ima vrlo usku cijev od acocotlova drva, du oko 3 m, na kraju proirenu u lijevak. Zbog uska otvora na usni instrument teko izgovara. 1 ACTUS (lat.), u XVII st. sveani in (krtenje, krunid i si.), a zatim i naziv za sveanu priredbu. S obzirom da su komp zitori za takve zgode najvie pisali vokalno-instrumentalna dje pod tim su se imenom poele razumijevati kompozicije u for: kantate ili oratorija, kao to je npr. A. tragicus J. S. Bacha. ACUTA (lat. otra; njem. Scharf), vrsta mijeanih regist u orguljama. Sastoji se od 3 do 5 nizova svirala rasporeen tako, da sadravaju obligatnu tercu u zbijenom suzvuju. Ako a. graena u etvorostrukom nizu, onda joj svirale odgovara 8, 10, 12. i 15. alikvotnom tonu; npr. veliki C od 8' sadravat

ACCIACCATURA (tal. skupni udar; franc. pince etouffe), ukrasna manira u staroj orguljakoj i klavirskoj literaturi. Sastoji se u istodobnom nastupu ukrasnog tona (donje male sekunde) s odreenim tonom u melodiji ili akordu. A. se oznaivala u melodiji prekrienim pomonim tonom, u akordu kosom crtom ispod glavnog tona, npr.: 0______u_________I___________f\

5E
Kosa crta u akordu oznaivala je esto da akord treba izvesti u obliku -* arpeggia. Smjer kose crte (odozdo prema gore, odnosno odozgo prema dolje) pokazivao je da li treba arpeggio zapoeti s najniim ili najviim tonom akorda. A. su vrlo mnogo upotreb ljavali orguljai i embalisti sve do J. S. Bacha, ali se rijetko bi ljeila. Oznaka za acciaccaturu primjenjivala se od XVIII st. i za arpeggio. Naziv a. danas je identian s -> appoggiaturom (osobito kratkom). B. Si. ACCOMPAGNAMENTO -> Pratnja ACCOMPAGNATO -> Recitativ ACCORDATURA (tal. ugaanje), naziv za normalnu ugodbu ica na lutnji, gitari i gudakim instrumentima. Promjena osnovne ugodbe jedne ili vie ica zove se - scordatura. ACCORDO (tal. suglasje), 1. -> Akord 2. Gudaki instrument sa 1215 ica koji se u XVII i XVIII st. upotrebljavao u Italiji. ACCORD PARFAIT (franc.; engl. common chord, tal. accordo perfetto), francuski izraz za konsonantni -> trozvuk, odnosno za dur-trozvuk ili mol-trozvuk. ACHRON (Akhron), Joseph, ameriki violinist i kompozitor (Ledzeje, Litva, 13. V 1886 Hollywood, 29. IV 1943). Studirao violinu na Konzervatoriju u Petrogradu (L. Auer); u kompoziciji uglavnom samouk. God. 191316 nastavnik violine i komorne muzike u Harkovu, 191822 koncertira u Rusiji, a 1923 24 u ostalim evropskim zemljama i Palestini. God. 192534 predavao violinu na konzervatoriju Westchester u New Yorku, poslije u Hollywoodu. Kao kompozitor A. je jedan od znatnijih ruskih predstavnika hebrejskog nacionalnog pravca. Kasnije, ivei u SAD, prihvaa atonalnost i politonalnost. Njegov brat Isidor A. (18921948) koncertirao je kao pijanist na brojnim turnejama u Evropi i Americi, a niz godina je i poduavao klavir u New Yorku.
DJELA. ORKESTRALNA: tri koncerta za violinu: 1925, 1933 i 1937; Hebrew Melody za violinu, 1911; Hazan za violonelo, 1912; Shar za klarinet, 1917; suita Golem za komorni orkestar, 1932; Dance Overture, 1933. KOMORNA: Chromatic String Ouartet; Elegija za gudaki kvartet; Children's Suite za klarinet, gudaki kvartet i klavir; 2 sonate i 4 suite za violinu i klavir. KLAVIRSKA: Koncert za klavir solo; sonata; simfonijske varijacije na palestinsku temu. Scenska i filmska muzika. VOKALNA: Epitaph za zbor i orkestar, 1915; Salame's Dance za soliste, klavir i udaraljke; Evening Service of the Sabath za soliste i orgulje. Napisao Ober die Ausfiihrung der chromatischen Tonhiter auf der Violine, 1926; preveo na engleski Nauku o harmoniji N. Rimski-Kor-sakova.

c * ( 2 ' ) + e * ( l -j-j +g*(l i-) - c ' ( i ' ) .

AKUN, Ernest, klarinetist (Hrastnik, 27. I I I 1930 Studij klarineta zavrio 1953 na Muzikoj akademiji u Beograc kod B. Bruna, a specijalizovao se 195557 na Parikom ko zervatorijumu. Solista Beogradske filharmonije i lan Beogradski duvakog kvinteta. Dobitnik vie nagrada na takmienjima Beogradu, Ljubljani, Skopju i Miinchenu. Nastupao kao sol u zemlji i inostranstvu (Pariz, Hannover, Bruxelles, Linz, Saleri itd.) i snimao za radio-stanice mnoga dela jugoslovenskih kor pozitora. s. . K. ADAGIETTO (tal.), neto bri tempo od adagia; ozna! za kratak polagani stavak u djelu od vie stavaka. ADAGIO (tal. ad agio ne urei, udobno), 1. oznaka za polaga tempo, openito polaganiji nego andante, ali bri nego larg Takva definicija ima, meutim, relativnu vrijednost, jer je, np a. u Italiji prilino bri nego u Njemakoj. Kod odreivanja b zine adagia odluno je na kojoj e se osnovnoj notnoj vrijedno; ona temeljiti (na osminki ili na etvrtinki). 2. Naziv za polagani stavak simfonijskih i komornih djela. ADAJEVSKI (Adajevvskv, rod. Schultz), Ella, pijanist muziki pisac (Petrograd, 10. II 1846 Bonn, 29. VII 192 Uila klavir kod A. Henselta, a nakon viegodinjih koncertn turneja, i na Konzervatoriju u Petrogradu (A. Rubinstein, N. Zaremba, A. S. Famincin). God. 18821909 ivjela u Itali kasnije kraj Neuwieda na Rajni. Prouavala muziki folklor antiku muziku.
DJELA: La Berceuse Populaire, RMI, 1894, 1895 i 1897; Les Chants l'Eglise Grecque Orientale, ibid., 1901; Anciennes Melodies et Chansons populai d'Italie, ibid., 1909 i 1911; Du Chant populaire de la Boheme, ibid., 1909; Quelq; chants tatares, ibid., 1911. Komponirala 2 opere, kraa instrumentalns vokalna djela. LIT.: E. Kraack, Ella von Schultz-Adajewsky, ZFM, 1926.

ADAM, Jeno, madarski kompozitor, dirigent i muzi pedagog (Szigetszentmiklos, 13. XII 1896 ). Studirao kc Z. Kodalva na Muzikoj akademiji u Budimpeti. God. 1925; slubenik Opinskog odjela za obrazovanje, radio na reorganiz iji muzike nastave u niim kolama. Od 1938 do 1959 profes budimpetanske Muzike akademije. Uz to zborovoa nekolicij pjevakih drutava (Budai Daldrda, 193342, zbor Palestrina zbor Muzike akademije) s kojima je prireivao koncertne turne irom Evrope. Zasluan za mnoge madarske praizvedbe znaajn oratorijskih djela, znatno je pridonio obogaenju vokalnog muz

ADAM ADAMI
ciranja i oratorijske kulture u Budimpeti. U kompoziciji, nadovezujui se na Kodalya, slijedi suvremeni madarski nacionalistiki smjer.
DJELA: orkestralna suita Domenica, 1925. Dva gudaka kvarteta; sonata za violonelo i klavir. Opere Magyar Kardcsony, 1930 i Aldria Veronika, 1938. VOKALNA- simfonijska kantata Ember az uton, 1945 (preradba opere Marta Veronika); Lacrima Sonata (E. Ady) za glas i orkestar; vie zborova acappella; solo-pjesme. SPISI: Egyhzi enek es zenekari kulturdnk (Naa crkvena vokalna i instrumentalna kultura), Protestans Szemle, 1937; A skdldtdl a szimfdnidig (Od ljestvice do simfonije), 1942; A muzsikdrol (O muzici), 1953. Instruktivna djela: Mdszeres enektanitds a relativ szolmizdcio alapjdn (Sistematsko uenje pjevanja na temelju relativne solmizacije), 1943; Szo-tni (Sol-mi), 8 sv., 194346 i Enekeshb'nyvek az dllaldnos iskoldk reszire (Knjige pjevanja za ope kole), 4 sv., 1948 (oba prirunika u suradnji sa Z. Kodalvem).

mjeri nego druga, protkana narodnim elementima pa su se u njegovu opusu sauvali mnogi unikati pukih refrena, najstariji primjerak prosjake pjesme i jedini poznati napjev jedne chanson de geste.
DJELA. DRAMSKA: Le Jeu de la Feuillee, 1262; Le Jeu de Robin et de Marion, oko 1283. VOKALNA: 36 chansona; 18 jeux partis; 16 rondeaua za 3 glasa; 5 moteta za 3 glasa. Sauvana djela sabrana su u jednom ru kopisu u parikoj Nacionalnoj biblioteci (br. 25566). NOVA IZD.: Sabrana djela izdao E. de Coussemaker (Oeuvres complUes du trouvire Adam de la Halle, 1872); Le Jeu de Robin et de Marion obj. L. Nicod (! 9I7)5 E. Langlois (u Les Classique francaise du Moyen Age br. 36, 1924), G. Cohen (s muzikim transkripcijama J. Chailleva, 1935) i D. Milhaud (1949); Rondeaue izdali F. Gennrich (Rondeaux, Virelais und Balladen t 1921) i J. Chaillev (Rondeaux a trois voix e'gales, 1942). LIT.: L. Bahlsen, Adam de la Halles Dramen und das Jus du Pelerin, Marburg 1885. R. Meienreis, Adams Robin und Marion (disertacija), Leipzig 1893. H- Guy, Essai sur la vie et les oeuvres litteraires du trouvere Adam de la Halle, Pari 1898. J. Tiersot, Sur le Jeu de Robin et de Marion d'Adam de la Halle, Pari 1899. H. Guy, Le Trouvere Adam de la Halle, Pari 1900. F. Helfenbein, Die Sprache des Trouvere Adam de la Halle, 1911. F. Gennrich, Adam de la Halle, MGG, 1951. D. Milhaud, Le jeu de Robin et de Marion, Notes, 1951. I. A.

ADAM, 1. Louis (Johann Ludwig), francuski pijanist i kompozitor (Miitterscholtz, Alsace, 3. XII 1758 Pariz, 8. IV7 1848). God. 17971842 profesor klavira na Konzervatoriju u Parizu. Njegovi su uenici meu ostalima F. Kalkbrenner i L. Herold. Zajedno sa L. W. Lachnithom izdao Methode ou principe general de doigter pour le pianoforte (1798) i napisao kolu za klavir Methode nouvelle pour le piano (1802) koju je C. Czernv preveo 1826 na njemaki. Komponirao uglavnom djela za klavir (29 sonata, varijacije i dr.). 2. Adolphe-Charles, francuski kompozitor (Pariz, 24. VII 1803 3. V 1856). Sin Louisa. Studirao na parikom Konzervatoriju kod A. Reiche i F. A. Boieldieua. Ubrzo je postao poznat svojim opernim djelima koje komponira za parika kazalita, a od 1832 i za London. Nakon izvedbe opere Le Postillon de Lonjumeau(iHs6) stekao je meunarodnu reputaciju. God. 1847 osnovao u Parizu vlastito kazalite (Thedtre national) koje je propalo ve idue godine za revolucionarnih borbi. Izgubivi pri tom sav svoj imutak, preuzeo je mjesto profesora klavira na Konzervatoriju, ispranjeno smru njegova oca. A. je bio cijenjen ne samo kao kompozitor i pijanistiki pedagog, ve i kao kritiar. A. je istaknuti predstavnik franc. romantike komine opere. Od svojih prethodnika Aubera i Boieldieua razlikuje se jednostavnijim, leernijim muziko-scenskim izrazom koji prethodi Offenbachovoj opereti. Melodika mu je dopadljiva, laka, tematika i karakterizacija likova plastina, instrumentacija zvuna i nenametljiva. Od Auberovih baleta izdvaja se muzika za Giselle, najznaajniji ranoromantiki balet uope. Klavirska djela su mu briljantno-virtuozna, a crkveno-muzika zasieno romantiarska.
DJELA. KLAVIRSKA : Rondo-Caprice.. ., Divertissement op. 40; Variations swr la dernUre pensee de Weber op. 43; Air suisse, op. 45 i dr. DRAMSKA. Opere (izbor): Pierre et Catherine, 1829; Le Proscrit, 1833; Le Chdlet, 1834; La Marquise, 1835; Le Postillon de Lonjumeau (Pariz 1836, jug. premijera Zagreb, [7. IX 1899);Le Roi a" Yvetot, 1842; Cagliostro, 1844; Le Toriador, 1849; Richard m Palestine, 1844; Giralda, 1850; Sij'e'tais roi! 1852; La Poupee de Nuremberg, 1852; Falstaff, 1856; Les Pantins de Violette, 1856. Baleti: Faust, 1833; Giselle Pariz 1841, jug. premijera Zagreb, 21. I 1897); Le Diable a quatre, 1845; Griteldis, 1848; Le Corsaire, 1856 i dr. CRKVENA: Messe de Sainte Cecile; Messe solennelle; moteti. Napisao: Souvenirs d'un musicien, 1857 i Derniers \ouvenirs d'un musicien, 1859 (sabrani lanci i kritike). LIT.: J. Halevy, Notice sur la vie et les ouvrages de Adolphe Adam, Pari [859. A. Pougin, Adolphe Adam, sa vie, sa carriere, ses memoires artistiques, ?aris 1877. P. Karlin, Stoletnica Adamovega Postiljona, ivljenje in svet, [936, 16. C. W. Beaumont, The ballet called Giselle, London 1944. H. Wirth, \dam, 1. Adolphe Charles, 2. Louis, MGG, I, 1951. J. As.

ADAM DE SAINT-VICTOR, francuski pjesnik i kompozitor (1110/128. VII 1192). Redovnik i kantor parike opatije St. Victor. Doktor i magister. Napisao nekoliko teolokih rasprava i spjevao vei broj sekvenca (stihovi i melodije); pripisuje mu se izmeu 45 i 103 a najvjerojatnije je njegovih oko 50 sekvenca, ali se autorstvo ne moe sa sigurnou utvrditi, jer se u liturgij skim izvorima nisu navodili autori. Svakako je A. jedan od glavnih predstavnika novoga stila, formalno skladnije i preglednije ritmike i rimovane sekvence XII st. koju su stvarali upravo augustinci iz parikih opatija St. Victor i St. Florian.
NOVA IZD.: Oeuvres poe'tiques d'Adam de St. Victor, obj. L. Gautier (1858); Les Proses d'Adam de St. Victor, obj. E. Misset i P. Aubry (1900); Adam von St. Viktor. Samtliche Seguenzen. Lateinisch-deutsche Ausgabe, obj. F. Wellner (1937). LIT.: E. Jammers, Adam von St. Viktor, MGG, I, 1951.

ADAM, Theo, njemaki pjeva, bas-bariton (Dresden, 1. VIII [926 ). Odgojen u djeakom zboru Kreuzchor u Dresdenu, studij pjevanja zavrio kod R. Dittricha i 1949 zapoeo umjetniku tarijeru na Dravnoj operi u Dresdenu. God. 1952 nastupio je jrvi put u Bayreut.hu, a od 1957 istodobno je lan opera u Dresienu, Berlinu i Frankfurtu n/M. Pjeva velikih glasovnih mogulosti i profinjenog osjeaja za stilove, ostvario je niz bas-baritonikih uloga razliitog karaktera, meu kojima se naroito istiu ikovi iz Wagnerovih opera, Boris Godunov (Musorgski), Evgenij Dnjegin (ajkovski), Baron Ochs (R. Strauss, Kavalir s ruom), SCecal (Smetana, Prodana nevjesta) i dr. Veoma zapaene kreacije lao je na koncertnom i oratorijskom podruju. A. je snimio velik ) roj gramofonskih ploa. ADAM DE LA .HALLE (zvan le Bossu), francuski trouvere Arras, oko 1237 Napulj,- 1286 ili 1287). kolovao se u cister-:itskoj opatiji Vaucelles (kraj Cambraia) i na parikom Univerzi-:etu. Od 1271 menestrel je u dvorskoj sviti kneza Roberta II l'Artois. God. 1283 na putovanju sa dvorom u Napulju, preao 1 slubu Karla Anuvinskog, sicilskog kralja. A. je najpoznatiji rancuski trouvere druge polovine XIII st., predstavnik tzv. graanske kole iz Arrasa. Kao pjesnik premaio je suvremenike aznovrsnou svojega djela koje obuhvaa lirske, epske i dramske ?rste. Njegove se scenske igre (jeux) smatraju prvim francuskim Mmedijama. Kao muziar vaan je u prvome redu po dramatskoj Dastorali Jeu de Robin et de Marion u kojoj su meu pojedine scene metnuti muziki dijelovi (chansoni, pjevani dijalozi); to je naj-itariji igrokaz s pjevanjem, daleki pretea vaudevillea i opere :omique. U vieglasnim kompozicijama (moteti), A. se dri do-adanjih konvencija. Ali njegova su muzika djela, u mnogo veoj

ADAMI, Bojan, kompozitor i dirigent (Ribnica na Dolenjskem, 9. VIII 1912 ). Muziko obrazovanje stekao u Ljubljani: na srednjoj muzikoj koli uio orgulje i trublju, a na Akademiji za glasbo zavrio 1941 studij klavira (A. Ravnik). Dirigent plesnog orkestra Radio-televizije Ljubljana, 196266 bio je stalni gost-dirigent velikog orkestra Doma JNA u Beogradu. U sreditu Adamieva stvaralatva je scenska i filmska muzika; manje ga privlai jazz, iako je i na tom podruju napisao mnogo djela. Osobito je plodan na podruju filmske muzike: komponirao je muziku za oko 200 filmova domae i strane produkcije (engleske, amerike, francuske, vedske, norveke, finske, austrijske, talijanske, njemake i madarske). Ta i druge muzike vrste kojih se dotakao odlikuju se izvornou i to osobito u tematici i njenoj obradi, u zvunosti i instrumentaciji. Za Adamievu muziku znaajno je oslanjanje na folklorne elemente, koje upotrebljava nenametljivo i donosi modificirane kroz vlastiti doivljaj. Kao dirigent plesnih orkestara A. ne nastupa samo u Ljubljani i drugim gradovima Jugoslavije, nego i u Njemakoj, Austriji, Italiji, vicarskoj, ehoslovakoj, Madarskoj, Poljskoj, Sovjetskom Savezu, Rumunjskoj i Brazilu. Za svoje kompozitorsko djelovanje nagraen je u vie navrata. Izmeu ostaloga dobio je tri zlatne arene za filmsku muziku na festivalu u Puli, dvije savezne nagrade za filmsku muziku kao i nagradu Jugoslavenske Radio-difuzije za scensku muziku.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za klavir, 1948; 2 suite za simfonijski orkestar, 1950. KOMORNA. Za violinu i klavir: Meseinana Travnigori, 1944; Variacije na temo Naglo puke smo zgrabili, 1944. DRAMSKA: balet Bela Ljubljana, 1957. Scenska muzika za Shakespeareove drame: Romeo i Julija; Macbeth; Hamlet i San ljetne noi; za kolu za ene J. B. Molierea; Belo kriantemo I. Cankara; Jurka P. Golie; Matiek se eni A. T. Linharta i dr. Filmska muzika. VOKALNA. Za zbor i orkestar: Kia pada, 1962; Partizanske pesmi ; Narodni koktajl, 1962; solo-pjesme; borbene i masovne pjesme. Zabavna muzika. D. Co.

ADAMI, Emil, kompozitor, dirigent, publicist i kritiar (Dobrova pri Ljubljani, 25. XII 1877 Ljubljana, 6. XII 1936). Studirao muziku na konzervatoriju u Trstu i Ljubljani, gdje je zavrio studij 1922. God. 191520 ratni zarobljenik u Takentu, poslije profesor muzike na Uiteljskoj koli i Klasinoj gimnaziji u Ljubljani. U poetku romantik, pristaje kasnije uz nove, suvremenije nazore, koje je uz G. Kreka i A. Lajovica zastupao u reviji Novi akordi, pa se razvio u neoromantika, impresionista, ak i ekspresionista. Unosio u slovensku muziku nove tehnike i stilske mogunosti. Napisao je preko 1000 kompozicija, najvie zbornih. Forma mu je jednostavna, slui se openito oblikom trodijelne pjesme. Po strukturi je izraziti homofoniar. Adamieve vokalne kompozicije obiljeene su prizvukom prave narodne muzike, pjevnou melodijske linije i jednostavnom, iako suvremenom harmonijskom osnovom, ime je dokazao da se i zborna muzika moe prilagoditi novim kompozicijskim principima. U tematikoj obradbi umio je sauvati elementarnu osjeajnost, blisku narodnom duhu, pa su njegova vokalna djela postala vrlo popularna. Oso-

ADA Ml ADEMOLLO
bito su znaajni Adamievi omladinski zborovi. Njegove oikgstralne kompozicije po obliku su slobodne. Naj originalni ja i najdotjeranija je suita Iz moje mladosti. God. 192830 ureivao je reviju Nova muzika koja se zbog propagiranja modernih muzikih strujanja moe smatrati donekle idejnim nastavkom Novih akorda; A. je na taj nain i rijeju djelovao na ivlji razvoj slovenske muzike.
DJELA: dvije simfonijske pjesme; nekoliko koncerata; Ouven Komorna muzika. Opere Sumienie ezyli pierwszelzy, 1918 i i1922.

ADAM VON FULDA, njemaki kompozitor, historiar (Fulda, oko 1445 Wittenberg, 1505). benediktinac. Od 1490 u slubi saskog kneza izborni Mudrog u Torgauu kao musicus ducalis, zatim i kao d\ riograf (od 1492), kompozitor i dirigent. God. 1502 muziku na Univerzitetu u Wittenbergu. Pripadao je i wittenberkom ranohumanistikom krugu. Napisao Muica (1490) koji je, iako uglavnom kompilacija, va: pravlja njemaku humanistiku muziku nauku XA kompozitor nadovezuje se na Busnoisa, odn. na kasne stil koji se na taj nain i njegovom zaslugom udomaio ranoj protestantskoj crkvenoj muzici. Njegova svje glasna pjesma Ach htilf mich Leid ula je kao kont luteranske pjesmarice i proirila se Njemakom.
DJELA: tri vieglasne svjetovne pjesme (u Pjesmarici Arndt oko 1510. Misa; responzorij; Magnificat; 2 antifone; 7 hin ije su sauvane u tri rukopisna crkvena kodeksa, u Univerzitet! kama u Leipzigu i Wroclawu te u Dravnoj biblioteci u Berlir sadravaju jo nekolicinu nesigniranih kompozicija koje se pripi NOVA IZD.: traktat De Muica obj. M. Gerber (Scriptore: svjetovne pjesme obj. H. J. Moser (1928, - Lit.), a crkvene kc Niemann (1902), W. Ehmann (1936), R. Gerber (Zwolf Hymnen 1935) i dr. LIT.: W. Niemann, Studien zur Musikgeschichte des 15. KMJB, 1902, XVII. H. J. Moser, Leben und Lieder des Ada: Jahrbuch der staatlichen Akademie fiir Kirchen- und Schulmusi: W. Ehmann, Adam von Fulda, Neue deutsche Forschungen, Be Isti, Adam von Fulda, MGG, I, 1951. W. Gurlitt, Die Komposi deutschen 16. und 17. Jahrhunderts, Kongress-Bericht, Bambt

D JELA. ORKE STRA LNA : Otroka suita, 1913; Tatarska suita (Tatarske silhouete), 1920; Potrkan ples, skerco za veliki orkestar, 1922; Iz moje mladosti, suita za veliki orkestar, 1922; Preludio di una commedia za 2 flaute, 2 oboe, 2 klarineta, 2 fagota, 2 roga, 2 trublje, 2 pozaune, udaraljke i gudake instrumente, 1912. Kompozicije za gudaki orketar: Ljubljanski akvareli, suita, 1925; Pozabljen ples, 1934; tri kompozicije za veliki E. ADAMI gudaki orkestar, 1936; Sanjarija (prema istoimenoj kompoziciji za klavir A. Lajovica); Gavota in pastorale (obradba scenske muzike L. M. kerjanca za komediju Cyrano de Bergerac E. Rostanda), 1926. Kompozicije za mali i kolski orkestar: Tri turkestanske ljubavne pesmi, 1917; Otroka suita; Koroka suita, 1936; Gosji ples (La dame des oies); Iz prolih dni, 1906. DRAMSKA: Na kmetiski svatbi (svadbeni prizor za priu Volkain F. Milinskoga); Sirota Jerica (I. Albreht), 1929; Vaska romantika (puki igrokazi V. F. Je-lenca), 1911; lepa Ijubezen (puki igrokaz A. Peska), 1908; Princesa in pas-tirek (pria P. Golie), 1930; Testament (puki igrokaz s pjevanjem po romanu J. Kersnika), .1906; Blagovestnikoma sv. Cirilu in Metodu (igrokaz s pjevanjem Utva). VOKALNA. Zborovi (znaajniji): Vragova nevesta; Smrt carja Samuela; Svatovske pesmi; Vasovalec; Kregata se baba in devojka; Zdravica. Pjesme (znaajnije): Uspavanka; Na lipici zeleni; None pesmi; Kot iz tihe zabijene kapele. Obradbe narodnih napjeva. LIT.: F. Kimovec, Emil Adami, Pevec, 1924. L. M. Skerjanc i S. Koelj, Emil Adami, ivljenje in delo slovenskega skladatelja, Ljubljana 1937. A. Groebming, Spominu Emila Adamia, Nai zbori, 1951, 6. D. Co.

ADDINSELL, Richard, engleski kompozitor (O> 1904 ). Studirao na Royal College of Music u Londor djeluje u Hollywoodu. Popularnost stekao klavirskim poznatim pod naslovom Warsaw Concerto (iz muzi Dangerous Moonlight) koji se smatra parodijom na stil* njinova. 1
DJELA: scenska muzika, Filmska muzika: Fire Over Englam Bye Mr. Chips, 1939; Dangerous Moonlight, 1941; The Passionate . Tom Brovm's Schooldays, 1951 itd. Muzika za radiokomedije i za Zabavna muzika. LIT.: J. Huntley, British Film Music, London 1948.

ADAMOWSKI, Thymoteusz, poljski violinist, dirigent i kompozitor (Varava, 24. III 1858 Boston, 18. IV 1943). Studirao na Konzervatoriju u Varavi (A. Ka_tski) i Parizu. God. 1879 emigrirao u SAD. Koncertirao u Bostonu, New Yorku, Philadelphiji, Chicagu i Washingtonu; 18841908 lan simfonijskog orkestra i uz to 18851933 nastavnik violine na Netv England Conservatory u Bostonu. Redovno gostovao u Parizu, Londonu, Berlinu i Varavi. God. 1888 osnovao u Bostonu gudaki kvartet, a 1896 klavirski trio, u kojima je sam svirao prvu violinu, a njegov brat Josef A. violonelo. Komponirao je kraa djela za violinu i klavir te solo-pjesme. ADAMS, Diana, amerika plesaica (Stawton Vermont, 1926 ). Uila na Ballet Art School u New Yorku, gdje je debitirala u opereti Oklahoma. Veliki je uspjeh postigla 1945 kao lan Ballet Theatre u baletu Helena iz Troje (Offenbach) od D. Lichina. Njene najvee kreacije iz toga doba su baleti Fali River Legend i Pillar of Fire. God. 1950 postala je prva balerina u New York City Ballet. Istakla se briljantnim interpretacijama svih veih uloga u Balanchinovim baletima. Danas se ubraja meu najslavnije amerike plesaice. ADAMS, Suzanne, amerika pjevaica, sopran (Cambridge, Massachusetts, 28. XI 1872 London, 5. II 1953). Studirala pjevanje u New Yorku i Parizu gdje je 1895 debitirala u operi Romeo et Juliette (Gounod). Pjevala na svim velikim pozornicama Evrope i Amerike, i u oratorijskim izvedbama, a od 1899 s velikim uspjehom i na operi Metropolitan u New Yorku. Istakla se kao Marguerite (Gounod, Faust), Euridice (Gluck, Orfeo ed Euridice), Gilda (Verdi, Rigoletto), Micaela (Bizet, Carmen), Donna Elvira (Mozart, Don Giovanni), Cherubin (Mozart, Le nozze di Figaro). ADAMUS, Henrvk, poljski kompozitor i violonelist (Varava, 19. II 1880 ). Studirao na konzervatoriju u Varavi i Leipzigu (S. Krehl, J. Klengel). Solist varavskog filharmonijskog i opernog orkestra, zatim direktor muzikog drutva u Kaliszu, pa zborovoa u Varavskoj operi.

DJELA. ORKESTRALNA: Andante religioso; Adagio u f-molu; Fini coronat opus i Jubilarna koranica. Intermezzo za klavir. Balet Jela (Zagreb, 15. I 1898). Oko 40 pjesama (djelomino na vlastite tekstove). Misa za zbor i orgulje. LIT.: F. Kuha, Jela. Balet u jednom inu, glazba od Bele pl. Adamovia Cepinskoga, Prosvjeta, 1898, 12. str. 375379. | Bela pl. Adamovi-epinski, Hrvatski list, 1934, 60, str. 7. K. Ko.

ADAMOVI, Bela (epinski), kompozitor (epin, 15. IX 1856 Osijek, 28. II 1934). Zavrio studij agronomije u Beu gdje je 189093 uio klavir i kompoziciju (C. Fruhling). God. 18971908 bio je narodni zastupnik, a zatim se bavio poljoprivredom. Njegov balet Jela prvo je domae djelo te vrste prikazano u Hrvatskoj.

ADDISON, John, engleski kompozitor (London, < 30. I 1844). Violonelist, dirigent, trgovac muzikalija sist i uitelj pjevanja u Dublinu, kasnije u Londonu. . igrokazi s pjevanjem bili su popularni izmeu 18051 ena Miss Willems bila je istaknuta operna pjevaica.
DJELA: est trio-sonata, 1772. Deset igrokaza s pjev Alarms, 1807; My Aunt, 1815; Free and Easy, 1816; My Uncle, Singing Practically Treated in a Series of Instructions, 1836. LIT.: A. Mantia, John Addison e i primordi dell'opera ii ghilterra, Roma 1929.

ADELBURG, August, violinist i kompozitor, podrijetla (Carigrad, 1. XI 1830 Be, 20. X 1873). movia, posjednika iz donje Podravine, koji je stekav uzeo ime Adelburg. Violinu uio 185054 kod J. u Beu. Koncertirao zatim po Evropi. Sviranje mu se punoom tona. Prema F. Ks. Kuhau, koji se s Adell stao 1871 u Budimpeti, A. je pronaao u austrijs! knjinici rukopis jedne improvizirane melodije od N. to ga je potaklo da komponira operu Zrinjski na vlai prema drami T. Kornera. Libreto je napisao najpr makom, zatim na hrvatskom jeziku, a u operu je u N. Zrinjskog unio i neke starije hrvatske (slavonske) n pjeve. U predgovoru libretu A. brani Wagnerov mu; Wagnerov utjecaj opaa se u muzikoj strukturi (gole laki sastav, lajtmotivi) i u instrumentaciji opere. A 1866 ponudio zagrebakom kazalitu, koje je odbilo d Za praizvedbu u Budimpeti preveo je libreto na mad muziku unio madarske ardae i narodne melodije. Zrinjski A. je dosegao svoj najvii kompozitorski domet
DJELA: koncerti za violinu i orkestar. KOMORNA: kih kvarteta, op. 1219. Za violinu i klavir: sonata u d-m sonate u gmolu; Theme original et variations dans le style hongroi MazurkaScherzo. DRAMSKA : Opere Zrinyi (Budimpeta, 2 Marinuzzi, 1870 i Wallenstein. VOKALNA: Oratorij Harc es bi solo-pjesme i dr. Udbenik za violinu VEcole de la velocite, 2 s1 Entgegnung auf die von F. Liszt aufgestellte Behauptung, dass es kei Nationalmusik, sondern bloss eine Musik der Zigeuner gibt (odgovol raspravu Des Bohemiens et de leur musiaue en Hongrie), Budimpeta 1 zu meiner Oper Zrinyi, Zeneszeti Lapok, 1867, 15. LIT.: F. J. Folnegovi, Opera Zrinski, Dragoljub, 1868, < Kuha, Abramovi August, Prosvjeta, 1910, 1. R. Kis-aulovt nalaz nepoznate opere, Vjesnik u srijedu, 31. XII 1952.

ADEMOLLO, Alessandro, talijanski knjievnik pisac (Firenca, 22. XI 1826 26. VI 1891). Proua\ talijanskog kazalita XVIIXVIII st., posebno muzike je nekoliko studija vrijednih zbog mnogobrojnih izvorn

ADEMOLLO ADLUNG
nih, objektivno iznesenih podataka o operi. U politikim i knjievnim asopisima pisao pod razliitim pseudonimima: Josue,
Malledolo, Nemo.
DJELA. KNJIGE: II carnevale di Roma nei sicoli XVII e XVIII, 1883; I primi fasti della muica italiana a Parigi (1645 1662), 1884; I primi fas ti del teatro della Pergola a Firenze (1657 1661), 1885; Una famiglia di comici ilaliani nel sec. XVIIP, 1885; / teatri di Roma nel secolo decimosettimo, 1888; La bella Adriana e altrevirtuosedelsuo tempo alla cortediMantova, 1888. LANCI: I primo melodramma musicale in Roma. L' Opinione, 1881; Una rappresentazione celebre al Teatro Barberini, 1881; Le cantanti italiane celebri del secolo XVIII: Vittoria Tei, Margherita Salicola, Nuova Antologia, 1889; Bibliografia della cronistoria teatrale italiana, G. F. Haendel in Italia, Gazzetta musicale di Milano, 1889. LIT.: H. Ch. Wolf{, Alessandro Ademollo, MGG, I, 1951. Mahler, 1916; Methode der Musikgeschichte, 1919; Internationalismus in der Tonkunst, Kongressbericht, Basel 1924; Johannes Brahms, SMW, 1933 i dr. Autobiografija Wollen und Wirken. Aus dem Leben eines Musikhistorikers, 1935. Obradio je za izdanja zbirke DTO djela G. Muffata, M. A. Cestija, J. J. Frobergera, H. F. Bibera, J. J. Fuxa, A. Draghija, J. C. Kerlla i drugih. Uz suradnju veeg broja istaknutih evropskih muzikologa uredio je i popratio vlastitim pri lozima znaajan prirunik Handbuch der Musikgeschichte, 1924 ( I I izd. 1930 u 2 sv.). U povodu Adlerove 75-godinjice izdali su njegovi uenici i tovatelji 1930 zbornik Studien zur Musikgeschichte. LIT.: M. Carner, A Pioneer in Musicologv: Guido Adler, Of Men and Music, London 1944. R. v. Ficker, Guido Adler und die Wiener Schule, Osterreichische Musikzeitung, I, 1946. Isti, Guido Adler, MGG, I, 1951.

ADIJAFON (gr. d ne i Sia9covta neslaganje u glasu), i. instrument s tipkama, slian harmonici. Konstruirao ga je urar F. Schuster 1826 u Beu. 2. Klavir koji umjesto ica ima viljuke, pa ga nikad ne treba ugaati. Sagradili su ga Fischer & Fritz 1882 u Leipzigu (-> Celesta). ADINI (Aramburo), Ada, amerika pjevaica, sopran (Boston, 1855 Dieppe, 1924). Debitirala u Napulju 1883. Pjevala a Bologni, Rimu i Milanu (La Scala). Gostovala u Francuskoj, ustriji, Rusiji, panjolskoj, Engleskoj i Junoj Americi. A. je bila jedna od najboljih interpreta enskih likova u Wagnerovim muzikim dramama. Od 1908 djelovala u Parizu kao vokalni peiagog. ADJULONA, naziv za vie brazilskih narodnih duhakih instrumenata; najei su: 1. vrsta trombe, kojoj je cijev od drva :aquarar, duga 4446 cm, promjera oko 2,5 cm; na donjem kraju ma nataknutu tikvu, dugu oko 40 cm. Otvor za duhanje nalazi >e na gornjoj strani cijevi sa strane. 2. Vrsta frule, nainjene od spiralno omotanog lia povezanog ikom. Cijev je plosnato pritijenjena, pa prerez ima jajolik oblik iromjera 3 x 12,5 cm. 2. Wolawuk a. (Laku), vrsta okarine sa nekoliko rupica; na:injena je od tikve sa dva odebljanja, od kojih manje, koso odrelano, slui kao usnik. ADLER, Guido, austrijski muzikolog (Ivanice, Moravska, [. XI 1855 Be, 15. II 1941). Kompoziciju studirao na Bekom ;onzervatoriju (A. Bruckner, O. Dessoff), muzikologiju na Uni-'erzitetu (E. Hanslick), gdje je :88o promovirao. God. 1882 85 docent na Univerzitetu i Beu, od 1885 profesor na Njemakom univerzitetu u Pra-fu i 18981927 ef katedre :a muzikologiju na Bekom uliverzitetu. Tu je utemeljio vluziko-historijski institut, ko-i je ubrzo postao sreditem ustrijskog muzikolokog rada. )sim toga u suradnji sa Ph. ipittom i F. Chrvsanderom okrenuo je 1884 i ureivao do 1894)
Vierteljahrsschrift ur Musikzvissenschaft; 1894 u~ emeljio

J. As. ADLER, Kurt, ameriki dirigent (Neuhaus, eka, i. III 1907 ). U Beu studirao dirigiranje i muzikologiju (G. Adler, R. Lach). Operni dirigent u Berlinu, 192932 u Pragu i zatim ponovno u Berlinu. God. 1933 emigrirao u SSSR, a 1938 u SAD gdje je dirigent i zborovoda na Metropolitan operi u New Yorku i uz to 193843 dirigent Bachovih koncerata ustanove Friendship House. Gostovao u mnogim opernim kazalitima Amerike. Redigirao i objavio nekoliko antologija operne muzike (Operatic Anthology, The Prima Donna Album, Arias jrom Light Operas, Famous Operatic Choruses). ADLER, Kurt Herbert, ameriki dirigent (Be, 2. IV 1905). Studirao u Beu 192127. Djelovao u Njemakoj i Italiji, 193436 dirigent Volksopere u Beu, 1936 asistent A. Toscaninija u Salzburgu. Iste godine odlazi u Prag, a 1938 u SAD. Do 1943 ivio u Chicagu kao operni i koncertni dirigent, zatim u San Franciscu gdje djeluje na konzervatoriju i u Opera Association (od 1956 muziki direktor). Napisao The Art of Accompanving and Coaching (1965). ADLER, Samuel, amer. dirigent (Mannheim, 4. III 1928). Studirao u Bostonu (K. Geiringer) i na univerzitetu Harvard (W. Piston, R. Thompson, P. Hindemith), a zatim kod A. Coplanda i S. Kussewitzkoga. Kao vojnik 1950 u Njemakoj organizirao i vodio Simfonijski orkestar VII korpusa amerike vojske s kojim je izveo niz orkestralnih i opernih djela. Od 1953 muziki je direktor ustanove Tempio Emanu-El u Dallasu (Teksas).
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1953; simfonijska pjesma Kin~ nereth, 1947; Concertino za flautu, fagot i gudaki orkestar, 1950; 2 Poems za violu i gudaki orkestar, 1953; American Comedy Overture, 1946, kompozicije za duhaki orkestar. etiri gudaka kvarteta, 194566; sonata za rog i klavir, 1948, Kantata The Vision of Isaiah, 1949; zborovi.

ADLGASSER (Adelgasser), Anton Cajetan, austrijski kompozitor (Innzell, Gornja Bavarska, i. X 1729 Salzburg, 22. XII 1777). God. 1740 zborski djeak nadbiskupske dvorske kapele u Salzburgu i uenik J. E. Eberlina. Od 1750 dvorski orgulja (na toj ga je dunosti naslijedio W. A. Mozart); 176465 na studijskom putovanju po Italiji. Prijateljevao s Leopoldom Mozartom. Suvremenici su ga cijenili kao orguljaa, embalistu i kompozitora crkvene muzike. Meutim, sredinja su mu dramsko-muzika djela, posebice latinske kolske drame (s muzikom), u kojima se nakon povratka iz Italije priklanja stilskim utjecajima napuljske kole i oblikovanju na nain muzike drame. Poslije Eberlina A. je, uz Michaela Havdna, jedan od najznaajnijih kompozitora ove specifine dramske vrste, u XVIII st. omiljene na Salzburkom univerzitetskom kazalitu. Po stilu njegova muzika pripada razdoblju rokokoa, odnosno rane klasike.
DJELA: est simfonija; klavirski koncert. Gudaki trio. Klavirske sonate;_ divertimento; Praeambulum i dr. DRAMSKA: opera La Nitteti, 1766. kolske drame (sauvane): Ochus regnans, 1763; Bela, 1763; Samuel et Meli, 1763; David et Jonathan, 1763; Anysis, 1765; Jechonias et Evilmerodach, 1765; Iphigenia mactata, 1765; Chalcis expugnata , 1766; Hannibal, Capuanae urbis hospes, 1767; Clementia Theodosii, 1768; Syniiorix et Camma, 1769; Pietas in Deum, 1772. Singspieli (duhovni): Die nnrkende Gnade Gott.es, 1756; Die Schuldigkeit des ersten und fiirnehmsten Gebotes, III dio, 1767 (I dio komponirao W. A. Mozart, II M. Haydn) i dr. VOKALNA: oratoriji; kantata Der Mensch, die Schivachheit und die Gnade, 1744. CRKVENA : mise ; 4 rekvijema; vei broj offertorija i litanija; duhovne pjesme. LIT.: 5. Keller i R. Schlecht, Biographische Mitteilungen iiber Anton Cajetan Adlgasser, MFM, 1873, 5. A. J. Hammerle, Mozart und einige Zeitgenossen, Salzburg 1877. C. Schneider, Die Oratorien und Schuldramen Anton Cajetan Adlgassers, STMW, 1931, 18. A. Kutscker, Von Salzburger Barocktheatar zu den Salzburger Festspielen, Dusseldorf 1933. E. Valentin, Anton Cajetan, Adlgasser (Adelgasser), MGG, I, 1951.

znaajnu zbirku izda-ija starije austrijske muzike ~)enkma'ler der Tonkunst in lesterreich, u kojoj su, pod nje-;ovim vodstvom, 1894 1938 ibjavljena 83 sveska; kao G. ADLER prilog oj zbirci izdavao je 191338 Studien zur Musikgeschichte. Orgalizirao je i dva vrlo zapaena internacionalna muzikoloka kon-;resa: 1909 u povodu stogodinjice Havdnove smrti i 1927 za togodinjicu smrti L. van Beethovena. Na njegov poticaj utemeljeno je 1927 Meunarodno muzikoloko drutvo sa sjeditem 1 Baselu. Tome je udruenju bio doivotni poasni predsjednik. U razvoju evropske muzikologije Adlerova djelatnost znai rekretnicu: on je prvi uoio i svestrano osvijetlio mnoge probleme nuzikolokog istraivanja, postavljajui teite na sistematsko, netodoloko prouavanje pojedinosti unutar opih razvojnih poava i na utvrivanje stilskih kriterija i pojmova. To je vano ibiljeje tzv. Beke muzikoloke kole koju je A. utemeljio. Od-;ojio je velik broj historiara i muzikologa medu kojima su: R. von ;icker, K. Geiringer, Z. Jachimecki, A. Smijers i E. Wellesz.
DJELA : Die historischen Grundklassen der christlich-abendlandischen Musik ij 1600, AMZ, 1880 (disertacija); Studie zur Geschichte der Harmonie, 1881; Jmfang, Methode und Ziel der Musikzvissenschaft, VFMW, 1885; Die Wieder-olung und Nachahmung in der Mehrstimmigkeit, ibid., 1886; Verzeichnis der tusikalischen Autographen von L. van Beethoven im Besitz von A. Artaria, 1890; achkatalog der Musikhistorischen Abteilung, 1892 (u povodu Beke izlobe muike i kazaline umjetnosti); Richard VCagner, 1904 (II izd. 1923, franc. prijevod 910); fjber Heterophonie, PJB, 1908; Vber Textlegung in den Trienter Codices, [iemann-Festschrift, 1909; Der Stil in der Musik, I, 1911 (II izd. 1929); Gustav

AD LIBITUM (lat. po volji) znai da izvodilac moe po slobodnom izboru i odluci: i. napustiti prvobitan tempo mijenjajui mu brzinu; 2. ukljuiti u izvodilaki sastav ili iz njega izostaviti dionicu nekoga glasa ili instrumenta; 3. izostaviti u izvedbi neki odlomak (npr. kadencu) ili ak i stava'c; 4. umetnuti (osobito u instrumentalno djelo) kadencu koju e sam sastaviti; 5. odrediti kojem e se instrumentu povjeriti neka dionica; 6. u jazzu oznauje -> improvizaciju u solu (solo a. 1.) ili u pratnji (accomp. a. L). ADLUNG, Jakob, njemaki muziki pisac (Bindersleben kraj Erfurta, 14. I 1699 Erfurt, 5. VII 1762). Studirao filozofiju, filologiju i teologiju u Jeni. Muziku uio najprije kod svojega oca, orguljaa Davida Adlunga, kasnije i kod Johanna Nikolausa Bacha. Od 1727 orgulja Propovjednike crkve u Erfurtu (nasljed-

10

ADLUNG AESCHBACHER
animator-koreograf u Ballet-Thedtre Contemporain u Amk (Francuska). Tu je postavila i balet Aquatheme na muziku I. J leca. Kao koreograf gostovala i u Jugoslaviji. ADRIANO DA BOLOGNA -> Banchieri, Adriano ' ADRIO, Adam, njemaki muzikolog (Essen, 4. IV 1901 Muzikologiju studirao kod H. Aberta, A. Scheringa, H. J. Mo i F. Blumea. God. 1935 docent na koli za crkvenu muziku 1951 profesor Univerziteta u Berlinu. Prouava staru evangeli crkvenu muziku.
DJELA: Die Anfdnge des geistlichen Konzzrts (disertacija), 1935; Matthduspassion von J. G. Kuhnkausen, Schering-Festschrift 1937; Johann mann Schein, Neues Musikblatt, 1939, 42; Wesen und Gestalt der neuen prote tischen Chormusik, AM, 1939, 6; Die neue evangelische Kirchenmusik, I Das Werk Ernst Peppings, Die Musikpflege, 1941, 56; Ernst Pepping, Z 1942,2. Izdao djela G. B. Riccija, J. H. Scheina, Ch. Demantiusa, J. G. K hausena, M. Francka, G. Ph. Telemanna, D. Buxtehudea, J. R. Ahlea i 1

nik Buttstedta) i od 1741 profesor na gimnaziji. Uz to poduavao muziku i gradio klavire (izradio ih je 16). Po irini obrazovanja polihistoriar i istodobno praktini muziar, A. je u svojim muzikim spisima nauno osvijetlio Bachovo doba, dajui veoma vrijedan prilog upoznavanju estetskih i praktikih naela tadanje muzike. Glavno njegovo djelo Muica mechanica organoedi temeljna je enciklopedija organografije XVIII st. i ujedno iscrpan izvornik za istraivanje J. S. Bacha.
DJELA. SPISI (sauvani): Muica mechanica organoedi, 2 sv., zapoeto 1726, posthumno obj. J. L. Albrecht 1768 (s primjedbama J. F. Agricole; II sv. sadrava Adlungovu autobiografiju); Anleitung zu der musikalischen Gelahrtheit, 1758 (sa predgovorom Johanna Ernsta Bacha; II. izd. 1783 priredio J. A. Hiller); Musikalisches Siebengestirn, obj. J. L. Albrecht, 1768. NOVA IZD.: Muica mechanica organoedi, obj. Ch. Mahrenholz (1931); Anleitung zu der musikalischen Gelahrtheit, obj. H. J. Moser (Documenta musicologica, serija 1, faksimile, 1953). LIT.: J. A. Hiller, Mag. Jakob Adlung in Lebensbeschreibungen beriihmter Musikgelehrten und Tonkiinstler neuerer Zeit, Leipzig 1784. E. Valentin, Jakob Adlung, MGG, I, 1951.

ADORNO (VViesengrund), Theodor, njemaki sociolog, filozof, muzikolog i kompozitor (Frankfurt na Majni, 11. IX 1903 Brig, vicarska, 6. VIII 1969). U kompoziciji uenik B. Seklesa i A. Berga, u klaviru E. Junga i E. Steuermanna, muzikolo-giju studirao na Sveuilitu u Beu i tamo 192831 ureivao muziki asopis Anbruch. Od 1930 djelovao u Frankfurtu na Majni kao suradnik Instituta za socijalna istraivanja i nakon habilitacije (1931) kao privatni docent na sveuilitu. God. 1934 emigrirao najprije u Englesku i zatim u SAD, gdje se preteno bavio socijalnom psihologijom, 1938 41 muziki urednik na Prince-ton Radio Research Project. Po povratku u domovinu bio je od 1950 profesor i direktor Instituta za socijalna istraivanja Sveuilita u Frankfurtu. Uz veoma zapaena predavanja o novoj muzici na Ljetnim TH. ADORNO teajevima u Kranichsteinu vodio je tamo i teajeve iz slobodne kompozicije i kontrapunkta. Adornove studije o S. Kierkegaardu, E. Husserlu i G. W. F. Hegelu, o filozofskim strujanjima dananjice, o sociologiji i literaturi i dr. trajnog su znaenja. To vrijedi i za njegove kritikim duhom inspirirane muzike spise u kojima je zastupao napredno miljenje, zauzimajui se za nove pravce. Poev od svoje Filozofije nove muzike A. se dosljedno zauzimao za slobodnu atonalnost, osvrui se kritiki prema umjetnosti I. Stravinskoga. Adornove ive i veoma uvjerljive misli nailazile su gotovo uvijek istodobno na odobravanje jednih i otru reakciju drugih. Istomiljenici su ga uzdizali u apologete nove muzike estetike, a protivnici su mu kao negativnu stranu pripisivali idealistiki pogled na svijet, to ga je, po njihovu miljenju, spreavalo da dobro zapaene negativne pojave u muzikom ivotu kapitalistikoga drutva pravilno ocijeni. No i oni koji se nisu slagali sa svim njegovim sudovima esto su mu priznavali zasluge za otkrivanje mnogih reakcionarnih pokuaja i njihovu osudu. To se posebno odnosi na njegovo raskrinkavanje faistikog omladinskog pjevakog pokreta u Njemakoj (Singbezvegung). Kao kompozitor, A. je bio beskompromisan pristalica dodekafonije. Za boravka u Americi, A. je bio muziki savjetnik Th. Manna dok je pisao roman Doktor Faustus.
DJELA (o muzici). KNJIGE: Philosophie der Neuen Musik, 1949 ( I I izd. 1958; prevedeno kao Filozofija nove muzike, Beograd 1968); Minima Moralia. Reflexionen aus dsm beschadigten Leben, 1951; Versuch iiber Wagner, 1952; Prismen, 1955; Dissonanzen. Musik in der verzvalteten Welt, 1956; Klangfiguren. Musikalische Schriften I, 1959; Gustav Mahler. Eine musikalische Physiognomie, 1960; Einleitung in die Musiksoziologie. Zwolf theoretische Vorlesungen, 1962; Der getreue Korrepetitor. Lehrschrift sur musikalischen Praxis, 1963; Ouasi una fantasia. Musikalische Schriften II, 1963; Moments musicaux. Neugedruckte Aufsdtze 1928 62, 1964; lmpromptus, 1967; Alban Berg. Der Meister des kleinsten Ubergangs, 1968.STUDIJE: Zur geselhchaftlichen Lage der Musik, Zeitschrift fur soziale Forschung, 1932; Bach gegen seine Liebhaber verteidigt, Merkur, 1951; Ubzr Form in der Neuen Musik, Darmstadter Beitrage, 1966, 10. KOMPOZICIJE: etiri orkestralna stavka op. 4. Dva stavka za gu daki kvartet. Tri enska zbora na stihove Th. Daublera op. 8, 1957. Za glas i klavir: Pjesme po St. Georgeu op. 1 i 7; Napjevi op. 3; Klage op. 5; est bagatela op. 6. Obradbe francuskih narodnih napjeva; instrumentacija klavirskih kompozicija R. Schumanna. LIT.: L. Pestalozza, La contraddizione pratica di Adorno, RAM, 1960. K. Oppens, Adornos Musiksoziologie, Merkur, 1963. L. Rognoni, La musicologia filosofica di Adorno, Fenomenologia della muica radicale, Bari 1966. T. Kneif, Der Biirger als Revoluzionar, Melos, 1969, 9. K. Ko.

A DUE (tal. u dvoje), upotrebljava se u orkestralnim part rama, kad dva instrumenta (npr. 2 flaute, 2 oboe ili 2 klarini kojih se dionice piu na istom sistemu, izvode iste tonove i pr tome zvue u = unisonu. Stoga se za istu svrhu upotrebljava nekad i izraz all'unisono. Meutim, a d. slui katkad i za ozr suprotnoga postupka, koji se inae biljei oznakom divisi. / se javlja i u izrazima a due corde ( -> Due corde), a due mani (c runo), a due vod (dvoglasno), a due ori (dvozborno). ADUFE (arap. duf f tamburin), panjolski naziv za -* tambi AEDI (gr. doiSot pjevai), pjevai junakih spjevov Homerovo doba, pjevali su uz pratnju forminksa (instrument n na kitaru; -> Kitarodija). Oslanjajui se na drevnu tradiciju su posveivali rijeima veu vanost nego muzici, ali su i pjevali, a ne recitirali kao kasniji rapsodi. Najistaknutiji a. bil prema Odiseji Femij (<J>rj|0.iO(;) i Demodok (AT)[JI68OXO;). AEGIDIUS DE MURINO -> Egidius de Murino AEOLINA -* Registri kod orgulja 1 AEOLINE, stariji naziv za usnu harmoniku i za jedan' starijih tipova harmonija. AEOLODION (aeolodicon), instrument nalik na '. monij, s tipkama, mijehom i sviralama. Dri se, da ga je i pronaao J. T. Eschenbach u Hamburgu. U toku vremena je puta bio usavravan. AEQUAL (lat. aequalis jednak), i. naziv za registar od i orguljama ili normalno ugodeni registar: pritisne li se tipka likoga C, zvuiit e svirala, ugodena na ton velikoga C. 2. Nazivom a. oznauju se i jednaki glasovi (voces aequal tj. kompozicije za glasove istoga timbra (npr. muki zbor, ei zbor ili sastav jednakih instrumenata). Beethoven je 1812 korr nirao tri aequala za 4 pozaune. Prigodom njegova sprovoda vodio se prvi i trei u obradbi za muki zbor. AEROFONI INSTRUMENTI, muziki instrumenti kod jih zvuk nastaje neposrednim stvaranjem struje uzduha. Pos dvije skupine takvih instrumenata. U prvu i veu idu oni koj je zrani prostor ogranien (to su svi tzv. duhaki instrume; u drugu oni koji djeluju na neogranieni zrani prostor (sirene i, A. i. poznati su u starijoj terminologiji kao inflatibilia. AEROFOR (aerofon; gr. ar]p zrak i tpo>vr) glas), pomc naprava kod duhakih instrumenata; sastoji se od cijevi koje jedan kraj smjeten uz pisak (usnik), a drugi je povezan s mi mijehom, to ga svira gazi nogom. Struja zraka proizvec pomou mijeha dopire u usnu upljinu sviraa te mu omogu da drane tonove izvodi dulje nego to mu doputa dah. A pronaao B. Samuels (1912). R. Strauss trai upotrebu aerofo svojim djelima Eine Alpensinfonie i Festliches Praeludium. AESCHBACHER, vicarska obitelj muziara. 1. Carl, kompozitor (Biimpliz, Bern, 31. III 1886 Ztii 29. I 1944). Studirao u Bernu i Kolnu (F. Steinbach). Djek je u Zurichu kao nastavnik i zborovoa. Uz brojna vokalna c komponirao je i komornu i klavirsku muziku. 1. Adrian, pijanist (Langenthal, Bern, 10. V 1912 ),' Carla. Zavrio Konzervatorij u Zurichu i studirao zatim c godine u Berlinu kod A. Schnabela. Od 1934 koncertirao po cij Evropi, a nakon Drugoga svjetskog rata i u Junoj Americi. Iz1 najee njemaku klasiku i romantiku. 1. Niklaus, pijanist, dirigent i kompozitor (Trogen, Api

ADRET, Francoise, suvremeni francuski koreograf, uenica S. Lifara. Bila je upraviteljica Amsterdamskog baleta i koreograf u velikim internacionalnim baletnim kompanijama. Danas je

zell, 30. IV 1917), brat Adriana. Studirao na Konzervatori; Zurichu i na Visokoj muzikoj koli u Berlinu. Kazalini dirij u Zittauu i Braunschweigu, od 1942 u Bernu. God. 1945vodio je simfonijski orkestar u Tokiju, od 1959 djelovao ) Kielu, a od 1964 muziki je direktor kazalita u Detmoldu. !
DJELA. ORKESTRALNA: suita; studije; Rondos suisses. Divertim za duhaki septet; sonatina za klarinet i klavir. Radio opere Die roten Sch 1943 i Regula Engel; balet Chalanda Mars, 1940. Solo-pjesme.

AESCHBACHER AFRIKA MUZIKA

AESCHBACHER, VValther, vicarski dirigenti kompozitor (Bern, 2. X 1901). Na Univerzitetu u Bernu studirao matematiku, kemiju, fiziku i muzikologiju (E..Kurth). Zavrio uz to i konzervatorij. Kasnije diplomirao na Muzikoj akademiji u Miinchenu. Djeluje u Baselu i Bernu kao dirigent i zborovoda. Od njegovih djela najpoznatije su zborske kompozicije.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1953; Concertino za violinu i violonelo, 1944; Ciaccona, varijacije, fuga i coda na vlastitu temu, 1937; fantazija, 1956; Nachtliche Vision za gudae, 1949. KOMORNA: tri gudaka kvarteta, 1923, 1929 i 1945; gudaki trio, 1927; suita za 3 violonela, 1941; suita za 4 violonela, 1941; trio za flautu, violu i kontrabas, 1961; kompozicije za duhae. Klavirska muzika. VOKALNA. Kantate: Die Jahreszeiten, 1938; Osterhymnus, 1941; Ein Traum ist unser Leben, 1952 i Heimat-Kantate, 1954. Zborovi (svjetovni i duhovni); solo-pjesme. LIT.: Schvveizer Komponisten, Musik der Zeit, 1955, 10.

11

LIT.: H. Kretschmar, Allgemeines und Besonderes zur Affektenlehre, PJB, 1911 i 1912. H. Goldschmidt, Die Musikasthetik des 18. Jahrhunderts, Zurich 1915. M. Kvarner, Beitrage zur einer Geschichte des Affektbegriffs in der Musik von 15501700 (disertacija), Halle 1924. G. Frotscher, Bachs Themenbildung unter dem Einfluss der Affektenlehre, Kongressbericht, Leipzig 1926. W. Serauky t Die musikalische Nachahmungsasthetik in Zeitraum von 17001850, Miinster 1929. R. Schafke, Geschichte der Musikasthetik, Berlin 1934. A. Schering, Das Svmbol in der Musik (izd. W. Gurlitt), Leipzig 1941. W. Serauky, Affektenlehre, MGG, I, 1951. H. H. Eggbrecht, Das Ausdrucksprinzip im musikalischen Sturm und Drang, Deutsche Vierteljahrsschrift fiir Literaturwissenschaft und Geistesgeschichte, 1955. Fr. T. Wessel, The Affektenlehre in the i8 th Centurv (disertacija), Bloomington 1955. K. Ks.

AEVIA (aeuia), kratica od rijei alleluia (nastala isputanjem konsonanata i zamjenom slova u u v). Upotrebljavala se u rukopisnim zbornicima gregorijanskog korala. AFANASJEV, Nikolaj Jakovljevi, ruski kompozitor i violinski virtuoz (Tobolsk, 12. I 1821 Petrograd, 3. VI 1898). God. 183841 violinist u orkestru moskovskog Boljog teatra, 185153 koncertni majstor Talijanske opere u Petrogradu, te od 1853 nastavnik klavira na petrogradskom Smoljnom institutu. Koncertirao po Rusiji i 185758 po glavnim evropskim muzikim sreditima. Ostavio je vie kompozicija za komorne sastave koje predstavljaju historijski vrijedne spomenike ruske komorne muzike njegova vremena. Mjestimice iskoritavao narodne napjeve (npr. u 1. gudakom kvartetu Borna). Objavio memoare (HcmopuuecKuu eecniHUK, 1890) sa zanimljivim prikazom muzikog ivota u Rusiji u prvoj polovici XIX st.
DJELA : est simfonija; koncerti za violinu i za violonelo. KOMORNA : dvanaest gudakih kvarteta (br. 1 Borna; br. 3 Hoeocejibe; br. 9 Ilocue.iKU): 3 gudaka kvinteta: klavirski trio; klavirski kvintet BocnoMUHauun 06 Ilmajiuu; violinske sonate i r. Klavirske sonate. etiri opere, medu njima AMa.iam Een, 1870. Kantata FJup Jlempa BeauKoie; zborovi; solo-pjesme. Objavio zbirku 64 PyccKue Hapoduue necnu. LIT.: HHKoJiaii HKoBneBHH A)aHacbeB, nekrolog, PvccKa My3biKantHSH raaeTa, 1898, br. 7. H. M. HMtioAbCKuu, PvccKoe CKpunjiMHoe HCKVCCTBO, 1, MocKBaJlenHHTpa/i 1951.

AFEKTI U MUZICI. Nauka o afektima (njem. Affektenlehre; lat. affectus snano duevno uzbuenje), estetska teorija, koja smatra da je osnovna zadaa muzike imitiranje i izazivanje afekata. Temelje nauke o afektima postavili su teoretiari antike. U okviru nauke o etosu pitagorejci istiu, da odreena melo dijska gibanja izazivaju kod slualaca odreene duevne pokrete. Platon priznaje samo one ljestvice koje smatra odgojno pozitivnima (dorska, frigijska), a zabacuje one koje izazivaju negativne afekte (lidijska). Aristotel uz odgojnu muziku prihvaa i muziku, koja izaziva ugodne osjeaje. Teoretiari srednjeg vijeka povezuju Aristotelovu nauku 0 afektima s uenjem o etiri temperamenta (Ramos de Pareja: tonus protus odgovara fiegmatiku, deuterus koleriku, tritus sangviniku, tetrardus melankoliku). Nove priloge nauci o afektima dali su u XVI st. H. Glareanus (afektivno djelovanje pojedinih crkvenih modusa), G. Zarlino (intervali bez polustepena za radosne, intervali s polustepenom za tune afekte) i V. Galilei (primjena nauke o afektima na instrumente). Kompozitori tal. barok/ie opere naglaavaju, da je za izazivanje afekata bitno razumijevanje rijei (G. Gaccini : Nuove musiche, 1602); prema jaini afekata, koje ele izraziti, upotrebljavaju stile recitativo (za pripovjedanje dogaaja),

AFFETTO (con affetto, affettuoso; tal. affetto uzbuenje, strast, srdanost, usrdnost), izraajno i slobodno u interpretaciji, uvstveno, uzbueno. Poetkom XVII st. izraz a. oznauje -> tremolo, a susree se esto i u naslovima muzikih djela (op. 1. B. Marinija iz 1617, u kome se prvi put javlja tremolo, nosi naslov Affetli musicali). AFFRETTANDO (tal. affrettare ubrzati, pouriti), oznaka za tempo: ubrzavajui ( -* Stringendo). Affrettato (ubrzano) moe stajati umjesto piii mosso. AFGANISTANSKA MUZIKA obuhvaa muziku kulturu stanovnika dananjeg Afganistana: Afganaca, Tadika, Uzbeka, Turkmena i Hazara. Zbog svog geografskog poloaja Afganistan je, kao granino podruje izmeu Perzije, Indije i Turkestana, u toku povijesti esto mijenjao gospodare (vlastitu dinastiju osnovao je 1747), pa se utjecaji vladavine raznih naroda oituju ne samo u mnogovrsnosti etnolokog sastava, nego i u svim kulturnim manifestacijama. Muzika brdskih plemena na sjeveroistoku Afganistana mnogo je jednostavnija od muzike Afganaca i Tadika. Njihove pjesme, koje izvodi ili pojedinac ili vea skupina pjevaa, esto su samo sastavni dio plesa i to, bilo da se izmjenjuju s plesnim odlomcima, bilo da se ples izvodi uz pjevanje. Plesovi su najee obredni: prigodom posmrtnih sveanosti, u ast bogovima, kod proslave pobjede nad neprijateljem i si. Od instrumenata najrasprostranjeniji su vrsta dugake flaute i razni oblici bubnjeva. Instrumentalni sastavi nastupaju obino u skupinama od 2 do 3 instrumenta. U muzici Afganaca i Tadika osjea se vrlo jak utjecaj Prednjeg Istoka, to se osobito vidi po muzikim instrumentima. Zastupani su gotovo svi instrumenti sa icama, koji se susreu i u drugim orijentalnim zemljama, npr. tambur (vrsta lutnje s dugakim vratom i malim okruglim korpusom za rezonanciju), rabab (gudaki instrument s korpusom krukolikog oblika i kratkog vrata), kemangeh (vrlo raireni gudaki instrument prednje Azije) i indijski instrumenti sarinda i dilruba. Muziki ivot Afganaca i Tadika odvija se najee na veernjim sijelima, na kojima se pjeva i plee. Osobito su omiljele pjesme junakog sadraja. Mnogo se njeguje i ples uz pjevanje i uz instrumentalnu pratnju. U Afganistanu postoji i stale profesionalnih muziara (pjevaa i sviraa) koji sudjeluju na raznim sveanostima.
LIT.: M. Elphingstone, Geschichte der engl. Gesandtschaft an den Hof von Kabul, Wcimar 1817. A. Burnes, Kabul, Leipzig 1843. Sir G. Scott Robertson, The Kafirs of the Hindu-Kush, London 1900. M. Longivorth Dones, Afganistan, Encvclopaedie des Islam, I, 1913. B. Markovjski, Die materielle Kultur des Kabulgebietes, Leipzig 1932. H. Husmann, Afghanistan, MGG, 1,1951. B. Eejmee, AcbraHCKan HapojiHan My3bma, MocKBa 1960. T. Br.

stile espressivo (za umjerene afekte) ili stile rappresentativo (za

snane afekte). Cl. Monteverdi uvodi u operu tzv. stile concitato ^uzbueni stil) za prikazivanje jakih emocija. Ostale priloge nauci o afektima dali su u toj epohi Francuzi Descartes (afektivno djelovanje intervala) i Mersenne (znaenje disonanca za izazivanje afekata) te Nijemci J. A. Kircher (pokuaj sistematske primjene nauke 0 afektima na muziku) i J. Vossius (afektivne osobine antiknih metara). U XVIII st. poinje se smatrati da i instrumentalna muzika moe uzbuditi afekte samim tonovima, bez suradnje rijei ili stiha (J. Mattheson, Das forschende Orchestre, 1721). Uz to se pronalazi sve vie ritmikih, melodijskih i motivikih obrazaca za prikazivanje i imitiranje ljudskih afekata, tonova ive i neive prirode te jezinih fleksija. U skladu s razvojem teoretskih muzikih disciplina javlja se i spoznaja o afektivnoj snazi harmonije, od koje melodija zapravo i prima odreene afektivne karakteristike (J. Ph. Rameau). U poetku XIX st. sve se vie iri misao o neodreenosti i openitosti afekata u muzici. J. G. Herder istie, da muzika nije imitiranje prirode, nego da je ona sama za sebe priroda [Kalligone, 1800). Nauku o afektima definitivno je uzdrmala teza A. Schopenhauera (Die Welt als Wille und Vorstellung, I, 1819; II, 1824), prema kojoj muzika nije konkretni afekt, nego afekt openito, njegova bit, bez ikakvih opisnih dodataka ili detalja.

AFRIKA MUZIKA. U Africi ive usporedo razliite muzike kulture, pa je nemogue govoriti o afrikoj muzici kao cjelini. Sjeverna Afrika mora se promatrati sasvim odvojeno. U tim krajevima islamske kulture prevladava kromatika, nasuprot heptatonici i pentatonici crnake muzike. A. m. u pravom smislu jest muzika crnakih stanovnika Afrike; njima valja dodati jo neke grupe koje su, ini se, starije: Pigmeje ekvatorijalnih uma, te Bumane i Hotentote iz jugozapadne Afrike. Prema onome to se danas (istina jo uvijek ogranieno) zna o afrikoj muzici (a zna se mnogo vie nego prije 4050 godina), ona ima svoje karakteristike u instrumentariju, nainu pjevanja i muzikim postupcima kakvi se ne nalaze u sjevernoj Africi, a za te se karakteristike, barem u prolosti, ne moe ustanoviti da bi potjecale od muzikih kultura drugih kontinenata. Prema tome, postoji autentina afrika muzika jo od davnine, ona je ivjela bogatim ivotom kroz mnoga stoljea, dok su ti krajevi jo bili izolirani od ostalog svijeta. Istina, u afrikoj muzici postoje pojave paralelne s nekim drugim muzikim kulturama (vieglasje, pentatonika), ali je nemogue zamislili da su stanovnici centralne Afrike poznavali npr. vieglasje evropskog razvijenog srednjeg vijeka, tj. oblik vieglasja kakav se u Africi njeguje ak i danas. Duboke razlike postoje i u samoj afrikoj muzici. Muzika Bumana ima veoma malo srodnosti s muzikom Bantu ili s muzikom Somalijaca, ali se isto tako ne daju povui ni stroge granice izmeu razliitih muzikih jezika afrikog kontinenta. Nesumnjivo je da su tragove ostavile velike kulture koje su se u toku historije razvile na afrikom tlu (Egipat, Kongo, Benin), a ivi su i ostaci prastarog primitivizma. Zasad je od afrike muzike najbolje proueno poglavlje instrumenata.

12

AFRIKA MUZIKA AFRO-AMERIKA MUZIKA

redo s instrumentima razvijenijih kultura, esto veoma fine grac Izmeu jednih i drugih postoje, u nevjerojatnom anahroni2 svi stupnjevi razvoja instrumenata, od najprimitivnijih do najrE jenijih. Bogatstvo instrumentarija gotovo je neiscrpno. S obzi na proirenost po itavom kontinentu i upotrebu u svim vrst kulta i rituala, prvo mjesto pripada duhakim instrumentima, 1 njevima i zvonima. Ima instrumenata koji proizvode gotovo podnoljivo jake zvukove, to izaziva osjeaj strave, a i ta koji imaju irealno njean zvuk i jedva se uju. Razlike u dinam: gradaciji mnogo su vee nego u evropskoj muzici. U skup sviranju izbor instrumenata ne vri se po kriteriju karaktei boje zvuka. Stvaraju se najraznolikije kombinacije. O izl instrumenata odluuju esto njihovo magino znaenje ili prig Tako se npr. neke vrste bubnjeva oglauju samo u sluaju sr drugi se upotrebljavaju samo u vezi s plemenskim poglavii trei kao znak za uzbunu; neke je bubnjeve svakome dopu vidjeti, drugi se pohranjuju na skrovitom mjestu; ima ih sviraju samo u odreena godinja doba, a i takvih koji ute j nama. Openito se instrumenti sa icama mnogo rjee pojav u kultskoj muzici nego udaraljke i duhaki instrumenti. Idic su instrumenti: ksilofon (tipian instrument afrikih Crnac mnoge njegove varijante (bundeve na njemu slue za rezonal katkad je tako velik da na njemu svira nekoliko osoba); zi (takoer vrlo tipian afriki instrument), koja se sastoji od dr ploe ili sanduka, s nizom privrenih metalnih ili drvenih ziaka, koji se trzaju; drvene klepetaljke, jedna vrsta sistn nazvana zvasamba, svakovrsne egrtaljke, zvona od eljeza, dr i zemljani bubnjevi i bubnjevi presvueni koom. Aerofon instrumenti: olifanti od slonove kosti, razni instrumenti iz flauta (uzduna i poprena flauta, nosna flauta, Panova fr klarineta, oboa i trompeta algaita, zummarah i dr. Kordofor instrumenti: obian luk (njem. Musikbogen, franc. are. musi razne varijante citare, harfe, lutnje i lire, te (manje proii instrumenti koji se sviraju gudalom. U Africi se nailazi na muzike forme koje su nalik na folkl forme drugih kontinenata: recitativ, oblik ronda, pjesma pratnje, zborni napjev, instrumentalni preludij i interludij, gramna muzika. Melodije se grade na pentatonskim nizov; ili na sedmotonskim slijedovima koji su za 'evropsko uho p nepravilni i ne poklapaju se ni s evropskim ljestvicama, ni s a skim modusima, ni s javanskim pelogom. U vokalnoj, i to isl ivo kultskoj muzici, esto se susreu i kromatska mjesta.
LIT.: E. Hornbostel, African Negro Music, Africa, 1928. C. S Geist und Werden der Musikinstrumente, Berlin 1929. E. M. Hornb Ethnology of African Sound Instruments, Africa, VI, 1933. H. Wiesc't Die afrikanischen Trommeln und ihre ausserafrikanischen Beziehungen, ^ gart 1933. P. R. Kirby, The Musical Instruments of the Native Rac South Africa, Oxford 1934. M. Schneier, Geschichte der Mehrstimmij Berlin 1934. D. H. Varky, African Native Music, London 1936 (II dodatak A. P. Merriam) Africa, XXI, 1951. A. Schaeffner, Origine des in ments de musique, Pari 1936. M. Schneier, Uber die Verhreitung kanischer Chorformen, Zeitschrift fiir Ethnologie, 1937. G. Barblan, Mu e strumenti musicali in Africa Orientale Italiana, Napoli 1941. A. SchaeJ La Musique Noire d'Afrique, La Musique des origines a nos jours, Pari H. Hickmann, Afrikanische Musik, MGG, I, 1951. A. Schaeffnei Decouverte de la musique noire, Le monde noir, Presence africaine, 195 Isti, Les Kissi, une societe noire, et ses instruments de musique, Pari M. Schneier, Ist die vokale Mehrstimmigkcit eine Schopfung der Altra; AML, 1951. A. Schaeffner, Timbales et longues trompettes, Bulleti lTnstitut Francais d'Afrique Noire, 1952. A. M. Jones, African Rhy Africa, 1954. J. Blacking, Some Notes on a Theorv of African Rhvthm, . nal of the African Music Societv, 1955. G. Rouget, A propos de la forme les musiqucs de tradition orale, Les colloques de Wegimont, 1956. B. 1 Music in Primitive Culture, Cambridge (SAD) 1957. M. Schneier, P tive Music, The New Oxford Historv of Music, I, London 1957. G. Ca, -Griaule i B. Galame, Introduction aTetude de la musique Africaine, RM, J. Blacking, Problems of Pitch, Pattern, and Harmonv in the Ocarina A of the Wenda, African music, 1959. A. M. Jones, Studies in African M 1959- A. P. Merriam, Characteristics of African Music, Journal of the I national Folk Music Council, 1959. W. R. Baicom i M. J. Hersk Continuitv and Change in African Cultures, 1959. G. Rouget, La > que d'Afrique Noire, Histoire de la Musique, I, Pari 1960. A. Schae Situation des musiciens dans trois societes africaines, Les colloques de \ mont, 1960. G. Rouget, Un chromatisme africain, L'Homme, 1961. R. 1 del, The Music of Central Africa, 1961. A. Schaeffner, Africa, La Mi Enciclopedia Storica, I, 1966. B. A

SVIRA ROGA OD SLONOVE KOSTI. Kamerun

Ima crnaca koji su muziari po zanimanju, ali su oni rijetko i jedini izvoai, jer kod svake sveane zgode muzicira itava zajednica. Putnici i mornari koji su u prolim stoljeima istraivali afriki kontinent jednoglasno istiu veliku ulogu to je muzika i ples igraju u ivotu stanovnitva. Konstatacija mora da je zaista bila frapantna, jer se ponavlja u putopisima kroz vie od 300 godina. Premda su ta prva zapaanja dosta naivna, ipak sadravaju bitnu istinu koju potvruju dananja prouavanja. I danas se upotrebljavaju isti instrumenti, pjesme i plesovi izvode se na nain kao nekad i vezani su uz iste sveanosti i obrede, radilo se o etvi, lovu, zdravlju, plodnosti ena, smirivanju duhova pokojnika ili primanju mladih ljudi u zajednicu odraslih. Takvo kolektivno sudjelovanje u ritualu postoji i u drugim muzikim kulturama, primitivnim i razvijenim, ali ini se da se nigdje kao u Africi nisu za te prigode stvorile tako sloene i raz nolike vrste grupnog muziciranja. Mnogo se govori o slobodnom ritmu u afrikoj muzici, iako je on u stvari isto tako konstruiran i podvrgnut zakonu periodi nosti kao i drugdje. A. m. svakako doputa mnogo slobode ritmikoj improvizaciji, ali se improvizirani ritmovi uvijek odvijaju na podlozi jednog osnovnog ritma koji se izvodi na drugim instrumentima. Afriki je ritam svakako autonomniji od evropskih ritmova, on moe biti i samostalan, bez sudjelovanja melodije ili harmonije. Nijansiranja i gradacije, koje Afrianin postie na ritmikim instrumentima, ostavljaju ponekad utisak da ritam ima melodijsko svojstvo. Ritam moe, u neku ruku, biti i tema, koja se varira istim ritmikim sredstvima, ili neka vrsta lajtmotiva, koji se razrauje simfonijsko-dramatski. Afrika poliritmija, odnosno ritmika polifonija zvui evropskom uhu isprva kao ritmika anarhija, ali paljivija analiza razotkriva upravo metronomsku tanost i svakog zasebnog ritma i njihove cjeline. Ritmika je nesumnjivo vrlo naglaen element u afrikoj muzici, ali zapadnjaci preesto crnaki ritam povezuju prvenstveno s bunim udaraljkama. Tano jest da nigdje na svijetu nema toliko vrsta bubnjeva, ni instrumenata koji proizvode umove. Postoje i itavi orkestri sastavljeni od samih bubnjeva. Meutim, afriki Crnac svoju e ritmiku inventivnost isto tako ispoljiti u pjevanju i na instrumentu koji ne pripada grupi udaraljka. Pjevanje se obino odvija na nain responzorija, solist (odn. skupina solista) izmjenjuje se sa zborom. Tu je mogu bezbroj kombinacija u kojima se oituje ne samo ritmika invencija nego i druga upadljiva crta u crnakom muziciranju neobino istanan smisao za timbar. U vieglasnom muziciranju paralelni pokreti glasova u jednom odreenom intervalu povremeno se prekidaju prijelazom na drugi interval: tako se npr. slijed paralelnih kvarta prekida intervalom terce, ili se od usporednih terca prelazi na sekundu i si. S obzirom na velik broj takvih primjera moe se zakljuiti da se intervali mijenjaju radi njihova razliitog timbra, pa se namee asocijacija s dananjom evropskom muzikom, u kojoj se interval ili akord vie ne opravdava svojom funkcijom nego svojim zvukom. ini se da na traenju i iznalaenju raznolikog timbra poiva sva crnaka muzika, vokalna i instrumentalna. Gotovo kod svih afrikih naroda odrali su se do danas veoma primitivni instrumenti. Takvi instrumenti posto;e uspo-

AFRO-AMERIKA MUZIKA, opi naziv za muziki fol crnakog stanovnitva Sjeverne i June Amerike, nastao sv vrsnim stapanjem elemenata afrike i evropske muzike. Za a -ameriku muziku karakteristini su manji vokalni oblici koj izvode esto uz pratnju udaraljki (-> zvork song, -> balada, -> ritual, -> blues, -+ calypso i dr.). U njima su dominantna afr obiljeja, kako u ritmikom i melodikom pogledu, tako i u nai muziciranja, kao to su kolektivna improvizacija, ostinati u pri i si. ( -* riff, -* break, -> hot) i intoniranje ( -> bending, -* c tone). Po ritmiko-metrikim znaajkama razlikuju se dva afroamerike muzike. Prvi, karakteristian za muziki fol Latinske Amerike, temelji se na vertikalnoj polimetriji, a dr karakteristian za Sjevernu Ameriku, izgraen je na poliritr

AFRO-AMERIKA MUZIKA AGOSTI

A.-a. m. Latinske Amerike usko je povezana s plesovima koji su u komercijaliziranom obliku osvojili cijeli svijet. U okviru muzikog folklora sjeveroamerikih crnaca nastali su prvi, au tentini oblici -s- jazza u kojima jo prevladavaju afriki elementi. U daljem razvoju jazza sve su vie zamjetljivi utjecaji evropske muzike, osobito rafinirana harmonija i instrumentacija. Do svoje vrsne sinteze latinsko-amerike polimetrije i sjeverno-amerike poliritmije dolo je u jazzu krajem etrdesetih godina XX st. u eri -> be-bopa pod nazivom Afro-Cuban jazz. M. Ke. AFZELIUS, Arvid August, vedski folklorist (Hornborga, 6. V 1785 Enkoping, 25. IX 1871), pastor u Enkopingu, sakupljao vedske narodne pjesme.
DJELA. Zbirke vedskih narodnih napjeva: Traditiomr af Svenska Folksdansar (sa O. Ahlstromom; 4 sv.), i8l4'15; Svenska folkvisor (3 knj.; sa E. G. Geijerom), 181417 (novo izd. R. Bergstrom i L. Hoijer, 1880); Afsked af Svenska Folksharpan (sa E. Drakeom), 1848. LIT.: A. I. Arwidsson, Svenska fornsanger (3 knj.), Stockholm 183442. W. Samuehson, Arvid August Afzelius och de svenska folkvisorna, Lasning for svenska folket, 1919.

13

1892; klavirski kvintet, 1905. Za violinu i klavir: Puszta-Kldnge, koncertni duo (sa J. Hubavem), 1880; Abendstimmung, 1881; Fantaisie Tziganesoue (sa J. Hubayem), 1881. KLAVIRSKA: Etude de concert; Fantasiestucke; Kleine Rhapsodien ; Moments caracteristiaues; Landlerstimmungen; Trois pieces intimes; Hosi dlagya; Magyar rondo; Munkdcsi nota; Soirees hongroises, 3 serije; Magyar haigulatok. Za dva klavira: Poemes hongrois (2 sv.) i Suite hongroise. DRAMSKA. Opere: Marina, a korss Madonna (Marita, madona s vrem), 1897 i Ravennai ndsz (Ravenska svadba). Pantomima A muveszet diadala (Trijumf umjetnosti). VOKALNA: pet kvarteta za muke glasove; solo-pjesme. LIT.: Z. Justh, Agghazy Karolv, Magvar Salon, Budapest 1889, X. L. Toldy, Agghazy Karoly, Zenei Szemle, Timisoara 1918, II, 9.

AGAZZARI, Agostino, talijanski kompozitor i muziki teoretiar (Siena, 2. XII 1578 10. IV 1640). Vjerojatno uenik L. da Viadane; maestro di cappella u zavodima Collegium germanicum i u Seminario Romano u Rimu. Potkraj ivota dirigent zbora katedrale u Sieni. lan sienske akademije Degli Intronati. Agazzarijevo se stvaranje razvilo unutar specifine rimske kole monodijskog i koncertantnog stila, a ipak je usko povezano s tradicijama Palestrine. On je jedna od vodeih linosti novog smjera (stile murvo). U svom teoretskom djelu Del sonare sopra U basso, A. medu prvima prikazuje instrumentalnu i orkestralnu izvodilaku praksu svog vremena. Za oznaivanje bassa continua on predlae upotrebu brojeva.

AGIR ZEJBEK, turski narodni ples iz Anatolije. Tempo je umjeren, a ritam 9/4; izvodi se uz pratnju narodnih gudakih instrumenata. AGITATO (tal.), uzbueno. Javlja se u oznaci tempa, npr. uz allegro (allegro agitato). AGNELLI (Agnello), Salvatore, talijanski kompozitor (Palermo, 1817 Marseille, 1874). Studirao muziku u Palermu i Napulju (N. A. Zingarelli, G. Donizetti). Pisao je opere za kazalita u Palermu i Napulju, od 1846 ivio je u Marseilleu gdje je kom ponirao balete i crkvenu muziku.
DJELA. DRAMSKA. Opere. I Due pedanti, 1837; I Dm gemelli, 1839; LaSentinella notturna, 1840; // Fantasma, 1842; La Jacauerie, 1849; Leonore des Medicis, 1855; Les Deux avares, 1860 i dr. Baleti. VOKALNA: kantate L'Apotheose de Napoleon I er, 1856 i Cantata di Santa Rosalia] 2 mise; 3 litanije; 4 Tantum ergo; Stabat Mater; Miserere.

AGNESI PINOTTINI, Maria Teresa d', talijanski kompozitor (Milano, 17. X 1720 19. I 1795). Roena u vrlo uglednoj obitelji, rano je zapoela umjetnikim radom. Bila je vrsna embalistica. Na koncertima je esto izvodila vlastite kompozicije. Njena sestra Maria Gaetana A. bila je poznati matematiar.
DJELA: dva koncerta za embalo i gudae; 2 sonate za embalo. Opere : Ciro in Armenia, 1753; Sofonisba, 1765; Insubria consolata, 1766; Nitocri, 1771 i // re pastore. Airs divers pour le chant et la harpe.

DJELA: pastorala Eumelio, 1606. VOKALNA. Madrigali: I knj. (6-gl.), 1596 (II izd. 1600); II knj. (5-gl.), 1600 (IV izd. 1608) i III knj. (5-gl.), 1606 (III izd. 1613). Madrigaletti (3-gl.; 2 knj.), 1607(11 izd. I knj. 1615). Misa za zbor (4 8 gl.) i b. c, 1614 (IV izd. 1627). Moteti i duhovni koncerti za zbor i b. c.: I knj. Sacrarum canlionum. .. (5 gl. 8 gl.), 1602 (III izd. 1616); II knj. Sacrae laudes (4 gl. 8 gl.), 1603 (III izd. 1615); III knj. Sacrarum cantionum... (5. gl. 8 gl.), 1603 (III izd. 1616); IV knj. Sacrae cantiones (2 gl. 3 gl.), 1606 (X izd. 1633); V knj. Sacrarum cantionum... (2 gl. 4 gl.), 1607 (IV izd. 1613) i VI knj. Sacrae cantiones (1 gl. 2 gl. i 4-gl.), 1615. Psalmi za zbor i b. c.: est psalama (3 gl. 4 gl.), 1609 (III izd. 1618); Psalmi ac Magni/icat (5-gl.), 1611 (II izd. 1615) i Psalmorum ac Magnificat... (8-gl.), 1611 (III izd. 1620;. Sertum roseum ex plantis Hiericho za zbor (1 gl.-4 gl.) i b. c, 1611 (III izd. 1614); Dialogici concentus... za zbor (68 gl.) i b. c, 1613 (III izd. 1618); Stille soavi di celeste aurora za zbor (35 gl.) i b. c, 1620; Eucharisticum melos za zbor (15 gl.) i b. c., 1625; Litaniae beatissimae Virginis za zbor (46 gl. i 8gl.) i b. c, 1639; Musicum encomium Divini nominis za zbor (13 gl. i 5gl.) i b. c, 1640. TEORETSKA: Del sonare sopra U basso con tutti li stromenti, 1607; La muica ecclesiastica..., 1638. NOVA IZD.: pojedine motete obj. K.Proske (Muica divina), od 1853 dalje; A. Adrio, Die Anfange des geistlichen Konzerts, 1935; K. G. Fejlerer, 1936; A. Klaes. Djelo Del sonare sopra il bassu.. obj. : M. Praetorius (prevedeno na njemaki) ; Syntagma musicum, III, 1619; (novo izd. priredio E. Bernoulli, 1916); 0. Kinkeldev (Orgel und Klavier in der Musik des 16 Jahrhunderts) 1910; M. Schneider (odlomci), Die Anfange des Basso continuo, 1918; faksimil obj. u Bolletino Bibliografico Musicale, 1937. LIT.: M. Schneider, Die Anfange des Bc und seiner Bezifferung, Leipzig 1918. A. A. Luciani, La muica in Siena, Siena 1928. Isti, Agostino Agazzari e l'Orchestrazione del Seicento, Muica d'oggi, 1931. A. Adrio, Agostino Agazzari, MGG, I, 1951. K. Ko.

AGNUS DEI (lat. Jaganje boji), simboliko ime, kojim je sv. Ivan Krstitelj nazvao Isusa Krista. U ordinariju mise posljednji dio, a u komponiranim misama zavrni stavak. Sastoji se od tri zaziva: Agnus Dei, qui tollis peccata mundi, miserere nobis; Agnus Dei ... miserere nobis; Agnus Dei ... dona nobis pacem. Muzika struktura je obino AAA ili ABA. AGOGE (gr. <xyu>y voenje, odvoenje), grki izraz za manje promjene u tempu. U grkoj ritmici nastaje onda, kad se npr. u istom vremenskom rasponu umjesto etvorodijelnosti javlja trodijelnost. Chronos protos (xpovo<; 7TpoVro;;) trajat e u tome sluaju neto due. Suvremertim notnim pismom moglo bi se to oznaiti ovako:
LIT.: B. Stablein, Agnus Dei, MGG, I, 1951.

J) J
trohei daktil jamb

AGELAJ iz Tegeje (gr. 'Ayiy.oi.oq), pobjednik u sviranju na kitari bez pjevanja, na osmim Pitijskim igrama, - 554, na kojima su bila po prvi put uvedena muzika natjecanja. AGENDE (lat. agenda ono, to treba initi), u rano kransko doba svi ini bogosluja, a u srednjem vijeku misa i oficij, ukljuujui i njihove pjevane dijelove (npr. Agenda B. M. Virginis, Agenda mortuorum, u Zagrebakoj metropolitanskoj knjinici uva se Agenda pontificalis, MR 165, iz XI st. s neumatski obraenim antifonama, obrednom igrom Tractus stelle i drugim napjevima). Kod protestanata su a. bile ne samo zbirke propisa i uputa za vrenje liturgijskih obreda, nego i zbornici raznih crkvenopravnih odredaba. Kod katolika je sadraj nekadanjih agenda sauvan u Ritualu (Obredniku).
LIT.: H. Kretzschmar, Die musikalische Agende, Leipzig 1894. K. Kniezvald, Hartwick gyori piispok Agenda pontificalisa, 1941. Ch. Mahrenholz, Agende, MGG, I, 1951. A. Vi.

AGGHAZY, Karoly, madarski pijanist i kompozitor (Budimpeta, 30. X 1855 8. X 1918). Studirao na Konzervatorijima u Budimpeti (I. Szekelv) i u Beu (A. Bruckner) te od 1875 kod F. Liszta i R. Volkmanna na novoosnovanoj Muzikoj akademiji u Budimpeti. Koncertirao po Evropi kao solist i stalni pratilac violiniste J. Hubava. God. 188183 profesor klavira na Konzervatoriju u Budimpeti, zatim na Sternovu i Kullakovu konzervatoriju u Berlinu, a od 1889 ponovno na Konzervatoriju u Budimpeti. Bio je suosniva (1882) i urednik tjednika Harmonia i suradnik asopisa Zenevildg. Komponirao je u stilu madarske nacionalne romantike kole sa primjesama francuskih utjecaja; najznaajnija su mu klavirska djela.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija; simf. pjesma Rakoczi, 1906; Andanle is Scherzo, 1878; Gydszhangok. KOMORNA: gudaki kvartet:

AGOGIKI AKCENT -> Akcent AGOGIKA (gr. avd>yr, voenje, odvoenje), skupni naziv za razliite modifikacije tempa, tj. produljeno ili skraeno trajanje jednog tona ili vie tonova ili akorda u nekoj frazi, motivu ili skupini; primjenjuju se kod interpretacije da bi se postigla vea izraajnost i reljefnost. A. se najee razvija paralelno s dinamikom: neznatno ubrzavanje tempa povezano je s postepenim pojaavanjem, i obrnuto, usporavanje sa slabljenjem jaine tona (naroito na zavrecima kod kadence sa zaostajalicama); ovo je prirodna a., koja se rijetko kada oznauje u notama, dok se svi izuzetni sluajevi redovito ispisuju (npr. kada je crescendo povezan s usporavanjem, a diminuendo s ubrzavanjem tempa). esto se primjenjuje tzv. agogiki zastoj; u zamahu gradacije tempo se potencirano zadrava, to pojaava napetost. U toku muzike historije agogika su se sredstva razliito primjenjivala; veoma je vana njihova uloga u muzici romantike. U doba kasne romantike doputale su se pretjerane agogijske slobode, koje je suvremena muzika sa svojom otrom motorinom ritmikom svela na minimum. U novije vrijeme esto se agogiki postupci ispisuju konkretno u notnim vrijednostima (promjene takta unutar kontinuiranoga gibanja; ispisani ritardandi). Pri iskoriivanju agogikih mogunosti osobit je problem kako se interpret odnosi prema volji kompo zitora; pravu mjeru nalaze samo veoma muzikalni interpreti.
LIT.: H. Riemann, Musikalische Dynamik und Agogik, Leipzig 1884. H. Erpf, Agogik, MGG, I, 1951. B. S.

AGON (gr. drfcov borba, igra), natjecanje, bitan dio sveanosti starih Grka, osobito na Pitijskim igrama u Delfima. Natjecalo se najprije u -* kitarodiji i -> aulodiji, a kasnije iu -> kitaristici i -> auletici. AGOSTI, Guido, talijanski pijanist (Forli, n. VIII 1901 ). Zapoeo je uiti klavir u Mantovi i ve 1908 koncertirao. Studi-

14

AGOSTI AGRICOLA
AGRELL, Johan Joachim, vedski kompozitor, violinisi janist (Loth, Ostgotland, 1. II 1701 Niirnberg, 10. I 1 God. 172346 dvorski muziar u Kasselu, od 1746 dirigt Niirnbergu.
DJELA: est simfonija, 1725; 3 koncerta uz obligatni embalo; 32 certa za embalo, 1748 i 1761. Dvije sonate za violinu i embalo. 17: est sonata za embalo, 1748; sonate za klavir. Kantate. NOVA IZD.: sonata za embalo obj. K. Brodin, 1932; 2 stavka iz nije u E-duru obj. S. E. Svensson, 1947. LIT.: K. Valentin, J. J. Agrell, Svensk Musiktidning, 1911. P. Lii En studie over Johan Agrells liv och musikaliska stil, Svensk Tidskrift fo sikforskning, 1937. 5. E. Swensson, Uppsalastudenten som blev stadsk mastare i Niirnberg. Uppsala nya tidningen, 1938.

rao zatim u Bologni klavir na Konzervatoriju (B. Mugellini, F. Busoni; diplomirao 1914), a knjievnost i kompoziciju (G. Benvenuti) na Univerzitetu. Koncertira u svim zemljama Evrope, Sje verne i June Amerike. Uz to 193040 poduava klavir na Konzervatoriju u Veneciji i Milanu, od 1944 komornu muziku na Accademia di S. Cecilia u Rimu, kasnije na Konzervatoriju. lan mnogih meunarodnih ustanova (Accademia Chigiana u Sieni, komiteti za pijanistika natjecanja u Varavi, Bruxellesu, Genfu, Berlinu i dr.). Komponira kraa djela za klavir, transkribira staru klavirsku muziku. Napisao Osservazioni intorno alla tecnica pianistica. Njegov uenik bio je V. Krpan. AGOSTINI, Ludovico, talijanski kompozitor (Ferrara, 1534 20. IX 1590), protonotar i kapelan na dvoru Alfonsa II d'Este i zborovoda katedrale u Ferrari. Komponirao je iskljuivo svjetovnu muziku za potrebe dvora.
DJELA: Muica sopra le rime bizzarre di A. Calmo (4-gl.), 1567. Madrigali (3 knj.): I (5-gl.), 1570; II (4-gl.), 1572 i III (6-gl.), 1582. Enigmi musicali (7;-gl., 8gl. i IO-gl.), 1571; Canones et Echo (6-gl.), 1572; Canzoni alla napolitana (5gl.), 1583; Le lagrime del peccatore (6-gl.), 1586.

AGOSTINI, Mezio, talijanski komopozitor, pijanist i dirigent (Fano, 12. VIII 1875 22. IV 1944). Studij klavira i kompozicije zavrio u Pesaru. Djelovao u razliitim talijanskim gradovima; 190009 predavao harmoniju na muzikoj koli u Pesaru. Tada je naslijedio E. Wolf-Ferrarija na dunosti direktora muzike kole u Veneciji.
DJELA: simfonija; koncert za klavir i orkestar; 4 orkestralne suite. Dva gudaka kvarteta; 2 klavirska trija; sonata za violinu i klavir; sonata za violon elo i klavir. Klavirske kompozicije. Osam opera (11 cavaliere del sogno, 1897; La figlia del navarca, 1938). Kantata A. Rossini; zborovi; solo-pjesme.

AGOSTINI, Paolo, talijanski kompozitor i orgulja (Vallerano, Viterbo, oko 1583 Rim, 3. X 1629). Uenik G. B. Nanina, dirigent u razliitim rimskim crkvama (od 1626 crkve sv. Petra). Odlian kontrapunktiar. Najuspjelija mu je kompozicija osmeroglasni Agnus Dei u obliku kanona, objavljen u djelu Saggio di contrappunto fugato Padre Martinija.
DJELA: sedam knjiga misa (4- gl.), I VI, 1627 i VII, posth. 1630. Salmi alla Madonna (l-gl. do 3-gl.), 1619; mise, moteti, antifone i dr. u suvremenim zbirkama i u rukopisu. NOVA IZD.: neki moteti obj. u Muica Divina I, 2 i I, 4.
.^_

AGREMENTS (franc. ukrasi), naziv za brojne ukrase, kc u XVII st. uvedeni u francusku muziku, otkuda su ih pre i druge evropske zemlje. A. su se biljeili stereotipnim znake ili notama manje veliine (-> Ukrasi u muzici). AGRENJEV (Agrenev), Dimitrij Aleksandrovi (pse nim Slavjanski), ruski zborovoda (Moskva, 17. XII 183 Ruuk, Bugarska, 23. VII 1908). Muziku uio u Italiji i T gradu gdje je najprije nastupao kao pjeva. Da bi propagirao i muziku, osnovao je zbor s kojim je ve 60-tih godina propu zapadnu Evropu i SAD. Izvodio je veinom svoje virtuozne obi narodnih napjeva, koje nisu imale vee umjetnike vrijedno nisu odgovarale ni duhu ruske muzike. God. 1890 posjetit nae krajeve; njegovi koncerti probudili su veliko zanimanje na muziki folklor, pa je na poticaj V. Klaia HGZ priredi iste godine u Zagrebu koncert narodnih napjeva (iz Kuh; zbornika) u umjetnikoj obradbi I. Zajca, V. Novaka, A. S i V. Klaia.
LIT.: L. Kuba, D. A. Slavjanski a ruska narodna pisen, Zlata Praha, 18 V. Novak, Uspomene na vokalne koncerte u Hrvatskom Glazbenom Zs Zagreb 1890. S. uri-Klajn, Ruski umetniki misionar XIX veka u slovenskim krajevima, Arti musices, I, 1969.

PYCKE

CJABJJUIHI KOHPPm JAE1MM 3A r/lATBDflfP.

CAOnUUTEHE 04 nAHMMf&HK CAyiUAMl|A

HE KME

AGRICOLA (Ackermann), Alexander (esto nazivan Alexander), kompozitor nizozemskog ili njemakog podt (oko 1446 Valladolid, 1506). Vjerojatno uenik Ockeghems 1474 angairan u dvorskoj kapeli vojvode Sforza u Milanu 1476 petit vicaire katedrale u Cambraiju, od 1500 ehapela ehantre burgundske dvorske kapele Filipa Lijepoga u Bruxe! Sa dvorom putovao u dva navrata (1501 i 150506) u panjo Jedan od vodeih majstora u generaciji Josquina Des Pres; sjedinjuje kasnoburgundsko nasljee Dufava s nizozemskim fonim nainom Ockeghema. Njegov stil karakterizira v elegancija i melodijsko proimanje polifonikog tkiva lini iroka daha esto ekstatina izraza po emu njegovu muziku 1 reuju sa slikarstvom M. Grunewalda.
DJELA. VOKALNA : 93 ehansona, preteno 3-glasnih, neto 4-gla jedna 6-glasna na francuske, talijanske i nizozemske tekstove. CRKV sedam 4-gl. misa: In die pasce; In minen Zin; Je ne demande; Le serviteur, heur me bat; Primi toni; Secundi toni; dvije mise bez naslova za 3 i 4 glasa navedenih obj. Petrucci: Missae Alexandri Agricolae, 1504); 2 Creda za 4 oko 25 moteta sa 34 glasa. NOVA IZD.: tri moteta obj. R. J. van Maldeghem (Tresor musicale, 4 kompozicije obj. O. Gombosi {Jacob Obrecht, dodatak, 1925); 10 kon ija obj. H. Hewitt (Harmonice Musices Odbecaton A, 1946). LIT.: H. Kinzel, Der deutsche Musiker Alexander Agricola in weltlichen Werken (disertacija), Prag 1934. P. Miiller, Alexander Ag Seine Missa In minen zin, chansonale Grundlagen und Analvse (diserl Marburg 1939. Isti, Alexander Agricola, MGG, I, 1951. E. R. L The Sacred Music of Alexander Agricola (disertacija), 3 sv., Ann Arbor, 19 Isti, The German Works of Alexander Agricola, MQ, 1960.

0.
Ka 11

m
U, !,',!'*' ftim < m u ttt
U'i i .
i

it,',"

U.* JI
1 , 3 * < ti

. nit.< i St ,il l'i

HlIjH ,

.V

1, Ih*
(

ft ti

i IM

* i,

t)B it,

li t ' t mi

AGRICOLA, 1. Johann Friedrich, njemaki orgulja, ] pozitor i teoretiar (Dobitschen kraj Altenburga, 4. I 172 Berlin, 2. XII 1774). Studirao 173841 na Univerzitetu u 1 igu i istodobno uio kod J. S. Bacha te 1741 u Berlinu k< Quantza i Ph. E. Bacha. Od 1750 dvorski kompozitor u Ber poslije smrti K. H. Grauna (1759) preuzeo vodstvo kraljevsk pele. Uz to mnogostrano aktivan kao pjeva (tenor), orgi embalist i pedagog. Od 1749 javlja se i kao pisac, isprva pseudonimom Flavio Amicio Olibrio, sa dva pamfleta upi protiv F. W. Marpurga. 176572 redovito suraivao u NicoL asopisu Allgemeine Deutsche Bibliothek. U razdoblju rane kl; odnosno galantnog stila, A. pripada generaciji koja se distanc od njemake kasnobarokne tradicije i gorljivo ila za novim alom prirodne muzike osjeaja. U operama i kantatama r vezuje se na Hassea i Grauna, u solo-pjesmama se dri n Prve berlinske kole, a u crkvenim kompozicijama jo je djelo vezan na J. S. Bacha. Trajnije, historijsko znaenje imaju 1 colini muziko-teoretski radovi, napose njemaka obrada Tos traktata o pjevanju, kojemu je dodao vlastite, znalaki formuli biljeke o glasovnoj fiziologiji, te rasprava o prednostima me! koja je u njegovo doba bila openito prihvaena.
DJELA. INSTRUMENTALNA: uvertira; sonata za embalo, suita Das Erdbeben za klavir, 1761; koralne obradbe za orgulje. DRAM< intermezzo II filosofo convinto in amore, 1750. Opere: Cleofide, 1754;-Lani delusa, 1754; // tempio d'amore, 1755; Achille in Sciro, 1756; I Greci in ' 1772. Scenska muzika za Voltaireovu Semiramis. VOKALNA. Svje

D. A. AGRENJEV (SLAVJANSKI). Naslovna strana zbirke ruskih narodnih pjesama iz repertoara D. A. Agrenjeva, u obradbi za klavir. Beograd 1890

AGRICOLA AHLE
kantate: Triumphlied bei der Riickkehr Friedrichs II, 1763 i Les voeux de Berlin, i"70. Duhovne kantate i oratoriji: Traiterkantate, 1757; 21 Psalm, 1757; Die Auferslehung des Erlbsers, 1758; Auferstehung und Himmelfahrt; Lobet den Herrn; Die mit Tranen sden; Kundlich gross; Magnificat i dr.; pjesme i ode objavljene u zbirkama F. W. Birnstiela (_Oden mit Melodien, I 1753) i F. W. Marpurga (KritischHistorische Beitrage, I, 1755, Berlinische Oden und Lieder, III, 1756 59, Neue Lieder, 1756 i Geistliche Lieder, 1758); vie koncertnih arija. SPISI: Schreiben eines reisenden Liebhabers, 1749; Schreiben an Herrn A., 1749; Anleitung zur Singekunst (prijevod i dopuna P. F. Tosijeve pjevake kole Opinioni de' cantori antichi e moderni, 1723), 1757; dopune traktatu J. Adlunga Muica mechanica organoedi, 1768; Beleuchtung von der Vrage von dem Vorzuge der Melodie vor der Harmonie, 1771 (u asopisu Magazin der Musik, II, 1786); Lsbensbeschreibung des Kapellmeisters Graun (predgovor zbirci Graunovih Duetti, Tercetti... u izdanju Kirnbergera, 1773); nekrolog J. S. Bacha (zajedno sa Ph. E. Bachom), obj. u L. Ch. Mizlerovu asopisu Musikalische Bibliothek, IV, 1754LIT.: H. Wucherpfennig J. Fr. Agricola (rukopisna disertacija), Berlin 1922. Fr. Blume, Johann Friedrich Agricola, MGG, I, 1951.

15

DJELA. ORKESTRALNA: tri simfonije; 2 uvertire; allegro za klavir i orkestar. KOMORNA: dva gudaka kvarteta; 3 klavirska trija; klavirski kvartet; sekstet za klavir i duhae; septet za klavir, duhae i gudae. Dvije opere: Wave King, 1855 i The Bridal Wreath, 1863. Tri kantate.

2. Benedetta Emilia (roena Molteni), talijanska pjevaica, sopran (Modena, 1722 Berlin, 1780). Uila kod Porpore, Hassea i Salimbenija. Afirmirala se najprije u Italiji; 1742 prigodom otvaranja nove Berlinske opere nastupila u naslovnoj ulozi opere Cesare e Chopatra K. H. Grauna. God. 1751 udala se za J. F. Agricolu i do njegove smrti (1774) bila angairana u Berlinu. Istakla se i kao oratorijska pjevaica. AGRICOLA, Martin (pravo ime Martin ore), njemaki humanist, muziki teoretiar i kompozitor (Schvviebus, 6. I 1486 Magdeburg, 10. VI 1556). U mladim danima stupio u doticaj s Wittenberkim luteranskim krugom, sprijateljio se s Georgom Rhauom i oko 1519/20 nastanio u Magdeburgu, gdje je 1525 ili 1527 postao kantor protestantske latinske kole. Iako samouk, posve je svladao muziku teoriju svojega doba. Za potrebe muzike nastave u njemakim protestantskim kolama napisao je 3 teoretska djeL iznalazei sam njemake izraze za strune pojmove; stvorio je na taj nain njemaku muziku terminologiju koja je dobrim dijelom jo uvijek u upotrebi. Njegovi prirunici, popraeni vrijednim, originalnim muzikim primjerima (ima ih vie od 200) proirili su se i izazvali mnoge imitacije. Kasnije, u vrijeme jaanja humanistikih tendencija, pisao je na latinskom. Kompozicije su mu oblikovane dijelom po uzoru na Josquinovu kolu (moteti), a djelomice se oslanjaju na njemaku tradiciju.

AGUILERA DE HEREDIA, Sebastian, panjolski orgulja i kompozitor (Huesca, Aragonija, oko 1570 ?). O njegovu se ivotu znade vrlo malo; zarana postao orgulja: 15851603 u katedrali grada Huesca (Aragonija), kasnije dugo godina pertionarius et organis praeceptor katedrale u Saragosi. Njegovo jedino tampano djelo, zbirka Canticum Beatissimae Virginis Deiparae Mariae octo modis seu tonu compositum, quaternisque vocibus, quinis, senis et octonis concionandum (Saragossa 1618), uz ostale vokalne forme sadrava po 4 Magnificata za 4, 5, 6 i 8 glasova, komponiranih u svakom od 8 starocrkvenih tonaliteta; tu su virtuoznom tehnikom obraene melodije gregorijanskog korala (vjeta upotreba disonance, falsas). U centralnoj biblioteci Barcelone sauvani su u rukopisu etvoroglasni psalmi, De profundis iPange lingua, a u samostanu Escorial 14 kompozicija za orgulje. Osobito su vana orguljska djela koja se odlikuju dubinom sadraja, izbjegavanjem vanjskog sjaja i majstorskom tehnikom.
NOVA IZD.: etrnaest kompozicija obj. F. Pedrell (Antologia de organistas Espanoles, I, 1908); 10 kompozicija obj. L. Villalba (Antologia de organistas cldsicos espanoles, 1914); Ensaladu obj. J. Bonnet (Historical Organ-Recitals, VI, Old Spanish Masters, 1940); etvoroglasni Magnificat M. H. Eslava (Lird Sacro-Hispana, II, 1869). LIT.: H. Anglis, Orgelmusik der Schola Hispanica vom XVXVII. Jahrhundert, Peter-Wagner-Festschrift, Leipzig 1920. Isti, La muica en Espana, Barcelona 1934. G. Frotscher, Geschichte des Orgelspiels und der Orgelkomposition (2 sv.), Berlin 1935. 5. Kastner, Contribucion al estudio de la muica espafiola y portuguesa, Lissabon 1941. Isti, Sebastian Aguilera de Heredia, MGG, I, 1951.

AGUIRRE, Julian, argentinski kompozitor i pijanist (Buenos Aires, 28. I 1868 13. VIII 1924). Studirao klavir i kompoziciju na Konzervatoriju u Madridu. Profesor na Konzervatoriju u Buenos Airesu. Na njegovo stvaranje utjecala je u poetku panjolska, a kasnije francuska muzika. Prouavao argentinsku puku muziku, a bavio se i muzikom kritikom. Komponirao je gotovo iskljuivo za klavir (vie od 60 opusa).
DJELA: sonata za violinu i klavir; sonata za violonelo i klavir; Rapsodia argentina za violinu i klavir. Klavirske kompozicije: Aires criollos; Aires populares; Tristes argentinos; Zamba; Gato; Huella; Aires nadonales; mazurke i dr. Zborovi; solo-pjesme. Priredio za klavir zbirku narodnih pjesama Aires nadonales argentinos (4 sv). LIT.: J. F. Giacobbe, Julian Aguirre, Buenos Aires 1945.

DJELA. SPISI: Ein kurtz Deudsche Muica, 1529 (III izd. kao Muica choralis deudsch, 1533); Muica instrumentalis deudsch (u pukim stihovima), 1529 (posve prer. 1545); Muica figuralis (s posebnim dodatkom Von den Proportionibus), 1532; Scholia in musicam planam Venceslai Philomatis de Nova Borno, ex variis musicorutn scriptis pro Magdeburgenis scholae tyronibus collecta (s dodatkom Libellas de octo tonorum regularium compositione), 1538; Rudimenta musices, 1539; Ein Sangbuchlein aller Sontags Evangelia..., 1541; Quaestiones vulgatiores in Musicam, 1543. KOMPOZICIJE: 54 Instrumentische Gesenge odder exercitia, 1561 (tampano posthumno skupa sa traktatima Muica choralis i Muica figuralis pod naslovom Duo libri musices). Hymni aliauot sacri, 1552; Melodiae scholasticae, 1557; moteti, himne i crkvene pjesme u rukopisu ili u zbirkama XVI st. (3 koralne obradbe u Rhauovoj zbirci Neue deutsche geistliche
Gesdnge, 1544).

NOVA IZD.: Muica instrumentalis, obj., dijelom u faksimilu, R. Eitner (PGM, XX, 1896): Boinu pjesmu i Instrumentische Gesdnge obj. H. Funck (1931 i 1933); 3 koralne obradbe obj. J. Wolf (DDT, 34, 1908). LIT.: B. Engelke, Musikalisches aus unseres Herrgotts Kanzlei, Magdeburg 191415. E. Valentin, Alt-Magdeburger Musikschriften, Magdeburg 1932. Isti, Musikgeschichte Magdeburgs, Magdeburger Geschichtsblatter, 1933- H. Funck, Martin Agricola, Wolfenbiittel 1933. B. Engelke, Martinus Agricola, MGG, I, 1951.

AGUJARI (Aguiari, Ajugari), Lucrezia, talijanska pjevaica, sopran (Ferrara, 1743 ili 1746 Parma, 18. V 1783). Poznata pod nadimkom La Bastardina ili La Bastardella. Prvi put javno pjevala 1764 u Firenci. Nastupala je na opernim pozornicama Milana, Firence i drugih talijanskih gradova, gostovala u Londonu. Njezin glas, izvanredno velikoga opsega, dopirao je do c 4. Za boravka u Italiji W. A. Mozart se oduevio njenim pjevanjem.
LIT.: N. Bennati, Musicisti ferraresi..., Atti della Deputazione ferrarese di storia patria, 1901. G. Bdrblan i A. della Corte (redakcija), Mozart, in Italia. I viaggi e le lettere, Milano 1956.

AGTHE, Karl Christian, njemaki kompozitor (Hettstedt, 16. I 1762 Ballenstedt, 27. XI 1797). Ve sa 14 godina bio direktor kazaline druine u Revalu koju je vodio do 1782. Tada je postao dvorski orgulja u Ballenstedtu. Njegov sin Wilhelm Johann Albrecht A. (17901873) bi je pijanist i nastavnik muzike u raznim njemakim gradovima (njegov je uenik bio i Th. Kullak).
DJELA: simfonije; plesovi za orkestar. Pet sonata za klavir; sonata za klavir etvororuno. Singspieli Martin Velten, 1778; Aconcius undCydippe, 1780; Das Milchmadchen, 1780; Erzvin und Elmire, oko 1785 i Der Spiegelritter, 1795. Balet Philemon und Bauds. Dvije knjige pjesama, 1782 i 1784. LIT.: K. A. Reichard, Gothaisches Taschenbuch fiir die Schaubuhne auf die Jahre 17751800, Gotha s. a. O. Trube, Das Hoftheater in Ballenstedt, Dessau 1925.

AHACEL, Matija, knjievnik (Gorene, t. Jakob v Rou, 24. II 1779 Celovec, 23. IX 1845), izdava i nakladnik slovenske svjetovne pjesmarice s melodijama. Inicijativu za ovu zbirku dao mu je A. M. Slomek; upotrebljavala se pri pouci jezika u celovekoj bogosloviji, a odigrala je znaajnu ulogu i u narodnom buenju korukih Slovenaca. Zbirka sadrava pjesme predstavnika dviju generacija Koroaca i tajeraca (M. Andrea, U. Jarnik, Urek, Straek, J. Vodovnik, L. Volkmer, J. Lipold, A. M. Slomek, M. Voduek, Krumpak, V. Oroen, F. Globonik, J. Hanik i Sevek), a imala je, svojim moralizatorskim tekstovima, potisnuti tzv. kosmate pjesme. Osobito su bile popularne napitnice u narodnom duhu. A. je podupirao i orguljaku kolu u Celovcu.
DJELA: Pesmi po Koroikim ino tajarskim znane, 1833 i 1838 (III izd. 1852, gajicom, s dodacima tekstova i melodija A. M. Slomeka, V. Oroena i J. Vodovnika). LIT.: F. Rakua, Slovensko petje v preteklih dobah, Ljubljana 1890, str. 4951. F. Kidri, Nekaj o Ahacelovih Pesmih", asopis za zgodovino in narodopisje, 1924. D. Co.

AGUADO Y GARCIA, Dionisio, panjolski gitarist (Madrid, 8. IV 1784 20. XII 1849). Jedan od najveih panjolskih gitarista, 182538 ivio je u Parizu cijenjen i od najveih suvremenih muziara (Rossini, Bellini, Paganini). Po povratku u Madrid postigao je veliki ugled kao pedagog. A. je komponirao niz kraih djela za gitaru i objavio prirunik Coleccion de estudios para la guitarra (1820) i kolu za gitaru Metodo de guitarra (1825) koja je zadrala svoju vrijednost do danas. Unaprijedio je tehniku sviranja na gitari i time je mnogo pridonio daljnjem razvoju panjolske gitaristike.
\ T OVA IZD.: Metodo de guitarra obj. u nakladi Schott, 1926; 24 etide i 10 studija obj. F. Worsching, 1929. LIT.: E. Pujol, La guitarra y su Historia, Buenos Aires 1930. G. Chase, La Muica de Espafia, Buenos Aires 1943. 5. Kastner, Dionisio Aguado, MGG, I, 1951.

AGUILAR, Emanuel Abraham, pijanist i kompozitor panjolskog podrijetla (Clapham kraj Londona, 23. VIII 1824 London, 18. II 1904). Poznati uitelj klavira u Londonu.

AHLE, 1. Johann Rudolf, njemaki kompozitor (Miihlhausen, 24. XII 1625 9. VII 1673). Studirao teologiju u Erfurtu; zarana stekao glas kao vrstan orgulja. God. 1646 postaje kantor kole i crkve St. Andrea u Erfurtu, a 1654 orgulja crkve Divi Blasii u Miihlhausenu. Ahleova crkvena muzika pripada dijelom vrsti blistavo-arenog duhovnog koncerta, a dijelom vrsti arije nalik na pjesmu (s ritornellom, instrumentalnim uvodom). Njegova djela, pisana preteno u homofonom slogu, odaju izrazit lirski talent, solidno tehniko znanje i sklonost slobodnom oblikovanju.
DJELA. INSTRUMENTALNA: Dreifaches Zehn allerhand Sinfonien, Paduanen, Balletten, Allemanden... (komorne sonate za 35 instrumenata), 1654; 64 kompozicije za orgulje (koralne obradbe, tokate, preludiji i fuge). VOKALNA: Geistliche Dialoge... za 2-4 glasa i b.c, 1684; Thiiringischer Lustgarten...

16

AHLE AIMON
je Universal-Edition u Beu. A. je objavio rana djela R. Stra i M. Regera. AIBLINGER, Johann Kaspar, njemaki kompozitor (^ serburg na Innu, 23. II 1779 Miinchen, 6. V 1867). Ueni Schletta i kasnije S. Mayra u Italiji, dirigent u Vicenzi(i804 Veneciji i Milanu. God. 1819 maestro Talijanske opere u Miini nu, odakle je 1823 preao u Dvorsku operu. Po nalogu bavarskog lja Ludvviga sakupljao u Italiji (1833) djela starih majstora. C 1837 napustio operu i do 1864 vodio crkveni zbor Svih sveti Miinchenu. A. je izraziti lirik. Njegove crkvene kompozi odlikuju se zrelim simfonijskim stilom i odlinim vokalnim s kom te se neke od njih izvode i danas.
DJELA. DRAMSKA: opere La burla fortunata (I due prigiomri), i Rodrigo e Ximene, 1821. Baleti La spada di Kennet; Bianca i / Titani, 18 19. Pjesme. CRKVENA: mise; litanije; rekvijemi; psalmi; ofert LIT.: P. Hb'tzl, Zum Gedachtnis Aiblingers, Miinchen 1867. L.Schii mair, Aus Aiblingers italienischem Briefwechsel, KMJB, 1911. B. A. Wai Zum 50. Todestag Aiblingers, Muica sacra, 1917. F. X. Witt, Ein vei sener Komponist, Ausgewahlte Aufsatze (priredio K. J. Fellerer), Koln 193 0. Ursprung, Johann Kaspar Aiblinger, MGG, I, 1951.

(4 knj.) duhovni koncerti za i20 glasova, instrumente i b.c, 165758, 1663 i 1665; Fried-, Freud-, und Jubelgeschrei... za 15, 20, 24 i vie glasova i b.c, 1650; Neuer geistlicher Arien... (4 knj.) za 15 glasova i b.c. s ritornellima za 4 viole, 166062; Neue geistliche... Andachten. .. (5 knj.) za 14 glasa, b.c. i instrumentalnu pratnju, 166269; Neuverfassete Chormusik.. ., 14 duhovnih moteta za 58 i 10 glasova i b.c, 1668; Psalam 138 za 3 glasa 5 instrumenata, zbor i b. c. Compendium pro Tenellis, 1648 (1690 izdao njegov sin J. G. Ahle pod naslovom Deutsche kurze und deutliche Anleitung sur. .. Singekunst). NOVA IZD.: etrnaest stavaka obj. C. von Winterfeld (_Der evangelische Kirchengesang , II, 1845); tokatu za orgulje obj. A. G. Ritter (Zur Geschichte des Orgelspiels, 1884); izabrana vokalna djela J. Wolf (DDT, 1901); 2 korala za or gulje obj. G. Frotscher (Das Erbe deutscher Musik, 9); 2 stavka obj. K. Ameln, Chr. Mahrenholz i W. Thomas (Handbuch der deutschen evangelischen Kirchenmusik, 1935); Boini koncert obj. A. Adrio, 1948. LIT.: J. Wolf, Johann Rudolf Ahle, Eine bio-bibliographische Skizze, SBIMG, 190091. A. Adrio, Johan Rudolf Ahle, MGG, 1, 1951.

2. Johann Georg, njemaki muziki pisac i kompozitor (Mtihlhausen, Thiiringen, krten 12. VI 1651 2. XII 1706). Uenik i nasljednik svog oca J. R. Ahlea, kao orgulja crkve Divi Blasii u Miilhausenu, neposredan prethodnik J. S. Bacha. Istakao se i kao pjesnik (dobio od Leopolda I titulu poeta laureatus).
DJELA. INSTRUMENTALNA : Instrumentalische Fruhlingsmusik (2 knj.), 167576; Unstrutische Thalia (20 4-gl. kompozicija za violinu), 1679; Anmutiges Zehn 4-stimmige Violdigambenspiele, 1681; Unstrutische Terpsichore (plesne kompozicije). VOKALNA: Unstrutische Clio oder musikalische Maienlust... (4 knj.; s historijsko-teoretskim razlaganjem), 167678; Unstrutische Melpomene... Polyhymnia, ... Urania (4-gl. prigodne pjesme), 167879. CRKVENA : Neues Zehn geistlicher Andachten za 12 glasa, instrumente i b.c, 1671; Nun danket alte Gon, ... za 4-gl., instrumente, 7-gl. zbor i b.c, 1682. SPISI: Unstrutinne oder musikalische Gartenlust..., 1687; Musikalisches Fruhlings-, Sommer-, Herbst- und Wintergesprdch, 16951701 (vrsta kole za kompoziciju u 4 dijela). Priredio za tampu III i IV izd. djela svoga oca Anleitung zur Singekunst, 1690 i 1704. LIT.: R. Jordan, Aus der Geschichte der Musik in Miihlhausen, Schulprogramm, Miihlhausen 1906. A. Adrio, Johann Georg Ahle, MGG, I, 1951.

AICH, Arnt von, njemaki tampar (? Koln, 1530) njegovoj tiskari u Kolnu objavljena je vjerojatno 1510 zbirka 75 etvoroglasnih njemakih crkvenih pjesama, poznata Lieerbuch des Arnt von Aich. To je jedna od najstarijih tampa zbirki s njemakim tekstom. Pjesme su objavljene anonimne nekima su autori P. Hofhaimer, Adam von Fulda, H. Isaac. Novo izdanje zbirke priredili su E. Bernouilli i H. J. Moser (19
LIT.: K. Gudeioill, Arnt von Aich, MGG, I, 1951.

AHLGRIMM, Isolde, austrijska umjetnica na embalu (Be, 31. VII 1914). Diplomirala 1934 klavir na Bekoj muzikoj akademiji. Na priredbama Konzerte ftir Kenner und Liebhaber, koje je 1937 organizirala sa svojim muem E. Fialom, izvodila kompozicije majstora XVII i XVIII st. na originalnim instrumentima. God. 194549 predavala embalo na Dravnoj akademiji u Beu. Istaknuta interpretkinja djela J. S. Bacha i W. A. Mozarta.
DJELA. Studije i komentari uz djela J. S. Bacha koja je snimila na gramo fonskim ploama: Bach und die Rhetorik; Die Kunst der Fuge; Bach's letztes Cembalo-Werk ; 3 Variationen-Werke Bachs, mit besonderer Beriicksuchtigung der Ornamentik; Uber Druck und Verlag der Kompositionen Bachs; Bach und die temperierte Stimmung; Eiti Schattenriss von Bach; Der Gesellschaftstanz zur Zeit Bachs i dr.

AHLSTRJM, Jacob Niclas, vedski kompozitor, orgulja i dirigent (Wisby, 5. VI 1805 Stockholm, 14. V 1857). God. 183242 nastavnik muzike i orgulja u Vasterasu, zatim kaza lini dirigent i orgulja u Stockholmu.

AICHINGER, Gregor, njemaki kompozitor i orgulja (. gensburg, 1564 Augsburg, 21. II 1628). Uio kod O. di L; u Miinchenu i G. Gabrielija u Veneciji (158487). Putovao u navrata u Rim na usavravanje. Od 1584 u slubi Jakoba Fugg kao orgulja i dirigent dvorskog orkestra. Aichingerovo muzi djelo nastaje u doba muzikih previranja na prijelazu u XVII Pod utjecajem studija u Italiji usvaja izraajna sredstva n monodije, ali zadrava i znaajke starog polifonog stila. U tehi vokalnog stavka povodio se za venecijanskom kolom, primjer jui viezborni slog. U Rimu dobiva poticaj za komponin dramatsko-oratorijske muzike i marijanskih pjesama (po uz na canzonette). Najvrednija su mu crkvena djela. Historijsku \ nost imaju kompozicije u kojima, prvi put u Njemakoj, upoi bljava generalbas po uzoru na talijanske duhovne koncerte.
DJELA. Sacrae cantiones: I knj. (410 glasova) 1590; II knj. (46 glase 1595 i III knj. (58 glasova), 1597; Tricinia Mariana (34 glasova), 1598; Oa lactissima(3 4glasova), 1600; Divinae laudes (3-gl.), I knj., 1603 (II izd. 1 i II knj., 1608; Girlanda di Canzonette spirituali (3-gl.), 1603; Liturgica sive S Officia ad omnes dies Festos Magnae Dei Alatris (4-gl.), 1603 ; Vespertinum Virt canticum sive Magnificat($-g\.), 1603; Lacrymae D. Virginis et Joannis.. .(56 sova), 1604; Miserere(S12 glasova), 1605; Fasciculus sacrarum harmoniarum gl.), 1606 (II izd. 1609); Cantiones Ecclesiasticae.. . cum basso generali et conl (34 glasova), 1607; Virginalia: Laudesaeternae Virginis Mariae(5-g\.), 1607; tera pars Huius operis... una cum basso generali seu partitura adorganum (2'5 gli va),i6o9; Sacrae Dei Laudes (28 glasova; 2 sv.), 1609; Teutsche Gesenglein.. istlichen Liedern(3-g\.), 1609; Zwey Klaglieder vom Todund letzten Gericht (41613; Officium pro defunetis... cum basso continuo seu generali (45 glaso 1615; Triplex Liturgiarum Fasciculus... cum basso continuo seu generali (3 mise; 4glasova), 1616; Encomium verbo incarnato za4 glasa i b. c, 1617; Officium At Custodis. .. za4 glasa i b.c, 1617; Quercus Dodonaea. .. (duhovni koncerti) za 2 glasa i b.c, I knj., 1617 i II knj., 1619; Corolla eucharistica.. . (duhovni koncerti 23 glasa i b.c, 1621; Flores muici (duhovni koncerti) za 56 glasova i b.c, i< U tim se djelima nalaze i neke Aichingerove instrumentalne kompozicije. NOVA IZD.: sveukupna djela obj. Th. Kroyer (DTB,X); 2 stavka ob Commer (Muica sacra, XVI i XXVIII); 20 stavaka i nekoliko moteta obj Proske, (Muica Divina, I, 185569); 1 stavak obj. F. Jode (Chorbuch, V, 19 LIT.: Th. Kroyer, Gregor Aichingers Leben und Werke. Mit neuen E tragen zur Mg. Ingolstadts und Augsburgs, DTB X, I, 1909. A. Sperl i Aichinger, Die Aichinger, Chronik eines baverischen Biirgerhauses 124019 1, 1909. E. F. Schmid, Gregor Aichinger, MGG, I, 1951.

AHLSTROM, Olof, vedski orgulja i kompozitor (Vardinge, Sordermanland, 14. VIII 1756 Stockholm, 11. VIII 1835). Jedan od prvih studenata Muzike akademije u Stockholmu (F. Zellbell). Od 1777 do kraja ivota crkveni orgulja u Stockholmu. 1779 naslijedio Odberga, utemeljitelja vedskog muzikog tamparstva, i nastavio njegov rad na izdavanju kompozicija i muzikih publikacija vedskih i stranih autora.
DJELA: sedam sonata za violinu i klavir, 178384. Sonate, sonatine i dr. za klavir. Opera Frigga, 1787; scenska muzika. Oko 200 solo-pjesama. Izdao: Traditioner af svenska folkdansar (sa A. Afzeliusom; 4 sv.), 181415; zbirka crkvenih zbornih pjesama, 1832. Izdavao periodike publikacije Musikaliskt Tidsfordrif (klavirske kompozicije, pjesme i ulomci iz opera aranirani za klavir), 17891835 i Skaldestycken satte i Musik (vedske pjesme), 17941823. LIT.: A. Afzelius, Tonsiaren Olof Ahlstroms minne, Stockholm 1867. J. M. Rose'n, Natra minnesblad, II, Stockholm 1877. B. v. Beskow, Minnesbilder, Stockholm 1886. E. Akerberg, Musiklifvet inom Par Bricole 1779 1890, Stockholm 1910. T. Norlind, Olof Ahlstrom och sallskapsvisan pa Anna Maria Lenngrens tid, Svensk Tidskrift for Musikforskning, 1926. A. Wiberg, Olof Ahlstroms musiktrvckeri, ibid., 1949. Isti, Striden om Olof Ahlstroms musiktrvckeriprivilegium, ibid., 1952. Isti, Den svenska musikhandelns historia, Stockholm 1955.

DJELA: klavirski koncert. Kompozicije za klavir. Opere: Alfred Veliki, 1840 i Abu Hasan (nedovrena); scenska muzika. Objavio zbirke Valda svenska folksanger, folksdanser och folklekar (sa P. C. Bonnanom), 1845; Kupletter sjungna a Stockholms Teatrar (sa J. W. Sodermanom), 1839. LIT.: E. Sundstrom, Jacob Niclas Ahlstrom, biografisk skiss, Svensk Tidskrift for Musikforskning, 1939.

AHNA, Heinrich Karl Hermann de, austrijski violinist (Be, 22. VI 1835 Berlin, 1. XI 1892). Uio kod J. Mavsedera u Beu i M. Mildnera na Konzervatoriju u Pragu. Koncertira ve u dvanaestoj godini u Beu i Londonu, a nakon 1859 na turnejama po Njemakoj i Nizozemskoj; od 1862 ivio je stalno u Berlinu (1868 koncertni majstor, 1869 profesor na konzervatoriju). Odlian komorni muziar, medu ostalim svirao i u kvartetu J. Joachima. Njegova sestra Eleonore (18381865) bila je vrlo cijenjena pjevaica (mezzosopran) na Kraljevskoj operi u Berlinu. AIBL, Josef, muzika naklada, osnovana 1824 u Miinchenu. God. 183684 vlasnik je bio Eduard Spitzweg, a zatim njegovi sinovi Eugen i Otto. Nakon to su nakladom upravljali nakladnici Falter & Sohn (1888) i Alfred Lauterer (1892) nakladu A. preuzeo

AIDA-TRUBLJA (franc. trompette the'baine, njem. Aidatrc pete), uzduna trublja sa jednim ventilom, otra i blistava zvu koju je 1870 dao konstruirati G. Verdi za svoju operu Aida. U] trebljava se obino u dvije veliine (in As i in H), a na njoj se me izvesti ovi tonovi (u C-duru): g 1, c2, d2, e2, f2, g2. AIMERIC DE PEGUILHAN (Peguillam), francuski t badur (Toulouse, druga polovina XII st. ?, prva polov: XIII st.). Profesionalni pjesnik i pjeva u slubi na razliit dvorovima, djelovao je najprije u Toulousei, zatim u Kataloi i Aragonu te u sjevernoj Italiji. Od njegova bogatog stvaralai sauvane sa 54 pjesme i 6 napjeva.
NOVA IZD.: sve sauvane tekstove (s prijevodom na engleski) obj. W. Shepard i F. M. Chambers, 1950; sve sauvane napjeve obj. Fr. Gennn Der musikalische Nachlass des Troubadours, Summa Musicae Medii Aevi, 1 1938. Pojedinane melodije obj. U. Sesini, Studi Medievali, nuova serie XI XV, 193242; H. Angles, La muica a Catalunya fins al segle XIII, 19 Fr. Gennrich, Das Musikvjerk, 1935.

AIMO -> Haym, Niccolo Francesco

AIMON, Pamphile-Lopold-Fransois, francuski komj zitor i muziki pisac (L'Isle kraj Avignona, 4. IX 1779 Pai 4. II 1866). Uenik svojeg oca, violonelista Esprita, dirigira ^

AIMON AKADEMIJA
kao sedamnaestogod/njak u kazalitu u Marseilleu. Od 1822 dirigent u parikom Theatre Franfais. Kasnije se bavio poduavanjem.
DJELA: simfonije. Komorna muzika. Sedam opera: Les Jeux floraux, 1818; Michel et Christine, 1821; komina opera La Fee Urgele, 1821; Les Sybarites de Florence (kazalini pasticcio, u kojemu se okoristio i muzikom drugih autora), 1831 i dr. Scenska muzika. SPISI: Connaissances preliminaires del'harmonie, 1813 (II izd. 1839); Sphiire harmonique, 1827; Abecedaire musical, 1831 (XI izd.
1866).

17

instrumentalnih stavaka, u kojima prevladava melodijski element a ne moe ih se poblie okarakterizirati (npr. u suitama J. S. Bacha i G. F. Handela).
LIT.: Th. Grold L'Art du chant en France au XVIIeme siecle, Strasbourgi92l. P. Warlock\P. Wilstm, The English Ayres, 15981612, Oxford 1932. G. Bontoux, Chanson en Angleterre au temps d'Elisabeth, Pari 1936. P. Alderman A. Boesset and the air de cour (disertacija), Los Angeles 1946. B. Pattison, Music and Poetry in the English Renaissance, London 1948. E. H. Meyer, Air, MGG, I, 1951. I. A.

AIR (franc. i engl.), openito, naziv za melodiju ili pjesmu. U uem smislu, metriki jasna, periodiki jednostavna pjesma ili instrumentalna kompozicija, rairena, prvotno u Francuskoj i Engleskoj, od II polovice XVI st. do XVIII st. ukljuivo. U Francuskoj se najprije njeguje kao vieglasna svjetovna pjesma u stilu chansona; graena je preteno homofono s istaknutom melodikom gornjega glasa i srodna talijanskim vieglasnim, svjetovnim vokalnim oblicima tog vremena. U tom obliku javlja se a. od druge polovice XVI st. do ranog XVII st. u mnogobrojnim zbirkama francuskog izdavaa Ballarda i dr. (Vingt-quatrieme Uvre d'airs et chansons a 4 parties, 1569; Airs mis en musique d quatre parties par F. M. Caietain, 1578; Airs mis en musique a 4, 5 parties de plusiers autheurs, 1595 itd.). Meutim, u toku XVII st. proirio se a. u obliku jednoglasne pjesme s instrumentalnom pratnjom, obino na lutnji, najee nazivan air de cour. Taj se oblik razvio u dvije varijante: umjetniki dotjeraniji air serieux, oblikovan esto u slobodnom recitativnom stilu, i puki jednostavan, strofni air a boire, esto plesna karaktera. Na poetku XVII st. izrauju se i instrumentalne transkripcije aira za lutnju (Airs de Cour des differents autheurs mis en tablature de Luth par G. Bataille, 1612) ali kasnije su ih posve istisnuli vokalni jednoglasni (rijetko i dvoglasni) airs s pratnjom koji su se sve do u XVIII st. u nepreglednom broju komponirali i tampali (kod Ballarda su izlazili mjeseno svesci aira, kao npr. Recueil d'airs pour l'ane'e 1695... pour le mois de Janvier itd.). Najplodniji kompozitori aira su P. Guedron, G. Bataille, A. Boesset, N. Lambert, J. de Cambefort, Ch. Tessier, a ostavio ih je i Rameau. U toku XVII i XVIII st. a. se javlja i u okviru ballet de cour a kao epizodni dio (couplet) a rado se umee i u francusku baletnu operu (Lully, Rameau) kao orkestralni stavak, s razliitim karakteristinim pridjevima: air tendre, a. infernal, a. majestueux i si., katkad i s uputama za plesae, ali inae nevezan na posebni plesni tip. U francusku operu toga doba ulazi kao air de cour u obliku krae dvodijelne pjesme s pratnjom (ponekad i u trodijelnoj formi Da capo). U Engleskoj se a. pojavljuje potkraj XVI st. i ostaje decenijima najpopularniji oblik pjesme. Ime (takoer i Ayr, Ayre) i oblik preuzeti su od Francuza, ali stil odaje utjecaje talijanskih canzonetta i balletta, osobito od Englezima omiljenog G. Gastoldija. Engleski a. imao je u poetku izrazito homofonu grau: glavnu melodijsku liniju upotpunjavala je pratnja, bilo vokalna, troglasna, bilo in strumentalna (na lutnji). itava je kompozicija imala veinom karakter poletnog, plesnog stavka, rjee tualjke. esto se dodavao (po talijanskom uzoru) pripjev poput pjevuckanja (otuda i naziv Fa-La). Dok se engleski madrigal komponirao na tekstove razliitih vrsta i kvaliteta, za a. su se u poetku XVII st. odabirali gotovo redovito stihovi najboljih suvremenih lirika (u tome se razlikuje i od francuskog aira). Prema engleskoj reproduktivnoj tradiciji, najee se jedan te isti a. mogao izvoditi po volji: bilo vokalno, bilo instrumentalno ili kombinirano. Katkad se vokalnom airu dodavala kompletna ili djelomina instrumentalna verzija, ali veina ih je bila od prve namijenjena iskljuivo solo glasu s pratnjom lutnje i viole da gamba (npr. Ayres or little Short Songs, to sing to the Lute with the base Viole od T. Morleva). Engleska muzika literatura XVII st. sadri golem broj zbirki aira; komponirali su ih J. Dowland, R. Jones (4 sv., 160010), T. Campian (5 sv., 160113), T. Hume W. Corkine, T. Tomkins (Airs or Fa-Las), T. Vautor, T. Weelkes (Ayres or Phantasticke Spirites) i mnogi drugi. Mnogi od tih kasnoelizabetanskih i ranojakobinskih aira idu meu najprivlanije pjesme itave evropske muzike literature toga vremena. U toku XVII st. sve vie dobiva na vanosti i ista instrumentalna vrsta engleskog aira za razliite sastave (ve J. Adson komponira Courtly Masquing Airs, 1621, za violinu, viole i kornete). Ovi instrumentalni airs veinom su dvodijelni, i katkada sastavni dijelovi suita (komponirali su ih W. Lawes, J. Jenkins, M. Locke i dr.), a oko 1640 javljaju se i u veoma sloenom polifonom obliku (Ayre od Th. Forda). Pod utjecajem puritanstva a. u Engleskoj gubi svoje pravo znaenje i umjetniku kvalitetu i poslije 1650 postaje vokalna ili instrumentalna kompozicija lakeg anra. Oko 1700 vie nema odreene vrste forme, pa se airom nazivaju i raznoliki krai stavci (Allemande, Sarabande, Gigue i si.). U XVIII st. a. se iz Francuske i Engleske proirio po drugim evropskim zemljama, gdje se esto upotrebljava kao naziv onih

Air

AIR A BOIRE -> Air AIR DE COUR AIS i AISIS (engl. A sharp, franc. la diese, tal. la diesis; engl. A double sharp, franc. la double diese, tal. la doppio diesis), jedanput, odnosno dva puta povieni ton a:

Enharmonijski je ais jednak tonu b, a aisis tonu h:

Umjesto Ais-dura i ais-mola upotrebljavaju se njihove enharmonijske zamjene (B-dur i b-mol). U literaturi se Ais-dur i ais-mol javljaju kao prolazne modulacije. AJDIN, narodni turski ples iz Anatolije, polagana tempa u 2/4 ritmu. AJLEC, Rafael, muzikolog (Mokronog, 29. VIII 1915 ). Diplomirao na znastvenom odjelu Akademije za glasbo u Ljubljani (1951). Od 1956 muziki urednik Radio-televizije Ljubljana; uz to se bavio muzikom publicistikom i kritikom (194868 u raznim ljubljanskim asopisima, 195563 u Zvuku). Od 1958 suradnik je Muzike enciklopedije i od 1960 Slovenskog biografskog leksikona.
DJELA: Jakob Gallus in nae glasbeno obestvo, Nai zbori, 1950; Uvodna studija o slovenskem mladinskem zborovskem gibanju, Slavek, 1957; Sreko Kumar, kako je ivel in kaj nam je dal, Nai zbori, 1959; Muziko stvaralatvo Pavela ivica, Zvuk, 1968. lanci; kritike; komentari i dr. J. Gc.

AJUEJEV, Dandar Dampilovi, burjatski kompozitor (Irkutska gubernija, 17. IX 1910 ). Narodni umjetnik Burjatske ASSR. Komponirao je simfoniju, 1943, operu Pobratimi, 1959 (II redakcija pod naslovom Braa, 1962), balet Bato, 1948, solo-pjesme, romanse i dr. AKADEMIJA, 1. u starogrkoj Ateni Platonova filozofska kola. Naziv potjee od Akadema, boga zatitnika, kojemu su bili posveeni gaj i gimnazij (gr. yjit.vci.cnov gvmnasion vjebalite). Tamo se Platon sastajao sa svojim uenicima da raspravlja o problemima spoznaje, ivota i smrti. Bio je to uzak krug izabranih. Upravo ekskluzivnost, visoka obrazovanost i improvizirana diskusija lebdjele su pred oima onih koji su mnogo stoljea kasnije u doba renesansnog humanizma i obnovljenog interesa za antiku kulturu pokuali oivjeti Platonovu akademiju. Obnova je uslijedila na mnogo iroj osnovi: u brojnim renesansnim akademijama, koje su se u Italiji od kraja XV st. osnivale u Firenci (tu je 1470 osnovana prva, tzv. Platonova akademija), Rimu, Napulju, Bologni, Veneciji, Sieni, vodile su se uene rasprave historijskog, filozofskog, socijalno-politikog i estetskog karaktera. Ali u to vrijeme, kad svi obrazovani duhovi tee k sve veem i opsenijem znanju, u pojam uena ovjeka ide i poznavanje umjetnosti, pa tako i muzike. I to ne samo teoretsko ve i praktino. to je vie u talijanskim akademijama opadao interes za djela grkih i rimskih pisaca i rastao kult talijanskih knjievnika (meu njima su na prvom mjestu Dante, Petrarca, Boccaccio, Tasso, Ariosto), to je vie u te ustanove prodirao i interes za muziku umjetnost koja je upravo tada u XVI st. rasla na stihovima velikih talijanskih pjesnika. U akademijama se tada raspravlja o muzici i njezinu djelovanju, o novim elementima, koje donosi monodija, o odnosu stare i nove muzike. Tu se izvode madrigali, oratoriji, opere, instrumentalne kompozicije. Tzv. druga firentinska Camerata u kojoj se izvela 1594 prva opera (Perijeva Dafne) nije drugo ve jedna od tih akademija, iako skromnijeg opsega. Bilo je i drugih talijanskih akademija, u kojima je muzika umjetnost u veoj ili manjoj mjeri stajala u sreditu panje, tako npr. Accademia dei Pellegrini (Firenca), degli Intonati (Siena), degli Olimpici (Vicenza), dei Filarmonici (Verona), degli Arcadi (Rim), u kojoj je najugledniji lan bio Corelli. Izrazito muziki karakter imale su obje uvene akademije u Bologni: Accademia dei Filomusi

Muz. E., I, 2

18

AKADEMIJA AKCENT
akatista). Vjerojatno je tekst i melodiju akatista sastavio patrijarh Sergije 626. Sastoji se od 24 strofe te pripada tzv. kontakijskoj crkvenoj poeziji i muzici Bizanta.
LIT.: J. B. Para, Hvmnographie de l'eglise grecque, 1867. Officio delV Inno Acatisto, Roma 1903. H. J. W. Tillyard, Bvzantine Music and Hymnographv, London 1922. E. Weflesz, Bvzantinische Musik, Breslau 1927. Isti, Die bvzantinische und orientalische Kirchenmusik. G. Adler, Handbuch der Musikgeschichte, I, Berlin 1930. J. As.

(1615) i Accademia dei Filarmonici (1666), u kojoj je glavnu rije vodio Padre Martini. Za razliku od ostalih talijanskih akademija, koje su propagirale monodijsku muziku novih ranobaroknih svjetovnih oblika, akademije u Bologni branile su pozicije stare kontrapunktske kole. Izbijanje nacionalnih tendencija nije karakteristino samo za talijanske akademije, ve i za akademije u drugim zemljama, koje su nastajale po njihovu uzoru (u Francuskoj Baifova Academie de poesie et de musigue, 1567, pa Richelieuova Academie francaise, 1635 i Academie des Sciences, 1666; u Njemakoj Leibnizova Akademie der Wissenschaften, 1700; u Sloveniji se muzikom bavila Academia Philharmonicorum, 1701). 2. Od Renesanse do danas neprekidno se u kulturnoj povi jesti Evrope javljaju akademije. Ali one su postepeno izmijenile svoj lik. Dok su ih nekada osnivali aristokrati, kasnije niu u krilu graanstva. Danas su to ustanove kojima je glavni cilj unapreivanje znanstvenih istraivanja, u prvom redu preko vla stitih znanstvenih instituta i publikacija. Dananje akademije znanosti imaju vrlo esto i muziki odjel, kojemu je svrha da istra uje muziku povijest zemlje, izdaje kompozicije njezinih muzi ara iz proteklih i novijih vremena, objavljuje muzikoloke rasprave i periodike publikacije te putem vlastitog muzikolokog insti tuta rjeava i druge probleme s podruja muzike kulture. 2. Akademijama zvala su se negda operna kazalita, tako Lullvjeva Academie royale u Parizu i Handelova Royal Academy u Londonu. 2. Nazivom akademije oznauju se katkada i koncertnc pri redbe, na kojima uz muzike take redovito ima i recitacija. 2. O akademiji kao muziko-odgojnom zavodu -> Muzika akademija.
LIT.: E. Preussner, Akademie, MGG, I, 1951. J. As.

AKCENT (lat. accentus naglasak doslovan prijevod gr. Tipoo-o>8ia), isticanje jednog tona ili akorda u muzikom govoru.

AKADEMIJA ZA GLASBO u Ljubljani, formirala se pod tim nazivom u jesen 1945 te zamijenila dotadanju Glasbenu akademiju. Bila je srodna bivemu Konzervatoriju te je u svoju organizacijsku strukturu ukljuila sve stupnjeve muzikog obrazovanja: nii, srednji i visoki; visoki je stupanj imao rang fakulteta. Dije lila se na umjetniki i znanstveni odjel. Umjetniki je obuhvaao odsjeke za kompoziciju i dirigiranje, za pjevanje, klavir, violinu, violonelo, orgulje i druge instrumente. Znanstveni odjel obuhvaao je odsjeke za muziku historiju, praktinu i teoretsku muziku pedagogiku i muziki folklor, ali su stvarno postojali samo odsjeci za muziku historiju i praktiku muziku pedagogiku. Takva se organizacija Akademije pokazala kao nepodesna te je ve 1947 predloeno osamostaljenje visokoga stupnja. Reorganizacija je izvedena u isto vrijeme kad i reorganizacija beogradske Muzike akademije i zagrebakog Dravnog konzervatorija (1948 i 1949). Po toj je reorganizaciji A. z. g. samostalna visoka muzika kola s rangom univerziteta; pripojena joj je bila srednja muzika kola koja se kasnije osamostalila. U novom organizacijskom obliku Akademija ima odjele za kompoziciju i dirigiranje, za solo-pjevanje, za klavir i orgulje, za violinu, violu i violonelo, za duhake instrumente, kontrabas i harfu, te historijsko-folklorni odjel. Historijsko-folklorni odjel pretvorio se kasnije u historijski odjel, ali je on 1965 prestao djelovati, jer je u meuvremenu (1962) uteme ljen odsjek za muzikologiju na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Ljubljani. Uz navedene odjele A. z. g. osnovala je 1966 jo odjel za muziku pedagogiku.
LIT.: Letno poroilo Akademije za glasbo v Ljubljani za leto 194547. D, Cvetko, Obris razvoja in nalog slovenske Akademije za glasbo, Popotnik, 1949, 810 Akademija za glasbo, Ljubljana, Poroila in razprave, Ljubljana 1965D. Co.

AKADEMSKI TEATAR, naziv u SSSR koji se od 1921 daje vodeim kazalitima. Prva muzika kazalita odlikovana tim naslovom bila su Boljoj teatar u Moskvi te Marijinski (S. M. Kirov) i Mihajlovski (Mali) teatar u Petrogradu. Naziv A. t. dobila su kasnije operna kazalita: T. G. evenko u Kijevu (1926), N. V. Lisenko u Harkovu (1939), Estonija u Tallinu (1950), kazalita u Rigi (1956) i Novosibirskom (.1963) te K. S. Stanislavski i V. I. Njemirovi-Danenko u Moskvi (1964). Pridjev akademski ima i Dravni ansambl narodnih plesova SSSR (1965). AKATIST (gr. d ne i xocS-l^o> postaviti, sjediti), himna pohvalnica, koju su u bizantskoj crkvi pjevali u ast Bo gorodice, za none liturgije u petoj korizmenoj sedmici (subota

Pojam accentus, odn. 7rpo;<o8ta odnosio se u antici na muzil element govorenog jezika, na naglaivanje slogova s pomou diz i sputanja glasa. A. starogrkog jezika u klasino doba bi prvenstveno muzikalan, melodijski. S muzike strane van napomenuti da je starogrka pjevana melodija sudei pc jetkim sauvanim primjerima preteno slijedila govornu lodiju. S vremenom su se pojavili i specijalni znakovi za diz i sputanje glasa i za duinu slogova. Ti akcenti, meutim, < su u upotrebu tek u aleksandrinsko vrijeme, kad je grki j ve poeo gubiti svoj melodijski karakter i preao posteper grupu tzv. ekspiratornih jezika, s izrazito dinamikim akceni Grke znakove za naglasak preuzeli su Rimljani i dali im lati: imena (acutus, gravis, circumflexus i dr.). Neki su antiki gramat jo i neke druge znakove prozvali akcentima. Akcenti su posl kao elementi u razvoju srednjovjekovne notacije i postali n znakovi u sirijskom, hebrejskom i bizantskom akcentnom pi (ovo posljednje naziva se i ekfonetskim notnim pismom), i u urnama. U liturgijskom pjevanju rimske crkve neki tekstovi imaju : razvijene i bogato ukraene melodije (himna, antifona, responzc a drugi su melodijski mnogo jednostavniji (psalm, oratio, lea U prvima prevladava melodijski, u drugima jezini elem Dodue u srednjem vijeku nisu se gregorijanske melodije m nain dijelile, tek su renesansni muziki teoretiari melod bogate napjeve prozvali concentus, a jednostavne i nekiene ac tus. Medu prvima je o toj podjeli opirno pisao Ornithoparchi djelu Musicae activae micrologus (1517). Melodije accentus ir karakter recitativa, upotrebljavaju odreene formule i podli nekim pravilima muziki organizirane interpunkcije, a pri to: velikoj mjeri vode rauna o jezinom naglasku teksta. M. Luther nadovezao je na praksu accentusa i primijenic na njemaki jezik u djelu Deutsche Messe (1526). Utjecaj ac tusa u protestantskoj duhovnoj muzici ispoljio se i u kora pasiji XVI i XVII st. Termin a. pojavljuje se i u nauci o ukrasima. Ukras tog im spominju M. Praetorius (Syntagma musicum, III, 1619), J Bach (Klavierbuchlein fu'r Wilhelm Friedemann Bach, 1720). W. Marpurg, C. Ph. E. Bach i L. Mozart. Prema F. W. A purgu taj ukras dolazi iza glavne note (danas se zove Nachschl a po ostalima a. se nalazi ispred glavne note (dananji je naziv ukrasa langer Vorschlag). J. S. Bach spominje dva akcenta, Ac, steigend i Accent fallend. A. u dananjem znaenju isto je to i naglasak u muzici. Mu2 se akcentira na vie naina. esto se na jednu notu mogu mijeniti dvije ili vie vrsta akcenata. Od kraja XVI st. do kraja XIX st. u evropskoj umjetnii muzici vlada pravilan metar, tj. muzika se odvija u taktov jednakog trajanja, s metrikim akcentom na teku dobu. St menzuralna muzika nije znala za naglaene i nenaglaene takto dobe. Metriki akcent redovno je vie implicitan nego istak dinamikim i drugim sredstvima, jer bi svako preesto potcrtav; tekih doba djelovalo monotono. Ostali naini akcentuiranja mnogo su puta u sukobu s met: kim akcentom i unose raznolikost u muziku interpretac Ako se jedan ton izvede veom jainom od ostalih, daje mu dinamiki akcent. Uinak dinamikog akcenta u nekim se kom zicijama potencira tako to na dinamikom vrhuncu, umj< najjae note, naglo nastupi piano. Tim se sredstvom s mn> uspjeha sluio J. Stamitz, a s monumentalnim je efektom tehniku primjenjivao Beethoven (beethovenski piano). Najvi tonu u motivu, frazi, reenici i si. pripada melodijski akcc U prirodi je muzike da melodijski i dinamiki akcent esto stupaju zajedno. Vano je sredstvo muzike prozodije i agog akcent, kojim se trajanje odreene note neto produi oni njene striktno metrike vrijednosti. U muzikoj praksi moe se tu i tamo lako odrediti akcf Tako e poetak motiva esto, ali ne uvijek, iziskivati akce sinkopiranu notu valja istaknuti, isto tako i neoekivanu h moniju. Meutim, teko je odrediti da li izvodilac u svak pojedinanom sluaju i stvarno naglaava ili je akcent vrlo e preteno psiholoke prirode. Pitanje muzike akcentuacije v je sloeno. Kako da se akcentuira, kada i u kojoj mjeri, ovis mnogim faktorima: o inteligenciji i ukusu interpreta, o vreme u kojem je odreena muzika nastala, o kompozitorovoj individv nosti, o karakteru djela. Jedna Palestrinina misa izvodit e s mnogo manje dinamikih akcenata nego Carmina burana Orffa; Bachovi klavirski preludiji doputaju manji broj agogi akcenata nego Chopinovi; ostinati Petruke I. Stravinskog iziski akcente posve drukije vrste nego melodije Pierrot lunairea Schonberga. Meutim, bez obzira na sve razlike u vremeni linostima, dobro smjeten i tano odmjeren akcent uvijek otkr smisao i ljepotu muzikog djela.

AKCENT AKOLADA
LIT.: A4. Lussy, Traite de l'expression musicale, Pari 1874. J. W. Lyra, A. Ornithoparchus und dessen Lehre von den Kirchenakzenten, GiitersIoh 1877. H. Riemann, Musikalische Dynamik und Agogik, Hamburg i Petrograd 1884. Isti, System der musikalischen Rhythmik und Metrik, Leipzig 1903. P. Wagner, Einfuhrung in die Gregorianischen Melodien I i III, 1901 i 1921 (IV izd. Hildesheim i Wiesbaden 1962). J. Thibaut, Monuments de la notation ekphonetique et neumatique de l'Eglise latine, Pari 1912. F. Ohmann, Melodie und Akzent, Kongress fiir Aesthetik und allgemeine Kunstwissenschaft, Berlin 1913. G. Becking, Der musikalische Rhythmus als Erkenntnisquelle, Augsburg 1928 (II izd. Darmstadt 1958). W. Serauky, Die musikali sche Nachahmungsasthetik, Universitats-Archiv XVII, Miinster 1929. C.E. Seashore (izdava), Studies in the psychology of music, sv. IV. Objective analysis of musical performance, Universitv of lova Studies, 1936. G. Brelet, Le Temps musical, essai d'une esthetique nouvelle de la musique (2 sv.), Pari 1949. J. Handschin, Akzent, MGG, I, 1951. W. Gurlitt, Form in der Musik als Zeitgestaltung, Akademie der Wissenschaften und der Literatur, Mainz 1954. H. Besseler, Das musikalische Horen der Neuzeit, Sitzungsberichte Leipzig, CIV, 6, Berlin 1959. B. A.

19

wicz, Laudes Regiae. A Study in Liturgical Acclamations and Mediaeval Ruler Worship, Berkeley i Los Angeles 1946. B. Opfermann, Die liturgischen Herrscheracclamationen im Sacrum Imperium des Mittelalters, Weimar 1953. R.-J. Hesbert, L'evangeliaire de ara, Scriptorium VIII, 1954. M. Pfaff, Die LaudesAcclamationen des Mittelalters, Kongressbericht, Wien 1956. A. Vi.

AKCENTNE OKTAVE I KVINTE -* Paralelne oktave i paralelne kvinte A KEMPIS, Nicolas -> Kempis, Nicolaus a AKERBERG, Erik Carl Emanuel, vedski dirigent, orgulja i kompozitor (Stockholm, 19. I 1860 20. I 1938). Studirao u Stockhoimu i 188788 u Parizu (C. Franck). Djelovao u Stock-holmu kao orgulja, pedagog i zborovoda.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u e-molu; koncert i mazurka za violonelo; Konsertstycke za fagot; uvertire; suite; fantazija. KOMORNA: sedam gudakih kvarteta; gudaki kvintet; gudaki sekstet; klavirski trio; 4 klavirska kvarteta; oktet i nonet za gudae i duhae; sonate za violinu i klavir; sonate za violu i klavir. Opera Turandot, 1907. Zborovi; pjesme. Musiklifvet inom Par Bricole 1779 1890, 1910. LIT.: H. Lindgvist, Erik Akerberg, Svensk musiktidning, 1892.

AKM, skraenica za Staatlich Genehmigte Gesellschaft der Autoren, Komponisten und Musikverleger, austrijsko Drutvo autora, kompozitora i muzikih nakladnika odobreno od drave. Osnovano je 1897, a bavi se ostvarivanjem prava javnog izvoenja nescenskih muzikih djela (muzika mala prava). Poto su muzika djela jugoslavenskih autora dobila autorskopravnu zatitu u Austriji prema odredbama Bruxelleskog akta (1948) -> Bernske konvencije za zatitu knjievnih i umjetnikih djela, AKM je preuzelo ostvarivanje prava javnog izvoenja naih l H muzikih djela na teritoriju Austrije. - SAKOLADA (franc. accolade obuhvaanje), vertikalna linija koja spaja dva ili vie notnih sistema (crtovlja), a oznaava da se muzika, pisana unutar tih sistema, izvodi u isto vrijeme. U notaciji muzike za klavir, harfu i sline instrumente a. spaja dionicu desne ruke s dionicom lijeve ruke (primjeri, a, b). U orkestralnim
L.mn Beethoven: Sonata za klavir op.57

Allegro assai

PP

AKESSON, Birgit, vedska plesaica i koreograf (Malmo, 1908 ). Uenica M. Wigmann koju prati na turnejama po Americi. Odlazi zatim u vedsku gdje je angairana u Kraljevskom vedskom baletu u Stockhoimu. Za taj balet postavlja mnoge koreografije (Sisyphus, 1957; Minstan, 1958; Rytes, 1960). U nordijskim zemljama uiva veliki ugled. AKIMENKO, Fjodor Stepanovi, ukrajinski kompozitor i pijanist (Harkov, 20. II 1876 Pariz, 8. I 1945), uenik M. Balakireva i N. Rimski-Korsakova. Predavao na muzikoj koli u Tiflisu i Nizzi te na Konzervatoriju u Harkovu i Petrogradu. Od 1923 ivio u Parizu. Najbolje su mu klavirske kompozicije. U nekima se zamjeuje utjecaj Skrjabina i impresionista.
DJELA. ORKESTRALNA: JJupuHuan noaMa; fantazija; suita; uvertira. KOMORNA: gudaki kvartet; gudaki trio; 2 sonate za violinu i klavir; sonata za violonelo i klavir. KLAVIRSKA: dvije sonate; Redu d'une dme reveuse; Pages de poe'sie fantasque. Opera <Pen cnezoa, 1914; balet. Zborovi.

C.Debussij: Preludij

Lento et melancolicrue

AKIN, narodni pjesnik improvizator i pjeva u Kazahstanu kao i kod nekih drugih naroda. Pjeva uz pratnju narodnog instrumenta -> dombre. AKKOMPAGNEMENT -> Pratnja AKKORDEON -> Harmonika, 2. AKKORDFLOTE (franc. Flute d'accor), njemaki naziv za duhaki instrument, vrstu dvostruke flaute, koja se poput naih dvojnica sastoji od dvije svirale. Raspored rupica na cijevima omoguuje dvoglasno sviranje. AKKORDZITHER (njem.; engl. autoharp, franc. cithare d'amateur), citra, na kojoj se pomou posebnih naprava mogu iskljuiti ice sa stranim harmonijskim tonovima. Instrument, vrlo rairen meu muzikim diletantima, konstruirao je potkraj XIX st. Chr. A. Giitter u Markneukirchenu. AKLAMACIJE (lat. acclamatio klicanje), kratki, sveani pozdravi koji su se pjevali u ast bizantskih careva pri njihovu ulasku u crkvu, na skuptinu ili u cirkus. Obino je smisao aklamacije odgovarao znaenju na mnogaja ljeta (TroXu^p6\iiov). A. su izvodila dva zbora uz pratnju instrumenata (trublje, rogovi, ineli, fukalice). Kasnije (oko 1453) su se u Istonoj crkvi aklamacijama pozdravljali i visoki crkveni dostojanstvenici, to se sauvalo sve do danas. U Zapadnoj crkvi a. su uvedene u srednjem vijeku. Obino su se izvodile po tri puta uzastopce. Meu najpoznatije ubraja se Christus vincit, Christus regnat, Christus imperat koja se nalazi u najstarijim rukopisnim zbornicima. U Zadru su ve oko 1107 pjevali a. (ili laudes) u ast pape Paskala (10991118), kralja Kolomana, njegova sina Stjepana, zadarskog biskupa Grgura i zadarskog kneza Kledina. Taj je obiaj trajao sve do 1918. U Dubrovniku su takoer ve 1192 tri puta godinje pjevali a. u ast bizantskom caru, kasnije vladarima, rimskim papama i drugim crkvenim i svjetovnim dostojanstvenicima. S padom republike u XIX st. prestao je i obiaj pjevanja aklamacija. Sauvan je zapis tekstova aklamacije, to ga je sastavio Serafin Cerva (16861756).
LIT.: B. irola, Pregled povijesti hrvatske muzike, Zagreb 1922. H. J. W. Tillyard, Bizantine Music and Hymnography, London 1923. A. Zaninovi, Laudes iz poetka XII vijeka u Evandelistaru zadarske crkve sv. imuna, Sv. C, 1926. E. Wellesz, Byzantinische Musik, Breslau 1927. E. H. Kantoro-

partiturama upotrebljavaju se kombinirane akolade. Veim akoladama u obliku [ spajaju se dionice pojedinih grupa instrumenata (npr. drveni ili limeni duhaki instrumensti, udaraljke itd.), a manjim, obino u obliku ( udruuju

B. Saka: No.mjesec i smrt^Cavalcata

se' diomce srodnih instrumenata unutar grupe (npr. flauta i mala

AKOLADA AKUSTIKA
flauta, violina I i violina II itdj primjeri c, d). A. stoji na po8vakog muzikog retka ili stranice (u partiturama). B. S. "AKOLUTHIA (gr. dxoXou&a> slijediti, ii za kim), zbirke propisa koji se odnose na vrenje liturgijskih ina u Istonoj crkvi. Obuhvaaju upute za obavljanje obreda izvan sveane mise, a odgovaraju officiumu (asosloV) u Zapadnoj crkvi. AKORD (engl. chord, franc. accord, njem Akkord, tal. accordo; od srednjovjekovno lat. accordare uskladiti), suzvuje od tri ili vie tonova razliite visine. Od broja tih tonova, kao i od razmaka (intervala) meu njima, zavisi sastav (struktura) akorda, njegova svojstva i njegova zvuna priroda uope. Raspored tonova po tercama vaio je sve do kraja XIX st. kao osnovni 2a= princip akorda (primjer br. i). P Ovaj se raspored ostvaruje doslovno i u cijelosti samo onda, kad se akordi pojavljuju u 2b temeljnom obliku, potpuni i u tijesnu slogu. Kod akorda koji se pojavljuju u obratu 20: (primjer br. 2 a), nepotpuni [1] (primjer br. 2 b) ili u irokom slogu (primjer br. 2 c), nastaju A.Sch6nberq: izmeu pojedinih njihovih 6molihkTqvirskih tonova ne samo terce, ve i * -i Ln_ i. kompozicija op.19 A.Skrjabin:Prometej |>ft drugi intervali. Time se meutim, osnovni princip rasporeda po tercama ne naruava, r budui da se on uvijek odnosi na temeljni oblik potpunoga akorda, tijesno postavljenog (> Nepotpuni oblik akorda; -> Obrat akorda; -> Poloaj akorda; -* Slog akorda; -* C.Debussy:LaCathedra!eengloutie* Temeljni ton i temeljni oblik akorda). U daljnjem razvoju muzike, u toku XX st., javljaju se mnoge nove, sloenije akordike tvorevine, tako akordi, sastavljeni od samih kvarta i drugi (primjer br. 3). Sastav, svojstva i zvunu prirodu akorda, njihove funkcije i meusobne odnose prouava nauka o harmoniji (-> Harmonija; N D -* Akordiki tonovi; -> Neakordiki tonovi). - AKORDIKA FIGURACIJA, kretanje jednog ili vie glasova po tonovima jednog akorda za njegova trajanja, odnos no, - figuracija koja se sastoji od akordikih tonova (primjer br. 1). A. f. esto se kombinira s prohodnim i izmjeninim tono vima (primjer br. 2). -> Akord; ~* Akordiki tonovi; -> Prohodni ton; -* Izmjenini ton. Akord; -> Neakordiki' zaostajalica na akordiki ton e1 ( novi; -> Sluajne harmonije). ' AKSAK (tur. akfak), naziv za etvorodijelnu asimetri mjeru J J J J J J " ( J J J J. ) u turskoj muzikoj teoi C. Brailoiu uveo je taj naziv kao oznaku za sve oblike ritma se javljaju u onim asimetrinim mjerama u kojima sve jedii mjere (-> dobe) ne traju jednako dugo. Tako je u trodijel mjeri j . J J prva dua, u drugaijoj trodijelnoj mjeri J. , druga kraa od ostalih. Razlika u trajanju je u odnosu 3 Asimetrine mjere s nejednakim dobama nalazimo u Makedo i susjednim zemljama, na Bliskom Istoku, a i drugdje (al srednjoj Evropi).
LIT.: C. Brailoiu, Le rvthme aksak, Revue de musicologie, 1951. J. !

i w

DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Ankara Kalesi, 15 Poema za violonelo, 1946; ples Ciftetelli, 1933; Balada, 1947. KOMORI gudaki kvartet, 1946; gudaki trio, 1939; sonata za flautu i klavir, 1933; Ali feroce za saksofon i klavir, 1931. Sonata za klavir, 1930; zbirke preludija i i za klavir, 1929; krae kompozicije za klavir. DRAMSKA. Opere: M 1933; Baybnder, 1934 i Timur, 1954. Scenska muzika za djela Shakespef (Julije Cezar, 1942) i Sofokla (Antigona, 1942; Kralj Edip, 1943). VOKALh Sur ve mu'zik za recitatora, pjevae i orkestar, 1938; Izciler za zbor i orkes 1933; 3 pjesme za mezzosopran i gudaki kvartet, 1933.

AKSES, Necil Kazim, turski kompozitor (Istambul, 6. 1908 ). Studij zapoet u Istambulu, 1926 nastavio u Beu Mara), 1931 u Pragu (J. Suk, A. Haba). Vrativi se 1935 u don vinu predavao na muzikoj koli u Ankari. Uz suradnju P. H demitha reorganizirao tu ustanovu pretvorivi je u Dravni kon2 vatorij na kojem je od 1936 predavao kompoziciju (1948 direktor). God. 1949 radi u ministarstvu nastave, zatim je kultu atae turske ambasade u Bernu, od 1955 u Bonnu.

AKUSTIKA. Uvod. A. je nauka o zvuku, to jest o onome zapaamo sluhom (gr. dxouw ujem). Pojam zvuk obuhvaa : to ujemo. Po definiciji zvuk su elastini titraji u krutim tijelir kapljevinama i plinovima odnosno zvuk je promjena tlaka, napeto pomaka ili brzine estica, koje se ire u elastinoj sredini. Zvuki ima mnogo vrsta, a svima je izvor u razliitim titrajima, pa, akustike pojave mehanike pojave odreenih karakteristika. Priroda i irenje zvuka. estice tvari meusobno su vezJ elastinim silama. Pomak jedne estice, ili dijela sredine, pren se preko elastinih veza na estice u okolini. Tako nastaje ni pomak koji se na isti nain prenosi dalje na ostale estice sredsi odnosno dijelova materije. Ako se taj pomak periodiki mijei tada u tom tijelu nastaju titraji ili oscilacije. Periodike promje tlaka uzduha, kada slijede dosta brzo jedna iza druge, oituju kao zvukovi. Te se promjene zbivaju u prostoru i vremenu na raz ite naine. One mogu biti pravilne ili nepravilne, jednostav ili sloene (sloene se opet mogu prikazati kao zbroj vie jednosU nih titraja). Pri jednostavnom titraju estica mijenja svoj polo: oko poloaja ravnotee. Udaljenost estice od poloaja ravnote zove se elongacija (a), a najvea elongacija amplituda (A) titran Vrijeme potrebno da neka estica sredstva prede put od amplitu i ponovno se u nju vrati zove se vrijeme jednog titraja (T). Bi titraja u jednoj sekundi je frekvencija (v) titranja koja je da izrazom v = . Za broj titraja u jednoj sekundi (frekvencii postoje i nazivi perioda u sekundi, cikal u sekundi i herc {Hz; prema fiziaru H. Hertzu). Elongacija se mijenja kontinuirano od nule do vrijednosti amplitude kao harmonika funkcija sinusa u vremenu t prema izrazu a = A sin t. Stoga jednostavno titranje zovemo i sinuso-idalno ili harmoniko titranje (si. i). Pri titranju elongacija se troi na svladavanje trenja i drugih zapreka, pa veliina amplitude postepeno o-pada. Meutim, frekvencija i kod razliitih amplituda ostaje konstantna, pa kaemo da su takvi titraji si. 2 izohroni (si. 2). Za

J.S.Bach: Mali preludij za klavir u C-duru

jt J -1 f -

- r---------

SMJER IRENJA VAL,

RAZRJEENJE

F.Chopirv. Preludij za klavir op.28br3

PRIKAZ LONGITUDINALNOG VAI SINUSOIDOM

AKORDIKI TONOVI (njem. Akkordtone), svi sastavni tonovi nekog akorda, nasuprot neakordikim tonovima, koji zajedno s akordikim nastupaju u obliku zaostajalica, prohodnih i izmjeninih tonova i si. U priloenom su primjeru c, g, cl i e1 akordiki tonovi akorda c-e-g, a f1 je neakordiki ton, koji se ovdje pojavljuje kao

SMJER SIREN VALA

PRIKAZ PRIGUENOG IZOHRONC TITRAJA

AKUSTIKA
postizavanje konstantne amplitude potrebno je sistemu koji titra dovoditi energiju izvana (potezom gudula, strujom zraka u duhakim instrumentima i dr.). estice prenose svoje titranje oko poloaja ravnotee posredstvom energije pa tako nastaje gibanje koje se zove val. Valno gibanje je dakle irenje pomaka estice, ili dijela sredine odreenom brzinom. Ako val nastaje gibanjem estica u istom smjeru u kojem se iri val, tada je to longitudinalni val. Postanak i irenje longitudinalnog vala moe se prikazati modelom kuglica meusobno vezanih elastinim perima (si. 3). Ako pak estice titraju okomito na smjer irenja vala tada nastaje transverzalni val (si. 4). Kad poetna estica, tj. izvor vala, izvodi harmoniko titranje tada val ima oblik sinusoide. Zguenje i razSI. 3 MEHANIKI MODEL KOJI
PRIKAZUJE POSTANAK PROGRESIVNOG LONGITUDINALNOG VALA

21

busi) titraju maksimalnim amplitudama (si. 6). Udaljenost izmeu dva susjedna vora ili trbuha odgovara polovini duine vala.

rjeenje longitudinalnih valova odgovara brijegu i dolu transverzalnih valova. Put koji u jednoj sekundi prijee odreeni dol (ili brijeg) odnosno zguenje (ili razrijeenje) jest brzina irenja vala (v). Udaljenost dva susjedna dola (ili brijega), zguenja (ili razrjeenja) nazivamo duinom vala (X). Duina vala je to vea to je frekvencija titranja manja i obrnuto.
10 11 12

(vala) ili promatra

a, naziva se Dopplero v efekt (Ch. J. Doppler, austrijski fiziar). Frekvenc ija, koju registrira nae uho kao po

sljedicu Dopplerov a efekta, jednaka je vp =-------------------------------------v ; (\i p =

SI. 4 POSTANAK PROGRESIVNOG TRANSVERZALNOG VALA

SI. 6 POSTANAK STOJNOG TRANSVERZALNOG VALA

Brzina irenja zvunih valova je relativno malena. U normalnoj sobnoj temperaturi (2OC) iznosi 342 m/sek, dok je pri temperaturi od 20C samo 318 m/sek. Ovisnost brzine irenja zvuka o temperaturi pokazuje priblino izraz: v = 330 -f- 0,6 t m/sek (t = temperatura uzduha u C). U kapljevinama je brzina irenja zvuka vea (u vodi kod ioC iznosi 1440 m/sek). U krutim tije lima ona je funkcija elastinih svojstava tih tijela i moe se izraunati pomou izraza v = 1/ (E = modul elastinosti; g = gustoa krutine). U eljezu je npr. brzina irenja zvuka 5000 m/sek, a u jelovu drvetu 3320 m/sek. Dopplerov efekt. Ako izvor zvunih valova ostaje od nas stalno u istoj udaljenosti tada prima nae uho svake sekunde tano toliko zguenja i razrijeenja koliko ih taj izvor proizvodi. Ako se udaljenost izmeu promatraa i izvora zvuka smanjuje, tada e ljudsko uho registrirati vei broj zvunih valova u jedinici vremena odnosno ako se udaljenost poveava, broj primljenih zvunih valova u jedinici vremena biva manji. Zbog toga imamo u prvom sluaju osjet zvunog vala vee, a u drugom sluaju manje frekvencije u odnosu na frekvenciju registriranu kod kon stantne udaljenosti. Ta prividna promjena frekvencije (valne du ine), koja nastaje radi relativne brzine gibanja izvora zvuka

Meutim, i uz nepromijenjenu frekvenciju moe se poveati duina vala i to ubrzavanjem irenja vala. Meusobni odnosi tih
1) v 1)
A

veliina dani su izrazima: X = v = t; = v- X. U tapovima zvuk se iri i pomou valova savijanja i torzionih valova (si. 5). Periodika promjena tlaka uzduha, koja se iri oko izvora tiranja na sve strane, daje kuglasti val. Osim navedenih valova, koji pripadaju skupini si. 5 PRIKAZ VALOVA SAVIJANJA progresivnih valova, postoje i valovi kod kojih se ne opaa pomicanje. To su stojni ili stacionarni valovi. Oni nastaju kad se istim sredstvom, ali iz suprotnih izvora, ire dva identina progresivna vala, istih frekvencija i amplituda. Pri tome neke take sredstva (vorovi) miruju, dok druge (tr-

v vi = registrir ana frekvenc ija; v ( frekve ncije izvora zvuka; v, v p i vt brzina irenja zvuka u uzduhu, gibanja promatra a odnosno izvora vala). Udar i. Kad u nae uho istodobn o dolaze dva zvuna vala,

kojih se frekvencije (valne duine) samo neznatno razlikuju, tada ujemo udare. Na taj nain nastaje, na odreenom mjestu prostora, periodiko mijenjanje intenziteta zvuka, treptaji. Broj udara (treptaja) u sekundi jednak je razlici frekvencija promatranih valova. Npr. vibrato s frekvencijom od 10 Hz nastaje ako su frekvencije izvora 500 i 510 Hz. Pojava treptaja koristi se po-

22

AKUSTIKA
cijevi je oko 3000 Hz. Bubnji je eliptinog oblika plitkog lij s ispupenjem prema srednjem uhu. Rezonantna frekvencija 1 njia je izmeu 1200 i 1400 Hz. Srednje uho je mala, uzdu ispunjena upljina, koja je s usnom upljinom spojena Eusta vom cijevi dugakom oko 3 cm. Eustahijeva cijev omogu izjednaenje vanjskog i unutarnjeg tlaka. Ona je otvoren; vrijeme gutanja ili zijevanja. Titranje bubnjia prenosi se srednje uho mostiem sastavljenim od tri kosti koje radi nji] oblika zovemo eki, nakovanj i stremen. Stremen zavrav^ stanom ploicom smjetenom u ovalnom prozoriu kroz ' stremen predaje titranje unutarnjem uhu. Unutarnje uho (labi\ sastoji se od tri glavna dijela: polukrunih kanala, predvorja i nie. Polukruni kanali ne sudjeluju u slunom procesu, ve slue samo za osjet ravnotee. Punica je najosjetljiviji i najsloeniji dio ljudskog tijela. To je cijev savijena u spiralu sa dva i po do dva i tri etvrtine zavoja, duljine neto preko 3 cm, a promjera osnovice oko 3,3 mm. Du punice proteu se tri kanala meusobno odijeljena bazilarnom i Reis-snerovom membranom. Gornji i BUB donji kanal spojeni su otvorom zvanim helikotrema, koji se nalazi u dnu punice. Tekuina (endolimfa) ispunjava cijelo unutarnje uho. Gornji
SI. 10 PRESJEK VANJSKOGA 1

nekad kod nekih instrumenata (orguljr\ r\_ ski registar vox angelica; si. 7). Rezonancija. Kada dva izvora va -A la iste frekvencije ti tranja stoje jedan bli zu drugoga, pa jedan od njih zatitra, za/\ ^T tirat e i drugi izvor, iako nije direktno po buen na titranje. SI. 7 POSTANAK UDARA: a) titraji prvoga tona; Ako se npr. glazbenoj b) titraji drugoga tona; c) udar viljuci koja titra pri blii druga glazbena .. viljuka, koja moe titrati istom frekvencijom (daje istu visinu to na), i ona e zatitrati. To moemo utvrditi ako priguimo titranje prve viljuke. Zvuk se i dalje uje. Ta pojava prijenosa energije ti tranja s jednoga sistema na drugi sistem iste frekvencije titranja zove se rezonancija. U sluaju titranja ica mogunost rezonancije je daleko vea nego u opisanom primjeru s glazbenim viljukama, jer i alikvotni tonovi, koje ica proizvodi, u manjoj ili veoj mjeri pobuuju na rezonanciju. Tako npr. kod klavira sa icom C rezoni raju sve one ice koje su ugoene na visinu tona pojedinih alikvotnih tonova tona C, dakle :c, g,c\ e1 itd. Kod muzikih instrumenata vani su tzv. glavni rezonatori (ormarii ili tijela za rezonanciju) koji rezoniraju na svaku frekvenciju pa pojaavaju ton i daju mu punou i boju (npr. _ kod klavira krinja u ^^ kojoj su napete ice, kod gudakih instrumenata korpus instrumenta itd.). Ako pomou glazbe-Sl 8 REZONANCIJA STUPCA UZDUHA U ne viljuke odree-CIJEVI NA TON GLAZBENE VILJUKE ne frekvencije pobuujemo na rezonanciju stupac uzduha u cijevi, kod koje duljinu moemo mijenjati, opaziti emo da do rezonancije dolazi samo kod odreene veliine stupca uzduha (si. 8). Ona mora odgovarati 3/4, 5/4, 7/4 duine vala zvuka koji daje glazbena viljuka, tj. duina stupca uzduha mora biti neparni broj etvrtina valne duine vala koji emitira izvor. To prikazuje izraz v = (2n 1) f/41 (y = brzina zvuka u uzduhu; / duljina stupca uzduha; n cijeli broj). Ako glazbenu viljuku koja titra prislonimo na stol ili na koji drugi ovei predmet tada zvuk postaje glasniji. Titranje glazbene viljuke se pri tome vrlo brzo prigui. Energija titranja glazbene viljuke prelazi u energiju potrebnu za prisilno titranje plohe na koju je glazbena viljuka prislonjena. Zvuk postaje glasniji, jer se titranje glazbene viljuke preko prisilnog titranja iroke plohe bolje prenosi na uzduh. esto se takvo prisilno titranje identificira s rezonancijom, premda su to dvije razliite akustike pojave. Fizika uha. Psihoakustika. Uho je organ zvuka. To je najsavreniji instrument koji akustiku energiju pretvara u elektrinu. Osim to je prijemnik zvuka, uho je i vrlo selektivni analizator frekvencije, indikator visine tona, kao i njegove glasnoe i boje,
SI. 9 SHEMATSKI PRIKAZ UHA
SREDNJE UHO^ri-.--------------------------U N U T A R N J E U H O STREMEN I OVALNI PROZORCl

OKRUGLI PROZOR& EU S TA H U EV A C IJEV

PUNICA (RAZMOTANA)

kanal je od srednjeg uha odijeljen ovalnim prozorom, a; nji okruglim prozorom. Iznad bazilarne membrane je i osjetljiv sluni mehanizam u kojem se nalazi 20 000 do 30 ooO nih osjetnih elija. Iz njih izlaze vrlo fine niti, tzv. Cortijev or Sluni proces. Po H. Helmholtzu je bazilarna opnanajva za proces sluanja. Ona se sastoji od oko 30 000 poprenih kana dugakih 0,04 do 0,5 mm. Helmholtz ih smatra rezonatoi od kojih svaki ima vlastitu frekvenciju. Kada zvuk doe u v tarnje uho, rezonirati e ona vlakanca bazilarne membrane, k frekvencije odgovaraju frekvencijama sadranim u primljei zvuku. Cortijev organ prenosi titranje opne na osjetljive z; etke slunog iv tako dolazi do o; zvuka (si. 9). Pr novijim teorij; zvuna energij a pi ljena bubnjiem ] nosi se na teku< unutarnjeg uha, SI. 11 PRIKAZ UGIBANJA DIJELOVA BAZIdolimfu. Hidraul LARNE MEMBRANE POD PRITISKOM ENtlani val postie . DOLIMFE veu vrijednost rt dreenom mjestu, zilarne membrane, to ovisi o frekvenciji primljenog tona. U druju niskih frekvencija pomie se stup tekuine preko heliko me do okruglog prozora, koji se radi tog tlaka deformira (si. 11) podruju visokih frekvencija dolazi radi inercije tekuine do de macije bazilarne membrane. S porastom frekvencije pomie se n sto deformacije prema ovalnom prozoru. Radi vertikalnog pomaka dijelova bazilarne membrane javlja se u elijama niti Cortijeva organa neka vrsta piezoelektriciteta. Dobivena elektrina energija prenosi se preko ivaca pomou impulsa u mozak. Broj impulsa ovisan je 0 intenzitetu zvuka. U ivanoj niti je maksimalan broj impulsa u jednoj sekundi oko 400. Impulsi se kroz ivac gibaju brzinom od 30 m/sek.
SI. 12 ZVUNI TLAK SUPER] NIRAN ATMOSFERSKOM TLAKU

a njime takoer odreujemo i smjer zvunoga izvora (si. 9). Zvuk ulazi u uho kroz vanjsku slunu cijev. Uska svojim oblikom pri tome pojaava zvuk. Dio ukupne energije zvunih valova dolazi u slunu cijev na ijem dnu je tanka opna, bubnji kojim zavrava vanjsko uho (si. 10). Rezonantna frekvencija slune

Zvuni tlak. Prilikom irenja zvunog vala u atmosferi zvuni tlak superponira se atmosferskom tlaku (si. 12). Tako ukupni tlak as vei od atmosferskog tlaka kod zguavanja da b drugoj poluperiodi bio manji od atmosferskog tlaka kod razrje> nja. Ako amplitudu zvunog tlaka (pm) podijelimo s | 2 dobiva tzv. efektivni zvuni tlak (p) p = - . Kada se govori o zvun tlaku, onda se uvijek misli na njegovu efektivnu vrijednost. U

AKUSTIKA
loe registrirati veoma malene zvune tlakove. U podruju :ekvencija, za koje je najosjetljivije, ono moe zamijetiti zvuk s fektivnim tlakom IO"10 (0,0000000001) atmosferskog tlaka. Ako ak naraste iznad io~ 4 atmosferskog tlaka, zvuk izaziva u uhu ol. Za frekvencije od 1000 Hz estice u uzduhu smiju titrati laksimalnom amplitudom od 0,01 mm. U tom sluaju promjena laka iznosi 280 din/cm2. Jedinica za mjerenje zvunog tlaka je likrobar (\>.b). To je tlak to ga proizvodi sila od jednoga dina a povrinu od jednoga cm2. Jakost ili intenzitet zvuka. Zvunim se valom prenosi kroz redstvo mehanika energija. Koliina energije, koja u jednoj ekundi prijee kroz plohu veliine jednog cm2 okomitu na smjer irenja zvuka, jest jakost ili intenzitet zvuka. Snaga zvuka. Pod snagom zvuka podrazumijevamo zvunu nergiju koja u jedinici vremena prijee kroz plohu bilo koje povrine. Mjerna jedinica za snagu zvuka je vat (w). Tabela zvune snage za neke izvore: Obian razgovor (srednja vrijednost) oko 7.10"" vata Vrna snaga ljudskog glasa oko 2.10"1 vata Violina (fortissimo) oko io~3 vata Klavir (fortissimo) oko 2.I0"1 vata Trublja (fortissimo) oko 3.10-1 vata Orgulje (fortissimo) 1 do 10 vata Bubanj (fortissimo) oko 10 vata Veliki zvunik (najvea snaga) IO2 vata .ogaritam iz odnosa dviju zvunih snaga izraava se u belima B; po G. Bellu, izumitelju telefona). U praksi uzima se deset lita manja jedinica, decibel (dB). Ako sa Ij i I? oznaimo intenzitete ivora, onda je njihov odnos (ri) u decibelima dan izrazom n = 10 jg^dB. Decibel nije mjerna jedinica ve samo broj, kojim se 2 ike izraava odnos medu veliinama snaga. Za svaku frekvenciju, oje nae uho moe uti, potreban je odreeni minimalni zvuni iak da bi uho registriralo zvuk. Taj je tlak ovisan o frekvenciji, naziva se prag sluha. Da bi se postigao prag sluha za razliite
.GRANICA BOLA 120 db IZNAD PRAGA

23

je frekvencije potreban i razliiti intenzitet, jer uho nije za sve frekvencije podjednako osjetljivo. Krivulja, koja pokazuje koliki mora biti intenzitet zvuka da za razliite frekvencije doe do praga sluha, zove se krifu-Ija za glasnou od o 'de- iior cibela (si. 13). Uho je najosjetljivije za podruje FON ----frekvencija izmeu 800 i 6 A 000 Hz. Mjerenja praga 120 sluha za frekvencije ispod 30 10 0 90 Hz posve su nepouzdana. U ---podruju visokih frekvencija - . krivulja praga sluha naglo se 60 sa. die, a prekida se na frek50 ---venciji koja je kod raznih 40 opaaa (naroito kod osoba 30 ' iznad 30 godina starosti) " --vrlo razliita. Najvei ---zvuni tlak, koji se na ' pojedinim frekvencijama -20 smije dovesti uhu a 200 500 1000 2000 5000 10000 Hz 2

'

~----------

FREKVENCIJA

SI. 14 IZOFONE NORMALNOGA UHA da ono ne osjeti neugodu ili bol, naz iva se prag bola. On je preko milijon puta (ili za vie od 120 dB) vii od nultog nivoa to jest od praga sluha. Odredimo li intenzitete tonova, koji nam se pri raznim frek ve nc ij ama i ne jedna ko gla sni ka o t on frek ve nc ij e od 1000 Hz, s intenzitetom odreenog broja decibela iznad nultog, dobi vamo tzv. krivulju jednake glasnoe ili izofona (si. 14). Prema WeberFechnerovu zakonu glasnoa je proporcionalna logaritmu zvunog tlaka. Fizikalna definicija glasnoe (G) odnosi se na ton fre kvencije od 1000 Hz i glasi: G = 20 log = 10 log - fona. Jedinica mjere Po !o za ovako defi-

A (omi 1CT3

P (dina/cm2) 200

10" 5 -

10' 6 -

- 10"

-20

PRAGA

SLUHA
- 10~ 5 - 2

10"'-

10*" \ \

GLASNOA

ZNAO PRAGA SLUHA

- 10"1

-0,2

-10"'

-0 , 0 2

^1
10"1*(GLASNOA 0 db) - 0,002
\

- 0,0002 VRIJEDI ZA FREKVENCIJU 00 1000 U'Vsek. 500 1000 5000

10000 20000

SI. 13 PODRUJE SLUHA S KRIVULJAMA JEDNAKE GLASNOE

24

AKUSTIKA
nako rasporeeni po itavom frekventnom podruju, ve su rani u jednom ili dva podruja formanata. Formanti su sasta' novi koji neovisno o osnovnoj frekvenciji odreuju svojstva '

niranu glasnou je jedan fon. Zvuni tlak p 0 (= 2 io~ 4 u. b) i zvuni intenzitet I o (= io~ 16 w/cm 2 ) odnose se na prag sluha za frekvenciju od 1000 Hz. Glasnoe tonova ostalih frekvencija

i'

IO

i 10
(

1
O 1S 20 30 4O , 50 60 70 GLASNOA U FONIMA
80

90

100

SI. 15 ODNOS BROJA FONA PREMA BROJU SONA ZA TON FREKVENCIJE IOOO Hz

odreuju se usporeivanjem s glasnoom tona od iooo Hz, dakle na temelju subjektivnog ocjenjivanja. Jedinica za subjektivnu procjenu glasnoe je jedan son. Prema definiciji isti ton od iooo Hz glasnoe 40 fona daje subjektivnu glasnou od jednog sona (si. 15). Praktina mjerenja glasnoe zvuka vre se fono-metrom a veliina gubitka sluha mjeri se audiometrom. Govor. Kod stvaranja govornih glasova sudjeluju plua, dunik, grkljan, drijelo te usna i nosna upljina. ovjek proizvodi glasove tako da potiskuje uzduh iz plua kroz glasnice i usnu upljinu. Pri tome energiju strujanja pretvara u zvunu energiju. Uzduh dolazi iz plua i DUNIK pritie odozdo glasnice te ih razmakne (si. 16). Tako uzduh izmeu SHEMATSKI PRIKAZ glasnica lake prolazi, pa GRKLJANA tlak ispod njih postaje manji, a one se radi svoje elastinosti odmah ponovno stisnu. To se neprekidno ponavlja.

Tako glasnice relaksaciono titranje i u ritmu tog titranja modulira se struja uzduha (si. 17). Frekvenc ija titranja glasnica ovisi o njihovoj duljini, debljini i napetosti . Promjeno m tih uvjeta mijenja se i visina proizved enog tona. Meutim , opseg frekvenci ja ljudskog govora mnogo je vei te se smatra da glas nastaje zajednik im djelovanj em glasnica i prostora izmeu glasnica i tzv. lanih glasnica. Zna ajke go vornog zvuka. Naja nie frekvenci je ljud skog govora nalaze se kod mukarc a na 80 Hz, a kod ena na oko 120 Hz. Opseg frek*> vencija i spektralni sastav pojedinih gla sova vrlo su razliiti. '
VRIJE ME

novi izvode vokala nisu jed-

GLAS E: a) na izlazu iz glasnica; b) u ustima i nosu

Vokal UO AE I

Podruje formanata od 200 do 400 Hz od 400 do 600 Hz ' od 800 do 1200 Hz od 400 do 600 i od 2200 do 2600 Hz do 200 do 400 i od 3000 do 3500 Hz

Konsonanti sadravaju vrlo malu zvunu energiju, ali obuh frekvencije koje su daleko vie nego kod vokala (si. 18). ka odjeljuju se pojedine komponente sastavljenog zvuka i odreuju im se frekvencije i jakost. Od starijih ureaja za analizu zvuka najpoznatiji su Helmholtzovi rezona tori s Koenigovim monometrikim plamenikom, a od novijih oscilograf i akustiki

Analizom zvu-

n \\ V
1000 2000 FREKVENCIJA

600

SI. 18 SPEKTAR GLASA 5

SI. 19 ANALIZA IZGOVORNE RIJEI MUZIKA NA PRINCIPU VI. VOGA GOVORA spektroskop. Danas se za analizu govornih glasova mnogo pr njuje postupak zvan visible speech (vidljivi govor; si.

Znaajke muzikog zvuka. Osnovne

\nj V\J H

karakteristike muzikih tonova jesu: osnovna frekvencija koja odreuje njegovu visinu, spektralni sastav o kojem ovisi boja tona, glasnoa, vremenski tok intenziteta koji sadri porast ili poetni tranzijent, stacionarno stanje i opadanje ili zavrni tranzijent (si. 20). Kontinuirani prijelaz s tona neke frekvencij e na ton druge frekvencije zove se portamento, a tremolo ili vibratojeamplitudna ili frekventna modulacija odreenog tona. Opseg frekvencija zvuka to ga proizvode muziki instrumenti mnogo je vei od onoga kod govora (si. 21 i 22).

30

100

1000

10000 150C

100 FONA 120i-

1 Il n )
1000

GLASNOA

60 30

PDRAST.STAC. STA>/~ STACIONARNO VV, NJE OPADANJE, 3[jy/ STANJE NT^I/, TRAJANJE o XV \ ^ VRIJEME U SEKUNDAMA PORTAMENTO VRUEME U SEKUNDAMA

AMPLITUDNA MODULACIJA

FREKVENTNA MODULACIJA

SI. 20 ZNAAJKE MUZIKIH TONO'

Vii harmonijs ki tosi. 17 DIJAGR AM ZVUN OGA TLAKA ZA

AKUSTIKA
f=196 Hz VIOLINA 20 iB 30
1 1

25

Prepoznavanje tonova pojedinih in, 1 10 strumenata ovisi znatno vie o tranzijentima nego o spektralf=196 Hz nom sastavu tona. IB 30 Ako elimo identifi20 cirati ton samo preko stacionarnog stanja 10--------(tako da uklonimo porast i opadanje toUM na) teko moemo f-196Hz IB 30 prepoznati kojem inSAKSOFON strumentu pripada 20 emitirani zvuk. Spektralni sastav ovisi i o 10 IlullHl ml l glasnoi, jer isti ton na istom instrumentu f=294Hz ima razliit odnos B 30 SOPS N komponenata ako je A 20 razliite glasnoe (si. 23). Glasnoa i boja 10 tona mijenja se ' i _L1_ L promjenom poloaja I instrumenata i sluB 30 aoca. Tako svaki I------TEND ! muziki instrument 20 P ima za razliite frekvencije i razliite us10 mjerene karakteristiII liiLL I I I li 1 1 ke (si. 24). 1 Historija. Kao IO 4 8 10 2 8 10* samostalna znanost a. FREKVENCIJA se razvila istom u I. 21 SPEKTRALNI PRIKAZI TONOVA XIX st. Meutim, NE-:iH MUZIKIH INSTRUMENATA I akustika zapaanja LJUDSKIH GLASOVA ovjeka jednako su stara kao njegovo vuno i muziko izraavanje. Sistematskim prouavanjem zvuovnih pojava bavili su se ve fiziari i filozofi antikne Grke, a jerojatno i stari egipatski matematiari. Pitagora je na monoordu ispitivao odnos duina ice za tonove pojedinih intervala, Aristotel je pokuao definirati sam pojam nauke o zvuku. Da su inogi akustiki zakoni u praksi bili poznati ve u Antiki dokazuju ivanredna otvorena kazalita npr. u Epidauru ili Sirakuzi, koja : opisao Vitruvije (<- I st.) u V knj. svoga djela De architetura. oethius (oko 475524) je dalje razradio Aristotelove postavke, a daljnji razvoj akustike vani su i radovi G. Galileja (1564 542), Ch. Huvgensa (162995) i I. Newtona (16431727). 'blasti akustike pripadaju i naela izrasla iz prakse graditelja mukih instrumenata. Brzinu zvuka prvi je izmjerio M. Mersenne : 636). On je uoio postojanje alikvotnih tonova koje je razjasnio Sauver (1701). Na temelju njihovih teoretskih postavki izradio J. Ph. Rameau (16831764) svoju nauku o harmoniji. Naziv
lllllliUii

itlitllllllll

10*

5 10' FREKVENCIJA

. 22 SPEKTRALNI PRIKAZ TONOVA MUZIKIH INSTRUMENATA, LJUDSKOG GOVORA I NEKIH UMOVA

[f.l

itt t

.IKI BUBANJ 3ANJ LI BUBANJ ELE ITRABAS LONELO UNA kVIR TUBA AUNA IBA SAKSOFON OT KLARINET SOFON UTA :0l0 FLAUTA 3H MUKARCA OR ENE ISKANJE JANJE KLJUE"

.,.1imi, ,,

..

..

, 1
1, ,

1
\

i,,

Theory of Hearing, New York i London 1949. H. Matzke, Unser technisches Wissen von der Musik, Lindau 1949. J. Bemhart, Traite de prise de son, Pari 1949. A. Wood, The Physics of Music, London 1950. H. Simbriger, i A. Zehelein, Handbuch der musikalischen Akustik, Regensburg 1951. W. Lottermoser, Akustik, MGG, I, 1951. J- Murray Barbour, Tuning and Temperament. A Historical Survey, Michigan 1951. N. W. McLachlan, Theory of Vibrations, New York 1951. C. A. Culver, Musical Acoustics, New York 1951 (IV izd. 1956). W, T. Bartholomezv, Acoustics of Music, New York 1952. J. W. Winstanley, Textbook on Sound, New York 1952. A.

lEtni

_ i.iih
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 10 1 2 3 4 - 5 6 7 8 9 REDNI BROJ HARMONIJSKIH TONOVA b)MEZZDFORTE C) FORTE

SI. 23 SPEKTRALNI PRIKAZ MUZIKOG TONA U RAZLIITIM DINAMIKIM STUPNJEVIMA

a. upotrijebili su medu prvima isusovac G. Schotto {Magiae universaliS) 1674) i S. Revher (De natura et jure Auditus et som, U poetku XIX st. Cagniard de la Tour mjerio je na svojoj
SI. 24 USMJERENI DIJAGRAM KLAVIRA ZA

90 270

RAZLIITE FREKVENCIJE

sirelii broj titraja i tako odredio apsolutne visine tonova. Neto kasnije postavili su svojim kapitalnim radovima temelje suvremenoj akustici H. Helmholtz (182194) i J. W. Ravleigh (18421919). Dananji visoki stupanj razvoja postigla je akustika znanost naroito pomou elektroakustike.
LIT.: H. von Helmholtz, Die Lehre von den Tonempfindungen als physiologische Grundlage der Musik, Braunschweig 1862 (II izd. 1913). C. Stumpf, Tonpsychologie (2 sv.), Leipzig 18839- J. W. Strutt, Theory of Sound (2 sv.), London 189496. K. L. Schaefer, Musikalische Akustik, Leipzig 1902. H. Starke, Physikalische Musiklehre, Leipzig 1908. C, Stumpf, Die Anfange der Musik, Leipzig i9n. P. C. Buck, Acoustics for Musicians, 1918. H. Riemann, Katechismus der Akustik, Leipzig 1918. K. L. Schaefer, Musikalische Akustik, 1919. S. Baglioni, Udito e voe, Roma 1925. C. Stufttpf, Die Sprachlaute, Berlin 1926. J. Broadhouse, Musical Acoustics, 1926. W. C. Sabine, Collected Papers on Acoustics, Cambridge 1927. G. Valle, Acustica, Milano 1927. J. Redfield, Music: a Science and an Art, 1928. G. Richarson, The Acoustics of Orchestral Instruments and of the Organ, 1929. E. Schumann, Die Physik der Klangfarben, Berlin 1929. H. Fletcher, Speech and Hearing, New York 1929- J- W. Rayleigh, The Theory of Sound, London 1929 (II izd. u 2 sv., New York 1956). G. W. Steivart i R. B. Lindsay, Acoustics, New York 1930. T. O. Kornerup, Akustische Gesetze fur die Akkord- und Skalabildung, Kobenhavn 1930. H. Lamb, Dinamic Theory of Sound, London 1931. H. Bar ton, A TextBook on Sound, London 1932. R. T. Beatty, Hearing in Man and Animals, London Einfiihrung in die Schwingungslehre, Leipzig I93 2. H. Barkhausen 1932. C. Doniselli, Udito e sensi generali, Milano 1933. A. H. Davi, Modem Acoustics, London 1934. E. Grossmann, H. Martin i //. Schmidt, Schwingungs-und Wellenlehre der Ultraschallwellen, Leipzig 1934. F. Trendelenburg, Klange und Gerausche, Berlin 1935. Y. Rocard, Propagation et absorption du son, Pari 1935. F. Scheminzky, Die Welt des Schalles, Leipzig 1935 (II izd., Salzburg 1943.) A T . W. McLachlan, The New Acoustics, 1936. A. T. Jones, Sound, New York 1937- J. Jeans, Science and Music, 1937 (njem. Stuttgart i Leipzig 1938). D. C. Miller, Sound Waves, Their Shape and Speed, New York 1937. S. Stevens i H. Davi, Hearing, New York T938. C. E. Seashore, Psychology of Music, New York 1938. L. Innamorati i P, Uccello, La Registrazione del suono, Roma 1939. F. Trendelenburg, Ein fiihrung in die Akustik, Berlin 1939. L. Bergmann, Ultraschall, Berlin 1939. W. T, Bartholomezv, Acoustics of Music, New York 1942 (novo izd. 1951). P. Righini, Acustica musicale generale, Torino 1942. A. B. Wood, Acoustics, London 1943. W. Bragg, The World of Sound, London 1944. E. G. Richarson, Sound- A Physical Text-Book, London 1944. A. B. Wood, A Text-book of Sound, London 1944. Isti, Acoustics, London 1946. Isti, The Physics of Music ( I V izd.), London 1947. B. Hala i M, Slovak, Hlas, fe, sluch, Praha 1947. P. M. Morse, Vibration and Sound, London 1948. L. L. Beranek, Acoustics Measurements, New York 1949. E. G. Wever,

26

AKUSTIKA ALBA
jednih nagrada na meunarodnim natjecanjima i ugled movini i inozemstvu kao koncertni orgulja. Snimila je vel ploa uglavnom s kompozicijama J. S. Bacha. esto izvod: ziku starih francuskih majstora. Revidira i objavljuje djela orguljake literature.
LIT.: B. Gavoty, La Jeune a Ecole d'orgue francaise, Pari 1937.fourcq, LaMusique d'orgue francaise de Jehan Titelouze a Jehan Alain, P; (II izd. 1949).

Guasco, La Sonorite superieure, Pari 1952. O. Stuhlman, Biophysics, New York 1952. F. Winckel, KIangwelt unter der Lupe, Berlin 1952. H. F. Olson, Musical Engineering, 1952. J. W. Goodfrey, Sound recording and reproduction, London 1952. G. W. Szvenson, Principles of Modem Acoustics, New York 1953., Technical Aspects of Sound (E. G. Richardson), 1953- H. Margenau, W. W. VPatson i C. G. Montgomery, Physics, New York 1953. H. Fletcher, Speech and Hearing in Communication, 1953. E. Skudrzyk, Die Grundlagen der Akustik, Wien 1954. E. Wever i M. Laurence, Physiological Acoustics, Princeton 1954. L. L. Beranek, Acoustics, New York 1954- F. Winckel, Klangstruktur der Musik, Berlin 1955. A. B. Wood, ATextbook of Sound, London 1955. H. Loviery, A Guide to Musical Acoustics, London 1956. E. G. Richardson, Sound, London 1957. J. R. Pierce i E. E. David, Man's World of Sound, New York 1958 (tal. Torino 1961). J. Moir, High Quality Sound Reproduction, London 1958. R. Francis, La Perception de la musique, Pari 1958. M. Adam, Akustik, Bern 1959. Acoustique musicale (red. F. Canac), Colloques internationaux du Centre National de la Recherche scientifique, Pari 1959. W. Burek, Die Schallmessfibel fur die Larmbekampfung, Miinchen 1960. F. Winckel, Phanomene des musikalischen Horens, Berlin 1960. F. K. Prieberg, Muica ex Machina, Berlin 1960 (tal. Torino 1963). H. Mercier, Traite d'acoustique, Pari 1962. La Resonance dans les echelles musicales (red. E. Weber), Pari 1963. H. P. Reinecke, Experimentelle Beitrage zur Psvchologie des musikalischen Horens, Hamburg 1964. M. Adlei, Svet zvoka in glasbe, Ljubljana 1964. Meyer-Neumann, Physikalische und technische Akustik, Braunchweig 1967. A. Ku.

ALALA, tip panjolske (galicijanske) narodne pjesme stvene i eznutljive, sa dugo izdranim zavrnim tonom, se na tekst od etiri strofe (svaki stih ima osam slogova). Pje je doputeno da ukraavaju melodiju. Stariji primjeri s su elemente koji podsjeaju na crkveno pjevanje. U nj] upotrebljavaju i slogovi la-la ili ai-le-h-la.
LIT.: F. Pedrell, Cancionero musical popular espanol, II, Barcelona 19. H. Angeles, Das spanisehe Volkslied, AFMF, 1938.

AKUTAGAWA, Yasushi, japanski kompozitor (Tokio, 12. VII 1925 ). Na Konzervatoriju u Tokiju diplomirao 1949 kompoziciju, klavir i dirigiranje. God. 195456 bio je na studijskom putovanju kroz Evropu, SSSR, Kinu, Indiju i jugoistonu Aziju. Pripada krugu japanskih avangardnih muziara i lan je meunarodnih udruenja za suvremenu muziku.
DJELA. ORKESTRALNA: tri simfonije; Simfonijska trilogija; Triptihon za gudaki orkestar, 1948; Divertissement za gudaki orkestar. Kom pozicije za violinu i klavir. Klavirska muzika. DRAMSKA: opera Tamno ogledalo, 1960. Baleti: San jezera, 1950; Izgubljeni raj, 1951 i Kappa, 1951. Solo-pjesme.

ALALEONA, Domenico, talijanski muzikolog i kom] (Montegiorgio, Ascoli Piceno, 16. XI 1881 24. XII Muziku uio u Rimu (C. de Sanctis, A. Bustini, G. Sga: God. 190711 predavao u Rimu zborno pjevanje na Nacioi institutu za muziku, od 1916 povijest muzike i estetiku na S vatoriju sv. Cecilije. Uz to djelovao kao zborovoa u L i Rimu i kao muziki kritiar. Vana su njegova istrah razvoju talijanskog oratorija. U kompozicijama slijedio j konstruktivistiki pravac, a zanimali su ga i problemi penta dvanaesttonskog sistema i razliite mogunosti podjele 1 Teio je za obnovom talijanske muzike pa je nastojao < neke stare forme (Canzoni, Laui).
DJELA. ORKESTRALNA; Simfonia italiana; 3 Canzoni ita Canzoni italiane za gudae i harfe, celestu i timpane; 4 Canzoni italiant centesehe za gudae, harfu i duhae; Laudi spirituali italiane za gudae, i trublje. Gudaki kvartet. Klavirska muzika (La cittd fiorita; moderne). Opera Mirra, 1913 (Rim 1920). VOKALNA: Rekvijen II Cantico di Frate Sole za zbor, orkestar i orgulje, 1928; solo-pjesmi 18 Melodie Pascoliane; Canti di Maggio). SPISI: Su Emilio de' C Nuova Muica, 1905; // cicalamento delle donne al bucato di A. Striggii 190506; Studisulla storia delV oratorio musicale in Italia, 1908 (novo izc Le laudi spirituali italiane nei secoli XVI e XVII e U loro rapporto cm profani, RMI, 1909; L'armonia modernissima." le tonalitd neutre e Var te di ibid., 1911; / moderni orizonti della tecnica musicale, ibid., 1911; Li) moderno e umanita musicale, Harmonia, 1914; // Rinascimento musicale e Giacomo Carissimi, Nuova Antologia, 1914; // libro d'oro del musicista 1923). Transkribirao djela A. Banchierija, Palestrine, O. Vecchija, L. M i dr. LIT.: G. Cardi, Domenico Alaleona, musicista e musicollogo, Ascol 1957-

ALABJEV, Aleksandar ->- Aljabjev, Aleksandar ALABUSARANGI (indij. alabu tikva), stariji tip indijskog narodnog gudakog instrumenta - sdrangi, dug 52 cm, irok 2022 cm. Instrument je vrlo slian violini (indijska violina). Ormari za rezonanciju nainjen je od tikve, uleknute sa strana, a tanka gornja daska od drva ima otvore u obliku slova F. Vrat s puem, konji i drak za ice slini su onima na violini. A.-s. ima etiri crijevne ice ugoene po kvintama i sedam (iznimno devet) simpatetikih ica:

LIT.: R. Day, Music and Musical Instruments of Southern India and the Deccan, London 1891. E. Rossenthal, The Story of Indian Music and its Instruments, London 1929. C. Marcel-Dubois, Les Instruments de musique dans 1' Inde ancienne, Pari 1941. K. Ko.

ALARD, Jean-Delphin, francuski violinist (Bayonne,i 1815 Pariz, 22. II 1888), uenik Parikog konzervatorija Habeneck), 184375 profesor na istom zavodu, od 185 koncertni majstor dvorskog orkestra. Istakao se kao pi (njegov uenik bio je P. Sarasate).
DJELA: violinski koncerti; fantazije; dueti za violinu i klavir; e Ecole du violon (prevedena na vie jezika). Izdao veliku zbirku soi Maitres classiques du violon.

ALAIN, 1. Jchan, francuski kompozitor i orgulja (Saint-Germain-en-Laye, 3. II 1911 Petit-Puy, Saumur, 20. VI 1940), sin kompozitora Alberta Alaina, poginuo u Drugome svjetskom ratu. Na Parikom konzervatoriju uenik M. Duprea (orgulje), P. Dukasa i R. Ducassea (kompozicija). God. 1936 dobio prvu konzervatorijsku nagradu za orgulje. Djelovao kao orgulja u crkvi sv. Nikole u Maisons-Laffitte (nedaleko Pariza). Najvie pisao za orgulje i ti radovi idu u najbolje to je komponirano na tom podruju u suvremenoj francuskoj muzici.
DJELA: Trois danses za orkestar, 1938. Andante varie za gudaki kvintet, 1934; krae komorne kompozicije. Suite monodique za klavir, 1934; klavirska djela VOeuvre de piano (3 sv.), 192938. ZA ORGULJE (djelomino sabrana u L'Oeuvre de Jehan Alain, 3 sv., 192938): Berceuse, 1929; Ballade en mode phrygien, 1930; Lamento, 1930; Grave, 1932; varijacije na napjev Lucis Creator, 1932; postludij, 1932; 2 preludija, 1933; Climat, 1934; suita, 1934; Le jar din suspendu, 1934; 2 Danses d Agni Vavishta, 1934; 2 korala, 1934; 2 fantazije, 1934 i 1936; preludij i fuga, 1935; Intermezzo, 1935; varijacije na temu Cl. Janequina, 1937; Litanije, 1937; 3 Danses, 1938; Aria, 1939 i dr. CRKVENA: Messe gregorienne de mariage za zbor i gudaki kvartet, 1938; Messe breve za 2 enska glasa, flautu i gudaki kvartet (ili orgulje), 1938; Rekvijem, 1938; Priere, 1938. Solo-pjesme. LIT.: B. Gavoty, Jehan Alain, musicien francais (191140), Pari 1945 i 1950.

ALASIA DA SOMMARIPA, Alessanro (redovnici Gregorio), redovnik iz reda servita (Sommariva del Bose 1578 Rim, 1626). Boravio vie godina u samostanu u I i nauio slovenski. Pokuao je utvrditi tekstove na narodni ziku potrebne sveenstvu pri vrenju obreda. Zabiljeio ostalim pet slovenskih narodnih crkvenih pjesama koje su i vale ve na izmaku srednjega vijeka, veinom prije propi ili poslije nie.
LIT.: F. Rakua, Slovensko petje v preteklih dobah, Ljubljana ] F. Kidri, Fra Gregorio Alasia, Ljubljanski zvon, 1924. Isti, Zgodov venskega slovstva, Ljubljana 192938. D.

2. Olivier, francuski orgulja i kompozitor (Saint-Germain-en-Laye, 3. VIII 1918 ). Brat Jehana. U Parizu zavrio studij knjievnosti na Sorbonnei i studij muzike na Konzervatoriju (T. Aubin, O. Messiaen). Djelovao zatim u rodnom gradu 194350 kao zborovoa, 195064 kao direktor Konzervatorija i uz to 195258 kao orkestralni dirigent. Od 1961 direktor je muzike kole Cesar Franck u Parizu. Pie lanke za razliite strune pu blikacije i muzike kritike (od 1958 za Figuro).
DJELA: klavirski trio, 1963; suita za trublju i orgulje. Klavirska muzika. Suita za orgulje; niz kompozicija za orgulje. Oratorij Chant funebre pour les morts en montagne; zborovi; solo-pjesme.

ALAUPOVI, Tugomir, operni pjeva, bariton (Z 26. XII 1925 ). -Pjevanje uio na muzikoj koli Va, Lisinski u Zagrebu (Z. ir). lan ansambla narodnih pjes plesova Lao, mjeovitog zbora Radio-Zagreba i vokalnog k' Lisinski, kazalinu karijeru zapoeo 1954 u zagrebakoj Ko Od 1955 operni solist Hrvatskog narodnog kazalita u Za Njegov repertoar obasee niz zapaenih baritonskih uloga 1 karaktera, kao to su Figaro (Rossini, Seviljski brija), Paj (Mozart, arobna frula), Guglielmo (Mozart, Cosi fan Germont (Verdi, La Traviata), Valentin (Gounod, Faust),. Vlai (Devi, Labinska vjetica) i dr. Nastupa i na konce podiju. K. ALAYRAC, Nicolas d' -* D'Alayrac, Nicolas , ALBA -> Aubade ALBA (Alva), Pedro, panjolski kompozitor iz X1 Do 1557 dirigent katedrale u Oviedu zatim u Burgosu. N djela (brojni moteti i himni), nastala u duhu kastilskog izma, odaju majstora polifone tehnike.
NOVA IZD.: Tri moteta obj. H. Eslava, Lira Sacro-Hispana, 1 LIT.: H. Angles, La Muica en Espafla, Barcelona 1934. S. I Pedro Alba, MGG, I, 1951. ,

3. Marie-Claire, francuski orgulja (Saint-Germain-en-Laye, 10. VIII 1926 ). Sestra Jehana i Oliviera. Zavrila Konzerva torij u Parizu (M. Durufle, M. Dupre). Postigla je nekoliko vri-

ALBANESE ALBANSKA MUZIKA

ALBANESE, Guido, talijanski kompozitor (Ortona, Chieti, . XII 1893 ). Studirao u Milanu (G. Setaccioli) i Bologni P. Alfano). Djelovao kao zborovoa, muziki kritiar i komenitor prvih zvunih filmskih dnevnika talijanskog Istituto Lue. J Ortoni potaknuo 1920 obnovu tradicionalnih sveanosti Abrazija Maggiolate abruzzesi za koje komponira muzike spektakle i rganizira izvedbe pukih abruzzijskih canzona.
DJELA: L'arca di No za orkestar. Komorna muzika. DRAMSKA: :enski triptih Terra d'oro, 1923; mimokoreografska akcija s muzikom La Grotta i Aligi, 1949 (vlastiti libreto); scenska muzika La FigHa di Jorio (D'Annunzio, 923); filmska muzika. VOKALNA: Sanf Antonio za sole, zbor i orkestar; >lo-pjesme; puke canzone (popularne: Lu Piante de le fojje; Vola, vola vola dr.). Obj. zbirku Nuovi canti popolari d'Abruzzo, 1927.

27

Profesionalna muzika kultura koja se oslanja na evropsku tradiciju poela se razvijati nakon osloboenja zemlje (1944). Prve umjetnike forme bile su masovne i borbene pjesme, koje je jo za partizanskih borbi komponirao 5. Paparisto. Umjetnika muzika temelji se na narodnom melosu. Prvu albansku nacionalnu operu Mrika napisao je P. Jakova. Od ostalih kompozitora istiu se jo K. Konou, koji se ogledao i na instrumentalnom podruju, K. Trako i P. Dungu, a meu reproduktivnim umjetnicima dirigent M. Krantja. Muziko sredite Albanije je Tirana, u kojoj djeluje vie muzikih ustanova: operno kazalite, simfonijski i duhaki orkestar, zborovi, ansambli narodnih instrumenata i dr.
LIT.: P. Dungu, Lyra shqiptare, Novara 1940. Y. Arbatsky, Proben aus der albanischen Volksmusikkultur, Stidostdeutsche Forschungen 1943, 8. Kengedhe valle popullore, Tirane 1952. Kange popullore shqipetare, Moskva 1953. Y. Arbatshy, Beating the tupan in the Central Balkans, Chicago 1953. R. Sokoli, Vallet shqiptare, Nendori, 1954, 8. Isti, Les dances populaires et les instruments musicaux du peuple Albanais, Tirane 1958. Isti, Prozodija dhe metrika jone popullore, Nendori, 1958, 8. E. Stockmann, Volkskundliche Bibliographie Albaniens von 19451956, Deutsches Jahrbuch fur Volkskunde 1958. R. Sokoli, Polifonia jone popullore, Buletin i Universitetit shteteror te Tiranes, 1959, 3. Kenge popullore shqiptare, Tirane 1959. R. Sokoli, Ritmika e muzikes sone popullore, Nendori, 1960, 2. Isti, Melodika jone po pullore, Buletin i Universitetit shteteror te Tirane, 1960, 3. D. Stockmann, Zur Vokalmusik der sudalbanischen Camen, Journal of the International Folk Musik Council 1963, XV. D. i E. Stockmann, Die vokale Bordun-Mehrstimmigkeit in Siidalbanien, Les Colloques de Wegimont, Ethnomusicologie, 1964, III. D. Stockmann, W. Fiedler i E. Stockmann, Albanische Volksmusik, I, Gesange der Camen, Berlin 1965. D. Stockmann, Zur musikalischen Struktur einiger mehrstimmiger Gesange der sudalbanischen Laben, Deutsches Jahrbuch fur Volkskunde 1965, XI. R. MU Z IKA AL BA N AC A U SFR J

ALBANESE, Licia, talijanska pjevaica, sopran (Bari, 23. r II 1909 ). Uila u Milanu kod G. Baldassare-Tedeschija, deitirala 1935 u milanskom Teatro Lirico kao Nedda (Leoncavallo, 'agliacci). Pjevala zatim na glavnim talijanskim opernim pozorniima; meunarodnu reputaciju stekla 1939 kreacijom Mirni (Pucini, La Boheme) u milanskoj Scali. Od 1940 lanica opere Metropotanu. New Yorku, 1951 ponovno nastupa u Scali. Lirski sopran ristalnog sjaja, veoma uglaene vokalne tehnike, uroene muzikalosti, proslavila se kao interpret Puccinijevih i Verdijevih opernih kova. Snimila je velik broj gramofonskih ploa (opere i vokalna rika).
LIT.: J. E. Me Loughlin, The Licia Albanese, Music Club, New York >58. A. Giovane, Licia Albanese, Calendario storico della citta di Bari, Bari 565.

ALBANESI, Carlo, talijanski kompozitor i pijanist (Napulj, 2. X 1856 London, 21. IX 1926). Uio klavir kod svog oca ,uigija Albanesija, kompoziciju kod Pinta i S. Falconija. Kon-;rtirao najvie po Francuskoj i Engleskoj. Od 1893 bio je profe->r na Royal Academy of Music u Londonu te odgojio vie istak-utih klavirskih umjetnika.
DJELA: orkestralne kompozicije. Gudaki kvartet; klavirski trio. Javirske kompozicije (6 sonata, fuge, 12 preludija). Solo-pjesme.

ALBANI (Alban, Albanus), talijanska obitelj graditelja guakih instrumenata. Mattia (Caldaro, Bolzano, 29. XII 1634 - Bolzano, 7. II 1712) kao mladi otvorio radionicu u Bolzanu. kasnije je neko vrijeme djelovao u Linzu. Njegovi instrumenti osjeduju neke osebine Amatijevih i Stainerovih radova. Malo 1 duguljasti, visoko svedeni, s lijepim crvenkastosmeim lakom. iichele (Bolzano, 27. XI 1677 Graz, 23. III 1730) i Giuseppe Jolzano, 28. III 1680 10. I 1722), njegovi su sinovi. Michele : 170012 radio u Grazu kod W. Sagmavra. Giuseppe je najprije Ddio vlastitu radionicu u Bolzanu, 170812 bio je u Grazu, a 712 preuzeo je oev posao. Neak Michelea i Giuseppea Giuseppe "ntonio (Caldaro, 5. III 1720 Bolzano, 6. VII 1771) izuio : u Grazu kod strica Michelea. Radio je desetak godina u Beu, itim u Wurzburgu i Salzburgu. God. 1759 vratio se u Bolzano do smrti vodio obiteljsku radionicu.
LIT.: W. L. Liigendorf, Die Geigen- und Lautenmacher von Mittelalter is zur Gegenwart, Frankfurt 1922. R. Vannes, Dictionnaire universel des uthiers, Pari 1951.

ALBANI, Emma (pravo ime Marie-Luise-Ccile Lajeuesse), kanadska pjevaica francuskog podrijetla, sopran (Chamly, Montreal, 1. XI 1847 London, 3. IV 1930). Pjevanje uila Parizu kod G. Dupreza i u Milanu kod F. Lampertija gdje je ebitirala kao Amina (Bellini, Sonnambuld). Pjevala zatim u Fi-:nci i od 1872 u operi Covent Garden u Londonu. Gostovala u .merici, Rusiji, Francuskoj, Njemakoj, Indiji i junoj Africi, d 1891 na operi Metropolitan u New Yorku. Bila je vrlo cijenjena ratorijska pjevaica i dobra pijanistkinja. Od 1911 nije vie javno astupala. Objavila je memoare Forty Years of Song (1911). komponirala kraa djela za klavir, harfu, zborsku muziku i solopjesme.
LIT.: H. S. Edwards, The Primadonna, London i833. H. Charbonmau, .'Albani, Montreal 1938.

ALBANSKA MUZIKA. Zbog geografskog poloaja, neizvijenih saobraajnica i reljefa zemlje, omeene na sjeveru i jugu isokim planinama, a na zapadu niskom movarnom i slabo razveenom obalom, u Albaniji sauvala se do danas izvorna autohtona mzika kultura. Muzika praksa u Albaniji jo je uvijek u rukama arodnih muziara i pjevaa, a temelji se u vokalnoj oblasti najvie a ojkanju, a u instrumentalnoj na svirci gajda, tzv. roga, s ljestvi3m od 11 tonova, vjerojatno turkestanskog podrijetla. Uz to ostoji i tonski sistem izgraen na kvintnom principu. Narodni apjevi uz instrumentalnu pratnju izvode se esto troglasno, i to iko da jedan glas lei. U melodijama je posebno naglaen nesiletrian ritam sastavljen od razliitih metrikih kombinacija. 4eu instrumentima najvie se susree veliki bubanj, tzv. tupan
lapan, takoer go ili kasa).

Narodna. Albanci koji ive u SAP Kosovo i du albanske granice od Skadarskog do Prespanskog jezera, dele se u dva plemena. U junim krajevima ive Toski, u severnim Gege. Premda svako pleme poseduje vlastiti muziki folklor izrazite fizionomije, postoje i mnoge zajednike osobine albanske narodne muzike. Kao i njihovi preci Dardani koji su iveli u ovim krajevima Albanci se odlikuju neobinom muzikalnou. Muzika je nekada bila njihova jedina razonoda i zabava. Negovali su je od najranijeg detinjstva do duboke starosti jednako mukarci i ene. Deca su stvarala svoje pesme, ene svoje, a mukarci svoje. Njihove pesme razlikuju se ne samo po sadraju ve i po formalnoj strukturi i nainu izvoenja. Dok su deje i enske pesme iskljuivo lirskog karaktera, mukarci pevaju uglavnom junake pesme, ali isto tako i ljubavne, pealbarske, aljive. Svaka od ovih grupa strogo se pridravala svojih pesama. Nikad se nije desilo da mukarci pevaju enske, a ene muke pesme. To se smatralo najveom sramotom. Nije bilo zajednikog pevanja mukaraca i ena. Izuzetno je zajedniki pevao samo katoliki ivalj u gradovima. Deje pesme brojano su najmanja grupa, dok su muke najvea. Deca pevaju obino bez ikakve instrumentalne pratnje, a ene uz pratnju ritmikih instrumenata, naroito -= defa. Mukarci, naprotiv, pevaju uz pratnju melodijskih instrumenata, uglavnom icanih. Svi ovi izvoai mogu da pevaju solo, u dvoje ili grupno. Nain izvoenja uslovio je da su enske pesme preteno u strogom ritmu, dok muke mogu da budu i iroko pevane, u slobodnom rubato izvoenju. Po formalnoj strukturi muke su pesme najrazvijenije, a deje najmanje razvijene. Za mukarce je karakteristino visoko i jako pevanje. Ritam i metrika. U narodnoj muzici Albanaca u Jugoslaviji ritam i metrika veoma su bogati razliitim oblicima. S obzirom na vee bogatstvo ritmiko-metrikih oblika moe se rei da je ritam primaran, dominirajui elemenat. Ogroman broj metrikih oblika, od najprostijih do najsloenijih, moe se podeliti u dve osnovne velike grupe: na grupu sa stalno jednakim metarskim jedinicama (jedinicama mere, dobama) unutar jedne mere i na grupu oblika kojima unutar mere nisu sve metarske jedinice stalno jednake (oblici tzv. -> aksak ritma, gde je jedna metarska jedinica u svom trajanju dua od ostalih jedinica za polovinu njihova trajanja, tj. u odnosu 3 : 2, tzv. -> hemiola, npr. J. J J ). U prvoj grupi mera sa stalno jednakom metarskom jedinicom samo se prosta dvodelna mera, 2/4 mera, istie veoma velikim brojem primera. Nalazimo je u mnogim seoskim pesmama, neto manje u gradskima. Ostale proste i sloene mere iz ove grupe ve oma se retko javljaju, etverodelna dosta je retka, a trodelna go tovo i ne postoji. Druge sloene mere, koje se formiraju spaja njem prostih mera, narodna muzika Albanaca u Jugoslaviji ne poznaje. Druga, aksak-grupa veoma je bogata raznovrsnim oblicima. Binari i ternari (hemiole) kao metarske jedinice oblikuju velik broj razliitih mera. Trodelna mera sa hemiolom na prvom mestu, 3 + 2 + 2 (starijom oznakom sedmodelni takt), najea je mera nakon proste dvodelne iz prve grupe u narodnoj muzici Albanaca. Retki su sluajevi da se hemiola pojavljuje na kraju mere, javlja se u kombi-

28

ALBANSKA MUZIKA
6 J= 132-142

nacijama s drugim merama druge grupe i u merama narodne plesne instrumentalne muzike:

kurjomko-ium, o

d^mb'dhejtu/et-e, kurjom Jeo-rum dymJidhJ

lw- - - - -la.

jo- - -n

a.- maji,me li---rrw- na.

Dy

JCL-

ra- nat

kom gje- te,

dy jcu- ra- nat

i kam

Nakon trodelne najea je peterodelna mera, sastavljena od dvodelne i trodelne ili obratno (dvanaestodelni takt). Javlja se u etiri oblika: (3 + 2) + (3 + 2 + 2), (2 + 3) + (2 + 2 + 3), (3 + 2 + 2) + (3 + 2) i (2 + 2 + 3) J- (2 + 3):

i
N(LTb'TUUh' 7KUh\ CL~ TThCLTLTTULTb, CL" TTUUZ, CL-

Prilino je esta pojava promene tonskog centra koji se s za malu tercu, sa c na a (primer br. 7), a nikada obratno.
J = 72

p p

p p p
e____ shkoj ne

[
k.ru--e,

Mo----ra, e------net

^T

Kushasht ai qe

-v v=r $
rrin nder o -------------------rrin,nder o- - - de,

Dosta je esta etvorodelna mera, obino u ovim oblicima: + 2 + 2 + 3 1 2 + 3 + 2 + 2 (devetodelni takt):

ICush, askt ai qe

H1-L

LJjLr

- 0,

bil---bU-------------

rr hil------hil----------------o.

0- da. me ta,-----

van, mo-ri hi- -le,

o-

da me ta------v&n,

Pentatoniku nalazimo u pesmama Albanaca oko Prespai jezera (Toski) (primer br. 8). Kod plemena Gege ne pi anhemitonske pentatonske lestvice.

FR r TTO J-T Tu
DiC rns t'zan'ja.- - rajh, nw-rL la,- le, sy- ni ha- ces____ s'vet.dja-lit-

Hemiola se izuzetno pojavljuje i na drugim mestima, ali samo onda kad se ova etvorodelna mera kombinira sa drugim merama. Nije retka ni sedmodelna mera, sastavljena od trodelne i etvorodelne: (2 + 2 + 3) + (2 + 2 + 2 + 3) (esnaestodelni takt):
O-dame ta,- vari-

T i-,
Mo-ri Uil-ja, ma-Ut-o f'i pel- qe-ve dja,-Hb-o?

o-dame ta-

Druge mere, trodelna 3 + 2 + 3 (osmodelni takt) i dvodelna 3 + 2 i 2 + 3 (petodelni takt), dosta su retke. Postoje, naravno, i drugi metriki oblici. Povezivanjem razliitih mera nastaju nove kombinacije, novi oblici. Tempo izvoenja oblika druge aksak-grupe sporiji je nego u Makedonaca i Bugara. Elementi melanholije, prisutni u vokalnoj narodnoj muzici Albanaca u Jugoslaviji, ne dozvoljavaju velike brzine u izvoenju. Metodika. U narodnoj muzici Albanaca, pored velike uloge ritma, melodika jo snanije odraava duhovno ustrojstvo svojih stvaralaca. Razliiti uticaji, naroito oni sa Istoka, formirali su njen razvoj i dananji aroliki sastav. a) Ambitus melodike veoma je raznolik od male sekunde (primer br. 5) do duodecime. Najvei broj pesama ima ambitus

Durska Iestvica sa zavretkom na treem stupnju iznad t javlja se u pesmama Albanaca koji ive u Makedoniji. Orijentalne lestvice tonalna su osnova otprilike jednoj ti vokalne narodne muzike Albanaca u Jugoslaviji. Mnogob grupu orijentalnih Iestvica predstavlja tzv. makam hidas. je makam poneto modificiran i podeen mentalitetu Alba Osnovni sadraj pesama koje se izvode u makam hidasu strastvena, neobuzdana ljubav. Nisu iskljuena i druga osei Makam hidas nalazimo vie u gradskim nego u seoskim, u mukim nego u enskim pesmama (primer br. 9). Ostale r r f
Mo- rij mi----re shka, po UUL- e-. bu,----rrin,

nuk e

du,- e,

eh,

eh,

nan\ rtuo- H, In-

ke,

oj!
\

t'i fojm,' san,----ti------ret te

7ia.J,

ue-----shisk- - o. _

kvinte, zatim kvarte i terce. U ambitusima sekste, septime i oktave broj primera opada, a od oktave na vie primeri su jo redi. Pojava duodecime je razumljiva kad se uzme u obzir da je za Albance karakteristino visoko i jako pevanie. b) Tonalne osnove su mnogobrojne. Sve lestvice mogu se podeliti u dve grupe: na one koje su nastale pre dolaska Turaka i na one koje su nastale za vreme turskog ropstva. U prvoj su grupi dijatonski penta-, tetra-, tri- i heksakordalni nizovi, starocrkveni eolski, dorski i jonski modus i anhemitonska pentatonika, dok su lestvice druge grupe orijentalnog porekla. Tonalne osnove veine pesama su lestvice iz prve grupe. Najea Iestvica iz prve grupe je dijatonski tonski niz sa polustepenom izmeu 2. i 3. tona iznad tonike toga niza. Uz njega javlja se esto i kompletan eolski modus:

orijentalnih Iestvica kao makam kardijar i druge javljaju' minimalnom procentu. Tonalne osnove najveeg broja albanskih narodnih pe u Jugoslavijr jesu eolski modus, dijatonski nizovi sa malom te iznad tonike i makam hidas. esti su sluajevi ispreplitanja j i druge lestvice. Dogaa se ak da se ista pesma peva i u kom modusu i u makam hidasu, to zavisi od ukusa pevai tehnikih mogunosti instrumenta koji prati pesmu. Na albansku narodnu muziku u Jugoslaviji uticala je i crl muzika (primer br. io) kao to je i narodna uticala na crki
10

Ruboto(J = 72)

pe- re- nin- > po Vper- bej pcLsh,

Mo - ri, moli' qi

ta, konnyoft\ moj

biL-ktu-ri-----ne

Qysk se mJje per------kun,' ni

ALBANSKA MUZIKA
c) Formalna struktura melodije, veoma ovisna o tekstu pesme, x>gata je interesantnim oblicima. Oni se mogu podeliti u dve ;rupe: na utvrene oblike koji se javljaju uz tekstove strofinih jesama i ponavljaju se sa svakom strofom teksta, i na oblike iji le pojedini delovi menjaju kod svakog ponavljanja, kod nestroinih pesama. Najmanji strofini oblik sastoji se od dva melodijska stiha. 3n je do^ta est. Tim oblikom pevaju se i nestrofine pesme kojima ;e stihovi veu po shemi: A-j-B, B + C, C + D itd. Drugi strofini oblik su pesme od tri melodijska stiha za tri tiha teksta. U trodelnom obliku pevaju se i tekstovi nestrofinih >esama. Veina ovih pesama stvorena je dodavanjem refrena pesmi a dva melodijska stiha, ili ponavljanjem drugog stiha. U prvom iriloenom primeru tekst refrena je kurzivan, u drugom primeru ranovljeni stih je u zagradama. 1 P O vjen mollaxhiu molla me na shite, Vet kena molla, vet jena t'holla. Hajde, hajde, pra, hajde mashalla! 1 Prej Podrime na erdh haberi, Si t'ia baj hallin i mjeri, (Si t'ia baj hallin i mjeri.) Najee su etvorodelne pesme. Svi melodijski stihovi mogu la budu razliiti: A 4- B -f C + D. Pojedini melodijski stiho1 mogu da se ponove u razliitim kombinacijama, kao npr. i + A + B + B, A + A + B + C i s l . Ovim oblikom formalne trukture melodije pevaju se i nestrofine pesme u razliitim mbinacijama stihova. Ukoliko su oblici vei od etiri dela, utoliko su i redi primeri. Mi, ima i oblika od deset pa i etrnaest delova. Interesantniji su oblici druge grupe na tekstove nestrofinih lesarria. Najprostiji oblik jeste svakako pevanje ele pesme jednim nelodijskim stihom. ei oblik je onaj od dva melodijska stiha i -r- B. Svi stihovi pesme u ovom sluaju pevaju se prvim, Amelodijskim stihom, sem poslednjeg koji se peva drugim, Bmelodijskim stihom. Stoga bi se, ovaj oblik mogao shematski irikazati ovako: xA + B. Treba naglasiti da prvi melodijski tih (A) ima karakter parlanda, dok je drugi (B) raspevan i poletan lo najvee dramatinosti. U drugoj grupi ima i oblika sa etiri melodijska stiha. U tim e oblicima kod razliitih pasusa teksta menja samo drugi meadijski stih, ponavlja se, naime, onoliko puta za koliko je stihova lovean koji pasus pesme. Shematski bi se ovaj oblik mogao irikazati ovako: A + xB ~ C + D. Ima i mnogo drugih oblika armiranih na slian nain. Vieglasje. Gege, koji ine veinu Albanaca u Jugoslaviji, vaju uglavnom jednoglasno, sem u podrujima Tetova, Gostiara i Kieva, gde se peva i dvoglasno. U ovim krajevima dvolasje se javlja u vie oblika. ene pevaju u malim grupama od 23 pevaice u svakom lasu. Uz ovakvo pevanje obavezna je ritmika pratnja defa. Prvim oblikom slue se nevete pevaice. Sastoji se od melodije oju peva prvi glas i recitovanjem istog teksta na finalisu odnosno snici, to izvodi drugi glas. Time se stvara bordunsko dvoglasje:
i = 208

29

ovog dvoglasja da prvi glas peva samo jedan peva, dok drugi nekoliko pevaa, ali ne i veliki broj. Jedan od oblika jeste i taj u kome se pesma peva jednoglasno, a refren s proirenim zavretkom dvoglasno, i to tako da drugi glas sav tekst refrena peva samo na jednom tonu, na tonici (-> primer br. 6). Dosta je est i oblik bordunskog dvoglasja u kojem drugi glas iz tonike povremeno silazi za veliku sekundu. U pesmama ovog oblika dvoglasja solist poinje, a ostali pevai nastavljaju pesmu obino posle prvog stiha:
13

J) = 208 ft l_________1

Oj,

Sadri- je__

ha.- nemme al-- ta-- nin ne je--leh----

Razvijenijim drugim oblikom slue se vetije pevaice. Drugi las kree se uglavnom istim smerom kao i prvi glas. Poinju tim tonom, izuzetno u terenom dvoglasju. U toku pevanja spaiju se oba glasa ponekad u unisono na terci iznad tonike. Zavretak : uvek unisono na tonici (primer br. 12). Ponekad se prvi glas puta ispod drugog.

Trei, najei oblik dvoglasja, jeste kombinacija jedne vrste heterofonije i bordunskog dvoglasja. Naime, i prvi i drugi glas pevaju melodiju, samo se mestimino jedan glas odvaja od drugog. U ovakvim pesmama poto se otpeva ceo tekst jedne strofe odgovarajuom melodijom, ona se ne prekida ve se produuje za krae ili due trajanje. To proirenje melodije peva se kao koloratura, obino na poslednjem samoglasniku strofe. Ako je ta kadenca dua, onda se i samoglasnik menja, ali obino se peva na a, 0 i e. Ovu kadencu peva prvi glas-solista u slobodnom ritmu, dok drugi glas lei na tonici sa istim samoglasnicima kao i prvi. Takvo proirenje moe da bude i u sredini pesme ako je pesma dua. Vieglasje plemena Toski razlikuje se od onog u Gega. Toski oko Prespanskog jezera i delimino s leve strane Crnog Drima pevaju uglavnom troglasno, a rede dvoglasno. Njihovo dvoglasno pevanje je bordunskog tipa. Drugi glas prati prvi tako da, ili iz drava osnovni ton (toniku) na samoglasniku e, ili na tom tonu izgovara tekst istovremeno s prvim glasom. Za vieglasje Toski karakteristino je njihovo troglasje. Troglasno pevanje oni nazivlju: me iso, me haba, me te mbajtur, me nande i me te renkuar. Troglasje Toski sastoji se od prvog glasa koji peva samo jedan peva, od drugog glasa koji takoe peva samo jedan peva, i treeg glasa koji peva grupa pevaa. Prvi glas peva od poetka do kraja i to melodiju (vodei glas). Drugi glas, koji narod nazivljezaniqe e pret (glas koji doekuje), ne poinje zajedno s prvim glasom ve uvek neto docnije, posle prve fraze, pa ak i docnije. On esto upada i u sredini reci i s prvim glasom ini neku vrstu narodne polifonije. Trei glas isto tako nastupa docnije sa drugim glasom ili ak i posle njega. Stalno dri leei ton na tonici koja je i nota finalis, peva na samoglasniku e (Primer br. 14). Svaka troglasna pesma ima mali uvod koji moe biti dvojak. Prvi oblik je prostiji i najvie se upotrebljava. Sastoji se samo

3
1 ) %

kg j ^
E 0

j|
Ah, u-ne lo-nja,
VCL- Uen-o

buJcurme kish

hi- >.

!___A-------------------

bibkur me kish

hi-

o
Ka,- - - - Han hoj, mo-re, - - - Tlajn hoj_____

Dvoglasne enske pesme ovakovih oblika veoma su skuene svim elementima. Retkost je pesma dua od etiri takta. Dvolasno pevaju ene danas samo po selima, dok su u gradovima aputeni ovi oblici vieglasnog pevanja. Za razliku od enskih, muke su pesme razvijenije i interesantije, takode i po formalnoj strukturi. Sem jednoglasno, mukarci evaju i dvoglasno, i to u vie oblika. Tipino je za sve oblike

^ *=

V $ V

va,-

Uen- 0

Ff T -

Ah, u,- rw lo-nja,

9VCL-

kor

m >* e kish m kish e,

hi-

Uen- 0

bu. bu '

hlLT

u-

>

^-^^

ALBANSKA MUZIKA
Tilziub, moj, rrbn-te per ne je

male zurle, -> gajde (koje se mnogo manje upotrebljavaju nekada) i -> dvojnice. 1 Jedan od najstarijih icanih instrumenata je ljahuta (g Jo danas se dosta esto upotrebljava medu gortacima za pj epskih pesama. Ima jednu icu i nalik je na crnogorske Vee izraajne mogunosti ima itelija. Taj dvoini dijai instrument veoma je omiljen medu Albancima u Jugos Prati lirske i epske pesme, a upotrebljava se i kao solistici strument. Zajedno sa itelijom esto nastupa arkija. V< od itelije, ima 312 ica i instrument je hromatskog tipa. V retko upotrebljava se karadyzen, kordofoni instrument kr vrata sa etiri ice. Prva, druga i etvrta ica, jednako ugl; slue za izvoenje melodije. Trea ica uglaena je za kvartv i slui kao bordun. Na svim pomenutim instrumantima sviraju seljaci Ali sem na zurlama i tapanu na kojima sviraju Cigani. Na poro i druge sveanosti Albanci pozivlju ansamble sastavljene c telija i arkija, rede zurladije. U gradovima postojali su ans zvani algidije, sastavljeni od emand (violine), grnate (klari jedne vrste tambure i defa, na kojima su svirali Cigani. 1 algidije nestaju, zamenjuju ih novi ansambli, sastavljci harmonike, violine, klarineta, kontrabasa i defa. L. Umetnika. Muziki folklor Kosova i Metohije privul ve u XIX v. panju srpskih kompozitora. Prvi medu njirr je Stevan Mokranjac (18561914), koji je na osnovu vk zapisa komponovao Pesme sa Kosova (Rukoveti VIII i 1896 i 1906) i hor Prizrene, stari grade. Inspiraciju za! stvaralatvo naao je u albanskoj narodnoj muzici i komp' Kota Manojlovi (18901949). On je obradio 4 narodne j za hor: Hajde dul upa (Izala je devojka), Frven veriu ( duva), Kanga e dhanderise (Pesma mladoenje) i Zoterij e : (Dame i gospodo), objavljene 1933 pod naslovom Pesme z Skenderbegove. Hrvat Josip Slavenski (18961955) posizao je u vie at za albanskim melosom, pa je sem Albanskih pesama ( komponovao po jedan stav u svojim Igrama i pesmama sa Bal (1927) i u orkestarskoj Balkanofoniji (1927). To isto va Srbina Svetomira Nastasijevia (1902), autora simfonijske p Vienje Kosovke devojke i orkestarske iptarske rapso i Makedonca ivka Firfova (1906), koji je meu ostalim pesi obradio za hor Dola ne pengjefe (Izala sam na prozor) i e miros (Moja lepojko). U zbirci za klavir Melodije i ri Balkana Miloje Milojevi (18841946) obradio je albanske na Pesmu iz Nerodimlja, Makam uz Saz i Motiv iz Priz On je komponovao i Kosovsku svitu za orkestar. Muzikim folklorom Kosova i Metohije inspirisali su 1 novije vreme i drugi jugoslovenski kompozitori, meu k su Petar Konjovi (18831970), Milenko ivkovi (1901] Mihailo Vukdragovi (1900), Dorde Karaklai (1912), Ivo L Kalinski (1913), Rudolf Bruci (1917), Emil Cossetto (1918) Glavna rasadita muzike kulture na Kosovu posle Oslobo postale su nie muzike kole u Prizrenu, Pei, Pritini i Kose Mitrovici, koje su okupile i vei broj uenika iz redova rad omladine. God. 1949 osnovana je u Prizrenu i Srednja im kola, a zatim u Pritini i Prizrenu Muzika odeljenja na pedagokim kolama, iz kojih su mnogi svreni aci i stv nastavili kolovanje na muzikim akademijama i postali p muzikog ivota i stvaralatva u Pokrajini. Vanu ulogu u irenju muzike na Kosovu odigrala su kult -umetnika drutva, naroito u oblasti reproduktivne umet Najaktivnije meu njima je svakako Agimi (Zora) iz Pri; koje je do danas sudelovalo skoro na svim pokrajinskim, repi kim i saveznim festivalima, izvodei dela domaih i stranih ko zitora. Znaajne rezultate ostvarila su i druga kulturno-umet drutva, kao Ramiz Sadiku u Pei, Budunost u Prizrenu, S Mokranjac u Pritini i Hajdar Dushi u akovici, uz koja treb: menuti drutva u Orahovcu, Uroevcu, Gnjilanu, Kose Mitrovici i dr. Za razvoj profesionalne muzike na Kosovu ' je bilo osnivanje Radio-stanice u Pritini, naroito zbog vi Simfonijskog orkestra, koji je od samog poetka podsticao stv: mladih kompozitora. Propagirajui muziku umetnost u ii slojevima naroda, Radio-Pritina daje posebne emisije sa kc tarima, upoznavajui svoje sluaoce sa dostignuima na ozbiljne muzike u zemlji i inostranstvu. U Pritini deluje Di prijatelja muzike, a u okviru Oblasnog pozorita izvode se i rete. 1 Uporedo sa bujnim razvojem muzikog ivota na Kosovu Osloboenja, javljaju se i prvi albanski kompozitori. Meu i posebno mesto zauzima Lorenc Antoni, svestrani umetnik, ko zitor i etnomuzikolog, koji je udario temelje nacionalnoj n

i ii-ri terzlut, moj, rrtnte per ne Uje

rrtn-te, moj,

rnu-d me shi-

kon- te.

E-o.

J) JI J) J

fororne sili0 se ne hl-je

nm- e, mo/,

od jednog tona koji peva prvi glas, ili pak svi zajedno, i glissanda za veliku sekundu nanie ili ak i za vei interval. Peva se na samoglasnike e i o. Taj polazni ton uvek je tonika. Drugi oblik kratkog uvoda u stvari je mala kadenca koju peva samo prvi glas. Na samoglasniku e izvija nekoliko tonova prema svom raspoloenju. Nakon toga prvi glas nastavlja pesmu, a neto docnije upadaju drugi i trei glas. Na zavretku pesme, kao i na zavretku jednog pasusa teksta pesme, izvodi se mali dodatak, jednak kratkom uvodu s glissandom pevaju ga svi. Za toskijsko troglasje karakteristini su esti glissandi. Sazvuja ovog troglasja ponekad su otra, ali su i veoma interesantna i impresivna. Narodni muziki instrumenti. Muziki instrumenti slue Albancima u Jugoslaviji za pratnju pesama i igara kao i za samo instrumentalno muziciranje, solistiko i grupno. Postoje mali ansambli icanih instrumenata, duvakih, u kombinaciji duvakih i icanih ili duvakih i udaraljki. U veim ansamblima ima najvie est do sedam instrumenata. Melodiju izvode unisono svi iani i duvaki instrumenti, a pratnju udaraljke. Najomiljeniji ritmiki membranofoni instrument jeste -> def. Svaka ena ume da u njega udara. Redovito slui kao ritmika pratnja enskom pevanju. Drugi veoma esti enski idiofoni instrument jeste tepsija ili tanjur. ene pevaju uz okretanje tepsije na sofri. U nedostatku defa udaraju i o tepsiju. -> Tarabuka se mnogo manje upotrebljava. ~> Tapan ide uvijek uz -> zurle. Na melodijskim instrumentima, kako aerofonim tako i kordo-fonim sviraju samo mukarci. Najomiljeniji aerofoni labijalni instrument je fyelli, slian makedonskoj upelci. Drvena ili metalna cev, otvorena sa obeju strana, duga je oko 40 cm. Sa svojih est rupica daje heptatonsku lestvicu. Ima dva registra. Tonovi gornjeg registra dobivaju se jaim duvanjem. Tehnika duvanja veoma je teka, svira die kroz nos, a duva ustima, tako da se ton ne prekida sve do kraja pesme ili igre. Kavali su slini fvellu samo to su dvostruko dui (oko 80 cm) i sa mnogo vie rupica (do 14). Manje je cenjen labijalni aerofoni instrument nazvan bilbil (slavuj), slian srpskoj fruli, duine 3040 cm sa 6 rupica. Pod optim imenom zumara Albanci oznauju aerofoni in strument s udarnim jezikom. U raznim pokrajinama on je druk ijeg oblika i velii ne. Izrauje se od ve oma razliitog mate rijala. Ima jednu ili dve cevi sa 46 ru pica. U razliitim kra jevima razliito se naziva (u Debru pilipizge, u akovici filikacke). Instru menti sa dve cevi (diple) imaju ili isti broj rupica na svakoj cevi, ili 46 na jed noj a na drugoj nije dnu. Na prvima se melodija izvodi jed noglasno, na drugima cev bez rupica stvara bordunsko dvoglasje. Ostali predstav nici aerofonih instruZURLA IZ RUGOVA menata jesu velike i

Albanaca u Jugoslaviji. Antoni je napisao vei broj vokal

ALBANSKA MUZIKA ALBERT

31

1875 nastavlja studije na Konzervatoriju u Bruxellesu (Brassin, Dupont, Gevaert), a 1878 odlazi na usavravanje F. Lisztu u Budimpetu; uz njega ostaje do 1880, pratei ga u WeimariRim. U to je vrijeme ve zreo pijanist virtuoz; izmeu mnogobrojnih koncerata po Americi i Evropi boravio je najee u panjolskoj (Madrid, Barcelona) i u Parizu. Kao pijanist proslavio se osobito interpretacijom clavecinista te Bacha, Schuberta i Chopina. Kao kompozitor dao je svoje najbolje u klavirskim djelima, po kojima je jedan od utemeljitelja panjolskoga nacionalnog stila. Virtuozni pijanistiki slog tih djela pod utjecajem je Liszta, a izraz, proet panjolskim koloritom, pribliava se u zreloj fazi harmonijama i zvunim bojama francuskih impresionista. Komponirane uglavnom u obliku minijatura (u ciklusima), to su lirske impresije i slike jarko obojenih krajolika panjolske, u odsjeenim ritmovima narodnih plesova, s ustreptalom metodikom u stilu cante flamenca. Najznaajnije mu je djelo tog anra Iberia, ciklus od 12 slika razliitih panjolskih krajeva. Ostala Albenizova djela odaju kompozitora primarno pijanistike inspiracije; znaajnije su jedino solo-pjesme iz posljednjeg stvaralakog razdoblja.
DJELA: simfonijska suita Catalonia, 1899. Komorna muzika. KLAVIRSKA: Piezas caracteristicas; Recuerdos de viaje; Espaiia; Rhapsodia espanola (orkestriraliEnesco i Casella); Rhapsodia cubana; Suite esponola; Seis danzas espanolas; Malaguena; Cantos de Espaha; Suite ancienne, I i II; La Vega (prvi stavak nedovrene suite VAlhambra); Iberia, 190508; Navarra (dovrio Deodat de Severac); Azulejos (dovrio Granados); mnogobrojne etide (sonate), mazurke, valceri i dr. DRAMSKA. Opere: The magic opal, 1893; Enrico Clifford, 1895; Pepita Jimenez, 1896; trilogija El rey Arthur (I, Lancelot, II, Merlin, III, Ginevrd), 18971906. Zarzuela San Antonio de la Florida, 1894. VOKALNA: oratorij El Cristo; solo-pjesme: Deux morceaux de prose de Loti; Quatre melodies de F. Coutts; To Nellie i dr. LIT.: 5. de Marliave, Albeniz, Etudes musicales, Pari 1917. H. Collet, Albeniz et Granados, Pari 1925 (novo izd. 1948). J. Serra Crespo, Senderos espirituales de Albeniz y Debussv, Mexico 1944. M. Raux-Deledicque, Albeniz su vida inquieta y ardorosa, Buenos Aires 1950. A. Sagardia, Isaac Albeniz, Plasencia 1951. H. J. Therstappen, Isaac Albeniz, MGG, I, 1951. G. Laplane, Atbniz, sa vie-son oeuvre, Pari 1956. J. Llorens Cistero, Notas ineditas sobre el virtuosismo de Isaac Albeniz y sa producion pianistica, Annuario Musical, 195960. Isti, El Lied en la obra musical de Isaac Aibiniz, ibid., 195960. I. A.

BORBA ZA DJEVOJKU

instrumentalnih dela, preteno lirskog karaktera, koja su izgraena na albanskom muzikom folkloru, a objavio je i tri zbirke albanskih narodnih napeva. Uz to se istakao kao muziki pedagog i dirigent Simfonijskog orkestra i hora Radio-Pritine i KUD Agimi u Prizrenu. U najproduktivnije kompozitore na Kosovu koji nisu albanske narodnosti ide Redo Muli, autor Prve simfonije, dve Albanske svite, vie kantata, vokalnih i instrumentalnih dela i dr. Njegov muziki govor kree se u irokom dijapazonu od citata albanske narodne melodike do pribliavanja ekstremnim pravcima zapadno evropske muzike. Naroito se istie kao dobar poznavalac instru mentacije. Meu ostalim muzikim stvaraocima panju su svratili Vincenc Gjini (Concerto grosso, 6 fuga i svita za klavir) i veoma nadaren, rano preminuo Halit Kasapoli, koji jeuz kamerne oblike ostavio i nekoliko orkestralnih kompozicija (iptarska devojka, Koncertna igra). Instrumentalna i vokalna dela piu Esad Rizvanoli, Krist Lekaj (kantata, Zemlja se zaklinje) i Zeqir;a Ballata,

ALBNIZ, 1. Mateo (Antonio Prez ds), panjolski kompozitor (?, oko 1755 San Sebastian, 23. VI 1831). Redovnik. Crkveni zborovoa katedrale u Logronu i San Sebastianu; komponirao djela za klavir (sonata i dr.) i crkvenu muziku (mise, moteti i
dr.). Napisao: Instruccion metodica especulativa y prdctica para ensenar a cantar y a laner la muica moderna y antiqua, 1802.

koji se slui i tekovinama savremenog muzikog stvaralatva. Na albanskom muzikom folkloru izgrauju svoja dela jo: Isak

Muc'oli, Zef Tupeci, Fahri Begiri, Mark Kafinari, Dobrivoje Baski, Severin Kajtazi, Sevime Gjinali, Akil Koci, Gazmed Zajmi, Rai Krasnici, Cazim Dushku i dr. A. Koc.
LIT.: B. Saka, O nekim znaajkama albanskog muzikog folklora, Muzike novine, 1947, 55. J. Slavenski, Kange popullore te Shqiptareve te Kosove-Metohis, Jeta e re, 1950, 4. L. Antoni, Kange popullore Shqiptare (2 sv.), Pritina 1951. R. Moraci, Jedna decenija muzikog ivota na Kosovu i Me tohiji, Zadruga, 5. I 1956. L. Antoni, Folklori muzikuer shqiptar, Pritina 1956. Isti, O aljivoj lirskoj poeziji kod iptara na Kosovu i Metohiji, Glasnik Muzeja Kosova i Metohije, 1956, I. Isti, Kaladojne, ibid., 1958, III. Isti, Narodno pevanje kod iptara, Zvuk, 1960, 4142. . Plana, iptarski revolucionarni muziki folklor, Rad VI kongresa folklorista Jugoslavije, Ljubljana 1960. Isti, Puna ne kanget popullore shqiptare, Gjurmime albanologjike, Albanoloka istraivanja 1, Pritina 1962. L. Antoni, Metriki oblici u iptarskoj narodnoj muzici, ibid., 1963, 59. Isti, itelija, Narodno stvaralatvo, 1964, 11. 5. Plana, Uloga individualnih stvaralaca u razvitku savremenog albanskog narod nog pevanja na Kosovu i Metohiji putem tampe, radija i^gramofona, Rad kon gresa Saveza folklorista Jugoslavije, Skopje 1968. . Simovi, Nastavljai misije Stevana Mokranjca na Kosovu i Metohiji, Zvuk, 1968, 83. R.

ALBENIZ, Isaac, panjolski pijanist i kompozitor (Camprodon, provincija Gerona, 29. V 1860 Campo les Bains, Pireneji, 16. VI 1909). Ve u petoj godi ni nastupao kao udo od djete ta u Barceloni, dvije godine ka snije uio klavir kod Marmontela u Parizu, a 1868 na Konzer vatoriju u Madridu (Mendizabal, E. Compta); istovremeno koncertira po panjolskoj. Ve tada dolazi na glas kao pijanist koji svojom virtuoznou i fan tazijom fascinira publiku. Iz meu 11. i 15. godine, pobjegavi iz roditeljske kue, puto vao po Junoj i Sjevernoj Ame rici i izdravao se najprije svira njem po kavanama i kabaretima, zatim i koncertiranjem. Na po vratku u Evropu nastupa u Londonu i Liverpoolu, 1875 u Leipzigu krae vrijeme studira kod Jadassohna i Reineckea, I. ALBENIZ

2. Pedro (A. y Basanta), panjolski pijanist, orgulja kompozitor (Logrono, 14. IV 1795 Madrid, 12. IV 1855). Sin i uenik Matea. Studirao i u Parizu kod H. Herza i C. Kalkbrennera. Od 1830 profesor je klavira na Konzervatoriju u Madridu i od 1834 dvorski orgulja i muziki uitelj. Uveo je moderni pijanistiki stil u panjolsku i odgojio gotovo sve istaknutije panjolske i junoamerike pijaniste iduih generacija. Za madridski Konzervatorij napisao udbenik Metodo completo de piano (1840). Komponirao klavirske varijacije, fantazije, ronda, etide i si., te solopjesme. ALBERGATTI CAPACELLI, Pirro, talijanski kompozitor (Carrati, 20. IX 1663 Bologna, 22. VI 1735). Potekavi iz stare talijanske aristokratske obitelji bavio se muzikom samo kao nobile dilettante. Usprkos tome uao je u red najznaajnijih kompozitora bolonjske kole na prijelazu iz XVII u XVIII st., a bio je na glasu i kao violinist. 1687 posvetio je caru Leopoldu I zbirku Pletro armonico, po emu se pretpostavlja da je u to doba bio u slubi carskoga dvora. Sredinja su mu djela oratoriji, bogato instrumentirani, proeti snanim dramatskim akcentima; komponirao ih je kao djela veih razmjera bliza operi i manjeg komornog tipa blieg kantati, navjeujui nainom oblikovanja prijelaz iz venecijanskog u napuljski stil. U instrumentalnim kompozicijama pribliava se koncertnom stilu Corellija i Torellija.
DJELA. INSTRUMENTALNA: Ballelti, Correnti, Sarabmdl e Gighe za gudae op. I, 1682; Suonate a due Violini col suo Basso continuo op. 2, 1683; Pletro armonico composto di dieci sonate da camera op. 5, 1687; Concerti varii da camera op. 8, 1702; Caprici varii da catnera op. 14, 1721. DRAMSKA. Opere: Gli amici, 1699 i II Principe selvaggio, 1712. VOKALNA. Oratoriji: Nabuccodonosor, 1686; Giobbe, 1688; 5. Orsola, 1689; Uiride di pae, 1690; // convinto di Baldassarre, 1691; L'innocensa di S. Eufema, 1694; II martirio di S. Sinibaldo, 1696; // ritorno dalla Capanna, 1696; La B. Caterina da Bologna, 1697; 5. Eustachio, 1699; Marta Annunciata delVAngelo, 1701; 5. Oltilia, 1705; Morle di Cristo, 1719; // trionfo della grazia, 1729; San Petronio, 1732. Cantate da camera a voe sola op. 6, 1687; Cantate e Oratorii spirituali op. 10, 1714. CRKVENA: Messa e Salmi concertati op. 4, 1687; Motetti et Anti/one op. 7: 1691; Hinno et Antifone op. II, 1715 i dr. LIT.: A. Schering, Geschichte des Oratoriums, Leipzig 1911. L. Frati, Musicisti e cantanti bolognesi del Settecento, RMI, 1914. E. Schmitz, Pirro d'Albergati conte Capacclli, MGG, I, 1951.

ALBERT, Eugen d', njemaki pijanist, dirigent i kompozitor (Glasgovv, 10. IV 1864 Riga, 3. III 1932). Klavir uio kod E. Pauera u Londonu, H. Richtera u Beu i F. Liszta u Weimaru. Poduzimao je mnogobrojne turneje po Evropi i Americi, stekavi veoma velik ugled svojim interpretacijama Beethovenovih i Bacho -

32

ALBERT ALBINI
vih djela koje su smatrali nedostinim. U kompoziciji eklektik, suverene tehnike, sklon ekstatinom izrazu. U instrumentalnim djelima nadovezuje se veinom na Brahmsa, u operama, koje su najveim dijelom zaboravljene, isprva slijedi Wagnera. Kasnije se priklanja verizmu i operom Tiefland, u kojoj daje impresivnu sliku sredine i likova, postie trajniji uspjeh. Mnogo smisla za muziki humor pokazao je u saetim kominim operama Die
Abreise i Flauto solo, koje idu
E. d'ALBERT DJELA. ORKESTRALNA: etiri simfonije; simf. pjesma Ananki, Het Beestenspel, 1933; Vlaamse Suite, 1947. Komorna muzika. Kla djela. DRAMSKA: komina opera Europa oulvoerd, 1950. Baleti Huma 1929; De Toverlantaarn, 1946 i Tornooi, 1953. Scenska muzika za djela: Me von Nymeghen (srednjovjekovni misterij); Tijl (A. Van der Velde); Lucifer del); Les Marrons du feu (A. de Musset); Oedipus Rex itd. Zborna solopjesme. Napisao: De Evolutie von de Muziek von de Oudheid tot I ven, 1947 (muzika historija ilustrirana ploama); Het Vraggstuk der Toneeln 1929; metoda solfeggia; lanci.

ALBERTI, Domenico, talijanski kompozitor, pjeva ij balist (Venecija, oko 1710 vjerojatno Rim, 1740). Uen Biffija i A. Lottija. Historijsku vanost imaju njegove dvosta' sonate za embalo u kojima nakon Allegra slijedi drugi stai obliku plesa (Minuetto ili Giga). Albertijevi Allegri vjere su prvi primjerci toga oblika u literaturi za embalo. U p esto upotrebljava rastavljene akorde (-> Albertinski basm
DJELA: oko 36 sonata za embalo (8 sonata tampano je 1761 u Ai damu pod imenom njegova uenika G. Jozzija). Opere: Endimione, Galatea, 173740; Olimpiade, 173740. Moteti. LIT.: F. Torrefranca, Poeti minori del clavicembalo, RMI, 1910 i Isti, Le origini italiane del romanticismo musicale, Torino 1930. "? stenberg, Domenico Alberti, MGG, I, 1951.

meu znatnije njemake opere te vrste. U solo-pjesmama bliz je po sadraju smjeru R. Straussa.

DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u F-duru op. 4, 1886; 2 klavirska koncerta: u h-molu op. 2, 1884 i u E-duru op. 12, 1893; koncert za violonelo u C-duru, op. 20, 1899; uvertira Esther op. 8, 1888; suita Aschenputtei op. 33, 1924. Dva gudaka kvarteta: op. 7, 1887 i op. 11, 1893. Vie klavirskih kompozicija: sonata u fis-molu; suita; 5 Bagatellen; 8 Klaviersliicke i dr. DRAMSKA. Opere (ukupno 21): Der Rubin, 1893; Ghismonda, 1895; Gernot, 1897; Die Abreise, 1898; Kain, 1900; Der Improvisator, 1902; Tiefland, 1903; Flauto solo, 1905; Tragaldabas, 1907; Izeyl, 1909; Die verschenkte Frau, 1912; Liebesketten, 1912; Die toten Augen, 1916; Der Stier von Olivera, 1918; Revolutionshochzeit, 1919; Sirocco, 1921; Die schivarze Orchidee, 1929; Die Witwe von Epkesus, 1930; Mister Wu, 1932. VOKALNA: Wie wir die Natur erleben za solo-glas i orkestar, 1903; Mittelalterliche Venushymne za tenor, muki zbor i orkestar, 1904; An den Genius von Deutschland za zbor, sole i orkestar, 1904; zborne pjesme; blizu 60 solo-pjesama uz klavir. Preradio za klavir niz orguljskih kompozicija J. S. Bacha; priredio novo izdanje Bachova djela Das Wohllemperierte Clavier. LIT.: E. Istel, Die moderne Oper vom Tode Richard Wagners bis zur Gegenwart, Leipzig 1923. W. Raupp, Eugen d'Albert. Ein Kiinstlerund Menschenschicksal, Leipzig 1930. H. Wirth, Eugen d'Albert, MGG, I, 1951. J. As.

ALBERTI, Giuseppe Matteo, talijanski kompozitor i nist (Bologna, 20. IX 1685 18. II 1751). Uenik C. Mai nija (violina) te P. M. Minellija i F. Arestija (kontrapunkt), je u Bologni. Bio je violinist i dirigent na dvoru grofa Bor nija, a od 1726 zborovoda u crkvi S. Giovanni in Monte.
DJELA. INSTRUMENTALNA : simfonija za gudaki orkestar i 2 ti 12 simfonija za 4 instrumenta; Concerti per ehiesa e per camera, 1713; kom 3 violine, violu i kontrabas, oko 1720; 3 koncerta za 2 flaute i gudae; k' za flautu i gudae; uvertira za 4 gudaa i trombon; sonata za 2 violine 1706; sonata za violinu i b.c, 1721; sonata za 4 gudaa, 2 oboe i 2 trublje; ta za gudae i 2 trublje. VOKALNA : Oratorij La Vergine Annunziata, kantata; Regina Coeli; duhovne pjesme.

ALBERTINSKI BASOVI, ravnomjerna, jednolina f rastavljenog trozvuka koja se u klavirskoj literaturi esto p ljuje u lijevoj ruci kao pratnja melodije, npr.:

ALBERT, Heinrich, njemaki kompozitor (Lobenstein, 8. VII 1604 Konigsberg, 6. X 1651). God. 1622 uio kompoziciju kod svojega bratia H. Shiitza u Dresdenu, 162326 studirao pravo u Leipzigu. Na putu u Varavu, 1626 zarobljuju ga veani. Nakon mnogih neprilika vraa se 1628 u Konigsberg, gdje 1630 dobiva mjesto orguljaa katedrale i nastavlja muzike studije kod J. Stobausa. Uavi u konigsberki krug baroknih pjesnika (S. Dach i dr.) kao muzikalna spona uglazbio je mnoge njihove pjesme, a nekoliko ih je i sam spjevao. Izraziti vokalni kompozitor, A. je u razvoju njemake ranobarokne vokalne lirike sredinja linost izmeu H. Scheina te A. Kriegera i J. W. Francka. Glavno njegovo djelo, osmerodijelna zbirka Arien, obuhvaa vieglasne i jednoglasne pjesme i korale uz generalbas, svjetovnog i duhovnog sadraja. Komponirane su dijelom monodijski, dijelom polifoniki, a oblici su im raznolini: ima jednoglasnih i vieglasnih strofnih pjesama (meu tima se javljaju parodirani napjevi poljskih i francuskih plesova i pjesama), monodija u talijanskom stile recitativo, polifonikih zbornih stavaka i kantatnih kompozicija uz pratnju instrumenata. Osobito su znaajne pregnantne, jednoglasne, mahom prigodne, puki obojene, strofne pjesme, prokomponirane kantatne arije i monodije koje produhovljenou melodijsko-harmonijskih linija, odmjerenom ornamentacijom i izraajnim nainom predstavljaju uzore ranomonodijskog stila u njemakoj pjesmi. Oblicima i umjetnikom dotjeranou svog muzikog izraza Albertove Arien dale su visoko estetsko mjerilo i putokaz punom razvoju njemakoga baroknog Lieda.
DJELA: opera Cleomedes, 1635 (sauvane samo dvije arije); Singspiel Prussiarchus ili Sorbuisa, 1645 (u povodu stogodinjice Univerziteta u Konigsbergu, sauvan samo libreto). VOKALNA: Arien u 8 dijelova {Ersler Teil der Arien oder Melodeien etlicher teils geistlicher teils weltlicher, zu guten Sitten und Lust dienender Lieder; Ander Teil der Arien ...; Dritter Teil der Arien . .. itd.), 1638 50; Musikaliscke Kiirbs-Hutte. .., ciklus tricinija u 12 dijelova, 1645. NOVA IZD.: Arien I i II, obj. E. Bernoulli s predgovorom H. Kretzschmara (DDT, 190304, XII i XIII). LIT.: J. Mattheson, Grundlage einer Ehrenpforte, Hamburg 1740. L. H. Fischer, Fremde Melodien in H. Alberts Arien, VFMW, 1886. H. Kretzschmar, Geschichte des neuen deutschen Liedes, I, Leipzig 1911. G. Mu'ller, Geschichte des deutschen Liedes vom Zeitalter des Barock bis zur Gegenwart, Miinchen 1925. J. Muller-Blatlau, Musikgeschichte von Ost- und Westpreussen, Konigsberg 1931. H. J. Moser, Corvdon, Braunschweig 1933, 2 sv. H. Oslhoff, Heinrich Albert, MGG, I, 1951.

A. b. dobili su ime po talijanskom kompozitoru D. Albe Osobito se esto primjenjuju u klavirskim djelima iz druge ] vine XVIII st. (-* Murky). ALBICASTRO, Henrico (pravo ime Heinrich Weis burg von Biswang), vicarski violinist i kompozitor na prij u XVIII st. God. 1686 upisan je bio kao student muzike na Un zitetu u Levdenu. ivio je u Holandiji gdje je oko 1700 izd Amsterdamu vei broj trio-sonata, violinskih sonata, konce simfonija i dr. Blizak je stilu talijanskih majstora XVII st. (C01 U violinskim sonatama majstorski iskoritava tehnike mogu instrumenta.
NOVA IZD.: violinsku sonatu u a-molu obj. G. Beckmann (Das Violu 5 sv., 1921); Passacagliu obj. E. Pente (1922); trio-sonatuuh-moluobj. R. \ (1927); violinsku sonatu u A-duru obj. F. Martin (1931); suitu u G-duri H. H. Rosenwald (1931); 12 koncerata obj. M. Zulauf (1955).

ALBINI, Eugenio, talijanski violonelist (Saludecio, Rii 26. IV 1881 ). Diplomirao 1901 na Liceo Musicale u Bol (F. Serato); studirao zatim u Berlinu (H. Becker). S pijani M. Vitalijem izvodio staru i suvremenu komornu muziku; osnovao Nuovo Quartetto Romano. Bio i virtuoz na violi da ga: Komponirao kraa djela za violonelo i klavir, transkribi preraivao staru literaturu za violu da gamba, napisao Beetk
e le sue cinque sonate per vi cello (1923) i Gli slrumenti > cali moderni (1936).

ALBERT, Karei, belgijski kompozitor (Antvverpen, 16. IV 1901 ). Studirao na Konzervatoriju u Antwerpenu. Od 1924 muziki savjetnik i dirigent avangardnog kazalita Vlaamse Volkstoneel, za koje je komponirao vie scensko-muzikih djela. Od 1933 sekretar belgijske nacionalne radiofonijske slube, a od 1939 vicedirektor flamanskoga muzikog odjela radija. Pisao i muzike kritike. Jedan od prvih predstavnika suvremenog smjera u flamanskoj muzici; poslije 1918 pristaa ekspresionizma, preao zatim na neoklasicizam, a oko 1945 na dodekafoniju.

ALBINI, Sreko, kor zitor i dirigent (upanja, XII 1869 Zagreb, 18 1933). Muziku studirao u zu i tamo 189395 zapoe mjetniku karijeru kao diri

Gradskog kazalita. God. 1902 bio je dirigent i 191 19 direktor (s kraim pre' ma) Zagrebake opere.Um vremenu djelovao u Beu slobodan umjetnik-kompoz Kasnije u Zagrebu vodio torsko-pravno zastupnii Osim toga aktivno je sui vao i potpomagao rad i n; S. ALBINI janja Matice hrvatskihkazah

ALBINI ALBRECHTSBERGER
lobrovoljaca (od 1926 predsjednik) i bio jedan od utemeljitelja ) rutva prijatelja kazalita. A. je znaajan kao kompozitor vedre muzike. U svoja djela nosio je svjeinu slavonske narodne melodike i vedrinu naih ola, izmjenjujui ih vjeto s naglaeno osjeajnim arijama i tiino romantino-operetnim rekvizitima. Najvie uspjeha potigla je opereta Barun Trenk koja se nakon praizvedbe u Leipzigu ivodila na mnogim evropskim pozornicama (Njemaka, Engleska, talija i dr.). Kao direktor i dirigent Zagrebake opere izveo po ivi put vie opera suvremenih jugoslavenskih kompozitora (B. lersa, J. Hatze, V. Novak, F. S. Vilhar, B. irola, V. Bersa, '. Konjovi, F. Lhotka), a obogatio je repertoar i standardnim jelima stranih kompozitora. Dirigirao je i simfonijskim koncerima.
LJELA. ORKESTRALNA: uvertira Tomislav; Koranica Hrvata. Jav:ske kompozicije. DRAMSKA: opera Marion (Zagreb, 23. XI 1901); alet Na plitvika jezera (Zagreb, 14. IV 1898); mimika slika Sveanost ukratvievu dvorcu (Zagreb, 29. III 1900). Operete Nabob (praizvedba 1905 u Beu, ig. premijera: Zagreb, 7. II 1906. Preraena pod naslovom Bosonoga plesaica, raizvedba 1909, u Leipzigu, jug. premijera: Zagreb, 20. II 1915); Madame roubadour, 1907; Barun Trenk (praizvedba 1908 u Leipzigu, jug. premijera: agreb, 7. XI 1908); Mala baronesa, 1908. Igrokaz Pepeljuga; scenska muzika l drame Pavlimir (J. Palmoti) i Rikard III (Shakespeare). Kantata etiri idinja doba za muki zbor i orkestar. Pjesme za glas i klavir. LIT.: S. Mileti, Hrvatsko glumite, II, 1904. "Sreko Albini, neolog, Sv. C, 1933. K. Kovaevi, Hrvatski kompozitori i njihova djela, agreb, 1960, str. 912. Isti, Sjeanja na Sreka Albinija, Zvuk, 1966, 68. K. Ko.

33

ALBINONI, Tomaso, talijanski kompozitor (Venecija, 8. VI 671 17. I 1750). Uio vjerojatno kod G. Legrenzija. Na prvim rojim tampanim djelima potpisivao se dilettante veneto a od 711 nadalje muico di violino, to upuuje na to da je preao u rofesionalne muziare. Komponirao je opere za venecijanska azalita (poznato je 48 dovrenih), a 1722, prigodom svadbenih reanosti bavarskog kneza izbornika Karla Alberta, za dvor Miinchenu. A. je, pored B. Marcella i A. Vivaldija, najznaajiji instrumentalni kompozitor u posljednjem razdoblju veneci-.nskoga kasnog baroka. Koncerti su mu formalno dotjerani, telodijski inventivni, zvukovno bogati (komponirani su i za du-ae, posebice za obou). Pored strogo polifoniki graenih stalka javljaju se mjestimice i slobodnije oblikovani, homofoniki, Dji nagovijetaju budui simfonijski stil. ini se da je njegovu mziku osobito cijenio J. S. Bach, jer je obradio 2 fuge iz trioso-ata op. 1, br. 3 i 8.
DJELA. INSTRUMENTALNA: devet Sinfonie a auattro (u rukopisu) I Sinfonie e concerti a cinque op. 2, 1700; Concerti a cinque op. 5, op. 7 i op. 9 0 12 koncerata u zbirci), 1707, 1716 i 1722; Sonate a tre op. i, 1694; Balletti tre op. 3, 1701; Sei sonate da chiesa op. 4, oko 1704; Trattenimenti armonici 'r camera divisi in dodici sonate op. 6, oko 1711; Cinque sonate per violino solo, olone e continuo, oko 1716; Sonata per violino solo e basso continuo, oko 1716; mate e Balletti a tre op. 8, oko 1722. DRAMSKA. Opere (ukupno 48): mobia, 1694; II prodigio delV innocenza, 1695; II Radamisto, 1701; L'Inganno nocente, 1701; Griselda, 1703; L'Astarto, 1708; Ciro 1709; II Tiranno eroe, rio; LAmor di figlio non conosciuto, 1715; / veri amici, 1722; L'Ermengarda, '23; Scipione nelle Spagne, 1724; Didone abbandonata, 1725 (prva opera u Ve-:ciji na Metastasijev libreto); // Trionfo d'Armida, 1726; L'Ardelinda, 1732; rtamene, 1740. VOKALNA : komorne kantate i arije (rukopisi u bibliotekama Bologni, Firenci, Milanu, Berlinu i dr.). LIT.: A. Moser, Geschichte des Violinspiels, Berlin 1923. A. Schering, eschichte des Instrumental-Konzerts, Leipzig 1927. R. Giazotto, Tomaso Ibinoni, Miiano 1945. R. Paumgartner, Tomaso Albinoni, MGG, I, 1951. W. Nezoman, The Sonatas of Albinoni and Vivaldi, Journal of the American usicological Societv, 1952. A. J. B. Hutchings, The Baroque Concerto, jndon 1961. K. Ko.

MU/ia M. I. Glinke). Od 1850 pouavao je pjevanje u Gatini. A. je komponirao tri gudaka kvarteta, balet Gorski duh i jednu misu. 2. Konstantin Karlovi, violonelist (Elberfeld, 4. X 1836 Moskva, 26. VI 1893), sin Karla. Od 1854 violonelist Carskog kazalita u Moskvi. Sa N. Rubinsteinom suosniva (1860) Moskovskog konzervatorija. Prijateljevao je sa P. I. ajkovskim. Predavao je solfeggio i pjevanje te napisao i nekoliko prirunika. Komponirao je kraa vokalna i klavirska djela. 2. Evgenij Maria Karlovi, violinist (Petrograd, 16. VII 1842 9. II 1894), sin Karla. God. 185760 uio je na Konzer vatoriju u Leipzigu. Vrativi se u Petrograd bio je 1860 72 violinist tamonje talijanske opere, od 1871 inspektor svih carskih orkestara, a od 1892 bibliotekar Carskog kazalita. God. 1872 osnovao je petrogradsko komorno udruenje. Od njegovih muziko-historijskih djela vani su katalog rukopisa koji su se uvali u knjinici Petrogradskog konzervatorija i broure o Petrogradskom konzervatoriju (1891). Sa N. H. Wesselom izdao je tri zbirke ruskih vojnikih, kozakih i mornarskih pjesama. ALBRECHT, Alexandcr, slovaki kompozitor i dirigent (Arad, Rumunjska, 12. VIII 1885 Bratislava, 30. VII 1958). Na Muzikoj akademiji u Budimpeti zavrio studij klavira (S. Thoman, B. Bartok) i kompozicije (H. Koessler); od 1907 djelovao u Bratislavi kao orgulja i profesor na Gradskoj muzikoj koli. Od 1921 bio je ujedno i dirigent katedralnog zbora s kojim je izveo vie oratorijskih djela. Kao orkestralni dirigent gostovao i u inozemstvu.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma ipkova ruika, 1919; Spomienky a tuby, 1932; Humoreska, 1947; Varijacije za trublju i orkestar, 1946; sonatina za 11 instrumenata, 1925. KOMORNA: gudaki kvartet u Dduru, 1919; klavirski kvintet u E-duru, 1906; trio za 2 violine i violu, 1940; kompozicije za violonelo i klavir i dr. Kompozicije za klavir i orgulje. VOKALNA: Marienleben za sopran, zbor i orkestar, 1923; kantata uhajko, 1950; zborovi; solo-pjesme. Crkvene kompozicije. LIT.: F. Klinda, Alexander Albrecht, Bratislava 1959. /. Hmkovsky, Slovenska hudba, Bratislava 1964.

ALBINUS, Flaccus -> Alkuin ALBONI, Maria Anna Marzia (zvana Marietta), talijanska evaica, alt (Citta di Castelo, 6. III 1826 Ville d'Avrav kraj iriza, 23. VI 1894). Pjevanje uila u Bologni, gdje je 1842 debirala. Zatim je, nakon trogodinjeg usavravanja kod G. Rossinija, evala na najuglednijim opernim pozornicama Evrope (La Scala Milanu, Dvorska opera u Beu, u Petrogradu, Pragu, Berlinu, amburgu, Londonu, Parizu, Madridu), a 1853 gostovala je s :likim uspjehom u SAD i Junoj Americi.
LIT.: E. Acloque, Marietta Alboni, 1848. A. Pougin, Marietta Alboni II izd.), Pari 1912.

ALBRECHT, Hans, njemaki muzikolog (Magdeburg, 31. III 1902 Kiel, 20. I 1961). Muzikologiju studirao na Univer zitetu u Berlinu (J. Wolf, H. Albert, C. Sachs, E. Hornbostel). God. 192537 nastavnik u Essenu i Wuppertalu, od 1939 vodio muzikoloki institut u Berlinu, od 1942 predavao (1955 profesor) na Univerzitetu u Kielu. Uz to je od 1947 direktor ustanove Landesinstitut fiir Musikforschung Schleswig-Holsteina, od 1951 i Bachova instituta u Gottingenu, a od 1954 njemakog muzikohistorijskog arhiva u Kasselu. A. je ureivao publikacije Musikforschung, Acta Musicologica i Documenta Musicologica.
DJELA: Die Auffuhrungspraxis der italienischen Musik des 14. Jahrhunderts (disertacija), 1925; Lupus Hellinck und Johannes Lupi, AML, 1934; Caspar Othmayr, Leben und Werk, 1950. Izdao djela Th. Stolzera (DDT, 65), J. Lupija, C. Othmavra i G. Rhausa. LIT.: F. Blume, Hans Albrecht, AML, 1961. Zbornik Hans Albrecht in Memoriam (urednici W. Brennecke i H. Haase), Kassel 1962.

ALBRECHT, Johann Lorenz (Magister Albrecht), njemaki muziki pisac i kompozitor (Gormar, 8. I 1732 Miihlhausen, 1773). Studirao muziku u Leipzigu, od 1758 orgulja u Miihlhausenu.
DJELA: Grundliche Einleitung in die Anfangslehre der Tonkunst, 1761; Abhandlung iiher die Frage, ob die Musik beim Gottesdienst der Christen zu dulden ist oder nicht, 1764; Versuch einer Abhandlung von den Ursachen des Hasses, vjelchen einige Menschen gegen die Musik von sich blicken lassen, 1765; lanci u zbirci Historisch-kritische Beytrdge F. W. Marpurg. Objavio anonimno Gedanken eines thuringischen Tonkiinstlers (u povodu polemike izmeu F. W. Marpurga i G. A. Sorgea). Izdao zbirku crkvenih kantata za sve godinje blagdane: Musikalisches Lob Gottes in der Stille zu Zion, 1764 i djela J. Adlunga Muica mechanica organoedi i Musikalisches Siebengestirn, 1768.

ALBORADA (panj. svitanje), prvobitno jutarnja serenada, zatim vrsta panjolskih (i to osobito galicijskih) narodnih medija, koja se izvodi na instrumentima dulzaina i tamboril (-ubade).
LIT.: G. Chase, The Music of Spain, New York 1941.

ALBRECHT, njemaka obitelj muziara koja je djelovala Rusiji. 1. Karl, dirigent, violinist i kompozitor (Poznan, 8. IX 1807 Gatina, 8. III 1863). Uio je kod J. J. Schnabela u Breslauu, Ije je neko vrijeme bio violinist opernog orkestra. Nakon kratkoajnog djelovanja u Diisseldorfu otiao 1838 u Petrograd. Ondje bio dirigent Dramskog kazalita, zatim dirigent njemake i od S40 ruske opere (dirigirao prvu izvedbu opere PycAau u JJwd-

ALBRECHT, Max Richard, njemaki kompozitor i dirigent (Chemnitz, 15. III 1890 ). Studirao na Konzervatoriju u Leipzigu (H. Sitt, M. Reger). God. 191113 operni dirigent u Chemnitzu, 191415 u Neisseu. ivio zatim u Dresdenu, a od 1936 djeluje kao dirigent u Stettinu.
DJELA: dvije simfonijske pjesme. Komorna muzika. Klavirske kompozicije. Opere: Jeljena; Neros Ende, 1927; Ratna und Sita, 1929; Amosa, 1930 i Die Briicke, 1936. Scenska muzika (Goethe, Faust"). Oratorij Heroische Ballade; kantata Marathon; zborovi; pjesme uz orkestar i uz klavir.

ALBRECHT, Otto Edwin, ameriki muzikolog (Philadelphia, 8. VII 1899 ). Studirao na Univerzitetu u K0benhavnu, i na University of Pennsylvania (1931 doktorirao) gdje djeluje od 1923 kao nastavnik, od 1937 kao bibliotekar.
DJELA: Four Latin Plays of St. Nicholas from the I2th Century Fleury

Playbook, 1935; Francis Hopkinson, Musician, Poet and Patriot, 1938; A Census of Autograph Music Manuscripts of European Composers in American Libraries, 1953-

ALBRECHTSBERGER, Johann Georg, austrijski kompozitor i muziki teoretiar (Klosterneuburg, 3. II

Muz. E., I. 3

1736 Be, 7. III 1809). Kao djeak pjevao u crkvenom zboru i uio general-bas i orgulje kod L. Pittnera u rodnom gradu. Kasnije je u muzici sticao znanje kao samouk. God. 175557 bio je orgulja u Gyoru,

34

ALBRECHTSBERGER ALEATORIKA
(1949), Noye's Fludde (misterij, 1958), A Midsummer A Dream (1960), Curlezc River (parabola, 1964), The Burning Furnace (1966) i Golden Vanity (1967), zatim L. Berkeley( Dinner Engagement (1954) i Castaway (1967) i Waltono\ Bear (1967). ALDER, Cosmas, vicarski kompozitor (Baden, Aargau 1497 Bern, 7. XI 1550). Do 1511 lan djeakoga zbc 1524 krae vrijeme kantor u Bernu. Nakon Reformacije dje kao gradski inovnik. A. ide u red rijetkih predstavnika voka vieglasja u vicarskoj za vrijeme Reformacije. Po stilu bli; francuskoj muzici. Uz zbirku Hymni sacri (57 duhovnih pozicija, 1553) sauvano je i nekoliko njegovih moteta (1 ostalima Isbruck, rnuss ich dich lossen) i njemakih pjesama vremenim zbornicima i u rkp.
NOVA IZD.: i njemaku pjesmu obj. je R. Eitner (MFM), 1894; 1 obj. je A. Thiirlings (2. Kongressbericht IMG), 1906; 1 motet obj. je E. Bei (Zwingliana), 1907; 2 njemake pjesme obj. je isti (Liederbiichern der ] nistenzeit), 1910; 3 psalma i 3 duhovne pjesme obj. je A. Geering (Ps und geistliche Gesange von J. Wannemacher und C. Alder), 1935; 1 njei pjesmu obj. je isti (Schweizer Musikbuch), 1939. LIT.: A. Thiirlings, Innsbruck, ich muss dich lassen (H. Isaac u Alder), 2. Kongressbericht IMG, Basel 1906. E. Bernoulli, Alders K sition auf Zwinglis Tod, Zwingliana, 1907. A. Flury i A. Thiirlings, C Alder, ibid., 1908. H. Dubi, Cosmas Alder und die bernische Reforn Bern 1930. A. Geering, Die Vokalmusik in der Schweiz zur Zeit der 1 mation, Aarau 1933. Isti, Cosmas Alder, MGG, I, 1951.

zatim u Mariataferlu i od 1760 u Melku. Od 1772 djelovao je u Beu kao dvorski orgulja, a 1791 i kao zborovoa crkve sv. Stjepana (nasljednik W. A. Mozarta). U sreditu njegova kompozitor -skog rada bila je crkvena muzika. U misama za zbor a cappella slijedi strogi polifoni stil Palestrine, a u misama uz instrumentalnu pratnju nadovezuje se na Havdnova crkvena djela. A. je bio vrstan kontrapunktiar i dobar poznavalac stare polifone muzike. Njegovi se teoretski radovi temelje na spisima Marpurga i Kirnberga i na djelima J. S. Bacha. Uenici su mu bili i L. van Beethoven, C. Czernv, J. N. Hummel i I. Umlauf.
DJELA. INSTRUMENTALNA: etiri simfonije; oko 80 gudakih kvar teta; oko 40 kvinteta; oko 40 gudakih trija; fuge za klavir; preludiji i fuge za orgulje. Entr'actes za dramu Henrik IV. CRKVENA: est oratorija; 26 misa; psalmi; moteti; himne; ofertoriji; graduali; litanije i dr. SPISI: Griindliche Anmeisung zur Komposition, 1790 (II izd. 1818); Kurzgefasste Methode, den Generalbass zu erlernen, 1792; Klavierschule fiir Anfdnger, 1808; Methode de Vaccompagnement; Ausweichungen von C-dur und c-moll; Unterricht iiber den Gebrauch der verminderten und iibermdssigen Intervalle; Kurze Regeln des reinsten Satzes. NOVA IZD.: dvije simfonije, 4 kvarteta, nekoliko preludija i fuga obradio O. Kapp (DTO, XVI, 1909, 2); 30 fuga za embalo ili orgulje obj. A. Farrenc (Le Tresor des Pianistes, XV); 1 misu obj. K. Pfannhauser; izabrana teoretska djela (J. G. Albrechtsbergers sdmtliche Schrifteri) obj. I. von Sevfried, s.a. (II izd. 1837; na engleskom s komentarom obj. A. Merrick, 1835, II izd. 1844, a bez komentara S. Novello, 1855). LIT.: R. Oppel, Albrechtsberger als Bindeglied zwischen Bach und Beethoven, Neue Zeitschrift fiir Musik, 1911. A. Weissenback, Johann Georg Albrechts berger als Kirchenkomponist, STMW, 1927. H. Goas, Johann Georg Albrechts berger, MGG, I, 1951. A. M. Schramek-Kirchner , Johann Georg Al brechtsbergers Fugenkompositionen in seinen Werken fiir Tasteninstrumente (3 sv.), Wien 1954. K. Ko.

ALBRICI, Vincenzo, talijanski kompozitor, embalist i orgulja (Rim, 26. VI 1631 Prag, 8. VIII 1696). Uio moda kod Carissimija na rimskom Collegio Germanico. Oko 1654 stupio u Sasku dvorsku kapelu u Dresdenu, isprva kao njezin lan, 1658 kao jedan od dirigenata. God. 1660 putuje u pratnji vedske kraljice Kristine preko Stralsunda u Stockholm, 166367 boravi u Londonu kao dvorski kompozitor, zatim je ponovno u Dresdenu, 167680 na elu dvorskoga muzikog ivota. Poslije smrti saskog kneza izbornika Johanna Georga II (1680) odlazi u Leipzig za orguljaa crkve sv. Tome, a od 1682 crkveni je dirigent u Pragu. Suvremenici su ga veoma cijenili kao embalistu, orguljaa, kompozitora i pedagoga; medu njegove uenike ubraja se J. Kuhnau. Komponirao je u kasnobaroknom, raskonom stilu rimske kole. ini se da je u oblikovanju latinskoga duhovnog koncerta za mali (solistiki) sastav bio jedan od utjecajnih Talijana u Njemakoj.
DJELA: Sinfonia a 6, 1654; Sinfonia a 4; Sonata (jestiva) a 5, oko 1660. Dido ed Enea, kantata za glas i continuo; vie solo-kantata; arije i ariette. Dvije mise za 3 i 5 glasova i instrumente; 3 Te Deuma; 19 Cantate omottetti na latinski tekst, za sole, zbor i instrumente; 39 Canti sacri, mottetti, salmi za solo-glas i instrumente, na talijanske i njemake tekstove; 19 latinskih crkvenih pjesama. LIT.: M. Furstenau, Beitrage zur Geschichte der Koniglich-Sachsischen musikalischen Kapelle, Dresden 1849. Isti, Zur Geschichte der Musik und des Theaters am Hofe der Kurfiirsten von Sachsen, Dresden 1861. A. Schering, Geschichte des Instrumental-Konzerts, Leipzig 1905. E. Schmitz, Geschichte der weltlichen Solokantate, Leipzig 1914. Isti, Vincenzo Albrici, MGG, I, 1951. V. A. Moberg, Vincenzo Albrici, Eine biographische Skizze mit besonderer Berucksichtigung seiner schwedischen Zeit, Festschrift Friedrich Blume, Kassel 1963.

ALDERIGHI, Dante, talijanski pijanist i kompozitor (T to, 7. VII 1898 ). Uenik G. Sgambatija, G. Setaccio E. Consola (Rim) te R. Teichmullera i S. Krehla (Leipzig' 1921 pouavao klavir u Firenci, a od 1936 predaje na konzei riju Santa Cecilia u Rimu. Bavi se i muzikom kritikom.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija; 2 koncerta za klavir; Con za violinu; Omaggi za klavir i gudaki orkestar; divertimento za klavir i g orkestar, 1952; fantazija za klavir i komorni orkestar, 1932 \Rococo Suite za d orkestar, 1932; Ouverture breve, 1937. KOMORNA: gudaki kvartet; kl kvintet; 2 sonate za violinu i klavir; suita za violonelo i klavir, 1935; d mento za flautu i klavir, 1950. Oko 50 klavirskih kompozicija (Suita, Pezzi infantili, 1947; Tokata, 1950). VOKALNA: oratorij Maria a Na. 1949; kantata L Anunciazione, 1935; zborovi; solo-pjesme. Obradbe ma> C. Monteverdija.

ALDRICH, Henry, engleski historiar, filozof, pjesni! hitekt i muziar (Westminster, 1648 Oxford, 14. XII 1 Sakupio veliku muziku biblioteku, koju je ostavio koledu ( Church u Oxfordu. Uz biblioteku u British Museumu to je m ajnija muzika biblioteka u Engleskoj. Komponirao je vokalna djela (glees, catches, anthems) i napisao prirunik C Commencement of Greek Music, Theory oj Organ Building, T oj Modem Instruments.
L IT. : W. G. H iscoc, Henry A ldrich of Christ Church 1648Oxford 1960.

ALDROVANDINI (Aldovandini), Giuseppe Ani Vincenzo, talijanski kompozitor (Bologna, oko 1673 ! 1708). Uenik G. A. Pertija, 1695 lan Filharmonijske akad u Bologni, osim toga poasni dvorski dirigent vojvode od Man Uz to trgovac muzikalijama.
DJELA: koncerti za 2 violine i violonelo (ili teorbu), 1703; 10 trio-s 1706. DRAMSKA. Opere: GVInganni amorosi, 1690; Amor toma, La Fortezza, 1699; Le due Auguste, 1700; La Semiramide, 1701; Pirros Incoronazione di Dario, 1705. VOKALNA. Oratoriji: La Guerra in' 1691; St. Sigismondo, 1691; Jesu nato, 1698; L'Italia humiliata, 1698; //. manire, 1700. Kantata za vokalnog solista, 1701: arije. CRKVENA: Ai sacra, 1701; Concerti sacri za vokalnog solista, 1703; mise (5-glasne) uz i mentalnu pratnju; lamentacije za sopran i instrumentalnu pratnju. LIT.: L. Busi, II Padre G. B. Martini, Bologna 1891. A. Scherin/ schichte des Instrumental-Konzerts, Leipzig 1905. E. Schmitz, Gh Antonio Vincenzo Aldrovandini, MGG, \, 1951.

ALBUMBLATT (njem. spomenar), u XIX i na poetku XX st. naziv za -> Charakterstiick, krau kompoziciju razliitog oblika nastalu u asovitom raspoloenju. Prvi primjeri potjeu od R. Schumanna (Fiinf Albumblatter za klavir iz op. 99; Albumblatter op. 124 kao zbirni naslov za 20 klavirskih kompozicija razliitih naziva). Od ostalih kompozitora treba spomenuti A. Skrjabina (Feuillet d'album op. 58), F. Busonija {3 Albumblatter za klavir; A. za flautu i klavir) i dr. ALCUINUS -> Alkuin ALEV, Lazarov Stojan, muziki pedagog i kompozitor (Titov Veles, 12. III 1903 Skopje, 26. IV 1969). Kao petnaestogodinjak gubi vid; potpuno lep odlazi u Beograd, gde na muzikoj koli ui klavir i kompoziciju. Profesor muzike na koli za slepe u Zemunu. Od 1945 direktor Nie muzike kole u Titovu Velesu i 195463 profesor Srednje muzike kole u Skopju. Nakon penzionisanja ponovo direktor Nie muzike kole u Titovu Ve lesu (do 1968). ALDEBURSKI FESTIVAL utemeljili su 1948 u engleskom gradiu Aldeburghu kompozitor B. Britten, knjievnik E. Crozier i pjeva P. Pears. Osmodnevni festival koji se odrava svake godine u mjesecu junu posveen je raznim granama umjetnosti, ali su u sreditu operne predstave u Brittenovoj kui na obali Suffolka. Afirmaciji festivala pridonijeli su pomni izbor programa i visok umjetniki domet ostvarenja. Na Aldeburkom festivalu doivjele su praizvedbu Brittenove opere Let's Make an Opera
DELA: Deja simfonija za gudaki orkestar. Gudaki kvartet. Zbirka dejih pesama za glas i klavir. Vie obrada narodnih pesama za hor i klavir. T. Si.

ALEATORIKA, suvremeni kompozicijski postupak koj: Ijuuje igru sluaja. Ova je igra sluaja kod neke aleatorike '. pozicije uvijek ograniena izvjesnim pravilima, pa se zato radi o dirigiranom, upravljanom sluaju (njem. gelenkter Zu Sam naziv izveden je od lat. alea kocka zbog analogije s i; bacanja kocke: kao to u igri kockom ovisi o sluaju koji e baena kocka pokazati, tako i u aleatorikoj kompoziciji^ 0 izvodiocu koju e od predvienih mogunosti u asu izv odabrati. Nadalje, ako se igra bacanja kocke izvodi s vie ko broj je moguih kombinacija vrlo velik, a isto je tako i kod torike kompozicije, napisane za vie izvodilaca, velik bro rijanti u kojima se djelo moe izvesti, jer tamo svaki od izvc ca opet slobodno odabire medu mogunostima koje kompc njemu namjenjuje. Postoji vie osnovnih aleatorikih kompozicijskih postu Jedan se sastoji u tome da kompozitor detaljno izradi sast dijelove, odnosno -> strukture kompozicije, a izvodiocu pre] da on sam izabire njihov redoslijed u toku izvoenja; karal stini primjeri takve aleatorike su Klavierstuck IX K. Stockhai 1III sonata za klavir P. Bouleza. Oprean prethodnome je post gdje kompozitor definitivno fiksira cjelinu kompozicije k

ALEATORIKA ALEXANDER
raspored njenih dijelova, dok za izvoenje pojedinosti daje izvodiocu vie raznih ravnopravnih mogunosti rjeenja; kompozicija Circles za enski glas, harfu i dva perkusionista L. Berija predstavlja karakteristian primjer ovakvog aleatorikog postupka. I, konano, postoji takav aleatoriki kompozicijski postupak u kome autor definitivno ne determinira ni detalje djela niti djelo u cje lini, nego preputa izvodiocu u danim okvirima slobodu odluivanja i u izvoenju detalja i u oblikovanju forme djela u cjelini; tipian primjer ove vrsti aleatorike je orkestralna kompozicija Available Formi I E. Browna. Ameriki kompozitor John Cage doveo je pak aleatorike principe do krajnjih konsekvenca: kod njega, naime, sluaj u tolikoj mjeri odluuje o formi u cjelini, kao i u pojedinostima, da prestaje biti specifinim sredstvom kompozicijske tehnike i postaje ciljem autorove stvaralake akcije. U uskoj je vezi s aleatorikom -> otvorena ili > varijabilna forma u suvremenoj muzici, kao i tzv. -> grafika notacija. N. D. ALEKSANDROV, i. Aleksandar Vasiljevi, sovjetski kompozitor i zborovoa (Plakhino, Rjazanj, i. IV 1883 Berlin, 8. VII 1946). Kompoziciju studirao na Konzervatoriju u Petrogradu (A. K. Ljadov, A. K. Glazunov, N. A. Rimski-Korsakov) i u Moskvi (S. N. Vasiljenko). Uitelj muzike i dirigent u Tveru, od 1918 profesor na Konzervatoriju u Moskvi. God. 1928 osnovao
moskovski AncaMdab KpacnoapMeucKOu necHU koji je kasnije prerastao u popularni An'caM6jib necnu u H/IHCKU CoeeniCKOu ApMUu.

ALEMBERT, Jean Lerond d', francuski matematiar i filozof (Pariz, 16. XI 1717 29. X 1783). Bavio se i problemima estetike, posebno muzike; o tome je napisao vie rasprava. U duhu racionalistikih shvaanja smatra da je za umjetnost vano imitiranje prirode. Muziku dijeli u dvije vrste: niega i viega reda. Prva je musique imitative, prevoenje individualnog, afektivnog i predodbenog toka doivljaja u muziki izraz; druga, musigue naturelle, oslanja se na neposrednu estetsku vrijednost koju akustike forme imaju nezavisno od neke psiholoke pozadine.
DJELA: Eletnents de musique the'orique et pratique suivant les principes e M. Ratneau, 1752; Reflexions sur la musique en general et sur la musique francaise en particulier, 1754; Traite sur la liberte de la musique, 1759; Re'flexions sur la theorie de la musique, 1777; Fragment sur VOpera, 1887. LIT.: A. Julien, La musique et les philosophes au XVIIII e siecle, Pari 1873. J. Bertrand, D'Alembert, Pari 1889. H. Goldschmidt, Die Musikasthetik des 18. Jahrhunderts, Ziirich 1915. M. Miiller, Essai sur la philosophie de Jean Lerond d'Alembert, Pari 1926. W. Serauky, Die musikalisehe Nachahmungsasthet'k im Zeitraum von 1700 bis 1850, Munster 1929. R. Scha'fke, Geschichte der Musikasthetik, Berlin 1934. A. R. Oliver, The Encvclopedists as Critics of Music, New York 1947. W. Serauky, Jean Lerond d'Alembert, MGG, I, T 951. M. Barthelemy, Essai sur la position de d'Alembert dans la querelle des bouffons, Recherches 1966, 1966.

ALESANI, Jerolim, kompozitor (Zadar, 17781823). Muziku uio u Veneciji. U Zadru orgulja katedrale sv. Stoije. Za potrebe crkve napisao prilian broj duhovnih kompozicija, jednostavnih i proetih obiljejima operne muzike Bellinija i Donizettija.
DJELA: mise; moteti; Miserere; rekvijem (La grande mzssa instrumentale di Requie). J. As.

Njegov muziki izraz osniva se na tradiciji ruske zborne klasike, te na asimilaciji elemenata narodne muzike i suvremene sovjetske pjesme.

DJELA: simfonija, 1912; simfonijska poemaCMepnib u o^u3Hb, 1911. Opera: PycaAKa, 1913. Sonata za violinu i klavir, 1913. Kantate; TUMH CosemcKozo CoH>3a\ zborovi; masovne pjesme. Obradbe revolucionarnih i narodnih napjeva. LIT.: r. TloAHHOaCKuu, A. B. AjieKcaHflpOB, MocKBa i Jleimirrpafl, 1948.

2. Boris Aleksandrovi, sovjetski zborovoa i kompozitor (Bologol, 4. VIII 1905 ). Sin Aleksandra Vasiljevia; 1929 diplomirao na Konzervatoriju u Moskvi. Dirigent i uz to 193141 docent na Moskovskom konzervatoriju, a od 1937 i umjetniki savjetnik u AHcaM6At necnu u nAHCKu CosemcKou ApMUu. Nakon oeve smrti (1946) preuzima vodstvo tog ansambla. Neke njegove operete postigle su znatan uspjeh.
DJELA. ORKESTRALNA: dvije simfonije, 1928 i 1930; koncert za klavir, 1926; koncert za trublju, 1933; koncert za klarinet, 1936; fantazija za klavir, 1955; Kineska suita, 1953; uvertira, 1955. Gudaki kvartet, 1931; kvartet za drvene duhake instrumente, 1932. DRAMSKA: Sedam opereta (Ceadb6a e MajiuHOBKe, 1937; MOH Fw3eAb, 1945); baleti; scenska muzika. Zborovi; solopjesme. Obradbe narodnih napjeva.

ALESSANDRESCU, Alfred, rumunjski kompozitor, pijanist i dirigent (Bukuret, 14. VIII 1893 18. II 1959). Uio u Bukuretu i Parizu (P. Vidal, V. d'Indv). U Bukuretu dirigent opere (od 1921), filharmonijskog orkestra (192640) i na radio-stanici (193347). Kao pijanist bio je 191945 stalni pratilac G. Enescu. Bavio se i muzikom kritikom (L' Independance roumaine, Le Menestrel, The Chesterian, Musical Courier i dr.). Kompozicije su mu esto impresionistiki obojene.
DJELA: simfonijske pjesme Didona, 1911 i Acteon, 1915; Amurg de toamna za gudaki orkestar, 1910; Rumunjska fantazija za orkestar, 1913. -Gudaki kvartet; sonata za violinu i klavir. Solo-pjesme. lanci. LIT.: V. Tomescu, Alfred Alessandrescu, Bukuresti 1962.

ALEKSANDROV, Anatolij Nikolajevi, sovjetski kompozitor (Moskva, 25. V 1888 ). Muziku uio kod S. Tanjejeva i na Moskovskom konzervatoriju (klavir K. N. Igumnov, kompozicija S. N. Vasiljenko), gdje je od 1923 profesor. Njegove mladenake kompozicije imaju impresionistike znaajke; u kasnijim se djelima priklanja muzikom realizmu i preuzima neke karakteristine elemente narodne muzike (opera E3Aa).
DJELA. ORKESTRALNA: klasina suita, 1926 (rev. 1931); Suite giocosa, 1938; uvertira na popularne ruske napjeve, 1915 (2. verzija, 1932; 3. verzija, 1948); simfonijska pria, 1960. KOMORNA. etiri gudaka kvarteta: 1914, 1942, 1952 i 1954; krae komorne kompozicije. Trinaest sonata za klavir, 191458; kraa klavirska djela. DRAMSKA. Opere: Dva svijeta, 1916, Esjia (prema Ljermontovu), 1941 (prer. 1945); HuKan Bapa, 1957. Scenska muzika. Filmska muzika. VOKALNA: PoMaumunecKan ciouma za zbor i orkestar, 1920 (rev. 1932); zborovi; djeji zborovi. etiri zbirke solo-pjesama: 1915, 1922 1925 i 1927; est pjesama (Pukin), 1936; 12 solo-pjesama (tekst sovjetski pje snici), 1947.

ALESSANDRI, Felice, talijanski kompozitor (Rim, 24. XI 1747 Casinalbo, Modena, 15. VIII 1798). Studirao u Napulju. Djelovao u Torinu i Parizu, 1767 u Veroni, gdje je izvedena njegova prva opera, a zatim kao operni dirigent u Londonu. God. 1785 odlazi u Petrograd i ondje poduava muziku na nekom aristokratskom dvoru. Od 1790 operni je dirigent u Berlinu, a 1792 vraa se u Italiju.
DJELA. INSTRUMENTALNA: est simfonija, oko 1780; 6 koncerata za embalo i gudae, 1769: 6 koncerata za embalo, 1769; 6 sonata za 2 violine i bas, oko 1770. DRAMSKA. Vie od 30 opera: Ezio, 1767; Arianna e Teseo, 1768; Argea, 1773; II Creso, 1774; La sposa persiana, 1775; Calliroe, 1778; Erifile, 1780; Arbace, 1781; Demofoonte, 1783; Artaserse, 1783; Darius, 1791; Armida, 1794 i dr. Balet Venere in Cipro, 1779. VOKALNA: oratoriji II Tobia, 1765 i Bethulia diberata, 1781, kantata. LIT.: L. F. Valdrighi, Felice Alessandri, Modena 1896. R. A. Mooser, Annales de la musique et des musiciens en Russie au XVIII e siecle, Geneve I95I-

ALELUJA (alleluia; latinizirani oblik hebr. hallelujah hvalite Gospoda), izraz veselja i hvale koji se esto susree u napjevima gregorijanskog korala. Kranstvo ga je preuzelo od jevrejskih obreda u jeruzalemskom hramu, a papa Damaz (36884) uvrstio je aleluju u liturgiju uskrsnog vremena. Kasnije mu je upotreba proirena i na ostale blagdane u toku godine, osim korizmenog vremena. A. se ne pjeva ni u misi za mrtve. U tim sluajevima zamijenjen je tractusom. A. u misi sastoji se od rijei alleluia i kratke izreke (versus alleluiaticus, kratica V.), koja se odnosi na odreeni blagdan, npr. Alleluia, V Surrexit Dominus de sepulehro. Napjev a. ide meu najbogatije razvijene i najljepe melodije korala. Zavrava s dugom vokalizom iznad posljednjeg sloga. Ta se vokaliza zove jubilus.
LIT.: P. Ferretti, Estetica gregoriana, Roma 1934. /. Gliboti, De cantu alleluja in patribus saeculo VII antiquioribus, Ephemerides Liturgicae, 1936. (franc. prijevod u Revue du ehant gregorien, 1937 i 1938). D. J. Froger, L'Alleluja dans l'usage romain et la reforme de Saint Gregoire, ibid., 1948. B. Stablein, Alleluia, MGG, I, 1951. E. Wellesz, Notes on the Alleluia, SIM, 195354. M. B. Cochrane, The Alleluia in Gregorian Chant, Journal of the American Muzicological Societv, 1954. C. Wellesz, Gregorv the Great's Letter Alleluia, Annales Muzicologiques, 1954.' E.Jammers,Tiin spatmittelalterliches Alleluia, MF, 1959. A. Wellnitz, Die Alleluia-Melodien in der Handschrift St. Gallen 359 (disertacija), Bonn 1959. E. Gerson-Kiiui, Halleluia, and Jubilus in Hebrevv-Oriental Chant, Festschrift Besseler, Leipzig 1961. J B. Stablein, Zwei Textierungen des Alleluia . . ., Organicae Voces, 1963. A. Vi.

ALESSANDRO, Raffaele d', vicarski pijanist i kompozitor (St. Gallen, 17. III 1911 Lausanne, 17. III 1959). Muziku studirao u Ziinchu (V. Schlatter, P. Miiller, W. Schuh) i u Parizu (N. Boulanger, M. Dupre, P. Roes). Orgulja i koncertni pijanist u .Lausannei (istakao se interpretacijama Mozartovih djela). Prvenstveno liriar, ekspresivan u izrazu, jasan u formi, s naglaenom ritmikom strukturom kompozicija.

DJELA. ORKESTRALNA: dvije simfonije op. 62, 1948 i op. 72, 1953; simfonijeta za gudaki orkestar i obligatni klavir, 1944. Koncerti: tri za klavir, 1939, 1945 i 1951; za violinu, 1941; za flautu, 1943; za fagot, 1955 i za obou i gudaki orkestar, 1958. Concertino za klavir, 1938; Rumba, 1940; Conga contrapuntique, 1941; 2 suite, 1942 i 1950; varijacije, 1957. Za gudaki orkestar: Concerto grosso, 1946; nokturno, 1945; divertimento, 1948. KOMORNA: dva gudaka kvarteta, 1940 i 1953; klavirski trio, 1940. Sonate: dvije za violinu i klavir, 1936 i 1953; za violonelo i klavir, 1937; za flautu i klavir, 1943; za obou i klavir, 1949; za obou-solo, 1953; za klarinet i klavir, 1953; za fagot i klavir, 1957; za 2 flaute, 1958; za flautu i violu, 1958. KLAVIRSKA: tri sonate, 1941; 3 sonatine, 1936, 1939 (za lijevu ruku) i 1941; 24 preludija, 1940; 12 etida, 1952; 6 Klavierstucke fu'r die linke Hand, 1958; sonatina za 2 klavira, 1943. ZA ORGULJE: koral i tokata, 1936; 3 koncertne etide, 1940; preludij i fuga, 1941; Symphonie concertante, 1942. Balet Ila persa, 1955. Filmska muzika. Dvije kantate, 1938 i 1947; vokalize za zbor; solo-pjesme. LIT.: D. Lipatti, Predgovor zbirci 12 etida, 1952. H. Jaccard, Trois compositeurs vaudois: R. d'Alessandro, C. Regamev, J. F. Zbinden, Lausanne 1955-

ALEXANDER, Meister, njemaki Minnesanger, djelovao u XII ili XIII st. Sauvane su 4 njegove pjesme s napjevima. Po nekim znaajkama one su pretee umjetnosti Meistersingera. Zbog stilske sloenosti tih pjesama, a vjerojatno i autorova naina izvoenja, A. je dobio nadimak der Wilde.
NOVA IZD.: sve 4 sauvane pjesme obj. su: F. H. Hagen (Minnesinger), 1838; G. Holz, Fr. aran i E. Bernoulli (Die Jenaer Liederhandschrift), 1901 i dr. Gennrich (Troubadours, Trouveres, Minne- und Meistergesang), 1951. Dva napjeva obj. je H. Rietsch (DTO, XX, 2), 1913.

36

ALEXANDER ALGAROTTI
vanja na Collegio degV'Inglesi u Rimu, A. je uz G. Bainija n; pridonio reformi crkvenog pjevanja i oivljavanju stare poi duhovne muzike u Italiji. U tom su pravcu osobito vani nj teoretski radovi i redakcija djela Palestrine, G. F. Anerij Allegrija i drugih predstavnika rimske kole. Kao kompozito pokazao veu izvornost. Suraivao je u razliitim strunin blikacijama (milanska Gazzetta musicale).
DJELA: Saggio storico teoretico poetico del canto gregoriano o romano, Accompagnamento colV organo, 1840; Ristabilimento del canto e della tnusict slastica, 1843; Notizie biografiche di Nicolo Jommelli, 1845; Brevi notizie : sulla Congregazione ed Accademia de* Maestri e Profesori di muica di Ron, Vinvocazione di S. Cecilia, 1845; Notizie sulla vita di Bernardo Bittoni, Prodromo sulla restaurazione de'libri di canto ecclesiastico detto gregoriano, li Redigirao je nova izdanja: Cantus gregorianus Passionis D. N. J. C____, Excerpta ex celebrioribus de muica viri, I. P. A. Praenestino, T. L. Vici Gregorio Allegri Romano, 1840; Inno e ritmo Stabat Mater e mottetto . ego di G. P. L. da Palestrina, 1840; Miserere di G. Allegri, 1840; Raci mottetti di G. P. L. da Palestrina, di L. da Vittoria, di Avia e di Felice Romano, 1841; Raccolta di muica sacra (7 sv.; sadri i po prvi puta sabran Palestrine), 184147. Preveo je na talijanski 'Traite d'harmonie Ch. S. 1840. Komponirao je mise, motete, himne, litanije, sekvence i dr. LIT.: Catalogo delle opere sulla muica sacra finora pubblicate dali' I ssimo e Reverendissimo Monsignor Don Pietro Alfieri, Roma 1846 ili i F. Fabi-Montani, Monsignor Pietro Alfieri, maestro compositore di mus Buonarroti, 1869. G. Longhi, Le opere di Pierluigi da Palestrina pub con moderni caratteri da Don Pietro Alfieri, Roma 1946. K. G. F Pietro Alfieri, MGG, I, 1951.

ALEXANDRE, Jacob, francuski orgulja i graditelj harmonija (Pariz, 1804 11. VI 1876). God. 1829 zapoeo je izgradnjom harmonija tipa accordeon i melodium koji su bili poznati pod nazivom orgue de cent francs. Kasnije ga je usavrio konstruiravi tzv. amerike orgulje. Napisao je Methode pour l'accordeon (1839) i Notice sur les orgues melodium d'Alezandre etfils inventeurs (1844).
LIT.: C. Pierre, Les orgues melodiums d'Alexandre Pere et Fils, Pari 1885.

LIT.: Fr. Loevienthal, Das Ratsel des wilden Alexander, Zeitschrift fur deutsches Altertum, 1920. G. Hase, Der Minneleich Meister Alexanders, Halle 1921. R. Halkr, Der wilde Alexander, Wurzburg 1935. H. Husmann, Alexander Meister, MGG, I, 1951.

ALEXANIAN, Diran, violonelist i pedagog armenskog podrijetla (Carigrad, 1881 Chamonix, 17. VI 1954). Violonelo studirao kod F. Griitzmachera u Dresdenu. God. 1902 nastanio se u Parizu; koncertiranje je sve vie zaputao, da bi se mogao to intenzivnije baviti pedagokim radom. Od 1920 profesor na &ole normale u Parizu, od 1936 nastavnik na konzervatoriju Manhattan u SAD. Kao nastavnik zastupao principe P. Casalsa. Medu njegove brojne uenike ide i A. Janigro.
DJELA: Petite suite arminienne za orkestar. Klavirski kvintet. Klavir-ske kompozicije. Pjesme. Napisao Traite theoriaue et pratique du violoncelle, 1914; Uenseignement de Violoncelle, 1922.

ALFANO, Franco, talijanski pijanist i kompozitor (Posilippo kod Napulja, 8. III 1878 Solaro, Sanremo, 27. X 1954). Kompoziciju studirao na Konzervatoriju u Napulju (C. de Nardis, P. Serrao), zatim u Leipzigu (H. Sitt, S. Jadassohn) i Berlinu. Od 1916 nastavnik kompozicije na Konzervatoriju u Bologni (1918 direktor); 192339 vodi Liceo musicale G. Verdi u Torinu; 194042 intendant u Teatro Massimo u Palermu, zatim predaje na konzervatoriju Santa Cecilia u Rimu; od 1950 bio je direktor Liceo musicale Rossini u Pesaru. Kasni romantik, izgradio je svoj muziki govor na elementima verizma, impresionizma i simfonijski tretiranog opernog orkestra.
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, 1910 (preraena 1953 pod naslovom Sinfonia Classica); II, 1933 i III, Sinjonia breve, 1934; Suite romantica, 1909; 2 intermezza za gudae, 1931; Divertimento za komorni orkestar s obligatnim klavirom, 1936. KOMORNA: tri gudaka kvarteta, 1918, 1926 i I943J koncert u A-duru za gudaki trio, 1929; klavirski kvintet, 1936; sonata za violinu i klavir, 1923; sonata za violonelo i klavir, 1925. Klavirska muzika. DRAMSKA. Opere: Miranda, 1896; La fonte di Enschir, 1898: Resurrezione, 1904; // principe Zilah, 1909; II cavaliere e la bella, 1910 (nedovrena); L'ombra di don Giovanni, 1913 (preraeno 1941 pod naslovom Don Juan de Manara); La leggenda di Sakuntala, 1921; Madonna Imperia, 1927; L'ultimo Lord, 1930; Cyrano de Bergerac, 1936; // Dottor Antonio, 1949; radio-opera Vesuvius, 1950. Baleti: Napoli, 1900; Lorenza, 1901; Eliana, 1923; Vesuvio, 1953. Pjesme uz orkestar i uz klavir. Prema oporunoj elji G. Puccinija dovrio njegovu operu Turandot, 1925. LIT.: G. M. Gani, Franco Alfano, Musicisti moderni d'Italia e di fuori, Bologna 1920. L. Perrachio, Franco Alfano, II pianoforte, 1922. G. Pannain, La leggenda di Sakuntala di Franco Alfano, Milano 1923. G. Rossi-Doria, Franco Alfano, Musikblatter des Anbruch, Wien 1925. A. Della Corte, Ritratto di Franco Alfano, Torino 1935.

AL FINE (tal. do kraja), upotrebljava se zajedno s ozn; Da capo: D. C. al Fine (od poetka do kraja) nalazi se u ko zicijama, u kojima se nakon drugog dijela prvi dio opetuje s 1 mjesta oznaenog sa Fine, jer je tu stvarni zavretak kompo2 ALFONSO DELLA VIOLA, talijanski kompozitor (Fe: oko 1508 oko 1570). Sin glasovitog ferarskog pjevaa Agt della Viola (XVXVI st.). Do 1535 instrumentalist i maest cappella na dvoru vojvode Ercolea II d'Este u Ferrari, h prvima komponirao scensku muziku za pastorale; muzika Sacrificio (1554) moe se smatrati prvim djelom te vrste, a vana recitativna scena iz te pastorale Invocazione del Sae di Pan za solistu i zbor mogla bi biti prvi primjer recitat pratnjom. U madrigalima, sklon je homofonom stilu, ki ukrasima i kromatici (-- Francesco della Viola).
DJELA. Scenska muzika za tragediju Orbecche (G. B. Giraldi Ci 1541 (izgubljeno) i za 3 pastorale: // Sacrificio (A. Beccari), 1554 (sauvan; tativna scena i Canzone finale), 1554; Aretusa (A. Lollio), 1563 i Lo Sfor (A. Argenti), 1567 (obje izgubljene). Madrigali a 4 v. (2 knj.), 153c madrigali za 4, 5 i 6 glasova u skupnim zbirkama i u rkp. LIT.: A. Solerti, Gli Albori del melodramma, Milano 1904. W. tt Documenten betreffende de muziekkapel aan het hof van Ferrara, Via: jaarbock voor muziekgeschiedenis, I, 1939. C. Sartori, della Viola, 1. Age 2. Alfonso, MGG, XIII, 1966.

ALFARABI (Alfarabius, Abu Nasr Mohamcd ben Mohamed ben Uzlag al Farabi), arapski filozof i muziki teoretiar turskog podrijetla (Vasilj, Farab, Turkestan, oko 870 Damask, oko 950). Jedan od najveih filozofa svojega doba. ivio i nauavao u Alepu. Komentirao Aristotelove spise iz logike, pisao filozofska, politika, matematika i muziko-teoretska djela (veina je prevedena na latinski i hebrejski). Arapski historiari navode da je bio izvrstan i temeljito obrazovan muziar i >>istaknuti svira lutnje. Glavno mu je muziko-teoretsko djelo Kitab almusiqi al-kabir (Velika knjiga o muzici), u dva dijela; sauvan je samo prvi dio Madkhal-al~musiqi (Uvod u teoriju muzike) podijeljen u tri knjige: prva knjiga obrauje fizikalna svojstva tona, intervala i tonskih rodova, u drugoj su opisani pojedini instrumenti, a trea donosi nauku o ritmu i kompoziciji. Ovaj je traktat najznaajnije djelo toga sadraja od starogrkih vremena do Alfarabijeva doba. Ostala njegova djela u kojima obrauje muziku jesu: Kitab ihsa' al'-ulum (Knjiga o podjeli znanosti), s poglavljem o muzici, koje je vrijedilo kao neophodan vodi studentima; zatim Kitab al'-iqa'at (Knjiga o ritmu) i Kalam fi'lmusiqi (Rasprava o muzici), oba izgubljena. Rukopisi Velike knjige 0 muzici uvaju se u Madridu, Kairu i drugdje, a u originalu jo nije itava izdana. Potpun prijevod na francuskom objavio je R. d'Erlanger u djelu La musique arabe, I (Pariz 1930), a dijelovi teksta prevedeni su na latinski, njemaki i panjolski. H. G. Far mer je objavio iz Kitab ihsa al'-ulum dio teksta koji se odnosi na muziku, i to na arapskom, sa razliitim latinskim i jednim engleskim prijevodom u Al-Farabi's Arabic-Latin Writings on Music, Glasgow 1934.
LIT.: M. Steinschneider, AI-Farabi, Petrograd 1896. H. G. Farmer, Historv of Arabian Alusic, London 1929. E. A. Beichert, Die Wissenschaft der Musik bei Al-Farabi (disertacija), Freiburg im B. 1931. H. G. Farmer, The Sources of Arabian Music, Bearsden 1940. Isti, Al-Farabi, MGG, I, 1951. Isti, The Sources of Arabian Music. An Annotated Bibliographv, Leiden 1965.

ALFVEN, Hugo, vedski kompozitor i dirigent (Stockh 1. V 1872 Falun, 8. V 1960). Studirao na Konzervatori Stockholmu. Dirigiranje uio u Dresdenu. God. 1903 nast kompozicije na Konzervatoriju u Stockholmu, 191039 un zitetski muziki direktor u Uppsali. Uz to je dirigent students zbora Orphei Drangar (191047) i zbora Allmdnna sangen (19 31 i 193438). Kompozitor nacionalnog smjera, u vie djela prirodne ljepote svoje domovine. Upotrebljava citate iz ve narodne muzike, a ideje za sadraj svojih kompozicija esto n u starim vedskim legendama.
DJELA. ORKESTRALNA: pet simfonija, 1896, 189899, 1905, 1 19 i 194252. Simfonijske pjesme En Skargardssdgen, 1904 i Drapa. Raps Midsommarvaka, 1903: Uppsalarapsodi, 1907 i Dalarapsodi, 1931. Uvi suite. Sonata za violinu i klavir, 1896; romanca za violinu i klavir, elegija za rog i orgulje, 1898. Klavirske kompozicije, DRAMSKA: sv igra Festpel, 1908; dramska pantomima Bergakungen, 1923; baletna panto Den bergtagna: scenska muzika. Filmska muzika. VOKALNA: kantata za sole, zbor i orkestar (Sten ture, 1912; Manhem, 1928); 2 kanti muki zbor; zborovi; solo-pjesme. Autobiografija u 4 djela: I, Forsta s 1946; II, Tempo furioso, 1948; III, / dur och moli, 1949 i IV, Final, 195; LIT.: C. G. Nyblom, Hugo Alfven, Stockholm 1920. M. Perga Hugo Alfven, Svenska tonsattare, 1943. S. E. Svensson, Hugo Alfven manniska och konstnar (s bibliografijom i katalogom djela). Uppsala 194 Zbornik Hugo Alfven bezatter, Radiointervjner (red. P. Lindfors), Stock 1966.

ALFIERI, Pietro, talijanski muzikolog i kompozitor (Rim, 29. VI 1801 12. VI 1863). Sveenik i profesor crkvenog pje-

ALGAITA (algaitasu), afrika svirala s dvostrukim jezici duga oko 45 cm, slina arapskom zamru. Konino izbuena vena cijev na kraju je proirena u obliku zvona te ima 56 ruj Dvostruki jeziac od lista ili trave smjeten je na maloj elje ili mjedenoj cjevici, utaknutoj u drvenu cijev. Jeziac se ne st; u usta, ve se usnicama pritite na malu ploicu od metala, < ili tikve, privrenu 0 eljeznu cjevicu. ALGAROTTI, Francesco, talijanski pisac (Venecija,' XII 1712 Pia, 3. V 1764). Studirao u Rimu, Bologni i Fire Putovao u Francusku, Englesku, Rusiju i Njemaku. God. 174 53 boravio na dvoru Friedricha II u Potsdamu (medu ost; pomagao kralju kod pisanja opernih libreta). Od 1753 ivi Italiji, gdje je izdavao svoja sabrana djela (najpotpunije je izd iz 1791 pod naslovom Opere del conte Algarotti, ed. novissii Za muziku historiju vaan je njegov spis Saggio sopra l'oper muica (1755), u kojem raspravlja o suvremenoj opernoj pro

ALGAROTTI ALKAN
matici, napadajui pretjeranu virtuoznost i izvjetaenost. Taj je spis preveden na francuski, engleski i njemaki.
LIT D Michelessi, Memorie intorno alla vita ed agli scritti del Francesco Algarotti,' Venezia 1770. M. Siccardi, L'AIgarotti critico e scrittore di belle arti Asti' 1811. F. Forster, Friedrichs II. Briefwechsel mit dem Grafen Algarotti, 1847. E. Welhsz, Francesco Algarotti und seine Stellung zur Musik, SBIMG 1914. A. Ambrogio, L'estetica di Francesco Algarotti, Siracusa 1925. A Einstein, Gluck, London 1936. W. Bollert, Francesco Algarotti, MGG, I, I95I _ G Roncaglia, II conte Francesco Algarotti e il rinnovamento del melodramma, Chigiana, 1964. P. Petrobelli, Tartini, Algarotti e la corte di Dresda, Analecta Musicologica, 1965.

37

ALGAROTTI-UDINA, Nikola, filolog (Krk, 26. XI 1791 Be, 6. VII 1838). Sveenik, od 1824 predavao u Salzburgu talijanski jezik i knjievnost. Kasnije u Beu rektor francuske crkve. Mnogo prouavao povijest, talijansku knjievnost i, osobito, muziku. Sabrao golemu knjinicu (preko 6000 knjiga), skupocjenu zbirku instrumenata i veliku zbirku muzikalija. Sve je to oporukom ostavio rodnom gradu Krku. U zbirci instrumenata nalazili su se veoma vrijedni gudaki instrumenti uvenih graditelja (A. Stradivari, Amati, Guarneri, C. Bergonzi, J. Stainer), ali je u toku vremena vie instrumenata nestalo. Algarottijeva zbirka muzikalija nalazi se od 1935 u arhivu Hrvatskog glazbenog zavoda u Zagrebu. Ona sadrava oko 3000 tampanih i rukopisnih kompozicija s raznih podruja. Uz rukopisna djela starih hrvatskih kompozitora (A. Alberti, J. Bajamonti, I. M. Jarnovi), u zbirci se nalaze, medu ostalim, mnoga djela kompozitora Algarottijeva doba u ranim, kao i u prvim izdanjima. U njoj su dva fragmenta iz Mozartove opere Ludo Silla, na kojoj su neki podaci napisani Mozartovom rukom.
LIT.: J. A(ndreis), O zbirci Udina-Algarotti, Muzike novine, 1948, 3 _ B Ivanevi, Muzika zbirka knjinice Udine Algarottiia, Rad JAZU, 1965 337 (donosi historijat i popis zbirke). V. Bonifai, Tematski katalog zbirke muzikalija Nikole Udine Algarottija, Vjesnik bibliotekara Hrvatske, 1968, 12. J- As-

od kojih je jedna na donjoj strani. Ton instrumenta vrlo je njean, pa se a. svira uglavnom u zatvorenim prostorijama. ALIKVOTNI TONOVI, niz tiih tonova (s manjom amplitudom), koji prate osnovni glasniji ton (s najveom amplitudom) istog izvora i daju mu boju i punou. Nazivaju se i parcijalni, odnosno harmonijski tonovi. Frekvencija titraja alikvotnih tonova stoji u odreenom odnosu prema frekvenciji titraja osnovnog tona; ako je, npr., frekvencija titraja osnovnog tona n, slijedit e a. t. s frekvencijom 2 n (oktava osnovnog tona), 3 (ista kvinta nad oktavom osnovnog tona), 4?) (druga oktava) itd.

ALGAZI, Lon, francuski kompozitor i muziki pisac (Epuresti, Rumunjska, 1890 ). Profesor liturgijske muzike na francuskoj rabinskoj koli. God. 193640 profesor hebrejske muzike na Scholi Cantorum u Parizu; od 1928 vodi emisije Glasa Izraela na francuskom radiju. Prouava hebrejski folklor i bavi se muzikom kritikom.

Osim oktava (2, 4. i 8. alikvotni ton) svi su a." t. prirodni, tj. netemperirani. U nizu alikvotnih tonova 4, 5. i 6. sainjavaju dur-trozvuk. Posredno se iz 10, 12. i 15. alikvotnog tona moe oblikovati i mol-trozvuk medijante. Prirodni tonovi, koji se kod duhakih instrumenata dobivaju prepuhivanj em, takoer su a. t., i to osnovnog tona, u kojem je instrument ugoen. Kako broj alikvotnih tonova uvjetuje boju tona (po Helmholtzu), to instrumenti, na kojima je niz alikvotnih tonova bogatiji, daju topliji i puniji ton (ljudski glas, violina), a instrumenti sa manje alikvotnih tonova prazniji (pokriveni registri orgulja, muzika vilica). M. Mersenne prvi je uoio postojanje alikvotnih tonova, J. Sauveur ih je razjasnio (1701) i upozorio na njihovo znaenje u nauci o harmoniji. J. Ph. Rameau izgradio je na njegovim zakljucima svoj muziki sistem. Problemom alikvotnih tonova bavili su se uz druge H. Helmholtz i K. Stumpf.

LIT.: D. C. Miller, Science of Musical Sounds, New York 1922 (II izd.). A. Wood, The Phvsics of Music, London 1944. M. Kun. ALIPIJE (grki 'AX'JTUO<;), muziki teoretiar (oko 360?).

DJELA- orkestralne kompozicije Largo i Danse de David. Scenska muzika za Le Mur des lamentatiom; Le Dibbouh i dr. Filmska muzika. Psalmi 27, 144, 137 za sole, zbor i orkestar; Petite suite za bariton, violinu, violonelo, flautu i klavir; zborovi; solo-pjesme.

Njegovo jedino sauvano teoretsko muziko djelo Etaavcdvri U.OUOTXY] (Uvod u muziku) vrlo je vano za upoznavanje starogrke notacije i muzike teorije koju prikazuje sistematski i iscrpno (obraena su tri temeljna podruja muzike: harmonijsko, ritmiko i metriko).

ALGHOZA, indijska uzduna frula arapskog podrijetla. Cijev od bambusovine ili drva, duga 2742 cm, ima 58 rupica,

NOVA IZD.: Meursius, 1616; A. Kircher, Mumrgia universalis, 1650; M. Meibom, Antique musicae auctores septem, 1652; K. Jan, Muici scriptores graeci, 1895. LIT.: F. Bellermann, Die Tonleitern und Musiknoten der Gnechen, Ber lin 1847. K. Fortlage, Das musikalische Svstem der Griechen in seiner Urgestalt, Leipzig 1847. C. Sachs, Die griechische Instrumentalnotenschrift, ZFMW, 192324. Isti, Die griechische Gesangsnotenschrift, ibid., 192425. A. Samoiloff, Die Alvpiusschen Reihen der altgriechischen Tonbezeichnung, AFMW, 1924. W. Vetter, Alvpios, MGG, I, 1951.

ALITERACIJA, pojava u poeziji, kojom pjesnik postizava poseban uinak time to u jednoj reeninoj cjelini upotrebljava vie rijei s istim poetnim konsonantom. Primjere nalazimo u tetralogiji Ring des Nibelungen R. Wagnera (npr.: Nach Welten-Wonne mein Wunsch verlagte aus wild webendem Bangen). Talijanski muzikolog F. Torrefranca smatra da na analogni nain postoji i muzika aliteracija. Ona nastaje kod estog ponavljanja jednog tona ili skupine tonova (npr. Allegretto iz VII simfonije L. v. Beethovena).
LIT.: F. Torrefranca, L'allitterazione e lo sviluppo dslla tonalita, RMI, K Ko 1907. - -

ALIX, Ren, francuski kompozitor, dirigent i orgulja (Sotteville-les-Rouen, 1907). Orgulja crkve St. Michel u Le Havreu, od 1938 pomoni orgulja Notre Dame u Parizu. Dirigirao mnogim koncertima u Francuskoj. Od 1944 predaje kontrapunkt i fugu na koli Cesar Franck u Parizu.

DJELA: koncert za klavir i orkestar; 2 Pieces za violinu i orkestar; balada Revenants za orkestar. Gudaki kvartet; sonata za violinu i klavir. Kom pozicije za klavir i za orgulje. Operna pria Yolande. Pjesme; moteti.

? ' 'J

ALKAN (pravo ime Charles-Henri-Valentin Morhange), francuski pijanist i kompozitor (Pariz, 30. XI 1813 29. I 1888). U estoj godini primljen na Pariki konzervatorij, a u desetoj dobio prvu nagradu za klavir. Isprva koncertni pijanist, oko 1831 posvetio se kompoziciji i pedagokom radu. Komponirao tehniki briljantna klavirska djela u kojima je nastojao da povee francusku tradiciju s obiljejima njemakog romantizma. U programnim djelima oitovao je smisao za tonsko slikanje, dramatske efekte 1 orkestralno tretiranje klavirskog sloga (B. van Dieren naziva ga Berliozom klavira).

i. ALGAROTTI-UDINA. Iz tematskog kataloga zbirke muzikalija, autograf

DJELA: Concerto da camsra za klavir i orkestar u a-molu op. 10, br. 1. KOMORNA: klavirski trio op. 30; sonata za klavir, violu i violonelo op. 47; Rondo za klavir i gudaki kvartet op. 4. KLAVIRSKA : Concerto symphomque; Concerto da camera u cis-molu; sonata Les Quatre Ages op. 331 6 Morceaux caracteristique op. 8; Le Preux, etude de concert op. 17; 4 Impromptus op. 32; 2 Nocturnes op. 57; 48 Esquisses op. 63; 25 Preludes, op. 31; Petites preludes sur les gammes du plainchant; 3 tudes de bravoure op. 16; Le Chemin de fer, etude op. 27- 12 Etudes dans le tons mojeurs op. 35; 12 Etudes dam les tons mmeurs op. 39;

38

ALKAN ALLEGRI
dakle dvostruko bre. Najstariji znak za diminuciju bio j<

3 Grandesetudes pour les deux mains separees oureunies op. 76 i dr. ZA ORGULJE (ILI PEDALNI KLAVIR): 13 Prieres op. 64; 11 Grands priludes et une transcriplion du Messie op. 66; Impromptu sur le Choral de Luther op. 69; 11 Pieces dans le style religieux et une transcription du Alessie op. 72; 12 fuga; 12 Ftuies pour les pieds seuh. Transkripcije za klavir. LIT.: A. Marmontel, Les pianistes celebres, Pari 1887. K. S. Sorabji, Charles Henri Victorin Morhange (Alkan), Around Music, London 1932. B. van Dieren, Down Among the Dead Men, London 1935. H. Searle, A Plea for Alkan, Music and Letters, 1937-

preko predznaka za prolatio major kao i za prolatio minor:

prolatio major () ( , prolgl/o minor (J) (

I :

ALKINDI (Abu Jusuf Yakub ibn Ishak al Kindi), arapski uenjak, filozof i muziki teoretiar (Basra, oko 790 Bagdad, oko 874). Jedan od zaetnika arapske filozofske misli; prvi je pokuao da dade sintezu grke, aristotelovsko-novoplatonske filozofije i islamske teologije. Pored ostalog napisao je oko 12 knjiga 0 muzici u kojima prilagouje grku muziku teoriju arapskoj muzikoj praksi. Sauvane su 3 knjige: Risala fihubr ta' lif al-alhan (Rasprava o unutarnjim elementima komponiranja melodije) u kojoj obraduje udesbu lutnje, tonove unutar oktave, 7 tonaliteta, modulacije itd.; Risala fi agza'habariyat al-musiqi (Rasprava o temeljnoj razdiobi muzike) u kojoj obraduje ritmiku i njezin utjecaj na ovjeka i Risala fi'l luhun (Rasprava o melodijama) u kojoj istrauje elemente zvuka.
NOVA IZD.: Raspravu o unutarnjim elementima komponiranja melodije obj. R. Lachmann i Mahmud el-Hefni na njemakom i arapskom (1931); Ra spravu o temeljnoj razdiobi muzike obj. H. G. Farmer (u djelu The Influence of Music, From Arabic Sources, 1926). LIT.: G. Flugel, Al-Kindi, Leipzig 1857. H. G. Farmer, Historv of Arabian Music, London 1929. Isti, Sources of Arabian Music, Bearsden 1940. Isti, Al-Kindi, MGG, I, 1951.

Ovaj se posljednji znak zadrao sve do danas. A. b. je, tome, znailo da je taktna doba brevis, a ne semibrevis, ali ( kao ova posljednja. U vrijeme J. S. Bacha ivahni stavci suita i sonata u t; rom crkvenom stilu nosili su natpis Alla breve. 1 ALLACCI, Leone (Allatius, Lione), talijanski hu grkog podrijetla (Khios, 1586 Rim, 19. I 1669). Stuc Rimu latinski i grki jezik, filozofiju i teologiju, a napokon dicinu. Jedan je od najznaajnijih arheologa i teologa svoj mena, profesor grkog jezika na Collegio greco u Rimu, zat bliotekar kardinala Francesca Barberinija i od 1661 glavni tekar Vatikanske knjinice. U toj se knjinici uva 230 s njegovih rukopisnih djela razliitih struka pod nazivom Allacciane. Za muziku historiju vana je njegova Dramm, divisa in sette indici (1666), koja sadri popis sveukupnih < oratorija napisanih na talijanskom jeziku od konca XVI 1666. Popis je nastavio dalje do 1755 G. Cendoni uz su A. ena i G. degli Agostinija u novom proirenom izdanju cijeve Drammaturgije (1755).
LIT.: H. Ch. Wolf, Leone Allacci, MCG, I, 1951.

ALKUIN (latinizirano Alcuinus, anglosaski Ealhzvine, nadimak Flaccus), engleski teolog, muziki teoretiar i knjievnik (York?, oko 735 Tours, 19. V 804). Uenik nadbiskupa Egberta i Aelberta u samostanskoj koli u Yorku. Oko 760 diaconus et bibliothecarius, a 766 rektor iste kole. God. 781 stupio u slubu Karla Velikoga isprva kao rektor Dvorske kole (rector scholae Palatinae), zatim kao organizator i reformator cjelokupnog kolstva u franakom carstvu. Kao opat benediktinske opatije u Toursu (od 796) podigao je tamonju kolu na razinu visoke kole, prve u Franakoj. Bio je uitelj, prijatelj i do kraja ivota savjetnik Karla Velikoga. U nastavi je proveo antiki ideal enciklopedijskog obrazovanja (namjesto srednjovjekovnog, asketskog), obuhvaajui podjednako teologiju i profane discipline (artes liberales), medu njima i muziku (praktiki i spekulativno). Napisao je velik broj teolokih, hagiografskih i pedagokih djela, pjesama i pisama (sauvana su 232 pisma upuena Karlu Velikom). U traktatu De Muica (obj. M. Gerbert, Scriptores, I, 1784), dao je razliite definicije muzike (oslanjajui se na Cassiodora) i iznio teoriju o 8 starocrkvenih tonaliteta, tumaei ime i znaenje svakog pojedinog; definirao ih je, na temelju spekulativnog razmatranja, kao najmanje sastavne dijelove regulae musicae. Alkuinova je historijska zasluga u tome to je u svom traktatu, po prvi put na latinskom Zapadu, pismeno utvrdio materijal koji su dotad samo usmeno prenosili pjevai Scholae cantorum. Djelo je jedini zapadnofranaki dokument o muziko-teoretskoj nastavi u doba Karla Velikog. Alkuinu se pripisuje i jedna sekvenca notirana neumama 1 posveena Karlu Velikome: Sequentia de S. Michaele quam Alcuin composuit Carolo Imperatori.
LIT.: T. Hamelin, Essai sur la vie et les ouvrages d'Alcuin, Pari 1874. F. G. Brovme, Alcuin of York, London 1908. E. M. Wilmot-Buxton, Alcuin, London 1922. A. Gastoui, tiber die acht Tone, KMJB, 1930. G. Pietzsch, Die Musik im Erziehungs- und Bildungsideal des ausgehenden Altertums und friihen Mittelalters, Halle 1932. Isti, Alkuin, MGG, I, 1951, I. A.

ALLA BREVE (alla cappella), dvodobni takt, u kojem je doba J a ne j. Upotrebom takta a. b. (produljenim notnim traja njima) olakava se notacija i za kompozitora i za izvodioca. U prvom stavku prve Beethovenove simfonije: Umjesto Allegro

ALLA MENTE (A mente; Contrappunto alla m talijanski izraz za tehniku improviziranog kontrapunktira] postojeu melodiju, temu, cantus firmus i si. Ta se tehnika ticirala u srednjovjekovnim i renesansnim oblicima vie npr. u -> diskantu gdje se nazivala i discantus supra librum termin A. m., odnosno contrappunto alla mente (ili Contraf ex mente) prihvaen je openito u XVI st. a susree se i Poznati primjer je Contrappunto bestiale alla mente iz III j madrigala Festino nella sera . . . (1608) A. Banchierija. 1. ALLA POLACCA (tal. na poljski nain), naziv za sta ritmu -> poloneze (Beethoven, Rondo a. p. iz Trostrukog ko za klavir, violinu i violonelo op. 56). ALLARGANDO (tal. allargare iriti, rasprostraniti), post usporavanje tempa. Dolazi osobito u velikim zvukovnim ; cijama (namjesto izraza rallentando ili ritardando), gdje U2 giko usporavanje i zvuk postaje intenzivniji. ALLA TURCA (tal. na turski nain). Kao posljedica p nog interesa za Orijent, u drugoj polovici XVIII st. proc evropsku literaturu i muziku turski utjecaji. Pojedini kompc pokuavaju tada, poneto naivno, imitirati izvanjska ob turske muzike. Izraz a. t. odnosi se na kompoziciju esto s bu pratnjom i s jednostavnom ostinatnom harmonijom, pop' njiarske muzike (W. A. Mozart, Finale rondo iz klavirske s u A-duru). ALLA ZINGARESE (tal. na ciganski nain), naziv za i s obiljejima ciganskoga muzikog folklora (J. Brahms, R01 z. iz klavirskog kvarteta u g-molu op. 25). ALLEGRA, Salvatore, talijanski kompozitor (Palermi VII 1898 ). Studirao na Konzervatoriju u Palermu (F. A. Favara). Razvio je ivu aktivnost u razliitim strunim ' enjima.
DJELA. OPERE: Ave Maria, 1934; / viandanti, 1936; // rrndico su grao, 1938 i Romulus, 1952. Osam opereta. Filmska muzika. Orkest komorne kompozicije.

Meutim, u muzikalnom smislu, takt a. b. nije proiren, ve skraen. A. b. je, naime, u dananjoj muzici jedini ostatak iz vre mena kad se tempo odreivao trajanjem nota a ne posebnim ozna kama (npr. allegro, andante itd.). U menzuralnoj notaciji bila je osnovna jedinica tempus nota brevis (tzv. -> integer valor). U XV st. javlja se diminucija, kojom se notna vrijednost skra ivala za polovinu, pa se -> brevis izvodila kao -* semibrevis,

ALLEGRAMENTE (tal. veselo), umjereno brz tempc allegro moderato). ALLEGRETTO (tal. deminutiv od allegro veselo, rad oznaka za tempo prilino promjenljiva znaenja. Ponekad a. gotovo jednako brz tempo kao allegro (npr. L. van Beeth klavirska sonata op. 14, br. 1), dok drugdje ima karakter pc ljivijeg andantea (npr. L. van Beethoven, drugi stavak VII fonije). ALLEGRI, Gregorio, talijanski kompozitor (Rim, 15!: 7. II 1652). God. 159196 zborski djeak, zatim do 1604 tei kapele S. Luigi dei Francesi u Rimu i ujedno uenik brae Na Od 1629 pjeva papinske kapele. Komponirao crkvenu m u polifonikom stile antico i u koncertantnom stilu. Polifo su djela zasiena afektivnim modulacijama i kromatskim p cima sa prizvukom patetike, a u koncertantnima je slobodna tativna deklamacija potcrtana harmonijski bogatom prat generalbasa. U instrumentalnim djelima pojaava izraaj su stavljajui polagane i brze stavke, polifonike i homofone strul A. je u muzikoj historiji poznat najvie po 9-gl. kompc Miserere koja je do 1870 bila redovito na repertoaru Sikst

ALLEGRI ALMEIDA
kapele u Velikom tjednu i nije se smjela prepisivati, odn. umnaati, pod prijetnjom ekskomunikacije. Prema predaji, W. A. Mozart je taj Miserere zabiljeio po sluanju kada je kao 14-godinjak bio u Rimu to, meutim, nije neobino kada se uzme u obzir da je djelo komponirano u tradicionalnoj jednostavnoj tehnici falsobordone.
DJELA. INSTRUMENTALNA : Concertini 02,3,4 voci(2 knj.), 161819; Symphonia a 4 (u Kircherovu djelu Musurgia universalis, 1650); Canzone i simfonije u rkp. CRKVENA : pet misa za 58 glasova; Motetti za 25 glasova '2 knj.), 162021; Motetti za 28 glasova, Magnificat; Te Deum; Miserere Ea 9 glasova; improperije i lamentacije za 4 glasa. NOVA IZD.: nekoliko crkvenih kompozicija i 2 Misererea obj. L. Niederoiever \SReciteil de morceaux de musique ancienne, II, 1843); 9-glasni Miserere obj. F.'Haberl (1936) i dr. LIT.: A. Cametti, La scuola dei pueri cantus di S. Luigi dei Francesi in Roma, RMI, 1915. J- Amann, Allegris Miserere und die Auffiihrungspraxis in der Sixtina (disertacija), Regensburg 1935. K. G. Fellerer, Gregorio Allegri, MGG, I, 1951.

39

ALLEN, sir Hugh Percy, engleski orgulja, dirigent i muziki pedagog (Reading, 23. XII 1869 Oxford, 20. II 1946). Ve 1880 angairan kao crkveni orgulja u Readingu zatim u Cambridgeu, Chichesteru i Londonu. Muzike studije zavrio 1889 u Oxfordu. God. 190118 orgulja New Collegea u Oxfordu i dirigent univerzitetskog zbora s kojim je realizirao velik broj znaaj nih izvedbi vokalne muzike, od Palestrine i Schiitza do suvremenih majstora. Uz to 190720 vodio Bach-Choir u Londonu i organizirao nekoliko muzikih festivala (1914 Bach-Festival; 1922 Oxford-Festival koji je obuhvatio raznovrsnu muziku od narodne pjesme i plesa do simfonijskih djela). God. 191&37 direktor londonskog Royal College of Music i istodobno 191846 profesor muzike na Univerzitetu u Oxfordu. Kao zborovoda, pedagog i organizator odigrao je vanu ulogu u muzikom ivotu Londona i Oxforda.
LIT.: E. J. Dent, studija u asopisu The Music Bulletin, 1923. C. Bailey, Hugh Percy Allen, Oxford 1948. Th. Wood, Portrait of Hugh Percy Allen, Music and Letters, 1950.

ALLEGRI, Lorenzo, talijanski lautist i kompozitor (?, 1573 Firenca, 16. VII 1648). Prema nadimku // Tedesco vjerojatno ie roen u Njemakoj. Od 1604 do smrti bio u slubi na medicejskom dvoru u Firenci. Objavio je Primo libro delle Musiche (1618), zbirku kompozicija nastalih za potrebe dvorskih sveanosti. To djelo sadri osam serija instrumentalnih plesova za 5 ili 6 neodreenih instrumenata i seriju plesnih pjesama (za 16 glasova). Mlegrijevi plesni stavci srodni su uobiajenim njemakim plesovima onog vremena (pavane, gagliarde, correnti). Njegove gavotte i anaries idu medu najstarije poznate plesove toga naslova.
LIT.: A. Solerti, Muica, balio e drammatica alla Corte medicea dal 1600 il 1637, Firenze 1905. F. Ghisi, Ballet Entertainments in Pitti Palae, Florence [6081625, MQ, 1949. B. Paumgartner, Lorenzo Allegri, MGG, 1951. H. Beck, Lorenzo Allegris Primo libro delle Musiche, AFMW, 1965.

ALLEN, Paul Hastings, ameriki kompozitor (Hyde Park, Massachusetts, 28. XI 1883 Boston, 28. IX 1952). Do 1903 studirao na Univerzitetu u Harvardu, zatim u Firenci. Vrativi se 1920 u SAD nastanio se u Bostonu.
DJELA: Pilgrim Symphony, 1910; Dans la nuit za komorni orkestar. Komorna i klavirska muzika. DRAMSKA. Dvanaest opera (veinom na talijanski tekst); 11 fUtro, 1912; Milda, 1913; O'Munasterio, 1913; Uultimo dei Mohicani, 1916; Cleopatra, 1921; La piccola Figaro, 1931. Zborovi; oko 250 solopjesama.

ALLEGRO (kratica Allo; tal. veselo, radosno), 1. jedna od najstarijih osnovnih oznaka za brz tempo. Pojam allegra nije bio uvijek isti. U XVII i XVIII st. a. je vie oznaavao karakter itavka. Dananji a. kao oznaka za tempo bri je od Bachova ili Mozartova allegra. Izraz allegrissimo (to je bre mogue) upotrebljava se veoma rijetko; veinom se zamjenjuje oznakom - presto. 2. Izraz a. oznauje i cijeli prvi, a i posljednji stavak klasine simfonije ili sonate (tzv. sonatni allegro), iako oznaka za tempo tih stavaka moe biti presto, vivo, allegro moderato itd. J. As. ALLEMANDE (franc. i njem.; engl. almand, almain, tal. alemanda), 1. plesni i instrumentalni oblik XVIXVIII st., u 2/4 ili 4/4 mjeri, s kratkim uzmahom, umjerena, gotovo polagana tempa; sastoji se obino od dva dijela. Naziv upuuje na njemako podrijetlo, ali se a. kao drutveni, dvorski ples javlja prije u drugim zemljama; oko 1550 susree se istodobno u francuskim i nizozemskim zbirkama za lutnju te kod engleskih virginalista (kao stilizirana plesna kompozicija). Od Engleza su stilizirani a. preuzeli oko 1600 njemaki kompozitori (Schein, Scheidt i dr.). U prvoj polovini XVII st. a. se proirio i, kao instrumentalni oblik, postao sastavni dio barokne suite (najee prvi stavak), partite te oko 1660 talijanske sonate da camera. U stiliziranom obliku [npr. kod J. S. Bacha) a. se sastoji od dvije (obino proirene) reenice, od kojih prva skree prema tonalitetu dominante, odnosno paralelnog dura kod stavaka u molu. Potkraj prve polovine XVIII st. openito iezava iz kompozicijske prakse (a znatno prije i iz plesne dvorane).
H. Purcell

ALLENDE SARN, Pedro Humberto, ilenski kompozitor i muziki pedagog (Santiago de Chile, 29. VI 1885 16. VIII ! 959)' Violinu i kompoziciju studirao na Conservatorio Nacional de Muica u Santiagu. Na istom je zavodu 190845 profesor harmonije i kompozicije. A. je prvi ilenski kompozitor, koji se slui suvremenim izraajnim sredstvima, i prvi zastupnik nacionalnog pravca u ilenskoj muzici.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija (nedovrena), 1910; simfonijske pjesme La voz de las calles, 1920 i Escenas campesinas chilenas, 1913 (revidirano 1930); Concerto sinfonico za violonelo, 1915; koncert za violinu, 1940; Concerto sinfonico za klavir, 1945; uvertira, 1904. KOMORNA: Quartetto in modo dorico, 1945; gudaki kvartet, 1947; fuga za kvintet, 1940. KLAVIRSKA: dvije sonate, 1906 i 1909; 12 Tonadas de cardcter popular chileno, 191822; 10 etida, 1929. Djeja opereta .La Cenicienta, 1948. VOKALNA : Oda a Espana za bariton i zbor, 1922; La despedida za 2 soprana, kontra-alt i orkestar, 1933; zborovi; oko 25 solo-pjesma. Napisao Metodo original de iniciacion musical, 1937LIT.: N. Slonimsky, Humberto Allende, First Modernist of Chile, Musical America, 1942. Pedro Humberto Allende, Compositores de America, Washington 1956. A. Letelier, Pedro Humberto Allende ,Revista musical chilena, 1960.

nJ n
7 JU

J.B. Lully

7 I

2. njemaki drutveni ples (sinonim Deutscher Tanz) u 3/4 taktu, slian brzom valceru (ili austrijskom landleru). Rairen do najnovijeg doba u junoj Njemakoj (Schvvaben) i vicarskoj a u XIX st. i u ekoj.
LIT.: E. Mohr, Die Allemande, eine Untersuchung ihrer Entwicklung von den Anfangen bis zu Bach und Handel, Ziirich 1932. A. Anders, Untersuchungen iiber Allemande als Volksliedtvp des 16. Jahrhunderts (disertacija), Frankfurt am Main, 1940. E. H. Meyer, Allemande, MGG, I, 1951. M. Ca.

ALLIN, Norman, engleski pjeva, bas (Aschton Uiider Lyne, Lancashire, 19. XI 1884 ). Pjevanje uio na Royal College of Music u Manchesteru (j. Acton). Debitirao 1916 u londonskom Aldzvich Theatru; stekao reputaciju kreacijom Gurnemanza (Wagner, Parsifal), 1919, u kazalitu Covent Garden. Poslije toga nastupao s podjednakim uspjehom kao operni i koncertni pjeva; osobito je bio cijenjen kao interpret basovskih uloga u operama Wagnera i Mozarta (Bartolo u Le Nozze di Figaro, Sarastro u Die Zauberflote). Jedan je od utemeljitelja British National Opera Company (1922). Drao je katedru za pjevanje na Royal Academy of Music u Londonu. ALL'ONGARESE (tal. na madarski nain, madarski; dananji bi pravilan oblik bio all'ungherese), oznaka kojom je kompozitor (osobito u starijoj muzici) elio istai da djelo, odn. stavak, sadrava elemente karakteristine za madarsku muziku: rapsodinost, naglaenu primjenu sinkopa, oponaanje i drugih obi ljeja melodike i ritmike madarskoga varokog folklora, koji je, za starije muziare, jedini predstavljao madarsku nacionalnu muziku. ALL'OTTAVA (tal. ottava oktava). Note uz koje se nalazi oznaka a. o. izvode se za oktavu vie ili nie nego to su pisane, prema tome da li znak 8 va stoji iznad ili ispod note (8 va bassa 8va nie, 8va sopra 8va vie). Vie nota koje treba izvesti a. o. ozna uje se 8va---------------. ALME, VValdemar, norveki pijanist, orgulja i pedagog (Oslo, 10. I 1890 ). Studirao na konzervatoriju Lindeman u Oslu. Nakon prvog koncerta 1908, usavravao se u Berlinu (R. Tobias, L. Schrattenholz, K. H. Barth). God. 191617 predavao na konzervatoriju Klindworth-Scharwenka u Berlinu i 191921 na Muzikom institutu u Helsinkiju; 192135 bio je orgulja crkve sv. Paula u Oslu. Koncertirao je u Njemakoj, Francuskoj, Finskoj i Skandinavskim zemljama. ALMEIDA, Francisco Antonio d', portugalski kompozitor XVIII st. Uio u Rimu. Njegova opera La pazienza di Socrate (Lisabon 1733) smatra se prvom portugalskom operom.
DJELA. Opere: Guiditta, 1726 (izvedena u Rimu); La pazienza di Socrate, 17331 La Pinta pazza, 1735; komina opera La spinalba, 1739. Serenade Le

40

ALMEIDA ALPSKA MUZIKA

virtii triomfanti, 1738; i VIppolito, 1752. Oratoriji II pentimento di Davide, 1722 i Giuditta, 1726. Crkvene kompozicije (psalmi, moteti). LIT.: J. Subira, Francisco Antonio d'Almeida, MGG, I, 1951.

ALMEIDA, Laurindo, brazilski gitarist (Sao Paolo, 2. IX 1917 ). God. 193946 vodio vlastiti orkestar u Rio de Janeiru, od 1947 lan ansambla S. Kentonau SAD. Djeluje u Hollywoodu. Jedan od najveih gitarista jazza, izgradio je vlastiti stil koji se temelji na crnakim elementima i starim panjolskim plesovima. ALMEIDA, Renato, brazilski muzikolog (S. Antonio de Jesiis, Baia, 6. XII 1895 ). U Rio de Janeiru diplomirao pravo. A. je najbolji poznavalac brazilske narodne muzike. God. 1954 organizirao internacionalni kongres folklorista u Sao Paolu.
Relevo, 1917; Fausta, Ensaio sobre o problema do ser, 1922;

ALMENRADER, Karl, njemaki fagotist i graditelj fagota (Ronsdorf kod Diisseldorfa, 3. X 1786 Biebrich, 14. IX 1843). Kao fagotist bio je samouk. Muziku teoriju uio je u Kolnu kod B. Kleina. Ondje je 181012 predavao na muzikoj koli. Bio je zatim lan kazalinog orkestra (182114) i dirigent vojne muzike (181516) u Frankfurtu te fagotist kazalinog orkestra (181720) u Mainzu. Vrativi se u Koln otvorio je 1820 tvornicu fagota. Od 1822 lan je dvorskoga orkestra u Biebrichu. God. 1831 ute meljio sa F. A. Heckelom radionicu fagota u Mainzu. A. je znatno usavrio izgradnju fagota. Napisao je Abhandlung iiber die Verbesserung des Fagotts (1820) i kolu za fagot (1841), a komponirao je koncerte i fantazije za fagot i orkestar, gudaki kvartet, solo-pjesme i dr. ALNAES, Eyvind, norveki orgulja, kompozitor i dirigent (Fredrikstad, 29. IV 1872 Oslo, 24. XII 1932). Muziku uio u Oslu (I. Holter), 189295 na Konzervatoriju u Leipzigu (K. Reinecke), kasnije u Berlinu. God. 18951907 orgulja u Drammenu, zatim u Oslu. Djelovao je i kao zborovoa.
DJELA: dvije simfonije > u c-molu, 1898 i u D-duru, 1923. Koncert za klavir, 1913; simfonijske varijacije, 1898. Klavirske kompozicije. Zborovi; solo-pjesme. Izdao Norges Melodier (4 sv.), 1922.

ALNAR, Hasan Ferid, turski dirigent i kompozitor (Istanbul, 11. III 1906 ). Kao 12-godinji djeak poznati svira turskog nacionalnog instrumenta kanun, poslije lan koncertnog udruenja Daruttalim-i musiki. God. 192732 studirao na Muzikoj akademiji u Beu (J. Marx, O. Kabasta). Po povratku u Istanbul bio je kazalini dirigent i nastavnik na Konzervatoriju, 1936 dirigent filharmonijskog orkestra, a 193646 profesor Dravnog konzervatorija, zatim profesor Konzervatorija i direktor Opere u Ankari. Njegove rane kompozicije nose znaajke turskog muzikog folklora; kasnije se sve vie slui suvremenim muzikim govorom.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za violonelo, 1943; koncert za kanun i gudaki orkestar, 194445; Suite turca, 1930; Suite Istanbul, 193738; Ouverture romantica, 1932; preludij i dva plesa, 1935. Gudaki kvartet 1933; klavirski trio, 1929; suita za violinu i klavir, 1930. Klavirske kompozicije. DRAMSKA : muziki igrokazi Pjesma Valove, 1932 i Sari Zeybek, 1933; scenska muzika za Goetheovu dramu Faust, 1946. Filmska muzika. VOKALNA: tri narodne pjesme za sopran i orkestar, 1948; zborovi; solo-pjesme.

JODLANJE. Sammlung von Schzveizer-Kuhreihen und V'olksliedern. Be:

ALONSO LPEZ, Francisco, panjolski kompozitor (Granada, 9. V 1887 Madrid, 18. V 1948). Zavrivi studij muzike u Granadi, tamo bio zborovoa katedrale te dirigent filharmonije koju je i osnovao. Komponirao je vie od 120 muziko-scenskih djela, veinom zarzuela koje su postigle veliki uspjeh (Da Madrid al Infierno ; El Oficial de la Guardia ; La Nina de les planchas; Las Corsarias ; Pasodoble de la bandera ; Un Pitillo y mi mujer). ALPAERTS, Flor, belgijski kompozitor i dirigent (Antwerpen, 12. IX 1876 5. X 1954). Studirao na Konzervatoriju u Antwerpenu (K. Blockx, P. Benoit, E. Keurvels). Na istom je Konzervatoriju od 1903 nastavnik solfeggia, 1908 ef katedre za zborno pjevanje, 1924 profesor kontrapunkta i fuge, a 193341 direktor. Uz to je 191951 vodio simfonijske koncerte Antwerpenskog zoolokog drutva. Kao dirigent gostovao po Belgiji, Francuskoj, u Londonu, Varavi i dr. Kao kompozitor izraziti je flamanski predstavnik impresionizma.
DJELA. ORKESTRALNA: Lsntesympkonie, 1907. Simfonijske pjesme: Psyche, 1901; Herleving, 1904; Cyrus, 1905, Pallieter, 1924; Thijl Uilenspiegel, 1927; Avondindruck, 1928 i Zomeridylle, 1928. Violinski koncert, 1948; Symphonische Gedichte za flautu i orkestar, 1903 ; suita James Ensor i dr. KOMORNA : etiri gudaka kvarteta; Avondmuziek za 8 duhaa i dr. Klavirske kompozicije. DRAMSKA: opera Chylock 1913. Scenska muzika: Oedipus Rex (Sofoklo); Cymbeline (.Shakespeare); Salome (O. Wilde); Die versunkene Glocke (G. Hauptmann); De Ring van Gyges (A. Monet) i dr. VOKALNA. Kantate: Het schoner Vaderland, Lof aan de Kunst i dr.; Kinderlisderen, 4 sv. za zbor; belgijska nacionalna himna; oko 40 solo-pjesama. Instruktivno djelo: Muzieklezen en Zingen: Volledige Studie der 7 Sleutels, 5 sv., 1918. LIT.: A. Corbet i dr., Flor Alpaerts, Antwerpen 1941.

ALPSKA MUZIKA, puka muzika stanovnika Alpa koja se u izvornim oblicima ponajvie sauvala na njemakom jezinom podruju Istonih Alpa, a u manjoj mjeri kod ostalih etnikih

grupa koje ive u Alpama (Romani, Retoromani, Slaveni), rija alpske muzike svojevrsna je i ne moe se ukljuiti u uot periodizaciju ope muzike povijesti niti pratiti kontir jer sve do XIX st. ima veoma malo pismenih izvora. Stoga s rijski prikaz temelji uglavnom na istraivanju i prou nasljea, metodama komparativne muzikologije. A. m. je prvotno bila pastirska muzika, koja se stvarala i r u prirodi, a prenosila usmenom predajom. Mnoge naslijede: potjeu iz najstarijih vremena. Razvile su se iz prvobitnih ( tarnih, uglavnom asimetrinih oblika pjevanja i stvaranja zvi zanih uz radne procese, pogansko vjerovanje i magine obrede razliite pjevane ili recitacijske formule dozivanja stada (A Almschrei), zatim molitvena zazivanja, pastirske jubilacije iki oblici pjesama. Molitvena zazivanja, u obliku slobodn stihova poput litanija, izvodila su se gdjekad doslovnim pc njem odreenih tonova, a gdjekad variranjem dvodjelnih dijskih obrazaca nalik na pjesmu. Pastirske jubilacije pastorales) javljale su se raznolino: kao signalizacija, klic ijujukanje (Juchzer, Juchizer) koje s visokog, glasnog pc tona pada na pojedine vie ili manje odreene stupnjeve: u obliku melizmatskih, ritmiki asimetrinih jubilacija k srodne crkvenim jubilacijama to upuuje na dosad neisi korijene korala. Jubilacijama iz ranog doba pripada i jo to je pjevanje u slogovima bez rijei sa estim i naglim iz vanjem grudnog i falsetnog registra; rairena podvrsta je j< u velikim intervalima (kvarta, seksta, decima) i irokoi ponu. Meu arhaikim oblicima pjesama iz alpskog mt nasljea izdvajaju se: retoromanska Margaretska pjesma melodija slina glavnom napjevu molitvenog zazivanja;, praoblici melodija poskonice (Schnaderhupfl) i pojedini' napjevi. Iz poganskog obreda vabljenja stoke potekla je p vrsta pastirske pjesme, Kuhreigen ili Kuhreihen (franc. Rc vaches) koja se sastoji od tri dijela: polaganog s tercnim zavr srednjeg brzog s kratkim motivima i zavrnog (veinom na i Ova se pjesma javlja u razliitim verzijama: kao doziv stac strofna pjesma epskog karaktera, u ritmiki slobodnom matskom obliku (sa slogovima rijei Loba ili Kuh kao sred izrazom), u instrumentalnoj verziji itd. U velekoj vi<

razvila se kasnije u drutvenu igru pripovjedalako-pje' anra. Od instrumenata rasprostranjeni su od davnine -> rog, zatim almaj, zvona, praporci i obini kravlji rog. Pr su alpske instrumentalne muzike, raznovrsni signali, pr melodika tro zvuka, te iroko razmahani, ivahni, ritmiki sk pastirski napjevi (instrumentalna protutea melizmatskog jub kasnije se instrumentalno izvode i razliiti plesovi, napjevi p; Kuhreigen itd. Razliite vrste imaju dijelom zajednike fc i stilska obiljeja: ranu pojavu durskog tonaliteta (Ut-m svojevrsne zavrne portamente, varijabilne i neutralne stu] (osobito terca, kvarta i vodica); nadalje tragove arhaikih melodike trozvuka i fanfara i djelomice istih oblika vi< kakvi su se sauvali i u drugim pastirskim kulturama (npr. na kau) bordun, ostinato, paralelni pomaci, harmoniko su, itd. Od davnine se odrala praksa stvaranja posebnih z\ boja, npr. pritiskivanjem ruke na grkljan (pri jodlanju) ili ni Muziki ivot alpskih pastira potkraj IV st. osvjetljavaju berke kronike svetaca (Acta sanctorum 29. V): pjevalo se \

ALPSKA MUZIKA ALT

esijama i obilascima polja, u dokolici i osami, pri drutvenim satancima i vjerskim obredima, kod igara i natjecanja. Pastiri su se atjecali u pjevanju, sviranju i improvizaciji. Najznaajnije su die tzv. Alpske sveanosti. Ta rana pastirska muzika bila je asnovana na pokretljivosti i irini prostora u kojemu je zvuei odjekujui izraavala ivotnu prirodnost, entuzijastiki osjeaj isine, irine i daljine, ali i tjeskobu i grozu pred bregovima punim ajna i opasnosti. Ali ova na izgled jednostavna, primitivna luzika traila je pri izvoenju neobinu, artistiku vjetinu. 'romjene socijalnih i idejnih temelja alpske muzike izmjenile su toku vremena i njezin prvobitan, izrazito pastirski karakter, 'radicija te muzike odrala se dobrim dijelom do u XVIII st., u pojedinostima jo i dulje, ali preteno izmijenjena. Sve intenivniji razvoj muzikog ivota u samostanima, dvorcima, selima gradovima na obroncima Alpa zahvatio je i alpsku muziku koja, oprimajui lokalna obiljeja, postaje ogrankom raznolinih najdnih muzika. Tradicionalni izraz mijenja se ponajvie u duhu apadnjake muzike: stupnjevi postaju normirani, prevladavaju urtonalitet i akordika melodika, vieglasje je pravilno, napjevi obivaju simetrinu formu pjesme s plesnom, periodinom ritlikom, jubilacije se izvode s tekstom (poput sekvence Alleluja). od utjecajem crkve dolazi do razdvajanja na duhovnu i svjetovnu : eru to je izmijenilo smisao nekadanje pastirske muzike; liena lagije, poganskih obiaja i demonskog karaktera ona postaje laza, vedrija, naivno profanija. Pjeva se iz iste ivotne radosti, i zabavu. S vremenom su se oblikovali razliiti pokrajinski ijalekti alpske muzike: tirolski, bavarski, tajerski itd. Osobito su oljive suprotnosti izmeu alemanskog i tajerskog-bavarskog ;raza. vicarska a. m., ograniena na pastirske predjele, zadrala ii, arhaiki pastirski stil; ona je linearnija, oporija, odreenija, olje se sauvao stari oblik melizmatskih jubilacija, prevladava ojedinano jodlanje ili pak jodlanje koje je zvukovno jasno odvono od zbora. Nasuprot tome, u bavarsko-austrijskim predjelima, astirska se muzika vie mijea sa seoskom, pa na taj nain prouktivnije dalje razvija naslijeene oblike i iri se u susjedne krave (Slovenija). U alpskoj muzici ovih krajeva prevladao je kaikter plesnog ritma i sklonost melodici rastavljenih akorda sa :stim skokovima. U XVIII st., u doba procvata austrijske umjetnike, te austrijro-bavarske narodne muzike, a. m. utjee na formiranje njihova jecifinog stila, a i sama stjee nova obiljeja. Tako se npr. u ainim pastirskim pjesmama i igrama, koje dijelom vuku kojen iz izvornih pastirskih plesova i pjesama, javljaju obredni apjevi iz ranog doba i iz srednjeg vijeka. Alpska muzika tradicija jzire se i u karakteristinim pukim plesovima u trodijelnom tak1, obuhvaenim zajednikim imenom Landler (Landla, Steirer, chuhplattler); napjevi i pokreti tih plesova podudaraju se mjestilice sa starim narodnim plesovima, npr. s pastirskim Kuhreigenom. opularna austrijsko-bavarska poskonica Schnaderhiipfl ima ta-)er korijene u alpskoj tradiciji. Istodobno se u okvire novoga ila ukljuuju stare vrste alpskih predjela; jodlanje poprima oblik iesme u trodobnom taktu landlera i izvodi se veinom vie-asno, djelomice kao stacionarna igra zvukova rastavljenog akorda . estim velikim skokovima (npr. c 2 fis). Posebni su tipovi: idlerlie, kod kojega se izmjenjuju tekst i slogovi, Jodlerkanon Nacheinand), Schnadahiipfljodler, Andachtsjodler i dr. Oblikuje i nova vrsta tzv. Alpske pjesme, koja pjeva o ivotu pastira, vaca, drvosjea i o ljepotama prirode, ali za razliku od ranije, vorne radne pjesme ona ne odraava neposredno prirodu nei je slika. Novi stil se proirio i na susjedne zemlje, na Sloveju i na vicarsku gdje se prihvaaju ili stvaraju novi oblici poalnice, jodlerske pjesme i poskonice. Uporedo s odumiranjem pastirskog naina ivota nestalo je rotne podloge arhaikog pastirskog muzikog izraza. Poslije zdoblja procvata, bavarsko-austrijska narodna muzika takoer :ezava. Napjevi i forme iz toga doba sauvali su se do danas mnogim predjelima (npr. Salzkammergut), ali stil se dalje raralaki ne izgrauje. Propadanje izvorne alpske muzike, od VIII st. nadalje, izazvali su i mnogobrojni izvanjski imbenici: dustrijalizacija, priliv stranaca, uvoz novih instrumenata i pollarne zabavne muzike, |irenje patriotskih i prosvjetiteljskih esama. Osnivaju se i mnogobrojna puka pjevaka drutva sobito u vicarskoj) koja presauje narodnu muziku u okvire aanskog koncerta. Nastaju umjetnike pjesme u tobonjem irodnom stilu, sentimentalnog karaktera po uzoru na lagere, malo ih je, koje su bliske izvornoj alpskoj muzici (npr. pjesme Hubera). Na prijelazu u XX st. poelo se temeljitije istraivati sakupljati ostatke alpske muzike, a javljaju se i nastojanja za ezinom obnovom; propagira se irenje iste izvorne puke esme, izdaje se itav niz pjesmarica, organiziraju puki koncerti, lklorne sveanosti itd.
ALPSKI ROG

41

LIT.: H. Szadrowsky, Die Musik und die tonerzeugenden Instrumente der Alpenbewohner, Jahrbuch des Schweizer Alpenclubs, 186768, IV. J. Pommer, Dber das alplerische Volkslied und wie man es findet, Wien 1907. R. Hohenemser, Ober die Volksmusik in den deutschen Alpenlandern, SBIMG, 190910, XI. E. M. v. Hornbostel, Die Entstehung des Jodelns, Basei 1924. M. F. Bukofzer, Magie und Technik in der Alpenmusik, Schweizer Annalen, 193536, I. Isti, Zur Erklarung des Lobetanz durch die Schweizerische Volksmusik, Schweizeriscb.es Archiv fiir Volkskunde, 193738, 36. Ch. Caminada, Das rhatoromanische St. Margarethalied, ibid. W. Sichardt, Die Alpenlandischen Jodler und der Ursprung des Jodelns, Berlin 1939. F. Frauchiger, The Swiss Kuhreigen, The Journal of American Folklore, 1941, 54. L. Schmidt, Die kulturgeschichtlichen Grundlagen des Volksgesanges in Osterreich, Schweizerisches Archiv fiir Volkskunde, 1948, 45. W. Wiora, Zur Friihgeschichte der Musik in den Alpenlandern, Basel 1949. Isti, Alpenmusik, MGG, I, 1951. W. Danckert, Hirtenmusik, AFMW, 1956, XIII. K. M. Klier, Volkstiimliche Musikinstrumente in den Alpen, Kassel 1956. C. A. Moberg, Kuhreihen Lobetanz und Galder, u spomenici In memoriam J. Handschin, Strasbourg 1962. I. A.

ALPSKI ROG, prastari primitivni duhaki instrument pastira u Alpama; slui za davanje signala na vee udaljenosti i za izvoenje jednostavnih melodija. A. r. ima ravnu ili svinutu koninu cijev, dugu do 4 m, a napravljen je od kore drva (obino breze), koja je povezana likom; usnik je ako postoji od tvrda drveta. Na rogu se mogu izvoditi samo prirodni tonovi. Slini instrumenti nalaze se i u Skandinavskim zemljama, u Poljskoj i Rumunjskoj a upotrebljavaju ih takoer i junoameriki Indijanci te drugi primitivni narodi (sa Celebesa i Himalaje).
LIT.: H. Szadrowsky, Die Muzik und die tonerzeugenden Instrumente der Alpenbevvohner, Jahrbuch des Schweizer Alpenclubs, 186768. W. Wiora, Alpenmusik, MGG, I, 1951. A. Pfleger, Das schweizer Alphorn in den Hochvogesen, Schweizerisches Archiv fiir Volkskunde, 1953. K. M. Klier, Volkstiimliche Musikinstrumente in den Alpen, Kassel 1956. K. Ko.

AL ROVESCIO (tal. obrnuto, naopako), talijanski izraz za -> raje kretanje, tj. za izlaganje jedne teme natrake, od njezinog posljednjeg tona prema prvome. Zanimljiv je primjer sonata za violinu i klavir br. 4 J. Havdna sa stavkom Menuetto al Rovescio koji se kod repeticije izvodi itav tehnikom rajeg kretanja od kraja prema poetku. AL SEGNO (tal. do znaka), oznaka koja upuuje da odreeni odsjek treba ponoviti do naznaenog mjesta, koje je najee obiljeeno znakom #. Iza toga znaka esto se prelazi na Codu (D. C. e poi Coda). ALSINA, Carlos, brazilski pijanist i kompozitor (Buenos Aires, 19. II 1941 ). Kao pijanist koncertirao ve od 1948 u Junoj Americi, Francuskoj i Njemakoj. God. 1959 utemeljio Agrupacio'n Nueva Muica i zatim studirao elektroakustiku i elektroniku na Univerzitetu u Buenos Airesu. Od 1964 lan je grupe Artiste-in-Residence u Berlinu. Tamo je uio' kod L. Berija.
DJELA (izbor): Oratorio za 3 solista, 4 glumca i 3 male skupine instrumenata, 1964; 3 stavka za 13 skupina gudaa, 1964; Funktionen za komorni sastav, 1965; Text, muzika scena za trombon, 3 udaraljke i mjeoviti zbor, 1966; Text II za 5 solista i glas s pojaalom, 1966; Trio za violonelo, trombon i udaraljke, 1968; Sympton za orkestar, 1969.

ALSLEBEN, Julius, njemaki pisac, pijanist, kompozitor i pedagog (Berlin, 24. III 1832 8. XII 1894). Uenik F. Zecha i S. Dehna. Koncertni pijanist, kasnije nastavnik klavira u Berlinu (od 1872 profesor). Od 1874 ureivao asopis Harmonie. Bio je predsjednik berlinskog Tonkunstlervereina i Drutva muzikih nastavnika, kojemu je i suosniva (1879).
DJELA. SPISI: Vorlesungen iiber Musikgeschichte, 1862; Kleines Tonkiinstlerlexikon, 1864; Ober die Entzoicklung des Klavierspieh, 1870; Licht- und Wendepunkte in der Entzvicklung der Musik, 1880. Uvertire i marevi za orkestar. Klavirske kompozicije. Pjesme. Requiemi za 6-gl. i 8-gl. zborove; misa.

ALT (lat. altus visok; engl. i tal. contralto, franc. haute-contre), i; dubok enski ili djeji glas u normalnom opsegu od a do e%,

42

ALT ALTES
NOVA IZD.: tri stavka obj. C. v. Winterfeld (Der evangelische Kirch 1845; 14 stavaka obj. L. Schoeberlein i Fr. Riegel Schatz des liturgisc und Gemeindegesangs, 186872; intradc obj. H. Erdlen i E. Rabs LIT.: A. Auberlen, Michael Altenburg, 15841640. Ein Beitrag Biographie, MFM, 1879. L. Meinecke, Michael Altenburg. Eii zur Geschichte der evangelischen Kirchenmusik, SBIMG, 19030 Kitzig, Gustav Adolf, Jacobus Fabricius und Michael Altenburg, die dre des Liedes Verzage nicht, du Hauflein klein, Gottingen 1935. , Michael Altenburg, MGG, I, 1951.

a u iznimnom od e ili d do h? ili /". enski alt srodan je mezzosopranu ali tamnije boje i pastozniji. Naziv a. javlja se prvi put oko 1450, kada se u polifonikoj muzici prelo sa troglasja na etveroglasje, pa se contratenor razdvojio na contratenor altus i contratenor bassus; a. (ili vox alta) notirao se u C-kljuu, a izvodili su ga muki glasovi djelomice grudnim, djelomice falsetnim registrom u opsegu od c do c1. Ova praksa nastala je zbog toga to enama nije bilo doputeno da pjevaju u crkvi. Za razliku od kastrata muki altisti nazivali su se u Italiji esto tenorini, a od 1562 i alti naturali. U 4-glasnom stavku a. se, u doba renesanse, komponirao kao posljednji glas (dionica), i u imitaciji je najee nastupao posljednji. Taj se redoslijed naputa u doba baroka kada dolazi do tenje za izjednaenjem glasova pa a. esto dobiva funkciju akordikog popunjenja muzikog tkiva. Meutim, praksa izvoenja altovskih partija s mukim pjevaima falsetistima odrala se sve do XIX st., a mjestimice i dulje; u engleskim katedralnim zborovima altovske partije i danas pjevaju mukarci. U operi, enski alt kao solistika partija dobiva vaniju ulogu u XIX st. Ranije je prilino bogato zastupan npr. kod Handela dok se u Mozartovim operama gotovo i ne javlja. Posebnu vrstu dramatskog alta stvorili su Wagner (Ortrud, Erda, Fricka), Verdi (Amneris, Lady Macbeth) , R. Strauss (Klytamnestra) i SaintSaens (Dalila). Partije dramatskog alta redovito imaju veoma proiren opseg u visinu tako da se podudaraju sa mezzosopranskim. Openito se u muzici XIX st. ne mogu povui posve otre granice izmeu alta i mezzosoprana (Carmen). 2. U instrumentariju, altovski instrument (all-klarinet, alt-horn, alt-saksofon itd.), predstavlja onaj tip pojedine instrumentalne vrste koji odgovara altovskom registru ljudskoga glasa. Obino su altovski instrumenti ugoeni za kvartu ili kvintu nie od odgovarajueg normalnog instrumenta. Praksa gradnje altovskih instrumenata uvedena je u XVI st. kada je svaka instrumentalna vrsta imala i svoju altovsku varijantu (npr. alt-viola da gamba, alt-blokflauta, alt-pozauna). Mnogi od tih instrumenata izali su iz prakse u XVII st. Altovski ugoeni oblici zastupani su posebice u porodicama limenih duhaa, koji su izgraeni u XIX st. kao to su saksofon, krilnica i dr.
LIT.: G. E. Stubbs, The Adult Male Alto or Countertenor, 1908. F. Habock, Die Gesangskunst der Kastraten, Wicn 1923. Al Kunath, Die Charakterologie der stimmlichen Einheiten in der Oper, ZFMW, 192526. F. Hamel, Die Schwankungen des Stimmtones, Deutsche Musikkultur, 1 A 1944, 12. K. Gudetvill, Alt, MGG, I, 1951- -

ALTERACIJA, 1. kromatska promjena nekog ljes tona, npr. / u fis (u C-duru) ili e u es (u G-duru). A. mo; melodijsko ili harmonijsko znaenje. Npr., u fragment stavka Beethovenove VII simfonije ton ds ima izrazito me ulogu:

Prvi akord Wagnerove opere Tristan und Isolde pre alterirani etvorozvuk II stupnja u a-molu (povieni te

U klasinoj i romantinoj harmoniji alterirali su se u 2, 4, 6. i 7. ton skale. Povieni (alterirani) tonovi imaju iju da se rjeavaju uzlazno, a snieni silazno:

ALTA (vjerojatno od talijanskog alta muica), u XV st. naziv za ansambl duhakih instrumenata (calamus, bombarda i trombon). Javlja se oko 1450 na burgundskom dvoru, kao ansambl za plesnu muziku, kasnije se udomaio u svima veim evropskim centrima. A. u panjolskoj zbirci Cancionero Musical del Palacio jedini je dosad poznati primjer ove vrste iz doba menzuralne muzike. Neka obiljeja alte sauvale su se do danas u cobli, pukom plesnom orkestru Katalonije, u kojem je najznaajniji instrument tenor calamus.
LIT.: F. Blume, Studien zur Vorgeschichte der Orchestersuite im XV und XVI Jahrhundert, Leipzig 1925. - E. Hertzmann, Studien zur Basse danse im XV Jahrhundert mit besonderer Berucksichtigung des Briisseler Manuskripts, ZFMW, 192829. J. Marix, Histoire de la musique et des musiciens de la Cour de Bourgogne sous le regne de Philippe le Bon, 1939. H. Angles, La muica en la Corte de los Reyes Catolicos, Monumentos de la Muica Espafiola, I, 1941. H. Besseler, Catalonische Cobla und Alta-Tanzkapelle, 1949- Isti, Die Entstehung der Posaune, AML, 1949, 21. Isti, Alta, MGG, I, 1951. M. Kun.

ALTENBURG, Johann Ernst, njemaki trublja, orgulja i kompozitor (Weissenfels, 15. VI 1734 Bitterfeld, 14. V 1801). Sin trubljaa Johanna Kaspara, uio kod J. Ch. Altnikola u Naumburgu. Kao trublja sudjelovao u Sedmogodinjem ratu. Od 1767 orgulja u Halleu i od 1679 do smrti u Bitterfeldu. A. je autor prvoga prirunika za trublju i za timpane (Versuch einer Anleitung zur heroisch-musikalischen Trompeter- und Paukerkunst, 1795; novo izd. Dresden 1911). Komponirao je djela za 2, 4, 6 i 8 trublji, koncert za 7 trublji i timpane te 6 sonata za embalo (obj. 1783, kasnije izgubljene).
LIT.: A. Werner, Die thiiringer Musikerfamilie Altenburg, SBIMG, 190506. Isti, Johann Ernst Altenburg, ZFMW, 193233. W. Ehmann, Johann Ernst Alternburg, MGG, I, 1951.

ALTENBURG, Michael, njemaki kompozitor (Alach kraj Erfurta, 27. V 1584 Erfurt, 12. II 1640). Sveenik u razliitim seoskim upama, od 1638 u Erfurtu. Homofono je obraivao protestantske koralne napjeve, komponirao crkvene pjesme i motete, ali nije primjenjivao tehniku generalbasa.
DJELA: Das 53. Kap. des Jesaia (6-gl.), 1608; Adams hochzeitliche Freude (6gl.), 1613; Gaudium Christianum (6knj. ;5 8gl.) djelomino uz instrumentalnu pratnju, 1617; 55. psalam (6-gl.), 1618; Hochzeitliche musikalische Freude (912 gl.) uz instrumentalnu pratnju, 1620; Liebliche undzierliche Intraden(6-gl.) uz instrumentalnu pratnju, 1620; Cantiones de adventu (58 gl.), 1620; Christliche Kirchen- und Hausgesdnge (3 knj.; 58 gl.), 1621; Festgesdnge (59 gl), 1621; Musikalische VVeihnachts- undNeujahrs -Zierde',49 gl.), 1621; Musikalische Fest-Zierde (514 gl.), 1622.

Za razliku od modulacije, alterirani ton i alterirani ostaju u osnovnom tonalitetu. Ipak je a. s obzirom na stranost akorda jedno od snanih harmonijskih sreds modulaciju. 2. U menzurnoj notaciji a. znai udvostruenje druge 0 nota jednake vrijednosti (dvije breves, semibreves, minimc posebnim uvjetima, a ovise 0 notama koje ih okruuju. ] ALTERIRANI AKORDI sadravaju jedan ili vie stranih ljestvici onoga tonaliteta, unutar kojega se po (-* Alteracija). Takvi su strani tonovi nuno kromatska ods od odreenog tonaliteta. Oni su alterirani. U odreenom to imaju ulogu umjetnih vodica, pa stoga izazivaju tenju z njem, i to, kod alteracija navie, za rjeenjem prema gore alteracija nanie, za rjeenjem prema dolje. Alteriranihj moe biti dvije vrste: 1. a. a. u irem smislu, alteracija su samo u nekom ili v tonalitetima, a u drugima nisu (npr. akord d-fis-a je al akord u C-duru i c-molu, ali ne i u D-duru, fis-molu, ( g-molu i A-duru, gdje se takoer javlja); 1. a. a. u uem smislu ili pravi a. a. nisu ni u jednom to dijatonski oblik (npr. akord dis-fis-as je alterirani akord u na bilo koji tonalitet). Prema tome je pojam alteriranog usko povezan uz pojata tonaliteta i ne moe se predstavit: atonalnoj muzici (-> Atonalnost). Starija nauka o harmoni trala je alteriranim svaki akord koji bi sadravao bilo kaki matsku promjenu u odnosu na broj predznaka, oznaen izi (npr. akord d-fis-a bio je po takvu shvaanju alteracija 1 g-molu).

LIT.: J. Volek, Die Bedeutung Chopins fiir die Entvviklung er al Akkorde in der Musik des 20. Jahrhunderts, Kongress-Bericht, ^ 1960. ^

ALTERNATIVO (tal.; franc. alternativement), oznal baroknih dvodijelnih suitnih stavaka (npr. menuetto alteri da se svaki dio moe po volji naizmjence ponavljati. Ponav! prvog dijela nakon drugog nastajala je iz dvodijelne forme trodijelna (A B A), koja se u klasinoj muzici sauvala u m

(seherzu) s triom. ALTES, obitelj francuskih muziara, 1. Joseph-Henr tist i kompozitor (Rouen, 18. I 1826 Pariz, 24. VII Studij zavrio na Konzervatoriju u Parizu, na kojem je od

ALTES ALJABJEV
um djelovao kao nastavnik. Bio je flautist u operi i u orkestru Societe des concerts du Conservatoire. Komponirao je preteno samo za svoj instrument.
DJELA: Solo de concert za flautu i orkestar. Fantaisie concertante za flautu, riolinu i klavir. Za flautu i klavir: 3 Fantaisies caracteristiques; Fantaisie dramatique; Le Chant du Rossignol. Za flautu solo: op. 2029, 32, 3436. 15 Me-'cdies pour le chant uz pratnju orkestra (klavira). Transkripcije, fantazije, varijacije i dr. Obj, Methode complUe du flute.

43

2. Ernest-Eugne, violinist i dirigent (Pariz, 28. III 1830 St. Dye-sur-Loire, 2. VII 1899). Brat Josepha Henrija, violinu iio kod F. A. Habenecka na Konzervatoriju u Parizu. Od 1846 )rvi violinist i 188087 dirigent orkestra parike opere. Kompolirao je simfoniju, komorna djela, operne fantazije za violinu i klavir i dr. ALTGEIGE (njem.; tal. viola alta), instrument iz obitelji riolina, koji je H. Ritter konstruirao za Sveane igre u Bavreuthu. /ei od viole, ovaj je instrument imao u poetku 4 ice (c-g-d^-a1), 1 kasnije pet ica (es). Naziv a. katkad se upotrebljava za obinu dolu.
LIT.: R. Ritter, Die Geschichte der Viola alta und die Grundsatze ihres 3aues, Leipzig 1885.

ALTHORN (franc. bugle alto, tal. flicorno contralto), njemaki engleski naziv za limeni duhaki instrument, vrstu dubokog iiigelhorna in Es, sa tri ventila. Gradi se u raznim oblicima, pa ijev moe biti svinuta kao kod trublje, helikona ili tube. Za azliku od srodnih instrumenata (krilnice i tenorhorna), zvuk mu : snaniji i oporiji. Ima opseg A-es*. ALTHOUSE, Paul, ameriki pjeva, herojski tenor (Reading, 'ennsvlvania, 2. XII 1889 New York, 6. II 1954). Uenik O. laengera u New Yorku. God. 1913 pjevao prvi put u operi Metroolitan u ulozi Grigorija (Musorgski, Boris Godunov), na prvoj merikoj izvedbi tog djela. lan opera u New Yorku, Chicagu San Franciscu. Osobito se istakao kao interpret Wagnerovih morskih likova. Gostovao u Evropi (Berlin, Stuttgart, Stockolm) i Australiji (192225). Koncertni pjeva na muzikim fetivalima u Americi. Od 1940 ivio je u New Yorku i bavio se edagokim radom. ALT-KLARINET (baritonklarinet) in F ili in Es, drveni uhaki instrument iz obitelji klarineta, kojemu je opseg za kvintu ublji od obinog a klarineta in C ili in B. A. se rijetko upotrebljava. Inogo je ei -> basetni rog, koji se od njega vrlo malo razlikuje. ALTMANN, Wilhelm, njemaki muzikolog (Adelnau, 4. IV 862 Hildesheim, 25. III 1951). Studirao u Marburgu i Berlinu ovijest i klasinu filologiju, specijalizirao se za bibliotekarstvo, d 1900 do umirovljenja (1927) radio u Kraljevskoj biblioteci u erlinu, najprije kao bibliotekar, od 1906 kao ef njemake muike zbirke, a od 1915 kao direktor muzikog odjela. Objavio je ie vrijednih bibliografskih djela i kataloga.
DJELA. Knjige: Chronik des Berliner Philharmonischen Orchesters, 1902; einrich von Herzogenberg, 1903; Offentliche Musikbibliotheken, ein frommer 'unsch, 1903; Albert Niemann und Richard Wagner, 1925. Composers I have wwn, Monthlv Musical Record, 1951. Katalozi." Kammermusik-Literatur, lio (obuhvaa djela obj. od 1845 nadalje, VI izd. 1945); Max Reger-Katalog, 17; Orchester-Literatur-Katalog (2 sv.), 1919; Die Kammermusikiaerke von riedrich Lux, 1920; Wilcheltn Berger Katalog, 1920; Handbuch fiir Streichquartettieler (4 sv.), 192831; Handbuch fiir Klaviertriospieler, 1934; Fuhrer durch i Violin-Literatur (preradba Tottmannova djela), 1935; Katalog der seit 1861 den Handel gekommenen theatralischen Musik (5 sv.), 193539; Handbuch r Klavierquintettspieler, 1936; Handbuch fiir Klavierauartettspieler, 1937; ieraturverzeichnis fiir Bratsche und Viola d'amore, 1937 (u suradnji sa W. ) rissowskym); Verzeichnis von Werken fiir Klavier 4- und 6-handig, sozvie fiir und mehr Klaviere, 1943. Objavio pisma i spise Brahmsa, Wagnera, O. icolaja i Webera. Izdavao zbirku Deutsche Hausmusik der Gegenmart. Pridio nova izdanja P. Frankova djela Kurzgefasstes Tonkiinstler-Lexikon, 1926 94849(15. izd.) i djela Taschenbiichlein des Musikers, 1925 i 1951 (31. izd.). LIT.: W. Krabbe, Wilhelm Altmann zum Gedachtnis, MF, 1951, 4.

razliit nain, udarao je malim drvenim batiem (lijevom rukom). A. se upotrebljavao kao pratnja instrumentu (najee flauti) koji je izvodilac drao istovremeno u desnoj ruci. Neki muzikolozi smatraju da je a. nastao po uzoru na iani instrument -> Tambourin du Bearn. K. KO. ALTOVA KLAUZULA -> Diskantova klauzula ALTOVI INSTRUMENTI, zbirni naziv za razliite muzike instrumente, kojima je opseg po prilici za kvintu dublji od opsega diskantovih instrumenata iste vrste. ALT-SAKSOFON ~> Saksofon ALTUS -* Alt ALVARY, Max (pravo ime Achenbach), njemaki pjeva, tenor (Diisseldorf, 3. V 1856 Grosstabarz, Tiringija, 7. \l 1898). Uenik J. Stockhausena. Prvi tenorist opera u Weimaru J, Miinchenu, New Yorku (Metropolitan), Hamburgu, Mannheimu i Bavreuthu. Istakao se u Wagnerovim muzikim dramama, osobito kao Siegfried (Siegfried i Gotterdammerung). ALWIN, Karl Oskar, njemaki dirigent, kompozitor i pijanist (Konigsberg, 15. IV 1891 Mexico City, 15. X 1945). Uenik E. Humperdincka, H. Kauna i R. Straussa. Bio je kazalini dirigent u raznim njemakim gradovima (Berlin, Bavreuth, Diisseldorf, 191720 Hamburg, 192038 Be), a gostovao je u Engleskoj, Francuskoj i panjolskoj. Od 1938 ivio u Americi gdje je 1941 postao dirigent Narodne opere u Mexico Citvju. Nastupao i kao klavirski pratilac, najprije (192036) svoje ene sopranistice Elisabethe Schumann, a kasnije tenora Jana Kiepure. Komponirao je simfoniju, kraa orkestralna djela i solo-pjesme. ALWYN, VVilliam, engleski kompozitor (Northampton, 7. XI 1905 ). Na Royal Academy of Music u Londonu diplomirao flautu, klavir i kompoziciju. Od 1927 profesor iste ustanove. Pie najvie filmsku muziku.
DJELA. ORKESTRALNA. etiri simfonije: I, 1949; II, 1954:111,1956 i IV, 1959; 3 Concerta grossa, 194264; koncert za klavir, 1930; koncert za violinu, 1939; koncert za obou, orgulje i gudaki orkestar; koncert za obou, harfu i gudae, 1944; koncert Lyra Angelica za harfu i gudae, 1954; Pastoral Fantasta za violu i gudae, 1943; simfonijski preludij The Magic Island, 1953. KOMORNA: rapsodija za klavirski kvartet, 1939. Sonata-Impromptu za violinu i violu, 1939; sonata za klarinet i klavir, 1964; divertimento za flautu, 1940. Sonata za klavir, 1947. Scenska muzika. Muzika za vie od 60 filmova. VOKALNA: oratorij The Marriage of Heaven and Hell, 1936; The Songs of Innocence za glas i gudaki kvartet; solo-pjesme.

ALJABJEV, Aleksandr Aleksanrovi, ruski kompozitor (Tobolsk, 15. VIII 1787 Moskva, 6. III 1851). Oficir, sudjelovao u ratu 1812. God. 1823 nastanio se u Moskvi i sprijateljio s muziarima i knjievnicima (A. S. Gribojedov, V. F. Odojevski, A. N. Verstovski, N. P. Ogarev i dr.); 1825 uhapen, na osnovu lane optube, i prognan u Sibir, 1831 preao na Kavkaz, pa u Moskvu; odanle je 1842 ponovno prognan, ali se 1843 vratio.

ALTNIKOL, Johann Christoph, njemaki orgulja i kompozir(Bern, lezija, XII 1719 Naumburg, 25. VII 1759). Uenik, isnije i zet J. S. Bacha. Djelovao je kao orgulja u manjim njeakim mjestima, od 1748 u Naumburgu. Sudjelovao je u sreiinju i prikupljanju djela J. S. Bacha koji mu je bio diktirao svoj isljednji koral za orgulje Vor deinem Thron tret ich hiemit. Hiarijsku vrijednost imaju njegovi pouzdani prijepisi Bachovih impozicija. Od Altnikolovih djela vrlo je malo sauvano (2 klarske sonate, kantata, kraa crkvena djela. Kyrie i motet Befiehl 1 deine Wege obj. je Neue Bach-Gesellschaft, 1934).
LIT.: F. Hamann, J. Ch. Altnikol, Schlesisches Blatt fur evangelische rchenmusik, 1929, 9. Isti, J. Chr. Altnikol in Greiffenberg, Bach-Jahrbuch, 39. F. Blume, Johann Christoph Altnikol, MGG, I, 1951. H. Loffler, ie Schiiler J. S. Bachs, Bach-Jahrbuch, 1953.

A. A. ALJABJEV

ALTO, u Francuskoj (rjee u Italiji) naziv za violu. ALTOBASSO, nekadanji venecijanski narodni iani inrument. Na ormariu za rezonanciju, sastavljenom od etiri lo tanke daice, bile su napete crijevne ice, na oba kraja priTene vijcima. Svira je instrument obino prislonio na desno me, a o ice, kojih je broj bio razliit i koje su bile ugodene na

Samouk, najzreliji majstor ruske romanse u krugu starijih Glinkinih suvremenika. Komponirao je vie od 150 roman -sa i pjesama na stihove Pu-kina, Deljviga, ukovskog i dr. i ostvario, s istananim osjeanjem za oblikovanje vokalne melodike i profinjenih harmonija, bogatu ljestvicu razliitih timunga od lirsko-elegikih do dramatskih i satirinih. U tematici se odrazuje romanti-no-pesimistiko raspoloenje ruskog drutva nakon ustanka dekabrista. Posebnu grupu ine pjesme graene na elementima ruske i istonjake narodne muzike; najpopularnija od njih Slavuj doivjela je vie vokalnih i instrumentalnih obradbi (Glinka, Liszt), a uvrtena je i u Rossinijevu operu Barbiere di Siviglia kao sat pjevanja. A. je meu prvim ruskim kompozitorima sakupljao i harmonizirao narodne napjeve, posebice istonih krajeva Rusije (Kavkaz, Turkmenija itd.). Osim toga, obradio je i izdao prvi samostalni muziki zbornik ukrajinskih narodnih pjesama (1834) koje je sabrao M. Maksimovi. Po svojemu interesu za muziki folklor ruskog Istoka (obradbe pjesama erkeza, Bakiraca, Kirgiza), on je prethodnik Glinke i Balakireva, a po socijalnosatirikoj crti, koju daje pojedinim pjesmama, pretea Dargomiskog i Musorgskoga. A. je dao znaajne priloge i oblikovanju ruske komorne i orkestralne, te zborne muzike.

44

ALJABJEV AMATI
AMAT, Juan Carlos, panjolski gitarist (Monistra lonija, oko 1570/72 10. II 1642), po zvanju lijenik u 1 gradu. Od rane mladosti isticao se kao gitarist i pjeva, prvu raspravu o gitari: Guitarra Espanola y Vandola ordenes y de cuatro (1586), koja je jo za njegova ivota ( vie izdanja, a kasnije je (u XVIIXVIII st.) prevoer girana u panjolskoj i Portugalu. Djelo je pisano u namjei pularizira uenje gitare, pa sadri praktine upute, notne re, figure i ilustracije u drvorezu (izdanje iz 1639) na ki prikazani pojedini poloaji ruke na instrumentu. AMATER (franc. amateur ljubitelj), u muzici, oso po zanimanju nije muziar, ali se aktivno bavi muzikon bavi prema muziciranju, a ne radi materijalne dobiti. Dc XIX v. nije postojala otra razlika izmeu amatera i ] nalnih muziara. Oni su zajedno sudelovali kod izvode zikih dela u okviru akademija, collegia muica i drugih kao i privatno. Sa stvaranjem graanske klase javljaju si koncerti uz naplaivanje ulaznica. Prvi su prireivani p XVIII v., ali tek u XIX v. uzimaju veeg maha. Javno ciranje kao i sam razvoj muzike stavljali su na izvoae zahteve kojima amateri vie nisu mogli da udovolje. ' nastalo strogo luenje. Profesionalni muziari izvode' javno, a amateri privatno. Za kuno muziciranje stvara s peno itava literatura: kvarteti, trija i druga dela kamerne bekih klasiara te klavirske minijature, solo-pesme i dr. tiara. Nastaje i tzv. salonska muzika literatura slabe ili vrednosti. Tokom XIX v. muzika se, meutim, jo mn govala u domovima amatera, a takoe i u amaterskim udrt (amaterskim horovima i orkestrima). Veliki preokret nasti Prvog svetskog rata. Gramofonske ploe, radio, zvun televizija uinili su muzike amatere skoro izlinima. S pasivno prilaenje muzici na tetu plemenitog amatei pored velikog proirenja muzike publike i podizanja nivoa izumiranje amaterizma krije u sebi opasnost dek muzike umetnosti. AMATI, obitelj talijanskih graditelja gudakih instri iz Cremone. Spominje se ve 1097, a njezini su lanovi, izmeu 1540 i 1740, postavili temelje glasovitoj Cremonsk 1. Andrea (Cremona, oko 1520 oko 1575/80), prvi graditelj iz obitelji A., zaetnik Cremonske kole. Prema istraivanjima (G. Bonetti) s obzirom na ivotnu dob, ui nisu mogli biti P. Maggini i Gasparo da Salo iz Brescije, ranije mislilo, ve po svoj prilici Marco del Busetto iz C Meutim, A. je svakako bio povezan s brescijanskim ma jer je, ini se, od njih preuzeo iroke / otvore i nezaotre: tene uglove, ali mu je model manji od njihova. Kako je t an dobavljao je za izradbu instrumenata najkvalitetnij smrekovinu od posebnih stabala koja rastu na obroncir (Picea exceha) i javorovinu koja se iz Dalmacije i Bosne mala u Veneciju za vesla na galijama. U Veneciji je nal smolu iz prekomorskih zemalja za izradbu laka. Isprva j< viole, lutnje te violine starijeg, glomaznijeg oblika, zatim j< manji model (oko 1570) i time stvorio do danas mjeroda linski tip. Izradba njegovih instrumenata vanredno je brilji njaa i dno jako su svedeni, a izboenja idu sve do ruba. je u poetku crvenkasto-crn a kasnije varira od zlatno svijetlo-smeih nijansa. Sauvalo se samo nekoliko Ari instrumenata od toga 1 violina iz 1564, prvotno u posjet cuskog kralja Karla IX za koga je Andrea navodno treba radi itav gudaki orkestar. 1. Antonio (Cremona, poslije 1550 1638), stariji dreje. Gradio preteno violine, izmeu 1589 i 1630, udr
LIT.: E. Pujol, Significacin de Juan Carlos Amat en la historia] tarra, Anuario musical, V, 1950. J. Subira, Juan Carlos Amat, 1951-

DJELA. INSTRUMENTALNA: simfonija, 1830; uvertira; 3 gudaka kvarteta; klavirski trio; kvartet za 4 flaute; plesovi za klavir. DRAMSKA. Opere: Jlvunan HOH, UJIU JToMOSbie, 1822; Pyca/iK<z u pbi6ax, UAU 3AOE 3Abe, 1842; AMM.ajiatn6eK\ nedovrena opera KaeKa3CKuu TIABUHUK (prema Pukinu). Balet BoAuieHbiu 6apa6an UAU Caedcmeue Bojiwe6uou $Aeumbi, 1827. Scenska muzika. Vodvilji. VOKALNA: prolog Topotcecmeo My3, 1825; pjesme za glas i orkestar; romanse (za ivota obj. u serijama Cesepnuu neeeu i KasKa3- CKUU neeetf te u posebnim izdanjima; poslije smrti sve izdane pod naslovom TToAHoe copanue pOMancoe u neceu^ IIV, 1898); zbornik obradbi ukrajinskih narodnih pjesama za glas i klavir, 1834. LIT.: F. TuMo^eee, A. A. AjiH6beB, MocKBa 1912. PVCCKHH poMaHc. Om.IT HHTOHauHOHHOro aHajiH3a (zbirka lanaka pod redakcijom Asafjeva), MocKBa i JleHHHrpafl 1930. E. IHmeHunpecc, A. A. AjiHSbeB B TOSOJIBCKOH ccbiJiKe, CoseTCKaa My3biKa, 1940, 10. Isti, A. A. AjinSteB B BOHHax, 18121814 rr., ypajihCKiiH coBpeMeHHHK, CBepflJiOBCK, 1942. E. JI,o6poxomoe, A. A. AjinSbeB, KaMepHO-HHCTpyM,eHTajii)Hoe TBop^iecTBO, MocKBa-JIeHHHrpafl 1948. E. Ulmeuunpecc, CTpaHHiTbi H3 >KH3HH A. A. AjiH6beBa, MocKBa 1956. Isti, A. A. AjiH6*>eB B n3rHaHHH, MocKBa 1961.E. Mopoxomoe, AJieKcaH#p AnHGteB, T BOPHCCKHH nyTb, MocKBa 1966. K. Ks.

ALJA, Jakob, kompozitor i zborovoa (Zavrh kodSmlednika, 6. VII 1845 Dovje, 3. V 1927). Sveenik, od 1885 u Dovju; muziku studirao privatno kod A. Nedveda i A. Foerstera. Komponirao muke, enske i mjeovite zborove, najvie na tekstove S. Gregoria. Romantik, kompozicije su mu lake, priproste, osjeajne i pristupane pa su u narodu brzo postale popularne (najpoznatije su Triglav, moj dom i Slovan, na dan). Poasni lan Glasbene Matice u Ljubljani. Priredio Pesmaricu Drube sv. Mohorja (I/1886, II/1890, redigirano izdanje uz sudjelovanje M. Hubada, 1923). Objavio Pevske spomine (Pevec, 1923 i 1924), u kojima daje neke podatke o slovenskom muzikom ivotu u drugoj polovini XIX st. i na poetku XX st.
LIT.: V. Foerster, Slovenska pesmarica, Ljubljanski zvon, 1896, 12. 5". Premrl, Jakob Aljaeve skladbe, Cerkveni glasbenik, 1928, 34. 5. Vurnik, Jakob Alja in naa ljudska pesen, ibid., 1931, 14. D. Co.

DJELA: KAO J],e6wccu, 1935; A.H.CKpx6un, 1945; Onum anaAU3a meopnecmea TI. H. *TauKO8CKoeo ^18641888), 1951; Eemxosen, 1952 (II dopunjeno izd. 1963); 77. H. ^lauKoecKuu, 1959; Hpou38edeHun K. Jledwccu, M. PaeeAH, 1963. Izabrani lanci obj. 1959 i 196465. Komponirao je simfoniju, djela za klavir i scensku muziku.

ALJVANG (Arvang), Arnoljd Aleksandrovi, sovjetski muzikolog i kompozitor (Kijev, 1. X 1898 Moskva, 28. VII 1960). Studirao klavir i kompoziciju na Konzervatoriju u Kijevu. Profesor moskovskog i kijevskog konzervatorija. Koncertirao kao pijanist. Kao muzikolog, A. zastupa tezu o socijalnoj uslovljenosti idejnog sadraja muzikog djela te tumai vezu muzike s filozofijom, literaturom i likovnim umjetnostima.

AMADEUS KVARTET, utemeljen 1942 u Londonu, stekao je u relativno kratko vrijeme reputaciju jednoga od najugled-

AMAOl-.rs KVARTKT

nijih evropskih gudakih kvarteta. Prvi uspjesi na meunarodnim muzikim festivalima u Edinburghu, Salzburgu i dr. otvorili su mu put u prve svjetske muzike centre. A. k., danas u sastavu Norbert Brainin, Siegmund Nissel, Peter Schidlhof i Martin Lovett, djeluje kao stalni komorni ansambl Univerziteta u Yorku. Uz koncertne turneje po cijelom svijetu, kvartet je snimio mnogobrojne gramofonske ploe. AMAR, Licco, madarski violinist (Budimpeta, 4. XII 1891 Freiburg im Br., 19. VII 1959), uenik H. Marteaua u Berlinu i 191215 lan njegova gudakog kvarteta. Koncertni majstor filharmonije u Berlinu (191520) i opere u Mannheimu. God. 1923 osnovao sa W. Casparom, P. Hindemithom i M. Frankom gudaki kvartet, koji je do 1929 redovito sudjelovao na festivalima suvremene muzike u Donaueschingenu. Koncertirao je i solistiki. God. 1933 preselio u Pariz, 1935 postao je profesor na Konzervatoriju u Ankari, a 1957 na Visokoj muzikoj koli u Freiburgu.

mladim bratom Girolamom u oevoj radionici. Na etiketar zajedno potpisivali (Antonius & Hieronymus Vr. Amati C> Andreae fil.), pa ih danas openito navode kao brau 1. Girolamo (Gerolamo, Hieronymus), mlai / sin (Cremona, 15511635). Iako se na instrumentima : ivao, djela koja je izgradio mogu se sa sigurnou razlik bratovih. Bio je vjetiji majstor od Antonija, a oba su br maili oca. Uveli su otriji pad izboenja s obaju strana pa su im instrumenti plosnatiji a ton meki. Lak njihovih isprva je gust i tamnosme poput trenje, a kasnije prc naranast. 1. Nicola, sin 1 uenik Girolama (Cremona, 3. IX 12. VIII 1684), najvei majstor iz obitelji i u gradnji vi< ivota nenadmaen. Preuzevi dostignua svojih pret usavrio ih je u svim pojedinostima. Mijenjao je omjere dasaka, oblik trupa, / otvora i pua, liniju izboenja i lak,j nije oko 1625 izgradio model, nazvan Grande Amati, poj

2. AMATI AMBROZIJANSKI HIMNI

je postao slavan. Instrumenti su mu neto plosnatiji, udubljenja na stranama manje naglaena, a uglovi znatno produljeni to je uvjetovalo ljepi i vei ton. Linije su elegantne, proporcionalne, lak zlatno-crven, prozraan i sjajan. Veoma je vana za Cremonsku
iTii IV. Ai .\tlCln;

45

VIOLINSKA ETIKETA N. AMATI]A

kolu i pedagoka djelatnost Nicole Amatija; njegovi su neposredni uenici: A. Guarneri, G. B. Rogeri, F. Ruggeri, P. Grancino i A. Stradivari. 5. Girolamo, sin Nicole (Cremona, 26. II 1649 21. II 1740), nakon oeve smrti preuzeo njegovu radionicu. Na njegovim se instrumentima opaaju odstupanja od obiteljske tradicije to se pripisuje utjecaju A. Stradivarija. Sve violine to su ih izradili lanovi obitelji Amati imaju, uz individualna obiljeja i niz zajednikih svojstava: zlatnouti, vanredno sjajni lak, skladne oblike vrlo blagih linija i razmjerno jaku izboenost, to uvjetuje manji volumen zvuka ali zato daje neobino blagi, sladak i svijetao ton.
LIT.: F. Niederhaitmann, Cremona, Leipzig 1877. G. de Picolellis, Genealogia degli Amati e dei Guarneri, Firenze 1886. W. L. Liitgendorff, Die Geigen- und Lautenmacher vom Mittelalter bis zur Gegenwart (2 knj.), Frankfurt am Main 1904. G. Zampa, Violini antichi, Sassuolo 1909. F. Hamma, Meisterwerke italienischer Geigenbaukunst, tuttgart 1933. C. Bonetti, La genealogia degli Amati e il primato della scuola liutistica cremonese, Bollettino Storico Cremonese, Cremona 1938. F. Farga, Geigen und Geiger, Ziirich 1940. J. H. Fairfeld, Known Violin Makers, New York 1942. F. Kersnik i A. Ugrenovi, Starotalijansko graenje gudakih instrumenata, JAZU, Zagreb 1951. H. H. Drdger, Amati, MGG, I, 1951. K. Jalovec, Italienische Geigenbauer, Praha 1957. Isti, Die schonsten italienischen Geigen, Praha, 1963. I . A. M. .

Musikalisch-Schonen. Od 1862 profesor je muzike na Prakom univerzitetu i muzike historije na Konzervatoriju, a od 1872 pozvan je za profesora na Konzervatorij u Beu. Glavno njegovo djelo Geschichte der Musik, u 4 knj., odlikuje se ivim stilom i velikim brojem veoma vrijednih podataka sakupljenih u izvorima (zbog istraivanja izvornika u etiri je navrata putovao u Italiju). Djelo obuhvaa muziku povijest od antike do sredine XVII st. (rani barok u Italiji). Od osobite je vrijednosti trea knjiga koja obrauje veliku nizozemsku epohu (XV i XVI st.). To je vrhunac Ambrosova naunog rada te se jo i danas smatra klasinim temeljem za prouavanje povijesti muzike renesanse. A. je muziku promatrao u odnosu na sveukupna umjetnika i kulturna zbivanja pojedinih razdoblja, oitujui svestranu naobrazbu i izvanredni smisao za uoavanje velikih historijskih uvjetovanosti. Meutim, u tenji za otkrivanjem historijskih povezanosti razliitih umjetnikih grana na krupnom planu, zanemarivao je precizno, metodino, nauno ispitivanje pojedinosti pa su mu pojedinani sudovi katkad jednostrani ili ak netani. Ali svojom je univerzalnom klasicistiki orijentiranom kulturom jedinstveno spojio historiarski, sveobuhvatni nain izlaganja s esejistikim pa je meu njemakim muzikim piscima XIX st. ostao najmarkantnija pojava. Ambrosove kompozicije nemaju osobitog znaenja.
DJELA. SPISI: Die Grenzen der Musik und Poesie, eine Studie zur Asthetik der Tonkunst (2 sv.), 1856; Das Conservatorium zu Prag . . ., 1858; Zur Lehre vom Ouintenverbote, 1859; Culturhistorische Bilder aus dem Musikleben der Gegeniuart, 1860; Geschichte der Musik (4 knj.), I 1862 (III izd. prer. B. Sokolovsky, 1887), II 1864 (II izd. obj. O. Kade, 1880, III izd. H. Riemann, 1891), III 1868 (II izd. obj. O. Kade, 1893), IV nedovrena, 1878 (prema biljekama iz Ambrosove ostavtine obj. G. Nottebohm u suradnji sa C. F. Beckerom; preradio i dovrio do 1650 H. Leichtentritt, 1909); kao V knj. izdao je O. Kade zbirku primjera na osnovu Ambrosova i vlastitog materijala: Auserwahlte Tonzverke der beruhmtesten Musiker des 15. und 16. Jahrhunderts, Beispielsammlung zum 3. Band der Musikgeschichte von Ambros, 1882; Bunte Bldtter, Skizzen und Studien (2 knj.), 187274. Posthumno objavljeno: Nachgelassene Schriften: I, Aus Italien, 1882 (obj. J. Batka); II, Geschichte der Musik der Neuzeit, 1882; III, Studien zur bildenden Kunst . . ., Biographisches, 1880. KOMPOZICIJE: dvije simfonije; klavirski koncert; uvertire. Komorna i klavirska djela. Opera Bfetislav a Jitka. Solo-pjesme. Crkvena muzika. LIT.: R. Eitner, A. W. Ambros MFM, 1877. 7. E. Hanslick, Aus meinem Leben, 1894. G. Adler, A. W. Ambros, Neue Osterreichische Biographie, I, 7, Wien 1931. F. Blums, A. W. Ambro?, MGG, I, 1951. P. O. Naegeli, August Wilhelm Ambros, His Historical and Critical Thought, Ann Arbor 1957. K. Ko.

AMATO, Pasquale, talijanski pjeva, bariton (Napulj, 21. III 1878 New York, 12. VIII 1942). Konzervatorij zavrio u Napulju. Pjevao zatim po raznim kazalitima Evrope i Amerike, 190921 bio lan opere Metropolitan u New Yorku. God. 1933 prestao je javno nastupati i otada se bavio pedagokim radom. Najuspjelije su mu kreacije: grof Luna (Verdi, Trubadur), Ashton (Donizetti, Luda di Lammermoor) i Escamillo (Bizet, Carmen). AMBITUS (lat. opseg), izraz koji se obino upotrebljava kada je govor 0 melodiji. U tom je smislu a. raspon od najdubljeg tona do najvieg. Kod analize napjeva graenih na temelju starocrkvenih ljestvica a. je najsigurnije mjerilo za odreivanje autentinog ili plagalnog naina. Budui da je zavrni ton (nota finalis) jednak u oba naina, a. melodije pokazuje da je napjev u autentinom nainu, ako se melodija kree samo iznad zavrnog tona. Sputa li se za kvartu nie od njega, melodija je u plagalnom nainu.
LIT.: Krasucki, Uber den Ambitus der gregorianischen Messgesange, Veroffentlichungen der Gregorianischen Akademie zu Freiburg, Sctuveitz, I. A. Vi.

AMBROS, Vladimir, eki kompozitor i dirigent (Prostejov, Moravska, 18. IX 189112. V 1956). Studirao kod L. Janaeka i na Konzervatoriju u Frankfurtu na Majni (J. Knorr). God. 191422 dirigent operne kompanije Rossa and Co. u Londonu, zatim nastavnik u Prostejovu; 192638 direktor Muzike kole, zborovoa i orkestralni dirigent u Bfeclavi, a poslije 1938 ponovno djeluje u Prostejovu kao dirigent, nastavnik i kompozitor. U ra nijim djelima bio je pod utjecajem L. Janaeka, francuskog impresionizma i talijanskog verizma, dok je u novijima nastojao nai svoj vlastiti izraz.
DJELA. ORKESTRALNA: Symfonie pfirody, 1945; simf. trilogija, I Beskudy, 1929, II Fantasie za violinu, 1931, III Jaro ivota, 1932; Sinfonietta, 1938; simf. pjesme Betgie, 1916 i Pan, 1927; Balada 0 mnarozenem ditti, 1927; suita ivot, 1932; Episoda za komorni orkestar, 1931. KOMORNA: tri gudaka kvarteta, 1936, 1942 i 1948; klavirski trio Letni veer, 1925; klavirski kvintet; violinska sonata. Klavirske kompozicije. DRAMSKA. Opere: Ukradene tisti, 1925 i El Christo de la Luz, 1930; komina opera To mm tei, 1931. Scenska muzika. Ciklus pjesama Sbohem a dteek, 1936.

AMBON (amvon; gr. afAfSoiv kvrga na titu, ono to se istie), posebno ograeno i povieno mjesto u starokranskim crkvama izmeu svetita i glavne lae. Odatle se pjevalo evanelje, poslanica i tractus, a kasnije se i propovijedalo. Kako se na a. dolazilo stepenicama (lat. gradus), pjesma to ju je pjeva na tim stepenicama nakon poslanice pjevao zvala se graduale (respon-sorium
graduale).

AMBROS, August Wilhelm, austrijski muzikolog ekog podrijetla (Vvsoke Myto kraj Praga, 17. XI 1816 Be, 28. VI 1876). Studirao u Pragu pravo i slikarstvo, istovremeno uio muziku kod svoga ujaka G. Kiesewettera te kod J. F. Kittla i F. D. Webera. Isprva slubo vao u Pragu kao sudac, a po prilici od 1850 redovito pre davao i na Konzervatoriju. Muzikoloki rad zapoeo sura ujui u razliitim dnevnicima i strunim asopisima, meu astalim u Schumannovu Neue Zeitschrift fiir Musik. Pod pseu donimom Flamin, formirao je zajedno sa mlaim kolegom E. Hanslickom (pseudonim Renalus), jednu vrstu prakoga ogran ka Schumanovih Davidsbundle'a. U muzikom svijetu stekao reputaciju studijom Die Grenzen der Musik und Poesie

AMBROSIUS, Herman, njemaki kompozitor (Hamburg, 25. VII 1897), uenik A. Szendreja i H. Pfitznera. Uz kompoziciju studirao u Berlinu i muzikologiju. Od 1923 u Leipzigu kazalini dirigent, zatim muziki urednik na radio-stanici i od 1926 profesor na Konzervatoriju. Nakon Drugoga svjetskog rata vodi zborove i poduava privatno u Engenu im Hegau.
DJELA. ORKESTRALNA: jedanaest simfonija; tri koncerta za klavir; po jedan koncert za embalo, za violinu, za violonelo, za flautu i za fagot; concertino za trautonium; suita Inferno; plesovi. KOMORNA: kompozicije za gudaki kvartet; gudaki sekstet; klavirska trija; djela za komorne sastave s duhakim instrumentima; sonate za violinu, za violonelo, za flautu. Klavirska djela (sonate, etide). Operna pria Der Wolf und die siebsn Geislein. Scenska muzika za dramu Faust (Goethe). Zborovi; solo-pjesme. Psalmi.

AMBROZIJANSKI HIMNI, himni rimskog i ambrozijanskog obreda, to ih je spjevao, a moda i uglazbio milanski biskup sv. Ambrozije (333397). Nekada su se svi himni iz antifonara (oko 120) pripisivali sv. Ambroziju, dok se danas smatra da ih je napisao svega oko 20. Za etiri od njih postoji i izriito svjedoanstvo sv. Augustina (De muica), koji pripisuje sv. Ambroziju himne: Veni redemptor gentium, Aeterne rerum conditor, Deus creator omnium i Jam surgit hora tertia. Svi se a. h. sastoje od osam strofa, a svaka strofa od po etiri jampska dimetra, npr. Aeterne rerum conditor, Noctem diemque qui regis, Et temporum das tempora, Ut alleves fastidium. Vjekovit stvore stvari svih, to, dan i no ureuje, I vazda ih izmjenjuje, Da ne mui nas dosada. (Preveo M. Paveli)

J856) zamiljenom kao pro tutea Hanslickovu eseju Vom

A. w. AMBROS

46

AMBROZIJANSKI HIMNI AMERUS

chordi). Prvi prevodilac himana na hrvatski jezik bio je Kai, koji ih je izdao vjerojatno u Rimu oko 1634 Pd ni Imni Hiti piesni Boje iz Breviara. Nekoliko novijih pi objavili su K. Rac i F. Lasman te M. Paveli.
LIT.: G. M. Dreves. Aurelius Ambrosius, der Vater des Kirchenj Freiburg i. Br. 1893. A. Steier, Untersuchungen iiber die Echtheit de: sianischen Hvmnen (disertacija), Leipzig 1904. K. Rac i F. Lasman, stare knjievnosti kranske, Zagreb 1917. E. Jammers, Rhythmisch< nale Studien zur Musik der Antike und des Mittelalters, II, AFMF, Isti, Zum 1600 Geburtstage des Ambrosius, AM, 1940. A. Paroi, S. gio e la sua eta, Milano 1941. D. Knieviald, Himnologija zagrebake stol Zbornik zagrebake nadbiskupije, Zagreb 1944. M. Paveli, Crkven Zagreb 1945. B. Stablein, Ambrosius, MGG, I, 1951.

Budui da se preko polovine sauvanih melodija ambrozijanskih himana, zbog svojih muzikih znaajki, ne moe staviti u razdoblje prije XII st., ostaje otvoreno pitanje, tko je kompozitor tih himana, ako to nije sv. Ambrozije. Da li su to starokranski puki napjevi, ili moda kasnije komponirane melodije, na poznate stare tekstove? Na svaki nain, sauvani napjevi svojim silabikim karakterom i mjestiminim neumama od dva ili tri lana upuuju, da su nastali u ranom srednjem vijeku. Ambrozijanskim se himnom esto puta pogreno naziva i hvalospjev Te Deum laudamus.
LIT.: L. Biraghi, Inni sinceri di s. Ambrogio, Milano 1862. G. M. Dreves, Aurelius Ambrosius . . ., Freiburg i. Br. 1893. A. Steier, Untersuchungen iiber die Echtheit der ambrosianischen Hymnen (disertacija), Leipzig 1904. M. Paveli, Crkveni himni, Zagreb 1945. A. Vi.

AMBROZIJANSKO PJEVANJE, poseban muziki stil karakteristian za milansku liturgiju. Openito se smatralo da je osniva ove liturgije i pjevanja milanski biskup sv. Ambrozije (333397). Rezultati novijih istraivanja otkrivaju tragove Ambrozijeve djelatnosti na podruju liturgije i liturgijskog pjevanja. To se odnosi u prvom redu na njegovo nastojanje oko aktivnijeg sudjelovanja vjernika kod liturgije uope, to je postigao sreivanjem, konanom stilizacijom i popularizacijom psalmodije, te stvaranjem i uvoenjem liturgijske himnodije. Repertorij ambrozijanskog pjevanja sadran je u mnogim rukopisima XIIXIV st., a sauvano je i nekoliko odlomaka iz X i XI st. Iz tih se dokumenata razabire, da je a. p. nastalo stapanjem raznih elemenata: arhajskog (rimskog) i lokalnog (starog latinskog pjevanja s orijentalnim natruhama). U najstarijim rukopisima neumatska notacija ima znaajke neuma iz sjeverne Italije. U melodijskom pogledu ambrozijanski napjevi obiluju ukrasima i preteno su bogatiji od gregorijanskih. Nije rijetkost, da pojedine vokalize (jubilus) imaju i do 200 nota:

AMBROI-MILAEVI, Izolda, pijanistkinja i i pedagog (Nova Gradika, 5. VI 1932 ). Studij klavira 1958 na Muzikoj akademiji u Zagrebu (E. Vaulin, I. 1 Od 1959 asistent, a potom predava klavira i metodike kla Muzikoj akademiji u Sarajevu. Nastupa kao solist i k pratilac. <

AMELLER, Andr Charles, francuski kompozitor ville, 2. I 1912 ). Studirao je na Parikom konzervatoi Drugog svjetskog rata bio u njemakom zarobljenitvu. 0 direktor je Konzervatorija i dirigent u Dijonu.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija; koncert za violonelc koncert za trublju; concertino za kontrabas, 1951; Alborada para la > Las Flores za klavir, 1955; Ouverture solenelle; Fresques symphoniqut Triptyque symphonique, 1950. KOMORNA: gudaki kvartet, 1944; kvintet, 1944; klavirski kvintet, 1947; sonata za rog i 14 instrumena de table za saksofon i klavir, 1955. DRAMSKA. Opere: Sampier La Lance de Fingal (jednoinka), 1947 i Monsieur Personne, 1957. B; Danse de Selene; Legende du Rhin, 1949 i La Coupe de sang, 1950. Scenska Zborovi; ciklus Terre secrite za glas i orkestar, 1956; solo-pjesme.

AMELN, Konrad, njemaki muzikolog i dirigent Niederrhein, 6. VII 1899 ). Muzikologiju studirao 191c Gottingenu (Fr. Ludwig) i 192124 u Freiburgu im Gurlitt, A. Muller-Blattau). God. 192533 ureivao Die Singgemeinde. Predavao himnologiju i historiju evan muzike na raznim univerzitetima, a 193843 organizirao n sveanosti (Kleine Musikfeste) u Llidenscheidu. Od 1955 tor je publikacije Jahrbuch fiir Liturgik und Hymno!ogie.

DJELA: Beitrdge zur Geschichte der Melodien Innsbruck ich muss du und Ach Gott, vom Himmel sieh arein (disertacija), 1924; Lied und A Kinderleben (sa H. Hetzerom), 1933 ; J. Walter und die dltesten deutschen 1 historien (sa C. Gerhardtom), 1939; Um den urheberrechtlichen Schutz d kalischen Ouellenausgaben, 1952; Deutsche Musiker. Briefe, Berichte, L (sa H. Schnoorom), 1956; L. Lechner, 1957. Izdanja: Locheimer L\ (faksimil), 1925; L. Lechner: Johannes-Passion, 1926 (IV izd. 1949); B, Gesangbuch (faksimil), 1929; Deutsche Liedsdtze des 1$. Jahrhunderts 1933; Luthers Kirchenlieder in Tonsatzen seiner Zeit, 1934; Hugenotenp 1565 (faksimil; sa P. Pidouom), 1935; K. Othmavr, Geistliche Lieder,i Franck, Deutsche Evangelienspruche, 1937. Sa W. Thomasom izdavai protestantskih crkvenih pjesama Das Quempas-Heft; sa C. Mahrenholzc Thomasom izdavao Handbuch der deutschen evangelischen Kirchenmusik od 1932 nadalje.

Tonovi psalmodije su jednostavniji i siromaniji od gregorijanskih. Budui da se ambrozijanski obred razlikuje od rimskoga, neke se razlike oituju i u nazivima pjevakih dijelova. Tako se npr. rimski introit u ambrozijanskom obredu zove ingressa, graduale psalmellus, communio transitorium itd.
LIT.: P. Wagner, Einftihrung in die Gregorianischen Melodien, I i III, Leipzig II izd. 1911 (IV izd. 1962). G. Bas, Manuale di canto Ambrosiano, Torino, 1929. G. Sunol, Metodo completo di canto gregoriano, 1935. Isti i P. Borella, Archivio Ambroziano (3 sv.), Milano 194950. E. Cattaneo, Note storiche sul canto ambrosiano, Milano 1950. B. Stablein, Basler Kongressbericht, 1950. H. Hucke, Die gregorianische Gradualeweise des 2. Tons und ihre ambrosianischen Parallelen, AFMW, 1956. M. Huglo, L. Agustoni, E. Cardine i E. Moneta Caglio, Fonti e paleografia del canto ambrosiano, Milano 1956. H. Husmann, Zum Grossaufbau des Ambrosianischen Alleluia, AM, 1957. P- Borella, II rito ambrosiano, Brescia 1964. R. Weakland, The Performance of Ambrosian Chant in the 12 th Centurv, New York 1966. A. Vi.

AMENER (franc. dovesti), umjeren ples u trodijelnoj 1 frazama od 6 taktova (3 + 3, 4 + 2). Susree se u suitama k zitora XVII st. (H. Biber, J. K. F. Fischer, A. Poglietti, H denthaller i dr.). Hipotetino je, da li je bratile a mener (od X amener) bio zavrni dio plesa basse dance (-> Branle). AMENGUAL (Astaburuaga), Rene, ilenski pijanist pozitor i muziki pedagog (Santiago de Chile, 2. IX 1911 : 1954). Zavrio muziki studij na Conservatorio Nacional u Si (R. Renard, H. Allende) gdje je od 1935 predavao u Liceo rimental Manuel de Salas (od 1947 direktor). God. 1940 o udruenje Escuela Moderna da Muica, 1941 tajnik u Insti Extension Musical, kasnije i u udruenju ilenskih kompc te direktor u Sociedad Amigos del Ane.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za klavir, 1941; koncert z: 1950; valcer za violinu i gudaki orkestar, 1943; preludij, 1934. KOM' dva gudaka kvarteta, 1941 i 1944; duhaki sekstet, 1953; sonata za \ klavir; suita za flautu i klavir. Sonatina za klavir, 1938; 10 preludija z; 1950; krae klavirske kompozicije; Introduction i Allegro za 2 klavira, 1 Zborovi; solo-pjesme. Preveo na panjolski Unterzveisung im Tonsatz P. mitha.

AMBROZIJE, biskup (Trier, 333 ili 340 Milano, 4. IV 397). Rimski upravitelj (konzul) Ligurije i Emilije. God. 374 biskup u Milanu. Zasluan je za razvoj liturgije i pjevanja u Zapadnoj crkvi. Uz mnogobrojna moralna i dogmatska djela napisao nekoliko poslanica i spjevao vie himana koje se odlikuju klasinim oblikom i pukom jednostavnou. Ne moe se tano utvrditi, koliko je himana A. spjevao, jer su ga mnogi vjerno imi tirali. A. je komponirao i napjeve nekih himana, ali se ne zna sigurno koje, jer je bilo sluajeva da su se na istu melodiju pjevali tekstovi raznih autora. Himni Ambrozija i njegovih suvremenika jedan su od osnova, iz kojih se kasnije razvila puka crkvena pjesma, a i srednjovjekovna lirika. I u naim se liturgijskim knjigama, od najstarijih vremena do danas, prenose stihovi Ambrozijevih himana i to u latinskom originalu (npr. u Zagrebakom brevijaru MR 67 iz 1290), i u hrvatskim varijantama (npr. u Cithari octo-

AMERICAN NATIONAL BALLET THEATRE, 1 ansambl osnovan decembra 1934 u Hartfordu (SAD). Prvi tori su bili H. Pleasant i L. Chase. To je najprogresivnija 1 trupa u SAD. U njoj je odgojen veliki broj plesaa i kore meunarodnog ugleda, a njen se repertoar odlikuje v dinamikom i nekonvencionalnou. God. 1941 meu lar trupe bili su najvei plesai Amerike i Evrope (A. Marke Baronova, R. Hightower, J. Kriza, J. Robbins, G. Skibin) b. t. afirmirao je svoju visoku umjetniku zrelost i na turi u Evropi (194647). Danas su najpoznatiji plesai toga an; T. Lander, R. Ann Koesun, L. Serrano, M. Smuin, R. Fen i G. Young. J1 AMERIKA MUZIKA -> Muzika SAD ' AMERUS (Aumerus), engleski muziki teoretiar iz

polovice XIII st. Bio je u slubi kardinala Ottobonija 1

AMERUS ANALIZA, MUZIKA

26568 boravio u Engleskoj. God. 1271 A. je u Italiji napisao
aktat Practica artis musicae.
LIT.: J. Kromolicki, Die Practica artis musicae des Amerus und ihre Stelng in der Musiktheorie des Mittelalters, Berlin 1909. Isti, Amerus, MGG, , I9SI-

47

niku na instrumentima s tipkama, pa su znatno utjecala na razvoj literature za orgulje i embalo.

NOVA IZD.: 5 plesova obj. je W. Merian (Der Tanz in den Deutschen Tabulaturbuchern), 1927; 5 stavaka iz prve zbirke obj. je H. Halbig (Klaviertdnze des 16. Jahrhunderts) , 1928; 2 stavka obj. je W. Apel (Musik aus frilher Zeitj, 1934; nekoliko plesova obj. je W. Ehmann (Alte Liedsatze fiir Orgel oder Klavier), 1939; 2 passamezza obj. je F. Oberborbeck (Zeitschrift fiir Spielmusik), 1954. LIT.: R. Wustmann, Elias Nikolaus Ammerbach, SBIMG, 190910. W. Ehmann, Elias Nikolaus Ammerbach, MGG, 1951.

A MEZZA VOE (tal. u po glasa), uputa pjevau da oznaeni dlomak melodije izvede s ogranienom snagom glasa. AMFION (gr. 'A^cpicov), grki mitski svira, sin Zeusa i teanske princeze Antiope; pripisivali su mu pronalazak lidijskog aina u grkoj muzikoj teoriji i poveanje opsega lire za 3 ice. rema Homeru njegova je umjetnost imala maginu mo nad votinjama, drveem i kamenjem. Ime A. nose mnoga muzika druenja. AMFITEATROF, Daniele, talijanski dirigent i kompozitor iskog podrijetla (Petrograd, 29. X 1901 ). Studirao muziku Petrogradu (V. erbaev, J. Wihtol), Pragu (J. Krika) i 192124 Rimu (O. Respighi). Od 1924 pijanist, orgulja, zborovoa i irigent simfonijskog orkestra Augusteo u Rimu. Neko vrijeme jeluje u Genovi i Trstu. God. 1937 preselio u SAD gdje je 1938 - 41 bio dirigent simfonijskog orkestra u Minneapolisu, a zatim Hrjllywoodu. Komponira uglavnom muziku za film.
DJELA: koncert za klavir i orkestar, 193746. Simfonijske pjesme: Poema limare, 1925; // miracolo delte rose, 1927; Italia, 1929 i Panorama americano, 334. Klavirski trio, 1937; sonata-fantazija za violinu i klavir. Filmska [uzika. Rekvijem < a zbor i orkestar. LIT.: C. Reis, Composers in America, New York 1947.

AMON, Blasius, austrijski kompozitor (Imst, Tirol, oko 1560 Be, VI 1590). Sopranist dvorske kapele vojvode Ferdinanda Austrijskog u Innsbrucku, kolovao se na njegov troak 157577 u Veneciji. Franjevac, od 1587 ivio u Beu. A. je prvi njemaki kompozitor, koji je pisao kompozicije za dva zbora, vjerojatno pod utjecajem A. Gabrielija.
DJELA. Liber sacratissimarum . . . cantionum (5-gl.), 1582; Missae (4-gl.), 1588; Sacrae cantiones . . . za 4, 5 i 6 glasova, 1590; Breves et seleaae quaedam Motestae za 4, 5 i 6 glasova, 1593; Introitus ominicales per totum annum (4-gl.), 1601; moteti i mise u rkp. NOVA IZD.: Introituse iz 1582 i Sacrae cantiones iz 1590 obj. F. C. Huigens (DTO, XXXVIII, 1), pet stavaka obj. F. Commer. (Muica sacra, XX). LIT.: F. C. Huigens, Blasius Amon, ca. 15601590 (disertacija), Wien 1914 (prvi dio objavljen u preraenom obliku, STMW, 1931, 18). A. Geering, Amon Blasius, MGG, I, 1951.

De Amicis Buonsollazzi, Anna AMICIS, Anna Lucia de uda AMIROV, Fikret Meadi Damil, azerbajdanski kompoitor (Ganda, 22. XI 1922 ). Studij kompozicije, prekinut 1 domovinskog rata, zavrio 1948 na Konzervatoriju u Bakuu i. Seidman); u temelje azerbejdanske muzike uputio ga U. [adibekov. Djelovao je u Kirovabadu kao direktor filharmonije i astavnik muzike kole, od 1947 direktor je filharmonije u Bakuu. kompozitor nacionalnog smjera, A. ide u najistaknutije predavnike muzike svoje ue domovine.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija Uspomena na Nizamia za gudae, 47. Simfonijske pjesme: Poema, 1941; Uspomena na heroje velikog domovinskog Ma, 1943; ur, 1948; Kjurdi-Ovari, 1948. Suita Azerbajdan, 1950; koncert i violinu, 1946; elegija Uspomeni na Uzeira Hadibekova za violine i violonela lisono, klavir i orkestar, 1949; uvertira Dangi za orkestar narodnih instru-.enata (zajedno sa S. Hadibekovim); koncert za klavir i orkestar narodnih istrumenata, 1947 (sa A. Babajevim); Simfonijski plesovi, 1964. Kompozicije 1 komorne sastave i klavir. DRAMSKA. Opere: Ulduz, 1948 i Sevilj, 1953. luzike komedije. Scenska muzika. Zborovi; solo-pjesme. Obrade na-jdnih napjeva. LIT.: G. Ismailova, Fikret Amirov, Baku 1956. D. H. Danilov, Fikret mirov, Moskva 1959. D. Mamedbekov, Simfonijski mugami Amirova, [oskva 1961. D. Danilov, Fikret Amirov, Baku 1965.

AMPLITUDA, kod tijela, koje titra, najvea njegova udaljenost (elongacija) od poloaja mirovanja. O amplitudi titraja ovisi jaina tona, a o frekvenciji (broju titraja u sekundi) visina tona. AMRAM, David Werner, ameriki kompozitor (Philadelphia, 17. XI 1930 ). Ve kao djeak svirao u jazz-sastavima. Kompoziciju uio na Konzervatoriju u Oberlinu i kod V. Gianninija u New Yorku. Osnovao i vodio vie instrumentalnih ansambla s kojima je izvodio klasinu i jazz muziku. Izvrstan kornist, kao kompozitor posebno se istie na podruju scenske muzike u kazalitu i na televiziji. Napisao je muziku i za brojne filmove.
DJELA. ORKESTRALNA: Shakespearian Concerto za mali orkestar, 1959; Autobiography za gudae, 1959. KOMORNA: trio za tenor-saksofon, francuski rog i fagot, 1958; sonata za violinu i klavir, 1960; The Wind and the Rain za violu i klavir, 1960; Lysistrata za flautu solo, 1960; Discussion za flautu, violonelo, klavir i udaraljke, 1961. Sonata za klavir, 1960. DRAMSKA: televizijska opera The Final Ingredient, 1965. Scenska muzika za brojna Shakespeareova djela na festivalima u New Yorku, 195661 i Stratfordu, 1959 61; scenska, filmska i televizijska muzika.

AMY, Gilbert, francuski kompozitor (Pariz, 29. VIII 1936 ). U kompoziciji uenik D. Milhauda, O. Messiaena i Y. Loriod u Parizu. Djelovao u Service de la Recherche de la RTF, zatim uio dirigiranje kod P. Bouleza u Baselu i 1967 preuzeo od njega vodstvo u Domain musical. U svojim djelima povezuje elemente barokne muzike sa suvremenom serijelnom tehnikom komponiranja.
DJELA. ORKESTRALNA: Mouvements za 17 instrumenata, 1958; Diaphonies za 12 instrumenata i magnetofonsku vrpcu, 196264; Triade, 1964; Antiphonies za 2 orkestra, 1963; Trajectoires za violinu i orkestar, 1966. KOMORNA : varijacije za 4 instrumenta, 1956; 2 Inventions: I, za 3 instrumenta, 1959 i II, za 4 instrumenta, 1961 (II red. 1963); Alpha-Beth za 6 duhaa, 1963 ; Cycle za 6 udaraljki, 1966; Relais za 5 duhaa, 1967. KLAVIRSKA: sonata, 1960; Epigrammes, 1961 ; Cahier d'Epigrammes, 1964. VOKALNA: Cantate breve za sopran i 3 instrumenta, 1957; Strophes za sopran i orkestar, 1966; solo-pjesme.

AMMANN, Benno, vicarski dirigent i kompozitor (Gersau, vicarska, 14. VI 1905 ). Studirao u Leipzigu kompoziciju, lavir i dirigiranje (S. Karg-Elert, H. Grabner) i muzikologiju rh. Krover). U kompoziciji se usavravao u Parizu (A. Roussel, .. Honegger, D. Milhaud) i Baselu (F. Weingartner). U Baselu : 193639 bio zborovoa, korepetitor i nastavnik na Konzervatoju. Zatim je do 1941 djelovao kao dirigent na Teatro Reale delV ) pera u Rimu. Poslije Drugog svjetskog rata dirigira u vicarskoj u drugim zemljama. Komponira uglavnom vokalnu muziku, katkad se slui i dvanaesttonskom tehnikom.
DJELA. ORKESTRALNA: Vision pastorale, 1954; Die Stimme des Berges, 354; muzika za gudaki orkestar, rogove i orgulje, 1954; varijacije za duhaki rkestar, 1951; 3 kompozicije za gudaki orkestar, 1961; Epitaph za gudaki or-:star, 1963; Tre modi za gudaki orkestar i magnetofonsku vrpcu, 1962. KO-10RNA: gudaki trio, 1929; gudaki kvartet, 1936; gudaki kvintet, 1937; luzika za 6 duhakih instrumenata, 1938; preludij i ricercar za 9 duhakih istrumenata i orgulje, 1053. Sonate: za violinu i klavir, 1932; za violonelo i avir, 1934; za saksofon i klavir, 1037 te za flautu i klavir, 1952; Chaconne za vio-nu i klavir, 1930; Partita za orgulje, 1928. Balet Zweimal Besuch', scenska [uzika. VOKALNA : kantata Flucht aus der Tiefe za bariton, zbor i udaraljke, ?6r. Za soliste, zbor i orkestar: Bergland; Die junge Reuss; Gipfelrausch; Die irne; Bergndhe i dr.; ciklus napjeva prema crnakim pjesmama Der schivarze rpheus za bariton, trublju, saksofon, pozaunu i udaraljke; zborovi; solo-pjesme Trois chants d*automne; Ouatre chants Suisses; Liederzyklus aus Unteruialden ; olkslieder). CRKVENA. est misa: Defensor Pacis za 612-gl. zbor a cappella, )47; Pro Defunctis za 5-gl. zbor a cappella; Christus Dominus, 1953 i Deutsche ingmesse, 1954; Drei Psalmenlieder za zbor, violinu, violonelo i orgulje, 1950; ~rois chants sacre za bariton i orkestar, 1954; 4 moteta, 1959.

AMMA-NO-FUYE, japanska dvostruka svirala (dvojnice) ijepljena od dvije bambusove cijevi, duga 1421,5 cm. Instrulentom se na ulici slue slijepi maseri, koji signalom od dva dugo rana tona upozoruju na sebe. AMMERBACH, Elias Nikolaus, njemaki orgulja i komozitor (Naumburg, oko 1530 Leipzig, 27. I 1597). Studirao na Iniverzitetu u Leipzigu. God. 156095 bio je orgulja crkve v. Tome u Leipzigu. A. je objavio Orgel- oder Instrument-TabuUor (1571; II preraeno izd. 1583) i Einneu Kiinstlich Tabulaturuch (1575). Ta djela sadre vane podatke o izvodilakoj praksi noga vremena, a unose i neke nove postupke u izvodilaku teh-

ANA, Francesco d' (Franciscus Venetus organista), talijanski kompozitor i orgulja (? Venecija, 1502 ili 1503). Orgulja u crkvi sv. Leonarda u Veneciji. Primjenjivao je jo prije A. Willaerta tzv. dvozborni stil (ori spezzati). Nekoliko njegovih kompozicija uvrteno je u veliku zbirku frottola, strambotta, oda i drugih vokalnih oblika, koju je 150414 izdao O. Petrucci (II knj.). ANAKREONT (gr. 'Avaxp<i>v), grki pjesnik, liriar (Teos u Joniji, druga polovina <- VI st. vjerojatno poetak *- V st.). ivio u Trakijskoj Abderiji i na dvorovima tiranina Polikrata na Samosu, zatim Pizistrata i Hiparha u Ateni i dr. Poput svih liri cara njegova doba bio je pjesnik i ujedno kompozitor i pjeva svojih pjesama. Pisao je jednostavnim jezikom, formalno uglaeno, duhovito, vedro, slavei ivotne radosti, ljubav, vino i si. O muzikoj grai njegove lirike malo se doznalo. U ulomcima njegovih pjesama spominje se iskljuivo svirka icanih instrumenata, barbitona, magadisa i pektisa a jednom i aulosa. Kritija navodi da je A. bio protivnik aulosa i zagovornik barbitona, a u kasni jim dokumentima kae se da je taj instrument i izumio (sau vano je nekoliko slika na vazama koje prikazuju Anakreonta s barbitonom).
LIT. M. Wegner, Anakreon, MGG, I, 1951.

ANAKRUZA -> Uzmah ANALITIKA HARMONIJA -> Harmonijska analiza ANALIZA, MUZIKA, ralanjivanje, razjanjenje (tumaenje), rasvjetljivanje muzikog djela ili jednovrsne grupe muzikih djela. Muziko djelo kao i svako drugo umjetniko djelo

48

ANALIZA, MUZIKA ANCKIER-CASTERAN

pathetiaue npr. dovodi u vezu sa Schillerovom baladom 1 Leander). Svi ti analitiki postupci, esto puni proizvolj u stvari su odraz zakanjele romantike estetike (Schopenl Liszt, Wagner). Danas takva gledanja imaju malo prista se jo uvijek provlae kroz kritiku, osobito nestrunu. Suvremena muzika i njeni posebni strukturalni pr trae i osobite naine analiziranja. Dodekafonija, ponovo s oivljena i produbljena poslije 1945, danas je u sebi zat sistem. Analiza kompozicija pisanih u toj tehnici nuno pj stavlja temeljito poznavanje njenih kompozicijsko-tehi osnova. U djelima E. Kfeneka, R. Leibowitza, H. Jelinek Eimerta npr., upute u tehniku komponiranja sa I2'tonova< uporedo s analizom. Ali i individualni stilovi pojedinih kc zitora nalaze svoja teoretsko-analitika obrazloenja. Tak\ djela npr. Unterweisungen im Tonsatz (1937) P. Hindem
Techniaue de mon langage musical (1944) O. Messiaena. Po

vrlo je sloeno. Za njegovo razumijevanje slue razni analitiki postupci koji imaju i spoznajni i utilitaristiki karakter, jer jednako zadovoljavaju teorijski interes, kao to koriste muzikoj praksi. Razlikuju se uglavnom tri vrste analize: formalna, psiholoka ili strukturalna i sadrajna, tanije izraajna. Formalna analiza polazi od pretpostavke, da se svaka kompozicija dade razluiti u dijelove, u elementarnije oblike, koji se opet zasebno mogu analizirati. Tako se dolazi do veih i manjih zaokruenih jedinica kompozicije, kao to su: stavak, tema, reenica, perioda, fraza, i, najzad, motiv. Svaki od tih dijelova sadrava melodijske, harmonijske i agogiko-ritmike komponente. Isto tako i kompozicija kao cjelina ima formalnu dispoziciju; ona je ili sonata ili rondo, fuga ili passacaglia; podvrgnuta je i odreenoj harmonijskoj zakonitosti; ima svoj harmonijski tlocrt, plan po kojemu se odvija. Sadraj prvog preludija iz Bachova djela Wohltemperiertes Klavier iscrpljuje se npr., sav upravo u realizaciji toga harmonijskog plana. Fraziranje, tj. ispravno interpretiranje muzikog teksta, njegova ispravna interpunkcija, takoer je predmet formalne analize. S obzirom na njezino veliko didaktiko znaenje, formalna je a. ula u sve muziko-odgojne ustanove kao poseban predmet pod nazivom muziki oblici. Ali njoj prijeti stalna opasnost da se izrodi u puku deskripciju i formalizam. Psiholoka analiza uzima rezultate formalne analize tek kao pretpostavku, kao polaznu platformu, jer je njen interes prvenstveno zaokupljen strukturalnom zakonitou cjeline, onom unutarnjom vezom dijelova u jedinstvu umjetnikog djela. Polazei od specifinog psiholokog uinka muzike, ona nastoji rekonstruirati stvaralaki proces, rekreirati umjetniko djelo (to je ujedno i ideal svake interpretacije). Dok formalna a. pokuava cjelinu razumjeti iz njezinih dijelova, psiholokoj je analizi, obratno, doivljaj cjeline podloga za razumijevanje dijelova. Ako se prva oznai kao sintaksa, druga je logika i stilistika muzikog govora. Dok je formalna a. otkrila harmoniki plan Bachova preludija, psiholoka e ispitati njegov uinak; govorit e o napetosti kadence i o oputenosti sekvence, i cijeli e preludij interpretirati kao igru suprotnih snaga. Ovako dinamino gledanje na muziku poinje ve kod tona, intervala, osnovnih harmonikih i ritmikih injenica. One se shvaaju kao elementarni fenomeni jednog opeg dinaminog procesa. Naelna razlika obaju gledita izraena je ve u naslovu dviju tipinih studija o analizi: L. Bussler, Formenlehre i H. Mersmann, Musikhoren. Autori polaze od razliitih estetskih, pa i spoznajnoteoretskih stajalita; prvi od Herbartove formalne estetike, drugi od Husserlove fenomenologije. Mersmann stavlja kao motto svojoj knjizi rijei iz Talmuda: eli li spoznati nevidljivo, dobro uoi ono, to je vidljivo. Za cijeli ovaj smjer dobro je primijeeno, da se vie bavi onim to se odigrava izmeu nota nego samim notama. Izgrauje se analitika metoda, koja bi bila adekvatna osebujnoj, samo muzici svojstvenoj strukturi. Osniva psiholoke metode E. Kurth ne daje u svojim djelima Romantische Harmonik (1920) i Grundlagen des linearen Kontrapunkts (1916) analizu samo jedne kompozicije, nego jedne cijele epohe. U prvom djelu polazi od Wagnerova Tristana, a u drugome od J. S. Bacha. Mersmann i Halm nastoje da odrede specifinost muzikog izraza kao ekspresije sui generis. Obojica piu s oitom didaktikom namjerom te spretno pronalaze nain da, govorei o muzikom djelu, ne zapadnu ni u formalizam, a ni u poetiziranje. Meutim, svi proma traju muziko djelo izolirano od drutvene i historijske osnove; zanemaruju upravo ono, to studije R. Rollanda s tog podruja (npr. njegov ciklus o Beethovenu) ine tako vrijednima. Sadrajna analiza. Njene su metode veoma razliite, ali jedno im je zajedniko: muzika se shvaa kao govor, koji treba rijeima objasniti, protumaiti, prevesti. Tako se ve intervalima pridaje znaenje elementarnih emocija: uzlazni intervali izraavaju pozitivna uvstva, npr. odlunost, borbenost (poetak Marseillaise), silazni negativna: bol, tugu (uveni motiv uzdaha). Slino je i s akordima, u kojima znaenje pripada razlici izmeu konsonance i disonance. Odreen uvstveni sadraj pridaje se i nekim tipinim ritmikim formulama. Govori se i o karakteru tonaliteta i si. Sve je to poznato pod imenom hermeneutika. Zaetnik joj je H. Kretzschmar (Ftihrer durch den Konzertsaal, 188790). Drugi tumae kompoziciju kao izraz neke vanmuzike ideje, pozivajui se pri tom medu ostalim i na Beethovenovu izjavu, da ga pri komponiranju vodi gotovo uvijek neka poetska ideja. Razvoj programne muzike XIX st. dao je takvu tumaenju bogatu osnovu. A. Schering je tako pokuao dosta uvjerljivo objasniti Schubertovu Nedovrenu simfoniju, pozivajui se na jedan njegov poetsko-prozni autobiografski tekst, a u svome obimnom djelu Beethoven und die Dichtung tumaio je niz Beethovenovih kompozicija kao programnu muziku na osnovi djela klasine literature (Goethe, Schiller, Shakespeare i dr.; Sonatu

mjesto zauzima B. Bartok. Njegov je Mikrokosmos, pored didaktiko-pijanistike namjene, neophodan klju za rai vanje njegova sveukupnog kompozicijskog opusa. Plun suvremene muzike trai i adekvatni (pluralistiki) pristup, dije i eseji vodeih kompozitora posljednjih dvaju decenija u periodikim publikacijama Die Reihe ili Darmstddter Bt zur Neuen Musik, otvaraju naelno nove aspekte analize. An osvrt kompozitora na vlastito djelo gotovo je neodvojiv od i djela: jedno drugo upotpunjuje. Stoga se i partiture suvr< muzike danas redovito tampaju s uvodnom analizom. K. ! hausen, P. Boulez, L. Nono, G. Ligeti, E. Varese dali s druge, izvorne doprinose analitikim metodama suvremene m Gotovo je suvino napomenuti da konkretna i elektronska n znae radikalni zaokret prema tek naslueno novom, pa je j analize ostalo jo otvoreno.
LIT.: H. Kretzschmar, Neue Anregungen zur Forderung musiki Hermeneutik: Satzasthetik, PJB, 1905, XII. G. Becking, Horen unc lysieren, ZFMW, 191819, I. H. Mersmann, Versuch einer Phanome der Musik, ZFMW, 192223, V. Isti, Angewandte Musikiisthetik, 1926. W. Karthaus, Die musikalische Analyse, M, 192829. A. Ober den Wert musikalischer Analyse, ibid., 192829. K. Westphal, 1 und Interpretation, ibid., 1932. D. Fr. Tovey, Essays in Musical A (6 sv.), London 193539. E. Schiitze, Zur Frage der musikalischen A M, 1939. H. Mersmann, Musikhoren, PotsdamBerlin 1938 (proire Frankfurt am Main, 1952). A. Schering, Das Symbol in der Musik, 1 G. Giildenstein, Synthetische Analyse, SMZ, 1956. J. La Rue, A Sys Symbols for Formal Analysis, Journal of the American Musicological i 1957. W. Fuchs, Mathematische Analyse der Formalstruktur von Koln i Opladen 1958. E. T. Cone, Analysis Today, MQ, 1960. H schmidt, Zur Methodologie der musikalischen Analyse, Beitrage zur wissenschaft, III, Berlin 1961. W. Kolneder, Visuelle und auditive ^ Der Wandel des musikalischen Horens, Berlin 1962. P. Boulez, Musik heute, I, Darmstadt 1963. M.

ANAPEST (gr. avaTtaicTTO^), ritmika stopa, koja se ', od dva kratka i jednog dugog sloga (y ^ -): ^

tn
Naziv a. potjee iz starogrke poezije. U historiji muzi] sree se (kao i ostale pjesnike stope) najprije u umjetnosi badura te kao metriko-ritmiki modus u modalnoj notaciji X ANCHIETA, Juan de, panjolski kompozitor (Az 1462 30. VII 1523). Potjee iz baskijske plemenitake o Od 1489 capelldn y cantor na kastilskom dvoru kraljice I Katolike, 149597 vodio dvorsku kapelu princa Don zatim ponovno na dvoru kraljice Izabele, a poslije njezine na istim je dunostima na aragonskom dvoru. Uz to od rektor upne crkve u Azpeitiji. Po stilu njegovih djela mi zakljuiti da je uio kod panjolskih majstora. Nastojao je da to izraajniju muziku i njegovao jednostavni kontrapunkt bito u motetima i pojedinim misnim stavcima (Credo), to rakteristino za panjolsku kolu; stoga ga smatraju jedn: utemeljitelja te kole na prijelazu u XVI st. U misnim tei a jo vie u Anchietinim svjetovnim canciones na kastilske tel opaaju se utjecaji panjolske narodne pjesme.
DJELA: etiri vieglasne pjesme: romanca En msmoria d'Alixand glasa; Dos anades madre za 3 glasa; Con amores la mi madre za 3 glasa i D Madre de Dios za 3 glasa. CRKVENA: dvije mise za 4 glasa; 5 mott glasa; Magnificat za 3 glasa; himna Conditoralme siderum za 3 glasa; resi Libera me Domine. LIT.: H. Anglis, La muica en la Corte de los Reyes Catolicos. Madrid i Barcellona, 194147 (I sv. sadri novo izd. dviju misa, a II sv tovne pjesme). Isti, juan de Anchieta, MGG, I, 1951.

ANCKIER-CASTRAN, Nicole, francuska harfi (Pariz, 8. XI 1894 ). Po zavrenom studiju u klasi Hasseh na Parikom konzervatorijumu, koncertirala u mnogim grac Francuske, zatim u Engleskoj, Belgiji, Portugalu, Jugosl dr. Saraivala sa C. Saint-Saensom, koji je za nju napisa Koncert za harfu i orkestar. Transkribovala za harfu velik

ANCKIER-CASTERAN ANDRAEVI
kompozicija srpskih autora kao i jugoslovenskih narodnih pesama. Kao muziki pedagog vodila (do 1940) klasu harfe u Srednjoj muzikoj koli i Muzikoj akademiji u Beogradu. S. D. K. ANCORA, isto to i Da capo. ANERL, Karei, eki dirigent i kompozitor (Tuapy kod Sobeslava, u. IV 1908 ). Studirao na Konzervatoriju u Pragu J. Krika, i A. Haba). Asistent H. Scherchena u Berlinu do 1931, ;atim dirigent u Pragu (Osvobozeni divadlo, Radio-stanica). Vraivi se iz njemakog zatoenitva (1945) ponovno je djelovao na 'rakoj radio-stanici. God. 1946 bio je dirigent i dramaturg noroosnovane opere 5 Maj, a 194850 glavni dirigent ehoslovacog Radio-orkestra u Pragu. Tada je preuzeo umjetniko vodstvo 3eke filharmonije i postao profesor na Muzikoj akademiji u 'ragu. Od 1933 gostovao je u svim evropskim zemljama (Be, 3 ariz, Amsterdam, Barcelona, Berlin). Sa ekom filharmonijom ;oncertirao je u Jugoslaviji 1956. esto izvodi djela suvremenih tutora. Komponira (simfonijeta, orkestralna suita, klavirska suita) ietvrtstepenu muziku. AND A, Geza, vicarski pijanist madarskog podrijetla (Budim>eta, 19. XI 1921 ). Studij klavira zavrio kod E. Dohnanva la Muzikoj akademiji u Budimpeti, gdje je ve kao djeak isvojio nagradu Liszt. Od 1942 ivi u Ziirichu, vicarski dravianin postao 1955. Jedan od najistaknutijih pijanista dananjice, i. se posebno istie kao interpret Lisztove, Bartokove i Brahmove muzike. Koncertira u Evropi i Americi, do sada je u tri lavrata osvojio Grand Prix du Disaue. ANDAMENTO (tal. hod, nain hoda), u teoretskim spisima CVIII st.: 1. sekvenca. 2. Posebna vrsta teme za fugu, redovito veeg opsega. ANDANTE (tal. idui, kolajui), jedna od najstarijih osnovlih oznaka za tempo (javlja se prvi put oko 1680). Veoma je proireno shvaanje da je a. polagan tempo poput adagia. Naprotiv . je sredina izmeu allegra i adagia; to je relativno brz, pokretan mpo slian moderatu. Zato i piu andante ili un poco andante nai bre a ne polaganije; meno andante je polaganije, tj. manje okretno. Ipak je a. uz adagio postao sinonim za umjerene i poigane stavke simfonija u doba beke klasike, kad je polagani smpo bio znatno pokretniji nego npr. u romantici. ANDANTINO (tal.), deminutiv od andante, oznaka za tempo, zraz je prilino neodreen (u tome je nalik na allegretto). Obino znauje neto bri tempo nego andante, pa se prema tradiciji iko i izvodi. ANDERBERG, Carl-Olof, vedski pijanist i kompozitor Stockholm, 13. IV 1914 ). Klavir i kompoziciju studirao u tockholmu (O. Wibergh, K. Wetterberg), a dirigiranje u Salzurgu (F. Weingartner) i Londonu. Od 1939 muziki direktor azalita u Malmou gdje je 1946 osnovao komorno orkestralno druenje kojemu je dirigent i umjetniki rukovodilac. Njegovim ompozicijama uzor je suvremena francuska muzika.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska fantazija; 2 koncerta za klavir; >ncert za violu; koncert za saksofon; Capriccio za obou i gudae; suite; Muzika 1 komorni orkestar br. I, 1937 i br. 2, 1948. Fantazija za gudaki kvartet; inata za violinu i klavir. DRAMSKA: opera Hilde ; scenska muzika; balet. - Pjesme uz pratnju orkestra.

49

ANDERSEN, Carl Joachitn, danski flautist i dirigent (Kobenhavn, 29. IV 1847 7. V 1909), najistaknutiji lan porodice flautista. God. 186977 svirao u kraljevskom orkestru u Kobenhavnu. Od 1881 ivio u Berlinu. A. je jedan od osnivaa Berlinske filharmonije i do 1892 njen stalni lan. Vrativi se 1893 u Kobenhavn dirigirao je ondje dvorskim orkestrom i utemeljio orkestralnu kolu. Komponirao je djela za flautu (koncerti, etide, fantazije, balade). ANDERSEN-VVINGAR, Alfred Nicolai, norveki kompozitor, violinist i dirigent (Oslo, 15. X 1869 21. IV 1952). U Oslu uio kod J. Haarkloua, a u Parizu kod J. Masseneta i A. Gedalgea. God. 18901905 violinist i violist kazalinih orke stara u Oslu, gdje je 191118 dirigirao simfonijskim koncertima. Najbolja su mu scenska djela.
DJELA. ORKESTRALNA: tri simfonije; 2 koncerta za violinu; fantazije Iz norvekih brda i dolina i Najade; 2 orijentalne rapsodije; 2 suite. Opere; operete; scenska muzika za Ibsenove drame. Solo-pjesme.

ANDERSON, Marian, amerika pjevaica, altistica (Philadelphia, 17. II 1902 ). Pjevanje uila kod G. Boghettija. Prvi vei uspjeh postigla 1925 na pjevakom natjecanju u New Yorku. Od 1930 gostovala je esto u Evropi. A. je prva crnaka umjetnica koja je pjevala na operi Metropolitan u New Yorku (1955; Verdi, Balio in Maschera). Veliki je uspjeh postigla i 1957 na turneji po Indiji. God. 1958 bila je delegat SAD u Ujedinjenim nacijama. Prema A. Toscaniniju takav glas javlja se jednom u sto godina. Objavila je autobiografiju My Lord, what a Morning (1956).
LIT.: K. Vehanen, Marian Anderson: a Portrait, New York 1941.

ANDERSSON, Nils, vedski folklorist (Hofterup, Malmohus lan, 29. VII 1864 Lund, 31. III 1921). Studirao filozofiju i pravo. Sabrao je oko 12 000 nordijskih narodnih napjeva. Taj je vrijedan materijal kasnije izdao vedski folklorist Olof Anderson u listu Svenska Latar (Stockholm, 192240). A. je napisao i niz lanaka o nordijskom folkloru.
LIT.: Z. Norlind, Stadsnotarie Nils Andersson och den svenska folkmusiken, Ur nutidens musikliv, Stokholm 1921. O. Andersson, Melodisamlaren Nils Andersson, Budkaveln, 1940.

ANDERSSON, Otto Emanuel, finski muziki pisac, folklorist i kompozitor (Vardo, Alandski otoci, 27. IV 1879 ). Zavrio Muziki institut u Helsinkiju (kompoziciju kod M. Wegeliusa). Godinama istraivao finsku muziku historiju. God. 1926 46 profesor muzikologije i folklora na Akademiji u Turkuu. Osnovao je nekoliko asopisa, vodio festivale, aktivno suraivao u strunim udruenjima, objavljivao zbirke narodnih napjeva.
DJELA: Inhemska Musikstrdfvanden, 1907; Srakharpan (disertacija), 1915; Musik och musiker, 1917; Martin Wegelius, 1918; J. J. Pippingskbld och musiklivet i Abo 18081828, 1921; Den unge Pacius, 1938; Johanna von Schoultz i sol och skugga, 1939; Musikaliska sallskapet i Abo, 17901808, 1940; Finlandssvenska musikfester under $0 ar, 1947; Jean Sibelius i Amerika, 1955; Musik och folklore, 1964. Redaktor zbirke narodnih napjeva Finlandos Svenska Folkdiktning (dosad obj. 3 sv.), 1934, 1963, 1964. LIT.: Y. Heikel, Otto Anderson: en av forgrundsgestalterna i Svensk- Finlands kulturelal liv, Var Sang, 1929.

ANDERS, Erich, njemaki kompozitor, dirigent i muziki ritiar (Teutschenthal, Halle na S., 29. VIII 1883 ). Muziku udirao u Leipzigu kod M. Regera, j. Prembauera i H. Riemanna. redavao 192022 na Univerzitetu u Bonnu, a od 1922 kompozici1 na konzervatoriju Klindworth-Schwarwenka u Berlinu. Od )45 vodio opernu agenciju u Hamburgu. Uz brojna muzikocenska djela komponirao je zbornu i orkestralnu muziku te )lopjesme.
LIT.: H. Lemacher, Erich Anders zum 70. Geburtstag, ZFM, 1953.

ANDERTON, Hovvard Orsmond, engleski dirigent, kompozitor i pisac (London, 20. IV 1861 Leicester, 1. II 1934). Zavrio Royal Academy oj Music u Londonu. Nastavnik i zborovoa u Londonu, Folkestoneu i Birminghamu, od 1923 bio je bibliotekar u British Federation oj Musical Competition Festivals.

DJELA: English Sinfonietta\ fantazija Virgil; Spring - Iyll. Tri klavirska kvinteta; razne komorne kompozicije. Opera Baldur; scenska muzika za grke antike tragedije. Oda A Song of Life za zbor i orkestar; The Song of the Morning Star za zbor i orkestar; zborovi; pjesme uz orkestar i uz klavir. Mono grafija Granville Bantock', knjige Early English Music; Song of Alfred.

ANDERS, Peter, njemaki pjeva, tenor (Essen, 1. VII )o8 u saobraajnoj nesrei, 10. IX 1954). Prvi angaman ) bio 1932 kao pjeva i glumac u gradskom kazalitu u Heidel-:rgu. lan opera u Darmstadtu, Kolnu, Hannoveru, Miinchenu 93741), Berlinu (194248) i konano u Hamburgu. Jedan i najmnogostranijih njemakih pjevaa, izvrstan interpret te->rskih uloga od lirskih do herojskih. Istakao se i kao koncertni eva.
LIT.: F. W. Pauli, Peter Anders, Berlin 1963.

ANDRADE, Francisco d', portugalski pjeva, bariton (Lisabon, n. I 1859 Charlottenburg, 8. II 1921). Debitirao 1881 u San Remu kao Amonasro (Verdi, Aida). Pjevao na najveim opernim pozornicama Evrope (Engleska, Italija, Rusija, Austrija, Holandija, vicarska, vedska, Norveka, panjolska). Najbolja kreacija bila mu je Don Giovanni (Mozart). Istakao se i kao koncertni pjeva. Njegov brat Antonio A. (18541952) bio je takoer vrlo poznati operni pjeva (tenor). ANDRADE, Mario de, brazilski muzikolog i pjesnik (Sao Paolo, 9. X 1893 25. II 1945). Studij muzike zavrio na Konzervatoriju u Sao Paolo. Tamo je kasnije predavao klavir, historiju muzike i estetiku. God. 193538 bio je direktor odjela za kulturu, a zatim profesor filozofije i povijesti umjetnosti na Univerzitetu u Rio de Janeiru.
DJELA: Ensaio sojre a muica brasileira, 1928; Compendio de historia da muica, 1933; A muica e as cancols populares do Brasil, 1936; Carlos Gomes, 1939; Muica do Brasil, 1941; Pequena historia de muica, 1942.

ANDERSEN, Anton Jorgen, norveki violonelist i kompotor (Christiansand, 10. X 1845 Stockholm, 9. IX 1926). enik J. Lindegrena na Konzervatoriju u Stockholmu, gdje je I1871 bio lan Dvorskog orkestra(i88o1905 koncertni majstor); : to 18761911 predavao na Konzervatoriju violonelo i konabas.
DJELA: pet simfonija. Koncertna kompozicija za 5 violonela i 3 konbasa; sonata za violonelo i klavir. Zborovi; solo-pjesme. Muz, E, I, 4

ANDRAEVI, Stjepan, peva, tenor (Zagreb, 28. XI 1912 ). Pevanje studirao u Rimu (R. Stracciari, Ch. Solari). Kao lan operete i opere nastupao u Osijeku i Zagrebu. Solista Beogradske opere 195169. Bio je profesor u Srednjoj muzikoj koli u Osijeku. Sa Beogradskom operom gostovao u Italiji, vaj-

50

ANDRAEVI ANDREIS
Ziirich 1931. Festgabe an Volkmar Andreae, Ztirich 1949. H. . Volkmar Andreae, MGG, I, 1951. F. Giegling, Volkmar Andreae, Ni blatt der Allgemeinen Musikgesellschaft, Ziirich 1959.

carskoj, paniji, Engleskoj, Austriji, Zapadnoj Nemakoj; snimao za inostrane gramofonske firme. Medu njegovim ulogama istiu se Car (Rimski-Korsakov, Snjeguroka), Princ (Prokofjev, Zaljub ljen u tri narande), Werther (Massenet), Ernesto (Donizetti, Don Pasquale). Kao koncertni peva uestvovao u mnogim oratorijumskim izvoenjima. S. . K. ANDRE, Franz, belgijski dirigent (Bruxelles, 10. VI 1893 ). Studirao na Konzervatoriju u Bruxellesu i Berlinu (F. Weingartner). Od 1920 djeluje u Bruxellesu gdje je do 1944 predavao na Konzervatoriju. God. 1935 osnovao i vodio simfonijski orkestar INR (belgijska radiodifuzija), a neto kasnije postao je direktor velikog simfonijskog orkestra NIR (Institut National de Radiophonie Belge). Transkribirao za orkestar djela J. S. Bacha, J.-B. Lullyja, J. Ph. Rameaua i dr. Komponirao scensku muziku. ANDRE, 1. Johann, njemaki kompozitor i nakladnik (Offenbach na M., 28. III 174118. VI 1799), sin industrijalca, prvi se u obitelji bavio muzikom. Nakon to se afirmirao Singspielom Der Topfer (1773) povjerio mu je Goethe pisanje muzike za igrokaz Ertvin und Elmire (1775). God. 177784 dirigent T. Dobbelinove operne trupe u Berlinu. Kasnije je u Offenbachu osnovao muziku nakladu u kojoj je tampao oko 1200 djela. Samoniklom komikom svojih pukih igrokaza s pjevanjem A. se esto pribliio stilu komine opere. Njegove pjesme pripadaju berlinskoj koli.
DJELA. Singspieli: Der Topfer, 1773; Erzvin und Elmire (Goethe), 1775; Die Bezcmberten, 1777; Laura Rosetti, 1778; Claudine von Villa Bella, 1778; Die Entfuhrung ausdem Serail, 1781; Der Barbier von Bagdad, 1783 ; DerBrdutigam in der Klemme, 1796. Scenska muzika: Der Barbier von Sevilien (Beaumarchais), 1776; Macbeth; Konig Lear (Shakespeare), 1778 i dr. Pjesme: Scherzhafte Lieder von Herrn VCeisse, 1774; Burgers Leonore, 1775; Musikalischer Blumenstrauss, 1776; Lieder und Gesange (4 sv.), 177980; Lieder, Arien und Duette (4 sv.), 178081.

ANDREA, Mihael, slovenski narodni pjeva (B t. Jakob na Korokem, 28. IX 1762 27. V 1821), tkal poznavajui note sastavljao sam napjeve svojim svjetovnim bonim pjesmama; osam svjetovnih pjesama uvrstio je M. u svoju zbirku (Pesme, 1833). Narod ih nije prihvatio zbog 1 moralizatorskog tona.
LIT.: J. G. Seidl, Mihovil Andrea seoski tkalac i pesnik, Danica 1841. Mihael Andrea, samouki pesnik in pevec slovenski, Slovensk; za leto 1859. F. Rakua, Slovensko petje v preteklih dobah, Ljubljai F. Ilei, Francoske vojne in slovenski pesniki, Slovan, 1909. D

ANDRliE, Elfrida, vedski kompozitor i orgulja (' 19. II 1841 Stockholm, 11. I 1929). Studirala u Stock (L. Norman) i Kobenhavnu (A. Gade). God. 186167 o u Stockholmu i od 1867 u Goteborgu gdje je 1897 bila i d popularnih simfonijskih koncerata.
DJELA: dvije simfonije, 1869 i 1893; uvertire. Gudaki kvar' virski kvintet, 1865; klavirski kvartet, 1865; klavirski trio; sonate za 1 klavir. Dvije romance za violinu. Klavirske i orguljske kompoz Opera Fritiofs saga. Kantate (Snofrid, 1884); zborovi; solo-pjesme. mise. Harmonizacije vedskih narodnih napjeva.

2. Johann Anton, kompozitor, teoretiar i nakladnik (OiTenbach na M., 6. X 1775 6. IV 1842). Sin Johanna; muziku uio u Mannheimu kod F. Franzla i G. J. Vollweilera. Poslije oeve smrti preuzeo njegovo nakladno poduzee i usavrio tehniku notnog tiska primjenom litografije. Kupivi 1800 u Beu rukopisnu ostavtinu W. A. Mozarta, izdao 1805 tematski katalog umjetnikovih djela prema popisu, koji je Mozart sam vodio 1784 91. Kasnije je objavio katalog ostalih Mozartovih rukopisa. Ova izdanja prethodila su iscrpnom katalogu L. Kochela.
DJELA: Lehrbuch der Tonsetzkunst (nedovreno), I i II dio obj. 1832 1 1840; W. A. MozarU tematischer Katalog, so Vlie er solchen vom 9. Februar 1784 bis zum 15. November 1791 eigenhandig gesckrieben hat, 1805; Beitrage zur Geschichte des Requiems von W. A. Mozart, 1829; Thematisches Verzeichnis W. A. Mozartscher Manuskripte, chronologisch geordnet von 176484, 1833; Thematisches Verzeichnis derjenigen Originalhandschriften von W. A. Mozart, zvelche Hofrat Andre ... besitzt (obj. njegov uenik H. Henkel), 1841. Komponirao simfo nije, koncerte, uvertire, komornu i klavirsku muziku, 2 opere i vokalno-instrumentalna djela. LIT.: C. B. Oldman, J. A. Andre on Mozarts Manuscripts, Music and Letters, 1924. O. Pretzsch, Johann Andre und seine Stellung in der Berliner Liederschule (disertacija), Leipzig 1924. W. Stauder, Johann Andre. Ein Beitrag zur Geschichte des deutschen Singspiels, AFMF, 1936. A. Einstein, Vorbericht zum Kochel-Verzeichnis, Leipzig 1937. H. Wirth, Andre, MGG, I, 194951. E. Lebeau, Une succursale officieuse de Johann Anton Andre a Pari de 1802 a 1806, Bericht iiber den Internationalen Musikwissenschaftlichen Kongress Wien 1956, Wien 1958.

ANDREINI, 1. Giovanni Battista, talijanski glumac, d pisac i pjesnik (Firenza, 9. II 1576 ili 1579 Reggio ] 7. ili 8. VI 1654). Sin znamenitih glumaca komedije de Francesca Andreinija i habelle Canali. Studirao na Unive u Bologni. Karijeru zapoeo 1594 kao lan druine dei Geh je vodio njegov otac. Nastupao pod imenom Lelio. 1604 o vlastitu druinu dei Fedeli koja je stupila u slubu vojvoda zaga od Mantove i doskora se proslavila nastupima irom i viestrukim gostovanjima u Francuskoj (na kraljevskom i drugdje) te u Pragu i Beu. Pojedina njegova kazalina popraena u veoj ili manjoj mjeri muzikim odlomcima, su za historiju opere jer ih je A. oblikovao, prema praksi s vremena, tako da je zdruio elemente razliitih dramskih komedije, pastorale, tragedije i opere, odnosno igrol libreta.
DJELA. DRAMSKA (samo muziki zanimljiva): L'Adamo, sac presentazione, 1613; La Aiaddalena, sacra rappresentazione, 1617 komponirali C. Monteverdi, Salomone Rossi, M. Efrem i A. Giunizz Mincio ubbidiente, intermedij, 1620; La Centaura, 1622; La Ferinda, kc 1622.

2. Virginia, roena Ramponi (umjetniko ime Flot pjevaica i glumica (Milano, 1. I 1583 ?, 1628 ili 1631 1601 supruga Giovannija Battiste i lanica druine dei zatim dei Fedeli. Proslavila se kao prva interpretkinja n; uloge u Monteverdijevoj operi Arianna, izvedenoj 1608 dom svadbenih sveanosti na dvoru Gonzaga u Mantovi. 1 i u Monteverdijevoj baletskoj operi Balio delVIngrate; glu muevljevim kazalinim djelima, posebice u komedijama
LIT.: E. Bevilacqua, Giambattista Andreini e la Compagnia dei Giornale Storico della Letteratura Italiana, XXIIIXXVI, 1894. J Gli ultimi anni di G. B. Andreini in Francia, Rassegna bibliografica dellt Italiane, IX, 1901. H. Prunieres, L'opera italien en France avant Lu] 1913. ' V. Mazzetti, Un famoso comico e autore drammatico dei' 600, Emilia 1915. A. A. Abert, Giovanni Battista Andreini, MGG, I, 195

ANDRE, Jos, argentinski kompozitor i muziki kritiar (Buenos Aires, 17. I 188113. VII 1944). Studirao na Konzervatoriju u Buenos Airesu (A. Williams, J. Aguirre), na Scholi cantorum u Parizu (V. d'Indv, A. Roussel). Vrativi se u Argentinu, osnovao 1915 drutvo za propagiranje djela argentmskih kompozitora. Od 1924 predavao kompoziciju na Konzervatoriju u Buenos Airesu. Bio je i muziki kritiar dnevnika La Nacion. U svojim kompozicijama esto donosio citate iz argentinske narodne muzike.
DJELA: Lied, 1916 i Impresiones portenas, 1930 za orkestar. Klavirski kvintet. Sonatina, 1918 i Trois piices, 1919 za klavir. Kantata Santa Rosa de Lima, 1931; solo-pjesme (Mensajes Liricos).

ANDREAE, Volkmar, vicarski kompozitor i dirigent (Bern, 5. VII 1879 Ziirich, 18. VI 1962). Dirigiranje i kompoziciju studirao na Konzervatoriju u Kolnu (F. Wiillner, F. Franke). God. 190214 bio je zborovoa u Winterthuru, 190424 vodio muki zbor u Ziirichu gdje je uz to bio dirigent orkestra Tonhal-leGesellschaft (190649) i direktor Konzervatorija (191439). Osobito se istakao kao interpret djela A. Brucknera. U njegovim brojnim kompozicijama zamjeuje se utjecaj R. Straussa.
DJELA. ORKESTRALNA. Dvije simfonije: I, u F-duru i II, u C-duru. Koncert za violinu; Concertino za obou; rapsodija za violinu; Kleine suite ; Notturno und Scherzo; Musik. KOMORNA: dva gudaka kvarteta; gudaki trio; 2 klavirska trija; sonata za violinu i klavir; divertimento za flautu i gudaki trio. DRAMSKA : muzika tragedija Ratcliff, 1914; opera Abenteuer des Casanova, 1924; scenska muzika. VOKALNA: Das Gotliche za sole, zbor i orkestar; simfonijska fantazija za tenor, zbor, orgulje i orkestar; Charons Nachen za sole, zbor i orkestar; brojni muki zborovi uz orkestar ili a cappella; 8 kineskih pjesama Li-Tai-Pe za tenor i orkestar; vie ciklusa za glas i klavir. Vater unser za sole, zbor i orkestar. LIT.: E. Tobler, Volkmar Andreae, Wissen und Leben, 1923, 20. F. Seiler, Dr. Volkmar Andreae ... zum Jubilaum seiner 25-jahrigen Tatigkeit,

ANDREIS, Josip, muzikolog (Split, 19. III 1909 ). S kolu polazio u Splitu; studirao romanistiku (talijanski i fn jezik) u Zagrebu i Rimu (diplomirao 1931). Kompozicij kod I. Paraa u Splitu, a na Muzikoj akademiji u Zagrebu mirao na nastavnikom odsjeku. 193141 gimnazijski p u ibeniku, Hercegnovom i Splitu, zatim u Zagrebu, gdji 1945 profesor historije muzike na Muzikoj akademiji. I lan JAZU. Utemeljitelj i predsjednik Muzikolokoga Muzike akademije u Zagrebu. Radio u redakcijama mi asopisa (195051 urednik Muzike revije; od 1969 v Arti musices), glavni urednik prvoga izdanja Muzike e pedije (2 sv.), 195863. Prevodio s francuskog i talija God. 195253 i 195556 bio je predsjednik Udruenja k zitora Hrvatske. Za svoj znanstveni rad dobio vie nag odlikovanja (1969 nagrada grada Zagreba). Eminentni historiar, A. je objavio vie prirunika, kojima posebno mjesto zauzimaju opsena Historija mi Razvoj muzike umjetnosti u Hrvatskoj, u kojima se po pi kod nas strogo naunom metodom izlau i kritiki osvj muzika zbivanja u toku stoljea. U Historiji muzike A. je 0 samostalnost i u rasporedu grae i u prilaenju k pojedinii blemima, a originalni sudovi o muzikim razdobljima, t zitorima i djelima rezultat su linoga stava koji se nije p za stranim uzorima. Kao naroito uspjela treba istaknuti \ poglavlja u muziku kulturu XIX i XX st. Iscrpnom an svih znaajnijih faktora A. je u njima dao sintetike p: koji bacaju novo svjetlo na sloena muzika zbivanja. lake podruju hrvatske muzike historiografije bilo i ranije po Andreisov Razvoj muzike umjetnosti u Hrvatskoj prva je r.

ANDRE1S ANDRIC
hrvatske muzike u kojoj je sistematino rasporeena grada stavljena pod lupu znanstvenih kriterija. U pet poglavlja, A. je ivim stilom i osjeajem za pravu mjeru, znalaki iskoriujui svu poznatu literaturu, prikazao muziki razvoj u Hrvatskoj od XI st. sve do najnovijega doba. ANDRS, Juan, panjolski literarni historiar i muziki pisac (Planes, Alicante, 15. II 1740 Rim, 12. I 1817). Isusovac. Studirao filozofiju i teologiju; predavao retoriku i poetiku na Univerzitetu u Gandiji. Zbog progona isusovaca u panjolskoj, 1767 prebjegao u Italiju. God. 1796 bibliotekar vojvode od Parme, a 180714 prefekt Kraljevske knjinice u Napulju. Svestrano naobraen, napisao prvu sveobuhvatnu povijest knjievnosti: Dett'Origine, Progressi e Stato attuale d'ogni letteratura, u 7 sv. (178298, vie puta izdavano i prevedeno na francuski, njemaki i panjolski). U tom djelu obradio muziko kazalite i operu (3. i 4. sv.) i, zalaui se za produbljivanje opernog sadraja i

Meu ostalim Andreisovim radovima istie se njegov uvod u muziku umjetnost pod naslovom Vjeni Orfej, u kojemu se on ne ograniuje samo na tumaenje elemenata tonske graevine, ve govori takoer J. ANDREIS o stilu i o povezanosti muzike i ivota. Muzikolog velike akribije, A. je izvrsno prikazao stilska razgranienja u historijskom toku razvoja muzike umjetnosti i potanje uao u odnose koji vladaju izmeu stvaraoca i njegova djela s jedne te sluatelja i kompozicije s druge strane, a uz to je osvijetlio ulogu muzike u drutvu i njegovu razvitku te upozorio na specifinosti 0 kojima umnogome ovisi ivot muzike.

lil

DJELA. KNJIGE: Povijest glazbe, 1942; Uvod u glazbenu estetiku, 1944; Tragovi mudrosti, 1944; Hector Berlioz, 1946; Historija muzike (3 sv.), 195154 (II izd. u 2 sv., 1966); Hrvatski glazbeni zavod kroz 125 godina svog postojanja, 1952; Razvoj muzike umjetnosti u Hrvatskoj, u kolektivnom radu Historijski razvoj muzike kulture u Jugoslaviji, 1962; 140 godina Hrvatskog glazbenog zavoda, 1967; Vjeni Orfej. Uvod u muziku umjetnost, 1968. STUDIJE I LANCI (izbor): O preduvjetima ispravne glazbene kritike, Hrvatska revija, 1940, 11; Nacionalizam i internacionalizam u glazbi, ibid., 1941, 3; Nalije glazbenog ivota, ibid., 1941, 10; Glasovirske skladbe Boidara Kunca, Sv. C, 1942, 34; Milo Cipra, ibid., 1942, 56; Jakov Gotovac, Cecilija, 1946, 1; Znaenje i struktura historijskefolklornog odjela Muzikih akademija, Muzika revija, 1950, 4; Vatroslav Lisinski, Zvuk, 1955, 1; Jakov Gotovac, Mogunosti, 1957, 78 (i separat); Tragom suvremene muzike bibliografije, Zvuk, 1960; Muzika kultura, Spomenica u poast 40-godinjice osnivanja SKJ, 19191959, 1960, sv. I; Rezultati i zadaci muzike nauke u Hrvatskoj, Rad JAZU, 1965, knj. 337; Muzika, Spomenica Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, 18661966, 1966; Udruenje kompozitora Hrvatske 1945 1965, u knjizi K. Kovaevia Muziko stvaralatvo u Hrvatskoj 19451965, 1966; Muzika umjetnost u Dubrovniku, referat za simpozij o Dubrovniku, 1966 ; Music in Croatia Dovm to the End of the Nineteenth Century, Zvuk, 1967; Pozabljeni Nokturno Ferda Livadica, Muzikoloki zbornik, sv. IV, Ljubljana 1968; Muzika nauka i njen razvitak, Zvuk, 1968; Umjetniki put Mila Cipre, Rad JAZU, 1969, knj. 351; Albertijev Dijalog, Arti musices, I, Zagreb 1969. Uredio: Vugoslav Music, I959(zajedno sa S. Zlatiem); Muzika enciklopedija, 2 sv.,r95863;RadJAZU, 1965, knj. 337; Rad JAZU, 1969, knj. 351; Arti musices, sv. I, 1969. K. Ko.

oplemenjivanje pjesnikoga teksta muzikom, prorekao muziku dramu budunosti. Muzike teme obradio je i u brouri Lettera sopra la muica degli arabi (obj. G. B. Toderini u Letteratura turehese, I, 1787) i u djelu Cartas familiares del Abate D. Juan Andres, 5 sv. (178593), gdje u 3. sv. opisuje konzervatorije u Veneciji, a u 4. sv. prouava arapsku muziku, posebice djela Al Farabija. ANDREVI, Francisco, panjolski kompozitor talijanskog podrijetla (Sanahuja, Lerida, 16. XII 1786 Barcelona, 23. XI 1853). Sveenik. Uio u Barceloni kod J. Quintane (orgulje) i Queralta (kompozicija). Djelovao kao crkveni dirigent katedrale u Segorbi (180818), Valenciji (181928) i Sevilli (182830); 183036 dirigent kraljevske kapele i rektor djeake pjevake kole u Madridu. Zbog politikih nemira napustio panjolsku i 183642 bio dirigent katedrale u Bordeauxu, zatim preselio u Pariz. God. 1849 vratio se u Barcelonu, gdje je do kraja ivota dirigent crkve Nuenra Senora de la Merced i direktor djeakog zbora. Komponirao preteno crkvena djela, u kojima je nasuprot dekadansi toga vremena postigao stilsku istou, strogost i plemenitost izraza.
DJELA. Oratoriji: La dulzura de la virtud; El juicio universal; Misa de Requiem, 1834 (za Ferdinanda I I ) ; mise za 8 i 4 glasa i instrumente; Stabat Mater; moteti; himni; lamentacije. Udbenik Traite d'harmonie et de composition, 1848 (iste godine izdano na panjolskom pod naslovom Tratado teorico-practico de Armonia y Composicion). LIT.: J. Subird, Francisco Andrevi, MGG, I, 1951.

ANDREJEV (Andreev), Vasilij Vasiljevi, ruski virtuoz na balalajci (Tverska gubernija, 1862 potkraj 1918 ili 1919). Osnovao prvi veliki ruski orkestar balalajki, s kojim je koncertirao po Evropi. Usavrio konstrukciju tog instrumenta. Napisao je veliki broj kompozicija i obradbi za balalajku i orkestar. ANDREJEVI, Toa (Teodor)-Australijanac, fagotista, muziki pedagog i kompozitor (Ruma, 18. VI 1852 Beograd, 2. V 1931). Muziku isprva uio privatno u Beogradu kod Cimbria i Resa i ubrzo se zaposlio kao lan orkestra Narodnog pozorita. God. 1873 usavrava se na Bekom konzervatorijumu u fagotu i ujedno radi kao horovoa srpskog akademskog pevakog drutva Zora. God. 188084 boravi u Australiji kao lan orkestra (prvi fagotista, violinista i violista) Johanna Straussa. Po povratku u Srbiju osniva Tipografsko pevako drutvo Jaki, diriguje u mnogim drugim horovima, radi kao nastavnik muzike u gimnaziji 1 drugim kolama i osniva (1888) muziku kolu u Beogradu, koja je zbog finansijskih tekoa posle godine dana zatvorena. Komponovao je oko 18 mareva (najistaknutiji je Cvetiev mar), nekoliko plesnih komada i solo-pesama (Nebo moje i dr.).
LIT.: Srbin muziar u Australiji, Srbobran, 1884, 27. M., Smrt Toe Andrejevia, SKG, 1931, 2. K. P. Manojlovi, Andrejevi Australijanac, Vreme, 1931. VI. R. ordevi, Prilozi biografskom reniku srpskih muziara, Posebna izdanja SAN, 1950, CLXIX. S. D. K. LIT.: A. agadajev, V. V. Andrejev, MoskvaLenjingrad 1948 (II izd. 1961).

ANDRIAVILI, Akakij, gruzijski kompozitor (Ahalsopeli, 16. IX 1904 ). Studij kompozicije zavrio na Konzervatoriju u Tbilisiju (S. V. Barhudarjan) i zatim proao kurs aspiranture. Pedagoku djelatnost zapoeo kao asistent na katedri za kompoziciju u Tbilisiju. Kao kompozitora najvie ga privlai muziko kazalite.
DJELA. ORKESTRALNA: dvije simfonije, 1933 i 1934; koncert za klavir, 1934; simf. pjesma Husar Iriston, 1936. Dva gudaka kvarteta. Kompozicije za klavir. DRAMSKA. Opere: Kano Kaiazu, 1938; OBpbie, 1942; JlauiKapa, 1946; Omapoea edoea, 1951; Jlasuna, 1959. Djeja opera Ceadb6a coeK,
1949.

ANDRICO (Andricu), Mihail, rumunjski kompozitor (Bukuret, 22. XII 1894 ). Studirao na Konzervatoriju u Bukuretu (D. G. Kiriac, A. Castaldi) i zatim u Parizu (G. Faure, V. d'Indv). Na Muzikoj akademiji u Bukuretu bio je profesor komorne muzike (192648) i kompozicije (194859). Svoje kompozicije izgrauje uglavnom na temama iz rumunjskog folklora. Suradnik asopisa Dimineata (1924), Rampa (1925), Universul (1926) i dr.
D JE LA . O RK E STRA LN A. Devet simfon ija : I, 1943; II, 1946; III, 1949; IV, 1954; V, 1955; VI, 1957; VII, 1958; VIII, 1960 i IX 1963; dvije komorne simfonije, 1926 i 1962; 7 simfonijeta; koncert za violinu, 1960; koncert za violonelo, 1961; poema za klavir, 1922; poema za violonelo, 1944; 2 suite, 1924 i 1930; Trois Tableaux symphonique, 1924; poeme, 1929; Suite breve, 1935; Suite pitoreasca, 1938 i dr. KOMORNA: gudaki kvartet, 1930; 4 novellette za klavirski kvintet, 1925; klavirski kvintet, 1939; klavirski kvartet, 1956; oktet za gudae i duhae, 1928; sekstet za klavir i duhae, 1934; duhaki kvintet, 1955; duhaki oktet, 1960; sonata za violinu i klavir, 1944. KLAVIRSKA: sonata, 1950; sonatina, 1929; Suite lyrique, 1928 i dr. Baleti Taina, 1932 i Luceafdrul, 1951. Vokalne kompozicije (mjeoviti zborovi).

ANDREOZZI, Gaetano (Jommellino), talijanski kompozitor (Napulj, 1763 Pariz, 21. ili 24. XII 1826). Na Konzervatoriju u Napulju uio kod svoga ujaka N. Jommellija, po kojemu je i dobio nadimak. Od 1803 uitelj pjevanja u Napulju, komponirao opere za kazalita u Italiji, Rusiji i panjolskoj. Popularnost njegovih djela zasjenio je G. Rossini.
DJELA. KOMORNA: est gudakih kvarteta, 1786; 3 kvinteta za gudaki kvartet i flautu; 3 kvinteta za gudaki kvartet i obou. DRAMSKA. Oko 45 opera (veinom opere serie): La morte di Cesare, 1779; Didone abbandonata, 1784; Giasane e Medea, 1785; Gustavo, Re di Svezia, 1797. VOKALNA. Oratoriji: Saulle, 1794; La passione di Gesu Cristo, 1799; Isacco figura del Redentore, 1785. Kantata II ritorno dei Numi, 1802. LIT.: F. Florimo, La scuola musicale di Napoli (3 sv.), Napoli 1882. W. Bollert, Gaetano Andreozzi, MGG, I, 194951.

ANDRIC, Josip, knjievnik, kompozitor i muziki pisac (Bukin u Bakoj, 14. III 1894 Zagreb, 7. XII 1967). Studij prava zavrio u Zagrebu (Dr iur), muziku uio privatno u Slavonskoj Poegi i Pragu. God. 191954 djelovao u Zagrebu kao novinar, muziki kritiar i urednik knjievnih izdanja. Isprva komponirao za tambure, kasnije za razliite komorne i orkestralne sa stave. Oslanjao se u prvom redu na folklorne elemente svoga rodnog kraja, ali je na nj utjecao i muziki folklor Luikih Srba, Slovaka i eha. Kompozicije su mu raene jednostavnijim izraajnim sredstvima i imaju preteno popularan karakter.
DJELA. ORKESTRALNA: Mala seoska simfonija; 2 simfonijete; 5 uvertira; koncert za tamburu-solo i tamburaki orkestar; 18 simf. plesova; oko 180 kompozici ja za tamburak i orkestar. K O MO R N A : gudaki kvartet Baki; klavirski trio; kompozicije za violinu i klavir. DRAMSKA. Opere: Duijanca (na vlastiti libreto, prva bunjevaka opera, izvedena 1953 u Subotici) ; Otmica ijakinje (libreto F. iraki), 1954 i Raspreno kolo (libreto V. Marinovi), 1955. Balet Jurjai, 1953. Muzika komedija Na vrbi svirala (vlastiti libreto, izvedena 1956). VOKALNA. Kantate: Fruka gora; Kantata o Somboru; okaki svatovi; Slavonska berba; Bunjevaka kantata i dr. Oko 60 zborova, 150 solo-pjesama, brojne obrade i dr. SPISI: Ruska opera, 1923; Kako emo razumjeti glazbu, 1939; Slovaka glazba (prva povijest slovake muzike uope),

1944; kola za tambure, 1953 (prva kola za sve sisteme) i dr. Sabrao oko 2000 narodnih napjeva.

52

ANDRI ANERIO
ANDRIEU, Fran?ois -> Franciscus Magister ANDRIEU, Jean Fran?ois d' ->- D'Andrieu, Jean Fr, ANDRIJA KRETSKI, bizantski pjesnik (Damask, o Hierissos, kraj Mitilinija, 740). Redovnik u Jeruzalerr stupao jeruzalemskog patrijarha na VI ekumenskom koncil u Konstantinopolu. Poslije je imenovan kretskim metrop Smatra se da je A. prvi pjesnik kanona, tvorac toga novog himnike pjesme koja je procvala u VII st. i potisnula iz bi: liturgije kontakion. Glavno mu je djelo Veliki kanon (6 /aucov), koji se sastoji od 250 strofa, a gotovo svaka je strofa niki dotjerana parafraza jednog od stihova starozavjetni A. je spjevao oko 100 kanona; Veliki kanon se pjeva i d etvrtak petoga korizmenog tjedna.
LIT.: A. Heisenberg, Ein jambisches Gedicht des A. von Cret, 1 nische Zeitschrift, 1905. E. Vi'ellesz, Andreas von Kreta, MGG, I, ]

LIT.: Jubilej dr. J. Andria, Subotike novine, 1937, 42. M. Kerbler, Dr Josip Andri (18941967), Zvuk, 1968, 82. A. Vi.

ANDRI, Stojan, dirigent i kompozitor (Zajear, 18. VIII 1912 ). Studirao na Muzikoj koli Stankovi, gde je diplomirao nastavniki otsek 1939. Nastavnik muzike u gimnazijama i muzikim kolama u Niu i Leskovcu. Horovoa pevakog drutva Abraevi i dirigent Simfonijskog orkestra Radio-Nia. Komponovao vie kompozicija za meovite i enske horove. s. . K. ANDRIESSEN, nizozemska obitelj muziara. 1. Nicolaas Hendrik, orgulja i kompozitor (Hilversum, 9. V 1845 Haarlem, 16. V 1913). Poslije studija klavira i orgulja u Aachenu, orgulja u Culembourgu, Kerkradeu i Haarlemu. Komponirao je zborska djela koja su postigla veliku popularnost (osobito muki zborovi). 1. Cornelius (nazivan Kees), pijanist i kompozitor (Hil versum, 28. I 1865 22. I 1947), brat Nicolaasa Hendrika. Preko 50 godina direktor muzike kole Toonkumt u Hilversumu. Istakao se i kao pijanist.
DJELA: Fantazija za klavir i orkestar; Aan Zee za orkestar. Klavirska suita In Gooiland's Dreven. Opereta. Zborovi; solo-pjesme. Rekvijem. Obradbe narodnih napjeva.

ANEMOKORD (animocorde), instrument s mijehorr skim oblikom slian klaviru; konstruirao ga je 1789 u tvorniar klavira J. J. Schnell u namjeri da se efekti eolov> primijene i u umjetnikoj muzici. Sline pokuaje vrili su F. Kalkbrenner i osobito H. Herz, koji je 1851 konstruirao instrument, nazvan eolov klavir.
LIT.: Allgemeine Musikalische Zeitung, 1789. C. Brink, Harp; Wind, New York 1947.

3. Willem, pijanist i kompozitor (Haarlem, 25. X 1887 Amsterdam, 30. III 1964), sin Nicolaasa Hendrika. Studirao na Konzervatoriju u Amsterdamu (J. B. C. De Pauw, B. Zweers). God. 191018 predavao klavir na Konzervatoriju u Haagu, zatim na Konzervatoriju u Rotterdamu, a 193753 bio direktor Konzer vatorija u Amsterdamu. Djelovao i kao orgulja katolike kate drale u Utrechtu. Istakao se i kao pijanist, osobito kao interpret djela Beethovena i Chopina.
DJELA: koncert za klavir i orkestar, 1908. KLA 1 IRSKA: sonata, 1938; sonatina, 1945; brojne krae kompozicije. Solo-pjesme. Mise.

ANENAlKA (anenaiki), obilni koloraturni odlomci iz crkvenog pjevanja (osobito XVI i XVII st.), koji su se i na slogovima a-ne-ne ili a-ne-na. Slian je i postupak sa slo| no-e-a-ne u zapadnoj ili te-re-rem u bizantskoj muzici (teret
LIT.; O. Riesemann, Die Notationen des altrussischen Kircheng Moskau 1908.

4. Hendrik Franciscus, orgulja i kompozitor (Haarlem, 17. IX 1892 ). Uitelji su mu bili njegov otac Nicolaas Hen drik, brat Willem, L. Robert te B. Zwers i J. B. C. Pauw na Kon zervatoriju u Amsterdamu. Od 1916 bio je crkveni orgulja u rodnom gradu, 193449 orgulja katedrale i uz to 193749 direktor Konzervatorija u Utrechtu. Kasnije profesor kompozicije na Konzervatoriju u Amsterdamu, a 194957 direktor Konzerva torija u Haagu. Komponira pod utjecajem A. Brucknera, C. Francka i novijih francuskih kompozitora.
D JE LA . O RK E STRA LN A. etiri simfonije : I, 1930; II, 1937; III, 1946 i IV, 1954. Koncert za orgulje: varijacije na Couperinovu temu za flautu, harfu i gudae; Ricercare, 1949; simfonijska studija, 1952; fantazija Mascherata, 1962; varijacije i fuge na Kuhnauovu temu za gudae. KOMORNA : Ouartetto in stile antico, 1957; klavirski trio, 1939; Canzone za flautu, obou i klavir, 1966; tema s varijacijama za flautu, obou i klavir; suita za gudaki kvartet; Aubade za duhaki kvartet; Pezzo festoso za duhaki kvartet, 1962; sonata za violonelo i klavir, 1926; sonata za violinu i klavir, 1932; 3 invencije za violinu i violonelo, 1960; lntermezzo za flautu i harfu; balada za obou i klavir; 3 kompozicije za flautu i harfu, 1967. Klavirske kompozicije (2 sonate, 1934 i 1966). Za orgulje: Sonata da chiesa, 1927; passacaglia; 3 korala; simfonija; tokata, intermezzi i dr. Opera Philomela, 1950. VOKALNA: Ballade van de Marel za recitatora i orkestar; zborovi; solo-pjesme (ciklusi Miroir de peine, 1923; L'Attente mystique). CRKVENA: sedam misa; Te Deum za sole, zbor i orkestar, 1945; Magnificat za zbor i orgulje; Veni creator za zbor i orkestar, 1961; psalam 47 za zbor i orkestar, 1945. SPISI: C. Franck, 1945; Muziek en muzikaliteit, 1952; Over muziek, 4. izd. 1955.

ANERIO, 1. Felice, talijanski kompozitor (Rim, oke 27. IX 1614). Uio kod G. M. Nanina, 156874 bio so u zboru crkve S. Maria Maggiore. Od 1575 pjevao u G Giulia pod Palestrinom, a od 1579 u 5. Luigi dei France Fr. Surianom. Bio je uitelj (od 1585) u Collegio degl'In Rimu. God. 1594 naslijedio Palestrinu kao kompozitor pa kapele. Osim toga bio je i dirigent drutva Sodalitas mus suh Visitationis S. Mariae Virginis ac S. Gregorii et S. Cc invocationibus koje je 1584 osnovao papa Grgur XIII. Ugledajui se na Palestrinu A. je stvorio djela uzorna i stoci stila. Tehnika jasnoa i dotjeranost polifonog oblik u njegovoj su muzici esto povezani s dubokom izraaj Njegove mise ne prelaze granice strogih principa polifonij u motetima (osobito onima s manjim brojem glasova) po sklonost zvukovnom kontrastiranju i isticanju melodijske nasuprot harmonijskoj podlozi, to navjeuje monodijst Zborove Adoramus te Christe i Stabat Mater smatrali su vremena Palestrininim djelima.
DJELA: Madrigali spirituali (5-gl.), 1585; Canzonette (4-gl.), 1586; gali (5-gl.), 1587; Madrigali (6-gl.), 1590; Concerti spirituali, 1593; Saa etCantica: I knj. (8-gl.), 1596 i II knj. (5-gl., 6-gl. i 8-gl.), 1602; M (3gl-)> !598; Responsoria ad lectiones divini Officii Hebdomadas Sanctae 1606; madrigali, moteti, mise i dr. u razliitim suvremenim zbirkama i U; Obj. zbirku duhovnih madrigala Le Gioie s djelima 19 najistaknutijih ' drutva Sodalitas musicorum (Palestrina, G. M.Nanino, L. Marenzio, F. S 1589. Zajedno sa F. Surianom priredio izdanje zbirke gregorijanskih tzv. Editio Medicaea, I, 1614. NOVA IZD.: pojedine mise obj. K. Proske, F. X. Haberl (1903), H. : (1933) i dr.; pojedine motete obj. L. Niedermever (1844), K. Proske, J (1845), F. W(illner, F. Commer, F. X. Haberl (1903), A. Mendelssohn (19;

5. Jurriaan, kompozitor i dirigent (Haarlem, 15. XI 1925 ). Uio kod svog oca Hendrika i W. van Otterlooa na Konzervatoriju u Utrechtu. Kasnije je u Parizu studirao filmsku muziku i uz to bio uenik O. Messiaena. God. 194950 boravio u SAD usavra vajui se kod A. Coplanda i S. Kussewitzkog.
DJELA. ORKESTRALNA: Berkshire Symphony, 1950; simfonija Aves uz zbor, 1963; Sinfonia concertante, 1963; Sinfonietta concertante za 4 trubite; koncert za klavir, 1947; koncert za flautu; concertino za klavir; concertino za saksofon, 1967; concertino za fagot i gudae, 1962; uvertire; rapsodija Thai, 1960; 4 plesa, 1964; Movimenti za trublju, trombon, rog, timpane i gudae, 1965; Concerto Rotterdam za jazz sastav i orkestar, 1966. KOMORNA: trio za flautu, violu i klavir; trio za flautu, obou i klavir, 1955; trio za klarinet, violonelo i klavir; duhaki trio, 1957; introdukcija i allegro za 2 trublje, rog i trombon, 1958; suita Respiration za 10 duhakih instrumenata, 1962; Sciarada spagnola za duhaki kvintet, 1962; 4 madrigala za duhaki kvartet, 1962; Sonata da camera za flautu, violu i gitaru, 1963; Summer Dances za 7 udaraljki, harfu i gitaru, 1967; Hommage a Milhaud za 11 instrumenata; sonata za violinu i klavir. Dvije sonate za klavir; concertino za 2 klavira. DRAA1SKA. Scenska mu zika: Tartuf/e (Moliere); Mourning becomes Electra (E. O'Neill); Hamlet (Shakespeare); Sakunlala i dr. Baleti. Muzika za radio-drame. Filmska muzika. Solo-pjesme. Grande Messe pour la Gloire de Dieu za sole, zbor i orkestar, 1949; Magnificat za sopran, zbor i orkestar, 1950.

2. Giovanni Francesco, kompozitor (Rim, 1567 Gr 1630). Brat Felicea; 157579 lan djeakog zbora pa kapele, kojoj je rukovodio Palestrina. God. 160003 n di cappella crkve 5. Giovanni in Laterano, 160510 crl Spirito u Rimu. Idue godine dirigirao je u katedrali u 1 a krae vrijeme djeluje na kraljevskom dvoru u Krakovu. 161320 bio je zborovoda crkve 5. Maria dei Monti. Po je otiao u Krakov 1624 gdje je ostao do 1628. Umro je na p ku u Rim. Kao i stariji brat Felice, slijedio je Palestrinin stil, usav jui formalnu i tematsku istou polifone strukture, ali je s i nove izraajne elemente. Kod njega se bogat polifoni u mnogoglasnim i viezbornim djelima ravnomjerno izmj s jednostavnom homofonijom u kompozicijama za manji glasova i basso continuo. Novi barokni izraz, tonsko sli zvukovno bogatstvo opaaju se najjae u duhovnim madrig vanim primjercima razvojne faze oratorija {oratorio vo
DJELA: madrigali (2 knj.; 5-gl.), 1599, 1608; II dialogo past presepio (3-gl.), 1600; Messe a 4 vod, 1605; Gagliarde intavolate per sor embalo e Liuto, 1607; Moteti (5 knj.; i-gl. do 6-gl.): 1609, 1611, 161: i 1618. Concentuum cotnpositoris (i-gl. do 3-gl.), 1609; madrigali Rec\ armonica (i-gl. do 2-gl.), 1611; Litanie Deiparae. Virginis (7-gl. i 8-gl.) Antiphonae seu Sacrae cantiones (1 gl. do 4-gl.), 1613; Sacri concentus ( 4-gl. do 6gl.), 161317; Missarum (4-gl. do 6-gl.), 1614; Responsorit vitatis Domini (3-gl. do 8-gl.), 1614; moteti, madrigali, canzonette, i arije La selva (i-gl. do 4-gl.), 1617; madrigali Li diporti musicali (i-gl. dc 1617; Sacrae cantiones (i-gl. do 5-gl.), 1618; arije, canzonette, madrig

6. Louis, kompozitor (Utrecht, 6. VI 1939 ). Brat Jurriaana. Uenik K. van Baarena, usavravao se u kompoziciji kod L. Berija u Berlinu.
DJELA. ORKESTRALNA: Ondim, 1961 ; Ittrospezione II, 1963; Ittrospezione III za 2 klavira i 3 instrumentalne grupe, 1965. KOMORNA: Percosse za flautu, trublju, fagot i udaraljke, 1959; Ttvee improvisaties za flautu, obou, violinu i klavir, 1960; Aanloop en sprangen za flautu, klarinet i fagot, 1961; sonata za flautu i klavir, 1962; Recorders za flautu i magnetofon, 1964; Paintings za flautu i klavir, 1965; A Flomer Song III za violonelo solo, 1967. Ittrospezione I za klavir 4-runo, 1961; Registers za klavir, 1964; Series za 2 klavira, 1965. Triplum za gitaru, 1962. Balet Het Labyrint, 1962. VOKALNA: Nocturnen za sopran i orkestar, 1959; Japanse epigrammen za sopran, flautu, obou i klavir, 1960; Anti/ona I za zbor, 1961.

ANERIO ANGLS
Sella Clori armonica (i-gl. do 3-gl.), 1619; Ghirlanda di sacre rose (5-gl.), 1619; Psalmi vesperarum (3-gl. i 4-gl.), 1620; / Lieti scherzi, 1620; Messa di morli, [630; Rime sacre concertate (2-gI. do 4-gl.), pojedinane kompozicije u razli itim suvremenim zbirkama i u rkp. NOVA IZD.: pojedine plesove obj. R. Eitner (1875), O. Kinkeldev (1910), \. Schering(i93l) i dr.; neke mise obj. F. X. Haberl, H. Bauerle (1931) i dr.; Rekvijem i Te Deum obj. K. Proske; Salve Regina i litanije F. X. Haberl; moteti su obj. u razliitim zbirkama. LIT.: F. X. Haberl, Giovanni Francesco Anerio, KMJB 1886, 1891 i [895. R. Eitner, Giovanni Francesco Anerio, MFM, 1887. F. X. Haberl, Felice Anerio, KMJB, 1903. L. Torri, Nei Parentali 16141914 di Felice \nerio e di Carlo Gesualdo..., RMI, 1914. A. Catnetti, Nuovi contributi Ule biografie di Maurizio e Felice Anerio, ibid., 1915. R. Casimiri, Maurizio, Felice e Giovanni Francesco Anerio, ibid., 1920. B. Becherini, Giovanni Francesco Anerio ad alcune sue gagliarde per embalo, La Bibliofilia, 1939. G. Liberali, Giovanni Francesco Anerio. Un suo fugace soggiorno a Treviso, Note d'archivio, 1940. K. G. Fellerer, Anerio, MGG, I, 1951. H. Federkofer, Ein Beitrag zur BiogTaphie von Giovanni Francesco Anerio, A1F, 1949 1953. Isti, Berichte und kleine Beitrage nochmals zur Biographie von Gio/anni Francesco Anerio, ibid., 1953. F. X. Haberl, Felice und Giovanni Fran:esco Anerio, Zeitschrift fur Kirchenmusik, 1954. G. L. Dardo, Felice Anerio : la Congregazione dell' Oratorio, Chigiana, 1964. K. Ko.

Javi. Tamonji stanovnici pleu esto u veim grupama, udara jui svaki o svoj angklung.
LIT.: S. M. Tagore, Hindu Music, Calcutta 1882.

ANGLAISE (danse anglaise, franc. engleski ples), tip engleskih plesova u francuskom baletu potkraj XVII st. Tempo im je vrlo iv, mjera dvodobna, bez uzmaha. Stilizirani oblik toga plesa javlja se katkad u baroknoj instrumentalnoj suiti. Naziv a.
J.S.Baoh

ANFOSSI, Pasquale, talijanski kompozitor (Taggia kraj Napulja, 24. IV 1727 Rim, 1797). Uio violinu na napuljskom Konzervatoriju Santa Marta di Loreto, kasnije studirao kontrapunkt i kompoziciju kod A. M. Sacchina i N. Piccinnija. Od 1792 maestro di cappella crkve S. Giovanni in Laterano u Rimu. Njegove su se opere izvodile u Italiji, Parizu, Londonu, Berlinu ; Pragu. Najuspjelije su mu komine opere u koje, po uzoru na Piccinnija, unosi lirsku, esto sentimentalnu notu.
DJELA. Opere (76): JI finto medico, 1764; La clemenza di Tito (P. Metastasio), 1769; L'incognita perseguitata, 1773 ; La finta giardiniera (R. Calzabigi), [774; L'avaro, 1775; La vera costanza, 1776; // curioso indiscreto, \~Jli; I viaIgiatori felici, 1780; / vecchi burlati, 1781: // cavaliere per amore, 1784; Gli irtigiani, 1794. Dvanaest oratorija (La Betulia Liberata); 4 mise; psalmi i ir. Instrumentalna muzika. LIT.: F. Florimo, La scuola musicale di Napoli, II, Napoli 1882. A. Della Corte, L'opera comica italiana nel 700, II, Bari 1923. W. Bollert, Pasquale ^nfossi, MGG, I, 1951.

upotrebljava se i za druge plesove engleskog podrijetla: za Hornpipe, oko 1800 i za Country Dance i Ecossaiseu. ANGLEBERT, Jean-Henri d', francuski kompozitor i embalist(Pariz, 1628 23. IV 1691). Uenik J. CH. Chambonnieresa, orgulja vojvode od Orleansa, od 1664 embalist Luja XIV. God. 1689 objavio Pieces de clavecin ... avec la maniere de les jouer. To su tri serije od 30 do 40 kompozicija poredanih po tonalitetima. Po formi su suite, zapoinju slobodnim preludijem, a zatim slijedi Allemande, vie Couranta, Sarabande, Gigue, Gail-larde, Chaconne ili Passsacaglia, Gavotte, Menuet. Izmeu pojedinih plesova umetnute su obradbe uvertira i plesova iz Lully-jevih opera, kao i serija od 22 varijacije na Folies d'Espagne. Na poetku zbirke nalazi se popis ukrasa i uputa za njihovo izvoenje, a na zavretku rasprava o harmoniji generalbasa.
NOVA IZD.: Pieces de clavecin obj. A. Farrenc, 1871 i M. Roesgen- Champion, 1934. Pojedine kompozicije obj. F. Raugel, 1933 (novo izd. 1949) i G. Tagliapietra, 1934. LIT.: Y. Rokseth, Jean Henri d'Anglebert, MGG, I, 1951. ANGLES,

ANGELES, Victoria de Los, panjolska pjevaica, sopran Barcelona, i. XI 1923 ). Pjevanje i klavir uila na Konzervatoriju u Barceloni, gdje je debitirala 1944 (Mozart, Le nozze di Figaro). Od 1949 koncertira u mnogim gradovima Evrope, SAD, Kanade i June Amerike. Pjeva na milanskoj Scali, u Parizu, x Covent Gardenu u Londonu, u Stockholmu, Kobenhavnu, u kazalitu Coldn u Buenos Airesu i od 1951 na operi Metropolitan j New Yorku. Stalan je gost najpoznatijih muzikih festivala Edinburgh, Firenca, Salzburg, Nizozemska, vicarska).
LIT.: H. Rosenthal, Sopranos of Today, London 1956.

ANGELI, Andrea d' ~> D'Angeli, Andrea ANGELICA (angelique), instrument XVII st. iz obitelji utaje, sa 17 dijatonski ugoenih ica.
LIT.: J. Mattheson, Das Neu-Eroffnete Orchester, Hamburg 1713. V. Bessaraboff, Ancient European Musical Instruments, Boston 1941.

ANGELINI, Giovanni Andrea -> Bontempi, Giovanni Andrea ANGELIS, Alberto de ~> De Angelis, Alberto ANGERER, Paul, austrijski violinist i kompozitor (Be, [6. V 1927 ). Uenik beke Muzike akademije. lan tamonjeg iimfonijskog orkestra i od 1956 dirigent komornog orkestra. Vjet polifoniar, u svojim kompozicijama primjenjuje rane po-ifonijske (organum, faux-bourdon), ali i suvremene oblike.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija (s orguljama). Koncerti: za klavir . gudae; za flautu i komorni orkestar; za violu i komorni orkestar; za violu da ? amba, gudae i udaraljke, 1965 i za 12 instrumenata i klavir; Gloriatio za kontrabas i komorni orkestar; Conference za 2 violonela i komorni orkestar, 1965; Muica za gudae; Muica fera; Muica ad impulsum et pulsum za gudae i udaaljke. KOMORNA: kvartet za 2 violine, violu i kontrabas; duhaki kvintet, [963; sekstet za flautu, trublju, fagot, violinu, violu i kontrabas; koncert za embalo, violu i 5 duhakih instrumenata; Cogitatio za nonet. Muica za >rgu!je, 1946. VOKALNA. Oratoriji: Gesang von mir selbst (W_ Whitman); \arrenoratorium (S. Brand); Trost der Philosophie (Boethius) i Sinfonia dominica n passione. Chorbuch za zbor a cappella. Misa za zbor a cappella.

Higino, panjolski muzikolog (Maspujols, i. I 1888 ). Rim, 8. XII 1969 Studij filozofije i teologije zavrio 1913 u Tarragoni, muziku uio kod J. Barbere, V. M. Giberta, J. Cogula i F. Pedrella u Barceloni, u muzikologiji se kasnije usavravao kod W. Gurlitta u Freiburgu im Breisgau i F. Ludvviga u Gottingenu. Od 1917 vodio muziki odjel biblioteke de Cata-lunya u Barceloni, gdje je 1927 postao profesor na Konzervatoriju i 1933 na Univerzitetu. Za panjolskog graanskog rata 193639 boravio u Munchenu, a po povratku u domovinu imenovan je 1943 za direktora novoosnovanog panjolskog instituta za muziko-logiju i lana Akademije lijepih umjetnosti u Barceloni. Od 1947 bio direktor Papinskog instituta za crkvenu muziku u Rimu. Najodliniji poznavalac panjolske muzike, A. je svoja istraivanja usmjerio najvie na razdoblje od XIII do XV st., pa je stoga podruja objavio niz veoma zapaenih rasprava i muzikih spomenika, osobito u Publicaciones del Departamento de Muica de la Biblioteca de Cataluna i Monumentos de la Muica Espanola, zbirkama koje je sam pokrenuo. A. je utemeljitelj i muzikog asopisa Anuario Musical. Povodom 70-godinjice njegova ivota objavljena su 2 sveska Festschriften (Barcelona 1961).

ANGIOLINI, Gasparo, talijanski plesa, koreograf i teore-:iar (Firenca, 1731 Milano, 5. II 1803). Prve svoje balete postavio u Torinu (1757), a zatim je djelovao u Beu. U nastojanju da reformira tradicionalni balet A. je stvorio okosnicu za tzv. Dalet akcije. Suraivao je sa Calzabigijem i Gluckom i zajedno > njima postavio je 1761 balet-pantomimu Don Juan. Pozvan je dva puta u Petrograd gdje je koreografirao balet Naputena Di-iona. Njegovi pogledi i ideje o baletu, koji se podudaraju s Glu-:kovim naelima o reformi opere, sakupljeni su u knjizi Posvete za Alcestu, Pari i Helenu.
LIT.: D. Lynham, The Father of Modem Ballet, London 1950.

ANGKLUNG, javanski idiofoni instrument (njem. Rasselinstrument). Dva ili tri komada bambusova drva, kojima su gornji dijelovi koso odrezani, ugodena su u oktavama; smjetena su na bambusovu stalku tako da kod trzanja u nj udaraju i odzvanjaju. A. se gradi u raznim veliinama, a osobito je rairen na zapadnoj

ANGKLUNG

DJELA. STUDIJE (izbor): Les melodies del trobador Guiraut Riquier, Estudis Universitaris Catalans, 1926, 2; Les Cantigues delreiN'AnfoselSavi, Vida Cristiana, 1926/27; El Chanson-nier Francais* de la Colombina de Sevilla, Estudis Universitaris Catalans, 1929; Historia de la Muica Espanola, dodatak u panjolskom izdanju Male muzike historije J. Wolfa, 1934 ( I I izd. 1944); La muica medieval en Toledo, Spanische Forschungen der GorresGesellschaft, 1938; 7; La muica en la Corte del rey D. Alfonso V de Aragon, ibid., 1939, 8; La muica espanola desde la Edad Media kasta nueslros dias, 1941; La notacion musical espanola de la sugunda mitad del 5. XV, Anuario musical, 1947; La muica conservada en la Biblioteca Colombina y en la Catedral de Sevilla, ibid., Cristobal de Morales y Francisco Gu-errero, ibid., 1954; Vopera di Morales e lo sviluppo della polifonia sacra spag-nola nel 1500, 1954; Die Bedeutung der Vokalpoliphonie fur die r'omische Litur-gie, Kongress-Bericht des Kongresses fiir Kirchenmusik, 1954; El Llibre Vermelh de Montserrat y los cantos y la dama sacra de los peregrinos durante le siglo XIV, Anuario musical, 1955.

^----^.s--^ -. :.:i^s^ --^

54

ANGLS ANNIBALE PADOVANO

ANHEMITONIKA -> Pentatonika 1 ANIMATO (tal. ivahno), oznaka za interpretaciju; od se ne samo na karakter nego i na tempo kompozicije. Sempr< animato ili poco a poco animato znai isto to i incalzando. L pie se i con anima. ANIMUCCIA, Giovanni, talijanski kompozitor (Firenca 1500 Rim, 25. III ili IV 1571). God. 155571 rnaestt cappella crkve sv. Petra u Rimu (nasljednik Palestrine). Istodi surauje sa F. Nerijem kao dirigent i kompozitor u orat San Gerolamo della Caritd. Komponirao je preteno crk muziku, pokazujui osobitu lakou stvaranja. U duhu proturi macijskog pokreta A. tei za jasnoom, jednostavnou i ura teenou teksta i muzikog izraza. Nastojanje za isticanjem j deklamacije teksta iznio je A. u predgovoru svoje zbirke 1 objavljene 1567, gdje izjavljuje da komponira ... na nain, e najmanje smetati razumijevanju rijei. U njegovim dje nema formalistikog kontrapunktiranja. Kao kompozitor 1 i duhovnih madrigala A. je znatno pridonio razvoju orator forme. '
DJELA, etiri knjige madrigala: I (4-gl. do 6-gl.), 1547; II (4-gl. gl.), 1567; III(5-gl.), 1551 i IV(5-gl.), 1554. Madrigali i moteti (2 knj.; -gl.), 1565 i II (4-gl. do 5-gl.), 1548. Zbirka misa (4-gl. do 6-gl.), 1567 Magnificat (4 - gl.), 1568; Laudi spirituali (2 knj.), 1563 i 1570. NOVA IZD.: dva stavka mise Conditor alme, madrigal i Magnifica' L. Torchi (Arte tnusizale in Italia, I i II, 1897), laudu obj. A. Schering schichte der Musik in Beispielen), 1931. LIT.: K. G. Fellerer, Giovanni Animuccia, MGG, I, 1951. - Cervelli, Le laudi spirituali di Giovanni Animuccia e le origini dell' on musicale a Roma, RAM, 1950. Isti, Attualita di Giovanni Animuccia, sicisti toscani, Siena 1955.

Els Madrigals i la Missa de Difunts d'En Brudie (zajedno sa F. Pedrellom), Publicaciones del Departamento de Muica de la Biblioteca de Cataluna, 1921; Cataleg dels Manuscrits Musicah de la colleccio Pedrell, ibid.; J. Pujol... Opera omnia, 2 sv. ibid., 192632; J. Cibanilles... Opera omnia, 4 sv., ibid., 1921, 1933, 1936, 1956; El Codex Musical de Las Huelgas, 3 sv., ibid., 192831; A. Soler, Sis Quintets (zajedno sa R. Gerhardom) ibid. , 1933; La Muica a Catalunya fins al segle XIII, 1935; La Muica de las Cantigas del rey Alfonso el Sabio II: Transcripcion musical, 1943. La Muica en la Corte de los Reyes Catolicos, 2 sv., Monumentos de la Muica Espaftola, I sv. 1941, II sv. 1947 (III sv. s komentarima J. Rubija i J. Romeua Figuerasa, 1951); La Muica en la Corte de Carlos V (uz to: L. Venegas de Henestrosa, Libro de Cifra Nueva), ibid., 1944; Recopi-lacion de sonetos y villancicos a auatro y a cinco, de J. Vasquez, ibid., 1946; Cr. Morales, Opera Omnia IIV, ibid., 195256. Posebno izd.: Catdlogo Musical de la Biblioteca Nacional de Madrid, 3 sv. (zajedno sa J. Subirom), 1946, 1949, 1951LIT. : Ch. van den Borren, Hommage a Higino Angles, AML, 1958. K. Ko.

ANGLIKANSKO CRKVENO PJEVANJE obuhvaa poseban nain izvoenja psalama, biblijskih pjesama i drugih nabonih tekstova koji se upotrebljava u liturgiji anglikanske crkve. Ono se temelji uglavnom na principima psalmodijskog recitiranja gregorijanskog korala s tom razlikom, to se a. c. p. izvodi etvoroglasno harmonizirano, u strogo metrikom ritmu i na ivom engleskom jeziku. Harmoniziranje psalmodije, koje se javlja najprije kao falso kordone, ve je tokom XVI st. openito proireno u djelima Josquina des Presa, L. da Vittorije i drugih. Prvi engleski kompozitori kao Th. Tallis, W. Byrd, Th. Morlev i O. Gibbons prihvatili su ovaj nain obradbe i, premda su tokom stoljea nastajale promjene, on se sauvao sve do danas. Osobito je u XVII st. proiren ovaj nain stiliziranja izvornog gregorijanskog korala, uvoenjem mjera i taktnih crta u harmonizacijama. Time se izraajna snaga melodije u tolikoj mjeri skuila da je gotovo potpuno izgubila vezu s originalnim vrelom iz koga je potekla. Grupiranje teksta u omeene taktove izmijenilo je prirodnu deklamaciju, dajui neopravdanu vanost izoliranim rijeima, ili ak pojedinim slogovima. Dok su neki slogovi podmetnuti pod duge note, itav niz rijei morao se izvoditi na jednu razmjerno kratku notu. Tome se pokualo doskoiti tzv. akcentuiranjem (pointing) koje je imalo zadatak, da istakne pojedini slog ili rije u nizu ostalih i na taj nain sauva logian smisao teksta. Kasnije je i to naputeno, pa se u himnima nastojala sa uvati prirodna gipkost recitacije, a u mnogim napjevima, koji se sastoje od nota kraih vrijednosti, nastojalo se postii to veu okretnost izvoenja. Gornje navode ilustriraju slijedei primjeri:

ANISIMOVA, Nina Aleksandrovna, sovjetska plesai koreograf (Lenjingrad, 1909 ). Ve njeni prvi nastupi u I listu Kirov bili su zapaeni, jer su se odlikovali snanim i pr; plesakim temperamentom. God. 1928 interpretirala je virtu ar Pariza, a 1935 postavila je svoje prve balete na muziku pa skih kompozitora (Albeniz, Granados, Sarasate). Najpozn njene koreografije su balet Gajane (Haaturjan) i nova vs baleta eherezada (Rimski-Korsakov).
LIT.: M. Frangopulo, Nina Aleksandrovna Anisimova, Lenjingrad .

Lord,novLe&est ihou. Uu: seroant defor mine

part in, h

p&ac e seen

ucorcLng to Ay sal- thy

te-

va -

lord, ncut Idtest tAou lhy seroant deport in. peace ac~cor~cU/ig to thy tvorc:

Y B
/2>^

p
TTM / KJ

p
ec/es

p
hane

r
se&n.

p
i/u/

^'

ii^^^

ANKA, Paul, kanadski pjeva i kompozitor zabavnih mel< sirijskog podrijetla (Ottawa, 30. VII 1941 ). Ve kao d poeo improvizirati napjeve. Od svoje petnaeste godine, kac s melodijom Diana stekao svjetsku popularnost, napisao vi 300 ehansona, balada i zabavnih melodija. Kao pjeva jeda od najistaknutijih svjetskih predstavnika zabavnog muzi anra. ANNA AMALIA, njemaki kompozitor (Berlin, 9. XI 172 30. III 1787), pruska princeza, sestra Friedricha II. Muziku 1 kod P. Kirnbergera i komponirala u stilu starih polifonii Skupila je bogatu zbirku rukopisa i tampanih muzikih veinom kompozitora XVIII st. (Handel, Hasse, J. G. i K Graun, Palestrina, Haydn i dr.). Najvredniji su u njoj ruk< (autografi) i izdanja djela J. S. Bacha. Od 1914 zbirka se u Berlinskoj dravnoj biblioteci.
DJELA: instrumentalne kompozicije (trio-sonate; sonate za flautu i 1 koranice). Kantata Der Jod Jesu (na tekst K. W. Ramlera). Crl kompozicije. NOVA IZD.: sonatu za flautu i b. c, trio-sonatu u D-duru i 4 kon obj. G. Lenzewski, 1927; 2 stavka iz kantate Der Tod Jesu obj. C. H pjesmu Auf! tapfre Krieger obj. G. Lenzewski, 1915 (obraenu za glas i li i 1916 (obraenu za zbor). LIT.: R. Eitner, Katalog der Musikalien-Sammlung des Joahimi schen Gvmnasiums zu Berlin, Berlin 1884 (kao dodatak za MFM). C. S Prinzessin Amalie von Preussen als Musikerin, HohenzoHern-Jahrbuch, 19] W. Krabbe, Anna Amalia, MGG, I, 1951.

.sal - oa - tion..

A. c. p. relativno je nepotpuno uspjeli napor oko stvaranja vlastitog muzikog izraza na temelju gregorijanskog korala. Usprkos mnogim nastojanjima, ova su dva sistema ostala nepomirljiva. U anglikanskom pjevanju prozni akcenti ovise o nepromjenljivoj metrikoj shemi, dok se u koralu ritmiki zamah muzike upravlja normalnim govorom, bez obzira na knjievni oblik teksta. Prema tome je a. c. p. kompromis, koji ponekad podsjea ak na recitativni stil talijanske opere XVIII st. (recitativo secco).
LIT.: A, Ramsbotham, Music and Letters, 1920, 3. Ch. W. Pearce, The Futilitv M Anglican Chant, MQ, 1921. W. Douglas, Church Music in Historv and Practice, 1937. P. A. Scholes, The Oxford Companion to Music, London i New York 1938. E. H. Fellowes, English Cathedral Music, London 1943 W. K. Stanton, The Canticles Pointed, Tanworth in Arden 1946. A. Vi.

ANHALT, Istvan, kanadski kompozitor madarskog podrijetla (Budimpeta, 12. IV 1919 ). Uenik Z. Kodalva na Muzikoj akademiji u Budimpeti i N. Boulanger u Parizu; umjetniku karijeru zapoeo kao dirigent opere u Budimpeti. Od 1949 djeluje kao nastavnik Konzervatorija u Montrealu. A. je jedan od pionira elektronske muzike u Kanadi.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1958; Interludium za gudae, klavir i timpane, 1950; Funeral music, T951. KOMORNA: klavirski trio, 1953; sonata za violinu i klavir, 1955. KLAVIRSKA: sonata, 1951; Fantasia, 1954; Are en del za 2 klavira, 1951. etiri Electronic Compositions, 1959, 1959, 1960 i 1961. VOKALNA: est pjesama Na Conxy Pan za bariton i klavir, 1948; Psalam XIX za bariton i klavir, 1951; 3 Songs of Love za 2 soprana i alt, 1951; Comments za alt i klavirski trio, 1954; 3 Songs of Death za sopran, alt, tenor i bas, 1954.

ANNA AMALIA, njemaki kompozitor (Wolfenbiittel, X 1739 Weimar, 10. IV 1807), neakinja Friedricha II, vo; kinja od Sachsen-Weimara. Uila kod F. G. Fleischera i E Wolfa. Kao muziar-amater oitovala zamjernu tehniku vjei i izvornost. Znatno je utjecala na umjetniki ivot Wein okupivi oko sebe istaknute umjetnike (Goethe, Wieland, He 1 dr.).
DJELA: simfonija; divertimento za klavir, klarinet, violu i violor 2 sonatine za obligatni embalo, rog, flautu, fagot, 2 violine, violu i kontrat Muzika za igrokaz Erzvin und Elmire (Goethe), 1776 i za farsu Jahrmar zu Plundersweilen (Goethe), 1778. Schrift iibsr Musik (izgubljeno). NOVO IZD.: Igrokaz Erwin und Elmire obj. M. Friedlander, 1 pojedine odlomke, 1896 i 1916. LIT.: W. Bode, Amalie Herzogin von Weimar (3 sv.), Berlin 1908. Miinnich, Aus der Musikaliensammlung der Weimarer Landesbiblii besonders dem Nachlass der Anna Amalie, Jubilare Festschrift der Lai bibliothek, Jena 1941. O. Heuschele, Herzogin Anna Amalia, Mur 1947. A. A. Abert, Anna Amalie von Sachsen-Weimar, MGG, I,

ANNIBALE PADOVANO (Hannibal Patavinus), tal ski orgulja i kompozitor (Padova, 1527 Graz, krajem III i< Od 1552 orgulja prvih orgulja crkve sv. Marka u Veneciji, : preao na dvor austrijskog nadvojvode Karla u Graz, gdje je

ANNIBALE PADOVANO ANSAMBLI NAR. PLESOVA I PJESAMA SFRJ

prije orgulja, 1567 obrister Musicus i 1570 Kapellmeister. Smatra iedaje A. P. prvi prakticirao dvozborni stil u muziciranju na orgujama. Meu prvima je objavio instrumentalne ricercare i usavrio ormu tokate, proirivi je na trodijelni oblik dodavanjem imita-:ijskoga srednjeg dijela.
DJELA: II prima libro de Ricercari (4-gl), 1556; Toccate e Ricer-ari per organo, 1604 (posthumna zbirka koja sadrava i tokate drugih majsto- a); Battaglia per sonar d'Instrumenti da fiato (8-gl.), 1590 (u skupnoj zbirci). // primo libro de Madrigali (5-gl.), 1564; madrigali (5-gI.) u rkp. \iissarum (5gl.), Liber Primus, 1573; misa za 24 glasa u rkp.; Liber Motectorum 5-gl. i 6-gl.), 1567; moteti i4-gl. i 8-gl.) u rkp. NOVA IZD.: Ricercare iz 1556 obj. N. Pierront i J. P. Hennebains {Edi-'.ions de VOiseau Syre, 1934). LIT.: A. Einstein, Annibale Padoanos Madrigalbuch, G. Adler Festschrift, Jt'ien 1930. G. Del Valle De Paz, Annibale Padovano nella storia della muica lel cinquecento, Torino 1933. H. Klotz, Annibale Padovano, MGG, I, 951.

55

ANONIMNA DJELA, ostvarenja nepoznatih autora. Izdanja inonimnih djela po vremenu svog postanka idu gotovo uvijek 1 srednji vijek (rjee u XVII i XVIII st.). Za velik broj anonimlih djela, prije svega onih iz srednjeg razdoblja srednjeg vijeka, noe se pretpostaviti da su im se autori svjesno povlaili u tamu jezimenosti, to je odgovaralo mentalitetu tadanjeg ovjeka. U nuzikologiji, za razliku od nekih drugih znanosti (filozofija, ilologija, teologija i historija), nije jo do danas izvren cjelokupan pregled anonima, a ni bibliografija. Obuhvaen je uglavnom peiod IVXVI st. Anonimni traktati veinom ne nose oznake ;odine, esto ni mjesta, ne navode suvremenike, a nedostaju im notni primjeri. Za odreivanje doba u kojem je anonimno djelo lastalo vaan je opi sadraj, a u nekim sluajevima upotreba idreenih termina (modus, tonus, clavis, vox i dr.), koje u srednjem rijeku nasljeuje jedan teoretiar od drugoga, i kojima su se sluiili i neki poznati autori. Najvanije zbirke u kojima su sabrana i djela anonimnih mtora: M. Gerbert, Scriptores ecclesiastici de muica (3 sv.), 1784; lastavak Gerbertova djela izdao je Ch. E. H. de Coussemaker, Scriptorum de muica medii aevi nova series (4 sv.), 186476 i \. de La Fage, Fragmenta inedita scriptorum anonymorum u Nicolai lapuani presbyteru compendium musicale, 1863. Autori anonimnih Ijela citiraju se obino prema mjestu, na kojemu se u pojedinoj :birci nalaze. Tako je anon. 4. Couss. I. pisac etvrte anonimne asprave prvog sveska Scriptores Coussemakera.
LIT.: J. Wolf, Geschichte der Mensuralnotation von 1250 bis 1460, Leipzig 904. Isti, Handbuch der Notationskunde, Leipzig 1913. H. Riemann, jeschichte der Musiktheorie im 9. bis 19. Jahrhundert, Leipzig 1928. M. Ippel, Terminologie in den mittelalterlichen Musiktraktaten (disertacija), lerlin 1938. H. Huschen, Anonvmi, MGG, I, 1951. H. Pohlmann, Die 7 riihgeschichte des musikalischen Urheberrechts, Musikwissenschaftliche Arteiten, XX, Kassel 1962. G. Reaney, Zur Frage der Autorenzuweisung in nittelalterlichen Musiktraktaten, Kongress-Bericht, Kassel 1962. M. Kun.

ANROOY, Peter van, nizozemski dirigent i kompozitor Zeltbommel, 13. X 1879 Hag, 13. X 1954). Uenik J. Wa-;enaara, G. Veermana i S. van Adelberga u Utrechtu i S. Tanje-eva u Moskvi. Bio orkestralni muziar u raznim evropskim :emljama. Od 1901 kazalini dirigent u Amsterdamu, od 1905 u jroningenu, od 1910 u Arnhemu, a 191729 vodio je Residentie drchester u Amsterdamu. God. 1935 prestao javno nastupati.
DJELA. ORKESTRALNA: balada za violinu, 1902; suita Das kalte Herz; ntrodukcija i scherzo, 1896; 2 uvertire, 1897; rapsodija Piet Hein, 1901. Clavirski kvintet, 1898. Dvije kantate za djeje glasove, 1898 i 1899.

ANSAMBEL SLAVKO OSTERC (Ensemble SO), konorno muziko tijelo osnovano 1962 u Ljubljani na poticaj kom-ozitorske skupine Pro muica viva za njen koncert na festivalu Mu-ica nova u Opatiji 1962. Ansambl je u poetku nastupao pod ime-lom Pro muica viva, a A. S. O. nazvao se u maju 1963. Vodi ga . Petri, a stalni su lanovi istaknuti slovenski koncertanti, medu :ojima su flautist Fea Rupel, klarinetist Miha Gunzek, kornist oe Falout, violinist Toma Lorenz, harfistica Paula Uri pijanist Aci Bertoncelj. Repertoar ansambla obuhvaa komornu nuziku XX stoljea, i to standardni koncertni repertoar i avangardle partiture, naroito djela jugoslavenskih kompozitora. Do danas 1970) na njegovim je koncertima doivjelo praizvedbu vie od 0 suvremenih muzikih ostvarenja, od kojih su neka i njemu losveena (Shin-Ichi Matsushita, R. Schollum, P. Ramov i dr.). i. S. O. stalno sudjeluje na Muzikom bienalu u Zagrebu, na ; estivalu sodobne komorne glasbe u Slatini Radencima i na ugoslavenskoj muzikoj tribini u Opatiji. Uz to je ansambl ;ostovao na festivalima u Varavi (1963), Sofiji (1968) i Dubrovuku (1969), a koncertirao je u vie navrata u ehoslovakoj, Rumunjskoj, Austriji, Njemakoj i Italiji. B. Lk. ANSAMBL (franc. ensemble), 1. skupina reproduktivnih umjetlika muziara, glumaca ili plesaa, koji zajedniki izvode muziko, idnosno muziko-scensko djelo. 2. Odlomak scenskih ili veih vokalno-instrumentalnih djela, 1kojemu nastupa odreeni manji sastav izvodilaca.

ANSAMBLI NARODNIH PLESOVA I PJESAMA SFRJ. Poslije Osloboenja 1945 u mnogim gradovima Jugoslavije osnovane su brojne grupe za izvoenje narodnih plesova i pjesama. Njihov je zadatak upoznavanje i njegovanje pjesama i plesova svih jugoslavenskih naroda. Oni interpretiraju izvorne narodne plesove, izabirajui najljepe i najkarakteristinije, a bave se i scenskim obradama pojedinih plesova. U toku vremena neke su od tih grupa prestale s radom, dok su se druge razvile u ozbiljne amaterske plesne i pjevake kolektive. Pored mnogobrojnih grupa za izvoenje plesova i pjesama koje djeluju u okviru radnikih kulturnoumjetnikih drutava, kao i sindikalnih i omladinskih kulturnoprosvjetnih drutava, gotovo u svakoj socijalistikoj republici osnovani su profesionalni dravni ansambli, koji vrlo uspjeno propagiraju jugoslavensku narodnu umjetnost i u inozemstvu. U Srbiji je 1948 utemeljen profesionalni dravni ansambl narodnih igara Kolo. Pod rukovodstvom Olge Skovran ansambl je stvorio bogat i raznolik program narodnih igara iz svih krajeva Jugoslavije, drei se dosljedno principa da je potrebno sauvati stil i karakter svake igre i koristiti samo izvornu gradu. U toku dosadanjeg rada Kolo je dalo na hiljade javnih priredaba u Beogradu i gotovo u svim jugoslavenskim gradovima, kao i u mnogim zemljama Evrope i drugih kontinenata. Prema nepotpunim podacima u Srbiji je 1949 bilo oko 1500 grupa sa preko 20000 igraa, ne raunajui grupe u osnovnim, srednjim i strunim kolama. Od amaterskih ansambla srpskih kulturno-umjetnikih drutava najvii su domet postigli u Beogradu: studentsko KUD Branko Krsmanovi (osnovano 1946), omladinsko KUD Ivo Lola Ribar (1944), eljezniarsko KUD Branko Cvetkovi (1944), radniko KUD Abraevi (1905), potarsko KUD Doka Pavlovi (1945) i dr. U Zrenjaninu djeluje poluprofesionalni ansambl ura Jaki, koji prouava i njeguje iskljuivo vojvoanske igre, a u Pritini profesionalni ansambl narodnih igara ota, osnovan 1964 pod rukovodstvom Slavka Kvasneskog, sa ciljem da njeguje narodne igre Albanaca u Jugoslaviji. Iz SR Srbije istiu se jo ovi amaterski ansambli: u Novom Sadu radniko KUD Svetozar Markovi i KUD Rusina Maksim Gorki, u Niu KUD Abraevi i KUD Oro, u Valjevu KUD Abraevi i u apcu KUD Abraevi. U Prizrenu je veliku aktivnost razvio zbor albanskog KUD Agimi, naroito pod vodstvom Lorenca Antonija, i tursko KUD Dogru--Yol. U Hrvatskoj je 1949 osnovan Dravni zbor narodnih plesova i pjesama sa sjeditem u Zagrebu, koji se od 1955 zove Lao. Zadatak ansambla ne sastoji se samo u tome da preko javnih izvedaba prikazuje folklorno blago s podruja SFRJ, ve i da pomae folklornim grupama SR Hrvatske u njihovu umjetnikom usavravanju. Lao u prvom redu prikazuje hrvatske tradicionalne plesove, pjesme i nonje, ali u svoj program stavlja i najljepe primjere narodne umjetnosti ostalih naroda Jugoslavije. Otri se kontrasti spajaju tako u estetsku cjelinu, u ivopisnu, as eksplozivno-temperamentnu a as u melankolino obojenu simfoniju pokreta, zvuka, oblika i boja. Direktor ansambla (1970) je Ivo Vuljevi, a umjetniki rukovodilac Zvonko Ljevakovi, koji je najvie zasluan za visok artistiki nivo i meunarodnu afirmaciju. U proteklih 20 godina Lao je nastupio vie od 2000 puta u zemlji i u najuglednijim koncertnim dvoranama Evrope, Azije, Afrike, Sjeverne i June Amerike, osvajajui brojne nacionalne i internacionalne nagrade. Meu amaterskim folklornim ansamblima u SR Hrvatskoj izdvajaju se svojim kvalitetom sekcije kulturnoumjetnikih drutava u Zagrebu: omladinsko KUD Joa Vlahovi (osnovano 1945), studentsko KUD Ivan Goran Kovai (1948), radniko KUD Otokar Kerovani (1946) i Vladimir Nazor (1947), potarsko KUD Vilim Galjer (1945), eljezniarsko KUD Vinko Jeut (1946) i grafiarsko KUD Ognjen Pria (1947). U SR Hrvatskoj afirmirali su se jo: u Splitu radniko KUD Jedinstvo, u Opatiji KUD Zora, u Dubrovniku KUD Lino, u Osijeku Pajo Kolari i dr. Do zavretka Drugog svjetskog rata nije u Sloveniji bilo ni jednoga drutva koje bi njegovalo narodne plesove; prigodno prikazivanje folklora bilo je na raznim priredbama preputeno seljakim grupama. God. 1945 osnovana je u Sloveniji folklorno-plesna skupina pri Glasbeno-narodopisnom institutu u Ljubljani za potrebe institutskog rada na istraivanju slovenskog plesnog folklora, kao i za prikazivanje folklora u domovini i u inozemstvu. Prvi javni nastup triju parova bio je iste godine u ljetu. Broj lanstva se naglo irio, naroito meu srednjokolskom omladinom, a 1948 skupini su pristupili i neki lanovi studentskog KUD Tone Tomi, pa je skupina otada najee nastupala pod tim imenom. Nakon smrti svog osnivaa F. Marolta (1951) promijenila je ime u Akademska folklorno-plesna skupina France Marolt. Svojim nastupima u izvornim narodnim nonjama drutvo je steklo mnoga priznanja u zemlji i u inozemstvu, i to podjednako

56

ANSAMBLI NARODNIH PLESOVA I PJESAMA SFRJ ANTEGN/

Kiinsten im Lichte stilistischer Betrachtungen, AFMW, 1938; ! ten und den Sinn subjektiver Tonempfindungen, Zeitschrift ftir Ps Die Syndsthesien und das Farbe-Ton-Problem, Neue Wissenscha logie, 1953 .

zbog odabranog programa koji se sastojao preteno od plesova sa cijelog podruja SR Slovenije i zbog izvrsne realizacije. Po uzoru na ansambl France Marolt poele su se po cijeloj Sloveniji osnivati folklorne skupine kod kulturno-umjetnikih drutava, sindikata i omladinskih organizacija. Medu njima se najvie afirmirala folklorna skupina KUD Tine Roanc, a u posljednje doba zamjerne uspjehe ostvaruju takoer folklorna skupina Emona iz Ljubljane i studentsko KUD Student iz Maribora. Neke skupine djeluju u okviru kulturno-prosvjetnih drutava (Svoboda u Jesenkama, Karavanke u Triu i dr.). Profesionalnog dravnog ansambla u Sloveniji nema. Razvojem turizma rairilo se u posljednje vrijeme zanimanje za plesni folklor, osobito u izvornom obliku, pa danas djeluje vie seljakih skupina u raznim mjestima (Bohinj, Predvor pri Kranju, Beltinci, Cirkovce, Markovci, Lancova vas, Vinica, Bojanci, Preloka, Stari trg ob Kolpi, Predgrad i dr.). U Bosni i Hercegovim nema dravnog ansambla narodnih plesova i pjesama. Umjesto toga veliku su aktivnost razvile folklorne sekcije pojedinih kulturno-umjetnikih drutava. Koristei folklorno bogatstvo svoje republike i iznosei ga na javnim nastupima u zemlji i u inozemstvu, one su postigle opetovana priznanja, odlikovanja i nagrade. Najznaajnije rezultate ostvarile su folklorne sekcije kulturno-umjetnikih drutava u Banjaluci (Veselin Maslea), Mostaru (Abraevi) i Sarajevu (Ivo Lola Ribar, Miljenko Cvitkovi, Proleter, Slobodan Princip Seljo i Vaso Miskin Crni). U Makedoniji je 1949 osnovan ansambl narodnih igara i pjesama Tanec. Njegov rad je u prvom redu, usmjeren na klasifikaciju i izvoenje narodnih igara i pjesama sa gledita njihovih glavnih odlika. Tanec se u veini sluajeva strogo pridrava istih narodnih izvora. Njegov repertoar igara i pjesama vrlo je opsean, a izvodio ih je na mnogobrojnim koncertima u zemlji i inozemstvu. U okviru rada toga ansambla pokualo se spojiti netemperirane narodne muzike instrumente s modernim orkestralnim instrumentima, osobito za izvoenje onih starinskih pjesama koje se zbog arhainih obiljeja ne daju harmonizirati po zapadnoevropskim harmonijskim principima. Od amaterskih ansambla narodnih plesova i pjesama u Makedoniji na brojnim su koncertima u zemlji i inozemstvu postigla zapaene rezultate, dobijala priznanja i osvajala nagrade ova kulturno-umjetnika drutva: akademsko drutvo Mire Acev; Koo Racin; Kota Abraevi; Vlado Tasevski i Orce Nikolov iz Skopja, Ilinden iz Bitole i Pane Peev iz Kumanova. U Crnoj Gori postoje tri folklorna ansambla. Dravni ansambl narodnih igara Crne Gore Oro osnovan je na Cetinju 1951. Pre stao je s radom 1954, ali djeluje i dalje kao folklorna grupa KUD Njego na Cetinju. Prikupljao je, obraivao i interpretirao folklor iz svih naih republika, osobito iz Crne Gore. Sastavljen od pro fesionalnih plesaa, narodnih pjevaa i muziara, nastupao je u zemlji i u inozemstvu. Folklorni ansambl Budo Tomovi istie se takoer raznovrsnim umjetnikim repertoarom. Osim u domovini velik je uspjeh postigao na gostovanjima u Italiji, ehoslovakoj i Rumunjskoj. Najmlai u ovoj skupini je ansambl studentskog folklornog drutva Mirko Srzenti. R. ANSAMBL ZAGREBAKIH SOLISTA -+ Zagrebaki solisti ANSATZ (njem. dodatak, nastavak), 1. poloaj usana kod sviranja na drvenim i limenim duhakim instrumentima (prema istoznanom franc. embouchure odomaio se kod nas izraz ambaura). Kod limenih instrumenata usnice preuzimaju i funkciju jezica, dok to kod drvenih duhakih instrumenata nije potrebno. 2. Kod limenih instrumenata dodatni dio koji je produljivao cijev i omoguivao sviranje i neharmonijskih tonova. Upotreblja vao se u XVIII i XIX st., dok nisu pronaeni ventili. 2. U tehnici pjevanja nain dobivanja prvog tona neke fraze ( - Einsatz).
LIT.: H. Hofmann, tjber den Ansatz der Blechblaser, Kassel 1956. K. Ko.

ANSERMET, Ernest, vicarski dirigent i koi vey, 11. XI 1883 eneva, 21. II 1969). Muziku ui (A. Debereaz), t blan, E. Bloch) Gedalge), Mu Mottl) i Berlinu Orkestralni dirig reauxu (19111< njem I. Stravins dirigent baletne Djagiljeva (191 1918 bio je gl novoosnovanog C Suisse romande 1 je vodio do 1966 meu najvee d generacije. Propa menu muziku, p( sku i rusku (I. St tako po prvi put znaajna djela si tora. Bavio se i rr E. ANSERMET kom (Gazette de
DJELA: simfonijska pjesma Feuilles de Printemps. Pj i uz klavir. Transkripcije za orkestar. SPISI: Le geste d 1943; Debat sur Vart conletnporain, 1948; Les fondements de I conscience humaine (2 sv.), 1962; Entretiens sur la musiaue (sa 1963. LIT.: W. Tappolet, Ernest Ansermet, Neue Schvveizeri 1926. Isti, Ernest Ansermet, Schvveizerische Musikzeitung Baudry i G. Augsbourg, Ernest Ansermet und das Orchestre de 1 Laussanne 1943. B. Gavoty, Ernest Ansermet, Geneve. Ansermet, Lausanne 1943. W. Tappolet, Ernest Ansermet, 51. H. Curjel, Ansermets Musikdenken, Melos, 1964. -Ernst Ansermet, Neuchatel-Paris 1965. J. Cl. Piguet, Err les fondements de la musique, Lausanne 1964. C. Da) Polemik gegen Schonberg, Neue Zeitschrift fiir Musik, 1966.

ANSORGE, Conrad, njemaki pijanist i kom vvald, lezija, 15. X 1862 Berlin, 13. II 193c na Konzervatoriju u Leipzigu, kasnije (188586) u Weimaru i Rimu. Nakon turneje po Americi pr 1903 na konzervatoriju Klindworth-Scharwenka u 1920 vodio majstorsku klasu klavira na Njemakoj n miji u Pragu. Istakao se kao interpret Beethoven Schumanna. U njegovim kompozicijama osjea se sionizma, kojemu je u Njemakoj utirao put.
DJELA: dvije simfonije; koncert za klavir i orkestar; kompozicije. Dva gudaka kvarteta; gudaki sekstet; soi i klavir. Tri sonate i druge kompozicije za klavir. Requie za tenor, muki zbor i orkestar; solo-pjesme. LIT.: R. M. Breithaupt, Conrad Ansorge, Nord und Sud Schellenberg, Conrad Ansorge, M, 1928, 8. R. M. Breithaupt ibid., 1930. K. Laux, Conrad Ansorge, MGG, I, 1951.

ANTECEDENTE-CONSEO.UENTE (tal. pr i), nazivi za dvije melodijske fraze (ili reenice) sobno odnose kao pitanje i odgovor. Ovakvo dijalo bolje do izraaja, ako svaku frazu izvodi druga a.-c. upotrebljavaju se i kao sinonimi za temu subjekt) i odgovor (comes, risposta) u fugi. '
Ali? molto quasi presto
1 VCELLO

ANSCHUTZ, Georg Ernst, njemaki muziki pisac (Braunschweig, 15. XI 1886 Hamburg, 25. XII 1953). Studirao u Miinchenu, Wiirzburgu, Leipzigu i Parizu (T. Lipps, W. Wundt, H. Riemann, A. Binet). God. 191519 predavao na Univerzitetu u Carigradu, od 1920 na Univerzitetu u Hamburgu gdje je uz to 194245 i direktor Psiholokog instituta. Organizirao je i 1927 31 vodio kongrese Farbe-Ton-Forschung i ureivao njihove publikacije.
DJELA: Asthetik der Tonkunst Stiherzvandschaften zzvischen Musik und anderen Kiinsten, Zeitschrift fur Asthetik, 1919, 25; Frage der musikalischen Symbolik, M, 1920; Kurze Einfiihrung in Farbe-Ton-Forschung, 1927; Farbe-TonForschungen (3 sv.), 192736; Abriss der Musikaesthetik, 1928; Farben-horen und Kunstschaffen, der Pelikan, 1929; Das Farbe-Ton-Problem im psycho-logischen Gesamtbereich, 1929; Ober den psychologischen Ausdruck der Musik im Zeitalter der Romantik, Archiv ftir die gesamte Psychologie, 1936; Bild und Klang, Der deutsche Film, 1936; Das Verhaltnis der Musik zu den bildenden

ANTEGNATI, talijanska obitelj orguljaa. N nici djelovali u Bresciji od sredine XV do sredine dili su ukupno vie od 400 orgulja. Tvrtku je utem (Lunezzane, Brescia, oko 1450 Albino, Bergarm Naslijedili su ga sinovi Giovanni Battista (Bresci Lodi, oko 1556), Giovanni Giacomo (Brescia, ol Giovanni Francesco (?) koji je uz orgulje (meu lanskoj katedrali) gradio i embala, a neko je vrijen katedrale u Milanu. Radionu su zatim vodili Bar Benedetto (Brescia, oko 1530 ?) i Graziadio /(Br te Costanzo. Costanzo (Brescia, krten 9. XII 1549 14 Graziadija, najpoznatiji lan obitelji. On je 1584 lja katedrale u Bresciji. Sagradio je oko 150 org Bresciji, Milanu, Cremoni, Bergamu i Mantovi. Ts L'arte organica jedan je od najvanijih izvora mehanizma i naina gradnje orgulja onog vreme

ANTEGNATI ANTIKI DUR

57

i zasebno, 1608; novi izdanje priredio R. Lune

Posljednji orguljari iz obitelji A. bili su sin Costanza Giovanni Francesco //(?, 1587 ?) te njegov sin Graziadio II (Brescia, 1609 ?).
LIT.: D. Muoni, Gli Antegnati, Milano 1883. P. Guerrini, La bottega organaria degli Antegnati, Brescia 1930. Isti, La fine di Costanzo Antegnati, Note d'archivio, 1933. R. Lunelli, Una breve stassi dell'attivita organaria degli Antegnati, Muica sacra, 1942. K. Jeppesen, Die italienische Orgelmusik am Anfang des XVI. Jahrhunderts, Kobenhavn 1943 (II izd. 1962). H. Kltstz, Costanzo Antegnati, MGG, I, 1951.

fornija. A. ide u najistaknutije predstavnike mlade kompozitorske generacije u svijetu.

DJELA. ORKESTRALNA: Antithesen, 1962; Mikrographien, 1964; Kinesis za 2 gudake skupine, 1966; Op Ouverture, 1966. Dva Concertina za klavir i instr. ansambl, 196263; koncert za violinu, 1965; Jeux za violonelo i gudae, 1963; Events za klavir, violinu i orkestar, 1968. KOMORNA: Ouartetto giocoso za obou, violinu, violinelo i klavir, 1965; Lyrics za violinu i klavir, 1967; Six Likes za tubu solo, 1967. DRAMSKA : baleti Klytemnestra, 1967 i Kas-sandra, 1969. VOKALNA: kantata Meli, 1962; Epilog za mezzosopran, recitatora i instr. ansambl, 1963; Kantakion za sole, zbor i gudae, 1965 i dr. LIT.: K. Hashagen, Theodore Antoniou, Muica, 1968, 4.

ANTHEIL, George, ameriki kompozitor i pijanist (Trenton, New Jersey, 8. VII 1900 New York, 12. II1959). Studirao na Konzervatoriju u Philadelphiji, zatim kod E. Blocha. Od 1920 ivio je u Evropi, veinom u Parizu. Koncertirao je u mnogim evropskim gradovima. God. 1936 vratio se u SAD (Hollvvvood). U ranijim djelima eksperimentirao, unosei u partituru neuobiajene sastave, kojima je nastojao imitirati zvukove suvremenih tehnikih ureaja {Ballet mecaniaue pisan je za 10 klavira, elektrina zvona, ksilofone, avionski propeler, pneumatsko svrdlo i udaraljke). Sklonost neuobiajenim zvunim efektima oitovala se i u njegovim klavirskim interpretacijama (upotreba stisnute ake i podlaktice). U tematici je katkada aktualan: u operi Transatlantic, koju sam naziva satirom i prvom modernom politikom operom, ruga se amerikom nainu ivota. Pored elemenata jazza, opaa se u njegovim djelima i utjecaj suvremenih ruskih kompozitora (I. Stravinski, D. ostakovi).
DJELA. ORKESTRALNA: est simfonija, 192649; Jazz Symphony za komorni orkestar (prer. za simfonijski orkestar, 1955); koncert za klavir, 1926; koncert za violinu, 1947; Zingareska, 1921; suita za komorni orkestar, 1926; Capriccio, 1930; Decatur in Algiers, 1943; Over the Plains, 1946; Hot Time Dance, 1948; serenada za gudae, 1948; serenada za komorni orkestar, 1950; uvertira The Rivers, 1950; Tom Sawyer, 1950. KOMORNA: tri gudaka kvarteta, 192448; kvintet za flautu, violu, fagot, trublju i trombon, 1923; koncert za flautu, fagot i klavir, 1930; komorni koncert za 8 instrumenata, pone, 1933; Venus in Africa, 954; , 954 , 955 Ballet micaniaue, 1924; Fighting the Waves, 1929; marionetski balet Flight, 1930; Dreams, 1935; Dance in Four Parts, 1935; The Love Within, 1935 i The Capital oj the World, 1953. Muzika za Sofoklova Edipa, 1928. Filmska muzika. Kantata; solo-pjesme. Memoari Bad Boy of Music, 1945. LIT.: E. Pound, Antheil and the Treatise on Harmonv, Chicago 1927. J. T. Homard, Our Contemporarv Composers, New York 1954. K. H. VCorner, George Antheil, MGG, I, 1951.

ANTICIPACIJA (lat. anticipatio uzimanje unaprijed, prethodenje; engl. anticipation, franc. anticipation, njem. Vorausnahme, Antizipation, tal. anticipazione), prijevremeni nastup jednoga ili vie tonova nekog akorda koji se u cjelini pojavljuje tek na iduoj naglaenoj dobi. Ovi anticipirani tonovi, koji najavljuju akord na nenaglaenoj dobi, ine redovito disonancu s ~> akordikim tonovima akorda s kojima zvue, te se prema njemu odnose kao -* neakordiki tonovi (primjer 1; -> Konsonanca i disonanca).
rt\ ^

A
IF

[ j

* r
i-

^ -i
A- _^
4.

y . :\ [ '

---------

A. li *f
i

r
X

ANTHEM (staroengl. himna, od gr. avr^oveco odgovarati), zborna kompozicija u Engleskoj na biblijske tekstove ili na parafraze biblijskih tekstova. Upotrebljava se kao propisan dio u bogosluju anglikanske crkve (izvodi se iza tree kolekte). Premda etimoloki potjee od antifone, nije antifonalnog karaktera. Po svome znaenju, a djelomino i po obliku, a. je slian motetu u katolikoj liturgiji. Dijeli se na vie vrsta: Full Anthem, Full Anthem toith Verses i Verse Anthem. Full Anthem)^ obino ist zborni stavak, Verse je stavak za sole (solo, duet, tercet, kvartet) uz pratnju continua ili obligatnih instrumenata. Katkad se i full anthem izvodi uz pratnju instrumenata. A. je nastao u doba Reformacije. Ugleda jui se u katolike motete, Ch. Tye, Th. Tallis, W. ByrdiO. Gibbons (nazvan engleski Palestrina) stvorili su u XVI st. brojne antheme polifonog stila s bogatim imitacijama. Oko sredine XVII st. P. Humphrey, J. Blow, M. Wise, J. Clarke i H. Purcel obogauju formu anthema uvodei monodiki stil i proirujui opseg izmjenjivanjem zbornih i solistikih stavaka uz pratnju continua, odnosno instrumenata. Ovu razvijeniju formu anthema (slinu kantati) usavrio je kasnije G. F. Handel u svojim kompozicijama, napisanim za razne sveane zgode (npr. Chandos Anthems 1717 20; Coronation Anthems for George II, 1727).
LIT.: M. B. Foster, Anthems and Anthem Composers, London 1901. E. WaIker,The Chapel Royal Anthem Book of 1635, Musical Antiquary, 1910 u. _ J. A. VPestrup, Anthem, MGG, I, 1951. R- Th. Daniel, The Anthem in New England before 1800 (disertacija), Cambridge Mass. 1955. Isti, Bnglish Models for the First American Anthems, Journal of the American Musicological Societv, 1959. P. Le Huray, The English Anthem 15801640, Proceedings of the Royal Musical Association, 195960. W. J. King, The Eng lish Anthem from the Early Tudor Period through the Restoration Era (diser tacija), Boston Mass. 1962. A. Vi.

esti su i sluajevi da se ton, koji na nenaglaenoj dobi znai anticipaciju, pojavljuje kao akordiki ton na iduoj naglaenoj dobi u nekom drugom glasu, pa se tada govori o slobodno rijeenoj anticipaciji (primjeri 2 i 3); a. u primjeru br. 3 mogla bi se tumaiti i kao -> izmjenini ton koji odskae na novi akordiki ton. I itav akord moe biti anticipiran, ako nastupa neposredno prije naglaene dobe, na kojoj ga oekujemo, pa se onda jo jednom u toj naglaenoj dobi ponavlja (primjer 4). N. D. Andrea, talijanski muziki nakladnik i kompozitor (Motovun, Istra, oko 1470/80 ?). Sveenik; u poetku XVI st. vjerojatno orgulja i pjeva u Veneciji (15 njegovih frottola objavio je Petrucci u prvim zbirkama iz 150408). Oko 1509 preselio u Rim i zapoeo nakladniku djelatnost; 1510 tampao prvu zbirku: Can-zoni Nove con alcune scelte de varii libri di canto, a 1516 dobio od pape Leona X privilegij za tiskanje muzike figurate. Iste godine objavio veliki zbornik Liber quindecim Missarum sa 15 etvoro-glasnih misa Brumela, Josquina, Moutona, La Ruea, Pipelarea i dr. Ubrzo zatim dobio i privilegij za tampanje orguljske muzike i 1517 izdao Frottole intabulate da sonar organi libro primo. To je prva talijanska tiskana zbirka muzike za orgulje. 1520 vratio se u Veneciju i objavio Chansons a troys. U Veneciji nije vie radio samostalno nego za nakladnike Giuntu, Scotta i dr. A. je primjenjivao novu tehniku notnog tiska prema metodi O. Petruccija, ali nije dostigao njegovu kvalitetu. U svemu je poznato 21 Anticovo izdanje. L. upanovi smatra da je A. hrvatski kompozitor i naziva ga, prema mjestu roenja, Andrija Motovunjanin.
LIT.: P. Tomasin i G. Piber, Andrea Antico chierico di Montona nell'Istria, primo calcografo musicale, Trieste 1880. K. Jeppesen, Die italienische Orgel musik am Anfang des Cinquecento, Kobenhavn 1943. J. Schmidt-Gorg, Andrea de Antiquis, MGG, I, 1951. C. Sartori, Dizionario degli editori musicali italiani, Firenze 1958. L. upanovi, Hrvatski skladatelji XVI sto ljea, Zagreb 1970 (sadri i 7 Anticovih frottola za orgulje u transkripciji B. Disertorija iz djela Le frottole per canto e liuto intabulate da F. Bossinensis, 1964). I- A.

ANTICO (Anticho, De Antiquis, Antiquus, Antigo),

ANTHOLOGIE FRANCAISE - Zbirke primjera, -> Monnet, Jean ANTHONIOU, Theodore, grki kompozitor (Atena, 10. II 1935 ). Violinu, pjevanje i kompoziciju uio kod M. Kalomirisa i J. A. Papayoannua na Konzervatoriju u Ateni, 196165 studirao kompoziciju kod G. Bialasa na Visokoj muzikoj koli u Miinchenu i radio u Studiju za elektronsku muziku. Od 1967 direktor Gradskog orkestra u Ateni, osnovao je Helenic Group of Contemporary Music. God. 1968 boravio je kao stipendist u Berlinu, 1969 predaje kao gost kompoziciju i instrumentaciju na Stanford University, Cali-

ANTIKI DUR, ljestvica koju je konstruirao srpski folklorist M. Vasiljevi na osnovu analize narodnih pjesama s Kosova. On je ustanovio da se velika veina jugoslavenskih narodnih pjesama kree u tonskom ambitusu od malog h do as2. Nazvao ga je koligacionim ambitusom, a izgleda ovako:

Prema Vasiljeviu postoje dvije varijante toga ambitusa: prvoj je centar as h (stepen i pol), a drugoj a b (polustepen). Ljestvicu s prvim centrom nazvao je a. d., a onu s drugim cen trom orijentalni dur. Harmonijski centar jedne i druge je na gl. Vasiljevi postavlja ove bitne razlike izmeu antikog i moder-

iM>iiBii

58

ANTIKI DUR ANTON

mise. A. pape Grgura Velikog (umro 604) sadrava anti responzorije koje je on sam prikupio i sredio. Grgurov nakon mnogih rasprava oko njegove autentinosti, poslu; osnova za restauraciju gregorijanskog korala. Kasnije je j iz antifonara razdijeljeno u vie razliitih knjiga tako d; antifonaru XX st. zadrani samo oni napjevi koji se izv pjevanja asoslova. Meu najstarije antifonare ubrajaju se torium u Monzi iz VIII st. i a. u Vatikanu iz prijelaza VIII1 Nekoliko antifonara iz XIVXVI st. sauvano je u dalmatinskim knjinicama te u Sveuilinoj i u Metropoli knjinici u Zagrebu.
LIT.: A. Gastoue, Le graduel et Tantiphonaire romains, Lyon P. Alfonso, L'Antifonario deU'Ufncio Romano, Subiaco 1935. D. i Zagrebaki liturgijski kodeksi XIXV stoljea, Zagreb 1940. B. Antiphonar, MGG, I, 194951. W. Lipphardt, Gregor der Grosse Anteil am romischen Antiphonarium, Kongressbericht, Roma 1950. INote sull'Antifonario, Rivista Liturgica, 1951. C. D'Amato, L'Ar Officii, ibid., 1954. , I

nog dura: antiki protivno od modernoga gravitira nanie prema subdominanti, ima kvartno kretanje, heptakordalnu podjelu, nema u svom opsegu ni harmonijsku ni melodijsku funkcionalnu cjelinu, tetrakordi imaju plagalne harmonijske konstrukcije, dominantni akord ne dolazi u upotrebu, jer kvari ljepotu antike plagalne kadence, toniki kvintakord na noti finalis postavlja se od finalisa nanie. Vasiljevi je poeo sam revidirati ranija svoja teorijska shvaanja o antikom duru. Njegov koligacioni ambitus nema analogije sa savrenim ljestvicama u smislu ope muzike teorije. On obuhvaa tonove i onih tetrakordalnih ljestvica, u koje pojedine pjesme toga muzikog kruga moduliraju. Najpravilnije bilo bi nazvati ljestvicu, u kojoj se kreu pjesme Vasiljevieva antikog dura, miksolidijskom ljestvicom, u kojoj se melodije zavravaju na drugom stupnju s dominantnom harmonijom. ANTIENNE, franc. Antifona ANTIFONA (gr. av-ricpoveo odvraati), kratak napjev u ranoj kranskoj liturgiji (od IV st.), koji se kod antifonijskog pjevanja psalama izvodio prije i poslije svakog stiha. Kasnije se a. zadrala samo kao uvodna i zavrna pjesma psalma. Tekstovi za antifonu uzeti su obino iz Biblije, a sadravaju glavnu misao psalma, odnosno svetkovine, prigodom koje se izvode. Melodije antifone jednostavne su i silabikog karaktera. U gregorijanskom repertoaru ima ih oko 1000, a mogu se svesti na 40 vrsta. Osim psalamskih antifona postoje i druge samostalnog karaktera. Jedne se upotrebljavaju kod asoslova (Magnificat, Benedictus i etiri tzv. pseudoantifone: Alma redemptoris mater, Ave regine coelo-rum, Regina coeli laetare i Salve regina) i razlikuju se samo opsenijim tekstom, dok se druge upotrebljavaju kod mise. Ove su obino narativnog karaktera, melodijski razvijenije, a tekstovi su im uzeti iz Novoga zavjeta. Misnim antifonama zovu se i introit (antiphona ad introitum), ofertorij (antiphona ad offertorium) i communio (antiphona ad communionem).
LIT.: A. Gastoue, Les origines du chant romain. L'antiphonaire gregorien, Pari 1907. P. Ferretti, Estetica gregoriana, Roma 1934. H. Sowa, Quellen zur Transformation der Antiphonen, Kassel 1935. E. Wellesz, Eastern Elements in Western Chant, Monumenta Musicae Byzantinae, Boston 1947. B. Stablein, Antiphon, MGG, I, 1951. H. Huske, Untersuchungen zum Begriff Antiphon (disertacija), Freiburg im Br. 1952. G. Renoit-Castelli, L'Antienne Ecce nomen Domini Emmanuel, Etudes gregoriennes, 1957. J. Lemarie, Les antiennes Veteran hominem, Ephemerides liturgicae, 1958. G. Benoit-Castelli, L'antienne Jam fulget Oriens, Etudes gregoriennes, 1961. A. Vi. LIT,: M. A. Vasiljevi, Jugoslovenski muziki folklor, I, Beograd 1950. V. c.

ANTIFONAR (liber antiphonarius), zbornik zapadnih liturgijskih napjeva koje su izvodili pjevai ili narod za vrijeme

ANTIFONAR IZ MONTPELLIERA potjee iz samostana clunvevskog reda, a danas se uva u knjinici \ skog fakulteta u Montpellieru. Nastao je u XI st. i s brojne liturgijske napjeve zabiljeene dvostrukom muzik tacijom: neumatskom i alfabetskom. Napjevi su poredani nainima (modusima) pa je rukopis vjerojatno sluio u tike svrhe. Objavljen je 1901 pod naslovom Antiph Tonale Missarum (Cod. H. 159, Montpellier) u seriji Pa hie musicale (sv. VII i VIII). ANTIFONAR IZ ST. GALLENA, rukopisni ne kodeks iz IX st. koji je prvi objavio L. Lambillot {Anti de Saint Gregoire, Pari 1851) mislei da je to autograf p gura Velikog to ga je papa Hadrijan poslao (oko 790) Karlu Velikome. Kritiko izdanje antifonara iz St. Ga] skano je 1924 u seriji Paleographie musicale (2, sv. I) pod Cantatorium (Cod. 359, St. Gallen). ANTIFONIJA (gr. dv-ucpcoveco odgovarati), u gr] zikoj teoriji naziv za oktavu. ANTIFONIJSKO PJEVANJE, izmjenino pjevanj zborova. U kransku je liturgiju preuzeto iz grke t Ve Plimje mlai (112) spominje da krani pjevaju himai izmjenino (secum invicem). Na Zapadu ga je uveo biskup Ambrozije (386). Iz antifonijskog pjevanja nikla sebna pjesma -> antifona. A. p. cvalo je i u crkvenim zb XVI i XVII st. Vieglasni psalmi O. di Lassa i kompozic spezzati mletake kole zahtijevali su po dva brojna izvjebana zbora koji su pjevali najprije izmjenino, da bi zajedniki zavrili kompoziciju. ANTILL, John, australski kompozitor i dirigent 8. IV 1904 ). Studirao na Konzervatoriju u Sidnevu. dirigent i korepetitor putujue operne druine (Williar, perial Grand Opera Company) ; od 1934 dirigent rad a poslije rata direktor muzikog odjela (program i pri Australian Broadcasting Commission (ABC) u Sydneyu. i se baletom Corroboree (1947), u kojemu postavlja na scen tini totemistiki ritual australskih domorodaca, a u in; talni sastav unosi posebne udaraljke. Izvedba tog bale stavlja znaajan datum u stvaranju australskog nacional: zikog izraza.
DJELA: opere Endymion (prema Keatsu) i The Music Critic or 77 Devil. Baleti Corroboree (1947) i Sentimental Bloke, Scenska muzika Hassan i dr. Kantata The Song of Hagar; ciklusi solo-pjesama. LIT.: J. Garling, Australian Notes on the Ballet, Sydney I9<

ANTIQUIS, Anreas de -* Antico, Andrea ANTOLEK, Vladimir, violonelist (Zagreb, 22. IV i Studij violonela zavrio 1930 na Muzikoj akademiji u (U. Fabbri) i dobio Klaievu nagradu, a zatim se 1931; avao kod D. Alexaniana u Parizu. Kao lan Jugosl kvarteta koncertirao u Parizu i drugim francuskim gr Od 1957 profesor je na Muzikoj akademiji u Sarajevu, se istie kao interpret djela jugoslavenskih kompozitora. ANTON, Karl, njemaki muzikolog (Worms, 2. VI : Protestantski sveenik. Studirao teologiju i muziku ni zitetima u Heidelbergu, Greifsvvaldu i Halleu. Od 191 muziku povijest na Hochschule fiir Musik u Mannheii profesor). Bavio se najvie problemima evangelike crkven
DJELA: Beitrdge zur Biographie Karl Loezves mit besonderer Beru seiner Oratorien und Ideen zu einer volkstiimlichen Ausgestaltung dei tischen Kirchenmusik (proirena disertacija), 1912; Luther und die A (III izd. 1928); Angezoandte Liturgik, 1919; Erneuerung der Kirchenn

REDOVNICI UZ ANTIFONAR. Inicijal iz rukopisa Psalterium chori Af. Zadar, Franjevaki samostan, XV st.

ANTON, Vaclav, operni pjeva (bariton) i glumai podrijetla (Plzen, 16. V 1850 Zagreb, 18. II 1917). uio kod I. Matesa u Plzeriu i na Konzervatoriju u Pragu karijeru zapoeo 1871 u Plzenu. Od 1873 djelovao je 1 gdje je debitirao kao Valentin u Faustu (Gounod). Is

ANTON APIVOR
ngairan je za stalnog lana zagrebakog kazalita. Isprva je jevao manje partije u operama, a zatim je preao u dramu naupajui najvie u kominom fahu. Nastupao i u operetama I. ajca. J. Offenbacha, J. Straussa i K. Zellera. God. 1881 postao : redatelj opere i operete, 1900 imenovan je nadredateljem. id 1893 nastavnik za mimiku u koli Hrvatskog glazbenog zavoda, io je i koralist u zagrebakoj katedrali. God. 1911 proslavio je Dgodinjicu umjetnikog rada i napustio pozornicu. Za zagreako kazalite najznaajnija je njegova djelatnost u karakternolominoj struci.
LIT.: Vaclav Anton, Sv. C, 1917, 2. I. A.

59

seler, Bourdon und Fauxbourdon, Leipzig 1950. Isti, Antonius de Civitate MGG, I, 1951.

ANTROPOFONIKA (gr. av^pcorco? ovjek i cpaiv?] glas), nauka o prirodi ljudskoga glasa.
LIT.: K. L. Merkel, Anatomie und Phvsiologie des menschlichen Stimmund Sprachorgans (Anthropophonik), Leipzig 1856.

ANZOLETTI, Marco, talijanski violinist, kompozitor i muziki pisac (Trento, 4. VI 1866 Mesiano di Pavo, Trento, 23. I 1929). Studirao na Milanskom konzervatoriju (G. de Angelis, G. Coronaro). Koncertirao po Italiji i Austriji; 18891928 predavao violinu na Milanskom konzervatoriju.
DJELA: violinski koncert, 1914; simfonijska pjesma L'ospite della Terra. KOMORNA: dva gudaka kvarteta; klavirski trio, 1914; Concerto za 4 violine, 1909; 2 sonate za violinu i klavir; 24 varijacije na temu J. Brahmsa za violinu i klavir; Grande studio di concerto za violinu i klavir i dr. DRAMSKA. Opere: La fine di Mozart, 1898 (na vlastiti libreto); Militza o Serbia, 1897; La Gore, 1902; Faida, 1915; Belfagor, 1920. Kantata; solo-pjesme. SPISI: Do-menico Cimarosa, cenni biografici, 1901; 43 Sonetti musicali, 1902; Mozart, scene della vita intima, 1906; L'insegnamento del violino in Italia, 1909; Giuseppe Tartini, studio critico biografico, 1917; lanci i kritike. Instruktivna djela: 12 Studi per la viola, 1929; // repertorio del piccolo violinista, 1920 i Moto perpetuo sopra movimenti di scale, 1920.

ANTONELLUS DE CASERTA (Anthonello de Caserta), ilijanski kompozitor, djelovao u Avignonu krajem XIV i poetjm XV st. Pripada generaciji kompozitora nakon Landija, koja je lihvarila francuski jezik i francuske forme. U rukopisima u Modeni Vblioteca Estense, L. 568) i Parizu ( Bibliotheque nationale, rukopis T]\ Codex Reina) sauvano je njegovih 5 ballada, 2 rondeaua 1 virelai. A. primjenjuje u notaciji zamrene odnose prolacija proporcija i nekoliko tipova crvenih nota (color), pa ritmika >mpleksnost pojedinih glasova u njegovoj muzici esto poprima izmjere iste intelektualne igre.
LIT.: J. VC'olf, Geschichte der Mensural-Notation, I, Leipzig 1904, str. 3. HT. Apel, The Notation of Polyphonic Music 9001600, Cambridge, ass., 1949, str. 414. Isti, French Secular Music of the Late Fourteenth :ntury, Cambridge, Mass., 1950 (sadri transkripcije svih Antonellusovih Euvanih djela).

ANTONI, Lorenc, kompozitor i muziki pisac (Skoplje, 23. C 1909 ). Studirao na Filozofskom fakultetu u Skoplju, muziku Sio privatno u Skoplju i Beogradu. Djelovao kao zborovoa, kestralni dirigent i nastavnik u Pritini i Prizrenu. God. 1948 novao u Prizrenu prvu muziku kolu na Kosovu i bio njen rektor. Od 1956 muziki urednik Radio-Pritine. Kompozitor icionalnog smjera, svoja zborska i orkestralna djela temelji na ementima albanske narodne muzike. Uz pedagoki, dirigentski kompozitorski rad uspjeno se bavi melografijom. A. je objavio e zapaenih rasprava i studija s podruja etnomuzikologije.
DJELA. ORKESTRALNA: Na ka dale nusja e mire (Lijepa nevjesta), 50; Ne Prizrenin e bukur (U lijepom Prizrenu), 1952; Ne Prizrenin e vjeter ' starom Prizrenu), 1959; Kosovska suita, 1959; 3 iptarske rapsodije, 196167 Siptarska plesa, 196265; Uspavanka, 1963 ; Malsorja, 1966 ; Stari algadijski !S, 1967. VOKALNA. Zbirke zborova: iptarski korovi, 1957 ijehonate mres, 1958. Mjeoviti zborovi: suita Opojanja; Skenderbeu ngadhnimtar i dr. asovne pjesme (Kanga e nji majit; Kah an erdhe keta partizan; PartisJ. Obrade rodnih napjeva. SPISI: O muzikom folkloru Kosova i Metohije, Jeta e 1949, 1; Muziki oblici i narodni instrumenti iptarskog naroda, ibid., 1950, -6 i 1951, 1; Ritam liptarskih narodnih pjesama, ibid., 1952, 1; Tonalne osnove tarske narodne muzike, Perparimi, 1958, 1112; Narodne pjesme iz Opolja d., 1959, 23 ; Narodno pjevanje, ibid., 1959, 9 i Zvuk, 1960, 4142 ; Dva \ra naina pjevanja kod iptara u Crnoj Gori, Perparimi, 1961; Metriki oblici iptarskoj narodnoj muzici, Zvuk, 1963, 59; itelija, Perparimi, 1961, 10 i irodno stvaralatvo, 1964, 11 ; Osnovne karakteristike albanskog muzikog klora Kosova, Perparimi, 1968. MELOGRAFSKE ZBIRKE: Kange pullore shqiptare, 2 sv., 1951; Folklori muzikor shaiptar, 4 sv., 195670; ilajdjoni, stare svadbene igre, Glasnik muzeja Kosova i Metohija, 1958. A. Koc.

APEL, Nikolaus, njemaki uenjak (Konigshofen an der Saale, oko 1470 Leipzig, 1537). Studirao teologiju i filozofiju na Univerzitetu u Leipzigu; 1497 dobio naslov magister artium, 1507 imenovan profesorom filozofije. U dva navrata (151422) bio rektor Leipzikog univerziteta, a 1531 Consiliarius. Oko 1492 poeo sakupljati kompozicije, a 1504 zavrio znameniti muziki kodeks poznat pod naslovom Mensuralkodex des Magisters Nikolaus Apel koji je prvotno bio u njegovu posjedu a kasnije je preao u Univerzitetsku biblioteku u Leipzigu kao rukopis 1494 (poslije 1945 izgubljen izuzev jedne fotokopije). Apelov kodeks predstavlja veoma vaan izvor za njemaku muziku XV st. Podijeljen je na 22 fascikla a sadri 172 kompozicije, preteno duhovne i u manjem broju svjetovne, od raznih autora (Adam von Fulda, Heinrich Finck, Aulen, U. Florigal, H. Isaac, Paulus de Rhoda i dr., te vie anonimnih rkp.). Pretpostavlja se da A. nije samo sakuplja nego i pisac pojedinih dijelova kodeksa. Novo izdanje kodeksa obj. R. Gerber u Das Erbe Deutscher Musik, XXXII.
LIT.: H. Riemann, Der Mensuralkodex des Magisters N. Apel, KMJB 1897. R. Gerber, Die Hvmnen des Apelschen Kodex, Schering-Festschrift, Leipzig 1937. Isti, Nikolaus Apel, MGG, I, 1951.

APEL, Willi, ameriki muzikolog njemakog podrijetla (Konitz, Pruska, 10. X 1893 ). Studirao matematiku u Bonnu, Miinchenu i Berlinu i istodobno privatno uio klavir kod L. Kreutzera, E. Fischera, C. A. Martienssena i dr. God. 1936 emigrirao u SAD; 193842 predavao na Harvard University, a od 1950 do 1963 profesor je muzikologije na Indiana University u Bloomingtonu. Prouavao osobito srednjovjekovnu i renesansnu muziku; glavna su mu djela iscrpan traktat o notaciji polifone muzike i leksikon muzikih pojmova koji je doivio 16 izdanja.
DJELA. KNJIGE: Die Fuge, 1932; Accidentien und Tonalitat in den Musikdenkmdlern des 15. und 16. Jahrhunderts (disertacija), 1936; The Notation of Polyphonic Music, 8001600, 1942 (IV izd., 1953); Harvard Dictionary of Music, i944(XVizd., 1964; nova red. 1969). Masters of the Keyboard, 1947; The GregorianChant, 1957; Geschichte der Orgel und Klaviermusik, 1967. RASPRAVE I LANCI: Back's Kunst der Fuge, M, 1922, 4; Die alte Klaviermusik, ibid., 1923, 7 i 9; Neue Klaviermusik, ibid., 1924, 3 i 7; Die Tabulatur des Adam Ileborgh, ZFMW, 1934; Early Spanish Music for Lute and Keyboard, MQ, 1934; Early German Keyboard Music, ibid., 1937; Dunoiveau sur la musique francaise pour l'orgue au XVIe siecle, RM, 1937; Neapolitan Links between Cabezon and Frescobaldi, MQ, 1938; The Partial Signatures in the Sources prior to 1450, AML, 1938, X; The French Secular Music of the Late Fo irteenth Century, ibid., 194647, XVIIIXIX; Early History of the Organ, Speoilum, 1948; The Early Development of the Organ Ricercar, Muica Disciplina, 1949; From St. Martial to Notre Dame, Journal of the American Musicological Societv, 1949; Imitation Canons on VHomme arme, Speculum, 1950; Rondeaux, Virelais and Ballades in French I3th - Century Song, Journal of the American Musicological Societv, 1954; The Central Problem of Gregorian Chant, ibid., 1956; The Earliest Polyphonic Composition and its Theoretical Background, Revue Belge de .Musicologie, 1956; Imitation in the Thirteenth and Fourteenth Centuries, Essay on Music in Honor of A. T. Davison, 1957; Bemerkungen zu den Organa von St. Martial, Festschrift H. Angles, 1958. Objavio antologije i zbirke starije muzike: Musik aus friiher Zeit (2 sv.), 1934; Concord Classics for the Piano, 1938; Historical Anthology of Music (2 sv., sa T. A. Davisonom), 194750; French Secular Music of the Late Fourteenth Century, 1950. Ureuje zbirku Corpus of Early Keyboard Music, od 1963 nadalje. U ast Apelu objavljen je svezak Essays in Musicology, 1967.

ANTONI, Boidar, muziki pedagog i zborovoa (Dubra-:c, Turopolje, 13. III 1907 ). Na Muzikoj akademiji u Zagre-1 studirao orgulje i diplomirao u teoretskonastavnikom odjelu, ednjokolski nastavnik i od 1951 profesor Pedagoke akademije Zagrebu. Istaknuti pedagog, svojim je radom mnogo pridonio lapredenju muzikog kolstva u Hrvatskoj. A. je prvi kod nas imijenio naela metode Tonic-SolFa i u muzikoj nastavi na ieobrazovnim kolama. Uz nastavniki rad djelovao je kao di-;ent pjevakih drutava Jeka (Samobor), SPD Obili, Bratstvo 'edinstvo i Ivan Filipovi.

DJELA: Suvremena metoda pjevanja u pukoj koli, 194042 (separat Sv. C); Muzika poetnica, 1947; Muzika vjebenica, 1948; Muzika poet-\a, 1951; Muzika vjebenica, 1953; Uvod u dirigiranje (2 sv.), 1960 61; manje s lista (2 sv.), I95i53; Specijalna metodika nastave muzike (rkp.). M. Kun.

ANTONIUS DE CIVITATE (Antonio da Cividale del riuli), talijanski kompozitor (krajem XIV st. poslije 1423). ominikanac, ivio u Firenci. Sauvana su 3 njegova misna ivka (2 Glorije, 1 Credo), 5 moteta i 5 vieglasnih svjetovnih esama (u arhivima i bibliotekama u Bologni, Oxfordu, Munche1, Firenci, Strasbourgu, Sieni i Luci). Moteti (dva iz 1422 ,) pripadaju gornjotalijanskom tipu to ga je utemeljio Johannes iconia; uglavnom su 4-glasni, mjestimice u imitaciji i sa slobodni tenorom. Misni stavci su troglasni, jednostavniji. Od svjevnih pjesama samo je jedna talijanska 3-gl. ballata, ostale su imponirane prema francuskim uzorima u obliku rondeaua (3) virelaija (1). Prema glavnim stilskim obiljejima A. C. pripada sljednjem razdoblju talijanske Ars nove, sljedbenik je Ciconije, i ve prijemljiv i za stvaranje mladoga Dufavja.
LIT.: H. Besseler, Neue Quellen des 14. und beginnenden 15. Jahrhunderts, MW, 1925, 7. F. Ghisi, Poesie musi^ali italiane dell'Ars nova fiorentina, rte d'Archivio per la storia Musicale, 1938. A. Bonaccorsi, Un nuovo codice 11'Ars nova: il codice Lucchese, Atti Academici dei Lincei, 1948. H. Bes3

A PIACERE (tal. po volji) ~* A bene placito, -> Ad libitum APIVOR, Denis, irski kompozitor, podrijetlom iz Walesa (Collinstown, Irska, 14. IV 1916 ). lan djeakog katedralnog zbora u Christ Churchu u Oxfordu i Herefordu; zavrio medicinski fakuhet. Muziku studirao kod P. Hadleva, A. Rawsthornea i kod Schonbergova uenika E. Clarka. Komponira dodekafoniku muziku.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija; koncert za klavir, 1950; koncert za violinu; concertino za gitaru; nokturno Si la noe hace escure za gudaki orkestar, 1938; fantazija Normandy, 1944. KOMORNA: sonata za klarinet, klavir i udaraljke, 1945; Concertante zz klarinet, klavir i udaraljke, 1946; sonata za violinu i klavir, 1946. Klavirske kompozicije. DRAMSKA. Opere: The Stoops to Conquer, 194347 i Yerma(F. G. Lorca), 1957. Baleti: A Mirror for Witches, 1952; Bordas de sangre (F. G. Lorca), 1953 i Sandades i Veneziana (prema mu-

60

APIVOR APRILE
pisali su je u starijoj praksi kao appoggiaturu, tj. sitnimIzvodi se kao obina zaostajalica na glavni dio dobe ili trajanju kojim je sitna nota zabiljeena. Osnovnoj noti i; pripada ostatak trajanja, npr.:

ici G. Donizettija). VOKALNA: kantata The Hollow Men (T. S. Eliot), 1939 (rev. 1946); Eslela marina za glas i gudaki orkestar, 1946; pjesme za glas i razliite komorne instrumentalne sastave; solo-pjesme.

APLIKATURA -+ Prstomet APOLINIJSKI -> Dionizijski i apolinijski APOLON (gr. 'ATCOXXCOV), U grkoj mitologiji bog sunca, zatitnik pjesnitva i muzike, voa muza. U staroj grkoj knjievnosti i umjetnosti esto prikazan kao pjeva i svira lire, kitare i aulosa {Ilijada, Odiseja; Euripid, Aristofan, Eshil, Pindar). Na Pitijskim igrama u Delfima, njegovu glavnom svetitu, odravala su se i muzika natjecanja. APOLONOV NOMOS (gr. 'ATC6XXO>VO; VO^O? Apolonova himna), pjesma sastavljena od nekoliko dijelova i posveena bogu Apolonu. Izvodila se uz pratnju kitare (-> Kitarodija) na razliitim natjecanjima u staroj Grkoj. APOSTEL, Hans Erich, austrijski kompozitor, pijanist i pedagog (Karlsruhe, 22. I 1901 ). Uio na Konzervatoriju u rodnom gradu (A. Lorenz), zatim kod A. Schonberga i A. Berga u Beu gdje od 1922 djeluje kao nastavnik. Isprva komponira u duhu kasne romantike, kasnije, pod utjecajem A. Schonberga, prihvaa dodekafonike principe.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za klavir, 1958; Adagio za veliki gudaki orkestar, 1937; varijacije na Havdnovu temu, 1949; Ballatta, 1955; varijacije na 3 narodne pjesme, 1956; Rondo ritmico, 1957; Fiinf osterreichische Miniaturen, 1959; intrada za limene duhake instrumente i udaraljke, 1954; Festliche Musik za duhaki orkestar, 1962. KOMORNA: dva gudaka kvarteta, 1935 i 1956; 6 epigrama za gudaki kvartet, 1962; duhaki kvartet, 194749; 5 bagatela za duhaki trio, 1952; studija za flautu, violu i gitaru, 1958 (nova ver zija 1964); Kleines Kammerkonzert za flautu, violu i gitaru, 1964; sonata za vio lonelo i klavir, 1962. Sonatine: za flautu, 1951; z a klarinet, 1951; za fagot, 1951; za obou, 1964 i za rog, 1964. KLAVIRSKA: sonata, 1929; Sonatina ritmica, 1934; Variationen nach einer Kokoschka-Mappe, 1928; ciklus Kubiniana, 194550; 60 Shemen fiir Klavier, Abenteuer einer Notenfeder, 194950; suita Concise, 1955; passacaglia, 1961; tokata, 1964. VOKALNA: Reguiem (R. M. Rilke), za 8-gl. zbor i orkestar, 1933; pjesme za glas i orkestar (H. Johst, F. Holderlin. E. Morike, G. Trakl). LIT.: J. Kafer, Hans Erich Apostel, II diapason, 1953. H. Kaufmann, Hans Erich Apostel, Wien 1965.

[U IflsH
dobro

Tekoa nastaje katkad kod ili I takta, ako je a. napisana. Ispravna je izvedba u primjeru oznaena zvji b. Kratki predraz koji se razlikuje od dugoga (od X dalje) po prekrienoj zastavici; biljei se obino kao 1 Njegovu je vrijednost esto teko odrediti, jer stari majs bili dosljedni u biljeenju. Kratki predraz izvodi se, kai na teki dio dobe, a ne pred dobom. Npr.:

loe

Dinamiki je a. uvijek jednaka glavnoj noti. I a. od i izvodi se na poetku dobe i s jednakom snagom kao i gla\

APOSTOLOVA BOGDANOVA, Pavlina, pevaica, sopran (Tetovo, 16. V 1927 ). Pevanje uila kod Nine Kuneli i P. Bogdanova Kocka u Skoplju. Od 1949 lanica Skopske opere u kojoj je ostvarila niz sopranskih uloga. Meu njima posebno se istiu: Euridika (Gluck, Orfej), Pamina (Mozart, arobna frula), Adina (Donizetti, Ljubavni napitak), Norma (Bellini), Olvmpia, Giulietta i Antonija (Offenbach, Hoffmannove prie), Margareta (Gounod, Faust), Abigaile (Verdi, Nabucco), Violetta (Verdi, La Traviata), Micaela (Bizet, Carmen), Musette i Mirni (Puccini, La Boheme), Cio-Cio-San (Puccini, Madame Butterfly), Georgetta (Puccini, Plat), Jelena (Zajc, Nikola ubi Zrinjski) i ula (Go tovac, Ero s onoga svijeta). T. Si. APOTOME (gr. ano^o^i]), u muzikoj teoriji starih Grka, kromatski polustepen (b h), za razliku od dijatonskog polustepena (a b) nazvanog limma (gr. XeT(i[Aa). Dok je u suvremenoj muzikoj praksi kromatski polustepen (24 : 25) manji od dijatonskog (15 : 16), po Pitagori je a. vea. Limma je polustepen, koji se dobiva, ako se od iste kvarte (3 : 4) oduzmu dva cijela stepena (t : [t] 2 = ! T I ili 20 : 21), a a. (2048 : 2187) nastaje, kad se od cijelog stepena odbije limma. APPASSIONATO (tal.), strastvena, zanosna interpretacija. APPENZELLER (Appenzelders), Benedictus, nizozemski kompozitor iz XVI st. (Oudenarde, ? ?). Oko sredine stoljea dirigent djeakoga zbora na dvoru u Bruxellesu, u slubi madarske kraljice Marije koja je stolovala u tom gradu. God. 1551 pratio je kraljicu na putu u panjolsku. A. je napisao tualjku prigodom smrti Josquina Des Presa, pa su neki otud zakljuivali, da je bio Josquinov uenik. Svoja je djela najee potpisivao samo imenom Benedictus i stoga su mnoge njegove kompozicije pripisivali drugim autorima (Benedictus Ducis, Benedictus de Opittiis).
DJELA: tualjka Musae J,ovis ter maximi povodom smrti Josquina Des Presa, 1521 (obj. 1545); zbirka od 23 chansona (4-gl.), 1542; motet Soneta Marta, 1545; misa (4-gL); Magnificat (4-gl.); oko 40 chansona, oko 30 moteta, psalama i responzorija u rkp. i u suvremenim zbirkama, 152972. NOVA IZD.: tualjku, pavanu i 11 chansona, obj. je R. J. van Maldeghem (Tresor musical, sv. XIV, XV i XVIII) ; tualjku je obj. A. Smijer (VCerken van Josquin de Pres, 1959). LIT. : E. van der Straeten, La Musique aux Pays-Bas, III, VII i VIII, Bruxelles 186788. W. Barclay Squire, Who was Benedictus, SBIMG, 191112. D. Bartha, Benedictus und Ducis Appenzeller, Wolfenbuttel 1930. H. Albrecht, Benedictus Appenzeller, MGG, I, 1951.

i onda, kad stoji pred tonom iz akorda, izvodi se kratki j na dobu, a ne prije akorda: j

2. Nepripravljena zaostajalica u harmoniji (-* Zao APPOGGIO (tal. oslonac), usklaen vrst pritisak glasnice, koje vre ili slabije zbliene, stvaraju otf zraka, pa time izazivaju komprimiranost zraka ispod Osjetno se a. odrazuje u motornom dijelu vokalnog ins APPUNN, Georg August Ignaz, njemaki muziai 1. IX 1816 14. I 1888). iroke strune naobrazbe, gotovo sve instrumente. Do 1860 bio je uitelj muzike te ranja i pjevanja u Hanauu i Frankfurtu. Kasnije se b; stikim istraivanjima. Konstruirao je akustike aparate i harmonijume s ljestvicama iste ugodbe. Taj rad doveo ga s istaknutim akustikim strunjacima (H. Helmholtz, A. gen, G. Engel), Napisao je knjigu Ober die Helmholtz: von den Tonempfindungen (1863). APREA, Tito, talijanski kompozitor i pijanist (Ri 1904 ). Muziku studirao na Konzervatoriju u Ns Longo). God. 192737 direktor Talijanskog konzer Tunisu, zatim do 1962 profesor klavira u Rimu. Od u Cagliariju kao direktor Konzervatorija te umjetnik koncertne poslovnice i kazalita.
DJELA: poema Augusteo za orkestar. Ouartetto delle stagiott kvartet; Sonata campestre za violinu i klavir; Canto za violonelo i k klavir: tokata; 28 brani di avviamento alla muica moderna; Juvem Teoretsko djelo L'arte del pedale nel pianoforte (2 sv.).

APPOGGIATURA, 1. predudar ili predraz (od tal. appoggiarsi nasloniti se; franc. appoggiature, njem. Vorschlag); melodijski ukras od jednog ili vie tonova, koji prethodi (izvan takta) glavnom tonu, a slui obogaenju melodijske linije. Dvije su vrste appoggiatura: a. dugi predraz (nota cambiata, aecent, port de voix), to je u stvari zaostajalica. Zbog jasnoe harmonija

APRILE, Giuseppe (zvan Sciroletto, Scirolino), pjeva (Martina Franca, Taranto, 28. X 1731 11. Kastrat. Pjevanje uio u Napulju kod G. Scirolija. K pjeva debitirao 1753 u Napulju. S velikim je uspjehe u panjolskoj (1758), Veneciji (175?60), Stuttgart 1767) i u mnogim talijanskim gradovima. Od 1783 b sopranist na dvoru u Napulju gdje je vodio i privatnv kolu (njegov je uenik bio i D. Cimarosa). Komponi vokalnih djela, a 1791 izdao je u Londonu kolu pje Modem Italian Method of Singing (posljednje talija 1942) koja se upotrebljava jo i danas.

APSOLUTAN SLUH ARANY

APSOLUTAN SLUH, izuzetno priroeno svojstvo sluha la prima i pamti apsolutnu visinu tonova. Osoba s apsolutnim sluhom moe, bez ikakva pomagala i izvan konkretne muzike :jeline, da raspoznaje, a i reproducira (ne uvijek) tonove, akorde ili tonalitete, npr. c kao c, C-dur kao C-dur i slino. Treba razlikovati pravi a. s. od parcijalnog, kod kojeg nije razvijen potpuni iistem raspoznavanja tonova (osoba s takvim sluhom moe npr. iesto mnogo sigurnije raspoznati komorni ton ili neke druge tonove od apsolutnog sluaa, a da uz to itav niz tonova ne raspoznaje). A. s. se ne moe nauiti, ali se moe izvjebati do nekih granica; pojavljuje se najee ve u 3. i 4. godini ivota i podvrgnut je zakonima razvitka. Postoje razliiti tipovi apsolutnih sluaa: jedan, tzv. linearni tip, doivljava, kao najblie sline tonove, susjedne tonove, dok drugi, cikliki (ili polarni tip) osjea ovakve tonove kvalitativno suprotnima, a kvartne i kvintne tonove (kvintni krug) doivljava kao bliskije, srodne. esto se a. s. zasniva na pamenju specifine boje koju imaju pojedini tonovi. I kod apsolutnog sluha javljaju se u veoj ili manjoj mjeri pogreke u odreivanju visine tonova; takav su sluaj npr. osobe, koje su u svojoj praksi i iskustvu nauene na razliito udeene instrumente, pa se ne mogu prilagoditi na stvarnu apsolutnu visinu tonova, ve raspoznaju subjektivnu visinu; nadalje postoje osobe, koje tanije uju srednje tonove nego visoke i duboke i obrnuto. Stupanj sposobnosti i nepogreivosti zavisi od razvitka i vjebe isto tako kao i kod tzv. relativnog sluha. A. s. nije preduvjet za muziku nadarenost, iako je prilino siguran znak muzikalnosti. Mnogo je vaniji i svakom muziaru prijeko potreban -> relativan
sluh.
LIT.: O. Abraham, Das absolute Tonbewusstsein, SBIMG, 1902. 0. Abraham i F. Auerbach, Das absolute Tonbewusstsein, ibid., 1907. H. Riemann, Tonhohenbewusstsein und Intervallsinn, ZIMG, 1912. G. Revesz, Cber die beiden Arten des absoluten Gehors, ibid., 1913. C. E. Seashore, The Psychology of Musical Talent, Boston 1919. J. Kobelt, Das Dauergedachtnis fiir absolute Tonhohen, AFMW, 1920. G. Revesz, Priifung der Musikalitat, Zeitschrift fiir Psychologie, 1920. L. Weinert, Untersuchungen iiber das absolute Gehor, Archiv fiir Psychologie, 1929. A. Wellek, Das ibsolute Gehor und seine Typen, Leipzig 1938. M. Gebhardt, Das absolute Gehor im Kindesalter, Das Musikleben, Mainz 1948, I, 9. A. K'ellek, Gehorpsvchologie, MGG, IV, 1955. I. A.

61

DJELA: Hector Berlioz, Selection jrom his Letters and Writings, 1879: Aiusicians and Music Lovers, 1894; By the Way, about Music and Art in general (2 sv.), 1898; The Opera, Past andPresent, 1901. Izdao zajedno sa J. D.Champlinom Cyclopedia of Music and Musidans (3 knj.), 188890.

A PUNTO D'ARCO (tal. na vrhu gudala), uputa violinistu, da svira vrhom gudala. ARABESKA, naziv za krau (obino klavirsku) kompoziciju. Smisao je naziva figurativan: ornamentalne are Istoka odraavaju se u ritmu i bizarnosti melodijske linije. Simpatije romantikih pjesnika za poeziju Istoka nalaze tu svoju muziku paralelu (R. Schumann, C. Debussv i dr.). ARAJA, Francesco, talijanski kompozitor (Napulj, 25. VI 1709 Bologna, oko 1770). Uio kod svoga djeda Pietra Aniella, a moda i kod L. Vincija i L. Lea. God. 1729 debitirao kao operni kompozitor muzikom komedijom u napuljskom dijalektu Lo Matremmonejo pe'vennetta, zatim komponirao za talijanska kazalita niz opera seria, oratorija i kantata. 1735 angairan u Petrogradu kao dvorski dirigent, kompozitor i direktor Talijanske operne druine; 1736 postavio u carskom kazalitu svoju operu La Forza dell' amore e dell'odio prvi veliki operni spektakl izveden u Rusiji; time ujedno zapoinje rad ruske Dvorske opere. 1755 komponirao prvu operu na izvorni ruski libreto I4e<p~aji u FIpoKpuc koja je doivjela golem uspjeh i zadrala se na repertoaru do konca XVIII st. U Petrogradu je ostao do 1759 (ponovno se vratio na kratko vrijeme 1762). U toku svoje 24-godinje intenzivne djelatnosti znatno je utjecao na muziki ukus ruskog dvora. Posljednje godine proveo u Bologni posvetivi se poduavanju.
DJELA: sonata i capricci za embalo. DRAMSKA. Opere: Lo Matremmonejo pe' vennetta, 1729; Berenice, 1730; Ciro riconosduto, 1731; Cleomene, 1731; La Forza delVamore e dell'odio, 1734; Luio Vero, 1735; // Finto Nino, ovvero La Semiramide riconosciuta, 1737; Artaserse, 1738; Seleuco, 1744; Sdpione, 1745; Mitridate, 1747; Bellerofonte, 1750; Eudossa incoronata, 1751; Alessandro nelle Indie, 1755; lle$aji u LlpoKpuc, 1755 (libreto: A. Sumarokov). VOKALNA: oratorij 5. Andrea Corsini, 1731. Kantate: La Gara delVamore e dello zelo ; L'Asilo dellapacejLa Corona d' Alessandro Magno ; Amor prigioniero ; Junon secourable Lucine i Urania vaticinante. LIT.: J. von Stanlin, Nachrichten von der Musik in Russland, Leipzig 1734. U. Prota-Giurleo, Musicisti napoletani in Russia nel' 700, Napoli 1923. R. A. Moses, Annales de la musique et des musiciens au XVIII e siecle, I, Geneve 1948.

APSOLUTNA MUZIKA (lat. absolutus osloboen, potpuni neovisan, ist), instrumentalna muzika bez programa ili programnog naslova (fuga, simfonija, koncert, gudaki kvartet, sonata). Suprotstavljanje apsolutne muzike programnoj dugo je izazivalo polemike, esto uljive i otre. Te se polemike mogu svesti na iva oprena miljenja. Prvo, prema kojemu svako muziko djelo mora imati program, kulminira u A. Scheringovoj tezi o skri-? enom, preuenom programu svih pretklasinih i klasinih djela. Prema drugom se miljenju muzika mora kloniti veze s poezijom li slikarstvom, odnosno s vanmuzikim elementima. Krajnji ipsolutisti brane joj ak odraavanje emocija i afekata, traei ia sauva svoju autonomiju kojoj smisao lei u istom kombiniranju tonova i oblika (F. M. Gatz: Svaka je muzika autonomna apsolutna; Hindemith: Svemu je zlu kriv Beethoven. On je i muziku uveo borbu i patos, a ja elim samo muzicirati). W. K'iora naglaava, da je tetno drati se striktno bilo kojeg od ovih ivaju pogleda na muziku umjetnost: formalizam suava mogulosti apsolutne muzike, dok uklapanje literarnih programa preazi njeno podruje. Granica izmeu apsolutne i programne muzike nije otra. fV m. nije gotovo nikad potpuno odvojena od vanmuzikih pojmova. Ve oznake kao veselo, eznutljivo, divlje, tuno, obiljeavaju tarakter neke kompozicije, odnosno afekte ili emocije, koje e interpretacija njome oivjeti. No to su apstraktni afekti i emocije, lami po sebi, u svojoj biti (Schopenhauer), a nisu vezani uz neke realne ivotne okolnosti.
LIT. : P. Moos, Die deutsche Aesthetik der Gegenwart, 1919. Isti, Die Philosophie der Musik von Kant bis E. von Hartmann, 1922. F. AI. latz, Musik-Aesthetik in ihren Hauptrichtungen, 1929. W. Serauky 3 Die nusikaljsche Nachahmungsasthetik im Zeitraum von 1600 bis 1800, 1930. :. Kurth, Musikpsvchologie, 1930. H. Jancke, Das Spezifisch-Musikalische md die Frage nach dem Sinngehalt der Musik, Musikpsychologische Studien, /I, Archiv fiir die gesamte Psychologie, 1930, 78. R. Schdfke, Geschichte ler Musik-Aesthetik, 1934. A. Wellek, Gefiihl und Kunst (u djelu Phantasie ind Kunst). F. Krueger, Neue Psychologische Stimme, 1939. W. Wiora, \bsolute Musik, MGG, I, 1951. K. Ks.

ARAKIVILI (Arakev), Dmitrij Ignjatovi, gruzinski kompozitor i folklorist (Vladikavkaz, 23. II 1873 Tbilisi, 13. VIII 1953). Muziku studirao na Konzervatoriju u Moskvi (1894 1901), 1910n privatni uenik A. Greaninova. Na brojnim putovanjima (190108) po Gruziji sabrao preko 500 gruzinskih narodnih pjesama. Do Oktobarske revolucije veoma aktivno sudjelovao u muzikom ivotu Moskve kao jedan od osnivaa Narodnog konzervatorija (1905), pedagog i suradnik asopisa Mysbma u Mcu3Hb te gruzinskih novina Meepun. Od 1918 direktor Konzervatorija u Tbilisiju. A. je autor prve gruzinske opere Cna3aHue 0 Uloma PycmaeeAU (1914) i prve gruzinske simfonije. Njegova je muzika izrazito nacionalnog karaktera osobito po jasnoi ritma 0 osebujnosti melodike.
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, 1932; II (sa zborom), 1942 i III (sa zborom), 1951. Simfonijske pjesme FUMH OpMy3dy, 1911 i FUMH noeoio BocmoKa, 1934. Andante za gudaki kvartet, 1948.Klavirske kompozicije (7 kavkaskih plesova, 1937). DRAMSKA: opera CKasanue 0 Ilfoma Pycmaeejiu, 1914 (1. izv. 1919); komina opera )Ku3Hb-padocmb, 1926. Filmska muzika. Kantate; zborovi; oko 80 solo-pjesama. Obradbe narodnih pje sama. SPISI: Fpy3UHci<oe napodnoc My3UKanbHoe meopnecmeo, 1916; Kpa-mKuu ucmopunecKuu 0630P zpy3UHCKou My3UKu, 1940; O630P napodnou necuu BocmoHHou Fpy3uu, 1948. LIT.: A. Begidanov, Dmitrij Arakivili, Moskva 1953.

ARAMBARRI Y GARATE, Jesiis, panjolski dirigent i kompozitor (Bilbao, 13. IV 1902 ). Studirao u Parizu kod P. le Flema te na Scole Normale de Musique kod P. Dukasa. Na Konzervatoriju u Baselu uio dirigiranje (F. Weingartner). Vrativi se 1933 u panjolsku istakao se izvedbama velikih zbornih djela. Dirigirao je u svim veim panjolskim gradovima. Propagirao je muziku engleskih kompozitora. Od 1953 predaje na Konzervatoriju u Madridu.
DJELA: etiri Impromptua i Elegija za orkestar. Gudaki kvartet. Opera Viento Sur, 1952; balet. Oratorij Castilla (M. Machado), 1941; 8 baskijskih pjesama (M. Machado) za sopran i orkestar, 1932.

APTHORP, VVilliam Foster, ameriki muziki pisac (Boiton, 24. X 1848 Vevey, vicarska, 19. II 1913). Studirao u Dresdenu, Berlinu i Rimu, zatim na Harvard College u Bostonu J. K. Paine, B. J. Lang); diplomirao 1869. Kratko vrijeme na-:tavnik klavira i harmonije na National College of Music, 1874 86 ia Nem England Conservatory u Bostonu. Poduavao na College >f Music i na Lozvell Institute u Bostonu, te na Peabody Institute 1 Baltimoreu. Od 1872 suraivao u asopisima The Atlantic \ionthly, Sunday Courier i Traveller, a 18881903 bio je muziki litiar u Boston Evening Transcript. Izdavao Programbooks boston-ikog simfonijskog orkestra 18921901.

ARANY, Dragutin, violist (Kaposvar, 2. VII 1899 Zagreb, 18. I 1964). U violini uenik V. Rosenberga Ruica na koli HGZ-a u Zagrebu, umjetniku karijeru zapoeo 1915 kao lan opernog orkestra Hrvatskog narodnog kazalita. God. 191825 drugi koncertni majstor, a od 1925 solo-violist. Utemeljitelj (1919) i dugogodinji predsjednik Zagrebake filharmonije, A. se istakao i kao organizator stalekih organizacija. Osnovao je Savez muziara i bio proelnik opernog orkestra HNK. Osobite je uspjehe postigao kao lan -> Zagrebakog kvarteta s kojim je koncertirao po cijeloj Evropi. Poslije Osloboenja djelovao neko vrijeme u Sarajevu kao violist opernog orkestra i gudakog kvarteta, a predavao je i na Muzikoj akademiji. Uz istaknutu djelatnost u Zagre-

62

ARANY ARAPSKA MUZIKA

Razdoblje razvoja (od 662 do oko 830). U doba osnivanja dinastije Omejida, velikih osvajanja i irenja na Istok a. m. se

bakom kvartetu i Zagrebakoj filharmoniji u kojoj je djelovao do smrti, uspjeno se bavio i muzikom pedagogijom na srednjoj koli Muzike akademije u Zagrebu. ARANYI, Francis, madarski violinist (Budimpeta, 21. III 1893 Seattle, 5. V 1966). Studirao na Muzikoj akademiji u Budimpeti (J. Hubav) i na Visokoj muzikoj koli u Berlinu (W. Hess, H. Marteau). Debitirao 1904, kasnije koncertirao u Njemakoj, Francuskoj, Nizozemskoj, Austriji, Madarskoj i Italiji. God. 192324 bio lan Zagrebakog kvarteta (prva violina). Od 1936 ivio u SAD gdje je do 1940 bio proelnik odjela za violinu na Duquesne University u Pittsburgu, zatim krae vrijeme profesor na Muzikoj koli u Michiganu. Od 1941 djelovao u Seattleu kao dirigent (do 1942) i violinist. ARANYI d', madarske violinistice, sestre. 1. Adila (udata Fachizi; Budimpeta, 26. II 1888 Firenca, 15. XII 1962). Uenica J. Joachima, od 1909 ivjela u Londonu gdje je koncertirala solistiki i zajedno sa sestrom. G. Holst je za njih napisao svoj koncert za dvije violine i orkestar. 1. Jelly (Budimpeta, 30. V 1896 Firenca, 30. III 1966). Studirala kod J. Hubava u Budimpeti. Debitirala u Beu 1909 i otada koncertirala po cijeloj Evropi. Od 1923 ivjela u Londonu. God. 192732 gostovala je u mnogim gradovima SAD. B. Bartok, M. Ravel i R. Vaughan Williams posvetili su joj svoja djela za violinu. ARANMAN (franc. arranger urediti, priredili), u zabavnoj muzici i jazzu naziv za instrumentalnu ili vokalnu preinaku ne kog djela. Za razliku od ~* preradbe muzikog djela koja nosi karakteristina obiljeja obraivaa, a. prilagouje sve elemente izvorne kompozicije (melodiju, harmoniju, ritam i oblik) potrebama, mogunostima i stilu soliste, odnosno orkestralnog sastava za koji se pie. ARAPOV, Boris Aleksandrov i, sovjetski kompozitor (Petrograd, 12. IX 1905 ). Zasluni umjetnik Ruske SFSR i Uzbeke SSR. Kao profesor Lenjingradskog konzervatorija odgojio niz uglednih kompozitora (J. Balkain, J. Jefimov, D. Tostoj, V. Citovi, N. ervinski, A. ernov).
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, 1947; II, CeododHuu Kumau, 1959 i III, 1962. Koncert za violinu, 1964. DRAMSKA. Opere: XodMca, HacpedduH, 1943; <[>pezam noeda, 1959; filmska muzika. Kantata Jjotceaaji~3dduH, 1944 (sa. A. Kozlovskim) i dr. LIT.: A. Kenigsberg, B. A. Arapov, Moskva 1964. LIT.: M. Graf, Dragutin Arany, In memoriam, Zvuk, 1964, 61. K. Ko.

ARAPSKA MUZIKA obuhvaa muziku naroda arapskog jezinog podruja i islamskog kulturnog kruga na Prednjem Istoku (Saudijska Arabija, Jordanija, Libanon, Sirija, Irak) i u sjevernoj Africi (Egipat, Libija, Tunis, Alir, Maroko), a u irem smislu i muziku naroda novoperzijskog i turskog jezinog podruja koja se razvila u posebne dijalekte (->- Perzijska muzika, -> Turska muzika). A. m. vue korijene iz narodne muzike arapskih nomada predislamskog doba, a izgraivala se pod utjecajem Islama, klasinih oblika arap. poezije i u dodiru s muzikim kulturama naroda koje je zahvatila islamska ekspanzija te je postala svojevrsnom sintezom raznorodnih muzikih elemenata. Sve do novijih vremena a. m. se prenosila usmenom predajom, pa se njezina povijest, izuzev malobrojnih izvornih muzikih primjera, izvodi iz posrednih izvora, poglavito iz muzikih teoretskih djela i religijskih dokumenata, a sama muzika prouava se uglavnom u njezinu dananjem stanju. Razvoj arapske muzike moe se podijeliti u 5 razdoblja koja se uglavnom podudaraju s vanim dogaajima arapske ope povijesti. Predislamsko razdoblje. Predislamska ili tzv. staroarapska muzika nomada-beduina ima mnogo zajednikog s hebrejskim ili staroegipatskim melizmatikim oblicima; izrasla iz govornih akcenata, ona je povezana s predislamskim narodnim pjesnikim oblicima koje su gajili putujui pjevai-pjesnici. Psalmodiko, solistiko, melodijsko deklamiranje narodnih epova uz pratnju gudakog instrumenta rebaba moe se ubrojiti u primjere izvorne muzike Beduina. Melodije imaju mali opseg i karakteristine mikrointervale; neki srednjovjekovni teoretiari navode podjelu male terce na 6 razliitih tonova. Melodije se monotono ponav ljaju od stiha do stiha; vanu funkciju ima u toj muzici ritam izveden iz govornog ritma; njime se oponaaju koraci deve i konjski galop. Ovi osnovni ritmovi pojavljuju se u najstarijim oblicima arapske pjesme; to su po predaji hidd i khabab. Od instrumenata poznati su od davnine: duff {-> def), plosnat, etvorouglast, dvostruko napeti runi bubanj koji prati akcente govornog ritma, zatim veliki bubanj tabl, pa vrsta mandoline s dugim vratom i 2 ice - tanbur i vrsta violine sa 2 ice i etvorouglastim ili krukolikim rezonatorom -> rebab (ili rabab).

obogauje elementima sirijske, perzijske i grke muzike' umjetniki karakter. Pojavljuju se profesionalni muzi osnivaju kole, nastaju originalna djela, poinje se razv dicionalni orijentalni stil. Prvi put se formulira dotad 1 pojam muzikog izraaja. Muzika je dodue podvrgnuta poezije i Kur'ana, ali nije vie samo dopuna pjesnikor Prema suvremenim dokumentima teilo se za umjetnici kovanjem primarno muzikih elemenata pa u to doba postaje bogatija, uglaenija, izraajnija, opsegom ira; se i ritmika graa ali novi se oblici prilagouju zahtjev: rike; pojedine su vrste razdijeljene prema 4 temeljna 1 h a z a j n 7 / 1 | r a m a l J i J J J i J i \ al thaq.il al awwal J jt i J i i J \ jt J \ Jl
s v ar i j a nt om m dk hu r i a ! t h aa j l al t h ni J J i J j ' J J

Cordobi gdje se razvijaju razliito usmjerene kole; 1

hazaj (po svoj prilici dvodjelni ritam mara), ramal (2+! prvi thagil, drugi thaqil (svaki sa po 16 doba) i mdkhiiri, drugog thaqila). Instrumentarij se takoer obogatio i prilagodio st napretku, osobito proirenju ljestvice. Najvaniji ir klasine arapske muzike postaje lutnja'ud ili al-'ud 1 svoj prilici potekla od perzijskog barbata; ima 4 ice i t perzijskih imena barnm i zir a unutarnje arapskih matb lath i udeena je u kvartama:
bamm mithlath

bo
mathna

\\o

Upotrebljava se i mi' zaf, vrsta harfe ili citre sa 12 kanun (qanun), citra u obliku trapeza sa po 3 ice za pa ve spomenuti tanbur, a od duhakih, vrsta obo( (ili zamr) i flauta gesbah ili qhesbah (najee sa 9 rup struka flauta sa 5 rupa), koja slui i za pratnju pjeva; muzika sredita bila su, za vladavine Omejida, Dam Abasida, Bagdad, gdje su muzika i likovne umjetnosti velik procvat. Na dvorovima kalifa muzika je postalf dio ceremonijala. U toku sveanosti i slubenih prijema su nastupali jedan za drugim; otud potjee izraz naub, koji je u muzici isprva znaio izvodilaki sastav a kasnij ziciju u obliku niza instrumentalnih (i vokalnih) stavak; suitu. U to doba su reproduktivni umjetnici esto bi kompozitori, uitelji, graditelji instrumenata i teoretici od prvih arapskih muzikih teoretiara, ibn Mussayih je pjevaki sistem i proirio opseg melodike preko oktav uenik Muslim ibn Muhriz razbio je okvire klasinog stiha i time omoguio bogatiji razvoj muzikih linija, arapskoj baladi graenoj u dugakom nizu stihova jedna i strukture, melodijska se fraza oblikovala prema jedr i zatim ponavljala. Ibn Muhriz proirio je muziku fra: stiha (po uzoru na perzijsku Rubayiu); tako je nastao oblil koji i danas postoji u arapskoj muzici. Karakter star stiha sauvale su do najnovijeg doba psalmodike recitacij koje su jednostavne, isto metrike, bez ikakvih ukrasa. N skom dvoru glasovita je bila obitelj muziara al Mav, je na elu Ibrahim (742804), pjeva i instrumentali: se pripisuje vie od 900 kompozicija. Njegov sin Ish 850), pjeva, lutnjist i teoretiar, sistematizirao je ara ziku teoriju starije kole (u mnogome podudaranu s Eu i opisao njezinu praktinu primjenu u 2 traktata: u melodiji i ritmu i u Velikoj knjizi pjesme. Ibrahim Mansur Zalzal (?791), takoer dvorski muziar, h novi tip lutnje ('ud a-abbut), dulje od dotadanje. Razdoblje irenja arapske kulture na Zapad (( konane Rekonkviste 1492). Osvajanje zapadnih zema arapskoj muzici nove utjecaje, koji se od Zapada prei oplouju i kriaju. Pokuaj sinteze razliitih muzikih nisu uspjeli zbog etnike raznolikosti. Ve na poetku ov< istiu se dva muzika sredita jedan u Bagdadu, i

ARAPSKA MUZIKA
Bagdadu javlja se pored predstavnika tradicionalnog, klasinog tila i slobodnija kola nezavisnih. U ovom su razdoblju veliki irapski filozofi, enciklopedisti i teoretiari muzike Alkindi oko 790 oko 873), Alfarabi (oko 870 oko 950) i Avicena arap. ibn Sina, 9801037) znanstveno obuhvatili tekovine slamske kulture. Uzori su im bili grki filozofi pa i u teorijskoj istematizaciji muzike usvajaju osnove grkog sistema prilagouui ih arapskoj muzici. Prouavaju se u prvome redu fizikalna vojstva tonova i intervala, obraduju vrste ljestvica, ritmiki laini i instrumenti. Visinu tonova i njihove meusobne odnose zraunavali su i utvrivali arapski teoretiari pomou lutnje (ili anbura); njezine su prazne ice bilo ugoene u tetrakordima a onski je opseg obuhvaao 2 oktave antikog systema teleion. -ice na hvataljki, gotovo redovito su dijelile tri nepomine prelice iz kojih su proizlazile pitagorejske vrijednosti velikog cijelog ona, male i velike terce, iste kvarte i oktave sa dijatonskim ni-:om od sedam tonova koji je bio i ostao temeljem umjetnike nuzike Prednjeg Istoka. Osim ovakvim ustaljenim brojem neponinih prenica, ice su se skraivale dalje veim ili manjim jrojem pominih prenica pa su se na taj nain dobivale razliite jolutonske, etvrttonske pa i manje vrijednosti, a oktava je obulvaala esto 17 do 24 tona. Najvei broj pominih prenica usree se kod Alfarabija, ija je tzv. materijalna ljestvica na utnji sadravala vie od 25 stupnjeva u oktavi. Razliite sisteme jestvica ili tonskih rodova izgraivali su i arapski teoretiari ta osnovi tetrakorda; karakteristino je meutim da su Arapi, uprotno od Grka, ljestvicu smatrali uzlaznom linijom, to je losve izmjenilo teoriju 0 tonskim rodovima, odnosno o poloaju tepena u svakom pojedinom sluaju. Taj se preokret najjasnije igleda u kromatskom tonskom rodu; dok su kod Grka mali ntervali smjeteni u donjem dijelu kvarte, kod Arapa se nalaze 1a oba kraja tako da najvei interval dolazi u sredini tetrakorda poveana sekunda). Ta se pojava naziva orijentalnom kromaikom. Polazei od savrenog sistema Alfarabi je razvrstao iestvice u dvije grupe tonskih rodova: jake (dijatonske) i slabe kromatske i enharmonske) sa po 6 razliitih vrsta u svakoj grupi. Jnutar grupe jakih tonaliteta nalazi se dijatonska ptolemejska iestvica, karakteristina za dananju orijentalnu muziku naroda 'rednjeg istoka (primjer u modernoj notaciji):

63

SVIRA KRATKE OBOE. Fragment s koveia od slonove kosti, panjolska, XI st.

(X):

1 KOMA

Avicena, koji se po svemu sudei oslanja na Ptolemejevu eoriju, nabraja 16 tonskih rodova (7 jakih i 9 slabih); intervali ih tonaliteta mogu se razdijeliti na tri razliita naina, tako da lastaje 48 kombinacija. (G. A. Villoteau otkrio je u toku svojih straivanja 1428 vrsta arapskih ljestvica.) U pogledu ritma arapska se teorija bitno razlikuje od zapadijake, jer metriko ritmiki oblici arapske muzike nisu simerino naglaeni, ve su zasnovani na slobodnom nizanju kraih li duljih ritmikih jedinica (aditivna ritmika). Polazi se od najnanje ritmike jedinice (kao antiki chronos protos) koja se slae 1 razliite ritmike figure (iga'at) prema metrikim modelima loetike. Po tome, to se oslanja na akcente govora, arapska je nuzika sauvala do danas svoju specifinost. U opoj teoriji o itmu arapski teoretiari dijele ritmove na sastavljene, koji lotjeu od staroarapskog hazaja, i na rastavljene, odnosno preinute, koji se sastoje od nizanja ritmikih motiva u duge periode dor), a te esto obuhvaaju vei melodijski kompleks. Pulsiranje itmikih figura ili perioda odvija se samostalno i prilino neovisno melodijskom obliju tako da se melodija i ritmiki instrument esto kriaju. Pored vlastite teorije ritmikih modela izgradili su arapski rednjovjekovni teoretiari (Alkindi, Avicena i dr.) teoriju meDdijskih modela (arap. maqam), odnosno karakteristinih melodijkih tipova koji kompozitoru slue za uobliavanje. Prvotno su a bile narodne melodije koje su u toku vremena tipizirane, zatim istematizirane i svedene u okvire odreenih ljestvica. Glavna su luzika obiljeja maqama, temeljni ton svakog pojedinog i odeeni broj tipinih melodijskih pomaka. Posljednji veliki teoreiar klasine, srednjovjekovne arapske muzike Perzijanac Safi I Din (12301294) klasificirao je i prvi put imenovao 12 maqama 6 avazata (sekundarnih melodijskih tipova). Velik procvat doivjela je a. m. u osvojenoj panjolskoj gdje e obogatila panjolskim elementima. Razvio se novi stil tzv. An-'aluzijske kole koju je utemeljio u Cordobi Ziryab (Abu'lHasan ili ibn Xafi, oko 800), znameniti pjeva, kompozitor, teoreti-:ar i pedagog. Zirvab je proirio opseg lutnje dodavi joj petu

icu hadd i izgradio vlastiti muziki sistem koji je izloio u 24 nauba. Njegova metoda pjevanja i raspored tih nauba poznati su po opisu al-Maqqaria: U Andaluziji koncert poinje nashidom (recitativ), koji se pjeva u slobodno odabranom ritmu. Zatim slijedi polagani dio i priredba zavrava sa dva poletna stavka, prema pravilima koja je postavio Zirvab. Tragovi Zirvabove kole naziru se u sjevernoafrikom podruju jo i u XIV st. Osim Cordobe znaajna su arita zapadnoarapske muzike Granada, Valencija i Sevilla koja je ujedno sredite gradnje muzikih instrumenata. U tim gradovima djeluje itav niz istaknutih arapskih muziara i teoretiara: Ibn Kharia i Ibn Zai al-Haddad (Valencija), Abu al Hossen Ali ben al-Hamra (Granada), Ali ben Jaahdar, Abu Bakr al-Hassar, Abu Bakr Sabuni i Abu Bakr ben Sarim (Sevilla) te veliki filozof arapskog Zapada, ujedno kompozitor i muziki teoretiar Avempace (ibn Badah, oko 1090 1138). Karakteristino je da je u osvojenim panjolskim krajevima muziki ivot obuhvatio ire, narodske slojeve dok je na Istoku muziciranje uglavnom privilegij dvorske elite, umjetnost virtuoza-solista. Tako su pod utjecajem panjolske puke refrenske pje sme nastali novi strofni oblici arapske lirike: muveah i zajal koji su slini renesansnoj odi ili baladi. Muveah je blii klasinoj arapskoj metrici ramala, a melodika je bogato ornamentirana; njegovali su ga prvenstveno dvorski pjesnici virtuozi (pronalazak se pripisuje 'Obadu al-Quazzazu iz XI st.). Zajal, puka je varijanta muveaha u andaluzijskom dijalektu; svakom rimovanom stihu odgovara druga melodijska fraza. Njegovao ga je i proirio puki pjesnik i trubadur ibn-Guzman (XII st.) ije su pjesme bile podjednako omiljene u panjolskoj i zemljama Prednjeg istoka. U afrikim provincijama isprepletali su se sve do prve Rekonkviste utjecaji s Istoka (osobito iz Sirije i Iraka) i sa Zapada. Za velikih kranskih osvajanja, protjerani Arapi osnivaju u berberskoj Africi kulturne centre u koje presauju umjetnike tradicije andaluzijskih gradova. Razvijaju se etiri muzika dijalekta ije varijante odaju podrijetlo: tuniska je kola pod utjecajem seviljske, alirska pod kordobskim utjecajem, a Tetuan i Fez blizi su stilski nekadanjim sreditima u Valenciji i Granadi. Istodobno, islamska muzika dalje se iri u kranskoj panjolskoj. Izvjetaji o Rekonkvisti i suvremene kronike govore o muzikim priredbama na kojima sudjeluju krani, Jevreji i Saraceni; ugledajui se na muhamedanske knezove, kranski vladari uvode arapsku muziku u svoje palae; dvorski ongleri, plesai i svirai uglavnom su Arapi. Sam narod usvaja saracenske pjesme tako da crkvene vlasti najzad moraju intervenirati (koncil u Valladolidu). Razdoblje stagnacije. Od XVI st. nadalje, kada je vlast nad islamskim svijetom prela u ruke turskih sultana, razvoj arapske muzike nije vie posve jedinstven; stvaraju se sve izrazitije raznolini muziki dijalekti (egipatski, turski, perzijski), a sama a. m. u uem smislu zapravo stagnira. Tradicionalna, arapska muzika djela sve vie ustupaju mjesto novim oblicima mahom turskoga podrijetla; to su npr. orkestralna predigra Pesref i melizmatike pjesme Semai, Nakis i Kiami-natik. Od teoretskih djela toga razdoblja zanimljiva je manja rasprava nepoznatog autora Poznavanje 8 tonova koja sadri jedini do danas poznati pokuaj notacije arapske muzike: znakovi arapskog pisma rasporeeni su prema grkom alfabetu (slovana notacija). U traktatu

64

ARAPSKA MUZIKA ARBOS

zivanja ('odan) mujezina s minareta, oblikovana poput si rapsodinih uvoda (maval) svjetovnog pjevanja.
LIT.: R. G. Kieseioetter, Die Musik der Araber, Leipzig 1842 N. Land, Recherches sur l'histoire de la gamme arabe, Actes du Viem International des Orientalistes, Leiden 1884. Ibrahim bey Mustafa, des intervalles dans la musique arabe, Kairo 1888. X. M. Collangei sur la musique arabe, Journal asiatique, 190406, IVVIII. R L'Orientalisme musical et la musique arabe, Le Monde Oriental, 1 A. Z. Idelsohn, Die Maqamen der arabischen Musik, SBIMG, 19 Ronzevalle, Un Traite de musique arabe moderne, Beyruth 1913. . Die Volksmusik der Araber von Biskra und Umgebung, ZFMW, K. Schlesinger, Is European Musical Theory Indebted to the Arabs 1925. H. G. Farmer, Arabic Musical Manuscripts in the Bodleiai London 1925. Isti, The Influence of Music: From Arabic Source 1926. Isti, A History of Arabian Music to the XIIIth Century, Lon R. Lachmann, Musik des Orients, Breslau 1929. R. d'Erlanger, L: Arabe (6 sv.), Pari 193059. H. G. Farmer, Studies in Orientj Instruments, London 1931. G. Pesenti, Canti sacri e profani, dar degli Arabi, dei Somali e dei Suaheli, Milano 1931. O. Ursprum Frage nach dem arabischen beziehungsweise maurischen Einfluss auf landische Musik des Mittelalters, ZFMW, 1934. J. Robson, Anciei Musical Instruments, Glasgow 1938. H. G. Farmer, The Sources t Music, An Annotated Bibliography, Bearsden 1940. R. Lachmai Cantillation and Song in the Ile of Djerba, Jerusalem 1940. B. La Muica hispano-musulmana en Maruecos, Larache 1941. C. Rise of Music in the Ancient World, East and West, New York 1943, Farmer, The Minstrels of the golden Age of Islam, Islamic Culture, 1 194344. H. Mickmann, Terminologie arabe des instruments de Kairo 1947. Isti, Le Rapports entre la musique orientale et occident: ne Egyptienne, 1948, 2728. H. G. Farmer, What is Arabian Mu gow University Oriental Society, 1948. -A. Chottin i H. Hickmann, Musik, MGG, I, 1951. H. G. Farmer, The Religious Music of Ila: of the Royal Asiatic Society, 1952. E. Gerson-Kiwi, Migrations and of Oriental Folk Instruments, Journal of the International Folk Musi 1952. 5. M. Stern, Les Chansons mozarabes, Palermo 1953. H. Grundlagen der antiken und orientalischen Musikkultur, Berlin 19 Shiloah, Caracteristiques de Fart vocal arabe au moyen age, Tel-j

GOZBA UZ SVIRKU

LUTNJE. Minijatura iz arapskog rukopisa Egipat, XIV st.

se nalazi i tabulatura za lutnju ugodenu u kvintama; takva se lutnja jo i danas upotrebljava u Aliru i Maroku (kouitra). U XVIII st. javljaju se pokuaji renesanse andaluzijskog stila. ElHad'Allal al-Batla (172957) iz Feza, komponira naubu u tonalitetu istihldl (izlazak mjeseca), srodnu klasinoj naubi dil. Muhamed ibn al-Hassan al-Hdik sastavlja zbirku azjala i tavasiha (novo ime za muveah), te svih klasinih i neoklasinih tradicionalnih pjesnikih oblika, koje razvrstava u slijed nauba. U to doba nastaju i neke neobine eklektike tvorevine; neki pjeva npr. sastavlja udan mozaik reminiscencija povezujui u cjelinu egipatski taqsim, andaluzijski mavg.1 i druge folkloristike elemente. Najnovije doba. U okviru velikog pokreta za ponovnim oivljavanjem cjelokupne muhamedanske kulture i umjetnosti, zapoela je i obnova arapske muzike. God. 1932 odran je meunarodni muziki kongres u Kairu, na kojemu je utvren program naunog istraivanja i sakupljanja ostataka islamske muzike, te pokretanja njezine obnove i pripremanja tla za razvoj koji bi se uskladio s razvojem evropske muzike. S tim u vezi osnovani su istraivaki instituti u Kairu (Institut za orijentalnu muziku), Carigradu (u sklopu Konzervatorija), Ankari, Jeruzalemu, Rabatu (Konzervatorij u suradnji s Institutom za domorodaku umjetnost), Tetuanu i drugdje, u kojima se radi na sakupljanju i sistematizaciji materijala. Na temelju dosadanjih istraivanja utvreno je da, usprkos nejedinstvenosti dananje arapske muzike, postoje odre ena karakteristina svojstva zajednika svim arapskim mu zikim dijalektima. To je prije svega pojava mikrointervala; zatim primjena mnogobrojnih, raznovrsnih tonaliteta: svaki tip melodije i svaka vrsta tonaliteta obuhvaa 8 tonova oktave, ali se ti tonovi mogu odabrati izmeu 24 ljestvinih stupnjeva (evropsko uho teko moe razlikovati sve te tonove, a ne mogu se niti notirati); u melodici se esto susree poveana sekunda; zajedniko je obiljeje svih muzikih dijalekta smisao za sloene ritmove koji se izvode na raznovrsnim udaraljkama gotovo potpuno neovisno od melodije (d'Erlanger je uspio zabiljeiti 110 vrsta ritmova, koji se danas upotrebljavaju, a osim njih postoje jo mnoge varijante); glavno je obiljeje oblikovanja princip slobodnog nizanja dijelova bez dinamikih vrhunaca i bogato ornamentiranje na razliite naine: vokalize, melizmi, trileri, kratki guturalni akcenti, brze pasae. Po grai a. m. je monofona, polifonih i har monijskih elemenata nema, izuzev nekih oblika heterofonije (bordunske i ostinatne forme). Kod muziciranja, karakteristina je sklonost improvizaciji, neznatnoj jaini zvuka i solistikoj prvenstveno vokalnoj ili instrumentalnoj izvedbi ili malim, komornim sastavima. Openito se u arapskoj svjetovnoj i duhovnoj muzici dananjice moe utvrditi podjela na zapadnjaku dijalektalnu grupu koja se nadovezuje na andaluzijsku tradiciju i na istonjaku grupu kojoj su glavna sredita Kairo i Carigrad. U liturgijskoj muzici takoer nije provedeno jedinstvo; Kur'an se danas ita na dva naina: u oficijelnom liturgijskom stilu koji se kree izmeu poviena govora i pjevanja (tzv. kantilacija slina silabikim recitacijama psalama i lekcija) i u koncertantnom stilu koji je bliz svjetovnom umjetnikom pjevanju, bogat melizmima, s melodijom koja slijedi svjetovne modele maqama. Osebujna tvorevina islamske duhovne muzike su molitvena za-

ARATO, Istvan, madarski kompozitor (Zagreb, 9. II Muziku studirao u Budimpeti (Z. Kodalv), kasnije u ] u Salzburgu. ivi u vicarskoj. U krugovima evropske avangarde postao je poznat svojim apstraktnim baletima
DJELA: rapsodija za orkestar. Sonatina za violinu i klavir Ronda dei tempo, 1952; Muica astratta per un balletto za 14 instrumei Kantata Ruf za zbor i orkestar, 1950; zborovi; solo-pjesme.

ARBATSKI (Arbatskv), Jurij (Yury), ruski orgul; pozitor i muzikolog (Moskva, 15. IV 1911 ). Studij kor dovrio je 1932 kod H. Grabnera na Konzervatoriju u I God. 1933 bio je dirigent u Leskovcu i Sremskoj Miti 1935 zborovoa i orgulja katolike katedrale u Beograd ivao je balkanski muziki folklor. Prije odlaska na ; institut u Pragu (1942) sabrao je veliki folklorni mater 3000 albanskih, 1000 makedonskih i neto srpskih, hr bugarskih zapisa), ali su svi njegovi fonografski snimci prilikom bombardiranja Beograda. God. 1944 A. je u Pri torirao disertacijom Sviranje na tupanu u Makedoniji ivi u Chicagu, gdje vodi folklornu zbirku biblioteke 1
DJELA: Stichproben aus den Volksmusikkulturen Sudosteuropa: einer Verzvertung der Elemente der ukrainischen Volksmusikkultur in aben Kunstmusik; Possibilities of Crossing of the Modem Occidental Art . Extraeuropean Music Cultures; The Road of the Music of Humanit the Tupan in the Central Balkans, 1953. Komponirao je 8 simfo orkestralna, klavirska i orguljska djela. LIT.: O. Kusznir, Jury Arbatsky, MGG, I, 1951.

ARBEAU, Thoinot (anagram pravog imena Jean Ta francuski muziki pisac (Dijon, 1519 Langres, 1595). u Langresu. Napisao traktat o plesovima svog doba Orches traite en forme de dialogue (Langres 1589), vaan zboj opisa svih ondanjih vanijih plesova (branle, allemande. pavane, gaillarde, moresca, matassin i dr.), kao i zbog n koje se odnose na muziku. A. donosi i mnogo podataka o nim i kulturnim prilikama svoga vremena. Djelo je bo strirano slikama i notnim primjerima.
NOVA IZD.: Orchsographie obj. L. Fonta, 1880; na engles C. W. Beaumont, 1925; izvatke iz toga djela preveo na njemaki A. (Die Tanze des XVI Jahrhunderts), 1878; 6 stavaka obradio W. Berg: LIT.: R. Sonner, Musik und Tanz, Leipzig 1930. E. P. Bari Thoinot's Francy, Musik and Letters, 1930. C. Sachs, Weltgesi Tanzes, Berlin 1933. A. Mary, L'orchesographie de Thoinot A Tresors des bibl. de France, 1935. P. Nettl, The Story of Dance h York 1947. A. Michel, Die altesten Tanzlehrbiicher, s. a. R. Sonn> Arbeau, MGG, I, 1951 .

ARBS, Enrique Fernandez, panjolski dirigenl nist (Madrid, 24. XII 1863 San Sebastian, 2. VI 19 ziku studirao u Madridu (J. Monasterio), Bruxellesu (t temps, F. A. Gevaert) i Berlinu (J. Joachim). Kratko koncertni majstor Berlinske filharmonije, zatim predavai na konzervatoriju u Hamburgu i Madridu. God. 1889 1 majstor glasgowskog simfonijskog orkestra, 1891191 sor na Royal Cottege of Music u Londonu. Od 1904 bio: gent te profesor Konzervatorija u Madridu. Kao dirigenti je u Italiji, Francuskoj, Belgiji, vicarskoj, SSSR i SAD ' tirao je i kao lan komornih sastava. <

ARAPSKA MUZIKA

VOJNIKA MUZIKA.

Minijatura iz

rukopisa

Haririjevih

makama, Bagdad, 1237

BALET

PLESNA SVEANOST. Minijatura iz engleske kronike Jeana de Waurina J XV st.

ARBOS AREZZO
DJELA: Noche de Arabia i Ausencia za orkestar. Trois Pieces originales dans le genre espagnol za klavirski trio Kompozicije za violinu. Zarzuela Viaje al centro de la tierra, 1895. Pjesme. Orkestrirao vie klavirskih kompozicija I. Albeniza. LIT.: V. Espinds Molto, El meastro Arbos, Madrid 1942. ARCADELT

65

(Archaet, u francuskim izvornicima Harcha-delt i Arcadet), Jakob (Jacques), nizozemski kompozitor (oko 1500 ili 1514 Pariz, 14. X 1568). Podaci o njegovu ivotu vrlo su oskudni. Prema Van der Straetenu potjee vjerojatno iz Brug-gea ili Brabanta a drugi misle da mu je domovina Liege. kolovao se moda kod Josquina Des Presa to takoer nije pouzdano utvreno, ali su rana Arcadeltova djela svakako inspirirana Josquinovim stilom. Zna se da je A. dulje vremena boravio u Italiji: najprije u Firenci (30-tih godina), zatim u Rimu gdje je isprva pjeva (tenor) a od 1540 (ili 1539) do najkasnije 1552 dirigent Papinske kapele. God. 1557 objavljene su mu 3 mise u Parizu a u naslo vu je tituliran dvorskim dirigentom kardinala Charlesa de Lorrainea. U kardinalovoj je pratnji dospio i na francuski dvor, gdje dobiva naslov regius musicus. Komponirao je preteno svjetovnu muziku, posebice madrigale (vie od 200) i francuske chansone (oko 120). Neobinu je popularnost stekao upravo kao madrigalist: prva knjiga njegovih 4-glasnih madrigala doivjela je jo za njegova ivota, tj. do 1654, etrdeset izdanja, a madrigal // bianco e dolce cigno postao je antologijsko djelo. Po stilu A. pripada meu rane majstore renesansnog madrigala: slog mu je redovito 4-glasan, a isticanje gornjega glasa jo je u vezi s frottolom. Harmonije su mu iste, dijatonske, graa polifonika mjestimice akordika, izraz melodiozan lirian a interpretacija teksta, koji je najee Petrarkin, vanredno poetina. U chansonima se A. pribliava stilu chanson mesure'e, a u misama i motetima provodi skroz imitaciju.
DJELA: VOKALNA. Pet knjiga 4-gl. madrigala: IIV, 1539 i V, 1544; Pnmo libro di Madrigali a 3 v., insieme alcuni di C. Fena con la gionta di dodese canzoni francese & sei moteti novissimi, 1542; vie madrigala u talijanskim antologijskim zbirkama; oko 120 francuskih chansona u zbirkama Le Roya, Ballarda, Attainganta i dr. CRKVENA: Missae tres cum 4 et 5 vocibus; 1557; 1 knjiga moteta a 4, 1545; Canticum beatae Mariae Virginis, 1557. NOVA IZD.: 6 chansona, 1 motet i 29 madrigala obj. R. J. van Maldeghem (zbirka Tresor musicale, 1874, 1884 i 188992); The Chansons of J. A. obj. E. B. Helm (Smith College Music Archives, V 1942); madrigale obj. B. Meier (Das Chortnerk, 58); motete obj. H. Osthoff (Das Chormerk 54, 1956). LIT.: R. Eitner, Jacob Archadelt, MFM, 1887. W. Klefisch, Arcadelt als Madrigalist (disertacija), Koln 1938. A. Einstein, The Italian Madrigal, Princeton 1949. J. Schmidt-Gorg, Jakob Arcadelt, MGG, I, 1951. Ch. van den Borren, Arcadellt ou Monte?, Revue Belge de Musicologie, 1952. F. Lesure, A. est mort en 1568, Revue de Musicologie, 1961. I. A.

ARCILIUTO (tal.), velika lutnja sa dvije punice i dva niza ica. Na jednom nizu izvodi se melodija, a na drugome pratnja (bordun). Konstruirao ju je A. Piccinini 1623. -> Teorba. ARCIORGANO (tal.), poseban tip orgulja iz XVI st. koje je sagradio i opisao N. Vicentino (Descrizione dell'arciorgano, 1561).
-> Archicembalo.

ARCO (coll'arco, are, c. are, arcato, od tal. arco gudalo), uputa violinistu da svira gudalom. Upotrebljava se kad treba prekinuti izvoenje -> pizzicata. ARDVOL, Jose, kubanski kompozitor panjolskog podrijetla (Barcelona, 13. III 1911 ). Od 1930 ivi u Habani. Ondje je 1934 osnovao i do 1952 vodio komorni orkestar, a sudjelovao je i u pokretanju avangardnog udruenja Grupo de Renovacion Musical te u osnivanju Simfonijskog orkestra i Muzike akademije u Habani na kojoj je od 1938 profesor kompozicije. Predaje i na Univerzitetu. Surauje u razliitim strunim asopisima i urednik je revije La Muica. Svoja ranija djela A. je komponirao atonalno, kasnije se pribliio neoklasicizmu. iv i raznolik ritam njegove muzike otkriva utjecaj kubanske narodne muzike.
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, 194347; II, 1945 i III, 1946. Koncert za 3 klavira, 1938; koncert za klavir i duhaki orkestar, 1944; simfonijske varijacije za violonelo, 1951; El son za violinu, 1952; 3 ricercara, 1936; 3 Concerta grossa; 9 Pequetas piezas, 1943; 2 kubanske suite, 194711949; Trtptico de Santiago, 1949; Triptico de Pinar del Rio, 1954; Muica za mali orke star, 1957. KOMORNA. Tri gudaka kvarteta: I, 1933; 11,1943 i III, 1959. Koncert za gudaki sekstet, 1932; Muica de cdmara za sekstet, 1936; duhaki kvintet, 1957; 6 sonata za 3 razliita instrumenta, 193746; sonata za violinu i klavir, 1947; sonata za violonelo i klavir, 1948; sonata za gitaru, 1948; sonatina za violinu i klavir, 1932; sonatina za violonelo i klavir, 1950. KLAVIRSKA: tri sonate, 1944; 2 sonatine, 1922 i 1934. Balet Forma za zbor i orkestar, 1943. Filmska muzika. Burla de Don Pedro a caballo za zbor i orkestar, 1943; zborovi; solo-pjesme. LIT.: O. Mayer-Serra, Muica y Musicos de Latino-America, Mexico 1947. Josi Ardevol, Compositores de America, Washington 1955.

ARCHER, Violet, kanadski kompozitor i pijanist (Montreal, 24. IV 1913 ). Klavir i kompoziciju studirao na Konzervatoriju u Montrealu, u kompoziciji se zatim usavravao kod P. Hindemitha i B. Bartoka u New Yorku. God. 195053 predavao na North Texas State College, 195361 na Univerzitetu u Oklahomi. Od 1962 profesor je teoretskih muzikih predmeta na Univerzitetu u Alberti, Kanada. U svojim djelima slui se povremeno i dodekafonijom.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1946; simfonijska pjesma The Nun, 1944; koncert za timpane, 1939; koncert za klavir, 1956; koncert za violinu, 1959; Concertino za klarinet i orkestar, 1946; Britannia, ajoyful Overture, 1941; Fantasy on a Gromid, 1946; Three Sketches, 1961; Fantasia concertante za flautu, obou, klarinet i gudae, 1939 i dr. KOMORNA: dva gudaka kvarteta, 1940 i 1942; 2 gudaka trija, 1953 i 1961; 2 klavirska trija, 1954 i 1957; kvartet za flautu, obou, klarinet i klavir, 1945; gudaki kvintet, 1963; sonata za flautu, klarinet i klavir, 1944; sonata za violinu i klavir, 1956; sonata za violonelo i klavir i dr. Kompozicije za klavir i orgulje. Zborovi; solo-pjesme i dr.

ARDITI, Luigi, talijanski dirigent i kompozitor (Crescentino, Vercelli, 22. VII 1822 Hove kraj Brightona, 1. V 1903). Uio na Milanskom konzervatoriju. Bio je dirigent u Vercelliju, Milanu, Torinu te u Habani, Carigradu i Dublinu. Nastanio se zatim u Londonu gdje je bio dirigent na Talijanskoj operi i promenadnim koncertima u Covent Gardenu (187477). Gostovao je u Beu, Petrogradu i Madridu te u Njemakoj i u Americi. Stekao je popularnost nizom plesnih pjesama (II Baccio, Uincantatrice, Parla). Komponirao je i tri opere te kraa instrumentalna djela. Napisao je autobiografiju My Reminiscences (1896). AREL, Btilent, turski kompozitor i pijanist (Istanbul, 23. IV 1919 ). Zavrio studij na Konzervatoriju u Ankari (N. K. Akses, F. Erkin, E. Praetorius). Nastavnik muzike teorije na konzervatorijima u Istanbulu i Ankari, od 1951 muziki direktor Radio-Ankare. Suosniva Akademije za balet i narodne plesove u Istanbulu (sada u Ankari) i udruenja Helikon, dirigent Komornog orkestra; kao kompozitor sljedbenik suvremenih muzikih strujanja.
DJELA. ORKESTRALNA: dvije simfonije, 1945 i 1947; koncert za kla vir, 1943; Passacaglia za gudae i udaraljke, 1944. KOMORNA: etiri stavka za gudaki kvartet, 1947; Muzika za gudaki kvartet, 1947; klavirski trio, 1949. Kompozicije za klavir {Constructions, 1950). DRAMSKA: baleti Hdnsel und Gretel, 1951 i Bremer Stadtmusikanten, 1954; muzika za dramu Saloma O. Wildea i dr.

ARCHET (archetto) -> Gudalo ARCHI... ARCI... (tal.), uz imena starijih instrumenata znai ili velik oblik instrumenta (archiviola, arciliuto) ili neku osobitost u gradnji (archicembalo). ARCHICEMBALO (tal.), posebna vrsta embala koji je izumio Nicola Vicentino da bi ostvario prirodnu ugodbu na instrumentu s tipkama, odnosno da bi mogao izvoditi u tanoj intonaciji tri antika tonska roda (dijatonski, enharmonski i kromatski). Instrument je imao 125 tipaka, tj. 6 nizova rasporeenih vjerojatno na 2 manuala. Oktava je bila podijeljena na 31 ton. A. je zbog tekoa pri sviranju ieznuo iz prakse ve potkraj XVI st. Vicentino ga je opisao u svojemu djelu L'antica muica ridotta alla moderna prattica (1555); osim toga izgradio je i jedan Arcfhjiorgano. Instrumente sline archicembalu konstruirali su kasnije G. B. oni (sa 3 manuala), K. Luvthon (Universalklavizymbel sa 18 tonova u oktavi, 1585), Vito Trasuntino (clavemusicum omnitonum sa 31 tonom u oktavi, 1606) i dr. U novije su doba instrumenti s tipkama za reprodukciju prirodne ugodbe uglavnom harmoniji.
LIT. : Sh. Tanaka, Studien im Gebiet der reinen Stimmung, VFMW, 1890. A.Koczirz, Zur Geschichte des Luvthon' schen Klavizimbels, SBIMG, 190708. W. Dupont, Geschichte der musikalischen Temperatur, Nordlingen 1935. I. A. Muz., E, I,

AREND, Max, njemaki muzikolog (Deutz na Rajni, 2. VII 1873 Koln, 1944). God. 188993 studirao muziku i muzikologiju u Kolnu i Wiesbadenu (H. Riemann), uz to i pravne nauke. Pisao muzike kritike i eseje. Nastojao oivjeti interes za umjetnost Chr. W. Glucka, pa je 1913 osnovao i udruenje Gluckgemeinde.
DJELA: Gluck, 1921; sabrani lanci Zur Kunst Glucks, 1914. Priredio izdanje Gluckovih kominih opera Le recontre imprevue (Der Pilger von Mekka), 1910 i L'arbre enehante (Der Zauberbaum), 1911.

ARENSKI, Anton Stepanovi, ruski kompozitor, pijanist i dirigent (Novgorod, 12. VII 1861 Terioki, Finska, 25. II 1906). God. 187982 studirao na Konzervatoriju u Petrogradu (K. Johannsen, N. Rimski-Korsakov). God. 1883 predavao harmoniju i kontrapunkt na moskovskom Konzervatoriju, 18951901 bio je dirigent Carske pjevake kapele u Petrogradu. Po znaajkama svog stvaranja blii je P. I. ajkovskom nego skupini Petorice.
DJELA. ORKESTRALNA: dvije simfonije, 1883 i 1889; koncert za kla vir, 1882; koncert za violinu, 1891; fantazija na ruske narodne pjesme za klavir; 3 suite; intermezzo za gudaki orkestar; varijacije za gudaki orkestar na temu P. I. ajkovskog. KOMORNA: dva gudaka kvarteta; dva klavirska trija; klavirski kvintet. Klavirske kompozicije. DRAMSKA. Opere: Cou na Bome, 1890; PatfajAb, 1894 i Ha.ab u HaMannmu, 1903. Balet Honb e Ezunme, 1900; scenska muzika. Kantate; zborovi, solo-pjesme. Udbenici: KpaniKoe pyKosodcmeo KnpaKtnuHecKoMy ujyneHuw tapMonuu, 1891 (V izd. 1929; njemaki prijevod, 1900); Pynoeodcmeo K u3yueMUHj <f>opM uucmpyMeumatibnou u eoKaAbtiou My3UKu (2 sv.), 189394 (VI izd. 1930); C6opHuK 3adai (1000) A.I npaKtnuuecKoio u3yueHUH zapMOHuu, 1897 (najnovije izd. 1960). LIT.: F. LJbinuH, AHTOH ApeHCKHH, CoBeTCKafl My3biKa, 1961, 7. Isti, A. C. ApeHCKHH, Moskva 1966.

AREZZO, Guido -> Guido d'Arezzo

66

ARGENTA ARIE
istiu se Roberto Garda Morillo (1911), kompozitor i e: Rodolfo Arizaga (1926) i Mauricio Kagel (1931) koji ivi u I i oituje poseban afinitet za aleatoriku i elektronsku muziki Sredite kulturnog i muzikog ivota zemlje ve je 01 Buenos Aires sa svojim mnogobrojnim muzikim ustano od kojih svjetski ugled uiva opera Teatro Colon.
LIT.: J. Aharez, Origines de la muica argentina, Rosario de Sa: 1908. S. Cabrebra, Chansons populaires argentines, Pari 1931. A. Se Historia de la muica argentina, 1933. C. Vega, Danzas y canciones arge 1933. Isti, La muica popular argentina, 1941. G. Chase, A Guide oi America Music, Washington 1945. N. Slonimsky, Music of Latin Ai New York 1945 (III izd. 1949). J. Aretz-Thiele, Muica tradicional arg 1946. O. Schiuma, Miisicos argentinos contemporaneos, Buenos Aires

ARGENTA (Maza), Ataulfo, panjolski dirigent (Castro Urdiales, Santander, 19. XI 1913 Los Molinos kraj Madrida, 21. I 1958). lan crkvenog pjevakog zbora u rodnom gradu, klavir, violinu i kompoziciju uio na Konzervatoriju u Madridu. Kasnije je studirao dirigiranje u Belgiji i Njemakoj. Od 1945 bio je stalni dirigent Simfonijskog orkestra u Madridu. Istakao se i kao zborovoda. Na koncertnim turnejama po inozemstvu (Evropa, Juna Amerika) popularizirao djela suvremenih panjolskih kompozitora.
LIT.: B. Gavoly, Ataulfo Argenta, Geneve 1956. A. Fernandez Cid, Ataulfo Argenta, Madrid 1958. J. Montero Alonso, Vida apasionada de Ataulfo Argenta, Santander 1959.

ARGENTINA (pravo ime Antonia Merc y Luque), panjolska plesaica i koreograf (Buenos Aires, 1888 San Sebastian, 1936). Ki roditelja plesaa, ve kao jedanaestgodinja djevojica nastupila u kraljevskoj operi u Madridu. Nakon velikih uspjeha u najveim panjolskim kazalitima odlazila je od 1905 na duge turneje po Evropi i Junoj Americi. God. 1927 prireivala u Parizu u Thetre des Champs-Elysees samostalne koncerte uz pratnju gitare i kastanjeta koje je svirala izvanredno virtuozno. Ponovno je gostovala u Parizu (Opera comigue) 1929 sa panjolskim baletima. Tada se istakla u baletima Juerga (Batista), Sonatina (Halffter), El Contrabandista (Espla), Triana (Albeniz) i naroito u baletu El amor brujo (de Falla). A. je prva nastojala razviti panjolski ples u klasinom okviru. Ona je najslavnija panjolska plesaica svoga vremena. ARGENTINSKA MUZIKA. Poeci muzike kulture u ovoj zemlji, kao i u drugim zemljama June Amerike, povezani su s radom misionara-redovnika, koji su udarali temelje muzikoj nastavi i crkvenoj muzici. Medu njima se najvie istaknuo isusovac Luis Berger (15881641) koji je propagirao sviranje na evropskim muzikim instrumentima. U Argentini su u kasnijim stoljeima boravili i poznatiji evropski kompozitori, tako u XVIII st. embalist i orgulja Domenico Zipoli. Poto je Argentina 1813 postigla politiku nezavisnost, prilike za razvoj muzike kulture postajale su sve povoljnije. Iste godine nastaje argentinska himna; napisao ju je Blas Parera, jedan od prvih poznatih argentinskih kompozitora XIX st. God. 1826 izvodi se u Argentini prva opera, Rossinijev II barbiere di Siviglia. U prvoj polovini stoljea dominira u argentinskoj muzici talijanski utjecaj, kome su podlona sva tri istaknuta muziara toga razdoblja: Amancio Alcorta (1805 1862), autor klavirske i komorne muzike te pjesama, Juan Pedro Esnaola (18081878), pijanist i utemeljitelj Muzike akademije u Buenos Airesu (1822) i Juan Bautista Alberti (18101884), knjievnik i kompozitor veinom klavirske muzike. U drugoj polovini XIX st. razvija se u Argentini nacionalni muziki smjer, koji svjesno gradi na elementima folklora. Prvi su mu predstavnici Francisco Hargreaves (18491900), autor prve argentinske opere Bijela maka (1877) i Arturo Berutti (1862 r 938), kompozitor opere Pompa (1897), u kojoj se prvi put likovi iz naroda pojavljuju u argentinskom muziko-scenskom djelu. Plodnu i razgranatu aktivnost razvio je Alberto Williams (18621952), uenik Parikog konzervatorija, pijanist, pedagog, dirigent, teoretiar, organizator i utemeljitelj Konzervatorija u Buenos Airesu (1893). U svojim djelima uspjeno zdruuje znaajke kasne romantike i argentinskog folklora. Napisao je, medu ostalim, 9 simfonija i oko 150 klavirskih kompozicija. Dok je Constantino Gaito (18801945) najpoznatiji argentinski operni kompozitor, Gilardo Gilardi (1889) pie preteno orkestralna djela. Rousselov uenik Carlos Lopez Buchardo (18811948) sjedinjuje impresionistike i folklorne elemente; najuspjelije su mu solo-pjesme. Toj generaciji pripada pijanist Ernesto Drangosch (1882 1925), Felipe Brero (1884 ; narodna opera El Matrero) i Floro Ugarte (1884). U generaciji roenoj devedesetih godina zamjeuje se sve odreenije naputanje nacionalno-muzikih smjernica. Nacionalnom pravcu ne pripada Jose Maria Castro (1892), lan razgranate obitelji muziara, preteno neoklasik, dok je njegov brat Juan Jose Castro (18951968), d'Indvjev uenik i dirigent meunarodnog ugleda, samo u nekim kompozicijama blizak argentinskom folkloru (Sinfonia argentina). Luis Gianneo (1897) je najpoznatiji po svojim orkestralnim djelima. Jedan od najradikalnijih suvremenih argentinskih kompozitora je Juan Carlos Paz (1897) koji je od neoklasicizma, preko atonalnosti i politonalnosti, preao k Schonbergovoj dodekafoniji; najizrazitiji je u komornim kompozicijama. Dalek je od nacionalnog smjera i Malipierov uenik Honorio Siccardi (1897). Od argentinskih muziara roenih u ovom stoljeu najdarovitiji je i najugledniji Alberto Ginastera (1916). U svojim djelima sretno spaja vrlo razvijenu kompozicijsku tehniku s folklornim obiljejima (Sinfonia Portena, Concierto argentino, Cantos del Tucuman za sopran i mali instrumentalni sastav). Od ostalih

J. ARGERICH, Marta, argentinska pijanistica (Buenos . 5. VI 1941 ). Uenica V. Scaramuzze, F. Gulde, N. Mag i S. Askenazea, kao koncertant debitirala ve 1949 uz pi orkestra u Buenos Airesu. 1957 osvojila prvu nagrai Busonijevom natjecanju u zanu i enevi, a 1965 ni dunarodnom Chopinovor tjecanju u Varavi, to joj vorilo put u najvea sv muzika sredita. Umjetni vanredne tehnike spremi razitog smisla za modi: klavirskog zvuka, istie se ma plastinom interpreta muzikog sadraja. A. je s la takoer i velik broj gi fonskih ploa.

ARGHUL (arap.), truka svirala felaha (bila znata i starim Egipa sa dvije cilindrine cijevi su privrene jedna uz gu. Desna, sa est rupica, za izvoenje melodije, lijt bordunsku pratnju. Bord svirala moe se produljiti jednim ili sa vie nastavaka, s jednostavnim jezicem koso je urezan u cijevi. Kod nja obje se svirale dre u ustima, ali se ne pritiskaju ni zu ni usnicama. upljina ustiju slui kao spremite zraka ko raci dovode diui kroz nos, a da kod toga ne prekidaj; ranje. A. se gradi u tri veliine.
LIT.: G. A. Villoteau, Description historique, technique et littera: instruments de musique des Orientaux, Description de l'Egvpte, Pari C. Sachs, Real-Lexikon der Musikinstrumente, Berlin 1913. K.

M. ARGERICH

ARHANGELSKI, Aleksandar Andrejevi, ruski di i kompozitor (Penza, 23. X 1846 Prag, 16. XI 1924). V esnaeste godine crkveni zborovoda. God. 1880 organizirao titi zbor, s kojim je koncertirao po Evropi. U ruskom crkv pjevanju zamijenio djeake glasove enskima. Napisao broj crkvenih kompozicija (mise, rekvijem). ARIBO SCHOLASTICUS (Arbeo, Arbon, Arpeo, Ai benediktinac, muziki teoretiar iz XI st. Sigurnih npdat njegovu ivotu ima vrlo malo. Prema novijim istraivanjima (K. G. Fellerer) smatraju da je bio Bavarac iz Freisinga i tamo umro kao predstojnik (scholasticus) katedralne kole drugi (J. S. Waesberghe) dre da je bio Francuz iz Orleai Belgijanac iz Liegea. U raspravi De Muica, napisanoj vjeri izmeu 1068 i 1078, A. tumai teoriju Guida Aretinskog, poi muziku i kozmos, raspravlja o etikim i estetskim vrijedne muzike umjetnosti, posebno crkvene. On je jedan od najva predstavnika srednjovjekovne muzike simbolike.
NOVA IZD.: De Muica objavili su: M. Gerbert (Scriptores eccl 2. sv. 1784; novo izd. 1931); J. P. Migne (Patrologia tatina, CL, 1844 J. Smits van Waesberghe (Corpus scriptorum de Muica, sv. II, 1951). LIT.: H. Abert, Die Musikanschauung des Mittelalters und ilire Grun Halle 1905. K. G. Fellerer, Beitrage zur Musikgesch'chte Freisings, I 1926. J. Smits van Waesberghe, Muziekgeschiedenis der Middeleen sv.), Tilburg 193642. H. HUschen, Aribo, MGG, I, 1951.

ARIE, Rafael, bugarski pjeva, bas (Sofija, 22. VIII 1921 Isprva uio violinu, zatim pjevanje kod bugarskog pjevai Brmbarova, usavravao se u Italiji kod A. Merlinija i G. Bin Od 1945 lan Sofijske opere, 1946 dobitnik prve nagrade ni dunarodnom natjecanju u Zenevi, 1948 nastupom u opei ljubljen u tri narane (Prokofjev) u milanskoj Scali stjee 1 narodnu reputaciju. Poslije toga pjeva na glavnim evrops sjevernoamerikim opernim pozornicama i na mnogim festh (Maggio musicale fiorentino). Njegov opsean repertoar obu preko 90 opera na originalnim jezicima od Don Giovannija (M

do Borisa Godunova (Musorgski), od Don Carlosa (Verd

ARIE ARIJA
suvremenih (svjetske praizvedbe opera Raskolnikoff A. Sutermeistera, 1948, Billy Budd F. Ghedinija, 1949 i The Rake's Progress I. Stravinskog, 1951). ARIENZO, Nicola d' -> D'Arienzo, Nicola. ARIETTA (tal.; franc. ariette), 1. mala arija, esto isto to i pjesma ili cavatina. 2. U.francuskoj operi prije 1750 ariette je pjesma u briljan tnom koloraturnom stilu na talijanskom jeziku. 2. U drugoj polovici XVIII st. ariette je solistika pjesma na francuskom jeziku, a izmjenjuje se s govornim dijalogom u fran
cuskim muzikim komedijama comedie a ariettes ili pieces d'ariettes.

67

hodnik Monteverdi. U njegovim posljednjim djelima ve se pojavljuje a., koja se temelji na trodjelnom obliku tipa ABA (finale opere Incoronazione di Poppea). Ovaj seriozni tip arije, obogaen i koloraturama, namijenjen je u operi osobama koje predstavljaju viu drutvenu klasu, dok se manje pretencioznim, kraim arijama izraavaju osobe iz naroda; naroito venecijanska opera obiluje veoma bogatom galerijom tipova iz puka. Tako je dru tvena struktura nala svoj odraz u dvojakom tipu arije. Poneto drugaiju sliku pokazuje razvoj opere u Napulju. Kontrastni oblici komine i ozbiljne opere (opera buffa i opera seria) konaan su rezultat toga razvoja. U operi seria izgradila se arija da capo do pune formalne zrelosti; osnovna je shema te arije: ra
T B A

ARIGOT, provansalski naziv za jednostavne duhake instrumente (svirale, pitaljke i si.). ARIJA (tal. aria od srednjovjekovno lat. aera od gr. dcrjp zrak; engl. Aria i Air, franc. air, njem. Arie), viedjelna, vokalna kompozicija za solo glas i instrumentalnu (obino orkestralnu) pratnju. Javlja se samostalno ili kao dio veih vokalno-instrumentalnih djela (opere, oratorija, kantate). Razlikuje se od solo-pjesme po tome, to je opsegom vea, to izbjegava strofni oblik i teite prebacuje vie na posve muzike kvalitete, zanemarujui pri tom esto sam tekst; od svih vokalnih oblika a. je odnos rijei i tona najradikalnije rijeila u korist muzike. U operi, a. je uglavnom izraz lirskih raspoloenja, suprotno od recitativa, u kojemu se saima akcija drame; u toku razvoja opere sve se vie zaotravala opreka izmeu recitativa i arije (osobito u XVIII st.), pa je a. vrlo esto predstavljala odlomke koji su ispadali iz okvira dramske radnje i koili njen razvoj. Stoga i svi reformatori opere (Gluck, Wagner, u posljednjim djelima i Verdi), nastoje zamijeniti ariju oblicima koji e se bolje i elastinije prilagoditi razvoju dramske radnje. No ako se izuzmu nastranosti (oko 1750 i 1850, Meverbeer), koje se oituju u konvencionalnosti bez duha i virtuoznosti bez sadraja, a. je dala veliko bogatstvo izraza i istinskih umjetnikih vrijednosti. Znaenje rijei a. proirilo se u srednjem vijeku na pojmove: pojava, nain, shema (lat. sinonim modus). U tome novom znaenju a. je ula na poetku XVI st. u muziku terminologiju; njome se oznaivala odreena shema (model) strofne pjesme, u kojoj se iznad stalne basove melodije (basso ostinato) improvizirala uvijek nova melodija. Taj je ostinatni bas odgovarao trajanju jedne strofe. Istodobno se arijom poela nazivati i sama melodija (B. Castiglione, 1528). U prvim zbornicima novog, monodijskog solopjevakog stila (G. Caccini, Nuove musiche, 1602; J. Peri, Varie musiche, 1609; A. Grandi, Cantade et arie a voe sola, 1620; S. Landi, Arie a una voe, 1620; B. Ferrari, Musiche varie, 163341), a. se pojavljuje uz stariji madrigal i noviju kantatu. Njezina se forma postepeno ustaljuje. U ovoj prvoj razvojnoj fazi opaaju se tri tipa. Prvi se oslanja na slobodni deklamatorski stil rane monodije; iz njega se kasnije razvio -> arioso. Drugi je tip sloen poput canzone od dijelova, koji se esto razlikuju i po tempu i po mjeri. Trei, najvaniji tip, na stavlja i izgrauje oblik strofne arije na ostinatnom basu, samo to je sada njegov model krai, pa je time i cijela forma elastinija. Instrumentalni uvod i meuigre (ritornello) pojavljuju se sve redovitije i sainjavaju vaan konstruktivni element arije. U toku XVI st. razvile su se i instrumentalne i plesne arije, koje su se pored glavnog vokalnog oblika odrale sve do kraja XVIII st. Instrumentalna a. u djelima G. Frescobaldija, J. Frobergera, J. Pachelbela i J. S. Bacha zadrava prvotni oblik teme (modela), na kojoj se gradi itav niz varijacija (J. S. Bach, Goldbergvariationeri). Dvodjelna plesna arija, nalik na pjesmu, razvila se osobito u francuskom dvorskom baletu, operi i francuskoj suiti XVII i XVIII .st. (-- Air). Drugo razdoblje u razvoju arije (16501750) karakterizira uglavnom izgradnja tipa arije da capo. Odsada se a. razvija uglavnom unutar opere, koja najprije cvate u Firenci, a poslije u Veneciji (16401700) i Napulju (17001760). U Veneciji se naputa strogi humanistiki ideal Firentinaca koji su operom eljeli prvenstveno oivjeti starogrki teatar. Opera se demokratizira; krug njezine publike iri se i zahvata ponajvie graanske slojeve ijem ukusu, umjesto dugih recitativa, vie odgovaraju krae melodioznije arije. U operama je bilo po 70 do 80 takvih malih arija zapravo dvodjelnih arietta. U njihovu melodiku sve jae prodiru plesni ritmovi, ponajvie iz talijanskih narodnih plesova, kao to su venecijanska forlana (pretea barkarole), zatim vilotta, nio i siciliano, prvotno brzog tempa, kasnije u XVIII st. nosilac pastoralnog, poneto tugaljivog izraza (npr. Handelove siciliano-arije). U ariju ulaze i melodijski i ritmiki elementi stranih pukih plesova, npr. gigue, a i dvorskih (sarabande, courante, menuet, bourree, gavotte). U melodici se opaa i utjecaj narodne pjesme. Uporedo sa svim tim utjecajima, u oblikovanju prevladava jaka tendencija za izgradnjom arije da capo, kojoj je pret-

tra

a'~j

ra a .

ij T T

'' Da Capo

T' D' A. poinje uvodom (prvi ritornello), u kojemu instrumenti intoniraju glavnu temu (r a ). Tu temu prihvaa zatim pjeva (a'). Glavna se misao pojavljuje na poetku dva puta: kao neka deviza (parola) otuda i naziv devizna arija (H. Riemann). Ovaj je dio na shemi zagraen, jer ga nemaju sve arije. Tek nakon ponovnog, drugog nastupa instrumenata (drugi ritornello) pjeva razvija temu (a); to je jezgra prvog dijela (A). Drugi, srednji dio (S) razvija se ili na srodnoj ili na novoj tematskoj grai. U oba sluaja kontrast se postie i promjenom tonaliteta. I tu vlada zakonitost: arije u duru donose odsjek B u paralelnom molu, a arije u molu imaju srednji dio u nekom srodnom duru. Da capo (ponavljanje prvog ^-odsjeka) nikad se ne ispisuje; pjevau se doputa, da ga slobodno interpretira. Iako prilino stroga, forma arije da capo nije iskljuila improvizaciju, taj znaajan oblik baroknog muziciranja. U okviru oblika da capo razvili su se pojedini tipovi arija razliiti po svom karakteru i izrazu; virtuozna aria di bravura, s koloraturama, namijenjena prvim pjevaima (prima donna i primo uomo), obino brzog tempa, proeta herojskim, snanim osjeajima, kao to su osveta, trijumf i si.; aria di mezzo carattere u tempu andante, izraz je ljupkog, umiljatog; aria cantabile u tempu adagio, largo namijenjena tekim raspoloenjima: boli, tuge, enje, razmatranjima; aria di portamento polaganog tempa, dostojanstvena smirena izraza; zatim aria concertata, aria da chiesa, aria fugata, aria buffa, aria d'imitazione, aria in-furiata i dr. Konana ista forma arije da capo javlja se poslije 1700. U tom strogo simetrinom, zakonomjernom i uravnoteenom obliku a. odraava duh racionalizma i barokne reprezentativnosti. Pjevaa stavlja pred maksimalne zadatke i u izraaju i u vokalnoj tehnici bel canta karakteristinoj za baroknu ariju. Zakonitost muzikalne forme provodi se na raun teksta. Pjesniki oblik (strofa) razbija se do te mjere, da se tekst ukazuje tek kao pretekst. Premda roena u krilu muzike drame, a. je postala upravo anti-dramatska. Njena se uloga svodila na to, da prikazuje efekte koji se pojavljuju kao posljedice neke dramatske situacije. To prikazivanje lieno je, meutim, svega individualnog. Likovi kao da ne izraavaju svoju strast nego strast uope. Takvo shvaanje prihvaaju i pjesnici, dajui sadraju sliku tipinog, openitog. Stoga su se pojedine arije (osvete, opratanja, ljubomore) mogle bez ikakvih tekoa presaditi iz jedne opere u drugu. Tom vrlo rairenom praksom obilno su se koristili ne samo manji nego i najvei kompozitori toga vremena (Handel, Gluck, Hasse, pa i Bach, koji ak prenosi ariju iz svjetovne sfere u duhovnu). Tekst ima jo jednu tipinu crtu: afekt se poistoveuje s nekom prirodnom, elementarnom pojavom; takav simbolian prikaz emocionalnog stanja daje kompozitoru prilike, da se iivljava u tonskom slikanju tog simbola, zaboravljajui pri tom ak i samu emociju. Otuda ona esto naivna slikovitost te muzike, koje se ni Bach nije htio odrei. No svaka kritika arije da capo nepravedna je i jednostrana, ako se mimoiu specifine tenje ne samo muzikog baroka, nego baroka uope. I barokna a. potvruje da je muzika u to doba postala toliko autonomna, da je mogla, posve protivno od tenja firentinske Camerate, i poeziji diktirati i nametnuti svoje zakone. Poslije smrti Bacha i Handela javljaju se nove tenje, pa i a. naputa svoj strogi oblik. Openito, ona se opet vie prilagouje zahtjevima drame, ili se sasvim iz nje izdvaja u obliku koncertne arije. Pod utjecajem opere buffe, a i razvoja instrumentalne muzike, a. dobiva sve raznolinije oblike. Sve ea je dvodijelna dispozicija: poslije obligatnog recitativa najprije polagani, zatim brzi dio (npr. arija u D-duru Kraljice noi u Mozartovoj arobnoj fruli). Ovaj dvodijelni oblik traje do preko polovine XIX st. i

68

ARIJA ARITMETIKA PODJELA

\LO\><3tM.flz (O muzici) u tri knjige. U prvoj knjizi govori o harm i ritmici, u drugoj o etikim i pedagokim problemima, a u t o aritmetikim i prirodoznanstvenim pitanjima. Aristidovo c kompilacija mnogih antikih filozofskih i muziko-teoretskil dova, nije pisano iskljuivo s gledita muzike prakse, v( protkano mnogim filozofskim, osobito sofistikim razmatran Drugu knjigu neki historiari (H. Abert) smatraju jednin najvanijih izvora za upoznavanje antike muzike estetike je A. povezao Pitagorino, Platonovo, Aristotelovo i Aristokse nauavanje sa svojim gleditem, dajui iscrpan prikaz ope ; nauke o etosu.
NOVA IZD.: ITepl UOUOLIOJC obj. su M. Meibom, (Antique musicae res septem, 1652) i H. A. Jahn (Aristidis Quintiliani de muica libri III, 1882^ maki prijevod obj. je R. Schafke, 1937. LIT.: G. Hermann, Elementa doctrinae metricae, Leipzig 1816. Bellermann, Die Tonleitern und Musiknoten der Griechen, Berlin 18^ F. Susemihl, De fontibus rvthmicae Aristidis Quintiliani doctrinae, Grei: 186667. H. Deiters, De Aristidis Quintiliani doctrinae harmonicae for Duren 1870. Isti, Uber das Verhaltnis des Martianus Capella zu Ar: Quintilianus, Posen 1881. H. Wiegandt, De etico anticorum rhvthmorun ractere auctore Aristide Quintiliano (disertacija), Halle 1881. H. Aber Lehre vom Ethos in der griechischen Musik, Leipzig 1899. G. Seydel, bola ad doctrinae graecorum harmoniae historiam (disertacija), Leipzig Ch. E. Reulle, Le musicographe Aristide Quintilien, SBIMG, 1910. Vetter, Aristides Quintilianus, MGG, I, 1951.

dobiva sve vie karakter prokomponirane dramatske scene; npr.: Beethoven, Fidelio, arija Leonore Abscheulicher, wo eilst du hin? i arija Florestana Gott, welch Dunkel hier; Weber, Freischiitz, arija Agathe Wie nahet mir der Schlummer; Verdi, Traviata, arija Violette Ah, fors' e lui (finale I ina) tipian primjer tzv. arije stretto (izraz se odnosi na briljantni, brzi, zavrni dio arije). Kod Wagnera nestaje arija kao zatvoren oblik, a gdje se pak javlja, opravdava se dramskom radnjom (npr. na gradna pjesma Walthera u operi Die Meistersinger von Niirnberg). U operi XX st. opet se a. pojavljuje u vezi s tendencijama oko obnove baroknih oblika (R. Strauss, Ariadne auf Naxos; B. Britten, The Rape of Lucretia; I. Stravinski, The Rake's Progress).
LIT. : H. Goldschmidt, Studien zur Geschichte der italienischen Oper im 17. Jahrhundert (2 sv.), Leipzig 190104. B. Flogel, Studien zur Arientechnik in den Opern Handels, Handel-Jahrbuch, II, 1929. J. V. L. Godefroy, Some Aspects of the Aria, Music and Letters, 1936, XVII. L. Walther, Die Ostinato-Technik in den Ghaconne- und Arien-Formen des 17. und 18. Jahrhunderts, Wiirzburg 1940. R. Gerber, Arie, MGG, I, 1951. M. F. Robinson, The Aria in Opera Seria, 172580, Proceedings of the Royal Musical Association, 196162. B. Hjelmborg, Aspects of the Aria in the Early Operas of Fr. Cavalli, Natalicia Musicologica, Kobenhavn 1962. M. Ca.

ARION ('Apicov), grki pjesnik i pjeva (ivio oko *- 600). Potjee s otoka Lezba. Pripisuje mu se da je stvorio ditiramb odnosno da ga je razvio u umjetniki oblik. Za vladavine tiranina Periandera (oko <- 625 do <- 585) ivio na Korintu gdje su njegove ditirambe pjevali i recitirali maskirani korovi. Prema legendi, koju preuzima njegov biograf Herodot (Historia, I, 23), A. je na putovanju morem, napadnut od mornara pljakaa, zapjevao uz pratnju kitare i da bi se spasio, skoio s broda. Na obalu ga je iznio na svojim leima delfin koga je A. zanio svojom pjesmom. ARIOSO (tal.)j vokalni odlomak, koji po svome stilu stoji izmeu recitativa i arije. Javlja se u XVII st. kao sastavni dio talijanske opere i kantate a od po prilici 1700 nalazi se i u prote stantskoj crkvenoj muzici (J. S. Bach, kantate i pasije). Poeci monodije, a naroito C. Monteverdi, dali su savrene primjere ariosa (Lamento d'Arianna). Iako je daljnji razvoj monodijskog pjevanja sve vie naglaavao razliku izmeu recitativa i arije, a. nije nikada potpuno naputen, a javlja se i pod imenom recitativo accompagnato (za razliku od recitativo secco). U ariosu se ostvaruju ideali izraajne deklamacije rijei u okviru i pomou melodijske fraze, a da pri tom formalno-muziki principi ipak stupaju u pozadinu: izbjegavaju se zatvoreni i simetrini oblici, ponavljanja i si. Posebna se panja poklanja instrumentalnoj pratnji. Provo enjem jednog instrumentalnog motiva na slobodnom harmonikom planu stvara se jedinstvena osnova za rapsodiki, slobodni stil pjevaa. U tom obliku, a. npr. kod Bacha, slui esto kao uvod u ariju (altovske arije u Matthauspassion, Du lieber Heiland, du i Wiewohl mein Herz in Tranen schwimmt); u stilu ariosa komponirane su i partije Isusa (npr. u sceni poslije veere). Gluckova reforma opere vraa ariosu prvobitno znaenje izraajnog deklamatorskog pjeva. I Wagnerov deklamatorski stil proizaao je iz ariosa. Meu mnogim primjerima osobito je karakteristina smrt Izolde iz njegove opere Tristan und Isolde. M. Ca. ARIOSTI, Attilio, talijanski kompozitor (Bologna, 5. XI 1666 panjolska, oko 1740). Redovnik; 169394 bio je orgulja u Bologni, 1696 dvorski muziar u Mantovi, 16971703 kompozitor kraljice Sophije Charlotte u Berlinu i zatim na dvoru cara Josipa I u Beu (170611). God. 1712 vratio se u samostan u Bologni, a 171516 odlazi preko june Njemake u Pariz i London. Tu se istakao kao solist na violi d'amore u Handelovoj operi Amadigi. Ponovo je boravio u Londonu 172328 i tada je ivo sudjelovao u sukobima izmeu pristaa G. F. Handela i talijanskih opernih kompozitora kojima je na elu G. B. Bononcini. U prvim Ariostijevim operama opaaju se utjecaji Lullvja, a u kasnijima A. Scarlattija. Njegov je dramatski talent najjae doao do izraaja u oratorijima. U instrumentalnim djelima prevladava melodika, esto pretjerano sentimentalna.
DJELA. INSTRUMENTALNA: Divertimenti da camera za violinu i violonelo, 1695; Six cantatas and six lessons za violu d'amore, 1724. DRAMSKA. Opere: Tirsi, 1696; Atys (L'inganno vinto della costanza), 1700; La fede ne'tradimenti, 1701; / gloriosi presagi di Scipione Africano, 1704; Amor tra nemici, 1708; Coriolano, 1723; Vespasiano, 1724; Artaserse, 1724; Dario, 1725; Luio Vero, 1727; Teuzzone, 1727 i dr. VOKALNA. Oratoriji: La passione, 1693; 5. Radegonda reina di Francia, 1694; La madre dei Maccabei, 1705; Le profezie di Eliseo nelV assedio di Samaria, 1704; Nebuccodonosor, 1706. Vie kantata. LIT.: A. Ebert, Attilio Ariosti in Berlin (disertacija), Bonn 1905. L. Frati, Attilio Ariosti, RMI, 1926. R. Casimiri, A. Vicentini, A. Ariosti, Note d'Archivio, 1932. D. D. Boyden, Ariosti's Lessons for Viola d'amore, MQ, 1947. W. Bollert, Attilio Ariosti, MGG, I, 1951. D. L. Dardo, La Passione di Attilio Ariosti, Chigiana, 1966.

ARISTOKSEN (gr. 'ApioT^evo;), grki filozof i mu teoretiar (Tarent, oko *~ 350 oko <- 300). Ksenofilov i Ai telov uenik. O njegovu ivotu ima malo sigurnih podataka, se da je godinama poduavao u Ateni. Od njegovih muz radova sauvao se samo malen broj, i to uglavnom u fragmer (ponekad kao citati u djelima drugih autora). A. trai lje muzikog djela u skladnom stapanju pojedinih njegovih dij< u vrstu, homogenu cjelinu. Stvaralaki duh oblikuje u muzii djelu sintezu koju onaj koji djelo prima sukcesivno rala naknadno doivljujui prvobitnu sintezu i kritiki ispit njenu valjanost i uravnoteenost. Aristoksenu je uho vrt sudac, a ne suha raunska konstrukcija starogrkih akusti
DJELA: Elementi harmonije; Elementi ritma; studije 0 kompoziciji, o Htetima, o instrumentima, o tragikom plesu, o jedinstvu vremena, o mi nom sluanju; biografska djela o sviraima aulosa i pjesnicima tragedima; i vjerojatno u vie dijelova, posveena muzici openito. NOVA IZD.: Elemente harmonije objavili su u latinskom prijevoi Gogavino, 1562 i Meibom, 1652 i na njemakom P. Marquard, 1868; na fi skom E. Ruelle, 1871; na engleskom H. S. Macran, 1902; na talijanskom Rios (2 sv.), 1954. Fragment o ritmici objavili su na latinskom J. Bartels, na francuskom Ch. Em. Rielle, 1870; na njemakom H. Feussner, 1840) Westphal i F. aran (2 sv.), 1883 i 1893. LIT.: P. Marquard, De Aristoxeni Tarentini elementis harmonicis ( tacija), Bonn 1863. C. v. Jan, Die Harmonik des Aristoxenos, Philo 1870. R. Westphal, Aristoxenus von Tarent, Melik und Rhvthmik des sischen Hellenentums (2 sv.), Leipzig I, 1883, II, 1893. Isti, Die Ari nische Rhvthmuslehre, VFMW, 1891. H. Abert, Der neue Aristoxenes von Oxyrhyncos, SBIMG, 18991900. L. Laloy, Aristoxene de T; et la musique de l'antiquite, Pari 1904. C. F. Abdy Williams, The Aristo] Theory of Musical Rhythm, Cambridge 1911. G. Urbain, Le Tombeau stoxene, essai sur la musique, Pari 1924. W. Vetter, Aristoxenos, MC 1951. ARISTOTEL (gr. 'APICTTOTXT)<;), grki filozof (Sts 1-

384 Chalsis, <- 322). Uenik Platonov, osniva (335) pe tetike kole. U svojim spisima promatra muziku kao sas dio prirodnih nauka, ublaujui tako jednostrano uenje Platoi Aristotelove misli, vane za poznavanje povijesti starogrke zike, skupio je i objavio K. Jan u djelu Muici scriptores g; 1895. Problemi, koji su pod Aristotelovim imenom izloe nastavku istog djela (Problemata Sect. XIX), prema najnoi istraivanjima, uzeti su iz aleksandrijskog Katekizma iz II st. (novo izd. s francuskim prijevodom obj. F. A. Geva J. Chr. Vollgraff, 18991903).
LIT.: Th. Tivining, Aristotle's Treatise on Poetry . . . with two Dis tions on Poetical and Musical Imitation, 1789. F. Walter, Die etischgogische Wurdigung der Musik durch Plato und Aristoteles, VFMW, C. Stumpf, Die pseudo-aristotelischen Probleme uber Musik, Berlin W. Vetter, Die antike Musik in der Beleuchtung durch Aristoteles, AI 1936. H. S. Schiuartz, An Aristotelian Analysis of the Elements, Prir and Causes of the Art of Music, Cleveland 1937. G. Tischer, Die aristotel: Musikprobleme, Berlin 1902. M. Fleischer i W. Vetter, Aristoteles, MC 1951. R. Richter, Zur Wissenschaf Lslehre von der Musik bei Platon um stoteles, Berlin 1961.

ARISTID KVINTILIJAN (gr. 'Apic-retSTj? KoivtiAiavo;, lat. Aristides Quintilianus), grki muziki teoretiar. Ne moe se tano ustanoviti kada je ivio. Prema nekim podacima suvremenik je Plutarha, koji je umro 120, a prema drugim suvremenik novoplatoniara Porfirija, koji je roen 232. Pisac vanog djela Ilept

ARISTOTEL. Pod tim imenom krije se vjerojatno engleski pisac traktata o menzuralnoj teoriji iz XIIXIII : Wolf misli da je to magister Lombert, koga spominje i J. de A kao izumitelja menzuralne notacije, a navodi ga i G. Farm svom djelu Al-Fdrdbi's Arabic-Latin Writings on Music, Gla: 1934ARITMETIKA PODJELA. Kod utvrivanja akust odnosa izmeu ice, kao zvukovnog izvora, i njezinih dije aritmetikom podjelom nazivala se u muzikoj teoriji XV podjela ice na jednake dijelove; ti su dijelovi oznaeni raz cima 1/6, 2/6, 3/6, 4/6, 5/6, 6/6 (nazivnik ostaje isti, a br postaje sve vei). Kod tzv. harmonijske podjele duljine pojec dijelova ice naprama cijeloj ici stoje u odnosu 1/1, 1/2,

ARITMETIKA PODJELA ARMENSKA MUZIKA

14, 1/5, 1/6 (brojnik ostaje isti, a nazivnik raste). Niz tonova, koji se dobivaju na temelju aritmetike podjele (C, Es, G, c, g, g 1) ili silazno (c1, c, f, C, As, F) tvore mol-trozvuk, dok su tonovi harmonijske podjele (C, c, g, c'-e1-^1; istovetni s alikvotnim tonovima i sainjavaju dur-trozvuk. A. p. je temelj arapsko-perzijske muzike teorije, a na harmonijskoj podjeli poiva muzika teorija starih Grka. Na spajanju ovih dvaju suprotnih, ali matematiki analognih podjela duine ice zasnovao je 1558 Zarlino svoju dualistiku teoriju dur-tonaliteta i mol-tonaliteta. Tako u djelu lstituzioni harmoniche naziva dur divisio harmonica, a mol divisio arithmetica. 6/6 Aritmetika podjela: 5/6 4/6 Es Harmonijska podjela:
1/1

69

gudaki kvartet, 1948 ; 15 vieux airs francais za 3 violine; 3 divertimenta, 195152; sonata za violinu; sonatina za flautu. KLAVIRSKA: sonata; 2 sonatine; suita; 9 Eclogues; 3 Epitaphes; 5 Esquisses i dr. Balet Ani Couni za zbor a cappella, 1966. Pet kantata; zborovi; solo-pjesme. Izdao nekoliko zbirki narodnih napjeva i Nouveau Dictionnaire de Musiaue (sa Y. Tienot), 1947.

G J
1/2

3/6

2/6

1/6

M. Kun.

ARIZAGA, Roolfo, argentinski kompozitor i muziki pisac (Buenos Aires, 11. VII 1926 ). Studirao na Nacionalnom konzervatoriju u Buenos Airesu, usavravao se u Parizu kod Nadie Boulanger, O. Messiaena i G. Martenota. Surauje u veem broju argentinskih i stranih asopisa. Suosniva je ustanove Ateneo Argentino de Cultura i Seminario de Jovenes Musicos Argentinos. Cijenjen osobito kao kompozitor orkestralne muzike i kantata.
DJELA. ORKESTRALNA: Miisica za gudae; Serenata op. 12; Passa-caglia op 14, za dvostruki gudaki orkestar; Scherzo de Juguete op. 15 ; Serranillas deljaque op. 17 b. KOMORNA: Diverlimento op. 1; Suite za klarinet i fagot; Sonata breve za onde Martenot i klavir. Klavirske sonate, sonatine i dr. Opera Prometeo, 1958 ; balet Bailable Reale la Impaciencia, 1950. VOKALNA : kantate Martirio de Santa Olalla (tekst F. Garcia Lorca), 1952; Cantatas Humanos i Delires (na tekst H. Rimbauda), 1957; Sonetos de lo Peno za mezzosopran, flautu, violu i gitaru; oko 40 solo-pjesama. lanci: Exegesis de la opera contemporanea en Viena ; Muica para ine ; M. de Falla ; I. Strawinsky ; E. Kfenek i dr.

ARKVVRIGHT, Godfrey Edvvard Pellevv, engleski muzikolog (Nonvick, 10. IV 1864 Highclere, Newbury, 16. VIII 1944). kolovao se u Etonu i Oxfordu. Izdavao vanu zbirku djela engleskih kompozitora XVII i XVIII st. The Old English Edition(2$ sv., 18891902; sadrava masques, madrigale, motete, antheme i dr.). Za Purcellovo udruenje priredio je 1899 i 1902 izdanje crkvenih djela toga majstora. God. 190913 bio je urednik muzikolokog mjesenika The Musical Anliquary u Oxfordu u kome je objavio i niz vlastitih lanaka o engleskoj dvorskoj muzici. Izdao je i muziki katalog knjinice Christ Church u Oxfordu (1915), a zajedno sa H. E. Wooldridgeom Studies in Modal Composition (Muica Antiquata). Objavio i studije Christopher Tye (1925) i Sources of Old English Songs (1929). Ostavio 5 knjiga pjesama. ARLEN, Harold (pravo ime Hyman Arluck), ameriki kompozitor (Buffalo, New York, 15. II 1905 ). Sin i uenik kantora sinagoge u Buffalu, muziku karijeru zapoeo 1925 u New Yorku kao svira i pjeva u nonim lokalima i kompozitor zabavne muzike. God. 194355 djelovao u Hollywoodu kao komzitor filmske muzike, od 1955 ivi u New Yorku.
DJELA. Musicali; You Said It, 1930; Stormy VPeather, 1932; Life begins at 8 : 40, 1940; Bloomer Girl, 1944; St-Louis Woman, 1946; House of Flowers, 1954! Jamaica, 1957 i Free and Easy, 1959. Filmska muzika. Chansoni, plesne i zabavne melodije: Get Happy ; Between the Devil and the Deep Blue Sea; IVs Only a Paper Moon; Blues in the Night; That Old Black Magic; Happiness Is a Thing Called Joe ; Over the Rainbozc (iz filma arobnjak iz Oza, nagraena 1939 >>Oscarom<0 i dr. LIT.: S. Speath, A Historv of Popular Music in America, New York 1948.

ARMA, Paul (pravo ime Imre Weisshaus . madarski pijanist, kompozitor i folklorist (Budimpeta, 22. X 1905 ). Na Muzikoj akademiji u Budimpeti uenik B. Bartoka; istodobno i lan Budimpetanskog trija. God. 192530 boravio je u New Yorku. Bio je krae vrijeme kazalini dirigent i zborovoa u Berlinu. Zatim se nastanio u Parizu gdje je 1940 osnovao Les loisirs musicaux de la jeunesse i neko vrijeme vodio na radio-stanici odjel za konkretnu muziku. Od 1949 predaje etnomuzikologiju na Parikom univerzitetu. A. je istraivao muziki folklor razli itih evropskih i amerikih zemalja. Medu ostalim sakupio je oko 1800 pjesama nastalih za Drugoga svjetskog rata u francuskom pokretu otpora.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za klavir; koncert za flautu i gudaki orkestar; koncert za gudaki kvartet i gudaki orkestar; Suite de danses za flautu i gudae, 1947; 31 Instantanes za drvene duhae, udaraljke, celestu, klavir i ksilofon, 1950; 6 Divertimenti de Concert; varijacije za gudaki orkestar, 1962; Polydiaphonie, 1964; Musiaue mtaphonique za magnetofonsku vrpcu i orkestar, 1956. KOMORNA: koncert za gudaki kvartet, 194647; Petite suite za

ARMATURA (lat. armatura oruje; franc. armature, tal. armatura), romanski naslov za akcidentalije, tj. stalne povisilice i snizilice, koje se biljee izmeu muzikog kljua i oznake za mjeru. ARMENSKA MUZIKA sauvala je u toku historije od tri tisuljea svoje karakteristine crte: gipkost melodike, slobodu arhitektonike te neobino bogatstvo metrike i ritmike. Za evropsko uho ini se kao da je malko melankolino obojena. U rodovskom je ureenju narodna armenska muzika tijesno povezana uz proizvodni proces, lov, rat ili obred. Uz narodnu se muziku vrlo rano javlja profesionalizam u stvaralatvu putujuih pjevaa gusand ili auga. Njihova je umjetnost bila sinteza rijei, muzike i elemenata glume. Gusani su izvodili vlastite ili narodne pjesme, a pratili su se na icanim instrumentima saze i kemande. Nakon plodnog srednjovjekovnog razdoblja, u kome je bilo sirijskih, perzijskih i bizantskih utjecaja, gusanska se umjetnost ponovno iri u razdoblju od XVII do XIX stoljea. Tada su bili neto jai turski i orijentalni utjecaji. U tom su periodu najistaknutiji auzi Naga Ovnatan (16611722), Bagdasar Dpir (16801763), Sajat-Nova (171295), iriti (182757), Divani (18461909) i eram (18571936). Umjetnost gusana i auga prouavali su H. Ahverdjan, H. Levonjan, H. Tarverdjan te 6". Melikjan i A. TerGevondjan koji su 1916 objavili zbornik gusanskih napjeva. Etnomuzikologija razvija se u Armeniji osobito ivo nakon Ok tobarske revolucije. God. 1931 i 1949 objavljen je zbornik S. G. Komitasa, 1949 zbirka S. Melikjana, a 1945 i 1949 sabrani na pjevi gusana. S kranstvom (III st.) prima Armenija i kransku liturgiju. Ubrzo se razvija posebno liturgijsko pjevanje na staroarmenskom jeziku koje je svoj konani oblik postiglo u XII st. i zadralo ga do danas. Na stvaranje tog crkvenog pjevanja utjecala je u po etku perzijska, zatim arapska i konano grka muzika kultura, ali je ono zadralo i mnoge znaajke armenske narodne muzike. Biljeilo se posebnim neumatskim pismom, srodnim ekfonetskoj notaciji. Ono predouje smjer kretanja melodije i mjestimino prikazuje uobiajene melodijske obrasce. Krajem XVIII st. reformirao je Baba Hampartsum (umro 1838) armensku notaciju pokuavi tanije odrediti znaenje neumatskih simbola (ima ih 85). Meutim, to je pismo ipak ostalo dosta neprecizno i ne da se ni danas pouzdano deifrirati, pa se napjevi i nadalje prenose usmenom predajom. Notacija armenskih crkvenih napjeva oteana je i radi nestalne intonacije, fluktuacije u visini tona i upotre be netemperiranih intervala. Hampartsumov uenik N. Tajan dovrio je njegov rad na notiranju glavnih liturgijskih knjiga (1875 objavio je himnarij, 1877 asoslov, a 1878 misal). Deifriranjem armenskih neuma dosada se najuspjenije bavio P. Aubry. Temelje za prouavanje melodijskih i ritmikih znaajki armen skog crkvenog pjevanja postavio je S. G. Komitas (18691935). Armenski su napjevi dijatonski, izgraeni na sustavu od osam modusa. Svaki se modus sastoji od dva tetrakorda i pojavljuje se u uzlaznom i silaznom obliku, koji meutim nisu identini. Ti modusi nemaju znaaj ljestvice ve su srodniji seriji odnosno nomosu. Rukopisi starih armenskih liturgijskih knjiga uvaju se u samostanu sv. Lazara nedaleko Venecije (osnovan 1717), u Erevanu, u armenskom samostanu u Beu i u Nacionalnoj biblio teci u Parizu. Oko sredine XIX st. usvajaju armenski muziari tekovine svjetske i ruske klasine muzike. Na Petrogradskom i Moskovskom konzervatoriju odgajali su se prvi armenski struno obrazovani kompozitori (H. Kara-Murza, 18531902), reproduktivci i organizatori (T. uhadjan, 183798) te muziki teoretiari i pedagozi {M. Ekmaljan, 18551905; V. D. Korganov, 1865 1934)U razdoblju oblikovanja nacionalnog armenskog muzikog izraza na osnovi narodnoga stvaranja, obogaenog rezultatima evropske muzike kulture, znaajna je djelatnost S. G. Komitasa (18691935)1 folklorista i utemeljitelja armenske zborne muzike, 5. Melikjana (18811933) i R. Melikjana (18821935), prvog armenskog vokalnog lirika, A. Tigranjana (18791950), autora prve armenske nacionalne realistine opere Anu i A. A. Spendijarova (18711928), kompozitora simfonijskih, opernih, komornih i vokalnih djela. Nakon Oktobarske revolucije sagraeni su u Erevanu zgrada Dravne opere i baleta te Konzervatorij. Osniva se simfonijski orkestar, ansambl narodnih pjesama i plesa, brojni zborski i komorni ansambli i muzike kole. Najistaknutiji predstavnici suvremenog muzikog stvaralatva jesu: 5. V. Barhudarjan, A. Ter-Gevondjan, A. L. Stepanjan, A. I. Haaturjan, G. I. Egiazarjan, A. G. Arutjunjan, R. Stjepanjan

70

ARMENSKA MUZIKA ARNE

cije muziara jazza, A. je do drugoga svjetskog rata bio c sudionik u gotovo svim razvojnim fazama te vrste : Suraujui usko s mnogim istaknutim orkestrima i ma, on je sretno u svojoj linosti sintetizirao karakte obiljeja najznaajnijih muziara toga razdoblja. A. je pn stavnik jazza koji je kvalitetom svog instrumentalnog i v muziciranja, armom i sugestivnou svoje linosti steka nanje cijeloga svijeta. Mnogi ga smatraju personifikacijo] 1 njegovim najveim interpretom. Objavio je knjigu us Swing thal Music (1936) i autobiografiju Satchmo, My New Orleans (1951).
LIT.: H. Panassie, Louis Armstrong, Paris 1947. R. Goffin, Lenty, The Story of Louis Armstrong, New York 1947. 5. Speath, / of popular Music in America, New York 1948. L. Cerri, Jazz, musii Milano 1948. B. Ulanov, A History of Jazz in America, New Y( /. Slawe, Louis Armstrong, Basel 1953. A. J. MacCharty, Louis Ai London 1960. R. O'Brien, Armstrong, Ziirich 1960. A

A. A. Babadanjan. Muzikom kritikom i publicistikom bave se M. L. Agajan, Z. G. Vartanjan, S. G. Gasparjan, E. I. Gilina, A. K. Koarjan, S. Kunarjov, G. G. Tigranov i A. I. averdjan.
LIT. : P. Bianchini, Les Chants liturgiques de l'eglise armenienne (armenski, franc. i tal.), Venezia 1877. M. Ekmelijan, Liturgijski napjevi (armenski), Leipzig i Wien 1896. A. Abcar, Melodies of the Holy Apostolic Church of Armenian, Calcutta 1897. K. Kerkworkian Die armenische Kirchenmusik, SBIMG, 18991901. P. Aubry, Le Rythme tonique dans la poesie liturgique et dans le chant des eglises chrtiennes au Moyen-Age, Paris 1903. A. Hissarlean, Historija armenske notacije i biografije armenskih pjevaa 17681909 (armenski), Carigrad 1914. F. Macler, La Musique en Armenie, Paris 1917. E. Wellesz, Die armenische Kirchenmusik, Muica Divina, 1918. Isti, Das armenische Hvmn ar, ibid., 1918. Is ti D ie armenis che Messe und ih re Mus ik, PJB, 1920. A. Gastoue, L'Armenie et son art traditionnel, Revue de Musicologie, 1929. X. TopdoKHH, EoraTbipCKHH onoc apiviHHCKOro Hapoaa JJaBHfl CacyHCKHii, CoBeTCKan My3biKa, 1939, 910. A. Koiapnu, ApMHHCKan HapoflHa My3biKa, MocKBa i JlemiHrpajj 1939. -S. Poladian, Armenian Folk Songs, Berkeley 1942. C. Sachs, The Rise of Music in the Ancient World, East and West, New York 1943. A. Illaoepdm, FIpo6jieMbi coBeTCKOH apMHHCKOH My3bIKaJIbH0H KyjlbTypbI, CoBeTCKaH My3bIKa, BTOpOH C 6 OPHHK cTaTeft, MocKBa 1944. H. Hickmann, Kirchenmusik in Agypten, M u s ik u n d K ir ch e, 1 9 4 7 . I s ti , A rm en i s ch e M u s i k, M G G, I, 19 5 1 . D. H. Hovhannissian, Armenian Music (disertacija), Ann Arbor 1956. L. Dayan, II Pluricromatismo nella muica armena, Kongressbericht Wien 1956. A. IHaeepdnH, KoMHTac H apMHHCKan My3biKajibHan KyjibTypa, EpeBaH 1956.My3biK0BefleHne H My3biKaJibHan KpHTHKa B pecny6jiHKax 3aKaBKa3bH, MocKBa 1956. f. Tmpanoe, A PMHHCKHH My3biKajitHbiH TeaTp, EpeBaH 195c. M. Azam, ApMHHcKaH CCP, My3biKajibHaa KyjibTypa COK>3 HHX pecny6jiHK, MocKBa 1957. M. Mypadnn, ApMHHCKan coBei-CKaH My3biKajibHaH Kyji&Typa, EpeBaH 1958. X. C. Kyiunapea, Bonpocbi HCTOPHH H TeopuH apMHHCKOii MOHO^HMeCKOH My3biKH, JleHHHrpafl 1958. R. A. Atajan, Armensko notno pismo (armenski), Erevan 1959. 5. Corbin, La Cantillation des rituels chretien, RMI, 1961. Isti, Etude sur le rvthme, unaire, Kon gressbericht Salzburg 1964. K. Ks.

ARMIN, George (pravo ime Georg Herrmann), njemaki pjeva i uitelj pjevanja (Braunschvveig, 10. XI 1871 Karlsruhe Strand, Danska, 16. II 1963), sin dirigenta Otta Herrmanna. Uio pjevanje u Kolnu (A. Iffert) i Leipzigu (M. David, L. C. Torsleff). Krae vrijeme koncertni pjeva, od 1904 uitelj pjevanja u Berlinu. Od 1925 izdavao mjesenik Der Stimmvjart.
DJELA: Die Lehrsatze der automatischen Stimmbildung, 1900; Gesammelte Aufsdtze iiber Stimmbildung, 1903; Das Stauprinzip, 190508; Die Lieder von Richard Wetz, 1911; Die Stimmkrise, 1912; Von der Urkraft der Stimme, 1921; Die Technik der Breitspannung, 1931; Kleines Stimmlexikon, 1933; Altitalienische Gesangsmethoden auf Papier, 1934; Das Geheimnis der Zungenkraft, 1935; Die Meisterregeln der Stimmbildungskunst, 1946. LIT.: J. Bernstein, Erinnerungen an Armin, 1936. H. Biehle, George Armin, ZFM , 1951.

ARMSTRONG, Thomas Henry Wait, engleski c dirigent, pedagog i kompozitor (Peterborough, 15. VI li Studirao na Royal College of Music u Londonu (G. Holst, \ Williams). Crkveni orgulja u Peterboroughu, Oxfordu, A steru, Londonu, Exeteru (192833 katedralni orgulja); < ponovno u Oxfordu (Christ Church) ; uz to dirigent oxf Bach Choira (193355) i Orkestralnog drutva, direktor rata Balliol i univerzitetski nastavnik (Choragus). Od direktor londonske Royal Academy of Music. Mnogostrani latnou zauzima vano mjesto u muzikoj kulturi En] uiva iroku popularnost. Zbog zasluga dobio 1958 nasl
DJELA: klavirski kvintet; violinska sonata i dr. Zborovi; sob Evening Services; vei broj anthema. Knjiga: Strauss: Tone Poei lanci u asopisima i dnevnim novinama.

ARNAUD, Francois, francuski muziki pisac (Aubigi Carpentrasa, 27. VII 1721 Pariz, 2. XII 1784). Od 176 samostana, a kasnije ita i bibliotekar grofa od Proven Francuske akademije. Pristaa Ch. W. Glucka.
DJELA: Reflexions sur la musique en general et sur la musiaue fn particulier, 1753; Lettre sur la tnusique d Aionsieur le comte de Cayl Varietes literaires (sa J. B. A. Suardom), 176869; eseji u Leblond Memoires pour servir a Vhistoire de la revolution operee dans la musique ; chevalier Gluck, 1781. Posthumno obj. Oeuvres completes de l'abb. (3 sv.), 1808. LIT.: E. H. de Bricqueville, L'abbe Arnaud et la reforme de l'opera a siecle, Avignon 1881. Isti, Un critique musical au siecle dernier, P; Deux Abbes d'opera au siecle dernier, Paris 1889.

ARMONIPIANO, naprava na klaviru koja omoguuje da se trajanje tona po volji produlji. Ovaj mehanizam konstruirao je eki orgulja, dirigent i kompozitor Vojtech Hlava (18491911), a usavrili su ga talijanski graditelji instrumenata Ricordi i Finzi. Mehanizam se sastoji u tome da uz glavni bati postoje manji; oni dovode icu u stalnu vibraciju. A. se stavlja u pogon pomou tri posebna pedala, od kojih se jedan upravlja stopalom, a dva koljenima. ARMSTRONG, Louis Daniel (nazvan Satchmo ili Pops), ameriki trublja i pjeva (New Orleans, 4. VII 1900 New York, 6. VII 1971). Iz siromane crnake obitelji (roditelji njegove majke bili su jo robovi). Muzike temelje dobio u odgojnom domu u New Orleansu (1913), gdje je u kolskom orkestru ubrzo zauzeo mjesto prvoga kornetiste. Profesionalnu karijeru zapoeo 1918 kao trublja u ansamblu Kida Oryja; od 1922 lan je orkestra Kinga Olivera u Chicagu i s njim 1924 snima prve gramofonske ploe, a od 1925 solist ansambla Fletchera Hendersona u New Yorku. Iz toga razdoblja datiraju njegove snimke u stilu -> New Orleans. Svjetsku slavu postigao je s vlastitim ansamblima Louis Armstrong and His Hot Five i Hot Seven 192527 u Chicagu. U to doba on postepeno naputa stil kolektivne improvizacije i postaje solist, zvijezda, kojemu orkestar vie nije ravnopravni partner, nego samo pratnja. To je razdoblje - svjinga. A. prireuje velike turneje po Americi i Evropi (1932). U treem razdoblju A. glavnu panju posveuje -> shomu, u njegovom repertoaru sredinje mjesto zauzimaju pjevanje, zabavljanje i lageri, a onda se za drugoga svjetskog rata vraa klasinom stilu New Orleansa. God. 1944 izabran je za najboljeg muziara jazza na svijetu i tada prireuje prvi koncert jazza u njujorkom Metropolitanu. Od svoga djetinjstva, kada je Nev. Orleans bio jo onaj bogati, areni, buni i veseli luki grad u ijoj su etvrti Storywille svirali svi veterani prve generaL. ARMSTRONG

ARNAUT, Daniel, provansalski trubadur (Ribera> Dordogne, XII st.), stvarao izmeu 11801200, u kl; razdoblju trubadurske umjetnosti. Njegovao je hermetii trobar clus i stvorio posebni oblik strofe od 6 jedanaester stinu koju su oponaali mnogi provansalski i talijanski { a preuzeli su je i Dante i Petrarca. Sauvano je 18 Arn vanredno uglaenih pjesama od kojih 2 s melodijama.
LIT.: U. A. Canello, La Vita e le Opere del trovatore Arnoldo Halle 1883. R. Lavaud, Les Poesies d'Arnaut Daniel, Toulouse 19 Gennrich, Arnaut Daniel, MGG, I, 1951. E. Kfenek, estina, Mel 1958.

ARNE, Thomas Augustine, engleski kompozitor (I 12. III 1710 5. III 1778). Uio je violinu kod M. F Komponirao je za londonska kazalita i za koncerte u V Gardens, Drury Lane i Covent , Garden. Danas je poznat zbog patriotske pjesme Rule Britannia iz scenskog djela The Masque of Alfred (1740) i solo-pjesama naShakespeareovtekst (Blow,Blow, Thou Winter Wind; Under the Greenzvood Tree i Where the Bee Sucks). Manje uspjeha imale su njegove kompozicije velikih oblika. Oratorij Judith pokazuje Handelov utje-

caj.Arneove uvertire od 8 stava- w^^^^^K^fm % ka vani su primjeri engles^^^^^^^^^mm ' kog simfonijskog stila u sredini XVIII st.
DJELA. INSTRUMENTALNA: dvanaest uvertira (obj. 8, 1740); 6 Favourite Concertcs za orgulje ili embalo ili klavir, 1786; 7 sonata za 2 violine i b. c, 1740; 8 sonata (lessons) za embalo, 1743. DRAMSKA: TH. A. ARNE brojne opere; maske, pantomime. Scenska muzika za oko 30 kazalinih

komada, meu ostalima za Shakespeareova djela As You Like it, 1740; J chant of Venice, 1741; The Tempest, 1746; Much Ado about Nothir Romeo and Juliet, 1750; VOKALNA: oratoriji The Death of Abi Judith, 1761. Dvije kantate; 6 kantata za vokalnog solistu i instru pratnju, 1756; preko 20 knjiga pjesama. Mise; 2 moteta; 2 ode i NOVA IZD.: Neke trio-sonate obj. su M. Seiffert (Collegium 1928) i H. Murril (1950); suitu za embalo obj. je E. Gubitozi, 1922; c

ARNE ARNOLD VON BRUCK

mm obj. je J. Herbage (Muica Britanica, 1951); kantatu The Morning obj. je R. Salkeld, (1954), a 1 motet A. Lewis (1950). LIT.: B. H. Horner, Life and Works of Dr. Arne, London 1893. Popis djela, The Musical Times, 1901, novembar-decembar. W. H. Granan Flood, Dr. Arne's Visits to Dublin, Musical Antiquary, 191011. W. H. Cummings, Dr. Arne and Rule Britannia, London 1912. R. Griffin, An Arne Portrait, Proceedings of the Musical Association, 1915. H. A. Scott, Sidelights on Thomas Arne, MQ, 1935. H. Langley, Doctor Arne, Cambridge 1938. P. A, Scholes, God Save the King, London 1942. Isti, The Great Dr. Burnev, London 1948. J. A. Westrup, Thomas Augustin Arne, MGG, I, 194951. H. LangUy, The Newly Discovered Arne Mass, The Monthly Musical Record, 1951- J- Herbage, The Vocal Style of Thomas Augustine Arne, Proceedings of the Roval Musical Association, 195152. C. Cudworth, Two Georgian Ckssics: Arne and Stevens, Music and Letters, 1964. K. Ko.

71

(Ljubljana, [.8. VII 1958; 2. verzija op. 72, 1965) i Vasovalec op. 79, 1969. Koncert za orgulje, iuhae i trublje (Ljubljana, 20. XI 1935); 2 koncerta za violinu: I op. 41 (Ljub-jana, 21. I 1953) i II op. 48, 1953; koncert za violonelo op. 64, 1960; koncert !a klarinet op. 69, 1963; koncert za violu op. 78, 1967; koncertni preludij za )rgulje (Ljubljana, 9. VIII 1930). Uvertira za orkestar, 1932 (Ljubljana, 19. [V 1937). KOMORNA. Dva klavirska trija: I, 1929 (Be, 16. V 1932; jugosl.

ARNELL, Richard (Anthony Sayer), engleski kompozitor (London, 15. IX 1917 ). Studirao na Royal College of Music u Londonu (J. Ireland). God. 1939 otiao u SAD gdje je 194345 bio muziki savjetnik BBC za radio-slubu Sjeverne Amerike i do 1946 zborovoda u International Lady Garment Worker's Union Choir. Od 1947 profesor je kompozicije na Trinity College of Music u Londonu.

DJELA. ORKESTRALNA: pet simfonija, 19431954; simfonijska pjesma Lord Byron, 1952; koncert za klavir; koncert za violinu, 1940; koncert za klari net; Canzona and capriccio za violinu i gudae; divertimento za klavir i komorni orkestar; uvertire The Nezo Age 1939 i 1940, 1940; Classical Variations za gudae, 1939; Abstract Forms za gudae; sonata za komorni orkestar, 1942; 2 preludija; divertimento; Landscapes and Figures, 1956. KOMORNA: pet gudakih kvarteta; klavirski kvartet, 1942; kvintet s oboom, 1945; sonata za violinu i klavir, 1941. Kompozicije za klavir (Siciliana and furiant; 22 varijacije) i za orgulje (sonata; preludij i fantazija). DRAMSKA. Opere: Love in transit (za TV) i Moon Flozvers, 1958. Baleti: Punch and the Child, 1947; Harlequin in April, 1951; The great Detective, 1953 i The new Age. Filmska muzika. VOKALNA: Secular Cantata, 1941; kantata The War God, 1944; Ode to the West Wind za sopran i orkestar, 1954; zborovi; solo-pjesme.

ARNHEIM, Amalie, njemaki muzikolog (Berlin, 29. XII 1863 26. V 1917). Studirala pjevanje zatim muzikologiju na Univerzitetu u Berlinu (H. Kretzschmar, M. Friedlander, O. Fleischer).
DJELA: Zur Geschichte des einstimmigen iveltlichen Kunstliedes im XVII Jahrhundert; SBIMG, 190809; Aus dem Bremer Musikleben in XVII Jahrhundert, ibid., 191011; Thomas Selle als Schulkantor, Liliencron-Festschrift; lanci.

ARNI, Bla, kompozitor (Lue, Savinjska dolina, 31. I 1901 Ljubljana, 1. II 1970). Studij kompozicije zapoet na Konzerva toriju u Ljubljani zavrio 1931 u Beu i zatim se usavravao u Varavi (1938) i Parizu (1939 40). God. 193435 predavao muziku na gimnaziji u Bolu na Brau, 194043 bio profesor na srednjoj koli Glasbene akademije u Ljubljani, a od 1945 redovni profesor za kompoziciju na Akademiji za glasbo u Ljubljani.

U poetku pod oitim utjeB. ARNI cajem A. Brucknera i ruske petorice, u daljnjem je razvoju neoromantini realist. U tenji za irim izrazom oblikuje slobodno. Melodika mu je iroka, linije se prepleu i niu esto u polifonom slogu; harmonije su bogate, modulacije smione i osobite. Muziko tkivo esto je zgusnuto, pa ostavlja dojam zamrenosti, iako je pregledno u formi. A. uzima tematiku iz realnog ivota. Njegova je muzika svjea, vedra, povezana sa slovenskom prirodom i ljudima. Sklon je velikim muzikim oblicima, pa dosljedno komponira simfonijsku i komornu muziku. Simfonije obino nose konkretne nazive koji se odnose na odreene ideje. Po dotjeranosti i izvornosti znaajne su njegove simfonijske pjesme. Posljednjih godina uzimao teme iz narodnooslobodilakog rata i poratne obnove. Istie se i autobiografska VI simfonija, a od komornih kompozicija prvi.stavak iroko oblikovanog koncerta za violinu i klavir.
DJELA. ORKESTRALNA. Devet simfonija: Te Deum za orkestar, orgulje i mjeoviti zbor op. 10, 1932; Simfonina rapsodija za orkestar i klavir op. 12, [933 (Ljubljana, 19. IV 1937); Resurrectionis za orkestar i orgulje op. 15, 1935 Ljubljana, 23. XI 1936); Duma za orkestar, bas solo i mjeoviti zbor op. 17 Ljubljana, 28. XI 1938); Vojne vihre, op. 22, 1941; Samorasnik op. 36, 1948 Ljubljana; 1. VIII 1958); Simfonija dela op. 35, 1950; Na domai grudi op. 40, [951 i Vojna in mir op. 63, 1960. Sedam simfonijskih pjesama: Ples arovnic op. [8 (Ljubljana, 28. XI 1938); Pesem planin op. 20 (Ljubljana, 5. XI 1940); Za-"leljivec op. 19 (Ljubljana, 1. XII 1940); Gozdovi pojejo op. 27 (Beograd, 12. [II 1946); Povodni moz (Ljubljana, 7. II 1951); Divja jaga op. 53

premijera Ljubljana, 28. XI 1938) i II, 1965; gudaki kvartet op. 16, 1933 (Ljub ljana, 4. IV 1938); koncert za violinu i klavir op. 25, 1934; skladbe za violinu i klavir, 1952. Klavirska suita Slike iz mladosti, 1954. VOKALNA : kantata Z vlakom za soliste, zbor i orkestar op. 48, 1954 (Ljubljana, 26. X 1956); zborovi; solo-pjesme. Filmska muzika. D. Co.

ARNOLD, uro, kompozitor i muziki pisac (Taksonv, Madarska, 5. VI 1781 Subotica, 25. X 1848). Otac Josip, orgulja, roen je u Prinzensdorfu (Austrija), a majka Katarina Bohm u Paksu (Madarska). kolovao se u Peuhu i Varadinu, a muziku uio kod oca i kod P. Pohma, dirigenta katedrale u Ka-lai. Od 1800 do smrti upravitelj kora upne crkve sv. Terezije u Subotici. Tu je osnovao stalni pjevaki zbor i orkestar, odgojivi njihove lanove u vlastitoj koli, koja je temelj dananje Muzike kole. S uenicima je esto prireivao samostalne koncerte, a kao dirigent gostovao u Kalai, Peuhu, Segedinu, Somboru, akovu. Komponirao je uglavnom djela duhovnog karaktera (mise, ofer-torije, himne), najvie za zbor, orgulje i orkestar, koja su stilski i tehniki pod oitim utjecajem operne manire svoga vremena. Sauvalo se samo nekoliko njegovih kompozicija. Najvanije je Arnoldovo djelo omana zbirka tekstova crkvenih pjesama Pisme-nik Uliti skupljenje pisama razlicsiti ... (Osijek 1819, kod M. A. Divadla). To je prva pjesmarica namijenjena bakim Hrvatima, medu kojima je postala veoma popularna. Pjesmarica je objavljena na korist sveg Naroda Illiricskog. Pri sastavljanju tog djela A. se sluio meu ostalim Citharom octochordom, a i vlastitim zapisima bunjevakih narodnih pjesama. Arnoldov Pismenik bio je kasnije jedno od vrela za Vinac (1830) M. Jaia. U rukopisu je ostavio Historisch-musikalisch-biographisches Tonkiinstler Lexicon.
DJELA: Missa in C, 1848; Missa in B; Requiem; Te Deum solenne (posveeno A. Alagoviu), 1813; Te Deum, 1833; Offertorium pro feto anniversarii electionis et coronationis S. D. Papae Leonis XII, 1823; Offertorium e-mol de B. M. V., 1826; Offertorium de B. M. V. SS. Pio IX dedicatum, 1846; Libera, 1809; Libera in e; Libera in c, 1847; Tantum ergo, 1810; Tantum ergo, 1832; Regina coeli; 12 himana i dr. Muzika za melodram Goihardska vjetica. LIT.: K. d'Isoz, Arnold Gyorgy, Budapest 1908. J. Schulhoff, Az elfelejtet zeneszerzo" . . ., Napio, Subotica 22. VII 1934. A. Vidakovi, uro Arnold, Sv. C, 1937, 34. Isti, Nekoliko nepoznatih dokumenata 0 glazbeniku Duri Arnoldu, ibid., 1940, 3. Isti, Giorgio Arnold, Note d'archivio, Roma 1938, 45A. Vi.

ARNOLD, Malcolm Henry, engleski trublja i kompozitor (Northampton, 21. X 1921 ). Muziku uio na Royal College of Music u Londonu. lan je londonskog Filharmonijskog orkestra. Kompozicije mu se odlikuju melodijskom invencioznou i virtuozno tretiranim instrumentalnim dionicama.

DJELA. ORKESTRALNA. Pet simfonija: I, 1950; I I , 1953; III, 1957; IV, 1960 i V, 1963. Simfonija za gudaki orkestar, 1946; Toy Symphony; 2 simfonijete; simfonijska pjesma Larch Trees, 1943. Koncerti: za orgulje; za klarinet, 1948; za obou, 1953; za harmoniku, 1954; za flautu; za 2 klavira; za gitaru i 2 koncerta za rog. Uvertire: A Sussex Overture; Tam o Shanter'; Beckus the Dandipratt, 1943; The Smoke, 1948; Rapsodija The Sound Barrier; 4 Scottish Dances, 1957. KOMORNA: gudaki kvartet; klavirski trio; trio za flautu, violu i fagot; 2 divertimenta za duhaki trio; kvartet s oboom, 1965; 2 kvinteta; Three Shanties za duhaki kvintet 2 sonate za violinu i klavir; sonata za violu i klavir, 1947; sonatina za flautu i klavir, 1948; sonatina za obou i klavir, 1951; sonatina za klarinet i klavir, 1950; 5 fantazija za fagot; za klarinet; za flautu; za rog i za obou, 1966. Klavirske kompozicije. Sonata za orgulje. DRAMSKA: opere The Dancing Master i The Open Window. Baleti: Homage to the Oueen, 1953; Rinaldo and Armida i Solitaire, 1956. Scenska muzika (Shakespeare The Tempest, 1954). Filmska muzika. Psalm CL za zbor i orgulje; solo-pjesme. LIT.: D. Mitchell, Malcolm Arnold, The Musical Times, 1955.

ARNOLD, Satnuel, engleski kompozitor (London, 10 VIII 1740 22. X 1802). Uio kod B. Gatesa i J. Naresa. Bio je orgulja i kompozitor dvorske kapele, od 1789 ravnatelj Academy of Ancient Music i od 1793 orgulja Westminsterske opatije u Londonu. A. je 1787 zapoeo objavljivati prvo izdanje sveukupnih Handelovih djela (dovrio je 36 sv.). Priredio je za tampu i antologiju crkvenih kompozicija engleskih autora XVIXVIII st. (1796) i prirunik New Instruction for the German Flute (1787). Komponirao je vie od 60 opera i 5 oratorija.
LIT.: J. M. Coopersmith, The First Gesamtausgabe: Dr. Arnold's Edition of Handel's Works, Notes, 1947.

ARNOLDSON, Sigrid (udata Fischof), vedska pjevaica, sopran (Stockholm, 20. III 1861 7. II 1943). Pjevanje uila kod svog oca, tenora Oscara Arnoldsona, zatim kod M. Strakoscha, F. Arlberga i Desiree Arot. Debitirala 1885 u Pragu, pjevala zatim u Moskvi, Petrogradu, Londonu {Covent Garden), Amsterdamu, Hagu, New Yorku {Metropolitan), Nici, Ziirichu, Budimpeti i Stockholmu. God. 192238 poduavala pjevanje u Beu, kasnije u Stockholmu. Visoki sopran velikog raspona, neobine mekoe, proslavila se kreacijama Rosine (Rossini, // barbiere di Siviglia), Dinorah (Meverbeer), Mignon (Thomas) Cherubina i Zerline (Mozart, Le nozze di Figaro i Don Giovanm), Violette (Verdi, Traviatd), Lakme (Delibes), Sonnambule (Bellini) itd.
LIT.: F. Hedberg, Svenska operasangare, Stockholm 1885.

ARNOLD VON BRUCK, austrijski kompozitor (Bruck, oko 1490 Linz, oko 1554). ini se, da je bio uenik H. Fincka. Vjerojatno je oko 1510 uao u dvorsku kapelu Ferdinanda I u Beu, najprije kao pjeva, a od 1527 kao dirigent. Od 1546 ivio

72

ARNOLD VON BRUCK ARPEGGIONE

ARPEGGIO (arpeggiato; tal. na nain harfe), nai enja akorda, u kojem tonovi ne nastupaju istovremeno, i dan za drugim, kao na harfi. Oznauje se kraticom Arp. gavom linijom (rjee lukom) ispred akorda, a u starijoj 1 kosom crtom, koja ujedno oznauje smjer arpeggia. Npr.

u Ljubljani ili u Linzu (u oba grada posjedovao je nadarbine). Njegova djela moteti i druge crkvene kompozicije, vieglasne duhovne i svjetovne pjesme (ukupno oko 50) nisu se sauvala u posebnim tampanim izdanjima, ve se nalaze u velikom broju zbirki iz XVI st. A. v. B. savreno svladava vieglasni, osobito peteroglasni stavak. U melodici njegovih djela jasno je zamjetljiv utjecaj renesansnih naela o odnosu rijei i tona. Iako katolik, esto je i uspjeno obraivao protestantske korale.
NOVA IZD.; sedamnaest koralnih stavaka ooj. J. Wolf (DDT, 1908); 3 stavka obj. A. W. Ambros (Geschichte der Musik, 1911); 13 stavaka obj. Fr. Jode (Das Chorbuch, 192731); 18 svjetovnih pjesama obj. L. Nowak (DTO, 193); 4 himne obj. R. Gerber (Das Erbe deutscher Musik'}; 2 svjetovne pjesme obj. R. Eitner (ibid.). LIT.: H. Albrecht, Atnold von Bruck, MGG, I, 1951. O. Wessely, Zur Frage nach der Herkunft Arnolds von Bruck, Wien 1951. H. Osthoff, Das Te Deum des Arnold von Bruck, Festschrift Fr. Blume, Kassel 1963. O. Wessely, Arnold von Bruck. Leben und Umwelt, Kdln i Graz 1968.

h 4

ARNOLJD, Jurij Karlovi, ruski kompozitor, muziki pisac i pedagog (Petrograd, 13. XI 1811 Karaka, Krim, 20 VII 1898). Studirao kod Fuchsa i Josepha Huntea. Od 1840 ivio u Leipzigu kao muziki kritiar i publicist, dopisnik lista Signal i lan redakcije (186370; asopisa Neue Zeitschrift fiir Musik; 1857 68 izdavao Neue Allgemeine Zeitschrift fiir Theater und Musik. Od 1870 vodio vlastitu muziku kolu u Moskvi; 1888 profesor je muzikologije na tamonjem Univerzitetu, a od 1894 do kraja ivota vokalni pedagog u Petrogradu. U kompoziciji neinventivan, akademiar, A. je vaniji po svojim muzikim spisima, posebice po monografijama 0 ruskoj crkvenoj muzici. Njegovo gledite da muzikim folklorom vanevropskih naroda vladaju ista naela kao zapadnjakim, oborili su ruski muzikolozi P. Sokalski, J. Melgunov, J. Linjova i A. Kastalski. Prema otkriima V. Kozlovskog, u brouri Agenti caristike Ohrane (1917), A. je bio u slubi Treeg odjela pa je njegova muzika aktivnost u Leipzigu sluila samo za prikrivanje pijunske djelatnosti; Kozlovski smatra da A. nije autor muzikolokih djela objavljenih pod njegovim imenom, ve neki Peenin koji je za njih dobio novanu odtetu. Meutim, iz toga vremena nije poznat muziar imenom Peenin.
DJELA. SPISI: Primjena starogrkih i bizantskih teorija na rusko neumatsko pjevanje (na ruskom); Nacrt racionalne muzike gramatike (na ruskom); O teoriji muzikih tonova na temelju akustikih principa (na ruskom); Zusammenfassung der Grundregeln zur Harmonisierung des Neumengesdnge; Betrachtungen iiber die Kunst der Darstellung im Musikdrama, 1867; Die Alten Kirchenmodi historisch undakustisch entwickeltjl%y$', VapMonu3auuji dpeeue-pyccKoio uepKosnozo nenuM, 1886; Ist es mb'glich in der Musikkunst die charakteristische nationale Schule des Singens festzustellen und auf tuelchen Daten musi sie basiert sein?, 1889; Harmonijski principi crkvenog pjevanja (na ruskom), 1892; Teorija oblikovanja glasa (na ruskom), 2 dijela, 1898. Obj. BocnOMUnanun (3 sv.), 189293. Prevodio na njemaki ruske romanse i libreta opera Glinke, Dargomiskog, Sjerova i ajkovskog. KOMPOZICIJE: uvetira Eopuc /"odjHO. Komine opere HHeaAud, 1852 i Honb nod lleaua Kyna.iat 1853. Kantata CeemAana; zborovi; oko 50 romansa i dr. LIT.: TI. TI. lOpuu ApnoAbd, BceMHpHan HjiuiocTpauHa, 1886, 37. Y. Arbatsky, Jurij von Arnold, MGG, I, 1951. I. A.

U muzici XVII i XVIII st. za clavicembalo ili gud strumente a. je sluio kao neka vrsta abbreviature, tj. i; arpeggirao se dva ili vie puta (prema gore i prema dolj ljeio se polovinkama ili cijelim notama. Npr.:

U modernoj muzici tempo izvoenja ovisi o trajai Npr.:

ARNOULD, Madeleine-Sophie, francuska pjevaica, sopran (Pariz, 14. II 1740 18. X 1802). Prvi put javno nastupila 1757 na dvorskoj sveanosti u Parizu, a na opernoj sceni afirmi rala se idue godine u Auvergneovoj operi Enee et Lavinie. A. je bila prvi interpret glavnih enskih uloga u Gluckovim operama: Iphigenie en Aulide, Orphee et Euridice i Arbre enchante. Uz to se istakla u djelima Rameaua (Dardanus i Les Fetes d"Hebe), Lullvja (Proserpine i Amadis), Destouchesa (Les Elements) i dr. God. 1778 povukla se iz javnog ivota; umrla je u bijedi.
LIT,: A. Deville, Arnouldiana, ou Sophie Arnould et ses contemporains..., Pari 1813. E. ij. de Goncourt, Sophie Arnould d'apres sa correspondance et ses memoires Inedits, Pari 18^7. R. B. Douglas, Sophie Arnould, Actress and Wit, Pari 1898. F. Rogers, Sophie Arnould, MQ, 1920. J. Stern, A l'ombre de Sophie Arnould, Pari 1930. B. Dussanc, Sophie Arnould, la plus spirituelle des bacchantes, Pari 1938.

Kontinuirani a. oznauje vitiasta linija kroz oba istodobni a. oznauju dvije vitiaste linije, svaka na svojen Poseban su sluaj predrazi u arpeggiu; oni se izvode t peggia. Npr.:

ARPEGGIONE (tal.), instrument u obliku gitar Rijetko se susree ova oznaka za arpeggio:

AROCA (Aroca y Ortega), Jesus, panjolski muzikolog i kompozitor (Madrid, X 1877 31. X 1939). Studirao na Madridskom konzervatoriju, na kojemu je od 1933 predavao harmoniju; uz to pijanist i kompozitor Teatra Romeo. Istraivao je stariju panjolsku muziku povijest.
DJELA. SPISI: Resena histdrica de la Tonada, Coleccion de Transcripciones musicales a*e los siglos XVI, XVIIy XVIII . . . (sadrava transkripcije panjolske muzike X-\T~XVIII s t. i jednu tiranu samog Aroce), 1913; Cancionero musical y poetico delsiglo XVII recogido por Claudio de la Sablonara y transcripto en notacion moderna por el maestro D. Jesus Aroca (sadrava 78 vieglasnih kompozicija iz kodeksa koji jt sastavio C. de la Sablonara, s tekstom i komentarima, a u do datku biografske podatke o autorima), 1918. LIT.: R. Mitjana, Comentarios y apostillas al Cancionero Poetico y Mu sical del sigio XVII, recogido por Claudio de la Sablonara y publicado por D. Jesus Aroca, Revista de Filologia Espagnola, 1919, IV. J. Subird, Jesus Aroca, MGG I, 1951.

svira gudalom (guitare d'amour). Ima est ica, ugo kod gitare (E A d g h c 1 ) ; konstruirao pa je G. Staul

ARON, Pietro -> Aaron (Aron), Pietro ARPAj 1. talijanski, panjolski i baskijski naziv za harfu. 2. Novogvinejski bubanj,, promjera 1018 cm, visok 50 150 cm. Dugi i uski korpus, suen u sredini, ima kou prilijepljenu samo na jednom kraju. Instrument ima obino u sredini drak.

ARPEGGIONE ARS ANTIQUA

ieu. Schubertova sonata za a. (1824; postala je vrlo poznata u ibradbi za violonelo G. Cassada. ARPICORDO, u XVI i XVII st. talijanski naziv za vrstu nstrumenta koji se vrlo malo razlikovao od embala.
LIT.: C. Sachs, Reallexikon der Musikinstrumente, 1913.

73

ARRANGEMENT -* Preradba muzikog djela ARRAU, Claudio, ilenski pijanist (Chillan, 6. II 1903 ;. itudirao kod Paolija u Santiagu, usavravao se kod M. Krausea la Sternovu konzervatoriju u Berlinu. Koncertirao ve u svojoj estoj godini. God. 1927 osvojio Gr and Prix International des Hanistes u enevi. 192540 profesor klavira na Sternovu konzeratoriju u Berlinu, od 1941 ivi u SAD. Koncertirao na mnogoirojnim turnejama po zemljama Evrope, June i Sjeverne Amerike. ivoj opsean i raznovrstan repertoar interpretira virtuoznom tehlikom i posebnim smislom za produbljeno, stilski vjerno oblikoanje. A. ide u najsvestranije pijaniste svoje generacije.
LIT.: V. Thomson, The Strange Case of Claudio Arrau, The Musical Scene, !ew York 1945. K. Laux, Claudio Arrau, MGG, I, 1951.

1894). Studirao na Konzervatoriju u Milanu (N. Vaccai). Od 1849 uitelj kraljice Izabele II u Madridu i dvorski kompozitor; od 1857 predavao kompoziciju na Madridskom konzervatoriju (od 1868 direktor); njegovi su uenici T. Breton, R. Chapi, E. Serrano, P. M. Marques i dr. Isprva operni kompozitor (prvi panjolac ije su opere izvedene na panjolskom jeziku u Kraljevskom kazalitu), kasnije se posvetio gotovo iskljuivo zarzueli, u kojoj je vjeto povezao stilske elemente talijanske opere i panjolskog folklora.
DJELA. Opere: Ildegonda, 1846 i La Conauista di Granada, 1850 (1855 pod naslovom Isabel la Catolica). Vie od 50 zarzuela: El Domind azul, 1853; El Grumete, 1853; La Estrella de Madrid, 1853; Marina, 1855 (izvodi se i danas u panjolskoj); Llamada y tropa, 1861; La Guerra Santa, 1879; San Franco de Sena, 1883. Vie prigodnih kantata i himna. LIT.: A. Pena y Goni, La Opera espanola y la muica dramatica en Espana, Madrid 1885. M. Muiioz, Historia de la zarzuella y el genero chico, Madrid 1946. J. Subird, Emilio Arrieta, MGG, I, 1951.

ARREGUI, Jose Maria, panjolski kompozitor (Villaro, otkraj XIX st. ). Redovnik, franjevac. Isprva se afirmirao kao oncertni pijanist, od 1918 vodio Capilla del Santuario u Aranazuu, koju je reorganizirao i podigao na visoku umjetniku rainu, izvodei djela velikih vokalnih polifoniara, a katkad i moernih kompozitora. U Barceloni osnovao i vodio Orquesta sera-;ca antoniana, a u franjevakom samostanu u Caspeu (Aragon) bor Orfeon Caspolina. Komponirao preteno crkvenu muziku. Jjegova zborna djela i obrade narodnih pjesama esto su na epertoaru pjevakih zborova.
DJELA: jota Viva Caspe za 6 glasova; A orillas del Arga za 8 glasova; jesma Los dos cortejos za 5 glasova; Ikusten dezu (na baskiisku melodiju) za 6 Lsova 1 dr. Alissa Sanctus Fraticiscus za 4 glasa; zbirka moteta ColeccionHomenaje, 1926; psalmi za 67 glasova; responzoriji za 68 glasova i dr. LIT.: J. Subird, Jose Maria Arregui, MGG, I, 1951.

ARRIEU, Claude, francuski kompozitor (Pariz, 30. XI 1903 ). Studirala na Konzervatoriju u Parizu klavir (M. Long) i kompoziciju (J.-J. Roger-Ducasse, P. Dukas). Pristaa neoklasikog stila, spontana u izraavanju muzikih misli, sklona stvaranju humoristikih timunga, A. komponira djela formalno dotjerana i jasna, ekspresivna, esto puna fantazije i brija. Velik uspjeh postigla je muzikom za radio.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u C-duru, 1940; 2 koncerta za klavir 1932 i 1950; koncert za dva klavira, 1934; 2 koncerta za violinu, 1939 i 1949; Partita; suita La Conouete de l'Algerie, 1935. KOMORNA: kvartet za klavir, flautu, klarinet i violu; duhaki trio; violinska sonata; sonata za flautu. Klavirska suita La boite a malice. DRAMSKA. Opere: Noe, 1934; L e s deux rendez-vous, 1947; Cadet Roussel, 1948; La Princesse de Babylone, 1955. Muzika komedija Les gueux au Paradis. Baleti: Fete galante, 1948 iLamaison de la courtisane. Radio-opere: La Coauille dplanetes ; Cantate des sept poimes de guerre; Comedies italiennes; Candide; L'Ane culotte ; Histoires de Pari; La Cabine telephonique. Scenska i filmska muzika. VOKALNA: Reauiem za zbor a cappella; solo pjesme na stihove Mallarmea (Chanson bas, 1938), Aragona, Eluarda i dr.

ARREGUI GARAY, Vicente (Vincente), panjolski kompoitor (Madrid, 3. VII (VIII) 1881 2. XII 1925). Studirao na konzervatoriju u Madridu, usavravao se u Parizu i Rimu. Pre-avao muziku na Escuela Superior de Magisterio, vodio zbor Eco e Madrid i vie godina pisao muzike kritike za madridski dnev-ik El Debate. U poetku neovisan o nacionalnim strujanjima lijedi simfonijski stil C. Francka (Calipso), kasnije se priklanja panjolskom kolorizmu (Sinfonia Bascaj.
DJELA. ORKESTRALNA: Sinfonia Basca; simfonijske pjesme Calipso Historia de una madre (na panjolsku djeju pjesmu); Melodia religiosa i dr. - Gudaki kvartet. Klavirska sonata. DRAMSKA. Opere: La Maya Jolande, 1911. Zarzuele: La Sombra del rey Galdn; Los Ojos jovenes; La Aiadona; I Cuento de Barba Azul i dr. VOKALNA: oratorij S. Francisco; kantata / lobo aego; zborovi. Crkvena muzika. LIT.: J. Subird, Vincente Arregui, MGG, I, 1951.

DJELA: 6 Lezzioni za violu d'amore Opere: La Vedova, 1722; Fernando, 1734; Sirbace, 1739 i Sdpione nelle Spagne, 1739. VOKALNA: oratoriji // Ripentimento d'Acabbo, 1728 i Ester, 1738; 10 Cantate da catnera za sopran i basso continuo, 1732; 6 Cantate con stromenti; Feta da camera, 1737; nekoliko kantata u rukopisu (Be, Nacionalna biblioteka); Canzonette. LIT.: A. Cappi, Necrologio di Carlo Arrigoni, Ravenna 1862. S. Fassini, II melodramma italiano a Londra nella prima meta del Settecento, Torino 1914. B. Paumgartner, Carlo Arrigoni, MGG, I, 1951.

ARRIGONI, Carlo, talijanski lautist i kompozitor (Firenca, 5. XII 1697 19. VIII 1744). Datumi roenja i smrti nisu utvreni sa sigurnou. U poetku svoje karijere bio je, ini se, maestro di cappella na dvoru princa od Carignana; 173233 vodio u Londonu, zajedno sa Giuseppeom Sammartinijem koncerte etvrtkom u Hickfords-Hallu. Od 1736 u slubi je Toskanskog dvora u Firenci, isprva kao pomoni dirigent zatim kao maestro di cappella; istodobno komponirao i za beki dvor.

ARRESTI, 1. Giulio Cesare, talijanski orgulja i kompozitor Bologna, 26. II 1619 17. VII 1701). Uenik O. Vernizzija. Od 659 do 1699, s kraim prekidima, prvi orgulja crkve 5. Petronio Bologni. Suosniva i u nekoliko navrata predsjednik bolonjske \ccadenrije Filarmonica. Sukobivi se s glavnim zborovoom San etronija M. Cazzatijem otro ga je napao u spisu Dialogo fatto 'a im maestro ed un discepolo desideroso d'approfittarsi nel con-appunto (1659), na to mu je Cazzati poslao odgovor: Risposta lle opposizioni fatte dal Signor G. C. Arresti (1663). Jedan od odeih majstora bolonjskog koncertantnog stila, A. je teio za vunim efektima i profinjenom deklamacijom pa je zbog toga priavao manje vanosti kontrapunktikoj razradi.
DJELA. INSTRUMENTALNA: dvanaest Sonate a trt op. 4, 1665; irtitura di Modulationi precettive sopra gVHinni del canto fermo za orgulje op. 7. - \'OKALXA. Oratoriji: // figliol prodico, 1651: Licenza di Gesu da Maria, J61: L'Orto di Getsemani, 1661;'Lo Sposalizio di Rebecca, 1675 i Abigail, 1701. - CRKVENA : Messa e Vespro della B. V. op. 1, 1663 ; Alesse a 3 v. con Sinfonie Ripieni d beneplacito, accompagnate da Motetti e Concerti op. 2, 1663. Izdao >irku Sotiate da organo di varii autori, 1687, medu njima 3 vlastite.

ARRIGONI, Giovanni Giacomo, talijanski kompozitor (Lombardija?, konac XVI st. ?, poslije 1663). Orgulja carske dvorske kapele Ferdinanda II u Beu najmanje od 1635, napustio tu slubu 1637, ali ini se da je jo do 1640 ivio u Beu, zatim se vratio u Italiju. Komponirao je medu prvima vokalne komorne koncerte i objavio ih u zbirci Concerti di Camera (za 29 glasova, 1635), u koju je umetnuo i 4 instrumentalne sonate. Ostala su mu sauvana djela: opera Gli amori di Alessandro Magno e di Rossana (1657), 1 madrigal a due sa continuom, 3 jednoglasna moteta (u skupnim zbirkama) i zbirka Salmi a 3 vod concertate... con 1 Magnificat a 5 voci e 2 violini (1663). ARROYO, Joao Marcellino, portugalski kompozitor (Oporto, 4. X 1861 Quinta do Casal, Penedo, 18. V 1930). Klavir i kompoziciju studirao u Oportu. Bio je u diplomatskoj slubi, a od 1900 profesor prava na Univerzitetu u Coimbri gdje je osnovao i vodio pjevako drutvo. A. je autor prve modernije portugalske opere O amor de Perdicdo nastale pod neposrednim Wagnerovim utjecajem.
LIT.: B. Paumgartner, Giovanni Giacomo Arrigoni, MGG, I, 1951.

2. Floriano Maria, talijanski orgulja i kompozitor (Bologna, 5. XII 1667 oko 1719), sin Giulija Cesara; uenik B. Pasquiija u Rimu, gdje je krae vrijeme orgulja crkve 5. Maria in 'rastevere. Od 1703 do smrti orgulja katedrale 5. Pietro u Boigni. Od 1684 lan bolonjske Accademije Filarmonica (1714 i njen redsjednik). Poput svog oca komponirao u koncertantnom stilu 1 teitem na zvukovnom oblikovanju; preuzeo mnoge znaajke spuljske kole ne zapadajui u miniru.
DJELA: vie orguljskih kompozicija. Opere: VEnigma disciolto, 1710; m Vinganno si vince Vinganno, 1710; Crisippo, 1710; La Costanza in cimento n la Crudeltd, 1712 i // Trionfo di Pallade in Arcadia, 1715; est oratorija nuditta, 1717); kantata Cieli! Che cara pena. Antifone za 2 glasa, violine i b. c. LIT.: C. Ricci, I Teatri di Bologna nei secoli XVII e XVIII, Bologna 1888. A. Schering, Geschichte des Oratoriums, Leipzig 1911. L. Frati, Per la oria della muica in Bologna nel secolo XVII, RMI, 1925. .V. Marini, La , Accademia Filarmonica di Bologna, Bologna 1930. K. G. Fellerer, Zur dienischen Orgel-Musik des XVIIXVIII Jahrhunderts, PJB, 1938. Isti, rresti, 1. Giulio Cesare, 2. Floriano, MGG, I, 1951.

ARRIETA (Arrieta y Corera), Etnilio, panjolski kompotor :Puente la Reina, Navarra, 21. X 1823 Madrid, u. II

ARROYO, Martina, amerika pjevaica, sopran (New York, 2. II 1936 ). Studirala na Hunter Collegeu i na Univerzitetu u New Yorku. Debitirala 1956 sopranskom partijom (Korifeja) opere Assassinio nella Cattedrale (I. Pizzetti) u njujorkom Carnegie Hallu. God. 1959 nastupila prvi put na sceni Metropolitana i doskora postala lanicom tog opernog kazalita. Uz to gostuje po SAD i Evropi te vie puta u Jugoslaviji (HNK, dubrovake Ljetne igre, Muziki biennale u Zagrebu). Pored standardnog repertoara (JMadame Butterfly i Turrandot G. Puccinija, Don Carlos i Aida G. Verdija) esto izvodi sopranske partije suvremenih opera. Cijenjena i kao koncertna pjevaica. ARS ANTIQUA, naziv, kojim se u razvoju muzike oznauje razdoblje od kraja XII do poetka XIV st., u uem smislu od oko

DJELA: simfonijska pjesma Amor; 4 orkestralne suite. Komorne i klavirske kompozicije. Opere O amor de Perdicdo, 1907 i Leonor Telles; opereta Tres Sdbios no Nonage'simo Hemisferio Norte. Solo-pjesme. LIT.: C. A. Dos Santos, Joao Arrovo, Lisboa 1941. /. E. Dos Santos, Joao Arrovo: notas sobre a sua personalidade, Lisboa 1941.

74

ARS ANTIQUA ARTEAGA

se dalje izgrauje, osobito uz pomo imitiranja. Ritmiku c zuje primjena sinkopa. Menzuralna notacija dalje se razra iako je svi putovi ne vode uvijek k jasnoi. U Francuskoj ars novu predstavljaju u prvome redu Ph: de Vitrv, Johannes de Muris i Guillaume de Machault. U vima ovih umjetnika susreu se moteti, balade, rondeaux, cl virelais. U Italiji razvijaju se preteno svjetovne forme: -> ma ne valja ga zamjenjivati s madrigalom XVI st.), -* balada i -da. Majstori su ars nove u Italiji Francesco Landini, Johann Florentia, Jacopo da Bologna i dr. Novija su izdanja, iz kojih se mogu prouavati stilska i 1 nika obiljeja ovog razdoblja, medu ostalima, ove publik P. Aubry, Les plus anciens monuments de la musique fran Pari 1905; Fr. Ludzvig, G. de Machault, Musikalische ^ (3 sv.), Leipzig 192629; J. Wolf, Sing- und Spielmusi alterer Zeit, Leipzig 1926; A. Gastoue, Le manuscrit de mi du Tresor d'Apt (XIV e XVe siecle), Pari 1936; G. de Les monuments de l'Ars nova, I/i, Pari 1938; L. Ellinwooa Works of Francesco Landini, Cambridge (Mass.) 1939; Vi Marrocco, Fourteenth-Centurv Italian Cacce, Cambridge (1 1942; F. Ghisi, Italian Ars-nova Music (dodatak k Jouri Renaissance and Baroque Music, 194647/3); W. Apel, I Secular Music of the Late Fourteenth Centurv, Caml (Mass.) 1950.
LIT.: E. de Coussemaker, Les Harmonistes du XIV e siecle, Pari H, Riemann, Geschichte der Musiktheorie im XI. XIX. Jahrhundert 1898 (II izd. 1921). J. Wolf, Florenz in der Musikgeschichte des 1. hunderts, SBIMG, 190102. Fr. Ludwig, Die mehrstimmige Mu 14. Jahrhunderts, ibid., 190203. M. Brenet, Musique et musicie vieille France, Pari 1911. G. Gasperini, La Musique italienne aux 1 XVe siecles, Lavignac, Encvclopedie de la musique, 1/2, 1912. A. Studien zur Musikgeschichte der Friihrenaissance, Leipzig 1914. A. 1 Les Primitifs de la musique francaise, Pari 1922. D. Parent, Les Inst: de musique au XIV e siecle, Pari 1925. H. Besseler, Studien zur M' Mittelalters, I, Neue Quellen des 14. und beginnenden 15. Jahrhunderts, 1 1925. Isti, Studien zur Musik des Mittelalters, II. Die Motette von von Koln bis Philip von Vitrv, ibid., 1926. A. Aiachabey, Histoire e1 tion des formules musicales du I er au XV e siecle, Pari 1928. Fr. Die geistliche nichtliturgische, weltliche einstimmige und mehrstimmigi des Mittelalters, Adler, Handbuch der Musikgeschichte, II izd., Berli Af. Schneier, Die Ars nova des 14. Jahrhunderts in Frankreich unc (disertacija), Berlin 1930. J. Wolf, Italian Trecento Music, Procee the Musical Association, 1931, 58. H. Besseler, Die Musik des Mi1 und der Renaissance, Potsdam 193134. E. Li Gotti i N. Pirrotta, II 5 e la tecnica musicale del trecento italiano, Firenze 1935. L. K. F Die Friihgeschichte des Kanons bis Josquin des Prez, Emsdetten 193' Ellinzvood, Origins of the Italian Ars Nova, Ohio 1937. G. Reese, fl the Middle Ages, New York 1940. A. von Konigslozv, Die italienischer. galisten des Trecento, Wurzburg 1940. E. Li Gotti, L' Ars novaeilm Atti Accademici, Palermo 1944. A\ Pirrotta, Per l'origine e la sto caccia e del madrigale trecentesco, RMI, 1946. W. Apel, The Fr< cular Music of the Late Fourteenth Centurv, Acta Musicologica, 1^ H. Besseler, Ars nova, MGG, I, 1951. K. v. Fischer, Studien ltenischen Musik des Trecento und frtihen Quattrocento, Bern 1956. On the Technique, Origin and Evolution of Italian Trecento Musi 1961. Zbornik L'Ars Nova italiana del Trecento, Primo Convegn nazionale 1959, Certaldo 1962. '

1230 do 1320; odsjek prije 1230 naziva se doba Nolre Dame, zbog toga, to su njegovi najznaajniji predstavnici djelovali u parikoj katedrali. Ovaj dugo zaboravljeni naziv a. a. nastao je vjero jatno oko 1320 u Parizu, nasuprot nazivu ars nova, kojim su tada htjeli obiljeiti poetak jednog novog naprednijeg razdoblja (osobito na podruju notacije); u novije vrijeme preuzeli su ga opet pojedini njemaki muzikolozi (J. Wolf, H. Riemann) i nainili od njega stilistiki pojam. Nakon prvih poetaka vieglasja, u razdoblju ars antiquae izgraene su i razvijene nove znaajne vieglasne forme, neke na osnovi potpuno slobodne koncepcije, a druge na temelju cantus firmusa, preuzetog iz inventara koralnih melodija. Dodavanjem jednog, dvaju pa i triju novih glasova cantus firmusu nastalo je dvoglasje, troglasje i etvoroglasje. Najznaajniji su muziki oblici u to vrijeme -> conuctus, -> motet (motetus), -> rondellus, -> ho-quetus. Usavrava se i notacija, koja od modalnog tipa izrazito simetrinog karaktera prelazi na menzuralno notiranje. Uz kompozitore, kakvi su Leoninus, Perotinus i Petrus de Cruce, javljaju se tada i brojni teoretiari, tako Johannes de Garlandia, Franco iz Kolna, Franco iz Pariza, Johannes de Grocheo i dr. Izvan okvira vieglasne muzike razvijala se tada i jednoglasna muzika umjetnost trubadura, truvera, Minnesangera i onglera. Za prouavanje ovog razdoblja izvori su uz rukopise, prvenstveno izdanja iz novijeg vremena: W. de C'oussemaker, L' art harmonique aux XII e et XIII e siecles, Pari 1865; P. Aubry, Cent motets du XIIIe siecle (tzv. Bamberki rukopis), Pari 1908; F. Gennrich, Rondeaux, Virelais und Balladen (2 sv.), Dresden 192127; R. Ficker, Musik der Gotik: Perotinus, Sederunt principes, Wien 1930; D. Rokseth, Polvphonies du XIII e siecle (zbornik iz Montpelliera, 4 sv.), Pari 193548; H. Husmann, Die drei- und vierstimmigen Notre Dame-Organa, Leipzig 1940.
LIT.: H. Riemann, Geschichte der Musiktheorie im IX.XIX. Jahrhundert, Berlin 1898 (II izd. 1921).'J. Wolf, Die Musiklehre des Johannes de Grocheo, SBIMG, 18991900, str. 65. ' F. Ludivig, Repertorium organorum recentioris et motetorum vetustissimi stili, I/i, Halle 1910. H. Besseler, Die Motette von Franko von Koln bis Philipp von Vitry, AFMW, 1926. M. Schneier, Der Conuctus, ZFMW, 192829. F. Ludivig, Die geistliche nichtliturgische, weltliche einstimmige und mehrstimmige Musik des Mittelalters, Adler, Handbuch der Musikgeschichte, II izd., Berlin 1930. M. Schneier, Zur Satztechnik der Notre Dame-Schule, ZFMW, 193132. H. Besseler, Die Musik des Mittelalters und der Renaissance, Potsdam 193134. O. Ursprung, Die katholische Kirchenmusik, Potsdam 193134. H. Schmidt, Die drei- und vierstimmigen Organa, Kassel 1933. G. D. Sasse, Die Mehrstimmigkeit der Ars antiqua in Theorie und Praxis (disertacija), Berlin 1940. G. Reese, Music in the Middle Ages, New York 1940. L, Ellimvood, The Conuctus, MQ, 1941- H. Besseler, Ars antiqua, MGG, I, 1951. F. Gennrith, Bibliographie der altesten franzosischen und lateinischen Motetten, Darmstadl 1957. Th. Golner, Formen friiher Mehrstimmigkeit, Tutzing 1961. J. As.

ARSENOVI (Boberi), Teodora, dramska glumica i operska pevaica (Vranjevo, 22. XII 1885 Beograd, 17. X 1960). God. 1906 lanica hora Narodnog pozorita u Beogradu, ubrzo zatim dobija uloge u komadima sa pevanjem(E. Toth, Seoska lola; M. Petrovi-Seljanica, uuk-Stana; B. Stankovi, Kotana; S. Sremac, Zona Zamfirova i dr.). Do osnivanja stalne opere u Beogradu, a i kratko vreme posle toga, ona je i nosilac glavnih mezzosopranskih partija u operama Carmen (Bizet), Trubadur (Verdi), Madame Butterfly (Puccini), Cavalleria rusticana (Mascagni). Iako je drama glavno podruje njene umetnike delatnosti, A. je u stvaranju i izgraivanju beogradske opere odigrala korisnu pionirsku ulogu. S. . K. ARSIS -> Arza ARS NOVA, naziv za muziku kulturu od poetka XIV do poetka XV st. Potjee od istoimenog naslova rasprave Ph. de Vitrvja, koja je napisana u Parizu, vjerojatno oko 1320, a u kojoj se objanjavaju nove tekovine ondanje notacije. Izraz a. n. izazvao je tada antitezu: ars antiqua, pod kojom se u poetku razumijevala preteno tehnika strana muzike umjetnosti XIII st. Naziv a. n. doivio je, poput izraza ars antiqua, evoluciju znaenja; on danas ne oznauje samo nove tekovine u razvoju notacije, ve sve napredne pojave ondanje evropske muzike, u prvom redu u Francuskoj i Italiji. U muzikoj kulturi tih zemalja, usporedo s razvitkom drutvenog ivota, ekonomskim jaanjem gradova i napredovanjem nauke, zamjeuju se u to doba nove, humanistike crte, prevlast svjetovnih elemenata s izrazitom sklonou za isticanje realistikih pojedinosti. Svjetovne tendencije oite su u izboru tekstova, u djelominom naputanju liturgijskih cantus firmusa u korist slobodno sastavljenih, ali i narodnih napjeva. Kompozitori ele to vjernije izraziti ljudska uvstva, slikati scene iz prirode i ivota. Muzika se tehnika obogauje. Razvijaju se elementi kromatike, terca i seksta postaju konsonancama, a kvarta ulazi medu disonance. Izbjegavaju se usporedne kvarte i kvinte, polagano se stvaraju obrisi kadencirajuih zavretaka s povienim VII stupnjem ljestvice, ime se priprema tlo za osjeanje dura i mola. Polifonija

ARTAMONOV, Aleksej Pavlovi, sovjetski kompc dirigent (Novoerkassk, 17. II 1905 ). Zasluni umjetnik SFSR, predsjednik sekcije kompozitora u Rostovu na Do
DJELA. ORKESTRALNA: est simfonija (I, Kasam,, 1940; V. tom, 1951); simf. pjesme; uvertire i dr. DRAMSKA: pet opera ( 1939; MacKapad, 1957; Ee dpy3tH, 1964); balet JJonCKan Hpacaeu opereta; scenska muzika za oko 100 kazalinih djela.

ARTARIA, muziko izdavako poduzee u Beu. Tr Cesare, Domenico i Giovanni Casimiro A. iz mjesta Ble jezeru Como) nastanili su se oko 1750 kao putujui trgovci nina u Beu. God. 1769 na osnovi carskog patenta utemt Carlo (sin Cesara), Francesco (sin Domenica) i G Casimiro poduzee za prodaju umjetnina i muzikalija pod i A. sa sjeditem u Beu. Od 1776 poeli su i sami tamp; zika djela. Neko je vrijeme poduzee bilo udrueno s poduzeei imena, koje je jo 1765 osnovao u Mainzu Giovanni Casin kasnije se opet osamostalilo, te su ga, uglavnom, vodili j osnivaa sve do 1932. Poduzee je po prvi put objavilo djela Havdna, Mozarta, Beethovena, neka djela J. S. Baci Njegov je posljednji veliki pothvat izdavanje (18941918' zbirke Denkmaler der Tonkunst in Oesterreich pod uredi G. Adlera. Kua A. posjedovala je bogat i skupocjen arhiv gobrojnim rukopisima velikih austrijskih i drugih komp Historijski su od vanosti katalozi koje je poduzee pov izdavalo, ve od 1778. Kad je poduzee prestalo s radom taj je arhiv pohranjen u biblioteci Albertina u Beu.
LIT.: F. Artaria i H. Botstiber, Joseph Haydn und das Verlagshau \X - ien 1909. E. F. Schmi, Artaria, MGG, I, 1951.

ART DU VIOLON, L' -*- Spadina, Stjepan ' ARTEAGA, Esteban de, panjolski knjievnik i pisac (Moraleja de Coca, Segovia, 26. XII 1747 Pari2 1799). Isusovac; u doba progona isusovaca iz panjolske,

ARTEAGA ARTIKULACIJA
i Italiju, 1769 istupio iz reda i studirao u Bologni filozofiju i priodne znanosti. Od 1784 ivio u Veneciji, zatim u Rimu i Firenci, i potkraj ivota u Parizu. U svojem najvanijem djelu Le rivo-uzioni del teatro musicale italiano ... (poeo ga je pisati po nagovoru Padre Martinija) prouava odnos pjesnitva i muzike u operi s tog gledita obraduje razliite oblike muzike drame od njezine )ojave do drama P. Metastasija. A. naglauje da je za savrenu nuziku dramu potrebna sinteza sviju lijepih umjetnosti, tj. larmonino sjedinjavanje drame, muzike i dekoracije; po literar- lim idejama njegovo stajalite ima mnogo zajednikog s Wagne-ovim, ali muzika mu je teorija posve suprotna, jer je A. pristaa alijanske melodike.
DJELA: Le rivoluzioni del teatro musicale italiano dalle sue origini fino al resented knj.), I, 1783, IIIII, 1785; Investigaciones filosoficas sobra la belleza ieal considerada come objeto de todas las artes de imitacion (o estetskim osnoama muzike), 1789 (novo izd. 1943); Dell'influenza degli Arabi sulV origine kila poesia moderna in Europa (o utjecaju arapske poezije i muzike u Provansi), 791; Lettere musico-filologiche (o Aristotelovoj terminologiji) i Del ritmo sonoro del ritmo muto nella muica degli antiki (o ritmu u antikoj muzici), 1944 (postlumno obj. M. Batllon). LIT.: J. M. Esperanza y Sola, Discursos leidos ante la Real Academia de iellas Artes, Madrid 1891. V. Sian, Italia e Spagna nel sec. XVIII, Torino 896. F. Pedrell, Diccionario biogranco-bibliograiico de Musicos Espafioles, larcelona 1897. M. Menendez y Pelayo, Ideas Esteticas, VI, Madrid 1904; II, Santander 1940. At. Batllori, Ideario nlosoflco y estetico de Arteaga, ipanische Forschungen der Gorres-Gesellschaft, 1938, 7. R. Allorlo, Arteaga le Rivoluzioni del teatro musicale italiano, RMI, 1950. H. Angles, Esteban le Arteaga, MGG, I, 1951.

75
_ _

za N <OT /^aro i portato, tzv. tenuto znak s takom, npr. ili -

^J

IH \

Allegro

ili take ispod legalo-luka, npr.:

Allegro, molto agi tato

ARTE MUSICALE IN ITALIA, L' -, Spomenici muzike imjetnosti ARTHUR, Alfred, ameriki kompozitor i zborovoda (Pittsnirgh, Pensilvanija, 8. X 1844 Lakevvood, Ohio, 20. XI 1918). Studirao u Bostonu na Muzikoj koli i na Konzervatoriju (J. iichberg). God. 186971 bio je crkveni pjeva u Bostonu, kasnije ;borovoa te osniva i direktor muzike kole u Clevelandu.
DJELA: kompozicije za klavir. Opere: The W ater-Carrier t 1876; The loundheads and Cavaliers, 1878; Adaline, 1879. Solo-pjesme. Crkvene ompozicije. Prirunici za solo-pjevanje: Progressive Vocal Studies, 1887; ilbum of Vocal Studies, 1888 i dr.

R Chopin: Etida za klavir op.1Obr:9

Pojaani staccato oznauje se znakom ', npr.:

ARTIKULACIJA (lat. articulus lan, lanak), u muzici malogno artikulaciji konzonanata i vokala u govoru meuobno povezivanje, odn. odjeljivanje tonova u interpretaciji. Veani tonovi izvode se na gudakim instrumentima jednim pote-:om gudala, a na duhakim jednim dahom. Na klaviru se postiza-'aju tako da poetni ton ne bude puten prije nego to nastupi lovi ton. Nezavisni tonovi dobivaju se na gudakim instrumen-ima u naelu izmjenom gudala za svaki ton, a na duhakim pre-ddom daha (u brzim pasaama obino pomou udarca jezikom), lain artikulacije oznauje se obino talijanskim izrazima: legato povezano), staccato (odijeljeno), zatim legato assai (veoma vezano), egatissimo (vezano to je najvie mogue), mezzolegato (ne odvie 'ezano), non legato (nevezano), mezzostaccato (ne odvie odije-jeno), staccato assai (veoma odijeljeno), staccatissimo (odijeljeno to je najvie mogue). Za specifine naine artikulacije, odn. za lain voenja gudala ili udara upotrebljavaju se nazivi portato za klavir), detache, martele, spiccato, saltano ili saltellato, stac-ato a ricochet, picchiettato (za gudake instrumente) te leggiero. fonovi bez oznake za artikulaciju izvode se obino non legato ili Utache i si. Za oznaku legata, staccata itd. upotrebljavaju se i raz-iiti grafiki znakovi: za legato tzv. legato-luk, npr.:

r r

dim

f f r f i f rr

A. pridonosi jasnoi muzike deklamacije i fraziranja, ali je od ovih potpuno razliita, iako razlika u muzikoj teoriji i praksi nije uvijek jasna, pa dolazi do proturjeja. Fraziranje se temelji na ritmiko-metrikoj strukturi muzike i znai sistematiziranje motiva i fraza unutar neke muzike ideje ili odsjeka muzike. Prema tome, ono je potpuno suprotno pojmu artikulacije, budui da bi inae nevezana a. iskljuivala svaku mogunost podjele tema na motive itd. Nejasnoa proizlazi odatle to ne postoje posebne oznake za fraziranje, pa su kompozitori prisiljeni da se slue legato-lukovima za oznaivanje fraza. Tako npr. Wagner u predigri 3. inu opere Die Meistersinger von Nurnberg oznaava temu u smislu fraza, a ne artikulacije (poteza gudalom):
R.Wagner:Majstori pjevai<

(atisdrucksvoll)

ir
dim.'

* ,1

Lento

FChopin: Etida za klavir op.25 br. 7

PP

Jo vei nesporazum nastaje ako autor oznai samo artikulaciju (npr. potez gudalom), preputajui muzikalnom osjeaju izvodioca ritmijsko-metriko ralanjivanje (fraziranje) teme. To je osobito esto kod klasinih autora, kao kod dviju tema iz Beethovenova violinskog koncerta, gdje se oznake odnose na artikulaciju:
SulG L.van Beethoven: Koncert za violinu t^

a staccato take iznad nota ili ispod njih, npr.:

D. ostakovid: I simfonija

L.van Beethoven: Koncert za violinu

bJ b4 4

76

ARTIKULACIJA ARUTJUNJAN
Hin Beitrag zu einer Sprachlehre der Musik, Kassel 195S. W. Thoet, Frage der Artikulation im embalo- und Clavichordspiel, Festschrift K. ( lerer, Regensburg 1962. 3

Prvu temu treba frazirati ovako: 2 - 2 takta, odn. fraza od 4 takta, u vezi s metrikom strukturom:

J> J
Motiv na poetku druge teme sainjava pet tonova:
L.vanBeethoven: Koncert za violinu

J J

Lf

Artikulacijske oznake uvjetovane su violinskom tehnikom, a istodobno pomau jasnijoj muzikoj deklamaciji. Slino i u Beethovenovoj klavirskoj sonati op. 31, br. 3, jasna artikulacija dviju vezanih osminka pridonosi izrazitosti jampskog karaktera dekla macije: L.van Beethoven: Sonata za klavir op. 31 br. 3

Jak utjecaj konvencionalnosti starije violonske tehnike osjea se i u klavirskim djelima klasinih majstora. Npr.: jUlegretto

L.vanBeethoven: Sonata za klavir op.10 br.3

W.A.Mozart: Sonata za klavir u D-duru

L.van Beethoven: Sonata za klavir op.31 br3

umjesto

Slian je primjer iz Brahmsove II simfonije: J.Brahms:ll simfonija

J, J J
Frazirana, ova tema bi izgledala ovako:

ARTOT, obitelj muziara rodom iz Belgije, pravim im Montagney. 1. Maurice Montagney, prozvan Artot, instrumei :Gray, Haute-Saone, 3. II 1772 Bruxelles, 8. I 1829), kornist u Theatre de la Monnaie u Bruxellesu, uz to podu pjevanje a bio i vjet gitarist i violinist. 2. Jean Desir, kornist i kompozitor (Pariz, 23. IX 18 St. Josse ten Noode, Bruxelles, 25. III 1887). Sin i uenik A cea koga je 1829 naslijedio kao kornist u Theatre de la Mon Bruxellesu. Od 1843 profesor je Bruxelleskog konzervatoriji 1849 prvi kornist kraljevske kapele. Komponirao mnogo! djela za rog: fantazije, etide, kvartete za rogove itd. 2. Alexandre (Joseph), violinist, brat Jeana Desirea (B les, 25. I 1815 Ville d'Avrav, Pariz, 20. VII 1845). Ui prije kod oca, zatim na Konzervatoriju u Parizu kod Rodol Augusta Kreutzera. Stekao meunarodnu reputaciju kao vi virtuoz na mnogobrojnim koncertnim turnejama po Belgi zozemskoj, Italiji, Njemakoj, Engleskoj (1839 u Londonu) 1843). Komponirao vie violinskih djela: koncert u a fantazije i varijacije za violinu i klavir ili violinu i orkestar nadalje gudake kvartete i klavirski kvintet. 4. Desire (Marguerite Josephine Dsiree), pjevaici zosopran (Pariz, 21. VII 1835 Berlin, 3. IV 1907). Ki Desirea. Studirala najprije na Konzervatoriju u Bruxellesu a 57 u Parizu kod M. Audrana i Pauline Viardot-Garcie. K zapoela 1857 koncertima u Bruxellesu, 1858 debitirala n; parike Opere kao Fides (Meverbeer, Le Prophete), pjevals u Belgiji, Nizozemskoj, Italiji, izmeu 186065 u Ber talijanskom opernom druinom Lorinija) i Londonu (k: Her Majesty), poslije u Rusiji gdje je 1868 zaruena sa P. kovskim, i u Poljskoj. God. 1869 vjenala se sa panjolski vaem Marianom Padillom y Ramos. Od 1884 poduavala p u Berlinu, 1889 preselila u Pariz. Isprva snaan mezzo osvajala pasioniranou akcentuacije, kasnije proirila o dubinu i visinu tako da je mogla pjevati i sopranske partij slavila se kreacijama Donne Anne i Zerline, Contesse i S 'W. A. Mozart, Don Giovanni i Le Nozze di Figaro), s Bizet), La Figlia del reggimento (Donizetti), Marguerite (G Faust) i Violette (Verdi, La Traviata). 5. A. de Padilla, Lola, pjevaica, sopran (Sevres, 5. Berlin, 12. IV 1933)- Kerka i uenica Desiree. De 1904 u parikoj Opera-Comique, zatim pjevala u Berlinu, navskim zemljama i Poljskoj; 190508 lanica je komint 190927 dvorske opere u Berlinu; 1913 dobila naslov K sangerin. U Berlinu pjevala na svjetskoj praizvedbi Leonc opere La Boheme, 1905 (Mirni) i Straussova Rosenkc 1911 (Ottaviano). Velike uspjehe postigla i kreacijama Z Contesse (W. A. Mozart, Don Giovanni i Le Nozze di , Amelije (Verdi, Un balio in maschera), Charlotte (Massene ther) i Micaele (Bizet, Carmen), ARTUSI, Giovanni Maria, talijanski muziki teor kompozitor (Bologna. oko 1540 ili 1545 18. VIII i6r kod G. Zarlina u Veneciji; od 1562 kanonik crkve S. S' u Bologni. Vrstan kontrapunktiar ali uvjereni pristaa vativnog starog stila (tzv. prima prattica). Poznat je p to je niz godina vodio uljive, pristrane a katkad ak rektne polemike sa suvremenicima, posebice sa C. Mori jem, E. Bottrigarijem i V. Galileijem, pokazujui nerazum za njihove napredne ideje i nov muziki govor. Meut: teoretiar on je medu prvima iznio miljenje da u dvo: kompozicijama i u duhovnim koncertima treba sve basov na unisono.
DJELA. SPISI: teoretsko djelo VAne del Contraponto (2 knj.), Polemike: protiv C. Monteverdija L'Artusi ovvero delte imperfettioni derna muica, I, 1660, II (Considerazioni musicalij, 1603, Discorso r, Antonio Braccino da Todi, 1606. Discorso secondo musicale di Antonii de Todi per la dichiaratione, 1608; protiv E. Bottrigarija: II Desiderio di Annibale Melone, 1601; protiv G. Zarlina: Impresa del molto Rev. 1 Zarlino da Chioggia, 1604: protiv V. Galileija: Lettera apologetica . Giulizie musicale del S. Cabalao nobile di Pocceia (otvoreno pismo), Kompozicije: Canzonetle a 4 voci, 1598; motet Cantate Domino za LIT.: Padre Martini, Esemplare ossia Saggio fondamentale di Con Bologna 177475. G. Fantuzzi, Notizie degli scrittori Bologne. de Giovanni Fantuzzi, I, Bologna 1781. G. Gaspari, Dei Musicisti al 16 secolo, Atti e Memorie Romagna, II2, Bologna 1876. E. II Desiderio (novo izd.), Berlin 1924. D. de' Paoli, C. Monteven 1945. H. F. Redlich, C. MonteverdiLeben und Werk, Olten 19

Pokuaji reformi i uvoenja posebnih znakova za fraziranje datiraju od XVIII st._

LIT,: H. Keller, Die musikalische Artikulation bei J. S. Bach ; disertacija) 1925. Isti, Artikulation, ,MGG, I. 1951. Isti, Phrasierung und Artikulation!

Giovanni Maria Artusi, MGG, I, 1951. D. Arnold, Seconda P Bachground to Monteverdi's Madrigals, Music and Letters, 1957. rini, G. M. Artusi e alcune sue opere teoriche, Le celebrazioni deli Siena 1963.

ARUTJUNJAN, Aleksandr Grigorjevi, armensi pozitor i pijanist (Erevan, 23. IX 1920 ;. Studirao na

ARUTJUNJAN ASHTON
vatoriju u Erevanu, usavravao se u Moskvi. Od 1954 umjetniki je direktor Filharmonijskog drutva u Erevanu. Kao pijanist izvodi najee vlastita djela.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1957; koncert za klavir, 1941; koncert za trublju, 1950; koncert za rog, 1962; Concertino za klavir, 1951; Coticertino za 5 duhakih instrumenata, 1964; KonitepniHan yeepmwpa, 1944; npadduuHHan yaepmwpa, 1949; Tam^eeaAbHan cwuma, 1953 i dr. KOMORNA : FICCHR 0 zope Apazaif za ansambl violonela i klavir; Flo.tu^OHunecKan napmuma za violinu i klavir; KoHt^epmnoe CKepifo za trublju i klavir i dr. KL A VIRSKA : preludiji; plesovi; A PMUHCKUH pancodun za 2 klavira (sa A. Babadanjanom) i dr. Scenska i filmska muzika. VOKALNA : Kaumama 0 Podune, 1948; simfonijska pjesma Cna3 od apMtiuCKOM napode, zasole, recitatora, i orkestar, 1961 ; koncert za koloraturni sopran i orkestar (tekst A. Grai); zborovi; solo-pjesme.

77
povezan ost kompozi cija P. I. ajkovsk oga s ruskim duhom. Gorljivi pristaa zapadnoe vropskog moderniz ma (20tih godina osnovao je i vodio KpyxoK HO&OU My3UKu ), A. poslije 1930 mijenja svoj stav te se u mnogobr ojnim lancima zalae za izgraiva nje socijalisti kog realizma i primjenu folklora u muzici. Kao pedagog protivi se skolasti kom uenju muzikih oblika i harmonij e, a zagovara emocion alno i ivo shvaanj e i usvajanje muzikih zakona. Muziki jezik B. Asafjeva , oblikova n na tradicija ma muzike klasike, tehniki je uglaen i primarno melodia n. Najznaajnija su mu djela baleti.
DJEL A. ORKESTR ALNA: etiri simfonije; simfonijet a; klavirski koncert i dr.

Obraujui iscrpno pojedine linosti i razdoblja ruske muzike prolosti A. je meu ostalim ukazao na

ARZA (gr. SpSi; ukidanje, dizanje, zamah), u starogrkoj metrici oznaka za laku dobu stope, nasuprot tezi, koja je oznaivala teku dobu (po uzoru na dizanje i sputanje noge kod plesa ili ruke kod dirigiranja). Kod rimskih-gramatika i srednjovjekovnih pisaca a. je dobila obratni smisao, jer je oznaivala dizanje glasa, tj. isticanje tonikog naglaska. U tom se smislu a. i danas upotrebljava u metrici; to esto stvara zabunu, jer je u muzikoj ritmici zadran njezin prvotni smisao, koji oznaava dizanje, zamah i polet, nasuprot tezi, koja ima karakter sputanja, klonulosti i mirovanja.

r
Starogrka metrika t a t a Srednjovjekovna i dananja metrika a t a t Dananja muzika t a t a Kod starih kontrapunktiara izraz per arsin et thesin znaio je, da se odgovor na subjekt kod fuge mora provesti u protupomaku (npr. J. S. Bach, Kunst der Fuge, br. 5). A. Vi. AS i ASAS (tal. la bemolle, franc. la bemol; tal. la doppio bemolle, franc. la double bemol), jedanput, odn. dva puta snieni ton a:

Enharmonijski je as jednak tonu gis, a asas tonu g:

M.J - J
ASAFJEV (Asaf'ev), Boris Vladimirovi (pseudonim Igor Glebov), sovjetski kompozitor i muzikolog (Petrograd, 29. VII 1884 Moskva, 27. I 1949). Studirao 190410 na Petrogradskom konzervatoriju (kompoziciju kod A. Ljadova) i usporedo povijest i filologiju na Univerzitetu. God. 191037 muziki savjetnik i kompozitor Manjinskog teatra u Lenjingradu; uz to od 1920 vodio muzikohistorijski odjel Dravnog instituta historije umjetnosti i od 1925 bio profesor (i osniva) Muzikolokog fakulteta na Lenjingradskom konzervatoriju. Od 1943 bio je u Moskvi upravitelj Odjela za muzikoloka istraivanja i profesor Konzervatorija, te stalni nauni suradnik Instituta za povijest umjetnosti Akademije nauka.

A. je jedan od najznaajnijih ruskih muzikologa i muzikih kritiara. Po njegovu miljenju historija muzike se ne iscrpljuje u nizu odijeljenih biografija, ve odraava cjelokupni razvoj drutvenog ivota; estetska je vrijednost muzike odreena njezinom pjevnou (koja mora odraB. V. ASAFJEV

avati ivotni sadraj), te snagom masovnog djelovanja. U svojim metodolokim radovima {Muziki oblik kao proces, III) uveo je kao novi pojam intonaciju koja obuhvaa cjelokupnost karakteristinih formalnih tokova odreenog stila, a muzike pojave ne istrauje statiki ve u njihovim neprekidnim promjenama.

ASANEVSKI, Mihael Pavlovi, ruski kompozitor (Moskva, 1838 24. I 1881). Kontrapunkt i kompoziciju uio u Leipzigu (M. Hauptmann, E. F. Richter), a klavir u Rimu (F. Liszt). God. 187076 bio je direktor Petrogradskog konzervatorija kojemu je ostavio svoju muziku biblioteku, jednu od najbogatijih i najvrednijih u Evropi. Komponirao je instrumentalna djela (koncertna uvertira, 2 gudaka kvarteta, 2 klavirska trija, sonata za violonelo i klavir, kompozicije za klavir) i solo-pjesme. ASCAP, skraenica za American Society of Composers, Authors and Publisheres (Ameriko drutvo kompozitora, autora i nakladnika). Drutvo se bavi ostvarivanjem prava javnog izvoenja nescenskih muzikih djela na teritoriju SAD. Poto su muzika djela jugoslavenskih autora dobila autorskopravnu zatitu u SAD prema odredbama -> Univerzalne konvencije 0 autorskom pravu, ASCAP je preuzelo ostvarivanje prava njihovog javnog izvoenja na teritoriju SAD. ASCHENBRENNER, Christian Heinrich, njemaki violinist i kompozitor (Altstettin, 29. XII 1654 Jena, 13. XII 1732). Uio kod svog oca, dvorskog dirigenta u Wolfenbiittelu, zatim kod J. Theilea (Merseburg) i J. H. Schmelzera (Be.) Djelovao kao 1. violinist i muziki direktor vojvodskih dvorskih kapela u Zeitzu (167781 i 1695 J7!3) i u Merseburgu (1683 90 i 171319). Komponirao instrumentalna djela (Feti mu pripisuje 6 violinskih sonata koje su izgubljene) i kantate (u rkp.). Objavio: Gast- und Hochzeitsfreude, bestehend in Sonaten, Praludien, Alle-manden, Couranten, Balletten, Arien, Sarabanden mit 3, 4 und 5 Stimmen, nebst dem Basso continuo, 1673. ASCHENBRENNER, Eduard, eki operni pjeva, bas (Jiin, 14. III 1857 Prag, 2. XI 1921). Pjevaku karijeru zapoeo 1879 u Pragu, 188089 pjevao na vicarskim i talijanskim opernim pozornicama, 188992 lan Narodnog divadla u Pragu 1 18961902 solist Zagrebake opere. Kasnije je djelovao u Brnu kao pjeva i redatelj. Njegov repertoar obuhvaao je niz prvih basovskih uloga, kao to su Rocco (Beethoven, Fidelio), Mefisto (Gounod, Faust), Steffano Colonna (Wagner, Rienzi), Henrik Voglar (Wagner, Lohengriri), Kardinal (Halevv, idovka), Marcel (Meverbeer, Hugenoti), Ramphis (Verdi, Aida), Lodovico (Verdi, Otelio), Sarastro (Mozart, arobna frula) i dr. U djelima hrvatskih kompozitora istakao se kao Sveslav (Lisinski, Porin), Alapi (Zajc, Nikola ubi Zrinjski), ukan (Vilhar, Smiljana), Pop (V. Bersa, Cvijeta) i Komes (Albini, Mariori).
LIT.: Z. Nejedly, Opera Narodniho divadla, I, Praha 1935. K. Ko.

Komorne kompozicije. DRAMSKA: deset opera (3 djeje). 27 Baleta, najuspjeliji: FI.iaMH riapuitca, 1932; EaxuucapaucKuu $0Hmau prema Pukinu), 1934; KaahaacKuu YI,UHHUK (prema Pukinu), 1938. Operete. Scenska muzika za drame Shakespearea, Schillera, Sofokla, Tirsa da Moline i dr. VOKALNA : dvije kantate; zborovi; solo-pjesme. SPISI. Knjige: Opecmen (muzika trilogija S. I. Tanjejeva), 1916; Rjenik muzikih termina, I9!9; JJaHme u Gy3biKa, 1921; koncertni vodi PyccKan no33un e pyccKou My-3biKe, 1921; Cu.uifioHUHecKue 3mwdbi, 1922; 77. 11. lauKoacnuu, eio oicmnb u maopnectneo, 1922; Ilcmpy'MenmaAbHoe maopuecmeo *lauKO6CKoeo, 1922; Knuza 0 CtnpasuucKoM, 1929; A. F. Py6uHiutneiiH e ezo My3biKa*ibHou deHmeAbnocmu u oni3bieax coepeMenHuKoe (18291929), 1929; My3biKajibHaH tfiopMa K<IK npoifecc, 2 knj., 1,1930, II (HutnonaitUH), 1947; PyccK.au My3UKa om HavajiaXIXcmoJiemuH, 1930; 'EezeHuii OneeuH. Jlupunecnue cifenu 17. H. ^auKoecKoza, 1944; MUCAU u JIy-Mbi, 1942(neobjavljeno); TlopmpembicoeetncKuxKOMno3umopoe, I942(neobjavljeno). lanci: K eoccmaHoaneHuto lEopuca FodyHoea NlycopicKozo (zbirka lanaka), 1930; monografije o F. Lisztu, F. Chopinu, 1922, A. Skrjabinu, M. P. Musorg-skom, 1923, A. K. Glazunovu, 1924, N. Rimski-Korsakovu, 1944, S. Rahmanjinovu, 1945, A. Ljadovu, M. I. Glinki, 1947 i E. Griegu, 1948. Izabrana djela, 5 sv., 195257. Autobiografski lanak Mou nyntb. LIT.: CoBeTCKan My3biKa, 1934. B. EozdaHoe-Bepe3oacKuu, E. AcadibeB, MocKBa - JleHHHrpaA 1937. F. EepHandm, ITaMHTH B. B. AcadibeBa, CoBeTCKan MV3biKa, 2, 1949. JI- E. Ka6cvieecKuu, B. B. Acad>beB (Hropt, FjieCoB), MocKBa 1954. E. Op/ioea, E. B. Acad>beB. FIvTf. HccneAOBaTeJiH H ny6jiHUHcTa, -leHHHrpa^ 1964. E.AI. Hpycmoecxuu i drugi, HHTOHaqiifl H My3biKaJibHbiii o6paa (zbornik lanaka), MocKBa 1965. K. Ks.

ASHTON, Algernon (Bennet Langton), engleski pijanist i kompozitor (Durham, 9. XII 1859 London, 10. IV 1937). Studirao na Konzervatoriju u Leipzigu (S. Jadassohn, K. Reinecke, E. F. Richter), usavravao se u Frankfurtu na Majni (J. Raff). God. 18851910 profesor klavira na Royal College of Music u Londonu, a od 1913 na London College of Music i Trinity College of Music. Koncertirao u Engleskoj, Njemakoj, Austriji i Madarskoj. U kompoziciji pod utjecajem njemakih romantiara, osobito Schumanna i Brahmsa; afirmirao se najvie djelima za komorne

78

ASHTON ASPESTRAND
ASIRSKA MUZIKA -> Babilonsko-asirska muzika ASLANIVILI, Salva Salamonovi, gruzijski mu: (Ardanu, Kutajska gubernija, 23. III 1896 ). Zasluni nik Gruzijske SSR, djelovao je kao profesor na Konzervat Tbilisiju.
DJELA: P. I. ajkovski u Gruziji, 1940 (na ruskom jeziku); H, narodnih zborskih pjesama Kartalino-Kahetije, 1950 (na gruzijskom); j 0 gruzijskoj narodnoj pjesmi, 1954 (na gruzijskom i ruskom); Dvoglasne i invencije J. S. Bacha, 1964 (na gruzijskom).

sastave s klavirom. Poznatiji je, meutim, kao autor eseja pisanih u obliku pisama.
DJELA. ORKESTRALNA: pet simfonija; uvertire Mad/eth -i Julius Ceasar; koncertna uvertira; koncerti za klavir i za violinu. KOMORNA: 2 gudaka kvarteta; 3 klavirska trija; 3 klavirska kvarteta; 3 klavirska kvinteta; trio za klavir, rog i violu; trio za klarinet, violu i fagot; kvintet za duhake instru mente; 5 sonata za violinu i klavir; 5 sonata za violonelo i klavir; sonata za violu i klavir. Preko 200 kompozicija za klavir: sonate; suite; 3 fantazije i dr. English Dances za 2 klavira. Engleski, kotski i irski plesovi za klavir etvororuno. Mnogobrojne pjesme, zborovi i dr. Dvije zbirke eseja u formi pisama: Truth, Wit and Wisdom, 190*4 i More Truth, Wil and Wisdom t 1905.

ASHTON, Frederick, engleski plesa i koreograf (Guyaquil, Ekvador, 17. IX 1906 ). Uenik Massina, i kasnije M. Ramberta. Bio je koreograf Sadler's Welh Balleta (1933) i kao direktor te kompanije koreografirao je Fafade (1935), La Sonate de Dante (Liszt, 1940), Variation symphoniques (Franck, 1946), Pepeljugu (Prokofjev, 1948), Daphnis et Cloe (Ravel, 1951), Sylviju (Delibes, 1952) te plesove za film Hoffmannove prie. Danas je direktor i koreograf Royal Balleta u Londonu. Uz Balanchina A. je najplodniji suvremeni koreograf. U baletnu tehniku on ne unosi ni novosti ni promjena ve u okvirima tradicionalnoga plesa postie visok stupanj umjetnike vrijednosti. ASI, Milan, kompozitor i dirigent (Zagreb, 23. VIII 1917 ). Studij kompozicije zavrio na Muzikoj akademiji u Zagrebu (K. Odak). Krae vrijeme muziki urednik Radio-Zagreba. 194554 direktor opere i artistiki upravnik filharmonije u Subotici i 195455 prvi dirigent opere i filharmonije u Novom Sadu; 195558 rukovodilac muzike grane kazalita Komedija u Zagrebu, od 1959 dirigent Narodnog pozorita i Filharmonije u Subotici. Kao kompozitor uspjeno se ogledao na podruju vedrog muzikog kazalita.
DJELA : Narodni ples za orkestar, 1942; Ples sa Balkana za orkestar, 1948. Operete: Pekarev Miko, 1936; Veseli penzionat, 1938; Pjesmom kroz ivot, 1941 (Zagreb, 29. I 1942). Narodna igra Pobjednik, 1939; scenska muzika za drame. Solo-pjesme; crkveni zborovi. Zabavna muzika: Stara pria za glas i orkestar ; zabavne melodije. K. Ko.

ASOLA, Giovanni Matteo, talijanski kompozitor (\ 1524 Venecija, 1. X 1609). Sveenik. Uio kod V. Ruffa 157778 maestro di cappella u Trevisu, 157882 u V zatim kapelan crkve San Severo u Veneciji. Plodan poli venecijanske kole XVI st., komponirao preteno crkvenu r pridravajui se odluka Tridentskog koncila jednostavn istoom izraza. Mnoga su mu djela viezborna.
D JELA. IN STR UMENTA LNA : Canto fermo sopra Messe, I altre cose ecdesiastiche appartenenti ai suonatori d'organo, 1592. VOK Le Vergini 3-gl. madrigali (2 kuj.), 157987; Madrigali a 2 v., 1584; A a 6 v., 1605. CRKVENA: Misse tres za 56 glasova (2 knj.), 1570; , a 4 v. pari (2 knj.), 1574; Missae octonis compositae tonis za 4 glasa (2 knj." 81; Missae tres octonis vocibus (2 knj.), 1588; Missae duae decemoue sacr, za 3 glasa, 1588; Missae tres za 6 glasa, 1591; Missa Defunctorum za 6 zbirki moteta i introitusa za 2, 4 i 8 glasova; 14 zbirki psalama za 3sova; himni; lamentacije i dr. NOVA IZD.: 6 orguljskih kompozicija obj. F. Riegel (Praxis Orga 1869); 6-gl. motet obj. F. Commer (Muica Sacra XXVII); Missa otf obj. J. Schrems itd. LIT.: F. Ciaffi, Della vita e delle opere di G. M. Asola, Padova G. Turrini, La Tradizione musicale a Verona, Verona 1953. G. D La Cappella musicale del Duomo di Treviso, Treviso 1954. G. . Storia musicale vicentina, Vicenza 1956. D. Fouse, The religioi of G. M. Asola (disertacija), Ann Arbor 1960.

ASI, Milo, muziki pisac (Dubrovnik, 4. II 1916 ). Kompoziciju uio na Muzikoj akademiji u Beogradu i kod K. Odaka u Zagrebu. Od 1944 u NOB zborovoa i nastavnik Partizanske gimnazije, a od 1947 dirigent Radio-stanice Tirana (Albanija). Muzikologiju studirao na Univerzitetu u Pragu. Od 1949 u Beogradu muziki rukovodilac Savjeta za nauku i kulturu FNRJ i nastavnik muzikih kola Mokranjac i Stankovi. God. 195255 direktor muzike kole u Dubrovniku, 195556 bibliotekar Muzike akademije u Sarajevu, 195658 direktor muzike kole u Splitu i od 1958 muziki urednik Radio-televizije Beograd.

ASPA, Mario, talijanski kompozitor (Messina, 1799 i 1868). Muziku je uio u Napulju (N. A. Zingarelli) gdje ji privatno poduavao pjevanje. Kasnije je predavao kontr na Istituto del Buon Pastore u Palermu.
DJELA (izbor). Opere: Bannier, ossia L'assedio di Arolte, 1829; / senza lite, 1831; Federico II re di Prussia, ovvero La calunnia, 1833; meo del Piombo, 1836; Allan Mac-Aulay, 1838; Maria d'Arles, 1840, Virginia, 1843; Carlotta e VC'erther, 1849; // coscritto, 1851. Baleti: J dei fidanzati, 1844; II Cid, 1845. Kantate i himne.

DJELA: Poarite na Hvaru, Omladinska pozornica, 1950; Renesansa u Dubrovniku, ibid.; etiri madrigala Andrije Petrisa iz J550. godine, Zvuk, 1968, 81. Transkribirao djela J. Skjavetia, T. Cecchinija i Marc'Antonija Romana. Priredio izdanja; 46 ricercara F. Bosanca; simfonija L. Sorkoevia; kantate Na rijekama babilonskim A. Sorkoevia; Requiem J. Bajamontija; Requiem T. Restia i uvertire A. M. Frezza. Sastavio je Popis djela dubrovakih kompo zitora 17301850, 1969 (rukopis). K. Ko.

ASIOLI, Bonifazio, talijanski kompozitor, embalist i muziki pisac (Correggio, 30. VIII 1769 18. V 1832). Uio kod A. Merighija (Morigi) u Parmi. Gradski dirigent u Correggiju, od 1787 u slubi markiza Gherardinija u Torinu i Veneciji. God. 1799 preselio u Milano gdje je od 1805 dirigent kraljevske kapele, a od 1808 profesor kompozicije i direktor novoosnovanog Konzervatorija; na tom je zavodu organizirao nastavu, osnovao bogatu knjinicu i pokrenuo seriju koncerata. God. 1814 povukao se u Correggio te ondje utemeljio, sa bratom Giovannijem, muziku kolu (1815). Za ivota bio je jedan od najvie cijenjenih muziara u Italiji. Kao stvaralac znaajan je vie po individualnoj zvukovnoj koncepciji nego po nainu oblikovanja. Stilski je na prijelomu iz klasiarskog racionalizma u romantizam. Dok su mu kompo zicije ubrzo pale u zaborav, teoretska i instruktivna djela, prevedena na mnoge evropske jezike, su ga nadivjela. (Principi elementari upotrebljavaju se jo i danas.)
DJELA. ORKESTRALNA: tri simfonije (Sinfonia pastorale)\ uvertire; divertimenti. KOMORNA: gudaki kvarteti; duhaki kvarteti; kvinteti; seksteti; sonate za violonelo i klavir; sonate za harfu i klavir; duo za rogove i dr. KLAVIRSKA: dvanaest sonata (3 sonate za klavir 4-runo); varijacije; etide. Kompozicije za orgulje, za kontrabas i druge solistike instrumente. DRAMSKA. Opere: La Volubile, 1785; II Ratto di Proserpina, 1785; La Discordia teatrale, 1787; Cinna, 1793; Gustava al Malavar, 1802. VOKALNA: oratorij Giacobbe in Galaad; kantate: // consiglio; Pigmalione; Piramo e Tisbe; La tempesta i dr. Canzonette; Ariette; Notturni a 5 v., vokalni seksteti, kvarteti, terceti i dueti. CRKVENA: mise; psalmi; moteti. SPISI: Principi elementari di muica, 1809; Primi elementi di canto con 12 ariette, 1809; Trattato d'armonia, 1813; Osservazioni sul temperamento proprio degVistromenti stabili, 1816; Scale e salti per U solfeggio, 1816; II maestro di composizione, 1832; Elementi di contrappunto, 1836; kolski prirunici za klavir (embalo), kontrabas, klarinet, fagot, flautu piccolo i onkleidu. LIT.: A. Coli, Vita di Bonifazio Asioli da Correggio, Milano 1834. A. Amaei, Intorno allo stile della moderna muica di chiesa, 1841. G. Melzi, Cenni storici sul Conservatorio di muica in Milano, Milano 1873. R. Finzi, Asioliana, Correggio 1930. -K. G.Fellerer, Bonifazio Asioli, MGG, I, 1951. G. Roncaglia, Bonifazio Asioli, Atti e Memorie della Deputazione di storia patria per la antiche province modenesi, 1956.

ASPELMAYR (Aspelmeyr, Aspelmaver, Appelm Franz, austrijski kompozitor (Be, 1728 29. VII 1786). 0 njegovu ivotu vrlo su oskudni; zna se jedino da je 1761 na Glucka u slubi baletnog kompozitora Njemakog kaza Beu, da je bio dvorski muziar i da je 1782 kao violinist lovao u izvedbi Havdnovih kvarteta. Vaan je u prvome r< svojim instrumentalnim djelima po kojima je jedan od 1 predstavnika bekog instrumentalnog stila u razdoblju i pretklasike i Havdna; izdvajaju se divertimenti u koji: naziru talijanski utjecaji te kvarteti i trija koji, osloboeni continua, pripravljaju Havdnove gudake kvartete. Za i\ meutim, bio najvie cijenjen po svojim dramsko-muziki lima, posebice po Rousseauovu monodramu Pygmalion u njemakom jezinom podruju prvi muziki obradio,, kompozicijama baleta Noverrea koje ga svrstavaju meu, predstavnike novije baletne muzike.
DJELA (sauvana). INSTRUMENTALNA: tri simfonije, Es-dui 1 Dis-dur (!); violinski koncert; 5 divertimenta; 6 serenada za flautu, rog elo i b. c; 12 gudakih kvarteta; 15 trija za 2 violine i b. c; 2 trija i b. c.; 3 violinske sonate; menueti. DRAMSKA: melodram I(tekst J.-J. Rousseau), 1772. Singspieli: Fruhling und Liebe i Die Ki Natur, 1780. Baleti: Les petits riens, 1768; Agamemnon vengi; Ale> Campaspe; Acis et Galathie; Iphigenie en Tauride; Flora; L'Espiegled* La Lavandara di Citere; I Mori Espagnuoli. LIT.: E. Istel, Studien zur Geschichte des Melodrams (disertacija), 1 1901. A. Sandberger, Zur Geschichte des Havdnschen Streichc Ausgevvahlte Aufsatze zur Musikgeschichte, Miinchen 1921. R. Haa in der Wiener deutschen Stegreifkomodie, STMW, 1925. E. Valent, Aspelmavr, MGG, I, 1951. H. Riessberger, Franz Aspelmaver (1728 Innsbruck 1954.

ASPERGES ME (lat. pokropi me), antifona koja se < nedjeljom prije sveane mise, dok celebrant kropi blago nom vodom. Asperges me poinje s intonacijom celebranta, ega zbor nastavlja s pjevanjem antifone, psalma Miserere Gloria Patri. Iza. toga zbor opet ponavlja antifonu do psa] uskrsno vrijeme pjevala se mjesto A. m. antifona Vidi < psalmom Confitemini. ASPESTRAND, Sigwardt, norveki kompozitor (Fr hald, 13. XI 1856 Oslo, 31. XII 1941). Violinu uio 1 Leipzigu i Berlinu (J. Joachim), ali je karijeru violiniste n zbog povrede na ruci. Dugo je ivio u Njemakoj. Kom] je u tradicijama romantike i norvekog nacionalnog mi pravca.
DJELA: komorne kompozicije. Osam opera (7 na vlastiti tekst): 5 bruden, 1894; Frejas Altar; Der Recke von Lyskovsheid, 1931; Die W Goethezimmer; Le Baiser au Porteur; Robin Hood i Pervonte.

ASPIRATION ATEMATINOST
ASPIRATION (franc.; njem. Nachschlag), ukras u francuskoj muzici XVII i XVIII st. (javlja se i pod imenom accent i plainte). Izvodi se na raun trajanja prethodnog tona, a dodiruje gornju ili donju sekundu glavnog tona. Npr.:
Pile se

79

Izvodi se

A. se oznaivao i drugim znakovima: okomitim ili kosim crticama, smjetenima uz ton, kome pripada. ASSAI (tal. veoma, vrlo), dolazi uz oznake za tempo, dinamiku, artikulaciju itd. Npr. allegro assai (vrlo brzo), diminuendo assai, legato assai itd. Isti smisao ima i rije molto. ASSMAYER, Ignaz, austrijski orgulja, dirigent i kompozitor (Salzburg, li. II 1790 Be, 31. VIII 1862). Uenik Michaela Havdna i J. L. Evblera. Od 1808 orgulja crkve sv. Petra u Salzburgu; 1825 dvorski orgulja, 1838 pomoni dirigent i 1846 dru gi dirigent dvorske kapele u Beu. Uz to 15 godina vodio beki Tonkunstler-Societat. Prijateljevao sa F. Schubertom. Kompo nirao je preteno oratorijsku i crkvenu muziku.
DJELA: simfonija u B-duru. VOKALNA. Oratoriji: Die SUndflul; Das Geliibde; Sauls Tod i Saul und David. Kamata Worte der Weihe i dr. CRKVENA: 15 misa; 2 Requiema; Te Deum; graduali i offertoriji.

AKENAZI, Vladimir, sovjetski pijanist (Gorki, 6. VII 1937 ). Uenik L. Oborina na Konzervatoriju u Moskvi; 1955 osvojio nagradu na internacionalnom Chopinovom natjecanju u Varavi i idue godine prvu nagradu na natjecanju u Bruxellesu. Umjetnik meunarodne reputacije, istie se i kao interpret djela suvremenih kompozitora. ARAFI, Muhtar Arafovi, uzbeki kompozitor i dirigent (Buhara, 11. VI 1912 ). Rektor Konzervatorija i od 1947 dirigent Uzbekos muzikog kazalita u Takentu. Kompozitor prve uzbeke nacionalne opere.
DJELA: dvije simfonije, 1942 i 1944; 5 orkestralnih suita, 193755. Komorna i klavirska muzika. Opere: Buran, 1939; Veliki kanal, 1940 (obje u suradnji sa S. N. Vasiljenkom); Dolina sree, 1940 i Diloram, 1962. Filmska muzika. Kantata Uzbekistan, 1947; poema Veliki vojskovoa za zbor i orkestar, 1942; solo-pjesme.

Riemann; H. Volkmann, 1919; K. Jeppesen; A. L. Hettich; G. Rubinstein. Stabat Mater obj. su u partituri R. Franz, 1864; F. Pedrell, 1910 i dr., a u klavirskom izvatku C. J. Latrobe, 1806; F. Rochlitz, 1831; G. Rosler, 1872 ; H. J. R. Carreras y Bulbena, 1906; F. Commer (Cantica sacra) ; M. Steinitzer, 1908; Riemann, 1912; H. Volkmann, 1919. Dvije arije obj. M. Zanon, 1922; 1 duet obj. Fr. Martienssen, 1927. LIT. : H. Volkmann, Emanuele d' Astorga (2 sv.), Leipzig 191119. L. Genuardi, Emanuele Rincon d'Astorga, musicista siciliano, Archivio Storico Siciliano, 1912. A. A. Abert, Emanuele d'Astorga, MGG, I, 1951. F. Walker, Astorga and a Neapolitan Librettist, The Monthly Musical Record 1951. O. Tiby, Emanuele d'Astorga, aggiunte e correzioni da apportare alle ricerche del prof. H. Volkmann, AML, 1953.

ASTAIRE, Fred (pravo ime Austerlitz), ameriki plesa i glumac (Omaha, 10. V 1899 ). Uenik K. Wayburna u New Yorku, ubrzo se uvrstio u prve plesae -+ stepa ftap dance) na Broadwayu. Sa sestrom Adelom postigao velike uspjehe u nizu vaudevillea, revija i musicala u SAD i Engleskoj. God. 1934 zapoeo filmsku karijeru i do 1939 s partnericom Ginger Rogers snimio nekoliko filmova koji idu u vrhunska dostignua u toj umjetnikoj grani (The Gay Diverce; Roberta; Top Hat; Folloui the Fleet; Szving Time; Shall We Dance; Carefree i The Story oj Vernon and Irene Castle). Poslije 1939 njegove su partnerice bile Eleanor Powel, Paulette Godard, Rita Hayworth, Gene Kelly i dr. Virtuozna tehnika i koreografska invencija, smisao za komiku i grotesku i natprosjena nadarenost za glumu uinili su Astairea najistaknutijim umjetnikom modernog plesa i nezaboravnom linou filmskoga platna. ASTARITTA, Gennaro, talijanski kompozitor (Napulj, oko 1745 poslije 1803). O njegovu se ivotu zna vrlo malo. Vjerojatno je bio uenik N. Piccinnija. Djelovao je 1779 u Veneciji, 1780 u Bratislavi, od 1784 u Moskvi, a od 1787 u Petrogradu. Vrativi se u Italiju ivio-je 178993 u Veneciji. God. 1799 ponovo u Petrogradu gdje je vodio talijansku opernu trupu. Umro je vjerojatno na povratku u Italiju. Komponirao je vie od 30 opera od kojih je najvei uspjeh postigla Ulisse e Circe (1787). Napisao je i jednu simfoniju, nekoliko baleta i kantata. ASTON (Ashton, Auston, Aystoun), Hugh, engleski kompozitor (Lancashire, oko 1480 York, 9. XII 1522). God. 1505 baccalaureus, a 1507 magister artiutn Univerziteta u Oxfordu. Bio je kanonik u Westminsteru, a od 1515 arhidakon u Yorku. Sauvali su se njegovi plesovi i kompozicija Hornpipe, najstariji primjerak muzike za virginal u Engleskoj. Po stilskim obiljejima to je djelo mnogo naprednije od tadanjih kompozicija za instrumente s tipkama na kontinentu (rukopis potjee iz 1525, uva se u British Museumu). U biblioteci Bodleiana (Oxford) sauvane su dvije mise (Te Deum i Videte manus meas) i nekoliko moteta
NOVA IZD.: Hornpipe obj. S. Smiths (Muica antiqtia) ; 1 kompoziciju za virginal obj. W. Apel (Musik aus friiher Zeit), 1934; obje mise i 4 moteta (Tudor Church Music, 1929). LIT.: W. H. Grattan Flood, Early Tudor Composers, Oxford 1925. Th. Dan, Hugh Aston, MGG, I, 1951.

AUG, narodni pjesnik pjeva kavkaskih naroda. Pjevanje prati na narodnom gudakom instrumentu (kemane, saze i dr.). ATANASIJEVI, Slavka (Alojzija), pijanistkinja i kompozitor (Osijek, 2. XI 1850 Be, ?). Prvo muziko vaspitanje dobila u Osijeku uei pevanje kod I. N. Hummela, klavir kod . Trilera i violinu kod T. Mahulke. Studirala u Beu, gde se udala za poljskog slikara Kietkowskog. Koncertirala isprva na priredbama pevakog drutva Lipa u Osijeku, a zatim u Somboru, Budimpeti, Grazu, Subotici i dr., izvodei svoja i tua dela. U njenim kompozicijama, koje su veinom varijacije na narodne i gradske melodije, ogleda se briljantni salonski stil sa mnotvom povrnih efekata, inspirisan virtuoznim stilom F. Liszta i -A. Dreyschocka.
DELA. KLAVIRSKA: Fantaisie de Concert (varijacije na temu Na te mislim); Chansonette Slave (varijacije na Ustaj, ustaj rode); Reflets du Printemps; fantazija slavenskih pesama. S. . K.

ATANASOV, Georgi (prozvan Maestro), bugarski kompozitor i dirigent (Plovdiv, 6. V 1882 Lago di Garda, 17. XI 1931). Prvu poduku dobio od oca, zatim uio kod G. Bajdanova i P. Pipkova u Plovdivu te na Konzervatoriju u Bukuretu. Studij kompozicije zavrio 1903 kod P. Mascagnija u Pesaru (Italija), stekavi naziv Maestro. Djelovao je u Haskovu, Karlovu i Plovdivu; 1914 postao dirigent Gardijskog orkestra u Sofiji, gdje je razvio iroku mu ziku aktivnost. Sa svojim ansamblom priredio je gotovo 100 simf. koncerata, upoznavajui bugarsku javnost s klasinom zapadnoevropskom i ruskom simfonijskom muzikom. Od 1920 kapelnik Vojne akademije i 192223 istodobno dirigent Sofijske opere. Sredinje mjesto u njegovu stvaralatvu zauzimaju muziko scenska djela. Pisao je opere sa sadrajem iz narodnog ivota, temeljei svoju muziku na elementima bugarskog folklora. Sluio se suvremenim tehnikim sredstvima, ali se nije mogao oteti utjecaju talijanske opere.
DJELA. DRAMSKA. est opera: Borislav, 1911; Gergana, 1916; Naputena vodenica, 1922; Makedonska krvava svadba (Cveta), 1924; Kosara, 1926 i Alcek, 1930. Opereta Moralisti, 1916; vie djejih igrokaza s pjevanjem. Kompozicije za klavir. Solo-pjesme i dr. LIT.: L. Sagajev, Maestro Georgi Atanasov, Sofija 1960.

ASTORGA, Emanuele d', talijanski kompozitor panjolskoga podrijetla (Augusta, Sicilija, 20. III 1680 Madrid ili Lisabon, oko 1757). lan ugledne plemike obitelji; u muzici samouk. Mnogo je putovao i u njegovoj biografiji ima dosta neutvrenih podataka. Poznato je da je 1707 i 1708 bio u Rimu i Napulju. Boravio zatim u Palermu, Genovi, Mantovi i Veneciji, a 171214 ivio je u Beu. Vrativi se u Italiju bio je 171718 senator u Palermu. God. 1723 bio je u Lisabonu. Posljednje godine ivota proveo je u panjolskoj ili u Portugalu. Veliku popularnost stekle su njegove komorne kantate. Trajniju vrijednost ima, meutim, Stabat Mater, kompozicija koja zbog svoje neposredne izraajnosti i stilske istoe ide meu uzorna djela crkvene muzike.
DJELA: opere La Moglie nemica, 1698 i Dafni, 1709. 158 komornih kantata za glas i b. c. (za autorova ivota obj. 12 Cantate da Camera a voe sola..., 1726); 7 komornih dueta za 2 glasa i b. c. Stabat Mater za sole, zbor i orkestar, vjerojatno 1707. NOVA IZD.: Odlomke iz opere Dafni obj. su: J. R. Carreras y Bulbena, 1902; J. Fischer; H. Volkmann, 1919, Pojedine komorne kantate obj. su H.

ATANASOV, Nikola, bugarski kompozitor (Kjustendil, 25. X 1886 ). Muziki studij zavrio 1912 na koli Hrvatskog^glazbenog zavoda u Zagrebu (F. Dugan, V. Rosenberg-Rui, . Junek, V. Huml). God. 191322 nastavnik gimnazije u Staroj Zagori (1915 u Plevenu), od 1923 lektor za teoretske discipline, pa predava i 192958 profesor na Muzikoj akademiji u Sofiji. Blizak kasnoromantinom smjeru, komponirao u duhu nacionalne muzike svoje zemlje. Za razliku od svojih prethodnika koji su njegovali preteno manje vokalne oblike, Atanasova je privlaila orkestralna muzika. On je napisao prvu simfoniju u povijesti bugarske muzike (tri stavka komponirao u Zagrebu kao diplomski rad).
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, u g-molu, 1912; II, u d-molu, 1922 i III, u e-molu, 1950. Dvije uvertire: Hristo Botev, 1928 i Jecaj u planini, 1931. Trio za violinu, fagot i klavir. Sonata za klavir, 1929. Solopjesme. LIT.: P. Ljondev, Nikola Atanasov, Sofija 1963.

ATEMATINOST, stilska znaajka suvremene muzike koja se oituje u odsustvu tema i kompozicijsko-tehnikih manipulacija s temom i njenim dijelovima, odnosno motivima, kao to je ponavljanje, transponiranje, variranje, razraivanje, kontrastiranje i si. (-* Motiv, -> Tema).

80

ATEMATINOST ATTWOOD
2 flaute i mala flauta, 2 oboe i engleski rog itd.), po emu se i uje tip i veliina orkestralnog sastava.
:

U skladu s posve novim pristupom sveukupnom zvunom materijalu suvremeno muziko miljenje odbacilo je svaku una prijed determiniranu kategoriju, kao tonalitet, motiv, temu, pa i samu konkretnu vrstu forme (-> Atonalnost, -s- Elektronska muzika, -> Serijelna muzika). x. D. A TEMPO (tal. u vremenu), oznauje vraanje na prvobitan tempo, naputen zbog povremenog ubrzavanja ili usporavanja, kao i zbog drugih sloboda u izvoenju. ATENA (gr. 'A#r(va), boica mudrosti i rata, pokroviteljica umjetnosti. Smatrali su je izumiteljicom instrumenta salpinx, trublje, kojoj mjedeni zvuk odjekuje u boju, podsjeajui na grmljavinu. U Argosu je postojalo svetite u ast Ateni Salpinx. Prema Pindaru A. je prilikom borbe Perseja s Meduzom pronala aulos, ali ga je odbacila, kad je vidjela kako sviranje tog instrumenta unakazuje sviraevo lice. Ovaj je mit nastao u Ateni vjerojatno nakon perzijskih ratova, kad su se Atenjani poeli opirati sviranju na aulosu, kao stranom instrumentu. ATKINS, Sir Ivor Algernon, engleski orgulja, dirigent i kompozitor (Cardiff, 29. XI 1869 Worcester, 26. XI 1953). Uio kod svog oca, crkvenog orguljaa Frederika Atkinsa i kod G. R. Sinclaira. Od 1897 do 1950 orgulja i zborovoda katedrale u Worcesteru. Uz to dirigent glasovitog Three Choirs Festivala, na kojemu je izveo mnoga znaajna novija vokalna i orkestralna djela. Zbog zasluga za obnovu (1920) i voenje tog festivala podijeljen mu je naslov Sira.
DJELA: Hymn of Faith za sole, zbor i orkestar, 1905; zborne kompozi cije; solo-pjesme. Crkvena muzika. Objavio (zajedno s Elgarom) Matthdus Passion i Weimarer Orgelbiichlein J. S. Bacha. Napisao predgovor djelu Worcester Mediaeval Harmony.

ATONALNOST (njem. Atonalitat), stilska znaajka suvremene muzike koja se oituje ne samo u odsustvu tonaliteta, baziranog na klasinim harmonijskim funkcijama, nego i u odsustvu tonalnih odnosa u najirem smislu rijei, odnosa koji bi bili sve deni barem samo na dominaciju jednoga jedinog sredinjeg tona tonike (-* Harmonijske funkcije i Tonalitet). Prijelaz iz tonaliteta u atonalnost odvijao se postepeno, u dugom historijskom procesu. Obogaivanje dijatonske tonalitetne osnove kromatikom, alteriranim akordima i modulacijama u udaljene tonalitete, formiranje sloenih akorikih sklopova, uvoenje elemenata cjelotonske ljestvice u melodijske i harmonijske odnose i osamostaljenje disonance slabilo je sve vie tonalitet i dovelo na kraju do nestanka svakog tonalnog osjeaja uope, pa i do svjesnog izbjegavanja svake melodijske i harmonijske horizontalne i vertikalne konstelacije tonova koja bi mogla izazvati neke tonalne asocijacije (-> Harmonija). Prvim atonalnim kompozicijama smatraju se Drei Klavierstiicke op. 11 (1908) A. Schonberga. U njima nema tradicionalnih uzajamnih odnosa meu tonovima ni u horizontalnom niti u vertikalnom smislu, tj. nema ni sredinjeg tona ni vodice s njenom tenjom za polustepenim pomakom, kao to nema ni konsonantnih akorikih sklopova niti akorda graenih po terenom prin cipu; postoji samo 12 ravnopravnih kromatskih polustepena od kojih je svaki potpuno slobodan u svome kretanju. Meutim, toj atonalnosti nedostaje jo racionalna organizacija tonskog materijala koja bi bila njena pozitivna komponenta. Bazu za takvu organizaciju dao je Schonberg tek 1923 svojom metodom komponiranja sa dvanaest tonova (-> Dodekafonijd). Sam Schonberg smatrao je izraz 'atonalan nepodesnim, jer atonalan u stvari znai koliko i a-tonski, bez-tonski, pa protivurijei biti muzike. Prema tome bilo bi ispravnije atonalitetan jednako kao i tonalitetan, a ne tonalan. Ali u praksi su ipak openito prihvaeni izrazi nonalan i atonalan.
LIT.: A. Bauer, Atonale Satztechnik, Cham 1923 (.II izd. 1925}. D. Milhaud, Polvtonalite et atonalite, RM, 1923. J. M. Hauer, Atonale Musik, M, 192324. Isti, Vom Wesen der Musik, Leipzig-Wien 1920 (II izd. s podnaslovom Ein Lehrbuch der atonalen AJusik, Berlin-Wien 1923). Isti, Zur Einfuhrung in meine <Zwolftonmusik", Donaueschingen 1924. Isti, Vom Melos zur Pauke, Eine Einfuhrung in die Zwolftonmusik, Theoretische Schriften, I, Wien-New York 1925. H. Eimert, Atonale Musiklehre, Leipzig 1924. L. Deutsch, Das Problem der Atonalitat und des Zvvolftonprinzips, Melos, 1927. D. Paque, L'atonalite, ou mode chromatique unique, RM, 1930. A. Machabey, Dissonance, polvtonalite, atonalite, ibid., 1931. Ch. Koechlin, Tonal ou atonal, Le Menestrel, 1936. A. Berg, Was ist atonal?, Wiener Musikzeitschrift .123-, 1936, 2627. E. Krenek, tlber neue Musik, Wien 1937. A". Obuchotv, Traite d'harmonie tonale, atonale et totale, Pari 1946. H. Perogner, Die Zvvolfordnung der Tone, ZurichLeipzigWien 1953. F, Neumann, Tonalitat und Atonalitat, Landsberg am Lech 1955. R. Re'ti, Tonality-Atonality-Pantonality, London 1958. A. Webern, VC'ege zur Neuen Musik, Wien 1960. G. Brelet, Atonalna muzika, Zvuk, 1961, 4546. G. Perle, Serial Composition and Atonalitv, Berkeley-Los AngelesLondon 1962. N. D.

3. Oznaka da je djelo komponirano za tri instrumenta ilij (fuga a tre, canone a tre i si.). ATTACCA (tal. attaccare privezati, navaliti), oznaka k< stavlja na kraju stavka ili odsjeka kompozicije i znai da izmeu toga i iduega stavka ili odsjeka treba da bude vrlo 1 ili da je treba sasvim izostaviti (attacca subito slijedi smjesta) ATTAINGNANT (Attaignant, Atteignant, latini; Attingens), Pierre, francuski muziki tiskar i nakladnik (p XV st. vjerojatno u Parizu, prije jula, 1553). Prvi parisk ziki nakladnik koji je tiskao polifoniku muziku s pomi jednostrukim znakovima (note i dijelovi crtovlja spojeni u, znak). Spominje se od 1514 u Parizu, najprije kao knjiar i ! zatim i nakladnik. Poto je preuzeo od grafiara Pierrea Ha njegov kalup pominih znakova, prvi put izliven 1525, A. je i objavio 1528 zbirku Chansons nouvelles en musique d quatre l (najstarije datirano i dosad poznato Attaingnantovo izd Od 1538 potpisivao se s naslovom Libraire et Imprimeur de sique du Roy i do 1549 bio je jedini pariki muziki nakli Posljednja zbirka s njegovim potpisom izala je 1550. U vre od 1528 do 1550 objavio je stotinjak opsenih zbirki pre francuskih kompozicija obuhvativi velik dio francuskog mui stvaranja iz prve polovice XVI st.; izdao je 35 knjiga eha: (oko 2000 kompozicija), 13 knjiga moteta (oko 300 djela knjiga tabulatura za instrumente s tipkama, 3 knjige mis djela), 5 knjiga plesova, 2 knjige tabulatura za lutnju i 2 ; kompozicije za flautu; ta se izdanja ubrajaju meu najbe izvore za upoznavanje francuske muzike prakse XVI st.
LIT.: H. Expert, Bibliographie thematique. Trente et une ehansor sicales. Trente sept chansons musicales (Attaingnant, 1529, 15281530) Maitres musiciens de la Renaissance francaise, Pari 1900. Ph. Rej Documents sur les imprimeurs, libraires ayant exerce a Pari de 1450 a Pari 1901. Y. Rihouet Rokseth), Notes biographique sur Attaingnant, de musicologie, 1924. F. Lesure, Pierre Attaingnant. Notes et docu Muica Disciplina, 1949. V. Fedorov, Pierre Attaingnant, MGG, I, ic D. Heartz, A New A. Book and the Beginnings of French Music Pr Journal of the American Musicological Society, 1961. Isti, Pierre Attain Rova] Prints of Music, Berkelev 1965.

ATTENHOFFER, Karl, vicarski zborovoda i komp(Wettingen kod Badena, 5. V 1827 Zurich, 22. V 1914). Sti na Konzervatoriju u Leipzigu. God. 1859 postao uitelj pjev; Muri (Aargau) i 1863 dirigent mukog pjevakog zbora u perswylu; od 1867 djelovao je u Ziirichu kao dirigent pje\ drutava, od 1879 orgulja i muziki direktor crkve sv. Augv. od 1889 drugi direktor Konzervatorija.
DJELA: Intermezzo za orkestar. Komorne i klavirske kompozic VOKALNA. Za muki zbor i orkestar: Festgesang ; Festkantate (pri 600godinjice vicarske konfederacije), 1891. Kantate za muki zbor: lingenfahrt, 1890; Friihlingsfeier i Der deutsche Michel. Kantate za ensk Beim Rattenfanger im Zauberberg; Das Kind der WiXste; Prinzessin Wun i Riitlifahrt. Solo-pjesme. Nekoliko misa. Priredio je za tampu Liederbuch fiir Mdnnergesang, 1882. LIT.: A. Gluck, Karl Attenhoffer, Zurich 1888. E. Isler, Neujar der Allgemeinen Musikgesellschaft, Zurich 1915.

ATTERBERG, Kurt Magnus, vedski kompozitor i gent (Goteborg, 12. XII 1887 ). Zavrio studij elektrotel muziku uio kod A. Hallena na Konzervatoriju u Stockho kod M. von Schillingsa u Berlinu. God. 191322 dirigent E skog kazalita u Stockholmu, od 1919 muziki kritiar dne Stockholms-Tidningen. Suraivao u vedskim i meunarc muzikim organizacijama i ustanovama (192447 predsj i od 1947 poasni predsjednik Udruenja vedskih kompoz: Propagira suvremenu vedsku muziku. Kompozitor neorom nog nacionalnog smjera; u orkestralnim djelima, operama i rovima esto upotrebljava vedske narodne melodije.
DJELA. ORKESTRALNA. Devet simfonija: 1,1912; II, 1913; III kustbilder, 1916: IV, Sinfonia piceola, 1919; V, Sinfonia funebre, 1923; V .najpopularnija): VII, Sinfonia romantica, 1943; VIII, 1945 i IX, 1957. suita, 191344; Ouverture da concerto, 1911; Rondeau retrospeetif, 1926; 1930. Koncert za klavir, 1936: koncert za violinu, 1914; koncert za viol 1923; koncert za rog, 1927; dvostruki koncert za violinu i violonelo 1960 (red. 1964); Rapsodija za klavir i orkestar 1908. KOMORNA: 1 aka kvarteta; klavirski kvintet; sonata za violonelo (violu ili violinu) i 1925. Klavirske kompozicije. DRAMSKA. Pet opera (na ved njemakom jeziku): Harvard Harpolekare, 1919; Bdckahastan, 1925; 1934; Aladdin, 1941 i Stormen, 1947. Baleti Per Svinaherde, 1915 i De f jungbrurna, 1920. Scenska muzika. VOKALNA: kantata Jamba 1919; Reauiem, 1914 i dr. Spis Med notpenna och taktpinne, 1946. LIT.: E. M. Stuarl, Kurt Atterberg, Stockhlom 1925. 5. Walir, Magnus Atterberg, MGG, I, 1951.

A TRE (tal. u troje), 1. u partiturama a 3 znai da tri instrumenta izvode neku dionicu unisono (npr. corni a 3) ili da se dionica dijeli na tri grupe (divisi a 3). 2. U orkestralnom sastavu znai da su drveni duhaki instrumenti zastupani sa po tri instrumenta od svake vrste (npr.

ATTVVOOD, Thomas, engleski orgulja i kompozitor don, 23. XI 1765 posjed Chevne Walk, Chelsea, 24. III Od devete godine ivota lan (zborski djeak) engleske kral; kapele. God. 178285 uio kod G. Latille u Napulju, zat: 1787 kod W. A. Mozarta u Beu. Vrativi se u domovinu, o orgulja katedrale sv. Pavla u Londonu te kompozitor i od orgulja kraljevske kapele. Uz to lan utemeljitelj i dugogo

ATTWOOD AUBERT
dirigent koncerata Filharmonijskog drutva i jedan od prvih piofesora (od 1823) novoosnovane Royal Academy of Music. Zagovornik i prijatelj F. Mendelssohna koji mu je posvetio tri orguljska preludija i fuge op. 37. Komponirao isprva preteno opere 7abavnog anra sa prizvukom pasticcia, a kasnije se posvetio crkvenoj muzici. Njegova djela s tog podruja idu u najbolja ostvarenja s poetka XIX st. u Engleskoj.
DJELA: klavirske sonate i etide. Devetnaest opera: The Pnsoner, 1792 (finale u suradnji s Jarnoviem); The Adopted Child, 1795 ; The Devil of a Lover, 1798; The Escapes, or The VC'ater carrier, 1801 (muzika djelomice iz Cherubinijeve opere Les deux journees); The Curfezv, 1807 i dr. Vie solo-pjesama i glees
(popularni In peace Love tunel . . . i To ali that breathe the air of Heaveri).

81

Anglikanska crkvena muzika: 5 servicea: vie anthema (3 krunidbena s orkes trom): himne. LIT.: C. B. Oldmann, Thomas Attvtood's Studies with Mozart, Gedenkbock D. F. Scheurleer, 's Gravenhage 1925. E. Hertzmann, Mozart und Attwood, Journal of the American Musicological Societv, 1959. E. Hertzmann, C. B. Oldmann i dr., Th. Attwoods Theorie- und Kompositionsstudien bei Mozart, Neue Mozart-Ausgabe, serija X, I, Kassel 1965. C. B. Oldmann, Thomas Attvvood, The Musical Times, 1965. I. A.

AUBADE (franc; panj. alborada, od lat. alba zora, svitanje), jutarnja pjesma. U XVII i XVIII st. izvodile su se a. u ast kraljeva i prineva kod jutarnjih primanja. Mnogi kompozitori u XIX st. (Bizet, Lalo, Rimski-Korsakov i dr.) upotrebljavali su taj naziv za neku vrstu idiline uvertire. AUBER, Daniel-Francois-Esprit, francuski kompozitor (Caen, 29. I 1782 Pariz, 12. V 1871). U poetku amater, komponovao je balade i romance. Ali tek posle tridesete godine ivota A. se potpuno posveuje umetnosti. Uitelj mu je bio L. Cherubini. Sem kraeg boravka u Londonu, A. se nije maknuo iz Pariza; vladao je njegovom muzikom scenom, dajui svake godine po iedno, ili ak i vie pozorinih dela za vreme Restauracije, Druge Republike i Drugog carstva. Bio je, uz ostalo, lan Instituta, a 1842 postao je direktor Konzervatorija (kao naslednik Cherubinija). Tu dunost vrio je do smrti. Prvo Auberovo delo izvedeno u pozoritu (L'Erreur d'un moment i jfean de Couvin nisu javno izvedeni) bila je komina opera Le Sejour militaire (1813). Od 1823 on sarauje stalno sa E. Scribeom, najuglednijim ondanjim libretistom i vrlo plodnim dramskim piscem, koji se odlino prilagodio graanskom ukusu toga doba. Plod ove saradnje je komina opera Le Magon (1825), prvi veliki uspeh Aubera, kojim se pokazao kao legitimni sledbenik Boieldieua ravan Heroldu i Adamu u armantnosti melodije, lucidnosti orkestracije i drugim karakteristikama francuske kole, iako zaostaje iza njih u strukturi dela. Drugi vanredan uspeh kompozitora je njegova opera La Muette de Portici (1828). Ovim delom A. je dao prvu veliku istorijsku operu koja je uskoro kao nova operna vrsta suvereno zavladala francuskim muzikim pozoritem. Sadraj opere je pobuna naroda u Napulju (1674) predvoena od ribara Masa-niella protiv stranog kneza-na-mesnika. Opera ima i sama svoju posebnu istoriju. Ona je 1830 bila neposredni povod ustanku Belgijanaca u njihovoj borbi za nezavisnost i otcep-ljenje od Holandije. uveni duo opere Amour sacre de la >'' patrie toliko je oduevio slua-oce, da su posle predstave krenuli pred zgradu urednitva novina Le National i otpoeli pobunu. Ovo delo posluilo je i Wagneru kao uzor za njegovu operu Rienzi. Ono obiluje me-lodijskim bogatstvom i monim ansamblima te je proeto pravim revolucionarnim zanosom i strau, kakva e se docnije uzalud traiti u drugim Aube-rovim delima. No Auberu nedostaje ono to je najvanije u ovom rodu: veliina i pravi dramski stil. A. je tipini kompozitor kominih opera. One su, naroito najuspelija meu njima Fra Diavolo, pronele njegovu slavu i u njima su dole do punog izraaja najbolje strane njegovog stila: tena melodika, ivi ritmovi, pregnantna karakterizacija likova, duhovitost, jasnoa i vedrina. Njegovi su motivi laki i pristupani, oni ostaju u pamenju bez napora. To je razlog Auberove popularnosti i uspeha. No on je kompozitor bez snanih oseanja, kome nedostaju D.-F.-E. AUBER iroki potezi, poneto suv i dosta povran. A. je predstavnik muzike, koja je ugaala graanskoj klasi svoga vremena, zadovoljavajui njene elje za zabavom i razonodom.
DELA. Opere : L'Erreur d'un moment, 1805 ; Jean de Couvin, 1802 ; Le Sejour militaire, 1813 ; Le Testament ou Les Billets doux, 1819 ; La Bergere chd-

D.-F.-E. AUBER, Nijema iz Portiija, prizor s izvedbe u Beu. Suvremena litografija telaine, 1820; Emma ou La Promesse imprudente, 1821; Leicester, 1822; La Neige ou Le nouvel Eginhard, 1823; Vendome en Espagne (sa Heroldom), 1823; Les trois genres (sa Boieldieuom), 1824; Le Concertdla cour, 1824; Leocadie, 1824; Le Macon, 1825 ; Le Timide ou Le nouveau seducteur, 1826; Fiorilla, 1826 ; La Muette de Portici, 1828 (jug. premijera, Zagreb, 27. II 1877); La Fiancee, 1829 ; Fra Diavolo, 1830 (jug. premijera, Zagreb, 15. X 1887); Le Dieu et la Bayadere, 1830; La Marguise de Brinvilliers (kolektivni rad), 1831; Le Philtre, 1831; Le Serment ou Les Faux monnayeurs, 1832; Gustav III ou Le Bal Masque, 1833; Lestoca ou VIntrigue et Vamour, 1834; Le Cheval de bronze, 1835 (prikazana kao balet 1857); Acteon, 1836 ; Les Chaperons blancs, 1836 ; L'Ambassadrice, 1836; Le Domino noir, 1837; Margarethe von Gent, 1838 ; Le Lac des fees, 1839; Zanetta, 1840; Les Diamants de la couronne, 1841 ; Le Duc d'Olonne, 1842 ; Carlo Broschi ou La Part du diable, 1842 ; La Sirene, 1844 ; La Barcarolle ou L'Amour et la musigue, 1845; Haydee ou Le Secret, 1847; L'Enfant prodigue, 1850; Zerline ou La Corbeille d'oranges, 1851; Marco Spada, 1852 (prikazana kao balet 1857); Jenny Bell, 1855; Manon Lescaut, 1856 ; Magenta, 1859; La Circassienne, 1860 ; La Fiancee du roi de Garbe, 1864 ; Le premier jour de bonheur, 1868 i Reves d'amour, 1869. Scenske kantate. Instrumentalna muzika (koncert za violinu i orkestar, 1808; 4 koncerta za violonelo i orkestar; gudaki kvarteti; klavirski trio). Misa, 1812. LIT. : B. Jouvin, Daniel Francois Esprit Auber, Sa vie et ses oeuvres, Pari 1864. E. de Mirecourt, Auber, Pari 1867. A. Delehelle, Auber, Correspondance litteraire, Pari 1871. R. Wagner, Erinnerungen an Auber, Musikalisches Wochenblatt, 31. X 1871 (i u Gesammelte Schriften und Dichtungen, IX, Leipzig 1888). A. Pougin, Auber, Pari 1873. A. Jullien, Musiciens d'aujourd'hui (2eme serie), Pari 1894. A. Kohut, Auber, Leipzig 1895. Ch. Malherbe, Auber, Pari 1911. H. Wirth, Daniel-Francois-Esprit Auber, MGG, I, 1951. R. M. Longyear, Daniel-Francois-Esprit Auber (17821871), Ann Arbor 1957. W. Borner, Die Opern von Daniel-Francois-Esprit Auber (disertacija), Leipzig 1962. A. Pr.

AUBERT, Jacques, francuski violinist i kompozitor (Belleville, Pariz, 30. IX 1689 17. ili 18. V 1753). Violinu uio kod J. B. Senaillea. Od 1719 bio je u slubi princa de Condea, od 1727 na dvoru Luja XV. God. 1728 postao je prvi violinist u Operi, a 172940 nastupao je na Concerts spirituels u Parizu. A. je prvi u Francusku uveo tip talijanskog koncerta sa solo-violinom, 3 ripieno-violine i basso continuom. Dodavi naknadno svojim suitama za gudae duhake instrumente, stvorio je simfonijske oblike i time pridonio razvoju klasine simfonije.
DJELA. INSTRUMENTALNA: suite Six Concerts de Simphonie, 1733 i Six Suites en trio, 1737; Les petits concerts, 1734; koncerti za 4 violine, violonelo i b. c. (2 knj.), 1734 i 1739; sonata za violinu i b. c. (5 knj.), 171935 i 1793; sonate za 2 violine; Les jolis airs za 2 violine (4 knj.), 1749; kompozicije za manje sastave, za 2 violine i za 2 flaute. DRAMSKA: Arlequin Hulla, 1716; Les arrets de Vamour, 1719; divertimento Diane, 1721 i La Reine des Peris, 1725. Baleti: La paix triomphante, 1713; Le Ballet des vingt-quatre heures, 1722 i La fete champetre et guerriere, 1746. Kantate Le ballet de Chantilly, 1722 i L' Inconstance, 1726. NOVA IZD.: violinska sonata i suita za 2 violine obj. u Collection Debroux: 1 koncert obj. E. Borrel. LIT.: L. de la Laurencie, L'Ecole francaise du violon, Pari 192324. E. Borrel, Jacques Aubert, MGG, I, 1951.

AUBERT, Louis-Francois-Marie, francuski pijanist, kompozitor i muziki kritiar (Parame, Francuska, 19. II 1877 Pariz, 10. I 1968). Muziku je studirao na Parikom konzervato riju (L. Diemer, A. Lavignac, G. Faure). Bio je muziki kritiar i suradnik Francuske radio-stanice, a djelovao je i kao pijanist i kao pedagog. Njegov impresionistiki izraz pokazuje znaajke Faureove kole.

DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Habanera, 1918; fantazija za klavir, 1899; capriccio za violinu, 1925; Noel, pastoral za violinu, 1927; Suite brive, 1900; Dryade, 1924; Feuille d'Images, 1930; Offrande, 1947; Le tombeau de Chateaubriand, 1948. KOMORNA: sonata za violinu i klavir; klavirski kvintet; Introduction et Allegro za flautu i klavir, 1922. KL A V IRSKA : Lutins, 1902; Pieces en forme de Mazurka, 1907; Sillages, 190812. DRAMSKA. Opere: La legende du sang i La ForU bleue, 190410 (izv. 1913). Baleti: La Momie, 1903; Chrysothe'tnis, 1904; La nuit ensorcelee, 1923; Cine'ma, 1952 i La belle Helene. Scenska muzika. VOKALNA. Za zbor i orkestar: Nuit mauresque, 1907; Six poimes arabes, 1907; Le Pare d'automne; Avril, 1907; Crepuscules d'automne, 1910; Trois Chants Hebraigues, 1925; Pays sans nom, 1926 i Trois Chansons francaises, 194043. Les Saisons za solo, zbor i orkestar, 1937: Incantation za jazz-orkestar, zbor i simfonijski orkestar, 1943; solo-pjesme. Traite de VHarmonie, Mu/., F, I, 6

82

AUBERT AUGER
AUER, Leopold, madarski violinist i muziki pe (Veszprem, 7. VI 1845 Loschwitz kraj Dresdena, 17 1930). Studirao na Konzervatoriju u Budimpeti zatim u 1 Hannoveru (J. Joachim). God. 1863'65 koncertni majs Dusseldorfu, 1866 u Hamburgu, od 1868 dvorski solist i pr Konzervatorija u Petrogradu, gdje je 188792 vodio ko Carskog muzikog drutva. Interpretirao je djela klasika kao ajkovskog, koji je za njega napisao nekoliko kompozicija z linu solo. Od 1918 bio je nastavnik violine u New Yorku. N su uenici M. Elman, E. Zimbalist, K. Parlow, J. Heifetz, A. die i dr.
DJELA: Violin Playing as 1 Teach it, 1921; My Long Life in Music Violin Master Works and their Interpretation, 1925. Komponirao je violinu. LIT.: E. Hilb, Leopold Auer, M, 192425. H. HtmonbcKuL nonji Ayep, CoBeTCKan My3biKa, 1956, 3.

LIT.: L. Vuillemin, Louis Aubert et son oeuvre, Pari 1921. R. Bernard, Louis Aubert, Rivista Musicale, 1927. A. Machabey, Louis-Francois-Marie Aubert, MGG, I, 1951.

AUBIN, Tony, francuski kompozitor i dirigent (Pariz, 8. XII 1907 ). Studirao 192530 na Parikom konzervatoriju (kompoziciju kod P. Dukasa). God. 1930 dobio Prix de Rome za kantatu Acteon, a 193435 usavravao dirigiranje kod Ph. Gauberta. Od 1940 dirigent Francuskog radio-orkestra i od 1946 profesor kompozicije na Konzervatoriju u Parizu (uenici su mu 0. Alain i M. Constant). Po stilu neoklasiar, mjestimice pod utjecajima Dukasa, Faurea i Ravela.
D JE L A. OR K E STR A LNA : Sym phonie rom antigue, 1937; simfonij a u F, 1951; Cantilene variee za violonelo i orkestar; Suite danoise; Suite eolienne za flautu, klarinet i gudae; scherzo Chevalier Picopin. Gudaki kvartet. Klavirska muzika. DRAMSKA. Baleti: Les caprichos, 1947: Cressida, 1947 i Fourberies (na muziku Rossinija), 1950. Scenska muzika za Athalie (Raine), 1948 i dr. Muzika za radio-drame i za film (La Belle meuniire, 1947). Solo-pjesme (Six poemes de Verlainej. LIT.: P. Landormy, La musique francaise apres Debussv, Pari 1948. A. Machabey, Portraits de trente musiciens francais, Pari 1949.

AUBRY, Pierre, francuski muzikolog i paleograf (Pariz, 14. II 1874 Dieppe, 31. VIII 1910). Diplomirao na parikom Filozofskom fakultetu (knjievnost i orijentalni jezici) 1892, a na Pravnom 1894. Predavao historiju muzike u Parizu (Institut catholigue, Schola Cantorum, muziki odjel cole des hautes etudes sociales). Redoviti suradnik organa Scholae Cantorum, Tribune de Saint-Gervais (1897iyO4 i 190607) i jedan od glavnih suradnika novoosnovane Revue d'histoire et de critigue musicales (od 1901 do kraja ivota); 190308 pisao i u listovima Courrier musical i Mercure musical. Prouavao francusku srednjovjekovnu muziku, osobito XIII st. (pjesme trubadura i truvera, panjolske cantigas). Objavio je brojne studije, izdanja s faksimilima srednjovjekovnih crkvenih i svjetovnih muzikih dokumenata te djela iz tog razdoblja u modernoj notaciji. U rjeavanju problema notacije trubadurskih melodija primijenio (poevi od 1907) tzv. -> modalnu teoriju doavi u sukob sa J. B. Bekom zbog prioriteta koji zapravo pripada F. Ludwigu (primjena ve 1905).
DJELA: Huit chants he'roiques de Vancienne France, 1896; La Philologie musicale des trouveres (disertacija), 1898; Melanges de musicologie critique: I, La Musicologie medievale, histoire et methodes, 1900, II, Les Proses d'Adam de Saint Victor (s Abbe Missetom), 1900, III, Lais et descorts francais du XIII e siecle (suradnici A. Jeanrov i L. Brandin), 1901, IV, Les plus anciens monuments de la musique francaise (sa 24 faksimila), 1905; Essais de musicologie comparee: 1, Le rhythme tonique dans la poesie liturgique et dans le chant des eglises chretiennes du moyen-dge, 1903, II, Esquisse d'une bibliographie de la chanson populaire en Europe, 1905; Ouatre po'esies de Marcabru, troubadour Gascon du XIIe siecle, 1904; Une Estampide de Rambaut de Vaqueiras, 1904; Les caracteres de la danse (sa E. Dacierom), 1905; La chanson populaire dans les textes musicaux du moyen Age, 1905; La tnusique et les musiciens de l'eglise en Normandie au X1116 siecle d'apres le Journal des visites pastorale d'Odou Rigaud, 1906; Estampies et danses royales, les plus anciens textes de musiaue instrumentale au moyen age, 1907; Recherches sur les Tenor s latins dans les motets du XIII e siecle d'apres le ms. de Montpellier, 1907; Recherches sur les Tenors francais dans les motets du XlII e stide, 1907; La Rhythmique musicale des troubadours et des trouveres, 1907: L'Oeuvre melodique des troubadours et des trouveres, Revue musicale, 1907; Iter hispanicum, 1908; Trouveres et troubadours, 1909 (na engleskom, 1914); Les Chansons des Croisades (sa J. Bedierom), 1909; Refrains et rondeaux du Xlll e siecle, Festschrift H. Riemann, 1909. Izdanja: Le Roman de Fauvel reproduction photographique du ms. francais 146 de la Bibliotheque Nationale (s indeksom muzikih umetaka i tumaenjima), 1907; Cent motets du XIII e siecle, 3 sv. (fak simile rukopisnog kodeksa Bamberg Ed. IV 6 sa transkripcijom u modernu notaciju i komentarom), 1908; Le Chansonnier de rArsenal (faksimile i transkrip cija, sa A. Jeaurovom), 1909. LIT.: H. Collet i L. Villalba, Contributions a l'etude des cantigas d'Alphonse le Savant, Bulletin hispanique, 1911. J. Ecorcheville, Nekrolog s popisom djela u Bulletin de la Societe Internationale de Musique, 1911. H. Besseler, Pierre Aubry, MGG, I, 1951^ J. Chailley, Quel est l'auteur de la theorie modale dite de Beck-Aubry, AFMW, X, 1953. I. A.

AUER, Max, austrijski muziki pisac (Vocklabruck, ( Austrija, 6. V 1880 Be, 24. IX 1962). God. 190015 bi Vocklabrucku uitelj osnovne kole, zborovoa i dirigent. St kao samouk muziku naobrazbu, poloio je 1921 u Beu d ispit za pjevanje, klavir i orgulje i dobio naslov poasnog proi Od 1924 djelovao je kao regens chori u Vocklabrucku. Proi je uglavnom djela A. Brucknera. A. je osniva drutva Bru -Gesellschaft.
DJELA: Anton Bruckner, 190607 (obj. 1923; VI izd. 1949); A. E als Kirchenmusiker, 1912 (obj. 1927); Bruckner, der Meister der Orgel (mit visationsthemen), M, 1923 ; Der Streit um den echten Bruckner, ZFM, 1, ] Priredio II, III i IV sv. opsene Gollerichove monografije o Bruckneru, 36. Izdao A. Bruckner, Gesammelte Briefe, 1924,

AUERSPERG, Volk Engelbert, kranjski zemaljsk glavar (16101673). Zasluan za razvoj muzikog ivota 1: bljani; studirao u Italiji; potpomagao izvoenje kazalinih stava kod ljubljanskih isusovaca. Prvi u Ljubljani uveo tali opere, koje su se davale u njegovu dvorcu i u njegovu v: paviljonu Ballhaus. U svojoj biblioteci A. je sabrao vie teor djela o muzici i tampana libreta raznih suvremenih opera, izvor za istraivanje historije kazalinih i opernih preds tadanjoj Ljubljani. 1
LIT. : P. v. Radics, Frau Muica in Krain, Ljubljana 1877. D. Zgodovina glasbene umetnosti na Slovenskem, I, Ljubljana 1957. D

AUFRAY, Hugues, francuski pjeva i kompozitor eh na (Neuillv, 1932 ). Prvi vei uspjeh postigao je 196 stupom u Parizu (Olympia). Njegova je popularnost nagi sla pa je ve 1966 bio jedan od najpoznatijih francuskih sonjera. Njegove pjesme oituju utjecaj Boba Dvlana, sadraju pripadaju tzv. protesnoj muzici ili su bliske fc nim napjevima. AUFSCHNAITER, Benedict Anton, austrijski komp i muziki teoretiar (Kitzbiihel, krten 21. II 1665 P sahranjen 24. I 1742). Vjerojatno uenik M. Ebnera u Beu je zatim bio dvorski muziar. Od 1705 dvorski i crkveni di u Passauu (nasljednik G. Muffata). U njegovim kompozii opaaju se utjecaji G. Muffata i francuskog instrumentalno toga vremena, ali mu je melodika blia pukom duhu.
DJELA. INSTRUMENTALNA: est uvertira; suite Concors d (5-gl.) za gudae, 1695; crkvene sonate Dulcis fidium harmonis za 4 g instrumenta i b. c, 1703. CRKVENA: pet misa A laudae V . . . , 171 toriji Aquila elangens exaltata... (4-gl.) uz instrumentalnu pratnju, 1719: Cymbalum Davidis... (4- gl.) uz instrumentalnu pratnju, 1728; 5 Mise, TEORETSKA: Regulae compositionis fundamentales Musurgiae. LIT.: F. Lehrndorfer, B. A. Aufschnaiter (disertacija), Mtinchei (obj. Passau 1930). W. M. Schmid, Zur Passauer Musikgeschichte, 2 193031. E. F. Schmid, Benedict Anton Aufschnaiter, MGG, I

AUDICIJA (franc. audition sluanje, pokusno pjevanje). U nas se taj izraz udomaio za pokusno pjevanje, sviranje, plesanje, glumljenje i si. poetnika, kad pristupaju prvi put kojem ansamblu ili se upisuju u umjetniku kolu. Meutim, kad se i kolovani muziari, glumci i dr. natjeu za namjetenje u kazalitu, na radiju, profesionalnom orkestru, zboru i si. moraju pristupiti audiciji, na kojoj posebna komisija ocjenjuje njihove sposobnosti. AUDRAN, Edmond, francuski kompozitor (Lyon, 11. IV 1842 Tierceville kraj Pariza, 17. VIII 1901). Studirao u Parizu na cole Niedermeyer (C. Saint-Saens). God. 1861 postao orgulja crkve sv. Josipa u Marseilleu, a od 1877 ivio u Parizu. A. je komponirao vie od 30 opereta (kominih opera) koje su po stigle veliku popularnost (opereta La Mascotte izvedena je do 1897 u Parizu 1700 puta). Zahvaljujui dinaminosti radnje i istinskoj muzikoj komici neke od njih odrale su se do danas.
DJELA. DRAMSKA. Operete (komine opere): L'Ours et le Pacha, 1862; Le grand Mogol, 1877; Les Noces d'Olivette, 1879; La Mascotte, 1880 (jugosl. premijera, Zagreb, 9. XII 1897); La Cigale et la Fourmi, 1884; Miss Helyett, 1890; L'Oncle Celestin, 1891 ; Gillette de Narbonne, 1892; Madame Suzette, 1893; Mon Prince, 1893; La Duchesse de Ferrare, 1895: La Pouppee, 1896; Monsieur Lohengrin, 1896 i dr. Oratorij La Sulamite. Crkvene kompozicije (misa). LIT. : J. Feschotte, Edmond Audran, MGG, I, 1951.

Uzmah

AUFTAKT AUGENER & CO., englesko nakladno poduzee sa sjec u Londonu. Osnovao ga 1853 George Augener (1829 Isprva se njegova djelatnost ograniavala na dobavljanje in nih muzikih izdanja (englesko generalno zastupstvo n C. F. Peters). God. 1867 poduzee je zapoelo izdavati muz pod vlastitim imenom. Objavljivalo je djela istaknutih kompc iz raznih razdoblja, znatan broj kompozicija suvremenih ; te instruktivnu, osobito klavirsku, literaturu. 1871 poc je pokrenulo asopis The Monthly Musical Record (prvi ui E. Prouth), koji je okupio brojne suradnike, a 1878 uredio j titu tiskaru. God. 1896 nakladnici su kupili londonsko nali poduzee Robert Cocks & Co. (utemeljeno 1823); tako je nastalo proireno nakladno poduzee Augener & Co., koje js uredilo novu modernu tiskaru. George Augener vodio je poc do 1910; njegov nasljednik bio je W. Strecker, a 192244 zeem je upravljao Frank Standfield. Izdanja ove naklade hvaaju vie od 6000 djela. AUGER (Auget), Paul, francuski kompozitor (Por oko 1592 Pariz, 24. III 1660). God. 1617 u slubi opa Saint Aubina, parikog dekana, zatim pjeva Kraljevske k

AUGER AURELIANUS REOMENSIS

1624 maitre de la musique kraljice majke i oko 1630 vrhovni intendant kraljevske komorne muzike. Komponirao vokalnu muziku za tzv. dvorske balete (ballet de cour) ; sauvan je 1 air iz Ballet du Roy i 2 aira iz Ballet du Serieux et du Grotesque (1627). U skupnim zbirkama Ballarda objavljeno je (izmeu 1617 i 1628) u svemu 13 Augerovih aira koji po muzikoj grai i ritmikoj shemi pripadaju prvom razdoblju razvoja te vrste.
LIT.: H. Prunieres, Le Ballet de France avant Benserade et Lully, Pari 1914. Th. Gerold, L'Art du chant en France au XVII e siecle, Strasbourg 1921. A. Verchaly, Paul Auger, MGG, I, 1951.

83

pod naslovom II Maestro di muica i krivo pripisan Pergolesiju i Latilli (prema F. Walkeru u tom je pasticciu samo 7 arija od Aulette).

AUGMENTACIJA (srednjovjek. lat. augmentatio poveanje), 1. u menzuralnoj notaciji, produljenje trajanja nota za polovinu njezine vrijednosti. Biljei se takom punctus augmentationis (additionis) uz odgovarajui notni znak, npr.: |^|. 2. U kompoziciji, tehniki postupak koji se sastoji u poveavanju ritmikih vrijednosti tonova postojee teme, motiva, fraze i si. Prvotne se vrijednosti u dvodjelnom tempu obino udvostruuju, u trodjelnom utrostruuju, ali se stvaraju i drukiji, sloeni ritmiki omjeri. A. se kao kontrapunktska tehnika javlja u razliitim polifonikim oblicima poevi od razdoblja Ars antiquae. Najvie se primjenjuje u kanonu i fugi, osobito u njezinu zavrnom dijelu, ali se susree i u sonatnim stavcima. U zavrnoj

\aone, 1759. ^rKvena muziKa. LIT. : F. Walker, Two Centuries of Pergolesi Forgeries and Misattributions, Music and Letters, 1949. Isti, Orazio: The History of a Pasticcio, MQ, 1952.

AULIN, Tor, vedski violinist, dirigent i kompozitor (Stockholm, 10. IX 1866 1. III 1914). Uio na Konzervatoriju u Stockholmu kod C. J. Lindberga i u Berlinu kod E. Saureta i Ph. Scharvvenke, 18891902 koncertni majstor opere u Stockholmu, do 1909 dirigent tamonjeg koncertnog udruenja, zatim dirigent orkestralnog udruenja u Goteborgu. God. 1887 osnovao gudaki kvartet Aulin, koji je koncertirao i u inozemstvu. Kao dirigent propagirao djela vedskih kompozitora.
DJELA: tri violinska koncerta; suita i plesovi za orkestar. Kompozicije za violinu. Klavirske kompozicije (dvoruno i etvororuno). Scenska muzika za dramu Master Olof A. Strindberga. Solo-pjesme. LIT.: A. Aulin, Enfvrvappling av svenska tonsattare. Minnen om Aulin, Sjorgen, Stenhammar och Peterson-Berger, Musikmanniskor, 1943. M. Pergament, August Strindberg och Tor Aulin, Svenska Tonsattare, 1943.

J 1 J.
r ,-------o

" gradaciji kompozicije esto se kombinira a. u jednoj dionici s imitacijom teme u obratu ili rajem kretanju u drugoj dionici. Poznati su primjeri augmentacije: Bachova fuga u c-molu iz II sv. zbirke Das Wohltemperierte Klavier gdje s augmentacijom teme u srednjoj dionici istodobno nastupa njezin obrat u basovoj dionici; nadalje augmentacija u posljednjem stavku Beethovenove klavirske sonate op. 110; poetak reprize u 1. stavku Brahmsove IV simfonije u c-molu itd. i- A. AUGMENTED (engl. povean), oznaka za poveani interval; primjenjuje se najvie u amerikom nainu biljeenja -> harmonijskih simbola za poveanu undecimu od temeljnog tona. AUGUSTINUS, Aurelius, crkveni otac (Thagaste, Numidija, 13. XI 354 Hippo, sada Bone, Alir, 28. VIII 430). Studirao u Kartagi, gdje je od 379 retor; od 383 retor u Rimu. U Milanu studirao Platona, Sv. pismo (uenik biskupa Ambrozija), preao na kranstvo 387, od 391 sveenik, a od 396 biskup u gradu Hippo. Njegova djela {De muica Ubri sex, 38789; Confessiones, 397400; De civitate Dei libri XXII, 41327 i dr.) sadravaju i vane podatke o muzici u najstarijem razdoblju kranstva, osobito o ambrozijanskom pjevanju.
LIT.: A. J. H. Vincent, Analyse du traite de metrique et de rhythmique de Saint Augustin intitule De muica*, Pari 1849. A. Berthaud, Augustini doctrina de pulchro ingeniusque artibus, Poitiers 1891. W. Scherer, Des hl. Augustinus sechs Blicher De muica, KMJB, 1909. J. Mausbach, Die Etnik des hl. Augustin (2 sv.), Freiburg i Br. 1909. A. Wikmann, Beitrag zur Asthetik Augustinus Cdisertacija), Weida i. Thiir. 1909. J. Hure, Saint Augustin musicien, Pari 1924. H. Edehtein, Die Musikanschauung des Augustins (disertacija), Freiburg i Br. 1929. F. Americo, II De muica di S. Agostino, Torino 1929. VC r. Roetzer, Des heiligen Augustins Schriften als liturgiegeschichtliche Studien (disertacija), Freiburg i. Br. 1930. W. Hoffmann, Philosophische Interpretation der Augustin-Schrift De arte muica, 1930. G. Borghezio, La muica in San Agostino, Roma 1931. W. Hoffmann, Philosophische Interpretation der Augustinusschrift De arte muica (diser tacija), Freiburg i. Br. 1932. H. Daveson, Traite de la musique selon l'eprit de Saint Augustin, Neuchatel 1942. H. Hascken, Augustinus Aurelius, MGG, I, 1951. C. J. Perl, Augustine and Music, MQ, 1955.

j. -ai UD----

AULODIJA, solo-pjevanje uz pratnju aulosa koju je izvodio poseban svira. Najpoznatiji predstavnik aulodije bio je Klonas iz Tegea u Arkadiji. Vie cijenjena bila je -> kitarodija. AULOS (gr. au>,6?), naziv za nekoliko vrsta duhakih instrumenata starih naroda. A. je imao oblik cilindrine cijevi, a upotrebljavao se obino u paru, tj. duhalo se istodobno u dvije cijevi. Bilo je raznih vrsta dvostrukih aulosa: frigijski je imao jednu cijev krau, na kraju svinutu; kod grko-rimskog obje su cijevi bile ravne, jednake i divergentne.

reljef, <- V st. Cijevi su bile nainjene od trske, imira, slonove kosti i si., a svaka je imala vie rupica (do 15). Prepuhivao se u duodecimu kao dananji klarinet. Kako se nije sauvao nijedan primjerak s potpunim gornjim dijelom, ne zna se dali je jeziac bio jednostruk ili dvostruk. Grci su usavrili frigijski aulos dodavi mu poklopce, prstenove za zatvaranje. Upotrebljavao se solistiki, ili kao pratnja pjevanju, najvie u Argosu i Tebama. Studij aulosa bio je sastavni dio kolske nastave u Ateni. Nestaje iz prakse oko V st. LIT.: A. Howard, The Aulos or Tibia, Havard Studies, 1893, IV. C. Sachs, Reallexikon der Musikinstrumente, 1913. R. Huckzermeyer, Aulos und Kithara in der griechischen Musik (disertacija), Miinster 1931. K. Schlesinger, The Greek Aulos, 1939. H. Becker, Studien zur Entwichlungsgeschichte der Rohrblattinstrumente, Hamburg 1961 (rkp.). K. Ko.

SVIRAICA AULOSA. Grki

AULETIKA, instrumentalno muziciranje na aulosu. Sviralo se na jednom ili dva instrumenta. Glavni oblik auletike bio je -> Pitijski nomos Sakadasa iz Argosa. AULETTA, Pietro, talijanski kompozitor (S. Angelo a Scala, Avellino, oko 1698 Napulj, IX 1771). Studirao kod N. Porpore na napuljskom konzervatoriju 5. Onofrio. God. 1724 maestro di cappella crkve S. Maria La Nova, 1725 dvorski dirigent princa Belvedera u Napulju. Komponirao preteno komine opere pod utjecajem A. Scarlattija i G. B. Pergolesija. Najuspjelija je UOrazio (1737) koja se vie puta izvodila s umetnutim arijama Finija, Lea, Pescettija, Pergolesija i Terradellasa pa se najzad transformirala u pravi pasticcio, objavljen u Parizu 1753

AUMENTANDO (tal.), oznaka za dinamiku, identina s oznakom -> crescendo. Upotrebljava se najee u duim zvukovnim gradacijama. AURELI, Aurelio, talijanski operni libretist (Murano, prva polovina XVII st. Venecija, nakon 1708). Sastavio je 1652 1708 preko 50 libreta za kompozitore venecijanskog opernog kazalita (Fr. Cavalli, C. Pallavicino, C. F. Pallarolo, G. Legrenzi, P. A. Ziani). Kasnije je radio i za B. Sabadinija, B. Pasquinija, A. Sartorija, A. Scarlattija, te za Handela (Admeto) i Hassea (Gerone). U svojim prvim libretima A. je obraivao uobiajene teme venecijanske opere (likovi iz mitologije i alegorije), ali je uz njih stvorio i realistina lica, komine tipove sluga i lakrdijaa, koji podsjeaju na commediu dell' arte, i uz fantastina lica sudjeluju u vrlo zamrenoj radnji. Kasnija Aurelijeva djela znatno su jednostavnija. U predgovoru k libretu Fatiche d'Ercole per Deianira A. je naglasio da jedinim temeljem opere smatra ariju.
LIT.: A. Belloni, II Seicento, Storia Letteraria d'Italia (III izd.), Milano 1929. H. Chr. Wolf, Die venetianische Oper in der zweiten Halfte des XVII Jahrhunderts (disertacija), Berlin 1937. A. A. Abert, Aurelio Aureli, MGG, I, 1951.

AURELIANUS REOMENSIS (Aurlien de Rom), francuski muziki teoretiar IX st. Napisao traktat Muica disciplina u 20 poglavlja (izd. M. Gerbert, Scriptores ecclesiastici de muica sacra, 1784). U prvom dijelu (Cap. 17) govori se openito o postanku, nazivima i podjeli muzike umjetnosti, a posebno 0

84

AURELIANUS REOMENSIS AUSTRALSKA MUZIKA

AURRESKU (aurrescu; panj.), stari baskijski n. ples iz provincije Guipiizcoa; izvodi se u raznolikim fig s energinim otrim koracima i gestama koje simbolizira; nidbene sveanosti i druge obrede. Mukarac plee pred : uz pratnju jedne vrste flaute (txistu) i malog bubnja.
LIT.: F. Gascue, L'Aurresku, danse basque, Revue Musicale de la Internationale de Musique, 1912. Isti, El Aurresku en Guipuzcoa a H siglo XVIII, Segun Iszueta, San Sebastian 1916.

nauci o intervalima. Drugi dio 'Cap. 815; sadri teoriju o starocrkvenim nainima, a trei (Cap. 1620) razlae postanak, osobine i oblike gregorijanskog pjevanja. Kod podjele muzike A. povezuje gledite Boetia (muica mundana, humana et instrumentalis) s Cassiodorovim stanovitem (muica harmonica, rhythmica et metrica). A. je prvi zapadni muziki teoretiar, koji opisuje starocrkvene naine i bavi se problemom podmetanja teksta pod melodiju, naglaujui potrebu njihova usklaivanja. Traktat Muica disciplina jedan je od najvanijih izvora za prouavanje muzike prakse onoga doba, a znaajan je i za muziku terminologiju, jer se u njemu prvi put upotrebljavaju nazivi tonus (dotada tropus) i nota (dotada neuma).
LIT.: H. Abert, Die Musikanschauung des Mittelalters und ihre Grundlagen, Halle 1905. H. Riemann, Geschichte der Musiktheorie im IXXIX Jahrhundert, Leipzig 1920. G. Pietsch, Die Klassifikation der Musik von Boetius bis Ugolino von Orvieto, Halle 1929. H. Hiischen, Aurelianus Reomensis, MGG, I, 1951. J. Handschin, Eine alte Neumenschrift, AML, 1950. L. A. Gushee, The Muica Disciplina of Aurelien of Reome: A Critical Text and Commentarv (disertacija), Ann Arbor 1963.

AURIAC, Lionel d' -* Dauriac Lionel AURIC, Georges, francuski kompozitor (Lodeve Herault, 15. II 1899 }. Studirao u Parizu, do 1914 na Konzervatoriju kod G. Caussadea (kontrapunkt i fuga) zatim na Scholi cantorum kod d'Indvja (kompozicija) i Saint-Riquiera (orgulje). Ve u 15. godini svratio na sebe pozornost prvim kompozicijama u kojima se ugledao u Ravela. Oko 1918 potpao je pod utjecaj Satiea i doskora sa A. Honeggerom, D. Milhaudom i drugima osnovao grupu Les Six. U to doba stekao je znaajna priznanja baletima za trupu S. Djagiljeva Ballets Russes (Les Fcheux i dr.), a nakon uspjeha koji postie muzikom za film Rene Claira A nous la liberte posvetio se u veoj mjeri filmskoj muzici. Od 1957 direktor je parikih Concerts Lamoureux na kojima se zalae za izvoenje suvremene muzike; od 1962 vodi Reunion des The'atres Natio-naux Lyriques. Pisao je muzike kritike za Nouvelle Revue Francaise (1921), Nouvelles Lit-teraires, Marianne (od 1936) i Pari-Soir. Isprva radikalan protivnik svih tradicija, prelazi
G. AURIC. Crte J. Cocteaua

AUSTIN, engleska obitelj muziara. 1. Frederic, pjeva (bariton) i kompozitor (London, 3 1872 10. IV 1952). Uio kod W. H. Hunta (klavir, ki zicija) i H. Grimshavva (orgulje). Karijeru zapoeo kao c orgulja i nastavnik harmonije na College of Music u Liver Istovremeno studirao pjevanje kod Ch. Lunna, i prvi put pio kao koncertni pjeva 1902 u Londonu. Na opernoj debitirao 1908 u kazalitu Covent Garden kao Gunther (W Die Gdtterdammentng). Poslije toga angairan u kazalitirr Majesty's i Covent Garden (1910), a nakon osnutka Bt Opera Company (1915), preuzima glavne bas-baritonske u tom kazalitu. God. 192429 umjetniki je direktor 1 National Opera Company. Osobito se istakao kao interpr Wagnera, te opera R. Straussa (Elektra), J. Offenbacha ( manns Erzahlungenj , W. A. Mozarta (Cosi fan tutte, Le di Figaro), D'Alberta (Tiefland) i Verdija (Otelio). Veliki postigao kreacijom Peachuma u obnovljenoj izvedbi The Be Opera (1920) koju je za tu prigodu sam i preradio (arar napjeva i instrumentacija za mali orkestar i embalo). Kac certni pjeva esto je izvodio vokalna djela suvremenih eng kompozitora. Pjevao na mnogim engleskim festivalima, go; u Njemakoj, Nizozemskoj i Danskoj.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u E-duru, 1913; simfonijsk ma Isabella, 1909; uvertira The Sea Venturers, 1936; rapsodija Spring, danske impresije Palsgaard, 1916; Festival Prelude za gudae i orgulje. -moma muzika. Klavirske i orguljske kompozicije. Scenska mu; The Knight oj the Burning Pestle (Beaumont i Fletcher); lnsecl-Play ((. Way of the Vt'orld (Congreve). VOKALNA: Pervigilium Veneris za orkestar, 1931: Songs of Unrest, 1913 (pjesme s orkestrom); Songs inaFar za sole, gudaki kvartet i klavir; Love's Pilgrimage za glas, gudaki k\ klavir. Preradbe: The Beggar's Opera J. Gaya i J. Chr. Pepuscha, nastavak tog djela, opera Polly, 1922.

2. Ernest, kompozitor (London, 31. XII 1874 Wellir Surrev, 24. VII 1947). Brat Frederica. Uio kod F. Daven] ali je zapravo samouk. U svojim kompozicijama esto obr motive starih engleskih napjeva. U Engleskoj su se mnogo iz' njegova komorna djela.
DJELA: varijacije za gudaki orkestar The Vicar of Bray op. 35, Slella Mary Dances op. 58, 1918. Vie komornih kompozicija, najpc trio Fantasv on Old Tunes op. 65. KLAVIRSKA: sonata; 14 sonai djecu na teme engleskih pukih pjesama. Ciklus od 12 kompozicija za inspiriranih djelom The Pilgrim's Progress J. Bunvana op. 14. VOKA Love Songs from Don Quixote za sole, zbor i orkestar; Hymn of Apollo za orkestar; Ode on a Grecian Um: zborovi; solo-pjesme. Knjiga: The Fa, of Music, 1922.

kasnije na umjereniji nain izraavanja. Muzika prve faze, vezana na estetiku estorice, po osnovnom je ugoaju vedra, protkana humorom i satirom; melodika je jasna, tema i oblici saeti, harmonije opore, otre. U kasnijim djelima prevladava sklonost k dramatinosti, velianstvenom, traginom intenzitetu izraza, razvijenijim melodijskim linijama, veoma gustim i esto sloenim harmonijama i bujnoj ritmici.
DJELA. ORKESTRALNA: Sutle symphomque, 1960; Ouverlure, 1938; Nocturne; Fox-trot; La Seine au matin, 1937; Hommage a Marguerite Long, 1956. KOMORNA: trio za obou, klarinet i fagot, 1938; Suite pour six in~ struments, 1925; violinska sonata, 1937; sonata za flautu i klavir, 1964. KLAVIRSKA: dvije sonate, 1931 i 1932; sonatina, 1923; Petite suite, 1928; Trois impromptus, 1946; Trois pastorales; Prelude (u Album des Six), 1920; foxtrot Adieu, Nezv York, 1920: Neuf pieces breves; za dva klavira: Chandelles romaines i Partita. DRAMSKA: Komina opera Sous le masque. Baleti: Les Noces de Gamache, 1915; Les Fdcheaux, 1924; Les Matelots, 1925; La Pastorale, 1926: Les Enchantements d'Alcine, 1929; La Concurrence, 1932; Les Imaginaires, 1933: Ouadrille, 1945; Le Peintre et son modele, 1949; Phidre (libreto J. Cocteau), 1950; Musical Chairs, 1950; Chemin de lumUre, 1952; Coup de feu, 1952: La Ckambre, 1955; Le Bal des voleurs (libreto J. Anouilh), 1960. Scenska muzika za Marlbourgh s'envat' enguerre (M. Achard), 1924; Le Mariage de M. Le Trouhadec (J. Romains), 1925; Les Oiseaux (B. Zimmer prema Aristofanu), 1927: Volpone (Ben Jonson), 1928; Ouatorze juillet (R. Rolland), 1931; Le Bossu (Feval i Anicet Bourgeois), 1949. Filmska muzika: Le sang d'un pokle, 1930; A nous la liberte, 1932; Les Mystires de Pari, 1936; Orage, 1938; Gribouille, 1942; La belle et la bete, 1946; Symphonie pastorale, 1946; Orphee, 1950; Caroline cherie, 1952; Moulin rouge, 1952; Gervaise, 1956 i dr. VOKALNA : Ouatre chansons francaises za zbor (na pjesme iz XV st.), 1950. Solo-pjesme: Trois interludes, 1918; Huit poemes dejean Cocteau, 1920; Les Joues en fe-l (R. Radiguet), 1921; Alphabet, 1924; Cinq poemes de Gerard de Nerval, 1926; Trois Caprices (Th. de Banville), 1928; Printemps (Ronsard), 1935; Le Canard, 1937; Quatre ckants de la France malheureuse (Aragon, Supervielle, Eluard), 1947; Six poemes (P. Eluardl, 1948; Trois poemes d'Henri de Montherlant, 1951. SPISI: Notice sur la vie et les travaux dej. Ibert, 1963; autobiografija 'u knjizi J. Bruvra, L'ecran des musiciens, 1930); lanci i kritike. LIT.: B. de Schloezer, George Auric, RM, 1926. P. Landormy, La musique francaise apres Debussv, Pari 1943. A. Machabey, Georges Auric, MGG, I, 1951. C. Rostand, La musique francaise contemporaine, Pari, 1952. A. Golea, Georges Auric, Pari 1958. I. A.

3. Richard, dirigent (Birkenhead, 26. XII 1903 : Frederica. Studirao 192226 na Royal College of Music u donu (A. Boult, M. Sargent), usavravao se u Munchenu. 1 je dirigent razliitih londonskih kazalita, te Carl Rosa 1 Company, Od 1928 vodio Bristolski simfonijski orkestar, a I1 40 orkestar Bournemoutha. Istakao se kao vrstan dirigent stan nog repertoara i dobar organizator (redoviti koncerti, go festivali, reorganizacija orkestra). Od 1946 profesor na College of Music; 1947 osnovao u Londonu udruenje The Era Concert Sociely namijenjeno izvoenju manje poznatih i kompozicija. Komponirao scensku muziku za radio-izvedbu kespeareove tragedije Antony and Cleopatra. 1
LIT.: E. W. \X'hite, The Rise of English Opera, London 1951.

AUSTRAL, Florence (pravo ime Florence Wilson) stralska pjevaica, sopran (Richmond, Melbourne, 26. IV 18 Newcastle, Nuovo Galles del Sud, 16. V 1968). Nakon stui Melbourneu (191418), Londonu i New Yorku debitirala u londonskom Covent Gardenu kao Briinnhilde (Wagner, Ring des Nibelungen). Mnogo je koncertirala u Engleskoj i ko od 1925 u SAD, Kanadi, Australiji, Nizozemskoj, Njem: Istakla se kao Aida (Verdi) i osobito u Wagnerovim muz dramama. AUSTRALSKA MUZIKA obuhvaa muziku indonezi australskih, melanezijskih i polinezijskih naroda, kao i njima nih Tasmanaca i Naga (tibetsko-burmansko jezino podr Ova muzika razvila se iz primitivnih oblika, sauvanih jo: ostataka predaustralskog i predaustronezijskog puanstva, ima vrlo velik niz ritmikih i melodikih obrazaca, koji se u okviru tzv. uske melodike (motivi u opsegu 23 tona). to jedini oblici primitivnog muzikog izraavanja: muziko mogu smatrati i razne tualjke, plesovi uz totemistike ol

AUSTRALSKA MUZIKA AUSTRIJSKA MUZIKA

(imitiranje ivotinjskih pokreta, prirodnih zvukova i umova), jer se oni ne ograniavaju samo na realistiko imitiranje prirod nih pojava, ve sadravaju niz motiva koji se u toku ponavljanja razvijaju u svojstvene melodijske obrasce. Postoje i spontano stvoreni muziki motivi. Granice izmeu ovih motiva i onih nastalih na bazi imitacije, trajno se prepleu, pa ih je teko svrstati u odreene muzike oblike i vrste. Neki karakteristini postupci pri gradnji upuuju ipak na izrazitu tenju za postizavanjem raznolikih forma, koje se svode npr. na melodije sa dosljedno
Malu

85

Vano muziko izdavako poduzee Lyre Bird Press utemeljila

sE
eiri-cun
bzib

cu!

U ULI} p
U - wa/v Izib eiri-(U7h o

LJr

LTp

provedenim sekundnim ili tercnim opsegom (primjer i), na oblike sline kanonu (primjer 2), na melodije sazdane od tonova rastavMalaka JI J JI

^r
lj enog a kord a ili na dvoglasja poput ev ropskog diskant a itd. Na ti m osnovnim muzikim elementima primitivnih kultura grade narodi na viem stupnju razvoja sloenije oblike, razvijaju u opsenije teme, transpoziciju motiva s jednog stupnja na druge provode slobodnije, a vieglasje izvode u formi diskanta, ili borduna, ili pak u paralelnim pomacima terca, kvarta i kvinta; esta je upotreba ostinata ispod dva glasa u diskantu. Kod Melanezijaca i Malajaca uska melodika dobiva izrazituju, pregledniju formu, jer tema ima prilino odreen metriki model koji se postepeno razbija u manje vrijednosti: pojavljuju se ve i kratki epilozi na kraju pojedinih redaka. U melodijskoj strukturi melanezijske mu zike javlja se, paralelno s razvojem kulture, jako isticanje inter vala kvarte i kvinte, dok esto ponavljanje nota ili visine upuuje na starije totemistike muzike oblike (primjer 3). Na Bismarckovu

L
arhipelagu postoji naroito oblikovanje melodike nalik na fanfare: brzo se izmjenjuju vee i manje skupine kratkih nota. Kod Indonezijaca jako su raireni zborni oblici s pjevaem solistom. Zbor esto izvodi temu za treinu polaganije od solista, ili je transponira na nie stupnjeve, ili donosi nove motive. Pjesme lovaca iz plemena Naga imaju kanonske oblike sa irokim razmacima izmeu imitacija, a izvode ih dvije grupe pjevaa izmjenino. U polinezijskoj muzici opaaju se evropski elementi; melodijska linija oblikovana je u stilu recitativa, a ritmika u skladu sa sadrajem. Kanonske oblike i ovdje izvode izmjenini zborovi, koji se upotpunjuju. Napjevi u paralelnim sekundnim pomacima imaju vjerojatno simboliko znaenje (kozmiki dualizam: riba i lav, odnosno smrt i ivot). U vieglasju mnogo se upotrebljava dvostruka kvarta (Samoa). Kod ovih naroda pobuda za stvaranjem muzike potjee iz potovanja prema mrtvima koje smatraju zaetnicima svega ivoga. Unato tome muzika odie najee vedrinom i bezbrinom radou. Znatan broj pravih tubalica izvodi se, meutim, samo kod kulta mrtvih. Najvaniji su instrumenti nomatuna i nankara (neke vrste zujalica), zatim koljkaste trublje, panove svirale, bubnjevi (signalni i runi), flaute i ksilofoni. Oni proizvode osebujne i mistike zvukove pomou neobinih rezonantnih tijela, koje domoroci smatraju stanovima boanstava i mrtvih predaka. Umjetnika muzika u evropskom smislu javlja se u Australiji tek u najnovije doba. Od kompozitora australskog podrijetla vrijedni su spomena Alfre Hill (18701960), Percy A. Grainger (18821961) i Margaret Sutherland (1897 ). U Australiju se iz Engleske uselio 1909 Fritz Bennicke Hart (18741949), direktor Konzervatorija u Melbourneu. Engleski kompozitor Eugene Goossens (18931962) bio je direktor Konzervatorija u Sydneyu.

je Louise B. Dyer. Tu je izdan, meu ostalim, Antifonar iz Montpelliera (Cod.H. 196) i sveukupna djela F. Couperina.
LIT.: Af. Leceine, Musical Life in Australia and New Zeeland, Music Year Book P. Keya, 192627. E. H. Davies, Aboriginal Songs of Central and Southern Australia, Oceania, Melbourne 193132. E. G. Burrows, Native Music of the Tuamotus, Honolulu 1933. J. C. Andersen, Maori Music with its Polinesian Background, Wellington 1936. H. O. Lethbrige, Australian Aboriginal Songs, Melbourne 1937. H. Hubner, Die Musik im Bismarck - Archipel, Berlin 1938. V. A. Rucroft, A Survev of Music in X>w Zeeland Proceedinge of the Musical Association, 1943. J. Kunst, SVIRAC CEREMONIJALNE FLAUTE. Nova Muziek en Dans in de Gvineja Buitengewesten, Amsterdam 1946. /. Moresby, Australia Makes Music, Melbourne i London 1950. Af. Schneider, Australien und Austronesien, MGG, I, 1951. W. A. Orchard, Music in Aus tralia: More than 150 Years of Development, Melbourne 1952. A. P. Elkin, Australian and New Guinea Musical Records, Oceania, 1957. A. Af. Moyle, Sir Baldvvin Spencer's Recordings of Australian Aboriginal Singing, Memoirs of the National Museum Melbourne, 1959. A. Silbermann, Zur Geschichte des Musiklebens in Australien, MF, 1959. C. J. Ellis, Aboriginal Music Making: A Study of Central Australian Music, Adelaide 1964. A. Vi.

AUSTRIJSKA MUZIKA. Historija austrijske muzike najveim se dijelom neodvojivo uklapa u historiju njemake muzike. Kao to su austrijski muziari preuzimali muzike tekovine osta lih zemalja njemakog jezinog podruja, tako su sa svoje strane djelovali na njemaku muziku i dali joj djela epohalne vrijednosti. Neke specifinosti austrijske muzike uvjetovane su geografskim poloajem zemlje, koja neposredno granii s romanskim i slavenskim narodima i s Madarima. Kao muziki centri najznatniju su ulogu odigrali Be i Salzburg. Ti su gradovi i danas zadrali muziku prevlast. Be je kao glavna rezidencija habsburkih vladara bio predodreen da bude i najvee arite muzikih zbivanja. Danas se uz redovne i visoko kvalitetne koncertne i operne izvedbe u Beu prireuju i muziki festivali (od 1951). Salzburg, u toku nekoliko stoljea sjedite kneza-nadbiskupa koji je istodobno bio crkveni poglavar i svjetovni suveren, ve od srednjeg vijeka ivo gaji muziku umjetnost, a u njemu se rodio i poeo djelovati W. A. Mozart. Od 1920 Salzburg je jedan od najpoznatijih festivalskih gradova na svijetu. Kad je za vladavine Karolinga rimsko liturgijsko pjevanje postalo obvezatno, u austrijskim se zemljama ta praksa najprije proirila u Salzburgu (pod nadbiskupom Arnom, 785821). Neki rukopisi s neumama iz austrijskih samostana potjeu jo iz IXX st. (npr. Codex Millenarius Minor iz Kremsmunstera). Za jedan graduale iz Seckaua (tajerska) P. Wagner smatra da je moda najvaniji dokument za studij njemake koralne tradicije XII st. Rukopisi iz tajerske i Salzburga sadravaju najstarije primjere polifonije s austrijskog tla i pokazuju na utjecaj kole Notre Dame. Sauvano je i nekoliko uskrsnih prikazanja (npr. Auferstehungshistorie iz Sankt Floriana) i duhovnih napjeva na njemakom jeziku. Prvi zapis s potpunim tekstom i neumama crkvene pjesme hrist ist erstanden nalazi se u jed nom rukopisu opatije Klosterneuburg od god. 1325. Prvi austrijski zastupnik njemake svjetovne viteke lirike (Minnesang) bio je Kiirenberger iz Gornje Austrije (prije 1150). Sreditem Minnesanga postaje Be, u kojem vladaju vojvode od Babenberga, pokrovitelji umjetnosti. Nije sigurno da li veliki Minnesanger Walther von der Vogelmeide potjee iz Austrije, ali je, po vlastitom iskazu, nauio u Austriji pjevanje i kazivanje (ze Osterriche singen unde sagen). Austrijski su Minnesangeri, osim Kiirenbergera: Dietmar von Aist, Neidhart von Reuenthal, Ulrich von Lichtenstein, Heinrich von Tiirlin, Zachdus von Himmelberg, Albrecht von Scharpfenberg, Leuthold von Sachen, Hugo von Montfort (za ije je stihove melodiju komponirao njegov Spielmann Btirk Mangolt) i dr. Prve polifone kompozicije svjetovnog karaktera napisao je u drugoj polovici XIV st. salcburki redovnik Hermann, zvan Miinch von Salzburg, a za njim tirolski vitez Osmald von Wolkenstein, iji kanoni svjedoe o poznavanju

86

AUSTRIJSKA MUZIKA
II Pomo d'oro M. A. Cestija, prikazana u vrlo luksuznoj o s mnotvom bljetavih scenskih efekata god. 1666 (ili I Bekom Opernhausu, podignutom 1659. Nekoliko muzici darenih habsburkih vladara, meu kojima se kao komp istiu Ferdinand III, Leopold I i Josip I, stekli su velike 2 za sjajan i intenzivan muziki ivot XVII i XVIII st. u Innsbrucku. Na srodan nain tekao je muziki razvoj u Salz U Austriji su stvarali talijanski majstori 5. Bernardi, O. Be A. Bertali, M. A. Cesti, G. F. Sances, A. Draghi, G. B. Bor, A. Caldara i dr. Uz najreprezentativnije barokne muzike opere, izvode se i mnogi oratoriji i specifina beka varijar oblika sepolcoro (npr. II Figlinolo prodigo cara Leopo 1663). Od prve polovine XVIII st. beki Kdrntnertorth talijanske putujue operne druine omoguuju publici sv jeva da prisustvuje opernim predstavama. Premda talijanska muzika zauzima privilegiran poloaj, r. su u XVII st. u Austriju doprli jo i novi zvui i nove t iz Engleske i Francuske, domai su se talenti nesputano ra Uz P. Peuerla valja u XVII st. jo posebno spomenuti W. 1 zatim majstora suite za embalo J. J. Frobergera (roeni jemca, koji je samo povremeno ivio u Austriji), J. H. Schr (prvog dirigenta koji nije bio Talijan), J. K. Kerlla (Ni orgulja u Beu 167784) i H. I. F. Bibera. Sintezu talijanskoga, francuskog i njemakog stila o su Georg Muffat (16531704), orgulja na nadbiskupskom u Salzburgu, i J.J. Fux (16601741), dvorski dirigent u Crkvena, instrumentalna i operna djela J. J. Fuxa oznai vretak austrijskog muzikog baroka, a njegova nauka trapunktu Gradus ad Parnassum svrstava ga meu velik tiare u historiji evropske muzike. U toku XVII i XVIII st. preko kole i crkve muz kultura sve vie razvija i u irim drutvenim slojevima, te nika muzika preuzima mnoge elemente narodnog muzi Na toj su podlozi u doba velikog stilskog obrata po za barokne ere stvarali austrijski pretklasini kompozitori Monn, G. C. Wagenseil, L. Mozart i dr. U Beu su nasta reformne opere C. W. Glucka (Orfeo ed Euridice, 1762 Gluckovo je djelo, meutim, samo u ogranienoj mjeri pi s austrijskom muzikom. Proces muzike obnove (u koj osim spomenutih, imali udjela i G. Muffat, G. Reuter m stvorio je teren za beku klasiku. U posljednja dva de XVIII st. Be je postao glavni centar Singspiela. Crpui mace puke komedije i muziki raznolikih opernih pi koje su se u Beu mogle vidjeti, kompozitori su stvori! Singspiela koja je od srednjonjemakog Singspiela H tipa muziki mnogo bogatija usprkos tome to je stilski jedinstvena. Nastojanju oko Singspiela dao je kratkotraj an dodatni impuls car Josip II, koji je radi podupirai makog nacionalnog teatra osnovao Nationalsingspiel ( 1778 sa Singspielom /. Umlauffa Die Bergknappen, a rs 1788). Usprkos necjelovitosti dramske forme i mjeovito: Singspiel je u rukama pravih opernih dramatiara kakvi K. Ditters von Dittersdorf (Doctor und Apotheker, 178 i W. A. Mozart pruio bogate mogunosti za finu karakterizaciju likova i situacija, a utjecao je i na razvoj njemake romantine opere, osobito Singspiel sa arobnim, vilinskim sadrajem kakav su njegovali F. Kauer, P. Wranitzky, W. Mu'ller i dr. Jo prije romantike iz atmosfere vilinskog Singspiela izrasla je Mozartova opera Die Zauberflote (1791), a specifinu povezanost narodnog duha, vilinskog svijeta i sveanog nadahnua te opere pokuali su oponaati mnogi muziari.

REBEK I LUTNJA. Detalj drvenog oltara iz crkve u Kefermarktu, Gornja Austrija, XV st.

francuske Ars nove i talijanske umjetnosti trecenta. Graanski nasljednici viteke poezije, Meistersingeri, bili su u Austriji slabije zastupani od Minnesangera. Postojalo je nekoliko kola za majstore pjevae, tako u Schwazu, Stevru i Welsu. XV stoljee razvija bogatu vokalnu polifoniju pod utjecajem franko-nizozemskih kola. Visoku muziku kulturu toga vremena potvruju izmeu ostalog kodeksi iz Trenta (Trienter Kodices). Prvenstveno habsburke dvorske kapele u Beu, Innsbrucku i Grazu pozivaju nizozemske majstore. Meu njima nalazili su se i J. Brassart, H. Isaac A. von Bruck, J. de Cleve, J. Regnart, P. de Monte. Na dvoru Maksimilijana I (vladao 1493 I 5'i9) pojavljuju se i majstori koji nisu Nizozemci, kao Austrijanac P. Hofhaimer i vicarac L. Senfl. Dvorska carska kapela u Beu reorganizirana je 1498 pod vodstvom Slovenca J. Slatkonje. Neto kasnije je i veliki renesansni polifoniar, takoer slovenskog porijekla, Jacobus Gallus (Petelin) ivio neko vrijeme u Austriji. Dokumentirano je da se oko 1568 nalazio u samostanu Melk kao pjeva u zboru, a 1574 kao lan dvorske kapele u Beu. Pored dvorova i samostana, nosioci muzike kulture bili su gradovi, zahvaljujui radu kolskih uitelja i kantora, gradskih glazbenika, te Turnera ili Tiirmera, koji su na duhakim instrumentima, veinom u odreene sate, s tornjeva svirali signale, fanfare, korale, plesove i dr. Prvo cehovsko udruenje svjetovnih sviraa (Spielleute) na njemakom tlu nastalo je u Beu. To je bratovtina sv. Nikolaja (St. Nicolai-Bruderschaft), ije je postojanje dokumentirano od 1288 do 1782. Humanizam je dao svoj doprinos muzici u- zborovima za antike komedije i suvremene latinske drame, i u Komofonim melodijama na teksto ve Horacijevih oda. Humanistike ode pisao je i P. Hofhaimer. Taj muziar (14591537) bio je najvei majstor na orguljama svoga vremena u zemljama njemakog jezika i jedan od glavnih zastupnika tadanjeg njemakog viseglasnog Lieda (zvanog Cantus firmusLied, Tenorlied ili Gesellschaftslied). Cantus firmus njemakog viseglasnog Lieda katkad je narodna, a jo ee dvorska melodija. Jedan od najglasovitijih primjera njemakog viseglasnog Lieda, Innsbruck ich muss dich lassen, potjee od Nizozemca H. Isaaca (prije 14501517). U toku XVI st. u Austriji se pojavljuju i sve vie jaaju utjecaji talijanske muzike (koja je i sama u to vrijeme u nekim kra jevima mnogo preuzela od nizozemskih majstora), koji su u XVII st. prevladali posvema. Talijanski muziari namjeteni u austrij skim dvorskim kapelama donijeli su tekovine venecijanske vo r kalne i instrumentalne umjetnosti XVI st., a zatim i monodijski stil. Vanu etapu u postanku barokne suite oznauje Austrija nac P. Peuerl kao prvi predstavnik ranobarokne ciklike forme nazvane variacijskom suitom (Neue Padovan, Intrada, Dantz und Galliarda, 1611). Peuerlova instrumentalna djela spajaju elemente talijanske instrumentalne muzike i umjetnosti virginalista s tradicijom njemakih renesansnih plesova. Prva oratorijska izvedba s onu stranu Alpa zabiljeena je u Salzburgu 1617 (oratorij La Santa Christina), a u dvorcu Hellbrunn pokraj Salzburga god. 1618 prikazuju se tri talijanske opere: Orfeo, Andromeda i Perseo. Monteverdi za vjenanje Ferdinanda II pie tri intermedija (1622). God. 1627 sagraeno je u Innsbrucku operno kazalite. Medu sve brojnijim izved bama talijanskih scenskih djela pravu je senzaciju izazvala opera

Novim formama (simfoniji, klasinoj sonati, kvartetu), ko-

STARA ZGRADA DRU STVA PRI MUZIKE U BEU . Crte N. Bi

AUSTRIJSKA MUZIKA AUTORSKO PRAVO

87

G. Adler (18551941), E. Mandyczewski (18571929), H. Schenker (18671935), R. Lach (18741938), H. Botstiber (1875 1941), a nakon njih B. Paumgartner, A. Orel, R. Tenschert, E. Schenk, O. Wessely, H. Federhofer, A. Liess, L. Noivak.
LIT. : Ch. Burney, The Present State of Music in Germany, I, London 1773. E. Hanslick, Geschichte des Concertwesens in Wien, 2 sv., Wien 1869 70. M. Millenkovich-Morold, Die osterreichische Tonkunst, Osterreichische Bucherei X, Wien i Leipzig 1918. A. Fischer (izdava), Die Musikstatten Osterreichs, \Vien 1928. G. Adhr, Musik in Osterreich, STMW, XVI, 1929. A. Orel, Osterreichisches Wesen in osterreichischer Musik, Osterreichische Rundschau II, 1935. R. Lach, Das Osterreichertum in der Musik, AM, LXV, 1938. E. Schenk, 950 Jahre Musik in Osterreich, Wien 1946. Isti, Kleine

KARNTNERTHORTHEATER, OPERNO KAZALITE STAROG BEA

jima su temelji stvoreni u Mannheimu, Berlinu i Beu, tek su veliki majstori beke klasike J. Haydn, W. A. Mozart i L. v. Beethoven udarili peat savrenstva, a i u operi i oratoriju stvorili su itav niz remek-djela. Njihovom zaslugom Austrija je u drugoj polovini XVIII st. i prvih decenija XIX st. prva muzika zemlja u Evropi. Osebujan genij F. Schuberta podignuo je u stoljeu romantizma njemaku solo-pjesmu na umjetniki ravnopravnu razinu sa simfonijom, koncertom i drugim velikim formama. F. Liszt, roen u Gradiu (Burgenland), doao je 1822 u Be i postao uenik C. Czernvja i A. Salierija. I u drugoj polovini XIX st. u Austriji su se pojavile snane kreativne linosti u simfoniaru A. Bruckneru i majstoru Lieda H. Wolfu. Umjetnika karijera Hamburanina J. Brahmsa dobrim je dijelom vezana za Be, u kojem je stalno djelovao od 1878 do svoje smrti (1897). O svjeini, lakoi i bezbrinosti austrijskog mentaliteta svjedoe ritmovi i melodije bekih valcera. U prvoj polovici stoljea stvarali su J. Lanner i J. Strauss st., a najvii umjetniki domet valcer postie nakon 1860 u djelima Straussovih sinova Johanna (mlaeg), Josepha i Eduarda. Sluei se plesnim formama, F. Suppe i Johann Strauss ml. stvorili su klasinu beku operetu (Die Fledermaus J. Straussa, 1874; Boccaccio F. Suppea, 1879) i nali na tom putu sljedbenika sve do naih dana (K. Millocker, F. Lehdr,
O. Straus i dr.).

Wiener Musikgeschichte, Wien 1947. R. Fr. Brauner, Osterreichs Neue Musik, Wien 1948. J. Gregor, Geschichte des osterreichischen Theaters, Wien 1948. O. Wessely, Die Entwicklung der Musikerziehung in Osterreich, Musikerziehung VI, 1952 : 53. R. Quoika, Die altosterreichischen Orgeln, Kassel 1953. A. Orel, Musikstadt Wien, Wien i Stuttgart 1953. O. Wessely, Alte Musiklehrtmcher aus Osterreich, Musikerziehung VII, 195354. H. J. Moser, Die Musik im frlihevangelischen Osterreich, Kassel 1954. H. Federhofer, Die Niederlander an den Habsburgerhofen in Osterreich, Anzeiger der Osterreichischen Akademie der Wissenschaften XCIII, 1956. Isti, Monodie und muica reservata, Deutsches Jahrbuch der Musikwissenschaft II (PJB, XLIX), 1957. O. W'essely,Die osterreichische Musikforschung nach dem 2. Weltkrieg, AML, XXIX, 1957. H. Federhofer, Der Musikerstand in Oster reich von circa 1200 bis 1520, Deutsches Jahrbuch der Musikwissenschaft I I I (PJB...L), 1958. H. Federhofer, F, Grasberger, O. Wessely, W. Senn i E. Schneider, Osterreich, MGG, IX, 1961. C. Schoenbaum, Die bohmischen Musiker in der Musikgeschichte Wiens, STMW, XXV, 1962. E. Schenk, Austria, Enciclopedia della Muica Ricordi, I, 1963. B. A.

Stari naini AUTENTINA KADENCA - Kadenca AUTENTINI MODUSI AUTERI-MANZOCCHI, Salvatore, talijanski kompozitor (Palermo, 24. XII 1845 Parma, 21. II 1924). Uio kod P. Platanije u Palermu i T. Mabellinija u Firenci. Niz godina djelovao u Londonu. ivio je zatim kao nastavnik pjevanja i koncertni dirigent u Parizu, Budimpeti, Beu, Trstu i od 1889 u Parmi gdje je do 1910 predavao pjevanje na Konzervatoriju. Bio je prijatelj F. Liszta i W. A. Ambrosa iju je kerku oenio. Veliku su popularnost uivale njegove pjesme i dopadljive romance.
DJELA: komorna muzika. Opere: Marcellina, 1874; Dolores, 1875; II Negriero, 1878; Stella, 1880; II Conte di Gleichen, 1887; Graziella, 1894; Severo Torelli, 1903. Balet Alessandro U Magnanimo. Romance. Teoretsko djelo // canto nella sua essenza artistica e scientifica, 1936.

U koncertnom ivotu XIX st. sve vie sudjeluje graanska publika. Naslijedivi Tonkiinstlersozietat, udruenje koje je 1771 osnovao kompozitor F. L. Gassmann, god. 1812 nastaje Gesellschaft der Musikfreunde, s ciljem da organizira koncerte i muzike sveanosti, da odrava na ivotu Konzervatorij (pre ao u dravne ruke 1908; danas (1970) nosi naslov Hochschule fiir Musik und Darstellende Kunst), da daje poticaj muzikolokim istraivanjima. Muzika udruenja raaju se i u drugim austrij skim gradovima (u Grazu 1815, Innsbrucku 1818, Linzu 1821, Klagenfurtu 1828, Salzburgu 1841). God. 1841 osnovano je drutvo Philharmonische Konzerte na poticaj O. Nicolaja. Beka opera privlaila je prvorazredne sile, meu njima kompozitore-dirigente kao G. Mahlera, F. Weingartnera i R. Straussa. Uz beku operu vezana su u XIX i XX st. i imena kompozitora W. Kienzla, J. Bittnera, F. Schrekera i njegova uenika E. Kfeneka, te F. Schmidta. iva muzikoizdavaka djelatnost, koja je postojala jo od 1769, snano se proirila u vrijeme beke klasike {Huberty, Artaria, Torricella, Lausch, Molio & Cappi, Diabelli i dr.) i odrala se u punoj snazi sve do danas. Najvea suvremena austrijska izdavaka kua Universal-Edition utemeljena je 1901. Be je i u XX st. kroz neko vrijeme bio jedno od arita muzikog stvaralatva. Tu je A. Schonberg nakon 1920 izgradio metodu komponiranja s nizovima od dvanaest kromatskih tonova (dodekafoniju). Jo prije Schonberga bavio se kompozicijom sa dvanaest kromatskih tonova, na neto drugaijim principima, Austrijanac J. M. Hauer. Linost i nauavanje A. Schonberga, a vjerojatno jo vie djela njegovih genijalnih uenika A. Berga i A. Weberna, koji zajedno s njim tvore tzv. beku atonalnu kolu, snano su djelovali na razvoj nove muzike. Meu suvremenim kompozitorima istiu se, osim spomenutih, J. Marx, H. E. Apostel, J. N. David, G. von Einem, H. Jelinek, F. Petyrek, K. Schiske, E. L. Uray, E. Wellesz i dr. Austrijska muzikologija obiluje znaajnim imenima kao to su E. Hanslick (18251904),

AUTO (panj. in), dramsko prikazivanje biblijskih sadraja u panjolskoj i Portugalu, esto praeno muzikom (autos sacramentales). Pisali su ih panjolski dramatiari Juan del Encina, Gil Vicente, Lope de Vega, Calderon i dr. 1765 kraljevom odredbom zabranjeno je njihovo prikazivanje. AUTOGRAF (gr. auro; sam i Ypaq3eiv pisati), originalni rukopis. A. muziara moe biti notno pismo (istopis, korektura, prijepis, skica) ili slovano pismo (dnevnik, pismo, biljeka i drugo). Sauvani datirani notni autografi potjeu uglavnom iz doba nakon pronalaska notnog tiska. U suvremenoj muzikoj nauci i praksi pripada autografu veliko znaenje: a) za utvrivanje kronologije i autorstva; b) kao vrelu podataka o interpretaciji djela; c) za bolje upoznavanje stvaralakog procesa kompozitora naroito ako je a. u obliku studije ili skice (u tom su po gledu osobito zanimljive Beethovenove skice); d) kao izvoru autentinog muzikog teksta prigodom izdavanja muzikih i znanstvenih edicija. Autografi u obliku pisma, autobiografije, biljeke (Beethovenovi sveii za konverzaciju) pruaju muzikoj historiji bitne biografske elemente pojedinih umjetnika. Od 1927 postoji u Beu zbirka originalnih rukopisa znamenitih muziara.
LIT.: W.-M. Lulher, Autograph, MGG, I, 1951. K. Ks.

drukiji napjev), pjesme u bizantskoj crkvenoj muzici, to se pjevaju po ustaljenoj melodiji, izvorno komponiranoj za neku drugu pjesmu. Ovaj se izraz upotrebljavao i za antifone gregorijanskog korala. AUTORSKO PRAVO (engl. copyright, franc. droit d'auteur, njem. Urheberrecht, tal. diritto di autore), pravo stvaraoca (autora) duhovne tvorevine (knjievnog, znanstvenog ili umjetnikog djela) na toj tvorevini. Ono je neovisno o pravu na materijalnom predmetu kojim je duhovna tvorevina izraena (npr. vlasnitvo knjige, partiture, slike), moe se svakom suprotstaviti (apsolutno pravo), prenosivo je i veinom ograniena trajanja, a danas sa drava najee: a) imovinskopravna ovlatenja (imovinska prava), meu

AUTOMELON (gr. cc'j-cot; sam, od sebe, upravo i (iXo; pjesma;

koja se ubrajaju pojedina prava na iskoritavanje djela, kao to su pravo umnoavanja, prikazivanja, izvoenja, emitiranja, pre voenja, preraivanja i dr. a) osobnopravna ovlatenja (moralna prava), medu koja se ubrajaju naroito pravo na priznanje autorstva, pravo raspola ganja djelom i pravo na potivanje djela. Zbog slinosti s pravom vlasnitva a. p. se naziva i knji evnim i umjetnikim vlasnitvom.

88

AUTORSKO PRAVO
(autorima i drugim nosiocima) autorskog prava, zatim o prenoenju, trajanju i ostvarivanju tog prava i sankcijar aju njegovih povreda. Zatienim djelima smatraju se sve duhovne tvorevii ideja ne smatra se djelom dok nije izraena u odreenor to ne znai da oblik mora biti u svakom sluaju fiksirai terijalnoj podlozi. Propisi o autorskom pravu esto upoti za zatiena djela izraze knjievna i umjetnika djela, jaju manje ili vie podrobno primjere takvih djela. U tor plifikativnom nabrajanju navode se naroito knjievna 1 sana i govorna), dramska i dramsko-muzika, koreo, pantomimska, muzika s rijeima i bez njih, kinemai djela likovnih umjetnosti, fotografska i kartografska d novi, skice i plastina djela s raznih podruja znanosti, vrijeme neki zakoni posebno navode i radiodifuzijska; zijska djela.
!

Razvoj autorskog prava. Ve u starom vijeku postojala je svijest o moralnom pravu na priznanje autorstva, o emu svje doe napose epigrami Martiala protiv plagijatora Fidentina. Meutim, posebna pravna pravila o.autorskom pravu nisu postojala ni u rimskoj dravi, u kojoj je graansko pravo postiglo visok stupanj razvoja i u kojoj je postojala razvijena izdavaka djelatnost pomou prepisivanja knjiga, kao i djelatnost prikazivanja kazalinih djela, jer za to nije postojala potreba s obzirom na drutveni poloaj pisaca koji su dobivali kao naknadu za svoj rad poasti i materijalnu pomo svojih mecena. Na razvoj autorskih imovinskih prava utjecao je Gutenbergov izum tiska (tampe), omoguivi da se knjievna djela umnoavaju i stavljaju u promet u velikom broju. Taj novi tehniki postupak nametnuo je izdavaima znatne trokove i rizike, pa je dolo najprije do zatite imovinskih interesa izdavaa protiv nelojalne konkurencije pretampavanjem knjiga. Ta se zatita javila u sistemu privilegija za vrenje izdavake djelatnosti ili za izdavanje pojedinog djela. Prvi poznati izdavaki privilegij dobio je u Veneciji 1469 Johannes Spever. U Francuskoj su u XVI i XVII st. izdavaki privilegiji postali sredstvo cenzure, pa su se podjeljivali i autorima. Sistem privilegija izazivao je meu izdavaima sukobe tako da su se tokom XVIII st. pojedinani privilegiji poeli nadomjetavati opim propisima prema kojima se pravo izdavanja ne dobiva vie kao milost, nego se vee uz stvaralaku djelatnost autora. Tako je u Engleskoj donijet 1709 zakon (Act of 8 Anne, c. 19) prema kojem iskljuivo pravo izdavanja djela dobivaju autori u trajanju od 14 godina s time da se taj rok moe produiti, ako ga autor nadivi, na daljnji rok istog trajanja. Tim zakonom priznato je autorima prvi put jedno od temeljnih autorskih imovinskih prava, pa se zbog toga taj zakon smatra prvim zakonom o autorskom pravu. U Francuskoj su donijete 1777 odluke Kraljevskog vijea koje priznaju autoru pravo izdavanja djela na temelju njegove stvaralake djelatnosti. Time se poelo odvajati autorsko pravo od prava na materijalnom predmetu kojim je djelo izraeno. Nakon sukoba autora dramskih djela, napose Beaumarchaisa, s glumcima oko polaganja rauna o prihodima od predstava i udjela autora u tim prihodima kao i nakon ukidanja svih vrsta privilegija, u Francuskoj je u dekret-zakon o javnim kazalitima iz 1791 ula i odredba da djela ivih autora ne mogu biti prikazivana bez formalnog i pismenog pristanka autora pod prijetnjom oduzimanja cijelog prihoda predstave u korist autora. To je bio prvi zakonski propis koji je priznao autorima jo jedno od te meljnih autorskih imovinskih prava: pravo prikazivanja. Sudska praksa poela je primjenjivati taj propis i na muzika djela. Po seban dekret-zakon iz 1793 priznao je autorima iskljuivo pravo iskoritavanja njihovih djela za ivota i 10 godina poslije smrti. Krajem XVIII i u prvoj polovici XIX st. donijeti su i u drugim dravama propisi o autorskom pravu (npr. SAD 1790, Rusija 1828, Pruska 1837, Austrija 1846, Peru 1849), a u drugoj polovici XIX st. dobila je veina tadanjih drava posebne zakone o autorskom pravu. Meu njima su i hrvatsko-ugarski zakon iz 1884 i austrijski zakon iz 1895, koji su ostali na snazi na dijelovima teritorija Jugoslavije do stupanja na snagu zakona iz 1929. U novoj Jugoslaviji donijet je ve 1946 Zakon o zatiti autorskog prava, koji je bio na snazi do stupanja na snagu Zakona o autorskom pravu iz 1957, a ovaj do stupanja na snagu Zakona o autorskom pravu iz 1968. U vezi s novim nainima iskoritavanja autorskih djela poveao se i broj autorskih imovinskih prava, a njihovo trajanje se produivalo. Suvremena zakonodavstva o autorskom pravu. Danas postoje u pravnim propisima o autorskom pravu pojedinih drava brojne razlike od kojih su najznatnije one izmeu zakonodav stva evropskih drava i SAD. Unutar evropskih drava znatnije se razlikuje zakonodavstvo Velike Britanije i SSSR od zakonodavstava ostalih evropskih drava. U sistemu evropskog zakonodavstva a. p. pripada prvenstveno autoru, i to na temelju njegova ina stvaranja duhovne tvorevine bez posebnih formalnosti (registracije djela, depo niranja primjeraka), a traje za ivota autora i odreeno vrijeme poslije njegove smrti. U britanskom zakonodavstvu postoje znatna ogranienja prava autora u korist industrije koja koristi autorska djela, dok se moralna prava posebno ne navode. U sovjetskom zakonodavstvu postoje znatnija ogranienja prava autora u javnom interesu (koritenje putem radiodifuzije, prevoenje), a ogranieno je i prenoenje i trajanje autorskog prava. U zakonodavstvu SAD vie je zatieno djelo nego autor. Zatita je vezana uz formalnosti, a trajanje je utvreno u odreenom roku neovisno o trajanju ivota autora. Suvremena zakonodavstva o autorskom pravu sadravaju naroito odredbe o objektima (zatienim djelima) i subjektima

Medu duhovne tvorevine uvrtavaju se i zbirke < takve ako, s obzirom na izbor i raspored grae, pre samostalne duhovne tvorevine. Pored izvornih, meu zatiena djela ubrajaju se i djela koje imaju znaaj duhovnih tvorevina, kao to su prijevodi, prilagoavanja (adaptacije) i obradbe (aranma folklora takoer mogu biti objektima autorskog prav; su im autori nepoznati. Prema naim zakonima iz 19; upotreba izvornih narodnih knjievnih i umjetnikih slobodna je, ali se za izvoenje takvih tvorevina plaa Naslovi djela zatieni su kao i samo djelo, pa propisi 1 taju da se za naslov djela uzima naziv ve upotrijebljen sko djelo iste vrste, ako bi takav naslov mogao izazvati pogledu autorstva djela (npr. naslovi pojedinih opera' Autor djela je osoba koja je djelo stvorila. Kod zbirl smatra autorskim djelom, to je osoba koja je zbirku a kod preradba djela, osoba koja je djelo preradila (pre\ godila, obradila). Ako je djelo stvoreno suradnjom dvij osoba, one su suautori (koautori) djela. Pojedini zakoni posebno odreuju tko se smatra kinematografskog djela. Prema zakonu SFRJ iz 1968, t( scenarija i reiser, kod crtanog filma i glavni crta, a kinematografskom djelu muzika bitni element, i kc muzike u tom djelu. Zakonska je pretpostavka da se autorom djela srna ije je ime ili pseudonim oznaeno na djelu, dok se 1 protivno. Nosilac autorskog prava moe biti i druga osoba temelju zakona ili pravnog posla (ugovora, oporuke) j sva ili pojedina autorskopravna ovlatenja, koja se moguj Na temelju nekih zakona (npr. britanskog) autorsko ] kinematografskom djelu pripada proizvoau takvog temelju ugovora mogu pripasti pojedina autorskoprav tenja izdavaima i drugim korisnicima autorskih djela, melju zakona ili, u nekim zakonodavstvima i oporuke, pravo prelazi poslije smrti autora na njegove nasljedr U naim zakonima iz 1957 i 1968 posebno je norn torsko pravo na autorskom djelu stvorenom u radnon odnosno po narudbi. Prema zakonu iz 1968, radna organizacija, dravni organ ili osoba koja samostalno nom doputenu djelatnost ima iskljuivo pravo da u ok redovne djelatnosti iskoritava, uz odreena ogranien sko djelo koje je u izvrenju svoje radne obaveze stvo: te organizacije ili organa, odnosno radnik zaposlen kod osobe. Autorska imovinska prava obuhvaaju: I, prava k razvila iz prava izdavanja, i to posebice: pravo umnoi reprodukcije (pod reprodukcijom misli se svako materij ranje djela) i pravo stavljanja u promet umnoenih p bilo da se radi o grafikom ili fonografskom umnoav pravo mehanike reprodukcije); II, prava koja su se prava prikazivanja, i to posebno: pravo javnog prikazh autorska velika prava), pravo javnog izvoenja (tzv. mala prava), pravo javnog recitiranja, pravo prenoei ica, pravo emitiranja putem radiodifuzije (tj. radija ili i pravo saopavanja javnosti pomou zvunika ili koji slinog ureaja za prijenos znakova, zvukova ili si ranog djela. U nekim zakonodavstvima postoji takoi pravo slijeenja koje se sastoji u pravu na dio od pov jednosti djela likovne umjetnosti koja se ostvari priliki prodaja djela. Meu autorska imovinska prava ubrajaju se takoc prevoenja, pravo prilagoavanja, napose kinematogra lagoavanja i pravo obraivanja. Iz navedenih prava proizlazi da druga osoba smij autorsko djelo samo uz dozvolu autora (autorizacija.

AUTORSKO PRAVO AUXCOUSTEAUX

samim zakonom nije drukije odreeno. Zakoni navode sluajeve u kojima se autorsko djelo moe koristiti i bez dozvole autora (zakonske licence), kao i sluajeve u kojima autor ne moe uskratiti davanje dozvole (prinudne licence). Zakonska ogranienja autorskih imovinskih prava postoje naroito *u pogledu koritenja radi osobnog usavravanja, nastave, informacija, citiranja odlomaka. Autorska moralna prava sainjavaju posebice: pravo na priznanje autorstva, iz kojega proizlazi dunost da se kod svakog iskoritavanja djela, ukoliko nije anonimno, oznai ime autora; pravo raspolaganja djelom, prema kojem samo autor odluuje da li e svoje djelo uiniti pristupanim javnosti, a ako je pustio u promet primjerke djela, ima pravo da ih povue iz prometa (pravo povlaenja); pravo na potivanje djela, prema kojem autor ima pravo da se protivi svakom mijenjanju djela kao i svakoj drugoj povredi koja bi vrijeala njegovu ast i ugled. Za ivota autora mogu se prenositi autorska imovinska prava ugovorima, i to u cjelini ili djelomino, uz naknadu ili bez nak nade, za vrijeme trajanja tih prava ili na krae vrijeme. Takvi ugovori su naroito izdavaki ugovor, ugovor o snimanju, ugo vor o prikazivanju, ugovor o izvoenju, ugovor o emitiranju, ugovor o prevoenju, ugovor o prilagoivanju, ugovor o obradi. U sluaju autorove smrti autorska imovinska, a uglavnom i moralna prava, prelaze na njegove nasljednike. Trajanje autorskih prava je u veini drava ogranieno. Openito, autorsko pravo traje u veini drava za ivota autora i 50 godina poslije autorove smrti. U nekim je dravama rok poslije autorove smrti krai (npr. u SSSR 15, u Poljskoj 20, u Japanu 30 godina), u nekim dulji (npr. u Brazilu 60, u SR Njemakoj 70, u panjolskoj 80 godina), a u nekim je dravama neograniena trajanja (u SFRJ autorska moralna prava). Za pojedine vrste djela (npr. za fotografska djela, djela primijenjene umjetnosti, anonimna djela, djela objavljena pod pseudonimom) postoje posebni rokovi. Naini raunanja navedenih rokova nisu u svim zakonima jednaki. Najee se njihovo trajanje rauna od poetka kalendarske godine koja slijedi neposredno poslije dogaaja od kojeg su ti rokovi poeli tei. Pravo prevoenja stranih djela je u nekim zakonima, meu kojima je i na, posebno ogranieno. U SAD autorska imovinska prava traju 28 godina od objavljivanja djela s time da se taj rok moe produiti jo na 28 godina. Ako je djelo stvoreno suradnjom dvaju ili vie autora, traja nje autorskih imovinskih prava rauna se od smrti suradnika koji je posljednji umro. Nakon prestanka autorskih imovinskih prava autorsko djelo postaje slobodno u pogledu koritenja. U nekim dravama plaa se naknada i za koritenje slobodnih djela (domaine public payant). Autor, odnosno nosilac autorskog prava moe ostvarivati a. p. osobno ili putem zastupnika. Pravo javnog izvoenja i pravo mehanike reprodukcije ostvaruje se najee kolektivno putem organizacije autora. Za povrede autorskog prava predviene su graanskopravne sankcije (najee.. zabrana vrijeanja autorskog prava, oduzimanje predmeta kojim se vri njegova povreda, naknada tete) i kaznenopravne sankcije (novane i druge kazne). U veini drava autorskopravnu zatitu prema domaim propisima uivaju djela domaih dravljana (kriterij dravljanstva) i djela stranih dravljana koja su prvi put izdana ili objavljena na teritoriju te drave (kriterij mjesta prvog izdanja). U nekim dravama uivaju zatitu i djela stranih dravljana koji imaju prebivalite na teritoriju te drave, a u nekima i djela stranih, dravljana koja se u materijalnom obliku nalaze na teritoriju te drave. Djela stranih dravljana uivaju zatitu u veini drava i na temelju odredaba meunarodnih ugovora, a u nekima i na temelju faktine uzajamnosti (reciprociteta). Potreba meunarodne zatite autorskih prava javila se naroito u drugoj polovici XIX st. kada se poela sve vie razvijati meunarodna razmjena kulturnih dobara. Prvi instrumenti takve zatite bili su dvostrani meunarodni ugovori. Meutim, oni nisu u dovoljnoj mjeri osiguravali meunarodnu zatitu autorskih prava, pa se pristupilo sklapanju viestranih meunarodnih ugovora. Prvi i najpotpuniji takav ugovor je -> Bernska konvencija za zatitu knjievnih i umjetnikih djela potpisana 1886. Amerike drave sklopile su niz ugovora o zatiti autorskih prava (u Montevideu 1889, u Meksiku 1902, u Rio de Janeiru 1906, u Buenos Aieresu 1910, u Caracasu 1911, u Habani 1928 i u Washingtonu 1946). U novije doba sklopljena je u enevi 1952
-> Univerzalna konvencija 0 autorskom pravu.
LIT. : E. Pouillet, Traite theorique et pratique de la propriete litteraire et artistique et du droit de representation, III izd., Pari 1908. Ph. Allfeld, Das Urheberrecht an Werken der Literatur und der Tonkunst, Miinchen 1928. P. Olagnier, Le Droit d'auteur, Pari 1934. Desbois, La Propriete litteraire et artistique, Pari 1953. R. Plaisant, Propriete litteraire et artistique, Pari 1954. Sidjanski Castanos, Droit d'auteur ou copyright. Les Rapports entre

89
SUSJEDNA ILI SRODNA

AUTORSKOM

PRAVU

1957. Ph. Wittenberg, The Law of Literarv Propertv, Cleveland i New York 1957. R. Castelain, Histoire de l'edition musicale ou du droit d'editeur au droit d'auteur (15011793), Pari 1957. J. tempihar, Avtorsko pravo, Ljubljana 1960. M. C. Dock, Etude sur le droit d'auteur, Pari 1963. F. E. Skone James i E. P. Skone James (izdavai), Copinger and Skone James, On T he L aw of C opvright, X izd. , L ondon 1965. . R adojkovi, L inopravni (moralni) elementi autorskog prava, Beograd 1966. H. Desbois, LeDesbois, Droit d'auteur en dauteur France, en II. France, izd., Pari H. Unver H. Le Droit II. 1966. izd., Pari richt Der Schutz musikwissenschaftlichen Editionen nach dem neuen Urheber richt, Der Schutz musikwissenschaftlichen Editionen nach d h MF 66 E UlU h b

PRAVA (engl. neighbouring rights, franc. droits voisins ou connexes, njem. Nachbarrechte ili verivandte Schutzrechte, tal. diritti connessi) , sa inja va ju da na s na r o ito > prav a um je tnik a- izv oa a -> prava proizvoaa fonograma i -> prava organizacija za ra-

diodifuziju. Ova prava pojavila su se u vezi s autorskim pravom i najee su normirana u okviru pojedinih zakona o autorskom pravu (Velika Britanija 1911, Argentina, 1933, Austrija 1936, Urugvaj 1939, Italija 1941, ehoslovaka 1953, Skandinavske drave 1961, SR Njemaka 1965 itd.), ali se po objektima, subjektima, sadraju i trajanju razlikuju od autorskog prava. Djelomini propisi o pravima umjetnika izvoaa donijeti su u SFRJ 1953. Meunarodna zatita navedenih susjednih ili srodnih prava regulirana je *- Rimskom konvencijom o zatiti umjetnika interpreta ili izvoaa, proizvoaa fonograma i organizacija za radiodifuziju, koja je potpisana 1961. U nekim dravama svrstavaju se meu a. p. susjedna ili srodna prava i neka druga prava kao to su npr. prava na odreenim izdanjima, fotografijama, kinematografskim djelima i dr.
LIT.: \'. Spai, Meunarodna zatita prava srodnih autorskom pravu, Sarajevo 1956. E. Ulmer, Der Rechtsschutz der ausiibenden Kiinstler, der Hersteller von Tontragern und der Sendegesellschaften in internationaler und rechtsvergleichender Sicht, MiinchenBerlin 1957. Z. Urem, Neto 0 meunarodnoj zatiti prava srodnih autorskom pravu, Naa zakonitost, Zagreb 1962. K. Sigulinski, Prava srodna autorskom pravu i njihova zatita, Begrad 1964. I. Hg.

AUVERGNE (Dauvergne), Antoine d', francuski violinist i kompozitor (Moulins, 3. X 1713 Lyon, 23. II 1797). Karijeru zapoeo kao violinist u Clermont-en-Auvergneu. Od 1739 je u Parizu, isprva lan kraljevske komorne muzike, 1744 violinist u orkestru Velike opere, a 1751 dirigent; idue godine preao u novootvorenu Opera Comique, gdje postie velik uspjeh operom Les Troqueurs (1753). Poslije toga dobiva zvanje kraljevskog kompozitora (1755, maltre de musique de la chambre) i vrhovnog intendanta kraljevske muzike (1764, surintendant de la musique du Roi). Uz to je 176271 lan uprave parikih Concerts spirituels i u tri navrata na elu Velike opere: 176976, 178082 (zajedno sa Gossecom) i 178690. Njegovom je zaslugom znatno obogaen repertoar tih ustanova djelima suvremenika (simfonije Havdna, opere Gosseca i Glucka). Za Francuske revolucije izgubio slubu, pobjegao iz Pariza i doskora zaboravljen, umro u bijedi. Svestrano obrazovan i nadaren muziar ancien regimea, A. je svoje stvaranje zapoeo instrumentalnim djelima: solo i trio sonatama na talijanski nain sa razvijenijom formalnom graom i ekspresivnom tematikom koja karakterizira i druga njegova djela. U sreditu su njegova stvaranja scensko-muzika djela, posebice opera Les Troqueurs, u stilu talijanskih buffo intermezza, ali proeta pravim galskim duhom, bez trunka sentimentalnosti i suvinih ukrasa; ova opera oznauje prijelaz iz vaudevillea u pravu opera comique i smatra se prvom francuskom kominom operom.
D JE L A. IN STR U MEN TA LNA : Concerts de sym phonies a 4 parties op. 3 i 4, 1751; Sonates a 2 violons et labasse op. I, 1739; Sonates d viola seule avec la basse continue op. 2, 1739. DRAMSKA. Opere: La Coquette trompee, 1751; Les Troaueurs (tekst J. J. Vade), 1753; Enee et Lavinie, 1758: Les Fetes d'Euterpe (opera-ballet), 1758; Canente, 1760; Hercule mourant, 1761; Alphee et Arethuse (opera-ballet), 1762; Pyrrhus et Polyxene, 1763; La Venitienne (Comedie-ballet), 1768. Baleti: Les Amours de Tempe, 1752; Le Triomphe de Flore, 1764 i Le Prix de la valeur, 1771. LIT.: E. Campardon, L'Academie Rovale de Musique au 18-eme siecle, Pari 1884. J. De Roure uPaulin, La vie et les oeuvres d'Antoine Dauvergne, Pari 1911. L. de la Laurencie, Deux imitateurs francais des bouffons: Blavet et d'Aavergne, L'annee musicale, 1912. B. Engelke, Antoine d'Auvergne, MGG, I, 1951. I. A.

AUXCOUSTEAUX, Artus, francuski kompozitor (Amiens, konac XVI st. Pariz, oko 1656). Uio u pjevakoj koli ka tedrale u Saint Quentinu (J. Bournonville). God. 161327 (ili 161627) pjeva kapele kralja Luja XIII, 1633 magister puerorum katedrale u Amiensu, 1634 ponovno pjeva (altist) i 1642 51 glavni dirigent Kraljevske kapele (Sainte Chapelle) u Parizu. Poslije kanonik crkve St. Jacques de VHdpital. Komponirao preteno muziku koja se nalazi po sredini izmeu tradicionalne polifonije XVI st. i stila (baroknog) to ga je uveo Lullv u XVII st.

90

AUXCOUSTEAUX AVSHALOMOV
(al-Qanun fi't-tibb), djelo koje je u latinskom prijevodu na evropskim fakultetima kao temeljni udbenik medi< XII do XVII st. U svom glavnom djelu Knjizi ozdr; (Kitab a-ifa) koje ima karakter enciklopedije (18 sv.) c i muziku teoriju; u 6 rasprava XII poglavlja, govori 0 intervalima, tonskim rodovima i sistemima, ritmu i k iji. Iste muzike teme obraduje i u Knjizi osloboenj tab an-Nagat). Trei, po svemu sudei najznaajniji I prilog muzikoj nauci Uvod u muziku umjetnost (Ma Sina 'at al-musiql), nije se sauvao.
NOVA IZD. : dva razliita fragmenta o muzici iz Knjig; ozd objavili su R. d'Erlanger (na francuskom u La Musique arabe, II, 193 Farmer (na engleskom u Studies in Oriental Musical Instruments, 19 mak iz Knjige osloboenja* obj. Mahmud el-Hefni (na njemakon Ibn Sina's Musiklehre, 1931). LIT. : Carra de Vaux, Avicenne, Pari 1900. H. G, Farmer of Arabian Music, London 1929. Isti, Avicenna, MGG, I, 1951 Sources of Arabian Music, Leiden 1965.

DJELA. VOKALNA: Les Quatrains de M. Mathieu mis en musigue a trois parties selon Vordre des douze modes, 1643; Suite de la premiere partie des Ouatrains de M. Mathieu, 1652; Meslange de chansons, za 56 glasova, 1644. CRKVENA: 8 misa za 46 glasova ; Missa quinque v. ad imitationem moduli Quelle beaute, 6 mortels, 1651; psalmi za 46 glasova, 1631; Octo Cantica Divae Mariae Virginis secundum octo modos, 1641; Noels et cantiques spirituels.. ., 2 knj., oko 1650 i 1655; Paraphrase des Psaumes de David, en vers francois.. ., 1656 (IV izd.). NOVA IZD.: Missa quinti toni obj. J. B. de Laborde (Essai sur la musique ancienne et moderne, 1780); 3 Ouatrains obj. Lammers (Oeuvres vocales et instrumentale*, II, 1908). LIT. : M. Brenet, Les Musiciens de la Sainte Chapelle du Palais, Publications delaSIM, section Pari, I, 1910. J. G. Prod'homme, Ecritsde musiciens (XV e XVIII siecles), Pari 1912. Th. Gerold, L'Art du chant en France au X\TI e siecle, Strasbourg 1921. R. M. Reboud, Messire A. Auxcousteaux, maitre de musique de la Sainte-Chapelle du Palais, Bulletin de la Societe d'etudes du XVIIe siecle, 1954. A. Bloch-Michel, Les Messes d'Aux-Cousteaux, Recherches 196162, Pari 1962. Isti, Les Meslanges d'Aux-Cousteaux, Recherches 1963, Pari 1963. I. A.

AVANGARDA (prema franc. avant-garde prethodnica, predvodnica), openito, grupa ili pojedine osobe koje predvode, nadahnjuju i predstavljaju neki pokret, knjievni, umjetniki, politiki (npr. a. radnike klase), kidajui s tradicijom i pronalazei nove mogunosti razvoja. U muzici, naziv za one suvremene kompozitorske generacije koje su kao svoj glavni stvaralaki zadatak postavile traenje i pronalaenje novih oblika muzikog izraza. Iako se izraz a. iroko uzevi moe primijeniti na itav niz kompozitora, koji ve od poetka XX st. pridonose stvaranju suvremenoga muzikog izraza, on se ipak dovodi prvenstveno u vezu s avangardnim kompozitorskim generacijama koje su se pojavile poslije Drugoga svjetskog rata, jer su tek pripadnici tih generacija radikalno prekinuli sve veze s tradicijom prolih muzikih razdoblja, oslobaajui se tako sila, koje bi ih mogle koiti u njihovom traganju za novim. Glavno arite i stjecite muzike avangarde u svijetu predstavljali su pedesetih godina ovoga stoljea teajevi za novu muziku u -> Darmstadtu. N. D. AVELINE, Albert, francuski plesa, koreograf i pedagog (Pariz, 1883 ). Plesanje je zapoeo uiti 1894 u baletnoj koli Parike opere, u ustanovi uz koju e biti vezana cjelokupna nje gova umjetnika djelatnost. God. 1911 postao partner tada najpoznatije balerine C. Zambelli. Od 1919 djelovao je kao maitre de ballet, a od 1924 kao direktor Baletne kole parike opere. Koreografirao je, meu ostalima, balete La Grisi (1935), Elvire (! 937)) Jeux d'enfants (1941) i prolog za Indes galantes (1952). Stilski njegove koreografije stoje na prijelazu iz baleta belle epoque i ruske baletne kole. Bio je izvanredan poznavalac plesake tehnike i izvrstan pedagog. AVE MARIA (lat. Zdravo Marijo), tzv. aneoski pozdrav Bogorodici. U zapadnoj se liturgiji upotrebljavao obino kao tekst za ofertorije marijanskih blagdana. Prije Tridentskog koncila (1545) kompozitori su esto obraivali proirene i parafrazirane verzije izvornog teksta. Sredinom XVI st. ustalio se obiaj da se komponira tekst uz primjenu motivike grae koralnog napjeva. Koralna se tema uzimala ili kao materijal za slobodnu polifonu obradbu, ili kao cantus firmus u jednoj dionici. Osobito su kompozitori XIX st. rado uzimali taj tekst za solo-pjesme uz pratnju orgulja ili klavira (L. Cherubini, F. Schubert i Ch. Gounod, koji je za harmonijsku podlogu svojoj melodiji upotrebio preludij u C-duru J. S. Bacha iz zbirke Das Wohltemperierte Klavier).
A. Vi.

AVIDOM, Menahem (pravo ime Menahem Mahle stein), izraelski kompozitor (Stanislawow, 6. I 1908 -dirao na Amerikom univerzitetu u Beirutu i kod H. I u Parizu. God. 193135 nastavnik u Alexandriji i Kairu 45 predaje na Konzervatoriju u Tel Avivu a od 1945 n Teacher's Training Collegeu; 1946 generalni sekretar 1 filharmonije, od 1952 direktor umjetnike sekcije Jerusal vention centrea, ustanove za organizaciju muzikih i k: festivala. U ranim djelima pod utjecajem je francuske poslije 1940 prikljuuje se nastojanjima za izgraivanjer nalnog muzikog izraza Izraela. A. je komponirao prvu : veliku historijsku operu.
DJELA. ORKESTRALNA: est simfonija: I, Folk Symphony, vidirana 1958); II, David, 1948; I I I , Mediterranian Sinfonietta, 1951; V, The Song of Eilat, 1957 i VI, 1958. Concertino za flautu i gudae: strings. KOMORNA: gudaki kvartet; duhaki kvintet; 2 Con violinu i klavir i za violonelo i klavir i dr. KLAVIRSKA: Firsi Miriam; Little Ballet for Daniela i dr. DRAMSKA. Opere: Alex -Hamonit, 1953 (prva izvedba 1961); En Each Generation, 1955 i dj David and Goliath. Psalm Cantata za zbor; solo-pjesme. LIT.: P. Grademuitz, Music and Musicians in Israel, Tel Aviv

AVISON, Charles, engleski kompozitor i muzi (Newcastle-on-Tyne, 16. II 1709 10. V 1770). Sti Italiji (F. Geminiani), a zatim u Londonu. Od 1736 bio lja u Newcastleu, gdje je, meu prvima u Engleskoj, or| koncerte u pretplati. Njegova rasprava An Essay on Expression izazvala je vrlo ive diskusije meu engleski] arima onoga vremena.
DJELA: dvadesetest koncerata za orgulje ili embalo, 1742 u 4 knj. 1758); 8 koncerata za orgulje ili embalo op. 4, 1755; 12 koi 9, 1766; 6 koncerata op. 10, 1769; 24 sonate za embalo uz 2 violine i (4 serije): I op. 1, oko 1757; II op. 5, 1756; III op. 7, 1760 i IV op. Oratorij Ruth (sa F. Gardinijem), 1765. Rasprava An Essay t Expression, 1752 (dopunjeno 1753). Preradio je u obliku koncerta D. Scarlattija, 1744. Zajedno sa J. Garthom priredio je za tarr psalama B. Marcella s engleskim tekstom i autorovom biografijom, iLIT.: A. Milner, Charles Avison, The Musical Times, 1954. t

A VISTA (a prima vista) -> Prima vina ' AVRAMOVSKI, Risto, kompozitor (Selci, Debar, : !943 ) Kompoziciju studirao na Muzikoj akademiji gradu (E. Josif); sada je muziki saradnik Radio-televizijs
DELA : Varijacije za orkestar, 1967. KAMERNA: gudai sonata za 2 violonela i klavir ; Esenski skici za flautu i klavir ; 4 del kamerni sastav. Minijature i Suita za klavir. VOKALNA: Kiril i Metodij 1969: kantate: Makedonija; Vezilka, 1965 i Roen k horovi: Sckerzando; Bes i molitva i Burleska; solo-pesme Jezero i Psalm*

AVENARIUS, Thomas, njemaki orgulja (Eilenburg, Saska, ? ?). Djelovao u prvoj polovici XVII st. kao orgulja u Hildesheimu. Izdao je: Horticello . . . Amorischer Gesanglein, 1614; Convivium musicale, 1630 (5-gl. plesne suite) i Viridarium musicum, 1638. AVERKAMP, Antoon, nizozemski kompozitor i zborovoa (Willige Langerak, 18. II 1861 Bussum, Amsterdam, 1. VI 1934). Studirao u Amsterdamu (D. de Lange), Berlinu (F. Kiel i W. Bargiel) i Miinchenu (J. Rheinberger). Osnovao i 18901918 vodio pjevaki zbor Amsterdamsch A Cappella Coor s kojim je koncertirao irom Evrope izvodei djela starih nizozemskih majstora, dotada zanemarenih; mnogi lanovi zbora postali su znameniti pjevai. Njegov je uenik bio A. A. Smijers. Od 1919 bio je direktor Muzike kole u Utrechtu koja se pod njegovim vodstvom razvila u konzervatorij; od 1927 predsjednik Vereeni-ging voor nederlandsche Muziekgeschiedenis.
DJELA: simfonija u F-duru; simfonijska pjesma Elaine en Lancelot. Opera De Heidebloem. Zborovi s orkestrom (Decora Lux; Die versunkene Burg); zborovi a cappella; pjesme. Prirunik za solo-pjevanje Ujt mijn practijk, 1916; De Koordirigent, 1933; lanci u raznim asopisima. Izdavao djela starih nizozemskih majstora (A. Willaert, Missa super benedicta).

AVSENIK, Vilko -> Ovsenik AVSHALOMOV, 1. Aaron, rusko-ameriki koi (Nikolajevsk, Sibir, 11. XI 1894 New York, 26. I" Studirao na Konzervatoriju u Zurichu. Od 1914 djelova prouavao kinesku muziku i komponirao niz djela koja s< na kineskoj tematici a sadre i autentine kineske melodi uspjeh imao i kao dirigent. God. 1947 nastanio se u Ne\
DJELA. ORKESTRALNA. etiri simfonije: I, 1940; I I , 1 1950 i IV, 1951 ; koncert za klavir; koncert za violinu; simf. skica P tungs. DRAMSKA. Opere: Kuan Yin, 1925 i Veliki zid, 1945. ] CKina, 1933; pantomima Sjene tamjana, 1935; koreografska slika j boanstava planetarija, 1942.

AVICENA (arap. Abu'AH al Husein ibn 'Abd AHah ibn Sina), arapski filozof, prirodoslovac i lijenik (Afana kraj Buhare, 980 Hamadan, 1037). U svoje vrijeme najvei medicinski autoritet arapskog svijeta. Napisao Kanon medicine

2. Jacob, ameriki kompozitor (Tsingtao, 28. III 191 Aarona; studirao u Pekingu; 1937 preselio u Ameriku i studije kod E. Tocha (Los Angeles) i B. Rogersa (Rc God. 194754 predavao na univerzitetu Columbia; voi Portland Junior Symphony. Djela su mu formaln sadrajno raznolina, s mpetim kromatskim harmoi istonjakim prizvukom.
DJELA. ORKESTRALNA: Simfonietla, 1946; The Takmg' Kuan, 1948; The Plywood Age, 1955 ; Evocations za klarinet i komorr Komorna i klavirska muzika. VOKALNA: Inscriptions at t, Brass za glas, recitatora, zbor i orkestar, 1956; Prophecy za tenor, zbor Psalm 100 za zbor i duhae i dr.

AXMAN AZIJSKA MUZIKA

AXMAN, Emil, eki kompozitor (Rataje kod Kromfia, 3. VI 1887 Prag, 25. I 1949). Studij muzikologije s doktoratom zavrio 1912 na Univerzitetu u Pragu (Z. Nejedly); kompoziciju uio privatno kod V. Novaka. Od 1913 do smrti arhivar Nacionalnog muzeja u Pragu. Sljedbenik A. Dvofaka, svoj kasnoromantiki muziki govor obogatio je tekovinama suvremenog konstruktivizma. Muziar programnog smjera, posebno se istakao na podruju vokalne muzike. Njegovi zborovi i kantate od likuju se snano izraenom melodikom i dobro ostvarenim kontrastima.
DJELA. ORKESTRALNA. est simfonija: I, Tragica, 1926; II, Giocosa 1927 ; III, Primavera, 1928; IV, Eroica ; V, Ditirambica, 1936 i Patriotica, 1942 2 simfonijske pjesme : Smutky a nadje, 1920 i Jasno, 1922 ; koncert za violinu 1936; koncert za klavir, 1939; koncert za violonelo, 1940; dvostruki koncert za violinu i violonelo, 1944; simfonijeta, 1923; suita, 1924; Simfonijska uvertira. 1931; Varialni suita, 1948. KOMORNA. etiri gudaka kvarteta: I, 1924 II, 1925 ; III, 1930 i IV, 1946 ; klavirski trio, 1925 ; duhaki kvintet, 1938 sonata za violinu i klavir, 1923 ; sonata za violonelo i klavir, 1924 i dr. KLAVIRSKA. Tri sonate: I, Appassionata, 1922; II, Pamdtce velikeho lovka. 1922 i I I I , 1924; Sonatina charakteristickd, 1922. VOKALNA. Kantate Moje matka, 1926; Balada 0 oich topiovych, 1927; Ilonka Beniaova, 1929 Sobotecky hfbitov, 1932; zborovi; 9 ciklusa solo-pjesama : Vzpomindni, 1918, Duha, 1921 ; almy, 1928 ; Noc, 1924 ; U plamene, 1930 ; Pisni o domovu, 1946 ; KytUka z Moravy, 1947; Podzimni koupel, 1937 i Vdnoni zpiv, 1936. CRKVENA: kantata Stabat Mater, 1938; graduali; moteti i dr. SPISI: Moravske opery v XVIII stoleti (disertacija), 1912; Leo Jandek, 1929; studije; rasprave; lanci. Obrade moravskih, ruskih i leskih narodnih napjeva za razliite sastave.

91

i prvu azerbajdansku operu s revolucionarnom tematikom Negris (1935). Kompozitori novije generacije su Kara Abulfas-ogly Karajev (baleti, simfonijska i komorna muzika), F. Amirov (opera Sevilj, simfonijski mugami), 5. Hadibekov (balet Gjuljen, kompozicije za orkestar), D. Hadijev (5 simfonija, simfonijska pjesma), /. Rustamov (pjesme, kompozicije za orkestar narodnih instrumenata), A. Melikov (balet Jlezenba 0 jtwd6y) A. Rsajev (2 violinska koncerta) itd.
LIT.: G. Wdldman, J. Keldi, V. Vinogradov i dr., Russland, MGG, XI, 1963Bi. R.

AZEVEDO, Alcxis Jacob, francuski muziki pisac i kritiar (Bordeaux, 18. III 1813 Pariz, 21. XII 1875). Studirao na Konzervatoriju u Parizu. Suraivao u nizu parikih novina (Le Menestrel; Le Siecle ; La France musicale; La Presse; Opinion nationale); osnivao i vlastite muzike asopise: La critique musicale (1846) i Les doubles croches (1874).
DJELA. SPISI: Feliden David, sa vie et ses oeuvres, 1863; G. Rossini, sa vie et ses oeuvres, 1864; La verite sur Rouget de V Ile et la Marseillaise, 1864; Dictionnaire musicokumoristique, 1870 (pod pseudonimom Docteur Aldo); La Transposition par les nombres, 1874; Les doubles croches malades (zbirka lanaka, 2 sv.), 1874.

AYALA, Daniel, meksiki kompozitor i dirigent (Abala, Yucatan, 21. VII 1908 ). Studij violine zavrio na Konzervatoriju u Mexicu. Najprije svirao u razliitim orkestrima, a zatim osnovao i vodio simfonijski orkestar u Meridi. Tamo je utemeljio i Yucatanski konzervatorij. Kompozitor indijanskog podrijetla, A. u svoja djela unosi folklorna obiljeja, inspirirajui se legendama Maja. Njegove simfonijske suite izvode se esto i kao baletna muzika.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1946; Yaax U ha, 1952; simfonijske suite : Un antiguo cemeterio, 1933; Tribu, 1935 ; Paisaje, 1936; El Hombre Maya, 1940; Patioramas de Mexico, 1940. Komorna i klavirska djela. U Kayil Chaac za sopran i orkestar; solo-pjesme uz klavirsku i orkestralnu pratnju i dr.

AYRE (aire; engl.), 1. strofna pjesma u jednostavnom homofonom stilu za vokalni ili vokalno-instrumentalni sastav. Javlja se u engleskoj muzici XVI st., a nalik je na talijansku > canzonettu ili balletto. 2. Kod engleskih muzikih pisaca XVII st. izraz aire istovetan je s modusom: sthese aires which the antiquity termed Modi (Th. Morlev, Plaine and Easy Introduction).
LIT.: A. Dolmetsch, English Songs and Dialogues of the XVI and XVII Centuries, 1912. P. Warlock, The English Ayre, Oxford 1926.

AZANJAC, Miodrag, flautist (Kragujevac, 9. XII 1932 ). Dinlomirao kod J. Srejovia na Muzikoj akademiji u Beogradu a usavravao se u Parizu i Sieni. Nastupao kao solista i kao lan Beogradskog duvakog kvinteta u mnogim gradovima u zemlji i inostranstvu. Ima bogat solistiki repertoar koji zahvata od ba rokne do avangardne muzike. s. . K. AZERBAJDANSKA MUZIKA. Tokom mnogih vjekova azerbajdanska narodna muzika razvijala se u znaku jednoglasja, za koje su karakteristine bogato ornamentirane i ritmiki raznovrsne melodije. Jednostavniji oblici vieglasja (heterofonija, razliiti burdonski tipovi, imitacijska odstupanja od unisona) javljaju se kod pjevaa uz pratnju instrumenata. Najrasprostranjeniji su instrumenti: iani, gudaki kjemana, trzalaki tar i saz, duhaki naj (vrsta flaute), urna (tip almaja), i balaban (slian duduku), zatim bubanj gaval, vrsta timpana nagara i vrsta citre kanon; od plesova gazaki, inabi, mirzai, tarakjama, uzundara i dr. Narodni pjeva aug (od tur. aik) oslanja se na puke mu-zikopjesnike oblike, od kojih je najrazvijeniji dastan. Osim kraih narodnih pjesama i plesova, veoma su omiljeli tzv. mugami, opsene vokalno-instrumentalne pjesme, koje pjevaju hanendi. U mugamima se izmjenjuju pjevaki i plesni dijelovi, koji imaju ustaljenu (tipiziranu) melodiku, s dijelovima improvizatorskog karaktera. Postoji 7 temeljnih mugama istih imena kao njihove odgovarajue ljestvice; svaki od njih ima svoju karakteristinu gradu, melodijsko oblije (kalup), tonalitet i sadraj. Poznati narodni instrumentalni ansambl (Sazandari) osnovali su poetkom XX st. hanende Dabar Karjagdi, tarist Kurban Primov i kjemanist aa Oganezevili. Prva djela azerbajdanske umjetnike muzike nastala su u XX st., a povezana su s imenom -> Uzeira Hadibekova (1885 1948), autorom prve nacionalne opere Lejli i Medun (1908). Muzika ove opere preteno je u stilu mugama uz pratnju tare i kjemane; u libretu je navedeno ime pojedinog mugama kao podloga pjevau za improvizaciju. Kompozitor A. Magmajev komponirao je operu ah Ismail, takoer u improvizatorskom stilu,

AZIJSKA MUZIKA. Budui da je Azija samo geografski pojam, a stanovnitvo joj se sastoji od raznih rasa i naroda s vlastitim kulturama, ne moe se govoriti o nekoj jedinstvenoj azijskoj muzici. Osim toga, teko je postaviti makar samo i priblini kri terij za ope-azijsku stilistiku bazu. Mnogostranost muzikih pojava, koje su ovisne o rasnim, vjerskim, kulturnim i povijesnim uzrocima, trai, unato nekim meusobnim utjecajima, da se pojedina podruja odijele i promatraju kao zasebne cjeline. To je jo opravdanije, ako se uzmu kao primjer bezbrojni tonski sistemi, koji zbog svoje raznolikosti ve unaprijed onemoguuju svaki pokuaj sjedinjavanja. Isto vrijedi, ali jo u veoj mjeri, za mnoge raznorodne muzike oblike, obrede, sredstva i naine izvedbe. Ipak, ako se analizirajui kulturnu batinu azijskih naroda bude ilo putem postepenog odjeljivanja historijskih naslaga, nastalih u toku dugih vremenskih razdoblja na temelju meusobnih povezanosti i utjecaja, moi e se utvrditi, da vrijeme od VII do X st. doputa pretpostavku o postojanju jednog kontinentalnog zajednikog stila. To je razdoblje, kada su granice Kine sezale na zapad gotovo do Kaspijskog jezera, kada se njen ivi pomorski promet odvijao ne samo s Indijom nego je iao ak do Perzijskog zaljeva i kada je carski dvor dinastija Sui i Tang bio sredite koje je sluilo kao uzor kulturnih nastojanja svake vrste. Premda se ne moe rei, da je u to vrijeme na podruju muzike dolo do stvaranja jedinstvenog tonsJcog jezika, ipak je po uzoru na carski dvor prevladala jedna odreena muziko-izvedbena praksa koja je, meutim, i nadalje ostavljala netaknute izvorne znaajke i puko obiljeje svake pojedine regionalne muzike vrste. Pri tom su glavno znaenje imali muziki elementi koji su dolazili ponajprije iz Indije preko istonog Irana i mijea jui se s tokarijskim utjecajima prodirali na sjeveroistok, a zatim elementi iz Indokine koji su se iz dananjeg Amana i Kambode takoer irili prema sjeveru, da se konano nau u sreditu ki neskog carskog podruja. Odatle su se utjecaji irili dalje na sjever u pokrajinu Po-hai, dananju Manduriju i Koreju, gdje im se priklonio puki muziki stil naroda Moho, ali samo do poetka

PLES UZ INSTRUMENTALNI ANSAMBL. Zidna slika iz peina Tung--huang, provincija Kan-su, razdoblje dinastije T'ang (618 907).

92

AZIJSKA MUZIKA AARAGS

9. XI 1951). Izvrstan poznavalac baskijskoga jezika, 1897 o u Bilbaou baskijsku kolu s kazalitem za koje je napisao n zarzuela. Tada je zapoeo studirati muziku i to najprije u E zatim u Parizu na Schola cantorum i konano u Bruxelle: tujui po baskijskim selima A. je sakupio oko 2000 na napjeva, od kojih je gotovo polovicu uzorno sredio, p> filolokim i etnomuzikolokim komentarom te izdao U| Cancionero popular Vasco (12 sv.).
DJELA. DRAMSKA; opere Orlzurri, 1911 i Urlo, 1913, Z \'iscaytik Bizkaira; Paso de chimbos; Eguzkia Nora; Sasi -es-kola i Aitart Muzika komedija Colonia inglesa; Zortzikos za glas i klavir. CRK Oratoriji: Daniel; Lemindano i Andrd Urraha. Te Deum; Jesusen Biotzi Cdnticos religiosos; Cdnticos a Nuestra Senora; oro y tres estrofas en San Josi. SPISI: La Mi pular vascongada (sadri i 14 1 ziranih narodnih napjeva); L don en nuestra muica popular ; Existencia de la muica poput i La Muica popular vasca v (oboje u predgovoru zbirci nero...). Zbirka baskijskih 1 napjeva Cancionero popular z sv.), 192324.

X st., kad ga je nakon najezde Kitana nestalo. Propau kineske dinastije Tang izgubio se i njezin utjecaj na svim podrujima, pa su se tako izgubili i poeci zajednike muzike izvedbene prakse. Dok joj na kontinentu nije kasnije ostalo nikakvih tragova, zaslugom posrednike uloge naroda Moho sauvani su u Japanu u prvom redu ostaci njegove svojevrsne muzike prakse (bugakuj, zatim elementi stare stranjoindijske muzike u tzv. stilu linyi, a onda teorije, instrumenti i obiaji iz Irana, te samo veoma slaba sjeanja na sirijsko-nestorijansku liturgiju u ritualu budistike sekte ingon. Zbog bezbrojnih pojedinanih muzikih pojava Azija se mora danas podijeliti na nekoliko velikih autonomnih podruja koja se nee uvijek slagati s geografskim i nacionalnim granicama. Mnoge promjene uvjetovane seobama, nasilnim prodiranjem stranih naroda, islamizacijom i mnogim drugim zbivanjima povijesnog znaenja, utjecale su i na mijenjanje i preslojavanje u muzikom pogledu. Zato se kao osnovne cjeline muzikih podruja mogu smatrati najprije prednja Azija, sredinja Azija i sjeverna Azija, a onda Indija i jugoistona Azija s otocima, jer svako od njih predstavlja izvjesno ire jedinstvo u duhovnom i kulturnom pogledu.

LIT.: R. Lachmann, Musik des Orients, Breslau 1929. H. G. Farmer, Reciprocical influences in music 'twixt the Far and the Middle East, Journal of the Royal Asiatic Society, 1934. Chung Sik Keh, Die koreanische Musik, Ziirich 1935. W. Danckert, Musikvvissenschaft und Kulturkreislehre, Anthropos 1937. E. Biicken, Naturvolker und musikalische Hochkulturen des Ori ents, Die Musik der Nationen, Leipzig 1937. C. McPhee, The Balinese wajang Koelit and its music, Dakarta 1937. A. Danielou, La Musique du Cambodge et du Laos, P.ondichery 1937. P. Sambamoorty, South Indian Music (4 sv.), Madras 1941. F. Bose, Die Musik der aussereuropaischen Volker, Berlin i Ziirich 1943. 5. Hedin, The music of the Mongols, Stockholm 1943. C. Sachs, The Rise of Music in the ancient World East and West, New York 1943 (talijanski prijevod 1963). Bibliography of Asiatic Musics (sastavili R. A. Watermann, S. Lichtenwanger, V. Hitchock, Herrmann, H. J. Poleman i C. Hobbs), 1947. Duriyanga Phra Cheti, Siamese Music, Bangkok 1948. H. Echardt, Asiatische Musik, MGG, I, 1951. A. Danielou, Northern Indian Music (2 sv.), London 1949 i 1954. M. Hood, The nuclear theme as a determinant of patet in Javanese Music, Groningen 1954. Tran van Khe, La musique vietnamienne traditionnelle, Pari 1962. H. Husmann, Grundlagen der antiken und orientalischen Musikkultur, Berlin 1963. A. Vi.

LIT.: J. Subird, Resurea ria de Azkue, A1GG, T, 19

AZIONE SACRA -> Oratorij AZKU, Resureccion Maria de, panjolski filolog, kompozitor i folklorist (Lequeitio, Biscaglia, 5. VIII 1864 Bilbao,

AZNAVOUR, C (pravo ime Charles As urian Garabed), fn ansonjer armenskoga jetla (Pariz, 1924). I je pjevaku karijeru z jo 1941 vei uspjeh i i iju postigao je istom CH. AZNAVOUR Oko 1960 postao je jec najpopularnijih pjevaa Francuske. A. pie i t< za chansone, a od 1955 : je u mnogim filmovima. Njegove chansone govore najee bavi, a odlikuju se poetskim prikazivanjem stvarnosti La Mamma, Apres Vamour, La Ville). AARAGS, letonski narodni instrument od kozjeg

B, i. drugi stupanj nekadanje osnovne ljestvice, koja je zapoinjala tonom a (A B C D E F G). Budui da je izmeu prvog i drugog stupnja ljestvice postojao interval od cijelog ste-pena, to je b zapravo oznaivao ton h. Za dalji razvoj tona b u durum i molle -* Predznaci. 2. Naziv za polustepensko snienje tona h. Taj naziv nije po svuda usvojen u tome smislu; u Engleskoj i Nizozemskoj b jo uvijek oznauje ton h, dok se za polustepensko snienje tona h upotrebljava oznaka b flat (romanske zemlje uope ne oznaa vaju tonove slovima, ve solmizacijskim slogovima). 2. Kratica za Basso. K. Ko. BAAREN, Kees van, nizozemski kompozitor (Enschede, 22. X 1906 Oegstgeest, 2. IX 1970). Kompoziciju uio u Berlinu (F. Koch) i Rotterdamu (W. Pijper). Djelovao u Amsterdamu i Utrechtu, od 1957 direktor Kraljevskog konzervatorija u Hagu. U poetku neoromantiar, B. je prihvatio impresionisti- ka stilska obiljeja, ali je 1933, kada se priklonio 12-tonskoj metodi komponiranja, unitio sva svoja ranija djela.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija za komorni orkestar, 1957; koncert za klavir, 1964; Concertino za klavir i orkestar, 1934; varijacije, 1959; Partita za duhace; Muica, 1966. KOMORNA. Dva gudaka kvarteta: I, 1933 i II, Sovraposizioni I, 1962; trio za flautu, klarinet i fagot, 1936; sekstet, 1952; septet, 1952; Sovraposizioni II za 5 duhaa, 1963; Muica za flautu solo. KLA-VIRSKA: sonata In memoriam W. Pijper, 1948; sonatina, 1948 i dr. Kantata The Hollov: Men za soliste, zbor i orkestar (tekst T. S. Eliota), 1948. LIT.: J. Wouters, Kees van Baaren, Sonorum Speculum, 1963.

BABADANJAN, Arno Arutjunovi, armenski kompozitor i pijanist (Erevan, 22. I 1921 ). Muziku uio u Erevanu i na Konzervatoriju u Moskvi (klavir K. Igumnov, kompozicija V. ebaljin). Njegov muziki izraz nastao je pod utjecajem S. Rah-manjinova i A. Haaturjana kao i muzikog folklora njegova rodnog kraja.
DJELA. ORKESTRALNA. Koncerti: za klavir, 1944; za violinu, 1949 i za violonelo, 1962. Ciklus Herojska balada za klavir i orkestar, 1952; Poema-rapsodija, 1954. KOMORNA: dva gudaka kvarteta; klavirski trio; sonata za violinu i klavir, 1959; brojne klavirske kompozicije (sonata, 1943; polifona sonata, 1946; varijacije, 1937; rapsodija za 2 klavira). Filmska muzika. Solo--pjesme. Obradbe narodnih pjesama. LIT.: A. FpmopMH, APHO Ea6aA>KaHHH, MocKBa 1961.

BABAJEV, Andrej Avanesovi, armenski kompozitor (Msmna, Azerbajdan, 27. XII 1923 Moskva, 21. X 1964). Na Konzervatoriju u Bakuu diplomirao 1950 kompoziciju (K. Karajev). Studirao zatim na Konzervatoriju u Moskvi (J. aporin). B. je bio dobar poznavalac narodne muzike mnogih istonih sovjetskih republika, posebno armenskoga folklora. Utjecaj narodnog melosa vidljiv je u veini njegovih djela koja je oblikovao preteno u klasinim formama.
DJELA. ORKESTRALNA : simfonija, 1950; suita, 1946 ; Dramatska poema, 1961; uvertira Mladost. Za mali orkestar: Koncertna rapsodija, 1955; Indijska fantazija, 1958; 2 plesa. Kompozicije za duhaki orkestar i za orkestar armenskih narodnih instrumenata. Gudaki trio, 1953. Opera Orlovska pleme, 1957; komina opera Ujak Baltazar, 1962. Scenska i filmska muzika. Kantate Oktobar, 1947 i Pjesma o partiji, 1957; solo-pjesme. Obradbe narodnih pjesama. LIT.: B. 3ax, AHflpeft Ea6aeB, MocKBa 1966.

BABAJEV, Sabir, uzbeki kompozitor (Takent, 30. XII 1920). Profesor matematike, 194349 studirao muziku na Konzervatoriju u Takentu gdje je djelovao kao zborovoda. Njegova se muzika i melodijski i ritmiki temelji na uzbekistanskom folkloru.
DJELA: dvije simfonijske pjesme, 1956 i 1958; 2 orkestralne suite, 1946 i 1948; djela za orkestar narodnih instrumenata. Muzika drama Ljubav za

domovinu, 1957; opeTa Hamza, 1961; 2 operete; scenska muzika. Kantata Uzbekistanski uzgajati pamuka, 1955; suita Bijelo zlato za zbor i orkestar; zborovi ; solopjesme. Obradbe narodnih pjesama.

BABBI, talijanska obitelj muziara. 1. Gregorio, pjeva, tenor (Cesena, 6. XI 1708 2. I 1768). Bio je u slubi na dvoru u Napulju, zatim na toskanskome dvoru. Kao solist debitirao 1731 u Firenzi. Pjevao na mnogim talijan skim opernim pozornicama, u Lisabonu, Beu i Madridu, ste kavi veliku popularnost i slavu. Oko 1760 vratio se u Cesenu. 1. Cristoforo, violinist i kompozitor (Cesena, oko 1748 Dresden, 19. XI 1814), sin ili brat Gregorija. Studirao kod Tartinijeva uenika P. Alberghija. Bio je lan Filharmonijskoga dru tva te koncertni majstor i dirigent kazalinoga orkestra u Bologni. God. 178183 solist na dvoru u Dresdenu. Od njegovih kom pozicija (simfonije, violinski koncerti, kvarteti, vokalna djela) sauvana je samo simfonija-uvertira kantate Augusta (1798). 1. Gregorio II, violinist i kompozitor (Dresden, ? ?), sin Cristofora. Koncertni majstor i dirigent dvorskoga orkestra u Dresdenu. Komponirao je dvije simfonije, djela za orkestar i za orgulje. BABBITT, Milton, ameriki kompozitor i muziki pisac (Philadelphia, 10. V 1916 ). Na Univerzitetu u Princetonu zavrio studij matematike; muziku uio privatno kod R. Sessiona. Na istoj ustanovi predavao od 1938 matematiku, a zatim postao profesor muzike. B. je direktor Elektronskog muzikog centra Univerziteta u Columbiji i Princetonu. Ugledni ameriki pred stavnik avangardnog muzikog stremljenja, njegova se djela odlikuju metodinom organizacijom, ekonominou sredstava i matematikom preciznou. U traenju novih zvukovnih rjeenja slui se posebno konstruiranim aparatom, nazvanim synthesizer. Kao muziki pisac osobito se bavio problemima 12-tonske muzike.
DJELA: dva gudaka kvarteta, 1948 i 1954; Composition za 4 instrumenta, 1948; Composition za 12 instrumenata, 1948; Composition za violinu i klavir, 1950; kvartet za flautu, klarinet, obou i fagot, 1953; Ali Set za 8 jazz-instru-menata, 1957; Composition for Synthesizer, 1961; Ensembles for Synthesizer, 1962; Composition for Tenor and six Instruments, 1962; Vision and Prayer za sopran i elektronske zvukove, 1961; Philomel za sopran, flautu i elektronske zvukove, 1965; Relata I za orkestar, 1965. KLAVIRSKA: Semi-Simple, Variations, 1956; Partitions, 1957; Post-Partitions, 1966. VOKALNA. Za glas i klavir: The Widow's Lament in Springtime za sopran, 1950; ciklus pjesama Du, 1951; Sounds and Words za sopran, 1960. Music for the Mass za zbor a cappella i dr. Filmska muzika. SPISI: The Function of Set Structure in the Twelzve Tone System, 1946; brojni lanci i studije u asopisima: Musical Quarterly, Journal of the American Musicological Society, Juilliard Revieio, New Aiusic, Perspectives of New Music i dr.

BABELL, William, engleski embalist, orgulja i violinist (London, oko 1690 23. IX 1723). Uenik J. Pepusha, nekoliko godina orgulja u Ali Hallozvs u Londonu. Komponirao je sonate za violinu (ili obou) i b. c. te concerte grosse za gudaki orkestar. Objavio je zbirku popularnih opernih arija preraenih za embalo koja je vrijedan izvor za upoznavanje izvodilake prakse onoga vremena, posebno Handelovih opera. BABI (BABA), Benedikt, orgulja (Dubrovnik, oko 1540 Bosco kraj Aleksandrije, 18. VIII 1591). Dominikanac, nauke dovrio u Bologni, kasnije postigao stupanj baccalaureusa. Profesor u Dubrovniku, raznim talijanskim gradovima i rektor kolegija samostana San Giovanni e Paolo u Veneciji. Bio je vikar kongregacije. Kompozicije mu se nisu sauvale. Historiar Sebastian Dolci navodi da je B. prvi uveo koralno pjevanje {Fasti litterari Ra-

94

BABI BABILONSKO-ASIRSKA MUZIKA

-les-Bains). Posljednjih godina nastupa i kao glumac, a b reijom (muzika komedija No bez kralja prema Shakesj BABILONSKO-ASIRSKA MUZIKA. Muzika 1 stare Mezopotamije obuhvaa oko 3000 godina (<- 3500 500). Na tom podruju nastala je najprije sumerska kult je utjecaj vidljiv u ivotu svih plemena koja su kasnije ni tu zemlju. Prodor semitskih naroda sa zapada bio je odi za oblikovanje babilonske kulture. Nakon propasti babik carstva doseljavaju s planina u plodnu dolinu Mezop razliita pastirska plemena (Huriti). Visoki stupanj razv postie muzika kultura ponovno u doba asirskih kra: Zbog brojnih razliitih i raznorodnih kulturnih utjeca su se kriali u toj zemlji, i muziki ivot pokazuje veliku kost. Muzikih spomenika nema, jer narodi Mezopotami poznavali notno pismo (pretpostavka C. Sachsa da su nel klinova pisma zapravo notni znakovi utvrena je u novije kao netana). Najvie podataka o muzikom ivotu sadi nografski prikazi. Literarna djela su takoer vaan, ali i nepouzdan izvor o muzikoj praksi, jer su muziki tei njima jo uvijek esto kontradiktorno prevoeni i tumaen su najbrojniji i najpouzdaniji podaci o instrumentariju j nom na reljefima i kipovima. Najstariji dokaz o upotrebi instrumenata potjee iz v Uruka IV (oko *- 2800) kada se u klinovom pismu upotre i znak u obliku harfe sa tri ice i okruglim rezonatorom. 1 menicima iz oko <- 2500 nalaze se vee i manje harfe sa est ica, a neto kasnije poveao se broj ica na 11 do 15. dre harfu okomito, a ice trzaju prstima. Lira je kod Su povezana sa simbolom bika. Oko *- 2500 njen rezonator in bikova tijela. Kasnije je taj oblik stiliziran, ali je zadrao glavu i rogove. U poetku je lira veliki instrument sa et vremenom postaje manji, prenosivi instrument sa n ic <- 2000 pojavljuje se prvi puta mali bubanj kao instrume aica. U upotrebi je i veliki bubanj. On je postavljen c a po njemu sa svake strane udara po jedan svira. Sumera se, nisu poznavali duhake instrumente. Babilonski mentarij znatno se razlikuje od sumerskoga. Lira posta instrument, gubi vezu sa simbolom bika, a ice se trzaju com. Harfa mijenja oblik rezonatora, a broj ica kree s do 8. Razvijaju se dva tipa harfe. Okomita se harfa svira 1 a vodoravna trzalicom. Mali je bubanj i nadalje instrume aica. Veliki bubanj Babilonci postavljaju vodoravno, a udara samo jedan svira. U to se vrijeme po prvi puta po ineli kao i duhaki instrumenti. Najrairenija je dvostru rala koju svira dri u ustima poput panove frule. Pl pastirska plemena donose u Mezopotamiju i neke svoje mente. Njihova je lira mala, po obliku potpuno drugaija merske ili babilonske i prebire se prstima. Meu njima je 1 i lutnja koju Babilonci jo nisu poznavali. Veliki bubanj u ponovno stoji okomito i sviraju ga dva sviraa. Plesaice se i prate malim bubnjem. U doba asirskih kraljeva mnoga pi susjedna plemena bila su prisilno doseljavana u Asir. N, fima u kraljevskoj grobnici ona su prikazana sa svojim < i muzikim instrumentima. Stoga je instrumentarij Asirai bino arolik. Najbrojniji su oblici lire. Harfa postaje veliki ment sa 8 do 22 ice. U upotrebi je i lutnja. Uz bubanj' se i neke druge udaraljke (tamburin). Dvostruka svirala i je esta na ikonografskim spomenicima. Asirci su pozr duhaki instrument slian trublji. Vjerojatno je to bio ; instrument. Ve su Sumerani svirali zajedniki u manjim nama, a Asirci su muzicirali i u veim instrumentalnim sas Svirkom na instrumentima pratili su pjevanje ili plesj podataka o samostalnom instrumentalnom muziciranju. ' Kroz cijelu historiju Mezopotamije muzika je iskljuivo" a instrumenti se potuju kao posveeni predmeti. ini se c tovnu ili narodnu muziku narodi Mezopotamije nisu posj( Tek asirski kraljevi uvode muziku na dvor. Oblici obredne bili su tano utvreni. Njih su postavili Sumerani, a sred stematizirali Asirci. Sve do posljednjih godina asirskoga 1 stva slubeni jezik bogosluja bio je sumerski. Udio mi kultu bio je velik, a njen izraz i oblik uvjetovani tekstoi su to pjesme himnikoga obiljeja, zahvalnice, tualjke i r molitve. Napjevi su se prenosili usmenom predajom. Prei acima iz zapisa klinovim pismom pjevalo se solistiki i i to responzorijalno ili antifonijski. Raireno je bilo i psalm recitiranje. Veliki epovi o Gilgameu i Stvaranju svijeta rali su se na nain srodan naoj guslarskoj umjetnosti. Ba su bili vrsni matematiari i gotovo je sigurno da su utvrdili ane odnose intervala. Vjerojatno su brojanim simbolima zivali i ljestvice. Prema nekim podacima, sauvanim na 1 oko <- 2000, moglo bi se zakljuiti da su upotrebljavali dijs

ASIRSKI VOJNI SVIRAI. Reljef iz Asurbanipalove palae u Ninivi, ~ - V II st.

gusini, Venecija 1767, str. 8), a Serafin Cerva pie da je B. gradio i orgulje (Bibliotheca Ragusina, I, str. 158, Dubrovnik 1740, rkp.). O Babicu kao muziaru piu Serafin Razzi (koji je u Du brovniku boravio 158789) u djelu La storia di Raugia (Lucca ! 59S) i Ambrozije Gueti-Gozze u Catalogus virorum ex Familia Praedicatorum in literis insignium (Venecija 1605, str. 41).
LIT.: S. Ljubi, Dizionario biografico, Be 1856. A. Posinkovi, Domi nikanac fra Benedikt Babi (Baba), pjeva, glazbenik i graditelj orgulja, Sv. C, 1917, 5- V- Kuzmi, ivot tolikih glazbenika (rkp.). K. Ko.

BABI, Bogdan, dirigent (Zagreb, 27. IX 1921 ). Studij dirigovanja zavrio na Muzikoj akademiji u Zagrebu. Od 1943 korepetitor, potom dirigent Beogradske opere, gde preuzima uglavnom italijanski i francuski repertoar, a od domaih dela diriguje opere Ero s onoga svijeta (Gotovac), Suton (Hristi), etrdeset prvu (Logar) i balete Ohridska legenda (Hristi), avo u selu (Lhotka). Kao dirigent Akademskog hora Branko Krsmano-vi izveo je, pored ostalih dela, prvi u Jugoslaviji Hindemithove Kantate nade, Orffove Carminu burana i Trijumf Afrodite, i u koncertnoj formi operu Prvi ustanak S. Nastasijevia. Sa istim horom dobio je prvu nagradu na meunarodnim takmienjima u Arezzu 1955, u Llangollenu 1956, zatim medalje u Moskvi 1957 i Beu 1958; nastupao u mnogim zemljama Evrope i Amerike. Njegovom zaslugom ovaj amaterski hor se uzdigao do profesionalnog umetnikog nivoa, te je B. 1963 nagraen Oktobarskom nagradom grada Beograda. Nastupa i kao simfonijski dirigent.
S.. K.

BABI, Konstantin, kompozitor i muziki publicist (Beograd, 10. II 1927 ). Studij kompozicije zavrio 1955 na Muzikoj akademiji u Beogradu (M. ivkovi). God. 195355 dirigent hora KUD Napredak i redaktor Radio-stanice u Beogradu, od 1955 profesor muzike kole Mokranjac i od 1966 docent Muzike akademije u Beogradu. Saradivao u Knjievnim novinama, Politici i Zvuku. Babieva muzika odlikuje se ne samo temperamentom ve i ritmom, koji ponekad izrasta iz narodnog melosa; izvesna osebujnost muzikog jezika vezuje ga za savremeni stil.
DELA. ORKESTARSKA: Koncerna intrada, 1955; Preludijum; Deja simfonija. Gudaki kvartet, 1954; Burleska za violinu i klavir. KLAVIR-SKA: Metamorfoze; sonatina; Tokata. Filmska muzika. VOKALNA: kantata Orfej meu ljivama; Balada ukraj potoka za enski hor; Levaka suita za meoviti hor, 1966 i dr.; deje pesme. LIT.: V. Perii, Muziki stvaraoci u Srbiji, Beograd 1969. R. Pej.

BABILE, Jean Gutmann, francuski plesa, koreograf i glumac (Pariz, 2. II 1923 ). Pohaao baletnu kolu Parike opere; debitirao 1941 u Cannesu (Plava ptica i Labue jezero). God. 1945 uao je u trupu Ballets des Champs-Elysees. Interpretacijom Jockea u baletu Igra karata (Stravinski) uspeo se u najvii red mladih plesakih virtuoza. Najvei uspjeh postigao je u baletu Le jeune homme et la mort (Cocteau) u kojem je plesao zajedno sa svojom enom A. Phillippart. Kao koreograf pojavio se prvi put 1949 (L'Amour et son amour, Tili Eulenspiegel). Plee mnogo i u inozemstvu i na raznim festivalima (Maggio Fiorentino, Enghien-

BABILONSKO-ASIRSKA MUZIKA BACH

ljestvicu sa sedam stupnjeva (pretpostavka C. Sachsa da su poznavali pentatoniku nije tana). Muzika se poduavala u hramu. Uili su je budui sveenici zajedno s ostalim znanostima. Kasnije su osnovane i kole na kraljevskom dvoru na kojima se predavala i muzika. Muzikom su se ve u sumersko doba bavili iskljuivo sveenici-profesionalci. Dijelili su se na vie i nie, a njihov je ugled kao i utjecaj na javni ivot bio veoma velik. Od oko *- 2000 postoje i muziari na dvoru. Medu njima bilo je i ena. Istraivanjem muzike kulture Sumerana, Babilonaca i Asiraca poeli su se muzikolozi baviti u drugoj polovini XIX st. C. Engel opisao je 1864 instrumente prikazane na reljefima u kraljevskom asirskome dvoru. F. W. Galpin objavio je 1937 iz sauvanih ploa s klinovim pismom ulomke koji govore o muzici. Njihovi su zakljuci esto nepouzdani i temelje se na krivim pretpostavkama. Najnovija arheoloka istraivanja pobila su i mnoge tvrdnje C. Sachsa i H. G. Farmera, ali jo uvijek nisu odgovorila na sva vana pitanja o muzikoj historiji naroda Mezopotamije.
LIT.: C. Engel, The Music of the Most Ancient Nations, London 1864. 5. Langdon, Babvlonian and Hebrew Musical Terms, Journal of the Royal Asiatic Society, 1911. B. Meissner, Babylonien und Assyrien (2 sv.), Heidelberg 1923. C. Sachs, Die Entzifferung einer babylonischen Notenschrift, Sitzungsbericht der Preussischen Akademie der Wissenschaften, 1924. Isti, Ein babylonischer Hymnus, AFMW, 1925. G. Furlani, II Rito babilonese-asiro della copertura del timpano sacro, Atti della R. Accademia delle Scienze di Torino, 1927. F. W. Galpin, The Sumerian Harp of Ur, Music and Letters, 1929. H. G. Farmer, Studies in Oriental Musical Instruments, London 1931 i 1939. B. Landsberger, Die angebliche babylonische Notenschrift, Festschrift fiir M. von Oppenheim (obj. i u Archiv fur Orientforschung), 1933. F. W. Galpin, The Music of the Sumerians, Babylonians and Assyrians, London 1937 (novo izd. Strassburg 1955). M. Duchesne-Guillemin, La Harpe en Asie occidentale ancienne, Revue d'assyriologie, 1937. C. Sachs, The Mystery of the Babylonian Notation, MQ, 1941. H. G. Farmer, The Musical Instruments of the Sumerians and Assyrians, London 1953. W. Stander, Die Harfen und Leiern der Sumerer, Frankfurt a. Main 1957. H. Hartmann, Die Musik der sumerischen Kultur (disertacija), Frankfurt a. Main 1960. W. Stander, Die Harfen und Leiern Vorderasiens in babylonischer und assyrischer Zeit, Frankfurt a. Main 1961. Isti, Die Musik der Sumerer, Babylonier und Assyrer, Leiden 1965. Isti, Sumerisch-babylonische Musik, MGG, XII, 1965. M. Kun.

95

u D-duru za klavir, 1933; koncert za violonelo, 1935; koncert za gitaru, 1953; balada za klavir, 1935; Tres movimientos concertantes za violinu, violu i violonelo, 1934; Tres marchas burlescas; Serenada, 1931; Impromptu, 1934. KOMORNA: tri gudaka kvarteta; sonata za flautu, violonelo i harfu, 1932. Sieta variaciones, 1934; tokata i dr. DRAMSKA: opera Charlot, 193233; balet Corrida de Feria, 1934; scenska muzika. VOKALNA: kantata Por la Paz y Felicidad de las Naciones, 1950; simfonija sa enskim zborom La Nave de Ulises, 1921; simfonijska slika La Tragedia de Dona Ajada za glas i orkestar, 1929; Tres Nanas za glas i mali orkestar ili klavir, 1935.

BACCALONI, Salvatore, talijanski pjeva, bas (Rim, 14. IV 1900 New York, 31. XII 1969). Zavrivi u Rimu studij arhitekture uio pjevanje kod J. Kamana. Debitirao je 1922 u Rimu kao Dulcamara (Donizetti, Ljubavni napitak) i kao Bartolo (Rossini, Seviljski brija). Pjevao je na svim poznatim opernim kuama u Italiji (milanska Scala), Evropi (londonski Covent Garden) i Americi (Teatro Colon u Buenos Airesu, Opera u Chicagu, 194047, Metropolitan u New Yorku). Njegov je repertoar sadravao oko 160 uloga. Osobit uspjeh postigao je kao bas-buffo. BACCHIUS SENEX (gr. BaxZ sto? 6 veptov), S rcki mu ' ziki teoretiar iz IVV st. Napisao muziki prirunik Isagoge musicae artis, u obliku dijaloga. Prvi put je to djelo izdao Mersenne 1623 u latinskom prijevodu. Od ostalih izdanja najvanija su ona K. von Jana (s njemakim prijevodom i komentarom, Pro-gramm des Strassburger Lyceums, 1830 i 1891; grki tekst, Muici scriptores graeci, 1895) i C. E. Ruellea (francuski prijevod s komentarom, Collection des auteurs grecs relatifs a la musique, 1895). Kraa rasprava, koju je 1841 pod Bacchiusovim imenom objavio F. Bellermann, pripada Bacchiusu Dionvsosu, suvremeniku B. Senexa. BACCUSI (Baccusio, Bacchusi), Ipolito (Hipolito), talijanski kompozitor (Mantova, oko 1550 Verona, 1609). Madrigalist i crkveni zborovoda u Veneciji (crkva sv. Marka), Ravenni, Mantovi i Veroni. B. pripada venecijanskoj koli. Njegovi madrigali, vrijedni primjeri renesansne muzike, odlikuju se izraajnou, premda vrlo uvjereno primjenjuje kromatiku.
DJELA. Madrigali (7 knj.): I (56-gl.), 1570; II (s-gl.), 1572; III (6-gl.), 1572; IV (6-gl.), 1579; V (6-gl.), 1588; VI (3-gl.), 15941 VII (3-gl.), 1605. Mise (4 knj.; 59-gl.): I, 1570; II, 1585; III, 1589 i IV, 1593. Mise (4-gl.), 1588; Aiissae tres (8-gl.), 1596; misa (8-gl.), 1605; moteti (5-gl., 6-gl. i 8-gl.), 1579. Psalmi (3 knj.; 4-gl.): I, 1592; II, 1594 i III, 1594. Psalmi (8-gl.), 1597; Magnificat (4-gl.), 1597. LIT.: H. Engel, Ippolito Baccusi, MGG, I, 1951.

Ki

BABIN, Victor, ameriki pijanist ruskoga podrijetla (Moskva, 13. XII 1908 ). Klavir i kompoziciju studirao na Konzervatoriju u Rigi i na Visokoj muzikoj koli u Berlinu (A. Schnabel, F. Schreker). Koncertni pijanist, sa suprugom V. Vronskv 1933 osnovao klavirski duo i s njom nastupao na turnejama u Evropi i SAD. Od 1937 ameriki dravljanin, od 1961 direktor je Muzikog instituta u Clevelandu.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za 2 klavira i orkestar; Konzertstiick za violonelo i orkestar; Capriccio. KOMORNA: gudaki kvartet; klavirski trio. Za violonelo i klavir: Sonata-Fantasia; From an old note book; 12 varijacija na Purcellovu temu. Hillandale Waltzes za klarinet i klavir. KLAVIRSKA: Fantasia, aria e capriccio; Deux mouvements dansants. Za 2 klavira: 6 studija; 3 Fantaste su un tema antico; 3 koranice i dr. Ciklusi solo-pjesama Beloved Stranger; Hollderling-Songs i dr.

BABINI (Babbini), Matteo Antonio, talijanski pjeva, tenor (Bologna, 19. II 1754 22. IX 1816). Studirao knjievnost i filozofiju, a pjevanje uio kod A. Cortonija. Debitirao u Modeni 1771 u operi Demetrio G. Paisiella. Pjevao je na Dvorskoj operi u Berlinu, na dvoru u Petrogradu (177181), u Varavi, Beu, Londonu, Madridu, Lisabonu, Parizu (178789) i u mnogim talijanskim gradovima. Istakao se osobito u Paisiellovim operama. God. 1805 povukao se s pozornice. Nastanivi se u Bologni djelovao je kao pjevaki pedagog. Na svojim putovanjima sabrao je zbirku vrlo vrijednih i rijetkih knjiga. BABORAK (baboraka, bavorak, bavoraka), eki narodni ples; sastoji se od tri muzike reenice po osam taktova. Svaka je reenica razdijeljena u dvije fraze od etiri takta; prve su dvije u trodijelnom, a druge dvije u dvodijelnom taktu. BABUEK, Frantiek, slovaki dirigent i kompozitor (Bratislava, 5. XI 1905 13. X 1954). Studij kontrabasa zavrio u Bratislavi i tamo 1929 zapoeo muziku karijeru kao lan radio-orkestra. Od 1931 kontrabasist i tubist Prakoga radija i istodobno uenik u kompoziciji J. Suka, V. Novaka i J. Kfike (diplomirao 1938) i u dirigiranju P. Dedeeka. Od 1939 bio je dirigent (194252 ef) radio-orkestra u Bratislavi.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za klavir u d-molu, 1950; Fantazija za orgulje i orkestar; simfonijska idila Slovenskd veselica; simfonijska pjesma Bud sldva narodu, 1952; Svadobna poloneza; Radostnd ndlada; Odzemok; Mald predohra; Predohra in D za gudaki orkestar; Slovenskd rapsdia, 1941 i dr. Nonet. VOKALNA: kantate Slovenskd rodina i Piesen ivota, 1951; Fantazija za djeji zbor i orkestar. LIT.: /. Hrukovsky, Slovenska hudba, Bratislava 1964.

BACEVVICZ, Gravna, poljski kompozitor i dirigent (tod, 5. V 1913 Varava, 17. I 1969). Na Konzervatoriju u Varavi zavrila studij kompozicije (K. Sikorski) i violine (J. Jarzebski), a zatim se usavravala u Parizu kod N. Boulanger (kompozicija) i A. Toureta i K. Flescha (violina). Od 1934 koncertant u zemlji i inozemstvu (Francuska, Belgija, panjolska, Baltike zemlje, SSSR, ehoslovaka i dr.) i u dva navrata profesor na Visokoj muzikoj koli u Lodu. Od 1947 bavila se samo kompozicijom. B. se uspjeno ogledala i na literarnom podruju. Glavni predstavnik neoklasinog smjera u poljskoj muzici, B. je svoj najvii stvaralaki domet ostvarila u kompozicijama za gudae (Koncert za gudaki orkestar), oitujui se kao umjetnik duboke izraajnosti i smisla za pronalaenje izvornih zvukovnih kombinacija. U iduoj fazi svog umjetnikog razvoja poela je posezati za elementima iz poljskog muzikog folklora (III koncert za violinu), da bi se napokon priklonila suvremenim muzikim strujama, atonalnosti, serijelnoj tehnici komponiranja i drugim tekovinama avangardne muzike.
DJELA. ORKESTRALNA. etiri simfonije: I, 1943; II, 1950; III, 1952 i IV, 1953. Simfonija za gudaki orkestar, 1946; simfonijeta za gudaki orkestar, 1937; Koncert za gudaki orkestar, 1948; Koncert za simlonijski orke star, 1962. Koncert za klavir, 1949, 6 koncerata za violinu: I, 1938 II 1945; III, 1948; IV, 1952; V, 1954 i VI, 1956; 2 koncerta za violonelo, 1951 i 1963; Muzika za gudae, trublju i udaraljke, 1958; 2 uvertire, 1943 i 1954; Suita polj skih plesova, 1950; Partita, 1955; Simfonijske varijacije, 1957; Pensieri notturni za komorni orkestar, 1961. KOMORNA. est gudakih kvarteta: I, 1928; II, 1943; III, 1947; IV, 1951; V, 1956 i VI, 1959. Kvartet za 4 violine, 1949; trio za obou, violinu i violonelo, 1936; trio za obou, klarinet i fagot, 1948; Duhaki kvintet, 1933; Klavirski kvintet, 1952; Koncert za 4 violonela, 1963. Pet sonata za violinu i klavir: I, da camera, 1945; II, 1946; III, 1947; IV, 1949 V, 1951. Dvije sonate za violinu solo, 1943 i 1958. Za violinu i klavir: Legenda, 945; Capriccio, 1946, Poljski plesovi, 1948; Melodija, 1949; 2 Obereka, 1950 1952; Concertino, 1950; Humoreska, 1953. Za violinu solo: 2 Capriccia, 1949 1952. Andante sostenuto za violinu i orgulje, 1946; Sonata za obou i klavir, 937; Sonatina za obou i klavir, 1955. KLAVIRSKA: dvije sonate, .1949 1953; sonatina, 1955; Tri preludija, 1942; Deset koncertnih etida, 1957. DRAMSKA: radio-opera Przygody krola Artura, 1959; baleti Z chlopa kri, 1954 i Esik w Ostendzie, 1964. Scenska i filmska muzika. VOKALNA: dvije kantate, 1948 i 1964; pjesme za glas i orkestar na stihove R. Tagore, K. I. Galczynskog i A. Mickiewicza K. Ko.

B AC ARI SE, Salvaor, panjolski kompozitor (Madrid, 12. IX 1898 Pariz, 7. VIII 1963). Na Konzervatoriju u Madridu studirao klavir (M. F. Albert) i kompoziciju (C. del Campo). God. 192536 bio je umjetniki direktor radio-stanice u Madridu. ivio je zatim u Parizu gdje se povremeno bavio i muzikom kritikom.
D JELA. ORK ESTRALNA: simfonijeta za 18 duhakih instrumenata i harfu, 1936; simfonijska slika Heraldos, 1921; Muica sinfnica, 1931; koncert

BACFARC, Valentin -> Bakfark, Valentin BACH, razgranata njemaka obitelj muziara. lanovi te obitelji, od druge polovine XVI st. po zvanju muziari, drali su gotovo dva stoljea sve vanije poloaje kantora i orguljaa u razliitim mjestima Tiringije (Weimar, Erfurt, Eisenach) ili su bili lanovi gradskih kapela (Stadlpfeiferei) po srednjoj Njemakoj. Stoga su jo potkraj XVIII st. gradske muziare u Erfurtu nazivali

o
GeneaoloSko stablo muziara iz obitelji Bach

Os

_ _

4) Caspar (oko 1570-1642/45) 3) Hans (oko 1555-1615)

\ ^~~ "^ "~ ^J ^S ^t _v /

6) Lips (?-l62O)

lviemingcuSKa

10) Wendel (1619-1682)

20) Jacob (1655-1718) |

___36) Nikolaus Ephraim

(1690-1760) 35) Johann Ludvvig (1677-1741)

50) Gottlieb Friedrich 52) Johann Philipp 1 (1714-1785) (1752-1846) | 49) Samuel Anton (1713-1781)

grana i) Hans (oko 1520-?)

~*

Arnstadtska _,_____9) Heinrich_ grana (1615-1692)

19) Johann Giinther (1653-1683) _ _18) Johann MichaelMaria Barbara (1648-1694) (1684-1720) _ _34) Johann Friedrich 17) Johann Christoph (1642-1703) (1682-poslije 1730) 33) Johann Christoph (1676- oko 1730) 32) Johann Nicolaus ~ (1669-1753) 31) Johann Sebastian___ (1685-1750)

2) Veit (oko 1550-1619) ---------------------------

73 ________48) Johann Christian "|S (1735-1782) 1 . 5 1) Wilhelm ~ ^ | 47) Johann Cristoph Friedrich ------ Friederich Ernst | (1732-1795) (1759-1845)

.1

_ _46) Johann Gottfried Bernhard

(I7I5-I739) Bari sinovi e 45) Carl Philipp Emanuel (1714-1788) ^ Cl K

_ _30) Johann Jacob

(1682- oko 1722) (1673-1691) r 6)J ohann Ambrosius (1645-1695) 5) Johann ' (oko 1580-1626) 8) Christoph (1613-1661) 15) Johann Cristoph (1654-1693) Franaka grana 14) Georg Christoph (1642-1697) 13) Johann Nikolaus (1653-1682)
Ohrdrufska grana >

__29) Johann Balthasar

28) Johann Christoph

__44) Wilhelm Friedemann

(1710-1784) 43) Johann Andreas (1713-c. 1779) 42) Johann Heinrich (1707-1783) 41) Johann Bernhard (1700-1743) 40) Johann Elias (1705-1755)

__27) Johann Christoph

(1689-1740) 26) Johann Ernst (1683-1739) 25) Johann Valentin (1669-1720) 24) JohannChristoph (1685-1740)

(1671-1721)

__39) Johann Lorenz

(1695-1773)

Erfurtska grana

> 7) Johannes

(1604-1673)- 12) Johann Aegidius (1645-1716)

__23) Johann Bernhard

(1676-1749) 22) Johann Christoph

_ _11) Johann Christian

38) Johann Ernst (1722-1777) 37) Johann Giinther

Genealoko stablo potomaka J. S. Bacha

Anna Magdalena Wiilcken (1701-1760)

Regine Susanna (1742-1809) Johanna Carolina (1737-1781) Johann Christian (1735-1782) Johann August Abraham (?-i733) Johann Christoph Friedrich (1732-1795) Christine Dorothea (1731-1732) Christine Benedicta (1729-1730) Regine Johanne (1728-1733) Hrnestus Andreas (M727) Klisabeth Juliane Friederica (1726-1781) Christian Gottlieb (1725-1728) Gottfried Heinrich (1724-1763) Christine Sophie Henriette

(1723-1726)

_ _
Wilhelm Friedrich Ernst (1759-1845) Lucia Elisabeth Munchhausen (1728-1803) Auguste Wilhelmi ne (1 8 0 51 8 5 8) Caro line ' (18001871) -J. Christoph Friedrich Colson.. (1778-1831)

Ernest C. Colson (1746-1795) Anna Philippa Friederica (1755-1804)

Juliane Wilhelmine (1754-1815) Johann Christoph Altnikol (17191759) Auguste Magdalena...-(1751-1809)

Johann Sebastian I I I (?-i749)

>

31) Johann Sebastian Bach(1685-1750)

Maria Barbara Bach (1684-1720)

Leopold Augustus (1718-1719) Johann Gottfried Bernhard (1715-1739) Carl Ph. Emanuel Johanna Maria Dannemann (1714-1788) Marie Sophie ? Johann Christoph (7-1713) Wilhelm Friedemann - Dorothea Elisabeth Georgi (1710-1784) (1725-1791) Catharina Dorothea (1708-1777)

Johann Sebastian II (1748-1778) Anna Caroline Philippina (1747-1804) Johann August (1745-1789) Sophia Friederika (1797-?) Sophia Dorothea (1793- ?)

(1724-1795)

_ _ Friederike Sophie -^ Johann Schmidt

(1757-1801) Gotthilf Wilhelm (1754-1756) __ Wilhelm Adolf (P-I752) (1761-?)

98

BACH
ningenu (ostavio i jedan portret Carla Philippa Emanuela te (51) Wilhelm Friedrich Ernst (17591845), unuk Johai bastiana (sin biickeburkog Bacha, 47, Johanna Chi Friedricha), koji je kao orguljski i pijanistiki virtuoz tirao u Londonu, Parizu, Nizozemskoj i Njemakoj, a ko rao je vie raznovrsnih, stilski prilino konzervativnih c simfonije; klavirski koncerti; orkestralne suite; vokaln itd.). On je jedini od potomaka sudjelovao u velikoj re Johanna Sebastiana (prigodom otkrivanja spomenika u L< 1843).
LIT.: B. Stein, Johann Sebastian Bach und die Familie Bach, 1900. M. Schneider, Thematisches Verzeichnis der musikalische: der Familie Bach, Bach-Jahrbuch, 1907. Bachurkunden (izd. M. Se! 1917. C. S. Terry, The Origin of the Family of Bach Musicians, 1929. E. Borkowsky, Die Musikerfamilie Bach, Jena 1931. J. Muller Genealogie der Musicalisch-Bachischen Familie, Nach Ph. E. Bachs A nungen, wiederhergestellt und erlautert, Kassel i Basel 1950. R. Familie Bach, MGG, I, 1951. K. Geiringer, The Bachs. A Family Boston 1953. Isti, The Bach Family, New York i London 1954. C Die Ohrdrufer Bache in der Silhouette, Eisenach 1957. 1

die Bache, iako u to doba nije vie ni jedan lan obitelji pripadao muziarskom cehu. Muziarska djelatnost nasljeivala se s generacije na generaciju i potkraj XVII st. zahvatila velik broj pripadnika obitelji B. te je dosegla vrhunac pojavom -> Johanna Sebastiana. Prigodom obiteljskih svetkovina Bachovi su se sastajali (ponekad ih je bilo do 120), zajedno muzicirali i raspravljali 0 novim kompozicijama i drugim muzikim pitanjima. Obiteljska muzika batina uvala se u arhivu to ga je utemeljio otac Johanna Sebastiana sakupivi najbolje kompozicije lanova obitelji u neku vrstu antologije (Alt-Bachisches Archiv). Prema genealogiji koju je poeo biljeiti Johann Sebastian, a nastavio Philipp Emanuel ( Ursprung der musicalisch -Bachischen Familie; novo izd. J. Mliller-Blattau -+ Lit.), dri se da je rodonaelnik obitelji (i) Hans Bach (oko 1520 ?)3 lan opinskog starateljstva u Wechmaru. Jedan od njegovih sinova (2) Veit (Vitus) Bach (oko 15501619), pekar 0 mlinar u Wechmaru, bio je muziki amater (svirao lutnju ili citru) pa se smatra zaetnikom muzike tradicije u obitelji; njegov mlai brat (4) Caspar (oko 15701642/44) bio je ve po zvanju muziar, Stadtpfeifer u Gothi i Arnstadtu. Kod njega je stekao muziku naobrazbu Veitov sin (5) Johann {Hans; oko 15801626) koji je svirao po gradskim kapelama tirinkih gradova (Gotha, Arnstadt, Erfurt itd.). Imao je 3 sina muziara: (7) Johannesa, (8) Christopha i (9) Heinricha. S njegovim najstarijim sinom (7) Johannesom (16041673) zapoinje tzv. Erfurtska grana obitelji. On je bio orgulja i direktor gradske muzike u Erfurtu. Na tom ga je poloaju naslijedio sin (11) Johann Christian (16401682), a od njega je slubu direktora preuzeo, 1682, mlai brat (12) Johann Aegidius (16451716). U iduoj generaciji muziara Erfurtske grane istie se sin Johanna Aegidiusa (23) Johann Bernhard (1676 1749), crkveni orgulja i embalista dvorske kapele u Eisenachu, autor orkestralnih suita, kompozicija za embalo i koralnih obradba za orgulje, koji bogatstvom invencije nadvisuje mnoge svoje su vremenike u Srednjoj Njemakoj. Njegov sin (38) -> Johann Ernst posljednji je istaknuti muziar Erfurtske grane. Tzv. Meiningenska grana zapoinje s (6) Lipsom (Philippus) Bachom (umro 1620), iji su potomci bili muziari na dvoru u Meiningenu. Najznaajniji je lan te grane (35) Johann Ludivig (16771741), direktor Meiningenskog dvorskog orkestra, koji je u svojim kompozicijama (orkestralna suita; vie kantata; moteti; mise) uspjeno sjedinio utjecaje talijanskog stila s njemakom misaonou. Tzv. Arnstadtska grana zapoinje s najmlaim (5) Johannovim sinom (9) Heinrichom (16151692), nadaleko poznatim crkvenim orguljaem u Arnstadtu, koji je komponirao koncerte, preludije i fuge, korale i motete (sauvane samo 2 kantate i 2 koralna preludija). Njegov stariji sin (17) -> Johann Christoph najznaajniji je predstavnik Arnstadtske grane, dok je mlai (18) Johann Michael (16481694), orgulja u Arnstadtu i Gehrenu, bio plodan kompozitor kantata, moteta i orguljskih korala stilski srodnih Pachelbelu, te graditelj violina i klavira; njegova ki Maria Barbara (1684 1720) postala je prva ena Johanna Sebastiana. U Arnstadtskoj grani istie se jo (32) Johann Nicolaus (16691753), crkveni orgulja u Jeni, autor svjetovne i crkvene muzike (orkestralne suite; Singspiel Der Jenaische Wein- und Bierrufer; koralne obradbe; misa) i graditelj klavira i orgulja (izumio je instrument Lautenmerk, vrstu lutnje s tipkama). Glavna obiteljska grana to vodi izravno do Johanna Sebastiana, ide od (5) Johanna na njegova drugog sina (8) Christopha (1613 1661), lana gradske kapele u Erfurtu te dvorskog i gradskog muziara (Hof- und Stadtmusikus) u Arnstadtu. On je djed Johanna Sebastiana. Od estoro njegove djece trojica su bili muziari: (14) Georg Christoph (16421697), kompozitor (sauvana 1 kantata) i kantor u Themaru (kraj Meiningena) i Schweinfurtu, zaetnik tzv. Franake grane, i "dva brata blizanca (15) Johann Christoph (16451693), violinist dvorske kapele u Arnstadtu, i (16). Johann Ambrosius (16451695), violinist gradske kapele u Erfurtu te dvorski i gradski muziar u Eisenachu. Johann Ambrosius imao je takoer estoro sinova od kojih su vani: Johann Sebastian te (28) Johann Christoph i (30) Johann Jacob. Johann Christoph (16711721), orgulja u Ohrdrufu, zaetnik je tzv. Ohrdrufske grane koju zastupaju njegovi sinovi crkveni orguljai u Ohrdrufu (41) Johann Bernhard (17001743), uenik.Johanna Sebastiana, i (43) Johann Andreas (1713 oko 1779); drugi,brat Johanna Sebastiana (30) Johann Jacob (16821722) stupio je u slubu vedskoga kralja i posljednje godine ivota proveo u Stockholmu kao komorni i dvorski muziar (njemu je Johann Sebastian posvetio Capriccio sopra la lontananza del suo frattello dilettissimo). Poslije sinova Johanna Sebastiana (44 -> Wilhelm Friedemann, 45 -> Carl Philipp Emanuel, 47 -* Johann Christoph Friedrich, 48 -> Johann Christian) javlja se posljednja muziarska generacija obitelji B., a zastupaju je: (52) Johann Philipp (17521846), potomak meiningenske grane, dvorski orgulja i slikar u Mei-

1. Johann Christoph, orgulja i kompozitor (Arnst XII 1642 Eisenach, 31. III 1703). Najstariji sin i uenik richa Bacha. Od 1665 orgulja crkve sv. ora u Eise ubrzo zatim i embalist dvorske kapele, a od 1700 dvorski mermusiker. J. Ch. je najznaajniji muziar meu pripadnicima Arn grane i uope medu lanovima obitelji Bach prije Johan bastiana. Komponirao je preteno vokalna djela u koj sjedinjuje bogatstvo invencije, smionost harmonija (za 1 doba zauujua upotreba poveane sekste) i dubina izr majstorskom kompozicijskom tehnikom. Sklon je gustoi i velikim zvunim sastavima (22-gl. partije u Es erhub s Streit), koje uza svu sloenost uvijek oblikuje jasno i prej
DJELA. KLAVIRSKA: Sarabande duodedes variat u G-duru; Ar Hana pro dormiente Camillo variata; Arie mit 75 variationen (izgubljeno' gulje: 44 Chordle zvelche bei icahrenden Gottes Dienst Zum praambulieren ge tverden konnen; preludij i fuga u Es-duru. Vokalna: biblijska hist erhub sich ein Streit za dva 5-gl. zbora i orkestar; kantate Die Furcht des i Meine Freundin du bist schon; solo-kantata Ach, dass ich Wassers geni za alt; dialog Herr, zvende dich und sei mir gnddig za 4-gl. zbor, gudae lamentacija Wie bist du denn, o Gott za 5 glasova; 4 moteta za 8 glasova i teta za 5 glasova; arije Es ist nun aus i Mit Weinen hebt sich za 4 glasa. NOVA IZD.: 2 moteta i 2 arije obj. M. Schneider (s predgovorom Reichsdenkmale des Erbes deutscher Musik, 1, 1935); kantatu Meine 1 obj. M. Schneider (ibid., 2, 1935); 44 orguljska korala obj. M. Fischer 15 klavirskih varijacija na Eberlinovu ariju obj. C. Freyse (Veroffenth der Neuen Bach Gesellschaft, XXXIX, 1940); biblijsku historiju Es er ein Streit i orguljski preludij i fugu u Es-duru obj. K. Geiringer (Musi Bach Family, 1955). LIT.: M. Schneider, Tematisches Verzeichnis der musikalischen der Familie Bach, I, Bach-Jahrbuch, 1907, IV. M. Fischer, Die organ Improvisation bei J. Ch. Bach, Kassel 1928. F. Rollberg, Johann Cr Bach, ZFMW, 192829. R. Benecke, Johann Christoph Bach, M' 1951. K. Geiringer, The Bach Family, New York i London 1954. C. Johann Christian Bach, Bach Jahrbuch, 1956. I'.

2. Johan Sebastian, njemaki kompozitor (Eisenach, 2 1685 Leipzig, 28. VII 1750). U Eisenachu je 1692< haao protestantsku latinsku kolu u kojoj je stekao temel manistikog i teolokog obrazovanja, a pjevajui u kc zboru uio je i elementarnu muziku teoriju. Njegov ota hann Ambrosius (-> Bach, obitelj), tada dvorski i gradski rr. u Eisenachu, dao mu je prve upute u sviranju violine, ; Johann Christoph poduavao ga je embalo i orgulje, mu je 1694 umrla majka Elisabetha rod. Lammerhirt, a otac, B. se preselio najstarijemu bratu Johannu Christoj Ohrdruf i kod njega nastavio s uenjem klavira, orgulja i se upuivati u tehniku komponiranja. Uz to je kao uenik ' rufske kole pjevao u zboru. Kad ga brat vie nije mogao i vati, jer se njegova vlastita obitelj jako poveala, otiao je ] Liineburg, u kolu samostana sv. Mihajla. Tu je imao da upozna vokalnu polifoniju XV i XVI st. te vokalnu i i mentalnu muziku talijanskih i njemakih baroknih ma; putujui u nekoliko navrata u Hamburg i Celle B. je ur. i tadanju njemaku operu, sjevernonjemaku orguljsku n te francusku operu i balet. Ne zna se pouzdano kada je oti Liineburga; 1703 stupio je u slubu weimarskog vojvode Jo Ernsta, vjerojatno kao dvorski violinist a moda i orgulja ve je u drugoj polovini 1703 dobio mjesto orguljaa i k u Arnstadtu (dunost mu je bila da sudjeluje i u grofovskoj skoj kapeli). God. 1705 odlazi na jednomjeseni dopust u L da bi uo D. Buxtehudea, najveeg tadanjeg orguljaa sj Njemake. Meutim, zbog prekoraenja dopusta i suko acima i pretpostavljenima B. 1707 naputa Arnstadt te za orguljaa u Muhlhausen; ondje je ostao godinu dana i vj se s roakinjom Marijom Barbarom Bach, s kojom e imat moro djece (medu njima kompozitore Wilhelma Friedema Carla Philippa Emanuela). God. 1708 odlazi u Weimai kakvu je dunost bio pozvan, nije poznato, ali se 1713 potp kao Hoforganist und Kammermusikus. Ponovni dolazak u W
J

BACH
donosi mu bolji materijalni i drutveni poloaj. Dvorski svjetovni muziki ivot (koji se tada u Weimaru naglo razvijao) pruao mu je i ire polje rada, iako je uglavnom bio usredotoen na Tafelmusik i na muziciranje kod primanja i sveanosti te kod crkvenih obreda u dvorskoj kapeli. U Weimaru je B. isprva embalist, orgulja, lan (violinist ili violist) dvorskog orkestra i kompozitor orguljske i klavirske muzike, a 1714 dobio je naziv Konzertmeistera uz obavezu da svakog mjeseca stvara nove kompozicije za dvorsku kapelu. Nezadovoljan, .to ga vojvoda nije J. S. BACH imenovao dvorskim dirigentom, kad je to mjesto ostalo upranjeno, B. je odluio da napusti Weimar, utoliko prije, to mu se pruila prilika, da u Cothenu dobije ba takav poloaj. U kolovozu 1717 primio je i slubeno imenovanje za dvorskog kneevskog dirigenta Anhalt-Cothena (Hochfiirstlich Anhah-Cothenische Kapellmeister). Meutim je zbog otpusta izbio otvoren sukob izmeu njega i weimarskog vojvode koji ga je dao zatvoriti, pa je B. odsjedio u zatvoru s obitelji u Cothenu. 'Weimarske su godine znaile za Bacha uspon do visokog majstorstva, kako u stvaralatvu, tako i u instrumentalnom virtuozitetu i improvizatorskoj vjetini. U Weimaru je nastao velik broj njegovih djela za orgulje (koralne obradbe, koralne fantazije, koralni preludiji, toccate, koncerti, Orgelbucklein, pojedini preludiji i fuge), zatim vie kantata, a vjerojatno i komornih i klavirskih kompozicija. Tamo je B. zapoeo i intenzivnu pedagoku djelatnost kao nastavnik orgulja i kompozicije; uenici su mu bili J. M. Schubart, J. T. Krebs, J. K. Vogler, J. G. Ziegler i dr. Bachovo umjetniko djelovanje u Cothenu sasvim je drukijeg karaktera. U njemu se ogleda veliki umjetnikov interes za svjetovnu muziku njegovanu na dvorovima, za muziku kasnog baroka koja je, razvijajui se u dvostrukom sjaju i atmosferi prosvjetiteljskih ideja, pruala vee stvaralake slobode i u sebi nosila vee klice novog: instrumentalno tehniko majstorstvo i subjektivniji, emocionalni sadraj. Bachova djelatnost u Cothenu priprema je za konanu sintezu najpozitivnijih tradicija svjetovne i crkvene muzike, posebno i tradicija reformacije; to spajanje provest e B. za boravka u Leipzigu. Odnos malog cothenskog kneza prema Bachu bio je prisan, gotovo prijateljski, pa je B. u svome muzikom djelovanju imao potpuno slobodne ruke. Komponirao je preteno instrumentalna djela, a vokalna (kantate), veinom svjetovna, za prigodne dvorske sveanosti. Od duhovnih kompozicija u Cothenu je nastao velianstveni Johannespassion.

99

Na ovome dvoru B. je napisao velik broj svojih najznaaj nijih kompozicija za klavir: dvoglasne i troglasne invencije, Franzosische Suiten, Englische Suiten, kromatsku fantaziju i fugu, prvi svezak zbirke Wohltemperiertes Klavier. Nadalje, cothenskom razdoblju pripada i najvei dio njegovih sauvanih orkes tralnih i komornih djela: sonate (odn. suite) za violinu solo, suite za violonelo solo, 2 triosonate, sonate za flautu i klavir, koncerti za violinu, Brandenburgische Konzerte (posveeni markgrofu Christianu Ludwigu od Brandenburg-Ansbacha, po kome nose i ime), orkestralne uvertire itd. Veina ovih djela nastala je iz odreenih izvoakih potreba, a neka i iz njegove pedagoke djelatnosti (njoj, npr., duguju postanak invencije). God. 1720 umrla je Bachova ena Marija Barbara. Idue se godine oenio s Annom Magdalenom Wiilcken, kneevskom pjevaicom cothenskog dvora. S njom e imati 13 djece, meu njima kompo zitora Johanna Christiana. Kad su mu stariji sinovi dorasli za univerzitetski studij, iskoristio je B. priliku koja se pruila smru J. Kuhnaua, kantora kole sv. Tome u Leipzigu i tamonjeg gradskog Directora Musices, i prijavio se na natjeaj. On je do due smatrao da e prelaskom u Leipzig doi na nii drutveni poloaj od onoga to ga je imao u Cothenu, ali je bio uvjeren, da e imati vee prihode u emu se doskora razoarao. Natjecali su se i G. Ph. Telemann i Chr. Graupner, ali su obojica odustali u Bachovu korist. Poto je izabran, B. je 1. VI 1723 stupio na novu dunost. x

Dolazak u Leipzig otvara u Bachovu ivotu novo krupno poglavlje. On e u tome gradu ostati do smrti. Prvom dijelu ivota, u kojemu je dominirala nestalnost boravaka i obaveza, suprotstavit e se odsad stalnost i trajnost dunosti kojih e, dodue, biti itav niz. Zadaci, koji su ga u Leipzigu oekivali, unijeli su temeljite promjene u njegov nain rada i stvaranja. Dok se u Cothenu gotovo iskljuivo bavio svjetovnom muzikom, u Leipzigu je morao snabdijevati muzikom crkve sv. Tome i sv. Nikole, tj. komponirati nedjeljne i blagdanske kantate, kao i djela za razne prigode (dijelove misa, Magnificate, oratorijske pasije i dr.). U Cothenu se bavio preteno instrumentalnom muzikom, u Leipzigu je najvie pisao vokalnu (solistiku i zbornu). Cothenski orkestar sastojao se od izvrsnih profesionalnih mu ziara, a u Leipzigu mu je stajao na raspolaganju ansambl sa stavljen prigodice od gradskih muzikanata, skromnih sposobnosti, te od studenata amatera i uenika. Uz to je i zbor u crkvi sv. Tome bio lo i nediscipliniran (o kvaliteti 54-orice aka pisao je B.: . . . Summa, 17 upotrebljivih, 20 jo neupotrebljivih, 17 nesposobnih . . .). U Cothenu je izvravao samo zadatke svoje dvorske slube, a u Leipzigu je, pored kompozitorskih obaveza, morao dijeliti rad na vie strana. U njegove dunosti ila je muzika nastava u koli, rukovoenje zborom, orguljanje, nabavljanje muzikog materijala, te muziciranje kod misa, vjenanja, pogreba, univerzitetskih i javnih, gradskih sveanosti itd. Pored toga, dunosti i prava, obaveze i povlastice kantora sv. Tome i gradskog muzikog direktora bile su u drutvenoj djelatnosti Leipziga toliko zamrene i isprepletene, pune zaostalih, starih tradicionalnih pravila i ograda, da se B. ve u poetku sukobio s Univerzitetom u pogledu svoje uloge i obaveza prema toj ustanovi. Zbog upletanja u njegovu kompetenciju, on e iduih godina imati i drugih sporova, kako s Univerzitetom, tako i s crkvom i s gradskim vijeem. Uza sav taj posao treba pribrojiti jo i druge, kompozitorske i izvoake zadatke: trebalo je pisati serenade za aristokratske kue, za gradske i vojne odlinike, prigodne kantate, djela za sveane priredbe pod vedrim nebom. Osim toga B. je kroz 12 godina vodio javne muzike priredbe studentskog Collegium musicuma u jednom od leipzikih Kaffeehausa ili Kaffeegartena. Time je neposredno prethodio kasnijoj praksi stalnih javnih koncerata za graanstvo u Leipzigu. Bachova djelatnost u Leipzigu moe se podijeliti u tri raz doblja: 172330, 173040, 174050. U prvom razdoblju komponirao je: Magnificat i Matthduspassion, oko 50 crkvenih kantata i nekoliko svjetovnih, zatim sonate za orgulje, partite za klavir. Ve pri kraju ovog perioda jasno je iz Bachovih izjava i pisama, da nije bio zadovoljan ivotom i radom u Leipzigu. Ali unato razoaranju, on je u Leipzigu i dalje ostao, pomirivi se, makar samo izvana, sa stanjem i prilikama u kojima je trebalo raditi. Drugi odsjek Bachova leipzikog ivota, doba je njegove velike duhovne koncentracije. B. sve vie osjea sukob izmeu ustaljene tradicije i novih nastojanja, koji dobiva za njega neu godne oblike. No to je i doba, kada stupa u najzreliju fazu svog ivota i stvaralatva, svjestan velikih postignua, sreujui, sintetizirajui i 'pretvarajui u novi kvalitet skupljenu batinu i iskustva. Sukob novog i starog oitovao se i u koli sv. Tome. Kad je J. M. Gesner 1730 postao rektor kole, pokuao je da provede stare luteransko-humanistike odgojne principe i da postavi muziku u sredite kolskog odgoja. Novi rektor J. A. Ernesti (mladi) nastupio je 1734 s novohumanistikim pogledima, ime je izazvao sukob s Bachom. Naoko se inilo, da B. brani prava koja su mu kao kantoru bila pismeno zajamena. U stvari,

EINSENACH U XVII ST.

100

BACH
kojemu vode gotovo svi putovi dotadanje evropske 1 aktivnosti, da bi se zatim razgranali na razne strane, d budunost. Sve vane tekovine muzike renesanse pr teita s crkvene tematike na svjetovnu, jaanje tender jasnijim ispoljavanjem kompozitorova odnosa prema stv razvoj polifonog majstorstva, kristaliziranje i ustaljivanje nije, neposrednost melodike sa jaanjem utjecaja grada pukih izvora, ravnotea muzikih oblika i njihova sve v reenost, poeci izgraivanja instrumentalne muzike kac stalne muzike grane, pribliavanje muzike dramskom iz sve su to temelji na kojima izrasta nova epoha evropske 1 kulture barok. Ono to se u doba muzike renesanse jeta ili javlja u neizradenim, elementarnim formama, jo mnogim konvencijama ustaljene muzike prakse s baroku poprima odreenije, savrenije, zrele oblike. To nosi poglavito na instrumentalnu muziku, na nove \ -instrumentalne vrste i na scensko-muzika djela. U ep roka stvaraju se i neke karakteristike pojedinih nai muzikih kultura, opredjeljuju se stilovi pojedinih instri. i instrumentalnih ansambla, smjelo se rue polifone pa monijske konvencije. Zato se muziki barok i ocrtava kai previranja, puna protivurjenosti (konano, to je epoha se sukobljuju i prepleu kulturne tendencije triju dri snaga: crkve, aristokracije i graanstva): u kontrareforma Rimu javlja se prvi pokuaj komine opere s otrom p: dalnom tendencijom; dramma per muica, roena iz te realistinijim umjetnikim izraavanjem i uskrsavanjem kratine (u specifinom smislu) grke tragedije, posta opera seria) tipian predstavnik feudalne umjetnike id< oratorij, stvoren da slui kao oruje kontrareformacijske i postaje nosilac naprednih umjetnikih tendencija; instrun muzika na dvorovima, kojoj je najee nametnut zad slui samo u reprezentativno-dekorativne svrhe, poprirj enje umjetniki sloenog i duboko proivljenog djela; o muzika, vezana -i prostorom za crkvu, dobija ponekad svjetovni karakter; protivrjenost i kontrast u muzikim kod kojih konvencija igra vanu ulogu, postaju glavnim 1 em razvoja novih muzikih misli i grae novih arhitel oblika; uz dostojanstvenost i ukoenost javlja se iva E i kienost, uz pompoznost susree se jednostavnost i ne nost, uz filozofsku i religioznu meditaciju jedar i otar uz snanu dramatiku najtananija lirika. Sve ove crte u punijem obliku i u najotrijim suprotnostima, reljefno : i jasno osvijetljene, dole su do izraaja u djelu Johanna Se Bacha. Pojavivi se u zavrnoj fazi baroka B. je kao s linost, u svojemu monumentalnom djelu, obuhvatio s muzike tekovine i stvorio osnovu novim jo i danas nei nim mogunostima razvoja. Od Tridesetgodinjeg rata (161848) do Bachov Njemaka prua sliku ekonomski i politiki rasparane malo samostalne u kulturnom pogledu, zemlje s tipinin graanskim pojavama u duhovnom ivotu. Pod pritiskom kracije i djelomino pod valom kontrareformacije ona se 1 sporo i na poseban nain. Potkraj stoljea postoje uvjeti nomsko jaanje pojedinih pokrajina iz tadanjeg komplel makih zemalja Austrije i Prusije (jaanje zanata i tr. Karakteristino je za Bachovo doba s jedne strane uvanj

TRIJEM BACHOVK RODNE KUU U EISENACHU

radilo se o prodoru racionalistiko-prosvjetiteljske koncepcije kolstva (u Ernestijevoj osobi), koja je htjela nadomjestiti dogmatsko i teocentrino, ortodoksno kransko poimanje, simbolizirano u gajenju muzike, znanstvenim izobraavanjem intelekta i odgajanjem u duhu moralno razborite ovjenosti (F. Blume). U tom je sukobu Ernesti pokazao netrpeljivost i sitniavost, a sluio se i podvalama, dok je B., iako ponekad nagao i nedosljedan, oitovao samosvijest i uzdranost. U sukob su bili uvueni naelnik, gradsko vijee, konzistorij pa i sam knez. Ali Bachov lini i umjetniki autoritet nije na njih jae utjecao; knez ga je od 1733 do 1736 ostavio da eka na zamoljeni naslov dvorskog kompozitora. to se tie Bachova stvaralatva, karakteristino je za to doba da osim Mise u h-molu, nije komponirao vie niti jedno veliko oratorijsko djelo. Alarcuspassion, Weihnachts-Oratorium; Osteroratorium, Himmelfahrts-Oratorium i Vier kleine Messen, sve su to u stvari parodije, veinom prema svjetovnim, a samo djelomino prema crkvenim uzorima. Njegova panja usredotouje se na sakupljanje preteno ranije nastalih djela u vee zbirke (4 sv. Klavierubung ; II sv. zbirke Wohltemperiertes klavier, 18 Chorale za orgulje itd.) i na crkvene kantate, takoer djelomino parodije ranijih djela; u protestantskim kantatama=B. tada naputa stariji oblik (tzv. Spruchkantate) i prelazi na novi tip solo kantate (bez uvodnog zbora) te na koralnu kantatu sa iroko razvijenim i razraenim, viedjelnim uvodnim zborom, slobodno oblikovanim recitativima i arijama i jednostavnim zavrnim zbornim koralom. Od 1740 B. se vie bavi muziko-tehnikim problemima: sabiranjem, proiavanjem i konanim dotjerivanjem muzikog nasljea i vlastitih iskustava. Karakteristino je pri tome, da je, i pored konstruktivizma i kombinatorike u kontrapunktikoj tehnici, u Bachovim djelima iz tog vremena stalno prisutna emocionalna, iva muzika. To vrijedi u prvome redu za etiri majstorska ciklusa: Goldberg-Variationen, nastale po narudbi grofa H. Kevserlincka za njegova dvorskog muziara J. G. Goldberga; Das musikalische Opfer, ciklus na temu koju je Bachu 1747 zadao Fridrik II prilikom umjetnikova posjeta Potsdamu (na taj Thema Regium komponirao je B. umjetniki vanredno sloeni ciklus kanona, fuga i ricercara te jednu trio-sonatu); Kanonische Veranderungen iiber uVom Himmel hochi i Kunst der Fuge, djelo u kojemu ni prije ni poslije nitko nije dosegao toliku visinu kontrapunktikog majstorstva u okviru fuge (ovaj je rad ostao nedovren\ Za boravka u Leipzigu B. je povremeno putovao u druge njemake gradove radi koncertiranja ili kolaudiranja orgulja. Tako je 1732 boravio u Kasselu, 1735 u Cothenu i Miihlhausenu, 1746 u Naumburgu; u Dresdenu je bio 1731, 1733, 1736 i 1738, u Halleu 1740, u Berlinu 1741, a 1747 u Potsdamu u znamenitoj posjeti Fridriku II. Poetkom 1749 razbolio se, a krajem godine izgubio je vid. Operacija, izvrena u januaru 1750, ostala je sasvim bez uspjeha. Njegov uenik i zet J. Chr. Altnikol bio je u posljednjim mjesecima stalno uza nj. On je po Bachovu dik tatu zapisao posljednje umjetnikove kompozicije. Bacha su 31. VII 1750 pokopali kod junog zida crkve sv. Ivana, ali je mjesto njegova groba ubrzo zaboravljeno. God. 1885, o 200-godinjici umjetnikova roenja leipziko gradsko vijee postavilo je spomen-plou na taj zid. Meutim, 1894 pronaen je lijes s Bachovim ostacima i oni su poloeni u kriptu crkve sv. Ivana. Budui da je ta crkva bila poruena za Drugoga svjetskog rata, preneseni su Bachovi ostaci 1949 u crkvu sv. Tome. Prvi spomenik Bachu podignut je 1843 u Leipzigu, na inicijativu F. Mendelssohna. Da bi se objasnilo Bachovo znaenje, uloga i vrijednost, treba njegovu stvaralaku linost promotriti kao kariku u lan cu razvoja evropske muzike kulture, odnosno kao raskre prema

>*<! "i Ut.

. 7 , 6 (.i.......~~

' 1

Clavierbuchlein Jur Anua Magdalena litich,

1 7 2 2 , naslovna str;

BACH
govanje religioznih tradicija, a s druge sve jae prodiranje racionalistikog gledanja na svijet i oiglednih novohumanistikih tendencija u umjetnosti. Po svom odgoju, obrazovanju i djelovanju B. je vrsto vezan za svoju zemlju, za njene obiaje i njenu kulturnu batinu. U njegovoj muzici osjeaju se muzike tradicije reformacije, njemake narodne pjesme, njemake graanske muzikantske prakse i njemake (profesionalne) vokalne, vokalno-instrumentalne i orguljake prakse proizale iz kantorskog zvanja. Bachova opa naobrazba poiva na Hutterovu Compendiumu i Comeniusovu Vestibulumu, dakle na stupovima ortodoksnog luteranskog nauavanja, i na klasinoj starini u rimsko-humanistikoj predaji; taj vjekovima ustaljen odgojni ideal protestantske Njemake sa teocentriko-simbolikim poimanjem muzike, bio je u vrijeme Bachova kolovanja jo mjerodavan ali se u toku XVIII st. postepeno izmjenio u smislu neohumanizma, filantropinizma i sekularizacije to prethodi predrevolucionarnbj epohi. Stoga se u Bachovoj umjetnikoj djelatnosti osjea i odraz Augustinove teze o muzici kao laudatio Dei i recreatio cordis, i utjecaj tenje za slobodnijim sudjelovanjem graanstva u muzikoj praksi i za njegovom umjetnikom afirmacijom. Osim toga B. je, sudjelujui u muzikoj praksi dvorova, rano doao u dodir s francuskim prosvjetiteljskim idejama i antropocentrikim shvaanjem muzike. Sve te suprotnosti njegova vremena isprepleu se i sjedinjuju u njegovoj muzici: produhovljena meditativnost s crtama hedonizma i plemenitog uivanja u zvuku, barokna kienost s lirskim refleksijama. Vjerojatno odavde, a i od onog kulturnog internacionalizma feudalnih dvorova, kao i od elje za ovladavanjem novim tehnikim izraajnim sredstvima, dolazi i do jedne univerzalistike crte, odnosno tenje za to irim spajanjem raznih elemenata. B. radi neobino mnogo na sakupljanju, studiranju, preraivanju, adaptiranju tue muzike; nuan je rezultat takve djelatnosti temeljito prouavanje raznih njemakih i stranih, starijih i suvremenih autora. Opseg Bachova djela golem je. Dodue, obilje u stvaralatvu karakteristino je za kompozitore toga vremena (takvi su Handel, Telemann, Scarlatti, Hasse, Graupner i mnogi drugi autori), ali ako se uzme u obzir da je gotovo polovina Bachova opusa izgubljena onda on svakako ide medu najplodnije muzike stvaraoce. I aktivnost u raznim granama muzike djelatnosti nije neobina za ono doba. No B. daleko natkriljuje svoje suvremenike u poznavanju muzike drugih majstora i sintetiziranju razliitih iskustava s izrazitim obiljejem svoje individualnosti; od starih i suvremenih majstora vokalne i orguljake muzike dobro poznaje Palestrinu, Frescobaldija, Frobergera, Pachelbela, Boehma, Buxtehudea; od francuskih klavesinista Raisona, Grignvja, Marchanda, Couperina; od talijanskih instrumentalnih majstora Albinonija, Marcella, Vivaldija; od suvremenih teoretiara Matthesona, Eulera, Werckmeistera, Buttstedta, Beera, Neidhardta; od starih teoretiara Praetoriusa, Lippiusa, Nuciusa, Barvphonusa i dr. Svojstvo baroknih muziara, da se vrlo rano poinju baviti kompozicijom i da vrlo rano izgrauju svoj stil, nije Bachova osobina. Nisu poznate kompozicije, koje bi on bio napisao prije svoje 20. godine ivota. Njegovo stvaranje poinje polagano i istom od 24. godine postaje intenzivnije i bogatije to traje po prilici do 55. godine; tada intenzitet poinje opadati. Kvaliteta u Bachovu stvaralatvu neprestano se uzdie: od Actus tragicusa (1707) do Kreuzstab Kamate (1731), od miihlhausenske Ratstvechsel-Kamate do Lobet den Herren, od koralne partite O Gon, du frommer Gott (izmeu 170408) do varijacija Vom Himmel hoch (1747), od lnventionen do Kunst der Fuge i to kako linija tehnikog umijea, sadraja i oblikovanja tako i linija stilskog razvoja. B. se stilski nadovezuje neposredno na njemako nasljee (u orguljskoj, klavirskoj i vokalnoj muzici); osim toga neprestano usvaja nove elemente iz francuske i talijanske muzike, ali nikad ne upada u obino imitiranje ve svemu daje peat snane individualnosti koja ga uzdie iznad njegovih suvremenika; njegova se ruka lako prepoznaje ak i u preradbama tuih djela. U pogledu muzikih vrsta i oblika njegovo stvaralatvo prua tipinu sliku kasnog baroka: preludiji, toccate, fantazije, fuge, suite, partite, plesne forme, uvertire, komorne i crkvene sonate, koralne fantazije (instrumentalne i vokalne), arije, recitativi, motetski ili koncertantni zborni stavci, kanoni (instrumentalni i vokalni). Te je ustaljene oblike B. katkad i mijenjao, oblikujui npr. koralne zborove u formi uvertire, arije i duete kao koncertne stavke (u Mesu in h), ili povezujui u cjelinu koral, arioso i recitativ (Matthauspassion) ili dijelove suite i koncerta. Prema tome Bachova genijalnost nije u pronalaenju novih oblika nego u tome to je nasljedene vrste i oblike do krajnjih mogunosti produbio, sadrajno intenzivirao, obogatio i formalno zaokruio premaivi u tome sve svoje suvremenike. Tamo gdje B. u svom mu-

101

CRKVA SV. TOME U LEIPZIGU

zikom jeziku progovara za budunost, on ukazuje vie na romantizam nego na znaajke klasike; na romantiku upuuju snaga izraaja, harmonija, individualnost melodike, a na klasicizam oblikovanje tema izrazito homofonog karaktera. Zvuna sredstva kojima se B. slui takoer su kasnobarokna, ali i njihove mogu nosti on u najveoj mjeri iskoriuje, kombinira i proiruje. U orguljskim djelima isprva daje prednost sjevernonjemakom, Schnitgerovom tipu orgulja s mnogo mikstura, a kasnije Silbermannovom, kantabilnijemu tipu; kod klavirskih djela B. provodi zvukovnu diferencijaciju u odnosu na karakter muzike, pa se kod polifonih slui radije klavikordom, a kod kompozicija u kojima prevladava homofoni princip i virtuozitet, upotrebljava radije embalo (Bach poznaje i Hammerklavier, cijeni ga, a i sam pokuava da mu usavri konstrukciju i zvuk). Bachov je orkestar koncipiran zborno kao i orgulje; gudai, drveni i li meni duhai samostalne su grupe. Za posebna reprezentativna izvoenja slui se najveim sastavima i kombinacijama. Stroge diferencijacije izmeu orkestra i komornih ansambla kod Bacha jo nema. U nizu vveimarskih kantata i oratorijskih djela instrumentalni sastav zamiljen je solistiki, a kod kasnijih kantata i oratorijskih djela to nije sluaj, jer je kao to i sam B. kae leipziki aparat bio oskudan. Praksu instrumentalnih sastava (s obzirom na broj izvoaa) iz Bachova vremena ne treba kruto, shematski shvaati, jer se sastav ponajprije prilagoavao mjestu (akustikom prostoru)! i mogunostima izvoenja. Karakteristino je da B. mnogo prerauje, obrauje, preobliuje i parodira? svoje vlastite kompozicije. To stvara potekoe kod ocjenjivanja, utvrivanja kronologije i objanjenja djela; naroito presaivanje stavaka iz jednog djela u drugo, bez obzira kakvog je karaktera ili vrste (npr. jedna arija iz Gottscheds Kamate 1725, nalazi se preraena u Himmelfahrts-Oratorium iz 1735 i konano u Agmisu iz Messe in h). Razlog i cilj ovakvih postupaka nisu uvijek sasvim jasni, a vjerojatno ni istovetni: moda se radi o adaptiranju postojee kompozicije za nove, specifine potrebe; a moda je to i tenja za potpunijim i zrelijim obraivanjem ranije zamisli. U opravdanost ovih hipoteza moe uvjeriti injenica da je B. mnoge instrumentalne kompozicije obraivao za razne sastave i u raznim stupnjevima tekoe izvoenja, a esto u dotjeranijem i potpunijem obliku. Meutim, takav je nain rada za Bachovo doba posve neobian, pa se pretpostavlja da se zapravo radi o prauzorcima ili praidejama na koje se B. uvijek iznova vraao. Konkretan povod za komponiranje kod Bacha je jo uvijek u najveoj mjeri slubena dunost. U tom smislu karakteri-

102

BACH

stine su pojedine etape njegova ivota i rada: u Weimaru su 3. kao kabalistika alfabeta izraenog brojevima 124 (ti do 1713 mnogo zastupane orguljske kompozicije, od 1714 kani ostatak flamanskih, odnosno renesansnih postupaka), np tate; u Cothenu je najvie pisao orkestralnu, komornu i klaje 2 4- 1 + 3 -- 8 = 14, J. S. BACH je 9+18-1-2 + 1^3^virsku muziku; u Leipzigu preteno crkvena djela (iako su i druga tema prve fuge u zbirci Vohltemperiertes Klavier ima 14 podruja zastupana). Pored toga je redovno radio na pedagokim u posljednjoj koralnoj obradbi Vor deinen Thron prvi rr i didaktikim djelima. B. jo ne pozna potpunu slobodu stvararedak ima 14 tonova, itava melodija 41. latva u smislu onog stvaralatva neobaveznog tipa, bez odreene Nijedan muz namjene, koja se javlja kao XIX st. nema plod unutranjeg zahtijeva, tenzivno i iscrpi poriva. Ali u drugom en ivot i d; odsjeku leipzi-kog boravka ali ni jedan ne nalazimo u tom pogledu sve toliko problema! vee oslobaanje; nailazimo Protivurjenost < na djela, koja nisu naruena nost vremena i niti namijenjena odreenoj u kojoj je ivio, svrsi u muzikoj praksi rjenost i sloene sredine (Messa in h, kao ke prakse, ui cjelina praktiki nasljea, odrazi neupotrebljiva i za rimsko i u punoj mjeri u za luteransko bogosluje, niz sloenom djelu reprezentativnih djela nosti. B. je bio kasnijeg datuma, pa i neki meno sjajan impi or-guljski korali). U pobujne fantazije i j gledu sadraja, u Bacho-voj tehniar; on je r muzici ima mnogo dodirnih pjesnik i uenj taaka s tada rairenom perimentator; o teorijom o afektima. Ali dubok filozof i neposrednost emocija, graanin pun 1 produbljeno povezivanje strog konzervati muzikog sadraja s dagog i najsmjel poetskim, ilustrativni elementi podignuti na viu J. S. BACH. Poetak Ciacone iz sonate u d-molu za violinu solo, autograf g razinu, isticanje dramatskih akce-nata, tijesna povezanost tor; kranski ^ melodijske linije s tekstom (naroito u dramskim recitativima teocentriko-sim pasija), sve to dokazuje da genijalno nadareni muziar moe i shvaanjem unutar odreenih formula progovoriti izravno nadahnutim posve svjestan graanin koji revolucionarnom kim ru: individualnim jezikom. Bachova muzika nije liena ni ce starih zakona i dogma; Bacha zanosi i smjelou kombinatorika spekulativnih momenata koji su nali dosta plodno tlo u like brojeva i realistiko ocrtavanje psiholokih momen racionalizmu XVIII st. Kod njega se susreu i mistina primjena je iskreno religiozan; podreuje religioznom osjeanju kanona i muzike retorike figure, tj. melodijske formule, koje oznoj dogmi svoju muziku misao, ali se istodobno ] treba da asocijativno povezu panju uz odreeni tekst, katkada predaje radosti umjetnikog stvaralatva i radosti zanatski pomou principa naivne ilustrativnosti. Vrlo je razmiui granice svoje umjetnike koncepcije esto kod Bacha zastupana i simbolika brojeva (u njegovo vrijeme rivanja, izvan religioznih okvira. Gledajui, kako se Bachov ivot rairena pojava). Ona naoko jednostavno i normalno, u svakodnevnom marljivo; se susree uglavnom u u sferi profesionalnih, i obiteljskih problema, tri oblika: 1. kao navajui golemu snaguposlovnih i sugestivnost njegova muzikog jednostavna a-legorija i u grandioznim dramskim scenama i u intimnim lirskim brojeva (npr. 11 se konstatirati, da je B. duboko i intenzivno, s isl apostola tj. bez Jude mora osjeajem posmatrao i proivljavao ivot oko sel uvjetuje 11 nastupa ljudskim jasno uoavao svakidanje probleme sredine u kojoj j dionica; sveto je sredine prema sebi i svoju vlastitu vrijednost, k trojstvo trai tri odnos te snage i dubine i u tako velianstvenim oblicima i glasa); 2. kao dublja toliko mogao ocrtati slike najrazliitijih raspoloenja i ka semantika brojeva koja rima Bachova snaga u onom, da tako kaemo, pramuzikar je iz aleksandrin-ske iskonski je muzikantskom osjeanju tenje, da sve, to teologije prodrla u ostvari u muzici; stoga njegovu ne treba prom luteranstvo. Tu su prizvukom tragike, nego ivotne pojavu punine i slojevitosti sveti brojevi (apo- punim dahom udisao ivot i izgarao u plemenitom naj kaliptiki brojevi) iz ga prenese u muziku; on je duh silovite snage, esto nesa Biblije, njihovi zbro- strastvenosti, lake razdraljivosti i plamene srdbe, kad s jevi, produkti, poten- njemu nepravedno postupa, a pomirljiv i predan, ako se cije, izraeni muzi- u njegovo pravo; bio je osjeajan, dobar otac i dobar kim sredstvima, od- pouzdan uvar svog posla i doma, savjestan uitelj; k n nosno u muzikom ovjek isprazna mudrovanja, dalek od svijeta, nego tri stavku: tako broj 7 otrouman mislilac kojemu nije bilo strano ni lirsko san za stvoritelja, stva- ovjek zdrave sri, duhovit i otar kritiar negativnih ranje, poetak, kraj; naklonjen radostima ivota, ali i ozbiljan luteran, koji be; br. 12 za apostole, oekuje kraj ivota. Te svoje unutarnje protivurjenosti crkvu, vjernike (npr. u izrazio i sjedinio u svom stvaralatvu snagom udesne Credu iz Messe in dualnosti; on ih je nastojao meu sobom pomiriti, jer i h rije credo javlja ne mogavi izai iz ljuture svog religioznog shvatanja se 7 x 7 = 49 puta; in -trao bogom odreenim pojavama; ali upravo kao snaan unum De-um 7 x duh, koji je gledao daleko ispred sebe i svog vremena, < 12 = 84 puta; fuga itavom svom djelu i mimo svoje volje morao c Patrem omnipotentem odraz jedne nepobitne ivotne istine, koju je svakako pod ima 84 CRKVENI osjetio: ivotni proces je neprekidna borba. KONCERT U injenica, da je Bachovo pravo znaenje shvaeno i BACHOVO DOBA prvoj polovini XIX st. zahtijeva da se promotri odnos takta, to je B. SVOnjemu nakon njegove smrti. Za svoje sugraane B. je bio Iz Muzikog rjenika J. G. Walthera, 1732 jeruno naznaio); izmeu mnogih Thomaskantora, a njegova dvorska tituls furstlicher Sachsischer Hofcompositeur, Kapellmeister und tor Chori Muici in Leipzig) bila im je trn u oku. Gradski r je na sjednici vijea, dan nakon Bachove smrti izvijestic Schule brauche einen Kantoren und keinen Kapellmeisl

BACH
Njegova je smrt zabiljeena samo u jednim novinama. Rijetki i veoma skromni epitafi, meu kojima je bio i Telemannov Sonet (1754), nisu mnogo izmijenili sliku te ravnodunosti. Rektor Thomasschuh, Ernesti, u svom izvjetaju od 4. V 1751 ne spominje Bacha. Istom 1754 objavljen je nekrolog, to su ga napisali C. Ph. E. Bach i Fr. Agricola; to je ujedno i najstarija Bachova biografija, sastavljena na temelju usmene predaje, anegdota, linih zapaanja, ujedno i prvi dodue povran pregled djela iz tada jo potpune zaostavtine. Bachovi rukopisi podijeljeni su poslije njegove smrti izmeu njegovih sinova, Friedemanna i Philippa Emanuela. Veinu rukopisa prikupio je kasnije G. P61chau, bibliotekar berlinske Singakademie iz ostavtine C. Ph. E. Bacha i Ch. F. G. Schwenckea (nasljednika C. Ph. E. Bacha). Vei dio materijala iz tih i drugih rukopisa dolazi tada u Preussische Staatsbibliothek (dananja Offentliche Wissenschafts~Bibliothek u

103

j -u

u XIX st. naglo poeo rasti interes za Bachovu muziku. Zelter, Rochlitz, pa Goethe, Mendelssohn, E. T. A. Hoffmann, Ch. D. Schubart i drugi, bili su privueni snagom Bachova genija. Istovremeno pojavljuje se zanimanje za Bachovu umjetnost u Engleskoj (A. F. C. Kollmann, Ch. Burnev). Poinje i tampanje nekih Bachovih (uglavnom manjih instrumentalnih) djela u Njemakoj, Engleskoj, vicarskoj. Odsudna prekretnica je svakako izvedba Matthauspassiona pod ravnanjem Mendelssohna (u Leipzigu, 11. III 1829). Nakon toga zapoinje tzv. Bachova renesansa, u kojoj su vanu ulogu odigrali H. G. Nageli J. N. Schelble, A. B. Marx, J. Th, Mosevvius, pa izdavai Kollmann (London), Hoffmeister & Kuhnel i Breitkopf & Hartel (Leipzig), Simrock (Bonn) i dr. God. 1850 osniva se u Leipzigu pod vodstvom Schumanna, Liszta, Moschelesa, Spohra i drugih Bach-Gesellschaft (-> Muzika drutva) sa zadatkom da objavi cjelokupno izdanje Bachovih djela. Nauno istraivanje Bachova ivota i djelatnosti zapoinje C. L. Hilgenfeldtj a nastavljaju C. H. Bitter, Ph. Spitta (najvaniji Bachov biograf u XIX st.), A. Schweitzer, Ch. S. Terry, A. Schering i itav niz drugih. God. 1900, poto je Bach-Gesellschaft svoj zadatak ostvario, utemeljeno je novo drutvo, Neue Bach-Gesellschaft, kojemu je svrha organiziranje izvedaba Bachovih kompozicija, objavljivanje praktikih i pedagokih izdanja i poticanje naunih istraivanja, a 1946 osnovano je Internacionalno Bachovo drutvo (u Schaffhausenu) pod vodstvom A. Schweitzera. B. je osvojio svijet. Razvoj historijskih muzikih stilova novijeg doba (neobarok, neoklasika) ukazao je na neiscrpnu vitalnost Bachove muzike koja postaje ishoditem razliitih pravaca u muzici XX st. Bachovo djelo jedna od najveih manifestacija evropske kulture postalo je svojina itavog ovje anstva.
DJELA. U ovom popisu Bachovih kompozicija ne navode se one, za koje postoji vie ili manje opravdana sumnja da nisu njegove (iznimka su jedino neke kantate, koje se navode zbog kontinuiteta u numeriranju). ORKESTRALNA. 6 Brandenburgische K onzerte: I, u F-duru; II, u F-duru; III, u G -duru; IV, u G-duru; V, u D-duru i VI, u B-duru, svi 1721. 8 koncerata za klavir (embalo): d-mol, E-dur, D-dur, A-dur, f-mol, F-dur, g-mol i d-mol svi, oko 173033 (potpuno su originalni u najboljem sluaju koncerti u d-molu i E-duru, dok su ostali vjerojatno preradbe tuih i nesauvanih Bachovih violinskih kon cerata); 3 koncerta za 2 klavira: I, u C-duru, oko 172730; I I , u c-molu, oko 1730; III, u c-molu, 1736 (oba su koncerta u c-molu preradbe, i to prvi preradba nesauvanog koncerta za 2 violine u d-molu, a drugi sauvanog koncerta za 2 violine u d-molu); 2 koncerta za 3 klavira: d-mol i C-dur, oko 173033 (oba su djela preradbe nepoznatih, tuih kompozicija); koncert za 4 klavira u a-molu, oko 173033 (preradba Vivaldijeva koncerta za 4 violine u h-molu op. 3 br. 10); 2 koncerta za violinu: a-mol i E-dur, oba oko 1720; koncert za 2 violine u d-molu, oko 1720; koncert za flautu, violinu, klavir i gudae u a-molu, oko 1730 (zapravo preradba vlastitog preludija i fuge u a-molu za klavir i 2. stavka orguljske sonate u d-molu). etiri uvertire (suite): I, u C-duru, oko 1721; II, u h-molu sa koncertantnom flautom, oko 1721; III, u D-duru i IV 7 , u D-duru, obje oko 172730. KOMORNA. 3 trio-sonate: I, u C-duru, oko 1720; II, u G-duru oko 1720 i III, u F-duru; 8 sonata za violinu i klavir: h-mol, A-dur, E-dur, c-mol, f-mol, G-dur, e-mol, c-mol, sve oko 1720; 3 sonate za violinu solo: g-mol, a-mol, C-dur, oko 1720; 3 partite za violinu solo" h-mol, d-mol, E-dur, oko 1720; 6 suita za violonelo solo: G-dur, d-mol, C-dur, Es-dur, c-mol, D-dur, sve oko 1720 (posljednja je za violu pomposu); 3 sonate za violu da gamba i klavir: G-dur, D-dur, g-mol, oko 1720; 4 sonate za flautu i klavir: h-mol, A-dur, e-mol, E-dur, oko 1720; partita za flautu solo u a-molu, oko 1720. KLAVIRSKA. 15 dvoglasnih i 15 troglasnih invencija, oko 172023 (troglasne invencije nose i naziv Sinfonie) ; 6 tzv. Englische Suiten, poetkom 1722; 6 tzv. Franzosische Suiten, oko 1722; suite u a-molu i Es^duru, oko 1722; 6 partita (obj. pojedinano 172631, a zajedno kao I sv. zbirke Klavieriibung, 1731); partita u h-molu (obj. u II sv. zbirke Klavieriibung, 1734); Das Wohltemperierte Klavier, I (zapoet 1720, zavren vjerojatno 1722; sadrava 24 preludija i fuge u svim tonalitetima); Das Wohltemperierte Klavier, II (ovom svesku B. nije nikada dao taj naslov; sadrava takoer 24 preludija i fuge u svim tonalitetima; prema Altnikolovu prijepisu, zavren je 1744); Italienisches Konzert u F-duru (obj. u II sv. zbirke Klavieriibung , 1735); Aria mit 30 Verdnderungen (tzv. Goldberg-Variationen, obj. kao IV sv. zbirke Klavieriibung, 1742); 4 Duetta (obj. u III sv. zbirke Kla vieriibung, 1739); sonata u D-duru, 1704; 9 malih preludija, oko 1720-21; 6 malih preludija, oko 1720; 5 malih preludija, oko 1720; preludij i fuga u A-duru, oko 1709 i u a-molu, oko 1717 (Weimar); fuga u a-molu; 7 fuga iz zbirke Klavierbuchlein: e-mol, C-dur, a-mol, d-mol, A-dur, C-dur, C-dur, 1720; 5 fuga: e-mol, G-dur, a-mol, a-mol, e-mol; fugato u e-molu; Kromatische Fantasie und Fuge u d-molu, oko 1725; fantazija i fuga u a-molu, oko 1725; tokate u fis-molu i c-molu, oko 1720; 5 tokata: D-dur, d-mol, e-mol, g-mol, G-dur, oko 170910; Capriccio sopra la lontananza del suo fratello dilettissimo u B-duru, 1704; Capriccio in honorem J. Chr. Bachii u E-duru, oko 1704; Aria variata alla maniera italiana; vie pojedinanih suitnih stavaka. ZA ORGULJE. est sonata: I, u Es-duru; II, u c-molu; III, u d-molu; IV, u e-molu; V, u C-duru i VI, u G-duru, sve oko 1727. Passacaglia u c-molu, oko 171617. Preludiji i fuge: a-mol, e-mol, c-mol, oko 1703; C-dur, D-dur, e-mol, g-mol, a-mol, G-dur, sve oko 1709; A-dur, f-mol, c-mol, oko 1716; g-mol, oko 1720 (poznata i pod nazivom Fantasie und Fuge)\ G-dur, d-mol, oko 1724; C-dur, oko 1730; e-mol, h-mol, oko 172736; Es-dur (obj. u III sv. zbirke Klavieriibung, 1739), C-dur, oko 1744. Tokate i fuge: F-dur, oko 1716; d-mol (tzv. Dorische), oko 172736; d-mol (u Weimaru), C-dur (Cothen). Fantazija i fuga u c-molu, oko 171216. Preludiji: C-dur, a-mol, G-dur. Fuge: c-mol (tema G. Legrenzija), g-mol, h-mol (tema A. Corellija), c-mol. Fantazije u G-duru i C-duru; Fantasia con imitazione u h-molu; Canzona u d-molu; koncertne obradbe prema djelima princa Johanna Ernsta Weimarskog i prema violinskim koncertima A. Vivaldija op. 2 br. 6 i 11, op. 7 br. 5, i prema nepoznatim uzorcima; koralne obradbe u zbir kama: OrgelbiiMein (46 stavaka), oko 170823; 18 Chordle, 174749; Kla vieriibung, III sv. (20 korala), 1739; Sechs Chordle, 1747; velik broj koralnih obradbi u rukopisnoj Kirnbergerovoj zbirci, kao i pojedinano na raznim mje stima; 4 koralne partite; Einige canonische Verdnderungen iiber das Weihnachtslied Vom Himmel hoch, da komm ich her, 1747. BEZ ODREENE NA MJENE: Das Musikalische Opfer na temu Fridrika II (2 ricercara, 9 kanona, 1 kanonska fuga, 1 trio-sonata u c-molu), 1747; Die Kunst der Fuge, 1751. VOKALNA: Messe in h, izmeu 1733 i 1739 (prer. nakon 1740, i od stavka

<fjG#tftBachovo pismo J. F. Klemmu u Sangerhausen

Berlinu). Dionice kantata dobiva Anna Magdalena Bach i predaje ih gradu Leipzigu (danas u crkvi sv. Tome). Dio ostavtine koji je doao u ruke Friedemanna ne moe se tano slijediti; on je oko 1770 jedan dio prodao, drugi ustupio Forkelu, a 1778 je neke rukopise preko J. J. Eschenburga dao na licitaciju. Preko Forkela je dosta materijala otilo na razne strane; neto je dolo do Zeltera (i Mendelssohna) i Nagelija. U XVIII i XIX st. naen je manji broj autografa kod Kirnbergera, Clementija, Brahmsa i F. Hausera u Miinchenu, J. F. Nauea u Halleu itd. U drugoj polovini XVIII st. B. ipak nije bio sasvim zaboravljen. Njegovi uenici uvali su djela u prijepisima, ona su se studirala i navodila u udbenicima. Uzak krug profesionalnih muziara veoma je cijenio Bacha, ali neposredni potomci su, slino kao i Bachovi suvremenici, cijenili samo velikog orguljskog virtuoza, improvizatora i majstora kompozicijske tehnike, a nisu spoznali veliinu stvaralake linosti: izmeu 17501800 niti jedno Bachovo djelo nije tampano, a jedva da je i izvoene No vrijeme koje je trailo kontinuitet s prolou, mlada historijska nauka, interes za stvaralaku individualnost, sve je to uinilo, da je na prijelazu

3 104

BACH
Herze haben, 1726; 170. Vergniigte Ruh,beliebte Seelenlust, 173132; ] dein l\ame, so ist auch dein Ruhm, 173036; 172. Erschallet, ihr L 173. Erhohtes Fleisch undBlut, oko 1730 (parodija idue kantate); 1 lauchtster Leopold, 1717; 174. Ich liebe den Hochsten, oko 1729; 1 seinen Schafen mit Mamen, 173536; 176. Es ist ein trotzig und v oko 1735; 177. Ich ruj zu dir, Herr Jesu Christ, 1732; 178. Wo Go nicht bei uns hd'lt, 173544; 179. Siehe zu, dass deine Gottesfurcht Schmiicke dich, 0 liebe Seele, 173544; 181. Leichtgesinnte Flatterg 182. Himmelskonig, sei millkommen, 1714; 183. Sie zverden euch in dt 1725; 184. Erwunscht.es Freudenlicht, 1724; 185. Barmherziges Herz Liebe, 1715; 186. Argre dich, o Seele, nicht, 1716 (prer. 1723); i alles auf dich, 1726; 188. Ich habe meine Zuversicht, oko 1728 (po sve Bachovo djelo); 189. Meine Seele riihmt und preist (vjerojatno n djelo); 190. Singet dem Herrn ein neues Lied (nedovreno), 1724?; in excelsis Deo, oko 1740 (nije kantata; tekst sadrava 3 odlom Glorta, Alesse in k); 192. Nun danket alle Gott, oko 173034; 1 (Pforten) zu Zion, 1738 ? (nedovreno; djelomino parodija idu 193 a. Ihr Hduser des Himmels, 1727; 194. Hochsterzvunschstes 1723; 195. Dem Gerechten mus das Licht, 1724? ( I I verzija oke 196. Der Herr denket an uns, 1708; 197. Gott ist unsere Zuv ili 1738; 198. Lass, Fiirstin, lass noch einen Strahl, 1727; 199. schzvimmt im Blut, 1714; 200. Bekennen zvill ich seinen Namen ok 201. Der Streit zzvischen Phoebus und Pan Geschzvinde, gesehu 202. Weichet nur, betriibte Schatten, oko 171723; 203. Amo 204. Von der Vergnugsamkeit. Ich bin in mir vergnugt, oko 172 Der zufriedengestellte Aeolus. "Zerreisset, zersprenget, zertriimmert 1725; 205 a. Blast Larmen, ihr Feinde, 1734 (parodija prethodne k; Schleicht, spielende Wellen, 1733; 207. Vereinigte Zzoietracht der Saiten, 1726; 207 a. Auf schmetternde Tone, 1734 (parodija prethoc 208. Was mir behagt, ist nur die muntre Jagd, 1716 (2 verzije); 209. sia dolore, oko 1729; 210. O holder Tag, erzviinschte Zeit, oko 17^ angenehme Melodei (parodija prethodne kantate), 1735; 211. Ka >>Schweigt stille, plaudert nicht, oko 173235; 212. Cantate en bu hahn en neue Oberkeet, 1742; 213. Herkules auf dem Scheidezveg sorgen, lasst uns zvachen, 1733; 214. Tonet, ihr Pauken! Erschallet, J733; 215. Preise dein Gliicke, gesegnetes Sachsen, 1734; 216. Veri senstadt (nedovreno) 1728. (Kantate br. 36, 173 a i od 201 do 216 s' karaktera; izgubljene kantate nisu uzete u obzir). Pjesme (samo je jt njegova Vergiss mein nicht). CRKVENA: etiri male mise 1 F-dur, A-dur, g-mol, G-dur (sastoje se samo od stavaka Kyrie i ( je najkasnije oko 1737 sastavio prema ranijim vlastitim djelima). 1723 (preraen oko 1730). Moteti: O Jesu Christi, mein's Lebens L i instrumentalnu pratnju, oko 173637; Singet dem Herrn, za 8 172627; Der Geist hilft unsrer Schzvachheit auf, za 8 glasova, i; dich nicht, za 8 glasova oko 1726; Komm, Jesu, komm, za 8 glasova Jesu, meine Freude, za 5 glasova, 1723; Lobet den Herrn, alle Heic zbor i b. c. oko 172334; Sei Lob und Preis mit Ehren, za 4 glasa. ] (vjerojatno obradbe tuih djela); Christe eleison. etvoroglasne c tovo 400 protestantskih korala (371 koral nalazi se u proirenom II Bachovih korala, koji je 1834 obj. G. F. Becker; II izd. priredili su i J. Ph. Kirnberger, 178487, a I izd. Ph. E. Bach 176569"). Pojedinana Bachova djela tiskana su za njegova ivota i po; smrti. Prvo cjelokupno izdanje Bachovih djela (sauvanih) objavio je schaft od 1851 do 1899 u 46 svezaka; 1932 objavljen je jedan dod 1948 izdana je u Ann Arboru (Michigan, SAD), nova naklada svih Okolnost, da je to izdanje u mnogoemu zastarjelo, nepotpuno i da principima dananje muzike nauke, izazvala je potrebu za novim, izdanjem cjelokupnih Bachovih djela. O proslavi 200-godinjice smrti preuzeli su dunost pripremanja novog cjelokupnog izdanja n> ustanove Johann-Sebastian-Bach Institut u Gottingenu i Bach-Archiz God. 1955 izali su prvi svesci (Barenreiter-Verlag u Kasselu) tog no^ izdanja (Neue Ausgabe sdmtlicher Werkej koje e objavljivati sva djelo u autentinom obliku i u preradbama, uz kritike komentare (k izdanja). Pretpostavlja se da e ovo izdanje biti dovreno kroz 15 cjelokupno izdanje Bachovih djela postoje i izdanja sveukupnih dj struke, tako za orgulje: Sdmtliche Orgelzverke (8 sv.) u redakciji E, (Breitkopf & Hdrtel, Leipzig); Ouevres completes pour Vorgue (6 sv.' M. Duprea (do 1940, Bornemann, Pariz); Organ Works (15 sv.; Noveli nadalje djela za klavir: Sdmtliche Klavierzverke (7 sv.) u redakciji ] (Steingrdber, Leipzig, 188088); zbirka sviju koncerata obj. je u Scheringa {Eulenburg, Leipzig, 192431), a 4-gl. korale izdao je C pod naslovom Bach's Four Part Chorales (3 sv.; Cambridge, 1915, Neue Bach-Gesellschaft objavilo je praktina izdanja i uglavnom mi te novootkrivena Bachova djela, u 47 godita, 190148. LIT.: BIBLIOGRAFIJA, POPISI IZDANJA, PISMs MENTI: A. Ddrffel, Thematisches Katalog der Instrumentalwerke Leipzig 1867. A. Schering (urednik), Bach-Jahrbuch (izd. Neue I schaft), 190439, IXXXVI, godita 194048, XXXVII XI. 1 u jednom svesku. M. Schneider, Verzeichnis der bisher erschie ratur iiber J. S. Bach, Bach-Jahrbuch, 1905. M. Seiffert, Zu: Gesamtausgabe von Bachs Werken, ibid., 1906. M. Schneider, T Verzeichnis der musikalischen Werke der Familie Bach, ibid. Isti, Neues Material zum Verzeichnis der bisher erschienenen Lil J. S. Bach, ibid., 1910. J. Schreyer, Beitrage zur Bach-Kritik (2 den i Leipzig 191012. G. Frotscher, "Obersicht Iiber die wichtigi sehriften erschienenen Aufsatze iiber J. S. Bach 19151918, Bac 1918. H. Tessmer, J. S. Bach im offentlichen Schrifttum seiner Musikzeitung, Stuttgart 1919, sv. 1118. H. Preuss, J. S. Bachs Bi Festgabe fiir J. Zahn, Leipzig 1928. A. Landau, Obersicht iibe -Schrifttum in Zeitschriften 19281930, Bach-Jahrbuch, 1930. I Beitrage zur Bach-Kritik, I, Kassel 1934. E. Muller v. Asozv, Briefe J. S. Bachs, Regensburg 1938 ( I I izd. 1950). H. T. David (izdavai), The Bach Reader. A Life of Johann Sebastian in Letten ments, New York 1945. W. Schmieder, Thematisch-svstematischi nis der musikalischen Werke von Johann Sebastian Bach, Leipzi izd. 1958). W. Schmieder, Die Handschriften J. S. Bachs, Ba sehrift 1950, Ziirich i95- W. M. Luther, Johann Sebastian Bach. (katalog Bachove izlobe u Gottingenu 1950), Kassel 1950. W, Das Bachschrifttum 194552, Bach Jahrbuch 1953. K. Geiringei Familv, New York 1954 (franc. prijevod Pariz 1955). G. von Dc trage zur Chronologie der Werke J. S. Bachs, Trossingen 1958. I i H. J, Schulze, Schriftstucke von der Hand J. S. Bachs, Bach Dc Kassel i Leipzig 1963. BIOGRAFIJE I MONOGRAFIJE: J. F. Agricola i C. Ph. E. 1 mal dreier verstorbener Mitglieder der Sozietat der musikalischen X ten, Mizler, Musikalische Bibliothek, Leipzig 1754, 1 (nekrolog). Lebensbeschreibungen beriihmter Musikgelehrter und Tonkiinstl 1784. E. N. Forkel, Ober Johann Sebastian Bachs Leben, Kunst werke . . ., Leipzig 1802 ( I V izd. Kassel i Hamburg 1950). J.

Osanna dalje, muzika nije originalna, ve je nainjena prema stavcima iz ranijih Bachovih kantata; naziv Hohe Messe dobilo je ovo djelo u XIX st.); Matthduspassion (tekst: Picander), izv. 1729; Johannespassion (tekst djelomice prema B. H. Brockesu)j izv. 1723; Marcuspassion, izv. vjerojatno 1731 (muzika se nije sauvala, ali se pojedini stavci mogu rekonstruirati, jer pripadaju drugim Bachovim vokalnim djelima); u nekrologu Ph. E. Bacha i J. Fr. Agricole spominje se jo jedna do danas nepoznata pasija; Weihnachtsoratorium, izv. 1734 (sastoji se gotovo iskljuivo od parodiranih stavaka Bachovih kantata); Oster orator ium, oko 1736 (zapravo parodija jedne Bachove svjetovne kantate); Himmelfahrtsoratorium, 1735 (zapravo kantata Lobet Gott in seinen Reichen). Kantate (do br. 189 zadrana je numeracija prema izdanju cjelokupnih Bachovih djela, to ih je obj. BachGesellschaft; od br. 190 preuzeta je numeracija Schmiederova tematskog popisa

zum Jordan kam, 1724; 8. Liebsl

Gott, zvann zverd (eh sterben, 1724; 9. Es ii

Bachovih kompozicija): 1 Wie schon leucktet der Aiorgenstern 1725; 2 Zeit, 1735; 15. Denn du tvirst meine Seele (djelo J. L. Bacha), 1704; 16. Her, Gott, dich loben zvir, 1726; 17. Wer Dank opfert, 1726; 18. Gleich w\e der Regen und Schnee, oko 1715; 19. Es erhub sich ein Streit, 1726; 20. O Eivigkeit, du Donnerzvort, 1724; 21. Ich hatte viel Bekummernis, 1714; 22. Jesus nahm zu sich die Zzvolfe, 1723; 23. Du zvahrer Gott und Davids Sohn, 1723; 24. Ein ungefdrbt Gemiite, 1723; 25. "5 ist nichts gesundes an meinem Leibe, 1723; 26. Ach wie
f\\uchtifl ach ZVie nichtiS 1724* 27 ^y/i>y 7nP7 cr vrti ytn"hfi wtiy mivj V* MA ~T T~y&

1*vVix1,^^*. lw*..u..w ^^*b. j,~j,dig in die Luft); 37. wer da glaubet und ge~ tauft zvird, 1724; 38. Aus tiefer Not schrei ich zu dir, 1724; 39. Br\ch dem Hun-grigen dein Brot, 1726; 40. Dazu ist erschienen der Sohn Gottes, 1723, 41. Jesu, nun sei gepreiset, 1725; 42. Am Abend aber desselbigen Sabbats, 1725; 43. Gott fdhret auf mit Jauchzen, 1726; 44. Sie zverden euch in den Bann tun, 1724; 45. Es ist dir gesagt, Mensch, zvas gut ist, 1726; 46. Schauet doch und sehet, 1723; 47. Wer sich selbst erhohet, 1726; 48. Ich elender Mensch, 1723; 49. Ich geh und suche mit Verlangen, 1726; 50. Nun ist das Heil und die Kraft, oko 173550; 51. Jauchzet Gott in allen Landen, 1730; 52. Falsche Welt, dir trau ich nicht, 1726; 53. Schlage doch, gezviinschte Stunde, oko 1730? (ova kantata po svoj prilici nije Bachova); 54. Widerstehe doch der unde, 1714; 55. Ich armer Mensch, ich Siindenknecht, 1726; 56. Ich zvill den Kreuzstab gerne tragen, 1726; 57. Selig ist der Mann, 1725; 58. Ach Gott, zvie manches Herzeleid, 1727; 59. Wer mich liebet, der zvird mein Wort halten, oko 1723; 60. O Ezvigkeit, du Donnerzvort,
K t

___

i_.__________s. ,-_

\r_____

i__..........

j_____r r . . j . . .

n ,

1724; 70. Wachet, betet, seit bereit, 1716 (II verzija 1723); 71. Gott ist mein Konig, 1708; 72. Alles nur nach Gottes Willen, 1726; 73. Herr, zvie du zvillst, so schicks m}t mir, 1724; 74. Wer mich liebet, der zvird Wort halten, 1725 (-* br. 59); 75. Die Elenden sollen essen, izvedeno 1723; 76. Die Himmel erzdhlen die Ehre Gottes, 1723; 77. Du solist Gott, deinen Herren, lieben, 1723; 78. Jesu, der du meine Seele, 1724; 79. Gott, der Herr, ist Sonn und Schild, 1725; 80. Ein fete Burg, 1715;

1726; 89. Was soli ich aus dir machen, Ephraim, oko 1723; 90. Es reifet euch ein schrecklich Ende, 1723; 91. Gelobet seist du, Jesu Christ, 1724; 92. Ich hab in Gottes Herz und Sinn, 1725; 93. Wer nur den lieben Gott Idsst zvalten, 1724; 94. Was frag ich nach der Welt, 1724; 95- Christus, der ist mein Leben, 1723; 96.
f-fovr C.hv-int Aor oivSao ClnttC .'nhn TT> A ' O"7 7w flllcvt ttlfiinfiti Tnten T71 A n8

getreuer getreuer Hirt, 1731; 113. Herr Jesu Christ, du hochstes Gut, 1 7 4 ;

4.

, liebe Christen, seid getrost, 1724; 115. Mache dich, mein Geist, bereit, 1724; 116. Du Friedefurst, Herr Jesu Christ, 1724; 117. Sei Lob und Ehr dem Hochsten Gut, oko 1731; 118 O Jesu Christ meins Lebens Licht 1748; 119 Preise Jerusalem

Wort, 1725; 127. Herr Jesu Crist, zvahr'r Mensch und Gott, 1725; 128. Auf ChristiHimmelfahrt allein, 1735; 129. Gelobet sei der Herr, mein Gott, 1727; 130. Herr Gott, dich loben alle zvir, 1724; 131. Aus der Tiefe rufe ich, 1707; 132. Bereitet die Wege, 1715; 133. Ich freue mich in dir, 1724; 134. Ein Herz, das seinen Jesam lebend zveiss, 1724 (to je zapravo parodija idue kantate); 134 a. Die Zeit, die Tag und Jahre macht, 1719; 135. Ach Herr, mich armen Sunder, 1724; 136. Erforsche mich, Gott, und erfahre, mein Herz, 1723; 137. Lobe den Herren, den mdchtigen Konig der Ehren, 1725; 138. Warum betrubst du dich, mein Herz, 1723; 139, Wohl dem, der sich auf seinen Gott, 1724; 140. Wachet auf,ruft uns die Stimme, 1731; 141. Das ist je gezvisslich (nedovreno; po svoj prilici djelo G. Ph. Telemanna); 142. Uns ist ein Kind geboren (pripisuje se J. Kuhnauu); 143. Lobe den Herrn, meine Seele, oko 173550; 144. Nimm, zvas dein ist und gehe hin, 1724; 145. Auf, mein Herz, des Herren Tag, 172829; 146. Wir mu'ssen durch viel Triibsal, 173144; 147. Herz und Mund und Tat und Leben, 1716 (II verzija 1723); 148. Bringet dem Herrn Ehre seines Namens, 1723; 149. Man singet mit Freuden vom Sieg, oko 1723; 150. Nach dir, Herr, verlanget mich (vjerojatno nije Bachovo djelo); 151. Su'sser Trost, mein Jesu kommt, 1725; 152. Tritt auf die

_ _ _ , _ _______________ . ____________............................

.............................

_, ..

. .

i*U.

t^l J frUIrLH

f J

J. A. t

BACH
Bachs, Breslau 1834. C. L. Hilgenfeldt, Johann

105

u 3 sv.; novo izd. u 2 sv., London 1954; skraeno njemak

C. F. A. Williams, J. S. Bach, London 1903. A. Schzveitzer, Johann Se bastian Bach, le musicien-poete, Paris 1905 (VII izd. 1958; njemako proireno izd. Leipzig 1908 [novo izd. 1960]; engl. prijevod u 2 sv., London 1911 [XI izd. 1955]; tal. prijevod Milano 1952). A. Pirro, J. S. Bach, Paris 1906 (novo izd. 1949). Ph. Wolfrum, Johann Sebastian Bach (2 sv.), Berlin i Leipzig, 1906 10. Ch. H. Parry, Johann Sebastian Bach. The Story of the Development of a Great Personality, London 1909 (novo izd. revidirao E. Daymond, New York i London 1936). A. Chybinski, J. S. Bach, Warszawa 1910 (na poljskom). E. Po3euoe, H. . Eax (H ero poa). MocKBa 1911. J. Tiersot, J. S. Bach, Paris 1912 (II izd. revidirao Bider, 1934). H. Kretzschmar, Bach-Kolleg, Leipzig 1922 (tal. prijevod pod naslovom j. S. Bach. La Vita e le opere, Torino 1935). W. Dahms, J. S. Bach, Munchen 1924. Th, Gerold, J. S. Bach Biographie critique, Paris 1925 (novo izd. 1950). Ch. S. Terry, The Origins of the Family of Bach, London 1925. Isti, Johann Sebastian Bach, London 1928 (njem. prijevod Leipzig 1929; tal. prijevod Milano 1938; III izd. 1949). E. Borkoivsky, Die Musikerfamilie Bach, Jena 1930. R. Boughton, J. S. Bach, London 1930. J. Levin, }. S. Bach, 1930. H. Besseler, J. S. Bach, Berlin 1935- H. J. Moser, J. S. Bach, Berlin 1935. J. Miiller-Blattau, J. S. Bach, Leipzig 1935 ( II izd. 1950). R. Steglich, J. S. Bach, Potsdam 1935. E. Schiitze, Bach-Biichlein fiir jedermann, 1936. W. Gurlitt, J. S. Bach. Der Meister und seinWerk, Berlin 1936 ( I I I izd. Kassel 1948). F. Xydoe, Ce6aCTHH Eax, MocKBa 1936 ( I II prer. i dopunjeno izd. Moskva 1953). W. Vetter, J. S. Bach, Leipzig 1938 (II izd. 1943). W. Hitzig, J. S. Bach, Leipzig 1938. K. Laux, Der Thomaskantor und seine Sohne, Dresden 1939. E. Borkotvsky, J. S. Bach, Jena 1939. T. Jlueanoea, Eax, My3biKajibnaH KJiacHKa XVIII Bena, MocKBa 1939. K. Hasse, J. S. Bach, Koln 1941. R. Pitrou, J. S. Bach, Paris 1941. A. Casella, G. S. Bach, Torino 1942. E. Cherbuliez, J. S. Bach, Olten 1946. H. Keller, J. S. Bach, Lorch 1947. Eva Mary i Sydney Grezv, Bach, London 1947. R. Malipiero, Bach, Brescia 1948. E. Fischer, J. S. Bach, Bern 1948. H. Engel, J. S. Bach, Berlin 1950. K. F. Miiller, J. S. Bach, Wien i New York 1950. C. Valabrega, G. S. Bach, Parma 1950. R. Benz, Das Leben von J. S. Bach, Hamburg 1950. A, Fayol, J. S. Bach, Paris 1950. B. Paumgartner, Johann Sebastian Bach, Leben und

Aufbau der Fuge bei Bach, I, Wien 1956. - R. L. Tusler, The Style of J. S. Bach's Chorale Preludes, Berkelev i Los Angeles 1956. J. Krey, Bachs Orgei-

ses fils; une lignee de musiciens, Paris 1952. J. F. Steffin, J, S. Bach, Hamburg 1953. E. Paccagnella, J. S. Bach, Roma 1962. O INSTRUMENTALNIM DJELIMA: Debrais van Bruyck, Analyse des Wohltemperierten Klaviers, Leipzig 1867 ( II I izd. 1925). P. Waldersee, Vivaldis Violinkonzerte von J. S. Bach bearbeitet, VFMW, 1885. H. Riemann, Katechismus der Fugenkomposition (3 sv.; sadrava analize djela Wohltemperiertes Klavier i Kunst der Fuge),

i, ine iuites 01 tsach, Uxtord 1924. w. tischer, Zur Chronologie der Klaviersuiten J. S. Bachs, Kongressbericht Basel 1924, Leipzig 1925. WGraeser, Bachs Kunst der Fuge, Bach-Jahrbuch, 1924. J. A. Fuller-Maitland, The >>48i( (2 sv.), London 1925. L. Perrachio, II Clavicembalo ben temperato, Milano 1926. H. T. David, Die Gestalt von Bachs Chromatischer Fantasie, Bach-Jahrbuch, 1926. J. Knorr, Die Fugen des Wohltemperierten Klaviers in bildlicher Darstellung, Leipzig, II izd. 1926 (obj. na njem., franc. i engl.) F. Jb'de, Die Kunst Bachs dargestellt an seinen Inventionen, Wolfenbiittel 1926 (II izd, 1957)- G. Oberst, J. S. Bachs Englische und Franzosische Suiten, Gedenkschrift fiir H. Abert, Halle 1928. P. VC'ackemagel, J. S. Bach, Brandenburgische Konzerte. Einfiihrungen, Berlin 1928. J. A. Fuller-Maitland, Bach's Brandenburg Concertos, London 1929. F, Dietrich, J. S. Bach's Orgelchoral und seine geschichtlichen Wurzeln, Bach-Jahrbuch, 1929. E. Eaglefield-Hull, Bach's Organ Works, 1930. E. Schwebsch, J. S. Bach und die Kunst der Fuge, Stuttgart 1931 ( I I izd. 1955). J. Miiller-Blattau, Grundziige einer Geschichte der Fuge, Kassel 1931. D. F. Tovey, A Companion to the Art of Fugue, London 1932. W. Ehmann, Der 3. Teil der Klavier -iibung, Musik und Kirche, 1933. H. E. Huggler, J. S. Bach's Orgelbiichlein (disertacija), Bern 1935. J. Handschin, Die Spielbestimmung der Kunst der Fuge, Basler Nachrichten, 1937. H. Keller, Unechte Orgelwerke Bachs, BachJahrbuch, 1937. G. Langer, Die Rhythmik der Bachschen Praludien und Fugen fiir die Orgel (disertacija), Dresden 1937. C. Gray, The Forty-eight Preludes and Fugues of J, S. Bach, London 1938. H. Husmann, Die Kunst der Fuge als Klavierwerk, Bach-Jahrbueh, 1938. H. J. Moser, Bachs Violinsonaten, ZFM, 1938. A. Schzveitzer i Ch. M. Widor, Ober die Wiedergabe der Praludien und Fugen fiir Orgel, Die Orgel, 1940. B. Aiartin, Praktische Anwendung der im Studium der Kunst der Fuge gewonnenen Erkenntnisse, Bach-Jahrbuch, 194048. S. Taylor, The Choral Preludes of J. S. Bach, London 1942. H. T. David, J. S. Bach's Musical Offering (2 sv.), New York 1945. E. A. HeopcKUU, CIOHTBI Eaxa RIIH KnaBiipa, MocKBa H JleHHHrpaA 1947. F. Florand, J. S. Bach. L'oeuvre d'orgue, Paris 1947. H. Keller, Die Orgelwerke Bachs, Leipzig 1948. N. Dufourcq, J. S. Bach, Le Maitre de Porgue, Paris 1948. L. Misch, Unerkannte Formen im Wohltemperierten Klavier, MF, 1948. F. Germani, Guida illustrativa alle composizioni per

^Surich 1950. A. Lunowt ninluhrung in die >>Kunst der rug, Sebastian Bach, Hamburg 1950. C. i E. Ernst, Baugeheimnisse der Kunst der Fuge von J. S. Bach, Heidelberg 1951. R. Gerber, Bachs Brandenburgische Konzerte. Eine Einfiihrung in ihre formale und geistige Wesensart, Kassel 1951 J E Hum A Companion to Bach's Orgelbiichlein London 1951

1952. E. Schenk, Das Musikalische Opfer" von J. S. Bach, Wien 1953. F. Rotschild, A Handbook to the Performance of the 48 Preludes and Fugues of J. S. Bach, according to the Rules of the Old Tradition, London 1955. A. Lualdi, L'Arte della fuga di G. S. Bach (sa 40 muzikih primjera), Firenze 1955. F, Ernst, Der Flugel J. S. Bachs, Frankfurt am Main, London i New York 1955' J- F> Paillard, Les Six concerts Brandenbourgeois de J. S. Bach, Paris i9<;6, L. Czaczkes, Analyse des vv'ohltemperierten Klaviers; Form und

musik in der Weimarer Periode (disertacija), Jena 1956. G. Waegner, Die sechs Suiten fiir das Violoncello allein von J. S. Bach (disertacija), Berlin 1957. G. Barblan, Guida al Clavicembalo ben temperato di Bach, Milano 1961. O VOKALNIM DJELIMA: Th. Mosezvius, J. S. Bach in seinen Kirchenkantaten, Breslau 1845. Isti, J. S. Bachs Matthauspassion, Berlin 1852. R. Franz, Bachs Magnificat, 1863. R. Wustmann, Bachs Matthauspassion, Bach-Jahrbuch, 1908. A. Heuss, Bachs Matthauspassion, Leipzig 1909. K. Kolb, I. S. Bach i njegovi korali, Sv. C, 1911, 1011. L, Wolff_, Bachs Kantatentexte, 1913. R- Wustmann, J. S. Bachs Kantatenvverk, Leipzig 1913. W. Voigt, Die Kirchenkantaten Bachs, 191828. K. Kolb, Ivan Sebastijan Bach: Muka Gospodina Naega Isusa Krista po Mateju, Sv. C, 1921, 3. W. Werker, Die Matthauspassion, Leipzig 1923. Ch. S. Terry, Bach's B-minor Mass, Oxford 1924. Isti, Bach's Passions (2 sv.), Oxford 1925. Isti, Bach's Cantatas and Oratorios, Oxford 1925. F. W. Franke, Bachs Kirchenkantaten (2 sv.), Leipzig 1925. F. Smend, Bachs Johannespassion, Bach-Jahrbuch, 1926. Ch. S. Terry y ]. S. Bach's Cantata Texts, Sacred and Secular, London 1926. B. irola, Johann-a Sebastian-a Bacha vokalna djela, Glazbeni vjesnik, 1927. 2. F. Smend, Bachs Matthauspassion, Bach-Jahrbuch, 1928. W. Reinhart, Die Auffuhrung der Johannispassion, Leipzig 1933. C. O. Dreger, Die Vokalthematik Bachs, Bach-Jahrbuch, 1934. B. Lazarevi, Bahove kantate, Put, 1934, 6. W. Liitje, Das architektonische Prinzip der Matthauspas sion, Zeitschrift fiir Asthetik und allgemeine Kunstwissenschaft, 1936. A. Schering, Bachs Leipziger Kirchenmusik, Leipzig 1936 (II izd. 1954). E, Thiele, Die Chorfugen J. S. Bachs, Bern 1936. F. Smend, Bachs h-moll Messe, Bach-Jahrbuch, 1937. W. Neumann, Bachs Chorfuge (disertacija), Leipzig 1938. A. Schering, Zur Markuspassion, Bach-Jahrbuch, 1939. W. Vetter, Bachs Vokalitat, PJB, 1939. A. Schering, Cber Kantaten J. S. Bachs (obj. F. Blume), Leipzig 1942. W. Neumann, Handbuch der Kantaten J. S. Bachs, Leipzig 1947. F. Smend, J. S. Bach, Kirchenkantaten (6 sv.), Berlin 1947 48. N. Dufourcg, La Messe en si mineur de J. S. Bach, Paris 1948. A. Boult i W. Emery, The St. Matthew Passion. Its Preparation and Performance, London 1949. W. Blankenburg, Einfiihrung in die h-moll Messe, Kassel i Basel 1950- A. Diirr, Studien iiber die friihen Kantaten J. S. Bachs (diserta cija), Gottingen 1950. J. Finlay, J. S. Bach's weltlichen Kantaten, Gottingen 1950. W. Reinhart, Einige Gedanken zur Praxis der Auffuhrung Bachscher Chorwerke mit Orchester, Bach-Gedenkschrift 1950, Ziirich 1950. A. Schmitz, Die Bildlichkeit der wortgebundenen Musik J. S. Bachs, Mainz 1950. R. Benz, Bachs Passion. Vom Sinn der kultischen Tragodie, Stuttgart 1950. J. Kort s Bach's Weihnachtsoratorium, Amsterdam 1952. W. Reinhart, Die AurTiihrung der Johannes-Passion von J. S. Bach und deren Probleme, Ziirich 1956. B. Smallman, The Background of Passion Music. J. S. Bach and his Predecessons, London 1956. L. F. Tagliavini, Studi sui testi delle Cantate sacre di G. S. Bach, Padova i Kassel 1956. E. Platen, Untersuchungen zur Struktur der chorischen Choralbearbeitung bei J. S. Bach (disertacija), Bonn _ j, Chailley, Les Passions de J. S. Bach, Paris 1963. O 1957. STILU, TEHNICI, INTERPRETACIJI I DR.: F. Rochlitz, Fiir Freunde der Tonkunst (4 sv.), 182432 (lanke o Bachu obj. J. Miiller-Blattau kao Wege zu Bach, 1926). W. His, Forschungen iiber Bachs Grabstatte, Gebeine und Antlitz, Leipzig 1895. M. Krause, Die Auffindung der Gebeine J. S. Bachs, AM, 1895. E. Vogel, Bach-Portrats, PJB, 1896 (Leipzig 1897). G. Wustmann, Bachs Grab und Bachs Bildnisse, Aus Leipzigs Vergangenheit, Leipzig 1898. P. v. Bojanozvski, Das Weimar J. S. Bachs, 1903. M. Schneider, Verzeichnis von Bildnissen Bachs, Bach-Jahrbuch, 1905. A. Pirro, L'Esthetique de J. S. Bach, Paris 1907. F. Hashagen, J. S. Bach als Sanger und Musiker des Evangeliums, Leipzig 1914. E. Kurth, Grundlagen des linearen Kontrapunkts, Einfiihrung in Stil und Technik von Bachs melodischer Polyphonie, Bern 1917. E. Graf, J. S. Bach im Gottesdienst (3 sv.), Bern 1924-33. M. Zulauf, Die Harmonik Bachs (disertacija), Berlin 1924 ( I I izd. 1935). H. Keller, Die Artikulation bei Bach, Stuttgart 1926. F. Jodei Die Kunst Bachs, Wolfenbiittel 1926. M. A. Souchay, Das Thema in der Fuge Bachs, Bach-Jahrbuch, 1927 i 1930. O. Beyer, Bach, Anmerkungen und Hinweise, Berlin 1928. H. Bpaydo, K Bonpocy o JiorHKe 6axoBCKoro H3bina, My3biKo3HaHHe, JleHHHrpafl 1928. K. Ziebler, Das Symbol in der Kirchenmusik Bachs (disertacija), Kassel 1930. Ch. S. Terry, J. S. Bach, The Historical Approach, London 1930. R. Mojsisovicz, Bach-Probleme, 1930. P. Markovac, J. S. Bach, Rije, 1931, 6. Ch. S. Terry, Bach's Orchestra, London 1932. Isti, The Music of Bach. An Introduction, London 1933. W. Menke, Die Geschichte der Bach- und Handel-Trompete, London 1934 (obj. na njem. i engl.). J. Miiller, Bach-Portraits, MQ, 1935. G. Herz, J. S. Bach im Zeitalter des Rationalismus und der Friihromantik (disertacija), Ziirich 1935- H- Preuss, J. S. Bach der Lutheraner, Erlangen 1935. P. rpy6ep,Bax H TeH^ejii., CoBeTCKaH My3biKa, I935i 3- J> TWAUH, KpKCTajuiHsaiiHH TeMaTH3Ma_ B TBoptiecTBe Eaxa H ero npeauiecTBenHHKOB, ibid. B. Lazarevi, Bah, ivot i rad, I935J 141'146. L. M. kerjanc, J. S. Bach, ivljenje in svet, 1935, u i 12. R. varc, Bach i Handel, Zvuk, 1935, 4. ^V. Ukmar, Bach-Handel, Pevec, 1935, 36. Zeta, Ivan Sebastijan Bach, ivot, 1935, 5. A. E. F. Dickinson, The Art of J. S. Bach, London 1936 ( I I izd. 1950). A. Koberle, Bach, Beethoven, Bruckner, Berlin 1936. A. G. Huber, Auf den Geisteswegen von Bach und Beetho ven, Strassburg 1938. M. Jansen, Bachs Zahlensymbolik, Bach-Jahrbuch, 1938. H. Besch, Bachs Frb'mmigkeit und Glaube, I, Deutung und Wirklichkeit, Giitersloh 1938 (II izd. Kassel 1950). W. Hitzig, Bachs Leben in Bildern, Leipzig 1939. W. Korte, Musik und Weltbild (Bach und Beethoven), Leipzig 1940. H. Hoffmann, Schiitz und Bach, Kassel 1940, M. Milojevi, O staroklasinom stilu i Bahu i Hendlu, Letopis Matice Srpske, 1939, 351, sv. 1. A. Schering, J. S. Bach und das Musikleben Leipzigs im 18. Jahrhundert, Musikgeschichte Leipzigs, III, Leipzig 1941. Isti, Das Symbol in der Musik, Leipzig 1941. K. Gannett Bach's Harmonic Progression, Philadelphia 1942. W. Blankenburg, Die innere Einheit von Bachs Werk (disertacija), Gottingen 1942. G. Herz, Bach's Religion, Journal of Renaissance and Baroque Music, 1946. L. Schrade, Bach: the Conflict between the Sacred and the Secular, Journal of the History of Ideas, New Haven 1946 (u posebnoj knjizi, 1955). M. Pfender, J. S. Bach, chantre de Dieu, Paris 1947. F. Smend, Luther und Bach, Berlin 1947, B. de Schloezer, Introduction a J. S. Bach, Paris 1947. M. A. Meyer, J. Ph. Rameau et J. S. Bach, Paris 1947. N. Dufourcq, Un Architecte de la musique: Jean-Sebastien Bach, genie allemand, genie latin?, Paris 1947 (novo izd. 1954). F. Blume, J. S. Bach im Wandel der Ge schichte, Kassel 1948. M. Dehnert, Das Weltbild J. S. Bachs, Leipzig 1948. A. G. Huber, J. S. Bach als Meister der Gemtiths-Ergotzung, Ziirich 1948. - T. Jlmauoaa, My3biKajinaH ApaMaTyprHH Baxa, MocKBa H JleHHHrpaa 1948. A. G. Huber, J. S. Bach als Meister der Farben, Ziirich 1949. G. Hausszvald (redaktor), J. S. Bach (zbornik), Dresden 1950. W. Blankenburg, Von der Verwendung von Blechblasinstrumenten in Bachs kirchenmusikalischen Werken, Musik und Kirche, 1950. W. Vetter, Der Kapellmeister Bach Potsdam 1950. R. Steglich, Wege zuBach, Regensburg 1950. F. Smend, J. S. Bach bei seinem Namen gerufen. Eine Noteninschrift und ihre Deutung, Kassel 1950. H. Raupach, Das vvahre Bildnis J. S. Bachs, Wolfenbiittel 1950. K. Geiringer, The Lost Bach Portrait, New York 1950. K. Matthdi (redaktor), Bach-Gedenkschrift 1950, Ziirich 1950. R. Schittenhelm, Der junge Johann Sebastian, Stuttgart 1950. Bach-Festschrift, 1950, Leipzig 1950. H. Drdger, i K. Laux (redaktori), Bach-Probleme, Festschrift zur Deutschen Bach-Feier,

106

BACH
su na snanu stvaralaku linost Johanna Sebastiana plodonosno. Kao orgulja W. F. je bio jedan od naj\ stora svojega doba i smatra se posljednjim reprezenta like tradicije. Kao kompozitor pripada pretklasinom, njemakom stilskom krugu a vaan je po klavirskim i djelima. Posebno se izdvajaju njegove klavirske sonate poetak moderne klavirske sonate u sjevernonjemak prethode sonatama Philippa Emanuela, te koncertant pirane poloneze koje se pribliavaju romantiarskom nom klavirskom komadu. Sva su mu klavirska dje preobiljem osjeajnosti, karakteristine za tzv. Em stil, tako da tehnika izradba i forma djeluju poput prsi ra. Koncerti i simfonije su, kao i sonate, redovito mom
DJELA. ORKESTRALNA. Osam simfonija: C-dur, F-dur, G A-dur, B-dur, D-dur i a-mol. Pet koncerata za klavir i gudae: a-emol i Es-dur; koncert za 2 klavira u Es-duru. KOMORNA: violine ili flautu i b.c.; 3 sonate za flautu i b. c.; 6 dua za 2 flaute viole. KLAVIRSKA: koncert za klavir solo u G-duru; 9 sonati 2 klavira; 13 poloneza; 10 fantazija; suita u g-molu; 11 fuga; pi ORGULJSKA: 3 fuge; 7 koralnih predigra; trio na Allein Gott i kanoni; vjebe. Opera Lausus und Lydie (nedovrena), 1778 KALNA: 24 duhovne kantate; 2 svjetovne kantate; arije. C Deutsche Messe; misni stavci. NOVA IZD.: sveukupne klavirske sonate obj. F. Blume (N, archiv, 63, 78 i 156, 193040); 12 poloneza obj. F. Wiihrer (1949 za 2 klavira obj. H. Schwartz (1925); 4 trio-sonate obj. M. Seiffert( za flautu obj. K. Walther (1939); kantatu Heilig, heilig obj. A. Sche alter Gesangmusik, I 1922); kantatu Dies ist der Tag obj. L. Nov LIT.: F. W. Marpurg, Legende einer Musikheiligen, Koln 17& Bitter, Carl Philipp Emanuel und Wilhelm Fridemann Bach und d (2 sv.), Berlin 1868. Isti, Die Sohne Sebastian Bachs, Leipzig Nagel, W. Fr. Bachs Berufung nach Darmstadt, SBIMG, 1900. -W. F. Bach und seine hallische Wirksamkeit, Bach-Jahrbuch, 1 Sckneider, Das sogenannte Orgel konzert d-moll von Wilhelm Friede Bach-Jahrbuch, 1911. M. Falck, Wilhelm Friedemann Bach (( popisom djela), Leipzig 1913 (novo izd. obj. W. Gurlitt, Lindau 1 Stabenow, Johann Sebastian Bachs Sohn, Leipzig i Hamburg 1935.Wilhelm Friedemann Bach, MGG, I, 1951. H. Franck, Fried Sohn J. S. Bachs, Berlin 1963.

1950, Leipzig 1950. K. Schonewolj i K. H. A. Tetzner (redaktori), Bekenntnis zu Bach. Festgabe zur Deutschen Bach-Feier 1950, Leipzig 1950. W. Mann, Introduction to the Music of Bach, London 1950. P. Hindetnith, Johann Sebastian Bach. Ein verpflichtendes Erbe, Mainz 1950 (na engleskom, u prije vodu autora, 1953). P. Aldrich, Ornamentation in J. S. Bach, New York 1951. H. Besseler, Bach und das Mittelalter, Leipzig 1951. W. David, J. S. Bachs Orgeln, Kassel 1951. A. T. Davison, Bach and Handel. The Consummation of the Baroque in Music, London 1951. W. Krdmer, Goethe und Bach, Wilhelmshaven 1951. H. P. Schmitz, Uber die Wiedergabe der Musik J. S. Bachs, Berlin-Dahlem 1951. W. Ehmann, J. S. Bach in unserem Leben, Wolfenbiittel 1952. G. i S. Kiek-Pavesi, J. S. Bach, la cathedrale musicale du monde, Lausanne 1952. W. H. cheide, J. S. Bach as a Biblical-Interpreter, Princeton 1952. F. Smend, Bach in Kothen, Berlin-Dahlem 1952. W. Emery, Bach's Ornaments, London 1953. J. Matter, Bach eternel, Geneve 1953. W. Neumann, Auf den Lebenswegen J. S. Bachs, Berlin 1953. L. Schrade, Bach; the Conflict between the Sacred and the Secular. New York 1955. H. Besseler, Funf echte Bildnisse J. S. Bachs, Kassel i Basel 1956. A. E. F. Dickinson, Bach's Fugal Works, London 1956. R. Eller, Zur Frage Bach-Vivaldi, Kongressbericht der Gesellschaft fur Musikforschung, Hamburg 1955. L. Ronga, Bach, Mozart, Beethoven, Venezia 1956. U. Siegele, Kompositionsweise und Bearbeitungstechnik in der Instrumentalmusik J. S. Bachs (disertacija), Tiibingen 1956. J. Witold, D'ou vient l'art de Bach, Pari 1957. G. Hausswald, Zur Stilistik von J. S. Bachs Sonaten und Partiten fur Violine allein, AFMW, 1957. R. Steglich, Uber die kantable Art der Musik J. S. Bachs, Ziirich 1957. H. J. Moser, Bachs Werke, Kassel 1964. N. Ha.

3. VVilhelm Friedemann, kompozitor i orgulja (Weimar, 22. XI 1710 Berlin, 1. VII 1784). Najstariji sin Johanna Sebastiana koji ga je poduavao orgulje, klavir i kompoziciju i za njega sastavio Klavierbiichlein, angefangen in Cothen . . . 1720, s vlastitim i neto tuih kompozicija (autograf danas u biblioteci Yale Universityja u New Havenu). Od 1723 W. F. je pohaao kolu sv. Tome, a od 1729 studirao pravo te filozofiju i matematiku na Univerzitetu u Leipzigu. God. 172627 boravio je u Merseburgu i uio violinu kod J. G. Grauna. Poto je zavrio studije, 1733 dobiva mjesto orguljaa crkve sv. Sofije u Dresdenu, gdje je ostao do 1746. Ondje je komponirao veinu svojih najznaajnijih instrumentalnih djela; uz to je i poduavao (uenik mu je J. G. Goldberg). God. 1746 postao je u Halleu orgulja u Liebfrauenkirche i gradski W. F. BACH muziki direktor (Director musices) to je obuhvaalo dunosti sline oevoj slubi u Leipzigu: komponiranje kamata (nedjeljnih i blagdanskih) za tri glavne mjesne crkve, voenje kolskog i gradskog zbora te jednog Collegium Musicuma. U Halleu je stekao velik ugled osobito kao orguljski virtuoz i improvizator; imao je i nekolicinu nadarenih uenika (J. S. Petri, F. W. Rust) ali je zbog opetovanih nesuglasica s pretpostavljenim crkvenim vlastima 1764 napustio slubu i 1770 preselio u Braunschweig. Otada nije vie imao stalno namjetenje nego je uzdravao sebe i obitelj koncertiranjem i poduavanjem, zapadajui u sve veu oskudicu. U elji da ivi ivotom slobodna umjetnika W. F. se oslobodio slubenikih spona, ali u njegovom vremenu jo nisu bili dozreli uvjeti za takav nain ivota. Smatra se da je zbog neimatine u to vrijeme bio prisiljen da proda dio oevih rukopisa koje je naslijedio. God. 1774 nastanio se u Berlinu. Ondje je, ini se, dolo do kasnije esto citiranih i ozloglaenih falsifikata oevih djela: na autograf orguljskog koncerta u d-molu od Johanna Sebastiana (preradba Vivaldijeva koncerta op. 3) stavio je W. F. svoj natpis: di W. F. Bach manu mei patris descriptum. Umro je u bijedi, iako se iz nekrologa (u Cramerovu Magazin der Musik, II, 1784) moe zakljuiti da je bio veoma cijenjen i poznat: Njemaka je s njime izgubila svog prvog orguljaa, a muziki svijet ovjeka iji je gubitak nenadoknadiv. Ubrzo nakon njegove smrti biografi (F. W. Marpurg, F. Reichardt i dr.) spleli su oko njegove linosti i bohemskog naina ivota romantine legende na koje se oslanja i fantastini roman Wilhelm Friedemann Bach E. Bachvogela (1858) i istoimena opera P. Graenera (1931). Nakon nekoliko posve kontradiktornih sudova istom se u novije doba nastoji nauno rasvijetliti njegova linost i ivotni put. Tako se u vezi s prodajom oevih autografa istie injenica da je itava tadanja sredina bila indiferentna prema djelu Johanna Sebastiana pa sin nije morao da bude u tome iznimka, a prisvajanje i iskoritavanje tuih (oevih) djela ne mora se uzeti kao prijestup, jer je to u ono vrijeme bila uobiajena pojava (F. Blume). ivot i stvaranje izuzetno nadarenog Wilhelma Friedemanna zapravo su razorile iste one suprotnosti vremena i sredine koje

4. Carl Philipp Emanuel, kompozitor i embalist 8. III 1714 Hamburg, 14. XII 1788), prozvan B Hamburki Bach. Drugi sin Johanna Sebastiana Bach; uenik. Djetinjstvo je proveo u Weimaru (do 1717): (do 1723) i Leipzigu; ondje je 172330 pohaao kolu a 173134 studirao pravo na Univerzitetu. Intenziva ivot u oevu domu rano ga je doveo u dodir s mnogi nim kompozitorima i s razliitim muzikim strujanju vremena. U osamnaestoj godini komponira svoja j (vie klavirskih sonata, koncerata i komornih kompoz je kasnije u Berlinu preradio. God. 173438 nasta prava u Frankfurtu na Odri, uzdravajui se poduavj vira te muziciranjem na akademskim sveanostima i koncertnog drutva. God. 1738 pozvan je na dvor pri ljednika Fridrika Pruskog ija je kapela boravila veinom bergu. Poto je stupio na prijestolje, Fridrik II ga je 1741 komornim embalistom. Na tom poloaju dunost n da muzicira na embalu pri redovitim kraljevim vee mornim koncertima na dvorovima u Berlinu i Potsda poduava klavir; u to doba uenici su mu vojvoda C Wiirttemberki (kojemu je C. Ph. E. posvetio Wiintt Sonaten, 1743), J. A. P. Schulz, mlai brat Johann Bach i F. W. Rust. U Berlinu je, na dvoru i u graan govima, C. Ph. E. doao u dodir s istaknutim muzia: Quantz, braa Graun, J. G. Sulzer, Ch. G. Krause, J berger i dr.), upoznao talijanski operni i francuski g i drugovao s knjievnicima (Lessing, Ramler, Gleir sve znatno utjecalo na njegov umjetniki razvoj. U \ je razdoblju napisao e stveni prirunik Vei die tuahre Art das ( spielen koji mu je d< taciju najznaajnijeg pedagoga onoga vrei kako je bio nezadovol slubom na dvoru (k: osobito cijenio, pla bila slaba), pokuava koliko navrata da se z: gdje: 1750, nakon o natjecao se bez uspje sto kantora sv. Tome gu, a 1753 za kantora konano je 1768 dol muzikog direktora j.

crkava i kantora gim hanneum u Hambur jedivi svog dugogod C. PH. E. BACH

jatelja G. F. Telen

BACH
Kao bogat hanzeatski grad, Hamburg je u ono doba imao daleko razvijeniji drutveni, kulturni i muziki ivot nego Berlin, osiromaen Sedmogodinjim ratom. Stoga je i djelatnost Philippa Emanuela bila mnogo ira: pored organiziranja crkvene muzike (to je ukljuivalo i stvaranje novih djela) on komponira niz svjetovnih., prigodnih kantata i serenada za gradske sveanosti, te prireuje javne koncerte kao solist (embalist) i kao dirigent izvodei znaajna oratorijska i operna djela Telemanna, Hassea, Handela (Messias, 1775)5 J. S. Bacha, Glucka (Orpheus)3 Haydna, Jommellija (Reguiem) i dr. U Hamburgu je stekao i velik drutveni ugled; njegov hamburki dom posjeivali su mnogi muziari na proputovanju (Ch. Burnev, A. Lolli, B. Galuppi), on se dopisivao s Diderotom (o muzikim problemima) i sa J, N. Forkelom (koji se kasnije natjecao za njegovu ostavtinu) i drugovao s istaknutim hamburkim uenjacima i knjievnicima (Lessing, historiar Ch. D. Ebeling, ekonomist J. G. Busch, filozof J. A. H. Reimarus); za njegovo je stvaranje osobito znaenje imalo prijateljevanje s pjesnikim krugom oko Klopstocka (H. W. Gerstenberg, M. Claudius, J. H. Voss) u kojemu su se vodile diskusije o odnosu muzike i poezije 0>Sing-Poesie). Sve do pred kraj ivota C. Ph. E. se intenzivno bavio i poduavanjem klavira. Umro je poznat u itavome muzikom svijetu, tako da se tada pod imenom Bach podrazumijevalo Philippa Emanuela, a ne Johanna Sebastiana. Djelo Philippa Emanuela Bacha nalazi se po sredini izmeu svijeta njegova oca i beke klasike te pripada pretklasinom razdoblju. Teite je na instrumentalnoj muzici, posebice na klavirskim djelima s kojima je odsudno pridonio razvoju ranoklasine instrumentalne muzike. Od sviju sinova Johanna Sebastiana on je na taj razvoj djelovao najtrajnije i najjae, a u pojedinostima njegov doprinos premauje i udio beke i mannheimske kole. U ranim se djelima C. Ph. E. jo u velikoj mjeri dri oeve tradicije. U berlinskom periodu preobliava elemente nasljea u galantni i mjestimice osjeajni izraz, a u klavirskim, komornim i simfonijskim djelima hamburkog razdoblja izraava se posve individualnim stilom koji upuuje na budunost. C. Ph. E. mnogo duguje talijanskoj muzici, osobito melodici belkanta iji se utjecaji naziru u pjevnoj melodici njegove klavirske muzike. Ali istodobno, on se odluno protivio prodiranju elemenata opere bufTo u okvire tzv. ozbiljne, apsolutne muzike, suprotstavljajui za bavi jakom karakteru talijanske i francuske galantne muzike ideju poetine muzike; traio je neposrednost izraza i smatrao da muzika treba da uzbuuje, da bude ist govor osjeaja, pa su ga kao izrazita zastupnika osjeajnog stila (Empfindsamer stil) nazivali Klopstockom tonova. Njegovoj fantaziji i izraajnom senzibilitetu najvie je od instrumenata s tipkama odgovarao klavikord na kojemu se proslavio i kao improvizator. C. Ph. E. je i po stvaralakoj koncepciji u biti improvizator te zato nije pridavao toliku vanost oblikovanju bitematske sonatne forme; njegova tematika veinom proizlazi iz jedne jedine muzike zamisli koju on motiviki raspreda, razlae i modificira na najrazliitije naine, koristei se harmonijskim i dinamikim kontrastima i promjenama tempa, takta i zvunih registara. Zato C. Ph. E. nije toliko pridonio izgraivanju oblika klasine sonate koliko njezinu sadraju, napose razvoju motivike razradbe, te produbljivanju i produhovljenosti izraaja. Muzika supstanca, a podjednako i oblikovanje posebne klavirske tehnike, u njegovim kasnijim klavirskim djelima odraavaju posve lini, samosvojni izraz koji navjeuje klavirsku muziku romantiara. O znaenju i utjecaju Philippa Emanuela na beke klasiare najvie govore izjave Havdna i Beethovena koji se pozivam na taj utjecaj u izgraivanju vlastitog stila. Kao jedan od posljednjih velikih virtuoza na embalu (klavikordu) C. Ph. E. je svoja golema iskustva iznio u priruniku Versuch iiber die zuahre Art das Clavier zu spielen koji ide medu najvanije izvore za upoznavanje sviranja klavira, prakse generalbasa i muzike interpretacije njegova vremena. U vokalnim djelima C. Ph. E. se uglavnom dri stila sjevernonjemake (Berlinske) kole i ne dostie originalnost svoje instrumentalne muzike, izuzev pojedinih oda i pjesama. Gotovo sva djela Philippa Emanuela Bacha sauvala su se zaslugom orguljaa J. J. H. Westphala, koji ih je marljivo sakupljao i jo za umjetnikova ivota (s njim se dopisivao) nainio potpuni tematski katalog. Ova zbirka djela nalazi se u Kraljevskom konzervatoriju u Bruxellesu, a katalog i preostali vrijedni materijal uva se u Bruxelleskoj kraljevskoj knjinici {Fond Feti Nr. 5218).
DJELA. ORKESTRALNA. 19 Simfonija: Sinfonia a Violino primo, Violino secondo, Violetta e Basso, 1759 ; 4 Orchester-Sinfonien mit 12 obligaten Stimmen, 1780; ostale u antologijama i u rukopisu (medu njima 6 simfonija za gudae iz 1773). 52 Koncerta za klavir odn. embalo: 3. obj. pojedinano 1745, 1752 i 1760; 3 obj. pod naslovom Sonatina a embalo concertato, IIII, 176466; Sei Concertiper U embalo, 1772; ostali koncerti u rkp. (medu njima 2 per Vorgano overo U embalo concertato i po 1 Concerto doppio za embalo i klavir). 9 koncerata

107

za melodijske instrumente: 4 za flautu, 2 za obou i 3 za violonelo (sve u rkp.); 11 koncerata za flautu (sporno je da li su svi prvotno u tom obliku). KOMORNA: 30 trio-sonata za 2 melodijska instrumenta (violina i flauta, 2 violine, viola 1 bas-flauta) i b. c, 4 obj. pojedinano, 1751 i 176263, ostale u rkp.; Six Sonates za klavirski trio, 1776; 7 klavirskih trija, u 2 sv., 177677; 3 Quartette furs Clavier, Flote, Bratsche und Bass, 1788; 6 sonata za klavir, klarinet i fagot (rkp.); 6 Piccole Sonate za 7 duhaa; 11 sonata za flautu i b. c.; 2 sonate za violu da gamba i b. c.; sonata za violonelo i b. c.; sonata za obou i b. c.; Sonata per U Flauto traverso solo, 1763; Zzvo'lf kleine Stucke.,. za flautu (violinu) i klavir, 2 zbirke, 1758 i 1770; dua za 2 violine, za flautu i violinu, za 2 flaute i za 2 kla rineta; marevi, menueti, poloneze za razliite sastave. KLAVIRSKA, Oko 170 sonata, tampane: Sei Sonate per embalo, 1742 (tzv. Preussische Sonaten posveene Fridriku II); Sei Sonate per embalo, II, 1744 (tzv. Wurttembergische Sonaten); 18 Probestucke in 6 Sonaten, 1753 (dodatak traktatu Versuch iiber die Wahre A r t . . . , I); Sechs Sonaten... mit veranerten Reprisen, 1760; Fortsetzung von sechs Sonaten, 1761; Zweyte Fortsetzung von sechs Sonaten, 1763; Sechs leichte Clavier-Sonaten, 1766; Six Sonates pour le Clavezin, prije 1768; Six Sonates... a Vusage des Dames, 1770; Una Sonata per U embalo, 1786; 6 zbirki fiir Kenner und Liebhaber (sadri 18 sonata, 13 ronda i 5 slobodnih fantazija), 1779, 1780, 1781, 1783, 1785 i 1787; ostale sonate u antologijama i u rukopisu (meu njima Sonata per U embalo a due Tastature, 1747). Sechs neue Sonatinen, 1787; Kurze und leichte Clavierstucke mit veranerten Reprisen und beygefugter Fingersetzung, 2 sv., 176668; vise varijacija, menueti i manje kompozicije u rkp.; 4 dua za 2 klavira; zbirka od 80 kadenca za vlastite klavirske koncerte i sonate (rkp.). ZA ORGULJE: 7 sonata; Fantasta e fuga a 4; Fuga a 4. VO KALNA: oratoriji Die Israeliten in der Wuste, 1775 i Auferstehung und Himmelfahrt Jesu (tekst C. W. Rammler), 1787. Pasijska kantata Die letzten Leiden des Erlosers, 1770. Kantate: Phillis und Tirsis, 1766; Selma; Der Fruhling; Morgengesang am Schdpfungsfeste (tekst Klopstock), 1784. 20 pasija (djelomice upotrebljena muzika iz pasija i kantata J. S. Bacha i Telemanna); prigodne kantate, serenade i zborovi. Oko 250 duhovnih i svjetovnih pjesama, oda i arija, tampane u zbirkama: Gellerts geistliche Oden und Lieder mit Melodien, 1758 (55 pjesama); Oden mit Melodien, 1762 (20 oda); Zmolf geistliche Oden und Lieder, 1764; Der Wirth und die Gaste, eine Singode vom Herrn Gleim, 1766; Cramers iibersetzte Psalmen mit Melodien zum Singen bey dem Claviere, 1774 (42 psalma); Ch. Sturms .. . geistliche gesdnge mit Melodien, 2 zbirke, 178081 (po 30 pjesama); Neue Melodien zu einigen Liedsrn des neuen Hamburgischen Gesangbuchs, 1787 (sadri i pjesme Dolesa, Dresea i Quantza); Neue-Lieder-Melodien nebst einer Kantate, 1789 (21 pjesma i 1 kantata); ostale pjesme u antologijama. CRKVENA: Magnificat, 1749; Heilig mit zwey Choren und einer Ariette, 1779; Zwey Litanien aus dem Schleszvig-Holsteinischen Gesangbuche za 8 glasova, dvozborno, 1786; vie kompozicija za razliite crkvene blagdane; moteti. SPISI: Versuch iiber die zvahre Art das Clavier zu spielen, mit Exempeln und 18 Probe-stiicken in 6 Sonaten erla'utert, I, 1753, II ( . . . Zweyter Theil in tvelehem die Lehre von den Accompagnement und der freyen Fantasie abgehandelt wird), 1762; Einfall, einen doppelten Contrapunct in der Octave von 6 Tacten zu machen ohne die Regeln davon zu zvissen (tampano u F. W. Marpurgovu djelu Historisch-Kritische Beytrdge zur Musik, I I I , 1757); Von der Fingersetzung, den Manieren und der Freyen Fantasie (rkp.); Kurze Anzveisung zum General-Bass, mit Exempeln iiber jedem Accord (rkp.); Miscellanea Muica, bestehend in Ubungen... fiir den Generalbass (rkp.). Popis sveukupnih djela obj. A. Wotquenne (prema popisu J. H. Westphala): Thematisches Verzeichnis der Werke Ph. E. Bachs, 1905. Autobiogra fiju izdao C. Burnev u djelu The Present State of Music in Germany, the Netherlands and United Provinces (2 sv.), 1773 (novo izd. priredio W. Kahl u Selbstbiographien deutscher Musiker.. ., 1948). NOVA IZD.: velik broj kompozicija objavili su C. Krebs (Sechs Sammlungen ... fiir Kenner und Liebhaber, 1895), H. Riemann (2 simfonije, 1897; 5 klavirskih koncerata prer. za 2 klavira; trio-sonata u G-duru, 1904; zbirka klavir skih sonata, ronda i dr., Ausgezodhlte Kompositionen), H. Schenker (Klavierzverke, 2 sv., 1902), O. Vrieslander (Kurze und leichte Klavierstucke, 1914; Kleine, Stucke fiir Klavier, 1930; Vier leichte Sonaten, 1932; Lieder und Gesdnge, 1922), R. Steglich (4 simfonije u seriji Das Erbe Deutscher Musik, sv. 18, 1942; Pruske i Wurtemberke sonate, 192728), E. Doflein (6 klavirskih sonata), F. Oberdorffer (simfonija u C-duru, 1935; 3 klavirska trija, 1935; Ztuolf kleine Stucke, 1935; Kleinere Stucke za duhae, 1935; 4 dua za 2 klavira, 1944), U. Leupold (6 sonata za duhae, 1937), K. Geiringer (simfonije i koncert za embalo u djelu The Music of the Bach Family, 1955) i dr. Traktat Versuch iiber die zvahre Art das Clavier zu spielen u skraenom izd. obj. W. Niemann, na engleskom W. J. Mitchell, 1949, u faksimilu sa svim dodacima iz kasnijih izdanja, L. HoffmannErbrecht, 1957. LIT.: C. H. Bitter, Carl Philipp Emanuel und Wilhelm - Friedemann Bach und deren Briider (2 sv.), Berlin 1868. E. F. Baumgart, Ober harmonisehe Ausfullungen alterer Klavier-Musik, hauptsachlich bei Ph. E. Bach, Allgemeine musikalisehe Zeitung, 1870. C. H. Bitter, Die Sohne Sebastian Bachs, Waldersees Vortragssammlung, Leipzig 1884. H. Riemann, Die Sohne Bachs, Praludien und Studien, III, Leipzig 1901. M. Flueler, Die Norddeutsche Sinfonie zur Zeit Friedrichs des Grossen und besonders die Werke Ph. E. Bachs (disertacija), Berlin 1908. II. Jalozvetz, Beethovens Jugendwerke in ihren melodischen Beziehungen zu Mozart, Haydn und Ph. E. Bach, SBIMG, XII. O. Vrieslander, Carl Phillipp Emanuel Bach, Miinchen 1923. H. Hoffmann, Die Norddeutsche Triosonate (disertacija), Kiel 1927. H. Uldall, Das Klavierkonzert der Berliner Schule, Leipzig 1928. H. Wien-Claudi, Zum Liedschaffen C. Ph. E. Bachs, Reichenberg 1928. H. Miesner, Philipp Emanuel Bach in Hamburg, Heide 1929. F. Torrefranca, Le Origini italiane del romanticismo musicale. I primitivi della Sonata moderna, Torino 1930. F. Salzer, Uber die Bedeutung der Ornamente in Ph. E. Bachs Klavierwerken, ZFMW, 1930. C. Auerbach, Die deutsche Clavichord-Kunst des 18. Jahrhunderts (disertacija), Freiburg im Breisgau 1930. E. F. Schmid, C. Ph. E. Bach und seine Kammermusik, Kassel 1931. A. Schering, C. Ph. E. Bach und das redende Prinzip in der Musik, PJB, 1938. H. Miesner, Phillipp Ema nuel Bachs musikalischer Nachlass, Bach-Jahrbuch 1938 i 194048. A. E. Cherbuliez, Carl Philipp Emanuel Bach, 17141788, Ziirich 1940. W. J. Mitchell, C. Ph. E. Bachs Essav, an Introduction, MQ, 1947. D. Plamenac, New light on the last years of Carl Philipp Emanuel Bach, ibid., 1949, 4. E. F. Schmid, Carl Philipp Emanuel Bach, MGG, I, 1951. K. Fischer, C. Ph. E. Bachs Variationenwerke, Revue Belge de Musicologie, 1952. G. Paz Corazon Canave, A Re-Evaluation of the Role Plaved by C. Ph. E. Bach in the Development of the Clavier Sonata, Washington 1956. G. Busch, C. Ph. E. Bach und seine Lieder, 2 sv., Regensburg 1957. L. Crichmore, C. Ph. E. Bachs Harpsichord Concertos, Music and Letters, 1958. W. Muller, Das Ausdrucksproblem in der Klaviermusik C. Ph. E. Bachs, 1959. R. Wyler, Form- und Stiluntersuchungen zum ersten Satz der Klaviersonaten C. Ph. E. Bachs, Bern 1960. Ph. Barford, The Kevboard Music of C. Ph. E. Bach considered in Relation to His Musical Aesthetics and the Rise of the Sonata Principle, Lon don 1965. R- H. Bretver, The two Oratorios of C. Ph. E. Bach in Relation to Performance (disertacija), Ann Arbor 1965. J. R. Stevens, The Keyboard Concertos of C. Ph. Bach (disertacija), Ann Arbor 1965. I. A.

5. Johann Ernst, kompozitor (Eisenach, 28. I 1722 1. IX 1777), posljednji istaknuti muziar Erfurtske grane obitelji

108

BACH
selig Licht), 1773; Die Auferzveckung Lazarus (Herder), 1773; Die Au^ und Himmelfahrt Jesu (Ramler; sauvano samo nekoliko dionica), 1 Fremdling auf Golgatha (Herder, muzika izgubljena), 1776; Die Hiru Krippe Jesu (Ramler, muzika izgubljena), 1785. Kantate: Die Ausgit Geistes (Herder, muzika izgubljena), 1773; Michaels Sieg (Herder), 17 und machtig (Herder), 1776; Gon wird deinen Fuss nicht gleiten lass Solokantate: Die Amerikanerin (Gerstenberg), 1776; Pygmalion ( Ino (Ramler), 1786 (samo klavirski izvadak) i L'Inciampo. Duet O w, gerne dir\ arija Luci amate; 16 svjetovnih pjesama u vlastitoj zbirci Mi Nebenstunden, 2 sv., 178687 i zbirci Philippa Emanuela Bacha Mw Vielerley, 1770; duhovne pjesme u zbirci B. Miintera Geistliche Liec ( I I sv. itav od J. C. F. Bacha), 1773. Moteti Wachet auf, ruft uns di 1780 i Ich lieg und schlafe, 1780. NOVA IZD.: Cjelokupna djela izdaje Fiirstliche Institut fiir mus schaftliche Forschung u Buckeburgu (dosad izala 3 sveska moteti, sonate i komorna muzika u redakciji G. Schiinemanna). Popis djel Schtinemann skupa s oratorijima Die Kindheit Jesu i Die Auferiveckunt (DDT, 1917). , LIT.: E. Horstig, J. Ch. F. Bach, u F. Schlichtegrollovu Nek das Jahr 1795, I, Gotha 1797. G. Schunemann, J. Ch. F. Bach J XI, 1914. Isti, Friedrich Bachs Briefwechsel mit Gerstenberg und I ibid., 1916. G. Hey, Zur Biographie J. C. F. Bachs und seiner Fami 1933. Ch. U. v. Ulmenstein, Die Nachkommen der Buckeburger Bach 1939- R- Benecke, Johann Christoph Friedrich Bach, MGG, I, 19; Geiringer, The Bach Familv, New York i London 1954.

Bach. Uio je kod svog krsnog kuma Johanna Sebastiana u Leipzigu, gdje je od 1737 pohaao kolu sv. Tome i zatim studirao pravo. Od 1742 u Eisenachu je zamjenjivao svog oca Johanna Bernharda u orguljakoj slubi, a nakon oeve smrti, 1749, dobio je i naslov dvorskog i mjesnog crkvenog orguljaa. God. 1756 postavljen je za muzikog direktora Kneevske dvorske kapele Weimara s time da je zadrao orguljaku slubu u Eisenachu. Za kneevsku kapelu izradio je zajedno sa G. Bendom plan reorganizacije koji nije uspio da provede u djelo, jer je kapela nakon regentove smrti, 1758, rasputena. Poslije toga ostao je stalno u Eisenachu. Kao kompozitor drao se, ak i u crkvenim djelima, galant nog stila i mjestimice nalazio smiona i nova tehnika i stilska rjeenja pa se, usprkos neujednaenoj vrijednosti cjelokupnog njegovog opusa, moe ubrojiti medu istaknutije prethodnike beke klasike; posebno je znaajan za razvoj muzike balade.
DJELA: 6 sonata za klavir i violinu, 2 sv., 177072. KLAVIRSKA: 3 sonate; fantazija i fuga u a-molu i F-duru. Preludij na koral Valet will ich div geben za orgulje. VOKALNA: pasijski oratorij O Seele, deren Sehnen, 1764. Kantate: Stvaf mich nicht in deinem Zorn; Kein Stiindlein geht dahin', Der Herr ist nahe; Herzlich lieb hab' ich dich; Die Liebe Gottes ist ausgegossen; Mein Odem ist schivach i Gesegneten Auftritt. Trauermusik auf Ernst August Constantin; oda Vertrauen des Christen auf Gon za zbor a cappella; zbirka arija Sammlung auserlesener Fabeln, 1749. Alissa brevis; Magnificat (na njem. tekst); motet Aus der Tiefen za zbor a cappella.Napisao predgovor J. Adlungovu djelu Anleitung zu der musikalischen Gelahrtheit, 1758. NOVA IZD.: pasijski oratorij obj. J. Kromolicki (DDT, 48, 1914); zbirku arija obj. H. Kretzschmar (DDT, 42, 1912); 2 stavka iz violinske sonate u f- molu i 3 stavka iz VI psalma obj. K. Geiringer (Music of the Bach Family, 1955). LIT.: M. Friedlander , Das Deutsche Lied im 18. Jahrhundert, 2 sv., Stuttgart 1902. H. Kiihn, Vier Organisten Eisenachs aus bachischem Geschlecht, u djelu Bach in Thiiringen, Berlin 19SO. G. Kraft, Johann Ernst Bach, MGG I, 1951. H. LSffler, Die Schiiler J. S. Bachs, Bach-Jahrbuch, XL, 1953. K. Geiringer, The Bach Familv, New York i London 1954. I. A.

6. Johann Christoph Friedrich, kompozitor, prozvan Buckeburki Bach (Leipzig, 21. VI 1732 Biickeburg, 26. I 1795). Najstariji preivjeli sin Johanna Sebastiana iz braka s Annom Magdalenom WU1cken. Poduavao ga je otac i roak Johann Elias Bach. Uz to je pohaao kolu sv. Tome, zatim Univerzitet (pravne studije) u Leipzigu. God. 1750 stupio je u slubu dvora kneevine Schaumburg-Lippe u Buckeburgu kao Cammer Musicus\ 1758 ili 1759 dobio je naslov Concert Meistera i preuzeo vodstvo blickeburke dvorske kapele koja se u to vrijeme ubrajala medu najbolje u Njemakoj. U kapeli je prevladavao talijanski ukus, uveden za Friedrichova prethodnika A. Colonne, pa je J. C. F. za svog dugogodinjeg vodstva (175995) takoer izvodio prvenstveno talijansku muziku: mnogobrojne simfonije, opere, oratorije i komorna djela poznatijih Talijana (Pergolesi, Jommelli, Tartini, Scarlattiidr.), a uz to i djela njemakih majstora Stamitza, Havdna, Holzbauera i drugih. Njegova vlastita djela nisu se osobito svidjela knezu, pa su veinom izvoena izvan Biickeburga (u Hamburgu i drugdje). Od 1771 do 1777 na dvoru je slubovao i J. G. Herder s kojim je J. C. F. suraivao uglazbivi vie nje govih tekstova (3 oratorija, kantate i 1 izgubljena opera). God. 1778 posjetio je mlaeg brata Johanna Christiana u Londonu, a na povratku Philippa Emanuela u Hamburgu. Plod je tih putovanja bila izvedba niza Handelovih opera, te Mozartove Otmice iz Seraja i Gluckove Ifigenije na Tauridi u Buckeburgu. J. C. F. je ostavio opsean i raznolian opus koji dodue ne dostie vanost djela njegove poznatije brae, ali svjedoi o mnogostranoj nadarenosti. Stilski je proao razliite faze: isprva komponira preteno vokalna djela, oratorije i kantate, u kojima nastoji da sjedini utjecaje talijanske muzike i svoga brata Philippa Emanuela Bacha s vlastitim nainom. U duhovnim pjesmama i motetima novim zvunim sredstvima ponire u sadraj teksta i postie za ono doba neuobiajenu dubinu izraza. Nakon po vratka iz Londona zaokupljen je vie velikim formama instrumentalne muzike (koncerti, simfonije) u kojima se naziru utjecaji mlaega brata Johanna Christiana Bacha, te Havdna, Schoberta i Mozarta. Uz to je u njegovim djelima bogato zastupljeno oevo kontrapunktiko nasljee. Sve te komponente starog i novog uspio je J. C. F. da povee u jedinstvenu cjelinu te je na taj nain postao znaajan posrednik izmeu tradicije i mannheimovaca, odnosno beke klasike.
DJELA. ORKESTRALNA: 14 simfonija, 4 trostavanih, 1770 i 10 etverostavanih, 179294; 6 koncerata za klavir, 1781 i 179192. KOMORNA : 6 gudakih trija; sekstet, 1780; 6 kvarteta za flautu i gudae, 1769; septet za duhae, 1794; 6 sonata za embalo i violinu ili flautu, 1785; 2 sonate za violinu i klavir; 2 sonate za violonelo i klavir. KLAVIRSKA. 14 sonata: 4 Dreisatzige Klavier-Sonaten; Sechs leichte Sonaten, 1785; Drey leichte Sonaten, 1789 i embalo Sonate u F-duru. 2 sonate za klavir 4-runo, 1786 i 1791. Romanze con XII variazioni u A-duru; Allegretto con XVIII variazioni u G-duru; vie manjih kompozicija u vlastitoj zbirci Alusicalische Nebenstunden, 2 sv., 1786 87 i u skupnoj zbirci Musicalischer Pot-Pourri, 1789. ZA ORGULJE: fuga u c-molu; fughetta. DRAMSKA: opera Brutus (tekst Herder, muzika izgubljena), 1774; duodrama Philoktetes (Herder, muzika izgubljena), 1774; duo-drama Mosis Mutter und ihre Tochter (tekst Stille, sauvano nekoliko dionica), 1788. VOKALNA. Oratoriji: Der Tod Jesu (Ramler), 1769; Die Kind-heit Jesu (Herder; sadri koralni stavak Johanna Sebastiana Er ist das Heil und

7. Johann Christian, kompozitor i embalist (Lei] IX 1735 London, i. I 1782), prozvan Milanski ili Lc Bach. Najmlai sin Johanna Sebastiana Bacha. Djetinjstvo veo u Leipzigu gdje mi uitelj bio vjerojatno 1 J. Schneider ili J. Ch. A Johann Sebastian B. 1 vrijeme bio previe zau; jim poslovima, pa je san zirao sinovljevo uenje, oeve smrti petnaesto] J. Ch. odselio se u Berli jemu bratu Philippu 1 elu koji je od njega jednog od najboljih er onoga vremena. Brat gs duavao i kompoziciju guio mu da upozna re berlinske opere, u koj tada dominirala talijansk seria, kao i istaknute rr berlinskog kruga (braa F. Benda, J. J. Quant: Agricola, J. A. Hassi J. CH. BACH su takoer utjecali na formiranje. God. 1754: rojatnije 1756 J. Ch. odlazi u Milano. Ondje stjee imuno; nu, grofa Agostina Littu, koji mu je dao mjesto dirigenta s\ vatnog orkestra i stipendiju za studije u Bologni kod Padi tinija (s njim se J. Ch. dopisivao do kraja ivota). Za nau kod glasovitog Bolonjeanina komponirao je gotovo sv crkvena djela. God. 1760 preao je na katoliku vjeru mjesto orguljaa u Milanskoj katedrali, a 1762 i poloaj m direktora crkve 5. Maria di Caravaggio. God. 1761 izvo Torinu i Napulju prve njegove opere. Tim operama i ci djelima postie prve znaajnije uspjehe i stjee ugled i izvai ca Italije, posebno zanimanje engleske kraljice Sofije C (rod. von Mecklenburg Strelitz) to mu je osiguralo poslubu u Londonu. God. 1762 preselio se u London i svoju viegodinju djelatnost za King's Theater, uverti pasticcio // Tutore e la Pupilla. Idue godine izvodi se p: gova opera nastala u Er.gleskoj, Orione, ossia Diana ve a datum njezine izvedbe (19. II 1763) oznauje prvu pojs rineta u engleskom opernom orkestru (Burnev). Uspjes slijedee opere Zanaida donijeli su mu poloaj kraljiina m majstora (music master) to je obuhvaalo medu ostalim avanje kraljevske djece. God. 176465 kod njega ui Mozart koji u to vrijeme koncertira na engleskom dvoru. ] J. Ch. postaje sredinja linost londonskog muzikog God. 1764 pokree zajedno s gambistom C. Fr. Abelon tzv. Bach-Abel koncerata koji idu medu prve javne koncert Ti abonentski koncerti postali su za London isto tako ; kao Concerts spirituels za Pariz. Odravali su se sve do J. Ch. i Abel redovito su nastupali kao solisti i dirigenti, i vlastita i tua djela (npr. simfonije Havdna). God. 177 ponirao je J. Ch. za kazalite u Mannheimu operu Tem kojom na praizvedbi doivljuje golem uspjeh; 1776 pon u Mannheimu na praizvedbi svoje opere Luio Silla. Sve ljednju operu Amadis des Gaules komponirao je za Pariz. 1781 nije vie napisao nijedno novo djelo. Panju loi publike privukle su druge muzike linosti, a njegova j poela da blijedi tako da je njegova smrt ostala u Engles tovo nezapaena.

BACH BACHMANN
Za Bachove renesanse, u XIX st., Johanna Christiana ponovo spominju, ali se njegovo pravo znaenje otkriva tek u novije vrijeme (Riemann, Ch. S. Terry). itav njegov opus nosi peat galantnog stila i njegove osjeajnosti (Emfindsamkeit). U ranim, veinom komornim i crkvenim djelima naziru se, pored utjecaja Johanna Sebastiana i Philippa Emanuela Bacha, tragovi Padre Martinija. Ali J. Ch. je u biti stvaralac lirske inspiracije i melodiar, pa je ve u tim crkvenim djelima dao prednost melodiji koju oblikuje (svakako i pod talijanskim utjecajima) vanredno kantabilno i graciozno. Takva pjevna, ljupka i njena melodika karakteristina je za sva njegova kasnija djela, posebno za opere. U svom opernom stvaranju nadovezuje se na Hassea i prihvaa stil napuljske kole, tanije njezinih obnovitelja Jommellija, Traette i Maja; on ga obogauje time to naputa izvjetaeni patos i nametljivi sjaj koloratura, a najveu vanost pridaje izraajnoj melodici vokalnih linija, oblikovanju harmonija i instrumentaciji, bogatoj novim zvunim bojama. Ali dramatska komponenta potisnuta je u njegovim operama istom muzikom, to se oituje i u njegovoj instrumentalnoj muzici. U simfonijama, koje su redovito trostavane (samo je jedna etverostavana), razvojni put Johanna Christiana ide od talijanske operne simfonije prema koncertnoj simfoniji. Veoma je znaajno kako J. Ch. formira orkestar: duhai se sve vie osamostaljuju, osobito klarinet, a embalo se javlja sve rjee; osim toga u kasnijim djelima (simfonije op. 18) orkestralne zvune boje majstorski su iskoritene za tzv. razlomljenu razradbu tematike (durchbrochene Arbeit). U koncertantnim simfonijama i klavirskim koncertima, od kojih neke ve komponira za Hammerklavier, J. Ch. suprotstavlja orkestru matovito oblikovanu dionicu solistikog instrumenta i razvija virtuozno razigrano muziciranje. No, u njegovoj koncertnoj muzici, a i medu komornim djelima ima na brzinu raenih, nedoreenih kompozicija pored onih posve zaokruenih, vanredno znaajnih u kojima ve tinja duh klasike. Svojim klavirskim djelima, osobito sonatama s karakteristinim pjevnim Allegrom (singendes Allegro), razvijenom kontrasnom tematikom i teitem na srednjim klavirskim registrima J. Ch. je postao spona izmeu talijanskog klavirskog stila i Mozartova sonatnog i pijanistikog stila. Openito govorei, J. Ch. je od klasiara najjae djelovao na Mozarta u ijim se djelima tragovi njegovih utjecaja mogu sli jediti do u zrelo doba, posebice u melodici i u instrumentaciji.
DJELA. ORKESTRALNA. 49 simfonija: Six Simphonies op. 3 i op. 6, 1765 i oko 1770; Six Simphonie piriodique op. 8, bez god.; Trois Symphonies op.9, 1785; Deux Simfonies a grande Orchestre op. 18, bez god.; ostale pojedinano ili u rkp. 24 koncertantne simfonije; 36 koncerata za embalo ili klavir: Six Concerts pour le clavecin op. 1, 1763 (finale VI koncerta u obliku varijacija na himnu God save the King); Sei Concerti per U embalo o Pianoforte op. 7, oko 1780; A Third Sett of Six Concertos op. 13, 1777; ostali pojedinano i u rkp.; 18 uvertira. KOA4ORNA: 34 trija za razliite sastave; 29 kvarteta; 9 kvinteta; sekstet za obou, 2 roga, violinu, violonelo i embalo; 41 sonata za violinu (ili flautu) i embalo (klavir); 13 dua za 2 violine (ili klavir i violinu); 16 mareva 1 2 Entradas za rogove. KLAV1RSKA: 35 sonata za embalo ili klavir: 6 sonata op. 5, 1768 (br. 24 preradio W. A. Mozart kao klavirske koncerte); 6 sonata op. 17, oko 1779; 3 sonate op. 21, bez god. i 4 pod naslovom Four Pro gressive Lessons op. 16, oko 1780; ostale pojedinano i u rkp.; 10 sonata za klavir 4-runo; sonata za 2 klavira; varijacije; obradbe vlastitih orkestralnih i opernih uvertira za klavir. DRAMSKA. Opere: Artaserse, 17S1; // Catone in Utica, 1761; Alessandro nell'Indie, 1762; Orione ossia Diana vendicata, 1763; Zanaida, 1763; Adriano in Siria, 1765; Carattaco, 1767; Temistocle, 1772; Luio Silla, 1776; La Clemenza di Sdpione, 1778 i Amadis de Gaule, 1779; arije za 7 pasticcia i za engleske komedije. VOKALNA: oratorij Gioas, Re di Giuda, 1770. Kantate: Amor vincitore; Aurora; Endimione (serenata) i Rinaldo ed Armida. Oda Thanks be to God za solo glas, zbor i gudae; Canzonette za vokalni duet, 1 zbirke; vie talijanskih arija; engleske pjesme pojedinano i u 3 zbirke: Favourite Songs, sung at Vauxhall, 1765, 1767 i 1775. CRKVENA: Misa; Requiem; Dies irae za 8-gl. zbor; Magnificat za 8-gl. zbor; 2 Tedeuma; moteti; anthemi. NOVA IZD.: vei broj djela objavili su L. Landshoff (12 Konzert- und Opernarien, 1930; 10 klavirskih sonata, 1926), A. Kiister (3 kvarteta zajedno sa M. Gloderom, 1927; 3 violinske sonate; 2 sonate za klavir 4-runo), R. Steglich (6 kvinteta, 1935 i 2 kvinteta, 1936), W. Upmever (3 gudaka trija, 1948) i F. Stein (Simfonia concertante u Es-duru, 1935; 5 simfonija u seriji Das Erbe Deutscher Musik, 1956). LIT.: M. Schzoarz, J. Chr. Bach, SBIMG, 1901. M. Brenet, Un Fils du grand Bach a Pari en 177879, Guide musical, 1902. H. Abert, J. Ch. Bachs italienische Opern und ihr Einfluss auf Mozart, ZFMW, 1919. G. de Saint-Foix, A propos de J. Ch. Bach, Revue de musicologie, 1926. H. P. Schokel, J. Ch. Bach und die Instrumentalmusik seiner Zeit, Wolfenbiittel 1926. Ch. Burney, Continental travels 177072, uredio C. H. Glover, Lon don 1927. F. Tutenberg, Die Sinfonik J. Chr. Bachs, Wolfenbuttel i Berlin 1928. Ch. S. Terry, Johann Christian Bach (sa cjelokupnim popisom djela), London 1929. A. L. Wenk, Beitrage zur Kenntnis des Opernschaffens von J. Chr. Bach (disertacija), Frankfurt 1932. W. Georgii, Klaviermusik, Ziirich 1941 (III izd. 1956). H. Wirth, Johann Christian Bach, MGG, I, 1951. K. Geiringer, The Bach Familv, New York i London 1954. R. Seebandt, Arientypen bei J. Ch. Bach (disertacija), Berlin 1956. 5. Sadie, The Wind Music of J. Ch. Bach, Music and Letters, 1957. P. J. Simon, A Royal Manuscript: Ensemble Concertos by J. Ch. Bach, Journal of the American Musicological Society, 1959. I. A.

109

u Montreuxu i orgulja u Nyonu. Od 1927 ivio je u Renensu. Bio je predsjednik drutva Hymne et Liturgie; 1925 utemeljio
Association des organistes protestanls romands.
DJELA: simfonija u c-molu, 1913; suita za gudaki orkestar. KOMORNA: 2 klavirska kvinteta, 1914 i 1927; klavirski kvartet, 1917; suita za gudaki kvartet, 1925; sonata za violinu i klavir, 1905. Kompozicije za klavir i orgulje. DRAMSKA. Scenska muzika za drame: Molto rumove per nulla (Shakespeare), 1902; LaLegende de Saint-Christophe, 1920 i Davel, 1923. VOKALNA : Histoire de la Naissance de Jesus-Christ za sole, recitatora, zbor i mali orkestar, 1930; Cantate de Noel za zbor i klavir (harmonij), 1930; De Gethsemane au Calvaire za zbor i gudaki kvartet; psalmi; himne; solo-pjesme i dr. LIT.: H. Gagnebin, Fritz Bach, sa vie, son oeuvre, Neuchatel-Paris 1935.

BACH, Otto, austrijski kompozitor (Be, 9. II 1833 Untervvaltersdorf kraj Bea, 3. VII 1893). Uenik S. Sechtera u Beu, A. B. Marxa u Berlinu i M. Hauptmanna u Leipzigu. Bio je operni dirigent u razliitim kazalitima, od 1868 umjetniki direktor Mozarteutna i zborovoda katedrale u Salzburgu, a od 1880 zborovoda u Beu (Votivkirche).
DJELA: etiri simfonije; uvertira Elektra. Komorna djela. Opere: Sardanapal, oko 1860; Die Liebesprobe ili Der Lotve von Salamanha, 1867; Die Argonauten, oko 1870; Leonore, 1874. Balada Der Blumen Rache za zbor i orkestar. Mise; rekvijem; Te Deum.

BACHAUER, Gina, grka pijanistica austrijskog podrijetla (Atena, 21. V 1913 ). Studij klavira zavrila na Njemakom konzervatoriju u Ateni i zatim se usavravala kod A. Cortota i S. Prokofjeva na Ecole Normale de Musique u Parizu i kod S. Rahmanjinova u Francuskoj i vicarskoj. Nakon umjetnikog debija 1935 u Ateni pod vodstvom D. Mitropulosa zapoela koncertirati po Evropi i od 1950 po Americi. Pijanistica snane umjetnike individualnosti, B. ide u skupinu instrumentalista izrazitih virtuoznih sklonosti. Njen opsean repertoar obasee djela od Mozarta do Stravinskog. B. je est gost jugoslavenskih koncertnih dvorana. BACHE, engleska obitelj muziara. 1. Francis Edvvard, pijanist i kompozitor (Birmingham, 14. IX 1833 24. VIII 1858). Muziku uio u Birminghamu, Lon donu (S. Bennett), na Konzervatoriju u Leipzigu (Hauptman, Plaidv) i u Dresdenu. Vratio se u London 1855. Nakon ponovnog studijskog putovanja u Pariz, Leipzig i Rim nastanio se 1858 u Birminghamu.
DJELA: koncert i poloneza za klavir i orkestar; klavirski trio; romanca za violonelo i klavir; klavirske kompozicije. Opere Which is Which, 1859 i Rubezahl, 1853. Solo-pjesme.

2. Walter, pijanist i dirigent (Birmingham, 19. VI 1842 London, 26. III 1888), brat Francisa Edvvarda. Studirao u Birminghamu, Leipzigu (Plaidv, Moscheles, Reinecke, Richter) i 186265 kod Liszta u Rimu. Djelovao u Londonu kao pijanist i dirigent; propagirao je Lisztova djela. 3. Constanze, pijanist (Birmingham, 11. I I I 1846 Montreux, 28. VI 1903), sestra Francisa Edvvarda i Waltera. Studi rala u Miinchenu i kod K. Klindwortha u Berlinu. Od 1883 ivjela u Londonu. Napisala je Brother Musicians, Reminiscences oj Edzvard and Walter B. (1901). Prevela na engleski neka pisma F. Liszta i H. von Biilowa kao i nekoliko opernih libreta. BACHELET, Alfred, francuski kompozitor (Pariz, 26. II 1864 Nancv, 10. II 1944). Studirao na Parikom konzervatoriju kod A. F. Marmontela, G. A. Savarda i E. Guirauda i 1890 dobio Prix de Rome za kantatu Cle'opdtre. Od 1907 bio je korepetitor i nastavnik pjevanja, 191418 dirigent Parike opere, a od 1919 direktor Konzervatorija u Nancvju. Najbolja su mu scenska djela, proeta dramatskom izraajnou. Njegova je orkestracija puna kolorita, a harmonije zanimljive i osebujne.
DJELA. ORKESTRALNA: Lamento za violu ili rog i gudaki orkestar, 1915; Balada za violinu, 1920; Barcarolle Nocturne za violinu ili violonelo, 1928; Dans la Montagne za gudaki orkestar. Komorna i klavirska muzika. DRAMSKA. Opere: Fiona, 1890; Scemo, 1914; Ouand la Cloche sonnera, 1921 i Un Jardin sur VOronte, 1932. Baleti Une Fete chez La Pouglimiere, 1916 1 Fantaisie Nocturne, 1944; scenska muzika Doux merci, 1906. VOKALNA. Kantate: La Vision de Satil, 1886; Didon, 1887; Velleda, 1888; Semele, 1889; Cleopdtre, 1890 i Suryd, 1940. Simfonijska pjesma L'Amour des Ondines za sole, 1 zbora i orkestar, 1905; solo-pjesme. Preradio je operu Castor et Pollux ]. Ph. Rameaua, 1918.

Muzika drutva
LIT.: G. Ferchault, Alfred Bachelet, MGG, I, 1951.

BACH, Fritz, vicarski kompozitor (Pariz, 3. VI 1881 Renens, Lausanne, 27. XII 1930). Zavrio studij teologije u Lausannei; muziku uio na Scholi Cantorum u Parizu i to orgulje (A. Guilmant, L. Vierne) i kompoziciju (V. d'Indv, A. Serieyx). Od 1910 orgulja u Parizu, 1913 postao profesor Konzervatorija

BACH- GESELLS CH AFT BACHMANN, Alberto Abraham, vicarski violinist, kompozitor i muziki pisac (eneva, 20. III 1875 Neuilly-sur- Seine, 24. XI 1963). Njegovi su nastavnici za violinu bili E. Ysaye, C. Thomson, J. Hubay i A. Brodski. Nakon mnogih turneja nastanio se 1897 u Parizu. God. 191626 ivio je u SAD, zatim se vratio u Pariz gdje je otvorio violinsku kolu.
DJELA: tri koncerta za violinu i orkestar; vie od 400 kompozicija za vio linu (sonata, 3 suite, etude, preludiji, capriccia i dr.). SPISI: Le Violon, 1906; Les grands violonistes du passe, 1912; Gymnastique a Vusage des violonistes, 1914; Le Piano, ses origines et ses maitres; L lArt du Violon; L'Ecole du violoniste (4 sv.); Encyclopaedia of the Violin, 1925. Vie transkripcija tuih djela.

110

BACHMANN BADEV
liku sposobnost uivljavanja. Pedagokim radom bavio se samo povremeno (Royal Manchester College of Music, konzervatorij u Sondershausenu, Curtis institute u Philadelphiji). Nakon Drugoga svjetskog rata nastanio se u Luganu, u vicarskoj.
LIT.; F. W. Herzog, Wilhelm Backhaus, Berlin 1935. G. Stiegliz, Wil-helm Backhaus, MGG, I, 1951. B. Gavoty, Wilhelm Backhaus, Geneve 1957-

BACHMANN, Georg Christian, njemaki klarinetist (Paderborn, 7. I 1804 Bruxelles, 18. VIII 1842). Solist dvorskog orkestra u Bruxellesu i profesor tamonjeg Konzervatorija. Odgojio je vie odlinih klarinetista, a i gradio je prvorazredne klarinete. BACHOFEN, Johann Caspar, vicarski kompozitor (Ziirich, 26. XII 1695 23. VI 1755). Kantor u Ziirichu (od 1720) i Grossmunsteru (od 1742). Objavio opsenu zbirku protestantskih duhovnih pjesama Musikalisches Halleluja (1727; X izd. 1786; novo izd. 1803) i nekoliko manjih zbirki {Psalmen Davids, 1734; Musicalisch-Monatliche Ausgaben; Musicalische Ergezungen . . . , J 755)- Komponirao pasiju Der fu'r die Siinden der Welt gemartete und sterbende Jesus (tekst Broches; obj. 1759).
LIT.: E. M. Fallet, Johann Kaspar Bachofen, Schweizerische Musikzeitung, 1926. M. Menge, Uber Broches und Bachofen, ibid., 1939.

BACHRICH, Zsigmond, maarski violist i kompozitor (Nyitra-Zsambokret, 23. I 1841 Be, 16. VII 1913). Studirao na Konzervatoriju u Beu (185157). Nakon to je krae vrijeme djelovao u Beu kao koncertni majstor opernog orkestra, bio je 1866 u Parizu dirigent i muziki kritiar. Vrativi se 1869 u Be postao je lan kvarteta Hellmesberger (do 1881) i zatim kvarteta Rose. Uz to je bio koncertni majstor Filharmonije i od 1899 profesor Konzervatorija.
DJELA: komorne kompozicije. Komine opere Mussedin, 1883 i Heini von Steier, 1884; balet Sakuntala, 1884; 3 operete. Solo-pjesme. Memoari Aus verklungenen Zeiten (obj. posth. 1914).

BACON, Ernst, ameriki pijanist, kompozitor i dirigent (Chicago, 26. V 1898 ). Studij zapoet u Chicagu nastavio je u Beu kod K. Weigla. Po povratku u SAD uio je kompo-

BACH-SOCIETY -> Muzika drutva BACK, Sven-Erik, vedski kompozitor i violinist (Stockholm, 16. IX 1919 ) Studirao je na Konzervatoriju u Stockholmu, Baselu i Rimu (G. Petrassi). lan je mnogih komornih ansambla (194453 kvarteta Barkei) u kojima esto svira i violu. Vodi kolski komorni orkestar radio-stanice u Stockholmu i bavi se muzikom pedagogijom.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija za gudae, 1951; komorna sim fonija, 1955; koncert za violinu, 1955; koncert za violonelo, 1965; A Game around a Game za gudae i udaraljke, 1959; Intrada, 1964. KOMORNA: tri gudaka kvarteta, 1945, 1947 i 1962; 2 gudaka kvinteta (I, Exerzitien, 1948); gudaki trio, 1953; sonata za flautu solo, 1949; sonata za 2 violonela; Favola za klarinet i udaraljke, 1962. Klavirske kompozicije {Sonata alla ricercare, 1950). DRAAiSKA: komorna opera Tranfjadrarna, 1957; scenski oratorij Ett spel om Maria, 1958; radio-opera Fageln, 1961; balet Ikaros, 1963; scenska muzika za radio-drame, televizijske drame i za kazalite lutaka; filmska muzika. CRKVENA. Moteti za zbor i orkestar: Ur Johannes 3, 1946; Jesajas 9, 1948 i Sinfonia sacra (Davidovi psalmi 41 i 42), 1953. Serije moteta za cijele liturgij ske godine, od 1960 nadalje. LIT.: /. Bengtsson, Sven-Erik Back und Ingvar Lidholm, Melos, 1956, 12. Musik in Schweden, Musikrevv, 1959 (specijalni broj posveen muzici u vedskoj). B. Wallner, Scandinavian Music after the Second World War, MQ, 1965.

BACKGROUND (engl. pozadina), 1. u jazz muzici uobiajen naziv za pratnju koju izvode duhai i udaraljke. B. moe biti rit mika, harmonijska ili melodijska okosnica kompozicije, a temelji se na elementima afro-amerike muzike. Javlja se u doba kada jazzmuziari prestaju kolektivno improvizirati i kada zapoinje era solistike improvizacije. U poetku se i b. improvizirao, kasnije se ispisivao ( -> Riff).

\Y. BACKHAUS

2. Izraz b. upotrebljava se katkad i kao oznaka za kulisnu muziku. BACKHAUS, VVilhelm, njemaki pijanist (Leipzig, 26. III 1884 Villach, Karnten, 5. VII 1969). Klavir uio u Leipzigu kod A. Reckendorfa i kasnije krae vrijeme kod E. d'Alberta u Frankfurtu na Majni. God. 1900 s koncertom u Londonu zapoeo je dugotrajnu sjajnu umjetniku karijeru. Koncertirao je u Evropi, Americi i Australiji. B. je posjedovao vanredno razvijenu tehniku, gotovo nepogreivo pamenje i ve-

ziciju kod E. Blocha, a dirigiranje kod E. Goossensa. K gent koncertirao je u Evropi i SAD. Od 1925 nastavnik 1 korepetitor na Eastman School u Rochesteru, 1939 posta' muzikog odjela na Converse College u Spartanburgu, direktor muzike kole Univerziteta u Svracusi. Osnovaoj 1935 vodio festivale CarmelBach u Kaliforniji. Teite gova stvaranja u vokalnoj muzici. Posljednjih godina p ameriku narodnu muziku, osobito onu engleskog po
DJELA. ORKESTRALNA: dvije simfonije, 1932 i 1937; si preludij i fuga, 1926; suite Ford's Theatre, 1943 i From These Stat Klavirski kvintet, 1946; kompozicije za violinu, za violonelo i : DRAMSKA: opera A Tree on the Plains, 1942; muzika komec Your Choice, 1936 i djeja opera Drumlin Legend, 1949; scenska muziks KALNA: kantate Ecclesiastes, 1936 i From Emily's Diary, 1944; vt pjesama s orkestrom i klavirom. SPISI: Our Musical Idiom, 1917 in Search of Music, 1941 i Notes on the Piano, 1963. LIT.: W. Fleming, Ernst Bacon, Musical America, 1949. K. 1 ner, Ernst Bacon, MGG, I, 1951. :

BACON, Roger, engleski filozof, matematiar i \ slovac (Ilchester, Somerset, 1214 Oxford, 11. VI 1294). studija u Oxfordu i Parizu stupio je u Oxfordu u franjeva Napisao je traktat o muzici De valore musices (ponovo ob; u Londonu 1733). BAANOVI, Milivoj, pjeva, bariton (Hercegn XII 1921 ). Nakon Pomorske trgovake akademije studij pjevanja na konzervatoriju Rossini u Pesaru (E. G na opernoj pozornici debitirao 1946 u Sarajevu kao Rigoletto (Verdi) i otada je stalni lan Sarajevske opere uz prekid 1955 57 kada je djelovao u Zagrebakoj operi. Dobitnik prve nagrade (1953) na internacionalnom takmienju opernih pjevaa u Verviersu (Belgija) i drugih priznanja, u svojoj umjetnikoj karijeri ostvario niz prvih baritonskih uloga u kojima se afirmirao kao pjeva profinjene muzike kulture i izrazitog smisla za glumu. Glavne njegove kreacije su: grof Almaviva (Mozart, Figarov pir), Gugli-elmo (Mozart, Cosi fan tutte), Papageno (Mozart, arobna frula), doktor Malatesta (Do-nizetti, Don Pasquale), Figaro (Rossini, Seviljski brija), grof
M.BAANOVI

Luna (Verdi, Trubadur), Jago (Verdi, Otelio), Posa (Ver Carlos), Rigoletto i Falstaff (Verdi), Escamillo (Bizet, C Gerard (Giordano, Andrea Chenier), Lescaut (Puccini, Lescaut), Knez Igor (Borodin), Evgenij Onjegin (ajl Tomski i Jelecki (ajkovski, Pikova dama), Mlinar Sima vac, Ero s onoga svijeta) i dr. Osim na jugoslavenskim c scenama gostovao je u Belgiji, Grkoj, Italiji i Bugarsko istie na koncertnom podruju, naroito kao interpret ] M jugoslavenskih kompozitora. BADALBEJLI, Afrazijab Badal, sovjetski kompc dirigent (Baku, 19. IV 1907 ). Od 1930 dirigent kaza orkestra u Bakuu. B. je autor prvog azerbajdanskoga Devija kula.
DJELA: simfonijske pjesme Za sovjetsku vlast, 1930 i Minijatui Simfonijeta za orkestar narodnih instrumenata. Komorne i klavirsk zicije. Opere Narodni gnjev, 1941 i Nizami, 1948; balet Devija ku scenska muzika. Solo-pjesme. Napisao Razgovori o muzici (azerbaj 1953; Kurban Primov (azerbajdanski), 1955 i Azerbajdansko narodt i baletno kazalite M. Ahundova (ruski), 1959.

BADEV, Atanas, kompozitor, horovoda i muziki ar (Prilep, 14. I 1860 Sofija, 21. IX 1908). Studira matiku na Filozofskom fakultetu u Odessi. Posle dve godine 1 taj studij i prelazi u Moskvu, gde se upisuje u Sinodalnu { kolu. Kasnije odlazi u Petrograd i kao uenik N. Rimskog kova i M. Balakireva zavrava Dvorsku pevaku kolu i kompoziciju. Po zavretku studija vraa se u Makedonij prikuplja narodne pesme i igre, te ini onde prve pokus; organizovanja muzikog ivota. Kasnije je delovao kao na u Solunu, Ruse, Samokovu i Kjustendilu. Tamo je vodi i crkvene horove i komponovao dela duhovnog karaktera Na prvom muzikom kongresu u Sofiji (1904) B. je referat O folkloru i njegovim osobenostima u Makedonij prikaz ovakve vrste o makedonskoj muzici. B. je prvi : ritmike i poliritmike osobenosti makedonske narodne r kao i druge njene odlike, te prvi pronaao osnovu za ] ljanje taktovne teorije grupiranjem najmanjih metriki menata (hronos protos) u taktove s produenim vrerr

BADEV BAGGE
Kompozicije A. Badeva svedoe o solidnom znanju, bogatoj invenciji i jakoj stvaralakoj snazi. On je prvi makedonski struno obrazovani muziar i teoretiar opte i iroke kulture, ujedno prvi makedonski crkveni kompozitor vieglasne muzike. Sve njegove crkvene kompozicije pisane su u duhu ruske crkvene muzike s malim izuzecima u odnosu na slobodnija kretanja njegovih melodija, u koje unosi i elemente istonopravoslavne crkvene melodike, sa prekomernim sekundama, melodinim ukrasima i melizmima. Od velikog broja njegovih crkvenih i svetovnih dela dosad je pronaena i sauvana samo Zlatoustova liturgija za meoviti hor iz 1898, tampana u bugarskom gradu Ruse (1908).
LIT.: JI. BumaH^ea, ATaHac EafleB, H3BecTHH Ha HHCTHTvTa 3a My3HKa, IIIII, CO<})HH, 1956. T. Si.

111
(V. Thern) i dirigiranje, a zatim se u klaviru usavravao kod E. Fischera u Luzernu. Dobitnik visokih nagrada na meunarodnim natjecanjima (1948 u Budimpeti, 1949 u Parizu) zapoeo blistavu koncertantnu karijeru turnejama po Evropi, Americi i Australiji. Od 1960 vodi teajeve za usavravanje na festivalima u Beu i Edinburghu i od 1962 na Mozarteumu u Salzburgu. Ogledao se i kao kompozitor.

BADIA, Carlo Agostino, talijanski kompozitor (Venecija, 1671 ili 1672 Be, 24. IX 1738). Od 1694 prvi beki dvorski kompozitor (te je godine Leopold I ustanovio tu slubu). B. ide u red najistaknutijih bekih opernih i oratorijskih kompozitora svoga vremena. Izvanredno je lako stvarao. Ostavio je 27 opera, 21 oratorij, 63 kantate (od kojih 24 za sopran) i niz kraih vokalnih djela (sve u rkp.; tampana je jedino zbirka od 12 kantata Tributi armonici, 1699).
LIT.: E. Halfar, Carlo Agostino Badia, MGG, I, 1951.. C. Nemeth, Zur Lebensgeschichte von Carlo Agostino Badia, Anzeiger der Osterreichischen Akademie der Wissenschaften, 1955.

BADIA, Luigi, talijanski kompozitor i pjevaki pedagog (Terano, 16. II 1819 Milano, 30. X 1899). Studirao na Konzervatoriju u Napulju (Zingarelli, Donizetti). Oenivi pjevaicu Teresu Martinelli zapoeo je poduavati pjevanje. Niz godina djelovao kao vrlo ugledni pedagog u Londonu, od 1893 u Milanu.
DJELA. Opere: La Gioia pastorale, 1843; Gismonda di Mendrisio, 1846; II Conte di Leicester, 1851; Flavio Rachis, 1853 i // Cavaliere nero, 1854. Kantate (L'Italia nel 1848; La Constituente italiana) ; brojne solo-pjesme.

P. BADURA-SKODA

BADINAGE (badinerie; franc. zabavni, veseli razgovor), stavak brza tempa i dvodijelne mjere u suitama francuskih i njemakih kompozitora XVIII st. J. S. Bach ima u svojoj suiti u B-duru za flautu i gudae Badinerie u 2/4 mjeri. BADINGS, Henk (Hendrik Herman), nizozemski kompozitor (Bandoeng, Java, 17. I 1907 ). Studirao geologiju na Visokoj tehnikoj koli u Delftu; kao docent toga zavoda poduzimao 193135 istraivaka putovanja po Evropi. U muzici isprva samouk, 191924 studirao kompoziciju kod W. Pijpera. Od 1934 predaje na Konzervatoriju u Rotterdamu i na Muzikom liceju u Amsterdamu kojemu je od 1937 i direktor. God. 1941 45 direktor je Rijkskonservaloriutna u Hagu, 1961 docent na Univerzitetu u Utrechu, 1962 profesor kompozicije na Visokoj muzikoj koli u Stuttgartu i 196263 prof. Univerziteta u Adelaidi (Australija). Dobitnik je niza meunarodnih premija. Istaknuti predstavnik tzv. novoholandske kole, B. je najproduktivniji i najvie izvoeni nizozemski kompozitor dananjice. U poetku kasnoromantiar s individualnim, izrazito nizozemskim crtama: zvukovnom oporosti i beulnosti. Koncem 30-tih godina naputa posvema taj stil i prelazi na objektivistiki, formalno i sadrajno vrlo saeti nain izraavanja te daje prednost polifonom oblikovanju s latentnim nizozemskim prizvukom. U novije vrijeme eksperimentira s novim zvunim tehnikama (radiofonija i elektronska muzika).
DJELA. ORKESTRALNA: Dvanaest simfonija, 193064: (VI, Psalmen symphonie, 1953; VII, Louisville, 1955; VIII, Hannover, 1956; XI, 5. giocosa, 1964; XII, Sinfonische Klangfiguren, 1964). etiri violinska koncerta, 192847; koncert za 2 violine, 1954; koncert za violu, 1965; koncert za violinu i violu, 1965; 2 koncerta za violonelo, 1930 i 1954; 2 koncerta za klavir, 1939 i 1955; koncert za 2 klavira, 1964; 2 orguljska koncerta, 1952 66; 2 koncerta za flautu, 195663; koncert za saksofon, 1951; koncert za fagot i kontrafagot, 1964; Pittsburgh Concerto za duhae, 1965; Varijacije na temu R. Straussa za 2 violine; Fanfara za 4 trublje. etiri serije simf. varijacija, 193660; uvertira i dr. KOMORNA: 9 trija za razliite sastave; 3 gudaka kvarteta, 193144; duhaki kvartet; 5 kvinteta za razliite sastave; sekstet za klavir i duhae; oktet za gudae i duhae; vie sonata za solistiki instrument i klavir (4 violinske itd.); 3 sonate za violinu solo; 2 sonate za violonelo -solo; sonata za harfu i dr. KLAVIRSKA: 6 sonata; 4 sonatine; Arcadia, zbirka lakih kompozicija, 8 sv. i dr. Orguljska djela. Dvije sonate i 4 suite za carillon. ELEKTRONSKA MUZIKA : Elektromagnetische Klangfiguren, 1959; De Spreekcel, 1959; Lucebert-Lieder s mukim zborom, 1963; 2 toccate; Genesis za zbor, 4 udaraljke i magnetofonsku vrpcu, 1967 i dr. DRAMSKA. Opere: Liefde's listen, 1948; De Nachtuiacht, 1950; Orestes (radio-opera), 1954; Asterion (radio-opera), 1957; Salto mortale (televizijska opera) za glasove i elektronske instrumente, 1959; Martin Korda D. P., opera za zbor i elektronske instrumente, 1960. Baleti: Balletto groptesco, 1939; Orpheus en Eurydike, 1941; Balletto serioso, 1955; Cain en Abel s Elektronskim instrumentima, 1956; Variations electroniques za isti sastav, 1957; \Evolutionen za isti sastav, 1958; Jungle za isti sastav, 1959; Die Frau von Andros, 1960. Scenska i filmska muzika. VOKALNA: oratoriji Apocalypse, 1948 i Jonah, 1963; 6 kantata; oko 100 kompozicija za zbor a cappella; oko 60 solo-pjesama. Ob radbe narodnih pjesama za sole, zbor i instrumente. SPISI: De kedendaagsche Nederlandsche muziek, 1936; Elektronische muziek, 1958; studije i lanci. LIT.: M. H. Flothuis, Kammermuziek von Henk Badings, Der Wereld der Muziek, 1937. H. Hiibner, Henk Badings, MGG, I, 1951. I. A.

DJELA: kadence zaklavirske koncerte W. A. Mozarta. MozartInterpretation, Anregungen zur Interpretation der Klavierzverke, 1957 (zajedno sa suprugom Evom Halfar); Kadenzen, Eingdnge und Auszierungen zu Klavierkonzerten von W. A. Mozart, 1968. Surauje na novom izdanju Mozartovih djela (Neue Mozart-Gesamtausgabe ).

BAEYENS, August, belgijski violist i kompozitor (Antvverpen, 5. VI 1895 17. VII 1966). Svrio je Konzervatorij u Antwerpenu. Koncertirao solistiki i kao lan komornih ansambla, izvodei djela suvremenih kompozitora (Bartok, Milhaud, Honegger, Poulenc, Schonberg, Hindemith, A. Berg, Wellesz i dr.). Od 1931 bio je sekretar u Flamanskoj kraljevskoj operi u Antvverpenu, a od 1944 (uz prekid 194953) njen je direktor. Njegova muzika stilski pripada ekspresionizmu.

DJELA. ORKESTRALNA. est simfonija: I, 1923; II, 1939; III, 1949; IV, 1952; V, 1954 i VI, 1955. Sinfonia breve, 1927; komorna simfonija Arkadia, 1951; Entrata, 1917; Niobe, 1918; Notturno, 1926. Pet gudakih kvarteta; duhaki kvartet; duhaki trio. Klavirske kompozicije. DRAMSKA. Opere: De Liefde en de Kakotoe, 1928; Coriolanus (po Shakespeareu), 1940; De Ring van Gyges, 1943 i De Triomferende Min, 1938. Balet De doe Dichter, 1920; scenska muzika. VOKALNA: kantata Lofzang aan de Haven, 1929; solo-pjesme. LIT.: D. Dille, Some Contemporarv Flemish Composers, Tempo, 1952,23.

BAGADUROV, Vsevolod Alaverdijevi, sovjetski muzikolog, kompozitor i pjeva, tenor (Ninij Novgorod, 6. III 1878 Moskva, 10. X 1954). God. 1901 apsolvirao Fiziko-matematiki fakultet u Petrogradu, muziku studirao u Moskvi kod G. Conusa i B. Javorskog te pjevanje kod N. Mullera. God. 192250 predavao na Konzervatoriju u Moskvi historiju vokalne umjetnosti (od 1940 profesor).
DJELA. SPISI: Pregled povijesti vokalne metodologije, IIII, 192937; Pregled povijesti vokalne pedagogike, 1956; Analiza muzike forme u VI simfoniji P. ajkovskog; Nauka o harmoniji za Moskovski konzervatorij (zajedno sa I. Boreckim). KOMPOZICIJE. Opere: Eros i Psiha, 1915; Plemika gnijezdo (prema Turgenjevu), 1919; Car Maksimilijan i njegov neposluni sin Adolf (zajedno sa I. Boreckim).

BADURA-SKODA, Paul, austrijski pijanist (Be, 6. X 1927 ). Na Konzervatoriju u Beu zavrio 1948 studij klavira

BAGANA, etiopska kitara. Deset pari ica, ugoenih u oktavama kao na magadisu, trzaju se trzalicom. Drveni ormari za rezonanciju s odukom ima na gornjem kraju dvije izboine na kojima su privrene ice pomou lanenog prstena. BAGATELA (franc. bagatelle malenkost, sitnica), kraa kompozicija, ponajee za klavir, po formi veinom dvodjelna, rjee trodjelna pjesma. God. 171.7 nazvao je F. Couperin Les bagatelles jednu kompoziciju svoje zbirke Pieces de clavecin (livre 2, ordre 10); kao naslov zbirke plesova i malih kompozicija javlja se b. ! 753 u parikom izdanju nakladnika J. Boivina: Mille et une bagatelle, recueil de menueti, pastorales, ariettes, duos, rondes de tables etc. U XVIII st. b. je kraa, formalno neodreena, pojedinana kompozicija u smislu pieces detachees, izvan okvira suita, partita i si. Beethoven je sa svoje tri zbirke bagatela (op. 33, 119, 126) dao konaan zaokruen oblik toj vrsti; naroito se posljednja njegova zbirka originalnou sadraja izdie nad mnotvom slinih kompozicija majstora romantine kole. U bagatele se ubrajaju i Schubertovi Moments musicaux. Osobito su uspjele bagatele A. Dvofaka, a od modernih B. Bartoka (14 Bagatelles); kod nas su ih komponirali B. Kune i B. Bjelinski.
LIT.: 117. Hess, Unbekannte Klavierbagatellen Beethovens, M, 1939. W. Kahl, Bagatelle, MGG, I, 1951. M. Ca.

BAGGE, Selmar, njemaki muziki pisac i kompozitor (Koburg, 30. VI 1823 Basel, 16. VII 1896). Studirao na Prakom konzervatoriju (D. Weber), a potom kod S. Sechtera u Beu. God. 185155 predavao je kompoziciju na Bekom konzervatoriju. Djelovao je zatim kao muziki kritiar (Monats-sehrift fiir Theater und Musik, Deutsche Musikzeitung) i 186368 kao urednik Allgemeine Musikalische Zeitung (Leipzig). Od 1868 do smrti bio je direktor muzike kole u Baselu gdje je od 1876 bio i predava na Univerzitetu.

112

BAGGE BAIRD
kraih djela za violinu (12 capriccia, valceri, romance i dr.). Priru du violon, 1834. Izdao zajedno sa P. Rodeom i R. Kreutzerom A violon (slubeni kolski prirunik Parikog konzervatorija; djelo je m: izdano i prevedeno na vie jezika). Redigirao Aiethode de violoncelle vesseura, C.-S. Catela i Ch.-N. Baudista. LIT.: D. Tajan-Roge, Hommage a la memoire de Baillot, P P. Soccanne, Un Maitre du quatuor: P. Baillot, Guide du conc Isti, Quelques documents inedits sur Pierre Baillot, Revue de M 1939 i 1943. P. B. Douhan, Pierre Marie Francois Baillot, MGG

DJELA: etiri simfonije; koncert za klavir i orkestar. Komorna i klavirska djela. Zborovi; solo-pjesme. Dvije mise; 139. psalam. SPISI: Gedanken und Annchten iiber Musik, 1860; Lehrbuch der Tonkunst, 1873; R. Schumann und seine Faustszenen, 1879; Die geschichtliche Enfiuicklung der Sonate, 1880; C. Ai. von Weber, 1884: Die Symphonie in ihrer historischen Enlwicklun&, 1884. LIT.: G. Eglinger, Selmar Bagge, Jahresbericht der Basler Musikschule, 1897.

BAGIER, Guio, njemaki muziki pisac (Berlin, 20. VI 1888 ). U Leipzigu uio kompoziciju kod M. Regera, a muzikologiju na Univerzitetu kod H. Riemanna; doktorirao je 1910 s disertacijom Herbart und die Musik. Predavao je na Umjetnikoj akademiji u Diisseldorfu. God. 1922 preselio se u Berlin. Su osniva i 192932 direktor filmskog udruenja Tobis, bavio se i muzikom kritikom (urednik asopisa za suvremenu muziku Feuer). Objavio je monografiju Max Reger (1923). Ogledao se i kao kompozitor. BAGLIONI, Silvestro, talijanski fiziolog (Belmonte Piceno, Ascoli, 30. XII 1876 Rim, 30. VII 1957). Studirao na univerzitetima u Rimu i Jeni. Djelovao u Rimu, Gottingenu, Napulju, Sassariju i Paviji, od 1918 univerzitetski profesor i direktor Fiziolokog instituta u Rimu. Na osnovi vlastitih istraivanja B. je smatrao da je mogue usavriti tonski sistem pomou sistemat skog privikavanja sluha i pjevanja na etvrttonsku ljestvicu. Konstruirao je enarmoninm (harmonij ugoden u etvrttonskom sistemu).

BAINES, VVilliam, engleski kompozitor (Horburj shire, 26. III 1899 York, 6. XI 1922). U muzici u samouk. Inspiriran prirodnim ljepotama Yorkshirea, p; J. Keatsa i priama E. A. Poea komponirao je niz brilj slikovitih djela smionog harmonijskog izraza, bliskog frai impresionizmu i Skrjabinovu ekspresionizmu.
DJELA; simfonija; simfonijske pjesme From the Island of the F< Imps. Gudaki kvartet; fantazija za gudaki kvartet; Peter and gudaki kvartet; klavirski trio; sonata za violinu i klavir. Klavirsk zicije (sonata, 7 preludija, Paradise Gardens; Silverpoints; Milestom Coloured Lives). Solo-pjesme. LIT.: R. Boughton, rt Musical Impressionist, The Musical Tir E. Bradbury, Music in Yorkshire: Baines and Youbert, ibid., 19 Carpenter, Baines and Britten, Some Affinities, ibid., 1956.

DJELA; / Fondamenti fisiopsicologici delV estetica musicale, Rivista di Psicologia Applicata, 1910; Contributi alla conoscenza della muica naturale, Atti della Societi romana di Antropologia, 191011; Luigi Vecchiotti, musicista, filosofo marchigiano 1804 63, Picenum 1913; Influenza dei suoni sull' altezza vocale del linguaggio, Rivista di Antropologia, 1914; Un nuovo tonometro, ibid., 1914; Udito e voe, Elementi fisiologici della parola e della muica, 1925.

BAINI, Giuseppe, talijanski kompozitor i muzi (Rim, 21. X 1775 21. V 1844). Uio je u rimskom sj( kod S. Silvevre i poslije kao pjeva papinske kapele kod chinija i G. Jannaconija. God. 1819 postao je camerlengo ] kapele. Njegov Miserere za 10 glasova (1821) izvodi se u Sikstinskoj kapeli u Velikom tjednu (naizmjence s Alle i Bajovim). Njegova monografija o Palestrini rani je prii eg muziko-historijskog djela, premda u njoj historijsl nisu dovoljno istraeni, a nain izlaganja je emfatia anegdotskog karaktera.
DJELA; crkvene kompozicije (mise, vespere, psalmi, Te Deum, SPISI: Saggio sopra Videntita de' ritmi musicale e poetico, 1820 storico-critiche della vita e delle opere di Giovanni Pierluigi da Palestri 1828 (ponovo izdao A. Cametti, s notnim primjerima i najnovijim pc Critica musicale, 191821); vie manjih radova o problemima kazali mizaciji i dr. LIT.: F. X. Haberl, Zum 50. Todestag von J. Baini, KMJB, 18 Ursprung, Giuseppe Baini, MGG, I, 1951.

BAGPIPE -> Gajde BAHR-MILDENBURG, Anna ~> Mildenburg, Anna BAlF, Jean Antoine de, francuski pjesnik i kompozitor (Venecija, 19. II 1532 Pariz, 19. IX 1589). lan Ronsardove pjesnike kole Pleiade, zaslune za razvoj modernog francuskog jezika. Objavio zbirke petrarkistikih stihova (Les Amours de Meline; Les Amours de Francine) ; po antikom uzoru pokuao uvesti u francusku poeziju metriki stih graen kao latinski heksametar. U suradnji s kompozitorom Thibautom de Courvilleom utemeljio 1570 udruenje pjesnika i muziara Academie de Poesie et de Musique (s kraljevskim privilegijem). Cilj drutva bilo je oivljavanje antikih pjesnikih i muzikih vrsta i njihova etikog djelovanja. lanovi dmtva odnosno pristae Baifovih ideja C. Le Jeune, J. Mauduit, M. Caietain i dr. komponirali su na Baifove vers mesures odgovarajuu musique tnesuree (ckansons mesurees) i na taj nain oivotvorili humanistike tenje Plejade za sjedinjavanjem pjesnike rijei i muzike. U Baifovoj kui odravali su se redovito i koncerti ove musique mesuree. Akademija je djelovala do 1584 (od 1573 u Louvreu pod naslovom Academie du Palais) i ostavila trajan trag u francuskoj muzici XVI st. pokrenuvi novi vokalni stil. B. je elio da oivi i antiku dramu s poezijom, muzikom i plesom na nain mesure a l'antique, a time je zapravo utjecao na stvaranje ballet de coura. Baifove kompozicije Chansone za 4 glasa, 2 sv., 1578 i 1580 nisu se sauvale.
LIT.; M. Auge-Chiquet, La Vie, les ides et Poeuvre de J.-A. de Baif, Pari 1909. -r- D. P. Walker, The Aims of Baif's Academv, Journal of Renaissance and Baroque Music, 1946. F. A. Yates, French Academies of the l6 th Centurv, London 1947. D. P. Walker, Jean-Antoine de Baif, MGG, I, 1951.

BAINTON, Edgar Leslie, engleski kompozitor ( 14. II 1880 Sydney, 8. XII 1956). Kompoziciju i klavii Royal College of Music u Londonu (Ch. Stanford, W. Ch. Wood i F. Tavlor). Od 1901 predavao kompoziciju na Konzervatoriju (od 1912 direktor) i vodio filharmonijsl tar u Newcastle-on-Tyne. Po povratku iz zarobljenitva direktor Konzervatorija u Newcastle-on-Tyne. God. 15 selio u Australiju gdje je do 1947 bio direktor Konzervi Sydneyu. U Engleskoj su popularne njegove kratke 1 kompozicije i pjesme koje se upotrebljavaju u nastavi.
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, u B-duru, 1903 gleska simfonija u D-duru i III. Before Surcrise (za alt, zbor i orkes Simfonijske pjesme Pompilia, 1903 i Paracelsus, 1921; koncertna fs klavir, 1920; Celtic Sketches, 1912; Ecloge, 1923. KOMORNA: dv kvarteta; sonata za violu i klavir, 1923. Klavirske kompozicije. The Crier by Night i Oithona, 1915. VOKALNA. Za zbor i orkest at Sea; The Vindictive Staircase; A Song of Freedom and Joy; The Te i dr. The Blessed Damozel za sopran, bariton, zbor ' orkestar; zbor -pjesme. ; LIT.: R. Simpson, Edgar Leslie Bainton, MGG, I, 1951.

BAILEY, William (nazvan Buster), ameriki jazz-klarinetist i saksofonist (Memphis, Tennessee, 19. VII 1902 New York 17. IV 1967). Uenik F. Schoeppa, karijeru profesionalnog muziara zapoeo 191922 u orkestrima W. C. Handvja, K. Oli vera i E. Tatea. Veoma istaknut instrumentalist, bio je lan raz nih sastava, potkraj ivota solist u orkestru L. Armstronga. BAILLOT, Pierre-Marie-Francois de Sales, francuski violinist i kompozitor (Passy kraj Pariza, 1. X 1771 Pariz, 15. IX 1842). Uitelji su mu bili Sainte Marie i Polidori u Parizu i Pollani u Rimu. Kasnije je studirao kompoziciju kod D. S. Catela i L. Cherubinija. God. 1791 postao je prvi violinist u parikom Thedtre Feydeau, a 1795 profesor na novoosnovanom Parikom konzervatoriju. B. je organizirao prve komorne kon certe u Parizu (1814). Bio je i koncertni majstor u Parikoj operi (182131), gdje je reorganizirao i vodio Concert spirituel, a od 1825 i koncertni majstor Kraljevske kapele. U svojim kompozicijama znalaki je primijenio sve mogunosti tadanje violinske tehnike. Najvanije je njegovo djelo L'Art du violon, udbenik za violinu, kome dugo vremena nije bilo premca.
DJELA. ORKESTRALNA: devet koncerata za violinu, 180209; Symphonie concertante za 2 violine i orkestar, 1816; vie Airs varies za violinu i orkestar. KOMORNA: tri gudaka kvarteta, 1805; 12 trija, 180005; 2 so nate za violinu i klavir, 1820; 3 nokturna za violinu i klavir, 181721; 6 dua za 2 violine, 180411; 24 etude za violinu uz pratnju druge violine, 1851; niz

BAION (baiao), brazilski narodni ples umjerena 1 2/4 ili 4/8 mjeri s istaknutom i jako naglaenom tezom. C postaje popularan drutveni ples. U plesnim dvoranan se u brzom (MMJ = 160) i polaganijem tempu 'MM J ali ritmika okosnica u oba sluaja ostaje ista ( J7"3jJ"3) dobio naziv po gradu I BAIRD, Tadeusz kompozitor (Grodzisk wiecki, 26. VII 1928 -nik B. Woytowicza i skog u -Lodu, 1947 dirao kompoziciju kod i P. Perkowskog na t muzikoj koli u V zatim se usavravao u kod T. Wituskoga te savskom Univerzitetu muzikologiju. B. je u poljski mu vor uao 1949 svojom nijetom i iste se godine s kompozitorima J. I i K. Serockim u Grupu kon to se ogledao u muzikim formama (2 nije, Koncert za orke kojima je uz patetino doao do izraaja i njes T. BAIRD

BAIRD BAJI
sao za liriku, B. se u suiti Colas Breugnon za gudake instrumente i flautu i u Lirskoj suiti za sopran i orkestar oitovao kao majstor intimnih ugoaja. Meutim, u razdoblju 195658 B. je ras krstio s tradicionalnom tonalnou i prihvatio tekovine suvremenih muzikih strujanja. Prvo njegovo djelo potpuno u novom stilu {etiri eseja za orkestar) osvojilo je nagrade na natjeaju G. Fitelberg u Varavi i na Internacionalnoj tribini UNESCO-a u Parizu. Za razliku od pristalica ekstremnih izraajnih sredstava B. ostaje uvijek u umjerenijim granicama.
DJELA. ORKESTRALNA: dvije simfonije, 1950 i 1952; simfonijeta, 1949; koncert za klavir, 1959; koncert za fagot i komorni orkestar, 1954; Espre sioni varianti za violinu i orkestar, 1959; etiri dijaloga za obou i komorni o.kestar, 1964; suita Colas Breugnon za gudae i flautu, 1951; Uvertira u starom stilu, 1950; Uvertira giocosa, 1952; Koncert za orkestar, 1953; Cassazione per orcheslra, 1956; etiri eseja, 1958; Variations sans thime, 1962; Musique epiphanique, 1963. KOMORNA: Divertimento za flautu, obou, klarinet i rog, 1956; gudaki kvartet, 1957; Dva capriccia za klarinet i klavir, 1954; etiri preludija za fagot i klavir, 1954. KLAVIRSKA: dvije sonatine, 1949 i 1952; Mala djeja suita, 1953 i dr. VOKALNA: kantate Ballada o olnierskim kubku, 1954 i Egzorta, 1960. Dvije pjesme za zbor, 1953; Pet pjesama za enski zbor i klavir, 1955. Lirska suita za sopran i orkestar, 1953; 4 sonety milosne za bariton i komorni orkestar, 1956; ciklus Erotiques za sopran i orkestar, 1961; etiri pjesme na stihove Vesne Parun za mezzosopran i komorni orkestar, 1967. Filmska i scenska muzika. K. Ko.

113

BAIRSTOW, Edward Cuthbert, engleski orgulja i kompozitor (Huddersfield, Yorkshire, 22. VIII 1874 York, 1. V 1946). Nakon studija kod H. Farmera poduavao muziku na privatnoj koli u Windsoru. God. 189396 uenik F. Bridgea i 1899 njegov asistent. Bio je zatim orgulja u Wiganu (do 1906). u Leedsu i od 1913 u Yorku gdje je vodio i Muziko drutvo. Djelovao je kao zborovoa brojnih pjevakih drutava i kao orkestralni dirigent. God. 1929 postao profesor Univerziteta u Durhamu. Komponirao je crkvene zborove (anthems) i orguljska djela. Objavio je prirunike Counterpoint and Harmony (1937) i The
Evolution of Musical Form (1943).

kim postupcima, ali ih redovito ne razrauje. Vrlo su karakteristine u njegovim djelima imitacije u poetnim taktovima, nakon ega slijedi ujedinjavanje glasova u paralelnim tercama, odnosno sekstama, koje su i inae este u Bajamontijevim kompozicijama (utjecaj mediteranskog, osobito varokog folklora). Harmonijska sredstva, u vrsto naglaenom dualizmu dura i mola, ne izlaze iz okvira vremena. B. najee pie troglasno (dva tenora i bas), a slui se i razliitim instrumentalnim sastavima, prema namjeni i prilikama. Ovaj prvi poznati autor oratorija i pasija u Hrvatskoj bavio se i instrumentalnim kompozicijama, ali J. BAJAMONTI su se svega dva njegova takva djela sauvala. Najvei broj Bajamontijevih djela pohranjen je u arhivu splitske katedrale. Mnogo manji broj (25) nalazi se u Algarottijevoj zbirci u arhivu Hrvatskog glazbenog zavoda u Zagrebu.
DJELA (muzika). INSTRUMENTALNA: simfonija u C-duru; sonata za orgulje u C-duru. VOKALNA: desetak ponajvie 3-gl. madrigala uz prat nju gudakih instrumenata; ariabuffa Non temo za bas, 1776; 2 pasije (za Cvijetnu nedjelju, 1768 i za Veliki petak); oratorij La traslazione di San Doimo na vlastiti tekst, 1770 (nastao prigodom proslave prijenosa kostiju ovog sveca u novi oltar splitske katedrale; muzika za ovaj oratorij smatrala se dugo vremena izgublje nom; danas je u arhivu splitske stolne crkve; u obradbi A. Klobuara ovo je Bajamontijevo djelo izvedeno 1968). Sedamnaest misa: 4 dvoglasne (2 u G-duru, po jedna u B-duru i c-molu); 11 troglasnih (3 u G-duru, 2 u F-duru, 2 u B-duru, po jedna u Es-duru, a-molu, c-molu); 2 etvoroglasne (u A-duru i B-duru); svaka misa (osim 4-gl. u B-duru) ima i pratnju na orguljama, nekoliko ih je pi sano i za manje orkestralne sastave. Dva rekvijema (u G-duru i F-duru); 54 moteta za 2, 3, 4 i 5 glasova (rijetko a cappella, ponajee uz pratnju orgulja ili orgulja i gudakih instrumenata); 2 Stabat mater; 3 Te Deuma; 8 Tantum ergo; 1 Miserere; 1 Magnificat; vie responzorija i drugih manjih crkvenih kompozicija. B. je ostavio u rukopisu nedovren rjenik muzikih pojmova s obil nim citatima iz suvremene muziko-teoretske literature. U raspravi // medico e la muica (1796) pobijao je tvrdnje o nespojivosti lijenikog poziva i muzike. LIT.: /. Milletii, Dr. Julije Bajamonti, Zagreb 1912. N. Kalogjera, Povjesne crtice o glazbenim prilikama splitske stolne crkve, Sv. C, 1924, 3, 4 i 5. A. Urukalo, Dr. Julije Bajamonti i njegov rad na podruju muzike umjetnosti (diplomska radnja, 1954, u biblioteci Muzike akademije u Zagrebu). J. As.

BAJ (Bai), Tommaso, talijanski kompozitor (Crevalcuore kraj Bologne, 1650 Rim, 22. XII 1714). Tenorist, a od 1713 dirigent papinske kapele. Komponirao je mise, motete, psalme i druga crkvena djela u strogom klasinom polifonom stilu (stile antico) i tek je ponekad primjenjivao elemente novog stile moderno (figurativne pomake, koralni parlando). Njegov Miserere (5-gl.) pjevao se redovno u Sikstinskoj kapeli u Velikom tjednu naizmjence s AUegrijevim i Bainijevim.
NOVA IZD.: Miserere obj. su A. Geminiani (II Salmo Miserere porto in muica da G. Allegri e T. Baj, 1840)1 J. Seiler (Chorus ecclesiasticus, I, 1871). Neke motete obj. su K. Proske (Muica divina, 1,2, 1855) i J. Kromolicki (Florilegium cantuum sacrorum, 1920). LIT.: K. G. Fellerer, Tommaso Baj, MGG, I, 1951.

BAJAC, Ljubomir, horovoa i nastavnik muzike (Mostar, 19. VII 1890 Kasindol kod Sarajeva, 1. V 1951). Muziku studirao privatno u Beu i Budimpeti. Od 1913 u Sarajevu na stavnik na Muzikoj koli i drugim srednjim kolama. Poduavao uglavnom klavir. God. 191332, s prekidom za Prvoga svjetskog rata, horovoa SPD Sloga i 193141 eljezniarskog pjevakog drutva Jedinstvo. Ostavio je nekoliko kompozicija i zapisa na rodnih pjesama i igara. M. Poz. BAJAMONTI, Julije, kompozitor i polihistor (Split, 24. VIII 1744 12. XII 1800). Medicinu uio u Padovi gdje je i" doktorirao. God. 178590 ivio na Hvaru kao lijenik i orgulja. Oko sredine 1790 preselio se u Split gdje je vrio privatnu lijeniku praksu i bio dirigent u katedrali. Podravao je vrlo ive veze sa svima kulturnim i knjievnim radnicima u Dalmaciji, a osobito s dubrovakim knjievnicima i eruditima. Pisao rasprave o medicini, povijesti, arheologiji, folkloru, nautici, kemiji, filozofiji, filologiji i estetici. Sakupljao gradu za muziki rjenik te za bibliografiju i biografije dalmatinskih i bosanskih knjievnika; sabirao nae narodne pjesme i za svog prijatelja A. Fortisa napjeve; pisao talijanske i latinske stihove. Posebno je prouavao ekonomske i zdravstvene prilike u Dalmaciji. Kao kompozitor, B. je pisao gotovo iskljuivo crkvena djela, to je i razumljivo: na mjestu dirigenta splitske katedrale on je morao obnavljati i izgraivati repertoar za redovite obredne potrebe. Od oko 150 dosad poznatih i sauvanih njegovih kompozicija, oko 130 ih pripada crkvenoj muzici. Sva ta djela nisu na umjetnikoj visini. Mnoga odaju brzinu i povrnost. Ali posvuda vlada nuna panja prema tekstu, koji s muzikom tvori organsku cjelinu. Bajamontijeva djela odaju i utjecaje: venecijansku crkvenomuziku kolu Lottija i Marcella, talijansko operno kazalite, mediteranski folklor. Ali tamo, gdje je autoru uspjelo spojiti iskrenost uvstava s formalno-tehnikom kvalitetom, B. je nesumnjivo obogatio nau umjetnost onoga vremena. Istiu se 3glasna misa u G-duru, 4-glasna misa u B-duru, Sveani Gloria,
Passio nella domenica delle Palme, oratorij Prijenos sv. Dujma.

BAJAN (rus. 6an.u), ruski naziv za harmoniku rastegau (bez klavijature). Ime joj potjee od legendarnog ruskog pjevaa Bajana. BAJDANOV, Georgi, bugarski muziki teoretiar (Stara Zagora, 20. VII 1853 Plovdiv, 30. XI 1927). U muzici samouk, djelovao kao uitelj u Svitovu, Kazanliku, Plovdivu i Staroj Zagori, gdje je organizirao i vodio pjevake zborove. Od 1909 ivio u Sofiji. B. je utemeljitelj prvoga bugarskog muzikog asopisa Gusle (1891; iziao samo jedan broj). Objavio je nekoliko kraih uputa za pjevanje i muziki udbenik za gimnazije u 3 sv. (1890). BAJDE, Oton, violonelist (Zadar, 28. I 1906 ). Muziki studij zavrio na Konzervatoriju u Ljubljani, a zatim se usavra vao kod L. Holschera u Salzburgu. Najprije honorarni i od 1962 redoviti profesor Akademije za glasbo u Ljubljani. Nastupa kao solist i u komornim sastavima u zemlji i inozemstvu (Trst, Graz, Be). Bio je lan ovih ansambla: Bajdetov godalni kvartet, Slo venski godalni kvartet, Ljubljanski godalni kvartet, Slovenski klavirski trio (Maribor) i Mariborski klavirski trio. j. Se BAJETTI, Giovanni, talijanski kompozitor (Brescia, 1811 Milano, 28. IV 1876). Studirao je na Konzervatoriju u Milanu. Od 1834 bio je koncertni majstor milanske Scale. Osobitu popularnost uivali su njegovi baleti.
DJELA. Opere: Gonzalvo, 1841; VAssedio di Brescia, 1843 i La Donna romantica, 1864. Baleti (izbor): Gisellaossia Le Willi, 1843; Les Eliments, 1847; Faust, 1848; Caterina o la figlia del bandita, 1847; Melisse, 1855. Kantata II Genio d'Italia, 1843.

Spomenuta panja prema tekstu razvila je u Bajamontiju i povremene sklonosti k deskriptivnosti. B. se slui i polifoniMuz. E.. I. 8

BAJI, Isidor, kompozitor i muziki pisac (Kula, Baka, 10. VIII 1878 Novi Sad, 15. IX 1915). Studirao kompoziciju kod Kesslera na Muzikoj akademiji u Budimpeti. Poto je postavljen za nastavnika gimnazije u Novom Sadu (1901) obrazovao je gimnazijski hor i orkestar te prireivao koncerte (naroito Svetosavske besede) koji su premaili i nivo i okvir amaterskih priredbi. God. 1903 pokrenuo je u Novom Sadu Srpski muziki list i Srpsku muziku biblioteku u kojoj je preteno objavljivao kompozicije savremenih domaih autora; 1909 osnovao je muziku kolu. Bio je i jedan od pokretaa Saveza srpskih pevakih drutava.

114

BAJI BAKOEVI
pijanist i dirigent ekog radija (od 1937 ef orkestra) i direktor Dravne filharmonije u Brnu i uz to, od 1952 sor muzike akademije Janaek. Kao dirigent posebno se za djela ekih kompozitora. S uspjehom je koncertirao i zemstvu.
DJELA: Scherzo za orkestar, 1922. Gudaki kvartet, 1919; za gudaki kvartet, 1915; sonata za violonelo i klavir, 1918. Zbor -pjesme. Obrade narodnih napjeva. Priredio klavirske izvatke Jai opera: Kata Kabanova, Pfihody Lis~ky Bystrouky i Z mrtveho domu

U obimnom Bajievom stvaralatvu izdvajaju se opera Knez Ivo od Semherije (1911), bazirana na sintezi romantiarskih i veristikih operskih principa, Album kompozicija koji sadrava niz klavirskih minijatura pisanih po ugledu na ajkovskog, Schumanna i Liszta, Srpska rapsodija za klavir komponovana u duhu briljantnog virtuoziteta i Pesme ljubavi za glas i klavir, romantiarski sentimentalnog karaktera. U velikom broju Bajievih kompozicija, naroito onih koje je pisao za komade sa pevanjem, tako je prisno pogoen narodski duh da su esto smatrane za narodne (Jesen stie dunjo moja; Srpkinja; Ej ko ti kupi; Zra-ak viri i dr.). Veliki je broj njegovih horova koji su pisani ili na folklornoj osnovi (Iz srpske gradine; Srpski zvui i dr.) ili su originalni (Gusla-reva smrt; Mornarska pesma). Mnoge svoje kompozicije B. je preraivao za razne instrumentalne ili vokalne sastave, tako da se poneke pod istim naslovom pojavljuju u vie verzija.

BAKARIS, Salvador -> Bacarisse, Salvador

l

Osnovna odlika Bajievih kompozicija jeste veoma bogata melodijska invencija; iz-vesni nedostaci u kompozicio-noj tehnici nisu smetali da B. postane i ostane do danas najomiljeniji kompozitor Vojvodine, osobito po svojim kompozicijama za tamburake sastave. B. se bavio i melografskim radom, beleei pesme iz Vojvodine i okoline Vranja. Objavio je mnoge lanke u raznim asopisima.
I. BAJI DELA. ORKESTARSKA: simfonija Milo Obili; uvertira Mena; Pesme mladosti; Baki napevi (za tamburaki orkestar). KAMERNA: Romansa za violinu i klavir; Igra za violinu i klavir. KLAVIRSKA: Album kompozicija; Srpska rapsodija; Album pesama (iz pozorinih komada); Ukor; Srpsko cvee za mlada srca; Srpske narodne pesme iz Mokranjevih Rukoveti. DRAMSKA: opera Knez Ivo od Semberije (Beograd, 19. I 1911 u Operi na bulevaru . Savia). Muzika za komade sa pevanjem: Seoska lola; uuk Stana; Rakija; DivljuSa i dr. Operete i melodrami: rtva ljubavi, Sedam gladnih godina; Ksenije Ksenija i dr. VOKALNA. Vie horskih dela: Pesma srpskih komita; Sokoli; Seljanice. Solo-pesme. SPISI: Klavir i uenje klavira, 1901; Teorija notnog pevanja, 1904 ( I I izd. 1912); Nae crkveno pojanje, 1906. LIT.: J. Gri, Portreti s pisama, IV, Zagreb 1926. M. Milojevi, Isidor Baji, Muzike studije i lanci, II, Beograd 1933- 5. uri-Klajn, Isidor Baji, Letopis Matice srpske, 1950. V. R. orevi, Prilozi biografskom reniku srpskih muziara, Posebna izdanja SAN, 1950, CLXIX. J. Vilovac, Pjeva vojvoanskih ravnica, Naa scena, 1959. Andreis-Cvetko-uri Klajn, Histo rijski razvoj muzike kulture u Jugoslaviji, Zagreb 1962. V. Perii, Muziki stvaraoci u Srbiji, Beograd 1969. S. D. K.

BAKER, Josphine, amerika revijska pjevaica i j (St. Louis, Missouri, 3. VI 1906). Karijeru zapoe kao lan crnake revijske trupe Black Bird. Temperarr nekonvencionalna pjevaica, B. je ubrzo postala simbol varijetea Folies Bergere i Casino de Pari. Njezine su c postigle svjetsku popularnost. Gostovala je u mnogim ev zemljama i u SAD. Glumila je i u nekoliko filmova. Aktiv protiv rasizma, okuplja djecu bez roditelja svih nacion: izdrava ih vlastitom zaradom. Napisala je Les Memoires ( Sauvage). BAKER, Theodore, ameriki leksikograf i muzici (New York, 3. VI 1851 Dresden, 13. X 1934). Studij : logije s doktoratom zavrio 1882 na Univerzitetu u Leip Paul). Do 1890 djelovao u Njemakoj. God. 18921926 nik nakladnika G. Schirmera u New Yorku, a zatim se Njemaku. B. je autor vrijednih muziko-leksikih djela ( je najpopularnija Dictionary of Musical Terms i Biog Dictionary of Musicians.
DJELA: Ober die Musik der nordamerikanischen Wilden (disertaci Dictionary of Musical Terms, 1895 (XXV izd. 1939); Biographical J of Musicians, 1900 (V izd. s dopunama red. N. Slominskv, 1965); A Pr Pocket Manual of Musical Terms, 1905; The Musician's Calendar and -Book, 191517. Brojni lanci u MQ; prevodio je teoretske pri studije s njemakog na engleski.

BAJS (njem. Bass, tal. basso), ovei gudaki instrument, koji se upotrebljava u sastavu uz dvoje gusle (zapravo violine). Po obliku i veliini odgovara violonelu, ali ima samo tri ice od crijeva, poput onih na violonelu. Ugodene su u kvintema: G-d-a. U navedenom sastavu vri funkciju basova instrumenta. Skupinu od dvojih gusala i bajsa naziva narod muzikai (takoer i veselniki, kad nastupa kod svadbenih sveanosti). Ovi su instrumenti uneseni u podruje kajkavtine sa sjeverozapada valjda ve u XVIII st. Pravi b. rijetko se danas upotrebljava; zamijenile su ga berde ili jo vei kontrabas. Kad su muzikai mirovali, svira je s\irao na bajsu sjedei, a kad su hodali, objesio bi ga oko li jevog ramena i vrata pomou uzice ili vrste trake, vezane za glavu i upornjak instrumenta. Gudi se gudalom neto veim od violinskog. B. a. BAJANSKI, Milan, dirigent i kompozitor (Beograd, 5. I 1903 ). Muziku studirao u beogradskoj Muzikoj koli i vrlo rano stupio u javni ivot kao horovoa pevakih drutava (Karadore, Abraevi, Muziko elezniko drutvo, Ivo Lola Ribar, Radio-Beograd, Branko Cvetkovi, Beogradski madrigalisti i Hor JNA). Od Osloboenja do 1963 ef hora Beogradske opere sa kojim je postigao velike uspehe na gostovanjima u inostranstvu. Izvesno vreme nastavnik u muzikoj koli Stankovi; saraivao u asopisima Zvuk, Pokret, Sv. Cecilija, Putevi i dr. Nalazi se meu najistaknutijim srpskim horskim dirigentima, naroito poznat kao odlian poznavalac i tuma srpske horske klasike. Komponovao malo, veinom u narodnom duhu.
DELA: Dve igre za klavir. Pastirska za violinu solo. Horovi: Uspa vanka; Mala svita; Dokle ulica spi; 14 enskih horova. Solo-pesme: Bugarske pesme; Mene je majka rodila i dr. S. D. K.

BAKFARK (Bacfarc, Greff), Valentin (Bdlint), ski lautist i kompozitor (Brasov, Erdelj, 1507 Padova, 1 1576). Odgojen i muziki izobraen na dvoru Ivana u Budimu, gdje je zatim bio dvorski lautist. God. 154 slubi na dvoru poljskoga kralja Sigismunda Augusta II, 68 na bekom dvoru, zatim na dvoru erdelj skoga knej 1571 ivio je u Padovi. Kao putujui umjetnik upoznao dio Evrope i svugdje,stekao velika priznanja kao virtuoz n Njegove intavolature moteta, madrigala i chansona p siguran sud u izboru djela (Josquin des Pres, O. Lasso, ]S bert, Clemens non Papa). U tim preradbama B. je nast uvati izvorni oblik vokalnog predloka te je zadra foni koji je bogato kolorirao. Najvanija i najzanimljiv gova djela su fantazije (ricercari). Bogatstvo harmonijsl plastina motivika, obilna primjena ornamentike, zaoki oblika, odlike su po kojima te kompozicije idu meu to je napisano u ranom razdoblju instrumentalne muzike
DJELA: Intabulatura Valentini Bacfare..., 1552 (sadri 4 ricerc tavolature od 4 moteta, 6 chansona i 6 madrigala; djelomino nanovo u Premier Livre de Tabelature de Luth... par Valentin Bacfarc, 1564; kompozicije ponovo tampane u raznim suvremenim zbirkama); , Greff i Bakfarci, Pannonii, harmoniarum musicarum in usum testudinis ' 1565 (3 fantazije, 8moteta, 1 ehanson; II izd. 1569). NOVA IZD.: sedam fantazija i nekoliko intavolatura obj. je A (DTO, XVIII 2, 1911); 1 poljsku pjesmu O. Gombosi (Muzyka, 1 fantazija isti (Musicologia Hungarica, II, 1935). LIT.: L. Kaiser, Valentin Bakfark (disertacija), Wien 1907. / ski, Valentin Bakfark (disertacija), Leipzig 1914. E.Haraszti, Un g thiste du l6 e siecle, RM, 1929. O. Gombosi, Der Lautenist, Valec fark Leben und Werke, Musicologia Hungarica, II, Budapest 1935 Valentin Bakfark, MGG, I, 1951.

BAKALA, Bfetislav, eki dirigent i kompozitor (Frvtak, Moravska, 12. II 1897 Brno, 1. IV 1958). Na Konzervatoriju u Brnu studirao dirigiranje (F. Neumann) i kompoziciju (L. Janaek). Umjetniku karijeru zapoeo 1920 kao kazalini korepetitor u Brnu; 192526 orgulja u Philadelphiji, od 1926

BAKLJANOV, Georgij Andrejevi, ruski pjeva,' (Riga, 4. I 1881 Basel, 6. XII 1938). Pjevanje uio Peca i I. Prjanjinjikova. Debitirao 1905 u Petrogradu do 1909 lan Moskovske opere. Angairan u Moskvi, Beu i Londonu te 191724 na operi u Chicagu. Gostovi Jugoslaviji. Isticao se gipkim glasom velika opsega i i glumakim talentom. U njegove najbolje kreacije idu (Musorgski, Boris Godunov), Mefisto (Gounod, Faust), 1 (Verdi), Escamillo (Bizet, Carmen), Scarpia (Puccini,. i dr. BAKOEVI, Radmila, pevaica, sopran (Gua 1933 ). Studij solo-pevanja zavrila 1956 na Muzik demiji u Beogradu (N. Cveji), potom se usavravala u a ve od 1955 angaovana u Beogradskoj operi. Za vrlo vreme ostvarila velik broj uloga lirskog i dramskog faha tumaila veinom na inostranim scenama: Metropolitan Yorku, Covent Garden u Londonu, Boljoj teatr u Teatro Colon u Buenos Airesu, Staatsoper u Beu, zatim dovima Francuske, Nemake, Italije, panije, Portugala, vajcarske, UAR, Grke, Turske, Danske, Norveke i i mestima SAD. Uestvovala, takoe, na internacionalnir

HR
BAKOEVI BALADA
valima u Berlinu (1964 i 1965), Bergenu (1965) i Atini (1966). Dobitnik je, pored domaih, i internacionalnih nagrada u enevi (1962) i Liegeu (1963). U izvoakoj umetnosti Radmile Bakoevi sjedinjuju se izrazita muzikalnost, glas iz vanredne lepote, izjednaenosti i nosivosti i osobiti smisao za dramsko oblikovanje tumaenih rola. Otuda je ona izbila medu vrhunske jugoslovenske operske umetnike i stekla meuna rodni ugled. Njen veoma bogat i raznovrstan repertoar, koji je zapoeo ulogom Margarete (Gounod, Faust), obuhvata, R. BAKOEVI pored ostalog, najznaajnije he roine G. Verdija: Desdemona (Otelio), Violetta (La Traviata), Leonora (Trubadur i Mo sudbine), Elizabeta (Don Carlos) i Marija (Simone Boccanegra), G. Puccinija: Mimi (La Boheme) i o-o-San (Madame Butterfly), P. I. ajkovskog: Tatjana (Evgenij Onjegin), Liza (Pikova dama) i Marija (Mazepa), zatim Jaroslavnu (Borodin, Knez Igor), Normu (Bellini) i u domaim operama Kotanu (Konjovi) i Evicu (Logar, Pokondirena tikva). S. D. KBALABAN, narodni duhaki instrument u obliku uske cilindrine trublje, s jednostrukim jezicem. Susree se u Uzbekistanu i Azerbajdanu, ali i u drugim krajevima sjevernog Kavkaza i u Iranu. Zvuk mu je altovskog timbra. BALADA (od provansalskog balar plesati; engl. ballad, franc. ballade, tal. ballata), 1. u kasnom srednjem vijeku prvotno jednoglasna puka plesna pjesma koju su izvodili, u kolu, pretpjeva i zbor. Odreeni oblik strofne pjesme s refrenom, dobiva u francuskoj vitekoj lirici trubadura i trouvera. Po refrenu srodna je rondeauu i virelaiju od kojega se muzikom graom isprva nije bitno razlikovala. Potkraj XIII st. poprima svoj konani, specifini oblik od 3 izometrike, skroz rimovane strofe (veinom u osmercu ili desetercu) iza kojih se svaki put ponavlja jedan te isti refren. Muzika graa slijedi strukturu teksta te se sastoji od 3 raznolike muzike fraze: prva fraza javlja se dva puta sa razliitim zavrecima, nerijeenim, otvorenim (ouvert) koji odgovara prvom dijelu strofe i finalnim zatvorenim (clos) koji odgovara drugom dijelu strofe; nakon toga dolazi druga muzika fraza i za njom trea re-frenska muzika fraza. Po tome je muzika graa francuske balade oko 1300 imala oblik A (otvorena kadenca) A1 (finalna kadenca) B (zavrnica strofe) R (refren). U doba Ars novae (XIV st.) b. postaje glavna svjetovna muziko-pjesnika forma, a komponira se jednoglasno i vieglasno i to u tehnici kantilene: gornju dionicu obino pjeva visoki muki glas, a dionice tenora i contratenora (katkada jo i tripluma) izvode se instrumentalno. Najznaajniji je majstor francuske balade toga doba G. de Machault koji je spjevao vei broj stihova i komponirao 42 balade (tzv. balades notees), veinom dvoglasne (19) i troglasne (15), te jednu dvostruku 1 2 trostruke balade kod kojih su, po uzoru na tadanji motet, 1 odnosno 3 pjevane dionice izvodile razliite francuske tekstove. Za baladu kasnog XIV st. najvaniji su izvori kodeks J II 9 Na cionalne biblioteke u Torinu koji sadrava 103 balade i rukopisni zbornik 1047 muzeja Conde u Chantillvju koji ima 70 preteno 3-glasnih balada. U XV st. opada popularnost balade; potiskuje je rondeau prema kojemu se najee oblikuje francuski chanson. Od kasnih majstora balade istiu se G. Dufay i G. Binchois. U Italiji je b. imala svoj specifian razvojni put i oblik. Ballata je sredinja i najomiljenija literarno-muzika forma Italije od sredine XIII do XV st. Prvotno je i talijanska b. jednoglasna plesna pjesma slina plesnim oblicima drugih zemalja. Ali poseban je i najkarakteristiniji element njezine strukture ripresa, kojom je kolovoa zapoinjao odnosno najavljivao ples, a neposredno za njim ponovio ju je zbor plesaa. Solist je zatim pjevao strofe (stanze), a zbor je iza svake strofe opetovao ripresu. Od tih ranih plesnih ballata sauvali su se samo tekstovi, melodije ne. Najstariji sauvani primjerci melodija i tekstova potjeu od ballata religioznog sadraja iz druge polovice XIII st., a to su zapravo duhovne laude, oblikovane na nain balade. Presaena u reli giozni okvir laude i osloboena plesne namjene, b. se razvila u umjetniki uglaenu literarno-muziku vrstu. Konani, umjetniki usavreni oblik i izraz dali su ballati pjesnici kruga dolce stil nuovo (G. Cavalcanti, Dante i dr.). U njih se b., veinom spjevana u jedanaestercu i sedmercu, sastojala od riprese promjenljiva broja stihova (41) na1 temelju ega su je teoretiari razvrstavali u

115

ballatu grande (4 stiha), mezzana (3 stiha), minore (2 stiha), piccola (1 stih, jedanaesterac) ili minima (1 stih sedmerac); na ripresu se nadovezivala stanza sa 2 simetrina dijela (piedi ili mutationi) i zavrnicom (volta) koja je metriki bila ista kao ripresa. Muzika grada oblikovala se prema metrikoj, pa je simetrinim dijelo vima odgovarala ista melodija odnosno fraza: A (ripresa) B (I piede) B (II piee) A (volta). Ripresa je bila sadrajno i formalno (rima, versifikacija, ritam, melodija) jezgra ballate, a stanza je preuzela strofu canzone i neke elemente francuskog virelaija. U takvu umjetniki stiliziranom obliku, b. je u XIV st. postala sredinjom svjetovnom muzikom vrstom potisnuvi madrigal i cacciu. Izvodila se (prema opisu u Boccacciovu Decameronu) bilo uz ples, bilo kao samostalno lirsko muziko djelo, a pjevanje su pratili instrumenti, obino lutnja ili viola. Od jedno glasnih ballata toga vremena sauvan je mali broj, jer su se oito prenosile usmenom predajom (od autora poznati su Gherardello, Lorenzo Maini i Nicolo da Perugia). Otprilike od 1365 (najstariji primjerci) b. se komponira i vieglasno na tekstove Dantea, Petrarke i dr. Formalna shema vieglasne ballate ista je kao i kod jednoglasne, a sastav je najee dvoglasan ili troglasan. Meutim, u vieglasnoj kompoziciji ballate razvila su se dva naina: jedan je izrazito talijanski sa tradicionalnom trodobnom mjerom i sa dvije dionice cantusom i tenorom koje se izvode vokalno (ako postoji i trea dionica contratenor, onda je ona instru mentalna); a drugi nain, sa 6/8 ili 9/8 ritmom, ima vokalni cantus i jednu ili dvije instrumentalne dionice, to ukazuje na francuske utjecaje. Kod ovog drugog tipa ballate javljaju se i tzv. otvorena i zatvorena kadenca. Glavni su predstavnici vie glasne ballate: Andrea dei Servi, Paolo da Firenze, Nicolo da Perugia, Donato da Cascia, Bartolino da Padova i pjesnik-muziar Francesco Landino (ostavio 141 baladu). Procvat vieglasne ballate traje otprilike do 1425. U toku XV st. b. se kao literarna vrsta u Italiji i dalje njeguje dok muzika iezava iz prakse, osobito nakon 1450. Potkraj XV st. nastaje, kao derivat pjesnike ballate -> frottola koja se po homofonoj muzikoj gradi bitno razlikuje od polifone ballate. 1. A. 2. B. novijega doba ima svoj korijen u engleskoj i kotskoj narodnoj pjesmi pripovjedakog karaktera (ballad). Oko 1770 njemaki prijevodi (Herder) kotskih i engleskih pukih balada dali su poticaja razvoju njemake umjetnike balade kao posebne knjievne vrste lirsko-narativnog karaktera (Biirger, Lenore; Goethe, Erlkonig; oita je veza sa kotskom baladom Herr Oluf). Doskora se nordijska umjetnika b. prihvaa i u drugim zemljama (Francuska, Italija, panjolska), a u XIX st. ona poprima izraziti romantino-baladeskni karakter tajanstvenog, vitekog, sudbinskog. U muzici se takva pjesnika b. komponira od kraja XVIII st. obino u obliku strofne pjesme za glas i klavir; sve se strofe pjevaju na istu melodiju, ali se ve rano javlja tenja da se muzika prilagodi cijelom tekstu, te tako nastaju prokomponirane balade (Schubert, Erlkonig). Ipak se i u tom sluaju nastoji sauvati jedinstvo (variranjem strofne pjesme, provoenjem jedinstvene motivike grae, pa ak i primjenom tzv. provodnih motiva). Instrumentalna pratnja postaje sve sloenija, potcrtavajui ilustrativno tekst. B. za glas i klavir veoma je rairena u XIX st. u doba romantizma (Schubert, Schumann, Brahms, Grieg, Glinka, Dargomiski, Musorgski, a osobito K. Loewe). Mokranjev Lem Edim takoer ima obiljeja balade. Pored ove vrste razvija se b. za vee ansamble, tako za zbor (Schumann, Romanzen und Balla-

BALADA, kolo uz virelai Dame, a vous sans retollir

G. de Machaulta. miniiatura

116

BALADA BALAKIREV

den op. 67, 145, 146) ili za zbor i orkestar (N. Gade, Die Kreuzziki pravac, postao im uiteljem i savjetnikom. Pod fahrer; H. Wolf, Feuerreiter). Posebni ogranak predstavlja operna njegovim vodstvom formirala se tada uvena skupina b. (Wagner, b. Sente u Ukletom Holandezu, Musorgski, b. VarPetorice. God, 1862 osnovao je B. u laama u Borisu Godunovu). Petrogradu sa G. J. Lomakinom n mu i Stasovom 3. U XIX st. nastaje i instrumentalna b., ponajee za tzv. Besplatnu muziku kolu. U okviru te OBM klavir. Chopin naziva baladama (prvi put u klavirskoj literaturi) ustanove organizirao je koncerte, kojima je i dirigirao etiri svoje klavirske kompozicije iz 183140, inspirirane Mickie(on je u Rusiji prvi dirigirao napamet). God. 1867 69 vviczevom poezijom. Ove balade, kao i itav niz klavirskih b. dirigirao je i koncertima Ruskog muzikog drutva; kao nastalih kasnije (Brahms, 4 balade op. 10; Liszt, balade u Des- dirigent i organizator koncerata propagirao je i izvodio duru i h-molu; Debussv, Ballade) nemaju svoj specifini oblik. prvenstveno djela ruskih klasika U nekima se naziru konture klasine sonatne forme ili ronda, a Glinke i Dargomiskoga i djela svojih I;OIHU i neke su graene u obliku trodijelne pjesme, varijacije ili slobodne mladih drugova i suboraca, a i kompozicije suvremenih fantazije. Po svome stilu, klavirske balade, poglavito one iz XIX evropskih majstora. Meutim, 70--tih godina doivljava st., veoma su bliske vokalnoj baladi; veinom inspirirane poetskim B. teku duevnu krizu, koja je posljedica itavog niza djelom istog anra, to su kompozicije lirskog, pripovjedalakog moralnih i materija prilika (osiromaenje, zapreke u karaktera, u tamno obojenom, alobnom timungu. U XIX i radu, a i sumnje u vlas gunosti); naputa napredne XX st., kada su se razlabavili formalni obrisi i odreenost sadraja ideje, povlai se iz javnog iz kruga Petorice i boravi lirske klavirske kompozicije, baladom se nazivaju i djela koja ne- cijelih deset godina u osami Tek 1883 vraa se ponovo maju baladni karakter. Orkestralne balade ee su nego klavirske stvaralakom radu i javnon vanju (postaje dirigent neposredno vezane uz odreen pjesniki sadraj (H. Bulow, dvorske pjesnike kapele), ali 1 naprednih muziara nema Des Sdngers Fluch prema istoimenoj baladi L. Uhlanda; A. Tavie prijanju ulogu. God. 1 finitivno naputa svoju njejev, Ballade d'apres une poesie du Cte A. Tolstoy), dok su po slubu i posveuje se iskljuiv poniranju (uglavnom formalnoj gradi sline rapsodiji ili simfonijskoj pjesmi; P. Dukas revidira i dotjeruje starija svoja I t ' i t II! IO, 8 Hi lB i, . naziva Scherzom svoju simfonijsku baladu L'Apprenti sorcier Iako se po snazi talenta ne moe (inspiriranu Goetheovom baladom Zauberlehrling). Zanimljive mjeriti s Musorg ajkovskim, u povijesti ruske muzike su balade F. Martina pisane za razliite instrumente solo ili s B. je jedan od isl likova. Osobito je zasluan kao orkestrom (balada za flautu; za trombon; za violonelo; za sakutemeljitelj Petorice. A kompozitor B. je dao krupnih ksofon, gudae i klavir); u nas je N. Devi komponirao Baladu priloga ruskom nacionalm zikom smjeru. Meu za klavir i orkestar (1953). njegovim kompozicijama prvo pripada orkestralnim LIT.: Ph. Spitta, Die Ballade, Musikgeschichtliche Aufsatze, Berlin 1894. djelima. Vrhunci su A. Konig, Die Ballade in der Musik, Berlin 1904. H. Kleemann, Beitrage njegova stva M. A. BALAKIREV. Program prvog i zur Aesthetik und Geschichte der Loeweschen Ballade, Halle 1913. O. Ritter, Ninjem-Novgorodu, 1855 simfonijska pjesma Die Geschichte der franzosischen Balladen-formen, Halle 1914. M. Schneider, Die Ars Nova des XIV-Jahrhunderts in Frankreich und Italien, Potsdam Tamara, uvertira na tri ruske teme i Rusija. B. gradi svoj 1930. H. J. Moser, Die Ballade, zbirka Musikalische Formen in historischen orkestralni stil na dva elementa: na i; vanju folklorne Reihen, III, 1930 (novo izd. Wolfenbuttel 1959). F. Gennrich, Grundriss tematike, koje je kod njega povezano s n; smislom za einer Formenlehre des mittelalterlichen Liedes, Halle 1932. G. H. Gerould, The Ballad of Tradition, Oxford 1932. G. Axel, Die Klavier-Ballade (diser isticanje muzikog kolorita, i na ivopisnoj pro skoj osnovi, tacija), Wien 1934. A". Pirrotta, Lirica monodica trecentesca, RAM, 1936, koja je svojstvena svim nacionalno orijentiran zikim IX. W. J. Entvristle, European Balladrv, Oxford 1939. G. Reese, Music pravcima. U kasnim godinama svoga ivota B. je svladati in the Middle Ages, New York 1940. S. Northcote, The Ballad in Music, Oxford 1942. E. K. Wells, The Ballad Tree: a Study of British and Ameri i simfonijske i koncertantne oblike, ali u njima stigao can Ballads, Their Folklore, Verse and Music (sa 60 tekstova i napjeva), New razinu svojih orkestralnih djela. Svojim klavirskii York 1950. M. J. C. Hodgard, The Ballads, London 19SO. F. Gennrich, pozicijama pridonio je osamostaljenju ruske klavirske lit' H. Besseler, O. H. Mies i V. Kahl, Ballade, MGG, I, 1951- N. Pirrotta, 1 Ballata, ibidem. W. Apel, Rondeaux, Virelais and Ballads in French 13" u istonjakoj fantaziji Islamey majstorski je primijenio moj Centurv Song, JAMS, VII, 1954. L. Meierhans, Die Ballade, Bern 1956. klavirske tehnike, pa se to djelo smatra najviim ostv U. Gunther, Der musikalische Stilwandel der franzosischen Liedkunst in postchopinovskog klavirskog virtuoziteta. B. je mnogo pr der 2. Halfte des 14. Jahrhunderts (disertacija), Hamburg 1957. W. T. Marrocco, The Ballad A Metamorphic Form, AMF, 1959. E. Bouillon, Zum ruski folklor, koji je i uzorno obraivao (u tom smislu Verhaltnis von Text und Melodie in die schottisch-englischen Volksballade epohalno znaenje pripada njegovoj zbirci narodnih pje (disertacija), Bonn 1960. Ch. Engelbrecht, Zur Vorgeschichte der Chopin1866), a zanimao se i za folklor drugih naroda (eki i pa schen Klavierballade, Kongress-Bericht, Warszawa 1960. N. Pirrotta, Ballata e Soni secondo un grammatico del 1300, Saggi e ricerche in memoria di E. S posebnim je ukusom iskoriivao ivopisnu melodiku i Li Gotti, Palermo 196062. U. Gunther, Datierbare Balladen des spaten kavkaskih krajeva Rusije. 14. Jahrhunderts, III, Muica Disciplina, 196162, XVXVI. G. Reaney,
The Development of the Rondeau Virelai and Ballad Forms from Adam de la Hale to G. de Machault, Festschrift K. G. Fellerer, Regensburg 1962. M. Ca.

BALAFO (balafon), vrsta afrikog ksilofona (-> Marimba). BALAKIREV, Milij Aleksejevi, ruski kompozitor i diri gent (Ninij Novgorod, 2. I 1837 Petrograd, 29. V 1910). Studirao prirodne nauke na Univerzitetu u Kazanu. Njegova je muzika naobrazba poela ve u ranom djetinjstvu, ali nije bila sistematska; najvie je nauio sam, a osobito mnogo se koristio bogatom muzikom bibliotekom A. D. Ulibieva, muzikog pisca. God. 1855 naputa studij na fakultetu u Kazanu i, namje ravajui da se bavi iskljuivo muzikom, polazi u Petrograd. Tamo upoznaje Glinku, koji je odmah zapazio njegov talent i postao mu pokroviteljem, gledajui u njemu ovjeka, koji e nastaviti njegovo djelo na iz graivanju nacionalne ruske um jetnike muzike. U Petrogradu je koncertirao kao pijanist iz vodei vlastita djela. Mnogo je za Balakireva znailo i poznan stvo s kritiarom V. V. Stasovom, koji ga je upozorio na demokratsko-realistike tenje ondanje ruske knjievnosti i publicistike. God. 1861 poeli su se oko njega okupljati mladi muziari najprije C. A. Cui, a kasnije M. P. Musorg ski, N. A. Rimski-Korsakov i A. P. Borodin. On ih je sve M. A. BALAKIREV oduevio za nacionalni mu-

DJELA. ORKESTRALNA. Dvije simfonije, u C-duru, 1862 i 1908; simfonijska pjesma 1000 godina (kasnije nazvana Rusija), 1862, ska pjesma Tamara, 186782; klavirski koncert u Es-duru (ostao n zavrio ga S. Ljapunov); fantazija na ruske motive za klavir i orkest uvertira na jednu panjolsku koranicu, 1857 (preraena 1869); uv tri ruske teme, 1858; uvertira na eke teme (kasnije nazvana En Bohen suita Chopin, 1909. KLAV1RSKA: sonata u b-molu, 1906; fantE mey, 1869 (kasnije preraena i za klavir i orkestar); 3 scherza; 7 rm valcera. Vie pojedinanih kompozicija: Complainte; Au jar din i dr. T ije djela Glinke (UAlouette; Kamarinskaja; Ivan Susanjinj i Beeth( Scenska muzika za Shakespeareova Kralja Leara, 185861. Tridi -pjesama u 2 zbirke, 185861 i 1895. Obradbe narodnih napjeva: 2 1866 (40 melodija) i 1898 (30 melodija). Balakirevljevu korespond P. I. ajkovskim izdao S. Ljapunov 1912; iste je godine objavio i M. vocoressi u Musical Times; korespondenciju sa N. A. Rimski-Korsakc javio S. Ljapunov 191517, u listu My3biKaAbnuii coepe.MennuK, a sa ! 1917 i 1935. Autobiografija izala u listu CoeemcKoe ucKyccmeo, 1938, LIT.: A. CmpeAbHUKoe, M. A. EajiaKHpeB, ITeTep5ypr 1922. -PUMCKUU-KopcaKoa, JleTonHCh Moeii MV3biKaJibH0H JKH3HH, V izd., Moi G. Abraham, Studies in Russian Music . . . , New York 1936. F. M. A. EajiaKHpeB, MocKBa 1938. B. My3aneecKuu, M. A. Ba. JleHHHrpa^ 1938. V. Serroff, Le groupe des Cinq, Pari 1949. poea, M. A. EajiaKHpeB, MocKBa H JleHHHrpaji 1951. U". Ki

BALAKIREV BALBIANI
Aleksejewitsch Balakirew, MGG, I, 1951. A. KaHuHCKuu, CHM(poHH*iecKHe npoH3Be^eHHH M. A. EajiaKHpeBa, MoCKBa 1960. MHJIHH AjieKceeBHH EajiaKHpeB. HccjieflOBaHHH H CTaTbH, JleHHHrpaa 1961. M. A. EajiaKHpeB. BocnoMHHaHHH, nHCbMa, MaTepHaJibi, MocKBa 1962. MHJIHH AjieKceeBHH BajiaKHpeB. JleTOnHCb H<H3HH H TBopnecTBa, JleHHHrpaji 1967. li. KyHUH, MHJIHH AJieKceeBHi EajiaKHpeB. >KH3HB H TBopiecTBo B nHCbiwax H jjoKyiweHTax, MocKBa 1967. E. Garden, Balakirev. A Critical Study of his Life and Music, London 1967. J. As.

117

BALALAJKA (rus. dajiajiauKa), ruski narodni instrument sa icama, zvukom srodan tamburi. Trup od jelovine ima karakteristian trouglasti oblik. Dno (donja daska) je sastavljeno od vie dijelova, a gornja, blago izboena daska ima jedan ili vie oduaka. Na dugom i uskom vratu smjetene su prenice u dijatonskim razmacima. Tri crijevne (iznimno eline) ice trzaju se perom; one su na donjem kraju privrene P pucetom i preko konjia napete na jednostavne ivije. Najee su ugodene: e\ e1, a1. B. se prvi put pojavila oko 1700 i po stepeno zamijenila domru; upotrebljavala se za pratnju pjevanja i plesa, a imala je samo dvije ice. Kasnije se usavrila i do bila treu icu, a potkraj XIX st. nasto janjem V. V. Andrejeva postala instru mentom za skupno muziciranje (eenuKopyccKuii opKecmp). B. se gradi u est veli ina, s ugodbom: pikolo: h1, e2, a2; prim: ', e 1 , a 1 ; sekund: a, a, d 1 ; alt: e, e, a; bas E, A, d; kontrabas: kontra E, kontra BALALAJKA A, D.
LIT.: A. C. 'PaMUHifUH, floMpa H cpoHbie efl My3biKajn>Hbie HHCTpyMeHTbi pyccKoro Hapoj^a. HcTOpntieCKHH o^epK, 1899. A. Rose, The Balalaika, Proceedings of the Musical Association 1900. K. Ko.

a zatim se usavravao u Lenjingradu kod A. M. itomirskog (kompozicija) i M. V. Judina (klavir). Od 1931 djeluje u Tbilisiju, najprije kao muziki rukovodilac Gruzijskoga dramatskog ka zalita i Kazalita radnike omladine i od 1935 kao docent, odnosno (1942) profesor kompozicije na Konzervatoriju. God. 194148 bio je istodobno umjetniki voda Dravnoga simfonijskog orkestra Gruzijske republike. Jedan od najistaknutijih predstavnika suvremene gruzijske muzike, B. je znatno pridonio razvoju simfonijskog i koncertantnog stvaralatva. Autor je i prvog gruzijskog baleta. Njegovi su uenici: A. Kvernadze, . Milorava, A. imakadze, A. averzavili i dr.
DJELA. ORKESTRALNA: dvije simfonije, 1944 i 1959; simfonijske slike: KpifmuccKuu 6ou, 1943; Mope, 1952, Jlnenp, 1955 i dr.; 4 koncerta za klavir, 1936, 1946, 1952 i 1965; Concertino za fagot, 1954. DRAMSKA: opera Mmn 1950. Baleti: Cepdue zop, 1936 (II redakcija 1938): CmpaHuubi 0KU3HU, 1961; Myupu, 1964. Filmska i scenska muzika. LIT.: G. Ordonikidze, Andrej Balanivadze, Moskva 1959. K. Ko.

BALASANJAN, Sergej Artemjevi, sovjetski kompozitor (Ahabad, Turkmenistan, 26. VIII 1902). God. 1935 diplomirao muziku teoriju na Konzervatoriju u Moskvi. Kompoziciju uio kod D. Kabaljevskoga. Od 1936 djelovao u Stalinabadu, 1949 54 bio muziki suradnik sovjetske radio-slube, od 1955 predaje kompoziciju na Moskovskom konzervatoriju. B. je medu prvima sabirao i prouavao armenski folklor.
DJELA. ORKESTRALNA: ciklus simfonijskih pjesama Indonezijski otoci, 1960; 4 suite, 194356; Armenska rapsodija, 1944; Poema-fafitazija, 1947; Rapsodija (teme solo-pjesama na Tagorine stihove), 1961. Sonatina za violinu i klavir, 1947; 2 sonate za klavir, 1947 i 1948. DRAMSKA. Opere: Boccmanue B0C3, 1939; Ky3Heu Kosa, 1941 i Baxmuop u Hucco, 1954. Baleti Jleujiu u Med3KHyn, 1947 (II verzija, 1957; I I I verzija, 1964) i UlaKywnaAa, 1963. Muziki igrokaz JIoAa, 1938; muzika komedija Rusija, 1952; scenska i filmska muzika. VOKALNA: Sveana kantata, 1941; zborovi; ciklus pjesama na Tagorine sti hove za glas i orkestar, 1961; solo-pjesme.

BALANCEMENT (franc), u XVIII st. naziv za tremolo. B. se u literaturi za klavikord katkad upotrebljava kao sinonim BALANCHINE (Balanivadze), George, ruski plesa i koreograf (Petrograd, 22. I 1904 ). kolovao se u Carskoj baletnoj koli u Petrogradu. God. 1924 boravio je s grupom mladih plesaa u Njemakoj i Engleskoj. Iste godine prihvatio je ponudu S. Djagiljeva i postao u Parizu plesa i koreograf u trupi Ballets russes. Nakon smrti Djagiljeva (1929) djelovao je neko vrijeme u Kabenhavnu i Londonu. Ubrzo se vratio anasamblu Ballets russes u Monte Carlo, gdje je 1933 osnovao The School of American Ballet i organizirao baletnu trupu Ballet 1933. Jo iste godine otiao je u SAD i ondje postao direktor American Ballet Theatre. U New Yorku koreografira i na Metropolitan operi i u mnogim amerikim baletnim kompanijama. God. 1947 pozvan je u Pa riku operu. Po povratku u SAD preuzima vodstvo novoosnovane baletne trupe New York City Ballet koja je ubrzo postala najbolji ameriki baletni ansambl. Gostovao je u svim veim gradovima SAD i Evrope. B. je najistaknutiji predstavnik neoklasicizma u baletnoj umjetnosti. U svojim koreografskim ostvarenjima nastoji postii to potpuniji sklad pokreta i tona zabacujui emocionalnu subjektivnost. Svoje balete stvara na vrijednu muziku klasinih i suvremenih kompozitora (Mozart: Divertimenti, Serenade; J. S. Bach: Concerto barocco; Schubert; ajkovski; Hindemith: Die vier Temperamente; Stravinski: ar ptica, Igra karata, Apol-lonMusagete, Orfej; Prokofjev: Izgubljeni sin). Objavio je niz lanaka u razliitim strunim publikacijama.
LIT.: J. Lawrence, Balanchine in Hollywood, Dancing Times, 1937. Dance Index (dvobroj posveen Balanchinu), 1945, 23. L. Kirstein, Balanchine and the Classical Revival, The Arts, 1947, 12. Isti, Balanchine and the American Ballet, Ballet, 1950, 5. H. KoegUr, George Balanchine und der amerikanische Neoklassizismus, Melos, 1953, 6. za > Bebung.

BALATKA, Antonin, eki dirigent i kompozitor (Prag, 27. X 1895 Brno, 25. VI 1958). Na Konzervatoriju u Pragu uenik A. Elschlegera (orgulje) i K. Steckera (teorija), studij kompozicije zavrio 1919 na Majstorskoj koli kod V. Novaka. God. 191929 korepetitor, a zatim dirigent i redatelj opere u Ljubljani, od 1929 ef opernog orkestra (od 1932 i dramaturg) narodnog kazalita u Brnu. Tamo je istodobno 192945 bio nastavnik i 194551 profesor Konzervatorija i od 1951 docent na Janaekovoj akademiji muzikih umjetnosti. Bavio se i muzikom publicistikom. Istakao se kao propagator jugoslavenske muzike. Pod njegovim vodstvom doivjela je svoju praizvedbu opera Morana J. Gotovca (Brno, 29. XI 1930).
DJELA: Scherzo za orkestar, 1926; Srbske kolo za orkestar, 1926. Klavirski trio, 1919; suita za flautu, klarinet i fagot, 1927. Balet Z jitfni zeme~ t 1927 (praizvedba 1. II 1928 u Ljubljani pod naslovom Iz jutrove deele); scenska i filmska muzika. Kantata Piseh o vrchnim veliteli, 1952; zborovi.

BALANIVADZE, 1. Meliton Antonovi, gruzijski kompozitor (Kutais, 5. I 1863 21. XI 1937). lan opernog zbora kazalita u Tbilisiju, od 1883 vodio (sa F. Koridzeom) Zbor gruzijske narodne pjesme u Kutaisu i zatim na Petrogradskom konzervatoriju uio pjevanje i od 1891 kompoziciju kod N. A. Rimski-Korsakova. God. 18951917 organizirao i vodio pjevake zborove u mnogim mjestima sredinje Rusije, Ukrajine, Poljske i baltikog podruja, a 1918 utemeljio muziku kolu u Kutaisu. B. je autor prvih gruzijskih romansa (1888) i osniva gruzijske nacionalne opere. Uspjeno se bavio i skupljanjem narodnih napjeva.
DJELA: opera Koeapuan JXape6o*can, 1897 (prema dramatskoj poemi KompHdn TaMapa A. Ceretelija. Prva gruzijska narodna ope Tbilisi, 1926). Kantata C.iaea 3az3cy; mnogobrojni zborovi i pjesme. LIT.: B. JXonad3e, My3biKajn,Hoe HacjieflHe Tpy3HH, Fpy3HHCKaH iwy3biKajitHaH KyjibTypa, MocKBa 1957.

BALBASTRE, Claude Bnigne, francuski orgulja i kompozitor (Dijon, 22. I 1727 Pariz, 9. V 1799). Uio kod svog oca Benignea, zatim kod C. Rameaua i J.-Ph. Rameaua. God. 174350 bio je orgulja katedrale u Dijonu, a zatim u razliitim parikim crkvama. Istakao se svojim koncertima na orguljama u parikim Concerts Spirituels (od 1755 stalni lan te ustanove). Od 1776 poduavao je lanove kraljevske obitelji i bio orgulja kapele u Versaillesu. Poslije Revolucije izvodi na orguljama u Notre-Dame patriotske kompozicije (medu ostalim i Marseljezu). U svojim brojnim i raznovrsnim djelima za orgulje i za klavir B. je uglavom slijedio tradicije, ali i talijanske uzore. U trostavanim sonatama napuljskog tipa esto je poetni stavak umjerena tempa zamijenio ivahnim brzim stavkom. Njegove programne kompozicije za orgulje i za klavir (s literarnim naslovima) karakterizira lakoa, profinjenost, arm i vedrina.
DJELA: Sonates en quatour za embalo ili klavir uz 2 violine, bas i 2 roga ad libitum; Piices de clavecin avec deux Fugues pour VOrgue, 1748; Pieces de clavecin, 1759; 4 suite s varijacijama Recueil de Noels za klavir; Recueil d'Ariettes choisies, 1781: Recueil d' Airs choisis de plusieurs operas za embalo. Za orgulje: 14 koncerata i vie improvizacija (rukopisi izgubljeni). LIT.: J. Gardien, L'Orgue et les organistes en Bourgogne et en Franche- Comte..., Pari 1943. M. Frecot, Claude-Benigne Balbastre, MGG, I, 1951.

BALBI, Melchiorre, talijanski kompozitor i muziki teoretiar (Venecija, 4. VI 1796 Padova, 21. VI 1879). Uio u Padovi (G. Valeri, A. Calegari). God. 181954 bio je koncertni majstor u Teatro Nuovo u Padovi, a zatim zborovoda u crkvi sv. Antuna.
DJELA. Opere: La Notte perigliosa, 1820; L'Abitator del bosco, 1821 i VAlloggio militare, 1825 Mise; rekvijem prema Rossinijevim motivima (povodom Rossinijeve smrti), 1868: crkvene kompozicije. SPISI: Grammatica regionata della muica considerata sotto Vaspetto della lingua, 1825; Semplificazione grafico-musicale per facilitare la lettura, 1845; Cenni biografici di illustri scrittori e compositori di muica padovana, 1851; Nuovo sistema musicale, 1871; Nuova scuola basata sul sistema semitonato equabile, 1872, Nuovo sistema armonico fondato suita divisione delVottava in dodici semitoni equabili, 1877. Izdao Trattato del sistema armonico A. Calegarija s napomenama, 1829.

2. Andrej Melitonovi, gruzijski kompozitor (Petrograd, 1. VI 1905 ili 1906 ). Sin Melitona Antonovia i brat znamenitog koreografa -> Balanchinea, Georgea. Na Konzervatoriju u Tbilisiju studirao kompoziciju (M. M. Ipolitov-Ivanov) i klavir (I. S. Ajsberg),

BALBIANI, talijanska obitelj orguljara. 1. Lorenzo (Valsassina, 1798 Milano, 21. X 1876). U Leccu je imao stolarsku radionicu, a povremeno je i popravljao orgulje

118

BALBIANI BALET
st. u renesansnoj se Italiji Lorenzo Medici i Agnolo Poliziano ivo zanimaju za sveanosti, za predstave i mimohode. Idue stoljee pjesnik Giambattista Marino u epskoj poemi Adone ve tano opisuje neke baletne figure. U XVI st. mijeaju se elementi talijanske scensko-plesne umjetnosti maskerata i intermedija s francuskima. Iz talijanske i francuske tradicije, pod jakim utjecajem humanistiko--reformatorskih ideja francuske Plejade, naroito Ronsarda i - Baifa koji osniva Academie de Musigue et de Poesie (program joj je meu ostalim, stvoriti ballet mesure, koji bi znaio obnovu grke tragedije), nastaje potkraj stoljea na dvoru posljednih Valoisa -* ballet de cour. Prvim velikim datumom u historiji baleta smatra se 1581, kad je izveden Ballet Comigue de la Reine ili Ballet de Circe, kojemu je autor i koreograf Balthasard de Beaujoyeulx (Baldassaro da Belgiojoso), poznat i pod imenom Baltazarini. Autorstvo je sebi

LIT.: G. Tebaldini, Per un centenario, Numero unico per l'inaugurazione del quadrupiice organo elettrico nella basilica abbaziale di Santa Maria Immacolata in Genova, 1928. Una Polemica organaria . . . , Organo, 1960.

u samom mjestu i okolici. God. 182426 boravio u Milanu gdje je prouavao konstrukciju orgulja u razliitim crkvama. Svoje prve orgulje dovrio je 1828 u Leccu. Preselivi zatim u Milano bavio se iskljuivo orguljarstvom. 2. Natale (Lecco, 25. XII 1836 Milano, 22. X 1912), sin Lorenza. Radio je s ocem u njegovoj radionici u Milanu. Isprva se bavio restauriranjem starih orgulja. God. 1860 sprijateljio se s torinskim orguljarom Giacomom Vegezzi-Bossi s kojime je zatim stalno suraivao. Pod vodstvom Natalea tvrtka B. izgradila je oko 220 orgulja, meu ostalim u crkvi sv. Marka u Veneciji (1876), u kazalitu La Scala u Milanu (1887) i u bazilici u Leccu (1909). 2. Celestino (Milano, 24. IX 1880 7. VI 1956) i 4. Luigi (Milano, 28. III 1891 10. IV 1963), sinovi Natalea. Naslijedili su oevu radionicu suraujui i nadalje sa lanovima obitelji Vegezzi-Bossi (orgulje u crkvi sv. Antuna u Milanu, 1906), pa su 1927 promijenili i naziv poduzea u B. VegezziBossi. Ve 1925 otvorili su kao prvi evropski orguljari podrunice u SAD. Proirili sii znatno djelatnost tvrtke te restaurirali i izgradili niz orgulja u Milanu (40), Bologni, Pii (crkva sv. Nikole), Rimu (Augesteo, crkva sv. Josipa), Napulju, New Yorku (crkva sv. Jo sipa), Pittsburghu, La Pazu (katedrala) i dr. Svi ti instrumenti, od kojih su neki vrlo veliki, sretno spajaju znaajke starih baroknih orgulja s tehnikim dostignuima suvremenog amerikog orguljarstva, pa idu u red najuspjelijih neobaroknih instrumenata. Ce lestino B. bavio se i prouavanjem orguljake umjetnosti. U Bolletino Ceciliano objavio je niz lanaka, a konstruirao je i neke nove tipove orgulja, kao npr. male prenosive orgulje. Danas vode tvrtku Celestinovi sinovi Natale, Cesare i Alessandro.

BALDVVIN, Samuel Attkinson, ameriki orgulja i kompozitor (Lake City, Minnesota, 25. I 1862 New York, 15. IX 1949). Studirao na Konzervatoriju u Dresdenu. Kao orgulja djelovao je u Chicagu (188589), New Yorku (18951902) i Brooklvnu (190211). Uz to je 190732 predavao muziku na College of the City u New Yorku. Tu je uveo tjedne koncerte na orguljama i osnovao American Guild of Organists, Bio je vrstan orgulja (priredio je oko 1500 koncerata), a neki njegovi anthemi postigli su veliku popularnost u SAD.
v>ay, 1887 i Trithjof and Ingeborg; 4 rapsodije; suita A Summer Idyl, 1895. Dva

DJELA. ORKESTRALNA: dvije simfonije; uvertire A Journey in Nor-

BALET (tal. balletto, deminutiv od balio ples), scensko plesno djelo, javlja se redovito uz muziku. Preteni broj baleta dramski prikazuje ili pria neki sadraj. Mnogi se baleti, meutim, odvijaju bez scenske radnje, a cilj im je da stvore neku atmosferu, priope neko psihiko stanje, ili da budu isti, u neku ruku apstraktni plesni pokret, obino kao korelat muzici uz koju se izvode. Plesni spektakli postoje na svima kulturnim stupnjevima i u svima geografskim irinama, ali naziv b. pripada onoj vrsti plesa, koja je nastala na evropskoj sceni potkraj XVI st. i otad se neprekidno razvijala do danas, u mnogo varijanata pokreta, boje i zvuka. Plastika ljudskoga tijela, ljepota i dinamika geste, ritam muzike, boja i linija dekora, simbolika kostima, poetska ideja i dramska radnja koordiniraju se u baletu na uvijek nov nain. B. se razvio iz magijskih obreda, orgijastikih plesova, grke tragedije i komedije, rimskih povorka i cirkuskih pantomima, srednjovjekovnih turnira, crkvenih rituala, liturgijske drame, misterija, narodnih i dvorskih plesova. U srednjovjekovnoj Francuskoj, pa sve do u XVI st., izvode se za vrijeme gozbe entremets, plesne scene za razonodu uzvanika. Na balovima maskirani plesai improviziraju koreografske take. Momeries u doba Franje I ve su itavi mali baleti s nekoliko plesaa. U drugoj polovici XV

gudaka kvarteta; klavirski trio. VOKALNA: kantata The Triumph of Love, 1892; Psalam XVIII za soliste, zbor i orkestar, 1884; anthemi.

BALETNI PRIZOR IZ OPERE LB TRIOMPHE DE L'AMOUR J. B. LULLYJA, 1681. Crte J. Beraina

svojatao i pjesnik T. A. d'Aubigne. Muziku su napisali Lamt de Beaulieu i Jacques Salmon. Ballet de cour sjedinjuje u organ cjelinu ples, vokalnu i instrumentalnu muziku, skupocjene kosti i bogat dekor. Pojedine scene, nazvane entrees, povezane su jed stavnom dramskom radnjom koju tumai recit, tj. govoreni te izmeu scena, a u zavrnom baletnom prizoru (grand bal sudjeluju svi plesai ili bar vei broj izvoaa nego u prethodi scenama. Plesove izvode pripadnici dvorske aristokracije i profes nalni plesai. Teme su mitoloke, legendarne, alegorine. I i baleta burlesknog, grotesknog karaktera: Ballet des Din, Ballet des Bouteilles. Neki dvorski baleti samo su velike mase rate; kao pretekst plesu slui neka generalna ideja; Ballet des F Forets de Saint-Germain (1628), Ballet de la Douairiere de Bi bahaut (1626). Postoje i dramski baleti s razvijenijom i vre po zanom radnjom koji su ve slini operi: La Delivrance de Ren (1617)5 Tancrede (1619). Ballet de cour dostie vrhunac oko sredine XVII st., u pr godinama vladavine Luja XIV, koji je i sam bio pasionirani pk (npr. u Lullvjevu Ballet Royal de la Nuit, 1653). Oko 1670 ol dvorskog baleta izumire, a njegova se tradicija nastavlja u operj J. B. Lullvja: Thesee (1675), Le Triomphe de l'Amour (16! Armide et Renaud (1686). Lully je sjedinio elemente talijan opere, francuske klasine tragedije i dvorskog baleta. Sadraji Lullyjevih opera mitoloki i legendarni, a podtekst im je apote Luja XIV. Glavni je koreograf baleta Lullyjeva vremena pk Charles Louis Beauchamps. Iz suradnje Lullyja i Molierea nai komedije baleti: Les Facheux (1661), La Princesse d'Elide (l6f Le Bourgeoes Gentilhomme (1670). Lully za te komedije kompoi entr'actes, tj. baletne intermedije, koreografske skeeve. Baletni umeci javljaju se i u talijanskim operama: u Perije i Caccinijevoj Euridice (obadvije 1600), u Monteverdijevu Or, (1607), u operama rimske kole, u Cestijevu Pomo d'Oro (i6( ali Lully je, nadovezujui na bogatu francusku tradiciju, bal u svojim operama dao mnogo opirniju i vaniju ulogu. Od Luli; pa preko opera baleta A. Campre {VEurope Galante, 169-J. Ph. Rameaua {Les Indes Galantes, 1735; Castor et Poli 1737; Dardanus, 1739) nastavlja se u Francuskoj tradicija povi vanja opere s baletom do u XIX st. Ta je tradicija toliko sna da R. Wagner za pariku izvedbu Tannhdusera (1861) kompoi

BALET
muziku Bakanala. U manjoj se mjeri nalazi b. u operi drugih zemalja: Italije i Njemake. U XX st. ta je pojava sporadina. Francuski balet XVI, XVII i XVIII st. nije ekspresivan; on nije nosilac neke izrazite dramske radnje, niti je lirski nadahnut. Na esto samo izvanjski sjaj, na idejnu prazninu plesa svoga vremena otro je reagirao plesa i koreograf Jean Georges Noverre (17271810). Njegovi Lettres sur la Danse et les Ballets (1760) manifest su dramatske plesne pantomime, baleta koji prikazuje dramsku radnju (ballet d'action). Noverre se zalagao za veu prirodnost, izraajnost i dramatinost plesa. Umjesto konvencionalne kretnje potrebna je gesta, kakvu diktira osjeaj; umjesto besmislenog, nemotiviranog slijeda plesnih scena, intriga to se uvjerljivo razvija iz karaktera pojedinih lica. Corps de ballet ne smije se grupirati u ukoenim geometrijskim likovima. Maske se moraju ukinuti (sve dotle plesai su nosili maske; one su za glavne interprete ukinute 1773, dok su ih lanovi corps de balleta nosili sve do kraja stoljea). Od Noverrea potjeu mnoge znaajne koreografije: za balete F. Dellera i J. J. Rudolpha u Stuttgartu, J. Starzera i F. Aspelmevera u Beu, W. A.' Mozarta u Parizu {Les Petits Riens, 1778). Sline principe zastupa Gasparo Angiolini (1723 96), koreograf Don Juana Chr. W. Glucka (Be 1761). U vrijeme Rousseauovih spisa, opere buffe i Gluckove opere, reformatori Noverre i Angiolini oslobodili su b. barokne pompe i dvorskog formalizma. Premda su baletom kroz cijelo XVIII st. i u poetku XIX st. dominirali muki plesai, pojavilo se ve u XVIII st. nekoliko velikih balerina: Maria Anna Cuppide Camargo (171070) La Camargo sablanjava parike gledaoce, skrativi baletnu suknju; Marie Salle (roena oko 1711) plee u Londonu u lepravoj, slobodno nabranoj odjei od muslina; ivot Madeleine Guimard (17431816) ispriao je Edmond de Goncourt. Medu mukim plesaima veliko je ime Gaetano Vestris (17291808), nazvan le dieu de la danse; od Jean Daubervala (17421806) potjee koreografija najstarijeg baleta koji se danas jo izvodi: La Fille Mal Gardee (1786). Korak dalje u koreografiji uinio je Salvatore Vigano (1769 1821), prema Stendhalu jedan od tri najgenijalnija Talijana njegova vremena. Vigano vodi vie rauna o dubini, o trodimenzionalnosti prostora, te francuskom baletu (dramma pantomimico), u kome ima vie mimike gestikulacije nego plesa, suprotstavlja svoj balet (coreodramma), u kojem se plee od prvog do posljednjeg takta, uz mnogo slobodnije i posve nesimetrino kretanje baletnog ansambla. Vigano je postavio na scenu Beethovenov balet Die Geschopfe des Prometheus (Be 1801). Carlo Blasis (roen 1803), osniva Plesne akademije u Milanu (1837), sumira u svojim djelima Traite elementaire iheoriaue et pratigue de l'Art de la Danse (Milano 1820) i Code of Terpsichore (London 1828) itavu tadanju baletnu tehniku; ta je klasina, akademska tehnika (danse d'ecole), u svojim osnovnim principima, temelj baletne umjetnosti do danas. Poetkom kole klasinog baleta smatra se 1661, kad je u Parizu osnovana Academie Royale de Danse. U doba romantizma mijenja se timung i sadraj baleta. Nestaje mitolokih i herojskih tema; na sceni se pojavljuju duhovi i vile. Velika balerina Maria Taglioni (18041884), pleui na vrcima prstiju (esto se ta novost u baletu pripisuje njoj, mada postoje i druga miljenja), u laganoj bijeloj suknji (tutu), postaje estetskim idealom. Kao kontrapunkt toj dezinkarnaciji pojavljuje se Fanny Elssler (18101884), plesaica snanog dramatskog talenta, koja izvodi i narodno inspirirane plesove s puno zdravog temperamenta. Prva je manifestacija romantinog baleta u Parizu premijera Meverbeerove velike opere Robert le Diable (1831);

119

INSCENACIJA A. BENOISA ZA PETRUSKU I. STRAVINSKOG, 193

Philippe Taglioni koreografira b. treega ina. Slijedi 1832 La Silphide (muzika Schneitzhoffer, koreografija Ph. Taglioni), a 1841 Giselle, s Carlottom Grisi u naslovnoj ulozi, jedini ranoromantini francuski balet koji se do danas odrao na svima velikim baletnim pozornicama. Sadraj potjee od Th. Gautiera (po H. Heineu), najveeg estetiara romantinog baleta, muzika od A. Adama, koreografija od J. J. Perrota. U romantinom baletu apsolutna prednost pripala je enskim likovima na utrb mukih plesaa. Iznimka je Danac A. Bournonville, Vestrisov uenik, uz Perrota najvei koreograf romantinog baleta, koji je kao maitre de ballet u Kobenhavnu umio zadrati ravnoteu izmeu enskih i mukih uloga. U ostalim baletnim sreditima tek e u XX st. muki plesa opet osvojiti ravnopravno mjesto. Poslije 1850 nastaje u Francuskoj nekoliko muziki vrijednih baleta {La Source, Coppelia i Sylvia L. Delibesa; Namouna E. Laloa), ali je iz koreografije nestalo poezije i originalnosti. Baletonaani vie se dive virtuoznosti nego umjetnosti. Mallarme primjeuje da plesaica nije ena koja plee, jer niti je ena, niti plee. U to se vrijeme javlja velik slikar prizora iz kazalinog ivota balerina: Edgar Degas. Primat u baletu, koji je kroz 300 godina pripadao Francuskoj, prelazi za iduih nekoliko decenija (do oko 1930) na Rusiju koja preuzima francusku tradiciju, ali joj daje novu originalnu verziju. Ruski baleti (-> Ballets Russes) pojavljuju se prvi put u Parizu 1909. Rusija tada ve ima gotovo 200 godina staru baletnu historiju, vezanu uz petrogradsku Carsku baletnu kolu (osnovana 1738) koju vode znameniti strani maitres de ballet: Landet, Hilferding, Le Picq, Angiolini, Didelot, Perrot, Marius Petipa, Johansson, Cecchetti. Za razliku od Francuske, u Rusiji se umjetnikom i tehnikom kolovanju mukih plesaa oduvijek posveivala ista panja kao i odgoju plesaica. Potkraj XIX st. centar je ruskoga baletnog ivota Manjinski teatar u Petrogradu, najbolja tadanja baletna pozornica u Evropi. Glavni je baletni metar Francuz M. Petipa (18221910), predstavnik istog akademizma u najplemenitijem znaenju te rijei. Kroz vie od 40 godina svog koreografskog i pedagokog rada u Rusiji, taj je veliki umjetnik stvorio oko 50 baleta. Od njega potjeu koreografije Labueg jezera (neuspjela premijera, u kojoj ne sudjeluje Petipa, Moskva 1877; repriza, u koreografiji Petipe i Ivanova, Petrograd 1895) i Trnoruice (Petrograd 1890) P. I. ajkovskog. Balet u Petipinoj koreografiji postaje oblik prostranih dimenzija i monumentalne arhitekture. Solistiki brojevi {pas d'action, pas de caractere, grand pas-de-deux i dr.), plesovi corps de balleta i velianstveni finali stopili su se u organsku cjelinu velikog stila koja unutar svoje vrste slui kao uzor koreografske strukture jo i danas. Nimalo nije sluajno to su upravo baleti na emotivno naglaenu i raskono orkestriranu muziku P. I. ajkovskog ovjekovjeili ime M. Petipe. Na poetku naega stoljea tzv. bijeli b., dominantna forma scenskog plesa, postaje anahronizmom, usprkos savrenstvu kreacija M. Petipe i velikoj umjetnosti balerina, kakve su bile M. Kesinska, O. Preobraenska i L. Jegorova. Dolazi do reakcije protiv suhog akademizma i do revolucioniranja baleta. S posve novom koncepcijom plesa pojavila se amerika plesaica Isadora Duncan (18781927). Antidogmatina, nonkonformistika, prezirui kolski balet, I. Duncan plee bosonoga ili u sandalama, odjevena u starogrki peplos. Njen je ples iskonski doivljaj, slobodan izraz umjetnike volje. Pokreti su joj esto inspirirani plesnim figurama sa starogrkih vaza i reljefa. Ona prva plee uz muziku, koja nije napisana za ples: Beethovenovu,

PRIZOR IZ FANTASTINOG BALETA G1SELLE A. ADAMA, 18

120

BALET
Rahmanjinov, 1939); Mjasinovi simfonijski baleti (tj. kore uz muziku itavih simfonija) Les PrSsages (V simfonij ajkovskog, 1933), Choreartium (IV simfonija J. Brahmsa Symphonie Fantastique (H. Berlioz, 1936), od Niinsk de Bach (J. S. Bach, 1931), Les Cent Baisers (F. d'Erlanger Balanchineov Cotillon (E. Chabrier, 1932), La Concurre; Auric, 1932), Le Palais de Cristal (G. Bizet, Pariz 1947). U parikom baletu odigrao je vanu ulogu kao plesa reograf Sergej Lifar; zapoevi karijeru u Ruskim baleth je od 1929 do 1958 uz prekide maitre de ballet parike istakao se koreografijama za balete Icare (bez partiture, ] uz ritmiku pratnju bubnjeva i drugih udaraljki od G. ! ! 935)> David Triomphant (V. Rieti, 1937), Le Cantigue des gues (A. Honegger, 1938), Le Chevalier et la Damoiselle (Pl bert, 1941), Joan de Zarissa (W. Egk, 1941), Phedre (J. 1950), Le Chevalier errant (J. Ibert, 1950), Let Noces fant (M. Delannov, 1955). Od koreografa, ija su imena u Fra iskrsla poslije Drugoga svjetskog rata, spominje se meu Roland Petit; djela su mu Les Forains (H. Sauguet, 19 Jeunne Homme et la Mort (J. S. Bach, 1946) Les Demon la Nuit (J. Francaix, 1948), Le Loup (H. Dutleux, 1953), / Lost (M. Constant, 1967), Turangalild (O. Messiaen, Poeme de l'Extase (A. Skrjabin, 1968). Maurice Bejart (1 kolovan, sad stvara u stilu modernog plesa) pozvan je 1 Thedtre Royal de la Monnaie u Bruxellesu. Pod njegovim : stvom tamonji baletni ansambl prozvao Les Ballets d siecle "(od 1960). Bejart je sklon eksperimentu i eli da ostvari totalni teatar. Stvorio je, medu inim, koreografiju na 1 venovu IX simfoniju (1964), nadalje balete: Symphom un homme seul (konkretna muzika P. Henry i P. Schaeffer. Haut voltage (konkretna muzika M. Constant i P. Henry, Sonate a. trois (prema Sartreovoj drami Huis clos, na mu: Bartoka, 1957), Orphee (P. Henry, 1958), La Douceur du t (D. Ellington, 1960), Suite viennoise (I Espace na muziku berga; II Temps, Webern; III Matiire, A. Berg, 1962), (T. Baird, 1965), L'Art de la barre (bez muzike, 1965^ (G. Confalonieri), Concert de Danse (I Prelude, bez n II Webern op. 5; III Variations, Webern op. 27; IV alpha, Xenakis; V Hi-Kyo, Fukushima; VI Lettera a, Monteverdi). Engleska odavna kultivira scenski ples (masques XVI st.; baletna muzika u operama, npr. u Dido and Aeneas H. P oko 1689; pantomime XVIII st.), ali pravi baletni ivot po u XX st. Ruski baleti esto gostuju u Londonu, a 19303 vaju se domaa drutva: Camargo Society, Ballet Club, Vi Ballet. Danas je najznatniji Royal Ballet, koji se sastoji o< trupa, a nastao je 1957 spajanjem Vic Wells Balleta, t Wells Balleta i Sadler's Welh Theatre Balleta. Englesk nepuna etiri decenija dala vrlo zanimljive i originalne do baletu. Ninette de Valois, biva lanica Ruskih baleta, zi koreograf, direktor Sadler's Wells Balleta i zatim (do 1963] Balleta, uz Marie Rambert je glavni organizator engleskog Od Ninette de Valois potjeu Job, s podnaslovom A Mas Dancing (R. Vaughan Williams, 1931), The Rake's Progr Gordon, 1935), Checkmate (A. Bliss, 1937). Najvea pojavs engleskim koreografima je Frederick Ashton, od 1963 d Royal Balleta. Njegova su ostvarenja; Facade (W. Walton; A Wedding Bouguet (Lord Berners, 1937), Horoscope (C. La 1938), Dante Sonata (F. Liszt, orkestrirao C. Lambert, Scenes de Ballet (I. Stravinski, 1948), Ondine (H. W. 1958), The Two Pigeons (A. Messager, 1961), Marguen Armand (F. Liszt, orkestrirao H. Searle, 1963), Monoh (E. Satie u orkestraciji C. Debussvja i R. Manuela, 1965), tones I (E. Satie u orkestraciji J. Lanchberyja, 1966), . Variations (E. Elgar, 1968). Robert Helpmann stvorio je dn balet Miracle in the Gorbals (A. Bliss, 1944). Vrlo znatan na razvoj baleta izvrio je u Engleskoj i Americi (gdje ivi oc Antony Tudor sa svojim posve linim stilom u okviru kl; pokreta. On naginje plesnoj drami i doveo je balet u tjenji I sa svakodnevnim ivotom, obraujui teme s podruja psih( seksualne problematike, kriminala. Postavio je Jardin au: (E. Chausson, London 1936), Pillar oj Fire (A. Schonberj York 1942), Undertozv (W. Schuman, New York 1945), dowplay (Ch. Koechlin, London 1967). Meu koreogr; Andreje Howard, najveu je popularnost stekao balet L Etrange (G. Faure, 1940). Walter Gore stvara balete u stilu komedije, kao Street Games (J. Ibert, 1952), ali i djela dramatike, npr. The Night and Silence (J. S. Bach, aranir; Mackerras, 1958). John Cranko, ranije u Engleskoj, oc direktor baleta na operi u Stuttgartu, istakao se koreografiji Pineapple Poli (A. Sullivan, obradio Ch. Mackerras, London Harleauin in April (R. Arnell, London 1951), The Prince

Wagnerovu, Franckovu. Elementarna snaga I. Duncan zadala je udarac samozadovoljnoj akademskoj rutini baleta. Meutim, I. Duncan nije sama mogla stvoriti pravu kolu, jer joj je za to nedostajalo poznavanje i svladavanje plesne tehnike. Inspiratori i vode, oko kojih se okupila trupa Ruskih baleta (u koju isprva ulaze plesai Manjinskog teatra), jesu Sergej Djagiljev (18721929), slikar Alexandre Benois i koreograf Mihail Fokin (18801942), pravi zaetnik modernog baleta. God. 190929 Ruski baleti, kojima je centar u Parizu a kasnije i u Monte Carlu, trae i iznalaze nova rjeenja. Ni jedan od baleta to su ih Rusi postavili na scenu ne ponavlja formulu ranije kreacije, ma kako ona bila uspjena. Mnogi su prava remek-djela, kao Fokinovi Polovjecki plesovi (muzika A. Borodina, 1909), Les Sylphides (F. Chopin, 1909), eherazada (N. Rimski-Korsakov, 1910), Carnaval (R. Schumann, 1910), Le Spectre de la Rose (C. M. Weber u preradbi H. Berlioza, 1910), ar ptica (I. Stra-vinski, 1910), Petruka (I. Stravinski, 1911); zatim baleti Leonida Mjasina (Massine) El Sombrero de tres picos (M. de Falla, 1919), La Boutigue Fantasaue (G. Rossini u preradbi O. Respighija, 1919), Piilcinella (I. Stravinski, prema G. B. Pergolesiju, 1920); baleti Bronislave Nizinske Svadba (I. Stravinski, 1923) i Les Biches (F. Poulenc, 1924). Ruski baleti nisu prekinuli sa kolom klasinog baleta, ali su daleko razmaknuli granice tehnikih i izraajnih mogunosti scenskog izraza. Oni su humanizirali ples, unosei u svoje stilizirane pokrete primarnu snagu temperamenta, lirsku toplinu i patetiku. Obogatili su baletni govor koracima iz ruskih narodnih plesova. Njihove su teme nove: odsjaj Orijenta u magiji fauvistikog kolorita, prethistorijski brutalni obredi, vreva pred sajamskim kazalitem. Izvedba plesa, muzike i dekora na istoj je visini. Zahvaljujui novatorskoj smjelosti S. Djagiljeva i njegovu nepogreivom instinktu u otkrivanju talenata, koreografi M. Fokin, Vaclav Nizinski, L. Mjasin, B. Nizinska i Georges Balanchine, u suradnji s muzikom, literarnom i slikarskom avangardom (I. Stravinski, S. Prokof jev, M. Ravel, E. Satie, A. Honegger, D. Milhaud, F. Poulenc, V. Rieti; A. Gide, J. Cocteau; P. Picasso, G. Rouault, G. Braque, A. Derain, G. de Chirico) stvaraju djelo koje e, kao podjednako vrijedna realizacija svih angairanih umjetnosti, kasnije rijetko kada biti dostignuto. U nizu izvanrednih plesnih umjetnika tih godina istiu se Ana Pavlova (18821931) koja samo kratko vrijeme surauje u Ruskim baletima, a inae plee s vlastitom trupom, Tamara Karsavina, Lidija Lopokova, Olga Spesivceva, Alicia Markova, V. Nizinski (18901950), Adolf Bolm (18841951), Anton Dolin i Sergej Lifar. Smru S. Djagiljeva (1929) raspada se njegova trupa. Pod jakim impulsom, to su ga Rusi dali Zapadu, raste interes za plesnu scenu i b. ubrzo osvaja nove zemlje: Englesku i Ameriku. Poslije 1930 veina znaajnih baleta nastaje u Francuskoj, Engleskoj i Americi. Rusi su i dalje aktivni, osobito u Ruskom baletu Monte Carla, a pojedinci su lanovi drugih trupa: parikih, londonskih i njujorkih. Fokin, Mjasin, Nizinska i Balanchine koreografiraju nova djela u raznim zemljama; nastaju: Fokinov batet chinois L'Epreuve d'Amour (W. A. Mozart, 1936) i Paganini (S.

INSCENACIJA GABOA I PEVSNERA ZA BALET LA CHATTB NA MUZIKU H. SAUGUETA, 1927

BALETNA PANTOMIMA. Izvedba u bekom Dvorskom kazalitu. Canaletto, bakrorez, 1758

BALET

Gore: PRIZOR IZ KOMED I JE-B ALETA J L^4 PRINCESSE D'ELIDE MOLIEREA I LULLYJA, 1664 Dolje: LABUE JEZERO P. I. AJKOVSKOGA, Eojibiuou meamp u Moskvi, 1957

BALET U JUGOSLAVIJI

Gore: ONDINE H. W. HENZEA, Balet Narodnog pozorita u Sarajevu Dolje: LICITARSKO SRCE K. BARANOVIA, Balet Hrvatskog narodnog kazalita u Zagrebu, 1924

BAROK

PRIZOR IZ OPERE ARSACE F. FEA, Torino, 1740

BALET
Pagodas (B. Britten, London 1957), Antigone (M. Theodorakis. London 1959), Presence (B. A. Zimmermann, Stuttgart 1968). Kenneth MacMillan esto prikazuje freudovske teme, strasti, frustracije, razoaranja i samou. Koreografirao je samo djela na muziku XX st. Njegovo je ime vezano uz balete The Invitation (M. Seiber, 1960), Las Hermanas (F. Martin, Stuttgart 1963V The Song of the Earth (G. Mahler, Stuttgart 1965). Peter Darrell prikazao je momke i djevojke u konatim mondurama to se iivljavaju u divljoj vonji na motornim kotaima i na suprotnoj strani, omladinu ekstravagantno pomodne nonje u baletu Mods and Rockers (The Beatles, 1963). Pored baleta u uem smislu, u ovom se stoljeu kultivira i slobodna forma scenskog plesa, nastala izvan baletne tradicije; ta se forma naroito razvila u Americi i Njemakoj. Dananji oblik amerikoga slobodnog plesa naziva se moderni ples (modern dance). Jak utjecaj na postanak plesa imao je vicarac Emile Jaques-Dalcroze (18651950) sa svojim sistemom euritmike, muzikog studija pomou simultanih tjelesnih pokreta. Isadora Duncan ide meu prve propagatore slobodnog plesa. Madar Rudolf von Laban, izumitelj najdotjeranijeg pisma za biljeenje plesnih pokreta, tzv. labanotacije, plesa-filozof, otvara 1911 kolu u Miinchenu, istrauje temelje i smisao ekspresivnog pokreta, prouava odnos kretnje, prostora i trajanja, izrauje teoriju emocionalne i izraajne vrijednosti plastinog i muzikog ritma. Marv Wigman, njemaka plesaica (isprva uenica Jaques-Dalcrozea. kasnije se prikljuuje Labanu), otvara u svojim plesovima slobodnog stila potpuno nove plesne aspekte. Laban i Wigmanova naglaavaju prostornu estetiku, nasuprot frontalnom, linearnom konceptu klasinog baleta. Pod njihovim utjecajem stvaraju: Kurt Joos. iji balet Der griine Tisch dobiva 1931 prvu nagradu na konkursu Archives Internationales de la Dame u Parizu, a zatim osvaja svijet suverenou izvedbe i otrinom politike satire, uperene protiv faizma i rata (ovaj balet spaja slobodnu tehniku s klasinom); nadalje Trudy Schoop, Harald Kreutzberg, Margarete Wallmann i dr. U Americi su, osim Isadore Duncan, veliki pioniri slobodnog plesa Ruth St. Denis i Ted Shawn. Njih dvoje otvaraju kolu Denishaivn; tamo se 191532 odgaja velik broj modernih plesaa. Uenici su Denishavma tri najznatnija predstavnika amerikog modernog plesa: Martha Graham, koja kreira Primitive Mysteries (muzika L. Horsta, 1931), Letter to the World (H. Johnson, 1940), Deaths and Entrances (H. Johnson, 1943), Appalachian Spring (A. Copland, 1944), Cave of the Heart (S. Barber, 1947) i Night Journey (W. Schuman, 1947); Doris Humphrev, autor plesova New Dance Triology (W. Riegger, 193536), Passacaglia (J. S. Bach, 1938), Lament for Ignacio Sdnchez Mejias (N. Lloyd, 1946) i Day on Earth (A. Copland, 1497); Charles Weidman, od koga potjeu Kinetic Pantomime (djelomino bez muzike, djelomino s muzikom C. Me Pheea, 1934), On My Mother's Side (L. Novvak, 1940), And Daddy was a Fireman (H. Haufrecht, 1943). Moderni ples Fragments of a Shattered Land (1. Inheritance, 2. Partizan Journey) prikazuje momente iz jugoslavenske partizanske borbe; kreirala ga je 1945 Sophie Maslow, uz pratnju jugoslavenskih narodnih melodija na harmonici. Sadrajno, moderni je ples blii svakodnevnom ivotu i aktualnim javnim problemima, negoli balet. Tematika modernih plesova prvenstveno je psiholoka, psihoanalitika, psihijatrijska, socijalno-kritika, politika itd. Mnogo se prouavaju i izvode egzotini i primitivni plesovi: crnaki, indijanski, orijentalni, plesovi s Martiniquea i Havvaja. U pogledu tehnike, gotovo svi suvremeni baletni koreografi, poevi od Fokina, preuzeli su bar neke termine iz rjenika slobodnog i modernog plesa, i obrnuto: mada su neki moderni negirali balet, baletne procedure sve se vie uvlae u moderni ples. Dui suvremeni plesovi sve se ee nazivaju modernim baletima. Za SAD je karakteristina injenica da dvije forme scenskog plesa, klasini balet i moderni ples, imaju podjednako snanu tradiciju. I ne samo to: moderni se ples u Americi intenzivno kultivirao prije nego to je klasini balet uhvatio vrste korijene. Dok danas u Americi jedan dio koreografa slijedi gotovo istu klasinu tradiciju (kao G. Balanchine i J. Taras), drugi (medu kojima su najzanimljiviji J. Clifford, G. Arpino i E. Feld) svjesno stvaraju scenski oblik koji spaja modern dance i akademski ples u novu cjelinu. Ameriku su s baletom upoznala strana gostovanja (F. Elssler, A. Pavlova, Ruski baleti.) Izmeu dva rata nastaju u SAD do mae baletne druine: American Ballet, Ballet Caravan, Ballet Theatre, Ballet Society. Najmlai ansambl klasinog baleta, utemeljen 1946, je Neiv York City Ballet. Njegov glavni stvaralaki pokreta je Balanchine (u Americi od 1934). Njegove se koreografije odlikuju neobinom jasnoom linije, eliminacijom svakog pokreta koji nije bitan za arhitekturu cjeline i karakterizaciju pojedinog lika. Balanchineovi su baleti u prvom redu isti ples, a dramska

121

NACRT KOSTIMA . LEGERA ZA BALET LA CREATIOS DV MONDE D. MILHAUDA, 1923

radnja, pantomima i literarni predloak potisnuti su u pozadinu ili posve odsutni. Nasuprot Fokinovim irokim, romantino impresionistiki nadahnutim linijama i nasuprot Mjasinovoj analitikoj i kompleksnoj koreografiji, Balanchine u obnovljenoj formi nadovezuje na istu klasinu koncepciju petrogradske baletne kole (ve se Djagilev, kod kojega je Balanchine debitirao, u svojim posljednjim godinama priklonio neoklasicizmu). On gotovo beziznimno stvara balete uz umjetniki vrijednu muziku. Bitna je za razvoj njegova stila suradnja sa Stravinskim koja datira jo iz doba Ruskih baleta, kad je B. koreografirao evropsku premijeru Apollon Musagetea (1928), i nastavlja se u Americi, gdje je Balanchine postavio balete Jeu de Cartes (1937), Danses Concertantes (1944), Orpheus (1948), Agon (1957), Movements (I dio, Monumentum pro Gesualdo, 1960; II dio, Movements for Piano and Orchestra, 1963 i III dio Variations, 1966). U dugom nizu ostalih Balanchineovihkreacija nalaze se: Serenade (P. I. ajkovski, 1934), Ballet Imperial (ajkovski, 1941), The Four Temperaments (P. Hindemith, 1946), Liebeslieder Walzer (J. Brahms, 1960) ijeivels (G. Faure, I. Stravinski, P. I. ajkovski, 1967). Posve drugaiji premda takoer na klasinoj podlozi, jesu baleti autohtonog Amerikanca Jeromea Robbinsa: Fancy Free (L. Bernstein, 1944), Interplay (M. Gould, 1945) i Dances at a Gethering (1969). Ostala su vrlo poznata imena meu amerikim koreografima: John Taras, autor baleta Piege de Lumiere (J.-M. Damase, Pariz 1952), Ebony Concerto (I. Stravinski, 1960), Glen Tetlev, od koga potjeu djela Ziggurat (K. H. Stockhausen, London 1967) i Embrace Tiger and Return to Mountain (elektronska muzika M. Subotnicka, London 1968; balet se inspirira starim kineskim gimnastikim sistemom T'ai-Chi) i Robert Jof frey, u ijem su baletu Astarte (C. Svrcus, 1967) muzika rock and rolla, filmska projekcija i svjetlosni efekti podjednako vani sudionici plesa. U SSSR baletna je umjetnost naslijedila, u pogledu tehnike, veliku tradiciju ruskoga carskog baleta. U poreenju s baletom zapadnih zemalja, izvodi se tamo vie plesova folklornog karaktera, vea se vanost pridaje pantomimi, jae se naglaava realizam. U isto se vrijeme repertoarni klasini baleti nigdje na svijetu ne izvode tako mnogo kao u Sovjetskom Savezu. Neka nova djela imaju socijalno-revolucionarni sadraj. Centar je baleta moskovski Veliki teatar. Medu koreografima istiu se F. V. Lopuhov, R. V. Zaharov, L. M. Lavrovski, V. I. Vajnonen, V. M. abukiani, I. D. Belski i J. N. Grigorovi. Kao velikog pedagoga valja na prvome mjestu spomenuti A. J. Vaganovu (18791951)- od baleta znaajni su: Lijepi Josip (muzika Vasilenka, koreografija K. J. Golejzovskoga, 1924), Crveni mak (Gliere, N. D. Tihomirov, 1927), Fudbaler (Oranski, L. A. Lailin i I. A. Mojsejev, 1930), Zlatni vijek (ostakovi, Vajnonen, 1931), Klin (ostakovi, Lopuhov, 1931), Plamen Pariza (Asafjev, Vajnonen, 1932), Bahisarajska fontana (Asafjev, Zaharov, 1934), Bistri potok (ostakovi, Lopuhov, !935)5 Tri debeljka (Oranski, Mojsejev, 1935), Romeo i Julija

122

BALET BALET U JUGOSLAVIJI

OHRIDSKA LEGENDA S. HRISTIA U IZVEDBI BALETA NARODNOG POZORITA U BEOGRADU

(Prokofjev, Lavrovski, 1936), Kavkaski zarobljenik (Asafjev, Zaharov, 1938), Srce bregova (Balanivadze, abukiani, 1938), Laurencija (A. A. Krejn, abukiani, 1939), Taras Buljba (Solovjev-Sedoj, Lopuhov, 1940), Pria 0 popu i njegovu radniku Baldi (M. I. ulaki, Vakovicki, 1940), Pepeljuga (Prokofjev, Zaharov, 1945), Bronani konjanik (Gliere, Zaharov, 1949), Kameni cvijet (Prokofjev, Lavrovski, 1954), Obala nade (Petrov, Belski, 1959), Legenda o ljubavi (Melikov, Grigorovi, 1961), Lenjingradska simfonija (ostakovi, Belski, 1961). Kao svaki oblik umjetnikog izraavanja, tako je/ i b. kroz stoljea doivio brojne metamorfoze, ali je u svim promjenama u jednoj taki ostao vjeran tradiciji: u strogom akademskom kolovanju, koje jedino omoguava da se plesom izrazi neka stvaralaka zamisao. Balet je i starinska umjetnost koja odie romantiarskom enjom i moderan scenski oblik koji prikazuje fabriku mehanizaciju, sportska natjecanja i akrobatske vjetine. Pa i onda kad je isti, apstraktni plesni pokret, on ostaje duboko humana umjetnost, kao i objektivna muzika jednog Bacha, Mozarta ili Stravinskog (-> Prilog).
LIT.: R. Rolland, Histoire de 1'Opera en Europe avant Lully et Scarlatti, Pari 1895. H. Prunires, L'Opera italien en France avant Lully, Pari 1913. Isti, Le Ballet de Cour en France, Pari 1914. C. W. Beaumont i Idzikoivski, A Manual of the Theorv and Practice of Classical Theatrical Dancing, London 1922 ( I I izd. 1955). A. Levinson, The Russian Ballet, Berlin 1926. /. Duncan, My Life, London 1928. A. Levinson, Le Ballet Romantique, Pari 1929. Isti, La Danse d'aujourd'hui, Pari 1929. La Revue Musicale (poseban broj posveen Ruskim baletima), Pari 1930. T. Karsavina, Theatre Street, London 1930. F. Bbttger, Die Comedies-Ballets von Moliere-Lully, Berlin 1931. C. Sachs, Eine Weltgeschichte des Tanzes, Berlin 1933. C. W. Beaumont, Michel Fokine and his Ballets, London 1935. Isti, Complete Book of Ballets, London 1937. N. de Valois, Invitation to the Ballet, London 1937. A. Haskell, Ballet, Harmondsvvorth 1938 (II izd. 1955). L. Kirstein, Ballet Alphabet, New York 1939. C. W. Beaumont, Supplement to the Complete Book of Ballets, London 1942. P. Michaut, Histoire du Ballet, Pari 1945. J. Gregor, Kulturgeschichte des Balletts, Ziirich i Wien 1946. P. Nettl, The Story of Dance Music, New York 1947. 5. Lifar, Traite de Danse Academique, Pari 1949. K). CAOHUMCKUU, COBCTCKHH 6ajreT. MaiepHajibi K HCTOPHH coBe-rcKoro SaJieTHoro Tearpa, MocKBa i JleHHHrpaa 1950. P. Nettl, Ballet, MGG, I, 1951. M. Lloyd, The Borzoi Book of Modem Dance, New York 1949. P. Michaut, Le Ballet Contemporain, Pari 1950. S. Lifar, Histoire du Ballet Russe, Pari 1950. Isti, Traite de Choreographie, Pari 1952. 5. Hurok, A Memoir of the Dance World, New York 1953. A. Chujoy, The New York City Ballet, New York 1953. /. Gaesl.The Ballet of the Second Empire 185870, London 1953. A. Haskell, Diaghilev, Lon don 1953. B. Kochno, Le Ballet, Pari 1954. A. H. Franks, Twentieth Century Ballet, London 1954. G. Ulanova, Ballets Sovietiques, Pari 1954. A. M. AHucu.Hoea, EajieT EoJikinoro Teaxpa CCCP, MocKBa 1955. G. Arout, La Danse contemporaine, Pari 1955. C W. Beaumont, Ballets Past and Present, London 1955. M. Clarke, The Sadler's Wells Ballet, Lon don 1955. 5. Kragh-Jacobsen, Royal Danish Ballet, K0benhavn 1955. M. Lobet, Panorama du ballet d'aujourd'hui, Pari i Bruxelles 1956. L. Moore (izdava), Russian Ballet'Master. The Memoirs of Marius Petipa, London 1958. B.KpacoscKan, PyccKnii 6ajieTHt,iH Teaip OT BO3HHKHOBCHHH ^O cpeAHHM XIX BeKa, JlenHHrpafl i MocKBa 1958. A. Benois, Memoirs, Lon don 1960. H. Koegler, Ballet international, Berlin 1960. Chujoy-Fokine, Fokine. Memoirs of a Ballet Master, Boston 1961, London 1962. Stravinsky and the Dance, A Survey of Ballet Productions, 191062, u zborniku Honor of the Eightieth Birthday of I. Stravinsky, New York 1962. M. McGozvan, L'Art du ballet de cour en France (15811643), Pari 1963. N. Roslavleva, Era of the Russian Ballet, London 1966. M. G. Swift, The A of the Dance in the USSR, 1968. P. Brinson i C. Crisp, Ballet for Ali, London 1970. B. A.

BALET U JUGOSLAVIJI. Srbija. B. se u Srbiji razmerno kasno. Iako su se prve operske predstave izvc beogradskom Narodnom pozoritu ve pre Prvog svetskc prva baletska ostvarenja nastaju tek 1920, po formiranju opere. Isprva su to bile baletske take u okviru operskih stava u koreografiji Klavdije Isaenko i Marije Bologov: bi se, po dolasku Jelene Poljakove za efa baleta (1922), 1923 i prve samostalne baletske predstave (Rimski-Ko eherezada; Chopin, Silfide; i prvi pokuaj modernog; eg baleta mada izvan zgrade Narodnog pozorita Balai du valet sa muzikom Miloja Milojevia na libreto Ristia). Dalji repertoar Beogradskog baleta, koji potuj tvaruju koreografi ili efovi baleta A. Fortunato, Nina nova, Margarita Froman, A. Romanovski, Pia i Pino 1 B. Knjazev, A. ukovski i dr., obuhvata uglavnom kl svetski poznatu baletsku literaturu (Adam, Giselle; L Coppelia; ajkovski, Oarana lepotica, Labudovo jezero kunik; Glazunov, Rajmonda; Borodin, Polovecke igre; Poziv na igru i dr.), ali i modernije balete I. Strai (ar-ptica, Petruka), M. de Falle (Trorogi eir), Ni. (Daphnis i Chloe), zatim balete K. Szymanowskog, N. njina, A. Tansmana i R. Straussa. Znaajna etapa u dalje voju obeleena je delovanjem Margarite Froman koja, ostalih dela, postavlja i premijere Baranovievih baleta Lic srce (1927) i Imbrek z nosom (1937), dok Pia i Pino Mlak: jim koreografijama Legende 0 Josifu i Tilla Eulenspiegela Straussa (1934) te avola u selu F. Lhotke (1938) unose gradski balet nov duh i moderniji izraz. Dok su u prvim stavama toga perioda solisti i koreografi uglavnom bili porekla, ubrzo se tada poinju isticati umetnici roeni ili tani na naem tlu: Nataa Bokovi, Anica Preli, Riki Nata Miloevi, onja Stanisavljevi, Tamara Polonska, i Olenjina, Ana Roje, Sima Laketi, Milo Risti, Mile Jo-\ i dr. Tada se gostovalo: u Atini (1933), Sofiji (1938) i Frar na Majni (1939). Poslednja premijera 1941 je divertissement sastavi) baleta Oganj u planini (Pordesa), svite Jugoslavenske igre i nijskog kola (Gotovac) koje reira A. ukovski. Za vreme ije Beograda reditelj i koreograf Milo Risti postavlja ili ol devet predstava. Posle Osloboenja rad u baletu Beogradske opere ] 1945 sa smanjenim brojem lanova i kraim baletskim p vama meu kojima je i premijera Poeme S. Rajiia. Naj nije ostvarenje toga perioda je Ohridska legenda S. H koja od svoje premijere (1947), kao popularno delo sa folk motivima, ostaje na repertoaru sve do danas (1970). No toar se otada usmeruje izuzev pojedinih celoveernjih stava medu kojima se istiu Romeo i Julija (Prokofjev) u koreografiji Dimitrija Parlia, Balada 0 jednoj srednjov, ljubavi (Lhotka) u reiji i koreografiji Pije i Pina Mlakara i (Adam) u reiji Leonida Lavrovskog sve vie na krae 1

BALET U JUGOSLAVIJI
savremeniju muziku, kao to su Pea i vuk (Prokofjev), Orfej (Stravinski), Zlatna ribica (Logar), Ljubav arobnica (De Falla), Kinema pria (Baranovi) ili udesni mandarin (Bartok). U ovom periodu balet gostuje van zemlje: u Edinburghu (1951, 1962), Atini (1952, 1957, 1964), Wiesbadenu (1953, 1956, 1957, 1958, 1960, 1962), Salzburgu (1953), enevi i Ziirichu (1953), Firenci Becu (1955)5 (1955, 1964), Parizu (1957), Lausannei (1958, 1967, 1969), Bruxellesu (1958), Amsterdamu (1958), Veneciji (1960, 1960, 1967), Monte Carlu (1960), Kairu (1961, 1962), Varavi (1960), Aleksandriji (1962), Osaki i Tokiju (1964), Barceloni i Madridu (1965), Rimu (1965), Istonom Berlinu i Leipzigu (1965) i Palermu (1968). Dok su prve posleratne reije i koreografije bile uglavnom pod vostvom Nine Kirsanove, kasnije sve vie pripadaju veoma obdarenom scenskom umetniku Dimitriju Parliu, ije koreogra fije predstavljaju itavu jednu epohu u aktivnosti beogradskog Baleta i ine je osovinskim dobom njegovog istorijskog hoda (B. Dragutinovi). Sadrajno i stilski velik raspon Parlievih kreacija ide od stilizacije folklornih plesnih motiva u baletima Licitarsko srce (Baranovi), Simfonijski triptihon (Konjovi) i Ohridska legenda (Hristi), preko prenoenja klasinih muzikih simbola u plesne u baletima Simfonija (Bizet), esta simfonija (ajkovski) i sinteze klasinog i modernog baleta u Romeo i Julija (Prokofjev), udesni mandarin (Bartok), Orfej i Poljubac vile (Stravinski) do originalnog, slobodnog pokreta i mise-en-scenea ostvarenog u baletima Dvoboj (Banfild), Roendan infantkinje (Fortner), ovek pred ogledalom i Abandonate (Kelemen), Juan od Zarisse (Egk) i Sebastian (Menotti). Izrazit smisao za oivljavanje stare baletske igre savremenim izraajnim sredstvima i duhovita koreografska reenja ispoljila je Vera Kosti u svojim postavkama baleta Osveta (Tomasi), Susret u Louisvilleu (Ibert), Vibracije (Fribec) i Peter Pan (Bjelinski). Uporedo sa izgraivanjem odreenog lika Beogradskog baleta formirale su se i smenjivale itave generacije obdarenih solista, meu kojima su: Mira Sanjina, Rut Parnel, Vera Kosti, Katarina Obradovi, Jovanka Bjegojevi, Duanka Sifnios, Vinja orevi, Lidija Pilipenko, Duica Pavlovi, Branko Markovi, Duan Trnini, Milorad Mikovi, Milan Momilovi, Stevan Grebeldinger, Borivoje Mladenovi i Nedeljko Vojki. Baletski ansambl Opere u Novom Sadu formirala je Marina Olenjina uglavnom od plesne trupe Centralnog doma JNA koja je delovala do 1950. Za kratko vreme svoga postojanja balet Novosadske opere dao je u reiji i koreografiji Marine Olenjine, Maksa Kirbosa i Georgija Makedonskog velik broj samostalnih predstava koje obuhvataju kako standardni inostrani repertoar (Rimski-Korsakov, eherezada; Glazunov, Rajmonda; ajkovski, Labudovo jezero i dr.) tako i najpoznatije domae balete (Lhotka, avo u selu; Baranovi, Licitarsko srce i Hristi, Ohridska legenda). Pomenutim koreografima se kasnije pridruuju Jelena Vajs-Beloanski, Iko Otrin i Boris Tonin, a gostuju Pino i Pia Mlakar, Vera Kosti, Karol Toth (SSR) i dr. U veoma raznovrsnom repertoaru koji se u poslednje vreme sve vie obogauje savremenim domaim delima (Konjovi, Triptihon; Kelemen, ovek u ogledalu; Bruci, Demon zlata i Pasion; Brandolica, Velegradske varijacije) i inostranim delima dvadesetog veka (Prokofjev, Romeo i Julija i Pepeljuga; Casella, Krag; Debussv, Popodne jednog fauna; Stravinski, ar-ptica; Banfild, Agostino), klasina baletska muzika i dalje zauzima svoje mesto (Adam, Giselle; Delibes, oppelia i Sylvia; ajkovski, Francesca da Rimini i elkunak i dr.). Balet Novosadske opere gostovao je u mnogim gradovima Srbije, nastupao na festivalu baleta u Ljubljani i gostovao u Bugarskoj, Italiji, Belgiji i Luksemburgu. Meu solistima koji su doprineli visokom umetnikom nivou ovog ansambla nalaze se: Erika Marija, Mira Popovi, Danica Izrailjovski, Je lena Proki, Stevan Izrailjovski i Franja Hajek.
LIT.: 5. uri-Klajn, Deset godina Beogradske opere, Pozorini ivot, 1955, i- Repertoar Narodnog pozorita u Beogradu, priredio S. Cvetkovi, Beograd 1966. B. Dragutinovi, Prolegomena za istoriju Opere i Baleta Na rodnog pozorita, Jedan vek Narodnog pozorita u Beogradu, Beograd 1968; Godinjak stote jubilarne sezone 196869, Beograd 1968. S. D. K.

123

Do ponovnog uspostavljanja opere ponovno gostuju u Zagrebu strani plesai, pojedinano i u skupinama, izvodei samostalne divertissemente i baletne umetke u operetama i povremenim opernim predstavama. Tako 1892 L. Gundlach, baletni majstor iz Bea, koreografira plesove u opereti Mikado i, 13. III iste godine, postavlja prvi cjeloveernji balet Vilu lutaka (Bayer) s dramskim umjetnicima kao plesaima. Ozbiljnija nastojanja datiraju iz 1894. Te je godine intendant S. Mileti angairao pri mabalerinu Emu Grondonu (iz milanske Scale), baletnog majstora Bartika i supruge Viscusi, a za pedagoga Irenu Freisinger. Baletni zbor brojio je 12 lanova, meu kojima se od domaih plesaa uskoro istakla Krista upani. Novi ansambl nastupio je prvi put 16. X 1894 n a premijeri obnovljene opere Zrinjski (Zajc) i odmah zatim u Prodanoj nevjesti (Smetana). Uz plesove u operama trupa je izvodila i cjeloveernje balete. Bili su to 1895: Djaka ljubav (Bayer) i oppelia (Delibes); 1896: Sunce i zemlja (Gaul i Hassreiter); 1897: Giselle (Adam), Beki valcer (Bayer) i dr. U to su vrijeme nastali i doivjeli praizvedbu prvi domai izvorni baleti: Jela Bele Adamovia (1898) i Na Plitvika jezera Sreka Albinija (1898), u kojima su uz cijeli baletni ansambl nastupili lanovi drame i baletne kole, a koreograf je bila Ema Grondona. Izmeu 1898 i 1909 nije bilo samostalnih baletnih priredaba (osim jednog gostovanja 1906). Ponovnim otvaranjem opere 1909 poeo je opet s radom i balet. Meutim, osim jedne pantomime, izvedene 1909, i baleta Vila lutaka, obnovljenog u sezoni 191718, baletni su plesai nastupali sve do 1920 samo u okviru opereta i opera. Primabalerine u tom razdoblju bile su Hana Vojaek, Klotilda Astrup, Claire Genta, Emilija Strigel-Senberg, Anela Godlar-Fiala, Josipa Weiss i Draga poljar. Do vanog preokreta u razvoju hrvatskog baleta dolazi 1921, kada su angairani primabalerina biveg moskovskog Carskog kazalita Margarita Froman, njen brat Maksimilijan i nekoliko ple saa iz trupe koja je gostovala u Zagrebu. Time je stvoreno jezgro ansambla koji e popunjen domaim plesaima i uenicama privatnog baletnog studija M. Fromanove izvesti niz znaajnih baletnih ostvarenja iz svjetskog repertoara, kao to su: 1921: Vizije noi (Chopin), Labue jezero (ajkovski) i oppelia (Delibes); 1922: eherezada (Rimski-Korsakov), Polovjecki plesovi (Borodin) i Vila lutaka (Bayer); 1923: Petruka (Stravinski) i Tamara (Ba-

Hrvatska. Poeci baletne umjetnosti u Hrvatskoj datiraju iz 1862, kada su u zagrebakom kazalitu izvedene, u veoma skromnom obliku, Freudenreichove pantomime Harlekin prvi put u Hrvatskoj i Vjetrenjaa u Volovcu. Od stranih trupa koje su nakon toga nastupale u Zagrebu posebno valja istaknuti gostovanje Pietra Coronellija i Irene Freisinger koji su 1876 nastupili sa 12 lanova ansambla, jer je to bio zametak iz kojega e dvadesetak godina kasnije izrasti balet Hrvatskog narodnog kazalita. Freisingerova je od 187677 bila angairana kao plesaica i koreograf i nekoliko iduih godina daju se u Zagrebu opere s baletnim umecima {Nikola ubi Zrinjski, Faust, Rigoletto, Aida i dr.). Ukidanjem opere 1889 zavrava i prvo razdoblje zagrebakog baleta.

SUSRETI I. KIRIGINA U IZVEDBI BALETA HNK U ZAGREBU

124

BALET U JUGOSLAVIJI
1968: Uimo balet (Schumann); 1969: IX simfonija (osts Ozarena no (Schonberg), ar ptica (Stravinski) i dr. Intenziviranje baletnog djelovanja pridonijelo je i stvara poletu hrvatskih kompozitora na tom podruju, pa je nas novih baleta, iji su autori ovi (navode se samo izvedena Kreimir Baranovi {Kineska pria, 1955), Bruno Bjelinski cchio, 1959; Dubrovake skice, 1965; Peter Pan, 1966), Silviji bardelli {Grob u itu, 1946; Stranac, 1956; Poklade, 1962 Brkanovi (Heloti, 1963), Milo Cipra {Leda, 1966), Pavle 1 {Igre, 1964; Varijacije, 1965), Dubravko Detoni (Trigonom 1969), Kreimir Fribec {Vibracije, 1958; Demon zlatne ! 963), Jakov Gotovac {Jugoslavensko kolo, 1947), Milko K {ovjek pred zrcalom, 1963; Naputene, 1964), Ivo Kirigin (; 1963), Igor Kuljeri {Posljednja uloga, 1965), Ivo Lhotka-K {Plesai, 1959; Legenda 0 pjesmi, 1966), Ivo Malec {A 1961; Prije doruka, 1958; Apprendre a marcher, 1961), Njiri {Cvijee male Ide, 1960; Galeb i djevojica, 1961), Odak {Leptiria i mjesec, 1959), Boris Papandopulo {etva, Intermezzo, 1953; Doktor Atom, 1966; Grand hotel, 1967; B Cenci), Branimir Saka {Simfonija 0 mrtvom vojniku, 1959) gutin Savin {Balada, 1954). God. 1965 baletna grana u Hrvatskom narodnom ka u Zagrebu je osamostaljena i njen prvi direktor postala je Kasti. Uz primabalerinu Vesnu Butorac u tom se razdoblji ranije navedenih umjetnika istiu: Silva Muradori, Melita SI ski, Ivanka unac, Milena Leben, urica Ludvig, I Lonar, Slavica Katuli, Maja Srbljenovi, Miljenko Viki, Novak, Stane Leben, Norio Yoshida, Alfredo Kollner, Furjan, Peter van Dyk, Juraj Mofan, Zoran Grgi i d Osim u domovini balet Hrvatskog narodnog kazalita afi: se i u inozemstvu. God. 1953 solisti baleta nastupili su u I a 1955 cijeli je ansambl gostovao u Londonu i Nerviju (G( 1956 u Pragu, Bratislavi i Brnu, 1960 u Solunu, Napulju, niji i Bresciji, 1961 ponovo u Cataniji, 1962 u Bologni i A 1963 u Napulju. Iza toga slijedila su gostovanja 1964 u A: damu, Rotterdamu, Hagu i Salzburgu, 1965 u Parizu, Ve Tokiju i Osaki, 1966 u Wiesbadenu, 1967 u Beu i Veneciji u Mainzu i 1969 u Passauu. Od 1946 djeluju baleti uz opere u Rijeci i Splitu, a od u Osijeku, prireujui i samostalne cjeloveernje predsta Prva baletna kola u Hrvatskoj otvorena je uz Zagn operu 1909. Na njoj su kao nastavnice u toku godina dj< uglavnom primabalerine. Odmah po dolasku u Zagreb, Mai Froman otvorila je privatni plesni studio; kasnije je po nekoliko privatnih plesnih kola (u nekima od njih poi je klasini balet). God. 1949 osnovana je u Zagrebu S baletna kola s rangom potpune srednje kole. U Rijeci baletna kola pri kazalitu, a u Dubrovniku i Zadru vrila se na teajevima uz muzike kole. God. 195359 vodili si Roje i Oskar Harmo Internacionalnu baletnu kolu u Kambelovcu {-> Prilog). K. Slovenija. Prave uvjete za razvoj dobio je slovenski tek poslije 1918. Premda je u Ljubljani i prije toga dje slovensko kazalite, tehniki uvjeti i izvodilaki ansamb bili takvi da bi se uspjenije mogao razviti balet u produkt i reproduktivnom smislu. Prva slovenska kompozicija na u koreografske svrhe bila je pantomima Moiek Josipa I Kao klavirski izvadak tampana je 1901. Izvedena je n u Grazu, zatim u Ljubljani (8. X 1912), Mariboru, Novom a i u Olomoucu. Bila je vrlo popularna i prije Prvoga svj( rata jedno od najvie izvoenih slovenskih muziko-sci djela. Preradio ju je i dao joj nov sadraj koreograf P. Go -Gresserov, koji ju je nazvao Usodna napaka doktorja Bt Poslije Moieka slijedila je 1918 mimika igra Plesna leg Rista Savina. Kompozitor ju je napisao pod dojmom Legenden G. Kellera. Stilski je novoromantina, muziki nalna i dobro instrumentirana. Na sceni Ljubljanske ope vedena je 1922, ali se nije odrala na repertoaru zbog mi fabule, daleke svakoj stvarnosti. R.# Savin je 1922 napisac drugi balet, mimiku igru ajna punka, sastavljenu oc paralelnih, meusobno povezanih slika. God. 1931 kompi je Slavko Osterc baletnu pantomimu Maska rdee smrti po E. A. Poea, 1940 baletnu pantomimu Nezakonska mati, a pantomimu Illusions. Osobito je znaajna Maska rdee u svoje vrijeme dogaaj u slovenskoj baletnoj produkciji, z ljiva ne samo muziki, ve i sadrajno. Kasnije slovensko b stvaralatvo nije veliko. Koreografirane su mnoge kompo prvenstveno koncertnog sadraja. Medu njima su Vizija i Demetrija Zebrea, Valse interrompue Danila Svare, Plesni i Arabski ples Lucijana M. kerjanca, Divertissements i SI02 plesna burleska Matije Bravniara, Tatarska suita Emila Ads

lakirev); 1924: Karneval (Schumann); 1925: Pan Twardowski (Rovcki); 1927: ara (Casella), Kutija igraaka (Debussv), ut (Prokofjev) i Puldnella (Stravinski); 1930: Trorogi eir (De Falla); 1931: Pria o Honzi (Nedbal); 1932: elkunik (ajkovski); 1936: Mladost i Nikotina (V. Novak); 1941: Faunovoposlije podne (Debussv) i dr. Uporedo s razvojem baletne umjetnosti nastaje u Hrvatskoj niz baleta iz pera domaih kompozitora, i to najvie na poticaj Kreimira Baranovia. Njegova obrada Zajeva Svatovca (1922) a posebno baleti Licitarsko srce (1924) i Imbrek z nosom (1935), otvaraju novu stranicu u hrvatskoj muzici. Boidar irola s baletom Sjene (1923), Lujo afranek-Kavi s Figurinama (1926) i Sanjama (1934) i Boris Papandopulo sa Zlatom (1930) nisu ostavili dubljeg traga. Utoliko su vie odskoila baletna ostvarenja Frana Lhotke, posebno ona, nastala po scenariju Pije i Pina Mlakara: avo u selu (Ziirich 1935, Zagreb 1937; najpopularnije njegovo djelo), Balada o jednoj srednjovjekovnoj ljubavi (Ziirich 1937, Beograd 1950), Luk (Miinchen 1939, Ljubljana 1940) i Dua mora (neizv.). Svoj prvi balet Lhotka je napisao na scenarij Z. Grgoevia {avo

MAKETE I. MALECA U IZVEDBI BALETA HNK U ZAGREBU i njegov egrt, 1931). U razdoblju do 1941 najznaajnija imena meu plesaima su: Olga Orlova, Paula Hudi, Zlata Lanovi, Mila Senjan, Vera Vai, Mary Afri, ura urdan, Ana Roje, Mia orak-Slavenska, Josip Kramerek, Oskar Harmo, Josip Kavur, Rudolf Zubi, Georg Skrvgin, Zvonimir Pintar, Kazimir Koki i dr. Izmeu 1930 i 1941 samostalne baletne predstave prireivali su pojedini domai plesai (Mia orak-Slavenska, Mercedes Goritz-Paveli, Ana Roje, Oskar Harmo, Rod Riffler), plesne trupe i kole (plesni ansambl Matice hrvatskih ka zalinih dobrovoljaca, kole M. Goritz-Paveli, A. Maleti, R. Riffler, M. Janaek-Stropnik). U toku Drugoga svjetskog rata nije bilo samostalnih baletnih priredbi i broj plesaa se smanjio. Meutim, odmah nakon Osloboenja baletni se ansambl poveao na 42 lana, kada je u nje gove redove ulo vie mladih plesaa iz kole M. Froman i Roje-Harmo. Meu njima su bili: Nevenka Bidin, onja Kasti, Frane Jelini, Nenad Lhotka, Vjera Markovi, Zlatica Stepan, Zvonimir Tajzl, Milko parenblek, Veseljko Suli i Ivica Serti, a kasnije arko Prebil, Drago Boldin, Maja Bezjak i Neda Janji. S takvim je ansamblom bilo lako obnoviti neke ranije predstave i ostvariti niz novih baleta, meu kojima su: 1945: Rapsodija (Liszt); 1947: Bolero (Ravel) i Bahisarajska fontana (Asafjev); 1948: Romeo ijulija (Prokofjev); 1949: Ohridska legenda (Hristi); 1950: Trnoruica (ajkovski); 1952: Sat panije (De Falla) i Slike s izlobe (MusorgskiRavel); 1953: Danse macabre (Liszt), Francesca da Rimini (ajkovski), Klasina simfonija (Prokofjev) i Tragedija Salome (Schmitt); 1956: La Valse (Ravel); 1957: Ballet concerto (Vivaldi), Pelivani (Sauguet) i Candelaire (Sauguet); 1958: udesni mandarin (Bartok), Snovi (Britten) i Triptihon (Konjovi); 1959: Igra marioneta (Chabrier), Ljubavna tragedija (ostakovi), Rapsodija (Rahmanjinov), Klasina baletna suita (Rossini) i Fantastina simfonija (Berlioz); 1960: Pepeljuga (Prokofjev), Balada 0 mjesecu lutalici (Radi) i Lepa Vida (Ukmar); 1961: Opus 88 (Havdn) i Pokreti (Kabalevski); 1962: Bakantice (Sicilianos); 1963: Remi (Gostuki); 1965: Soba (Auric); 1966: Lutanja (Prokofjev); 1967: Talijanska simfonija (Mendelssohn), Na plai (Walton), Volimo Bacha (Bach) i Peca i vuk (Prokofjev);

BALET U JUGOSLAVIJI
Podlim i Bela Krajina Marjana Kozine. Svi su ti baleti izvedeni na sceni Ljubljanske opere. Nakon drugoga svjetskog rata nastao je cjeloveernji balet Mala balerina koji su koncipirali koreografi Pino i Pia Mlakar. Muziki sadrava taj balet niz raznih kompozicija, meu njima krae originalne kompozicije Stanka Preka za gitaru. Osim toga nastalo je u tom razdoblju jo nekoliko baleta, meu kojima su Triptihon Marjana Kozine, Plesalec v sponah Pina i Pije Mlakar i Lepa Vida Vilka Ukmara. Izmeu prvoga i drugoga svjetskog rata stekao je osobite zasluge za razvoj slovenske baletne reprodukcije u Ljubljanskoj operi baletni majstor Peter Golovin--Gresserov, a uza nj plesai Lidija Wissiak i Pia i Pino Mlakar. Osim toga treba spomenuti koreografska i re-dateljska ostvarenja Hen-rika Neubauera i Metoda Jerasa. U Mariborskom baletu se na tom podruju istakao Iko Otrin. Medu slovenskim plesaima istiu se jo: Gizela Bravniar, Silva Japelj, Erna Mohar, Boris Pilato, Drago Pogaar, Stane Polik, Marta Remkar, Tatjana Remkar, Vali Smerkolj, Lidija Wissiak, Maks Kirbos, Lidija Lipov-Sotlar, Veronika Mlakar, Majna Sevnik, Janez Meja, Etka Kline, Vida Volpi i dr. Nastava baleta jo je mlada kod Slovenaca. Poeci padaju u 1942, kada je u okviru Ljubljanske opere osnovana baletna kola, u stvari teaj bez organiziranog, sistematskog oblika rada. Takav otpoinje 1948 osnutkom Srednje baletne kole. Njoj je prikljuena i nia baletna kola. Srednju baletnu kolu vodio je najprije Pino Mlakar, zatim biva prva balerina Ljubljanske opere Gizela Bravniar, a poslije nje Lidija Wissiak. Cilj kole, koja je danas u sastavu Zavoda za glasbeno in baletno izobraevanje, sastoji se u obrazovanju profesionalnih plesaa, ali i u pouci ama tera. U irem smislu, balet je ukljuen i u program ljubljanske Aka demije za gledalie, ra dio, televizijo in film, a zadaa mu je da uvede studente u osnove baleta. Nastava se odvija pod vodstvom Pina Mlakara. Ve prije drugoga svjet skog rata, ali i poslije, u Ljubljani je djelovala privatna plesna kola Me tode Vidmar, u' kojoj se njegovao suvremeni ples po metodi M. Wigmanove. D. Co. Bosna i Hercegovina. Temelji baletske umjetnosti u Bosni i Hercegovini postavljeni su 1946 zajedno sa osnivanjem opere u Sarajevu. U tom pogledu vanu je ulogu odigrao baletski odsjek na Srednjoj muzikoj koli, iji su nastavnici Eduard Venijer i Dubravka Milankovi postali i prvi rukovodioci baletnog ansambla Sarajevske opere. Angaovanjem nekoliko solista i lanova iz folklornih sekcija kulturno-umjetnikih drutava kolektiv se postepeno poveavao, da bi u periodu 194953 broj igraa narastao na etrdesetak. Pitanje daljeg podmlaivanja plesakog kadra i izgradnje njegovog profesionalnog kvaliteta rijeeno je 1952 osnivanjem

125

Baletskog studija pri Narodnom pozoritu koje je preuzelo funkciju ukinutog baletskog odsjeka na Srednjoj muzikoj koli. Poetni zadaci novooformljenog ansambla ograniavali su se na izvoenje baletskih taaka u standardnom opernom repertoaru (balet je prvi put nastu-

FESTIVAL M. LIPOVSEKA U IZVEDBI BALETA SNG U LJUBLJANI

pio 9. XI 1946 u Prodanoj nevjesti B. Smetane). U sezoni 1949 50 plesaki je kvalitet ansambla znatno porastao, a dolaskom na njegovo rukovodstvo Jitke Ivelje i Franje Horvata otvorene su mogunosti daljem razvoju, pa je 25. V 1950 u koreografiji Nine Kirsanove izvedeno prvo samostalno baletno vee u Sarajevu. Bila je to etva B. Papandopula, predstava koja je ukazala na obje osnovne karakteristike u daljem radu Sarajevskog

baleta: njegovanje nacionalnog baletnog repertoara i traenje koreografskih rjeenja koja poivaju na principu dcsljednog potovanja zakona klasinog baleta, bez obzira radilo se o folklornoj stilizaciji, o klasino-romantinom baletu ili o djelima savremenog stvaralatva. Izgraujui svoj repertoar domaim baletima sa folklornom tematikom i romantinim baletnim spektaklima, ansambl proiruje aktivnost gostujui u nizu gradova BiH.

GROZDANIM K1KOT D. KERLA U IZVEDBI BALETA NARODNOG POZORITA U SARAJEVU

Razvitak Sarajevskog baleta moe se podijeliti na tri razdoblja: razdoblje uspona, umjetnike emancipacije i traenja novih kreativnih mogunosti. Razdoblje uspona, 194654, obiljeeno je nizom ostvarenja, medu kojima se posebno istiu baleti jugoslovenskih kompozitora: Licitarsko srce (Baranovi), avo u selu (Lhotka), Intermezzo (Papandopulo) i Ohridska legenda (Hristi). Posljednje djelo oznaava ujedno i vii korak ka profesionalizmu i artizmu ansambla; to je bila platforma sa koje je Sarajevski balet mogao da konkurie za znaajnije mjesto u jugoslovenskim razmjerama, a i da stekne afirmaciju izvan zemlje. Sa Ohridskom legendom ansambl je gostovao prvi put u inostranstvu (e-neva, 1955). Od solista u tom periodu svratili su pozornost Drago Bol-din, Ivica Ganza, Sreko uri, Anita Bakovi i Nevenka Petrovi. Razdoblje umjetnike emancipacije, 1954 61, odvijalo se u znaku koreografskih ostvarenja Franje Horvata, koji je istovremeno koreograf, pedagog i rukovodilac ansambla. On usmjerava programsku politiku u pravcu klasinog baletnog spektakla, ne zanemarujui ni folklorni balet, a od igraa zahtijeva krajnju profesionalnu angaovanost i minuciozno izgraivanje uloga i cjelovitosti predstave. Vrhunska ostvarenja u tom razdoblju su klasini baleti Labudovo jezero i Uspavana ljepotica (aj-kovski), a naroito Romeo i Julija (Prokofjev). Meu solistima se istiu Katarina Kocka, Neda Pavela, Miljenko Viki, Slavko Pervan i Antun Marini. Iz toga vremena na repertoaru su i djela neoklasinog i neoromantinog smjera: Ljubav arobnica (De Falla), udesni mandarin (Bartok), Abraxas (Egk) i dr.

126

BALET U JUGOSLAVIJI BALLAD-OPERA

DJELA. DRAMSKA. Opere: Enrico qualro al passo della Marna, l The Siege of Rochelle, 1835; The Maid of Artois, 1836; Catherine Grey, 1! Joan of Are, 1837; Falstaff, 1838; Keolanthe, 1841; Le Puits d'amour, li The Bohemian Girl, 1843 (najpopularnija; pod naslovom Ciganka izveden; X 1872 u Zagrebu); Les Quatre fils Aymon, 1844; The Enchantress, 1845; LE de Seville, 1845; The Bondman, 1846; The Maid of Honour, 1847; Pittore e D 1854; The Rose of Castille, 1857; Satanella, 1858; Bianca, 1860; The Purit Daughter, 1861; The Armourer of Nantes, 1863 i dr. Balet La Perouse, 1! VOKALNA: tri kantate; nekoliko balada. Prirunici Indispensable . dies for a Sopran Voice, 1852; Method of Singing, 1855. LIT.: Ch. L. Kenney, Memoir of Balfe, London 1875. W. A. Bar, Balfe. His Life and VCorks, London 1882. H. Wirth, Michael William B; MGG, I, 1951. P. Graves, The King of Melody: Balfe and The Bohen Girl, Kingham 1951. J. K. Fletcher, Balfe and Barrvmore at Milan, The Notebook, 1953.

U posljednjem razdoblju, od 1961 do danas (1970), Sarajevski balet u svojoj repertoarnoj politici tei ka radikalnijim i savremenijim rjeenjima, a raznovrsnost i dinamiku unose povremeno angaovani koreografi iz zemlje i inostranstva (B. Lovaev, N. Anisimova, D. Parli i dr.)- Od djela jugoslovenskih autora treba spomenuti u tom razdoblju Ninu (vara) i Kontraste i GrozLanin kikot (kerl), a od stranih Hoana od Zarisse (Egk) i Oninu (Henze). Baletni studio Narodnog pozorita u Sarajevu dao je nekoliko talentovanih igraa-solista. To su Muhamed Imani, Suad Kavazovi, ore Miloevi, Emina Kamberovi i Nedad Potogija, koji uz Katarinu Kocku, Antuna Marinia i Slavka Pervana zauzimaju danas sredinje mjesto u ansamblu. Sarajevski balet nastupao je u brojnim jugoslovenskim gradovima, a gostovao je u vajcarskoj, Italiji, Austriji, Bugarskoj, UAR i Rumuniji (- Prilog).
LIT.: Z. Kuukali, Deset godina Sarajevskog baleta, Zvuk, 1961, 45 46. 5. piri, Dvadeset godina Sarajevskog baleta, 1969. S. Sp.

Makedonija. Pre drugog svetskog rata bilo je pokuaja da se formiraju baletske grupe (Skopje, Bitola i neka druga mesta), ali ta nastojanja nisu dala nekih vidljivijih rezultata. God. 1945, u sastavu Doma pionira Karpu u Skopju, osnovana je baletska grupa sastavljena od pionirki i pionira. Grupom je rukovodila Jelena Mavrovska. Meutim, prvi poeci baleta u pravom smislu vezani su za osnivanje Makedonske opere u Skopju 1948. Iste je godine u sastavu Opere osnovan prvi baletski studio u Makedoniji. Njime je u poetku rukovodila balerina Anelize Asmann, a polovinom 1948 angaovan je Georgi Makedonski za koreografa i efa baleta Skopske opere. Tada je formirana baletska grupa od oko 15 igraa iz raznih krajeva Jugoslavije u koju su uli i napredniji, stariji lanovi baletskog studija. Studio je 1950 prerastao u Srednju baletsku kolu. Mladi baletski ansambl daje ve 1949 svoju prvu samostalnu premijeru Bahisarajski fontan (Asafjev). To je ujedno bila i prva celoveernja baletska predstava u Makedoniji. Ovoj premijeri prethodilo je izvoenje baletskog fragmenta Valpurgijska no iz opere Faust (Gounod). Posle Bahisarajskog fontana slede baletske premijere: Bolero (Ravel) i Francesca da Rimini (ajkovski) u koreografiji Georgija Makedonskog, Baletska impresija iz opere Gioconda (Ponchielli) i Makedonska povest Gligora Smokvarskog (prvi makedonski nacionalni balet) u koreografiji Dimi tri ja Parlia, Balerina i banditi (Mozart), Poziv na igru (Weber) i eherezada (Rimski-Korsakov) u koreografiji Aleksandra Dobrohotova, Kopelija (Delibes) i Zaarana lepotica (ajkovski) u koreografiji Nine Kirsanove te avo u selu (Lhotka) u koreografiji Pina Mlakara i dr. Na poetku druge decenije svoga postojanja, posle znatnog broja premijera, balet Makedonskog narodnog teatra stie veliko priznanje na II jugoslovenskom festivalu baleta u Ljubljani (1960), gde u konkurenciji renomiranih kolektiva sa znatno duim tradicijama osvaja tree mesto. Na istom festivalu prva solistkinja baleta Natka Penulijska proglaena je najboljom jugoslovenskom igraicom klasinog baleta. To priznanje bilo je znaajno, u izvesnom smislu, i za elu prvu generaciju makedonskih baletskih umetnika, koji su za kratko vreme dostigli zavidan profesionalni nivo. U periodu pune zrelosti baletskog ansambla Skopske opere zapaeni su rezultati postignuti u celoveernjim delima standardnog i savremenijeg repertoara, kao to su: Giselle (Adam) u koreografiji Nine Kirsanove, Romeo i Dulieta (Prokofjev) u koreografiji Dimitrija Parlia, Abraxas (Egk) u koreografiji Franje Horvata, Otelio (Hanu) u koreografiji Miroslava Kure i dr. Unazad nekoliko godina prekinuta je stagnacija u radu Srednje baletske kole u Skopju, koja sve vie angauje renomirane pedagoge i koreografe u cilju to ire popularizacije baleta i kolovanja podmlatka za kontinuirani rad profesionalnih ansambala. Zaavi u treu deceniju umetnikog delovanja balet Make donskog narodnog teatra izveo je poetkom 1970 svoju pedesetu celoveernju premijeru. T. Si._ _ _D. Ov. BALETNI DIVERTISSEMENT -> Divertissement BALFE, Michael William, irski pjeva (bariton) i kompozitor (Dublin, 15. V 1808 Rowney Abbey, Hertfordschire, 20. X 1870). Studirao najprije u Londonu, a 1825 u Italiji (Rim, Milano). Debitirao je 1827 na Talijanskoj operi u Parizu u ulozi Figara (Rossini, Seviljski brija). Do 1835 pjevao na talijanskim pozornicama i komponirao opere koje su se izvodile u Palermu, Paviji i Milanu. U Londonu je neko vrijeme bio dirigent u Kraljevskom kazalitu. God. 1864 povukao se na svoje dobro Rowney Abbey. Njegova djela pokazuju neobinu lakou rada, ali odaju pomanjkanje autokritike i dubljeg uivljavanja.

BALFOORT, Dirk Jacobus, nizozemski violinist i muzike (Utrecht, 19. VII 1886 Hag, 11. XI 1964). Studij zavrio Konzervatoriju u Amsterdamu (A. Spoor); djelovao kao koncei majstor u vie njemakih gradova (Liibeck, Dresden). G' 192426 predavao violinu na Konzervatoriju u Rotterdamu onda se posvetio studiju muzikologije te je 193453 bio kus i zamjenik direktora Muziko-historijskog odjela muzeja u Ha Tamo je organizirao i vodio koncerte na kojima je izvodio dj mladih kompozitora, osobito nizozemskih. Napisao je vie radi 0 nizozemskim graditeljima instrumenata.
DJELA: De viool en hare Meesters; De Hollandsche vioolmakers, rc Eigenartige Musikinstrumente; De Viol d'amore; Ouirinus van Blankenbi Het Muziekleven in Nederland in de ij e en i8 e eeutv, 1938; Het Probleem de vioolbouzv; Het Onderricht in het vioolspel; Stradivarius, 1945.

BALIJA, Zlatko, violinist (Split, 11. IV 1927 Zagr 20. IV 1970). Studij violine zavrio 1957 na Muzikoj akader u Zagrebu (I. Pinkava), a muziku karijeru zapoeo 1945 kao opernog orkestra HNK u Zagrebu. God. 194764 naizmjei lan Simfonijskog orkestra Radio-televizije i Zagrebake filh monije, od 1964 koncertni majstor HNK. Istakao se kao i morni muziar u ansamblu Zagrebakih solista, Zagrebak kvartetu (195866), Klavirskom triju Radio-Zagreba i
K. Ko.

BALKANSKA, Mirni, bugarska pjevaica, sopran (Ru 23. VII 1902 ). Nakon to je 1920 debitirala kao opere subreta u sofijskom kazalitu Renesans, studirala pjevanje u B linu i Beu. Od 1922 djelovala u Sofiji, gdje je utemeljila Koope tivni teatar. God. 193842 lan kazalita Odeon, zatim primadc 1 direktor Hudoestvenog operetnog teatra i 194863 prvaki: Dravnoga muzikog kazalita Stefan Makedonski. U vie navr gostovala u Zagrebu. U svojoj dugogodinjoj umjetnikoj karij ostvarila oko 400 razliitih uloga iz klasinog i suvremenog o] retnog repertoara, a najvii domet postigla u operetama Knegi ardaa i Grofica Marica (Kalman), Orlov (Granichstadten' Vesela udovica (Lehar). BALKANSKI MOL, molska ljestvica, kojoj je etvrti stup; povien, a melodijski sedmi stupanj je prirodni g, dakle a h c1 dis1 e1 fis1 g1 a1. Tako je tu ljestvicu opisao i nazvao Milenko ivkovi u Na 0 harmoniji (Beograd 1947), ali on i sam s pravom tvrdi da je bol ako se ona shvati kao dorska ljestvica s povienim etvrtim stupnje U naem muzikom folkloru nema pjesama koje bi bile komj. nirane u toj ljestvici u potpunom opsegu. Ima primjera od I V stupnja (pentakord). Nije se nalo ni pjesama s ambitusom VI stupnja. Ova je ljestvica prema tome vjetaka tvorevina. Ne pjesme u orijentalnom tetrakordu (h, c, dis, e) kadenciraju na niku a, umjesto da zavravaju na II stupnju h s dominantne harmonijom. Vjerojatno su takvi primjeri dali povoda za konstrv. iju balkanskog mola. BALLABILE (tal. prikladan, podesan za ples), manje ples epizode u operi (naroito talijanskoj u XIX st.). BALLAD-OPERA, u Engleskoj u XVIII st. vrsta muzik -scenskih djela s govorenim dijalozima i muzikim takan Pretee ballad-opere su parodije na ozbiljna kazalina djela, os bito brojne u drugoj polovini XVII st. U njima je melodijama poznatih talijanskih opera podmetnut aljiv tekst, a susreu si napjevi popularnih pukih pjesama. U pravoj ballad-operi osno^ muziki materijal upravo su te puke melodije, najee kots 1 irske balade. Prvo djelo te vrste je The Beggar's Opera od Gaya i J. Chr. Pepuscha (London 1728) u kojoj se priaju zgo iz ivota skitnica, propalih djevojaka i lopova; to je otra sati na tadanje drutvene i politike prilike, a ujedno i na pretj ranost i neprirodnost patetine talijanske opere onoga doba. Nj zin veliki uspjeh potakao je i druge autore na stvaranje slin djela. Najpoznatije su ballad-opere: The Quaker's Opera (172! The Cobbler's Opera (1728), The Lover's Opera (1729), The Villa Opera (1729), The Prisoner's Opera (1730), a uz J. Gaya i J. Ch Pepuscha kao autori isticali su se C. Cibbfr i H. Fielding. I puke napjeve nalaze se u njima esto i melodije poznatih koi pozitora (M. Locke, H. Purcell, J. Eccles, G. F. Handel, F. G

BALLAD-OPERA BALLETS RUSSES

miniani, A. Corelli, A. Scarlatti). Najveu je popularnost uivala b.-o. 172836; u tih nekoliko godina nastalo je preko 80 takvih scenskih djela. Pod utjecajem francuske opera-comique poela se tada razvijati i u Engleskoj opera buffa, koja je, meutim, zadrala neke karakteristike ballad-opere. The Beggar's Opera bila je ve u XVIII st. izvedena i izvan Engleske. U Njemakoj je prva ballad-opera prikazana 1743 u Berlinu; bio je to njemaki prijevod The Devil to Pay, or The Wiwes metamorphosed (Der Teufel ist los, oder die verviandelten Weiber), iji je autor Ch. Coffev. Izvedba ovog i slinih engleskih djela u Njemakoj izravno je utjecala na stvaranje Singspiela. U XX st. neki su autori preradili i modernizirali The Beggar's Operu. Uinio je to P. Austin 1920, malo kasnije i E. J. Dent; 1928 preradio je tekst B. Brecht, dok je K. Weill napisao novu muziku; ta je verzija The Beggar's Opere, prikazana pod naslovom Dreigroschenoper, doivjela velik uspjeh. Tu najpoznatiju ballad-operu harmonizirao je i instrumentirao 1948 i B. Britten.
NOVA IZD.: The Beggar's Opera obj. je H. Bishop (1805); odlomke iz ballad-opera obj. su J. Oxenford i J. L. Hatton (English Ballad Opera, 1874); G. Calmus (Zwei Opern-burlesken aus der Rokokozeit, 1913); Ch. E. Pearce (Polly Peachum: the Story of Polly and The Beggar's Opera, 1913); faksimil izvornog izdanja The Beggar's Opera obj. je 1921 i 1923; pojedini napjevi iz te opere obj. su u zbirkama The Plays of J. Gay (2 sv., 1923); Twelwe Famous Plays of the Resto-ration and Eighteenth Century (1933) ; W. Apel i T. A. Davison (Historical An-thology of Music, II, 1950); uvertiru The Beggar's Opera obj. je J. Horton (1960). LIT.: G. Sarrazin, John Gay's Singspiele, 1898. G. Calmus, Die Beg gar's Opera von Gay und Pepush, SBIMG, 190607. C. Barclay Squire, An Index of Tunes in the Ballad Operas, Musical Antiquary, 191011. G. Tufts, Ballad Operas: a List and some Notes, ibid., 191213. G. Calmus, Zwei Opernburlesken aus der Rokokozeit, Berlin 1913. Ch. E. Pearce, Polly Peachum: the Story of Polly and The Beggar's Opera, London 1913. L. Melvill, Life and Letters of John Gay 16851732, London 1921. 117. J. Lauirence, Early Irish Ballad Opera and Comic Opera, MQ, 1922. W. H. Gr. Flood, The Beggar's Opera, Music and Letters, 1922. F. Kidson, The Beggar's Opera: its Predecessors and Successors, Cambridge 1922. W. E. Schultz, Gay's Beggar's Opera: its Content, Historv and Influence, New Haven (Conn.) 1923. A. Nicoll, A History of Early Eighteenth-Century Drama 170050, Cambridge 1925. J. A. Westrup, French Tunes in The Beggar's Opera and Polly, Musical Times, 1928. C. Tolksdorf, J. Gay's Beggar's Opera und B. Brecht Dreigroschenoper (disertacija), Bonn 1934. A. V. Berger, The Beggar's Opera, the Burlesque and Italian Opera, Music and Letters, 1936. E. M. Gagey, Ballad Opera, New York 1937. A. Loemenberg, Annals of Opera 1597 to 1940 (disertacija), 1943. M. VFinesanker, The Record of English Mu sical Drama, 17501800 (disertacija), 1944. W. H. Rubsamen, The Ballad Burlesques and Extravagances, MQ, 195. J- A. Westrup, Ballad Opera, MGG, I, 1951. G. Handley-Taylor i Fr. Granville Barker, J. Gay and the Ballad Opera, Hinrichsen's 9" 1 Music Book (s bibliografijom), London 1956. W. H. Rubsamen, Mr. Seedo, Ballad Opera, and the Singspiel, Miscelanea on homenaje a H. Angles, Barcelona 195860. M. Kun.

127

BALLAD-OPERA. W. Hogarth: Parodija na uspjeh Prosjake opere, 1728

idu Le Livrede tablature de guiterne d'Adrien le Roy (1561) i Les Psaumes de David mis en vers par Marot avec la musique (1562).
LIT.: M. Brenet, La Librairie musicale en France de 1653 a 1790, SBIMG, 1907. G. Lepreaux, Gallia typographica, Pari 1911. B. Guegan, Histoire de l'impression de la musique. La Typographie musicale en France, Arts et metiers graphiques, 193334. V. Fedorov i F. Lesure, Familie Bajlard, MGG, I, 1951. E. Leblan, La Bibliotheque musicale des editeurs Ballard a Pari k la fin du XVII e siecle, uXVII e siecle, 1954. F. Lesure i G. Thibault, Bibliographie des editions d'Adrien Le Roy et Robert Ballard (15511598), Pari 1955. H. Charnasse, Sur la transcription des recueils de cistre edites par A. Le Roy et Robert Ballard (156465), RMI, 1963. M. Kun.

BALLATA, Zeqirija, kompozitor (akovica, 23. IV 1943 ). Srednju muziku kolu zavrio u Prizrenu, a studij kompozicije kod M. Bravniara na Akademiji za glasbo u Ljubljani. Tamo je stekao i naziv magistra (L. M. kerjanc) i sada studira muzikologiju. Djeluje u Ljubljani kao profesor na Nioj muzikoj koli.
DJELA. ORKESTRALNA: suita za gudaki orkestar, 1966; Passacaglia in modo antico, 1967; Capricdo sinfonico, 1967. Piccola suita za flautu solo, 1966. KLAVIRSKA: Sonata u dva stavka, 1966; Ou village, 1963; Odmevi z Prokleti} (Odjeci s Prokletija) za lijevu ruku, 1964; Deux caprices, 1967; Solo de concert, 1967. VOKALNA. Mjeoviti zborovi: Vetar due; Razgovor sa zemljom; Poetom; Najve sveta otrokom slii slave; Oh, kah po shkon moj goc'e vogel (Kam gre deklica), 1967. Muki zborovi: Da su meni oi tvoje i Si dukati i vogel je (Zlata si mi). Andrimi i femise (Otrokov) za enski zbor. A. Ki.

BALLARD, francusko muziko izdavako poduzee u Parizu (1551 oko 1820). Osnovali su ga Robert B. i muziar Adrien Le Rov. Na temelju posebnih privilegija poduzee je kroz 200 godina imalo monopol u Francuskoj za tampanje muzikih djela. Vlasnici poduzea nisu se sluili naprednim tekovinama notnog tiska, pa su jo u XVIII st. upotrebljavali etvorouglaste notne oblike. To je izvrsno odgovaralo muzici XVI st., ali je bilo vrlo neprikladno za muziku XVIII st. Medu najstarija izdanja

BALLET DE COUR, baletne priredbe na francuskom dvoru na kojima su nastupali plemii, pa i sam kralj. Poznato je djelo te vrste Ballet comique de la Reine, izveden 1581 prigodom vjenanja Margarete de Lorraine s vojvodom de Joyeux. To je ujedno najstariji b. d. c. od kojeg se sauvala muzika. U njoj se nalaze i dva odlomka u izrazito monodikom stilu. Takve priredbe bile su naroito omiljele za vrijeme vladanja Henrika od Navarre (15891610). Umjetniki vrhunac doivio je b. d. c. u doba J. B. Lullvja i baletnog majstora Beauchampsa za vladanja Luja XIV, koji je i sam esto nastupao kao plesa. Najpopularniji su

TISKARSKI ZNAK CH. BALLARDA IZ 1685

tada bili baleti Les Muses (1667) Beusardea i Triomphe de VAmour (1681) Lullvja. U zajednici s Molierom, Lullv je nastojao spojiti balet i komediju; tako je 1664 nastao novi rod comedie--ballet. Najvanije djelo te vrste je Le Bourgeois Gentilhomme (1670). Unutar dvorskog baleta razvili su se razliiti plesovi (gavotte,

passepied, bourree, rigaudon i naroito menuet) koji su postali sastavnim dijelovima suite. B. d. c. je utjecao i na razvoj francuske opere.
LIT.: P. Lacroix, Ballets et mascarades de cour, de Henri III a Louis XIV (6 sv.), Geneve 1868. H. Pruniires, Le Ballet de cour en France Pari 1913. W. Storz, Der Aufbau der Tanze in den Opern und Balletts Lul- ly's (disertacija), Gottingen 1928. N. Ivanoff, Les Fetes a la cour des derniers Valois, Revue du i6e siecle, 1932. M. Paquot, Les Etrangers dans le Ballet .de cour, ibid., 1932. P. Melese, Le Theatre et le public a Pari sous Louis XIV (16591715), Pari 1934. D. P. Walker, Ballet de cour, MGG, I, 1951. M. McGozvan, L'Art du Ballet de cour en France (15811643), Pari 1963. M. Kun.

BALLETS RUSSES, ruska baletna trupa koju je 1909 osnovao Sergej Djagiljev. Trupa B. R. je revolucionirala baletnu umjetnost i znatno utjecala na svaku umjetniku aktivnost povezanu s njenim radom. Koreografije M. Fokina i realizacije V. Nizinskog, T. Karsavine, S. Lifara i itavog tog ansambla fascinantne tehnike ine temelj modernom baletu. U irem teatar skom smislu, u trupi B. R. inauguriran je nov stil slikarski vrijednog i funkcionalnog dekora (L. Bakst, A. Benois i dr.), te

128

BALLETS RUSSES BALTZAR

koncertnu poslovnicu Pomeriggi Musicali koju je vodio do 1950. Uz to je od 1947 bio umjetniki direktor venecijanskoga Festivala za suvremenu muziku. Od 1945 ponovno je pisao muzike kritike (Avanti, II Mondo, Mondo europeo, Omnibus, Sipario, za pariku

stavljen akcent na izbor, odnosno kreaciju kostima. Svojim smjelim i novotarskim poticajima, a esto i narudbama, trupa je obogatila muziku literaturu i uinila popularnima mnoga kompozitorska imena (M. de Falla, M. Ravel, I. Stravinski, A. Casella, S. Prokofjev, D. Milhaud, F. Poulenc, H. Sauguet). Nakon smrti S. Djagiljeva (1929) trupa se razila.
LIT.: T. Karsavina, Ballets Russes, Pari 1931. C. W. Beaumont, The Diaghilew Ballet in London, London 1940. A. Benoist, Reminiscences of the Russian Ballet, London 1941. I. Me.

BALLET THATRE CONTEMPORAIN, francuska usta nova za propagiranje plesne umjetnosti, osnovana 1968 u Amiensu. Umjetnika nastojanja njenih rukovodilaca idu za to uspjenijom sintezom muzike, plesa i likovne umjetnosti. U elji da sa svojim tenjama upozna to iri krug publike B. t. c. organizira preda vanja, diskusije i si. Od istaknutih suvremenih plesaa u toj ustanovi djeluju J. Babilee, A. Checinlescu, J. Giuliano, K. Koldamova, C. Marchand, M. Parmain i M. Popa, a od koreografa F. Blaska, M. Descombev, J. Lazzini, M. paremblek i G. Skibin. Na repertoaru plesnog ansambla nalaze se djela suvremenih kompozitora, kao npr. Danses concertantes (Stravinski), Deserts (Varese), Aquatheme (Malec) i dr. j. ip. BALLETTO, 1. talijanski naziv za balet. 2. Oko 1600 vokalna kompozicija plesnog karaktera, pisana jednostavnim madrigalskim stilom (najstariji primjeri: G. Gastoldi, Balletti a cingue vod ... di cantare, sonare e ballare, 1591). 2. U XVI i XVII st. komorna sonata (suita), sastavljena od vie plesova razliita karaktera (J. H. Schein, Banchetto musicale, 1617) ili suita od nekoliko plesnih pjesama s instrumentalnim uvodom (Entrata) za dvorske i sline sveanosti (C. Monteverdi, Scherzi musicali, 1607). 2. U suitama XVII st. instrumentalni stavak plesnog ka raktera i trodijelna oblika A B A (A AHemanda u 4/4mjeri; B Gagliarda ili Courante u 3/4-mjeri). K. Ko. BALLIF, Claude Andr Francois, francuski kompozitor (Pariz, 22. V 1924 ). Studirao u Bordeauxu (J. F. Vaubourgoinj, Parizu (N. Gallon, T. Aubin, O. Messiaen) i Berlinu (B. Blacher, J. Rufer). God. 195559 lektor Francuskog instituta u Berlinu i Hamburgu, od 1959 u Parizu asistent Radio-televizije i lan Schaefferove Groupe de Recherches Musicales i nastavnik. Od 1964 profesor je muzike analize i pedagogije na Konzervatoriju u Reimsu. Plodan stvaralac suvremenih tendencija, komponira na principu metatonaliteta koji je sam pronaao.
DJELA. ORKESTRALNA: Lovecraft, 1955; Fantasta, 1957; A cor et a eri, 1965; Cendres za orkestar udaraljki, 1946; Voyage de mon oreille za komorni orkestar, 1957 ; eci et celd za 8 duhakih solista i orkestar, 1953. KOMORNA . Tri gudaka kvarteta: I, 1955; II , 1958 i IH, 1959; 2 gudaka trija, 1956 i 1959; trio za obou, klarinet i fagot, 1953; trio za flautu, fagot i harfu, 1961; Double Trio za violinu, klarinet i rog i flautu, obou i violonelo, 1961: vie kvinteta; Jmaginaire I i Imaginaire II za 7 instrumenata, 1963 i 1967; sonata za violinu i klavir, 1957; sonata za flautu i klavir, 1958; sonata za violonelo i klavir, 1962. KLAV1RKA: 5 sonata; Airs comprimes, 1953; Pieces detaches, 1953; Bloc-Notes, 1961; Passe-temps, 1962. Sonate za orgulje, 1956. VOKALNA: Requiem za zbor i duhaki orkestar, 1954; kantata Retrouver la parole za glas i komorni orkestar, 1960. Za glas i klavir: Apparitions, 1949 (uz violu); Chansons bas, 1949; Minuit pour Geants, 1951 (uz violu); Musik im Mirabel, 1956; Phrases sur le souffte, 1958. SPISI: Introduction a la Metatonalite, 1956; L'Usage des instruments dans la tnusique contemporaine, 1960; Triste exotisme, 1961; Matiere, Mouvement, Musiaue, 1963; Points, Mouvements, 1967; Un Sens de sons 1967.

BALLING, Michael, njemaki dirigent (Heidingsfeld na Majni, 28. VIII 1866 Darmstadt, i. IX 1925). Uenik H. Rittera u Wiirzburgu. Krae vrijeme violinist u Mainzu i Schvverinu. God. 1892 osnovao u Nelsonu prvu australsku muziku kolu. Dirigentsku karijeru zapoeo 1896 kao asistent u Bavreuthu. Dirigirao je zatim u Hamburgu, Ltibecku, Breslauu i Karlsruheu. God. 191114 bio je dirigent u Manchesteru, od 1919 djelovao je u Darmstadtu kao generalni direktor kazalinog orkestra. Uz to je 190625 redovito sudjelovao i na festivalima u Bavreuthu. Gostovao je u mnogim gradovima zapadne Evrope i Engleske. B. je redigirao cjelokupno izdanje Wagnerovih djela {Breitkopf & Hartel; od 1912 nadalje).
LIT.: R. Sternfeld, Michael Balling, M, 192425.

BALLO, Ferdinando, talijanski muziki kritiar (Orvieto, 14. XI 1906 Milano, 13. X 1959). Isprva dirigent, kasnije se poeo baviti nrizikom kritikom stekavi ubrzo ugled jednog od najboljih suvremenih talijanskih kritiara i najdosljednijih propagatora avangardne muzike. Do drugog svjetskog rata suraivao u dnevnicima i asopisima (RAM, VItalia Letteraria, Cronache Latine, UAmbrosiano). Sa A. Rosom osnovao 1944 izdavako poduzee, a 1945 sa R. Paoneom otvorio u Milanu

RM, londonski Tempo i dr.), a od 1949 djelovao je i kao um niki rukovodilac milanskog televizijskog studija.
DJELA: Arrigo Boito, 1938; Grosz e l'arte rivoluzionaria, 1945. Vc za opere Capricci di Callot (Malipiero), Arlecchino (Busoni), Volo di notte (] lapiceola) i oro di morti (Petrassi). Studije i lanci.

(sauvano u rukopi nekoliko kompozicija objavljeno je u zbirci The Division Vic J. Plavforda, 1685, 1688 i kasnije).

BALLONCHIO, talijanski narodni ples, koji se izvodi krugu, poput naeg kola. BALMER, Luc, vicarski dirigent i kompozitor (Miinch 13. VII 1898 ). Studirao je na Konzervatoriju u Baselu i B linu (F. Busoni). Djelovao je 192428 kao profesor teo Konzervatorija u Bernu, 192832 kao dirigent u Luzernu, 1934-kao operni dirigent u Bernu. Tamo je 1941 preuzeo vods orkestralnog udruenja. Istakao se kao interpret djela R. Schum na i J. Brahmsa.
DJELA: simfonija; simfonijski fragment; koncert za violinu i orkes koncert 2a klavir i orkestar; koncert za violonelo i orkestar; serenada za k] i mali orkestar; simfonijske varijacije; varijacije za obou, fagot i gudae, i< simfonijska suita. Tri gudaka kvarteta; duo za violinu i violonelo. Si ska muzika za niz dramskih djela. Petrarkin sonet CXIII za bariton, ; i orkestar, 1930; zborovi: solo-pjesme.
! BALMER, Lucie -> Dikemnann-Balmer, Lude BALOKOVI, Zlatko, violinist (Zagreb, 21. III 1895 Venecija, 29. III 1965). Uenik V. Humla na koli Hrvatsl glazbenog zavoda u Zagrebu, usavravao se kod O. evika Majstorskoj koli Muzike a demije u Beu. Nakon diple skog ispita na kojem je i bio prvu dravnu nagradu poeo je 1913 prireivati mostalne koncerte. Nastupat u Rusiji (Moskva), Njemal Austriji, Italiji, Egiptu, a kon prvog svjetskog rata Engleskoj, Francuskoj, Svit skoj, Poljskoj, ehoslovaki drugim evropskim zemljaj U vie navrata gostovao Sjevernoj Americi, osobito SAD, kamo se 1924 stalno j selio. Iz New Yorka podt mao je brojne koncertne t neje, 1932 posjetio je sve k tinente. z. BALOKOVIC Duboko proivljavanje, teligentno predavanje i 1 svladavanje tehnikih proble instrumenta zdruivalo se kod Balokovia s bujnim tempe mentom. Njegov pun i zvuan ton odlikovao se toplinom i nj nou, barunastom mekoom i pjevnou. B. se mnogo bav karitativnim radom. Ve u prvom svjetskom ratu brojni bili njegovi nastupi na dobrotvornim koncertima u korist 1 unarodnog Crvenog kria. Za narodnooslobodilakog rata ] stasa NOB-e i jedan od organizatora amerike pomoi na: narodima, koju je djelatnost nastavio i kasnije kao predsjed Drutva prijatelja nove Jugoslavije u SAD. Za svoj rad o< kovan je najviim jugoslavenskim odlikovanjima. i

LIT.: K. Kovaevii, Zlatko Balokovi (189519*>5), Zvuk, 1965, K. Kc

BALTAZARINI (BALTAGERINI) DI BELGIOIO! Baldassarre, talijanski violinist i koreograf (Piemonte ili Lc bardija, ? Pariz, oko 1587). U Francusku je doao oko 155 promijenio ime u Balthasard de Beaujoyeule. Bio je najprije u slu marala de Brissac, kasnije na dvoru Katarine Medici, K; IX, Henrika III i Marije Medici. Meu suvremenim muziari uivao je veliki ugled osobito kao odlian violinist. B. je zami i koreografirao Ballet comigue de la Reine (1581). U tom je dj spojio uobiajeni dvorski balet s estetskim naelima koja su zas pali lanovi Baifove akademije.
LIT.: L. Celler, Les Origines de l'opera et le ballet de la reine, Pari i H. Prunieres, Le Ballet de cour en France avant Benserade et Lully, P 1914. P. Nettl, Baltazarini, MGG, I, 1951. G. A. Caula, Un Precedi storico dell J opera in muica, Torino 1963. M. McGozuan, L'Art du B; de cour en France, Pari 1963.

BALTZAR (Baltzer), Thomas, njemaki violinist i kc pozitor (Liibeck, oko 1630 London, 24. VII 1663). Muzii naobrazbu stekao u Njemakoj. Najkasnije 1655 preselio ss Englesku gdje je uivao ugled kao jedan od najveih violins virtuoza svog vremena. Prema svjedoanstvu suvremenika ; sjedovao je izuzetnu tehniku spretnost. B. je medu prvim; Njemakoj upotrebljavao tehniku dvohvata. Komponirao je strumentalne suite, violinske sonate i sola

BALTZAR
NOVA IZD.: preludij i allemande obj. C. Stichl (MFM, 1888); 12 pre ludija i 1 allemande obj. K. Gerhartz (Deutsche Meistervierke fiir Violin allein, 1921); allemande obj. A. Schering (Geschichte der Musik in Beispielen, 1931). LIT.: C. Stiehl, Thomas Baltzar, ein Paganini seiner Zeit, MFM, 1888. E. H. Meyer, Thomas Baltzar, MGG, I, 1951.

BAND A

129

BALUN, narodni ples iz Istre. Naziv mu potjee od talijanske rijei balio. Budui da ga je narod izvodio odvajkada snano i temperamentno, Talijani su ga nazivali augmentativno ballone; otuda je nastao naziv plesa. Pleu ga vee ili manje grupe mukaraca i ena zajedno. Stari naziv baluna bio je, vrlo vjerojatno, kolo, jer ima i oblik kola. To se vidi i iz jednog sauvanog stiha narodne pjesme, koja se uz ovaj ples pjeva: Obrni se, obrni, kako k-o-l-o povodi. B. se plee u cijeloj Istri, naroito u za padnim dijelovima, obino pred crkvom, pod ladonjama, na praznike dane. Izvodi se i na gumnu, a rjee u sobi. B. ima uglavnom tri figure: pribiranje, okretanje i etnju. Plee se uz pratnju sopele ili mijeha, gdjekada i uz pjevanje plesaa.
LIT.: 5. Zlati i dr., Istarski narodni ples Vjalun, Sklad, 1935, I- Lj. Ta, Narodni plesovi u Istri (rukopisna grada u Institutu za narodnu umjetnost u Zagrebu). V. c.

BAL Y GAY, Jesus, panjolski muzikolog (Lugo, 23. VI 1905 ). Uenik Madridskog konzervatorija, studij muzikologije zavrio na Univerzitetu u Santiagu di Compostella. Najprije djelovao u Madridu i tamo 1935 utemeljio vokalno udruenje Cantores ddsicos espanoles za njegovanje djela starih panjolskih majstora; od 1938 ivi u Meksiku, gdje je sada urednik asopisa Nuestra Muica. Ogledao se i kao kompozitor.
DJELA: Hacia el ballel gallego, 1925; Folklore musical de Melida, 1933; 30 Canciones de Lope de Vega, 1935; Bibliographie de la chanson populaire espagnole, Musique et Chanson populaires; Romances y villancicos espanole de s. XVI, I939I Villancicos de diversos autores, a dos a tres . . . vozes . . . Venezia, 1566, 1944; El Nacionalismo y la Muica mexicana de hoy, 1949; La Leccion de Andre Gide, 1950; Tesoro de la Muica Polifonica en Mexico: I El Codice del Convento delCarmen, 1952; Trientos, 1960. Komponirao Serenadu za orkestar; Concerto grosso; komorna djela; solo-pjesme i dr.

iz 1608). Dao je historijsku osnovu i modernoj dirigentskoj praksi s taktiranjem i sistematskom agogikom {Cartella musicale, 1614). Svojim uputama za harmoniziranu pratnju gregorijanskog korala anticipirao je liturgiku praksu koja traje do naih dana. Vaan je njegov prilog i vokalnoj praksi onoga doba naukom o pjevanju iz 1609, u kojoj je (nadovezujui se na Caccinija i Cavalierija) sistematski razvrstao modernu vokalnu ornamentaciju. Kao stvaralac B. je takoer smiono eksperimentirao : komponirao je medu prvima rane sonate, tj. izvorno instrumentalna djela (Canzoni alla jrancese a 4) i specifino orguljske kompozicije s iscrpnim uputama za registriranje (koje se u tom obliku javljaju samo PRIZOR iz BANCHIERIJEVE MADRIGAL kod C MonteverdiSKE OPERE IL METAMORFOSI MUSICALE, 1601, najraniji dosada poznati prikaz operne inscenacije

BAMBOLA, crnaki bubanj u Zapadnoj Indiji. Preko izdubenog panja napeta je koa o koju se lupa rukom. Koa je privrena obruem od bave i na krajevima uzicom privezana o klinove. BAMPTON, Rose, amerika pjevaica, sopran (Cleveland, Ohio, 28. XI 1909 ). Studij pjevanja zavrila na Curtis Institute oj Music u Philadelphiji (F. Alda), a zatim stekla doktorat na Univerzitetu u Des Moinesu (Iowa). Na opernoj pozornici debitirala 1929 kao Siebel (Gounod, Faust) u New Yorku. Pjevala je u Philadelphiji, 193250 na operi Metropolitan u New Yorku, istodobno 194247 u Teatro Colon u Buenos Airesu i dr. Dramski sopran, B. je u svojoj daljoj karijeri nastupala i u ulogama mezzosoprana. Njene najvee kreacije bile su Laura (Ponchielli, Gioconda), Aida (Verdi), Elizabeta (Wagner, Tannhauser), Elza (Wagner, Lohengrin), Kundrv (Wagner, Parsifal), Donna Anna (Mozart, Don Giovanni), Daphne (R. Strauss) i dr. Istakla se i kao koncertna pjevaica. Bila je prva interpretkinja Schonbergovih Gurrelieder u SAD.

ja) Medu kompQ_ ziciiama za oreulie ostavio je 1 jednu Battagliu, rani primjer opisne programne muzike. Najvei dio Banchierijeva opusa pripada dramatskom anru madrigalske komedije; za ta je djela veinom sam pisao libreta u pukom, venecijanskom dijalektu. To su jednoine bujfo-scene, zapravo minijaturne opere s monolozima i dijalozima, po stilu srodne djelima njegovih suvremenika (O. Vecchi, G. Croce i dr.) ali sa znatno jae izraenim utjecajem komedije delV arte; u parlando-pasaama i u realistinoj deklamaciji teksta B. je dao elemente kasnije napuljske opere bujjo i njezina secco recitativa. U cijelini, B. kao prethodnik tzv. razdoblja generalbasa, kao kompozitor rane, izvorne instru mentalne muzike i kao napredan teoretiar sa smislom za nove zvukovne ideale, ide medu najznaajnije linosti talijanske muzike na poetku XVII st.

BANCHIERI, Adriano (nazivan Adriano da Bologna, Monaco Olivetano), talijanski kompozitor i muziki teoretiar (Bologna, 3. IX 1568 1634). Isprva studirao knjievnost i filozofiju, 1587 stupio u red Olivetanaca; oko 1592 uio muziku kod G. Guamija u Luci. Od 1594 crkveni je orgulja u olivetanskom samostanu San Michele in Bosco kraj Bologne, 160004 na istoj dunosti u crkvi 9. Muria in Regola u Imoli, zatim u Gubbiju, Veneciji i Veroni; 1608 vraa se u samostan San Michele, gdje je ostao do smrti (1613 imenovan je profesorom, 1620 opatom). U tom je samostanu osnovao i vodio muziku kolu, glasovitu zbog praktikih pedagokih metoda; velik broj liturgikih i muziko-teoretskih prirunika i traktata to ih' je B. u to doba napisao namijenjeni su bili u prvome redu pitomcima te kole. U samostanu je utemeljio 1614 i Accademiju dei Floridi, 1623 pretvorenu u Accademiju dei Filomusi u Bologni kojoj je bio na elu (s nadimkom // Dissonante). B. se javlja na prijelazu iz kasne renesanse u rani barok kao svojevrstan prethodnik koji je (poput E. Satiea u novije doba) u svojim teoretskim djelima i kompozicijama donio itav niz muziko-tehnikih novina, ali one zbog njegova ogranienog stvaralakog dometa nisu imale ireg odjeka. U zbirci dvozbornih moteta Concerti Ecclesiastici iz 1595 B. je prvi put primijenio koncertantni princip u motetu velikog stila i ispisao odvojeno dionicu orgulja za prvi zbor u obliku spartiture. To je najstarija tampana partitura s taktnim crtama; tim djelom anticipira tehniku bassa continua, a u zbirci V Organo suonario (1605) slui se ve sistematski brojkama i predznacima (suprotno od Viadane) za generalbas. B. je medu prvima (a moda doista prvi) upotrebljavao di namike oznake, kao npr. / (jorte) i p (piano), o kojima govori u predgovoru madrigalskoj komediji La Pazzia senile (izdanje
MUZ. E., 1, 9

DJELA. INSTRUMENTALNA: Canzoni alla francese a 4 v . p e r sonare, dentrovi un Echo & in fine una Battaglia a 8, et dui Concerti . . . 1596; Fantaste overo Canzoni alla Francese .. . a 4, 1603; Moderna armonia di Canzoni alla francese, 1612;// Virtuoso ritrovato accademico, Concerti za 25 glasova, 1626; Dialoghi, Concerti, Sinfonie e Canzoni, 1625. DRAMSKA (madrigalske komedije): La nobilissima, anzi asinissima compagnia delli briganli della Batina, 1597; La Pazzia senile, 1598; // Studio dilellevole, 1600 (parafraza O. Vecchijeva djela L'Amfiparnasso); II Metamorfosi musicale, 1601; // Zabaione musicale, 1603 04; Virtuoso ridotto . . . una nuova comedia detta Prudenza giovanile, 1604 (prer. kao Saviezza giovenile, 1628); La Barca di Venezia per Padova, 1605; // Festino nella sera del Giovedi grasso avanti cena, 1608; Tirsi, Filli e Clori, 1614; La Sampogna musicale, 1625; Trattenimenti da villa, 1630. VOKALNA: Libro primo dei Madrigali a 5, 1593; madrigali i canzonette za 3 glasa, 6 knj. ]594 1614 (/ Horo prima di Ricreatione 1594, IIVI knj. navedene kao madrigalske komedije iz 1598, 1600, 1601, 1604 i 1614); canzonette za 4 glasa, 5 knj.: I II, 1595; I I I , 1596; IV, 1597 i V 1598; Vivezze di Flora e Primavera, Cantate recitate e concertate, madrigali za 5 glasova, 1622; Duoincontrappunto sopra Ut, Re, Mi, Fa, 1613 (o problemu solmizacije); Due Ripieni in Aplauso musicale con 8 parti, 1614. CRKVENA: Concerti Ecclesiastici za 8 glasova i orgulje; Salmi za 5 glasova, 1598; Messa solenne za 8 glasova, 1599; Ecclesiastiche Sinfonie za 4 glasa i orgulje, 1607; Gemelli armonici, 21 motet za 2 glasa i b. c, 1609; Vezzo di perle musicali za 3 glasa, 1610; Terzo libro di nuovi Pensieri Ecclesiastici, mpteti za 12 glasa i b. c, 1613; Salmi festivi za 4 glasa i orgulje, 1613; Primo libro delle Messe e Motetti concerlati za 2 glasa i b. c, 1620 (sadri i I sonatu za violinu, trombon i orguljski continuo); Litanie et Concerti za 8 glasova i dr. SP ISI. Te oret ski :
C onc l usi oni ne l suono del V Organo, 1591 ( I I i z d. 1609); Cartella overo Regole ulilissime . . . a quelli che desiderano imparare U Canto figurato, 1601 (ponovo izd. s

dodatkom Brevi documenti, 1610; s podnaslovom Moderna pratica musicale, 1613 i 1614; proireno izd. s naslovom La Cartellina musicale, 1615); L'Organo suonarino, 1605 (sadri i kompozicije za orgulje; II izd. iz 1611 sadri i opis instrumenta arpichittarone koji je konstruirao B.; I I I izd. iz 1622 sadri traktat o gregorijanskom koralu); Cartellina del cantofermo, 1611; Direttorio Monastico di Canto Fermo, II I I , 1615; Armoniche conclusioni nel suono dell' organo, 1626. Vie literarnih djela u stihu i prozi; zbirka Lettere armoniche, 1628. NOVA IZD.: Conclusioni nel suono dell' organo, faksimile izdanje iz 1609 (1934): madrigalsku komediju La Pazzia senile obj. L. T orchi {A rte musicale in Italia, IV), // Festino nella sera obj. B. Somma (Capolavori polifonici del sec. XVI, 1939), a La Saviezza giovenile R. Allorto (partituru, 1956).' LIT.: G. Caspari, Memorie biografiche e bibliografiche sui musicisti bolognesi del secolo XVI: A. Banchieri, Atti e memorie delle RR. Deputazioni di Storia patria per le provincie dell' Emilia, Modena 1877. F. Vatielli, Adriano Banchieri Musiche Corali, Milano 1919. Isti, II Madrigale drammatico e Adriano Banchieri, Arte musicale di Bologna, 1927, I. H. F. Redlich, Adriano Banchieri, MGG, I, 1951. F. Mompellio, Un grillesco capriccio di A. Banchieri, RMI, 1953- E. Capaccioli, Precisazioni biografiche su A. Banchieri, ibid., I954- R. Allorto, A. Banchieri: dalla Prudenza alla "Saviezza giovenile", Collectanea Historiae Musicae, II, Firenze 1956. E. Capaccioli, A. Banchieri. Contributo biografico e bibliografico, Muica Sacra, 1960. I. A.

BANDA (tal.; engl. band, franc. bande), skupina sviraa orkestralnih instrumenata, najee duhakih. U poetku taj naziv oznauje orkestralna tijela. Tako se 24 violons du roi Luja XIV nazivalo i Grande bande, a 24 jiddler Karla II The King's private Band. Kasnije je izraz b. postao donekle omalovaavajui naziv za

130

BANDA BANDURRIA
tora Opere u Beogradu, a od osnivanja Muzike akademije u Beogradu (1937) njen admini strativni direktor i od 1945 do smrti vanredni profesor. Kao dirigent B. je u Panevakom J. BANDUR pevakom odrao tradi-

LIT.: A. Vessella, Trattato di strumentazione per Banda, Milano 1897 1901 (novo dopunjeno izd. priredio A. Giampieri, 1955). F. Brunetto, Per Funificazione dello strumentale delle Banda, RMI, 1900. F. Gleich, Handbuch der modernen Instrumentierung fur Orchester und MilitSr-Musikkorps (IV izd.), Leipzig 1903. R. Caravaglios, Lezioni di strumentazione per Banda, Napoli 1916. M. Brenet, La Musique militaire, Pari 1917. A. Vesella, La Banda dalle origini ai nostri giorni, Milano 1935. C. Preile, Instrumentazione per Banda, Milano 1936. P. Panoff, Militarmusik in Geschichte und Gegenwart, Berlin 1938. H. E. Adkins, A Treatise on the Military Band, London 1945. H. G. Farmer, Military Music, London 1950. G. Gorgeral, Encyclopedie de la musique pour les instruments a vent (3 sv.), Lausanne ( I I izd.), 1955. A. Morandi, II Direttore di Banda, 1956. A. Baines, Woodwind Instruments and their History, New York 1957. P. Ermengildo, II Maestro di Banda, Milano 1958. K. W. Berger, Band Encyclopedia, Evansville 1960. R. F. Goldman, The Wind Band, Boston 1961. M. Kun.

ansamble duhakih instrumenata. Razlikuje se nekoliko tipova bande: b. limenih ili drvenih duhakih instrumenata, vojna b. (sastoji se ponajvie od limenih duhakih instrumenata), jazz-band, b. balalajki i dr. Simfonijskom bandom naziva se ponekad skupina drvenih duhakih instrumenata i violonela, a u talijanskim orkestrima daje se katkada taj naziv skupini limenih duhakih instrumenata i udaraljki. Orkestar, koji se u operi pojavljuje na pozornici, takoer je banda.

drutvu

BANDAR (bender), alirski tamburin. Na drvenu okviru, promjera 3246 cm, visoku 712 cm, napeta je kozja koa. S unutranje strane nalazi se ica koja klepee. BANDOLN, panjolski instrument sa 18 ica, koje su po tri jednako ugodene. Pojedine su grupe ica od elika, mjedi ili su omotane, a trzaju se ploicom od kornjaevine ili roga. Varijanta tog instrumenta sa 24 ice ugoene u grupama proirena je u Meksiku. BANDONEON, harmonika s vie od 88 tonova. Konstruirao ju je oko 1846 H. Band u Krefeldu. (-> Concertina i Harmonika.) BANDORA -> Bandura BANDROWSKA-TURSKA, Ewa, poljska pjevaica, sopran (Krakov, 20. V 1899 ). Pjevanje uila kod H. Zboinske-Ruszkowske u Beu. God. 191826 lanica opernih kazalita u Varavi, Lavovu i Poznanu, od 1926 nastupala na brojnim muzikim pozornicama Evrope i Amerike. Od 1946 profesor je Konzervatorija u Krakovu. Istakla se svojom interpretacijom solo-pjesama suvremenih kompozitora, osobito poljskih i francuskih. U njene najbolje operne kreacije idu: Konstanca (Mozart, Otmica iz Seraja), Lucia di Lammermoor (Donizetti), Rosina (Rossini, Seviljski brija), Margareta (Gounod, Faust), Manon (Massenet), Lakme (Delibes), Violetta (Verdi, La Traviata), Gilda (Verdi, Rigoletto), Leonora (Verdi, Trubadur), Elizabeta (Wagner, Tannhduser), Elza (Wagner, Lohengrin), Tosca (Puccini), o-o-San (Puccini, Madame Butterfly), Mirni (Puccini, La Boheme) i Tatjana (ajkovski, Evgenij Onjegin). BANDROWSKI, Aleksander, poljski pjeva, tenor (Lubaczow, 22. IV 1860 Krakov, 28. V 1913). Od 1881 nastupao u Lavovu kao operetni pjeva pod pseudonimom Aleksander Barski. Pjevanje uio kod Sangiovannija i L. Salvija i zatim nastupao na opernim pozornicama u Beu, Grazu, Dresdenu, Munchenu, Mannheimu i Hannoveru; 18891903 bio je lan opere u Frankfurtu na Majni. Od 1909 djelovao kao pjevaki pedagog u Krakovu. Kao dramski tenor istakao se u Wagnerovim i Meverbeerovim operama. Gostovao je na prvim opernim scenama Evrope i Amerike. Prevodio je Wagnerove opere na poljski i napisao libreta za poljske kompozitore W. Zeleiiskog (Staraban), L. R6yckog (Boleslazv Smialy) i B. Wallek-Walewskog (Tzoardozoski). BANDUR, Jovan, kompo zitor i dirigent (Javnica, Dvor na Uni, 24. IX 1899 Beo grad, 14. V 1956). Posle za vrene gimnazije poeo studij kompozicije i dirigovanja na Muzikoj akademiji u Beu (J. Mare), a zavrio na Konzervatorijumu u Pragu (J. Kfika). Vie godina profesor gimnazije i dirigent pevakih drutava (Srpsko crkveno pevako dru tvo u Panevu i Akademsko pe vako drutvo Obili u Beogra du); 193137 dirigent i dve godine vrilac dunosti direk

ORKESTAR BANDURA IZ UKRAJINE

cionalni visoki nivo tog najstarijeg srpskog drutva, dok je poveo putem moderne muzike izvodei prvi put u Jug Religiofoniju (Simfoniju orijenta) J. Slavenskog, Oedipus Stravinskog, Stabat mater H. Szymanowskog, Veno je; L. Janaeka i dr. Dok je u predratnom periodu pisao pov i to preteno male oblike, posle Osloboenja B. se, im< tekom boleu, posveuje iskljuivo kompoziciji, daju simfonijska dela, meu kojima je njegov najznaajniji opu slovenska partizanska rapsodija. U horovima i solo-p< raenim jednim delom i na narodnim motivima, B. se kao tanani tonski liriar tople oseajnosti i umereno me izraza. Kao muziki pisac saraivao je u Zvuku, Muziko niku i Muzici i preveo sa ekog Kontrapunkt O. ina.
DELA: Simfonija in C (nedovrena); koncert za violinu i orkestar nici kroz ivot), 1954. Gudaki kvartet u dva stava, 1925. Za violi u 3 stava; 4 male kompozicije za decu. Dvanaest kompozicija za klavir. Scenska muzika za Neistu krv B. Stankovia, 1934. VO1 est makedonskih pesama za glas i simfonijski orkestar, 1938; Seljakova za bariton i orkestar, 1947. Kantate: Poema 1941 (tekst D. Maksimovii meoviti hor i orkestar, 1947 (Beograd, 9- V 1948); Jugoslovenska pa rapsodija (tekst narodni) za sola, meoviti hor i orkestar, 1947 (Beogi 1948); Raspeva se zemlja (tekst G. Tartalja) za sopran, tenor, me i orkestar, 1949 (Beograd, 15. V 1955); Od svitanja sve do mraka (tekst J. za deji hor, recitatora i orkestar, 1949 i Himna oveku (Sofokle)zar hor i kamerni ansambl, 1928. enski horovi sa klavirom (Kia; Mese< menakj ; 2 deja hora sa klavirom; 2 masovna hora sa klavirom; Molba melodram sa klavirom. Ciklus madrigala za meoviti hor, 192951: D madrigal; Kaluerska; Slovo Ijubve; Svatovski madrigal; Snijeg pade; se zazori; Lovenu; Prolee Srbije. Motetto (5 voeum) ; Oda naem r 8-gl. meoviti hor; Rodoljubiva pesma za meoviti hor; Tri istarske m muki hor; deset dejih horova; 22 solo-pesme sa klavirom. LIT.: O. Danon, Partizanska rapsodija Jovana Bandura, Muzil 4. M. Pavlovi, Jovan Bandur, Radio Beograd, 1953, IX. M. Vuk Jovan Bandur, Zvuk, 1956, 78. P. Bingulac, Jovan Bandur in m Jugoslovenski radio, 1956, 22. Isti, Jovan Bandur, Savremeni akor vanredni broj. V. Perii, Muziki stvaraoci u Srbiji, Beograd s. :

BANDURA, ukrajinski narodni instrument sa ici obliku velike lutnje. Potjee iz XV i XVI st. a nalik je n; ukrajinski instrument kobzu. Ima ovalan, u stranu ispupo izboena dna i ravne gornje daske s okruglim otvorom u na kratkom vratu nalaze se dva ormaria za ivije. Dvanat koje se trzaju, dijele se u dvije grupe po est, tj. u glavne ip< (cmpyubi, npucmpyHKu); ugoene su: cmpyubi: G, c, d, g npucmpyHKu: g1, a1, h1, cis2, d2, e2. Glavne su ice napeti hvataljke, pa se mogu skraivati, dok se pomone proi strane. Vea od ove bila je gospodska b. (6audypa nauci 15 glavnih i 14 pomonih ica. Manji je oblik bandure b iren kod Kozaka u Ukrajini.
LIT.: A. C. <&aMUHUUH, JIoMpa H cpoflHtie efi My3bmajibHbie MeHTbi pyccKoro Hapojja. EajiaJiaHKa Ko63a 6aH^ypa T0p6aH 1891. K

BANDURRIA, panjolski narodni iani instrument citre sa est pari jednako ugoenih ica, koje se trzaju kom koljke (pua). Tri su gornja para od crijeva, a tri dublja or

BANDURRIA BANJO
Na vratu se nalazi 1214 prenica. Instrument je ugoden u
kvartama: gis, cis 1, fis 1 , h1 , e 2, a 2.

131

Stariji tip bandurrije imao je samo tri ice, a na vratu nije bilo prenica. BANIA, senegambijski iani instrument slian lutnji s krukolikim drvenim ormariem za rezonanciju (-> Banjo). BANISTER, Henry Charles, engleski kompozitor i muziki pedagog (London, 13. VI 1831 20. XI 1897). Uenik C. Pottera. Od 1851 predavao je na Royal Academy of Music, od 1880 na muzikoj koli Guildhall, a od 1881 na koli za slijepce.
DJELA: Textbook of Music (mnogo izdanja); Musical Art and Study, 1888: Life of Sir Georg Macfarren, 1892; Helpful Papers for Harmony Students, 1895; The Harmonising of Melodies, 1897; The Art of Modulating, 1901. Neobjavljena predavanja izdao St. Macpherson pod naslovom Interludes, 1898. Kompozicije: 4 simfonije, kraa orkestralna, komorna i klavirska djela; kantate i solo-pjesme.

kojoj je za osnovu posluila uvena istoimena staroperzijska zbirka pjesama.

DJELA. ORKESTRALNA; Hebridean Symphony, 1916; A Pagan Symphony, 1936; Celtic Symphony za gudaki orkestar i 6 harfa, 1940. Simfonijske pjesme: Processional; Jaga-Naut; Dante and Beatrice, 1911; Thalaba the Destroyer; Lalla Rookh. Simfonijska uvertira Saul. Predigre za kazalina djela: The Pierrot of the Minute; Oedipus Coloneus, 1911; The Frogs (Aristofanove abe), 1936. Old English Suite za mali orkestar ; Marionettes, baletna suita; Oriental Rhapsody, 1930; The Sea Reivers, orkestralna balada; Tzvo Heroic Ballads, 1944; Helena Variations; The Witch of Atlas; Fifine of the Fair; Russian Scenes; English Scenes; Caristonia, 1920; Three Dramatic Scenes. Za gudaki orkestar: Serenada From the far West; Scottish Rhapsody, 1913; Scenes from the Scottish Highlands; The Land of Gael; Coronach za gudae, harfu i orgulje. KOMORNA: etiri sonate za violinu i klavir; sonata u g-molu za violonelo solo; 2 sonate za violonelo i klavir; Fantastic Poeni i Dramatic Poem za violonelo*! klavir, odnosno orkestar; Pibsach: A tune of 1526 za violonelo i harfu. KLAVIRSKA: Cloud Cuckoo-Land; The Ile of Dreams; Memories of Sapphire. DRAMSKA. Opere: Caedmar, 1892; The Pearl-of Iran, oko 1893; The Daughter of Herodias, 1907; The Seal Woman, 1924: Eugene Aram (neizvedeno). Scenska muzika za vie kazalinih djela (medu ostalim za Sofoklovu Elektru, Euripidove Bakantkinje, Shakespeareova Macbetha, Wildeovu Salomu). VOKALNA. Kantate za sole, zbor i orkestar: The Firezvorshippers, 1892 ; Wulstan, 1892 ; Omar Khayyam, 190609 (preraeno 1917 u obliku zborskog baleta); The Time pirit; Sea Wanderers; Christ in the Wilderness, 1907; Gethsemane; The Great God Pan, 191420; Song of Songs (oratorij u 5 dijelova); The Pilgrims Progress; Song of Liberty. Ciklusi pjesama: Songs of the East; Songs of the Seraglio; Six Jester Songs; Five Ghazals of Hafiz; Songs from the Chinese Poets; Songs of Japan, Egypt, Persia, India, China; Songs of Childhood; Six Sacred Songs; From the Rose Garden of Sa'di. Obradbe: nekoliko zbornika narodnih napjeva Engleske i drugih zemalja: 100 Folk-songs of Ali Nalions; 100 Songs of England; 60 Patriotic Songs of Ali Nations. LIT.: H. Orsmond Anderton, Granville Bantock, London 1915. E. Lockspeiser, u zbirci eseja British Music of Our Time, 1946. H. F. Redlich, Granville Bantock, MGG, I, 1951. J. As.

BANISTER, John, engleski violinist i kompozitor (London, oko 1630 3. X 1679). Uio kod svoga oca, gradskog muziara u Londonu. Od 1660 muziar na dvoru Karla II, koji ga je 1662 poslao u Pariz da proui rad ansambla Vingt-quatre violons du roi. Po povratku vodio je do 1667 dvorski ansambl violinista, poslije je bio dvorski uitelj muzike. B. je prvi u Londonu organizirao javne koncerte (odravali su se redovito 167278), a ini se da su to prvi koncerti u Evropi na kojima se naplaivala ulaznina. Komponirao je instrumentalna djela (obj. u razliitim suvremenim zbirkama) i pjesme za scenska djela (The Man's the Master, The Tempest Shakespearea, Circe i dr.).
LIT.: H. C. de Lafontaine, The King's Music, London 1909. W. Barday Squire, The Music of Shadwell's Tempest, MQ, 1921. H. A. Scott, Londons Earliest Public Concerts, ibid., 1936. J. A. \Vestrup, John Banister, MGG, I, 1951. A. A. Luhring, The Music of John Banister (disertacija), Ann Arbor 1966.

BANKS, Don (pravo ime Oscar Donald), australski kompozitor (Melbourne, 25. X 1923 ). Studirao je na Konzervatoriju u Melbourneu, kod M. Seibera u Londonu i L. Dallapiccole u Firenci. Djeluje u Londonu. U svojim djelima povremeno se slui suvremenim tekovinama, osobito dodekafonijom.

DJELA. ORKESTRALNA: 4 stavka; Episode za komorni orkestar; koncert za zbor i orkestar, 1965; Divisions, 1965. KOMORNA: sonata za violinu i klavir, 1954; Divertimento za flautu i gudaki trio; trio za violinu, rog i klavir, 1963; duo za violinu i violonelo, 1952; Three Studies za violonelo i klavir, 1954. Psalm 70 za sopran i komorni orkestar.

BANWART, Jakob (pseudonim Jakob Avia), njemaki kompozitor (Sigmaringen, 19. V 1609 Konstanz, oko 1657). Sveenik. Prvu muziku poduku dobio od orguljaa D. Bolliusa. God. 162931 studirao filozofiju na Univerzitetu u Dillingenu; 1632 zareen. Poslije toga razvio muziku aktivnost u Konstanzu na dvoru kneza nadbiskupa, a od 1641 kao muziki direktor katedrale. Ubraja se meu znaajne predstavnike junonjemakog ranobaroknog crkvenog stila. Iako odgojen u duhu tradicije prelazi na moderniji nain komponiranja. Crkvena djela su mu bila veoma popularna u junoj Njemakoj i doivjela su vie izdanja. Vana je i zbirka Tafel-music s humoristikim dijalozima, quodlibetima i slinim vokalnim stavcima uz pratnju generalbasa, komponiranim na talijanski nain.
DJELA: Teutsche mit new componirten Stucken und Couranten gemehrte kurtzweilige Tafel Music von Gesprachen, Dialogen, Ouodlibeten za 24 glasa, 1652 (I izd. izgubljeno). CRKVENA: Pars I Missarum brevium op. 3 za 45 glasova, sa 5 instrumenata i II sa zborom adlibitum, 1649; Pars secundaMissarum op. 5 za 45 glasova (1 misa za 10 ili 18 glasova) i b. c, 1657; Missa unica alias decima guinta za 5 glasova, 2 violine, b. c, orgulje i II zborom ad libitum, 1662; Liber primus sacrorum concentuum za 24 glasa, b. c. i djelomice 2 violine, 1641; Motetae sacrae, selectae . . . za 3u glasova, 1661. LIT.: J. Hornes, Die Kirchenmusik in Franken, Archiv des historischen Verein von Unterfranken und Aschaffenburg, Wiirzburg 1867. K. G. Fellerer, Ein Musikalien-Inventar des fiirstbischonichen Hofes in Freising, AFMW, 1924. H. J. Moser, Corvdon, I, Braunschvveig 1933. E. F. Schmid, Jakob Banvvart, MGG, I, 1951.

DJELA: Monumenti Vaticani di Paleografia Musicale Latina (2 sv.), 1913; The Earliest French Tropar and Its Date, Journal of Theological Studies, 1901; Un iropaire prosier de Moissac, Revue d'histoire et de litterature religieuse, 1903; Some Recently Discovered Fragments of Irish Sacramentaries, Journal of Theological Studies, 1904; Sequenza per la feta di San Gregorio?, Rassegna Grego-riana, 1904; Un antico credo greco e latino con neumi, scoperto nella Biblioteca Vaticana, ibid., 1905; Liturgical Fragments, Journal of Theological Studies, 1908; Ordine Ambrosiano per la Settimana Santa..., Miscellanea Ceriani, 1910; Missale Gothicum, 1917 i 1919; brojni prilozi u zbirci Analecta hymnica medii aevi. LIT.: B. Stablein, Henrv Marriott Bannister, MGG, I, 1951.

BANNISTER, Henry Marriott, engleski muzikolog (Oxford, 18. III 1854 16. II 1919). Studirao u Oxfordu. Na brojnim putovanjima istraivao srednjovjekovne muzike rukopise sauvane u evropskim bibliotekama, posebno u Rimu i Oxfordu. God. 191719 bibliotekar u Oxfordu. Vani su njegovi radovi 0 sekvencama i himnama.

BANTOCK, Granville, engleski kompozitor i dirigent (London, 7. VIII 1868 16. X 1946). Muziku uio u londonskoj Royal Academy of Music (F. Corder). God. 189396 izdavao napredni muziki asopis Nevi Quarterly Musical Reviezv i istodobno bio dirigent putujuih opernih druina. God. 1897 dirigent orkestra Toiver Band u New Brightonu, koji se pod njegovim rukovodstvom brzo razvio u znaajno reproduktivno tijelo. God. 1901 prelazi B. u Birmingham, gdje je najprije upravitelj muzike kole Birmingham and Midland Institute, a od 1908 do 1933 profesor muzike na Univerzitetu. Kroz to vrijeme B. je mnogo dirigirao, osobito s Orkestralnim drutvom iz Liverpoola i Wolverhamptona. God. 1933 naputa slubu na Univerzitetu i putuje po svijetu (193839) sve do Australije kao muziki istraiva za Triniiy College of Music. Poslije Bantockove smrti utemeljeno je Bantock Society (predsjednik mu je bio Jean Sibelius), udruenje kojemu je svrha, da promie Bantockova djela, osobito pomou gramofonskih snimaka. U obnovi engleske muzike, koja je zapoela potkraj prolog stoljea, B. je veoma znaajna linost; dok su mnogi njegovi suvremenici u Engleskoj nastavljali preivjele tradicije njemakih romantiara, B. otkriva iroke mogunosti moderne orkestralne palete i time daje poticaj mladoj generaciji da se oslobodi akademskih ablona. On je meu prvima pokazivao interes za engleski folklor (u nekim njegovim pjesmama opaa se jak utjecaj keltske puke pjesme); arolikim bojama Bantockove orkestracije pogodovala je u mnogome njegova sklonost za programno koncipiranje i za orijentalnu tematiku. U tome su smislu njegova moda najuspjelija djela Hebridska simfonija i kantata Omar Khayyam,

BANJALUANIN, Mato, bosanski franjevac, ivio u drugoj polovici XVII st. Ljetopisi bosanskih franjevaca spominju ga kao vrlo dobrog pedagoga pjevanja i orguljanja. Djelovao je po raznim samostanima Bosne, najdulje franjevakom samostanu u Kraljevoj Sutjesci. Napisao je prirunik za pjevanje i sviranje na orguljama pod naslovom Regulae cantus plani pro incipientibus, 1687. Djelo (u rukopisu) pisano je na talijanskom jeziku gotskim slovima, a nalazilo se u biblioteci franjevakog samostana u Kraljevoj Sutjesci. U prvom dijelu knjige B. iznosi muziku teoriju (itanje nota, intervali, ljestvice, trozvuci), a zatim prelazi na praktine vjebe i upute na koji nain treba izvoditi pojedine primjere.

Djelo je dugi niz godina sluilo kao jedini prirunik za orguljae i pjevae, jer na jednostavan nain uvodi poetnike u tehniku pjevanja i sviranja na orguljama.
LIT.: J. Jeleni, Kultura i bosanski fra njevci, I, Sarajevo 1912. G. J.

BANJO, ameriki iani instru ment slian gitari. Kao ormari za rezonanciju slui plitak tamburin pro mjera oko 28 cm, prekriven s gornje strane pergamentom ili koom; vrat, dug oko 85 cm, ima oko 20 prenica. HA.vjo Instrument ima 57 ica,

crijevnih

132

BANJO BARBARINO
Uz uspjehe u stvaralakom radu B. je velike zasluge stel na podruju muzike reprodukcije kao umjetnik-dirigent. U grebakoj operi najznaajnije su njegove izvedbe djela n majstora, koje su snano utjecale na muziku sredinu, pos na razvoj mlae generacije hrvatskih kompozitora; 1918 1 postavio i dirigirao prvu jugoslavensku izvedbu opere . Godunov (Musorgski), a poslije, opere Snjeguroka i Sadko (Rii -Korsakov) i balete Petruka i ar ptica (Stravinski). Uz izveo u Zagrebu po prvi put niz djela domaih autora: opei irole (Novela od Starica; Citara i bubanj), L. afraneka K (Hasanaginica), P. Konjovia (Vilin veo; Knez od Zete; Kosti A. Dobronia (Rka), a od stranih Smetaninu Libuu (: prva izvedba izvan eke), tri dijela Wagnerove tetralogije INibelunga i dr. B. je dirigirao i mnogim koncertima Zagrel filharmonije, a dugo je vodio i zagrebako pjevako dri Lisinski. Svojim majstorskim kreacijama na opernom i simfonij: podruju podigao je umjetniki nivo i pridonio profesionali jugoslavenskog muzikog ivota.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijeta u Es-duru (Zagreb, 1939) fonijeta za gudaki orkestar (prema gudakom kvartetu), 1951 (Beograd, 1952); Koncertnapredigra (Zagreb, 5. II 1916); Simfonijski-scherzo, 1921 (Z 11. II 1923); Poeme balkanigue, 1926 (Zagreb, 6. III 1927); rapsodija i Sudara, 1945 (Zagreb, 25. I 1947). Gudaki kvartet (-> simfonijeta z; orkestar), 1924 (Zagreb, 27. IV 1928). DRAMSKA. Dvije opere: eno-koeno (libreto G. Krklec; Zagreb, 4. V 1932) i Nevjesta od Cetit (libreto M. Fotez po enoinoj noveli Turci idu), 1942 (Beograd, 12. V etiri baleta: Licitarsko srce (na vlastiti scenarij), 1923 (Zagreb, 17. VI Cvijee male Ide (scenarij Margareta Froman po Andersenu; Zagreb, 2 1925); Imbrek z nosom (vlastiti scenarij), 1934 (Zagreb, 19. I 1935) i K pria (scenarij D. Parli prema Klabundovoj drami Krug kredom), 1953 (Be 30. IV 1955). Scenska muzika za drame: Tirena i Dundo Maroje (M. I Poar strasti (J. Kosor); Antigona (Sofoklo); Henrik IV (Shakespeare) i VOKALNA: simfonijska poema Pan za recitatore, soliste, mjeoviti : orkestar (stihovi M. Krlea), 1957 (Beograd, 10. I I I 1958); Goran, vizije pjt za recitatora, soliste i orkestar (I. Goran Kovai), 1959 (Beograd, 10. V Z mojih bregov {Pozdravlenje, Mea, Kum Martirij, tri pjesme za bai orkestar (F. Galovi), 1927 (Zagreb, 14. IV 1929); Moj grad, tri pjesme u skom dijalektu za glas i orkestar (V. Nikoli), 1941 (Zagreb, 1944): Iz pet pjesama za glas i orkestar (na vlastiti tekst u logoru u Staroj Gradiki) (Radio-Beograd, 1946); Oblaci, tri pjesme za mezzosopran i orkestar (D. Ce 1963 (Radio-Beograd, 31. X 1964). Pjesme za glas i klavir na rijei V. N F. Galovia i I. G. Kovaia: Tri sestre; Mrtvi lugar; Notturno; Crn-be. breskvama; Moj grob; Popevka. Vragolije (B. Radievi) za mjeoviti Psalam za zbor. Muzika za igrane i dokumentarne filmove. Obrada 1 nog kola Svatovac od I. Zajca, 1920 (izvedeno kao baletna muzika, Z 7. VI 1922). LIT.: K. Kovaevi, Hrvatski kompozitori i njihova djela, Zagreb V. Perii, Muziki stvaraoci u Srbiji, Beograd 1969. K. 1

od kojih je prva najvia, a druga najdublja; najei su primjerci sa est ica. Kao tipian instrument amerikih Crnaca, b. se mnogo upotrebljavao u jazz-muzici gdje je izvodio akordiku pratnju (kasnije ga je zamijenila gitara). Posljednjih tridesetak godina proizvodi se i tvorniki u raznim varijantama i sa elinim icama. Neki muzikolozi smatraju da su b. u Ameriku donijeli crnaki robovi iz Senegambije, gdje je slian instrument poznat pod imenom bania.
LIT.: G. A. Keeler, Notes on Trick Solo Playing on the Banjo, London 1940. K. Ko.

BARANOVI, Kreimir, kompozitor i dirigent (ibenik, 25. VII 1894). Uio u Zagrebu kod D. Kaisera (klavir, teorija) i na muzikoj koli Hrvatskog glazbenog zavoda kod F. Lhotke (rog); kompoziciju studirao 191214 na Muzikoj akademiji u Beu. Dirigirati zapoeo 1915 u Zagrebakoj operi u kojoj je, uz krai prekid, radio do 1943 (1929 40 direktor). God. 192729 dirigent Opere u Beogradu; u to vrijeme (1927 28) s baletnom trupom Ane Pavlove gostuje u Njemakoj, Nizozemskoj, vicarskoj i Italiji. God. 1943 preuzima vodstvo Radio-orkestra u Bratislavi, gdje je zatim (194546) direktor Opere. Od 1946 bio je profesor Muzike akademije u K. BARANOVIC Beogradu i 1952 61 istodobno direktor Beogradske filharmonije. Redoviti je lan Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Baranovieve kompozicije inspirirane su preteno muzikim folklorom Hrvatskog zagorja; one odaju bogatu fantaziju i spontanu invenciju snane umjetnike linosti. B. posveuje osobitu panju instrumentaciji, pokazujui veliko znanje i smisao za iskoriavanje raznolikih mogunosti; njegov orkestar, pun kolorita, zvuan i blistav, esto je vaan faktor u tumaenju i pojaavanju dramske radnje. Svoj najvii umjetniki domet B. je ostvario na podruju muzikog kazalita, osobito u baletu Licitarsko srce, koji je posluio kao uzor mnogim jugoslavenskim kompozitorima nacionalnog smjera. U tom se djelu na izvoran nain povezuju lirski osjeaji sa snanom dramatikom; raspojasano raspoloenje odlikuje se humorom, koji mjestimino prelazi u grotesku. U baletu Imbrek z nosom B. je otiao jo korak dalje u kidanju s klasinom baletnom tradicijom. I ovdje se B., posebno u kompozicijsko-tehnikim postupcima, oslanja na tekovine tzv. Ruskog baleta i njegova glavnog predstavnika I. Stravinskog, ali kao zreo majstor on muzici udara peat svoje umjetnike linosti koja suvereno vlada izraajnim sredstvima. Na istim principima izgraena je i Baranovieva narodna opera Slrieno-koeno. Spretnim izmjenjivanjem ljubavno-lirskih i humoristiko-grotesknih situacija on je u njoj ostvario skladnu cjelinu, protkanu originalnim zamislima; sona instrumentacija, ispunjena rafiniranim efektima i inventivnim rjeenjima, izvrsno potcrtava stiliziranu narodnu priu. U svojim kasnijim scenskim djelima, u kominoj operi Nevjesta od Cetingrada i baletu Kineska pria, B. se udaljio od muzikog folklora, ali je i na temelju kozmopolitskog muzikog govora stvorio muziku trajne vrijednosti. Meu ostalim ostvarenjima K. Baranovia najistaknutije mjesto pripada ciklusu Z mojih bregov. Inspiriran nostalginim i ivopisnim kajkavskim stihovima F. Galovia, B. je stvorio ciklus od tri pjesme za bariton i orkestar u kojem je sugestivno doarao razliite ugoaje. U prvoj se pjesmi (Pozdravlenje) opisuje poneto tmurno, tjeskobno duevno stanje ovjeka koga tite neizvjesnost i strah. Zvuk veernjih zvona unosi u njega mir i on zaboravlja na crne misli. Ostale dvije pjesme sadrajno su donekle srodne: Mea i Kum Martin doaravaju atmosferu iz seljake sredine, osvjeuju uspomene na trenutke iz prolih dana, na likove iz naroda koji zbog nesklone sudbine nisu vie ono to su negda bili ili kojih vie nema meu ivima.

BARBAJA, Domenico, talijanski operni impresario lano, 1778 Posillipo kraj Napulja, 16. X 1841). Poet konobar. Neko vrijeme direktor cirkusa, zatim kazalini imj rio. Posredovanjem grofa Gallenberga postao direktor kaz Karntnertor-Theater i Theater an der Wien u Beu, gd radio 182128, a istodobno bio i zakupnik Teatro San Ca Napulju i Teatro alla Scala u Milanu; tako je u isto vr upravljao glavnim evropskim opernim centrima toga doba. C kompozitori za njegova kazalita bili su Rossini, Bellini i ] zetti.
LIT.: G. Monaldi, Impresari celebri del secolo XIX, Rocca San Ca 1918. G. Radiciotti, II Barbaja nella legenda e nella storia, L'arte pian 1920.

BARBARA (pravo ime Monique Serf), francuska pje-* i kompozitor chansona (Pariz, 1930 ). Prvi vei uspjeh po je 1960 kada je dobila Grand Prix du Disaue kao interpn Brassensovih chansona. Ugled najvee suvremene autorice sona uiva od 1966. Prati se sama na klaviru, a pjeva izvan: senzibilno i nadahnuto. Njene chansone kao i njezin nain izi visoke su umjetnike kvalitete. BARBARINO (Barberino), Bartolomeo (prozva Pesarino), talijanski kompozitor, orgulja i pjesnik (Fal Ancona, XVI st. ?, poslije 1617). God. 159394 altist \ Santa asa u Loretu, zatim muziar (muico) biskupa Gii della Roverea; od 1602 orgulja katedrale u Pesaru i od muziar biskupa od Padove. Kasnije je moda bio u slubi vc od Urbina jer 1614 spominje mnoge godine provedene na nji dvoru. Meu prvima je komponirao u monodijskom stilu; s\ djela obilno ukraavao fioriturama i diminucijama pa je vjero zbog tekoa u izvoenju, II knjigu moteta objavio u dvije vi jednostavnijoj i sloenijoj. Dio tekstova za svoje kompc napisao je sam.
DJELA. VOKALNA: Madrigali. . . per cantare sopra U chitarror, vicembalo 0 altri strumenti da una voe sola con 1 Aria da cantarsi da 2 1606; // // libro de Madrigali . . . con un dialogo di Anima e Caronte, I( /// libro de Madrigali . . . con alcune canzonette nel fine, 1610; // IV li Madrigali . . . da voe sola con 1 dialogo fra Tirsi e Aminta, 1614; Canzc 1 e 2 voci con alcuni Sonetti da cantarsi da I voe sola nel chitarrone 0 altro in Soprano overo Tenore, 1616; Madrigali a 3 v . . . con U b. c. . . . con Madrigali da cantar solo, 1617. CRKVENA: II I libro de Motetti . voe sola. 1610; II II libro delli Motetti, 1614. LIT.: G. Radiciotti, Aggiunte e correzioni ai dizionari biografici dei cisti, SBIMG, 191213. P. Schmitz Geschichte der Kantate und des;

BARBARINO BARBIERI
chen Konzerts, I, Leipzig 1914. A\ Fortune, Italian Secular Monody from 1600 to 1635: an Introductorj- Survey, MQ, 1953.

133

BARBATO, Elisabetta, talijanska pjevaica, sopran (Berlett.j 11. IX 1921 ). Uenica Marije Aguccini u Bologni i L. Rir<\ja u Rimu. Na opernoj pozornici debitirala 1946 u Milanu i- > /iida (Verdi) i ubrzo napravila svjetsku karijeru. Nastupala jo na prvim evropskim opernim kazalitima. Njezine glavne kreacije bile su: Marija (Verdi, Simon Boccanegra), Amelija (Verdi, Krauljni ples), Tosca (Puccini), Minnie (Puccini, Djevojka sa Zapada), Santuzza (Mascagni, Cavalleria rustieana), Iris (Mascagfii), Giulietta (Zandonai, Ginlietta e Romeo), Leah (Rocca, Dibitk) i Fedora (Giordano). BARB (Barbe), Antoine, flamanski kompozitor (Hainaut, ? Antwerpen, 2. XII 1564). God. 152762 zborovoa katedrale u Antvverpenu. Zaredio se poslije smrti svoje ene. Komponirao mise, motete i chansone na francuske i flamanske tekstove (pojedine kompozicije objavljene su u zbirkama onoga vremena, a neke su sauvane u rukopisu). Jedna od njegovih misa, izdana pod naslovom Vecy la anse de Barbarie, pokazuje znatno kontrapunktiko znanje autora. Barbeova dva sina nosila su oevo ime (Antoine). Bili su orguljai u antwerpenskim crkvama. Mladi od njih napisao je raspravu Exemplaire des dome tons de la msique
et de lenr nature, Antvverpen 1599.

a 193138 bio i direktor Konzervatorija u Barceloni. Mnogo se bavio problemima muzikog odgoja djeteta, suraujui s poznatim pedagogom M. Montessori. Svoja zapaanja i iskustva s podruja muzike pedagogije objavljivao je u Revista Barcelonesa. Prouavao je panjolski muziki folklor. Njegovi su uenici, meu ostalima, H. Angles i F. Pujol.
DJELA: simfonija, 1928; Sinfonia sinte'tica (nedovreno); simfonijeta za gudaki orkestar i klavir, 1927; simfonijska pjesma Alfeo y Aretusa, 1937; orkestralne biblijske vizije jael i Agar. Klavirska djela. Zborovi; solo-pjesme. Zbirka od 150 obraenih narodnih napjeva. SPISI: Curso de Melodica, 191920; Ouaderns d'Estudis; Tratado de Harmonizacion (neobjavljeno); Quatro lecdones de alta teoria musicale, 1948; studije i lanci. Suraivao u Diccionario delta Muica i Diccionario Enciclopedico della Muica. LIT.: J. Subira, Jose Barbera, MGG, I, 1951.

BARBELLA, Emanuele, talijanski violinist i kompozitor (Napulj, 14. IV 1718 1. I 1777). Uio violinu najprije kod svoga oca Francesca, a zatim u Bologni kod L. Lea i Padre Martinija. Bio je lan razliitih orkestara (Teatro Nuovo, 175356; Cappella Reale, 175661; Teatro di San CarloJ i nastavnik na Conservatorio di S. Ono/rio u Napulju. Njegove su izrazito melodine kompozicije bile vrlo popularne.
DJELA: dvanaest trio-sonata; oko 20 dueta za 2 violine; 6 dueta za 2 viole; 6 dueta za violinu i violonelo; 24 Minuetti gustosi za 2 violine; 18 sola za violinu. Nekoliko prizora za operu Elmira generosa, 1753.

LIT.: J. Schmidt-Gorg, Anton Barbe, MGG, I, 1951.

BARBERIIS (Barbariis, Barberio, Barberis), Melchiore de, talijanski kompozitor i lutnjist (oko 1500 poslije 1549). ivio u Padovi. Objavio u Veneciji vie knjiga tabulatura za lutnju. Sauvano ih je 5, a po njihovoj numeraciji sudei, bilo ih je 10 (nedostaju IIII i VIIVIII knj.). etvrtu, petu i estu knjigu sainjavaju obradbe tuih vokalnih djela, uglavnom moteta, francuskih chansona i, to je zanimljivo, prilinog broja madrigala (24); deveta i deseta knjiga sadravaju izvorne, solistiki koncipirane kompozicije za lutnju (Jantasit, balli, passi et mezzi, paduane itd.). U X knj. nalaze se i veoma rani primjerci tabulature za 2 lutnje, te nekoliko fantazija za gitaru. Po stilu i nainu obradbe, B. pripada gornjotalijanskoj koli.
DJELA : Intabulatura di lautto libro 4, . . . libro j, . . . libro 0, 1546 ; Inlabolatura di lauto libro 90 intitolato U Bembo, 1549; Opera intitolata contina. Intabolatura di lauto . . . libro 10, 1549. LIT.: O. Chilesotti, Note circa alcuni liutisti italiani della prima meta del Cinquecento, RMI, 1902. L. de la Laurende, Les Luthistes, Pari 1928. W. Boetticher, Melchiore de Barberiis, MGG, I, 1951. J. Jacquot, Le Luth et sa musique, AML, 1959. G. Thibault, La Musique instrumentale au XVI e siecle, Encyclopedie de la Pleiade, Histoire de la Musique, I, 1960.

BARBER, Samuel, ameriki kompozitor (West Chester, Pennsvlvania, 9. III 1910 ). Na Curtis Institutu u Philadelphiji studirao kompoziciju (R. Sca-lero), klavir (I. Vengerova) i dirigiranje (F. Reiner). Za vrijeme studija, a i kasnije, dobio je niz nagrada (1935, 1936 i 1958 Pulitzerovu nagradu, 1935 ameriku Rimsku nagradu, 1945 i 1949 Guggenheimovu nagradu . U nekoliko je navrata posjetio Evropu (193536 Rim i Be, 1937 Salzburg). God. 193942 predavao je orkestraciju i dirigiranje na Curtis Institutu u Philadelphiji. Nakon rata nastanio se u Mt. Kisco (N. Y.). B. je jedan od najpoznatijih i najdarovitijih amerikih kompozitora. U poetku svog stvaranja bio je povezan uz tradiciju i postepeno je postajao sve slobodniji i smjeliji u obogaivanju ritmike podloge muzikog tkiva.

BARBETTA (Barbetti), Giulio Cesare, talijanski lutnjist i kompozitor (vjerojatno Padova, oko 1540 ?, poslije 1603). 0 njegovoj biografiji malo je poznato. Sam je sebe nazivao Padoano (tj. iz Padove). Tri sveska njegovih kompozicija u tabulaturi za lutnju izala su u Veneciji (1569, 1585, 1603), a etvrti svezak u Strassburgu (1582). U svojim djelima B. je proirio tehniko-izvodilake mogunosti lutnje i obogatio talijanske plesne oblike unosei elemente francuskih i njemakih plesova. Zbirka iz 1582 sadrava i njegove obradbe vokalnih kompozicija J. Arcadelta, J. van Berchema i O. di Lassa; O. Chilesotti izdao je 8 njegovih kompozicija za lutnju u zborniku Lautenspieler des 16. Jahrhunderts,
1891. LIT.: W. Bjetticher, Giulio Cesare Barb5tta, MGG, I, 1951.

BARBI, Alice, talijanska pjevaica, mezzosopran (Modena, 1. VI 1862 Rim, 4. IX 1948). Kao dijete uila violinu i javno koncertirala. Kasnije studirala pjevanje u Bologni (C. Verardi, L. Zanboni, A. Busi) i u Firenci (L. Vannuccini). Debitirala 1882 u Rimu. Nastupala je iskljuivo kao koncertna pjevaica. esto je izvodila solo-pjesme J. Brahmsa. God. 1893 prestala je javno koncertirati. B. je meu prvima, uz djela suvremenih autora, u svoj repertoar uvrstila i kompozicije stranih talijanskih majstora. Objavila je zbirku starih talijanskih arija s vlastitom harmonizacijom.
LIT.: G. Sgambatti, Alice Barbi, The Musical World, 1885. G. B. Nappi, Alice Barbi, Gazzetta musicale, 1887.

S. BARBER

DJELA. ORKESTRALNA. Dvije simfonije: I, 1936 (preraena 1943) i I I , 1944 {preraena 1947); koncert za violinu, 1940; koncert za violonelo, 1945; koncert za klavir, 1962; Capricorn Concerto za flautu, obou, trublju i gudaki orkestar, 1944; uvertira The School of Scandal, 1931; Music for a Scene from Shelley, 1933; Adagio za gudae, 1936; Tzvo Essays, 1937 i 1942; Souvenirs, 1952; suita Aledea's Meditation and Dance of Vengeance, 1955; Toccata Jestiva, 1960; Dies Natalis, 1961. KOMORNA: gudaki kvartet, 1936; serenada za gudaki kvartet, 1929; Summer Music za duhaki kvintet, 1956 ; sonata za violonelo i klavir, 1932. KLAVIRSKA: sonata, 1949; Excursions, 1944; nokturno, 1959; Souvenirs za 2 klavira, 1952. Varijacije Wondrous Love za orgulje, 1958. DRAMSKA. Opere: Vanessa (libreto G. C. Menotti), 1958; Hand of Bridge (libreto G. C. Menotti), 1959 i Antony and Cleopatra (prema Shakespeareu), 1966. Baleti The Serpent Heart, 1946 i Crucifix, 1951. Scenska muzika. VOKALNA: oratorij Prayers of Kierkegaard, 1954; A Stopwatch and an Ordnance Map za muki zbor i orkestar, 1940. Za glas i orkestar: / Hear My Army (J. Joyce), 1936: Knoxville: Summer of 1915, 1947 i Andromache's Fareviell, 1963. Dover Beach za glas i gudaki kvartet, 1931; zborovi {The Virgin Martyrs, 1935; Let Doimi the Bars, O Death, 1936; Reincarnations, 193640); solo-pjesme: 3 pjesme na stihove J. Jovcea, 1936; Melodies Passageres (R. M. Rilke), 1950 < i ; Hermit Songs (anonimni irski pjesnici VIIIXIII st.), 1952^3. LIT.: .V. Broder, The Music of Samuel Barber, MQ, 1948. K. H. W6rner, Samuel Barber, MGG, 1,1951. D. Ezven, American Composers Today, New York 1950. F. D'Amico, Samuel Barber, RAM, 1951. M. Grater, Der Sanger von Capricorn, Melos, 1954. N. Broder, The Music of Samuel Barber, New York 1954.

linearnom koncipiranju

BARBIER, Jules Paul, francuski libretist (Pariz, 8. I I I 1822 16. I 1901). Autor (esto zajedno sa M. Carreom) velikog broja libreta za opere koje su komponirali Ch. Gounod (Faust), G. Meverbeer (Le Pardon de Ploermel), A. Thomas (Mignon), J. Offenbach (Contes d'Hoffmann), C. Saint-Saens (Timbre d'argent). BARBIER, Rene-Auguste-Ernest, belgijski kompozitor (Namur, 12. VII 1890). Studirao na Konzervatoriju u Bruxellesu 1u Liegeu (S. Dupuis). Bio je profesor najprije na Konzervatoriju u Liegeu, zatim u Bruxellesu i konano direktor Konzervatorija u Namuru. Djelovao je i kao dirigent.

BARBERA, Humbert Jose, panjolski kompozitor, folklorist i muziki pedagog (Barcelona, 27. I 1874 19. II 1947). Muziku uio na Konzervatoriju u Barceloni i kod F. Pedrella. Od 1924 predavao harmoniju, kontrapunkt, kompoziciju i instrumentaciju,

BARBIERI, Fedora, talijanska pjevaica, mezzosopran (Trst, 4. VI 1919 ). Pjevanje je uila najprije u Trstu (L. Toffolo), zatim u Firenci (G. Armani), gdje je debitirala 1940 u Teatro Comunale kao Fidalma (Cimarosa, Tajni brak). U Rimu je pjevala prvi put 1941, a na milanskoj Scali 1942. Nastupala je zatim u Engleskoj, Francuskoj, te Junoj Americi (Verdi, Aida i Trubadur). Od 1949 stalni je gost opere Metropolitan u New Yorku. Njen

134

BARBIERI

BARCEWICZ
nou i vitalnou, sklon je romantinom emotivnom treti ak i kod djela XVIII st. Repertoar mu je raznolik i veli je niz djela Purcella, Marcella, Mozarta, Pergolesija pre za komorni orkestar. Napisao je The Training of Orchestral P (1946).
LIT.: O/i. Rigby, John Barbirolli, Altrincham 1948. H. F. Redlich Barbirolli, MGG, 1, 1951.

repertoar obuhvaa vie od 40 uloga. B. posjeduje veoma opsean i izraajan glas te izvanrednu muzikalnost, pa ide u red najpoznatijih suvremenih opernih umjetnica. Glas joj je veoma opsean, obuhvaa 3 oktave. BARBIERI, Francisco Asenjo, panjolski kompozitor, dirigent i muzikolog (Madrid, 3. VIII 1823 18. II 1894). Na Madridskom konzervatoriju studirao klavir (I. Albeniz), kompoziciju (Carnicer) i pjevanje (B. Saldoni). Zbog tekih obiteljskih prilika zaposlio se 1842 kao klarinetist u nekom opernom orkestru, a 1844 putovao je kao pjeva i zborovoda s nekom talijanskom opernom druinom po sjevernoj panjolskoj. Diplomirao je 1845. Od 1847 bio je u Madridu muziki kritiar, dirigent i, od 1868, profesor kompozicije i povijesti muzike na Konzervatoriju. B. je suosniva Teatro de la Zarzuela (1856) i Sociedad de bibliofilos (1866). Uz to je organizirao koncerte klasine i suvremene muzike te nastupao kao dirigent. Kao kompozitor zarzuela B. se oslobodio talijanskog utjecaja i izgradio individualni stil na osnovi panjolskog muzikog folklora. Vaan je njegov rad na muzikim rukopisima biblioteke del Palacio Real (panjolske svjetovne pjesme iz XV i XVI st. za 24 glasa) koje je transkribirao u moderno notno pismo, popratio opirnim biografskim tumaenjima i izdao pod naslovom Cancionero Muica] de los siglos XV y XVI.
DJELA: instrumentalne kompozicije. Preko 70 zarzuela, medu njima Jugar con fuego, 1851; Los Diamantes de la corona, 1854; Pan y Toros, 1864; El Hombre es debil, 1871; El Barberillo de Lavapies, 1874; De Getafe al Paraiso, 1883. ' Scenska muzika. Crkvene kompozicije (moteti). SPISI: Me~ moriapara la creacion de una Academia de Muica; Resena historicade lazarzuela; El Teatro Real y el de la Zarzuela, 1877; Teatro de Juan de la Encina; El Canto de Ultreja; Las Castanuelas, 1878; La Muica religiosa, 1889; vie lanaka i studija u raznim asopisima. Obj. je zbirku panjolskih svjetovnih pjesama iz XV i XVI st. Cancionero Musical de los siglos XV y XVI, 1890. LIT.: Peha y Goni, Barbieri, Madrid 1875. J. Subird, Manuscritos de Barbieri existentes en la Biblioteca Nacional, Madrid 1936. G. Chase, Barbieri and the Spanish Zarzuela, Music and Letters, 1939. A. Martinez Olmedilla, El maestro Barbieri y su tiempo, Madrid 1941 (novo izd. 1950). J. Subird, Francisco Asenjo Barbieri, MGG, I, 1951. A. S. Salcedo, Francisco Asenjo Barbieri, Madrid s. a.

BARBITON (barbitos; gr. ^dp^iTov), 1. starogrki za instrument sa icama. Na koji se instrument zapravo oc ne moe se sa sigurnou ustanoviti. Neki muzikolozi mis je to uski dugaki instrument tipa grke kitare, drugi tvr< naziv (prema tome i instrument) potjee od perzijsko-ara barbata. 2. U XVIII st. naziv za basovu lutnju i teorbu.
LIT.: G. B. oni, Lyra barberina, I, Firenze 1763. C. Sachs, Bai Real-Lesikon der Musikinstrumente, Berlin 1913.

BARBLAN, Guglielmo, talijanski muzikolog (Siena, : 1906 ). Violonelo diplomirao 1929 u Rimu, kompoziciju u Bolzanu. Muzikologiju je zapoeo studirati na Univerzit Rimu (F. Liuzzi), a zavrio u Miinchenu (A. Sandberger). lovao je najprije kao muziki kritiar (192632 u razliitim skim dnevnicima, 193250 u La Provinzia di Bolzano), za 193249 predavao historiju muzike i violonelo na Kon; toriju u Bolzanu. Tada je postao direktor biblioteke Milan konzervatorija na kojemu je od 1965 i profesor muzikol Uz to od 1959 predavao historiju muzike na Milanskomu verzitetu. Svojim radovima B. je dao vrlo vrijedan prilog znavanju talijanske muzike kulture.
DJELA: Un Musicista trentino: F. A. Bonporti, vita e opera, 1940; 1 e strumenti musicali delVAfrica Orientale Italiana, 1941; Giuseppe Verdi e romantica, 1941; U Opera di Donizetti nelVetd romantica, 1948; Catalog mostra degli autografi verdiani, 1951; Problemi monteverdiani, 1954; G: Clavicembalo ben temperato di J. S. Bach, 1961. Studije obj. u djelu S, Milano (II Teatro Musicale in Milano nei secoli XVII e XVIII; La Vita r t in Milano nella prima meta del Cinquecento; Vita musicale alla corte s/c 195861. Sa A. Della Corteom uredio je zbornik Mozart in Italia. V lettere, 1956; sa F. Walkerom obj. je Contributo alVepistolario di G. Do Studi Donizettiani, 1962; suraivao u izradbi djela C. Monteverdi nel centenario della nascita, 1967. Priredio je nova izdanja kompozicija Bonportija, G. G. Cambinija i F. Geminijanija. LIT.: F. Mompellio, Guglielmo Barblan e la musicologia umana menica Studi di Musicologia in onore di Guglielmo Barblan, Firenzi A. Zecca-Laterza, Guglielmo Barblan: Note bibliogranche, ibid.

BARBIERI-NINI, Marianna, talijanska pjevaica, sopran (Firenca, oko 1820 27. XI 1887). Uenica P. Romanija, N. Vaccaija i Giuditte Pasta; debitirala na opernoj sceni 1840 u Firenci kao Lucrezia (Donizetti, Lucrezia Borgia). Bila je jedna od najpoznatijih dramskih soprana svojega doba. Na izriito Verdijevo traenje bila je prvi interpret glavnih enskih likova u njegovim operama: / dne Foscari (1844), Macbeth (1847) i // Corsaro (1848). BARBIREAU (Barbariau, Barberianus, Barbicole, Barbyrianus), Jakob, flamanski kompozitor (?, oko 1408 Antwerpen, 8. VIII 1491). Od 1448 do smrti bio je zborovoda i ui telj pjevanja u antvverpenskoj katedrali. Na toj dunosti naslijedio ga je J. Obrecht. Od njegovih djela sauvane su mise Virgo Parens Christi (5-gl.) i Faulx perverse (4-gl.), Kyrie iz mise Paschale (4-gl.), motet Osculetur me (4-gl.) te 3 chansone (3-gl.). Po stilu Barbireauove kompozicije bliske su muzici J. Ockeghema. B. Mlier objavio je mise i Kyrie iz mise Paschale u Corpus Mensurabilis Musicae (1594 i 1957).
LIT.: O. Gombosi, J. Barbireau, ZFMW, 192930. J. du Saar, Het Leven en de Composities van Jacobus Barbireau, Utrecht 1946. J. Schmidt-Go'rg, Jakob Barbireau, MGG, I, 1951.

BARBLAN, Otto, vicarski kompozitor, orgulja i zbor (Scanfs, Engadin, 22. III 1860 eneva, 20. XII 1943). Sn na Konzervatoriju u Stuttgartu (S. Lebert, E. Alvens, I. F Dvije je godine bio nastavnik pjevanja i zborovoda u Chur 1887 bio je u enevi orgulja u katedrali, pa nastavnik orf kompozicije na Konzervatoriju i dirigent zbora Societe de sacre (do 1938). I kao orgulja i kao zborovoda B. je naje vodio Bachove kompozicije.
DJELA. INSTRUMENTALNA: gudaki kvartet, 1907; klavirsk tet; 2 klavirska t r i j a ; klavirske kompozicije. Za orgulje: Passacaglia] chaconna na temu B-A-C-H, 1901; varijacije i trostruka fuga na temu B-.; 1927. VOKALNA. Kantate: Ode patriotiaue, 1896; Calvenfeier, 189 tenebras lux (prigodom Calvinova jubileja), 1909 i Lukaspassion, 1916; I zur Hundertjahrfeir der Biindner Kantonschule za muki zbor i duhaki 01 1904; Psalam 29 za muki zbor i orgulje, 1926. Za zbor a cappella: 2 1 1902 i 1913; Psalam 117, 1903: Psalam 23, 1906; Psalam 84, 1928 i dr -pjesme. Erinnerungen, 1929 (francuski 1944). Priredio za tampu 01 djela C. Francka (4 sv.), 1919. LIT.: Ch. Chaix, L'Oeuvre d'orgue d'Otto Barblan, La Vie musicale, 11. E. Chaponniere, Otto Barblan, Directeur de la Societe de Chan de Geneve, Geneve 1917. R. Vuataz, Otto Barbtan, Schweizerische zeitung, 1944. A. E. Cherbuliez, Otto Barblan, Biindner Jahrbuch, 1 E. Perini, Das kompositorische Schaffen von Otto Barblan (popis djela) (i nerisches Monatsblatt, 1949. W. Taoppolet, Otto Barblan, MGG, I, I: E. Perini, Otto Barblan, Ziirich 1960.

BARBIROLLI, John, engleski dirigent (London, 2. XII 1899 29. VII 1970). Muziku (violonelo i dirigiranje) uio na Trinity College of Music i Royal Academy of Music u Londonu. God. 1925 osnovao Barbirolli Chamber Orchestra. Dirigent u British National Opera com-pany (1926), od 1931 vodio novoosnovani operni ansambl Covent Garden Touring Company, s kojim je proputovao Nizozemsku, Finsku i Rusiju. God. 1933 36 dirigent Scottish Orchestra i Northern Philharmo-nic Orchestra, a 193742 njujorkog Philharmonic Orchestra (nasljednik Toscaninija). Po povratku u Englesku (1942) preuzeo vodstvo Halle Orchestra u Manchesteru koji je obnovio i reorganizirao, tako da je doskora postao po svojoj ujednaenosti i zvuku najbolji engleski orkestar. J. BARBIROLLI Uz to je 1948 te 1950 51 dirigirao i orkestrom edinburkog festivala, a 195154 orkestrom londonskog Covent Gardena. esto je gostovao po Evropi i SAD. Uz T. Beechama, B. je jedan od najboljih suvremenih dirigenata Engleske. Njegova interpretacija odlikuje se preciz-

BARBOUR, J. Murray, ameriki kompozitor i muzi (Chambersburg, Pennsvlvania, 31. III 1897 Pittsburgh. 1970). Studirao kompoziciju kod Ph. H. Goeppa u Temp muzikologiju kod O. Kinkeldeva na Cornell University doktorirao). God. 192632 predavao na Wells College, 193 na Ithaca College i od 1939 na Michigan State College. ' avao akustike probleme.
DJELA: Synthetic Musical Scales, American Mathematical M 1929; The Persistence of the Pythagorean Tuning System, Scripta Ma tica, 1933; Jun Intonation Confuted, Music and Letters, XIX, 1938; i Logarithms, Scripta Mathematica, 1940; Bach and the Art of Tempe\ MQ, 1947; Irregular Systems of Tuning, Journal of the American Mi gical Societv, I, 1948; Musical Scales and their Classification, ibid., II More on the Leipzig Organ Tuning, ibid. I I I , 1950; Tuning and Tempe\ A Historical Survey, 1951 ( I I izd. 1953); Violin Intonation in the iHth C Journal of the Americin Musicological Society, V, 1952. Kompozicije: nijska pjesma Childe Rozvland, 1928. Komorna muzika. Sonata za < Scenska muzika za Hanneles Himmelfahrt (G. Hauptmann), 1939; ' Like it i Romeo and Juliet (Shakespetre), 1948 i 1949. Rekvijem u t

BARCEVVICZ, Stanislatv, poljski violinist i pedagog ava, 16. IV 1858 2. XI 1929). Violinu i kompoziciju v Varavi i na Konzervatoriju u Moskvi (F. Laub, J. Hfima I. ajkovski). Od 1876 koncertirao u glavnim evropskim muz

BARCEWICZ BARESEL
centrima. 1885 postao profesor violine na Konzervatoriju u Varavi (od 1910 direktor), a bio je i koncertni majstor opernog orkestra. God. 1889 utemeljio gudaki kvartet u kojem su jo bili E. Stiller, J. Jakowski i W. Alovz (A. Cink). B. je odgojio cijelu plejadu poljskih violinista.
LIT.: J. Kleczyhski 1 Stanislaw Barcewicz, Echo Muzyczne i Teatralne, 1884, 30. A. Ehrlich, Beriihmte Geiger der Vergangenheit und Gegenwart, Leipzig 1893. I. Chabielski, Barcewicz spiewak polski, Scena i Sztuka, 1910, 46. R. Opienski, Stanislaw Barcevvicz, Przeglad Muzyczny, 1925, 3.

135

fiorentina, Le Manifestazioni culturali deH'Accademia Nazionale di Santa Cecillia, 1953 (i MQ, 1954, 2). Isti, Tragedie et comedie dans la Camerata fiorentina, zbornik Musique et poesie au XVI e siecle, Pari 1954.

BARD (irski; lat. bardus), profesionalni pjesnik i pjeva kod starih Kelta (u nekadanjoj Galiji, te Irskoj, kotskoj, Engleskoj). Prvi spominju barde grki i rimski historiari (-<- I st. III st.). U Galiji i Engleskoj bardi su ieznuli poslije rimske okupacije. Odrali su se u Walesu (do XV st.), Irskoj i kotskoj (do XVIII st.). U nekim su krajevima b. sainjavali posebnu klasu ili su bili organizirani u udruenja s vlastitim statutima (velki statut). Od vremena na vrijeme odravala su se i javna natjecanja barda i tada podjeljivale nagrade za pjesme i kompozicije, pjevanje i sviranje. U XIX st., osobito u doba keltskog preporoda, obnovljena su slina natjecanja (Eisteddfod u Walesu; Ardfheis u Irskoj; Highland gatherings u kotskoj). Bardi su pjevali preteno epske, junake i nabone pjesme, slavei narodne junake i na rodne bogove, a prigodice i ljubavne ili satirike pjesme uz pratnju posebnog gudakog instrumenta -> crzvthe, a kasnije i uz vrstu velke harfe, nazvane telyn. U srednjem vijeku ini se da su se razlikovale tri kategorije barda prema njihovoj drutvenoj ulozi: dvorski bardi imali su zadatak da slave znaajnije pothvate ili rodoslovlja vladara; kuni bardi pjevali su najee o ljubavi, a putujui bardi (menestreli) opjevali su junaka djela ili drutveno zanimljive dogaaje. Bardi su bili privilegirana i drutveno utjecajna klasa pjevaa (izuzev moda onih putujuih). U toku vremena, u pojedinim su se krajevima stali razlikovati bardi-muziari i bardi-pjesnici. Uloga barda u historiji keltskih naroda vana je, jer su oni u toku stoljea, osobito u razdobljima engleskog pritiska, nje govali i uvali narodnu poeziju i muziku i budili narodnu svi jest. Najstarije velke melodije za harfu i naslovi pjesama koji sadre tradicionalne bardske teme uvaju se u Britanskom muzeju.
LIT.: J. C. Walker, Historical Memoirs of the Irish Bards, Dublin 1786. E. Jones, Musical and Poetical Relicks of the Welsh Bards, London 1784. Ch. de la Borde, Essai sur les Bardes (3 sv\), 1840. V. Lederer, Uber Heimat und Ursprung der mehrstimmingen Tonkunst, Leipzig 1906. G. Borrotv, Celtic Bards, Chiefs and Kings, London 1928. W. Evans, The Bard of the Ile of Britain, London 1930. A. Dolmetsch, Translations from the Pennlynn Manuscnpt of Ancient Harp Music, Llangefni 1937. Y. Br.

BARDOS, Lajos, madarski kompozitor i zborovoda (Budimpeta 1. X 1899 ). Studirao na Muzikoj akademiji u Budimpeti (kompoziciju kod Z. Kodalva). God. 192528 srednjokolski nastavnik, od 1928 profesor Budimpetanske muzike akademije na kojoj je prvi u Madarskoj predavao i dobrim dijelom sam obradio nekoliko predmeta (modalna i romantiarska harmonija, muzika prozodija, teorija suvremene muzike, stilistika itd.). Uz to je 192641 bio dirigent pjevakog zbora Cecilia, 192933 zbora Palestrina, a 194247 vodio je njihov ujedinjeni sastav pod imenom Budapesti Krus. God. 1933 osnovao (sa Gy. Kerteszom) i do 1950 vodio muziko nakladno poduzee Magyar Korus te ureivao istoimenu reviju; 1934 organizirao pokret za muziki odgoj omladine u madarskom duhu linekld Ifjusdg. Kao iskusni zborovoda mnogo je pridonio obnovi i gajenju zbornog pjevanja te irenju novih domaih zbornih djela u Madarskoj. Sa zborovima Cecilia i Palestrina gostovao je po Njemakoj, Belgiji, Jugoslaviji (1940) i dr. Kao kompozitor nadovezao se na Z. Kodalva.
DJELA: komorne i klavirske kompozicije. DRAMSKA: opere Hajnalvdrds (Oekivanje zore), 1928; A gyermekek utja (Djeji put), 1935; Alexius, 1946 i muzika komedija A bujdos macska (Maka skitnica), 1955. VOKALNA. Za zbor i orkestar: Kortdnc (Kolo); Szomogyi Kaszdsok (Somoski eteoci); Fiijd a sipot (Sviraj sviralu); Csdngd lednytdnc (Djevojaki ples) i Kis kacsa (Malo pae), 1959. Mnogobrojna djela za razliite zborne sastave (Nepdalkorusok, 4 sv.); solo-pjesme. CRKVENA: 4 mise; vie mo-teta; himni i dr. SPISI: Hangzatgyakorlo, I (Vjebenica suzvuja), 1954; Moddlis harmoniak Liszt miiveiben (Modalne harmonije u Lisztovim djelima), 1955; Modalis harmniak, 1961 i dr. Izdanja: 101 magyar nepdal (101 madarska narodna pjesma), 1928; Harmonia Sacra, 1934; Gyongyvirdg (92 narodne pjesme), 1952; Szdzszorsrep (100 narodnih napjeva iz zbirke Z. Kodalya).

BARDI, Benno (pseudonim od B. Poswiansky), engleski dirigent i kompozitor njemakog podrijetla (Konigsberg, 16. IV 1890 ). U Berlinu studirao kompoziciju (E. Humperdinck) i muzikologiju (H. Kretzschmar, C. Stumpf, C. Sachs, J. Wolf, G. Fleischer). Najprije operni korepetitor u Berlinu, zatim 1918 kazalini dirigent u Saarbriickenu, pa dirigent Berlinske opere. Organizirao je Konzertverein Gross-Berlin s kojim je prireivao orkestralne koncerte i u drugim njemakim gradovima. Komponirao je muziku za mnoga scenska djela M. Reinhardta. God. 1933 emigrirao je u Kairo, a odatle u SAD i konano u London gdje djeluje kao nastavnik na City Literatury Institutes.
DJELA, ORKESTRALNA: tri simfonijete; kompozicije za violinu orkestar: On Completion; The Song of Wine; Primavera Variations; The Cocke- rel. Passacaglia; Sentimental Dialogue; 3 orijentalna plesa; Egipatska suita za mali orkestar. Gudaki kvintet; 18 varijacija za violinu. DRAMSKA. Opere: Fatme (obradba istoimene opere F. Flotovva), 1925; Bimala (prema fragmentima iz djela J. Halevyja), 1927; Der tolle Kapellmeister (prema muzici R. Keisera), 1931 i Hatasut, 1932. Scenska muzika za djela Shakespearea (Henrik V, Vesele ene zuindsorske, Hamlet, Oluja, Rikard III, Romeo i Julija, Othello), Goethea (Faust), G. Hauptmanna (Und Pippa tanzt) i dr. VOKALNA: oratoriji Hymn to Love i Hymn to Life; madrigal za 8-gl. zbor (na tekst Psalama); pjesme za glas i orkestar (neke na tekstove kineskih pjesnika). Geschichte der komischen Oper zur Zeit VC'agners (disertacija).

BARENBOIM, Daniel, izraelski pijanist i dirigent (Buenos Aires, 15. XI 1942 ). Uenik E. Fischera (klavir), I. Markevia (dirigiranje) i Nadie Boulanger (kompozicija), pijanistiku karijeru zapoeo ve kao desetogodinji djeak. Osvojivi vie nagrada na internacionalnim pijanistikim natjecanjima, s velikim uspjehom nastupa solistiki i pod upravom najuglednijih svjetskih dirigenata. Podjednako se istakao i kao dirigent, pa mu je povjereno vodstvo ansambla Englich Chamber Orchestra u Londonu. B. se posebno istie kao interpret klasine i romantine muzike. Snimio je velik broj gramofonskih ploa. BARENREITER-VERLAG, njemako muziko izdavako poduzee; osnovao ga 1924 Karl Votterle u Augsburgu kao organ pokreta Finkensteiner Bund, koji je teio za obnovom njemake puke pjesme. Prvo izdanje poduzea bilo je glasilo pokreta Finkensteiner Bla'tter. U skladu s idejama, koje su zastupali vode pokreta, B.-V. izdao je ve u poetku niz zbornika stare zborske muzike, pjesama starih majstora i klasinih djela za orgulje (O. di Lasso, H. Isaac, J. Dowland, H. L. Hassler, J. Pachelbel, J. S. Bach) te kompozicija srednjovjekovnih autora. God. 1927 preselilo se sjedite poduzea u Kassel. Votterle je organizirao i niz muzikih udruenja (Neue Schutz-Gesellschaft i Gesellschaft ftir Musikforschung) pa je i njihova glasila, uz niz drugih asopisa, izdavao u svome poduzeu. Od 1932 tampa B.-V. i suvremena muzika djela. Zbog ratnih prilika osnovana je 1944 podrunica u Baselu, a od 1957 djeluju i podrunice u Londonu i New Yorku. God. 1949 B.-V. zapoeo je izdavati golemu muziku enciklopediju Musik in Geschichte und Gegenivart (MGG), svoju najopseniju publikaciju. Danas je B.-V. najvee njemako muziko izdavako poduzee. Dosad (1970) je izdalo oko 4000 djela, meu kojima se istiu cjelokupna izdanja J. S. Bacha, G. Ph. Telemanna, Ch. W. Glucka, W. A. Mozarta, G. F. Handela, J. Pachelbela i dr. Uz to u istoj nakladi izlazi i niz vanih muzikih asopisa: Musik und Kirche (od 1929), Muica (od 1947), Die Musikforschung (od 1948), Acta musicologica (od 1954), Fontes artis musicae (od 1954), Neue Schau i dr.
LIT.: Bdrenreiter Jahresbericht, 1924, 1925, 1927, 1928, 1929, 1930. Gesamtverzeichnis, 1934, 1936, 1944, 1949, 1954. Barenreiter Bote, od 1938 dalje. W. Blankenburg, Zehn Jahre Barenreiter Verlags, Zeitschrift ftir Hausmusik, 1934. E. Schieber, Zehn Jahre Barenreiter-Verlags, Lied und Volk, 1934. K. Votterle, Haus unterm Stern, Aus einem Erinnerungsbuch iiber das Entstehen, die Zerstorung und den Wiederauf bau des Barenreiter-Werkes, Kassel, 1949. Das Barenreiter-Werk im Bild, 1949. H. Bornefeld, 25 Jahre Barenreiter-Verlags am 12. April 1949, Neue Schau, 1949. F. H. Sckzvank, Karl Votterle, Welt und Wort, 1950. R. Baum, Barenreiter-Verlag, MGG, I, 1951.

BARDI, Giovanni di Vernio, talijanski humanist (Firenca, 5. II 1534 Rim, 1612). U njegovoj kui u Firenci poeli su se 1580 sastajati istaknuti umjetnici i uenjaci (Camerata Fiorentina), da raspravljaju o mnogim problemima umjetnosti, osobito muzike. U tom su humanistikom krugu postavljeni te melji novom monodijskom stilu. Teoriju tog pokreta iznio je B. u svom spisu Discorso mandato ... a G. Caccini sopra la muica antica e'l cantar bene (obj. u F. oni, Lyra Barberina, 1763). B. je komponirao i dva madrigala (Miserere habitator, obj. u zbirci Malvezzi, Intermedi e Concerti..., 1591 i Lauro, ohime Lauro, obj. u zbirci II Lauro Secco, Lib. I, di Madrigali a 5, 1582) -* Camerata iz Firence.

BARESEL, Alfred, njemaki muziki pedagog i pisac (Leipzig, 10. I 1893 ). U Leipzigu je studirao na Konzervatoriju (R. Teichmuller, H. Sitt, S. Krehl) i na Univerzitetu (NX Wundt, H. Riemann, A. Schering). God. 192139 bio je \ Leipzigu nastavnik klavira na Konzervatoriju i uz to 192233 muziki referent u Neue Leipziger Zeitung (kasnije i u drugim listovima). Zatim je 195153 vodio odjel za jazz-muziku na Konzervatoriju u Miinchenu, a od 1956 bio muziki redaktor

136

BARESEL BARKER
(192533), 7/ Popolo di Roma, L'Unita i dr. Izvrstan s najbolji su mu lanci o talijanskoj operi XVIII st. i 0 G. Ve:

nakladnog poduzea W. Zimmermann u Frankfurtu na Majni. B. se najvie bavio problemima jazz-muzike.

DJELA: Robert Teichmuller ah Mensch und Kiinstler, 1922; Die Schule Robert Teichmuller, 1922; Glossen zur Musikkultur, 1922; Das Jazzbuch, 1925; Musikgeschichte in Witzen; Das neue Jazzbuch, 1929; J. Haydn, 1930; Schule des Rhythmus mit zahlreichen klassischen und modernen Tanzstucken, 1931; G. Verdi, 1931; Opernfiihrer, 1930; Jazz-Klavierschule, 1932; R. Teichmuller und die Leipziger Klaviertradition, 1939; Jazz-Akkordeonschule, 1952; Lehrgang der Jazz-Improvisation, 1952; Jazz-Harmonielehre 1952; Musikalische Novellen, 1952; serija kraih biografija: W. A. Mozart, G. Puccini i R. Strauss, 195456-

nirai,

1915.

LIT.: Kolektiv autora, Ritratto di Bruno Barilli, La Fiera Letteraria

BAREZA, Nika, dirigent (Split, 31. III 1936 ). Studij dirigiranja zavrio 1961 na Muzikoj akademiji u Zagrebu (S. Zlati) i zatim se 1962 usavravao kod H. Scherchena na Mozarteumu u Salzburgu. Kazalinu karijeru zapoeo kao korepetitor u Zagrebakoj operi (1957). Od 1959 djeluje u njoj kao dirigent i od 1965 kao direktor. Gostovao je u Francuskoj, Italiji, Poljskoj, Austriji i Njemakoj. Nastupa i kao dirigent simfonijskih kon cerata. K. Ko. BARFORM (njem. Bar pjesma Meistersingera neodreenog, ali uvijek neparnog broja strofa i Form oblik), u njemakoj muzikolokoj terminologiji oznaka za formu sheme AAB. (Kod Meistersingera formula AAB = Stollen, Stollen, Abgesang odgovara strukturi jedne strofe Bara, a ne strukturi cijele pjesme.) Dijelovi AA mogu biti jednaki ili slini (AA1), a drugi dio moe prema prvom stajati i u odnosu varijacije ili transpozicije (AAvaT, AA"). Po duini B moe biti jednako dug kao A ili kao oba A, moe biti dui od oba A ili vrlo kratak. B. se osniva na paralelnosti i oprenosti, jednom od osnovnih naela u muzici i poeziji. Prvotno je to vokalni oblik koji je kasnije prenesen i u instrumentalnu muziku. Nagovjetava ga jo grka oda u svojoj konstrukciji strofa-antistrofa-epoda. Javlja se u himnama ranog srednjeg vijeka, u trubadurskoj lirici, kod Meistersingera i Minnesangera, u protestantskim crkvenim pjesmama, kod njemakih kompozitora Lieda i oda XVIII st. (G. Ph. Telemann, J. V. Gorner; u zbirci Singende Muse an der Pleisse J. S. Scholze-Sperontesa). U XVIII st. B. se ee javlja u narodnoj pjesmi i u umjetnikoj, kad joj se hoe dati narodni ton (J. A. Hiller). est je u pjesmama Schuberta, Schumanna i Brahmsa i osobito kod R. Wagnera. Poseban je tip Barforma Reprisenbarform ili Rundkanzone sa strukturom AABA. Slian tip, kod kojeg se ponavljaju oba dijela ||: a :]|: b -1- a :||, kao da ukazuje na kasniji razvoj instrumentalnih oblika.
LIT.: A. Lorenz, Das Geheimnis der Form bei R. Wagner (4 sv.), Berlin 192434. Isti, Das Relativitatsprinzip der musikalischen Form, Festschrift fiir G. Adler, 1930. Fr. Gennrich, Grundriss einer Formenlehre des mittelalterlichen Liedes, Halle 1932. K. GudevAll, Die Barform und ihre Modifikation, Kongressbericht Luneburg, 1950. Isti, Barform, MGG, I, 1951. K. Ko.

BARIOLAGE (franc. arenilo), postupak u violinskoj te: kada se brzim izmjenjivanjem ica postie razliita obojenost i to na taj nain, to se npr. vii ton izvodi na nioj ici. B. se primjenjuje uzastopnim izvoenjem istoga tona na praznoj] susjednoj dubljoj ici: ;
J.S.BACH, KONCERT ZA VIOLINU U A-MOLU, III STAVAK

BARITON (gr. (Japu? dubok i TOVO; glas), 1. muki izmeu tenora i basa, opsega od Gg 1 . Prema karakteru razlikuje se dramski bariton (bas-bariton) i lirski bariton (ti -bariton). U Wagnerovim rama uloge Ukletog Holai (Der fliegende Hollande s~ ' Hansa Sachsa (Die Meist ger von Nurnberg) primje za dramski bariton, dok j< nato u Verdijevoj operi balio in maschera lirski bai 2. Opi naziv za ten muzike instrumente, koj: tem osobitih ureaja, do] etvrtog ventila, kao i pri nom menzurom, mogu izi i dublje tonove (-> Tet instrumenti).

BARGIEL, Woldemar, njemaki kompozitor i pedagog (Berlin, 3. X 1828 23. II 1897). Uenik Konzervatorija u Leipzigu (M. Hauptmann, I. Moscheles, I. Rietz, N. W. Gade). Najprije u Berlinu poduavao privatno, a zatim je 185965 predavao teoriju na Konzervatoriju u Kolnu. God. 1865 postao direktor i dirigent instituta Maatschappij tot bevordering van toonkust u Rotterdamu. Od 1874 profesor na Visokoj muzikoj koli, a 1875 preuzeo je majstorsku klasu za kompoziciju na Umjetnikoj akademiji u Berlinu. U njegovim djelima vidljiv je utjecaj Schumanna i Brahmsa.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u C-duru op. 30; Adagio za violonelo. Uvertire: Prometheus; Ouverliire zu einem Trauerspiel (Romeo und Ju lia) i Medea. 3 Danses allemandes. KOMORNA : dva gudaka kvarteta; 3 klavirska trija; oktet; sonata za violinu i klavir; suita za violinu i klavir. KLAVIRSKA: dvije sonate; 2 suite; fantazije; nokturni; impromptus; etide i dr. VOKALNA: psalmi za zbor uz pratnju orkestra ili klavira; zborovi. Izdao Johann Sebastian Bach's vierstimmige Choralgesange (u starim kljuevima), 1891. Suraivao na izdanju cjelokupnih djela R. Schumanna i F. Chopina. LIT.: A. Adrio, Woldemar Bargiel, MGG, I, 1951. BARITON, XVIII st.

BARI, Sran, kompozitor (Beograd, 22. VI 1927 ). Studij kompozicije zavrio 1956 na Muzikoj akademiji u Beogradu (M. Logar). Saradnik i od 1963 glavni urednik muzikog programa Radio-Beograda. Njegove kompozicije pokazuju stvaraoca koji, ne prekidajui sa tradicijom, nalazi svoj izraz u subjektivno-oseajnim raspoloenjima, njegove deje pesmice zvue prisno i pristupano najmlaima.
DELA: uvertira, 1956; Mala suita za gudae, 1958. Gudaki kvartet, 1953 ; Fantazija za klarinet i klavir, 1954 (preraeno za violinu i gudaki orkestar, 1967). VOKALNA: ciklus Prizori za mezzosopran i 6 instrumenata, 1964. Horovi: Pesme iz Pirotskog kraja; Zaviajna pesma; Pesma mladih izvidnika; Pesma selenita; Vremeplov mladih i dr. Deje pesme: Lovac Joca; Straan lav; Zato i dr. Muzika za pozorine komade i za televiziju. LIT.: V. Perii, Muziki stvaraoci u Srbiji, Beograd 1969. R. Pej.

BARILLI, Bruno, talijanski muziki publicist i kompozitor (Fano kraj Pesara, 14. XII 1880 Rim, 15. IV 1952). Studirao na Konzervatoriju u Parmi i na Muzikoj akademiji u Miinchenu (L. Thuille, F. Mottl). Bio je muziki kritiar rimskih listova 77 Tempo (191722), II Corriere italiano (192324), // Tevere

2. Gudaki instrument Viola di bardone ili Vio bordone) veliine violone viole da gamba; imao je crijevnih ica smjetenih : hvataljke, i jo vei broj 724 i vie) elinih, ko s donje strane hvataljke p ile kroz izduben vrat. posljednje (ugoene razl prema broju; najdublja ol E) nisu odzvanjale samo si tetiki, ve ih je i svira palcem lijeve ruke, to je st\ velike potekoe. B. je uX

st. rasprostranjen u Njemt Medu kompozitorima z; instrument treba spomeni Havdna koji je za knez Esterhazvja napisao 175 za bariton. Pretea je bai vjerojatno Viola bastarda kojoj su Englezi u XVII st. 1 dodavati ice za rezonanciju. U Italiji se gdjekad taj instru nazivao Baritono. 4. Gudaki instrument vei od violine, a manji od vi ela, ugoen za oktavu dublje od violine. Konstruirao ga je Ca Henrv 1847 u Parizu. K. : BARITON-KLARINET -> Klarinet BARITON-OBOA -> Oboa BARITONOV KLJU -> Kljuevi i BARITON-SAKSOFON -> Saksofon BARKAROLA (tal. barcarola, takoer i gondoliera), pj venecijanskih gondolijera i njen stilizirani oblik u vokali instrumentalnoj muzici. Redovito je trodijelna oblika u 9/8 ili 12/8 mjeri, umjerena tempa s monotonom pratnjom doarava pokret valova i vesala. Najpoznatije su primjere os Mendelssohn {Lieder ohne Worte op. 19 br. 6, op. 30 br. 6 62 br. 5), Chopin (op. 60) i Faure. U opernoj literaturi i je b. iz opere Les contes d'Hoffmann (Offenbach).
LIT.: W. Kahl, Barkarole, MGG, I, 1951. M.

BARKER, Charles Spackman, engleski orguljar (. 10. X 1804 Maidstone, 26. XI 1879). Gradio je orgulje prije u Londonu, a od 1837 u Parizu, gdje je 1840 postao up telj radionica tvrtke Daublaine & Callinet i 1860 osnovao titu tvrtku, Barker & Verschneider. God. 1870 vratio se i

BAROK

Qh wu o U,

136
nakladnog podr

BARKER BAROK
glesku. B. je pronaao pneumatiku polugu Borkerhebel i elektrinu mehaniku i time znatno usavrio orgulje.
LIT.: K. Kl otz, Das Buch von der Orgel, Kassel 1938 (IV izd. 1953).

137

BARLE, Janko, historiar i muziki pisac (Budanje kod Vipave, 12. III 1869 Zagreb, 18. II 1941). Studij teologije zavrio u Zagrebu. Kanonik zagrebake katedrale i ravnatelj nadbiskupske pisame. U mnogim hrvatskim i slovenskim listo vima objavio niz lanaka literarnog i etnografskog sadraja, a posebno velik broj rasprava s podruja starije hrvatske muzike povijesti. Kao dugogodinji urednik muzikog asopisa Sv. Cedlija (191441) napisao preko 100 lanaka i biljeaka, otkrivajui na temelju istraivanja arhivske grade nepoznate linosti, dogaaje i djela vana za stariju povijest nae muzike. Osobito je zasluan za prouavanje i oivljavanje hrvatskih crkvenih pukih pjesama i njihovih tekstova. Istraivao je muziki ivot starog Zagreba, Poege, Lepoglave, Varadina i drugih pokrajinskih gradova i poticao sakupljanje grae o muzici, naroito crkvenoj. Dugi niz godina bio je predsjednik Cecilijina drutva i lan ravnateljstva Hrvatskog glazbenog zavoda.
DJELA: Cithara octochorda, Ljubljanski zvon, 1891, str. 316318; Crkvene pjesme o. Nikole Krajaevia, Zagreb 1915; Pavlinska pjesmarica iz godine 1664, Zagreb 1917; Anton Foerster, Sv. C, 1918, 26; Franjo Dugan, ibid., 193S 5 6. LIT.: F. Dugan, Ljetopis JA, 1923, 37. J. Mantuani, Janko Barle, as, 192829. B. Sirola, Proslava 70-godinjice Janka Barlea, Jutarnji list, 1939, 9808. M. Ivi, Sveani koncert u proslavu 70-godinjice kanonika Msgra Janka Barlea, Sv. C, 1939, 2. 5. Premrl, Janko Barle, Cerkveni glasbenik, 1941, 56. K. Dokal, Janko Barle, nacrt ivota, Sv. C, 1941, 12. Isti, Bibliografija Janka Barlea, ibid., 1941, 34 i 1942, 1. Isti, Knjievni rad Janka Barlea u oima kritike, ibid., 1942, 2. Isti, Iz korespondencije Janka Barlea, ibid., 34. A. Vi.

linu (E. Wirth, J. Joachim). Debitirao 1899 u Berlinu, a zatim koncertirao po Njemakoj, Austriji, Rusiji, Danskoj i Poljskoj. God. 1900 postao je u Berlinu profesor na Sternovu konzerva toriju, a 190529 bio je proelnik violinskog odjela na konzervatoriju Klindworth-Scharwenki. Osnovao je vlastiti gudaki kvartet (1919)DJELA: Die Losung des geigentechnischen Problems, 1913; Tonleiter-Spezialstudien; Doppelgriff-Spezialstudien. Pripremio nova izdanja pretklasine, klasine i novije violinske muzike.

BARNEKOW, Christian, danski kompozitor (St. Sauveur, 28. VII 1837 Kobenhavn, 20. III 1913). Uio je klavir, orgulje i kompoziciju kod E. Helsteda u Kobenhavnu. God. 187187 bio je predsjednik Drutva za izdavanje danske muzike, a od 1895 direktor Muzikog udruenja u Kobenhavnu.
DJELA: suita Idyller za orkestar. Gudaki kvintet; klavirski trio, 1857; klavirski kvartet; sonata za violinu i klavir. Klavirske kompozicije. Pre ludiji i dr. za orgulje. Zborovi; solo-pjesme. Crkvene kompozicije. Ob ra dbe : zbi r ka st arij i h duh ovni h pj e sa m a J. Chr. Fr. B acha , Ph. Em . Bac ha i J. A. P. Schulza uz pratnju orgulja (8 sv.); odabrane kompozicije za klavir etvororuno D. Buxtehudea; zbirka korala (2 sv.), 1878 (VI izd. 1907) i 1892.

BARNES, Edvvin Shippen, ameriki orgulja i kompozitor (Seabright, N. J., 14. IX 1887 ). Muziku je uio najprije u Laivrenceville School i na Yale University (H. B. Jepson, H. Parker), zatim 191011 na Schola Cantorum u Parizu (V. d'Indv). Do 1945 bio je crkveni orgulja u New Yorku, Philadelphiji i Santa Monici. Bavi se i izdavakim radom, suraujui u First Presbyterian Church Santa Monica Editorial Work.
DJE L A: klav irske kom pozi c ije . Z a org ul j e: dvi je sim fonij e; 3 s uit e; 7 Sketches i dr. VOKALNA: tri duhovne kantate; fantazija za zbor i orgulje; zborovi; anthems; svjetovne i duhovne pjesme. Prirunici: School of Organ Playing; Modulation in Theory and Practice; Interludes for the Church Organist; Childreti's Anthem Book; Bach for Beginners in Organ Playing i dr. Brojni lanci u strunim asopisima.

BARLOW, Samuel, ameriki kompozitor i pijanist (New York 1. VI 1892 ). Studirao je na Harvardovu univerzitetu i na Muzikom institutu u New Yorku (F. Robinson), zatim u Parizu (I. Philipp) i u Rimu (O. Respighi). ivi u New Yorku kao predava, publicist (osobito u asopisu Modem Music), dirigent kazalita Guild i funkcionar mnogih drutava i ustanova. Njegova opera Mon ami Pierrot prva je amerika opera izvedena u Parizu (1935).
DJELA. ORKESTRALNA: koncert z a klavir, 1931; simfonij ska pjesma Alba, 1927, simfonijski koncert Babar (uz projekciju laternae magicae), 1935; Biedermeier Waltzes, 1935; Leda, 1939; Sousa ad Parnassum, 1939. Balada i scherzo za gudaki kvartet, 1933; Conversation with Tchekhov za klavirski trio, 1940. Suite za klavir. DRAMSKA. Opere: Mon ami Pierrot, 1934; Amanda, 1936 i Eugenie. Balet Balio Sardo, 1928. Scenska muzika. Tri kineske pjesme za tenor i 7 instrumenata, 1924; solo-pjesme. lanci.

BARNETT, engleska obitelj muziara njemakoga podrijetla. 1. John, kompozitor i pjeva (Bedford, 15. VII 1802 heltenham, 16./17. IV 1890). Zarana je pokazao izvanrednu daro vitost, pa je ve 1813 javno nastupao kao pjeva. Od 1832 bio je umjetniki direktor londonskoga kazalita Olympic, a od 1841 nastavnik pjevanja u Cheltenhamu. Svojim scenskim djelima B. je bio postigao znatan uspjeh kod suvremenika.
DJELA: simfonija. Dva gudaka kvarteta. DRAMSKA. Opere: Robert the Devil; The Soldier's Widow; Married Lovers; Charles the Twelfth (sve prije 1830); The Carnival of Naples, 1830; The Pet of Pettycoats, 1831; Blanche of Jersey, 1832; The Mountain Sylph, 1834; Fair Rosatnond, 1837; Farinelli, 1839; Kathleen i dr. Farsa Before Breakfest, 1825. Oratorij The Omnipresence of the Devil, 1830; oko 400 solo-pjesama. Napisao je prirunik School for the Voice, 1844. Obj. je pamflet Systems and Singing Masters: an Analylic Comment upon the Vi'ilhelm System as taught in England, 1842.

BARLOW, Wayne, ameriki kompozitor (Elvria, Ohio, 6. IX 1912 ). Klavir i violinu studirao na Eastman School of Music u Rochesteru i na University of Southern California (A. Schonberg) u Los Angelesu. Od 1934 crkveni orgulja, a od 1937 nastavnik na Eastman School of Music u Rochesteru. Na stupao kao dirigent, a izvodi iskljuivo djela amerikih autora. Njegove kompozicije esto se temelje na motivima amerikog muzikog folklora.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1950; simfonijeta, 1936; simfonij ska pjesma De Profundis, 1934; Concerto grosso za duhae i orkestar; rapsodija The Winter's Past za obou i gudaki orkestar, 1938: Lyrical Piece za klarinet i gudaki orkestar, 1945; nokturno za 18 instrumenata, 1946. KOMORNA: gudaki kvartet; triptih za gudaki kvartet; klavirski kvintet, 1951; sonata za violinu i klavir. Baleti The Black Madonna, 1941 i Three Moods for Dandng 1940. Film ska m uzika. V OKAL NA: kantata Zion in Exi le, 1937; Songs from the Silence of Amor za sopran, zbor i mali orkest ar, 1937; Madrigal for a Bright Morning za zbor a cappella, 1942; Psalam XXIII za zbor, orgulje i orkestar, 1943; misa 1951; solo-pjesme. Napisao je Foundation of Music, 1953-

2. John Francis, kompozitor i pijanist (London, 16. X 1837 24. XI 1916), neak Johna. Studij muzike zapoet u Engleskoj nastavio je 185659 na Konzervatoriju u Leipzigu (I. Moscheles, L. Plaidv) gdje je s uspjehom svirao na koncertima Gezvandhaus. ivio je u Londonu kao koncertni pijanist, dirigent i istaknuti klavirski pedagog. Od 1883 bio je profesor na Royal College of Music.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1864; koncert za klavir; Concerto pastorale za flautu. Uvertire: Ouverture symphonique, 1868; The Winter's Tale (Shakespeare), 1873 i The Lay of the Last Minstrel (Scott), 1874. Suita The Harvest Festival, 1881; Pastoral Suite, 1892. Gudaki kvarteti; klavirski kvint eti; t rija . Kl avirske kompozi cij e. VOKA LNA: oratorij i The Raising, of Lazarus, 1876 i The Good Shepherd, 1876. Kantate: The Ancient Mariner 1867; Paradise and the Peri, 1870; The Building of the Ship, 1880; The Wishing-Bell, 1881; The Triumph of Labour, 1888 i The Eve of Saint Agnes, 1913. Solo-pjesme. Crkvene kompozicije. Napisao je Musical Reminiscences and Impressions, 1906.

BARMAS, Issave, ruski violinist (Odessa, 1. V 1872 London, 3. VII 1946). Studirao u Moskvi (J. Hfimaly) i u Berj-*v\C**rf'tr&Ir-

BAROK, razdoblje muzike povijesti, koje obuhvaa vremenski period od kraja XVI do polovine XVIII st. Izraz b. odavna se ve primjenjuje na isto razdoblje u povijesti likovnih umjetnosti. U muzikoj terminologiji taj je pojam novijeg datuma. Polazei sa stajalita, da je b. cjelovita pojava i da se njegova jedinstvena

BARKAROLA. aljivi crte

duhovna osnova morala i u muzici odraziti analognim stilskim odlikama i izraajnim sredstvima, njemaki su muzikolozi oko 1920 zapoeli prouavati i razraivati obiljeja baroka u muzici. Postepeno je pojam muzikog baroka bio prihvaen i u drugim zemljama, tako kod slavenskih

naroda, pa u Engleskoj i Americi. Meutim, talijanska i francuska muzikologija odnose se prema tom poj mu prilino skeptino i rezervirano i on se u tim zemljama jo nije udomaio. U cjelini uzeta, barokna se umjetnost otro suprotstavlja renesansnoj. To je umjetnost pokreta, dinamike, ekstaze, umjetnost nemira, vrtoglavih uspona i padova; ona tei apsolutnom, kome se eli pribliiti mistika ekstatinost baroknih likova. Barokno stvaranje naglauje kontraste, suprotstavlja

138

BARO K
koncert), suiti, sonati (ona je trio-sonata ili solistika s koju u XVII st. kompozitori oblikuju u podvrstama son, chiesa i sonate da camera), u minijaturi za embalo i u mon talnim kompozicijama za orgulje, koje e u protestantskim ljama nastati obraivanjem korala. Kako na vokalnom, tak instrumentalnom podruju snano se razvija osobito i nom baroku fuga, kojoj nedostine uzore daje J. S. Ba dodue zapoinje s prevlau monodije nad polifonijom, dalje ostaje prvenstveno snanim izraajnim sredstvom ci muzike. Ali postepeno, u srcu baroka, polifonija doivljuje renesansu i u svjetovnoj muzici (instrumentalnoj i vok pa je karakteristino, da e polovinom XVIII st. muziki roki kao nekada barokr ,.'.,>,ajje~ nodija reagir: sloenost

pojedinca masi, svjetlo tami. U baroku vlada bujnost oblika i detalja, to ga katkad vodi u bizarnost i u virtuozitet. S druge strane, upravo takva nastojanja unapreuju tehniko majstorstvo. Takva se obiljeja mogu uoiti i u muzici baroknog vremena. Poeci muzikog baroka povezani su s pojavom opere, tj. one muziko-scenske forme, u kojoj jo uvijek pod utjecajem renesansnih tenja oivljuju starogrki mitovi. Opera dovodi na muziku scenu pojedinca, individuum, s njegovim linim osjeajima, bolima i radostima, nadama i razoaranjima. Nasuprot pomalo bezlinom izvodilakom kolektivu polifone muzike XVI st., nastaje sada kult pojedinca. Otuda upravo kazalite unosi u muziki b. individualiziranie, a preko njega dinaminost, uzburkanost, ekspresivnost, pa i ekstazu. to vie odmie XVII st. to se vie u muzici pojavljuju obiljeja tipino barokne bujnosti i raskoi. Cvate virtuozitet, izrastao iz monodije izrazito barokne muzike tekovine u beskonanim vokalizacijama opernih arija i u karakteristinoj motorinosti instrumentalnih stavaka, dok bogatim, paljivo izraenim detaljima baroknih graevina odgovaraju isto tako paljivo i inven-ciozno razraeni detalji barokne fuge, monumentalne muzike graevine, koja je podjednako osvojila vokalnu i instrumentalnu muziku. Konano, i barokna muzika voli kontraste. Ona ih prvenstveno naglauje suprostavljanjem pojedinca kolektivu, bilo da se radi o opernom ili ora-torijskom pjevau, koji^ stoji nasuprot zboru, ili' 0 instrumentalnom solistu, s ijim se nastupima izmjenjuje muziciranje orkestra. Kontrasti su oiti i u naglim prijelazima s jedne dinamike plohe na drugu. Muziki b. obogatio je evropsku muziku nizom novih oblika u svim oblastima, ispunivi ih sadrajem, koji je takve forme i traio. U baroku dolazi do ve spomenutog razvoja muzikog kazalita. Razvija se opera, najprije u Italiji, gdje se ona raa iz nastojanja' Firentinske camerate, a zatim u drugim evropskim zemljama. Ona postaje gotovo centralnom baroknom muzikom formom. Njezin utjecaj, golem i sveobuhvatan, znatno se osjetio 1 u duhovnoj muzici, u kojoj se, dobrim dijelom na izraajnim sredstvima opere, izgrauje oratorij. U znaajne vokalne forme baroka ide i kantata, u oba svoja vida, duhovnom i svjetovnom. Sve ove forme njeguju s posebnom panjom polaritet recitativa i arija, pri emu recitativ iznosi pojedinosti povezane uz radnju, dok arije postaju podrujem lirskih kontemplacija i vo kalnog virtuoziteta koji e izazvati dekadenciju opere kasnog baroka. Uz ove, preteno krupnije vokalne oblike, njeguju se i drugi, krai, tipa samostalne arije uz instrumentalnu pratnju ili jednoglasnog (i vieglasnog) madrigala. Zlatni su rezultati mu zikog baroka u instrumentalnoj muzici, koja se tek u drugoj polovini XVI st. poela samostalnije rizvijati. Krupnu je ulogu tu odigrao barokni instrumentarij, koji se postepeno obogaivao dobivajui konture klasinog instrumentarija. U XVII st. lutnja jo uiva velik ugled, ali su najvanije tekovine toga stoljea usavrenje violine i drugih gudakih instrumenata srodnog tipa (to je doba velikih graditelja i graditeljskih obitelji, u koje idu Amati, Guarneri, Stradivari). Ti gudaki instrumenti s violi nom na elu ulaze u prvi plan komornog i koncertantno-orkestralnog muziciranja. Vrlo je znaajno u baroku i definitivno razgranienje stilistikih obiljeja izmeu muzike za embalo i muzike za orgulje. Naroito embalo postaje jednim od sredi njih instrumenata ne samo po svojoj solistikoj ulozi, nego i kao temelj instrumentalne pratnje u svim muzikim manifesta cijama izvan crkvenih prostorija. Samostalnost instrumentalne muzike postaje u baroku sve jaa, sve specifinija u oblicima, koji se u ovom razdoblju pojavljuju i izgrauju: u koncertu (koji se najprije razvija kao concerto grosso, a zatim kao strogo solistiki

BAROK. A. Bossc, Concert de table

polifono zikog govora i z; rati novu jednost i lakou. Jedno je od i bujnijih obiljeja 1
basso continuo (-

ralbas, ifrirani ba se pojavio u oblil sove dionice (u v( manjoj mjeri sn vene brojkama za zaciju akorda nad vim tonovima), k< bila svrha, da i akordiku podlogi nicama pjevaa i strumentalista. Ti jevrsna, u baroku ] potrebna muziki nografija prati rr b. kroz cijelo v njegova trajanja, oc poetaka monodi zavretka Bachova delova stvaranja, continuo u neku postavlja i granio zikom baroku: kc gova raanja raa kad on iezne i b. e nestati (ali e se ifrirani bas jo do p XIX st. odrati u upotrebi u crkvenoj muzici, u dionici or ifrirani bas realizirao se ponajvie improviziranjem. Impi ija je uope u baroku est i vaan postupak pri muzic: uobiajen naroito kod ornamentiranja i ukraivanja u tz\ Da capo, kao i u izvoenju instrumentalnih stavaka polagana l U razvoju muzikog baroka mogu se (prema Bukofzeri likovati tri faze. U prvoj (rani barok, 15801630) prev otpor prema polifoniji ranijih vremena i dramatsko-ekspi interpretacija rijei (teksta), koja dobiva oblik recitativa bodnom ritmu. Zamjeuje se sklonost k disonanci kao i: nom sredstvu, dok je harmonija jo pretonalna, akordi ni sasvim tonalno usmjereni. Poinje diferenciranje vokal instrumentalnog muzikog govora, ali vokalna muzika pre U drugoj fazi (srednji barok, 163080) dolazi do procvai kanta u kantati i operi, a s time i do odjeljivanja recitat

arije. Sve se vie razvijaju nove barokne forme, polifonij, postepeno restaurirana. Nekadanji modusi svode se na mol. Vokalna i instrumentalna muzika podjednake su va: Trea faza (kasni barok, 16801730) donosi vrhunac r; Dolazi do savrenog stapanja tonalne harmonije i polifon nike. Forme se proiruju i dostiu tipino baroknu monun nost. Koncertantni stil je definitivno izgraen, a s njim i b; naglaivanje mehanikog, motorikog ritma. Instrume muzika dominira nad vokalnom. U baroku snano se razvila i muzika nauka, osobito n: ruju harmonije. J.-Ph. Rameau utemeljuje svojim kapi raspravama (Traite de Vharmonie, 1722) harmoniju kao 1 uspostavljajui principe gravitacije, obrata akorda i osi harmonijskih funkcija. . Glavni su predstavnici muzikog baroka u oblasti Cl. Monteverdi, F. Cavalli, A. Scarlatti, J.-B. Lully, Rameau, R. Keiser, G. Ph. Telemann, H. Purcell; na poi oratorija i drugih crkvenih oblika H. Schiitz, G. Carissit F. Handel i J. S. Bach; u instrumentalnoj muzici A. ( G. Frescobaldi, A. Vivaldi, G. Tanini, D. Scarlatti, F. C01 G. Ph. Telemann, J. S. Bach. Uz ova najkrupnija imena, kojima ima i umjetnika, u ijim se djelima naziru obrisi

BAROK BARRAUD
vremena, koja e se otro suprotstaviti baroku (D. Scarlatti, Tanini, Couperin), djelovao je golem broj kompozitora, od kojih su mnogi ostavili vrlo znaajna djela, tako u operi 5. Landi, A. Stradella, L. Leo, J. J. Fux, u crkvenoj muzici i muzici za orgulje A. Lotti, M. A. Cesti, B. Marcello, J. H. Schein, S. Scheidt, M. Praetorius, D. Buxtehude > A. Charpentier, u instrumentalnoj muzici T. Vitali, A. Veracini, G. Torelli, B. Pasquini, J. J. Froberger, J. Pachelbel, J. K. Fischer, J. Kuhnau, J. Ch. de Chambonnieres. Barokna muzika nije ostala bez utjecaja na kasniji razvitak muzike historije. Ona je kao cjelina dugo bila zapostavljena, pa i zaboravljena. Interes za njezine predstavnike oivio je i ojaao tek u prvoj polovini XIX st., s poetkom Bachove renesanse. Meutim, u razvoju muzikih pravaca, koji su se pojavili u XX st. muzika baroka (upravo kasnog baroka) privukla je velik broj evropskih i vanevropskih muziara koji su preuzeli neke njene znaajke (u prvom redu polifonijsko oblikovanje i motorinost) i ostvarili pojavu tzv. mobaroka (koji se ponekad naziva i neokla-sikom). Po svojim nadasve izvornim nastojanjima i dostignuima, po nesluenom sadrajno - formalnom bogatstvu svoje goleme batine, b. ostaje jednom od najznaajnijih epoha u povijesti muzike (->Prilog).
LIT.: H. Goldschmidt, Musikasthetik des r8. Jahr-hunderts, Ziirich i Leipzig 1915. C. Sachs, Barock-musik, PJB, 1919. Isti, Kunstgeschichtliche Wege zur Musikvvissenschaft, AFMW, 1919. W. Weisbach, Der Barock als Kunst der Gegenreformation, Berlin 1921. H. J. Moser, Die Zeitgrenzen des Musikalischen Barocks, ZFMW, 1922. E. Katz, Die Stilbegriffe des 17. Jahrhunderts (disertacija), Freiburg im Br. 1926. R. Haas, Die Musik des Barocks, Potsdam 1928. Th. Kroyer, Zwischen Renaissance und Barock, PJB, 1927. E. Wellesz, Renaissance und Barock, ZFMW, 1929. H. J. Moser, Die Epochen der Musikgeschichte, 1930, str. 98118. A Della Corte, II barocco e la muica, Melanges L. de La Laurencie, Pari 1933. W. Flemming, Oper und Oratorium im Barock, Leipzig 1933. E. d'Ors, Du Baroque, Pari 1935. E. Schenk, Ueber Begriff und Wesen des musikalischen Barock, ZFMW, 1935. E. Borrelli, Intuizione barocca e civilta musicale, RAM, decembar 1937 januar 1938. E. H, Meyer, Form in the Instrumental Music of the I7th Centurv. Proceedings of the Musical Association, 193839. E. Borrelli, Rinascimento barocco e romanticismo in una storia del linguaggio musicale, RAM, juni 1939. H. J. Therstappen, Die Musikkultur des deutschen Barocks, Deutsche Musikkultur, junijuli, 1940. H. Zenck, Grundformen deutscher Musikanschauung, Jahrbuch der Akademie der Wissenschaften in Gottingen, 194142. F. Gieling, Der Begriff Konzert in der Barockmusik, Schweizerische Musikzeitung, 1944. A. Lfess, Wiener Barockmusik, Wien 1946. M. Bukofzer, Music in the Baroque Era, New York 1947. 5. Clercx, Le Baroque et la musique. Essai d'esthetique musicale, Bruxelles 1948. F. Blume, Barock, MGG, I, 1951. Le Baroque*< musical. Recueil d'etudes sur la musique du XVII e siecle, Pari 1964. R. Goldron, Splendeur de la musique barocjue, Lausanne 1966. R. Stricker, Musique du baroque, Pari 1968. Fr. Blume, Renaissance and Baroque Music, London 1968. J. As.

139

studirao je na Konzervatoriju u Lilieu violinu i kompoziciju. God. 192830 bio je kazalini dirigent u New Yorku, zatim muziki direktor u Roxy Theater. Djelovao je na radio-stanici kao kompozitor i araner, a povremeno je nastupao i kao dirigent. Osnovao je izdavako poduzee M. Baron Inc. Potakao je 1949 u New Yorku osnivanje Society for French and American Symphonic Music Abroad (predsjednik tog udruenja), a 1950 u Parizu Association Musicale Franco-Americane. Napisao je i objavio preko 350 kompozicija, preteno operetno-zabavnog znaaja (rapsodije, baleti, opera Villon, pjesme, filmska muzika). BARONIJAN, Vartkes, kompozitor (Beograd, 23. IV 1933 ). Na Muzikoj akademiji u Beogradu diplomirao 1963 (P. Miloevi). Urednik je muzike re-

BAROK. Izvedba upere U \u?>io dl Olimpia G. de Maja u kazalitu Palazzo Reale u Napulju 1747. Bakrorez G. Vasija

BARON (Baronius), Ernst Gottlieb (Theophil), njemaki lautist, kompozitor i muziki pisac (Breslau, 17. II 1696 Berlin, 12. IV 1760). Studirao u Breslauu i Leipzigu (pravo i filozofiju). Bio je lautist u Jeni (172022) i Niirnbergu, od 1728 na dvoru u Gothi, od 1735 na dvoru u Reinsbergu i od 1744 u Berlinu. Posljednji veliki njemaki lautist baroka, B. je istaknuti kompozitor djela za taj instrument. Od osobite su vanosti njegovi radovi o muzikoj estetici u kojima se zalae za ideje nauke o afektima.

dakcije Televizije Beograd. Komponujepreteno instrumentalnu muziku novoklasiarske orijentacije; odnos prema muzikoj materiji mu je objektivan, katkad svesno arhaian. U instrumentaciji odaje sklonost prema duvakim instrumentima i vibrafonu.

, BARON, Maurice, ameriki kompozitor, dirigent i muziki izdava francuskog podrijetla (Lille, i. I 1889 ). Sin muziara,

DJELA. INSTRUMENTALNA: dva koncerta za lutnju, violinu i violon elo; 6 trija za lutnju, violinu i violonelo, 1765; trio za lutnju, flautu i violinu; duet za lutnju i flautu; sonata za 2 lutnje i flautu, 1730; sonate za 2 lutnje; 6 partita za 13 lutnji, menueti i dr. za lutnju. SPISI: Historisch-theoretische und praktische Untersuchung des Instruments der Lauten, 1727; Abriss einer Abhandlung von der Melodie, eine Materie der Zeit, 1756; 3 priloga za 2. sv. djela Historisch-critische Beytrdge F. W. Marpurga, 1756. Preveo je na njemaki Essai sur le beauY. M. Andrea, 1757 i Discours sur V harmonie J. B. L. Gresseta, I757\Ay.: A. Koczirz, Verschollene neudeutsche Lautenisten, AFMW, 1921. W. Boetticher, Ernst Gottlieb Baron, MGG, I, 1951.

DELA. ORKESTARSKA: koncert za orkestar, 1962; Divertimento za flautu, klarinet, gudae i udaraljke, 1963; Concertino za vibrafon i gudaki orkestar, 1966. KAMERNA: gudaki kvartet, 1961; sonatina za saksofon i klavir. 1957; Dva stava za 2 klarineta, 1959. KLAVIRSKA : sonata , 1958; varijacije, 1956; svite 1954 i 1956; Prelidi, 1959. LIT.: V. Perii, Muzi ki stvaraoci u Srbiji, Beograd 1969. R. Pej.

BAROXYTON, duhaki instrument snana zvuka, konstruirao ga V. F. erveny 1848 u K6niggratzu. Imao je oblik tube, helikona ili fagota. B. je eufonij sa 34 ventila, a postoji u tri veliine: in B, in F, in Es. Duljina cijevi kod instrumenta in B iznosi 2,30 m, a opseg D-a1. Zbog lakog izvoenja dubokih tonova, osobito primjenom piska veeg promjera, B. je vrlo prikladan kao basov instrument. Upotrebljavao se u vojnim muzikama Austrije i Rusije. BARRAINE, E'sa, francuski kompozitor (Pariz, 13. II 1910 ). Studirala na Parikom konzervatoriju (J. Gallon, P. Dukas, Ch. Widor). God. 1929 osvojila Prix de Rome. lan zbora radio-stanice i Opere Comique; od 1953 profesor je Parikog konzervatorija. Stilski je djelomice pod utjecajem Bartoka, Prokofjeva i Stravinskog; sklona neoromantiarskom lirizmu.
DJELA. ORKESTRALNA: tri simfonije, 1931, 1938 i 1947; simf. pjesma Harold Harfagar, 1930; Fantaisie concertante za klavir i orkestar; Concertino

za klavir, obou i gudae: simf. uvertira Pogromes, 1933; varijacije Le Fleuve rouge, 1945; Suite astrologique za mali orkestar, 1947; 3 Ridicules, 1955 i dr. KOMORNA : klavirski kvintet; duhaki kvintet; varijacije za klavir i udaralj ke; Suite juive za violinu i klavir i dr. KLAVIRSKA: Nocturne; Hommage a Dukas; Marche du printemps sans dme, 1946. DRAMSKA: komina opera Le Roi bossu, 1932. Baleti: Le Mur, 1947; Claudine a Vecole, 1950; Le Chanson du mal aime, 1951. Scenska i filmska muzika. Zborovi; pjesme. Didaktika djela.

BARRAQUE, Jean, francuski kompozitor (Pariz, 17. I 1928 ). Uenik J. Langlaisa i O. Messiaena; suradnik je eksperimentalnog studija Francuske radio-difuzije u Parizu. Bavi se i muzikom kritikom.
DJELA: Sequence za sopran, klavir, harfu, violinu, violonelo, zvonie, ksilofon i udaraljke, 195055; Le Temps restitue za glas i orkestar, 1957; Au dela du hasard za glas i 4 instrumentalne grupe, 1960; sonata za klavir, 1952; Chant aprds chant za sopran, klavir i 6 skupina udaraljki, 1966; Lysianas za vokalne soliste i orkestar, 196; koncert za klarinet i orkestar, 1967. Objavio je knjigu Debussy, 1962.

BARRAUD, Henry, francuski kompozitor (Bordeaux, 23. IV 1900 ). Studirao u Bordeauxu (H. Vaubourgoin) i Parizu (P. Dukas, G. Caussade, L. Aubert). God. 1932 suosniva udruenja komorne muzike Le Triton, zaslunog za gajenje i propagiranje suvremene muzike u Francuskoj (do 1940). Od 1944 direktor muzikog programa (od 1948 Nacionalnog programa) Francuske radio-difuzije i televizije. Komponira uglavnom tonalno, esto i modalno te daje prednost odreenim intervalima, osobito tritonusu. Rjee se oslanja na folklor.

140

BARRAUD

BARTH
gura), Madridu (C. del Campo) i Parizu (A. Gedalge). Godj utemeljio Trio Iberia (gitara, lutnja, bandurria) s kojim jei movini i izvan nje izvodio djela panjolskih autora. Bio i rektor Konzervatorija i predava na Univerzitetu u Gran
DJELA: simfonijska pjesma Zambra en el Albaicin; Copla Solea i gitanas za orkestar. Kompozicije za klavir i za gitaru. Opere: La 1 i El Avapies (obje u suradnji sa C. del Campom), 1919 i La Lola se 1 puertos, 1955. Nekoliko zarzuela 1 Granada miaj. Scenska muzika.

DJELA. ORKESTRALNA: Symphonie de Numance (prema istoimenoj operi), 1952; simfonija za gudae, 1956; simfonija br. 3, 1957; simf. pjesma Offrande a une ombre, 1941; Concerto da camera, 1934, Concerto za klavir i orkestar, 1939; Concerto za flautu i gudae, 1963; Simfonia concertante za trublju i orkestar, 1966; Images pour un poete maudit; Rapsodie Cartesienne; Rapsodie dyonisienne ; divertimento. KOMORNA: gudaki kvartet; gudaki trio; duhaki trio; Concertino za klavir i duhae; sonatina za violinu i klavir. Kla-virske kompozicije. DRAMSKA. Opere: La Farce de Maitre Pathelin, 1948; Numance, 1950: Lavinia, 1961. Baleti: La Kermesse, 1943; UAstrologue dani le puits, 1951. Scenska i filmska muzika. VOKALNA: oratorij Le Mystire des Saints Innocents ; kantate Le Testament de Villon i Le Feu za zbor i orkestar; Trois chansons de Gamadoch za glas i orkestar; solo-pjesme. SPISI: H. Ber-lioz, 1955; La France et la musique occidentale, 1956.

BARRE (franc), u tehnici sviranja na lutnji i gitari popreni hvat prsta preko nekoliko ica, ime se stvara umjetno sedlo, potrebno za izvedbu akorda u visokim poloajima te za svladavanje teih tonaliteta. Pogreno se gdjekad taj postupak naziva capotasto, iako mu je srodan. BARRE, Antonio, talijanski kompozitor i muziki nakladnik francuskog podrijetla (Langres, Haute-Marne, ? Rim, poslije '579)- God. 1552 pjeva Papinske kapele, zatim tiskar i muziki nakladnik u Rimu. Od 1555 do 1564 objavio, pod naslovom Libro delh Muse, 8 zbirki madrigala (jedna iz 1555 sadri prve tampane moreske) i 1 zbirku moteta. Madrigali su dijelom vlastiti a di jelom od istaknutih kompozitora toga vremena, Arcadelta, J. Berchena, O. di Lassa, Palestrine i dr. U vlastitoj nakladi izdao i traktat N. Vicentina VAntica muica ridotla alla moderna pratica, 1555. Kao kompozitor i madrigalist B. pripada krugu Cvpriana de Rorea. Njegovi Madrigali ariosi s naglaenom linijom gornjega glasa i razvijenom deklamacijom ubrajaju se meu znaajne prethodnike monodije.
DJELA: Madrigali a 4 r. libro 1, 1552; vei broj madrigala za 3, 4, 5, 6 i 8 glasova u skupnim zbirkama. LIT.: A., W. Ambros, Geschichte der Musik, III ( I I I izd.), Leipzig 1893. E. Vogel, Bibliothek der gedruckten weltlichen Vocalmusik Italiens aus den Jahren 15001700 (2 sv.), Berlin 1892. A. Einstein, The Italian Madrigal (3 sv.), Princeton 1949. J. Schmidt-Gorg, Anton Barre, MGG, I, 1951.

BARROVVS, John, ameriki kompozitor (Glendale, fornija, 12. II 1913 ). Uio muziku u Rochesteru na Ec School of Music (rog), na Vale School of Music (kompo violonelo, rog) te kod P. Baumgartena, R. Donovana i Smitha. Orkestralni muziar (prvi hornist) simfonijskih ori u San Diegu i u New Hawenu, koncertirao je i kao solist.
DJELA. ORKESTRALNA: Concertino za klavir i komorni o 1937; nokturno za rog i komorni orkestar, 1935; suita za gudaki orkestai kompozicije za limeni duhaki orkestar. KOMORNA: dva gudaka k 1936 i 1937; divertimento za gudaki trio, 1936; duhaki kvintet, 1936; flautu, rog i fagot, 1937; varijacije za rog i gudaki kvintet, 1935; varij: septet limenih duhaa, 1947; po jedna sonata za rog i klavir, za viole klavir, za violu i klavir, za flautu i klavir, za fagot i klavir. Klavirsk Scenska muzika.

BARSANTI, Francesco, talijanski kompozitor (Lucca 1690 London, prije 1776). Studirao najprije pravo na verzitetu u Padovi, poslije se posvetio muzici. Od 1714 u L01 flautist i zatim oboist Talijanske opere. Prije 1742 pres< Edinburgh, gdje je objavio Collection of Old Scots Tunes i nuo se kao instrumentalista na koncertima edinburkog N. Society. Oko 1750 vratio se u London.
DJELA. INSTRUMENTALNA: Concerti grossi, III op. 3, oko Concerti grossi ... composti da diversi Notturni del St. Martini op. 6, 1757: Overture a quattro op. 4, oko 1745; Sonatas of three Parts za 2 violine, vio i b. c. (prema Geminianijevim violinskim sonatama), 1735: 12 Sonate a flaute ili violinu i b. c, oko 1740; 6 Sonatas za 2 violine i b. c, oko 1765 for a German Flute, a Hoboy or Violin zvith a Thorough Bass, op. 3, ok( Sonate za flautu ili violinu i b.c, 1724; VI Sonatas per la Traversiera 1728; Sonatas or Solos za flautu i b.c, oko 1730. A Colletcion of old seot uz b.c, 1742. Sei Antifone op. 5, oko 1750. LIT.: J. Hamkins, A General Historv of the Science and Practice < sic, II, London 1875. Ch. Vi'elch, Six Lectures on the Recorder . . . , 1911. W. B. Sauire, Catalogue of Printed Music Published betwee: and 1800, now in the British Museum, London 1912. A. Bonaccorsi, certi grossi di F. Barsanti, Bollettino storico lucchese, 1930. H. G. 1 A Historv of Music in Scotland, London 1947.

BARRE (Barrae, Barret, Barri), Leonard, francuski kompozitor (Limoges,? Rim, poslije 1555), vjerojatno u srodstvu s Antonom Barreom. Na tiskanoj, skupnoj zbirci iz 1540 navodi se da je bio uenik A. Willaerta u Veneciji. Od 1537 do 1555 pjeva Papinske kapele u Rimu (u to je vrijeme lan kapele i Palestrina); 1546 sa petoricom papinskih pjevaa sudjelovao na koncilu u Tridentu, kao lan komisije za ureenje crkvene muzike. Poslije 1555 muziki direktor crkve San Lorenzo in Damaso u Rimu. U skupnim zbirkama i u rukopisu sauvano je nekoliko njegovih moteta (etiri za 4 glasa, dva za 5 glasa i dva za 6 glasova), komponiranih u skroz provedenoj imitaciji, sa svjeom, mjestimice puki obojenom melodikom, te 11 madrigala (za 45 glasova) u stilu venecijanske kole starijeg razdoblja.
LIT.: F. X. Haberl, Die romische Schola Cantorum" und die papstlichen Kapellsanger bis Mitte des 16. Jahrhunderts, VFMW, 1887. E. Vogel, Bibliothek der gedruckten vveltlichen Vocalmusik Italiens, aus dem Jahren 1500 1700 (2 sv.), Berlin 1892 (novo rev. izd. 194548). K. VCeinmann, Die papstliche Kapelle unter Paul IV, AFMT, 1919/20. A. Einstein, The Italian Madrigal (3 sv.), Princeton 1949. J. Schmidt-Gorg, Leonard Barre, MGG, I, 1951.

BARTELS, VVolfgang, njemaki kompozitor (Hambur; VII 1883 Miinchen, 19. IV 1938). Studirao kompozic Miinchenu (A. Beer-Walbrunn) i u Parizu (A. Gedalge). I kompozitor i muziki kritiar u Miinchenu.
DJELA: simfonija, 1930; Koncerti: za violinu i orkestar, 1924; za orkestar, 1927; za gudaki orkestar, 1928 te za obou, klarinet, fagot i 01 1929. Suita za flautu i gudaki orkestar, 1924. Gudaki trio, 1924; so violinu i klavir. DRAMSKA. Opere: The Spanish lovers, 1912 i Li1918; melodrama The Little Dream (Galsworthy), 1911; scenska bajka White and the Seven Dzvarfs, 1911; scenska muzika. Kantata Frau 1932; zborovi; ciklusi solo-pjesama (Li-Tai-Pe, Baltic Songs, Minne LIT.: L. Lae, Der Komponist Wolfgang Bartels, ZFM, 1938.

BARRETT, VVilliam Alexander, engleski muziki pisac (Hacknev, London, 15. X 1834 London, 17. X 1891). Uio je kod J. Gossa. Bio je pjeva u katedrali sv. Pavla (184649), kasnije u crkvi sv. Andrije (185861) u Londonu. Zatim je djelovao kao zborovoia u Oxfordu (1863-56) i u londonskoj katedrali. Od 1881 bio je muziki inspektor. Kao muziki kritiar suraivao je u dnevniku The Morning Post od 1867 do -smrti. Neko je vrijeme ureivao asopise Globe, The Monthly Musical Record i The Musical Times.
DJELA: English Glee and Madrigal Vfriters, 1877; English Church Composers, 1882; Balfe: His Life and Work, 1882; English Glees and Part Songs, 1886; English Folhsongs, 1890. Sa J. M. Stainerom obj. je Dictionary of Musical Terms, 1875. Komponirao je oratorij Christ before Pilate i zbornu muziku (madrigali, anthems).

BARTH, Adolf Franz, njemaki laringolog (Alsleber XI 1852 III 1936). Kao specijalist za bolesti uha, nosa vodio je Univerzitetsku polikliniku u Marburgu, Bresl; Leipzigu. Bavio se akustikim istraivanjima i problemima
DJELA: Zur Lehre von den Tonen und Gerauschen, 1887; Bestimmi Hbrschdrfe, 1888; Dekrement abschivingender Stimmgabeln, 1888 (sve tri r; u Zeitschrift flir Ohrenheilkunde); Beitrag zur Anatomie des inneren Anatomische Hefte, 1889; Die Helmholtzsche Theorie iiber das Horen im Ohr, Sitzungsbericht der Marburger Naturforschenden Gesellschaft, Uber die Bildung der tnenschlichen Stimme, 1904; Klang und Tonhohe der i stimme, 1906.

BARRIENTOS, Maria, panjolska pjevaica, sopran (Barcelona, 10. III 1884 Ciboure, 8. VIII 1946). Na Konzervatoriju u Barceloni studirala violinu, klavir i kompoziciju. Pjevala je na najveim pozornicama panjolske, Italije i drugih zemalja (1916 20 bila je prvakinja opsre Metropolitan u New Yorku). Isticala se interpretacijom koloraturnih uloga. U posljednjem razdoblju ivota sve vie je nastupala kao koncertna pjevaica u Francuskoj izvodei djela suvremenih francuskih kompozitora. BARRIERE, Alain (pravo ime Alain Bellec), francuski kompozitor i pjeva chansona (La Trinite-sur-Mer, 1935 ). Debitirao 1961, a ve 1962, osobito nakon turneje po SAD, postao popularan i izvan Francuske. Njegove su pjesme melodine i dopadljive. esto se temelje na ritmikim elementima brazilske muzike. Uglazbljuje poeziju R. Desnosa i P. Forta (Ma vie, Toi). BARRIOS, Angel, panjolski gitarist i kompozitor (Granada, 4. I 1882 Madrid, 27. XI 1964). Studirao u Granadi (A. Se-

BARTH, Hans, ameriki kompozitor i pijanist njem podrijetla (Leipzig, 25. VI 1897 Jacksonville, Florida, 2 1956). Studirao na Konzervatoriju u Leipzigu. Od 1907 i SAD. Bio je pijanist i muziki pedagog u New Yorku, a od vodio je majstorsku klasu na Konzervatoriju u Miamiju (Fk Pisao je etvrttonsku muziku, i 1929 konstruirao je sa ( Weitzom poseban prenosivi etvrttonski klavir na kojemv. sam koncertirao.
DJELA: dvije simfonije, 1940 i 1948; 2 koncerta za klavir, 1928 (u! tonskom sistemu s gudakim orkestrom) i 1930; etide za klavir i orkestar, etvrttonska suita za gudae, trublje i timpane, 1930. Kvintet sa etvrti klavirom, 1930; 2 klavirske sonate, 1929 i 1932. Opereta Miragia, l< Vokalna muzika. Prirunik za klavir Technic, 1935.

BARTH, Richard, njemaki violinist i dirigent (Grossleben, 5. VI 1850 Marburg, 25. XII 1923). Violinu u Magdeburgu i kod J. Joachima u Hannoveru. Zbog po na prstima lijeve ruke drao je violinu u desnoj, a gudalo jevoj ruci. Bio je koncertni majstor u Munsteru i od 1882 u feldu. Djelovao je zatim kao muziki direktor Univerzit Marburgu, 1895!94 kao dirigent Filharmonijskih konce od 1908 kao direktor Konzervatorija u Hamburgu. Bio je z voa raznih pjevakih drutava; postigao je velik uspjeh sa zb Hamburkih uitelja.

BARTH BARTOK
DJELA: gudaki kvartet; klavirski trio; 3 sonate za violinu i klavir; partita 1 ciacona za violinu solo. Napisao je J. Brahms und seine Musik, 1904. Priredio je za tampu Brahms' Briefivechsel mit J. O. Grimm, 1908. LIT.: E. Deggeller-Engelke, Richard Barth (disertacija), Marburg 1949.

141

BARTHA, Dnes, madarski muzikolog (Budimpeta, 2. X 1908 ). Muzikologiju studirao u Berlinu (H. Abert, F. Blume, A. Schering i H. J. Moser). God. 193042 kustos muzikog odjeljenja Madarskog narodnog muzeja u Budimpeti. Uz to od 1935 nastavnik, a od 1947 profesor povijesti muzike na Muzikoj akademiji. God. 194144 ureivao asopis Magyar Zenei Szemle, 194749 suurednik je asopisa Zenei Szemle. God. 196466 drao predavanja na Univerzitetima u SAD (Smith, Harvard, Cornell). Sa B. Szabolcsijem uredio seriju muzikolokih izdanja Zenetudomdnyi Tanulmdnyok (195362, 10 sv.). Glavni je urednik Muzikog leksikona Zenei lexikon (3 sv.), 1965.
DJELA. SPISI: Benedictus Ducis und Appenzeller (disertacija), 1930; Das Alusiklehrbuch einer ungarischen Klosterschule aus 1490 (obj. na njemakom i na madarskom), Musicologia Hungarica, 1934, I; A jdnoshidai avarkori kettSssip (Avarski dvostruki almaj iz Janoshida), Archaeologia Hungarica, 1934, XIV; A XVIII. szdzad magyar dallamai 1770 1800 (Madarski napjevi XVIII

netortenel antologdja (Antologija muzike povijesti; odabrani spisi do 1750 s komentarom), 1948; J. S. Bach, 1956; Beethoven kilenc szimfonidja (Beethovenovih 9 simfonija), 1956; Die ungarische Musikforschung des letzten Jahrzehnts, 1958; Haydn ah Opernkapellmeister (sa L. Somfaijem, 2 sv.), 1960; Haydn elete dokumentumokban (Havdnov ivot u dokumentima; s D. Reveszem), 1961. Izdanja: Otodfelszdz Enekek. P. Horvdth Adam dalgyiijtemenye az 1813 evbol (izvorno izdanje zbirke pjesama A. Horvatha iz 1813; s J. Kissem), 1953; J- Haydn. Gesammehe Briefe und Aufzeichnungen, 1965. Kao lan redakcije izd. cjelokupnih djela J. Havdna priredio kritiko izd. opera La Canterina, 1959 i L' Infedeltd delusa (u suradnji sJ.Vecseyem), 1964.
Szemle, 1944 ( I I izd. 1964); A zen^tuiicf<t;i Linifi^i^u \
A L

_________&-, ____________

BARTHELEMON (Bartleman), Francois-Hippolyte, francuski kompozitor i violinist (Bordeaux, 27. VII 1741 London, 20. VII 1808). God. 1746 lan kazalinoga orkestra u Comedie-Italienne u Parizu. Slijedee godine odlazi u London gdje je komponirao za razliita kazalita, a 1766 postaje dirigent Kraljevskog kazalita. God 177173 djeluje u Dublinu. Povremeno gostuje u Parizu; 1776 bio je sa svojom enom pjevaicom Marv Joung (oko 17451799) na koncertnoj turneji po Njemakoj, Italiji i Francuskoj. Od 1784 ivio u Dublinu. Burnev ga ubraja meu najbolje violiniste svog vremena. Njegova su kazalina djela bila veoma popularna, a njegove violinske kompozicije imaju antologijsku vrijednost.
DJELA. L\STRUAIEXTALSA: est koncerata za orkestar, oko 1775; 2 koncerta za violinu i orkestar; 6 uvertira za 2 violine, 2 oboe, 2 roga, violu i b. c, 1775; 6 kvarteta, 1790; 6 sonata za violinu ili flautu i b. c, 1765; 6 sonata za violinu ili flautu i b. c, oko 1785; 6 dueta za 2 violine; 6 lessons za klavir i violinu ad libitum; 6 sonata (lessons) za orgulje. DRAMSKA. Opere: Pelopida, 1766; Le Fleuve Scamandre, 1768; Oithona, 1768; The Magic Girdle, 1770; The Vi'edding Day, 1773; La Zingara, 1773; The Election, 1774; Belphegor, 1778 i dr. Scenski oratorij Jefte in Masfa, 1776. Dueti, arije. LIT.: L. M. Henslotve, Busby, Clementi, Crotch i dr., Memoir of the Late Francois-Hippolvte Barthelemon (predgovor izdanju odlomaka iz oratorija Jefte in Masfa), London 1827. L. de La Laurencie, L'cole francaise de violon, II, Pari 1923. M. Pincherle, Sur Francois Barthelemon, Melanges de musicologie offerts a M. Lionel de La Laurencie, Pari 1933.

BARTIN HA VAI, turski narodni ples iz Anatolije, umjerenih pokreta u 2/4-taktu. BARTLETT, Homer Nevvton, ameriki orgulja i kompozitor (Olive, New York, 28. XII 1845 Hoboken, New Jersey, 3. IV 1920). U Nevv Yorku je studirao klavir (S. B. Mills, E. Guyon), orgulje i kompoziciju (M. Braun, W. F. Jacobsen). Od 1860 bio je orgulja u raznim njujorkim crkvama.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Apollo; koncert za violinu; koncert za violonelo; balada za violinu i orkestar; capriccio Ignis Fatuus; Ligende. Gudaki kvartet; sekstet za flautu i gudae; kvartet za orgulje, harfu, violinu i violonelo. Kompozicije za klavir i za orgulje. Opera La Valliere; opereta Magic Hours. Oratorij Samuel: kantata The Last Chieftain; oko 80 solopiesama. Crkvene kompozicije.

poinje sa Z. Kodalvem skupljati narodne melodije; otada e esto obilaziti Madarsku i druge zemlje, u kojima e zabiljeiti tisue narodnih pjesama. Krug njegova folkloristikog interesa proiruje se isprva na slovaki, rumunjski i ukrajinski folklor, a zatim i na arapsku i tursku narodnu muziku. God. 1907 postao je B. profesor klavira na Budimpetanskoj muzikoj akademiji. Meutim, nov muziki jezik njegovih kompozicija teko i polagano nailazi na ire priznanje. Prvi veliki uspjeh doivljuje 1917 izvedbom baleta-pantomime Drveni princ u Budimpeti, te 1918 operom Modrobradov dvorac (nastala 1911). Internacionalni ugled stjee nakon Plesne suite za orkestar (1923). Oslobodivi se 1934, na vlastiti zahtjev, dunosti profesora Muzike akademije, postaje 1936 aktivni #U* ^W3KT i2W ^an Madarske akademije zna\m tS* ">"? nosti i posveuje se prouavanju " . JE/TlSi narodnog melosa. U poetku Drugoga svjetskog rata, B. kao pobornik ljudske i stvaralake slobode naputa domovinu i ne mogavi se podvrgnuti faistikoj diktaturi emigrira 1940 u SAD. Ondje nastavlja koncertnu, kompozitorsku i muzikoloku djelatnost. Columbia-univerzitet imenuje ga poasnim doktorom i povjerava mu 1941 naunu obradu zbirke B. BARTOK fonografskih snimaka narodnih melodija. Ipak se za boravka u Americi morao boriti s velikim novanim tekoama. Veliku, svjetsku slavu doivjela su Bartokova djela tek. nakon njegove smrti. Po svojoj kompozitorskoj djelatnosti B. ide medu najvee muziare XX st., a po svom je znanstvenom radu na podruju muzikog folklora jedan od pionira komparativne muzikologije. Te su se dvije djelatnosti meusobno dopunjale i oploivale: uenjak je umjetnika nadahnjivao analitikim duhom, smislom za eksperiment i cizelerskom tanou u radu, a umjetnikova sigurna intuicija i estetski doivljaj pridonijeli su da se uenjakov rad ne pretvori u suhoparno laboratorijsko iskustvo. B. isprva komponira u stilu kasnoromantikog herojskog nacionalizma. Opaa se utjecaj Brahmsa i Wagnera a jo vie Liszta i R. Straussa. Medu takve kompozicije ubrajaju se simfonijska pjesma Kossuth (1903) i jo uspjelija Rapsodija op. 1 za klavir i orkestar (1904), te Suita za orkestar op. 3 i 4 (i95> 190507). U daljem Bartokovu razvoju odlunu su ulogu od igrala dva momenta: otkrivanje autentinog narodnog melosa (poevi od 1905) i upoznavanje moderne evropske muzike. Prvi veliki suvremenik ije je djelo upoznao bio je Debussv (1907). Bagatele op. 6 za klavir (1908) svjedoanstvo su odlunog kidanja s romantiarskom tradicijom; u taj zaokret, nastao pod utjecajem folklora i Debussvja, ubraja se i Kvartet op. 7 (1908), prvi od est Bartokovih gudakih kvarteta, koji zauzimaju dominantno mjesto kako u njegovu opusu tako i u historiji gudakog kvarteta uope.

BARTK, Bela, madarski kompozitor, etnomuzikolog i pijanist (Nagvszentmiklos, Madarska, sada Sannicolaul Mare, Rumunjska, 25. III 1881 New York, 26. IX 1945). U petoj godini ivota majka ga poinje poduavati klavir, a 1891 prvi put javno nastupa kao pijanist. Komponirati je poeo sa 9 godina. God. 1888 umro mu je otac, a 1893 preselio je s majkom u Bratislavu, gdje polazi srednju kolu, ui klavir i harmoniju kod L. Erkela i upoznaje se sa E. Dohnanvijem, koji e mu neko vrijeme biti umjetniki ideal. Od 1899 do 1903 studira na Muzikoj akademiji u Budimpeti, kompoziciju kod J. Koesslera, a kla vir kod I. Thomana (Lisztov uenik), te se postepeno razvija u izvanrednog klavirskog virtuoza. B. e do kraja ivota svirati na madarskim i stranim podijima izvodei i vlastite kompozicije. esto je koncertirao sa svojom drugom enom, pijanisticom Dittom Paszthorv. Pored intenzivnog komponiranja Bartoka sve vie zaokuplja komparativni muzikoloki studij te 1905

B. BARTOK. Divertimento za gudae, autograf

B. je na tom podruju svjesno nadovezao na Beethovenovu posljednju fazu i pretvorio malobrojni komorni sastav u ansambl dotad neuvene zvukovne snage, bogat posve novim timbrima,

-^B^

142

BARTK

motivima i tehnikim rjeenjima. B. je s velikim zanimanjem dua za dvije violine (1931) i zbirka klavirskih kompozicija Mik prouavao i muziku Stravinskog, Schonberga i drugih zastup - mos (192637). Obje zbirke imaju i didaktiku svrhu, a nika nove muzike. Nije bilo ni jedne znaajnije pojave u muzici posluiti i kao odlian putokaz u upoznavanju Bartokovi prvih decenija XX st. koju taj vanredno prijemljivi muziar ne zike misli i kompozicijske tehnike. bi bio uoio, a esto i prihvatio. U jednom od najpoznatijih BarMuziki je folklor u Bartokovoj muzici konstruktivn tokovih djela za klavir, Allegro barbaro (1911), snano provaljuje ment bez kojeg je ona nezamisliva. B. dodue gotovo nik elementarni ritam. Jedina Bartokova opera Modrobradov dvorac citira narodne na (1911) dogaaj je u madarskom muzikom kazalitu. Maksimalna 108 X,.Z2rj/,ii,v!,^ ali njegova je muzi dramatska napetost, krute proeta karakterist i strastvene melodije i madarskih i drug ritmovi te potpuno nova tonoevropskih pj boja orkestra karakterist i ke i plesova. Njegov j s u t og dj e l a. U Suiti za no moderan zvi. klavir op. 14 (1916) neke senzibilitet daje zvukovne kombinacije narodno inspiriran veoma su blize mi nova obiljeja Schonbergovoj slobodnoj lee izvan dometa atonalnosti. Iz tog doba folklora i ne da potjee i balet-pan-tomima njime protumaiti Drveni princ koji po red karakteristini] sarkastino-tragikim crtama lodijskih pokreta i otrini linija ima izvjesne od narodne muzik slinosti s Pet-rukom Igora uzeo i ritmove. i Stravinskog. Premda je B. neobino vitalna svoja remek-djela napisao ka kao da je najuoi tek nakon 1930, ipak treba znaajka Bartkov bit njegove umjetnosti ene umjetnosti. \ potraiti ve u esto upotrebljav; kompozicijama nasta-lim B. BARTK. Stranica iz Bartokova popisa hrvatskog i srpsKog folklornog materijala, auto pravilne mjere, tal graf (Kew Vork Bartok Archives) 191826, ija je >>alla bulgarese ( brutalna i barbarska minski i sedamosi snaga prisutna jo i u Drugom klavirskom koncertu (dovrenom taktovi, ili osamosminske, devetosminske i dvanaestosn 1931). Tu valja u prvom redu spomenuti dvije sonate za violinu i mjere s asimetrinim akcentima). Harmonija je liena svih klavir (1921 i 1922), sonatu za klavir (1926) i Prvi koncert za ikonsonantnosti i disonantnosti. B. s najveom slobodor klavir i orkestar (1926). Znaajan je doprinos ekspresionistikom mjenjuje neuobiajene zvukovne aglomeracije i slijedove a! kazalitu dvadesetih godina njegova najuspjelija scenska kreacija, ne vodei gotovo nikad rauna o funkciji. Usprkos tome balet-panto-mima udesni mandarin (1919). Sam B. nazvao je to gova je muzika u biti tonalna. Postoje u njoj neka tonalna t razdoblje svoga stvaralatva radikalnim i homofonim. Vrlo neke tonalne podloge nad kojima se kreu najsmionije zvu slobodna harmonija sve ga je vie udaljivala od tonalnosti. kombinacije. Bogatstvo kromatike ne naruava njen os Likvidacija tonaliteta bila je dodue svojstvena svim naprednim dijatonski karakter. Bartokova se dijatonika temelji na 1 i muziarima nakon 1900, pa Bartokova smionost u tome nije ni prastarim ljestvicama narodnih napjeva. B. je sam rek je dostigla niti premaila eksperimente nekih drugih kompozitora. koritenje takvih tonskih nizova dovelo do osloboen Njegova melodika, osim nekoliko tema iz radikalnog razdoblja, ukruene skale dura i mola i, u posljednjoj konsekvenci, preteno je tonalna. B. je bio suvie lucidan umjetnik, a da ne bi bio ( vreno slobodnog raspolaganja sa svakim pojedinim ton> svjestan problema koje su mu nametnule vlastite tenje: folklorno naem krornatskom dvanaesttonskom sistemu (Autob inspirirana mo-tivika i, nasuprot njoj, harmonija na granicama fija). Bitna razlika izmeu Bartokove muzike i Schonbt slobodne atonalnosti bile su antinomija. Izlaz iz te proturjenosti totalnog kromatizma ne lei u mjeri slobode pri upotrebi B. je potraio u kontrapunktu i jaem naglaivanju dijatoninosti. nanca, ve u prisutnosti, odnosno nenazonosti tonalnog Poeci Barto-kovih nastojanja da pronae nova rjeenja na tra i dijatonske melodike. Formalna graa njegovih k( temelju iroko zicija logino je dosljedna i vrsta; postepeno, Bartokova shvaene tonalnosti sve vie dobivaju na simetriji i koncentraciji; B. ima u primjeuju se sredi- razvijenu zvukovnu imaginaciju; instrumentalna boja nje nom dvadesetih godi- kompozicija esto je potpuno nova. Pored Stravinskoga, na. Od 1934 do 1937 je zakoraio u novu klavirsku tehniku. Liavajui klavir nastaju tri djela vr- romantine pjevnosti on ga je pretvorio u instrument ri hunskog majstorstva, suha zvuka. Orkestralne partiture pune su originalnih k u kojima su savreno nacija. Udaraljke se na potpuno nov nain iskoritavaju, sintetizirana sva pro- u polaganom stavku Prvog koncerta za klavir i orkestar, u tuslovlja Bartokovih stavcima Drugog koncerta za klavir i orkestar, u sonati z stremljenja: Peti gu- klavira i udaraljke. U Bartokovu sluaju moe se s punim c daki kvartet, Mu- danjem govoriti o magiji zvuka. To je muzika noi, ka zika za gudae, uda- sam nazvao jedan od pet kratkih stavaka za klavir objav raljke i celestu i So- pod imenom U prirodi (1926). Premda se naslov javlja nata za dva klavira i taj jedan put, muzika noi se navraa u kraim ili duljiri udaraljke. Iz ameri- lomcima kroz itav Bartkov opus: tajanstveno, katkad kog razdoblja potjee cinantno treperenje zvuka, neko zaarano utanje na g Koncert za orkestar muzike i uma. To dokazuje u kolikoj je mjeri taj mete (1943) i Trei kon- mislilac, koji je muziku materiju organizirao do u naj; cert za klavir i orkes- estice, bio u isti mah i sanjar. Njegovo je dostignue u tar (1945; zavrnih 17 to je uspio sjediniti suprotne tendencije svoga stila vizi taktova napisao na- stvo i racionalnost, dijatoniku i kromatiku, priprost motiv i kon Bartokove smrti finjen postupak, folklor i modernost, barbarske ritmove i Tibor Serly, prema kontrapunkt u sintezu koja nosi peat tehnikog majstor majstorovoj skici), izvornog pjesnikog nadahnua. kompozicije koje su Kao folklorist B. je jedan od najistaknutijih istraivai prve pronijele svije- vremene komparativne muzikologije. Prije njega izvorn; tom Bartokovu slavu, darska narodna pjesma nije bila dovoljno poznata. Ono premda ne idu u red smatralo narodnom muzikom bila je hibridna tvorevina: vi >"* ** , njegovih najznaaj- folklor iskrivljen pod utjecajem ciganske ekspresivnosti. nijih djela. Posebno je B. zajedno s Kodalvem otkrio ljepotu madarskog folkl B. BARTC^K snima narodne napjeve u mjesto zauzimaju 44 ivotu sela. Bartokovi' su zapisi o seljakim napjevima Transilvaniji, 1910. preciznosti, a njegove konstatacije, analize i zakljuci od n

BARTK BARTOLINO DA PADOVA

cjenjive vanosti za nauku. Tom zamornom i tako-rei anonim nom radu rtvovao je kroz vie godina ivota preteni dio vremena. Sakupio je, transkribirao i analizirao oko 9500 narodnih melodija. Na temelju svojih prouavanja objavio je nekoliko studija. B. je osim madarskih, rumunjskih, slovakih, rutenskih, bugarskih, ciganskih, arapskih i turskih melodija, zabiljeio i nekoliko srpskih napjeva. Kasnije, na Columbia univerzitetu u New Yorku, transkribirao je i analizirao hrvatske i srpske pjesme prema kolekciji fonografskih snimaka to ih je 193435 u Jugoslaviji napravio Milman Parry. Bartokova autobiografija objavljena je u listu Musikbldtter des Anbruch 1921.
DJELA. ORKESTRALNA' simfonijska pjesma Kossuth, 1903; Concerto za orkestar, 1943; 3 koncerta za klavir: I, 1926; II, 193031 i III, 1945 (dovrio T. Serly). Concerto za 2 klavira, 1940 (preradba sonate za 2 klavira i udaraljke, 1937); 2 koncerta za violinu: I, 190708 (I stavak prer. kao prvi portret u Dva portreta za orkestar, 190708) i II, 193738; koncert za violu (po skicama kompozitora dovrio T. Serly), 1945; Rapszodia za klavir i orkestar op. i, 1904 (takoer za klavir solo, odnosno za 2 klavira); Sckerzo za klavir i orkestar, 1904 05; Burlesque za klavir i orkestar op. 2, 1904; I Rapszdia za violinu i orkestar, 1928 (preradba I rapsodije za violinu i klavir, 1928); // Rapszdia za violinu i orkestar, 1944 (preradba II rapsodije za violinu i klavir, 1928). / Szvit op. 3 za veliki orkestar, 1905 (rev. oko 1920); // Szvit op. 4 za komorni orkestar, 1907 (rev. 1920. i 1943); suita iz baleta pantomime udesni mandarin, 1919; Tdncszvit (Plesna suita) 1923; suita iz baleta pantomime Drveni princ, 1931; Scherzo za orkestar, 1902; Ket portre (Dva portreta) op. " 5, 190708; Ket kip (Dvije slike) op. 10, 1910; Negy zenekari darab (etiri orkestralna stavka) op. 12, 1912; Magyar kepek (Madarske slike), 1931 (preradbe iz ranijih klavirskih djela: Deset laganih klavirskih kompozicija, etiri tualjke, Tri burleske i Za djecu); ene (Muzika) za gudae, udaraljke i celestu, 1936; Divertimento za gudae, 1939. KOMORNA. est gudakih kvarteta: I, op. 7, 1908; I I , op. 17, 191517; I I I , 1927; IV, 1928; V, 1934 i VI, 1939. Klavirski kvartet, 1898; klavirski kvintet, 1904; 3 sonate za violinu i klavir: I, 1903; II, 1921 i III, 1922. Sonata za violinu solo, 1944; sonata za dva klavira i udaraljke, 1937 (prer. kao koncert za dva klavira i orkestar, 1940); / Rapszodia za violinu i klavir, 1928 (takoer za violonelo i klavir i prer. za violinu i orkestar); // Rapszodia za violinu i klavir, 1928 (prer. za violinu i orkestar, 1944); 44 dua za 2 violine, 1931; Kontrasztok (Kontrasti) za violinu, klarinet i klavir, 1938. KLAVIRSKA: 3 sonate, 1894, 1897 i 1926; sonatina, na rumunjske narodne melodije, 1915 (preradba za orkestar pod naslovom Plesovi iz Erdelja, 1931); A Duna folydsa (Tok Dunava), 1891; Negy zongoradarab (4 klavirske kompozicije), 1903 ; posmrtni mar iz simfonijske pjesme Kossuth, 1903; Rapszdia op. i, 1904 (prer. za klavir i orkestar i za 2 klavira); 14 zongoradarab (14 klavirskih kompozicija) .op. 6, 1908 (u kasnijim izdanjima pod naslovom Tizennegy bagateli); Tiz konnyu zongoradarab (Deset laganih klavirskih kompozicija), 1908 (br. 5 i 10. prer. za orkestar u Madarskim slikama, 1931); Ket elegia (Dvije elegije), op. 8 b, 1908 09; Gyermekeknek (Za djecu), 4 sv. (85 malih kompozicija na teme madarskih 1slovakih pukih napjeva), 190809 (revidirano izd. u 2 sv., sa 79 kompozicija, 1945); Hdrom burleszk (Tri burleske) op. 8 c, 190810 (br. 2 prer. za orkestar u Madarskim slikama, 1931); ciklus Vdzlatok (Skice) op. 9 b, 190810 (re vizija, 1945); Negy siratenek (etiri tualjke) op. 9 a, 1910 (br. 2 prer. za orkestar u Madarskim slikama, 1931); Allegro barbara, 1911; Kezdok zongoramuzsikaja (Klavirska muzika za poetnike), 18 malih kompozicija, 1913; Suita op. 14, 1916; Hdrom tanulmdny (Tri studije) op. 18,1918; Rogtonze'sek magyar parasztdalokra (Improvizacije na madarske seljake napjeve) op. 20, 1920; ciklus Szabadban (U prirodi), 1926; Kilenc kis zongoradarab (Devet malih klavirskih kom pozicija), 1926; Hdrom rondo nepi dallamokkal (3 ronda na puke napjeve), 191627; Kis szvit (Mala suita), 1936 (preradba est kompozicija iz 44 dua za 2 violine, 1931); Mikrokosmos, 6 sv. (153 kompozicije), 192637; Het darab a Mikrokosmosbl (Sedam kompozicija iz Mikrokosmosa), preradba za 2 klavira, 1929? DRAMSKA: opera A kekszakdllu herceg vara (Modrobradov dvorac) op. 11, 1911 (Budapest, 24. V 1918); balet-pantomima A fdbl faragon kirdlyfi (Drveni princ) op. 13, 191416 (Budapest, 12. V 1917); balet-pantomima A csoddlatos mandarin (udesni mandarin) op. 19, 191819, (Koln, 1925; jug. premijera, Beograd, 10. II 1957). VOKALNA; Cantata profana. A kilenc csodaszarvas (Devet zaaranih jelena) za sole, dvostruki zbor i orkestar, 1930; Elmult idokbol (Iz prolosti), tri muka zbora a cappella na tekstove starih madarskih narodnih i umjetnikih pjesama, 1935. Za glas i klavir: Hdrom dal (Tri pjesme), 1898; Liebeslieder, 1900; Negy dal Posa Lajos verseire (etiri pjesme na stihove L. Pose), 1902; Est (Veer), 1903; A kicsi t6t"-tiak (Malom Slovaku), pet pjesama, 1905; Ot dal (5 pjesama na tekstove B. Balasza i K. Gombossyja) op. 15, 1916; Ot dal (5 pjesama na stihove E. Advja) op. 16, 1916. Obradbe folklornog materijala za razne sastave: Erdelyi tdncok (plesovi iz Erdelja) za orkestar (preradba sonatine za klavir, 1915), 1931; Magyar parasztdalok (Madarske seljake pjesme) za orkestar, 1933 (preradba 9 pjesama od Petnaest madarskih seljakih pjesama za klavir, 191417); Hdrom csikmegyei nepdal (Tri narodne pjesme iz pokrajine Csik) za klavir, 1907; Ket romdn tane (Dva rumunjska plesa) za klavir, op 8a, 190910 (prer. za orkestar L. Weimer, 1939); Tizenot magyar parasztdal (Petnaest madarskih seljakih pjesama) za klavir, 191417 (devet kompozicija prer. za orkestar u Madarskim seljakim pjesmama, 1933); 3 magyar nepdal (3 madarske narodne melodije) za klavir, 191417; Romdn nepi tdncok (Rumunjski narodni plesovi) za klavir, 1915 (prer. za komorni orkestar 1917;) Roman kolinda-dallamok (Rumunjski napjevi koleda) za klavir, 1915; Magyar nepdalok (Madarske narodne pjesme) za glas i orkestar, 1933 (preradba 1, 2, 10, u i 14 iz Dvadeset madarskih na rodnih pjesama za glas i klavir, 1929); Szlovdk nepdalok (Slovake narodne pjesme) za mjeoviti zbor i klavir, 1917; Negy regi magyar nepdal (etiri stare madar ske narodne pjesme) za muki zbor, 1912; Ket romdn nepdal (2 rumunjske narodne pjesme) za enski zbor, 1915; Szlovdk nepdalok (Slovake narodne pjesme) za muki zbor, 1917; Magyar nepdalok (Madarske narodne pjesme) za mjeoviti zbor, 1913; 2j ket- es haromszolamu noikar es gyertnekkar (27 dvoglasnih i tro glasnih enskih i djejih zborova), 1935 (br. 1, 2, 7, 11 i 12 uz pratnju komornog orkestra); Szekely dalok (Sekeljske pjesme) za muki zbor, 1932. Za glas i klavir: Magvar nepdalok (Madarske narodne pjesme; 20 pjesama, od toga polovica obradbe Z. Kodalya), 1906 (revizija 1938); 9 Romdn nepdal (Devet rumunjskih narodnih pjesama), 1915; Nyolc magyar nepdal (Osam madarskih narodnih pjesama), 190717; Falim (Na selu) f 5 slovakih narodnih pjesama, 1924 (br. 35 prer. za 4 ili 8 enskih glasova i komorni orkestar, 1926); Husz magyar nepdal (Dvadsset madarskih narodnih pjesama), 4 sv., 1929 (br. 1, 2, 10, 11 i 14 prer. za gias i orkestar, 1933); A ferj keserve (Jadi supruga), ukrajinska narodna melodija, 1945. Izdanja. Folklorne zbirke: Cdntece popolare romdnesti din comitatul Bihor (Rumunjske narodne pjesme bihorskog okruga), 1913 (371 melodija); Erdelyi magyarsdg. Nepdalok (Erdeljsko madarstvo. Narodne pjesme), 1923 (150 melodija, u suradnji sa Z. Kodalyem); Die Volksmusik der Rumanen von Maramures, 1923 (339 melodija); A Magyar nepdal (Madarska narodna

143

pjesma), 1924 (320 melodija); Nepzenenk es a szomszed nepek nepzeneje (Naa narodna muzika i narodna muzika susjednih naroda), 1934 (127 melodija); Die Melodien der rumdnischen Colinde, 1935 (484 melodije); Serbo-Croatian Folksongs (u suradnji sa A. B. Lordom, tekstovi i transkripcije 75 narodnih pjesama iz zbirke Milmana Parryja i morfologija srpsko-hrvatskih narodnih melodija), 1951. U seriji Corpus musicae popularis Hungaricae (madarske pjesme sabrane zajedno sa Z. Kodalyem): I, Gyermekjdtekok (Djeje igre), 1952; I I , Jeles napok (Blagdani), 1953 (obje red. Gy. Kerenyi); III, Lakodalom (Svatovi), 195556 (red. L. Kiss); IV, Pdrositok, 1959 (red. Gy. Kerenyi) i V, Siratok (Tualjke), 1964 (red. L. Kiss i B. Rajeczki). SPISI: Oniletrajz; irdsok a zenerb'l (Autobiografija; spisi o muzici), 1946; Bartk vdlogatott zenei irdsai (Bartokovi odabrani spisi o muzici), 1948 (sastavio A. Sz61l6sy, uvod i komentar B.Szabolcsi); Bartk Bela vdlogatott irdsai (Odabrani spisi Bele Bartka), 1956 (u redakciji A. Sz6116ssyja sa cjelokupnim popisom djela). Pisma i rukopisi: Bartk Bela {levelek, fenykepek, kiziratok, kottdk), (B. B., pisma, fotografije, rukopisi, note; sastavio J. Demeny), 1948 ; Bartk Bela levelei (Pisma B. Bartka), 3 sv.: I, Romdniai levelek (sabrao V. Cosma); II, Csehszlovdkiai levelek (sabrao L. Burlas) i I I I , Magyarotszdgi levelek (sabrao J. Demeny), 1955; Bela Bartk: Scritti sulla muica popolare (obj. D. Carpitella), 1955; Bartk Brevidrium (pisma, spisi, dokumenti; sabrao J. Ujfalussy), 1958; Bela Bartk: Ausgezodhlte Briefe (sabrao i izd. J. Demenyi), 1960. LIT.: C. Gray, Bela Bartok, The Sackbut, 1920. Z. Koddly, Bela Bart6k, RM, 1921. Musikblatter des Anbruch, 1921, 5 (broj posveen Bartku, sadri i autobiografiju). M. D. Calvocoressi, Bela Bartk, An introduetion, Monthly Musical Record, 1922. A. Coeuroy, Bela Bartok and the Balkans, New York 1922. E. von der Nilll, Zur Kompositionstechnik Bartoks, Musikblatter des Anbruch, 1928. Isti, Bela Bartok, Ein Beitrag zur Morphologie der neuen Musik, Halle 1930. E. Haraszti, Bela Bartk, His Life and His Works, Pari 1938. Isti, La Musique de ehambre de Bela Bartok, RM, 1930. G. Abraham. The Bartok of the Quartets, Music & Letters, 1935, 4- -DBartha, Die neue musi'<:wissenschaftliche Forschung in Ungarn, AFMF, 1937. Magyar Zenei Szemle, april 1941 (broj posveen Bartoku, s popisom djela). M. Seiber, The String Quartets of Bela Bartok, London 1945 (njem. prijevod Bonn 1955). O. Gombosi, Bela Bartok, MQ, 1946, 1. J. Weissmann, Bela Bartk. An Estimate, Music Review, 1946. G. Brelet, Bela Bartok, Musique savante et musique populaire, Contrepoints, 1946. J. Demeny, Bartk, Budapest 1946. C. Mason, Bela Bartk, Our Time, 1947. R. Leibozuitz, Bela Bartk, ou la possibilite de compromis, Les Temps Modernes, 1947. G. Ldng, Bartk eletees miivei (Bartokov ivot i djela), Budapest 1947. Z. Koddly, Bartk Bela az, ember, (B. B. ovjek), Zenei Szemle, 1947. J. Demeny, Bartk elete es muvei, Budapest 1948. A. Molndr y Bartk muveszete (Bartkova umjetnost), Budapest 1948. C. Brailou, Bela Bartk folkloriste, SMZ, 1948. Zenei Szemle, decembar 1948 (broj posveen Bartku; sadrava popis cjelokupne literature o Bart6ku na stranim jezicima). 5. Moreux, Bela Bartk, Pari 1949 (novo proireno izd. 1955; njem. prijevod Ziirich i Freiburg i Br. 1950; engl. prijevod London 1953). Melos, 1949, 56 (brojevi posveeni Bartku). Tempo, r94950 (brojevi posveeni Bartoku). D. Bartha, Bela Bartk, MGG, I, 1951. Bela Bartok, A Memorial Review, London 1950 (s bibliogra fijom). Bela Bartok. L'Homme et l'oeuvre, RM, 1950 (zbornik koji sadrava 20 studija). B, Rondi, Bartk, Roma 1950. C. Mason, Bartok through his quartets, The Monthly Musical Record, 1950. Isti, Bela Bartk and Folksong, The Music Review 1950. Z. Koddly, A folklorista Bartok (B. folklorista), Uj Zenei Szemle, 1950. M, Mila, La Natura e il mistero nell'arte di Bela Bartk, RAM, 1951 (novo proireno izd. 1965). H. U. Engelmann, Bela Bartks Mikrokosmos. Versuch einer Typologie Neuer Musik, Wiirzburg 1953. H. Stevens, The Life and Music of Bela Bart6k, New York 1953 (s opirnom biblio grafijom). J, Uhde, Bartks Mikrokosmos. Spielanweisungen und Erlauterungen. Eine Einfuhrung in das Werk und seine padagogischen Absichten, Regensburg 1954. Musik der Zeit (izdava H. Lindlar), Bonn 1953 i 1954, 3 i 9 (dva sveska posveena Bartoku). P. Bingulac, Bela Bartk, Savremeni akordi, 1954, 1112. E. Doflein, Bela Bartks Kompositionen fur die Musikpadagogik, Musik im Unterricht, 1955. La Revue Musicale, 1955, 224 (broj posveen Bartoku). M. F. Walker y Thematic, Formal and Tonal Structure of the Bartk String Quartets, Ann Arbor 1955. E. Lendvai, Bartk stilusa, Budapest 1955. R. Traimer, Bela Bartks Kompositionstechnik, dargestellt an seinen sechs Streichquartetten (disertacija), Regensburg 1956. Bartk, Sa vie et son oeuvre (zbornik u redakciji B. Szabolcsija), Budapest 1956. E. Doflein, Bartoks letzte Lebensjahre, Mersmann-Festschrift, Kassel 1957. W. Reich (izdava), Bela Bartok, Eigene Schriften und Erinnerungen der Freunde, Basel i Stuttgart 1958. L. Podor i B. Szabolcsi, Bela Bartoks Weg und Werk, Schriften und Briefe, Leipzig 1958. >. Jaki, Bela Bartk kao drutveno-politiki radnik i borac, Zvuk, 1960, 3738. B. Szabolcsi, Bela Bartk, Leben und Werk, Leipzig 1961. P. Citron, Bartk, Pari 1963. D. DUle (izdava), Documenta Bartokiana, I, 1963, I I , 1965. W. Rudzinski, Warsztat kompozytorski B. B., Krakow 1964. J- Ujfalussy, Bartk Bela, Budapest 1965. B. A.

BARTOLETTI, Bruno, talijanski dirigent (esto Fiorentino, 10. VI 1926 ). Muziku uio na Konzervatoriju u Firenci. Samostalnom dirigentskom aktivnou zapoeo 1953 na tamonjem Gradskom kazalitu, odakle je ubrzo preao na druge ugledne operne kue u domovini i inozemstvu. God. 195764 stalni dirigent orkestra na Maggio Musicale fiorentino i istodobno direktor Talijanske opere u Kobenhavnu (195760), 196465 ^na istom poloaju u Chicagu i od 1965 stalni dirigent Rimske opere. BARTOLINO DA PADOVA, talijanski kompozitor (Padova, XIV st.). Redovnik, karmelianin. Djelovao izmeu 1380 i 1410. Pripada posljednjoj generaciji muziara trecenta i zastupa sjevernotalijanski smjer Ars novae. Sauvano je 27 njegovih 2-glasnih ballata i 11 madrigala. Od toga je samo manji dio komponiran na ljubavnu liriku, a veina na stihove (uglavnom anonimne) politikog ili moralizatorskog sadraja. Iz aluzija se dade zakljuiti da je B. bio dvorski muziar. Sva su sauvana djela (izuzev jedne ballate) sabrana u kodeksu Squarcialupi u Firenci (novo izd. obj. I. Wolf 3 1955), to potvruje pretpostavku da je B. imao veze s Toskanom i da je u pratnji prognanih gospodara Padove obitelji Carrara boravio neko vrijeme u Firenci. Meutim, Bartolinov se vieglasni stil znatno razlikuje od stila njegovih toskanskih suvremenika. Sudei po sklonosti vieglasju za 2 dionice vokalnog karaktera i po starijem tipu notacije on je vjeran talijanskoj tradiciji; ali iscjepkanost melodijske linije i este ritmike promjene i sinkopiranje ukazuju na francuske utjecaje.

144

BARTOLINO DA PADOVA BAS

DJELA (izbor). Biografije: Antonin Dvorak, 1914; Zdenik Fibic Josef Bohuslav Foerster, 1923; O B. Smetanovi, 1929; Karei Burian, 19' kar Jeremid, 1942 i dr. Rasprave i studije; Jak naslouchati hudbe, izd. 1921); O proudech v soudobe hudbe, 1924; Dejiny Praiskiho Hlah* T936, 1936; Prozatimnidivadlo ajeho opera, 1938; Z deniku B. Smeta} LIT.: F. M. Barto, Z kronikv Bartoova rodu, 1938. F. Pat Barto k edesatce, Vestnik Musej. spolku Rakovnika, 1947.

LIT.: J. Wolf, Geschichte der Mensuralnotation (3 sv.), Leipzig 1904 (s popisom djela i 4 kompozicije). S. Debenedetti, II Sollazzo di S. Prodenzani, Torino 1922. E. Li Gotti, La Poesia musicale italiana del secolo XIV, Palermo 1944. A y . Pirrotta i E. Li Gotti, II Codice di Lucca, Muica Disciplina, 194951, IIIV. F. Ghisi, Bartolino da Padua, MGG, I, 1951. K. von Fischer, Studien zur italienischen Musik des Trecento und friihen Quattrocento, Bern 1956. Isti, Drei unbekannte Werke von Jacopo da Bologna und Barto lino da Padua, u Miscelanea en Homenaje a Monsertor H. Angles, I, Barcellona 195861. N. Goldine, Fra Bartolino da Padova, Musicien de Cour, AML, 196263.

BARTOLUCCI, Domenico, talijanski kompozitor i zborovoa (Borgo San Lorenzo, Firenca, 7. V 1917 ). Sveenik; muziku uio u Firenci (V. Frazzi), na Papinskom institutu za muziku u Rimu (C. Dobici) i kod I. Pizzettija. Bio je orgulja i kapelnik katedrale u Firenci, od 1947 djeluje u Rimu kao crkveni dirigent (Sta Maria Maggiore, Sikstinska kapela) i profesor na Institutu za crkvenu muziku. Sa zborom Cantori romani di muica sacra nastupao u Italiji i inozemstvu. lan je akademije Santa Cecilia.
DJELA: Concerto rustico za orkestar; koncert za klavir i orkestar. Klavirski trio. VOKALNA. Oratoriji: La Nativita; Le sette parole; Petrus; L'Ascensione, 1953; Gloriosi principes, 1960. CRKVENA. Mise: Missa Assutnptionis; Missa Ave Mari Stella i dr. Requiem; Magnificat; Baptisma za sole, zbor, orgulje i orkestar, 1947; psalmi; himne.

BARTO, Josef, eki kompozitor i dirigent (Nova 10. II 1902 ). Studij kompozicije zavrio na majstorske Konzervatorija u Pragu (V. Novak), a zatim se usavrav; V. d'Indvja na Scholi cantorum u Parizu. Muziku karijt poeo kao zborovoa i korepetitor opere u Olomoucu 1 od 1939, s prekidima, profesor je Konzervatorija u Pragu, pao je i kao pijanist u komornim sastavima.
DJELA. ORKESTRALNA: Pastoralni suita, 1927; Suita ve stari 1 95 7> Concertino za akordeon i gudaki orkestar, 1958. KOMORh virski trio, 1932. Za duhaki kvintet: Studentska serendda, 1950; Pod * 1952; V Podkrkonoi, 1955. Sonatina za violinu i klavir, 1928; sonat violine, 1941. KLAVIRSKA: Intimni skladby, 1923; Podzimni dn_ Tema con variazioni, 1925 (takoer i uz orkestralnu pratnju); Mala suit Tri sonatiny, 1943; Cestou, 1945. Opera Rebelove, 1955. VOK Kantate: Balada junaka, 1935; Missa brevis (Kantdta o nadeji a vire Nezndmv vojin, 1940; Katinka, 1942 i Pisen domoviny, 1951. Zborom -pjesme i dr. Sastavio popis djela ekih kompozitora u bibliotekama vatorija i Velike opere u Parizu.

BARTOSCH, Josef, austrijski muziki pedagog (Tepl, eka, 22. XI 1879 ). Na Bekom konzervatoriju studirao orgulje (F. Schiitz) i kompoziciju (R. Fuchs, F. Schmidt). U Beu je 190345 predavao muziku u zavodu za odgoj slijepih, a od 1911 i na uiteljskoj koli. Bio je i dirigent raznih crkvenih zborova.

DJELA: Der Musikunterricht an der Blindenschule, A. Mells, Der Blindenunterricht, 1910; Die beruflichen Verhaltnisse der in Wien lebenden Blinden, Reform des Musikunterrichts in Blindenanstalten, Der Blindenfreund, 1912; Blinde Organisten; Zur Fortbildung der blinden Musiker, Zeitschrift fiir das Blindenwesen, 1919. Violinska kola Ich bin ein Musikant (6 sv.), od 1934 nadalje.

BARVIK, Miroslav, eki kompozitor i muziki 1 (Luice, Moravska, 14. IX 1919 ). Kompoziciju i muzik studirao u Brnu i Pragu. Od 1942 predavao na Muzike u Moravskoj Ostravi, 194547 na Konzervatoriju u Bri 1948 profesor je Konzervatorija u Pragu. God. 194957 n kritiar asopisa Hudebni rozhledy.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1947; simfonijeta za or orgulje O ivote, lasce a smrti, 1942; Serenada za gudae, 1941; 2 plesi 195152; rapsodija Dimitrov, 1952. KOMORNA: dva gudaka 1 1941 i 1942; klavirski trio, 1940; sonata za violonelo i klavir, 1940; s violonelo solo, 1943; sonatina za obou i klavir, 1956. KLAVIRSKA Lidice, 1943; 3 sonatine, 1944 i dr. DRAMSKA: opera 1944 (Par 1960. Scenska muzika za drame; muzika za radio i televiziju; filmska VOKALNA: vie kantata; solo-pjesme; zborovi; borbene pjesme. Zdkl. nauka 0 hudbe, 1945; Chci umet modulovat, 1947; Problem es* hodnoceni hudby, 1948; Pfehled hud. akustiky, 1949; Hudebnikova cesta d< 1954; Milan Harata, 1956; studije; lanci; kritike.

BARTO, Frantiek, eki filolog i folklorist (Mlatcova kod Zlina, 16. III 1837 11. VI 1906). Nakon dovrenog studija na Univerzitetu u Beu, srednjokolski profesor u Stranici, Olomoucu, Teinu i Brnu. U toku dugogodinjih putovanja po Moravskoj, skupljao narodne pjesme, biljeio njihove napjeve i izdao nekoliko zbirka. Suraivao je sa L. Janaekom. U sreditu njegovih filolokih istraivanja bila je dijalektologija.

DJELA. Folklorne rasprave; Lid a narod, 2 sv., 1883 i 1885; Nae dlti, 1888 ( I I I izd. 1949); Moravski' lid, 1892; Moravska svatba, 1892; Deset rozprav lidopisnych, 1906. Zbirke narodnih napjeva; Antologie z nar. pisni eskoslovanskych, 1873; Nove ndr. pisne moravske s ndpevy, I. sv. 1882; II i III sv. s L. Janaekom 1889 i 190001; Kytice z ndr. pisni moravskych (sa L. Janaekom), 1892. kolska pjesmarica Sto lidovych pisni eskoslovanskych, 1903. LIT.: J. Bartocha, Z pameti a ivota Fr. Bartoe, 1907. T. Strahova, Frantiek Barto a Leo Janaek, vzajemna korespondence, Gotwaldov 1957.

BARVINSKI, Vasilije Aleksandrovi, ukrajinski k zitor i pijanist (Tarnopol, 20. II 1888 Lavov, 9. VI Kompoziciju studirao u Lavovu i Pragu (V. Novak). God. 39 direktor Muzikog instituta i 193948 profesor klavira pozicije na Konzervatoriju u Lavovu. Svestran umjetnik odigrao vanu ulogu u razvoju muzike kulture zapadne Uk
DJELA: koncert za klavir i orkestar, 1937; Ukrajinska rapsodija : star, 1911. KOAiORNA: gudaki kvintet i sekstet; kompozicije za i klavir, za violonelo i klavir i dr. KLAVIRSKA: sonata; Ukrajinsk 9 preludija, ciklus Ljubav. VOKALNA. Za zbor i orkestar; Zavje, Pjesma 0 domovini, 1940 i dr. Za glas i orkestar; Nokturno, 1933; Portret 1947; zborovi; romanse. Obrade narodnih napjeva.

BARTO, Jan Zdenk, eki kompozitor (Dviir Kralove nad Labem, 4. VI 1908 ). Violinu uio privatno i od 1928 djelovao kao orkestralni muziar u domovini i inozemstvu, a zatim 1939 zavrio studij kompozicije na Konzervatoriju (O. in) i 1943 na Majstorskoj koli (J. Kfika) u Pragu. Profesor je kompozicije na Prakom konzervatoriju. Prouavao metode muzikog odgoja; zalagao se za razvijanje muzikog talenta kod djece. U svojim kompozicijama inspirira se suvremenim zbivanjem u svojoj zemlji. Muziki mu se govor odlikuje konciznou i dopadljivou.
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, 1952; I I , za komorni orkestar, 1956 i I I I , 1960. Tri simfonijske pjesme, 1945, 1958 i 1961; uvertire Rudy prapor, 1953 i Promenddni 1956. Suite Studentska za gudae, 1941 i Fronta, 1950. 2 Feuihons, 1935; koncert za violu i instrumentalni sastav, 1963; koncert za obou i gudae, 1962; Concerto da camera za obou i gudae, 1963; Concertino za fagot i orkestar, 1943; Suite concertante za violu, kontrabas i 9 duhakih instrumenata. Za violinu i orkestar; Romanca, 1937; Rondo, 1937 i Dumka, 1948. Za violonelo i orkestar; Elegija, 1947; Serenada, 1949 i Capriccio, 1956. KOMORNA: devet gudakih kvarteta, 194662; 3 duhaka kvinteta, 194663; trio za violinu, violu i harfu, 1961; Nonet, 1939; Divertimento za 9 duhakih instrumenata, 1957; sonata za kontrabas i klavir, 1962; preludij za flautu i klavir, 1963. KLAVIRSKA: sonata, 1955; Sonata giocosa, 1959; Lyrichi sclny, 1945. DRAMSKA: opere Prokleti' zdmek, 1951 i Utok na nebe, 1955. Tri baleta; Hanuman, 1941; Mirella, 1956 i II re del maneggio, 1963. Operete; igrokazi; muzike komedije; scenska i filmska muzika. VOKALNA. Kantate: Kmotr Vdna, 1940; Beec miru, 1948; Krasna zeme, 1949; V miru it, 1951 i dr. Zborovi; solo-pjesme.

BARTO, Josef, eki kompozitor (Brezove Horv, 29. X 1861 Pfibram, 14. I 1924). Uitelj i muziki kritiar u Pfibramu, pridonio razvoju muzikog ivota toga grada.

BARYLLI, Walter, austrijski violinist (Be, 16. VI 19: Uenik Muzike akademije u Beu, studirao jo kod F. von F u Miinchenu. Ve 1938 violinist Bekih filharmoniara i njihov koncertni majstor. God. 1944 osnovao Quartetto I danas u sastavu B., O. Strasser, R. Streng i K. Krotschak. BARYPHONUS, Henricus (pravo ime Heinrich i grop), njemaki muziki teoretiar i kompozitor (Wernig Saska, 17. IX 1581 Quedlinburg, 13. I 1655). Uio u roi gradu, po svoj prilici kod kantora I. Krtigera i orguljaa P.B< God. 1603 pohaao Univerzitet u Helmstedtu, zatim je oc do kraja ivota nastavnik (1606 vice-direktor) i kantor u Qi burgu. Bio je povezan s istaknutim njemakim muzikim lin svojega doba: s Praetoriusom (koji u Syntagma musicum 1 16 njegovih izgubljenih traktata), Schiitzom, Scheidtom, siusom. Kao teoretiar pripada grupi njemakih autora (Cal J. Kriiger, Lippius i dr.) koji su, oslanjajui se na Zarlinovc htitulioni Harmonine (1558), presadili, u ranom XVII Njemaku njegovo nauavanje i posredovali izmeu s kontrapunktikog i novijeg, primarno harmonijskog poi muzike. Znaajno je da B. razlikuje harmonijski trozvuk harmonica) dura i mola i da se zalae za komponiranje na 1 generalbasa.
DJELA. Kompozicije: Melos genethhacutn oder Weihenacht Gesc 6 Stimmen gesatzt, 1609; duhovni koncert Wir glduben an einen Gott za i b. c, 1637. SPISI: sauvan: Pleiades musicae quae in certas sectione butae precipuas quaestiones musicas discutiunt, 1615. Izgubljeni: Isagoge 1609; Ars canendi aphorismis suceinelis descripta, 1620; Institutiones Mus ricae, 1620 i dr. LIT.: E. Jacobs, Zwei harzisehe Musiktheoretiker des 16. und i~ hunderts, VFMW, 1890. Isti, H. Pipegrop (Barvphonus), ibid., 1891. Noch einmal Pipegrop Barvphonus, ibid., 1892. Ph. Spitta, Ein Weih gesang des Heinrich Barvphonus, ibid., 1893. A. Adrio, Henricus Bary] MGG, I, 1951.

DJELA. KOMORNA: tri gudaka kvarteta; 3 klavirska trija; 2 klavirska kvinteta; sonate za violinu i klavir; sonate za violu i klavir. KLAVIRSKA: sonata u Es-duru, Sckerza; Idile; Kaleidoskop, Impromptu i dr. Melodrame Balada 0 mlaem mnichu i Honza a smrt. VOKALNA: kantate Smrt i Tri husari; zborovi; solo-pjesme.

BARTO, Josef, eki muziki pisac (Vvsoke Myto, 4. III 1887 PrahaVrovice, 27. X 1952). Zavrio Orguljaku kolu i Filozofski fakultet u Pragu (O. Hostinsky, Z. Nejedly) i pohaao predavanja na parikoj Sorbonnei (R. Rolland, H. Bergson). Gimnazijski profesor u Pragu, djelovao je i kao kritiar u listovima Prager
Presse (192138), Narodni Prdce (193945), Pravo Udu (194548) i dr.

BARZELETTA -> Frottola

BAS (gr. pam; temelj, baza, lat. bassus; engl. bass; basse, njem. Bass, tal. basso), r. najdublji muki glas. Prema O]

BAS BASETNI ROG

razlikuju se visoki i duboki bas; visoki b. (tal. basso ili basso cantante, franc. basse chantante ili basse noble, engl. singing bass) javlja se ee pa se zbog toga smatra normalnim oblikom basa; opseg ima E d1 ili kod pjevaa solista Efl to je gotovo identino s opsegom bas-baritona. Duboki b. (tal. basso profondo, franc. basse profonde, engl. deep bass) ima opseg od D ili C do d1 ili es1. U itavom svom rasponu b. ima samo grudni registar. Meutim, kao to ostali glasovi mogu pomou falseta proiriti opseg u visinu, tako b. moe proizvesti duboke tonove, koji su ispod prirodne fizioloke granice; to se postizava upotrebom grlenog registra (tzv. uplji bas) i potpunim oputanjem glasnica, a rezultat su tonovi donje oktave ili duodecime, promukla, hrapava zvuka, poneto nalik na zvuk orgulja. Ovakav uplji b. rijetko se primjenjuje kod umjetnikog pjevanja; rado su ga upotrebljavali ruski zborski pjevai, da pojaaju dojam neobino dubokog basa koji je kod njih i inae est. Naziv b. pojavio se prvi put oko 1450, kada se u vieglasju contratenor razdvojio na contratenor altus i contratenor bassus ili samo bassus (takoer i basis, ili fundamentuni). Ranije, u jednoglasnoj i vieglasnoj srednjovjekovnoj i ranorenesansnoj muzici, rijetko se iskoritavao stvarni glasovni opseg basa; donja granica gotovo je redovito sezala do c, a iznimno se sputala na A, G ili F. Gregorijanski napjevi veinom su se kretali u opsegu baritona. Dublji glasovni registri javljaju se uestalije u vieglasnim kompozicijama po prilici od sredine XV st., istodobno kada je uveden i termin bas. A sva irina i raznolinost oblikovanja basovskih vokalnih partija otkriva se tek u doba baroka, osobito s djelima J. S. Bacha i Handela. U operu b. uvodi C. Monteverdi stvorivi partijom Seneke (Incoronazione di Poppea) jednu od najznaajnijih basovskih uloga operne muzike uope. Meutim, veu vanost dobiva b. u operi od XVIII st. nadalje; otada se u scenskoj praksi javljaju dva karakterno razliita tipa basa: herojski ili ozbiljni b. (tal. basso serio) i komini ili bas buffo (tal. basso buffo). Herojski b. treba da ima puni, snani glas i veliku dubinu, a predstavlja najee majestetine ili mudre likove sveenika, vladara i si.; to su npr. vrhovni sveenici u Gluckovim operama Ifigenija na Tauridi i Ifigenija u Aulidi, Sarastro u Mozartovoj arobnoj fruli, Boris Godunov u istoimenoj operi M. P. Musorgskog te gotovo sve basovske uloge u operama Verdija (Filip II u Don Carlosu, Sveenik u Aidi) i Wagnera (Wotan u Walkiiri). Za bas buffo vanija je sonornost glasa, tehniki bravurozna deklamacija i sposobnost glasovne karakterizacije u scenskoj interpretaciji mahom kominih likova i aljivdija kao to su: Osmin i Leporello u Mozartovim operama Otmica iz Seraja i Don Giovanni, Don Bartolo u Rossinijevu Seviljskom brijau, Falstaffu istoimenoj Verdijevoj operi i Ochs von Lerchenau u Straussovu Rosenkavalieru. 2. Kao kompozicijsko-tehniki pojam b. je najdublja dionica bilo vokalnog bilo instrumentalnog djela, dionica koja ima funkciju harmonijskog temelja i, redovito, odluujuu vanost za harmonijski tok bez obzira na to, radi li se o kompoziciji graenoj prema naelima funkcionalne ili nefunkcionalne harmonije. Znaenje basa, odnosno temeljne dionice, moe pripasti nekom drugom realno viem glasu ako mu je povjerena najdublja dionica. Tako je npr. u srednjovjekovnoj polifoniji i u ranorenesansnom troglasju funkciju basove dionice imao tenor ili contratenor. S prelaskom na etvoroglasje (II polovina XV st.) zapoinje povijest basa de nomine. Prve upute za voenje basove dionice potjeu od Guilelmusa Monachusa (oko 1480). Karakter harmonijskog fundamenta dobiva b. u doba renesanse i to izrazitije u talijanskim, akordiki graenim oblicima kao to su frottola, villanella, balletto, nego u polifonikoj a-cappella muzici gdje se teilo za jednakopravnou glasova. U XVI st. uvodi se kod viezbornih kompozicija praksa ekscerpiranja najdubljih glasova svakog pojedinog zbora u posebnu dionicu namijenjenu orguljau basso pro organo ili basso seguente. To je pretea ili rani oblik ~> bassa continua. U doba baroka, nazvanog i razdobljem generalbasa, b. dobiva primat nad ostalim glasovima te kao dionica koja nosi i vodi harmonijsko kretanje poprima izrazito instrumentalno oblije. Takav instrumentalni -* generalbas izvodio se na tzv. fundamentskim instrumentima (orgulje, embalo, lutnja, itd.) ili na instrumentima basovskog i kontrabasovskog registra koji su se od kasnog XVI st. nadalje osobito rairili. U XVII st. razlikuje se vie vrsta basova: prema poloaju (i kljuu) bassus rectus, major (vii b.), minor (dublji b.) i bassett; prema vrsti i nainu kretanja basso -* ostinato, figuriram b., leei b. (pedalni ton i si.) ili hodajui b.; prema koncertantnom stilu basso concertante i -> basso ripieno. U muzici druge polovine XVIII st. i ranog XIX st., zasnovanoj na funkcionalnoj harmoniji i koncipiranoj prema gornjem, melodijskom glasu, b. najee slui za naglaivanje harmonijskih teita ili izvodi figuraciju harmonije, nerijetko u obliku formula kao to su -> albertinski basovi ili -* murky. U kasnom XIX st., b. dobiva ponovo ulogu melodijski nezavisnog, samostalno

145

oblikovanog temeljnog glasa, poevi od Brahmsa koji namjesto dotada karakteristinih kvintnih i kvartnih pomaka esto vodi b. u sekundama. Istodobno se ponovno vie upotrebljavaju ostinatni i pedalni bas ije se konstruktivne mogunosti osobito iskoriuju od prvih decenija XX st. (neoklasika, neobarok). Ali atonalna muzika izbjegava davanje prednosti kako pojedinom tonu ili zvuku tako i pojedinom glasu (dionici). 3. U sloenicama uz imena instrumenata b. oznauje onaj tip u obitelji nekog instrumenta koji je najvei i ima najdublji registar. U XVXVI st. gotovo svaki instrument ima svoju basovsku varijantu, a u obitelji viola postojalo je po nekoliko takvih varijanata (b. viola da braccio, mala bas viola da gamba, velika bas viola, contrabasso da viola ili tzv. violone), iz kojih su se kasnije razvili violonelo i kontrabas. Veina tih instrumenata iezla je iz prakse u toku XVII i XVIII st. Danas se od basovskih instru menata upotrebljavaju: bas-klarinet, bas-trombon, basova trublja, bas-saksofon i bas-trublja. U njemakoj terminologiji b. je i danas skraeni naziv za kontrabas. 3. U instrumentalnim partiturama barokne i klasine muzike izraz bassi esto se upotrebljavao za oznaivanje dionice violon ela i kontrabasa; ta se dionica notirala na jednom crtovlju, a na kontrabasu je zvuala za oktavu dublje. 3. Duboki, obino pedalni 16' i 32' registri na orguljama od kojih su najpoznatiji: subbas i majorbas.
LIT.: M. Praetorius, Syntagma musicum, II i III, Wolfenbuttcl 1618 i 1619 (novo izd., W. Gurlitt, Documenta musicologica I, 195859). Al. Schneider, Die Anfange des Kasso continuo, Leipzig 1918. C. Sachs, Geist und Werden der Musikinstrumente, Berlin 1929. M. Kunath, Die Charakterologie der stimmlichen Einheiten in der Oper, ZFMW, 192526. L. Nozuak, Grundzlige einer Geschichte des Basso ostinato, VX'ien 1932. H. J. Moser, Aus der Geschichte der deutschen Gesangskunst, PJB, 1939. F. Scheminzky, Die Welt des Schalles, Salzburg 1943. F. Hamel, Die Schwankungen des Stimmtones, Deutsche Musikkultur, 1944. K, GudevAll, Bass, MGG, I, 1951. R. Celletti, II burTo e la tradizione melodrammatica, Muica d'cggi, 1959, 2. I. Ac.

BAS, Giulio, talijanski muziki teoretiar, kompozitor i orgulja (Venecija, 21. IV 1874 Vobbia kraj Genove, 27. VII 1929). U Munchenu studirao kompoziciju kod J. Rheinbergera, a u Veneciji orgulje kod M. E. Bossija. Bio je crkveni zborovoa i orgulja u Veneciji (190103), Teanu (Caserta) i Rimu. God. 190815 predavao je historiju muzike i gregorijansko pjevanje na Konzervatoriju u Milanu.

DJELA: Sonata breve za violinu i klavir, 1922.Za orgulje: sonata, 1910; 6 kompozicija, 1913; 16 Preludi corali figurati, 1920. Missa secunda (3-gl.) uz orgulje; moteti; himni; ofertoriji SPISI: Nozioni di canto gregoriano, 1904 (kasnije proireno literaturom pod naslovom Manuale di canto gregoriano, 1910); Attraverso i manoscritti. Studio su una cadenza delVottavo modo di Dom A. Mocquereau.. ., 1904; Rythme gregorien. Les Theories de Solesmes et Dom T. A. Burge, 1906; Metodo per Vaccompagnamento del canto gregoriano e per la composizione negli 8 modi, 1920; Trattato di forma musicale, 192022; Trattato d'armonia, 192425; Manuale di canto ambrosiano, 1929. Harmonizirao je gregorijanske napjeve i redigirao neka izdanja benediktinaca iz Solesmesa (PaUographie musicale, VII sv., 1901), zatim Repertorio di melodie gregoriane trascritte ed accompagnate con organo ed armonium; Commune sanctorum ; Gradualia ... in cantu simplici et cantu ecclesiarum Ambrosianae, Aquileiensis, Graecae et Mo~ zarabiae, 1910.

BAS-DESSUS, francuski naziv za duboki sopran (-> Mezzosopran).

BASETNI ROG (engl. basset-horn, franc. cor de basset, njem. Bassetthorn, tal. corno di bassetto ili clarone), vrsta klarineta koji zvui za kvintu ili sekstu nie od alt-klarineta, dakle alt-klarinet in F ili in Es. etiri posebna poklopca (Bassett-Klappen) omoguuju daljnje proirenje opsega u dubljinu za veliku tercu. Opseg basetnog roga in F je: Ff3 (biljei se za kvintu vie).

BASETNI ROGOVI izraeni oko 1800

Instrument je prvi konstruirao oko 1770 vjerojatno Mayrhofer u Passauu, a kasnije su ga usavravali Th. Lotz u Bratislavi, A. i J. Stadler u Beu, I. Miiller i dr. B. r. je bio svinut u obliku polumjeseca, a cijev od izdubljena drva u dva dijela bila je slijepljena i presvuena koom (otuda i najstariji naziv Krummhorn). Vrlo je rairen bio kasniji oblik: cijev svinuta pod pravim kutom; mjesto, gdje se nadovezuje ljevkasto proirenje bilo je pokriveno ormariem, nazvanim Buch. U novije se vrijeme grade basetni rogovi s ravnom cijevi i blago savinutim usnikom poput

M17, E, I, 10

146

BASETNI ROG BAS-KLARINET

karac pred njom plee. Samo u nekim plesovima ena sudjeluje (soka-dantza) ili plee sama pred mukarcima (fon Medu iskljuivo muke plesove idu ezpata-dantza (ples s vima), brokel-dantza (ples sa titovima), makil-dantza ( tapovima) i mutil-dantza (ples mladia). Vanije zbirke baskijske narodne muzike objavili su: Ch, (Cent chansons populaires basques, Pari 1894; La A populaire basque, St. Jean de Luz 1896; Dix cantiques laires basques; 12 Noels populaires basques; 12 Chan amour du Pays Basque; Kantika espiritualak; Marches et C du Pavs Basque i dr.), F. Gaskue (Origen de la muica ] vascongada, s uvodom i biljekama, Rev. internat, de vascos, I9I3),P. ,7. A. de Donostia (EuskelEres-Sorta, 493 m 1918), R. M. de Azkue (Cancionero vasco, 1001 melodiji kalerriaren Yakintza, Literatura popular del Pari Vasco, 4. IV sv. 109 melodija, 193547). 1 Umjetnika muzika baskijskih zemalja zasad je manje is od narodne. Iz brojnih poznatih podataka proizlazi da s> i umjetniku muziku intenzivno njegovali. Kodeks iz R< st.) spominje da su pjevai sudjelovali prilikom ulaska Leodegindije u Pamplonu i nabraja instrumente koji su prilikom svirali. Trubaduri Peire Vidal, Raimon Vidal i . de Peguilhan pjevaju u slavu Baska imenom Lope Diaz c (11701216); A. de Peguilhan naziva ga jednim od najpo: zatitnika pjesnitva. U XIII st. ivjeli su u Pamploni kompozitori, ija su stilu discantusa doprla i onkraj baskijskih granica. Ari Pamplone izvjetavaju o muziarima (jongleurs) koji su u ivjeli u XIV st. Zna se za imena sviraa tamburina, tr i onglera koji su od 1480 sudjelovali u procesijama i lo sveanostima u Uudeli (Navarra). Najstariji podaci o orgulja seu u XIV st. Muzika se podjednako njegovala vama i na dvoru kraljeva od Navarre. Podaci o prvom u baskijskom kompozitoru, roenom u Navarri, potjeu iz pi lovine XV st. To je Jose Anchorena. Djela se, meutim, n uvala. Sredinom XV st. javlja se umjetnik velikog ugleda, Jt de Anchieta (? 1523), kraljevski dvorski kapelnik i uitelj Don Juana, autor misa, moteta i magnificata (razna njegov izdali Barbieri i H. Angles). Njegov je suvremenik M. de Echevarria iz pokrajine Guipuzcoa, veliki zborni pjeva, 1 kompozitor, dobar orgulja (E. de Garibav, 1571). Prve komj s tekstovima na baskijskom jeziku potjeu iz XV i XVI st. U skim su arhivima sauvana mnoga imena graditelja orgulj vaa, orguljaa, harfista, iz XVI, XVII i XVIII st. je utvrditi da li su svi bili baskijskog podrijetla ili roeni u basl zemljama, ali nema dvojbe da njihova imena svjedoe o bask korijenu njihovih obitelji. U etiri rukopisna zbornika za mente s tipkama iz 1814 sauvala su se, medu djelima au raznih zemalja, i kompozicije baskijskih muziara XV Tf> su: Harranaga, Sostoa, Ibarzabal i dr. U njihovim se djel osjeaju tragovi narodnog melosa. Naprotiv, tonadille mi iz Navarre, Laserne, pokazuju utjecaje foklora. U Lasernim Tonadilla La Vizcaina (1784) pojavljuje se jedan baskijski koji se jo danas uje na ulici. God. 1806 roen je Juan stomo de Arriaga, prozvan baskijskim Mozartom. Prer umro u dvadesetoj godini, ostavio je brojna djela. Da u baskijskim zemljama muzici posveuje velika panja. U rr mjestima, pa i u malim selima postoje muzike kapele koje skromnim radom propagiraju muziku. Zborska udruenja : su danom brojnija. Orkestri i konzervatoriji djeluju u grac Bilbao, San Sebastian i Pamplona. Udruenje narodnih mu txistulara, organizira koncerte, na kojima sudjeluje prek sviraa. Maurice Ravel roen je u francusko-baskijskom : Ciboure od majke baskijskog podrijetla.
LIT.: R. Gallop, The Book of the Basques, 1930. J. A. de L Essai d'une bibliographie musicale populaire basque, Bayonne 1932. Basken, MGG, I, 194951. Isti, Muica y musicasen el Pais Vasco bastian, 1951. Isti, Historia de las danzas de Guipuzcoa, con sus r antiguas y sus versos. Instrumentos musicales del Pueblo Vasco, Zarai B.

saksofona. Boja basetnog roga podsjea na bas-klarinet. Zbog tamnog, ali mekanog tona instrument je ubrzo uao u izvodilaku praksu i zadrao se do polovine XIX st. Osobito esto ga je upo trebljavao Mozart (opere, instrumentalna djela, Reauiem), a od drugih kompozitora Beethoven (uvertira Prometej) i Mendelssohn (dva koncertna komada op. 113 i 114.). B. r. se upotreblja vao i u pruskim vojnikim muzikama. K. KO. BASEVI, Abramo, talijanski muziki pisac i kompozitor (Livorno, 29. XII 1818 Firenca, 25. XI 1885). U Firenci izdavao muzike novine Armonia (1856'59) i Boccherini (1862 82). Zasluan je za razvoj muzikog ivota u tom gradu, naroito kao organizator koncerata i utemeljitelj udruenja Sotieta del quartetto (1864). Propagirao je i izvoenje njemake muzike u Italiji (Beethovenove matineje). Svoju bogatu biblioteku ostavio je Konzervatoriju u Firenci.
DJELA: Illustrazione del Guglielmo Teli, 1858; Studio sulle opere di Verdi, 1859; Introduzione a un nuovo sistema d'armonia, 1862; Studi sulVarmonia, 1865; Compendio della storia della muica, 1866; Beethoven op. 18 con analisi dei sei quartetti, 1874. Komponirao je opere Romilda ed Ezzelino, 1840 i Enrico Hozvard, 1847.

BASIE, Bili William (Count), ameriki jazz pijanist i araner (Red Bank, New Jersev, 21. VIII 1904 ). Klavir uio najprije kod svoje majke, kasnije kod F. Wallera. Pijanist u razliitim lokalima Haarlema (192326), zatim lan orkestra Walter Pagea i pratilac nijemih filmova u Kansas Citvju. God. 1935 osnovao vlastiti orkestar s kojim je nastupao u Grand Terrace Cafe u Chicagu, a od 1936 u New Yorku gdje postie velik uspjeh gramofonskim ploama, snimljenim za tvrtku Decca. God. 1950 osnovao sekstet. Reorganiziravi svoj orkestar gostovao je 1956 u Evropi. Njegov orkestar ide u red najboljih izvodilaca swinga i jumpa, a medu lanovima nalaze se i mnogi istaknuti solisti jazz muzike. BASIOLA, Mario, talijanski pjeva, bariton (Annicco, Cremona, 12. VII 1892 3. I 1966). Uenik A. Cotognija na akademiji Santa Cecilia u Rimu, na opernoj pozornici debitirao 1919 u Viterbu u Donizettijevoj operi La Favorita. Nakon to je gostovao na najveim svjetskim muzikim scenama, 192532 lan opere Metropolitan u New Yorku, a zatim ponovo u Italiji. Od 1952 vodio je vlastitu pjevaku kolu u Milanu. U njegove najvee kreacije idu uloge u Verdijevim operama: Grof Luna (Trubadur), Rigoletto i Amonasro (Aida), zatim Valentin (Gound, Faust), Alfio (Mascagni, Cavalleria rusticana), Tonio (Leoncavallo, Pagliacci) i dr. BASKIJSKA MUZIKA. Baski imaju bogatu tradiciju i ivu praksu narodne muzike. U njoj su zastupani stari i novi naini. Narodni pjevai mogu bez tekoa neku staru melodiju modernizirati, tj. prenijeti je u nove ljestvice, ili obrnutim postupkom noviju melodiju arhaizirati. Tako nastaju katkad i modusi koji se ne daju sistematizirati. Govorei o baskijskoj narodnoj muzici, pogotovu o muzici panjolskih Baska, valja napustiti miljenje da je zortziko iskljuivi, ili u najmanju ruku najvie karakteristian, muziki izraz baskijskih krajeva. Neke baskijske melodije imaju ritam zortzika (brzi zortzico ima 5/8 mjeru podijeljenu na 3/8 + 2/8, a polagani je u 5/4 mjeri), ali tih nema tako mnogo. U XIX st. baskijski su kompozitori esto upotrebljavali ritam zortzika; najpoznatija melodija te vrste je Guernikako arbola, napjev koji je postao nekom vrstom baskijske nacionalne himne (tekst je sastavio narodni pjeva Sparraguirre). Baskijska pjesma je silabina. Pjeva dodaje i ukrase, gruppette (itzulikas), koje izvodi veoma brzo, ali oni nisu bitan dio melodije, pa se mogu po volji ispustiti. Po formalnoj strukturi, pjesme su veoma razliite, katkad jednostavne, katkad sloene. Basku je najvanije pjesmu kazivati s mnogo ritmike slobode i smislom za izraajnost rijei. Tekst je vaniji od muzike. Baskijski se plesovi katkad izvode uz pjevanje, ali veinom se pleu uz txistu (ravna uzduna flauta sa tri otvora, duga oko 43, negdje 32 cm) i mali bubanj. Svirai, txistulari obino dre instrument lijevom rukom, a desnom, pomou tapa, udaraju o mali bubanj, koji im visi o lijevoj ruci. Najraireniji instrumentalni sastav sastoji se od txistua s malim bubnjem' i jo jednog veeg bubnja (redoblante), koji istie ritam. U nekim gradovima i veim selima susree se sastav od 2 txistua s malim bubnjevima i silbotea (bas-txistu, dug 62 cm) i bubnja. Silbote se dri i svira s obje ruke. U nekim krajevima pastiri sviraju instrument sastavljen od dva roga, nazvan alboka ili albogue. U francusko-baskijskom kraju Soule susree se tamburin, vrsta lire, po kojoj txistulari udaraju tapiem, od ega nastaje mukao um. Plesovi su veinom namijenjeni mukarcima. I ena se pridruuje plesaima, ali njena je uloga uglavnom pasivna: muLIT.: i?. Horrkks, Count Basie and his Orkestra, New York 1958. B. Schiozzi, Count Basie, Milano 1961.

BASKIJSKI BUBANJ (franc. Bedon de Biscaye, Baskische Trommel, Baskentrommel, panj. pandero), n instrument u baskijskim pokrajinama (panjolska), komb malog bubnja i praporaca (-> Tamburin). BAS-KLARINET (engl. bass clarinet, franc. clarinette njem. Bassklarinette, tal. clarinetto basso), drveni duhaki i ment s jednostavnim jezicem, zvui oktavu dublje od kla Na gornjem kraju cijevi utaknuta je svirala (obino od n i svinuta u obliku slova S, a donji kraj proiruje se u li okrenut prema gore. B. je redovito B-instrument, a rije gradi in A ili in C. Basklarinet in B ima opseg: (CM) Dj ljei se za veliku nonu vie).

BAS-KLARINET BASSE DANSE

B.-k. je konstruirao 1772 G. Lot u Parizu i nazvao ga Basse-tube. U svom razvoju instrument se mijenjao; dananji oblik dao mu je 1836 graditelj instrumenata A. Sax u Parizu. B. je postepeno ulazio u izvodilaku praksu; do punog je izraaja doao

147

kod G. Legrenzija. Od 1667 orgulja u Accademia della Morte u Ferrari i od 1677 lan drutva Accademia filarmonica u Bologni. God. 1680 bio je u slubi vojvode Mirandola i zatim ponovo u Ferarri od 1683 maestro di cappella u Academia della Morte, a od 1688 istodobno orgulja i dirigent u katedrali. Od 1712 dje lovao je kao dirigent crkve 5. Maria Maggiore i nastavnik muzike u Bergamu. B. je izraziti predstavnik venecijanske kole. Njegova su djela bogata melodikom, a osobito su mu uspjeli polagani stavci crkvenih sonata.
DJELA. INSTRUMENTALNA: Sinfonie a 2 o 3 op. 5, 1683; XII Sonate da Chiesa a tre op. 5, 1683; Balletli, Correnti... op. I, 1677. DRAMSKA. Deset opera: Amorosa preda di Paride, 1683; Falaride tiranno d'Agrigento, 1684; Alarico Re di Goti, 1685; Ginevra infante di Scozia, 1690; Armida al campo, 1711 i dr. VOKALNA. Dvanaest oratorija: La Morte delusa, 1686; Giona, 1689; // Conte di Bacheville, 1696; // Trionfo della fede, 1707 i dr. Brojne kantate za 1, 2 i vie glasova: LArmonie delle sirene, 1680; // Cigno amoroso, 1680; Amorosi sentimenti di cantate, 1693; ha Mttsa armonica, 1695 i dr. CRKVENA: Concerti sacri op. 11, 1692; mise (Messe concertate op. 18, 1698 i op. 32, 1710); moteti (Motetti sacri a voe sola con violini op. 12, 1692 i op. 27, 1701); psalmi {Salmi di Compieta op. 10; Salmi concertati op. 21; Davidde armonico op. 24) i dr. NOVA IZD.: trio-sonatu i balletto obj. je W. J. Wasielewski, (Instrumentalsdtze vom Ende des XVI bis Ende de% XVII Jahrhunderts, 1874); 3 trio-sonate

u francuskoj velikoj operi te kod Liszta i Wagnera. K. KO. BASOVA KLAUZULA - Diskantova klauzula BASOVA KRILNICA (engl. tenor horn, franc. bugle tenor, njem. Tenorhorn, Bassfliigelhorn, tal. flicorno tenore), limeni duhaki instrument iz obitelji krilnica, ugoen in B (izuzetno in C), s opsegom: E b1. Instrument puna, ali njena zvuka, ima 34 ventila; duljina cijevi 276 cm. Primjenjuje se u duhakim orkestrima, u kojima ponajvie izvodi melodijsku dio nicu. Notira se na razliite naine, naj obinije u violinskom kljuu, za oktavu vie nego zvui. K. Ko. BASOVA LUTNJA (Basslaute), dubok instrument iz obitelji lutnja. Ima devet ica ugoenih: CDFGcfad'g 1 . BASOVA TRUBLJA, 1. najdublji instrument iz obitelji trublja, iji je opseg u dubokom registru odgovarao opsegu roga. Zbog nejasnog izgovaranja tonova u dubokom registru i vrlo tekog izvoenja visokih tonova izgubio se u XIX st. iz muzike prakse. 3AS-KLARINET 2. iroko menzurirane trublje in C, in B, ili in A, ije su cijevi duge 250, 275, odnosno 305 cm. Notiraju se za oktavu (odnosno nonu ili decimu) vie od realnog zvuka. Usprkos nazivu, taj instrument ide u grupu baritonskih instrumenata. 3. Instrument pod njemakim nazivom Basstromba. Upotreb ljavao se u austrijskim i pruskim vojnim muzikama u prvoj po lovini XIX st.; nije bio trublja, nego signalni rog (in D i in G) u dubokom registru.
LIT.: F. L. Schubert, Die Blechinstrumente der Musik (II izd.), Leipzig 1883. C. Sachs, Handbuch der Musikinstrumentenkunde (II izd.), Leipzig 1930. H. Schultz, Instrumentenkunde, Leipzig 1931. K. Ko.

BASOVI INSTRUMENTI, zbirni naziv za razliite instrumente, kod kojih je opseg po prilici za oktavu i pol dublji od opsega diskantovih instrumenata ili za oktavu dublji od opsega altovih instrumenata iste vrste. BASOV KLJU -> Kljuevi BASSA (Ottava bassa, skraeno 8va bassa; tal.) oznauje donju oktavu od napisanog tona. Con 8va bassa znai da uz pisanu notu treba izvesti i njezinu donju oktavu. BASSANELLO, drveni duhaki instrument koji se upotrebljavao u XVII st. Imao je cilindrinu cijev i pisak sa dvostrukim jezicem, usaen u savinutu cjevicu u obliku slova S. Slian je bomhartu, odnosno fagotu. Gradio se u tri veliine: diskant, tenor, bas. BASSANI (Bassiani), Giovanni Battista, talijanski violinist, orgulja i kompozitor (Padova, oko 1647 Bergamo, 1. X 1716). Uio u Veneciji kod F. D. Castrovillarija i vjerojatno

obj. je L. Torchi {L'arte musicale in Italia, 1907); 1 trio-sonatu obj. je E. Schenk, 1955. Tri arije obj. je A. Perisotti (Arie antike, 1900, II izd. 1947); 1 kantatu obj. je H. Riemann {Kantatenfruhling, 1913); solo-kantatu i neke arije obj. je G. F. Malipiero (/ Classici della muica italiana, 1919); Canzoni amorose obj. obr. za gudaki orkestar G. F. Malipiero, 1919. Dva moteta obj. je Fr. Com- mer {Muica sacra, 1886). LIT.: F. Pasini, Notes sur la vie de G. B. Bassani, SBIMG, 1905 06. V. Rolandi, Opere e oratori di Giovanni Battista Bassani, La Scuola Veneziana, Siena 1941. H. Engel, Giovanni Battista Bassani, MGG, I, 1951. R. Hasel-bach, Giovanni Battista Bassani, Werkkatalog, Bibliographie und Kiinstlerische Wurdigung ..., Kassel i Basel 1955. A. Cavicchi, L'attivita ferrarese di Giovanni Battista Bassani, Chigiana 1966.

BASSANO (Bassani), Giovanni, talijanski kompozitor (Venecija ?, druga polovina XVI st. vjerojatno VII* ili IX 1617). ivio je u Veneciji. Iz njegovih najstarijih sauvanih djela (1585) saznaje se, da je bio Muico delV Illustrissima Signoria di Venetia, a 1598 i Maestro di muica del Seminario di San Marco, vjerojatno kao nasljednik B. Donatija. M. Romano naziva Bassana 1615 Maestro de Concerto di San Marco. U njegovim vokalnim kompozicijama oituje se utjecaj A. Gabrielija i C. Merula, a instrumentalna djela, pisana na nain moteta, pripadaju stilu najranije instrumentalne muzike. B. meu prvima upotrebljava naziv capriccio kao naslov djela.
DJELA: Canzonette (3-gl.), 1585; Fantasie... per cantar e sonar... (3-gl.), 1585; Ricercate, Passagi et Cadentie... con ogni sorte d'Istromento: et anco diversi passagi per la semplice voe, 1585; Canzonette (4-gl.), 1587; // Fiore dei Capricci musicali... per sonar... (4-gl.), 1588; Motetti, Madrigali et Canzoni francesi... diminuiti per sonar... et anco per cantar... (46gl.), 1591; Motetti per Concerti ecclesiastici (58 gl. i 12-gl.), 1598; Concerti ecclesiastici (58-gl. i 12-gl.), 1599; Madrigali e canzonette concertate, 1602; Missa super Die nobis Maria i druga djela u suvremenim zbirkama. NOVA IZD.: sedam instrumentalnih stavaka obj. je E. Gerson-Kiwi (Hortus musicus, XVI). LIT.: E. Vogel, Bibliothek der gedruckten weltlichen Vokalmusik Italiens aus den Jahren 15001700, 1892. H. Engel, Giovanni Bassano (Bassani), MGG, I, 1951. E. T. Ferand, Die Motetti, Madrigali et Canzoni Francese des Giovanni Bassano, Festschrift H. Osthoff, Tutzing 1961.

BASSE CONTRAINTE -* Ostinato BASSE-CONTRE, stariji francuski naziv za duboki -> bas. BASSE DANSE (franc; tal. basso danza), dvorski ples polagana tempa, koji se njegovao u XV i prvoj polovini XVI st. u Francuskoj, Nizozemskoj, Italiji i panjolskoj. Plesao se samo koracima bez skokova (danse par bas ou sans sauter) za razliku od brih visokih plesova (danse haute) sa skokovima (npr. saltarello). Izrazom b. d., u irem smislu, oznaavalo se u to doba i druge polagane plesove u koracima, koji su se izvodili prvenstveno na aristokratskim dvorovima. B. d., u uem smislu, kao posebna plesna vrsta, sastojao se od jednostavnih i dvostrukih koraka slo-

xn SONATE DA CHIESA
p

GIO:BATTISTA BASSANI
K
&

J r a V

G. B. BASSANI. Naslovna strana XII Sonate da Chiesa a tre -op. 5 Amsterdam

tierme

AMSTKRDAM

148

BASSE DANSE BASTIANELLI

b. najdublju dionicu pjevakoga zbora, sastavljenog od glasova. U takvom je zboru dionicu bassetta izvodio ten 2. U XVIII st. upotrebljavao se u Njemakoj naziv (Bassettl, Bassl) za najdublji instrument iz obitelji viola da 3. Uz ime instrumenta (npr. Bassethorn, Bassettj Bassettflote) oznauje njegovu srednju veliinu koja o tenorskom registru. , 4. U starijim orguljama b. je 4' pedalni registar. BASSHORN (Englisches Basshorn), njemaki n duhaki instrument, vrstu dubokog roga, koji je u poetku bio u sastavu vojnih muzika Enj

BASSE DANSE uz pratnju flaute i bubniica, 1494

enih u odreene figure, a plesao u paru, utroje, uetvoro ili u lancu. Mjera je bila veinom dvodijelna: 4/4 ili 12/8 i si. Prema tadanjem obiaju, slijedio je, nakon majestetinog basse dansea, jedan kontrastni bri ples, poskok u trodijelnoj mjeri, npr. gaillarde, saltarello ili tourdion. Najvaniji je izvor za b. d. rukopisna zbirka iz XV st. iz posjeda Margarete Austrijske (rkp. br. 9085 Belgijske kraljevske biblioteke u Bruxellesu), koja sadrava 59 melodija basse dansea sa odgovarajuim koreografskim uputama. Melodije su jednostavne, jednoglasne i po svoj prilici preuzete iz nekog starijeg repertoara. Smatra se da su se napjevi basse dansea prigodice upotrebljavali kao tenori (cantus firmusi) na koje su spretni instrumentalisti improvizirali, prema tadanjim pravilima polifonije, jedan ili dva druga glasa. U tim se sluajevima ritam usklaivao s koreografskim ritmom kao i pri jednoglasnoj izvedbi. Nekoliko napjeva basse dansea (iz rukopisa 9085) identini su s tenorima chansona iz XV st., a jedna je melodija posluila kao tenorski cantus firmus 4-gl. mise Super Basse Dance V. Fauguesa. U zbirkama iz XV st. (Attaingnant, 1529, 1530 i 154757; T. Susato, Derde musyckboexken, 1551;T. Arbeau, Orchesographie, 1588) b. d. jevieglasan i veinom u trodijelnoj mjeri, ali se javlja i u dvodijelnoj, to ukazuje na to da ritam ovog plesa nije bio posve ustaljen. Kod Attaingnanta (zbirke iz 152930) ima 4-gl. basse dansea koji su tako koncipirani da se u istoj notaciji mogu izvoditi u dvodijelnoj mjeri kao plesovi s koracima i u trodijelnoj mjeri kao zavrnica. Od muzikih instrumenata upotrebljavali su se za pratnju basse dansea razliiti sastavi: almaji i trublje ili lutnja, harfa i bubanj, itd. Poslije sredine XVI st. b. d. je izaao iz prakse, a zamijenila ga je -> pavana.
LIT.: P. Classon, Le Manuscrit dit des Basses Danses de la Bibliotheque de Bourgogne, Bruxelles 1912. H. Riemann, Die rhythmische Struktur der Basses dances der Handschrift 9085 der Briisseler Koniglichen Bibliothek, SBIMG, 191213, XIV. W. Gurlitt, Burgundische Chanson- und deutsche Liedkunst des, 15. Jahrhunderts, Kongress-Bericht, Basel 1924. F. Blume, Studien zur Vorgeschichte der Orchestersuite im 15. und 16. Jahrhundert, Leipzig 1925. E. Hertzmann, Studien zur Basse Danse im 15. Jahrhundert, ZFMW, 192829, XI. C. Sachs, Der Rhythmus der Basse Danse, AML, 1931. O. Gombosi, Der Hoftanz, ibid., 1935. Isti, About Dance and Dance Music in the Late Middle Ages, MQ, 1941. M. F. Bukofzer, A Polyphonic Basse Danse of the Renaissance, Studies in Medieval and Renaissance Music, New York 1950. Ch. van den Borren, Basse Danse, MGG, I, 1951. K. Meyer-Baer, Some Remarks on the Problems of the Basse Danse, Tijdschrift voor Muziekwetenschap, VII, 1948SS. D. Heartz, The Basse Dance. Its Evolution circa 14501550, Annales Musicologiques, VI, 195863. E. Southern, Some Keyboard Basse Dances of the 15" 1 Century, AML, 1963. I. A.

BASSE DOUBLE, stariji francuski naziv za kontrabas. BASSE FONDAMENTALE (franc. temeljni bas), prema harmonijskoj teoriji J. Ph. Rameaua, fiktivni slijed temeljnih tonova svakog pojedinog akorda neke kompozicije. Budui da svi upotrebljeni akordi nisu u temeljnom poloaju nego i u obratima, takav se zamiljeni slijed samo mjestimino podudara sa stvarnom linijom basove dionice. Rameau je b. f. biljeio okruglim crnim notama bez tapia ispod odgovarajuih akorda i pomou tog fiktivnog niza dokazivao je svoju teoriju o obratima akorda i iz vodio pravilo o kretanju temeljnih tonova iskljuivo u konsonancama (uzlazne i silazne terce i kvinte).
LIT.: J. Ph. Rameau, Traite de Pharmonie reduite a ses principes naturels, Pari 1722. J. Ferris, The Evolution of Rameau's Harmonic Theories, Jour nal of Music Theory, III, 1959. K. Ko.

gleske, Francuske, a kasnije i Nje' make. Nalik na fagot, ima metalni pisak (njem. Kesselmundstuck), a na cijevi devet rupica, od kojih se 24 pokrivaju mehanizmom. Opseg mu je Cg1. Instrument je od metala, ali i od drva (s metalnim okovom), a gradio se u raznim veliinama, najvie in C, kasnije i in B, in E i in F. Neki su graditelji instrumenata oko polovice XIX st. i bariton s ventilima poeli nazivati Basshorn. BASSI, Amedeo, talijanski pjeva, tenor (Firenca, 20. VII 1872 20. I 1949). Pjevanje uio kod Pavesija; debitirao 1897 u Castelfiorentinu u naslovnoj ulozi opere Ruy Blas (Marchetti) i ubrzo se uvrstio u najbolje dramske tenore svoga doba te pjevao na prvim svjetskim opernim pozornicama. Na otvorenju Teatra Colon u Buenos Airesu (1908) nastupio u ulozi Radamesa (Verdi, Aida). Za Toscaninijeve zlatne ere na milanskoj Scali (192126) posebno se istakao u Wagnerovim operama kao Loge (Rheingold), Par-sifal i Sigfried (Siegfried i GotterBASSHOR] ddmmerung). BASSLAUTE -> Basova lutnja BASSO -> Bas BASSO, Alberto, talijanski muzikolog (Torino, 21 1931 ). Zavrio studij prava na Univerzitetu u Torinu; u samouk. Od 1956 suradnik Talijanske radio-televizije i c nastavnik povijesti muzike na Konzervatoriju u Torim: 1968 postao potpredsjednik Talijanskog muzikolokog <
DJELA: UAmfiparnasso di O. Vecchi, 1960; // Corale organisticc Bach, L'approdo musicale, 1961, 1415; Autografi di musicisti e su interesse musicale, 1962; G. Verdi: Autografi espositi per l'esecuzione c Boccanegra, 1963; studije; rasprave; lanci; komentari.

BASSETTO (tal. mali bas; njem. Bassett), i. Neki kompozitori ranog XVII st. (Viadana, Praetorius) oznaivali su nazivom

BASSO CIFRATO (basso numerato, basso fi; franc. basse chiffree, basse figuree), talijanski naziv za siste: ranog notiranja (-* Generalbas). BASSO CONTINUO (skraenica b. c, skraeno con

talijanski naziv za -> generalbas. Prvotno (oko 1600) b. c. basova dionica koja je na instrumentu (orguljama) bez pratila (otuda naziv continuo) vokalne polifonike ili moi partije i, za razliku od ranijeg naina nazvanog -> basso s mjestimice se udaljavala od tonova najdublje vokalne < Isprva (prije 1600) dionica continua (tada nazivana jo generale ili basso principale) nije bila numerirana nego su davane samo akcidentalije ( i h ) koje su naznaivale veli] nosno malu tercu. Doskora je b. c. kao nosilac harmonija organski sastavni dio vokalnog ili instrumentalnog djela solistike instrumentalne muzike), te se oznaivao brojkama i nazivi basso cifrato, basso numerato), BASSO DI VIOLA (tal.), u XVIII st. talijansko violu da gamba. U Francuskoj se katkad upotrebljava kai za kontrabas. BASSO OSTINATO -* Ostinato BASSO PROFONDO ~* Bas BASSO RIPIENO (tal.) oznauje da u orkestralnim (XVIII st.) basovu dionicu moraju izvoditi svi svirai (- R BASSO SEGUENTE (tal. slijedei ili popratni bas), XVI st. naziv za instrumentalno izvoenje (na orgulji embalu) najdublje dionice vieglasnog vokalnog sastava, (nazvan i Basso cavato) rani je oblik -> generalbasa. ". BASSTUBA - Tuba BASTIANELLI, Giannotto, talijanski muziki kri kompozitor (S. Domenico di Fiesole, 20. VII 1883 Tu

BASTIANELLI BATTAGLIA
IX 1927). U kompoziciji uglavnom samouk. ivio je u Firenci i ondje suraivao u listovima i asopisima La Nazione, II Resto del Carlino, La Voe, II Mazocco, II Convegno, La nuova muica i dr. God. 1914 osnovao sa I. Pizzettijem asopis Dissonanza, koji nije dugo izlazio. Kao muziki pisac bio je poznat po otrini svojih ocjena. Pokuao je principe Croceove estetike primijeniti na muziku kritiku.
DJELA : poema za orkestar ; koncert za 2 klavira i orkestar; uvertira Orlando furioso. Klavirski kvartet; sonata za violinu i klavir; komorne kompozicije. etiri sonate i dr. za klavir. Opera buffa La Scala; Balletto Toscano. SPISI: Critica e pubblico, 1910; Pietro Alascagni, 1910; La Crisi musicale europea, 1912; II Parsifal, 1913; Musicisti di oggi e di ieri, 1914; L'Opera ed altri saggi di teoria musicale, 1921. LIT.: L. Parigi, Gianotto Bastianelli, II Pianoforte, 1927. D. Pelrini, L'Opera nel pensiero di Giannotto Bastianelli, RAM, 1929. L. Pestalozza, uvod u Antologia della Rassegna Musicale, Milano 1966.

149

BATESON, Thornas, engleski kompozitor (Cheshire?, oko 1570 Dublin, III ili IV 1630). God. 1599 orgulja katedrale u Chesteru, a od 1612 zborovoda djeakog zbora i orgulja kate drale u Dublinu. Od njegovih se kompozicija sauvalo oko 60 3 6 glasnih madrigala, obj. u 2 knjige (1604 i 1618). Iako B. u svojim madrigalima zaostaje za velikim engleskim madrigalistima, on privlai u prvom redu osebujnostima harmonije.
NOVA IZD.: obje knjige madrigala obj. su E. Rimbault i E. H. Fellowes {Tne English Madrigal Schol) ; 2 madrigala obj. je W. Hawes (The Triumphes of Oriana) . LIT.: E. H. Fellon'es, English Madrigal Composers, Oxford 1921 (II izd. London 1948).

BASTIANINI, Ettore, talijanski pjeva, bariton (Siena, 24. IX 1922 Sirmione, Brescia, 25. I 1967). Pjevanje uio u Sieni i Firenci. Na opernoj pozornici debitirao 1945 u Ravenni kao Colline (Puccini, La Boheme), a ve 1948 nastupio u milanskoj Scali kao Tiresije (Stravinski, Oedipus rex). Najprije basist, uskoro preuzeo baritonski fah te stekao meunarodnu reputaciju, osobito kao interpret Verdijevih opernih likova: Amonasro (Aida), Rigoletto, Luna (Trubadur), Germont (La Traviata), Filip (Don Carlos), Jago (Otelio), Don Carlos (Mo sudbine) i Rene (Krabuljni ples). B. je bio jedan od rijetkih talijanskih pjevaa koji su interpretirali i uloge iz ruskog opernog repertoara (tako u operama P. I. ajkovskog Pikova dama, Evgenij Onjegin, Mazeppa). Nastupao je na opernim scenama Evrope i Amerike (Metropolitan, Chicago, Philadelphia, San Francisco), a gostovao je i u Jugoslaviji. Od 47 njegovih kreacija jo se istiu: Scarpia (Puccini, Tosca), Gianni Schicchi (Puccini), Barnaba (Ponchielli, Gioconda), Gerard (Giordano, Andrea Chenier) i Escamillo (Bizet, Carmen). BAI, Mladen, dirigent i pijanist (Zagreb, 1. VIII 1917 ). Studij klavira zavrio na Muzikoj akademiji u Zagrebu. God. 193848 nastupao kao pijanist i koncertni pratilac. Dirigentsku karijeru zapoeo 1940 u Zagrebakoj operi kao korepetitor i od 1945 kao dirigent (195558 direktor). Od 1959 direktor Opere u Salzburgu i 196768 operni dirigent u Frankfurtu na M. God. 1968 70 direktor opere u Splitu, od 1970 dirigent Zagrebake filharmonije. Na zagrebakoj pozornici postavio je medu ostalim opere L'heure espagnole M. Ravela, The Rape oj Luc-retia i Peter Grimes B. Brit-tena te balete Tragedie de Sa-lome F. Schmitta i Romeo i Ju-lija S. Prokofjeva. Profinjen umjetnik iroke muzike kulture s uspjehom nastupa i na koncertnom podiju. Kao operni i simfonijski dirigent gostovao je u mnogim evropskim zemljama. Objavio je vie zapaenih rasprava i lanaka s podruja muzike esejistike. K. KO. BAI, Zvjezdana, pijanistica (ibenik, 30. V 1926). M. BAI Studij klavira zavrila 1950 na Muzikoj akademiji u Zagrebu (S. Stani), a zatim se usavravala kod V. Gornostajeve i G. G. Nejgauza u Moskvi. God. 195053 profesor muzike kole Pavao Markovac u Zagrebu, 195859 muzike kole Josip Slavenski u Beogradu i od 1970 na muzikoj koli Vatroslav Lisinski u Za grebu. Koncertnu karijeru zapoela 1951; gostovala u vicarskoj, UAR, SSSR i u vie zemalja june Amerike. K. Ko. BATE, Stanlev Richard, engleski kompozitor, pijanist i slikar (Plvmouth, 12. XII 1911 London, 19. X 1959). Studirao na londonskom Royal College of Music (R. Vaughan Williams, G. Jacob, A. Benjamin), kasnije u Parizu kod Nadije Boulanger i krae vrijeme u Berlinu kod P. Hindemitha. Koncertirao je u Australiji, SAD, Brazilu, Bruxellesu, Amsterdamu i Parizu. Komponirao za razne engleske i amerike kazaline druine.
DJELA. ORKESTRALNA: etiri simfonije; 2 simfonijete; 3 koncerta za klavir; concertino za klavir i komorni orkestar, 1937; 3 koncerta za violinu; koncert za violu, 1946; koncert za violonelo, 1953; koncert za embalo, 1953; Concerto grosso za klavir i gudae, 1952. KOMORNA: dva gudaka kvarteta; 5 kompozicija za gudaki kvartet. Sonate: za violinu i klavir, za flautu i klavir te za obou i klavir. KLA VIRSKA'. dvije sonate, 9 sonatina; preludij; rondo i tokata. DRAMSKA. Baleti: Eros, 1935; Goyescas, 1937; Perseus, 1938; Cap over Mili, 1938; Highland Fling, 1947; Troilus and Cressida, 1948; Dance Varialions, 1948. Scenska muzika. Filmska muzika. Solo-pjesme.

BATH, Hubert, engleski dirigent i kompozitor (Barnstaple, Devonshire, ,6. XI 1883 Harefield, Middlesex, 24. IV 1945). Studirao na Royal Academy of Music u Londonu (O. Beringer, R. Steggali, P. Corder). Kazalini dirigent u Londonu; tamo je neko vrijeme vodio operni odjel na Guildhall School of Music i bio muziki savjetnik u London County Council.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma The Visions of Hannele, 1913; African Suite; suita Woodland Scenes; suita Pierette by the Stream; uvertira Midshipman Easy, 1911; varijacije, 1904. est klavirskih kvinteta. Kompo zicije za klavir. DRAMSKA. Opere: Young England, 1915; Bubbles, 1923; The Sire de Maletroit's Door; The Three Strangers i Trilby. Pantomima Aladdin, 1919; scenska muzika; filmska muzika. VOKALNA. Kantate: Legend of Nerbudda, 1908; The Wedding of Shon MacLean, 1910; The Jackdazv of Rheims, 1911; Look at the Clock, 1911; The Men on the Line, 1913 ; The Wake of O'Connor, 1914; Psyche's Departure i Orpheus and the Sirens. Zborovi; oko 150 solo-pjesama.

BATHORI, Jane, francuska pjevaica, sopran (Pariz, 14. V 1877 ). Klavir i pjevanje studirala u Parizu. Kao pjevaica debitirala u Nantesu 1900. Pjevala je zatim na milanskoj Scali (190204), u kazalitu i na koncertima u Bruxellesu te u Parizu gdje je 191719 bila (uz J. Copeaua) direktor kazalita Vieux-Colombier. God. 192633 koncertirala, pouavala pjevanje i vodila pjevake zborove u Buenos Airesu. Vrativi se u Pariz nastavila je s koncertnom i pedagokom djelatnou do 1940 kada ponovno odlazi u Argentinu. Nakon svretka rata ivi u Parizu. B. je bila izvrsna koncertna pjevaica. Posebnu je panju posveivala djelima suvremenih francuskih i stranih autora. Napisala je Conseils sur le Chant (1929) i Sur Vinterpretation des melodies de Claude Debussy (1933). BATI, 1. (franc. baguette, tal. bacchetta) drveni tapi kojim se udara u bubanj, timpane i neke druge udaraljke. 2. Dio klavirskog mehanizma koji udara po ici da ova za titra i tako proizvede ton (-> Klavir). BATIFON, drveni duhaki instrument koji su konstruirali Skorra i Wieprecht u Berlinu 1839. Pripada obitelji klarineta, opsega od D b. Bio je uveden u njemaku vojniku muziku, ali je uskoro zamijenjen boljim bas-klarinetom. BATKA, Richard, austrijski muzikolog ekog podrijetla (Prag, 14. XII 1868 Be, 24. IV 1922). Zavrio studij germanistike i muzikologije s doktoratom. U Pragu je sa H. Teiblerom izdavao Neue musikalische Rundschau (189698), ureivao muziki prilog listova Neue Revue i (od 1897) Kunstioart, pisao muzike kritike i organizirao koncerte. Od 1909 u Beu sa R. Spechtom izdavao asopis Der Merker, bio muziki referent lista Wiener Fremdenblatt i predavao povijest muzike na Muzikoj akademiji. Uz to je pisao analize za koncertne vodie, prevodio operna libreta s francuskog, talijanskog i ekog i dr.
DJELA: Aus der Musik- und Theaterwelt, 1894; Martin Pliiddemann: Eine Kritische Studie, 1896; Musikalische Streifziige, 1899; Die Musik der Griechen, 1900; Die mehrstintmige Kunstmusik des Mittelalters, 1901; Studien zur Geschichte der Musik in Bohmen, 1901; Die Lieder Miilichs von Prag (sa P. Rungeom), 1905; Geschichte der Musik in Bohmen, I, 1906; Die Musik in Bohmen, 1906; Allgemeine
Geschichte der Musik, 3 sv. ( I I I svezak dopunio W. Nagel), 190715; Richard

Wagner, 1912. Izdao od J. S. Bacha Notenbiichlein fu'r A. M. Bach.

BATON, Ren (Rhen-Baton), francuski dirigent i kompozitor (Courseulles-sur-Mer, Calvados, 5. IX 1879 Chatou, 9. X 1940). Na Konzervatoriju u Parizu studirao klavir (Ch. de Beriot) i kompoziciju (A. Bloch, A. Gedalge). Bio je zborovoda parikog kazalita Opera-comigue, zatim dirigent tzv. Popularnih koncerata u Angersu, pa drutva sv. Cecilije u Bordeauxu i 1918 32 orkestra Pasdeloup u Parizu. Gostovao je i u inozemstvu. Njegove su kompozicije esto nadahnute bretonskim folklorom.
DJELA. ORKESTRALNA: varijacije na eolsku temu za klavir i orkestar; Fantasie orientale za violinu i orkestar; Poeme elegiaaue za violonelo i orkestar; suita Fresaues antiaues; preludij i fuga. KOMORNA: klavirski trio; sonata za violinu i klavir; sonata za violonelo i klavir; passacaglia za flautu i klavir. Suita En Bretagne i dr. za klavir. Scenska djela. Vie od 60 solo-pjesama. LIT.: D. Sourdet, Douze chefs d'orchestre, Pari 1924.

BATTAGLIA (tal. bitka), vokalna ili instrumentalna programna kompozicija koja prikazuje bitku ili neki ratni dogaaj tako da oponaa akustike pojave iz ratnih scena (pucnjava, bubnjanje, zveket, raznovrsni udarci, vojniki koraci i si.). B. je bila osobito omiljela od 1400 do 1650. Najpoznatije vokalne battaglie tog razdoblja jesu: C. Jannequin, La Guerre, 1531 (u vezi s bit-

150

BATTAGLIA BAUER
asopisa Ny tidning fo'r musik (185357) i profesor I muzike na Konzervatoriju (od 1858).
DJELA: Handbok i musikens historia, 186288; Allmdn Musikla 1864 i 1871; sabrani lanci i kritike Musik och theater, 1868; Musikalisk kon, 1871; Sjelfbiografisk skizz 1872, 1878. Komponirao je guda 1 klavirsku muziku; aranirao je brojna tuda djela za razliite sasti

kom kod Marignana 1515); G. Costeley, La Prise du Havre, La Guerre de Calais; M. Flamengo, Battaglia italiana, 1544 (bitka kod Pavije 1525); A. Gabrieli, Vittoria, 1587 (bitka kod Lepanta 1571); C. Monteverdi, Canti guerrieri, 1630. Od instrumentalnih poznate su battaglie za klavir (virginal) W. Byrda, J. Sweelincka, A. Banchierija. Poslije 1700 prikazivanje bitaka javlja se vrlo esto u operama (Handel, Giulio Cesare; Lully, Cadmus; Mozart, Don Giovanni; Verdi, Macbeth; Wagner, Rienzi), oratorijima (Loewe, Zerstorung Jerusalems), solo-pjesmama (Schumann, Die beiden Grenadiere; Musorgski, Vojskovoa), instrumentalnim kompozicijama (Beethoven, Wellingtons Sieg oder die Schlacht bei Vittoria; Liszt, Hunenschlacht; ostakovi, opsada Lenjingrada u VII simfoniji). Battagliama se nazivaju i kompozicije, koje prikazuju alegorine i ljubavne borbe, osobito u operama (Handel, Rinaldo; Mozart, Zauberflote; Wagner, Siegfried, Tannhauser i Parsifal).
LIT.: R. Glase!, Geschichte der Battaglia (disertacija), Leipzig 1931. E. Bienenfeld, tiber ein bestimmtes Problem der Programmusik (Darstellung der Schlachten), ZIMG, 1906. H. Engel, Battaglia, MGG, I, 1951- B. Becherini, La Canzona sila battaglia de H. Isaac, RAM, 1953. R.

BAUD-BOVY, Samuel, vicarski muzikolog i (eneva, 27. XI 1906 ). Zavrivi u enevi Konzervat dirao zatim dirigiranje i muzikologiju u Beu (G. Adler) (T. Dukas, A. Pirro), Baselu (F. Weingartner) i enevi (H chen). God. 192931 prouavao u Grkoj narodnu n crkveno pjevanje. Od 1933 profesor na Konzervatoriju t (od 1957 direktor). Uz to je od 1938 dirigent udruenja de Chant Sacre.
DJELA: La Chanson populaire grecque du Dodecanse, 1936; J la chanson cleftigue, 1958; brojni lanci. Redigirao zbirke Chanso decanese (2 sv.), 193538 i Chansons populaires grecgue du Dodecanese et harmonisees pour chant et piano.

BATTEMENT (franc), u XVII st. u Francuskoj naziv za svaki ukras u kojem se izmjenjuju dva susjedna tona (-> Mordent). U XVIII st. oznaci za ornament koji se izvodi pomou donje male sekunde glavnoga tona. U notnom tekstu nije se posebno oznaivao, a u izvodilakoj se praksi primjenjivao nakon veeg melodijskog skoka. Kratki b. poinjao je glavnom, a dugi b. sporednom notom:

BAUDIOT, Charles-Nicolas, francuski violonelist; 29. III 1773 Pariz, 26. IX 1849). Uio kod J. B. Janson je 1802 naslijedio na poloaju profesora Parikog konzer God 181632 bio je i prvi violonelist dvorskoga orkes
DJELA: Methode compUte de violoncelle; Traite de transpositior, 1837; Instruction pour les compositeurs, ou notions sur le mecanisme e du violoncelle, 1849. Zajedno sa J. H. Lavasseurom i F. Baillotor Methode de violoncelle du Conservatoire, slubenu kolu za violonelo n konzervatoriju, 1805. Komponirao je 4 koncerta za violonelo 3 gudaka kvarteta i kraa djela za violonelo (etide, romance).

BATTERIE (franc), 1. skupina udaraljki u orkestru. 2. Tremolo na bubnju. 2. U XVIII st. razliite vrste figura (arpeggio; Albertinski basovi}, koje su se (prema leksikonu J. J. Rousseaua) izvodile staccato. 2. U gitaristikoj tehnici nain sviranja pri kojem se postie efekt pizzicata: ice se ne trzaju ve se po njima udara. BATTISTINI, Mattia, talijanski pjeva, bariton (Rim, 27. II 1856 Collebaccaro, Rieti, 7. XI 1928). Isprva studirao medicinu, zatim pjevanje (E. Terziani, V. Persichini). Debitirao 1878 u Donizettijevoj operi Favorita na sceni rimskog kazalita Argentina, meunarodno ime stekao nastupom u milanskoj Scali (1888). Pjevao je na opernim pozornicama i u koncertnim dvoranama Evrope i Amerike. Njegov repertoar obuhvaao je preko 100 kreacija, medu kojima su se posebno isticale visoke baritonske uloge u Bellinijevim, Rossinijevim, Donizettijevim, Verdijevim i Massenetovim operama. Uz to je blistao i kao Don Giovanni (Mozart), Wolfram (Wagner, Tannhauser) i Telramund (Wagner, Lohengrin). B. je bio jedan od najpoznatijih predstavnika talijanskog belkanta. Glas mu je do u visoku starost sauvao svjeinu, snagu i ljepotu. Posljednji put nastupio je 1927 u Grazu.
LIT.: G. Francassini, Mattia Battistini, profilo artistico, Milano 1914. G. Monaldi, Cantati celebri, II, Roma 1929. A. Lancelotti, Le voci d'oro, Roma 1942. F. Palmeggiani, Mattia Battistini, Milano 1948. D. Shazve-Taylor, Mattia Battistini, Opera, 1957.

BAUDREXEL, Philipp Jakob, njemaki kompozitor 2. V 1627 Mainz, 23. III 1691). Studirao u Rimu (C Germanicum) teologiju i kod G. Carissimija kompoziciji Od 1651 kanonik i muziar katedrale u Augsburgu, 1 upnik u Kauf beurenu, zatim dvorski kapelan i dirigent a od 1679 na dvoru u Mainzu. Kao Carissimijev uenik je presaivanju talijanskog stile concertato u junonjemai venu muziku XVII st. Od njegovih kompozicija popularni osobito one jednostavnije, oblikovane poput pjesme.
DJELA: zbirka Primitiae Deo & Agno coelestis hierarchiae cantai 2 Tedeuma, 2 mise, 2 Requiema i 16 moteta) za 5 i 8 koncertantnih violine (djelomice ad libitum), II zbor za 5 glasova i orgulje ad libiti Psalmi vespertini de Dontinica . . . cum Hymnis de Communi, 4 Magnifi pletorio et 4 Antiphonis . . . Te Deum, za 4, 5 i 8 koncertantnih glasova i II zbor s orguljama ad libitum, 1668. Njemake pjesme i muzika za nisu se sauvali. LIT.: A. Steinhuber, Geschichte des Collegium Germanicur ricum in Rom, I, Freiburg 1906. K. Schweickert, Die Musikpfiege der Kurfiirsten von Mainz im 17. und 18. Jahrhundert, Mainz 1937. - tron, Dr, Philipp Jacob Baudrexel, Mainzer Zeitschrift, 1940. i hundert Jahre Mainzer Kirchenmusik, Mainz 1943. E. F. Schmi, Jakob Baudrexel, ein Fiissener Komponist des 17. Jahrhunderts, 1 zum 1200 jahrigen Jubilaum des Heiligen Magnus, Fiissen 1950. 75 Jakob Baudrexel, MGG, I, 1951.

BAUDRIER, Yves, francuski kompozitor (Pariz, 1906 ). Po zvanju pravnik, muziku uio kratko vrijeme Lotha, d'Indvjeva uenika, ali je uglavnom samouk. Go osnovao zajedno sa O. Messiaenom, D. Lesurom i A. J< kompozitorsku grupu -> Jeune France, a 1945 sa M. L'He utemeljio Institut des Hautes Studes Cinematographiques jemu dri teajeve komparativne estetike muzike i filma. S i na francuskoj Radio-difuziji i televiziji. esto se inspiri vama u prirodi, osobito morem. Znaajna mu je filmska u kojoj naputa melodramatske i pseudooperne efekte i da potcrtava filmsku radnju nastoji da je upotpuni ili da dramske elemente; ostvario je novi nain spajanja mi vizuelne ritmike (npr. koraci, isprekidana konverzacija
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1945; simfonijska pje de Sein, 1935; suita za gudae; Le Musicien dans la cite, 1937 (rev. Chant de jeunesse, 1935; Eleonora za mali orkestar, 1938; Le grand voil Preludes a quelques sortileges, 1954; Double mouvement za gudae, 1965 MORNA : gudaki kvartet; Lied za violinu i klavir; Melancholia za 1 3o i dr. Klavirske kompozicije. DRAMSKA: muzika za vie od f meu kojima: La Bataille du rail, 1945; Le Moudit (R. Clement), 1947 teau de verre, 1950; Le Tempestaire (Epstein), 1951. VOKALNA de la Pentecote; Credo dupauvre diable za sole, zbor i orkestar; zborovi a solopjesme. Napisao: VIntelligence et la musique, 1950. LIT.: J. J. Brothier, La Jeune France: Y. Baudrier, A. Jolive! -Lesur, O. Messiaen, Pari 1956.

BATTKE, Max, njemaki muziki pedagog (Schiffuss kod Wandlackena, Prusija, 15. IX 1863 Berlin, 4. X 1916). Uio na Visokoj muzikoj koli u Berlinu gdje je zatim djelovao kao muziki pedagog. God. 1900 osnovao je ondje Seminar za muziku (1910 reorganiziran kao Seminar za pjevaku kolu), a 1902 pokrenuo je tzv. koncerte za omladinu. Vaan je njegov rad na podruju muzike metodike. Voden tonalno-funkcionalnim naelima izradio je posebni sistem pouavanja solfeggia, srodan Tonika-Do metodi.
DJELA: Elementarlehre der Musik, 1898 ( I I I izd. 1908); Primavista, eine Methode vom Blatt zu singen, 1898 ( I V izd. 1912); Erziehung des Tonsinnes, 1905 (II izd. 1900; Singebiichlein, 1907; Tonsprache und Muttersprache, 1908; Musikalische Grammatik, 1909 (III izd. 1912); Stimmbildung und Schule, 1912; Neue Formen des Musikdiktats, 1913. Priredio nekoliko zbirki vjebi zbornog pjevanja i pjesmarica za omladinu. Sa E. Humperdinckom uredio antologiju klavirske muzike.

BATTUTA (tal.), 1. udar, takt, ~> Mjera, -> A battuta 2. Izraz b. oznaava katkada i tezu. Ritmo di tre (quattro) battute upuuje izvodioca da skupinu od tri (etiri) takta treba povezati u veu ritmiku cjelinu u kojoj svaki takt odgovara jednoj dobi (npr. Scherzo u Beethovenovoj IX simfoniji). BAUCK, \Vilhelm, vedski muziki pisac (Goteborg, 13. XII 1808 Stockholm, 8. X 1877). Orgulja u Goteborgu, zatim je djelovao u Stockholmu kao muziki kritiar, urednik

BAUER, Harold, ameriki pijanist engleskog p< (New Malden, London, 28. IV 1873 Miami, Florida, 1951). Najprije je uio violinu, kasnije klavir (1892 u Pat Paderevvskog). Do Prvog svjetskog rata ivio je u Parizu esto koncertirao u triju sa J. Thibaudom i P. Casalsor vremeno odlazio je na velike koncertne turneje po Evropi rici. Nakon rata (1919) utemeljio je u New Yorku i do 19^ Beethoven Association, jednu od najveih organizacija za 1 komorne muzike u New Yorku. B. je bio izvrstan inter Brahmsovih, Schumannovih, Franckovih, Debussyjevih i Rs djela. Napisao je Self-Portrait of the Artist as a Young Ma 1947) i knjigu uspomena Harold Bauer: his Book.

BAUER BAUTISTA
BAUER, Marion Eugenie, ameriki kompozitor i muziki pisac (Walla-Walla, Washington, 15. VIII 1897 South Hadley, Massachusetts, 9. VIII 1955). Muziku studirala u Berlinu i Parizu (R. Pugno, A. Gedalge, N. Boulanger). Predavala je na raznim univerzitetima u SAD (neko vrijeme i na Juillard School).
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Up the Ocklamaha, 1913; American Youth concerto za klavir, 1943; Lament of African Themes za komorni orkestar, 1928; Indian Pipes, 1928; Orientale, 1932; simfonijska suita za gudae, 1940. KOMORNA: gudaki kvartet, 1928; 5 kompozicija za gudaki kvartet, 194649; suita za obou i klarinet, 1932; Pan za septet i klavir, 1937; concertino za obou, klarinet i gudaki kvartet, 1940; trio-sonata za flautu, violonelo i klavir, 1944; Patterns za deset duhakih instrumenata, 1949; 3 sonate za vio linu i klavir, 1922, 1928 i 1932; sonata za violu i klavir, 1936; sonatina za obou i klavir, 1940. Klavirske kompozicije (Sun Splendor, 1926; Dance Sonata, 1932). Scenska muzika. Filmska muzika. VOKALNA: China za zbor i orkestar, 1944; Faun Song za alt i komorni orkestar, 1934; zborovi. SPISI: Twentieth~Century Music, 1933; A Summary of Tioentieth Century Music; Musical Questions and Quizzes, 1941; sa E. R. Pevesorovom: How Music Grew (1925), Music Through the Ages (1932) i How Opera Grezv (1955).

151

je kod A. Miillera u Ziirichu, zatim kod W. Tauberta (kompoziciju) u Berlinu. Od 1842 nastavnik klavira u St. Gallenu, a od 1846 uitelj klavira i zborski dirigent u Ziirichu. Stekao je velika priznanja osobito kao dirigent studentskog zbora. B. je pripadao krugu oko R. Wagnera. Neki njegovi zborovi postali su veoma popularni (pjesma O mein Heimatland na rijei G. Kellera smatra se neslubenom vicarskom nacionalnom himnom). Uz zborna djela B. je komponirao i solo-pjesme te klavirsku muziku. Pri redio je za tampu antologijsku zbirku Liedersammlung fiir schzveizerische Mannerchore (4 sv., 18575i) u kojoj se nalazi oko 300 njegovih kompozicija.
LIT.: C. VCidmer, Wilhelm Baumgartner, ein Lebensbild, Zurich 1868. K. Nef, Die Freunde G. Keller und W. Baumgartner und ihr O mein Heimat land, Schweizerische Musikzeitung, 1905. L. Gross, W. Baumgartner, sein Leben und sein Schaffen (disertacija), Miinchen 1930. E. Refardt, Wilhelm Baumgartner, MGG, I, 1951.

BAUER, Moritz, njemaki muzikolog (Hamburg, 8. IV 1875 Frankfurt na M., 31. XII 1932). Zavrivi studij medicine, uio muziku u Leipzigu na Konzervatoriju i na Univerzitetu (H. Kretzschmar). God. 1904 promovirao je u Ziirichu. Nakon daljeg studija kod S. Hauseggera i I. Knorra u Frankfurtu, predavao je 190526 povijest i estetiku muzike na Frankfurtskom konzervatoriju. Napisao je brojne lanke, analize za koncertne vodie i studije.
DJELA: Historie oder Pamphlet, 1908; Franz Schubert, 1909; Die Lieder Franz Schuberts, 1915; Ivan Knorr, ein Gedenkblatt, 1916; Zur Form der sinjonischen Werke Anton Bruckners, 1918; Johann Mayrhofer, ZFMW, 1922; Formprobleme des spaten Seethoven, ibid., 1927; Einige Bemerkungen iiber die Brahms und den Brahmskreis betreffende Literatur, ibid., 1928. Izdao je K. Fr. Zelter, Funfzehn ausgezudhlte Lieder (s uvodom), 1924. Kompozicije: solo-pjesme; XXVIII psalam za sopran, zbor i orgulje. LIT.: F. Szymichowski, Moritz Bauer, ZFMW, 1933. W. Kahi, Moritz Bauer, MGG, I, 1951.

BAUMKER, VVilhelm, njemaki muziki pisac (Elberfeld, 25. X 1842 Rurich-Aachen, 3. III 1905). Studirao teologiju i filologiju u Miinsteru i Bonnu. Bio je sveenik u Rurichu.
DJELA: Das katholische deutsche Kirchenlied in seinen Singweisen von den fruhesten Zeiten bis gegen Ende des 17. Jahrhunderts (4 sv.), I (preraeno i dovreno djelo K. Meistera iz 1862), 1886; II, 1883; III, 1891 i IV (posth. obj. J. Gotzen), 1911; Palestrina, ein Beitrag zur musikalischen Reform des 16. Jahrhunderts, 1877; Orlandus de Lassus, 1878; Zur Geschichte der Tonkunst in Deutschland, 1881; Niederlandische geistliche Lieder . . . des 15. Jahrhunderts, VFMW, 1888; Ein deutsches geistliches Liederbuch mit Melodien aus dem 15. Jahrhundert, 1895.

BAUR, Jiirg, njemaki kompozitor (Diisseldorf, u. XI 1918 ). Studij kompozicije (Ph. Jarnach), klavira (K. H. Pillnev), orgulja i crkvene muzike (M. Schneider) pohaao na Konzervatoriju u Kolnu. Od 1946 djeluje u Diisseldorfu kao profesor konzervatorija Robert Schumman i od 1952 istodobno kao orgulja i kantor u Pauluskirche.
DJELA. ORKESTRALNA: Sinfonia montana, 1955; koncert za violu i komorni orkestar, 1951; Muica concertante, 1958; Concertino za flautu, obou, klarinet, gudae i udaraljke, 1959; Concerto romano za obou i orkestar, 1960; koncert za gudae, 1962; koncert za duhaki kvintet i orkestar, 1965; koncert za trautonium i gudaki kvartet; varijacije Lo Specchio, 1966; Sinfonischer Prolog, 1966; vizija Romeo und Julie. KOMORNA : tri gudaka kvarteta; Metamorphosen za klavirski trio, 1960; Ouintetto sereno za duhae; Fantasia romena za klarinet i klavir, 1960; fantazija za obou i klavir, 1954; fantazija za embalo i udaraljke, 1962; Divertimento za embalo i udaraljke, 1963. KLAVIRSKA: sonata za 2 klavira, 1957; Aphorismen, 1955; Capriccio, 1955; Heptameron, 1965. Kompozicije za embalo i orgulje. Solo-pjesme; zborovi. LIT.: H. Krellmann, Kalkulierte Visionen, Portrat des Komponisten Jiirg Baur, Muica, 1968, 6.

BAUERL, Paul -> Peuerl, Paul BAUERLE, Hermann, njemaki kompozitor i muziki teoretiar (Ebersberg, Wiirttemberg, 24. X 1869 Ulm, 21. V 1936). Sveenik. Studirao na Univerzitetu u Tiibingenu teologiju, filologiju i muziku (E. Kaufmann); 1906 doktorirao iz muzikologije na Univerzitetu u Leipzigu. God. 190108 predavao na koli za crkvenu muziku u Regensburgu; od 1917 bio muziki direktor i crkveni orgulja u Schwabisch-Gmiindu, a 1921 osnovao u Ulmu viu muziku kolu (od 1922 konzervatorij) koju je vodio do smrti. Gorljivi propagator cecilijanstva u Njemakoj, B. je pridonio popularizaciji gregorijanskog korala i klasine polifone muzike.
DJELA. SPISI I INSTRUKTIVNA DJELA: Repetitorium der Harmonielehre, 1902; Palestrina muss populdrer zverden, 1903; Generalregister zum Kirchenmusikalischen Jahrbuch, 1906; Die 7 Busspsalmen des Orlando di Lasso, eine musikphilologische Studie (disertacija), 1906; Der vatikanische Choral in moderner Choralnotation, 1907; Gesanglehre fiir Oberstimtnen, 1918; Musikseminar, Grundlinien der Musiklehre (u svescima), 191926; Methodik des Klavierunterrichtes und der Klavierliteratur, 1928. IZDANJA : serija Bibliothek altklassischer Kirchenmusik in moderner Notation od 1903 dalje (sa djelima Palestrine, O. di Lassa, T. L. de Victorije i dr.); Vatikanische Choralausgabe, 190724. KOMPOZICIJE: orguljski preludiji i fuga. est misa; 2 Requiema; moteti; vie crkvenih pjesama za zbor a cappella.

BAUM, Alfred, vicarski kompozitor i orgulja (Zurich, 23. IX 1904 ). Studij zavrio na Konzervatoriju u Ziirichu i tamo 1923 postao crkveni orgulja. Od 1929 predavao klavir i teoretske predmete u Winterthuru, a od 1946 na Konzervatoriju u Ziirichu. Kao koncertant na orguljama zalae se za suvremeno muziko stvaralatvo.
DJELA: koncert za trublju, gudae i klavir; Concertino za klavir i orkestar, 1960. KOMORNA: Tanzsuite za 5 duhaa i klavir, 1946; Divertimento za 4 instrumenta, 1960; sonatina za violu ili violonelo i klavir, 1962; Serenada za flautu i gitaru ili klavir, 1957. Kompozicije za orgulje. VOKALNA: Psalam 118 za zbor i orgulje, 1939; ciklusi solo-pjesama: Busch-Baum, 1945; 11 Lieder aud dem Schneckenhaus, 1946 i dr.

BAUSSNERN, Waldemar, njemaki kompozitor (Berlin, 29. XI 1866 Sanssouci-Potsdam, 20. VIII 1931). Muziku uio kod W. Bargiela i F. Kiela u Berlinu. God. 18911903 zborovoda u Mannheimu i Dresdenu, 1903 nastavnik na Konzervatoriju u Kolnu, 1908 upravitelj muzike kole u Weimaru. God. 1916 postao je direktor Hochova konzervatorija u Frankfurtu na Majni, a od 1923 do smrti predavao je kompoziciju na Akademiji za crkvenu muziku i muziku pedagogiju u Berlinu. B. je bio majstor velikog znanja. Njegov stil, koji se djelomino povezuje uz Brahmsov, ali je svjetliji i vie ispunjen ivotnom radou, razvija postepeno bogatu, esto oporu i hitru polifoninost, koja se slui brzim modulacijama, ali nikada ne prelazi u proizvoljnost ili jeftinu atonalnost (G. F. Wehle).
DJELA. ORKESTRALNA. Devet simfonija: I, Jugend, 1899; I I , Dem Andenken Brahms, 1899; III, Leben (sa zborom), 1911; IV, 1918; V, Dem Andenken der gefallenen Soldaten (sa zborom), 1922; VI, Psalm der Liebe (sa sopranom), 1921; VII, Die Ungarische, 1926; VIII, 1930 i IX, Himmlische Idyllen za 10 gudaa i orgulje, 1916. Uvertira Champagner; Fridericus Rex, passacaglia i fuga, 1930; 2 suite. KOMORNA. etiri gudaka kvarteta: I, 1888; I I , 1899; I I I , 1918 i IV, 1923. Tri fuge za gudaki kvartet; nekoliko kvinteta; gudaki sekstet; oktet; 2 klavirska trija, 1922 i 1925 ; 3 trio-sonate; 2 sonate za violinu i klavir; 4 suite za violinu i klavir; sonata za violonelo i klavir; suita za 4 vio lonela. KLAVIRSKA: tri male sonate; Sonata eroica. Djela za orgulje. DRAMSKA. Opere: Dichter und Welt, 1897; Durer in Venedig, 1901; Herbort und Hilde, 1902; Der Bundschuh, 1904 i Satyros (Goethe), 1923. VOKALNA : brojne kantate (Hafis; Aus unserer Not; Der Pilger); zborovi; oko 150 solo-pjesama. 46. psalam za 8 glasova i zbor a cappella. Priredio je za tampu zbirku narodnih pjesama te opere Der Barbier von Bagdad i Der Cid P. Corneliusa. Dovrio je Corneliusovu operu Gunlod, 1906. LIT.: G. F. Wehle, Die Chorkompositionen vom W. v. Baussnern, Die Tonkunst, 1926. Isti, W. v. Baussnerns sinfonisches Schaffen, Regensburg 1931. Isti, Waldemar Baussnern, MGG, I, 1951.

BAUM, Kurt, ameriki pjeva ekog podrijetla, tenor (Prag, 15. III 1908 ). Od 1930 studirao na Muzikoj akademiji u Berlinu. Debitirao je 1933 u Ziirichu. Kasnije je nastavio studij pjevanja kod E. Garbina u Milanu i u koli Santa Cedlia. Kao operni i koncertni pjeva nastupao je u Beu, Budimpeti, Stockholmu, Parizu, Salzburgu, Monte Carlu. Od 1939 ivi u Americi gdje je pjevao u Chicagu i bio stalni lan njujorke opere Metropolitan.

BAUMGARTNER, Paul, vicarski pijanist (Altstatten, kanton St. Gali, 21. VII 1933 ). Uio u Miinchenu i Kolnu (W. Braunfels, E. Erdmann). God. 1927-35 nastavnik klavira u Kolnu na Rajnskoj muzikoj koli i na Visokoj muzikoj koli. Od 1937 profesor na Konzervatoriju u Baselu; 195352 predavao uz to i na Visokoj muzikoj koli u Hannoveru. Pijanist tehnike bravure, veoma irokog repertoara, izvrsno interpretira djela Beethovena (izvodi kompletnu seriju sonata kroz nekoliko veeri) i suvremenih kompozitora. BAUMGARTNER, VVilhelm, vicarski zborovoda i kompozitor (Rorschach, 15. XI 1820 Zurich, 17. III 1867). Uio

BAUTISTA, Julian, panjolski kompozitor (Madrid, 21. IV 1901 ). Kompoziciju studirao na Madridskom konzervatoriju (C. del Campo), gdje je od 1936 predavao harmoniju. God. 1940 emigrirao u Argentinu. Vie je njegovih djela uniteno za graanskog rata u panjolskoj.
DJELA. ORKESTRALNA: Sinfonia breve, 1956; simfonija Ricordiana; Impressiones sinfonicas; 3 Preludios Japoneses, 192729; Suite all'antiga za gudae, 1932; Obertura para una opera grotesca, 1933. KOMORNA: dva gudaka kvarteta; sonatina za gudaki trio, 1930. Colores za klavir, 1922; Preludio y Danza za klavir, 1929. Kompozicije za gitaru. Opera Interion (unitena); baletna pantomima Juerga, 1929. VOKALNA: Tres Cindades (G. Lorca) za sopran i orkestar, 1937; Catro poemas galegos (G. Lorca) za mezzosopran i instrumentalni ansambl; La Flute de Jade za glas i klavir (ili komorni orkestar); solo-pjesme. LIT.: R. Garcia Morillo, Julian Bautista Bauenos Aires 1943.

152

BAX BAZELAIRE

A. E. T. BAX

BAX, Arnold Edvvard Trevor, engleski kompozitor (Streatham Surrev, 8. XI 1883 Cork, 3. X 1953). Od 1900 uio muziku na Royal Academy of Music (kompozicija: F. Corder, klavir: T. Mathay). God. 1942 dobio je poasni naslov Master of the Kings Music (prije njega su taj naslov nosili H. Purcell i E. Elgar). Mnoge ustanove (univerziteti u Oxfordu i Durhamu, National University of Ireland) podijelile su Baxu visoka priznanja za njegov kompozitorski rad (poasni doktorati, odlikovanja, poasna lanstva). B. je mnogo putovao (Njemaka, Rusija), a dugo se zadravao u Irskoj, gdje su na nj osobito djelovale irske legende, kao i sav folklor te zemlje.

folklora (preteno irskog). U tome su osobito karakteristine njegove poznate i esto izvoene simfonijske pjesme November Woods i Tintagel (u kojoj ima srodnosti s Wagnerovim Tris-tanom). Teite Baxova stvaralatva lei u njegovim trostavanim simfonijama.
D JELA. ORKE STRA LNA. Sedam simfonija: I, 1922; II, 1925; IH 1929; IV, 193031: V, 1933; VI, 1934 i VII, 1939. Sinfonietta, 1932. Simfonijske pjesme: Into the Twilight, 1908: In the Faery Hills, 1909; Christmas Eve in the Mountains, 191213; Nympholept, 191213; Spring Fair, 1912 13 ; Scherzo, 1913; The Garden ofFand, 1916 ; Tintagel, 19T-7; In memoriam,l9l7 ; November Woods, 1917; Summer Music, 1921; The Happy Forest, 1921; Mediterranean, 1921; Cortege 1924; The Tale the Pine Trees Knew, 1931; London Pageant, 1937 ; Paean, 1938; Legend, 1945. Koncert za klavir (lijeva ruka) i orkestar, 1949.Vie koncertantnih programnih kompozicija za klavir i orkestar; Winter Legendsi^io; Saga Fragment,1923 ; Morning Song, 1947. Simfonijske varijacije za klavir i orkestar 1916; fantazija za violu i orkestar, 1920; koncert za flautu, obou, harfu i gudaki kvartet, 1934: koncert za fagot, harfu i gudaki sekstet, 1936. Uvertire; Festival Overture, 1909; Romantic Overture, 1923; Overture to adventure, 1926; Over-ture Elegy and Rondo, 1929; Overture to a Picaresaue Comedy, 1930; Rogue Co-medy Overture, 1936; Work in Progress, 1944. KOMORNA: tri gudaka kvarteta, 1918, 1924 i 1936; 3 trija za razliite sastave, kvintet za harfu i gudae, 1920; kvintet za obou i gudae, 1921; nonet, 1931; klavirski kvintet, 191415; klavirski kvartet, 1923, oktet s klavirom, 1934; 3 sonate za violinu i klavir, 1910, 1915 i 1924; 2 sonate za violu i klavir, 1921 i 1927; sonata i sonatina za violon elo i klavir, 1920 i 1923; sonata za klarinet i klavir, 1934. KLAVIRSKA: etiri sonate, 191032; Water Music; Toccata; Dream in Exile; A Mountain Mood; Maynight in the Ukraine; Princess, Rose Garden; Winter VCaters; The Slave Girl; In a Vodha Shop; Lullaby; Country tine; Burlesoue; Serpent Dance; sonata za 2 klavira, 1928. DRAMSKA. Baleti: Betmeen Dush and Davni, 1917; The Frogskin, 1918; The Truth about the Russian Dancers, 1920; Filmska muzika: Oliver Tviist, 1948. VOKALNA: kantata Fatherland za zbor i orkestar, 1907; Enchanted Summer za zbor i orkestar, 1909; The Morning Watch za zbor i orkestar, 1935; Tedeum za zbor i orgulje, 1945; brojne pjesme, medu njima ciklus A Celtic Songcycle 1904 i vie ciklusa irskih pjesama. Pisao i knjievna djela, izdao nekoliko zbirki novela. Objavio autobiografiju Farewell my Youth, 1943. LIT.: R. II. Huli, Arnold Bax, 1921. Isti, A Handbook of Bax Svmphonies, 1933. H. F. Redlich, Arnold Bax, MGG, I, 1951. J. Herbage, The Music of Arnold Bax, The Musical Times, London, 1953, 12.

BAXONCILLO (panj. baxon, bajon povui), u panjolskoj orguljski registar koji ima karakter principala. B. de 13 odgovara principalu od 7 stopa, B. de 26 je principal od 16 stopa. Principal od 32 stope zove se Flauto de 52. BAYER, Josef, austrijski kompozitor (Be, 6. III 1852 12. III 1913). Zavrio je Beki konzervatorij (J. Hellmesberger, A. Bruckner) i 1870 postao violinist u orkestru, a 1885 dirigent baleta u Bekoj operi. Gostovao je i u inozemstvu (1881 u New Yorku). Od njegovih dvadesetak baleta najuspjeliji je Puppenfee.
DJELA. Baleti: Vfiener VCalzer, 1885; Puppenfee, 1888 (jug. premijera Zagreb, 5. III 1892); Sonne und Erde, 1889; Ein Tanzmarchen, 1890; Rouge et noir, 1891; Die Welt in Bild und Tanz, 1892; Burschenliebe, 1894; Rundum Wien, 1894; Die Braut von Korea, 1897; Aus der Heimat, 1908; Nippes, 1911 i dr. Divertissementi. Operete: Der Chavalier San Marco, 1881; Mister Menelaus, 1892; Frdulein Hexe, 1898; Der Poli-zeichef, 1904. Muzika za aljive igrokaze.

J. As.

BAYREUTH. Sveane igre u Bavreuthu odravaju se svakoga ljeta,' a posveene su umjetnosti

WAGNEROVO KAZALITE U BAYRUTHU za prvih sveanih igara 1871

U svojoj generaciji, kojoj pripadaju R. Vaughan Williams i G. Holst, B. je.jedan od najizrazitijih i najplodnijih stvaralakih linosti. U sutini kasni romantik, razvija B. iroke tonske slike, u kojima oivljuju osebujnost keltsko-irske prirode, keltska mitologija i poezija daleke prolosti. Njegov je orkestar bogat koloritom; bljetavilo palete, koja je povremeno proeta impresionistikim elementima, zdruuje se s oporom ljepotom arhaikog

Richarda Wagnera. Wagner je 1871 sam izabrao B. kao festivalskih izvedbi svojih opernih djela. Tu je izgradio i k: zgradu koja je odgovarala njegovim idejama o reformi U njoj je orkestar pokriven, pozornica proirena, gledalit ni loa ni balkon. Sjedita su postavljena amfiteatralno i vaju galerijom. Kazalina dvorana moe primiti do 200c laa, a najvea joj je odlika izvanredna akustinost. U po< Wagner namjeravao na sveanim igrama izvoditi najvredni operne literature osobito njemake. Kasnije je od toga c pa se u Bavreuthu od poetka odravanja igara do danas pi samo Wagnerove muzike drame. ( Prve sveane igre u Bavreuthu odrane su 1876. Toga triput izveden Wagnerov ciklus Der Ring des Nibelunger, velikog deficita morala je iduih 6 godina kazalina zgrad zatvorena. God. 1882 doivio je na bavreuthskim sveanim praizvedbu Parsifal. Nakon Wagnerove smrti upravu ba skog kazalita preuzela je njegova ena Cosima, a 1908 si fried. Sve do 1914 odravale su se sveane igre svakoga lj njima su bili redovito prikazivani Der Ring des Nibelunget sifal, a ostala Wagnerova kazalina djela povremeno. E bavreutsko kazalite bilo je zatvoreno. Te je godine zgra irena i nastavljeno je s redovitim ljetnim prikazivanjin kon smrti Cosime i Siegfrieda (1930) postala je upravitelji Siegfriedova udovica Winifred. God. 1945 poar je znatr tio kazalinu zgradu, pa su prve poslijeratne sveane ij tek 1949. Njima su rukovodili Wagnerovi unuci Wieland gang. Smjelim reijskim zahvatima oni su nastojali Wa; umjetnost pribliiti duhu naeg vremena i idejama sui kazaline umjetnosti. Bavreuthske sveane igre privlae svake godine tisue* laa iz cijeloga svijeta. Na njima nastupaju najistaknutiji umjetnici. Od naih pjevaa sudjelovali su na festivalu u Ba M. Trnina, B. Kernic, M. Bugarinovi i T. Nerali, a < genata L. Matai i B. Klobuar.
LIT.: La Mara, Das Buhnenfestspiel in Bavreuth, Leipzig 187 St. Chamberlain, Die ersten 20 Jahre Bavreuth Buhnenfestspiele, 1896. A. Priifer, Die Buhnenfestspiele in Bavreuth, Leipzig 1891 pod naslovom Das Werk von Bavreuth, 1910). H. v. K'olzogen, '. Berlin 1904. W. Golther, Bavreuth-Festspiele und Festspielhaus. En Beschreibung, Bedeutung, 1904. C. Baily Norris, Aus Bavreuth, Be A. Bahr-Mildenburg i H. Bahr, Bavreuth, Leipzig 1912. A. Le Vovage artistique a Bavreuth, Pari 1919. A. v. Puttkammer Jahre Bavreuth, Berlin 1927. L. Reichzvein, Werden und Wesen der B Festspiele, 1934. P. Bullow, Bavreuth, die Stadt des R. Wagner f 1875 bis 1936, 1936. Bavreuther Festspielfiihrer, Jubilaums Ausg; 1937 (red. O. Strobel), Bavreuth 1937. Fr. Klose, Bavreuth, 19 Bertram, Der Seher von Bavreuth, Berlin 1943. H. Jenkner, Bavrei 5. Rutzow, Richard Wagner in Bavreuth, Miinchen 1944. F \P. Cooper, Heritage de feu, Pari 1947. H. Weitemeyer, Bavreuth ; Wegen, Jahrbuch der Musikwelt, 194950. R. Baum, Bavreutr I, 1951. W. Hess, 75 Jahre Bavreuth, Schweizerische Musikzeitu 78. Bavreuther Festspielbuch 1951, Bavreuth 1951. E. Walt diskussion um Bavreuth: ein Querschnitt durch die ersten Festspiele 1 Kriege, 1952. W. Eichner, Weltdiskussion um Bavreuth, 1952. Corte, II nuovo stile scenico nel teatro wagneriano a Bavreuth, R; 1955. Zd. v. Kraft, Das Festspielhaus im Bavreuth, Bavreuth 19; Neupert, Die Besetzung der Bavreuther Festspiele 18761960, Bavrei A. M. Lingg, Great Opera Houses: Bavreuth, Opera News, 1962. M

BAZELAIRE, Paul, francuski violonelist i kompozi dan, 4. III 1886 Pariz, n. XII 1958). Dugogodinji 1 violonela na Parikom konzervatoriju (191956), konce

BAZELAIRE BEAULIEU
karijeru zapoeo ve u svojoj dvanaestoj godini. Nastupao je solistiki na turnejama po Engleskoj, Njemakoj, Rusiji, Italiji i Belgiji, u Parizu utemeljio ansambl od 50 violonelista koji nosi njegovo ime.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Cleopatre, 1908; Suite francaise sur des chants populaires: Suite grecque za mali orkestar, 1910; Rapsodie dans le style russe za violonelo i orkestar, 1941. KOMORNA: klavirski trio; kompozicija za violinu, za violonelo, za harfu i klavir. Liturgijska drama Jesus devant Pilate za sole, zbor i orkestar. Psalam IX za sole, zbor, orgulje i orkestar; solo-pjesme. Objavio Quetques notes sur les differents poinls impor-tants de la technique generale de piano, bez god.

153

BAZELON, Irvin, ameriki kompozitor (Evanston, Illinois, 4. VI 1922 ). Studij zavrio na Univerzitetu u Chicagu, u kompoziciji uenik D. Milhauda u Oaklandu i E. Blocha u Berkelevu. Od 1948 djeluje u New Yorku.
DJELA. ORKESTRALNA. etiri simfonije; I, 1960; II, Short Symphony, 1962; I I I , za duhae, udaraljke i gudaki sekstet, 1963 i IV, 1965. Concert Overture, 1952 (nova verzija 1960); Overture to the Taming of the Shrezv, 1960; baletna suita za komorni orkestar, 1949; suita za mali orkestar, 1956; Suite for Merry Wives of Windsor, 1958; Adagio e Fuga za gudae, 1956; Ballet Centauri IJ , 1960; Fusions, 1965. KOMORNA: dva gudaka kvarteta; Chamber Sym-phony za 7 instrumenata, 1957; duhaki kvintet, 1963; Movimento da camera za flautu, fagot, rog i embalo, 1954; suita za klarinet, violonelo i klavir, 1947; 5 stavaka za violonelo i klavir. KLAVIRSKA: 3 sonate; sonatina; Piano suite for young people.

BAZIN, Francois Emmanuel Joseph, francuski kompozitor i muziki pedagog (Marseille, 4. IX 1816 Pariz, 2. VII 1878). Uio na Parikom konzervatoriju (D.-F. Auber, J. Ha- levv) i 1840 dobio Prix de Rome. Na toj je ustanovi od 1844 predavao solo-pjevanje, harmoniju i kompoziciju (od 1871 direktor). B. je bio istaknuti pedagog i mnogi francuski kompozitori druge polovine XIX st. bili su njegovi uenici.
DJELA: devet kominih opera (Le Voyage en Chine; Maitre Pathelin). Oratorij La Pentecoste, 1842; psalam Super flumina Baylonis. Izdao je pri runike Cours a"harmonie theorigue et pratigue i Cours de contre-point theorique et pratigue. Napisao je La Musique a St. Malo, 1885.

jae gluhoe povukao se 1767 s pozornice. Za njega je Handel napisao mnoge tenorske partije u svojim oratorijima. BEART, Guy, francuski kompozitor i pjeva chansona (Kairo, 1920). Inenjer, matematiar, pjesnik i pjeva B. je jedna od najinteresantnijih i najsvestranijih linosti suvremene francuske chansone. Privlae ga pitanja o smislu ivota i o poloaju ovjeka u suvremenom svijetu. S jednakom poetskom kvalitetom i snagom govori o djetinjstvu, ljubavi i osvajanju svemira. Mislilac i buntovnik, eli uskrsnuti naelo ljubavi prema blinjem. Posjeduje izvanredan smisao za graenje melodije osebujnog ritma. Osvojio je Grand Prix du Disgue akademije Charles Cros, a u ediciji P. Seghersa Poetes d'aujourd'hui izala je knjiga njegovih chansona (1965; Chandernagor, Les grandes principes, Qui suis-je, L'Eau vive, Cercueil a roulettes, Les Enfants sur la lune). BEAT (engl. udarac), 1. u engleskoj muzikoj terminologiji oznaka za dobu takta. Katkada stariji engleski teoretiari upotrebljavaju naziv b. za neke melodijske ukrase (J. Callcott Musical Grammar, 1860). 2. U jazz muzici izraz b. oznauje metriku okosnicu muziciranja, tj. stalno, ravnomjerno pulsiranje uvijek jednako naglaenih metrikih jedinica. B. je uvijek paran (four b. ili twoo b.), a izvode ga udaraljke, odnosno ritmiki instrumenti bande, dok melodijski instrumenti sviraju napjev slobodno je akcentirajui u razliitim polimetrijskim i poliritmikim kombinacijama (-> Off beat). Time se stvara za jazz karakteristina metriko-ritmika napetost -> drive. Ravnomjerni tok beata prekida se jedino zbog primjene nekih izvodilakih manira (-> Break, -> Stop). B. je jedan od bitnih elemenata afroamerikoga folklora i jazz-muzike od njenih poetaka sve do danas.
LIT.: E. L. Waletne r, Metrik und Rhvthmik im Ja zz, Berlin 1965.

BAZZINI, Antonio, talijanski violinist i kompozitor (Brescia, 11. III 1818 Milano, 10. II 1897). Muziku uio u Milanu kod F. Camssanija; 184145 koncertirao u svim veim grado vima Italije, Njemake, Francuske, Belgije i Danske. Boravio je zatim u Bresciji do 1849 kada odlazi na koncertne turneje po panjolskoj i Francuskoj. U Parizu je ivio 185263. God. 1864 gostovao je u Nizozemskoj. Tada se vratio u Italiju i od 1873 predavao je kompoziciju na Konzervatoriju u Milanu (od 1882 direktor). Njegovi su uenici bili A. Catalani i G. Puccini.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Francesca da Rimini, 1890. Za violinu: 4 koncerta; concertino; Grande Allegro i dr. Uvertire Saul, 1866 1 Re Lear, 1868. KOMORNA: est gudakih kvarteta; kvintet; so nata za violinu i klavir; sonata za violonelo i klavir; serenada za violonelo i klavir; oko 70 kompozicija za violinu i klavir; brojne parafraze, fantazije i vari jacije na teme iz popularnih opera za violinu i klavir. Opera Turanda, 1867. VOKALNA: oratorij La Risurrezione di Cristo. Kantate: Sennacheribbo, 1872; Le Nozze di Prometeo i Sinfonia Cantata. Zborovi; solo-pjesme. Psalmi i druge crkvene kompozicije. LIT.: R. Schumann, Antonio Bazzini, Neue Zeitschrift fiir Musik, 1843. E. Montazio, Antonio Bazzini, Firenze 1847. C. Sartori, Antonio Bazzini, Brescia 1936. A. Toni, Antonio Bazzini, Milano 1946. G. Barblan, Le due vite artistiche di Antonio Bazzini, I grandi anniversari del 1960, Siena 1960.

B. C, kratica za -* basso continuo BEACH, H. H. A. (rod. Amy Marcy Cheney;, amerika pijanistkinja i kompozitor (Henniker, New Hampshire, 5. IV 1867 New York, 27. XII 1944). Uila klavir kod E. Peraboa i K. Baermanna. Kao pijanist debitirala je 1883 u Bostonu. Kas nije je mnogo koncertirala po Americi i 191015 u Evropi. U svoja je djela esto unosila elemente folklora.
DJELA: Gaelic Symphony, 1896; 2 koncerta za klavir i orkestar. Klavirski kvintet; klavirski trio; sonata za violinu i klavir. Suita za 2 klavira. Opera Cabildo, 1932. VOKALNA. Kantate: The Minstrel and the King; The Rose of Avontomn; Sylvania; The Sea Fairies i The Chambered Nautilus. Zborovi; solopjesme. Crkvene kompozicije (misa, 1892; Boini anthem). LIT.: P. Goetschius, Mrs. H. H. A. Beach, Boston 1906. B. C. Tuthill, Mrs. H. H. A. Beach, MQ, 1940. K. H. W6rner, H. H. A. Beach, MGG, I, 1951. E. L. Merrill, Mrs. H. H. A. Beach: Her Life and Music (disertacija), Ann Arbor 1963.

BEACH, John Parsons, ameriki kompozitor (Gloversville, New York, n. X 1877 Pasadsna, California, 6. XI 1953). Studirao na Konzervatoriju u Bostonu. God. 190034 predavao je klavir i teoretske predmete na Konzervatoriju i na Uni verzitetu u Minneapolisu, zatim do 1907 u New Orleansu. God. 1910 boravio je u Evropi. U Parizu je studirao kompoziciju sa A. Gedalgeom, a u Veneciji sa F. Malipierom. Po povratku u SAD nastanio se najprije u New Yorku, kasnije u Pasadeni.
DJELA. ORKESTRALNA: Orleans Alley; Ascolani, 1926; Neto Orleans Street Cries, 1927. Komorne (koncert za sekstet, 1929) i klavirske kompozi cije. Krae opere Pippa's Holiday, 1915 i Jornida andjornidel; baleti Phanton Satvr, 1925 i Mardi Gras, 1926. Angelo's Letter za tenor i komorni orkestar, 1929; brojne solo-pjesme.

BEATLES, THE, engleski vokalno-instrumentalni kvartet iz Liverpoola. Svjetsku slavu postigao je taj ansambl elektrinih gitara zahvaljujui specifinosti svog naina sviranja, izrazitoj individualnosti i kvaliteti muziciranja. etiri beatlesa, roenih u Liverpolu John Lennon (1940), Paul MacKartnev (1942), George Harrison (1943) i Ringo Star (pravo ime Richard Starkev; 1940) najizrazitiji su predstavnici tzv. beat-muzike. The B. izvode veinom vlastite kompozicije. Prvu plou snimili su 1962 (Love Me Do), a ve idue godine njihove su snimke prve na rang-listama popularnih (She Loves You, Tzvist And Shout, Please, Please Me). Vrtoglavom uspjehu ovog ansambla mnogo je pridonio menager Brian Epstein. Najvei uspjeh postigli su kompozicijom Yesterday J. Lennona i P. McKartneva. Nastu pili su u nekoliko filmova i gostovali u mnogim zemljama od Amerike do Australije. M. Ke. BEAU, Adolphe -> Le Beau, Adolphe Louise BEAUCHAMP, Charles Louis, francuski plesa i koreograf (Versailles, 1636 Pariz, vjerojatno 1719), najistaknutiji lan poznate obitelji muziara i plesaa. Na kraljevom dvoru koreografirao je od 1656 sve balete, istakao se kao izvrstan plesa, a bio je i uitelj plesa kralja Luja XVI. Kao majstor baleta na Academie royale de musique esto je suraivao sa J. B. Lullvjem i Moliereom {Le bourgeois gentilhomme, 1669; Alceste, 1674; Thesee, 1675). A. je prvi kodificirao klasine baletne poloaje i pokrete (pirouette, tours en l'air i dr.). On je utemeljitelj francuskog otmjenog plesa. BEAUJOYEULX, Baltazar -> Baltazarini da Belgioioso, Baldassare BEAULAIGUE, Barthelemy, francuski kompozitor i pjesnik (oko 1540 ?). Prema podacima navedenim u dvije njegove tiskane zbirke, zna se jedino da je, najkasnije od 1554, bio zborski djeak katedrale La Major u Marseilleu. Zbirke su objavljene 1559 u Lyonu pod naslovom: Chansons 'nouvelles composees par Barthelemy Beaulaigue excellent musicien (13 chansona) i Mottetz nouvellement mis en musique a 4, 5, 6, 7, et S parties (14 moteta). Osim toga jo su dva njegova moteta tampana u zborniku Thesaurus musicus (1564). Ova sauvana djela odlikuju se umjetniki prilino dotjeranom polifonikom tehnikom, iako ih je B. po svemu sudei komponirao prije svoje dvadesete godine (izuzev dvaju kasnijih moteta).
LI T.: F . Le sure , Ba rt hel em v Bea ul a ign e, MGG, I, 1951. A. Auda, B. Beaulaigue: poete et musicien prodige, Bruxelles 1957.

BEARD, John, engleski pjeva, tenor (London?, oko 1717 Hampton, 5. II 1791). U mladosti pjevao u kraljevoj kapeli. Nastupao u kazalitima Drury Lane i Covent Garden. Zbog sve

BEAULIEU, Marie-Dsir, francuski kompozitor i muziki pisac (Pariz, 11. IV 1791 Niort, 21. XII 1863). Uio na Konzervatoriju u Parizu (E. N. Mehul, R. Kreutzer); 1810 dobio Prix de Rome. U Niortu je osnovao muziko drutvo koje se kasnije razvilo u Association musicale de l'Ouest. To je drutvo prireivalo od 1835 svake godine velike muzike festivale po raznim gradovima. B. je 1860 utemeljio i Societe des Concerts de Chant Classigue u Parizu.

154

BEAULIEU BECHSTEIN
na klavikordu. B. nastaje na taj nain to se pritisak prsta naizmjence mijenja. To proizvodi promjene u napete pa zbog toga i male promjene u visini tona. Slian efek se i na gudakim instrumentima, na citri, gitari, kao i kod glasa (- Vibrato). U istu kategoriju ide i ondeggiandi izvodio na gudakim instrumentima u talijanskoj muzici 1 B. se spominje u teoretskim spisima W. K. Printz; J. Matthesona (1735), F. W. Marpurga (1750) i dr. Zt to se b. moe izvesti na klavikordu, C. Ph. E. Bach u d; such iiber die wahre Art das Clavier zu spielen (1753) daje kl
B. se biljeio iznad note znakom: . . . .

DJELA: orkestralne kompozicije. Kompozicije za violinu. Opere Anacreon i Philadelphie, 1855. Lirske scene: Jeanne d'Arc; Psychi etVAmour; Fete bachique i Sapho. Oratoriji: Hymne du matin; LImmor talite de Vdme, 1851 i Hymne de la nuit, 1851. Pjesme. Crkvene kompozicije {Requiem, 1940, mise). SPISI: Cours de composition (zajedno sa E. N. Mehulom), 1809; Memoire sur ce qui reste de la musique des anciens Grecs dans les premiers chants de Veglise, 1952; Du Rythme, des effects qttil produit et de leurs causes, 1853; Me~ moire sur quelques airs nationaux . . . , 1858; Memoire sur le caractere, que doit avoir la musique d'eglise, 1858; Memoire sur Vorigine de la musiaue, 1859.

BEAUMARCHAIS, Pierre-Augustin Caron de, francuski komediograf (Pariz, 24. I 1732 18. V 1799). Uitelj harfe na dvoru Luja XV, autor niza kazalinih djela, od kojih je najznaajnije Le Mariage de Figaro. Ono se smatra optubom feudalnog sistema u Francuskoj i ide u red onih knjievnih djela koja su utirala put Francuskoj revoluciji. U predgovoru drugog izdanja svoje drame Tarare (uglazbio ju je A. Salieri), B. iznosi svoje poglede o operi, osobito o potrebi uske suradnje izmeu pjesnika i kompozitora te sklada rijei i muzike. Pjesme za svoju komediju Le Barbier de Seville i zavrni vaudeville za Le Mariage de Figaro vjerojatno je B. sam komponirao (ili je adaptirao panjolske arije). Izvrsni likovi i duhovit dijalog njegovih komedija Barbier de Seville i Mariage de Figaro privukli su mnoge kompozitore i libretiste. Najpoznatije su opere // barbiere di Siviglia G. Rossinija (libreto G. Sterbini) i Le nozze di Figaro W. A. Mozarta (libreto L. da Ponte). Po ovim Beaumarchaisovim komedijama komponirali su opere jo: G. Paisiello (Barbiere di Siviglia), S. Arnold (The Spanish Barber), J. A. P. Schulz (Le Barbier de Seville), F. Paer (II nuovo Figaro), F. Morlacchi (Barbier di Siviglia), L. Ricci (II nuovo Figaro i Nozze di Figaro). Scensku muziku za originalne Beaumarchaisove komedije komponirali su A. L. Baudrov {Le Maiiage de Figaro, pjesme i zborovi), P. I. ajkovski (Le Barbier de Seville, kupleti), R. M. Gliere (MeHiimbSa <Puiapo),J. A. aporin (}Kemmb6a <t>uiapo), G. Auric (Le Mariage de Figaro) i A. Zecchi (Le Barbier de Seville).
LIT.: L. de Lomenie, Beaumarchais et son temps (2 sv.), Pari 1856. A. Bettelheim, Beaumarchais, Frankfurt 1886 (novo izd. Miinchen 1911). H Kli C d B h i l Mi RMI R Dl ca e moderna, 1940. A. Bailly, Beaumarchais, Pari 1945. G. E. Lemaitre, Beaumarchais, New York 1949. A. Buck, Pierre-Augustin Caron de Beaumarchais, MGG, I, 1951. F. Lesure, A propos de Beaumarchais, RMI, 1967.

prednost pred embalom i klavirom na kojima.se taj ne moe primijeniti.

BECAUD, Gilbert (pravo ime Fran?ois Silly), i kompozitor i pjeva ehansona (Toulon, 24. X 1927 ). muziku na Konzervatoriju u Nizzi. Od 1946 komponir ve P. Delanoea, a od 1952 L. Amadea i zatim M. Vida zatim trajno surauju s njim. B. je doivio velike uspjeh temperamentnim ritmiziranim pjesmama i dobio nadii spodin od 100 000 volti. Gostuje u svim zemljama ! drugih kontinenata. God. 1963 dobio Prix du Disque. ( mu govore o ljubavi, radosti ivota, prijateljstvu (Heur y\a les capoins ), o modernom svijetu (Dimanche d Ori gova je poezija simpatina i lako razumljiva (L'import la rose, Nathalie, Marianne de ma jeunesse, itd), a intei na zamjernoj umjetnikoj razini. Uz ehansone kompon operu L'Opera d'Aran (1962) te kantatu L'Enfant a l'Etoit BECERRA-SCHMIDT, Gustavo, ilenski ko (Temuco, 26. VIII 1925 ). Na Konzervatoriju u studirao kompoziciju (P. H. Allende, D. Santa Cruz) i d (A. Carvajal). Od 1946 asistent i zatim profesor harmonij pozicije na istom zavodu. Suradnik Instituta za elektronsku veoma je aktivan i u strunim i stalekim udruenjima, i muzikom publicistikom u Rivista Musical Chilena inozemnim muzikim asopisima. '
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, 1955; I I , 1958 i Koncert za violinu, 1950; koncert za flautu, 1957; koncert za klavir, vertimento, 1956. KOMORNA. Sedam gudakih kvarteta, 1950c trio, 1959; klavirski kvintet, 1962; kvartet za saksofone, 1959; 2 sonat( i klavir, 1958 ; sonata za violu i klavir, 1958; 3 sonate za violonelo i kla 56; sonata za kontrabas (violonelo) i klavir, 1958; sonata za flaut 1953; 2 sonate za gitaru, 1954 i 1956 ; 2 partite za violonelo solo, 195^ pozicije za klavir. DRAMSKA: opera La Muerte de Don Rod, kazalini komadi: .El Peregrino, 1938; Como en Santiago, Moriri poi 1948; La Vida del Hombre, 1949: Las Pascualas, 1957. Kantata L a la madera za glas i klavir, 1956.

BEAUVARLET-CHARPENTIER, i. Jean Jacques, francuski orgulja (Abbeville, 28. VI 1734 Pariz, 6. V 1794). Bio je najprije orgulja u crkvi sv. Pavla u Lyonu. Preselivi 1771 u Pariz djelovao je u istom svojstvu u opatiji sv. Viktora. God. 1772 naslijedio je Daquina kao orgulja u crkvi sv. Pavla. Zatim je od 1777 bio orgulja u crkvi St.-Eloi-des-Orfevres i od 1783 jedan od etiri orguljaa katedrale Notre Dame.

DJELA: dva koncerta za embalo i gudae; 18 soneta za klavir i obli gatnu violinu ad libitum, 177378.2a orgulje: est fuga, 12 Noels varies ; 3 magnifikata ; Journal d'orgue a l'usage des paroisses et communnautes religieuses (12 sv.), 1790. NOVA IZD.: I fugu obj. F. Raugel (Les maitres francaises de Vorgue, 1939); 1 sonatu obi. E. Reeser (De Klaviersonate med vioolbegleiding, 1939).

2. Jacques-Marie, orgulja (Lyon, 31. VII 1766 Pariz, 7. IX 1834). Sin Jeana Jacquesa; od 1802 orgulja u parikoj crkvi Saint-Germain-des-Pres, 1815 u crkvi sv. Eustahija, a neto kasnije u crkvi sv. Pavla i sv. Luja. Od 1822 objavljivao po 6 svezaka godinje Journal d'orgue. Komponirao je djela za orgulje, crkvenu muziku (3 mise, 2 Te Deuma, 10 moteta), klavirska djela, zborove i oko 20 romanza.
LIT.: F. Raugel, Beauvarlet-Charpentier, MGG, II, 1952.

BE-BOP, u jazz muzici stil interpretacije nastao oko 1940. Naziv potjee od onomatopejskih slogova be-bop kojima je, navodno, D. Gillespie pokuao predoiti interval smanjene kvinte, znaajan za melodijsku liniju b.-b. muzike. Na harmonijsku strukturu, koja se oslanja na svving, utjecali su, i neki suvremeni kompozitori orkestralne muzike (Schonberg, Stravinski). Od udaraljki posebno su vani ineli. Melodija se kree u osminkama, razvija se u nizu koloriranih obrazaca s naglim obratima zbog ega taj stil muziciranja djeluje briljantno, ali poneto nemirno i rastrgano. Znaajno je i koritenje tonova osebujne boje (npr. najvii tonovi trublje) kao i vibrafona. U b.-b. muzici nema ve likih dinamikih suprotnosti, a rijetka je i primjena vibrata. Muzicira se uglavnom u manjim instrumentalnim sastavima (npr. kvintet D. Gillespija), premda je taj stil Gillespie prenio i u velike jazz-bande. Poeci be-bopa nastali su u eri swinga (saksofonisti C. Hawkins i L. Young), a konano su ga oblikovali Th. Monk, Ch. Parker, D. Gillespie i K. Clarke. B.-b. je jedan od prvih zaetaka eksperimentalnog jazza, a izvrio je veliki utjecaj na postanak progresivnog jazza.
LIT.: L. Feather, Inside Be-bop, New York 1949. M. Ke.

BECHET, Sidney (Pops), ameriki jazz-klarinist fonist (New Orleans, 14. V 1897 Garches nedalek 14. V 1959). Klarinet je poeo uiti u estoj godini (G. L. Nelson) i ve 1908 svirao je u kreolskim sastavima ] leansa sa F. Keppardom, B. Johnsonom i King Olivero 1917 preselio je u Chicago gdje je suraivao sa T. Jai Prvi puta gostuje u Evropi 1920. Vrativi se u SAD prvenstveno kao sopran-saksofonist. Ponovno je doao i 1925 s trupom Black Revue Josephine Baker. Gostoi Parizu, Bruxellesu, Berlinu, u Rusiji i u Italiji. God. 1932 sa T. Ladnierom New Orleans Feettvarmers, 193438 orkestru Noble Sisslea, a zatim i dirigirao razliitim ansamblima. Od 1949 djelovao u Parizu. Uz L. Armst je najistaknutiji predstavnik originalnog kreolskog stil New Orleansa. Napisao je nekoliko kraih kompozici Fleur).
LIT.: R. Munly, Sidnev Bechet, Pari 1959. P. Kunsl, Sidr YX'etzlar 1959.

BEBUNG (njem. beben drhtati, podrhtavati; franc. balancement, tal. vibrato), poseban postupak kod izvoenja duljih nota

BECHI, Gino, talijanski pjeva, bariton (Firenza 1913 ). Debitirao 1936 u Empoliju u ulozi Georga C (Verdi, Traviata). Stalni je lan opere La Scala u Mili tovao u Rimu i Londonu, na razliitim opernim fes a sudjelovao je kao glumac u nekoliko muzikih filmoi se kao interpret uloga u standardnim talijanskim oper; BECHSTEIN, njemaka tvornica klavira. Osnovao ji u Berlinu Friedrich Wilhelm Carl B. (18261900). je izraivala izvanredno kvalitetne instrumente, pa je u stigla vrlo velik ugled. God. 1897 otvorena je etvrta r Poetkom XX st. tvrtka B. proizvodila je prosjeno 470 menata godinje. God. 1923 postala je akcionarsko dru Drugog svjetskog rata radionice klavira bile su poruen ubrzo obnovljene. Klaviri tvrtke B. idu meu najbolje n a odlikuju se osobito ljepotom tona.
LIT.: Bechstein-Chronik, 1925. Ein Ausschnitt aus der des Hauses Bechstein, Berlin 1926. Bechstein-Bilderbuch, Berlin 1 Neupert, Bechstein, MGG, I, 1951. 100 Jahre Bechstein, Instrun zeitschrift, 1953.

BECK BECKER
BECK, Conrad, vicarski kompozitor (Lohn, kanton Schaffhausen, 16. VI 1901 ). Studirao na Konzervatoriju u Ziirichu (V. Andreae, R. Laq-uai), usavravao se 192433 u Parizu kod Nadije Boulanger; odsudne poticaje dobio i od J. Iberta, A. Roussela i A. Honeg-gera. Od 1939 vodi muziki odjel Baselskog radija. Ide u najznaajnije vicarske kompozitore svoje generacije. Meu ptv'ma je od njemakih vica-raca unio u svoja djela izrazito francuske elemente stopivi ih s njemakim. Isprva komponira posve tonalno i oko 1926 28 dostie stvaralaku zrelost (III simfonija); poslije toga naputa strogu tonalnost i prelazi na linearni, polifoniki nain to ga esto dovodi do po-litonalnih kombinacija (IV i V simfonija, itd.); ali i u djelima iz tog razdoblja mjestimice zadrava latentno C. BECK tonalno sredite. Muziki govor mu je suzdran, esto rezak i otar, formalna grada vrsta, a ritmiko i zvuno tkivo rafinirano ime je na neki nain oslabljena linearna strogost. Poslije 1940 stil mu je jednostavniji, ponovno tonalan, a u novijim djelima sve je jae izraen interes za muziki folklor.
DJELA. ORKESTRALNA. Sedam simfonija: I, 1925; II, Sinfonietta, 1926; III, za gudaki orkestar, 1927; IV, Konzert fur Orchester, 1929; V, 1930; VI, 1950 i VII, Aeneas Silvius-Sinfonie, 1957. Koncert za klavir 1933; koncert za embalo i gudae, 1942; Concertino za klavir, 1928; koncert za flautu, 1941; koncert za violu, 1949; koncert za gudaki kvartet, 1929; Konzertmusik za obou i gudae, 1932; Kammerkonzert za violinu i mali orkestar, 1940; Concertino za klarinet i fagot, 1954; Concertino za obou, 1962; serenada za flautu klarinet i gudae, 1935; rapsodija za klavir i komorni orkestar, 1936. Vorspiel fur Orchester, 1940; Suite nach Volksliedern im Jahresablauf, 1947; Suite concertante za drvene duhake, udaraljke i orkestar, 1961; Innominata, 1931; Ostinato, 1936; Hymne, 1952; Mouvement, 1953; Hommages, 1966. KOMORNA: 2 gudaka trija, 1928 i 1946; 5 gudakih kvarteta, I, 1922; II, 1924; III, 1926; IV, 1934 i V, 1962; Noctumo za saksofon, kontrabas i klavir, 1960; sonata za violu da gamba i orgulje, 1928; sonata za violonelo i klavir, 1954; 2 sonatine za violinu i klavir, 1928 i 1947; sonatina za violonelo i klavir, 1928; sonatina za violinu i flautu, 1927; sonatina za obou i klavir, 1953; sonatina za flautu i klavir, 1960; Legende 2a klarinet i klavir, 1961 i dr. KLAVIRSKA: 2 sonatine; 10 Klavierstiicke fiir den Hausgebrauch; 3 Inventionen fur embalo i dr. ORGULJSKA: sonatina; Choralsonate; preludiji i dr. DRAMSKA. Baleti: Drei Bilder aus dem Struzvelpetera, 1936 i La grande ourse, 1938. Sveana igra St. Jakob an der Birs, 1944. Scenska muzika za Pandoru (Goethe), 1945- VOKALNA: Oratorium nach Spriichen des Angelus Silesius, 1934; oratorij Der Tod zu Basel, 1952; kantata La Mort d'Oedipe, 1928; Lyrische Kantate, 1932; Kammerkantate nach Sonetten der Louize Labe, 1956; kantata Die Sonnenfinsternis, 1967; Re-quiem za zbor a cappella; zborovi; solo-pjesme: Gedulden (uz komorni sastav); Herbstfeuer (uz orkestar) i dr. Obradbe narodnih pjesama iz vicarske, Al-zacije i dr. LIT.: H. Ehinger, Conrad Beck, MGG, I, 1951. Isti, Conrad Beck, Wirken und Werk, Melos, 1955. E. Mohr, Zum Kompositionsstil von Conrad Beck, SMZ, 1961. W. Schuh, Conrad Beck, SMZ, 1962. J. As.

155

doktorirao 1954 u Erlangenu. Onda predaje muzikologiju na Univerzitetu u Wiirzburgu. Surauje na novom izdanju cjelokupnih Mozartovih djela.
DJELA: Studien iiber das Tempoproblem bei Beethoven (disertacija), 1954; Zur Enstehungsgeschichte von Mozarts D-Dur-Sinfonie K. 297, Mozart-Jahrbuch, 1955; Bemerkungen zu Beethovens Tempi, Beethoven-Jahrbuch, 195556; Uber Mozarts kiassischen Stil, Wiirzburger Univeritatsreden, 1956; Probleme der venezianischen Messkomposition im 16. Jahrhundert, Kongress-Bericht, Wien 1956.

BECK, Jean-Baptiste (Johann Baptist), njemaki muzikolog (Gebweiler, Alzacija, 14. VIII 1881 Philadelphia, 23. VI 1943). Studirao muzikologiju i romansku filologiju (1907 promovirao) u Strasbourgu. God. 1911 preselio se u SAD gdje je predavao na Sveuilitu u Illinoisu, na Bryn Mawr College (191420) i u Philadelphiji (od 1920 do smrti). Istraivajui trubadursku muziku, pokuao je rijeiti problem trubadurske notacije primjenom tzv. modalne teorije, u kojoj je izraz modus oznaka za ritmike obrasce, srodne antikim metrikim stopama. Meutim, B. nije bio jedini muzikolog koji je doao na takvu misao. Prvi korak uinio je ve Fr. Ludwig, prouavajui motete XIII st. Nakon Beka do slinih je rezultata doao i P. Aubry. U sudskom sporu izmeu Beka i Aubrvja, priznat je Beku prioritet u deifriranju trubadurske notacije.

BECK, Johann Heinrich, ameriki violinist, dirigent i kompozitor (Cleveland, 12. IX 1856 26. V 1924). Studirao u Clevelandu i na Konzervatoriju u Leipzigu, gdje je 1882 debitirao kao violinist. Vrativi se u Cleveland utemeljio je gudaki kvartet Schubert. Djelovao je i kao dirigent.
DJELA: simfonijske pjesme A Kiss of Joy i Aus meinem Leben. Uvertire: Romeo andjuliet; Lara i Skirnismal. Dva seherza i Moorish Serenade (1889) za orkestar. Gudaki kvartet; 2 gudaka seksteta. Kantata Deukalion; solopjesme.

BECK, Reinhold Immanuel, njemaki kompozitor (Hannover, 10. I 1881 ). Muziku studirao na Konzervatoriju u Hannoveru. Neko je vrijeme bio glumac, zborovoa i dirigent u Kielu i u Hannoveru, a 192124 profesor muzikologije na Herderovoj visokoj koli u Berlinu i na Narodnoj visokoj koli u Hermsdorfu. God. 1924 nastanio se u Thaleu (Harz).
DJELA. ORKESTRALNA. Koncerti: za klavir; za violonelo; za violinu i klarinet te Concerto da camera za violinu i klarinet. Uvertire; Sdne de Ballet, 1931. KOM ORNA: tri gudaka kvarteta; suita za gudaki kvartet; 2 klavirska trija; nekoliko trija za razliite sastave; sekstet za gudae i klarinet; divertimento za flautu, violu i violonelo; kvartet za 4 roga; sonate za violinu i klavir; suita za violinu i klavir; sonata za flautu i klavir. Brojne klavirske kompozicije. DRAMSKA: romantina scenska fantazija Am Rhein; operete Rivieraliebe i Berliner Rangen; scenska muzika. VOKALNA: Psalter-Oratorium za sopran, muki zbor, limene instrumente, timpane i orgulje, 1932; rapsodija Medea za glas i orkestar; Dionysos za glas i orkestar; 2 madrigala; brojne solo-pjesme.

BECK, Franz, njemaki kompozitor (Mannheim, 15. II 1723 ili izmeu 1730 i 1733 Bordeaux, 31. XII 1809). Uio kod J. Stamitza u Mannheimu i B. Galuppija u Veneciji. Oko 1757 koncertni majstor u Marseilleu; od 1751 ili 1762 koncertni i kazalini dirigent (Grand Theatre), crkveni orgulja i nastavnik u Bordeauxu. U nekoliko navrata boravio u Parizu zbog izvoenja vlastitih djela. Uenici su mu: P. Gaveaux, H. L. Blanchard, P. J. Garat i dr. Kao simfoniar polazi od Stamitza (u rasporedu stavaka) ali ve u ranim djelima oituje posve originalan nain izraavanja i oblikovanja tako da ga noviji biografi s pravom nazivaju najsmioni)im Stamitzovim uenikom i klasiarem koji se moe svrstati u preuranjene romantiare. B. je simfoniju sadrajno produbio i dramatski intenzivirao proirenjem provedbenog dijela, oblikovanjem veih tematskih grupa (u op. 3), pojaanim dinamikim kontrastima, ili nastupima otrih disonanca i nenadanih, napetih pauza. Ostvario je i niz izvornih orkestralnih efekata (npr. u neobino virtuoznim partijama kontrabasa), a veinu je djela komponirao u molu to je za njegovo doba neuobiajeno.
DJELA. ORKESTRALNA: 32 simfonije, po 6 obj. kao op. 14, 1758, 1760, 1762 i 1766, 4 u skupnim zbirkama i 4 u rkp.; 2 divertimenta. KLAVIRSKA: 6 sonata za embalo ili klavir op. 5, oko 1772; 6 sonata op. 5, oko 177485; fantazija i dr. DRAMSKA: od veeg broja opera sauvana je samo La Belle jardiniere, 1767. Melodrama L'Ile desert; scenska muzika Pandore, 1789. CRKVENA: Stabat Mater; Gloria; Credo; 2 himne. LIT.: R. Sondheimer, Die Sinfonien Franz Becks (disertacija), Basel 1921. Isti, Die formate Entwicklung der vorklassischen sinfonie, AFMW, 1921. G. De Saint-Foix, Le Svmphoniste Franz Beck et le Pianoforte, Revue de musicologie, 1932. R. Sondheimer, Franz Beck, MGG, I, 1951. B. S. Brook, La Svmphonie francaise (3 sv.), Pari 1962.

BECKER, Albert Ernst Anton, njemaki kompozitor (Quedlinburg, 13. VI 1834 Berlin, 10. I 1899). Uio kod S. Dehna u Berlinu. Bio je nastavnik kompozicije na Scharvvenkinu konzervatoriju (od 1881) i dirigent berlinske katedrale (od 1891).
DJELA: simfonija u g-molu, 1861. Klavirski kvartet; klavirski kvintet. Fantazija i fuga za orgulje. Opera Loreley, 1808. Reformationskantate, 1883; oratorij Selig aus Gnade, 1890; Vigilien i Schnitter Tod za muki zbor i orkestar; Zigeuner za zbor i orkestar; Die VPallfahrt nach Kevelaer za sola, zbor i orkestar; Minnelieder aus dem 13. Jahrhundert; velika misa u b-molu, 1878; Geistlicher Dialog aus dem 16. Jahrhundert za alt-solo, zbor i orkestar; psalmi; moteti. Transkripcije djela starih majstora.

BECKER (Bakker), Dietrich (Diedrich), njemaki kompozitor (Hamburg, 1623 12. V 1679). God. 164558 orgulja u Ahrensburgu, zatim lan dvorskog orkestra Christiana Ludwiga od Celle. Od 1662 ivio u Hamburgu gdje je do 1667 vodio gradski orkestar, a od 1674 bio muziki direktor katedrale. Njegove sonate i suite zauzimaju vidno mjesto u razvoju njemake instrumentalne muzike u razdoblju izmeu J. Rosenmiillera i D. Buxtehudea.
DJELA: komorne sonate Musikalische Friihlingsfruchte (35 gl.) s continuom, 1668 (II izd. 1673); zbirka sonata i suita (2-gl.) s dvostrukim continuom (2 sv.), 1674 i 1679. etiri kantate (rkp.); koralni napjevi i pjesme u suvre menim zbirkama. NOVA IZD.: 1 dvoglasnu sonatu obj. je A. Einstein (Zur deuttchen Literatur fiir Viola da gamba, 1905); 3 sonate obj. je E. Rabsch (1932); 1 sonatu (3-gl.) obj. je G. Fock (1944). Tri pjesme obj. je M. Burkhardt (Beitrage zum Studium des deutschen Liedes, 1897). LIT.: G. Fock, Dietrich Becker, MGG, I, 1951.

BECK, Hermann, njemaki muzikolog (Miinchen, 20. VII 1929 ). Muzikologiju studirao u Erlangenu, Freiburgu i Baselu,

BECKER, Giinther, njemaki kompozitor (Forbach, Baden, 1. IV 1924 ). Studirao na Visokoj muzikoj koli u Karlsruheu i na Muzikoj akademiji u Detmoldu; 194856 bio je uenik W. Fortnera. Od 1956 djeluje u Ateni, gdje vodi Studio za novu muziku Goetheova instituta. Predaje i na teajevima u Darmstadtu.
DJELA. ORKESTRALNA: Diaglyphen za komorni orkestar, 1963; Sta-bilinstabil, 1965; Correspondances 1 za klarinet i komorni orkestar, 1966.

156

BECKER BECKWITH
BECKER-GLAUCH, Irmgard, njemaki muzikolog chum, 16. XI 1914 ). Studij muzikologije zavrila s dokti 1941 na Univerzitetu u Heidelbergu (H. Besseler). God. 19. djelovala u Berlinu, Hamburgu i Weimaru, 194655 na Visokoj narodnoj koli u Hamburgu i od 1955 arhivist ir Joseph Haydn u Kolnu.
DJELA: Die Photokopiensammlung des Staatlichen Instituts jilr . Musikjorschung, Deutsche Musikkultur, 1942; Die Musik im Spiegel der chen Meinung: Bejragung vidhrend der ersten Kriegsjahre 194041, 15 Englischen Musikbibliotheken in Deutschland, Kongress-Bericht (Liinebur 1951; Die Musik bei den Dresdner Hojfesten des 16. 18. Jahrhundert

KOMORNA: 2 gudaka kvarteta, 1964 i 1967; Game jor Nine, za klavir i gudaki kvartet, 1965; Serpentinata za 5 duhaa, 1968', Correspondances II za gitaru, harfu, embalo i gudaki kvartet, 1968; Meteoron za orgulje, udaraljke i elektronske zvukove, 1969. Drei Phasen za klavir, 1965. Metathesis za gitaru, 1964. VOKALNA: Nacht- und Traumgesange za zbor i orkestar, 1965; Moirologi za sopran, 3 klarineta i harfu, 1965; Rigol za mezzosopran, flautu, klarinet, violinu, violonelo, klavir i magnetofonsku vrpcu, 1967.

BECKER, Heinz, njemaki muzikolog (Berlin, 26. VI 1922 ). Studij zavrio na Humboldtovu univerzitetu u Berlinu i tamo se 1951 habilitirao. God. 195255 predavao na Konzervatoriju Petersen u Berlinu, od 1956 nastavnik je za muzikologiju na Univerzitetu u Hamburgu.
DJELA: Zur Problemgeschichle und Technik der musikalischen Schlussgestaltung (habilitacija), 1951; Der Fali Heine-Meyerbeer, 1958; G. Meyerbeer,.Briej~ vjechsel und Tagebiicher, I, 1958; Zur Entzvicklungsgeschichte der antiken und mittclalterlichen Rohrblattinstrumente, 1966. Studije; rasprave; lanci.

BECKER, 1. Jean, njemaki violinist (Mannheim, 11. V 1833 10. X 1884). Uio kod svog oca Karla B. te kod H. Hildebrandta i A. Kettenusa. Kratko vrijeme koncertni majstor u Mannheimu, a od 1859 na koncertnim turnejama (Pariz, London, Leipzig, Dresden, Kassel, Petrograd). U Firenci osnovao 1866 gudaki kvartet Qnartetto fiorentino Jean Becker (E. Masi, L. Chiostri, F. Hilpert, L. Spitzer-Hegvesi). B. se istakao kao interpret Beethovenova i Mendelssohnova violinskog koncerta, te Brahmsovih komornih kompozicija. 2. Hugo, njemaki violonelist (Strasbourg, 13. II 1863 Geiselgasteig kod Miinchena, 30. VII 1941). Najmlai sin Jeana B., uio violonelo kod nekoliko znamenitih pedagoga (F. Griitzmacher, A. Piatti, J. de Swert). Istakao se i kao lan komornih ansambla (trio H. B., C. Flesch, C. Friedberg). God. 188486 solist opernog orkestra u Frankfurtu, a 18901906 lan Heermannova kvarteta. Uz to je 18771906 predavao na Hochovu konzervatoriju u Frankfurtu na Majni i 190929 na Visokoj muzikoj koli u Berlinu. B. je bio umjetnik rijetke zrelosti, osjeajnosti i tehnikog savrenstva. Njegova je interpretacija bila stilski vjerna originalu, a izbjegavao je svaki isprazni virtuozitet. Mnogi su istaknuti muziari komponirali za njega (Reger, D'Albert, Bazzini, Dohnanvi). Bio je cijenjen i kao pedagog. Njegov je uenik i E. Mainardi. Komponirao je djela za violonelo i orkestar (koncert, 1898) te krae kompozicije za violonelo i klavir ili violonelo solo (etide). Sa svojim uenikom D. Rvnarom objavio je prirunik Mechanik und Aesthetik des Violoncellspiels (1929).
LIT.: K. Slephemon, Becker 1. Jean, 2. Hugo, MGG, I, 1951.

BECKING, Gustav Wilhelm, njemaki muzikolog men, 4. III 1894 Prag, 8. V 1945). Muzikologiju stud Leipzigu (H. Riemann), Heidelbergu i Berlinu (J. Wolf); rirao 1920 kod A. Scheringa u Leipzigu, gdje je bio asisti Riemanna. God. 192230 profesor muzikologije na Unive u Erlangenu i od 1930 na njemakom Univerzitetu u Pragu, je vodio Muzikoloki institut koji je osnovao G. Adler. B. je nastojao da otkrije specifina muzika obiljeja' dene nacije, epohe, generacije, a i pojedinog kompozitori temelj u njegovu istraivanju posluio mu je ritmiki okv je u djelima pojedinih velikih muziara otkrio tzv. lini stantu, koju je prikazao tipiziranim grafikim potezim: Beckingove krivulje). Tragajui za obiljejima nacionalne tip prouavao je i muziku balkanskih naroda, pa je tvrdio d; izmjenjivanju pjevaa i zbora u Crnoj Gori kriju ostaci d: zapadnog vieglasja. Mnogo je ispitivao narodne napjeve suc Nijemaca.
DJELA. KNJIGE: Sludien zu Beethovens Personalslil. Das Scher (disertacija), 1921; Der musikalische Rhythmus als Erkenntnisquelle, 1928. -DIJE: Horent und Analysieren, ZFMW, 1918; Das Problem der na Musikgeschichte, Logos, 1923 ; Zur musikalischen Romantik, Deutsche Vieri schrift fiir Literaturwissenschaft und Geistesgeschichte, 1924; Zur 7 des musikalischen Schajjens, Kongress-Bericht, Basel 1924: Klassik u mantik, Kongress-Bericht, Leipzig 1925; Geist im Musikmerk, Melos, Der musikalische Bau des montenegrinischen Volksepos, Archives Neerl: de Phonetique, Amsterdam 1933. Niz studija o stvaranju sudetskonjt kompozitora. Objavio: E. T. A. Hofjmann, Musikalische Werke, 2. sv. zig 192223 i (zajedno sa E. Sedlatschekom) pjesmaricu Singende Ht sv., Reichenberg 1938. LIT.: K. Stangl, Gustav Becking, MGG, I, 1951.

BECKER, John J., ameriki kompozitor (Henderson, Kentuckv, 22. I 1886 Wilmette, Illinois, 21. I 1961). Muzike stu dije zavrio na konzervatoriju Wisconsin u Milvvaukeeu. Predavao je muziku na raznim ustanovama, djelovao kao zborovoa 1 dirigent i suraivao u muzikim asopisima. God. 1950 postao muziki direktor u Barat College (Illinois). Bio je sklon eksperi mentiranju, ali je nastojao zadrati tradicionalne formalne okvire.
DJELA. ORKESTRALNA. Sedam simfonija: I, 1912; II, 1920; III, Symphonia brevis, 1929; IV, Dramatic Episodes, 1938; V, Homage to Mozart, 1943; VI, Symphony oj Democracy, 1942 i VII, 1946. oncerto Arabesque za klavir i 12 instrumenata, 1930; Concertino pastorale za 2 flaute, 1933; koncert za rog, 1933; koncert za violu, 1937; oncerto Satirico za klavir, 1938; koncert za violinu, 1948. KOMORNA: zbirka Soundpieces za gudaki kvartet i za gudaki kvintet, 1937; sonata za violu i klavir, 1936; sonata za flautu i klarinet, 1940. Klavirska sonata, 1938. DRAMSKA: Dance Figure za pjevae, plesae i orkestar, 1933; Obongo, Dance primitive za plesae i 29 udaraljki, 1933; A Marriage with Space za recitatore i orkestar, 1933; The Life oj Man, 1937; Dance za plesae, klavir i 5 udaraljki, 1939. Tri jednoinke za 30 glumaca i mali orkestar: Rain Dmun Death, 1939; When the Willow Nods, 1939 i Privilege and Privation, 1940. Lirska drama Deirdre oj the Sorrozvs, 1945; scenska muzika. Filmska muzika. VOKALNA : zborovi; solo-pjesme. Missa symphonica za muki zbor a cappella, 1944; crkvene kompozicije. Napisao brouru American Composer.

BECKMAN, Bror, vedski kompozitor (Kristinehami II 1866 Ljungskile, Goteborgslan, 22. VII 1929). St na klavirskoj koli ,S. Carlheim-Gvllenskold. Od 1910 d; Konzervatorija u Stockholmu, 191523 inspektor za nv nastavu. B. je u vedsku muziku pedagogiju uveo n JacquesDalcrozea.
DJELA: simfonija, 1895; simfonijska pjesma Om lyckam, 1902. Za i orkestar: Flodsdnger, 1897 i Gamla Gasta, 1906. I sommarnachte za gu kestar, 1894. Sonata za violinu i klavir, 1893. Klavirske kompozi Djela za harmonij. Scenska muzika. Solo-pjesme uz klavir i uz o LIT.: 5. Karg-Elert, B. Beckman als Harmoniumkomponist, Das '. nium, 1909.

BECKMAN, Gustav, njemaki muzikolog (Berlin, : 1883 14. XI 1948). Na Univerzitetu u Berlinu studirao kl filologiju i bibliotekarstvo, a 1916 doktorirao iz muziki (H. Kretzschmar, J. Wolf). God. 1919 utemeljio u Berlir morno-muziko udruenje, koje je gajilo preteno muziku majstora. B. je dugo godina ravnao jednim amaterskim trom i vodio Collegium musicum na Berlinskom univer: Od 1934 bio je bibliotekar Univerzitetske biblioteke. Zm je njegovo djelovanje na podruju muzike bibliografije. Ba i kompozicijom.
DJELA. Das Violinspiel in Deutschland vor 1700 (disertacija), (zbirka primjera u 5 svezaka sa sonatama od Cime, Uccelinija, Blevera, I kera, Fischera, Schmelzera, Walthera, Westhoffa i Albicastra izala 192 hann Pachelbel ah Kammerkomponist, AFMW, 191819. Ureivao granju muzikih asopisa u ZIMG, 191012 (zajedno sa M. Schnei i 191314; u ZFMW, 191927. Priredio kritika izdanja starijih osobito iz njemake violinske literature. Objavio vie djela V. W. Gluc J. Walthera. LIT.: A. Adrio, Gustav Beckmann, MGG, I, 1951. ;

DJELA: Systemalisch-chronologische Darstellung der Musikliteratur, 1836 (dopune 1839); Die Hausmusik in Deutschland im 16., 17., und 18. Jahrhundert, 1840; Die Chorahammlungen der verschidenen christlichen Kirchen t 1845; Die Tonzverke des 16. und 17.Jahrhunderts, 1847 ; Die Tonkiinstler des 19. Jahrhunderts, 1849. Evangelisches Choralbuch, 1844 i kraa djela za klavir i za orgulje. Izdao J. S, Bachs vierstimmige Kixchengesa'nge, 1843.

BECKER, Karl Ferdinand, njemaki orgulja i muziki pisac (Leipzig, 17. VII 1804 26. X 1877). Crkveni orgulja u Leipzigu, 184356 nastavnik na tamonjem Konzervatoriju. Suraivao u Schumannovu asopisu Neue Zeitschrift fiir Musik (1835).

BECKER, Reinhold, njemaki violinist i kompozitor (Adorf, Saska, 11. VIII 1842 Dresden, 7. XII 1924). God. 186070 lan gudakog kvarteta u mjestu Pau (Pireneji). ivio je zatim u Dresdenu gdje je 188494 bio zborovoa drutva Dresdener Liedertafel. Njegove su se vokalne kompozicije mnogo izvodile.
DJELA: simfonija u C-duru; simfonijska pjesma Der Pnnz von Hamburg; 2 koncerta za violinu i orkestar. Gudaki kvartet; sonata za violinu i klavir Opere Frauenlob, 1892 i Ratbold, 1896. VOKALNA. Zborovi: Abendglocken; Hochamt im Vi'alde; Mahnruf i dr. Uz orkestralnu pratnju: Vi'aldmorgen; Vor der Schlacht; Der Choral von Leuthen i dr. Solo-pjesme, LIT.: O. Fischer, Reinhold Becker, Dresden 1931.

BECKS, Hans, danski plesa i koreograf (Haderslev, 1 Kobenhavn, 1952). Sin plesnog pedagoga, ve kao dijete u baletnu kolu Kraljevskog kazalita u Kebenhavnu. Ime je prvim plesaem 1881. Ubrzo je postao profesor i dii spomenute baletne kole. Snano je utjecao na razvitak da baleta, zadravi u potpunosti tradiciju Bournonvillea. BECKWITH, John, kanadski kompozitor (Victoria, I 9. III 1927 ). Studij klavira zavrio na Konzervatoriju 1 rontu; u kompoziciji se usavravao kod Nadije Boulanger rizu. Vie godina koncertirao kao pijanist u Kanadi, od profesor je na Muzikom fakultetu univerziteta u Toro:
DJELA. ORKESTRALNA: Montage, 1953; Concerto-Fantasy za i orkestar, 1959; Concertino za rog i orkestar, 1963; Fali Scene and Fair za violinu, klarinet i gudae; Music jor Dancing za mali orkestar, 1959. -MORNA: pet stavaka za trublju, rog i trombon, 1951; duhaki kvartet suita za violinu solo, 1951; 3 Studies za gudaki trio, 1956; Circle, with T

BECKWITH BEER
za embalo i 13 gudaa, 1967. Mobiles, 6 stavaka za klavir, 1959. Komorna opera Night Blooming Cereus za 8 pjevaa i 14 instrumenata, 1960. Solo-pjesme.

157

BEARAC, narodna pjesma vesela, esto raspojasana karaktera. Pjeva se najvie u okadiji, obino u svatovima, no esto i u drugim prigodama, kada se svijet skupi na kakvo veselje ili zborovanje. Redovito se pjeva uz pratnju gajdaa. B. ima mnogo varijanata. Svima je osnovno da se pojavljuju u miksolidijskoj ljestvici sa zavretkom na dominantnoj harmoniji. Poetak je redovno na subdominantnoj harmoniji. Po melodijskoj liniji ini se kao da se napjev kree u naravnoj mol-ljestvici. No narodna harmonizacija odreuje joj drugaiji tonalitet. B. iz okolice Sombora u Bakoj:

u samostanu St. Croix u Bordeauxu gdje je 1748 sagradio orgulje. God. 176162 gradio je orgulje u St. Vincentu, a od 1763 imao je radionicu u samostanu St. Denis. Njegovo je djelo L'art du faxteur d'orgues (3 sv. o gradnji orgulja i 4. sv. o historiji orgulja, 176678; IV sv. preveden je na njemaki, 1793; novo izd. ci jeloga djela priredio je Chr. Mahrenholz, 1936) s izvrsnim crte ima ostalo temeljem mnogim kasnijim djelima o gradnji orgulja. U njemu opisuje gradnju orgulja, teoriju prema ondanjem stanju nauke i praksu prema suvremenim iskustvima. Vani su podaci 0 menzuriranju, jer daju tane i potpune vrijednosti za sve re gistre. Vani su i Bedosovi osvrti na pojedine orgulje u Francuskoj (izvjetaj o orguljama crkve St.-Martin u Toursu objavio je u Mercure de France, 1762; njemaki prijevod J. F. Agricole uvrstio je J. Adlung u djelo Muica mechanica organoedi, 1726; novo izd. priredio Chr. Mahrenholz, 1932J.
LIT.: F. Raugel, Les Lepine et Dom Francois Bedos de Celles, Bulletin de la Societe francaise de musicologie, 191718. Isti, Recherches sur quelques maitres de l'ancienne facture d'orgues francaise, Pari 1925. Ch. Mahrenholz, Francois Bedos de Celles, MGG, I, 1951.

Ci)-

sva - kl
mo-rnak

je

pi
pt,

- ja.
ja. nac,

soa-ki je

Stihovi bearca redovno su deseterci, no mogu biti kombini rani i s osmercima. v. 2c. BEDA (Baeda, Bede the Venerable), engleski historiar (Girwick, Durham, 672 Jarrow, 26. V 735). Od 682 ivio u benediktinskom samostanu u Jarrowu. U svom djelu Historia ecdesiastica gentis Anglorum a primo Julii Caesaris in Britanniam adventu ad annum JJI daje podatke o uvoenju i irenju gregorijanskog pjevanja u Engleskoj. Njegov je vjerojatno i traktat Muica theorica, u kome obrauje nauku o proporcijama intervala pozivajui se na Pitagoru i Boetija. Spominje i Aristoksena. Oba djela objavio je J. P. Migne (Patrologiae cursus completus, Series latina, sv. 95 i 90). Bedi su neko vrijeme pripisivali i raspravu De muica quadrata seu mensurata, koju je oko 1230 napisao Ari-stoteles quidam (Pseudo-Aristoteles).
LIT.: Gehle, De Bedae Venerabilis vita et scriptis, Levden 1838. H. HUschen, Beda venerabilis, MGG, I, 1951.

BEDFORD, David, engleski kompozitor (London, 4. VIII 1937 ). Studij zavrio na Royal Academy of Music u Londonu (L. Berkelev) i zatim se usavravao kod L. Nona u Veneciji. Neko vrijeme suradnik elektronskog studija Talijanskog radija u Milanu, djeluje u Londonu.
DJELA: Concerto for 24 Instruments, 1960; This one for you za orkestar; Piece II za elektronske instrumente, 1962; -f 2, 2 za orkestar, 1963; Piece for Mo za 8 izvodilaca, 1963; Two Poems za zbor a cappella, 1963; A Dream of the Seven Lost Stars za zbor i instrumente: But There is Thal White and Radiant Legend za sopran i instrumente; Music for Albion Aloonlight za sopran i instrumente, 196465; Octet for 9, 1964; Five za gudaki kvintet 1965; The Great Birds za 30-gl. zbor, 1965; Trona fu'r 12, 1966; Whiteheld Music I, 1966; Eighteen Bricks left on April 21 za 2 elektrine gitare, 1967; Fun for Ali the Family za ansambl udaraljki; Cotne in her child za sopran i preparirani klavir; Gastrula za orkestar.

BEDFORD, Herbert, engleski kompozitor i slikar minijaturist (London, 23. I 1867 13. III 1945). Studirao u Londonu na Guildhall School. Njegova je ena bila pjevaica i kompozitorka Liza Lehman.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Hamadryad, 1930; nokturno za rog i orkestar, 1900; divertimento za klavir i gudae, 1926; Intermezzo concertante za violinu; Prelude to a Tragedy, 1894; uvertira Sozving the Wind, 1897; suita Oueen Mab, 1900; Symphonic Interlude, 1905; simfonijska fantazija The Optimist, 1922. Six Songs za gudaki kvartet; klavirski kvintet, 1894. Opera Kit Marlozve, 1897; maskerata The Daughters of Datvn. VOKALNA: ljubavna scena iz Shakespeareove drame Romeo ijulija za alt, bariton i orkestar, 1902; nokturno za enski sekstet, rog, harfu i udaraljke; serenada za bariton i orkestar; Vox veris za sopran i orkestar, 1913; zborovi. SPISI: Essay on Modem Unaccompanied Song, 1925; A Chart of the Arts: Architects, Sculptors, Poets, Painlers and Musicians, 1938.

BEECHAM, Thomas, engleski dirigent (Liverpool, 29. IV 1879 London, 8. III 1961). U muzici uglavnom samouk, za rana je poeo dirigirati. Od 1906 vodio vlastiti orkestar (New Symphony Orchestra), a 1909 preao na podruje opere, stalno se zalaui za izvoenje djela engleskih kompozitora, kao i ista knutih opera s meunarodnog repertoara. God. 1928 postao glavni dirigent londonskog Symphony Orchestra. Otada po inju njegova brojna gostova nja u inozemstvu. God. 1932 osnovao London Philharmonic Orchestra koji se pod njegovim vodstvom razvio u jedno od najistaknutijih orkestralnih ti jela Evrope, a 1933 preuzeo je umjetniko vodstvo Internati onal Opera Season kazalita Covent Garden. God. 1939 45 na turnejama po SAD. Po povratku u Englesku utemeljio je 1946 Royal Philharmonic Orchestra. B. je sudjelovao i na mnogim festivalima: 1929 os novao je u Londonu festival muzike F. Deliusa, 1947 diriTH. BEECHAM girao je na festivalu u Edinburghu, 1948 i 1949 na Mozartovom festivalu u Glvndebourneu. Meu kompozitorima, ija je umjetnika djela B. stalno izvodio, nalaze se u prvom redu F. Delius, J. Sibelius i R. Strauss. Napisao je autobiografiju A Mingled Chime (2 sv., 1944) i monografiju Delius (1959). BEECKE (Beck), Ignaz von, njemaki kompozitor i dirigent (Wimpfen am Neckar, 28. X 1733 Wallerstein, 2. I 1803). U muzici samouk. Po zvanju oficir, autant i muziki intendant kneza Krafta Ernesta od Oettingen Wallersteina. Izvrstan pijanist, uveo je sa J. Schobertom modernu tehniku svi ranja. Njegova je dramska muzika pod utjecajem F. A. Philidora 1 A.-E. Gretrvja i njemakog Singspiela. U instrumentalnim djelima bliz je N. Jommelliju i kasnije J. Havdnu.
DJELA. INSTRUMENTALNA: dvanaest simfonija; 6 kvarteta za flautu, violinu, violu i violonelo, 1791; 4 dua za violinu i klavir, 1767; 6 sonata za em balo, 1767; varijacije za klavir; zbirka Piece de clavecin, 1767. -7- DRAMSKA. Singspieli: Claudine von Villa Bella, 1780; Die Weinlese, 1782; Die Jubelhochzeit, 1782; List gegen List, oko 1785 i Nina, 1790. VOKALNA: oratorij Auferstehung; zborovi; pjesme (4 sv. po 6 pjesama). LIT.: L. Schiedermair, Die Bliitezeit der Oettingen-Wallersteinschen Hofkapelle, SBIMG, 190708. F. Munter, Ignaz von Beecke und seine Instrumentalkompositionen (disertacija), Miinchen 1921 (djelomino obj. u ZFMW, 1922). E. F. Schmid, Notger Ignaz Franz von Beecke, MGG, I, 1951. Isti, Ignaz von Beecke, Lebensbilder aus dem Bayern-Schwaben, Miinchen 1951. LIT.: E. Smyth, Beecham and Pharoah, London 1935. R. Simpson, Sir Thomas Beecham, MGG, I, 1951. C. Ried, Thomas Beecham: An Indipendent Biographv, London 1961.

BEDINA, Katarina, muziki pisac (Tivat, 9. VII 1940 ). Studirala na odjelu za muziku povijest Akademije za glasbo u Ljubljani. Savjetnik za muziku na Republikom sekretarijatu za prosvjetu i kulturu SR Slovenije.
DJELA: Nazori Stavka Osterca o tradiciji v glasbi in 0 glasbenem naciona lizmu, Muzikoloki zbornik, 1967; K vpraanju o kompozidjskih nazorih Slavka Osterca, ibid., 1968; Pogledi v skladateljska delo Danila Svare, Gledaliki list Opere SNG v Ljubljani, 196869, 5. D. Co.

BEDON, stariji francuski naziv za bubanj. BEDON DE BISCAYE, francuski naziv za baskijski bubanj. BDOS DE CELLES, Francois, francuski orguljar (Caux kod Beziersa, 24. I 1709 Saint-Denis, 25. XI 1779). God. 1726 stupio u benediktinski red u Toulouseu. Od 1745 ivio je

BEER, Jakob Liebmann -> Meyerbeer, Giacomo BEER (Behr, Bar, Ursus, Ursinus), Johann, njemaki kompozitor i knjievnik (St. Georgen, Gornja Austrija, 28. II ^55 Weissenfels, 6. VIII 1700). Zborni pjeva i koncertni majstor vojvode Augusta u Halleu i Weissenfelsu; svestran muziar. Anticipirajui budui razvoj u svojim se polemikim spisima obara na zastarjela muzika shvaanja. Napisao je oko 20 romana u kojima su esto sredinji likovi muziari (Jan Rebbu, 1678). DJELA:
koncert s potanskim rogom; 4 uvertire. Opere: Germanicus, 1704 ; Telemaque, 1706 i Die keusche Susanna. Psalam XXXII; 4 moteta za glas i instrumentalnu pratnju; 4 latinske pjesme za glas i b. c. Bellum Musicum, 1701;
Musicalische Discurse, . . . 1719.

158

BEER BEETHOVEN

NOVA IZD.: odlomci iz Musicalische Discurse objavljeni su u Cacilienkalender, 1885 i u KMJB, 188689; 2 romana obj. je R. Alewyn, 1957. LIT.: J. Mattheson, Grundlagen einer Ehrenpforte, 1740 (novo izd. Ber lin 1910). H. Fr. Menck, Der Musiker im Roman, 1951. R. Alewyn, Der Kapellmeister Johann Beer, Leipzig 1932. H. Krause, Johann Beer, Zur MusikaufTassung des 17. Jahrhunderts (disertacija), Leipzig 1935. A. Wer~ ner, Johann Beer, MGG, I, 1951.

BEER (Bar, Pehr), Josef, eki klarinetist (Griinwald u ekoj, 18. V 1774 Potsdam, 1811). God. 175883 ivio u Parizu, 178390 lan dvorskog orkestra u Petrogradu, 179192 djelovao u Pragu, a zatim bio lan Kraljevske kapele u Berlinu. Najbolji klarinetist svog vremena, gostovao po cijeloj Evropi. Komponirao je razna djela za svoj instrument (2 koncerta, 1785 i 1787). BEER-WALBRUNN, Anton, njemaki orgulja i kompozitor (Kohlberg kod Weidena, Oberpfalz, 29. VI 1864 Miinchen, 22. III 1929). U poetku pomoni uitelj u Ambergu, potom or gulja katedrale u Eichstadtu. Studirao zatim na Muzikoj akademiji u Miinhenu (J. Rheinberger). Na tom zavodu postao 1901 nastavnik kompozicije. Eklektik, stvarao u duhu neoromantike. Izvrstan pedagog, odgojio je niz istaknutih muziara.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u E-duru; koncert za violinu; Lustspielouverture; fantazija Kiinstlerleben; 3 burleske Wolkenkuckucksheim. KOMORNA: pet gudakih kvarteta; klavirski kvartet; klavirski kvintet; sonata, suita i dr. za violinu i klavir. Klavirska muzika. Kompozicije za orgulje (fuge i dr.). DRAMSKA. Jedanaest opera: Die Siihne, 1894; Don Quixote, 1908; Das Ungeheuer, 1914; Der Sturm (prema Shakespeareu) i dr. Scenska muzika. Zborovi; solo-pjesme uz klavir i uz orkestar (10 Shakespeareovih soneta). Priredio za tampu vie djela W. Fr. Bacha. Napisao Selbstbiographie, Neue Musikzeitung, 1917. LIT.: O. G. Sonneck, Anton Beer-Walbrunn, Suum cuique, New York 1916. K. Blessinger, A. Beer-VCalbrunn, Musik im Leben, 1929. W. Zentner, A. Beer-Walbrunn, ZFM, 1941. L. Schiedermair, Anton Beer-Walbrunn, Musikalische Begegnungen, Koin 1949. O. Kaul, Anton Beer-Walbrunn, MGG, I, 1951.

BEESON, Jack Hamilton, ameriki kompozitor (Muncie, Indiana, 15. VII 1921 ). Studirao na Eastman School of Music u Rochesteru, N. Y. (B. Phillips, B. Rogers, H. Hanson), boravio u Amerikoj akademiji u Rimu kao composer in residence i po povratku u SAD uio privatno kod B. Bartoka u New Yorku. Nastavnik je muzike na univerzitetu Columbia.
DJELA, ORKESTRALNA: simfonija u A-duru, 1959; Transformations 1959; Commemoration za duhaki orkestar, 1960. Sonata za violu i klavir. Pet sonata za klavir. DRAMSKA: opere Jonah, 1950 i Lizzie Borden, 1965; operete Hello Oul Three, 1953 i The Szveet Bye and Bye, 1957.

BEETHOVEN, Ludvvig van, njemaki kompozitor (Bonn, 16. ili 17. XII 1770 Be, 26. III 1827). Obitelj je flamanskog podrijetla; estica van po svoj prilici nije oznaka plemstva, jer su prvi poznati Beethovenovi preci (XV st.) bili seljaci i zanatlije. Ve je djed umjetnikov ivio u Bonnu kao pjeva i diri gent dvorske kapele. U toj je kapeli pjevao i Beethovenov otac Johann. Mladi Ludwig poeo se muzikom baviti ve u etvrtoj godini; pred kolnskom publikom pojavio se kao pijanist 1778. On je tada kod raznih muziara uio, uz klavir, orgulje i violinu. Ozbiljniji studij muzike zapoeo je 1779, kad je u Bonn stigao Christian Gottlob Neefe, novi dirigent tamonjeg kazalita. Kod njega je B. uio klavir, orgulje, generalbas i kompoziciju. Ve 1782 zamjenjivao je B. svog uitelja na orguljama a idue godine i na embalu dvorskog orkestra. God. 1784 Beethovenovo je ime na popisu stalnih namjetenika dvorske kapele, u kojoj je bio orgulja kao i njegov uitelj. U Bonnu je B. tada upoznavao mnoga znaajna djela muzike literature, ne samo na dvoru, gdje je muziki ivot bio prilino razvijen, nego i na brojnim kunim priredbama. Vrlo je povoljno na nj utjecao njegov uitelj Neefe, darovit muziar. Tada jo nije bilo mnogo umjetnika, koji su poput njega cijenili umjetnost J. S. Bacha. Pod L. VAN BEETHOVEN Rad F. von Schimona, 181 vodstvom Neefea B. je temeljito upoznao Bachov Wohltemperiertes Klavier i stekao trajnu ljubav za umjetnost leipzikog kantora. Neefe ga je upoznavao i s novijim strujanjima u njemakoj muzici, s pretklasinim nastojanjima, s umjetnou Bachovih sinova, a uz to i s djelima suvremene njemake knji evnosti. Iz tih godina potjee jo jedno znaajno Beethovenovo poznanstvo. Obitelj dvorskog savjetnika von Breuninga postala

BEETHOVENOVA RODNA KUA U BONNU

i

mu je postepeno drugim domom. Tu je on dalje irio svo brazbu i upoznavao predstavnike bonnskog plemstva; mei bio je grof Waldstein, koji ga je kasnije mnogo pomagao Dobivi od bonnskog kneza dopust, B. je 1787 otiao da nastavi muziki studij kod Mozarta. Meutim, ta se r nije ostvarila; teka majina bolest prisilila ga je na pc Nakon skore majine smrti prilike su se u njegovoj ku pogorale. Otac se sve vie odavao piu i mladi je B. moi titi brau od njegove surovosti. Stanje je postalo jo tee, 1789 otac otputen iz dvorske kapele. Od te godine B. dvorskom orkestru i kao violist. Te iste godine upisuje se B. na pobudu Neefea . lozofski fakultet bonnskog Univerziteta. Premda zbogi materijalnih i obiteljskih briga nije na tom fakultetu ostai od jednog semestra, bilo je i to kratko vrijeme dovoljno upozna mnoge politike i filozofske probleme i stee inti suvremena socijalna zbivanja. S onu stranu Rajne potn tada svijet poetak Francuske revolucije. Pod njenim S' ajem rodila u Beethovenu trajna simpatija za republi ideje. Tu ve treba traiti klicu njegovih demokratskih sh\ o potrebi socijalne pravde i slobode. God. 1792 B. je po drugi put u Beu. Cilj je isti: pri struno muziko znanje. Ali ne vie kod Mozarta, koji ta< bio na ivotu, ve kod Josepha Havdna. Ovaj je pristao da B vena poduava. Ali njegova prezaposlenost nije mu dof da temeljito pregledava zadatke svog uenika. Kad je J Schenk, kompozitor popularnog Singspiela Der Dorfbarbier zorio Beethovena na Havdnove propuste, poeo je ovaj p raditi kod Schenka, nastavljajui uz to studij kod Haydna. Haydn 1794 otputovao u Englesku, preporuio je Beett dalji rad kod tada vrlo uvaenog kontrapunktiara J. G. Albi bergera, kod kojeg je B. prouio kanon, fugu i muzike ( Istodobno je kod A. Salierija uio vokalnu kompoziciju. U prvim godinama svog boravka u austrijskoj prijes B. vjerojatno nije slutio, da e u Beu ostati do smrti. Nije da e tu proivjeti rijetke trenutke radosti i zadovoljstva, one, mnogo ee, u kojima e sudbinski udarci nanositi nj duhu boli i razoaranja. U glavnom gradu Austrije oito" se u punoj mjeri osobine Beethovenove opore, sjevernjak rode, bezobzirne, slobodne i samostalne. Ona e se sasvim manifestirati u odnosu prema bekoj aristokraciji, na koju ji

BEETHOVEN
bio upuen. Uvjerenje, da talent vie vrijedi od plemenitog podrijetla, izbija snano iz poznate reenice, koju e u svoje vrijeme prkosno uputiti knezu Lichnovvskom: Knee! To, to jeste, postali ste sluajem i roenjem, dok ja svoj poloaj dugujem samome sebi. Knezova je bilo i bit e ih na tisue, Beethoven je samo jedan! U to je doba beki kulturni ivot bio vrlo bogat. Muziciralo se neobino mnogo: u aristokratskim salonima, u domovima imunih graana, u kazalitima i crkvama. Na preporuku grofa Waldsteina i drugih znanaca iz Bonna, otvorila su se mladom Beethovenu vrata plemikih palaa i on je uskoro doivio prve uspjehe kao pijanist. God. 1795 nastupio je prvi put i javno. Te godine izlazi iz tiska njegov op. I (3 klavirska trija). Ostavivi bez numeracije sva ranija djela, kojih je broj bio prilian, B. je htio naglasiti, da ih smatra predradnjama, pripremama za prava, ozbiljna djela, koja su se uskoro pojavila; klavirske sonate op. 2, 7, 10, 13, 14, 22, 26, violinske sonate op. 23 i 24, gudaki kvarteti op. 18, 3 klavirska koncerta, Prva simfonija. Meutim se uskoro u Beethovenovu duu stao uvlaiti teak, muan osjeaj. Ve oko 1796 poeo je primjeivati, da mu sluh postaje sve slabiji. Svom prijatelju Wegeleru pisao je 1801: Provodim bijedan ivot. Ve dvije godine izbjegavam drutvo, jer ne mogu ljudima rei: Gluh sam. Da imam bar neko drugo zvanje. Ali za ovo moje, to je strano... Nesretan zbog bolesti, kao i zbog nerazumijevanja, na koje je nailazio kod ena, koje je volio, B. je ponekad pomiljao na samoubojstvo. Najtee mu je bilo u Heiligenstadtu, gdje je -1802 nastala njegova tzv. Heiligenstadtska oporuka, u kojoj je iznio sve svoje tegobe i patnje. No snaan etiki temelj njegove naravi i ljubav prema umjetnosti izbavili su ga od propasti. Pismo Wegeleru, s poznatom ree nicom: Uhvatit e sudbinu za vrat. Ona me ne e dokraja do tui, najavljuje, da je jedna od najteih kriza u umjetnikovu ivotu prebroena. S novim snagama bacio se tada B. na stvaranje, niui krupna djela, proeta as herojskim raspoloenjima i stremljenjima (Trea i Peta simfonija, klavirska sonata op. 53, opera Fidelio, muzika za Egmonta, klavirski koncert u Es-duru), as lirskim i pastoralnim obiljejima (klavirske sonate op. 27 br. 2, op. 28, op. 57, klavirski koncert u G-duru, etvrta i esta simfonija). Tih je godina B. imao i sretnih trenutaka, kad je 1806 bio gost obitelji von Brunswick u Martonvasaru, u Madarskoj. Zaljubljen u Terezu Brunswickovu, moda jedinu enu, koja ga je doista voljela, a svakako jednu od rijetkih, koje su uzmogle osjetiti svu veliinu njegove umjetnosti, B. se s njom potajno i zaruio. Uz tu enu nastala je vedra i nasmijana etvrta simfonija. No do braka medu njima nije dolo. God. 1808 dobio je B. ponudu od Napoleonova brata, kralja Jeromea, da doe u Kassel kao dvorski dirigent. Moda bi on to bio i uinio, da mu tada tri beka aristokrata nisu ponudila materijalno obezbjeenje, ukoliko ostane u Austriji. Bili su to: nadvojvoda Rudolf, Beethovenov uenik iz kompozicije, te knezovi Kinskv i Lobkovvitz. Trebalo je da zajednikim doprinosom Beethovenu isplauju 4000 forinti godinje. B. je pristao. Ali promjena politikih i ekonomskih prilika bijae uz ostalo uzrok, da je B. u toku vremena sve neredovitije dobivao navedenu svotu. Krupni politiki dogaaji, povezani uz uspon i pad Napoleona, u kojemu se B. teko razoarao nakon njegova krunisanja, odrazili su se na poseban nain na Beethovenovu stvaranju i njegovoj popularnosti. Prigodne kompozicije Wellingtons Sieg oder die Schlacht bei Vittoria (1813) i kantata Der glorreiche Augenblick (1814) djela osrednje umjetnike vrijednosti proslavile su ga vie nego simfonije. U doba Bekog kongresa B. je na vrhuncu slave. Nadvojvoda Rudolf predstavljao ga je vladarima i aristokratima, kraljice i carice davale su mu poklone, njegove su se kompozicije izvodile na slubenim priredbama. Ali ta se blistava slika postepeno jako izmijenila. Novo pogoranje bolesti unosi u njegovu duu nove boli i oajanja. Od 1819 on se s okolinom sporazumijevao samo pomou pisanja. U tu svrhu se redovito sluio sveiima (Konversationshefte), kojih se do umjetnikove smrti nabralo oko 400. Sveie je naslijedio njegov prijatelj i biograf A. Schindler, ali ih se do danas sauvalo oko 140. Oni su neobino vaan izvor za upoznavanje Beethovenove naravi, njegovih potreba i elja, kao i njegova reagiranja na pojave iz ondanjeg kulturnog i politikog ivota (karakteristino je Beethovenovo otro osudivanje reakcionarne djelatnosti kneza Metternicha). Zamjeuje se u to vrijeme i opadanje interesa za Beethovenovu umjetnost. Njegova jedina opera Fidelio, nakon dvostruke preradbe uspjeno izvedena 1814, nije mogla izdrati suparni-

159

tvo lakih Rossinijevih trijumfa. B. je trpio i zbog obiteljskih neprilika. Njegov neak, koga je sudskom presudom udaljio od lakomislene majke i stavio pod svoje skrbnitvo, pokazao se sasvim nedostojan ljubavi i panje svoga strica. Pun dugova, pokuao je najzad i samoubojstvo, ali je vie nego sebi nakodio Beethovenu, kojemu je i prije toga esto zagorio ivot. Uz duevne nedae, oborile su se na majstora i tjelesne. Njegov je vrsti organizam morao konano osjetiti posljedice dugogodinjeg neurednog naina ivota. Nizu bolesti on se odupirao i svladao ih, dok u zimi 1826 nije dobio upalu plua, a zatim vodenu bolest, koja ga je sasvim iscrpla i survala u grob. Ali prije toga umjetnik je golemim, posljednjim stvaralakim naporom dao svoja, u mnogoemu, najznaajnija djela: skupinu posljednjih klavirskih sonata i gudakih kvarteta, Devetu simfoniju i Missu solemnis. Za Beethovenove muzike zamisli, u kojima se prije svega oituje vanredna jasnoa, preglednost i loginost melodijske strukture, moglo bi se na prvi pogled rei, da su se pojavile spontano, u punoj svojoj cjelovitosti. Meutim, nije tako. B. se borio i onda kad je stvarao. Sauvane umjetnikove biljenice, drago cjena svjedoanstva o formi i trajanju stvaralakog procesa, upoznaju nas sa svim promjenama, to ih je B. unosio u prvobitne svoje zamisli, esto gotovo beznaajne, svakodnevne. Tek postepenim bruenjem i dotjerivanjem zadobivale su one svoju jedinstvenu ljepotu. Daleko od lakoe Mozarta ili Schuberta, B. je gradio svoja djela na upornosti, koja je polagano uklanjala nedostatke, dok itava tonska graevina ne bi zablistala u istoi svoje umjetnike uvjerljivosti, jasnoe i nude. Beethovenovo stvaralatvo odvijalo se u vremenskom razmaku od gotovo 45 godina. Ono je prolo svoj evolutivni put, prolo je kroz faze, koje se meusobno prilino razlikuju. To je oko sredine prolog stoljea navelo ruskog muzikologa Lenza, da Beethovenovo stvaranje podijeli na tri odsjeka: 17931801, 180115, 181527. Mnogi su muzikolozi poslije Lenza usvojili tu podjelu, koja, iako poneto previe openito, uspjeno razgraniuje tri krupna, sasvim individualizirana razdoblja: doba stvaranja na tragovima batine Havdna i Mozarta; doba prve zrelosti, u kojoj se heroizam i lirika tako osebujno prepleu; najzad, doba nove produhovljenosti i produbijenosti, kad ose bujnost sadraja trai nova formalna rjeenja. Drugi su Beethovenovi biografi skloniji preciznijoj podjeli, koja ukljuuje i raz-

(GRANO E.)

VAN

S\VIK,TK,N

L o i ' i . s , , h i r ! uo\

NASLOVNA STRANA I IZDANJA PRVE SIMFONIJE

160

BEETHOVEN
Trea simfonija, Eroica, prvi je Beethovenov sim vrhunac. On ju je htio posvetiti Napoleonu (trebala je d naziv Bonaparte, ali ga je B., razoaravi se u Napoleonu, u otuda u njoj, osobito u prvom stavku, borbeno raspoloen svakako odrazuje heroizam Napoleonovih pothvata, ali i venov vlastiti, nakon pobjede heiligenstadtske krize. Ne simfonija, u svojoj filozofsko-simbolikoj koncepciji, id dalje i s linog prelazi na openito. Njen je sadraj povezanosti s duhom vremena i njegovih naprednim po idejama i idealima velianje herojstva, herojeve borbe i

dobije mladenakih djela prije 1793, upozorujui uz to i na kritine, gotovo neplodne godine izmeu 1812 i 1818. Pogled na cjelokupnost Beethovenovih kompozicija odaje ponajprije, da je B. preteno instrumentalni kompozitor. Uza svu vrijednost njegovih vokalnih djela, on je upravo u instrumentalnim radovima ostavio dovrenu sliku svog umjetnikog i ljudskog lika, svojih tenja, borbenosti i osjeajne snage. Ali i medu Beethovenovim instrumentalnim djelima nekima pripada prvenstvo pred ostalima. Tri skupine: simfonije, klavirske sonate i gudaki kvarteti izdiu se nad svime, to je B. napisao.

ZAVRETAK HEILIGENSTADTSKE OPORUKE, AUTOGRAF

B. je komponirao devet simfonija. Razmjerno malo, ako se pomisli na dugaak niz Havdnovfh i Mozartovih. Ali neobino mnogo, ako se uoi, da je B., postavivi simfonijsko stvaranje na novu osnovu, izvrio golem preokret u toj oblasti. On nije simfoniju smatrao vie ili manje sretnim oivljavanjem unaprijed datog formalnog kalupa, ve je u svakome svom simfonijskom djelu gledao tonsko uobliivanje jedinstvenog, jednokratnog umjetnikog doivljaja, koji e neponovljivo odraziti stvarnost i ivotnu istinu. Polagan, strpljiv Beethovenov rad oko izgraivanja simfonija, koje se poput devet monih graevina diu na elu novije orkestralne muzike, uvjetovao je njihov broj, koji je postao presudan u daljem razvoju te sredinje orkestralne forme. Prouavajui Beethovenove simfonije, odnos koji u njima vlada izmeu sadraja i oblika, irinu koncepcije i dimenzija, kompozitori poslije Beethovena uviaju, da se simfonije vie ne mogu pisati kao prije njega. Rijetki su umjetnici koji su u stvaranju stigli do vlastite devete simfonije, a jo rjei oni, koji su taj broj preli. Opi pogled na Beethovenove simfonije pokazuje, da je on i kao orkestrator otiao znatno dalje od svojih prethodnika. U procesu, koji je teio za tim, da se u skupinama orkestralnih instrumenata provede samostalnost pojedinih instrumenata i tako kompozitorima prue mnogo vee mogunosti, B. je odigrao vanu ulogu. Zazirui od svake tipizacije i shematizacije, on je znatno pridonio osamostaljenju svake orkestralne porodice: gudaa (samostalnost viole, razdvajanje violonela i kontrabasa), drvenih i limenih duhakih instrumenata (ukusna primjena solisti-kih odlomaka, obogaenje limenih instrumenata trombonima, uklanjanje shematiziranih harmonijskih i ritmikih formula, karakteristina funkcija roga) i udaraljki (mnogo bogatija uloga timpana). Prve dvije simfonije jo su povezane uz batinu Havdna i Mozarta, ali se Beethovenova individualnost i u njima snano oituje kroz pojedinosti, kao i kroz osebujnosti koncepcije itavih stavaka. U tom je pogledu vrlo karakteristian menuet iz Prve simfonije, nesrodan menuetima iz simfonijskih djela XVIII st. On ve najavljuje krupnu novost, koju je B. uveo u drugu sim foniju: seherzo namjesto menueta. Tim potezom on je otvorio novo, dalekoseno poglavlje u razvoju tog simfonijskog stavka, omoguujui nove kontraste, drukija raspoloenja i slobodu sadraja i izraza.

njegovih napora, ali i pobjeda. Eroica gleda u heroju lana zaj koji se za nju rtvuje i kome ona duguje potovanje i ljul vajui uspomenu na nj i poslije njegove smrti (posmrtna kc drugog stavka). Nakon Tree simfonije, koja je i po dimenzijama be hodnika u dotadanjem razvoju simfonijskih oblika, B. je etvrtu, prema Schumannovim rijeima, najromantiniju svojih simfonija. Ona je ispunjena vedrim, lirskim raspolo u kojima se ni izdaleka ne nasluuje dramatska sadrajne simfonije, njena zgusnuta, nabijena snaga, koja se iivljuje borbi i novoj pobjedi. Moda nije pretjerano ustvrdit: Peta simfonija prava Beethovenova Eroica, zbog jedin: sklada svih dijelova, podreenih sredinjoj ideji, koja j svu bogatu kontrastnost pojedinih odlomaka, posvuda p: Od mraka k svijetlu!, ta osnovna misaovodilja Pete sir ostat e karakteristina i za druga majstorova djela. esta, Pastoralna simfonija, Beethovenova je himna i ivotu u njoj. Tu je himnu morao ispjevati svojoj velike teljici, koju nikad nije prestao voljeti. U ovom je djelu B. sve utiske, koje je dodir s prirodom, s njenim blistavim' nalijem u njemu stvarao. esta simfonija prelazi don podruje programne muzike; njeni stavci nose posebne r koji upuuju na karakter sadraja. Ali je B. izbjegao n tonskog slikanja, u koju su tako esto upadali kompozitori vremena, kad su tonovima imitirali bitke, oluju, ubor voc ptica. Beethovenov zapis na jednoj dionici ovoga djela jasr doi o tome: Pastoralna simfonija je vie izraz osjeaj slikanje. Partitura ovog djela zanimljiva je s jo jednog 1 u nju je B. (u prvom i posljednjem stavku) uvrstio nekol vatskih narodnih napjeva, koje je vjerojatno upoznao u Bea ili u Gradiu od potomaka davno doseljenih hr obitelji. Dok Sedmom simfonijom vlada ritam u svim stavcima ujui raspoloenja bezbrinosti, zdrave radosti i neobuze ali i turobnosti (drugi stavak), Osma simfonija, skromnija op proeta je takoer vedrinom, ali drukijom. To je djelo prostodunog humora, pomalo naivnog veselja, s dul oivljavanjem Haydn-Mozartova menueta i vrlo invenc koritenjem Beethovenova aljivog kanona o Malzelu, p

BEETHOVEN
zau metronoma. Na toj melodiji izgraen je allegretto, koji se javlja umjesto adagia. Deveta simfonija gigantsko je djelo, u kome je kompozitor jo jednom iznio pred sluatelje proces, koji kroz borbu vodi do sigurne pobjede. U njoj B. nije htio ostaviti nikakve sumnje u svoje visoke ciljeve. On se po prvi put u simfonijskoj literaturi posluio rijeju i ljudskim glasom, da objavi svoju umjetniku i ovjeansku oporuku, koja se, kroz stihove Schillerove Ode an die Freude, temelji na nepromjenljivim Beethovenovim idealima o slobodi, jednakosti i ljubavi. Iz sree izvire radost u kliktajima pjevaa i orkestra, koji odzvanjaju finalom; ali do radosti dug je put; on vodi kroz sumnje, kidanja, borbe, neizvjesnosti i razoa ranja prvog stavka, demonsku jezovitost scherza i smirenu, rezigniranu liriku divnog adagia. Beethovenove 32 klavirske sonate, komponirane 17951822, svojevrsno su ogledalo umjetnikove stvaralake misli. Rana zrelost, subjektivnost ispovijesti, ruenje naslijeenih kalupa, unoenje nove, meditativne sadrajnosti, obogaenje klavirskog stila ne samo tehniko i akustiko, ve i osebujnom primjenom polifonije prolih vremena sve su to obiljeja ovog niza remek-djela, u kojemu se napose istiu Patetina sonata op. 13., sonate op. 26, op. 27, br. 2 (ta je sonata poznata pod nazivom Mondscheinsonate), Pastoralna sonata op. 28, sonate op. 31 br. 2 i 3, velika sonata op. 53 (Aurora), sonata op. 57 nazvana Appassionata, sonata Les Adieux op. 81a i skupina posljednjih sonata: opusi 101, 106, 109,
110 i ni.

161

Trea velika skupina Beethovenovih instrumentalnih djela gudaki kvarteti prola je srodan evolutivni put. Poetak mu je u op. 18, nizu od 6 kvarteta, donekle povezanih u duhu tadanjeg obiaja, da se vie komornih djela okupi pod isti broj opusa. Tog se obiaja B. pridrava jo u op. 59, skupini od tri kvarteta, toliko individualno koncipiranih, da ih treba smatrati vrhuncima u dotadanjem razvoju toga komornog oblika. Analogno zahvatima kod simfonija i klavirskih sonata, dimenzije se u ovim kvartetima proiruju, zvukovna snaga raste, svaki stavak dobiva vlastitu fizionomiju izvornou melodike, ponekad lirske, a ponekad misaone, novou ritmike okosnice (scherzi), velianstvenou polifonog zdanja. Preko kvarteta op. 74 (to je tzv. Harfenauartett, zbog upotrebe pizzicata, koji podsjeaju na zvukove harfe) i op. 95, koji je nabijen dramatinou, dolazi B. do posljednje skupine svojih gudakih kvarteta: op. 127, 130, 131, 132, 133, 135. U njima se osebujno odrazuje preobraeni umjetnikov svijet; to su lirsko-filozofske poeme u kojima misao potinjava sebi formu, naputajui mnoge tradicije komornog muziciranja. U tim jedinstvenim Beethovenovim meditacijama broj stavaka raste (veliki kvartet u cis-molu op. 131 ima ih sedam), usporedo sa samostalnou dionica (kvartet op. 133 u stvari je sav jedna velika fuga) i snagom variranja temeljnih muzikih zamisli. Osim ovih triju skupina instrumentalnih kompozicija, B. je ostavio velik broj drugih radova za razliite sastave, komorne i orkestralne, kao i za klavir. Istiu se osobito neke od violinskih sonata (op. 23, op. 24, tzv. Proljetna, i op. 47, Kreutzerova), sonata za violonelo op. 69, klavirska trija op. 70 i op. 97, septet op. 20, pet klavirskih koncerata, meu njima lirski etvrti koncert op. 58 i herojski peti op. 73, te violinski koncert op. 61. U ovim koncertantnim djelima B. je daleko za sobom ostavio svoje suvremenike koji su muziku koncertantnog karaktera preesto ispunjavali beskrvnou blijedog, povrnog virtu-oziteta. U Beethovenova orkestralna djela idu i uvertire; najznaajnije su Egmont, Coriolan i Leo-nora br. 3 (tri uvertire pod imenom Leonora tri su pokuaja u traganju za definitivnom predigrom operi Fidelio, koja je na kraju dobila etvrtu, konanu uvertiru). Od ostalih Beethovenovih klavirskih djela posebnu panju zasluuju brojne varijacije, osobito varijacije i fuga op. 35, 32 varijacije u c-molu (bez broja opusa) i varijacije na DiabelHjevu temu op. 120. I na ovom je podruju B.

BEETHOVENOVA SOBA U SCHWARZSPANIERHAUSU, 1827

princip razraivanja, iskoriujui skrivene energije teme i njezinih motiva. Iako je B. izvan podruja instrumentalne muzike ostavio prilian broj djela, u koja idu solo-pjesme, zborne kompozicije, arije za glas i orkestar, kantate, crkveni radovi, scenska djela, ona su prosjenom ljubitelju muzike i Beethovenove umjetnosti razmjerno malo poznata. No medu onima, koja se mnogo ee izvode od ostalih, nalaze se ne samo uspjeli radovi, kao to je ciklus solo-pjesama An die ferne Geliebte} ve i dva krupna remek-djela: opera Fidelio i Missa solemnis. Opera Fidelio, koja je nakon premijere 1805 doivjela jo dvije kasnije preradbe, odaje visoko Beethovenovo shvaanje scenskog djela kao mjesta, na kojemu se moraju zdruiti umjetnike i etike vrijednosti. U Fideliju B. velia snagu brane ljubavi i vjernosti, koja je spremna na najvie rtve. Ugledajui se u ozbiljnost Gluckovih i Cherubinijevih doprinosa operi, B. je u svojoj jedinoj operi oitavao punu samostalnost muzike koncepcije. On se nije povodio za raspjevanou talijanske opere; primjenom deklamacijskih elemenata i majstorskim iskoritavanjem mogunosti, koje mu je pruao orkestar iz njegovih simfonija, B. se naao na nutu koji je Richardu Wa"--

izvrio dalekosean preobraaj: udaljivi se od ranije koncepcije variranja, koja nije ila mnogo dalje od ukraavanja kontura teme, B. unosi u variranje sonatno-simfonijski
MUZ. E. I, u

STRANICA IZ GUDAKOG KVARTETA u C-duru op. 59 br. 3, II stavak, autograf

162
neru mogao posluiti u mnogoemu kao ishodite pri reformiranju opere.

BEETHOVEN
za soliste, zbor i orkestar, 1824 (navedeni datumi odnose se na godinu p dok su same simfonije nastajale godinu ili dvije ranije; skice za IX susreu se ve 1817). Pet klavirskih koncerata: I, u C-duru op. 15, II, u B-duru op. 19, 1795; III, u c-molu op. 37, komponiran 1800, 1 1803; IV, u G-duru op. 58, 1807 i V, u Es-duru op. 73, 1810. Mladena ski koncert u Es-duru, 1784; violinski koncert u D-duru op. 61, 1 B. ga je obradio i za klavir i orkestar); Tripelkonzert za klavir, violini elo u C-duru op. 56, 1814; dvije Romance za violinu i orkestar: I, op. 40, 1802 i II, u F-duru op. 50, 1802. Jedanaest uvertira: Prom 43, 180001; Leonore br. 1 op. 138, 1805; Leonore br. 2 op. 72a, 180 br. 3 op. 72a, 1806; Fidelio op. 72b, 1814 (3 uvertire Leonore i uvert Beethovenovi su pokuaji, da svojoj operi Fidelio dade konanu predigr lan op. 62, 1807; Egmont op. 84, 1810; Ruinen von Athen op. 113, 18 Stephan op. 117, 1812; Zur Namensfeier op. 115, 1815; Weihe des 1 124, 1822. Fantazija za klavir, zbor i orkestar op. 8o, 1808; Wellin oder die Schlacht bei Vittoria op. 91, 1813; Romanca za klavir, flaul uz pratnju 2 oboe i gudaa; 12 Deutsche Tdnze, 1795; 12 Deutsche 1 1800 (izdao O. E. Deutsch, Be 1929); 12 Menuette, 1795; 12 Meni (izdao J. Chantavoine, Pariz 1906); 12 Ecossaisen (neobjavljeno); P Dduru, 1810; vie koranica. KOMORNA: etiri gudaka trija Esduru, 1792 i op. 9 br. 13 u G-duru, D-duru, c-molu, 179698: op. 8 za gudaki trio, oko 179697. Sedamnaest gudakih kvarteta: 1 6 u F-duru, G-duru, D-duru, c-molu, A-duru, B-duru, 1798 59 br. i3 u F-duru, e-molu, C-duru, 180506 (tzv. kvarteti Raso, op. 74 u Es-duru, 1809 (tzv. Harfenguartett); op. 95 u f-molu, 181c u Es-duru, 182225; op. 130 u B-duru, 182526; op. 131 u cis-n 26; op. 132 u a-molu, 1825; op. 133 u B-duru (tzv. Grosse Fuge, zamiljena kao zavrni stavak gudakog kvarteta op. 130), 1825; op. -duru, 182426. Gudaki kvartet u F-duru, 1802, je u stvari preradbi sonate op. 14 br. 1. Gudaki kvinteti (2 violine, 2 viole, violonelo): o -duru, 179596 (preradba okteta op. 103); op. 29 u C-duru, 1800 104 u c-molu, 1817 (preradba klavirskog tria op. 1 br. 3). Fuga za gud tet u D-duru op. 137, 1817; 6 menueta za 2 violine i kontrabas; du i violonelo u Es-duru, oko 179598; 3 klavirska kvarteta: Es-du Cdur, 1785; klavirski kvartet u Es-duru (preradba kvinteta op. 16). trija: op. 1 br. 13 u Es-duru, G-duru, c-molu, 179394; op. 11 (napisan za klavir, klarinet ili violinu i violonelo), 1798; op. 70 br. 1 -duru i Esduru, 1808; op. 97 u B-duru, 1811; trio u Es-duru, prije u jednom stavku u B-duru, 1812; preradba II simfonije za klavirsl varijacija za klavirski trio u Es-duru op. 44, 1803; varijacije za kla u G-duru op. 121a na temu Ich bin der Schneider Kakadu iz opere ^X Die Schzvestern von Prag, oko 1823; trio za 2 oboe i engleski rog u C 87, 1794? (obraen i kao gudaki kvintet op. 29); sekstet za 2 klarine i 2 fagota u Es-duru op. 71, 1796; oktet za 2 oboe, 2 klarineta, 2 rog; u Es-duru op. 103, 1792?; Rondino za isti sastav u Es-duru, prije 17 za klarinet i fagot, obj. 1815; Allegro i menuet za 2 flaute, 1797; va Mozartovu temu Ld ci darem la mano za 2 oboe i engleski rog, 1792< nica za 2 klarineta, 2 roga, 2 fagota, oko 1807; 3 equala za 4 trombona, za klavir, klarinet (ili violinu) i violonelo u B-duru op. 11, obj. 179 za klavir, obou, klarinet, rog i fagot u Es-duru op. 16, 179697; trio flautu i fagot u G-duru, oko 179091; sekstet za 2 violine, violu, i 2 roga u Es-duru op. 81b, 1794 ili 1795; septet za violinu, violu, kla fagot, violonelo i kontrabas u Es-duru op. 20, 17991800; serenada violinu i violu u D-duru op. 25, oko 179596 (obraena za flautu i kla 41); 11 Wiener Tame za 78 duhakih instrumenata i gudae, 1819 ih i obj. H. Riemann 1907). Deset violinskih sonata: op. 12 br. 13 1 Aduru, Es-duru, 179798; op. 23 u a-molu, 180001; op. 24 (tzv. sonate) u F-duru, 180001; op. 30 br. 13 u A-duru, c-molu, G-di op. 47 (tzv. Kreutzerova sonata) u A-duru, 180203 i op. 96 u G-di: Pet sonata za violonelo i klavir: op. 5 br. 12 u F-duru i g-molu, 69 u A-duru, 180708; op. 102 br. i2 u C-duru i D-duru, 1815. rog i klavir u F-duru op. 17, 1800; 6 variranih tema op. 105 za k^ za klavir s flautom ili s violinom, 181718; 10 variranih tema op. 10' solo ili za klavir s flautom ili s violinom, 181718; Rondo u G-duru i klavir, 179394; 12 varijacija za violinu i klavir na temu Se vuol ballc zartove opere Le nozze di Figaro, 1792-93; 6 deutsche Ta'nze za violin 179596. Varijacije za violonelo i klavir: na temu Fin Mddchen oder iz Alozartove opere Die Zauberflote op- 66, oko 1798; na temu iz I

miljena kao prigodno djelo: trebala je uzveliati posvetu nadvojvode Rudolfa, majstorova uenika i dobrog prijatelja, za nadbiskupa u Olomoucu. Meutim, u toku rada djelo je naraslo do golemih dimenzija; sasvim nepodesno za liturgijske potrebe, pretvorilo se u duboku ispovijest Beethovena kao umjetnika i kao ovjeka. U
Missi solemnis B. je, prema

Missa solemnis bila je za-

BEETHOVENOVA MASKA Rad F. Kleina, 1812

vlastitim rijeima, namjeravao izraziti vjersko osjeanje. On je to doista uinio, na individualan nain, ostavivi daleko iza sebe gotovo sve pokuaje svojih suvremenika oko komponiranja misnog teksta. as lirik, as epik, as dramatik, posvuda suveren u tretiranju zbora, so lista ili orkestra, snaan u oblikovanju polifoninih spletova, B. je u ovome svom zaista iskrenom djelu duboko razmiljao o nebu, ali i o ovjeku, o njegovim patnjama, o nepravdama i nasiljima, kojima je izloen. U tome smislu Missa solemnis povezuje se sa Devetom simfonijom u grandiozan umjetniki diptih, proet etikom toplinom humanosti i suosjeanja. B. stoji na medi dvaju vjekova. Pogled mu je upravljen u prolost i u budunost. On vodi tekovine Mozarta i Havdna k novim vrhuncima, novom, vlastitom umjetnikom zrelou i samostalnou. Traei nove forme za sadraj svojih djela, zaustavlja se kod baroknih majstora i njihovih polifonikih tvorevina, kao i kod bogatih kontrasta njihovih suita. Ali on je prije svega ovjek svog doba. B. unosi u svoje kompozicije odraz svojih duevnih raspoloenja, snagu borbe svoga titanskog duha, upornost u svladavanju zapreka. Kroz svoja djela govori jezikom novih vremena, jezikom naprednog gledanja na odnose medu ljudima. Sva ta obiljeja: revolucionaran je muzike tehnike zbog nove sadrajnosti, vjera u bolju budunost ovjeanstva, izgraenu na slobodi, jednakosti i bratstvu, subjektivnost umjetnikog izraza ukazuju na to, da Beethovenova umjetnost potpuno pripada XIX st. i da stoji na vratima onoga krupnog, mnogostranog stvaralakog pokreta, koji je pod nazivom romantizma preobrazio evropsku kulturu i jo za ivota Beethovenova poeo davati svoje prve velike plodove.
DJELA. ORKESTRALNA, Devet simfonija: I, u C-duru op. 21, 1800; II, u D-duru op. 36, 1802; III, u Es-duru, Eroica, op. 55, 1804; IV, u B-duru op.6o, 1807; V, u c-molu op. 67, 1808; VI, u F-duru, Pastoralna, op. 68, 1808; VII,uA-duru op. 92, 1813; VIII, u F-duru op. 93, 1814 i IX, u d-molu op. 125

SPROVOD IZ SCHWARZSPANIERHAUSA U BEU, 29. III 1827

BEETHOVEN
oratorija Judas Maccabaeus, oko 1796; na temu Bei Mdnnern zvelche Liebe fuhlen iz Mozartove opere Die Zauberflote, oko 1801. Serenada za flautu i klavir u D-duru op, 41 (preradba Serenade op. 25), 1803. KLAVIRSKA. a)Dyoruno; 32 numerirane sonate: op. 2 br. 13 u f-molu, A-duru, C-duru, obj. 1796; op. 7 u Es-duru, obj, 1797; op. 10 br. 13 u c-molu, F-duru, D-duru, obj. 1798; op. 13 (Pathetique) u c-molu, obj. 1799; op- 14 br. 12 u E-duru i G-duru, obj. 1799; op. 22 u B-duru, 1800; op. 26 u As-duru, 180102; op. 27 br. 12 u Es-duru i cis-molu, obj. 1802 (obje ove sonate nose pridjevak guasi una fantasia; sonata u cis-molu poznata je i kao Mondscheinsonate, ali joj taj naziv nije dao B.); op. 28 u D-duru, 1801; op. 31 br. 13 u G-duru, d-molu, Es-duru, jg 0 I 04; op. 49 br. i2 u g-molu i D-duru, 1799 i 1802; op. 53 u C-duru, 1804 (Waldstein ili Aurora-Sonate) ; op. 54 u F-duru, obj. 1806; op. 57 u f-molu, 1804 (Appassionata) ; op. 78 u Fis-duru, 1809; op. 79 u G-duru, 1809; op. 81a u Es-duru, 1809 (Sonate caracteristigue Les Adieux, Vabscence et le retour-)', op. 90 u e-molu, 1814; op. 101 u A-duru, 1816; op. 106 u B-duru, 1818 (fur das Hammerklavier) ; op. 109 u E-duru, 1820; op. 110 u As-duru, 1820 22; op. ni u c-molu, 1822. 3 Kurfurstensonaten u Es-duru, f-molu, D-duru, 1783. Varijacije: 6 varijacija na vlastitu temu op. 34 u F-duru, 1802; 15 varija cija s fugom op. 35 u Es-duru, na temu iz baleta Die Geschdpfe des Prometnem, 1802; 6 varijacija op. 76 u D-duru, 1809; 6 variranih tema op. 105 (i uz flautu ili violinu), 181718; 10 variranih tema op. 107 (i uz flautu ili violinu), 1817 18; 33 varijacije op. 120 u C-duru na valcer A. Diabellija, 181923; 9 varija cija na koranicu E. C. Dresslera u c-molu, obj. 1782; 24 varijacije na ariettu Venni amore V. Righinija u D-duru, 1790; 13 varijacija na temu Es War einmal ein alter Mann iz opere C. Dittersdorfa Das rote Kdppchen, u A-duru, 1792; 9 varijacija na temu Quant'e piu bello iz opere La Molinara G. Paisiella, u A-duru, 1795; 6 varijacija na temu Nel cor piu non mi sento iz iste opere, u G-duru, 1795; 12 varijacija na temu Menueti a la Vigano iz baleta Le nozze disturbate J. J. Haibela, u C-duru, 1795; 12 varijacija na ruski ples iz baleta Das Waldmddchen P. Wranitzkog, u A-duru, 1796; 6 varijacija na jedan vicarski napjev u F-duru, oko 1791 (i za harfu); 8 varijacija na temu Une fievre brulante iz opere Richard. Coeur-de-Lion A. Gretrvja, u C-duru, obj. 1798; 10 varijacija na temu La stessa iz opere Falstaff A. Salierija, u B-duru, obj. 1799; 7 varijacija na temu Kind, willst du ruhig schlafen iz opere Das unterbrochene Opferfest P. Wintera, u F-duru, obj. 1799; 8 varijacija na temu Tdndeln und Scherzen iz opere Soliman II F. X. Siissmavera, u F-duru, obj. 1799; 6 varijacija na vlastitu temu u G-duru, 1800; 7 varijacija na temu God save the king, u C-duru, obj. 1804; 5 varijacija na temu Rule Britannia, u D-duru, obj. 1805; 32 varijacije na vlastitu temu u c-molu, 180607. 7 Bagatellen op. 33, 1802; 2 preludija op. 39 u C-duru, 1789 (i za orgulje); 2 Ronda op. 51 br. r2 u C-duru i G-duru, obj. 1797, odnosno 1802; Fantasie op. 77 u g-molu, 1809; Polonaise op. 89 u C-duru, 1814; u neue Bagatellen op. 119, 1822 (br. 2 i 4 nastali oko 1800, a br. 5 1802); 6 Bagatellen op. 126, 182324; Rondo a capriccio (Die Wut uber den verlorenen Groschen) op. 129 u G-duru (posthumno); Rondo u A-duru, obj. 1784; Menuet u Es-duru, 1785; Prdludium u f-molu, 1787; 6 Menuette, obj. 1796; 7 Idndlerische Tdnze, 1798; 6 Idndlerische Tdnze, 1802; 12 deutsche Tdnze, neobjavljeno; Andante u F-duru, 1804: 12 obj. kadenca za vlastite klavirske koncerte (medu njima i dvije kadence za Mozartove klavirske koncerte i 4 neobjavljene kadence); Letzter Gedanke u C-duru, 1826 (prema jednom nedovrenom gudakom kvintetu); Rondo u C-duru, 1783; 2 Bagatellen, 1797 i 180304; Albumblatt fur Elise, 1810; Allegretto u c-molu, oko 1796; 2 kompozicije Lustig-Traurig, 1798 (?); 6 Ecossaisen, oko 1806; 2 valcera u Es-duru i D-duru, 182425; Allemande u A-duru, 1800; Stammbuchblatt (za Piringera), 1821; Rondo u B-duru; mali koncertni Finale u C-duru, 1820. b) etvororuno; sonata op. 6 u D-duru, obj. 1797; 3 koranice op. 45, obj. 1804; varijacije na temu grofa Waldsteina u C-duru, 179192; pjesma s varijacijama Ich denke dein (Goethe) u D-duru, 1800 04; Grosse Fuge op. 134 u B-duru (obradba op. 133). Beethovenu se pripisuju i neka druga klavirska djela, ali se ne moe pouzdano utvrditi, da li su njegova. ZA OSTALE INSTRUMENTE: dva preludija za orgulje op. 39, 1789; 6 varijacija za harfu na jedan vicarski napjev u F-duru, oko 1791; sonatina za mandolinu u c-molu, oko 1796; Adagio u Es-duru za mandolinu; nekoliko kom pozicija napisao je B. i za neke mehanike instrumente (Spieluhr, Panharmonicon). DRAMSKA .: opera Fidelio oder die eheliche Liebe op. 72b (prvobitni naslov Leonore promijenjen protiv Beethovenove volje: nakon praizvedbe 1805, djelo se u prvoj preradbi izvelo 1806, a u drugoj i posljednjoj 1814). Baleti: Die Geschdpfe des Prometheus op. 43, 180001 i Ritterballet, 179091- Muzike take za dramska djela i sveane igre: Egmont (Goethe) op. 84, 1810; Leonore Prohaska (Dunker), 1815; Die Ruinen von Athen (Kotzebue) op. 114, 1812; Konig Stephan oder Ungarns erster Wohltnter (Kotzebue) op. 117, 1812; Die Weihe des Hauses <C. Meisl), 1824 (u ovom djelu iskoritena je muzika iz sveane igre Die Ruinen von Athen). VOKALNA: oratorij Christus am Oelberge op. 85, 1803. Kantate: Der glorreiche Augenblick za sole, zbor i orkestar op. 136, 1814 (1836 obj. s novim naslovom Preis der Tonkunst); kantata u povodu smrti Josipa II, 1790; kantata u povodu proglaenja Leopolda II carem, 1790; Lobkozoitz-kantata, 1823; mala kantata Un lieto brindisi za sopran, 2 tenora, bas i klavir, 1814. Meeresstille und gluckliche Fahrt za 4 glasa i orkestar op. 112, 1815; tropjev Tremate, empi, tremate za sopran, tenor, bas i orkestar op. 116, 1802; Elegischer Gesang za 4 glasa i gudaki sastav op. 118, 1814; Opferlied za sopran, zbor i orkestar op. 121b, 1824; Bundeslied za 2 solista, 3-glasni zbor i duhaki sastav op. 122, 1823; dvopjev Nei giorni tuoi felici za sopran, tenor i orkestar, 180203; prizor i arija No, non turbati za sopran i gudae, oko 17931802; arija Primo amore za sopran i orkestar; arija Veggio languir za sopran i orkestar (izgubljena). prizor i arija Ah I perfido spergiuro za sopran i orkestar op. 65, 1796; arija Prufung des Kiissens za bas i orkestar, oko 1790, arija Mit Mddeln sich vertragen za bas 1 orkestar, oko 1790; Abschiedsgesang za 3 muka glasa i orkestar, 1814; oko 20 kompozicija za razliite a cappella sastave na talijanske tekstove Metastasija, 1793 1802 (veoma malen broj tih djela je objavljen); preko 50 kanona i muzikih ala za razliite a cappella sastave. Solo-pjesme uz klavir: An die Hoffnung op. 32, 1805; Adelaide op 46, 179596; 6 Lieder von Gellert op 48, obj. 1803; 8 Lieder op. 52, 1792; 6 Gesdnge op. 75, 17981809; 4 ariette i i dvopjev op. 82, 1809 prireeno za tampu; 3 Gesdnge von Goethe op. 83, 1810; Das Gliick der Freundschaft op. 88, obj. 1803; An die Hoffnung op. 94, 1813; ciklus An die ferne Geliebte op. 98, 1816; Der Mann von Wort op. 99, 1816; Merkenstein za 2 glasa i klavir op. 100, 1814; Der Kuss, op. 128, 17981822; uz ove numerirane solo-pjesme ostavio je B. jo preko 40 kraih kompozicija za glas i klavir, bez broja opusa. CRKVENA: misa op. 86 u C-duru, 1807; Missa solemnis op. 123 u D-duru, 181922. OBRADBE: 25 Schcttische Lieder op. 108,181516; 25 Irische Lieder, 181013; 20 Irische Lieder, i8ro13; 12 Irische Lieder, 1810 13; 26 Wallisische Lieder, 181214; 12 Schottische Lieder, 181516; 12 verschiedene Volkslieder, englische, schottische, irische und italienische, 1815; osim ovih, jo 54 obradbe, kojih nema u sveukupnom izdanju Beethovenovih djela (Breitkopf & Hartel), obj. 186265 u 24 serije (novi otisak: Ann Arbor, Michigan, SAD 1948). LIT. OPA DJELA, BIBLIOGRAFIJE, KATALOZI, RUKOPISI: G. Nottebohm, Thematisches Verzeichnis der im Druck erschienenen Werke von Ludwig van Beethoven, Leipzig 1851 (II izd. 1868; III izd. 1925 zajedno s Kastnerovom Bibliotheca Beethoveniana obj. Th. v. Frimmel). A. W. Thayer, Chronologisches Verzeichnis der Werke L. van Beethovens, Berlin 1865 ( II I izd. 1919). Isti, Ein kritischer Beitrag zur Beethoven-Literatur, Berlin 1877. Th. v. Frimmel, Neue Beethoveniana, Wien 1888. Beethoven-Jahrbuch (redaktor Th.

163

v. Frimmel), I i II,Miinchen i Leipzig 190809. Veroffentlichungen des Beethoven-Hauses in Bonn (redaktor L. Schiedermair), I X, 192034. A. Sandberger , Ausgevvahlte Aufsatze zur Musikgeschichte. Forschungen, Studien und Kritiken zu Beethoven und zur Beethovenliteratur, Miinchen 1924. E. Kastner, Bibliotheca Beethoveniana. Versuch einer Beethoven-Bibliographie, enthaltend alle vom Jahre 18271913 erschienenen Werke uber den grossen Tondichter ..., Leipzig 1913 (zajedno s Nottebohmovim tematskim popisom Beethovenovih djela ponovo izdao i dopunio Th. v. Frimmel, Leipzig 1925). Neues Beethoven-Jahrbuch (redaktor A. Sandberger), Augsburg 192542. Th. v. Frimmel, Beethoven-Handbuch (2 sv.), Leipzig 1926 (novo izd. 1966). Beethoven und die Gegenwart. Festschrift des Beethoven-Hauses Bonn, L. Schiedermair zum 60-Geburtstag (redaktor A. Schmitz), Berlin i Bonn 1937. G. Biamonti, Catalogo cronologico di tutte le musiche di Beethoven, I, 1781 1800, Roma 1951- A. Bruers, Beethoven: catalogo storico-critico di tutte le opere (IV pove. izd.), Roma 1951. L. v. Beethoven: Ausgevvahlte Handschriften in Faksimile-Ausgabe. Beethovenhaus, Bonn 1953. G. Biamonti, Schema di un Catalogo generale cronologico delle musiche di Beet hoven (17811827), Roma 1954. G. Kinsky i H. Halm, Das Werk Bee thovens. Thematisch-Bibliographisches Verzeichnis seiner samtlichen vollendeten Kompositionen, Miinchen 1955. P. Nettl, Beethoven Encvclopedia, New York 1956. PISMA, SVEII ZA RAZGOVOR: Beethovens Briefe (redaktor L. Nohl), Stuttgart 1865. Dreiundachtzig neu aufgefundene Originalbriefe L. v. Beethovens an den Erzherzog Rudolph (redaktor L. v. Kochel), Wien 1865. Ludwig van Beethovens Brevier. Eine Sammlung der von ihm selbst ausgezogenen oder angemerkten Stellen aus Dichtern und Schriftstellern alter und neuer Zeit (redaktor L. Nohl), Leipzig 1870 (II izd. 1901; priredio P. Sokolowski). Correspondance de Beethoven (redaktor J. Chantavoine), Pari 1904. Beethovens samtliche Briefe, kritische Ausgabe mit Erlauterungen (redaktor A. Ch. Kalischer), IV, Berlin i Leipzig 190608 ( I I izd. 1911, priredio Th. v. Frimmel; engl. izd. pod nazivom Beethoven's letters ... u 2 sv., London 1909, II izd. 1926). Ludvvig van Beethovens samtliche Briefe und Aufzeichnungen (redaktor F. Prelinger), I V, Wien i Leipzig 1907n. Ludwig van Beethovens samtliche Briefe (redaktor E. Kastner), Leipzig 1910 ( I I izd. 1923, suraivao J. Kapp). H. Leichtentritt (izbor), 1912 (srp. hrv. prijevod pod naslovom Beethovenova pisma, Sarajevo 1955). Ludwig van Beethovens Konversationshefte (redaktor L. Nohl), Miinchen 192324. : Beethoven, Epistolario (redaktor A. Albertini), Torino 1925. Beethoven Letters in America (redaktor O. G. Sonneck), New York 1927. Beethoven, Carnets intimes, Pari 1936. Beethovens Konversationshefte (redaktor G. Schunemann), IIII, Berlin 194143. L. van Beethoven, Cahiers de conversation (redaktor J. G. Prod'homme), Pari 1946. W. Reich, Beethoven-Suite. Aus Briefen, Ziirich. Beethoven: Letters, Journals and Conversations (re daktor M. Hamburger), London 1951. Beethoven: Les plus belles lettres (redaktor J. Schneider), Lausanne 1951. New Beethoven Letters (red D. W. Mac Ardle L. Misch), Norman 1957. Briefe und Gesprache (red M. Hiirlimann), Ziirich 1960. The Letters of Beethoven (3 sv: red. E. Anderson), New York 1 London 1961 (franc. prijevod Pari 1969). BIOGRAFIJE I MONOGRAFIJE: J. A, Schlosser, Ludvvig van Beethoven, Prag 1828. F. G. Wegeler i F. Ries, Biographische Notizen uber Beethoven, Koblenz 1838 (novo izd. priredio A. Ch. Kalischer, Berlin 1906; franc. prijevod Pari 1839). A. Schindler, Biographie von Ludvvig van Beethoven, Miinster 1840 ( I V izd., 1871; nova izdanja priredili A. Ch. Kalischer Berlin 1909, F. Volbach, Miinster 1927, St. Ley, Bonn 1949, skraeno; engl. izd. Lon don 1966). F. G. Wegeler, Nachtrag zu den biographischen Notizen uber Ludwig van Beethoven, Bonn 1845. W. v. Lenz, Beethoven. Eine Kunststudie (2 sv.), Kassel 1855 (novo izd. priredio A. Ch. Kalischer, Berlin i Leipzig 1908). A. Oulibicheff, Beethoven, ses critiques, ses glossateurs, Leipzig 1857. A. B. Marx, L. v. Beethoven, Leben und Schaffen ... (2 sv.), Berlin 1859 (VI izd, 1907). A.F. Legentil, Notices biographiques . . . , Pari 1862. L. Nohl, Beethovens Leben (3 sv.), Wien i Leipzig 186477 ( I I izd. Berlin 1906). A. Wh. Thayer, Ludvvig van Beethovens Leben (5 sv., prema engleskom ruko pisnom izvorniku prva 3 sv. priredio H. Deiters): I sv. Berlin 1866 ( I I I izd. 1917 priredio H. Riemann); II sv. 1872; III sv. 1879 ( I I izd. 1911 priredio H. Riemann); IV sv. izdao H. Riemann, Leipzig 1907; V sv. objavio takoer H. Riemann, Leipzig 1908 (engl. izd. priredio H. E. Krehbiel, The Life of L. v. Beethoven, New York 1921; novo engl. izd. u 3 sv., London 1960). G. v. Breuning, Aus dem Schwarzspanierhause, Wien 1874 (novo izd. priredio A. Chr. Kalischer, Berlin i Leipzig 1907). L. Nohl, Beethoven nach den Schilderungen seiner Zeitgenossen, Stuttgart 1877 (engl. izd. 1880). W. J. v. Wasielezoski, Ludvvig van Beethoven (2 sv.), Berlin 1888. F. K. Kuha, Beethoven i hrvatske narodne popievke, Prosvjeta, 1894, 17, 18, i 19. 5. S. SLedlock, Beethoven, London 1900. Th. v. Frimmel, Ludwig van Beethoven, Berlin 1901 (VI izd. 1922). R. Rolland, Vie de Beethoven, Pari 1903 (srpsko-hrv. prijevodi: Be 1922; Beograd 1923; Zagreb 1940; Novi Sad 1947; Beograd 1952). F. Kerst, Beethoven im eigenen Wort, Berlin i Leipzig 1904 (engl. izd. New York 1905 i 1964). F. J, Crozvest, Beethoven (IV izd.), London 1904. F. Volbach, L. v. Beethoven, 1905. J. Chantavoine, Beethoven, Pari 1907 (novo izd. 1948). La Mara, Beethovens unsterbliche Geliebte, Leipzig 1908. A. Ch. Kalischer, Beethoven und seine Zeitgenossen, Beitrage zur Geschichte des Kiinstlers und Menschen (4 sv.), Berlin 190810., V. d'Indy, Beethoven, Pari 1911 (novo izd. 1952). P. Bekker, Beethoven Berlin i Leipzig 1911 (skraeno izd. Berlin 1912; engl. izd. London 1925). F. A. Schmidt i Fr. Knickenberg, Das Beethoven-Haus in Bonn, Bonn 1911 ( I V izd. 1950). B. Koch, Beethovenstatten in Wien und Umgebung, Berlin i Leipzig 1912. W. A. Thomas-San-Galli, Ludvvig van Beethoven, Miinchen 1913. F. Kerst, Die Erinnerungen an Beethoven, Stuttgart 1913 (I I izd. 1925). A. Leitzmann, Beethovens Personlichkeit, Urteile der Zeitgenossen (2 sv.), Leipzig 1914. B. irola, Hrvatske popijevke kod Havdna i Beethovena, Hrvatska prosvjeta, 1914, 3. K. Huschke, Beethoven als Pianist und Dirigent, Berlin 1919. G. Emest, Beethoven, Personlichkeit, Leben und Schaffen, Berlin 1920 ( I I I izd. 1926). A. Orel, Ein Wiener Beethovenbuch, Wien 1921. A. Leitzmann, Ludvvig van Beethoven, Berichte der Zeitgenossen, Briefe und personliche Aufzeichnungen (2 sv.), Leipzig 1921. G. Bilancioni, Studio sulla sordita di Beethoven, Roma 1921. La Mara, Ludvvig van Beethoven (hrv. prijevod B. irola), Wien 1921. J. Andri, Beethoven i Smetana, Hrvat ska prosvjeta, 1921, 910. H. CmpenbHUKOa^ EeTXOBeH, xapaKTepHCTHKH, MocKBa, 1922. Th. Frimmel, Beethoven im zeitgenossischen Bildnis, Wien 1923. A. Albertini, Beethoven: l'uomo, Torino 1924 (IV izd. 1944). M. Reinitz, Beethoven im Kampf mit dem Schicksal, Wien 1924. St. Ley, Beethovens Leben in authentischen Bildern und Texten, Berlin 1925. L. Schiedermair, Der junge Beethoven, Leipzig 1925 ( I I I izd. Bonn 1951). J. G. Prod'homme, La Jeunesse de Beethoven, Pari 1926. O. G. Sonneck (red.), B. Impressions by his Contemporaries, New York 1929 (novo izd. 1968). J. Mantuani, Beethoven (ivotopis. Svetovno naziranje. Razmjerje do Slovanov. Kompozicije), as, 192627. P. Markovac, Beethoven, Glazbeni vjesnik, 1927, 3. M. Milojevi, Ludvvig van Beethoven. Povodom stogodinjice smrti, Srpski knjievni glasnik, 1927, 8, i 1928, 1 i 2. A. Schmitz, Beethoven, Bonn 1927. R. v. Aerde, Les Ancetres flamands de Beethoven, Malines 1927, K. Kobald, Beethoven, Seine Beziehungen zu Wiens Kunst

164

BEETHOVEN BEFFROY DE REIGNY

van Beethovens Klaviersonaten ( I I I izd.), Kobenhaven 1929 (engl. don i New York 1927). Th. Veidl, Der musikalische Humor bei ] 1929. H. Schenker, Beethovens dritte Symphonie zum erstenma wahren Inhalt vorgestellt . . . , Wien 1930. O. Baensch, Aufbau un Chorfinales in Beethovens 9. Sinfonie, Berlin 1930. H. Mersman ven ( I I sv. ciklusa Die Kammermusik u Kretzschmarovu Fiihrer Konzertsaal), Leipzig 1930. W. Hess, Beethovens Werke und ih; ausgabe, Aarau 1931. W. Haas, Systematische Ordnung Beeth Melodien, Leipzig 1932. J. Chantavoine, Les Svmphonies de Pari 1932. G. Scuderi, Beethoven, Le sonate di pianoforte, M (novo izd. 1951). A. Schering, Beethoven in neuer Deutung, Lei Isti, Beethoven und die Dichtung, Berlin 1936. W. Korte, L. v. Eine Darstellung seines Werkes, Berlin 1936. J. W. N. Sullivan, \ His Spiritual Development, New York 1936. R. Oboussier, Die von Beethoven, Berlin 1937 (novo izd. 1954). J. G. Prod'homme, tes pour piano~de Beethoven, Pari 1937 (novo izd. 1950). E. Bio vens Pianoforte Sonates Discussed, London 1938. M. Wiemann Beethoven, Regensburg 1938. A. tSchering, Zur Erkenntnis E Neue Beitrage zur Deutung seiner Werke, Wurzburg 1938. J. >Romantisme de Beethoven. Contribution a l'etude de la formation gende, Pari 1938. A. G. Huber, Der Held der Eroica. Beethov Symphonie in ihrem Aufbau, Strasbourg i Ziirich 1947. J. Sch M.issa solemnis, Bonn 1948. K. v. Fischer, Die Beziehungen von Motiv in Beethovens Instrumentalwerken, Strasbourg i Ziirich it Goenen, Beethovens Kirchenmusik im deutschen Urteil des 19. Jat Bonn 1949. R. Girard, Les neuf symphonies de Beethoven, Monti 1949. A. A.ibiueam, JteBHTan CHM<J)OHHH EexxoBeHa, MocKBa rpa,q 1950. Douel-Bender, Beethoven et les neuf symphor 1951. J. de La Goutte, Les Sonates de Beethoven, Geneve 1951. kenmann-Balmer, Beethovens Missa Solemnis und ihre geistigen G Ziirich 1952. D. F. Tovey, A Companion to Beethoven's Pianofoi (novo izd. London 1952). O. v. Pander, Beethovens 9. Sinfonie op. 125. Sinn und Entstehung, Gestalt und Deutung, Stuttgart 15 Hess, Beethovens Oper Fidelio und ihre drei Fassungen, Ziirich 195^ Huber, Ludwig van Beethoven. Seine Schiiler, seine Interpreten, Zi J. KpeMJibeei <3>opTenHaHHi>ie coHa-rbi EeTXOBeHa, MocKBa N. Turkalj, IX simfonija L. van Beethovena, Zagreb 1953. 5. Beethovens ferne und unsterbliehe Geliebte, Ziirich 1954. E. i Beethoven and His Nephew; a Psychoanalytic Study of Their Re New York 1954. B. Bartels, Beethoven und Bonn, Dinkelsbiihl i 1954- B. Gavoty, Beethoven, Les neuf symhonies (2 sv.), Pari ] Lonchampt, Les quatuors a corde de Beethoven, Pari 1956. W. Forst vens Krankheiten und ihre Beurteilung, Wiesbaden 1956. W. Hess, ~\ der njeht in der Gesamtausgabe veroffentlichten Werke Ludwig van I Wiesbaden 1957. P. Mies, Textkritische Untersuchungcn bei Bonn 1957. R. Rosenberg, Die Klaviersonaten Ludwig van Bee sv.), Olten 1957. L. Misch, Die Faktoren der Einheit in der Mel der Werke Beethovens, Bonn i Duisburg 1958. P. Nettl, Beethover Zeit, Frankfurt a. M. 1958. W. Sauer, Beethoven und das Wesen . Berlin 1958. F. Weingartner, Ratschlage fiir Auffiihrungen klassis phonien. Band 1: Beethoven ( I V izd.), Wiesbaden 1958 (ruski Mos K. Kovaevi, Beethoven. Simfonije i uvertire, Zagreb 1958. J shoot, The Fugue in Beethoven's Piano Music, London 1959. M <>opTeriHHHbie KOHijepTbi EeTxoBeHa (II izd.), MocKBa 1959- Beethoven and Human Destiny, London 1960. J. de Marliave, Li de Beethoven (novo izd.), Pari 1960. (engl. New York 1961). H. Die Eigenschriften und die Originalausgaben von Werken Beethove Bedeutung fiir die moderne Textkritik, Kassel 1960. Zbornik Pari 1961. A. G. Huber, Beethoven-Studien, Ziirich 1961. Beethoven der Mensch in seiner Handschrift, Frankfurt a. M. 1961. i R. Schimkat, Beethoven in Briefen und Lebensdokumenten, Stut W. Hess, Beethovens Biihnenwerke, Gottingen 1962. R. Lat solemnis. Ober das theologische Problem in Beethovens Musik, Stut Ch. Stadtlander, Beethoven zieht um, Munchen 1962. B. < CHH(J)OHHH EeTXOBeHa, MocKBa 1963. H. JI. Coponep, C* coHaTbi EexxoBeHa nx CTMJIJ. H HcnonHeHHa, MocKBa 1963. L mann, Beethoven contra Beethoven. Geschichte eines beruhmten R Munchen i Wien 1963, Zbornik Beethoven, Munchen 1963. Gibt es einen zeitgenossischen Beethoven-Stil?, Wiesbaden 1963BepKoe, HM<J)OHHH EeTXOBeHa. nyTeBO,n;HTeJib, MocKBa 1964. 1 Beethoven. Naissance et renaissance des derniers quatuors (2 sv.), '. J. Szigeti, Beethovens Violinwerke. Hinweise fur Interpreten 1 Zurich 1965. F. Zobeley, Ludwig van Beethoven in Selbstzeug Bilddokumenten, Reinbek 1965. K. Westphal, Vom Ein tali zur 5 Einblick in Beethovens Schaffensweise, Berlin 1965. Ph. Radclifj ven's String Quartets, London 1965. P. Harris, Introducing London 1965. J. Kerman, The Beethoven Quartets, London 1 Loyonnet, Beethoven, ce mal connu. Introduction aux commer sonates de piano, Pari 1967. C. E. namuncKuu, HenoToptie HC MepTbi CTHJIH EexxoBeHa, MOCKBS 1967. R. Reti, Thematic I Sonatas of Beethoven, London 1967. D. Matthezvs, Beethoven natas, London 1967. L. Misch, Neue Beethoven Studien und ai men, Munchen i Duisburg 1967. J. Uhde, Beethovens Klavien I: Klavjerstiicke und Variationen, Stuttgart 1968. E. Nezvman, T. scious Beethoven, London 1968.

und Kultur, Gesellschaft und Landschaft, Ziirich 1927 (novo izd. 1953). G. Adler, Beethovens Charakter, Almanach der Deutschen Musikbiicherei, Regensburg 1927. A. Dolinar, Ob stoletnici Beethovenove smrti, Pevec, T 2 9 7, 34- 5. Hristi, Beethovenova proslava. Ludvig van Betoven. Povodom stogodinjice od njegove smrti, Misao, 1927, 23. V. Lonar, Ludwig van Beethoven (Povodom 100 obljetnice njegove smrti: 26 marta), Sv. C, 1927, 2 i 3. R. Rolland, Beethoven. Les grandes epoques creatrices (7 sv.), Pari 192849 ( I , De l'Hero"ique a l'Appassionata; I I , Goethe et Beethoven; III, Le Chant de la Resurrection; IV, La Cathedrale Interrompue, tome 1: La Neuvieme Symphonie; V, La Cathedrale Interrompue, tome 2: Les derniers quatuors; VI, La Cathedrale Interrompue, tome 3: Finita Comoedia; VII Les Aimees de Beethoven E, Closson, L'FJement flamand dans Beethoven, Bruxelles 1928 (II izd. 1946). E. Herriot, La vie de Beethoven, Pari 1929 (hrv. prijevod Zagreb 1952). St. V. ivadinovi, Bethoven, Letopis Matice Srpske, 1930, 326, 12. R. Specht, Das Bildnis Beethovens, 1930 (tal. izd. Milano 1938). A. Oberdorfer, Beethoven ( II izd.), Torino 1931. B. FIiuuduiueecKu, EeixoBeH. OIIBIT HCCJie^OBaHHH, MocKBa 1932. E. Bucken, Ludwig, von Beethoven, Potsdam 1934. R. Benz, Beethovens Denkmal in Wort, Munchen 1935. V. Vukovi, Bethovenov nazor na svet i njegova umetnost, Zvuk, 1935, 6. W. Riezler, Beethoven, Leipzig 1936 (VII pro. izd. Berlin i Ziirich 1951). St. ivadinovi, Betoven, Beograd 1937. H. Kesser, Beethoven, der Europaer, Ziirich 1937. B. Lazarevi, Betoven (Sabrana dela, I, str. 43134), Beograd. St. Ley, Beethoven. Sein Leben in Selbstzeugnissen, Briefen und Berichten Berlin 1939. M, Bravniar, Ludwig van Beethoven, Gledaliki list Narod noga gledalaca, 194041, i. L. Schrade, Beethoven in France. The Growth of an Idea, New Haven 1942. Theodore-Valensi, Beethoven en trente-deux tableaux, Pari 1946. J. G. Prod'homme, Beethoven raconte par ceux qui l'ont vu, Pari 1947. E. Buenzod, Pouvoirs de Beethoven ( I I izd.), Lausanne 1947. Aif Hurlimann, Besuch bei Beethoven. Aus zeitgenossischen Berichten und den Konversationsheften zusammengestellt, Ziirich 1948. A\ Ley, Bee thovens Charakter, Bonn 1948. M. - E. Belpaire, Beethoven, Bruxelles 1949. A. de He.ve.sy, Beethoven, vie intime, Pari 1949. J. Schmidt-Gorg, Ludwig van Beethoven, MGG, I, 194951. H. Rutz, Ludwig van Beethoven. Dokumente seines Lebens und Schaffens, Munchen 1950. L. Misch, Beethoven-Studien, Berlin 1950. M. M. Aleyer, Van Beethoven, Pari 1951. H. Freiberger, Ludwig van Beethoven, ein Bekenntnis, Berlin 1951. F. Gruninger, Ludwig van Beethoven, ein Lebens- und Schaffensbild, Luzern 1951. A. Braun, Beethoven im Gesprach, Leipzig 1952. A. A.ibtueam, EeTxoBeH, MocKBa 1952. K. Schonezvolf, Beethoven in der Zeitenwende (2 sv.), Halle, 1953. M. Ballini, Beethoven, Brescia 1953- /-. Emery, Beethoven, genie et destin, Lyon 1954. 5. Ley, Beethoven: sein Leben in Selbstzeugnissen, Briefen und Berichten, Berlin 1954. J. i B. Massin, Ludwig van Beethoven, Pari 1955 (novo izd. 1967). A. Jolivet, Ludwig van Beethoven, Pari 1955. Y. Tienot, Beethoven, l'homme a travers Toeuvre, Pari 1956. W. Hess, Beethoven, Ziirich 1956. St. Ley, Wahrheit, Zweifel und Irrtum in der Kunde von Beethovens Leben, Wiesbaden 1957. E, Valentin, Beethoven. Eine Bildbiographie, Munchen 1957 (franc. Pari 1963). C. V. Pidoll, La Vie passionnee de Beethoven, Pari 1958. R. Bory, La Vie de Beethoven par l'image, Pari 1960 (njem. Ziirich 1960: engl. New York 1960). G. Guillemot-Magitot, Ludwig van Beethoven, Pari 1960. K. Kobald, Beethoven (novo izd.), 1960. E. Kpe.uAee, EeixoBeH, MocKna 1961. W. Reich, Beethoven. Seine geistige Personlichkeit im eigenen Wort, Ziirich 1963. A. Boucourechliev, Beethoven, Pari 19634 A. Gravier, Beethoven, Lyon 1963. F. Brodszky, Wenn Beetho ven ein Tagebuch gefiihrt hatte, Budapest 1963. H. M. Lux, Der junge Beetho ven, Reutlingen 1965. J, IVitold, Beethoven, Pari 1965. J. Schmidt-Gorg, Beethoven, Die Geschichte seiner Familie, Munchen 1965. P. M. Young, Beethoven, London 1966. S. Sadie, Beethoven, London 1967. E. Buchet, Beethoven. Legendes et verites, Pari 1967. G. Carli Ballola, Beethoven, Firenze 1968. V, Bazala, Ludwig Beethoven, Zagreb 1970. RADOVI SPECIJALNOG KARAKTERA 1 STUDIJE O BEETHOVENOVIM DJELIMA: L. v. Beethovens Studien im Generalbass, Kontra punkt und in der Kompositionslehre. Aus dessen handschriftlichen Nachlasse gesammelt und herausgegeben von I. Ritter von Sevfried, Wien 1832 ( I I izd. Leipzig 1865; III izd. 1880; franc. izd. priredio F. Feti u 2 sv., Pariz 1833; engl. izd. Leipzig 1853; tal. izd. Milano 1856). W. de Lenz, Beethoven et ses trois s t v l e s . . . , Bruxelles 1854. E. v. Elterlein, Beethovens Svmphonien nach ihrem idealen Gehalt mit Riicksicht auf Haydns und Mozarts Svmphonien, Dresden 1854 ( I I I izd. 1866; engl. prijevod New York 1900). Isti, Beethovens Klaviersonaten, Leipzig 1856 (V izd. 1895; engl. prijevod London i New York 1898). H. Berlioz, Beethoven, les neuf Symphonies, u zbirci eseja A travers chants, Pari 1862. B. Marx, Anleitung zum Vortrag Beethovenscher Klavierwerke, Berlin 1863 ( I I I izd. 1897). R. U'agner, Beethoven, Leipzig 1870. G. Nottebohm, Beethoveniana, Leipzig 1872. Isti, Beethovens Studien bei J. Haydn, Albrechtsberger und alteri, Leipzig i Winterthur 1873. Th. Helm, Beethovens Streichquartette, Leipzig 1885 (II izd. 1910). G. Not tebohm, Zweite Beethoveniana ..., Leipzig 1887 ( I I izd. 1925, zajedno s njegovim djelom Beethoveniana). C. Reinecke, Die Beethovenschen Klaviersonaten, Leipzig 1896 (VI izd. 1912; engl. izd. London 1898). G. Grove, Beethoven and his nine Symhonies, London 1896 ( I V izd. 1906; njem. izd. 1906). A. Colombani, Le nove Sinfonie di Beethoven, Torino 1897 ( I I izd. Milano 1943). H. Ehrlich, Die Ornamentik in Beethovens Klavierwerken, Leipzig 1897 (engl. i franc. izd. Leipzjg 1898). W. Weber, Beethovens Missa solemnis, Augsburg 1897 ( I I izd. Leipzig 1908). W, Nagel, Beethoven und seine Kla viersonaten (2 sv.), Langensalza 1905 ( I I izd. 192324). /. Valetta, I Quartetti di Beethoven, Milano 1905 (novo izd. 1943). J. G. Prod'homme, Les symphonies de Beethoven, Pari 1906 (novo izd. 1949). F. Weingartner, Ratschlage iiber AufTiihrungen der Symphonien Beethovens, Leipzig 1906 ( I I I izd. 1928; engl. izd. Leipzig 1907). H. Riemann, Beethovens samtliche Streichquartette, Leipzig 1911. H. Schenker, Beethoven: V. Sinfonie, Wien i Leipzig 1912. Isti, Beethovens Neunte Sinfonie, eine Darstellung des musikalischen Inhaltes, Wien i Leipzig 1912. Isti, Erlauterungsausgabe der letzten fiinf Sonaten . . . , Wien, od 1914. O. Rupertus, Erlauterungen zu Beethovens Violinsonaten, Koln 1915- H- Riemann, L. van Beethovens samtliche Klaviersolosonaten (3 sv.), Berlin 191819. F. Volbach, Erlauterungen zu den Klaviersonaten Beethovens, Koln 1919. 5. Leom, Le sonate per pianoforte di Beethoven, Torino 1922 ( I I izd. 1942). E. Albini, Beethoven e le sue cinque sonate per violoncello, Milano 1923. A. Sckmitz, Beethovens Zwei Prinzipe-, Berlin i Bonn 1923- J- H. Wetzel, Beethovens Violinsonaten, I, Berlin 1924, E. Evans, Beethovens Nine Symphonies Fully Described and Analysed, New York 1924. P. Mies, Die Bedeutung der Skizzen Beethovens zur Erkenntnis seines Stiles, Leipzig 1925. F. Cassirer, Beethoven und die Gestalt . . . , Stuttgart 1925. J. de Marliave, Les quatuors de Beethoven, Pari 1925. A. Dobroni, Beethovenova Missa solemnis, Srpski knjievni glasnik, 1925, 1. G. Maehi, Beethoven e le sue nove sinfonie, Milano 1926. M. Herzvegh, Technique d'interpretation sous forme d'essai d'analvse psvchologique experimentale appliquee aux sonates pour piano et violon de Beetho ven, Pari 1926 (II izd. 1937). A. Schmitz, Das romantisehe Beethovenbild, Berlin i Bonn 1927. J. Braunstein, Beethovens Leonore-Ouvertiiren, Leipzig 1927- H. Boettcher, Beethoven als Liederkomponist, Augsburg 1928. K. S'ef, Die neun Sinfonien Beethovens, Leipzig 1928. W. Behrend* Ludwig

BEFFARA, Louis-Fransois, francuski muziki pi nancourt, 23. VIII 1751 Pariz, 2. II 1838). God. 17c policijski komesar u Parizu. Sakupio je zbirku dokur opernim kazalitima u Francuskoj i drugim zemljama, ostavio gradu Parizu (izgorjela 1871).
DJELA; Dictionnaire de I'Academie royale de musique (7 sv.; ka; jo 7 sv. o priredbama u Velikoj operi); Dictionnaire alphabetiaue (3 sv.); Tableau chronologique des representations... (od 1671 dalje); I alphabetique des tragedies lyriques etc. non representees a VAcademie (5 sv, naire des auteurs de paroles et des compositeurs de musique ... (5 sv.); D lyrique etrangere ou Dictionnaire des operas, cantates, oratorios etc. rep dans les pays etrangers (17 sv,). LIT.: A. Coyecque, Pour une biographie de Louis-Francois Befi d'histoire du theatre, 1950.

BEFFROY DE REIGNY, Louis-Abel, francuski kompozitor (Laon, 5. XI 1757 Pariz, 18. XII 1811). je popularni lik Nicodeme, koji uvodi u vie svojih satirik Za Francuske revolucije komponirao je pod pseudonimoi
Jacgues. A, '

BEFFROY DE REIGNY BEKKER

DJELA. DRAMSKA: Les Ailes de Vamour, 1780; Nicodeme dans la lune, 1790; Kicodeme aux enfers, 1791; La Club des bannes gens, 1791; La Petite Na~ nette, 1796. Zbirka pjesama Les Soirees chantantes ou le Chansonnier bourgeois (3 >v.), 1805. LIT.: M. Dietz, Geschichte des musikalischen Dramas in Frankreich wahrend der Revolution . . . , 1885. C. Westercamp, Beffroy de Reigny, Pari 1930.

165

BEGGAR'S OPERA -> Ballad-Opera BEGO-IMUNI, Anelka, kompozitor (Sarajevo, 23. X 1941 ). Studij kompozicije zavrila 1967 na Muzikoj akademiji u Sarajevu (M. piler). Od 1969 profesor teoretskih predmeta na Srednjoj muzikoj koli u Sarajevu. U svojim djelima oituje se kao eklektiar neoromantinog i neoklasinog pravca.
DJELA. ORKESTRALNA: I simfonija, 1966; koncert za klavir, 1969; Allegretto scherzoso, 1964. Gudaki kvartet, 1965. Sonatina in Es za klavir, 1963. Ciklus solo-pjesama arobna frula (J. Katelan), 1965. S. Sp.

1920 lan sastava Wolvenns. God. 192627 svira u orkestru J. Goldkettea, zatim do 1930 u orkestru P. Whitemana u New Yorku. B. je prvi bijelac koji je vidno utjecao na razvoj jazz- muzike. Znatan je njegov udio u oblikovanju Chicago-stila. On je i istaknuti pretea swinga. Veliku je popularnost postigao nakon smrti zahvaljujui romanu knjievnice D. Baker po kojemu je kasnije snimljen i film.
LIT.: D. Baker, Young Man with a Horn, Mifflin 1938. O. Ferguson, II Giovanotto della cornetta, Prospetti USA, 1953. B. James, Bix Beiderbecke, Milano 1961.

BEGUE, Nicolas Antoine -> Le Begue, Nicolas Antoine BEGUINE, drutveni ples parova. Potie s otoka Martinique (Mali Antili), a kao drutveni ples proirio se u SAD oko 1930, u Evropi nakon 1945. Osnovni ritmiki obrazac beguina jest:
(J=120)

BEILSCHMIDT, Curt, njemaki kompozitor (Magdeburg, 20. I I I 1886 ). Muziku studirao najprije u Magdeburgu, a 190509 na Konzervatoriju u Leipzigu (S. Krehl, A. Ruthardt, R. Hofmann, H. Sitt). Tamo je 190956 predavao na Konzervatoriju, odnosno na Visokoj muzikoj koli. God. 1923 osnovao Orchesterverein der Musikfreunde i do 1954 vodio njegove koncerte.
Waldnacht\ uvertira Zu einem Liebesspiel; Venecijanska suita za mali orkestar; Serenada. Gudaki kvartet; duhaki kvintet; 2 sonate za violinu i klavir; sonata za violonelo i klavir. Klavirska djela. DRAMSKA: muzika komedija Meister Innocenz; plesna igra Das Abenteuer im Walde, 1918; pastirska igra Der schlaue Amor, 1921; divertimento Der Tugenduidckter, 1927. Zborovi; solo-pjesme.

DJELA. ORKESTRALNA: simfonijeta Im Malen; simfonijska pjesma

fj-

BEHEIM (Behaim), Michel, njemaki majstor pjeva (Sulzbach kod Heilbronna, 14161474). Najamni vojnik i pjeva u slubi njemakih, danskih i madarskih knezova. Jedan od najstarijih majstora pjevaa, u svome djelovanju oslanja se jo na Minnegesang. U Heidelbergu i Munchenu sauvane su brojne njegove pjesme i 11 napjeva (obj. ih je G. Miinzer, Das Singebuch A. Puschmann, 1906).
LIT.: J. Caspari, Michel Behaims Lebensende, Germania, 1877. A. Kiikn, Rhvthmik und Melodik Michel Beheims, Bonn 1907. K. Gudezvill, Michel Beheim, MGG, I, 1951. Chr. Petzsch, Michel Beheims reimreiche sleht giilden Weise, MF, 1967.

BEHM, Eduard, njemaki kompozitor, kritiar i pedagog (Stettin, 7. IV 1862 Bad Harzburg, 6. II 1946). Studirao u Leipzigu i Berlinu (B. Hartel, O. Raif, F. Kiel). Muziki kritiar i dirigent u Beu i Stettinu, pouavao neko vrijeme na Muzikoj akademiji u Erfurtu. Od 1901 direktor Shwantzova konzervatorija u Berlinu (1917 profesor. Istakao se i kao koncertni pratilac.
DJELA: si.Tifonija; klavirski i violinski koncert; FrU'hlingsidyll za violinu i orkestar. Gudaki sekstet; klavirski trio; kvintet s klarinetom: 3 violinske sonate. Opere: Der Schelni von Bergen, 1899; Marienkind, 1902 i Das Gelbbnis, 1914. Zborovi; solo-pjesme. Napisao Kurze Selbstbiographie, Musik in Pommern, I, 1932.

BEINUM, Eduard Alexander van, nizozemski dirigent i violinist (Arnhem, 3. IX 1901 Amsterdam, 13. IV 1959). Violinu najprije uio kod svoga brata, a klavir kod F. Hillera; sa 16 godina lan orkestra u Arnhemu. God. 191821 studirao na Konzervatoriju u Amsterdamu (J. B. C. de Pauw, B. Zweers, S. Dresden). Od 1921 do Drugog svjetskog rata zborovoda Toonkunsta u Schiedamu, dirigent Toonkunsta i orkestralnog drutva u Zutphenu, dirigent Haarlem-sche Orkest Vereenignig u Har-lemu, od 1931 dirigent orkestra Concertgebouzv u Amsterdamu. Nakon Drugog svjetskog rata poduzeo s tim orkestrom vie turneja u raznim evropskim zemljama. God. 1948 49 dirigirao Londonskim filharmonijskim orkestrom, a od 1956 filharmonijom u Los Angelesu. Istakao se osobito kao interpret Brucknerove muzike.

BEHREND, Fritz, njemaki kompozitor i pedagog (Berlin, 3. III 1889 ). Kompoziciju studirao kod H. van Evkena, Ph. Riifera i E. Humperdincka, klavir kod R. M. Breithaupta. Neko vrijeme korepetitor dvorskog kazalita u Braunschweigu. Od 1918 predavao na konzervatoriju Ochs-Eichelberg, a 194249 na konzervatoriju Klindworth-Scharwenka u Berlinu.
DJELA. ORKESTRALNA: sedam simfonija; Im Hochgebirge; Am Rhein za klavir; fantazija za klavir ; uvertire; suite; Serenada za gudae. KOMORNA : etiri gudaka kvarteta; 2 klavirska trija; duhaki kvintet, 1951; sonata za violinu i klavir; sonata za violonelo i klavir. Klavirske kompozicije. DRAMSKA. Opere: Der schivangere Bauer, 1927; Konig Renes Tochter, 1919; Die lacherlichen Preziosen, 1928; Almansor, 1931; Dornroschen, 1933; Der Wunderdoktor, 1947; Der fahrende Schiiler im Paradies, 1949; Der Spiegel, 1950 i Romantische Kotno'die. Operna bajka Die Ta'nzerin des Himmels, 1929. Zborovi; oko 100 solopjesama.

LIT.: W. Paap, Eduard van Beinum, T956. Zbornik Eduard van Beinum (red. K. Ph. Bernet Kempers), Haarlem 1960.

BEHREND, Siegfried, njemaki gitarist (Berlin, 19. XI 1933 ). Muziku uio na konzervatoriju Klindzvorth-Scharzoenka u Berlinu. U gitari uglavnom samouk, koncertirati zapoeo 1950 i ubrzo se uvrstio u najvee majstore na svom instrumentu. Umjetnik izrazita smisla za specifina folklorna obiljeja pojedinih naroda koji virtuoznom lakoom svladava i najsloenije tehnike probleme, B. se istakao kao obraiva narodnih napjeva, osobito panjolskih. Komponirao je i vei broj koncertantnih i komornih djela. B. je snimio vie gramofonskih ploa. BEHREND, \Villiam, danski muziki pisac i kritiar (KBbenhavn, 16. V 1861 23. IV 1940). Po struci pravnik. Muziku je uio kod A. Gadea i J. G. Matthison-Hansena. Od 1917 predavao povijest muzike na Konzervatoriju u Kobenhavnu. Dugo godina muziki referent dnevnika Politiken i Berlingske Tidende.
DJELA: J. P. E. Hartmann, 1895; N. W. Gade, 1917; J. P. E. Hartmann, 1919; Beethovens Klaversonater, 1923 (IV izd. 1945), Minder om N. W. Gade, 1930. Sa H. Panum obj. Illustreret Musikhistorie (2 sv.), 1905, a sa H. Panum, O. M. Sandvikom i drugima Illustreret Musikleksikon, 1924 (II izd. 1940).

BEIDERBECKE, Leon Bismark (Bix), ameriki jazz-trublja i pijanist (Davenport, Iowa, 10. III 1903 New York, 6. VIII 1931). Roditelji, podrijetlom Nijemci, bili su mu muziari, pa je ve u djetinjstvu uio klavir. Kasnije je kao samouk poeo svirati kornet i trublju. Preselivi se u Chicago postao je

BEIRER, Hans, austrijski pjeva, tenor (Wiener Neustadt, 23. VI 1911 ). Pjevanje uio na Muzikoj akademiji u Beu (T. Pattiera); na opernoj poE. VAN BEINUM zornici debitirao 1936 u Linzu kao Jenik (Smetana, Prodana nevjesta). Operni solist u Baselu i St. Gallenu, od 1939 u Berlinu najprije u kazalitu Nollendorf i od 1943 na Njemakoj operi. Od 1955 lan je Dravne opere u Beu. Gostovao u Rimu, Napulju, Milanu, Parizu, Bruxellesu, Londonu, New Yorku, Washingtonu, Buenos Airesu, Tokiju i dr. God. 195862 na festiva lima u Bavreuthu, Salzburgu i dr. Posebno se istakao kreacijama dramskih tenorskih uloga u Wagnerovim operama i kao Otelio (Verdi). BEJART, Maurice, francuski plesa, koreograf i reiser (Marseille, 1928 ). Na Parikoj operi uenik L. Staatsa, debi tirao 1945 u Marseilleu. Kasnije je bio lan baleta u Kraljevskoj operi u Stockholmu. God. 1954 osnovao je s knjievnikom J. Laurentom Ballets de VEtoile. Najpoznatiji baleti iz repertoara te trupe bili su Megere apprivoisee, Promethee i La Belle au boa. God. 1955 postavio je scenski i koreografski na konkretnu muziku P. Henrvja i P. Schaeffera prvo svoje znaajno djelo La Symphonie pour un hotnme seul. U to doba koreografirao je i balete Orphe'e CI958)J Sacre du printemps (1961), Hoffmanove prie i Veselu udovicu (1963). Od 1961 direktor je plesa kazalita La Monnaie u Bruxel-lesu gdje vodi vlastitu baletnu trupu Ballet de XX siecle, poznatu u cijelom svijetu. Za taj ansambl postavio je niz baleta u kojima je magistralno povezao muziku, ples i pjevanje, kao IX simfonija (Beethoven), Faustovo prokletstvo, Romeo i Julija (Berlioz), A la recherche de... (Webern i Hindu muzika), Nomos Alpha (Xenakis), Les quatr Fils Aymont, Messe pour le temps presente i dr. BEKKER, Paul, njemaki muziki pisac i kritiar (Berlin

11. IX 1882 New York, 7. III 1937). Isprva violinist Berlinskog filharmonijskog orkestra, zatim dirigent u Aschaffenburgu i Gorlitzu. Od 1906 muziki kritiar listova Berliner Neusten

166

BEKKER BELGIJSKA MUZIKA

jega doba; to je nauka o kontrapunktu (iz 1412) gdje mi lim izlae pravila o upotrebi disonance (u tehnici not note); zatim rasprava o talijanskoj menzuralnoj nota< B., usporeujui je s francuskom, daje prednost zbog ve i preglednosti, te rasprava o monokordu u kojoj postavlj sa 17 stupnjeva i time pridonosi razvoju kromatsko-enb skog sistema. Vano je da B. nastoji da podvrgne kritici nalno nauavanje i da zagovara svaki pokuaj koji bi u jasnou i loginost u tadanje muziko-teoretsko izlaj tom se stajalitu ve naziru poeci novog doba.
DJELA. SPISI: Expositiones tractatus practice cantus mensurab\ Joannis de Muris compilatae, 1404; Tractatus practice cantus mensura Brevis Summula proportionum musicae applicabilium ex dictis antiquoru extensa (kompendij Boetijeve Muica institutio), 1409; Contrapum Tractatus practice Cantus mensurabilis ad modum Italicorum, 1412 musicae planae, 1412; Tractatus de modo monochordum dividendi, 1413; contra theoricam partem sive speculativam Lucidarii Marchetti Pata LIT.: T. Zacci, Cenni biografici d'illustri scrittori e compositor padovani, Padova 1840. A. Favaro, Intorno alla vita ed alle opere cimo de Beldemandi, Bulletino Boncompagni, Roma, 1879 i 1885. Baralli i L. Torri, II Trattato di Prosdocimo de Beldemandi contro i di Marchetto, RMI, 1913. H. Riemann, Geschichte der Musiktheo 19. Jahrhundert, Leipzig 1920. H. Hiischen, Prosdocimus de Be MGG, I, 1951. K. von Fischer, Studien zur italienischen Musik de und fruhen Quattrocento, Bern 1956. B. Stellfeld, P. de Belde Erneuerer der Musikbetrachtung um 1400, Natalicia Musicologia K Kobenhavn 1962.

Nachrichten, od 1909 Berliner Allgemeine Zeitung i 191125 Frankfurter Zeitung. God. 1925 intendant kazalita u Kasselu i 192733 u Wiesbadenu; 1934 emigrirao u SAD. U svoje vrijeme B. je bio jedan od najutjecajnijih muzikih kritiara i zagovornika tzv. Nove muzike; osobito se zalagao za G. Mahlera, F. Schrekera, A. Schonberga, E. Kfeneka i P. Hindemitha ije je znaenje zarana spoznao. Problematici koju je obraivao pristupao je uvijek s naunom akribijom, posjedujui golemo znanje, jasnou izlaganja i bogatstvo ideja. Ali nova gledita i esto vrlo individualni sudovi izazivali su katkad uljive polemike. U svome najopsenijem i najznatnijem djelu, studiji 0 Beethovenu, B. je prikazao ovoga velikog umjetnika prvenstveno kao pjesnika tonova, kao programnog muziara svoje vrste, ko jemu je poetska zamisao predodreivala odgovarajui oblik. Tim je stajalitem raspirio otre diskusije (osobito je protiv Bekkera ustao H. Pfitzner). Zanimljivo je i Bekkerovo miljenje o operi kao umjetnikoj vrsti koja je po svojoj naravi u biti konzervativna, te o historiji muzike koju je promatrao kao povijest zvuka, odnosno promjena zvukovnog poimanja, pa je tvrdio da se muziki oblici ne razvijaju, ve se samo mijenjaju. Znaajno je da je B. meu prvima u Njemakoj iznio socioloki nain gledanja i spoznao socijalnu uvjetovanost muzikog stvaranja (u djelu Das deutsche Musikleben).
DJELA. SPISI: Oskar Fried, 1907; Das Musikdrama der Gegenzvart, 1909; Jacques Offenbach, 1911; Beethoven, 1911 (engleski, 1926); Franz Liszt, 1912; Das dsutsche Musiklebsn, Versuch einer soziologischen Musikbetrachtung, 1916; Die Sinfonie von Beethoven bis Mahler, 1918; Kunst und Revolution, 1919; Franz Schreker, 1919; Die Weltgeltung der deutschen Musik, 1920; Gustav Mahlers Sinfonien, 1921; Richard Wagner. Das Leben im Werke, 1924; Von den Naturreichen des Klanges (Grundriss einer Phdnomenologie der Musik), 1924; Wesensformen der Musik, 1925; Musikgeschichte als Geschichte der musikalischen Forrmvandlungen, 1926; Materiale Grundlagen der Musik, 1926; Organische und mechanische Musik, 1927; Das Operntheater, 1930; Briefe an zeitgenossische Musiker, 1932; Wandlungen der Oper, 1934; The Story oj the Orchestra, 1936. Sabrani lanci u 3 knjige: Kritische Zeitbilder, 1921, Klang und Eros, 1922 i Neue Musik, 1923. Izdanja: R, Schumann, Gesammelte Schriften, In Ausmahl herausgegeben und eingeleitet, 1922. LIT.: K. Laux, Paul Bekker, MGG, I, 1951. J. As.

BEKKU, Sadao, japanski kompozitor (Tokio, 24. V 1922 ). Uenik T. Ikeno'uchija u Tokiju, zatim studirao u Francuskoj (D. Milhaud, O. Messiaen). Profesor je univerziteta Toho Gaku'en.
DJELA: Mala simfonija, 1959; Deux Prieres za orkestar, 1956. Gudaki kvartet, 1955; Japanska suita za duhaki kvintet, 1955. Opera Arima Kdshi, 1967. etiri himne, 1965; parafraza na narodne pjesme sjevera za zbor.

BEL, Firmin -> Lebel, Firmin BELAMARI, Miro, dirigent (ibenik, 9. II 1935 ). Studij dirigiranja zavrio 1962 na Muzikoj akademiji u Zagrebu (M. Horvat, I. Gjadrov). God. 195859 muziki urednik i dirigent Radio-televizije Zagreb, 195963 dirigent kazalita Komedija (196163 muziki rukovodilac) i od 1964 najprije zborovoa i zatim dirigent opere Hrvatskog narodnog kazalita u Zagrebu. Nastupa i kao dirigent simfonijskih koncerata u zemlji 1 inozemstvu. Kao kompozitor najvie se istakao na podruju filmske i scenske muzike. K. KO. BELAR, Leopold, uitelj i zborovoa (Idrija, 27. X 1828 Ljubljana, 17. VI 1899). Muziku uio kod A. Kranara u Idriji i kod G. Maeka na Muzikoj koli ljubljanske normalke. Djela su mu komponirana u ranoromantinom stilu s teitem na melodiji; mnogo je radio na reformi crkvenog pjevanja.
DJELA: klavirske kompozicije. Vokalna djela. CRKVENA: mise (najpoznatija misa sa slovenskim tekstom Oe veni v visokosti); graduali; ofertoriji (sve veinom s latinskim tekstom). LIT.: Fr. Rakua, Slovensko petje v proteklih dobah, Ljubljana 1890. J. Likar, Leopold Belar, Uiteljski tovari, 1899. D. Co.

BELGIJSKA MUZIKA. Prve pojave samostalnijeg 1 ivota oitovale su se na teritoriji Belgije oko X st. kada do procvata crkvene muzike koja nije vie vrsto vezana sku liturgiju. Izmeu 901 i 920, biskup Etienne iz Liege; je tekst i muziku za 3 Oficija, na nain koji odaje utjec u Metzu. Jedna od njegovih antifona, Magna vox, bila Revolucije nacionalna himna Lieana. U tom razdoblj i teoretiar i hagiograf Hucbald iz Saint Amanda (oko 8^ autor traktata De Institutione harmonica. U kasnom vijeku postojale su u Liegeu i okolnim samostanima muzike kole. Poznati su lieki teoretiari i muziki 1 XIXIV st.: Rodulfus iz Sint Truidena (oko 107c autor napjeva za Oficij; Johannes koji je oko 1085 napis. Quaestiones in muica; Lambertus de Legia (XIII s1 traktata o menzuralnoj muzici (oko 1260), i Jacobus 1 (oko 1260 poslije 1330) kojemu se pripisuje najopseniji vjekovni muziki traktat Speculum musicae. Lieki si tiari svoje nauavanje izgradili uglavnom na osnovani Boetija i Guida iz Arezza. .

BELAVI, Milivoj, pjeva, bariton (Zagreb, 21. VIII 1914 ). Zavrio studij prava u Zagrebu, pjevanje uio privatno (M. Kui). Na muzikoj pozornici debitirao 1949 u Splitu kao Chaunard (Puccini, La Bohetne). God. 194952 lan Splitske opere i od 1952 solist opere u Zagrebu. U svojoj umjetnikoj karijeri ostvario vie od 40 prvih baritonskih uloga, meu kojima su u Verdijevim operama: Rigoletto, Luna (Trubadur), Germont (La Traviata), Rene (Krabuljni ples), Amonasro (Aida) i Posa (Don Carlos), zatim Henry Ashton (Donizetti, Luda di Lammermoor), Valentin (Gounod, Faust), Tomski (ajkovski, Pikova dama), Tonio (Leoncavallo, Pagliacci), Andrej (Prokofjev, Rat i mir)
*
dr

U drugim provincijama (Hainaut, Brabant, Artois, cvate u ovom razdoblju umjetnost menestrela i trubadui O gajenju vieglasja nema mnogo podataka; u anc djelu Tractatus in muica plana et organica i u traktati stiones in muica pie se o tehnici organuma i motetu uje da je na obalama rijeke Meuze poznato novo umij kraj XIV st., odnosno na poetku XV st., nekolicini kom od kojih je najvaniji Johannes Ciconia (oko 1335/40 Liegea, pripravljaju tlo procvatu renesansne polifonije U toku XV i XVI st. razvoj vokalne polifone muzi je velik zamah i obuhvatio sve provincije Belgije i Ni: (do u novi vijek nazivane Nederland), a muzika i mui krajeva dominirali su gotovo puna dva stoljea itavim e' muzikim svijetom. Kako je ta stilski jedinstvena, re vokalna polifonija nizozemskih provincija imala nedjelj vojne tokove, to se obino obraduje pod pojmom -> ni: muzika ili nizozemska kola, nizozemski stil. Zajednika muzika tradicija vezuje i u XVII i 3 jo uvijek Belgijance s Nizozemcima iako se oni sve vi njaju francuskim uzorima, dok Nizozemci potpadaju utjecaje njemake muzike. U tom razdoblju stagnacije i stva veina belgijskih kompozitora ima samo lokalno 1813) koji su se, djelujui u Francuskoj, ukljuili u povi; cuske muzike. Samostalni razvoj i obnova belgijske muzike zapoi pravo poslije proglaenja dravne nezavisnosti 1830. 1830 i 1840 osnivaju se glavna arita muzikog odgoja konzervatoriji u Bruxellesu, Liegeu (poznat osobito pc stikoj koli) i Gentu, zatim niz muzikih kola irom meu njima je vana Flamanska muzika kola u Ant od 1898 Koninklijk Vlaamsche Conservatorium. Bogatu steklo je ve ranije operno kazalite u Bruxellesu, Thed Monnaie, osnovano 1700. U muzikom stvaralatvu Belgijanaca u prvoj poloi st. jo uvijek prevladavaju francuski utjecaji, poglavito koja je tada dominirala muzikim ivotom. U njoj se katkad u povrnoj maniri, stil opere comique (Boieldieua i dr.) i meverbeerovske historijske velike opere. Istorr
izuzev F. J. Gosseca (17341829) i A. E. M. Gretryja

BEL CANTO -> Belkanto BELDEMANDIS (Beldemando, Bcldomandis), Prosdocitno de, talijanski muziki teoretiar i matematiar (Padova, oko 13801428). Studirao na Univerzitetu u Padovi, gdje je od 1422 predavao matematiku i astronomiju. Pored matematikih i astronomskih radova ostavio je 8 rasprava o muzici koje su u znatnoj- mjeri pisane pod utjecajem francuske muzike teorije i prakse (Philipp de Vitry). Najveu vrijednost imaju one rasprave u kojima rasvjetljuje aktualne muziko-teoretske probleme svo-

K. Ko.

BELGIJSKA MUZIKA
XIX st., tanije od 1870 otkada se u Bruxellesu izvode Wagnerova djela, francuske je uzore potisnuo prodor Wagnerove muzikodramske koncepcije; njezini se kompozicijski i stilski elementi usvajaju vie ili manje individualno ili posve eklektiki, a na prijelazu u XX st. wagnerijanskoj drami suprotstavljaju se utjecaji talijanske veristike opere i francuske lirske drame (Massenet). Mnogo veu neovisnost od stranih utjecaja i originalnost postigli su Belgijanci u vokalnim vrstama, posebice u oratoriju, kantati, zatim i u solo-pjesmi, a potkraj XIX st. i u simfonijskoj i komornoj muzici. Vodea linost muzikog ivota u Bruxellesu bio je, nakon osamostaljenja, F. J. Feti (17841871), prvi direktor tamonjeg Konzervatorija, uz to pedagog, organizator i dirigent, te muzikolog evropskog znaaja (glavna djela: Biographie universelle i Histoire generale de la musique). Nas.lijedio ga je na poloaju direktora F. A. Gevaert (18281908), takoer vaan u prvome redu kao muziki historiar (Histoire et Theorie de la Musique de l'Antiquite), pedagog i organizator muzike nastave. Gevaert je utemeljio i dirigirao koncerte bruxelleskog Societe des Concerts du Conservatoire izvodei mnoga znaajna djela starijih majstora (Handel, Bach, Gluck). A. Samuel (1824 1898), u kompoziciji pristai, njemakog novoromantikog smjera (oratorij Christus, 6 simfonija), pokree, 1865, Concerts populaire de musique clas-sique u Bruxellesu, doskora glasovite i po izvedbama romantike i suvremene muzike. Najjaa belgijska stvaralaka linost XIX st., Cesar Franck (182290), ivi i djeluje u Francuskoj te pripada povijesti francuske muzike, iako je preko svojih uenika Belgijanaca, ostavio trag i u belgijskoj muzici. Violinski virtuoz i kompozitor Ch. de Beriot (180270) utemeljio je znamenitu belgijsku violinistiku kolu koju reprezentiraju: njegov uenik H. Vieux-temps (182081), violinist i kompozitor romantike koncertantske violinske muzike (6 koncerata i dr.), a u iduoj generaciji C. Thomson (18571931), violinski virtuoz i profesor na Konzervatoriju uLiegeu, i Eugene Ysaye (18581931), jedan od najveih violinista uope, koji je znaajan i kao kompozitor simfonijskih pjesama (u sastavu sa solistikim gudakim instrumentom) i opere na valon-skom jeziku (Pier li Houveu). Ysaye je u Bruxellesu organizirao koncerte moderne muzike u okviru likovnih izlobi (Cercle des XX, 1884 93; La Libre Esthetigue, 18931914) te osnovao i dirigirao Concerts Ysaye (18951940). U flamanskom dijelu Belgije na elu je obnove E. Benoit (18341901), utemeljitelj Flamanske muzike kole, odnosno Konzervatorija u Antvverpenu te pokreta i ideolog flamanskog nacionalnog romantikog muzikog smjera. Svojim monumentalnim oratorijima i kantatama, inspiriranim nacionalnom tematikom (kantata Rubens; De Waereld in; De Schelde) Benoit je odsudno utjecao na iduu generaciju kompozitora, koji esto nalaze stvaralake poticaje u flamanskom folkloru, historiji i napose u slikarstvu. Tako se Benoitov uenik i nastavlja J. Blockx (18511912) nadahnjuje platnima Teniersa, pa doarava atmosferu flamanskih pukih sveanosti (orkestralni Kermisdag, kantata Feest in den Lande i dr.), a E. Wambach (18871924) evocira ivot slikara Quintena Metsvsa u istoimenoj operi. U nizu tak vih nacionalno obojenih djela izdvajaju se i opere J. Blockxa (Herbergsprinses, Thyl Uilenspiegel i De Bruid der Zee), L. Mortelmansa (Kinderen der Zee) te P. Gilsona (Prinses Zonneschijn) i A. de Boecka (Winternachtsdroom, Reinaert de Vos i La Route d'Emeraude), dvojice kompozitora koji pripadaju tzv. bruxelleskoj koli. Openito je kod flamanskih kompozitora XIX st. teite na muzikim vrstama vezanim uz rije, osobito na oratoriju, kantati, zborskoj muzici i solo-pjesmi. Oblikovanju modernog oratorija pridonio je E. Tinel (18541912), pristaa njemakog romantizma (duhovni oratorij Franciscus, duhovne pjesme i dr.), a W. de Mol (18461874), K. Mestdagh

767
uglavno m samouk, koji je ostvario posve individua lan, tonalno slobodan , poetian izraz (simfonij e, koncerti, kantate Evasion s i Les Saisons ). Pripa dnici novije bruxelles ke generacij e dijelom se priklanja ju strujanji ma poslijera tne njemak e muzike (Schonb erg, Berg, itd.)

(18501924) i L. Mortelmans (18681952) obogatili su belgijsku muziku izvorno nadahnutim flamanskim solo-pjesmama. Suprotno od Flamanaca, sklonih vokalnim oblicima, valonski su kompozitori dali prednost instrumentalnoj, simfonijskoj i komornoj muzici nadovezujui se na tradiciju C. Francka i na nasljee glasovite violinistike kole iz Liegea. Tragom C. Francka poli su: njegov uenik G. Lekeu (18701894), jedan od najznaajnijih majstora belgijske komorne muzike i solo-pjesme XIX st.; zatim Joseph Jongen (18731953) ija su mnogobrojna orkestralna i komorna djela proeta valonskim duhom (Impressions d'Ardennes, Rondes vrallones) te V. Vreuls (18761944), uenik, zatim nastavnik parike Scholae cantorum, profinjeni komorni muziar i lirik. Theo Ysaye (18651918), brat znamenitog violiniste, takoer je uio kod Francka ali se priklonio

francuskom impresionizmu i znatno je utjecao na karakter novije valonske muzike (simfonijske pjesme Les Abeilles i Fantaisie sur deux airs wal-lons). Pod utjecajem Francuza (Debussv, Chausson, Cha-brier) formirao se i Leon Jongen (1884 ), autor uspjelih dramskomuzikih djela (opera Thomas l'Agnelet), a djelomice i Armand Marsick (1877 1959) koji se, boravei u Ateni, inspirirao asimetrinim ritmovima grkog folklora (Tableaux grecs). Marsick je zasluan i kao dirigent i organizator; njegovo je djelo Association des concerts populaires liegeois (1927 39) ili tzv. Concerts Marsick. U muzikom ivotu Bruxel-lesa dolo je, poslije osamostaljenja, ponovno do jaeg stvaralakog zamaha istom potkraj XIX, odnosno na poetku XX st. Dok je kod kompozitora koji se javljaju u drugoj polovini XIX st. (G. Huberti, 1843 1910; J. van den Eeden, 1842 1917; . Mathieu, 18441932; L. Du Bois, 1859 1925) prevladao akademski nain izraavanja, mlaa generacija sve se vie oslobaa regionalnih strujanja i ukljuuje u aktualna evropska muzika zbivanja. Meu pripadnicima tzv. bruxelleske kole izdvaja se prije svega P. Gilson (18651942). On je usvojio i uveo u Belgiju stilske elemente ruske Petorice, dao vaan prilog oblikovanju moderne belgijske simfonijske muzike (La Mer, Variations symphoniques) i odgojio itav niz danas ve afirmiranih kompozitora. Njegov vrnjak A. de Boeck (1865 1937) takoer se priklanja ruskim uzorima, a djelomice i Wagneru (simfonija u g-molu; Rhapsodie Dahomeenne; Fantaisie sur deux anciennes chansons populaires flamandes); R. Moulaert (1875 ), profinjeni melodiar, nalazi poticaje u francuskoj baroknoj muzici i impresionizmu; F. Quinet (1898 ) se svojim smislom za orkestralni izraz pribliava Stravinskom, a A. Huybrechts (1899 1938), komorni muziar, prihvaa, pod utjecajem Milhauda, polit' jlnost. Od Gilsonovih uenika najznaajniji su: J. Absil (1893 ), jedan od glavnih predstavnika belgijske muzike Moderne, koji sjedinjuje ravelovski orkestralni virtuozitet sa serijelnim strukturama; zatim A. Souris (1899 ), pobornik nadrealizma u muzici i u novije vrijeme dodekafoniar, te Flamanac M. Poot (1901 ), plodan i mnogostran muziar, stilski bliz Ravelu i Prokofjevu. Poot je sa svojim uiteljem Gilsonom pokrenuo La Revue musicale belge (192440), a sa sedmoricom Gilsonovih uenika osnovao je grupu Synthetistes (Tk. de Joncker; R. Bernier, 1905 ; G. Brenta, 1902 ; F. de Bourguignon 1890 1961; R. Otlet; J. Strens; M. Schoemaker, 1890 ), s ciljem da u punoj meusobnoj stvaralakoj neovisnosti, a i suradnji, izgradi nove, izvorne i suvremene muzike vrednote. Originalna je linost mlade bruxelleske kole R. Chevreuille (1901 ),

VOKALNI SOLO UZ FLAUTU I KLAVIKORD. Detalj tapiserije iz XVI st.

168

BELGIJSKA MUZIKA BELLA

Milano 1938. A. Machabey, Le Bel Canto, Pari 1948. R. Al Mori, I Maestri del Bel canto, Roma 1953. H. Chr. VFolff, Vom alten Bel canto, Musik im Unterricht, 1961. M. Amstad, Das goldene des Bel canto, Schweizerische Musikzeitung, 1961. O. Merlin, Le I Pari 1961.

a dijelom su poput mnogih starijih sunarodnjaka pod dojmom francuske muzike (osobito Ravela). Mnogi se okupljaju oko A. Sourisa (C. Schmit, 1908 ; P. Froidebise, 1914 1962; M. Quinet, 1915 ). Belgijsku muziku avangardu zastupa H. Pous-seur (1929 ) koji eksperimentira sa serijelnim, aleatorikim i elektronskim tehnikama. Kod flamanskih kompozitora prve polovine XX st. prevladavaju dvije struje: jedni se izraavaju zasienim jezikom bliskim R. Straussu, a drugi slijede prozraniji govor impresionista (F. Alpaerts, 18761954; M. Brusselmans, 18861960, a djelomice i A. Meulemans, 1884 ). Istodobno, J. van Hoof (18861959) zastupa naglaeno flamanski izraz, a M. de Jong (1891 ) gradi na starocrkvenim nainima i kontrapunktikim tehnikama. Idua generacija Flamanaca nije vie toliko vezana na lokalne okvire nego se prikljuuje razvoju suvremene evropske muzike. Tako L. de Meester (1904 ) u tradicionalnu muziku materiju uspjeno ukljuuje elemente elektronske i konkretne muzike (radio opera Verzoeking van S. Antonius), V. Legley (1915 ) prihvaa kontrapunktiki nain i pribliava se stilu Hindemitha i Roussela, a D. van de Woestijne (1915 ) polazi od neoklasikog naina Stravinskog i razvija svoj individualni, lirski izraz (koncert za violinu i 12 instrumenata, simfonija u jednom stavku, kantata La belle Cordiere). Od belgijskih dirigenata starije generacije istakli su se: J. Dupont (18381899), 5. Dupuis (18661931) i E. Brahy (1873 1919). Od mladih stekli su meunarodnu reputaciju: D. Defauiv (18851960), F. Andre (1893 ), osniva simfonijskog orkestra Belgijskog radija (1935), A. Cluytens (19051967) i E. van Remoortel (1926 ). S. Cape (1906 ) je osniva (1933) i dirigent grupe Pro Muica Antiqua koja se proslavila irom svijeta stilski vjernim, nauno prostudiranim izvedbama stare muzike. Zbor St. Romboutskoor koji je osnovao i vodio (191649) J. van Nuffel (18831953) u Mechelenu, takoer se afirmirao izvodei renesansnu polifonu muziku. Intenzivnom muzikolokom radu u Belgiji udarili su temelje Feti i Gevaert iji su rad upotpunili: R. van Maldeghem (1810 93), J. L. Terry (181688), E. van der Straeten (182695). Na njih se nadovezala generacija koja je postavila teite na su vremene naune metode istraivanja: A. Wotquenne (18671939), E. Bergmans (18681935), Ch. van den Borren (18741966), njegov nasljednik R. Wangermee (1920 ) i dr. Taj rad podupire od 1946 Societe Belge de Musicologie, koje izdaje i asopis Revue Belge de Musicologie. U Antwerpenu je J. A. Stellfeld pokrenuo seriju izdanja Monumenta Musicae Belgicae (od 1932 dalje) u kojoj se objavljuju znaajnija djela kompozitora XVXIX sto ljea. ,,
LIT.: G. J. Gregoir, L'art musical en Belgique sous le regne de Leopold I et de Leopold II C1830 a 1880), Bruxelles 1879. Isti, Les Artistes musiciens belges au XVIII e et aux XIX e siecle (3 sv.), Bruxelles 188590. M. Sabbe, De Muziek in Vlaanderen, Antwerpen 1928. E. Van der Mueren, Vlaamse muziek en componisten in de 19. en 20. eeuw, Liege 1931. R. Vannes i A. Souris, Dictionnaire des musiciens (compositeurs) belges, Bruxelles 1947. F. de Wever, P. Gilson et les Synthetistes, Bruxelles 1949. E. Closson, Le Dix-neuvieme siecle et l'epoque contemporaine, u La Musique en Belgique du Moyen age a nos jours, Bruxelles 1950. C. van den Borren, Geschiedenis van de muziek in de Nederlanden, Antwerpen 1951. Isti, Belgien, MGG, I, 1951. K. De Schrijver, Levende componisten uit Vlaanderen (2 sv.), Leuven 195455. R. Wangermee, La musique belge contemporaine, Bruxelles 1959. A. Van der Linden, Belgium from 1914K0 1964, MQ, 1965. I. A.

BELL, Donald, kanadski pjeva, bas-bariton (South B Britanska Kolumbija, 19. VI 1934 ). Pjevanje stud: Royal College of Music u Londonu. Najprije solist Dravn u Berlinu, 195861 nastupao na Sveanim igrama u Bay a zatim nakon brojnih turneja (1959 po SAD, 1963 u, od 1964 lan Opere u Diisseldorfu.
]

BELL, William Henry, engleski kompozitor, diriger dagog (St. Albans, London, 20. VIII 1873 Capeto\ IV 1946). Studirao u Londonu na Royal Academy of Mu tom zavodu predavao harmoniju 190312. ivio je zatim u Africi. Od 1913 bio je direktor Konzervatorija u Cape a od 1919 profesor na tamonjem Univerzitetu.
Simfonijske pjesme: Love Among the Ruins, 1908; The Skepherd, 1908 des sources, 1912; The Portal, 1921; Veldt Loneliness, 1921 i dr. Koncert zi suita Arcadian, 1909; simfonijske varijacije, 1916; uvertire. KOA dva gudaka kvarteta; sonata za violinu i klavir; sonata za violu i klavir za violinu solo. DRAMSKA. Opere: Tsuneyo of the Three Tre< Hatsuynki, 1934; The Pillotv of Kantan, 1935; The Wandering Schola dr. Baleti: The Enchanted Well, 1934; Fete champetre, 1935 i The Ti Our Lady, 1936. Masque A Vision of Delight, 1908. Scenska muzika. I NA: Maria Assumpta za sole, zbor i orkestar, 1922; balade za sole, zbor i solo-pjesme. LIT.: M. van Someren Godfrey, The Symphonic Works of Willia Bell, Musical Times, 1920.

DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, 1900; II, 1917 i I

BELIME, Jean -* Coeuroy, Andre BELKANTO (tal. belcanto lijepo pjevanje), nain pjevanja koji se njegovao u talijanskoj operi, osobito operi napuljske kole, od XVII do potkraj XIX st. Teite }e postavljeno na ljepotu tona i gibljivost glasa, na ukrase (trilli, passaggi, tremolo, virtuozne kolorature) i kadence. Pjeva je improviziranim ukrasima dopunjavao melodijsku liniju opernih arija, zanemarujui esto izraajnost rijei, ili je, radi isticanja svoje briljantne tehnike, umetao u operne uloge druge kompozicije virtuoznog karaktera. Da bi mladi pjevai svladali zahtjeve tehnike belkanta, pisali su kompozitori onog vremena (A. Scarlatti, G..B. Bononcini, A. Stradella, L. Vinci, N. Jommelli, F. Durante, J. A. Hasse, L. Leo) zbirke vokaliza i solfeggia, koje danas najbolje pruaju uvid u estetiku belkanta. U toku XIX st. postepeno se gubi prekomjerna virtuoznost i sve vie prevladava nastojanje da se to realnije izrazi tekst. Danas b. openito oznauje lirski stil pjevanja, u kome se prvenstveno pazi na ljepotu tona te na lakou i preciznost izvedbe, za razliku od deklamatorskog, u kome se trai dramatska snaga.
LIT.: H. Gotdschmidt, Die italienische Gesangsmethode des 17. Jahrhunderts, Breslau 1890 ( I I izd. 1892). M. Kiihn, Die Verzierungs-Kunst in der Gesangs-Musik des 16.17. Jahrhunderts, Leipzig 1902. A. Solerii, Le Origini del melodramma, 1903. V. RicciT II Bel canto (II izd.), Milano 1923. H. Klein, The Bcl Canto, London 1923. E. Ross, Die deutsche und italienische Gesangsmethode des 18. Jahrhunderts (disertacija), Konigsberg 1927. H. Arlberg, Bel canto, Leipzig 1933. B. Ulrich, Die altitalienische Gesangsmethode, Leipzig 1933. A. della Corte, Canto e bel canto, 1934. L. Bocci-Brunacci, Del bel canto, Roma 1934. L. Siotto Pintor, Segreti del Bel canto,

BELLA, Jan Levoslav, slovaki kompozitor (Liptovs Mikula, Slovaka, 4. IX 1843 Bratislava, 25. V 1936 ziku uio kod L. Dvofaka u Levoi (Slovaka) i S. Sec G. Prevera u Beu. D crkveni zborovoa i uit vanja u Kremnici (186 God. 1881 preao na prc tizam, preselio se u S Erdelju, gdje je 1881 djelovao kao kompozito ziki direktor tamonje tantske crkve, pedagog, nizator muzikog ivota.vrijeme (192123) ivio a zatim se nastanio u Br; U Bellinu muzikor ranju razabiru se tri ras povezana uz tok njegova Prije odlaska u Erdelj { uglavnom crkvene komp ali i svjetovne, osobito ki djela i slovake zborove me. U Sibinju kom] operu Kova Wielland, BELLA ski i muziki blisku ^ rovim muzikim drama drugim se tamonjim djelima pored Wagnerova osjea caj R. Schumanna i F. Liszta; crkvena djela nose obilje testantske crkvene muzike, a pjesme su komponirane 1 make rijei. Bellin boravak u Bratislavi obiljeen je u kovom tenjom da na temelju muzikog folklora i tema slovakog narodnog ivota po prvi put u Slovakoj c nacionalni muziki izraz. Svoj vrhunski domet B. je c u simfonijskoj pjesmi Osud a ideal i u gudakom kvai cmolu (op. 25).
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Osud a ideal, 18 verzija 1880); Koncertna uvertira u Es-duru; Rondo za gudaki orkests Fantazija na motive Rdkoczy-mara i dr. KOMORNA: etiri guda teta; gudaki kvintet u d-molu; tri sonate za 3 violine; Nokturno za kvartet; klavirski trio; V cudzine za violinu i klavir; Serenada za vio klavir KLAVIRSKA: sonata u b-molu; Male skladbe; varijacije porku i dr. Za orgulje: Fantazija-sonata u d-molu; Tri skladbe; koralna Gottvertrauen; fantazija Ani Heldenfriedhof. Opera Kova Wieland, breto prema R. Wagneru, praizvedba 1926 u Bratislavi). VOKALN, tate: Svadba Jdnoikova, 1924; Divny zbojnik, 1933; Hymne an die Apotheose; An den Friihling i dr. Zborovi (Slovenske tvorspevy; Drei e\ sa'nge; Vier heitere Gesa'nge); solo-pjesme {Drei Lieder op. 2; Vier Liea Drei Lieder op 12; Matka nad koliskou). CRKVENA: mnogobrojne rr. quiem u c-molu; kantata Cyrilo-Methodiade; ofertoriji; moteti i dr. Naa hudba a na spev, Slovesnost, 1864; Slovanskd hudba a spev, 1869; Podmienky a zdklady ndrodnej hudby slovenskej, Hudebni listj Mylienky o vyvine narodne) hudby a slovenskeho spevu, Letopis Mal venskej, 1873. Obrade i harmonizacije narodnih napjeva. LIT.: D. Orel, Jan Levoslav Bella, Sbornik Filosofickej Fakulty U Komenskeho, Bratislava 1924. K. Krofta, Jan Levoslav Bella, Pra /. Balio, Jan Levoslav Bella, Tur. Sv. Martin 1928. J. Jindra, Jan : Bella, der Neunzigjahrige, Der Auftakt, 1934. K. Hudec, Jan Levosl Praha 1937. J. Andri, Slovaka glasba, Zagreb 1944. L. Burlas, dielo Jana Levoslava Bellu, Osveta, Sv. Martin 1953. F. Zagiba, Joh; und das Wiener Musikleben, Wien 1955. E. Zavarski, Jan Levosl; ivot a dielo, Bratislava 1955. I. Hrukovsky, Slovenska hudba, B 1964K

BELLAIGUE
BELLAfGUE, Camille, francuski muziki pisac i kritiar (Pariz, 24. V 1858 4. X 1930). Studirao na Konzervatoriju u Parizu (klavir u klasi A. F. Marmontela). Suraivao u nizu pa rikih novina i asopisa (Temps; Figaro); 1884 muziki kritiar dnevnika Correspondant, od 1885 asopisa La Revue des Deux mondes. Odnosio se neprijateljski prema Debussvju i suvremenoj muzici uope; prijateljevao s Verdijem i Boitom.
DJELA: L'Annee musicale et dramatique (7 sv.), 188694; Un Siecle de musique francaise, 1887; Psychologie musicale, 1893; Portraits et silhouettes de musiciens, 1896 (na engleskom 1897, njemaki 1903); Etudes musicales U nouvelles silhouettes de musiciens (3 sv.), 18981907; Impressions musicales et litteraires, 1900; Mozart, 1906; Aiendelssohn, 1907; Les Epoques de la musique (2 sv.), 1909; Gounod, 1910; G. Verdi, 1911 (na talijanskom 1913); Notes breves (2 sv.), 1911 14; Propos de musique et de gnerre, 1917; Echos de France et d'Italie, 1919; Promenades lyriques, 1925; Paroles et musique, 1925.

BELLINI

169

BELLI, Giulio, talijanski kompozitor (Longiano, Forli, oko 1560 Imola?, oko 1615). Franjevac. Uenik G. T. Cimella. Izmeu 1582 i 1613 maestro di cappella crkava u Imoli, Ferrari, Veneciji (5. Marta dei Frari, 159497), Ravenni, Forliju i Padovi (S. Antonio); 1613 ponovno je u Imoli gdje je po svoj prilici i umro. Plodan kompozitor preteno crkvene, polifone muzike. Djela su mu tiskana u Veneciji, veina u vie izdanja; nekojima je kasnije dodana dionica continua.
DJELA. VOKALNA: Canzonette a 4 v., 2 knj., 1584 i 1593; Madrigali a 5 e 6 v., 2 knj., 1589 i 1592, CRKVENA: mise za 48 glasova, 4 knj., 1586, 1595, 1599 i 1608; psalmi za 5, 6 i 8 glasova, 3 knj., 1592, 1596 i 1604; Sacrarum cantionum za 46, 8 i 12 glasova, 1600; ompieta, motetti et letanie... za 8 glasova, 1605; ompieta, Falsi bordoni, Antifone et litanie della Madona co'l Basso generale per Vorgano, za 46 glasova, 3 knj., 1607; Concerti ecclesiastici a 2 et a 3 v . . . con Basso per organo (sadri i jednu canzonu za 2 korneta ili violinu i b. a), 1613. Traktat Regole di contrappunto (rkp.). LIT.: A. Brigidi, Cenni sulla vita e sulle opere di G. Belli longianese, Modena 1865. G. Tebaldini, L'Archivio musicale della Cappella Antoniana in Padova, Padova 1895. R. Casadio, La Cappella musicale della Cattedrale di Ravenna nel sec. XVI, Note d'Archivio per' la Storia Musicale, Roma 1939.

BELLERMANN, i. Johann Friedrich, njemaki muzikolog (Erfurt, 8. III 1795 Berlin, 4. II 1874). Studirao u Berlinu i Jeni. Nastavnik i 184768 direktor gimnazije Zum grauen Kloster u Berlinu. Znaajna su njegova istraivanja muzike povijesti starih Grka; prvi je deifrirao grko notno pismo.

DJELA: Die alten Liederbiicher der Portugiesen, XIIIXVI Jahrhunderl . . ., 1840; Fragmenta graeci scriptoris de muica . .- ., 1840; Die Hymnen des Dionysios und Mesomedes, 1840; Anonymi scriptio de muica. Bachii senioris introductio artis musicae, 1841; Die Tonleitern und Musiknoten der Griechen (najvanije Bellermannovo djelo), 1847 i dr. LIT.: H. Bellermann, Friedrich Bellermann, AM, 1874. F. Greif, La doctrine de Bellermann, Etude sur la musique antique, Pari 1909. D. Sasse, Johann Friedrich Bellermann, MGG, I, 194951.

2. Johann Gottfried Heinrich, muzikolog i kompozitor (Berlin, 10. III 1832 Potsdam, 10. IV 1903). Sin i uenik Johanna Friedricha, studirao na Institutu za crkvenu muziku u Berlinu i privatno kod E. Grella. Od 1853 uitelj pjevanja na gimnaziji Zum grauen Kloster u Berlinu, 1866 postao profesor muzikologije na Berlinskom univerzitetu. U njegovim kompozicijama osjeaju se utjecaji E. Grella, F. Mendelssohna i R. Schumanna.
DJELA. SPISI: Die Mensuralnoten und Taktzeichenim 15. und 16. Jahrhundert, 1858 ( I I I izd. 1930; vrlo dobar prirunik za prouavanje menzuralne teorije); Der Contrapunkt, 1862 (vaan historijski uvod); Vber die Entzuicklung der Mekrstimmigen Musik, 1867; Die Grb'sse der musikalischen Intervalle als Grundlage der Hartnonie, 1873; August Eduard Grell, 1899; mnogobrojne studije, rasprave i lanci. KOMPOZICIJE: opera Baumdes Gramoflanz 1862; scenska muzika za Sofoklove tragedije Ajaks, Kralj Edip i Edip na Kolonu. Oratorij Christus der Erretter, 1854; kantata Der Fremdling auf Golgatha, 1852; zborovi; solo-pjesme i dr. Redigirao i objavio: Terminorum Diffinitorium J. Tinctorisa, Leipzig 1863; Fundamentum organisandi C. Paumanna; Das Lochamer Lieder-buch i dr. LIT. : O. Schneider, Heinrich Bellermann, Berlin 1903. D. Sasse, Johann Gottfried Heinrich Bellermann, MGG, I, 1951.

BELLINCIONI, Geitima, talijanska pjevaica, sopran (Monza, 17. VIII 1864 Napulj, 24. IV 1950). Pjevanje uila kod L. Pontija i G. Corsija. Debitirala 1879 u Napulju. Pjevala na svima veim talijanskim pozornicama te u Njemakoj, Austriji, Portugalu, Francuskoj, Rusiji i Junoj Americi. Interpretirala niz glavnih enskih uloga na premijerama veristikih opera. God. 1911 povukla se s pozornice i u Berlinu (do 1915) vodila pjevaku kolu. Predavala zatim pjevanje na konzervatoriju S. Cecilia u Rimu. God. 1918 osnovala Gemtna Film (od 1921 Biancagemma Film), 1930 otvorila pjevaku kolu u Beu, od 1934 predavala na Konzervatoriju u Napulju. Djelovala je i kao filmska glumica (191619). Napisala je prirunik Scuola di canto (1912) i autobiografiju Io e U palcoscenico (1920), a u suradnji sa E. Goliscianijem nekoliko opernih libreta.
LIT.: G. B. Baccioni; Gemma Bellincioni, Palermo 1902. B. Stagno-Bellincioni, Roberto Stagno e Gemma Bellincioni intimi, Firenze 1943. E. Gara, Gemma Bellincioni, La Scala, 1953.

BELLETTI, Giovanni Battista, talijanski pjeva, bariton (Sarzana, 17. II 1813 27. XII 1890). Debitirao 1837 u Stockholmu. Proslavio se kao partner Jennv Lind, osobito u Stockholmu i Londonu. Velik uspjeh doivio je na gostovanju u SAD. B. ide u najvee baritone XIX st., najvii je domet ostvario u Meverbeerovim operama. BELLEZZA, Vincenzo, talijanski dirigent (Bitonto, Bari, 17. II 1888 Rim, 8. II 1964). Studij ,'irigiranja (G. Martucci) i kompozicije (N. D'Arienzo) zavrio 1907 na Konzervatoriju u Napulju. Kao operni dirigent debitirao 1908 u napuljskom kazalitu San Carla u Verdijevoj Aidi. God. 192038 dirigent opere u Napulju, Rimu, Buenos Airesu, Londonu, New Yorku (Metropolitan) i drugdje, od 1938 u domovini, najvie u Rimu. Kao kompozitor ogledao se preteno na simfonijskom i komornom podruju. BELL'-HAVER (Bellaver, Belhaver, Bell'avere), Vincenzo, talijanski kompozitor i orgulja (Venecija, oko 1530 IX 1587). Uenik A. Gabrielija i njegov nasljednik, 1586, na drugim orguljama crkve sv. Marka u Veneciji. Kao kompozitor blizak je svom uitelju.
DJELA: Toczata za orgulje (tamp. u traktatu G. Dirute II Transilvano, 1593). Tri knjige madrigala za 47 glasova, 1567, 1575 i 1576 (sauvana samo II knj.); oko 50 madrigala za 512 glasova i 10 giustiniana u antologijskim zbir kama toga doba. Dva Magnificata za 8 glasova; 3 moteta za 8 gl. i 1 za 1 glasova. LIT.: A. Einstein, The Italian Madrigal, Princeton 1949. J. Schmidt-Gb'rg, Vincenzo Bell'Haver, MGG, I, 1951. S. Dalla Libera, Cronologia musicale della Basilica di S. Marco in Venezia, Muica Sacra, Milano 1961.

BELLINI, Vincenzo, talijanski kompozitor (Catania, 1. XI 1801 Puteaux kraj Pariza, 24. IX 1835). Muziku uio najprije kod djeda, zborovoe katedrale u Cataniji, a od 1819 na napulj skom konzervatoriju San Sebastiano, gdje su mu uitelji bili G. Furno, G. Tritto, C. Conti i N. Zingarelli. God. 1825 debi tirao kao operni kompozitor u malom kazalitu konzervatorija; idue godine postie prvi veliki uspjeh operom Bianca e Fernando (kazalite San Carlo u Napulju), a poslije izvedbe opere // Pirata u milanskom kazalitu La Scala, 1827, postaje veoma popularan. U to vrijeme susree dvoje ljudi vanih za njegov daljnji razvoj: pjesnika F. Romanija, koji je napisao libreta gotovo svih njegovih najuspjelijih opera i Giudittu Cantu, koja je nekoliko godina u mnogome utjecala na njegovo stvaranje. Kasnije su se u njegovu ivotu pojavile jo dvije ene, pjevaice Guiditta Grisi i Giuditta Pasta, za koje je napisao neke od svojih najljepih uloga. Nakon golemih uspjeha drugih Bellinijevih opernih djela, propala je 1833 njegova opera Beatrice di Tenda na premijeri u venecijanskom Teatro Fenice. Razliite okolnosti izazvale su taj neuspjeh (nesuglasice s libre-tistom), koji se pretvorio u javni skandal, to je Bellinija vjerojatno i navelo da napusti domovinu prihvaajui ponude, da u Londonu dirigira izvedbama svojih opera i da napie novu operu za Pariz. U oktobru iste godine nastanio se u Parizu, gdje je 1835 doivio trijumfalno slavlje operom / Puritani. Njegova prerana smrt potaknula je G. Donizettija, da komponira njemu u poast djela Messa da Reguiem i Lamento. Kad je B. zapoeo svoje stvaranje, opernom je pozornicom vladao njegov zemljak G. Rossini, zacijelo mnogostraniji i bogatiji umjetnik. Njegovu utjecaju umio se B. suprotstaviti prvenstveno svojim visoko razvijenim sposobnostima melodijskog oblikovanja. Ako je u poetku i pokuavao da tok dramske radnje povremeno izrazi i u formama vokalnog vieglasja (npr. u operi // Pirata), B. se kasnije sve vie ograniavao na jednu jedinu melodijsku liniju. U nju je unosio u prvom redu bogatstvo svoje lirske naravi, postiui vanrednu istou i ljepotu pjevnosti, kakva se u nje govo vrijeme susree moda jedino u klavirskim djelima Fr.
V. BELLINI

BELU, Domenico, talijanski kompozitor (XVIXVII st.). Naslijedio Marca da Gagliana 161013 kao muziki uitelj klerika u San Lorenzu u Firenci. Od 1619 muziar na dvoru Medicija. Medu prvima prihvatio novi, monodijski stil i komponirao intermedije za izvedbu Tassove Aminte, objavljene pod naslovom Orfeo dolente, diviso in 5 intermedi (1616) te za Andromedu J. Cicogninija (1618, izgubljeni). Ostavio i zbirku arija: // primo libro di Arie a 1 e 2 vod per sonarsi con U Chitarrone (1616).
NOVA IZD.: Orfeo dolente obj. A. Tirabassi (1927) i F. Malipiero (1951) LIT.: A. Solerti, Muica, balio e drammatica alla corte Medicea, 1600 1637, Firenze 1905. A. Tirabassi, The Oldest Opera: Belli's Orfeo dolente*, MQ, 1939.

170

BELLINI BEMETZRIEDER
toinski). Profesionalnu karijeru zapoeo 1930 kao mu; tiar; 193641 profesor Konzervatorija u Kijevu i od Moskvi. Predsjednik muzike sekcije Akademije umj znanosti, od 1967 predsjednik udruenja Dante Alighu vrijeme bio urednik asopisa Sovjetska muzika. Sredinj u njegovu muzikolokom radu zauzimaju istraivanja kulture sovjetskih i istonih slavenskih naroda.
DJELA. SPISI. Biografije: Aleksandar Porfirjevi Borodin, 194^ Sebaliin, 1945; Sergej Ivanovi Tanjejev, 1946; Sergej Vasiljevi Ra 1946; Boris Nikolajevi Ljatoinski, 1947; Mieczyslaw Karlovicz, 195] Moricevi Gliere, 1955; Michal Kleofas Oginski, 1965.Ruski klasic kultura zapadnog Slavenstva, 1950: Pregled razvoja eke muzike kla Historija poljske muzike kulture, 2 sv., 195457. Uredio zborr Tanjejev i ruska opera, 1946 i 5. V. Rahmanjinov i ruska opera. K< IJE: pet simfonija; koncert za klavir i orkestar; koncert za orgulje orkestralna i komorna djela; klavirska muzika: filmska muzika.

V. BELLINI. Prizor iz opere La Sonnambula. Akvatinta iz djela Nuova Raccolta di Scene Teatrali, inventate dal celebre Sanquirico, Milano, oko 1831 (Be, Theatersammlung der Nationalbibliothek)

Chopina (na kojega je B. ba tim svojim obiljejem nesumnjivo djelovao). Velik umjetnik u ocrtavanju elegikih, melankolinih raspoloenja, B. je ponekad znao dati melodiji i dramatinost, koju je tekst u datom trenutku traio. Svoje arije on je postepeno sve vie oslobaao naslijeenih okvira, kidajui zakone simetrije i podajui im unutranju snagu, koja je formu sretno podreivala intenzitetu doivljenog. B. je u svojim operama u poetku zapostavljao orkestar, koji je u Rossinijevim opernim djelima drukije, uspjenije iskoriten. No u Normi i Puritancima povjerava orkestru nove zadatke, aktivizirajui ga u sve cjelovitijem muziko-dramskom oblikovanju. B. nije ostajao ravnoduan ni prema drutve-nopolitikim zbivanjima u domovini. Oduevivi se libretom Norme, on je u Milanu, sreditu austrijske diktature, ba tom operom pridonio jaanju rodoljubnih osjeaja i tenja k ujedinjavanju rasparane Italije.
DJELA. INSTRUMENTALNA: est simfonija, 181823 (1941 izdao je G. Ricordi simfonije u Es-duru i d-molu); koncert za obou i orkestar. Nekoliko kompozicija za flautu, klarinet i violinu. DRAMSKA. Opere: Adelson e Salvini, 1825; Bianca e Fernando, 1826; // Pirata, 1827; La Straniera, 1829; Zaira, 1829; I Capuleti ed i Montecchi, 1830; La Sonnambula, 1831; Norma, 1831; Beatrice di Tenda, 1833; / Puritani, 1835. VOKALNA: kantata Ismene, 1824; vie romanca, arija, arietta (meu kojima La Malinconia; Vaga luna; Per pieta belVidol mio i dr.; izbor iz manjih vokalnih djela objavio G. Ricordi, 1935). CRKVENA: tri mise; Magnificat, 1818: Te Deum i dr. LIT.: F. Cicconetti, Vita di Vincenzo Bellini, Prato 1859. C. Pepoli, In morte di Bellini, 1867. A. Pougin, Bellini: sa vie et son oeuvre, Pari 1868. A. Tari, Vincenzo Bellini, 1876. M. Scherillo, V. Bellini, Ancona 1882. Isti, Belliniana, Milano 1885. A. Amore, Vincenzo Bellini (2sv.), Catania 1892 94. C. Bellaigue, Bellini, Etudes musicales, I, Pari 1898. P. Voss, Vincenzo Bellini, II izd. 1901. /. Pizzetti, La muica di Bellini, Firenze 1914 (II izd. 1936). O. Viola, Bibliografia belliniana, Catania 1923. Aniante, Vita di Bellini, 1925. O. Andolfi, Norma, Roma 1930. Isti, La Sonnambula, 1931. A. Della Corte i G. Pannain, Vincenzo Bellini: II Carattere morale, i caratteri artistici, Torino 1935. Sindacato Nazionale Musicisti, Bellini, Roma 1935. F. Pastura, Le lettere di Bellini, Catania 1935. G. Monaldi, V. Bellini, Mi lano 1935. G. Policastro, Vincenzo Bellini, Catania 1935. /. Pizzetti (re daktor), Zbornik o Belliniju, Milano 1936. O. Tiby, Bellini, 1939. A.Fraccaroli, Bellini, Milano 1935 (romansirana biografija, hrvatski prijevod Zagreb 1955). L. Cambi (redaktor), Epistolario di Bellini, Verona 1943. P. Cavazzuti, Bellini a Londra, Firenze 1935. G. Barblan, Vincenzo Bellini, MGG, I, 1951. 5. Pugliatti, Chopin e Bellini, Messina 1952. F. Schlitzer, Cimeli belliniani, Siena 1952. F. Schlitzer, T. Traetta, L. Leo, V. Bellini. Note e documenti, Siena 1952. F. Pastura, Vincenzo Bellini, Torino 1959. Isti, Bellini secondo la storia, Parma 1959. L. Orrey, Bellini, London 1968. J. As.

BELJAJEV (Beljaev), Mitrofan Petrovi, ruski; nakladnik (Petrograd, 22. II 1836 4. I 1904). Sin osnovnu muziku naobrazbu stekao kao djeak. Po za kolovanju radio u oevom industrijskom poduzeu, ali s kao samouk bavio komornom muzikom. Zanosei se i< ruskoj nacionalnoj muzici, a uz to prijateljski povezan s predstavnicima, svojim materijalnim sredstvima i vlastito nou zalagao se za irenje ruske muzike kulture. I sam dobar violinist, u svom domu organizirao stali ruske komorne muzike (pjatnice). God. 1885 u Leipzigu izdavako poduzee sa zadaom da objavljuje djela ruskih zitora. Tu su tampane kompozicije iji su autori bili: Rimski-Korsakov, Glazunov, Ljadov, Tanjejev, Skrjab anjinov i dr. Objavio je nekoliko tisua opusa, preteno djela, simfonijske i komorne muzike. God. 1885 utemeljio je u Petrogradu Ruske simfonijske-a 1891 Ruske komorno-muzike veeri, na kojima su se samo kompozicije domaih umjetnika. Svoj imutak o: kao zakladu za promicanje ruske muzike. Ustanovio je i kompozitorsku Glinkinu nagradu (1884), penzijski fone guranje ostarjelih muziara i dr. U elji da evropsku upozna sa suvremenom ruskom muzikom, na svjetsko u Parizu 1889 o svom troku organizirao dva simfonijska djela ruskih kompozitora. U njegovu su poast Rimski-K Borodin, Ljadov i Glazunov zajedniki komponirali kvartet na temu B-la-f (1889).
LIT.: V. Stasov, Mitrofan Petrovi Bjeljajev, Petrograd 189 Montagu-Nathan, Maecenas of Russian Music, MQ, 1918. V. M (redaktor), Dopisivanje izmeu A. N. Skrjabina i M. P. Bjeljajeva (n Petrograd 1922. Verzeichnis der in Deutschland seit 1868 erschier russischer Komponisten, Leipzig 1950.

BELJAJEV, Viktor Mihajlovi, sovjetski muzikolog, i pedagog (Uralsk, 5. II 1888 ). Diplomirao 1914 n gradskom konzervatoriju kao uenik Ljadova i Glazun 1913 predavao na tom zavodu teoriju, 1919 postao { 191722 bio i tajnik umjetnikog savjeta Konzervatorij: vrijeme u upravnoj slubi u Moskvi (lan savjeta dravne za muzike publikacije). Stalni suradnik domaih i in
asopisa {My3bma, 191116, My3UKam>Huu coepeMeuHUH

17, Melos, 191718). Osnovao Udruenje za rusku sumuziku, 1923; iste godine pokrenuo je sa V. Deranovsl ziki mjesenik koji se odrao samo krae vrijeme. Kasi dirao uglavnom muziki folklor, osobito instrumente Sovjetskog Saveza. Od 1923 profesor na Konzervatoriju u lan ruske Akademije znanosti i umjetnosti i Dravnog lokog instituta. I
DJELA: KpamKoe uzAOKcenue yneHUH 0 KonmpanyHKme u ynenu. xajibHbix (fiupMax, 1914; A. K. Fjia3yHO6, 1921; TlepenucKa A. H. C> M. TI. Eenneea, 1922; P. Hindemith, 1927; Les Noces of Stravim The Boris of Mussorgsky, 1928; TypKMeucKan uy3biKa (u suradnji i penskim), 1928; My3uKajibHbie uHcmpyMeHmu y36eKucmaua, 1933; : biografija (na ruskom i njemakom) ivih ruskih i stranih kompozit PaXMauuH08, 1927); OnepKU no ucmopuu My3UKU uapodoe CCCP, 12. lanci i studije o ruskoj muzici u raznim ruskim, njemakim,: i amerikim asopisima: Narodna muzika u Georgiji, 1933; Uzdu Centralne Azije, 1933; Turska muzika, 1935. Preveo na ruski teore E. Prouta Fugal Analysis, 1923.

BELLMAN, Carl Mikael (Michael), vedski pjesnik, pjeva i kompozitor (Stockholm, 4. II 1740 11. II 1795). Objavio je zbirke pjesama Bachi Tempel (1783), Fredmans epistlar (1790) i Fredmans sdnger (1791). U njima je za vlastite stihove preuzeo napjeve chansona, opernih arija, narodnih pjesama i plesova, a katkada ih je i sam uglazbio. Bellmanove pjesme govore o gradskom ivotu i vrlo su popularne u vedskoj jo i danas.
NOVA IZD.: Fredmans epistlar i Fredmans sanger obj. O. Ahlstrom; udruenje Bellmanssdllskapet izdaje sveukupna njegova djela (od 1921 nadalje); 20 pjesama prevedenih na njemaki obj. su Gumppenberg i Berend (1909). LIT.: J. Flodmark, Bellmansmelodiernas ursprung, Svensk musiktidning, 1882. A. Lindgren, Bellmansmusiken, Lomlaren, 1895. P. Sundstrom, Ny Bellmansmusik, STMF, 1927. H. van Loon, The Last of the Troubadours Carl Mikael Bellman, New York 1939. T. Krogh, Bellman som musikalish Digter, Stockholm 1945. N. Afzelius, Bellmans melodier, Stockholm 1947. S. Walin, Carl Michael Bellman, MGG, II, 1952. K. Zuchmayer, UUa Windblad, oder Musik und Leben des Carl Mikael Bellman, Frankfurt a. M. 1953. R. Engldnder, Bellmans musikalisk-poetiska teknik, Samlaren 1957. P. Britten Austin, The Life and Songs of Carl Mikael Bellman, London 1968.

BELZA (Belza-Dorouk), Igor Fjodorovi, sovjetski muzikolog i kompozitor poljskoga podrijetla (Kielce, 8. II 1904 ). Kompoziciju studirao na Konzervatoriju u Kijevu (B. N. Lja-

BELJAJEVSKI KRUG, skupina ruskih muziara kc oko 188090 sastajali na muzikim veerima u kui M. ljajeva u Petrogradu. Glava kruga i uitelj gotovo sviju lai je N. Rimski-Korsakov. Krugu su pripadali: kompoz Glazunov, A. Ljadov, F. i S. Blumenfeljd, N. Sokolov, K. i I. Vitolj i kasnije V. Zolotarjov, F. Akimenko, N. Ar Krianovski, N. erepnjin, pijanist N. Lavrov, dirig Djut (Diitsch) i dr. B. k. obino se smatra nasljednikom torice i mlaom generacijom tzv. Nove ruske muzike k( ta grupa nije zastupala jedinstveni stvaralaki smjer. BEMETZRIEDER, Anton, francuski muziki pisac i; (Alsace, 1743 ili 1748 London, oko 1817). Od 1771 1 Diderotov tienik i muziki uitelj njegove keri; 1781

BEMETZRIEDER BENDA
se u London. Sudei po rezultatima u pedagokom radu te po koncepciji njegovih instruktivnih djela bio je vrstan i metodian pedagog. Meutim, estetske teorije izloene u njegovu prvom priruniku Lefons de clavecin potjeu, po svemu sudei, od Diderota koji je taj prirunik redigirao i napisao mu predgovor. Raspravom
Le Tole'rantisme musical B. je pokuao posredovati izmeu Gluckista i Piccinnista.
DJELA SPISI: Lecons de clavecin et principes d'harmonie (predgovor Diderota), 1771 (na panjolski preveo B. Bails, 1775; na engleski G. Bernard kao Music Mode Easy, 1778); Traite de musiaue, 1776; Nouvel Essai sur Vharmonie, suite de traite de musiaue, 1779; Le Tolerantisme musicale, 1779; Exemples des principaux elements de la composition musicale, 1780; Precis d'une nouvelle methode pour enseigner la musiaue, 1782; Principes et methode de musiaue, 1782; Precis des talents du musicien, 1783 (na engleskom pod naslovom Nezv Way of Teaching Music); Melody and Harmony, 1783; Nezv Guide to Singing, 1787; General Instruction in Music, 1790; A Nezv Singing Book in French & English, 1790; The Art of Modulation, 1796; A Complette Treatise on Music, 1800; Tvjelve Lessons for the Pianoforte, 1802; Art of Tuning. LIT.: A. Julien, La Musique et les philosophes au XVIIIe siecle, Pari 1873. M. Vogeleis, Quellen und Bausteine zu einer Geschichte der Musik und des Theaters im Elsass, Strassburg 1911. J. Feuerstein, Anton Bemetzrieder, MGG, I, 1951.

171

Exen . _ .,. _ . _____. LIT.: H. Mersmann, Beitrage zur Auffuhrungspraxis der vorklassischen Kammermusik in Deutschland (s posebnim obzirom na Bendine sonate), AFMW,

BEN (tal. dobro, mnogo, prilino). Upotrebljava se u sloenicama: ben marcato, ben sostenuto, ben cantando i si.

BENATZKY, Ralph, austrijski kompozitor ekoga podrijetla (Moravske Budjovice, 5. VI 1884 Ziirich, 17. X 1957). Uenik F. Mottla u Miinchenu, djelovao kao operetni i operni kompozitor u Beu, Berlinu, od 1938 u Americi i napokon u Ziirichu. Komponirao je velik broj opereta, veinom na vlastita libreta, od kojih su neke postigle meunarodnu popularnost. B. ide u rijetke umjetnike nakon B. Lehara koji su u toj muzikoj vrsti ostvarili djela vlastite fizionomije.
DJELA. DRAMSKA. Opere: Der lachende Dreibund, 1913 i Die Blinde, 1927. Balet: Die fiinf Wunsche,i929. Operete: Liebeim Schnee, 1916; Die tanzende Maske, 1918; Apachen, 1921; Ein Marchen aus Florenz, 1922; Adieu Mirni, 1924; Mit dir allein, 1929; Die drei Musketiere, 1929; Meine Schzvester un ich, 1931; Im zveissen Rossl, 1931; Ein bezauberndes Fraulein, 1933: Axel an der Himmelstur, 1936; Kleinstadtzauber, 1947; Ein Liebestraum, 1951 i dr. Musicali Mon ami Rene, 1950 i Don Juan's Wiederkehr, 1953. Muzika za film. Pjesme i chansoni. Roman In Dur und Moli, 1954.

BENDA, obitelj ekih muziara koja je od 1741 djelovala uglavnom u Njemakoj. Njen utemeljitelj je Jan Jifi, svira na embalu, oboi i chalumeauu (Mstetice, 25. IV 1686 Nova Ves, 1757), koji se 1706 oenio s Doroteom Brixi (16861762).
GENEALO KO S TABLO MUZ IA RA IZ OB ITE LJI BENDA Dorotea Brixi (1686 1762) Jan Jifi Benda (16861757)

Jan Jifi

Jifi Antonin
(17221795)

Joseph
(17241804)

I Frantiek

(17151752)

F . W. Heinrich (1745 Karl Hermann Heinrich (17481836) 1814) (17091786) I Friedrich Ludwig Ernst F. Johann (17521792) (17471785)

1. Frantitek (Franz), violinist i kompozitor (Stare Benatkv, 22. XI 1709 Potsdam, 7. III 1786). Najstariji sin Jana Jifija; lan djeakog pjevakog zbora u Pragu i Dresdenu. God. 1733 dobio namjetenje u orkestru prijestolonasljednika (budueg Fridrika II) u Rheinsbergu. Tu je uio kod brae Graun i J. J. Quantza. Kad je Fridrik stupio na prijestolje, slijedio ga je B. u Berlin. God. 1771 naslijedio je J. G. Grauna na mjestu koncertnog majstora kraljeva orkestra, u kome je ostao do kraja ivota. Fridrik je mnogo cijenio Bendu koji je igrao vidnu ulogu u muzikom ivotu Berlina. Njegov ton na violini bio je jedan od najljepih, najpunijih, najistijih i najugodnijih, veli za nj suvremenik J. A. Hiller. Dugogodinja pjevaka praksa odrazila se i na njegovoj vrlo prouenoj izvedbi polaganih stavaka. Kao kompozitor B. ide medu glavne predstavnike -> Berlinske kole. Unato ekom podrijetlu blii je Ph. E. Bachu i brai Graun, nego Stamitzu. Najuspjelije su mu violinske sonate, po formi bliske klasinoj sonati. Njihova tematika esto je pukog podrijetla, a voenje glasova pjevno, uz primjenu pojedinih elemenata galantnog stila. U svojoj autobiografiji iz 1763 (objavljenoj 1856 u Neue Berliner Musikzeitung, br. 32) B. navodi 80 svojih violinskih kompozicija, nekoliko simfonija, 15 violinskih koncerata, zatim violinske sonate, capriccia, trio-sonate i dr. Za Bendina ivota objavljen je razmjerno mali broj njegovih kompozicija.
Si ~ Sona

DJELA: simfon

SON/Vi KS
AVIOLON S K l ' l
S

M"FRANCOI> BUNDA
Mit au l<1tit" Ptir M'Jtiitvih/
'J, 1 1,'iJtmu li,' /. '. ,tf..>y.. .

t'AR

1920. J. Gabriel, Frantiek Benda, Stare Benatkv. 1926. F. Berten, Franz Benda (disertacija), Koln 1928. E. Nissel--Nemenoff, Die Violinte-chnik Franz Bendas und seiner Schule (disertacija), Konigsberg 1930. H.Wirth, Frantiek Benda, MGG, 1,194951. F. Lorenz, Die Musiker-familie Benda: Franz Benda und seine Nachkom-men, Berlin 1967.

DJELA. DRAMSKA: scenska muzika Der Barbier von Sevilla (Beaumarchais), 1776; opereta Louise, 1791; Singspieli: Die Verlobung (neizv.); Mariechen, 1792 i dr.; Das Narrenballet, 1787. VOKALNA: kantate Der

Berlinu; 178082 muziki direktor kazalita u Hamburgu i 178289 violinist i dvorski kompozitor u Schvverinu. God. 1789 postao je koncertni majstor u Konigsbergu.

2. Jifi Antonin (Georg), kompozitor (Stare Benatkv, 30. VI 1722 Kostritz, 7. XI 1795). Mlai (trei) sin Jana Jifija; djetinjstvo proveo u ekoj i tu dobio osnovni muziki odgoj. God. A PAtU> 1742 49 violinist kraljevskog komornog orkestra u Berlinu, a 175078 dvorski dirigent u Gothi (1765 66 boravio u Italiji). Poslije 1778 djeluje u raznim AVKt 5a*M"fc : muzikim sreditima (Hamburg, Be, Pariz, Mannheim), gdje su se izvodila F. BENDA. Naslovna strana violinskih njegova djela. Posljednji decenij ivota proveo u sonata op. 1. Pariz, oko 1770 tirinkim gradiima Ronne-burgu, Ohrdruffu, Georgenthalu i Kostritzu. U nizu Bendinih kompozicija najznaajnija su njegova scenska djela. Dok u poetku komponira opere talijanskog tipa, poslije 1775 naputa tradiciju i, potaknut Rousseauovim primjerom, stvara novu muziko-scensku vrstu melodramu. Na temelju iskustva koja je stekao radei na toj novoj vrsti B. je obogatio i produbio muziku materiju Singspiela; u uvertiru je unio glavne muzike motive djela; ansamble i finalne odlomke razradio je u stilu opere buffe; jakim dinamikim kontrastima, naglim promjenama takta i tempa i bogatom slikovitom instrumentacijom naglasio je dramatske sukobe i produbio karakter likova. Bendu, kojeg je veoma cijenio Mozart, smatraju jednim od njegovih neposrednih prethodnika na podruju opere.

deset simfonija; 4 koncerta za klavir; koncerti za violinu. KOMORNA : 6 Sonate per U clavicem ba- lo, 1757; 3 Sonaten mit Violine oder Flote, 1779; Sammlung vermischter Clavier und Gesangstu'cke fiir geu'bte und ungeu'bte Spieler, 6 sv-, 178087 (sadri izmeu ostalog 11 sonata i 33 sonatine za klavir); sonata za 2 klavira; sonata za 2 violine i basso continuo. DRAMSKA: opera Kinio riconosciuto, 1765. Intermezzi: II buon ma~ rito, 1766 i // nuovo maestro di cappella, 1767. Melodrami: Ariadne auf Naxos, 1775: Medea und Jason, 1775; Pyg-malion, 1779; Philon und Theone (prvotno Almanzor und Nadine) 1779 i Cephalus und Prokris, 1805. Sing-spieli: Der Dorfjahrmarkt, 1775; Wal-der, 1776; J. BENDA Sylvain, 1776; Romeo und Julie; Der Holzbaur oder Die drei W J ; Wiinsche, 1778; Das tartarische Gesetz, 1780. Djeja opereta Das Findelkind (neizv.). VOKALNA. Kantate: Amynts Klagen ttber die Flucht der Lalage, 1774; Cephalus und Aurora, 1775; Lessings Totenfeier, 1781; Bendas Klagen, 1792. Talijanske arije; njemake pjesme. CRKVENA: oratorij Der sterbende Jesus; 2 mise; 100 duhovnih kantata; Ma~ gnificat; Kyrie e Gloria i dr. LIT.: R. Hodermann, Georg Benda, Coburg 1895. K. Hulka, Jifi Benda, studie o starim ekem hudbeniku, Praha 1903. F. Briickner, Georg Benda und das deutsche Singspiel, SBIMG, 1904. E. Istel, Die Entstehung des deutschen Melodrams, Berlin 1906. V. Helfert, Jifi Benda, Spisy Filosofik Fakultv Masarykovy University, 1929. H. Wirth, Georg Benda, MGG, I, 194951. C. Schoenbaum, MGG und die Familie Benda, MF, 1957. Z. Pilkovd, Dramaticka tvorba Jifiho Bendy, Praha 1960.

DJELA. ORKESTRALNA: tri-

3. Friedrich Ludvvig, kompozitor i violinist (Gotha, 4. IX 1752 Konigsberg, 20. III 1792). Uio kod svoga oca Jifija Antonina (Georga). Od 1776 djelovao u Dresdenu i od 1779 u

172

BENDA BENEVOLI
tehniki besprijekoran nain sviranja odlikuje se istoon sugestivnom pjevnou tona i bogatstvom zvunih gi Cijenjen je osobito kao interpret Scarlattija, Mozarta, rom te suvremene klavirske muzike.
LIT.: R. Alaione, Ascoltando Benedetti Michelangeli, La Se;

Jod, Unser Valer, 1787; Die Religion, 1788 i dr. CRKVENA: oratorij Das Andenken an die Erlb'sung des Gottmenschen; Psalam 96; boina kantara Gott steig herab. LIT.: J. Sittard, Geschichte des Musik- und Concertwesens in Hamburg, Altona i Leipzig 1890. H. Giittler, Konigsbergs Musikkultur im 18. Jahrhundert, Kassel 1925. H. Wirth, Benda, MGG, I, 1951.

BENDA, Hans, Robert Gustav von, njemaki dirigent (Strassburg, 22. XI 1888 ). Dirigiranje studirao na Sternovu konzervatoriju u Berlinu, muzikologiju na Univerzitetu u Berlinu (H. Kretzschmar) i Miinchenu (T. Krover, A. Sandberger). God. 192633 vodio muziki odjel Funkstunde Berlin, 193439 intendant Berlinske filharmonije i dirigent njenog komornog orkestra, 1939 osnovao vlastiti orkestar (Berliner Kammerorchester) s kojim je gostovao u mnogobrojnim zemljama svijeta. Od 1954 do 1958 bio je direktor muzikog odjela radio-stanice Freies Berlin. BENDER, Paul, njemaki pjeva, bas (Driedorf, Westerwald, 28. VII 1875 Miinchen, 25. XI 1947). Uio kod Luise Ressove i B. Hoffmanna. God. 190003 angairan u Gradskom kazalitu u Breslauu, zatim u Dravnoj operi u Miinchenu, a 192227 na Metropolitanu u New Yorku. Gostovao u Londonu i od 1902 redovito na Sveanim igrama u Bavreuthu. Poto je napustio pozornicu, predavao pjevanje na Konzervatoriju u Miinchenu. Istaknuo se kao interpret Wagnera (Amfortas i Gurnemanz u Parsifalu, Hans Sachs u Majstorima pjevaima, Wotan u Walkiiri), Mozarta (Sarastro u arobnoj frulij Osmin u Otmici iz Seraja) i Pfitznera (praizvedba opere Palestrina, 1917), koji mu je posvetio nekoliko solo-pjesama. BENDING (engl. savijanje), u izvodilakoj praksi jazz-muziara poseban nain intoniranja. Ton se ne intonira odmah tano ve neto nie ili vie i postepeno se povisuje, odnosno snizuje na tanu visinu ili se pak intonira tano, a naknadno povisuje ili snizuje. BENDIX, Victor Emanuel, danski kompozitor (Kobenhavn, 17. V 1851 5. I 1926). Uenik N. Gadea i A. H. Windinga na Konzervatoriju u Kebenhavnu. God. 187276 vodio vlastiti pjevaki zbor, 1882 usavravao se u Njemakoj. God. 18971901 bio je dirigent filharmonijskih koncerata, a 190710 zborovoa Danskog pjevakog drutva u Kobenhavnu. U kompoziciji je zastupao danski romantiarski smjer.
DJELA. ORKESTRALNA. etiri simfonije: I, u C-duru, 1885; I I , u D-duru, 1888; III, u a-molu, 1895 i IV, u d-molu, 1908. Klavirski koncert u a molu, op. 17; serenada; Luslspielouvertiire i dr. Klavirski trio op. 12. Klavirska sonata; plesne improvizacije za klavir 4-runo. XXXIII psalam ?bor i orkestar; zborovi; solo-pjesme.

BENEDICT, Sir Julius, engleski kompozitor, dij muziki pisac njemakog podrijetla (Stuttgart, 27. XI : London, 5. VI 1885). Uenik J. Ch. Abeillea, J N. Hu: C. M. Webera. God. 182325 dirigent kazalita Kam u Beu, 182535 napuljskih kazalita San Carlo i Fond, 1835 preselio u London, gdje je doskora stekao veliku re] kao operni dirigent. Bio je angairan 1837 u Lyceum '. 1838 u Drury Lane, 1852 u Her' Majesty's i od 1862 u Gardenu. Osim toga vodio, 184578, festival u Norwi< 1859 dirigirao popularnim koncertima ponedjeljkom donu, a 187680 vodio Filharmonijsko drutvo u Livi Kao kompozitor najvie se afirmirao na opernom podn njegovim se djelima isprepleu obiljeja njemakog i tali stila.
DJELA: 2 simfonije, 187374; 2 klavirska koncerta. DR; Opere: Giaccinta et Ernesto, 1827; / Portoghesi in Goa, 1830; Un Ai giorno, 1836; The Gipsy's Warning, 1838; The Brides of Venice, 1844; saders, 1846; The Lily of Killarney, 1862 (njemaki Die Rose von Erin) KALNA: oratoriji St. Cedlia, 1866 i St. Peter, 1870; kantate: Undv Richard Coeur de Lion, 1863 i Graziella, 1882. SPISI: A Sketch o] and Works of the late F. Mendelssohn-Banholdy, 1850; Websr, 1881. LIT.: W. Neumann, Julius Benedict, Leipzig 1859.

BENDL, Karei (pseudonim Podskalsky), eki kompozitor i dirigent (Prag, 16. IV 1838 20. IX 1897). Muziki studij zavrio 1858 na orguljakoj koli u Pragu (K. Pietsch). Profesionalnu karijeru zapoeo kao uitelj na Miillerovoj muzikoj koli. God. 1864 operni dirigent na Njemakom kazalitu u Bruxellesu, zatim u Amsterdamu i Parizu; 186577 vodio prako pjevako dru tvo Hlahol, kojemu je jedan od utemeljitelja, a 1879 postao dirigent privatnog orkestra baruna Derviesa u Milanu, Luganu i Nici. God. 188690 bio je zborovoa pravoslavne crkve u Pragu. Za Dvofakova boravka u Americi zamjenjivao ga od 1894 kao profesor kompozicije na Konzervatoriju. Bio j*>lan eke akademije znanosti i umjetnosti (1890). U svojim operama B. se nadovezao na Meverbeerova, Gounodova i Thomasova stilska obiljeja. Svoj najvii domet ostvario je na podruju vokalne muzike. U tim djelima slijedio je najprije F. Mendelssohna, ali se onda priklonio nacionalnom smjeru B. Smetane i A. Dvofaka, s kojim ga je od mladosti vezalo iskreno prijateljstvo.
DJELA. ORKESTRALNA: Tarantella, 1881; Jihoslovanskd rhapsodie, 1881; Slavnostnipochod, 1881; Poloneza, 1882; Ditiramb, 1887; Capriccio, 1887; Ouvertura i dr. KOMORNA: dva gudaka kvarteta, 1895; sonata za violinu i klavir; suita za violinu i klavir; Romanca za violonelo i klavir. Klavirske kompozicije. DRAMSKA. Devet opera: Bfetislav, 1869; Stary enich, 1874; arovnf kvlt, 1876, ernohorci, 1881; Gina, 1884: Karei Skrita, 1883; DM Tabora, 1888; Mati Mila, 1895 i vanda dudah, 1896 (u izvornom obliku kantata). Balet eka svatba, 1894. Dvije operete Lejla, 1867 i Indicki princezna, 1877. VOKALNA. Dvije kantate: vanda duddk, 1881 (najznaajnije Bendlo-vo djelo. Izvedeno 18. II 1883 u Pragu) i tdry den, 1885.Oko300 zborova; ciklusi solo-pjesama: est pisni z Rukopisu krdlovedvorskeho, 1875; Ciganske melodie, 1881; Cypfie, 1882; Pisne v nar. tonu, 1882: Detske pisni, 1880; Skfi-vdni pisne, 1888: 12 milostnych pisni, 1891: Z iti maje i dr. LIT.: J. Poldk, KarelBendl, Praha 1938.

BENEDICTUS (lat. blagoslovljen), peti dio ordinariji Celebrant ga govori neposredno nakon Sanctusa, dok j pjeva nakon pretvorbe. U gregorijanskom pjevanju B. je stavan i kratak napjev, koji se nadovezivao na Sanctus i pjev pretvorbe. Obiaj da se dijeli Sanctus od Benedictusa, uv u doba renesanse, kad je opsenija polifona obradba misnih 1 zahtijevala znatno vie vremena za izvoenje, pa bi pov< Sanctusa s Benedictusom spreavalo nesmetano odvijanje li Tekst je uzet iz Matejeva evanelja XXI, 19: Benedic venit in nomine Domini. BENEDIKTINSKI RED, redovnika zajednica, k osnovao sv. Benedikt (529, Monte Cassino). Osobite zaslugf je b. r. gajenjem katolike liturgije i liturgijskog pjevanja, mostanima toga reda koji su, osobito u srednjem vijel rasadite znanosti i umjetnosti, odgojen je itav niz kompi teoretiara i historiara muzike, od kojih su najpo Grgur Veliki, Aurelianus Reomensis, Remigius iz Auxerre, iz Prtima, Notker Balbulus, Hucbald, Odon iz Clugnvja. iz Arezza, Hermannus Contractus, Bernhard iz Clairvaus Nastojanja oko obnove gregorijankog pjevanja, zapoeta oko p XIX st., potekla su takoer iz benediktinskog reda. Opat lesmes (Francuska), Monte Cassino (Italija), Monserrat ( ska), St. Gallen (vicarska), Beuron (Njemaka) i Klostern (Austrija) glavna su rasadita za prouavanje gregorijai rezultati toga rada objavljeni su u muzikolokim rasprav Guerangera, J. Pothiera, A. Mocquereua, G. Sunola, P. F< R. Molitora, U. Gaisera, D. Johnera i dr. U naim je kra osobito u Dalmaciji, od XI do XIX st. bilo vie benedik samostana u kojima s jnedu ostalim umjetnostima, gajili gorijansko pjevanje. O tome svjedoe i mnogi rukopisni zt sauvani po naim knjinicama.
LIT.: jf. Mabillon, Annales ordinis s. Benedicti (6 sv.), 170339 bliographie des Bnedictins de la Congregation de France, 1889. Sv. ! i njegovo djelo, 1939. /. Ostoji, Katalog benediktinskih samostana na D skom primorju, ivot s Crkvom, 1941. H. HU'schen, Benediktiner, 1> 1931.

BENEDITO Y VlVES, Rafael, panjolski dirigent i fo (Valencia, 3. IX 1885). Studirao isprva u rodnome gradu na Madridskom konzervatoriju. U Madridu utemeljio Orguesta Benedito, 1918 Masa Coral de Madrid, prvi veli oviti zbor panjolskog glavnog grada, i 1927 oro univt Organizirao je posebne teajeve narodne pjesme i plesa te c grupu pjevaa i plesaa s kojima je priredio niz turneja po i Americi.
' DJELA: prirunici Como se ensena el canto y la muica, 1927, ( 1934) i Elpiano amigo del nino. Obradbe: Cantos populares espanoles : klavir; Pueblo zbirka panjolskih nar. pjesama; Natura zbirka djeijih sloenih od narodnih pjesama i kompozicija raznih autora (Beethoven, A sohn, Schumann i dr.) s dodanim panjolskim tekstom.

BENEDETTI MICHELANGELI, Arturo, talijanski pijanist (Brescia, 5. I 1920). Klavir studirao kod P^ Chimerija i na Konzervatoriju u Milanu kod G. Anfossija. Dobitnik prve nagrade na Meunarodnom natjecanju u enevi, 1939. Poslije rata razvio briljantnu pijanistiku karijeru koncertirajui po Italiji i drugim zemljama (1948 prvi put u SAD; 1969 u Jugoslaviji). Uz to drao katedre za klavir na konzervatorijima u Bologni i Veneciji, predavao na Konzervatoriju u Bolzanu, vodio pijanistike teajeve u Arezzu i vlastitu kolu za usavravanje u Torinu. Sada je profesor Milanskog konzervatorija. Njegov posve individualan,

BENEVOLI, Orazio, talijanski kompozitor (Rim, : 1605 17. VI 1672). Kao zborski djeak crkve S. Lm Francesi u Rimu uenik V. Ugolinija. Od 1624 maestro di c, razliitih rimskih crkava, 164446 dvorski dirigent nad\ Leopolda Wilhelma u Beu; od 1646 ponovno je u Rimu vrijeme na elu kapele Liberiane u crkvi 5\ Maria Magg od oktobra iste godine do kraja ivota vodi kapelu Giulia Petru. B. je glavni predstavnik rimskog monumentalnog 1

BENEVOLI BENNETT
baroknog stila u crkvenoj muzici. Najpoznatije mu je djelo Salzburka sveana misa, koja je naruena za posveenje katedrale u Salzburgu; komponirana je za golemi sastav od 52 glasa i continuo (16 vokalnih i 34 instrumentalne dionice, 2 orgulje i basso continuo). U tom mladenakom djelu (162728) ve su u punoj mjeri iz raene znaajke njegova stila: originalan nain oblikovanja velikih zvunih masa, majstorsko vladanje polifonijom (osobito u fugi), smisao za grandiozne zvune efekte, posebice u partijama tuttija (statikim i dinamikim) te za njegovo doba napredna sklonost modernim harmonijama dura i mola. Benevolijevi su izravni uenici: P. Lorenzani, E. Bernabei i A. Liberati (njegov biograf), a stilski sljedbenici G. Pitoni i G. Ballabene koji njegov monumentalni stil nastavljaju u XVIII st.
DJELA. CRKVENA: Salzburgei Festmesse za 52 glasa i b. c, 1628; vie od 30 misa za 316 glasova (10 misa za 16 gl., po 5 misa za 10 i 12 glasova itd.); vie psalama za io, 12, 14, 16 i 24 glasa; Magnificati za 814 glasa; oko 20 moteta za 13 glasa; antifone, himni i dr. Sva su djela sauvana u rukopisima, najvie u knjinici Licea musicale u Bologni. NOVA IZD.: cjelokupna djela objavljuje od 1950 dalje L. Feininger (u Monumenta liturgiae polychoralis Sanctae Ecclesiae Romanae); Salzburger Festmesse i himnu Plaudite tympana obj. G. Adler (DTO, X, sv. 20, 1903). LIT\: A. Liberati, Lettera al Ovidio Persapeggi, Roma 1684 (ponovo izdao G. Baini u Memorie . . . , II, Roma 1828). V. Radi, Da Vincenzo Ugolini ad Orazio Benevoli nella Cappella della basilica Liberiana (16031646), Roma 1902. G. Adler, Una Messa e un Inno a 53 voci di Orazio Benevoli, RMI, 1902. H. Lsichtentritl, Ein Urahne des Berliozschen Requiems, AM, 1903. A. Cametti, La Scuola dei pueri cantus di S. Luigi dei Francesi in Roma, RMI, 1915. H. F. Redlich, Orazio Benevoli, MGG, I, 1951. L. Feininger, Orazio Benevoli, Atti dei Congresso inte/nazionale di muica Sacra . . . , Roma 1952. Isti, La Scuola policorale romana dei Sei. e Settecento, Collectanea Historiae Musicae, II, Firenze 1956. I. A.

173

BENGTSSON, i. Gustav Adolf Tiburtius, vedski kompozitor (Vadstena, 29. III 1886). Studirao na Konzervatoriju u Stockholmu (kompoziciju kod J. Lindegrena), usavravao se Berlinu (P. Juon), Leipzigu (H. Riemann) i Parizu. God. 1922 42 nastavnik u Karlstadu, zatim orkestralni dirigent, zborovoa i nastavnik u Linkopingu.
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, 1908; I I , 1910 i III, 1921; Sinfonietta concertante za violinu, violu i orkestar; koncert za violinu; koncert za violonelo; suita / Vadstena kloster i dr. KOMORNA: gudaki kvartet; gudaki kvintet; klavirski trio; violinska sonata. Zborna djela; solo-pjesme.

2. Ingmar Olof, pijanist i muzikolog (Stockholm, 2. III 1920 ). Sin Gustava. Studirao klavir na Konzervatoriju u Stockholmu, zatim u Kabenhavnu i Baselu (E. Mttller), a muzikologiju u Stockholmu i Uppsali. Od I942koncertira kao embalist i pijanist-pratilac. Od 1955 profesot muzikologije na Univerzitetu u Uppsali. Osim toga predsjednik vedskog muzikolokog udruenja (od 1961) i muziki kritiar lista Svenska Dagblat.
DJELA. Knjige: Bach och hans tid, 1946; Fran visu tili symfoni, 1947; JH. Roman och hans instrumentalmusik (disertacija), 1955; Handstiler och notpikturer i Kuil. Musikaliska akademiens Roman-samling (u suradnji s R. Danielsonom), 1955. Vie studija i lanaka u strunim revijama (Henning Mankell, Biografisk studie, Svensk Tidskrift for Musikforskning, 1941). Surauje od 1965, na izdanju cjelokupnih djela F. Berwalda.

Jutarnji list, Narodne novine, Pokret, Hrvatska njiva, Gri, Savremenik, Hrvatska revija); 191620 ureivao umjetniku reviju Gri. Uz studiju Predgovor novoj muzici (Savremenik, 1916), u kojoj je izloio svoje gledanje na nacionalno muziko stvaranje, pisao je o radu mnogih hrvatskih kompozitora: o Lisinskom, Zajcu, Vilku Novaku, B. Bersi i dr. Komponirao je uz ostalo koreografski poem u tri dijela Muzika pejzaa (Uvodni pejza; Plein-air; No u brdima). K. KO. 2. Vladimir, dirigent (Zagreb, 3. X 1922 ). Sin Kreimira, na Muzikoj akademiji u Zagrebu uio violinu (V. Huml) i 1947 zavrio studij dirigiranja (M. Sachs, F. Zaun). God 194849 korepetitor i dirigent opere u Skoplju, od 1950 dirigent opere Narodnog kazalita Ivan Zajc u Rijeci (196368 direktor). God. 196061 usavravao se kod G. Szella u Clevelandu, SAD. Stalni je dirigent Rijeke filharmonije i Rijeke muzike scene. Osim u zemlji nastupao je u Njemakoj, Austriji, Italiji, Rumunjskoj, Madarskoj, SAD, Japanu i dr. U najvie domete njegove umjetnosti ide kreacija opere Kavalir s ruom R. Straussa, nagraena od Fonda Vladimir Nazor. Kao direktor Rijeke opere posebnu je panju posveivao stvaralatvu jugoslavenskih kompozitora. K. KO. BENJAMIN, Anton J., muziko nakladno poduzee u Londonu (glavno sjedite) i Hamburgu. Osnovao ga je Joseph B. 1818 u Altoni i kasnije preselio u Hamburg, gdje ga je dalje vodio njegov sin Anton. Antonov sin John (18681931) preuzeo je 1888 vodstvo muzikog odjela firme i znatno ga proirio: 1907 pripojio mu je koncertnu agenciju J. A. Bohmea u Hamburgu, 1918 nakladno poduzee D. Rahter iz Leipziga, 1925 nakladu City i 1928 N. Simrock iz Berlina. Danas poduzee B. vodi Irene Retford u Londonu. BENJAMIN, Artur, australski pijanist i kompozitor (Sydney, 18. IX 1893 London, 10. VI 1960). Studirao na Royal College of Music u Londonu kod Ch. Stanforda (kompozicija) i F. Cliffea (klavir). God. 191921 profesor klavira na Konzervatoriju u Sydneyu, a 192637 na Royal College of Music u Londonu, gdje mu je uenik bio i B. Britten. Nakon turneja po Australiji, Kanadi i Indiji, 194046 dirigent orkestra kanadske Broadcasting Corporation u Vancouveru; od 1946 ponovno predavao na Royal Collegeu u Lodonu. Kompozicije su mu umjereno moderne, tonalne, izrazito melodine. Najuspjelija su dramska djela, posebice komine opere The Devil Take Her i Prima Donna (parodija talijanske opere) po kojima ga smatraju nasljednikom Sullivana, i romatina opera The Tale of Two Cities (prema Dickensu). Popularne su i orkestralne suite zabavnog karaktera, npr. Two Jamaican Pieces, obojene lokalnim koloritom.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 194445; Concerto quasi una fantasia za klavir, 1949; violinski koncert, 1932; Concertino za klavir; koncert za obou i gudae, 1942 (prema klavirskim sonatama D. Cimarose); koncert za harmoniku, 1953; Romantic Phantasy za violinu, violu i orkestar, 1935; Elegy Waltz and Toccata za violu i orkestar, 1945; Overture to an Italian Comedy, 1937; Light Music Suite, 1928 i 1933 ; Cotillon, suita starih engleskih plesova, 1938 ; Two Jamaican Pieces, 1938; sonatina za komorni orkestar, 1940; From San Domingo, 1945 ; Carribean Dance, 1946; Ballade za gudae, 1947. KOMORNA : Pastoral Fantasy za gudaki kvartet, 1924; sonatina za violinu i klavir, 1925; sonatina za violonelo i klavir, 1938.1 dr. KLAVIRSKA: suita, 1927; Odds and Ends (2 knj.), 1924; Forest Pieces, 1927 i dr. DRAMSKA. Opere: The Devil Take Her, 1931; Prima Donna, 1933; The Tale of Two Cities 194950; Tartuffe (posthumn), 1964; televizijska opera Manana 1956. Balet Orlando's Silver Vi'edding, 1951. Muzika za filmove: The Scarlet Pimpernel 1935; An Ideal Husband, 1948; The Conquest of Everest, 1953 i dr. VOKALNA: zborovi a cappella i uz instrumentalnu pratnju; oko 20 solo-pjesama. LIT.: H. Keller, Arthur Benjamin and the Problem of Popularitv, Tempo, 1950, 15. D. Aritndell, Arthur Benjamin's Operas, ibid.

BEN-HAIM, Paul (pravo ime Paul Frankenburger), izraelski kompozitor i dirigent (Miinchen, 5. VII 1897 ). Studirao na Muzikoj akademiji i na Univerzitetu u Miincnenu (A. Sandberger, Th. Krover). God. 192431 kazalini dirigent u Augsburgu, 1933 preselio u Palestinu i razvio iroku aktivnost kao orkestralni dirigent, profesor Konzervatorija u Tel Avivu i Jeruzalemu, i organizator muzikog ivota. Od 1954 predaje na Music Teacher's Seminary u Tel Avivu. B. ide u najznaajnije izraelske kompozitore tzv. istonomediteranske kole; djela su mu proeta pastoralnim koloritom, a tematika i melodika inspirirani folklorom orijentalnih Jevreja.
.DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, 1940 i 1945; simf. pjesma Pan, 1931; klavirski koncert; violinski koncert; koncert za violonelo; Concerto grosso; Concerto za gudae; Capriccio za klavir i orkestar; suita From Israel; 3 simf. stavka The Sweet Psalmist of Israel za harfu, klavir i orkestar; Music for Strings; metamorfoze To the Chief Musidan; Fanfare to Israel; The Eternat Theme i dr. KOMORNA: gudaki trio; kvartet; kvintet s klarinetom; sonata za violinu solo; serenada za flautu i gudaki trio; Berceuse Sephardite za violinu i klavir i dr. KLAVIRSKA: sonata; sonatina; Music for the Piano, 1957. VOKALNA: oratorij Joram, 1932; Liturgical Cantata; kantata The Vision of a Prophet; Hymn from the Desert za zbor i orkestar; solo pjesme s klavirom i s orkestrom. LIT.: P. Gradenzmtz, Music and Musicians in Israel, Tel Aviv 1959.

BENNER, Paul, vicarski orgulja, dirigent i kompozitor (Neuchatel, 7. XI 1877 29. III Od 1901 crkveni orgulja i 1953). Studirao na Konzervatoriju u Frankfurtu na Majni. zborovoa u Neuchatelu (glise independante) i Yverdonu; od 1911 vodio je i neuchatelski Societe Chorale, te predavao na Konzervatoriju.

BENI, 1. Kreimir (pseudonim Koranski), muziki kritiar i kompozitor (Karlovac, 28. IV 1887 Rijeka, 26. VII 1961). Kompoziciju studirao na Muzikoj akademiji u Beu (H. Gradener) i na Konzervatoriju u Parizu (Ch. M. Widor). God. 192224 nastavnik na nioj i srednjoj koli Muzike akademije u Zagrebu, a zatim srednjokolski profesor u Beogradu, Suaku, Kragujevcu i Dubrovniku, gdje je 1937 osnovao privatnu Muziku kolu. God. 194347 knjiniar Hrvatskog dravnog konzervatorija u Zagrebu, 194850 suradnik Radio-Skoplja i od 1950 neko vrijeme urednik radio-stanice. u Rijeci. Ve od 1910 pisao muziko-literarne studije, kritike i prikaze u mnogim zagrebakim dnevnicima i asopisima (Obzor, Novosti,

DJELA. VOKALNA: La Redemplion; Requiem; Les Poemes de la mer; Le Bapteme du Bourdon; Liber apertus est, misa u c-molu i Te Deum (sve za sole, zbor i orkestar). Zborovi a cappella; solo-pjesme uz orkestar i uz klavir. LIT.: D. Berthoud i S. Ducommun, Paul Benner, 18771953, Neuchatel 1953.

BENNETT, Richard Rodney, engleski kompozitor i pijanist (Bioadstairs, Kent, 29. III 1936 ). Studirao na Royal Academy of Mus : c u Londonu (H. Ferguson, L. Berkeley) i 195759 kod P. Bouleza u Parizu. U poetku pristaa postwebernovske avan-

R. R. BENNETT

174

BENNETT BENTZON
LIT.: R. Schumann, William Sterndale IJennett, Neue Zeits Musik, 1837, 23. J. R. St. Bennett, The Life of William Sterndal Cambridge 1907. C. V. Stanford, William Sterndale Bennett, A Isti, William Sterndale Bennett, Interludes, London 1922. William Sterndale Bennett, MGG, I, 1951. G. Bush, Sterndale the Solo piano works, Proceedings of the Musical Association, 191

garde, u kasnijim se djelima orijentirao prema neto tradicionalnijem izrazu.

DJELA. ORKESTRALNA: dvije simfonije, 1965 i 1967; koncert za klavir, 1968; koncert za rog, 1956; 5 Pieces, 1956; The approaches of sleep za 4 glasa i 10 instrumenata, 1959; Journal, 1960: Aubade, 1964; suita, 1966; Friday's Chil za jazz-orkestar, 1964. Za komorni orkestar: Calendar, 1960 i Nocturnes 1962. KOMORNA: etiri gudaka kvarteta, 1952 1953, 1960 i 1964; Trio za flautu, obou i klarinet, 1964; sonata za violinu i klavir, 1964; sonata za violinu solo, 1965: sonatina za flautu solo, 1954; 4 improvizacije za violinu solo, 1955; Conversations za 2 flaute, 1964; Crosstalk za 2 klarineta, 1967. KLA VIRSKA : sonata, 1956; Cycle 2 for P. Jacobs, 1958; 5 Studies, 1964; Piano Fantasy, 1964; Diversions, 1964. DRAMSKA. Opere: The Ledge, 1961; The Mines of Sulphur (Ballade im Moor), 1965; Penny for a Song, 1967 (jug. premijera pod naslovom Napoleon dolazi, Osijek 28. XII 1969). Balet Jazz Calendar, 1968. Muzika za radio i televiziju. VOKALNA: London Pastoral za tenor i komorni orkestar, 1962; Epithalamion za zbor i orkestar, 1966; zborovi i dr.

BENOIST, Francois, francuski orgulja i kompozitc tes, 10. IX 1794 Pariz, 3. V 1878). Studirao na Pariki zervatoriju (Ch. Catel, L. Adam). God. 1815 dobio Prix za kantatu Oenone. Od 1820 dvorski orgulja i profesor vatorija (do 1872) u Parizu; uz to od 1840 glavni zborovod opere. Njegovi su uenici bili A. Adam, G. Bizet, Th. E. Paladilhe i dr.
DJELA: Bibliothegue de Vorganiste, sabrana djela za orgulje (1 DRAMSKA. Opere: Felix et Leonore, 1821 i L'Apparition, 1848. 1 Gipsy (u suradnji s Thomasom i Marlianijem), 1839; Le Diable 1840; Nisida, 1848; Paguerette, 1851. Troglasna misa.

BENNETT, Robert Russell, ameriki kompozitor i dirigent (Kansas City, Missouri, 15. VI 1894). Uenik C. Busha i Nadije Boulanger (Pariz). Karijeru zapoeo u New Yorku kao araner i instrumentator muzikih komedija za Broadway; od 1930 djelovao u filmskim studijima Hollywooda, a 1940 postao je dirigent na amerikom radiju. Od njegovih mnogobrojnih aranmana najpoznatiji su muzike komedije Shotoboat (J. Kern, 1923), opera Porgy and Bess (G. Gershwin, 1935) i musical Oklahomal (R. Rodgers i O. Hammerstein, 1943). U vlastitim, efektno orkestriranim kompozicijama B. nastoji da ostvari sintezu dvaju oblika njujorskog muzikog izraza, sjedinjujui obiljeja leernijeg broadwayskog stila sa serioznim koncertnim.
DJELA. ORKESTRALNA. etiri simfonije; I, Abraham Lincoln Symphony> 1931; II, Symphony in D for the Dodgers, 1941; III, 1943 i IV, 1946; koncert za klavir; koncert za violinu; Concerto grosso za duhaki orkestar; simf. skice The Four Freedoms; Overture to an Imaginary Drama; Charlestovm Rhapsody; A Dry Weather Legend i dr. KOMORNA: VCater Music za gudaki kvartet; Toy Symphony za 5 duhaa; Five Improvisations za trio i dr. Klavirske kompozicije. DRAMSKA. Opere: An Hour of Delusion, 1928; Marta Malibran, 1935 i The Enchanted Kiss, 1944. Opereta-balet Endymion, 1927. Scenska i fijmska muzika. Zborovi: solo-pjesme. LIT.: J. T. Hoviard, Our contemporarv Composers, New York 1941. K. H. Worner, Robert Russell Bennett, MGG, I, 1951-

BENOIT, Peter (Leonard-Leopold), belgijski kor (Harelbeke kod Courtraia, 17. VIII 1834 Antwerpen 1901). Studirao na Konzervatoriju u Bruxellesu (Feti Hanssens); 1857 osvojio belgijski Prix de Rome. God. studijskom je putovanju u Njemakoj, zatim ivi nai u Belgiji i Parizu gdje je 1862 dirigent Offenbachova ] Thetre des Bouffes Parisiens. Vrativi se u domovinu, 1863, a najprije boravi u Bruxellesu, a zatim 1867 osniva Flamansku muziku kolu (Vlaamsche Muziekschool) u Antwerpenu, koja je pod njegovim dugogodinjim vodstvom dala veoma znaajne rezultate (1898 dravni konzervatorij Koninklijk Vlaamsch Conservatorium).

BENNETT, William Sterndale, engleski kompozitor, pijanist i dirigent (Sheffield, 12. IV 1816 London, 1. II 1875). Sa osam godina lan zbora King's Collegea u Cambridgeu, od 1826 studira na Royal Academy of Music u Londonu kod W. H. Holmesa (klavir), W. Crotcha, C. Pottera (kompozicija) i dr. God. 183435 crkveni orgulja u Wandsworthu. Na poticaj Mendelssohna putovao nekoliko puta u Njemaku: 183637 u Diisseldorf i Leipzig, gdje je izvodio vlastita djela na koncertima Gezvandhausa i sprijateljio se sa Schumannom (koji je o njemu pohvalno pisao u Neue Zeitschrift fiir Musik), zatim 1842 u Berlin, Kassel i ponovo u Leipzig. U meuvremenu mnogo komponira, predaje na Royal Academy of
-:'....

dirigent u Londonu. God. 1849 osnovao Bach Society (s kojim je 1854 izveo prvi put u Engleskoj Bachov Matthauspassiori); 1856 66 vodio orkestar londonskog Philharmonic Society; uz to je od 1856 profesor na Univerzitetu u Cambridgeu, a od 1866 direktor londonske Royal Academy of Music. B. se smatra utemeljiteljem romantikog muzikog smjera u Engleskoj. Stilski se formirao u tzv. Leipzikom krugu romantiara, osobito pod utjecajem Mendelssohna, ali je uspio sauvati individualne crte. Najznaajnije su mu poetine klavirske kompozicije, ivi zvuni krajolici, kako ih je ocijenio W. S. BENNETT Schuman. Slikanje prirode karakteristino je za itav Bennettov opus, a nadasve uvertire po obliku sline Mendelssohnovim koncertnim uvertirama.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u g-molu op. 43, 1872; 4 klavirska koncerta: I, u d-molu, 1832; 11, u Es-duru; 111, u c-molu i IV, u f-molu. Capriccio u E-duru za klavir i orkestar. Uvertire: Parisina; The Naiads; The Woodnymphs; Marte du Bois i fantazija-uvertira Paradis and the Peri, 1862. KOMORNA: klavirski trio; klavirski sekstet; sonata za violonelo i klavir, 1853. KLAVIRSKA: sonata u f-molu; sonata The Maid of Orleans; sonatina; Three Musical Sketches; Six Studies in Capriccio Form; Three Impromptus; Three Romances; Suite des Dieces; fantazija; scherzo; tema s varijacijama; Preludes and Lessons; tokata i dr. Scenska muzika za Sofoklova Ajaksa op. 45. VOKALNA: oratorij The Woman of Samaria, 1867; kantata The May Queen, 1858; Cam-bridge Installation Ode; solo-pjesme. CRKVENA: Anthems; Psalm tunes; 10 Hymn Tunes. Objavio (sa O. Goldschmidtom) The Choral Book, 1862 (suplement 1864).

....------_._,,.......

Mu sic te n astu pa ka o pijanist i

DJELA. ORKESTRALNA: Symphonisch Gedicht voor Klavier er, 1864; Symphonisch Gedicht voor Fluit en Orkest, 1866; Die Schnitter sit zborom. Komorna i klavirska djela. DRAMSKA. Opere: Het Gebergte, 1856; Le Roi des Aulnes, 1859; Issa, 1867; De Pacificatie 1 1876; Karei van Gelderland, 1885; Het mielief, singspiel za diletan Pompeia, 1896. Scenska muzika za Charlotte Corday, 1876 i Willem d* 1863. VOKALNA. Oratoriji: Lucifer, 1865; De Schelde, 1868; D 1873; De Rhijn, 1889. Kantate: De Leie, 1879; Vlaanderen's Kunstroen Rubens), 1877; Aan Antiverpen, 1877; De Waereld in\ (djeja kantat De Genius des Vaderlands, 1880; De Muse der Geschiedenis, 1880; H den Vooruitgang, 1885; Hucbald, 1886; Treur-en Triomfzang, 1896 i dr. Cathelyne, scena za alt i orkestar, 1879; solo pjesme. CRKVENA: Q religieuse (Kerstmis, Hoogmis, Te Deum, RequiemJ, 186063; biblij; Drama Christi, 1871; Missa brevis, moteti. SPISI: De Vlaamsche school van Antzuerpen, 1873; L'Institution des festivals en Belgique, if handeling over de nationale Toonkunde, 2 sv., 187577; De Muziekale C in Belgie, 1876; De Oorsprong van het cosmopolitisme in de Muziek, 1876 sche Brieven, 1885; lanci i studije. LIT.: C. Stoffels, Peter Benoit et le mouvement musical flamand pen 1901. A. M. Pols, Het Leven von Peter Benoit, Antwerpen J. Horemans, Peter Benoit, 19341901: een Levensbeeid voor de \ Jeugd, Antwerpen 1934. F. von der Mueren, Peter Benoit, een mar Volk, Leuven 1935. Ch. van den Borren, Peter Benoit, Bruxelles A. Corbet, Peter Benoit, leven, werk en beteekenis, Antwerpen, 194^ van den Borren Petrus-Leonardus-Leopoldus Benoit, MGG, I, 19; Douliez, Peter Benoit, Bloemendaal 1954.

B. je svu svoju mnogostranu P. BENOIT. Rad J. roi. djelatnost, stvaralaku, pedagoku, spisateljsku i organiza-torsku, podredio jednome cilju: utemeljenju flamanskog nacionalnog muzikog izraza. Po stilu romantiar, bogate fantazije, svoj je najvii domet ostvario u oratoriju, kantati i simfonijskoj pjesmi. Tu su najpotpunije dole do izraaja njegove sklonosti k epskoj monu nosti, oivljavanju nacionalnih veliina (kantata o Ruber noenju patriotskih vizija te smisao za muziku deskr orkestralni kolorit. Melodika mu je inventivna, svjea 1 neke njegove pjesme vrlo popularne. Peter Benoit u svoji: tranim orkestralnim i koralnim freskama daje vanjski manskog temperamenta, sastavljenog od snage, bujnosti, tivnog i materijalnog sjaja. U svojim irokim kompozicij ima ... bogatstvo i iskrenost tonaliteta i ritma, koje ov u remek-djelima sjajnih boja kod majstora flamanskog sli Bogatstvo kombinacija, mo koncepcije i zamisli, snana masa, obilje i duhovitost, neposrednost, snaga puke ins osnove su tih zaista genijalnih i istinitih crtea (R. Lyi Gilson).

BENTZON, 1. Jer gen Liebenberg, danski kon (Kobenhavn, 14. II 1897 Horsholm, 9. VII 1951). Po pravnik. Kompoziciju studirao kod C. Nielsena i S. Karg U Kobenhavnu utemeljio 1931, zajedno sa F. Hofldingc

rodnu muziku kolu, po uzoru na kole tog tipa koje je (

BENTZON BEOGRADSKA FILHARMONIJA

F. Jode u Njemakoj. Pod utjecajem C. Nielsena i stilske prekretnice karakteristine za evropsku muziku oko 1918, B. sjedinjuje u svojim djelima specifino danski, lirski izraz s obiljejima njemakog ekspresionizma. Isprva ga privlai preteno komorna muzika (najznaajniji, ciklus Racconti), a kasnije prelazi na vokalne i na vee, sloene oblike te daje svoja najbolja ostvarenja operom Saturnalia, simfonijom Dickens (pojedini stavci nose imena lica i epizoda iz Dickensovih romana) i zbornim djelima. B. je odigrao vanu ulogu u danskom muzikom ivotu i kao organizator i kao pisac mnogobrojnih, duhovito napisanih lanaka o aktualnim, praktinim, muzikim problemima.
DJELA. ORKESTRALNA: Dickens-Symphonie op. 37,1940; II simfonija, bez opusa, 1947; Sinfonia seria za diletantski orkestar op. 33, 1937; Sinfonia buffa za isti sastav op. 35, 1939; Symfonisk trio for tre instrumentgrupper op. 18, 1929; koncert za klarinet op. 39, 1941; Sinfonietle za gudaki orkestar, 1941; koncertna uvertira, 1923; uvertira Photomontage, 1934; Intermezzo espressivo, 1935. KOMORNA: gudaki trio, 1921; 5 gudakih kvarteta, 192128; duhaki trio, 1924; ciklus od 6 Racconti za razliite sastave, 193550; Varia-zioni inlerotti za klarinet, fagot, violinu, violu i violonelo, 192526; sonata za fagot, violinu i violu, 1926; sonatina za flautu i klavir, 1945 i dr. Klavirske kompozicije. Opera Saturnalia, 1944. VOKALNA: En romersk Fortaelling za glas i komorni orkestar; Mikrofoni za glas i komorni sastav; soneti za enski zbor; zborovi a cappella; solo-pjesme.

175

Orfeo (novo izd. i instrumentacija), 1934 i L'Incoronazione di Poppea, 1937 (faksimile, 1938); / Classici Musicali Italiani (15 sv.; djela M. A. Cavazzonija, B. Marcella, L. Boccherinija, A. Gabrielija, N. Piccinnija, Padre Martinija, A. Scarlattija, P. Locatellija i dr.), 194143. KOMPOZICIJE: Sinfonia; Poema sinfonico; uvertira. Gudaki kvartet. Klavirske kompozicije. Opera Juan Jose. Solo-pjesme. LIT.: C. Sartori, Giacomo Benvenuti, RMI, 1943. R.Bacchelli, Giacomo Benvenuti, Rassegna d'Italia, 1946. C. Sartori, Giacomo Benvenuti, MGG, I, 1951.

BENZ, Richard, njemaki historiar umjetnosti i muziki pisac (Reichenbach, 12. VI 1884 Heidelberg, 9. IX 1966). Studirao povijest umjetnosti na Univerzitetu u Heidelbergu. Prouavao poglavito njemaku muziku i zalagao se za obnovu specifino njemakog muzikog nasljea kao izvora za suvremeno stvaralatvo. Pri tom je izdvojio staronjemaku srednjovjekovnu muziku te razdoblje od Bacha do Schuberta kao kvintesencu njemake muzike i kulture uope, a negirao, posve krivo, pojave izvan toga, npr. muziku renesansu i linosti kao to su Brahms i Wagner. Djela su mu doivjela vie izdanja.
DJELA: Die Stunde der deutschen Musik, 2 sv., 192327; Das Ethos der Musik, 1926; Franz Schubert, der Vollender der deutschen Musik, 1928; Bachs Passion - Die Nordische Tragodie, 1935; Bachs geistiges Reich, 1935; Beethovens Denkmal im Wort, 1935; Die ewigen Meister. Deutsche Musikergestalten, 1935; Vom Erdenschicksal ezviger Musik, 1936; Die deutsche Romantik, Geschichte einer geistigen Bemegung, 1937; Von den drei Welten der Musik, 1940; Goethe und Beethoven, 1942; Das Leben von J. S. Bach, 1950; Mozart, 1956. Objavio muzike spise E. T. A. Hoffmanna (1926) i W. Wackenrodera (u 2 sv., 1926 i 1948). Benzu je posveen spomen-spis Gegenwart im Geiste, 1954. LIT.: Vi'. G. OschilezDski, Uber Richard Benz (s popisom djela), Frankfurt am Main 1944. K. Laux, Richard Benz, MGG, I, 1951.

2. Niels Viggo, danski kompozitor i pijanist (Kobenhavn, 24. VIII 1919 ). Brati Jorgena. Studirao na Konzervatoriju u Kobenhavnu (Ch. Christiansen, K. Jeppesen, E. Bangert). Od 1943 koncertira u domovini i inozemstvu (u skandinavskim zemljama, Nizozemskoj, Engleskoj, Francuskoj i dr.), izvodei esto vlastita djela i suvremenu klavirsku muziku. Od 1947 predaje na Konzervatoriju u Aarhusu, a od 1949 u Kobenhavnu. Kao kompozitor polazi od Brahmsove tradicije, prihvaa elemente schonbergovskog ekspresionizma (dodekafonije) i neoklasinog stila te daje svojim djelima peat individualnosti najjae izraene u lirinim polaganim stavcima.
Symfoniske Metamorfoser ; VI, Sinfonia piccola); 5 koncerata za klavir ( I I , Piccolo

DJELA. ORKESTRALNA: 12 simfonija (II, za klavir i orkestar; IV

concerto); 2 koncerta za violinu; koncert za violonelo; koncert za flautu; Tripelkonzert za flautu, obou, fagot i gudae; Kammerkonzert za II instrumenata i 3 klavira; 6 Kopenhagener Konzerte za sole, gudae i embalo i dr. KOMORNA: 7 gudakih kvarteta; 3 duhaka kvarteta; 5 duhakih kvinteta; kvintet za klavir, flautu i gudae; 5 trija za razliite sastave; Mosaique musical za flautu, violinu, violonelo i klavir; vie sonata za solistiki instrument i klavir; Piccole suite za violinu i klavir i dr. KLAVIRSKA: 7 sonata; toccata; passacaglia; partita; Pentachord; 12preludija; 15 dvoglasnih invencija; 3 troglasne invencije; sonata za 2 klavira i dr. DRAMSKA: opera Faust 5 (libreto prema Goetheu, Joyceu i Kafki), 1964. Baleti. Metaphor, 1950; Kurtisanen, 1953; Die Tur i Premiere. Filmska muzika. VOKALNA: oratorij Torquilla; kantata Bonjour Max Ernst; Elementi aperti za mezzosopran i orkestar; Sage za muki zbor, limene duhae i timpane. Napisao: Tolvtoneteknik, 1953. LIT.: N. Schierring, Bentzon, 1. Jorgen Liebenberg, 2. Carl Nielsen, MGG, I, 1951- F- Weis, Niels Viggo Bentzon, The Chesterian, 1957.

BENVENUTI, Arrigo, talijanski kompozitor (Buggiano, Pistoia, 2. V 1925 ). Uenik L. Dallapiccole, djeluje u Firenci.
DJELA: Racconto I za sole, zbor i orkestar, 1956; 5 invencija Canoni enigmatici za orkestar, 1959; Racconto II za magnetofonsku vrpcu i 7 instrumenata, 1960; 4 Studi za ri instrumenata, 1961; Intermedi a dne Racconti za 2 mimi-muziara, 1962; Polymerie za orkestar, 1961; Folia za klavir i gudaki kvartet, ig6j;Debris za24instrumenta, 1964; Oma-ggio a S2 FM za magnetofonsku vrpcu, 1966; Pot Po-urri za 18 instrumenata, 1967 i dr.

BENZI, Roberto, francuski dirigent (Marseille, 12. XII 1937 ). Uio kod A. Cluvtensa; karijeru zapoeo kao udo od djeteta sa 11 godina. Dirigirao nizom najznaajnijih orkestara u Francuskoj, Engleskoj, Belgiji, vicarskoj, Italiji i Americi. Nastupio i u filmovima Prekide a la gloire i L'Appel du destin (glavne uloge). BEOGRADSKA FILHARMONIJA. Osnovali je 13. VI 1923 lanovi orkestra opere Narodnog pozorita i nastavnici Muzike kole u Beogradu. Inicijator za stvaranje orkestra Beogradske filharmonije i osniva bio je Stevan Hristi, tada dirigent opere Narodnog pozorita u Beogradu. Prvi predsednik (192325) bio je Aleksandar Beli, a 192534 Stevan Hristi, koji je od osnivanja do 1934 bio i ef i dirigent. God. 1934 predsednik je Duan Putnik, a od 1934 do 1941, kada B. f. prestaje sa radom, Stevan Vagner. B. f. je osnovana sa ciljem da izvodi simfonijsku muziku domaih i stranih autora, i na tom polju je njen rad veoma znaajan. Na njenim koncertima, koji su se odravali prvo u Narodnom pozoritu a kasnije u dvorani Kolarevog narodnog univerziteta, izvedene su u veini sluajeva prvi put neke partiture domaih kompozitora, a isto tako je pruena prilika beogradskoj publici da uje znaajna dela iz svetske muzike literature kao i da upozna domae i strane dirigente i soliste. Do 1934 Beogradskom filharmonijom diriguje Stevan Hristi, a 193441 ef je Lovro Matai, pored koga di-riguju Mihailo Vukdra-govi i drugi domai

BENVENUTI, Giacomo, talijanski kompozitor i muzikolog (Toscolano kraj Brescie, 16. III 1885 Barbarano di Salo, 20. 1 1943). Studirao u Bresci (P. Chimeri), Bologni (L. Torchi, M. E. Bossi) i Munchenu (A. Sandberger). Zalagao se za obnovu i reviziju ta lijanske muzike XVII i XVIII st. Uredio je prva 2 sveska edicije htituzione e monumenti del l'Arte Musicale Italiana

(A. e G. Gabrieli ...) te pokrenuo i ureivao opsenu seriju / Classici Musicali Italiani predvienu u 60 svezaka.

BEOGRADSKA FILHARMONIJA

DJELA: SPISI: Andrea e Giovanni Gabrieli e la muica strumentale di S. Marco, Istituzioni e Monumenti dell'Arte musicale italiana, 193132 (uvodna rasprava); Frescobaldina, lettera a H. Prunieres, Bollettino bibliografico Musicale, 1931; // Ritorno d'Ulisse non i di Monteverdi, II Gazzettino, 1942. Izdanja (kritike zbirke): 12 Sonate per embalo di autori italiani; 35 Arie di vari autori del secolo XVII; 17 Arie di autori italiani; 22 Arie di autori italiani; embalisti italiani del Settecento (18 sonata Bertonija, Galuppija, Manfredinija, Paradisija i dr.), 1926; Aiusica strumentale in San Marco, Instituzioni e Monumenti dell' Arte musicale italiana (2 sv.), 193132; Sammartini, Sinfonie; Monteverdi,

dirigenti. Od stranih dirigenata sa Beogradskom filharmonijom nastupili su Rhene-Baton, G. Fi-telberg, D. Mitropulos, J. Krips, A. Wolff i dr. Posle Drugog svetskog rata B. f. nastavlja sa ** radom ve novembra 1944. Orkestar je sastavljen od lanova orkestra Opere i Radio-stanice, a predsednik je Oskar Da-non. Januara 1951 osnovan je Simfonijski orkestar NRS, a od njega poetkom 1952 nastaje B. f. kao posebna ustanova. Njen ef je Kreimir Baranovi, a pored njega stalni su dirigenti Zivojin Zdravkovi i ura Jaki. Od 1962 direktor i umetniki ef Beogradske filharmonije je Zivojin Zdravkovi. Ovaj visoko kvalitetni ansambl sa svojim brojnim koncertima, abonmanima i priredbama za Muziku omladinu izvodi dela domae i strane literature sa domaim i stranim dirigentima i solistima, vrei vanu ulogu u propagiranju dela jugoslovenskih kompozitora. Pored

snimanja na jugoslovenskim radio-stanicama, B. f. je sa uspehom gostovala i van granica nae zemlje, u Rumuniji, Bugarskoj, Grkoj, Libanu, UAR, Italiji,

176 BEOGRADSKA FILHARMONIJA BEOGRADSKO PEVAKO DRUTVO

SSSR, SR Nemakoj, Austriji, Velikoj Britaniji te na festivalima u zemlji (Dubrovake ljetne igre, Zagrebaki biennale, Beosradske muzike sveanosti) i inostranstvu (Zapadni Berlin, Spoletto). D. Sn. BEOGRADSKI DUVAKI KVINTET, osnovali su 1964 Miodrag Azanjac (flauta), Egon Gotvald (oboa), Ernest Akun (klarinet), Marijan Bolfan (fagot) i Stjepan Rabuzin (horna). Njihovo zajedniko muziciranje otkriva izvanrednu usviranost, lepotu zvuka, izvajanu melodijsku liniju, kao i sigurnost u evociranju muzike razliitih stilskih epoha. Bogat repertoar ansambla obuhvata dela od baroknih majstora do savremenih stvaralaca, ukljuujui i ostvarenja jugoslovenskih kompozitora. B. d. k. uiva meu narodnu reputaciju. Gostovao je u Nemakoj, Belgiji, Rumuniji, Italiji i Danskoj. R. Pej. BEOGRADSKI GUDAKI KVARTET Muzika drutva i ustanove u SFRJ (Srbija) BEOGRADSKI MADRIGALISTI, horski ansambl iji je osniva dirigent Milan Bajanski. Izrastao 1951 iz hora Radio-Beograda II, ubrzo se razvio u vokalno telo izrazitog smisla za stilski istu interpretaciju dela prolih epoha. God. 1961 vodstvo hora preuzeo je Dimitrije Stefanovi, koji je zasluan za mnoga prva izvoenja do tada u nas nepoznatih kompozicija. Dimitrijevia je nasledio Vojislav Ili, a o 1968 dirigent je Duan Miladinovi. B. m. gostovali su u mnogim evropskim zemljama i snimili brojne gramofonske ploe sa duhovnim i svetovnim elima jugoslo venskih i stranih kompozitora, a na meunarodnim takmienjima osvajali su prve nagrade u Arezzu (1956), Llangollenu (1962), Bratislavi i Brnu (1965). R. Pej. BEOGRADSKI TRIO, osnovali su 1964 pijanista Andreja Preger, violinista Aleksandar Paviovi i violonelista Viktor Jakovi. Kamerni ansambl visoke muzike kulture, studioznosti i senzibilnosti. Njegov repertoar obuhvata klasine i romanti arske opuse i dela savremenih stranih i domaih kompozitora. Sem u jugoslovenskim gradovima B. t. gostovao je u Belgiji, SSR, Austriji, Grkoj, Kanadi, Norvekoj, Francuskoj, Italiji i Nemakoj.. Posebnu afirmaciju stekao je na festivalima u Du brovniku, Ohridu, Somboru, na Kamernom festivalu u Bugarskoj i na festivalu u Aarhusu, Danska. R. Pei. BEOGRADSKO PEVAKO DRUTVO. Prvo pevako drutvo u Beogradu osnovano je i formirano u periodu kada Srbija, od drave sa skoro iskljuivo zemljoradnikom strukturom, po stepeno postaje zemlja u kojoj poinju da se razvijaju gradovi i da se polagano formira graanska klasa, lako su se prvi vidovi muziciranja javili ve tridesetih godina u Kragujevcu, Beograd postaje sredite muzike delat nosti uskoro posle proglaenja za dravno i politiko sredite ^ Kneevine. Koreni i prethodna priprema za osnivanje B. p. d. nalaze se u praksi izvoenja muzikih, naroito horskih tarul'iUCKofl , U " M I > [ aka, ubacivanih u pozorine E, l>....../,- 27 h* . , komade koji su se poevi od 1842 izvodili u Beogradu, a koje su spremali za scenu Nikola urkovi i Josif lezinger. harmonizovanim srpskim na- DRUTVO , plakat koncerta u Perodnim pesmama i kompozicitrogradu 1896

K0HUEPTT>

CEPBCKArO I'IBIIGKAFO OBUiCfli G MO KP AH U, A

Osnovano 14.1 1853 od sku pine graana, ljubitelja muzike, sa Milanom Milovukom kao horovoom, B. p. d. se prvo bitno ograniavalo na meu sobno uivanje i obuavanje u muzici (statut), bez tendencija da se njegovim posredstvom muzika iri meu narod. Tako > , , . n '""'"'''"'!' je ceo prvi period delatnosti cura^ . . ' . ' . >rC, Beogradskog pevakog drutva ' " ' ' ""<n%,,,, am, 6>"- do 18 63 , t j . do do la ska Ko rne 532!
lija Stankovia za horovou, >.. ^"

JH.CABHHA

obeleen pevanjem Liedertafel.HAI-IHHHU t -horova, veinom nemakih ,,;, H1 .,,,. * autora, pa ak i na stranim jezi*'"""" lru,,lvlllh,, cima, u usko m krugu s amih . :... "*""" pevaa. Prekretnica koja na' m c , s .., t staje dolaskom Stankovia, pri ': : , , ..p.> emu mu pomae predsednik H*""T... -.,=.,,,,. Drutva, slikar Steva Todoro;, ,: : . ,
v i, s as to ja la se u n ov oj sa d r in i * - ' . . . - . . ,~ - ; . .. . . ,

koncertnih programa koji su otada preteno orijentisani ka

BEOGRADSKO PEVAKO

jama drugih slovenskih autora. Ta nova orijentacija, nes plod romantiarskih slavenofilskih ideja koje su bile z veliki deo srpske graanske inteligencije, uvruje se i pravilima koje Drutvo donosi 1864, a u kojima stoji novni cilj rasprostranjenje, potpomaganje i usavravanje u oteestvu i buenju ljubavi ka toj vetini, imajui j osobito u vidu karakter slavenske srpske muzike. Tak vlada u Drutvu i kada ono postaje 1866 lan Ujedinjen dine srpske i organizator njene skuptine koja je trebal odri 1867 u Beogradu, no koju su vlasti rasturile. Posle krae i naizmenine delatnosti horovoe Milov drugi put), Josifa Dusla, Antonija Cimbria, Drage Milo-Stevana Mokranjca (prvi put), Ferdinanda Melhera i P mia, znaajnu etapu u umetnikom razvoju Drutva pre period kada je Davorin Jenko bio horovoa (186577 : snim prekidima). Jenko ostaje veran nacionalnom smeru koji je utvrdio K. Stankovi, ali ga proiruje i na obt slovenski plan, unosei, sasvim prirodno, izvestan duh u ovo. drutvo. Kao to je njemu B. p. d. dalo pods komponovanje horskih kompozicija, tako, jo vie, podsti Marinkovia (horovoa 188287) da stvori ne samo svoj vokalne rapsodije koje su potom sluile St. Mokranjcu ZE Rukovetima, nego i mnoge druge horove, kojima je najei njavao programe koncerata. Od god. 1887, otkada je Stevan Mokranjac, raniji stij Drutva, postao njegov horovoa, zabeleena je ne sar plodnija aktivnost Drutva nego i njegovo tesno povez: identifikovanje sa muzikom kulturom u Beogradu uopt se dotadanja delatnost Drutva sastojala u koncertima gradu, najee u dobrotvorne svrhe, i ponekim mestima v od 1893 ono poinje da ini turneje i izvan Kraljevine, jugoslovenske gradove pod austro-ugarskom upravom ( vnik, Kotor, Sremska Mitrovica) i turskom vlau (! Vranje) a zatim i u dalja inostrana mesta. Tako se niu 1894 u Solun i Budimpetu, 1895 u Sofiju, Plovdiv i C; 1896 u Moskvu, Petrograd, Kijev i Ninji Novgorod, Berlin, Drtsden i Leipzig. Ugled i umetniki nivo Druti tada u tolikoj meri da se sa njime spajaju i pretapaju u jedno umetniko telo, jedno za drugim, pevaka drutva Davorje Kornelije Stankovi (1896) i instrumentalni ansambl Ah muziko drutvo (1898). Najznaajniji akt, meutim, pre osnivanje (1899), u okrilju Drutva Srpske muzike kol stalne kole u Beogradu koja se odrala i do danas (-> Mo* muzika kola). Prvom pedesetogodinjicom B. p. d., proslai maja 1903, uz uee dvadeset i dva hora iz Srbije i Austro-I monarhije, zavrava se jedan od najznaajnijih perioda 1 vanju Drutva. Tom prilikom se osniva i Savez srpskih p< drutava kao organ srpskog graanskog drutva u sprov patriotskih i umetnikih ideja. Dalja decenija do Prvog svetskog rata predstavlja, u po: sa prethodnom, izvestan pad u delovanju Drutva. To si objasniti sa jedne strane politikim dogaajima koji su bil ili bar privremeno zaustavili mnoge akcije na umetnikon (promena vladara, dinastike borbe, aneksija Bosne i Herce Balkanski rat) i u mnogome stvarali nepovoljne uslove za un rad, a sa druge strane teko poremeenim zdravljem ! Mokranjca, koji nije vie mogao sa ranijom energijom i p da vodi Drutvo. Pa ipak, u tome periodu dolazi i do prv torijskih koncerata uz pratnju orkestra (1905 Dvofakov 1 mater i Griegovo vee, 1908 Dvofakovi Svadbeni darovi emu Mokranjcu pomae u dirigovanju Hinko Marinec Perosijevo Stradanje Hrista i vee ajkovskog). Uto vren gram se orijentie i na sasvim mlade kompozitore koje B tada prvi put izvodi: Petra Konjovia, Stevana Hristia, Milojevia i Isidora Bajia; u isto doba su, izvan Srbije,: koncerti u Sarajevu, Mostaru, Cetinju i Splitu (191)) U 1 Rijeci i Zagrebu (1911) i najzad u Atini (1914). Tih pos godina pred Prvi svetski rat, Mokranjca sve ee zamen dirigentskim pultom Miloje Milojevi, dok se koncert 1 odrava pod dirigovanjem Dragutina Pokornog. Za vreme ratnih godina 19141918, B. p. d., sman broju lanova, suava i svoju delatnost samo na pevanje u a dunost horovoe za sve vreme vri Sofija Predi. Tim ava jedna znaajna etapa u razvoju drutva. Novi politiki uslovi, stvoreni 1918, zahtevali su pre preorijentisanje sadrine rada Drutva sa ue srpske na slovensku. Pored tog zadatka, Drutvo je dosta vremena u svoju reorganizaciju kao i u obnavljanje materijalnih srf i sakupljanje novih lanova. Posle kraeg delovanja Stevan stia kao dirigenta, krajem 1919 tu dunost preuzima Kosi nojlovi koji za sve vreme svoga rada (do 1931) utiskuje E

BEOGRADSKO PEVAKO DRUTVO BERCHEM

jak peat svojih ne samo umetnikih shvatanja nego i ideolokih pogleda. Nastrojen romantiarski rodoljubivo, Manojlovi tei da se ouvaju sve srpske tekovine iz prolosti i da se prvenstveno .ri nacic ialni pravac koji je dao Kornelije Stankovi, ali on taj voj pafiotizam prenosi i na ire junoslovensko polje, unosei i programe koncerata, pored srpskih, hrvatskih i slovenakih, i bugarske kompozitore. U tom periodu B. p. d., menjajui svoj statut, donosi i odluku da se naziv promeni u Prvo beogradsko pevako drutvo, da bi se lake razlikovalo od drugih drutava u prestonici; ono uzima aktivnog uea u stvaranju Junoslovenskog pevakog saveza (1924), ono prireuje prvu jugoslovensku muziku izlobu i sveani koncert savremene jugoslovenske muzike (1926), a 1929 proslavlja 75-godinjicu svoga delovanja sa sletom trinaest pevakih drutava iz drugih gradova Jugoslavije i utakmicom ho-rova. Ta sveana proslava znai opet kraj jedne odreene etape, posle koje nastaje izvestan zastoj, izazvan uglavnom unutranjim sukobima u drutvu. Kratak prelazni period oznaava delovanje Lovre Mataia (1931); pod dirigovanjem Predraga Miloevia (193141), uz asistenciju Vojislava Ilica (193337), B. p. d. opet je dalo znaajna izvoenja kao to su Verdijev Reguiem (1934), Dvofakovi Svadbeni darovi (1935) i Handelov Mesija (1937) i krunisalo taj poslednji period pred Drugi svetski rat prvom nagradom na Meunarodnom festivalu horske muzike u Budimpeti (1937), Po drugi put u toku svoje istorije B. p. d. se za vreme fai stike okupacije Beograda (194144), smanjeno u lanstvu, ograniava samo na sudelovanje u Sabornoj crkvi (pod dirigovanjem Vojislava Ilica). No ovoga puta strada u velikoj meri i bogata notna i istorijsko-dokumentarna drutvena arhiva. Posle oslo boenja zemlje, B. p. d. teko se regenerie i jo tee nalazi svoj put u novim drutvenim okolnostima. Ostajui u senci stogodinje slave, jedini vidniji znak njegovog postojanja bio je koncert prireen povodom proslave stogodinjice (1953) na kome su izvedena veinom dela ranijih horovoda drutva pod dirigovanjem Alek sandra Gavanskog. U optoj oceni umetnikog i drutvenog delovanja Beogradskog pevakog drutva istie se njegova delotvorna uloga u prolom veku. Tada je ono, kao jedno od malobrojnih muzikih drutava u Beogradu i Srbiji, bilo nosilac kulturnih stremljenja i graansko-liberalne ideologije svoga lanstva, koje se sastojalo iz redova zanatlija, velikokolaca i pripadnika inovnikog stalea; u kasnijem periodu, usled sve veeg diferenciranja srpske drutvene zajednice, a u utakmici sa sve veim brojem dobrih horova koji se osnivaju irom zemlje, ono postaje sve vie skup ljubitelja muzike iz redova graanske inteligencije, pa prema tome i sve vie usmeruje svoju delatnost na usko umetniku, uzdiui dodue svoj muziki nivo, ali gubei ulogu drutvenog faktora i sredinog kulturnog centra u Beogradu. Posle Drugog svetskog rata, kada se osnivaju profesionalni horovi koji pokazuju vidne umetnike rezultate, amaterizam u pevakim drutvima koja nisu vezana za odreenu grupaciju sve vie gubi svoj smisao.
LIT.: 5. Kalik, Spomenica o 50-godinjici Beogradskog pevakog drutva, 1903. Prvo beogradsko pevako drutvo o 75-godinjici, 1929. St. V. Lazaievi, Beogradsko pevako drutvo, Godinjak Muzeja grada Beograda, 1955S. D. K.

777

DJELA: O slovenski narodni glasbi, as, 1910; Vrazovi zapiski narodnih melodij, asopis za zgodovino in narodopisje, 1910; Naprej zastave slave in narodna popevka, Novi akordi, 1910. LIT.: F. Komik, D. Berani, Slovenec, 1924, 4. D. Co.

BERARDI, Angelo, talijanski muziki teoretiar i kompozitor (S. Agata Bolognese, oko 1627/30?, poslije 1693). Uio oko 166062 kod M. Scacchija. Bio crkveni dirigent u Viterbu (166873), Tivoliju (167379) i Spoletu (167983), kanonik u Viterbu (1687) i 1693 maestro di cappella bazilike S. Maria in Trastevere u Rimu. U svojim je raspravama obuhvatio muziku praksu i teoriju svojega doba, koristei se i nauavanjem M. Scacchija, te je dao kapitalni prilog nauci o kontrapunktu i kompoziciji za razdoblje visokog baroka. Iako je bio pristaa tzv. stare prakse (prima pratica), B. nije odbacivao druge naine i sredstva. tavie, izloivi iscrpno i metodiki pravila strogog kontrapunkta, nastojao ih je uskladiti sa suvremenom kompozicijskom praksom koja je bila ve daleko slobodnija u primjeni disonance. I upravo po tome se B. ubraja meu najvanije posrednike izmeu nizozemskog polifonikog umijea i procvata polifonije u razdoblju visokog baroka. Historijski su vrijedni primjeri koje B. navodi ili na koje upuuje u nauci o disonancama {Documenti, III), a zanimljivo je i njegovo tumaenje muzike simbolike te podjela na stilove (crkveni, kazalini, komorni) i na muzike vrste (Ragionamenti, Perche).
DJELA. SPISI: Ragionamenti musicali, 1681; Documenti armonici, 1687; Miscellanea musicale, 1689; Arcani musicali, 1690; // Perche musicale ovvero Staffetta armonica, 1693. KOMPOZICIJE: Sinfonie a violino solo, Libro primo (6 canzona), 1670. Musiche diverse variemente concertate per camera a 2-4 v. (madrigali, canzonette, kantate, dialogi), 1689. CRKVENA: Missa pro defunctis.. . za 5 glasova, 1663; Salmi concertati a 3 v., 1668; Sacri concentus 2-5 v., 1669; Psalmi vespertini za 4 glasa i orgulje, 1675; Psalmi vespertini za 36 glasa i orgulje, 1682. LIT.: L. Fausti, La Cappella musicale del Duomo di Spoleto, Perugia 1916. F. Blume, Angelo Berardi, MGG, I, 1951. K. F. Waack, Angelo Berardi als Musiktheoretiker (disertacija), Kiel 1956.

BERBER, Felix, njemaki violinist (Jena, n. III 1871 Miinchen, 2. XI 1930). Studirao na Konzervatoriju u Dresdenu i Leipzigu (A. Brodskv). Od 1889 violinist u Londonu, pa koncertni majstor u Magdeburgu (189196), Chemnitzu (18961900) i istodobno 18981903 u Gewandhausu u Leipzigu. God. 1904 postao profesor na Muzikoj akademiji u Miinchenu, a zatim je pouavao na Hochovu konzervatoriju u Frankfurtu na Majni (190708) i na Konzervatoriju u enevi, a 1920 vratio se na Muziku akademiju u Miinchen. U enevi i Mtinchenu vodio je gudaki kvartet. Nastupao je i kao solist u zemlji i inozemstvu.

BEOGRADSKO PROLEE - Festivali zabavne muzike BEQIRI, Fahri, kompozitor (Kosovska Mitrovica, 19. IV 1936 ). Srednju muziku kolu zavrio u Prizrenu, a studij kompozicije na Muzikoj akademiji u Beogradu (M. ivkovi, E. Josif). Djeluje kao profesor na nioj Muzikoj koli u Kosovskoj Mitrovici.
DJELA. INSTRUMENTALNA: duhaki kvintet; sonata za klarinet; Veliki mar i Scherzo za klavir. VOKALNA: 50 djejih zborova; madrigal lbri plak (Stari Ibar) za zbor; solo-pjesme za sopran i klavir (Perty; Qetsija) ; masovne i popularne pjesme. Obrade narodnih napjeva za razliite sastave. A. Koc.

BERAN, Emerik, kompozitor, elist i pedagog (Brno, 17. X 1868 Ljubljana, 10. III 1940). Muziku studirao u Brnu, 1892 poloio dravni ispit u Beu. God. 189098 pouavao muziku na uiteljskoj koli u muzikoj koli Glasbene Matice u Mariboru; 192836 honorarni profesor violonela na Konzervatoriju u Ljubljani, gdje je odgojio novu generaciju slovenskih violonelista. Kompozicije su mu romantinog smjera, odline tehnike i iroke invencije. Suradnik asopisa Novi akordi.
DJELA. ORKESTRALNA: alobna simfonija; 3 Legende; Idila; Dumka; Scherzo. Dva gudaka kvarteta. Opera Meluzina. Kantata Rama za alt 1 orkestar; Hymnus za sole, zbor i orkestar; madrigal za mjeoviti zbor, 2 kla rineta, 2 roga, 2 fagota i 1 kontrafagot. Tri slovenske mise. D. Co.

BERANI, Davorin, muziki historiar i filolog, zborovoda i orgulja (Cirkovci kod Ptuja, 9. XI 1879 Ptuj, 29. XII 1923). Studirao filozofiju u Grazu; profesor na gimnaziji u Ptuju. Veina njegovih spisa ostala je neobjavljena.

BERBER IAN, Cathy, amerika pjevaica armenskog podrijetla, mezzosopran (Attleboro, Massachusetts, 4. VII 1925 ). Na Univerzitetu u Bostonu studirala pjevanje, recitaciju, scenografiju i slikarstvo. Od 1949 u Italiji, u pjevanju se usavravala kod G. Del Viga. Bila je supruga kompozitora L. Berija koji ju je uveo u modernu muziku. Nastupa kao koncertna i operna pjevaica u Italiji i inoC. BERBERIAN zemstvu. Njoj su posvetili svoja djela kompozitori J. Cage, L. Berio, S. Bussotti i I. Stravinski. B. je komponirala Stnpsody za mezzosopran solo (1966). BERCEUSE -> Uspavanka BERCHEM, Jachet (de), nizozemski kompozitor i orgulja (? Ferarra, 1580). Roen vjerojatno u Berchemu kraj Antvverpena. Izmeu 1555 i 1561 orgulja na dvoru u Ferrari. Raniji historiari krivo su ga zamjenjivali s -> Jachetom iz Mantove, crkvenim kompozitorom, iako je B. prvenstveno svjetovni kompozitor madrigalist. Od njegovih madrigala izdvaja se opsena zbirka Capriccio sa 93 uglazbljene stanze iz Ariostova epa Orlando furioso. Muziki su ti madrigali oblikovani na nain francuskog deklamacijskog chansona; svjeinom i jednostavnou izraza blizi su stilu Willaerta i Rorea. Berchemu se pripisuju i 3 mise i ne-

koliko moteta ali postoji sumnja da im je autor Jachet iz Mantove.

DJELA: Giachet Berchem madrigali a 5 v., libro primo, 1546; Die Jachet Berchem U primo libro di madrigali a 4 v., 1556; Primo, secondo et lerso libro Capriccio di Iachelo Berchem a 4 v., 1561; vei broj madrigala i chansona u antoMuz., E I, 12

logijskim zbirkama onoga vremena. Tri mise: Altro non i U mio amore; Deus miseratur nostri i Mort et merci. LIT.: R. Eitner, Jachet de Mantua und Jachet Berchem, MFM, 1889. J. Schmidl-Gb'rg, Jachet Berchem, MGG, I, 1951. A. Bautier-Regnier, Contribution a 1' etude du probleme des Jachet, Revue Belge de Musicologie, 1952.

178

BERDE BERG
mu je u Livornu izvedena opera Demofoonte (1773), vrati u domovinu. Tu nije naiao na razumijevanje, pa je u depresiji izvrio samoubojstvo. U historiji ruske muzi jedan od najznaajnijih kompozitora tzv. duhovnih za zbor a cappella.
LIT.: H. Ky>K0AbHUK, M. C. Eepe3OBCKHii, Co^tmeBHH, noBeern 3bi, neTep6ypr 1852. H. A. JJeedee, Bepe30BCKHii H EOPTHH K0Mno3HTopi>i LjepKOBHoro neHHH, neTep6ypr 1882. M. 77. A/, Bepe3OBCKHH, zbornik IIoceB, Oflecca 1921. B. Bacuna-Fpo 6biTan nOBeert o PVCCKOM My3hiKaHTe, CoBeTCKan My3biKa, 1947

BERDE, najvea tambura u tamburakom zboru. Trupina ima oblik gitare. Svira stojei trza trzaljkom. Nad oduljim vra tom b. napeta su dva para metalnih ica; parovi su ugoeni u razmaku kvinte: G^. Opseg instrumenta ide od G1 dod. Dionica za b. ispisuje se u basovu kljuu; realni je zvuk za oktavu dublji od zapisanog. Vjet tambura moe na tom instrumentu izvesti i brze prijelaze u ivahnom ritmu, ali se kod obinih kompozicija ograniuje na izvoenje temeljnih basovih tonova osobito kod diletantskih seljakih tamburakih zborova. U dotjeranom obliku instrumenta oba para ica nisu iste debljine. B. grade i seoski tamburari u okolici Siska i Marije Bistrice, a ponekad uzimaju i gotov kontrabas, pa na njegovu trupinu napnu samo metalne ice. Male berde imaju tri para ica ugoenih u kvintama: C-G-d. Opseg ide od C do dl. Dionica se ispisuje u basovu kljuu. Realni zvuk odgovara zapisanome. B. a. BERDOVI, Vladimir, kompozitor i muziki kritiar (Dubrovnik, 30. VI 1906 ). Zavrio studij prava u Zagrebu; violonelo i kompoziciju uio privatno u Dubrovniku (J. Tkali, J. V. Vrutickv, L. M. Rogovvski). Najprije advokat, 194552 urednik muzikog programa na Radio-stanici i od 1953 lan Gradskog orkestra u Dubrovniku. Uz to 193841 zborovoda pjevakoga drutva Sloga, 194951 RKUD 29. Novembar i od 1946 dirigent Radio-zbora. God. 195363 ef muzikog programa Dubrovakih ljetnih igara. Kompozicije mu se temelje na elementima narodnog melosa. Bavi se i muzikom kritikom (Dubrovaki vjesnik, Slobodna Dalmacija, Vjesnik, Zvuk).
DJELA. ORKESTRALNA: Crnogorska legenda, 1935; More'ska, 1939; Meditacija na dvije narodne pjesme, 1940; Lino, 1945; Pantomima i burleska, 1946; Dalmatinska plesna suita, 1953; Pionirsko logorovanje, 1956; Diptih za gu dae (Tubalica i Veselica), 1956; Spomenica 1941, 1959; Divertimento za ko morni orkestar, 1964; Sonata giocosa za komorni orkestar, 1968. In modo antico za violonelo i orkestar, 1947; Koncertna suita za 2 trublje i orkestar, 1962; Concertino za klarinet i komorni orkestar, 1969. KOMORNA : sonatina za vio lonelo i klavir, 1956; sonatina za obou i klavir, 1957; Osmjesi za flautu, obou i fagot, 1959; Pet narodnih igara iz Srbije i Makedonije za duhaki trio 1966. DRAMSKA. Djeje operete: Mali ptiar, 1947; Pepeljuga, 1949; Crvenkapica, 1952 i dr. Scenska muzika. VOKALNA: Dalmatinska suita za sole, zbor i orkestar, 1965; Crnogorska suita za enski zbor i orkestar, 1966; Pjesme s Jadrana za sopran, alt i komorni orkestar, 1967. Zborovi: Kroz stare dubrovake ulice; 3 suite; Lino; Stojanka majka Kneopoljka; Legenda s Romanije; Vrzino kolo; Dalmatinska rukovet, 1966; Dubrovaka rukovet, 1967; Dalmatinska vokalna suita, 1967; Daj da malo popjevamo, 1968; Tubalica, 1969. Ciklusi za bariton i orkestar: Iz staroga Dubrovnika, 1959 i Meimurke, 1965. Za glas i klavir: Uezi, erko, kandilo; Samotna jela; uma; obanica Dana i dr. Masovne i bor bene pjesme. CRKVENA: tri Liturgije; 5 Opijela; Pomiluj mja Boe za so pran i mjeoviti zbor (Psalam 50); 3 Statije; Na rijekah vavilonskih i dr. Obrade narodnih napjeva za vokalne i vokalno-instrumentalne sastave. lanci i muzike kritike. K. Ko.

BEREZOVSKI (Berezowsky), Nikolaj, ameriki i kompozitor ruskog podrijetla (Petrograd, 17. V 1900 York, 27. VIII 1953). Studij violine zavrio 1916 u Pet 191719 lan opernog orkestra u Saratovu i zatim v teatru u Moskvi. Od 1922 djelovao u New Yorku, gdje je na Juilliard Graduate School of Music (R. Goldmark, P. Ko Violinist Njujorke filharmonije (192329) i lan j kvarteta Coolidge (T93540), nastupao je i kao dirigei -orkestra (1948 osvojio Guggenheimovu nagradu).
DJELA. ORKESTRALNA. etiri simfonije: I, 1925; II, 1929 i IV, 1942. Simfonijeta, 1931; koncert za violinu, 1930; koncert za v Concerto lirico za violonelo, 1935; koncert za harfu, 1945; Fantazija vira i orkestar, 1931; Toccata, Variations, and Finale za gudaki kvai star, 1937; Soldiers on the town, 1943; Christmas Festival Overture KOMORNA: dva gudaka kvarteta, 1931; 2 duhaka kvinteta, 19 sekstet za gudae, klarinet i klavir, 1926; Poem za 11 instrumenata, 15 violu i klarinet, 1931. Fantazija za dva klavira, 1930. DRAMS. Prince Batrak, 1920; Ship South, 1941 i djeja opera Babar the Elepi Kamata Gilgamesh, 1947. LIT.: K. H. VCbrner, Nikolai T. Berezowsky, MGG, I, 1951.

BEREND, Joachim-Ernest, njemaki muziki historiar i teoretiar (Berlin, 20. VII 1922 ). Od 1945 vodio na radio-stanici Baden-Baden odjel za jazz-muziku. Njegove emisije i komentari o jazz-muzici odlikuju se strunom ozbiljnou. God. 1950 bio je na duem studijskom putovanju u SAD. B. je jedan od najistaknutijih evropskih teoretiara jazza.
DJELA: Der Jazz, Eine zeitkritische Studie, 1950; Das Jazzbuch, 1953; Jazzoptisch, 1953; Variationes injazz, 1956. Studije i lanci u razliitim stru nim publikacijama.

BERG, Adam, njemaki tiskar i muziki nakladr Miinchen, 1610). Zanat izuio po svoj prilici u Nizo 1554 preuzeo radnju miinchenskog majstora A. Schobsf irivi je u svestrano izdavako poduzee, poeo je 15c i izdavati knjige i muzikalije i bio je tri decenija jedini tiskar u Bavarskoj. God. 1597 udruio se sa zetom Nil Heinrichom (Henricus). S potporom knezova Albrecl Vilima V, B. je objavio u svemu 300 raznovrsnih djela preko 80 muzikalija. Najznaajnija mu je edicija opser kompozicija bavarskih muziara Patrocinium musices ( 157398. U pojedinanim izdanjima najbrojnije su z kompozicije O. di Lassa (Newe Teutsche Liedlein, I/i 1571, III/1576; Geistliche und toeltliche Lieder, 1582; Psalmen, 1558; Magnum opus musicum, 1605), te kon Lassova miinchenskog kruga (I. de Vento, L. Daser, J G. Victorinus, J. de Kerle).
LIT.: H. Riemann, Notenschrift und Notendruck, Leipzig 18 Ursprung, Der kunst- und handelspolitische Gang der Musikdruc 1600, Kongressbericht, Wien 1927. P. Dirr, Ein Drucker unc der Gegenreformation, Miinchen 1932. O. Kaul, Adam Berg, 1951.

BERENS, Hermann, njemaki kompozitor (Hamburg, 7. IV 1826 Stockholm, 9. V 1880). Sin i uenik flautiste i vojnog dirigenta Karla Berensa (18011857), studirao kod K. G. Reissigera u Dresdenu. Od 1847 djelovao u vedskoj. Kao pijanist nastupao na komornim koncertima u Stockholmu, bio vojni kapelnik u Orebro (184860) te od 1860 u Stockholmu dirigent kazalita Mindre Theatre i Dramatic Theatre i (1861) profesor kompozicije i instrumentacije na Konzervatoriju. U muzikoj nastavi mnogo se upotrebljavaju njegova instruktivna djela za klavir.
DJELA: opera Violetta, 1855. Operete: En sommernattsdrom, 1856; Lully och Ouinault, 1859; En utflykt i det grdna, 1862 i Riccardo, 1869. Scenska muzika. Pjesme. Instruktivna djela za klavir: Neueste Schule der Gelaufigkeit op. 61 i Pflege der linken Hand op. 89.

BERETOVAC, Branka, pjevaica, sopran (Zagreb, 17. VI 1944 ). Studij pjevanja zavrila 1969 na Muzikoj akademiji u Zagrebu (Z. ir). Na opernoj pozornici debitirala 1964 u Zagrebu kao Jelena (Zajc, Nikola ubi Zrinjski), a umjetniku karijeru zapoela 196768 kao solist opere u Bonnu. Od 1969 solist je Zagrebake opere. U njezinom opernom repertoaru istiu se ove uloge: Ilia (Mozart, Idomeneo), Euridika (Gluck, Orfej) i Zorka (Lisinski, Porin). Uspjeno nastupa i kao oratorijska pjevaica.
K. Ko.

BEREZOVSKI, Maksini Sozontovi, ruski kompozitor i pjeva, tenor (Goluhov, Ukrajina, 27. X 1745 Petrograd, 2. IV 1777). Muziku uio na Crkvenoj akademiji u Kijevu; kao pjeva debitirao 1759 u operi Alessandro nelle Indie od F. Araje. lan dvorske pjevake kapele u Petrogradu, nastupao i u dvorskom kazalitu. U Petrogradu uio kompoziciju kod F. Zoppisa. God. 1765 usavravao se u Bologni kod Padre Martinija. Bolonjska filharmonijska akademija izabrala ga je za svoga lana 1771. Poto

BERG, Alban, austrijski kompozitor (Be, 9. II 24. XII 1935). U kompoziciji u poetku samouk; 1904hadao teajeve za kompoziciju A. Schonberga, s kojim s teljio i postao mu oda rac i drug. Plod njil radnje jesu, meu Bergove tematske ana Schonbergovih djela. '. voga svjetskog rata E pisao nekoliko komp> sam poeo poduavati, nakon rata, otkako i na muzikom festivalu furtu bila izvedena t menta iz opere Wozze Bruchstiicke von Wozz* inje B. privlaiti panj narodne muzike javn je opera imala velik (premijera Berlin 1925 se rei da je to jedina 1 opera pisana zaista suvi sredstvima naega vren A. BERG joj je uspjelo da ue u s ni operni repertoar. B. je poeo komponirati pod Schonbergovim utjecaj zumljivo je stoga, to se i u njegovim prvim radovima prvim Schonbergovim djelima) susree odsjaj kasne ro sa zvukovnom zasienou tristanovskih timunga. Slijed uitelja, B. ve u 4 kompozicije za klarinet i klavir (op. 5 okvir atonalnog koncipiranja i sadrajno-formalne s Meutim, opera Wozzeck, napisana prema drami G. B otkriva potpuno snanu Bergovu umjetniku individual tome moda najjaem, najreljefnijem djelu muzikog el

BERG BERGANZA
nizma B. je pokuao ukazati operi nove putove, povezujui dramatsko zbivanje uz formalne obrasce instrumentalne muzike (suita, varijacija, passacaglia, invencija). Time je dao vrlo izrazitu fizionomiju svakom odlomku ovoga potresnog opernog djela, iznosei stradanje naslovnog junaka, koji propada zbog socijalne nepravde i ljudskog nerazumijevanja. Kroz itav svoj ivot usko povezan sa Schonbergom, no ne gubei time samostalnost, B. je usvojio i principe Schonbergove dodekafonije. Ali ga nije slijedio u apstraktnosti njegove konstruktivistike kombinatorike, ve je u dodekafoniju unio element ljudske topline, primjenjujui sistem veoma slobodno, ne doputajui da on izvri nasilje nad njegovim kompozitorskim ciljevima.
DJELA. ORKESTRALNA: violinski koncert, 1935; 3 orkestralne kompozicije (preludij, ples, koranica) op. 6, 1914; 5 simfonijskih odlomaka iz Lulu, 1934- KOMORNA: gudaki kvartet op. 3, 190910: Lyrische Suite za gudaki kvartet, 1926; komorni koncert za klavir i violinu sa 12 duhaa, 192325; 4 kompozicije za klarinet i klavir op. 5, 1913. Klavirska sonata op. I, 1908 (preradio 1920). Opere: Vfozzeck, 191721 (praizv. i925)iLi<Zu, 1934. VOKALNA: Sieben friihe Lieder uz klavir, 1907 (orkestrirano 1928); 4 pjesme op. 2,190809; 5 pjesama s orkestrom op. 4, 1912; Drei Bruchstucke von Wozzeck s orkestrom op. 7, 1924; Der Wein, koncertna arija za sopran i orkestar, 1929. lanci, osobito u Musikbldtter des Anbruch; mnoge tematske analize i vodii, osobito za Schonbergove kompozicije ( Kammersymphonie, Pelleas und Melisande, Gurrelieder). Svi njegovi spisi objavljeni su 1957 u Monacu (A. Berg, crits). LIT.: W. Reich, Alban Berg, Wien 1937. R. Leiboviitz, Schonberg et son ecole, Pari 1947. H. Hiibner, Alban Berg, MGG, I, 1951. W. Reich, Alban Berg's Wozzeck, New York 1952. P. J. Jouve i M. Fano, Wozzeck ou le rtouvel opera, Pari 1953. H. F. Redlich, Wozzeck, Dramaturgie und musikalische Form, Muica, 1956, 2. Isti, Alban Berg: The Man and His Music, London 1957 (njem. prijevod Wien, 1957.) K. Vogelsang, Alban Berg, Leben und Werk, Berlin 1959. W. Reich (red.), Alban Berg, Bildnis im Wort. Selbstzeugnisse und Aussagen der Freunde, Ziirich 1959. Isti, AJban Berg. Leben und Werk, Ziirich 1963 (engl. prijevod London 1965). G. Ploebsch, Alban Bergs Wozzeckfl, StrassburgBaden-Baden 1968. Th. W. Adorno, Alban Berg, Wien 1968. J. As.

179

A. BERG, Maketa scene za operu Wozz!ck gudaki kvartet, 1949; 5 fuga za duhaki kvintet, 1957; sekstet za klavir, harfu i gudaki kvartet, 1959; nonet, 1962; sonata za violu i klavir, 1958; sonata za embalo i klavir, 1962. Kompozicije za,klavir. Muzika za radio-drame. Kantata Piseh o vlasti, 1952; solo-pjesme (Canto del nuovo Werther, 1962); zborovi. Obrade narodnih napjeva za razliite sastave. Rasprave; lanci; kritike.

BERG, Carl Natanael, vedski kompozitor (Stockholm, 9. II 1879 15. X 1957). Po zvanju veterinar, u muzici isprva samouk, 18971900 studirao na Konzervatoriju u Stockholmu, usavravao se u Parizu i Beu (J. Gtinther). Suosniva i prvi predsjednik (191825) Udruenja vedskih kompozitora Foreningen Svenska Tonsdttare. B. je jedna od najznaajnijih linosti vedske muzike u generaciji koja se javila poetkom XX st. Stilski se nadovezuje na njemaki kasni romantizam, a programnim briljantno instrumentiranim orkestralnim djelima pribliio se R. Straussu. Tematika njegovih opera, za koje je sam pisao libreta, veinom je iz vedske povijesti (Engelbrekt; Birgitta).

BERG, Konrad Mathias, alzaki violinist, pijanist i kompozitor (Colmar, 27. IV 1785 Strasbourg, 13. XII 1852). Uio violinu u Mannheimu kod I. Franzla, zatim na Parikom konzervatoriju, 180607. Od 1808 nastavnik klavira i violine u Strasbourgu.
DJELA: 3 klavirska koncerta. etiri gudaka kvarteta; deset klavirskih trija. Klavirske sonate i varijacije. Esej Ideen zu einer rationellen Lehrme-thode fur Musiklehrer iiberhaupt mit besonderer Anvjendung auf das Klavierspiel, Caecilia, 1826; studija Apercu historique sur l'etat de la musique a Strasbourg pendant les 50 dernieres annees, 1840.

DJELA. ORKESTRALNA. Pet simfonija: I, Alles endet was enstehet, 1913; II, Arstiderna, 1916; III, Makter, 1917 (prer. 1939); IV, Pezzo sinfonico, 1918 i V, Trilogia delle passioni, 1924. Simf. pjesme: Traumgewallen, 1911 i Varde Ijus, 1914. Koncert za violinu, 1918; koncert za klavir 1931; Serenada za violinu i orkestar, 1923; suita, 1930. KOMORNA: 2 gudaka kvarteta, 1917 i 1919; klavirski kvintet, 1917. DRAMSKA. Opere: Leila, 1912; Bn-gelbrekt, 1929; Judith, 1936; Birgitta, 1942; Genoveva, 1947. Baletne pantomine: Alvorna, 1914; Sensitiva 1919; Hertiginnans friare, 1922. VOKALNA: oratoriji; kantate; balade za glas i orkestar; solo-pjesme. LIT.: S. Walin, Carl Natanael Berg, MGG, I, 1951.

BERG, Johann van den (njemaki vom Berg, na izdanjima veinom Johannes Montanus), belgijski tiskar i muziki nakladnik (Gent, ? Niirnberg, 7. VIII 1563). Eventualno srodstvo s miinchenskim nakladnikom Adamom Bergom i s tiskarom Montanusom iz Strasbourga ne moe se utvrditi. Uio je u Parizu, zatim je kao pristaa reformacije napustio domovinu i nastanio se 1540 u Niirnbergu. Ondje se udruio s tiskarom Ulrichom Neuberom i objavio 1542 zbirku Der Gantz Psalter Davids in gesangsweyse gestellt, koja se smatra njihovim prvim izdanjem. Poslije Bergove smrti Ulrich je nastavio pod firmom In officina Ulrici Neuberi & haeredum Joh. Montani, a 1565 pridruio mu se Dietrich Gerlach koji poduzee dalje vodi od 1567, kada je Ulrich istupio i osamostalio se; Gerlach se otada potpisivao sam sa dodatkom in officina Joannis Montani piae memoriae, U nakladi Montanus objavljeno je za Bergova ivota blizu 60 opsenih internacionalnih muzikih antologija sa vie od 900 kompozicija preteno nizozemskih majstora: Josquina Des Presa, Gomberta, Clemensa non Pape, Orlanda di Lassa, Le Maistrea i dr. Montanusova izdanja svjetovnih tenorskih pjesama (Lieds) pridonijela su da je Niirnberg postao, sredinom XVI st., glavnim sreditem Lieda.
LIT. :P. Cohen, Die Niirnberger Musikdrucker im 16. Jahrhundert (disertacija), Erlangen 1927. R. Wagner, Erganzung zur Geschichte der Niirnberger Musikdrucker des 16. Jahrhunderts, ZFMW, 192930. Isti, Nachtrage zur Geschichte der Niirnberger Musikdrucker im 16. Jahrhundert, Mitteilungen des Vereins fur Geschichte der Stadt Niirnberg, 1931. J. Benzing, Der Buchdruckerlexikon des 16. Jahrhunderts, Frankfurt am Main, 1952. Th. Wohnhaas, Johann Montanus, MGG, IX, 1961.

BERGAMASCA (bergamasco, tal. prema gradu Bergamo; engl. bergomask, franc. bergamasque), 1. plesna pjesma u dijalektu iz okoline Bergama. Naziv se javlja u 3. knjizi zbirke Villote del Fiore F. Azzaiola (1569). 2. U XVIXVIII st. instrumentalni ples, koji se sastoji od muzike reenice od 8 taktova u 4/4-mjeri. Javlja se vrlo esto kod talijanskih, engleskih i njemakih kompozitora (Bargue masque u rukopisnom dodatku bekog primjerka tabulatura za orgulje B. Schmida st., 1577; Sonata duodecima sopra la Bergamasca u Varie sonate ... S. Rossija, 1623; Aria quinta sopra la Bergamasca u Sonate ... M. Uccellinija, 1642, itd.). 2. U XIX st. ivahan ples u 6/8-mjeri slian tarantelli (A. Piatti, Bergamasca za violonelo).
LIT.: P. Nettl, Die Bergamasca, ZFMW, 1923, 6. C. Sachs, Eine Weltgeschichte des Tanzes, Berlin 1933. E. Valentin, Bergamasca, MGG, I, 1951. K. Ko.

BERGAMO, Petar, kompozitor (Split, 27. II 1930 ). Uenik J. Hatzea u Splitu, kompoziciju studirao kod S. Rajiia na Muzikoj akademiji u Beogradu, gdje je 1960 diplomirao i 1964 zavrio i postdiplomske studije. Od 1966 asistent je za kompoziciju na Muzikoj akademiji u Beogradu. Nadovezujui na novoromantiarsku tradiciju, kasnije se pribliio savremenom, smelom izrazu. Bergamove kompozicije bogate su koloritom, koji je intenziviran njegovim temperamentom.
DELA. ORKESTARSKA. Dve simfonije: I, 1961 i I I , J963 (Beograd, 25. II 1964); uvertira-fantazija Navigare necesse est, 1960 (Radio-Beograd, 20. XII 1960); Muica concertante, studije za simfonijski orkestar, 1962 (Radio-Beograd, 25. IX 1962). KAMERNA: gudaki kvartet, 1958 (Radio-Beograd, 29. IX 1964); / Colovi d'argento, concerto a due za flautu, embalo i kamerni sastav, 1967; Gloria, alla memoria di Vincenzo Bellini za 13 gudaa, 1967; klavirski trio Ritrovari per tre, 1967; Concerto abbreviato za klarinet solo, 1966. Variazioni sul tema interotto za klavir, 1957. VOKALNA: svita Bezimeni za meoviti hor, 1955 ; horski diptih: Rastanak i Podgorski mornari, 1955. Horovi; solo-pesme; deje pesme. Muzika za radio-drame. Orkestrirao balet V. Vukovia ovek koji je ukrao sunce, 1966. LIT.: V. Perii, Muziki stvaraoci u Srbiji, Beograd 1969. R- Pei-

BERG, Josef, eki kompozitor i muziki kritiar (Brno, 8. III 1927 ). Kompoziciju i muzikologiju studirao u Brnu. Krae vrijeme muziki urednik Radio-Brna (195053), posvetio se zatim iskljuivo kompoziciji. Bavi se i muzikom kritikom i publicistikom.
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: 1950, 1952 i 1955; uvertire: Vesehherni pfedehra, 1952; Ude bditel, 1952; Jan ika, 1953. KOMORNA:

BERGANT, Hubert, orgulja (Kamnik, 13. XI 1934 ). Studij klavira i orgulja zavrio 1960 na Akademiji za glasbo u Ljubljani, a 1966 diplomirao iz historije umjetnosti na filozofskom fakultetu Ljubljanskog univerziteta. U orguljama se usavravao na Muzikoj akademiji u Beu (diplomirao 1969). Od 1965 na stavnik je za orgulje na Akademiji glasbe u Ljubljani. Nastupa kao solist u zemlji i inozemstvu. J. Se BERGANZA, Tereza, panjolska pjevaica, mezzosopran (Madrid, 16. III 1934 ). Uenica Lole Rodriguez Aragon, debitirala 1955 na koncertu u Madridu, a dvije godine kasnije

sudjelovala na festivalu u Aix-en-Provence kao Dorabella (Mozart, Cosi fan tutte). Nastupa na prvim svjetskim opernim pozornicama

180

BERGANZA BERGMANN
BERGER, Wilhelm, njemaki pijanist, kompozitor (Boston, 9. VIII 1861 Jena, 16. I 1911). Studirao n; koli za muziku u Berlinu (F. Kiel, E. Rudorff). God. 18 predavao na berlinskom konzervatoriju Klindworth-Scl uz to od 1899.vodio Musikalische Oesellschaft, a mnogo je k( i kao pijanist. Od 1903 dvorski dirigent i profesor na Un akademiji u Meinfngenu. Po stilu sljedbenik Brahmsa. nici su ga najvie cijenili po solo-pjesmama, iako su mu : opsena zborna djela na Goetheove tekstove u kojim svoj uzor. Vane su mu i simfonije, komorne kompozid za klavir.
DJELA. ORKESTRALNA. Dvije simfonije: I, u B-duru, 18 hmolu 1912; Konzertstiick za klavir i orkestar, 1888; uvertira Drame dichtung; varijacije i fuga na vlastitu temu, 1909. KOMORN, trio, 1898; gudaki kvintet, 1899; 2 klavirska kvarteta; klavirski kvi trio za klavir, klarinet i violonelo, 1905; 3 sonate za violinu i klavir VIRSKA: sonata; suita; varijacije za dva klavira i dr. VOKALh kompozicije s orkestrom: Gesang der Geister u'ber den Wassern, if Gottin, 1898; Euphorion, 1899; Die Tauben, 1902; An die grossen T Der Totentanz, 1903, Sonnenhymnus, 1912 i dr. Zborovi s klaviro! a cappella; terceti; dueti; solo-pjesme s orkestrom; solo-pjesme s k] Obradbe: 24 Volkslieder za mezzosopran i bariton (ili alt) s klavir disehe Volkslieder za mezzosopran i bariton (ili tenor) s klavirom. gerovih tampanih djela objavio W. Altman: Wilhelm Berger Kat LIT.: G. Ernest, Wilhelm Berger, Berlin 1931. W. Kahl, Wi ger, MGG, I, 1951.

i stalan je gost festivala u Holandiji, Glyndenbourneu, Edinburghu i dr. BERGER, Arthur, ameriki kompozitor, muziki kritiar i pedagog (New York City, 15. V 1912). Studirao na Harzvard University muzikologiju i kompoziciju (W. Piston). Usavravao se u Parizu kod D. Milhauda i Nadije Boulanger. Vrativi se u SAD 1939 predavao na Mills Collegeu, Brooklyn Collegeu i Juilliard School of Music u New Yorku. Osim toga osnovao i ureivao listove The Musical Mercury i Listen, bio muziki kritiar novina The Nevi York Sun (194346), lan muzike redakcije u The Neze York Herald Tribune (194653) i suradnik niza strunih asopisa (Modem Music, Musical Quarterly i dr.). Od 1953 profesor je na Brandeis University, Isprva pripadao krugu ekstremno modernistiki orijentiranih kompozitora (tzv. Young Composers Group), okupljenih oko A. Coplanda; kasnije prelazi na umjereniji, po stilu neoklasiki nain u kojemu se nazire utjecaj I. Stravinskog. Mjestimice su u Bergerovoj muzici prisutni ameriki elementi.
DJELA. ORKESTRALNA: Serenade Concertante za violinu, duhaki kvartet i komorni orkestar, 1944; Slozv Dance za gudae; Three Pieccs za gudae, 1943; Ideas of Order, 1953; Polyphony, 1956. KOMORNA: gudaki kvartet, 1958; duhaki kvartet, 1941; tri kompozicije za gudaki kvartet, 1944; sonata za violinu i klavir, 1948; Chamber music za 13 instrumenta', 1956: 2 dua za violinu i klavir, 1948 i 1950; duo za violonelo i klavir. KLAVIRSKA: Fantasy; Rondo; Partita; 3 Bagatele; Inventions III i dr. Balet Enlertainment Piece za 3 plesaa i klavir-solo, 1940. VOKALNA: Psalm 92. za zbor a cappella, 1946; Three Poems of Yeats za mezzosopran, flautu, klarinet i violonelo, 1952; solopjesme. Monografija Aaron Copland, 1953. LIT.: C. Reis, Composers in America, New York 1947. D. Ezven, American Composers Today, New York 1949.

BERGER, Erna, njemaka pjevaica, sopran (Dresden, 19. X 1900 ). Uenica Hete Boekkel i Melite Hitzl u Dresdenu, de bitirala tamo 1926 kao Prvi djeak (Mozart, arobna frula). Operna solistica u Berlinu, u londonskom Covent Gardenu, njujorkom Metropolitanu, na festivalima u Bavreuthu (od 1929), Salzburgu i dr. God. 1963 napustila pozornicu i posvetila se pjevakoj pedagogiji kao profesor Visoke muzike kole u Hamburgu. Njezine najvee kreacije bile su uloge: Kraljica noi (Mozart, arobna frula), Gilda (Verdi, Rigoletto) i Sofija (R. Strauss, Kavalir s ruom). BERGER, Ludwig, njemaki kompozitor i pijanist (Berlin> 18. IV 1777 16. II 1839). Kompoziciju uio kod J. A. Giirlicha u Berlinu, a klavir kod M. Clementija kojega je pratio na njegovu putovanju u Petrograd. God. 1812 napustio Rusiju i preko Stockholma doao u London gdje je imao velike uspjehe kao pijanist. Vrativi se 1815 u Berlin, posvetio se poduavanju i doskora uao u red najznaajnijih muzikih pedagoga svojega doba. Njegovi su uenici bili F. Mendelssohn, W. Taubert, A. Henselt i mnogi drugi. Koncertirao je do 1817; bio je cijenjen kao interpret Beethovena. God. 1819 utemeljio je sa B. Kelinom, G. Reichardtom i L. Rellstabom mladi berlinski Liedertafel koji je, kao protutea Zelterovu Liedertafelu, dao jake poticaje daljem procvatu mukih zborova. U kompoziciji, B. se kretao izmeu rane i visoke romantike s naglaenom sklonou lirinom, pjevnom izrazu. Svojim klavirskim etidama, koje se pribliavaju tipu lirske kompozicije, utjecao je na Mendelssohnove Lieder ohne Worte, a pjesmama, od kojih je osobito znaajan ciklus Die schone Miillerin, otvorio je razdoblje tzv. Tree berlinske Liederschule.
DJELA: Simfonija u d-molu; klavirski koncert, 1808. KLAVIRSKA, Pet sonata: I, 1804; II, 1808; III, 1812; IV, 1815 i V, 1820. 29 etida; varijacije; ronda; tokate; marevi i dr. Sonata za klavir 4-runo, 1805. VOKALNA: kantate; muki zborovi; 160 solo-pjesama u ciklusima: Gesange aus einem Liederspie l "Die sc hone Mulle ri n von W. Mi ille r op. I I , 1816 ; 4 Gedi chte v on Goet he; 9 de ut sc he Li e de r op. 17; IO Lie de r op. 55 i dr.

BERGERETTE (franc. berger pastir), 1. u XV st. i cuske pjesme jednostavna oblika nalik na virelai, ali sam nom strofom. Primjeri takve pjesme nalaze se u zbornicim hagener Chansonnier (novo izd. priredio K. Jeppesen, Harmonice Musices Odhecaton A (novo izd. priredio H. i 1942, II izd. 1946). 2. U XVI st. kratak instrumentalni ples veinom! 6/8-mjeri, nalik na saltarello ili basse danse. 2. U XVIII st. tip francuske lirske pjesme pastoi ljubavnog sadraja.

LIT.: L. B. VCeckerlin, Bergerettes, 1913. R. W. Winkler i G. . The Bergerette Form in the Laborde Chansonnier, Journal of the Musicological Societv, 1954.

BERGH, Rudolf, danski kompozitor i zoolog (Kel 22. IX 1859 Davos, 7. XII 1924). Docent za zool Univerzitetu u Kobenhavnu; muziku studirao kod O. Rc (Kobenhavn), te kod H. Herzogenberga i H. von Evkena u Od 1922 lan je ravnateljstva Konzervatorija u Kobenb kompoziciji sljedbenik J. Brahmsa.
DJELA: Simfonija. Gudaki kvartet; sonata za violinu i klav virske kompozicije. Geister der Windstille za sole, zbor i orkesta: fiir Werther; zborovi; oko 150 solo-pjesama.Napisao: Musikenide, hundrede, 1919 i Musikens Historie indtil Beethoven, 1926.

LIT.: L. Rellstab, Ludvvig Berger, Berlin 1846. H. Engel, DieEntwicklung des deutschen Klavier-Konzerts von Mozart bis Liszt, Leipzig 1927. H. Rosenzuald, Das deutsche Lied zwischen Schubert und Schumann (diser tacija), Heidelberg 1929. P. Egert, Die Klavier-Sonate im Zeitalter der Romantik, Berlin i Karlshorst 1934. W. Kahl, Ludwig Berger, MGG, I, 1951. D. Siebenkas. Ludwig Berger, Berlin 1964. Isti, Zweimal Ludvvig Berger, MF, 1965.

BERGER, Theodor, austrijski kompozitor (Traismauer an der Donau, 18. V 1905 ). Kompoziciju studirao na bekoj Muzikoj akademiji (F. Schmidt). Afirmirao se posredstvom W. Furt\vanglera koji mu je izvodio djela u zemlji i inozemstvu. Od 1953 ivi u Hamburgu. Kao stvaralac sklon je eksperimentiranju.
DJELA. ORKESTRALNA: Sinfonia macchinale; Sinfonia parabolica, 1957; simf. ciklus Elemente, 1938; Concerto manuale za 2 klavira, marimbafon, metalofon, gudaei udaraljke, 1951; Capriccio und Fantasta za 2 violine i orkestar, 1938; Rhapsodisches Duo za violinu, violonelo i orkestar, 1939; Ballata, 1940; Legende vom Prinzen Eugen, 1941; Impressionen, 1946; Musikalischer Nachrichten-Menst, 1953; La Parola, 1955 i dr. KOMORNA: 2 gudaka kvarteta; kvintet za rogove; Rondo ostinato za duhae i udaraljke. DRAMSKA: baleti Homer ische Symphonie, 1948 i Hziratsannoncen, 1958. Scenska muzika za Goetheova Fausta ( I I dio). Filmska muzika. LIT.: H. A. Fiechtner, Theodor Berger 50 Jahre alt, Osterreichische MuMkzeitschrift, Wien 1955, 5.

BERGLUND, Joel Ingemar, vedski pjeva, bai (Torsaker, Glaveborg, 4. VI 1903 ). Studij pjevanja 1928 na Konzervatoriju u Stockholmu (Lejdstrom, J. i tamo idue godine debitirao na opernoj pozornici kao 1 (Verdi). God. 193642 lan Dravne opere u Beu, na na brojnim drugim muzikim pozornicama, u Buenos (1937), Chicagu, Ziirichu, Berlinu, Bavreuthu (1942), Buc u Junoj Americi i SAD, a 194952 bio je direktor Stockholmu. Najvee njegove operne kreacije bile su: L (Mozart, Don Giovanni), Guglielmo Teli (Rossini), (Beethoven, Fidelio), Dappertutto i Miracolo (Offenbach, / nove prie), Mefisto (Gounod, Faust), Simon Boccanegra (V BERGMAN, Erik, finski kompozitor i zborovoda kaarlepvv, 24. XI 1911 ;. Studirao na Muzikoj akademi verzitetu u Helsinkiju, a zatim se usavravao u kompoz H. Tiessena u Berlinu i V. Vogela u Asconi (vicarska) t< i Parizu. Djeluje kao zborovoda, orgulja i muziki kritia sinkiju. Njegova djela, osobito vokalna, uivaju veliku pop u nordijskim zemljama.
DJELA. ORKESTRALNA: Suita za gudae, 1940; Burla, aspetti a"una serie dodecafonica, 1957; Aubade za komorni sastav, 19 MORNA: Klavirski trio, 1939: Muica da camera za sopran, flauti violonelo i klavir; kompozicije za violinu i klavir. Djela za klavii KALNA: kantata Muica da camera za sopran i instrumente, 1944; za bariton, muki zbor i orkestar, 1953; Aton-Echnatons solhymn za bar recitatora i orkestar, 1959; Adagio za bariton, muki zbor i instrume: Drei Galgenlieder za bariton, recitatora i zbor, 1959; ciklus pjesama za sopran i orkestar, 1946 i dr. '

BERGMANN, Carl, njemaki dirigent (Ebersbach u. IV 1821 New York, 16. VIII 1876). Uio kod Zimm (violonelo) i A. F. Hessea (kompozicija). Od 1850 kc po SAD, isprva kao lan (violonelist), doskora kao dirig tujueg orkestra Germania. Od 1855 dirigent orkestra Phili Society u New Yorku (186676 direktor). Uz to vie vodio pjevako drutvo Arion i dirigirao koncertima Society i Haydn Society u Bostonu (185254). Odigra ulogu u amerikom muzikom ivotu podiui na "visoli fesionalnu razinu orkestralno muziciranje i uvodei nov

BERGMANN BERIO
posebice R. Wagnera (prve izvedbe uvertira Tannhausera, Lohengrina i Tristana u New Yorku), Liszta i Berlioza. BERGMANS, Paul, belgijski muzikolog (Gent, 23. II 1868 14. XI 1935). Studirao na Konzervatoriju u Gentu te kod H. VCaelputa. Od 1892 asistent (1919 direktor) biblioteke, 1912 docent za muzikologiju na Univerzitetu (1919 profesor) u Gentu. Uz to pisao muzike kritike za gentski list Flandre liberale, a suraivao i u drugim dnevnicima i muzikim asopisima. Od 1900 lan belgijske Arheoloke akademije, a od 1913 lan Belgijske kraljevske akademije. U nizu znanstveno preciznih monografija iznio velik broj vrijednih podataka i dokumenata.
DJE LA. P. J. L eblan, carillonneur de la ville de Gand au XVIII" siicle, 1884; H. Waelput, 1886; Varietes musicologiques, 3 serije, 1891, 1901 i 1920; La Vie musicale gantoise au XVIIIe siicle, 1897; L' Organiste des archiducs Albert et Isabelle; Peter Philips, 1903; Les Musiciens de Courtrai et du Courtraisis, 1912; Notice sur Fl. van Duyse, 1919; La Biographie du compositeur Corneille Verdonch, 1919; Henry Vieuxte'mps, 1920; Ouatorze lettres inedites du compositeur Philippe de Monte, 1921; Tielman Susato, 1923; De Vhistoire de la musique, 1927; Les Origines belges de Beethoven, 1927; La Typographie musicale eyi Belgique au XVI" siecle, 1930; Monumenta musicae Belgicae, I, uvodnik izdanju djela J. B. Loeilleta. LIT.: Ch. Van den Borren, Notices sur la vie et les travaux de Paul Bergmans, Annuaire de l'Academie Rovale de Belgique, 1937.

181

faktur im Jahrhundert der Reformation, Halle 1909. W. Heinz, Das Bergmannslied (disertacija), Greifswald 1913. G. Heilfurth, Das erzgebirgische Bergmannslied, Schwarzenberg 1936. K. Gudezuill, Bergreihen, MGG, I, 1951. G. Heilfurth, Das Bergmanns-lied, Kassel 1954. R. Kohler, Berg mannslieder, VX'eimar 1958. K. Ko.

BERGSMA, William, ameriki kompozitor (Oakland, California, 1. IV 1921 ). Studirao na Eastman School of Mune u Rochesteru (H. Hanson, B. Rogers) i na Stanford University. God. 194663 predavao na Jnilliard School of Music u New

BERGONZI, talijanska obitelj graditelja gudakih instrumenata iz Cremone. 1. Carlo (Cremona, oko 1683 1747), po svoj prilici uenik A. Stradivarija u ijoj je kui 1742 stanovao. Ali graditi je poeo ve oko 1716. Isprva je oponaao oblik i proporcije Stradivarijevih violina, a kasnije se osamostalio i razvio posve individualni stil, blii Guarneriju del Gesu. Mali broj Bergonzijevih sauvanih violina dostie najviu kvalitetu Stradivarijevih i Guarnerijevih instrumenata. Konstrukcija im je robustna, oblici skladni, lak ut kao jantar ili crvenkastosmed. Ton je vanredno lijep i velik. Karakteristini su dosta nisko postavljeni i iroki // otvori. Osim violina gradio je i vrlo uspjela violonela i kontrabase. 1. Michelangelo, sin Carla (Cremona, 1722 oko 1770). ivio u razdoblju dekadanse cremonske kole i gradio preteno gitare, mandoline i vrlo kvalitetne kontrabase. Violine mu zaostaju za oevim instrumentima. 1. Nicolo i Zosimo (Cremona, II pol. XVIII st.), sinovi Michelangela. Cijenjeni poglavito zbog svojih violonela.
LIT.: W. L. Lutgendorff, Die Geigen- und Lautenmacher von Mittelalter bis zur Gegenwart, Frankfurt am Main 1922. R. Monterosso, Catalogo sto-ricocritico-bibliograflco dei musicisti cremonesi, Cremona 1951. F. Niederheitmann, Cremona, Frankfurt am Main 1956 (VIII izd.).

BERGONZI, Carlo, talijanski pjeva, tenor (Vidalenzo, Parma, 13. VII 1924). Pjevanje uio na Konzervatoriju u Parmi i 1948. debitirao na opernoj sceni u Lecce u naslovnoj (bariton skoj) ulozi opere Seviljski brija (Rossini). Kasnije je preuzeo tenorski fah i 1951 nastupio kao Andrea Chenier (Giordano) u Bariju. Njegov repertoar obasee standarne uloge dramskog tenora. Posebno se istie kao interpret Verdijevih opera. Gostuje na mnogim svjetskim opernim pozornicama; 195657 nastupao je u njujorkom Metropolitanu. BERGREIHEN (Bergkreyen, Bergreigen; njem.), svjetovne pjesme njemakih rudara, ili pjesme komponirane za rudare. Od reformacije esto su im se podmetali crkveni tekstovi. U XVI st. B. se javlja i kao skupni naziv za pjesme pukog karak tera razliita sadraja (esto i za balade, ljubavne pjesme, napitnice). Oko polovice XVIII st. naziv B. se gubi, a rudarske pjesme javljaju se pod nazivima Bergknappenlieder i Bergmannslieder. B. su se njegovale u Tiringiji i Saskoj, gdje su prvi put tampane (W. Meierpeck, Etliche Bergkreien geistlich und vieltlich, 1531). Dugo se smatralo, da je za njih karakteristian jednostavan imitacijski stil (nota protiv note). Meutim, K. Gudevvill (MGG, I) naglaava, da jedine B. koje su tampane s melodijama dvoglasne E. Rotenbuchera (1551) i etvoroglasne M. Francka (1602) imaju dodue akordinu okosnicu, no ona je tako pokrivena koloriranim kontrapunktom (contrappunto colorato) da se jedva nazire.
NOVA IZD.: M. Doring, Sachsische Bergreihen, 183949; O. Schade, Bergreihen, Ein Liederbuch des 16. Jahrhunderts, 1854; J. Meier, Bergreihen, Ein Liederbuch des 16. Jahrhunderts, nach den vier altesten Drucken von 1531, 1533, 1536 und 1537 (bez napjeva), 1892: Musikalische Bergreihen M. Francka (1602), 1936. LIT.: R. Bdumer, Untersuchungen iiber die Bergreihen von 1531, 1533, 1536. 1537 (disertacija), Leipzig 1895. K. Henning, Die Geistliche Kontra-

Yorku, a od 1963 direktor je muzike kole na University of Washington u Seattleu. Sklon je harmonijski disonantnom, kontrapunktikom oblikovanju i poetinom, lirskom izrazu.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija br. 1, 1949; simfonija za komorni orkestar, 1943; simfonijska pjesma A Carol on Tzvelfth Night, 1953 (rev. 1958); koncert za klavir, 1936; koncert za violinu, 1965; Suite za gudae, 1938; Music on a Ouiet Theme, 1943; The Fortunate Island za gudae 1947 (rev. 1956); Chameleon Variations, 1960; Toccata for the Sixth Day, 1962; serenada To Azoail the Moon za komorni orkestar, 1965. KOMORNA: 3 gudaka kvarteta, 1942, 1944 i 1953; klavirski kvintet, 1939; Concerto za duhaki kvintet, 1958; sonata za 2 violine; Suite za 4 limena duhaa; Fantastic Variations za violu i klavir (na temu iz opere Tristan und Isolde) i dr. Klavirska djela (2 knj. Tangents). DRAMSKA. Opere: Aucassin and Nicolette, 1940 i The Wife of Martin Guerre, 1956. Baleti: Paul Bunyan, 1939 i Gold and Senor Commandante, 1942. Filmska muzika. VOKALNA: Confrontation za zbor i 22 instrumenta; zborovi; solo-pjesme. LIT.: A. Skulsky, The Music of William Bergsma, The Juilliard Rewiew, 1956.

BERGSON, Michal, poljski pijanist i kompozitor (Varava, 20. V 1820 London, 9. II 1898). Uenik F. Schneidera u Dessauu i K. Rurlgenhagena i W. Tauberta u Berlinu; koncertirao u Francuskoj, Italiji (Firenca, Bologna, Rim), u Beu, Berlinu i Leipigu. U Parizu prireivao cikluse komornih koncerata s violinistom i virtuozom na violi d'amore Karolom Ka,tskim. God. 1863 postao profesor i zatim direktor Konzervatorija u enevi. Posljednje godine ivota proveo u Londonu.
DJELA: koncert za klavir i orkestar u es-molu op. 62. KOMORNA: klavirski trio; Duo dramatique za flautu (violinu) i klavir; 3 dua za violinu i klavir. KLAVIRSKA: 12 Grandes Etudes caracteristiques\ mazurke; poloneze; popularne fantazije na operne arije. DRAMSKA : opere Luisa di Montfort, 1842 i Salvator Rosa (neizv.); opereta Qui va d la chasse, perd sa place, 1859. ' Solo-pjesme.

BERINGER, Oskar, engleski pijanist i kompozitor njemakog podrijetla (Furtvrangen, Baden, 14. VII 1844 London, 21. II 1922). Uio kod I. Moschelesa i C. Reineckea u Leipigu te kod C. Tausiga u Berlinu. Koncertirao u Njemakoj i Engleskoj. Od 1871 ivio u Londonu, gdje je 1873 osnovao i vodio pijanistiku akademiju (Academy for the Higher Development of Pianoforte Playing), po uzoru na Tausigovu berlinsku kolu; ta je akademija postojala do 1897. Uz to je bio od 1885 profesor na Royal Academy of Music. Komponirao preteno instruktivna klavirska djela, zatim sonatine, Anante i Allegro za klavir i orkestar i niz solo--pjesama. Napisao Fifty Years Experience of Pianoforte Teaching and Playing, 1907. BERIO, Luciano, talijanski kompozitor (Oneglia, 24. X 1925 ). Studij kompozicije zavrio 1950 na Konzervatoriju u Milanu (G. C. Paribeni, G. F. Ghedini) i zatim se usavravao u Tanglewoodu, SAD, kod L. Dallapiccole. Vrativi se u domovinu utemeljio 1954 (zajedno sa B. Madernom) Studio di Fonologia Musicale pri Talijanskoj radio--televiziji (RAI) u Milanu (direktor do 1959). Od 1956 urednik je asopisa Incontri musicali. Veoma aktivan pobornik suvremene muzike, djelovao kao predava kompozicije na teajevima u Americi i Evropi, u Tanglevraodu (od 1960), na Summer School u Darlingtonu, u Darmstadtu i Kolnu. Sada je profesor kompozicije na Juilliard School of Music u New Yorku. Uz L. Nona i B. Madernu najistaknutiji predstavnik talijanske avangardne muzike, B. je, nadovezujui na A. von Weberna, prihvatio totalnu se- rijelnost i aleatoriku, ne preza- jui ni pred mogunostima koje prua elektronika. Kompozitor preteno orkestralnih i komornih djela, B. smatra da je obnova muzike mogua samo putem proirivanja izraajnih sredstava. Jedino u stalnom kontaktu sa ivim zvukovnim materijalom kae Berio mogu se izbjei sheme L. BERIO do kojih vode postupci nekih pseudoserijskih praktiara.
DJELA. ORKESTRALNA: varijacije za komorni orkestar, 1953; Nones, 1954 (prva verzija kao oratorij); Divertimento, 1955 (zajedno sa B. Madernom); 2 Allelujah: I, za 6 instrumentalnih grupa, 1956 i II, za 5 instr. grupa, 1958; 2 Ouaderni: I, za duhake instrumente, udaraljke, harfu i celestu, 1960 (nova, verzija 1961); II, za orkestar, 1960 (vokalna verzija Ouaderni I i Ilpod nazivom Epifanie, 1961) i I I I , za orkestar, 1965; Traces za sopran, mezzosopran, 2 zbora, 24 violine, 2 dirigenta i orkestar (tekst S. Ovama), 1964; 3 Chemins: I, za harfu, 1965; II, za orkestar, 1967 i III, za violu, 9 solista i orkestar, 1967; Sinfonia za 8 vokalnih dionica i orkestar, 1969; Piccolo concerto za klarinet i orkestar, 1948; Tempi concertati za flautu, violinu, 2 klavira i 4 instrumentalne grupe, 1960.

3 182

BERIO BERLINSKA KOLA

kod P. Baillota na Konzervatoriju u Parizu. Koncertirao

KOMORNA: dva gudaka kvarteta, 1955 i 1964; duhaki kvintet, 1948; Dva stavka za violinu i klavir, 1951; Study za gudaki kvartet; Serenata za flautu i 14 instrumenata, 1958; 6 Sequenza: I i II, za flautu solo, 1958 i 1964; III, za glas solo, 1965; IV, za klavir, 1966; V, za trombon, 1966 i VI, za violu solo, 1968; Differences za 5 instrumenata (flauta, klarinet, viola, violonelo, harfa) i magneto fonsku vrpcu, 1959; Sincronie za gudaki kvartet, 1964. Pet varijacija za klavir,

L. BERIO. Circles za enski glas, harfu i udaraljke, 1960, fragment partiture 1952; Rounds za embalo, 1964. ELEKTRONSKA: Mimomusigue I, 1953; Mutazioni, 1956; Perspectives, 1956; Tema: Omaggio a Joyce, 1958; Momenti, 1960. DRAMSKA: pantomima Mimomusique II, 1953; mimika pria Allez-Hop\ (tekst I. Calvino), 1959; Circles za sopran, harfu i udaraljke (E. E. Cummings), 1960; Visage za enski glas, elektronske zvukove i plesaa, 1961; kazalina radnja Esposizione za magnetofonsku vrpcu, 14 instrumenata, mezzosopran i 2 djeja glasa (E. Sanguinerti), 1963; kazalini komad Passaggio za sopran, 2 zbora i orkestar (E. Sanguinetti), 1963 . VOKALNA: Tre liriche popolari za glas i klavir, 1948; Magnificat za 2 soprana, mjeoviti zbor, 2 klavira, duhae 1 udaraljke, 1949; Due pezzi sacri za 2 soprana, klavir, 2 harfe, timpane i 12 zvona, 1949; Opus Number Zoo za recitatora i 4 duhaa, 1950; Chamber music za enski glas, klarinet, violonelo i harfu (J. Joyce), 1953; El Mar la Mar za 2 soprana, flautu, klarinet, violonelo, kontrabas i harmoniku (A. Machado), '953; Folk Songs za mezzosopran i 7 izvodilaca, 1967. LIT.: P. Santi, Luciano Berio, Diapason, Milano 1955. Isti, Luciano Berio, Reihe IV, Wien 1958. M. Bortolotto, New Music in Italy, MQ, 1965. U. Dibelius, Moderne Musik 19451965, Miinchen 1966. K. Ko.

BERIOSOVA, Svetlana, engleska plesaica litvanskog podrijetla (Kovno, 1932 ). Uila kod svog oca, poznatog baletnog pedagoga Nikole Beriosova (Kovno, 1906 ). Debitirala je 1941 u Ruskom baletu u Monte Carlu, zatim djelovala u Londonu, gdje je 1950 postala lan trupe Sadler's Welh Ballet. Interpretirala je glavne uloge u baletima The Shadoiu (1953) i Prince of Pagode (Britten, 1957)Gostovala je u SAD i Italiji. esto nastupa u televizijskim emisijama. Vrlo traena i cijenjena, B. ide u red najboljih suvremenih balerina u Engleskoj.

BERIOT, Charles-Auguste de, belgijski violinist i kompozitor (Louvain, 20. II 1802 Bruxelles, 8. IV 1870). Violinu uio kod svog tutora Tibvja i kod violinista Robberechtsa te kratko vrijeme (1821)

CH-A. DE BERIOT Litografija J. Kriechubera

u Parizu, po Engleskoj i Holandiji. God. 182630 pr privatne kapele holandskog kralja. Do 1836 nastupa jom enom pjevaicom Marijom Malibran u Engles cuskoj, Belgiji i Italiji; 183840 u Parizu i sredn; God. 184252 profesor violine na Konzervatoriju u ! B. je osniva moderne francusko-belgijske violinske l njegovim uenicima istiu se: H. Vieuxtemps, E. Sai Lauterbach. Beriotovo sviranje odlikovalo se istoom nou u nijansiranju i fraziranju i suverenim sv] tehnike gudala. Njegove kompozicije izrazito su karaktera.
DJELA: 10 koncerata i capriccio Le Tremolo za violinu i ork< klavirska trija; sonate i etide (5 sv.) za violinu i klavir; 11 Airs Variis 1856. Prirunik Methode de violon en trois parties, 1858. LIT.: F. Fayolle, Paganini et Beriot, Pari 1831. E. He Contribution towards an Accurate Biographv of de Beriot and Malih 1894. P. Soccanne, Les Virtuoses: Charles de Briot, Le guidc 1937. G. Ferchault, Charles-Auguste de Beriot, MGG, I, 19;

BERKELEY, Lennox, engleski kompozitor (Oxf< 1903 ). Studirao 192732 u Parizu kod Nadije (kompozicija). God. 1942 45 suradnik je British B, Corporation, od 1946 predaje kompoziciju na Royai of Music u Londonu. Ide meu najznaajnije engleske kc svoje generacije. Formirao se pod utjecajima francusk sionizma i neoklasicizma. Oituje smisao za prozrai mentaciju, za vrstou i preglednost oblika te sklono izrazu.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, 1940 i 1959; S; strings, 1935; Sinfonietta, 1950; koncert za klavir, 1947; koncert 1948; koncert za violinu, 1964; koncert za flautu, 1952; Allegro 1938; Overture, 1935; serenada za gudae, 1939; Divertimento, 194 1945. KOMORNA: gudaki trio, 1944; 2 gudaka kvarteta, i trio za violinu, rog i klavir; sekstet za klarinet, rogi gudaki kvartet certino za flautu, violinu, violonelo i klavir, 1955; 2 sonate za vio! sonata za violonelo i klavir; sonata za violu i klavir; sonatina za vio Elegy i Toccata za violinu i klavir. KLAVIRSKA : sonata; 5 ; Impromptus; 6 preludija; 3 mazurke, 1951; 4 koncertne etide; si klavira. DRAMSKA. Opere: A Dinner Engagement, 1954; A Ruth, 1956 i Caslaway. Baleti: The Judgement of Pari, 1938 i Loi 1947. Scenska i filmska muzika. VOKALNA: oratorij Jonah, 1 Colonus Praise, 1949; psalam Domini est terra za zbor i orkestar, i Mater za 6 solista i komorni orkestar, 1947; Variations on a Hymr, Gibbons za tenor, zbor, gudae i orgulje; misa za 5 glasova; Four . Teresa za alt i gudae; Five Songs (stihovi Waltera de la Mare); F W. H. Anden; Songs of the Half-Light za glas i gitaru. LIT.: R. Huli, The style of Lennox Berkeley, The Chesteri: H. F. Redlich, Lennox Berkeley, MGG, I, 1951. Isti, Lenm Music Survey, 1951. J. W. Klein, Some reflections on Berkel The Chesterian, 1955.

BERKIRSKI FESTIVAL, sveane ljetne igre kc utemeljio S. Kussewitzky u Tanglevvoodu, Massachuse Festival se odrava svake godine, a sredinje mjesto naj zauzimaju operne predstave u izvedbi Opernog odsjeka centra iz Berkshirea pod vodstvom dirigenta B. Gc B. f. okuplja najbolje svjetske operne umjetnike. Uz premijere Mozartovih opera Zaide i Idomeneo, Brittem Grimes i Albert Herring i dr., na njemu su praizvedbe djela amerikih kompozitora: The Rope (1955) L,. 1 Tale for a Deaf Ear (1957) M. Buccija, Griffelkin L. I BERLIN, Irving (pravo ime Izzy-Israel Baline) kompozitor ruskoga podrijetla (Temun, Rusija, n. V Od 1893 ivio je u New Yorku, gdje je kasnije bio uli i konobar. U muzici samouk, a prvi vei uspjeh postig: s pjesmom Alexander's Ragtime Band. Komponirao je musicala te je 1921 osnovao Music Box Theatre u ko; izvodila mnoga njegova djela. Nakon Prvoga svjetf bavio se i nakladnikom djelatnou (1919 osnovao je Inc.). Berlinova plesna i zabavna muzika vrlo je popula je komponirao na vlastiti tekst. U mnogim je pjesmam izvanredan sklad rijei i tona.
DJELA. Musicali: VCatch Your Step, 1916; 3 Ziegfeld Follies i 1927; 5 Music Box Revues, 192125; Face the Music, 1932; Ea 1933; Louisiana Purchase, 1939; This Is the Army, 1942; Annie Gel 1946; Miss Liberty, 1949; Call Me Madam, 1950.Filmskamuziki 1000 pjesama (Always, 1925; Russian Lullaby, 1927; Blue Skies, ] Christmas). LIT.: A. Wollcott, The Story of Irving Berlin, New York 1 Emen, Men of Popular Music, New York 1944. Isti, The Stoi Berlin, New York 1950. H. W6rner, Irving Berlin, MGG, I, Green i J. Laurie, Show Biz, New York 1951.

BERLINSKA KOLA (Sjevernonjemaka kol za skupinu muziara koji su u drugoj polovini XVIII st u Berlinu, veinom na dvoru Fridrika II, i koji stoje Mannheimskoj ili Junonjemakoj koli, ije je sjedite t heim. Predstavnici su berlinske kole: j. J. Quantz, I. ( K. H. Graun, F. Benda, Ch. Nichelmann, F. W. Mi Kirnberger, J. Fr. Agricola, a najistaknutiji meu njin Philipp Emanuel Bach. Uz mannheimske muziare i ] Berlinske kole imaju vaan udio u izgraivanju klasin Posebno treba spomenuti klavirske sonate C. Ph. E

BERLINSKA KOLA BERLIOZ

one su redovito trostavane, s polaganim stavkom u sredini, a u prvom se susreu ve i dvije teme suprotnih karaktera kao i pokuaj provedbe. Premda je instrumentalnoj muzici pripadalo sredinje mjesto u Berlinskoj koli, ona je njegovala i vokalnu muziku. Njeni predstavnici sainjavali su prvu Berliner Liederschule iji je razvoj stajao pod utjecajem racionalistikog naziranja Fridrika II. Tzv. Ztveite Berliner Liederschule prihvaa ideje Klopstocka i mladog Goethea te razvija ivu djelatnost upravo u vokalnoj muzici (osobito Lied). Predstavnici te generacije berlinskih muziara su: J. P. A. Schultz, J. F. Reichardt, K. F. Zelter i dr. esto se naziv B. . odnosi iskljuivo na tu skupinu kompozitora.
LIT.: M. Friedldnder, Das deutsche Lied im XVIII Jahrhundert (2 sv.), Stuttgart 1902 (novo izd. 1962). Af. Fluer, Die norddeutsche Sinfonie (di sertacija), Berlin 1908. H. Hoffmann, Die norddeutsche Triosonate . . . (di sertacija), Kiel 1924. E. Stilz, Die Berliner Klaviersonate zur Zeit Friedrichdes Grossen (disertacija), Berlin 1930. M. Kun.

183

BERLINSKI, Herman, njemako-ameriki kompozitor (Leipzig, 18. VIII 1910 ). Uio na Konzervatoriju u Leipzigu, 1933 pobjegao pred nacizmom u Pariz i tamo na Bcole Normale de Musigue studirao klavir (A. Cortot) i kompoziciju (N. Boulanger). Za Drugog svjetskog rata u Legiji stranaca, a zatim emigrirao u SAD. God. 1960 stekao doktorat iz crkvene muzike na Jevrejskom teolokom seminaru. U svojim djelima vjeto povezuje rapsodine elemente tradicionalnih jevrejskih napjeva s dodekafonskom tehnikom komponiranja.
DJELA. ORKESTRALNA: Symphonic Visions, 1949; Concerto da camera, 1951; For the Peace of Mind za obou, klavir i gudaki orkestar, 1952. KOMORNA: sonata za flautu i klavir, 1941; sonata za violinu i klavir, 1949; Quadrille za duhaki kvartet, 1952. KLAVIRSKA: Sonata brevis, 1944; Rhytkm Ostinato, 1950; varijacije na Mozartovu temu, 1958. ORGULJSKA: tri simfonije, 1954, 1958 i 1960; From the World of My Father, 1938; preludij And Behold, the Bush Burneth, 1956; ln Memoriam, 1958. David and Goliath za bariton i orkestar, 1946. CRKVENA: Lecho Doi za bariton, zbor, orgulje i orkestar, 1953; Bor'chu za zbor, 1955; Avodat Shabbat za tenor (bariton), zbor i orkestar, 195761; Kiddush Ha-Shem za soliste, zbor i orkestar, 1958. Za bariton, zbor i orgulje: Micho-mocho, 1954; Etz Chaijm, 1955; Sh'tna Ysroel, 1955LIT.: Af. Kayden, The Music of Herman Berlinski, Bulletin of the Ame rican Composers Alliance, 1959.

Jo prije odlaska u Italiju, B. se bio zaljubio u englesku glumicu Harriett Smithson, koja ga je oarala ulogom Ofelije u Hamletu. U uskoj je vezi s tom ljubavi postanak Svmpho-nie fantastique.XJ poetkuSmith-sonova nije pokazivala razumijevanja za Berliozove osjeaje. Nekoliko godina kasnije, kad se vratio iz Rima i zapoeo nemiran ivot kritiara, feljtonista i kompozitora, kojemu je uspijevalo da postepeno sve vie zainteresira pariku javnost za svoj rad, Smithsonova je pristala da se uda za nj (1833). U tom braku B. nije bio sretan te je 1842 napustio dom. Ni u svome drugom braku (s pjevaicom Marijom Recio) B. nije naao smirenje. ovjek divljeg mladenakog temperamenta, pjesnik trajno uznemirene fantazije, u svome je privatnom ivotu ostao nesretan do smrti. Kao ezdesetogodinjak pokuao je da se smiri i zapone zajedniki ivot sa jednom svojom djeakom simpatijom, enom koja je bila starija od njega, ali ni tada nije uspio. U meuvremenu nastaju znaajna Berliozova djela: Harold en Italie, Romeo et Juliette, Requiem. Ali priznanja u Parizu nije mogao stei. U stvari nije ih nikada ni stekao. Njegova popularnost u Parizu i Francuskoj temeljila se u prvom redu na ugledu to ga je uivao kao kritiar, muziki pisac i polemiar. Umjetnike ambicije je trebalo zadovoljiti drugdje. I tako su, ve od 1842, zapoela brojna putovanja Berlioza dirigenta u inozemstvo. God. 184243 je u Njemakoj, gdje u Dresdenu, Braunschweigu, Hamburgu i Berlinu doivljuje pravo slavlje (u nekima drugim njei.iakim gradovima naiao je tada i na prilino nerazumijevanje, unato Mendelssohnovu i Schumannovu zalaganju); 184546, na koncertnoj turneji kroz srednju Evropu, Be, Prag i Budimpetu prireuju mu trijufalan doek. B. tada uspjeno izvodi

BERLIOZ, Louis-Hector, francuski kompozitor (La CoteSaint-Andre, Isere, 11. XII 1803 Pariz, 8. III 1869). Otac mu je bio lijenik. Prvih osamnaest godina ivota proveo je u rodnom mjestu, bavei se amaterski muzikom (svirao je flautu i gitaru). God. 1821 upisao se po oevoj elji na Medicinski fakultet u Parizu. Tu je, prema sklonostima svoga ve razvijenog estetskog ukusa, postao vatreni poklonik romantizma. Mnogo vie od medicinskih predavanja njega tada privlae muzike priredbe. B. otkriva svijet muzikog kazalita: Mehul, Spontini, Dalavrac, a nad svima Gluck, ostavljaju na nj duboke i trajne utiske i on spoznaje, da je muzika njegov pravi poziv. No odluka, da e napustiti medicinski studij i postati muziar, izaziva teke sukobe s roditeljima. Otac je odbio da ga i dalje pomae, ali B. je i bez toga izdrao. Fanatina ljubav prema muzikoj umjetnosti pomogla mu je da skri sve zapreke. Naao je i uitelja. Bio je to Jean-Francois Lesueur, plodan kompozitor opera, oratorija, kantata, oda, pjesama i pisac teoretskih radova. On je Berlioza uputio u temelje dramatske muzike i zainteresirao ga za programno podruje, na kojemu e B. dati kasnije svoja najkarakteristinija i najznaajnija djela. Od 1826 B. je i redoviti slua Lesueurove klase za kompoziciju na Parikom konzervatoriju. Istodobno sluao je predavanja iz kontrapunkta i fuge, to ih je na tom zavodu drao eki majstor Antonin Reicha. Ipak, ono, to je za nj u prvom redu karakteristino i novo revolucionarno tretiranje orkestra, nije ni od koga nauio. Izrazit smisao za kombiniranje orkestralnih boja razvio je mladi B. vlastitim radom i zapaanjem. U tim godinama svoga umjetnikog sazrijevanja on prati raanje knjievnog i umjetnikog romantikog pokreta u Parizu i sudjeluje u borbi protiv preivjelih tradicija. U krug njegova umjetnikog interesa ulaze: Shakespeare, Goethe, Beethoven. Uz to on sklapa prijateljstva s istaknutim ondanjim knjievnicima i umjetnicima: A. de Vignvjem, V. Hugoom, A. Dumasom, H. de Balzacom, E. Delacroixom i drugima. U Berliozovu je ivotu godina 1830 nadasve znaajna. Te je godine, konano nakon etvorokratnog pokuaja dobio Prix de Rome za kantatu La derniere nuit de Sardanapale. Zavrio ju je u danima Srpanjske revolucije, kad je i sam, ponesen zanosom masa, obradio Marseillaise za veliki orkestar i veliki zbor. Te iste godine nastaje Berliozovo epohalno djelo, njegova Symphonie fantastigue, koja znai snanu prekretnicu u razvoju programne muzike i orkestracije. B. je kao dobitnik Rimske nagrade morao provesti u Rimu dvije godine, ali je ostao neto vie od godine dana (183132). Rim gaje razoarao siromatvom i zastarjelou muzikog ivota. Vaniji su utisci, to ih je stjecao na brojnim izletima po rimskoj okolici i srednjoj Italiji. Njihovi se tragovi jasno zamjeuju u nekim njegovim djelima (Harold en Italie; Benvenuto Cellini).

"0 jbiftv- *&

t. Je^

Q
'
f

L. - H. BERLIOZ. Pismo N. Paganiniju, autograf

odlomke iz oratorija La Damnation de Faust, koji e, dovren i po prvi put u cijelosti izveden 1846, ostaviti parike sluatelje hladnima, usprkos oduevljenju omanjeg broja umjetnikovih tovatelja.

L. - H. BERLIOZ Rad G. Courbeta

Jf

OUJ t t

I'C' AJi .

184

BERLIOZ
JMBuf

God. 1847 odlazi B. u Rusiju. U Moskvi i Petrogradu njegove kompozicije postiu izvanredan uspjeh. Manje je sree imao, kad je uskoro organizirao nekoliko koncerata u Londonu. Ta putovanja i turneje, kao i ona iz kasnijih godina (Berliozov tjedan, to ga je F. Liszt organizirao u Weimaru 1852, put u Austriju 1866, u Njemaku 1867, u Rusiju 1868) uvrivali su u njemu vjeru u vrijednost njegova stvaranja. Jedno za drugim nastaju i posljednja njegova krupna djela: oratorij L'Enfance du Christ, opere Les Ali s godinama se B. mijenjao. Trajna borba za vlastitu afirmaciju; borba za istinu nove umjetnosti, kojoj je i kao kritiar i feljtonist lista Journal des Debats kroz duge godine vjerno sluio; nezadovoljstva u branom ivotu; ekonomske tekoe koje su ga kroz itav ivot pratile; pobolijevanje; samoa koju je teko snosio (najbolji prijatelji, druga ena, jedini sin iz braka sa Smithsonovom umrli su prije njega); to su izvori Berliozove duevne i tjelesne iscrpljenosti, njegova pesimizma, iz kojega nije nalazio ^zlaza. Nekadanja revolucionarnost pretvorila se u njemu u hladni cinizam, u ravnodunost, pa i u reakcionarno tumaenje zbivanja u suvremenoj Francuskoj. Smrt je nala sjenu olujnog, neustraivog romantiara iz proteklih dana. Poznavanje Berliozova ivota olakao je on sam. Njegove Me'moires, remek-djelo stila i duhovitosti, opisuju vrlo sugestivno znaajne etape umjetnikova ivota, iako nisu uvijek sasvim pouzdani, jer je romantika mata ponegdje prikazala i dogaaje koji se nisu dogodili, dok je drugdje poneto dodavala ili odu zimala. Izuzmemo li Couperina i Rameaua, svi ostali veliki muziari, ija imena susreemo u dotadanjem francuskom muzikom ivotu, bili su stranci: Lullv, Gretrv, Gluck, Rossini, Cherubini, neto kasnije Meverbeer. B. stoji na pragu novog odsjeka francuske muzike kao historijski markantna pojava; on je otima utjecaju stranaca te je osamostaljuje, a na orkestralnom podruju i utemeljuje. Ali njegovo nastojanje da uspostavi novu vezu izmeu
Trpyens i Beatrice et Benedict.

i ukazala blistavi put Lisztu, Smetani, Rimski-Korsakovu Straussu i tolikim drugima. B. je romantik, ponesen talasom romantiarskog z je u prvoj polovini prolog stoljea uznemirio zapadnu svim predjelima umjetnikog stvaralatva. Svoj romant svu vulkansku snagu svog junjakog, neobuzdanog menta, unosio je B. u svoje kompozicije koje su poni stajale strogo subjektivnim odrazima njegova umjetnici skog htijenja. Sve je u tim djelima romantiko: od akademskih propisa suhe kolske pedanterije, p upadanja u neumjerenost i neuravnoteenost, te strasn< za slikovitou, do izrazitih sklonosti za nagle kontrasi dimenzija, do isticanja vlastite individualnosti, koja s Unosei svoje tenje i duevna stanja u stvaranje, i kroz ih je posuivao iz tuih djela (a uzimao je ba one koji najblii), te stvarajui od muzike izraajno sredstvo k golemim rasponom obuhvaa esto i muziki neizrazi B. je izvrio krupnu promjenu u francuskoj, a preko nje skoj muzikoj umjetnosti. Slobodu neposrednog i nevezanog muzikog izraza stigao ne samo u opim obrisima svoje umjetnike 1 ve i u pojedinostima, na kojima ju je izgradio. To melodije, zanosne, svjee i individualne, melodije, kakv izrazitoj irini i rasponu, ne poznaju majstori orkestra lioza. To je sloboda ritma, u kojemu splet pravilna i kretanja najavljuje kasniju evoluciju ritmike i podaje fizionomiju muzike misli. To je, konano i nad svim orkestralnog jezika, u kojemu se oituje zadivljujui upotrebu i stapanje instrumentalnih boja, za karaktei pomo individualnih obiljeja pojedinih instrumem romantiarskom koloristikom nastojanju ostao je vjerai Posveujui podjednako punu pozornost svim instrun orkestru, B. ga, u tenji za ostvarenjem svojih izvorr potpuno iskoritava. Od lelujave prozranosti vilinsl Mab u Romeo et Juliette, baleta gorskih duhova u La de Faust i pastoralne naivnosti u L'Enfance du Christ, ljivih ljubavnih zvukova, kojih su pune najljepe stranii Fausta, do grotesknih timunga u Symphonie fantastiqu, fanfara u Requiemu. Berliozov umjetniki svijet, svijet je nove drams ajnosti, kojom su proeta sva njegova znaajna djela; intenzivne, iskrene, prouene, nijansirane dramatike, vlai i zanosi, otvarajui nove poglede u jedinstveno ] elemenata muzikih i vanmuzikih doivljaja. Iako je 1 etku stvaralake karijere vrsto bio odluio, da e te rada postaviti na muziku pozornicu, njemu to nije bi eno zbog razliitih uzroka, meu koje idu svakako i spletke, lina neprijateljstva i suparnitva. Dobro v biograf P. M. Masson, da Berlioza treba shvatiti kao kompozitora, kome su sprijeili redoviti tok muzike Kad nije mogao prodrijeti u kazalite, B. je prenio dr; kestar. Traei i pronalazei nove elemente za sadrajnu gradu svojih djela, B. je kao pravi romantik umio ; ekspresivnost muzikog govora do granica visoke uzi Ali se nije uspio osloboditi okvira tipino romantikoj na ivot i svijet; njegovi junaci nisu veliki, neustraivi: pasivni sanjari, koji na kraju podlijeu sudbini. Svoju1 benost B. nije unosio u rjeavanje krupnih ivotnih suk protagonista. Poput velikih romantiara, odvraao je lice nosti i traio zaborav u nestvarnim plodovima fantaziji Prvo i najpopularnije Berliozovo veliko orkestralno < koje je do danas sauvalo nesmanjenu ivotnu snagu, jes nie fantastigue (1830). Kao ostale njegove orkestralne kc i ona nosi izrazit programni karakter. Ali njezin prc B. naao u knjievnom, likovnom, historijskom ili leg svijetu, ve u igri vlastite mate i u peripetijama sve prema glumici H. Smithsonovoj. U pet stavaka ovoj grafskog dokumenta iznosi se niz slika iz ivota nesret ljenog umjetnika, koji konano pokuava samoubojstvo Ali ne umire, ve zapada u stanje u kojemu dozivizije. Dok je u biti i u pojedinostima (posebno u oru finalnom Sijelu vjetica) Symphonie fantastigue izrazito r djelo, formalno je ona ipak jo bliska viestavakom simfonijskom okviru. Lisztovu zamisao, da se vie stai simfonijske kompozicije prelije u jednostavanu s: pjesmu, pije B. mogao ostvariti ni u ovoj ni u kasnijim kestralnim kompozicijama. Meutim, jedno je obilje sebne vanosti u ovom majstorski instrumentiranom c u svom izvornom ili u preinaenom obliku, kroz sve provlai muzika tema iroka raspona, kojom je k
ditu Symphonie fantastique i Lelia, kao i Harolda, Romec

i*

777

L. - H. BERLIOZ. Vijence, autograf

rijei i tona, izmeu vanmuzikih duevnih stanja i muzike kao njihova tumaa, odrazilo se daleko preko granica Francuske: Symphonie fantastigue postala je klicom, koja je pala na plodno tlo

BERLIOZ
protagonist simbolizirao voljenu enu. Tu temu, nazvanu idee fixe upotrebio je B. lajtmotiviki, najavljujui, izvan muzike pozornice, jedan od nadasve znaajnih elemenata epohalne Wagnerove operne reforme. Primjena te teme, kao i nedostatak izra zito druge teme u pojedinim stavcima, upuuje na Berliozov monotematizam, karakteristian za nj, kao i za Lisztove simfonijske pjesme. Berliozov osnovni, romantiki stav ne pozna snagu Beethovenova umjetnikog stvaranja, koja se temelji na vrstoj konstruktivnosti, izrasloj iz kon-trastne dualistike tematske grae i napete, borbene provedbe. Berliozov Harold en Italie (1834) povezan je uz lik Byronova junaka, ali je i ovdje u stvari glavno lice sam kompozitor. Kroz Haroldove doivljaje, koji se niu u etiri slike (stavka), B. se sjea svojih utisaka iz Italije. I u ovom djelu postoji ide fixe, muzika tema, koja simbolizira Harolda i provlai se kroz sve stavke. Ona je povjerena gotovo uvijek istom instrumentu violi solo. Haroldova tema ne javlja se samo izolirana, ve upada u muziko tkivo, u vrijeme dok se u orkestru razvijaju druge muzike misli. Time je B. sretno naglasio junakovu osamljenost, njegovo nesudjelovanje u ivotnim pojavama oko njega i pasivnost. U svom treem simfonijskom djelu, dramatskoj simfoniji Romeo et Juliette (1839) B. je broj stavaka znatno proirio, dodavi izvoakom sastavu i glasove (soliste i zbor). Ipak, sredinje muzike take predstavljaju opsene orkestralne , scene, u prvom redu Ljubavni prizor, u kojemu toplina i zasienost melodike gotovo da nagovjetava Wagnerova Tri-stana i Izoldu, te scherzo Kraljica Mab, remek-djelo prozrane instrumentacije i uspjenog doaravanja fantastinog vilinskog svijeta. Berliozova sklonost velikim dimenzijama, monumentalnosti, nagomilavanju izraajnih sredstava, koju je batinio od svog uitelja Lesueura (a ovaj ju je stekao u danima Velike revolucije, kad su se narodni praznici slavili na otvorenu, pred tisuama graana, uz sudjelovanje golemih izvoakih kolektiva), naroito se oitovala u njegovim radovima iz oblasti duhovne muzike, osobito u Requiemu i Te Deumu. Od posebna je znaenja Requiem (1837) sa snanim kontrastima i mjestimino silnim zvukovnim dojmom (Dies irae), dramatskim akcentima, ali i izrazito romantikom teatralnou nekih efekata. Za izvedbu ovog djela trai B. 80 soprana i alta, 60 tenora, 70 basova, dodajui uz to da se taj broj moe podvostruiti i potrostruiti. U orkestru nastupa 25 prvih i 25 drugih violina, 20 viola, 20 violonela i 18 kontrabasa; pojaan je i broj svih ostalih instrumenata, posebno udaraljki (na nekim mjestima upotrebljeno je osam pari timpana!). Uz redovito zaposlene limene instrumente, B. je u pojedinim odlomcima ovog djela upotrebio etiri manje skupine limenih instrumenata, koje je razmjestio oko orkestra, u etiri ugla.' Na podruju velikih vokalno-instrumentalnih kompozicija oratorijskog tipa najznatnije je Berliozovo djelo dramatska legenda La Damnation de Faust (1846). B. je rano nauio potovati Goetheov spjev (ve 1829 komponirao je Huit scenes de Faust). Duboko proniknuvi u Goetheove stihove, B. je, po rijeima svoga biografa A. Boschota, u La Damnation de Faust odrazio snatrenje romantike due, njezino matanje i nemir, njene kranske enje i demonsko-hoffmannovska fantaziranja, grozniavost i elju za mirom, potrebu vjere i gorljivo nijekanje, panteistiku ljubav k prirodi, klonulost, dosadu i trzanje volje, oajanja, pjesniku njenost, strast koja urla ili se u ushitu stiava. . ., Karakteristina je sloboda kojom je B. ponegdje tretirao razvoj radnje u Goetheovu djelu. U njemu Margaretina ljubav spaava Fausta, ali Berliozovu junaku ne pomae. On stradava i juri zajedno s Mefistom u bezdan propasti. Ovakva koncepcija vie je odgovarala temeljnom stavu Berlioza, koji kao umjetnik ne pozna upornost borbe to vodi k pobjedi, ve romantikom pasivnou ostavlja nerijeene krize ivota i njegova proturjeja. Likovi glavnih junaka uvjerljivo su

185

orisani, iskreno je i snano oblikovan unutranji proces Faustove tragedije. I u ovom djelu ima uspjelih orkestralnih odlomaka. Od tri Berliozove opere svakako je najuspjelija Les Troyens. Ali ta njegova djela nisu u povijesti evropske muzike ni izdaleka izvrila utjecaj njegovih krupnih simfonijskih radova. Zvanje kritiara i feljtonista osiguravalo je Berliozu decenijima egzistenciju. Ali je od njega nainilo i sjajnog muzikog pisca, briljantnog stilista i esejista. Libreta, to ih je pisao za svoje opere, oituju veliku nadarenost

BERLIOZ KAO DIRIGENT. Karikatura G. Dorea

za pjesniko oblikovanje. Poetskim duhom proet je i njegov traktat moderne instrumentacije i orkestracije (1844), u kome se obiljeja pojedinih instrumenata opisuju rijetkim darom zapaanja. Berliozove zasluge za razvoj francuske i evropske muzike velike su i trajne. Njegova djela nisu, dodue, bez nedostataka; melodika ne odaje uvijek dovoljno svjeine i izbornosti, harmonija je katkada blijeda i neizrazita, formalna struktura rastrgana, a romantike neuumjerenosti i suvie oite. Ali ono, to je u njima novo, bilo je dovoljno da preobrazi instrumentalnu muziku njegova vremena u Francuskoj i izvan nje. Kao pravi Francuz, B. je, prema rijeima R. Rollanda, stvorio muziku, koju je oblikovao francuski duh i koja je odgovarala njegovoj jasnoj mati, nagonu za slikovitosti, pokretljivosti dojmov3 i krajnjoj tenji za nijansama. Uteme-Ijivi jednu novu muziku vrstu, B. je otvorio nesluent putove programnoj muzici i oplodio stvaralake energije koje su uz njega i poslije njega dalje produbljivale naela ovog osebujnog umjetnika.
DJELA. ORKESTRALNA: Symphonie fantasligue, episode de la vie d'un artiste op. 14, 1830; Symphonie funebre et triomphale za veliki vojniki orkestar, gudae i zbor ad libitum op. 15, 1840; Harold en Italie op. 16, 1834; Romio et Juliette, dramatska.simfonija za sole, zbor i orkestar, op. 17, 1839; Reverie et caprice za violinu i orkestar, 1839. Uvertire: Wawerley op. 1, 1828; Les Francs Juges op. 2, 1828; Rob Roy, 1833; Le Roi Lear op. 4, 1831; Le Carnaval romain op. 9 (druga uvertira za operu Benvenuto Cellini), 1844; Le Corsaire op. 21, 1844. KLAVIRSKA: Serenade auguste a la Madone sur le thime des pifferari romains.----DRAMSKA. Opere: Benvenuto Cellini op. 23, 1838; Beatrice et Benedict, 1862; Les Troyens, muzika tragedija u 2 dijela: a) La Prise de Troie (prva izvedba 1899) i b) Les Troyens a Carthage, 1863. VOKALNA. Oratoriji : La Damnation de Faust, dramatska legenda, op. 24, 1846 i L'Enfance du Christ, trilogie saree, op. 25, 1855. Kantate: Scene heroique sur la revolution greegue za zbor i orkestar, 1826; La Mort d'Orpkee, monolog i bakanal za zbor i orkestar, 1828; Herminie et Tancrede, 1828; Cleopatre, 1829; Huit scenes de Faust, 1829; La derniere nuit de Sardanapale, 1830; Lelio ou le Retour a la vie, melolog za sole, zbor i orkestar (nastavak Symphonie fantastique) op. 14 bis, 1832; Le Cing Mai, ehant sur la mort de VEmpereur Napoleon op. 6, 1835; V Imperiale za 2"2bora i orkestar op. 26, 1855; Fantaisie drantatique sur la Tempete za zbor, 2 klavira 4runo i orkestar; Tristia za zbor i orkestar op. 18. (1. Meditation religieuse, 1831; 2. La mort d' Ophelie, 1848; 3. Marche funebre pour la derniere scene d'Hamlet, 1848); Sara la baigneuse, balada za 3 zbora i orkestar, op. u, 1850 (postoji u vie verzija, tako i za 2 glasa i klavir); Vox populi za zbor i orkestar op. 20, 1860 (1. La Menace des Frances; 2. Hymne a la France); Le Temple universel za 2 zbora i orkestar, 1860; Hymne za 4 glasa, 1863; Le Montagnard exile, dvopjev uz klavir ili harfu, 1826. Pjesme i romance uz klavir: Le De'pit de la bergire, 1823; Toi qui Vaimas, verse des pleurs . . ., 1826; Le Maure jaloux, 1826; Pleure, pauvre Colette, 1826; Neuf melodies imitees de Vanglais op. 2 (takoer i za 2 glasa), 1830; La Captive op. 12, 1831 (orkestrirano 1848); Je crois en vous, 1834; Nuits d'ete op. 7 (6 pjesama), 1834; Fleurs des landes op. 13 (5 pjesama), 1850; Feuilles d'album op. 19 (6 pjesama), 1850 i 1855; La belle Ysabeau, conte pendant Vorage (sa zborom ad libitum). CRKVENA: Grande Messe des Morts op. 5 (rekvijem) za sole, zbor i orkestar, 1837; Te Deum za 3 zbora, orkestar i orgulje op. 22, 1855; nekoliko manjih kompozicija (Resurrexit; Tantum ergo; Veni creatorj. OBRADBE:

Rouget de Lisle, La Marseillaise (za 2 zbora i orkestar); C. M. Weber, Aufforderung zum Tanz (za orkestar) i dr. SPISI: Grand traite d' instrumentalion et d'orchestration modernes op. 10, 1844 (revidirano i proireno izdanje s dodacima Uart du chef d'orchestre i Les nouveaux instruments, 1856; preradbe: F. Weingartner, 1904 i R. Strauss, 1905; opsean dodatak objavio Ch. M. Widor, pod naslovom La Technique de Vorchestre moderne, 1905); Memoires, 1870 ( I I izd. 1878 u 2 sv.); Voyage musical en Allemagne et en Italie . . ., 1844 (kasnije uvrteno u Memoires) ; Les Soirees de Vorchestre, 1852; Les Grotesque de la musique, 1859; A travers ehants, 1862; Les musiciens et la musique, 1903 (izabrani lanci iz Journal des Debats, uredio A. Hallavs). ZBIRKE PISAMA: Les Annees romantiques (18191842), 1904; Le musicien errant (1842 1852), 1819 i Au milieu du chemin (18521855) (objavio J. Tiersot), 1930; Correspondance inedite de Hector Berlioz, 1878; Lettres intimes (obj. Ch. Gounod), 1882; Lettres inidites a Thomas Gounet, 1903; Une page d' amour romantique; Lettres inidites d Mme Estelle F., 1903; Briefe von Hector Berlioz an die Furstin Caroline Sayn-Wittgenstein, 1903; New Letters oj Berlioz, 1954: Hector Berlioz: a Selection from his Letters (obj. M, Searle), 1966.

186

BERLIOZ BERNARD
BERNABEI, 1. Ercole, talijanski kompozitor ( Viterbo, oko 1622 Miinchen, pokopan 6. XII 168' O. Benevolija. U Rimu je od 1653 orgulja crkve S. Francesi, 166567 maestro di cappella Sv. Ivana Li i od 1672 bazilske Sv. Petra. God. 1674 imenovan j dirigentom Bavarske dvorske kapele u Miinchenu. Najv kao crkveni kompozitor ija su se djela do danas odr pertoaru Sikstinske kapele. Pripada meu najzna stavljae, odnosno obnovitelje tradicije rimske kole; mjestimice bliz Carissimiju. Pet opera to ih je kom] Miinchen nije se sauvalo. Svojim vokalnim komorni: snano je utjecao na svog uenika A. Steffanija.
DJELA: Opere (samo libreta) // Litigio del cielo e delta terra, ed Anterote, 1686. Komorne kantate (rkp.); Concerto madrigalesc 1669. CRKVENA: Sacrae modulationes, moteti za 5 glasova, 2 v 1691; vie 48-gl. misa, moteta, psalama, himni itd. u rkp. LIT.: R. Casimiri, Ercole Bernabei, maestro della Cappella Laterano, Roma 1920. R. de Rensis, Ercole Bernabei, Muica d'o| M. Zenger, Geschichte der Munchener Oper, Miinchen 1923. -Materialien zur romischen Musikgeschichte, AML, 1957.

LIT.: O. Fouaui, Les Rvolutionnaires de la musique, Pari 1862. G. de Massougnes, Berlioz, son oeuvre, 1870 (novo izd. 1919). G. Noufflard, Berlioz et le mouvement de l'art contemporain, Pari 1883. E. Hippeau, Berlioz intime, Pari 1883. Isti, Berlioz, 1' homme et 1' artiste (3 sv.), Pari 188385. A. Barbier, Souvenirs personnels et silhouettes contemporaines, Pari 1883. A. Ernst, L'Oeuvre dramatique d' Hector Berlioz, Pari 1884. L. Pohl, Hector Berlioz, Studien und Erinnerungen, 1884. R. Schumann, Gesammelte Schriften iiber Musik und Musiker, Leipzig 1888. A. Jullien, Hector Berlioz, sa vie et ses oeuvres, Pari 1888. E. Hippeau, Berlioz et son temps, Pari 1890. J. G. Prod'homme, La Damnation de Faust, Pari 1896. Isti, L'Enfance du Christ, Pari 1898. L. Pohl, Hector Berlioz, Leben und Werke, Leipzig 1900. C. Saint-Saens, Portraits et souvenirs, Pari 1900. P. Morillot, Berlioz ecrivain, Grenoble 1903. A. Hallays, Hector Berlioz critique musical, Revue de Pari, 1903. G. Allix, Sur les elements dont s'est formee la personnalite artistique de Berlioz, Grenoble 1903. K. F. Boult, Berlioz's Life as Written by Himself in his Letters and Memoirs, 1903. R. Louis, Hector Berlioz, 1904. R. Rolland, Berlioz, Revue de Pari, 1904 (objavljeno i u zbirci Musiciens d'aujourd'hui, Pari 1908). J. Tiersot, Hector Berlioz et la Societe de son temps, Pari 1904. 3. Marnold, Hector Berlioz musicien, Mercure de France, 1905. J. G. Prod'homme, Hector Berlioz, sa vie et ses oeuvres, Pari 1905. A. Boschot, Hector Berlioz (3 sv.), Pari 190612 (I, La Jeunesse d' un romantique, 1803^1831, 1906; II, Un Romantique sous Louis-Philippe, 18311842, 1908; III, Le Crepuscule d'un romantique, 18421869, 1912; novo izd. triju sv. 194650). A. Bruneau, L' Influence de Berlioz sur la musique contemporaine, Muica, 1908. E. Bernoulli, Hector Berlioz als Aesthetiker der Klangfarben, Ziirich 1909. A. Coquard, Berlioz, Pari 1909. A. Boschot, Le Faust de Berlioz, Pari 1910 (novo izd. 1945). J. Hure, Berlioz musicien, Renaissance contemporaine, Pari 1911. J. Kapp, Berlioz, Berlin 1914. A. Boschot, Une Vie romantique: Hector Berlioz, Pari 1920 (novo izd. 1951). Ch. Koechlin, Le Cas Berlioz, RM, 1922. T. Mantovani, La Dannazione di Faust di Berlioz, Milano 1923. P. M. Masson, Hector Berlioz, Pari 1923. J. Tiersot, La Damnation de Faust, Pari 1924. M. M. Co.tJiepmuHCKuu, FeKTOp EepjiH03, MocKBa 1932. L. Constantin, Berlioz, London 1933. J. H. Elliot, Berlioz, London 1938 (tal. prijevod Milano 1946). H. Bartenstein, Hector Berlioz's Instrumentationskunst, Buhi i Baden 1939. G. de Pourtales, Berlioz et l'Europe romantique, Pari 1939- F- Farga, Der spate Ruhm. Hector Berlioz und seine Zeit, Zurich 1939- E. Lockspeiser, Berlioz, London 1939. P. G. Mouthier, Hector Berlioz, Bruxelles 1944. Ch. Hertrich, La Vie romantique et le genie createur de Berlioz, Saint-Etienne 1945. E. Buenzod, Musiciens, Premiere serie, Lausanne 1945. E. Harassti, Berlioz et la Marche Hongroise, Pari 1946 (Editions de la RM). J. Andreis, Hector Berlioz, Zagreb 1946. R. Malipiero, La Dannazione di Faust di E. Berlioz, Milano 1947. G.Ferchauh, Faust, une legende et ses musiciens, Pari 1948. Isti, H. Berlioz, MGG, I, 1951. A. W. Ganz, Berlioz in London, London 1950. R. E. Oliver, Hector Berlioz: the Man and His Writings, Urbana 1951. J. Barzun, Berlioz and the Romantic Centurv (2 sv.), London 1951 (nova izd. 1956 i 1964). J. Feschotte, Berlioz, La Vie 1' oeuvre, Discographie, Pari 1951. C. Hopkinson, A Bibliographv of the Musical and Literary Works of Hector Berlioz . . ., Edinburgh 1951. Y. Tienot, Hector Berlioz, Pari 1951. H. Kilhner, Hector Berlioz, Charakter und Schopfertum, Olten i Freiburg 1952. J. Roy, La Vie de Berlioz racontee par Berlioz, Pari T 954- Theodore-Valensi, Le hevalier Quand-Meme Berlioz, Pari 1955. H. Barraud, Berlioz, Pari 1955. Delaye-Didier-Delorme, Hector Berlioz, Pari 1956. Theodore-Valensi, Fin et gloire de Berlioz, Nie 1956. G. Guillemot-Magitot, H. Berlioz, Pari 1958. A. XoxjioeKuua, EepjiHO3, Moc KBa 1960. J. Rousselot, La Vie passionnee de Berlioz, Pari 1962. M.M.CoAAepmuHCKuu, FeKTOp BepJiH03, MocKBa 1962. G. Sanford, The Overtures of Hector Berlioz. A Study in Musical Style, Ann Arbor 1964. B. O6paM, BepjiH03, MocKBa 1964. E. C. Bass, Thematic Procedures in the Symphonies of Berlioz, Ann Arbor 1964. Cl. Ballif, Berlioz, Pari 1968. S. Demarguez, Hector Berlioz, Pari 1969. J. As.

2. Giuseppe (Gioseffo) Antonio, talijanski k i orgulja (Rim, 1649 Miinchen, 9. III 1732). Sir Ercolea. Od 1672 maestro di cappella crkve S. Luigi dt u Rimu; 1677 pozvan u Miinchen za vicedirigenta dvors 1688 naslijedio oca na poloaju glavnog dirigenta. Po komponirao gotovo iskljuivo crkvenu muziku tako da i komorne priredbe Bavarske dvorske kapele vodio z Torri, iako je Giuseppe Antonio bio oficijelno glavni Vjet kontrapunktiar, u crkvenim djelima esto uj kanonsku tehniku. Openito je vie sklon tradiciji ne strujanjima.
DJELA. Opere: Alvilda in Abo, 1678; Enea in Italia, 1679; 1680; La Dori, 1680; Giulio Cesare ricoverato all'ombra, 1680; 1 Alba, 1686; Diana amante, 1688; Trionfo d'Imeneo, 1688; Gli dei 1688; Venere pronuba, serenata, 1688; // Segreto d'amore in petto del Vaticinio di Apollo e Diana, oko 1690; La Fiera, 1691; 5. Michele, dr; 1697. VOKALNA: oratorij Regina Ester liberatrice del popola kantate i arije u rkp. CRKVENA: Sex Missarum brevium za 4 gl mente, 1710; oko 20 misa; Requiemi; moteti; oko 60 himni; Magnific tacije (sve u rkp.). LIT.: K. Forster, Uber das Leben und die Kirchenmusikalisi des G. A. Bernabeis (disertacija), Miinchen 1933. W. Bollert, ] Ercole, 2. Giuseppe Antonio, MGG, I, 1951.

BERMUDEZ-SILVA, Jesus, kolumbijski kompozitor (Bogota, 24. XII 1884 ). Studirao na Nacionalnom konzervatoriju u Bogoti (G. Uribe Holguin), usavravao se u Madridu (C. del Campo). God. 193537 profesor kompozicije na Konzervatoriju u Bogoti, od 1942 direktor Konzervatorija za departman Tolima u Ibagueu; od 1953 ponovo u Bogoti, profesor Konzervatorija i Nacionalnog univerziteta Kolumbije. Kompozicije su mu uglavnom graene na elementima kolumbijskog muzikog folklora.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u C-duru, 1933; 3 simf. pjesme: Cuento de Hadas, 1930; Torbellino, 1931 i Orgia Campesina, 1959. Koncert za klavir, 1947; uvertira Recuerdos de un estudiante; Danza tipica, 1938; Estampa Criolla, 1959. KOMORNA: gudaki kvartet; klavirski trio; trio za klavir, flautu i violonelo; kompozicije za flautu i dr. Klavirska djela (sonata, plesovi). Zborovi; solo-pjesme.

BERNAC, Pierre (pravo ime Pierre Bertin), francu bariton (Pariz, 12. I 1899 ). Pjevanje uio kod W. : R. de Wahrlicha. Sa F. Poulencom kao klavirskim ' priredio je 193361 niz koncerata u Evropi, a od 1948 God. 194565 predavao na Amerikom konzervatorij tainebleauu, od 1957 i na Scole Normale de Musique n od 1958 dri redovito predavanja o interpretaciji u gradovima SAD. B. je jedan od najistaknutijih koncertni U njegovu repertoaru posebno se istiu djela novije i engleske vokalne literature. BERNACCHI, Antonio Maria, talijanski pjeva ' pedagog (Bologna, 23. VI 1685 16. III 1756). Kas kod F. Pistocchija. Bio jedan od najslavnijih pjevaa s mena. Pjevao u Diisseldorfu, 171617 14 Londonu, zat neiji, Milanu, Bologni, Miinchenu i Beu, a od 1729 Londonu, kamo ga je pozvao Handel. God. 1736 vratio lognu gdje je osnovao pjevaku kolu. Sauvane su nek kompozicije (arije, dueti, crkvena muzika) u rukopisu.
LIT.: L. Frati, Antonio Bernacchi e la sua scuola di canto, R

BERMUDO, Juan, panjolski muziki teoretiar (Ecija, Andaluzija, oko 1510 ?), franjevac. Oko 1550 stupio u slubu andaluzijskog nadbiskupa iju je kapelu tada vodio C. Morales. Ostavio je tri rasprave u kojima obraduje tadanje instrumente, orgulje, klavikord, lutnju, gitaru, harfu i dr., raspravlja o njihovim tehnikim problemima, o razliitim mogunostima ugaanja i sugerira pogodan repertoar, odnosno izbor autora te u cijelosti daje iscrpnu sliku panjolske instrumentalne prakse svoga doba. Rasprave su namijenjene uenicima, pa u prvoj, Comienca el libro primero de la declaracion de instrumentos (1549), B. izlae osnove antike i suvremene muzike teorije i prakse. Druga, Ane Tripharia (1550), prirunik je za sviranje orgulja i uenje cantus planusa. Trea knjiga, Comienca el libro llamado declaracion de instrumentos musicales (1555), podijeljena je na 7 dijelova i posveena razliitim instrumentima; zanimljiv je osobito IV dio u kojemu je prikazana tadanja metoda intavoliranja za monokord, lutnju i harfu. B. je ostavio i nekoliko orguljskih kompozicija.
NOVA IZD.: Declaracion de instrumentos musicales iz 1555 obj. u faksimilu M. S. Kastner (Documenta Musicologica, I, u, 1957; 13 orguljskih kompozicija obj. F. Pedrell (Salterio Sacro Hispano, 1883). LIT.: H. Collet, Le Mysticisme musical espagnol au XVI e siecle, Pari 1913. H. Angles, Fray Juan Bermudo, MGG, I, 1951. R. Stevenson, Juan Bermudo, Dn Haag 1960.

BERNAL JIMENEZ, Miguel, meksiki kompozitor 16. II 1910 Leon, 26. VII 1956). Studirao u rodno: i na Pontificio Istituto di Muica Sacra u Rimu (R. Ca Dobici, L. Refice). Vrativi se u Moreliju, od 1936 vod de Muica Sagrada, 1939 osnovao drutvo Amigos de 1 i asopis Schola cantorum, zatim utemeljio i od 1945 v< relijski konzervatorij. Uz to koncertirao kao orgulja i 2 u domovini i inozemstvu. Operom Tata Vasco (1941) dao prilog meksikom muzikom kazalitu. Djelo ima vie 1 nego dramski karakter; pojedine slike komponirane su cionalnim oblicima instrumentalne muzike, a graa sa mente gregorijanskog korala, renesansne vokalne i bai strumentalne polifonije te pentatonike i ritmova meks dijanaca; upotrebljene su i karakteristine udaraljke do: u okvirima briljantne, puccinijevske orkestracije.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija; simf. pjesma Noche 1 1941; Suite michoacana; Mexico. Komorna djela. Vie orguljsl zicija. DRAMSKA: opera (dramma sinfonico) Tata Vasco, li Navidad en Pdtzcuaro; Timgambato; El Chueco i Los tres galanes d< solistima i zborom), 1952. Scenska i filmska muzika. Zborna djela, muzika (mise, moteti i dr.). SPISI: Morelia colonial, 1939; El A sical del Colegio de Santa Rosa de Santa Maria de Valladolid, 1939; uvo Antologia de muica colonial: prirunici za kompoziciju i gregorijansk

BERNARD, Filip, kompozitor (Jesenice, 24. IV ] Muziku studirao kod oca (191014), Troiera u Kap

^ v s -

- * * " '

BERNARD BERNERS
(1914), Raymonda u Beu (191516) i na Konzervatoriju u Ljubljani (192526). Uitelj duhakih instrumenata na koli Glasbene Matice u Ptuju (193136) i flaute na koli Sloge u Ljubljani (193840). Zborovoa u Dugoj Resi (192830), vodio je 193235 radniki pjevaki zbor Svoboda u Ptuju. Od 1941 bio je flautist orkestra Ljubljanske opere, a poslije osloboenja dirigent Radio-orkestra u Ljubljani.
DJELA. ORKESTRALNA: Scherzo za gudaki orkestar, 1938: Rapsodino kolo, 1939; uvertira Bileanka, 1943; Otroka suita, 1957. Za violinu i orkestar: fantazija Lejla, 1927 i Barcarola, 1942. VOKALNA. 7A zbor i orkestar: Mlada pola, 1930; V jutranji zarji, 1930; Novi svet, 1954. Za sopran i orkestar: Osetn narodnih pesmi, 1958 i fantazija Dekle na vrtu, 1959. Scenska muzika za ko mediju Veseli dan ali Matiek se eni A. T. Linharta. Kompozicije za salonski orkestar. Obrade i instrumentacija kompozicija razliitih autora za razne orkestralne sastave. D. Co.

757

SPISI: La Muica nella Reale Accademia virgiliana di Mantova, 1923 ; prirunici Armonia 1896 i Contrappunto, 1904; brojne rasprave u Atti della R. Accademia Virgiliana di Mantova i Ateneo Veneto. Priredio nekoliko izdanja Untersteinerove Storia della muica (proireno izd. 1937).

BERNARD, Robert, francuski kompozitor i muziki pisac (eneva, 10.'X 1900 ). Na Univerzitetu u enevi uio knjievnost i povijest, studirajui paralelno klavir i kompoziciju (O. Barblan, J. Lauber). God. 1918 osnovao u enevi udruenje Nouvelle Societe d'Art za propagiranje francuske umjetnosti. Od 1926 djeluje u Parizu kao muziki pisac i kritiar (Paris-Soir, Revue musicale), predava (od 1929 na Conservatoire Internationale, od 1937 na Schola cantorum) i kompozitor. God. 1939 naslijedio H. Prunieresa kao glavni urednik asopisa La Revue Musicale.
DJELA. ORKESTRALNA. Tri koncerta za klavir: I, 1934; II, za klavir ili embalo, 1945 i III, 1953. Divertissement za violinu, 1929; Esquisses symphoniques, 1918; Prelude a une tragedie, 1920; Triptyques, 1932; Les Bergers d' Arcadie, 1933; Ballade symphonique, 1943; Chant de delivrance, 1945; La Danse devant V Arche, 1953; Ouverturepour la tempete, 1957. KOMORNA: gudaki kvartet, 1956; serenada za gudaki kvartet, 1932; gudaki trio, 1934, klavirski trio, 1927; duhaki trio, 1943; kvartet za saksofone, 1935; 3 kvinteta: I, 1934; II, 1945 i III, 1952; 2 sonate za violinu i klavir, 1927 i 1936; sonata za violonelo i klavir, 1928; sonata za violu i klavir, 1933. Klavirske kompozicije (sonata, 1950). LiRAMSKA. Opere: Elen, 1918; Le Chevalier an Barizel, 1919 i Polypheme, 1922. Scenska muzika. Zborovi; solo-pjesme. SPISI: Cesar Franck et son ecole; La Musique et le peuple; L' Originalne en musique; Les Caracteristiques de la musique francaise; Les Tendances de la musique francaise moderne; A. Roussel; Histoire de la musique (3 sv.).

BERNARDI, Stefano (Steffano), talijanski kompozitor (Verona, oko 1576 Salzburg, prije 1638). Sveenik i pravnik. Muziku uio kod Baccusija. God. 160710 maestro di cappella crkve Trinitd dei Monti u Rimu, 161122 katedrale u Veroni, zatim u slubi nadvojvode Carla Josepha, biskupa od Breslaua (Wroclaw), i Bressanonea, a od 1624 na nadbiskupskom dvoru u Salzburgu. Ondje je prigodom posveenja nove katedrale, 1628, dirigirao izvedbom Benevolijeve mise za 52 glasa i vlastitog Te Deuma za 48 glasova (izgubljen). Uenici su mu bili A. Bertali, P. Verdina i dr. U vokalnim djelima uglavnom se nadovezuje na tradiciju rimske kole i ostaje u krugu tzv. stare prakse (prima pratica). Meutim instrumentalnim canzonama i sonatama pridonosi stvaranju koncertantnog stila, posebice kontrastiranjem instrumenata.
DJELA. INSTRUMENTALNA: Canzoni per sonare con ogni sorte di stromenti, 1613 ; Concerti accademici con varie sorte di sinfonie, za 6 glasova, 1616; Sonate a 3, 1621; Sonate accomodate per ogni sorte di stromenti, 1624. VOKALNA: pet knj. madrigala za 36 glasova: I, 1611; II, 1611 ( II izd. s dodanim bassom continuom, 1621); III, 1616; IV, 1619 i V, 1624; Madrigaletti a 23 v., 1621. CRKVENA: etiri knj. misa za 4, 5 i 8 glasova i djelomice continuo: I, 1615; II, 1619; III, 1619 i IV, 1638; 3 knj. moteta: I, za 25 glasova, 1610; II, za 4 glasa, 1613, i III, za 26, 1634; psalmi za 4 glasa i b.c, 1613; psalmi za 8 glasova i b.c, 1624; Salmi concertati a 5 v., 1637; vie crkvenih kompozicija u rkp. Prirunik Porta musicale per la quale il principiante con fadle brevita alV acquisto delle perfette regole del contrapunto vien introdotto, 1615 (7 izdanja do 1639). NOVA IZD.: izbor crkvenih djela obj. K. A. Rosenthal (DTO, XXXVI). LIT.: H. Spiess, Steffano Bernardi, Salzburger Chronik, 1899. K. A. Rosenthal, Zur Stilistik der Salzburger Kirchenmusik des 17. Jahrhunderts, Kongress-Bericht der Beethoven-Zentenarfeier, Wien 1927. Isti, Steffano Bernardis Kirchenwerke, STMW, 1928. F. Posch, Steffano Bernardis weltliche Vokal- und Instrumental-Werke, Salzburg 1935. C. Schneider, Geschichte der Musik in Salzburg, Salzburg 1935. Th. W. Werner, Steffano Bernardi, MGG, I, 1951.

BERNARDEL, Auguste Sbastien Philippe, francuski graditelj gudakih instrumenata (Mirecourt, 1798 ili 1802 Bougival, 1870). Zanat izuio u rodnome gradu i kod N. Lupota u Parizu. Ondje je 1826 osnovao vlastitu radionicu. Uz Ch. F. Ganda smatra se najznaajnijim Lupotovim uenikom. Bernardelovi instrumenti, izraeni od kvalitetnog drva, velikog su ali pomalo nazalnog tona; lak im je crvenkastosmed. Osim violina veoma su mu uspjeli violoneli. Njegovi sinovi Ernest i Gustave Aolphe (Pariz, 18321904) naslijedili su oevu radionicu, a 1866 udruili su se s Eugenom Gandom, unukom Nicolasa Lupota, te osnovali firmu Gand & Bernardel freres, koja je poznata u itavom svijetu.
LIT.: L.A. Vidal, Les Instruments a archet (3 sv.), Pari 187678. W. L. Liitgendorff, Die Geigen- und Lautenmacher vom Mittelalter bis zur Gegemvart (2 sv.), Frankfurt am Main 1922 (VI izd.).

BERNARDI, Bartolomeo, talijanski violinist i kompozitor (Bologna, oko 1660 Kobenhavn, V 1732). Od 1696 lan akademije Filharmonica u Bologni. Oko 1700 stupio u slubu danskoga kralja kao violinist i dirigent dvorske kapele u Kobenhavnu; ondje je ostao do kraja ivota. Njegove sonate nose tragove bolonjske kole koja je, po svemu sudei, dala temelje njegovu formiranju.
DJELA. INSTRUMENTALNA: 12 Sonate da camera a 3 op. 1,1692; 10 Sonate a 3 op. 2, 1696; 12 Sonate a violino solo op. 3, oko 1700. Opere: Gige fortunato, 1703; Diana e la Fortuna, 1703 i Libussa, 1703. Kantate u rkp. LIT.: W. S. Newman, The Sonata in the Baroque Era, Chapel Hill 1959.

BERNARDI, Drago, pjeva, bas (Karlovac, 27. VIII 1912 ). Studij pjevanja zavrio na Muzikoj akademiji u Zagrebu (1938; dobitnik Klaieve nagrade). Jo kao student pjevao na koncertima i kolskim produkcijama, a na opernoj pozornici de bitirao 1938 u Zagrebu u Medvedgradskoj kraljici (afranek-Kavi). Od 1940 bio je lan Splitske i 194143 Osjeke opere. Od 1943 djeluje neprekidno u Zagrebu. Meu njegovim kreacijama posebno se istiu uloge Gazda Marko (Gotovac, Ero s onoga svijeta), Sulejman (Zajc, Nikola ubi Zrinjski), Ivan Susanjin (Glinka), Pimen (Musorgski, Boris Godunov), Leporello (Mozart, Don Giovanni), Rocco (Beethoven, Fidelio), Don Basilio (Rossini, Seviljski brija) i Filip (Verdi, Don Carlos). Za visoka umjetnika dostignua nagraen je u vie navrata. K. Ko. BERNASCONI, Andrea, talijanski kompozitor (Milano ili Marseille, 1706 Miinchen, pokopan 29. I 1784). Muziku stu dirao u Parmi. ivio zatim u Milanu, Veroni te 174647 u Veneciji. God. 1753 postao je zamjenik dirigenta, a 1755 dirigent dvorskog orkestra u Miinchenu. Njegova pastorka Antonia (ro. Wasel; Stuttgart, 17411803) bila je istaknuta operna pjevaica (sopran).
DJELA: 28 simfonija; koncert za flautu, 2 violine i b. c; krae instrumen talne kompozicije. 25 opera (Demofoonte, 1741; Germanico, 1744; Agelmondo 1760; Demetrio, 1772); nekoliko kraih muziko-scenskih djela. 4 oratorija; dueti; arije; 34 mise; 2 rekvijema; 11 magnificata; 34 psalma; oko 100 moteta. LIT.: J. Weiss, Andrea Bernasconi als Opernkomponist (disertacija), Miinchen 1923.

BERNARDI, Francesco (prozvan il Senesino), talijanski pjeva, sopranista, kastrat (Siena, oko 1680 oko 1750). Uio kod A. M. Bernacchija. Karijeru zapoeo u Italiji; 1719 pjevao u dresdenskoj Dvorskoj operi, a zatim ga je Handel angairao za londonsko kazalite Havmarket. U tom je kazalitu ostao do 1733, interpretirajui uloge u operama Handela, Bononcinija i Ariostija; zatim je preao u kazalite Lincoln's Inn Field pod vodstvom Porpore. Poslije 1736 vratio se u Italiju. Bio je jedan od najveih pjevaa svojega doba, slavljen osobito u Londonu zbog glasovnog volumena, sjaja, tehnike i posebice zbog izraajne deklamacije recitativa u emu nije imao premca u Evropi.
LIT.: 5. Fassini, II Melodramma italiano a Londra, Torino 1914.

BERNEKER, Konstanz, njemaki kompozitor (Darkehmen, 31. X 1844 Konigsberg, 9. VI 1906). Studirao na Muzikoj akademiji u Berlinu. Od 1872 zborovoa udruenja Singakademie u Konigsbergu, kasnije jo i katedralni orgulja, profesor kom pozicije na Konigsberkom konzervatoriju, lektor na Univerzitetu (od 1895) i muziki kritiar. Komponirao uglavnom zborna djela.
DJELA. Oratoriji: Siegesfest, 1871 i Judith, 1877. Kantate: Das hohe Lied; Hero und Leander; Refortnations-kantate; Gott ist tnein Leben; Gott unsere Zuflucht; Mila, das Haidekind i Christi Himmelfahrt. Zborovi; moteti; psalmi; solopjesme. LIT.: O. Laudien, Konstanz Berneker, Berlin 1909.

BERNARDI, Gian Giuseppe, talijanski kompozitor i muziki pisac (Venecija, 15. IX 1865 15. XI 1946). Studirao isprva pravo, zatim muziku na Konzervatoriju u Veneciji, gdje je kasnije predavao teoriju, povijest i estetiku muzike. Gorljivi propagator talijanske muzike, drao predavanja i koncerte o Galuppiju, Cavalliju, Pergolesiju; osnovao udruenje namijenjeno muziciranju na starim instrumentima, Societd di muica e strumenti antichi, a 1920 ustanovu Accademia veneziana di muica antica koja je 1925 postala Accademia nazionale di muica antica.
DJELA. KOMPOZICIJE: simfonija. Kompozicije za violinu i klavir. Opereta // Vecchio e la morte, 1923. Vie zbornih djela; solo-pjesme.

BERNERS, Lord (pravo ime Gerald Hugh Tyrwhitt-Wilson), engleski kompozitor, slikar i knjievnik (Arley Park, Bridgnorth, 18. IX 1883 London, 19. IV 1950). kolovao se u Etonu. Muziku uio samo krae vrijeme u Dresdenu (teaj harmonije), zatim kod A. Caselle i I. Stravinskog (instrumentacija). God. 190911 u diplomatskoj je slubi u Carigradu a 191120 u Rimu. God. 1918 nasljedstvom dobio titulu lor da Bernersa te se otada na svojim umjetnikim djelima potpisi vao tim imenom. Po izrazitom smislu za humor, satiru i karikiranje B. je srodan E. Satieu (stoga ga i nazivaju engleski Satie). On se vjeto narugao malograanskim navikama u djelu Trois petites marches funebres (1. Za dravnika, 2. Za kanarinca, 3. Za bogatu tetku).

7 SS
U Valses bonrgeoises karikirao je konvencionalne tipove bekog valcera (od J. Straussa do R. Straussa), a u Fantaisie espagnole parodirao kompozicije pseudopanjolskog stila, i pri tom uspio da doara pravu atmosferu panjolske. Zbog nepotpunog muzikog obrazovanja mjestimice su mu djela, osobito ranija, kompozicijsko-tehniki neujednaena. U baletima The Triumph of Neptune i The Walding Bouguet uspio je da uskladi inventivan muziki sa*draj s oblikovanjem pa se oni smatraju Bernersovim najboljim djelima.

BERNERS BERNSKA KONVENCIJA

Epistula... i Praefatio... preveo na francuski i obj. L. Lambilotte thiarie et pratigue du chant gregorien, 1855); Epistula... preveo na nje U. Kornmuller (KMJB, 1889). LIT.: E. Vacandard, Vie de St. Bernard (2 sv.) Pari 1895. Dijk, Saint Bernard and the Instituta Patrum of Saint Gali, Muica 1950. H. Huschen, Bernhard von Clairvaux, MGG, I, 1951. 5. Les Origines du chant cistercien, Roma 1952. R. Monterosso, La K sicale di S. Bernardo, Cremona 1955. Isti, Cluniacensi e cistercens ri del canto gregoriano, Rassegna dell' Istruzione Artistica, 1967,

LORD BERNERS

BERNIER, Nicolas, francuski kompozitor (Mant< 1664 Pariz, 5. VII 1734). Kao djeak pjevao u zboru u Mantesu, zatim studirao u Rimu, gdje je bio u vezi darom. God. 169498 dirigent katedrale u Chartresu, crkvama St. Germain l'Auxerrois i St. Chapelle u Pari 172333 dirigent na dvoru Luja XIV u Versaillesu. V pedagog. B. je medu prvima u Francuskoj komponirao ; kantate (poznate su Les Nuits de Sceaux). U njegovim kompozicijama istie se svladavanje polifonog sloga. S hladan, iako bez praznog virtuoziteta.
DJELA: moteti (2 knj.) r .J7O3 i 1713; svjetovne kantate (7 kr 1703; V, Les Nuits de Sceaux, 1715; VI, 1718 i VII, 1723. Chant d differents seints nouveaux. .., 1724; airs, moteti i psalmi u suvremenin Rasprava Prindpes de composition, oko 172634. LIT.: M. Brenet, Les Musiciens de la Sainte Chapelle, Pari 1 Oellier, Nicolas Bernier, MGG, I, 1951. Ph. Nelson, Nicolas Resumeofhis Works, Recherches, 1960, Pari 1960. Isti, Princit position de Mr. Bernier, ibid., 196162, Pari 1962.

DJELA. ORKESTRALNA: Trois morceaux, 1916; Fantaisie espagnole, 1919; fuga u c-molu, 1924; Adagio, Variations and Hornpipe, za gudae (aranman iz baleta The Triumph of Neptune), 1926. KLAVIRSKA: Le Poisson d'or, 1914; Trois petites marches funebres, 1914; Fragments psychologiques, 1915; Valses bourgeoises, za 2 klavira, 1917. ^DRAMSKA: komina opera Le Carros-se du Saint-Sacrement, 1923. Baleti: The Triumph of Neptune, 1926; Luna Park, 1930; The VCedding Bouquet, 1936; Cupid and Psyche, 1938; Les Sirenes, 1946. Filmska muzika: Nicholas Nickleby, 1947 i dr. VOKALNA: trinaest solo--pjesama, medu njima ciklus Liederalbum na tekstove H. Heinea, 1913. Autobiografija: A First Childhood, 1934 i A Distant Prospect, 194.5LIT.: J. Holbrooke, Berners, u knjizi Contemporarv British Composers, London 1925. C. Mason, Lord Berners, The Listener 1951. G. Hendrie, Sir Gerald Hugh Tyrwhitt-Wilson, MGG, XIII, 1966.

DJELA: Jacobus Clemens non Papa und seine Motetten (disertacija), 1928; Die Italiaansche Opera van Peri tot Puccini, 1929; De Zauberflote, 1929; Carmen, 1929; Leidmotieven, herinneringsmotieven en grondthema's, 1929; Muziekgeschiedenis, 1932 (V izd. 1955); Muziek in den ban der Letteren, 1935; Schubert, 1938; Muziekmetennschap in den hop der tijden, 1938; Meesters der Muziek 1939 (V izd. 1955): Beknopte Geschiedenis von het Kerklied (sa G. van der Leeuwom), 1939; Het Muziekschrift, 1946; Panorama der Muziek, 1948; Willem Pipper's opera Halezvijn, 1950. Mnogobrojne studije i lanci. Izdanja: redakcija cjelo kupnih djela Clemensa non Pape, od 1950 dalje (American Institute of Musicologv); L. Bourgeois, 57 vierstimmige Psalmen-Bearbeitung (novo izd.); Lieder aus Valerius Gedenckclanck, 1941. Preradio posljednje izdanje L. C. Bouman'sova djela Vreemde Woorden m der Muziek, 1950.

BERNET KEMPERS, Karei Phillippus, nizozemski muzikolog (Nijkerk, Gelderland, 20. IX 1897 ). Studirao u Amsterdamu kod B. Zweersa (kompozicija) i S. van Milligena (povijest muzike) i na Univerzitetu u Munchenu kod A. Sandbergera. Predavao povijest muzike na konzervatorijima u Hagu (192949) i Amsterdamu (193453), te muzikologiju na amsterdamskom Univerzitetu, s prekidom 194245 kada je otputen iz slube. Uz to 193441 ureivao asopis Wereld der Muziek, a od 1947 ureduje mjesenik Preludium-Concertgebouw-Nieuws.

BERNOULLI, Eduard, vicarski muzikolog (Base 1867 18. IV 1927). Njegovi preci, podrijetlom N bili su znameniti matematiari Johann B. (1667174 niel B. (170081) koji su dali kapitalne priloge problen zike akustike. B. je studirao kod H. Kretzschmara na zitetu u Leipzigu. Od 1908 predavao je na Univerzitetu v (od 1921 profesor). Prouavao je muziku srednjeg vi sebno problem ritmike interpretacije gregorijansko te muziku njemakog humanizma. Meutim, teite je rada na ureivanju novih izdanja starijih muzikih djek je najznaajnije Syntagma musicum, III, M. Praetoriu
DJELA. Knjige: Die Choralnotenschrift bei Hymnen und Sequenzt ren Mittelalter (disertacija), 1897; Oratorientexte Hdndels, Streifzu Mete der Chrysanderschen Hdndelforschung, 1905; H. erlioz als Aes Klangfarben, 1909; Aus Liederbuchern der Humanistenzeit, 1910. lam t)ber die schweizerische Musikgeschichte, kongres IMG, 1909; Bezie Berlioz zu Liszt und Wagner, Wissen und Leben, 1909ro; 5; Dok Geschichte des Liedes und Tanzes aus dem XVI und XVII Jahrhunde\ IMG, 1924; Der Zurcher Humanist Hans Fries als Forderer des Sci Schweizerisches Jahrbuch fiir Musikwissenschaft, 1927 i dr. Iz Jenaer Liederhandschriften (sa G. Holzom i F. aranom), 2 sv., 1901; Poetisch-musikalisches Lustwaldchen 1642, DDT, XIIXIII; P. Chansons und Tdnze, Pariser Tabulaturdrucke fiir Tasteninstrumen Jahren 1530 31 (faksimile), 4 sv. i 5. sv. komentari 1914; M. Praet tagma musicum, III (izdanje revidirano prema originalu iz 1619, s pr i komentarom), 1916; L. Euler, Tentamen novae theoriae musicae, 192 Ausgabe des Liederbuches von Arnt von Aich (sa H. J. Moserom), 193c LIT.: K. Nef, Prof. Dr. Eduard Bernoulli, Schweizerisches fiir Musikwissenschaft, 1927. E. Refardt, Historisch-Biographi siklexikon der Schweiz, 1928. H. Ehinger, Eduard Bernoulli, MG<

DJELA: duhovni koncerti (20) Geistlicher Harmonien erster Teil 2-gl. do 5-gl., 1665; tualjka Letzter Schzuanengesang, 1667; himna Prudentia Prudenti-ana, 1669; 3 mise; nekoliko misnih stavaka; kantate; oko 20 moteta. SPISI: Von der Singekunst oder Maniera; Tractatus compositionis augmentatus; Aus-fiihrlicher Bericht von dem Gebrauche der Consonanzen und Dissonanzien. NOVA IZD.: 5 zborskih kompozicija obj. M. Seiffert (DDT, 1901); 1 misu obj. R. Gerber (Das Choruierk, 1932); 2 moteta obj. B. Grusnick (1933 i 1934); sva 3 traktata obj. J. M. Miiller-Blatau {Die Kompositionslehre H. Schutz e n s . . . , 1926).

BERNHARD, Christoph, njemaki kompozitor (Danzig, 1627 Dresden, 14. XI 1692). Uio kod Ch. Wernera i P. Sieferta u Danzigu, H. Schiitza u Dresdenu i u dva navrata kod G. Carissimija u Rimu. Pjeva i zamjenik dirigenta 1655 u Dresdenu, 166474 kantor u Hamburgu, a zatim opet u Dresdenu dvorski uitelj muzike, zamjenik dirigenta i 168188 dirigent. Dobar poznavalac kontrapunkta, B. je jedan od vodeih njemakih kompozitora XVIII st.

BERNO VON REICHENAU, muziki teoretia Reichenau, 7. VI 1048). God. 1008 opat samostana Reicl Bodenskom jezeru. Kao teoretiar stajao je pod utjecajem I i Guida d'Arezza; u svojim se spisima najvie bavio pr promjena u tonalitetu. Njegov uenik bio je Hermannus Co
DJELA: De consona et tonorum varietate; Muica oder prologus in Tonarius ; De varia psalmorum atque cantuum modulatione. Neke su nj ego' 0 muzici izgubljene (De instrumentis, De mensura monochordi). NOVA IZD.: sauvane traktate obj. su M. Gerbert {Scriptores de muica, 1784) i J. P. Migne {Patrologiae cursus completus, Seri* LIT.: W'. Brambazh, Das Tonsvstem und die Tonarten des c Abendlandes im Mittelalter, Leipzig 1881. Isti, Theorie und Reichen,auer Sangerschule, Karlsruhe 1888. H. Riemann, Gesc Musiktheorie im 9.19. Jahrhundert, Leipzig 1898. R. Molitor, I der Abtei Reichenau, I i II , Miinchen 1925. H. Sozva-Sanden, C Transformation der Antiphonen. Tonar- und Rhvthmusstudien, K; E. Jammers, Berno von Reichenau, MGG, I, 1951. H. Oesch, ] Hermann von Reichenau, Bern 1961.

LIT.: J. M. Miiller-Blattau, Die Kompositionslehre H. Schiitzens inder Fassung seines Schiikrs Ch. Bernhard, Leipzig 1926. B. Grusnick, Christoph Bernhard, MGG, I, 1951. H. Federhofer, Die Figurenlehre nach Chr. Bernhard und die Dissonanzbehandlung in Werken von H. Schiitz, Kassel i Basel 1954-

BERNHARD DE CLAIRVAUX (Bernardus Clarevallensis), francuski teolog, filozof, politiar i muziki teoretiar (Fontaines kraj Dijona, 1091 Clairvaux, 20. VIII 1153). Osniva i prvi opat cistercitskog samostana u Clairvauxu. Utjecajna linost u politikom i crkvenom ivotu svoga vremena, autor asketsko-mistikih studija, dogmatsko-polemikih rasprava, teolokih spisa i dr. Napisao i nekoliko muzikih traktata (Epistula seu prologus super antiphonarium Ordinis Cisterciensium; pripisuju mu se i rasprave Praefatio seu Tractatus de cantu et correctione antiphonarii Ordinis Cistercensium, Tonale i Tractatus cantandi graduale). U smislu zakljuaka cistercitskog reda iz u 34 u njima se zalagao za reformu koralnog pjevanja. Njegova nastojanja ila su za pojednostavnjenjem .gregorijanskih melodija i oivljavanjem njihova prvobitnog, jednostavnog oblika. To je u povijesti muzike prvi pokuaj reforme koralnoga pjevanja provedene sistematski i na osnovi principijelnih zahtjeva.
NOVA IZD.: Tonale obj. M. Gerbert (Scriptores ecclesiasticide muica, 1784); muzike rasprave obj. J. P. Migne ! Patrologiae cursus completus, Series tatina) ;

BERNSKA KONVENCIJA ZA ZATITU KNJI5 1 UMJETNIKIH DJELA, prvi mnogostrani med ugovor o zatiti autorskog prava. Poto se pokazalo da se i bar donekle jednoobrazna meunarodna zatita autorsk ne moe osigurati pomou dvostranih meunarodnih na inicijativu Association Litteraire et artistique inter (ALAI) sklopljen je na diplomatskoj konferenciji u Ben 1886 ugovor pod nazivom: Konvencija o stvaranju mei unije za zatitu knjievnih i umjetnikih djela. Konvi dopunjena u Parizu 1896 Dodatnim aktom i Interprei deklaracijom, revidirana u Bernu 1908, dopunjena u Ber Dodatnim protokolom, te revidirana u Rimu 1928, u Bi 1948 i u Stockholmu 1967, kojom prilikom joj je dodan i koji se odnosi na zemlje u razvoju. Prema stanju na poetku 1970, Bernskom konvenci je vezano 59 drava, meu kojima se nalaze gotovo ove drave, ukljuujui Jugoslaviju; od azijskih drava: Cejloi

BERNSKA KONVENCIJA BERSA

189
Filipini, Indija, Izrael, Japan, Libanon, Pakistan, Tajland i Tur ska; od afrikih drava: Dahomej, Gabon, Gornja Volta, Junoafrika Unija, Kamerun, Kongo (Brazzaville), Kongo (Kinasa). Madagaskar, Mali, Maroko, Niger, Obala Slonovae, Senegal Tunis; od amerikih drava: Argentina, Brazil, Kanada, Meksiko i Urugvaj; od ostalih drava: Australija i Nova Zelandija. Do tada nisu pristupile Bernskoj konvenciji, izmeu ostalih drava, SAD i SSSR zbog neslaganja njihova zakonodavstva o autor skom pravu sa sistemom zatite prema Bernskoj konvenciji (-> Autorsko pravo). Eernskom je konvencijom stvorena Unija za zatitu prava autora na njihovim knjievnim i umjetnikim djelima (Bernska unija). Prema odredbama konvencije izraz knjievna i umjetnika djela obuhvaa sve proizvode s podruja knjievnosti, znanosti i umjetnosti bez obzira na nain i oblik izraavanja. Kao primjeri nabrojena su razliita knjievna djela, pisana i govorna, dramska i dramsko-muzika djela, koreografska i pantomimska djela, muzika djela s rijeima i bez njih, kinematografska i si. djela, razliita djela likovnih umjetnosti, fotografska i kartografska djela, planovi, skice i plastina djela s raznih podruja znanosti; zbirke djela, koje s obzirom na izbor i raspored grade predstavljaju samostalne duhovne tvorevine, te prerade djela kao to su prijevodi, prilagoavanja (adaptacije) i obrade (aranmani). Navedena djela uivaju zatitu prema odredbama konvencije, ako imaju kao zemlju porijekla jednu od zemalja Unije, to znai prema tekstovima konvencije do Stockholmskog akta, djela dravljana te zemlje, ako nisu obavljena, a prema Stockholskom aktu ako su i objavljena bilo gdje, kao i djela objavljena po prvi put u zemlji Unije bez obzira na dravljanstvo autora. Pod ob javljenim djelima u smislu ove konvencije podrazumijevaju se samo izdana djela bez obzira na nain na koji su izraeni primjer ci djela (dakle ne samo grafiki nego i fonografski umnoeni primjerci kao npr. gramofonske ploe). Navedena djela uivaju u svakoj drugoj zemlji Unije ista prava kao i djela domaih dravljana (tzv. nacionalni tretman) i to bez ikakvih formalnosti kao to su registracije djela, deponiranje primjerka djela, oznaka na primjerku djela da uiva zatitu ili si. Ako bi nacionalni tretman djela bio na previe niskom nivou, dolaze do primjene tzv. minimalna prava specijalno priznata konvencijom. To su to se tie autorskih moralnih prava: pravo na priznanje autorstva i pravo na poti vanje djela, a to se tie autorskih imovinskih prava: pravo prevoenja (uz mogunost da se njegovo trajanje ogranii pristu panjem konvenciji uz rezervu u pogledu toga prava), pravo umnoavanja (uz odreena ogranienja), pravo javnog prikazivanja ili izvoenja djela, radiodifuzijska prava (uz mogunost da se predvidi samo pravo na naknadu, a ne i na davanje autorizacije), pravo zvunog snimanja djela (uz mogunost da se predvidi takoer samo pravo na naknadu a ne i na davanje autorizacije), kinematografska prava, prava prilagoavanja i obraivanja djela i napokon tzv. pravo slijeenja djela (uivanje koristi od pre prodavanja djela). Opi rok trajanja zatite prema Bernskoj konvenciji iznosi vrijeme ivota autora i 50 godina poslije autorove smrti (Bruxelleski akt) odnosno, prema ostalim aktima konvencije, vrijeme pro pisano zakonom zemlje u kojoj se zatita trai. Trajanje zatite se rauna od poetka kalendarske godine neposredno poslije smrti autora. Osim odredaba o autorskom pravu konvencija sadri i tzv. administrativne odredbe o organima Bernske unije. Ured Unije je ujedinjen s uredom Parike unije za zatitu industrijskog vlasnitva (patenti i dr.) i nosi naziv Bureaux internationaux reunis pour la protection de la propriete intellectuelle (BIRPI), a sjedite ima u enevi. Napokon konvencija sadri i odredbe o reviziji, ratifikaciji, rezervama, primjeni konvencije, rjeavanju sporova, stupanju na snagu, trajanju i otkazivanju konvencije.
LIT.: J. uman, Bernska konvencija za zatitu knjievnih i umetnikih dela i njene revizije, Beograd 1928. B. Eisner, Meunarodna zatita autorskog prava i nae zakonodavstvo o autorskom pravu, Arhiv za pravne i drutvene nauke, 1953. M. Boutat i R. Plaisant, La Convention d'Union de Berne (u djelu: R. Plaisant, Propriete litteraire et artistique), Pari 1954. W. Bappert i E. Wagner, Internationales Urheberrecht, Munchen i Berlin 1956. V. Spai, Autorsko pravo, Sarajevo 1957. J. tempihar, Avtorsko pravo, Ljubljana 1960. C. Masouye, The Berne Convention from 1886 to 1967, New Delhi i Geneve 1967. 1. Henneberg, Bernska konvencija za zatitu knjievnih i umjet nikih djela revidirana u Stockholmu 1967, Prinosi za poredbeno prouavanje prava i meunarodno privatno pravo Instituta za meunarodno pravo i meu narodne odnose u Zagrebu, 1969. I. Hg.

L. BERNSTEIN

Kussevitskog u Tanglewoodu. Vrlo je brzo stekao ugled kao jedan od najboljih suvremenih amerikih dirigenata. Gostuje u SAD, Junoj Americi, Evropi i Aziji. God. 194547 dirigent New York City Center Orchestra, 1951'56 predavao je na Bran-deis University, a 195868 bio je direktor Filharmonije uNew Yorku. U Bernsteinovoj muzici najvie zapanjuje neposrednost emotivnog efekta. U melodiji i harmoniji ona ima spontanost i toplinu, koje na sluatelje smjesta djeluju. U Bernsteinovim najboljim ostvarenjima muziku proima potresna ritmika invencija, neodoljiv polet; ona esto dostie silnu dramatsku snagu (A. Copland).
DJELA. ORKESTRALNA. Simfonije: Jeremiah za mezzo-sopran, 1943 i Age of Anxiety (s klavirom), 1949: koncert za klavir i orkestar ; koncert za violinu i orkestar ; Serenata za violinu, gudaki orkestar i udaraljke 1954; uvertira Candide, 1956; simfonijski plesovi West Side Story, 1960. Sonata za klarinet i klavir, 1942. Klavirska sonata; Anniversaries (11) za klavir, 194348. DRAAiSKA : televizijska opera Trouble in Tahiti, 1952. Muzike komedije On the Town, 1944; Wonderful Totvn (prema Shakespeareu), 1952 i West Side Story, 1957. Baleti: Fancy Free, 1944 i Facsimile, 1946. Scenska i filmska muzika. VOKALNA: oratorij Kaddish, 1963; Chichester Balm za zbor i orkestar, 1965; ciklusi pjesama / Hate Music, 1943 i La Bonne Cuisine, 1949. Napisao The Joy of Music, 1959 i The Infinite Variety of Music, 1966. LIT.: /. Fine, Young America: Bernstein and Foss, Modem Music, 1945, 4. P. Gradenzoitz, Leonard Bernstein, Music Rewiev, 1949, 3. K. H. W6rner, Leonard Bernstein, MGG, I, 1951. D. Gozv, Leonard Bernstein, The Musical Times, 1960. D. Ewen, Leonard Bernstein. A Biographv for Young People, New York 1960 (rev. 1967). A. Holde, Leonard Bernstein, Berlin 1961. J. Briggs, Leonard Bernstein. The Man, his Work and his World, Cleveland 1961. J, Gottlieb, The Music of Leonard Bernstein: A Study of Melodic Manipulations (disertacija), Ann Arbor 1964. J. Aa.

BERR, Friedrich, njemaki klarinetist i fagotist (Manheim, 17. IV 1794 Pariz, 24. IX 1838). Vojni muziar, od 1823 prvi klarinetist opernog orkestra u Thedtre italien u Parizu. God. 1831 postao profesor klarineta na tamonjem Konzervatoriju, 1832 solist dvorskog orkestra i 1836 direktor parike Vojne mu zike kole. Napisao prirunik za klarinet Traite complet de la clarinette a 14 clefs (1836) i De la necessite de reconstituer . . . de la musique militaire (1838). Komponirao djela za klarinet (Gammes et e'tudes, koncerti, divertimenti) i oko 500 kompozicija za vojni orkestar. BERRY, Walter, austrijski pjeva, bariton (Be, 8. IV 1929 ). Pjevaku karijeru zapoeo na Dravnoj operi u Beu kao zborist, ali ve 1950 postao solist. Od 1952 lan opere u Salzburgu i od 1961 na Gradskoj operi u Berlinu. Svestrani umjetnik koji s podjednakom lakoom interpretira baritonske uloge lirskog i dramatskog karaktera, B. je stalni gost prvih evropskih i amerikih muzikih kazalita. Meu njegovim kreacijama posebno se istiu: Papageno (Mozart, arobna frula), Guglielmo (Mozart, Cosi fan tutte), Figaro (Mozart, Figarov pir), Rossini, Seviljski brija), Julije Cezar (Handel), Pizzaro (Beethoven, Fidelio), Faninal (R. Strauss, Kavalir s ruom), Mandrvka (R. Strauss, Arabelld), Wozzeck (Berg) i dr. Snimio je velik broj gramofonskih ploa. Njegova supruga je Christa Ludwig. 1864 7. VII 1927). Srednju kolu zavrio u Dubrovniku, a zatim studirao pravo u Grazu, gdje je uio kompoziciju i instrumentaciju kod A. Dopplera. Nakon zavrenih pravnih studija postao upravni inovnik u Dalmaciji (Zadar, Supetar, Split). B. je na prijelazu iz XIX u XX st. dao nekoliko priloga hrvatskoj opernoj muzici. Znaajni su njegovi zapisi narodnih napjeva iz srednje Dalmacije.

BERSA, 1. Vladimir (Vladoje), kompozitor (Zadar, 4. X

BERNSTEIN, Leonard, ameriki dirigent i kompozitor (Lawrence, Massachusetts, 25. VIII 1918 ). Kompoziciju (W. Piston, E. B. Hill) i klavir (H. Coates, H. Gebhard) uio na Harvard University, dirigiranje (F. Reiner) i orkestraciju (R. Thompson) na Curtis Institute u Philadelphiji. Kasnije uenik S.

190

BERS A

DJELA: simfonijska slika Marjan; Novelete za orkestar. Gudaki kvarteti; klavirska trija i druga komorna djela. Manje klavirske kompozicije. Opere: Cvijeta (Zagreb, 21. IV 1898) i Andrija ubranovi (Zagreb, 10. XI 1900), komponirane na libreta brata Josipa Berse; Komedija (Zagreb, 14. III 1916), na vlastiti libreto prema drami M. Magrea i Mozartova smrt (neizvedeno). Mnoge pjesme uz klavir; crkvena djela (Miserere za muki zbor i orgulje i dr.). Njegovu zbirku od 460 narodnih pjesama objavila je JA u redakciji B. Sirole i V. Dukata pod naslovom Vladoje Bersa: Zbirka narodnih popjevaka iz Dalma cije, 1944. K. Ko.

2. Blagoje, kompozitor (Dubrovnik, 21. XII 1873 Zagreb, 1. I 1934). Brat Vladimira. Gimnaziju je polazio u Beu, Trstu i Zadru. God. 1893 upisao se na Zagrebaki konzervatorij (I. Zajc, A. Stockl, H. Geiger), a 1896 na Konzervatorij u Beu (R. Fuchs, J. Epstein). Njegova diplomska orkestralna kompozicija Andante sostenuto izvedena je javno u Beu (1899). Nakon zavrenih studija bio je B. neko vrijeme zborovoa sarajevskog pjevakog drutva Trebevi, a zatim splitskog drutva Zvonimir. U kazalinoj sezoni 190203 bio je krae vrijeme dirigent Gradskog kazalita u Grazu. U ljetu 1903 nastanio se u Beu gdje je uz manje prekide ivio do 1919. God. 1904 odazvao se pozivu impresarija Miillera te je primio angaman za niz melodramskih koncerata s recitatorkom P. Wiirth po Njemakoj, vicarskoj i ekoj. Tom prilikom nastupao je B. kao pijanist i dirigent vlastitih kompozicija. Vrativi se u Be, B. je materijalno teko ivio. Poduavao je malobrojne uenike iz klavira, a povremeno je instiumentirao i iz skica kompozicijski izraivao djela istaknutih ondanjih operetnih kompozitora (O. Ned-bala, L. Falla, O. Strausa, C. Ziehrera). B. BERSA Kad se u Osijeku osnovalo kazalite odlazi B. 1908, da ondje osnuje stalnu operu, ali se nakon tri mjeseca vraa u Be gdje 1911 postaje stalni araner i umjetniki savjetnik muzikog izdavakog poduzea Doblinger (Bernhard Herzmanskv). Za potrebe Doblingera B. je preraivao i instrumentirao razna tua djela, veinom operete. Nakon Prvog svjetskog rata dolazi u Zagreb gdje je imenovan profesorom kompozicije i instrumentacije na Muzikoj akademiji. Na tom je mjestu djelovao do smrti. Bersa je izraziti romantik. Njegova su djela gotovo uvijek subjektivna, a kako je po naravi bio pesimist, to u njima prevladavaju tamna i tmurna raspoloenja. Osnovna je karakteristika njegove muzike refleksivna lirika; osim u operama, rijetko u njoj susreemo dramatinosti. Bersine su kompozicije obino rap-sodine, a odlikuju se izradbom detalja. U svim njegovim orkestralnim djelima treba naroito istaknuti virtuoznu instrumentaciju u kojoj su mu bili uzori R. Strauss, a kasnije i N. Rim-ski-Korsakov. Bersina je muzika esto i eklektina. U njoj se

B. BERSA. Autograf

Kr. zrm

OGANJ. I
B. BERSA. Plakat za praizvedbu opere Oganj

prepleu razni elementi muzikog govora XIX st., od mantike preko R. Wagnera do impresionista i talijanskih Gdjekad se osjea i prizvuk muzike slavenskih majstor bno P. I. ajkovskog. I muzika bekih valcera i opereta je katkad na njegov izraz. Bersine orkestralne kompozicije pripadaju veinom ] programne muzike. Meu njima treba u prvom redu diptihon Sablasti i Sunana polja. U tim simfonijskim pj kojih je osnovna ideja pobjeda svjetlosti nad mranin noi, uspio je B. izvanrednim koloristikim efektima dva potpuno oprena raspoloenja. Za studija u Beu' je B. simfoniju od koje je dovrio tri stavka. Kasnije je pr nazvao Dramatska ouvertura, drugi Idila, a trei Capricciote se oni danas izvode pojedinano kao zasebna djela, klasinom obliku, ti se stavci odlikuju jasnoom i pregl Od malobrojnih kompozicija s podruja komorne najvredniji je Klavirski trio u klasinom stilu op. 7, a od klavirskih djela Balada, Na alu i ciklus Po nainu sta de ballet. Najvjerniji su odraz Bersina unutarnjeg, intimnog h gove solo-pjesme. U svemu ih je napisao 30, od toga go lovinu na njemaki tekst. Od solo-pjesama s hrvatskim istie se niz pjesama na Preradovieve stihove, zatim p vrlo uspjela Seh du dan, pa Oj sanci, vi areni sanci i d Kazalite je vrlo rano privuklo Bersinu panju. Gc dovrio je operu Jelka na tekst svoga brata Josipa. Pisana talijanskih opera, Jelka je koncipirana naivno, bez praA matskog sukoba. Na njemaki libreto A. M. Willnera kon je B. 190506 svoje najvanije operno djelo Der Eiset (Oganj). Ognju pripada posebno'mjesto u razvoju hrvatski literature. Velika je naime Berlina zasluga to je tom operom prvi prenio u Hrvatsku tekovine Wagnerove opi forme i suvremenog opernog simfonijskog orkestra. Za od sladunjavo-romantikih sadraja ostalih hrvatskih opi eva doba, libreto Ognja postavlja u prvi plan suvremen bleme. Muzika se izradba ove opere istie tehnikom nou (doaravanje ritma tvornikih strojeva). Bersina je u tom djelu esto bliska Wagneru, ali se zamjeuje u njo caj talijanskih verista. Der Schuster von Delft (Postolar oa 191213) komina je opera po motivima Andersenov Sreine koljae (njemaki libreto J. Wilhelm i A. M. \ Po svojoj muzikoj vrijednosti ona zaostaje za Ognjen 1919 izvedena je u Beu scenska muzika za Antigonu ( senclever); to se Bersino djelo izgubilo. B. je napisao i' za nijemi film Neretvanska vila. Bersin je rad od velike vrijednosti za daljnji razvoj 1 kulture u Hrvatskoj, jer je postavio vrste temelje tehnik cipa na kojima se kasnije razvila suvremena hrvatska Svoje bogato iskustvo prenio je B. kao profesor Muzike mije na cijelu generaciju hrvatskih kompozitora. On ji prvim hrvatskim muzikim pedagozima postavio nastav pozicije i instrumentacije na suvremene evropske temelje. S razumijevanja za sklonosti svojih uenika, B. je indivii postupkom prema svakom pojedincu uspio stvoriti od 1 mostalno izgraene stvaralake linosti. Od njegovih istiu se: Z. Grgoevi, R. Matz, B. Kune, Z. Bradi, pandopulo, M. Cipra, I. Brkanovi, B. Bjelinski N. Her

DJELA. ORKESTRALNA. Simfonijske pjesme: Hamlet op. (preradio Z. Bradi 1934); // Sogno d'una spasa op. 22, 1897; Una Notte op. 31, 1902 (preradio 1934 Z. Bradi i dao naslov Nokturno, San / na Hvaru); Sunana polja, 1919 (Zagreb, 10. V 1920) i Sablasti, 1926 9. I 1927). Concertando za violinu 1924 (dovrio 1934 Z. Bradi i dao na: fonijske varijacije); Dramatska ouvertura op. 25a, 1898; Andante sosu

BERSA BERTINI

191
29, 1899; Idila op. 25b, 1902; Capriccio-Scherzo op. 25c, 1902. KOMORNA: gudaki kvartet u c-molu op. 9 (izgubljeno); Menuet za gudaki kvartet op. 14, 1896; Klavirski trio u klasinom stilu op. 7, 1895 (preradio Z. Bradi); elegija Povero Tomin za violinu i klavir op. 1; elegija Reverie za violonelo i klavir op. 49, 1904. KLAVIRSKA: sonata u C-duru op. 19, 1897; sonata u f-molu op. 20, 1897; Valcer u A-duru op. 3, 1893; Ballabih, 1894; Mlnuetto op. 11; Bagatella op. 16, 1897; Rondo-Polonaise op. 18, 189597; Marcia trionfale op. 24, 1898; tema s varijacijama op. 15, 1899; Fantasta impromptu op. 27, 1903; nokturno op. 38, 1903; Riso e lamento op. 63, 1908; Noveletta op. 69, 1910; Serenada-Barkarola, 1917; Venecijanska barkarola op. 58, 190521; Valse melancolique op. 76, 191521; Melancolie op. 76, 191921; Balada u d-molu op. 75, 1921; Na Salu, 1921; Po nainu starih Airs de ballet, 1924. DRAMSKA. Opere: Jelka (Josip Bersa) op. 12, 1901; Der Eisenhammer (Oganj; A. M. Willner) op. 57, 190506 (Zagreb, 12. I 1911) i Der Schuster von Delft (Postolar od Delfa; J. Willhelm i A. M. Willner), 1912 (Zagreb, 26. I 1914). etiri me lodrame (sauvani samo klavirski izvaci): Salome (J. Donat) op. 54, 1904; Frou-Frou (J. Donat) op. 54, 1904; Die vier Temperamente (J. Donat) op. 55, 1904 1Die rote Anna (J. Donat), 1904. Scenska muzika za dramu Antigena (W. Hasenclever), 1919 (izgubljena). Muzika za nijemi film Villa von Narenta (Neretvanska vila), 1919 (sauvan samo klavirski izvadak). VOKALNA: Ljudevitu Gaju (J. Milii) za mjeoviti zbor a cappella, 1909; Zora puca, bit e dana (P. Preradovi) za sopran, alt, tenor, mjeoviti zbor i klavir, 1918; Himna (V. Mii) za mjeoviti zbor a cappella, 1919; Tri pejsaa: Mjeseina (ljetna) za mjeoviti zbor a cappella bez rijei, 1921, Jesen za mjeoviti zbor bez rijei uz obou, engleski rog i 2 fagota, 1922 i Prvi snijeg (predveerje) za muki zbor bez rijei uz harfu, 2 roga i violinu, 1922. Harmonizacije narodnih pjesama iz Dalmacije za muki zbor (1927): Popuhnul je; L'jepe ti su; Da mije umriti; Podigoh se; Vozila se; Poetaj, popivaj. Solo pjesme: Mio povero amor op. 4, 1894; Die Verlass'ne op. 5, 1895; Na moru (Josip Bersa) op. 6; Mrtvoj dragoj (J. Pinter) op. 8, 1895; Bio bi rekao op. 13, 1896; Edzvard (G. Herder) op. 17, 1897; // Re di Tule (G. Carducci) op. 21, 1897, Zaljubljeni luak (B. Lovri) op. 33, 1902; O lache nicht (M. Ljermontov) op. 32, 1903; Mein siisses Lieb (H. Heine) op. 39, 1903; Und ah ich so lange (H. Heine) op. 40, 1903; Auf den Wdllen Salamankas (H. Heine) op. 41, 1903; Duhaj vjetre (B. Lovri) op. 43, 1903; Kolko sam te (J. Bersa) op. 44, 1903; Oj sanci, vi areni sanci (J. Bersa) op. 45, 1903; Ja te ljubim (J. Bersa) op. 46, 1903; Robinjica (J. Bersa) op. 47, 1903; Ne znam Haje (J. Bersa) op. 48, 1903; Ein Schwann (H. Ibsen) op. 52, 1903; Meeresleuchten op 61, 1906; La Fite des Morts op. 64, 1909; Lieb Liebchen (H. Heine) op. 66, 1909; Ein Lied der Liebe (R. Volker) op. 67, 1910; Primorska pjesmica (P. Preradovi) op. 72, 1918; Jelica (P. Preradovi) op. 73, 1918; Seh dui dan (V. Nazor) op. 74, 1918; Crni dan (P. Preradovi), 1918; Kad (P. Preradovi), 1918. CRKVENA: Ave Maria za sopran, tenor, zbor i orgulje op. 10, 1895; motet Nun lobet Herrn in seinem Knecht za mjeoviti zbor a cappella op. 30; Danas slavno (Duhovi) za enski zbor i orgulje, 1916. LIT.: R. Matz, Blagoje Bersa, Glazbeni vjesnik, 1927, 4. . Hirschler, Blagoje Bersa, Jutarnji list, 19. XI 1933. K. Beni, Blagoje Bersa, ibid., 31. XII 1933. Z. Grgoevi, Maestro Bersa medu svojim uenicima, Obzor, 4. I 1934. B. Papandopulo, Blagoje Bersa kao pedagog, Novosti 25. XII 1934. L. Matai, O operi Oganj, Komedija, 1935. M. Cipra, Blagoje Bersa, Sv. C, 1943, 2. M. Kuntari, Opere Blagoja Berse (dipl. radnja, u arhivu Muzike akademije u Zagrebu), 1953. Ista, Blagoje Bersa, Zagreb 1959. K. Kovaevic, Hrvatski kompozitori i njihova djela, Zagreb 1960. M. Cipra, Sunana polja Blagoja Berse, Zagreb 1968. M. Kun.

jima su; Dorabella (Mozart, Cosi fan tutte), Leonora (Verdi, Trubadur), Elizabeta (Verdi, Don Carlos), Madeleine (Giordano, Andre Chenier), Tosca (Puccini), Marica (Smetana, Prodana ne vjesta), Irmengarda (Lisinski, Porin), Eva (Zajc, Nikola ubi Zrinjski) i Volumnija (ulek, Koriolan). Nastupa i kao koncertna i oratorijska pjevaica. K. KO. BERTATI, Giovanni, talijanski operni libretist (Martellago, 10. VII 1735 Venecija, 1815). Slubovao od 1763 u venecijanskom kazalitu San Cassiano, gdje je versificirao tekstove scenskih izvedaba. God. 177191 pisao tekstove za brojne opere, najvie za kazalite Giustiniano di S. Mosi. Autor je libreta za opere D. Cimarose (II Matrimonio segreto; Amor rende sagace), G. Paisiella (La Locanda; Le Nozze disturbate), F. Bianchija (La Villanella rapita), B. Galuppija, A. Salierija (Bella Selvaggia), T. Traette, G. Tenorija i dr.
LIT.: E. Savioli, Giovanni Bertati, Venezia 1880. A. Schatz, Giovanni Bertati, VFMW, 1889. U. Rolandi, II Librettista del Matrimonio segreto, Giovanni Bertati, Trieste 1926.

BERTE, Heinrich (Henrik), madarski kompozitor (Galgc, 8. V 1857 Perchtoldsdorf kraj Bea, 25. VIII 1924). Djelovao u Beu. P6stigao u svoje vrijeme znatnije uspjehe plesnim operetama novijeg, bekog tipa, izvoenim po Njemakoj i Austriji. Dulje se odrala jedino Das Dreimaderlhaus koju je komponirao prema muzikim motivima F. Schuberta (instrumentacija je od B. Berse).
DRAMSKA: opera Die Schneeflocke, 1896. Baleti: Das Marchenbuch, 1890; Die goldene Marcheninelt, 1893; Amor auf Reisen, 1895; Der Karneval in Venedig, 1900; Automatenzauber, 1901 i Amor in Kiinstlerheim, 1905. Operete: Der neue Biirgermeister, 1894; Die Millionenbraut, 1904; Der schbne Gardist, 1907; Der kleine Chevalier, 1907; Der Gliicksnarr, 1908; Kreolenblut, 1910; Der Marchenprinz, 1914 i Das Dreimaderlhaus (Be, 1916; jug. praizvedba ped naslovom Tri djevojice, Osijek 7. II 1917).

BERTALI (Bartali, Bertaldi), Antonio, talijanski kompozitor (Verona, III 1605 Be, 1. IV 1669). Uio kod S. Bernardija u Veroni. Najkasnije od 1623 angairan na dvoru u Beu, gdje je djelovao vie od 4 decenija kao kompozitor, instrumentalist i od 1649 glavni dirigent dvorske kapele. Najprije se afirmi rao kao kompozitor crkvene muzike u kojoj je nastojao da sjedini polifoni stil sa zvunom monumentalnou viezbornog stila. Ali za Be je imao vee znaenje kao operni kompozitor. Bio je jedan od glavnih predstavnika venecijanskog stila u Austriji i jedan od zaetnika spektakularnog tipa dvorske opere koji je dosegao vrhunac Cestijevim djelom Ponio d'oro. Za praizvedbu Bertalijeve opere L'Inganno d'amore (1653) sagraeno je provizorno kazalite pa se taj datum smatra poetkom kontinuiranog gajenja opere u Beu. Muziki su veoma vrijedna i Bertalijeva instrumentalna djela u kojima prevladava forma canzone (za vee duhake sastave), a susreu se i trio-sonate za 2 violine i trombon.

BERTEAU (Berteaud, Berthau), Martin, francuski violonelist, pedagog i kompozitor (Valenciennes, ? Pariz, 1756). Uio violu da gamba kod eha Kozecza, kasnije preao na violonelo. God. 1739 debitirao u Concerts Spirituels u Parizu. Ljubimac parike muzike publike. Odgojio mnoge uenike, meu kojima su braa Janson, Gupis, Duport st., Tilliere i dr. Smatra se osnivaem francuske violonelistike kole. Pisao koncerte i sonate za violonelo i basso continuo. BERTEN, Walter Michael, njemaki kompozitor i muziki pisac (Diilken, 23. VIII 1902 Koln, 5. VIII 1956). Studirao kompoziciju (H. Unger) i muzikologiju (E. Bticken) na Univerzitetu u Kolnu. Utemeljio (1923) i vodio Gesellschaft fiir Neue Musik u MiinchenGladbachu; 192730 direktor muzike kole u Essenu, 193133 muziki urednik asopisa Germania u Berlinu i 193344 umjetniki direktor tvornice gramofonskih ploa Electrola. Od 1946 djelovao u Diisseldorfu, a 1951 postao je docent za muziku sociologiju i primijenjenu muziku na Visokoj muzikoj koli u Kolnu.
DJELA: Inlrade za orkestar. Gudaki kvartet; Sonata a due za violinu i violu; Satzfolge za flautu i fagot. Klavirska sonatina. VOKALNA. Kan-tate: Gluck ohne Ruh, 1933; Kleine Liebesgeschichte, 1932 i Brot, 1952. Dankes-messe, 1949; zborovi; Erste Liedfolge za glas, flautu, violu i bas-klarinet; Zvoeite Lied/olge za glas i komorni orkestar ili klavir. SPISI: Zum Varialionstil Max Regers (disertacija), 1928; Kunstwille in Miinchen-Gladbach, 1925; Musik und Musikleben der Deutschen, 1933; Musik und Mikrofon, 1951; brojni lanci u asopisima i listovima.

DJELA (vie od 600 dobrim dijelom izgubljenih kompozicija). INSTRUMENTALNA: 12 Sonate da camera a 3, 5 e 8; II Sonate con trombe solenni za 1318 glasova; IJ Sonate ordinate per Chiesa a 5 e 6; 10 Sonate a tre (veinom za 2 violine i trombon). DRAMSKA. Opere: La Gara, 1652; Theti, l62; Niobe, 1652; L'Inganno d'amore, 1653; II Re Gelidoro, 1659; Gli Amori di Apollo con Clizia, feta teatrale, 1660; // Ciro riconoscente (podijeljeno na 3 intermezza), 1661; Pazzo amore, opereta, 1664; L'Alcindo, 1665; Cibele e Atti, 1666; La Contesa delVaria e dell'acaua, balletto a cavallo (vokalne partije od Bertalija; baletna muzika od J. H. Schmelzera) 1666. VOKALNA. Oratoriji: Maria Maddalena, 1663; Oratorio sacro, 1663 i La Strage degli innocenti a 5 vod con sinfonia, 1665; 134 Compositioni Amorose a I 8 v.; 40 Compositioni Morali e Spiriluali per la Camera za 1-6 glasova i instrumente; 14 Compositioni proprie. CRKVENA: 33 mise do 18 glasova; 10 rekvijema; 76 moteta; 23 psalma; 5 Te Deuma; Stabat Mater; 29 litanija; 22 magnifikata i vespera i dr. (navedena djela nabrojena su u tadanjem popisu dvorskog arhiva u Beu). LIT.: Ch. Laroche, Antonio Bertali als Opern- und Oratorienkomponist (disertacija), Wien 1919. A. Liess, Antonio Bertali, MGG, I, 1951.

BERTHEAUME (Berthaume), Isidore, francuski violinist i kompozitor (Pariz, oko 1725 Petrograd, 20. III 1802). Koncertirao od 1761 kao solist Concerts spirituels u Parizu (1783 dirigent). Violinist u orkestru Velike opere, od 1788 koncertni majstor Opera comique. Nakon kraeg boravka na dvoru u Eutinu, nastanio se u Petrogradu gdje je bio solist privatnog Carskog orkestra. Odgojio je niz uenika, od kojih su najpoznatiji Grasset i Lafont.
DJELA: 2 Symphonies concertantes op. 6; koncert za violinu i orkestar, 1787. Violinske sonate (3 sv.): I (6), 1769; II (6) op. 4, 1786 i III, (3) op. 7. Sonate dans le style de Lolli, oko 1786; 6 violinskih dua.

BERTALOTTI, Angelo Michele, talijanski pjeva i pjevaki pedagog (Bologna, 1665 ?). Studirao u Bologni i 168790 u Rimu. lan Accademije Filarmonica (1703) i nastavnik pjevanja u Bologni. Napisao Regole utilissime per apprendere . . . li canti fermo e figurato (1698) i $0 Solfeggi a Canto e Alto (1744; ponovo obj. F. X. Haberl, 1881; II izd. 1888). BERTAPELLE, Milka, pjevaica, sopran (Vrbovec, 14. XII 1925 ). Studij pjevanja zavrila na muzikoj koli Pavao Markovac u Zagrebu. Jo za studija lanica Mjeovitog zbora Radio-Zagreba (195158). Na opernoj sceni debitirala 1953 u Zagrebu kao Michaela (Bizet, Carmen). Od 1958 solist je Zagrebake opere. Njezin repertoar obasee niz prvih sopranskih uloga,, meu ko-

BERTINI, 1. Benoit-Auguste, francuski pijanist i kompozitor (Lyon, 5. VI 1780 London, poslije 1830). Uenik M. Clementija u Londonu, 180617 uitelj klavira u Parizu, zatim krae vrijeme u Napulju i konano u Londonu. Pokuao izraditi neku vrstu stenograflje za note pomou taaka, crtica i kruia i stvoriti sistem tajnog pisma u kojem bi poloaj nota na crtovlju predoavao konsonante i vokale.
DJELA: Stigmatographie, ou Van d'ecrire avec des points, suivie de la melographie, 1812; Phonological System for Acauiring Extraordinary Fadlity on ali Musical Instruments as well as in Singing, 1830 ( I I I izd. 1849); New System for Learning... ali Musical Instruments, 1837; Explanation of the Method... of the Phonological System. Komponirao je djela za klavir i operu Le Prince d'occasion, 1817.

2. Henri, francuski pijanist i kompozitor (London, 28. X 1798 Mevlan kraj Grenoblea, 1. X 1876). Uio kod svog bra-

I
192

BERTINI BERWALD
Toulouse bio povezan s krugom humanista te je ugla: broj njihovih pjesama. Njegove kompozicije, graene r teoretskih postavki kole C. de Rorea, pokazuju i utje< Lassa. Teei za ostvarenjem humanistikih principa o fo i sadrajnom skladu umjetnikog djela B. obraa jedna! harmonijskoj strukturi djela (smjela upotreba kromatik melodijskoj liniji. Ubraja se medu najistaknutije francu pozitore druge polovine XVI st.
DJELA: 3 knj. chansona (4-gl.): I, Livre des Amours de P.de I pjesama), 1576; II, Livre des Amours de P. de Ronsard, 1578 (obje 1580 u enevi pod naslovom Sonets chrestiens) i III, Livre de Chansons tekstove Ronsarda, Du Bellava i drugih francuskih pjesnika), 1578. Ai (11 latinskih himni 4-gl. i 5-gl. te 12 francuskih pjesama; sauvana sa dionica), 1582. NOVA IZD.: sve 3 knj. chansona obj. H. Expert [Monumenti de francaise au temps de la Renaissance, 192027). LIT.: G. Thibault, Antoine de Bertrand, musicien de Ronsard i toulousains, Melanges offerts a M. Abel Lefranc, Pari 1936. G. L. Percevau, Bibliographie des posies de Ronsard mises en musiqu< siecle, Publication de la Societe francaise de musicologie, Pari i< Lesure, Antoine de Bertrand, MGG, I, 1951.

ta Benoit-Augustea. Do 1859 bio uitelj klavira u Parizu, odakle je odlazio na dulje koncertne turneje u Belgiju, Nizozemsku i Njemaku. Njegovo muziciranje bilo je precizno i izraajno. Nije teio za izvanjskim efektima i briljantnou. I u svojim klavirskim etidama, koje se jo i danas upotrebljavaju u nastavi, vie je polagao na muzikalnost nego na tehniku.
DJELA: komorna muzika. Klavirske kompozicije (oko 200) dvoruno i etvororuno; zbirke etida Methode elementaire et facile i Methode complete et Progressive. Preradio Wolhtemperiertes Klavier J. S. Bacha za klavir etvororuno. LIT.: U". Kahl, Bertini, MGG, I, 1951.

BERTOLOTTI -> Sald, Gasparo da BERTON, 1. (Le Breton), Pierre-Montan, francuski kompozitor i dirigent (Maubert-Fontaines, 7. I 1727 Pariz, 14. V 1780). Uio orgulje, embalo, klavir i kompoziciju na pjevakoj koli katedrale u Senlisu, studij zavrio u Parizu na Academie Royale de Musique. Uz to je 174344 pjevao u zboru katedrale Notre Dame. Neko vrijeme violonelist parike Opere, zatim basist u Marseilleu, 174555 operni i koncertni dirigent te orgulja u Bbrdeauxu. God. 175678 dirigent Opere u Parizu (176770 i !775-7% direktor), od 1773 takoer dirigent Concerts spirituels. Kao kompozitor slijedio operni stil J.-Ph. Rameaua.
DJELA. Baleti: Deucalion et Pyrrha (sa J. Giraudom) 1775 i Silvie (sa J.-C. Trialom), 1765; pastorale: Fetes lyriques, 1766 i Fragments nouveaux (sa Grenierom i J.-C. Trialom), 1767; lirska tragedija Adele de Ponthieu (sa J.-B. de la Bordeom), 1772. Kantate; arije; moteti. Preradio nekoliko opera J.-B. Lullvja, A. Campre i J.-Ph. Rameaua. Obj. Recueil de differents airs... com-poss et ajoutes... au concert des Tuilleries, 1762. LIT.: Notice sur la vie et les oeuvres de M. Berton, Administrateur general de l'Academie rovale de musique. Necrologues des hommes illustres, Pari 1783. M. Briquet, Pierre Montan Berton, MGG, I, 1951.

BERTRAND, Jean-Gustave, francuski muziki pis girard kraj Pariza, 24. XII 1834 Pariz, 9. II 1880). Sti cole des Chartes u Parizu. Prouavao je stariju muzi storiju orgulja. Suraivao u djelu Didota Complement cydopedie. Muziki kritiar i feljtonist mnogih pariki] (Le Menestrel, La Revue moderne, Le Nord, Journal des
DJELA: Histoire ecclesiastique de l'orgue, 1859; Essai sur la mi Vantiquite, 1860; Les Origines de Vharmonie, 1866; De la reforme dei chant au Conservatoire , 1871; Les Nationalites musicales, etudiees dan lyrique, 1872.

2. Henri-Montan, francuski kompozitor, muziki pisac i pedagog (Pariz, 17. IX 176722. IV 1844). Sin i uenik PierreMontana, postao je sa 13 godina violinist u parikoj Operi i usavravao se kod A. M. Sacchinija. God. 1795 profesor harmonije na Konzervatoriju u Parizu, zatim dirigent na Opera comique, Chef du chant u Operi i od 1817 profesor kompozicije na Konzerva T toriju. B. nije razvio originalni stil, ali je teio za istom harmonijom i profinjenom orkestracijom; odlikovao se smislom za dramatski efekt.
DJELA: simfonije; 12 uvertira. Kvarteti; dua. Opere (oko 50): Les Promesses du mariage, 1787; Montano et Stephanie, 1799; Le Delire, 1799; Atine, 1803. etiri baleta. Pet oratorija; kantate; pjesme. Crkvena muzika. SPISI: Traite d'harmonie (4 sv.), 1814; De la musique mecanique et philosophique, 1826; Epitre d un celebre compositeur francais (Boieldieu), 1829 i CaUchisme musical raisonne, 1841. LIT.: H. Bl~nchord, Henri Montan Berton,Pari 1839. A. Adam, Derniers souvenirs d'un musicien, 1859. Isti, Henri Berton, Pari 1871 (obj. i u engles kom prijevodu R. Capella, Music and Letters, 1949). M. Briquet, Henri-Montan Berton, MGG, I, 1951.

BERUTTI, 1. Arturo, argentinski kompozitor (Sa 27. III 1862 Buenos Aires, 3. I 1938). Kompoziciji rao na Konzervatoriju u Leipzigu (S. Jadassohn, K. Rs a zatim boravio u Berlinu (1887), Parizu (1889) i Milanu Od 1896 ivio u Buenos Airesu. U svojim djelima nagli nacionalna muzika obiljeja.
DJELA. ORKESTRALNA: Sinfonia argentma, 1890; Los An za gudaki orkestar. 4 Semblanzas za gudaki kvartet. Klavirsk zicije. DRAMSKA. Devet opera: La vendetta, 1892; Evangelina, i Bulba, 1895; Pampa, 1897 (prva nacionalna opera izvedena u Bueno Yupanki, 1899 (sadraj iz puke legende Inka); Khryse, 1902; Horrida Los heroes, 1919 i Facundo (neizv.). Solo-pjesme.

BERTONCELJ, Aci, pijanist (Ljubljana, 27. VIII 1939 ). Studij klavira zavrio 1960 na Akademiji za glasbo u Ljubljani (Hilda as-Horakova). Ve kao student sudjelovao na ljetnim teajevima Mozarteuma u Salzburgu kod C. Zecchija (195456) i H. Levgrafa (1958); nakon diplomskog ispita usavravao se kod P. Sancana na Konzervatoriju u Parizu (196062) i kod G. Agostija u Rimu (196263). Osim u zemlji s velikim uspjehom na stupa i u inozemstvu. Od 1967 lan je Slovenskog trija (sa D. Bravniarom i C. kerjancom). Za svoje umjetniko djelovanje dobio je nagradu grada Ljubljane (1969). A. Rij. BERTONI, Ferdinando Giuseppe, talijanski orgulja i kompozitor (Salo, 15. VIII 1725 Desenzano, 1. XII 1813). Uenik Padre Martinija u Bologni. Od 1752 prvi orgulja, a 178597 zborovoda katedrale San Marco (nasljednik B. Galuppija) i od 1757 ujedno direktor Conservatorio dei Mendicanti u Veneciji. God. 177880 i 178183 boravio u Londonu gdje je komponirao nekoliko opera za kazalite Haymarket.
DJELA: 6 gudakih kvarteta; 6 sonata za embalo. Opere (vie od 40): Orazio e Cariazio, 1746; Ipermestra, 1784; Olimpiade, 1765; Orfeo, 1776. Kantate: // Vaticinio di Proteo e L'unione del senno con la fortuna, 1789 i Adria consolata, 1803. Petnaest oratorija; Miserere concertato i druga crkvena djela. NOVA IZD.: 2 kvarteta obj. A. Toni (1922 i 1927); po jednu sonatu obj. G. Benvenuti (embalisti Italiani del Settecento, 1926) i G. Tagliapietra {Antologia di muica antica e moderna per il pianoforte, 1934). LIT.: F. Caf/i, Storia della muica sacra nella gia ducale cappella di S. Marco in Venezia, I, Venezia 1854. G. Busstico, Un Musicista salodiano del secolo XVIII, Ferdinando Bertoni, Illustrazione bresciana, 1911. Isti, Ferdinando Bertoni, Muica d'oggi, 1927. /. Haas, Ferdinando Bertoni: Leben und Instrumentahverk, Wien 1958.

2. Pablo, argentinski pijanist i kompozitor (San Juan 1866 Buenos Aires, 17. VI 1914). Brat Artura, solisti tupao ve kao dijete. U klaviru se usavravao na Konzer.'a Leipzigu. Djelovao je u Buenos Airesu kao profesor Konze: i inspektor vojnikih orkestara. Komponirao je simfoniji Cocchabamba (neizv.), Te Deum, dvije mise, djela za solopjesme. BERWALD, 1. Franz Adolf, vedski violinist i kor njemakog podrijetla (Stockholm, 23. VII 1796 3. P Violinu uio kod svoga oca Christiana Friedricha a kompoziciju kod E. Du Puya. God. 181128 violini; skog orkestra, istodobno koncertira u Finskoj, Rusiji, Ne Njemakoj i Austriji (poasni lan Mozarteuma u Sal: Razdoblje 182941 proveo u Berlinu, bavei se uz muzi struiranjem ortopedskih pomagala (1835 utemeljio ins ortopedsku gimnastiku), a onda se, nakon kraeg zad: u Beu, vratio u domovinu. God. 1864 izabran je ; vedske muzike, akademije, od 1867 bio je profesor zicije na Konzervatoriju u Stockholmu. Berwaldova mi njegova ivota gotovo nepoznata izvan domovine, dozi pedesetak godina nakon njegove smrti pravu renesansu danas ubrajaju u najznaajnije predstavnike vedske m prvoj polovini XIX st. U poetku pod Beethovenovim, binijevim i Spohrovim utjecajem, B. je ostvario svoj vla koji se odlikuje prozranom fakturom, osobito na podruc fonijske muzike. Za razliku od Griegova nacionalno-roma stila, Bervvaldova se djela istiu izvjesnom nadnacionali telektualnom jasnoom. B. je prvi vedski simfoniar.
DJELA. ORKESTRALNA. est simfonija: I, u A-duru, 1820 fonie serieuse u g-molu, 1842; III, Sinfonie capricieuse u D-duru, 1842 (izgubljena); V, Sinfonie singuliere u C-duru, 1845 i VI, u Es-duru, 1 fonijske pjesme: Slaget vidLeipzig, 1828; Elfenspiel; Minnen fran Norsl Allvarsamma och glada infall, 1842 i dr. Koncert za klavir, 1855; kom -molu za violinu, 1820; dvostruki koncert za 2 violine, 1817 (izgubljei varijacijama za violinu i orkestar, 1816; Konzertstiick za fagot i orkes KOMORNA: tri gudaka kvarteta, 1818; 1849 i 1849; kvartet klarinet, rog i fagot, 1819; 3 klavirska kvinteta; 5 klavirskih trija; sept klavir i violinu; duo za klavir i violonelo. Kompozicije za klavir DRAMSKA. Opere: Gustav Wasa (nedovrena); Leonida, 1830; Dei oko 1830; Donna Isabella, oko 1830; Estrella de Soria, 1862 i Drott Golconda; 2 operete. Kantata Ein landliches Verlobungsfest i dr. LIT.: A. Lindgren, Franz Berwald, Musikaliska Studier, Stockhc A. FLellman, Franz Berwald, En biografisk studie, Stockholm 19: Morales, Franz Berwald Forf aderna, Svensk Tidskrift for musikforskn 5. Broman, Berwalds instrumental musik fore 1830, Musikvarld 3 1 8 ; 1946, 1. M. Pergament, Franz Berwald, The Monthlv Muica 1946. .S. Walin, Franz Berwalds offentliga konsertverksamhet i S

BERTRAM, Theodor, njemaki pjeva, bariton (Stuttgart, 12. II 1869 Bavreuth, 24. XI 1907). Pjevao u kazalitima u Ulmu, Hamburgu, Berlinu i 189399 na Dvorskoj operi u Miinchenu. Gostovao u mnogim zemljama od 1898 i u SAD (190001 lan Metropolitana u New Yorku). esto je nastupao u Wagnerovu kazalitu u Bavreuthu. Njegova su najbolja ostvarenja likovi iz Wagnerovih opera (osobito Wotan). BERTRAND, Antoine de, francuski kompozitor (Fontanges, departman Cantal, oko 1545 Toulouse, oko 1581). U gradu

BERWALD BETETTO

193
fore utrikesresan 1829. Svensk Tidskrift for musikforskning, 1946. E. Sundttrom, Franz Berwalds operor, ibid., 1947. S. Goddard, Franz Adolf Berwald, The Listener, 1948. N. Castegren, Musikaliska konstforeningen och Franz Berwald . . ., Svensk Tidskrift for musikforskning, 1953. R. Layton, Franz Berwald (17961868). A critical study of the I9th centurv Swedish symphonist, London 1959.

2. Astrid, vedska pijanistica (Stockholm, 8. IX 1886 ). Unuka Franza Adolfa, studirala na Konzervatoriju u Stockholmu i na Visokoj muzikoj koli u Berlinu (E. Dohnanvi). Pro fesor klavira na muzikoj koli R. Anderssona u Stockholmu (od 1935 direktor). Nastupala je solistiki i u klavirskom triju Bertvald koji je utemeljila 1935. BERWALD, William, ameriki kompozitor njemakog podrijetla (Schwerin, 26. XII 1864 Loma Linda, Kalifornija, 8. V 1948). Studirao u Mtinchenu (J. Rheinberger) i Stuttgartu (I. Faiszt). Dirigent Filharmonijskog drutva u Libau, od 1892 uitelj kompozicije i klavira na College of Fine Arts Univerziteta u Svracusi, N. Y. Tamo je 192124 vodio i simfonijski orkestar. Kao kompozitor najvie se istakao na podruju vokalne muzike.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Eros and Psyche, 1943. Uvertire: Dramatic overture i Walthari. KOMORNA: klavirski kvintet; klavirski trio; 2 sonate za violinu i klavir; 2 romance za violonelo i klavir. Muzika drama Utopia, 1936. VOKALNA. Kamate: Seven Last VCords of Christ; Crucifixion and Resurrection; From Old Japan i dr. Zborovi: Fair California, 1928; A Cycle of Floiuers, 1929; Fair Saratoga Glorious, 1931; Far, Far Away, 1934; Stars with Little Golden Sandals, 1935 i dr. Zborovi; mnogobrojni anthemi i dr.

BESLER, 1. Samuel, njemaki kompozitor (Brieg, 15. XII 1574 Wroclaw, 19. VII 1625). God. 1602 postao kantor u crkvi sv. Bernarda u Wroclawu, od 1605 predavao muziku na tamonjoj gimnaziji. Komponirao je iskljuivo crkvenu muziku (boine, pasijske i uskrsne pjesme, motete i dr.) veinom didaktikog znaaja. Objavio je Auferstehungshistorie (1612) i Pasiju po Ivanu (1621) Scandellusa.
NOVA IZD.: 1 motet obj. E. Kohler (poslije 1838); Pasiju po Mateju obj. su K. Ameln, Chr. Mahrenholz i W. Thomas {Handbuch der deutschen evangelischen Kirchenmusik, 1937). LIT.: R. Starke, Samuel Besler, MFM, 1899.

2. Simon, kompozitor (Brieg, 27. VIII 1583 Wroclaw, 12. VII 1633). Brat Samuela. Studirao je na Univerzitetu u Frankfurtu na Odri. Bio je kantor u Striegau, 161020 u crkvi sv. Marije Magdalene u Wroclawu i neko vrijeme dvorski muziar u Liegnitzu. Od njegovih kompozicija sauvano je nekoliko jednostavnih duhovnih pjesama i moteta.
LIT.: A. Adrio, Besler, 1. Samuel, 2. Simon MGG, I I , 1952.

BESANZONI, Gabriella, talijanska pjevaica, alt (Rim, 20. IX 1890 8. VII 1962). Uenica A. Maggija i Hilde Brizzi, pjevaku karijeru zapoela kao sopran. Na opernoj pozornici debitirala 1913 u Viterbu kao Adalgisa (Bellini, Norma). Umjetniki put vodio ju je u Junu Ameriku. Pjevala je u Buenos Airesu, na opernim pozornicama Perua, Urugvaja i Meksika, 191920 na Metropolitanu u New Yorku i zatim u Chicagu. God. 193338 ponovo u Italiji, gdje se zatim posvetila pjevakoj pedagogiji. Svoj najvei domet ostvarila je u ulozi Carmen (Bizet). (Besancon, oko 1567 Juna Njemaka?, oko 1625). Muziku uio u Rimu (Lorenzini) i u Kolnu. Proputovao gotovo cijelu Evropu, stekavi ugled jednog od najboljih lautista. Medu njegovim kompozicijama za lutnju istiu se metriki jasni preludiji, u kojima izbjegava francuski nain upotrebe rastavljenih trozvuka. U fantazijama polazi od Dowlandova principa variranja.
DJELA: Isagoge in artem testudinariam, das ist: Grilndtlicher Vndericht vber das kiinstliche Saitenspiel der Lauten, 1614; Novus partus sive Concertations Alusicae, 1617. Zbirka kompozicija za lutnju (403, od toga 38 Besardusovih) Tkesaurus Harmonicus divini Laurencini Romani... (10 sv.), 1603 (neke plesove iz te zbirke obradio je u obliku dviju orkestralnih suita M. Seiber 1956). NOVA IZD.: 22 kompozicije obj. O. Chilesotti (Lautenspieller des XVI Jahrhunderts, 1891); 2 kompozicije obj. W. Apel {Musik aus friiher Zeit fur Klavier, 1934). LIT.: O. Chilesotti, Di Besardo e del suo Thesaurus Harmonicus, Milano 1888. L. Baille, J.-B. Besard, luthiste Bizontin, Revue de Franche-Comte, 1925. L. de la Laurencie, Les Luthistes Ch. Bocquet, Ant. Francisque et J. B. Besard, Revue de Musicologie, 1926. W. Boelticher, Jean-Baptiste Besardus, MGG, I, 1951. J. S. Sutton, Jean Baptiste Besards Novus Partus of 1617 (disertacija), Ann Arbor 1962. Isti, The Lute Instructions of Jean-Baptiste Besard, MQ, 1965.

BESARDUS (Besard), Jean-Baptiste, francuski lautist

LIT.: M. Miserocchi, Gli occhi di Gabriella, La Scala, 1952.

BESLY, Maurice, engleski dirigent i kompozitor (Normanbv, Yorkshire, 28. I 1888 Horsham, Sussex, 20. III 1945). Muziku studirao u Cambridgeu i na Konzervatoriju u Leipzigu (R. Teichmiiller, G. Schrek, S. Krehl), u dirigiranju se usavravao kod E. Ansermeta. God. 191214 nastavnik na Tonbridge School u Cambridgeu, od 1918 muziki direktor na Queen's College u Oxfordu i od 1920 dirigent oksfordskog orkestra. Od 1924 vodio je neko vrijeme Scotish Orchestra u Glasgowu, a zatim se posvetio advokaturi. Ostavio je nekoliko orkestralnih i komornih djela, lirsku scenu Phaedra, zborova, anthema i moteta. Priredio je vie transkripcija djela J. S. Bacha za orkestar i izdao Queen's College Hymn Book. BESOZZI, Alessandro, talijanski oboist i kompozitor (Parma, 22. VII 1702 Torino, 26. VII 1793). Sin i uenik oboiste i fagotiste Cristofora B. Djelovao najprije u Parmi, a 1731 postao dvorski muziar (kasnije primo virtuoso di camera e direttore generale degli istrumenti musicali) u Torinu. Prireivao mnoge koncertne turneje. S bratom Paolom Girolamom, takoer oboistom, gostovao 1735 u Parizu (Concerts Spirituels). Komponirao je oko 100 trio-sonata za razliite sastave i canzonette. BESSELER, Heinrich, njemaki muzikolog (Dortmund-Horde, 2. IV 1900 Leipzig, 25. VII 1969). Uio filozofiju, matematiku i prirodne nauke; muzikologiju studirao u Beu i Freiburgu u Breisgauu (G. Adler, W. Fischer, W. Gurlitt) i pro movirao 1923; studirao jo u Gottingenu kod F. Ludwiga. Sveuilinu karijeru zapoeo 1925 u Freiburgu. God. 1928 postao izvanredni profesor Sveuilita u Heidelbergu, 1948 preuzeo kao ordinarius katedru muzikologije u Jeni i 195665 bio profesor Univerziteta u Leipzigu. B. je jedan od vodeih njemakih muzikologa. Broj njegovih znanstvenih djela, rasprava i lanaka vrlo je velik. Posebno se istakao na podruju muzike povijesti srednjega vijeka i renesanse kao i svojim radovima iz oblasti estetike. Uz to je bio izvrstan poznavalac Bachove umjetnosti.
DJELA. KNJIGE: Die Musik des Mittelalters und der Renaissance, Handbuch der Musikwissenschaft, 1931; Zum Problem der Tenorgeige, 1949; Bourdon und Fauxbourdon, 1950; Das musikalische Ho'ren der Neuzeit, 1959. STUDIJE: Grundfragen des musikalischen Hb'rens, PJB, 1925; Grundfragen der Musikdsthetik, ibid., 1926; Das Lochhamer JLiederbuch aus Nurnberg, MF, 1948; Die Entstehung der Posaune, AML, 1950; Bach und das Mittelaiter, Wissenschaftliche Bach-Tagung, Leipzig 1950; Bemerkungen, J. S. Bachs Brandenburgische Konzerte betreffend, MF, 1960; Der Ausdruck der Individualitdt in der Musik, Beitrage zur Musikwissenschaft, V, 1963. Brojni lanci, rasprave, prikazi i dr. Izdao pojedinana djela Ockeghema, G. Gabrielija i G. Dufaya. Redigirao cje lokupna djela G. Dufaya (u izdanju ustanove American Institute of Musicology u Rimu, 1951) kao i neke druge edicije: Heidelberger Studien zur Musikmissenschaft (8 sv.), 193239; Musikalische Gegenwartsfragen, 1939; Musikgeschichte in Bildern (zajedno sa M. Schneiderom) i dr. LIT.: G. Hausszuald, Heinrich Besseler 60 Jahre, Muica, 1960.

BESCH, Otto, njemaki kompozitor i muziki pisac (Neuhausen kod Konigsberga, 14. II 1885 Kassel, 2. V 1966). Uenik E. Humperdincka u Berlinu. God 191845 profesor kompozicije na Konzervatoriju u Konigsbergu i kasnije muziki urednik radio-stanice u Hamburgu. Djelovao je i kao muziki kritiar.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za orgulje i orkestar, 1932; Kurische Stale, 1935; Ostpreussisches Bilderbuch, 1938; Divertimento, 1941; Samlandische Idylle, 1953; uvertire E. T. A. Hoffmann, 1920 i Ostmarkouvertiire, 1938. KOMORNA. etiri gudaka kvarteta: 1936, 1945, 19471 1951; suita Mitsommerliedza gudaki kvartet; klavirski trio. Kompozicije za klavir (sonata Tryptichon, 1951). DRAMSKA: opere Arme Ninette, 1926 i E. T. A. Hoffmann, 1945; Weihnachtsmysterium, 1933. VOKALNA: kantata na istonopruske narodne napjeve, 1914; Advents-Kamate, 1930; Auferstehungs-Kantate, 1933; solo-pjesme. Biografija Engelbert Humperdinck, 1914.

BESEDE

itaonice, slovenske

BESEL, Vasilij Vasiljevi, ruski muziki nakladnik (Petrograd, 25. IV 1843 Ziirich, 25. IV 1907). _God. 1865 zavrio studij na Konzervatoriju u Petrogradu (P. I. ajkovski). Zajedno s bratom Ivanom otvorio 1869 u Petrogradu trgovinu muzikalija s vlastitom tamparijom nota; prije osnutka naklade M. P. BeIjajev B. je bio glavni izdava djela ruskih kompozitora. B. je ureivao i u svojoj nakladi objavljivao asopise My3UKa.ibHuu AucmoK (187277) i My3UKaAbHoe o6o3penue (188588). God. 1920 poduzee je preneseno u Pariz, gdje su ga dalje vodili Beselovi sinovi Vasilije i Aleksandar. B. je objavio teoretski prirunik Honinoe bejio (1901) i uspomene na ajkovskog, Rubin-steina i Liszta.
LIT.: H. <Pundeii3eH, BacujiHH BacuJibiBHn Beceji. O^epK ero MV3i>i:<ajibHo-oomeCTBeHHoii AeHTe^bHOCTH, ITeTep5ypr 1909.

BEST, William Thomas, engleski orgulja (Carlisle, 13. VIII 1826 Liverpool, 10. V 1897). Orgulje uio kod J. Normana. God. 184090 orgulja u mnogim crkvama i muzikim drutvima u Londonu (Panopticon of Science and Art) i Liverpoolu (Pembroke Road Church; Liverpool Philharmonic Society; Musical Society of Liverpool; St. George's Hali). esto koncertirao u Londonu (Albert Hali; Monday Popular Concerts) i drugim engleskim gradovima; 1890 gostovao u Sydneyu, Australija. B. je bio jedan od najpoznatijih engleskih orguljaa svoga doba.
DJELA: komponirao 2 uvertire i koranicu za orkestar, vie djela za klavir i orgulje i nekoliko misa, anthema i himni. Objavio: The Modem School for the Organ, 1853 i The Art of Organ Playing, 2 sv., 186970. Sastavio 2 antologi-j e : Handel Album (20 sv) i Arrangements from the Scores of the Great Masters (5 sv). LIT.: H. H. Statham, The Organ and its Position in Musical Art, London 1909. O. A. Mansfield, William Thomas Best, His Life, Character and Work, MQ, 1918. J. M. Levien, Impressions of William Thomas Best, London 1942. J. A. Carr, Hatton and Best of Liverpool, Liverpool Libraries, Museums and Arts Committee Bulletin, 1951.

BETETTO, Julij, pjeva, bas (Ljubljana, 27. VIII 1885 14. I 1963). Pjevanje uio kod M. Hubada u Ljubljani i 1907

BESKONANI KANON -> Kanon

MUZ., E. I, 13

794
09 na Konzervatoriju u Beu. God. 190822 solist Dvorske (dravne) opere u Beu, 1930 32 Bavarske dravne opere u Miinchenu i opere u Ljubljani (190307,192330 i od 1932). God. 193339 direktor Kon zervatorija u Ljubljani, a od 1939 profesor solo-pjevanja na Akademiji za glasbo (194345, 194749 i od 1957 rektor). Lirski bas, B. je bio izvrstan interpret i glumac. Najbolje su mu uloge kralj Henrik (Wagner, Lohengrin), Mefisto (Gounod, Faust), Kecal (Smetana, Proda na nevjesta), Duan (R.

BETETTO BEZI
burgu, Geri, Bernburgu, Kothenu i Rostocku, a i Berlinu. B. je bio jedan od najboljih vvagnerijanaca. ( kreirao je u Miinchenu Hansa Sachsa (Meistersinger, u Bavreuthu Wotana (Ring des Nibelungen). BEURON, benediktinska opatija u pokrajini Si] (Njemaka), utemeljena u XI st. kao sijelo augustin; su je 1862 preuzeli benediktinci, gajio se tu osobito grc koral. U Beuronu se prvenstveno njegovala likovna i graditeljstvo (D. Lenz, G. Wuger, L. Steiner i P. i kasnije i crkvena muzika. Nastojanjima D. Johnera, G. litora, A. Kienlea, W. Mevera i E. v. Werra u Beurom vana 1907 dobro ureena kola za koralno pjevanje muzikologiju. Od 1919 izlazi tu benediktinski asopis nosi mnoge lanke o muzici. Savin,
LIT.: H. Laussaulx, Beuron und die Kirchenmusik (18631< burger Caecilia, 1913. C. Gindele, Die Beuroner Orgel, Musik 195051. D. Johner, Beuron, MGG, I, 1951. Festschrift zv jahrigen Bestehen der Erzabtei St. Martin, Beuron 1963.

% Gosposvetski sen), Sulejman (Zajc, Nikola ubi Zrinjski) J. BETETTO i dr. Svojim kreacijama mnogo je pridonio podizanju slovenske operne produkcije, a osobito izvedbi slovenskih originalnih opera. Istakao se i kao koncertni pjeva. Kao pedagog odgojio velik kadar slovenskih pjevaa.
LIT.: V. Ukmar, Sreanja z Julijem Betettom, Ljubljana 1961. D. Co.

BEVERSDORF, Thomas, ameriki kompozitor Texas, 8. VIII 1924 ). Studij zavrio na Univerziteti! i zatim se usavravao kod B. Rogersa na Eastman Schoo u Rochesteru. Uio je i kod A. Coplanda i A. Honeggei shireu. Od 1950 predaje na muzikoj koli Univerziteta
DJELA. ORKESTRALNA. etiri simfonije: I, 1946; II, l< duhae i udaraljke, 1954 i IV, 1960; koncert za 2 klavira, 1951; koi linu, 1959; Ode, 1952; New Fronliers, 1953; Variations, 1963; Co za obou i komorni orkestar, 1950. KOMORNA: 2 gudaka kv i 1955; sonata za rog i klavir, 1945; sonata za trublju i klavir, 196 violinu i klavir, 1963; sonata za flautu i klavir, 1964; Suite on Bar za klarinet, violonelo i klavir, 1947; Cathedral Music za limene i 1950. Oratorij The Rock, 1958.

BETTELSTUDENTEN -> aci prosjaci BETTINELLI, Bruno, talijanski kompozitor i pijanist (Milano, 4. VI 1913 ). Studirao na Konzervatoriju u Milanu (G. C. Paribeni i R. Bossi), gdje od 1941 predaje harmoniju, a od 1957 kompoziciju. Muziki kritiar razliitih dnevnika (Italia).
DJELA. ORKESTRALNA. etiri simfonije: I, Sinfonia da camera, 1938; II, Sinfonia drammatica, 1944; III, 1947 i IV, Sinfonia breve, 1954. Koncert za klavir, 1953; koncert za 2 klavira i komorni orkestar, 1962; 3 koncerta za orkestar: I, 1940; II, Concerto da camera, 1952 i III, 1964; Fantasia concertante za gudaki kvartet, 1950; Due movimenti sinfonici, 1938 i 1945; Due invenzioni za gudaki orkestar, 1939; Ouverture gaia, 1939; fantazija i fuga na napjev Gregorijanskoga korala za gudaki orkestar, 1942; Divertimento, 1944; Ricercari za mali orkestar, 1952; Muica za gudaki orkestar, 1958; Preludio elegiaco, 1959; Episodi, 1961. KOMORNA: 2 gudaka kvarteta, 1937 i 1960; Momenti za gudaki trio, 1946; divertimento za klavirski kvartet; 3 invencije za sekstet, 1951; divertimento za flautu, violonelo i klavir, 1952; sonata za violonelo i klavir; sonatina za violinu i klavir, 1945; sonatina za flautu i klavir; suita za flautu i obou, 1955. KLAVIRSKA: Sonatina da concerto, 1944; 3 ricercara i tokata, 1944; fantazija 1955; sonatina za 2 klavira. Tokata-fantazija za orgulje, 1958. Opere II pozzo e U pendolo, 1958 (izved. 1967) i La Smorfia, 1959. VOKALNA: Espressioni madrigalistiche za zbor, 1940; Liriche corali {Ungaretti), 1940; Tre canti za zbor i orkestar, 1945 ; Laudi del 1200 za glas i gudaki orkestar, 1947; Liriche di Mantale za sopran i mali orkestar, 1948; solo-pjesme. Rekvi jem za zbor (6-gl. do 8-gl.), 1944; 2 mise za 2 glasa i orgulje; Psalam IV za sopran i orkestar, 1950; Psalam I, 1951; 5 moteta za glas i orgulje, 19555- Revidirao nova izdanja djela Bonportija, Corellija, Nardinija, Sammartinija -i dr. LIT. : G. Gavazzeni, Un Milanese: Bruno Bettinelli, Musicisti d'Europa, Milano 1951. A. Aescklimann-Rochat, Bruno Bettinelli, Schweizerische Musikzeitung, 1956, 11.

BEYDTS, Louis, francuski kompozitor (Bordeau: 1895 Canderan, Bordeaux, 19. IX 1953). Muziku uc deauxu kod J. F. Vauborgoina do 1919 kada se nastanio Do 1950 bio je direktor parike Opera-comique. Steka( kao kompozitor opereta.
DJELA. Operete: Les Canards mandarins, 1931; Moineau S. A. D. M. P., 1931; Le Voyage de Tchong-Li, 1932; Virginie et Dt A Vaimable Sabine, 1937. Balet Lejardinier et son Seigneur; scenska i zika. Instrumentalna djela. Kompozicije za glas i orkestar; s LIT.: J. Stevens, Louis Beydts, Opera, 1953.

BEYLE, Henri -* Stendhal BEZEKIRSKI, 1. Vasilij Vasiljevi, ruski violini pozitor (Moskva, 26. I 1835 8. XI 1919). Poslije uenja muzike, 185058 violinist Carskog orkestra i U Bruxellesu nastavio studij kod H. Leonarda (violina) ; ckea (kompozicija). God. 186190, s prekidima, soli kazalita u Moskvi; 1868 poao na niz turneja po > Austriji, panjolskoj, Engleskoj i Skandinavskim zernl 1871 vodio vlastitu violinsku kolu, 18821902 bio na koli Moskovske filharmonije, zatim predavao violini gradu.
DJELA. ORKESTRALNA : koncert za violinu, 1873; Ouvertur, Tableau symphonique; Scene lyrique; Episode fantastigue; Ballade; si Brojne violinske kompozicije: kadence za violinske koncerte L. van J. Brahmsa i N. Paganinija (Es-dur).. Objavio Bachove violins predgovorom L'art musical du violon du XVII e jusqu'au XX e siecle, j uspomena M3 3anucnou KHUOKKU apmucma, 1910.

BETTONI, Vincenzo, talijanski pjeva, bas (Melegnano, 1. VII 1881 Milano 4. XI 1954). Na opernoj pozornici debitirao 1902 kao Silva (Verdi, Ernani) i ubrzo se uvrstio u istaknute predstavnike svoga faha u Italiji. God. 192640 lan milanske Scale, najvie se istakao u ulogama buffo-karaktera. Nastupao je na festivalu u Glvdebourneu (1934), u londonskom Covent Gardenu i drugim uglednim evropskim opernim kazalitima. Svoje glavne kreacije ostvario je u Rossinijevim operama: Don Basilio (Seviljski brija), Don Magnifico (Cenerentola) i Mustafa (Talijanka u Aliru), zatim kao Don Alfonso (Mozart, Cosi fari tutte), Collin (Puccini, La Boheme) i dr. BETTS, Lorne M., kanadski kompozitor (Winnipeg, Manitoba, 2. VIII 1918 ). Studij muzike zapoet u Winnipegu nastavio u Torontu (J. Weinzweig). Kasnije se usavravao na ljetnim teajevima kod R. Kfeneka, A. Ravvsthornea i R. Harrisa. Od 1952 djeluje u Hamiltonu, Ontario, kao direktor Konzervatorija i dirigent prezbiterijanske crkve sv. Pavla.
DJELA. ORKESTRALNA: dvije simfonije, 1954 i 1961; simfonijeta, 1952; koncert za klavir, 1956; Concertino za klavir i orkestar, 1957; 3 suite za gudae, 1948, 1952 i 1954; sonata, 1949; 2 plesa, 1950; Fantasia Canadiana, 1955; Five Portraits from Robert Burns, 1958; Divertimento, 1959; Two Abstracts, 1961; Elegy za engleski rog i gudae, 1949; Muica za violinu i orkestar, 1960. KOMORNA: dva gudaka kvarteta, 1948 i 1951; gudaki trio, 1959; kvartet za flautu, klarinet, basklarinet i celestu, 1960; Music for the Theatre za 7 instrumenata, 1950; Preludij, pastorala i ples za flautu, engleski rog i fagot, 1949; sonata za violinu i klavir, 1948; sonata za klarinet i klavir, 1949. KLA VIRSKA: Miniature suite, 1948; suita, 1950; sonata, 1950; Short pieces for piano (2 sv.), 1959; Music for a Ballet, 1960; Music for a Modem Dance, 1961. Za orgulje: Three Hymn Preludes, 1960; Prelude on Rockingam, 1960. Opere Riders to the Sea, 1955 i The Woodcarver's wife, 1961. VOKALNA: David za recitatora, zbor i orkestar, 1949; Joe Harris 1913 42 za recitatora, muki zbor i orkestar, 1951; Five Songs za visoki glas i gudae, 1949; Vespers za zbor i orgulje, 1968; zborovi; solo-pjesme. Obrade narodnih napjeva.

2. Vasilij Vasiljevi ml., ameriki violinist rusko jetla (Moskva, 15. I 1880 East Windham, N. Y., 8. Sin i uenik Vasilija Vasiljevia, umjetniku karijeru ; Moskvi ve u svojoj dvanaestoj godini. Nakon koncertn po Rusiji, Njemakoj i skandinavskim zemljama (1910 1914 u SAD. God. 191628 nastavnik u Providence i profesor na Univerzitetu u Michiganu, Ann Arbor. Od : povueno u East Windhamu. BEZI, Jerko, etnomuzikolog (Kranj, 10. VI i' Studij muzike povijesti zavrio 1956 na Akademiji za Ljubljani (D. Cvetko), a zatim doktorirao iz muziki Ljubljanskom univerzitetu. God. 195156 nastavnik na kolama u Ljubljani, 195764 asistent Instituta JAZl sor muzike kole u Zadru i od 1964 suradnik Institu rodnu umjetnost u Zagrebu. Ue podruje njegova zn istraivanja je narodna muzika u Hrvatskoj u prolost njosti.
'd ljudskim glasbenim izraanjem in J. Maydnovi
_ _ _ _ __________________ _. ir.u -1 J." -. .._______*.. - l_____ ._________.._

i Izu. Ljetopis JAZU za 1958, 1961; Nosioci zadarskog muzikog iv* na narodni preporod u Dalmaciji, Radovi Instituta JAZU u Zadru, i pomorstvo u naoj narodnoj muzikoj tradiciji, Pomorski zbornik, ic mijehom na zadarskom podruju, Rad kongresa folklorista, Ohrid 196 skom kazalitu u Zadru, Zbornik Zadar, 1964; Starinska puka pjesm puka i njezini napjevi u zadarskoj okolici, Radovi Instituta JAZl 1965; Odnosi starije i novije vokalne narodne muzike na zadarsko Narodna umjetnost, 1966; Muziki folklor Sinjske krajine, ibid., 1968 koloki rad akademika Vinka ganca, Narodno stvaralatvo, 1968

BETZ, Franz, njemaki pjeva, bariton (Mainz, 19. III 1835 Berlin, u. VIII 1900). lan Opere u Hannoveru, Alten-

BEZI BIBER
napjeve Hektorovi priloio svom Ribanju i ribarskom prigovaranju, Arti Musices, I, 1969; Razvoj i oblici glagoljakog pjevanja u sjevernoj Dalmaciji (disertacija), rkp., Ljubljana 1969; The Problem of Historicity in European Folksong, Kon gresni izvjetaj, Ljubljana 1967, 1970. K. Ko.

i dr.

BEZJAK, Maja, plesaica i koreograf (Zagreb, 18. VIII 1931 ). Na Muzikoj akademiji u Zagrebu studirala klavir, ali se onda posvetila plesu. Uenica M. Jovanovia i . uran u Zagrebu te Madame Nora, M. Resnikoff, S. Rosetti i R. Hightower u Parizu. Od 1955 lanica baletnog zbora i 195864 solist Hrvatskog narodnog kazalita u Zagrebu, 196466 u Parizu, od 1966 djeluje u Zagrebu kao koreograf. Najbolje plesake kreacije ostvarila u baletima: Labue jezero (ajkovski), Pepeljuga (Prokofjev), Klasina suita (Rossini), Rapsodija (Rahmanjinov), Don Quichote (Minkus) i Fantastina simfonija (Berlioz). Kao koreograf od 1959 na sceni Hrvatskog narodnog kazalita i zagrebakoj televiziji postavila niz baleta.

K. Ko.

BIALAS, Giinter, njemaki kompozitor (Bielschovvitz, Gornja lezija, 19. VII 1907). Studirao u Breslauu i Berlinu (M. Trapp). Od 1939 pre_________________ davao na Institutu za muziki odgoj Univerziteta u Breslauu. G. BIALAS God I945 _ 47 vo di o Bachovo udruenje u Miinchenu. Bio zatim profesor kompozicije na Muzikoj akademiji u Weimaru, pa u Detmoldu i od 1959 u Miinchenu. U svom stvaranju B. primjenjuje naela dodekafonije i serijelne tehnike. Ide medu najistaknutije suvremene njemake kompozitore.
DJELA. ORKESTRALNA: Sinfonia piccola za gudae, 1960. Koncerti: za violu, 1940; za flautu, 1947 ; za violinu, 1948 ; za violonelo, 1961; za klarinet, 1962 i za klavir, 1966. Kleine Konzertmusik ZE . klavir, 1936; Jazz-Promenade za klavir, 1956; koncert, 1939: Concerto litico za klavir i orkestar, 1968; koncert za 2 gudaka orkestra i timpane, 1947; Bolkenhaimer Burgmusik za 4 duhaka instrumenta, gudaki orkestar i timpane, 1938; Groteske Trauermusik za saksofon i udaraljke, 1949; Rotnanzero, 1955; Quodlibet; Serenata za gudae, 1955: Invokationen, 1956. KOMORNA. Tri gudaka kvarteta: I, 1936; II, 1950 i III, 1968; gudaki trio; trio za flautu (violinu), violu i violonelo; Ouodlibet za 7 instrumenata i udaraljke, 1956; sonata za violinu i klavir; Sonata piccola za violinu i klavir; sonata za flautu i klavir; Partita za 9 duhaa i kontrabas; Pastorale i Rondo za nonet; Impromptus za violone'o i klavir, 1968; Kanonische Etiiden za 2 flaute. Klavirske kompozicije. DRAMSKA. Opere: Hero und Leandar, 1966 i Die Geschichte von Aucassin und Nicolette, 1967. Filmska muzika. VOKALNA. Kantate: Gesang von den Tieren, 1950; Indianische Kantate, 1951 i Oraculum, 1951. Die Czekler Husaren za muki zbor, trublje i timpane, 1949; Symbolum za muki zbor i duhaki kvintet; zborovi; Preisungen za bariton i orkestar, 1964; solo-pjesme (Rilke, Lorca, Herder, Li Tai Pe). lanci u ZFM. LIT.: E. Valentin, Gunter Bialas, MGG, I, 1951. L. Jung, Giinter Bialas, ZFM, 1950. J. Herrmann, Gunter Bialas, Muica, 1957, 11.

BIANCHI, Francesco, talijanski kompozitor (Cremona, 1752 Hammersmith, sada London, 27. XI 1810). Uio je u Napulju kod Jommellija. Ve 1773 izvedena je njegova prva opera (II gran Cidde) u Firenci, a 1775 druga (Enzione) u Paviji. Iste je godine doao u pariku Comedie-Italienne. Tu je ostao do 1778, kada se vratio u Italiju gdje je 177994 izvedeno gotovo 50 njegovih opera. God. 1783 postao drugi zborovoda stolne crkve u Milanu, 178592 drugi orgulja crkve sv. Marka u Veneciji. Od 1794 bio je dirigent u King's Theatru u Londonu, 17971801 operni dirigent u Dublinu. ivio zatim u Londonu. Do 1795 komponirao redovito svake godine po jednu operu. Ukupno je od 1773 do 1808 napisao 56 talijanskih i 14 francuskih opera (za 12 francuskih opera iz razdoblja 180407 sporno je, tko im je autor).
DJELA: est trija za dvije violine i basso continuo. Opere: La Reduction de Pari, 1775; Le Mort tnarie, 1776; La Villanella rapita, 1783 (prigodom izvedbe u Beu, 1785, W. A. Mozart uklopio u operu jedan tercet i jedan kvartet); Semiramide, 1783; Disertore, 1784; Aci e Galatea, 1794; Antigona, 1796; Merope, 1797; Alira, 1801 i dr. Nekoliko oratorija i druga crkvena djela (Domine ad adjuvandum me festina za 4 glasa nalazi se u King's Music Librarv u Londonu). Teoretsko djelo DelVattenzione armonica (djelomino obj. u Quarterly Musical Review, 182021). LIT.: A. Della Corte, L'Opera comica italiana nel 700, II, Bari 1923.

BIANCHI, Lino, talijanski muzikolog (Vedano Olona, Varese, 14. V 1920 ). Studij kompozicije zavrio 1945 na Konzervatoriju u Pesaru (G. C. Paribeni, D. D'Ambrosi, G. F. Ghedini). God. 194748 muziki kritiar firentinskih i milanskih dnevnika, od 1949 djeluje u Rimu. Tamo je utemeljio Centro delV Oratorio Musicale, gdje je do 1963 izveo sve oratorije G. Carissimija, kao i brojna crkvena djela A. Stradelle, A. i D. Scarlattija, Palestrine

DJELA. Objavio: Le Opere complete di G. Carissimi (8 svezaka oratorija, 1 kantate, 1 mise i moteti), 1953 i kasnije Le Opere complete di Giovanni Pierluigi da Palestrina, 1955 (i kasnije); Gli Oratori di A. Stradella, 1967 (i kasnije). Za nakladu De Santis u Rimu redigirao oko 20 svezaka oratorija i oko 37 svezaka opera i dr. SPISI: Carissimi, Stradella, Scarlatti e Voratorio musicale, 1968; Palestrina, 1968. Studije; lanci; prikazi.

DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Jaufre Rudel, 1930; Tre Tempi di Sinfonia, 1940; Ouadretti, 1954. DRAMSKA. Opere: In umbra, 1905; // Canto di Francesca, 1905 ; Fausta, 1908; Ghismonda, 1918; La Ghibellina, 1924; Proserpina, 1938; Fior di Maria, 1943 i Gli Incatenati, 1948. Mimodrama II fiume innamorato, 1953. lanci i studije.

BIANCHI, Renzo, talijanski kompozitor, dirigent i muziki kritiar (Maggianico, Lombardija, 29. VII 1887 ). Studirao na Konzervatoriju u Milanu. Djelovao kao operni dirigent i muziki kritiar. Bio je lan uprave Koncertne poslovnice i umjetnikog rukovodstva opere La Scala u Milanu.

BIANCHI, Valentine, poljska pjevaica, sopran (Wilno, 1839 Candau, Kurlandija, 28. II 1884). kolovana na Parikom konzervatoriju, debitirala 1855 u Frankfurtu. Pjevala zatim u Schwerinu, Stettinu, Petrogradu i Moskvi. God. 1870 povukla se s pozornice, koncertirajui u Poljskoj i na inozemnim gostovanjima. Imala je glas neobino velikog opsega (f-e*), kojim je svladavala altovske i sopranske uloge. BIBALO, Antonio, talijanski kompozitor (Trst, 18. I 1922 ). Na Konzervatoriju u Trstu studirao klavir (L. Gante) i kompoziciju (G. Viozzi), a zatim se u klaviru usavravao kod E. Lutvensa u Londonu. Osvojio nagrade na natjecanjima Wieniaivski u Varavi (195455) i Bela Bartok u Bloomingtonu, Indiana. B. djeluje u Norvekoj.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za klavir; Concerto da camera za klavir i gudae; Concerto allegorico za violinu i orkestar; Pitture astratte; Fan~ tasia za violinu i orkestar, 1955. KLAVIRSKA: sonatina; 3 Homages; Toccata; 4 Danze balcaniche; 12 Miniature. Opera Das Lacheln am Fusse der Leiter, 1965; balet Pinocchio, 1967. Elegia per un'era spaziale za sole, zbor i instrumente.

BIBELREGAL, vrsta malih prenosivih orgulja s klavijaturom od nekoliko oktava. Registri su im s jezikom. Upotreb ljavale su se izmeu XVI i XVII st. Dva mala mijeha, poput dviju velikih knjiga (biblija, odatle naziv Bibelregal) tjerao je jedan ovjek rukama, dok je drugi svirao.

BIBELREGAL (Njemaka, XVI st.)

BIBER, Heinrich Ignaz Franz von, njemaki violinist i kompozitor ekog podrijetla (Liberec, eka, 12. VIII 1644 Salzburg, 3. V 1704). ini se, da je muziku uio u Dresdenu ili u Pragu, a kasnije je vjerojatno bio i uenik J. H. Schmelzera u Beu. lan biskupskog dvorskog orkestra u Olomoucu i Kromefiu. God. 1670 preao u slubu salzburkog nadbiskupa. Od 1677 bio nastavnik djeakog pjevakog instituta u Salzburgu, a od 1684 i glavni dirigent. Po Matthesonu B. je mnogo i esto putovao i koncertirao pred raznim evropskim vladarima. Pouzdano se meutim znade samo, da je gostovao na bavarskom dvoru i da je uivao velik ugled kao violinski virtuoz. Jo sto godina kasnije Burnev naziva Bibera najveim njemakim violinistom XVII st. U Biberovu djelovanju doivljava njemaka

196

BIBER BIEHLE
i vie romana, putopisa, reportaa, kronika, mnotvo biografiju o Chopinu (1926). BIDOVA, Kiril Vaska, pevaica, sopran (Pril< 1924 ). Pevanje uila kod Nike Cunelli, P. Hokx Betetta. Umetniku karijeru zapoela 1949 u Skops Tamo je do sada ostvarila niz uloga lirskog i koloraturn meu kojima su: Karolina (Cimarosa, Tajni brak), K (Mozart, arobna frula), Adina (Donizetti, Ljubavn Rosina (Rossini, Seviljski brija), Gilda (Verdi, Rigolet pia, Giulietta i Antonija (Offenbach, Hoffmannove pr BIIN, Nevenka, plesaica i koreograf (Osijek, 7. X Pohaala baletni studio Margarete Froman u Zagreb' uila kod M. Jovanovia i . Fukar. Od 1946 lai zbora i uskoro solistica Zagrebakog baleta. Muzikai ito temperamentna plesaica, B. je ostvarila niz 1 solistikih uloga, posebno u baletima eherezada (Rim kov), Bolero (Ravel), Trorogi eir (De Falla), Bahisa tana (Asafjev), avo u selu (Lhotka), Ohridska legende Kineska pria (Baranovi) i Triptihon (Konjovi). Od 195 se bavi koreografijom, pa je na sceni Hrvatskog narodne (zajedno sa S. Kasti) postavila, izmeu ostalog, balete 0 mrtvom vojniku (Saka), Susreti (Kirigin), ovjek pr (Kelemen), Simfonija in Re (Sorkoevi), Varijacije Dubrovake skice (Bjelinski), Posljednja uloga (Kulji (Auric) i dr. BIE, Oscar, njemaki muziki pisac (Breslau, 9. I Berlin, 21. IV 1938). Povijest umjetnosti studirao u Leipzigu i Berlinu (promovirao 1886). Istodobno u: kod Ph. X. Scharvvenke. Djelovao u Berlinu. Od 185 docent za povijest umjetnosti na Visokoj tehnikoj ko asopisa Freie Biihne i Neue Rundschau i od 1921 doo sokoj muzikoj koli. Bio je muziki kritiar lista Berlin courier. B. je imao opseno i sigurno muziko znanje < poznavanjem likovnih umjetnosti. Bio je izrazit feljte svoje misli iznosio jasno, ivo, pristupano i zanimljiv

violinska umjetnost svoj najvei uspon. Njegovo se sviranje odlikovalo izvanrednom muzikalnou i velikom tehnikom zrelou. Osobito je razvio tehniku dvohvata i sviranja u visokim poloajima (od sedmog poloaja). Usavrio je uz to upotrebu scordature koju je prvi primijenio J. H. Schmelzer. Biberu pripada i istaknuto mjesto kao autoru violinskih kompozicija, naroito sonata. Nasuprot klasinoj formalnoj uravnoteenosti Corellijevih djela, Biberove sonate oituju sklonost k improvizaciji i romantinoj patetinosti; u njima se gdjekad osjea i prizvuk H. I. F. von B IBER austrijske puke muzike. Zanimljivi su u tim djelima i pokuaji programnog koncipiranja. Preko L. Mozarta B. je utjecao i na W. A. Mozarta.
DJELA. INSTRUMENTALNA: Serenade mit dem Nachtzodchterruf, J673; 15 sonata Zur Verherrlichung von 15 Mysterien aus dem Leben Mariae za violinu, oko 1674; Sonatae tam ari, quam aulis servientes, 1676; Mensa sonora seu muica instrumentalis, 1680; 8 sonata za violinu i b. c, 1681; 12 sonata Fidicinium sacro-profanum, 1681; 7 partita Harmonia artificiosa-ariosa za 3 instrumenta, izd. 1712; passacaglie i sonate za violinu. DRAMSKA. Opere: Chi la dura, la vince, 1687; Alessandro in Pietra (izgubljena), 1689; L'Ossequio di Salisburgo (izgubljena), 1699. CRKVENA: mise; rekvijem; moteti; Ves-perae langiores ac breviores za 4 glasa, 3 violine i 2 viole, 1693; litanije; ofertoriji; Stabat Mater. NOVA IZD.: Serenadu je obj. P. Nettl (Nagels Musik-Archiv, 112); 1 sonatu obj. F. David (Hohe Schule des Violin-Spiels, 1867; novo izd. 1903); 8 sonata iz 1681 obj. G. Adler (DTO, 1898); sonate Zur Verherrlichung von 15 Mvsterien . . . obj. E. Luntz (DTO 1905); iste je obj. i R. Reitz, (1923); 1 sonatu obj. A. Schering (Geschichte der Musik in Beispilien, 1931; novo izd. 1953).; Harmonia artificioza . . . obj. P. Nettl (DT), 1954); 1 misu obj. G. Adler (DTO, 1918); rekvijem obj. isti (ibid., 1923). LIT.: E. Luntz, H. J. F. Biber, Musikbuch aus Osterreich, Wien i Leipzig, 1906. M. Schneider, Zu Bibers Violinsonaten, ZIMG, 190607. F. Moissl, F. H. I. Biber, ein Wartenberger Grossmeister des Violinspiels, Mitteilung der Vereinigung fiir Heimatkunst, 1907. G. Beckmann, Das Violinspiel in Deutschland vor 1800, 1918. G. Schneider, Biber als Opernkomponist, AFMW, 1925. P. Nettl, H. P. v. Bibern, Reichenberg 1926. Isti, Der deutschbohmische Geiger Biber und die Quellen seiner Kunst, Sudetendeutsches Jahrbuch, 1925. E. Schmitz, Bibers Rosenkrantzsonaten, Muica 1951. A. Liess, Heinrich Ignaz Franz Biber (von Bibern), MGG, I, 1951. P. Nettl, Heinrich Franz Biber von Bibern, STMW, 1960. M. Kun.

DJELA (s podruja muzike): Das Klavier undseine Meister, 189! na engleski pod naslovom A History of the Pianoforte, 1899); h 1904; Tanzmusik, 1904; Der Tanz, 1906 (III izd. 1925); Die moderr, Richard Strauss, 1906 (II izd. 1916); Klavier, Orgel und Harmonii izd. 1921); Die Oper, 1913 (X izd. 1923); Fritzi Massary, 1920; Ba 1921; Das Klavier, 1921; Das Ratsel der Musik, 1922; Franz Sch Das deutsche Lied, 1926; Richard Wagner und Bayreuth, 1931. LIT.: O. Lessmann, Oscar Bie, Das Klavier und seine Meister A. Weissmann, Oscar Bie, Die Oper, M, 1914. Isti, Oscar ] Geburtstag, Musikblatter des Anbruchs, 1924. H. Schnoor, Ost deutsche Lied, M, 1927. K. Laux, Oscar Bie, MGG, I, 1951.

BIBL, Rudolph, austrijski orgulja i kompozitor (Be, 6. I 1832 2. VIII 1902). Uio kod svog oca Andreasa, orguljaa beke katedrale sv. Stjepana, te kod S. Sechtera (kompozicija). Od 1850 orgulja u mnogim bekim crkvama (od 1859 u kate drali), od 1863 dvorski orgulja i od 1897 dvorski dirigent.
DJELA: koncert za orgulje i orkestar, 1891. Sonata za violinu i klavir. Klavirske kompozicije. Kompozicije za orgulje (sonata, 1895; preludiji; fuge). Mise (jedna a cappella i 4 uz instrumentalnu pratnju); 2 rekvijema. Prirunik Organ Schule, 1897.

BICINIUM (lat. bis dvaput i canere pjevati), u XVI st., osobito u Njemakoj, naziv za dvoglasnu vokalnu kompoziciju. Vrijedne bicinije sadravaju zbirke: G. Rhaw, Bicinia Gallica, Latina et Germanica, 1545; C. Othmavr, Bicinia sacra, 1547; E. Rotenbucher, Diphona amoena et florida, 1549; P. Vinci, II primo libro della muica a due vod, 1560; E. Bodenschatz, Bicina XC selectissima . . . , 1615 i dr., kao i u djelima L. Senfla, O. Lassa i M. Praetoriusa. S. Scheidt u svom djelu Tabulatura nova (1624) upotrebljava naziv b. za krae dvoglasne stavke (versete) i varijacije za orgulje ( Tricinium).
NOVA IZD.: M. Praetorius, Zwiegesange obj. Fr. Jode (Der Musikant, 1924; III proireno izd. 1927); G. Rhaw, 30 Bicinija obj. H. Reichenbach (1926), O. di Lasso, 12 instrumentalnih bicinija, obj. W. Pudelko (1927; novo izd. 1949); C. Othmavr, Geistliche Zwiegesange obj. W. Lipphardt (192829); J. Wannemacher, Bicinia obj. A. Miiller (1929); G. Otto, 9 bicinija obj. G. Heinrichs (2$ geistliche Tonsatze, 192933); 7 bicinija obj. Fr. Piersig ( Vfeltliche Zzoiegesange, 1930); 20 bicinija obj. E. Doflein (1932); 12 instrumentalnih bicinija obj. E. Gerson-Kiwi (1933); M. Praetorius, Zzviegesange (2 sv.) obj. G. Schwarz (1948); O. di Lasso, Bicinia obj. G. Pinthus (1949); J. P. Svreelinck. Duette obj. J. Ph. Hinnenthal (1951); E. Rotenbucher, Schone und liebliche Zzviegesange obj. D, Degen (1951). LIT.: L. Nozvak, Eine Bicinienhandschrift der Wiener Nationalbibliothek, ZFMW, 193132. H. Albrecht, Bicinium, MGG, I, 1951. Isti, Zur Rolle der Kontrafaktur im Rhaus Bicinia, Spomenica M. Schneideru, Leipzig (1955). A. L. Aiurphy, The Bicinia Variorum Instrumentorum of J. Chr. Pezel (di sertacija), Taliahassee 1959. W. Boetticher, Eine franzosische Bicinien-Ausgabe als friihmonodisches Dokument, Spomenica K. G. Fellereru, Regensburg 1962. D. Kamper, Das Lehr- und Instrumentalduo um 1500 in Italien, MF, 1965. K. Ko.

BIEHLE, 1. Johannes, njemaki muzikolog (Bai VI 1870 4. I 1941). Napustivi uiteljsko zvanje, stu ziku na Konzervatoriju u Dresdenu, a kasnije je na Tehnikoj visokoj koli prouavao probleme prostorne Od 1898 kantor katedrale u Bautzenu gdje je uz to o koncerte i festivale i 1908 bio imenovan crkvenim mu; rektorom. Od 1916 predavao prostornu akustiku na visokoj koli u Berlinu, od 1918 i liturgijsku muziku n zitetu, kasnije i na Akademiji. B je postavio temelje no kampanologiji.
DJELA: Theorie der pneumatischen Orgeltraktur und die Stelim tisches, SBIMG, 1911; Theorie des Kirchenbaues vom Standpunkte * musikers und des Redners mit einer Glockenkunde, 1913; Wesen, V Gebrauch der Glocken, 1916; Vergleichende Bezvertung der Bronze- w glocken, 1918; Beitrdge zur musikalischen Liturgik, 1919; Raumakus technische und bau-liturgisehe Probleme. Untersuchungen am Dome z 1922; Die liturgisehe Gleichung, 1923; Die Tagung fiir Orgelbau in 1 1929; Die Technik der Kirche als das alle christlichen Religionen 1940. LIT.: Festschrift Johannes Biehle (red. E. H. Muller), Leipz H. Biehle, Johannes Biehle, MGG, I, 1951.

BIDOU, Henry, francuski muziki pisac (Givet, 1873 Pariz, 1943). Muziki kritiar listova L'Opinion i Le Temps. God. 192529 predavao na Universite des Annales o muzici. Ta je predavanja kasnije izdao pod naslovom Conferencia. B. je objavio

DJELA: Musikgeschichte von Bautzen (disertacija), 1924; Geort 1925; Einfiihrung zum Requiem von Richard Wetz, 1926; Schuber Kritik und Literatur, 1928; Schuberts Lieder als Gesangsproblem, : dich gesundl, 1929; Die Stimmkunst (2 sv.; I, Geschichtliche Grund, II, Grundlegung einer Stimmasthetik, 1933); Berlin und das deutscht teilungen des Vereins fiir die Geschichte Berlins, 1926; Franz Sehu deutsche Lied, 1928; Die antike Stimmkunst, Zeitschrift fiir Asthei gemeine Kunstwissenschaft, 1929; Beitrdge zur mittelalterlichen Die Stimme, 1929; Der liturgisehe Sprechgesang als Stimmproblem, rapeutisehe Wirkungen durch phonotorische Stauiibungen, Deutsche r Wochenschrift, 1937; Redetechnik, 1954; Stimmkunde fiir Beruf, Heilzwecke, 1955. Komponirao je 6 solo-pjesama, 1922.

2. Herbert, pjevaki pedagog i muziki pisac (Dri II 1901 ). Sin Johannesa, studirao medicinu i muziku na Univerzitetu te na Akademie der Kiinste (G. Schumar linu. Klavir je uio kod R. Buchmavera i L. Rappoldi a pjevanje kod G. Armina. Od 1928 pjevaki pedagog 1 193037 asistent svog oca, zatim docent na Univerzil 44 nastavnik na Visokoj muzikoj koli i zborovoda u Berlinu. Prouavao glas i s umjetnikog i medicinskog U svojim radovima prikazuje pjevaku umjetnost u te storijskom razvoju.

BIEL

BINCHOIS

197
BIEL, Michael von, njemaki kompozitor (Hamburg, 1937). Muziku uio na Univerzitetu u Torontu, Kanada, kod M. Feldmana u New Yorku i K. Stockhausena u Darmstadtu, gdje je 1962 dobio prvu nagradu za kompoziciju. Krae vrijeme suradnik Elektronskog studija Radio-Kolna, od 1965 profesor je na Univerzitetu u Buffalu, SAD.
DJELA: 2 gudaka kvarteta, 1962 i 1963; Fassung, 1964; For 2 Piinos I ///, 1961; Book for 3, 1962; 29 Doubles, 1962; Fur Klavier, 1964 66.

BIERMANN, Wolf, njemaki kompozitor i pjeva chansona (Hamburg, 1936 ). Od 1953 ivi u Istonom Berlinu (DDR). Studirao je filozofiju. Djeluje kao asistent reije u Brechtovom kazalitu. Komunist po uvjerenju, u svojim chansonama otro i otvoreno razraunava sa suvremenim nesporazumima poretka. (Napisao je i dramu o izgradnji berlinskog zida, neizvedena.) Pjesme su mu pisane pukim jezikom, esto u obliku balade, i izraz su beskompromisne borbe pjesnika za bolje i humanije ureenje svijeta (Barlach-Lied, Wann ist denn endlich Frieden, Grosses Gebet der alten Kommunistin Oma Meume in Hamburg, Zmschenlied). Biermannova umjetnost nastala je pod utjecajem Brechta. On je najzanimljiviji i najdarovitiji suvremeni njemaki interpretator chansona. BIERNACKI, Michal Marian, poljski kompozitor (Lublin, 24. IX 1855 Varava, 18. V 1936). Studij kompozicije zavrio na Konzervatoriju u Varavi (C. Roguski, W. Zeleriski). Najprije violonelist Varavske opere, 188097 dirigent u Stanislawowu i zatim nastavnik teoretskih predmeta na Konzervatoriju u Varavi.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Alea jacta est; Sveana poloneza; Tarantella; prolog Au lever du jour. KOMORNA: dvije suite za violinu i klavir; Romanca za violinu i klavir; kompozicije za violonelo. Kla-virska suita na temu ADCA I Ars divulgetur causa artis). VOKALNA : kantata Kosciuszkozvska za zbor i duhae; Sobotka za zbor i orkestar; Idila; Piesn zbojecka za zbor a cappella; solo-pjesme. Misa u c-molu. Prirunik Zasady muzyki, 1901 (kasnija izdanja na ruskom).

(frekvencija) to ih ljudsko uho moe uti ( -> Akustika); proizvodi se posebnim generatorom, a doima poput ravnomjernog uma slapa, jaeg potoka ili morskih valova. Iz bijeloga uma moe se pomou elektrinog filtra izdvojiti ui frekventni pojas, pa u tome sluaju bijeli um prelazi u tzv. obojeni um, koji poprima odreenu zvunu boju u zavisnosti od isfiltriranoga frekventnog podruja. Nazivi bijeli i obojeni izvedeni su iz optike, gdje se iz bijeloga svjetla (koje pokriva itavo ovjeje vidno polje) mogu pomou optikoga filtra izdvojiti odreene boje. B. . predstavlja vrlo vanu sirovinu u elektronskoj muzici (-> um).
LIT.: VC'erner Kaegi, Was ist elektronische Musik, Zurich 1967. N. D.-

BILINE (rus. 6ujMHbi), ruske narodne epske pjesme o herojskim pothvatima narodnih junaka i o istaknutim zbivanjima iz narodnog ivota. Mirni, poneto jednolini napjevi bilina, vie se puta temelje na ritmiki slobodnom ponavljanju jednog tona ili motiva. BILLI, Vincenzo, talijanski kompozitor i dirigent (Brisighella, Ravenna, 4. IV 1869 Firenca, 20. XII 1938). Sin i uenik Giuseppea, direktora Konzervatorija u Pesaru, studirao je flautu i klavir, ali se onda posvetio kompoziciji i dirigiranju. Djelovao je u Francuskoj, Nizozemskoj, panjolskoj i Engleskoj. Kao kompozitor najvie se istakao na podruju zabavne muzike.
DJELA. DRAMSKA. Operete: Al chiaro di Luna, 1891; Scompartimento signore sole, 1894; Una gara in famiglia; La camera oscura, 1921; Lo sciopero dei burattini, 1927; La bambola, 1927; La trovata d' Arlecchino, 1928; Lapietradello scandalo, 1932 (muzika komedija u firentinskom dijalektu); I grilli del focolare, 1932; Incanto di primavera, 1933. Djeja kantata I fiori; popularne romance, chansoni i serenade.

BIFARA -> Tremulant BIG-BAND (engl. veliki orkestar), u jazzu obino naziv za tip velikog orkestra uobiajenog u eri swinga (193545). Dok je mali sastav (-* combo) odgovarao linearnom, polifonom nainu muziciranja, big-band je nastao u doba kada jazz-muzika postaje sve vie harmonijski koncipirana. Sastavljen je od skupine ritmikih instrumenata (bubnjevi, kontrabas, gitara, klavir) i skupine melodijskih instrumenata (trublje, tromboni i saksofoni). Oblikovanju i razvoju big-banda mnogo su pridonijeli neki istaknuti bandleaderi (B. Moten, C. Dickerson, F. Henderson, D. Ellington, B. Pollack, P. Whiteman, asa Lama i B. Goodman). BIGOT, Marie de Morogues (ro. Kine), francuska pijanistkinja (Colmar, 3. III 1786 Pariz, 16. IX 1820). God. 180409 boravila u Beu. Haydn, Beethoven i Salieri veoma su je cijenili. ivjela je zatim u Parizu. Studirala je kompoziciju s Cherubinijem i Auberom, druila se s Baillotom, Cramerom i Clementijem. Njen je dom bio istaknuto sredite parikog muzikog ivota. Od 1812 bavila se i poduavanjem klavira (neko je vrijeme bio njen uenik i F. Mendelssohn). Komponirala je djela za klavir (studije, sonate, varijacije, valceri).
LIT.: J. F. Reichardt, Vertraute Briefe, geschrieben auf einer Reise nach Wien 180809, 1810. E.-M. Fallet, Marie Bigot a Neuchatel, Schweizerische Musikzeitung, 1948.

BILLINGTON, Elizabeth (ro. VVeichsel), engleska pjevaica (sopran) njemakog podrijetla (London, oko 1767 St. Artein blizu Venecije, 28. VIII 1818). Sa 7 godina koncertirala kao pijanist. Muziku uila kod J. Chr. Bacha, klavir kod J. S. Schoedera, a pjevanje kod J. Billingtona (za koga se udala 1783) i A. M. Sarchinija. God. 1783 pjevala u Dublinu, 178694 u Covent Gardenu u Londonu, 179495 u kazalitu San Carlo u Napulju, 17961801 u Rimu, Firenci, Livornu, Veneciji, Trstu i Milanu. Od 1801 ponovo u Londonu u kazalitu Covent Garden, u talijanskoj operi, na koncertima i festivalima. S pozornice se povukla 1811. Glas joj je bio velikog opsega (dopirao je do/3, pa ak i do ^3). Komponirala je 3 sonate za violinu i klavir (1792) i 2 zbirke sonata za klavir. Napisala je Anszver to the Memoirs of Mrs. Billington (1792) u kojem porie mnoge navode iznesene u knjizi Memoirs of Mrs. Billington from her Birth (1792) I. Ridgwaya.
LIT.: G. Hagarth, Memoirs of the Musical Drama, London 1834. C. F. Pohl, Mozart und Havdn in London, Wien 1867.

BILLROTH, Theodor, njemaki kirurg i muziki amater (Bergen, otok Riigen, 26. IV 1829 Opatija, 6. II 1894). Od 1867 ivio u Beu. Na muzikim veerima u svom domu u Beu sudjelovao kao violinist u prvim izvedbama gotovo svih komornih djela J. Brahmsa, s kojim je bio sprijateljen (Brahms mu je posvetio oba gudaka kvarteta op. 51). Napisao je raspravu Wer ist musikalisch? (1896; IV izd. 1912).
LIT.: Briefe von Theodor Billroth, obj. G. Fischer, Hannover i Leipzig 1895 (VIII izd. 1910). /. Fischer, Theodor Billroth und seine Zeitgenossen, Berlin i Wien 1929. O. G. Billroth (red.), Billroth und Brahms im Bnefwechsel, Wien 1935. L. Weiler, Theodor Billroth, Essen 1942.

BIHARI, Janos, madarski violinist i kompozitor (Nagyabony, 21. X 1764 Budimpeta, 26. IV 1827). Violinski virtuoz, najznaajniji majstor madarskog verbunkos stila u prvim decenijima XIX st. Oko 1802 osnovao u Budimpeti cigansku kapelu s kojom se proslavio irom Madarske i na gostovanjima u inozemstvu. Svojim melodijski inventivnim plesnim melodijama i parafrazama, koje proima karakteristinim patetinim zanosom, dao je konani sjaj stilu verbunkosa. Vaan je posebno po tome to se oslanja na madarsku narodnu muziku i na tradicije kuruckih pjesama. Nije bio kolovani muziar pa su njegove melodije (sauvano ih je 84) zabiljeili i obraivali drugi. Za ivota su mu objavljene 3 zbirke: Zwei ungarische Tame oder Werbung von Herrn Bihary, oko 180407; Sieben ungarische Tdnze fur eine Violine, 1810 i 75 Ungarische Tanze fu'r 2 Violinen, 1811. Bihariju se pripisuje i glasoviti Rakoczi-mar ije je podrijetlo jo uvijek predmet rasprava. Biharijeve melodije obradili su medu ostalima: F. Liszt, P. Sarasate i Ivan Padovec (Jntroduction und Variatio-nen iiber ein ungarisches Thema von Bihari fur die guitarre, 1832).
LIT.: E. Major, Bihari Janos (s tematskim katalogom), Zenei Szemle 1928, 68. E. Haraszti, Bihari a becsi kongresszuson es a Rakoczi-indulo Becsben (Bihari na Bekom kongresu i Rakoczi-mar u Beu), Magyar Tortenetkutato Intezet Evkonvve, 1935. B. Szabolcsi, A XIX. szazad magvar romantikus zeneje (Madarska romantika muzika XIX st.), Budapest 1951. E. Major, Bihari Janos verbunkosainak visszhangja a 19. szazadi magvar zeneben (Odjek J. Biharijevih verbunkosa na madarsku muziku XIX st.), Ujzenei Szemle, 1952.

BIJELI UM, izraz kojim se u -> elektronskoj muzici oznauje istodobno zvuanje, odnosno sinteza, svih sinusoidalnih titraja

BINAR (lat.), muzika jedinica od dva lana. U gregorijan skom je koralu b. osnovna ritmika jedinica od dva stvarna vre mena u odnosu arze i teze, tj. zamaha i smirivanja. Teoretici ranog vieglasja dijelili su osnovne muzike vrijednosti najprije na tri jednaka dijela (npr. nota longa dijelila se na tri note brevis). Kasnije su, osobito u XVI st., renesansni majstori uveli i binarsku razdiobu (nota longa sastojala se od dva brevisa, brevis od dva semibrevisa, itd.). Puki elementi muzike, preteno binarskog ka raktera, utjecali su takoer na razvoj ovoga shvaanja tako, da je binarski sustav u muzici openito usvojen. Elementi binara, kao osnovne ritmike jedinice, javljaju se i u dananjem evropskom folkloru. A. Vi. BINCHOIS, Gilles (Binchoys, Bincoys, Bynczoys, Wintzois, de Binche, de Bins), nizozemski kompozitor (Mons, oko 1400 Soignies, Hainaut, 20. IX 1460). Otac mu je bio dvorski inovnik kneevine Hainaut, pa je B. odgojen na dvoru u Monsu gdje je imao prilike da upozna francusku muziku. Prije nego to je zareen slubovao je, po svemu sudei, kao vojnik (tekst Ockeghemove Tualjke). God. 1424 u slubi je vojvode od Suffolka u Parizu, 1425 prati ga u Hainaut, a kasnije moda i na putovanje u Englesku. Oko 1430 stupio je u Burgundsku dvorsku kapelu (chaplain) u kojoj je ostao do smrti. Kao dvorski muziar dolazio je u dodir s G. Dufayem. U muzikom svijetu bio je cijenjen i poznat jo i u iduem stoljeu. Ockeghem je njemu u ast spjevao Deploration sur la mort de Binchois. B. je, uz Dufaya, glavni pred-

198

BINCHOIS BINIKI
stavnik prvog, burgundskog, odnosno ranorenesansnog razdoblja nizozemske polifonije i najznaajniji majstor burgundskog chansona. Ostavio je i znatan broj crkvenih djela, najvie u jednostavnoj tehnici faux-bourdona, komponiranih esto na liturgike melodije. Chansoni su mu vanredno rafinirani, graciozni, redovito 3-glasni (izuzev jednog, 4-glasnog) s dominantnom melodijskom linijom gornjega glasa i originalnim, mjestimice vrlo smionim harmonijama, posebice u kadencama. Stihovi dijelom potjeu od velikih pjesnika onoga vremena (Alain Chartier, Christine de Pisan, Charles d'Orleans), a dijelom je autor nepoznat ali se pretpostavlja da je vei broj stihova spjevao sam B., jer ga u anonimnoj Tualjci nazivaju retorikom i muziarom. Od oblika prevladava rondeau, a ima chansona i u formi bailade. U oblikovanju chansona B. ne dostie mnogostranost Dufava, ali ga premauje dubinom i usrdnou izraaja.
DJELA: 54 chansona na francuske stihove. Vie misnih stavaka veinom 3-glasnih: 6 Kyria, 7 Gloria (1 za 4 glasa); 5 Creda; 5 Sanctusa i 5 Agnusa. etiri Magnificata za 3 glasa; 26 moteta, himni, Te Deuma i si. NOVA IZD.: cjelokupno izd. chansona obj. W. Rehm (Musikalische Denkmdler,ll, 1957); vei broj crkvenih djela i chansona obj. J. Marix (Les Musidens de la cour de Bourgogne au XV e stide. Messes, motets, chansons, Pari 1938). al6chansona W. Gurlitt (Gilles Binchois, Sechzehn weltliche Lieder ZU3 Stimmen, Das Chorvverk, 1933). LIT.: W. Gurlitt, Burgundische Chanson- und deutsche Liedkunst, Kongress-Bericht, Basel 1924. E. Closson, L'Origine de G. Binchois, Revue de musicologie, 192324, VIII. H. Besseler, Die Musik des Mittelalters und der Renaissance, Potsdarrt 1928. J. Marix, Histoire de la musique et des Musiciens de la cour de Bourgogne sous le regne de Philippe le Bon (14201467), Strasbourg 1939. Ch. van den Borren, Btudes sur le XV e siecle musical, Antwerpen 1941. J. Schmidt-Gorg, Gilles Binchois, MGG, I, 1951. W. Frei, Weltlich und geistlich. Ein Gedenkwort zum 500. Todestag von G. Bin chois, SMZ 1961. M. Picker, The Cantus firmus in Binchois Filles a marier, Journal of the American Musicological Societv, 1964. A. Parris, The Sacred Works of G. Binchois (disertacija), Ann Arbor 1965. I. A.

BINGHAM, Seth, ameriki orgulja, kompozitor (Bloomfield, N. J., 16. IV 1882 ). Uio teoretske kod H. Parkera, a u Parizu studirao kompoziciju kod ' i orgulje kod Ch. Widora, A. Guilmanta i H. B. Jepsc mirao na Yale University 1908. Orgulja u njujorkin do 1919 instruktor za orgulje na Yale University. < postao profesor za kompoziciju i orgulje na Columl a 1954 na Columbia University u New Yorku.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za orgulje, 1946; Wal tasy, 1912; Tame Animal Tunes za komorni orkestar, 1918; Passt suita Memories of France, 1920; Pioneer America, 1922; The Br 1928; Connecticut Suite za gudae i orgulje, 1954. KOMOR kvartet, 1916; suita za duhaki nonet, 1915. ORGULJSKA: Harmonies of Florence, 1929; Carillon de Chdteau-Thierry, 1936; Pc 1938; 36 Hymn and Carol Canons, 1952. Opere La Charelzt VOKALNA: Wilderness Stone za sole, recitatora, zbor i orkestar, 1 of the Sun za zbor i orkestar, 1942; Poems of Passion za mjeovit moteti.

BINGULAC, Petar, muziki pisac (Vukovar, 5. VI Posle zavrenog Bogoslovskog fakulteta u Sremskim I apsolvirao u Parizu pravne nauke i 1924 Scholu Can, trapunkt P. Le Flem, kompozicija V. d'Indv). D< svetskog rata i kratko vreme posle toga u diplomat; a otada profesor muzike kole Stankovi, potom Mi demije u Beogradu do 1967. Saradivao lancima i i asopisima Zvuk, Misao, Savremeni akordi, Muzika, Muzeja grada Beograda i Rad Saveza folklorista Kao komentator Radio-Beograda i drugih radio-s velik broj komentara o najraznovrsnijim muzikim p
DELA. SPISI: O Josifu Marinkoviu, Godinjak Muzeja gri 1954; Stevan Mokranjac i njegove Rukoveti, ibid., 1956; Simfoni; Slavenskog, Savremeni akordi, 1954; Josip Slavenski, ibid. 1957. ] savremenim kompozitorima (M. Ravel, B. Martinu, B. Britten, Honegger i dr.). Kompozicije za meoviti hor (Aman djevojk Psalam).

BINDER, Abraham Wolfe, ameriki kompozitor i dirigent (New York, 9. I 1895 10. X 1966). Nakon muzikog studija na univerzitetu Columbia u New Yorku (D. G. Mason, C. Rybner) bio je u tom gradu muziki direktor udruenja Young Men's Hebreiv Association, od 1923 zborovoda sinagoge. God. 1928 postao nastavnik za liturgijsku muziku u Jeioish Institute of Religion (1937 profesor). Nekoliko puta boravio u Palestini prouavajui jevrejsku muziku. Nastupao i kao dirigent.
DJELA. ORKESTRALNA: rapsodija za klavir; Hibbath Shabbath, 1928; Rinnath Shabbath, 1933; Palestinian Song Suite, 1935; The Valley of Dry Bones 1935; Concertante za gudae, 1938; Kabbalath Shabbath, 1942; Concertino za gudae, 1945; Poeni of Freedom, 1953; Sabbath for Israel, 1954. Komorna muzika. VOKALNA. Za zbor: Amos on Times Sguare, 1943; Israel Reborn, 1949; Heart of America, 1954; Chanukkah of the Maccabees, 1954. Djela namijenjena jevrejskom bogosluju: Evening Service for the New Year, 1940; Morning Service for the New Year, 1951; Afternoon Service for Day of Atonement, 1956 i dr. Izdao zbirke; Nezv Palestinian Folk Songs (2- sv.), 1925 i 1932; Palestine in Song, 1938; Pioneer Songs of Palk, 1948. Napisao History of Jemish Music, 1952 i Biblical Chant, 1960. LIT.: /. Heskes, Abraham Wolfe Binder, His Life and Work, New York 1965-

DJELA. ORKESTRALNA: koncert za klarinet i orkestar; Divertissement za violinu i mali orkestar, 1934. Suite d'airs et danses populaires suisses, 1931; Country dances: suite de danses populaires anglaises, 1933; 4 Danses, 1936; 3 stavka za gudae, 1939; Cartes postales, suita za mali orkestar, 1942; Musique de Mai, 1943; Prelude symphonique, 1949; Suite grisonne, 1951. KOMORNA: gudaki kvartet, 1929; Sonate breve za violinu i klavir, 1946; Dialogues za flautu i violinu, 1937; sonatina za flautu i klavir, 1942; 3 Dialogues za 2 flaute, 1957 i dr. Kompozicije za klavir i orgulje. DRAMSKA. Tri baleta: Die Strasse, 1934; Vile enehantee, 1947 i La naissance du Printemps, 1950. Scenska muzika; muzika za radio i film. VOKALNA. Kantate: Ode a Diane, 1932; Ode d Sestius, 1932; Cantate de Noel, 1935; Cantate pour la Pentecote et tous les temps, 1945; La fenetre ouverte, 1947; Pe'trarque, 1958 i Ode a la musiaue, 1959. Psalmi: XIII, 1924; CXXX, 1924; CVII, 1932 i Psaume de la delivrance, 1952; zborovi; solo-pjesme. Obrade narodnih napjeva. LIT.: E. Mchr, Jean Binet, MGG, I, 1951. 40 Schweizer Komponisten der Gegenwart, Amriswil 1956. A. Fornerod, Jean Binet, Schweizerische Musikzeitung, 1960. Razliiti autori, Hommage a Jean Binet, Nyon 1960.

BINET, Jean, vicarski kompozitor (eneva, 17. X 1893 Trelex-sur-Nyon, Vaud, 24. II 1960). Uenik O. Barblana, 191923 studirao kompoziciju u New Yorku i Clevelandu (E. Bloch). U Clevelandu utemeljio kolu ritmike po Jaques-Dalcrozeovoj metodi. Po povratku u Evropu djelovao najprije u Bruxellesu, a zatim ivio od 1929 u Trelexu u vicarskoj. Jedan je od utemeljitelja udruenja Carillon za propagiranje suvremene muzike. B. je bio muziar velikog znanja, istanane osjetljivosti, uravnoteen i umjeren, s mnogo smisla za profinjenost zvukovnih nijansi.

BINIKI, pevako drutvo u Tetovu, osnovano I vai i prvi dirigenti bili su Andra i Voja Popovi, u: je drutvo bilo jedno od najagilnijih pevakih drutava izmeu dva svetska rata. Na takmienju horova upe Mokranjac u Skopju, tvo dobija prvu nagradu. B. je dugo godina sredit muzikog ve i celokupnog kulturnog ivota Tetoi njegove okoline. Drutvo je prestalo delovati 1941. U postojanja dalo je velik broj koncerata u Jugoslaviji i granica. ' BINIKI, 1. Stanislav, kompozitor i dirigent ( Kruevca, 27. VII 1872 Beograd, 15. II 1942). Pn znanje i izvesnu muziku praksu (svirao na violini i fl divao i spremao korr aki orkestar) stek; mnaziji koju je poha i Beogradu. Za vre na Filozofskom fak rodno -matematiki Beogradu, B. aktivn kao peva u Obiliu skom pevakom dru na Velikoj koli A ka neguje instrumental Po zavrenom fakuli 1894 predava na u Leskovcu, gde Zbirku pesama iz 0 kovca za meoviti h godine naputa sluz naziji i odlazi u M S. BINIKI Muziku akademiji. dira kompoziciju vanje. U Miinchenu nastupa na vie koncerata k; i solo-peva. Iz toga perioda potie nekoliko njego: tih horova na stihove nemakih pesnika. Po dolasku postaje 1899 vojni dirigent i osniva prvi veliki simfonij: pod imenom Beogradski vojni orkestar, sa kojim rec certira do 1903. Sa S. Mokranjcem i C. Manojlovi* 1899 Srpsku muziku kolu (dananja kola Mokranjc radi i kao nastavnik. God. 1904 osniva Muziku Kral u kojoj radi kao dirigent neprekidno do 1920. Kac aktivan je u Beogradskom pevakom drutvu, Obiliu. skom pevakom drutvu Jaki i u Pevakoj druini Ovim poslednjim horom B. diriguje dvadeset godin prvi put u Beogradu, u zajednici sa Muzikom Kral niz krupnih oratorijskih dela, meu kojima Sedam 1 vih (1907) i Stvaranje (1908) od Havdna i Beethovem
ziko drutvo, sa za

BING, Rudolf, operni impresarij austrijskog podrijetla (Be, 9. I 1902 ). Profesionalnu karijeru zapoeo 1923 u opernom odsjeku Koncertne direkcije u Beu, 1928 postao umjetniki sekretar direktora kazalita u Darmstadtu i idue godine Grad skog kazalita u Berlinu. God. 193033 djelovao je na Dravnoj operi u Berlinu, a onda se pred nacistikim reimom povukao u Englesku, gdje je 193539 i 194649 bio impresarij operne kompanije u Glvndebourneu i istodobno glavni organizator i 194749 direktor muzikog festivala u Edinburghu. God. 1946 postao je engleski dravljanin. God 1949-72 intendant Metropoliian-opere u New Yorku. B. je jedan od najutjecajnijih opernih direktora dananjice.

BINIKI BISCHOFF

199
simfoniju (1910). Sa tim ansamblima odrava B. 1911 nekoliko koncerata u Odesi. Iste godine postaje prvi direktor tada osnovane Muzike kole Stankovi. Za vreme Prvoga svetskog rata, kao dirigent orkestra Kraljeve garde, prireuje B. niz koncerata na Krfu i u Solunu, zatim u Parizu, Lvonu, Bordeauxu, Montaubanu, Orangeu, Marseilleu, Toulonu i Nici. Posle zavrenog rata, sa istirp. orkestrom nastavlja veu turneju po celoj Jugoslaviji. Po osnivanju prve stalne Opere u Beogradu, 1920, B. postaje njen prvi direktor, radei uporedo i dalje kao horovoa Pevakog drutva i nastavnik Muzike kole Stankovi. God. 1924 prestaje njegova javna umetnika delatnost i on se otada iskljuivo posveuje komponovanju. Odgovarajui potrebama muzike kulture u Beogradu poetkom XX st. i stupnju njene razvijenosti, kompozitorska delatnost S. Binikoga, koja dolazi upravo u vreme najjaeg uspona graanske klase u Srbiji, kretala se u okviru tadanjih izvoa kih mogunosti u Beogradu. Preteno apsorbovan muziko-reproduktivnom i organizatorskom aktivnou, B. je najpozitivnije rezultate dao u svojoj drutvenoj delatnosti. U prve dve dece nije ovoga veka B. je bio ne samo veoma aktivan pokreta celokupnog muzikog ivota u Srbiji, nego i nosilac mnogih pionirskih poteza. Iako i njegova dela, kao i dela njegovih ranijih prethodnika u srpskoj muzici, preteno baziraju na srpskom folkloru, B. unosi i mnogo elemenata koji su tipini produkti srpske graanske kulture toga vremena. Folklor u kompozicijama Binikog veinom je prilagoen gradskom ukusu i tretiran kroz prizmu gradskog sentimentalizma, kako u delima koja su nastala na stihove domaih knjievnika (Nui, anti, Ili), tako i u kompozicijama koje je napisao po pevanju graanskih pevaa sevdalija (Mijatovke). U orkestarskim i ostalim kompozicijama, koje nisu vezane za srpski tekst, dosta je vidan utjecaj zapadnoevropskog neoromantizma. Izuzetnu popularnost je sticala od 1960 nadalje njegova orkestarska kompozicija Mar na Drinu (komponovana 1914 na samom bojitu), koja je dovela i do izvesne renesanse kompozitorovog imena; o tome svedoe preko 20 domaih i stranih aranmana (medu kojima i adaptacija sa horskom partijom K. Baranovia) i 27 raznih diskografskih izdanja irom sveta.
DELA: uvertira Iz moga zaviaja; vojni marevi. DRAMSKA: Opera u jednom inu Na uranku, 1903 (na tekst B. Nuia; Beograd, 2. I 1904; prva izvedena srpska opera); muzika za Nuievu bajku Ljiljan i omorika, 1900; uvertira i simfoniski intermeco za Ekvinocio I. Vojnovia, 1903; melodramska muzika za spev V. Ilica Periklova smrt; muzika za Put oko sveta, 1908 i Nahod, 1923 B. Nuia; prerada Jenkove muzike za Didu J. Veselinovia i D. Brzaka, 1922; muzika za dramu Taana B. Stankovia, 1927. VOKALNA: meoviti horovi na stihove nemakih pesnika: Komm, schliesse mich in deinen Arm; Maienseligkeit; Schlummerlied; Ein vergessenes Grab; Blaubliimlein; Spat-herbst. Ciklusi: Seljanice; Tri devojke; Jesen stie; ini. ne ini; Divna noi; Dvoje dragih; Hm!; Tetovke {Site mominja dojdova; T'mna magla; Dremka mi se; Se zapali odojeto; Sto mi je milo i drago) ; Pesme iz June Srbije (Pojdo na gore; Memete more; Puknala majko presnala; Vanka ima crne oi) ; Mijatovke (Poslala me stara majka; Kad sumbil mori urdo; Razbole se belo done; Pevnula Jana; Pola Vanka na voda; Zato, Sike, zato; Ciganicai. Solo-pesme: Griv-na; Kad ja videh oi tvoje; Da su meni oi tvoje; Po polju je kia pala; Spa va moma; Pod jorgovanom; Na Liparu. CRKVENA: Liturgija; Opelo; Blagodarenje. LIT.: B. Nui, O ivotu i radu Stanislava Binikoga, Comoedia, 1924, 5. 5. Duri-Klajn, Deset godina od smrti S. Binikog, Knjievne novine 1952. Ista, Razvoj muzike umetnosti u Srbiji (Historijski razvoj muzike kulture u Jugoslaviji), Zagreb 1962. R. Pejovi, Stanislav Biniki kao organi zator muzikog ivota u Beogradu, Zvuk, 1966, 69, V. Perii, Muziki stvaraoci u Srbiji, Beograd 1969. S. D. K.

opere, u kojoj je bio direktor operete. Kao svestran kazalini radnik nastupao je mnogo puta u operi i opereti, baletu i drami. Posebno se istakao u buffo ulogama, kao to su Vaek i Cirkuski ravnatelj (Smetana, Prodana nevjesta), Beppo (Leoncavallo, Pagliacci) i Timoleon (Zajc, Nikola ubi Zrinjski). Ostvario je i niz karakter nih likova, a broj njegovih nastupa u opereti penje se na tisue. Opernom reijom poeo se baviti 1912, pa je izmeu ostalog

2. Miroslava (rod. Frieda Blanke . koncertna pevaica i muziki pedagog (Miinchen, 9. X 1876 Beograd, 5. VIII 1956). Posle zavrenih studija na Muzikoj akademiji u Miinchenu, do lazi 1899 u Beograd sa svojim suprugom Stanislavom Binikim. Tu sudeluje u osnivanju Srpske muzike kole i kole Stanko vi, gde je i prvi nastavnik solo-pevanja, nastupa kao pevaica na mnogim koncertima u prvoj etvrtini ovog veka, a radi izvesno vreme i kao horovoa pevakog drutva Stankovi. Pri ostvarivanju prvih operskih predstava u Beogradu, ona, uz St. Binikog, aktivno sarauje kao korepetitor, horovoa, pa i reditelj. Po osnivanju Udruenja muzikih umetnika NR Srbije bila je izabrana za prvog poasnog lana. S. D. K. 2. Aleksandar, operni pjeva (tenor-buffo) i redatelj (Beograd, 16. V 1885 Zagreb, 7. VIII 1963). Brat Stanislava. Najprije dramski glumac u Beogradu, a zatim je zavrio muzike studije u Miinchenu (M. Reger, F. Mottl). Reiju uio privatno kod Joce Savia. Djelovao u Rigi (1908), Kolmaru (1909) i u opernoj trupi arka Savia u Novom Sadu. Od 1911 lan Zagrebake

postavio na scenu vie opera hrvatskih kompozitora. To su Morana (Gotovac), Dorica plee (Odak), Citara i bubanj (irola), Povratak i Adel i Mara (Hatze). Za zagrebako kazalite preveo je 12 opera, preko 80 opereta te mnoge drame i komedije.
LIT.: D. Mauka, Aleksandar Biniki, nekrolog, Vjesnik, 8. VIII 1963, K. Ko.

BINIOU (bignou; franc), bretonske gajde. Svirala je konina ili cilindrina, ima 7 rupica i dvostruku cijev. Izraena od imi-rova drva kao i bordunska svirala s jezicem. B. je zajednikog podrijetla s balearskim, galicijskim, kotskim i irskim gajdama, samo je neto stariji. BINKERD, Gordon, ameriki kompozitor (Lvnch, Nebraska, 22. V 1916 ). Klavir uio u South Dakoti, a kompoziciju na Eastman School of Music u Rochesteru (B. Rogers) i na Harvardskom univerzitetu (W. Piston). Od 1949 predaje na Muzikom fakultetu univerziteta Illinois u Urbani (od 1952 profesor).
DJELA. ORKESTRALNA. Pet simfonija: I, 1955; II, 1957; III, 1959; IV, 1961 i V, 1963; Sun Singer, 1952, Za gudaki orkestar: Andante, 1955; Cantilena, 1955; Arietta, 1957; Nearer than Hands and Feet, 1959. Three Canzonas za duhaki orkestar, 1960. KOMORNA: dva gudaka kvarteta, 1958 i 1961; trio za klarinet, violu i violonelo, 1955; sonata za violonelo i klavir, 1952; sonatina za flautu i klavir, 1947. Kompozicije za klavir i orgulje. Zborovi a cappella i uz pratnju orgulja; solo-pjesme. Transkripcije starih majstora (J. Redford, M. Weckmann, D. Buxtehude, J. Pachelbel, J, S. Bach) za orkestar,

BIRCKENSTOCK, Johann Adam, njemaki violinist (Alsfeld, 19. II 1687 Eisenach, 26. II 1733). Uenik J. B. Volumiera u Berlinu, Fiorellija u Bavreuthu, F. Duvala u Pa rizu i R. Feelija u Kasselu. Koncertni majstor u Kasselu i dvorski dirigent u Eisenachu. Njegove kompozicije stoje na prijelazu u galantni stil. U sonatama esto se javljaju plesni oblici (gigue, allemande) s efektima jeke, to upuuje na stariju suitnu formu, dok primjena unisona podsjea na galantni stil Telemanna.
DJELA: simfonija u D-duru; 12 koncerata za 4 violine, violu, violonelo i b. c, 1732; sonate za violinu i b. c. (2 sv.), 1722; 6 trio-sonata; nekoliko koncerata sauvano u rkp. NOVA IZD.: 1 sonatu obraenu za violonelo i nekoliko stavaka iz sonata obj. A. Moffat (1904); 1 sonatu obj. A. Schering {Alte Meister des Violinspiels, 1909); 1 sonatu obj. VX\ Woehl (Nagels Musik-Archiv, 1928). LIT.: H. F. Redlich, Johann Adam Birckenstock, MGG, I, 1951.

BIRD, William -> Byrd, William BIRO, Miroslav (pravo ime Friedrich Bittlingmaver), violinist, kompozitor i dirigent (Budimpeta, 29. XI 1895 Zagreb, 22. VI 1960). Violinu studirao u Budimpeti i Beu. U razdoblju izmeu dva rata djeluje kao dirigent salonskih orkestara. God. 194254 bio je lan orkestra Hrvatskog narodnog kazalita u Zagrebu. Ostavio je preko 50 pjesama i kompozicija zabavnog karaktera, od kojih su mnoge postigle zapaen uspjeh (Ti pjesmo ivota mog, Zim-zum pela zuji, Tri palme, Rumbana, Kolofoks, Ti se smij, O, sjeti se draga, Neko su cvale rue, U svijet je patka pola, Ja bih te dragi voljela, More, more i najuspjelija od svih Mirno teku rijeke). M. Ke. BIRTNER, Herbert, njemaki muzikolog (Hamburg, 16. VI 1900 Voronje [poginuo], 27. IX 1942). Muzikologiju i povijest umjetnosti uio u Heidelbergu i Leipzigu (Th. Krover), gdje je doktorirao 1924. Univerzitetski profesor u Marburgu (192840) i Grazu. Strunjak za muziku iz doba reformacije i kasnog protestantizma.
DJELA: Joachim a Burek als Motettenkomponist (disertacija), 1924; Die Probleme der spatmittelalterlichen Mensuralnotation, ZFMW, 1929; Studien zur niederlandisch-humanistischen Musikanschauung, 1930; Renaissance und Klassik in der Musik, Krover-Festschrift, 1933; Grundsatzliche Bemerkungen zur Schiitz-Pflege, Musik und Kirche, 1935; Fragen der Ausfuhrungspraxis... bei Schiitz, Deutsche Musikkultur, 1938; J. J. Fux und der musikalisehe Historismus, ibid-, 1942. Priredio kritika izdanja djela J. Aulena i H. Schiitza. LIT.: F. Blume, Herbert Birtner, AFMF, 1943. Isti, Herbert Birtner, MGG, I, 1951.

BIRTWISTLE, Harrison, engleski kompozitor (Acrington, Lancashire, 15. VII 1934 ). Muziku studirao na Royal Manchester College of Music i na Royal Academy of Music u Londonu. Sada (1970) je direktor muzike kole u Salisburvju.
DJELA. ORKESTRALNA: Chorales, 1963; Three mouvements tvithfanfares. KOMORNA: Refrains and Choruses za duhaki kvintet, 1957; The World is Discovered za 12 instrumenata, 1960; Tragoedia za 10 instrumenata. Za klarinet i klavir: Verses, 1966 i Monodrama, 1967. Kompozicije za klavir. Opera Punch and Judy, 1968. VOKALNA: Entr'actes and Sappho za sopran, flautu, obou, violinu, violu, harfu i udaraljke; The Visions of Fr. Petrarca za bariton i komorni orkestar; Monody for Corpus Christi za sopran, flautu, violinu i rog, 1959; The Mark of the Goat za recitatora, sole, zbor i orkestar, 1966; zborovi.

BIS (lat. dvaput), znak za opetovanje. Stavlja se ponekad na kraju stiha, pripjeva ili odlomka u kompoziciji, koju je po trebno dvaput izvesti. B. se izvikuje i na muzikim priredbama, kad sluatelji ele, da se neka kompozicija ponovi. BISCHOFF, Hans, njemaki pijanist (Berlin, 17. II 1852 Niederschonhausen kraj Berlina, 12. VI 1889). Uenik Th. Kullaka i R. Wuersta, 1873 doktorirao na filozofskom fakultetu Univerziteta u Berlinu s disertacijom Bernard von Ventadorn.

200

BISCHOFF BIVA
-Ljubljane, 196366 vodio muziki odjel Pionirskoga 1966 direktor je muzike kole Franc turm u Ljubljs ditu njegova zanimanja je muziki odgoj djece i om tom podruju ostvario je ve do sada vrijedne rezuli je brojne seminare i na koli Franc turm utemeljio 01 predkolski muziki odgoj, to je bio poticaj za osniva organizacijskih oblika u drugim gradovima Slovenij blemima muzikog odgoja napisao je vie studija objavljenih u Zvuku, Grlici i u reviji Otrok in druina. Mladinske knjige uredio dvije zbirke djejih pjesam djejih partizanskih pjesama s komentarom i snimkan mofonskoj ploi. Od 1964 muziki je urednik Drav Slovenije. Ogledao se i kao kompozitor.
DJELA: zbirka djejih pjesama Naa etica koraka, 1959; gramofonskom ploom Uspavanke in nagajivke, 1967; prirunik G, z glasbeno belenico, 1970. Komponirao vie od 100 djejih pjesam;

Od 1872 nastavnik klavira i metodike na Kullakovoj akademiji i zatim na Sternovu konzervatoriju u Berlinu. Nastupao solistiki i u komornim sastavima; zajedno s Hellmichom vodio nedjeljne koncerte Berlinske pjevake akademije.
DJELA: Vber die altere franzosische Klaviersckule, 1877; Uber Joh. Kuhnaus Vorstellung einiger Biblischen Historien, 1877; Zur Erinnerung an Theodor Kullak, 1883. Preradio II i III izd. Kullakova djela Asthetik des Klavierspiels, 1876 i 1890; objavio Auszvahl Hdndelscher Klaviervjerke i kritika izdanja kompozicija J. S. Bacha i R. Schumanna. Suraivao s Kullakom u redakciji Chopinovih djela. LIT.: O. Stieglitz, Hans Bischoff, 1889.

DJELA. ORKESTRALNA. Dvije simfonije: I, u E-duru, 1906 i II, u dmolu, 1908; simfonijske pjesme Pan i Gewittersegen; Introdukcija i rondo. Solo-pjesme. Studija Das deutsche Lied, M, 1905. LIT.: P. Raabe, Hermann Bischoff, ZFM, 1936.

BISCHOFF, Hermann, njemaki kompozitor (Duisburg, 7. I 1868 Berlin, 25. I 1936). Studij kompozicije zavrio na Konzer va toriju u Leipzigu (S. Jada ssohn) , a za tim se usavra vao kod R. Stra ussa u Miinchenu. Bavio se autor sko- pravnom za titom u Berlinu.

BISCHOFF, Ludwig Friedrich Christian, njemaki muziki kritiar (Dessau, 27. XI 1794 Koln, 24. II 1867). Studij filozofije zavrio u Berlinu. God. 192349 srednjokolski profe sor i direktor gimnazije u Weselu. Iz opozicije prema Schumannovu asopisu Neue Zeitschrift fiir Musik utemeljio 1850 u Kolnu Rheinische Musikzeitung, koji je u njegovoj redakciji od 1853 izlazio pod nazivom Niederrheinische Musikzeitung. B. je na njemaki preveo (1859) knjigu Beethoven, ses critiques et ses glossateurs A. D. Ulibieva. BISERNICA (arap. tanbur-sedefli), najmanja tamburica u lamburakom zboru. Trupina joj ima oblik gitare ili je krukotika. Na njoj su napete etiri metalne ice, ugodene sve u istom oonu d 2 . Novije bisernice imaju tri para ica ugodenih u kvinti od tona g. Svira dri bisernicu oslonjenu o prsa i trza trzalicom Dd kore, pera ili celuloida. Opseg instrumenta see od d 2 do V. ta ionica bisernice ispisuje se u violinskom kljuu za oktavu dublje, a ko da je zvuk, rezak i zvonak, za oktavu vii od zapisanog. U ttmburakom zboru bisernici pripada uloga visokog sopranskog instr ume nta . U ve likom ta mbur a kom or ke str u upotr e blja va ju se po tri bisernice (I, II, III); treu bisernicu zovu ponegdje kontraica, a takoer i ara ili argija. B . Sa. B IS HO P , He n r y R ow l e y , e ng le sk i k om po z i to r ( L on do n, 18. XI 1786 30. IV 1855). Uio kod F. Bianchija. Komponirao za razna londonska kazalita, od 1810 bio dirigent i kompozitor kazalita Covent Garden, od 1813 dirigent novoosnovanog Filharmonijskog drutva. God. 181921 vodio oratorijske koncerte u Covent Gardenu, zatim, nakon razliitih namjetenja, dirigirao 184048 tzv. Ancient Concerts. Bio je 184143 profesor muzike na U niverzite tu u Edinbur ghu, a od 1848 u O xfordu. Nje gove su opere (ballad-opera, pasticcio) romantina sadraja, tehniki slabe, ali privlane melodike. Do danas su se odrale arije What shall he have who killed the deer i Lo, here the gentle lark iz pasticcija The Come t dy of Errors, te Home sweet home iz opere Clari, or the Maid of Milan.
DJELA: vie od 100 dramskih djela (opere, igrokazi s pjevanjem, baleti, pasticci i preradbe starijih opera). Oratorij; kantate. Memoari Reminiscences. Objavio zbirku Melodies of Various Nations, a zajedno sa J. Stevensonom 3 sv. National Melodies s tekstovima Th. Moorea. LIT.: F. Corder, The Works of Sir Henry Bishop, MQ, 1918. R. Northcott, The Life of Sir Henry R. Bishop, London 1920. G. Abraham, Sir Henry Rowley Bishop, MGG, I, 1951.

BITONALNOST, istodobno zvuanje dvaju razlii liteta (npr. u Sarkazmima za klavir S. Prokofjeva c svira u fis-molu, a lijeva istovremeno u B-duru). B. tek u muzici XX st.; medu najranije primjere idu oc truke I. Stravinskog (1911) i Sonatina seconda F. Buo: -> Politonalnost. BITTER, Karl Heinrich, pruski dravnik i mu: (Schwedt, 27. II 1813 Berlin, 12. IX 1885), mini: ija u Bismarckovoj vladi. Muzikologijom se bavio ka pa su kr iti a r i ( Ph. Spitta , F r. Chr isa nde r ) na la z ili u nekim njegovim djelima. Bitterova je meutim zaslug; io podatke na originalnim izvorima koje je esto sam pro kupio. U tom su smislu vrijedni njegovi radovi oBachovin
DJELA: J. S. Bach (2 sv.), 1865 (II izd. u 4 sv., 1881); Moza und Glucks Iphigenie, 1866; C. Ph. E. Bach und W. Fr. Bach und , (2 sv.), 1868; Gervinus' Hdndel und Shakespeare, 1869; Beitrage z; des Oratoriunls, 1872; Stabat Mater, eine Studie; Die Reform der Gluck und Wagner > 1884. Izdao C. Loeweovu autobiografiju (1 J. S. Bacha i duhovne pjesme C. Ph. E. Bacha. Sabrana djela Schriftenj obj. su 1885. LIT.: F. Blume, Karl Heinrich Bitter, MGG, I, 1951.

BITTNER, Julius, austrijski kompozitor (Be, 9. F 9. I 1939). Po zvanju pravnik. Muziku uio kod pijani; ljaa J. Labora. lan uprave beke Muzike akademi vao asopis Merkur. B. je nastojao obnoviti austrij: polazei od Singspiela, pa je vie uspijevao komponira puke sadraje, nego u tonskom oblikovanju napetih tragine radnje.
DJELA. INSTRUMENTALNA: dvije simfonije; simfoni; Vaterland i Das Lied von den Bergen (sa zborom); 2 gudaka kva] za violonelo i klavir. DRAMSKA. Opere: Die Rote Gret, 1907 der Liebe, 1909; Der Musikant, 1910; Der Bergsee, 1911; Der Aben, Das hollisch Gold, 1916; Der liebe Augustin, 1917; Die unsterbliche K Die Todestarantella, 1920; Die Kohlhaymerin, 1921; Das Rosengai Die silberne Tdnzerin, 1924; Mondnacht, 1928 i Das Veilchen, 1934. solopjesme. Grosse Messe mit Tedeimi za sole, mjeoviti zboi orgulje, 1925. LIT.: R. Specht, Julius Bittner, Eine Studie, Miinchen 1921. -Julius Bittner, MGG, I, 1951.

BITU-UVU, poprena flauta s otoka Fidi. Bambv. sa dva otvora za puhanje zatvorena je s oba kraja. ijerupica od kojih neke ] tene u istom redu. nju obje krajnje rup nepokrivene.

BISPHAM, David Scull, ameriki pjeva, bariton (Philadelphia, 5. I 1857 New York, 2. X 1921). Po zanimanju trgovac, muzikom se bavio kao amater. Pjevanje studirao u Firenci (L. Vannuncini) i Milanu (F. Lamperti). Debitirao u Londonu, 1891 u opereti, a 1892 u operi Tristan i Izolda (dirigirao G. Mahler) u English Opera House. Nekoliko godina angairan u Covent Gardenu, od 1896 bio lan opere Metropolitan u New Yorku. Osobito se istakao u muzikim dramama R. Wagnera (Wolfram, Telramund, Wotan, Alberich, Kurwenal, Beckmesser). Od 1902 pjevao samo na koncertima i bavio se poduavanjem. Njegov repertoar obuhvaao je preko 50 scenskih uloga, velik broj ora torija i kantata, te oko 1500 pjesama. Napisao je autobiografiju A Quaker Singer's Recollections (1920). BISQUERTT PRADO, Prospero, ilenski kompozitor (Santiago, 8. VI 1881 ). Zavrio studij tehnike; u muzici uglavnom samouk. Najprije potanski inovnik, od 1923 bavio se iskljuivo kompozicijom. God. 194045 vodio je Istituto de extension musical u Santiagu.
DJELA. Simfonijske pjesme: Suite Patetica; Primavera helenica; La Procesion del Cristo de Mayo, 1931. Komorna i klavirska djela. Opera Sayeda, 1928; zarzuela El ano dos mil. Solo-pjesme i dr.

J|

BITENC, Janez, muziki pedagog i publicist (Ljubljana, 25. X 1925 ) . S tudira o na odje lu z a muz i ku povije st Aka de mije za glasbo u Ljubljani. God. 194763 muziki urednik Radio-

BIVA (biwa), ja strument sa icama, v ili mandoline. Na plos venom trupu nalszi s strane poprean uski vuen lakom, na koje proreza, izraena 01 kosti u obliku pol trei okrugli prorez, ispod drka za ice. taljci su etiri uzdigr nie u razmaku od jedi stepena i tri polustef kraju vrata ormari sa svinut prema natra ice ugoene su: a, O ice i o lakirani se drvenim batiem ment slui za akordil starih ljubavnih i rati pjeva. Zvuk mu osel zvanja, jer ice kod ti

BIVA

diruju uzdignute pre B. se razvila od kir strumenta p'ip'a. U Ja

BIVA

BIZET

201
raju na njoj uglavnom ene. Postoji i manji oblik sa etiri prenice. Vizantijska muzika -> Ekfonetska notacija Susree se i pod nazivom satsuma-biva ili bugaku bizva. K. KO. BIZANTSKA MUZIKA -> BIZANTSKA NOTACIJA BIZET, Georges (Alexandre-Cesar-Leopold), francuski kompozitor (Pariz, 25. X 1838 Bougival kraj Pariza, 3. VI 1875). Otac mu je bio uitelj pevanja i osrednji kompozitor a majka pijanistkinja, pa su ga roditelji od najranijeg detinjstva upuivali u muziku. U devetoj godini poeo je uiti klavir kod A. F. Marmontela, a u desetoj (1848) primljen je, zbog izvanrednog talenta, na Pariki konzervatorij; onde su mu uitelji A. F. Marmontel za klavir, F. Benoist za orgulje i P. J. Zimmermann za kontrapunkt (ovoga je esto zamenjivao Gounod). Od 1853 B. studira kompoziciju u klasi J. F. E. Halevvja, sa ijom se kerkom Genevieveom kasnije oenio. U toku studija dobiva niz nagrada, a Prix de Rome stie 1857 kantatom Clovis et Clotide. Iste godine pobedio je (zajedno sa Ch. Lecocqom), na konkursu koji je I. Offenbach raspisao za operetu, pa se njegova opereta, Docteur Miracle, izvodi u Thedtre des Bouffes Parisiens. U decembru 1857 B. odlazi u Rim gde ostaje do jeseni 1860. Za boravka u Italiji komponovao je operu buffo Don Procopio u kojoj svesno oponaa talijanski stil, i simfonijsku odu Vasco da Gama. Po povratku u Pariz radi na simfoniji Roma, te dovrava uvertiru La Chasse d'Ossian (1861) i kominu operu La Guzla de 1'E.mir koju u zimi 1862 skidaju s repertoarnog plana u Thedtre Lyrique nudei mu libreto za operu Les Pecheurs de perles. S ovom operom B. je 1863 debitirao u Thedtre Lyrique, Uspeh je bio polovian, kritiari se izraavaju sa rezervom ili otro, predbacuju Bizetu da imituje R. Wagnera, F. Davida i G. Verdija i govore o harmo nijskim bizarnostima, koje su proizale iz loe usmerene tenje za originalnou. Jedino je Berlioz pisao (u Journal des Debats) 0 talentu koji mnogo obeava. Posle toga B. komponuje veliku operu u pet inova Ivan le Terrible. Ona nije primljena na izvo enje i autor je kasnije sam povlai (izvedena je istom 1946, u Wurttembergu). Thedtre Lyrique zatim poruuje od Bizeta operu La Johe Fille de Perth po romanu Waltera Scotta. Delo je izve deno 1867 i to je jedina Bizetova opera koju je tadanja kritika skoro jednoduno pohvalila. U to vreme B. pie nekoliko klavirskih kompozicija i solo-pesama (ciklus Feuilles d'album), ali je prisiljen, zbog loih materijalnih prilika, da se bavi i drugim poslovima: prireivanjem klavirskih izvoda i aranmana tuih dela, orkestra cijom bezvredne zabavne muzike i poduavanjem (uenici su mu E. Galabert i P. Lacombe). Preterani rad podriva njegove telesne 1 duevne snage. B. proivljava period teke duevne krize koja je ostavila trag na njegovom radu; tada zapoinje nekoliko opera (Nicolas Flamel, Les Templiers, Vercingetorix) koje ne dovrava ili ih kasnije naputa. Meu ovim delima karakteristini su ulomci iz opere La Coupe du Roi de Thule. W. Dean smatra da je ovo delo dovreno i da se u njemu jasno opaaju stilski elementi i postupci opere Carmen. God. 1872 B. se ponovo pojavljuje na operskoj sceni sa jednoinkom Djamileh (libreto L. Galleta prema Mussetovoj poemi Namouna). Iako je puno duha i fine invencije ovo delo doivljava neuspeh i kod publike i kod kritiara. Potpu no nezapaeno prolazi i Bizetova scenska muzika za Daudetovu dramu L'Arlesienne, dovrena iste godine. Tek u obliku orkestarske svite, uskoro zatim, ona postie veliki uspeh. God. 1873 B. poinje da radi na operi Carmen (prema istoimenoj Merimeeovoj noveli) i do jeseni dovrava veliki deo partiture. U meuvremenu prekida taj posao da bi komponovao operu u pet inova Don Rodrigue (prema drami o Cidu na libreto L. Galleta i E. Blaua) koja je ostala nedovrena, a deo njenog muzikog materijala upotrebio je B. za uvertiru Patria. Ovo loe i za Bizeta posve bezna ajno delo, doivelo je zaudo na premijeri veliki uspeh. God. 1874, posle bolesti, B. u kratkom roku od 2 meseca, zavrava instrumentaciju Carmen, a poetkom 1875 zapoinju probe. Ve tokom proba B. je prisiljen da se bori sa orkestrom koji se pobu nio zbog neobino teke muzike, i sa horom koji je uvreen jer mora ne samo da peva nego i da glumi. Kompoziciji se protive ak i libretisti H. Meilhac i L. Halevv, privikli na muziku Offenbacha. Treeg marta 1875 odrana je u Operi comique premijera Carmen sa slavnom pevaicom Galli-Marie u naslovnoj ulozi. Publika je delo primila posve hladno, a kritika je napala sve, poevi od fabule koja je nemoralna do pevakih partova koji su potpuno preputeni galami i zbrci orkestra. Uprkos tome Carmen je u nepunih godinu dana doivela 45 predstava. I mada je ujesen iste godine s velikim uspehom izvedena u Bekoj operi (s recitativima koje je naknadno komponovao E. Guiraud, umesto govorenih dijaloga), odakle je zapoeo njen trijumfalan put i rom sveta, Carmen je tek osam godina docnije, 1883, stavljena ponovno na repertoar Parike Opere comique sa kojega nije vie bila skinuta. Ali ravno tri meseca posle premijere, dok se njegovo remek-delo 31. put davalo u Parizu, izdahnuo je njegov autor u Bougivalu.

B. nije bio jednostran i G. BIZET ogranien zanatski majstor muzikog umea, kako ga neki pisci prikazuju. Svestrano zainteresovan za knjievnost kao i za likovne umetnosti, on se bavio i pitanjima filozofske prirode i ivim duhom pratio drutveni razvoj svog vremena i njegove probleme. Duhovit pisac brojnih pisama, on je u njima izloio svoja miljenja 0 mnogim pitanjima. O i rini njegovog horizonta svedoe i njegove refleksije povodom Francusko-pruskog rata, pro ete humanizmom. B. je stva rao sa retkom lakoom koja je bila plod sjajnog vladanja svim oblastima muzikog znanja 1 zanata. No uprkos tome, njegov stvaralaki razvoj iao je sporo. Razlozi lee kako u stanju operske umetnosti u Fran cuskoj u njegovo doba, tako i u njemu lino. ezdesetih go dina XIX v. kada B. zapoinje svoju delatnost operskog kom pozitora muzikom scenom Pariza jo uvek vladaju Meverbeer u velikoj operi i Auber u kominoj. Jednako stran izvetaenom, herojskom patosu Meverbeerove dramaturgije kao i povrnoj teatralnosti Aubera, B. se u poetku prvenstveno ugledao na Gounoda, koji je upravo bio stvorio novi tip francuske opere lir sku muziku dramu kao neku vrstu sredine izmeu neprestano uzvienog jezika muzike tragedije i suvie skromnog okvira tadanje komine opere. Dodue, mestimino se u ranim Bizetovim operama nalaze i tragovi uticaja Meverbeera (naroito u Ivan le Terrible), a i talijanske opere (Les Pecheurs de perles), kojih se kasnije sasvim oslobaa. Kao spontani stvaralaki tip muziara, B. je pravi podstrek dobivao tek onda kad bi obraivao teme koje su odgovarale njegovom biu i talentu. Komponujui veinom ravo odabrana libreta, koja je morao da prihvati ako je eleo da mu se dela izvedu, on je dugo morao da trai svoj pravi put. Tek u svojim remek-delima ispoljio je svoju pravu prirodu i iskonski talenat muzikog dramatiara. Ali pojedini elementi njegovog definitivno izgraenog stila iz muzike za Arleanku i iz opere Carmen otkrivaju se mestimino ve u ranijim delima. To je vanredna sigurnost u dramatskom oblikovanju, upotreba motiva ili melodija koje karakteriu pojedina lica ili situacije, sklonost za opisivanjem junjakih ili egzotinih krajeva, smisao za specifini harmonijski kolorit i majstorska vetina instrumen tacije. Ove odlike javljaju se u pojedinim uspelijim partijama opere Les Pecheurs de Perles i La Jolie fille de Perth, naroito u dramatski napetim scenama i u novim koloristikim akcentima harmonija i orkestracije. Sledeih nekoliko nedovrenih opera jasno potvruju Bizetova nastojanja da pronae nain kako da izmeni anr opere comique. Znaajniji korak prema tom cilju predstavlja jednoinka Djamileh u kojoj prvi put postie jedin stvo izmeu dramatskog i egzotinog elementa; tu uvodi i novi oblik kratkog instrumentalnog komada, oznaenog kao melodrames, koji prati radnju ili govoreni dijalog. Najzad, u Arleanki se B. prvi put suoio sa delom vee literarne vrednosti i tu je njegov talent zablistao u punom sjaju: u 27 kratkih brojeva intermezza, interludija, melologa i plesova koji su, izuzevi nekoliko horova, svi namenjeni instrumentalnom sastavu, majstorski je upotpunio i obojio junjaki, jarkim suncem obasjani, ivopisni krajolik i duh Provanse; neuobiajenim zvunim kombinacijama (upotrebio je ak i saksofon) i sasvim nekonvencionalnim harmonskim po stupcima doarao je svu patetinost i napetost situacija, dramskih kontrasta i snanih emocija oitujui vanredni oseaj za teatar. Sie Carmen, po dramskoj zaotrenosti radnje koja se odigrava u zemlji ivih boja, otrih kontrasta, sunca i senke, uzbudljivih ritmova i estokih strasti, odlino je odgovarao sposobnostima, prirodi i temperamentu kompozitora. Ovaj put pruila mu se prilika da na opersku scenu postavi stvarna ljudska bia, da fiksira i razvija njihove odnose i tako prikae estoki sukob ljudskih strasti. Iznosei u okviru jednog operskog dela zgusnutu lju bavnu tragediju i dajui istovremeno pravim realistikim darom arenu i vibrantnu sliku sredine u kojoj se odigrava radnja, B. je uspeo da stvori uzor romanske muzike drame. Njemu je pre svega bilo stalo do dramske i do ivotne istine. Umesto lutaka dotadanje konvencionalne komine opere, obuenih u suvremene

kostime, B. postavlja na pozornicu ljude iz ivota, ocrtavajui njihove karaktere realistiki, jasno, precizno. Prvi put su tada

202

BIZET
starsku zamisao i fakturu. Veinom su to mladenaki! ciozni prigodni radovi. B. je naiao na krajnje nerazumevanje svojih s koji su mu predbacivali nedostatak melodinosti, nei harmonija, prigovarajui mu da je sledbenik Wagnei kad je Wagner potpuno ovladao duhovima u Francui se gledati na Bizetovu muziku kao na neto to pripai To je razumljivo, jer je teko nai muziku koja bi s \ preterano reitim romantizmom, pretovarenom kor bila u otrijoj sup _.-.,.. . Bizetove. Njegova n stvari prvi znaaja Wagnerovom osvaj; cuske, prvo upi mediteranskog duh topline germanskon ima tipino galske o na je duha, jasna i neoptereena unapr nim sistemima i Ona odie zdravljen ume da oivi strast, oboji jarkim i ivi Ona predstavlja c francuskog genija 1 svetlost, sva ivot, 1 nalija, kako za nju k Rollan. Trago\ uticaja naziru se u kod Chabriera i Rave Debussvja i F^ures mu duguju i Puccini veristika opera.

DELA. DRAMSK Maison du docteur, o\ (rano delo, neobjavljenog pio, opera buffa, 1858carlo, 1906); La Gusla d' comique, 186162 (nei Pecheurs de perles, 186 1863; jug. premijera, 2 1900); Ivan le Terrible vren), 1865 (Wurttemb Jolie fille dePerth, 1866 La Coupe du Roi de Thu mo delovi), 1868; lan opera comique (nedovri X 71; Griselidis, opera dovreno), 187071; DJ comique, 1871 (Pariz, if G. BIZET. Naslovna strana prvog izdanja opere Carmen (Pariz, Choudens mijera, Zagreb, 13. V it Pere et Fils)realizam sa zavrnim prizorom opere prema praizvedbi 1875 okvir B. je uneo potresne ak-jedan psiholoki dotad drigue (nedovreno), li nesluenih razmera. Na taj nain udaljio se od sheme svo opera comique, 187374 jih prethodnika (Boieldieu, Auber, Adam) i, oslobodivi muziku jug. premijera, Zagreb, 18. VI 1893). Scenska muzika za Daud L'Arlesienne, 1872. Operete: Le Docteur Miracle, 1856 ili 1857 ( sentimentalizama i ljupkih scherza, obnovio je i doveo do vr - Malbrough s'en va-t-en guerre (samo prvi in od Bizeta, ostale ine hunca operu comigue. Sa Carmen francuska opera je nala ponovo vali I. E. Legouix, E. Jonas, Courtois, i L. Delibes), 1867; Sol putove iskrenijeg dramskog izraza na osnovu pevane reci, uspo- 1872. Dovrio i orkestrirao Halevvjevu operu Noe, 1868 69. Ol simfonija u C-duru, 1855; simfonija Roma u C-duru, 1860 t stavila realistike elemente opere comigue, spajajui tako najbolje NA: Tri uvertire: I, u a-molu (A-duru), oko 1855; II, La Chasse a osobine dvaju osnovnih tipova francuskog muzikog pozorita: izgubljena) i III, Patria, 1873. Suita VArlesienne (prer. 4 stavov scenske muzike), 1872 ( I I svitu prema VArlesienne priredio lirske i komine opere u novo jedinstvo. Melodijska saetost, Petite Suite d'orchestre (prer. 5 stavova iz Jeux d'enfa otrina dramske karakteristike, specifinost ritmova, osobena, za 1876); i Marche funebre u f-molu, 1861 (Scherzo je kasnije ukljuen svoje vreme smela i ivo obojena harmonska podloga, prozranost Roma); Marche funebre u b-molu za klavir i orkestar (prvobitno j i lepota orkestarskog zvuka, nepogreivo pogoen lokalni kolorit, La Coupe du R oi de Thule), 1868. KLAVIRSKA: 4 Pri Theme brillant; Caprice original br. 1 i 2; Romance sam pai odlike su ove muzike. de concert i Nocturne (sve mladenaka dela); Chasse fanti B. je uopte majstor slikanja pitoresknih, dalekih i egzo - Valse ciklus Chants du Rhin (prema pesmama A. Mervja), 1685; Mari tinih pejzaa. Stoga se taj element susree skoro u svima nje- La Chanson du matelot: Souvenir d'Ischia), 1868 ?; Variations c govim delima. No pri tome on se skoro nikad ne slui folklor - concert, 1868 (orkestrirao F. Weingartner, 1939); Nocturne, 1868 d'enfants za 2 klavira, 1871. Trois Esquisses musicales, pour orgue ex; nim motivima, ve mu je glavni izvor vlastita uobrazilja, pomou VOKALNA. Kantate: Le Retour de Virginie, oko 185557; koje finom intuicijom ume da pogodi karakter nekog kraja ili Clovis et Clotilde, 1867; Carmen saeculare, 1860 (nedovreno) i naroda. Tako je npr. u Carmen ostvario pravu atmosferu pa- Promethee, 1867 (izgubljeno). Te Deum za sole, hor i orkestar, nije, mada je u itavoj operi upotrebio samo 2 panije melo - da Gama, simfonijska oda, 185960. Za hor i orkestar: Choe. (rano delo); Valse u G-duru, 1855; La Mort s'avance i Ave Mario dije (Seguidilla je originalna njegova tvorevina). du rouet za solo glas, hor i klavir, oko 1857 ; Le Golfe de Bahia za so Preteno operski kompozitor, B. je na podruju orkestarske mu- hor i klavir, oko 1865 (ukljueno u operu Ivan le Terrible; posto zike dao jedno blistavo delo mladosti: simfoniju u C-duru, pisanu sa klavir); Saint-Jean de Palhmos za 4 glasa a cappella, 1866?; La . 1872. Preko 30 solo-pesama meu njima ciklusi Feuilles d\ 17 godina, po duhu srodnu Mozartu i Mendelssohnu. Kao duhovit duet, hove A. de Musseta, V. Hugoa i dr.), 1866 i Chants des Pyrenee i fin minijaturista pokazao se B. sa svojim klavirskim ciklusom pesama), 1867?; zbirke Vingt Melodies i Seize Melodies, obj. post jfcux d'enfants, iz kojega je 5 stavova kasnije preradio za orkestar i 1887 (sadravaju ranije, pojedinano tampane pesme). PRER transkripcija i klavirskih izvoda, medu njima dela Ch. Gouni , Petite suite); ovo delo anticipira Debussvjevu Petite suite i broj I simfonije u C-duru i opera La Nonne sanglante, Philemon ct Bat Ravelov ciklus Ma Mere l'Oye. Simfonija Roma., takoer bliza de Soba, Romeo et Juliette, itd.), G. F. Handela (Uharmonieux fo\ Mendelssohnu, te uvertira Patrie vie su programskog karaktera air varie za klavir 4-runo), B. Marcella (psalam Signore non l Mozarta (transkripcija itave opere Don Giovanni, sa na i ne idu medu znaajna Bizetova dela. Solo-pesme su u pretenoj Gretrvja, i vokalnim partijama, 1866), Rossinija (Trio pour vit veini srodne Gounodovoj vokalnoj lirici, sem nekoliko izvornijih kestarskim orgue sur G. Teli), Schumanna, Chopina, (La Mort s'avance, C, pesama u kojima prevladava specifini kolorit. Mada je bio odli- d'apris deux etudes de Chopin), Masseneta, A. Thomasa (klavirsk Mignon i Hamlet), Saint-Saensa i dr. Pisma: Causerie Muici an pijanista, njegove klavirske kompozicije imaju vie orkepod pseudonimom G. de Betzj u Revue Nationale et Etrangere, Impressions de Rome, 18571860 i La Commune, 1871, izdao ] 1908; Lettres a un ami 1865 1872, izdao E. Galabert, 1909; Br ljudske drame i 18571860, izdao 1949 W. Klerisch (s predgovorom); Unpub by G. Bizet, obj. M. Curtis, MQ, 1950. ,

u operi prikazani likovi sa dna drutva, cigani i krijumari, ljudi koji se bez skrupula suprotstavljaju moralnim pravilima drutva. To je izazvalo sablazan kod savremenika i postalo jednom od glavnih razloga zato je delo otklonjeno. Adaptirajui Merimeeovu novelu libretisti su mirni tok novelistikog pripovedanja saeli i dramatski zaotrili; no u isto vreme oni su likove pojednostavnili, oduzevi im onaj grubi realistino iznijansirani okvir (sa itavim nizom sitnih detalja, opisa i dogaaja), koji u noveli pojaava sirovost njihovih karaktera i strasti. B. je nadzirui rad na libretu, sam napisao mnoge delove, a neke je kasnije izmenio (npr. itavu , -Habaneru). Bizetova Carmen donekle je idealizovana i kao takva mnogo je pogodnija za ( . * nosioca glavne tragine uloge ! nego Merimeeova. Uprkos svo- j jim antisocijalnim postupcima \ i svome moralu, ona nekim l svojim osobinama (predanou vlastitim oseanjima, odvano-u i ljubavlju prema slobodi) postaje tragina junakinja sudbinske ljubavne drame, i kao femme fatale ona predstavlja novi tip operske heroine prema kojoj su kasnije modelirane Saloma, Elektra i Turandot. Unosei po karakteru sasvim suprotne likove naivne Micaele i samosvesnog Escamilla (to mnogi smatraju suvinim), B. je pojaao tragiku Joseova pada od estitog seoskog momka do razbojnika i ubice. Muziki portret Josea, promene u njegovu karakteru, razradio je B. psiholoki vanredno upeatljivo: dok su ostala glavna lica naznaena na poetku opere motivima koji se kasnije esto ponavljaju, Josea, koji proivljava metamorfozu vlastite linosti, ne prati takav karakteristian motiv. Struktura ove opere ne razlikuje se bitno od tradicionalne opere comique sa recitativima i arijama, duetima, ansamblima i horovi-ma; ali u taj konvencionalni cente istinite

"**. .-#

BIZET BJELINSKI-WAISZ
NOVA IZD.: kritiko izdanje opere Carmen priredio F. Oeser (2 sv., 1964); operu Ivan le Terrible obj. E. Hartmann, 1951. LIT.: E. Galabert, Georges Bizet. Souvenirs et correspondance, Pari 1877. Ch. Pigot, Georges Bizet et son oeuvre, Pari 1886. L. Mastrigli, Giorgio Bizet. La sua vita e le sue opere, Roma 1888. C. Bellaigue, Georges Bizet, sa vie et son oeuvre, Pari 1891. H. Imbert, Portraits et etudes. Lettres inedites de Georges Bizet, Pari 1894. Isti, Georges Bizet. Pari 1899. P. Voss, Georges Bizet, Leipzig 1899. C. Saint-Saens, Portraits et souvenirs, Pari 1900. F. Burgess, Carmen, London 1905. A. Vffeissman, Bizet, Berlin 1907. H. Gauthier-Villars, Bizet, Pari 1911. F. Nietzsche, Randglossen zu Bizets Carmen (red. H. Daffner), Regensburg 1912 (novo izd. 1951). G. M. Gani, Giorgio Bizet, Torino 1914. F. Hiihne, Die Oper Carmen als ein Typus musikalischer Poetik, Greifswald 1915. R. Northcott, Bizet and Carmen, London 1916. D. Imsan, Carmen, Charakter-Entwicklung fur die Buhne, Darmstadt 1917. H. Malherbe, Georges Bizet, Pari 1921. Ch. Gaudier, Carmen de Bizet, Pari 1922. P. Landormy, Bizet, Pari 1924 (novo izd. 1950). J. Rabe, Georges Bizet, Stockholm 1925. J, Tiersot, Bizet and Spanish Music, MQ, oktobar 1925. D. C. Parker, Georges Bizet, His Life and Works, London 1926 (novo izd. 1951). E. Istel, Bizet und Carmen, Stuttgart 1927. M. Delmas, Georges Bizet, Pari 1930. J. Chantavoine, Quelques inedits de Georges Bizet, Le Menestrel, August-September 1933. R. Laparra, Bizet et l'Espagne, Pari 1935. Revue de musicologie, novembar 1938 (cijeli broj posveen Bizetu). M. Epyx, 5Kop>K EH3e, MocKBa 1938. M, Cooper, Georges Bizet, London 1938. F. Gerver, Bizet, Charleroi 1945. P. Lockspeiser, Bizet, London 1946. M. Cooper, Carmen, London 1947. W. Dean, Bizet and La Coupe du Roi de Thule, Music and Letters, 1947. Isti, Bizet, London 1948. Isti, Carmen by Prosper Merimee with a Study of the Opera of the Same Name, with Goya Drawings, London 1949- Isti, Introduction to the Music of Bizet, London 1950. N. Curtiss, Georges Bizet, MGG, I, 1951. H. Malherbe, Carmen, Pari 1951. P. Stefan, Georges Bizet, Zurich 1952. A. XoxjiomuHa, }Kop>K BH3e, MocKBa 1954 ( II izd. '959). M. Curtis, Bizet and his World, New York 1958. A. Pr.

205

ljima, ali im iva ritmika, izvorna melodika i bogat harmonijski

BJELI, Viktor Aronovi, sovjetski kompozitor (Berdiev, 14. I 1904 ). Studij kompozicije zapoet u Harkovu zavrio 1929 na Konzervatoriju u Moskvi (G. A. Konius, N. J. Mjaskovski). Sa A. Devidenkom i B. ehterom utemeljio 1925 muziko udruenje Prokoll radi propagiranja suvremene sovjetske tematike meu mladim kompozitorima. Djeluje u Moskvi kao profesor Konzervatorija i urednik asopisa My3UKajibHan MCU3Hb. Dok njegove rane kompozicije odavaju Skrjabinov i Ravelov utjecaj, u kasnijem se stvaranju nalaze obiljeja nacionalne muzike. Osobito su mu popularne masovne pjesme. Njegovi uenici su S. Kac, S. Tulikov, N. Gubarkov, R. Murtazin i R. Jahin.
DJELA: tri uvertire za orkestar. Poem za violu i klavir, 1921. KLAVIRSKA: etiri sonate, 1923, 1926, 1942 i 1946; lirska sonatina, 1928; 4 pre ludija, 1922; 16 preludija na melodije naroda SSSR, 1947 i dr. VOKALNA: revolucionarna kantata Pohod gladi, 1931! Pjesma 0 Tarasu, 1942; vokalni monolog 26, 1926; ciklus Rat, 1929; Orli, 1936; 2 fragmenta iz Poeme V. I. Lenjin (V. Majakovski), 1938; suita na stihove V. Majakovskog, 1956. Zborna suita na uvake teme, 1936; Pjesma o partizanskoj djevojci, 1938; Jugoslavenska suita, 1939; Balada o kapetanu Gastellu, 1940; Pjesma 0 petorici heroja, 1940; U zatitu mira. Filmska muzika. LIT.: K>. Kopee, BHKTOP APOHOBIM EeJifeiH, MocKBa 1962.

BJELINSKI, Bruno, kompozitor (Trst, 1. XI 1909 ). Diplomirani pravnik, studij kompozicije zavrio 1935 na Muzikoj akademiji u Zagrebu (B. Bersa, F. Dugan). Neko vrijeme djelovao kao sudski i advokatski pripravnik u Zagrebu. God. 194445 nastavnik na muzikoj koli u Splitu, a od 1945 profesor je kontrapunkta i fuge na Muzikoj akademiji u Zagrebu.

Jedan od najistaknutijih suvremenih hrvatskih umjetnika, B. se nadovezao na klasine tradicije. U poetku je najveu panju posveivao klaviru i komornim sastavima, a zatim se podjednako intenzivno bavio koncertnom, simfonijskom, vokalnom i scenskom muzikom, 0 emu svjedoi niz reprezentativnih ostvarenja sa svih podruja muzikog stvaralatva kojih se dotakao. Glavno obiljeje muzike B. Bjelinskog iskren je i vedar optimizam koji zrai gotovo iz svake njegove partiture, pa i sa stranica natopljenih dubokom tugom. Lirika proeta svjeinom protkana je humorom koji mjestimice granii s lakom ironijom. Kao suprotnost vedrini i ivotnoj radosti brzih stavaka, u polaganim prevladavaju sjetna raspoloenja kojih je djelovanje potencirano dramatskim akcentima. Posebno treba podvui njegovu sklonost za intimno muziciranje koje se odlikuje spontanou osjeaja, to_ se osobito ispoljuje u vokalnoj lirici. Na tim stranicama B. se otkriva kao suptilan umjetnik rijetkih B. sposobnosti za BJ uivljavanje u kontemplativnu tematiku stihova i za oblikovanje osebujnih lirskih ugoaja. Djela B. Bjelinskog izgraena su na vrstim tonalnim teme-

govor daju peat suvremenosti. Premda B. ne spada u kompozitore nacionalnog muzikog smjera, njegovi radovi odavaju umjetnika nae zemlje. To se zamjeuje i u ritmici, koja se oslanja na metrike uzore narodne muzike, i u melodici proetoj mediteranskim, ugoajem. U kompozicijama nastalim nakon umjetnikova boravka u Brazilu nerijetko se susreu prizvuci te daleke zemlje. Pet simfonija, 3 simfonijete i druga orkestralna djela (Divertimento; Sveana uvertira) koncipirani su uglavnom programno. U Simfoniji ljeta, prvoj po redu, B. je tonovima doarao zanosno raspoloenje dvoje sretnih ljudi, njihov rastanak i uzaludno traenje utjehe u bunom vaarskom veselju. U II simfoniji s podnaslovom In memoriam poetae evociraju se uspomene na pjesnika R. Tagorea, kome je djelo i posveeno. Pod skromnim naslovom Muzika za prijatelje, kako je B. nazvao svoju III simfoniju, krije se umjetnikova poruka svima koji su, unato suprotnostima to ih svakodnevno okruuju, kadri da dozive muziku kao neto nesvakidanje, neobino, kao sveani trenutak radosnog susreta. Sinfonia iubilans, etvrta po redu, nastala je povodom 20-godi-njice Udruenja kompozitora Hrvatske, a peta, Simfonija za Taliju, prigodom inauguracije obnovljene zgrade Hrvatskog narodnog kazalita u Zagrebu. U tom djelu, koje zavrava molitvom za mir, B. je ocrtao nespokojstvo dananjeg ovjeka. Sadrajna osnova Mediteranske simfonijete naznaena je u naslovu. No, uz karakteristian humor, u muzici se ispoljava i druga, osjeajna strana umjetnikove prirode. Nakon relativno kratke Sinfoniette brasileire, iji je karakter odreen renesansnom karnevalskom povorkom uvodne muzike, B. je u Koncertantnoj simfonijeti dosegao novi vrhunac u svom bogatom stvaralatvu. Inspirirana svjeina koja zrai iz toga djela, usko povezana sa zvukovnom briljantnou klavira i orkestra, najjae je izraena u zavrnoj gradaciji finala. B. je do danas (1970) napisao 13 koncertantnih djela za razliite instrumente, meu kojima se njegov specifini stil oituje najvie u razigranoj Serenadi za trublju, klavir, gudae i udaraljke, izgraenoj na elementima iz plesnog folklora latinske Amerike. Uz 3 sonate za violinu i sonatu za violonelo, II gudaki kvartet i druge komorne radove B. Bjelinskog odskae njegov klavirski trio, programno koncipirano djelo posveeno uspomeni dvojice prijatelja stradalih u ratu. Na podruju muzikog kazalita B. je najvii domet ostvario u baletu Peter Pan. Ostajui u domeni prie za djecu on se nije uputao u konstrukciju nekakvih posebnih situacija, ve je radnji dao sasvim realistian tok i na taj nain se najvie pribliio psihi mladih. Sklon ali i duhovitim dosjetkama, on je i ovdje ostao sam sebi vjeran, iskoritavajui svaku priliku da se nasmije sa svojim junacima. Stvaralatvu za djecu B. je dao i niz drugih vrijednih priloga.
DJELA. ORKESTRALNA. Pet simfonija: I, Simfonija ljeta, 1955 (Radio-Ljubljana, 1956); II, In Memoriam poetae, 1961 (Zagreb, 12. IV 1961); III, Muzika za prijatelje, 1964 (Zagreb, 27. X 1965); IV, Sinfonia iubilans, 1965 (Zagreb, 19. IX 1966) i V, Simfonija za Taliju, 1969 (Zagreb, 27. XI 1969). Tri simfonijete: I, Mediteranska, 1958; II, Brasileira, 1961 i III, Concertante za klavir i orkestar, 1967 (Zagreb, 27. XI 1968). Komorni koncert za klavir i orkestar, 1948 (Zagreb, 17. III 1949); Concertino za klavir, gudae i udaraljke, 195.6 (Ni, 26. IV 1957); koncert za violinu, 1952 (Radio-Atena, 1956); koncert za violu i komorni orkestar, 1956 (Zagreb, 4. II 1959); 2 koncerta za violonelo: I (Zagreb 1945) i II, 1953 (Zagreb, 21. VI 1955); koncert za flautu i gudae, J955 (Radio-Ljubljana, 1956); koncert za obou i gudae, 1954 (Zagreb, 15. III 1957); koncert za klarinet i gudae, 1952 (Zagreb, 29. I 1954); koncert za fagot, r95O (Radio-Beograd, 1951); Muica tonalis za fagot, obou i gudae, 1968; Se-renada za trublju, klavir, gudae i udaraljke, 1957 (Zagreb, 6. V 1958); Concertino za rog i gudae, 1967; Suita iz Korkyre, 1944; Divertimento za komorni orkestar, 1948 (Zagreb, n. III 1950); Prelude, 1951; Sveana uvertira, 1963; Pet invencija za komorni orkestar, 1965. KOMORNA. Dva gudaka kvarteta: I, Lirski, r943 (Radio-Beograd, 1948) i II, 1951 (Zagreb, 19. XI 1951); klavirski trio, 1953 (Radio-Zagreb, 1954); trio za flautu, violonelo i klavir, 1960 (Radio--Beograd, 1965); 3 sonate za violinu i klavir: 1933, 1937 i 1960; sonata za violon elo i klavir, 1950; sonata za klarinet i klavir, 1966; 6 invencija za violonelo i klavir, 1950; 2 invencije za fagot i klavir, 1950; Scherzi di notte za duhaki kvintet, 1969. KLAVIRSKA. Tri sonate: I, 1938 (izgubljena); II, 1944 i II I, 1960; 4 suite: I, 1938; II, 1938; II I, 1939 i IV, Proljetne igre, 1957. Toccata, 1938; 7 bagatela, T950; Partita, 1954; Preludij u C-duru. DRAMSKA: djeja opera Pelica Maja, 1952 (Rijeka, 9. II 1963); komorna komina opera Heraklo za bariton, sopran, recitatora i klavir, 1969. Baleti: Pinocchio (Zagreb, 15. IV 1959); Peter Pan (Zagreb, 26. XI 1966) i Karneval iluzija {Sinfonietta Brasileira, Zagreb, 5. XI 1967); djeja pria Noni sastanak, 1968. VOKALNA : kantata Zore i vihori (V. Parun), 1961^ (Radio-Zagreb, 29. III 1962). Ciklusi za glas i klavir (orkestar): Ciciban (O. upani), 1947; Pjesme za bezimenu (G. Krklec), 1953; Bez povratka (Li-Tai-Po), 1953; Gitanjali (R. Tagore), 1957 i Suma spava (G. Vitez), 1965. Dvije pjesme Gorana Kovaia, 1952; Tri djeje pjesme, 1953; Plavi uperak (M. Anti) za sopran, bariton, flautu i klavir, 1968. Zborovi. Muzika za film. LIT.: K. Kovaevi, Hrvatski kompozitori i njihova djela, Zagreb 1960. Isti, Muziko stvaralatvo u Hrvatskoj 19451965, Zagreb 1966. K. Ko.

BJELINSKI-WAISZ, Aurel, violinist (Zagreb, 1865 ?). Violinu uio u Zagrebu kod A. varca, zatim u Leipzigu (A. Brodskv) i Beu (J. Griin). God. 1888 nastavnik na koli Hrvatskog glazbenog zavoda u Zagrebu. Idue godine otiao u Hamburg, a iza toga u London, gdje je postao koncertni majstor simfonijskog orkestra u Queen's Hallu. U Londonu osnovao gudaki kvartet i esto koncertirao kao solist.

MM,'!':"

, '1-t-i
>**t

204

BJELORUSKA MUZIKA BLACKWOOD

u Irkutsku (Sibir) i Harbinu (Kina), zatim u Berlinu kod F. E. Kocha (192226) i na Uni verzitetu (muzikologija). God. 193839 nastavnik za kompo ziciju na Konzervatoriju u Dresdenu, od 1948 predavao kompo ziciju na Visokoj muzikoj koli u Berlinu (195359 direktor). Njegovi su uenici, meu osta lima, G. v. Einem i G. Klebe. Blacherova muzika ivi pr venstveno u raznovrsnosti rit ma. On stalno izbjegava rasko B. BLACHER zvuka, veoma eko-

BJELORUSKA MUZIKA. Muziko nasljee Bjelorusa do Revolucije iskljuivo je narodno stvaralatvo. Narodne pjesme imaju izrazito lirski karakter. Starije zborno pjevanje je jednoglasno, s estim odstupanjima od unisona. Kasnije se njeguje dvoglasje i troglasje, za koje je karakteristina melodija u niem glasu sa solistikim improvizacijama u gornjem glasu (poput diskanta). U muzikom folkloru zastupljene su i revolucionarne i partizanske pjesme. Blagim humorom odlikuju se aljive pjesme i
plesne melodije (JInaoHuxa, RDpouKa, Eyjib6a, Kpu^icaHOK). Od

muzikih instrumenata zastupljeni su: dmbal, alejka (vrsta trublje), bjeloruska lira, dudka (vrsta flaute) i duda (gajde). Do XX st. u Bjelorusiji izvodila se batlejka, narodna lutkarska predstava uz muziku i pjesme. Prva opera izvedena 1852 u Minsku je KpecmbHHKa poljskog kompozitora S. Moniuszka. Boljoj teatr (opera i balet) postoji u Minsku od 1933, a od 1937 Filhar monija; Muziki tehnikum od 1924, a Konzervatorij od 1932. Pioniri bjeloruske operne i komorne muzike bili su N. urkin i N. Aladov. Kompozitori nacionalnih opera: E. Tikocki, A. Bogatirjov, A. Turenkov, D. Lukas, G. Pukst, a baleta M. Kroner, G. Vagner i E. Glebov. Razvitku muzikog profesionalizma mnogo je pridonio V, Zolotarjov. Ostali vaniji kompozitori: D. Kaminski, V. Olovnikov, P. Podkovirov, J. Semenjako, L. Abeliovi, D. Smoljski, E. Tirmand i N. Sokolovski. Bi. R. BJONER, Ingrid, norveka pjevaica, sopran (Kraakstad, 8. XI 1927 ). Zavrila studij farmacije, a zatim uila pjevanje na Visokoj muzikoj koli u Frankfurtu na Majni i kod P. Lohmanna u Wiesbadenu. Na opernoj pozornici debitirala 1957 u Oslu kao Donna Anna (Mozart, Don Giovanni). Operna solistica u Oslu, Stockholmu, 195961 u Njemakoj operi na Rajni i od 1961 istodobno u Miinchenu i na Metropolitanu u New Yorku. Pjevaica meunarodne reputacije, gostovala na Dravnoj operi u Beu, Covent Gardenu u Londonu, Scali u Milanu, Teatru Colon u Buenos Airesu, na Sveanim igrama u Bavreuthu i drugim svjetskim pozornicama. Podjednako se istie kao interpret enskih likova u Mozartovim, Wagnerovim i R. Straussovim operama, kao Rezia (Weber, Oberori), Leonora (Beethoven, Fidelio) i dr.

postupajui

BjORKANDER, Nils (Frank Fredrik), vedski kompozitor i pedagog (Stockholm, 28. VI 1893 ). Na Konzervatoriju u Stockholmu uio klavir kod L. Lundberga i kompoziciju kod C. Nordquista (191015). Osnovao vlastitu klavirsku kolu u Stockholmu (1917). Njegove kompozicije nose obiljeja nacionalne muzike.
DJELA: koncertna fantazija za klavir i orkestar. Klavirski kvintet; sonate za violinu i klavir; sonate za flautu i klavir. KLAVIRSKA: sonatina; Miniatyrer (izvodi se i u instrumentaciji E. Bengtssona); 3 Pianostycken; Fyra Skdrgardsskisser (instrumentirao T. VCilhelmi); Ljetna no; Ples seljaka (inspirirano djelom slikara Zorna). Solo pjesme.

BjORLING, Jussi, vedski pjeva, tenor (Stora Tuna, 2. II 1911 Stockholm, 9. IX 1960). Ve kao djeak koncertirao u vokalnom kvartetu s ocem Karlom Davidom (18731926) i braom Olleom (1909) i Gostom (1912) i zatim uio pjevanje kod J. Forsella na Konzervatoriju u Stockholmu i kod T. Voghierea u Rimu. Na opernoj pozornici debitirao 1930 kao Don Ottavio (Mozart, Don Giovanni) u Stockholmu. God. 1938 solist opere u Chicagu i 193854 opere Metropolitan u New Yorku (s prekidom 194044), do kraja ivota lan stockholmskog Dvorskog kazalita. Umjetnik visoke muzike kulture, ostvario je niz tenor -skih kreacija, osobito u Verdijevim, Rossinijevim, Puccinijevim i Mozartovim operama. Gostovao u mnogim zemljama, medu ostalim i u Jugoslaviji. Objavio je autobiografiju Med begaget i strupen (1945).

BLACHER, Boris, nje maki kompozitor (Newchwang, Kina, 6. I 1903 ). Muziku uio

nomino sredstvima, kojima se slui. B. nastoji vratiti ope: nom tipu Mozartovih vremena s prevagom muzikih e Njegov je cilj koncertantna opera, a ne simfonijska drar certantni je element istaknut i u drugim njegovim djelin ujui elemente arhitektonike i ritmike, uveo je B. tzv. ljivu metriku (variable Metren), postupak, prema k svaki takt odreene arhitektonske cjeline poveava za j miku jedinicu; nakon postignutog maksimalnog broja slijedei taktovi donose stalno po jednu jedinicu manji dostignu poetni broj.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija op. 12, 1938; simfonij Hamlet op. 17, 1940; 2 koncerta za klavir: I, op. 28, 1948 i II, op. 42, 1 i jedan koncert bez numeracije i broja opusa, 1935); koncert za vio] 1948 ; koncert za violu op. 48,1954; koncert za violonelo, 1965; varija M. Clementija za klavir i orkestar op. 61, 1961; Geigenmusik za violin op. 8, 1938; koncert za gudaki orkestar op. 20, 1942; koncert za j; 1946; koncert za klarinet, fagot, rog, trublju, harfu i gudaki orkes 1950; Dialog za flautu, violinu, klavir i gudaki orkestar, 1950; k za duhaki kvintet i gudae, 1963; Virtuose Musik za violinu, 10 du i udaraljke, 1967; Capriccio za mali orkestar op. 4, 1933; Kurmusik c Divertimento za duhaki orkestar op. 7, 1937; Estnische Tdnze za 1 instrumenata op. 9; Concertante Musik op. IO, 1937; Partita za gu< raljke, 1945; varijacije na Paganinijevu temu op. 26, 1948; Orcheste, op. 44, 1953. Studie im Pianissimo op. 45, 1954; Zwei Invenzionen o\ Orchesterfantasie op. 51, 1956; Hommage d Mozart op. 52, 1956; Cleveland op. 53, 1957; Muica giocosa op. 59, 1959; Collage, 1968. NA. etiri gudaka kvarteta: I, op. 11, 1930; II, op. 16, 1940; III, 1 i IV, Epitaph op. 41, 1951. Oktet za klarinet, fagot, rog i gudaki kvi sonata za violinu i klavir op. 18, 1941; sonata za violinu solo op. 40 vertimento za trublju, trombon i klavir op. 31, 1948; Divertimento za fl klarinet i fagot op. 38, 1951; Two Poems za jazz-kvartet op. 55, 1957; < iiber einen ivergierenden c-Moll-Dreiklang za gudaki kvartet, 1968 (mir) oder... Die 7 Plagen za violinu i klavir, 1967. KLA VIRSKA. 39, 1950; 2 sonatine op. 14, 1940; Trois pieces op. 21, 1943; Ornam (7 studija na promjenljivu metriku), 1950. Vier Studien za em EKSPERIMENTALNA: Multiph Raumperspektiven za klavi: trina generatora, 1962; Studie in schtuarz za elektronske zvukove, 196 nisehe Studie na glissando trombona, 1962; Elektronische Impulse, 1966. SKA. Opere: Fiirslin Tarakanozva, 1941; Abstrakte Oper Nr. 1 (libret 1953 (nova verzija 1957); Rosamunde Floris, 1960; Zzuischenfalle bei eh dung, 1966 i 200000 Taler, 1969. Komorne opere: Die Flut, 1947 Julia, 1947; dramatini nokturno Die Nachtschwalbe, 1948; opera-ba sches Mdrchen, 1952. Baleti: Fest im Suen, 1937; Harlekinade, 1940; Z buch von Erzerum (na muziku F. Flotowa), 1942; nova verzija pod na ersle Bali, 1950); Chiarina, 1950; Hamlet, I9SO; Lysistrata, 1951; De, Venedig, 1955; Demeter, 1963; Tristan, 1965. Scenska i filmska 1 VOKALNA: oratorij Der Grossinquisitor, 1948. Kantate: Es tagt Walde za sopran, bas, zbor i gudae, 1946 i Traume vom Tod und vo; tenor, zbor i orkestar op. 49, 1955. Jazz-Coloraturen za sopran, alt fagot op. 1, 1929; Zwei Chansons za glas, klavir, klarinet, trublju, i gitaru, 1947; Francesca da Rimini za sopran i violinu solo op. 47 (prerr 1954; Thirteen Ways of Looking at a Blackbird za sopran i gudaki kva 1957; Die Gesdnge des Seeraubers O'Rourke und seiner Geliebten S za sopran, bariton, recitatora, govorni zbor i orkestar op. 56, 1958; sopran, bariton, zbor i orkestar op. 58, 1958; Fiinf Negro Spirituai instrumentalni ansambl, 1962. Za glas i klavir: Fiinf Sinnspruche Zellmachers, 1931; Tri psalma, 1943; Vier Lieder nach Texten von Frie. 1947; Apreslude, 1958. Zborovi. Prirunik Einfuhrung in den stre 1953. Za kompozitora G. von Einema napisao operna libreta: Da Der Zerissene i (zajedno sa H. v. Cramarom) Der Prozess. LIT.: G. F. Kosuszek, Boris Blacher, The Score, 1949. J. R Blacher e i suoi metri variabili, II Diapason, 1951. A. Adrio, Bor MGG, I, 1951. H. H. Stuckenschmidt, Four Contemporarv Germi sers, MQ, 1952 (prevedeno na talijanski u RAM, 1953). W. Warth Stil und Technik, Melos, 1953, 2. F. Burt, The Teaching and Ide Blacher, The Score, 1954. H. H. Stuckenschmidt, Boris Blacher, Be baden 1963. W. Oelmann, Zum Werk Boris Blachers, Muica, 1967,

BLACK-BOTTOM (engl. crno tlo), moderan ameri vrsta ragtimea. Pojavio se 1926. To je polagani foxtro breve mjeri (J = 72) sa sinkopom na treoj etvrtinki, dol

tjj ^ J * I J

ima naglasak na prvoj etvrtinki. Naziv potjee od imena j. s obale Mississippija, a korak je preuzet od tamonjih plesova. Autor prvog black-bottoma bio je R. Hendersi BLACKBURN, Maurice, kanadski kompozitor i (Quebec, 22. V 1914 ). Studirao na Ecole de Musiq verziteta u Lavalu i na New England Conservatory u 1 kasnije u kompoziciji uenik Nadije Boulanger u Par 1942 stalno je namjeten kao kompozitor kanadskog poduzea National Film Board. \
DJELA. ORKESTRALNA: Lespetites rues du vieux Quebec, 1938 en mocassins 1941; Suite pour cordes, 1960; Concertino za klavir i dl kestar, 1948. Kompozicije za klavir. DRAMSKA: opereta du roi, 1950; komorne opere za 3 glasa i klavir: Une Mesure de silen Pirouette, 1960. Filmska muzika.

BLACKWOOD, Easley, ameriki kompozitor (. polis, 21. IV 1933 ). Muziki studij zapoet u India nastavio u Bekshireu i kod P. Hindemitha na univerzite U kompoziciji se usavravao kod N. Boulanger u Par: 1958 predaje na Muzikom fakultetu Univerziteta u (
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, 1958 (nagrada vitzkv); II, 1960 i III, 1965; komorna simfonija, 1955; koncert za 1964. KOMORNA: dva gudaka kvarteta, 1957 i 1960; Concertino trumenata, 1959; sonata za violinu i klavir, 1960; sonata za violu i kla Un Voyage a Cythere za sopran i 10 instrumenata, 1966. ;

BLAHA-MIKE BLASIUS

205
BLAHA-MIKE, Zaboj, eki kompozitor (Prag, 22. XI 1887 3. IV 1957). Uenik A. Mikea (klavir), F. Spilke i V. Novaka (kompozicija). Djelovao u Pragu kao nastavnik klavira. Bavio se i muzikom publicistikom, kritikom i prevoenjem na eki; bio je urednik asopisa eskd hudba (193039), Zvon (193436), Umelec (194546) i dr. Od njegovih kompozicija osobitu su popularnost stekli neki ciklusi solo-pjesama.
DJELA. Melodrame: Pribyvajid Misic, 1921; Velky pdtek, 1926; Balady 0 smrti, 1942; Zeleny vitiz, 1950 i Lilie, 1953. Kantate: Tuldcke srce, 1929 (rev. 1942); Stabat Mater, 1941; Vodnik, 1949; Oratorium o lasce a miru, 1950. Ciklusi solo-pjesama: Japanske pisni, 1914; Biblicke pisni, 1914; Nocturna, 1914; Pisni na slova Ud. poesie, 1915; Pisni ticha, 1918; Milostne pisni, 1918; Vesela laska, 1918; Hovory se smrti, 1919; Na zavdte cesti, 1921; Balada o matini srdd, 1944; Kytice, 1949; Pisni, 1949; Pisni a fikadla, 1949 i dr. Zborovi; kompozicije za klavir i dr.

nu (klavir kod I. Seissa) te kod F. Busonija u Weimaru i Ber linu. U kompoziciji uenik E. Straessera. God. 190417 pre davao klavir na Konzervatoriju u Lausannei. Njegova brojna klavirska djela zanimljiva su po svojoj harmonijskoj osebujnosti i pokuajima poliritmije (etide).
DJELA: Konzertstiick za klavir i orkestar, 1912.Arija za violinu i klavir, 1901 (rev. 1941); preludij i sarabanda za violinu i klavir, 1930. Oko 500 klavirskih kompozicija (sonate; 200 etida; 150 preludija; suite; poloneze; mazurke; balade i dr.). Stabat Mater za glas i klavir, 1900; 14 solo-pjesama. LIT.: H. Stierlin- Vallon, Emile-Robert Blanchet, Feuilles musicales, 1949. H. Jaton, Emile-Robert Blanchet, ibid., 1953.

BLAHETKA, Marie Leopoldine, austrijska pijanistica i kompozitor (Guntramsdorf kraj Bea, 15. XI 1811 Boulogne-sur-Mer, 12. I 1887). Koncertirala ve kao dijete. Na Beethovenov savjet postala uenica C. Czernvja; kasnije uila klavir kod F. Kalkbrennera i I. Moschelesa, kompoziciju kod S. Sechtera. Kao pijanist nastupala u domovini i na estim turnejama u inozemstvu. Njezino pijanistiko umijee s priznanjem spominje R. Schumann (Gesammelte Schriften, II, 45). Od 1840 ivjela je u Boulogne-sur-Mer, bavei se kompozicijom.
DJELA, Za klavir i "orkestar: Variaziom brillanti; Konzertstiizk. Kla-virski trio: Variazioni concertanti za klavir i violinu. Kompozicije za klavir. Opera Die Rditber und die Sdnger, 1830. Solo-pjesme.

BLANCK, Hubert de, nizozemski pijanist i kompozitor (Utrecht, 11. VI 1856 Habana, 28. XI 1932). Studij zavrio na Konzervatoriju u Liegeu, a zatim se u kompoziciji usavravao kod F. Hillera u Kolnu. Umjetniku karijeru zapoeo 1873 kao pijanist, koncertirajui u vicarskoj, Njemakoj i Rusiji (Petrograd). Kao dirigent debitirao u Varavi. God. 188183 nastavnik klavira na College of Music u New Yorku, od 1883 djelovao u Habani. Tamo je osnovao Konzervatorij (1885) i pokrenuo muziki asopis Revista Correo Musical.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma, 1894; koncert za klavir; Capricho cubano za klavir i orkestar; Suite sinfonica, 1881. Klavirski trio; gudaki kvintet. Kompozicije za klavir. DRAMSKA. Opere: Hiacona, 1889; Los Hijos de los peregrinos, 1891; Patria, 1899; Actea, 1905; La Princesa morisca, 1906; La Parisina. Zarzuela Dolores, 1916. ' VOKALNA: oratorij Magdalena, 1891; kantata; solo-pjesme; misa.

BLAHO, Janko, slovaki pjeva, tenor (Skalice, 15. XI 1901 ). Zavrio studij prava (Dr jur.), pjevanje uio u Pragu i Milanu; tamo je 1926 i debitirao kao Alfredo (Verdi, La Traviata). Od 1927 bio solist opere Slovakog narodnog kazalita u Bratislavi. Njegov operni repertoar brojio je vie od 120 prvih tenorskih uloga medu kojima su najvee kreacije bile Don Octavio (Mozart, Don Giovanni), Vojvoda (Verdi, Rigoletto), Don Jose (Bizet, Carmen), ujski (Musorgski, Boris Godunov), Janko (Smetana, Prodana nevjesta), Podhajsky (Smetana, Dvije udovice) i Luka (Smetana, Cjelov). Nastupao je i kao oratorijski pjeva, a posebno se istakao kao interpret narodnih pjesama. Osim u domovini gostovao je u Austriji i Rumunjskoj. Sakupio je i objavio tri sveska narodnih napjeva (1948, 1952, 1957). Bavio se i opernom reijom. BLAINVILLE, Charles-Henri, francuski kompozitor, violonelist i muziki teoretiar (Tours ? 1711 Pariz, nakon 1777). B. je smatrao da je otkrio novi tonalitet sa znaajkama dura i mola (mode mixte, mode hellenique). Bila je to ljestvica identina frigijskom nainu. J. J. Rousseau prihvatio je oduevljeno njegovu teoriju, a slikar i muziki teoretiar J. A. Serre otro ju je napao.
DJE LA. INSTRU MEN TAL NA: 2 simfonije (1 u tzv. mode mixte), 1751: 6 simfonija za 2 violine, flautu, violu, fagot, violonelo i b. c, 1752; Concerli grossi, oko 1755; 6 trio-sonata; sonate za violinu i b. c. (2 knj.), 1753. Opere (izgubljene) These'e i Midas, 1753. VOKALNA: 7 kantata (izgubljene), oko 1751; kantata Les Plaintes inutiles za glas i violinu, 1757; Lecons de Te-nebres, 1759; Romances et Ariettes a voix seule, 1769; Recreations lyriques, 1771; chansoni; moteti. SPISI: Harmonie Theoretico-Pratique, 1746; Essai sur un troisieme mode, 1751; VEsprit de VArt Musical, 1754; Prospectus d'une Histoire generale de la Musioue, 1766; Histoire generale critique et philologique de la musique, 1767. LIT.: E. Borrel, Charles-Henri Blainville, MGG, I, 1951.

BLANCKENHEIM, Toni, njemaki pjeva, bariton (Koln, 12. XII 1922 ). Uenik O. Watrina u Kolnu i P. Lohmanna u Frankfurtu na Majni. Tamo 1947 zapoeo umjetniku karijeru; 195068, s prekidima, lan Hamburke opere (195457 u Stuttgartu, 196568 istodobno u Darmstadtu) i od 1968 u Stuttgartu. Gostovao na brojnim evropskim pozornicama i festiva lima, u San Franciscu, Los Angelesu, Meksiku i dr. U njegovu opsenom repertoaru istiu se uloge u Wagnerovim operama: Alberich (Prsten Nibelunga), Beckmesser (Majstori pjevai) i Klingsor (Parsifal), zatim Leporello (Mozart, Don Giovanni), Don Pasquale (Donizetti), Bartolo (Mozart, Figarov pir i Rossini, Seviljski brija), Faninal i Baron Ochs (R. Strauss, Kavalir s ruom), Wozzeck (Berg) i dr. BLANGINI, Felice, talijanski kompozitor i pjevaki pedagog (Torino, 18. XI 1781 Pariz, 18. XII 1841). Komponirati zapoeo u dvanaestoj godini, dok je pjevao u zboru katedrale u Torinu. Odlino je svirao violonelo i esto je koncertirao. Od 1799 ivio u Parizu. Bio je vrlo ugledan pjevaki pedagog, a njegove su romance bile popularne u parikim salonima. God. 180614 u slubi na dvorovima u Nici i Kasselu, zatim u Parizu 1816 profesor pjevanja na Konzervatoriju i od 1817 nadintendant Dvorskog orkestra.
DJELA: vie od 30 opera. 174 romance (najpoznatija // faut partir: le menestrel vient de Vapprendre)\ 170 nokturna za dva glasa. etiri mise s orkestralnom pratnjom. Autobiografija Souvenir de Blangini (izdao M. de Villemarest, 1834). LIT.: Ph. Losch, Felice Blangini Kbnig Jeromes Generalmusikdirektor, Hessenland 1914. D. Zanetti, II Romanzo di Felice, La Scala, 1956.

BLANC, Ernest, francuski pjeva, bariton (Sanary-sur-Mer, Toulon, 1. XI 1923 ). Studij pjevanja zavrio 1946 na Konzervatoriju u Toulonu; na opernoj pozornici debitirao 1949 u Marseilleu kao Tonio (Leoncavallo, Pagliacci). Od 1954 kada je prvi put nastupio u Parikoj operi u ulozi Rigoletta (Verdi) ubraja se u najuglednije svjetske operne pjevae, o emu svje doe njegova gostovanja u Bavreuthu, Berlinu, Milanu, Na pulju, Lisabonu, Londonu, New Yorku, Chicagu, Buenos Airesu 1dr. Posebno se istie kao interpret uloga standardnog talijan skog i francuskog romantinog opernog repertoara. Kao wagnerijanac najvii je domet ostvario kao Telramund (Lohengrin). BLANCAFORT DE ROSELL6, Manuel, panjolski kompozitor (La Garriga-Barcelona, 12. VIII 1897). Uio muziku kod svog oca i kod J. Lamote de Grignona u Barceloni. Putovao po Italiji i Francuskoj i upoznao se s tenjama impresionista i estorice te suvremenih talijanskih kompozitora. U svojim djelima sluio se i elementima katalonskog folklora.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1950. Simfonijske pjesme: Manana de Feta, 1929; El Rapto de las Sabinas, 1931 i La Ermita y el Panorama, 1946. Dva koncerta za klavir, 1943 i 1946; preludij, arija i gigue, 1947. Dva gudaka kvarteta, 1948 i 1949. KLAVIRSKA: sonata, 1930; Sonatina antigua, 1929; Notas de Antano, 1918; Cantos intimos, 1922; El parque de atracciones, 1924; Camins, 1926; 3 nokturna, 1930; Romanza, intermedio y Marcha, 1941; Piezas espirituales, 1942; 3 tonadille, 1942. Za zbor i orkestar: ami de Siena, 1928 i Mati de Feta a Puiggracios, 1929; solo-pjesme. LIT.: J. Subird, Manuel Blancafort, MGG, I, 1951.

BLANKENBURG, Walter, njemaki muzikolog (Emleben kod Gothe, 31. VII 1903 ). Sveenik u Vaakeu (193347), iz muzikologije promovirao 1940 kod H. Zencka u Gottingenu. Od 1947 direktor novoosnovane kole za evangeliku crkvenu muziku u Schliichternu; urednik asopisa Musik und Kirche (od 1941) i prirunika Leiturgia, Handbuch des evangelischen Gottesdienstes (1954 i kasnije). Bio je suradnik novog izdanja knjige Geschichte der evangelischen Kirchenmusik od F. Blumea (1965)DJELA: Der Psalter in vierstimmigen Liedsdtzen von H. Schiits, 1936 (II izd. 1957); Einfiihrung in Bachs h-moll Messe, 1950; Kirchenlied- und Volksliedloeise, 1953; Kann Singen Verkiindigung sein?, 1953; Abriss der Melodiegeschichle des evangelischen Kirchengesangbuchs, Handbuch zum Evangelischen Kirchengesangbuch, II, 1957, 2. Niz pojedinanih studija i rasprava s podruja protestantske crkvene muzike.

BLARAMBERG, Pavel Ivanovi, ruski kompozitor (Orenburg, 26. IX 1841 Nica, 28. III 1907). Odgojen u Petrogradu, djelovao najprije kao inovnik i urednik dnevnika Ruskije vjedomosti. U muzici samouk; samo kratko vrijeme uio na Konzervatoriju u Bruxellesu i kod M. Balakireva i A. Gerkea. God. 1878 98 profesor teorije, instrumentacije i nauka o oblicima na koli moskovskog Filharmonijskog drutva.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u h-molu, 1886; simfonijeta u cmolu; simfonijske pjesme: JlejnoH (prema Ljermontovu), 1869 i yMuparoufii zjiaduamop, 1882; scherzo. DRAMSKA. Pet opera: Mapun Eypeynd-cnan (prema V. Hugou), 1878; CKOMOPOX, 1881 (najznaajnije njegovo djelo; praizvedba Moskva, 27. IX 1908); TyiuuHtfbi, 1895 i dr. Scenska muzika. VOKALNA: kantate Skakavci, 1879 i Na Volgi, 1880; zborovi; solo-pjesme i dr.

BLANCHET, mile-Robert, vicarski pijanist i kompozitor (Lausanne, 17. VII 1877 Pully kod Lausanne, 27. III 1943). Sin i uenik Charlesa studirao zatim na Konzervatoriju u Kol-

BLASIUS (Blassius), Matthieu-Frderic, francuski klarinetist, kompozitor i dirigent (Lautenburg, Alzacija, 26. IV 1758 Versailles, 1829). Stekavi temelje muzike naobrazbe kod svog oca, nastavio studij u Parizu. Ubrzo je stekao ugled kao di-

;-$.,

BLASIUS BLEYLE
rigent vojnih orkestara. Bio je profesor duhakih instrumenata na Parikom konzervatoriju, a zatim od 1802 do 16 dirigent u Opera
comigue.
DJELA: Sinfonia concertanle, 1795; 4 koncerta za violinu i orkestar; koncert za klarinet i orkestar; uvertire. 12 gudakih kvarteta; trio-sonate; nekoliko duhakih trija; 3 sonate za violinu i bas; 3 sonatine za violinu i bas; 6 sonata za fagot i bas (violonelo). Opere: La Paysanne supposie, 1788; L'Amour hermite, 1789; Les trois sultanes, 1789; Pelletier de Saint Fargeau, 1793 i Vive Vamour et lafolie. Napisao prirunik Nouvelle Methode pour la clarinette, 1796 i nekoliko rasprava i lanaka o harmoniji.

gentske teajeve. Komponovao je vrlo malo, uglavn< kompozicije za potrebe pevakih drutava. Saraivao je i kritikama, u Javoru, Srpskom Sionu i dr. BLAEK, Zdenk, eki kompozitor i muzikolog1 Moravska, 24. V 1905 ). Studij muzikologije s c zavrio 1930 na Univerzitetu u Brnu (V. Helfert) i isi tamonjem Konzervatoriju uio kompoziciju (V. Pel kompoziciji se usavravao kod J. Suka na Majstorsl Pragu. God. 193341 muziki urednik ekog radija, 1 profesor Konzervatorija u Brnu (od 1947 direktor). Po 1 u svojim ranijim djelima pod utjecajem Suka, Foersten kasnije je naao vlastiti izraz; inspirira se narodnom 1 Njegov dramski talent doao je najvie do izraaja u chovina.
DJELA. KOMORNA. Tri gudaka kvarteta: I, 1943; II, 194! gudaki kvintet, 1949; klavirski trio, 1929; Domdci hudba za guda za violinu i klavir: Tfi skladby, 1926 i tyfi skladby; Tri vzpomink elo i klavir, 1945; Mald suita za obou i klavir, 1952; Sonatina g\ rinet i klavir, 1949; Tfi skladby za fagot i klavir, 1953; tyfi roi za rog i klavir, 1952 i dr. Kompozicije za klavir. Opera Ver, (Brno, 3. III 1956). VOKALNA. Kantate: Zplv rodne zenti, 1 chudobu, 1958 i Domov, 1962; zborovi: ciklusi solo-pjesama i dr Dvojsmirnd alterace v harm. mylleni, 1949; Sasovdmi ve skladbi 1956. LIT.: V. R. ordevi, Prilozi biografskom reniku srpskih n sebna izdanja SA"N, 1950, CLXIX.

BLASKA, Felix, suvremeni francuski plesa i koreograf. Ve kao asistent R. Petita pokazao izvanrednu darovitost za koreografiju. Velik je uspjeh postigao baletom Les Danses Concertantei, koji se stalno nalazi na repertoaru velike francuske baletne trupe Ballet-Thedtre Contemporain u Amiensu. BLATNIK, Juri), kompozitor (Kranj, 1693 ?). O njegovu ivotu i radu jo se ne zna mnogo. God. 1718 spominju ga arhivi u Grazu kao kompozitora koji je pisao muziku za tamonje jezuitske kolske igre. Ostavio je: Missae concentibus adaptatae ; Miserere; Regina Coeli i Salve Regina.
LIT.: Izvjestja Muzejskega drutva za Kranjsko, 1900,- 137. D. Cvetko, Stoletja slovenske glasbe, Ljubljana 1964. D. Co.

BLAUWAERT, Emil, belgijski pjeva, bas-bariton (St. Nicolas, Flandrija, 13. VI 1845 Bruxelles, 2. II 1891). Studirao na Konzervatoriju u Bruxellesu (E. Goosens, H. Warnots). Neko vrijeme lan orkestra u Theatre Flamand. Debitirao 1866 u Benoitovu oratoriju Lucifer. Uitelj pjevanja na muzikim kolama u Brugesu, Antwerpenu i Monsu. Koncertirao u Nizozemskoj, Francuskoj, Njemakoj, Austriji, Rusiji i Engleskoj. Osobito se istaknuo u Wagnerovim operama (Telramund u Lohengrinu, Gurnemanz u Parsifalu). Glas mu je imao izvanredno velik opseg. BLAVET, Michel, francuski flautist i kompozitor (Besancon, krten 17. III 1700 Pariz, 28. X 1768). U muzici samouk, rano je svirao na nekoliko instrumenata, tako na flauti i fagotu. God. 1723 preselio se u Pariz, gdje je 1726 prvi put nastupio kao flautist na priredbama Concerts spirituels, a 1738 postao lan ansambla Musique du roi u kojem je djelovao trideset godina. Od 1740 svirao u orkestru Parike opere. B. je uivao ugled najboljeg francuskog flautista. Njegove kompozicije za taj in strument postavljaju goleme zahtjeve na izvoaa. Pisao je i komine opere u stilu talijanskih intermezza XVIII st.
DJELA: Concerto d quatre parties pour flute, 2 violon, basse non chiffree; Six sonates pour deux flutes traversieres sans basse, 1728; (6) sonates mSlees de pieces pour la flute, traversiere avec la basse, 1731; Sonates pour la flute traversiere avec la basse, 1740; Recueil de pieces, petits airs, brunettes, menuets ... pour les flutes traversieres, violons . . . (3 sv.). Opere: Le Jaloux corrige, 1752; Floriane ou la grotte des Spectacles, 1752; La Jeux olympiques, 1753; Fete de Cythire, 1753. LIT.: L. de Laurencie, Deux imitateurs de bouffons: Blavet et Dauvergne, L'Annee Musicale, 1912. R. Cotte, Michel Blavet, MGG, I, 1951.

BLAE, 1. (Castil-Blaze), Francois-Henry-Joseph, francuski muziki pisac kompozitor (Cavaillon blizu Avignona, 1. XII 1784 Pariz, 11. XII 1857). Sin biljenika. Prvo muziko obrazovanje dobio od oca Henrija Sebastiena, koji se bavio kompozicijom. Studirao u Parizu pravo i muziku (teoriju kod F.-L. Pernea). Poslije krae advokatske karijere u provinciji, vraa se u Pariz (1820) i ubrzo stie ugled kao muziki pisac i kritiar. Bio muziki suradnik u Journal de Debats, a pisao i za mnoge druge listove (Revue de Pari, Menestrel, Revue et Gazette musicale de Pari, La France musicale). Ogledao se i kao kompozitor opera, crkvenih djela i dr.
DJELA: DeTopera en France (2 sv.), 1820; Dictionnaire de musiaue moderne 1821 (III izd. 1828 s dodatkom Biographie des theoriciens, compositeurs, chanteurs et musiciens celebres qui ont illustre Vecole flamande; Chronique musicale du Journal des debats, 1830; Ckapelle-Musique des rois de France, 1832; La Danse et les ballets depuis Bacchus jusqu'd Mademoiselle Taglioni, 1832; Le Piano, histoire de son invention, de ses ameliorations successives et des maitres..., 183940; Physiologie du musicien, 1844; Memorial du Grand Opera, 1847; L'Acade'mie imperiale de Musique (3 sv.), 184755; Moliere musicien (2 sv.), 1852; L'Opera ltalien de 1548 d 1856, 1856; Thedtres lyriques, 1857. Redigirao zbirku junofrancusk'h narodnih pjesama Chants de Provence. Preveo na francuski libreta raznih opera. LIT.: G. Veran, Le Pere de la critique musicale: Castil, Comedia, 1937. W. Kahl, Francois-Henry-Joseph Castil-Blaze, MGG, II, 1952.

BLAI, Ludvig, graditelj gudakih instrumen; (Rijeka, 1827 Zagreb, 1898). Po zvanju luki kapet teljstvo gudakih instrumenata uio kod Giuseppea (' Dollenza u Trstu. Violine mu imaju vrlo nizak obod, kasto-sme, a ton malo nazalan. Gradio je i violone strumentima se potpisivao Lodovico Blasich. BLECH, Leo, njemaki kompozitor i dirigent (Aacl 1871 Berlin, 24. VIII 1958). Uio u Berlinu kla Rudorffa, kompoziciju kod W. Bargiela i kasnije kod E dincka. Umjetniku karijeru zapoeo 1893 kao dirigent kazalita u Aachenu. God. 18991906 dirigent ! kazalita u Pragu, 190623 i 192637 Dvorske (kasnij opere u Berlinu (191323 glavni muziki direktori. Zl meunarodnog ugleda to ga je stekao kao izvrstan d bio progonjen prvih godina nacizma (B. potjee iz je rodice). Budui da je njegov poloaj u Njemakoj post izvjesniji, otiao je 1937 u Rigu, a 1941 se sklonio u ! gdje je do 1949 dirigent Kraljevske opere. God. 1949 dirigent Gradske opere u Berlinu. Naporna dirigentska karijera nije ga sprijeila u p: granatom kompozitorskom radu. B. je majstor noviji komine opere. Zanimljivo tretiranje modernog ori posebnu obojenost lakoi i profinjenosti njegova kom stila. Veoma su mu uspjeli opera Versiegelt i est svez pjesama.
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonijske pjesme: Die . Trosl in der Natur, 1900 i Waldwanderung, 1901; 2 vojnika mara aka kvarteta op. 8; kompozicije za violonelo i klavir. Kompc vir. DRAMSKA. est opera: Aglaja, 1893; Cherubina, 1894; 1902; Alpenkonig und Menschenfeind, 1903; Aschenbrodel, 190* (praizvedba 1908 u Hamburgu: jug. premijera Zagreb, 17. III ig Die Strohwitwe, 1920. Zborovi i solo-pjesme. LIT.: E. Rychnovsky, Leo Blech, Prag 1905. W. Jacob, I Brevier, Leipzig 1931. K. Laux, Leo Blech, MGG, I, 1951

BLESSINGER, Karl, njemaki muzikolog i kompo 21. IX 1888 ). Studij dirigiranja zavrio na Mu demiji u Munchenu (F. Mottl); tamo je 1913 promovi: tora muzikologije (A. Sandberger, Th. Krover). Na gent kazalita u Koblenzu i Bonnu, 192045 nastavnik koj akademiji u Munchenu.
DJELA: Studien zur Ulmer Musikgeschichte im 17. Jahrhunder, uber Leben und Werke S. A. Scherers (disertacija), 1913; Versuch kalisehe Form, Sandberger-Festschrift, 1919; Die musikalischen Gegenzvart und ihre Ldsung, 1920; Die Vbervjindung der musikalisc 1920; Grundziige der musikalischen Formenlehre, 1926; Melodiel fiihrung in die Musiktheorie, I, 1930; pamflet Mendelssohn, Meyei drei Kapitel Judentum in der Musik als Schliissel zur Musikgesc) Jahrhunderts, 1938; brojne rasprave, studije i lanci. Orkestra! djela; kompozicije za klavir i orgulje; zborovi i solo-pjesme. pjesama H. Berlioza, 1920 i novo izdanje Harmonielehre Louis-T

2. (de Bury), Henri, muziki pisac (Avignon, 17. V 1813 Pariz, 15. III 1888). Sin Francoisa. U parikom asopisu Revue des Deux Mondes objavio niz muziko-estetskih eseja i biografskih skica pod pseudonimom Hans Werner i kasnije F. de Lagenevais.
DJELA: La Vie de Rossini, 1851; Musiciens contemporains, 1855; Meyerbeer, 1855 ; Musiciens du passi, du present et de Vavenir, 1880; Goelhe et Beethoven, 1892; brojni lanci.

BLAEK, Dragutin, muziki pedagog (Veleice kod Praga, 29. VII 1847 Sombor, 4. VI 1922). Posle zavrene Uiteljske kole i Konzervatorijuma u Pragu dolazi u Vrac te postaje horovoa vie pevakih drutava. Potom prelazi u Sombor, gde je 35 godina radio kao nastavnik muzike u Uiteljskoj koli (u kojoj su mu aci bili J. Marinkovi i P. Konjovi) i vodio diri-

BLEYLE, Karl, njemaki kompozitor (Feldkin berg, 7. V 1880 ). Muziku studirao u Stuttgartu ( S. de Lange, E. Singer) i u Munchenu (L. Thuille 1915 u Munchenu, zatim u Grazu, u Nacionalnom Weimaru, pa u Veldesu, Cannstadtu i Stuttgartu. G. da bude pristupaan i irim slojevima ljubitelja mu jui i sklonost k monumentalnosti. U izvedbi Die Christi sudjelovalo je 600 pjevaa i instrumentalisti
DJELA. ORKESTRALNA. Dvije simfonije: u c-molu, 190 1906; simfonijska pjesma FlagellanUnzug, 1908; koncert za vii za violonelo, 1950; Romanca za violinu; uvertira; suita; Der Tau< 1917; Legende; Alpenmorgen. KOMORNA: 2 gudaka kv

BLEYLE BLOCH
1950; Deutsche Tame za gudaki kvartet; 2 sonate za violinu i klavir; 2 partite za violinu solo. Klavirske kompozicije. DRAMSKA : komina opera Hannesle und Sannele oder Der Hochzeiter, 1923; muzika drama Der Teufelsteeg, 1924. VOKALNA. Za sole, zbor i orkestar: Lernt lachen (Nietzsche); Die Hbllenfahrt Christi (Goethe), 1910; Ein Harfenklang; Lied des Lebens, 1936 i dr. An den Mistral (Nietzsche) za zbor i orkestar; zborovi; solo-pjesme (uz orkestar i uz klavir). Rekvijem. LIT.: Werkverzeichnis K. Blevle, Leipzig 1937.

207

BLISS, Arthur, engleski kompozitor (London, 2. VIII1891). Muziku uio na Univerzitetu u Cambridgeu (Ch. Wood), zatim na Royal College of Music u Londonu (Ch. V. Stanford, G. Holst, R. Vaughan Williams). God. 1921 postaje nastavnik za kompoziciju na Royal College of Music, ali uskoro odlazi u Kali-forniju, gdje je nastupao kao glumac; 1925 se vratio u London. God. 1942 44 vodio muziki odjel engleske radio--slube. Poslije toga se ponovo bavi iskljuivo komponiranjem. B. je u svom razvitku poao obratnim putem od mnogih svojih suvremenika. U poetku pristaa parike estorice i Stra-vinskog, tj. izrazito antiroman-tikih tenja, B. se kasnije odluno priklonio umjetnikom stavu, koji bi se u mnogoemu mogao nazvati romantikim. Po rijeima G. Abrahama, uzrok je takvom preokretu u postojanoj ljubavi za bujnost i rasko boje i tona, koju B. nije nikada uz-mogao u sebi A. BLISS potpuno potisnuti. Karakteristino je za nj, da se zanosio za to tjenje zdruivanje tona i boje, za postizavanje novih i zanimljivih ulnih i psihikih uinaka, to se osobito oituje u njegovom najzanimljivijem orkestralnom djelu Simfonija boje (A Colour Symphony). U naslovima stavaka obiljeio je simboliko povezivanje tonova i boja sa ivotom: prvi stavak, polagan i svean, nosi naziv Purpur, boja ametista: rasko, kraljevanje i smrt; drugi stavak (scherzo): Crveno, boja rubina: vino, sveano raspoloenje, talionice, hrabrost i arolija; trei stavak: Modro, boja safira: duboka voda, nebo, vjernost i melankolija; etvrti, fugirani stavak: Zeleno, boja smaragda: nada, radost, mladost, proljee i pobjeda. Medu Blissovim djelima veoma su znaajne komorne kompozicije, u kojima su sadrane mnoge njegove najbolje muzike misli. Prema sredstvima, kojima se slui, B. se ne ustruava da granice svoje melodike i harmonije razmakne do u atonalnost.
DJELA. ORKESTRALNA: A Colour Symphony, 1922 (preraena 1932); simfonija Morning Heroes za recitatora, zbor i orkestar, 1930; koncert za klavir i orkestar, 1938; koncert za klavir, trublju, gudake instrumente i udaraljke, 1920 (preraen za 2 klavira i orkestar); koncert za violinu i orkestar, 1954; Melee fantasque, 1921; Battle Variations, 1925; Hymn to Apollo, 1926; Introduction and Allegro, 1926; Music for Strings, 1935; uvertira Edinburgh; suita Kenilvjorth za limene instrumente 1936; Varijacije na temu John Blovja, 1955; Discours, 1957. KOMORNA: etiri gudaka kvarteta; Rhapsody za gudaki kvartet, 1922; klavirski kvartet; kvintet Conversations, 1919; kvintet za obou i gudae, 1927; Rhapsody za nonet, 1919; Rhapsody za sopran i tenor (bez rijei) i 7 instrumenata, 1919; sonata za violu i klavir, 1932. KLAVIRSKA: sonata; Masks ; 2 interludija; tokata; invencije; suita. DRAMSKA. Opere The Olympi-ans, 1949 i Tobias and the Angel, 1960. Baleti: Checkmate, 1937; Mirade in the Gorbals, 1944; Adam Zero, 1946; The Lady of Shallot, 1958. Scenska muzika za As You like it, 1919 i The Tempest od Shakespearea, 1921. Filmska muzika. VOKALNA: Madame Noy za sopran i 6 instrumenata, 1918; Rout za sopran i komorni orkestar, 1919; Two Nursery Rhymes {The Ragzvort za sopran, klarinet i klavir i The Dandelion za sopran i klarinet), 1921; The Women of Yueh za sopran i 12 instrumenata; The Enchantress za alt i orkestar; serenada za bas i orkestar. Solo-pjesme: Three Romantic Sonqs, 1922; ciklus The Ballads of the Four Sea'ons, 1923; Seven American Poems. LIT.: A. Robertson, Arthur Bliss, zbornik British Music of our Time A. L. Bacharacha, London 1946. G. Abraham, Sir Arthui Bliss, MGG, I, 1951. M. Cooper, Modem British Music, London 1951. A. Franck, Modem British Composers, London 1953. A. Jefferson, Bliss Composer royal, Music and Musicians, 1965. K. L. Thompson, atalogue of Bliss's Work, The Musical Times, 1966. C. Crisp, The Ballets of Arthur Bliss, London 1967. J. As.

klavir (A. Siloti); kasnije kompoziciju kod N. Boulanger u Pa rizu i A. Schonberga u Berlinu. Predavao na nekoliko visokih kola (Columbia University, Vassar College, New School for Social Research). U muziko-scenskim djelima pokazuje B. smisao za karakterizaciju, za komiku i parodiju. Njegova kazalina djela pokuaj su stvaranja nacionalne amerike opere. Kao libretist izabrao je suvremene teme od opeg interesa i davao im esto propagandistiki i politiki karakter.
DJELA. ORKESTRALNA: The Airborne Symphony za recitatora, tenor, bas i muki zbor, 1945; koncert za klavir, 1931; suita Zig-Sata, 1927; Romantic Piece, 1930; varijacije, 1934; Freedom Morning, 1943. KOMORNA : gudaki kvartet, 1930; serenada za gudaki kvartet, 1932; 2 sonate za klavir, 1927 i 1930; Percussion Music za klavir, 1923; suita za klavir, 1933. DRAMSKA. Opere: komina opera Triple Sec, 1928; Parabola and Circula, 1929; The Condemned, 1933; The Cradle will Rock, 1937; radio-opera I've Got the Tune, 1937; No for an Ansioer, 1941; The Harpies, 1953; Reuben,Reuben,l9S4 i Juno, 1958. Baleti Cain, 1930 i The Guest, 1949; musical Regina, 1949; scenska muzika. Filmska muzika. VOKALNA : kantate Airborne, 1946 i This is the Garden, 1957; Cantatina za enske glasove i udaraljke; solo-pjesme. Obj. ameriku verziju djela Dreigroschenoper K. Weilla, 1951. LIT.: H. Brant, Mare Blitzstein, Modem Music, 1946. C. Keis, Composers in America, New York 1947. K. H. Wbrner, Mare Blitzstein, MGG, I, 1951. J T. Hoviard, Our American Music, New York 1954. H. Brant, Mare Blitstein, Boletin interamericano de muica, 1960.

BLOCH, Ernest, vicarski kompozitor (eneva, 24. VIII 1880 Portland, Oregon SAD 14. VII 1959). Studirao kompoziciju (Jaques-Dalcroze, L. Rey, F. Rosse, I. Knorr, L. Thuille) i violinu (E. Ysaye). God. 191115 predavao kompoziciju i estetiku na Konzervatoriju u enevi. God. 1917 preselio se u SAD, te bio 192025 direktor Institute of Music u Clevelandu, 1925 30 direktor Konzervatorija u San Franciscu. Od 1943 predavao na ljetnim teajevima Kalif orni jskog univerziteta u Berkeleyu. esto dirigirao vlastite kompozicije. Dobio vie nagrada (Coolidgeovu nagradu 1919). Od 1937 postoji Ernest Bloch Society sa svrhom, da propagira Blochovu umjetnost. B. je bio istaknuti muziki pedagog u SAD. Njegovi su uenici kompozitori Roger Sessions, Randall Thompson, Quincy Porter, Ernst Bacon, George Antheil i dr. U djelatnosti ovog veoma istaknutog suvremenog kompozitora dadu se uoiti tri stvaralaka razdoblja. U prvom, koje ide otprilike do Prvog svjetskog rata, B. komponira pod utjecajem prvaka ondanje evropske muzike, prvenstveno Debussyja i R. Straussa. Teite njegova rada lei u simfonijskim kompozicijama i operi Macbeth. U drugom razdoblju, koje dopire otprilike do Drugog svjetskog ratt, B. postaje sasvim samostalan i stvara djela kojima stie meunarodni ugled. Jezgro njegova tadanjeg rada lei u izrazitom odnosu prema hebrejskoj prolosti i duhu hebrejske misli i muzike. U tom pogledu veoma su karakteristini Trois Poemes Juifs, simfonija Israel, rapsodija Sche-lomo (u kojoj oivljuje lik biblijskog kralja Salamuna), Sacred Service, pisan za liturgijske potrebe. Po vlastitim Blocho-vim rijeima, njegova nastojanja nisu upuena prvenstveno oblikovanju hebrejske muzike uz pomo arhaizama i E. BLOCH citata. On tei za tim, da oivi unutranje jedinstvo miljenja i osjeaja, koje proima starozavjetne knjige i duu hebrejskog naroda. Dok su djela iz drugog raz'doblja umjetnikova stvaranja preteno rapsodina, u treem razdoblju B. oito trai za svoje umjetnike misli vru formalnu okosnicu i naputa veze s programnim koncipiranjem.

BLITHEMAN, VVilliam, engleski orgulja i kompozitor (? London, 1591). God. 1564 orgulja i kantor u Oxfordu, a od 1585 orgulja dvorske kapele u Londonu. B. je bio uitelj Johna Bulla. Njegove kompozicije za virginal (od kojih se 14 nalazi u rukopisnom zborniku The Thomas Mulliner-Book, a 1 u Virginal Book) idu medu najstarije sauvane primjerke muzike za taj instrument. Pisao i crkvene kompozicije.
NOVA IZD.: The Thomas Mulliner Book obj. D. Stevens (Muica Britanica, 1951; komentar, 1952); Virginal Book obj. J. A. Fuller Maitland i W. Barclav Squire (1894).

BLITZSTEIN, Mare, ameriki kompozitor (Philadelphia, 2. III 1905 Fort-de-France, Martinique, 22. I 1964). Studirao u rodnom gradu na Curtis Institute kompoziciju (R. Scalero) i

DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, u cis-molu, 1901; II Sinfonia breve i III, 1956. Simfonijske pjesme: Vivre et aimer, 1900; Hiver-Printemps, 190405; Voice in the Wilderness, 1936. Koncert za violinu i orkestar, 1938; Concerto symphonique za klavir i orkestar, 1950; Schelomo, hebrejska rapsodija za violonelo i orkestar, 1916; Concerto grosso br. 1. za gudae i klavir, 192425 i br. 2, 1952; simfonijska freska Helvetia, 1928; simfonijska suita Evocations t 1937; Suite Symphonique, 1945; Trois Poemes Juifs, 1913; America, an Epic Rhapsody, 1926; 4 Bpisodes za komorni orkestar, 1926. KOMORNA. etiri gudaka kvarteta: I, 1916; II, 1946 i IV, 1954. Kompozicije za gudaki kvartet: In the Mountains; Night; Three Landscapes; Prelude. Tri nokturna za klavirski trio; klavirski kvintet, 1924; 2 sonate za violinu i klavir, 1920 i 1924; suita za violu 1 klavir, 191819. Kompozicije za violinu i klavir: Baal Schem, 1923; Melody Exotic Night; Abodah. Kompozicije za violonelo i klavir: From Jetuish Life i Meditation hebraique. KLAVIRSKA: sonata, 1935; Enfantines; Five Sketches in Sepia; In the Night; Nirvana; Poems of the Sea. Opere: Macbeth, 1910 i Jezabel, 1918. VOKALNA: Poemes d'automne za glas i orkestar, 1906; Israel, simfonija za 2 soprana, 2 kontraalta, bas i orkestar, 1912 16; Sacred Service (Avodath Hakodesh) za bariton, zbor i orkestar, 193234; 1 Psalma za sopran i orkestar, 191214; XXII Psalm za bariton i orkestar, 1914. lanci u muzikim asopisima. LIT.: G. M. Gatti, Ernest Bloch, MQ_, 1921. R. Sessions, Ernest Bloch, Modern Music, 1927. M. Tibaldi Chiesa, Ernest Bloch, Torino 1933. D.

208

BLOCH BLOKFLAUTA
Ewen, Bloch, The Book of Modem Composers, 1943. D. Newlin, The later works of Ernest Bloch, MQ, 1947. J. Hastings, E. Bloch and Modern Music, The Music Review, 1949. P. GradenvAtz, The Music of Israel, New York 1949. K. H. Worner, Ernest Bloch, MGG, I, 1951. W. M. Jones, The Music of Ernest Bloch, Ann Arbor 1963. J. As.

navodi 5, a' (1619) ak velikih 1 posve malu

BLOCH, J6zsef, madarski violinist (Budimpeta, 5. I 1862 6. V 1922). Studirao na Muzikoj akademiji u Budimpeti (A. Gobbv, K. Huber, R. Volkmann) i na Konzervatoriju u Parizu (Ch. Dancla). Bio je lan kvarteta Hubay-Popper i od 1889 pro fesor violine na budimpetanskoj Muzikoj akademiji. Svojim pedagokim radom i instruktivnim djelima (Violinska kola, Me todika sviranja violine i dr.) dao je vaan prilog izgraivanju madar ske violinistike kole.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za violinu op. 64; Magyar nyitany op. 20; Ouverture solennelle op. 57; Ma%yar rapszodia op. 31; Ket zenekari szvit. Gudaki kvartet; etide za violinu op. 4, 11 i 15; Violinska kola, 5 dijelova, 1904; vie manjih instruktivnih kompozicija za violinu. A hegediijdtek mdszertana (Metodika violine).

BLOCKX, Jan, belgijski kompozitor (Antwerpen, 25. I 1851 26. V 1912). Kompoziciju uio kod P. Benoita u Antwerpenu, L. Brassina u Bruxellesu i kasnije kod C. Reineckea na Konzervatoriju u Leipzigu. Od 1886 predavao na Flamanskoj muzikoj koli i vodio Cercle artistigue u Antwerpenu, a 1901 postao direktor tamonjeg Konzervatorija (naslijedio P. Benoita). B. je bio jedan od najistaknutijih flamanskih kompozitora svoje generacije. Medu njegovim kompozicijama najznaajnije su opere u kojima su esti prizori iz narodnog ivota.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u D-duru; koncertna uvertira Rubens, 1877: Kermisdag; Suite dans le style ancim ; Romanca za violinu i orkestar. KOMORNA: gudaki kvartet; klavirski kvintet; klavirski trio. DRAM SKA. Opere: Jets vergeun, 1876; Maitre Martin, 1892; Herbergsprinses, 1898; Thyl Uilenspiegel, 1900; De Bruid der Zee, 1901; De Kapel, 1903; Baldie, 1908 i Liefdelied, 1912. Balet Milenka, 1888; pantomima Saint-Nicolas, 1894. VOKALNA. Kantate: Op den Stroom,, 1875; Een droom van't paradijs; Vredeszang; Klokke Roeland; De Scheldezang, 1903; Feest in den Lande; Jubelgalm. Solo-pjesme. LIT.: L. Solvay, Notice sur Jan Blockx, Bruxelles 1920. P. Gilson, Notes de musique, Bruxelles 1942. F. Blockx, Jan Blockx, Bruxelles 1943.

ANEO SV IRA BLOK FLAUT E Fragment freske nepoznatog talijanskog majstora iz XIII st, Zagreb, kapela sv. Stjepana

BLODEK, Vilm, eki kompozitor i flautist (Prag, 3. X 1834 1. V 1874). Uenik J. B. Kittla (kompozicija), A. Dreyschocka (klavir) i A. Eisera (flauta) na Konzervatoriju u Pragu. God. 185355 djelovao u poljskom gradu Lubvczu, a zatim u Pragu koncertni pijanist, zborovoa i 186070 profesor flaute na Konzervatoriju. Od njegovih kompozicija najveu je popularnost stekla komina opera V studni koja je izvedena na mnogim evropskim muzikim pozornicama.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u d-molu, 1866; koncert za flautu i orkestar u D-duru, 1862; 4 uvertire: I, u C-duru, 1850; II, u d-molu, 1854; III, u E-duru, 1860 i K svatojansk pouti. KOMORNA: klavirski kvartet; kompozicije za flautu i klavir. DRAMSKA. Opere: Clarissa; V studni (Prag, 17. XI 1867; jug. premijera pod nazivom U zdencu Zagreb, 31. X 1885) i Zitek, 1869 (dovrio F. X. Vani). Muki zborovi; solo-pjesme. Crkvene kompo zicije. LIT.: Jerik, Vilem Blodek, Praha 1906.

nino(in2). -flaute (in . (in g1), ten basset (in B) i velik flautu dugi po metra ( flote, in F se otpriliki pod imem ta, bez pc naka, po( valo uvije! blokflautu, n? se srna vrstom i p< naivala (J
verso, flutt de, Querfldi

BLOKFLAUTA (engl. recorder, franc. flute a bec, flute douce, njem. Blockflote, Schnabelflb'te, tal. flauto diritto, flauto dolce),

najvanija vrsta uzdune flaute; ima usnik u obliku kljuna (otuda nazivi flute a bec i Schnabelflb'te), odnosno u gornjem dijelu glavi svirale utaknuti drveni klin (njem. Block, otuda Blockflote), a uz njega usku pukotinu kroz koju struji zrak prema rubu otvora. Svirala je ranije bila iroko menzurirana i gotovo cilindrina, a kasnije ue menzure i konino buena. Gradi se obino od drva (kruke, javorovine, ebanovine, palisandera); na cijevi je redovito smjeteno 8 rupica; s prednje strane sedam i s unutarnje (stranje) strane jedna za prepuhivanje koja se pokriva pal cem. Zvuk blokflaute je njean, blag i neobino umiljat. Raspon obuhvaa oko 2 oktave. Pretee blokflaute, raznolike uzdune flaute, nalaze se u antiko doba kod Egipana, Sumerana i Grka. U Evropi, najstariji likovni prikazi blokflaute potjeu iz XI (Francuska) i XII st. (Engleska), ali se prema novijim istraivanjima zakljuuje da su razliiti praoblici postojali ve u prethistorijskom folklornom instrumentariju june i zapadne Evrope (Engleska). U srednjem vijeku, oblik i veliina blokflaute jo nije posve ustaljena; u XIII st. susreu se ve instrumenti sa 7 rupica, a u drugoj polovini XV st., kada je b. ve dobila svoj konani u osnovi ustaljeni oblik, uvedena je dvostruka najnia rupica s prednje strane svirale kod koje se jedan otvor zaepio voskom ovisno o ruci kojom je svira zatvarao rupice. Dvostruka rupica, namije njena malom prstu, zamijenjena je u XVII st. jednostrukom. U razdoblju renesanse (posebice u XVI st.) i ranog baroka (XVII st.) b. ide meu najrairenije instrumente, osobito u Italiji i En gleskoj gdje postaje gotovo puki instrument. U to doba izgra ena je itava obitelj blokflaute s instrumentima razliitih veliina i udesbe. Neki autori (Virdung, 1511; Agricola, 1528) poznaju 3 razliite veliine kojih opseg odgovara po prilici opsegu ljudskih glasova: f-d2, c1-^2 i g1-/3; srednji od tih instrumenata mogao je izvoditi bilo altovsku bilo tenorsku dionicu. Mersenne (1636)

dobiju vis roka b. se poput drugih instrumenata prilagouje no nim zahtjevima pa se nakon 1650 mijenja, ne samo kienijim oblikom, nego i graom; svirala, dotada t noj veliini izraena u jednome komadu, dijeli se sad vu, srednji i donji dio, menzura joj se suuje, a labium to je uvjetovalo svjetliji, umilniji i otriji zvuk. Opseg j na neto vie od 2 oktave, ali je izvoenje dubljih tono tee. Od veliine i udesbe koristile su se u prvoj polovi st. uglavnom diskantova f/1-/3 ili gs) i altova blokflau B. se upotrebljavala kao solistiki instrument, osobiti nom, komornom muziciranju, te kao instrument veih, nih sastava (tzv. tutti - instrument). U XVI st. esto cirao grupni sastav blokflauta razliitih veliina. Kao instrument b. je bogato zastupljena u komornim sasti rokne suite, koncerta (Vivaldi, Telemann i J. S. Bach Brandenburkom koncertu), kvarte'ta, trio-sonate, solo dueta (J. Ch. Pepusch, Telemann, Handel, Purcell, B. Marcello, J. Banister, G. Sammartini i dr.). Kao tu ment susree se u orkestralnoj suiti ali vie u crkven (poglavito u kantatama J. S. Bacha) i u opernom orkesti Keiser, Handel), gdje esto doarava pastoralne ugoaje anela koji muziciraju. B. je bila i omiljeni instrumen skog i pukog muziciranja. Koliko je taj instrument bio ] potvruje podatak da je 1724 izdana u Londonu Handel Tamerlano preraena za blokflautu. Oko sredine XVI je uglavnom izala iz prakse; istisnula ju je poprena jaeg zvuka i veeg raspona. Otprilike oko 1910 po ponovno upotrebljavati za stilske izvedbe historijskih j a u nekim zemljama (Njemaka, vicarska, Engleske vanu ulogu i u muzikom odgoju omladine. Izrauje : prema baroknim renesansnim modelima, a gdjekad i u ji nijem, suvremenijem obliku (npr. sa tzv. modernijim ili n; prstometom). Upotrebljava se u 4 veliine: sopran (in alt (in/;/ 1-^3), tenor (in c; cl-d3) i bas (in/;/-/2). Notira oktavu dublje nego to zvui.
LIT.: S. Virdung, Muica getutscht, Basel 1511 (faksimile, K2 5. Ganassi, Opera Intitulata Fontegara, Venezia 1535 (faksimi 1934; novo izd., E. Dahuk-Baraffio i H. Peter, Berlin 1956). M. Svntagma Musicu.m, IIIII, Wolfenbiittel 161820 (novi otis 1929). J. Hotteterre, Principes de la flute traversiere ou flute d'Alli la flute a bec ou flute dance, Pari 1707 (faksimile i njem. prijevod, wig, Kassel II izd. 1958). C. Sachs, Reallexikon der Musikinstrumt 1913. H. M. Fitzgibbon, The Story of the Flute, London 1929. ger, Uber Verwendung und Notation der Holzblasinstrumenten in Kantaten J. S. Bachs, Bach-Jahrbuch, XXVIII, 1931. M. Ruetz, flote bei Bach, Zeitschrift fiir Hausmusik, 1935. D. Degen, Zur der Blockflote in den germanischen Landern, Kassel 1939. C. I Historv of Musical Instruments, New York 1940. A. Carse, Fii the Recorder, Music Review, 1940. C. F. Dolmetsch, The Recorder Flute, Blokflauta Music and Letters, 1941. E. Hunt, The Recordt Music, Proceedings of the Royal Musical Association, 1949. W. Hill Blockflote bei Handel, Musik im Unterricht 1951. H. Peter, Die Bio ihre Spielweise in Vergangenheit und Gegenwart (disertacija), Berli

H. P. Schmitz, Floteninstrumente, MGG, IV, 1955. C. P. Recorder and German Flute During the I7th and i8th Centurv, F of the Royal Musical Association, 195657. L. Hoffer von W H. Kunz, Handbuch der Blockfloten-Literatur, Berlin i Wiesbader H. Alker, Blockfloten Bibliographie (2 sv.), Wien 196061. 1 Lectures on the Recorder in Relation to Litertature, London 1961. Die Blockflote: Instrumentenkunde, Geschichte, Musizierpraxis, "\ H. M. Linde, Handbuch der Blockflbtenspiels, Mainz 1962. E ny, Technology of a Bass Recorder, The Galpin Society Journal,

BLOM BLUM

209
BLOM, Eric VValter, engleski muzikolog (Bern, 20. VIII 1888 London, 11. IV 1959). U muzici autodidakt, stekao ugled u Engleskoj muziko-kritiarskom djelatnou, redigiranjem leksikih djela i formalno-analitikim studijama. God. 192331 bio muziki kritiar tjednika Manchester Guardian, 193146 Birmingham Post, 193750 ureivao asopis Music & Letters, a od 1949 muziki kritiar tjednika The Observer. Od 1936 ureivao zbirku biografija Master Musicians. Priredio je peto izdanje Groveova Dictionary of Music and Musicians (1954). Od njegovih radova istiu se formalne analize klasinih djela, napose Mozartovih opera, popularna historija engleske muzike (Music in England) i izvrsni prijevodi austrijskih pjesnika Schubertova kruga.
DJELA: Stepchildren of Music, 1923; A General Index to Modem Musical Literature in the English Language, 1927; Tchaikovsky's Orchestral Works, 1927; The Limitations of Music, 1928; The Romance of the Piano, 1928; Strauss' Rosenkavalier, 1930; The Music Lover's Miscellany, 1935; Mozart, 1935; Beethoven's Pianoforle Sonatas Discussed, 1938; zbirka eseja A Musical Postbag, 1941; Music in England, 1942; Some great Composers, 1944; Everyman's Dictionary of Music, 1947 (novo izd. 1954); Classics: Major and Minor, with Other Musical Ruminations, 1958. Prijevodi; studije i pojedina poglavlja u kolektivnim radovima. LIT.: H. F. Redlich, Eric Walter Blom, MGG, I, 1951. G. M. Gatti, In memoria di Eric Blom, RAM, 1959. Isti, J. Blow Theorist, The Musical Times, 1936. Isti, J. Blow, a Biographv, ibid., 1937. Isti, J. Blow's Anthems, Music and Letters, 1938. Isti, Blovv's Use of the Groundbass, MQ, 1938. Isti, John Blow, Doctor of Music: Biographv, London 1943. Isti, Tradition and Convention in J. Blow's Harmonv, Music and Letters, 1949. H. L. Clarke, John Blow: a Tercentenarv Survev, MQ, 1949. Th. Dan, John Blow, MGG, I, 1951.

Blues

BLOMDAHL, Karl-Birger, vedski kompozitor (Vaxjo, 19. X 1916 Stockholm, 14. VI 1968). Na Visokoj muzikoj koli u Stockholmu uenik H. Rosenberga (kompozicija), P. Carlstena (violina) i T. Manna (dirigiranje), u kompoziciji se usavravao u Parizu i 194647 u Rimu. Do 1954 vodio je komorno udruenje Fylkingen u Stockholmu, 195455 odrao niz predavanja na univerzitetima u SAD i zatim muziki savjetnik Filharmonije u Stockholmu. Od 1960 bio je dirigent orkestra na Muzikoj akademiji. Sljedbenik P. Hindemitha i vedskog kompozitora H. Rosenberga, otklanjao je muziku romantiku i nacionalni muziki smjer. Usvajao je i principe dodekafonije.
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, 1943; II, 1947 i III, Facetter, 1951; koncert za violu i orkestar, 1941; koncert za violinu i orkestar, 1946; Concerto grosso, 1944; komorni koncert za klavir, drvene duhake instru mente i udaraljke, 1953; Suita za violinu, violu i orkestar, 1968; simfonijski plesovi, 1939; koncertna uvertira, 1940; Theatermusik, 1945; koreografska suita Sisyphos, 1954 (kao balet izvedena 1957); Fioriture, 1960; Forma ferritonans, 1961. KOMORNA: dva gudaka kvarteta, 1939 i 1948; gudaki trio, 1947; suita za violonelo i klavir, 1944; suita za fagot i klavir, 1945. Brojne klavirske kompozicije (3 polifona stavka). DRAMSKA. Opere: Aniara, 1959 i Herr von Hancken, 1965; balet Minotaurus, 1957; scenska muzika. VOKALNA. Kantate: I speglarnas sal, 1953; Anabase, 1956 i Resan i denna nat, 1966; so-lopjesme. LIT.: 5. Broman, Karl-Birger Blomdahl, Roster i Radio, 1945, 10. B. Wallner, I speglarnas sal, Musikrevv, 1953, 78. Isti, Karl-Birger Blomdahl, Melos, 1956, 12. Musik in Schweden, Musikrevv, 1959 (posebni broj). Sweden in Music, ibid., 1960. Bo Wallner, Scandinavian Music, MQ, 1965. Karl-Birger Blomdahl, Muica, 1968, 5.

BLUE NOTES BLUES, svjetovna pjesma amerikih Crnaca, nastala na temelju elemenata afrike pjesme i evropskog muzikog izraza. To je najstariji i najizvorniji oblik afro-amerikog folklora i ujedno najvanija forma jazz-imrzike. Tekst bluesa je lirski i temelji se na nekoj vrsti dijaloga (call i response). Tempo izvornog bluesa je polagan, kasnije postaje bri. Za melodiju je znaajna primjena treega i sedmoga stupnja dur-ljestvice snienih za interval manji od male sekunde. To su tzv. blue notes koje, uz ostalo, daju napjevu bluesa karakteristinu melankolinu obojenost. Instrumentalna pratnja odvijala se u poetku u ravnomjernom slijedu etvrtinki, kasnije je postala sinkopirana. Karakteristini i najei oblik bluesa sastoji se od tri etverotaktne reenice. Tipina harmonijska struktura jest: 1. reenica tonike funkcije; 2. reenica subdominantne funkcije (2 takta) tonike funkcije (2 takta) i 3. reenica dominantne funkcije (2 takta) tonike funkcije (2 takta). Naziv b. nastao je vjerojatno prema izrazu blue devils koji oznauje melankolino i sjetno raspoloenje. Prvi se put susree u naslovu Memphis Blues W. Ch. Handvja (1909; obj. 1912), prvom tampanom bluesu. Istaknuti interpretatori bluesa bili su G. Ma Rainey, B. Smith, B. Chippie Hill, B. Holidav i J. Rusking, kao i pjevai B. Lemon Jefferson, B. B. Broanzv i Leadbelly koji su se sami pratili na gitari.
LIT.: D. Scarborough, On the Trail of Negro Folk Songs, Cambridge (Massachusetts) 1925. W. C. Handy, Blues : an Anthologv, New York 1926. A. Lomax, List of American Folk Songs on Commercial Records, Washington 1940. W. C. Handy, Father of the Blues, New York 1941. Isti, The Birth of the Blues, New York 1941. Isti, A Treasurv of the Blues, New York 1949. J. E. Berendt, Blues, Miinchen 1957. 5. B. Charters, The Countrv Blues, New York 1949 (njemaki prijevod Miinchen 1962). M. Mezzrow i B. Wolfe, Reallv the Blues, London 1961. C. Gr. Herzog von Mecklenburg i W. Scheck, Die Theorie des Blues im modernen Jazz, Strasbourg i Baden-Baden 1963. M. Ke.

BLONDEAU, Pierre-Auguste-Louis, francuski kompozitor i teoretiar (Pariz, 15. VIII 17841865). Studirao na Parikom konzervatoriju (P. M. Baillot, F.-J. Gosses, E. Mehul), 1808 dobio Prix de Rome za kantatu Maria Stuart. Po povratku u Pariz bio je do 1842 violist opernog orkestra.
DJELA: koncert za klarinet i orkestar; koncert za fagot i orkestar; 3 uver tire. 21 gudaki kvartet; gudaki triji (3 sv.); dueti (12 sv.); sonate za violinu i bas (2 sv.); nokturni za violinu i klavir (3 sv.). Klavirske kompozicije. Opera Cosi si fa aigelosi, 1812; balet Almanzor, 1814. Kantate Marie Stuart, 1808 i La Nascita del Successore dell'Impero..., 1811. Tri mise; 3 Te Deum; 15 ofertorija. Prirunici: Revue musicale, ou nouvelle methode de chant; Traite de principes elementaires et constitutifs de la musiaue; Traite d 1 Harmonie i Traite de contre-point, de Vimitation et de la fugue. Monografija Notice sur Palestrina..., Histoire de la musiaue moderne (2 sv.), 1847.

BLUM, Carl Robert, njemaki muziki pisac, kritiar i kompozitor (Kassel, 7. III 1889 ). Uenik C. i Ph. Scharvvenke i F. Gernsheima u Berlinu, studirao i na tamonjem Univerzitetu (H. Kretzschmar, M. Friedlander, J. Wolf). U Berlinu osnovao 1919 Akademie fiir musikalische Vortragskunst, koja je kasnije prikljuena starijoj koli Mohrsches Konservatorium fu'r Musik (utemeljena 1870). God. 191215 suraivao u asopisu Musik. Konstruirao elektrini muziki kronometar. Mnogo se bavio problemima filmske muzike.
DJELA: Das moderne Tonsystem in seiner erzveiterten und vervollkommneten Gestaltung, 1912; Das Musik-Chronometer und seine Bedeutung fu'r Film-, Theaterund allgemeine Musikkultur, 1926; rasprave, studije i lanci.

BLOW, John, engleski kompozitor i orgulja (Collingham, Nottinghamshire, 10. II 1649 London, 1. X 1708). God. 1668 orgulja Westminsterske opatije, 1674 lan kraljevske kapele i dvorski kompozitor. Na mjestu orguljaa zamijenio ga 1679 njegov najbolji uenik H. Purcell, nakon ije se smrti (1695) B. ponovo vraa na tu dunost. O vrijednosti njegovih kompozicija miljenja su podijeljena. Dok ih neki, osobito stariji muzikolozi, smatraju nezrelima, drugi u pogrekama i odudaranju od konvencionalnog naina obradbe vide njegovu neobinu smjelost i originalnost koncepcije.
DJELA. INSTRUMENTALNA: 2 sonate za 2 viole, violu da gamba i bas; Musick's Handmaid za virginal, 1689 (obj. i pod naslovom A Choice Collection of Lessons, 1705); A Choice Collection of Ayres za virginal, 1700; Four Setts of Pieces, 1740; Psalms set full for the Organ or Harpsichord. Masque Venus and Adonis, oko 1682. VOKALNA: oko 115 anthema (8 obj. u zbirci Cathedral Music, 176078); 14 Services (3 u Cathedral Music); 11 moteta; ode On the Death of Oueen Mary, 1695 i On the Death of H. Purcell, 1696; brojne pjesme, ayres i dr. u suvremenim zbirkama i u rkp.; prigodne ode. Teoretska djela (rkp.): Rules for Playing of a Through Bass upon Organ and Harpsichord i Dr. Blow's Rules for Composition. NOVA IZD.: 2 sonate obj. W. G. Whitcher (1936); djela za virginal obj. J. A. Fuller Maitland {TheContemporaries of Purcell, 1921); masque Venus and Adonis obj. su G. E. P. Arkwright {The Old Englich Edition, 1902); i A. Lewis (1936); 7 anthems obj. V. Novello, (1852); 6 pjesama obj. G. E. P. Arkwright(77ie Old English Edition, 1900); 3 pjesme obj. A.Lewis, (1938); 2 vokalna djela ubj.H. W. Shaw, (1949); odu sv. Ceciliji (1684) obj. isti, (1950); Rules' or Playing. . . obj. F. T. Arnold (The Art of Accompaniment from a Thorough--Bassj, (1931). LIT.: W. H. Cummings, Dr. John Blow, Proceedings of the Musical Association, 1909. H. W. Shaw, The Secular Music of John Blow, ibid., 1936.

BLUM (Blume), Karl Ludvvig, njemaki kompozitor, dirigent i knjievnik (Berlin, 1786 2. VII 1844). Studij muzike zapoet u Berlinu kod H. Grossa nastavio u Konigsbergu kod A. Hillera i kasnije u Beu kod A. Salierija. Poduavao je, a od 1820 bio i slubeni kompozitor na pruskom dvoru. Krae vrijeme boravio u Parizu. Po povratku u Berlin (1822) postao redatelj opere. God. 182630 putovao po Italiji, Francuskoj i Njemakoj. B. je u Berlinu razvio veliku djelatnost kao pisac i prevodilac libreta.
DJELA: komorna muzika. DRAMSKA (oko 20). Opere: Zoraide, 1817; Die Liebe in der Madchenschule, 1830; Bergamo, 1837 i dr. Vaudevillei; baleti. Zborovi; solo-pjesme. Prirunik Metodo per chitarra (2 sv.). : Preveo na njemaki La Musiaue mise a laportee de tout le monde F.-J. Fetia pod naslovom Die Musik, Handbuch fiir Freunde und Liebhaber der Tonkunst, 1830 i niz libreta razliitih francuskih vaudevillea Vaudevilles fiir deutsche Biihnen (2 sv.), 1824.

BLUM, Mat us ja, pijanistkinja (Kiinjev, SSSR, 10. I 1914 ). Studij klavira zavrila na Konzervatoriju u Kiinjevu, a zatim 1939 diplomirala na Majstorskoj koli u Pragu kod V. Kurza i J. Hefmana. Iste godine dola u Sarajevo i zapoela koncertnu i pedagoku djelatnost. Nastupala kao solista i kamerni muziar, a uestvovala i u manifestacijama Collegium artisticum. God. 1945 postala nastavnik klavira na Srednjoj muzikoj koli u Sarajevu; 194852 djelovala u Beogradu, a zatim ponovo u Sarajevu, gdje je 1956 izabrana za docenta i kasnije za profesora na Muzikoj akademiji (196367 dekan). Kao pedagog odgojila nekoliko generacija pijanista od kojih su se neki afirmisali i u inostranstvu. z. Ku. BLUM, Robert, vicarski kompozitor i dirigent (Ziirich, 27. XII 1900 ). Studirao na Konzervatoriju u Ziirichu (V. Andreae, Ph. Jarnach) i zatim u Berlinu kod F. Busonija. Zborovoda i dirigent amaterskih orkestara u Ziirichu i okolici, od 1943 predaje na Konzervatoriju u Ziirichu dirigiranje i kontrapunkt. Tehniki zreo, obdaren lakoom oblikovanja, B. stvara svoje raznovrsne kompozicije vrlo esto na snano naglaenoj polifonoj osnovi.

MUZ. E. I., 14

J
210 BLUM BOBEVSKI
sikgeschichte, Deutsche Musikkultur, 1940; Lasso und Palestrina studije u djelu Syntagma musicologicum (red. M. Ruhnke), 1963. i predavanja H. Aberta, 1929; djela A. Scheringa, 194249; cjel M. Praetoriusa (20 sv.), 192840; pojedinane kompozicije W. G. Chr. Wagensella, W. F. Bacha. LIT.: W. Velter, Friedrich Blume 60 Jahre alt, Musik und 1953. A. A. Abert i W. Pfannkuch, Festschrift Friedrich Blum Kassel 1963. DJELA. ORKESTRALNA. Pet simfonija: I, 1924; II (sa zborom), 1926; I I I , 1935; IV, 1951 i V (za duhaki kvintet i gudaki orkestar), 1964. Koncerti: Passionskonzert za orgulje i gudaki orkestar, 1943; za klavir; za violinu, 1950; zi violu, 1951 i za obou, 1960. Rondo, 1943) 3 uvertire, 1944, 1949 i 1958; suite; koncert, 1955; varijacije. Za komorni (ili gudaki) orkestar: Lammentalio angebrum, 1943; fantazija, 1954; tokata, fantazija i fuga, 1961. KOMORNA: gudaki kvartet, 1933; gudaki trio, 1937; klavirski kvartet, 1943; klavirski trio, 1944; koncert za klarinet, trublju, violinu, violu i violonelo, 1926; Musik za oktet, 1927; fantazija za septet, 1950; An Orpheus za 13 duhakih instrumenata, 1950; 2 koncerta za duhaki kvintet, 1960 i 1961; Piccolo concerto za violu i klarinet, 1929; Wandererszenen za 2 flaute, 1946; sonata za flautu i violinu, 1963. Klavirske i orguljske kompozicije. DRAMSKA. Opere: Amarapura, 1926; Auferstehung, 1926 i Susanna. Scenska kantata Der Mater, i93O;Liederspiel Im Aarga'u sind zweu Liebi, 1935 ; misterij St. Galler Spiel von der Kindheit Jesu, 1936. Scenska muzika. Filmska muzika. VOKALNA: oratorij Erzengel Michael, 1962; Psalam XXIII za alt i orkestar, 1924; 4 psalma za sopran i ko morni orkestar, 1932; Das XII Kapitel der Offenbahrung Johannis za mezzosopran i gudaki kvartet, 1932; Von der Erlosung durch den Geist in Jesu Christi za zbor i gudaki kvartet, 1935; Rhapsodische Gesdnge am Meer za tenor, zbor i orkestar, 1938; Der Slreiter in Christo Jesu za sopran i mali orkestar, 1941; Lobgesang za 12 glasova i orkestar, 1945; Serenata za sopran, bas i 13 instrumenata, 1956 ; 4 psalma za sopran i zbor, 1960; zborovi; solo-pjesme. Trans kripcije. LIT.: 125 Jahre Orchestergesellschaft Baden . . . . Festschrift zur 25-jahrigen Dirigententatigkeit von Robert Blum, Wettingen 1950. W. Schuh, Schweizer Musik der Gegenwart, Ziirich 1948. Isti, Robert Blum, MGG, I, 1951. 40 Schweizer Komponisten der Gegenwart, Amrisvvil 1956. A. Brunner, Robert Blum zum 60. Geburtstag, Schweizerische Musikzeitung, 1967. G. Fierz, Robert Blum, Leben und Werk, Ziirich 1967.

* < *

BLUMENFELJD, Feliks Mihajlovi, sovjetski p rigent i kompozitor (Kovalevka, Hersonska gubernij 1863 Moskva, 21. I 1931). U kompoziciji uenik N Korsakova, studij klavira zavrio 1885 na Konzervatori gradu (T. Stein) i zapoeo blistavu koncertantnu kari 18851918 profesor Konzervatorija u Petrogradu, i< Kijevu i od 1922 u Moskvi. Uz koncertantnu i pedaj latnost bavio se dirigiranjem (koncerti Ruskog muzike Ruski simfonijski koncerti M. P. Beljajeva), 1895 l zbor Petrogradske opere, a nastupao je i kao komori i pratilac. lan Beljajevskog kruoka, B. je uz G. Nej meljitelj suvremene sovjetske pijanistike kole. Njeg bio je V. Horovvitz.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija tlaMamu dopoiux ycon lu; Allegro de concert za klavir i orkestar u A-duru: Variatior orkestar; Mazurka. KOMORNA: gudaki kvartet u F-duru; za violonelo i klavir. KLAVIRSKA: sonata fantazija; 24 Prel gina fragmenta; 10 ukrajinskih napjeva. Romance; solo-pje LIT.: JI. Eepeu6ayM, OejiHKC MHXaHjiOBnM EjiyMeH(beJii,A MvabiKa, 1946, 7. Isti, <topTenHaHHO-ne/iarorHM. npHHiiHnbi ' MeHdjejibfla, MocKBa-JIeHHHrpaa 1964.

BLUME, Clemens, njemaki muzikolog (Billerbeck, Westfalen, 29. I 1862 Konigstein, 8. IV 1932). Svrivi studije u isusovakom seminaru u Feldkirchu, Vorarlberg, stupio 1878 u isusovaki red. Prouavao po evropskim knjinicama srednjovjekovnu muziku, osobito tekstove latinskih himni i sekvenca. Od 1929 do kraja ivota proelnik katedre za liturgijske nauke u kolegiju St. Georgen u Frankfurtu na Majni. Njegovo izdanje zbirke srednjovjekovnih himni, u Analecta Hymnica, vrijedan je izvor za muziku historiju.
DJELA: Repertorium Repertorii, Kritischer Wegweiser durch U. Chevaliers Repertorium Hymnologicum, 1901; Wolstan von Winchester und Vital von St. Evroult, 1903; Der Corsus Sancti Benedicti Nursini und die liturgischen Hymnen des VIIX Jahrhunderts, 1908; Brevier und Messe, 1919; Johannis de Hovedene *Philomena (John Hovedens Nachtigallied) , 1930; Unsere liturgischen Lieder, Das Hymnar der altchristlichen Kirche aus dem Urtext ins Deutsche umgedichtet, psychologisch und geschichtlich erklart, 1932. Brojne studije (Zur Poesie des kirchlichen Stundengebetes im Mittelalter, Stimmen aus Maria Lach,. 1898; Die Poesie des Hochamtes im Mittelalter, ibid., 1906; Gregor der Grosse ais Hymnendichter, ibid., 1908; Vom Alleluja zur Sequenz, KMJB, 1911). Izdao Analecta Hymnica medii aevi, sv. 25, 27, 29, 31, 33, 34, 37, 39, 42, 44, 47, 49, 5355 (u suradnji sa H. M. Bannisterom), sv. 43, 51, 52 (u suradnji sa H. M. Bannisterom i G. M. Drevesom), sv. 48 (u suradnji sa G. M. Drevesom), 18971922; Ein Jahrtausend lateinischer Hymnedichtung (izbor iz Analecta Hymnica; u suradnji sa G. M. Drevesom, 2 sv.), 1910. LIT.: B. Stablein, Clemens Blume, MGG, I, 1951.

BLUMER, Theoor, njemaki kompozitor, pijan gent (Dresden, 24. III 1882 Berlin, 21. IX 1964). Draesekea na Dresdenskom konzervatoriju. Od 1906 zl dirigent Dvorskog kazalita u Altenburgu. Po povratku ' (1911) aktivan na raznim muzikim podrujima: 192 stavnik kole Saskog dravnog orkestra i muziki n radio-stanice Mirag. God. 193142 dirigent radio-, Leipzigu. Od 1952 ivio u Berlinu.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Erlosung; klavir; komorni koncert; fantazija za klavir; kompozicije za flautu varijacije Bauerntanz; Heiteres Spiel; Lyrisches Intermezzo za m Legende der Tanzerin Thais. KOMORNA: gudaki kvartet o[ gudaki trio, op. 55,1925; gudaki kvintet, 1906; klavirski trio op. kvartet op. 50; klavirski kvintet op. 21; trio za violinu, violonel duhaki kvintet; serenada i varijacije za duhaki kvintet, 2 sekstei i klavir, 1922; 2 sonate za violinu i klavir op. 33 i op. 43, 1920; fan za violinu i klavir op. 58; sonata za violonelo i klavir, 1908; son; i klavir; 2 suite za flautu i klavir, 1919 i 1922. Klavirske kon DRAMSKA. Opere: Der Funf-Uhr Tee, 1911; Cesarios VCiederg Die Flucht aus Venedig. Komorna kantata Werbung und Vollenc sacklieder za tenor, klavir, flautu i saksofon; zborovi; solo-pjesm LIT.: J. Miiller-Blattau, Theodor Blumer, Simrock-Jahrbuc

BLUME, Friedrich, njemaki muzikolog (Schliichtern, Hessen, 5. I 1893 ). Muzikologiju, povijest umjetnosti i filo zofiju studirao u Munchenu (A. Sandberger, Th. Krover, W. W61fflin, E. Istel), Leipzigu (H. Riemann, A. Schering, J. Volkelt, W. Wundt) i Berlinu (H. Kretzschmar, J. Wolf, H. Goldschmidt). God. 1925 bio je u Berlinu privatni docent za muzikologiju, 192729 direktor Muzikolokog instituta tamonjega Univerziteta, 192834 predavao muzikologiju u Spandauu, zatim na Univerzitetu u Kielu (od 1938 profesor). B. je 1928 pokrenuo i do 1938 vodio izdavanje zbirke Das Chorzverk, X 93944 bio je tajnik kolegija koji je objavljivao zbirku Das Erbe deutscher Musik, a od 1943 glavni je urednik velikoga enciklopedijskog djela- Die Musik in Geschichte und Gegenmart (1949 1970 obj. 14 svezaka). B. je jedan od najistaknutijih danaF. BLUME njih njemakih i evropskih muzikologa. Ima iroku kulturu, golemo tehniko muzikoloko znanje, izvrstan dar zapaanja i velike mogunosti sintetikog oblikovanja, koje se redovito udruuje s jasnoom i lakoom izlaganja.
DJELA. Knjige: Studien zur Vorgeschichte der Orchester-Suite im 15. und 16. Jahrhundert (disertacija), 1925; Das monodische Prinzip in der protestantischen Kirchenmusik, 1925; Die evangelische Kirchenmusik, 1931 (novo izd. 1965); Das Rasseproblem in der Musik, 1938; Wesen und Vferden deutscher Musik, 1944; J. S. Bach im Wandel der Geschichte, 1947; Goethe und die Musik, 1948; Renaissance and Baroque Music: a Comprehensive Survey, 1967. Studije: Fortspinnung und Entiaicklung, PJB, 1929; Heinrich Schutze in den geistigen Stromungenseiner Zeit, Musik und Kirche, 1930; Joseph Haydns kiinstlerische Entviichlung in seinen Streichquartetten, PJB, 193132; Das VCerk des Michael Praetorius, ZFMW, 1935; Individuum und Gemeinschaft im Chorgesang, Die Musikpflege, 1937; Das Kantatenuierk Dietrich Buxtehudes, PJB, 1940; Die Formung der Mu-

BLUMNER, Martin Traugott \Vilhelm, njem; pozitor i dirigent (Fiirstenberg, Mecklenburg, 21. XI Berlin, 16. XI 1901). Studirao najprije teologiju, filoze rodne znanosti, a od 1847 u Berlinu kontrapunkt kod S pjevanje kod Elstera i G. W. Teschnera. Od 1853 zai rigenta, a od 1876 dirigent berlinske Pjevake akaderr vremena vodio i pjevako drutvo Zeltersche Liedi predavao kompoziciju na Majstorskoj koli Akademi nosti. Kao dirigent zastupao tradicionalni stil inte a u kompoziciji slijedio F. Mendelssohna, J. S. Bach Handela.
DJELA: oratoriji Abraham, 1859 i Der Fali Jerusalems, 1874; tate za sole, zbor i orkestar In Zeit und Ewigkeit, 1885 i Festkantate pjevake akademije, 1891; Tedeum; psalmi; moteti; pjesme; dueti Geschichte der Singakademie zu Berlin, 1891. LIT.: A. Adrio, Martin T. W. Blumner, MGG, I, I95I-

BLUTHNER, njemaka tvornica klavira. U teme 1853 u Leipzigu Julius B. (18241910). Tvornica je ela proizvoditi prvorazredne instrumente, nagraene n izlobama (Svjetska izloba u Parizu, 1867). God. 185 rao je Julius B. usavrenu repeticijsku mehaniku, a 1 je proizvoditi tzv. alikvotni klavir (Aliguotfliigel) sa d redom ica (red ica, po kojima bati ne udara, ugoen tavu vie). Poetkom XX st. tvornica B. proizvodila ji prosjeno 3000 klavira. Zajedno sa H. Gretschelom Julius B. prirunik Lehrbuch des Pianofortebaues (187; 1920). Nakon smrti Juliusa tvrtku su vodili njegovi si B. (umro 1919), zatim Robert B. i Bruno B. Za Drugog rata radionice klavira bile su teko oteene. Nakon 1 su obnovljene. Danas vodi tvrtku Rudolf B.-Haessler.
LIT.: R. Bluthner-Haessler, Julius Bliithner, MGG, I, 1951

BOBEVSKI, Venedikt, bugarski dirigent i ki (Varna, 20. XI 1895 Sofija, 12. VII 1957). Uenik u Beu i S. Hauseggera u Munchenu; 192640 diriger opere, 194044 urednik za narodnu muziku na Ra' Djelovao kao zborovoa, a bavio se i muzikom publ

BOBEVSKI BODEN SCHATZ

DJELA. ORKESTRALNA: Preludij, 1929: uvertira Car Simeon, 1929;

simfonijska skica Sveani dan, 1941; balada Privienje kraj Careva, 1942; suite U Sumi, 1928 i Hadi Dimitar, 1942; Legenda 0 Sofiji, 1953. Gudaki kvartet, 1949; Concertino za violinu i klavir, 1951. Klavirske kompozicije.Opere: K HA 3 omiuejiHuK, 1932 i JJbMcata e Mcueota, 1944. Zborovi: solo-pjesme i dr. Prirunik H3xycmeo na dupuzeuma, 1958.

BOBERI, Vladimir, horovoda i kompozitor (Vranjevo, Banat, ? Budimpeta, 1915). Kao vjerouitelj, rektor bogoslo vije i episkop boravio u Sarajevu, Tuzli i Kotoru. Komponovao crkvena djela (Liturgija, Opijelo i dr.). V. Mvi. BOBILLIER, Marie -> Brenet, Michel BOBINO, music-hall u Parizu, osnovan 1880 na Montparnas-seu. Ime dobiva po svom osnivau Saixu zvanom Bobino. Od poetka B. je sastajalite pjevaa i autora chansona i studenata. U njemu su nastupali L. Bover, Fernandel, E. Piaf, A. Claveau, G. Guetarv, M. Amont, Barbara, G. Brassens, Brel, Ferrat, J. Greco, Y. Montand, A. Svlvestre i mnogi drugi. BOBIZACIJA -* Solmizacija BOCCHERINI, Luigi, italijanski kompozitor i violonelista (Lucca, Italija, 19. II 1743 Madrid, 28. V 1805). Otac, peva i kontrabasista u gradskom orkestru, bio mu je prvi nastavnik muzike. Na nadbiskupskom seminaru u rodnom mestu uio je pored ostalog i muziku kod opata D. Vanuccija. God. 1757 otiao je u Rim gde je studirao violonelo i upoznao dela starih italijan-skih majstora. Posle etvorogodinjih studija vratio se u Luccu i bio violonelista u gradskom i operskom orkestru. U zajednici sa violonelistom Filipinom Manfredijem prireuje koncerte po severnoj Italiji, a zatim u Beu; 1767 nastupaju u Parizu, uConcerts Spiritueh. God. 1769 85 u Madridu dvorski virtuoz i kompozitor infanta Luisa; 178797 sa istim zvanjem u slubi pruskog kralja Friedricha Wilhelma II. Posle kraljeve smrti B. se vraa u paniju gde ivi, izdravajui se preradama svojih dela za gitaru. Jedno vre-me (180001) njegov zatitnik bio je Lucien Bonaparte. Od 1801 B. je iveo veoma teko, a umro je kao puki siromah.

L. BOCCHERINI

B. je veoma zasluan za razvoj kamerne muzike. On je sasvim nezavisno od Havdna, idui drugim putevima, unapredio gu daki kvartet, uskladivi u njemu polifoniju i homofoniju, elemente baroka i rokokoa. Oslobodio ga je generalbasa, osamostalio je deonicu violonela i izjednaio je sa ostalim glasovima, unevi u nju veu melodinost, pokretljivost, dvoglase i troglase, picikata. Uticao je na Mozarta. Kamerni sastav gudakog kvinteta (veinom sa 2 violonela) B. je prvi uveo napisavi za nj velik broj kompozicija. B. spaja u svojim delima stil i ukus vremena sa svojim linim ukusom i shvatanjima. Otuda u njima istovremeno tipina galantna metodika, briljantna virtuoznost, duboka i snana oseajnost i romanska strastvenost. B. je jedan od prvih predstavnika dramatinog stila, no i jedan od prvih koji je u svojim delima uspostavio klasiarsku uravnoteenost. Njegova dela ne pokazuju uobiajenu razvojnu liniju, ve su sva na visokom tehnikom stepenu i u istom stilu. U svojim delima napisao je oko 400 gotovo sve samih instrumentalnih kompozicija B. je polagao veliku panju na isrpno obeleenu dinamiku; svoje melodije, ljupke, jednostavne i pevljive, ukraavao je novim, originalnim figuracijama. Zasluan je za razvoj tehnike violonela i za stvaranje literature za taj in strument.
DELA. ORKESTARSKA: oko 30 simfonija; vie koncerata za violonelo (poreklo uvenog u B-duru jo nije sigurno dokazano); suita za orkestar; uvertire. KAMERNA: 48 trija za 2 violine i violonelo; 12 gudakih trija; 91 gudaki kvartet; 125 gudakih kvinteta sa 2 violonela; 12 gudakih kvinteta sa 2 viole; 16 seksteta; 2 okteta; 12 sonata za violinu i embalo. Opera La Clementina, 1786. Oratorijumi: Giuseppe riconosciuto i Gioas, re dl Giuda; 3 kantate. Misa; Stabat Mater, 1801. LIT.: L. Picquol, Notice sur la vie et les ouvrages de Luigi Boccherini..., Pari 1851 (novo izd. priredio G. de Saint-Foix, sa komentarom i novim doku mentima, Pari 1930). D. A. Ceru, Cenno intorno alla vita e alle opere di Luigi Boccherini, Lucca 1864. M. Cristal, Boccherini et la Musique en Espagne, Le Menestrel, 1875. A. Boccherini y Calonje, Luis Boccherini, Madrid 1879. G. Malfatti, Luigi Boccherini nella vita e nell 1 arte, Lucca 1905, G. Rosadi, Luigi Boccherini compositore, Lucca 1906. L. Parodi, Luigi Boccherini (predavanje), Genova 1913. R. Sondheimer, Boccherini e la Sinfonia in do magg. op. 16, RMI, 1920. F. Torrefranca, Le origini dello stile Mozartiano: Boccherini, ibid, 1926. A. Bonaventura, Boccherini, Milano i Roma 1931. A. Ghislanzoni, Luigi Boccherini e la sua posizione nella storia della muica, Rivista Nazionale di Muica, 1937. K. Stephenson, Luigi Bocche rini, MGG, II, 1952. G. de Rotschild, Luigi Boccherini, Pari 1962 (engl. prevod: L. B. His Life and Work, London 1965). . J. i J. As.

BOCEDIZACIJA (bobizacija), belgijski nain itanja nota u XVI st. (srodan solmizaciji), u kojemu se pojedini stupnjevi

211
ljestvice nazivaju slogovima bo-ce-di-ga-lo-ma-ni. Izumio ga je Hubert Waelrant. U muzikoj praksi bio je rijetko primijenjen. BOCHSA, Robert-NicolasCharles, francuski harfist i kompozitor (Montmedv, 9. VIII 1789 Sydney, 6. I 1856). Harfu je uio kod F. J. Nadermanna i M.-M. Marina, a kompoziciju kod Ch. S. Catela i E. Mehula. U Parizu je bio dvorski harfist do 1817 kada je otiao u London. Tu je stekao veliki ugled te je od 1822 bio profesor harfe na Royal Academy of Music. Uz. to je 182632 dirigirao Talijanskom operom u King's Theatru. God. 1839 koncertirao po Evropi, Americi i Australiji s pjevaicom Ann Riviere-Bishop.
DJELA. Opere: Trajan, 1804; L'Heritier de Painpol, 1813; Les Heritiers Mickaut, 1814: Alphonse d'Aragon, 1814; Le Roi et la Ligue, 1815; Les \ r oces de Gamache, 1815; La Lettre de change. 1815; Un Mari pour etrenne. Baleti: Justice, 1825: Le Temple de la Concord 1825; La Naissance de Ve'nus, 1826; Le Corsaire, 1837. Oratorij Le Deluge universel; 2 rekvijema. Prirunik za harfu. LIT.: A. Pougin, Un Musicien voleur, faussaire et bigame, Le Menestrel, 1907.

BOCKSHORN, Samuel -* Capricornus, Samuel BOCKSTRILLER (franc. chevrotement; od njem. Bock jara> ukras u vokalnoj, ali i instrumentalnoj muzici, koji se izvodio ponavljanjem samo jednog tona, za razliku od trilera, koji nastaje ravnomjernim izmjenjivanjem dvaju razliitih tonova. Nai izvoenja podsjeao je na meketanje (otuda mu i naziv). B. se prvi put javlja u Spohrovu priruniku Violinschule in drei Abte. lungen, 1831. Nestao je iz izvodilake prakse u XVIII st. BOCQUILLON, Guillaume Louis -> Wilhelm Guillaume Louis BODANZKY, Artur, austrijski dirigent (Be, 16. XII 1877 New York, 23. XI 1939). Studij zavrio na Konzervatoriju u Beu (J. Griin, K. Gradener, J. N. Fuchs) i tamo 1896 zapoeo umjet niku karijeru kao violinist Dvorske opere. Nakon to je 190009 djelovao kao operetni dirigent u Budejovicama, Beu, Berlinu i Pragu, postao dirigent Dvorske opere, simfonijskih koncerata i Musikvereina u Mannheimu. Od 1915 bio je dirigent njemakih opera na Metropolitanu u New Yorku (naslijedio A. Hertza). Istakao se i kao izvrstan koncertni dirigent. Revidirao je opere Don Giovanni (Mozart), Freischutz (Weber), Dido and Aeneas (Purcell), Fidelio (Beethoven) i dr. i priredio novo izdanje opere Oberon (Weber). BODE, Johann Joachim Christoph, njemaki oboist i kompozitor (Barum, Braunschweig, 16. I 1730 Weimar, 13. XII 1793). Stekao muziku naobrazbu kao samouk. Kratko vrijeme uenik gradskog muziara Krolla u Braunschweigu. Oko 1755 oboist orkestra u Celleu, a 1762 postao uitelj muzike u Hamburgu. Ureivao list Hamburger Korrespondent. Kasnije se (zajedno s Lessingom) bavio tamparskom i nakladnikom djelatnou (Le'ssingova Hamburka dramaturgija).
DJELA: simfonije (2 sv.), 1754 i 1780; koncert za fagot, 1754; koncert za violinu, 1780; koncert za violonelo; koncert za violu d'amore; 6 trija za 3 violine, 1780. Zdrtliche und scherzhafte Lieder (2 sv.), 1754 i 1757; Missa solemnis. Knjiga Mehr Noten als Text, 1790.Preveo na njemaki Burnevevo djelo Present State of Music in Germany pod naslovom Reise in Deutschland, 1773LIT.: E. Hermann, Das Weimarer Lied in der zweiten Halfte des 18. Jahrhunderts (disertacija), Leipzig 1925.

BODE, Rudolf, njemaki teoretiar ritmike gimnastike i kompozitor (Kiel, 3. II 1881 ). Filozofiju i prirodne nauke studirao u Kielu i Leipzigu gdje je na Konzervatoriju uio muziku (A. Nikisch, S. Krehi). Provevi neko vrijeme kao pijanist i di rigent u nekoliko kazalita, studirao 191011 u Hellerauu sistem primijenjenog ritma E. Jaques-Dalcrozea. U Miinchenu je 1911 utemeljio Institut za pokret i ritam, te je iduih godina razvio vlastiti sistem o pokretima ovjejeg tijela kao podlozi za odgoj (tzv. Bodeova gimnastika). B. je naglaavao vezu izmeu muzikog ritma i pokreta i tvrdio da u sreditu nove izgradnje odgoja omladine mora biti muziar. God. 1931 otvorio je u Berlinu Bodeschule, 194446 djelovao je u Neustrelitzu, a zatim u Eiche-nauu. U Jeni je 1922 osnovano udruenje Bodebund koje od 1943 izdaje mjesenik Rhythmus. Bodeov se sustav irio po Njemakoj i u inozemstvu.
DJELA: Aufgaben und Ziele der rhythmischen Gymnastik, 1913; Der Rhyth-mus und seine Bedeutung fiir die Erziehung, 1920; Ausdrucksgymnastik, 1922; Musik und Bewegung, 1930; Rhythmus und Anschlag. Die Lehre des Klavierspiels auf Grundlage der naturlichen Bezvegung, 1933; Energie und Rhythnus. Bezve-gungslehre des menschlichen Korpers, 1939; Der Rhythmus als Erzieher, 1941; Keuhaus-Gym?iastik, 1943. Komponirao je Musik und Bezvegung za klavir (muzika za gimnastike vjebe), 1932 i pjesme (15 sv.), 193640. LIT.: K. Eggert-Schroder , Der Rhvthmus als Erzieher, Spomenica prigodom Bodeova 60. roendana (redakcija), Berlin 1941. F. Bohme, Rudolf Bode, MGG, I I , 1952.

BODENSCHATZ, Erhard, njemaki izdava i kompozitor (Lichtenberg, oko 1576 Gross-Osterhausen kod Querfurta, 1636). Studirao bogosloviju u Leipzigu. God. 1600 postao kantor

i!

212

BODENSCHATZ BOETHIUS
harfiste i kantora Jeana Francoisa, u klaviru se uss I. Ladurnera. Nastavnik, 183438 orgulja u crkvi ^ i 184051 u St. Germain l'Auxerrois u Parizu. 1 meu prvima je u Francuskoj izvodio djela J. S. B; kompozicijama za orgulje i klavir, nastalim pod utj cuske tradicije XVIII st. i njemakih klasika i roms lovao donekle na C. Francka i pridonio razvoju in: muzike u Francuskoj.
DJELA. KLAVIRSKA : dvije sonate, 1810; 30 Caprices ou 1 1812; 7 Variations; Caprice; Troisieme Uvre de Pieces d'etudes, 1846; 4 suites pour piano, composees dans le slyle des anciens maitrei visees en deux suites; Fantaisie, 1858; sonata za klavir 4-runt violinu i klavir; trija; kvarteti i dr. Oko 300 neobjavljenih ko posmrtno Richault 185960. LIT.: P. Fromageot, Un disciple de Bach: Pierre-Francois de l'Histoire de Versailles, 1909. M. Brenet, Pierre-Franco oeuvres de piano, SBIMG, 1914. A. Gastoue, The Great P Alexandre Boely, MQ, 1944. G. Favre, La musique francaise 1810 et 1830. L'oeuvre d'Herold et de Boely, Revue de Music< Isti, Alexandre-Pierre-Francois Boely, MGG, II, 1952. Autour de Boely, Recherches, 1965.

DJELA: Magnificat (4-gl.), 1599; Psalter Davidu (4-gl.), 1607; XC Bi-cinia, 1615; Manuale Sacrum, 1627. Izdao zbirke: Florilegium Selectissimarum cantionum (89 moteta razliitih autora, medu njima i 2 vlastita; 4-gl. do 8-gl.), 1603 (II proireno izd. sa 115 moteta, od kojih 3 vlastita, pod naslovom Florile-

u Schulpfortu, 1603 pastor u Rehhausenu, a 1608 u Gross-Osterhausenu.

teta; 5-gl. do io-gl.)., 1621. LIT.: O. Riemer, Erhard Bodenschatz und sein Flonlegmm Portense, Leipzig 1928. Isti, Erhard Bodenschatz, MGG, II, 1952.

BODKY, Erwin, njemaki pijanist i kompozitor (Ragnit, Istona Pruska, 7. III 1896 Luzern, 6. XII 1958). Uio na Konzervatoriju u Berlinu (E. Dohnanvi, H. Barth, R. Kahn), zatim klavir kod M. Mayer-Mahra i kod F. Busonija, a kompo ziciju na Visokoj muzikoj koli(R. Strauss). Od 1923 nastavnik klavira u Berlinu, od 1926 na Visokoj muzikoj koli u Charlottenburgu. God. 1933 emigrirao u Amsterdam gdje je bio profesor klavira do 1938 kada je otiao u SAD. U Cambridgeu (Mass.) predavao je (do 1950) na Long School of Music i utemeljio drutvo za njegovanje stare muzike. Zastupao miljenje da djela stare klavirske literature treba izvoditi samo na starim instrumentima.
DJELA: komorna simfonija, 1923; koncert za klavir i orkestar, 1922. Gudaki kvartet, 1916; klavirski kvintet, 1920; sonate za violinu i klavir. Klavirske sonate. Der Vortrag alter Klaviermusik, 1932; Das Charakterstiick, 1933- The Interpretation of J. S. Bach's Keyboard Works, 1958. LIT.: K. Johnen, Erwin Bodky, MGG, II, 1952.

BOERRESEN, Ejnar Hakon

Borresen, Ej

BODUROV, Ljubomir, bugarski pjeva, tenor (Burgas, 14. X 1925 ). Uenik K. Kirove, umjetniku karijeru zapoeo 1951 u Sofiji. Nakon usavravanja u Moskvi (195556) prvak Sofijske opere i est gost mnogih evropskih muzikih kazalita. Dobitnik vie meunarodnih nagrada, ostvario niz tenorskih uloga s kojima se uvrstio u najistaknutije predstavnike svoga faha. Meu njima su Don Jose (Bizet, Carmeri), Erik (Wagner, Ukleti Holandez), Don Carlos (Verdi), Cavaradossi (Puccini, Tosca), Herman (ajkovski, Pikova dama), Des Grieux (Massenet, Manon), Pjer Bezuhov (Prokofjev, Rat i mir) i dr. BOECK, Auguste de, belgijski kompozitor (Merchtem, 9. V 1865 9. X 1937). Svrio Konzervatorij u Bruxellesu, gdje je bio orgulja. Kasnije uio instrumentaciju kod P. Gilsona koji ga je zainteresirao za impresionizam. God. 1893 postao nastavnik orgulja, a 192030 bio je profesor harmonije na Konzervatoriju u Bruxellesu. Uz to je bio profesor Flamanskog konzervatorija u Antwerpenu i 192130 direktor Konzervatorija u Mecklinu. Izraziti je lirik i majstor orkestra.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u g-molu, 1896; koncert za vi olinu; Dahomeaanse Rhapsodie, 1896; Fantaisie op twee Vlaamse Volksliederen, 1923; Inhuldingsmarsch; Sabbatdans; In de Schnur. Komorne kompozicije (sonata za violinu, za violinelo). Kompozicije za klavir i za orgulje. DRAMSKA. Opere: Theroigne de Mericourt, 1901; Winternachtsdroom, 1903 ; De Rynd-viergen, 1906; Reinaert de Vos, 1909 i La Route d'emeraude. Baleti La Phalene, 1914 i Cendrillon. Mimodram Jesus de Nazarener. Kantate; zborovi; solo--pjesme; mise. LIT.: A. Corbet, In memoriam August de Boeck, De Vlaamse Gids, Gent 1937- P- Gilson, Notes de Musique, Bruxelles 1942. F. Rasse, A. de Boeck, Bruxelles 1943.

BOESSET (Boisset), francuska obitelj muziai 1. Antoine, Sieur de Villedieu, kompozitor 158587 Pariz, 9. XII 1643). Maitre des enfants , de la chambre du roi na francuskom dvoru, od i( intendant kraljice i od 1624 nadintendant kralja i ki je od najznaajnijih francuskih muziara u prvoj tre Komponirao je balete za dvorske sveanosti (uglav dio). Neki njegovi airs, kako tvrdi Lecerf de la Vie su se jo poetkom XVIII st.
DJELA: devet knjiga Airs de cour a 4 et 5 parties, 161742 ama P. Ballard: II izd. 1689); brojni airs u zbirci od 16 knjig; rents autheurs mis en tablature de luth, 162132 (izdanje P. Bal] moteta. Koautor muzike za balete (izbor): Ballet des dix Verds, ballet du Roy, 1618; 2 Ballet de la Reine, 1620; Le gr and ballet de sentant le Soleil, 1621; Ballet d'Apollon, 1621; Le grand ballet presentant les fetes de Junon, 1623; Ballet des Volleurs, 1624; 1 gran bal de la Douairiere de Billebahaut, 1616 ; Ballet de Monsie 1626; Ballet du Serieux et de Grotesque, 1627; Ballet du Roy ou le 1635; Ballet de la Felicite, 1639.

2. Jean-Baptiste, Sieur de Dehault, kompc oko 1614 25. XII 1685). Sin Antoinea. Naslijedio aju nadintendanta kraljeve komorne muzike i od I savjetnik kraljice.
DJELA: dvije knjige airs de cour, 1669 i 1671; mise; antift Instrumentalne kompozicije. Opera La Mort d'Adonis, 1659 (lib neizv.); baleti (zajedno sa J. B. Lullyjem i J. de Cambefortom): . 1654; Alcidiane et Polexandre, 1658; Le Triomphe de Bacchus,

3. Claude-Jean-Baptiste, Sieur de Launev (P; oko 1701). Sin Jeana Baptistea. Nadintendant i maiti kraljice.

de la musigue de la chambre (167396) i od 1674 muzi

LIT.: A. Herve, Les Boessets, Reunion des Societes des I departements, 1888. H. Prunieres, Le Ballet de cour en France i et Lully, Pari 1914. M. Cauchie, La Dvnastie des Boesset, Societe francaise de Musicologie, 1920. Th. Gerold, L'Art du < au XVII e siecle, Paris-Strassbourg 1921. A. Verchaly, Boe* 1952. Isti, Les Ballets de cour d'apres les recueils de musique 43), 9 e Cahier de l'Association internationale des etudes frang N. Dufourcq, Jean-Baptiste Boesset, Un Musicien, officier du homme campagnard, Pari 1962. M. M. McGoman, L'Art d\ en France (15811643), Pari 1963.

BOEHE, Ernst, njemaki dirigent (Mlinchen, 27. XII 1880 Ludwigshafen, 14. XI 1938). Uenik R. Louisa i L. Thuillea u Miinchenu. Od 1907 zajedno sa W. Courvosierom vodio puke simfonijske koncerte u Miinchenu, 191320 dvorski dirigent u Oldenburgu i od 1920 ef-dirigent Simfonijskog orkestra u Ludwigshafenu. Kao kompozitora najvie ga je privlaila simfonijska muzika (tetralogija Odysseus' Fahrten, simfonijske pjesme). BOEKELMANN, Bernardus, nizozemski pijanist (Utrecht, 9. VI 1838 New York, 2. VIII 1930). Studij klavira zavrio na Konzervatoriju u Leipzigu (I. Moscheles). Kratko pouavao na Sternovu konzervatoriju u Berlinu, 1864 na koncertnoj turneji po Meksiku i SAD, od 1866 vodio vlastitu klavirsku kolu u New Yorku. Tamo je sa R. Richterom i E. Schenckom organizirao veeri komorne muzike. B. je objavio vie Bachovih dvoglasnih invencija i 16 fuga iz W'ohltemperiertes Klavier u kojima je svaka tema bila ispisana drugom bojom. Ogledao se i kao kompozitor. BOELLMANN, Leon, francuski orgulja i kompozitor (Ensisheim, Alzacija, 25. IX 1862 Pariz, 11. X 1897). Studirao na koli Niedermeyer u Parizu (E. Gigout); od 1881 bio je orgulja crkve St. Vincent de Paul u Parizu.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u F-duru; Variations symphonique za violonelo i orkestar; Fantaisie dialoguee za orgulje i orkestar. KOMORNA: klavirski kvartet u f-molu; klavirski trio u G-duru; sonate za violonelo i klavir u fis-molu i a-molu. Kompozicije za klavir. Kompozicije za orgulje: 12 Pieces, 1890; Suite gothique, 1895; Deuxieme suite u C-duru, 1896; 100 Heures mystiques, 1896; Offertoire sur deux Noels, 1897; Fantaisie u A-duru. Zajedno sa Th. Reinachom objavio Le second Hymne Delphique a Apolon, 1897. LIT.: P. Locard, Leon Boellmann, Pari 1901. .V. Dufourcq, La musique d'orgue francaise de J. Titelouze a J. Alain, Pari 1949.

BOETHIUS, Anicius Manlius Torquatus rimski filozof, matematiar i muziki pisac (Rim, Pavia, 23. X 524). Savjetnik Teodorika, rimski kon: predstojnik dvorskih ureda (magister officiorum) osuen na smrt pod sumnjom veleizdaje i pogublje radove (De consolatione philosophiae) ostavio i traktat na latinskom jeziku De institutione muica. To najo] iz kasne antike, u kojemu se preteno govori o akusi monijskim problemima grke muzike, najvaniji je i uavanje muzike umjetnosti starog vijeka. Nije opi esto uobiajeni naziv beothijanska notacija za sic iju u izvodilakoj praksi XXII st.
NOVA IZD.: Sveukupna djela obj. J. P. Migne (Patrolog pletus, Series latina, LXIIILXIV, 174455); De institutic G. Friedlein, (1867); njemaki prijevod toga traktata obj. je O. und die griechische Harmonik, 1872). LIT.: G. Pietzsch, Die Klassifikation der Musik von Boeth von Orvieto, Halle 1929. L. Schrade, Das propadeutische Etl sikanschauung des Boethius, Zeitechrift fiir Geschichte der Erzi Unterrichts, 1930. Isti, Die Stellung der Musik in der Philo thius . . . , Berlin 1932. G. Ph. Krapp, The Pari Psalter i of Boethius, New York 1932. H. B. Patch, The Tradition of York 1935. V. KuniCi, Quae ratio inter scriptores de music philosophiam scholasticam existat (disertacija), Freiburg 1935 Die Tonartenlehre des Boethius, KMJB, 193638. M. Galdi, Pia 1938. R. Bragard, Boethiana-Etudes sur le De instil de Boece, Hommages a Charles van den Borren, Antwerpen Bruyne, Etudes d'esthetique medievale de Boece a Jean Scot I

BOELY, Alexandre-Pierre-Francois, francuski orgulja i kompozitor (Pariz, 19. IV 1785 27. XII 1858). Sin i uenik

BOETHIUS BOHM
1946. L. Schrade, Music in the Philosophy of Boethius, MQ, 1947. R. Wagner, Anicius Manlius Severinus Boethius, MGG, II, 1952. H. Potizon, Boethius theoricien de la musique grecque, Pari 1961.

213

BOGATIRJOV, Anatolij Vasiljevi, sovjetski kompozitor (Vitebsk, 13. VIII 1913 ). Studij kompozicije zavrio 1937 na Konzervatoriju u Minsku (V. A. Zolotarjov). God. 193437 violinist opernog orkestra u Minsku, 193849 predsjednik Udruenja bjeloruskih kompozitora i od 1949 profesor kompozicije i direktor Konzervatorija u Minsku. B. je odgojio vie istaknutih bjeloruskih kompozitora.

DJELA: R. Schumann in seinen Beziehungen zu J. Brahms, M, 1937; Robert Schumann, Einfiihrung in Personlichkeit und Werk (disertacija), 1941; Robert Schumann in seinen Schriften und Briefen, 1942; Studien zur solistischen Lautenpraxis des 16. und 17. Jahrhundert, 1943; Neue Mozartiana, Neues Mo-zartJahrbuch, 1944; Lassus, ZFMW, 194446; Zur Chronologie von O. di Lassos Schaffen, Kongressbericht, Liineburg, 195051; Orlando di Lasso und seine Zeit, 1958; Von Palestrina zu Bach, 1959; Aus Orlando di Lassos Wirkungskreis, 1963. Ureuje novo izdanje sveukupnih djela O. di Lassa, od 1956 nadalje.

BOETTICHER, Wolfgang, njemaki muzikolog (Bad Ems, 19. VIII 1914 ). Uio klavir, a zatim muzikologiju (A. Schering, G. Schiinemann, C. Sachs, H. J. Moser, Fr. Blume). Od 1948 profesor na Univerzitetu u Gottingenu.

BOGDANOV, Petre-Koko, kompozitor i peva, tenor (Skopje, 13. III 1913 ). U Beogradu uio kompoziciju (M. Milojevi, J. Slavenski) i pevanje (J. Stamatovi, R. Ertl, P. Holodkov, S. Nazor, S. Kuneli). Uestvovao u narodnooslobodilakoj borbi, a nakon Osloboenja jedan od prvih organizatora muzikog ivota u Skopju i SR Makedoniji, naroito zasluan za formi ranje Dravne opere pri Makedonskom narodnom teatru. God. 194647 direktor Muzike kole, 194753 nosilac glavnih tenorskih uloga u Skopskoj operi, od 1954 glavni muziki urednik Radio-Skopja i zatim direktor Opere (do 1962). Bio je jedan od osnivaa i prvi predsednik Udruenja produktivnih muziara SR Makedonije i Udruenja muzikih umetnika Makedonije i 196466 potpredsednik Kulturno-prosvetnog vea Sobranja. Bavi se i publicistikom (suraivao u Novoj Makedoniji, Razgledima
i dr.).

DJELA. ORKESTRALNA: dvije simfonije, 1946 i 1947; koncert za vio lonelo, 1962; koncert za kontrabas, 1964; suita na bjeloruske teme, 1948; Sveana uvertira, 1961. KOMORNA: gudaki kvartet, 1941; klavirski trio, 1943; sonata za violinu i klavir, 1946; sonata za violonelo i klavir, 1951. DRAMSKA. Dvije opere: B nyufax flojiecbH 1939 i Hadeotcda Mypoea, 1956. Muzika za film. Vie kantata; solo-pjesme; romanse. Obrade narodnih napjeva.

Boeihiusov susret s filozofijom i sedam slobodnih umjetnosti. Minijatura iz francuskog rukopisa, XV st.

B. je preteno vokalni kompozitor, a stvaranje mu je inspirisano oslobodilakom borbom makedonskog naroda i posleratnom socijalistikom izgradnjom zemlje. Kao peva ostvario je niz prvih tenorskih uloga, meu kojima su: Alfredo (Verdi, La Traviala), Turiddu (Mascagni, Cavalleria rusticana), Canio (Leoncavallo, Pagliacci), Mario (Puccini, Tosca), Rodolfo (Puccini, La Boheme), Don Jose (Bizet, Carmen), Jenik (Smetana,
Prodana nevena) i dr.

BOGHEN, Felice, talijanski kompozitor, dirigent i pijanist (Venecija, 23. I 1869 Firenca, 25. I 1945). Studij klavira i kompozicije zavrio u Bologni, a zatim se usavravao u Rimu i Miinchenu. Nastupao kao pijanist solistiki i u komornim sa stavima {Trio Fiorentino, Sestetto Fiorentino i dr.). Od 1910 bio je profesor Konzervatorija u Firenci.
DJELA. KOMORNA: Notturno za klavirski trio; 4 tokate za gudaki trio; sonata za violinu i klavir, 1934; fantazija za harfu i klavir; 2 Melodie za violonelo i klavir. KLAVIRSKA (izbor): Paesaggi musicali; Aubade; Momento capriccioso; Rapsodie italiane; Preludio e Corale; Variations sur un theme dej. Philipp; Impromptu. Opera Alceste (neizv.). VOKALNA. Zborovi: Maggiolata popolare, 1933 i Salutazione angelica; Mnemosyne za glas i klavir. SPISI: Appunti ed esempi per l'uso dei pedali dei pianoforte, 1915 (zajedno sa G. Sgambatijem); Varte di Pasauini, 1931; brojni lanci s podruja metodike klavira. Priredio izdanja zbirki Anciennes chansons de France; Fughe d'antichi maestri italiani; Partite e Correnti te nova izdanja djela G. Frescobaldija, D. Cimarose i A. Scarlattija.

DELA. KAMERNA: minijature za flautu i klavir; Impresije za obou i klavir; 6 minijatura za violinu i klavir; 6 minijatura za violonelo i klavir. VOKALNA: kantata za bariton, meoviti hor i orkestar. Horovi: Brigadata ide; V denmite idni; Majka Ugra; Oj Milevo; Manifestacija; Vezilka; Tri lirski pesni; Nepokoreni. Masovne pesme (Ovde je mladost Jugoslavije); ciklusi solo-pesama: Mal svet; Tri prispivni pesni; Kaval i magija za sopran i kamerni ansambl; est lirski raspoloenija za sopran, alt, enki hor i kamerni orkestar; Kupuva na staro za bas i kamerni sastav; Balada za bariton i kamerni sastav; Azbuka za zimata, muzika pria za sopran, bas, recitatora i klavir. Preko 30 pojedinanih solo-pesama. T. Si.

DJELA. ORKESTRALNA: dvije simfonije, 1940 i 1953; koncert za kla vir, 1936; koncert za violinu, 1943; partita za klavir i orkestar, 1947; 3 rapsodije za violinu i orkestar, 1941; 3 stavka za violonelo i orkestar, 1949. KOMORNA : klavirski kvintet, 1954; sonata za violinu i klavir, 1951; sonata za violonelo i klavir, 1951; sonata za 2 violonela. Kompozicije za klavir (sonata, 1944; 24 preludija, 1955). Dvije opere; 2 baleta. SPISI (na ruskom jeziku): Jurij Aleksandrova Saporin i njegove simfonije, 1935; Chopin, 1935; Boris Vladimirovi Asafjev, 1937; Opere i baleti ajkovskog, 1942; M. O. Steinberg, 1948; Vladimir Vladimirovi erbaev, 1948; G. Uljanov, 1949; Olga Afanasjevna Kaievarova, 1950; Tatjana Nikolajevna Lavrova, 1950; Stravinski, 1951; E. V. ErSov, 1951. LIT.: M. TyccuH, BajiepHHH MHxaftjioBjm EorflaHOB-Eepe3OBCKHft, Moma 1967.

BOGDANOV-BEREZOVSKI, Valerijan Mihajlovi, sovjetski kompozitor i muzikolog (Petrograd, 17. VII 1903 ). Studij kompozicije zavrio 1927 na Konzervatoriju u Petrogradu (V. V. erbaev). Na tom zavodu 194047 predavao povijest muzike i 194651 vodio Operni studio.

BOGENFLt)GEL (Streichklavier), njemaki naziv za iani instrument s klavijaturom, iji je zvuk odgovarao gudakim instrumentima. Ulogu gudala vrili su kotaii (56) presvueni pergamentom i namazani kalofonijem, koji su se okretali pomou poluga (pedala), a bili su smjeteni u trupu slinom klavirskom. Pomou tipaka mjedene ili eline ice bi se uzdigle i prislonile o kotaie. Prvi B. konstruirao je Hans Haiden oko 1600 u Niirnbergu.
LIT.: G. Kinsky t Hans Haiden, der Erfinder des Nurnbergischen Geigenwerks, ZFMW, 1926. W. Kahl, Das Niirnberger historische Konzert von 1643..., ibid., 1957.

BOGIANCKINO, Massimo, talijanski pijanist i muzikolog (Rim, 10. XI 1922 ). Uenik A. Caselle i L. Ronga u Rimu, usavravao se kod A. Cortota i P. M. Massona u Parizu. God. 194851 predavao na Carnegie Institute u Pittsburghu, SAD, zatim na Konzervatoriju u Pesaru i u Rimu. Umjetniki direktor akademije Filarmonica Romana, 196367 vodio Teatro delV Opera, od 1967 umjetniki je rukovodilac Festivala dei Due Mondi u Spoletu. Kao pijanist koncertirao u mnogim gradovima Evrope, SAD i Srednjeg Istoka. Objavio je U Ane clavicembalistica di D. Scarlatti (1956). , Georg, njemaki orgulja i kompozitor (Hohenkirchen, Tiringija, 2. IX 1661 Liineburg, 18. V 1733). Sin orguljaa Balthasara B. Na gimnaziji u Gothi uio i muziku (C. Giinther i I. H. Hess). Poslije studija na Univerzitetu u Jeni boravio u Hamburgu (od 1693), gdje je prijateljevao sa H. Elmenhorstom i I. W. Franckom. Od 1698 orgulja crkve sv. Ivana u Liineburgu. U suitama B. se dri njemake sheme od 4 stavka, ali pojedine stavke esto zamjenjuju preludij, chaconne ili sarabande en rondeau. Plesni tip pojedinih stavaka i bogatstvo ukrasa ukazuje na poznavanje Couperinove muzike. Vrlo individualnom obradbom korala za orgulje (ralanjivanje toka melodije, raspredanje figuracija ljestvice na motivike sastavne dijelove, slobodna upotreba imitacije, unoenje formi iz svjetovne suite) utjecao je

BOHM BOIELDIEU
B. na j. S. Bacha. V kantatama istie se izraajnost muzike u vezi s tekstom, to je karakteristino i za njegove pjesme.
DJE LA. INSTRU MEN TALNA. Z a klavir: preludiji i fuge: n suita (I kao uvertira;; capriccio. Za orgulje: koralne partite; koralni preludiji: koralne obradbe; 14 Partite diverse sopra VAria Jesu, Du bist alzu schb'ne; preludiji i fuge. VOKALNA: kantate; 2 moteta (I izgubljen); pasija (izgubljena); pjesme. KOVA IZD.: sveukupna djela (2. sv.) obj. J. VColgast (1927 i 1932; I sv. novo izd. 1952); klavirske suite obj. R. Buchmayer (Historiche Klavierkonzerte, 1927); koralnu partitu obi- K. Straube {Alte Meister, 1904); 5 preludija i fuga za orgulje obj. M. Seiffert (Organum Reihe, 1925); preludij i fuga za orgulje obj. K. Straube (Alte Meister des Orgelspiels, 1929); kantatu Mein Freund ist meifi obj. R. Buchmaver (1907); 23 pjesme obj. J. Kromolicki i W. Krabbe \DDT, 1911); duhovne pjesme obj. A. Kreutz (J. W. Franck und Georg Bohm, 1939;. LIT.: R. Buchmayer, Nachrichten iiber das Leben Georg Bbhms, Bach-Jahrbuch, 1908. U". VFolffheim, Die Mollersche Handschrift, ibid., 1912. J. Wolgast, Georg Bohm, ein Meister der Cbergangszeit von 17. zum 18. Jahrhundert (disertacija), Berlin 1924. E. Valentin, Die Entwicklung der Tokkata im 17. und 18. Jahrhundert bei J. S. Bach (disertacija), Miinchen 1928 (obj. Miinster 1930). F. Dietrich, J. S. Bachs Orgelchoral und seine geschichtlichen Wurzeln, Bach-Jahrbuch, 1929. E. W. Bohme, Georg Bohm, Liineburgs bedeutendster Barockkomponist, Seiffert-Festschrift, 1948. E. Valentin, Georg Bohm, MGG, I I , 1952.

rodnih napjeva vaan je izvor za prouavanje starije, muzikog folklora.

DJELA: Geschichte des Oralonums, 1861 ( I I izd. 1887); Kurs : 882; Geschichte des Tanzes in Deutschland, 1886; Aufgabenbuc, Jer Harmonie, 1888.Zbirke: Altdeutsches Liederbuch, 1877 ( Deutscher Liederhort (3 knjige), 189394 (II izd., 1925; proireni L. Erka); Volkstiimliche Lieder der Deutschen, 1895 i Deutsches
Kinderspiel, 1897 ( I I izd. 1924). LIT.; IV. Salmen, Franz Magnus Bohme, MGG, I I , 19$

BOHM, Jzsef, madarski violinist i pedagog (Budimpeta, 4. III 1795 Be. 28. III 1876). Uio kod P. Rodea. Koncertirao u Beu, Italiji, Njemakoj i Francuskoj. God. 181948 pro fesor Konzervatorija, a 182148 i lan Dvorskog orkestra u Beu. Njegovi su uenici: L. W. Ernst, J. Joachim, E. Remenvi, G. Hellmesberger, L. Straus, E. Rappoldi i dr. Napisao nekoliko kraih kompozicija za violinu. BOHM, Karl, austrijski dirigent (Graz, 28. VIII 1894 ) Uio pravo u Grazu, a muziku na Akademiji u Beu (E. Mandv-czevvski, K. Muck). Istiui se podjednako smislom za interpretaciju u kazalitu i u koncertnoj dvorani, B. je ubrzo svratio na sebe panju muzikih krugova i javnosti. God. 1921 postao je direktor Dravne opere u Man-chenu, 1927 glavni muziki ravnatelj u Darmstadtu, a 1931 Gradskog kazalita u Hamburgu. Od 1934 bio je direktor Dravne opere u Dresdenu, gdje je kroz osam godina bio vrlo aktivan, izvodei osobito djela Mozarta, Wagnera, R. Straussa te suvremenih kompozitora (R. Wagner-Regeny, H. Sutermeister, O. Schoeck). God. 194256 direktor beke Dravne opere koju je temeljito reorganizirao. U Beu je koncertirao i kao dirigent filharmonije, a 1957 preuzeo je vodstvo opere Metropolitan u New Yorku. Poslije Drugoga svjetskog rata gostovao veoma esto kao kazalini i koncertni dirigent. K. BOHM Njegovi uspjesi temelje se na skladnom zdruivanju vlastitog umjetnikog temperamenta i vjernog izvoenja autorovih zamisli.
LIT.: K. Laux, Karl Bohm, M, 1935. G. Schniedel, Karl Bohm and the Dresden Opera, Opera, 1960. M. Roemer, Karl Bohm, Berlin 1964.

BOHME, Kurt, njemaki pjeva, bas (Dresden, 5 Opernu karijeru zapoeo u Bautzenu kao bariton. Oc Dresdenske opere u kojoj je ubrzo preuzeo uloge Od 1950 lan je Dravne opere u Miinchenu, a od 1 U njegove najvee kreacije idu Pogner (Wagner, Maj: Osmin (Mozart, Otmica iz Serajd), Morosus (R. Stre ena) i Barun Ochs (R. Strauss, Kavalir s ruom), festivala u Bavreuthu i Salzburgu, nastupao je u < politan u Nevv Yorku (195457), operi Colon u Bue na drugim svjetskim muzikim scenama. BOHN, Emil, njemaki muzikolog (Bielau kod 1 1839 Breslau, 5. VII 1909). Studirao klasinu : filologiju, u muzici uenik J. Schafera i E. Baumgar orgulja i od 1887 nastavnik na Institutu za crkv u Breslauu. God. 1882 osnovao Bohnscher Gesangvei izvodio tzv. historijske koncerte. Djelovao je i kao mu (Breslauer Zeitung). Najznaajniji je njegov rad na p< bibliografije. Svoju veliku zbirku muzikalija (10 ooc gradskoj biblioteci u Breslauu. Ogledao se i kao korr
DJELA: Bibliographie der Musikdruckzi'erke bis 1700, zvelche sitdtsbibliothek, Stadtbibliothek und der Bibliothek des Akadem; fiir Kirchenmusik zu Breslau aufbezvahrt zverden, 1883; Die musik schriften des 16. und 17. Jahrhunderts in der Stadtbibliothek zu 50 historische Konzerte in Breslau, 1881 1892. Nebst einer b Beigabe; Bibliothek des gedruckten mehrstimmigen tveltlichen Liec des 16. Jahrhunderts bis ca. 1640, 1893; 100 historische Konzerte in 1905, 1905; Die Nationalhymnen der europdischen Volker, 1908.

BOHNEN, Michael, njemaki pjeva, bas-bar 2. V 1887 Berlin, 26. IV 1965). Uenik F. Stei Schulz-Dornburga; debitirao 1910 u Diisseldorfu (Weber, Strijelac vilenjak). Najprije angairan u ^ 191321 na Dvorskoj operi u Berlinu, 192232 n; tami u Nevv Yorku, 193345 na Njemakoj operi 194547 intendant berlinske Gradske opere. Nast festivalima u Bavreuthu i Salzburgu, a gostovao je i opernim pozornicama Evrope i Amerike. Pjeva velik mogunosti i opsega, nastupao u basovskim i bariti gama, istiui se i kao odlian glumac. Naroito su likovi izvan standardnog opernog repertoara. Nas mnogim filmovima. ; BOHNKE, Emil, njemaki violist, dirigent i' poljskoga podrijetla (Zdunska Wola, 11. X 1888 V 1928). Uenik H. Sitta i S. Krehla na Konzervatoriji i F. Gernsheima na Majstorskoj koli u Berlinu. Nas nova konzervatorija u Berlinu, 191519 violist kvari i 191920 kvarteta Busch, djelovao je zatim u Berli fesor viole na Visokoj muzikoj koli i od 1926 dirij skog simfonijskog orkestra.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za klavir; koncert za 1 tira; tema s varijacijama. KOMORNA: gudaki kvartet; sonata za violinu i klavir; sonata za violonelo i klavir; 3 sonate z violu-solo i violonelo-solo op. 13; 3 sonate za violinu-solo. S' ' dr.

Bt)HM, Theobald, njemaki flautist (Miinchen, 9. IV 1794 25. XI 1881). lan Dvorskog orkestra u Munchenu; pronaao je i konstruirao poseban sistem poklopaca na flauti (Bohmov sistem), i prilagodio taj instrument novim akustikim zahtjevima velikih koncertnih dvorana i kazalinih zgrada. Njegovom za slugom flauta je uz obou i klarinet zadrala svoje mjesto u or kestru. Usavravajui mehanizam poklopca, B. je stvorio tip metalne (ponajvie srebrne) flaute koji je do danas ostao gotovo nepromijenjen.
DJELA: Vber den Flbtenbau und die neuesten Verbesserungen desselben, 1847; Die Flote und das Flotenspiel in akustiscker und artistischer Beziehung, 1871. Komponirao je djela za flautu (koncerti, fantazije, varijacije, etide i dr.). LIT.: V. Coche, Examen critique de la flute ordinaire comparee a la flute de Bohm, Pari 1838. V. Mahillon, Etude sur le doigte de la flute Bohm, Bruxelles 1882. R. S. Rockstro, A Treatise on. the Construction, the History and the Practice of the Flute . . . , London (II izd.) 1928. Ch. Welch, History of the Bohm-Flute, London 1896. C. Sachs, Handbuch der Musikinstrumentenkunde, Leipzig 1920. Isti, The History of Musical Instruments, New York 1940. H. P. Schmitz, Theobald Bohm, MGG, II, 1952.

BOHORI, Adam, nastavnik i gramatiar (tE dina prve polovine XVI st. Njemaka, poslije 20 Studirao u Wittenbergu; 155163 vodio vlastitu koli i sudjelovao kod katolikog crkvenog pjevanja. God puta kolu zbog toga to je pristao uz novu vjeru i djelovanje kod katolike slube boje; 156682 upravljao stalekom latinskom kolom u Ljubljani. E uinio za razvoj protestantskog crkvenog pjevanja, w tekstove i melodije. Prvi je medu Slovencima sabrao rodnog blaga i muzikalija, koja je sadravala 2000 sa slovenskim, latinskim, njemakim i talijanskim teksi se jo 1590 nalazila u Ljubljani, kasnije joj se izgubk
LIT.: A. Dimitz, Geschichte Krains, Ljubljana 1875. Frau Muica in Krain, Ljubljana 1877. Fr. Rakua, Slovensk teklih dobah, Ljubljana 1890. H. J. Moser, Die Musik im friil Osterreich, Kassel, 1954.

BOHME, Franz Magnus, njemaki muziki pedagog i melograf (Willerstedt kraj Weimara, 11. III 1827 Dresden, 18. X 1898). Uenik G. Topfera, a kasnije M. Hauptmanna i J. Rietza u Leipzigu. Nastavnik i zborovoda u Dresdenu i 187885 profesor kontrapunkta i povijesti muzike na Hochovu konzervatoriju u Frankfurtu na Majni. Njegova zbirka od oko 16 000 na-

BOIELDIEU, Fran9ois-Adrien, francuski kompc en, 16. XII 1775 Jarcy kraj Pariza, 8. X 1834). Pr u muzici dao mu je orgulja Broche, uenik Padre Ve u osamnaestoj godini pie na libreto svog oca ma Fille coupable i Rosalie et Myrza, obe izvedene u R01 1796 odlazi u Pariz gde ve njegova prva dela izazi melodijskom invencijom i sveinom. Posle velikog u; Le Calife de Bagdad (1800) mladi kompozitor, iako ve

BOIELDIEU BOITO
klavira na Konzervatoriju, prestaje da pie, da bi kroz tri godine rada kod L. Cherubinija usavrio svoje struno znanje. (F. J. Feti porie da je B. uio kod Cherubinija.) God. 1803 B. odlazi u Petrograd, gde u osam godina (do 1811) daje vei broj opera na carskom dvoru. Povratak u Pariz donosi mu nove uspehe. God. 1817 postaje lan Instituta i ponovo profesor na Konzervatoriju, sada za kompoziciju. U to doba B. pie itav niz dela u zajednici sa drugim kompozitorima F.-A. BOIELDIEU (E. N. Mehulom, R. Kreutzerom, Ch. S. Catelom, L. Cherubinijem, N. Isouardom i dr.). Mada je od 1817 Rossini zavladao scenom kominog opernog teatra u Parizu, B. u to vreme daje svoja najbolja dela: Le Petit Chaperon rouge, Les Voitures versees (nova prerada opere, pisane 1808 u Petrogradu) i 1825 svoje remek-delo La Dame blanche (po kotskoj legendi na libreto E. Scribea). Uspeh La Dame blanche bio je velik. U dve godine delo je doivelo 300 predstava u Parizu, a u pedeset godina 1340 predstava na sceni Opera Comigne. U ovom delu B. unosi ve romantine elemente u svoje stvaranje: pored romantinog ambijenta ima i fantastinih elemenata. Upotreba kotske narodne pesme pridonosi doaravanju lokalnog kolorita. B. je majstor komine opere. Lakoa i elegancija, sveina melodije, nenost i oseajnost daju poseban ar njegovoj muzici. Profinjena i puna duha, njegova je umetnost tipino francuska. B. ima dar dramatiara, a orkestar mu je pun ivih boja. Zna ajne su i njegove klavirske kompozicije, osobito sonate, jasne po formi, i sa dobro vodenom osnovnom misli, iako pisane u mlaim godinama, kad B. nije posedovao mnogo iskustva.
DELA. ORKESTARSKA: Premier Concerto za klavir i orkestar, 1795; Premier concerto za harfu i orkestar. KAMERNA : klavirski trio op. 5 ; etiri dua za harfu i klavir, 17961802. KLAVIRSKA: Trois sonates op. 1, 1795; Trois sonates op. 2; Trois sonates op. 3; Deux grandes sonates op. 4; Grande sonate op. 6; Sonate op. 7. Dela za harfu: Sonate, 1795; Deux sonates op. 8. DRAMSKA. Opere: La Fille coupable, 1793; Rosalie et Myrza, 1795; La FamilU suisse, 1797; L'Heureuse nouvelte, 1797; Le Pari, 1797; Zoraime et Zulnar, 1798; La Dot de Suzette, 1798; Les Meprises espagnoles, 1799; Emma ou la prisonnUre, 1799; Beniowsky, 1800; Le Calife de Bagdad, 1800; Ma tante Aurore, 1803; Le Baiser et la quittance, 1803; Aline, reine de Golconde, 1804; Abderkan, 1805; La jeune femme Colere, 1805; Un Tour de soubrette, 1806; Telemaque, 1806; Amour et mystere, 1807; Les Voitures versees, 1808; La Dame invisible, 1808; Athalie, 1808; Rien de trop, 1810; Jean de Pari, 1812: Le nouveau seigneur de village, 1813; Bayard a Mezieres, 1814; Le Be'arnais, 1814; Angela, 1814; Charles de France, 1816; Le petit Chaperon Rouge, 1818; Les Arts rivaux, 1821; Blanche de Provence, 1821; La France et VEspagne, 1823; Les trois genres, 1824; Pharamond, 1825; La Dame blanche, 1825; Les deux nuits, 1829; Lamarouise de Brinvilliers, 1831. VOKALNA: petnaest svezaka romanca za glas i klavir, 17951803; 55 pojedinanih pesama, 17951834. LIT.: F.-H. Castil-Blaze, Boieldieu, Le Constitutionnel, 1834. H.Berlioz, Boieldieu, Le Renovateur, 1834. F. Halevy, Boieldieu, Gazette Musicale de Pari 1834. F.-J. Feti, Boieldieu, RM, 1834. G. Hequet, Boieldieu, Pari 1864. j.-E. Bouteiller, Boieldieu a Rouen, Rouen 1875. A. Pougin, Boieldieu, Pari 1875. H. de Thannberg, Le Centenaire de Boieldieu, Pari 1875. E. Duval, Boieldieu, Geneve 1F83. J. Carlez, Notices sur quelques musiciens rouennais, Caen 1885. P.-L. Robert, Correspondance de Boieldieu, RMI, 1912 i 1915. Isti, Lettres inedites d'Adrien Boieldieu, RM, 1926. G. de Saint-Foix, Les premiers pianist:s parisiens Boieldieu, ibid-, 1926. R. A. Mooser, L'Opera-Comique frans-ais en Russie au XVIII siecle, Geneve 1932. H. de Curzon, Les Operas-comiques de Boieldieu, RM, 1933. G. Favre, Boieldieu, sa vie, son oeuvre (2 sv.), Pari 194445. Isti, Francois-Adrien Boieldieu, MGG, I I , 1952. A. Pr. raljke, 1963; Pour faire chanter la polonaise za sopran, flautu Les Voyages de Gulliver za mezzosopran i klavir, 1967.

215
klavir, 1966;

BOISDEFFRE, Charles-Henri-Rene de, francuski kompozitor (Vesoul, 3. IV 1838 Vezelise, Meurthe-et-Moselle, 25. XI 1906). Uio kod Ch. Wagnera i Barbereaua u Parizu. Najvrednije su mu komorne kompozicije za koje je 1883 dobio Prix Chartier.
DJELA: simfonija u a-molu, 1894; simfonijska pjesma Dans la foret; Scenes champetres za orkestar. Tri klavirska trija; klavirski kvartet; 2 klavirska kvinteta; 3 klavirska seksteta; 2 sonate i nekoliko suita za violinu i klavir. Biblijski prizori Moise sauve des eaux i Latone. Oratorij Les Martyres; kantate Cantique de Lantiques i Les Lendemains de la vie; zborovi; solo-pjesme. Messe solennelle, 1890. LIT.: H. Imbert, Nouveau"x profils de musiciens, Pari 1892.

BOISMORTIER, Joseph Bodin de, francuski kompozitor (Metz, 23. XII 1689 Roissy-en-Brie, 28. X 1755). Vrlo rano doao u Pariz, gdje se 172447 bavio izdavakom djelatnou, objavljivajui svoja vlastita djela. Njegove se kompozicije odlikuju bogatstvom muzikih ideja, elegancijom i smislom za ri tam, ma da im esto nedostaje jedinstvenost i dotjeranost. Njegovi koncerti za flautu bez basa vani su kao prvi koncerti talijanskog oblika u Francuskoj.
DJE LA. INSTRU MEN TALNA: trio- sonate; violinske sonate; sonate za 1, 2 i 3 flaute s basom i bez njega; 6 koncerata za 5 poprenih flauta bez basa; 6 sonata za 2 fagota; kompozicije za musette. DRAMSKA: baleti Les Voyages de Vamour, 1736 i Don Ouichotte, 1743; pastorala Daphnis et Chloe, I74"7. VOKALNA: airs; moteti; kantate. Napisao Quinque sur Voclave, ou Dictionnaire harmoniaue, 1734. NOVA IZD.: Six Gentillesses za musettte (1920); koncert za 5 flauti obj. F. Raugel (Anthologie sonore, 1950); sonatu za 2 flaute obj. isti {Hortus Musicus, 1951); trio obj. P. Ruvssen. LIT.: M. Brenet, Les Concerts en France sous l'ancien regime, Pari 1900. F. Raugel, Joseph Bodin de Boismortier, MGG, I I , 1952. J. F. Paillard, Les premiers concertos francais pour instruments a vent, RM, 1955. H. Tribout de Morembert, Bodin de Boismortier. Notes sur un musicien lorrain, Revue de Musicologie, 1967.

BOITO, Arrigo (literarni pseudonim Tobia-Gorrio), talijanski kompozitor, muziki kritiar i knjievnik (Padova, 24. II 1842 Milano, 10. VI 1918). Studirao 185361 na Konzervatoriju u Milanu (A. Mazzucato). Zarana se poela oitovati njegova na darenost za muziku i knjievnost, pa je od poetka pisao tekstove za svoja muzika djela. Ve za vrijeme studija privukla ga je njemaka muzika, osobito Beethoven. Kasnije je prevladavao Wagnerov utjecaj. Njegovo oduevljenje za Wagnera i napadaji na talijansku muziku i muziare dugo su bili zapreka da se pri blii Verdiju, kojeg je upoznao ve 1861 u Parizu, a 1862 napisao tekst za njegovu kompoziciju Inno delle Nazioni. Do blieg do dira dolo je tek osamdesetih godina, a rezultat su njihovih prija teljskih odnosa i suradnje Boitova majstorska libreta za Verdijeve posljednje opere Otelio i Falstaff. Suraivao je i s drugim ta lijanskim kompozitorima na stojei da formalne sheme ta lijanske libretistike proiri, da

BOIS, Leon du -> Du Bois, Leon BOIS, Rob du, nizozemski kompozitor (Amsterdam, 28. V 1934 ). Zavrio studij prava; u kompoziciji samouk. Pod snanim utjecajem A. Schonbeiga i A. Berga, ubrzo stao u red pristalica radikalnih avangardnih muzikih smjerova.
DJELA. ORKESTRAL\A: koncert za klavir i orkestar, 1961; Serenades et nocturnes, 1963; Simoultaneous, 1966. KOMORNA: septet za gudae, duhae i klavir, 1960; 6 Pastorales: I, za obou, klarinet i harfu, 1960: II, za blokflautu, flautu i gitaru, 1963; III, za klarinet, kontrabas i bongo, 1963; IV, za gitaru, 1963; V, za gudaki kvartet, 1966 i VI, za klavir, 1963. Trio za flautu, obou i klarinet, 1961; Chants et contrepoints za duhaki kvintet, 1962; Rondeaux za klavir i udaraljke, 1962; Spiel und Zzvischenspiel za blokfiautu i klavir, 1962; Serpentines za flautu i obou, 1963; kvartet s oboom, 1964; Espaces d remplir za 11 izvodilaca, 1965; Pour 2 violons, 1966. VOKALNA: Une Facon de dire que les hommes de cent-vingt ans ne chantent plus za sopran, klavir i 4 uda-

libretu dade veu umjetniku vrijednost, i u cjelini i u pojedinostima. Svojom vrlo uspjelom operom Mefistofele (prema I i II dijelu Goetheova Fausta), na kojoj je godinama radio, B. je izaao iz uskih granica talijanske muzike kulture onog vremena. Na drugoj operi, Nerone, kojom se jo vie pribliio Wagneru nego Mefistofeleom, radio je gotovo cijeli svoj ivot. No vjeite sumnje, izazvane pretjeranom autokritikom, nisu mu dopustile da je dovri (zavrni oblik dali su joj V. Tommasini i A. Toscanini).

A. BOITO

B. je sloena linost, kojoj u razvoju talijanske muzike pripada

izuzetno mjesto. Kao kompozitor, libretist, kritiar, estet, on je utjecao na rad svojih suvremenika u Italiji. Uviajui ustajalost, ukalupljenost i laan sjaj talijanske opere svoga doba, B. je rijeju i ivim primjerima pokuavao, da joj ukae pravilnije i ozbiljnije ciljeve. Njegove ideje o strukturi libreta i znaenju dramske radnje, o vanosti instrumentacije nisu ostale bez odjeka.
DJELA (s muzikog podruja): simfonijski intermezzo La Battaglia (iz prve obradbe Mefistofeled). Opere: Mefistofele, 1868 (prera. 1875) i Nerone (nedovrena); misterij Le sorelle d'Italia, 1861 (zajedno sa F. Facciom). Kantata // quattro giugno, 1860 (zajedno sa F. Facciom); barkarola za zbor i orkestar La luna diffonde, 1875; Oda ali' arte 1880. Libreta: La Gioconda (A. Ponchielli), 1876; Ero e Leandro (Bottesini, 1879 i L. Mancinelli, 1896); Otelio (G. Verdi), 1877; Falstaff (G. Verdi), 1893; Basi e botte (u venecijanskom dijalektu: R. Pick-Mangiagalli), 1920. Prijevodi: Rienzi i Tristano e Isotta

27(5

BOITO BOLTE
BOLENDER, Todd, ameriki plesa i koreogr, 17. II 1914 ). Uenik G. Balanchina i Vilzaca, 193 u Ballet Caravane, zatim u Littlefield Ballet. God. je vanije uloge klasinog repertoara u Ballet Thedi meno u Ballets russes u Monte Carlu. Naroito se isti u baletima etiri temperamenta (Hindemith), Western Pied Piper i Symphonie concertante, koje plee kao York City Ballet na turneji u Francuskoj (Pariz) i Njegove poznatije koreografije su Commedia baletict Mandarin (Bartok). B. je jedan od najnadarenijih amerikih koreografa. BOLERO, panjolski ples umjerena tempa u karakteristinim ritmom:

(R. Wagner); Freischiitz (C. M. Weber). Eseji i kritike (Critiche e cronache musicali di Arrigo Boito, izd. R. de Rensis, 1931). Pisma Lettere di Arrigo Bolto (izd. R. de Rensis), 1932. LIT.: R. Giani, II Nerone di Arrigo Boito, Torino 1901 i 1924. /. Pizzetti, Musicisti contemporanei, Milano 1914. C. Ricci, Arrigo Boito, Milano 1919. V. Gui, II Nerone di Arrigo Boito, Milano 1924. A. Bonaventura, Mefistofele, Milano 1927. F. Balio, Arrigo Boito, Torino 1939. R. de Rensis, Arrigo Boito, Capitoli biograflci, Roma 1942. P. Nardi, Vita di Arrigo Boito, Verona 1942. V. Tommasini, Arrigo Boito, La sua opera e la moderna tecnica musicale, 1948. Arrigo Boito nel trentennio della morte (zbornik raznih autora), 1950. A. Borriello, Mito, poesia e muica nel Mefi stofele di Arrigo Boito, Napoli 1950. A. della Corte, Arrigo Boito, MGG, II, 1952. M. Vajro, Arrigo Boito, Brescia 1955. J. As.

BOJA TONA, obiljeje po kojemu se pojedini ton razlikuje od tonova iste visine, ali drukijeg podrijetla. Ona ovisi o broju i jakosti alikvotnih tonova, koji su (po Helmholtzu) na svakom instrumentu drugaiji. Tako je npr. zvuk klarineta mekan, jer se u nizu alikvotnih tonova, koje proizvodi, naroito istiu neparni (kvinta, decima, itd.), koji mu daju posebnu punou. Boju tona uvjetuju i dimenzije instrumenta, njegov oblik, graa i nain na koji se proizvode tonovi. Kod ljudskog glasa b. t. ovisi o ob liku glasnica i o rezonanciji usne i nosne upljine.
LIT.: H. Helmkolts, Die Lehre von den Tonempfindungen als physiologische Grundlage fiir die Theorie der Musik, Braunschweig 1863 (VI izd. 1913). G. Engel, Ober den BegrifT der Klangfarbe, 1886. E. Hermann, Uber die Klangfarbe einiger Orchester-Instrumente und ihre Analyse, 1908. E. Schumann, Die Physik der Klangfarbe, Berlin 1929. J. Schmidt-Gorg, Probleme und Methoden musikalischer Klangfarbenforschung, ZFMW, 1933. V. Rahlfs, Die Klangfarbe, Hamburg 1966. M. Kun.

rr %

BOKAVEK, Janez, violinist (Ljubljana, 17. VII 1940 ). Studij violine zavrio 1963 na Akademiji za glasbo u Ljubljani (L. Pfeifer). Tamo je diplomirao i na postdiplomskom studiju, a zatim se usavravao kod P. Carmirelli na akademiji Santa Cecilia u Rimu i 196567 kod R. Soboljevskog na Konzervatoriju u Moskvi. God. 1969 na natjecanju mladih jugoslavenskih muzikih umjetnika u Zagrebu osvojio je drugu nagradu. Kao koncertant nastupio u vie jugoslavenskih gradova, u Rimu i Moskvi. BOKEMEYER, Heinrich, njemaki muziki teoretiar i kompozitor (Immensen, Burgdorf kod Lehrte, III 1679 Wolfenbiittel, 7. XII 1751). Kantor u Braunschvveigu, 171217 u Husumu i od 1717 u Wolfenbiittelu. Njegovi su radovi znaajni izvor za prouavanje muzike estetike u prvoj polovini XVIII st. U tome je vana i njegova korespondencija sa J. G. Waltherom i J. Matthesonom. Majstor polifonog sloga, bio je izvrstan pedagog. Sabrao je veliku zbirku kompozicija dotada gotovo nepoznatih majstora XVII i XVIII st. (Bokemeyer-Sammlung; od 1846 u Dravnoj biblioteci u Berlinu).
DJELA. Traktati (rukopis): Kurtze und grundliche Anzveisung, zuie ein einfacher Contrapunct in lauter Consonantien zu setzen sey ; Bokemeyers Elaboratio Dissonantiarum, nach den Fundamental-Regeln des seligen Herren Theilen; Ela boratio Contrapuncti duplicis alla Duodedmi. Objavio (u Critica Muica J. Matthesona): Die Kanonische Anatomie oder Untersuchung derjenigen Kunststiicke und ihres Nutzens, zvelche bey den Aiusicis Canones genennet und ihres son~ derbahres angesehen vjerden; Der melodische Vorhof, das ist Herren H. Bokemeyers ... Versuch von den Aielodica, 1723. LIT.: L. Mizler, Neu eroffnete musikalische Bibliothek, (4 sv.), Leipzig 173954. J. Ch. Dommerich, Memoria H. Bokemeieri posteritati tradita, Braunschweig 1752. A. Soltys, G. Oesterreich (16641753), sein Leben und seine Werke, AFMW, 1922. G. Schiinemann, J. G. Walther und H. Bokemeyer, Bach Jahrbuch, 1933. F. Steen, Heinrich Bokemeyer, MGG, II, 1952. W. Jerger, Ein unbekannter Brief J. G. Walthers an H. Bokemeyer, MF, 1954. K. Be.

B. je oko 1780 uveo plesa iz Cadiza Sebastian '. rezo), a plee se uz pratnju kastanjeta i pjevanja. Jed plesaa izvode raznolike ivopisne korake i brze pok ujui i figure iz klasinog baleta (entreehat), te skokove zaustavljanje u karakteristinoj poziciji s dranjem 1 glave (bien parado). Kao narodni ples b. je gotovo : plee se jo u Kastiliji i Andaluziji, ali se esto susree u muzici. Osim Beethovena (Bolero a solo), Aubera de Portici, Le Domino noir, Masaniello), Webera ( dr., kao kompozitore bolera treba istaknuti Chop za klavir solo op. 19) i Ravela (Bolero za orkestar, 1928).-b. je u 2/4 mjeri.
LIT.: Don Preciso, predgovor zbirke Coleccion de las mejor Tiranas y Polos, 1790 (2 sv.; II izd. 1816). F. Sor, Le Bolero pittoresque de la musique, Pari 1835. E. Calderon, Escenas an E. F. Schmid, Bolero, MGG, II, 1952.

DJE LA. ORKE STRA LNA : simfonija, 1961; simfonijeta za gudae, 1954; koncert za klavir, 1956; koncert za violinu, 1959; uvertira La Danza, 1949. Gudaki kvartet, 1957. Kompozicije za klavir. Opera Svart dr vitt (Bijelo je crno), 1965. VOKALNA : kantata Lieder der Verganglichkeit za bariton i gudae, 1951; Four Epitaphs za sopran i gudae, 1952; Notturno za sopran i orkestar, 1958. Oko 50 solo-pjesama (11 Songs, 1951; Mie in Moonlight, 1961) i dr.

BOLDEMAN, Laci, finski kompozitor (Helsinki, 24. IV 1921 ). Studirao na Royal Academy of Music u Londonu (dirigiranje kod H. Wooda), a zatim u klaviru privatni uenik G. de Frumeriea.

BOLM, Adolf, ruski plesa i koreograf (Petrogi New York, 16. IV 1951). Uenik Carske baletne kc gradu. Ve u mladosti istakao se kao izvrstan pless smisla za kazalinu igru. God. 1908 postigao je velik turneji u inozemstvu sa A. Pavlovom, L. Jegorovor i dr. Slijedee godine gostovao je sa A. Pavlovom 1 1910 u Londonu gdje je na nagovor Djagiljeva potp za koreografa trupe Ballets russes. God. 1912 postavio Carlu operu-balet Sveanosti Hebe (Rameau). Za r: s Djagiljevom u SAD. Ondje koreografirao u operi A (Petruka, 1919) i ujedno vodio vlastitu baletnu trupi reiser prvoga plesnog zvunog filma (Danse macab: -Saensa). God. 1924 postavio je u Chicagu balete avangardnih kompozitora: Pierrot lunaire (Schonberg a Montmarte (Satie), Mandragore (Szvmanovvski) i I du violoncelle (Tansman). Krae vrijeme djelovao Airesu (kazalite Colon), a zatim je u San Francisci firao prvu verziju baleta Apollon Musagete (Stravinski) na muziku J. S. Bacha. U Hollywoodu se posvetio ple vima i postigao velik uspjeh s baletom Ballet mecaniq na elementima zapaenim prilikom posjete Fordovim automobila u Detroitu. BOLSCHE, Franz, njemaki kompozitor i teoreti stedt kod Magdeburga, 20. VIII 1869 Bad Oeya X 1935). Studij zavrio na Visokoj muzikoj koli u I Bargiel, J. Spitta, K. A. Hevmann); 18961931 profes vatorija u Kolnu.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija op. 30; 4 uvertire: Menschen; Judith; Hero und Leander i Othello. Dva gudaka i virski trio. Sonate za klavir. Moteti; solo-pjesme. Udbt und Aufgaben zum Studium der Harmonielehre, 1911 (XXVIII i Priredio novo izdanje instrumentalnih djela M. Francka i V. DDT, XV I.

BOLDEN, Buddv Charles, ameriki jazz-trublja (New Orleans, oko 1868 Jackson, Louisiana, 4. XI 1931). Brija, 1893 osnovao je prvi poznati jazz-sastav Buddy Bolden's Ragtime Band i po tome uao u historiju jazza. Taj je orkestar stekao veliku popularnost interpretacijama bluesa i do 1907 gostovao u mnogim gradovima SAD. Tada se B. razbolio, a lanovi orkestra preli su u sastav Eagle Band. BOL, Janez, zborovoda (Brezje, 7. I II 1919 ). Zavrio studij na Akademiji za glasbo i na Filozofskom fakultetu Uni verziteta u Ljubljani. God. 195157 djelovao kao umjetniki voda Slovenskog okteta, s kojim je prireivao koncerte u mnogim evropskim i izvanevropskim zemljama; 195760 vodio je aka demski pjevaki zbor Tone Tomi, a 196065 zbor Slovenske filharmonije u Ljubljani. Profesor je zborskog dirigiranja na Srednjoj muzikoj koli i na Akademiji za glasbo u Ljubljani. Objavio je prirunik za muziki odgoj na osnovnim kolama (1958). J. Se

BOLTE, Johannes, njemaki filolog i muziki (Berlin, 11. II 1858 25. VII 1937). Studirao kh logiju, germanistiku i arheologiju u Berlinu i Leip moviran 1882. U Berlinu asistent muzeja i 18921923 profesor; 191821 predavao i na Visokoj muzikoj avao njemake puke napjeve, istraivao povijest teks pojedinih pjesama, kritiki obraivao tekstove pjesma vio vie od 1400 znanstvenih radova.
DJELA: Der Bauer im deutschen Lied, 1890; Die Singspiele Kotnodianten...', 1893; Das Danziger Theater im 16. und 17. Jahrl i dr. Objavio brojne lanke o starim rukopisima pjesama, tak ama (Liederbucher) P. Fabriciusa (Jahrbuch fiir Sprachforschuni mannia, 1889), Anne von Koln (Zeitschrift fiir deutsche Philologi lije von Kleve (ibid., 1890) i dr. Priredio kritika izdanja pjesma Volksliederbuch fiir Mannerchore (2 sv.), 1907; Deutsches Volks, gemischte Chbre (2 sv.), 1916 (zajedno sa M. Friedlanderom); ^ Lieder (8 sv.), 191626 (zajedno sa M. Friedlanderom, J. Meien zerom); Heimatklange, 1918 i tekstova u Volksliederbuch fiir die J Suraivao sa M. Runzeom na izdanju cjelokupnih djela C.

.*'*--:

BOLTE BONA
sv.), 18991904 i sa R. Eitnerom na izdanju 60 etveroglasnih chansona iz XVI st., 1899. LIT.: M. Friedlander, Zum 70. Geburtstag von Johannes Bolte, ZFMW, 192728. F. Boehtn, Johannes Bolte. Sein Leben und sein volkskundliches Werk, Zeitschrift flir Volkskunde, 1933. H. Brbmse, Johannes Bolte, Jahrbuch des Vereins fur niederdeutsche Sprachforschung, 1938. W. Anderson, Ein Nachruf, Helsinki 1939. K. Raunke, Johannes Bolte, MGG, I I , 1952.

217

BOLZONI, Giovanni, talijanski kompozitor i dirigent (Parma, 15. V 1841 Torino, 21. II 1919). Muziki studij zavrio u Parmi; karijeru violiniste zapoeo u Reggio Emiliji, a dirigenta 1866 na gradskom kazalitu u Cremoni. Djelovao je zatim u Savoni, Perugi, Piacenzi i od 1884 u Torinu, gdje je 1887 1916 bio direktor Konzervatorija. Njegov uenik bio je E. Varese.
DJELA. ORKESTRALNA: Sinfonia-Ouverture sopra la tragedia Giulio Cesare, 1868; Suite drammatica, 1873; uvertira Saul; suita za 2 orkestra i dr. KOMORNA: gudaki kvartet u A-duru; klavirski kvintet, 1878; duhaki sekstet i dr. DRAMSKA. 5 opera: Giulia da Gazzuolo, 1869 (neizv.); II matrimonio civile, 1870; Stella delle Alpi, 1871; Jella, 1881 i Venezia in Vienna, 1899. Cantata della Patria, del Lavoro e dell' Utnanitd, 1911. LIT.: G. Fino, II Maestro Giovanni Bolzoni, commemorazione (s popisom djela), Torino 1923.

oslobodilake borbe definitivno prekida s dotadanjim lutanjem i usvaja realizam kao stvaralaki temelj (Majka pravoslavna). U daljem razvoju B. pokazuje stalnu tendenciju ka humaniziranju sadrajnosti, pa posee za aktualnom tematikom koja govori o slavnim danima nedavne prolosti ili o naoj dananjoj stvarnosti. Pa ak i onda kada obrauje legendu (npr. balet Stranac), on je projicira u dananjicu, odrazujui muzikom naeg ovjeka na ovom tlu. Kao simfonijski i operni dirigent gostovao je u Italiji, Njemakoj, Austriji, Madarskoj, Turskoj, ehoslo-vakoj, Poljskoj, Belgiji i Norvekoj. B. surauje u strunim

BOLJARI, Gavrilo, crkveni pisac (Vojvodina, 1843 Moha u Baranji, 13. I 1906). Svrio bogosloviju u Sremskim Karlovcima te sluio kao svetenik u Kekemetu, Sarajevu i Mohau. Odlian pjeva i poznavalac pravoslavnog crkvenog pojanja, s uiteljem Nikolom Tajanoviem izdao Srpsko pravoslavno pjenije po karlovakom starom nainu (Sarajevo 188793), zbirku crkvenih napeva, u kojoj je prvi put zabiljeen modernom notacijom najvei dio srpskog pravoslavnog crkvenog pojanja. Opseno djelo u dvije knjige sa 15 svezaka (oko 500 str.) tampano je u Leipzigu, a sadri i kratak historijat srpskog pravoslavnog crkvenog pojanja.
LIT.: St. Mokranjac, Opte pojanje, Beograd 1935. M. Poz.

DJELA: Singspiel Ljungby horn och pipa, 1858; kantata Gusta/ Vasas Drom: zborovi; solo-pjesme. Objavio En blick pa tonkonsten i Sverij>e, 1857. Zajedno sa J. N. Ahlstromom izdao zbirku narodnih napjeva Valda svenska folksdnger, folkdanser och folklekar, 1845.

BOMAN, Per Conrad, vedski kompozitor i muziki kritiar (Stockholm, 6. VI 1804 17. V 1861). Uenik P. Frigela. Djelovao u Stockholmu kao muziki kritiar lista Post och in-rikes tidningar i 185357 suradnik asopisa Ny tidning for musik. Od 1849 lan Akademije za muziku.

BOMBARDA -+ Bomhart BOMBARDELLI, Silvije, kompozitor i dirigent (Split, 3. III 1916 ). Violinu i kompoziciju uio u Splitu i na muzikoj koli Stankovi u Beogradu (M. ivkovi, M. Vukdragovi). Po zavretku studija predaje na istoj koli teoretske predmete, lan je orkestra Radio-Beograda i dirigent RKUD Abraevi. God. 193941 dirigent kazalita u Novom Sadu, zatim u Splitu ilegalno surauje u NOP-u i 1942 odlazi u partizane, gdje se istie na kulturno-prosvjetnom i propagandnom podruju. Nakon Osloboenja referent Oblasnog NO-a za Dalmaciju, direktor Splitske opere (neko vrijeme i intendant kazalita) i uz to dirigent Filharmonije, nastavnik i zborovoda. God. 194953 dirigent Dravnog simfonijskog orkestra u Zagrebu, od 1953 ponovo u Splitu intendant Narodnog kazalita (195358) i dirigent Opere (195363 i 196667 direktor). Inicijator i zasluan organizator Splitskih ljetnih priredaba (1954), dirigent zbora RKUD Jedinstvo i profesor Pedagoke akademije.

U poetku pristalica ekstremnih muzikih strujanja, B. se pod ideolokim utjecajem V. Vukovia vraa jednostavnijim izraajnim sredstvima i inspirira antimilitaristikim tekstovima (poema Platneni vjetar, suita Na Kuku-jezeru). Za narodno-

S. BOMBARDELLI

udruenjima, a bavi se i muzikom publicistikom (1951 urednik Muzikih novina).

DJELA. ORKESTRALNA: Prva simfonija (Zagreb, 3. XI 1951; kao ba letna muzika izvedena pod naslovom Krvo-proljee, Split, 30. IV 1959); Simfonijeta, 1942; simfonijske pjesme Platneni vjetar za orkestar i govorni zbor, 1940 (neizv.) i Simfonijska poema (Zagreb, 3. IV 1950); suita Na Kuku-jezeru (Radio-Beograd, 18. VI 1940); koncert za orkestar Kao pred trideset i pet godina, 1940 (neizv.); uvertira Prolog za Edipa (Zagreb, 20. XI 1957); 8 Balkanskih kola, 194047; Mala balkanska kola, 1950. KOMORNA: dva gudaka kvarteta; Javna ptica za komorni sastav i recitatora, 1939; Iz kineske lirike za komorni sastav, 1940; Legenda o borcu Radoju za klavirski kvintet, 1945. KL AV IRSKA : sonatina, 1937; suita Javna ptica, 1938; djeje suite Mala Miki Maus muzika, 1939 i Slike iz kojih se smijei moj sini, 1940; Dalmatinsko kolo, 1947; Tuni val ceri, 1969. DRAMSKA: opera AdamiEva, 1966 (Zagreb, 26. XII 1967). Baleti: Grob u itu, 1945 (Split, 6. VI 1946); Krvo-proljee ( I Simfonija); Stranac, 1955 (Split, 25. I 1956): Poklade, 1961 (Split, 30. IV 1962). Opereta Missis Mandina, 1957. VOKALNA: kantate Seobe (Uvi mnje), 1941 (neizv. ); San o logoru, 1959 (prva javna izvedba Split, 26. V II 1961) i Poema 0 Lenjinu, 1968. Mjeoviti zborovi: Oj Mosore, 1944; Majka pravoslavna, 1944; Oj slobodo, 1945; Oj sokole, 1945; Tri dalmatinske puke (Kad bi draga, Ruice rumena, Curo moja), 1948; Miseina, 1948. Solo pjes me za glas i klavir: Dalmatinski akvareli, 1937; Pjesma mrtvih proletera, 1945; Tugovanje majke za sinom orlom, 1945; Canzonette, 1955; Tri akavske minijature; Nigdje ne sja moja zvijezda, 1969. Za glas i instrumentalni sas tav: Pisme sa ikojih, 1940; Ovo je no, 1940; Pjesme iz tmine, 1941; etiri makedonske, 1951. Masovne i borbene pjesme: Drug Tito; Samac Sarajevo; Omladinsko kolo; Diimo brigalfc? de; Pjesma mladih graditelja; Nova Jugoslavija; Odluka. R Filmska i scenska muzika. SPISI: O nekim problemima nae ^ muzike estetike i kritike, Muzika revija, 1950, 46; Nacrt za uvod u muziku estetiku, Mogunosti, 1958, 9; Teze za uvod u sociologiju muzike, ibid., 1960, 2; Idejno-estetski aspekti* suvremenog jugoslavenskog muzikog stvaralatva s posebnim osvrtom na socioloke probleme (referat na Kongresu Saveza kompozitora Jugoslavije 1962), Kazalini bilten, Split, 1961 62, 9; Odgovor bez pitanja, Mogunosti, 1965, 7. Rasprave, polemike, kritike. LIT.: K. Kovaevi, Hrvatski kompozitori i njihova dje la, Zagreb 1960, str. 6775. B. Buljan, Silvije Bomdardelli, Splitska scena, 1968, 2. /. Bokovi, Popis skladaba, lanaka i kritika te dirigentskog repertoara Silvija Bombardellija, ibid. K. Ko.

BOMBARDON, limeni duhaki instrument, vrsta bas-tube sa 34 ventila i cijevi iroke menzure. Konstruiran u prvoj polovici XIX st. i ubrzo primijenjen u sastavima vojnikih duhakih orkestara. (H>- Tuba.)

BOMBIKS -> Pastirski rog BOMBO (njem. Schzvarmer), stariji talijanski naziv (XVIII st.) za tremolo na gudakim instrumentima. BOMHART (Bommert, Pommer, Pomhart, Pumhart: franc. bombarde, tal. bombarda). 1. stari drveni duhaki instrument nazalnog zvuka iz porodice Schalmei, pretea fagota. Gradio se u razliitim veliinama: redovito kao basov instrument (b.), zatim kao kontrabas-instrument (Grosser Bassbomhart, tal. bombardone), tenorov instrument (Bassetbom-hart, tal. Nicolo) i altov instrument (Bombardo BOMHART piccolo). 2. U XIV st. Pumhart je vrlo jednostavna basova dionica koja prati melodiju pjesme. 2. U XIV st. b. je oznaivao i duboke ice na lutnji (mali, srednji, veliki bomhart).
LIT.: W. Frei, Schalmei und Pommer, MF, 1961. K. Ko.

BOMTEMPO, Joao Domingos, portugalski pijanist i kompozitor (Lisabon, 28. XII 1755 18. VIII 1842). Uio kod svog oca Francesca Saverija. God. 1801 nastavio studij u Parizu, gdje je koncertirao s violinistom Felipeom Libon i objavio svoja prva djela. God. 181014 ivio u Londonu; tu se sprijateljio s Clementijem. Vrativi se 1820 u Lisabon osnovao je ondje 1822 Filharmonijsko drutvo koje je djelovalo do 1828. God. 1833 postao direktor Konzervatorija u Lisabonu.
DJELA. ORKESTRALNA: 7 simfonija. Za klavir : 6 koncerata; 4 fantazije; varijacije; capriccio; divertissement i dr. Koranice. KOMORNA: 3 gudaka seksteta; klavirski kvintet; divertissement za sekstet; serenada za septet; 6 sonata za violinu i klavir. etiri sonate za klavir; varijacije, fantazije i druga kraa djela za klavir. Opera Alexandro in Efeso. VOKALNA: kantate Hino lusitano i A Paz da Europa. Rekvijem; mise; Te Deum; Matinas de Defuntos. Prirunici: Metodo de piano; Traite de composition musicale i Traite d'harmonie et contrepoint. LIT.: M. A. de Lima, Domingos Bomtempo, Lisboa 1937.

BONA (Buona), Valerio, talijanski kompozitor i muziki teoretiar (Brescia, oko 1560 Verona, oko 1619). Vjerojatno uenik G. Porta. Zborovoda katedrale u Vercelliju (1591), crkve sv. Franje u Milanu (1596), katedrale u Mondoviju (1601), crkve sv. Franje u Bresciji (1611) i 161419 crkve S. Fermo Maggiore u Veroni.

t'.

:(,"

'i 4:

218

BONA BONINI
gokim radom (nastavnik na Summer School of Ci u Bangoru).
DJELA: koncert za violinu i orkestar. 2 gudaka k oktet; djela za violinu i klavir. Opera Drama (u 1 inu), 1897;' Solo-pjesme. SPISI: Brahms; Elgar; Verdi, 1930; Mozar, 1941; zbirke lanaka Musicians in Elysium, 1949 i Musicians c 1956.

no), 1601; misa i vesperae za 4 zbora, 1611; psalmi (4-gl.;, 1600; moteti (6-gl.), r6oi; introiti (dvozborno), 1611; lamentacije, 1616; Litaniae et aliae laudes B. M. V. (4-gl.), 1590; Otto ordini di Letanie delta Madonna... nella Santa asa di Loreto (dvozborno), 1619. Regole del Contraponto. .., 1595; Esempi delli passaggi delle Consonanze et Dissonanze..., J596.

BONACCORSI, Alfredo, talijanski muzikolog (Barga, 15. XI 1887 ). Studirao u Luci i u Hamburgu (W. Heinitz). Muziki kritiar rimskog dnevnika La Voe Repubblicana i suradnik razliitih enciklopedijskih izdanja IEnciclopedia Italiana). Profesor historije muzike i bibliotekar Konzervatorija u Pesaru, gdje je 195560 izdavao Bollettino del Centro rossiniano di Studi (ponovno obj. 1967) i Quaderni Rossiniani. Transkribirao i objavio niz pjesama iz XVI st., a istakao se originalnim zakljucima o interpretaciji muzikih djela iz doba Ars novae.
DJELA: Contributo alla Storia del Concerto grosso", 1932; Le Musiche sacre del Puccini; Spettacoli muskali lucchesi: Le Tasche; Alfredo Catalani, 1942; Elementi di forme musicali, 1946; Un nuovo Codice delV Ars Nova: II Codice lucchese, 1948; Giacomo Puccini e i suoi antenati musicali, 1950; Nuovo Dizionario Musicale urci, 1954; // Folklore musicale in Toscana, 1956; Maestri di Lucca: i Guami e altri musicisti, 1966. Uredio: zbirku Classici italiani (4 sv.) s djelima Vivaldija, Boccherinija i Brunettija; G. B. Platti e la Sonata moderna (1963); Avviamento alla storia del quartetto italiano (1966) F. Torrefranca i zbirku lanaka G. Rossinija, 1968.

BONCI, Alessandro, talijanski pjeva, ter Forli, 10. II 1870 Viserba, Rimini, 9. VIII 19 uio na Konzervatoriju u Pesaru (C. Pedrotti, F. Co noj pozornici debitirao 1896 u Regio di Parma kao F Falstaff). Ve idue godine nastupio u milanskoj i ga je umjetniki put preko prvih evropskih muzici odveo u Junu Ameriku, Australiju i SAD (Metrop, Yorku). Njegov opsean repertoar obuhvaao je te lirskog karaktera meu kojima su bile: Artur (Bellir Lvonel (Flotovv, Marta), Fra Diavolo (Auber), Fau Rodolfo (Puccini, La Boheme) i Cavaradossi (Puc Istakao se i kao oratorijski pjeva. Posljednji je put ja 1927 u Verdijevom Rekvijemu.
LIT.: D. Bannenta (Nando Bennati), Alessandro Bon< Ferrara 1901. G. Atonaldi, Cantanti celebri, Roma 1927. E. C Bonci maestro cantore, La Lettura, 1940. Isti, Alessandro I: 1956.

BONADIES, Johannes 'od kraja XVIII st. spominje se i pod imenom Goodenach i Godendach . flamanski kompozitor i muziki pedagog iz XV st. Bio je redovnik karmelianin. God. 1473 ivio je u samostanu u Mantovi, a od 1474 u Reggio Emiliji. B. je uitelj F. Gafuriusa i autor opsenog kompendija Codex Bonadies (147075), poznatog i pod neispravnim naslovom Regulae cantus. Sastoji se od teoretskog dijela i praktikih primjera, meu kojima se nalazi i jedna Bonadiesova kompozicija (Kyrie). Upotrebljavao se veoma dugo; jo ga je djelomino Padre Martini 1753 vlastoruno prepisao.
LIT.: G. Roncaglia, Intorno ad un codice di Johannes Bonadies, Atti e Memorie della R. Accademia di Scienze, Lettere et Arti di Moderna, 1939. D. Plamenac, Kevboard Music of the I4th Century in Codex Faenza 117, Journal of the American Musicological Societv, 1951. Ch. van den Borren, Johannes Bonadies, MGG, II, 1952.

BONDEVILLE, Emmanuel, francuski kompoz 29. X 1898 }. Studirao klavir i orgulje kod J. Ha moniju i kontrapunkt kod H. Beaucampa, a fugu i kod J. Derea. Od 1915 orgulja u Rouenu, 1935direktor Radio-stanice na Eiffelovu tornju, zatim Frar -slube u Parizu. Vodio je simfonijske koncerte Baletr u Monte Carlu (od 1945), bio je direktor parike O\ (195052) i zatim Opere. Suosniva drutva Triton ki suvremenu muziku.
DJELA. ORKESTRALNA: Symphonie choregraphigue, 191 pjesme: Le Bal des pendus, 1930; Ophelie, 1932; Lara, 1932; Les Illuminations, 1939 i Gautier Garguille, 1952. KLAVI1 1934; Trois pochades, 1925; Cheveux au vent, 1937. DRAi L'Ecole des mari (prema Moliereu), 1935 i Madame Bovary (pre 1951. VOKALNA: Illustrations pour Faust za sole, recitatora, i orkestar, 1942; solo-pjesme na stihove Verlainea, T. Deremea, Ronsarda i dr. Dva moteta, 1956; crkvena djela. LIT.: A. Machabey, Portraits de trente musiciens francai:

BONANG, javanski instrument, sastavljen od 10 ili 12 gongova, smjetenih na posebno ureenom okviru: o izboeno mjesto u sredini gonga (pentju) udara se drvenim batiem (tobuh) ovijenim pamukom.

DJELA. ORKESTRALNA: koncert za Onde Martenot, '' du printemps za trublju, gudae i udaraljke, 1957; Concerto de > 1966: La Coupole, 1954; Le Taillis ensorcele, 1954; Suite indienne, pour un autre monde, 1962; Concerto d' ete, 1964; Fleurs de feu, 19 hoe, 1966; Giocoso za violinu i gudae. KOMORNA: gudaki Hymnes za klavir i 2 skupine udaraljki, 1964. Kompozicijt DRAMSKA: opera La Nuit foudroyee, 1964. Muzika za film i r; LIT.: J. Roy, Musique francaise, Pari 1962.

BONDON, Jacques, (Boulbon, Bouches-du-Rh 1927 ). Slikarstvo i violinu uio u Marseilleu, od Parizu, gdje je studirao kompoziciju kod Ch. Ko Milhauda i J. Riviera.

BONANG

BONAVENTURA, Arnaldo, talijanski muzikolog (Livorno, 28. VII 1862 Firenca, 7. X 1952). Zavrivi pravo i historiju knjievnosti u Pii, neko vrijeme sreivao muziki inventar u Biblioteca Nazionale Centrale u Firenci. Bio je zatim do 1932 nastavnik historije muzike i muzike estetike i upravitelj knjinice Konzervatorija u Firenci. esto na istaknutim poloajima u razliitim muzikim udruenjima. B. je svojim mnogobrojnim radovima (900) iz muzike historije i estetike, koji obuhvaaju i krae analitike studije i opsene sinteze razdoblja, likova i vrsta, dao vrijedan doprinos talijanskoj muzikologiji u doba, kada se ona poela razvijati.
DJELA: Manuale di storia della muica, 1898 (XIII izd. 1947); Le Forme della muica strumentale, 1904; Elementi di estetica musicale, 1905 (novo izd. 1927); Storia degli istrumenti musicali, 1908 (novo izd. 1926); -V. Paganini, 1911; Saggio storico sul teatro musicale italiano, 1913; Boccacdo e la muica, RMI, 1914; Le Maggiolate, ibid, 1917; Storia e letterature del pianoforte, 1918 (novo izd. 1938); La Figura e Varte di G. Verdi, 1919; Verdi (franc), 1923; B. Pasguini, 1923; Mefistofele di A. Boito, 1924; Manuale di cultura musicale, 1924 (novo izd. 1937); G. Puccini, 1924; Storia del violino, dei violinisti e della muica per violino, 1925 (novo izd. 1933)i Musicisti livornesi, 1930; Nozioni di storia della muica in rapporto alla letteratura, 1930; Luigi Boccherini, 1931 (novo izd. 1933); Rossini, 1934. God. 1930 izdan je u Firenci popis njegovih radova: Pubblicazioni di Arnaldo Bonaventura nel dnquantenario 1880 1930. LIT.: A. Damerini, Arnaldo Bonaventura, MGG, II, 1952. B. Becherini, Ricordo di Arnaldo Bonaventura, RMI, 1952.

BONA VIA, Ferruccio, talijanski violinist, kompozitor i muziki kritiar (Trst, 21. II 1877 London, 5. II 1950). Zavrivi muzike nauke u Milanu 1897, deset godina koncertirao kao violinist Halleova orkestra u Manchesteru. Povremeno prireivao koncertne turneje po evropskim gradovima, uz to bio dugogodinji muziki referent lista Manchester Guardian. Od 1920 do kraja ivota pisao muzike kritike u londonskom listu Daily Telegraph. Vie godina bio je dopisnik Nezv York Timesa. Bavio se i peda-

BONELLI, Gino, talijanski pjeva, tenor (Piac ). Pjevanje uio u Piacenzi i Milanu. Na ope nici debitirao 1945 u Piacenzi kao Rodolfo (Puccini, i God. 194669, s kraim prekidima, prvak Rijeke je ostvario 36 prvih tenorskih uloga. Njegove najbc bile su Otelio (Verdi), Radames (Verdi, Aida), Don Carmen) i Canio (Leoncavallo, Pagliacci). Kratko \ milanske Scale, gostovao je na mnogim jugoslavenski pozornicama, u Austriji, Madarskoj, Rumunjskoj Americi. BONELLI, Richard (pravo ime Bunu), amer: bariton (Port Byron, New York, 6. II 1894 ). Svr nauke na Univerzitetu u Svracusi, studirao i u Par Alexandera i I. de Reszkea. Debitirao 1915 na Brool my of Music, a 1923 u Evropi (Modena) u ulozi Valentir Faust). Stalan gost prvih evropskih opernih pozornii (Scala), Monte-Carlo, Pariz, njemaki gradovi. God angairan na operi u Chicagu, zatim u New Yorku r litanu. Nastupao i kao koncertni pjeva. Meu njegove kreacije idu baritonske uloge u operama Tannhauser La Traviata i Rigoletto (Verdi), Pagliacci (Leoncav Barbiere di Siviglia (Rossini). BONGOS, membranofoni instrument afrikog po iren meu Crncima June Amerike. Sastoji se od sobno spojena bubnja koji imaju membranu samo s go Promjer desnoga bubnja je 20 cm, a lijevoga 15 cm. b. meu koljenima i udara po njemu prstima. Bubnj( ugoeni su obino u intervalu poveane kvarte. Ton im i rezak. S junoamerikim plesovima (mambo, a-a-t b. najprije u suvremeni plesni orkestar, a zatim i u ozbilj BONINI, Severo, talijanski orgulja i kompozito 1582 5. III 1663). Benediktinac u Vallombrosi,.zatii

BONINI BONONCINI

219
i od 1609 u Firenzi gdje je bio orgulja u crkvi sv. Trojstva. Oko 1613 postao orgulja katedrale u Forliju i tamo djelovao oko 20 godina. B. je medu prvima prenio Caccinijev monodijski stil u crkvenu muziku. Po obliku njegova su djela bliska kantati, a odlikuju se izvornom melodikom.
DJELA: Madrigali e Canzonette spirituali..., 1607; Canzone..., 1608; Canzonette affetuose... in stile moderno (4-gl.), 1608; moteti (3-gl.) uz b. c. 1609; madrigali i moteti za glas i instrumentalnu pratnju, 1609; Lamento d J Arianna... in stile recitativo, 1613; Affetti spirituali (2-gl.), 1615. Napisao je Prima parte de* Discorsi e Regole sovra la muica e il contrappunto (rkp.; izvadak obj. A. Solerti u djelu Le Origini del melodramma, 1903). LIT.: C. v. Palisca, Don Severo Bonini, MGG, II, 1952. Partitura de Madrigali a 5 vod sopra 12 Tuoni, 1678. Teoretsko djelo Muico prattico . . . , 1673.

BONNAL, Joseph-Ermend, francuski orgulja, pijanist i kompozitor (Bordeaux, 1. VII 1880 1944). Muziku studirao u Bordeauxu i na Parikom konzervatoriju (orgulje kod A. Guilmanta i Ch. Tournemirea). Orgulja u parikim crkvama (St. Sulpice, Ste. Clotilde) i inspektor muzike nastave. Od 1921 u gradu Bavonne orgulja i direktor muzike kole. Mnogo koncertirao u Francuskoj i inozemstvu.
DJELA: simfonijska pjesma Le Tombeau d'Argentina; Petite suite basque za orkestar. Dva gudaka kvarteta; dva gudaka trija; razna druga komorna djela. Za orgulje: simfonija; Paysages euskariens i druge kompozicije. Dva baleta. Oratorij Poimes franciscains; solo-pjesme. Harmonizacije narodnih napjeva (Chansons agnoutinesj.

2. Giovanni (neispravno Giovanni Battista), kompozitor i violonelist (Modena, 18. VII 1670 Be, 9. VII 1747). Uio u Bologni kod svog oca, zatim kod G. P. Colonne i G. Buonija. God. 168788 pjeva i violonelist u kapeli S. Petronio i istodobno maestro di cappella crkve San Giovanni in Monte u Bologni; 1689 96 u slubi je kardinala Pamphilija u Rimu gdje stjee reputaciju kao operni kompozitor. Potkraj 1697 pozvan je u Be za dvorskog kompozitora, 170205 boravi u Berlinu na dvoru kraljice Sophie-Charlotte, zatim je ponovo na bekome dvoru do 1713. U to doba poznat je ve i u Francu skoj (L. de la Vieville spominje

BONNEFOUS, Jean-Pierre, francuski plesa (Bourg-en-Bresse, 1945 ). Uenik baletne kole Parike opere. U esnaestoj godini ivota primljen u corps u ballet, a ve u dvadesetoj uivao ugled jednog od najboljih plesaa Parike opere. Plee u
baletima Daphnis et Chloe, Clairiere, Arcades, Les Ouatre Temperamenls, Les Noces i Casse-noisette. B. je plesa izuzetne da-

rovitosti. Njegova se interpretacija odlikuje muzikalnou, stilskom istoom', elegancijom pokreta i snanim temperamentom. BONNER, Eugene Mac Donal, ameriki kompozitor (Washington, 1889). Muziku uio u Baltimoreu, a 191117 u Engleskoj. Nakon Prvoga svjetskog rata nastavio studij instrumentacije i dirigiranja kod A. Wolfa u Parizu. Muziki publicist (The Outlook) i kritiar (Daily Eagle) u New Yorku i Brooklvnu.
DJELA: koncert za klavir i gudae 1945; orkestralni preludij White Nights. Klavirski kvintet, 1925; Suite sicilienne za violinu i klavir, 1926. Opere: Barbara Frietchie, 1921; Celui qui epouse une femme muette, 1923; The Venetian Glass Nephew, 1927; The Gods of the Mountain, 1936; komina opera Frankie and Johny, 1945. Scenska muzika. Whispers of Heavenly Death, pjesme za glas i orkestar, 1922; Flutes za glas i 4 instrumenta, 1923.

ga u Comparaison de la musique franfaise avec la musigue itali-

BONNET, Jacques -> Bourdelot, Pierre BONNET, Joseph, francuski orgulja i kompozitor (Bordeaux, 17. III 1884 St. Luce-sur-Mer, Quebec, 2. VIII 1944). Sin i uenik orguljaa Georgesa B. Ve kao 14-godinji djeak prireivao koncerte na orguljama. Zavrivi studij na Parikom konzervatoriju (orgulje A. Guilmant) bio je orgulja u crkvi St. Eustache u Parizu. God. 1911 postao orgulja u Sode"U des Con-

certs du Conservatoire i predsjednik Instituta Gre'gorien. Na kon-

certnim turnejama po Francuskoj, Belgiji, Engleskoj, vicarskoj, Njemakoj, Austriji i Sjevernoj Americi. Od 1940 krae vrijeme djelovao u New Yorku, a zatim je bio nastavnik orgulja na Konzervatoriju u Quebecu. B. je bio izvrstan interpret djela starih majstora i novijih francuskih kompozitora (C. Franck). Na amerikoj turneji 1916 priredio niz koncerata, kojima je prikazao historijski razvoj muzike za orgulje.
DJELA: koncert za orgulje i orkestar. Za orgulje: Variations de concert; Poemes d'automne, 1906; Douze pieces (3 sv.), 190913; Chant triste, 1925. Zborovi; solo-pjesme. Izdao antologijsku zbirku Historical Organ Recitals (6 sv.) i Fiori Musicali G. Frescobaldija, 1922. LIT.: H.B. Gaul, Bonnet, Bossi, Karg-Elert. Three apercus, MQ, 1918

BONNET-BOURDELOT, Pierre -> Bourdelot, Pierre BONONCINI, talijanska obitelj muziara. 1. Giovanni Maria, kompozitor i teoretiar (Montecorone, Modena, krten 23. IX 1642 Modena, 18. XI 1678). Uio kod M. Uccellinija (kontrapunkt) i A. Bendinellija (kompozicija). Bio isprva u slubi modenskoga dvora, zatim maestro di cappella crkve San Petronio u Bologni, a od 1673 maestro di cappella katedrale u Modeni. Jedan je od glavnih predstavnika modenske instrumentalne kole u doba baroka. Vjet kontrapunktiar, poznat prvenstveno po traktatu Muico prattico koji se upotrebljavao jo i u XVIII st. (1701 preveden je na njemaki). Imao je tri sina muziara: Giovannija, Antonija Mariju i GiovannijaMariju
DJELA. INSTRUMENTALNA: Primi frutti del Giardino musicale za dvije violine i b. c, 1666; Sonate da camera e da balio za 14 instrumenta i b. c, 1667; Varii fiori del Giardino musicale, overo Sonate da camera a 2 4 col suo basso continuo ed aggiunta d'alcuni Canoni studiosi, 1669; Arie, Correnti, Sarabande, Gighe et Allemande za violinu i violone ili embalo, 1671; Sinfonia, Allemande, Correnti e Sarabande a 56 col suo basso continuo; Et aggiunta d'una Sinfonia a 4, 1671; Sonate da chiesa za 2 violine i b. c. 1672; Ari'etu, Correnti, Gighe, Allemande e Sarabande za 14 instrumenta, 1673; Trattenimenti musicali za 34 instrumenta 1675; Arie e Correnti a trs za 2 violine i violone, 1678. Komorna drama / primi voli delV Aquila Austriaca dal Soglio Imperiale alla gloria 1677. VOKALNA: Cantate per camera a voe sola (2 knj.), 167778;

enne). Nakon kraeg boravka u Italiji, 1716 odlazi u London; ondje komponira talijanske opere za Kraljevsko kazalite (Royal Academy of Music) koje vodi G. F. Handel i doskora postaje njegov rival. G. B. se kao tienik vojvode od Marlborougha suprotstavljao Handelu, koga titi dvor, pa je itav sukob dobio politiki karakter. Prilagodivi se muzikom ukusu engleske publike G. B. je u Londonu u poetku imao uspjeha (neke njegove operne arije postale su upravo popularne), ali poslije 1724 njegova je slava poG. BONONCINI ela blijediti, a 1731, kada se otkrilo da je pod svojim imenom objavio jedan Lottijev madrigal (iz 1705), morao je napustiti London; ova jo do danas mutna afera sruila mu je ugled i izvan granica Engleske, pa se o posljednjim godinama njegova ivota znade vrlo malo; 1733 boravio je u Parizu, zatim u Lisabonu (1735) i Veneciji, gdje je umro u bijedi. Kao operni kompozitor G. B. se pribliava novom tipu napuljske opere, iako posve ne naputa istu fakturu gornjotalijanske kole; u londonskim operama arije su mu po karakteru vie nalik na pjesmu to nije samo posljedica prilagoivanja ukusu publike nego i nadovezivanje na tradiciju kakva se oko 1700 gajila u Veneciji i Bologni. Crkvene kompozicije su monumentalne, osobito u zborskim partijama. Po oratorijima, osobito onima iz 168790, G. B. ide uz Stradellu meu najvanije majstore ove vrste. U instrumentalnim djelima esto daje violonelu solistiku ulogu (bio je virtuo_z na tom instrumentu).
DJELA. INSTRUMENTALNA: Trattenimenti da camera a 3 op. 1 za 2 violine, violone i b. c. (embalo), 1685; Concerti da camera a 3 op. 2, 1685; Sinfonie a 58 istrumenti, con alcune a una e due trombe op 3, 1685; Sinfonie a 3 istrumenti col basso per organo, 1686; Sinfonie da chiesa a 4 e violoncello obligato op. 5 , 1687; Sinfonie a 2 istrumenti col b. c. per organo op. 6, 1687; Divertimenti da camera za violinu ili flautu i b. c, 1722 (II verzija za embalo, 1722); Ayres in 3 Parts as Allemands, Corrants, Preludes. . . za 2 violine i b. c.; XIT Sonatas for the Chamber za 2 violine i b. c., 1732; Suites de pieces pour le clavecin, rkp. DRAMSKA. Opere (samo sauvane): // Xerse, 1694; Muzio Scevola, 1695 (sadrava i muziku F. Cavallija; 1710 istoimena opera za Be; 1721 za Lon don: I in od F. Amadeija, II od G. Bononcinija, III od Handela); Gli Amori di Polifemo, 1702; Tamo Aricino, 1704; Endimione, 1706; VEtearco, 1707; Mario fuggitivo, 1708; L'Abdolomino, 1709; Crispo, 172:; Griselda, 1722; Erminia, 1723; Alessandro in Sidone, 1736. Brojne serenade i kraa scenskomuzika djela od kojih je sauvana: L'Arrivo della Gran Madre degli Dei in Roma, 1713. VOKALNA. Oratoriji: La vittoria di Davidde contro Golia, 1687; // Giosu, 1688; La Maddalena ai piedi di Cristo, 1690; San Nicola da Bari, 1692; La conversione di Maddalena, 1701; La cittd di Sion festeggiante nel ritorno di Davidde dalla valle di Raffaim, 1702; Ezechia, l'J'i'J; Cantate e duetti, 1721; vie komornih kantata. CRKVENA: mise (Missa sine nomine); moteti; Funeral Anthem, 1722 (u povodu smrti vojvode od Marlborougha); Te Deum, 1748 i dr.

vali; tako je npr. Antonije va opera Camilla pridonije la, jo prije 1720, bratovoj afirmacij i u Englesk oj. Oper e i oratoriji Antonij a Marije, osobito Trionfo di Camilla ne zaostaju za bratovi m djelima te se ubrajaju u znaajni ja ostva-

3. Antonio Maria, kompozitor, violinist i dirigent (Modena, 18. VI 1677 8. VII 1726). Uio po svoj prilici kod G. P. Colonne. God. 1689 bio takoer u slubi kardinala Pamphilija u Rimu, zatim 1702 zajedno s bratom Giovannijem na dvoru u Berlinu, a 1704u na dvoru u Beu gdje stjee velik ugled kao kompo zitor opera i oratorija. God. 1714 boravi u Rimu (ondje mu je uenik G. H. Stolzel), 1715 u Milanu i od 1716 u Modeni; tu je isprva kazalini dirigent, a od 1721 muziki direktor Dvorske kapele vojvoda d'Este. Muziki opus brae B.Giovannija i Antonija Marije, ne moe se posve razluiti, jer je njihov razvoj i rad dobrim dijelom tekao uporedo, pa ih ni njihovi suvremenici nisu uvijek tano razliko-

li

220

BONONCINI BORCK
tavnik. God. 193443 profesor akademije Chigiana u ! 1938 istodobno na teajevima za usavravanje na akadem Cecilia u Rimu. Koncertant meunarodnog ugleda, na: solistiki i u komornim sastavima Quartetto Bolognt Italiano, Quartetto Poltronieri, Quartetto Carmirelli i Boccherini. BONVIN, Ludvvig, ameriki kompozitor vicarskog ] (Siders, kanton Wallis, 17. II 1850 Buffalo, 18. : U Beu studirao teologiju i medicinu, u muzici uglavnom God. 1874 zareen za jezuitu u Nizozemskoj, od 1885 u Liverpoolu, Engleska; 18871907 bio je muziki na Canisius Collegeu u Buffalu, SAD. Strunjak za rane crkvene muzike, zalagao se za reformu gregorijans van ja.
DJELA: simfonija u g-molu; Drei Tonbilder za orkestar; Twi NighVs Dreamo za gudaki orkestar. Komorna djela. Kompozi vir i orgulje. VOKALNA: oratorij Die Auferstehung des Hern d'Are vor dem Scheiterhaufen za sopran i orkestar; Die sonnige wonr bariton, zbor i orkestar: Wonnig ist's in Frilhlingstagen za sopran, alt pjesme i dr. CRKVENA: rekvijem: 7 misa; moteti; litanije; 1 lanci i rasprave u asopisima Muica sacra i MQ. LIT.: F. E. Bunse, Ludwig Bonvin, Muica sacra, 1933. 1

renja tog razdoblja. Raznolino, neukalupljeno oblikovanje recitativa, arije s continuom i velike arije s orkestrom, redovito u formi da-capo (uz koju veinom upotrebljava vei orkestar), te smisao za koritenje solistikih instrumenata, odlike su njegova opernog stila koji je, poput bratova, bliz napuljskom tipu.
DJELA. DRAMSKA. Opere: Camilla regina dei Volsci overo II Trionfo di Camilla, 1696; Astianatte, 1701; Teraspo overo l'Innocenza giustificata (serenata), 1704; Laregina creduta re, 1706; Bleso e Lesba (intermezzi), 1706; Arminia, 1706; La conquista delle Spagne di Scipione Africano U giovane, 1707; La presa di Tebe, 1708; Tigrane, re d'Armenia, 1710 (pripisuje se i bratu Giovanniju); /: tiranno eroe, 1715; Sesostri, re d'Egitto, 1716; Ludo Vero, 1716; La conguista del vello d'oro, 1717; Griselda, 1718 ; // trionfo deWaquila e del Giglio (pastorala), 1720; Endimione, 1721; Rosiclea in Dania, 1721. VOKALNA. Oratoriji: // trionfo della grazia, 1707; La decollazione di S. Giovanni Battista, 1709; L'interciso, 1711. Kantata La fortuna, U valore e la giustizia, 1706; vei broj komornih kantata (u rukopisu). CRKVENA: misa za 5 glasova; Stabat Mater za 4 glasa (sve u rukopisu u biblioteci konzervatorija Cherubini u Firenci).

4. Giovanni Maria (nazivan Angelo), violonelist (Modena, 18. XI 1678 ?). Angairan kao violonelist u kapeli modenske katedrale.
LIT.: L. F. Valdrighi, I Bononcini da Modena, Musurgiana, 8, Modena 1882. A. Schering, Geschichte des Oratoriums, Leipzig 1911. E. Wellesz, Die Opern und Oratorien in Wien von 16601708, STMW, 1919. F. Chrysander, G. F. Handel, II, Leipzig 1919. G. Roncaglia, Di insigni musicisti modenesi: su la famiglia Bononcini, Atti e memorie della R. Deputazione di Storia Patria per le province modenesi, serija VII, knj. VI, 1929. Isti, L. A. Muratori, la Muica e il maggior compositore modenese del suo tempo, ibid., serija VII, knj. VIII, 1933. W. Bollert, Bononcini, 1. Giovanni Maria, 2. Giovanni Battista, 3. Antonio, MGG, II, 1952. K. Hueber, Gli ultimi anni di Bononcini, Atti e memorie della Societa di Lettere e Arti di Modena 1954. A. Damerini, Le due Maddalene di Giovanni Bononcini, Collectanea Historiae Musicae, II, Firenze 1956. G. Roncaglia, La cappella musicale del duomo di Modena, Firenze 1957. A. Damerini, Giovanni Bononcini e le sue Arie per Basso col Violoncello, Musiche Italiane rare e vive, Siena 1962. W. Klenz Giovanni Maria Bononcini of Modena, Durham 1962. K. H. Holler, Giovanni Maria Bononcinis Muico Prattico in seiner Bedeutung fiir die Musikalische Satzlehre des 17. Jahrhunderts, Strasbourg i Baden-Baden, 1963. F. Bose, Ariosti und Bononcini am Berliner Hof, AFMW 1965. I. A.

BONPORTI (Buonporti), Francesco Antonio, talijanski kompozitor (Trento, u. VI 1672 Padova, 19. XII 1749). Sveenik, uio u Rimu kod A. Corellija i O. Pitonija. Djela su mu izvodili mnogi umjetnici (F. M. Veracini) po raznim muzikim centrima Evrope. God. 1727 imenovao ga je car Karlo VI za familiare aulico. Poput B. Marcella i T. Albinonija B. je komponirao per diletto, slobodan od svih akademskih stega. Nje gova melodika i ritmika ne kreu se u okviru tradicionalnih shema. Harmonija mu se odlikuje izvanrednom finoom i neoekivanim obratima.
DJELA: Concerti a 4 op 11, oko 1714; Arie, Balletti, Correnti, 1705; trio-sonate (3 sv.): I, op. 1, 1696; II, op. 4, 1703 i III, op. 6, 1705; concertini i serenade za violinu i b. c. op. 12, oko 1720; sonate da camera za violinu i b. c. (2 sv.), op. 2, 1698 i op. 7, 1707; invencije za violinu op. 10, 1712 (4 invencije pogreno uvrtene u izdanje Bachovih djela). Moteti za glas i violinu op. 3, 1702. , NOVA IZD.: po jednu trio-sonatu obj. su A. Moffat i E. Schenk {Hausmusik, 1955); invencije obj. F. Giegling (Hortus Musicus, 195354). LIT.: Ch. Bouvet, Bonporti egal de J. S. Bach, Pari 1918. R. Lunelli, Da F. A. Bonporti a J. S. Bach, Trento 1920. G. Barlan, Un Musicista trentino, F. A. Bonporti, Vita e opere, Firenze 1940. Isti, Francesco Antonio Bonporti, MGG, II 1952. O. Wessely, Zur Lebensgeschichte von Francesco Antonio Bonporti, KMJB, 1958.

BOOGIE-WOOGIE, poseban nain interpretacije na klaviru. B.-w. zadrava harmonijsku shemu blues; ruka ponavlja pregnantnu ostinatnu figuru (zvalking ba punktiranoga ritma, dok desna svira napjev bluesa u n itih varijacija. Efekt blue notes postizava pijanist istodobi enjem velike i male terce odnosno septime. B.-w. si ameriki Crnci. Oko 1920 popularan je bio u Chicagu, a. 1930 proirio se u cijeloj SAD i Evropi. U izvornom obi je solistiki (F. Waller, A. Tatum, C. Basie, E. Hine: Lewis, I. Yance). Kasnije ga izvode na dva ili tri klavira son, M. L. Lewis, G. Ammons), a preuzimaju ga i js (C. Basie). BOOSEY & HAWKES, Ltd., englesko muziko poduzee, utemeljeno 1930 zdruivanjem nakladnih Boosey & Co. (osnovano 1816) i Hazvkes & Son (osnovai B. & H. ima svoje podrunice u SAD, Kanadi, Juni Australiji, Francuskoj i Njemakoj. Izdaje osobito dje menih kompozitora (R. Strauss, I. Stravinski, S. Prok Bloch, B. Bartok, Z. Kodaly, A. Copland, S. Rahman Britten i mnogi drugi). Izdanja se odlikuju preciznou i uspjelom grafikom opremom. Podrunica u Bonnu samostalnom izdavakom djelatnou (od 1952 izdaj Musik der Zeif). BOPP, Wilhelm, njemaki dirigent i muziki 1 (Mannheim, 4. XI 1863 Buhlerhohe, Baden-Baden 1931). Muziku studirao u Mannheimu i Leipzigu. Od I rovoda u Freiburgu im Breisgau, korepetitor Gradskog ks Frankfurtu i asistent F. Mottla na sveanim igrama u Bi 1889 postao nastavnik Konzervatorija u Mannheimu i ta otvorio vlastitu Visoku muziku kolu. God. 190719 Konzervatorija u Beu, koji je pod njegovim vodstvoi pretvoren u Akademie fiir Musik und darstellende Kum BORCH, Gaston, francuski kompozitor i dirigent n podrijetla (Guines, Pas-de-Calais, 8. III 1871 Grai vedska, 14. II 1926). Kompoziciju uio u Parizu (J. A i K0benhavnu (J. Svendsen). God. 18939$ dirigent 1 Bergenu, od 1899 djelovao u SAD (Pittsburgh, St. Louis, a nakon Prvoga svjetskog rata u Stockholmu.
LIT. : C. G. Mortimer, Leading Music Publishers Nr. 3., Boosev Ltd., Musical Opinion, 1938. D. Mitchell, Boosev & Hawkes L1 II, 1952.

BONTEMPI, Giovanni Andrea (pravo ime Angelini), talijanski kompozitor i muziki pisac (Perugia, oko 1624 Brufa kod Perugie, 1. VI 1705). Uio kod V. Mazzocchija u Rimu. God. 164350 pjeva (kastrat) zbora crkve sv. Marka u Veneciji koji su u to doba vodili C. Monteverdi i G. Rovetta. Zatim je 165080 bio, uz J. Schiitza i V. Albricija, zborovoa na kneevskom dvoru u Dresdenu, gdje je 1664 imenovan i za arhitekta i upravitelja strojeva dvorskog kazalita. Od 1680 ivio u Brufi. Pisao je historijska djela o Saskoj i o ustanku u Madarskoj. U XVIII st. cijenili su Bontempija kao historiara i kao teoretiara muzike, koji se u mladosti bavio naukom o kontrapunktu. B. je svojim djelom // Paride prvi uveo talijansku operu u sjevernu Njemaku. U kasnijim operama nastojao je uskladiti talijanski i njemaki stil.
DJELA: Opere: // Paride, 1662; Dafne (zajedno sa M. G. Perandom), 1671 i Jupiter und Jo, 1673. Oratorij Vita e Martirio di S. Emiliano; kantata Ruscelletto cui rigido cielo; crkvena muzika. SPISI: Nova quator vocibus componendi methodus. . . , 1660; Tractatus in quo demonstrantur occultae convenientiae sonorum systematis participati, 1690; Historia muica, nella quale si ha piena cognitione della teorica e della pratica antica della muica harmonica secondo la dottrina de'Greci. . . , 1695. LIT.: M. Furstenau, Beitrage zur Geschichte der koniglichen sachsischen Musik-Kappelle in Dresden, 1849 i 1861. G. B. Rossi-Scotti, Di G. A. Bontempi di Perugia, Ricordo storio, 1878. Alcune lettere di Angelini G. Andrea al Padre T. Macchetti camaldolese (redaktor U. Morini), Pia 1909. F. Schmidt, G. A. Bontempi, AFMF, 1939. R. Engla'nder, II Paride in Muica (1662) di G. A. Bontempi, Note d'Archivio, 1940. Isti, Zur Frage der Dafne (1671) von G. A. Bontempi und M. G. Peranda, Allgemeine musikalische Zeitung, 1941 i separat, Kassel i Basel 1951. E. Zanetti, Giovanni Andrea Bontempi, MGG, II, 1952. F. Briganti, G. A. Bontempi, musicista letterato architetto, Firenze 1956.

DJELA. ORKESTRALNA: vie simfonija; simfonijske pjesmi ve de Pari, 1893; Quo vadi, 1909 i Frithjof; koncert za klavir i dr. -zicije za klavir i orgulje. Opera Silvio, 1897; muzika za bajku ( og vestenfor maane, 1906. Solo-pjesme. Prirunik Practical Instrumentation, 1918.

BONUCCI, Arturo, talijanski violonelist (Rim, 19. IV 1894 11. I 1964). Studij violonela zavrio 1912 na Konzervatoriju u Bologni (F. Serato) i tamo 192025 djelovao kao nas-

DJELA. ORKESTRALNA: koncert, 1936: koncert za alt-saksc koncert za klavir, 1941; Concertino za flautu i gudaki orkestar, 1936; chesterstiicke, 1933; preludij i fuga, 1934; Prdludium; Thema, Varic Finale, 1936; Zwei Fantasiestiicke, 1940; simfonijska predigra, 1940 1941. KOMORNA: sekstet za lutnju i gudae, 1936; sonata za vic vir, 1932; mala suita za flautu-solo, 1938. Kompozicije za klavir. Napoleon, 1942. Ldndliche Kantate za zbor i gudaki orkestar, li -pjesme.

BORCK, Edmund von, njemaki kompozitor (Bre II 1906 kod Nettuna, Italija, 16. II 1944). Uenik B niaka (klavir) i E. Kirscha (kompozicija) u Breslauu, s rigiranja zavrio na Visokoj muzikoj koli u Berlinu; na univerzitetima u Berlinu i Breslauu studirao muzi Kratko vrijeme operni dirigent u Frankfurtu na Majni do 1940 nastavnik na Kittelovu konzervatoriju u Berlinu tnik strogo subjektivnih impulsa, blizak kasnoj romantici sionizmu. Najvrednija su mu posljednja djela u kojima sei teki ratni dani.

' '&

Cf",'

.si*-.

BORCK BORGHI-MAMO
LIT.: K. Laux, Edmund von Borck, Musik und Musiker der Gegenwart, Essen 1949. K. H. Wdrner, E. von Borck, Muica, 1951, 10. Isti, Edmund von Borck, Schweizerische Musikzeitung, 1952, 2. H. Hiibner, Edmund von Borck, MGG, I I , 1952. H. Benz, Edmund v. Borck, Muica, 1956, 2.

227

dun. Na njima se b. esto sastoji od dva tona koji zvue istodobno

BORI, Marija, pjevaica i pedagog (Zagreb, 19. X 1909 ). Studij pjevanja zavrila na Muzikoj akademiji u Za grebu (M. Kostreni). Kao mladodramski sopran priredila nekoliko koncerata u Zagrebu, a zatim nakon debija na sceni Hrvatskog narodnog kazalita, 19435 1 solist Zagrebake opere i 195162 profesor pjevanja na muzikim kolama Pavao Markovac i Vatroslav Lisinski. Od 1962 profesor je Muzike akademije u Zagrebu. Medu njenim ulogama isticale su se: Grofica (Mozart, Figarov pir), Leonora (Verdi, Trubadur), Liza (ajkovski, Pikova dama) i ula (Gotovac, Ero s onoga svijeta). Njezine su uenice Vanda Cistler, Dobrila Bogoevi, Rua Pospi-Baldani, Dunja K Ko Vejzovi i dr. - BORDES, Charles, francuski kompozitor (La Roche-Corbon, Indre-et-Loire, 12. V 1863 Toulon, 8. XI 1909). Uenik A. F. Marmontela i C. Francka. Od 1890 orgulja i zborovoa u crkvi St. Gervais u Parizu. Organizirao izvedbe stare crkvene muzike i osnovao zbor Les Chanteurs de St. Gervais. Radi propagiranja zborne muzike majstora XVXIX st. utemeljio 1896 sa A. Guilmantom i V. d'Indvjem i vodio Scholu cantorum. God. 1889 povjereno mu je skupljanje baskijskih narodnih napjeva, od kojih je mnoge izdao (Archives de la Tradition Basque). Ureivao je glasilo Schole cantorum La Tribune de St. Gervais i suraivao u drugim asopisima. Od njegovih djela najznaaj nije su solo-pjesme u kojima je elio oivjeti Lullvjev i Rameauov recitativ, nastojei da mu melodija tee slobodno i u skladu s tekstom.
DJELA. ORKESTRALNA: Danses bearnaises, 1888; Rapsodie basgue za klavir i orkestar, 1890; Auskal Herria, 1891; Divertissement za trublju i orkestar, 1892. Suite basque za flautu i gudaki kvartet, 1888. Kompozicije za klavir. VOKALNA. Zborovi: Madrigal a la musique i O mes morts, tristement nombreux, 1895; moteti; litanije; solo-pjesme i dr. SPISI: Del'emploi de la musique figure dans les Offices liturgiques, Tribune de la St. Gervais, 1895; Etude Palestrinienne, ibid., 1896; La musique figure de ses origines d la decadence deVecole romaine, ibid., 1896; De V interpretation des oeuvres de Rameau, Le Courrier musical, 1908. Izdao zbirke: Archives de la Tradition basque...; Dix danses, marehes et cortges du pays basque espagnol, 1908; Onze ehansons du Languedoc, 1906; zbirke stare crkvene muzike Anthologie des mattres religieux du XV eme et XVI eme siele i Anthologie des Maitres religieux primitifs. LIT.: R. de Castera, Dix annees d'action musicale religieuse, Pari 1902. O. Sere, Musiciens francais d'aujourd'-hui, Pari 1921. P. Dukas, Charles Bordes (s bibliografijom), RM, 1924. F. P. Alibert, Charles Bordes a Maguelonne, Pari 1926. R. de Castera, La fondation de la Schola Cantorum (La Schola Cantorum.. .en 1925), Pari 1927. F. Raugel, Charles Bordes, MGG, II, 1952.

BORDOGNI, Giulio Marco, talijanski pjeva (tenor) i pjevaki pedagog (Gazzaniga, Bergamo, 23. I 1789 Pariz, 31. VII 1856). Uio kod S. Mayra. God. 181315 pjevao na operi u Milanu, a 181933 u Thea-tre Italien u Parizu. Od 1820 nastavnik pjevanja na Konzervatoriju u Parizu, kasnije poduavao privatno. Odgojio vie istaknutih pjevaa; njegova je uenica bila Henriette Sontag. Objavio vie vokaliza (3 sv. po 36 vokaliza i 4 sv. po 12 vokaliza), koje se i danas upotrebljavaju u pjevakoj nastavi, i napisao Methode de ehant.

BORDONI, Faustina, talijanska operna pjevaica, alt (Venecija, 1700 4. XI 1781). Uenica M. Gasparinija i B. Marcella. Debitirala 1716 u VeF. BORDONI neciji u operi Ariodante (C. F. Pollaroli). Nastupala u Bologni, Napulju, Munchenu, Beu i od 1726 u Londonu u Handelovoj operi. God. 1730 udala se za J. A. Hassea te je otada uglavnom pjevala u njegovim operama u Dresdenu i Veneciji.
LIT.: A. Stierlin, Johann Adolf und Faustine Hasse, Ziirich 1852. A. Niggli, Faustina Bordoni-Hasse, Leipzig 1880. A. Urbani de Gheltof, La nuova Sirena e il caro Sassone, Venezia 1890. M. Ho'gg, Die Gesangskunst der Faustine Hasse (disertacija), Berlin 1931. A. A. Abert, Faustina Hasse (Bordoni), MGG, V, 1956.

BORDUN, 1. naziv za dubok ton koji za vrijeme sviranja na nekim instrumentima neprekidno zvui. Na icanim instrumentima srednjeg vijeka (lutnja, viella, theorba) izvodio se na ici, napetoj pored najdublje ice. Ona se nije mogla skratiti, pa je tako davala uvijek isti ton; i ta ica zvala se bordun. Na duhakim instrumentima s mijehom (gajde, musette, bagpipe) b. proizvodi svirala koja daje najdublji ton, a zove se takoer bor-

ili izmjenino, redovito u intervalu iste kvinte. U francuskoj instrumentalnoj muzici XVII st. susreu se i kompozicije s naslovom b. (Couperinove suite). U njima se autor nastojao pri bliiti svirci na pukim duhakim instrumentima, tako da u najdubljoj dionici izmjenjuje stalno ton tonike s tonom dominante. Podrijetlo rijei b. nije razjanjeno. Prvi se put susree kod Hieronvmusa de Moravije (XIII st.), koji tim nazivom oznaava najdublje ugoenu icu na vielli, napetu kraj hvataljke. 2. Kod orgulja 16' ili 8', rjee 4' registar. U skupini registara srodnih duhakim instrumentima, koji su uvedeni u XV st., b. odgovara basu. BORENI, Martin, gradianski kulturni radnik (Cogertof, Gradie, 7. XI 1850 Pajngert, 22. V 1939). Uiteljsku kolu zavrio u Sopronu, 18711916 uitelj u Rohrbachu i Baumgartenu. Zajedno sa M. Nakoviem izdao prvu gradiansku crkvenu pjesmaricu Kertjansko-katolianski crikveni jakar (Gyor 1901), sa 268 harmoniziranih napjeva. Osim 73 hrvatske pjesme, pjesmarica sadrava madarske, njemake, latinske i druge napjeve, kao i 37 originalnih kompozicija Borenia i Nakovia (djelomino na vlastite tekstove).
LIT.: J. Barli, Martin Boreni, Sv. C, 1928, 5 i 1939, 3. /. Esih, Mar tin Boreni, In memoriam nestoru hrvatskih kolnika u Gradiu, Obzor, 20, VI 1939. K. Ko. LIT.: H. Besseler, Bourdon und Fauxbourdon, Leipzig 1950. M. Kun.

BORG, Kim, finski pjeva, bas (Helsinki, 7. VIII 1919 ). Zavrio studij kemije, pjevanje uio u Helsinkiju i tamo 1947 debitirao kao koncertni pjeva. Na opernoj pozornici prvi put nastupio 1951 u Aarchusu i ubrzo stekao meunarodnu reputa ciju. Stalni je gost prvih evropskih opernih pozornica, festivala u Beu, Salzburgu, Edinburghu, Glvndenbourneu i dr., od 1959 lan je opere Metropolitan u New Yorku. U posljednje vrijeme nastupa i u baritonskim ulogama. Njegove najvee kreacije su: Don Giovanni (Mozart), Sarastro (Mozart, arobna frula), Boris Godunov (Musorgski), Filip (Verdi, Don Carlos), Mefisto (Gounod, Faust), Scarpia (Puccini, Tosca) i dr. Istie se i kao oratorijski i koncertni pjeva. Ogledao se kao kompozitor (Ostkarelische Lieder za bariton i 10 instrumenta, 1953; Stimmungsbilder za mezzosopran, zbor i harfu, 1956). ivi u Glostrupu, Danska. BORGATTI, Giuseppe, talijanski pjeva, tenor (Cento, 17. III 1871 Reno, Lago Maggiore, 18. X 1950). Pjevanje uio u Bologni; na opernoj pozornici debitirao 1892 u Castelfranco Veneto kao Faust (Gounod). Uskoro se uvrstio u prve talijanske dramske tenore i bio angairan u milanskoj Scali. Gostovao u brojnim evropskim i junoamerikim gradovima. Osobito se istakao kao interpret Wagnerovih opera. Objavio je autobiografiju La mia vita d'artista (1927). BORGHI, Luigi, talijanski violinist i kompozitor (Bologna?, 1745 ?, oko 1792). Uenik G. Pugnanija. Od 1772 djelovao u Londonu i tamo nastupao kao virtuoz na violini i violi. Na Handelovim sveanostima 1784 vodio je druge violine, a 1790 bio je dirigent talijanskih predstava u Pantheonu. God. 1788 boravio je vjerojatno u Munchenu i Berlinu.
DJELA: est sonata za violinu i b. c. op. 1, 1772; 6 koncerata za violinu op. 2, 1775; 3 koncerta za violinu op. 2; 3 koncerta za violinu op. 3; 6 divertimenta za 2 violine op. 3; 6 sola za violinu i b. c. op. 4, 1783; 6 sonata za violinu i b. c. op. 5, 1783; 6 dueta za 2 violine i violonelo op. 5; 6 dueta za 2 violine i violonelo op. 6; 6 uvertira op. 6, 1787; 12 divertimenta za 13 vio line op. 7, 1790. LIT.: F. Torrefranca, Le origini dello stile mozartiano, RMI, 1924.

BORGHI-MAMO, 1. Adelaide, talijanska pjevaica, mezzosopran (Bologna, 9. VIII 1829 10. IX 1901). Debitirala 1846 u Urbinu. Pjevala na mnogim talijanskim opernim pozornicama, 1853 u Beu, 185460 u talijanskoj i francuskoj operi u Parizu, a 1875 se povukla iz javnog muzikog ivota. Kompozitori G. Pacini, S. R. Mercadante i L. Rossi pisali su za nju mezzosopranske partije u svojim operama. Najvee trijumfe slavila je u Rossinijevim operama Semiramida, Cenerentola, Seviljski brija, Matilda de Shabran i Otelio, u Verdijevim Trubadur i La Traviata, u Donizettijevoj Favoriti i Halevvjevoj Regina di Cipro. 2. Erminia, pjevaica, sopran (Pariz, 18. II 1855 Bologna, 29. VII 1941). Ki i uenica Adelaide, na opernoj pozornici debitirala 1873 u Bologni kao Leonora (Verdi, Laforza del destino). Pjevala je zatim na opernim kazalitima u Rimu (1876), Parizu (1877), Madridu (187879), Lisabonu (1879), Buenos Airesu (1881) i Petrogradu (1891). Od 1893 nije vie nastupala i ivjela je u Bologni. Njene najuspjelije kreacije bile su: Margareta (Boito, Mefistofele), Lucrezia Borgia (Donizetti), Izabela (Meverbeer, Robert le Diable), Valentina (Meverbeer, Hugenoti), Ines (Meverbeer, Afrikanka), Leonora (Verdi, Trubadur), Aida (Verdi) i Margareta (Gounod, Faust).

222

BORGHI-MAMO BORODIN
LIT.: t/. Rolandi, Un incontro con Erminia Borghi-Mamo, Rassegna Dorica, 1933.

BORGOVAN, Ion, rumunjski kompozitor (Bukuret, 8. IX 1889 28. V 1970). Uenik D. G. Kiriaca i I. Scarlatescua u Bukuretu. Prouavao rumunjski muziki folklor; bavio se i muzikom kritikom (Gazela Transilvaniei, Luceafarul).
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska slika Acuarela de primavara, 1910; 2 suite: Suita munteneasca, 1923 i Noapte de tama, 1936; Rapsodia Somesului, 1952. Gudaki kvartet u C-duru, 1922. Opera Pasarea mdiastra na vlastiti libreto, 1937. Solo-pjesme.

BORGSTR0M, Hjalmar, norveki kompozitor i muziki kritiar (Oslo, 23. III 1864 5. VII 1925). Uenik J. Svendsena, L. M. Lindemana i O. Olsena, 188789 studirao na Konzervatoriju u Leipzigu. Djelovao je od 1890 u Berlinu, Londonu i Parizu, 1901 vratio se u Oslo. Uz kompoziciju bavio se muzikom kri tikom (Verdens Gang, Aftenposten). Kompozitor programnog smjera (simfonijska pjesma Tankeri), u melodici se oslanjao na narodni melos. Bujna instrumentacija podsjea na Wagnera.
DJELA. ORKESTRALNA: dvije simfonije, 1890 i 1912; simfonijske pjesme: Hamlet, 1903; Jesus in Getsemane, 1904; John Gabriel Borckman (prema Ibsenu), 1905; De dodes nat, 1905; Tanken, 1916 (najuspjelija). Koncert za kla vir, 1910; koncert za violinu, 1914. KOMORNA: dva gudaka kvarteta; klavirski kvintet, 1919; sonata za violinu i klavir, 1906. Kompozicije za klavir. Opere Thora pa Rimol, 1894 i Fiskeren, 1900. Kantate; solo-pjesme i dr. LIT.: O. Gurvin, Hjalmar Borgstr0m, MGG, I I , 1952,

BORNE, Fernand -> Le Borne, Fernand BORNEFELD, Helmut, njemaki kompozitor (Stui XII 1906 ). Studirao na Visokoj muzikoj koli u S Od 1937 kantor i orgulja u Heidenheim-Brenzu. Prs na koli za crkvenu muziku u Esslingenu (od 1952 Od 1946 vodi zajedno sa S. Redom Heidenheimer Arbei, neue Kirchenmusik. Mnogo radi na obnavljanju i pro evangelike crkvene muzike. Pie jednostavne prigodne zicije u kojima se nastoji pribliiti narodnom duhu, dol pozicijama za orgulje upotrebljava modernija izraajna
DJELA: 8 koralnih partita za orgulje, 193750. Das Choraliv 51; 8 koralnih kantata; koralni moteti; Kanons nach Kinderliedern, 19 nach alten Volksliedern, 194647. SPISI: Die Orgel, 1938; in der Kirchenmusik, 1939; Selbstbildnisse sckaffender Kirchenmusike: Ober den Umbau von Orgeln, 1947; Hugo Distler-Weg und Werk, Kantoreisatze des Choralzuerks, 1949; Warum neue Kirchenmusik?, I LIT.: R. Baum, Helmut Bornefeld, MGG, II, 1952. J. Wia Choralwerk H. Bornefelds, Musik und Kirche, 1957.

BORNSCHEIN, Franz Carl, ameriki kompozitc more, 10. II 1879 8. VI 1948). Violinu i kompoziciji Peabody Conservatory of Music u Baltimoreu (A. Hamei Boise). Na istom zavodu pouavao od 1906 violinu i vodi orkestar. Djelovao je kao zborovoda, muziki publicist (Evening Sun).
DJELA. ORKESTRALNA. Simfonijske pjesme: The Sea God', 1924; Old Louisiana, 1930; Leif Ericson, 1936; Southern Nights, 19361 sion Road, 1937; Appalachian Legend za violonelo i orkestar, 1939; Taos za flautu, udaraljke i gudaki orkestar, 1939; suite The Phan 1916 i Cape Cod Impressions, 1935. Gudaki kvartet; klavirski Opereta The Willoiv Plate, 1932. Kantata Onozva, 1916; zborovi

BORI, Lucrezia (Lucrezia Borja y Gonzales de Riancho), panjolska pjevaica, sopran (Valencia, 24. XII 1887 New York 14. V 1960). Pjevanje uila u Milanu (M. Vidal) i Rimu, gdje je debitirala 1908 kao Micaela (Bizet, Carmen). Nakon toga pjevala u Milanu, Napulju, Parizu i Buenos Airesu, a 1910 nastupila je sa E. Carusom u parikom Thedtre Chdtelet kao Manon (Massenet). God. 191215 i 191936 prvakinja njujorke opere Metropolitan; ubrajaju je u najvee umjetnice koje su nastupale u tom kazalitu. Lirski sopran, uz standardni operni repertoar posebnu je panju posveivala novijoj talijanskoj i francuskoj opernoj literaturi. U njene najvie domete idu kreacije: Suzana (Mozart, Figarov pir), Zerlina (Mozart, Don Giovanni), Norina _ (Donizetti, Don Pasguale), Carolina (Cimarosa, Tajni brak), o-o-San (Puccini, Madame Butterfly), Mimi (Puccini, La Boheme), Violetta (Verdi, La Traviata), Nanetta (Verdi, Fahtaff), Nedda (Leoncavallo, Pagliacci), Suzana (Wolf-Ferrari, Suzanina tajna), Rosaura (Wolf-Ferrari, Znatieljne ene), Ottavio (R. Strauss, Kavalir s ruom) i Melisanda (Debussv, Pelleas i Melisanda). BORKH, Inge, njemaka pjevaica, sopran (Mannheim, 26. V 1921 ). Pjevanje uila na opernoj koli Reinhardt u Beu, Milanu i Firenci; na opernoj pozornici debitirala 194041 u Luzernu kao Agatha (Weber, Strijelac vilenjak). Djelovala je u Bernu i Baselu, a od 1950 nastupala je kao koncertna i operna pjevaica u Austriji, Njemakoj, Francuskoj, panjolskoj, Italiji, SAD i Engleskoj. Na Metropolitan operi u New Yorku gostovala je prvi put 1957. Njene najvee kreacije su: Leonora (Beethoven, Fidelio), Senta (Wagner, Ukleti Holandez), Saloma i Elektra (R. Strauss) i Magda Sorel (Menotti, Konzul). BORKOVEC, Pavel, eki kompozitor (Prag, 10. VII1894). Uenik J. B. Foerstera i J. Kfike, studij kompozicije zavrio 1927 kod J. Suka na Majstorskoj koli Konzervatorija u Pragu. lan eke akademije znanosti i umjetnosti (1937); 194664 profesor kompozicije na Muzikoj akademiji u Pragu. Jedan od najistaknutijih ekih kompozitora svoje generacije, prvi je u eku muziku unio tekovine evropskog linearnog konstruktivizma. U djelima iz kasnijeg stvaralakog razdoblja naglaen je melodiki element, a proieni stil odlikuje se jednostavnijim muzikim govorom.
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, 1927: II, 1955 i III, 1960; simfonijska pjesma Stmivdni, 1920; 2 simfonijete za komorni orkestar, 1944 1 1963; 2 koncerta za klavir, 1931 i 1950; koncert za violinu, 1933; koncert za violonelo, 1952; Concerto grosso za 2 violine, violonelo i klavir, 1942; Start, 1930; partita, 1936. KOMORNA. Pet gudakih kvarteta: I, 1925; II, 1929; III, 1940; IV, 1947 i V, 1961; klavirski kvartet, 1922; duhaki kvintet, 1932; nonet, 1941; 2 sonate za violinu i klavir, 1934 i 1956; sonata za violu solo, 1931. Kompozicije za klavir. DRAMSKA. Dvije opere: Satyr, 1938 (prema Goetheu) i Paleek, 1947; balet Krysaf, 1939; melodram Jen jedenkrat, 1921. VO KALNA. Solo-pjesme: Stadion, 1929; Rozmarne pisni, 1932; Sedm pisni, 1933; Pet pisni, 1935; Rozhovor, 1937; Zvifata, 1961 i Sny, 1961. Madrigaly 0 ae za zbor.

BJRLIN, Jan, vedski plesa i koreograf (Haernoesand, 13. III 1893 New York, 6. XII 1930). Kao mladi solist u baletu kraljevske opere u Stockholmu. Rolf de Mare pozvao ga je zatim u baletnu trupu vedski balet koju je osnovao 1920. B. se istakao u baletima La Boite au joujoux (Debussv), El Greco (Ingelbrecht), La Creation du monde (Milhaud), L'Homme et son destin (Milhaud), Les Maries de la Tour Eiffel (Milhaud, Honegger, Taileferre) i Jeu (Debussy). Gostovao je u Parizu, Londonu, u panjolskoj, Belgiji, Engleskoj, Njemakoj, Austriji, Maarskoj, vicarskoj, Danskoj, Norvekoj i u SAD.

BORODIN, Aleksandar Porfirjevi, ruski kc (Petrograd, 12. XI 1833 28. II 1887). Vanbrani s Luke Stepanovia Imertinskog Gedeonova. Odgajala ga Ve je u mladosti pokazivao naklonost ka prirodnim 1 Naroito ga interesuje hernija, no u isto vreme zanim; muziku, ui sviranje na flauti, violonelu i klaviru. Kao p godinjak poinje i da komponuje u stilu i tehnici klasi stora. Studira na Medicinsko-hirurkoj akademiji (1 doktorira 1858), te se posveuje nauno-ispitivakom. oblasti hernije. God. 185762 boravi u nekoliko navrai makoj, Francuskoj, Italiji i vajcarskoj radi usavravanja Od 1863 do smrti bio je profesor organske hernije na Me< -hirurkoj akademiji u Petrogradu. Borodinovu usavri muzici naroito su doprinela putovanja u inostranstvo, j nova znanja i slua nova dela. B. u inostranstvu pie s\ vee kompozicije: gudaki kvintet i klavirski sekstet. Po sa putovanja, B. upoznaje 1862 u Petrogradu M. A. B i njegove drugove, kompozitore C. A. Cuia, M. P. Mu; N. A. Rimski-Korsako zikog kritiara V. V. Oni su sainjavali sku znatu pod imenom B ski kruok (MoyHan Ruska petorica, Velika Umetniko geslo ove tako znaajne za razv muzike, bilo je nastavi cionalno-realistikog s jim su se odlikovala dela M. I. Glinke. I toga kruga B. se, pore nog rada na katedri poinje sve vie bavi ponovanjem. God. 1 tu je u Weimar, gde s sa F. Lisztom, koji j< doprinosio popularisa ske muzike, tada si; znate u Evropi, i ko mnogo zauzimati za 1 sanje Borodinovih del; Borodinova ivota nje A. P. BORODIN dela izvode u Nemaki cuskoj i Americi. Gc 86 prisustvovao je u Belgiji izvedbama svojih s i simfonijske slike B Cpedmu A3uu. Jedan od najnadarenijih meu Petoricom, B. u svo lobrojnim kompozicijama oituje duboku, originalnu mi invenciju, ukusnu smelost harmonije i smisao za kolorit, u ispravnost nacionalnog muzikog smera, izgraivao j< uspeno ruski nacionalni muziki stil, inspiriui se rus klorom u koji je duboko proniknuo. Toliko, da se nik sluio citatima iz narodne muzike, to se ne bi moglo re: gove suborce. Najobimnije Borodinovo delo i jedno od n;

BORODIN BORTKJEVI
nijih je opera K.HH3b lizopb, remek-delo ruskog operskog stvaralatva. Na njoj je radio 18 godina, ali je ostala nezavrena (zavrili su je N. Rimski-Korsakov i A. Glazunov). Libreto je radio prema starom ruskom epu Cjioeo o noAKy Heopeee koji opisuje zbivanja ruske istorije iz 1185, kada je knez Igor Svjatislavi napao pleme Polovaca, zametnuo sa njim boj na reci Kajali i zapao u ropstvo, otkuda mu je uspelo pobei natrag u Novgorod. B. je u libreto uveo i dva nova lica: narodne guslare Skulu i Jeroku, kao i neke epizode koje doprinose boljem i realistinijem prikazivanju. ela opera ima kao osnovnu, pokretaku ideju velianje patriotskih oseanja koje je pre njega tako snano izrazio M. I. Glinka u svojoj operi Hem Cycanuu. Knez Igor je pravi lik i uzor ruskog ratnika, kneza zatitnika, vladaoca i borca. Igorova ena kneginja Jaroslavna je olienje enske vernosti, ljubavi i asti. Ova opera, u stvari veliki ep, odaje i irok razvoj radnje i dramske kontraste na bazi raspevane melodije koja nosi obeleja narodnog melosa. B. je izvrsno umeo da izrazi oprenost koja se nuno javlja iz sukoba dvaju svetova: ruskog i istonjakog. Na to upuuje arhainost ruskih zbornih taaka i ritmiko bogatstvo baleta FIo.ioeeuKue HAHCKU koji je uao i u simfonijski repertoar. U svojim orkestarskim delima B., zajedno sa P. I. ajkovskim, stvara temelje ruskog simfonizma. Njegov smisao za simfonijsku arhitekturu nazire se ve u njegovom prvom simfonijskom delu, u I simfoniji u Es-duru. I pored izvesnog uticaja zapadnoevropskog romantizma koji je Borodinu bio blizak, I simfonija je po temama ipak ruska i predstavlja znaajnu kariku u razvoju ruske muzike od M. I. Glinke do kasnijeg, izgraenijeg perioda. Od orkestarskih dela je najznaajnija i najuspelija II simfonija u h-molu koja uz operu Kn.H3b Heopb predstavlja najvii Borodinov kompozitorski domet i jedno od najlepih dela ruskog simfonijskog stvaranja. Savremenik i veliki prijatelj Borodina, ruski kritiar V. V. Stasov dao je ovoj simfoniji naziv EozamupCKan i taj naziv joj je i ostao. Prema zamisli Borodina, I stav prikazuje skup bogatira (ruski nacionalni junaci u narodnom predanju), Andante lirski lik bogatira, a Finale pirovanje, gozbu uz zvuke ruskih gusala i uestvovanje narodnih masa. Herojsko-epskom karakteru simfonije naroito doprinosi kontrastiranje lirskog laganog stava, po lepoti retkog u ruskoj simfonijskoj muzici. Simfonijska slika B Cpedueu A3uu napisana je u skromnijim razmerama i predstavlja izvesno odstupanje od stila opere KH.i3b Hiopb i II simfonije. Delo je napisano kao muzika pratnja za ivu sliku izvedenu na proslavi 25-godinjice vladavine Aleksandra II. Muzika je programskog karaktera, raena u duhu ruskog i istonjakog melosa. B. je zasluan i za stvaranje ruskog kamernog stila. Jo kao student pie trio za 2 violine i violonelo na temu ruske romanse ime sam te raalostio, delo u kome se ve ogleda vladanje tehnikom varijacije, kao i poznavanje gudakih instrumenata. To se zapaa i u kvintetu u c-molu za gudaki kvartet i klavir, napisanom 1862. No najvrednija su njegova dela u toj oblasti I i II gudaki kvartet. Prvi kvartet u A-duru odaje donekle uticaj Beethovena. Drugi kvartet u D-duru po rasporedu stavova podsea na I Sim foniju (Scherzo se nalazi iza I stava). Trei stav Nokturno, s uspelim kanonom, ide u najbolje Borodinove polagane stavove. U Finalu kvarteta osea se uticaj ruskih narodnih igara. Za klavir B. nije mnogo pisao. Pored manjih oblika iz mladosti, znaajni su Ma.ieHbKan cwuma i Scherzo, napisani 1885. MajieubKan cmuma je sastavljena od 7 minijatura originalnih i bogatih koloritom. Klavirski stil je prilino jednostavan bez veih tenja za virtuozitetom. Borodinove solo-pjesme, tematski raznovrsne, bliske su folkloru, ponekad i narodnoj epici. Za neke od njih sam je napisao tekstove. Medu najuspelije idu Tlecun mejuHOio neca,
KH.ioicHa i balada Mope.
DELA. ORKE STAR SKA. T ri simfonije: I, u E s-duru, 186267; II, u h-molu EoeamupcKaH, 187177 i III, u a-molu, nezavrena, 188687. Muzika slika B Cpedueu A JUU , 1880. KAMERNA. Dva gudaka kvarteta: I, u A-duru, 187578 i II, u D-duru, 1880. Gudaki sekstet, 1860; trio za dve violine i violonelo, 1855; klavirski kvintet u c-molu, 1862; Serenata alla Spagnola u Ouatuor sur le nom de B-la-f (u zajednici sa N. Rimski-Korsakovom, A. Ljadovom i A. Glazunovom), 1889; Scherzo u suiti za gudaki kvartet Les Vendredis (u zajednici sa C. Cuiem, N. Rimski-Korsakovom i drugim); sonata za violonelo i klavir, 1862; koncert za flautu i klavir, 1847. KLAVIRSKA: Petite suite u cis-molu op. I; scherzi u b-molu, 1853 i As-duru, 1885; polka, posmrtni mar, mazurka i Requiem u LIapatf>pa3u za klavir etveroruno (u zajednici sa N. Rimski-Korsakovom, A. Ljadovom i drugima). DRAMSKA: opera Kun3b Mzopb 186987; Finale za operu-balet M/iada (nedovreno); opereta-parodija Eotambipu, 1867. VOKALNA: osamnaest solo-pjesama. Pisma objavljena su 192836 u Moskvi u 2 sv. LIT.: B. Cmacoe, AjrencaHap IIoptpHpbeBHM EopoflHH, FIeTep6ypr 1889. A. Habets, A. Borodine d'apres la Biographie et la correspondance publiees par M. Wladimir StassofT, Pari 1893. E. Epaydo, AjieKcaHflp IIopcpHpbeBHH EopoAHH. Ero >KH3Hb H TBOpqeCTBO, IIeTep6ypr 1922. G. Abraham, Borcdin, the Man and his Music, London 1927. K>. KpeMjee, A. n. Eopo^HH. K CTOjieTHK) co AHH po>KfleHHH, JleHHHrpajj 1934. N. Berberova, Borodin, Berlin 1938. H. EeAsa, A. IL EopogHH, MocKBa u JleHHHrpafl 1944 (srpsko-hrvatski prevod, Novi Sad 1946). T. flonoea, A. II. E OPOAHH (1833

223

1887), MocKBa 1947 (nemaki prevod, Leipzig 1955). F. FonoeuHCKuu , KHflab Hropb A. EopoflHHa, MocKBa H JleHHHrpa/j 1950. H.<X>ueypoect<uu i J. CoAoebee, A. n. EopoflHH, MocKBa H JleHHHrpaa, 1950. M. Petiuioe, EopOAHH. JleKUHH, MocKBa 1952. W. Kahl, Alexander Porphirevvitch Borodin, MGG, II, 1952. M. HnbUH i E. Cetaji, A. II. E OPOAHH , MocKBa 1953. C. JluanuH, EopoflHH, MocKBa 1955. L. Pestalozza, La Scuola nazionale russa, Milano 1958. M. PeMU3oe, A. II. EOPOAHH. K 125-jieTHM co flHH po>Kaemra, MocKBa 1958. A. Coxop, AneKcaHflp nopdjHpbeBHM EopoflHH, Moc KBa 1959. JI. COAoetjoaa, KaMepHO-HHCTpyiweHTa.HbHaH My3faiKa A. n. EopoflHHa, MocKBa 1960. 5. A. Dianin, Borodin, LondonNew York 1963. -- A. C0X0p, AjleKCaHAP IIop(J)HpbeBHM EopOflHH. )Kn3Hb, aeHTeJIbHOCTb, wy3. TBopiiecTBO, MocKBaJleHHHrpa^ 1965. D. Sn.

BOROVSKI, Aleksandar, ruski pijanist (Liepaja, Latvija, 18. III 1889 ). Studij klavira zavrio na Konzervatoriju u Petrogradu (A. N. Esipova). God. 191520 profesor Moskovskog konzervatorija, 1920 emigrirao. Koncertirao gotovo u svim evropskim zemljama (1927 u SSSR), Sjevernoj i Junoj Americi. Od 1941 ivi u SAD te je 1956 postao profesor na Univerzitetu u Bostonu. Umjetnik veoma profinjena smisla za stil i briljantne tehnike. Repertoar mu je velik i raznolik. Snimio je brojne gramofonske ploe, osobito s djelima J. S. Bacha. BOROWSKI, Felix, anglo-ameriki kompozitor i muziki kritiar poljskog podrijetla (Burton, Staffordshire, 10. III 1872 Chicago, 6. IX 1956). Muziki studij zapoet u Londonu zavrio na Konzervatoriju u Kolnu. God. 1897 postao nastavnik kompozicije, violine i muzike povijesti na Musical College u Chicagu ( 91625 predsjednik). Od 1925 bio je predsjednik ikakog ( ivic Music Association i 193742 profesor muzikologije na Univerzitetu u Evastonu (Illinois). Muziki kritiar listova i asopisa Evening Post, Record Herald (190918), Chicago Sun (1942) i Christian Science Monitor; od 1908 pisao komentare na programima ikakog simfonijskog orkestra.
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, u d-molu, 1932; I I , u e-molu, 1933 i III, u G-duru, 1937; simfonijske pjesme: Le Printemps passionni, 1920; Ecce Homo, 1923; Semiramis, 1923; The Mirror, 1956. Koncert za klavir, 1914; Allegro de Concert za orgulje i orkestar, 1915; Rhapsody za orgulje i komorni orkestar, 1926. Elegie symphonique, 1917; Peintures, 1918; fantazija-uvertira Youth, 1923; Overture to a Pantomime za komorni orkestar, 1925; Requiem for a Child, 1944. Tri gudaka kvarteta, 193044; kompozicije za violinu i klavir. Kompozicije za klavir i orgulje (3 sonate). DRAMSKA: opera Fernando del Nonsensico, 1935; balet A Century of Dance, 1934; 2 baletne pantomime: Boudoir, 1918 i Pierrot in Arcady, 1920. Prirunik u 2 sv. The Standard Opera and Concert Guide, 1936 (prema G. P. Uptonu).

BORREN, van den Charles -> Van den Borren, Charles B0RRESEN, Ejnar Hakon, danski kompozitor (Kabenhavn, 2. VI 1876 6. X 1954). Uenik J. Svendsena, usavravao se 1902 u Francuskoj i Njemakoj. Istaknuta linost danskog muzikog ivota, 191939 organizirao muzike festivale u Kabenhavnu i 192449 bio predsjednik Udruenja danskih kompozitora. Kasni romantiar, istaknutih melodikih obiljeja, bujne harmonije i raskone instrumentacije, B. je autor najpopularnije danske opere Den kongelige Gaest (1949 stota izvedba).
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, u c-molu, 1900; II, u Aduru, 1904 i III, u C~duru, 1926; simfonijska pjesma Thor korer til Jotunheim, 1897; koncert za violinu u G-duru, 1904; 2 uvertire: Normannerne, 1912 i Ham-let, 1937; Raadhusintrada, 1933: Olympisk Hymne, 1940; Serenada za rog, gudae i timpane, 1943; Nordiske folketoner za gudaki orkestar, 1949 i dr. KOMORNA. Dva gudaka kvarteta: I, u e-molu, 1913 i II, u c-molu, 1939; gudaki sekstet u G-duru, 1901; sonata za violinu i klavir, 1907. Kompozicije za kla vir i orgulje. DRAMSKA. Opere: Der kongelige Gaest, 1919 i Kaddara, 1921. Balet Tycho Brahes Drem, 1924. Scenska muzika. Zborovi: solo-pjesme.

BOHRIS, Siegfried, njemaki kompozitor (Berlin, 4. VI 1906 ). U Berlinu studirao ekonomiju i 192729 uio muziku kod P. Hindemitha i A. Scheringa. God. 192933 docent na Visokoj muzikoj koli u Berlinu, zatim do 1945 privatno poduavao muziku, a otada vodi pedagoki odjel na Visokoj muzikoj koli u Berlinu. U sreditu njegova stvaralakoga rada je opera 1 instrumentalna muzika namijenjena muziciranju omladine.
DJELA. ORKESTRALNA: 5 simfonija; koncert za violu; koncert za violonelo; koncert za embalo, fagot i gudaki orkestar; koncert za komorni orkestar; suite; divertimenti; serenade za limeni duhaki orkestar. KOMORNA: 2 gudaka kvarteta; gudaki sekstet; 2 gudaka trija; partita za 3 violine; duhaki kvintet, duhaki oktet; 4 partite za flautu i 2 blokflaute. Sonate: 3 za violinu i klavir; za violu i klavir; za violonelo i klavir; za flautu i klavir te 2 za obou i klavir. KLAVIRSKA : 3 sonate; 2 sonatine; suite i dr. DRAM SKA: radio-opere Hans im Gliick, 1947 i Hirotas und Gerline, 1948; operna bajka Die Rube, 1953; melodrame; baleti Zwei Kugeln i Das letzte Spiel, 1956; scenska muzika. VOKALNA: Weihnachtskantate za sopran i orkestar; Osterkantate; Marienkantate za sopran, klavir i gudaki trio; Regenkantate za recitatora, zbor, klarinet i gudaki kvartet; Fahrtenkantate za zbor a cappella; scenska kantata Ruf des Lebens, 1954; solo-pjesme. Misa Dona nobis pacem za zbor a cappella. SPISI: Kirnbergers Leben und VCerk (disertacija), 1933; Praktische Harmonielehre, 1938 (X izd. 1950); Beitrdge zu einer neuen Musikkunde (2 sv.), 194748; Einfiihrung in die moderne Musik, 1950; studije i lanci. LIT.: O. Riemer, Ruf des Lebens. Zum Schaffen des Komponisten Sieg fried Borris, Muica, 1955, 4.

BORTKJEVI, Sergej Eduardovi, ruski pijanist i kompozitor (Harkov, 28. II 1877 Be, 25. X 1952). Studirao na Konzervatorijima u Petrogradu i Leipzigu. God. 1902 debitirao kao pijanist u Miinchenu, zatim koncertirao u Njemakoj, Austriji, Madarskoj, Francuskoj i Rusiji. God. 190414 boravio u Berlinu i tamo neko vrijeme predavao na konzervatoriju Klindzvorth-

224

BORTKJEVI BOSANAC

-Soharmenka. Za Prvog svjetskog rata u ruskoj vojsci, 1920 emigrirao u Carigrad, odakle je preao u Berlin. Od 1934 ivio u Beu. Kompozitor neoromantinog pravca, ponekad se sluio i elementima ruskog i istonjakog folklora.
DJELA. ORKESTRALNA. Dvije simfonije: op. 52 i 55; simfonijska pjes ma Othello; 2 klavirska koncerta; koncert za lijevu ruku; koncert za violinu; koncert u jednom stavku za violonelo; 3 suite: 1001 no; Austrijska i Jugoslavenska. Sonata za violinu i klavir. Kompozicije za klavir. Opera Akro-bati. Knjiga: Die seltsame Liebe P. Tschaikozvskys und der Nadeschda von Meck, 1938.

Quaderni della Rassegna Musicale, 1964, 1; Pase seconda Studi sulla Nuova

BORTNJANSKI, Dmitrij Stepanovi, ruski kompozitor (Gluhov u Ukrajini, 1751 Petrograd, 7. X 1825). Od 1759 pjevao u djeakom zboru Dvorske kapele u Petrogradu; kompoziciju uio kod B. Galuppija koji je u to vrijeme boravio u Petrogradu. Kad se Galuppi vratio u Italiju, B. je kao stipendist otiao 1769 u Veneciju da nastavi kod njega studij. Kasnije se usavravao u Bologni, Rimu i Napulju. U Italiji su se izvodile i neke njegove opere. Vrativi se u domovinu (1779) postao dvorski muziar prijestolonasljednika, velikog kneza Pavla Petrovia. God. 1796 imenovan voom Dvorske pjevake kapele, koja se pod njegovim rukovodstvom razvila u vrlo znaajno arite ruskog zbornog pjevanja. B. je nesumnjivo najdarovitiji ruski kompozitor XVIII st.; pisao je scenska djela, instrumentalne kompozicije (on je prvi u Rusiji uspjenije svladao sloene oblike instrumentalne muD. S. BORTNJANSKI zike, klasine ciklike sonate i komornog ansambla), solo-pjesme, ali su ova djela pod oitim utjecajem talijanskog stila. Najbrojnije i najvanije su njegove crkvene kompozicije; medu njima se istiu duhovni koncerti a cappella, ponajee trodjelne strukture, koji nose sva obiljeja njegova stila: izbjegavanje pretjerane melizmatike i ispraznog virtuoziteta, suvereno vladanje vokalnom polifonijom, iskoriivanje osobina narodne ukrajinske melodike, usko stapanje tona i rijei, osobito u odlomcima koji izraavaju bol, tugu, stradanja i prizvuk sentimentalne melankolije. B. je znao postizavati i monumentalne efekte (koncerti za dva zbora) prikladne da uzveliaju raskone dvorske sveanosti. Priznate i gotovo slubeno prihvaene od crkvenih vlasti, njegove crkvene kompozicije postale su ne samo uzorom ruskih crkvenih kompozitora sve do sredine XIX st., ve su neke od njih ule i u repertoar evangelikog crkvenog pjevanja.
DJELA. INSTRUMENTALNA: kvarteti; kvinteti; klavirske sonate. DRAMSKA. Opere: Creonte, 1776; Alcide, 1778; Ouinto Fabio, 1778; Le Faucon, 1786; Le Fils rival, 1787 (1947 izvedena u Moskvi u koncertnoj formi). Romance; pjesme. Preko 100 crkvenih djela; 35 duhovnih koncerata za 4-glasni zbor a cappella; 10 dvozbornih koncerata; liturgije i dr. Zborna djela Bortnjanskog izdao P. I. ajkovski u 10 sv., Moskva 1882. LIT.: A. B. npeo6paoKeHCKuu, KvjibTOBaH MV3t>iKa B POCCHH, JleHHHrpaa 1924. E. Aca$bea, O6 HccjieAOBaHira pvcCKOH iwy3biKH XVIII Ba B aayx onepax EopTHHHCKOro, zbornik My3tiKa H My3biKajibHbiH 6biT cTapoii POCCHHJ JleHHHrpa/t 1927. H. tpuudeusen, O*iepKH nOHCTopnn My3biKHB POCCHH. II, MoCKBa H JleHHHrpafl 1929. K). Kejiduui, HCTOPHH pyccKOH My3biKH, I, MocKBa H JIeHHHrpa,q 1948. C. CKpeKos, EOPTHHHCKHH MacTep pyccKoro xopoBoro KOHijepTa, E>KeroAHHK HHcxHTyTa HCTOPHH HCKyccTB AKa^eMHH HayK CCCP, 1948. E. JI. JJo6poxotnoe, JX. C. EOPTHHHCKHH, MocKBa 1950. W. Kahl, Dimitri Stepanowitsch Bortnjanskv, MGG, II, 1952. R. A.

BORTOLOTTI, Mauro, talijanski kompozitor (Narni, Temi, 26. XI 1926 ). Na konzervatoriju Sta Cecilia u Rimu studirao klavir (R. Caporali), orgulje (F. Germani) i kompoziciju (G. Petrassi). Pohaao je kurseve kompozicije u Darmstadtu i tamo bio jedan od utemeljitelja rimske skupine za novu muziku Nuova Consonanza. Suradnik je Talijanske radio-televizije.
DJELA. ORKESTRALNA: Concerto, 1956; Episodi concerlanti za komorni orkestar, 1961; Muica za klarinet, gitaru gudae i limene instrumente, 1966. KOMORNA: Studi per trio, 1960; Tre Movimenti za flautu i klavir, 1961; Studio per E. E. Cummings n. 2 za 11 instrumenata, 1964; Simmetrie za flautu in g, flautu i piccolo flautu, 1965; Tre tempi za klarinet i udaraljke, 196; Frammenti za 5 skupina od 4 do 8 instrumenata, 1961 (nova verzija 1966). VOKALNA. Za zbor i orkestar: C'est l'arbre de la liberte (Lied Nr. 1 od P.Eluarda), 1962; Toute sa vie (Lied Nr. 2 od P. luarda), 1964. Za glas uz prat nju: T)ue poesie di P. Eluard, 1959; Cantata (T. S. Eliot) za tenor i komorni orkestar, 1955; Studio per E. E. Cummings n. 1 za glas i 3 instrumenta, 1963; C^nire za sopran i 5 instrumenata, 1965.

BORTOLOTTO, Mario, talijanski muziki kritiar (Pordenone, Udine, 30. VIII 1927 ). Muziki studij zavrio na Konzervatoriju u Veneciji i zatim doktorirao na medicini. Bavi se muzikom kritikom. Posebno ga privlae avangardni smjerovi u muzici.
DJELA: Introduzione al Lied romantico, 1962; // Cammino di Petrassi,

Muica, 1968. Studije; rasprave; kritike. Preveo na talijanskih raspravu Versuch iiber Wagner i dr.

BOS, Coenra ad Valenty n, nizozem ski pijanist 1 7. XII 1875 Chappaq ua, New York, 5. VIII 1955). J. Rontgen a na Konzerv atoriju u Amsterd amu. Utem lan Holands kog trija (1898 1910) i izvrstan koncertn i (E. Casals, J. Joachim , F. Kreisler , D. Popper, J. T dr.). God. 1934 52 profesor na Juilliard School u Ne' i 1953 na 55 Konzerv atoriju u Cincinna tiju. Zajedno s; tisom objavio The WellTempere d Accomp anist (1949). BOS ANAC, Franjo (Francis cus Bossine nsis), 1 tor. Roen potkraj XV st. u Bosni, ivio je u prvoj polo1 st. u Mlecima . Da je bio rodom iz naih

krajeva pokai mak ili prezime Bosanac (Bossinensis), kojim se potpi svojim tiskanim djelima, a ovakvo tumaenje njegova \ (slino tumaenju podrijetla drugih naih umjetnika koj lovali u tuini i potpisivali se kao Dalmata, Schiavone nas je meu naim i stranim muzikolozima gotovo ope hvaeno (A. Prosnitz, D. Plamenac, J. Andreis, D. Ree: Nagaanja D. Plamenca, prema kojima bi B. bio jam; sanski franjevac ili pak dvorski muziar nekog bosansk ne mogu se niim potvrditi. Jedino na temelju podatak govih tiskanih djela proizlazi: osim sa Franciscus Bossint pisivao se (ispod posvetnog soneta u predgovorima) i ir BMF, koji moda skrivaju daljnje podatke o njegovu prezimenu; djela su mu, kako u istome posvetnom soneti ljenom 1509 i 1511) navodi, nastala kao plod njegovih godina to upuuje na to, da je morao biti roen u pc decenijama XV st. (oko 1490); u doba, kada je stvarao i vao svoja muzika djela (tj. nekoliko godina prije 1509, i nakon 1511), ivio je u Mlecima i prijateljevao s prote i prvakom crkve sv. Marka Gerolamom Barbadigom, je svoja djela i posvetio. B. je objavio dvije knjige tabulatura za lutnju. Prvi e contrabassi intabulati col sopran in canto figurato per sonar col lauto. Libro Primo, Francisci Bossinensis Opus je 27. III 1509 u Mlecima kod Ottavija Petruccija, a < pod istim naslovom (kao Libro Secundo), tiskana 10. \ Fossombroneu takoer kod Petruccija. Dok je prva kn sljednji proizvod Petruccijeve radionice u Mlecima, danas jo u etiri primjerka (Pariz-Bibliotheque du C toire, Be Nationalbibliothek, SevillaBibl. Capit. bina, Firenca Biblioteca T. de Marinis), dotle je druga : Petruccijeve tiskare u Fossombroneu, vanredna rijeti je sauvana samo u jednom primjerku (Milano E Brera). U obje knjige objavljena je na uvodnom mjestu najpri uputa (Regula per auelli che non sanno cantare) za odgoi sustava tabulature, k sluio B., a onda pre jedan sonet posveen C ^enonecdtrabafliinrabij Barbadigu. Glavni d knjiga sadrava talijan: tole obraene za lati col fopjan in canto fil jedan glas uz pratnju lutn; gurato per cantar e lb ricercara za samu lutnj 46 nar col lauto iui frottola i 26 ricei knj. 56 frottola i 20 ri Frottole to ih je B. svjetovne su kompozii poznatijih tadanjih au muzike vrste (Marchi ra, Bartolomeo Tromi F. BOSANAC. Naslovna strana,zbirke dr.), uzete gotovo iskljuivo iz Petruccijevih zbirki, nih u Mlecima izmeu 1504 i 1511 (neke, bez ozi tora, mogu se pripisati samom F. Bosancu). Svi ricercar saneve izvorne kompozicije, zamiljene kao predigre pi frottolama. Frottole, prvobitno etvoroglasne i uglavn kalne, B. je transkribirao na taj nain da je ostavio naj kalnu dionicu (zapisanu u menzuralnoj notaciji). Ter basovu dionicu intabulirao je za lutnju, a izostavio je alt niu, kao najmanje organski povezanu (posljednju po 1 stajanja). Kako pjevaka i instrumentalna dionica nisu t istom kljuu, to je kod pjevake dionice prema potrebi na za koliko je tonova treba transponirati. Koliko se god ove po svom obliku meu sobom razlikuju, ipak se one u c uza svoj ljubavni, veseli i satirini sadraj odvajaju O( vokalnih muzikih vrsta onoga doba, jer su gotovo sve kao pjesme s pripjevom, a pjesniki tekst rasporeen ' veinom od 8 ili 6 stihova u osmercu. Muzika struktura zicije sastoji se od dva dijela, a svaki dio od dvije fraze, se prve dvije ili tri fraze u pravilu opetuju, a posljedi
Tenori e contrabassi intabulati . . . (I), 1509

BOSANAC BOSANSKO-HERCEGOVAKA MUZIKA

225
kao pripjev. Sadraj i karakter pojedine frottole istaknut je raznolikim promjenama ritma, kontrastima u melodijskom pogledu i povremenim imitacijama u pratnji. Svrha ricercara, da kao kratka instrumentalna predigra i zavretak uokviri izvedbu pojedine frottole, odredila je ujedno njegov sadraj i oblik. Otuda i ona sloboda i bezbrinost u nizanju motiva, u prirodnom razvijanju konvencionalnih figura putem uzlaznih ili silaznih ljestvica ukraenih koloriranjem i diminucijama, u rjeavanju fraza raznolikim kadencama i u prolaznim pokuajima da se muzika misao razvije polifonim voenjem dionica u spontanim imitacijama. Improvizatorski karakter ricercara oitovao se i u oblicima, koji i po unutranjem rasporedu grae, i po opsegu (neki ricercari imaju samo 6, a neki i po 20 taktova) pokazuju, da su nastali bez unaprijed utvrenog plana, iz iste Rio ffdo i lubra amor giuponcelftra le Eljrco* potrebe za muziciranjem. U mccofodt tom pogledu B. oituje znatnu darovitost i raznolikost invencije, pa mu je djelo od vanosti ne samo kao dokument u povijesnom razvoju te muzike vrsti, nego i kao ostvarenje odreena umjetnikog kvaliteta. 4toga dana oko staja, bubnjanje pod maskom u svatovima i dr.). Izvjesni likovi simbolinog znaenja, izrezbareni na guslama, kao to su konjska glava, junak na konju, zmija i dr., nesumnjivo ukazuju na neku- raniju funkciju epskog pjevanja, razliitu od dananje. Kada se pjesmom vri in obiaja pjevaju se odreene pjesme, odreenim, optepoznatim napjevom. U ostalim prilikama pjevaju se, pored starih, i nove pjesme, u stvari novi tekstovi, nov sadraj, jer se u sredstvima muzikog izraza maloto mijenja (pa i onda kada se ini da je , , napjev sasvim neustaljen). Osnovni elementi muzikog izraza, oblici koji odreuju odnos stiha i napjeva, principi njihovih struktura idolipo i Siopii^oc

lavo se odupiru svakoj promjeni. ini se da je sutina otpora prema no0000 vim oblicima (novim odnosima) u nejednakoj i ogranienoj mogunosti njihove percepcije i reprodukcije. B dolfi dd nuo aft-inno c dc Prirodno je da se sadraj bre obnavlja, a sredstva izraza da ne trpe nagle promjene, jer sadraj odraava na izvjestan nain ivot odreene sredine koji se Sto railamento it colpo mottilr Slo u.ido tn boftM dal j> bofchi mene Ef p funo nrme .ijftn mir p*iie Q. Lm tn> conforu con uoe umoroC Smfbtcotlnt ir ctlui uolt'lcf.irti: neprestano mijenja, a ouilo ni u i dj mt aw au U p arte Sx> moftro Ufcrtu fangumofa E( (imo dneto comrj i) ueiuo acne &o ludo ui guuu lm diumu nuttr blici (sredstva uobliavanja i saoptavanja saF. BOSANAC, Tenori e conlrabassi draja) da bi mogli ispuinlabulaii . . . (II), 1511 (faksimil) niti svoju funkciju moB. je uao u svjetsku raju biti optepoznati, povijest muzike, jer je to pretpostavlja njihovo trajnije postojanje. Nema sumnje da svojim transkripcijama svako nedovoljno poznavanje sredstava izraza oteava shvatanje frottola utirao put vokalsadraja. Stoga se novi stihovi improvizuju prema postojeim no-instrumentalnoj solistikoj praksi muziciranja i time postao pretea ranobarokne mono- obrascima metra i lee u osnovi postojeih oblika napjeva po dije, kao i zato, to su njegovi ricercari prve izvorne kompozicije pi- kojima se pjevaju. Kad govori i o najsavremenijim zbivanjima, sane u ovom obliku za lutnju. Zbog toga se neki odlomci njegovih narod se izraava na uobiajen, tradicionalan nain. Ali, iako narodni umjetnik ne trai nova sredstva izraza, kompozicija esto susreu kao primjeri u strunoj literaturi (npr. nove oblike niti nove principe strukture, on se ipak ne ponavlja, Wassielewski, Ambros, Tappert, Wolf, Pirro, Bruger, Apel, Schering, Magni Dufflocq, Reese i dr.). Ricercare (iz II knjige) u prvom redu stoga to elemente muzikog izraza, premda malobrojne i jednostavne, udruuje uz veoma istaknuto prisustvo je B. Disertori posebno objavio u transkripciji za klavir (Fran-ciscus principa kontrasta po redu i nainu koji dozvoljava neizmjerBossinensis, 20 Ricercari da sonar nel lauto, transcritti in no-tazione ljivo mnotvo promjena. Taj red, princip strukture, odaje njegov moderna e interpretati per pianoforte da B. D., Milano 1954)nain muzikog miljenja, stvaralaki metod po kojem se tradiLIT.: J. W. Wassielewski, Geschichte der Instrumentalmusik im 16. Jahrcije pojedinih sredina meusobno razlikuju. hundert, Berlin 1878. A. W. Atnbros, Geschichte der Musik, II, Leipzig 1882 ( I I I izd. 1891). W. Tappert, Sang und Klang aus alter Zeit, Berlin 1906. Sposobnost improvizovanja (nabrajanja) veoma je rasprostra A. Promiz, Handbuch der Klavierliteratur, Wien 1908. J. Wolf, Handbuch njena i iva. Dobri guslari su veoma esto i dobri pjesnici. Darodnr Notationskunde, II, Leipzig 1919. A. Pirro, Les frottole et la musique instrumentale, Revue de musicologie, 1922. H. D. Bruger, Alte Lautenkunst vitiji pojedinci se vidnije istiu. Ali je injenica da je broj takvih aus drei Jahrhunderten, I, Berlin 1923. Isti, Schule des Lautenspiels, Wolpojedinaca koji aktivno uestvuju, bilo u produktivnoj, bilo u fenbuttel 192527. W. Apel, Musik aus fruher Zeit, I, Mainz 1931. A. Schering, Geschichte der Musik in Beispielen, Leipzig 1931 (novo izd. 1954; reproduktivnoj muzikoj djelatnosti, vei u zabaenijim i u ekoengl. New York 1950). D. Plamenac, Toma Cecchini kapelnik stolnih crkava nomskom pogledu slabije razvijenijim krajevima, nego u razviu Splitu i Hvaru u prvoj polovini XVII stoljea, Zagreb 1938. A. Pirro, Hijenijim, naprednijim. stoire de la musique de la fin du XIV e siecle a la fin du XVI e, 1940. D. Pla menac Music of the l6 th and I7 t]1 Centuries in Dalmatia, Papers of the Ameri U mnogim krajevima Hercegovine i Bosne uspavanke (pjecan Musicological Societv za 1939, 1944. G. Sartori, A Little Known Petrucci sme uz beiku) esto se improvizuju, tubalice (kukanje, nari Publication: The Second Book of Lute Tablatures by Francesco Bossinensis, MQ, 1948. D. Plamenac, Music in the Adriatic Coastal Areas of the Southern canje) gotovo uvijek, a na itavom podruju Bosne i HercegoSlavs, u knjizi G. Reesea, Music in the Renaissance, New York 1954. B. vine jo uvijek improvizovanjem nastaju mnogi stihovi (dvostisi) Disertvri, Le Frottole per canto e liuto intabulatece, da Franciscus Bossi pri zajednikom radu, ili u kolu u vidu razgovora, nadmetanja, nensis, 1964. A. Vi. ljubavnog zadirkivanja izmeu dvije grupe (momaka i djevojaka) BOSANSKO-HERCEGOVAKA MUZIKA. Narodna. u kojima se odraava ivot omladine i njen pogled na svijet. Tradicionalna muzika praksa naroda Bosne i Hercegovine Uspjeliji stihovi koji u datoj situaciji najbolje izraavaju e i danas jo ivi prilino intenzivno na selu i u gradu. Stare pjesme naroito one u kojima se veliaju podvizi i karakterne ljenu misao i pogaaju eljenu namjeru rado se pamte, pre osobine junaka koji odgovaraju predstavi idealnog lika drutvene nose i ponavljaju. Stihovi koji ne pobuuju interesovanje ne zadravaju se ni u sjeanju, oni nestaju gotovo istog asa kada sredine i danas se na selu rado sluaju, a nastaju i nove pjesme su nastali. Ime autora se rijetko kad pamti. sa savremenim sadrajem. Posmatrau se jo prua mogunost da Tehniku improvizovanja olakava itav sistem gotovih obraiz neposredne blizine prati nastajanje novog u narodnoj tradiciji, zaca i pogodnih struktura napjeva. Tako npr. kada u improvida sagleda uslove koji e odluivati da li e nova pjesma uspjeti da se odri i da se moda razvije, ili e da nestane. zovanju uestvuju dvije grupe pjevaa, primjenjuju se oblici u Drutvena funkcija narodne pjesme je mnogostrana. Oso- kojima jedan pjeva (koji improvizuje) poinje i otpjeva cio stih bito na selu pored glavne uloge da utie na formiranje pozi- a njegova grupa zatim taj stih ponavlja, izazivajui suprotnu tivnih osobina mladih narataja, da alom razonodi i odmori, stranu na odgovor. da pri zajednikom radu stvori potrebno raspoloenje za rad (ne U poreenju sa kulturnom batinom drugih republika Jugoda ritmom napjeva odreuje ritam pokreta!) pjesmom se uspav- slavije, tradicionalna narodna muzika BiH istie se raznovrsnou, ljuje dijete u beici, kroz pjesmu se tui za umrlim, izjavljuju u njoj se jasno razabiru slojevi razliitog porijekla i starosti. Traljubavna osjeanja, svatovskim pjesmama jo se rado vre pojedini dicija sela toliko se razlikuje od narodne muzike prakse grada dijelovi vjenanja po starinskom obiaju, a sauvani su i tragovi da lake uoavamo njihova posebna obiljeja negoli zajednika. uloge muzike u obredima magijskog karaktera (aroice, lazarice, sviranje u trubu od kore uvee uoi urevdana i pred zoru
33

U-4r

iirrrrr

MUZ, E., I, 15

<.

226

BOSANSKO-HERCEGOVACKA MUZIKA
Razlikuju se, prije svega, po sredstvima i po nainu izlaganja sadraja. Grad lake prima strane uticaje, u gradu nastaju napjevi koji se vezuju uz odreene tekstove, dok selo ponegdje ima prilino ogranien broj melodijskih obrazaca koje primjenjuje na vei broj razliitih tekstova. Ovi osnovni seoski napjevi podeeni su prvenstveno prema metrikom sastavu stihova kojima su namijenjeni. U zabaenijim planinskim krajevima gotovo svako malo udaljenije selo razlikuje se u tim melodijskim obrascima, kao to se razlikuje u dijalektalnim i fonetskim fleksijama. Na selu pjeva ne umije da otpjeva napjev bez teksta, niti umije da kae tekst bez napjeva. Ako to i pokua, primijetiemo da e gotovo neizbjeno poeti da izostavlja pojedine stihove ili dijelove stihova, da kvari metriki sastav, da bi ubrzo zatim preao u obino pripovijedanje sadraja. Turaka prevladavalo islamizirano stanovnitvo bila^ srednije izloena uticaju Istoka. Ovaj je uticaj muslima novnitvo rado primalo (iz razumljivih vjerskih razloga) jui posebnu tradiciju koja se s vremenom sve vie udal ranije zajednike seoske, zemljoradniko-stoarske. Malovaroka i seoska tradicija razlikuju se i u same emitovanja tona. Za razliku od pjevaa na selu, malovai va ee pjeva u kui, gdje se postepeno navikavao na vanje i doao do spoznaje ljepote tona koja se zasniva postignutoj u povoljnijim rezonantnim uslovima. Razvija sao za takvu ljepotu glasa, malovaroki je pjeva postepe da obraa veu panju napjevu, da ga razvija i kiti (kolorira) po istonjakom ukusu sve brojnijim i sloenijim ukrasima. Nije iskljueno da su posebni oblici vokalne tehnike i uslovi muziciranja (na otvorenom, odnosno u zatvorenom prostoru) pored drugih faktora (upotreba aerofonih instrumenata na selu, a icanih, sa istonjakim nizom tonova odreenim perdetima u malovarokoj. tradiciji) uticali i na njihove tonalne odnose. U svakom sluaju, razlike su ve u tom pogledu veoma otre. Glavna obiljeja tonalnih odnosa seoske tradicije jesu: veoma uski raspon (veina napjeva kree se u granicama te-trahorda), odsustvo veih intervala, intonativno nestabilni odnosi, kolebanje prvog stepena iznad zavrnog tona, labilnost poloaja polustepena, sklonost prema umanjenim intervalima i hromatizam. Veina tonalnih odnosa ipak se svodi na dijatonske. Hromatizam se javlja u malovarokoj i u seoskoj tradiciji, ali je na selu relativno ea pojava i javlja se u drugom vidu. U malovarokoj tradiciji hromatizam je obiljeen prekoi sekundom izmeu dva polustepena; na selu nalazimo 1 vie uzastopnih polustepena (vidi notni primjer 2) i 2) d stepena rastavljena cijelim stepenom (Notni primjer .
SI. 3 BUBANJ

SI. i DELEGANJE

Selo i grad znatno se razlikuju u vokalnoj tehnici. Na selu pjeva se na otvorenom (naroito mukarci), ee nego u zatvorenom prostoru. Ako hoe daleko da se uje, seoski pjeva mora da pjeva svom snagom (iz glasa), otegnuto. Gortaci se rado ponose jakim glasom. Njihovu tradiciju posebno istiu pojedini oblici vokalne tehnike, ponekad vezani za odreena podruja. Ti oblici su: potresanje glasom (Notni primjer i) vrsta rudimentarnog trilera (u centralnim i jugozapadnim podrujima); deleganje (Notni primjer 2) (u gotovo itavoj planinskoj oblasti od jugoistoka Si. 2 uz TEPSIJU

DuL.SOFRAKI

ho,ho,ho,jesjes.
132 0

Po-i-grajte, da se

104 326 416 222 90

-.po-igrajte., bi-fo 7wne.

t-Ui. bb
^ ^ C: 0 107 226 322 121 94

Odiak,Nevesirye.

J \V\

U |g

Tonalni odnosi malovaroke tradicije su odreeniji vie pribliavaju temperovanim. Njihov ambitus dosi tetrahorda, vezana zajednikim uporinim tonom. Ton zovi tipa durske i molske skale ne odgovaraju ovoj tradic

i- H

go- rl

LJJ
Lega.legcb, dele-lega,, trke, vole, nam-gove! Srce&je odo^o-va,

rni i 1 1 1 1
ne boji se stovo-Lo-va, tem, dega, dele-le-ga, trke, jule, rulo moje!

prema sjeverozapadu) kojim obani s proljea podstiu svoje bikove na borbu, a sastoji se u pjevanju uz kucanje prstima po grlu (si. 1); pjevanje od uha (vrlo raireno) sa dlanom okrenutim, prema ustima, a prstima prislonjenim na uho, ili pod uho; pjevanje upramase pri emu su pjevai tako okrenuti da im se glasovi sastaju pod otrim uglom; zavravanje na neodreenom viem ili niem tonu; gutanje slogova; deformacija vokala; umetanje suvinih glasova npr. j (od sojkojlaj umjesto >>od sokola); produavanje tona na konsonantima npr. n-j j- i dr. Pa i pjevanje uz okretanje tepsije (si. 2) ili nijeme igre bez muzike pratnje osim ritma koraka i zveke nakita, predstavljaju karakteristine detalje ove tradicije. Malovaroka tradicija u stvari tradicija grada i veih naselja uz prometnije puteve, gdje je za vrijeme mnogovjekovne vladavine

omaru, il ga kw -ga

Oblici metra i ritma, a zatim i melopoetski oblici, U; su isti, oito stoga to dobrim dijelom zavise od osobini a taj im je zajedniki. Razlika je samo u tome to se ne] ee susreu u jednoj, a drugi u drugoj tradiciji. Tako

BOSANSKO-HERCEGOVAKA MUZIKA

227
ritam rijei (uravan) koji se temelji na jedva menzurabilnoj promjenljivosti osnovne jedinice vremena (dobe) ei na selu nego u gradu; ostala se karakteristina obiljeja ritma kao npr. otro isticanje dijereze kontrastirajuim ritmikim obrascima lanaka stiha (Notni primjer 12) i si., zatim sklonost prema obrazovanju sloenih mjera od nejednakih prostih i povremeno ubacivanje kontrastirajuih mjera (Notni primjer 5), nalaze u
_ 0 (QHgK * lju,-bi-6i-ce pla- va, W'itt,H BjslosaniAt ( 8lasvwx)

druie Ti- -to,

J J J J J J
svim krajevima Jugoslavije, kako u seoskoj tako i u malovarokoj tradiciji. Veoma esta pojava nesimetrinih skupina ritma pokreta (potkorak), obrazovanih od prostih dvodijelnih i trodijelnih mjera, ne smije se poistovjetiti sa aksak-ritmom koji je kao element turskog uticaja zastupljen samo u malovarokoj tradiciji. Melopoetski oblici, koji odreuju odnos napjeva i stiha, dijele se u dvije osnovne kategorije: na oblike kratkog i na oblike dugog napjeva. U narodu postoji pored ovih termina mnotvo lokalnih: potrkua, otezalica i dr. Osnovna funkcija kratkog napjeva sastoji se u tome da omogui teno, jasno i ekspresivno izlaganje sadraja dugakih pjesama (sa velikim brojem stihova), najee narativnog karaktera. Glavna obiljeja kratkog napjeva jesu: 1) napjev je kratak, obino ne sadri vie od jednog stiha (Notni primjer 6), ponekad

ravnomjerno prekida zbog predaha. Koliki e broj stihova povezati jednim dahom zavisi samo od njegove fizioloke kondicije, obima daha, sposobnosti brzog izgovaranja, pamenja i si., ali ne i od sadraja pjesme: istu pjesmu prekidae razni pjevai na raznim mjestima. Oblici napjeva kukanja i pjevanja uz beiku su ustaljeni. Kada improvizuje tekst, pjeva odabire sloeniji ili jednostavniji obrazac napjeva, prema tome da li mu je za improvizovanje potrebno vie ili manje vremena. U svakom sluaju improvizovani tekst sporije se izlae (od onog primljenog i zadranog u pamenju) i prekida nakon svakog melosti-ha, ne toliko radi predaha, koliko zato da bi pjeva dobio na vremenu potrebnom za improvizovanje sljedeeg stiha.
SI. 4 BUBNJI-DOBO

I
g-len. 0- tuon- - -U L _ _ _

samo pola stiha; 2) silabikog je karaktera; 3) podreen je tekstu (slualac prati tok izlaganja teksta vie nego napjev), usljed ega je napjev izloen znatnim promjenama pa se pojavljuje kao neustaljen (a), sa vie ili manje naglaenom tendencijom da se ustali (b), ili kao ustaljen (c); 4) poeci i zavreci duih pjesama, pa i duih dijelova pjesme (duak), obiljeeni su posebnim, snano kontrastirajuim poetnim (Notni primjer 7) i zavrnim (Notni

large gusle,

moja, dano - ri-

-jo,

6=eo ...to ne ftb-Iim pU-mi- -6a, Pu.-ta-l/a,- -(h)a- -(h)a,.

primjer 8) obrascima napjeva. Takvi kontrastirajui obrasci mogu spontano da se pojave i u toku pjevanja, naroito kada pjeva osjeti da poputa panja slualaca; 5) brzina pjevanja vaan je faktor, a agogike promjene mono sredstvo interpretacije za potcrtavanje promjena dramskih zbivanja s obzirom na brzinu kazivanja koja se trai, potreba predaha predstavlja poseban problem. Oblici kratkog napjeva u mnogome ovise od sastava izvoakog tijela, pa se uspjeno dijele prema tome da li u izvoenju uestvuje: 1) jedno lice (ili vie ako pjevaju unisono), 2) jedno lice uz pratnju instrumenta (gusle, tambura i dr.) ili 3) vie lica koja pjevaju polifono. Prvu vrstu nalazimo npr. u pjevanju k'o iz knjige, u nabrajanju, kukanju nad umrlim, u pjevanju improvizovanih stihova uz beiku i dr.; drugu vrstu u pjevanju uz gusle ili uz tamburu, a treu u presijecalicama, karakteristinim oblicima zajednikog pjevanja starije polifone prakse. Kod pjevanja k'o iz knjige pjeva, iako nepismen, rado dri knjigu u ruci, vjerovatno radi bolje koncentracije. Brzo pjevanje (kazivanje)
drue Ti - -to, pLa-vcu,

Oblici kratkog napjeva uz pratnju instrumenta dozvoljavaju pjevau da uzme dah za vrijeme meuigre, izmeu stihova, sasvim neprimjetno kad god zatreba i da uspjeno primjenjuje agogike promjene radi oivljavanja kazivanja. Zato ovaj oblik najmanje zamara pjevaa (i slu-aoce), pa se primjenjuje na najdue pjesme. Ukoliko zamor ipak nastupi, pjevanje se cijepa na odsjeke. Kao i kod pjevanja k'o iz knjige, ovi odsjeci ne odgovaraju podjeli sadraja prema razvoju radnje. Naprotiv, pjeva rado prekida na najnapetijem mjestu izlaganja, pa i posred reenice. Poznato je da due pjesme obino zapoinju i zavravaju vi-e-manje konvencionalnim tekstovima koji nemaju direktne veze sa sadrajem pjesme. Manje je poznato da TALAMBAS se izmeu odsjeka, nakon odmora, prije prijelaza na sljedei odsjek, takoe ponekad umeu krai tekstovi (diklice), koji svojim smijenim, pa i opscenim sadrajem, sasvim odudaraju od sadraja u koji se umeu. Presijecalice, polifoni oblici kratkog napjeva, imaju sasvim ustaljene obrasce (nuna ovisnost partija ne ostavlja mnogo slobode za variranje napjeva). Momenat predaha uticao je ovdje na formiranje dvaju osnovnih tipova. Oni se u svojoj osnovi razlikuju prema tome da li pjevai uzimaju dah. istodobno ili naizmjenino. Osnovni elementi prvog tipa jesu: a) slobodniji poetak (slobodniji napjev) prvog pjevaa prije nastupa drugog pjevaa,
Supres.
OSNOVNI OBRAZAC

i = 192

tei'U J J ^ J J J J J
JdJJJJ. Ja,senajmi'u.popa, damiLorsmikopajn,darrw,sijem'e7iLcu. damu'nmimdjeici Jd J J J J J:
ZAJEDNIKI PREDAH NAKON SVAKA 4 STIHA OSTALI STIHOVI

Jca/L SB ojuloj iz-b(h

POSEBAN ZAVRETAK

haj!

J-JJJJJ.

b) ustaljeni obrazac napjeva po kojem oba pjevaa zajedno zapoinju i zajedno zavravaju sve ostale stihove osim posljednjeg stiha (poseban zavretak) (Notni primjer 9). U oblicima drugog

J JJ J J JJ

^| J J J J J
plam.

drue Ti-to,

Lnn

pla-va,

J J J J J
_ _a
ra^kt-Ja

J J JJ

228

BOSANSKO-HERCEGOVAKA MUZIKA
od kojih su jedni opti, a drugi vre vezani za od podruja. Veoma brojne oblike te prakse dijelimo prema tri zvuja dominirajuih intervala: 1) na kategoriju oblik se dominirajui intervali (konsonantni i disonantni) ( i tretiraju uglavnom kao i u muzici evropskog Zap
Steosrova.
d d d
(NA KRAJU)

tipa prvi pjeva zapoinje, a drugi zavrava napjev, tako da se melostihovi lanano nadovezuju (Notni primjer 10) bez ikakvog prekida do kraja pjesme. Samo posljednji stih oba pjevaa zajedno zavravaju i time obiljeavaju kraj pjevanja. Presijecalice ponekad slue i za pratnju igara. U tom sluaju pjevanje se produuje ponavljanjem melostihova.
d=66

12
jcb-v&ro-va

Iz-uir voda

J JJJJJ^l'
Oj gth-ra-vi,

iz-vi-m-!a iz. koljena

tttn. _____ t

pola roda, TTin-ga, te-bevolim,a

JJ Dugi napjev predstavlja sloeniju konstrukciju melostrofu koja privlai panju svojim muzikim kvalitetima. Moe da se pamti nezavisno od teksta, a moe i da se odvoji od teksta i da ivi neovisno od njega kao muzika fraza. Raznovrsne strukture melostrofe dugog napjeva nastaju uglavnom od grae jednog do dva stiha: i) dodavanjem uzvika dozi- vanja (oj, ej), ili rijei esklamativnog znaenja (aman) na otegnutim melizmatikim formulama, 2) raznovrsnim ponavljanjem ili grupisanjem melostihova, 3) raznovrsnim ponavljanjem lanaka stihova, 4) dodavanjem pripjeva (prostih, sloenih, konstantnih, promjenljivih, sa elementima tajnog sporazumijevanja, tajnog govora, igre rijei i si.) i 5) kombinacijom navedenih postupaka. Homologne i aug-mentativne melostrofe su izuzetne.

wrr tLLrr r
joj, gaTO,-

vt,

pola roda nw-gcL, tebe volim., CL vie 1

primjer 12) i 2) na kategoriju oblika u kojima se d intervali velike (pa i male) sekunde doivljavaju i treti disonantna ve kao konsonantna sazvuja (Notni primjer 3, 5), suprotno praksi evropske muzike. U oblicima prve kategorije vii glas ima vodeu funkciju, a nii drugostepenu, dok se u oblicima druge kategorije vodei glas povremeno ukrtava sa drugim, izjednaavajui njihove funkcije.

Prvi oblik, tzv. otezalica osnovni oblikdugognapjevatradicije gortaka stoara, obuhvata si. 6 BUBANJ NA DERDINU samo jedan stih, a ipak je dugaak zato to mu je napjev proiren otegnutim nainom pjevanja i uzvicima dodatim po stanovitoj shemi, na poetku, na kraju i izmeu lanaka stiha (No tni primjer 1). Na ovim uzvicima izvode se oporim ornamentima obilno kolorisani poetni i zavrni dijelovi lanaka melostiha. Uz opti naziv otezalica, za ovaj osnovni oblik nalazimo i druge nazive koji se obino odnose na nain kako se pjeva ili na priliku kada se pjeva, npr. putniki, svatovski, sofraki i dr., a u sutini rije je o istom obliku, bez obzira da li se pjeva je dnoglasno ili vieglasno. Isti oblik, pod istim nazivima, nalazimo i kod stoara drugih balkanskih naroda (Rumuna, Bugara). Melostrofa nastala ponavljanjem lanaka (Notni primjer 5) (jednog, najvie dva stiha) koju nalazimo u seoskoj i u malovarokoj tradiciji BiH, kao i u ostalim krajevima Jugoslavije, a i u drugim slavenskim zemljama, npr. Bugarskoj, Slovakoj, Ru-

Osim ovih oblika nalazimo u oblasti sjeverozapadne Bosne i takve koji se, i pored izvjesne srodnosti sa oblicima spomenutih kategorija, ne mogu uvrstiti ni u jednu od njih. To su oblici (djevojaki) u kojima se glasovi ukrtavaju, ali sekunda se rjee pojavljuje i ne tretira uvijek kao konsonaca, a posebno im je obiljeje protupomak na kraju napjeva (i njegovih odsjeaka) kojim se glasovi iz umanjene ili male terce stapajv (Notni primjer 13).
SI. 8 ROG BEZ PISK PISKOM
Ivanjska J3os.Srupa.. IDJEVOJJIKI

13
Oj ns-mcj mala.

ne-moj i-vo- ta &.

-i Posmatrajui ove oblike sa stanovita meusobni dionica, oblike prve kategorije dijelimo na: a) bore primjer 14), b) paralelno kretanje u tercama (Notni 1 ili sekstama, c) na bas (Notni primjer 12) i d) osti: na bas, nazvan tako u krajevima gdje se sukoblja
SI. 7 SLAVI

Meutim,

ono

siji, a ne nalazimo kod ostalih naih susjeda ini se da je ostatak stare slavenske tradicije. Struktura napjeva takve melostrofe ne podudara se nuno sa strukturom teksta, to znai da se uporedo sa dijelovima stiha, koji se ponavljaju, nee ponavljati odgovarajui dijelovi napjeva. Oblici melostrofe ove vrste veoma su mnogobrojni. Srodan im je oblik sa srijede (Notni primjer 11), koji ne poinje prvim, ve drugim lankom stiha.

^^^

po emu se obje tradicije najizrazitije razlikuju, to najvidnije obiljeava ne samo

ib-gium vo-de,

J J
J=96

J J

posebne tradicije sela i grada nego i seoske tradicije pojedinih podruja meusobno, kao i razliite slojeve iz kojih se one sastoje,

to su oblici poli/one prakse. Sklonost prema polifonom muziciranju urodila je samo na podruju seoske tradicije konkretnim, tradicijom strogo utvrenim oblicima,

dii- gujn vo- de,

J I J

J J

..

J. .

tann,

TULTUL

JJJJ
du,-gum vo- de

jes', lome,

'-;*"<;-,

BOSANSKO-HERCEGOVAKA MUZIKA
prve i druge kategorije, je najrasprostranjeniji. Posebno ga obiljeava zavravanje dionica u sazvuju prazne kvinte, usljed ega zavrni ton napjeva poprima funkciju dominante. U oblicima druge kategorije po pravilu uestvuju tri lica dvoglasno. Samo jedno lice, u sredini, pjeva prvu dionicu, druga dvojica sa strane drugu. Ovi su oblici sloeniji od oblika prve

229

Podjela ovih oblika na dvije osnovne kategorije opravdana je, kako razlikama njihovih bitnih karakteristika, tako i injenicom da ove kategorije ujedno predstavljaju dva jasno izdiferencirana sloja razliite starosti i porijekla. Nema sumnje da oblici druge kategorije (starobosanski) predstavljaju stariji sloj. Neemo mnogo pogrijeiti ako kaemo da oni sadre elemente starije od svega to nam je u muzici poznato. Jedan od tih je svakako injenica da se interval sekunde u sazvuju dviju dionica tretira kao konsonanca to je istaknuto zajedniko obiljeje oblika druge

SI. 9 SVIRALE JEDNOJKE

kategorije, pa zahtijevaju izvjesno uvjebavanje partnera, to iskljuuje mogunost da neko zapjeva sa nepoznatim pjevaem. Mogu da pjevaju zajedno samo pjevai koji tu praksu dobro poznaju i koji su navikli da pjevaju zajedno. Otud pojava mnogobrojnih oblika i njihovih lokalnih varijanata, neobino vrsto vezanih za odreena ua podruja. U ovim oblicima glasovi se kreu: a) u istom smjeru, ali se razlikuju u ritmu i u tekstu (Notni primjer 16); b) u istom smjeru,
, . Prozor, SAHGA SICAVICA*

na vidiku. 16
Iju,- bi
dUcOj CLLJCIL Dika. diku

Jn

3SE

rTr

ali u razliitim intervalima, usljed ega se prvi glas povremeno sputa na sekundu ispod drugog i obrnuto; c) u apralelnim sekun dama (Notni primjer 17); d) tako da drugi glas lei kao bordun, a prvi glas taj bordun preskae, prelazi ili obigrava u veoma razko-h, Bojana,
ko-lo, BojartUL. po-t, pove-di
J=80

Oiakjfeaesuge. pove- di

novrsnim oblicima; e) tako da se drugi glas u stvari bordun na odreenim mjestima die ili sputa u vidu akcenta; f) tako da prvi glas povremeno preuzima ulogu borduna; g) tako da motiv kretanja prvog glasa prelazi u drugi (Notni primjer 18); h) razliitim udruivanjem navedenih oblika.
OsrUc.FosavuuL. Svi svanui, brcb(j)o (?wkoiho) naa ________a, je------ste svi zdravo. je iste

18

kategorije. Pojava ove izvanredno vane injenice ne moe se objasniti elementima muzike kulture evropskih naroda, a ni uslovima njihova razvitka, pa zakljuujemo da njeno porijeklo treba traiti u kulturnoj tradiciji vanevropskih ili ranijih evropskih naroda, u svakom sluaju u mraku praistorije. Sa ovom praksom vrsto su vezani spomenuti oblici vokalne tehnike pjevanja na otvorenom, nedovoljno ustaljeni tonalni odnosi i upotreba polifonih pastirskih instrumenata, dvojnica i dipli, na kojima se ostvaruju polifoni odnosi koje nalazimo i u vokalnim oblicima relativnih podruja. Oblici prve kategorije predstavljaju u BiH noviji sloj. Pojavljuju se tek u novije doba, potiskujui oblike druge kategorije. Ali oblici prve kategorije su i openito uzevi novijeg porijekla. O tome nedvosmisleno svjedoi pojava intervala kvinte i terce u ulozi konsonantnih sazvuja koji znatno utiu na stabilizovanje tonalnih odnosa, kao i na pojavu harmonskih funkcija srodnih muzikom shvatanju evropskih naroda, a dijametralno suprotnih odnosima starobosanskih polifonih oblika druge kategorije. U narodnoj tradiciji, naroito u djejim rukama, zadrali su se mnogi ostaci prastarih instrumenata u njihovom primitivnom, nerazvijenom obliku, ili u obliku odumiranja. Veinom pripadaju grupi idiofonih instrumenata pomou kojih moe da se proizvede samo ritam (ampareta, kaike sa praporiima ili bez njih, ile), poneki zvuk neodreene visine (klepala, tahte, zvona, guslice od kukuruzovine, drombulje), um (strug, kreja, travke) ili modifikovani glas (list). Od membranofonih instrumenata do nedavno nailazili smo na bubanj (si. 3), bubnji-dobo (si. 4), talambas (si. 5) i def, ne samo u malovarokoj ve i u seoskoj tradiciji (kod Srba i Muslimana jo i danas na podruju Majevi-ce), a izuzetno (bubanj na erdinu) (si. 6) i u seoskoj tradiciji Hrvata (Zlosela na Kupresu). BB Seosku tradiciju planinskih oblasti ka-rakterizuje znatan broj aerofonih instrumenata: pista, slavit (si. 7), svirale, diple, iruca od kore, rog (si. 8). Ove instrumente veinom prave sami obani prema naslijeenoj tradiciji. Na sviralama i diplama rupice za SI. 10 SVIRALE DVOJNICE prebiranje bue se u jednakim razmacima, prema debljini prstiju (prema individualnim tjelesnim mjerama), bez odreenog od nosa na duinu cijevi. Stoga rezultirajua skala samo prib lino odgovara onome to se eli postii (to se postizava na guslama i u pjevanju, mada su i ti odnosi za uho gradskog ovjeka labilni), pa je svirai preinauju razliitim duvanjem i kombinovanim pokrivanjem rupica.

SI. 11 DIPLE

Grupa svirala tipa flaute istie se brojnim podvrstama; jednojka (si. 9), urlika, dvojnice (si. 10). Cijev im je cilindrina sa nesuenim donjim otvorom, pisak ravno ili koso oblikovan, a rupice okomito ili koso buene.

BOSANSKO-HERCEGOVAKA MUZIKA
Pod nazivom diple nalazimo cio niz razliito oblikovanih instrumenata klarinetskog tipa kojima je zajedniko obiljeje idioglotni pisak sa jednim udarnim jezicem i veoma usko menzurirana cilindrina cijev (si. n). Prema osnovnim osobinama njiWien 1915. G. Gesemann, Erlangenski rukopis, Sremski Karl Isti, Studien zur siidslavfischen Volksepik, Reichenberg 1926. -La Poesie populaire epique en Yougoslavie au debut du XX6 siecl B. Mari, Hercegovaka svirala, Sarajevo 1932. B. Sirola, Zagreb 1932. Isti, Fukalice, sviraijke od kore svjeeg drveta, W. Wiinsch, Die Geigentechnik der siidslawischen Guslaren, I L. Kuba, A la recherche de la chanson slave, Praha 1935. T. Ma muslimanske narodne epike, Zagreb 193536. B. Mari, Volks ens und der Herzegowina (disertacija), Wien 1936. P. Bromse, I meien und Sackpfeifen Siidslavviens, Brno 1937. G. Gesemann, Povodom gramofonskog snimanja bosanske narodne pjesme, Priloz narodne poezije, 1937, 2. A. Schmaus, Pjevanje uz tepsiju, ibid, Sviraijke s udarnim jezikom, Zagreb 1937. W. Wiinsch, in Stidosteuropa, Berlin 1937. B. Mari, Pentatonika u bosanski koj muzici, Zagreb 1938. Isti, Naa puka glazbala, Kalend J 939- ^- Sirola, Hrvatska narodna glazba, Zagreb 1940. B. Lord, Serbo-Croatian Folk Songs, New York 1951. M. Mu srpsko-hrvatske epike, Zagreb 1951. C. Rihtman, Polifoni obli' muzici Bosne i Hercegovine, Bilten Instituta za prouavanje folkloi 1951. Isti, iak Janja narodni pjeva sa Kupresa, ibid. muzika jajakog sreza, ibid., 1953. A. Schmaus, Studije o k: Rad JAZU, VI, 1953. V. Miloevi, Bosanske narodne pjesme, Luka 195464. C. Rihtman, Muzika tradicija Neuma i oke Zemaljskog muzeja u Sarajevu, 1959. V. Miloevi, Krajike boi III, Banja Luka 195961. A. B. Lord, The Singer of T Mass. 1960. M. Braun, Das serbokroatisehe Heldenlied, Gottir V. Miloevi, Tambura i harmonika u bosanskom varokom pjeva Krajikog muzeja, 1962. C. Rihtman, Tradicionalna muzika Imi Zemaljskog muzeja u Sarajevu, 1962. Isti, Oblici kratkog napje 1 muzici Bosne i Hercegovine, ibid., 1963 V. Miloevi, Sevdalink 1964. C. Rihtman, Narodna muzika tradicija Lepenice, Na BiH, 1964. Isti, Narodna muzika tradicija epe, Glasnik ema u Sarajevu, 1964. Isti, Die Hauptmerkmale der konstatierten der tradizionellen Musik und in den Musikinstrumenten Bosni Herzegowina, Nauno drutvo BiH, 1965. M. Fulanovi-oi, I prve kategorije u narodnoj muzici Bosne i Hercegovine, Zvuk, 1 Svatovske pjesme zajednike Srbima, Hrvatima i Muslimanima Bi govine, Zbornik Kongresa folklorista, Celje 1965. C. Rihtman, Elemente in der traditionellen Musik Bosniens und der Herzego und Munchener Balkanologische Studien, II, 1967. Isti, & muziki instrumenti u narodnoj tradiciji Bosne i Hercegovine, Aka i umjetnosti BiH, 1967. Isti, Diple u Bosni i Hercegovini Aei menti tipa klarineta, ibid. D. Rihtman, Arhaini elementi l pjesmama Srba i Hrvata bosanskohercegovakog sela, Narodno 1968. M. Fulanovi-Soi, Rog u narodnoj muzikoj tradiciji cegovine, Zbornik Kongresa folklorista, Jajce 1968. J. H Ravna pjesma u malovarokoj tradiciji Bosne i Hercegovine, Rihtman, Le Microton dans les aspeets les plus anciens de la musiq nelle en Bosnie et Herzegovine, Izvestija na Instituta za muziku, Isti, Traditional Recitation Forms of the Epic Chants, Kongri Ljubljana 1967, 1970.

Sl. 12 GUSLE IZDUENA JAJASTOG OBLIKA, OKRUGLE, NA TRlSNJEV LIST I NA SRCE

hove strukture razlikujemo diple: jednostruke, dvostruke, sa kutlom, sa rogom i sa mjeinom. U jednostrukih dipli pisak i cijevica mogu biti iz istog komada materije ili je pisak utaknut u cijev sa 3 do 5 okomito buenih rupica za prebiranje. Kod dvostrukih dipli nalazimo dvije cijevi (dva uporedna kanala u jednom komadu drveta), u koje su utaknuta dva piska. Na njihovim cijevima nalaze se rupice u varijantama: 6 : 1 , 6 : 2 i 6 : 6 . Razliiti rasporedi rupica odgovaraju potrebama polifone prakse i vezani su za odreena podruja. Meutim, razliiti oblici dipala od kojih svaki predstavlja stanovitu fazu razvitka i danas se jo susreu u ivoj praksi jedan pored drugog. Najrasprostranjeniji i najvitalniji muziki instrumenat u BiH su gusle (si. 12) u Sarajevu postoji udruenje guslara, jedino te vrste na svijetu, broji preko 150 lanova. To je kordofoni instrumenat sa jednom icom (izuzetno dvije) od struna konjskog repa. ica se prevlaci gudalom u obliku luka. Prema obliku rezonatora, razlikuju se gusle: jajastog, izduenog oblika, okrugle, na trinjev list, u obliku srca i dr.

Od kordofonih instrumenata SI. 13 SAZ I SARGIJA tipa dugovrate leute na podruju ue Krajine nalazimo pivaku tamburu (iskljuivo za pratnju epskih pjesama), sa dva i po perdeta i dvije metalne ice u koje se kuca terzijanom od trenjeve kore. Iz porodice malovarokih sazova selo je u novije doba preuzelo argiju (si. 13), bugariju i karaduzen. U najnovije doba harmonika postaje veoma popularna, pa treba oekivati da e u narodnoj muzikoj tradiciji neizbjeno izazvati znatne promjene tonalnih odnosa. (Sve notne primjere snimio i transkribirao autor.) (-> Prilog).
LIT.: F. Kuha, Turski ivalj u pukoj glazbi Hrvata, Srba i Bugara, Glas nik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, 1898. L. Kuba, Pjesme i napjevi Bosne i Hercegovine, ibid., 190610. C. Sachs, Uber eine bosnische Doppelflote, SBIMG, 190708. M. Murko, Die Volksepik der bosnischen Mohammedaner, Wien 1909. Isti, Bericht uber phonographische Aufnahmen epischer, meist mohammedanischer Volkslieder im nordwestJichen Bosnien im Sommer 1912, Wien 1912. Isti, Bericht iiber eine Bereisung von Nordwestbosnien, der abgrenzenden Gebiete von Kroatien und Dalmatien behufs Erforschung der Volksepik der bosnischen Mohammedaner, Wien 1913. Isti, Bericht iiber phonographische Aufnahmen epischer Volkslieder im mittleren Bosnien und in der Herzegowina im Sommer 1913, Wien 1915. Isti, Bericht uber eine Reise zum Studium der Volksepik in Bosnien und Herzegowina im Jahre 1913,

Umjetnika. Razvoj muzike kulture u BiH, us povoljnim politikim, drutveno-ekonomskim i kulti likama, stoljeima je zaostajao. Postepeno povezivan ropskom tradicijom poelo je u vrijeme austro-ugarske ali tek poslije Drugoga svjetskog rata bosansko-he muzika se intenzivno razvija i uklapa u evropske vori za prouavanje muzike prolosti u BiH vrlo su ; muziki spomenici rijetki. Krajem XIX st. situac znatno povoljnija, a u prvim decenijama XX st. poin pati i kompozicije. Razvojni put muzike kulture u Bi podijeliti u pet razdoblja: 1. muzika u srednjovjekovi skoj dravi, 2. za turske okupacije, 3. za austro-ugars ije, 4. muzika izmeu dva svjetska rata, 5. savremena 1. Muziki ivot u srednjovjekovnoj bosanskoj dri XII st. do provale Turaka 1463 odvija se na tadai tvenim i kulturnim aritima, na dvorovima vladara feudalaca, u vjerskim sreditima i, u kasnije vrijeme, u f Prema podacima koji potiu uglavnom iz dubroval saznaje se da su na dvorovima bosanskih velmoa djelo' muziari i plesai. Oni se u izvorima nazivaju razliite igre ili vjetine, odnosno prema instrumentima koje svi su imena na latinskom jeziku. Kao ongleri i lakrdijai se ioculatores, ystriones, cugularii i buffones, a njihovu nije uvijek mogue tano razgraniiti i definisati. esto svirai na razliitim instrumentima kao to su piffari (frulai), lautarii ili lauteres (lautisti), tubetae ili tubicine: pulsatores (svirai na udaraljkama), gnaehari ili gnaeharini itd. O djelovanju artista i muziara na dvorovima feudalaca sa sigurnou se moe govoriti tek od poei Vjerovatno je, meutim, da se oni pojavljuju i ranije, interesovanje za umjetnost koje je postepeno preraslo potrebu. Koliko je do sada poznato, artisti iz Bosne sp prvi put 1408 kada je dubrovako Malo vijee donijelo se nagrade dvojica onglera bosanskog kralja. estorici igraa velikog vojvode Sandalja Hrania dobili su 141 brovana 30 perpera za uee na proslavi sv. Vlaha, ovog uglednog velmoe spominju se i u kasnijim izvo nimljiva je odluka dubrovake vlade iz 1459, kojom se >>sex pictis piffaris et gnaeharinis olim vovvode Sandalis vojvoda Sandalj umro jo 1435. Dubrovako Veliko vije odobrilo artistima bosanskog kralja veliki poklon u natu u vrijednosti od 120 perpera, a u odluci se istie da su u Dubrovnik da ukazu ast gradu i kraljevoj zemlji. Ui

!**

BOSANSKO-HERCEGOVAKA MUZIKA
bosanskih artista na raznim sveanostima u Dubrovniku s vremenom je bivalo sve vee, vezano naroito uz proslavu sv. Vlaha. I sastavi artistikih grupa postaju raznovrsniji i brojniji, a repertoar bogatiji. Prilikom proslave sv. Vlaha u Dubrovniku 1457 uestvo valo je 14, a 1459 16 artista iz Bosne. Vjerovatno je najintenzivniji muziki ivot bio na dvoru hercega Stjepana Vukia Kosae, koji je 1442 imao cijeli frulaki orkestar (societas pifferorum), a posjedovao je i orgulje koje se 1446 navode u njegovom testamentu (jedan organi sa cijevima od srebra). to se tie linosti srednjo vjekovnih bosanskih artista nita nije mogue pouzdano zakljuiti. Po imenu slavenskog porijekla jedino se spominje izvjesni Mrvac, hercegov lakrdija, kome je dubrovaka vlada 1455 nabavila odjeu u vrijednosti od 50 perpera. Kao to su artisti bosanskih vladara i velmoa odlazili u Dubrovnik, tako su u naroitim prilikama bosanski feudalci pozivali umjetnike iz Dubrovnika. Katkad je dubrovaka vlada sama slala na bosanske dvorove svoje svirae i plesae da bi i na taj nain pridobila naklonost kralja ili nekog monog vlastelina. Tako je 1411 nekoliko dubrovakih sviraa boravilo osam dana na dvoru vojvode Sandalja i pratilo ga na sveano vjenanje njegove keri Katarine sa kraljem Tomaom. Prilikom svadbe kralja Tvrtka II (1428) Dubrovani su, pored bogatih darova, poslali i svoja dva frulaa. Vrlo zanimljiv podatak datira iz 1455 kada su prilikom enidbe Vladislava Kosae na sveanosti sudjelovale i dvije du brovake trubaice (... duos tubicines et tres tubicinas). To je jedini poznati sluaj da se ene spominju medu sviraima na dvorovima srednjovjekovnih bosanskih feudalaca. O kranskoj muzici zapadnog ili istonog obreda iz ovog perioda nema podataka. Meutim, sa sigurnou se moe pretpostaviti da se u kapelama feudalnih dvorova, u franjevakim samostanima i pravoslavnim manastirima kao i u seoskim i gradskim crkvama, njegovala muzika koja se nije mnogo razlikovala od duhovne muzike Zapada ili Istoka onoga vremena. Posebno je zanimljivo pitanje karaktera muzike samostalne Crkve bosanske, njene uloge i znaaja. No, poto nema nikakvih izvora ni podataka, moe se samo pretpostavljati da je, s obzirom na povezanost bogumila s narodom, uticaj narodne muzike bio velik. 2. Razdoblje turske vladavine u BiH trajalo je etiri stoljea, pa iako su u tom vremenu nastali znaajni spomenici iz raznih umjetnikih grana, o muzikom ivotu nema mnogo podataka. Turci, uostalom, nisu posveivali panju ni razvoju svoje umjetni ke muzike, a kultne muzike u okviru islamskog vjerskog obreda nije bilo. Tako je muzika u BiH u ovom periodu vezana prvenstveno uz narodnu tradiciju u koju su stalno prodirali orijentalni elementi. to se tie kranske muzike zapadnog i istonog obreda ona je postojala, ali u skromnim okvirima i sa ogranienim mogunostima razvoja. O katolikoj crkvenoj muzici ima vie po dataka koji govore da je njeno postojanje bilo tijesno vezano uz franjevaki red. Pored teolokog obrazovanja, koje su franjevci sticali preteno u Italiji, oni su tamo uili i muziku te su, vrativi se u Bosnu, razvijali djelatnost i na podruju duhovne muzike. Medu poznatim imenima istiu se Mato Banjaluanin (Matheus Bani), kojVje 1687 napisao knjigu Regulae cantus plani pro incipientibus*v Marijan Aljini, Augustin Soljanin (Tuzlak), Vie Vidi (17341796), kompozitor misa, Lovro Bukva, Petar Filipovi, Tadija Ribii, Grgo Kotromani, Stjepan Marjanovi, autor zbirke Missae novissimae sanctorum (1846), Filip Ljubas i dr. Ti franjevci djelovali su u samostanima u Kraljevoj Sutjesci, Kreevu, Fojnici i u Sarajevu. I prve orgulje u BiH imali su fra njevci. One su postavljene 1801 u crkvi samostana u Fojnici. Najzanimljivija linost muzike historije BiH u ovom periodu je -> Franjo Bosanac (Franciscus Bossinensis), roen krajem XV st. u Bosni, koji je objavio dvije knjige tabulatura za lutnju (1509, 1511). Pretea ranobarokne monodije, Franjo iz Bosne autor je prvih ricercara za lutnju. 3. Razdoblje austro-ugarske okupacije BiH, 18781918, mnogo je izmijenilo postojee prilike, a relativno bogatiji izvori, dnevna i periodina tampa i druga arhivska graa, pruaju mogunost da se one bolje upoznaju. U to doba BiH dolazi prvi put u neposredan i trajniji dodir sa evropskom muzikom tra dicijom, jer je austro-ugarska uprava nastojala da svojim civilnim i vojnim slubenicima na ovom podruju stvori izvjestan kulturni ivot, a tu se podrazumijevalo i organizovanje muzikih priredbi. Bosansko-hercegovake novine zabiljeile su da je 31. V 1881 u Banja Luci odran koncert pred mnogobrojnom i vrlo odabranom publikom kao prvi u Bosni. Iz tampe se takoer saznaje da je u ovom periodu u Sarajevu nastupilo vie stranih muzikih umjet nika (npr. 1909 i violinist B. Huberman), a zabiljeen je i prilian broj gostovanja operetnih ansambala iz Austrije i Madarske. Oni su, razumljivo, izvodili predstave na njemakom jeziku, a nastu pali su uglavnom pred ogranienim krugom publike. Austrijska inovniko-oficirska kolonija osnovala je 1886 u Sarajevu muko

231

pjevako drutvo Mannergesangverein koje je djelovalo pune 43 godine. Drutvo je prireivalo i vokalno-instrumentalne koncerte uz sudjelovanje lanova vojne muzike, a uz muki hor nastupao je i mjeoviti. Aktivnost Mannergesangvereina bila je velika, pa je on katkad organizovao i po sedam koncerata godinje. Priredbe su se odravale u Drutvenom domu, u zgradi dananjeg Narodnog pozorita u Sarajevu. Dugogodinji horovoa bio je Josip Vanca, ali su horom esto dirigovali i vojni kapelnici, najvie porijeklom esi (Julius Fuik, Josip Hladek i dr.). Pored njemake i austrijske horske literature na programima su se postepeno poela javljati i djela hrvatskih, slovenakih i ekih kompozitora, a u horu su nastupali i domai pjevai. Poto se muziki ivot budio, a struno obrazovanih kadrova nije bilo, u BiH su poeli da pristiu muziari iz raznih krajeva prostrane Habsburke monarhije, najvie iz eke. Oni postaju nosioci svega to se u to vrijeme dogaalo na muzikom polju. Bili su vojni kapelnici, horovoe, dirigenti raznih amaterskih orkestara, nastavnici muzike itd. Od doseljenih eha za razvoj muzikog ivota u BiH, a posebno u Sarajevu, najznaajniju ulogu je odigrao -> Franjo Maejovski (Matejovsky), diplomirani student Prakog konzervatorija koji je 1900 doao u Banju Luku. Pet godina kasnije Maejovski se preselio u Sarajevo i tu ostao do kraja ivota (1938). Kompozitor, dirigent i pedagog, Maejovski je 1908 osnovao prvu muziku kolu u Sarajevu koju je odrao sve do 1915. Prvi profesionalni muziar koji je svoj cjelokupni rad vezao uz BiH, on se istakao kao autor horova, solo-pjesama, komada sa pjevanjem i drugih djela u kojima se inspirisao bosansko-hercegovakim narodnim melosom. Pisao je i muziko-pedagoku literaturu. eki muziari zasluni su i za razvoj simfonijske muzike u BiH. Kao dirigenti vojnih muzika oni su sa svojim orkestrima prireivali i simfonijske koncerte (prvi je odran u Sarajevu 1881). U tom pogledu naroito su se istakli Julije Fuik, koji je u Sarajevu djelovao 18971910, i Josip Hladek, koji je od mobilisanih muziara za vrijeme Prvoga svjetskog rata formirao u Sarajevu kvalitetan simfonijski orkestar. U ovom su orkestru svirali i lanovi tadanjeg Transkog kvarteta (Jankovi, Viezzoli, Dudovi, Baraldi). Od ekih muziara koji su krae ili due vrijeme djelovali u BiH istiu se jo Robert Tolinger, Hugo Doubek i Bogomir Kaerovsky. U ovom periodu dolo je u BiH i do jae umjetnike djelatnosti domaeg stanovnitva: Srba, Hrvata i Muslimana. Oni svoju aktivnost vezuju uz itaonice gdje su se povremeno, obino u vezi sa nekim sveanim datumom, prireivali sastanci (besede, sijela). Prva takva priredba odrana je u Sarajevu 1882. U to vrijeme, prvenstveno iz politiko-nacionalnih motiva, javlja se tenja za sistematskim njegovanjem pjesme koja bi budila i jaala nacionalnu svijest. To je dovelo do osnivanja pjevakih drutava, a njihovo je djelovanje bilo preteno, ali ne i iskljuivo, na nacionalnoj ili konfesionalnoj osnovi. Drutva su okupljala irok krug lanstva i predstavljala, izmeu ostalog, arita muzikog ivota. Na drutvenim koncertima, koji su redovno odravani, nastupali su pored hora i pojedini solisti (npr. tenorista i horovoa Kota Travanj), a neka drutva su imala svoje tamburake i druge instrumen-'*" talne ansamble. Prema tome, u r s " ' " "" ' _^_ *x,,-~. djelovanju pjevakih drutava ;;:.:..; nalaze se poeci, ne samo horr ^ "" ' e ' skog, nego i solistikog pjevanja i instrumentalnog muziciranja u BiH. Najstarije je bilo srpsko pjevako drutvo Njegu osnovano u Tuzli 1886, a zatim su, 1888, poela da djeluju jo dva srpska pjevaka drutva, Sloga u Sarajevu i Gusle u Mostaru. Tokom sljedea dva decenijaosnovan je u BiH itav niz pjevakih drutava, i to hrvatska: Tre.......,.'.. bevi (Sarajevo, 1894), Majevica (Tuzla, 1896) i Nada (Banja Luka, 1898); muslimanska: Jedinstvo (Derventa) i Gajret (Sarajevo, 1903); jevPRVA BALETNA PREDSTAVA rejsko: Lira (Sarajevo, 1900); NARODNOG POZORISTA U radniko: Proleter (Sarajevo, SARAJEVU. PLAKAT igQ5) kd Horovoe ovih dru. tava bili su meu ostalima: Robert Tolinger i Jovan Travanj (Njegu, Tuzla), Hugo Doubek, Milo Dozela i Aleksa anti (Gusle, Mostar), Nikola Tajanovi i Ljubomir Bajac (Sloga, Sarajevo), Bogomir Kaerovsky, Blagoje Bersa i Hrabroslav Otmar Vogri (Trebevi, Sarajevo), Ivan Vinceti (Majevica, Tuzla), Franjo Maejovski i Matej Janka (Nada, Banjaluka) i dr.

-'ifiwfe\

232

BOSANSKO-HERCEGOVAKA MUZIKA
u prethodnom periodu, a i neka nova, razvijaju u razdobl dva svjetska rata jo intenzivniju djelatnost, te povremi komade sa pjevanjem, pa ak i operete. Njihovi dirigenti! ostalih, Cvjetko Rihtman (Sloga, Sarajevo), Vladisi (Jedinstvo, Banjaluka), Ivan Demeter (Trebevi, Josip Kaplan (Nada, Banjaluka), Jaroslav Plecity Pelagi, Banjaluka), Kota Travanj (Proleter, araj Muziko stvaralatvo u BiH poinje se razvijati te periodu, ali jo uvijek u skromnim okvirim?. Na pr dolaze umjetnike obrade narodnih pjesama ime su se formama, bavili gotovo svi kompozitori u BiH: Franjo . (rukoveti za mjeoviti i enski hor), Bogomir Kaeroi -pjesme), Belu Jungi (preko 700 obrada za razne voka! ili soliste uz pratnju malog orkestra), Vlado Miloevi orkestarske svite), Jaroslav Pledty (rukoveti), Cvjeth (horovi, solo-pjesme), Tihomil Vidoi, Josip Kaplan, meter (horovi) i dr. Komad sa pjevanjem njegovali su naro zivno Franjo Maejovski i Belu Jungi. Komponovanjei i Alfred Pordes (opereta Bosanska ljubav, balet Og; menu, muzika za komad sa pjevanjem Nasrudin-Hodi i dr.). U Sarajevu je od 1934 djelovao kao vojni kapt Majer, koji je dirigovao i u pozoritu i povremeno n: orkestrom Sarajevske filharmonije. Komponovao ji Napoleonov dvojnik i Na Jadranu, kao i nekoliko ki starskih kompozicija. Jaroslav Plecity je pisao, pored pozorite i horove, solo-pjesme i manja klavirska dje 5. Poslije Osloboenja i temeljitih politikih, 1 ekonomskih i kulturnih promjena, stvoreni su novi usloi muzike u BiH, koja se tek sada, snanim napretkom, uklapa u evropske okvire. U Sarajevu je 1945 otvorena Dravna srednja muz: a kasnije su srednje muzike kole osnovane i u Mosta luci i Tuzli. Kada je 1955 u Sarajevu zapoela sa radom akademija sa vokalnim, teoretskim, muzikolokim i sv. mentalnim odsjecima, rijeen je problem obrazovan): kadrova koji su uvijek nedostajali u BiH. Muzika okupila je uz to meu nastavnicima istaknute muzia care i teoretiare, koji svojom cjelokupnom djelatnou muzikom razvoju BiH. Postepeno irenje mree osnovi kih kola u svim veim gradovima znai mnogo u dem< muzike umjetnosti. Osnivanjem stalne opere u Sarajevu (1946) stvoren; voju muziko-scenske umjetnosti nova situacija. Opera jedno od glavnih arita savremenog muzikog ivota u Angaovani su orkestarski muziari, formiran je stal okupljeni su i brojni vokalni solisti. Meu njima su tokoi djelovali: Marija Podvinec, Boica Sitari, Vana Cis ipiko, Desa Vlajkovi, Mira Bai, Jana Puleva, A Ljiljana Molnar-Talaji, Radmila Smiljani, Stana Lo-< mila Todorovska, Branka orevi, Dragica Koriti Sokolovi, Blaga Videc, Mario Duranec, Leopold Polenc, Zaratin, Ivan Hristov, Stjepan ajfar, Milivoj Baanovi Fijala, Makso Savin, Matija Kuftinec, Mirko Janji Duplani i dr. Dirigenti su Konstantin Bernhard ( Ivan Stajcer (od 1947), Mladen Pozaji (od 1949), Bo\ dopulo (194953), pa Teodor Romani, Radivoj Spas Debeli i Miroslav Homen. Stalnim nastupima u um Sarajevska opera je protegla svoju djelatnost na ije Republike, a gostovala je i u mnogim gradovima Jugo: inostranstvu. Njen repertoar je bogat, od klasinog do stvaralatva, a posebna panja se posveuje jugoslovenski: Pored repriza domaih opera Ero s onoga svijeta i (Gotovac), Kotana (Konjovi), Ekvinocij (Kozina plee (Odak) i Nikola ubi Zrinjski (Zajc) na sceni S pozorita doivile su praizvedbe Simonida (Rajii) te prva i Sablazan u dolini entflorijanskoj (Logar). C operu je poeo da djeluje stalni baletni ansambl koji ir kolu za odgajanje mladih kadrova. Sarajevski balet p zapaene uspjehe na gostovanjima u inostranstvu, r Italiji. Pored evropskog klasinog i modernog repertoar je izveo i itav niz jugoslovenskih baleta: Licitarsko ranovi), Ohridska legenda (Hristi), avo u selu etva i Intermezzo (Papandopulo), Zlatna ribica Kontrasti i Grozdanin kikot (kerl), itd. Orkestar Sarajevske opere bio je jezgro iz koga se 194 Simfonijski orkestar NR BiH (od 1953 Filharmonija). K jui u Sarajevu i drugim gradovima, ovaj ansambl preds ajan faktor u razvoju muzikog ivota BiH. Pored sa jugoslovenskih dirigenata ovim su orkestrom dirigova istaknuti svjetski umjetnici. Tokom vremena djelovali orkestri u Banjoj Luci, Mostaru, Tuzli i Zenici, ali bez ] muziara nisu mogli da se odre due vremena, pa se od

Za upoznavanje evropske kulturne javnosti sa bosansko-hercegovakom folklornom muzikom tradicijom osobito je zasluan u ovom periodu Ludvig Kuba, takode eh. On je u BiH sakupio preko hiljadu narodnih pjesama i 19061909 veinu teoretski obradio i tampao u Glasniku Zemaljskog muzeja za BiH. U uvodnom dijelu iznio je teoriju o tonalitetima bosansko-hercegovakih narodnih pjesama i ukazao pored dura, mola i starocrkvenih modusa na postojanje novih, dotad nepoznatih ljestvica. 4. Izmeu dva svjetska rata, 191841, muziki ivot u BiH razvijao se znatno intenzivnije i bogatije. Poslije stoljetne turske i austro-ugarske okupacije, kada BiH postaje sastavni dio zajednike drave Junih Slavena, njen muziki razvoj poeo je postepeno da se usklauje sa muzikim ivotom drugih, u tom pogledu naprednijih, jugoslovenskih naroda. Glavni grad Sarajevo sve vie se istie kao centar koji preuzima vodeu ulogu. U godinama neposredno iza Prvog svjetskog rata najvaniji dogaaj u muzikom ivotu BiH bilo je osnivanje Oblasne muzike kole u Sarajevu (1920), prve subvencionisane muziko-pedagoke institucije u BiH. To je bila srednja kola, najprije sa est, a zatim sa osam razreda, a u nastavi su bili zastupljeni kla vir, solo-pjevanje, gudaki i duvaki instrumenti i teoretski predmeti. kola je tokom vremena okupila prilian broj kvalitetnih nastavnika koji su nastupali kao solisti i dirigenti. Oni su prire ivali redovne mjesene koncerte na kojima su sudjelovali i gosti iz Jugoslavije i inostranstva. Od domaih solista isticali su se sopran Vika ahla, bariton Vladislav Kosti, basist Laislav Peek, pijanista Klemens Menschik i dr. Otada datiraju poeci sistematskog razvoja koncertnog ivota u Sarajevu. I osnivanje Sarajevske filharmonije (1923) predstavljalo je znaajan dogaaj. Ovo muziko drutvo nije imalo samo cilj da formira orkestar i organizuje simfonijske, kamerne i solistike koncerte, nego i da podupire postojee muzike ustanove, da se stara o umjetnicima, njihovom poloaju i radu, da osniva muzike biblioteke, a u programu je bilo predvieno i podizanje muzikog doma. Predsjednik i jedan od glavnih pokretaa Sarajevske filharmonije bio je Bogdan Milankovi, profesor romanistike, muzikolog i docnije poznati graditelj violina. U poetku su dirigenti filharmonije bili Aleksandar Lukini i vojni kapelnik Josip Rodjalovski, koji je drutvu stavio na raspoloenje svoj orkestar. Ve u prvoj sezoni svog postojanja Sarajevska filharmonija je organizovala deset samostalnih koncerata preteno sa domaim snagama. Kasnije su orkestrom dirigovali Edo Kfenek, Belu Jungi i, pred poetak Drugog svjetskog rata, Oskar Danon. Sarajevska filharmonija je prestala da djeluje 1941. Kada je u Sarajevu otvorena radio-stanica (1942), za potrebe programa formiran je manji orkestar koji je pod vodstvom Olivera Ristia izvodio i simfonijsku muziku. U Sarajevu je 1921 osnovano i Narodno pozorite koje je u svom repertoaru davalo znaajno mjesto komadima sa pjevanjem, vrsti nacionalnog Singspiela. Ovaj muziko-scenski oblik postao je vrlo popularan i njegovao se sve do kraja Drugog svjetskog rata. Za izvoenje muzikih taaka ve u sezoni 192122 formiran je pozorini orkestar, pa iako skromnih mogunosti, to je bio prvi vei instrumentalni sastav koji je djelovao u BiH na profesionalnoj osnovi. Kada je u sezoni 192223 za dirigenta orkestra postavljen Franjo Maejovski u repertoar su se poela uvoditi djela sa lokalnom tematikom. On je prvi komponovao komade sa pjevanjem iz bosansko-hercegovakog ivota. Kasnije je muziku za ove komade pisao Belu Jungi, dugogodinji zasluni dirigent pozorinog orkestra, a njegova Almasa na tekst Jovana Palavestre prvi je komad sa pjevanjem jednog bosansko-hercegovakog kompozitora. U sezoni 192324 Sarajevsko je pozorite uvelo u svoj program i operetu koja se, uz kratak prekid zadrala sve do 1945. Operetni repertoar kretao se u standardnim okvirima, sa nekoliko zapaenih predstava. Uslijed pomanjkanja kvalifikovanih pjevakih kadrova protagonisti operetskih predstava bili su dramski glumci. U ovom periodu bilo je pokuaja da se na sceni sarajevskog Narodnog pozorita izvodi i operski repertoar. U sezoni 192829 prikazane su Mascagnieva Cavalleria rusticana i Puccinijeva Madame Butterflv, a umjetnika dua ovih nastojanja bio je Alfred Pordes, talentovani dirigent pozorinog orkestra. Njegovim odlaskom iz Sarajeva (1931) ovakva praksa je prekinuta. Tek u sezoni 194445 dolo je do novog pokuaja izvoenja operskih predstava vlastitim snagama. Prikazane su Verdijeva Traviata i Puccinijeva Madame Butterfly. Banjoluko Narodno pozorite osnovano je 1930. I ono je imalo svoj manji orkestar, jer su u repertoaru komadi sa pjevanjem zauzimali znaajno mjesto. Kao kompozitori ovog muzikoscenskog oblika i dirigenti isticali su se Ivan Dominis, Josip Jiranek, Vlado Miloevi i Jaroslav Plecity. Pjevaka drutva, osnovana

 # .

.v1;

BOSANSKO-HERCEGOVAKA MUZIKA

<
<

u O

0
N

o
W 00

O
_ ]

BOSANSKO-HERCEGOVACKA MUZIKA

Gore lijevo: SVIRA DVOJNICA; gore desno: FRULA; dolje: KOLO IZ BRKOG

BOSANSKO-HERCEGOVAKA MUZIKA BOSE

233
simfonijski orkestar u Mostaru. I Radio-televizija Sarajevo osnovala je 1962 profesionalni simfonijski orkestar, koji nastupa i javno. Ovdje su angaovani uglavnom mlai muziari, tako da je to perspektivno muziko tijelo. Dirigent je Radivoj Spasi. Komadina ija orijentacija prema muzikim shvatanjima evropske avangarde poprima sve radikalniji karakter. Muzikologija u BiH nema vee tradicije i tek u poslijeratnom periodu poinje da se intenzivnije razvija. Etnomuzikologijom, prikupljanjem i prouavanjem narodne muzike u BiH, bave se akademici Cvjetko Rihtman i Vlado Miloevi. Bogdan Milan-kovi bavio se naroito, teoretski i praktino, problemima violine, a Zija Kuukali, glavni urednik asopisa Zvuk, prouava historiju jugoslovenske muzike, posebno novijeg doba. U najmlaoj ge-

Tradicija horskog pjevanja ukorijenjena u muzikoj pro losti BiH nastavljena je i u poslijeratnom periodu. Ona se njeguje u brojnim amaterskim kulturno-umjetnikim drutvima Proleter, Vaso Miskin Crni, Slobodan Princip Seljo i Valter Peri, Sarajevo; Abra-evi, Mostar; Vaso Pelagi, Banja Luka; Iskra Zenica itd., a kao dirigenti istiu se Tiho-mir Miri (Proleter), Mladen Stahuljak i Ivan Demeter (Vaso Miskin Crni),
Mladen Pozaji (emo Krvavac), Miroslav Homen (Slobodan Princip Seljo), Zvonimir Nevala (Valter Peri), Bogomil Klobuar (Ab-raevi), Radovan Peji (Iskra) i dr. Pored profesionalnog

KONCERT ZBORA I ORKESTRA RADIO-TELEVIZIJE SARAJEVO U DVORANI SKENDERIJE

operskog hora postoji i poluprofesi-onalni mjeoviti hor Ra-diotelevizije Sarajevo, osnovan 1947. Njegov osniva i dugogodinji dirigent bio je Tihomir Miri, koga su naslijedili Mladen Pozaji i zatim Julije Mari. Ovaj ansambl je naroito mnogo doprinijeo afirmaciji domaeg stvaralatva, naroito bosansko-herce-govakog. Umjetnici angaovani u pomenutim institucijama nastupaju i kao solisti ili lanovi kamernih ansambla. Pored ve navede nih svojom su se djelatnou istakli: pijanisti Matusja Bluni, Sofija Deeli, Vlasta Debeli, Anka Humo, Marijan Feller, Zlata Feller, Tatjana Kartel), Ruica Savi, Ranka Ceci, Jasenka Roter, Dubravko Rukavina, Milica najder, Izolda Ambroi, Olga Vukomanovi i Marija kerl, violinisti Aleksandar Szegedi, Milan Tarbuk, Nikola Pecko, Karlo Senai i Miroslava Pai, violist Dragutin Arany, violonelisti Pavle Stojkovi, Vladimir Antolek i Ivan Poljanek, flautisti Franjo Stubian, Muamer Kulukija i Beir Drnda, oboist Josip Bare, klarinetisti Aleksije Radan i Ante Vezili, te koncertni pjevai Bruna piler, Blanka Danon i Milica Zeevi. Bogat razvoj muzikog ivota u poslijeratnom periodu u BiH presudno je uticao na muziko stvaralatvo. Kao i u dru gim slinim prilikama gdje ne postoji tradicija umjetnike muzike glavno vrelo inspiracije bio je folklor. Tako su u njemu i bosansko-hercegovaki kompozitori traili neki konstantno a neki povremeno oslonac za svoje stvaralatvo. Raznolikosti stilova doprinijela je injenica da su u BiH djelovali, krae ili due vrijeme, i umjetnici koji su kompozitorsku afirmaciju stekli u drugim sredinama (Boris Papandopulo, Boidar Trudi, Ivan Brkanovi, Ruben Radia), a ima i kompozitora roenih na podruju BiH, koji su svoju djelatnost razvili u drugim centrima (Milo Cipra, Oskar Danon i dr.). Za BiH je uopte karakteristina iva fluktuacija muziara. Ta se situacija izmijenila ezdesetih godina, kada su poele da pristiu mlade snage, veim dijelom apsolventi sarajevske Muzike akademije, koji se vre vezuju za sredinu iz koje su nikli. Medu kompozitorima koji svoj stvaralaki rad vrsto zasnivaju na elementima folklora istiu se Vlado Miloevi, plodan u gotovo svim oblastima vokalne i instrumentalne muzike, i Cvjetko Rihtman, autor horova i solo-pjesama. Folklornoj tradiciji je blisko i stvaralatvo Milana Prebande, Gabriela Jakeevia i Artura Klementija, a nacionalnom muzikom smjeru u irem smislu pripadaju Mladen Pozaji, Avdo Smailovi i Mladen Stahuljak. Miroslav piler, kompozitor simfonijskih djela, preteno se koristi sredstvima kasne romantike, a programsko-naturalistiko izraavanje Branka Grkovia zasnovano je na eklektiarskim idejama. Nada Ludvig-Pear postigla je uspjehe na podruju muzike za lijecu i u manjim kamernim oblicima. Dane kerl je plodan kompozitor simfonijske muzike, a njegova djela nose neoklasicistika obiljeja. Mladoj generaciji kompozitora u BiH pripada Vojin

neraciji muzikologa u BiH istiu se Bojan Bu-ji, koji se posvetio preteno istraivanju srednjovjekovne i renesansne muzike, i Slobodan pi-ri. Na podruju lake i zabavne muzike u BiH dolo je u novije vrijeme do intenzivnijeg razvoja. Znaajnije rezultate ostvarili su medu ostalima: Sran Matijevi, arko Roje, Julije Mari i orde Novkovi. Kao rezultat razvijenijeg muzikog ivota u najnovijem periodu pojavila se i izdavaka djelatnost. Pored Saveza amaterskih kulturno-u-mj etnikih drutava, pre-duzea Svjetlost i Zavoda za izdavanje udbenika, u tom pogledu naroito znaajnu ulogu igra Udruenje kompozitora BiH, koje tampa gotovo sva djela svojih lanova i stara se o njihovom plasiranju.

LIT.: B. Milankovi, Muziki ivot u Sarajevu od okupacije do danas, 1937 (rukopis u arhivu Udruenja kompozitora BiH). M. Pozaji, Poslijeratno muziko stvaralatvo u Bosni i Hercegovini, Zvuk, 1957, 1112. Z. Kuukali, Likovi savremenih bosansko-hercegovakih kompozitora, Sarajevo 1961. Isti, Deset godina Sarajevskog baleta, Zvuk, 1961, 4546. A. Babi, Fragmenti iz kulturnog ivota srednjovjekovne Bosne, Radovi Filozofskog fakulteta u Sarajevu, 1964, II. R. Besarovi, Iz kulturne i politike istorije Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1966. Z. Kuukali, Dvadeset godina Sarajevske opere, Sarajevo 1966. Benac, ovi, Paali, Basler, Mileti i Aneli, Kulturna istorija Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do poetka turske vladavine, Sarajevo 1966. Z. Kuukali, The Development of Musical Culture in Bosnia and Herzegowina, Sarajevo 1967. Isti, Die Tonkunst Bosniens und der Herzegowina in Vergangenheit und Gegenwart, Zvuk, 1967, 7778. Isti, Musikzentren: Sarajevo, ibid. R. Besarovi, Kultura i umjetnost u Bosni i Hercegovini pod austrougarskom upravom, Sarajevo 1968. Z. Ku.

BOSCHOT, Aolphe, francuski knjievnik i muziki kritiar (Fontenav-sous-Bois, 4. V 1871 Pariz, 1. VI 1955). Zajedno sa Th. de Wyzewom 1901 utemeljio Societe Mozart u Parizu za promicanje Mozartove umjetnosti u Francuskoj. God. 191038 muziki kritiar lista E,cho de Pari. Autor najpouzdanije i do danas najvee monografije o Hectoru Berliozu; 1926 postao lan Francuskog Instituta. Osim o muzici pisao je i djela iz povijesti knjievnosti i estetike.
DJELA: Hector Berlioz (3 sv.), 190613 (novo proireno izd. 1946 50); Le Faust de Berlioz, 1910 (novo izd. 1945); Une vie romantiaue (H. Berlioz), 1920 (novo izd. 1945); Chez les Musiciens (3 sv.), 192226; La Lumiere de Mozart, 1928; Le Mystere musical, 1929; La Musique et la vie (2 sv.), 193133; Mozart, 1935 (novo izd. 1940); Musiciens-Poetes, 1937 (novo izd. 1952); Portraits de Musiciens (3 sv.), 194650; Notes Mozartiennes, 1946; Souvenirs d'un autre siecle, 1947. Prijevodi libreta nekoliko Mozartovih opera na francuski. LIT.: R. Dumesnil, Adolphe Boschot, MGG, II, 1952.

BOSCOVICH, Alexander Uriah, izraelski kompozitor (Cluj, Rumunjska, 16. VIII 1907 Tel Aviv, 13. XI 1964). Muziku naobrazbu stekao u Beu i Parizu (P. Dukas). Djelovao u Narodnoj operi u Cluju, 1928 preselio se u Palestinu, gdje je predavao na Konzervatoriju u Tel Avivu. U svojim kompozicijama sluio se hebrejskim muzikim folklorom nastojei izgraditi specifini hebrejski stil.
DJELA. ORKESTRALNA. Koncerti: za violinu, 1942; za obou, 1943; za embalo i mali orkestar, 1951. Chansons populaires juives, 1937; Semitska suita 1946 (obraeno i za klavir). Komorna muzika. Album klavirskih kompozicija za omladinu, 1948. Balet arah. Scenska muzika. Pjesme.

BOSE, Fritz von, njemaki pijanist i kompozitor (Konigstein na Labi, 16. X 1865 Leipzig, 10. V 1945). Studirao 188387 na Konzervatoriju u Leipzigu (S. Jadassohn, C. H. Reinecke),

234

BOSE BOSTON
kasnije jo kod H. v. Biilowa. Od 1890 stalni pratilac sopranistkinje Alice Barbi. God. 1893 postao nastavnik klavira na Konzervatoriju u Karlsruheu, 1898 na Konzervatoriju u Leipzigu. lan komornih ansambla.
DJELA: koncert za klavir i orkestar; simfonijska fantazija za klavir, gudaki orkestar, rogove i timpane; 2 orkestralne koncertne kompozicije; suita za gudaki orkestar. Kompozicije za violonelo i klavir. Klavirska djela (sonatine, etide, suite). Zborovi.

BOSENDORFER, austrijska tvornica klavira. Osnovao ju je 1828 u Beu Ignaz B. (17961859). Nakon njegove smrti tvrtku je vodio njegov sin Ludzvig (18351919). Za njegove uprave tvornica se znatno proirila i klaviri B. postigli su veliki ugled u svijetu, osvojivi mnoge nagrade na meunarodnim izlobama. Koncertom H. von Biilovva otvorena je 1872 u Beu koncertna dvorana B. (1913 pregraena) kojoj pripada istaknuto mjesto u bekom muzikom ivotu. Nakon Prvoga svjetskog rata tvrtka B. primjenjuje tzv. repeticijsku (englesku) mehaniku. Danas vode tvrtku Alexander i Wolfgang Hutterstrasser. BOSILJEVAC, andor (Aleksandar), kompozitor i orgulja (Karlovac, 7. III 1860 Hvar, 8. VI 1918). Crkveni orgulja u Karlovcu, studirao na orguljakoj koli u Pragu (F. Z. Sku-herskv, F. Blaek). God. 18921900 nastavnik uiteljske kole u Sarajevu, a zatim orgulja u Hvaru.
DJELA. Uvertire: Sokol; Jadransko more i Domorodni zvui. Oko 20 koranica (Hrvatska poputnica; Balkanska koranica); plesne kompozicije (polke; mazurke; valceri; Hrvatsko salonsko kolo; Gavotte sur les thimes croates) za razliite ansamble kao i za tamburaki zbor. Za glas i klavir ili zbor niz zbirki, koje su raene na narodne motive: Album bosansko-hercegovakih pjesama; Srca jek; Pjesma i ples; Pjesma i kuna glazba; Pjesme slast i dr. Vie misa (Misa u Gduru za zbor i orkestar): Requiem\ moteti; ofertoriji i dr. Harmonizacije mnogih narodnih pjesama za klavir i zborove: U ranu zoru; Ta u zdravlje; Salonsko kolo i dr. LIT.: J. Barle, Sandor Bosiljevac, nekrolog, Sv. C, 1918, 5. J. Dulid, Sandor Bosiljevac, ibid., 6. K. Ko.

pozitore koji su potl stoljea teili k oiv lijanske simfonijske muzike. U svojim dji gulje dao je uzore ni: ka koji su ili njegov B. se zalagao za te formu u gradnji or

BOSIO, Angiolina, talijanska pjevaica, sopran (Torino, 22. VIII 1830 Petrograd, 13. IV 1859). Uila u Milanu (V. Cattaneo), gdje je i debitirala 1846. Pjevala u gradovima Evrope (Pariz, London, Moskva, Petrograd i dr.) i Amerike. Odlikovala se velikim glasovnim opsegom i osjeajnom interpretacijom. BOSKOVSKY, Willi, austrijski violinist (Be, 16. VI 1909 }. Studij violine zavrio 1935 na Muzikoj akademiji u Beu, na kojem zavodu sada i sam predaje. Od 1936 prvi koncertni majstor Bekih filharmoniara i ujedno prva violina gudakog kvarteta i okteta (Wiener Oktett), koji je utemeljio 1948. B. nastupa i kao dirigent, naroito kao interpret zabavnih kompo zicija J. Straussa i dr. S tog podruja snimio je vie gramofon skih ploa. BOSSA NOVA, suvremeni drutveni ples j unoamerikog podrijetla. Plee se u parovima, a u plesnim dvoranama pojavio se oko 1960.
(J=cca160)

DJELA. ORKES SckerzoM. E. BOSSI Itnprornptu; Su za mali orkestar, 1896; Intermezzi goldoniani za tema s varijacijama, 19c i orkestar: koncert u a Pezzo da concerto, 1908: fonica, 1923. KOM klavirska trija: I, u d-II, Trio sinfonico u D-c sonate za violinu i klavir 4 Pezzi in forma di suiti klavir, 1895; Sposalizu violonelo, harfu i orgi: MUZIKA ZA ORGl sonate: I, u D-duru, ] F-duru, 1894; suita Res s gaudium, 1886; Studio si tema s varijacijama, 189 ique, 1907; Pezzo da concerto, 1908; Tre momenti francescani, 1923 inuna cattedrale, 1922 i dr. Kompozicije za klavir. DRAMI Paauita, 1881; II Veggente, 1890; L'Angelo della notte (neizv.) i dl e delitto. VOKALNA. Kantate: Mossa d'Averno, 1893; Canticu 1900 i Cantata a Siena, 1921; misterij Giovanna d'Arco za soli orgulje, 1914; // Cieco za bariton i orkestar, 1897; poema // Pat ste i orkestar, 1902. CRKVENA: 7 misa; 2 rekvijema; mot< chra, 1897J; himne; responzoriji i dr. Prirunik // Metodo tet per lo studio delV organo moderno, 1893 (zajedno sa G. Tebaldinije LIT.: E. Dagnino, Marco Enrico Bossi, Roma 1925. L. < Enrico Bossi, Milano 192c. Paribeni, Orsini i Bontempelli, 1 Bossi, Milano 1934. L. Bossi, Marco Enrico Bossi, MGG, II Mompellio, Marco Enrico Bossi, Milano 1952. F. Abbiati, 1 Bossi trent'anni dopo, Ricordiana, 1955. F. Mompellio, Marco I grandi anniversari del 1960, Siena 1960.

2. Renzo, kompozitor i dirigent (Como, 9. IV 1883 2. IV 1965). Sin i uenik Marca Enrica, studij zavr zervatoriju u Veneciji, a zatim se usavravao u Le A. Nikischa (dirigiranje), P. Homevera (orgulje) i J. (klavir). Dirigentsku karijeru zapoeo 1906 u Altenbt beku. Vrativi se u domovinu bio je 191316 profe i kompozicije na Konzervatoriju u Parmi i 191654 vatoriju u Milanu. Od 1955 predavao je kompoziciju Uz to je esto nastupao kao operni i orkestralni dirige i inozemstvu. U njegovim- djelima oita je sklonost k humoru koji oivljuje tekovinama novije suvremen muzike tehnike. Medu njegovim brojnim uenicima Malipiero, G. Marinuzzi, V. Mortari i dr.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u a-molu, 1907; ko: linu, 1906; simfonijske pjesme Le Sagre d'Italia, 193336 (II Pi II Miracolo di S. Gennaro; La Feta del Redentore); Bianco e ner^ kontrast, 1913 (takoer i za violinu i orkestar); Pinocchio, 1922; za La Figlia di Jorio, 1929; Glorificazione della madre, 1935; Tril 1939; Villotta, 1941; Vibrazioni, 1942. KOMORNA: gudaki 1 Inlermezzo nostalgico za violinu, violonelo, flautu i klavir, 1935; . za violinu i klavir, 1923 i dr. DRAMSKA. Opere: NelVannc Passa la ronda, 1919; Volpino U calderaio, 1925; La Rosa rossa, 1 di Siena, 1942; radio-opera II Principe felice. Baleti: Chiomazzur Trillo del diavolo, 1948; pantomima Burla valdostana, 1935. Messa da Requiem. LIT.: A. Ferloni, Note biografico-critiche su Renzo Bossi, . 5. Pinlacuda, Renzo Bossi (s popisom djela), Milano 1955. Un Dramma musicak di Pascoli e Renzo Bossi, La Scala, 1956.1

BOSSE, Gustav, njemaki nakladnik (Vienenburg, Harz, 6. II 1884 Regensburg, 27. VIII 1943). Sin nakladnika F. Bossea, studirao u Leipzigu muzikologiju (H. Riemann, A. Seidl, C. Eitz). God. 1912 osnovao u Regensburgu muziko nakladno poduzee u kojemu je posebnu panju obraao na objavljivanje rijetkih, odnosno nedovoljno poznatih djela iz muzike literature. U toku vremena Bosseov je izdavaki plan obuhvatio iroko podruje, od popularnih biografskih radova i muzikih romana do znanstvenih rasprava. God. 192934 izdavao i ureivao asopis Zeitschrift fiir Musik.
LIT.: K. Zeiss, Gustav Bosse, MGG, I I , 1952.

BOSSI, I. Marco Enrico, talijanski kompozitor i orgulja (Salo, Lago di Garda, 25. IV 1861 na putovanju iz Amerike u Italiju, 20. II 1925). Sin i uenik orguljaa Pietra Bossija, studirao je zatim na konzervatorijima u Bologni i Milanu. Uitelji su mu bili F. Sangalli (klavir), A. Fumagalli (orgulje) te Boniporti i A. Ponchielli (kompozicija). Muziku karijeru zapoeo 1881 kao zborovoa katedrale u Comu. Od 1890 nastavnik harmonije i orgulja na Konzervatoriju u Napulju, 18951902 direktor i profesor orgulja i kompozicije na Konzervatoriju u Veneciji i 190211 na istom poloaju u Bologni. God. 191623 bio je direktor akademije Santa Cecilia u Rimu. Kao orgulja esto koncertirao u domovini i inozemstvu. Bossijeva najbolja djela su oratoriji i kantate; ona udruuju elemente talijanske polifonike tradicije i njemakog simfo nijskog stila. Obnavljajui u smionom zahvatu talijansku muziku crkveno-duhovnog karaktera, B. ide u one rijetke talijanske kom-

BOSSINENSIS, Franciscus -> Bosanac, Franjo ' BOSSLER, Heinrich Phjlipp, njemaki muzi tiskar i teoretiar (? Leipzig-Gohlis, 9. XII 1812] u Speveru (1781), Darmstadtu (1792) i Gohlisu (17 antologije Blumenlese i Neue Blumenlese (178287). der Grazien (178991), Archiv der auserlesensten . U tim su zbirkama obilno zastupljeni junonjemaki i pozitori (D. Schubart, Rosetti, Zumsteeg, K. D. I Vogler, Vanhal, J. Fiala, Koeluh, Haydn, Mozart, E dr.). God. 178890 izdavao u Speveru Musikalische . s muzikim prilogom (kasnije je list promijenio naslov lische Korrespondenz., 179092). Napisao Elemente Tonkunst zum Unterricht beim Klavier. BOSTON (franc. valse boston), ameriki drutven se oko 1910 pojavio u dravi Massachusetts (SAD), i Americi postao popularan oko 1915. Po karakteru sri ganom valceru s istananijim ritmom i rafiniranijom Poslije Prvoga svjetskog rata udomaio se, natrunjen e jazza, i u Njemakoj. Mnogi suvremeni muziari up oblik bostona u svojim kompozicijama (P. Hindemith, hoff, C. Beck).

BOSWORTH & CO. BOUCOURECHLIEV

235
BOSVVORTH & CO., engleska muzika naklada osnovana 1889 u Leipzigu na inicijativu engleskog kompozitora A. S. Sullivana, da objavljuje i iri njegova djela u Evropi. Poduzee je izdavalo instruktivna djela za violinu O. evika, kao i popularne zbirke kompozicija klasinih majstora. BOKOVI, Nataa, baletska plesaica (Beograd, 15. XI 1905 ). Studirala u Beogradu kod Jelene Poljakove i u Parizu kod Olge Preobraenske. Debitirala u Beogradu 1922 u ulozi Coppelie (Delibes). God. 192830 gostuje sa Ruskom operom u Barceloni, a 193438 je primabalerina Ruskog baleta d'Andrea i s tom trupom gostuje u zemljama Afrike, Azije i Australije. Do poetka rata ponovo u Beogradu. Odlian tehniar, sa lepom skalom izraajnih moi, naroito u poetskoj stilizaciji likova. Sada se bavi iskljuivo pedagogijom klasinog baleta (Fred Astaire Studios u Ne\v Yorku i letnji kursevi baleta Beaupre u Lenoxu, s K Massachusetts). - - BONJAKOVI, Ljubomir, kompozitor i dirigent (Mostar, 25. XI 1891 ). Po zavrenoj Muzikoj koli u Beogradu, studirao u Beu i Berlinu, a diplomirao na Konzervatorijumu u Napulju. Bio je nastavnik muzike u Skoplju i Aleksincu i, do Drugoga svetskog rata, vojni dirigent. Kao kompozitor uglavnom crpe iz vrela narodnih motiva, koje daje u jednostavnoj klasinoj harmonizaciji. Naroitu popularnost stekli su Bonjakovievi spletovi Selo moje ubavo, Oj, Moravo i Miljeno, cvee areno, pisani u duhu srpskog romantizma.
DELA. ORKESTARSKA. Rapsodije: Ohridska; Prespanska; Bitoljska i Vojvoanska ; uvertira Cer 1914. Kompozicije za kamerne sastave. Narodne igre za klavir (2 sv.), 194956. DRAMSKA: opera Robinja, 1961. Scenska muzika za pozorine komade: Ivanka; Bunjevka; Pokondirena tikvu; Smrt majke Jugovia. VOKALNA. Spletovi za meoviti hor i orkestar : Selo moji ubavo; Oj, Moravo i Miljeno, cvee areno. Horovi: Pesme iz Makedonije; Pesme iz Vojvodine; Liki splet. Napisao Istoriju muzike, 1921 (prvi prirunik te vrste u Srbiji"). LIT.: V. Periii, Muziki stvaraoci u Srbiji, Beograd 1969. S. . K.

(Desvignes, Cherubini, A. Reicha). Od 1827 suraivao u asopisu Revue musicale, od 1831 dobrovoljni bibliotekar Parikog konzervatorija. Suraivao i u asopisu Annuaire historiaue.
DJELA: L'Art musical depuis Vere chretienne jusqu' d nos jours, 1836; De la ehanson en France au moyen-dge, 1836; Des instruments de musique en usage au moyen-age, 1833 i 1838 (novo izd. 1844); Notice biographiaue sur les travaux de Guido d'Arezzo, 1837; Des puys de palinods au moyen age . . . , 1838; Instructions sur la musiaue des Francais au moyen-dge, 1839; Observations sur les moyens de restaurer la musique religieuse . . . , 1841; Notice des manuscrits autographes de . . . Cherubini, 1843. LIT.: A. J. H. Vincem, Notice sur la vie et les travaux de B. de Toulmon, Pari 1851.

BOTTESINI, Giovanni, talijanski kompozitor, dirigent i kontrabasist (Crema, Lombardija, 22. XII 1821 Parma, 7. VII 1889). Na Konzervatoriju u Milanu studirao kontrabas, harmoniju i kompoziciju (F. Basili, N. Vaccai). God. 184046 koncertirao u Italiji kao virtuoz na kontrabasu. Dirigent u Americi, Engleskoj, Parizu (Theatre Italien), Palermu i Barceloni. God. 1863 osnovao u Firenci Societa del auartetto za njegovanje njemake klasine muzike. B. je dirigirao prvu izvedbu Verdijeve Aide u Kairu i na Verdijevu preporuku 1889 postao direktor Konzervatorija u Parmi.
DJELA, ORKESTRALNA: Sinfonia caratteristica; Promenades desombres; Malinconia campestre; Notti arabe; Serenada. Dva gudaka kvarteta; kvintet. Opere: Cristoforo Colombo, 1847; UAssedio di Firenze, 1856; // Diavolo della note, 1858; Marion Delorme, r862; Vindguerra, 1870; Ero e Leandro, 1879; La Regina del Nepal, 1880. Oratorij The Garden 0/ Olivet, 1887; rekvijem, 1881. Metodo completo per contrabasso. LIT.: C. Lisei, Biografia di Giovanni Bottesini, Milano 1886. A. Carniti, In memoria di Giovanni Bottesini, Crema 1922. P. Santi, Giovanni Bottesini, I grandi anniversari del 1960, Siena 1960.

BOTJANI, Aleksander, pjeva, tenor (Ljubljana, 15. X 1920 ). Solo-pjevanje uio kod A. Trost u Ljubljani i A. Mitrovi u Zagrebu. God 194961 lan Rijeke opere, od 1962 solist opere u Mariboru. U svojoj umjetnikoj karijeri ostvario vie tenorskih uloga lirskog karaktera, meu kojima su: Don Ottavio (Mozart, Don Juan), Belmonte (Mozart, Otmica iz Seraja), grof Almaviva (Rossini, Seviljski brija), Ernesto (Donizetti, Don Pasquale), Des Grieux (Massenet, Manon) i dr. M. pe. BOTE & BOCK, njemako nakladno muziko poduzee. Osnovali su ga u Berlinu 1838 Eduard Bote i Gustav Bock (1813 1863). God. 1847 prela je naklada potpuno u vlasnitvo obitelji Bock. Gustava Bocka naslijedio je sin Hugo (18481932). Pod njegovom upravom poduzee je doivjelo svoj uspon. Iz davalo je operna i operetna djela te instrumentalnu muziku, a 184796 objavljivalo je i asopis Neue Berliner Musikzeitung. God. 1904 ula je u sastav poduzea i nakladna kua Lauterbach & Kuhn (Leipzig). Vlasnitvo Huga Bocka prelo je na njegova sina Gustava Bocka (18821953), a od 1953 poduzee vodi njegov neak Dieter Langheld. God. 1948 otvorena je podrunica u Wiesbadenu.
LIT.: Musikverlag Bote & Bock, Berlin, 18381938, Berlin 1938. G. Bock, Bote & Bock, MGG, II, 1952.

BOTTRIGARI (Bottrigaro), Ercole, talijanski muziki teoretiar (Bologna, 24. VIII 1531 S. Alberto kraj Bologne, 30. IX 1612). Muziku studirao kod B. Spontanea. God. 1557 otvorio tiskaru muzikalija; 157586 na dvoru obitelji Este u Ferrari, zatim opet u Bologni. Dobro je poznavao matematiku, astronomiju i klasine nauke. Osobito su vrijedne njegove studije o metrici talijanskog jezika.
DJELA: // Patricio, overo de' telracordi armonici di Aristosseno, 1593; H Disiderio, overo de' Concerti di varii strumenti musicali, 1594 (izdao pod imenom Alemanno Benelli; II izd. 1599 pod pravim imenom E. Bottrigari; III izd. 1601 izdao M. Artusi pod imenom A. Melone; novo izdanje K. Meyer, 1924); // Melone, diseorso armonico . . . , 1602. Nekoliko radova ostavio u ruko pisu (veinom prijevodi grkih i rimskih muzikih teoretiara: A. Boethius, De muica; Aristoksen, Elementa harmonica i dr.). Komponirao je madrigale. LIT.: E. Bottrigari, Notizie biografiche intorno agli studi ed alla vita del cavaliere Ere. Bottrigari, Bologna 1842. G. Gaspari, Dei musicisti Bolognesi dei secoli XVI e XVII, Atti e Memorie della R. Deputazione di Storia Patria per le provincie di Romagna, II, 1876. K. Meyer, Einleitung zur Neuausgabe von Bottrigaris II Desiderio, Berlin 1924. D. P. Walker, Hercole Bottrigari, MGG, II, 1952. R. Giazotto, II Patricio di Hercole Bottrigari dimostrato praticamente da un anonimo Cinquecentista, 1953.

BOTSTIEBER, Hugo, austrijski muzikolog (Be, 21. IV 1879 Shrevvsburv, Engleska, 15. I 1941). Studij muzikologije s doktoratom zavrio na Univerzitetu u Beu (H. Rietsch, G. Adler); u muzikoj teoriji uenik R. Fuchsa i A. Zemlinskog. Djelovao u Beu kao tajnik novoosnovanog Wiener Konzertvereina (1900), tajnik Drutva prijatelja muzike, upravitelj konzervatorijske kancelarije (1905) i 191337 kao glavni tajnik udruenja Konzerthausgesellschaft. God. 1938 emigrirao u Englesku.

BOTUTO, trublja Indijanaca iz Gvajane koja se upotreb ljava kod pogrebnih sveanosti. Cijev je od peene gline, duga preko 1 m, ima 23 trbuasta zadebljanja. Zvuk joj je stravian. BOUCH (franc. zaepljen; jednako to i njem. gestopft), uputa za sviraa roga prema kojoj treba rukom djelomino zaepiti lijevak instrumenta. Ovako dobiveni tonovi zvue u forte otro i praskavo, a u pianu prigueno i meko. BOUCHER, Alexandre-Jean, francuski violinist (Pariz, 11. IV 1778 29. XII 1861). Koncertirao ve u estoj godini. God. 17871805 violinist na dvoru Karla IV u Madridu. Studirao zatim kod L. Boccherinija i 182044 svirao na turnejama po Evropi. Bio je izvrstan virtuoz, ali ne i bez izvjetaenosti i arlatanskih crta. Usporeivali su ga s Paganinijem. Izdao je 2 violinska koncerta.
LIT.: G. Vallat, Etudes d'histoire . . . (podnaslov: Boucher et son temps). Pari 1890. M. Pincherle, Alexandre Boucher, RM, 1930.

BOUCHERON, Raimondo, talijanski muziki pisac, kompozitor i zborovoa (Torino, 15. III 1800 Milano, 28. II 1876). U muzici uglavnom samouk. Zborovoa u Vogheri, zatim u katedrali u Vigevanu (od 1829) i od 1847 do smrti u katedrali u Milanu. Niz godina suraivao je u Gazzetta Musicale.
DJELA: brojne simfonije (Gran Sinfonia, 1828). Kompozicije za orgulje. Dvije opere. Nekoliko misa i rekvijema; psalmi; himni; antifone. SPISI: Filosofia dslla Muica, 1843; Trattato di estetica, 1843; Sdenza del armonia, 1856; Corso completo diletteratura musicale; Esercizidi armonia, 1871; Corso elementare completo di lettura musicale, 1874.

BOTTAZZO, Luigi, talijanski orgulja (Presina kraj Padove, 9. VII 1845 Padova, 29. XII 1924). Slijep od djetinjstva, odgojen je u Zavodu slijepih u Padovi, u kojem je od 1864 bio nastavnik orgulja. Kasnije u istom gradu orgulja u vie crkava i nastavnik muzike kole.
DJELA: kompozicije za orgulje. Mise; antifone; himni i druga crkvena djela. Memorie storiche sulla riforma della muica sacra in Italia, 1927. Izdao antologiju starije i novije literature za orgulje, a zajedno sa O. Ravanellom kolski prirunik za orgulje (L'Organista di ehiesaj. LIT.: Luigi Bottazzo e il suo giubileo didattico, Padova 1914. G. Zaggia, Luigi Bottazzo e la restaurazione della muica sacra, Fonti e ricerehe di storia ecclesiastica padovana, Padova 1967.

BOUCOURECHLIEV (Bukorelijev), Andr, francusko-bugarski kompozitor i muziki kritiar (Sofija, 28. VII 1925 ). Studij zapoet na Konzervatoriju u Sofiji zavrio na cole normale de musiaue u Parizu, na kojem je zavodu sada nastavnik. Muziki kritiar asopisa Nouvelle Revue Francaise, surauje i u Studio di Fonologia u Milanu. God. 1964 boravio je u SAD.
DJELA. KOMPOZICIJE: Musique d trois, 1958; Texte I i II za magnetofonsku vrpcu, 195859; sonata za klavir, 1959; Devise, 1960; Frontispice, 1961; Signes za flautu, klavir i 2 udaraljke, 1961; Grodek za sopran i 3 skupine udaraljki, 1963; Pieces za klavir; Musiaues nocturnes za klavir, klarinet i harfu, 1966; Archipel I za 2 klavira i udaraljke, 1967. SPISI: Schumann, 196c; Chopin, 1962; Beethoren, 1963.

BOTTE DE TOULMON, Auguste, francuski muzikolog Pariz , 15. V 1797 22. III 1850). Studirao pravo i muziku

BOUGHTON BOULEZ
BOUGHTON, Rutland, engleski kompozitor (Aylesbury, Engleska, 23. I 1878 London, 25. I 1960). God. 190001 uenik Ch. Stanforda i W. Daviesa na Royal College of Music u Londonu; uglavnom samouk. God. 190410 predavao kompoziciju i pjevanje na Midland Institute i bio dirigent New-Coral Society u Birminghamu. Po uzoru na Wagnera zamislio cik lus muzikih drama prema srednjovjekovnim legendama o kralju Arturu. Za mjesto prikazivanja izabrao gradi Glastonbury, u kojemu je, s poluprofesionalnim ansamblom, prireivao od 1914 festivale s izvedbama vlastitih i tuih djela. Taj pokuaj nije imao veeg uspjeha.
DJELA. ORKESTRALNA. Dvije simfonije: I, Deirdre, 1927 i II, 1937Simfonijske pjesme: A Summer Night, 1902; Oliver Cromzvell, 1904 i Love and Spring, 1906. Koncerti: 2 za obou i gudaki orkestar, 1936; za gudaki orkestar, 1937; za flautu i gudaki orkestar, 1937 i za trublju, 1943. Kompozicije za violinu; Folk Dances za gudaki orkestar, 1912. KOMORNA: kvartet za obou i gudae, 1930; gudaki trio, 1944; klavirski trio, 1948; sonata za violinu i klavir, 1921; sonata za violonelo i klavir, 1948. DRAMSKA. Opere: The Immortal Hour, 1914; Bethlehem, 1915; The Round Table, 1916; The Birth of Arthur, 1921; Alkestis, 1922; The Oueen of Cornzvall, 1924; Agincourt, 1924; The Lily Maid, 1934; The Ever Young, 1935; Galahad, 1944 i Avalon, 1946. Baleti: Choral Dances, 1914; Snovi VChite, 1914; The Moon Maiden, 1919 i May Day, 1926. Filmska muzika. VOKALNA. Simfonijske pjesme za zbor i orkestar: The Skeleton in Armour, 1898; The Invincible Armada, 1901 i Midnight, 1907. Kompozicije za zbor i orkestar i za zbor a capella; solo-pjesme. SPISI: J. S. Bach, 1907; The Music - Drama of the Future (sa R. Buchelevem), 1908; Parsifal, a Study, 1920; The Reality of Music, 1934. LIT.: H. Antcliffe, A British School of Music Drama: The Work of Rut land Boughton, MQ, 1918. Isti, Rutland Boughton as Song Writer, Musical Opinion, 1920. H. Ould, Rutland Boughton, Music News and Herald, 1927. F. Toye, Rutland Boughton and His Music, The Listener, 1935. E. W. White, The Rise of English Opera, London 1951.

dirigent i muziki pedagog (Pariz, 16. IX 1887 ). Prvu poduku u muzici primila od svoje majke. Studirala zatim na Parikom konzervatoriju (G. Faure, P. Vidal, A. Guilmant, Ch.-M. Widor) i 1908 nagraena drugim Prix de Rome za kantatu La Sirene. Koncertirala na orguljama i klaviru, dirigirala orkestrima i zborovima, drala predavanja (Pariz, London, SAD, Belgija, Njemaka). Ba vila se kompozicijom, ali je me unarodni ugled stekla kao nas tavnik kompozicije koju je pre davala u Parizu (Jcole normale de musique, 192039; Konzer vatorij, od 1946) i u Fontainebleauu (Ameriki konzervato rij; od 1921 profesor, od 1950 direktor). Meu njezinim mno gobrojnim uenicima istiu se: 'fSJ^B J. Francaix, J. Chailley, R. LouK Bj^mS crieur, L. Berkelev, C. Beck, T 4 HH - Szeligowski, B. Woytowicz, -t* S^^^^|B A. Szalowski, G. Bacevvicz, Z. 7 fl^^^^B Mycielski, M. Spisak, W. Piston ^^^^H^Hf ; R- Harris, A. Copland, M. ^l Blitzstein, A. Haieff, V. Thomson i dr. Komponirala simfonijN UU.LANGER sku i komornu muziku, solo--pjesme i operu Le Ville morte (zajedno sa R. Pugnoom; libreto prema D'Annunziju, 1911). Djelovala je i kao muziki kritiar (Monde musicale, Revue musicale).
LIT.: P. Valiry, Nadia Boulanger, Revue Internationale de Musique, 1938.

BOULANGER, 1. Nadia (Juliette), francuski kompozitor

(Schbnbergov Kvintet* e i Webernovu Simfo; ga navodi da sa R. Leib proe strogi kurs -> c nije. Slijedee godine Konzervatorij i na pi kompozitora A. Honeg staje muziki direktor i Marigny, u kazalini Jean-Louis Barraultai. ne Renaud, gdje razvijs nu muziku djelatnost; kompozitora i dirigentE ljujui razumijevanju 1 i Renaudove, B. 1953 f okviru njihova kazalita tnu ustanovu -> Domair, sa zadatkom propagiran menih muzikih ostvai i muzikih djela prolo; P. BOULEZ nih duhu suvremene B. ostaje na elu Dom, sical do 1967, kada vodstvo preuzima mladi francuski zitor i dirigent Gilbert Amy. Krajem pedesetih godi: nastanjuje u Njemakoj, u Baden-Badenu. Tu nalazi n gunosti za svoj kompozitorski i predavaki rad (ku novu muziku u -> Darmstadtu) kao i za dirigiranje, kom uje sve vie i vie vremena; dirigiranje postaje po godina njegovom glavnom preokupacijom, u kojoj post ajne umjetnike rezultate, tako da u koncertnoj sezc 71 preuzima i mjesto direktora Njujorke filharmoni Kompozitorski put P. Bouleza poinje pod utjecajem O aena (Troh Psalmodies za klavir, 1945), da bi se nakon trajne dodekafonike faze Schonbergova tipa (Sonatina ; i klavir, 1946) odvijao u serijelnoj tehnici, koja obuh\ zvukovne parametre (Polyphonie X za 18 instrumenats Structures I za dva klavira, 1952 i dr.) i zatim u aleato: Sonata za klavir, 1957, Pli selon pli Portrait de Mali sopran i orkestar, 195862). Temeljna crta Boulezova opusa, bez obzira o kojoj kretnoj kompozicijskoj tehnici rije, oituje se u tipino cuskom osjeaju za zvukovne boje; taj koloristiki elemi ciran Debussyjem, B. produbljuje, podvrgava serijelnim pos i prede rafinirano serijelno muziko tkivo od najsuptilnij ristikih, dinamikih, intervalskih i ritmikih nijansa to jednako rasporeuje instrumentima i ljudskom glasu 0 sans Maitre za alt i est instrumenata, 195254). B. se s 0 panjom obraa u svome stvaranju poetskim tekstovima fra pjesnika. Njegov pristup tekstu temeljio se u poetku ni da tekst treba ilustrirati muzikom, da bi u zrelom stvar razdoblju bila uspostavljena potpuna ravnotea izmeu muzike, gdje oba faktora ravnopravno grade strukturu rr tkiva; meutim, B. na taj balans ne gleda mehaniki, ne prizmu suvremenoga muzikog miljenja: Dobra poei svoje vlastite zvunosti kad se ona recitira; nekorisno je vati konkurirati na tome podruju nekim nainom savre nopravnosti. Kad pjevam poemu ja stupam u sporazum: i je sluiti se ovim sporazumom kao takvim, s njegovim pc zakonima, negoli ga hotimice ignorirati ili htjeti obii i k riti da bi ga odvrnuli od njegova pravog govora. Pjevanji uje prijenos zvunosti poeme na intervale i ritmiku, koj meljno udaljuju od intervala i ritmike govora; ono nije p mo dikcije, ono je preobrazba i, priznajmo, raetvorenje (Boulez, Son et verbe, 1958). U lancima, esejima i studijama B. obrauje estetske i t probleme suvremene muzike, osvjetljuje djelo njenih pi iznosi vlastite umjetniko-stvaralake stavove. Njegovi se odlikuju poniranjem u sr teme, loginim rasuivanjem, 1 nou u izvoenju zakljuaka i blistavim stilom, a ne ma: u nunome momentu ni polemike otrine. Meu brojnii lezovim tekstovima istiu se Uventuellement (1952), Alea Tendance de la musique recente (1957), Son et verbe (19; javljeni u zbirci Releves d'apprenti, kao i opsena studij ment pense-t-on la musiaue aujourd'hui? (Musikdenken 1963) pisana u Darmstadtu za Darmstadt. Boulezov p tiki rad potpuno kompletira njegovu umjetniku linost istaknutoga stvaraoca suvremene muzike i efikasnog b( njeno ideoloko fundiranje i njenu praktiku afirmaciju.
DJELA. ORKESTRALNA: Symphonie concertante, 1950; Stroph Doubles, 1958; Figures-Doubles-Prismes, 196366; Poesie pour pouvoi: spjevu H. Michauxa) za orkestar i magnetofonsku vrpcu, 1958. KOM Livre pour Quatuor a cordes IVI, 194849; Polyphonie X za 18 instri 1951; Eclat za 15 instrumenata, 1965; sonatina za flautu i klavir, 1946;

'

2. Lili (Marie-Juliette), francuski kompozitor (Pariz, 21. VIII 1893 Mezy kod Pariza, 15. III 1918). Sestra i uenica Nadije, studirala 190913 na Parikom konzervatoriju (P. Vidal, G. Caussade). God. 1913, kao prva ena, osvojila Grand Prix de Rome za kantatu Faust et Helene.
DJELA: simfonijske pjesme D'un soir triste, 1917 i D'un matin de printemps, 1917. Gudaki kvartet; kompozicije za violinu, za flautu. Scenska muzika za Maeterlinckovu igru La Princesse Maleine. Kantata Faust et Helene, 1913; Pour les funerailles d'un soldat za zbor i bariton solo; 3 psalma; Pie Jesu za glas, gudaki kvartet, harfu i orgulje, 1918; solo-pjesme. LIT.: C. Mauclair, La Vie et l'oeuvre de Lili Boulanger, RM, 1921. P. Landormy, Lili Boulanger, MQ, 1930. H. E. Reeser, Lili Boulanger, De Muziek, 1933.

BOULEZ, Pierre, francuski kompozitor, dirigent i muziki pisac (Montbrison, Loire, 25. III 1925 ). Sin inenjera, ve u koledu pokazao izraziti smisao za matematiku, tako da je bio poslan u Lyon na specijalni kurs za matematiku i tehnike znanosti. U isto vrijeme uio je i klavir. Sa 18 godina dolazi u Pariz i posveuje se definitivno muzici. Sluajui predavanja O. Messiaena iz muzike analize na Parikom konzervatoriju B. stie suvremene poglede na muziku i razvija vlastiti nain muzikoga miljenja. God. 1945 prvi put uje dodekafonske kompozicije

BOULEZ BOUZIGNAC
nes za klarinet i nekoliko instrumenata, 1969. KLAVIRSKA. Tri sonate: I, 1946; II, 1948 i III, 1957. Trois Psalmodies, 1945. Za dva klavira: sonata, 1948; Structures (2 serije): 1 ( 2 knjige), 1952, II, 1961. Konkretna muzika: tude I i II, 1951. Scenska muzika za Eshilovu tragediju Orestija, 1956. VOKALNA: kantate (tekst R. Char) Le Soleil des Eaux za sopran, tenor, bas i orkestar, 1948 (nova verzija za soliste, zbor i orkestar, 1958) i Fureur et Mystere za zbor i orkestar, 1957; Visage nuptial (5 pjesama R. Chara) za sopran, alt i komorni orkestar, 1946 (prer. za alt, enski zbor i orkestar, 1952); Ensemble za zbor a cappella; Marteau sans Maitre (R. Char) za alt i 6 instrumena ta, 195254; Pli selon pli Portraii de Mallarme za sopran i orkestar, 1958 62. SPISI: Poinls de repere, 1959; Musikdenken heute, 1963; Releves d'apprenti (sabrani tekstovi; red. i obj. Paule Thevenin), 1966. LIT.: A. Golea, Rencontres avec Pierre Boulez, Pari 1958. F. Lesure, Pkrre Boulez, Muica d'oggi, 1958. P. Ligeti, Pierre Boulez, Die Reihe, 1958. D. Handman, Entretien avec Pierre Boulez, France Observateur, 1960. K. Stockhausen, Texte zur elektronischen und instrumentalen Musik, 1963. Isti, Texte zu eigenen Werken, zur Kunst Anderer, Aktuelles, 1964. U. Dibelius, Moderne Musik 19451965, 1966. P. Alain, Pierre Boulez, Les Nouvelles Litteraires, 1966. J. Hdusler, Fruchtland der Svnthese. Der komponist Pierre Boulez, Muica, 1970, 3. N. D.

237

BOULNOIS, Joseph, francuski kompozitor (Verneuil, Oise, 28. I 1884 poginuo kod Chalaines na Maasi, 20. X 1918). Studirao na Parikom konzervatoriju orgulje (A. F. Guilmant) i fugu (Ch. Lenepveu). Od 1905 orgulja u crkvi sv. Elizabete u Parizu, kasnije u 5. Louis d'Antin. Od 1909 korepetitor u Opera Comique. Mare de Ranse i B. osnovali su Schola de S. Louis d'Antin.

BOURGEOIS (Bourgeoys) Loys, francuski kompozitor (Pariz, oko 1510 oko 1561). God. 154152 kantor u enevi, 1560 ivio u Parizu. Za muziku historiju vaan je prvenstveno po tome to je medu prvima obradio hugenotske psalme za vieglasni sastav i to je komponirao najvei dio melodija te je na taj nain bez dvojbe dao konani oblik Hugenotskom psaltiru; 1547 izale su u Lyonu 2 zbirke njegovih 4-glasnih obradbi psalama, dijelom u akordikoj, dijelom u motetskoj tehnici, 1554 objavio treu, a 1561 u Parizu etvrtu zbirku (za posljednje dvije zbirke komponirao je, obradio i revidirao 83 melodije na psalme u francuskom prepjevu C. Marota i T. Bezea). Komponirao je i neko liko ehansona, koje su objavljene u skupnim zbirkama onoga vremena; po njima se zakljuuje da je B. bio vjet kontrapunktiar i da je potekao iz kole Dufava i Binchoisa (tzv. Burgundska kola). Znaajan je njegov prirunik za poduku u pjevanju Le droict chemin de musigue u kojemu je nastojao da premosti nedostatke solmizacije i da odredi upotrebu vodice u kadenci.
DJELA: Chansoni u skupnim zbirkama iz 1538 i 1559. CRKVENA: Cinquante Pseaulmes de David roy et prophite, traduictz en vers franeois par C. Marot et mis en musique par L. Bourgeoys d 4 parties, 1547; Le premier Uvre de Pseaulmes de David, contenant XXIV Pseaulmes compose . . . en diversite de musique . . . , 1547; Pseaulmes LXXXIII de David. . . a 4 parties, 1554; Quatre-vingl-trois Psalmes de David en musiaue (fort convenable aux instrumentz) a 4, 5 et 6 parties . . . 1561. Prirunik Le Droict Chemin de Musique . . . avec la maniere de ehanter les Psaumes par usage ou ruse . . . , 1550. NOVA IZD.: 37 psalama u 4-glasnoj obradbi iz 1547 obj. K. Ph. Bernet Kempers (1937); prirunik Le Droict Chemin de Musique obj. P. A. Gaillard (Documenta musicologica. I, faksimile, 1954). LIT.: F. Bovet, Histoire du Psautier des eglises reformees, Neuchatel 1872. O. Douen, Clement Marot et le psautier huguenot (2 sv.), Pari 1878 99. W. S. Pratt, The Music of the French Psalter of 1562, New York 1939- P. A. Gaillard, Loys Bourgeovs: sa vie, son oeuvre comme pedagogue et compositeur, Lausanne 1948. Isti, Loys Bourgeois, MGG, I, 1952.

LIT.: M. Emmanuel, Eloge funebre de Louis-Albert Bourgault-Ducoudray, Pari 1911 (s popisom djela).

BOULT, Adrian Cedric, engleski dirigent (Chester, 8. IV 1889 ). Studirao u Oxfordu, zatim u Leipzigu dirigiranje kod A. Nikischa i kompoziciju kod M. Regera. Djelovao najprije u Liverpoolu, 191819 dirigirao koncertima Kraljevskog filharmonijskog drutva, 191930 predavao kompoziciju i sviranje partitura na Royal College of Music u Londonu. God. 1921 izvodio u Miinchenu, Pragu i Beu djela modernih engleskih kompozitora, 1924 bio dirigent festivalskog orkestra, a 192530 i 195760 dirigent Gradskog orkestra u Birminghamu. God. 1930 42 muziki direktor Britanskog radija (BBC), 193049 dirigent njegova simfonijskog orkestra. Od 1949 B. je dirigent Londonske filharmonije (od 1965 direktor). U vie navrata di rigirao u SAD. B. se veoma lako umije prilagoditi zahtjevima i temperamentu pojedinih autora pa se njegove izvedbe istiu vjernou interpretacije. Najvee je uspjehe postigao kao interpret engleske suvremene muzike.
DJELA: A Handbook on the Technique oj Conducting, 1921 (novo izd. zajedno sa W. Emervjem, 1949); The St. Matthezv Passion, Its Preparation and Perfortnance, 1950; Zur Kunst des Dirigierens, 1965.

DJELA: Symphonie funebre (nedovrena); suita za violonelo i orkestar; Marine i Sarabande za orkestar; suita En Bretagne za mali orkestar. Gudaki kvartet; nekoliko klavirskih trija; sonata za violonelo i klavir. Kompozicije za klavir, za orgulje, za violinu, za violonelo. Opera U Anneau d' Isis. Oko 20 pjesama.

BOURNONVILLE, Auguste, danski plesa i koreograf (Kobenhavn, 21. VIII 1805 30. XI 1879). Plesati uio u Parizu kod Vestrisa i Coulona. God. 1828 vratio se u Kobenhavn i postao lan Kraljevske opere. Nakon kratkog boravka u Italiji ponovno dolazi u Kebenhavn i 1842 koreografira svoj najbolji balet Napoli koji se jo i danas nalazi na repertoaru danskog baleta. B. je prvi u baletu dao vanost mukim ulogama. Bio je odgojen na francuskoj baletnoj tradiciji koju je uspjeno presadio na dansko tlo.
LIT.: V. Cavling, Un grand maitre de ballet: Auguste Bournonville, Archives internationales de la danse, 1934. F. Prior, Un grand maitre de ballet au XIX e siecle: Auguste Bournonville, Revue musicale, 1937-

BOUNCE (engl. skok), u jazz muzici, osobito u eri swinga, oznaka za tempo i nain interpretacije. B. upuuje na umjereno brzi tempo s vrlo naglaenim tezama i na ivahan muziki izraz, katkada na granici komike. BOURDELOT, Pierre (pravo ime Pierre Michon), francuski muziki historiar (Pariz, 2. II 1610 9. II 1685). God. 1642 kraljev lini lijenik. Skupljao grau za povijest muzike i plesa zajedno s neakom Pierreom Bonnetom (16381708), koji se po njemu naziva Bonnet-Bourdelot. Djelo je dovrio brat P. Bonneta, Jacques Bonnet (16441724) te izdao pod naslovom Histoire de la musigue et de ses effets, depuis son origine jusqu'd present (1715). Drugom izdanju (1726) dodata je rasprava L. de la Vievillea Comparaison de la musique italienne et la musigue franfaise. U tom ju je obliku ponovo objavio 1743.
LIT.: H. Kretzschmar, PJB, 1907. D. Vischer, Der musikgeschichtliche Traktat des Pierre Bourdelot, Bern 1947. E. Borell, Piere Bourdelot, MGG, II, 1952. R. Sietz, Pierre Bourdelot in Stockholm, MF, 1957.

BOURRE (franc), francuski ples iz XVII st. (iz Auvergne). Tempo je iv, a mjera dvodobna s uzmahom. Spominje ga M. Praetorius (Syntagma musicum, 1615), ali se u kompozicijama ne javlja prije Lullvja (oko 1670). U baroknoj instrumentalnoj suiti nalazi se u stiliziranom obliku na prijelazu iz XVII u XVIII st., tako u Francuskoj suiti br. 6 J. S. Bacha:
J.S.Bach

r nt .

m
LIT.: M. Versepuy, La Bourree d'Auvergne, Revue de la Societe internationale de musique, 1910. Isti, La Danse populaire Bourree d' Auvergne, Muica, 1912 J. Canteloube, La Danse d'Auvergne, Auvergne litteraire et artistique, 1936. P. R. Fournier, Deux noms de danses auvergnates, Le Francais moderne, 1948, 3. C. Marcel-Dubois, Bourree, MGG, II, 1952. M. Ca.

BOURGAULT-DUCOUDRAY, Louis-Albert, francuski kompozitor i muzikolog (Nantes, 2. II 1840 Vernouillet, Seine-et-Oise, 4. VII 1910). Uenik A. Thomasa na Konzervatoriju u Parizu, 1862 osvojio Grand Prix de Rome. God. 1878 1908 bio je"profesor povijesti muzike i estetike na Parikom konzervatoriju. B.-D. je vjerojatno prvi medu francuskim kompozitorima teoretski i praktino zagovarao upotrebu starih tonaliteta i egzotinih ljestvica, smatrajui da e time obogatiti izraajna sredstva. U tom pogledu znaajan je njegov dodir s muzikim folklorom, francuskim i stranim (osobito grkim).
DJELA. ORKESTRALNA: Fantasta, 1874; L'Enterrement d'Ophelie, 1877 (istoimena kompozicija postoji i za klavir); Le Carnaval d'Athene, 1881; Rhapsodie Cambodgienne, 1890. Komorne i klavirske kompozicije. DRAMSKA. Pet opera: L'Atelier de Prague, 1859; Michel Colomb, 1887; Anne de Bretagne, 1887; Thamara, 1891 i Myrdhin, 1905. VOKALNA: oratorij Jeanne la Patrie; kamata Jeanne Hacheite; Stabat Mater, 1868; La Conjuration des fleurs za sole, enski zbor i orkestar, 1883. SPISI: Souvenirs d'une mission musicale en Grice et en Orient, 1876; Etude sur la musique eccUsiastique grecque, 1877; Conjerence sur la modalite dans la musique grecaue; Schubert, 1908. Harmonizirao narodne napjeve za glas i klavir: 30 melodies populaires de Grece etd' Orient; 30 melodies populaires de la Basse-Bretagne, 1885: Melodies du pays de Galles et d'Ecosse, 1909.

BOUTADE, stari francuski ples ili improvizirani mali balet kapricioznog karaktera (osobito rairen u XVI i XVII st.). U XVIII st. takoer i jednostavna instrumentalna kompozicija (fantazija i si.). BOUVET, Charles, francuski muzikolog (Pariz, 3. I 1858 22. V 1935). U violini uenik E. Sauzava u Parizu, osnovao i 190311 vodio ansambl Fondation J. S. Bach s kojim je izvodio djela starih majstora. Od 1919 arhivar i od 1924 direktor biblio teke i muzeja Parike opere. God. 192027 generalni tajnik Societe franfaise de musicologie, suraivao je u asopisima Monde musical, Courrier musical, Bulletin de la Societe musical i dr.
DJELA: Une Lecon de G. Tanini et une femme violiniste au XVIII' siecle, 1915; Bonporli igal de J. S. Bach, 1918; Une Dynastie de musiciens francais: Les Couperins, 1919; L'Opera, 1924; Cornelie Falcon, 1927; Massenet, 1929; Spontini, 1930; Musiciens oublies, musique retrouvee, 1932; Nouveaux documents sur les Couperin, 1933. Izdao Pieces de viole Couperina, 4 invencije F. A. Bonportjja i zbirku kompozicija starih majstora pod naslovom Collection Charles Bouvet.

BOUZIGNAC, Guillaume, francuski kompozitor (nekadanja francuska pokrajina Languedoc, krajem XVI st. ?). U slubi na raznim francuskim dvorovima (Grenoble, Angoulme,

.->(*,

255

BOUZIGNAC BOIKOVA
BOYER, Lucienne, suvremena francuska pjevaica i glumica (Pariz, ? ). Prva pjevaica chansona koja j Prix du Disque (1930). U njenoj izrazito lirskoj inti stekle su veliku popularnost mnoge poznate chansone -moi d'amour, Rever, Mes mains) koje su kasnije ule u svih poznatijih francuskih pjevaa chansona. BOYLE, George Frederick, australski pijanist i k< (Svdnev, 29. VI 1886 Philadelphia, 20. VI 1948). I Busonija u Berlinu, djelovao kao klavirski pedagog u S timore, New York, Philadelphia). Koncertirao i u Ev:
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za klavir u d-molu, 19 za violonelo, 1917; Concertino za klavir i orkestar, 1936; Symphot 1915; Slumber Song and Aubade, 1915. KOMORNA: 3 klav sonata za violinu i klavir, 1918; sonata za violonelo i klavir, 1928 violu i klavir. KLAVIRSKA: sonata, 1916 i oko 100 drugih za 2 klavira, 1932. Kantate The Pied Piper of Hamelin i Don Ran solo-pjesama.

Carcassonne), sredinom XVII st. u katedrali u Toursu. U knjinici tog grada sauvano je u rukopisu njegovih 8 moteta i 2 chansone kao i oko 70 anonimnih djela, od kojih se neka pripisuju Bouzignacu (3 mise, psalmi). Te kompozicije pokazuju, da je B. po nekim obiljejima svog stvaranja (alterniranje dvaju zborova ili solista i zbora, recitativi i dijalozi proeti dramatinou) pretea tipino francuskog vokalno-instrumentalnog velikog moteta (grand motet), kojemu je prvi veliki predstavnik H. Du Mont.
NOVA IZD.: 6 kompozicija obj. H. Quittard (SBIMG, 190405); 5 kompozicija Bouzignaca i 23 kompozicije, za koje njegovo autorstvo nije sigurno utvreno, obj. su D. Launav, B. Loth, P. Nicolas i F. Raugel (Collection d'Oeuvres Francaises du Temps de Richelieu, 1947). LIT.: H. Ouittard, Un Musicien oublie . . . , G^uillaume Bouzignac, SBIMG, 190405. Isti, Un Musicien francais inconnu, Guillaume Bouzignac, Revue musicale de Combarien, 1905. B. Loth, La Regina coeli du ms. 168 de Tours, La Musique sacree, 1948. D. Launay, Guillaume Bouzignac, Musique et Liturgie, 1951. Isti, Guillaume Bouzignac, MGG, II, 1952.

BOVET, Abb Joseph, vicarski kompozitor i zborovoda (Sales, Gruvere, 7. X 1879 Clarens, 10. II 1951). Uenik A. Hartmanna, P. Haasa i P. Wagnera. Regens chori katedrale u Fribourgu, 190923 vodio tamo i simfonijske koncerte.
DJELA: oratorij Dismas, 1920; vie kantata, misa i dr. Izdao zbirke zborova Nos chansons, 1911; L'Alouette, 1930; Die Heimat singt i nekoliko kolskih pjesmarica.

BOYVIN, ]acques, francuski orgulja (?, oko 1635 -30. VI 1706). Od 1674 orgulja u crkvi Notre Dame u Virtuoz velikih tehnikih mogunosti, stalno je iznali koloristike efekte.
DJELA: Premier Uvre d'orgue contenant les huits tons a l'usa de Viglise.. ., 1689; Sezond Uvre d'orgue. .., 1700; Traite abrege de l\ mentpour l'orgue et le clavessin, oko 1700. Sveukupna djela izdali ^ i A. Pirro u Archives des Maitres de Vorgue, 1905. LIT. : N. Dufourcq, La Musique d'orgue francaise, Pari 1949.Jacques Bovvin, MGG, I I , 1952.

BOVY, Vina, belgijska pjevaica, sopran (Gent, 22. V 1900 ). Studirala na Konzervatoriju u Gentu gdje je 1917 debitirala u operi Hdnsel und Gretel (Humperdinck). God. 192023 prvakinja u Thedtre Royal u Bruxellesu. Gostovala je u Italiji, panjolskoj i Junoj Americi. Zajedno sa B. Giglijem i Toti dal Monte pjevala 1927 u kazalitu Colon u Buenos Airesu, a 1936 nastupala je i na Metropolitanu u New Yorku. God. 1947. postala direktor opere u Gentu. BOWEN, Edwin York, engleski kompozitor i pijanist (London, 22. II 1884 Hampstead, 23. XI 1961). Studij klavira i kompozicije zavrio na Royal Academy of Music u Londonu (R. Matthav, F. Corder). Jedan od najistaknutijih engleskih pijanista svoje generacije; kao stvaralac najvii domet ostvario na podruju klavirske muzike.
DJELA. ORKESTRALNA: tri simfonije; simfonijske pjesme: The Lament of Tasso i Eventide; 3 koncerta za klavir: I, 1904; II, 1906 i III, 1908; koncert za violinu, 1920; koncert za violu; Rapsodija za violonelo i orkestar; Symphonic Fantasia, 1906; koncertna uvertira; vie suita. KOMORNA: tri gudaka kvarteta; klavirski trio; sonata za violinu i klavir; 2 sonate za violu i kla vir. KLAVIRSKA : sonata u f-molu; 5 suita; poloneza i dr. Solo-pjesme. Instruktivna djela: Pedalling the Modem Pianoforte, 1936; Arpeggio Passa-ges for the Keyboard, 1942. LIT.: K. S. Sorabji, A Note on York Bowen, London.

BOZZA, Eugene, francuski kompozitor i dirige 4. IV 1905 ). Studirao na Konzervatoriju u Parizu i I jio Grand Prix de Rome kantatom Legende de Boukmi 193949 dirigent parike Opera Comigue. Djeluje zatii rektor Konzervatorija u Valenciennesu. Njegove su kc esto inspirirane narodnom pjesmom njegovog rodno folklorom panjolske. i
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1948; simfonijeta orkestar; simfonijska pjesma Pax triumphans, 1948. Koncerti: za vii za violonelo, 1947; za klarinet, 1952; za klavir; za gudaki trio i dl star, harfu i kontrabas. Concertina: za fagot, 1946; za saksofon; za aki orkestar; za trombon. Preludij i invencija za klavir i mali ork Balada za trombon; Fantaisie pastorale za obou; Suite pour un vau Voyages; preludij i passacaglia. KOMORNA: gudaki kvarti kvintet; brojna djela za duhaki kvartet razliita sastava (Luciolles, la montagne, suita); varijacije i suita za duhaki kvintet; brojne sti za razliite duhake instrumente. Klavirske kompozicije. D opere Leonidas, 1947 i Beppo ou le Mort dont personne ne voulait; lirs Legende de Roukmani, 1934; baleti Fites romaines, 1939 i Jeux de plc KALNA: oratoriji La Tentation de St.-Antoine, 1948 i La Passi 1963 ; zborovi; solo-pjesme. Messe de La Saintele Pie XII za zbor rekvijem za zbor a cappella. LIT.: J. Bruyr, Eugene Bozza, Muica (Pari), 1957, 42.

BOWLES, Paul Frederic, ameriki kompozitor (New York, 31. XII 1910 ). Nastavnici su mu bili A. Copland, V. Thomson i N. Boulanger. Prouavao je folklor panjolske, sjeverne Afrike, kao i Srednje i June Amerike. God. 194245 muziki kritiar lista New York Herald Tribune. Otada ivi u Tangeru i bavi se preteno knjievnim radom.
DJELA: suita za orkestar, 1933; koncert za 2 klavira i orkestar, 1949; Romantic Suite za duhaki sekstet, gudae, klavir i udaraljke, 1939; Danza mexicana za orkestar, 1941. Klavirski trio, 1936; sonata za obou i klarinet, 1931; sonata za flautu i klavir, 1932; Melodia za gudaki nonet, 1937. Dvije sonatine za klavir; suita za 2 klavira, 1939; sonatina za 2 klavira, 1945. Opere: Denmark Vesey, 1937 i The Wind Remains, 1943. Baleti: Yankee Clipper, 1936; The Ballroom Guide, 1937; Pastorella, 1941; Facsimile, 1946. Scenska i filmska muzika. Cantata za zbor, 1933; A Picnic Cantata za 4 enska glasa, 2 klavira i udaraljke, 1954; Scenes d'Anabase za tenor, obou i klavir, 1932: Danger de mori za glas i klavir, 1934; Canciones espanolas, 1943. LIT.: P. Glanville Hicks, Paul Bowles, Music and Letters, 1945.

BOI, Darjan, kompozitor i dirigent (Slavonski IV 1933 ). Na Akademiji za glasbo u Ljubljani zav: kompozicije (1958) i dirigiranja (1961). Djelovao u Lju dirigent-asistent Opere SNG. Od 1970 direktor je filharmonije. U ranijim djelima povezivao je elemen evropskom muzikom tradicijom (Koncert za alt-sak zatim se prihvatio serijelne tehnike (Spotovanja vredna U najnovijem razdoblju B. sintezom elemenata elek konkretne muzike s tradicionalnim izraajnim sredstvi ruje novu zvukovnost (Requiem).
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1965; koncert za k koncert za alt-saksofon, 1958; koncert za trombon, 1960; koncerl 1961; Humoreska, 1959; Improvizacije za 6 orkestralnih grupa, 191 za 4 recitatora i orkestar, 1966; Polineikes, collage prema drami 1966. KOMORNA: Concerto grosso za komorni ansambl, 1960 in cool: I, za flautu i klavir, 1961; II, za klarinet i klavir, 1962 i I] basklarinet i harfu, 1965; esta pesem iz cikla Blaznost G. Strnie i 7 instrumenata, 1965; Collage sonore za alt-klarinet i 8 izvodilaca, za recitatora, duhaki kvintet i magnetofonsku vrpcu, 1966; Pro za enski glas, klavir i magnetofonske vrpce; Polyrhytmia za duh; Popart-music za gudaki kvartet, piccolo i 2 metronoma, 1969. Ei SKA: Trije dnevi Atme Frank za 2 recitatora i sintetske zvukovi quiem, collages sonores za magnetofonsku vrpcu, 1969. DRAM opere : Humoreska, 1958 i Spotovanja vredna vlauga, 1960. Baleti: M ci, 1957 i Gluha okna, 1967. Jago, happening za 8 instrumenata i ma vrpcu; muzika za dramu Lizistrata praznih rok. LIT.: A. Rijavec, Sinteza Darjana Boia, Zvuk, 19S9.

BOYCE, William, engleski orgulja i kompozitor (London, 1710 7. II 1779). lan djeakog zbora katedrale u Londonu pod vodstvom Ch. Kinga, bio je kasnije uenik M. Greenea i Ch. Pepuscha. Od 1734 orgulja u raznim londonskim crkvama i 175579 Master of the King's Music. Uz to od 1737 vodio zajednike muzike sveanosti gloucesterskog, worcesterskog i herefordskog zbora ( Three Choirs). Njegova zbirka Cathedral Music s djelima engleskih kompozitora XVIXVIII st. (prva poslije Barnardove zbirke Church Music, 1641) utjecala je gotovo do kraja XIX st. na repertoar katedralnih zborova u Engleskoj. B. je suraivao u Havvkinsonovoj povijesti muzike.
DJELA. INSTRUMENTALNA: 12 uvertira, 1720; 12 sonata za 2 vio line i violonelo ili embalo, 1745; 8 Symphonies in Eight Parts, 1750; 10 Voluntaries za orgulje ili embalo, 1785; 5 concerta grossa (neobj.). DRAMSKA: masque Peleus and Thetis, r734; The Secular Masque, 1745; pastorala The Chaplet, 1749; The Shepherd's Lottery, 1751. Scenska muzika za drame: The Roman Father (W. Whitehead); The Rehearsal (C. Clive); Romeo and Juliet (Shakespeare); Boadicia (R. Glover); The Tempest i Cymbeline (Shakespeare) i dr. VOKALNA: oratorij Noah; kantata Saul and Jonathan; zborovi; arije; dueti i dr. (u zbirkama Lyra Britannica, 6 sv., 174555; Thalia, 1767 i dr.). Izdao zbirku u 3 sv. Cathedral Music (s djelima Th. Tallisa, Th. Morleva, W. Byrda, J. Blowa, H. Purcella i dr.), 1760, 1768 i 1772 (kasnija izdanja 1788 i 1849). NOVA IZD.: 8 simfonija op. 2 obj. C. Lambert; Tzvo Voluntaries obi. W. Pearson (1949). LIT.: E. Tavlor, William Boyce and the theatre, The Music Review, 1953-

BOIKOV, Georgi, peva, bas (Petri, Pirinska M 20. IV 1931 ). Studij pevanja zavrio na Dravnom tori ju u Sofiji; tamo debitirao 1961 kao Don Basilic Seviljski brija) i odmah angaovan. God. 196466 S( u Skopju, zatim u Zagrebu i od 1968 ponovo u Skopju ostvario vie od 20 basovskih uloga, medu kojima su: Fi Don Carlos), Zaccharia (Verdi, Nabucco), Dulcamara ( Ljubavni napitak), Boris Godunov (Musorgski), Mefisto Faust), Velko (Proev, Pajaina), Samuil (K. Makedc Pevao je u mnogim gradovima Jugoslavije kao i na go: u Sovjetskom Savezu, ehoslovakoj i Rumuniji. BOIKOVA, Anastasija, pevaica, sopran (Pernik, 16. XI 1940 ). Studij pevanja zavrila na Muzikoj al Sofiji; na opernoj sceni debitirala 1965 u Skopju ka<

BOIKOVA BRAHMS

239
(Verdi, Nabucco) i otada lanica Skopske opere. God. 196668 bila je solist opere u Zagrebu. Lirski sopran, najvie se istakla kao Norma (Bellini), Aida (Verdi), Mirni (Puccini, La Boheme), Margareta (Gounod, Faust), Marenka (Smetana, Prodana nevesta) i dr. Osvojila vie meunarodnih nagrada medu kojima i nagradu za najlepi glas na konkursu Francisco Vinas u Barceloni (1969). Gostovala je na brojnim jugoslovenskim opernim scenama, kao i u Rumuniji, Engleskoj, Francuskoj, Italiji i paniji. D. OV. BRA (prema njem. Bratsche, tal. braccio), tambura srednje veliine. Na krukolikoj trupini usaen je dug vrat, nad kojim su napete etiri metalne ice ugodene u istom tonu dl. Noviji instrumenti imaju tri para ica ugodenih u razmaku kvinte od fona g. Opseg braca see od g do e3. Da bi mogao lake pomicati lijevu ruku du vrata za vrijeme sviranja, svira podrava in strument uzicom koju vee za njegovu glavu i donji okrajac te je prebacuje preko lijevog ramena i svog vrata. ice trza trzaljkom od kore, pera ili celuloida. Dionica za b. ispisuje se u violinskom kljuu onako kako i zvui. Brau pripada u tamburakom zboru uloga melodijskog instrumenta (soprana i alta). U velikom tam burakom orkestru upotiebljavaju se po tri dionice za bra (I, II, III). B. a. BRADA, Rezsd, madarski plesa i koreograf (Budimpeta, 1906 ). Studij plesa zapoet kod oca, poznatoga pedagoga Ede B., nastavio u SAD kod A. Rascha i Ch. Hale. Kada mu je otac postao baletni majstor Budimpetanske opere (1921), vratio se u domovinu. God. 1935 preuzeo je oevu dunost. Plesao je u domovini, u SAD i na brojnim turnejama. BRADA, Karl, kornist (Maribor, 4. VIII 1943 ). Studij roga zavrio 1966 na Akademiji za glasbo u Ljubljani (J. Falout) i idue godine dobio studentsku Preernovu nagradu. God. 196869 usavravao se kod L. Theveta i G. Barbotea na cole Kationale u Versaillesu. God. 196068 lan Simfonijskog orke stra i Duhakog kvinteta RTV Ljubljana, od 1969 solist je Slovenske filharmonije. Bradaevo muziciranje odlikuje se nepo srednou, ljepotom tona i sigurnom tehnikom. Kao solist nas tupao je u svim veim jugoslavenskim gradovima. B. Lk. BRADA, Zorka, klavirski pedagog (Ljubljana, 6. III 1916 ). Studij klavira zavrila 1941 na umjetnikom odjelu Glasbene akademije u Ljubljani (A. Ravnik, M. Lipovek, Z. Zarnikova). Kasnije se usavravala kod C. Zecchija na ljetnim klavirskim teajevima Mozarteuma u Salzburgu (1963 asistent). Pedagokom djelatnou zapoela 1938 na koli Glasbene matice u Ljubljani. Od 1948 profesor Srednje glasbene kole i od 1960 profesor i naelnik klavirskog odjela na Zavodu za glasbeno in baletno izobraevanje u Ljubljani. Sastavila 5 svezaka tehnikih vjeba. Zajedno sa Silvom Hraovec objavila oko 110 instruktivnih klavirskih zbirka koje su doivjele vie izdanja. A. Rij. BRADE, William, engleski kompozitor i violist (oko 1560 Hamburg, 26. II 1630). O njegovoj mladosti i kolovanju nije nita poznato. U vie navrata (159496, 15991606 i 1620 22) lan Dvorske kapele Kristijana IV u Kobenhavnu, 159699 na Brandenburkom dvoru u Berlinu, a 160609 na dvoru u Gottorpu. God. 160810 muziki direktor u Hamburgu, 1614 naHclsteinskom dvoru u Schlesvvigu, 1618 u Halleu na Sali, 1622 25 ponovno u Gottorpu i konano od 1625 muziki diiektor u Hamburgu. Izvrstan polifoniar ija se darovitost istie posebno u iznalaenju zanimljivih ritmikih kombinacija i melodijskih samostalnosti dionica.
DJELA: Nezi'e ausserlesene Paduanen, Galliarden, Cantzonen, Allemanen und Courantm... (3 knj.): I (5-gl.), 1607; II (5-gl.), 1609 i III (6-gl.), 1614; Nezve ausserlesene liebliche Branden..., 1617; Melodieuses Paduanes, Chansons, Galliardes... (3-gl.), 1619; Neve lustige Volten, Couranten, Balletten, Paduanen, Galliarden, Masqueraden.. . (5-gl.), 1621; pojedini plesovi u suvremenim zbir kama (Fiillsack, 1607; Hildebrandt, 1609; Oberndorfer, 1620). NOVA IZD.: brojne plesove obj. B. Engelke (Musik und Musiker am Gottorper Hofe, 1930); 7 plesova obj. Th. Dart i W. Coates {Jacobean Consort Mune, Muica Britannica, IX). LIT.: A. Moser, Geschichte des Violinspiels, Berlin 1923. B. Engelke, Musik und Musiker am Gottorper Hofe, Breslau 1930. E. H. Meyer, English Chamber Music, The Historv of a Great Art, London 1946. liti, W. Brade, MGG, II, 1952. V dobrom raspoloenju/. Obrade, aranmani, instrumentacija i redakcija djela s podruja seriozne i popularne muzike. Prema skicama B. Berse sastavio prirunik Naela suvremene orkestracije (neobj.) K. Ko.

BRAGA, Antonio, talijanski kompozitor (Napulj, 22. I 1929 ). Muziki studij zavrio 1953 na Konzervatoriju u Na pulju i stekao doktorat iz knjievnosti i filozofije. U kompoziciji se 195459 usavravao kod J. Rivera i D. Milhauda u Parizu i u to vrijeme kao muziki rukovodilac trupe J. Fabbrija komponirao scensku muziku i proputovao Afriku, Kanadu i SAD. God. J 95960 predavao povijest muzike na akademiji Santa Cecilia u Rimu, 196064 djelovao u San Franciscu i zatim postao bibliotekar na Konzervatoriju u Bologni. Od 1965 zauzima isti poloaj u Bariju.
DJELA. ORKESTRALNA: Ouverture napolilaine, 1955; Suite Macumba za gudae i timpane, 1962; 11 Trono di Abome, 1962; Exotic concerto za klavir i orkestar, 1959; Concerto gitano za violonelo i orkestar, 1965. KOMORNA: gudaki kvartet, 1959; gudaki sekstet, 1952; Fantasia za obou, embalo, udaraljke i kontrabas, 1958; Suite afro-uruguayana za gudaki kvartet i timpane, 1962; klavirski trio, 1960; Suite greca za flautu, klarinet i fagot, 1958; sonata za violinu i klavir, 1954: Divertimento za flautu i klavir, 1951; Elegia za violonelo i klavir, 1953. Kompozicije za klavir. DRAMSKA: opera II figlio di polvere, 1961; baleti: Les abeilles a Naples, 1955; Ci un albero a New York, 1959; Fantasia, 1960; Concerto exotique, 1961. Scenska muzika za napuljske komedije. Revidirao opere La Secchia rapita A. Salierija (1959) i Alira G. Verdija (196).

BRAGA, Francisco, brazilski kompozitor i dirigent (Rio de Janeiro, 15. IV 1868 14. III 1945). Na Konzervatoriju u Rio de Janeiru uenik L. A. de Moura (klarinet) i C. de Mesquite (kompozicija), 1888 zapoeo dirigentsku karijeru. God. 189095 studirao na Parikom konzervatoriju (J. Massenet) i zatim bo ravio u Njemakoj i Italiji. Od 1900 ponovo u Rio de Janeiru. Bio je profesor na Escola Nacional de Muica i 190833 dirigent orkestra Sociedad de Concertos Sinfonicos. Njegove se kompozicije temelje na narodnom melosu.
DJELA. ORKESTRALNA. Simfonijske pjesme: Maraba; Insonnia; Cauchemar; Paysage i Pesadello; Variacoes brasileiras; Oracdo a Patria. Komorne i klavirske kompozicije. DRAMSKA. Opere: Jupira, 1900; Contrac-tador de Diamantes, 1901; Anita Garibaldi, 1901 i dr. Solo-pjesme. LIT.: 5. Rocha, Perfil biografico do maestro Francisco Braga, Rio de Janeiro 1921. T. Gomes, Francisco Braga, Rio de Janeiro 1937.

BRAGA, Gaetano, talijanski violonelist i kompozitor (Giulianova d'Abruzzo, 9. VI 1829 Milano, 20. XI 1907). Na Konzervatoriju u Napulju studirao violonelo (G. Ciandelli) 1kompoziciju (S. Mercadante). Virtuoz na violonelu, koncertirao s velikim uspjehom u Evropi i Americi. Dugo godina djelovao u Parizu i od 1902 u Milanu te se prouo i kao uitelj pjevanja. Od njegovih opera najznaajnija je La Reginella, a od vokalnih djela osobitu je popularnost stekla Legenda Valacca za glas i klavir (uz obligatni violonelo ili violinu).
DJELA. ORKESTRALNA. Dvije simfonije: u g-molu i F-duru, 1853; 2 koncerta za violonelo: u g-molu i a-molu. KOMORNA. Za violonelo i klavir; Fantasia^ 1853; 4 Meditazioni lugubri, 1876; / Canti dell'anima; melo dije; fantazije; romance i dr. DRAMSKA. Osam opera: Alina o la spregiudicata, 1853; Estella di San Germano, 1857; // Ritratto, 1858; Margherita la Mendicanle, 1859; Mormile, 1862; Gli Avventurieri, 1867; Reginella, 1871 i Caligola, 1873. Misa za zbor i orkestar; Magnificat za zbor i orkestar. Ob javio Metodo per violoncello di J. J. F. Dotzauer, interamente riformato da Gae tano Braga, 1875. LIT.: V. Bindi, Gaetano Braga da' ricordi della sua vita, Napoli 1927. A. de Angelis, Gaetano Braga, RMI, 1929.

BRAGA-SANTOS, Jos Manuel Joly, portugalski kompozitor i dirigent (Lisabon, 14. V 1924 ). Uenik L. de Freitaaa Branca, 1948 pohaao u Veneciji dirigentski teaj kod H. Scherchena. Nastupa kao dirigent razliitih ansambla, medu ostalim sa Simfonijskim orkestrom Konzervatorija u Oportu. Bavi se i muzikom kritikom.
DJELA. ORKESTRALNA: etiri simfonije; simfonijeta, 1963; Trt schizzi, 1962; koncert za gudae; Elegia a Viana da Mota; Variacoes sinfonicas sobre un tema alentejano; koncertantne varijacije za gudae i harfu, 1963. Kompozicije za komorne sastave. Radio-opera Viver ou morter. Simfonijski triptih sa zborom Lisboa. Solo-pjesme.

BRADI, Zvonimir, kompozitor (Zagreb, 5. VII 1904 ). Kompoziciju studirao na Muzikoj akademiji u Zagrebu (F. Lhotka, K. Odak, B. Bersa). Djelovao u Zagrebu i to 192640 kao zborovoda i dirigent zabavnih orkestara, 194151 lan opernog orkestra i 195064 muziki urednik Radio-Zagreba. U svojim djelima najvie se oslanja na narodni melos.
DJELA. ORKESTRALNA: Prizori za balet tLutka; 1929; Hrvatski lanec u F-duru, 1937; preludij O vjenoj enji, 1939; Sunana jutra, 1940; Perpetuum mobile, 1949; Ritmika suita, 1952. KOMORNA: gudaki trio, 1935; duhaki kvintet, 1940; Balada za violonelo i klavir; Rapsodija i Recita-tiv i arija za violinu i klavir. LAKA ORKESTRALNA: Pjesma i ples iz Bosne; Hrvatska plesna suita; Kavalkada i dl. VOKALNA: zborovi; solo--pjesme; masovne pjesme (Pozdrav Republici; Nova straa) i dr. Djeja muzika; popularna vokalno-instrumentalna muzika flz kajkavskih popevki;

BRAHMS, Johannes, nemaki kompozitor (Hamburg, 7. V 1833 Be, 3. IV 1897). Njegov otac Johann Jakob i sam muziki obdaren (bio je kontrabasista u gradskom orkestru) zapazio je rano talenat svoga sina i poverio ga muzikom vaspitanju hamburkih pedagoga F. W. Cossela (klavir) i E. Marxsena (kompozicija). B. je veoma brzo napredovao. Ve u desetoj godini prvi put javno nastupa kao pijanista. Posle 14. godine, zbog tekih porodinih materijalnih prilika, prinuen je da, pored sve eih koncertnih nastupa, dopunjuje oevu zaradu sviranjem po lokalima i u pozoritima, davanjem asova i araniranjem kompozicija lakog anra. U to vreme B. poinje da komponuje. U tom hamburkom periodu koji traje do 1853 napisao je znatan broj klavirskih i kamernih dela, ali je vei deo tih radova kasnije spalio, sauvavi samo dve klavirske sonate (u C-duru op. 1 i u fis-molu op. 2), 6 pesama za glas i klavir op. 3 i klavirski Scherzo u es-molu op. 4. God. 1853 odlazi B. sa violinistom E. Hoffmannom (zvanim Remenvi) na koncertnu turneju po junoj Saksoniji. Na toj turneji

242

BRAHMS BRAlLOIU
Heinrich IV , ] . Joachim) prer. za dva klavira, u rukopisu. klavirska dela F. Couperina za Chrvsanderovu zbirku Denkmdler IV; revizija Mozartova Requiema; saradivao kod celokupnog iz< Chopina: 3 dela iz Schubertove ostavtine; Scherzo i Presto Ai Schumanna. Bogata Brahmsova korespondencija sa linostima njegova vremer i vanmuzikih krugova objavljena je u 16 svezaka, u izdanju be" -Gesellschaft (osnov. 1906), 190720. Bibliografiju literature o Bra je L. Koch u Budimpeti, 1943- Popis Brahmsovih dela izdali SL (1897, IH 'zd. 1909), A. von Ehrmann (1933) i J- Braunstein {The of the Collected Works of Brahms, 1956). Kritiko izdanje cei izdao je beki Gesellschaft der Musikfreunde pod redakcijskim Mandyczewskog, u 26 sv., 192628 (novo izd. 196465). LIT.: A. Deiters, Johannes Brahms (2 sv.), Leipzig 1880. -Johannes Brahms und seine Stellung in der Musikgeschichte, 18! Hadozv, Brahms, London 1895. A. Reimann, Johannes Brahms J. V. Widmatm, Johannes Brahms in Erinnerungen, 1898. Johannes Brahms (4 sv.), Berlin, 190414. R. Barth, Johannes seine Musik, Hamburg, 1904- R- von der Leyen, Johannes Brahn und Freund, Diisseldorf i Leipzig, 1905. F. May, The Life Brahms (2 sv.), London 1905 (II izd. 1948). W. A. Thomas-San nes Brahms, Eine musikpsvchologische Studie in 5 Variationen, M G. Jenner, Johannes Brahms als Mensch, Lehrer und Kiinstl 1905. //. Imbert, Johannes Brahms, sa vie et son oeuvre, Pari Pauli, Brahms, Berlin, 1907. R. v. Perger, Johannes Brahms, '. J. A. Fuller-Maitland, Johannes Brahms, London 1911. A Johannes Brahms, Ein Fiihrer durch seine Werke, Berlin 1912. Historical, Descriptive and Analvtical Account of the Entire Work Brahms (4 sv.), London 191235. L. Misch, Johannes Brah 1913. W. Nagel, Die Klaviersonaten von Johannes Brahms, St W. Niemann, Brahms, Berlin 1920. P. Landormy, Brahms, G. Ophuls, Erinnerungen an Johannes Brahms, Berlin 1921. Idnder, Brahms' Lieder, Berlin-Leipzig 1922. P. Mies, Stilmome drucksstilformen im Brahmsschen Lied, Leipzig 1923. W. Na Brahms, Stuttgart 1923. J. L, Erb, Johannes Brahms, Londor Specht, Johannes Brahms, Hellerau, 1928. G. Ernest, Johannes B 1930. P. Mies, Johannes Brahms, Leipzig 1930. G. Knepler, den Instrumentalwerken von Brahms (disertacija), Wien 1930. Lee, Brahm's Orchestral Works, Oxford 1931. A. Sturke, Der Si Werken, Wurzburg, 1932. M. Milojevi, Johannes Brahms, I godinjice od roenja, Zvuk, 193233, 7. P. A, Brotvne, Bi Svmphonies, Oxford 1933. H. C. Colles, The Chamber Musi Oxford 1933. A. v. Ehrmann, Johannes Brahms Weg, Werk s v . ; drugi sv. sadri tematski popis dela), Leipzig, 1933. D. G Chamber Music of Brahms, London i New York 1933. J. M Johannes Brahms, Potsdam 1933- W. Murdoch, Brahms With Study of the Complete Pianoforte Work, London 1933. R. I The Unknown Brahms, New York 1933. R. Hemried, Johar Leipzig 1934. K. K. Kurzzveil, Der Klaviersatz bei Brahms Wien 1934. K. Geiringer, Johannes Brahms, Wien 1934 (na eng italijanski 1952; japanski 1952). K. Huschke, Frauen um Brahm 1936- F- Brand, Das Wesen der Kammermusik von Brahms Berlin, 1937. R. Gerber, Johannes Brahms, Potsdam 1938. VI Johannes Brahms, Sein Wesen und seine musikgeschichtliche Berlin 1939- E, Michelmann, Feuerbach und Brahms, Berlin 1 P. Rehberg, Johannes Brahms. Sein Leben und Werk, Zurich 1947. Brahms An Outline of His Life and Music, London 1948. P. Lati London 1948. A. Orel, Johannes Brahms, Ein Meister und seir 1948. W. Gieseler, Die Harmonik bei Johannes Brahms (diserta gen 1949. W. R. Anderson, Brahms, London 1950. 5. Dauchet Brahms, London 1951. F. Grasberger, Johannes Brahms: Variati Wesen, Wien 1952. L. Henning, Die Freundschaft Clara Se Johannes Brahms. Aus Briefen und Tagebuchblattern, Zurich 1952. Johannes Brahms, MGG, II, 1952. C. Rostand, Brahms (2 sv.), 55. E. Rieger, Die Tonartencharakteristik im einstimnigen Kla^ Brahms, STMW, 1955. 5. Kross, Die Chorvverke von J. Bra ija), Bonn 1957- J. Muller-Blattau, Johannes Brahms, Lebe Kb'nigstein 1960. H. Gal, Johannes Brahms, Frankfurt 1961.;

DELA. ORKESTARSKA. etiri simfonije : I,u c-molu op. 68,186276 ; I I , u D-duru op. 73, 1877; I I I , u F-duru op. 90, 1883 i IV, u e-molu, op. 98, 188485. Dva klavirska koncerta: I, u d-molu op. 15, 185458 i II, u B-duru op. 83, 187881; violinski koncert u D-duru op. 77, 1878; dvostruki koncert za violinu i violonelo u a-molu op. 102, 1887; Akademische Festouvertiire u cmolu op. 80, 1880; Tragische Ouvertiire u d-molu op. 81, 188081; dve serenade; I, u D-duru op. 11, za veliki orkestar, 185758 i II i u A-duru op. 16,2a mali orkestar, 185860; Variationen uber ein Thema von J, Haydn u B-duru op. 56 a, 1873; Drei ungarische Tdnze, 1874 (prer. za orkestar plesova br. 1, 3 i 10 iz istoimenog dela za klavir etvororuno). KAA1ERNA. Tri gudaka kvarteta : I, u c-molu op. 51 br. 1, oko 186573; I I , u a-molu op. 51 br. 2, oko 1860 73 i I I I , u B-duru op 67, 1875; dva gudaka kvinteta: I, u F-duru op. 88, 1882 i II u G-duru op ur, 1890; dva gudaka seksteta: I, u B-duru op. i8 3 185960 i I I , u G-duru op. 36, 186465; tri klavirska trija: I, u H-duru op. 8, 185354 (prer. 1889); II, u C-duru op. 87, 188082 i I I I , u c-molu op. 101, 1886; tri klavirska kvarteta: I, u g-molu op. 25, 1861; I I , u A-duru op. 26, 1861 i III, u cmolu op. 60 (prvotno u cis-molu, kasnije preraen), 185575; kLavirski kvintet u f-molu op. 34, 186164; kvintet za gudake insrumente i klarinet u hmolu op. 115, 1891; trio za klavir, klarinet i violonelo u a-molu op. 114, 1891: trio za klavir, violinu i rog (ili violu) u Es-duru op. 40, 1865 ; tri sonate za violinu i klavir: I, u G-duru op. 78, 187879; I I , u A-duru op. 100, 1886 i I I I , u d-molu op. 108, 188688; dve sonate za violonelo i klavir : I, u e-molu op. 38, 186265 i II, u F-duru op. 99, 1886; dve sonate za klarinet i klavir: I, u f-molu op. 120, br. 1 i II u Es-duru op. 120, br. 2, 1894; jedan stavak, Scherzo iz sonate za violinu i klavir u c-molu (ostale stavke komponovali A. Dietrich i R. Schumann), bez op-, 1853. KLAVIRSKA. Tri sonate: I, u C-duru op- 1, 185253; II, u fis-molu op. 2, 1852 i III, u f-molu op. 5, 1853 j varijacije na temu R, Schumanna u fis-molu op. 9, 1854; varijacije na vlastitu temu u D-duru op. 21, br. r, 1857; varijacije na maarsku pesmu u D-duru op. 21, br. 2, oko 1855; varijacije i fuga na temu G. F. Handela u B-duru op. 24, 1861; varijacije na temu Paganinija (studije za klavir) u a-molu, op. 35, 2 sv., 186263; tema s varijacijama u d-molu (iz seksteta u B-duru op. 18), 1860; Scherzo u es-molu op. 4., 1851: Vier Balladen op. 10, 1854; Acht Klavierstiicke (Capricci, IntermezziS op. 76, 2 sv., 187178; Zwei Rhapsodien op. 79, 1879; Fantasien op. 116, 2 sv., 1892; Drei Intermezzi op. 117, 1892; Sechs Klavierstiicke op. 118, 1892; Vier Klavierstiicke op. 119, 1892; Zzuei Sarabanden bez op., 1855; Zzvei Giguen bez op., 1855; 5/ Vbungen, 1890; Gavotte u A-duru (obrada iz opere Paride ed Elena Ch. W. Glucka) 1856; 5 Studien (obrade dela Chopina, Vt'ebera i J. S. Bacha), 1852 77; Studie fiir dte linke Hand (prema Impromtu op. 90, br. 2 F. Schuberta). Kadence: za klavirski koncert u d-molu J. S. Bacha; 2 kadence za klavirski koncert u G-duru K. V. 453 W. A. Mozarta; za klavirski koncert u c-molu, K. V. 491 \X\ A. Mozarta; 2 kadence za klavirski koncert u c-molu op. 37 L. v. Beethovcna, sve skupa 1854 56. Za klavir etvororuno: varijacije na temu Schumanna u Es-duru op. 23, 1861; 16 VTalzer op. 39 (prer. i za klavir dvoruno), 1865; Liebeslieder, valcer (prer. iz vokalnog kvarteta br. 52), op. 52a, 186869; Neue Liebeslieder, valcer (prer. iz vokalnog kvarteta op. 65), op. 65a, 1874; Ungarische Tdnze bez op., (4 sv.), 185269. Za dva klavira: sonata u f-molu op. 34b (iste godine prer. kao klavirski kvintet op. 34), 1864; varijacije na temu J. Havdna op. 56b (prerada orkestralnih varijacija op. 56a), 1873. ZA ORGULJE: Choralvorspiel und Fuge iiber O Traurigkeit, o Herzeleid bez op., 1856; fuga u as-molu, bez op., 1856; Zwei Prdludien und Fugen bez op., 185657; Elf Choralvorspiele op. 122 (2 sv.), 1896. VOKALNA: Ein deutsches Requiem za sopran, bariton, meoviti hor i orkestar (orgulje ad libitum) ep. 45, oko 1861 68; kantata Rinaldo (Goethe'i za tenor solo, muki hor i orkestar op. 50, 1863 68; Kleine Hochzeitskantate za sopran, alt, tenor, bas i klavir bez op., 1874; Rhapsodie (Goethe) za alt solo, mugki hor i orkestar op. 53, 1869; Triumphlied za bariton solo, 8-gl. hor i orkestar op. 55, 187071; Schicksalslied (F. Holderlin) za meoviti hor i orkestar op. 54, 1871; Ndnie (Schiller), za meoviti hor i orkestar (s harfom ad lib.) op. 82, 1880 81; Gesang der Parzen (Goethe) za 6-gl. hor i orkestar op. 89, 1&82; Begrabnis-gesang za meoviti hor i duvake instrumente op. 13, 1858; l'ier Gesdnge za enski hor, 2 roga i harfu op. 17, 1862; Geistliches Lied (P. Flemming) za meoviti hor i orgulje ili klavir op. 30, oko 1860; Neue Liebeslieder, 15 valcera za klavir 4-runo i 1-4 solo glasa ad libitum op. 56, 1874; Tafellied (Eichendorff) za meoviti 6-gl. hor i klavir op. 93 b, 1884. Za 1, 2 ili 4 glasa i klavir: Drei Quartette op. 31, 185963: Liebeslieder, 18 valcera za klavir 4-runo i 14 solo glasa ad libitum op. 52, 1869; Drei Quartette op. 64, 186474; Vier Quartetie op. 92, 187784; Elf Zigeunerlieder op. 103, 1887; Sechs Quartette op. 112, 188891. Za meoviti hor a cappella: Alarienlieder op. 22, 1859: Drei Gesdnge 6-gl. op. 42, 185961; Sieben Lieder za 4-6 glasova, op, 62, 1874; Sechs Lieder und Romanzen 4-gl. op. 93a, 188384; Fiinf Gesdnge za 46 glasova op. 104, 1888 ; Fest und Gedenk-spriiche 8-gl. op. IOQ, 188688: Dem dunkeln Schoss der heiFgen Erde (Schiller) bez op., prije 1864; Tone, lindernder Klang kanon, bez op., prije 1872; Zu Rauch muss iverden bez op. Za enski hor a cappella: Zzvolf Lieder und Roman zen sa klavirom ad libitum op. 44, 185963; Dreizehn Kanons op. 113, 186090; Mir Idchelt kein Fruhling kanon za 4 enska glasa, bez op., prije 1881; O wie sanft!, kanon za 4 enska glasa, bez op.; Grausam ertveiset sich Amor kanon za 4 enska glasa, bez op.; VTann ?, kanon za sopran i alt, bez op., 1885. Za muki zbor a cappella: Fiinf Lieder 4-glasno op. 41, 186162. Dueti sa klavirom: Drei Duette za sopran i alt op. 20, oko 185860; Vier Duetie za sopran i alt op. 61, 1874; Fiinf Duette za sopran i alt op. 66, 1875; Vier Duette za alt i bariton op. 28, 186062; Vier Balladen und Romanzen op. 75. 187778: Roman zen und Lieder za 1 ili 2 glasa op. 84, 1881. Solo-pesme sa klavirom: Sechs Gesdnge za tenor ili sopran op. 3, 185253; Sechs Gesdnge za sopran ili tenor op. 6, 185253; Sechs Gesdnge op 7. 185153; Acht Lieder und Romanzen op. 14, 1858; Fiinf Gedichte (L. Holty, Uhland, Morike) op. 19, 185859; Neun Lieder und Gesdnge op. 32, 1864; Romanzen aus L. Tiecks Magelone op. 33, 1861, 1862 i 1868; Vier Gesdnge op. 43, 185761; Vier Gesdnge op. 46, 1864; Fiinf Lieder op. 47, 1858 i 1868; Sieben Lieder op. 48, 185568; Fiinf Lieder op. 49, 1868; Lieder und Gesdnge op. 57, 1871; Lieder und Gesdnge op. 58, 1871; Lieder und Gesdnge op. 59, 187073; Lieder und Gesdnge op. 63, 1873 i 1874; Neun Gesdnge op. 69, 1877; Vier Gesdnge op. 70, 187577; Fiinf Gesdnge op. 71, 1877; Fiinf Gesdnge op. 72, 187677; Sechs Lieder op. 85, 187779; Sechs Lieder op. 86, 187778; Fiinf Lieder op. 94, 1884; Sieben Lieder op. 95, 1844: Vier Lieder op. 96, 1884: Sechs Lieder op. 97, 1884; Fiinf Lieder op. 105, 1886; Fiinf Lieder op. 106. 1886; Fiinf Lieder op. 107, 1886; Vier ernste Gesdnge op. 121, 1896; Mondnacht bez op., oko 1854; Deutsche Volkslieder bez op., dovreno 1858; Deutsche Volkslieder, 7 sv., bez op., dovreno 1894; Regenlied bez op., 1862 ili 1866; l'olkskinderlieder bez op., 185456. Zwei Gesdnge za alt, klavir i violu op, 91, 18641 1884. Spruch, kanon za glas i violu bez op., 185658. CRKI'ENA: Ave Marta za enski hor i orkestar (ili orgulje) op. 12, 1858; 13. psalam za 3-gl, enski hor i orgulje ili klavir (gudaki instrumenti ad libitum) op. 27, 1859; dva moteta za 5-gl. meoviti hor op. 29, 1860; dva moteta za 4 6-gl. meoviti hor op. 74, 186377 ; tri moteta za 4 8-gl. meoviti hor op, 110, 1889; Drei geistliche Chore za enski hor op. 3 7, 18 59 6 3. O B R A D E : E ll en s sz ve it e r G es an g ( F. Sc hu be rt ) za sopran solo, 3-gl. enski hor i duvake instrumente, 1861; klavirski kvartet op. 47 i klavirski kvintet op. 44 (R. Schumann) obrada za klavir etvororuno, 1855; Memnon op. 6 i An Schicager Kronos (F. Schubert) obrada za sopran i orkestar, 1862; klavirski izvod mise u Es-duru (F. Schubert), 1865; klavirska pratnja za est dueta za sopran i alt (G. Handel), 1874: uvertira Demetrius i

BRAILLE, Louis, francuski uitelj slijepih (Cou Pariza, 4. } 1806 Pariz, 6. I 1852). Slijep od svoje tr postao orgulja i od 1828 do smrti bio uitelj na i slijepe u Parizu. Nakon mnogih eksperimenata (1829 naao je -> sljepako notno pismo, koje se danas upotrebl| u cijelom svijetu.
l

BRAlLOIU, Constantin, rumunjski folklorist i '. (Bukuret, 13. VIII 1893 eneva, 20. XII 195^ uio u Lausannei i Parizu (A. Gedalge). Utemeljitelj tajnik Udruenja rumunjskih kompozitora (192.043) profesor muzike povijesti i folklora na Konzervatorij retu. Od 1944 djelovao u enevi, gdje je osnovao i v< nacionalni arhiv za muziki folklor i zatim bio direkto: skog muzeja. Neko vrijeme bio je i direktor Centre na Recherche Scientifique u Parizu.
DJELA: La Musigue populaire roumaine, RM, 1930; Esguis thode de folklore musical, 1931; Despre bocetul de la Draguf, 1932; 1 tionales, Les Musiciens celebres, 1946; Pentatonismes chez Debuss> moriae Belae Bartk sacra, 1956; Bela Bartok folkloriste, Schweize: zeitung, 1948, 3; Le Folklore musical, Muica aeterna, 1949; Le 1 Revue de musicologie, 1951; Le Giusto syllabique. Un Systeme ry laire roumain, Anuario Musical del Instituto Espanol de Music Le Vers populaire roumain ehante, Revue des etudes roumaines, i< bleme de totialite 'La Metabole pentatonigue), Melanges d'histoire que musicale offerts a Paul-Marie Masson, I, 1955; La Rythmi Notations liminaires, Les Col)oques de Wegimont, I, 1956; L'Eth Precis de musicologie (Ch. Jacques), 1958; Reflexion sur la crei collective, Diogene, 1959, 2 5 ; Vie musicale d'un village. Recherche: toire de Draguf (Roumaniej, 1960. Objavio zbirke: Treizeci ein 1927; Colinde si cintece de stea, 1931 i Cintece batrinejti din Olten Moldova si Bucovina, 1932. Kompozicije za glas i klavir ili ko LIT.: S. Dragoi, Constantin Brailoiu, Revista dc Folclor, 1 Constantinescu i dr., Constantin Brailoiu, Muzika, Bucuresti, i< Schaffner, Bibliographie des traveaux de Constantin Brailoiu, Re cologie. 1959.

X*

BRAJLOVSKI BRANDTS-BUYS
BRAJLOVSKI (Brailowsky), Aleksandar, ruski pijanist (Kijev, 16. II 1896 ). Uenik Th. Leschetizkog u Beu i F. Busonija u Ziirichu. Od svoga prvog nastupa u Parizu (1919) na brojnim godinjim konccrtnim turnejama obiao sve kontinente. Ciklus koncerata na kojima je izvodio sva Chopinova djela priredio prvi put 1924 u Parizu, zatim u Bruxellesu, Ziirichu, Buenos Airesu, New Yorku i dr. B. je ustanovio nagradu Prix Brailotvskv. Koncertne turneje nastavio 1947. ivi u SAD. BRAJNIK, Miro, operni pjeva, tenor (Ognje polje, Koruka, 10. IX 1920 ). Pjevanje studirao na Akademiji za glasbo u Ljubljani. Solist Ljubljanske opere. Pjeva velike glasovne kulture i odline tehnike. Najbolje dosadanje kreacije su mu uloge: Janko (Smetana, Prodana nevjesta'/, Don Ottavio (Mozart, Don Giovanni), Alfredo (Verdi, La Traviata), Romeo (J. F. Fischer, Romeo, Julija i tama) i Cavaradossi (Puccini, Tosca).
D. Co.

243

DJELA: O hudbe Zidu, 1904; K dejinam sboroveko zpevu, 1904; Katechismus v'seobecnych dejin hudby, 1905 ( I I izd. u 3 sv., 193233); Musikgeschichtliches aus Bb'hmen, 1906; Rytmus a ton, 1909; Konservatof hudby v Praze, 1911; Jak naslouchati hudbe, 1914; Hudebni almanach SR, 1922. Studije; rasprave; lanci; kritike.

BRANCO FREITAS, Luis -* Freitas Branco, Luis BRANCOUR, Rene, francuski muziki pisac (Pariz, 17. V 1862 16. XI 1948). God. 190425 konzervator zbirke instrumenata na Parikom konzervatoriju, 190614 istodobno docent za muziku estetiku na Sorbonnei i u Alliance Franfaise. Suraivao je u vie asopisa, a ogledao se i kao kompozitor.
DJELA: Felicien David, I 9 I I ; Mehul, 1912; La Vie et Voeuvre de Georges Bizet, 1913; Histoire des instruments de musique, 1921; Massenet, 1923; O/fenbach (1929); La Marseillaise et le ehant du de'part {bez god.).

BRAJA-RAAN, Matko, folklorist i kompozitor (Pian kraj Pazina, 11. XII 1859 Zagreb, 5. IX 1934). Zavrio gimnaziju u Pazinu, pravo studirao u Beu. Neko vrijeme advokatski pripravnik, a zttim opinski inovn'k u raznim istarskim mjestima. Muzikom se bavio uglavnom kao samouk. Sakupljao istarski muziki folklor. U mjestima gdje je slubovao osnivao je i vodio pjevake zborove koji su odigrali vanu kulturnu i naciorslnu ulogu u Istri. Zalagao se za slavensku liturgiju u Istri, pa je objavio Spomenicu, upuenu rimskom papi.
DJELA: Popijevke za etiri muka grla, 1893; Koranica Spini, Mandi 1 Laginja za mjeoviti zbor, 1896; budnice; himne; crkveni zborovi. Hrvatske narodne popijevke iz Istre, 50 harmonizacija istarskih narodnih pjesama za muki 1 mjeoviti zbor, 1910. Josip Tartini, istarski virtuoz na guslama (neobj.). LIT.: /. Mateti, Matko Braja-Raan, Sv. C, 1930, 3. V. Novak, Matko Braja-Raan, Zvuk, 193334. 12. K. Ko.

BRAND, Max, austrijski kompozitor (Lavov, 26. IV 1896 ;. Uenik F. Schrekera, A. Habe i E. Steina. Krae vrijeme nastavnik u Salzburgu, osnovao je i vodio baletni ansambl Mimoplastisches Theater u Beu. Nakon kraega boravka u Brazilu (193839) nastanio se 1940 u Ne\v Yorku gdje je umjetniki direktor ustanove The Music and Theatre Wing oj the Carovari of East and West. B. je dodekafoniar, a postao je poznat operom Maschinist Hopkins, ekspresionistikim djelom s aktualnom tematikom i naglaenim elementima drutvene kritike, ali i s utjecajima jazza i eksperimentiranjem zbornim izraajnim sredstvima (govoreni zborski stavak).
DJELA: Eine Nachtmusik za komorni orkestar, 1923; simfonijski rondo The Wonderful One-Hoss Shay, 1950; Night on the Bayous of Louisiana, 1953. Gudaki trio, 1923. Opere: Maschinist Hopkins, 1929; Reauiem; Kleopatra i Stormy Interlude, 1955. Baleti Die Wippe, 1925 i Tragoedietta, 1926; scenski oratorij The Gate, 1944; scenska kantata The Chronicle, 1938. Kyrie Eleison za zbor, 1940; Nachtlied (Nietzsche) za sopran i orkestar, 1922; solo-pjesme.

BRAMBACH, i. Karl Joseph, njemaki kompozitor (Bonn, 14. VII 1833 20. VI 1902). Muziku uio na Konzervatoriju u Kolnu i privatno kod F. Hillera. God. 185861 predavao muziku teoriju na Konzervatoriju u Kolnu i zatim bio gradski muziki direktor u Bonnu. Od 1869 bavio se iskljuivo kompozicijom. Kao stvaralac najvie se istakao na podruju vokalno-instrumentalne muzike.

BRANDSCH, Gottlieb, njemaki folklorist (Medias, 21. IV 1872 ?). Pastor i uitelj u raznim kolama, od 1900 profesor u Sibiuu (Hermannstadt), do 1947 vodio rukopisni odjel tamonjeg muzeja. Izdao vie zbirki narodnih pjesama iz Erdelja, znaajnih i zbog toga, to sadre i veoma stare melodije koje su tamo donijeli jo u srednjem vijeku prvi njemaki doseljenici.
DJELA: Zur Metrik der siebenbiirgisch-deutschen Volksweise, 1905; Vber VC'erden und Vergehen der Volksweisen, 1906; Siebenburgisch-deutsche V olksballaden, Bankelsange und verwandte Lieder in erzahlender Form, 1936; Rumdnische Volksmusik unter dem ivestlichen Einfluss, 1940. Pjesmarice i zbirke narodnih napjeva iz Erdelja.

DJELA. ORKESTRALNA: koncert za klavir u d-molu; uvertira Tasso. KOMORNA: 3 klavirska kvarteta (Es-dur, a-mol, g-mol); gudaki sekstet; 2 sonate za violonelo i klavir (d-mol, a-mol). Tri sonate za klavir i dr. VOKALNA, Za mjeoviti zbor i orkestar: Trost in Tonen; Das eleusisehe Fest; Friihlingshymnus; Salve Regina; Der spale Vi'inter i Der Bergkbnigin Fruhlingsfahrt. Za muki zbor i orkestar: Die Macht des Gesangs; Velleda; Nacht am Meere; Alcestis; Des Sangers IViederkehr; Prometheus; Columbus; Nachtstuck; Ciisar am Rubikon i An die Sonne. Solo-pjesme.
LIT.: H. Hiischen, Karl Joseph Brambach, MGG, I I , 1952.

2. VVilhelm, filolog i muzikolog (Bonn, 17. XII 1841 Karlsruhe, 26. II 1932). Brat Karla Josepha; 186672 profesor filologije u Freibv.rgu i 18721904 direktor zemaljske biblioteke u Karlsruheu. Osim filolokih radova objavio vie monografija s podruja srednjovjekovne muzike teorije.
DJELA: Das Tonsystem und die Tonarten des christlichen Abendlandes im Mitlslaher bis auf die Schule Guidos vonArezzo, 1881; Die Alusikliteratur des Mittelalters bis zur Blule der Reichenauer Sa'ngerschule (500 IO}O), 1883; Hermanni Conlracti Muica, 1884; Psalterium, bibliographischer Versuch iiber die Hturgischen Bli:her des christlichen Abendlandes, 1887: Tkeorie und Praxis der Reichenauer Sangerschule, 1888; Die verloren geglaubte Historia de S. Afra Marlyre und das Salve Regina des Hermannus Contractus, 1892; Gregorianisch, bibliographische Losung der Streitfrage iiber den Ursprung des gregorianischen Gesangs, 1895 ( J I izd. 1901). LIT.: P. Ladezuig, Wilhelm Brambach, Zentralblatt fur Bihliothekwesen, 1932. H. Hiischen, Wilhelm Brambach, MGG, II , 1952.

BRANDT (Brant), Jobst (Jodocus) vom, njemaki kompozitor (Waldershof kod Marktredvvitza, 28. X 1517 Brand, 22. I 1570). Potomak plemike obitelji, za studija na Univerzitetu u Heidelbergu lan kneevske kapele pod vodstvom L. Lemlina. Do 1548 u dvorskoj slubi u Heidelbergu, 154850 Stiftshauptmann u Waldsassenu (Oberpfalz) i 154865 Pfleger u Liebensteinu. B. ide sa G. Fosterom, C. Othmavrom, L. Lemlinom i S. Zirlerom u grupu tzv. Heidelberger Liedmeister. Od 62 njegove njemake pjesme veina je objavljena u III V svesku Forsterove zbirke (Nurnberg, 15491556). Nakon Brandtove smrti iziao je
Der I. Teil geistlicher Psalmen (Eger 1572).
LIT.: F. Stein, Geschichte des Musikwesens in Heidelberg, Heidelberg 1921. H. J. Moser, Das deutsche Chorlied zvvischen Senfl und Hassler, PJB, 1928. C. Ph. Reinhardt, Die Heidelbcrger Liedmeister des 16. Jahrhunderts, Heidelberger Studien zur Musikwissenschaft, Kassel 1939. H. Albrecht, Die deutschen Psalmen und Kirchengesange des Jobs vom Brandt, AFMW, 1942. Isti, Jobs vom Brandt, MGG, I I , 1952. H. Haase, Jobst vom Brandt, Kassel 1967.

BRAMBILLA, Marietta, talijanska pjevaica (alt) i vokalni pedagog (Cassano d'Adda, 6. VI 1807 Milano, 6. XI 1875). Pjevanje uila na Milanskom konzervatoriju. Debitirala 1827 u Londonu kao Arsace (Rossini, Semiramide), zatim pjevala u Engleskoj, Italiji, Austriji i Francuskoj, a 183442 redovito nastupala u operi Scala u Milanu. God. 1856 povukla se s pozornice i etiri godine kasnije otvorila u Milanu kolu za pjevanje. Izdala vjebe i vokalize za sopran, zbirku pjesama Souvenir des Alpes. Njezine sestre Teresa (sopran; 18131895) i Giuseppina (kontraalt; 18191903) bile su takoer poznate pjevaice. Obje su se osobito istakle u Verdijevim operama. BRANBERGER, Jan, eki muzikolog (Prag, 18. XI 1877 4. V 1952). Na Konzervatoriju u Pragu zavrio studij orgulja, a na Filozofskom fakultetu doktorirao iz knjievnosti; muzikologiju studirao na Univerzitetu u Berlinu (H. Kretzschmar, J. Wolf, M. Friedlander). Djelovao je u Pragu. God. 190618 profesor Konzervatorija, 191928 naelnik muzikog odjela u ministarstvu prosvjete te 192438 administrativni direktor Konzervatorija i istodobno (od 1928) profesor estetike na Majstorskoj koli. Urednik muzikih asopisa Dalibor i Smetana i muziki kritiar lista as (190311), istakao se i kao organizator muzikih festivala i koncerata. Zalagao se za oivljavanje viole da gamba i utemeljio instrumentalni ansambl Pro arte antigua.

BRANDT, Marianne (pravo ime Marie Bischoff), austrijska pjevaica, mezzosopran (Be, 12. IX 1842 9. VII 1922). Studij pjevanja zavrila na Konzervatoriju u Beu i zatim se usavravala kod Pauline Viardot-Garcia u Bademi. Na opernoj pozornici debitirala 1867 u Olomoucu, 186886 prvakinja Berlinske opere, zatim u New Yorku i na prvim svjetskim opernim kazalitima. Posebno se istakla kao interpret likova iz Wagnerovih opera na sveanim igrama u Bevreuthu, u Weimaru (pod Lisztovim vodstvom), SAD i dr. Od 1890 bila je pjevaki pedagog u Beu.
LIT.: La Mara, Musikalische Studienkopfe, Leipzig 1908.

BRANDTS-BUYS, 1. Jan, nizozemski kompozitor (Zutphen, 12. IX 1868 Salzburg, 8. XII 1933). Studirao na Raffovu konzervatoriju u Frankfurtu na Majni (M. Schvvarz, A. Urspruch). ivio kao slobodan umjetnik u Beu, Bolzanu (1910), Ragusi (1920) i napokon u Salzburgu. Njegova muzika je neproblematina i dopadljiva.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Meeressang. Tri koncerta za klavir: I, u F-duru, 1897 (Bosendorferova nagrada); II, u Des-duru i I I I , u F-duru; Tancred za violonelo i orkestar; Romancero i dr. KOMORNA. etiri gudaka kvarteta? I, u c-molu; II, Suite im alten Stil u D-duru; II I, Romantische Serenade u d-molu i IV, Sizilianische Serenade; gudaki sekstet; klavirski trio; kvintet za flautu i gudae.Etide i druga klavirska djela. DRAMSKA. Opere: Das Veilchenfest, 1909; Das Glockenspiel (Le Carillon), 1913; Die Schneider von Schonau, 1916 (najuspjelije scensko djelo); Der Eroberer, 1918; Micareme, 1919; Der Mann im Mond, 2922; Traumland, l^'j', Ulysses, 1937-Balet Machinalitat, 1928. Solo-pjesme.

BRANDTS-BUYS BRANZELL
2. Johann Sebastian, muziki pisac (Rotterdam, 8. XII 1879 Djakarta, 1939). Rodjak Jana; uenik svoga oca Ludwiga, orguljaa i dirigenta u Rotterdamu. God. 191119 muziki kritiar lista L'trechtsch Dagblad, 1919 preselio na otok Javu, gdje je studirao javansku i indonezijsku muziku. Objavio j e : Over de ontwikkelingsmogelijkheden der muziek op Java; Oude Klanken; Over muziek in het Banjoeivangische; De Toonkunst bij dem Madoereezen i dr. BRANDUKOV, Anatolij, Andrejevi, ruski violonelist (Moskva, 22. XII 1856 16. II 1930). Studij violonela zavrio na Konzervatoriju u Moskvi (B. Cossmann, W. Fitzenhagen); kao solist debitirao 1881 u Angersu pod vodstvom C. Saint- Saensa. Koncertirao kao solist i u komornim sastavima u Francuskoj, Rusiji, Engleskoj, vicarskoj i Njemakoj. God. 1886 utemeljio u Parizu gudaki kvartet sa M. P. J. Marsickom. Od 1906 direktor i nastavnik Muziko-dramske kole Moskovske filharmonije i od 1921 profesor Konzervatorija u Moskvi. B. je bio prijatelj ajkovskog i propagator njegovih djela. Ogledao se kao kompozitor za violonelo.
LIT.: L. Ginzburg, Anatolij Brandukov, Moskva i Leniingrad 1951.

reditelj M. Belovi), Kamerni orkestar (dirigent. Ansambl baleta (koreograf V. Kosti), Narodni orkest sekcija. Akademski hor daje i vea vokalno-instrumf W. A. Mozart, Reauiem; G. Rossini, Stabat mater; Stabat mater; Carl Orff, Trionfi i dr. Dobitnik bro; na meunarodnim konkursima, Akademski hor go mnogim evropskim i amerikim zemljama. BRANLE (bransle; franc. branler ljuljati se, skupina vrlo popularnih francuskih plesova u XVI u mnogim varijantama. T. Arbeau (Jean Taboure svojoj Orchesographie . . . (1588) 26 vrsta. 2. Grupni ples poput kola, izvodio se odreenii tijela i ruku, slino kao farandole ili kasnije cotillon. i pjevanje; u tom sluaju se nakon svake strofe pona\ Prema Riemannovoj hipotezi, b. je u XV st. tvorio plesa basse danse, a kasnije se osamostalio. Bratile i u dvodijelnoj, a branle gay u trodijelnoj mjeri. Bn preao je u XVII st. u amener i, vjerojatno, u men U Engleskoj b. je poznat pod imenom brangill i] Italiji (XVII st.) kao brando.
LIT.: L'Art et instruction de bien danser, Pari oko 1495 V. Scholderer, London 1936). F. Lesure, Branle, MGG, I' Dolmelsch, Danccs of England and France from 1450 to 1600 . . . ( I I izd. 1959).

BRANOLICA, Ljubomir, kompozitor (Hercegnovi, 19VIII 1932 ). Muziko obrazovanje dobio na Vojno-muzikoj koli u Zagrebu i Rijeci. Muziar JNA, zatim korepetitor Makedonskog narodnog teatra i od 1967 producent u Radio-televiziji Skopje. Pie muziku razliitih anrova, od zabavnih i popularnih pesama do orkestralnih kompozicija pod uticajem jazza.
DELA. ORKESTARSKA: Savremena rapsodija, 1956; Velegrad; Da leko prolee; etiri taka obojena plavim za gudaki kvartet i orkestar. Tri improvizacije za klavir. DRAMSKA Baleti: Velegradske varijacije, 1957; Abolicija, 1965; Ratna pria 1965 i lepa devojka, 1968. Filmska i scenska mu zika. VOKALNA. Popularne pesme: Meseevo nokturno; Daj mi ruku; Poigraj devoje; Soul Makedonijo; O, jezero moje i dr. D. Ov.

BRANKO, prvo podgoriko pjevako drutvo, osnovano 1892 u Podgorici (Titograd). Prvi horovoa bio je Franjo Vimer, dirigent Druge crnogorske vojne muzike. U poetku je postojao samo muki hor (na dan osnivanja imao 12 lanova; 1904 brojio 51 lana). Prvi vei umjetniki uspon drutvo je ostvarilo poslije 1896, kada je njegov pokrovitelj postao Knjaz Mirko. Za dalji razvoj hora i muzikog ivota u Podgorici velike je zasluge stekao Aleksa Ivanovi, horovoa od 1921. On je 1925 osnovao i mjeoviti hor od 80 lanova s kojim je uspjeno izvodio djela S. Mokranjca, S. Binikog, I. Bajia, V. orevia i drugih jugoslavenskih kompozitora, obogaujui repertoar i ostvarenjima stranih autora. God. 1930 Ivanovi je osnovao i salonski gudaki orkestar, pored tamburakog koji je postojao od osnivanja drutva i u poetku djelovao pod vodstvom Karla Heringa. Sa ovako proirenim izvoakim ansamblom Ivanovi je esto prireivao koncerte sa cjeloveernjim programom, gostujui i izvan granica Crne Gore. Drutvo je 1937 osnovalo muziku kolu, koja je radila do okupacije 1941. Pohaalo ju je prosjeno oko 200 uenika. Meu muziarima zaslunim za umjetniki razvoj hora koji je prestao sa radom uoi okupacije istakli su se jo Ilija Zlatianin, Radovan Peki, Savo ubranovi, Mladen Bonjakovi, Branko Bijeli, Luka Krcunovi i Milan Vlajin.
LIT.: xx, Nae pjevako drutvo "Branko, Glas Crnogorca, 15. IV 1892. 5. Vuleti, Istorija prvog podgorikog pjevakog drutva Branko povo dom proslave njegove 40-godinjice, Zeta, 1932, 8. P. So, Muzika kultura u Crnoj Gori, Stvaranje, 1953. R . D . G . K r.

BRANNIGAN, Owen, engleski pjeva, bas (An Newcastlea, 10. III 1908 ). Studij pjevanja zavr Guildhall School of Music u Londonu; debitirao 194; leu kao Sarastro (Mozart, arobna frula) u ansam VCells Opera. lan te kompanije bio je 194449 i 1 to je 194749 pjevao u sastavu Glyndebourne Open 194850 u londonskom Covent Gardenu, a gostovao svim evropskim zemljama i na brojnim festivalima. Ji boljih engleskih basso-buffo, istakao se i na orator ruju. Bio je prvi interpret basovskih uloga u Britfr rama: Peter Grimes (Swallow), Otmica Lukredje Noyes Fludde (Nove) i San ljetne noi (Bottom). BRANSCOMBE, Gena, kanadski kompozil Ontario, 4. XI 1881 ). Na Chicago Musical College kompoziciju (F. Borowski), 189799 nastavila stud (kompoziciju kod E. Humperdincka i E. Fielitza, k Ganza). Dirigiranje uila u New Yorku. Predavala Musical College i na Whitman College u Washington raznim pjevakim drutvima. Predsjednica udrui of Americm Women Composers.
DJELA. ORKESTRALNA: Festival Prelude, 1913; Suita Procession, 1935. Gudaki kvartet; sonata za violinu i klavir, Carnival za violinu i klavir, 1932. Opera The Bells, 1945; : The Pilgrims of Destiny, 1929. VOKALNA: kantate The Da 1926 i The Planton Caravan za muki zbor i orkestar, 1926; You za enski zbor i orkestar, 1932; Sun and the Warm Brown Earth : orkestar, 1934; zborovi; A Lute of Jade za sopran, klavir i kvim -pjesme.

BRANKO CVETKOVi, kulturno-umetniko drutvo elezniara i brodara u Beogradu. Osnovano novembra 1945. Broji oko 370 aktivnih lanova. U drutvu rade sekcije: horska, pozorina, literarna, likovna, folklorna (plesna) i orkestri duvaki, narodni i tamburaki. Od osnivanja do danas (1970) drutvo je dalo oko 2000 priredaba u zemlji i inostranstvu. Meoviti hor (dirigenti: do 1953 M. Bajanski, 195365 R. Petrovi, od 1965 A. Krastavevi) zauzeo je prvo mesto na takmienjima horova 1945 u Beogradu, 1950 u Zagrebu i 1958 u Beogradu. Na meunarodnim takmienjima hor je osvojio prvo mesto u Arezzu (1957), drugo mesto u Llangollenu (1964) i prvo mesto ponovo u Llangollenu (1969). Na repertoaru hora nalazila su se vrhunska dela domae i strane literature. Znaajan domet hor je postigao na svojim samostalnim stilskim koncertima, kao to su Moteli i madrigali starih majstora, Nai kompozitori palim herojima i koncertnim izvoenjem Purcellove opere Dido i Enej. Hor i ansambl narodnih igara (koreograf B. Markovi) gostovali su, osim u jugoslovenskim gradovima, u Francuskoj, Italiji, Velikoj Britaniji, Belgiji, Holandiji, Danskoj, Luksemburgu, vedskoj, Norvekoj, Finskoj, Nemakoj, Austriji i Madarskoj, D. Sn. BRANKO KRSMANOVI, kulturno-umetniko drutvo Saveza studenata Beogradskog univerziteta, osnovano 1945. Broji oko 400 lanova, iskljuivo studenata. Drutvo razvija iroku delatnost: Akademski hor (dirigent B. Babi , Ansambl narodnih igara i pesama ^koreograf B. Markovi , Akademsko pozorite

BRANT, Henry Dreyfus, ameriki kompoziti (Montreal, 15. IX 1913 ). Muziku uio u Montrealu School of Music u New Yorku (kompozicija R. Gole J. Friskin) te privatno kod W. Rieggera, A. Coplanda, i F. Mahlera. Kao instrumentator radio za Ame, Paramount Pictures, radio-emisije i razne orkestre, univerzitetu Columbia instrumentaciju, muziku za 1 scenu.
Promised Land Symphonv, 1947; Atlantis Antiphonal Symphony, : Angels and Devils za 11 fiauta, 1932: za kontrabas, t932; za kls violu, 1940; za violinu, 1940; za saksofon, 1941; Ceremony za i vokalne soliste, 1954 i The Fire Garden za instrumentalne i 1960. Fantazija i capriceio za violinu, 1941; Intrada, 1933; 2 komorni orkestar, 1933; Gallopjig olloquy, 1934; Whopee C Decision, 1940; Good \Veather Overture, 1940; Dedication in Men Man, 1945; Origins za udaraljke, 1952; Stresses, 1953; Antiphony ] nium N. 2 za duhae i udaraijke, 1954; Conclave, 1955; Labyrint, 1955: On the Nature of Things, 1956; Conversations in an Unkn gudae, 1958. Kompozicije za jazz orkestar (Jazz Clarinet C KOMORNA: Music for an Imaginary Ballel za trio, 1946; varij; 1931; preludij i fuga za oktet, 1938; Five and Ten Cent Store A i 20 instrumenata, 1932; Galaxy za duhae i udaraljke, 1954; B*rc za violu d'amore i carillon, 1960; krae komorne kompozicije SKA : 2 sarabande, 1930; sonata za 2 klavira, 1930. EKSPERI. Dialogue of the Jungle za glasove, zvidaljke, sirene i udaraljk' Concerto with Lights za violinu i 5 elektrina prekidaa, 1961 !spatial concert piece) , 1963. DRAMSKA: burleska Dis Cht O' Grady, 1936; Entenle cordiale, 1936; Alisaunde, 1940 i The sal Circus, 1956. Baleti The Great American Goof, 1940 i City Scenska i filmska muzika VOKALNA. Kantate: Spanisl, 1947; Sing O Heavens, 1951 i Dezember, 1955. Fire in Cities za udaraljke, 1961: Flute Symphony za sopran, udaraljke i 8 flauti, Beasts za mezzosopran i orkestar, 1958; Lyric Cycle za sopr; klavir, 1937; zborovi: solo-pjesme.
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, 1931; I I , r

BRANZELL, Karin, vedska pjevaica, alt (St IX 1891 \ Pjevanje uila u Stockholmu (Th. Ha (L. Mantler, L. Bachner^ i New Yorku (E. Rosat:

BRANZELL BRAVNIAR

245
1912 u Stockholmu kao Princ Sarvilaka (D'Albert, Izeyl). God. 191218 lanica Stockholmske opere, 191833 na Dravnoj operi u Berlinu i 192444 na njujorkom Metropolitanu. Od 1946 predavala pjevanje na Juilliard Schoolu u New Yorku. Jedna od najboljih svjetskih altistica u razdoblju izmeu dva rata, gostovala je u Beu, Parizu, Milanu, Bruxellesu, Londonu, Chicagu, San Franciscu, Buenos Airesu, na festivalu u Bavreuthu i dr. Bila je takoer izvrsna koncertna pjevaica. BRASSENS, Georges, francuski kompozitor i pjeva chansona (Sete, 1921 ;. Nakon rata suraivao u listu Le Libertaire i poeo pisati chansone (Gorila). Od 1952 nastupa na mnogim pozornicama i u kabaretima Pariza i ve 1954 dobiva nagradu Akademije Charles Cros. B. je prvi autor-interpretator koji je priredio niz recitala u Thedtre National de Pari (30 predstava sa preko 90 000 slualaca samo u 1966). Dobio Grand Prix de Poesie Francuske Akademije (1967). B. je pjesnik pun zanosa, nekonformist. On nastavlja vjekovnu tradiciju pjesnitva u Francuskoj (Villon, Rabelais, du Bellav), a gradi i na folkloru. Napada ljudske i drutvene slabosti (Korov), esto je delikatan i opscen (Pornograf) ili opsjednut mislima na smrt (Testament). Stihovima klasinog oblika matovito opisuje prirodu, ljubav i sve osnovne sadraje ljudske egzistencije. Pjesniki izraz G. BRASSENS mu je poneto arhaian, pa ga nazivaju ovjekom srednjeg vijeka zalutalim u dana njicu. Muzika faktura njegovih chansona zaostaje za izuzetno vrijednim stihovima. Objavio je tri zbirke pjesama i jednu knjigu u ediciji Poetes 'aujourd'hui P. Seghersa (1963; ha mauvaise reputation, Le Parapluie, Pauvre Martin, Les Sabots d'Helene, Le Nombril des femmes d'agents, Le Cocu, La Ballade des cimetieres, Dans l'eau de la claire fontaine). Snimio je vie od 100 velikih ploa. Sudjelovao je u filmu Porte de Lilas R. Clairea. BRAOVANOV, Stojan, bugarski muzikolog (Ruse, 1. IX 1888 Sofija, 16. X 1956). Studij muzikologije i filozofije, zapoet 1908 u Berlinu, zavrio 1923 na Univerzitetu u Leipzigu (H. Abert). Gimnazijski nastavnik i 193151 profesor Muzike akademije u Sofiji (193740 direktor), bio je 192731 lan redakcije i 193144 urednik asopisa Podna neceu, organa Saveza bugarskih pjevakih drutava, kojemu je B. jedan od osnivaa.
DJELA: Vber die Rhythmik und Metrik des bulgarischen Volksliedes (disertacija), 1923; Odnos muzike i crkve u doba Reformacije, Blgarska misi, 1931 bugarski); Socioloka razmatranja o narodnoj pjesmi, Filozofski pregled, 1931 'bug.): La musiaue bulgare contemporaine, Revue internationale des Etudes Balcanique, Beograd 1936; Das bulgarische Volkslied als Brauchtum und Kunst,]ahibuch des Auslandsamtes der deutschen Dozentenschaft, Leipzig 1942; Bulgaische Musikgegenzvart, Deutsche Musikkultur, 1943; Historija muzike, 1946 >bug.). Studije, lanci, muzike kritike.

i koncertnim podijima u Njemakoj, Austriji i Nizozemskoj. God. 191317 pjevao glavne basovske uloge na operi Metropolitan u New Yorku. Zatim je kao operni pjeva djelovao do 1935 u Berlinu. God. 190631 sudjelovao i na bavreuthskim festivalima i koncertirao u razliitim gradovima SAD i June Amerike. Povukavi se s pozornice otvorio je u Berlinu kazalinu agenturu. BRAUN, Victor Conrad, kanadski pjeva, bariton (Windsor, Kanada, 4. VIII 1935). Pjevanje uio kod Lilliane Wilson u Londonu (Kanada) i na Kraljevskom konzervatoriju u Torontu; tamo je 1961 debitirao kao Escamillo (Bizet, Carmeri). Umjetniku karijeru zapoeo na Kanadskoj operi. Bio je zatim lan opera u Vancouveru, Frankfurtu na Majni, Diisseldorfu i Stuttgartu, od 1969 na Covent Gardenu u Londonu. Nastupao je na milanskoj Scali, u San Franciscu, Kolnu, Hamburgu, Ziirichu, Baselu, Rimu, Munchenu i dr. BRAUNFELS, Walter, njemaki kompozitor (Frankfurt na Majni, 19. XII 1882 Koln, 19. III 1954). Klavir uio u Frankfurtu (J. Koast) i Beu (Th. Leschetitzkv), studij kompozicije zavrio kod L. Thuillea u Miinchenu. God. 192533 direktor (uz H. Abendrotha) Visoke muzike kole u Kolnu. Za nacistikog reima bez namjetenja, 194550 predsjednik Visoke muzike kole u Kolnu. Blizak kasnoj romantici, B. je svoja djela temeljio na elementima fantastike, humora i briljantnosti, oso bito na orkestralnom i opernom podruju. U vokalnim kompozicijama duhovnog karaktera nalazio je i izvorne putove muzikog izraavanja.
DJELA. ORKESTRALNA: Sinfonia brevis, 1948; 2 koncerta za klavir, 1911 i 1920; koncert za orgulje, 1928; Variazioni sinfoniche su un'antica canzone infantile francese, 1909; Phantastische Erscheinungen eines Themas von Berlioz, 1917; varijacije na Mozartovu temu, 1923. Za klavir i orkestar: Hexensabbath, 1908; koncertni komad, 1946; Hebridentanze, 1951. Schottische Phantasie za violu i orkestar, 1933. KOMORNA. Tri gudaka kvarteta; gudaki kvintet. Kompozicije za klavir i orgulje. DRAMSKA. Opere: Falada (neizv.); Prinzessin Brambilla, 1909: Ulenspiegel, 1913; Die Vogel, 1920: Don Gil von den griinen Hosen, 1924; Der gldserne Berg, 1929; Galathea, 1929; Der Traum ein Leben, 1937; Der Zauberlehrling, 1954. Misteriji: Verkiindigung, 1937 i Szenen aus detn Leben der heiligen Johanna, 1943. VOKALNA. Za zbor i orkestar: La Rivelazione di S. Giovanni, 1910; Te Deum, 1921; misa, 1926; DasSpielvon der Auferstehung, 1954. Kantate; zborovi; solo-pjesme uz klavir i orkestar. LIT.: K. Laux, Walter Braunfels, MGG, II, 1952.

BRATSTVO-JEDINSTVO, zagrebako pjevako drutvo, formirano je 1949 fuzijom Hrvatskog pjevakog drutva Lisinski i Srpskog pjevakog drutva Obili, koje je osnovano i djelovalo u NOB. B.-J. izvodi uglavnom kompozicije domaih autora, povremeno madrigale, a sudjeluje i u izvedbama velikih vokalno-instrumentalnih djela (Beethoven, Missa solemnis i IX Simfonija; Bruckner, Te Deum; Verdi, Requiem; Mozart, Reauiem). Na meunarodnim festivalima zbor je osvojio vie nagrada, A. TO. BRAUDO, Evgenij Maksimovi, sovjetski muzikolog ;Riga, 20. II 1882 Moskva, 17. X 1939). Studirao prirodne znanosti i povijest umjetnosti u Petrogradu i Moskvi, muzikolo-giju na Univerzitetu u Leipzigu (H. Riemann, H. Kretzschmar); u muzici uenik M. Regera. God. 191424 profesor Univerziteta u Lenjingradu, gdje je djelovao i u Ruskom zavodu za historiju umjetnosti i na Akademskoj kazalinoj koli; od 1924 profesor Pedagokog instituta i Instituta za dramu i operu u Moskvi.
DJELA (sve na ruskom): E. T. A. Hoffmann, 1921; Aleksandar Povfirjevi Borodin. Njegov ivot i djelo, 1922; Nietzsche, filozof i muziar, 1922; Opa povijest muzike (3 sv.), 192227; Materijalne osnove muzikog stvaranja, 1924; Beethoven. Socioloka studija, 192?; Schubert, 1929. Studije; lanci. Prevodio na ruski djela iz strane muzike literature (Wagnerova pisma Serovu) i dr.

BRAUN, Carl, njemaki pjeva, bas (Meisenheim, 2. VI 1885 Hamburg, 19. IV 1960). Uio u Berlinu i Wiesbadenu (E. Robert-MC'eiss). God. 190507 angairan u Berlinskoj operi, a 190611 u Wiesbadenu. Nastupao na opernim pozornicama

BRAVNIAR, 1. Matija, kompozitor (Tolmin, 24. II 1897 ). Violinu uio dok je polazio uiteljsku kolu u Gorici i 192021 kod ekih pedagoga R. Zike i F. Wirsinga. Kasnije studirao kompoziciju kod M. Kogoja i na Ljubljanskom konzervatoriju kod S. Osterca (diplomirao 1932). Djelovao je u Ljubljani: 191945 lan orkestra Opere, 194549 direktor Akademije za glasbo, 194952 ef muzikog odjela Dravne zalobe Slovenije i od 1952 do 1968 profesor kompozicije na Akademiji za glasbo. Uz to je ureivao Gledaliki list Narodnog gledaliia (194041) i od 1951 bio jedan od urednika Slovenske glasbene revije. Bio je predsjednik Drutva slovenskih skladateljev (194952) i predsjednik Saveza kompozitora Jugoslavije (195357). Od Bravniarovih djela znaajne su opere i orkestralne kompozicije. Operu Hlapec Jernej, koja ima karakter oratorijske opere, nazvao je opera mnoice; u njoj je vodeu ulogu dao zboru kao kolektivnom akteru, koji se povezuje sa solistima, i izvrsno izrazio duh narodnog osjeanja i miljenja. U svoja simfonijska djela B. unosi slovenske folklorne elemente. Time se udaljio od muzikog kozmopolitizma i dokazao da se veliko bogatstvo muzikog folklora moe upotrijebiti i u slovenskoj simfonijskoj muzici. Za Bravniara su karakteristina nastojanja na polju programne muzike. I za opere i za simfonijske kompozicije kao i za zborove i solo-pjesme esto uzima tekstove iz povijesti slovenskog naroda. U zbirci solo-pje-sama na tekstove K. Destovnika Kajuha posluio se tematikom iz M. BRAVNIAR narodnooslobodilake borbe. Bravniarova su djela stilski ekspresionistika, jasna i logina. Voli se sluiti varijacijama u raznim oblicima. Tako u Belokranjskoj rapsodiji uvodni motiv varira na razne naine, ak i u rakovoj imitaciji, pridruujui nove motive. Allegretto moderato te kompozicije poinje s kanonom, nastavlja s glavnim plesnim motivom i zatim ritmiki varira glavni motiv. B. tei za dramatskim usponom, iako je u biti liriar.
stretta. 1958: simfonijska pjesma Kurent, 1946; Suonada, 1932; Hymmu
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, 1947; I I , 1951 i I I I , S i n fonia

246

BRAVNIAR BRECHT
Slavicus, sveana predigra, 1932; Plesna burleska, 1932; Belokranjska rapsodija, 1938; Kralj Matja, uvertira, 1932; Simfonina antiteza i Tolminska sakralna i Tolminska profana), 1940; Divertissetnent, 1949; Plesne metamorfoze, 1954; Marcia-Rondo, 1960; Simfonini plesi, 1969. Koncert za violinu i orkestar, 1961; koncert za rog i orkestar, 1963; Fantasia rapsodica za violinu i orkestar, 1967. KOMORNA: dva duhaka kvinteta, 1930 i 1968; trio za flautu, klarinet i fagot, 1930; Elegija za rogi klavir, 1929. Za violinu i klavir: Fantazija, 1950; Tango mouvement, 1952; Suonata in modo antico, 1953; Elegia notturna, 1955 1 Berceuse interrompue, 1955. Sonata za violinu solo, 1966. Tango za violonelo 1 klavir. KLAVIRSKA: Studija, 1929; Etudes Gf Caprices, 1951; Deset komornih skladb, 1952; Mladinski album, 1955. DRAMSKA. Dvije opere: Pohujanje v dolini entflorijanski, operna farsa na tekst I. Cankara (Ljubljana, 11. V 1930) i Hlapec Jernej in njegova pravica, opera mnoice na tekst I. Cankara (Ljubljana, 25. I 1941); satirina revija Stoji, stoji Ljubljanca... (Ljubljana, 2. XII 1933): filmska muzika. VOKALNA: kantata Hlapec Jernej in njegova pravica, 1940; est Kajuhovih za glas i klavir, 1945; solo-pjesme (alostinka; Jesenska elegija i dr.); zborovi (Polzja kiica; Moj oka je rudar i dr.). LIT.: J. Grilc, Trideset pet godina umetnikog rada Matije Bravniara, Zvuk, 1960, 3940. D. Co.

BRAZILSKA MUZIKA. Svirai dvostrukih klarineta iz plemena Camavura, oblast Xingu

2. Dejan, violinist (Ljubljana, 1. X 1937). Sin Matije; studij violine zavrio 1957 na Akademiji za glasbo u Ljubljani kod K. Rupela, a zatim se usavravao kod D. Ojstraha na Kon zervatoriju u Moskvi (195758, 195960) i kod Pine Carmirelli na akademiji Santa Cedlia u Rimu (196263;. Od 1967 profesor je violine na Akademiji glasbe u Ljubljani. S velikim uspjehom koncertira u zemlji i brojnim svjetskim muzikim sreditima. lan je Slovenskog trija (zajedno sa A. Bertonceljom i C. kerjancom). Za umjetniko djelovanje odlikovan je Preernovom nagradom (1964) i Nagradom grada Ljubljane (1966;. A. Rij. BRAVURA, osobita lakoa u izvoenju tehniki tekih muzikih djela. Aria di bravura, briljantna, virtuozna arija. Bravour-stu'ck, kompozicija za ije je izvoenje potrebna velika tehnika sprema. BRAZILSKA MUZIKA. U doba kolonizacije (XVIIXVIII st.) jedini muziari i muziki organizatori u Brazilu bili su mi sionari isusovci. Oni su komponirali muziku i pjesme za svoje misterije (autos), bili su orguljai i muziki uitelji. Osnovali su i prvi brazilski konzervatorij Conservatorio da fazenda nacional da Santa Cruz. Sa smirenjem i ekonomskom konsolidacijom u prvoj polovini XIX st. dolazi do jaeg procvata muzike, osobito kad je 1841 Francisco Manuel da Silva (1795186.5), autor brazilske narodne himne, osnovao Konzervatorij u Rio de Janeiru. Prvi vaniji brazilski kompozitor bio je Jose Mauricio Nunes Garda (1767183), autor crkvenih kompozicija u duhu napuljske kole. Prvi brazilski kompozitor poznat u Evropi bio je Carlos Gomes (183696), autor opere II Guaranv koja se s velikim uspjehom izvodila na milanskoj Scali. Leopoldo Miguez (1850 1902) istakao se kao autor simfonijskih pjesama, a Henrigue Oszvald (18521931) kao kompozitor komorne muzike. Nacionalni muziki stil izgraivao se na brazilskom muzikom folkloru koji je nastao proimanjem elemenata narodne muzike kolonizatora Portugalaca i robova Crnaca, a u vrlo maloj mjeri i domorodaca Indijanaca. Prvi komponiraju u tom stilu Alexandre Levy (1864 92; Suite brasileira i klavirske varijacije na brazilske teme), Alberto Nepomueno (18641920; Serie brasileira i uvertira O Garatuja) i Brasilio Itibere (18461923; orkestralna fantazija Sertaneja). U nacionalnom stilu komponirali su djelomino i Francisco Braga (18681945) i Francisco Mignone (1897). Najpoznatiji je kompozitor nacionalnog stila Heitor Villa-Lobos (18851959). Gotovo sva njegova brojna djela (orkestralna, komorna, klavirska, kompozicije za gitaf' , ru, opere, baleti, zborovi, pjesme, crkvena muzika) temelje se na folklornoj tematici koju je unosio sa mnogo znanja i ukusa. Najkarakteristinije su \ ^ mu kompozicije za razliite instrumentalne i vokalne kombinacije choros, za koje sam kae da su nov oblik u kompoziciji, u kojemu se daje sinteza razliitih tipova brazilske muzike (domorodako-indijanske i narodne) . . .< Karakteristine su i klavirske kompozicije Litciana Gallela (18931931;
12 ExerciC10S brasileiros 1 Nho ChlCO).

Oscar Lorenzo Ferndndez (1897T948) unosi u vorne folklorne teme i komponira opere u duhu r nosti. Meu suvremenim kompozitorima istiv Gnarnieri (1907), poznat po orkestralnim djelir viano (1898 ), autor kraih klavirskih kompozic djecu Os sonhos de Bebe), pjesnik, kompozitor i n Joao Itebere da Cunha (1870 ), Claudio Santi Ce'sar Guerra-Peixe (1914). Muzike kole u Brazilu dosegle su visok stu; produktivnih i reproduktivnih muziara. Najznaa nacional de muica da Universidade do Brasil u R Ima biblioteku sa vie od 22 000 primjeraka i mi instrumenata iz cijelog svijeta. Od 1934 izdaje brasileira de muica. Vanu ulogu u razvitku muzike brasileira de muica (osnovana 1945) i Centro des pesgi C'943)' Od muzikih drutava najpoznatije je Assoc de concertos. Meu muzikolozima istiu se Renai (1894) i Mario Andrade (1893!945)LIT.: R. de Almeida, Historia de muica brasileira, Rio M. de Andrade, Ensaio sobre muica brasileira, Sao Pau Muica del Brasil, Buenos Aires 1944. N. Slonimsky, Music ( N'ew York 1945. V. Mariz, Figuras de muica brasileira Oporto 1948. L. H. Corre'a de Azevedo, Brief Historv of VTashington 1948. G. Chase, A Guide to the Music of Latin Ai ton 1962.

BREAK (engl. prekid), u jazz-muzici naziv za I viziranu virtuoznu frazu koju izvodi solist u trenut orkestar naglo prestane muzicirati, pa se na taj nain tinuitet ritmikog pulsiranja (beat). B. se pojavio pjevaa bluesa koji su pojedine stihove povezivali kra gitare. Kasnije preuzima tu maniru i instrumenti BREAZUL, George, rumunjski muzikolog ( Jos, 14. IX 1887 Bukuret, 3. VIII 1961). Studij r 1912 na Konzervatoriju u Bukuretu (D. G. Kiriak I. N. Otescu), poslije Prvoga svjetskog rata studii giju na Univerzitetu u Berlinu (H. Abert, E. vor C. Sachs, C. Stumpf, M. Friedlander). God. 1926teoretskih predmeta i povijesti muzike na Konzervi kuretu. Uz to inspektor muzike nastave i kulture meljitelj Fonogramskog arhiva (1927), urednik ai (192025) i dr. Na njegovu inicijativu, rumun muzika dobila je vano mjesto u nastavnom program kola.
DJELA: Arhiva fonogramicd, 1932; Muzika rominesed U Die Musikerziehung in Rumanien, 1936; Un capitol de educatie Patrium Carmen, 1941; La bicentenarul nasterii lui Mozart, 1 sicescu, 1962; Pagini din Istoria Muzicii Romdnesti, 1966. Studije;

BREBAN1 (tal. saltarello, panj. alta danz< narodni ples, ivog ritma, lakih i irokih pokreta. BRECHER, Gustav, njemaki dirigent i kompo eka, 5. II 1879 Ostende, V 1940). Muziku stud zervatoriju u Leipzigu i tamo 1898 zapoeo karij dirigenta. Djelovao je zatim u Beu, Olomoucu i od : burgu. God. 191116 prvi dirigent opere u Kolnu Frankfurtu na Majni i 192433 direktor opere u L ganjan od nacistikog reima, izvrio je samoubojs interpret suvremene muzike, prvi je uvrstio u repertc operu Johnny spielt auf E. Kfeneka i Weill-Brecr. und Fali der Stadt Mahagonny.
DJELA: simfonijska pjesma Rosmersholm, 1896; simfonijsk unserer Zeii, 1897. Vit ciklusa solo-pjesama. SPISI: E 1900; Ober Operntexte und Operniibersetzungen, 1911. Re opernih klavirskih izvadaka; prevodio libreta talijanskih i franc njemaki.

BRECHT, Bertolt, njemaki pjesnik i dramatia: 10. II 1898 Berlin, 14. VIII 1956). Studirao Mtinchenu, ali se posvetio literarnom radu. Do 1933 kazalini dramaturg i reiser u Miinchenu i Berlinv u jednog od najuglednijih njemakih dramatiara n Progonjen od nacistikog reima, sklonuo se u ino je ivio u Pragu, Beu, Parizu i skandinavskim zerr 1941 u SAD. Nakon Drugog svjetskog rata vratio s najprije u vicarsku i 1948 definitivno u istoni Bi 1949 zajedno sa suprugom Helenom Weigel uteme
Hnsemble.

Ve od 1918 B. se priklonio ideji o potrebi rev promjena u drutvenim odnosima te je putem ep elio da pridonese irenju onih spoznaja koje su ] takvoj promjeni svijeta. Pri tom je veliku vanost prid ija uloga, po njegovu shvaanju, nije bila u tome da iz ajnu pomutnju, ve da utjee na razum. Scensku njegova kazalina djela komponirali su K. Weill, P. H. Eisler, P. Dessau i K. Schwaen, a kantate, songo 1

},. *..# ,.-

BRECHT

BREITKOPF & HARTEL

247

pjesme i zborove uz Weilla, Eislera i Dessaua jo R. Wagner- Regenv i H. Krause-Graumnitz i dr.

DJELA. Tekstovi s muzikom K. Weilla: Mahagony (kao igrokaz s pjevanjem, 1927; kao opera pod naslovom Aufstieg und Fali der Stadt Mahagony, 1930); Die Dreigrosckenoper, 1928 (prema The Beggar's Opera J. Gaya, 1728); Happy End, 1929; Der Flug der Lindberghs, 1929; Der Jasager und der Neinsager, 1930; Die sieben Todsiinden der Kleinburger, 1933. Muzika P. Hindemitha: Das Badner Lehrstiick vom Einverstandnis, 1929 (prerada komada Der Flug der Lindberghs). Muzika H. Eislera: Die Masmahme, 1930; Die heilige Johanna der Schlachthb'fe, 1931; Die Mutter, 1932; Die Rundkopfe und die Spitzkop/e, 1936; Die Gewehre der Frau Carrar, 1937; Furcht und Elend des III. Reiches, 1945; Das Leben des Galileo Galilei 1947 ; Die Tage der Kommune, 1956 ; Die Geschichte der Simone Machard, 1957; chweyk im 2. Weltkrieg, 1967. Muzika P. Dessaua: Die Ausnahme und die Regel, 1930; Mutter Courage und ihre Kinder, 1946; Der gute Mensch von Sezuan, 1947; Mann ist Mann, 1951; Der kaukasische Kreidekreis, 1945; Das Verhbr des Lukullus, 1951 (kasnije pod naslovom Die Verurteilung des Lukullus); Herr Puntila und sein Knecht Malti, 1959. Muzika K. Schwaena: Die Horatier und Kuratier. LIT.: C. Tolksdorf, J. Gavs Beggar's Opera und Brechts Dreigroschenoper (disertacija), Bonn 1951. H. H. Stuckenschmidt, Neue Musik, Berlin 1951. G. Serreau, Bertold Brecht dramaturge, Pari 1955. P. Chiarini, Bertolt Brecht, Bari 1959. M. Esslin, Brecht, London 1959. R. Gray, Brecht, Edinburgh 1961. K. Ko.

a 1843 orkestralno drutvo. U svojim je predavanjima nastojao osvijetliti historijsko-teoretske i estetsko-psiholoke probleme u muzici. Ogledao se i kao kompozitor.
DJELA: Ober das Schbne in der Musik (disertacija), 1821; Feslgabe zur Inauguralion des Beethoven-Motiuments, 1845; Zur Jahresfeier der Inauguration..., 1846. Izdao Praktische Singschule, 1831. Suraivao u enciklopediji J. S. Erscha i J. G. Grubera. Komponirao motete, solo-pjesme, djela za orgulje. LIT.: W. Erman, Geschichte der Bonner Universitats-Bibliothek (1818 1901), Halle 1919. C. Steven, Heinrich Carl Breidenstein... (disertacija), Bonn 1924. H. Hiischen, Heinrich Carl Breidenstein, MGG, I I , 1952. W. Kahl, Zur Geschichte des Bonner Beethovendenkmals, Beethoven Jahrbuch, 195354.

BREDICEANU, Tiberiu, rumunjski kompozitor i folklorist (Lugoj, 2. IV 1877 Bukuret, 19. XII 1968). Muziku uio u Lugoju i kod P. Richtera u Brasovu. Utemeljitelj Narodnog kazalita (1919) i Konzervatorija (1920) u Cluju, Od 1920 direktor Rumunjske opere u Cluju i 194144 u Bukuretu. God. 192847 bio je predsjednik konzervatorija Astra u Brasovu (193440 direktor). Kompozitor nacionalnog smjera, znatno je pridonio razvoju muzike kulture u Rumunjskoj.
DJELA: Patru dansuri simfonice za orkestar, 1951. Dvije suite za violinu i klavir, 195051. Kompozicije za klavir. DRAMSKA. Opere: La sezaloare, 1908 i Seara mare, 1924. Balet Poemu] muzical etnografic, 1905; pantomima Resurrezione, 1932. VOKALNA. Za glas i klavir: Colinde, 1924 i Doine, 1927. Za vokalni kvartet i klavir: Sase doine si cintece rominesti, 1952 i Miorifa, 1956; Pagini alese din muzica vocald, 1962. SPISI: Iacob Muresianu, Luceafarul, 1911, 1 (zajedno sa G. Sorbanom): Historiaue et Hat actuel des recherches sur la musique populaire roumaine, Art populaire, 1923; Muzica din Banat si compozitorul Ion Vidu, Armonia, 1932, 48, Histoire de la musique roumaine en Transylvanie, 1938; Romana. Epoca si istoricul acestui dans, Gazeta Transilvaniei, 1941. Izdao zbirku 170 melodii populare din Aiaramures, 1957 i dr. LIT.: G. Sbdrcea, Tiberiu Brediceanu in slujba muzicii rominesti, Cluj 1957. G. Breazul, Pagini din muzica noastra. Tiberiu Brediceanu sarbatorind 80 de ani de viata, Muzica, Bucuresti, 1957, 5.

BREITHAUPT, Rudolf Maria, njemaki klavirski pedagog (Braunschvveig, 11. VIII 1873 Ballenstedt, Harz, 2. IV 1945). Studij klavira zavrio na Konzervatoriju u Leipzigu (R. Teichmiiller); muzikologiju uio kod H. Riemanna i H. Kretzschmara. God. 191843 profesor i proelnik klavirskog odjela na Sternovu konzervatoriju u Berlinu. U svojem najznaajnijem djelu Die natiirliche Klavienechnik pokuao je provesti opsenu reformu klavirske nastave. Borio se protiv pojedinanog, izoliranog odgajanja prstiju i ruku te zagovarao aktiviziranje cjelokupnog organizma kod sviranja.
DJELA: Die natiirliche Klavienechnik (2 sv.), 190506 (IV izd. 1925); Praktische Sludien zur naturlichen Klavienechnik (5 sv.), 191621; Musikalische Zeit- und Streitfragen (sabrani lanci i eseji), 1906 (II izd. 1927). Sa Junkerom izdao Vom Singen zum Klavierspielen, 1937. Kompozicije za klavir. LIT.: P. Stoye, Von einer neuen Klavierlehre, Leipzig 1907. b. Kiihn, Breithaupt-Technik und Anfanger-Unterricht ( I I izd. Leipzig 1920). K. Johnen, Rudolf Maria Breithaupt, MGG, I I , 1952.

BREGAR, 1. Franjo st., oboist (Rob na Dolenjskem, 10. IX 1910 ). Zavrio 1925 vojnu muziku kolu u Vrcu; 192640 vojni muziar u ibeniku, Suaku i Celju. God. 1941 i 194345 Prv> oboist orkestra Radio-Ljubljane i zatim, nakon to je nastavio studij na srednjoj koli ljubljanske Akademije za glasbo, 194865 prvi oboist Slovenske filharmonije. 194369 takoer oboist opernog orkestra u Ljubljani, i 195668 honorarni suradnik na Akademiji za glasbo. 2. Franjo ml., oboist (Ljubljana, 19. IX 1935 ). Sin i ue nik Franje Bregara st., studij oboe zavrio 1962 na Akademiji za glasbo u Ljubljani. Od 1955 prvi oboist Simfonijskog orkestra a od 1960 i lan Duhakog kvinteta RTV Ljubljana. Stalni sura dnik Ansambla Slavko Osterc, nastupa i solistiki. B. Lk. BREHME, Hans, njemaki pijanist i kompozitor (Potsdam, 10. III 1904 Stuttgart, 10. XI 1957). Studij klavira i kompozicije zavrio 1926 na Visokoj muzikoj koli u Berlinu i zatim se jo dvije godine usavravao u klaviru kod W. Kempffa u Stuttgartu. Od 1928 profesor klavira i od 1936 istodobno kompozicije na Visokoj muzikoj koli u Stuttgartu (194550 na istom poloaju u Trossingenu). Ranija su mu djela, po uzoru na Stravinskog, ritmiki sloena, iako stroga u formalnoj strukturi. Klavirski koncert virtuozan je i efektan, a Concerto sinfonico bezbrino pjenuav. Jedno od najznaajnijih njegovih djela je druga simfonija.
DJELA. ORKESTRALNA: dvije simfonije, 1925 i 1950; Coticerto siniomco za 5 duhakih instrumenata, gudae i timpane, 1930; koncert za klavir, 1936; koncert za klarinet, 1928; koncert za klavirski trio, gudae 1 timpane, 1946; koncert za flautu i gudae, 1949; Triptychon na Handelovu temu, 1937. KOMORNA: dva gudaka kvarteta; duhaki kvintet: sekstet za gudae i duhae, 1935; kvintet s klarinetom, 1947; sonata za violinu i klavir, 1945: Rondo i Carmen nuptiale za violonelo i klavir; Divertimento za 3 duhaka instrumenta. Sonate i druga djela za klavir. Dvije sonate za orgulje. DRAAiSKA. Opere: Der Tor und der Tod, 1928; Der Uhrmacher von Strassburg, 1941; Der versiegelte Burgermeisier, 1944 i Liebe ist teuer, 1950. VOKALNA: pet pjesama za 5 , 6 1 8 glasova a cappella; madrigali; solo-pjesme. Aphorismen za 5 elektrons kih instrumenata. LIT.: K. Laux, Hans Brehme, Musik und Musiker der Gegenwart, Essen 1949. G. W. B., Hans Brehme, Melos, 1953, 5-

BREITKOPF, Bernhard Theodor, njemaki tiskar, nakladnik i kompozitor (Ldpzig> 20. I I I 1749 Petrograd, 1820). U muzici uenik J. A. Hillera. Drugovao sa Goetheom za studija u Leipzigu, pa je napisao muziku na njegove pjesme i izdao ih pod naslovom Neue Lieder in Melodien gesetzt von B. Th. Breitkopf (1770). God. 1777 nastanio se u Petrogradu, gdje je 1781 osnovao tiskaru i nakladno poduzee. Kasnije je postao uitelj muzike u jednom zavodu za odgoj plemike djece. Izdao meu ostalim 3 sveska muzike revije Giornale musicale del Teatro di Pietroburgo, 179597, s djelima Mozarta, Paisiella, Cimarose i dr. Ogledao se i kao kompozitor.
LIT.: U". Schmieder, Breitkopf, MGG, II, 1952.

BREIDENSTEIN, Heinrich Carl, njemaki muzikolog (Steinau, Hessen, 28. II 1796 Bonn, 13. VII 1876). Studirao pravo i filologiju u Berlinu i Heidelbergu, u muzici uenik J. Ch. H. Rincka u Darmstadtu. Uitelj muzike u Stuttgartu i Heidelbergu, od 1822 univerzitetski muziki direktor i od 1826 profesor muzikologije u Bonnu. Zasluan je za ureenje muzikoloke biblioteke na Univerzitetu, kojoj je njegovom zaslugom prikljuena obimna muzika zbirka Ch. B. Kleina, kantora iz Schmiedeberga. U Bonnu 1834 osnovao Musikverein der Lesegeselhchaft,

BREITKOPF & HARTEL, njemako nakladno muziko poduzee sa sjeditem u Leipzigu. Osnovano ga je 1719 Bernhard Christoph Breitkopf (16951777)) poto je doao u posjed knjiare kojoj poetak datira iz 1542. Njegov sin Johann Gottlob Immanuel Breitkopf (171994) poboljao je 1756 tehniku muzikog tiskarstva pronalaskom rastavljivih, pominih matrica i na taj nain praktino omoguio tipografsko umnaanje akordine, u prvom redu klavirske muzike. Otada je poduzee usmjerilo svoju djelatnost na izdavanje muzikalija i tiskalo veinu djela tadanjih kompozitora. Drugi Immanuelov sin, Christoph Gottlob Breitkopf (17501800), posljednji vlasnik poduzea koji nosi to ime, prenio je (1796) poduzee na Gottfrieda Christopha Hdrtela (17631827). Ovaj je ne samo prebrodio financijsku krizu, nego je poduzee i proirio, utemeljivi poznatu tvornicu klavira (1816). Uz to je osnovao prvi vaniji muziki asopis (Allgemeine musikalische Zeitung, 17981848 i 186365), uveo u tiskanje muzikalija notni rez na kositrenim ploama i zapoeo objavljivati izdanja cjelokupnih djela istaknutih kompozitora (Mozarta, Havdna i dr.). Nakon smrti G. Ch. Hartela vodio je poduzee njegov neak Florens Hartel (do 1835), a zatim njegovi sinovi Raymond (181088) i Hermann (180375). Njima su se pridruili neaci Wilhebn Volkmann (187396) i Oskar von Hase (18461921). Kad se R. Hartel 1880 povukao, postala su ova dvojica jedini vlasnici. Njima se pridruio 1895 Ludwig Volkmann (18701947), sin Wilhelma. O. v. Hase stekao je novih zasluga za rad poduzea. On mu je pribavio sredinji poloaj medu njemakim muzikim nakladama. Uveo je niz novih edicija i omoguio objavljivanje vrlo vrijednih studija i rasprava njemakih muzikologa (osobito je vana serija Kleine Handbucher der Musikgeschichte). I sam je napisao vie zapaenih radova s podruja povijesti knjiarstva, kao i povijest svog poduzea (Breitkopf & Hartel. Gedenkschrift und Arbeitsbericht, 2 sv., IV izd. 191719), dok je L. Volkmann uvelike modernizirao tehniku tiskanja. Do 1945 tvrtku su u Leipzigu vodili Helmuth v. Hase (1891) i Martin v. Hase (1901 ). Tada je u Wiesbadenu osnovan ogranak firme, koji je 1947 pretvoren u samostalno poduzee. Vode ga Helmuth i Martin v. Hase i Joachim Volkmann (1926 ), dok je poduzee u Leipzigu nacionalizirano (djeluje ponovno od 1951). Poduzee B. & H. ima velike zasluge za promicanje muzike umjetnosti i znanosti. Osim golemog broja pojedinanih djela, koja je objavljivalo u partiturama i dionicama (preteno iz raz doblja baroka, klasike i romantike), iz tiskare i naklade ove tvrtke izala su monumentalna izdanja sabranih djela velikih majstora

,>

.,>

BREITKOPF & HARTEL BRETON Y HERNANDEZ

Bacha, Beethovena, Berlioza, Brahmsa, Gretrvja, Havdna, O. di Lassa, Liszta, Mendelssohna, Mozarta, Palestrine, Schuberta, Schumanna, Schiitza, Wagnera), zatim neobino vrijedne kolekcije (Denkmdler deutscher Tonkunst; Denkmaler deutscher Ton-kunst in Bayern; Publikationen der Gesellschaft fiir Musikforschung; Denkmaler altpolnischer Musik; Hispaniae Schola muica sacra), kao i impozantan niz muzikolokih periodikih publikacija (Mo-natshefte fiir Musikgeschichte, 18691905; Vierteljahrschrift fur Musikivissenschaft, 188594; Zeilschrift der internationalen Musikgesellschaft, 18991914; Sammelbande der Internationalen Musikgesellschaft, 18991914; Archiv fur Musikivissenschaft, 1918 19; Zeitschrift fur Musikzvissenschaft, 191935; Mitteilungen der internationalen Musikgesellschaft, 192930; Acta Musicologica, 193135; Archiv fur Musikforschung, 193642). God. 192430 tvrtka je' izdavala svoj godinjak Der Bar. Jo potkraj XIX st. utemeljila je podrunice u Bruxellesu, Londonu, Berlinu i New Yorku. Od posebne su vanosti stari tematski katalozi poduzea, vana pomo u muzikolokom radu pri utvrivanju autorstva kod anonimnih rukopisa.
LIT.: K. G. Hausius, Biographie Herrn J. G. I. Breitkopfs, 1794 (novi otisak Weimar 1939). O. Hase, Breitkopf und Hartel, Gedenkschrift und Arbeitsbericht (2 sv., 4 izd.), 191719. H. Hase, Beitrage zur Breitkopfschen Geschaftsgeschichte, ZFMW, 191920. F. W. Hitzig, Katalog des Archivs von Breitkopf & Hartel, I (Musik-Autographe), 1925 i II (Brief-Autographe), 1926. U". Schmieder, Breitkopf & Hartel, MGG, I I , 1952. E. Schenk, J. W. Hartel und das Haus Breitkopf, Festschrift H. Engel, Kassel 1964. R. A.

na Univerzitetu u Leipzigu uio klavir kod F. Wieck; predavao muzikologiju u Fribourgu, 1844 preuzeo od R na urednitvo asopisa Neue Zeitschrift fiir Musik u '. ga ureivao u duhu novonjemake kole. Zajedno sa izdavao 185661 mjesenik Anregungen fiir Kunst, Wissenschaft. Profesor muzike povijesti na Konzei Leipzigu; 1859 utemeljio zajedno sa F. Lisztom d Allgemeine Deutsche Musikverein, kojemu je bio prvi p
DJELA: Grundziige der Geschichte der Musik, 1848; Geschii in Italien, Deutschland und Frankreich (2 sv.), 1852 ( I X izd. 1906 der Gegenwart und die Gesammtkunst der Zukunft, 1854; Franz Li phoniker, 1859; Die Organisation des Musikzvesens durch den Staat und Technik im Clavier-Unterricht, 1867; Gesammelte Aufsatze z und Kritik der neueren Musik (odabrani spisi), 1888. Rasprave; st kritike. LIT.: W. Boetticher, R. Schumann, Berlin 1941 (s izvacima vih pisama Schumannu). Isti, R. Schumann in seinen Schriften Berlin 1942. Isti, Karl Franz Brendel, MGG, I I , 1952.

BREL, Jacques, francuski kompozitor i pjeva chansona (Bruxelles, 1929 ). Poinje komponirati 1950. Napustivi porodicu i posao dolazi 1953 u Pariz da bi ivio sa chansonom i u bijedi. Tek 1957 postie uspjeh. Poetian, ozbiljan, karakteri stian kaos i nervoza XX stoljea vibriraju u njemu poput udaraca motora (Jevtuenko). Opisuje pejzae domovine (Niska zemlja), i strah pred smru. B. je moralist koji sve vie kree prema pesimizmu (Opsjednut sam runim i zlim stvarima o kojima nitko ne eli govoriti. . .). Gostovao u SAD i u SSSR, glumio u filmu Opasnosti poziva A. Cavattea. U ediciji Pohes d'aujourd'hui objavljena je 1964 knjiga njegovih pjesama (La Valse a mille temps, Seul, Les Dames patronesses, La Tendresse, Ne me quitte pas, Les Biches, Les Vieux, Zangra). BRELET, Gis&le, francuska estetiarka i pijanistica (Fontenay-de-Comte, Vendee, 6. III 1915 ). Uitelji iz klavira bili su joj G. Arcouet na Konzervatoriju u Nantesu i Lazare-Levy na Konzervatoriju u Parizu. Na Sorbonni stekla doktorat i dobila naslov agrege'e iz filozofije. Suraivala u muzikim, filozofskim i drugim asopisima. Od 1951 urednica Bibliothegue internationale de musicologie u Parizu. Svojim estetskim koncepcijama, u ijem sreditu stoji ideja o muzici kao umjetnosti vremena, utjecala na niz mladih avangardnih kompozitora, osobito francuskih. Njezina prva knjiga o estetici i muzikom stvaranju istrauje uvjete nastajanja muzikih djela, a temelji se na metodi inspiriranoj Kantovom filozofijom. Vrlo opsena doktorska disertacija o muzikom vremenu djelomino se oslanja na filozofiju Bergsona i Lavellea. Kao pijanist izvodila suvremenu muziku, napose na ORTF.
DJELA: Esthetique et creation musicale, 1947; Le Temps musical (2 sv.) 1949; L'Interpretation creatrice (2 sv.), 1951. Studije: Musiques exotiques et valeurs permanentes de Vart musical, Revue philosophique, 1946; Musique et silence, RM, 1946; Chances de la musique atonale, Valeurs, 1947 (pod nazivom Atonalna muzika, Zvuk, 1961, 4546); Temps musical et tempo, Polvphonie, 1948; Philosophie et esthtique musicales, u J. Chaillev i sur., Precis de musicologie, 1958; Le Style moderne d'interpretation musicale, Feuillets suisses de pedagogie musicale, 1959; Interpretation et improvisation, Revue d'esthetique, 1960; Le Probleme du temps dans la musique nouvelle, Revue internationale de philosophie, 1962; Musique et sagesse, La Table ronde, 1962; Bela artk, u Histoire de la musique Roland-Manuela i dr., 1963; La Musique contemporaine en France, ibid.; Serijelna muzika, Zvuk, 1963, 61; L'Aventure spirituelle de la musigue concrete, La Table ronde, 1963; Musique et structure, Revue internationale de philosophie, 1965 (pod nazivom Muzika i struktura, Zvuk, 1966, 70); Hegel und die moderne Musik, Hegel-Jahrbuch, 1965; Musicalisation de Ves-pace dans la musique contemporaine, Festschrift Walter Wiora, 1967; L'Estheti-que du discontinu dans la musigue nouvelle, Revue d'esthetique, 1968. LIT.: IV. Wiora, Musik als Zeitkunst, MF, 1957. A. Briner, Eine Zeitasthetik der Musik: zu den Schriften von Gisele Brelet, SMZ, 1958. E. Fubini, Gisele Brelet e il problema dell'interpretazione musicale, Rivista di estetica, 1960. I. Su.

BRENET, Michel (pravo ime Antoinette-Chri rie Bobillier), francuski muzikolog (Luneville, 12 Pariz, 14. XI 1918). Velik broj kvalitetnih djela muzike rezultat je njena iscrpnog arhivskog istraivan je nastojala da ukae na pravu vrijednost manje poznat kih kompozitora. U svojim je studijama oitovala sig otar dar zapaanja i smisao za objektivnost. Svojom mnogo je pridonijela razvoju francuske muzikologij sa L. Lalovem, L. de La Laurenciejem i J. Chantavi meljila i 191113 izdavala godinjak L'Annee musi,
DJELA: Histoire de la svmphonie a orcheslre jusqu'd Beethoven, sa vie et ses oeuvres, 1884; Deux pages de la vie de Berlioz, 1889; Jt hem.. .etudes bio~bibliographique d'apres des documents inedits, 185 que dans les processions, 1896; Sebastien de Bronssard, 1896; La les couvents de femmes, 1898; Claude Goudimel, essai bio-bibliogra Notes sur Vhistoire du luth en France, 1899; Les Concerts en Franci regime, 1900; Additions inedites de Dom Jumilhac a son traite, 1902 de Rameau, 1903; Palestrina, 1906; Haydn, 1909; Les Musiciens -Chapelle du Palais, 1910; Musiaue et musiciens de la vieille France, 1 1912; La Musique militaire, 1917: Dictionnaire pratique et historik sique, 1926 (dopunio i izdao A. Gastoue). Prilozi i lanci u asop pondent; Guide musical; Journal Musical; Revue musicale; Tribune d LIT.: L. de La Laurencie, Michel Brenet, RMI, 1919. / Michel Brenet, MGG, I I , 1952.

DJELA. ORKESTRALNA: Choralsymphome, 1935; Frescoi 953i Concerto grosso, 1936; Sinfonisches Konzert, 1937; Mayenk 3 koncerta za klavir; koncert za violonelo, 1939; koncert za tro Jagdkonzert za violinu i orkestar, 1938; Divertimento za fagot i or Dorfmusikanten, 1935; Sinfonische Suite, 1936: Zortzico, 1955. h gudaki kvartet, 1948; 2 klavirska trija, 1933 i 1948; komorni kori strumenata, 1934; sonate za razliite instrumente i klavir, Orienu za klavir; Totentanz za 2 klavira, 1947 (prema Holbeinu). 1 Opere: Die Freier, 1937; Dornroschen, 1942; Das Urteil des Pari, celsus, 1943; Die schlaue Mullerin, 1943; Der Igel als Brdutigam, der Narr, 1950; Briiderlein Hund, 1953: Nino fliegt mit Nina, 1954; (na talijanskom); Der Mann im Mond, 1960; Christkindl-Kumedi, 1 KALNA: oratorij Vita Mariae; kantate: Der Drischleg; Bettlerh Zborovi a cappella i s orkestrom: Bauernhochzeit, 1937; Das Ki Der Strom, 1942; Maihymnus; Requiem fiir Anton Webern, 1948. pjesama: Lieder vom Mai; Eichendorff-Lieder; Lieder vom AJa'rz Berg; TraklZyklus. Drei Gesange za bariton, klarinet, kontrabas, klav 1966. LIT.: E. Valentin, Cesar Bresgen, ZFM, 1938. K. Niesse der Gegenwart, Koln 1944. E. Valentin, Cesar Bresgen, MG
T

BRESGEN, Cesar, austrijski kompozitor (Fi X 1913 ). Na Muzikoj akademiji u Miinchenu za studij orgulja (E. Gatscher) i kompozicije (J. Haas). G 39 orgulja i muziki urednik na radiju u Mtinchen profesor je kompozicije na Mozaneumu u Salzburgu svoja djela na elementima barokne muzike koju zdru; vremenim izraajnim sredstvima. Njegova tehniki z malno pregledna ostvarenja odlikuju se lakoom i muziciranja. Na scenskom podruju najvii je dome muzikim priama i omladinskim operama.

BRESLAUER, Emil, njemaki klavirski pedagog 29. V 1836 Berlin, 26. VII 1899). Studij klavira Sternovu konzervatoriju u Berlinu. God. 186879 na Kullakovoj akademiji, zatim vodio vlastiti konzervatorij Od 1878 ureivao i izdavao asopis Der Klavierlehrer,s meljio udruenje nastavnika klavira. Bio je i zborovoa na reformnoj sinagogi u Berlinu. Ogledao se kao k( a bavio se i muzikom kritikom.
DJELA: Die technischen Grundlagen des Klavierspiels, 1874; < sehule (bez god.); Methodik des Klavierunterrichts in Einzelaufsatzen B. L. KShlera, G. Stoewea, S. Baggea, A. Reissmanna, W. Gibe Fiihrer durch die Klavier-Unterrichts-Literalur, 1887; Klavierscl Melodiebildungslehre, 1895; Sind originale Synagogen- und Volks den Juden nackzveisbar, 1898. Uredio II izdanje Musikalisches K lexikon J. F. G. Schuberta, 1892.

BREMA, Marie (pravo ime Minny Fehrman), engleska pjevaica, mezzosopran (Liverpool, 28. II 1856 Manchester, 22. III 1925). Pjevanje uila kod G. Henschela. Debitirala 1891 u Londonu kao koncertna, a u Oxfordu kao operna pjevaica. Pjevala sve Wagnerove mezzosopranske uloge u Bavreuthu (od 1894), na operi Metropolitan u New Yorku, u Bruxellesu, Berlinu, Parizu i na festivalima u Engleskoj. U posljednjim godinama i vota vodila je opernu kolu na Royal College of Music u Manchesteru. BRENDEL, Karl Franz, njemaki muzikolog (Stolberg, Harz, 26. XI 1811 Leipzig, 26. XI 1868). Za studija filozofije

BRETN Y HERNANDEZ, Tomas, panjolski tor i dirigent (Salamanca, 29. XII 1850 Madrid, 2. '. Violinu uio u Salamanci i ve sa 14 godina postao majstor tamonjeg gradskog kazalita. Studij nastavio n vatoriju u Madridu kod J. Dieza (violina) i E. Arriete ija). Kao stipendist boravio u Rimu (1881) i zatim u ]

.$51*,

BRETON Y HERNANDEZ BRIDGE

rizu. Po povratku u domovinu dirigent raznih koncerata u Barceloni, pa dirigent Opere i drutva Sociedad Conciertos i od 1901 profesor kompozicije i direktor Konzervatorija u Madridu. God. 1896 izabran za lana Akademije lijepih umjetnosti. B. je sa L. Chapijem bio niz godina na elu panjolskog muzikog ivota. Kao kompozitor najvie je uspjeha postigao na podruju opere i zarzuele. Njegova ha Verbena de la Paloma smatra se uzorom tzv. genero chico. Svojim publicistikim radovima borio se za izgraivanje panjolske nacionalne opere.
DJELA. ORKESTRALNA. Simfonijske pjesme: Los Galeotes; Sala-manca i Aiioranzas; koncert za violinu i orkestar (posveen uspomeni na Sa- rasatea); suita Escenas andaluzas; serenada En la Alhambra. KOMORNA: 3 gudaka kvarteta; klavirski trio; klavirski kvintet; sekstet 2a klavir i duhae. DRAMSKA. Opere: Guzmdn el Bueno, 1876; Los Amantes de Tjeruel, 1889; Garin, 1891; La Dolores, 1895; Raquel, 1900; Farinelli, 1901; El Certamen de Cremona, 1906; Tabore, 1913; Don Gil, 1914. Zarzuele: El Alma en un hilo, 1874; Los dos caminos, 1974; El Viaje de Europa, 1874; El Invalido, 1875; El Campanero de Begona, 1878; Corona contra corona, 1879; Vis to y sentencia, 1886; La Verbena de la Paloma, 1894; El Guardia del corps, 1897; El Clavel rojo, 1899; Labien planta, 1899; La Carihosa, 1899; Covadonga, 1901; Botin de guerra, 1902; Al alcance de la mano, 1911; El Bautizo de Pepin; El Domingo de Ramos; Las Percheleras. Oratorij Apocalipsia, 1882; kantate; zborovi. LIT.: A. S. Salzedo, Tomas Bretn, su vida y obra, Madrid 1921. J. Subira, La Opera en los teatros de Barcellona, Barcelona 1946. J. Deleito y Pinuela, Origen y apogeo del genero ehico, Madrid 1949. A. J. Subira, Tomas Breton, MGG, I I , 1952. G. Hernandez Gonzales, Tomas Bretn, Salamanca 1952. J. Subira, Historia de la muica espaftola y hispanoamericana, Barcelona 1953.

249

mundu, dirigira u nemakim gradskim pozoritima (Dortmund, Metz, Plauen, Miihlhausen), kasnije dirigent austrijske vojne mu zike, Narodnog gledalia u Ljubljani (191921) i opere Narod nog pozorita u Beogradu (192142). Pored toga profesor klavira u Muzikoj koli u Beogradu. Predstave koje je on spremao i dirigovao, naroito one iz stilske oblasti nemake opere (W. A. Mozart, L. van Beethoven, C. M. Weber, O. Nicolai, R. Wagner, R. Strauss), znatno su doprinele umetnikom usponu Beograd ske opere u doba izmeu dva rata. Dirigovao i na simfonijskim koncertima. B. D. BRIAN, VVilliam Havergal, engleski kompozitor (Dresden, Staffordshire, 29. I 1876 ). U kompoziciji samouk. Orgu lja i muziki kritiar u Manchesteru (The Musical World). U sreditu njegova kompozitorskog opusa su simfonije i opsena zborska djela. Snaan kontrapunktiar, smion u izrazu, izvoran i zanimljiv, esto se inspirira romantikom literaturom i engleskim narodnim napjevima.
DJELA. ORKESTRALNA: 29 simfonija; simfonijske pjesme Hero and Leander, 1904 i In Memoriam, 1912; koncert za violinu, 1935; 4 suite, 190421; Fantastic Variatidns on an Old Rhyme, 1907; uvertire i dr. DRAMSKA: opera The Tigers, 1918. Melodrame: Prometheus Unbound, 1941; Turandoi, 1951; The Cenci, 1953; Doktor Faust, 1955. VOKALNA: kantata A Vision of Cleopatra; 2 psalma za sole, zbor i orkestar; solo-pjesme i dr. LIT.: R. Nettel, Ordeal by Music: The Strange Experience of Havergal Brian, Oxford 1945.

BREUNING, Moritz Gerhard, austrijski lijenik (Be, 28. VIII 1813 6. V 1892). Sin Beethovenova prijatelja iz mladosti, kao djeak esto zalazio u umjetnikovu kuu u Beu (Ariel i Hosenknopf iz Beethovenovih svezaka za razgovore). Breuningova knjiga Aus dem Schivarzspanierhause (1874; II izd. s dopunama A. Kalischera, 1907) vaan je izvor podataka o Beethovenovim posljednjim godinama. BRVAL, Jean Baptiste, francuski kompozitor i violonelist (departman L'Aisne, 1756 Chamouille, Aisne, 1825). Uenik J. B. Cupisa; 17811806 prvi violonelist Velike opere i 17961802 profesor Konzervatorija u Parizu.
DJELA. ORKESTRALNA: osam koncertantnih simfonija; 7 koncerata za violonelo. KOMORNA: 24 gudaka kvarteta; 21 gudaki trio; oko 65 dua za 2 violine, 2 flaute, 2 violonela; 24 sonate za violonelo i klavir. Ko mina opera Ines et Leonore ou La Soeur jalouse, 1788. Traite du violoncelle, oko 1804. LIT.: B. S. Brook, La Symphonie francaise, Pari 1962. LIT.: W. Nohl, Gerhard von Breuning als Knabe, M, 1940.

BREVAL, Lucienne (pravo ime Berthe-Agnes-Lisette Schilling), francuska pjevaica vicarskog podrijetla, sopran (Berlin, 4. XI 1869 Neuilly-sur-Seine, 15. VIII 1935). Studij pjevanja zavrila na Konzervatoriju u Parizu (Warot, Obin, Giraudet) i tamo 1892 debitirala kao Selika (Meverbeer, Ajrikanka). Punih 30 godina prvakinja Parike opere, posebno se istakla kao interpret glavnih sopranskih uloga u Wagnerovim muzikim dramama (Tannhduser, Majstori pjevai, Parsifal). Njen repertoar obasezao je i niz kreacija iz novije francuske operne litera ture. Gostovala je u Londonu i SAD.
LIT.: H. De Curzon, L'Oeuvre de Richard Wagner a Pari et ses interpretes (18501914), Pari 1920.

BRIBIRAA, jednocijevna sviraljka klarinetskog tipa. B. je nainjena od dva komada trstike: manji je pisak, odrezan s koljencem na jednoj strani, pa je na njemu zarezom odlupljen udarni jeziak; dulji je b. u uem smislu, jer se na njemu prstima prebira po rupicama kojih moe biti 2 ili 3, pa ak i 4. Slui kao djeja igraka na Krku. Slina joj je karabljica u Bakoj (u Bakom Brijegu i okolini). B. Sa. BRICCIALDI, Giulio, talijanski virtuoz na flauti (Terni, 2. III 1818 Firenca, 17. XII 1881). Studij zavrio na akademiji Santa Cecilia u Rimu i zatim djelovao u Napulju (1836), Milanu (1839) i Beu (1841). Koncertirao u mnogim evropskim i amerikim gradovima, od 1870 bio je profesor na Konzervatoriju u Firenci. Komponirao je operu heonora de' Medici, 1855, i vie djela za harfu. Uz to je usavrio tehniku instrumenta (tzv. leva di Briccialdi) i izdao kolski prirunik. BRICKEN, Carl Ernest, ameriki pijanist i dirigent (Shelbvville, Kentuckv, 28. XII 1898 ). Studirao na univerzitetu Yale i kod R. Scalera u New Yorku; u klaviru se usavravao kod A. Cortota u Parizu i H. Weissea u Beu. God. 192528 predavao klavir na Mannes School u New Yorku, 193138 profesor i proelnik muzikog odjela na Univerzitetu u Chicagu, 193844 u Wisconsinu i 194448 dirigent simfonijskog orkestra u Seattleu. Sada djeluje kao profesor na Siveet Briar College. Kao pijanist i dirigent nastupao u mnogim amerikim gradovima.
DJELA. ORKESTRALNA: tri simfonije; preludij, 1932; suita, 1931. KOMORNA: gudaki kvartet, 1925; klavirski kvintet, 1930; sonata za vio lonelo i klavir, 1926; sonata za violinu i klavir, 1944. Variations on a Old English Theme za 2 klavira. Filmska muzika. Zborovi; solo-pjesme.

BREVILLE, Pierre-Onfroy de, francuski kompozitor (Barle-Duc, 21. II 1861 Pariz, 23. IX 1949). Uenik Th. Duboisa i C. Francka. Profesor kontrapunkta na Scholi Cantorum i 1914 18 komorne muzike na Konzervatoriju u Parizu, bavio se i muzikom kritikom (ha Revue internationale de Musique, Mercure de France, Courrier Musical, ha France, Revue Blanche). Najvie ga je privlaila komorna muzika. B. nije iao za vanjskim efektima, ve se najvie iivljavao u istananosti tona i boje, u poetinosti i melodinosti.
DJELA. ORKESTRALNA: uvertire La Princesse Maleine i La Nuil de Decembre; La Cloche Felee. KOMORNA: gudaki trio; Concert a trois za klavirski trio; duhaki trio; 2 sonate za vrolinu i klavir: sonata za violu i klavir; sonata za violonelo i klavir. Kompozicije za klavir. Opera Eros vainqueur, 1910; scenska muzika za drame. VOKALNA. Kantate: La Fete de Kenzuarch; Medeia i Hymne a Venus; solo-pjesme; zborovi. CRKVENA: Scne mystique Ste. Rose de Lima za sole, zbor i orkestar; misa za zbor i duhaki orkestar i dr. Dovrio operu C. Francka Ghiselle (zajedno sa V. d'Indyjem i drugima). LIT.: P. Landormy, La Musique francaise apres Debussy, Pariz 1943.

BREVIS (breve), u menzuralnoj notaciji notna vrijednost koja odgovara trajanju dananjih dviju cijelih nota. Biljeila se i=], a u suvremenom notnom pismu pie se |o| (-> Alla breve). BREWER, John Hyatt, ameriki orgulja i kompozitor (Brooklvn, New York, 18. I 1856 30. XI 1931). Uenik D. Bucka, djelovao u Brooklvnu kao orgulja u razliitim crkvama i zborovoa pjevakih drutava. Bio je jedan od utemeljitelja American Guild oj Organists. Ostavio je oko 200 kompozicija, preteno vokalnih (kantate: Up with the Flag, 1894 i hord oj the Dunderberg). BREZOVEK, Ivan, dirigent (Studenci, 3. VII 1898 Beograd, 13. VI 1942). Posle studija na Konzervatorijumu u Dort-

BRICO, Antonia, ameriki dirigent (Oakland, Kalifornija, 26 VI 1902 ). Muziki studij zavrila na Univerzitetu u Kaliforniji i zatim uila dirigiranje kod K. Muka na Muzikoj akademiji u Berlinu. Kao dirigent debitirala 1930 s Berlinskom filharmonijom. Otada poduzimala brojne turneje po Evropi i Ame rici. Oko 1934 utemeljila i vodila enski orkestar New York Women's Symphony Orchestra (kasnije Brico Symphony Orchestra i s mukim lanovima). U Jugoslaviji gostovala 1946 i 1952. BRIDGE (engl. most), u engleskoj terminologiji naziv za prijelaz (most) izmeu prve i druge teme u sonatnom obliku. Izraz b. uobiajen je osobito u zabavnoj muzici i to za melodiju epizodnog znaaja (npr. u pjesmama sheme A A B A ili A B A C b. je tematski sporedan B odlomak). BRIDGE, Frank, engleski kompozitor i dirigent (Brighton, Sussex, 26. II 1879 Eastbourne, 10. I 1941). Studij violine zavrio na Royal College oj Music u Londonu; kompoziciju uio privatno kod Ch. W. Stanforda. Najprije violinist u komornim sastavima (Quartetto Grimson, Quartetto Joachim, English String Quartet), zatim se posvetio dirigiranju te u Londonu vodio vie simfonijskih i opernih orkestara. Kompozitor kasnoromantikih stilskih obiljeja, B. je na prijelazu u XX st. pridonio obnovi komorno-muzikih oblika u Engleskoj. Bio je sjajan tehniar, a osobito se istakao u doaravanju tonskih impresija iz prirode. U svom umjetnikom razvoju preao je postepeno od kolorizma i isticanja harmonijskih vrijednosti k linearnosti i polifoniji.
DJELA. ORKESTRALNA. Simfonijske pjesme: Isabella, 1907 i Summer, 1914; Oration (concerto elegiaco) za violonelo i orkestar, 1930; Dance Rhapsody, 1908; suita za gudae, 1908; Dance Poem, 1909; suita The Sea, 1911; Sir Roger de Coverly, 1922; Enter Spring, 1927; Rebus, 1940; Phantasm, rapsodija za klavir i orkestar, 1931. KOMORNA. etiri gudaka kvarteta: I, 1906;

250

BRIDGE BRITTEN
BRISTOVV, George Frederick, ameriki kompo: lvn, New York, 19. XII 1825 Ne\v York, 13. XI i uenik Williama Richarda B., djelovao u New Yo: linist, orgulja, dirigent i uitelj muzike. B. je jed, amerikih kompozitora koji su se ogledali na podn i komorne muzike. Stvarao je na temeljima evrops
DJELA. ORKESTRALNA: est simfonija (Arcadian, iS uvertira, 1874 Dva gudaka kvarteta. Kompozicije za org Rip Van Winkle, 1855. VOKALNA. Oratoriji: Praise to Goa 1867; kantate The Great Republic, 1879 i Niagara, 1898; solo-p prirunik A Nezv and Improved Method for Reed or Cabinet C LIT.: J. T. Howard, Our American Music, New York 1931 America's Music, New York, Toronto 1 London 1955.

II, 1915; I I I , 1926 i IV, 1937; 2 Phanlasy Ouartet, 1905 i 1910; 2 klavirska trija, 1907 i 1929, klavirski kvintet, 1905: gudaki sekstet, 1912, sonata za violinu i klavir, 1904; sonata za violonelo i klavir, 1917; Miniatures za klavirski trio, 1907; Rhapsody za 2 violine i violu, 1928. Klavirske kompozicije (sonata, 1925; suita A Fairy Tale, 1917); kompozicije za orgulje. Djeja opera The Christmas Rose, 1929; scenska muzika. Zborovi; oko 100 solo-pjesama. Obrade. LIT. H. Hozvells, Frank Bridge, Music & Letters, 1941. G. Abraham, Frank Bridge, MGG, I I , 1952.

BRIDGETOWER, George Augustus Polgreen, engleski violinist, mulat (Biala, Poljska, 29. II 1780 London, 29. II 1860). Sin Poljakinje i Etiopljanina, violinu uio kod I. M. Jarnovia, F. H. Barthelemona i T. Attvvooda. Ve u najranijoj mladosti komorni virtuoz princa od Walesa. Koncertirao 1789 u parikom Concert spirituel. Beethoven se oduevljavao njegovim temperamentnim sviranjem, pa je za nj napisao prva dva stavka violinske sonate op. 47 (kasnije posveena R. Kreutzeru). BRIEGEL, Wolfgang Carl, njemaki kompozitor i orgulja (Niirnberg, 21. V 1626 Darmstadt, 19. XI 1712). Uitelji muzike bili su mu vjerojatno S. Th. Staden, J. E. Kindermann i H. Schvvemmer u Niirnbergu. God. 164550 djelovao u Schvveinfurtu, 1650 postao dvorski kantor u Gothi i 16711709 bio dvorski kapelnik u Darmstadtu. B. je komponirao uglavnom crkvenu muziku. Njegova vea vokalna djela s dijalozima i zborskim nastupima srodna su po obliku oratorijima H. Schutza i A. Hammerschmidta, dok se male crkvene pjesme istiu melodioznou i jednostavnom harmonijom. Njegov uenik bio je gambist E. Ch. Hesse.
DJELA. CRK\'EXA: Geistliche Arien und Concerten, 1652; Davidischer Hertzens-Seufftzer, 1655; Geistlich-musihalischer Rosengarten, 1658; Geislliche Arien (2 sv,), 1660 i 1661; Evangelisches Gesprdch (3 sv.): I, 1660; II, 1662 i III, 1681; Danck-, Lob- und Betlieder, 1663 ; Buss- und Trostgesange, 1664; Evangelischer Blumengarten . . auf Madrigalische Art (4 sv.), 166669; 12 Madrigalische Trostgesange, 1670: 12 Geislliche Oden Andreae Gryphii, 1670; Geislliche Gesprache und Psalmen auf Concerten-Manier, 1674; Herrn Pfarers J. S. Kriegmanns Evangelisches Hosianna, 1677; Musicalische Trostguelle, 1679; Musicalischer Lebens-Brunnen, 1680; Chr. Rekefelds Evangeli Psalmen-Zzveig in biblischen Kern-Spruchen und Oden, 1684; J. G. Braunens Cilhara Davidico-Evangelica, 1685; Grosses Cantional, 1687: Davids Buss-Psalmen nebsi Buss-Gesprdchen in Concerten, 1692; Concentus Apostolico-Musicus, 1697; Geistliche Lebensquelle, 1699: Letzter Schzvanejigesang, 1709. SVJETOVNA.' Erster Theil. Darinen begriffen X Paduanen, X Galliarden, X Balletten, und X Couranten za 34 glasa, 1652; Intraden und Sonaten za 45 gl.. 1669; Musicalisches Tafel-Confect za 14 glasa, 2 violine i continuo, 1672 ; Allemanden und Couranten, 1674; Musica lische Erquick-Stunden, Capriccien za 4 instrumenta, 1680. Devet scenskih djela i nekoliko baleta fmuzika izgubljena). Redigirao darmstadtski Cantionale. LIT.: E. Pasgue 1 , Geschichte der Musik und des Theaters am Hofe zu Darmstadt, Darmstadt 1853. J. Folsing, Biographisches iiber Wolfgang Carl Briegel, Darmstadt 1853. 11", Nagel, Zur Geschichte der Musik am Hofe zu Darmstadt, MFM, 1900. K. F. Hirschmann, Wolfgang Carl Briegel (disertacija), Marburg 1934. F. Noack, W. C Briegel als Liedkomponist, Die Musikforschung. 1949. Isti, VColfgang Carl Briegel, MGG, I I , 1952. Isti, Vi'olfgang Carl Briegel, Berlin 1963.

BRITAIN, Radie, ameriki kompozitor (Amai 17. III 1903 ). Uila u Clarendonu (Texas) i na konzervatoriju u Chicagu. U orguljama se usavrav; kod M. Duprea, a u kompoziciji kod Noltea u Njt 1938 nastavnica je na Konzervatoriju u Chicagu.
DJELA. ORKESTRALNA: Southern Symphony, 1937; si. Misi, 1962; Rhapsoy Phantasy za klavir i orkestar, 1931; Ph i orkestar, 1941; uvertira Pigmalion, 1930; Heroic Poeni, 1929; ^ mezzo, 1929; Ontonagon Sketches, 1939; Cactus Rhapsody, 1945; s 1945. KOMORNA: 2 gudaka kvarteta, 1929 i 1934; Nottur menata, 1934; Infanl suite za 11 instrumenata, 1935. Kompo: DRAMSKA : muzika drama Ubiquity, 1937; balet Shepherd 1930; djeja opereta Happyland, 1946. VOKALNA: Drums 0 Prayer, 1934; Noontide, 1935; zborovi; solo-pjesme.

BRILLI, Gustav, muziki pisac (Dubrovnik, 2. VII 1903 Svetozarevo. 8. XI 1968;. Pravo studirao u Zagrebu; muziku uio privatno u Dubrovniku (J. Vlach-Vruticky, L. Rogovvski) i Zagrebu. Od 1933 ivio u Beogradu, od 1949 u Svetozarevu, gdje je od 1952 bio direktor muzike kole. Djelovao je kao pu blicist i prevodilac. Suraivao u domaim i stranim asopisima (Radio-Beograd, Jugoslovenski radio, Savremeni akordi, Dubrovaki vjesnik, Muica d'oggi i dr. y. Bio je jedan od osnivaa Dubrovake filharmonije. U svojim brojnim lancima i studijama ispoljio je veoma irok interes, prikazujui na nauno-popularan nain likove velikih muziara sadanjosti i prolosti te razdoblja i strujanja u povijesti muzike.
DJELA: Kroz koncertnu dvoranu (rkp.); Kroz opersko pozorile (rkp.); SvetomirNastasijevi, 1966. Brojni eseji i ianci; koncertni komentari i dr. Freveo ivotni roman Giaconia Pitccinija od G. Adamija. J. As.

BRINDISI (tal. napitnica, prastari obiaj u ivotu i u literaturi, i danas iv. esti su b. u opernoj literaturi, npr. napitnice u operama Traviaia (Verdi) i Cavalleria rusticana (Mascagni). BRINSON, Peter, engleski historiar baleta (Llandudno, Galles, 6. I II 1912 ,. Na Univerzitetu u Oxfordu studirao ekonomiju, politiku i filozofiju te stekao naslov Master of Arts. God. 194852 vodio Odjel za istraivanje i organizaciju Britanskog dokumentarnog filma; uz to od 1949 predavao estetiku i povijest baleta na univerzitetima u Oxfordu, Cambridgeu i Londonu. Surauje u brojnim dnevnicima i asopisima (The Times, Observer, The Sundav Times, The Times Educational Supplement, The Times Literarv Supplement).
DJELA: The Use of Cinema in Fundamenlal Eduzalion, UNESCO, 1950; The Film Induslry in Six European Countnes, ibid-, 1951 ; The Ballet in Britain, 1962; The Coreographic Art, 1963 (zajedno sa P. Van Praaghom): The Polite \Vorld, 1965 (zajedno sa J. Vf'ildebloodomV, Background to European Ballet, 1966.

BRITTEN, Edvvard Benjamin, engleski komf janista (Lovvestoft, Suffolk, 22. XI 1913 ). Muzil da se bavi vrlo rano; prvi kompozicijski pokuaji njegove pete godine. Klavir uio kod H. Samuela, kontrapunkt kod F. Bridgea. God. 193033 nai klavira (A. Benjamin) i kompozicije (J. Ireland) na h of Music u Londonu; u to vreme privukla je ve pa; Sinfonietta op. 1 (1932) i ciklus horskih varijacija . Born (1933). God. 1936 poinje njegova suradnja ; W. H. Audenom, sa kojim pie muziku za nekoliki tarnih filmova; najimpresivnija je meu njima muzil mentarni film Night Mail. Za orkestar Boyd Neela p na jednu temu F. Bridgea koje se prvi put izvode n; festivalu u Salzburgu 1937 i privlae panju evropsk krugova. Ove varijacije, napisane za veliki gudaki c rodiraju uobiajene forme (Choral, March, Romance, A Bourree classiaue, Wiener Walzer itd.), ali sa ukusorr terivanja. Kompozicija Ballad of Heroes na pesme W. i R. Svvinglera, posveena je uspomeni boraca Englesk Internacionalne brigade, poginulih u borbi za Re paniju. God. 193942 boravi B. u SAD gde pie violinu i, najznaajnije delo iz tog perioda, Les i ciklus pesama za visoki glas i gudaki orkestar, na tel bauda. Tu nastaje Reauiem i sedam sor i klavir na tekst M koje pie za engle Petera Pearsa, kasn: interpretatora svoj: dela i tenorskih uli vratku u Englesku Serenade za tenor, aki orkestar na 1 znih pesnika (1943) ju prvu i do dan operu Peter Grir, Interesantno je delc (1945) varijaciji na jednu Purcellovi pisane za dokume namenjen omladin se vrlo spretno i \ B. BRITTEN zuju pojedini instrr. strumentalne grupi skog orkestra. B. sve vie komponuje za muziku pozoi esto koncertira, osobito kao izvrstan pratilac tenoi s kojim odilazi i na turneje u inostranstvo. God snovao je sa E. Croizerom i P. Pearsom festival u / koji se odrava svake godine. Izvode se dela starih engleskih kompozitora, a naroito Brittenova. Ujedno s izlobe slika i itaju literarna dela. B. je prvi nakon Purcellovih vremena ponovo pobi svetske muzike javnosti za englesku muziku. Njego\ se odlikuje, kako invencijom i originalnou, tako i uravnoteenou i bletavom kompozitorskom tehnikorr je mnogostran. On ukusno obrauje narodne pesme dela starih majstora i pie muziku za film i radio. U
person's guide to t,

BRIO (tal.; ivahnost, polet), pomona muzika oznaka za odreivanje ivahnog tempa. Obino dolazi zajedno s drugim oznakama. Con brio, brioso, oznaka za interpretaciju i tempo, znai: ivahno, poletno, vatreno. Npr. allegro con brio = veoma iv allegro (esto se susree i allegro molto e con brio).

BRITTEN BRKANOVI
kompozicijama gotovo nema oblika u kojemu se nije u veoj ili manjoj meri ogledao. U njegovim vokalnim kompozicijama vidi se znalako tretiranje ljudskog glasa, kako u pogledu melodijskih

251

vir op. 51, 1952. Ciklusi solo-pesama: On This Island op. 11, I937j Seven Sonnets of Michelangelo op. 22, 1940; The Holy Sonnets of John Donne op. 35, 1945; Canticle I op. 40, 1947; A Charm of Lullabies op. 41, 1947; Winter Words op. 52, 1953. CRKVENA: War Requiem op. 66, 1962; Te Deum in C, 19351 Festival Te Deum op. 32, 1945; A VC'edding Anthem op. 46, 1949; Hymn to the Virgin (anthem), 1930; Hymn to St. Cecilia op. 27, 1942. Obradbe: tri sveska narodnih napeva za glas i klavir ( I , Irska, 1042; II, Francuska, 1546; III, Irske, 1948); obradbe Purcellovih dela (opera Dido and Aeneas); preradba The Eeggar's Opera. LIT.: E. Crozier (red.), Benjamin Britten: Peter Grimes, London 1945. H. Keller, Rape of Lucretia & Albert Herring, London 1947. Ch. Sluarl, Britten: Peter Grimes, London 1947. Benjamin Britten: The Rape of Lu cretia: a Svmposium, London 1948. E. W. VChite, Benjamin Britten: a Sketch of His Life and Work, London 1948 ( I I proireno izd. 1954; nem. prevod, Ziirich 1948). H. Keller i /). Mitchell (urednici), Benjamin Britten: a Commentary on His Works from a Group of Specialists, London 1952. G. Abraham, Edvvard Benjamin Britten, MGG, I I . 1952. P. Bingulac, Stvaralaki metod B. Brittena, Savremeni akordi, Beograd 1954, 91- Benjamin Britten (zbor nik), zbirka Musik der Zeit, 1954, 7. Benjamin Britten. Das Opernwerk, ibid., 1955, 11. F. Abbiati, B. Britten, Peter Grimes, Milano 1947. A. Gishford (red.), Tribute to Benjamin Britttn on His Fiftieth Birthdav, Lon don 1963. A. Taypaeuc, BeH^H<aMHH EPFJTTCH, MocKBaJleHHHrpaA 1965. /. Holst, Britten London 1966 (ruski prevod, Moskva 1968). P. M. Young, Britten, London 1966. P. Hcuard, The Operas of Benjamin Brit ten, London 1969. D. Sn. i J. As.

BRIXI, Frantiek Xaver, eki kompozitor (Prag, 2. I 1732 14. X 1771). Najprije orgulja raznih crkava i od 1759 zborovoa katedrale u Pragu. Kao kompozitor pridonio razvoju crkvene muzike u svojoj domovini. Njegova jednostavna djela najstariji su primjerci rane klasike u ekoj.
B. BRITTEN. Proljetna simfonija, autograf

linija koje predstavljaju pravi belkanto modernog stila, tako i u prenoenju izraajno-govornog izraza i ritma. B. je majstor instrumentacije; on ima naroitu sposobnost da sa malo sredstava izrazi raznovrsna, kontrastna raspoloenja. Njegove su opere ostvarenja snanog muzikopsiholokog izraza, zanimljivog stila i zaokruene forme. U njima je teite redovito na vokalnim deonicama. Orkestar je preteno tretiran kao instrument pratnje, koja dopunjuje sadraj vokalnih deonica. Lajtmotiva Wagnerova tipa gotovo da i nema. Ali u odlomcima koje ispunja sam orkestar, on postaje vrlo osebujan, nezamenjiv tuma psihikih scenskih zbivanja. Peter Grimes, dramatina istorija o surovom, egoistinom ribaru koji prkosi zajednici i na kraju zavrava ivot samoubistvom u moru, obiluje dramatinim scenama i impresivnim opisima promenjive udi mora (vrlo uspeli intermezzi), koje toliko deluje na formiranje linosti glavnog junaka. Kamerna opera The Rape oj Lucretia, pored dramatskih, sadri i divnih lirskih stranica. Dok je u operi The Turn of the Serem muziki izrazio niz morbidnih raspoloenja, A Middsummer Nighfs Dream (prema Shakespeareu) je jedno od najsveijih, najduhovitijih njegovih muziko-scenskih dela. Potresan je i impresivan Brittenov Ratni rekvijem (War Reauiem), neobian spoj liturgijskih tradicionalnih tekstova i moderne poezije.
DELA. ORKESTARSKA: Simple Symphony za gudaki orkestar ili gudaki kvartet op. 4, 1934; Sinfonia da Requiem op. 20, 1940; Sinfonietla za kamerni orkestar op. 1, 1932; simfonija za violonelo i orkestar op. 68, 1962; k o n c e r t z a k l a v i r u D - d u r u o p . 1 3 , 1 9 3 8 ( p r e r a e n o 1 9 4 6 ) ; k o n c e r t za violinu op. 15, 1939 (preraeno 1950); D iversions on a Theme za klavir deva ruka) i orkestar op. 21, 1940 (preraeno 1950); Scottish Ballad za 2 klavira i orkestar op. 26, 1941; An Occasional Overlure in C op. 38, 1946; Symphonic Suite op. 53a; Variations on a Theme of Frank Bridge za gudaki orkestar op. 10, 1937; The Young Person's Guide to the Orchestra (varijacije i fuga na Purcellovu temu) op. 34, 1946; Mont Juic (suita katalonskih plesova) op. 12, 1937 (sa L. Berkelevem); Canadian Carnival (Kermesse Canadiennej op- 19. 1939; Prelude and Fugue za gudaki orkestar op. 29, 1943; Soirees musi-cales (svita na teme Rossinija) op. 9,1936; Matinees musicales (druga svita na teme Rossinija) op. 24, 1941. KAMERNA: dva gudaka kvarteta: I, u D-duru op. 25, 1941 i I I , u C-duru op. 36, 1945; Phantasv Quartet za obou, violinu, violu i violonelo"op. 2, 1932; sonata za violonelo i klavir op. 65, 1961; svita za violinu i klavir op. 6, 1935; Lacrymae (Reflections on a Song of Dowland) za violu i klavir op. 48, 1950; Six Melamorphoses after Ovid za obou solo op. 49, 1951. KLAV1RSKA: Holiday Diary (svita) op. 5, 1934; Introduction and Rondo alla Burlesca za 2 klavira op. 23 br. 1, 1941; Mazurka Elegiaca za 2 klavira op. 27 br. 2, 1941. Za orgulje: Prelude and Fugue on a Theme of Vittoria, 1947. DRAMSKA. Opere: Peter Grimes op. 33, 1945; The Rape of Lucretia op. 37, 1946; Albert Herring (komina opera) op. 39, 1947; The Little Sweep (omladinska opera) op. 45, 1949; Billy Budd (bez enskih glasova) op. 50, 1951; Gloriana op. 53, 1953; The Turn of the Screw, 1954; deja opera Noye's Fludde, 1958; opera A Middsummer Night's Dream, 1960; misterij Curlezv River, 1964. Baleti: Diverlimento (na muziku G. Rossinija), 1941 i The Prince of Ihe Pagodas, 1957; opereta Paul Bunyan, 1941, scenska muzika za vie pozorinih dela savremenih engleskih i amerikih knjievnika. Muzika za vie dokumentarnih i celoveernjih filmova. VOKALNA: Kantate Rejoice in the Lamb op. 30, 1943, Saint Nicolas op. 42, 1948, Cantata acaJemica, 1960 i Cantata misericordium, 1963; Ballad of Heroes za solo, hor i or kestar op. 14, 1939; Spring Symphony za sopran, alt i tenor solo, meoviti i deji hor 1 orkestar op. 44, 1949; Our Hunting Fathers, simfoniski ciklus za vi soki glas i orkestar, op. 8, 1936; Les Jlluminations za visoki glas i gudaki orke star op. 18, 1939; serenada za tenor, rog i gudae op. 31, 1943; Friday Aflernoons za deje glasove i Uavir op. 7, 1943; A Ceremony of Carols za enske glasove i harfu op. 28, 1942: A Boy Was Bom, varijacije za meoviti hor a cappella, op. 3, 1933; Five Flozver Songs za meoviti hor a cappella op. 47, 1950; Tzvo Ballads za 2 soprana i klavir, 1937; Canticle U (Abraham and Isaac) za alt, tenor i kla-

DJELA: simfonija, 1760, 5 koncerata za orgulje (embalo) i orkestar. Kompozicije za orgulje. Muzika za kolske drame. VOKALNA. Oratoriji i kantate: De passione Domini; Depositio de Cruce Salvatoris nostrij. Christi; Die obsiegende Liebe; Filius prodiguus; Judas Ischariotes; Opus patheticum de septem doloribus B. V. Mariae; Stabat Mater. CRKVENA: 105 misa; 5 rekvijema; 263 himna, moteta i ofertorija; 26 litanija i dr. LIT.: O. Kamper, Frantiek K. Brixi, Praha 1926.

DJELA (na ruskom): Muzika znanost, njeni historijski putovi i sadaSnje stanje, 1910; Ritmiki oblici kod Skrjabina, 1913; Zadaci narodnog muzikog prosvjeivanja, 1919; Muzika revolucije, 1925; Ruska narodna pjesma u ruskoj klasici i sovjetskoj muzici, 1948; Vladimir Zaharov, 1949. LIT.: V. Bjeli, Nadeda Brjusova, Sovjetskaja muzika, 1951. 9.

BRJOLKA (rus. 6pejixa), ruski narodni duhaki instrument s jezicem. Cijev od bazgovine sa est rupica (pet na gornjoj strani, a jedna na donjoj) proiruje se na donjem kraju u lijevak, nainjen od spiralno omotane kore. Jednostavan je jeziac od trstike ili tankog drva. B. s poklopcima za polustepene (konstruirao V. V. Andrejev) ima kromatski opseg od /' do / 2, a biljei se za kvartu nie (c'-c2). Instrument se susree i pod imenom aljejka. Na otoku Timoru u Indoneziji gotovo identian instrument zove se mots. BRJUSOVA, Nadeda Jakovljevna, sovjetski muzikolog (Moskva, 19. XI 1881 28. VI 1951). Uenica S. Tanjejeva i K. Igumnova; 191943 profesor Konzervatorija u Moskvi. Urednik muzikih asopisa, bavila se i folklornim istraivanjem.

BRKANOVI, Ivan, kompozitor (kaljari kraj Kotora, 27. XII 1906). Muziko kolovanje, povezano s velikim materijalnim potekoama, zapoeo je dosta kasno, najprije privatno u Kotoru, a 1928 na Muzikoj akademiji u Zagrebu. Tu je kao uenik F. Lhotke, F. Dugana i B. Berse diplomirao I935> poslije je krae vrijeme (1937) studirao na Scholi cantorum u Parizu. Bio je zborovoa pjevakih drutava (HPD Maksimir, HPD Zagreb i dr.), zatim srednjokolski nastavnik, profesor Konzervatorija i 195154 dramaturg opere Hrvatskog narodnog kazalita u Zagrebu. God. 195457 bio je direktor Zagrebake filharmonije i 195761 profesor Muzike akademije u Sarajevu; od 1961 ivi u Zagrebu. Uz to je pisao muzike kritike u dnevnim listovima, polemizirajui osobito u pitanjima nacionalne orijentacije opernog i koncertnog repertoara. Prve uspjehe u komponiranju postigao je jo za vrijeme studija zborovima (npr. Bokeljsko kolo, Lika suita i Konavosko pirovanje) i solo-pjesama (Uspavanka, Bez nane) u kojima se otkrivaju sve temeljne znaajke njegova osebujnog stila. Kasnije komponira komorna djela (Prvi gudaki kvartet, izveden i u inozemstvu; Drugi gudaki kvartet, Igra i pjesma za violinu i klavir), ali su najopseniji i najvredniji dio njegova rada veliki instrumentalni i instrumentalno-vokalni oblici. To su ponajprije simfonijske pjesme ivo srce u mrtvom gradu i Zemljo Hrvatska u kojima je dao sliku svoga rodnog kraja i svoje ue domovine. U pet simfonija oituju se ne samo sve faze Brkanovieva razvojnog puta u traenju i produbljivanju vlastitog izraza, nego su prikazana (kao u pet autoportreta) razna psihika stanja u potresnim i pre-lomnim godinama od 1935 do 1949. Sloene probleme oratorijske forme B. je na osebujan nain rijeio u Triptihonu, uzimajui za podlogu sadraja tekst narodnog obreda prigodom smrti. Ovdje je muzika nikla iz elementarne dramatike narodne tubalice, proeta snanim akcentima tragike i plemenite boli koja proiuje, oslobaa i jaa tenju za novim ivotom.

252

BRKANOVI BRODSKY
U svojim scenskim djelima B. je traio nove izraajne mogunosti, povezujui strana iskustva s naim izvornim sadrajima. Tako je nastala najprije njegova realistika muzika drama Ekvinocij (libreto T. Prpia prekao Germont (Verdi, ha Traviata). Nakon to je bio stagiona u Ravenni i Milanu, od 1937 solist Sofijske na: i istodobno profesor na Muzikoj akademiji. Od 19 je novoosnovanog Centralnog studija za pjevae u J njegovim umjetnikim kreacijama istiu se Figaro (F viljski brija), Posa (Verdi, Don Carlos), Amonasro (V Ukleti Holandez (Wagner), Wotan (Wagner, Raj Escamillo (Bizet, Carmen), Boris Godunov (Musorgsl Boccanegra (Verdi), Scarpia (Puccini, Tosca), kao i 1 nacionalnom opernom repertoaru. B. je postigao i z zultate kao pjevaki pedagog. Njegovi su uenici Niko] Dimitar Uzunov, Nikolaj Gjuzelev i Asen Selimski
LIT.: 5. Grudev, Hristo Brmbarov, Sofija 1959.

ma tliaml ' Vojnovica), a onda povijesno-legendarno obojena opera Zlato Zadra (na libreto D. Robi). Ekvinocij je po svome muzikom govoru, neposrednoj snazi izraza i dramatinoj istinitosti znatan korak naprijed, ne samo u Brkanovievu stvaralakom radu, nego je i neto potpuno novo i originalno, neto to otvara sasvim nove putove u naem muziko-scenskom stvaranju (I. Kirigin). Zlato Zadra (prvotni naslov krinja sv. imuna, po scenama izraenim na krinji Jelisave Kotromanike, koje su podloga sadraju radnje) daljnji je stupanj u tome razvoju. Shvaeno kao suvremena opera-oratorij, ono djeluje sa svoja tri ina kao tri srednjovjekovne freske, oivljene kretanjem i govorom samo najvanijih likova, dok svi ostali imaju zadau da slue kao nuan okvir i komentar osnovnoj gradi. Muzika izraajna sredstva logiki se nadovezuju na dotadanja Brkanovieva traenja vlastitog izraza i odaju istou i jednostavnost u oblikovanju melodijskih elemenata i u tretiranju orkestra. To isto vrijedi i za balet-oratorij Heloti. Kao izraziti pobornik nacionalnog pravca u muzici B. je u svojim najzrelijim djelima uspio, moda potpunije nego drugi hrvatski kompozitori, sjediniti psiholoke karakteristike hrvatskog muzikog folklora s vlastitom umjetnikom individualnou. Izvornost sadraja i osebujnost kompozitorskih postupaka esto mu nameu potrebu da i u pogledu forme poe vlastitim putovima. Izrazita melodika oivljena iskonskim ritmovima, neoekivani i smioni harmonijski sklopovi stvoreni na temelju bujnog polifonog voenja dionica i ponekad opora ali snana orkestracija karakteriziraju muziko tkivo, protkano lirskim, a katkada i prkosnim mislima, najee obojeno dramatskim akcentima duboke ljudske boli u kojoj se odrazuju neprestana ivotna borba autora i ljudi njegova rodnog kraja.

I. BRKANOVI

BROADVVOOD JOHN & SONS, tvornica klavira Londonu oko 1728 osnovao vicarac Burkhard Tsc grafija Burkar Shudi). Graditelj klavira kotskog pod Broadivood (17321812) stupio je 1761 u poduzee k; kasnije, oenivi se Tschudijevom kerkom, postao a zatim vlasnik. Pod njegovim vodstvom tvornica je s ski glas. Broadvvood je oko 1770 poeo graditi klavikc delu J. Ch. Zumpea, a 1780 ga je rekonstruirao. God sa svojim pomonikom R. Stodartom, pomogao je I da razvije mehaniku s batiima (poznatu pod nazivi mehanika) koju je 1777 patentirao Stodart. Naziv John & Sons dobila je tvrtka 1795, kada je lan uprave posta B., James Shudi B. (17721831). Njega je naslijedio Henry Fotoler (181193), a zatim unuk Henry Jo, (umro 1911). Potomci Henrija Johna Tschudi i danas ljaju tvrtkom.
LIT.: W. Dale, Tschudi, the Harpsichord Maker, London Neupert, Broadwood, MGG, II, 1952. F. J. Hirt, Meistervverke baus, Olten 1955.

BROCKHAUS, Heinz Alfred, njemaki muzikolc 12. VIII 1930 ). Studij muzikologije zavrio na \ Humboldt u Berlinu (E. H. Meyer, W. Vetter) i 1962 disertacijom Die Sinfonik Dmitri Schostakozvitschs. Oc luje kao asistent u muzikolokom institutu Berlin uilita, gdje se 1966 habilitirao s temom Hermann v zeption der musikalischen Historiographie. Kao muzikol ga privlai muzika XX st.
DJELA. KNJIGE: Hanns Eisler, 1961; Dmitri Schostako Sergej Prokofjezv, 1964. Studije, lanci, prikazi i dr. Izdao: M Aufzeichnungen, Berlin 1961; Dmitri Schostakowitsch. Mit eitier Aufsdtzen des Komponisten, Leipzig 1962.

BROCKHAUS, Max, njemaki nakladnik (Leipzi 1957). God. 1893 utemeljio u Leipzigu nakladni zavo je tokom decenija muzika zauzimala sve vie prostora je 1943 potpuno uniteno od bombardiranja, a od 15 mu je Lorrach u Badenu. B. je 190636 bio lan di ivandhausa u Leipzigu (od 1920 predsjednik).
LIT.: Musikverlag Max Brockhaus 18931943, Leipzig 19

DJELA. ORKESTRALNA. Pet simfonija: I, 1935 (Zagreb, 1. X 1937); II, 1946 (Zagreb, 5. III 1951); I II , 1947 (Zagreb, 29. I I I 1951); IV, 1948 (Ra-dioSaraievo, 3. III 1958) i V, Ples junaka, 1949 (Zagreb, 1950). Simfonijske pjesme ivo srce u mrtvom gradu, 1940 i Zemljo Hrvatska lik moje puntarske domovine, 1951. Prialica za mali orkestar, 1933; ZurlaSi uoi praznika, 1948; Kolo iz Dolca, 1948; Sarajevska suita, 1957 (Zagreb, 20. I 1958). KOMORNA. Dva gudaka kvarteta: I, 1933 (Zagreb, 9. V 1934) i II, 1938; Igra i pjesma za violinu i klavir, 1940. Tema s varijacijama za klavir, 1937. DRAMSKA: Opere Ekvinocij, 1945 (Zagreb, 4. X 1950) i Zlato Zadra (krinja sv. imuna), 1954 (Zagreb, 15. IV 1955); balet Heloti, 1959 (Zagreb, 17. III 1963). VOKALNA: Triptihon, narodni obred kod smrti za sole, zbor i orkestar, 1936 (Zagreb, 22. IV 1940); Dalmatinski diptih (Trogirska katedrala i Molitva suprotiva Turkomj za sole zbor i orkestar, 1953; kantate Bosanska sjeanja, 1961 i Zelena zmija ljubavi, 1964; Pet pjesama (Kaj vam oe Lao; Oj djevojko djevojice; Jedno jutro rano; Falila se lepa Jana; Laku no na pono) za tenor i komorni orkestar, 1949. Zborovi: Hrvatsko kolo; Sve djevojke; Pri kamenitih vratih; Ave Maria; Divan je Bog; Smiluj se meni Boe; Gorska suita, 1932; Bokeljsko kolo, 1932; Lika suita, 1933; Konavosko pirovanje, 1933; Ivanova ljuba, 1933; Koleda, 1934; Ti jesi moj Bog, 1935; Moba, 1936; Krije planine, 1942. Pjesme za glas i klavir: Bez nane, 1934; Uspavanka, 1934; Oj goro jelova, 1936; Bi li care pregazio tabor, 1940; Deset pjesama za djecu kao eljko, 1941; Tri pjesme (Oj goro jelova; Uspavanka; Soko i djevojka), 1942 (kasnije preraeno za glas i orkestar); Budila majka sokola, 1950. Filmska muzika. lanci i kritike u dnevnim listovima. LIT.: J. Vrhovski, Kompozitor Ivan Brkanovi, 15 dana, 1935, str. 52 55. /. Kirigin, Ekvinocij* Ivana Brkanovia, Muzika revija, 1950, str. 270284. N. Turkalj, Zlato Zadra, Teatar, 1955, str. 3435. Z. Kuukali, Ivan Brkanovi, povodom 25 godina umjetnikog rada, Zvuk, 1959, 30. K. Kovaevi, Hrvatski kompozitori i njihova djela, Zagreb 1960, str. 7690. Z. Kuukali, Likovi savremenih bosansko-hercegovakih kompozitora, Sarajevo 1961, str. 57. K. Kovaevi, Muziko stvaralatvo u Hrvatskoj 19451965, Zagreb 1966. A. TomaSek, Samosvojna stvaralaka linost. 0 60-godinjici Ivana Brkanovia, Zvuk, 1966, 70. A. Vi.

BROD, Max, eko-izraelski knjievnik, muziki kompozitor (Prag, 17. V 1884 Tel Aviv, 20. XII vrio studij prava u Pragu. Najprije inovnik, zati kritiar Prager Abendblatla i urednik Prager Tagblattc ivio u Tel Avivu, Izrael, gdje je vodio kazalite Habimc donio populariziranju djela L. Janaeka.
DJELA. SPISI (muziki): A. Schreiber, ein Musikerschich Jandek, ivot a dilo, 1924. Libreta za opere: Nana (M. Gurlii prema Gogolju (W. Kaufmann); Lysistrata (H. Krasa) i Dan zajedno sa S. Shalomom (M. Lavry). KOMPOZICIJE: 2 sel; orkestar, 1947. Klavirski kvintet; klavirski trio; sonata za violin Kompozicije za klavir. Requiem Hebraicum za bariton i orkesta und Paradies za alt (bariton) i orkestar, 1955. LIT.: Max Brod zum 50. Geburtstag, Moravska-Ostrava 19 c ek i A. Rektorys (urednici), Epistolario Max Brod-Lco Janaek

BRODER, Nathan, ameriki muzikolog (New Yc 1905 16. XII 1967). Muziki studij zavrio na grads geu u New Yorku. Muziki suradnik naklade G. Sch i od 1945 urednik asopisa Muica! Quanerly, bio j (194652; i profesor muzikologije (195963) na u Columbia. Od 1963 vodio je muziki odjel naklade W ton & Co. Glavna podruja njegovih znanstvenih i bila su Mozartova djela i muzika u SAD.
DJELA. Knjige: Samuel Barber, 1954; The Colleclor's Bach lemporary Music in Europe, a Comprehensive Survey, 1965 (zajedno gom). lanci. U Musical Quarterly: Wind-Instruments in Mozc nies, 1933; Mozart and the Clavier", 1941 ; American Music and Am stras, 1942; The Music of William Schuman, 1945 ; The Music of Si 1948; The First Guide to Mozart, 1956 i dr.

BRLI, Andro Torkvat, kompozitor (Be, 18. III 1893 Zagreb, 9. XII 1931). Studirao medicinu u Beu, bio lijenik u Novoj Gradiki i Brinju. U muzici uenik F. Dugana. God. 192030 vodio u Novoj Gradiki pjevako drutvo Graniar.

DJELA: Simfonija u e-molu; Vrzino kolo za mali orkestar (obradba i za klavir); Jugoslavenska suita za veliki orkestar. Dva gudaka kvarteta. Klavirske kompozicije (sonata; sherzo i dr.). Obraivao narodne napjeve za zbor 1 za glas i klavir. K. Ko.

BRODERIE (franc), francuski naziv za koloratui Susree se i u spisima starijih njemakih teoretiara kolorirane odlomke polifonih djela XV st. BRODSKY, Adolf, ruski violinist (Taganrog, 2. I Manchester, 22. I 1929). Uenik J. Hellmesbergera i k

BRMBAROV, Hristo, bugarski operni pjeva (bariton) i pedagog (Love, 15. X 1905 ). Pjevanje uio u Sofiji (I. Vulpe) i Milanu, na opernoj pozornici debitirao 1932 u Lago di Como

BRODSKY
njegova gudakog kvarteta u Beu, studij nastavio kod F. Lauba u Moskvi. God. 187579 profesor Moskovskog i 188293 Leipzikog konzervatorija, od 1895 na Royal College oj Music u Manchesteru. Krae vrijeme djelovao u Beu, New Yorku i Kijevu. U Leipzigu osnovao svoj prvi gudaki kvartet (B., H. Becker, H. Sitt, J. Klengel), a u Manchesteru drugi (B., R. Briggs, S. Speelman, K. Fuchs). Kao solist i komorni muziar nastupao u mnogim zemljama. Prijateljevao sa ajkovskim, Brahmsom i Griegom. BROJALICE -* Djeje pjesme i plesovi, 2 BROJEVI. U muzikoj praksi primjenjuju se b. u razliitim sluajevima: 1. U tabulaturama za lutnju, gitaru i druge instrumente njima se oznauju poloaji prstiju lijeve ruke na hvataljci, dakle poje dine note ili akordi (-* Tabidatura). 1. U generalbasu brojevima se biljee vrste i poloaji akorda (-> Generalbas). 1. U izvodilakoj praksi pojedinih instrumenata b. slue za oznaivanje -> prstometa. 1. Rimskim brojevima oznauju se stupnjevi ljestvica. U nauku 0 harmoniji uveo ih je G. Weber (Versuch einer geordneten Theorie der Tonsetzkunst, 181721). On razlikuje velike brojeve za dur-trozvuke i male za mol-trozvuke. Njegov sistem usavrio je H. Riemann (Skizze einer neuen Methode der Harmonielehre, 1880; Handbuch der Harmonielehre, 1887 i dr.). U svojoj funkcional noj teoriji on upotrebljava arapske i rimske brojeve. 1. Bilo je pokuaja, da se brojevi uvedu umjesto uobiajenog notnog pisma, osobito u nastavi osnovne muzike teorije (> Ciferistika metodu). 1. U suvremenoj zabavnoj i jazz muzici takoer se brojevima oznauju akordi, ali se njima ne ifrira dionica basa ve soprana (melodija, ~> Harmonijski simboli). K. Ko. BROMAN, Karl Natanael, vedski pijanist i kompozitor (Kolsva, Vastmarland, 11. XII 1887 Stockholm, 27. VIII 1966). Na Konzervatoriju u Stockholmu studirao klavir i kompoziciju, a zatim se usavravao u Berlinu kod I. Friedmana i K. Kampffa. Debitirao kao pijanist 1909 u Stockholmu. Stekao ugled kao solist, lan komornih ansambla i pratilac uvenih pjevaa. Od 1925 bio je proelnik muzikog odjela vedskog radija.
DJELA: simfonijska pjesma Frithjof och Ingeborg, 1912; romanca za violinu i orkestar. Sonata za violinu i klavir. Klavirske kompozicije. Balada Kunglif och Droltning Dod za bariton i orkestar, 1913; pjesme. Izdao Tonkosten Lexicon (2 sv.), 195557 (zajedno sa J. Norbvjem i F. H. Tornblomom).

BROTT

253

S. Dobrzvcki), u klaviru uenik T. Leschetizkog. God. 191923 urednik u Publications encyclopediques sur la Pologne (eneva; i 1919 39 u Encyklopedia 0 Polsce (Neuchatel), suraivao u asopisima Muzyka, Revue Aiusicale, Schweizerische Musikzeitung i La Rassegna musicale. Od 1946 bio je profesor na Konzervatoriju u Fribourgu. U sreditu njegovih znanstvenih istraivanja su ivot i muzika F. Chopina. Nastupao je i kao pijanist.

BROMAN, Sten, vedski violist, kompozitor i kritiar (Uppsala, 25. III 1902 ). Violinu uio u Lundu i na Njemakom konzervatoriju u Pragu (H. Marteau), teoriju i povijest muzike na Akademiji u Stockholmu (T. Norlind), a muzikologiju kod P. Wagnera u Fribourgu i C. Sachsa u Berlinu. Od 1923 muziki kritiar lista Sydsvenska Dagbladet, a zatim dirigent u Danskoj i od 1946 Filharmonijskog drutva u Malmou. Utemeljitelj i stalni lan Skane Quarteta (192951) i drugih komornih sastava; kao violist nastupao i solistiki. Kompozitor suvremenih tendencija, pod utjecajem Stravinskog i Hindemitha.
DJELA. ORKESTRALNA. etiri simfonije: I, Sinfonia ritmica, 1962: II, 1963; III, 1964 i IV, 1965: Concerto; Academic Festival Overture. Za gudaki orkestar: Preludio; Litania; Suite gotica; suita za violu i gudaki orkestar. KOMORNA: 2 gudaka kvarteta; suita za klavirski trio: Sonata da Mesa za violu i orgulje: fantazija i tema za violu i klavir. Kompozicije za klavir i or gulje. Balet Malmo ansar; scenska muzika za Aristofanovu Lysistratu\ muzika za film. Fantasta za zbor i orkestar; zborovi. SPISI: Berzvalds instrumental musik fore 1830, Musikvaredon, 194546; Den svenska musikforskingen 17501900, 1927; Stilbrytningar i sexton- och sjuttonhundratalets musik, 1927. LIT.: R. Lunderavist, Sten Broman, musiker och texikav, Musikrevv, 1954-

BROMSE, Peter, njemaki muziki pisac (Prag, 16. III 1912 ). Svrio Filozofski fakultet i Visoku muziku kolu u Pragu. Prije Drugoga svjetskog rata nastavnik historije muzike na Visokoj koli u Pragu, a poslije rata zborovoda, kompozitor i na stavnik muzike. Bavio se prouavanjem muzikog folklora, posebno jugoslavenskih naroda.
DJELA: Flbten, Schalmeien und Sackpfeifen Su'dslawiens, Veroffentlichungen des Musikwissenschaftlichen Instituts der deutschen Universitat in Prag, 1937; Von siidslaivischer Volksmusik, Musikblatter der Sudetendeutschen, I I . LIT.: B. irola, Hrvatska narodna glazba, Zagreb 1940.

BRONARSKI, Ludvvig (Luis), poljski muzikolog i pijanist (Lavov, 13. IV 1890 ). iMuzikologiju studirao u Beu (G. Adler, M. Dietz, R. Wallaschek) i Fribourgu (P. Wagner, F. Steffens,

DJELA: Die Lieder der hl. Hildegard (disertacija), 1922; Harmonika Chopina, 1935; Etudes sur Chopin (2 sv.), 194448; Chopin et VItalie, 1946; Szkict chopinozvskie, 1961. Brojne studije i lanci. Zajedno sa J. Turczvnskim i I. J. Paderewskim priredio izdanje Chopinovih sabranih djela pod nazivom Dziela wszystkie, Krakow 194961.

BRONSART (von Schellendorf), Hans, njemaki pijanist i kompozitor (Berlin, 11. II 1830 Miinchen, 3. XI 1913). U Berlinu uio kompoziciju (S. Dehn) i klavir (Th. Kullak), kasnije se usavravao kod F. Liszta u Weimaru. Koncertirao u Njemakoj, Parizu, Petrogradu i Londonu. God. 186062 dirigent koncerata Euterpe u Leipzigu, 1865 66 vodio kao nasljednik H. Biillowa koncerte u Berlinu (Gesellschaft der Musik-freunde). Od 1867 bio je intendant kazalita u Hannoveru i 1887 95 u Weimaru.
DJELA. ORKESTRALNA. Dvije simfonije: In den Alpen (sa zborom), 1896 i In den Schicksalgezualten; simfonijska pjesma Manfred, 1901; koncert za klavir u fis-molu; Fruhlingsphantasie. Gudaki sekstet; klavirski trio. Klavirske kompozicije. Opera Der Korsar. Kantata Christnacht; solo-pje-sme. Musikalische Pflickten, 1858.

BRONSGEEST, Cornelius, nizozemski pjeva, bariton (Leiden, 24. VII 1878 Berlin, 22. IX 1957). Uenik R. Schulz-Dornburga u Berlinu i J. Stockhausena u Frankfurtu na Majni. Opernu karijeru zapoeo 1900 u Magdeburgu; 190306 u Hamburgu i 190635 na Dvorskoj (Dravnoj) operi u Berlinu. God. 1945 organizirao prve operne predstave u razruenom Berlinu. Svestran umjetnik, 192433 bio je urednik opernih izvedaba na Radio-stanici te utemeljio radio-orkestar i radio-zbor. BROQUA, Alfonso, urugvajski kompozitor (Montevideo, 11. XII 1876 Pariz, 24. XI 1946). Studirao u Montevideu i na Scholi cantorum u Parizu (V. d'Indv). God. 190822 djelovao 1; Montevideu, a zatim se nastanio u Parizu gdje je i umro.
DJELA: klavirski kvintet u g-molu. Za klavir: triptih Poema de las Lomas, 1912; 3 Preludes Pampeens (takoer i za orkestar), 1938. Evocaciones Criollas za gitaru, 1929. DRAMSKA: opera La Cruz del Sr, 1918; baleti: Thelen et Nagouey, 1934 i Isabelle, 1936; 2 operete. VOKALNA: Tabari, ciklus za sole, enski zbor, klavir ili orkestar, 1908; 3 Cantos del Uruguay za glas, flautu i 2 gitare, 1925; Cantos del Parana za glas i gitaru, 1929; pjesme.

BROSCHI, Carlo -> Farinelli, Carlo BROSIG, Moritz, njemaki kompozitor (Fuchswinkel, 15. X 1815 Breslau, 24. I 1887). Uenik F. Wolfa u Breslauu. Tamo je 1842 postao orgulja i 1853 kapelnik katedrale te uz to direktor Instituta za katoliku crkvenu muziku i docent na Univerzitetu. Bio je poasni lan akademije Santa Cecilia u Rimu.
DJELA: sedam instrumentalnih misa; 7 svezaka graduala i ofertorija; 20 svezaka kompozicija za orgulje; Orgelbuch (8 sv.); Choralbuch. SPISI: Modulationslehre, 1865 (IV izd. objavio C. Thiel pod naslovom Handbuch der Harmonielehre und Modulation, 1899); Ober die alten Kirchenkompositionen und ihre Wiedereinfuhrung, 1880. LIT.: A. Schirdezvahn, Domkapellmeister Moritz Brosig, Zur schlesischen Kirchengeschichte, XVIII, Neisse 1936.

BROSSARD, Sebastien de, francuski kompozitor i muziki pisac (Dompierre, Orne, 12. IX 1655 Meaux, Seine, 10. VIII 1730). Filozofiju i teologiju studirao u Caenu (Normandija). Prebendar i od 1687 i maitre de chapelle u Strasbourgu, a od 1700 muziki direktor katedrale u Meauxu. Svoju vrijednu biblioteku prodao 1724 kralju Louisu XV; ona je postala temelj muzikog odjela dananje Parike nacionalne biblioteke. Svoje kompozicije objavljivao je od 1678 u Mercure galant pod pseudonimom Robsard des Fontaines.
DJELA:'est svezaka Airs serieux et d boire, 169198; Prodromus musica-Hs, ou Elevations et Motets a voix seule avec la b. c, 1695; Elevations et Motets a 2 et 3 voix et a voix seule, 2 dessus de violon ou 2 flutes avec la b. c, 1698; Les Lamentations du prophete Jeremie . . .1 voix et b. c, 1721. SPISI: Dicti-onnaire de musiaue contennant une explication des termes grecs et latins, italiens et francois les plus usites dans la musique et un catalogue de plus de 900 auteurs qui ont ecrit sur la musigue, 1703 (veoma vaan za povijest muzike prakse); Lettre en forme de dissertation a M. Demoz sur la nouvelle methode d'ecrire le plaint--chant et la musique, 1729. U rukopisu ostavio vie instrumentalnih djela (simfonije za 2 i 3 instrumenta uz basso continuo, sonate za 2 violine i b. c); Oratorio seu dialogus animae poenitentis cum Deo; Oratorio sopra Vimmaculata concettione; 2 talijanske i 6 francuskih kantata; 17 moteta; misu i dr. LIT.: M. Brenet, Sebastien de Brossard, compositeur et bibliophile, Memoires de la Societe de l'histoire de Pari et de l'Ile de France, 1896. J. Ecorcheville, Catalogue du fond de musique ancienne de la Bibliotheque Nationale, Pari 1912. A. Goehlinger, La Musique a la cathedrale de Strasbourg apres la premier retour a la mere patrie sous Louis XIV, Strasbourg 1920. E. Lebeau, L'Entree de la collection musicale de Sebastien de Brossard a la Bibliotheque du Roi, RMI, 1950. Isti, Sebastien de Brossard, MGG, I I , 1952.

BROTT, Alexander, kanadski dirigent, violinist i kompozitor (Montreal, 14. III 1915 ). Violinu i kompoziciju studirao na konzervatoriju McGill u Montrealu i na Juilliard School of Music u New Yorku. Djeluje u Montrealu. Utemeljitelj i lan gudakog kvarteta McGill (1939), orkestralni dirigent i muziki direktor simfonijskog orkestra (1945) i od 1949 profesor i proelnik gudakog odjela na Konzervatoriju. esto nastupa kao komorni muziar. Mnogo se zalae za promicanje kanadske muzike u domovini i inozemstvu.
DJELA. ORKESTRALNA. Simfonijske pjesme: Oracle, 1939; W'ar and Peace, 1944; Concordia, 1946; Fancy and Folly, 1947 i Royal Tribute, 1953.

254

BROTT BRUCH
Koncert za violinu, 1950: Piccola sinfonia, 1950; suite From Sea to Sea, 1947 1 Spheres in Orbit, 1961; Prelude to Oblivion za komorni orkestar, 1951: Analogy m Angram, 1955. Za gudaki orkestar: Three Astral Visions, 1959; Triangle, Circle, Four Squares, 1963. Arabesques za violonelo i orkestar, 1958. KOMORNA: gudaki kvartet, 1943; kvintet za magnetofonsku vrpcu i gudae, 1948; kvintet za udaraljke, 1950; 5 Miniatures za klarinet, rog, fagot i gudae, 1950; Three Acts for Four Sinners za 4 saksofona, 1961; Three on a Spree za harfu, flautu i obou, 1962. Za duhaki kvintet: Salvation Orgy, 1962 i WorlJ Sophisticate, 1962. Songs of contemplation za glas i gudaki kvintet, 1945.

bulu, zatim nastavnik muzike i lan eke filharmonif 192440 djelovao u Hranicama, gdje je osnovao vlastit kolu i vodio simfonijski orkestar. Od 1940 ponovo u rigent opere Studio (194045), nastavnik Konzerv 1945) i 194750 lektor na Akademiji muzikih umj<
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1953; uvertira Fai suita, 1937: preludij i fuga Bohatyrskd tryzna, 1954; kromatik za akordeon i orkestar, 1956. KOMORNA: gudaki kvartet u fsonata za violinu i klavir, 1923; Jami sonata za violu i klavir, 19 trio, 1942; duhaki kvintet, 1944; suita za violinu solo, 1945. za klavir. Zborovi, solo-pjesme. Udbenik Generalbas a cm

BROUWENSTIJN, Gre, nizozemska pjevaica, sopran (Den Helder, 26. VIII 1915 ). Pjevanje uila na Konzervatoriju u Amsterdamu; tamo debitirala 1947 kao Tosca (Puccini. Najprije lanica Nizozemske opere, od 1951 gost Covent Gardena u Londonu, osobito u Verdijevim operama, 195456 u Bavreuthu, 1958 u Teatro Colon u Buenos Airesu, 1959 na festivalu u Glvndebourneu i u Chicagu. Jedna od muzikalno najinteligentnijih opernih sopranistica u razdoblju poslije Drugoga svjetskog rata, B. je najvii domet ostvarila u Wagnerovim i Verdijevim operama i kao Leonora (Beethoven, Fidelio). BROWN, Earle, ameriki kompozitor (Lunenburg, Mass., 26. XII 1926 ). Zavrio studij tehnike na Univerzitetu u Bostonu; u muzici uenik R. B. Henninga i K. McKillopa. God. 195052 predavao muziku u Denveru (Colorado), a 195260 suradnik J. Cagea i D. Tudora u New Yorku. Sada je urednik Nove muzike gramofonskog poduzea Time Records. Istaknuti je predstavnik ->
aleatorike.
DJELA. ORKESTRALNA: Music for Trio for 5 dancers-, 1953; Indices za 12 izvodilaca, 1954; Four Systems J 1954; Available Forms I za 18 izvodilaca, 1961; Light Music za elektrina svjetla, elektronske instrumente i veliki orke star, 1961; Available Forms II za 98 izvodilaca i 2 dirigenta, 1962; From Here za 4 zbora i 20 instrumenata, 1963. KOMORNA: Pieces za gudaki kvartet, 1950; trio za klarinet, fagot i klavir, 1950; Music za klavirski trio, 1952; Music for "Tender Buttons za recitatora, flautu, rog i harfu, 1953; Pentathis za komorni sastav, 1958; Hodograph I za flautu, klavir (celestu), zvona, vibrafon i marimbu, t959j Novarra za komorni sastav, 1962; Times Five za flautu, trublju, rog, violinu, violonelo i 4 magnetofonske vrpce, 1963; Calder Piece za 4 udaraljke, 1965; gudaki kvartet, 1965. KLAVIRSKA: Home Burial, 1949; Strata za 2 klavira, 1949; Fuga, 1950; 5 Pieces, 1950; Passacaglia, 1951; Perspectives, 1952; Folio, 1953; 25 Pages za 1^25 klavira, 1953; Corrobborree za 3 ili 2 klavira, 1964, Za jedan ili vie klavira: Four Systems, 1954; Four More, 1956; More Systems, 1957; Nine Rare Bits, 1965. Dva okteta za 8 magnetofonskih vrpca, 1953 i 1957 i dr.

BROWN, Herb Nacio, ameriki kompozitor (Deming, New Mexico, 1896 ). U Los Angeles doao 1904, a 1928 zapoeo komponirati filmsku muziku postigavi velik uspjeh melodijama iz revija Hollvivood Revue i The Broadway Melody (1928). Do 1943 napisao je muziku za preko 20 filmova. Mnoge njegove pjesme stekle su svjetsku popularnost (Singin'in the Rain i Pagan Love Song, 1929; Temptation, You Are My Lucky Star, You Stepped out of a Dream). BROWN, Howard Mayer, ameriki muzikolog (Los Angeles, 13. IV 1930 ;. Na univerzitetu Harvard studirao kompoziciju (W. Piston) i muzikologiju (O. Gombosi); doktorirao 1959. Kao stipendist boravio u Beu i Firenci. Predavao na Wellesley Collegeu, na Univerzitetu u Chicagu i na Harvardu; od 1966 profesor je Univerziteta u Buffalu.

BRUANT, Aristide (pravo ime Aristide Louis Bruand . francuski pjeva chansona (Courtenav, Lo 1925), jedan od prvih velikih chansonjera Francuske, ga naziva gospodarem ulice, a Toulouse-Lautrec ovj njegovu karakteristinu pojavu na mnogim svojim Njegove chansone pjevaju o ulici, predgrau, svakod obinom ime je B. zacrtao karakteristinu liniju francv sone koja poinje njegovim djelom (Aux Bat' d'Af, , petits Joyeux, Les Femmes, Henri IV a de'couche, L'Ent Istovremeno pokazuje i smisao za humor i ironiju, ga ljubav (Ja sam posljednji vitez koji se bori za svoju da stupao na svim parikim pozornicama i u kabaretima o BRUCH, Max, nemaki kompozitor (Koln, 6. '. Berlin-Friedenau, 20. X 1920). Studirao u Bonnu (H. C stein) i Kolnu (F. Hiller, K. Reinecke, F. Breuning). 1 postaje nastavnik muzike u Kolnu. U toku sledeih god zbog studija u Berlinu, Leipzigu, Dresdenu, Beu, A zatim dve godine u Mannheimu, a 186465 u Parizu i I Posle susreta sa violinistom Joachimom u Hannoveru pr: neoklasiara i aktivno se bori protiv ideja novorom \vagnerijanaca. God. 1865 B. je muziki direktor u O 186770 dvorski dirigent u Sonderhausenu. Zatim kra ivi u Berlinu, pa ; vraa (187378) u I 1878 odlazi u Liv dirigenta Filharmonij tva. U Engleskoj os dine, zatim se vraa' ku i 1883 preuzim orkestarskog drutva lauu. God. 1891ic profesor kompozicije linskoj akademiji.

DJELA: Music in the French Secular Theatre, 1400 1500, 1963; Theat f h F i f h d El S i h Ci 6 I J , 45, 9 3 ; ica^ Chansons of the Fifteenth and Early Sixteenth Centuries, 1963: Instrumental Music printed before 1600: A Bibliography, 1965. Studije; rasprave; lanci.

BROWN, James, Duff, engleski bibliograf (Edinburgh, 6. XI 1862 London, 1. I I I 1914). Najprije pomoni bibliotekar u Glasgovvu, od 1888 bibliotekar Clerkemvell Public Library u Londonu.
DJELA: Biographical Dictionary of Musidans, 1886; Guide to the Formation of a Music Library, 1893; British Musical Biography: a Dictionary of Musical Artists, Authors and Composers boru in Great Brilain and its Colonies, 1897 (zajedno sa S. S. Strattonom; najznaajnije Brownovo djelo): Characteristic Songs and Dances of AH Nations, 1901 (zajedno sa A. E. Moffatom); Subject Classification, 1908.

BROWN, Maurice (John Edwin), engleski muzikolog (London, 3. VIII 1906 ). Po zavrenom studiju u Londonu posvetio se pouavanju i muzikolokom istraivanju.
DJELA: Schubert: a critical biography, 1958; Chopin: an lndex of his zvorks m chronological order, 1960: Essays on Schubert, 1966. Zajedno sa O. E. Deutschom suraivao na tematskom katalogu Schubertovih djela (1951). Studije; rasprave; lanci.

BROWNLEE, John, australski pjeva, bariton (Geelong 7. I 1900 New York, I 1969). Uenik D. Gillvja u Parizu; debitirao 1926 u Londonu kao Marcello (Puccini La Boheme). God. 192736 lan Parike opere, zatim na Covent Gardenu u Londonu, 193537 solist Metropolitana u New Yorku, 193539 opere u Glvndebourneu i od 1957 predstojnik odjela za solo- pjevanje na muzikoj koli Manhattan u New Yorku. BRO, Frantiek, eki kompozitor (Prag, 10. IV 1896 21. VII 1962). Na Konzervatoriju u Piagu uio violinu; studij kompozicije, zapoet kod J. B. Foerstert, zavrio 1924 na Majstorskoj koli kod V. Novaka; u dirigiranju uenik O. Ostrila i V. Talicha. Violist opernog orkestra u Beu i 191518 u Istam-

B. nastavlja trad bera i Mendelssohna dela se odlikuju soli hnike izrade, vr preglednou forme. stvom melodike. Sve, napisao a pisao jq svim kompozicionim nije ga nadivelo. certnom podijumu o se dva njegova violii certa (osobito onaj u g-molu), varijacije za violonel star Kol Nidrei, oratorij Das Lied von der Glocke (na tekst) i kotska fantazija. To su dela u kojima se sna ljuju Bruchova melodijska invencija i njegov romantia peramenat. Ostala dela predstavljaju veinom konve akademske tvorevine. Treba istai jo dve karakteris Bruchove umetnosti: njegovu sklonost ka obradi ter antike istorije i mitologije i spretnost pri obraivanji raznih naroda: kotlanana, veana, Rusa, Jevreja.
M. BRUCH D EL A. O RK E STAR SK A. T ri simfoni je: I, u E s- duru op I I , u f-molu op. 36, 1870 i I I I , u E-duru op. 51, 1887. Tri violinsl I, u g-molu op. 26, 1868; I I , u d-molu op. 44, 1878 i I I I , u d-rr 1891. Kol Nidrei, adagio na jevrejske melodije za violonelo, orkestar 47, 1881: Konzerstiick za violinu i orkestar op. 84, 1911; romane; op. 42; Serenade za violinu op. 75; Lieder und Tame nach russischen dischen Volksmelodien za violinu i orkestar (ili klavir) op. 79; Adagio schen Melodien za violonelo i orkestar op. 56; Schottische Fantasie op. disehe Tame op. 63. KAMERNA. Dva gudaka kvarteta: I, u ci I I , u E-duru op. 10; klavirski trio op. 5; 8 Stucke za klavir, klarir ili violonelo op. 83; Vier Stucke za violonelo i klavir op. 70. KL/. razne kompozicije op. 2, 11, 12, 14. DRAMSKA. Opere: Schet Rache, komina opera, 1858; Die Loreley, 1863; Hermione, 1872. V Oratoriji: Arminius op. 43; Moses op. 67; Gustav Adolf op. 73. ( op. 81. Za soliste, hor i orkestar: balada op. 24 Schon Ellen; Odyss Das Lied von der Glocke op. 45, 1878; Achilleus, op. 50; Das Feuerkre ska fantazija, op. 52; Damajanti op. 78; Frithjof auf seines Vaters koncertna scena, op. 27. Brojne kompozicije za hor i orkestar i za hor pesme za glas i orkestar i za glas i klavir {12 schottische Volksieder, op. 7; 10 Lieder op. 17; Lieder und Gesdnge op. 49 i dr.). LIT.: A. Kleffel, Mas Bruch, M, 1907. W. Altmann, J. Briefwechsel mit K. Reinthaler, Max Bruch..., Berlin 1908. F. Bruch, Ziirich 1922. H. Pfilzner, Meine Beziehungen zu Ma: Miinchen 1938. 11". Kahl, Max Bruch, MGG, I I , 1952. K.

BRUCH BRUCKNER
Max Bruchs Messensatze, Festschrift Schmidt-Gbrg, Bonn 1957. Isti, Max Bruchs Breslauer Dirigententatigheit, AFMW, 196263. W. Lauth, Max Bruchs Instrumentalmusik, Koln 1967. D. Pl.

255

BRUCHOLLERIE, Moniquc de la, francuska pijanistica (Pariz, 20. IV 1915 ). U trinaestoj godini zavrila studij klavira na Konzervatoriju u Parizu (I. Philipp). Brojne koncertne turneje vodile su je kroz evropske zemlje, sjevernu Afriku, Junu i Sjevernu Ameriku. Od 1947 u vie je navrata gostovala u Jugoslaviji. Svoje velike uspjehe temelji na strogo linom umjetnikom stavu, na smjelosti, ponekad i neobinosti interpretacije, u kojoj se iivljuje njezin bujni temperament. BRUCK, Arnold von -> Arnold von Bruck BRUCKEN-FOCK van, 1. Emil, nizozemski kompozitor i muziki kritiar (Koudekerke, Middelburg, 19. X 1857 Aerdenhout, Haarlem, 6. I 1944). Vojni kapelnik u Arnhemu i muziki kritiar u Utrechtu, komponirao je muziku dramu Seleneia, 1895, vie orkestralnih djela, zborova i dr. 2. Gerard, pijanist, kompozitor i slikar (Koudekerke, 28. XII 1859 Heemstede, 15. VIII 1935). Brat Emila; kompoziciju i klavir studirao u Utrechtu (R. Hol) i Berlinu (F. Kiel, W. Bargiel . Nastupao kao koncertni pijanist u Nizozemskoj, Belgiji, Francuskoj i Njemakoj, zatim se povukao i posvetio komponiranju i slikarstvu.
DJELA. ORKESTRALNA: dvije simfonije; Impressions duMidi; Suhe bretonne; Requiem. Kompozicije za komorne sastave. KLAVIRSKA: panjolski plesovi; Momenrs musicaus; 24 preludija dr. Oratorij De wederkomst van Christus; kantate; pjesme.

BRUCKL (rod. Boben), Leonija, pjevaica (sopran) i peda gog (Karlovac, 1857 Zagreb, 17. VIII 1927). Pjevanje studirala na Konzervatoriju u Beu (J. Gansbacher) i zatim u Parizu (J. B. Faure). God. 18941902 prvakinja Zagrebake opere, a zatim nakon rasputan ja opere 190320 nastavnica pjevanja na Glazbenoj koli i Konzervatoriju Hrvatskog glazbe nog zavoda u Zagrebu. Kao operna umjetnica osobito se istakla u sopranskim ulogama Wagnerovih opera, koje je kreirala u Za grebu i na gostovanjima u Pragu i dr. Njene uenice bile su M. K Ko ugh, V. Engel, P. Trauttner, Z. Gjungjenac i dr. - BRUCKNER, Anton, austrijski kompozitor i orgulja (Ansfelden, Gornja Austrija, 4 IX 1824 Be, 11. X 1896). Kao djeak uio orgulje i generalbas te je rano poeo komponirati crkvena djela. God. 1837 uao u djeaki zbor benediktinskog samostana u Sv. Florianu; 1840 upisao se u 10-mjeseni uiteljski teaj u Linzu, idue godine postao pomoni uitelj u Windhaagu [Freistadt). U slobodno vrijeme svirao na plesnim priredbama gornjoaustrijske narodne plesove, iji se prizvuci javljaju u nekim njegovim znaajnim kasnijim djelima. God. 1845 dobio uiteljsko namjetenje u Sv. Florianu, gdje je ostao deset godina. Tu je postao i orgulja. Daljnju muziku naobrazbu stjecao je u to doba kao samouk. God. 1855 znaajna je u Brucknerovu ivotu. On tada preuzima mjesto orguljaa katedrale u Linzu i zapoinje dugogodinji studij kod uvenog kontrapunktiara Simona Sechtera u Beu. Rad kod Sechtera bio je zavren 1861 ispitom u Bekom konzervatoriju, kojim je B. bio osposobljen za nastavnika muzike. Bruckneru je tada 37 godina. To je doba, u kome su drugi muziari odavna ostavili kolske klupe, zapoeli samostalan stvaralaki rad i napisali vrijedna djela. B. je, naprotiv, vrlo polagano sa zrijevao. On je u meuvremenu gotovo neprekidno komponirao, osobito zborne kompozicije svjetovnog i crkvenog karaktera, ali bez izrazitije fizionomije. Po prvi put se njegova iskonska muzikalnost i stvaralaka snaga oitovala tek u misi br. 1 u d-molu, napisanoj 1864. Idue godine upoznaje Wagnerova Tristana. God. 1868 otvara se novo, mnogo znaajnije razdoblje u Brucknerovu ivotu. On odlazi u Be, gdje postaje profesor za harmoniju, kontrapunkt i orgulje na Konzervatoriju. Tu su mu, meu ostalima, uenici bili F. Mottl, J. Pembaur, braa Schalk i G. Mahler. Ubrzo B. zadobiva i meunarodna priznanja orguljakim nastupima u Nancvju, Parizu i, neto kasnije, u Londonu, istiui se i kao velik majstor u improviziranju. Ali u Beu poinju i Brucknerove nevolje. Bilo je to vrijeme unih prepirki izmeu uvara bekih klasinih tradicija i pri staa romantiko-programnog pravca, kojeg su eksponenti bili Berlioz, Liszt i Wagner. U drugom taboru isticali su se likovi autoritativnog kritiara E. Hanslicka i J. Brahmsa, kojega je Hanslick smatrao uzornim nastavljaem klasinih vremena. Izjasnivi se otvoreno za Wagnerovu umjetnost, pristupivi i bekom Wagnerovu udruenju, B. je i protiv volje izazvao protiv sebe antivvagnerijance. Hanslickove strijele okomile su se na umjetnika i zagorile mu ivot. Njegove su simfonije bile proglaene djelima, u kojima se Wagnerova dramatska umjetnost prenosi na simfonijsko podruje. Zbog nerazumijevanja, koje je pratilo njegove velike orkestralne radove, B. je mnogo trpio. Neobino poboan, dobriina i naivan, B. je u Beu prolazio kroz teke duevne krize,

koje su u njemu raale nepovjerenje, sumnju u druge i u sama sebe, u svoje stvaralake sposobnosti i ispravnosti umjetnikog htijenja (oituje se to, meu ostalim, u brojnim preradbama vlastitih djela, osobito simfonijskih). Ipak je doivljavao povremene poasti i priznanja: mjesto lektora, koje je na Bekom univerzitetu primio 1875, naslov dvorskog orguljaa i poasni doktorat filozofskog fakulteta Bekog univerziteta (1891). Miljenja o Bruckneru kao umjetniku dugo su bila podvoA. BRUCKNER. Rad H. Kaulbacha jena, ak i meu onima a tih je u toku vremena bivalo sve vie koji su uoili i priznavali veliinu njegove umjetnosti. Dok su jedni otvoreno izjavljivali da Brucknerova djela ne shvaaju, da su im strana i sadrajem i opsegom, drugi su ga bez ustruavanja svrstavali u najsmionije novatore, koji ugroavaju historijski tok muzike umjetnosti; nasuprot ovima, tovatelji Brucknerova stvaralatva gledali su u njemu as ekstatinog mistika, as nosioca kristalne, apolinijske harmonije i sreenosti. Pravo je bilo na strani Brucknerovih prijatelja i potovatelja, unato protivurjenostima, koja izbijaju iz njihovih izjava i miljenja o Bruckneru; te su se protivurjenosti javljale u prvom redu stoga, to ih je i sam B. u sebi nosio i donekle prenosio u svoja djela, izglaujui te suprotnosti gotovo svugdje sigurnou oblikovanja i umjetnike uvjerljivosti. Kroz promjenljivost duevnih raspoloenja, uvjetovanu ivotnim okolnostima, B. je u svojim simfonijama a o njima je prvenstveno rije, kad se govori o Bruckneru umjetniku rjeavao redovito jednu te istu problematiku svog u sutini neproblematinog duha, stranog sloenom knjievno-filozofsko-umjetnikom svijetu Wagnera i Liszta. Ovaj umjetnik skromne naobrazbe unosio je u svoje simfonije elementarnost svog doivljavanja sadanjosti i vizije budunosti. Gorljiv vjernik, B. je kroz muziku odraavao polaritet suprotnosti, koje je smatrao temeljnima:

A. BRUCKNER. Brucknerove orgulje u opatiji Sankt Florian

BRUCKNER
suprotnosti dobra i zla, svjetla i tame, zemlje i neba, raja i pakla, poraza, borbe i pobjede. Jasnim, rijetko objektivnim pogledom, B. je iz svojih kompozicija izdvojio one, koje je smatrao najznaajnijima (svega, to
'..''\*fy

A. BRUCKNER. Gloria iz mise u d-molu. autograf

efekti 3 bogate, ponekad neoekivane modulacije, ; limenih instrumenata (trublje u Sedmoj simfoniji). Od Brucknerovih simfonijskih stavaka redovito su polagani stavci i scherzi. U finalima esto nije uspije dojam rastrganosti i pretrpanosti. Sve njegove sin jednako popularne. Najpoznatije su i najvie se izvc (to je Brucknerova Pastoralna simfonija, poema o ii i prirodi; autor ju je sam nazvao romantinom), P Osma i Deveta, koju nije dovrio; nakon treeg stav ponekad umjesto finala Brucknerov Te Deum.
DJELA. ORKESTRALNA: jedanaest simfonija, od koj nisu numerirane: simfonija u f-molu, 1863; simfonija u d-rn (autor ju je kasnije oznaio brojem O, otuda Die nulte Symphonie 186566 (prer. 1890); II, u c-molu, 187172 (prer. 18757 f u d-molu, 1873 (prer. 187677 i 188889); IV, u Es-duru, 1 1878 i 187980); V, u B-duru, 1877 (prer. 1878, praizvedba li. -duru, 187981; VII, u E-duru, 188183; VIII, u c-molu, 1 188990) i IX, u d-molu (188796, praizvedba 1903). Uvert 1863 (praizvedba 1923); tri stavka za orkestar, oko 1862 (pra: Gudaki kvintet u F-duru, 1879. KLAVIRSKA. Plesovi: tung, an einem Herbstabend; Phantasie u G-duru, 1868: Erinnerun zicije za orgulje (preludiji i fuge). VOKALNA. Kantate: \ za sole, zbor i klavir, 1845; Entsagen za sole, zbor i orgulje, oko li der, auf, und die Saiten zur Hand za sole, zbor i orkestar, 1855, za muki zbor i duhaki orkestar, 1863; Helgoland za muki zl 1893; vei broj manjih radova za zborne sastave, a cappella i uz i pratnju. CRKVENA: osam misa za razne sastave, od kojih 3 numerirane (to su t najznaajnije: br. 1 u d-molu za sole, zbor i prer. 1876; br. 2 u e-molu za 8-glasni zbor i duhaki orkestar, 18 br. 3 u f-molu za sole, zbor i orkestar, 186768, prer. 1876 i 1 u d-molu za sole, zbor i orkestar, 184849, prer. 1892; 150. Psi zbor i orkestar, 1892; Te Deum za sole, zbor i orkestar, 1881 i za sole, zbor i orkestar, 1852; vei broj kraih zbornih kompozk i uz instrumentalnu pratnju. God. 1930 zapoelo je poduzet schaftlicher Verlag (Wien i Leipzig, danas Wiesbaden) s izdavanje Brucknerovih djela u 22 sv., u redakciji R. Haasa. Do 1944 objavi medu njima sve numerirane simfonije. Budui da u ranijim izdan rovih simfonija ima vie mjesta, u kojima je tuda ruka vrila prerac u instrumentaciji, ovo se izdanje temelji iskljuivo na onim red je sam B. oznaio kao definitivne. Sabrana Brucknerova pisma izc fiinger (Regensburg 1924) i M. Auer (Regensburg 1924). Brucknt nja na bekom Univerzitetu objavio je E. Schwanzara pod naslovoi Harmonielehre, Kontrapunkt. Vorlesungen an der Universitdt Wie\ LIT.: F. Brunner, Dr. Anton Bruckner, Linz 1895. H A. Bruckner, Berlin 1898. C. Hruby s Meine Erinnerungen an Wien 1901. R, Louis, A. Bruckner, Berlin 1904 ( I I I izd. 1921). Bruckneriana, Leipzig 1910. F, Grdflinger, A. Bruckner, Bausl Lebensgeschichte, Miinchen 1911 (prer. izd. Berlin 1927"). A Bruckner, Leipzig 1912 ( I I izd. 1920). A. Westarp, A. Bruckn et l'oeuvre, Pari 1912. A. Halm, Die Svmphonie A. Bruckn 1914 (II izd. 1923). E. Decsey, Bruckner, Versuch eines Leben ( I I I izd. 1930). A. Knapp> A. Bruckner, Zum Verstandnis s lichkeit und seiner Werke, Diisseldorf 1921. F. Grdflinger, A. Br und Werke, Regensburg 1921. A. Gollerich, A. Bruckner. Ein Schaffensbild (4 sv., I objavljen u Regensburgu 1922, IIIV iz Regensburg 192836). K. Grunsky, A. Bruckner, Stuttgart Schzvebsch, A. Bruckner. Ein Beitrag zur Erkenntnis von Entwick Musik, Stuttgart 1923. M. Auer, A. Bruckner, Sein Leben un< 1923 (VI izd. 1949). R. Wetz, A. Bruckner, Sein Leben und Sch 1923. O. Lang, A. Bruckner, Wesen und Bedeutung, Mlinci izd. 1947). K, Singer, Bruckners Chormusik, Stuttgart 1924. -Erinnerungen an A. Bruckner, Wien 1924. A. Dolinar, Anton rojstni stoletnici), Cerkveni glasbenik, 1924, 12, 34 i 56. ivot i djelo Antona Brucknera, Jugoslavenski muziar, 1924, 8. -Anton Bruckner, ivot, 1925, 5. A. Orel, A. Bruckner, Das We tler, die Zeit, Wien 1925. R. Wickenhauser, A. Bruckners S; sv,), Leipzig 192627. E. Kurth, A. Bruckner (2 sv.), Berlin Aurer, Bruckner als Kirchenmusiker, Regensburg 1927. F. Mi sique religieuse de Bruckner, Pari 1928. H, A. Brunsky, Das in A. Bruckners Svmphonien, Augsburg 1928. F. Griininger, Der metaphvsische Kern seiner Personlichkeit und Werke, Ai (II izd. 1950). H. A. Grunsky, Formenwelt und Sinngefiige in ( -Svmphonien (2 sv.), 1931. G. Engel, The Life of A. Brucknt 1931. R. Haas, A. Bruckner, Potsdam 1934. R. Lach, Bruc tung im deutschen Geistesleben, Miinchen 1935. F. Klose, Me bei Bruckner. Erinnerungen und Betrachtungen, Regensburg 193? A. Bruckner, 18241896. Sein Leben in Bildern, Leipzig 1936. Fragen der Bruckner-Auffassungen, Stuttgart 1936. M. Aue i H. VC-'eisbach, A. Bruckner. Wissenschaftliche und kiinstlerische I zu den Originalfassungen, Wien 1937. P. Ivanii, Dr. Anton BJ 1896), Hrvatska prosvjeta, 1938, 718. W. Abendroth, Die A. Bruckners, Berlin 1940. K. Laux, A. Bruckner. Leben und ^ 1940. K. Schiske, Die Dissonanzverwendung bei A. Brucknei Wien 1940. L. van Vassenhove, A. Bruckner, Neuchatel 1942. wdngler, J. Brahms. A. Bruckner, Leipzig 1942 (novo izd. 1952). A. Bruckners svmphonisches Werk, Leipzig 1943. A. Machat l'oeuvre d'Anton Bruckner, Pari 1945. L. Nozvak, Te Deun Gedanken zur Musik A. Bruckners, Wien 1947. W, Wolff, Ant Genie und Einfalt, Ziirich 1948. F. Grdflinger, Liebes und Anton Bruckner, Wien 1948. P. Raabe, Wege zu Bruckner, 1948. F. Griininger, Der Meister von Sankt Florian, Augsburg Schenk, Um Bruckners Personlichkeit, Wien 1951. Th. Weist God. A Portraval of the Life of Anton Bruckner, New York 1951. A. Bruckner, MGG, II, 1952 (s bogatom bibliografijom). A. Or -Brevier, Wien 1953. L. G. Bachmann, Bruckner, Paderborn Reich, Anton Bruckner. Ein Bild seiner Personlichkeit, Basel 1953, lin t Bruckner, Mahler, Schonberg, Wien 1954. /. Krohn, Ante Sinfonien (2 sv.), Helsinki 195557. P. Benary, A. Bruckner, 1 O. Loerke, A. Bruckner, ein Charakterbild, Berlin i Frankfurt 'Anton Bruckner Simposium. A cura della Asociazione italiana / Genova 1958. W. Abendroth, Anton Bruckner (bibliografija u slil chen 1958. M. Dehnert, A. Bruckner, Versuch einer Deutung, I E, Doemberg, The Life and Svmphonies of A. Bruckner, Lonc A. G. Scholz, Die Form der reifen Messen A. Bruckners, Berlin F. Pannonopm, A. EpvKnep, MocKBa 1963. Bruckner-Studien. i wak zum 60 Geburtstag Herausgegeben von F. Grasberger, Wien

je napisao prije prekretnice 1864 odluno se odrekao;. To su: 9 simfonija, gudaki kvintet, 3 mise, 150. psalam, Te Deum i nekoliko manjih zbornih djela duhovnog i svjetovnog karaktera. Navedena Brucknerova religiozno-liturgijska djela idu svakako meu najznaajnije radove te vrste u evropskoj muzici XIX st. To osobito vrijedi za misu u f-molu. Ali teite Brucknerova stvaranja nije na tom podruju, ve na simfonijskom. Brucknerove simfonije odaju, da potjeu s istog izvora. Njihov je autor u njima oitovao punu umjetniku individualnost, iako svaka od simfonija nije onako jedinstveno djelo, kakvo je, npr., Beethovenova Trea ili Peta simfonija. B. nije stvorio nov tip
/p CZPifi*Jr -~ s

F# simfonije (i to su protivnici previdjeli). On je u stvari zadrao tip klasine simfonije, irei joj opseg do monumentalnih dimenzija. Bogatstvo njegovih muzikih misli navodilo ga je da u ekspoziciju sonatne forme unosi vie od dvije glavne teme, a golemo kontrapunktiko znanje osvjeivalo je epizode pojedinih stavaka,

J '/*-'

koji se katkada (kao u finalu Pete simfonije) pretvaraju u velike fuge. B. nije pokazivao mnogo interesa za formalne probleme, pa su njegove simfonije s te strane uglavnom stalno rjeavanje
A. BRUCKNER. Dvostruki autograf Brucknera i Wagnera

C^~

vrlo srodnih zadataka. Zanimljivije su druge pojedinosti: pojavljiu finalima), pa detalji, koji ga povezuju uz umjetnost Richarda Wagnera, pored Beethovena, njegova drugog velikog uzora: oduljeno ponavljanje motiva, iroke gradacije, traeni zvukovni vanje citata iz ranijih stavaka, tretiranje orkestra po grupama instrumenata (tu je na Brucknera svakako utjecala izvodilaka tehnika orgulja), kontrasti koje izaziva primjena skupine limenih instrumenata u odlomcima himniko-koralnog karaktera (osobito

BUBA NJ

Lijevo: BUBANJ u obliku pjeanog sata, Nova Gvineja; gore desno: BUBANJ s prorezom, Nova Gvineja; dolje desno: BUBANJ s otoja Marquesas, Polinezija

BUBANJ

KOLO UZ PRATNJU BUBNJA I PSALTERIJA. Zidna slika, Lesnovo, Makedonija, XIV st.

'i-if-v.

BRUCKNER BRUMEL
BRUCI, Rudolf, kompozitor (Zagreb, 30. III 1917 ). Kompoziciju studirao na Muzikoj akademiji u Beogradu (P. Bingulac), postdiplomske studije zavrio 1955 u Beu na Akaemie ftir Musik und darstellende Kunst (A. Uhl, J. N. David). Bio je lan Simfonijskog orkestra JNA (1945 50), od 1954 do danas (1970) direktor je Muzike kole Isidor Baji u Novom Sadu; 196265 direktor Opere Srpskog narodnog pozorita u istom gradu.
Lancelot, Anton Bruckner. L'Homme et son oeuvre, Pari 1964. L. Nowak, Anton Bruckner, Wien i Miinchen 1964. J. Lassl, Das kleine Brucknerbuch, Salzburg 1965. R. Simpson, The Essence of Bruckner, London 1967. J. As.

257

Isti, Briiggemann und sein Wer um 10. Todestage, ZFM, 1954

BRUGNOLI, Attilio, talijanski pijanist i kompozitor (Rim, 7. IX 1880 Bolzano, 10. VII 1937). Na Konzervatoriju u Napolju zavrio studij klavira (F. Rossomandi) i kompozicije (P. Serao). Koncertirao u Italiji i inozemstvu. Predavao klavir na konzervatorijima u Parmi, Rimu, Napulju, Firenci i od 1923 u Rimu. Konstruirao aparat za gimnastiku prstiju i ruke.

Veoma plodan i spontan stvaralac, Bruci je za kratko vreme komponovao velik niz dela, izrazivi se posebno kao autor veih oblika simfonijske, vokalno-instrumentalne i baletske literature. Dajui u svakom novom delu i novija
R. BRUCI

DJELA: koncert za klavir i orkestar, 1905; koncert za violinu i orkestar, 1908; sonata za violinu i klavir; klavirske kompozicije; pjesme. SPISI: Dinamica pianistica. Trattato sulVinsegnamento razionale del pianoforte, 1926; La Muica pianistica italiana dalle origini al '900, 1932; vie lanaka o metodici i problemima klavirske nastave. Revidirao nova izdanja Chopinovih i Lisztovih kompozicija i priredio transkripcije Frescobaldijevih i Paisiellovih djela. LIT.: A. Damerini, Attilio Brugnoli, Muica d'oggi, 1937.

BRUGNOLI, Sekundo, kompozitor (Dubrovnik, oko 1528 nakon 1600). Potjee iz obitelji koja se 1428 doselila u Dubrovnik. U mladosti trgovac. Prema navodima historiara Serafina Crijevia {Bibliotheca Ragusina, IV, str. 121), B. se ve od djetinjstva bavio muzikom, pa je napisao vie pjesama na vlastite tekstove. Kao sveenik komponirao je crkvene pjesme i himne i sastavio pouku o koralnom pjevanju. Njegova se djela nisu sauvala.
LIT.: A. Posinkovi, Sekundo Brugnoli, dubrovaki glazbenik u XVI. vijeku, Sv. C, 1918, 4. K. Ko.

formalna reenja kao i sve osobeniji harmonski izraz, on se naroito istie bogatim orke-starskim koloritom i svojevrsnom instrumentacijom. Pored mnogih nagrada u zemlji, dobio je 1965 Grand prix na meunarodnom konkursu Kraljice Elizabete u Bruxellesu za delo Sinfonia lesta.
DELA. ORKESTARSKA: Rondo giocoso, 1947; 2 sinfoniette, 1949 i 1965; simfonija, 1951; koncert za violinu, 1952; simfonijska svita Maskal, 1954 (Beograd, 19. II 1957); dva koncerta za trombon 1958, 1961; Sinfonia lesta, 1965 (Bruxelles, 13. I 1966; jug. premijera Beograd, 4. IV 1966); koncert za orkestar, 1965; Miniature, 1967. DRAMSKA. Baleti: Susreti, 1963; Demon zlata, 1965 (Novi Sad, 14. VI 1966); Kirka, 1967; Pasion (Novi Sad, 12. XII 1969); Na pruzi (Novi Sad, VI 1970). Scenska muzika, kamerne kompozicije i dr. VOKALNA. Kantate: Srbija za bariton, enski hor i kamerni orkestar, 1959 (Beograd, 24. V 1962); ovek je vidik bez kraja za recitatore, mezzosopran, meoviti hor i orkestar (Beograd, 21. XII 1961); Samo peva tajni plamen za bas i kamerni ansambl, 1962; Oi Sutjeske za recitatore, meoviti hor i orkestar (Zagreb, 25. XI 1963); Kamena poema za grad za sopran i kamerni ansambl (Opatija, 30. X 1965). Oratorij Salut au monde (Neka bude srea) za recitatore, soliste, meoviti hor i orkestar (Beograd, 19. XII 1967); Sunani mostovi za sola, hor i orkestar, 1968. LIT.: P. Bingulac, Rudolf Bruci, Zvuk, 1966, 67. V. Perii, Muziki stvaraoci u Srbiji, Beograd, 1969. S. D. K .

BRUHN, Erik, danski plesa i koreograf (Kobenhavn, 3. X 1928 ). Uenik baletne kole Opere u Kobenhavnu, zarana je postao lan i 1949 prvi plesa toga baletnog ansambla. Gostovao je na mnogim svjetskim pozornicama, kao na operi Metropolitan u New Yorku, na Scali u Milanu, na Operi u Parizu i dr. Djeluje kao majstor baleta na baletnoj koli Opere u Kebenhavnu. B. je plesa izvanrednih tehnikih sposobnosti i velike izraajnosti. BRUHNS, Nicolaus, njemaki kompozitor i orgulja (Schvvabstedt, oko 1665 Husum, 29. III 1697). Uenik D. Buxtehudea u Liibecku, orgulja u Kobenhavnu i od 1689 u Husumu. Bio je i izvrstan violinist, osobito u tehnici dvohvata. Bruhnsova djela odaju originalnost autora, iji je muziki jezik i danas iv i privlaan.
DJELA. Za orgulje: koralna fantazija Nun komm der Heiden Heiland; 3 preludija i fuge. VOKALNA. 12 kantata: Die Zeit meines Abschieds ist vorhanden; Der Herr hat seinen Stuhl im Himmel bereitet; Jauchzet dem Herrn alle Welt; De profundis; Mein Herz ist bereit; Wohl dem, der den Herrn fiirchtet; Paratum cor meum; Ich liege und schlafe; Muss nicht der Mensch auf dieser Erden; O ivehrter heilger Geist; Hemmt Euere Tra'nenflut i Erstanden ist der heilige Christ: madrigali. LIT.: H. Kblsch, Nicolaus Bruhns, Leben und Werke (disertacija), Kiel 1938. Isti, Nicolaus Bruhns, MGG, I I , 1952. Isti, Nicolaus Bruhns, Kassel 1958. G. B. Sharp, Nicolaus Bruhns, The Musical Times, 1966.

BRUI, Marijan, pjeva, tenor (Zagreb, 25. I 1927 ). Pjevanje uio u Zagrebu kod M. Majcena na muzikoj koli Vatroslav Lisinski i privatno kod Z. ira. Na muzikoj pozornici debitirao 1961 u Osijeku kao Mia (Gotovac, Ero s onoga svijeta) i otada stalni lan Osjeke opere (od 1968 slobodan umjetnik). U svojoj karijeri ostvario niz prvih tenorskih uloga dramskog faha, medu kojima su Manrico (Verdi, Trubadur), Riccardo (Verdi, Krabuljni ples), Cavaradossi (Puccini, Tosca), Rodolfo (Puccini, La Boheme), Pinkerton (Puccini, Madame Butterfly), Don Ottavio (Mozart, Don Giovanni), Hoffmann (Offenbach, Hoffmannove prie), Herman (ajkovski, Pikova dama), Jurani i Sokolovi (Zajc, Nikola ubi Zrinjski) i dr. Nastupa u opereti i na koncertnom podiju. Gostovao je na jugoslavenskim opernim scenama i u Madarskoj. K. Ko. BRUI, Milan, pjeva, bariton (Zagreb, 13. XI 1911 ). Pjevanje uio kod A. Griffa i A. Mitrovi u Zagrebu; na opernoj pozornici debitirao 1943 u Osijeku kao Tonio (Leoncavallo, Pagliacci). God. 194648 operni solist u Zagrebu, zatim u Splitu, Osijeku i Skoplju. Sada djeluje u Baselu. Meu njegovim ostva renjima istiu se ove uloge: Rigoletto (Verdi), Germont (Verdi, La Traviata), Escamillo (Bizet, Carmen), Scarpia (Puccini, Tosca), Evgenij Onjegin (ajkovski), Zrinjski (Zajc, Nikola ubi Zrinjski), Frano (Hatze, Adel i Mara), mlinar Sima (Gotovac, Ero s onoga svijeta) i dr. K. Ko. BRUGER, Hans Dagobert, njemaki muzikolog (Frankfurt na Majni, 16. XI 1894 Berlin, 16. VII 1932). Uenik Th. Krovera, A. Sandbergera i H. Aberta, doktorirao 1922 na Univerzitetu u Heidelbergu. Djelovao je u Miinchenu. Istraivao i popularizirao staru muziku za lutnju.

BRULL, Ignaz, austrijski kompozitor i pijanist (Prosnica, Moravska, 7. XI 1846 Be, 17. IX 1907). Uenik J. Epsteina (klavir), J. Rufinatsche i O. Dessoffa (kompozicija). Kao pijanist nastupao u Beu i odlazio na brojne koncertne turneje. God. 187278 nastavnik i od 1881 sudirektor Horakove klavirske kole u Beu. Intimni prijatelj J. Brahmsa, bio je prvi interpret mnogih njegovih klavirskih kompozicija. Plodan kompozitor, u svojim se operama nadovezao na Auberov i Boieldieuov muziki stil.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u e-molu; 2 koncerta za klavir; koncert za violinu; 3 uvertire: Im Walde; Macbeth i Ouverture pathetique\ 3 serenade; za klavir i orkestar: rapsodija i Konzertstiick. KOMORNA: trio; 5 sonata za violinu i klavir; sonata za violonelo i klavir. Kompozicije za kla vir. DRAMSKA. Opere: Die Bettler von Samarkand, 1864; Das goldene Kreuz, 1875; Der Landfriede, 1877; Bianca, 1879; Konigin Marietta, 1883; Gloria, 1886; Das steinerne Herz, 1888; Gringoire, 1892; Schach dem Konige, 1893; Der Husar, 1896; Rubezahl. Balet Ein Marchen aus der Champagne, 1886. Zborovi: solo-pjesme. LIT.: H. Schzvarz, Ignaz Briill und sein Freundeskreis, Wien 1922. H. Wirth, Ignaz Briill, MGG, II, 1952.

DJELA: Glucks dramatische Instrumentationskunst und ikre geschichtlichen Grundlagen (disertacija), 1922; Schule des J.autenspiels (6 sv.), 192527; Alte Lautenmusik, 1928. Izdao vie zbirki kompozicija za lutnju: J. S. Bachs Kompositionen fur die Laute, 1921; Alte Lautenkuns: aus drei Jahrhunderten (2 sv.), 1923; Altenglische Madrigale zur Laute von j. Dozoland, 1923; Ausgezvahlte Solostucke des Lautenisten J. Dozvland, 1923; jfoseph Haydn's Ouartelt in D-dur fiir obligate Laute, Violine, Bratsche und Violoncell, 1924.

BRUGGEMANN, Alfred, njemaki kompozitor i muziki pisac nizozemskog podrijetla (Aachen, 26. VII 1873 Bad-Nauheim, 27. IX 1944). Muziku uio u Napulju i Berlinu (E. Humperdinck). Djelovao u Napulju i Milanu. Prijatelj G. Puccinija, za nakladu Ricordi prevodio njegova operna libreta na njemaki.

BRUMEL, Antoine, nizozemski kompozitor (oko 1460 Ferrara, poslije 1520). Uenik J. Okeghema, suvremenik Josquina de Presa. God. 1500 napustio namjetenje na dvoru Sigismunda Cantelmusa u Lvonu i preao u Ferraru na dvor Sigismundova roaka Alfonsa I d'Este. Komponirao mnogobrojne mise i motete, Magnificate i chansone. Po vrijednosti svojih djela ide u najznaajnije kompozitore Josquinove generacije. O. Petrucci objavio je vie njegovih djela: pet 4-glasnih misa (esta se nalazi u I knjizi Missae diversorum, 1508, a odlomci neke mise u Fragmenta tnissarum); motete je objavio u raznim zbirkama: Motetti XXXIII, 1502; Canti Cl., 1504; Motetti C, 1504; Motetti libro quarto, 1505; Motetti della corona, 1514. Tri mise izdao Andreas Antiquis

DJELA. ORKESTRALNA: dvije simfonije; koncert za klavir; koncert za violinu; Omaggio d'un Moderno a Mozarl; Omaggio d'un Moderno ad un

MUZ. E., I. 17

258

BRUMEL BRUNOLD
u Liber XV missarum, 1516; jednu Joh. Ott u Missae XIII, 1539; dvije Petreius u Liber XV missarum, 1539. Djela u rukopisu nalaze se u arhivu Papinske kapele (etiri 4-gl. mise, dva 4-gl. Magnificata, dva 4-gl. i jedan 5-gl. motet), u knjinicama u Miinchenu (12-gl. Et ecce terrae motus, tri 4-gl. Creda), Beu, Bologni, Milanu, Baselu i drugdje. Nova izdanja: misa De beata Virgine u zbirci Maitres musiciens H. Experta (sv. 9), neke druge kompozicije u zbirci Tresor Maldeghema. Cjelokupna Brumelova djela (predvieno je 5 sv.) izdaje A. Carapetvan (American Institute of Musicologv).
LIT.: E. Van dsr Straeten, La Musique aux Pays Bas, VI, Bruxelles 1882. A. Pirro, Dokumente iiber Antoine Brumel, Louis van Pullaer und Crispin van Stappen, ZFMW, 192829. H. Angles, La Muica en la corte de los Reyes Catolicos, I, Madrid 1941. G. Sartori, Bibliografia delle opere musicali tampate da Ottaviano Petrucci, Firenze 1948. J. Schmidt-Gorg, Anton Brumel, MGG, II, 1952. H. C. Wolff, Die Musik der alten Niederlander, Leipzig I956-

cijama Zolinih romana, dao likove i zbivanja iz irok slojeva. Uz to je oitovao jak smisao za oblikovanja napregnutosti koju je umio naglasiti smjelim harmonija otro disonantnim.
DJELA. ORKESTRALNA. Simfonijske pjesme: La Beli mant, 1884 i Penthesilie, 1888; Ouverture heroiaue, 1883. DRAA Jeanne d'Arc, 1878; Genevieve (neizv.); Kiritn, 1887. Le Reve, 1 du moulin, 1893; Messidor, 1897; L'Ouragan, 1901; L'Enfant roi (neizv.); Nais Micoulin, 1907; La Faute de Vabbe Mouret, 1907; 1916; Les Quatre journees, 1916; Le Roi Candaule, 1920; Le Jar 1923; Angelo, tyran de Padoue, 1928 i Virginie, 1931. Baleti: L 1912 i L'Amoureuse lecon, 1913. Scenska muzika. VOKAL 1889; Fantaisie za zbor i orkestar, 1901; solo-pjesme. SPISI: et de demain, 1900; La Musique francaise, 1901; Musiaue de Rus de France, 1903; La Vie et les oeuvres de G. Faure, 1925; A VOn coeur, 1932; Massenet, 1935. Studije; lanci; kritike. LIT.: H. Imbert, Medaillons contemporains, Pari 1903. Alfred Bruneau, London 1907. J. Tiersot, Un Demi-siecle de caise, Pari 1918. O. Sere, Musiciens francais d'aujourd'hi A. Boschot, La Vie et les oeuvres d'Alfred Bruneau, Pari 19 dormy, La Musique apres Debussv, Pari 1943. S. Wallm des oeuvres d'Alfred Bruneau, RMI, 1947. Isti, L. Ch. B. A. B: II, 1952.

BRUN, Bruno, koncertni klarinetista i muziki pedagog (Hrastnik, Slovenija, 14. VIII 1910 ). Diplomirao na Mu zikoj akademiji u Beogradu, a usavravao se u Parizu. Dugogo dinji lan orkestra i solista Beogradske opere i Beogradske fil harmonije, od 1947 profesor klarineta na Muzikoj akademiji u Beogradu. Od 1962 prorektor i od 1965 do danas (1970) rektor Umetnike akademije. Koncertirao je kao solista i lan kamernih ansambla u mnogim gradovima Jugoslavije i inostranstvu. Od gojio elu generaciju istaknutih instrumentalista. Objavio kolu za klarinet (2 sv.), 195156 i Izbor malih komada za klarinet i klavir, 1953. S. . K. BRUN, Fritz, vicarski kompozitor i dirigent (Luzern, 18. VIII 1878 Grosshochstetten, Bern, 29. XI 1959). Uenik F. J. Breitenbacha, P. Fassbaendera i W. Mengelberga u Luzernu i F. Wiillnera na Konzervatoriju u Kolnu. Nakon kraeg boravka u Berlinu i Londonu predavao klavir u Dortmundu i Bernu. God. 190941 dirigent simfonijskih koncerata Muzikog drutva i zborovoda u Bernu. B. je najistaknutiji vicarski simfoniar. Nadovezujui na Brahmsa i Brucknera, u svoje je simfonije unosio i tekovine suvremenog izraavanja. B. je oivljavao barokne simfonijske postupke i primjenjivao narodnu melodiku.

BRUNETTE, mala popularna francuska pjesrr pastoralnog ili ljubavnog sadraja. Njegovala se u X A st., a izvodila uz instrumentalnu pratnju ili bez nje. 1 formi b. se oslanja na narodnu pjesmu, ali se zbo] tretiranja sadraja razlikuje od vaudevillea i bergerette, jenila i nadomjestila. Ime je dobila po tome, to je Berger Tirsis s pripjevom: Ah petite brunette, ahtui rir navela izdavaa Ballarda, da objavi tri zbirke pc Brunettes ou Petits airs tendres (1703, 1704, 1709). \ bile su i zbirke J. Pinela (1737) i P. La Gardea (6 sv. kao i zbirke brunetta preraenih za klavir (B. M. B oko 1740). B. je ula i u francusku clavecinistik (Chambonieres, d'Anglebert) i u operu.
NOVA IZD.: H. Expert, Chansons mondaines des XVI siecle (Chants de France et d'Italie, I), 1909; Ch. Teuroc, Chanso France (2 sv.), 1946. LIT.: P. M. Masson, Les Brunettes, SBIMG, 1911. Brunette, MGG, I I, 1952. G. Cammaert, Les Brunettes, R musicologie, 1957, 12.

D JE L A . O RK EST RAL N A. Dese t sim fon ij a: I, 1908 ; I I , 1 91 1; I I I , 1920; IV, 1926; V, 1930; VI, 1933; VII, 1937; VIII, 1942; IX, 1950 i X, 1952. Simfonijska pjesma Aus dem Buche Hiob, 1903. Koncert za klavir, 1944; koncert za violinu, 1947; koncert za violonelo; varijacije na vlastitu temu za klavir i gudae, 1944. Simfonijski prolog u Es-duru, 1942; Ouvertiire fiir eine JubiIdumsfeier, 1950; Rapsodia, 1958. KOMORNA. etiri gudaka kvarteta: I, 1898; II, 1921: III, 1943 i IV, 1949; sonata za violinu i klavir, 1906; sonata za klarinet i klavir, 1952; sonata za violonelo i klavir, 1953. VOKALNA: Verheissung za zbor, orkestar i orgulje, 1914; Grenzen der Menschheit za zbor; zborovi; solo-pjesme. LIT.: A. Gilg, Fritz Brun, Cacilienverein der Stadt Bern, 1938. Kleine Fastgabe fiir Fritz Brun, Bern 1941. K. H. David, Ober die Achte Sinfonie von Fritz Brun, Schweizerische Musikzeitung, 1943. W. Schuh, Fritz Brun, Schweizer Musik der Gegenwart, Ziirich 1948. H. Ehringer, Fritz Brun, MGG, II, 1952. F. Kienberger, Fritz Brun, Zum 80. Geburtstag, Schweizerische Musikzeitung, 1958. V. Andreae, Abschied von Fritz Brun, ibid., 1960.

BRUNETTI, Gaetano, talijanski kompozitor oko 1740 Madrid, oko 1798). Sin i uenik A. E Arezza, violinu uio jo kod P. Nardinija u Firenci. C dvorski muziar u Madridu. Bio je prijatelj L. Boce je kasnije, ini se, protiv njega intrigirao na dvoru i
DJELA. ORKESTRALNA: 33 simfonije (IX, Sinfonia 2 violine; XXXIII, // Maniatico s obligatnim violonelom, 1781 plesovi. KOMORNA: gudaki kvarteti; 18 trija; 53 kvintet 40 sonata za violinu i klavir. Scenska muzika za dramu El Fa Crkvena djela. LIT.: J. Subird, La Muica en la asa de Alba, Madrid 19 naceorsi, Gaetano Brunetti, La Rassegna Musicale, 1960.

BRUN, Herbert, izraelski kompozitor njemakog podrijetla (Berlin, 1918 ). Uenik S. Wolpea i S. Pellega u Jeruzalemu. Od 1950 ivio je u Tel Avivu, zatim se bavio konkretnom muzikom u Parizu i od 1965 djeluje na Univerzitetu u Illinoisu, SAD.
DJELA. ORKESTRALNA: Concertino, 1947; Dedication Overlure, 1949; Mobile, 1958. KOMORNA. Tri gudaka kvarteta: 1952, 1956 i 1960; Gestures for eleven, 1964; trio za flautu, kontrabas i udaraljke, 1965; trio za trublju, trombon i udaraljke, 1966; Poem za glas i gudaki kvartet, 1948; sonata za violinu i klavir, 1950; Non sequitur VI za flautu, violonelo, harfu, klavir, udaraljke i magnetofon, 1965. Kompozicije za klavir: Suite variable za embalo, 1957Plot za udaraljke. Za elektronske instrumente: Anepigraphe, 1964; Futility 1964; Kldnge Unterwegs, 1965; Sonoriferous Loops, 1965; Stalks and Trees and Drops and Clouds.

BRUNI-TEDESCHI, Alberto, talijanski kompo: valieri, Torino, 27. VIII 1915 ). Zavrio studij pra poziciji uenik G. F. Ghedinija. Od 1960 intendant 1 u Torinu.
DJELA. ORKESTRALNA: Sinfonia in un tempo, 1946; va Concerto per U Principe Eugenio, 1951; Birkenhead, 1952; Concertt Secondo Concerto, 1962. DRAMSKA. Opere: Villon, 1941; 1 i Diagramma circolare, 1959. VOKALNA: Messa per la missi za sole, zbor i orkestar, 1953; Viaggio e Finale za tenor i orkesl

BRUNE, Adolf Gerhard, ameriki kompozitor i orgulja njemakog podrijetla (Bakkum kod Lingena, 21. VI 1870 Chicago, 21. IV 1935). Pohaao uiteljsku kolu u Osnabriicku; 1880 preselio se u SAD. Najprije orgulja u Illinoisu, a nakon studija kod E. Lieblinga (klavir) i B. Ziehna (kompozicija) predavao 1898.-1917 klavir i orgulje na Muzikoj koli u Chicagu.
DJELA. ORKESTRALNA: tri simfonije; simfonijske pjesme Lied des Singschtoans i Evangeline; 2 klavirska koncerta; simfonijska fantazija; 4 uvertire; suita za gudaki orkestar. KOMORNA: pet gudakih kvarteta; gudaki kvintet; klavirski trio; klavirski kvartet; sonata za violinu i klavir. Kompozicije za klavir i orgulje. Zborovi; solo-pjesme. Crkvena djela.

BRUNNER, Adolf, vicarski kompozitor (Ziirich, ). Kompoziciju i dirigiranje studirao na Visoke koli u Berlinu i zatim se usavravao u Parizu i Italiji. C 60 urednik rubrike Politika i aktualnost na Radio-Zii posvetio se iskljuivo kompoziciji. U Brunnerovim vladava jednostavnost i zakonitost, naroito na podru muzike. U njima se osjea utjecaj H. Schiitza, j. S. '. testantskog i gregorijanskog korala, te suvremene njemake instrumentalne muzike.
DJELA. ORKESTRALNA: Concerto grosso za gudae i ti Piccola Suite; Sinfonisches Orchesterstiick; suita; koncert; Kome 1960; Parlita za klavir i orkestar, 1939. KOMORNA: gudak aki trio; sonata za violinu i klavir, 1949; sonata za flautu i klavir, ije za klavir; sonata; partita; 15 lakih komada. Kompozicije za or KALNA. Zborovi uz pratnju: Das Gleichnis von den zehn Jung Jesus und die Samaritanerin am Brunnen; Das Weihnachtsevange a cappella; Missa a cappella, 1935; moteti: Der Mensch; Gott i: Spriiche nach A. Silesius; 4 Chorlieder nach alten Texten; Vier Je rale i dr. Za glas uz pratnju: Jesus und die Ehebrecherin; Das Gesi Nikodemus; Taufkantate; 3 Lieder. Objavio: Wesen, Funktio, Musik im Gottesdienst, bez god. LIT.: O. Riemer, Zuchtvolle Freiheit. Zur geistlichen Mus Brunner, Muica, 1949. E. Mohr, Adolf Brunner, MGG, II, Schuh, Adolf Brunners Kirchenmusik, Schweizerische Musikz 4. 40 Schweizer Komponisten der Gegenwart, Amriswill 1956. gelt, Albert Brunner 60-jahrig, Neue Ziircher Zeitung, 1961.

BRUNEAU, Alfred, francuski kompozitor i muziki kritiar (Pariz, 3. III 1857 15. VI 1934). Na Parikom konzervatoriju uio violonelo (A. Franchomme) i kompoziciju (J. Massenet). Poznanstvo sa E. Zolom (1888) pribliilo ga je muziko-scenskom naturalizmu. Od 1889 bavio se muzikom kritikom i publicistikom (Gil Blas, Figaro, Le Matin), a neko vrijeme bio je i dirigent u Opera-Comigue. Od 1909 glavni inspektor muzikog odgoja. God. 1925 izabran za lana Francuskog Instituta. Oslobodivi se Massenetova utjecaja B. je u svojim operama na temelju proznih tekstova, nastalih prema vlastitim adapta-

BRUNOLD, Paul, francuski orgulja i muziki { 14. X 1875 14. IX 1948). Na Parikom konzervator klavir (S. R. Pugno, A. F. Marmontel) i kompoziciju vignac, X. Leroux); u klaviru se usavravao kod I. J. Ps

BRUNOLD BUBANJ
Od 1915 orgulja crkve St. Gervais u Parizu, 1946 imenovan je direktorom konzervatorijskog muzeja.
DJELA: Traite des signes et agrimenu employes par les clavecinistes fran(ai!,i92S;Histoire du grand orgue de Vglise St. Gervais, 1934; L'Orgue, 1956. Izdao sa H. Expertom zbirku Anthologie des maitres francais du clavecin des XVII' et XVIII' siicles, 1925, a sa A. Tessierom sabrana djela J. Ch. de Chambonnieresa, 1925. Objavio i djela Ch. Dieuparta (2 sv.).

259

BRUNSVVICK, Mark, ameriki kompozitor (New York, 6. I 1902 ). Uenik V. Wittgensteina (klavir), R. Goldmarka, E. Blocha i Nadije Boulanger (kompozicija), usavravao se kod A. von Weberna u Beu. Od 1937 djeluje u New Yorku, gdje od 1946 vodi muziki odjel na College of the City. Suradnik je strunih asopisa Modem Music, Musical Quarterly i dr. Propagira suvremenu muziku amerikih i evropskih kompozitora.
DJELA. Dvije simfonije: I, za zbor i orkestar, 1937 i II, za veliki i komorni orkestar, 1945. Gudaki kvartet, 1926; fantazija za violu solo, 1933. Balet Lysistrata, 1936. Fragment of Sappho za zbor a cappella, 1932.

BRZEZINSKI, Franciszek Ksawery, poljski kompozitor (Varava, 6. IX 1867 6. VIII 1944). U Varavi uio klavir kod J. Kleczvnskog, kasnije nastavio studij u Parizu i na Konzerva toriju u Leipzigu (S. Krehl, M. Reger, R. Hofmann, A. Nikisch). Od 1916 muziki kritiar lista Kurier Warszawski. U svojim djelima esto se slui polifonikim oblikovanjem.
DJELA: klavirski koncert u g-molu op. 9. Violinska sonata op. 6. KLAVIRSKA: tema s varijacijama op. 3; Suite polonaise op. 4; Triptigue op. 5 (preludiji i fuge); Toccata op. 7; Obereh; Noll en Pologne; Devant le Sphinx (nagraeno 1910 u Lavovu na natjeaju o stogodinjici Chopinova roenja)', Le Doute; Polonaise-Ballade (takoer orkestrirano) i dr.

BRUSCANTINI, esto, talijanski pjeva, bas-buffo (Porto Civitano, Macerata, 10. XII 1919 ). Uenik L. Riccija u Rimu; debitirao 1949 na milanskoj Scali kao Geronimo (Cimarosa, Tajni brak). Blistavu karijeru nastavio na prvim talijanskim opernim pozornicama, u Bruxellesu, Miinchenu, Ziirichu, Beu i drugdje, od 1951 na festivalu u Glvndebourneu i od idue go dine u Salzburgu. Od 1961 preuzeo je i dramatski fah u Verdijevim operama. BRUSILOVSKI, Evgenij Grigorjevi, sovjetski kompozitor (Rostov na Donu, 12. XI 1905 ). Kompoziciju studirao najprije na Moskovskom, a zatim na Lenjingradskom konzervatoriju (M. Steinberg). Od 1933 djeluje u Alma-Ati kao nastavnik muzike kole, direktor opere (193438) i filharmonije (194951) i od 1944 profesor kompozicije na Konzervatoriju. B. je mnogo pridonio razvoju muzike kulture u sovjetskom Kazahstanu, oso bito na podruju opernog i simfonijskog stvaralatva. On je i jedan od koautora kazahstanske himne.
DJELA. ORKESTRALNA. est simfonija: I, 1931; II, 1932; III, 1944; IV, 1957; V, 1961 i VI, 1965; simfonijska poema Osamljena breza, 1942; koncert za klavir, 1948 i dr. KOMORNA. Dva gudaka kvarteta: 1944 i 1952; varijacije za violinu i klavir, 1954. Kompozicije za klavir. DRAMSKA. Osam opera: Kbi3-)Ku6eK, 1934 (II red. 1945); )KaA6bip, 1935 ( I I I red. 1946); Ep~TapibiH 1936 (II red. 1954); AjnaHzejibdbi, 1945; JXydapau 1953 i dr. Balet FyjiHHdoM, 1939. Filmska i scenska muzika. VOKALNA: kantata CoeemCKUU Kaiaxcman, 1947; 6 pjesama za tenor i orkestar, 1946; solo-pjesme; romance. Kompozicije za kazahstanske narodne instrumente. Obrade narodnih napjeva za razliite sastave. LIT.: B. Jerzakovi, Evgenij Brusilovski, Alma-Ata 1950. A. Keljberg, Evgenij Brusilovski, Moskva 1959.

BUBANJ, najraireniji muziki instrument iz grupe udaraljki; najvaniji instrument za isticanje ritmike osnove. Sastoji se od upljeg valjka, preko ijih je otvorenih strana napeta koa, o koju se udara rukom, drvenim batiem, tapom i si. B. ne daje tonove odreene visine, pa se njegove dionice redovito ne zapi suju na notnom sistemu, ve na jednoj crti, npr.

r~n rm i

jjJJ

Zvuk moe biti dubok, mukao i tup, ali i visok, svijetao i rezak, to ovisi o materijalu od kojeg je b. nainjen, o vrsti, debljini i napetosti membrane, o obliku, itd. Uz brojne bubnjeve, koji se ve od davnine u naj razlici ti j im oblicima i veliinama susreu kod svih naroda, u umjetnikoj se muzici pod nazivom b. razumijevaju uglavnom dva oblika:

BRUSSELMANS, Michel, belgijski kompozitor (Pariz, 12. II 1886 Bruxelles, 20. IX 1960). Studirao na Konzervatoriju u Bruxellesu i na Scholi Cantorum u Parizu i zatim jo privatno kod V. d'Indvja i P. Gilsona. God. 1911 osvojio je Prix de Rome.
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, 1924; II, 1934 i III, 1958; simfonijska pjesma Helene de Sparte, 1914; simfonijeta, 1954; koncert za orgulje, 1938; Ouverture feriale, 1908; Scenes bruegheliennes, 1911; Esquisses flamandes, 1927; Scenes provencales, 1931; Suite d'apris les caprices de Paganini, 1936; Ouverture Heroique, 1942; Cinq danses flamandes, 1944. KOMORNA: sonata za violinu i klavir, 1915; sonata za violonelo i klavir, 1916; Preludio e fuga za 8 duhaa. DRAMSKA. Baleti: Les Nereides, 1911; Kermesse flamande, 1912; Les Sylphides (na Chopinove teme). Scenska muzika za radio-drame. VOKALNA: oratorij Jesus, 1936; Psalam LVI za sopran, zbor i orkestar, ! 954I Rhapsodie za zbor; solo-pjesme. BUBANJ. Sumerska vaza oko

BRUSTAD, Bjarne, norveki kompozitor i violinist (Oslo> 4. III 1895 ) Violinu studirao na Konzervatoriju u Oslu (GLange) i kasnije u Berlinu (E. Telmanvi, C. Flesch). God. 191343 lan filharmonijskog orkestra u Oslu (od 1928 solist na violi) te od 1937 ujedno profesor kompozicije na Konzerva toriju. U njegovim djelima prepleu se elementi romantine programnosti, impresionizma, politonalnosti i norv. muzikog folklora.
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, 1948; II, 1951 i III, 1953; dva koncerta za violinu, 1924 i 1927; rapsodija za violinu i orkestar, 1933; Concertino za violu, embalo i komorni orkestar; suita, 1921. KOMORNA: Serenada za violinu, klarinet i fagot, 1947; trio za violinu, violu i klarinet, 1939; Capricci za violinu i violu, 11931; Eventyrsuite za violu solo, 1932. Kompozicije za klavir. Opera Atlantis, 1945. Solo-pjesme. LIT.: O. Gurvin, Bjarne Brustad, MGG, II, 1952.

BUBNJEVI "I ClNELE

1. veliki bubanj (engl. bass drum, franc. grosse caisse, njem. grosse Trommel, tal. gran cassa), ima valjak visok oko 40 cm, promjera 84100 cm. O membranu od telee koe udara se kratkim drvenini batiem koji na kraju ima glavu omotanu pustom ili

BRUSTVVERK -> Orgulje

BRYENNIOS, Manuel, grki muziki teoretiar (druga polovina XIII st. prva polovina XIV st.) U svom djelu Harmonica (grki i latinski tekst tampan u 3. svesku Opera mathematica Johna Wallisa, 1699), u koje je unio izvatke iz djela Aristida, Aristoksena, Baheja, Euklida, Pahimeresa i dr., daje sumarni prikaz antike muzike teorije i razvoja grke muzike do svog vremena. Neki dijelovi Brvenniosova djela pripisivali su se Adrastu (polovina II st.). H. Riemann smatra da je to preradba jednog antikog muzikog traktata iz vremena, kada je predaja bila jo iva.
LIT.: R. Westphul, Griechische Rhvthmik und Harmonik, I, Leipzig 1867. H. Riemann, Zur Geschichte und Theorie der Bvzantinischen Musik, VFMW, 1889. M. Stohr, Manuel Brvennios, MGG, II, 1952.

260

BUBANJ BUCHMAYER
tzv. baskijski bubnji ili tamburin. BUCCERI, Gianni, talijanski kompozitor i dirigent (Treca-stagni, Catania, 26. II 1873 Catania, 21. II 1953). Studij zavrio na Konzervatoriju u Napulju i zatim djelovao kao dirigent u razliitim talijanskim gradovima.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijske pjesme (A Ferrara); uvertire; 2 suite. Kompozicije za komorne sastave i klavir. DRAMSKA. Opere:

koom. Zvuk je velikog bubnja dubok i mukao, pa se njime uz markiranje ritma vrlo dobro mogu stvarati efekti grmljavine, topovskih pucnjeva i si. 2. mali bubanj (engl. side drum, snare drum, franc. petite caisse, tambour militaire, njem. kleine Trommel, Militdrtrommel, tal. tamburo militare), ima mjedeni valjak visok 1415 cm, pro mjera oko 40 cm. Preko jedne od dviju koa napeta je jedna ili vie ica, omotanih nitima srebra ili bakra (engl. snare, franc. timbre, njem. Schnarrsaite); one daju specifian, rezak zvuk. O membranu se udara drvenim tapiima koji su na krajevima zadeb ljani. Mali bubanj upotrebljava se prvenstveno za naglaavanje ritma. 2. VVirbeltrommel (Ruhrtrommel, njem.; engl. tenor drum, franc. caisse roulante, tal. tamburo rullante), njemaki naziv za posebnu vrstu bubnja s drvenim valjkom, viim nego kod malog bubnja. Zbog karakteristinog, tamnog i muklog zvuka primje njuju ga u opernoj muzici, naroito Gluck i Wagner. Nema od reene visine, najvie se biljei u basovu kljuu.
LIT.: G. Fechner, Die Pauken und Trommeln in ihren neueren und vorzuglicheren Konstruktionen, Weimar 1862. A. Deutsch, Grosse Trommelund Becken-Schule, Leipzig 1896. H. Knauer, Schlaginstrumente, u E. Teuchert, Musik-Instrumentenkunde in Wort und Bild, III, Leipzig 1911. H. G. Farmer, Military Music and Its Story, London 1912. E. M. von Hornbostel i C. Sachs, Systematik der Musikinstrumente, Zeitschrift ftir Ethnologie, 1914. H. Bouasse, Cordes et membranes, Pari 1926. H. Schultz, Instrumentenkunde, Leipzig 1931. H.Burger, Das Trommelbuch, Plauen 1934. J. Obata i T. Tesima, Experimental Studies on the Sound and Vibration of Drum, Journal of the Acoustical Society of America, 1935. A. Schaeffner, Origine des instruments de musique, Pari 1936. Ch. Bairn, The Percussion Band from A to Z, 1936. H. W. Schwartz, The Story of Musical Instruments, 1938. C. Sachs, The History of Musical Instruments, New York 1940. F. Berger, Trommeln und Pfeifen, Muica Aeterna, II, 1948. H. Morales, Latin American Rhythm Instruments, New York 1949. E. Elsenaar, De geschiedenis d. slaginstruments, Hilversum 1956. A. A. Shivas, The Art of Tympanist and Drummer, London 1957. H. Kunitz, Die Instrumentation, X, Leipzig 1960. J. Blades, Orchestral Percussion Technique, London 1961. H. C. Hardy i J. E. Ancell, Comparison of the Acoustical Performance of Calfskin and Plastic Drumheads, Journal of the Acoustical Society of America, 1961. E. B. Gangivare, The History and Use of Percussion Instruments in Orchestration (disertacija), Northwestern University, 1962. W. Kotnski, Instrumenty perkusyjne . . . , Krakow 1963(njemaki prijevod: Schlaginstrumen te im modernen Orchester, Mainz 1968 - Prilog). K. Ko.

BUBANJ, kao narodni instrument, 1. mali, udaraljka rairena po selima nekadanje Vojne Krajine u Slavoniji, Srijemu 1Bakoj. Slui za najavljivanje javnog oglaivanja. Pravi se pomou 3 drvena obrua: na srednji se s obje strane napne namoena koa, pa se vrsto zapne sa dva nia drvena obrua, koji se tijesno pri ljube uz kou, te se ona jako nategne na srednjem obruu. U ovome je sa strane redovno isjeena rupa (za izlaz glasa). Takav b. vee bubnjar o pojas, pa s jedne strane udara o kou sa dva malia (vrsta drvena tapia, koji na vrhu imaju odebljali dio poput boba). U Bosni i Hercegovini b. se sastoji od oboda (sita, oko 10 x x 30 cm), preko kojega su zategnute dvije koe i jedna zvuna ica (oputa). Koe se zateu obruem i uzetom u cik-cak liniji. B. visi o vratu sviraa koji po koama udara batiem i prutom. U b. se tue (udara, buba, bije) naroito u svatovima, o musli manskim vjerskim svetkovinama (o ramazanu), uz obdulju i trku. U Bosni i Hercegovini ovaj se instrument najee upotrebljava sam. Udruen sa zurnama, on se nalazi gotovo iskljuivo u rukama profesionalnih sviraa malovarokih Cigana. B. se ponekad udruuje sa sviralama (Bosanska Posavina). 2. Veliki b. -> Tupan B. Sa. BUBNJAR, 1. seoski oglaiva, objavljuje opinske odredbe obilazei selom, pa kad bubnjanjem na uobiajenim mjestima sakupi dosta sluaa, javlja oglas ili odredbu itajui ili kazujui. Jo se moe vidjeti u selima nekadanje Vojne Krajine u Srijemu, Bakoj i istonoj Slavoniji. 2. -> Tupanar BUBNJEVI (engl. Drums, njem. Schlagzeug, tal. Batteria), u jazzu i u zabavnoj muzici uobiajeni skupni naziv za grupu udaraljki na kojima svira jedan muziar. Bubnjari jazza dostigli su u sviranju na udaraljkama visok stupanj virtuoziteta ime su znatno utjecali i na poveanu primjenu udaraljki u suvremenoj orkestralnoj muzici. BUBNJI S LIMENIM PLADNJIIMA sastoji se od plitka drvena obrua, na koji je samo s jedne strane napeta koa; o nju se udara akom ili pojedinim prstima ruke. Pri svakom udarcu zazvee i pladnjii od ute mjedi koji su po dvoje umetnuti u drveni obru pomou kratka avlia na nekoliko mjesta. Upotrebljavaju ga pjevaice ciganskih kapela (-> Def). Slian mu je

Mariedda, 1895; Selvaggia, oko 1902; Miles Standish, 1908; Marken, 1920; Graziella, 1933. Filmska muzika. Kantata ha 1 za sole, zbor i orkestar, solopjesme.

BUCHMAYER, Richard, njemaki pijanist (Zittau, 19. IV 1856 Mauterndorf kraj Salzburga,,

BUCCHI, Valentino, talijanski kompozitor i rr (Firenca, 29. XI 1916 ). Studirao na Konzervatori (V. Frazzi, L. Dallapiccola) i doktorirao iz muzikol* Torrefranca. God. 194558 predavao na konzervat bini u Firenci (195152 i 195455 u Veneciji), od I Muzikog liceja u Perugi. Uz to je 195860 bio direk je Filarmonica Romana i muziki kritiar firentinskih dn
DJELA. ORKESTRALNA: Ballata del Silenzio, 1951; fant 1963; Concerto in rondo za klavir i orkestar, 1957; Concerto lir, gudae, 1958; Concerto grottesco za kontrabas i gudae, 1967. gudaki kvartet, 1956; Concertino za 8 instrumenata, 1936; Ser, strumenata, 1940. Sonatina za klavir, 1938; sonatina za harfu, i< SKA. Opere: /( Giuoco del barone, 1944 (nova verzija 1955); ' et de Marion, 1952; // Conlrabasso, 1954; Una Notte in paradi Racconto Siciliano, 1955 i Mirandolina, 1957; koreografski 1 Evangelii, 1952. Scenska i filmska muzika. VOKALNA: Lc glas i 9 instrumenata, 1946; Pianto delle creature za glas i orkes delta pietd morta za zbor i orkestar, 1950. Solo-pjesme: Cinqu Poliziano), 1946; Ouattro liriche (P. Verlaine), 1940; Tre poesie 1940. Studija Orfeo di C. Monteverdi, 1949.

BUCCI, Mare, ameriki kompozitor (New \ 1924 ). Potomak muzike obitelji; prvi mu je uitelj a zatim je studirao kod V. Gianninija i F. Jacobija School of Music i A. Coplanda na Berkshire Music Cen woodu. Izrazit melodiar, najvie ga privlai muzi
DJELA. DRAMSKA. Opere: The Boor, 1949; The Begg J. Gayu), 1950; The Dress, 1953; Sweet Betsy from Pike, 1953; Ear, 1957. Musicali: Caucasian Chalk Circle, 1948; The Tirthee The Girl from Outside, 1959; Cheaper by the Dozen, 1961; Oi 1961 i dr. Scenska muzika za drame. Notturno za orkestar, for a Singing Instrument uz gudae, harfu i celestu, 1960. Kc Zborovi.

BUCCINA (bucina; lat. bos govedo i canere pje rimski limeni duhaki instrument. Imao je dugaku c u obliku slova C, koja se prema kraju proirivala p Na cije\ jeko bit drveni t sila o rar likon. LIT.

er, Bucin Wissenscr sehrift dc I'i iversit iherg, ]

BU Snnon nom E ameriki i pijan podrijetl Kijev, ; BUCCINA IZ POMPEJA Chic 1955)- 1 ao jo (1892). 5 zapoeo u New Yorku (P. Gallico) i zatim nast: (J. Epstein, E. Sauer); u kompoziciji uenik R. 1 lovao je kao nastavnik u Los Angelesu i Chicagu DJELA. ORKESTRALNA. Simfonijske pjesme: Reflectic
ter; Drunk; Doubt i Joy Sardonic; Symphonic Overture; preludij pozicije za razliite instrumentalne sastave i za klavir. DRAf A Lover's Knot, 1916; Sakahra, 1924 (II verzija 1953); Jewel i H KALNA: oratorij A Drama of Exile; za zbor i orkestar: Salute 1 i Psalm CXLII. Solo-pjesme. Prirunik The Modem Pia 1931. LIT.: E. E. Hipsher, American Opera and Its Composei 1927.

BtJCHE (franc), vrsta primitivne citre sa .4 trzaju ili struu. Prema zemlji u kojoj se upotrebi i basse des Flandres
ili epinette des Vosges.

BUCHER, Karl, njemaki nacionalni ekonom ( Wiesbadena, 16. II 1847 Leipzig, 12. XI 193 nacionalne ekonomije na Univerzitetu u Leipzigu (: objavio nekoliko strunih rasprava. Za muzikologiju njegov rad Arbeit und Rhythmus (1897), u kojem je jasniti postanak muzike iz pjesama i poklika to ih noj zajednici, kod kolektivnog rada, izazivaju ravnom; BUCHHOLZ, tvornica orgulja u Berlinu koju j< vao J. S. Buchholz (17581825). Naslijedio ga je sin (17961884). Smru njegova sina Karla Friedricha tvornica je prestala raditi.

BUCHMAYER BUDNICA

261
Studirao na Konzervatoriju uDresdenu. God. 187983 predavao klavir na Muzikoj koli u Rigi, zatim na Konzervatoriju i od 1892 na Muzikoj koli u Dresdenu. Od 1891 prireivao u Dresdenu tzv. historijske koncerte, zalaui se za oivljavanje klavirske muzike J. S. Bacha i njegovih pretea. U gradskoj knjinici u Liineburgu pronaao vie tabulatura iz XVII st.
DJELA: Drei irrtiimlich J. S. Bach zugeschriebene Klavierkompositionen, SBIMG, 190001; Musikgeschichtliche Ergebnisse einer Reise nach Liineburg, Dresdener Anzeiger, 1903; Nachrichten u'ber das Leben G. Bohms, Bach-Jahrbuch, 1908; Christian Ritter, ein vergessener deutscher Meister des 17. Jahrhunderts, Riemann-Festschrift, 1909; autobiografski lanak Rilckblick auf mein Leben, ZFM, 1926. Izdao solo kantatu Chr. Rittera O sanctissime sponse Jesu, 1906; kantatu G. Bohma Mein Freundist mein, 1908 i 5 svezaka Aus RichardBuchmayers Historischen Klavierkonzerten, 1927. LIT.: R. Epstein, Aus historischen Klavierkonzerten, M, 1928. K. Laux, Richard Buchmayer, MGG, II, 1952. the Organ, 1912; The Organ: A Complete Method for the Study of Techniaue and Style; Acoustics for Musicians, 1918 (novo izd. 1914); The Scope of Music, 1924; Psychology for Musicians, 1944. Studije; lanci i dr.

BUCKEN, Ernst, njemaki muzikolog (Aachen, 2. V 1884 Overath kod Kolna, 28. VII 1949). Studij muzikologije zavrio 1912 na Univerzitetu u Munchenu (A. Sandberger); u kompo ziciji uenik W. Courvoisiera. God. 192545 profesor Univerziteta u Kolnu, a zatim ivio u Overathu. iroko obrazovan, B. je uvijek temeljito poznavao gradu koju je obraivao. On je nastojao da nae pouzdane kriterije za odreivanje stilistikih vrijednosti kod pojedinaca ili u itavim razdobljima. Pronalazio je veze izmeu muzike i ostalih kulturno-historijskih pojava, spoznavi da je muzika samo jedna od komponenata u cjelokupnom duhovnom zbivanju.
DJELA. Knjige: Anton Reicha, sein Leben und seine Kompositionen (disertacija), 1912; Miinchen als Musikstadt, 1923; Der heroische Stil in der Oper, 1924; Fiihrer und Probleme der neuen Musik, 1924; Musikalische Charakterkopfe, 1924; Die Musik des 79. Jahrhunderts bis zur Moderne, 1928; Die Musik des Rokokos und der Klassik, 1929; Geist und Form im musikalischen Kunstzverk, 1929; Richard Wagner, 1934; Ludivig van Beethoven, 1934; Deutsche Musikkunde, 1935 ; Musik aus deutscher Art, 1936; Die Musik der Nationen, 1937; Das deutsche Lied. Probleme und Gestalten, 1939; Robert Schumann, 1940; Worterbuch der Musik, 1940 (II izd. 1953); Musik der Deutschen. Fine Kulturgeschichte der deutschen Musik, 1941; Wolfgang Amadeus Mozart. Schopferische Wandlungen, 1942 i 1946; Richard Strauss, 1949; Don Juan, 1949; Musikgeschichte (II proireno izd. red. J. Volkers), 1951. Vei broj studija i eseja, meu njima: Grundlagen, Methoden und Aufgaben der musikalischen Stilkunde, ZFMW, 1923; Der galante Stil. Eine Skizze seiner Entzvicklung, ibid., 1924; Grundfragen der Musikgeschichte als Geistesmissenschaft, PJB, 1927; Frage des Stilverfalls, Krover Festschrift, 1933; Romantik und Realismus. Arnold Schering zum 60. Geburtstag, 1937. U Buckenovoj je redakciji izalo nekoliko znaajnih, djelomino kolektivnih radova: Handbuch der Musikzvissenschaft (10 sv.), 192734; Handbuch der Mu~ sikerziehung, 1931; Die grossen Meister der Musik (12 sv.), 193239; Richard Wagner: Die Hauptschriften, 1937; Musikerbriefe, 1940 (novo izd. 1953). Obj. je Sinfonia eroica: ein Beethoven-Roman, 1947.

BUCHNER, Hans (Puchner, Hans von Constantz, Maister Hans), njemaki kompozitor i orgulja (Ravensburg, Wiirttemberg, 26. X 1483 Ziirich, oko 1538). Muziku uio u Innsbrucku i Beu (P. Hofhaimer). Najprije lan dvorske pjevake kapele u Beu, 1506 postao orgulja i zatim lan kantorata katedrale u Konstanzu, 151226 orgulja tamonjeg samostana. Svirao i na mnogim drugim instrumentima. B. je jedan od majstora kasne gotike. U njegovim se djelima oituju utjecaji H. Isaaca i Josquina de Presa. Buchnerov Fundamentum . . . opsean je i vaan muziki prirunik o improvizaciji i kompoziciji za orgulje.
DJELA. Traktat Fundamentum, sive ratio vera, quae docet quemvis cantutn planum, sive (ut vocantj choralem redigere ad iustas diversarum vocum symphonias (sadri 35 kompozicija za orgulje). Uz to su sauvane: 2 kompozicije za orgulje; 3 moteta; 16 pjesama i dva plesa (Dantz moss Benczenaues i Spaniol). LIT.: C. Paesler, Das Fundamentum von Hans von Constanz, VFMW, 1889. E. von Werra, Johann Buchner, KMJB, 1895. H. Klotz, Hans Buchner, MGG, I I , 1952. P. Leonard, Le Fundamentum de Hans Buchner, Muica Sacra, 1963,

BUCHT, Gunnar, vedski kompozitor (Stockholm, 5. VIII 1927 ). Zavrio studij na Univerzitetu u Uppsali. Kompozi ciju uio kod K. B. Blomdahla i zatim se usavravao kod C. Orffa u Njemakoj i G. Petrassija u Italiji. God. 195659 di rektor drutva Fylkinen za promicanje suvremene muzike.
DJELA. ORKESTRALNA. est simfonija: I, 1952; U, 1953; III, 1954; IV, 1958; V, 1959 i VI, 1962; koncert za violonelo, 1954; Introduzione e allegro za gudaki orkestar, 1950; Fantasta sinfonica, 1955; Divertimento, 1956; Meditation za klavir i orkestar, 1950. KOMORNA. Dva gudaka kvarteta: 1951 i 1959; gudaki kvintet, 1950. Sonata za klavir, 1951. Opera Tronkrdvarna, 1966. La Fine della Diaspora za zbor i orkestar, 1963; zborovi; solo-pjesme.

LIT.: W. Kahl, Ernst Bucken, MGG, II, 1952.

J. As.

BUCHTGER, Fritz, njemaki kompozitor (Miinchen, 14. II 1903 ). Studij zavrio na Muzikoj akademiji u Munchenu. Vodio je radnike zborove i amaterske orkestre u Munchenu. Nakon Drugoga svjetskog rata utemeljio Udruenje za suvremenu muziku i 1954 postao direktor Muzike kole za omladinu. Predsjednik je njemake sekcije Muzike omladine. U sreditu njegova stvaralatva je vokalna muzika.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za violinu, 1965; koncert za gudaki orkestar; Musik zu einer Feier za gudae, 1934. etiri gudaka kvarteta. VOKALNA. Oratoriji: Das Weihnachts-Oratorium; Johannes der Tdufer; Der u'eisse Reiter i Das gldserne Meer; kantate: Der Name des Menschen, 1934; Flamme, 1935; Die Auferstehung nach Matthdus, 1965. Zborovi; himne; moteti;
pjesme. LIT.: H. Hoffmann, Fritz Biichtger, MGG, I I , 1952.

BUAR, Tatjana, pijanistica (Ljubljana, 21. X 1928 ). Studij klavira zavrila 1957 na Muzikoj akademiji u Zagrebu (S. Stani), a zatim se usavravala kod P. Sancana i J. Fevriera u Parizu (196062) i kod G. Agostija u Rimu (196869). God. 196(365 predavala klavir na Akademiji za glasbo u Ljubljani, gdje sada djeluje kao slobodna umjetnica. A. Rij. BUINA, trublja od dugovrate tikve, kojoj se odree vrak na vratu i donja polovina, a sadrina se odstrani. Na vrhu vrata je usnik u koji pastir utisne usne i snano puhne da usne zatitraju; tada se u cijevi buine razvije opor i snaan ton kojim se daje znak za polazak stada ili krda na pau, kao i za povratak kui. Izrauje se u Srijemu i istonoj Slavoniji.

BUClNA

BUCIUM (lat. buccina), rog rumunjskih pastira; konian, malo svinut. Poput alpskog roga sastoji se od dva komada izdubljene javorine, povezana trenjevom korom. Usnik je jednostavna cilindrina cjevica, na gornjem kraju zaotrena, da bi usnice lake mogle vibrirati. BUCK, Dudley, ameriki orgulja i kompozitor (Hartford, Connecticut, 10. III 1839 Orange, New Jersev, 6. X 1909). Muziku uio na Trinity College u Hartfordu, u Leipzigu (M. Hauptmann, E. F. E. Richter, J. Rietz, I. Moscheles) i Dresdenu (J. Schneider). Djelovao je kao orgulja u Hartfordu, Bostonu, Chicagu (187275) i Brooklvnu (18751903).
DJELA: simfonijska uvertira Marmion, 1880; Canzonetta i Bolero za violinu i orkestar. Kompozicije za orgulje: Gr and Sonata; Triumphal March; Impromp-tu and Pastorale; Rondo-Caprice; At Evening; Four Tone Pictures; 18 Pedal--phrasing Studies (2 sv.) i dr. Opere Deseret, or a Saint's Affliction, 1880 i Serapis. VOKALNA. Kantate: The Centennial Meditations oj Columbus, 1876; The Golden Legend, 1880; Light oj Asia, 1885; mjeoviti i muki zborovi i dr. SPISI: Illustrations in Choir Accompaniment, wilh Hints on Registration; The Influence of the Organ in History; Dictionary of Musical Terms.

BUDASKIN, Nikolaj Pavlovi, sovjetski kompozitor (Ljubahovka, Kaluga, 6. VIII 1910 ). Studij kompozicije zavrio 1937 na Konzervatoriju u Moskvi (N. J. Mjaskovski). Na istom zavodu asistent za instrumentaciju, od 1945 artistiki direktor orkestra u Osipovu. Strunjak za ruske narodne instrumente, spretno ih upotrebljava u simfonijskoj muzici.

slavenska plesa, 1945. Za orkestar narodnih instrumenata: dva koncerta za domru i balalajke i simfonijski orkestar, 1945 i 1947; uvertira; 2 rapsodije na ruske na rodne teme; muzika slika Ha npMapKe, 1948; JlyMKa, 1950. Kompozicije za klavir. Solo-pjesme; romanse. Muzika za film. LIT.: A. JIe6eduHCKUu, noprpeTbi KOMno3HTopoB-Kany>KaH, Kajivra 1964.

DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1937; Praznika uvertira, 1937; 2

BUCK, Percy arter, engleski orgulja i muziki pisac (London, 25. III 1871 3. X 1947). Muziku uio na Guildhall School of Music i na Royal College of Music u Londonu; 1897 stekao doktorat muzike na univerzitetu u Oxfordu. Orgulja u Oxfordu, Wellsu i Bristolu, 190127 muziki direktor u Harrozv School; uz to predavao na univerzitetima u Dublinu (191020), Glasgowu i Londonu (192537). Stekao je velike zasluge za razvoj engleskog muzikog kolstva i odgoja. Ogledao se i kao kompozitor. God. 1936 dobio plemiku titulu Sir.
DJELA: Ten Years of University Music in Oxford, 1894 (zajedno s Meeom Woodsom); Unfigured Harmony, 1911; Organ Playing, 1912; First Year at

BUDBCDIKI, malen drveni bubanj, visok 715 cm, promjera 6 cm, kojim se slue indijski krotitelji zmija. Instrument ima oblik pjeanog sata. Na oba kraja napeta je koa, o koju udara kuglica, privezana uzicom na sredini bubnja. BUDNICA, popularna pjesma, namijenjena buenju patriot ske politike svijesti irokih masa. Poznate su budnice iz vremena Ilirskog pokreta: Jo Hrvatska nij' propala; Prosto zrakom ptica leti i dr. U Srbiji je bila neobino popularna Ustaj, ustaj Srbine (1847), borbeni pokli u revoluciji iz 1848. Svako revolucionarno doba ima svoje budnice. Marseljeza je u najirem smislu rijei budnica. Za vrijeme NOB nastao je veliki broj pjesama, kojima se poticao borbeni duh u Narodnooslobodilakoj vojsci. U mnogo su sluajeva kompozitori b. poznati, ali one s vremenom postaju toliko popularne, da se zaboravlja kompozitorovo ime, pa se smatraju u pravom smislu narodnim pjesmama. B. je i vojnika svirka, kojom se bude vojnici. U sveane dane limene muzike vatrogasnih i drugih drutava sviraju budnice rano u zoru, obi lazei gradom. R.

262

BUESST BUGARSKA MUZIKA

BUESST, i. Aylmer, australski dirigent (Melbourne, 28. I 1883 ). Violinu uio u Bruxellesu (C. Thomson) i Londonu (A. Wilhelmj), a dirigiranje kod A. Nikischa na Konzervatoriju u Leipzigu- Operni dirigent u Breslauu, Aussigu i Gorlitzu, 193336 zamjenik muzikog direktora Britanskog radija i zatim profesor na Royal College of Music i Guildhall School of Music u Londonu. B. je jedan od utemeljitelja British National Opera Company. Ogledao se kao kompozitor solo-pjesama. Objavio je knjigu The Nibelung's Ring (1932), analizu Wagnerove tetralogije. 2. Victor, australski pijanist i kompozitor (Melbourne, 20. X 1885 ). Brat Avlmera. Klavir studirao u Bruxellesu (A. de Greef), Leipzigu (R. Teichmiiller) i Berlinu (F. Busoni, E. Petri). God. 190824 koncertirao preteno u Evropi, a zatim bio profesor na Royal Academy of Music u Londonu.
DJELA. ORKESTRALNA. Koncerti: za violinu, 1935; za violonelo, 1934; za 3 klavira, 1937; za 2 flaute, 1924. Serenada za klavir i gudae, 1926. KOMORNA: nonet za klavir i gudae, 1929; sonata za violinu i klavir, 1921. Dvije sonatine za klavir, 1923. Pjesme.

BUFFO (tal. smijean, lakrdijaki), izraz kojim se poblie odreuje komian karakter muzikih djela ili uloga: opera buffa,
basso buffo.

BUFFONISTI I ANTIBUFFONISTI, pristae dvaju tabora, koji su oko polovine XVIII st. vodili u Parizu tzv. Querelle des Bouffons, svau oko talijanske i francuske opere. U to je vrijeme u Parizu vladao tip opere serie u kojoj su arija i pjeva bili apsolutni gospodari, a stalni antiko-mitoloki kalup ablonizirane ljubavi, uzdisanja i neoekivanih sretnih zavretaka njen neizbje-ivi sadrajni privjesak. Protiv besmislenog stanja opere, koje nije mogao izmjeniti ni Rameau, ustajali su enciklopedisti predvoeni Rousseauom, izvrgavajui ruglu i autore i izvodioce. Kad je 1752 prikazana u Comedie Italienne Pergolesijeva La Serva padrona, bio je to ne samo nezapamen uspjeh i djela i Bambinijeve talijanske operne druine, ve i povod za niz napisa enciklopedista, koji su to djelo proglasili novim uzorom prirodnosti i iskrenosti koji treba slijediti. Pristae francuske opere prihvatili su izazov. Bio je to poetak velike javne diskusije koja je podijelila i grad i dvor na buffoniste, tj. pristae talijanske buffo-opere, i na antibuffo-niste, njene protivnike. Cijeli se Pariz podijelio na dvije stranke koje su bile gorljivije, nego da su se prepirale oko kojeg dravnog ili vjerskog pitanja (Rousseau). Vrhunac Querelle des Bouffons bilo je Rousseauovo Pismo 0 francuskoj muzici, u kojem je on otro napada (Francuzi uope nemaju muzike, niti je mogu imati, ili, ako su je ikada imali, toliko gore za njih...). Reakcija je bila vrlo strastvena, pa su antibuffonisti ustvrdili ak i to, da su buffo-nisti izdajice domovine. Meutim, La Serva padrona svake je veeri privlaila brojnu publiku, koja je odmah iza te predstave naputala kazalite, iako su se uz nju prikazivali i neki francuski komadi. Da bi stao na kraj opoj svai, Luj XV je protjerao Bambinijevu opernu druinu iz Pariza (1754). Intenzitet Querelle neto je oslabio, ali je ona preko rasprava u razliitim brourama i knjigama kao i u razgovorima ipak i dalje tinjala, sve dok se u novoj formi nije opet razmahala izmeu -> gluckista i piccinista. Querelle des Bouffons je aktualizirala pitanje francuske komine opere (-> Opera-comique), koja je ve u to vrijeme na sajmitima parikih predgraa pokazivala jasne znakove vitalnosti.
LIT.: A. Pougin, Mondoville et la guerre des Coins, Pari 1860. F. de Villars, La Serva padrona, 1863. A. Jullien, La Musique et les philosophes au XVIII e siecle, Pari 1873. Poulet Malassis, La Querelle des bouffons, 1876. E. Hirschberg, Die Encvclopadisten und die franzosische Oper im 18. Jahrhundert, 1903. L. de la Laurencie, Les Bouffons, SIM, 1912. G. Cucuel, Les Createurs de ropera-comique francaise, Pari 1914. L. E. Reichenborg, Contribution a l'histoire de la Querelle des Bouffons, Pari 1937. N. Boyer, La Guerre des bouffons et la musique francaise, Pari 1945. A. R. Oliver, The Encvclopedists as Critics of Music, New York 1947. I. Me.

BUGAKU-BIVA, japanski iani instrument kojim se prati stari kineski ples bugaku. Instrument, vrsta japanskog biva, ima velik ormari za rezonanciju od drva sitan, vrat od vrbovine sa 35 preica i ivije od breskvina drva. Drveni bati (batsi) kojim se udara o ice zadebljan je na donjem kraju; on je malo tei od batia za samisen. Zvuk je instrumenta snaan i pun, a etiri ice ugoene su na razliite naine, najee: Fis-cis-fis-h; Gis-cis-fis-h; H-d-fis-h; H-cis-fis-h; H-e-fis-h; A-H-e-a. B.-b. svirao se kako se ini nekad na konjskim pleima; danas svira sjedi na zemlji, a instrument dri medu koljenima. K. KO. BUGARIJA (arap. tanbur bulgari), 1. tambura srednje veliine u tamburakom zboru koja slui ponajvie za pratnju u akordima. Ima metalne ice, a gradi se u dvije veliine: na bugariji I ice su: c1-el-gl, ali joj se dionica pie u violinskom kljuu za kvartu dublje; bulgarija II ima ice: g-h-d1, pa se biljei onako, kako i zvui. Ako su na bugariji napete 4 ice, onda su obje lijeve ugodene na (najdublji) isti ton. Oblik bugarije slian je gitari, ali se ice zapinju za okrajac na donjem kraju instrumenta. Svira, vjea

bugariju pomou uzice preko lijevog ramena i vrata i u preko svih ica. 2. Ovea tambura istonjakog tipa (u Bosni i Bu 6 ica, koje su sve ugodene na isti ton. Slui ponajvie pjevanja. Najee pjeva sam prati svoje pjevanje r strumentu. BUGARINOVI, Melanija, pevaica, mezzoso] Crkva 29. VI 1905 ). Posle prvih obuka u pevan dobila u Temiva 1930 lanica Beograi Na toj dunosti ost: vakinja sa prek 41, kada je bila i avne opere u Be< do 1961. Pored niza sinog i modernog ostvarenih na beograi sudelovala je u dva Wagnerovim Svear u Bavreuthu (u ulog: Brangene, Ortrude gostovala u Milam Pragu, Kairu, Aleksa celoni, Moskvi, Le: dr. Raspolaui gla naene i oble zvui izvanrednog opsegi bokog alta "do visini soprana, B. je k: zapaenih rola n karaktera. Meu nj M. BUGARINOVI tiu: Marfa (Muso vanina), Kabaniha Kaca Kabanova), Konakovna (Borodin, Knez Igor) (Konjovi). Vie puta uestvovala je i u oratorijum enjima. BUGARSKA MUZIKA. Dva osnovna izvora za ] istorije bugarske muzike jesu narodne pesme i crkvei Slovenska plemena koja su se izmeu IV i VI v. nasel dananje Bugarske dola su u dodir sa vie raznih kult jih je svaka u veoj ili manjoj meri izvrila uticaj i n narodnu pesmu. Danas je dokazano da je na nju prvo ut nost starosedelaca, trakijskih plemena koja se u zn sauvala i do danas, pre svega u brdovitim i zabaenirr Trakije. Bugari, tatarsko-tursko ratniko pleme, mal vrlo dobro organizovano, uspeli su da u VII v. pokor venska plemena naseljena na jugu donjeg toka Dunav od Timoka, zatim da ih ujedine pod svojom vlau i snanu dravu. Meutim, poto su Bugari bili na zn kulturnom nivou od porobljenih slovenskih plemena, malobrojniji, oni su se ubrzo izmeali sa njima, pri jezik, veru, obiaje i kulturu i sa vremenom potpuno zaseban narod. Snaan uticaj vrila je Vizantija i to nar hrianstva, koje je u drugoj polovini IX v. postalo < ligija. Skoro petovekovno robovanje pod Turcima od do toaja XIX v. odrazilo se kako na izraz i sadrin pesama, tako i na njenu muziku strukturu, mada u m Narodna pesma. Kao rezultat ovih uticaja i prc mirao se u Bugarskoj kroz vekove jedan sasvim specifi nalan tip narodne pesme. On se odlikuje pre svega u vilnim ritmovima, meu kojima prevlauju 5-delne : 9-delne mere, ali koje su unutar jedne melodijske lini rasporeene, poklapajui se logino sa metrikom tekst rinost u formalnoj strukturi melodije bugarske naro u vezi je sa nepravilnim, ali uvek zakonitim nainom vanja teksta, koji se sastoji od raznih vrsta stihova, pc terca do etrnaesterca, sastavljenih od dvoslonih i stopa. Starinske lestvice, tetrakordalna i pentakorda melodije dalja su obeleja bugarske narodne pesmi prekomerne sekunde, koji se esto javlja, znak je c uticaja. Zbir svih ovih uzroka i odnosa karakteristi lodija kratkog daha, velike unutranje napetosti i sna nosti. Kondenzovana i intenzivna u svom latentnom ! dobij a svoj puni izgled i izraz tek u interpretaciji nai vaa, koji je oivljuje, ukraavajui je i obogaujui n: zama. U nekim krajevima ouvao se redak nain pevai tama, kvintama, pa i paralelnim sekundama. Ovaj primer tzv. isa (grki i'ao; jednak) predstavlja najstari mitivniji oblik pevanja u Bugarskoj. Pesma se najee ranjem na raznim instrumentima, a razne igre se is i pevaju. Najvaniji su duvaki instrumenti gajde, s; od preko dve oktave, i kaval, vrsta svirale bez piska,

BUGARSKA MUZIKA

263

opsegom od preko dve oktave. U novije vreme u narodnim ansamblima mnogo se upotrebljavaju klarineti i trube. Najvaniji gudaki instrument je gadulka sa dve ice, a od novijih violina. Tupan je bubanj na kome dolaze do punog izraaja mnogobrojni komplikovani ritmovi bugarske narodne muzike, koje narodni svira izvodi sa nepogreivom tanou. Sistematski rad na prikupljanju, prouavanju i objavljivanju narodnih pesama poeo je tek posle 1878, tj. posle stvaranja nove drave. Najvea zasluga pripada folkloristi i efu odseka za muziku Etnografskog muzeja u Sofiji Vasilu Stoinu (18801938), koji je prikupio preko 10 000 narodnih pesama. On je u tri zbirke (1928, 1930 i 1939) objavio narodne pesme od Timoka do Vite, pesme iz srednje Severne Bugarske i trakijske narodne pesme. Vanu dopunu ovim zbirkama predstavlja zbirka bugarskih narodnih pesama iz Besarabije (1912) Dobri Hristova (18751941) i zbirka narodnih pesama iz rodopske oblasti (1934), koje su sakupili Angel Bukoretlijev, Vasil Stoin i Rajna Kacarova. Do danas Etnografski muzej u Sofiji raspolae sa oko 30 000 napeva, od kojih su mnogi, poev od 1939, snimljeni na gramofonske ploe i magnetofonske trake. Crkvena muzika. Sa hrianstvom Bugari su preuzeli i vizantijsko crkveno pevanje. Teko je utvrditi, koliki je bio uticaj narodne pesme na crkveno pevanje, ali na osnovu nekih podataka opravdano je pretpostaviti da je bio trajan i znatan. God. 1897 pronaao je ruski strunjak za pravoslavnu muziku Stefan SmoUnski (18481909) u Zografskom manastiru u Sv. Gori jedan starobugarski oktoih iz XII v., koji sadri zapise nekih bugarskih crkvenih napeva. To je ujedno i najstariji pisani spomenik bugarske muzike. Postojanje tzv. bugarskog crkvenog pevanja dokazuj'e da je muzika u to vreme bila ne samo razvijena, ve da se odlikovala i posebnim crtama, koje mogu da se tumae samo uticajima narodne muzike. Mnogi primeri ovog pevanja zabeleeni su u ruskom notnom sistemu sa etiri linije u rukopisima iz XVI, XVII i XVIII v. Umetnika muzika. Dolazak Rusa za vreme oslobodilakih ratova, njihove pesme i horovi povoljno su uticali na razvoj muzike u Bugarskoj. Ubrzo po osloboenju od Turaka (1878) osnivaju se mnoge pevake druine. (Na prvom konkursu za horska dela, koji je organizovalo muziko drutvo u Sofiji, prvu nagradu do bio je I. Zajc za kompoziciju Imah konja hranena.) Posle osloboenja u Bugarsku dolaze strani muziari, najee vojni dirigenti, esi (kapelmajstorska epoha). eh V. Kaucki napisao je operu Karmen i Cena, obradivi u njoj narodne motive, a K. Mahan je napisao prve muzike udbenike na bugarskom jeziku. Muziki prirunik pie i bugarski muziar Georgi Bajdanov, a zbornik kolskih pesama izdaje Atanas Paunov. God. 1880 osnovan je prvi stalni orkestar (gardijski). God. 1890 osnovana je prva dramsko-operska trupa, koja ve sledee godine daje niz standardnih opera. Jedan od prvih operskih pevaa bio je Srbin Bokovi, atae austrijskog poslanstva u Sofiji. Prva muzika kola osnovana je 1904 (1921 pretvorena u Muziku akademiju), a stalna opera 1908. God. 1924 osnovana je filharmonija u Sofiji. Krajem XIX i poetkom XX v. u Bugarskoj su gostovali mnogi istaknuti solisti i ansambli, medu kojima i Beogradsko pevako drutvo 1894 i srpska operska trupa arka Savia 1910. Javlja se i prva generacija bugarskih kompozitora. Ivan Ekzarh napisao

je 1893 balet Svetulka. Emanuel Manolov (18601902), moskovski ak, vojni dirigent, autor je mnogih horova, prvog bugarskog muziko-scenskog dela Siromahkinja i nekada vrlo popularne Rodopske legende. Angel Bukoretlijev (18701949), praki ak, pijanista i horovoa u Plovdivu, napisao je za hor devet omiljenih Kitki, tj. rukoveti narodnih pesama. Panajot Pipkov(i$7i1942), milanski ak, horovoda, autor je operete urec i mravki i UiSVIRAC KAVALA telot e bolen. Petko Naumov (18791933), praki ak, violinista, pedagog, pisao je kompozicije za violinu i klavir. Dimitrije Hadi Georgijev (18741932), koji je kroz 20 godina ureivao My3UKamH eecmuuK, napisao je operu Tahirbegovica. Aleksandar Krstev (18791945) autor je kantate i raznih orkestarskih dela, Petar Bojadijev (18831961) kompozitor je operete Sneanka. U prvu generaciju bugarskih kompozitora idu jo Pavel Stefanov (18991961) i Dragija Tumangelov (18861961). Najznaajnija je linost iz te grupe stvaralaca Dobri Hristov (18751941), Dvofakov ak, izvrstan dirigent i temeljit istraiva bugarskog folklora, autor vrlo uspelih horova, solo-pesama i orkestarskih kompozicija. Georgi Atanasov (18811931),

NASTUP PLESNE GRUPE DRAVNOG ANSAMBLA ZA NARODNE PJESME I PLESOVE

Svetoslav Obretenov (19091955; oratoriumi Partizani, Borba za mir), Marin Goleminov (1908 ), Parakev Hadijev (1912 ), Dimitar Pet kov (1919 ; kantate, masovne pesme), Todor Popov (1921 ; masovne pesme), Stefan Remenkov (1923 ; koncert za klavir). Meu kompozitorima srednje generacije vodee mesto zauzima Konstantin Ilijev (1924 ), ak A. Habe. Napisao je 5 simfonija, varijacije za orkestar, Divertimento i Goncerto grosso za kamerni orkestar, 6 gudakih kvarteta, operu Bojanski majstor, kantatu Septembar 1923, solo-pesme, muziku za filmove i pozorite i dr. Njegovu muziku, iji razvojni tok karakterie postepeno naputanje tonalnosti i prelazak na atonalni i dodeka-fonski nain miljenja, mada sa uvek prisutnim uticajem bugarskog folklora, oznaava i prekretnicu u razvoju savremene bugarske muzike, iji je on bio prvi i dosledni zastupnik. Njemu je idejno blizak Lazar Nikolov (1922 ), autor dve simfonije, koncerata za klavir, za violinu i za orkestar, sonata za klavir, za violinu, za violu, flautu, klarinet itd., ija se dela odlikuju slobodnim linearnim voenjem glasova, ritmikom sloenou i prozranom fakturom. Georgi Ivanov (1924 ) dalji je predstavnik novih tendencija ove generacije. Meu njegovim delima istiu se Legenda o Lopjanskoj gori za orkestar, simfonija, uvertira-rekvijem i orkestarska suita Pobuna na krstarici Nada. Od kompozitora ove generacije, ali vie usmerenog na tradicionalno shvatanje, treba spomenuti Aleksandra Rajeva (1922 ), autora klavirskog koncerta, kamerne muzike i kantata na savremene teme. Meu

264
mladim kompozitorima najvie se istie Vasil Kazandijev (1934), dak P. Vladigerova i K. Ilijeva, poznat i kao dirigent Sofijskog kamernog orkestra, ija se dela preteno kreu u domenu serijalne tehnike, a najnovija koriste i sredstva aleatorike. Najpoznatija su Simfonijska himna, Divertimento za kamerni orkestar, koncert za klavir, saksofon i orkestar, zatim sonate za klavir, violinu solo i klarinet. Od ostalih istaknutih mlaih kompozitora treba spomenuti jo i Simeona Pironkova (1927 ), Ivana Spasova (1934 ) i Krasimira Kjurkijskog (1936 ). Sasvim orijentisan na avangardnu eksperimentalnu muziku je Boidar Dimov (1935 ), bugarski kompozitor u

BUGARSKA MUZIKA BUGARTICA

su ostali tekst prikupio za d gu te svoje z giiev arhiv Imaihurukop kama Matice Javljaju se i p dificirani teks nuti u novo Pored pril zapisanih tel gartica poste dan zapisani 1 biljeio ga je ranin Petar . objavio u svoj ribarskom pri, (Venecija 15 donio i prv tekstove dviju U pismu grinoviu, pri stihove Riba. i 37') Hektc svom prijatel ina, tj. dv\
melodije . . .

UZ INSTRUMENTALNU PRATNJU. Detalj zidne slike u crkvi Rilskog samostana. Rad D. Zografa, poetak XIX st. PLES

danas svakako najpoznatiji savremeni zapadnoj Evropi. Muziki je ivot u Bugarskoj veoma razvijen. Pored vie orkestara u Sofiji, stalni orkestri deluju u Plovdivu, Rusama, Varni, Plevenu, Vidinu, Burgasu, Razgradu, Kolarovgradu i Perniku, a opere u Sofiji, Plovdivu, Staroj Zagori, Rusama i Varni, pored nekoliko opereta u raznim gradovima. U Sofiji postoji Dravni konzervatorijum, a srednje muzike kole u Varni, Plovdivu i Rusama. Ukupno ima oko 40 muzikih kola i nekoliko stotina raznih amaterskih ansambala. Istaknuti su bugarski dirigenti: Konstantin Ilijev, Vladi Simeonov, Atanas Margaritov, Dobrin Petkov, Emil Karamanov, Vasil Stefanov, Ruslan Rajev, Mesrumah Mehmedov i Nedjalko Nedjaljkov. Od violinista istiu se: Vasko Abadijev, Vasil ernajev, Vladimir Avramov i Bojan Leev; od pijanista: Tamara Jankova, Ljuba Eneva, Jurij Bukov, Anton Dikov i Janko Jankov; od pevaa poznati su: Rajna Mihailova, Pavel Elmazov, Mihail Ljuckanov, Dimitar Uzunov, Ljubomir Bodurov, Nikola Nikolov, Boris Hristov, Nikola Gjaurov, Nikola Djuzelov, Rajna Kabaivanska, Margarita Lilova, Julija Viner i dr.
LIT.: JI. Xpucmog, PuTMimHHTe OCHOBH Ha HapoflHaTa HH My3HKa, CocfciHH 1913. B. Cmoun, EtjirapcKaTa Hapo^Ha ,wy3HKa, MeipHKa H pmMHKa, CO4>HH 1927. P. Panoff, Die altslavvische Volks- und Kirchenmusik, E. Bucken, Handbuch der Musikwissenschaft, Potsdam 1930. V. Spasov, Volksmusik, Volksinstrumente und Tanze der Bulgaren (disertacija), Wien 1931. St. Djoudjeff, Rythme et mesure dans la musique populaire bulgare, Paris 1931. K. Manoflovi, Muzika i njen razvoj u Bugarskoj, Sv. C, 1933. H. Obrekov, Das bulgarische Volkslied (disertacija), Bern 1937. K. Nikolov, Beitrage zum Studium des bulgarischen Volksliedes (Metrik, Rhythmik, Tonahtat), Berlin 1942. Lj. Romansky, Die einfachen Koledo-Refrains der bulgarischen Weihnachtslieder, Sofia 1942. 5. Braovanov, Das bulgarische Volkslied als Brauchtum und Kunst, Jahrbuch des Auslandsamtes der deutschen Dozentenschaft, Leipzig 1942. Ili, Bulgarische Musikgegenvvart, Deutsche Musikkultur,i943. A. KapacmonHoe, MeJioflHMHH H xapMOHHiHH OCHOBH Ha GtJirapcKaTa HapOflHa neceH, I, CO4JHH 1950. B. Kpbcmee, CWepKH B"bpxy pa3BHTHeTO Ha 6TjjirapcKaTa M>'3HKa, CocbHH 1952. B. A. Kremenliev, Bulgarian-Macedonian Folk Music, Berkeley 1952. S. Braovanov, Bulgarische Musik, MGG, II, 1952. A. JJ. Mot^es, PHT ^ M 11 TaKT B 6i>jirapcKaTa HapOflHa My3iiKa, COCJJHH 1954. B. Kpicmee, OuepKH Btpxy pa3BHTHeT0 Ha 6-bjrrapcKaTa My3HKa, I, CO4>H 1954. B. Cmoun, EtJirapcKaTa Hapo^Ha My3HKa, Co(bHH 1956. JI. Cataee, BtjirapcKOTO onepHO TBOpMecTBO, CocpHH 1958. C Ilempoe, Onepiin no HCTopna Ha Gt^rapcKaTa My3HKaJiHa KyjiTypa, C OC J> HH 1959. M. Velimirovi, Byzantine Elements in Early Slavic Chant, III, Monumenta musicae byzantinae, IV, 12, Kobenhavn 1960. A. JI. Moifes, OpHaMeHTH B 6i>jirapcKaTa Hapo^Ha My3HKa, CO;HH 1961. E. Cmhpiuenos, B-bjirapcKaia CHM^OHHMHa My3HKa, CocpHH 1961. E. Panlscheff, Die Entwicklung der Oper in Bulgarien von ihren Anfangen bis 1915, Wien 1962. D. J.

nain (ovdi zlolu (!) upisan) kojim je Pakoj i Nike sebi bugaricu bugario, i tokoje nain od one pisni I ka, koju su obadva zajedno pripivali. U istom pis rovi istie koliko je nastojao to bolje zapisati sve on< Pakoj i Nikola pjevali. O svojim pjevaima pie < sane pjesme nauili od drugih, Pakoj i Nikola su i ljudi od mora, koji brodei nigda s ovim a nigi

jatoml-iuaru na duadefit dan mifee/t octoi gagodljcbia odfpajnya., uarbu ti/ucbia pt dcft. ,
PETRE HECTOROV1CH ISTOMV G NV MICHSCI PELEGR1NOVICI

J o t i Jagliu Chripoflnii naredni Goff tbfta., oni Sarbfchi nain (oudizlolu upijan >c Vafcboy i Nicbola. sfachi po febi bugarfd rio,Itocboye nain odonpifni Jcblicc JCboyufii obadua zayeduo pripiuali.
B V G A R S C C H I C , A.

Odfuojega gradu difnoga fmerlna

BUGARTICA (bugarica, bugarina, bugarkinja), narodna pripovjedna pjesma o junacima i znamenitim dogaajima iz narodne predaje. Dugoga je stiha, najee u petnaestercu i esnaestercu kojima se povremeno dodaje jo i krai pripjev. Bila je osobito proirena u primorskoj Hrvatskoj i u Boki Kotorskoj od XV do XVIII st. O podrijetlu rijei b. izreena su razliita miljenja. Prvo ve zuje bugarticu uz narodno ime Bugarin kojim se u primorskoj Hrvatskoj nekad oznaavalo Makedonca pa i Srbina. Druga ga vezuje uz glagol bugariti (o neem alosno pjevati), tree uz talijanski izraz poesia volgare (puko pjesnitvo). Tekstove bugartica objavio je V. Bogii u zbirci Narodne pjesme iz starijih, najvie primorskih zapisa (1878). U rukopisu

Ceflmtfe

radofaf nafiuerin ob^irafee,

Teretomi

okacbo bellu gradu brfiyafce

Poetak bugartice Kada mi se Radosave vojevoda oddiljae u Hektorovieva Ribanja i ribarskog prigovaranja. Veneci

BUGARTICA BUKOFZER
nito su od ovoga a nito od onoga sliali, i s pomnjom slu ajui nauili. O nainu pjevanja imamo samo jedan podatak . . . jer bie od volje, samo Pakoj poklie a moe najbolje. Hektoroviev zapis napjeva bugartice (fotokopija) prikazuje jednoglasan napjev recitativnog karaktera (u 4. retku ponavlja se ton iste visine 11 puta). Melodijska krivulja razvija se u heksakordu s velikom tercom iznad zavrnog tona (f g a b c1 d1). Zajednika karakteristika ritmikih obrazaca u posve silabikom 1, 4. i 5. retku produeni je pretposljednji slog stiha. U oblikovanju melodijske krivulje svi melodijski reci meusobno se potpuno razlikuju. B. se pjevala jakim glasom (poklie a moe najbolje). Posebnom Hektorovievom opaskom da je zapisani napjev sarbski nain (srpski napjev) nisu se poblie bavili ugledni istraivai tekstova bugartica F. Mikloi, V. Bogii, V. Jagi, kao ni muzikolog F. Kuha. Danas se pretpostavlja da sarbski nain ukazuje na napjev koji je u srednju Dalmaciju doao iz njezina istonog kopnenog zalea. U XVI st., kad je srpsko, hrvatsko a i drugo stanovnitvo iz unutranjosti bjealo pred Turcima na obalu i na otoke, nastajali su uzajamni kontakti meu tradicijama starosjedilaca i doseljenika. Oznaka sarbski nain ukazuje na jedan jo neasimiliran kopneni utjecaj na otoku Hvaru. Polazei od Hektorovievih komentara u pismu M. Pelegrinoviu smatralo se da su napjev za bugarticu i napjev za pisnu najstariji sauvani notni zapisi folklorne muzike ne samo u Hrvatskoj nego i u Jugoslaviji, premda danas nigdje u Jugoslaviji nema melodija koje bi bile nalik napjevima iz Ribanja. U najnovije vrijeme iznesena su dva nova miljenja o Hektorovievim zapisima. Prvo, da su ti napjevi najvie dionice jednog madrigala danas nepoznatog hvarskog muziara iz prvih decenija XVI st. (L. upanovi), i drugo, da su to zapisi izvornih napjeva hvarskih ribara s renesansnim elementima tadanje dalmatinske varoke puke pjesme, to je Hektorovi kao ovjek svojega doba jo jae naglasio, iako je imao najbolju namjeru da napjeve zabiljei to vjernije (J. Bezi).
LIT.: P. Hektorovi, Ribanye i ribarscho prigovaranye i razliche stvari ine sloxene po Petretv Hectorovichiv Hvaraninv, Venetia 1568. F. Miklosich, Beitrage zur Kenntniss der slavischen Volkspoesie, I. Die Volksepik der Kroaten, Denkschriften der K. Akademie der Wissenschaften, Phil.-hist. Classe, Wien 1870, XIX. Fr. . Kuha, O napjevima k narodnim pjesmama i k Prikazanju sv. Lovrinca, Stari pisci hrvatski, JA, 1874, 6. V. Jagi, Grada za slovinsku narodnu poeziju, Rad JA, 37, 1876. V. Bogii, Narodne pjesme iz starijih najvie primorskih zapisa, I, Beograd 1878. Rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika, JA, 1882, 1, 4. K. Krumbacher, Geschichte der bvzantinischen Literatur, Miinchen 1891. N. Petrovskij, O soinenijah Petra Gektorovia, Kazan, 1901. /. Scherzer, Bugartice, Rad JA, 1910, 182. A. Petravi, O postanku naih narodnih pjesama, almanah Naa narodna poezija, Subotica, 1928. M. Lalevi, Prilog prouavanju bugartica, Prilozi prouavanju narodne poezije, 1935. Isti, Bugartice i umetnika pesma, Prilozi prouavanju narodne po ezije, 1937. Isti, Bugartice, Beograd 1956. M. Hraste, Ober die Heimat der Langzeilenepik auf Grund der sprachlichen Analvse, Sudostforschungen, 1958. 5. Mati, O tragovima stiha na stecima, Junoslovenski filolog, 1958. V. ganec, Bugartice, Muzika enciklopedija, I, 1958. A. Schmaus, Serbokroatische Lang- und Kurzzeilenepik Epitneta als chronologisch.es Kriterium, Miinchener Studien zur Sprachwissenschaft, 1959. Isti, Dvostruki epitet u bugartici, Zbornik za filologiju i lingvistiku, 1959. Isti, Formel und metrisch-syntaktiscb.es Modeli, Die Welt der Slaven, 1960. R. Petrovi, The Oldest Notation of Folk Tunes in Yugoslafia, Studia musicologica Academiae Scientiarum Hungaricae, Tomus VII, 14, Budapest 1965. L. upanovi, Najstariji hrvatski madrigali? Napjevi iz Hektorovieva Ribanja u svjetlu suvremene muzikoloke interpretacije. Teze izlaganja na naunom skupu o Petru Hektoroviu Telegram 1 XI 1968 J Bezi Kakve je napjeve Hek L. upanovi, Napjevi iz Hektorovieva Ribanja u svjetlu suvremene muzikoloke interpretacije, Zvuk, 1969. M. Bokovi-Stulli, Balada o Marku kraljeviu i bratu mu Andriiau, Croatica, I / i , Zagreb 1970. J. Bezi, Etnomuzikoloki osvrt na napjeve u Hektorovievom Ribanju, Zvuk, 1970. J. Bez.

265

detta dall'amoret 1724; La Cleonice, 1725; L'Adelaide, 1725; Li sdegni cangiati in amore, 1725; // Savio delirante (vlastiti libreto), 1726; Albumazar (vlast, libreto), 1727; // Malmocor (vlast, libreto), 1728; La Forza del sangue, 1728; Teodorico, 1728; Chi non fa non falla (vlast, libreto), 1729; / diporti d'amore in villa, 1729; Amore e gelosia, 1729; La Maschera levata al Vizio, 1730; IlPodestd di Colognole, 1730; Fidarsi bene ma non fidarsi meglio (vlast, libreto), 1731 ; Gli Amici, 1734; LP Zanina tnaga per amore (vlast, libreto), 1737. Oratorij 5. Petronio vescovo e protettore di Bologna, 1720. Suonate per camera da embalo, 0 violino e violoncello op. r, 1720. LIT.: E.J.Dent, Giuseppe Maria Buini, SBIMG, 1912. L.Frati, Bolognesi musicisti e cantanti del '700, RMI, 1917. F. Vatielli, Operisti e libretisti dei sec. XVII e XVIII, ibid., 1939. A. della Corte, Satire e grotteschi, Torino 1946.

BUIS1NE (busine, buysine, buzine, buzzane; starofranc. prema lat. buccine), srednjovjekovni limeni duhaki instrument arapskoga podrijetla. Gradio se u obliku dugake tanke cijevi prema kraju proirene poput lijevka. Bio je to vojniki instrument na kojem su se izvodile fanfare na turnirima i drugim vitekim sveanostima. Prvi put se spominje oko 1100 u Chanson de Roland. Kasnije se, u toku BUISINE XV st., iz buisine razvio trombon. BUJANI, Marijan, operni pjeva, bariton (Mihovljani, Zlatar, 24. IV 1924 ). Studij pjevanja zavrio kod F. Lunzera na muzikoj koli Vatroslav Lisinski u Zagrebu. Najprije lan Radio-zbora (194655) i solist kazalita Komedija (195557) u Zagrebu, 195759 operni pjeva u Klagenfurtu, od 1959 lan Zagrebake opere. Njegov repertoar obasee vie baritonskih uloga, preteno romantinog muzikog kazalita, kao to su Rigoletto (Verdi), Posa (Verdi, Don Carlos), Evgenij Onjegin (ajkovski), Figaro (Rossini, Seviljski brija), Silvio (Leoncavallo, Pagliacci), Zrinjski (Zajc, Nikola ubi Zrinjski) i dr. K. KO. BUJI, Bojan, muzikolog (Sarajevo, 6. X 1937 ). U Sarajevu diplomirao 1961 na Filozofskom fakultetu (engleski jezik) 1 na Muzikoj akademiji (historija muzike); studij muzikologije s doktoratom zavrio 1967 u Oxfordu (J. D. Bergsagel, E. Wellesz, J. A. Westrup). Od 1967 predaje historiju muzike na Muzikoj akademiji u Sarajevu i 196870 na Univerzitetu u Readingu (Engleska). Glavno podruje njegovih istraivanja je hrvatska, talijanska i engleska srednjovjekovna muzika i ranobarokna muzika u Dalmaciji i Italiji.
DJELA: Anglo-Italian Interactions in I4th-century Music (disertacija), 1967; Daleki svijet muzikom dokuen, Izraz, 1963; Cecchinijeva tretja knjiga madrigalov Amorosi concettU, Muzikoloki zbornik, 1966; Zadarski neumatski fragmenti v Oxfordu, ibid., IV, 1968; Na tragu jednom izgubljenom djelu Tomasa Cecchinija, Zvuk, 1969, 83; Cecchinijeve mise iz 1617 godine, Arti musices, I, 1970. lanci, prikazi, kritike, predavanja. K. Ko. LIT.: E. A. Boivles, Unterscheidung der Instrumenten Busine, Cor, Trompe und Trompette, AFMW, 1961.

BtJGELHORN (engl. i franc. bugle, tal. flicorno), njemaki skupni naziv za cijelu skupinu srodnih limenih duhakih instru menata, vrstu rogova s veim konusom. Prvobitno obian voj niki signalni instrument, B. je oko 1770 dobio rupice i meha nizam s poklopcima (-> Klappenhorn), a oko polovice XIX st. ventile koji su omoguili izvoenje cijele kromatske ljestvice. Zvuk tih instrumenata, koji se grade u raznolikim oblicima, nema sjaja trublje ni punoe roga. Zbog relativno malih tehnikih te koa kod sviranja uli su u sastav vojnikih muzika. Glavni su predstavnici: piccolo, krilnica, althorn i tenorhorn. U istu grupu idu bariton i tuba. K. Ko. BUINI, Giuseppe Maria, talijanski kompozitor i pjesnik (Bologna, oko 168095 Alessandria, 13. V 1739). Osim kraeg djelovanja u Mantovi (172930) ivio u Bologni, gdje je od 1721 bio lan i kasnije u vie navrata predsjednik Accaemia Filarmonica. Njegova ena bila je pjevaica Cecilia Belisari.
DJELA. Opere: Armida abbandonala, 1716; UIpocondriaco, 1718; // Mago deluso dalla magia, 1718; La Pae per amore, 1719 (zajedno sa F. Chellerijem); La Caduta di Gelone, 1719; Armida delusa (na vlastiti libreto), 1720; Gli Inganni fortunati, 1720; Apollo geloso, 1720; // Filindo, 1720; Cleofile, 1721; Pithonessa sulmonte Olimpo, 1722: Amore e Maesta, 1722; Gli Inganni felici, 1722; La Fede ne'tradimenti, 1723; // Tolomeo re d'Egitto, 1724; L'Agrippa telrarca di Gerusalemme, 1724; Amor non vuol rispetti, 1724; La Nin/a riconosciuta, 1724; La Ven-

BUKOFZER, Manfred, njemaki muzikolog (Oldenburg, 27. III 1910 Oakland, California, 7. XII 1955). Studirao na Hochovu konzervatoriju u Frankfurtu na Majni i na Univerzitetima u Heidelbergu (H. Besseler), Berlinu (E. Hornbostel, C. Sachs, A. Schering, F. Blume) i Baselu (J. Handschin), gdje je 1936 doktorirao. God. 1937 postao docent na Volkshochschule u Baselu. Od 1939 ivio u SAD (1945 primio ameriko dravljanstvo). God. 194041 predavao na Univerzitetu u Clevelandu i od 1941 na University of California u Berkelevu (1946 profesor), gdje je podigao muzikoloki odjel, koji se pod njegovim vodstvom razvio u znaajnu znanstvenu ustanovu. B. je bio jedan od vodeih strunjaka za probleme srednjovjekovne i barokne muzike. Njegova monografija o muzikom baroku smatra se najuspjelijom i najiscrpnijom studijom o tom razdoblju.
DJELA. Knjige: Geschichte des englischen Diskants und des Fauxbourdons nach den theoretischen Quellen (disertacija), 1936; vSummer is icumen in: A Revision, 1944; Music in the Barogue Era, 1947; Studies in Medieval and Renaissance Music, 1950; Music of the Classic Period, 17501827, 1955. Studije : Soziologie des Jazz, Melos, 1929; The Gymel, the Earliest Form of English Polyphony, Music and Letters, 1935; Zur Interpretation des Fauxbourdon-Begriffs, Mitteilungen der Schweizerischer MusikforschenderGesellschaft, 1935; Prazisionsmessungen an primitiven Musikinstrumenten, Zeitschrift fur Phvsik, 1936, 910; Leben und Werke von Dunstable, AML, 1936; Kann die Blasquintentheorie zur Erkldrung exotischer Tonsysteme beitragen ?, Anthropos, 1937; The First English Chanson on the Continent, Music and Letters, 1938; Allegory in baroque music, Journal of the Warburg Institute, 1939, 12; Popular Polyphony in the Middle Ages, MQ, 1940, 1; On the Performance of Renaissance Music, Proceedings Music Teachers National Association, 1942; An Unknovm Chansonnier of the 15^ Century, MQ, 1942, I; Speculative Thinking in Medieval Music, Speculum, 1942; The Neo-aroque, Modern Music, 1945; The Beginnings of Polyphonic Choral Music, Papers of the American Musicological Societv, 1946 ; Forms and Functions of the Music Library, Music Librarv Association Notes, 1948; Caput Redivivium: A Netv Source for Dufay's Missa Caput, Journal of the American Musicological Societv, 1951; Fauxbourdon Revised, MQ, I95 2 > 1; Conductus and Clausula, Annales Musicologiques, 1953. Objavio izdanje cjelokupnih djela J. Dunstablea, 1953 te teoretske radove G. Coperarija i A. Petit Coclicoa. LIT.: E. Hertzmann, Manfred Bukofzer, MF, 1956, 3. D. Boyden, In Memoriam: Manfred Bukofzer, MQ, 1956, 3. J. As.

266

BUKORELIJEV BULOW
BUKORELIJEV, Andrej -> Boucourechliev, Andre BUKORETLIJEV, Angel, bugarski folklorist, dirigent, klavirski pedagog i kompozitor (Plevna, 31. I 1870 Plovdiv, 3. I 1950). Studij orgulja i klavira zavrio 1890 na Orguljakoj koli u Pragu. God. 189293 uitelj muzike u Kazanliku, od 1894 djelovao u Plovdivu, gdje je 1896 utemeljio i vodio pjevako drutvo i muziku kolu. B. je prvi bugarski koncertni pijanist (1890) i osniva (zajedno sa D. Kazakovim i I. Slavkovim) prve bugarske operne druine s kojom je 1891 izveo scene iz Gounodova Fausta i Verdijeva Trubadura. Zapisao je 2600 rodopskih narodnih napjeva (461 objavila Bugarska akademija nauka). Veoma zasluan za razvoj bugarske muzike kulture, B. se bavio i kompozicijom te, meu ostalim, ostavio 10 rukoveti (Kitki) za zbor, vie mukih i enskih zborova, solo-pjesama i dueta i dr.
LIT.: /. KamburoVf Angel Bukoretlijev, Plovdiv 1946. E. Stoin, Angel Bukoretlijev, Sofija 1961.

nadmoi znatno utjecao na druge kompozitore, osobiti Sweelincka i S. Scheidta.

DJELA: Sauvalo se oko 150 Bullovih kompozicija za virg fantazija, varijacija) u suvremenim tiskanim i rukopisnim zbirkan Fitzmilliam Book i dr.). Rukopisi se uvaju u Londonu, Oxfordu, i New Yorku. God. 1930 izdao je M. H. Glyn zbirku Bullovih k virginal (Keyboard Music of John Buli, London). Pojedinanih ko: i u drugim zbirkama novijeg vremena (Schering, Musikgeschichte Ostale Bullove kompozicije, muzika za ansambl viola i vokalna d karaktera, nisu toliko znaajne. LIT.: M. Seiffert, Geschichte der Klaviermusik, Leipzig van den Borren, Les Origines de la musique de clavecin en Anglet 1912. M. H. Glyn, About Elizabethan Virginal Music and i (potpun popis kompozicija za virginal), London 1924. L. Het Buli, London 1937. H. Miller, John Bull's Organ Works, Mu: 1947. Th. Dan, John Buli, MGG, II, 1952. W. Mellers, J English Kevboard Music, MQ, 1954. Th. Dart, John Bull's Ci & Letters, 1959.

BUKOV, Juri, bugarski pijanist (Sofija, 1. V 1923 ). Uenik A. Stojanova u Sofiji, studij klavira zavrio na Konzervatoriju u Parizu i zatim se usavravao kod Marguerite Long. Solistiki nastupao ve kao djeak, prvi samostalni koncert u Parizu priredio 1949 te se ubrzo uvrstio u red istaknutih pija nista svoje generacije, o emu svjedoe i prve nagrade na meunarodnim natjecanjima Marguerite Long i Jacques Thibaud u Parizu (1949), Louis Diemer u Parizu (1951) i Eugene Ysaye u Bru-xellesu (1952). Gostovao u svim veim evropskim muzikim sreditima, SAD, Kanadi, Kini i dr. BUKOVEC, Vilma, pjevaica, dramski sopran (Trebnje na Dolenjskom, 27. II 1920 ). Pjevanje uila na srednjoj muzikoj koli u Ljubljani. Solistica opere Slovenskog narodnog gledalia u Ljubljani. Odlikuje se opsenim glasom i izrazi tim smislom za interpretaciju. Pjevala s velikim uspjehom i na inozemnim pozornicama (Belgija, Italija, Austrija, Sovjetski Savez). Najbolje su joj uloge Marinka (Smetana, Prodana nevjesta), Luise (Charpentier), Tosca (Puccini), o-o-San (Puccini, Madame Butterfly), Desdemona (Verdi, Otelio), Aida (Verdi), Katja Kabanova (Janaek) i Minka (Foerster, Gorenjski slavek). D. CO. BUKEK, Ruolf, pjeva, bariton (St. Juraj kraj Celja, 7. IV 1882 Zagreb, 7. XI 1933). Kazalinu karijeru zapoeo 1901 kao dramski glumac u diletantskom kazalitu u Celju i Narodnom gledaliu u Ljubljani, a zatim je studirao pjevanje na Ljubljanskom konzervatoriju (M. Hubad). Bio je lan opere u Ljubljani, Osijeku (191314, 191926) i Zagrebu (191419, 192733), a gostovao je i na drugim jugoslavenskim pozornicama. Istaknut scenski umjetnik, B. je imao vrlo dobro kolovan bariton, izjednaen u svim poloajima. Vanije su mu uloge: Zrinjski (Zajc, Nikola ubi Zrinjski), Mefisto (Gounod, Faust), Figaro (Mozart, Figarov pir; Rossini, Seviljski brija), Scarpia (Puccini, Tosca), Rigoletto (Verdi), Pfemvsl (Smetana, Libua), Beckmesser (Wagner, Majstori pjevai), Holandez (Wagner, Ukleti Holandez), Escamillo (Bizet, Carmen) i dr. K. K O. BULBULE, makedonska keramika sviraljka s vodom, slina slavieku iz Hrvatskog zagorja. Djeja igraka. Izrauju je lonari u Titovu Velesu. BULL, John, engleski virginalist, orgulja i kompozitor (Somersetshire, oko 1562 Antwerpen, 12. ili 13. III 1628). Kao lan djeakog zbora kraljevske kapele uio muziku kod W. Blvthemana. Od 1582 orgulja, kasnije i zborovoa djeakog zbora katedrale u Herefordu; 1585 uao u kraljevsku kapelu u Londonu i 1591 postao tamo orgulja. God. 1592 promovi ran za doktora muzike Oksfordskog univerziteta. Preporukom kraljice Elizabete dolazi 1596 za nastavnika na novoutemeljenom Gresham Collegeu na kojem poloaju ostaje do 1607. God. 1601 koncertirao kao or gulja i virginalist u Nizozem skoj, Njemakoj i Francuskoj, a^ a 1613 iz dosad nepoznatih raz loga naputa Englesku i postaje orgulja bruxelleskog nadvoj vode Albrechta. Od 1617 bio je orgulja katedrale u Antvverpenu. B. je do vrhunca razvio tehniku vjetinu u svladavanju virginala i njegovih specifiJ. BULL nosti te je svojom tehnikom

DJELA. ORKESTRALNA: Polacca guerriera, 1835; 2 konce: i orkestar; Sidliana e Tarantella za violinu i orkestar, 1843. V. La Preghiera di una modre; Variazioni di bravura; nokturno; , 1849; Niagara; To the Memory of Washington; Solitude of the , LIT.: J. Lie, Ole Bulls breve i utdreg, Kobenhavn 1881. Buli: a Memoir, London 1886. O. Vik, Ole Buli, Bergen 1890. ' Den unge Ole Buli, Kobenhavn 1935. A. Bjorndal, Ole Buli og> musik, Bergen 1940. M. B. Smith, The Life of Ole Buli, Princi Z. Hopp, Evantvret om Ole Buli, Bergen 1945. O. Gurzvin, Oli Buli, MGG, II, 1952. O. Linge, Ole Buli Livshistoria, mannen, Oslo 1953. 1. Buli, Ole Buli Returns to Pennsvlvania, New Yo

BULL, Ole Bornemann, norveki violinist i . (Bergen, 5. II 1810 Lys0, Bergen, 17. VIII 1880) uglavnom samouk. Kao violinist debitirao 1831 u Pariz ivot putujueg virtuoza. Na turnejama po Italiji, Engleskoj, Rusiji, Sjevernoj Americi, Francuskoj i B( 1850 utemeljio u Bergenu kazalite Den Nationale Sce; Konzervatorij u Christianiji. Kasnije ponovno u Ameri nejama u Francuskoj, panjolskoj i Njemakoj. Osebi nika pojava, B. je svojim sviranjem podsjeao na ' s nepravom su mu predbacivali arlatanstvo.

BULOW, Hans von, njemaki dirigent, pijanist i 1 (Dresden, 8. I 1830 Kairo, 12. II 1894). Klavir u Wiecka, harmoniju kod M. Eberweina, a kontrapunl Hauptmanna. Na Univerzitetu u Leipzigu i Berlinu studirao pravo. God. 1850 u demokratski orijentiranom berlinskom listu Abendpost pie lanke u duhu Wagnerovih ideja o umjetnosti i njegovih politikih koncepcija oko 1848. Prilikom premijere Wagnerova Lohengrina, pod ravnanjem F. Liszta u Weimaru (1850), oduevio se toliko Wagnerovom muzikom da je napustio studij prava i otiao k Wagneru u Zttrich. Tu ga je Wagner poduavao u dirigiranju. Tada je B. poeo i komponirati. God. 185153 nastavlja studij klavira kod F. Liszta u Weimaru, sa ijom se kerkom Cosimom kasnije oenio. God. 1853 odlazi na svoju prvu pijanistiku turneju kroz Njemaku i H. VON BULI Austriju; 1855 naslijedio Th. Kullakai tavnik klavira na Sternovt konzervatoriju u Berlinu. j na poziv bavarskog kralja Ludviga II (Wagnerova B. postaje dvorski pijanist, a zatim dvorski dirigent u I Vrhunac njegove munchenske dirigentske djelatnost: praizvedba Wagnerovih opera Tristan und Isolde (i8( stersinger von Niirnberg (1868). Kada ga je 1869 C pustila zbog Richarda Wagnera (za koga se 1870 pre je zapoeo nestalan ivot klavirskog virtuoza; koncen gleskoj, Rusiji i Americi. God. 1877 postao je prvi c rigent u Hannoveru, 1880 dvorski muziki intendant 1 genu; od 1885 ponovo koncertira i dirigira na tur Evropi i Americi; izmeu ostalog vodi koncerte Berlin: monije i abonentske koncerte u Hamburgu. Za umjetniki lik Biilowa karakteristina je sve veliko umjetniko potenje. On je izbjegavao svaki pi putem jeftinog, povrnog virtuoziteta izazove priznanj Ni vlastita klavirska djela nije izvodio. On se osobitt kad je mogao svojim posredovanjem pomoi mladin tim kompozitorima da probiju put u javnost (zalagao ostalima, za R. Straussa, A. Dvofaka, C. Saint-Saei pijanist i dirigent inio je sve, da umjetniko djelo o veoj mjeri onako, kako ga je njegov autor zamiljao ;t je s neobinom sigurnou pronalazio pravi tempo ]

Bt)LOW BURDACH
veliku vanost na ispravno fraziranje. Bilo da je interpretirao klasina djela, bilo Wagnera, Brahmsa (iju je umjetnost s ve likim oduevljenjem propagirao), ili kojeg drugog kompozitora, kojega je smatrao znaajnim, on je uvijek razraivao djela do u najsitnije pojedinosti. Kao dirigent bio je i orkestralni pedagog; studij svake partiture osnivao je na temeljitoj analizi, i to kao zadatak postavljao pred muziare. Svojim vjernim interpretacijama ponovo je, nakon pola stoljea, oivio vanost tanog fraziranja, to je potaklo H. Riemanna na njegove studije o fraziranju. Kao kompozitor B. je svojim orkestralnim djelima Ballade Des
Singers Fluch i Nirmana srodan Lisztu.
DJELA. ORKESTRALNA: Ballade nach Uhlands Dichtung tDes Sdngers Fluch, 1863; Nirmana. Symphonisches Stimmungsbild, 1866 (kao orkestralna fantazija u formi uvertire, 1881); Vier Characterstiicke, 1873; Ouverture heroigue i Marche des Imperiaux de la tragedie Jules Cesar de Shakespeare, 1860 i 1867. Klavirske kompozicije. Solo-pjesme. Redakcija klavirskih kompozicija: J. S. Bacha, G. F. Handela, Ph. E. Bacha, J. Haydna, A. Scarlattija, Ch. W. Glucka, L. v. Beethovena (sonate), C. M. Webera, J. B. Cramera, F. Chopina. Vrlo uspjeli klavirski izvadak iz Wagnerove opere Tristan und Isolde. lanke i pisma izdala Marie v. Biilow u 8 sv. (18961908; postoje i skraena izdanja). Korespondenciju s Lisztom izdala La Mara 1898, s Nietzscheom E. Fbrster-Nietzsche i P. Gast, 1905. Wagnerova pisma Biilowu objavio D. Triode, 1916, a korespondenciju sa R. Straussom izdali W. Schuti i F. Trenner u Lon donu 1955. LIT.: Th. Pfeiffer, Studien bei Hans v. Bulow, Berlin 1894. E. Zabel, Hans v. B(ilow. Gedenkblatter aus seinen letzten Lebensjahren, Hamburg 1894. G. Fischer, Hans v. Biilow in Hannover, Hannover 1902. A. Steiner, Hans v. Biilow, Ziirich 1906. H. Reimann, Hans v. Biilow. Sein Leben und Wirken, Berlin 1909. R. Du Moulin Eckart, Hans v. Biilow, Munchen i Berlin 1921. G. Berger, Hans v. Biilow. Seine Stellung zur Klaviermusik des 18. Jahrhunderts (disertacija), Bonn 1924. M. v. Biilow, Hans v. Biilow in Leben und Wort, Stuttgart 1925. L. Schemann, Hans v. Biilow in Lichte der Wahrheit, Regensburg 1925. M. v. Millenkovich-Morold, Dreigestirn Wagner, List und Bulow, Leipzig 1940. K. Huschke, Der deutsche Kampfer Hans von Biilow, 1942. Isti, Hans v. Biilow als Klavierpedagoge, Horb 1948. W. Kaki, Hans Guido Freiherr von Biilow, MGG, II, 1952. H. Muizenbecher, Cecile Mutzenbecher und Hans von Bulow, Hamburg 1963. J. As.

267

DJELA. Sedam knjiga instrumentalnih kompozicija: 11 auarto libro de varie Sonate, Sinfonie, Gagliarde, Corrente e Brandi per sonar con 2 vi. et un basso di viola, 1626; // guinto libro de varie Sonate, Sinfonie, Gagliarde, Correnti & Ariette, 1629; Sonate et Canzoni a 2 6 vocibus libro esto, 1636; // settimo libro di Sonate, Sinfonie, Gagliarde, Corrente et Brandi a 3, 1637. LIT.: A. Moser, Geschichte des, Violinspiels, Berlin 1923. P. Nettl, Giovanni Battista Buonamente, ZFMW, 1727. Isti, Giovanni Battista Buonamente, MGG, II, 1952.

BUONAMICI, Giuseppe, talijanski pijanist (Firenca, 12. II 1846 17. III 1914). Uio kod G. Ceccherinija i na Miinchenskom konzervatoriju kod H. Biilowa (klavir) i J. G. Rheinbergera (kompozicija). God. 1873 postao profesor Konzervatorija i dirigent pjevakog drutva Cherubini u Firenci. Utemeljio je Firentinski trio.
DJELA: Studi preparatori alle difficoltd delle sonate di Beethoven; The Art of Scale Study. Izdao Beethovenove klavirske sonate, izbor od 50 etida H. Bertinija i dr. Ostavio nekoliko kompozicija.

BURBURE DE VVESEMBEEK, Leon-Philippe-Marie, Chevalier de, belgijski muzikolog i kompozitor (Termonde, 16. VIII 1812 Antvverpen, 8. XII 1889). Uenik Trocha i F. Devignea (violonelo). Od 1846 arhivar katedrale u Antwerpenu; 1862 postao akademik. B. je jedan od najveih belgijskih muzikologa XIX st. Kao kompozitor bio je eklektik bez vee originalnosti.
DJELA: Apercu sur Vandenne Corporation des musiciens instrumentistes d'Anvers, dite de St. Job et de Stz. Marie-Madeleine, 1862; Recherches sur les facteurs de clavecins et les luthiers d'Anvers, depuis le XVI e jusqu'au XIX e stide, 1869; Notice sur Charles-Louis Hanssens, 1872; Charles Luython, (1550 1620), compositeur de musigue de la Cour imperiale, 1880; Les Oeuvres des anciens musiciens belges: etude sur un manuscrit du XVI e siecle contenant des chants a 4 et a 3 voix, 1882. Sastavio katalog historijskog muzeja u Antwerpenu. KOMPOZICIJE: Deset orkestralnih djela; 15 kompozicija za duhaki orkestar. Opera La Serafina, 1837. Oratorij Amalecitae; 4 kantate; crkvena muzika i dr. LIT.: A. Goovaerts, Levensschet van ridder Les de Burbure, toonzetter geschiedschrijver, Antwerpen 1871. Isti, Le Chevalier Leon de Burbure, notice biographique, Anvers 1891. F. A. Gevaert, Notice sur le Chevalier Leon de Burbure, Bruxelles 1893. Ch. van den Borren, Chevalier Leon-Philippe-Marie Burbure de Wesembeek, MGG, II, 1952.

BULTHAUPT, Heinrich Alfred, njemaki libretist i muzikolog (Bremen, 26. X 1849 21. VIII 1905). Zavrio studij prava. Najprije kuni uitelj u Kijevu; nakon duljih putovanja po Istoku postao advokat u Bremenu. Tamo je od 1879 bio bibliotekar Gradske knjinice. God. 1892 dobio naslov profesora.
DJELA: Dramaturgie der Oper (2 sv.), 1887; Carl Loezoe, Deulschlands Balladenkomponist, 1898; Lortzings Zar und Zimmermann und Undine, 1901. Operna libreta: Katchen von Heilbronn (K. M. Reinthaler, 1881); Das Sonntagskind (A. Dietrich, 1885); Christus (A. Rubinstein, 1894); Kain (E. d'Albert, 1930). Tekstovi za zborove i dr. LIT.: H. Kraeger (izd.), Briefe von und an Heinrich Bulthaupt, Oldenburg 1912. W. Bekker-Glauch, Heinrich Bulthaupt als Dramaturg, Munchen 1938.

BURCK (Burgk), Joachim a (pravo ime Moller), njemaki kompozitor (Burg kraj Magdeburga, 1546 Miihlhausen, 24. V 1610). Od 1566 kantor na latinskoj koli i orgulja crkve sv. Blasiusa u Muhlhausenu, gdje je gotovo pet decenija bio u sreditu muzikih dogaaja. Komponirao je samo crkvena djela, u poetku uglavnom motete u kojima prevladava linearna polifona struktura. Poslije 1574 priklanja se novim strujanjima. Ugledajui se u C. de Rorea i O. di Lassa pie crkvene pjesme i ode u homofonom stilu, te upotrebljava disonancu i kromatiku.
DJELA: Harmoniae sacrae za 5 glasova, 1566; Cantio in honorem nuptii... Guntheri za 5 gl., 1566; Dekades IIII. Sententiosorum versuum celebrium virorum germaniae... , 1567; Die Deutsche Passion... nach dem Evangelist S. Johanne za 4 gl., 1568; Symbolum Apostolicum Nicenum... 4 gl., 1569; XX Odae sacrae Ludovici Helmboldi... za 4 gl., 1572; Genethliakon Carmen ... za 5 gl., 1572; Sacrae cantiones za 4-6 gl., 1573; LI 11 Cap. Esaiae, Von dem Leiden und Aufferstehen Jesu Christi za 4 gl., 1573 ; Passio Jesu Christi. In 22 Psalm des Propheten Davids beschrieben za 4 gl., 1574; IV Odae Ludovici Helmboldi za 4 gl., 1574; Zmantzig Deutsche Liedlein za 4 gl., 1575; Lyricorum L. Helmboldi liber I et II za 4 gl., 1577; Crepundia sacra za 4 gl., 1578; Odae sacrae liber II, 1578; Ein christliches Lied und Erinnerung von bestendigem Anhalten und Bekenntnis der Waren Religion, 1579; Officium sacrosanctae coenae Dominicae ... za 4 gl., 1580; Hebdomandas divinitus instituta za 4 gl., 1580; 40 Liedlein von Helmboldi, liber I za 4 gl., 1583; 30 geistliche Lieder auff die Fest durchs Jahr za 4 gl., 1594; Psalmi graduum, Das ist die 75 Lieder im hohern Chor za 4 gl., 1595; 41 Liedlein, vom heiligen Ehestande, liber II, 1596; Die Historie des Leidens Jesu Christi, aus dem Evangelist Lua za 5 gl., 1597; 40 Odae Catecheticae za 4 gl., 1599; 40 deutsche christliche Liedlein... Helmboldi za 4 gl., 1599; Ein schon geistliches Lied za 4 gl., 1604. LIT.: Ph. Spitta, Joachim a Burek, Monatshefte fiir Musikgeschichte, 1870. O. Kade, Die altere Passionskompositionen bis zum Jahre 1631, Giitersloh 1893. R. Jordan, Aus der Geschichte der Stadt Muhlhausen, Muhlhausen 1905. H. Birtner, Joachim a Burek als Motettenkomponist, disertacija, Leipzig 1924. Isti, Ein Beitrag zur Geschichte der protestantischen Musik im 16. Jahrhundert, dargestellt an Joachim a Burek, ZFMW, 1928. W. M. Luther, Joachim a Burek, MGG, II, 1952.

BUMBRY, Grace (Ann), amerika pjevaica, mezzo-sopran (St. Louis, 4. I 1937 ). Pjevanje studirala u St. Louisu, Bostonu i Chicagu. Na Univerzitetu u IUinoisu uiteljica joj je bila L. Lehmann, usavravala se kod A. Tokarvana. Debitirala 1959 u Londonu, a 1961 proslavila se kao Venera (Wagner, Tannhauser) na ljetnim igrama u Bavreuthu (prvi crnaki umjetnik koji je tamo nastupio). Gostovala je u Beu, Parizu, Bordeauxu, Berlinu, Stuttgartu, Kolnu i Frankfurtu, 1964 pjevala u Salzburgu, a zatim na brojnim opernim pozornicama Amerike i Azije. Umjetnica svjetske reputacije, snimila je mnogo gramofonskih ploa. BUNGERT, August, njemaki kompozitor (Muhlheim na Ruhru, 14. III 1845 Leutesdorf na Rajni, 26. X 1915). Muziku studirao u Miihlheimu, na Konzervatoriju u Kolnu i u Parizu. Od 1869 muziki direktor u Kreuznachu, a 187381 uio kontrapunkt kod F. Kiela u Berlinu. Od 1882 ivio je u Italiji, a zatim naizmjence u Berlinu i Leutesdorfu. U tetralogiji Die Homerische Welt htio je dati helensku protuteu Wagnerovu Prstenu Nibelunga, postavljajui teite muzikog izraza na melodiju. God. 1911 osnovano je drutvo Bungert sa ciljem da propagira izvoenje njegovih djela. Drutvo je izdavalo asopis Der Bund (urednik M. Chop).
DJELA. ORKESTRALNA: Sinfonia victrix za sole, zbor i orkestar; simfonija Genius triumphans, Zeppelins erste grosse Fahrt; simfonijska pjesma Auf der Wartburg; varijacije i fuga; uvertira Torquato Tasso. Klavirski kvartet u Es-duru, 1878. Klavirske kompozicije. DRAMSKA: komina opera Die Studenten von Salamanka, 1884 (najuspjelija); tetralogija Die Homerische Welt (Kirhe, 1898; Nausihaa, 1901; Odysseus' Heimhehr, 1896; Odysseus' Tod, 1903). VOKALNA: Hohes Lied der Liebe s orkestrom; misterij Warum ? Woher} Wohin? za sole, zbor i orkestar, 1908; zborovi; solo-pjesme (osobito na rijei rumunjske kralji; Carmen Sylve) i dr. LIT.: F. A. Geissler, August Bungert, M, 1907. M. Chop, August Bungert, ein deutscher Dichterkompon'st, Leipzig 1916. H. J. Moser, Das deutsche Lied seit Mozart, I, 1937. W. Kahl, August Bungert, MGG, II, 1952.

BURCO, Ferruccio, talijanski dirigent (Milano, 5. IV 1939 Ostuni, Brindisi, 27. IV 1965). udo od djeteta, prvi put kao dirigent nastupio u svojoj petoj godini u Milanu. Dirigirao je u Italiji i od 1948 u SAD (New York, Philadelphia, Detroit, Bo ston, Chicago, Los Angeles, San Francisco). U New Yorku se afirmirao i kao operni dirigent. Poginuo je u automobilskoj ne srei.
LIT.: A. de Bono, Una Bacchetta infallibile. Vita di Ferruccio Burco, Mi lano 1967.

BURDACH, Konrad, njemaki filolog (KSnigsberg, 29. V 1859 Berlin, 18. IX 1936). Studirao u Leipzigu. Od 1887 profesor na Univerzitetu u Halleu i od 1890 u Berlinu. God. 1902 postao tajnik Pruske akademije nauka. Ostavio je vrijedne i znaajne radove o umjetnosti Minnesangera.
DJELA: Reinmar der Alte und VCalther von der Vogelioeide, 1880; Studentenspraehe und Studentenlied in Halle vor 100 Jahren, 1894 (zajedno sa J. Meierom); Zur Geschichte und Asthetik der modernen Musik (studija o C. Bernekeru), Deutsche Revue, 1907; Schillers Chordramen und die Geburt des tragischen Stils aus der Musik, ibid., 1910; Ober den Ursprung des mittelalterlichvn Minnesangs, 1918; Reformation, Renaissance, Humanismus, 1918. LIT.: A. Romain, Aus der Werkstatt Konrad Burdachs, Zeitschrift fiir deutsche Bildung, 1927. P. Piur, Konrad Burdach zum Gedachtnis, Zeitschrift fiir deutsche Philologie, 1937. K. Lorensen, Konrad Burdach, MGG, I I , 1952.

BUONAMENTE, Giovanni Battista, talijanski kompozitor (?Assisi, 1643). Uenik C. Monteverdija i S. Rossija. Dvorski muziar u Mantovi, 162629 na dvoru u Beu i od 1636 maestro di cappella franjevakog samostana u Assisiju. B. ide u najstarije kompozitore koji su uz trio-sonate pisali i violinske sonate. Uveo je novi talijanski instrumentalni stil u Austriju. Jedan je od prvih koji uvodnom stavku suite nije davao plesni karakter.

268

BURETTE BURKHARD
BURETTE, Pierre-Jean, francuski lijenik i muziki pisac (Pariz, 21. XI 1665 19. V 1747). Profesor medicine i lan Instituta u Parizu. Istraivao staru grku muziku i objavio vie radova u Memoires de l'Academie des Jnscriptions (171730). Sauvano je nekoliko njegovih kantata.
LIT.: Gro de Boze, Eloge de M. Burette, Pari 1748.

BURGHAUSER, Jarmil Michael, eki kompozitor i muzikolog (Pisek, 21. X 1921 ). Kompoziciju uio privatno (J. Kfika, O. Jeremia), a zatim na Majstorskoj koli Konzerva torija zavrio studij dirigiranja (V. Talich). Uz to je na Prakom univerzitetu studirao muzikologiju i psihologiju. God. 194649 predavao na Konzervatoriju i 19461953 istodobno bio dirigent opernog zbora u Narodnom kazalitu u Pragu. Otada se isklju ivo bavi komponiranjem.
DJELA. ORKESTRALNA: dvije simfonije, 1936 i 1955; Jami rondo, 1937; preludij i fuga, 1937; koncert za orkestar, 1942; Romanticke scherzo, 1942; Toccata za mali orkestar, 1947; Simfonijske varijacije, 1952; sonata, 1954; simfonijska suita, 1955; Sette rilievi, 1962. KOMORNA: pet gudakih kvarteta; klavirski kvartet; 5 duhakih kvinteta; 2 klavirska trija; trio za 2 oboe i fagot, 1934; trio za flautu, violu i gitaru, 1939; trio za flautu, obou i klarinet, 1944; nonet, 1939; Divertimento za 7 instrumenata, 1941 i dr. DRAMSKA. Opere; Alladina a Palomid, 1944; Lakomec, 1950; Karolinka a Ihdf, 1953. Antiopera // Ponte, 1965. Baleti: Honza a ert, 1954 i Sluha dvou pdnu, 1958. Filmska i scenska muzika. VOKALNA. Kantate: Utrpenia vzkfieni, 1946; Hymna svo-body, 1945 ; ekam irovd, 1952; Sekorova abeceda, 1955 ; vie ciklusa solo-pjesama; zborovi. SPISI: Kvantitativni rozbor hudebnich struktur, Musikologie, 1949; Janakova tvorba komorni a symf., ibid., 1955; Orchestrace Slovanskych tancu A. Dvofdka, 1959; A. Dvofdk. Thematicky katalog bibliografie. Prehled ivota a dila, 1960. BURGMULLER, I . Johann Friedrich, njemaki kom-

pozitor (Regensburg, 4. XII 1806 Beaulieu, Seine-et-Oise, 13. II 1874). Popularni kompozitor lake klavirske muzike; od 1832 ivio u Parizu. Jo se i danas upotrebljavaju njegove vjebe za poetnike, tampane u mnogo izdanja.

DJELA: uvertira u d-duru. Klavirske kompozicije (La Valse de Giselle). Baleti: La Peri, 1843 i Lady Henriette, 1844 (zajedno sa F. Flotowom i Delvedezom). Solo-pjesme (La Fille d'exile) i dr. LIT.: H. Eckert, Johann August Friedrich Burgmiiller, MGG, I I , 1952.

2. Norbert, kompozitor (Diisseldorf, 8. II 1810 Aachen, 7. V 1836). Brat Johanna Friedricha. Uenik L. Spohra i M. Hauptmanna u Kasselu. U pjesmama i instrumentalnim oblicima srodan je velikim njemakim romanticima. Za njegovo znaenje karakteristine su rijei R. Schumanna: Nakon rane smrti Franza Schuberta niija nas smrt nije mogla bolnije pogoditi nego Burgmiillerova.
DJELA. ORKESTRALNA. Dvije simfonije: I, u c-molu i II, u D-duru; koncert za klavir u ns-molu; uvertira u f-molu; Entr' Actes. etiri gudaka kvarteta; duo za klarinet i klavir. Klavirske kompozicije (sonata; rapsodija; Polonaise). Osterkantate; Prozessionsgesang; solo-pjesme. LIT.: W. Miilhr von Kb'nigszointer, Erzahlungen eines rheinischen Chronisten, Leipzig 1861. B. Vorzoerk, Norbert Burgmiiller, Beitrage zur Geschichte des Niedsrrheins, 1889; W. Kahl, Norbert Burgmiiller als Typus des Fruhvollendeten, M, 192930. H. Eckert, Norbert Burgmiiller: Ein Beitrag zur Stil- und Geistesgeschichte der deutschen Romantik, Augsburg 1932. Isti, Norbert Burgmiiller, MGG, II, 1952.

DJELA. ORKESTRALNA: simfonija s klavirom, 1948; 5 Suit I, 1925, II, za duhaki orkestar, 2 klavira i udaraljke; III, za komorn 1950; IV, 1951 i V, 1953 ; suite: Sirena, 1947 i Reminiscence; koncert za ri i orkestar, 1949. KOMORNA. Osam gudakih kvarteta: I, 1927, III, 1940; IV, 1947; V, 1947; VI, 1948; VII, 1949 i V, 1951; trio violu i violonelo, 1924; gudaki seksteti: Z mlddi, 1924 i Z jara, 1924 kvintet, 1933; Sonata romantica za violinu i klavir, 1938. Komp klavir (sonata, 1927; sonatina i dr.). DRAMSKA. Opere: Alladina i 1923; Pred slunce vychodem, 1925; Mastikdf, 1925; Bubu z Mon 1927; Marya, 1938 (praizvedba Brno, 16. IV 1940; Burianovo najbol djelo); Cisafovy nove aty, 1947; Opera z pouti, 1955 i Rate odpu: Baleti: Fagot afletna, 1925; Dfevenivojdci, 1926; Mane, 1927; Autot Melodrama Balada 0 nenarozenem diteti, 1924; operete; igrokazi s p filmska i scenska muzika. VOKALNA. Kantate: Unser tdglich Brot, (u koncentracionom logoru); Maj, 1946; O svazku delniku a rolnik Mier na oceli, 1955. Muki i enski zborovi; masovne i borbene pjes -pjesme; chansoni. Obrade narodnih napjeva. SPISI. O mod, hudbe, 1926; Polydynamika, 1926; Jazz, 1928; ernoske tance, 1929; bratfi Burianu, 1929; Praskd dramaturgie, 1938; Emil Burian, 19^ Burian, 1948.

3. Emil Frantiek, kompozitor i reiser (Plzen, 11. Prag, 9. VIII 1959). Sin Emila; studij kompozicij( 1927 na majstorskoj k zervatorija u Pragu Foerster). Pisao i \ komade. Sklon ekspe ranju, dao je inicijativ nivanje avangardistik lista Osvobozene Divadl Dada (1927) i Modem (1928), kojima je i ru God. 1928 utemeljio Vc zbor recitatora uz pra strumentalnog ansamb: jim je imao znaajnijih osobito na festivalu. 1 rodnog drutva za su' muziku u Sieni (192S 192930 direktor d studija Narodnog kaz Brnu; 1933 utemeljio vlastito avangardistik liste D 34 (Divadlo 1 E. F. BURIAN kome je bio direktor, tiar, glumac i pjevat antifaistike propagande, koju je vrio s pozornice, 1 interniran u koncentracionom logoru. Poslije rata ob] svoje kazalite (D 46). U Burianovoj se muzici ukrtavaju elementi jazza, estorice i suvremenih sovjetskih kompozitora.

LIT.: E. F. Burian, Pamatnik bratfi Burianu, Praha 1929. i Burianum, Karlovi a Emilovi k pocte, Praha 1933. E. F. Burian, Er Praha 1947.

BURGUNDSKA KOLA -> Nizozemska muzika BURIAN, eka obitelj muziara. 1. Karei, operni pjeva, tenor (Rousinov kraj Rakovnika, 12. I 1870 Senomatv, 25. IX 1924). Uenik F. Pivoda u Pra gu; na opernoj pozornici debitirao 1891 u Brnu kao Janko (Sme tana, Prodana nevjesta). Pjevao je u Leipzigu, Berlinu, Kolnu, Hamburgu, Dresdenu, Pragu, Budimpeti, Parizu i Londonu. Uspjesi u Bavreuthu i drugim kazalitima, u kojima se istakao kao interpret Wagnerovih opernih likova, otvorili su mu put do Metropolitana u New Yorku (1906). U SAD je pjevao takoer u Chicagu, Philadelphiji i Bostonu, a po povratku u Evropu bio je 191213 lan Beke opere. Osim u Wagnerovim operama svoj najvii domet ostvario je kao Herodes (R. Strauss, Saloma), Don Jose (Bizet, Carmeri), Faust (Gounod), Raoul (Meverbeer, Hugenoti), Werther (Massenet) i dr. Bio je izvrstan koncertni pjeva, bavio se knjievnou (Z mych pameti, 1913) i prevoenjem nje makih opernih libreta na eki.
LIT.: E. F. Burian, Pamatnik bratfi Burianu, Praha 1929. J. Barto, Karei Burian, Rakovnik 1934. E. F. Burian, Karei Burian, Praha 1948. A. Rektorys, Nai operni pevci, Praha 1958.

BURI, Marijan, kompozitor (Podpilje na Visu 1913 ). Studij kompozicije zavrio na Muzikoj akad Zagrebu (F. Dugan). God. 193040 zborovoda u Splitu i 2 zatim profesor u Gospiu i Splitu i nakon povratka iz u El Shattu profesor Muzike kole i dirigent u Splitu. C profesor je Muzike kole Vatroslav Lisinski u Zagrebu.; publicistikom i muzikom kritikom. '
DJELA. ORKESTRALNA: Slike sa sela, 1936; Suton, 1937; 1938. KOMORNA: Tri gudaka kvarteta. Suite za klavir Djeci 1946 i Omladinska, 1946 (prer. 1963). DRAMSKA: Opera Seljai 1941 (neizv.). Baleti Kuca sat, 1946 i Dvanaest brae, 1947- VO1 zborovi; solo-pjesme: Galeotova pesan; Pipa; Zaspao je lipi Ive; borca; Noni i nona. Masovne pjesme: Nova zora; Hajd' u boj; Posijt Zadrugarska; Naoj Partiji; Vojniku nae Armije; Smotra rada. A^ djecu. Obrade narodnih napjeva. lanci, studije i kritike. I*

2. Emil, operni pjeva, bariton (Rakovnik, 12. XII 1876 Prag, 9. X 1926). Pjevanje uio u Pragu (F. Pivoda, K. Wallerstein), a umjetniku karijeru zapoeo u Moravskoj Ostravi (1895 97), odakle je preko Brna i Plzena doao u Zagrebaku operu (18991902). Djelovao zatim u Plzenu, Niirnbergu i Freiburgu te od 1906 do smrti, s kraim prekidima, u Pragu. Izvrstan ba riton, svoj najvii domet ostvario je u ekom nacionalnom oper nom repertoaru, posebno u Smetaninim djelima Dalibor (Kralj Vladislav), Poljubac (Toma), Tajna (Kalina) i Libua (Pfemvsl). Meu ostalim njegovim kreacijama isticale su se: Figaro (Rossini, Seviljski brija), Telramund (Wagner, Lohengriri) i Amfortas (Wagner, Parsifal). Istakao se i kao koncertni i oratorijski pjeva.

BURJATSKA MUZIKA. U Burjata su tokom vjekova raznovrsne narodne pjesme (historijske, obredne, radne, plesne i dr.). One su jednoglasne, a temelje se na pen i obiluju specifinim melodijskim obratima. Popularan rodni ples johor, a od instrumenata hur (na i ili 2 ice) (vrsta flaute). Suvremeno burjatsko narodno pjevanje je vii U Burjatskoj ASSR postoji kazalite, filharmonija (oc dravni ansambl narodnih pjesama i plesova Bajkal i dru zike ustanove. Prvu burjatsku operu 9Hxe-EyA3m 6amoj ponirao je ruski kompozitor M. P. Frolov (18921944 nacionalnih kompozitora istiu se kao obradivai pjes; orkestar narodnih instrumenata, zborova, simfonijskih ] i romansi D. D. Aljuejev (1912 ), B. B. Jampilov (19 . A. Batujev (1915 ) i dr. BURKHARD, Paul, vicarski kompozitor i dirigent (! 21. XII 1911 ). Studij zavrio na Konzervatoriju u Kazalini dirigent u Bernu i Zurichu, 194457 vodio y star radio-stanice Beromiinster. Od 1959 ivi u Zellu kraj Z Kao kompozitor najvie se istakao na podruju vedrog mi kazalita. U svojim operetama nastoji ukloniti ukalupljen dnje i muzike te izbjei lanu sentimentalnost. Djela mu s izvode i izvan vicarske. :

BURKHARD BURNEY
DJELA. Opere: Casanova in der Schweiz t 1944; Spiegel, das Kdtzchen, 1956. Operete i muzike komedije: Hopsa, 1935; Dreimal Georges, 1936; Der schtuarze Hecht, 1939; Tic-Tac, 1942; Feuerwerk, 1950; Die kleine Niederdorfoper, 19^4; Die Pariserin, 1957; Die Dame mit der Brille, 1962. Scenska muzika i dr. LIT.: H. Ehinger, Paul Burkhard, MGG, II, 1952.

269

je izgraditi specifini muziki govor.

DJELA. ORKESTRALNA. Simfonijske pjesme: Evangeline, 1929 i Mountam Pictures, 1930; simfonijska trilogija (Creation, Prophecy, Relevation'i, 1944.

BURKHARD, Willy, vicarski kompozitor (Leubringen, Biel, 17. IV 1900 Zurich, 18. VI 1955). Kompoziciju studirao u Bernu (E. Graf), Leipzigu (S. Karg-Elert), Munchenu (W. Courvoisier) i Parizu (M. d'Ollone). God. 192833 nastavnik teorije na Konzervatoriju u Bernu, 193342 ivio naizmjence u Levsinu i Davosu i od 1942 bio profesor kompozicije na Konzervatoriju u Zurichu.

Pod utjecajem majstora renesansne zborne muzike i J. S. Bacha, ali istodobno blizak i suvremenim kompozitorima (I. Stravinski, B. Bartok, A. Schon-berg, P. Hindemith), B. je izgraivao vlastiti nain izraavanja, prelazei razvojni put od naglaene, esto bezobzirne polifoninosti prema isticanju zvukovno-akordikih vrijednosti. Kroz njegovu muziku neprekidno se provlai ljubav prema prirodi i sklonost prema odraavanju religioznih uvstava. U mnogim Burkhardovim djelima teite je na etikom momentu, na borbi izmeu dobra i zla i na pobjedi dobra u koju je vrsto vjerovao.
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, 1927; II, u jednom stavku, 1944 i III, Piccola sinfonia giocosa za komorni orkestar, 1949. Dva koncerta za violinu, 1025 i 1943; koncert za violu, 1953; koncert za orgulje, gudaki orke \X'. BURKHARD star i limene instrumente, 1945; Hymne za orgulje i orkestar, 1945; Concertino za violonelo i gudaki orkestar, 1940; Concertino za 2 flaute, embalo i gudaki orkestar, 1954; Toccata za 4 limena instrumenta, udaraljke i gudae, 1951; koncert za gudaki orkestar, 1937; Ulenspiegel-Variationen, 1932; Laupen-Suite, 1940; Hymnus, 1939; koncertantna suita Kaleidoskop, 1946; suita Die schwarze Spinne, 1949; Fantasta Mattutina, 1950. Za komorni ili gudaki orkestar: fantazija, 1934; Kleine Serenade, 1935: Toccata, 1939; Sonata da camera za gudae i udaraljke, 1952. KOMORNA: dva gudaka kvarteta, 1929 i 1943; gudaki trio, 1926; klavirski trio, 1936; sonata za violinu i klavir, 1946; sonata za violu solo, 1939; sonata za violonelo i klavir, 1951; sonatina za violinu i klavir, 1936; Kleine Serenade za violinu i violu, 1926; suita za 2 violine, 1937 ; Suite en miniature za violinu i klavir, 1944; Serenata za flautu i gitaru, 1944; Canzona za 2 flaute, 1945; Romanza za rog i klavir, 1945; Serenata za 8 instrumenata, 1945; Lyrische Musik, in memoriam G. Trakl za flautu, violu, violonelo i klavir, 1951. Kompozicije za klavir i orgulje. DRAMSKA: opera Die schzvarze Spinne, 1949; radio-opera Laupen, 1939; muzika za sveanu igru Cantique de notre terre; scenska muzika Oedipe roi. VOKALNA. Oratoriji: Das Gesicht Jesajas, 1935 i Das Jahr, 1941. Kamate: Tili Ulenspiegel, 1929; Vorfrilhling, 1930; Herbst, 1932; Spruchkantate, 1933; Genug ist nicht genug, 1938; Lob der Musik, 1939; Heimatliche Kantate, 1940; Kreuzvolk der Schioeiz, 1941; Christi Leidensverkiindigung, 1942; Psalmenkantate, 1952. Zborovi a cappella i uz pratnju; solopjesme. LIT.: H. Zurlinden, Willy Burkhard, Der kleine Bund, 1940. E. Mohr, Werk und Fersonlichkeit Willy Burkhards, Schweizerische Musikzeitung, 1950. Isti, Willy Burkhard, MGG, II, 1952. H. Zurlinden, Willy Burkhard, Zurich und Stuttgart 1956. E. Mohr, Willy Burkhard, Leben und Werk, Zurich 1957. F. Indermiihle, Die erzahlende Musik im Schaffen Willy Burk hards, Schweizerische Musikzeitung, 1960. 5. Burkhard, Die Klavierlieder von Willy Burkhard, ibid. K. Gudeviill, Das Lebenswerk Willy Burkhards Sagittarius, 1966. J. As.

BURKHARDT, Max, njemaki kompozitor i muziki kritiar (Lobau, Saska, 28. IX 1871 Berlin, 12. XI 1934). Studij muzikologije s doktoratom zavrio 1897 u Leipzigu. Tamo je zapoeo profesionalnu karijeru kao kazalini dirigent i muziki referent Leipziger Tagblatta. Od 1899 bio je zborovoa u Kolnu i od 1906 docent na Lessingovoj visokoj koli i kritiar u Berlinu.
DJELA: simfonija Aus den Bergen der Heimat. Opere Konig Drosselbart, 1904 i Das Moselgretchen, 1912. Kantata Die Alittagsgottin; zborovi; solo-pjesme. Izdao Lautenlieder. SPISI: Beitrdge zur Geschichte des deutschen Liedes und seiner Anfange im 16. und 17. Jahrhunderl (disertacija), 1897; Unsere Lieblingsopern, 1894; Fiihrer durch die Konzertmusik, 1909; Fuhrer durch R. Wagners Musikdramen, 1909; Johannes Brahms: Ein Fuhrer durch seine Werke, 1912.

Burleska

BURLA BURLEIGH, Cecil, ameriki violinist i kompozitor (Wyoming, New York, 17. IV 1885 ). Uenik A. Witeka (violina) i H. Leichtentritta (kompozicija) u Berlinu i E. Saureta i H. Heermanna (violina) i F. Borewskog (kompozicija) u Chicagu, bio je 190919 violinski pedagog u manjim amerikim gradovima. Nakon daljeg studija u New Yorku (L. Auer, W. Rothwell) od 1921 profesor na Univerzitetu u Madisonu (Wisconsin). Osla njajui se na elemente amerikog muzikog folklora, nastojao

Tri koncerta za violinu: I, 1915; I I , 1919 i III, 1928. Suita Leaders oj Men, 1940; From the Muses za mali orkestar, 1944; The Village Dance za komorni orkestar, 1921. KOMORNA: dva gudaka kvarteta; 2 sonate za violinu i klavir: I, The Ascension, 1914 i II, From the Life of St. Paul, 1921; za violinu i klavir: American Processional, 1945; Mountain Scenes, 1945. Kompozicije za klavir. Solo-pjesme. LIT.: J. T. Hoviard, Cecil Burleigh, New York 1929.

BURLEIGH, Henry Thacker, ameriki pjeva, bariton (Erie, Pennsvlvania, 2. XII 1866 Stamford, Connecticut, 12. XII 1949). Studirao na Konzervatoriju u New Yorku, gdje je neko vrijeme uio i kod A. Dvofaka. Od 1894 do 1946 solist crkve St. George u New Yorku. Djelovao takoer kao orgulja i zborovoa, a kao koncertni pjeva gostovao po Americi i Evropi. B. ide u prve ugledne amerike crnake kompozitore. Osobitu popularnost stekle su njegove pjesme (Love's Garden; Memory; A Prayer; Deep River; Saracen Songs; One Year; Little Mother oj Mine). Svojim obradbama crnakih duhovnih pjesama (Negro spirituals) upozorio je svjetsku javnost na osebujnost tih napjeva. BURLESKA (burla, burletta; tal. ala), instrumentalna, najee klavirska kompozicija veselog, poneto raspojasanog raspoloenja, esto s elementima grube komike. B. se, kao plesni stavak, javlja ve kod J. S. Bacha (npr. u I I I partiti). Ostale poznatije primjere nalazimo kod R. Schumanna (Albumblatter op. 124 za klavir), R. Straussa {Burleska za klavir i orkestar) i M. Regera (6 Burlesken op. 58 za klavir etvororuno). B. je omiljeni naslov za mnoge klavirske minijature u XIX i XX st. (B. Bartok, A. Casella).
LIT.: R. Sietz, Burlesca, MGG, II, 1952. M. Ca.

BURMEISTER, Joachim, njemaki muziki teoretiar i kompozitor (Liineburg, oko 1566 Rostock, 5. V 1629). Na Univerzitetu u Rostocku stekao stupanj magistra i postao Collega classicus na tamonjoj latinskoj koli. Od 1593 bio je kantor u crkvi sv. Marije. U svojim teoretskim radovima sistematski je i saeto iznosio nauku o muzikoj teoriji i kompoziciji XVI st., od njezinih elemenata do muzikoretorikih figura.
DJELA: Geistliche Psalmen D. M. L futheri) und anderer gottseliger Manner za 4 glasa (2 sveska), 1601. SPISI: Hypomnematum musicae poeticae . . . synopsis, 1599; Muica uToaxs8LaaT'.xou auae per aliquot accessiones in gratiam philomusorum . . . , 1601; Musicae practicae sive artis canendi ratio, 1601; Muica poetica, 1606. LIT.: H.H. Unger, Die Beziehungen zwischen Musik und Rhetorik im 16. 18. Jahrhundert (disertacija), Wiirzburg 1941. F. Blume, Joachim Burmeister, MGG, II, 1952.

BURMEISTER, Richard, njemaki pijanist i kompozitor (Hamburg, 7. XII 1860 Berlin, 19. II 1944). Uenik A. Mehrkensa i F. Liszta (188083 u Weimaru, Rimu i Budimpeti). Od 1885 profesor klavira na Peabodvjevu konzervatoriju u Baltimoreu, 1898 postao direktor Scharwenkina konzervatorija u New Yorku. God. 190307 bio je profesor na Konzervatoriju u Dresdenu i 190725 na konzervatoriju Klindworth-Scharwenka u Berlinu. Komponirao je koncert za klavir, Romancu za violinu i orkestar, orkestralnu fantaziju Die Jagd nach dem Glucke i dr. BURMEJSTER, Vladimir Pavlovi, sovjetski plesa i koreograf (Vitebsk, 1904 ). Uenik V. Semjonova, 1930 stupio u trupu Moskovskog hudoestvenog baleta V. Krigerove (kasnije u sklopu Muzikog kazalita Njemirovi Danenko). God. 194160 glavni baletni majstor tog kazalita. Postavio balete: Badnja no (Asaf jev), Straussiana (1941), Lola (1943), kao i nove verzije baleta Esmeralda i Labue jezero koje je postavio 1960 u Parikoj operi. B. je jedan od najboljih koreografa svoje generacije. BURMESTER, Willy, njemaki violinist (Hamburg, 16. III 1869 16. I 1933). Uenik J. Joachima na Visokoj muzikoj koli u Berlinu. Prireivao koncertne turneje po Evropi i Americi; osobito se isticao izvedbama Paganinijevih djela. Od 1890 bio je koncertni majstor u Sondershausenu, a zatim je ivio u Wei-maru, Darmstadtu i Berlinu. Autor virtuoznih kompozicija za violinu, objavio je autobiografiju Funfzig Jahre Kunstlerleben, 1926. BURNEY (Macburney), Charles, engleski muziki pisac, kompozitor i orgulja (Shrewsbury, 7. IV 1726 Chelsea, 12. IV 1814). Kompoziciju uio 174446 kod T. Arnea. Istovremeno svirao u Handelovom orkestru, a 174969 bio orgulja, uitelj muzike i embalista u orkestru. God. 1760 priredio u Londonu nekoliko koncerata svojih dela, a 1766 izveden je njegov komad The Cunning Man, adaptacija J.-J. Rousseauovog Devin du village; god. 1769 promovisan za doktora muzike u Oxfordu. Godinama je prikupljao grau za istoriju muzike i u tom cilju putovao 1770 u Francusku i Italiju gde se sreo sa Gretryjem, Gallupijem, Mar-tinijem, L. i W. A. Mozartom, Piccinnijem, Voltaireom i drugima. God. 1772 boravio u Holandiji, Nemakoj i Austriji, sklopio poznanstvo sa Hasseom, Gluckom, Metastasiom, C. Ph. E. Bachom, posetio dvor Fridriha Velikog i sluao uveni dvorski orkestar

270

BURNEY BUSCH
L. Uzielli) i dirigiranje (F. Steinbach). Dirigentsku ka poeo 1909 na Njemakom kazalitu u Rigi. God. 1911 rovoda u Gothi i 191218 muziki direktor u Aachen se izvedbama velikih oratorijskih kompozicija Bacha, Brahmsa i Regera. Na poloaju dvorskog i opernog di Stuttgartu (1918'22) zalagao se za izvoenje djela sv autora (P. Hindemith), a kao direktor opere u Dresde 33) postavio je na scenu opere F. Busonija, K. Weilla, cka, R. Straussa, P. Hindemitha i drugih suvremenih tora. Velik je uspjeh postigao izvedbom Borisa Godun sorgski). Tada zapoinju i njegova brojna gostovanja ] (Internacionalni festival u Zurichu, od 1923; Bavreuth, Salzburg; Berlin) i Americi. Njemaku naputa 1933 iz razloga i odlazi u Buenos Aires, gdje je do 1936 dirigenl Colon. God. 193641 djelovao je u Stockholmu i Ke i 193439 i 1950 vodio je ljetni operni festival u Glynd gdje se naroito istakao interpretacijom Mozartovih 1947 bio je argentinski dravljanin. Napisao je autobiog
dem Leben eines Musikers, 1949.
LIT.: F. von Schuch, Meister des Taktstocks, Dresdner 1948. K. Laux, Fritz Busch, MGG, II, 1952. G. Busch i T. i Busch, der Dirigent, Ziirich 1961.

u Mannheimu. Plod ovih putovanja su dve knjige (1771 i 1773) 0 muzikim prilikama i linostima u tim zemljama. God. 1784 postao orgulja u gradu Chelsea. Od 1802 saradivao muzikim prilozima u delu A. Reesa Cyclopaedia. Poslednje godine ivota provodi povueno, uivajui od 1806 dravnu penziju. Burneveve su zasluge na muzikolokom polju velike i mnogostruke. On je jedan od prvih muzikologa u savremenom smislu reci i, osim toga, medu prvima je shvatio i isticao vanost terenskog rada. B. je bio svestrano obrazovan muziar, otrouman i pronicljiv posmatra; njegovi sudovi su inteligentni i interesantni. Burnevevi izvetaji o muzici XVIII v. od neprocenjive su vrednosti sa istorijskog stanovita, a njegovi opisi, npr. manhajmskog orkestra ili napuljske opere, i danas su najpouzdaniji izvor za posredno upoznavanje njihovih izvedaba. Svojim lancima o Josquinu Des Presu i izdavanjem zbirke starih crkvenih pesama Palestrininog doba iz arhive Sikstinske kapele skrenuo je panju muzike javnosti na majstore koji su ve bili zaboravljeni (udnovato je da nije imao CH. BURNEY. Crte G. Dancea mnogo razumevanja za Handela i Bacha, mada je pred kraj ivota, upoznavi se sa Bachovim instrumentalnim delima, govorio o njima sa oduevljenjem). Treba istaknuti i njegov izvrstan stil, i danas savremen i zanimljiv. Kao kompozitor ne privlai mnogo, mada je za ivota bio prilino izvoen. Bavio se takoe pesnitvom i astronomijom.
DELA. SPISI: The Present State of Music in France and Italy, 1771 (nem. prevod 1772); The Present State of Music in Germany, the Netherlands, and United Provinces (2 sv.), 1773 (nem. prevod 1773, holand. 1786, franc. 180910; A Plan for a Music School, 1774; A General History of Music from the earliest Ages to the Present Period (4 sv.), 1776, 1782, 1789 i 1789; An Account of the Musical Performances in Westminster Abbey and the Pantheon, u Commemoration of Handel, 1785; Memoirs of the Life and Writings of the Abbate Metastasio, 1796. KOMPOZICIJE: trio- sonate. Dela za embalo dvoruno i etve roruno. Muzika za orgulje. Scenska muzika. Krae vokalne kompozicije. NOVA IZD.: Dr. Charles Burney's Continental Travels 1770 1772, Compiled from His Journals and Other Sources obj. C. H. Glover (1927); A General History of Music obi. F. Mercer (1935 u 2 sv., 1958 u 4 sv.). LIT.: F. d'Arblay (Frances Burneyj, Memoirs of Dr. Burnev (3 sv.), London 1832. M. Isaacs, A Friend of Dr. Johnson, MQ, 1915. C. Ricci, Burnev, Casanova e Farinelli a Bologna, Milano 1920. P. A. Scholes, The Great Dr. Burnev (2 sv.), London 1948. J. A. Westrup, Charles Burnev, MGG, II, 1952. P. A. Sholes, Dr. Burnev's Musical Tours in Europe (2 sv.), London 1959. R. Londsdale, Dr. Charles Burnev, London 1965. . J.

2. Adolf Georg VVilhelm, violinist i kompozitoi 8. VIII 1891 Guilford, Vermont, SAD, 9. VI 1952 studirao na Konzervatoriju u Kolnu (W. Hess, B. Elderi poziciju uio kod H. Griitersa u Bonnu. God. 1912 pc certni majstor Konzertvereina u Beu, a 1918 nastavn na Visokoj muzikoj koli u Berlinu. Tada zapoinje brojne koncertne turneje po cijelom svijetu kao solist i kao lan gudakog kvarteta Busch, utemeljenog 1919 u sastavu: B., K. Reitz, E. Bohnke i P. Griimmer (drugu violinu svirao je kasnije G. Andreasson, a violu K. Doktor). Od 1927 ivio je u Baselu, a 1939 preselio se u New York. Nastupao je takoer u duu s pijanistom R. Serkinom i u klavirskom triju s bratom Hermannom (violonelo) i R. Serkinom.

BURT, Francis, engleski kompozitor (London, 28. IV 1926 ). Kompoziciju studirao na Royal Academy of Music u Londonu (H. Ferguson) i na Visokoj muzikoj koli u Berlinu (B. Blacher), a zatim je kao stipendist boravio u Rimu. Od 1957 ivi pre teno u Beu.
DJELA. ORKESTRALNA: Jambics, 1955; Espressione orchestrale, 1959; Fantasmagoria, 1963. KOMORNA: gudaki kvartet, 1953; Music for 2 pianos, 1955; Duo za klarinet i klavir, 1956. DRAMSKA. Opere: Volpone, 1960 1 Barnstable oder Jemand auf dem Dachboden, 1969; balet The Golem, 1962. VOKALNA: kantata The Skull za tenor i orkestar, 1956; Bavarian Gentians za vokalni kvartet i klavir, 1957.

Iako nadaren kompozitor, A. BUSCH B. je stekao popularnost kao umjetnik na violini. U poetku pod utjecajem M. Regera, s kojim je kao mladi i suraivao, kasnije sve individualniji, B. je sauvao sklonost za komorne oblike koji sainjavaju okosnicu njegove u ostavtine. Njegov najznaajniji uenik u violini bio j Menuhin.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u e-molu; koncert i koncert za komorni orkestar: koncert za klavir u C-duru; koncer u a-molu: fantazija za violonelo i orkestar; 9 Variationen iiber det marsch; varijacije i fuga na Mozartovu temu op. 19; varijacije na temu op. 41; Lustspielouvertiire; Capriccio za mali orkestar. Kl gudaki kvartet; 2 gudaka trija; 2 klavirska trija; klavirski kvint sekstet; 2 sonate za violinu i klavir; sonata za violu solo; sonata z; i klavir; 2 suite za violinu i klavir; suita za violu solo; suita za violi Divertimento za 13 instrumenata i dr. Kompozicije za klavir i VOKALNA. 7.21 zbor i orkestar: Fantasia sinfonica; Padre nostr fiir Mignon; zborovi; solo-pjesme. LIT.: K. Laux, Adolf Georg Wilhelm Busch, MGG, II, 1952. ger, Adolf Busch und Basel, Basler Jahrbuch, 1955. **, In Memc Busch, Dahlburch 1966.

BURTON, Frederic Russel, ameriki muzikolog (Jonesville, Michigan, 23. II 1861 Lake Hopatcong, New Yersey, 30. IX 1909). Studij zavrio na Harvardovu univerzitetu u Bostonu i zatim djelovao u New Yorku kao muziki kritiar, zborovoa i nastavnik. Izvrstan poznavalac muzike amerikih Indijanaca, objavio raspravu Songs of the Ojibway Indians (1903), koja je u proirenom obliku pod naslovom American Primitive Music (1909) postala klasinim prirunikom za indijansku muziku. Od njegovih kompozicija posebno se istie dramatska kantata Hiaviatha (1898) na indijanske teme. BUSBY, Thomas, engleski muzikolog i kompozitor (Westminster, XII 1755 London, 28. V 1838). Uenik J. Battishilla, djelovao je kao orgulja u vie londonskih crkava i pisao muzike kritike u The European Reviezv. God. 1901 stekao doktorat muzike Univerziteta u Cambridgeu.
DJELA: A Complete Dictionary of Music . . . , 1786 (II izd. u 2 sveska, 1806); A Grammar of Music, 1818; A General History of Music . . (2 sv.), 1819; ConcertRoom and orchestra anecdotes . . (3 sv.), 1825; A Musical Manual, or Technical Dictionary . . . , 1828. Scenska muzika. Dva oratorija: The Pro-phecy, 1799 i Britannia, 1800. Izdao zbornik crkvenih kompozicija engleskih majstora: The Divine Harmonist, 1792; ureivao mjesenik Monthly Musical Journal of Original Englfsh Music (4 sv.),. 1800.

BUSCH, braa, njemaki muziari. 1. Fritz, dirigent (Siegen, 13. III 1890 London, 14. IX 1951). Na Konzervatoriju u Kolnu uio klavir (K. Boettcher,

3. Hermann, violonelist (Siegen, 24. VII 1897 rao na Konzervatoriju u Kolnu (F. Griitzmacher) i na akademiji u Beu (P. Griimmer). Orkestralni solist i u Bochumu, Beu i Essenu, osobito se istakao kao komo ar: 1926-52 u klavirskom triju s bratom Adolfom i r. R. Serkinom i 193052 u kvartetu Busch (naslijedio stelja P. Griimmera). Od 1933 djeluje u SAD. BUSCH, Carl, ameriki kompozitor i dirigent dansl rijetla (Bjerre, Danska, 29. III 1862 Kansas Citv, 1943). Uio na Konzervatoriju u Kobenhavnu (E. K A. W. Gade) i u Parizu (B. Godard). Od 1887 djelovao j sas Citvju kao dirigent i nastavnik; 191218 vodio je ts fonijski orkestar. Kao dirigent gostovao u drugim gradovi u Danskoj i Njemakoj. Posjedovao je zbirku starih instr
DJELA. ORKESTRALNA : dvije simfonije; simfonijska pjesma Vision; simfonijski prolog The Passing of Arthur (po Tennvsonu); 2 : za gudaki orkestar. Gudaki kvartet; djela za violinu. Kantati The American Flag; The Four Winds; King Olaf i dr. Zborovi; s LIT.: H. M. Barney, Sir Carl Busch, Kansas City 1942.

ts"'

'1
BUSCH BUSONI 271
Najuspjelije su njegove troglasne i etveroglasne chansone (po formi rondeaux, bergerette), za koje je veinom sam spjevao i stihove.
DJELA (veina sauvana u rkp. u knjinicama u Berlinu, Bologni, Dijonu, Firenci, Rimu, Parizu, Bruxellesu i Miinchenu; nekoliko chansona obj. u zborni cima O. Petruccija): 63 Ckansons za 34 glasa (od toga 34rondeaux, 13 bergerette, 1 balada i 16 neodreena oblika; balada je s flamanskim tekstom, 2 chansone su talijanske, sve ostale francuske). Tri mise za 4 glasa: Ecceandlla; L'hom-me arme, oko 1475 i O crux lignum; 7 moteta za 34 glasa (motet In hydraulis quondam Pythagoras, hvalospjev Ockeghemu); 2 Magnificata (I, 2 1 4 glasa; II, 3-gl.); himna za 2 glasa. NOVA IZD.: dvije chansone obj. G. Adler i O. Koller (DTO, 1900); 10 chansona obj. E. Droz, J. Rokseth i G. Thibault (Trois chansonniers francais du XVIeme siecle, 1927); 4 chansone obj. K. Jeppesen (Der Kopenhagener Chansonnier, 1927); 2 chansone obj. H. Ringman (Das Erbe deutscher Musik, 1936); 6 chansona obj. C. L. w. Boer {Chansonvoormen op het einde van de XV de eeuiv, 1938); 4 chansone obj. H. Hewitt (Harmonice Musices Odhecaton, 1946); po 1 chansonu obj. su A. Smijers, R. Lenaerts, A. Pirro i C. V. Brooks; 2 chansone i 1 motet obj. G. Adler i O. Koller (DTO, 1900); Kvrieizmise L'homme arme i 3 moteta obj. A. Smijers {Van Ocheghem tot Smeelinch, 1939); misu L'homme arme obj L. Feiminger {Monumenta Polyphoniae Liturgicae, 1948). LIT.: C. L. W. Boer, Het Anthonius Motet van Anthonius Busnois, Am sterdam 1940. Ch. van Borren, Etudes sur le XV eme siecle musical, Anvers 1941. G. Perle, The Chansons of Antoine Busnois, Music Review, 1950. G. Thibault, Anthoine Busnois, MGG, II, 1952. C. V. Brooks, Antoine Busnois, Chansons Composer (s popisom svih chansona), Journal of the Ameri can Musicological Societv, 1953. E. H. Sparks, The Motets of Antoine Bus nois, ibid., 1953. I. A.

BUSCH, William, engleski pijanist i kompozitor (London, 25. VI 1901 Woolacombe, Devon, 30. I 1945). Klavir uio kod L. Kreutzera, W. Backhausa i E. Petrija, a kompoziciju kod H. Leichtentritta, J. Irelanda, B. von Dierena i A. Busha. Kao pijanist debitirao 1927 u Londonu. U njegovim djelima pretee polifoniki nain oblikovanja.
DJELA. ORKESTRALNA- koncert za klavir, 1939; koncert za violon elo, 1941; preludij, 1936. KOMORNA: klavirski kvartet, 1939; Passacaglia za violinu i violu, 1939; suita za violonelo i klavir, 1943. KLAVIRSKA: Theme; Variations and Fugue, 1928; Allegretto quasi pastorale, 1933; varijacije Nicholas, 1942. Solo-pjesme.

BUSH, Alan Dudley, engleski kompozitor i pijanist (London, 22. XII 1900 ). Na Royal Academy of Music u Londonu uio kompoziciju (F. Corder) i klavir (T. Matthav), a zatim se j. ksmpoziciji usavravao kod J. Irelanda i u klaviru kod B. Moisewuscha, M. Landera i A. Schnabela. God. 192931 studirao na Univerzitetu u Berlinu filozofiju i muzikologiju. Od 1925 predavao kompoziciju, 8193638 i historiju muzike na londonskoj Academy of Music. Povremeno nastupao kao pijanist i dirigent u Engleskoj, Njemakoj, Nizozemskoj, ekoj, Poljskoj, Bugarskoj, Jugoslaviji i dr. Rano se povezao s radnikim pokretom u Engleskoj, zauzimajui istaknute poloaje u radnikim muzikim udruenjima i ustanovama. Njegovo pristajanje uz marksistiku ideologiju odrazilo se u tekstovima njegovih vokalnih kompozicija i u nizu broura. B. ima veliko tehniko znanje. On je jedan od najsnanijih kontrapunktiara u suvremenoj engleskoj muzici, ali sklonost polifonikom koncipiranju ide u njegovim radovima ponekad na tetu emocionalnosti. U vokalnim kompozicijama, osobito u onim u kojima je teite na isticanju klasnih borba i suprotnosti, njegov je umjetniki govor jednostavniji i pristupaniji.
DJELA. ORKESTRALNA. Dvije simfonije: I, 1940 i II, Nottingham, 1949; koncert za klavir (s baritonom i zborom u posljednjem stavku), 1937; koncert za violinu, 1948; Meditation on a German Song of 1848 za violinu i orkestar, 1941; koncertna suita za violonelo i orkestar, 1952; Symphonic Impression, 1927; uvertire: Dance Overture, 1935; A Birthday Overture (Birthday Greeting in Honour of Vaughan Williams) , 1942 i Resolution, 1935; Homage to William Sterndale Bennett za gudae, 1946; English Suite za gudae, 1946; Fantasta on Soviet Themes, 1945; Piers Plozvman's Day, 1947; Defender of Peace, 1952; Pavane for the Castleton Queen za duhaki orkestar, 1953. KOMORNA: gudaki kvartet, 1924; klavirski kvartet, 1924; 5 stavaka za klarinet, rog, vio linu, violu i violonelo, 7925 ; Dialectic za gudaki kvartet, 1929; Three Contrapuntal Studies za violinu i violu, 1930; Concerto piece za violonelo i klavir, 1936; Lyric Interlude za violinu i klavir, 1944: 3 Concerto Studies za klavirski trio, 1947; Trent's Broad Reaches za rog i klavir, 1951; 2 stavka za rog i klavir, 1954. Kompozicije za klavir i orgulje. DRAMSKA. Opere: Wat Tyler, 1953 i The Men of Blackmoor, 1956; baleti: Men and Machines, 1934; His War and Yours, 1935; Mining, 1935; djeja opereta The Press-Gang, 1947; operete The Spell, 1953; scenska muzika za drame, VOKALNA: Songs of the Doomed za tenor, enski zbor i klavir, 1929; Britain's Part za recitatora, klavir i udaraljke, 1943; The Winter Journey za sole, gudaki kvintet i harfu, 1946; Song of Friendship za bariton i orkestar, 1949; The Dream of Llewelyn ap Gruffydd za muki zbor i klavir, 1950; kantata Voices of the Prophets, 1952; Ballad of Freedom's Solier, 1956; ciklusi solo-pjesama. SPISI: Music in the Soviet Union, 1943; Marxism and the Battle of Ideas tvith Special Reference to Music, bez god.; Strict Counterpoint in Palestrina Style, 1948. LIT.: Tribute to Alan Bush on his Fiftieth Birthdav, London 1950. H. F. Redlich, Alan Dudlev Bush, MGG, II, 1952. H. Ottaway, Alan Bush's Wat Tyler, The Musical Times, 1956. J. As.

BUSH, Geoffrey, engleski kompozitor (London, 23. III 1920 ). Prvo muziko obrazovanje stekao u djeakom zboru katedrale u Salisburvju, a zatim studirao na Lancing Collegeu i Balliol Collegeu u Oxfordu. God. 194647 crkveni orgulja u Londonu i od 1947 nastavnik muzike na Oksfordskom univerzitetu. U kompoziciji uglavnom samouk.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za klavir; Sinfonietta concertante za violonelo i orkestar, 1941; koncert za obou i gudae, 1948; Divertimento za gudae, 1943; Notturno r za gudae; uvertire: The Rehearsal, 1943 i Yorick, 1949. KOMORNA: duhaki kvintet, 1963; Rhapsody za klarinet i gudaki kvartet, 1940; sonata za trublju i klavir, 1944; sonata za violinu i klavir, 1945. KLAVIRSKA: sonata za 2 klavira, 1939; 2 sonatine; 4 stavka, 1946. Marionetska opera The Spanish Rivah, 1948. VOKALNA: A Christmas Cantata, 1947; A Summer Serenade za zbor, gudae, klavir i timpane, 1949; Tzvelfth Night: an Entertainment (po Shakespeareu) za tenor, zbor i orkestar, 1951; zborovi; solo-pjesme.

BUSONI, Ferruccio Benvenuto, italijanski kompozitor i pijanista (Empoli kod Firence, 1. IV 1866 Berlin, 27. VII 1924). Njegov je otac bio klarinetista, a majka pijanistkinja, poreklom Nemica. Klavir ga je privlaio u ranom detinjstvu pa ve u etvrtoj godini veba s majkom po sluhu. Uskoro ga je uzeo u ruke otac, nesreen ovek koji je o klaviru znao veoma malo i bio je nesiguran u ritmici ali je ove nedostatke zamenio strogou i neopisivom pedanterijom . . ., prekidajui poduku jedino ispadima svoga krajnje razdraljivog temperamenta . . . a uspeo je toliko da me je mislim ujesen 1873 predstavio javnosti (B., autobiografski fragmenti). To je izazvalo u Busoniju stalnu sklonost suzdrljivosti, averziju prema bunom sentimentalizmu i njegovom nametljivom razotkrivanju. God. 1876 B. nastupa u Beu, gde je E. Hanslick vrlo pohvalno pisao (u Neue Freie Presse) o njegovim pijanistikim i stvaralakim sposobnostima. Iste go dine odlazi u Graz, gde ui kompoziciju kod W. Mavera (pseudonim W. A. Remy). Prve su Busonijeve kompozicije (187479) klavirska i duhovna dela u polifonom stilu. God. 188183 koncertira u Italiji, zatim preko Bea odlazi u Leipzig, gde upoznaje istaknute muziare svoga doba (P. I. ajkovskog, E. Griega, F. Deliusa, Ch. Sindinga, G. Mahlera); u to vreme susree i J. Brahmsa kome posveuje svoje klavirske etide op. 16 i 17. Od 1889 predaje klavir na Konzervatorijumu u Helsinkiju; tu upoznaje J. Sibeliusa i A. Jarnefelta. God. 1890 predaje na Konzervatorijumu u Moskvi, a 189194 na New England Conservatory u Bostonu; uz to odilazi na koncertne turneje, koje uvruju njegov renome svetskog pijaniste, naslednika Liszta i Rubinsteina. God. 1894 vraa se u Evropu (Berlin), gde nastavlja koncertnu delatnost. B. postaje naroito poznat kao tuma Mozartovih, Bachovih i Lisztovih dela. God. 190102 predaje naprednijim pijanistima u Weimaru; 1902 koncertira sa Berlinskim filharmonijskim orkestrom. B. mnogo propagira savremenu muziku. Njegovom zaslugom javnost upoznaje dela E. Elgara, F. Deliusa, A. Schonberga, B. Bartoka, V. D'Indvja i drugih. U toku poslednje dve decenije ivota komponira mnogo za scenu. Iako je esto odi-lazio na velike turneje, B. se intenzivno bavio i pedagokim radom. Najpre je bio profesor klavira na Bekom konzervatorijumu, od 1913 direktor Liceo musicale u Bologni, a od 1920 vodio je majstorsku klasu kompozicije na Akademiji umet-nosti u Berlinu. God. 1922 nastupio je poslednji put kao solista.

BUSINE -* Buisine BUSNOIS, Antoine (pravo ime Antoine de Busnes), nizozemski kompozitor (? Brugge, 6. XI 1492). Potpisivao se kao uenik J. Ockeghema, ali o njegovu kolovanju nema tanijih podataka. Sudei po djelima pripada nizozemskoj renesansnoj muzici. Poslije 1467 prati Karla Smjeloga Burgundskog na njegovim putovanjima i vojnama (izmeu 1471 i 1475). Od 1477 u slubi je Marije Burgundske (zapisuje se kao chapelain), a zatim vjerojatno rector cantoriae (prema jednoj povelji iz 1492) crkve Saint Sauveur u Bruggeu. B. razvija briljantan imitacijski stil, ali u slobodnijoj formi: imitaciju zapoinje, prekida i ponovo preuzima, esto mijenja sastave glasova, ime oivljava i ublauje strogo polifono tkivo. Rado upotrebljava kanonske oblike. Ritmika mu je bogata, raznolika, melodijske linije elegantne, gipke, a tehnika rafinirana.

B. je podjednako znaajan kao pijanista i kompozitor. Kao pijanista on nastavlja tradiciju Lisztove kole. Njegova B. izvoaka umetnost bila je romantiarski F. senzibilna, ali BUS rastereena svega spoljnog i dekorativno-efektnog. Medu velikim pijanistima B. se odlikovao izuzetnim afinitetom prema svom instrumentu, improvizatorskom neposrednou muziciranja, besprekornou virtuoziteta, neobinim rasponom i raznolikou repertoara. Kao stvaralac B. je tipini pretstavnik prelaznog perioda u razvoju muzike (kraj XIX i poetak XX veka). Do op. 31a (Kon-

,-lkS^V1

272

BUSONI BUSSLER
32, 1883; Macchiette meioevali, 1883; Etude op. 15, 1883; Sechs E 1883; Preludio e fuga op. 36, 1882; Etude en forme de variations c Zzueite Ballettszene op. 20, 1885; Variationen und Fuge in freier F Chopinsc-mollPrdludium op. 22, 1884; Finnlandische Volkszoeisen op, runo), 1889; Kontrapunktisches Tanzstiick i Kleine Ballettszene 1890 (preraeno pod naslovom Zwei Tanzstucke op. 30a, 1914); IV in Form eines Konzertioalzers op. 32, 1892 (preraeno 1913); Sec) Pianoforte op. 33b, 1896; 6 Elegien, 1907; An die Jugend (5 kompo Nuit de Noel, esquisse, 1909; Fantasta (na teme J. S. Bacha), 19 contrappuntistica, 1910 ( II verzija za 2 klavira, 1922); Indianisch erstes Buch (4 studije na indijanske motive), 1915; improvizacije n Bacha Wie wohl ist mir, o Freund der Seele (za 2 klavira), 1916; Zwei 1 -Studien nach Joh. Seb. Bach, 1917; Drei Albumbldtter, 1917 i 19 concertante na Mozartove teme (za 2 klavira), 1919; Toccata, 1921; na preludij u c-molu F . Chopina, 1922; Klavieriibung (10 sv.), 1922 Stu'cke zur Pflege des polyphonen Spiels, 1923. ZA ORGULJE fuga op. 7, 1881. DRAMSKA ; fantastina muzika komedija D (prema E. T. A. Hoffmannu), 190810; kineska bajka Turando, Gozziju), 1917; pozorini capriccio Arlecchino oder Die Fenste\ opera Doktor Faust (na vlastiti libreto; dovrio Ph. Jarnach, 192 VOKALNA: kantata // Sabato del villaggio (Leopardi) za sole, li 1882; Le Ouattro Stagioni za muki hor i orkestar op. 40, 1882; A bariton i orkestar op. 35, 1882; Zwei Gesdnge za bariton i mali ork 191718; Unter den Linden za sopran i orkestar, 1885; Zigeunen za bariton i orkestar, op. 55, 1923; oko 20 pesama za glas i klavir, Album vocale op. 39b, 1879. Transkripcije i kritika izdanja ti S. Bacha, L. v. Beethovena, J. Brahmsa, F. Chopina, J. B. Crai Gadea, K. Goldmarka, F. Liszta, W. A. Mozarta, F. Schuberta, R. R. Wagnera, C. M. Webera. Naroito je poznato izdanje J. S. Bach zicija u dve serije: I. Busoni-Ausgabe (saraivali E. Petri i B. Muj sv. sadrava Bachova klavirska dela; //. Bach-Busoni gesammelte 7 sv. sadrava obradbe i preradbe Bachovih kompozicija za klav violinu, kao i neke Busonijeve kompozicije. Kadence za pojedint violinske koncerte Beethovena, Brahmsa i Mozarta te za Webero klarinet. Teoretsko-estetska dela: Entzvurf einer neuen Aesthetik c 1907 (II izd. 1910; novo izd. 1954); Versuch einer organischen Kl schrift, 1910; Von der Einheit der Aiusik, Verstreute Aufzeichungen ( i lanci), 1922 (novo dopunjeno izd. pod naslovom Wesen und Einhe 1956); Lehre von der Ubertragung von Orgelzverken auf das Klavie delu izdanja Bachove zbirke Wohltemperiertes Klavir). Libreti za tua scensko-muzika dela. Izbor iz Busonijevih spisa i misli i L. Dallapiccola i G. M. Gatti pod naslovom F. Busoni: Scritti e j muica (novo izd. 1954). Pisma: Busoni. Briefe an seine Frau, ic Schnapp; tal. izd. 1955); Funfundzzvanzig Busoni-Briefe, 1937 ( red. ] tal. izd. 1955); Funfundzzvanzig Busoni-Briefe, 1937 (red. G. Se Briefe Busonis an Hans Huber, 1939 (red. E. Refardt). LIT.: H. Leichtentritt, F. B. Busoni, Leipzig 1916. P, Bel Neue Musik, 1919. E. J. Dent, Busoni e il pianoforte, Athen II Pianoforte, 15 juni 1921 (broj posveen Busoniju). Mus Anbruch, i.15. I 1921 (broj posveen Busoniju). G. Selden-Goi Busoni, Wien 1922. J. Wassermann, In memoriam Ferruccio Bi 1925. H.Jelmoli, Ferruccio Busonis Ziircherjahre, Ztirich, 1929. Ferruccio Busoni, RAM, 1928, 6. 5. F. Nadel, Ferruccio Bus 1931. E. J. Dent, Ferruccio Busoni, A Biographv, London 1933. Busoni, Roma 1939. La Rassegna Musicale, januar 1940 (broj p soniju). P. Roes, La technique fulgurante de Busoni, Pari 1941. i P. Fragapane, II Dottor Faust* di Ferruccio Busoni, Firenze Guerrini, Ferruccio Busoni, Firenze 1944. R. Giazotto, Busoni, opera, Milano 1947. E. Debusmann, Ferruccio Busoni, Wiesl H. Wirth, Ferruccio Busoni, MGG, II, 1952. R. Vlad, Destin RAM, 1953, 2. A. Briner, Freiheit und Bindung im Denken v< Busoni, Schweizerische Musikzeitung, 1956, 1. G. Busoni, Erin] Ferruccio Busoni, Berlin 1958. M. H. BapuMoea, BocnoMunaHHH E MaHe H cE\ EV3OHH, MocKBa 1964. /'. M. Kozau, <J>epyq^o Ey3C 1964. G. Selden-Goth, Ferruccio Busoni. Un Profilo, Firenza 19 Stuckenschmidt, Ferruccio Busoni. Zeittafel eines Europaers, Zur 1967.

zerstuck) B. stvara pod uticajem J. S. Bacha, ranih romantiara i, kasnije, Brahmsa. U tim delima junjaka oseajnost je skladno povezana sa smislom za proporcije forme. Posle Konzertstiicka on tei za jednim novim mladim klasicizmom (der junge Klassizismus), koji se, kako je sam definirao, ne sastoji u tome da se obori ono to postoji, nego da se iznova stvori ono to postoji. . . ->Pod novim klasicizmom smatram vlast, izbor i iskoriivanje svih dosada postignutih iskustava i njihovo zatvaranje u vrste i skladne forme. Ubrajam takoer u elemente novog klasicizma definitivno oslobaanje od tematizma i obnovljenu upotrebu melodije (ne u smislu dopadljivih motiva) koja dominira svim glasovima, svim impulsima koja nosi ideju i raa harmoniju,

F. B. BUSONI. Autograf

ukratko: maksimalno razvijenu (ne komplikovanu) polifoniju. Trei elemenat, isto tako vaan, )*e negacija senzualnosti i odri canje od subjektivizma . . . ponovo sticanje jasnoe (serenitas) . . . Ne dubina i oseaj i metafizika, nego samo muzika sasvim ista, koja se nikad ne skriva iza maske, figura i zamisli koje su uzete i posuene iz drugih polja. Okvir umetnosti . . . prije svega znai: nemojte poveravati umetnosti zadatke koji su strani njezinoj prirodi (npr. u muzici: opis). Programatskim tendencijama XIX v. B. suprotstavlja vraanje ka Bachu i Mozartu kao zastupni cima apsolutne muzike, ali ne odbacuj e eksperimentiranj a u muzici oko poetka XX v. ve smatra da se ona moraju upotrebiti utelovljena u definitivni oblik koji e doi. U svojim traenjima originalnih stvaralakih puteva B. je pravio smele eksperimente. Pokuavao je stvarati sa treinostepenskim i estinostepenskim intervalskim vrednostima; neobinim harmonskim sklopovima dospeo je u podruje atonalizma i politonalizma (6 Sonatina, 191017); traio je nova reenja unutranje organizacije muzikih oblika, pri emu je preputao vremenu da eliminie nebitno od bitnog, prolazno od neprolaznog. Napredak mora obogatiti a ne izmeniti sredstva pisao je on. U svojim lancima i esejima dotaknuo jt i druga pitanja muzike umetnosti, nj ezine prolosti, sadanj osti i budunosti 3 tako problematiku tonaliteta, harmonije i forme u muzici njegova doba. B. gleda na muziku u celini kao na ivo, organsko bie koje se neprekidno dalje razvija i menja. Prema E. Vuillermozu B. je teoretiar od koga su Stravinski i njegovi imitatori preuzeli dogme svog novog asketskog evanelja, roenog iz injenice to nije bilo mogue dalje usavriti rafiniranu tehniku, punu arma, koju su iscrpli majstori impresionizma (Histoire de la musique). Busonijevi su lanci i eseji od posebne vanosti i stoga to on u njima vrlo esto objanjava i komentira svoje vlastito stvaranje.
DJELA. ORKESTARSKA: Symphonisches Tongedicht op. 32a (prvotno koncertna fantazija za klavir i orkestar, 188889), 1893 ; koncert za klavir op. 39 (u finalu sudeluje i 6-gl. muki hor), 190304; koncert za violinu u D-duru op. 35a, 189697; Konzertstuck za klavir i orkestar op. 31a, 1890; Indianische Fantasie za klavir i orkestar op. 44, 1913; Romanza e Scherzoso za klavir i orkestar op. 54, 1921; Concertino za klarinet i mali orkestar op. 48, 1919; Divertimento za flautu i orkestar op. 52, 1920; Lustspialouvertiire op. 38, 1897(preraeno 1904); Symphonische Suite op. 25, 1888; Geharnischte Suite op. 34a, 1895 (preraeno 1903); simfonijska suita iz muzike za Turandot op. 41, 1906; simfonijska suita iz opere Die Brautuoahl op. 45, 1917; Berceuse elegiaque op. 42, 1909; Nocturne symphonique op. 43, 1912; Rondo arlecchinesco op. 46, 1915; Indianisches Tagebuch: Zzveites Buch (Gesang vom Reigen der Geister), studija za mali orkestar op. 47, 1915; Sarabanda e Corteggio (2 studije za Doktor Faust) op. 51, 191819; Tanzwalzer op. 53, 1920. KAMERNA. Dva gudaka kvarteta: I, u C-duru op. 19, 188081 i II, u d-molu op. 26, 1889; 2 sonate za violinu i klavir: I, op. 29, 1890 i I I , u -emolu op. 36a, 1898; Bagatellen za violinu i klavir op. 28, 1888; Kleine Suite za violonelo i klavir op. 23, 1886; Kultaselle (varijacije na finski narodni napjev) za violonelo i klavir, oko 1891; Albumbldtt za flautu i klavir, 1917; Elegie za klarinet i klavir, 1921. KLAVIRSKA: sonata u f-molu, 1883: Sonatina I, 1910; Sonatina seconda, 1912; Sonatina ad usum infaniis, 1916; Sonatina in diem Nativitatis Christi MCMVII, 1917; Sonatina brevis, in signo Joannis Sebastiani Magni, 1919; Sonatina super Carmen, 1921; Cinq piices op. 3, 1877; 3 Alorcgux op. 46, 1877; Scherzo op. 8, 1877; Minuetto op. 14, 1878; Gavotta op. 25, 1878; Preludio e fuga in stile libero in do minore op. 21, 1878; 25 Preludi op. 37, 187980; Minuetto capriccioso op. 61, 1879; Gavotte op. 70, oko 1880; Una Feta di villaggio op. 9,1881; Tre pezzi nello stile antico op. 10, 1881; Danze antike op. 11, 1882; Racconti fantastici op. 12, 1882; Danza notturna op. 13, 1882; Marcia di paesani e contadine op.

BUSSER, Henri (Paul), francuski kompozitor (Toulouse, 16. I 1872 ). Sin pijaniste i orguljaa, \ Parizu na koli Niedermeyer i na Konzervatoriju. Uitt bili su mu C. Franck i Ch. M. Widor, a kompozicije E i Ch. Gounod; 1893 dobio Rimsku nagradu, a mnoj (1930) i nagradu Lasserre. Od 1900 operni dirigent Uz to je predavao na Konzervatoriju u odsjeku za vc samble (1904-29) i u odsjeku za kompoziciju (19301938 lan je Instituta. Pristaa klasike, B. svoje stvaranj zuje na Ch. Gounoda. Djela mu se odlikuju ravnoteo: i forme.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Hercule _ a u

Hesperides, 1900; suita A la villa Medicis; Petite Suite za mali ort Suite funambolesque, 1900; Suite breve za komorni orkestar, 1910; los montes, 1934; uvertira Minerve, 1896; Variations sur un then 1906. KOMORNA: Divertissetnent za gudaki kvartet, 1949; za violinu i klavir, za violu i klavir, za violonelo i klavir i dr. L Opere: Le miraele des perles, 1899; Colomba, 1921; Les noces corinth La pie borgne, 1929; La carrosse du Saint-Sacrement, 1948; Diafoir La Venus d'Ille, 1964. Pastorala Daphnis et Chloe, 1897. Baleti: Bi 1903; La ronde des saisons, 1905; Le vert galant, 1951; Gayarni, Scer Dovrio Bizetovu operu Ivan le Terrible (pod naslovom Ivan Rameauovu Les Indes galantes } 1952 (zajedno sa P. Dukasom). \ Kantate: Amadis de Gaule, 1892 i Antigone, 1893; zborovi; solo-pjes vene kompozicije (mise, rekvijemi, moteti). Instrumentirao 1 klavirsku kompoziciju Petite suite. SPISI: De Pelleas aux Indes ga, Gounod, 1961; kolski udbenici; solfeggia; vokalize. God. 1933 o preraeno izdanje Guiraudova Traite pratique d'instrumentation. LIT.: P. Landormy, La musique francaise apres Debussv, , M. M. Bourla, Henri Busser, MGG, II, 1952. -t

BUSSLER, Luwig, njemaki muziki teoretiar (Berlin, 26. XI 1838 18. I 1901). Uenik R. Hertz A. Grella, S. W. Dehna i W. F. Wieprechta (instrmr God. 1865 postao nastavnik na Ganzovoj muzikoj ko linu. Od 1869 dirigent kazalinog orkestra u Memela,,

BUSSLER BUTTSTETT

273
predavao na razliitim muzikim kolama u Berlinu (od 1879 na Sternovu konzervatoriju). Od 1883 djelovao je i kao muziki kritiar u Nationalzeitungu. Njegova se teoretska djela zbog svoje praktinosti upotreblja vaju jo i danas. . ^uumt BUTORAC, Vesna, plesaica (Zagreb, 11. IX 1943 ). Zavrila Srednju baletnu kolu u Zagrebu i zatim se 196667 usavravala na Koreografskom uilitu u Lenjingradu. Od 1959 lan baletnog zbora, od XIVP"lT"' P'"** f" Dlwi<l Tudor ^ 1960 solist, 1967 postala ' ii^JAint primabalerina Baleta Hrvatskog narodnog kazalita u Zagrebu. Jedna od najistaknutijih

jugoslavenskih baletnih umje-nica mlade generacije, plesaica profinjene muzikalnosti i visoke tehnike spreme, B. je o-stvarila vie BUSSOTTI, SylS. BUSSOTTI. Fragment iz klavirskih kompozicija za D. Tudora vano, talijanski kompozitor, reiser i slikar kreacija na podruju klasinog plesa. Meu njima su glavne uloge u baletima Labue jezero i Trnoruica (Caj-kovski), Giselle (Adam), (Firenca, i. X 1931 ). Muziku studirao u Firenci (G. Maglioni, Simfonija in Re (Sorko-evi), udesni mandarin (Bartok), Soba R. Lupi) i Parizu (M. Deutsch). Kao kompozitor meunarodnu (Auric), ar-ptica (Stravinski), Ozarena no(S chonberg), avo u afirmaciju stekao 196263 osvajanjem druge, odnosno prve naselu (Lhotka), Susreti (Kirigin), Naputene (Kelemen), Heloti grade na natjeajima Internacionalnog drutva za novu muziku (Brkanovi) i dr. Osim na baletnim pozornicama u zemlji, nastupala (SIMC). Istaknuti predstavnik avangardnog muzikog stremljenja je u Italiji, Francuskoj, Austriji, Holandiji, Sovjetskom Savezu, i eksperimenta, B. svoja djela biljei posebnom notacijom. PodjeJapanu i dr. K. Ko. dnako ekstreman je i u traenju novih scenskih rjeenja, to je pokazao sa svojim Thedtre sonore-musical na III muzikom bienBUTTERWORTH, Geornalu u Zagrebu (1965), s kojim je uz vlastitu kompoziciju izveo ge (Saiton Kaye), engleski djela J. Cagea, F. Rzevvskog i G. Chiarija. kompozitor (London, 12. VII DJELA: 2 Vod za sopran, Martenotove valove i orkestar, 1958; Breve 1885 poginuo u bici kod za Martenotove valove, 1958; Sette Fogli: I, Couple za flautu i klavir; II, Coeur Pozieresa, 5. VIII 1916). Klavir za udaraljke; III, Per tre za klavir; IV, Lettura di Braibanli za glas solo; Y, Mouio u Etonu, a studij zavrio na bile-Stabile za gitaru (+ glas i klavir); VI, Manifesto per Kalinoviski za orkestar i VII, Sensitivo za violinu solo-tutti, 1959; Five Piano Pieces for David Tudor, Trinity Collegeu u Oxfordu. 1959; Geographie francaise pour 4, 1959; Torso, ciklus pjesama za glas i orkeKompozicije mu se temelje na star (tekst A. Braibanti), 1960; Pearson Piece za bariton i klavir, 1960; Phrase melodijama narodnih pjesama a trois za gudaki trio, 1960; Pieces de chair U za 2 glasa i instrumente, 1961; Pour clavier, 1961; Siciliano za 12 mukih glasova, 1962; Fragmentalion pour i plesova.
un joueur de harpe, 1962; Mit einem gezvissen sprechenden Ausdruck za komorni sastav, 1964; Tableaux vivants, avant la Passion selon Sade za 2 klavira, 1965; Solo, 1966; Rara feco sierologico), 5 stavaka u jednom za violinu ili violu ili violonelo ili kontrabas ili gitaru, 1967; / semi di Gramsci za gudaki kvartet i orkestar, 1967; Ancora odono i colli, 6-gl. madrigal, 1967; Marbre za gudae, 1967; Julio organum Julii, liturgija za orgulje, 1968; Ancora odono i colli za vokalni sekstet, 1968; // Nudo za sopran i gudaki kvartet; Ultima rara za glas i gitaru, 1969. DRAMSKA: Geographie francaise, 1959; Reactions za jedan instrument i publiku, 1961; Memoria, 5 scena, 1962; La Passion selon Sade, 1965. Marionetske prie: Nottetempolunapark, 1954; Arlechinbatocieria, 1955 i Tre mascare in gloria, 1956.

DJELA: Musikalische Elementarlehre, 1867 (XVI izd. 1926); Praktische Harmonielehre in Aufgaben, 1875 (X izd. 1929 u redakciji H. Leichtentritta); Der strenge Satz, 1877; Harmonische Obungen am Klavier y 1877; Kontrapunkt und Fuge im freien Tonsatz, 1878 (II izd. 1912, red. H. Leichtentritt); Musikalische Formenlehre, 1878 (V izd. 1931, red. H. Leichtentritt); Praktische musikalische Kompositionslehre: I, Lehre vom Tonsatz, 1878; II, Freie Komposition, 1879 i III, Instrumentation und Orchestersatz, 1879; Elementarmelodik, 1879; Geschichte der Musik (6 predavanja), 1882; Partiturenstudium (Modulations lehre ), 1882; Lexikon der musikalischen Harmonien, 1889.

BUSTINI, Alessandro, talijanski kompozitor i pijanist (Rim, 24. XII 1876 ). Na akademiji Santa Cecilia u Rimu studirao kompoziciju (S. Falchi), klavir (G. Sgambati) i orgulje (R. Renzi). Na tom je zavodu do 1940 predavao klavir i kompoziciju. B. je 1947 imenovan direktorom (ad interim) akademije S. Cecilia, a 195264 bio je njen predsjednik.
DJELA. ORKESTRALNA: dvije simfonije, 1899 i 1909; simfonijska pjesma Le tentazioni, 1914; Tema e variazioni, 1933; Marcia trionfale, 1943; Le stagioni za violinu i komorni orkestar, 1934. KOMORNA: dva gudaka kvarteta, 1910 i 1930; Suite scarlattiana za gudaki kvartet, 1940; sonata za violu i klavir, 1920; sonata za violinu i klavir; sonata za violonelo i klavir, 1934. Kompozicije za klavir. DRAMSKA. Opere: Maria Dulcis, 1902; La citta ouadrata, 1911; L'incantesimo di Calandrino, 1918. Messa funebre, 1902. Solo-pjesme. Objavio studiju La sinfonia in Italia, 1904. Revidirao izdanja: Gradus ad Parnassum M. Clementija i Clavicembalo ben temperato J. S. Bacha.

DJELA. ORKESTRALNA: Two English Idylls, 1911; preludij Cherry Tree, 1912; The Banks of Green Willows, 1913. VOKALNA: 6 Songs from A shropshire Lad 1911; Bredon HilU and Other Songs, 1912; II Folksongs from Sussex, 1912; On Christmas Night za zbor, 1912; Love Blows as the Wind BIOTVS za bariton i gudaki kvartet, 1914.

V. BUTORAC

BUTAKOV, Aleksej, pijanista i kompozitor ruskog porekla (Petrograd, 30. V 1907 Beograd, 31. X 1953). Muziku kolu i Filozofski fakultet zavrio u Beogradu. Pored muziko-pedagokog rada aktivno je koncertirao u toku celog ivota, naroito kao kamerni saradnik i pratilac. Intenzivnije poeo komponirati u nemakom zarobljenitvu u toku Drugoga svetskog rata.
DELA: kvartet za obou, klarinet, engleski rog i fagot; svita za fagot i kla vir ; svita za klarinet i klavir; Nocturno za flautu i klavir. Preludijum za klavir. Balet Borba za zemlju. Pet pesama za glas i klavir. Muzika za film Crveni cvet. S. D. K.

BUTTING, Max, njemaki kompozitor (Berlin, 6. X 1888 ). Osnovno muziko obrazovanje stekao u Berlinu (A. Drever), a zatim u Miinchenu studirao kompoziciju (F. Klose, W. Courvoisier) i dirigiranje (P. Prill). Djelovao u Berlinu kao trgovac, namje tenik autorskoga drutva i 194851 glavni urednik muzikog programa radio-stanice. lan je Njemake akademije umjetnosti.
D JE LA . O RK E STRA LN A. Deset simfonij a: I, 1922; II, 1924; III, 1925; IV, 1942; V, 1943; VI, 1945; VII, 1949; VIII, Die Urlaubsreise, 1952; IX, 1956 i X 1963. Koncert za klavir, 1964; koncert za flautu, 1950; sonatina za gudaki orkestar, 1949; uvertira, 1949; simfonijske varijacije, 1953; balada 1954; Funferriste Stiicke nach Diirer, 1955; simfonijeta u tri stavka, 1960; Sinfonische Rhapsodie, 1962; Wochenend-Konzert, 1962; Serenada, 1963. KOMORNA. Devet gudakih kvarteta: V, 1947; VI, 1954; VII, 1956; VIII, I9'i7 i IX, 1957; klavirski trio, 1947; Festschrift fiir Bach, 6 invencija za flautu, violinu, engleski rog, violu, fagot i violonelo, 1950; La serenata gentile, oktet za flautu, obou, fagot, klavir i gudaki kvartet, 1951, 4 stavka za duhaki kv intet, 1962. KLAV1RSKA: sonata, 1951; Sonatine fiir Gretl, 1952: Diarium (40 studija), 1956; Klavierstiicke, 1961. Opera Plautus im Nonnenkloster, 1959. VOKALNA. Kantate: Das Memorandum za sole, zbor i orkestar, 1948; Nach dem Krieg za mjeoviti zbor i komorni orkestar, 1948; Die Lugengeschichte vom schuiar-zen Pferd za bariton, mjeoviti zbor i komorni orkestar, 1949 i dr.; Vier Lieder und ein Nachuiort, 1962. Autobiografski spis Musikgeschichte, die ich miter-lebte, 1955LIT.: G. Hofmeyer, Max Butting, Verband Deutscher Komponisten und Musikwissenschaftler, Berlin 1967.

BUTLER, John, ameriki koreograf i plesa (Memphis, Tennessee, 1921 ). Studirao u New Yorku. U SAD stekao ugled svojim koreografijama baleta Sebastian (Menotti), After Eden (Hoiby), A Season in Hell (Hicks). U Evropi se afirmirao baletima na muziku C. Orffa (Catulli Carmina, Carmina burana) koje je postavio za nizozemski Dans Theater. B. je prvi koreografirao balete za televiziju (1948).

BUTTNER, Paul, njemaki kompozitor (Dresden, 10. XII 1870 15. X 1943). Uenik F. Draesekea; 1896^1907 nastavnik i od 1924 direktor Konzervatorija u Dresdenu. Bio je i muziki kritiar lista Dresdner Volkszeitung.
DJELA. ORKESTRALNA: etiri simfonije; simfonijske fantazije Der Krieg i Uber ein deutsches Volkslied; Vision (preludij, fuga i epilog); burleska Das Wunder der Isis; Saturnalia za duhae i timpane. KOMORNA: gudaki kvartet u g-molu; 3 sonate za violinu i klavir. Opere: Menasche i Anka. Muki zborovi s orkestrom i dr.

BUTTSTETT (Buttstadt, Buttstedt), Johann Heinrich, njemaki kompozitor i orgulja (Bindersleben kraj Erfurta, 25.
Muz. E., I, 18

."" St-

274

BUTTSTETT BUZZI-PECCIA
Kao kompozitor kantata i djela za orgulje i kao c je bio uzor mnogim suvremenicima i J. S. Bachu. U s orguljama bio je znatno napredniji od svojih prethodni] po smionosti tehniki ka (bogato iskoriiv la). Zajedno s Pache je najvei majstor mu gulje prije J. S. Bachi vim djelima za orgul; i kod ostalih sjeverne kompozitora) vie tr porosti, nego kod nj vremenika u srednje Vf .. i M rNjemakoj. B. gradi

IV 1666 Erfurt, 1. XII 1727). Uio kod J. Pachelbela u Erfurtu. Tamo je od 1687 bio crkveni orgulja i uitelj muzike. Njegovi uenici bili su F. G. Kauffmann i J. G. Walther. Polazei sa stanovita da je muzika nauka, drao se tradicije, ali je doao u su kob sa J. Matthesonom, koji je muziku smatrao umjetnou afekata. B. je inzistirao na tome da je osnova muzike Harmonia Aeterna, iz koje nastaje dalji razvoj na temeljima teolokih predodaba.
DJELA. Izdao: Musikalische Clavierkunst Und Vorrathskammer, 1713; Opera Prima Sacra, bestehend in 4 neukomponierten Missen, 1720; traktat Vt Mi Sol Re Fa La, Tota Muica et Harmonia Aeterna, 1716 (protiv djela J. Matthesona Das neueroffnete Orchester). J. G. Walther objavio je u Musikalisches Lexikon 2 Buttstettove partite: Allein Gott in der Hbh sei Ehr, 1705 i Wo Gott zum Haus nicht gibt sein Gunst, 1706. U rukopisu su ostale 42 koralne kompo zicije za orgulje, 5 fuga i misa za 6 glasova, 1695. LIT.: E. Ziller, Johann Heinrich Buttstett (disertacija), Halle 1934. W. Blankenburg, Der Titel und das Titelbild von J. H. Buttstetts Schrift Ut, mi, sol, re, fa, la . . ., MF, 1950. F. Blume, Johann Heinrich Buttstett, MGG, II, 1952.

wni> / Muficcn,
3 n >>M|x.#lr<t>r',t Mv,

BUTTYKAY, Akos, madarski kompozitor i pijanist (Halmi, 22. VII 1871 Debrecen, 26. X 1935). Studirao u Budimpeti na Konzervatoriju i na Akademiji (I. Thoman, V. Herzfeld). Kasnije nastavio studij klavira u Weimaru kod B. Stavenhagena. Od 1896 koncertirao u Berlinu. Vrativi se 1903 u Budimpetu bio je 190723 profesor klavira na Muzikoj akademiji. Vrlo je esto gostovao i izvan domovine u Evropi i Americi. Kao kompozitor B. je bio pod Wagnerovim utjecajem.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, 1900 (prer. 1907) i 1902; simfonijska pjesma Az unnepronlok, 1904; koncert za violinu, 1909; fantazija za klavir i orkestar, 1902; rapsodija za violinu i orkestar; Szvit magyar stilben, 1900; Magyar rapszodia, 1930; Amit egy nyari ej mesel. Dvije sonate za violinu i klavir, 1907 i 1930; Capriccio za violinu i klavir. Klavirske kompozicije {Sonata appassionata; varijacije na madarski narodni napjev). DRAMSKA: komina opera A bolygo gbrbg, 1905; muzika pria Hamupipoke, 1912; baleti A bubajos malom, 1895 i Hertha. Operete: A csibeszkiraly, 1907; Olivia hercegnb, 1917; A csdszdrne aprodja, 1919; Az ezustskirdly; Szerelmi mamor, l920iHappy End, 1930. Scenska muzika. Oko 15 solo-pjesama. LIT.: L. Koch, Buttykay Akos, Magvar Zenei Szemle, 1941.

BUUS, Jakob (Jachet, Jacobus Bohusius, van Paus), nizozemski kompozitor (? Be ?, VII ili VIII 1565). Vjerojatno uenik A. Willaerta. Od 1541 orgulja crkve sv. Marka u Veneciji, 155164 orgulja Dvorske kapele u Beu. Vane su njegove instrumentalne kompozicije, kod kojih se osjea sklonost monotematici i u kojima omoguuje izvoau slobodno improviziranje i figuriranje.
Intabolatura d'Organo di Ricercari di M. J. B. . . , 1549. Canzoni francesi (2 knj.): I, za 6 glasova, 1543 i II, za 5 glasova, 1550. Moteti za 4 glasa, 15497 chansona, madrigal i 4 moteta u razliitim suvremenim zbirkama; nekoliko kompozicija u rkp. NOVA IZD.: po jedan ricercar obj. su J. W. Wasielewski (Geschichte der Instrumentalmusik im 16. Jahrhundert, 1878), O. Kinkeldev {Orgel und Klavier in der Musik des 16. Jahrhunderts, 1910) i H. Riemann (Musikgeschichle in Beispielen, 1912); 2 ricercara obj. M. S. Kastner (1957). LIT.: H. Kraus, Jakob Buus (disertacija), Wien 1919. G. Sutherland, The Ricercari of Jacques Buus, MQ, 1945. J. Schmidt-Gorg, Jakob Buus, MGG, II, 1952. H. Brown, The Chanson Spirituelle, J. Buus and Parody Technique, Journal of the American Musicological Society, 1962.
DJELA: Ricercari . . . da cantars et sonare . . . za 4 glasa (2knj.), 1547i 1549i

jama J. P. Sweelinck; red jasnoe stila ne tvrdoama harmonij s trapunktikog sloga, su i njegove toceate i teza; one se nadovezu ralatvo G. Frescoba ne su i Buxtehudeoi glie koje tee k mom PROGRAM ZA ABENDMUSIK S sti i poput njegov: PO SV E T O M B U X T E H UD E A obradbi oituju rijacijsku tehniku. kantate, preteno svjetovnog karaktera, najznaajnija s' -instrumentalna djela te vrste prije Bachovih kantata. i sadrajno one su vrlo raznolike i bogate, s izrazitim si umjetnika k lirskim raspoloenjima i arioznosti.
DJELA. KOMORNA: VII Suonate a due, Violino e Viol embalo op. I, 1696; VII Suonate a due, Violino e Violdigamba op. II, 1696; 2 sonate (u C-duru i F-duru) za 2 violine, gambu i en u Dduru za gambu, violone i embalo, 1692; sonata u a-molu za vii i embalo. KLAVIRSKA: 26 suita (7 je izgubljeno); vie var phonie in G. ZA ORGULJE: Passacaglia u d-molu; Ciacone 1 -molu; preludij, fuga i ciacona u C-duru; oko 20 preludija i fuga; fu Canzone u C-duru (2), G-duru (2), d-molu; vie tokata; obradbe jacije; fantazije; predigre). VOKALNA: veernje muzike (Ai oratorijskog karaktera (za neka od tih djela poznat je jedino nasloi samo oratorij Das Jungste Gericht, to ga je 1939 objavio W. Maxton jatno identian s oratorijem Das Allerschroklichste und Allerfrev 1683); oko 150 kantata, arija i drugih vokalnih djela, koja je est razgraniiti i klasificirati zbog srodnosti strukture; ta su djela pisana tekstove (s umecima i bez njih), na druge njemake duhovne teks tinske tekstove; Missa brevis; Magnificat; moteti; kanoni. Za hudeova malo je njegovih djela tampano, a i to se veinom izgu kompozicija sauvalo se u prijepisima suvremenika. Jai interes za njegovih kompozicija pokazao se istom od 1876. NOVA IZD.: Sveukupno izdanje Buxtehudeovih djela ni; 192537 izdano je 7 sv. {redaktori: W. Gurlitt, K. F. Riebcr, H DDT, XI, 1903, izala su komorna djela (redaktor C. Stiehl), a u 1903, kantate i Abendmusike (redaktor M. Seiffert). Sva djela 2 javio je Ph. Spitta u 2 sv., 187677 (Breitkopf & Hartel); novo i: dio M. Seiffert 190304, dodavi 1939 III sv.. Buxtehudeove ki orgulje objavili su nadalje H. Keller (2 sv., 193839, Peters (Stockholm 1950). U novije vrijeme izdano je viSe Buxtehudeovih djela s raznih podruja, osobito kod njemakih nakladnika (Barem Breitkopf & Hartel, Merseburger). Buxtehudeova pisma izdao dom {Mitteilungen des Vereins ftir Liibeckische Geschichte und Ali sv. 3, 188788). LIT.: H. Jimmerthal, Dietrich Buxtehude. Historische Ski 1877. C. Stiehl, Zur Geschichte des Instrumenten-Museums 1885. Isti, Die Organisten an der Marienkirche und die Aben Liibeck, Leipzig 1886. Isti, Musikgeschichte der Stadt Liibe Af. Seiffert, Buxtehude-Handel-Bach, PJB, 1902. A. Pirro, Dit hude, Pari 1913. W. Stahl, Franz Tunder und Dietrich Buxtehi 1926. Isti, Geschichte der Kirchenmusik in Liibeck bis zum Ai Jahrhunderts, Kassel 1931. B. Grusnick, Dietrich Buxtehude, Kirche, 1935. H. Bdelhoff, Die Abendmusiken in Liibeck, ibi W. Stahl, Dietrich Buxtehude, Kassel 1937 (novo izd. 1952). Dietrich Buxtehude on the Tercentenarv of this Pirth, MQ, 1937. tillet, L'Oeuvre d'orgue de Dietrich Buxtehude, RM, 1937. / Dietrich Buxtehude, The Musical Times, 1937- W. Stahl, E Abendmusiken im 17. und 18. Jahrhundert, Zeitschrift des Verein sehe Geschichte und Altertumskunde, Liibeck 1938. W. Mt Buxtehudes Abendmusik nur ein Kirchenkonzert, Musik und I 1 F. Blume, Das Kantatenwerk Dietrich Buxtehudes, PJB, 194

BUXTEHUDE, Dietrich, njemaki kompozitor i orgulja (Oldesloe kraj Liibecka, vjerojatno 1637 Liibeck, 1. V 1707). O njegovoj mladosti i kolovanju nema podataka. Orgulja u Halsingborgu (vedska) od 1657, zatim u Helsingoru, a od 1668 do smrti u Liibecku. Nije poznato da li je, poput tolikih onda njih muziara, putovao u druge muzike centre. U Liibecku je od 1673 organizirao tzv. Abendmusiken, tj. veernje crkvene koncerte, koji su se odravali svake nedjelje kroz pet predboinih tjedana (-> Abendmusik). Na tim je priredbama sudjelovalo 12 14 instrumentalista, nekoliko pjevaa-solista i zbor. Potanji podaci o rasporedima nisu poznati, ali se zna, da je B. autor mnogih djela (ciklusi kantata).

D. BUXTEHUD E. Poetak autografske tabulature

Moberg, Dietrich Buxtehude, Halsingborg, 1946. J. Hedar, Di( hudes Orgehverke; zur Geschichte des norddeutschen Orgelstil a/M 1951. W. Stahl, Dietrich Buxtehudes Geburtsort, Mus Kassel i Basel 1951. F. Blume, Dietrich Buxtehude, MGG, II K. Hutchins, Dietrich Buxtehude; the Man, His Music, His ] 1955. H. J. Moser, Dietrich Buxtehude, Berlin 1957. N. Fries hans by og hans orgel Helsingor, Set. Mahale Kirkes orgelhisto; hundreder, Helsing0r 1960. G. Karstddt, Die extraordinairen ken Dietrich Buxtehudes, Liibeck 1962. HAJ. Pauly, Die Fuge ii werken Dietrich Buxtehudes, Regensburg 1964. M. Geck, Die Buxtehudes und der friihe Pietismus, Kassel 1965.

Tanbur).

BUZUK (tur. buzurk velik), albanska tambura si linih ica (-*

BUZZI-PECCIA, Antonio, talijanski kompozito pjevanja (Milano, 13- X 1854 New York, 29. VIII 1 nik Milanskog konzervatorij a (oboa, violonelo, koj usavravao se kasnije u Parizu kod J. Masseneta i C. Sai

BUZZI-PECCIA BYRD
Djelovao najprije u Torinu3 a 1898 preselio se u SAD te pouavao pjevanje na Musical Collegeu u Chicagu i na College of Music u Nevv Yorku. Tamo je utemeljio i vlastitu kolu pjevanja.
DJELA: simfonijska pjesma Saturnale. Kompozicije za komorne sastave i klavir. Opere: El sogn de Milan, 1892 i Forza d'amore, 1897. Zborske kompozicije; solo-pjesme (romance) sladunjavo-popularnog karaktera. SPISI: The Italian Diclion, 1921; How to Succeed in Singing, 1925; The Master Speaks; In a Futurist City. Suraivao u amerikim novinama i asopisima.

275

BUZZOLA, Antonio, talijanski kompozitor (Adria, 2. III 1815 Venecija, 20. V 1871). Uio kod svog oca u Adriji i na Napulj skom konzervatoriju (G. Donizetti, S. R. Mercadante). Mnogo je putovao (Njemaka, Rusija, Poljska, Francuska); 1847 nastanio se u Veneciji i 1855 postao maestro di cappella crkve sv. Marka. B. je suosniva Societd e Scuola Musicale u Veneciji, iz kojeg se razvio dananji konzervatorij B. Marcello.
DJELA. Opere: 11 Ferramondo, 1836; Mastino I" della Scala, 1841; Gli avventurieri, 1842; Amleto, 1847; Elisabetta di Valois, 1850; La Puta onorata (neizvedena). Messa da Reauiem (za Rossinija); Cantata funebre dei caduti di Solferino e San Martino; La campana del tramonto i dr. LIT.: A. Casellati, Antonio Buzzola, Muica d'oggi, 1930.

BYRD, William, engleski kompozitor (1543 Stondon Massey, Essex, 4. VII 1623). Podaci o poreklu, porodici i kolovanju nisu pouzdani. Pretpostavlja se da mu je otac bio iz Lincolnshirea, peva u dvorskom horu. B. je bio lan dejeg hora kraljevske kapele u Londonu i verovatno dak T. Tallisa. God. 156372 orgulja u Lincolnu, a od 1569 i peva u kraljevskoj kapeli. God. 1572 deli sa Tallisom mesto orguljaa kraljevske kapele; 1575 kraljica im daje iskljuivo pravo da u periodu od 25 godina izdaju i prodaju note, tampaju notnu hartiju i uvoze muzikalije. God. 1577 93 ivi u Harlingtonu i revnosno objavljuje kako svoja dela, tako i druge znaajne muzike publikacije. God. 1593 seli u Stondon Massev kraj Londona, gde ivi do smrti.

za 5 i 6 glasova, pisane su izvanrednim kontrapunktskim sti lom, koji esto dosie snagu i izraajnost srodnih Bachovih dela. Ima u njima smelih, zvukovno efektnih modulacija i rea listikih momenata koji ukazuju na uticaj madrigala. Moteti iz dve zbirke Gradualia krai su od predanjih, a po stilu teniji i harmonski bogatiji. Bvrdovo najvee delo Great Service za 5glasni hor pisano je u venecijanskom dvozbornom stilu. U tom delu B. je postigao vrhunac svoje ne samo tehnike vetine, ve i dubine misli, lepote izraza i sadrajnosti, zbog ega ga je Feti nazvao engleskim Palestrinom ili O. Lassom. B. je osniva engleske madrigalske kole, mada ne i najbolji predstavnik ovog oblika; u poredenju sa madrigalima njegovih uenika i mladih savremenika, njegovi su madrigali poneto ukoeni i strogi u formi i izrazu. B. je i veoma zasluan za razvoj engleske solo-pesme. Iz polifonog madrigala izdvojio je solo-glas dodavi mu instrumentalnu pratnju (najee kvartet viola) i izbegavajui gustu polifoniju. Glasovi u pratnji pisani su sloeno i ingeniozno, a melodije odaju suptilni oseaj za proporciju i ritmiku raznolikost. Istorijski su naroito znaajne pesme ovog tipa koje je napisao za pozorine komade. B. je komponovao etiri vrste komornih dela (sve za razliite sastave viola): fantazije, koralne obradbe, plesove i ostinate. Najuspelije su medu njima fantazije, osobito fantazija za sekstet (tampane u zbirci Psalmes, Songs and Sonnets, 1611), u kojima se plesni odlomci izmenjuju sa elementima fantazije. Takav sloeni oblik jedinstven je u tadanjoj Evropi. U ostinatima naziru se fragmenti pukih pesama. U svojim delima za virginal ostvario je B. izrazito klavirsku muziku homofone strukture i doprineo razvoju novog tipa klavirske kompozicije: varijaciji, uslovljenoj prirodom i tehnikom instrumenta, bogatoj figuracijama i ukrasima.
DELA. INSTRUMENTALNA. Kamerna muzika za razliite sastave viola da gamba: 15 Fancies; 8 kompozicija In nomine; Prelude and Fantasy; Pavan and Galliard', 9koralnih stavaka. Kompozicije za lautu: 7 koralnih stavaka; nekoliko plesova u tabulaturi. Oko 140 kompozicija za instrumente sa diskama, veinom za virginal; mnoge se nalaze u uvenim zbirkama onoga vremena: Parthenia; My Ladye Nevells Sooke; Filziuilliam Virginal Book; Will Forsvr's Book. VOKALNA: oko 70 madrigala za 36 glasova; preko 30 pesama za 1, 2 i 3 glasa uz instrumentalnu pratnju, veina objavljena u vlastitim zbirkama: Psalmes, Sonets and Songs, 1588; Songs of sundrie Natures, 1589; Psalmes, Songs and Sonnets, 1611; neke su sauvane u rukopisu. Preko 50 kanona za 37 gla sova (u rukopisu). CRKVENA MUZIKA. Katolika: tri mise (po jedna za 3, 4 i 5 glasova, verovatno potajno tampane 1605); zbirke moteta Cantiones sacrae (zajedno sa T. Tallisom), 1575; Cantiones sacrae, I i II, 1589 i 1591; Gradualia (2 knj.), 1605 i 1607; vei broj moteta pojedinano sauvanih u ruko pisu. Anglikanska: The Short Service; The Great Service; delovi iz 2 Services (u rukopisu); Preces and Responses (3 verzije sa odgovarajuim psalmima za poje mentalnu pratnju (veinom u rukopisu; neki su objavljeni u spomenutim vlastitim izdanjima pesama). Celokupna Bvrdova dela objavio je E. H. Fellowes 193750. LIT.: O. Becker, Die Madrigalisten Byrd, Morlev, Dowland (disertacija), Bonn 1901. W. H. Hadom, William Byrd, Oxford 1923. E. H. Fellowes, William Byrd, London 1923 (II izd. 1948). F. Hozves, William Byrd, London 1928 (II izd. 1933). E. Dent, Byrd and the Madrigal, Johannes Wolf-Festschrift, 1929. Th. Dan, William Byrd, MGG, II, 1952. W. B. Gray, A Comparison of the Latin and English Sacred Choral Composition of William Byrd (disertacija), Ann Arbor 1962. H. K. Andreivs, The Tehnique of Bvrd's Vocal Polyphony, London 1966. . J.

0 tim godinama ivota zna se vrlo malo. B. je uivao veliki ugled 1 autoritet i kao ovek i kao muziar. Bio je neosporno W. BYRD najznaajniji engleski kompo zitor svog doba, a po razno likosti svojih dela, po majstorskom tretiranju svih forma koje je pisao, po svom plemenitom stilu i esto pionirskom nai nu miljenja ide i medu najvee evropske kompozitore tog razdoblja. Najvaniji deo njegova stvaranja predstavljaju crkve ne kompozicije, katolike i anglikanske. U misama B. stvara bogatu, briljantnu polifoniju. Zbirke moteta Cantiones sacrae

C, r. tzv. prvi c (cl) centralni je ton dananjeg notnog sustava. 2. Poetni ton dananje osnovne ljestvice, tj. slijeda od sedam tonova bez povisilica i snizilica (c, d, e, f, g, a, h). 2. Kratica c. znai: a) con, colla, col, coll': c. a. = coll'arco, c. b. - col basso, c. d. = colla destra, c. 0. = coll'ottava i dr.; a) cantus: c. f. cantus firmus; u vokalnim partiturama XVI st. cantus znai sopran; a) capo: d. c. (D. C.) da capo; a) corda: u. c. -- una corda; a) contralto; a) continuo: b. c. basso continuo. CAAMA51O, Roberto, argentinski kompozitor i pijanist (Buenos Aires, 7. VIII 1923 ). Zavrivi Konzervatorij u Buenos Airesu koncertirao u svim veim gradovima Latinske Amerike i SAD. Od 1955 predaje na Institutu za crkvenu muziku u Buenos Airesu gdje je uz to od 1956 profesor na Konzervatoriju, a od 1960 i umjetniki direktor kazalita Colon.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za klavir, 1957; koncert za bandoneon 1954; Preludij, adagio i fuga, 1951; Variazioni americane, 1954; suita za gudaki orkestar, 1949; Muica za gudaki orkestar, 1957. KOMORNA: dva gudaka kvarteta, 1945 i 1946; 5 kompozicija za gudaki kvartet, 1955; klavirski kvintet, 1962. est preludija za klavir, 1947; Variazioni gregoriane, 1953: Dialoghi za 2 klavira, 1965. Solo-pjesme. CRKVENA: Psalam CXIJX za solistu, zbor i orkestar, 1948, Psalmi CXfV, VI i XLVI za zbor a cappella; Magnificat za zbor i orkestar, 1954.

CABA, Eduardo, bolivijski kompozitor (Potosi, 13. X 1890 La Paz, 3. III 1953). Studij zapoet u domovini nastavio u Buenos Airesu i Madridu (J. Turina, Perez Casas). Po povratku u Junu Ameriku djelovao najprije

u Buenos Airesu, zatim u Montevideu, a od 1942 bio je direktor Konzervatorija u La Pazu. Stvarao je u duhu indijanske narodne muzike.
DJELA: simf. pjesma Potosi; El poemadel Charango za klavir. Komorna muzika. 12 Aires indies za klavir. Kompozicije za gitaru (Paslovil). Baleti Aires Indios i Katlana. // Canciones da cdmara za glas i klavir.

CABALETTA (tal.; franc. cavalette), u talijanskim operama kasnog XVIII i XIX st. naziv za krau ariju kejom obino zavrava pojedini prizor ili vea arija. Melodija caballete je briljantna, ali harmonijski siromana, a ritam joj je jednostavan i naglaen. C. se esto susree u Rossinijevim djelima. CABALL, Montserrat, panjolska pjevaica, sopran (Barcelona, 1928 ? ). Ve u osmoj godini pjevala Bachove kantate i primljena na Muziku akademiju (E. Kemenv), 1948 dobila najveu panjolsku nagradu za pjevanje. Na opernoj pozornici debitirala u Baselu kao Mirni (Puccini, La Boheme). God. 1965 nastupila u njujorkom Metropolitanu kao Lucrezia Borgia (Do-nizetti), londonskom Covent Gardenu i na festivalu u Glvnde-bourneu kao Grofica (Mozart, Figarov pir), Maralica (R. Strauss, Kavalir s ruom) i dr. CABANILLES, (Cavanilles), Juan Bautista Jose, panjolski kompozitor (Algemesi, Valencija, 6. IX 1644 Valencija, 20. IV 1712). Vjerojatno pjevao u zboru katedrale u Valenciji u kojoj je 1665 postao prvi orgulja. Komponirao iskljuivo za orgulje (tientos, passacaglie, tokate i dr.). Po umjetnikoj vrijednosti svoje muzike C. ide u red najvanijih panjolskih majstora orgulja u XVII st.
NOVA IZD.: Sabrana djela Johannis Cabanilles Opera omnia, red. H. Angles (dosad objavljena 4 sv.: 1927, 1933, 1936 i 1956); pojedinane kompozicije M. Soriano Fuertes, H. Eslava, B. Saldoni i F. Pedrell (u razliitim zbirkama stare panjolske muzike).

LIT.: H. Angles, Johannis Cabanilles Opera omnia (predgovor), Madrid 1927. J. Subira, Juan Cabanilles, MGG, II, 1952. M. J. Corry, The Key-board Music of J. Cabanilles: A StvHstic Analvsis of the Published Works (disertacija), Ann Arbor 1966.

CABAZA (cabaca, casaba, chaquer, xaqu), udaraljka brazilskog podrijetla. C. je uplji kokosov orah nataknut na drveni drak i obavijen mreom nanizanih perli. Svira dri drak u lijevoj ruci i kree instrument u oba smjera. Dlanom desne ruke udara po kokosovom orahu pri emu zatitraju perle i daju toj udaraljki osebujnu boju zvuka. C. se upotrebljava u skupini ritmikih instrumenata koji prate mnoge junoamerike plesove (samba). CABEZN (Cabe?6n), Antonio de, panjolski kompozitor (Castrojeriz kod Burgosa, vjerojatno 3. V 1510 Madrid, 26. III 1566). Slijep od djetinjstva, postaje 1526 muico de camard y capilla (embalist i klavikordist) kraljice Izabele. ivei na dvoru i putujui upoznao je najvee muziare svoga vremena. Njegove je kompozicije (tientosi, ricercari, vjebe, obrade himni i moteta) sabrao i objavio u panjolskim tabulaturama za orgulje njegov sin Hernando pod naslovom Obras de muica para tecla y arpa y vihuela . . . (Madrid 1578). Uz djela Antonija C. nalaze se u toj zbirci i kompozicije Hernanda kao i Antonijeva brata Juana. Poredane su progresivno od dvoglasnih do estoroglasnih, a odlikuju se plemenitom melodikom. Karakteristino je i esto krianje dionica.
NOVA IZD.: Cijelu zbirku obj. F. Pedrell {Hispaniae sehola muica sacra sv. 34 i 78, 1894 i 1898). Pojedine kompozicije objavili su: G. A. Ritter {(ieschichte des Orgelspiels, 1884: II iz-. 1935); H. Riemann u tabulaturama i u transkripciji (Nolenschrifl und Notendruck, 1896); F. Pedrell {Antologia de organisias cldssicos espanoles, 2 sv., 1908); H. Halbig (1928); O. Gauss (1928); K.Straube (1929); A. Schering (1931); G. Tagliapietra (1932); W. Apel (1934); J. Bonnet (Old Spanish Masters, 1940): Devison-Apel (1947; II izd. 1950); M. S. Kastner (1951). LIT.: O. Kinkeldey, Orgel und Klavier in der Musik des 16. Jahrhunderts, Leipzig 1910. H. Angles, Antonio de Cabezon, MGG, I I , 1952. .S\ Kast-mr, Antonio de Cabezon, Barcelona 1952. Isti, Rapports entre Schlick et Cabezon, La musicjue instrumentale de la Renaissance (red. J. Jacquot), Pari 1955. Th. Dan, Cavazzoni and Cabezon, Music and Letters, 1955. K. Jeppesen, Cavazzoni Cabezon, Journal of the American Musicological Societv, 1955. H. Carpenter, The Works of A. de Cabezon, Chicago 1957.

CABY, Robert, francuski kompozitor (Venette, Oise, 1905 ). Uenik E. Satiea, bliz nadrealistikom pokretu. God. 192832 pisao muzike kritike za Humanite i Monde, a suraivao i u Let-tres Franfaises.
DJELA: Ciklus klavirskih kompozicija. Baiet LAmour et la Danse prema tekstu J. W. Goethea, F. Schillera i M. Porcheta. Filmska muzika. Ciklus orijentalnih pjesama; pjesme (na stihove A. S.

Pukina, G. Apollinairea, L. Aragona, P. Eluarda, J. W. Goethea, H. Heinea, L. Uhlanda).

CACCIA (eacea), vrsta talijanske polifone kompozicije, koja je nastala i razvila se u XIV st. U osnovi, C. je dvoglasna vokalna kompozicija zasnovana na kanonskoj imitaciji i na sukcesivnim varijacijama dvaju osnovnih melodijskih a b a 1 b1 a b a1 a2 b2 .. b1 a2 . . itd . Sredinom stoljea glasovima je dodana trea, instrumentalna dionica u duljim notnim vrijednostima, koja ne sudjeluje u imitaciji. U to doba sastavni dio caccie postaje i ritornello, kratki kontrastirajui zavrni dio, katkad u imitaciji a katkad homofon, preuzet vjerojatno iz madrigala. Tekstovi caccia obino opisuju lov i ribolov, prizore s trga i ivu akciju, uz estu upotrebu ono-matopeja (lovakih poklika, lavea, uzvika), pa se obino dralo

obrazaca:

278

CACCIA

CACCINT
novog monodijs kog stila. S tim u vezi C. je vaan i kao stvaralac i kao teoretiar . Njegovo najznaaj nije djelo, zbirka madrigala i arija Le nuo-ve musiehe (1601, ali djelomic e ve oko 1580 komponi rana i izvedena u krugu Camerate), prvo je sauvano djelo u kojemu je monodija kao novi stile recitativo ili rapresent ativo doista oblikova na. U pred-

da tekstovnom elementu oblik duguje i ime (caccia tal. lov). Vie je vjerojatno da ime potjee od kanonske imitacije u kojoj jedan glas lovi drugi. Meu pjesnicima tekstova za caccie istiu se Franco Sacchetti (roen u Dubrovniku oko 1333, umro u Firenzi 1400) i Niccolo Soldanieri (umro 1385). Najstariji po znati kompozitori ovog oblika, Maestro Piero i Jacopo da Bologna (aktivni oko 1340) ujedno su i najblii starijemu, formalno preglednom obliku caccie od kojega se, osim jednog opisa iz 1332 (-> Lit., Debenedetti), nije sauvalo izvornih primjera. Kompozitori srednje generacije Trecentista, aktivni uglavnom u toku druge polovine XIV st. (Vicenzo da Rimini, Francesco Landini, Giovani da Firenze, Gherardello da Firenze, Donato da Cascia i dr.) zasluni su za standardni tip troglasne caccie s melizmatikim poetkom, razvijenim vokalnim linijama uz elemente hocquetusa i zavrnim ritornellom. Na prijelazu u XV st. c. naglo gubi na popularnosti i naputa standardni oblik (Nicol da Perugia, Magister Zacharias, Fra Andrea dei Servi) te oko 1420 potpuno iezava. Muziki, iako ne i po metrici teksta, caccii su srodni madrigale canonico i ballata canonica. Najpotpunije novo izdanje caccia i srodnih oblika objavili su W. Th. Marrocco (Fourteenth Century Italian Cacce, 1942, sa 20 caccia) i N. Pirrotta (The Music of Fourteenth Century Italy, u seriji Corpus Mensurabilis Musicae, 195463). Francuska -> chasse (chaee) bitno se razlikuje od talijanske caccie.
LIT.: G. Carducci, Cacce in rima dei secoli XIV e XV, Bologna 1896. F. Novati, Per l'origine della storia delle cacce, Studi medievali, 1906, II. 5. Debenedetti, Un trattatello dei secolo XIV sopra la poesia musicale, Studi medie vali, 1907, III. E. Ligotti i N. Pirrotta, II Sacchetti e la tecnica musicale dei trecento italiano, Firenze 1935. L. Ellinzuood, Origins of the Italian Ars Nova, Bulletin of the American Musicological Societv, 1937. N. Pirrotta, Per l'ori gine e la storia della caccia e dei madrigale trecentesco, RMI, XLVIII 1946 47, XLVIIIXLIX: F. Ghisi, Caccia, MGG, II 1952. K. von Fischer, Studien zur italienischen Musik des Trecento und friihen Quattrocento, Publikationen der Schweizerischen Musikforschenden Gesellschaft, II, Bern, 1956. Isti, On the Technique, Origin and Evolution of Italian Trecento Music, MQ, 1961, XLVII. M.-L. Martinez, Die Musik des friihen Trecento, Tutzing 1963. B. Buj.

CACCINI, talijanska obitelj muziara iz XVI i XVII st. 1. Giulio (zvan Romano), kompozitor i pjeva (Rim, oko 1550 Firenca, 10. XII 1618). Uio pjevanje, lutnju i harfu kod Scipiona della Palle u Rimu. Oko 1564 doao na toskanski dvor u Firencu; ondje sudjeluje kao kompozitor, pjeva i instrumentalist na muzikim priredbama prigodom svadbenih sveanosti Ferdinanda Medicija 1579 i 1589. U Firenci ubrzo stjee reputaciju kao pjeva i instrumentalist i meu prvima uestvuje na sastancima i muzikim priredbama koje su muziari, pjesnici i filozofi poznati kao -* Camerata fiorentina odravali od sredine 70-tih godina u kui grofa Giovannija Bardi di Vernija. God. 1592 bio je tajnik grofa Bardija u Rimu, a od jeseni 1604 do pro ljea 1605 gostovao je, na poziv francuske kraljice Marije Medici, na njezinu dvoru u Parizu, zajedno sa enom i dvije keri koje su takoer postale znamenite pjevaice. Posljednjih godina ivota angairan je na komornim koncertima nadvojvode Ferdinanda de' Medici u Firenci, a 1610, kada Mediejski dvor boravi u Pii, ondje vodi koncerte duhovne muzike.

G. CACCINI. Naslovna strana opere L'Euridice. Venecija 1615

C. pripada meu one kompozitore, lanove firentinske Camerate, koji su, poneseni idejom o obnovi antike muzike i njezina snanog djelovanja stvorili osnove

govoru toj zbirci C. opisuje vjetinu i nain izraajnog pjevanja, te prvi izlae osnovna pravila pjevakog virtuoz poznatog pod imenom -* belkanto; zanimljivo je da pi zorava na opasnosti od zloupotrebe vokalnih bravura, svoje ideje o novom vokalnom stilu u kojemu muzik pjevanje, tempo, ukraavanje itd., treba da budu ovis i afektivnom sadraju teksta: U svima svojim kor trudio sam se da dadem smisao rijei traei najizrazit i najprivlaniji izraz, a skrivajui to sam bolje mog kontrapunkta . . . Priznavajui da je u drutvu humai vie nego za trideset godina uenja kontrapunkta, 01 . . . ova su me uena gospoda uvijek poticala i veoma ja zima uvjerila, da ne cijenim onu vrst muzike koja ne se dobro razumiju rijei, te kvari njihov smisao, produlji ujui slogove, da bi ih prilagodila kontrapunktu, to poezije, ve da se pridravam naina, to su ga toliko hi i drugi filozofi, tvrdei da muzika nije drugo nego rij na kraju zvuk, a ne obrnuto . . . U madrigalima i arijar musiehe, oblikovanim za solistiko pjevanje i akordi C. je ve uspio da provede diferencijaciju monodije ns recitativni i jedan ariozni nain. Arije su komponirane nette a uso di arie, na plemenite stihove uvenih pje na proste rijei, kako sam autor kae. Continuo otkriv poznavanje harmonije; basovi su dodue vrlo jedn( se kreu raznolino pratei melodiju i sadraj teksta. C. je pridonio i stvaranju opere komponirajui i tekst O. Rinuccinija) gotovo istodobno kada i drugi la: Jacopo Peri. Ali djelo je izvedeno istom 1602, dvije go Perijeve istoimene opere, u koju je, prema predgov autora, takoer uvrteno nekoliko Caccinijevih arija.
DJELA: opera L'Euridice (libreto O. Rinuccinija), 1600; pa( pimento di Cefalo (tekst G. Chiabrere; 3 arije i 2 zbora od Caccir jelove komponirali S. Venturi dei Nibbio, P. Strozzi i L. Bati). zbirka Le Nuove Musiehe, sadri predgovor, 10 arija i 12 madri: basso continuo i fragmente iz Rapimento di Cefalo, 1601; Fugg\ nel quale si contengono Madrigali, Sonetti, Arie, Canzoni et Scheri nel chitarrone, clavicetnbalo o altro istrumento, za 1-2 glasa, 1613; h e nuova maniera di scriverle, sadri 29 jednoglasnih arija i madriga nim predgovorom iz prve zbirke, 1614; vie arija i canzonetta sai piu u Nacionalnoj biblioteci (cod. 66) u Firenci. NOVA IZD.: operu Euridice (djelomice) obj. R. Eitner (PG. zbirku Le Nuove Musiehe iz 1601 obj. F. Vatielli (faksimile s w i C. Perinello (/ Classici della Muica Italiana, IV, 1919); K. Jej S kompozicija iz Nuove musiehe, 1601 {La Flora, I, 1949) i 4 k Nuove musiehe, 1614 {La Flora, III, 1949). LIT.: R. Gandolfi, Alcune considerazioni intorno alla riforrr matica a proposito di G. Caccini, RMI, 1896. M. Kuhn, Die ^ kunst in der Gesangsmusik des 16.17. Jahrhunderts, Leipzig Solerti, Un Viaggio in Francia di Giulio Caccini nel 160405, Isti, Le Origini dei Melodramma, Torino 1903. Isti, Muica, matica alla corte Medicea dal 1600 al 1637, Firenze 1905. A. E Caccini, Leipzig 1908. R. Marehal, Giulio Caccini, RM, 1925. Caccini a la cour d'Henri IV, ibid., 1926. F. Ghisi, Le Fete 1 Firenze Medicea, Firenze 1939. Isti, Alle Fonti della Monodi lotio Musicale di G. Caccini, Milano 1940. M. G. Masera, La 1 ini alla corte di Maria de' Medici, RAM, 1940. N. Fortune, 11 Monodv from 1600 to 1635: an Introduction Survev, MQ, 1953. -Temperaments and Tendencies in the Florentine Camerata, ibid.. Maze, Tenburv MS 1018: a Kev to Caccinis Art of Embellishr of the American Musicological Societv, 1956. C. Morricone, '. musicale (disertacija), Cremona i Parma 1966.

2. Francesca (prozvana La Cecchina), pjevaii mentalistkinja i kompozitor (Firenca, 18. IX 1587 oko 1640.) Ki i uenica Giulija Caccinija. Karijeri na Mediejskom dvoru u Firenci, 1604 gostovala s ocen Settimijom na dvoru u Parizu, zatim pjevala u Mani i Ravenni. God. 1606 vjenala se sa G. B. Signorinijem. do 1627 redovito je sudjelovala na dvorskim sveanost certima u Firenci ne samo kao pjevaica nego i kao svira lutnje i chitarrinetta. U kompoziciji pola je oevim tom stilskom okviru postigla visoku umjetniku razinu.
DJELA. DRAMSKA. Baleti: Balio delle Zigane, 1615 (muziki La Liberazione di Ruggero dall'isola di Alcina, 1625 i Rinaldo Inr, 1625 (muzika izgubljena). // Martirio di Sant'Agata, sacre rap 1622 (zajedno sa G. B. da Gaglianom, muzika izgubljena). ' II I* libro delle musiehe a I e 2 v., 1618; ariette i canzonette u razlici onoga vremena. LIT.: O. Chilesotti, La Liberazione di Ruggero dall'isola Francesca Caccini, Gazzetta musicale di Milano, 1896. A. II Ritratto della Cecchina, La Cultura musicale, 1922. M. G. M lettere inedite di Francesca Caccini, RAM, 1940. Isti, Una Music: dei Seicento: Francesca Caccini, ibid., 1941 i 1942. D. Silbei Caccini called La Cecchina, MQ, 1946. C. Raney, Francesca ( mo libro, Music and Letters, 1967.

3. Settimia, pjevaica (Firenca, oko 1590 pos ki Giulija; kao i njezina sestra Francesca poela je Mediejskom dvoru u Firenci, 1604 putovala s ocem! 1609 udala se za A. Ghivizzanija, crkvenog dirigenta Parmi. God. 1608 pjevala je ulogu Venere u operi C. Monteverdija, a 1628 nastupala u djelu Mercuru istog autora, izvedenom prigodom otvorenja kazalita Parmi.

CACCINI CAHMAN

279
LIT.: N. Pelicelli, Musicisti in Parma, Notte d'Archivio, 1933. F. Ghisi, Caccini, 1. Giulio, 2. Francesca i 3. Settimia, MGG, II, 1952. I. A.
1

CACHUCHA, andaluzijski ples umjerena tempa u /4 mjeri, slian boleru. U umjetnikoj obradbi prvi put ga izvela plesaica F. Elssler u baletnom umetku opere Le diable boiteux, 1836. CADMAN, Charles VVakef ield, ameriki kompozitor (Johntown, 24. XII 1881 Los Angeles, 30. XII 1946). Muziku uio 18991909 u Pittsburghu (E. Pauer, L. Kunitz) gdje je zatim djelovao kao orgulja, zborovoa, muziki pisac i kritiar (Pittsburgh Dispatch). lan i osniva mnogih udruenja (Hollywood Bozvl Concerts i dr.). Bavio se istraivanjem indijanske narodne muzike, pa se u svojim djelima sluio i njezinim moti vima, a i tematika mnogih njegovih opera povezana je uz ivot Indijanaca. S Indijankom Tsianina Redfleather (mezzosopran) koncertirao od 1909 u Americi, Londonu i Parizu. U SAD ve liku su popularnost stekle njegove solo-pjesme.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1939; Pennsylvania, 1940; fantazija Dark Dancers of the Mardi Gras za klavir, 1933; Autora Borealis za klavir, 1942; A Mad Empress Remembers za violonelo, 1944; fantazija za klavir, 2 saksofona i orkestar, 1932; uvertira Huckleberry Finn, 1945; Thunderbird Suite, 1914; American Suite za gudaki orkestar, 1936; Suite on American Folktunes, 1937; Oriental Rhapsody, 1917; To a Vanishing Race za gudaki orkestar, 1925; Prairie Sketches. KOMORNA: gudaki kvartet, 1917; klavirski trio, 1914; klavirski kvintet; sonata za violinu i klavir, 1937. Sonata za klavir, 1915; suita za klavir, 1921. DRAMSKA. Opere: Shanezvis, 1918; The Garden of Mystery, 1925; A. Witch of Salem, 1926 i radio-opera The Willow Tree, 1933. Scenska kantata The Sunset Trail, 1927. Sedam opereta: Belle of Havana; Golden Trail; Lelawala i dr. VOKALNA. Kantate: The Vision of sir Launfal, 1910; The Father of Walers, 1928; Far Horizon; Indian Love Charm; House of Joy; The Morning of the Year. Zborovi; brojne solo-pjesme. LIT.: J. T.Homard, Our American Music (III izd.), New York, 1946. Isti, Our Contemporarv Composers, New York 1941. N. C. Fiedler, Catalogue of the Complete Musical Works of Charles Wakefield Cadman, Los Angeles 1951. K. H. Wbrner, Charles Wakefield Cadman, MGG, II, 1952.

756) 1 Essai d'une histoire de la musigue (1757) koje je otkrio F. J. Feti u Bibliothegue Nationale u Parizu i upozorio na njegovu vrijednost.

CAECILIA, muziki zbornik koji je izlazio u Ljubljani 1857 59. Ureivao ga je kompozitor K. Maek. tampan je bio slovenskim i njemakim jezikom, donosio je latinske, njemake i slovenske pjesme. C. je bila u prvome redu namijenjena prak tinim orguljakim potrebama uitelja u pokrajini. U njoj je (1857) Maek prvi od Slovenaca upozorio na Gallusa. D. Co. CAFARO (Caffaro), Pasquale (prozvan Caffariello), talijanski kompozitor (S. Pietro in Galatina, Lecce, 8. II 1706 ili 1716 Napulj, 23. ili 25. X 1787). Studirao na napuljskom Conservatorio della Pietd dei Turchini (N. i L. Fago, L. Leo). Na istoj je koli od 1759 do 1785 lan uprave i nastavnik. Uz to 1768 u slubi na napuljskom dvoru kao kraljiin maestro di canto a embalo, 1770 drugi dirigent i 1771 prvi dirigent Kraljevske kapele. Plodan kompozitor opera, vokalne i crkvene muzike, stilski iste, melodijski privlane. Uenici su mu bili G. Tritto, F. Bianchi, A. Tarchi, O. F. Langle.
DJELA. DRAMSKA. Opere: Ipermestra, 1751; La Disfatta di Dario, 1756; UIncendio di Troia, 1757; Arianna e Teseo, 1766; Creso, 1768; L'Olimptade, 1769; Antigona, 1770. VOKALNA. Oratoriji: // Figlinol prodigo ravveduto, 1745; // Trionfo di Davidde, 1746; IJInvenzione della Croce, 1747; Oratorio per S. Antonio; La Belulia liberata. Kantate: Peleo, Giasone e Pallade, 1766; Ercole ed Acheloo, 1769; La Giustizia placata, 1769; Cantata, 1769; La Felicitd della terra, 1770; Cantata del songue di S. Gennaro, 1775; // Natale di Apollo, 1775. Arije; duetti; sofreggi. CRKVENA: 10 misa; 5 Stabat Mater; moteti; litanije. LIT.: G. De Napoli, Una Triade melodrammatica altamurana, Roma 1925-

CAGE, John, ameriki kompozitor (Los Angeles, 5. IX1912 J. CAGE ). Studirao u Parizu kompoziciju (R. Buhlig, A. Weiss, H. Cowell, A. Schonberg) i klavir (L. Levy). Predavao na razliitim muzikim ustanovama SAD, a 195660 na New School u New Yorku, gdje stalno ivi. Sudjeluje na svim festivalima muzike avangarde u SAD i Evropi. C. istrauje nove zvukovne kombinacije i efekte. Meu ostalim uveo je tzv. prepariranje klavira: meu ice instrumenata stavlja predmete od razliitog materijala (metal, drvo, guma, bambus i dr.) i na taj nain mijenja boju tona. Prouava i muziku egzotinih naroda. Njegove kompozicije imaju znaaj eksperimenta.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za preparirani klavir i orkestar, 1951; koncert za klavir i orkestar, 1958; Music za gudae, 1936; Sixteen dances, 1951; VCinter music, 1957; Atlas eclipticalis, 196162. KOMORNA : gudaki kvartet, 1950; Nokturno za violinu i klavir, 1947; Six melodies za violinu i klavir, 1950; sonata za klarinet, 1933; 3 kompozicije za 2 flaute, 1935; In a Landscape z a h ar fu , 19 48. ZA R A Z LI I TE IN STR U M E N T A L N E SA ST A V E : dvoglasna sonata, 1933; Six short inventions, 1933; Solo with obligato accompaniment (za 2 dionice u obliku kanona) i 6 kraih invencija, 1933; Amores za 3 instrumenta, 1942; Prelude for six, 1946; 4'33" za razliite instrumente, 1952; Music for Carillon 1 4, 195261; 591I2" za 1 izvodioca na gudakim instrumentima, 1953; 26' 1.1499 za 1 izvodioca na gudakim instrumentima, 1955; O' O O", 1962. ZA UDARALJKE: kvartet, 1935; trio 1936; Construction 1-3 za 4 izvodioca, 193941; Imaginary Landscapes 15 za udaraljke i elektrine instrumente, 193952; Double music za 4 izvodioca, 1941; The City Wears a Slouch Hat za orkestar udaraljki, 1942; Amores za udaraljke i preparirani klavir, 1943; 57*70.554" za 1 izvodioca, 1956; Cartridgemusic, 1960. KI.AVIRSKA : Metamorphosis, 1938; Ophelia, 1943; A Room, 1943; Experiences, 194548; Dream, 1948; In a Landscape, 1948; Suite for toy piano, 1948; Music of changes (4 sv.), 1951; For M. C. and D. T., 1952; Music for piano I84, 195256; Seven Haiku, 1952; Waiting, 1952; Winter Music (i uz orkestar), 1957; For P. Taylor and A. Dencks, 1957; Solo, 195758; TV Koeln, 1958; Music Walh, 1958; 2 varijacije, 1958^61; Music for amplified toy piano, 1960. Za preparirani klavir: The Perilous Night, 1944; Prelude for meditation, 1944; A Valentine out of Season, 1944; Sonatas and Interludes, 194648; Music for Marcel Duchamp, 1947; 2 Pastorales, 1951; 31'57.9864" , 1954; 34'46.776", 1954; A Book of Music (za 2 preparirana klavira), 1944; Three Dances (za 2 preparirana klavira), 1945. DRAMSKA. Baleti (veinom u 1 inu za 1 plesaa uz pratnju prepariranog klavira): Quest, 1935; Marriage at the Eiffel Tower, 1936; America was promised, 1938; Bacchanale, 1938; Spiritual, 1939; Four songs, 1939; Fads and Fancies in the Academy 1940; Dance, 1942; Forever and Sunsmell (za glas i 2 udaraljke), 1942; Opening Dance, 1942; The Earth shall bear again, 1943; Ad lib., 1943; Credo in Us (za klavir i 4 udaraljke), 1943; Totem Ancestor, 1943; Meditation, 1943; Our Spring shall come, 1943; Four dances, 1944; Four Walls, 1944; Root of an Unfocus, 1944; Tripledpaces, 1944; Tossed as it is Untroubled, 1944; Unvailable Memory, 1944; Spontaneous Earth, 1944; Lidice, 1945; Daughters of the Lonesome Ile, 1945; Misterious Adventure, 1945; Soliloquy, 1945; The Feast, 1944; Encounter, 1946; The Seasons (za orkestar), 1947; Experiences II (za vokalnog solistu), 1948; Orestes, 1948; In a Landscape (za harfu), 1948; 16 Dances for soloist and Company of three, 1951; Waiting, 1952; Music for piano 2, 3, 30, 1953. Solo-pjesme. ZA MAGNETOFONSKU VRPCU: VCilliam Mix, 1952; Fountana Mix, 1958; Music for The marrying Maidem, 1960; WBAI 1960. ZA RADIO I TELEVIZIJU: Waler Music, 1952; Radio Music, 1956. Music Walk, 1958; Sound of Venice, 1959; Water Walk, 1959; Theatre Piece, 1960. SPISI: Silence, 1961; lanci u razliitim muzikim asopisima. LIT.: P. Glainville-Hicks, John Cage, Musical America, 1948. G. Atnberg, Ballet in America, New York 1949. H. Curjel, Cage oder das wohlpraparierte Klavier, Melos, 1955. H. K. Metzger, John Cage o della liberazione, Incontri musicali, 1959. John Cage, Frankfurt, London i New York 1962. U. Dibelius, Moderne Musik 19451965, Miinchen 1966. J. Hausler, Musik im 20. Jahrhundert von Schonberg zu Penderecki, Bremen 1969. M. Kun.

CAFFARELLI (pravo ime Gaetano Majorano), talijanski pjeva, sopran, kastrat (Bari, 16. IV 1703 dvorac S. Dorato kraj Napulja, 30. XI 1783). Nadimak stekao vjerojatno prema svojem zatitniku Domenicu Caffarelliju (a ne kako se pretpostavljalo po kompozitoru P. Cafaru). Uenik N. Porpore, pjevao neobino okretno, osobito u kromatskim prijelazima. Debitirao 1724 u Rimu. S velikim uspjehom nastupao po cijeloj Italiji, panjolskoj, u Beu, Parizu, Londonu.
LIT.: G. Monaldi, Cantati evirati celebri del teatro italiano, Roma 1920. E. Faustini-Fasini, Gli astri rriaggiori del bel canto napoletano: Gaetano Majorano detto Caffarelli, Note d'Archivio, 1938.

CAFFI, Francesco, talijanski muziki pisac i kompozitor (Venecija, 14. VI 1778 Padova, 24. I 1874). Po zanimanju pravnik. Istraivao muziku prolost Venecije, osobito kaza lini ivot.
DJELA: melodrama 11 pegno di pae, 1810; farsa // solitario, 1812. Oratorij La caduta di Saulle. Kantate: // divieto d'Orfeo, 1804; Omaggio a Napoleone, 1809 i L'armonia richiamata, 1811. SPISI: Storia della muica sacra nella gid Cappella Ducale di San Marco in Venezia dal 1318 al 1797 (2 sv.), 185455 (novo izd. u Bollettino Bibliografico Musicale, Milano 1932); Della vita e del comporre di Bonavenlura Furlanetto, 1820; Della vita e del comporre di Benedelto Marcello, 1830; A. Lotti, 1835; Gioseffo Zarlino, 1836; L'ultimo Madrigale di B. Marcello, principe della muica, 1841; Domenico Dragonetti, 1846; Della vita e delle opere di Giammatteo Asola, 1860; Storia della muica teatrale a Venezia dalle origini al 1797 (nedovreno; obj. C. Sartori 1955). LIT.: A. Salvagnini, Francesco Caffi, musicologo veneziano, Roma 1905.

CAFFIAUX, Don Philippe Joseph, francuski muziki historiar (Valenciennes, 1712 Pariz, 26. XII 1777). Benediktinac, napisao je (sauvano u rkp.) Histoire de la musigue (prije

CAHEN, Albert, francuski kompozitor (Pariz, 8. I 1846 Cap d'Ail, 23. II 1903). Uenik W. Clauss-Szarvadvjeve i C. Francka. Meu njegovim djelima, stilski eklektinim, najvred niji je ciklus solo-pjesama Marines.
DJELA. DRAMSKA. Opere: Le bois, 1880; Le Venetien, 1890; Le femme de Claude, 1896; biblijska poema Jean le Precurseur, 1874; mitoloka poema Endy~ mion, 1875; balet Fleur de neige, 1888. Solo-pjesme: Chants mystiques, 1891 i Marines. LIT.: J. Feschotte, Albert Cahen, MGG, II, 1952.

CAHIER, arah (roena Layton Walker), amerika pjevaica, alt (Nashville, Tennesse, 8. I 1870 Manhattan Beach, California, 15. IV 1951). Zavrivi studij u Indianopolisu djelovala kao koncertna pjevaica pod imenom Morris Black. Kasnije studirala u Parizu (F. Konig, J. de Reszke) i Berlinu (A. Joachim, G. Walter). Od 190-1 nastupala kao operna pjevaica u mnogim evropskim gradovima (godinama lan Beke opere), a od 1912 i na operi Metropolitan u New Yorku. Povukavi se sa scene poduava pjevanje na Curtis Institute of Music u Philadelphiji. CAHMAN, vedska obitelj orguljara. Henrik C. izgradio je 1631 orgulje u Kristianstadu. Njegov sin Hans Henric (?, oko

280

CAHMAN CALL
CALANDO (tal.), oznaka za dinamiku i tempo, poputanje u jaini tona, uz istodobno usporavanje terr dobno diminuendo i ritardando). CALANDRONE (tal. calandra eva), talijanska svirala nazalna zvuka sa dvostrukim jezicem. Na drve smjetena su dva poklopca. CALATA, talijanski ples slian pavani u 4/4, I2/ 3/2 (3 x 2/4) mjeri. Rairen u XV i XVI st. u literaturi 2 Milanski lutnjist J. A. Dalza razlikuje Calate alla spagnola alVitaliana (Petrucci, tura de lauto, IV 150: CALDARA, Anti lijanski kompozitor (V oko 1670 Be, 28. X Vjerojatno uenik G. zija. God. 170107 di dvoru u Mantovi, od r dirigent na carskom Beu (prvi dirigent J. Tu komponira velik b 171628 pie i za 1 dvor u Salzburgu. fr ziarima kasnog vene> baroka C. je, uz A. Lo znatniji predstavnik vol zike. U njegovim se dje tno zdruuju stroga kon A. CALDARA tika s junjakom rasr melodikom. Jasnom p ijom i pojednostavnjenom harmonijom on nagovijetava ra ku. Oratoriji, kantate, moteti i madrigali jezgro su Caldarii Instrumentalna djela zaostaju u vrijednosti, iako C. k vane autore sonate da ehiesa.
DJELA. INSTRUMENTALNA: simfonije; sonate da ehiesa; camera; kvarteti; sonate za violinu solo. Klavirske kompozicij fuge; varijacije) . DRAMSKA. Opere: Ifigenia in Aulide, 1718; Dt Don Ckisciotte, 1727; Ciro riconosciuto, 1728; II Demetrio, 1731; Adria 1732; La Clemenza di Tito, 1734 i dr. VOKALNA. Preko 30 orato condannato, 1717; La Caduta di Gerico, 1719; Ester, 1723; 5. Giovc muzeno, 1726; Sant'Elena al Calvario, 1731 i dr. Dramatske kantate arije; madrigali; stotine kanona. CRKVENA : brojne mise; ofertor: ficati, moteti; Crucifixus za 16 glasova i dr. NOVA IZD.: dvije trio sonate obj. W. Upmever (Nagels Mus 1927 i 1928); 28 troglasnih instrumentalnih kanona {Spielkanons, 19: sonata K. Geiringer (Conlinuo, Sammlung alter Spielmusik, 1935); 3 E. Schenk (Hausmusik LIX, LXXXV i CXXI, 194952); 1 trio Schenk (Die italianisehe Triosonate, 1955). Opera Dafne C. Si R. John (DTO, 91, 1955). Jedanaest kantata, 3 madrigala, 35 kanon dyczewski {DTO, 39, 1932); madrigal i 12 kanona K. Geiringer (Das sv. 25). Neka crkvena djela obj. Fr. Commer i R. von Hertzberg (M III i XVI); Crucifixus G. W. Tescher (1840); 8 moteta, Stabat Ma dolorosa, Te Deum, Crucifixus E. Mandyczewski (DTO, 13, 1906). LIT.: L. Posthorn, Antonio Caldaras Instrumentalmusik (d Wien 1920 (rkp.). A. Liess, Wiener Barockmusik, Wien 1946. gartner, Antonio Caldara, MGG, II, 1952. U. Kirkendale, The W Spanisch Succession Reflected in Works of Antonio Caldara, AML Isti, Antonio Caldara. Sein Leben und seine venezianisch-romischen Wien 1966.

1640?, 5. IX 1699) uivao je veliki ugled kao vrstan graditelj orgulja. On je oko 1680 izgradio orgulje za katedralu u Vaxjonu, 169298 velike orgulje katedrale u Uppsali i niz manjih instrumenata u razliitim vedskim gradovima. Johan Niclas (oko 1670 1736), sin Hansa Henrica, dovrio je neke orgulje koje je zapoeo graditi njegov otac. Njegovi se instrumenti nalaze u nekoliko crkava u Stockholmu, u katedrali u Vasterasu i u katedrali u Uppsali (orgulje njegova oca izgorjele su 1702).
LIT.: B. Kyhlberg, Orgelbyggarefamilien Cahman, Svensk Tidskrift for Musikforskning, 1945. T. Lindgren, Fran hogbarock tili senbarock, stilstudier i Cahmanskolan, ibid., 1956.

CAHN-SPEYER, Rudolf, austrijski dirigent i muzikolog (Be, 1. IX 1881 Firenca, 25. XII 1940). Studirao u Beu (H. Gradener), Leipzigu (S. Jadassohn, H. Riemann, S. Krehl), Miinchenu (A. Sandberger) i zatim kod L. Thuillea i A. Beer-Walbrunna. Operni dirigent u Kielu (1908), Hamburgu (1909 11) i Budimpeti (191113). Od 1913 profesor na konzervatoriju Klindivorth-Scharzoenka u Berlinu gdje je uz to vrlo aktivno sudjelovao u organiziranju stalekih udruenja. God. 1933 preselio u Firencu.
DJELA: Franz Seydelmann als dramatischer Komponist (disertacija), I99i Zur Opernfrage. Das Wesen der Oper und ihre Entzvicklung in der Gegemnart, 1913; Handbuch des Dirigierens, 1919; lanci u dnevnoj tampi.

CAl KEN, anamitska svirala na sedam ili osam rupica. Cijev slijepljena od dvije drvene kore, ima na donjem kraju proirenje od mjedi. Usnik je takoer mjeden.

LIT.: G. Dumotier, Le Chant et les traditions populaires des Annamites, Pari 1890.

CAIN, Ursula, suvremena njemaka plesaica. Studirala u Dresdenu na Akademiji za ples (Wigman). Plesala je solistike uloge u suvremenim baletima u Rostocku (194647) i Dresdenu (194751). Studirala je zatim klasini balet u Leipzigu, gdje od 1952 djeluje kao prvakinja baletnog ansambla opere i kao profesor baletne kole. C. ide u red najistaknutijih njemakih balerina. Njezin izvorni plesaki stil ujedinjuje elemente modernog plesnog izraza i stroge oblike klasinoga plesa. Najpoznatije su joj uloge u baletima Crnac iz Venecije (Blacher), Don Juan (Gluck) i Labud od Tounela (Sibelius). CA IRA, francuska popularna revolucionarna pjesma na rijei Ladrea ili Poiriera. Za melodiju je posluila jedna kontradanca violinista Becourta.
LIT.: G. Semmer (redakcija), Ca ira, 5oChansons . . . aus der Franzosischen Revolution 178995, Berlin 1958.

CAISSE -> Bubanj CAIX D'HERVELOIS, Louis de, francuski kompozitor i virtuoz na violi da gamba (Pari, oko 1680 oko 1760). Uio u koli Sainl-Colombe. Kompozitor, dirigent i violinist na dvoru vojvode od Orleansa.
DJELA: est knjiga kompozicija za violu da gamba i b. c, 172551; 1 knjiga dueta za viole, 1752; 3 knjige kompozicija za flautu i b. c, 1726, 1731 i 1736. Nekoliko sonata obj. su K. Schroeder i A. Chapuis. LIT.: L. de la Laurencie, Les de Caix et les de Caix d'Hervelois, Le guide Musical, 1910.

CAKE-WALK (engl.), groteskni ples sjevernoamerikih Crnaca; razvio se oko 1870 iz plesne zabave, kod koje je kola (cake) bio nagrada za najljepi korak. Oko 1905 popularan je u jazz-muzici; uao i u umjetniku muziku (C. Debussv Gollimog's Cakemalk u klavirskoj zbirci Children's Corner). CALABRESE, Franco, talijanski pjeva, bas (Palermo, 20. VII 1923 ). Studirao u Firenci. Od 1953 stalni je lan opere La Scala u Milanu, a pjeva i u svim ostalim veim talijanskim gradovima. Istie se osobito u operama G. Rossinija i E. Wolf-Ferrarija. Sudjelovao na praizvedbama mnogih opera suvremenih kompozitora (J. Chaillv, G. F. Malipiero, N. Rota). CALAMUS (calamellus; lat. cijev), stari naziv za frulu. Iz ovog izraza razvila se njemaka rije Schalmei i francuska ehalumeau.

CALDICOTT, Alfred James, engleski kompozitoi gent (Worcester, 26. XI 1842 Gloucester, 24. X 185 dirao na Konzervatoriju u Leipzigu (I. Moscheles, M. Hauj diplomirao 1878 u Cambridgeu. God. 1864 postao or Worcesteru, 1883 profesor na Royal College of Music u I gdje je 188589 dirigent orkestra u Albert Hallu. God. 1 gostuje kao dirigent s Huntingdonovom opernom dru; SAD. Po povratku u London postao 1892 direktor Roya of Music, a 1893 dirigent u Comedy Theatru. Neki njegi rovi postigli su veliku popularnost.
DJELA: trinaest opereta. Kantate: The Widow of Nain, 1881; Legend, 1883 i Queen of the May. Zborovi; solo-pjesme.

CALAND, Elisabeth, nizozemski klavirski pedagog (Rotterdam, 13. I 1862 Berlin, 26. I 1929). Klavir uila u Berlinu kod L. Deppea, a kasnije kod njegovih uenika A. Clark-Steinigera i F. Clarka. Klavirski pedagog u Wiesbadenu (1897), Berlinu (18981915), Gehlsdorfu (191521) i zatim u Wernigerodeu (Harz).
DJELA: Die Deppe'schen Lehre des Klavierspieh, 1897 (V izd. 1921; prevedeno na nekoliko jezika); Technische Ratschlage fiir Klavierspieler, 1897 (IV izd. 1912; prevedeno na engleski i ruski); Die Ausniitzung der Kraftquellen beim Klavierspiel, 1905; Das kunstlerische Klavierspiel in seinen physiologischen und physikalischen Vorgdngen, I9IO(II izd. 1919), Anhaltspunkte zur Kontrolle zweckmassiger Armbezvegungen beim kiinstlerischen Klavierspiel, 1919; Praktische Lehrgdnge fur kiinstlerisches Klavierspiel (2 sv.), 1921 (III izd. 1922). Priredila za tampu Zehn Klavierstucke dlterer Meister, 1916 i album djela Ph. E. Bacha. 1 924. LIT.: K. Johnen, Elisabeth Caland, MGG, II, 1952.

CALEGARI, Antonio, talijanski kompozitor (Padi II 1757 - 28. VII 1828). Studirao u Veneciji (F. Ber Padovi 179091 direktor opere Teatro Nuovo, a zatim sa svojim bratom Giuseppom) do 1796 kazalini im] God. 1800 postao prvi orgulja bazilike sv. Antuna, a zborovoda. Neko je vrijeme ivio u Parizu. Ugledan oper pozitor bio je i njegov neak Luigi Antonio C. (Padova, oko; Venecija, 1849).
DJELA. DRAMSKA. Opere: Deucalione e Pirra, 1781; Le c ineognite, 1783; Telemacoin Sicilia, 1792; Laconversazione, 1806 iLefes, 1815. VOKALNA : oratorij Coronatio Salamonis, 1780. Kantate: h e le sue ninfe, 1784;// canto a Lidia; La Resurrezione di Lazzaro i La di Gesu Crislo. Euterpe italica alla tomba delVimmortale Giuseppe Haydn Crkvena muzika (6 psalama). SPISI: L'art de composer sans en co; elements, 1802 (II izd. 1803; prevedeno na tal.); Trattato del sistema 1829; Modi generali del canto, 1836.

CALL, Leonhard von, njemaki kompozitor (Bavarsl ili 1769 Be, 19. II 1815). Virtuoz na gitari, autor

CALL CALVISIUS
za gitaru i niza kraih djela za taj instrument solo ili uz flautu, odnosno koji drugi instrument. Komponirao je i brojne vokalne duete i etveroglasne zborske kompozicije koje su se vrlo dugo zadrale na repertoaru njemakih mukih zborova.
NOVA IZD.: serenada za 2 gitare obj. G. Meier (1926); 6 dueta za 2 gitare obj. A. Just (1928).

281

Monte Carlu i na drugim velikim opernim pozornicama Evrope i Sjeverne Amerike. Od 1910 nastupala je samo na koncertima. Objavila je memoare: My Life (1922) i Sous tous les ciels j'ai chante (1940).
LIT.: A. Wisner, Emma Calve. Hcr Artistic Life, New York 1902. D. Shawe-Taylor, A Gallery of Great Singers: Emma Calve, Opera, 1955.

amerika pjevaica grkog podrijetla (New York City, 3. XII 1923 ). Uila pjevanje na Konzer vatoriju u Ateni (E. de Hidalgo), gdje je ve 1937 de bitirala kao Santuzza (Mascagni, Cavalleria rusticana). Nakon rata pjevala u Veroni, a prvi ci ki uspjeh postigla je 1950 kao Aida (Verdi) na milanskoj Scali na kojoj je ubrzo postala najuglednija pjevaica. Od 1954 nastupa u Chicagu, od 1956 i na operi Metropolitan u New Yorku, a od 1958 i u Parizu. Glas joj je neobino iroka opsega, pa pjeva koloraturne, lirske i dramatske uloge. Istie se naroito u operama G. Donizettija (Luda di LamM CALLAS mermoor), G. Verdija (Aida, La forza del destino, Traviata, Rigoletto), G. Puccinija (Tosca, Manon Lescaut) i u ostalom klasinom opernom repertoaru.
LIT.: F. D'Amico, Ha le carte in regola per passare alla storia, Vie Nuove, 1954. H. Rosenthal, Maria Meneghini Callas, Sopranos of Today, London 1956. E. Gara i R. Hauert, Maria Callas, Milano 1957. D. Brook, Singers of Today, London 1958. R Leibomitz, Le secret de la Callas, Les temps modernes, 1959. F. Herzfeld, Maria Meneghini Callas, Rembrandt-Reihe, Berlin 1959. G. Jelinek, Maria Callas, New York 1960. E. Callas, My daughter Maria Callas, London 1967. 5. Galatopoulos, Callas la Divina, London 1968. C. Cederna, Maria Callas, Milano 1968.

CALLAS, Maria (pravo ime Maria Anna Kalogeropoulos),

CALLCOTT, John Wall, engleski kompozitor i muziki teoretiar (London, 20. XI 1766 Bristol, 15. V 1821). U muzici uglavnom samouk, ali je ve 1780 komponirao muziku za neki kolski igrokaz. S. Arnold, B. Cooke i J. Sale uveli su ga 1882 u Academy of Ancient Music, gdje je upoznao specifine engleske zborne oblike -v catch i -> glee. God. 1785 postigao je akademski stupanj Bachelor of Music u Oxfordu i tamo zatim utemeljio Glee Club, a 1789 imenovan je, uz Ch. Evansa, orguljaem crkve sv. Pavla u Covent Gardenu. Uviajui svoje nedostatke u poznavanju instrumentalne kompozicije, iskoristio je priliku, pa je za Havdnova boravka u Engleskoj (1791) od njega dobio pouku i savjete. God. 17931803 bio je orgulja u Asylumfor Female Orphans, a 1800 stekao je na Univerzitetu u Oxfordu i doktorski naslov. Od 1807 do 1816 bio je s kraim prekidom profesor na Royal Institutu. Kao kompozitor najvei je domet ostvario na vokalnom podruju (catch O Beauteous Fair, glee Dull Repining Sons of Care, kanon Blessed is He). Od teoretskih djela najznaajnije je A Musical Grammar, standardni udbenik koji je doivio brojna izdanja u Engleskoj i Americi.
DJELA: opera The Mistakes of a Day, 1785. Ode to Fancy, 1785: Anthem, 1802; kantata Trafalgar, 1806; scena Angel of life; Ode on the dealh of Thomson. Brojni catch, glees, kanoni i dr. SPISI: Explanations of the Notes, Marks, Words etc. used in Music, 1792; A Aiusical Grammar, 1806; A Plain Statement of Earl Stanhope's Temperament, 1807; Dr. Callcott's Piano-Forle Grammar, 1836 (redigirao njegov sin William Hutchins). C. je namjeravao izdati i veliki muziki leksikon, ali je zbog prevelika opsega odustao LIT.: R. A. Harman, John Wall Callcott, MGG, I I , 1952.

CALLEJA GMEZ, Rafael, panjolski kompozitor (Burgos, 23. XII 1874 Madrid, II 1938). Studirao na Konzervatoriju u Madridu klavir, orgulje i kompoziciju. Djelovao kao kazalini dirigent u razliitim gradovima panjolske, Portugala i June Amerike.
DJELA: simfonijska pjesma Cantos de la Montafia. Oko 200 zarzuela. Izdao Collecion de canciones popolares de la provinda de Santander, 1901 i Canciones populares de Galicia y Astunas.

CALMATO (tal.)> oznaka za interpretaciju, znai smireno. Odsjek oznaen sa c. izvodi se mirnije od prethodnoga u izraaju, a donekle i u tempu. CALV, Emma (pravo ime Rose Calvet), francuska pjevaica, sopran (Decazeville, 15. VIII 1858 Millau, 6. I 1942). Na opernoj pozornici debitirala 1882 u Bruxellesu kao Margareta (Gounod, Faust), a nakon daljih pjevakih studija kod Mathilde Marchesi nastupila prvi put 1892 u londonskom Covent Gardenu i ve idue godine na Metropolitanu u New Yorku. Operna pjevaica veoma izraajna glasa velikog opsega, svoj najvii umjetniki domet ostvarila je kao Carmen (Bizet) i Santuzza (Mascagni, Cavalleria rusticana). Pjevala je u Parizu, Milanu, Madridu, Petrogradu,

CALVISIUS, Sethus (zapravo Seth Kalwitz), njemaki erudit, astronom, muziki teoretiar i kompozitor (Gorsleben, Thiiringen, 21. II 1556 Leipzig, 24. XI 1615). Podrijetlom iz siromane obitelji, humanistiku naobrazbu stekao u Magdeburgu izdravajui se kao ulini pjeva (Kurrendesdnger). Studirao zatim na Univerzitetima u Helmstedtu (1579) i Leipzigu (1580). ini se da je ve tada uivao glas sposobnog muziara, jer mu je 1581 povjerena dunost muzikog direktora Ieipzike Paulinerkirche , a idue godine preuzima muziko vodstvo na humanistikoj gimnaziji u Schulpforti kraj Naumburga na Saali. Za 12-godinjeg djelovanja u Schulpforti podigao je na visoku razinu kolski Kantorei i time udario temelje velikom muzikom ugledu te ustanove; istodobno se pored nauavanja posvetio i muziko-teoretskim, historijskim i kronologij ikim studijama. Njegov je uenik u Schulpforti bio E. Bodenschatz. God. 1594 postao je kantor crkve sv. Tome i muziki ravnatelj glavnih crkava u Leipzigu. Na tom je poloaju ostao do smrti. U Leipzigu je dovrio svoju znamenitu Chronologiju koja mu je donijela pozive na katedre univerziteta u Frankfurtu na Odri i Wittenbergu. Za ivota je bio veoma cijenjen kao uenjak i muziar. Krugu njegovih muziarskih i znanstvenikih veza pripadao je astronom J. Kepler, muziari M. Praetorius, H. Barvphonus, J. Lippius i mnogi drugi te ljetopisac J. Scaliger koji ga u spisima navodi kao istaknutog historiara onoga vremena. Calvisiusov znanstveni rad obuhvaa pored muzike teorije, astronomiju, povijest i latinski jezik. Muziko-teoretska djela pisao je za potrebe nastave oslanjajui se uglavnom na Zarlina. U Compendiumu je obradio elementarnu muziku teoriju s osobitim obzirom na muziku praksu. Exercitationes Duae donose u I dijelu nauku o modusima, a u II historijski pregled muzike teorije. U sreditu su tog kontinuiranog prikaza oni teoretiari, do Zarlina ukljuivo, koji su po miljenju Calvisiusa pridonijeli organski dosljednom razvoju dijatonsko sintonikog sistema. U daljim poglavljima obraena je povijest modusa, tonskih slova, orgulja, voces musicales i figuralne muzike. Ovo je djelo prvi pokuaj pragmatine muzike povijesti. U Exercitatio tertia C. izriito zagovara novi sistem solmizacije, tzv. -> bocedizaciju. Najznaajniji Calvisiusov traktat, Melopoeia, nauka je o kompoziciji, napisana prema Zarlinovu Istitutioni Harmonine, IIV. Zarlinovo je djelo C. posve individualno preradio, saeo i dao mu oblik vrlo preglednog instruktivnog prirunika. Mnogi problemi, kao npr. voenje glasova, intervalski skokovi, razlike izmeu savrenih i nesavrenih konsonanci i dr., obraeni su jasnije i suvremenije. U posebnom poglavlju C. daje upute o oblikovanju melodije i njenim izraajnim mogunostima u odnosu na odreeni sadraj teksta, a naroitu panju obraa harmoniji, tumaei sklop i odnos akorda i njihovu upotrebu. Svojim je djelom C. znatno pridonio prijelazu iz kontrapunktskog u harmonijski nain miljenja odnosno preobrazbi nauke o kontrapunktu u nauku o akordima. Kompozicije su mu takoer nastale preteno za pedagoke svrhe. Muziki vee zahtjeve imaju protestantski psalmi Tricinia, S. CALVISIUS oblikovani imitacijski, strofno, na nain villanelle. Zbirka Kirchengesange sa 115 korala u jednostavnom akordikom slogu doivjela je vie izdanja i pridonijela uvoenju koralnog sloga, s melodijom u gornjem glasu, u Leipzig.
DJELA. SPISI: Mehonoiia sive Melodiae condendae ralio, 1592; Compendium musicae pro incipientibus conscriptum, 1594 (III izd. pod naslovom Musicae artis praecepta, nova et facillime, 1612); Exercitationes musicae duae, 1600; Exercitatio muica tertia, 1609. KOMPOZICIJE: Hymni sacri tatini et germamci za 4 glasa, 1594; Harmonia cantionum ecclesiasticarum, Kirchengesange und geistliche Lieder, 1597; Bicinia septuaginta ad sententias Evangeliorum anniversariorum, 1599 (II izd. iz 1612 dodano je 90 bicinija dijelom vlastitih, djelo mice od Lassa, Gallusa i dr.); Tricinia. Ausserlesene Teutsche Lieder, 1603; Der Psalter Davids gesangiveis, 1605; Der 150. Psalm Davids mit 12 Stimmen auf 3 Chor, 1615; Unser Leben zuahret siebnzig Jahr za 8 glasova, 1616: moteti u antologijskim zbirkama i u rukopisu.

252

CALVISIUS CAMBIATA
mentne umjetnice odlikovao se izvanrednim ritmon ivahnou.
LIT.: G. Lentainturier-Fradin, La Camargo, 1908. C. Three French Dancers of the i8th Centurv, London 1934.

LIT.: J. Mattheson, Grundlagen einer Ehren-Pforte, Hamburg 1740.

CAMBEFORT, Jean de, francuski kompozitc (1605 Pariz, 4. V 1661). Prije 1635 pjeva u R kapeli, a poslije njegove smrti u Mazarinovoj. God stao je na francuskom dvoru kompozitor komorne mv nadintendant dvorske muzike. C. je bio vrstan pjevt djelovao u mnogim dvorskim baletima. Kao kompo posljednje, ali i najznaajnije predstavnike specifinih baletnih oblika.
DJELA: Airs de cour a quatre parties (2 sv.), 1651 i 1655. na baletima Ballet Royal de la Nuit, 1653 i Ballet du Temps, 16 LIT.: H. Prunieres, Jean de Cambefort, Surintendant de 1; Roi ( . . . 1661) d'apres des documents inedits , Annee Music Th. Gerold, L'Art du Chant en France au XVII e siecle, Strasb L. de la Laurencie, Les createurs de l'Opera francais, Pariz 1930. -Jean de Cambefort, MGG, II, 1952.

CAMBERT, Robert, francuski kompozitor (Pariz, London, II ili III 1677). Uenik J. Champion de Chai orgulja crkve St. Honore u Parizu, a od 1662 ili i( sa G. Bat ziki int( ljice maji Ane Aus taknut pi O P E R A, Rossija bio izvod ott 1647, C. REP11ESENTATJOK EN MT/SIQV. za tri glas PASTORALE. te ingrati pokuao c

POMONE

Compofe p,if Manikor P 8 8, JS IH , Conkill Ja Kov cn'ki Conlcjisj iatts&utkcut dc\ Ambaila-Teta Manfcigf U Due d'OHcasu.
p.tr At C A MBE&T., inundam tU Hfts^M dt /*s fsue $tytit.

vani reciti

K. Benndorf, Sethus Calvisius als Musiktheoretiker, VFMW, 1894. Isti, Calvisiana, MFM, 1901. G. Pietzsch, Seth Calvisius und Johannes Kepler, Die Musikpflege, 1930. O. Riemer, Seth Calvisius, der Musiker und Padagoge, ibid., 1932. R. H. Robbius, Beitrage zur Geschichte des Kontrapunkts von Zarlino bis Schiitz (disertacija), Berlin 1938. A. Adrio, Sethus Calvisius, MGG, I I , I95 2 - C. Daklhaus, Musiktheoretisches aus dem Nachlass des Sethus Calvisius, Die Musikforschung, 1956. I. A.

CALVOCORESSI, Michel Dimitri, muzikolog (Marseille, 2. X 1877 London, 1. II 1944). Sin grkih roditelja, muziku uio u Parizu (X. Leroux); studirao takoer knjievnost i filozofiju. U muzikologiji je bio samouk. Od 1901 muziki kritiar i dopisnik inozemnih asopisa. God. 190514 predavao u Parizu na cole des Hautes tudes Sociales. Suraivao i sa S. Djagiljejevom u njegovoj baletnoj druini. Od 1916 u Engleskoj; dopisni lan Ruske akademije znanosti i umjetnosti. Njegovo je ime neizbrisivo spojeno s umjetnikim razvit kom, koji je utemeljio slavu Musorgskog i francuskih impresionista. S druge strane bio je C. jedan od prvih, koji su uzmogli ocijeniti znaenje djela Stravinskog, Bartoka i ostakovia. Cio njegov ivot bio je posveen sluenju muzici, osobito suvre menoj. Svoje mjesto medu najznaajnijim kritiarima dananjice stekao je jedino snagom, sigurnou i vrijednou svojih sudova (R. Bernard).
DJELA. Na francuskom jeziku: L' Etranger ds Vincent d'Indy, 1902; Liszt, 1905; Musigue russe, 1907; Moussorgsky, 1908; Glinka, 1911; Musique anglaise, 1911; Schumann, 1912; Charles Koechlin, 1923 ; Le vrui Boris Godounoff, 1928. Na engleskom jeziku, medu ostalim: The Principles and Methods of Afusical. Criticism, 1923; Musical Taste, 1925; Musicians Gallery, 1933; Masters of Russian music (suraivao G. Abraham), 1936; Debussy, 1943; A Survey of Russian Music, 1944; Moussorgsky, 1946 (potpuno preraeno izdanje istoimenog francuskog djela; novo izd. 1956). Prevodio osobito libreta suvremenih opernih djela. Autobiografija Music and Ballet, 1933. LIT.: G. Abraham, Michel Dimitri Calvocoressi, The Musical Times, 1944. R. Bernard, Michel Dimitri Calvocoressi, MGG, II, 1952.

1761 u Be gdje se bavio bankarskim poslovima i diplomacijom. Tamo je upoznao Ch. W. Glucka s kojim je suraivao do oko 1780. C. je uspio sjediniti u sebi dobra svojstva literate, pjesnika i kazalinog strunjaka, otroumnog, duhovitog i veoma obrazovanog pisca, koji je problemu odnosa rijei i tona prilazio drukije od njegovih suvremenika, smatrajui da kompozicija moe postii svoj cilj samo onda, ako su je kompozitor i pjesnik iskreno doivjeli. C. je veoma zasluan za Gluckovu reformu. Sam Gluck je otvoreno priznao veliinu Calzabigijeva doprinosa i originalnost njegovih ideja o preobrazbi opernog kazalita.
DJELA: Dissertazione su le Poesie drammaliche del signor Abate P. Me-taslasio, 1755 (predgovor izdanju prvog dijela Metastasijevih djela); Dissertation sur le Ballets Pantomimes des Anciens, 1765. Libreti za Gluckove opere: Or-feo ed Euridice, 1762; Alceste, 1767; Paride ed Elena, 1770; za opere G. Paisiella Elvira i Elfrida. Pjesme i kritike. LIT.: H. VCelti, Calzabigi und Gluck, VFMW, 1891. G. Lazzeri, La Vita e l'opera letteraria di Ranieri Calzabigi, Citta di Castelo 1907. J. G. Prod'homme, Ranieri Calzabigi, RMI, 1916, I. H. Michel, Ranieri Calzabigi als Dichter von Musikdramen und als Kritiker, Gluck-Jahrbuch, 1918. A. A. Abert, Ranieri Calzabigi, MGG, II, 1952. Vidi i literaturu uz lanak Ch. W. Gluck.

',,1 j OfER A CB

CALYPSO, ameriki drutveni ples podrijetlom s Trinidada s karakteristinim ritmom 2/2 (ili 4/4) J"J3J~3 J"3 J ilij Poetkom XX st. crnaki pjevai uveli su ga u ameriku zabavnu muziku. U Evropi je kao plesna pjesma postao popularan 1957 (H. Belafonte, Bananaboat).
LIT.: N. R. Ortiz Oderigo, El Calvpso, Miscelanea de estudios dedicados F. Ortiz, II, Habana 1956. D. J. Crowley, Toward a Defmition of Calvpso, Ethnomusicologv, 1959.

CALZABIGI (Calsabigi), Ranieri, talijanski operni libre-tist i pjesnik (Livorno, 23. XII 1714 Napulj, ? VII 1795). Studirao vjerojatno u Livornu i Pii. Oko 1743 dvorski pjesnik napuljskog dvora i istodobno jedan od urednika knjievnog asopisa Novelle letterarie. Oko 1750 u Parizu, gdje poslije trogodinjeg dopisivanja sa P. Metastasijem izdaje 1755 prvi dio nje govih sabranih djela, te u predgovoru izlae svoje poglede o opernoj estetici. Njegov nemirni duh i lutalaka priroda vode ga

CAMARGO, Marie-Anne de Cupis, francuska plesaica (Bruxelles, 15. IV 1710 Pariz, 28. IV 1770). Javno plee ve kao dijete od osam godina. Odlazi zatim u Pariz i ui kod Prevosta. Po povratku u Bruxelles bila je 3 godine prvakinja baletnog ansambla Monnaie. Krae vrijeme u Rouenu; 1726 debitirala u Parikoj operi i ubrzo stekla veliki ugled i popularnost. God. 1730 imenovana prvom solisticom Parike opere. Na toj je pozornici plesala punih 20 godina, istakavi se osobito u operamabaletima J. Ph. Rameaua. C. je veoma mnogo pridonijela razvoju baleta. U historiji plesa njeno je ime povezano s velikim napretkom i obogaenjem enske plesake tehnike. Korake kao entrechats, pas battus, cabrioles i si. izvodili su dotad samo muki plesai. Ona ih prva uvodi i u enske plesne varijacije. Ples ove tempera-

cuskom jf radnji s p Perrinom rao (165 A'iifi ?n J\\ djela od vedena i La Pastor prvom muzikon jom. Sud pjevaa instrumei peri Aric ehus, s pi inova, si arije, recii i orkestri stavci. I ki orkest u svom s line, flauti bije, trombone, lutnje, teorbe itd. God. 1669 C. i bili su iskljuivo pravo prireivanja muzikih prt francuskom jeziku, ali je Lully, uznemiren njihovo rencijom, uspio 1672 ponititi tu dozvolu za rad osigurati iskljuivo pravo izvoenja. Razoaran, C. u London i postaje master of the King's music na dvoi II. Tamo je 1673 osnovao Royal Academy of Musi je poetkom 1674 svojom Arianom, no bez veeg usf raznih intriga C. je pao u nemilost kod kralja. Ubijen poznatim okolnostima. Glavna je Cambertova zas] janju raznih elemenata francuskog kazalita u jednu 1 koja omoguava muziki kontinuitet predstave i znai etapu na putu stvaranja francuske opere prije Lullyja
DJELA: opera Ariane ou le Mariage de Bacchus, 1659 (pre sauvan samo libreto). Pastorale: La Pastorale, 1659 (sauvan 5 Pomone, 1671; Les Peines et les plaisirs de Vamour, 1671. Elegija Muette ingrate; Triobouffe de Cariselli za komediju Le Jaloux ii Brecourta. Airs a boire a 2 et 3 parties. Pomone i Les Peinei de Vamour objavljeni su u novije vreme u zbirci Chefs d'oeuvre classit, francais. LIT.: R. Rolland, Histoire del' Opera en Europe avant Luli Pari 1894. A. Tessier, Robert Cambert a Londres, RM, 19: Graltan Flood, Quelques precisations nouvelles sur Cambert et C dres, ibid., 1928. L. de la Laurencie, Les Createurs del' Opera 1930. D. Launay, Robert Cambert, MGG, II, 1952. R. CAMBERT. Naslovna strana pastorale Pomone. Pariz 1671

CAMBIATA (tal. cambiare mijenjati), 1. u koi figura koja nastaje, kad nakon nenaglaene disonirajue uvedene postepenim pomakom odozgo, umjesto dalj. penog silaznog pomaka dolazi skok za tercu u istom zatim postepeni pomak u protivnom smjeru, tj. navi:

CAMBIATA CAMETTI
naknadno, sa etvrtom etvrtinkom, dolazi rjeenje disonance to je bila nastupila sa drugom etvrtinkom:

283

U strogom Palestrininom stilu (-> Rimska kola) c. je bila iznimka od pravila da disonanca mora i nastupiti i proslijediti postepenim pomakom. 2. C. u harmoniji -> Izmjenini ton. CAMBINI, Giovanni Giuseppe, talijanski kompozitor, violinist i muziki teoretiar (Livorno, 13. II 1746 Pariz, 29. XII 1825). Uenik Padre Martinija u Bologni. God. 1767 u Firenci lan (viola) gudakog kvarteta (violine F. Manfredi i P. Nardini, violonelo L. Boccherini), od 1770 u Parizu, gdje je medu ostalim bio muziki direktor kazalita des Beaujolais (178891) i dirigent kazalita Louvois (179194). Suraivao u asopisima Allgemeine musikalische Zeitung (1804) i Tablettes de Polymnie (1810 11). C. je uz Boccherinija najvie pridonio samostalnom razvitku klasine talijanske komorne muzike.
DJELA. ORKESTRALNA: 3 simfonije; 82 koncertantne simfonije. Kon certi: 3 za violinu; 1 za violu; 3 za flautu; 1 za obou; 3 za embalo (klavir). KOMORNA. Kvarteti: 149 gudakih; 18 za flautu i gudae; 1 za obou i gudae; 6 za 2 violette, violu i violonelo. Kvinteti: 111 gudakih; 3 klavirska; 15 za flautu i gudae, 3 duhaka. Trija: 30 za 2 violine i violu; 24 za 2 violine i violonelo; 33 za violinu, violu i violonelo; 6 za flautu, violinu i violu; 24 za flautu, violinu i violonelo, 12 za 2 flaute i violonelo; 6 za flautu, obou i fagot. Dua: 42 za 2 violine; 42 za violinu i violu; 12 za 2 viole; 6 za violinu i violonelo; 12 za violinu i flautu; 6 za flautu i violu; 48 za 2 flaute i dr. Sonate: 6 za violinu i b. c.; 12 za flautu i b. c.; 6 za embalo (klavir) i violinu. DRAMSKA. Opere: Rose d'amour, 1779; La Statue, 1784; La Croisee, 1785; Fourberies de Mathnrin, 1786; Le Tuteur avare, 1787; ora, 1787; Le bon pere, 1788; Colas et Colinette, 1788; Les deux Fr'eres ou La revanche, 1788; Adele et Edviin, 1789; Nantilde et Dagobert, 1791 (zajedno sa P. D. Deshavesom); Les trois garcons. Balet Les Ro-mans, 1776. VOKALNA. Oratoriji: Le Sacrifice d'Isaac, 1774 i Joad, 1775. Brojne himne (Hymne a la Victoire, 1793; Hymne a l'Egaliti; Hymne d l'etre supreme; Ode sur nos victoires). Pet misa i dr. INSTRUKTIVNA: Diffe-rents solfeges d'une difficulte graduelle pour Vexercice du phrase, du style et de l'ex-pression, 1788; L'Art de moduler sur le violon, 1796; Methode pour la flute traver-siere, 1799; Methode pour le flageolet. LIT.: A. Bonaventura, Musicisti livornesi, Livorno 1930. G. Roncaglia, Di Giovanni Giuseppe Cambini quartettista padre, RAM, 1933. Isti, Ancora di Giovanni Giuseppe Cambini, ibid., 1934. Isti, Giovanni Giuseppe Cambini quartettista romantico, ibid. A. Bonaccorsi, Di alcuni quintetti di Giovanni Giuseppe Cambini, ibid., 1950. G. Barblan, Giovanni Giuseppe Cambini, Musicisti Toscani, 1954. E. Gragnani, Cambiniana, Rivista di Livorno, 1954. B. S. Brook, La Svmphonie francaise dans le seconde moitie du XVIII e siecle, Pari 1962. E. Torrefranca, Avviamento alla storia del quartetto italiano, L'Approdo Musicale, 1966, 23. L. Trimpert, Die konzertanten Quartette von Giovanni Giuseppe Cambini, Tutzing 1967. K. Ko.

(Firenca, 1581), napisan u obliku razgovora izmeu Bardija i P. Strozzija. Traktat se temelji na istraivanjima firentinskog humaniste, filologa G. Meja, izloenima u korespon denciji s Galilejem, a zastupa ideju o oivljavanju antikoga grkog jednoglasnog pjevanja kao preduvjeta za ono sjedi njenje interpretacije teksta, pjevanja i afektivnog izraaja na kojemu se po autorovu miljenju osnivalo snano djelovanje antike muzike. Uvjereni da je tu zamisao mogue ostvariti ako se, uz ostale komponente, napusti polifonija ije zamrenosti onemoguuju razumijevanje rijei, i prihvati jednostavna monodija, tj. jednoglasje uz instrumentalnu pratnju, kao to su po njihovu miljenju muzicirali stari Grci, lanovi su Camerate doista otvorili muzici nove horizonte. Galilejev praktiki pokuaj oivotvorenja toga novog naina, Tualjka Ugolina (iz Danteova Pakla, XXXIII) i 2 Tualjke Jeremije (sve tri izgubljene) nisu imale jaega odjeka, a sauvane kompozicije Bardija (muzika za intermedije iz 1589) i Strozzija (Sveana muzika iz 1579) jedva da odstupaju od staroga stila. Prvo sauvano djelo u kojem je monodija doista ostvarena u smislu novog stile recitativo ili recitar cantando je Caccinijeva zbirka madrigala i arija Le Nuove musiche (Firenca 1601), nastala i oko 1580 izvedena u krugu Camerate. Predgovor toj zbirci takoer osvjetljava tenje lanova Camerate: Da bi se dobro komponiralo i pjevalo mncgo je vanije shvatiti ideju i rijei, osjetiti ih i izraziti s ukusom i emocijom, nego poznavati kontrapunkt (G. Caccini). Nastavljajui svoju djelatnost pod pokroviteljstvom Jacopa Corsija, lanovi Camerate doskora su presadili recitativni stil na scensko djelo veeg opsega, u kojemu je govor akcionih lica omoguio isticanje prozodije, dikcije i emocije. Na taj nain nastale su prve opere: Dafne (izvedena 1598 u kui Corsija) na tekst O. Rinuccinija s muzikom J. Perija (1598, sauvana samo fragmentarno) i Euridice (1600), takoer na Rinuccinijev tekst koji su uglazbili i J. Peri i G. Caccini. U stvaranju novoga monodijskog stila i opere znaajnu je ulogu odigrao i Emilio de Cavalieri koga se donedavno smatralo lanom Camerate, a zapravo je, doavi 1588 na poloaj glavnog umjetnikog upravitelja Mediejskog dvora u Firenci, postao Bardijev suparnik.
LIT.: Commemorazione della riforma melodrammatica, Atti dell'Academia del Reale Istituto musicale di Firenze, 1895. ^- Solerti, Le Origini del melodramma, Torino 1903. Isti, Gli Albori del melodramma, 3 sv., Milano 1905. E. Schmitz, Fruhgeschichte der lvrischen Monodie, PJB, 1911. G. Gilli, Una Corte alla fine del'500, Firenze 1928. H. Martin, La Camerata du Comte Bardi..., RMI, 1932, 13. F. Fano, La Camerata Fiorentina, Vincenzo Ga lilei, Istituzioni e Monumenti dell' arte musicale, IV, Milano 1934. N. Valle, Le Origini del melodramma, Roma 1936. D. P. Walker, Musical Humanism in the i6 th and Early I7 th Centuries, Music Rewiew, 1941 i 1942, 2 1 3 . A. Buck, Camerata, MGG, II, 1952. N. Pirrotta, Temperaments and Tendencies in the Florentine Camerata, MQ, 1954. Isti, Tragedie et Comedie dans la Camerata fiorentina, u Musique et poesie ou XVI e siecle, Pari 1954. G. Palisca, Girolamo Mei: Mentor to the Florentine Camerata, MQ 1954. J. Jacguot (izdava), Les Fetes de la Renaissance (sadri studije L. Schradea, D. P. Walkera i F. Glusija), Pari 1956. G. Palisca (izdava), G. Mei: Letters on Ancient and Modern Music to V. Galilei and G. Bardi, Roma 1960. J. Racek, Stilprobleme der italienischen Monodie, Praha 1965. I. A.

CAMERATA IZ FIRENCE (Camerata fiorentina), skupina humanistiki orijentiranih umjetnika i uenjaka koja je potkraj XVI st. inaugurirala novi muziki stil -> monodiju i zatim novu muziko-scen-sku vrstu operu. U uem smislu, drutvo firentinskih muziara, pjesnika, filozofa, uenjaka i ljubitelja umjetnosti koje se sa-

L E N V O V E
MVS1CHE
DIG 1 V L I O C A C C I N I
KO cici S<ftTHifiifiO K t

INVENETI A. stajalo 70-ih i 8o-tih godina XVI st. u kui grofa Giovannija Bardi del Vernija; najznaajniji lanovi toga drutva bili su: muziar i pisac Vincenzo Galilei, knjievnik Ottavio Rinuccini, uenjak Pietro Stiozzi te pjeva i kompozitor Giulio Caccini. Nakon Bardijeva odlaska u Rim, 1592, sastanci su se odravali u kui Jacopa Corsija gdje se skupini prikljuuje i Jacopo Peri, pjeva i kompozitor. Glavno je svjedoanstvo o muzikim tenjama Bardijeve Camerate traktat V. Galileja
Dialogo della muica antica et della moderna

CAMERLOHER, Placidus von, njemaki kompozitor (Murnau, 9. VIII 1718 Freising, 21. VII 1782). Po zvanju sveenik, usavrio svoju muziku naobrazbu u Miinchenu. Od 1744 u Freisingu dirigent na dvoru tamonjeg kneza-biskupa i njegovih nasljednika. Uz to zauzimao i mjesto upravitelja komorne muzike na nadbiskupskom dvoru u Liegeu. Camerloherova umjetnost podjednako je bliza suvremenoj muzici Italije kao i mannheimovcima... Najvei dio njegovih simfonija oslanja se na formu talijanskog koncerta i opernih uvertira, dok se u preuzimanju njemakih plesnih forma moe nazrijeti utjecaj njemake suite. Oito je djelovanje koncertantnog elementa iz starije instrumentalne muzike (K. G. Fellerer). Camerloherova se djela odlikuju svjeom melodikom invencijom i neusiljenou.
DJELA (veinom u rukopisu): osamdeset simfonija. Preko 20 trio-sonata. Dramatska kompozicija Comedia Frisingana. Crkvena djela, veinom koncertantnog stila (dvije mise; arije; ofertoriji), ali i strogog stila (pasije pro turba po Mateju, po Marku, po Luki, po Ivanu). Teoretski udbenik na latinskom jeziku. Mnoga su djela izgubljena, medu njima opera Melissa tradita, 19 Singspiela, kompozicije za lutnju i dr. etiri sonate za 2 violine, klavir i violonelo ad libitum izdao A. Hoffmann (Schott). LIT.: B. Ziegler, Placidus von Camerloher, des altbavrischen Komponisten Leben und Werke (disertacija), Freising 1919. K. G. Fellerer, Beitrage zur Musikgeschichte Freisings, Freising 1926. A. Auda, La Musique ct les musiciens de 1' ancien pays de Liege, Bruxelles 1930. K. G. Fellerer, Placidus von Camerloher, MGG, I I , 1952. V. Duckles i M. Elmer, Thematic Catalog of a Manuscript Collection of Eighteenth Centurv Italian Instrumental Music, Berkeley-Los Angeles 1963.

CAMERATA IZ FIRENCE. Naslovna strana zbirke madrigala i arija Le Nuove Musiche G. Caccinija. Venecija 1602

CAMETTI, Alberto, talijanski muzikolog i kompozitor (Rim, 5. V 1871 1. VI 1935). Studij muzike zavrio na Konzervatoriju u Rimu. Kapelnik i orgulja u vie rimskih crkava, umjetniki rukovodilac vokalnog kvarteta Sikstinske kapele s kojim je 191920 gostovao u SAD i Kanadi. God. 192528 umjetniki direktor i bibliotekar u Accademia Filarmonica Romana i dirigent u crkvi 5. Luigi dei Francesi. Od 1905 bio je lan Commissione Pontificia di Arte Musicale Sacra. U sreditu njegova znanstvenog

 > ' ; .

i* .

284

CAMETTI CAMPO Y ZABALETA

intendant). Jedan od najveih dirigenata svojega d< bio prvi interpret opera Adriana Lecouvreur (ilea) Butterfly (Puccini), 1902 i 1904 u Milanu. Njegova su je znamenita operna pjevaica -> Eva Tetrazzini. CAMPENHOUT, Francois van, belgijski kor pjeva, tenor (Bruxelles, 5. II 1779 24. IV 1848) opernog orkestra kazalita La Monnai u Bruxellesu; bitirao kao pjeva u operi Azemia (Dalavrac). Nastupao gim belgijskim, nizozemskim i francuskim scenama, ivio je u Bruxellesu i bavio se komponiranjem.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija; koncert za klavir; ko linu; 4 uvertire; 6 divertimenta; Concertino za flautu i orkestar. J Opere: Gratius, ou le Chdteau de Loeioenstein, 1808; Le Passe-pi L'Heureux mensonge, 1819 i dr. Balet Diane et Endymion. Lirske sceni vi i La Tempete, ou une Nuit en mer, 1846. VOKALNA: 9 ka strom; pjesma La Brabanconne, 1830 (kasnije belgijska nacionaln CRKVENA: rekvijem; 3 sveane mise i dr. <

istraivanja bila je muzika prolost Rima. Rasprave mu se odlikuju invencioznou u pronalaenju novih dokumenata. Camettijeva monografija o Palestrini ide u najznaajnije radove koji su objavljeni o tom umjetniku. B. je od 1899 ureivao asopis Bollettino Musicale Romano koji se 1900 fuzionirao sa asopisom Santa Cecilia iz Torina.
DJELA: Cenni biografici di G. P. da Palestrina, 1895; Un Poeta melodrammatico romano, J. Ferretti, 1897; Bellini a Roma, 1900; Donizetti a Roma, 1907; Mozart a Roma, 1907; // Teatro di Tordinona poi di Apollo (2 sv.), 1918: UAccademia Filarmonica Romana dal 1821 al 1860, 1924; G. B. Costanzi, 1924; / Muici di Campidoglio dal 1524 al 1818, 1925; Palestrina, 1925. Brojne studije, lanci, rasprave. Komponirao komorna djela; mise, motete; djela za orgulje i klavir; solo-pjesme. LIT.: E. Zanetti, Alberto Cametti, MGG, II, 1952.

CAMMAROTA, Ernesto, pjeva, tenor (Bari delle Puglie, 23. XII 1861 Zagreb, 28. II 1934). Opernu karijeru zapoeo 1882 u Italiji kao lan mnogih opernih stagiona (Siracusa, Malta, Bologna, Tortona, Bari, Ter-ni, Pia, Roma, Piacenza, Torino i dr.), a zatim doao u Zagreb gdje je 18871924 kao prvi operni tenor ostvario niz zapaenih kreacija, naroito u Verdijevim operama. Od ostalih njegovih opernih likova posebno su se isticali Don Jose (Bizet, Carmen), Canio (Leoncavallo, Pagliacci), Turiddu (Mascagni, Cavalleria rusticand) i dr. C. je bio i prvi Porin (1897) u istoimenoj operi V. Lisinskog. Nastupao je kao solist u oratorijskim djelima, a bio je i jedan od utemeljitelja pjevakog drutva Lisinski u Zagrebu. God. 1901 14 pouavao je pjevanje na koli Hrvatskog glazbenog zavoda. Veoma zasluan lan Zagrebake

CAMPI, Antonia (roena Miklasietvicz), poljska sopran (Lublin, 10. XII 1773 Miinchen, 1. X 1822). L karijeru zapoela veoma rano i ve 1788 postala pjevaic poljskog kralja Stanislava Augusta, a idue godine u operi. Od 1780 lanica Prake opere, gdje je nastupala tovom Figarovom piru, Don Giovanniju i arobnoj fruli se udala za talijanskog basistu Gaetana Campija. Pj' Leipzigu, Dresdenu, Frankfurtu i Stuttgartu. God. novana je u Beu prvom dvorskom pjevaicom, a 1; je naziv Kammersangerin. Posljednje dane ivota prc Miinchenu. Umjetnica velikih izraajnih sposobno; njenog glasa iao je od g do / 3 . CAMPION, Francois, francuski gitarist i kompozit oko 1686 Pariz, 1748 ?). God. 170319 svira 1 gitari u Parikoj operi. Velik umjetnik na gitari, C. j zvukovne mogunosti i efekte na tom instrumentu. Pi i fuge za gitaru. Svojim teoretskim raspravama priprei J.-Ph. Rameauu.
DJELA: Nouvelles decouvertes sur la guitare ..., 1705; Traite a" ment pour le theorbe, 1710; Traite d'accompagnement et de composi Rigle des Octaves, 1716; Addition au traite de V accompagnement, 17; ponirao je brojna kraa djela za gitaru (obj. u suvremenim zbirkama) obj. je novo izdanje tabulature za 20 njegovih kompozicija, 1933. LIT.: E. Borrel, Francois Campion, MGG, I I , 1952.

C opere, C. je znatno pridonio razvoju hrvatske muzike kulture. Na opernoj pozornici posljednji je put nastupio 1924. K . KO . CAMPAGNOLI, Bartolommeo, talijanski violinist i kompozitor (Cento di Ferrara, 10. IX 1751 Neustrelitz, 7. XI 1827). Uenik P. Nardinija, koncertni majstor u vie njemakih i talijanskih gradova; gostovao po cijeloj Evropi, naroito esto u sjevernim zemljama. Izvrstan virtuoz i autor briljantnih kom pozicija, C. je znaajan kao pedagog i pisac instruktivnih djela za violinu, u kojima spaja talijanske i francuske tradicije violinske umjetnosti. Njegov Metodo per Violino je prva violinska kola koja se temelji na principima moderne violinske tehnike.
DJELA: koncert za violinu i orkestar op. 15; koncert za flautu i instrumen talnu pratnju op. 3. Sonate za violinu i b. c. op. 1; 6 sola za violinu i violon elo ili violu; 3 Thmes varies za violinu; 3 koncertantna dua za 2 violine; 6 fuga za violinu solo; 30 preludija za violinu solo; 7 divertimenta za violinu; 41 capriccio za violinu. Instruktivna djela: Nouvelle methode de la mecaniaue progressive du jeu de Violon..., 1791; Metodo per Violino, 1797. LIT.: G. Atti, Biografia di Bartolomeo Campagnoli da Cento, celebre Vio linista, Bologna 1852. A. Moser, Geschichte des Violinspiels, Berlin 1923. W. Schtnid, Aus einer Campagnoli-Studie, Neue Musikzeitung, 1928. H. F. Redlich, Bartolommeo Campagnoli, MGG, II, 1952.

E.

CAMPION, Thomas, engleski kompozitor, muzi tiar i pjesnik (London, 12. II 1567 1. III 1620). lijenik, komponirao je vei broj napjeva (Ayres) uz prat koji se odlikuju njenou i osjeajnou, na punoj izmeu teksta i muzike. Njegova rasprava o kontrapunki izdana 1655) uivala je ugled meu kompozitorima njeg
DJELA. Ayres (4 knj.): 1,1601; II, oko 1613 te III i IV, 1617. -tion of a Maske, 1607; A Nezo Way of Making Foure Parts in Coun 1618. Napisao i nekoliko zbirki pjesama na engleskom i latinsko E. H. Fellowes izdao poslije 1920 sve etiri knjige Ayresa. LIT.: M. M. Kastendieck, England's Musical Poet: Thoms New York 1938. Th. Dart, Thomas Campion, MGG, II, 1952.

CAMPANA -> Zvona CAMPANELLI -> Zvonii CAMPANINI, 1. Italo, talijanski pjeva, tenor (Parma, 30. VI 1845 Vigato kraj Parme, 14. XI 1896). Pjevanje uio na Konzervatoriju u Parmi i kod F. Lampertija u Milanu. Na opernoj pozornici debitirao 1869 u Odesi kao Manrico (Verdi, Trubadur); 1871 u Bologni prvi talijanski Lohengrin (Wagner). God. 187281 solist londonskog kazalita Drury Lane, nastupao u Petrogradu, Moskvi, Lisabonu, Barceloni, Beu, New Yorku (kazalite Academy oj Music) i dr. Na otvorenju opere Metropolitan kreirao 1883 ulogu Fausta (Gounod). Svoj najvii umjetniki domet ostvario kao Don Jose (Bizet, Carmen) i Radames (Verdi, Aida).
LIT.: M. Ferrarini, Cantanti celebri parmensi del secolo XIX (II primo Lohengrin e il primo Vasco da Gama), Parma 1938. A. Ferrarini, Parma teatrale ottocentesca, Parma 1946.

2. Cleofonte, dirigent (Parma, 1. IX 1860 Chicago, 19. XII 1919). Brat Itala. Violinu i kompoziciju studirao na Konzervatoriju u Parmi (G. C. Ferrarini). Violinist gudakog kvarteta u Parmi; tamo je 1880 zapoeo karijeru opernog dirigenta i ve 1884 postigao prvi veliki uspjeh na Svjetskoj izlobi u Torinu. Nakon toga dirigirao na prvim svjetskim opernim pozornicama, na njujorkom Metropolitanu, milanskoj Scali (190306), londonskom Covent Gardenu (190412) i dr. God. 190609 umjetniki direktor opere u Manhattanu i od 1910 u Chicagu (191819

CAMPORA, Giuseppe, talijanski pjeva, tenor 30. IX 1925 ). Pjevanje uio u Genovi i Milanu, r pozornici debitirao 1949 u Bariju kao Rodolpho (Pi Boheme). Pjevao u mnogim talijanskim kazalitima (195c skoj Scali), u Meksiku, Rio de Janeiru, Buenos Airesv. i 1955 na Metropolitanu u New Yorku, a gostovao i u J Posebno se istakao u ulogama: Maurizio (ilea, Adriana L Cavaradossi (Puccini, Tosca), Pinkerton (Puccini, Mat terfly), Werther (Massenet) i dr. CAMPORESE, Violante, talijanska pjevaica, sop 17851839). Plemikoga roda, udata Giustiniani, pje rijeru zapoela tek 1815. Uenica G. Crescentinija ubrzo se afirmirala u milanskoj Scali i odmah angairat donu. Izvrstan interpret uloga u Mozartovim operam Donna Anna (Don Giovanni), Dorabella (Cosi fan tutte (Titus). Na londonskim premijerama Rossinijevih opei za ladra i Otelio nastupila u glavnim ulogama. CAMPOS-PARSI, Hector, portorikanski kompozit 1. X 1922 ). Uenik konzervatorija New England u N. Boulanger u Parizu i A. Coplanda u Tanglevroodi se na Puerto Rico razvio ivu djelatnost kao kompozito novinar, muziki kritiar, pedagog, televizijski korr koncertni meneder.
DJELA. ORKESTRALNA: Rapsodia elegiaca, 1960 (posveel H. Villa-Lobosa); Divertimento del Sur za flautu, klarinet i gudae Tragico za klavir i orkestar, 1965. KOMORNA: gudaki kv Music for 3 violins, 1949; sonatina za violinu i klavir; Versiculos z; 1950. Sonata za klavir. Tri baleta: Incidente, 1948; Melos, Bobo, 1957. Kantata Annunciation, 1954; Madrigales za alt i gL zborovi; solo-pjesme.

CAMPO Y ZABALETA, Conrado del, panjolsl zitor (Madrid, 28. X 1878 17. III 1953). Muziki

**>*

CAMPO Y ZABALETA CANDAEL

Konzervatoriju u Madridu (E. Serrano, R. Chapi). Mnogo je nauio i kao samouk. Predavao na Madridskom konzervato riju harmoniju i kompoziciju. Izvrstan violist, C. je bio aktivan i kao praktian muziar; svirao je u dvorskom, kazalinom i simfonijskom orkestru; bio je i lan gudakog kvarteta J. Francesa. C. je djelovao i kao kritiar te je odrao brojna predavanja, koja svjedoe o njegovu interesu za staru panjolsku muziku. Ovom umjetniku koji je u svojoj domovini uivao velik ugled, predbacivali su svojedobno ugledanje na njemaku simfonijsku muziku, posebno na R. Straussa. Iako se ta tvrdnja ne moe sasvim osporiti, C. ostaje u suvremenoj panjolskoj muzici zanimljivom stvaralakom individualnou, kasno-romantikih tenji, ija djela poivaju na vrstom tehnikom znanju i na uspjenim pokua jima oko doaravanja lokalnog panjolskog kolorita, osobito u opernim radovima.
DJELA. ORKESTRALNA. Simfonijske pjesme: Las Cantigas del Rey Sabio i O frenda a los caidos; koncert za violonelo i orkestar; Suite madrilena; suita Una Kasida, 1922; La divina comedia; La Dama del amboto (sa zborom), 1902; Boselo castellano. Nekoliko gudakih kvarteta. Klavirske kompozicije. DRAMSKA. Opere: Dies irae, 1908; Los Amantes de Verona, 1909; La Flor del Agua, 1910; El Final de Don Alvaro, 1911; Paolo e Francesca, 1911; El Rey trovador; Lady Godiva; El Avapies (sa A. Barriosom), 1919; La Malquerida; La Dama desconocida; Leonor Teller; La Tragedia del Beso; La Culpa; Fanlochines. Vokalne kompozicije. Misa. LIT.: H. Collet, L'Essor de la musique espagnole au XX e siecle, Pari 1929 (novo izd. 1950). J. Subird, Conrado del Campo y Zabaleta, MGG, II, 1952.

285

CAMUSSI, Ezio, talijanski kompozitor (Firenca, 16. I 1877 Milano, 11. VIII 1956). Studirao u Rimu (S. Falchi, G. Sgambatti), zatim u Bologni. Kasnije je uio i kod J. Masseneta u Parizu.
DJELA: orkestralne (uvertira, suite) i komorne kompozicije. Opere: La Du Barry, 1912; / Fuochi di San Giovanni, 1920; // Donzello; Scampalo 1925; // Volto della Vergine, 1937; La Principessa lontana; II Drappello.

CANARIE (canario), brzi panjolski ples, podrijetlom vjerojatno s Kanarskih otoka. Njegov se punktirani ritam J. 2 J u 3/8, 6/8 ili 3/4 mjeri malo razlikuje od ritma francuskih ple sova courante i gigue. Njegovao se i u Francuskoj od kraja XVI do poetka XVIII st. i njime se unosio egzotini element u evropsku muziku toga doba. Brojne canaries u suitama za embalo pisali su Ch. de Chambonieres, L. Couperin, Lully, Purcell, J. K. F. Fischer, G. Muffat i dr.
NOVA IZD.: G. Tagliapietra (Antologia di muica . . . per pianoforte, 1931 32); W. Apel (Musik aus friiher Zeit, 1934). K. Ko.

CANCAN (franc), u drugoj polovici XIX st. ples u dvodobnoj ili etvorodobnoj mjeri, ivahna ritma, esto lascivnih, nepristojnih kretnja. Osobitu je popularnost uivao u Parizu. Nalazi se u Orphee aux enfers J. Offenbacha i nekim drugim francuskim operetama. Izmeu 18901900 susree se i pod imenom frenchcancan.
LIT.: A. Moss i E. Marvel, Cancan and Barcarolle, New York 1954.

CAMPRA, Andre, francuski kompozitor (Aix-en-Provence, krten 4. XII 1660 Versailles, 29. VI 1744). Muziku uio kao lan u djejem zboru u Aixu. God. 1678 postao sveenik, 1681 bio orgulja u Arlesu, 1683 preuzeo vodstvo zbora u crkvi St. Etienne u Toulouseu i zauzimao se za uvoenje gudakih instrumenata u crkvene orkestre. Poslije sukoba sa pretpostavljenim odlazi 1694 u Pariz i postaje upravitelj zbora i kole crkve Notre Dame. Uz to komponira opere i balete. God. 1700 naputa slubu u Notre Dame da bi se potpuno posvetio kazalitu i uskoro stie glas najistaknutijeg parikog dramskog kompozitora. God. 1723 imenovan za dvorskog dirigenta; 173040 C. stoji na elu Academie Royale de Musique, a zatim se povlai iz javnog ivota, preputajui svoje mjesto J. C. de Mondonvilleu. C. se trudio da u svojim djelima ostvari sintezu talijanskog i francuskog opernog stila svog vremena, stojei tako i simboliki izmeu J.-B. Lullyja i J.-Ph. Rameaua. Za njegovo stvaranje karakteristina je upotreba neke vrste vodeeg motiva, primjena velikih skokova u melodiji za isticanje snanih osjeaja i napeta kromatika u scenama duevnih kriza ili patnji. Njegova melodija je veoma izrazita, sadrajna i specifina. Ritmika podloga njegovih djela ovisi o toku dramske radnje; sinkope potcrtavaju uzbuenje, a sve se odvija na bazi novih, esto i vrlo smjelih harmonijskih kombinacija. On upotrebljava dominantni septakord s tonikom kao basovim tonom, nizove septakorda ili ak i nonakorda, modulira u udaljene tonalitete, traei tako put za razjanjenje istinitih refleksa osjeanja, dok za tumaenje raspoloenja esto izabire tonalitete kao to su H-dur, b-mol, A. CAMPRA cis-mol, fis-mol, Des-dur 3 itd. Njegova orkestracija takoer pokazuje tenju za postizanjem to uvjerljivijeg dramskog izraza. Instru menti esto dijalogiziraju s glasom ili medu sobom, pojedine grupe se smjenjuju na principu kontrasta ili doaravaju odreenu atmosferu. Konano, u njegovim se djelima susreu i narodne melodije francuskog i stranog podrijetla.
DJELA. DRAMSKA. Opere: L'Europe galante, 1697; Hesione, 1700; Arethuse, 1701; Tancrede, 1702; Les Muses, 1703; Iphige'nie en Tauride, 1704; Alcine, 1705; Hippodamie, 1708; Les Fetes Venitiennes, 1710; Idomenez, 1712; Telephe, 1713; Camille, reine des Volsques, 1717; Achille et Deidamie, 1735. Vie baleta i divertismana. Vie pojedinanih kantata i zbirka Cantates francaises melees de symphonies (3 sv.), 1708, 1724, 1728; arije na francuske i talijanske tekstove; Airs serieux el a boire. Mise; vei broj moteta. LIT.: A. Pougin, Andre Campra, Pari 1861. Marbot, Gilles, Cabassol, Campra, Air, 1903. L. de La Laurencie, Notes sur la jeunesse de Andre Cam pra, SBIMG, 1909. Isti, Andre Campra, musicien profane, L'Annee musicale, 1913. R. Girardon, Andre Campra, MGG, II, 1952. M. Barthelemy, Andre Campra, sa vie et son oeuvre, Pari 1957. J. R. Anthony, The Opera Ballet of Andre Campra: A Study of the First Period French Opera-Ballet (diserta cija), Ann Arbor 1964. Isti, Thematic Repetition in the Opera-Ballets of Andre Campra, MQ, 1966. R.

CANCIONERO (panj. prema cancion pjesma), u panjolskoj openito zbirka pjesama jednoga ili vie autora. Najee se tim izrazom nazivaju zbirke pjesnika, odnosno kompozitora koji su pripadali istom pokoljenju i obino djelovali na istom dvoru. Najstariji sauvani primjerci cancionera potjeu iz XIII st. (-* cantigas). Meu kasnijim zbirkama najvanije jesu: 1. C. musical de Palacio sadri 459 svjetovnih vieglasnih (veinom dvoglasnih) kompozicija {villancicos, cantarcillos, frottole> krae instrumentalne stavke) preteno panjolskih autora. Stilski su te pjesme srodne trubadurskoj umjetnosti. Sabrao ih je J. del Encina, a rukopis je dovren 1530. Ta zbirka je najvaniji izvor za upoznavanje svjetovne panjolske vokalne polifonije XV i ranog XVI st.
NOVA IZD.: pod naslovom Cancionero musical de los siglos XV y XVI obj. je tu zbirku Fr. A. Barbieri (1890; novi otisak, 1945); pod izvornim nazivom obj. ju je H. Angles (La Muica en la corte de los Reyes Calolicos, 194751).

2. C. musical de Sevilla (Cantilenas vulgares puestas en muica por varios espanoles) sadri 95 vieglasnih svjetov nih pjesama (20 od njih nalaze se u C. musical de Palacio). I u njoj su veinom zastupani panjolski muziari. 3. C. musical de Elvas sadri 65 dvoglasnih i troglasnih svjetovnih kompozicija panjolskih autora (14 od njih nalaze se u C. musical de Palacio).
NOVA IZD.: tekstove bez napjeva obj. je pod naslovom Cantilenas vulgares R. Stevenson (1958); 13 kompozicija obj. je isti (Spanisn Music in the Age of Columbus, 1960).

NOVO IZD.: pod naslovom C. musical e poelico da Bibl. Publia Hortensia obj. je tu zbirku M. Joaquim (1940).

4. C. de Uppsala (Villancicos de diversos autores) sadri 48 vieglasnih svjetovnih kompozicija razliitih autora. To je jedini tampani c. (Venecija, 1556).
NOVA IZD.: cjelokupnu zbirku obj. su R. Mitjana, J. Bal y Gay i I. Pope (1944); tekstove je obj. R. Mitjana (1909).

5. C. musical de la asa de Medinaceli sadri 76 duhovnih i 99 svjetovnih (veinom madrigala) kompozicija. Rukopis je nastao u drugoj polovini XVI st.
NOVO IZD.: obj. je M. Querol Gavalda (2 sv., 194950).

6. C. musical y poetico del siglo XVII sadri 75 vie glasnih svjetovnih kompozicija panjolskih autora. Sabrao ih je 162425 Cl. de la Sablonara. To je najvaniji panjolski vieglasni zbornik ranog XVII st.
NOVO IZD.: obj. je J. Aroca (1916).

7. C. musical de Olot sadri 74 vieglasne svjetovne kom pozicije panjolskih autora iz prve polovine XVII st.
LIT.: R. Mitjana, Nuevos notas sul Cancionero musical de los siglos XV y XVI, Revista de filologia espanola, 1918. Isti, Comentarios y apostillas al Cancionero poetico y musical del siglo XVII, ibid., 1919. /.. Pfandl, Uber einige spanische Handschriften der Miinchener Staatsbibliothek, Homenaje a Menendez Pidal, Madrid 1925. C. S. Smith, Documentos referentes al Cancionero de Cl. de la Sablonara, Revista de filologia espanola, 1929. H. Angles, Die spanische Liedkunst im 15. und am Anfang des 16. Jahrhunderts, Festschrift Th. Kroyer, Regensburg, 1933. J. Romeu Figueras, La Poesia popular en los cancioneros musicales espanoles, Anuario Muica', 1949. M. Schneider, Existen elementos de muica popular en el Cancionero musical de Palacio'<?, ibid., 1953. J R. Stevenson, Spanish Music in the Age of Columbus, Den Haag 1960. J. Romeu Figueras, Las Poesias catalanas del ms. musical de Olot, Anuario Musical, 1963. M. Querol Gavalda, El Cancionero musical de Olot, ibid., 1963. M. Kun.

CANDAEL, Karei, belgijski dirigent i kompozitor (Antwerpen, 4. IX 1883 Rotterdam, 27. III 1948). Studij zavrio na

286

CANDAEL CANTELOUBE
1772. Od 1777 direktor dvorskog orkestra u Miinchenu. djelima stilski se nadovezuje na Stamitza. Iako su mu sredstva bogatija (poveani orkestar, obligatni klarineti! kim poloajima) i forma proirena, on nije dostigao svog: nika. 1
DJELA: oko 100 simfonija; violinski koncerti; nekoliko trija z Komorna muzika. Opere: Azakia, 1778; La Croisee, 1788, Elei Oko 40 baleta i dr. NOVA IZD.: H. Riemann obj. jednu simfoniju i jednu uverti 1907) te jedan gudaki kvartet (ibid., 1914) kao i tematski katalog Can kompozicija (ibid., 1902, 1914 i 1915). LIT.: H. Hofer, Die Instrumentalwerke von Christian Cannab tacija), Miinchen 1921. R. Kloiber, Die dramatischen Balette vor Cannabich (disertacija), Miinchen 1928. A. Sandberger, Christian ( Die Propvlaen, 1932. K. M. Komma, Christian Cannabich, MGG

Konzervatoriju u Antwerpenu (J. Blockx, E. Wambach, J. Tilborghs, E. Mortelmans). Dirigent Flamanske opere u Antwerpenu, nizozemskog kazalita Konifiklijke Nederlandse Schouiaburg, kupalinog orkestra u Knokkeu (193040) i pjevakog drutva Lassalle-Kring (192539), gostovao je i u inozemstvu. Od 1919 do smrti bio je profesor na Konzervatoriju u Rotterdamu.
DJELA. ORKESTRALNA: Poeme en forme de Rhapsodie, 1931; Meditatie 1940; Passacaille et Bourree, 1945. Kompozicije za klavir. DRAMSKA: lirski igrokaz L'Auveugle; plesna i mimika drama De Zeven Hoofzonden Les sept peches capiteaux, 1933; mimika igra Het Hooglied Le Cantiaue des cantiques, 1937; Dans-symphonie, 1941; plesna simfonijska poema L'Arcier (neizvedena). - Oratorij Marialeven La Vie de Marie, 1943. Solo-pjesme; zborovi.

CANDEILLE, i. Pierre-Joseph, francuski kompozitor i pjeva (Estaires, Nord, 8. XII 1744 Chantillv, Pariz, 24. IV 1827). lan zbora Parike opere (176771, 177481) i zbora Concerts Spirituels (176971, 177481). Od 1784 bavio se iskljuivo komponiranjem. Od njegovih scenskih djela doivjela je uspjeh jedino preradba opere Castor et Pollux (1790) J. Ph. Rameaua. Ostale su zbog izrazito loih libreta ostale veinom neizvedene. Suvremenici su cijenili njegove motete koji su se, meutim, svi izgubili.
DJELA. 18 opera: Les Saturnales, 1777; La Provenfale, 1778; Pizarre, 1785; Castor et Pollux, 1790; L'Apotheose de Beaurepaire, I793- etiri simfonije, 1784; divertimenti. Brojni moteti (izgubljeni).

CANNON, Philip, engleski kompozitor (Pariz, 21. > ). Uenik I. Holsta u Dartington Hallu; na Royal C Music u Londonu studirao kompoziciju (G. Jacob) i vi< Tas); kasnije uio jo kod P. Hindemitha. God. 1951 nastavniku karijeru na Univerzitetu u Sydneyu, a v postao profesor na Royal Collegeu u Londonu.
DJELA. ORKESTRALNA. Dvije simfonijete: I, za komorni 1947 i II, za gudae, 1952; simfonijska studija Spring, 1949; Concertin i gudae. KOMORNA: 2 gudaka kvarteta, 1944 i 1964; gudaki t Fantasta za gudaki kvartet, 1946; sekstet za flautu, obou i gudaki kva Fanfare to Youth za 8 trublja, 1963; Kai-kaus (A Persian Suite) z ansambl, 1965. KLAVIRSKA: Sonatine Champitre, 1959; 2 rapso suita L'enfant s'amuse, 1954. Za 2 klavira: sonata, 1960; Galop pari. Opera Morvoren, 1964. VOKALNA: kantata Son of Science, the Time of the Breaking of Nations za glas i klavirski kvintet, 1945; C sons de Femme za sopran i harfu, 1952; Song to Delight za enski zbor I95-

2. Emilie (Amelie) Julie, francuska glumica, pjevaica, knjievnica i kompozitor (Pariz, 31. VII 1767 4. II 1834). Ki i uenica Pierre-Josepha, ve kao trinaestogodinja djevojica javno je nastupala kao glumica i kao pjevaica. U Parikoj operi debitirala 1782 u operi Iphigenie en Aulide (Gluck). Koncertirala i kao pijanistica. Isticala se i u politikom ivotu Pariza, pa je po povratku Napoleona u Pariz morala emigrirati u London. Od 1821 ivjela je u Nimesu. Njene klavirske kompozicije (koncerti, so nate, fantazije i dr.) nemaju vee umjetnike vrijednosti. Uspjelije su joj romance. Komponirala je i operu Ida ou L'Orpheline de Berlin (1807) i muzike take za neke svoje komedije.
LIT.: L. Fusil, Souvenirs d'une actrice, Pari 184146. A. Pougin, Une Charmeuse, Julie Candeille, Menestrel, 1883. M. Rouff i Th. Casevilz, Une Actrice femme de lettres aux dixhuitieme siecle, Revue hebdomadaire, 1923. /-.. Aillaud, Julie Candeille (s odlomcima iz njenih neobjavljenih memoara), Chronique Mondaine litteraire et artistique, Nimes, 192324. A. Sord-Nitzberg, Pierre Joseph i Emilie (Amelie) Julie Candeille, MGG, II, 1952.

CANI, Josip, kompozitor, dirigent i kritiar (Klanjec, 4. VI 1879 Zagreb, 10. X 1933). Gimnazijski profesor u Go spiu, Osijeku i Zagrebu, muziku uio u Zagrebu (V. Novak, V. Kolander, I. Zajc) i Beu (C. Horn, F. Schmidt). God. 191415 dirigent kazalita i zborovoa u Osijeku. Komponirajui za tam buraki zbor, C. je nastojao da jednolinost tadanjih tamburakih djela ukloni dotjeranijom instrumentacijom.
DJELA: vei broj djela za tamburaki zbor. Kompozicije za violinu. Kompozicije za klavir Melodije I. Kantata Na Nilu za sola, zbor, gudaki orkestar, klavir i harmonij, 1911; kompozicije za glas i klavir; pjesme; zborovi Proljetni zvui, 1905. K. Ko.

CANOBBIO (Cannobbio), Carlo, talijanski kon violinist i dirigent (vjerojatno Venecija, 1741 Petrog II 1822). Isprva angairan u Madridu (na izdanju njegi Duetti per flauto e violino objavljenih u Veneciji, navi da ih je komponirao u Madridu C. C. primo violino dei Sit God. 177375 prvi violinist i dirigent u venecijanskom i .S. Samuele; od 1799 u Petrogradu prvi violinist, dvorski zitor i operni dirigent. God. 178384 boravio ponovno zbog izvoenja vlastitih baletnih djela, a 1785 vratio se 1 grad na poloaj prvog violiniste i dirigenta Talijanski Suraivao je sa G. Sartijem i V. Pakeviem na kompozicij scensko-muzikog djela HauajibHoe ynpaeAeuue Omia ( od 1796 dirigirao predstavama talijanske druine koja je izvodila opere buffo. Komponirao preteno baletnu mu;
DJELA. DRAMSKA: komina opera VAmore artigiano, 178 La Pastorella impenitente, 1773 i Andromeda e Perseo, 1775 (oba na si Viganoa), La Schiava fedele, 1778; Don Juan, 1781; Cupido trionfah Arianna e Bacco, 1789; Piramo e Tisbe, 1791; Castor et Pollux, 1803 i d za historijsku dramu Hanajl^noe ynpaejienue Oneza (u suradnji sa G i V. Pakeviem, tekst Katarine II), 1790. INSTRUMENTALNA fonije; 6 sonata za gitaru i violinu op. 2, 1797; dua za flautu i violinu. LIT.: R. A. Mooser, C. Canobbio, RMI, 1950. Isti, Annales c sique et des musiciens en Russie au XVIII e siecle, Geneve 1951.

CANIGLIA, Maria, talijanska pjevaica, sopran (Napulj, 5. V 1906 ). Studij pjevanja zavrila 1929 na Konzervatoriju u Napulju (P. A. Roche); na opernoj pozornici debitirala ..TW__-----------1930 u Torinu kao Chrvsothemis (R. Strauss, Elektrd). Blistavu umjetniku karijeru zapoela kao lirski sopran s ulogama: Margareta (Gounod, Faust), Desdemona (Verdi, Ottelo), Charlotta (Massenet, Werther) i Alice Ford (Verdi, Fahtaff), da bi zatim preuzela dramski fah, naroito u Verdijevim operama, i to s ulogama: Aida, Luisa Miller, Amelija (Krabuljni ples), Elizabeta (Don Carlos) i dr. Od 1937 pjevala je na Covent Gordenu u Londonu, od 1939 na Metropolitanu u New Yorku, na svim veim talijanskim i njemakim scenama i snimila velik broj gramoM. CANIOLIA

CANTABILE (tal.), oznaka za interpretaciju, pje\ raajno. Fraze i melodije s ovom oznakom izvode se iroki nim tonom te se takva dionica svira i dinamiki jae od CANTARCILLO, vieglasna svjetovna vokalna kon: koja se u XVI st. njegovala u panjolskoj. Kao i druge p vokalne forme tog vremena (romance, villancico) i c. odit nim duhom, a esto se izvodio uz pratnju vihuele. U t jasnim razumijevanjem teksta, melodija se, kao i u tal frottoli, javljala u gornjem glasu, a umjerena kontrapunkti) je jasnu akordiku pozadinu. CANTE FLAMENCO -> Flamenco CANTELLI, Guido, talijanski dirigent (Novara, 1920 Pariz, u avionskoj nesrei, 24. XI 1956). Stud Konzervatoriju u Milanu. Debitirao 1942 kao operni c Nastupao u Edinburghu, Londonu, milanskoj Scali, Rim a na poziv A. Toscaninija, koji ga je neobino cijenio, d i orkestrom National Broadcasting Corporation u New Kratko prije smrti imenovan je prvim dirigentom milansk
LIT.: M. Mila, Ricordo di Guido Cantelli, RAM, 1956. L. S. { Presenza di Guido Cantelli, Novara 1962./. Cantelli, Un Mucchio" Roma 1965.

fonskih ploa. Njene najvee kreacije bile su Tosca (Verdi), Manon Lescaut (Puccini) i Adriana Lecouvreur (ilea). Supruga kompozitora i dirigenta Pina Donatija, 1957 povukla se s pozornice. CANNABICH, Johann Christian, njemaki kompozitor (Mannheim, krten 28. XII 1731 Frankfurt na M., 20. I 1798). Uenik J. Stamitza i N. Jommellija, 175458 boravio u Italiji. God. 1758 naslijedio Stamitza kao koncertni majstor i direktor komorne muzike u Mannheimu. Gostovao u Parizu 1764, 1766 i

CANTELOUBE, Marie-Joseph, francuski kon (Annonav, Ardeche, 21. X 1879 Pariz, 4. XI 1957). uio kod Amelije Doetzer, uenice F. Chopina, kompozk V. d'Indvja na Schola Cantorum u Parizu. Inspirirao se lje Francuske, njene prolosti i njenih ljudi, obilno se slui mentima narodne muzike. Zbog toga su ga prozvali ' Deodat de Severacom. Veliku popularnost uivale su 1 solo-pjesme, osobito Chants d'Auvergne.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Vers la princesse. 1911; Pieces francaises za klavir i orkestar, 1935; Poeme za violinu i T 937: Lauriers, 1929. KOMORNA: Rustigues za obou, klarinet i fag>

CANTELOUBE CANTILENA

287
Dans la montagne za violinu i klavir, 1904. Kompozicije za klavir. DRAMSKA. Opere: Le Mas (na vlastiti tekst), 1913 i Vercingetorix (u njoj jeupotrebio elektrine aparate), 1933. VOKALNA. Za glas i orkestar: Eglogue d'automne, 1909; Au Priniemps, 1913; Tryptique, 1914; Collogue sentimental za glas i gudaki kvartet, 1903; Chants de France (2 zbirke), 19394; Chansons galantes du XVIII e siecle za vokalni kvartet i klavir (embalo), 1933. Zborovi: 5 Chants paysans, 1927; Nouveaux chants paysans, 1931; Chants paysans (III serija), 1935; Chants des terroirs francais, 1939; Chansonnier alsacien, 1945; himna Als Catalans, 1932. Za glas i klavir: Chants populaires de Haute-Auvergne et Haut-Quercy (2 sv.), 1907; Chants religieux de Haute-Auvergne, 1929; Chants de VAngoumois, 1947; Chants du Languedoc, 1947; Chants de Touraine, 1947; Chants des Pays Basque, 1947; Noels populaires francais, 1948. Izdao Anthologie des chants populaires francais (4 sveska), 193944. SPISI: Les Chants des provinces francaises, 1946; Vincent d'Indy t 1949; Vincent d'Indy, sa vie, ses oeuvres, son action, 1949; Deodat de Severac, 1951. LIT.: L. G. Boursiac, Marie-Joseph Canteloube, Toulouse 1941. Y.Hucher, Marie-Joseph Canteloube, MGG, II, 1952.

ne, Quam pulchra es I. Lukaia i dr.) ili za cjelovitu obradbu u obliku kantate (npr. M. E. Bossi, Canticum canticorum za sole, zbor, orkestar i orgulje).
LIT.: B. Stablein, Canticum, MGG, II, 1952. A. Vi.

DJELA (muzika): Cartea cintecelor dupa gustul muzicii turcesti (rkp.); Chant des Derviches, u M. Perriolovu Recueil de cent estampes, Pari 1714; Tarifu Umi musiki ala vegni maksus (rkp.), oko 170304; Incrementa atque decrementa aulae othomanicae, 171416 (obj. na engleskom jeziku u 2 sveska, London 173435; na rumunjskom pod naslovom Istoria Imperiului Otoman, Bucuresti 1876); Descriptio Moldaviae, 1716 (obj. na njemakom jeziku pod naslovom Bechreibung der Moldau, 176970 i na rumunjskom pod naslovom Scrisoarea Moldovei, 1825); Introducere in Muzica turceasca (rkp.); Hronicul vechimii romino-moldovlahilor, 171723, 2 sv., 183536. LIT.: T. T. Burada, Scrierile muzicale ale lui Dimitrie Cantemir, domnitorul Moldovei, Analele Academiei Romine, 190910. G. Pascu, Viata si operele lui Dimitrie Cantemir, Bucuresti 1926. C. I. Guilan, Dimitrie Cantemir, un mare patriot si carturar, Lupta de clasa, 1953, 9. P. P. Panaitescu, Dimitrie Cantemir, Viaa si opera, Bucuresti 1958. C. Maciuca, Dimitrie Cantemir, Oameni de seama, Bucuresti 1962. H. B. Yonetken, Dimitrie Cantemir in istoria muzicii turce, Muzica, 1962, IO.

CANTEMIR, Dimitrie, rumunjski muziki teoretiar (Silisteni-Falciu, 26. X 1673 Dimitrovka, Rusija, 21. VIII 1723). Moldavski vojvoda. Studirao filozofiju, matematiku i muziku (E. Cacavela). God. 168892 boravio u Carigradu, po povratku u domovinu izabran za vojvodu, ali je poloaj ve nakon mjesec dana napustio i vratio se .u Carigrad, gdje je ostao do 1710. Ta da je ponovno postao vojvoda. God. 1714 imenovan je lanom Akademije u Berlinu. Bio je virtuoz na turskim instrumentima tanbur i nay. Izvrstan poznavalac turske muzike, pokuao je rijeiti problem njene notacije pomou 33 slova arapskog alfabeta i brojeva (za ritam).

CANTIGAS (panj. i portug., pjesme, hvalospjevi), u galicijsko-portugalskim zbirkama srednjovjekovnih pjesama (cancioneiros) ljubavne i satirine svjetovne pjesme (c. de amigo, c. de amor, c. de maldizer, c. de escarnio) te duhovne pjesme. Taj se oblik njegovao naroito u XIII st. na dvoru kastilskoga kralja Alfonsa X el Sabio (123084). C. su pjevali dvorski muziari uz instrumentalnu pratnju.

CANTI CARNASCIALESCHI (tal., pokladne pjesme),. vesele i razuzdane pjesme koje su se pjevale u vrijeme poklada u Firenci potkraj XV i u XVI st. Uveo ih je Lorenzo Medici. C. c. su se spojili s pukom baladom u njenoj raznolikosti stihova i strofa. Ismijavali su razne tipove ljudi i drutvene kategorije, osobito obrtnike, ili su satiriki aludirali na suvremene politike dogaaje. C. c. su komponirani za 3 glasa, a vrlo esto i za 4 glasa u prividnom polifonom stilu frottole. Autori teksta bili su uz L. Medicija i A. Poliziano, B. Giambullari, B. Varchi, A. F. Grazzini, N. Macchiavelli, A. Alamanni i drugi manje poznati. Muziku za Lorenzove pjesme komponirao je njegov dvorski kompozitor H. Isaac, kako se vidi iz predgovora zbirke Tutti i trionfi, carri, mascherate 0 canti carnascialeschi . . . dal tempo di Magnifico Lorenzo de' Medici fino alF anno i$S9 (izgubljena). Na tekstove Lorenza i drugih pjesnika komponirali su i A. Agricola, A. Coppinus, Baccio Florentinus, Alexander Fiorentino, no veim dijelom su kompozitori nepoznati. Izmeu 1492 i 1498, u Savonarolino vrijeme, kad su procesije zamijenile pokladne povorke, na muziku pokladnih pjesama pjevale su se laude. Najvaniji kodeksi, koji sadravaju pokladnu muziku, nalaze se u Nacionalnoj biblioteci u Firenci.
NOVA IZD.: P. M. Masson {Chants de carnaval florentins, 1913); K. Jeppensen i V. Brondal (Die mehrstimmige italienische Laude um 1550, 1935); tekstove obj. Ch. S. Singleton (1936). LIT.: A. de la Fage, Canti carnascialeschi, Gazzetta musicale, 1847, 12, 16, 22 i 1851, 2. F. Ghisi, I canti carnascialeschi nelle fonti musicali del XV e XVI secolo, Firenze 1937. Isti, Canti Artigiani Carnascialeschi, Padova 1939. Isti, Canti carnascialeschi, MGG, II, 1952. V. Br.

Od svjetovnih c. sauvano je 1700 pjesama (bez napjeva) u tri zbirke: Can-cioneiro da Ajuda (nastao oko 1300), Can-cioneiro da Vaticana (XVI st.) CANTIGAS. A4inijatura s prikazom sviraa organistruma iz rukopisa Cantigas de Santa Maria, i Cancio-neiro XIII st. Colocci Bran-cuti (XVI st.). Duhovni c. sauvani su sa zapisanim napjevima. Po obliku su raznoliki, a veinom pokazuju utjecaj francuskih pjesama. Napjevi su srodni koralnim melodijama i trubadurskoj muzici. Od sauvanih zbirki najvanije su: 1. Cantigas de santa Maria (Cantigas de Loores et Milagros de Nuestra Senora), zbirka pjesama koju je, prema predaji, sastavio kastilski kralj Alfonso X el Sabio (12301284). Sadrava oko 420 pjesama (40 lirskih hvalospjeva, ostale epskog karaktera). C. imaju preteno formu virelaja (izmjenjivanje soli sta i zbora), zatim rondeaua, majskih pjesama (mayas), liturgijskih pjesama, pjesama bez refrena. Melodije su vrlo raznolike. Neke su sline narodnim, osobito galicijskim i katalonskim melodijama, neke su u trubadurskom stilu ranog XIII st., neke podsjeaju na motete, neke na gregorijanske sekvence, na hodoasnike pjesme, na romance, plesne pjesme. Prevladava dorski i miksolidijski tonalitet. Ritmovi su modalni. Zbirka je sauvana u 4 rukopisa.
NOVA IZD.: cjelokupnu zbirku pod naslovom La Muica de las canliga de S. Maria del rey Alfonso el Sabio obj. je H. Angles (4 sv., 194364); tekstove bez napjeva obj. su L. Cutto, Marques de Valmar (2 sv., 1889) i W. Mettmann (2 sv., 195961).

2. Dva bogato iluminirana rukopisa na pergameni, nastala nakon 1279, sadre preko 400 cantigasa. 2. Kodeks Marijanskih pjesama, dovren u Toledu nakon 1257, sadri 128 cantigasa.
LIT.: J. Ballera, Las Cantigas de Alfonso el Sabio, Madrid 1882. J. Ribera, La Muica andaluza medieval en las canciones e Trovadores, troveros y minnesinger (3 sv.), Madrid 192325. R. Menendez Pidal, Poesia juglaresca . . . , Madrid 1924 (VI izd. 1957). H. Angles, Les Cantigas del Rei N'Anfos el Savi, Vida cristiana, 1927, 14. R. Menendez Pidal, Poesia arabe y poesia europea, Madrid 1941. H. Angles, La Muica en la Espana de Fernando el Santo y de Alfonso el Sabio, Madrid 1943. Isti, La Muica de las Cantigas del Rey Alfonso el Sabio, Arbor 1944. F. F. Lopes, A Muica das Cantigas de S. Maria, Broteria, 1945. H. Spanke, La Teoria arabe sobre el origen de la lirica romanica, Anuario Musical des Instituto Espanol de Musicologia, 1946, I. J. Guerrero Lovillo, Las cantigas, Madrid 1949. H. Angles, Cantigas de Santa Maria, MGG, II, 1952. R.

CANTICUM (lat. pjesma, hvalospjev; engl. canticle, fran. cantigue, tal. cantico), u zapadnoj liturgiji, biblijska pjesma, po strukturi teksta slina psalmu, a po sadraju obino himnikog karaktera. Dijeli se u dvije vrste: cantica minora (manje pjesme) uzete su iz Sv. pisma Starog zavjeta, a cantica maiora (vee ili evaneoske pjesme) iz Sv. pisma Novog zavjeta. U prvu vrstu ubraja se npr. Cantemus Domino (canticum Moysis I), Audite coeli quae loquor (canticum Moysis II), Audite verbum (canticum Jeremiae) i Benedicte omnia opera Domini (canticum puerorum); u drugu vrstu: Magnificat anima mea (canticum Mariae ili canticum B. M. V.), Benedictus Dominis Deus Israel (canticum Zachariae) i Nunc dimitis (canticum Simeonis). Evaneoske pjesme se upotrebljavaju u asoslovu i u muzikom su pogledu vrhunac pojedinih njegovih dijelova (Laudes, Vesparea, Completoriumj. Svi starozavjetni psalmi zovu se takoer zajednikim imenom i Cantica (Davidi). Salomonova Pjesma nad pjesmama (Canticum canticorum), po svojim knjievnim i umjetnikim kvalitetama, bila je mnogim kompozitorima vrelo inspiracije za djelominu obradbu u obliku moteta (npr. 29 moteta Palestri-

CANTILENA (lat.), pjesma, melodija pjevanje. U uem smislu: 1. latinsko liturgijsko pjevanje (Cantilena romana, Gregori jansko pjevanje), posebno pjevni dijelovi liturgije za razliku od psalmodikih. Notker Balbulus naziva cantilenom melodije sekvence, a teoretiar Ekkehard IV, trope. U nauci o organumu IXX st. c. oznauje i organalno, pjevanje liturgijskih cantica ili Carmina sacra. 1. Izrazom c. nazivale su se u srednjemu vijeku i svjetovne lirske i epske jednoglasne pjesme, te pjesme putujuih sviraa (Cantilena ioculatoris), kao npr. rugalice, a takoer i chanson de geste. Dante {De vulgari eloauentia, II), razlikuje visoki

(tragini) stil Cantija (-> Cantio) od visoko-niskog (traginokominog) stila Cantilene. Naziv c. javlja se i kao oznaka za plesnu pjesmu, a i instrumentalnu kompoziciju. Johannes de Grocheo (oko 1300) kao vrste cantilene opisuje pjevanu i sviranu Rotundu (-> Rondeau), Stantipes (-> Estampida) i Ductiju. 1. U XIIIXV st. cantilenom su se nazivale i vieglasne svjetovne pjesme i to refrenskog oblika. Tinctoris (Dijfinitorium,

.,u

288

CANTILENA CANTUS FIRMUS

CANTUS DURUS, MOLLIS (lat. tvrdi, meki napjev), termini nastali u muzikoj teoriji XV st. analogno prema nazivima

1473) definira cantilenu kao manju vieglasnu pjesmu prvenstveno ljubavnog sadraja podrazumijevajui pod tim vokalnu chansonu. U XVIXVII st. c. esto oznauje openito vieglasni vokalni stavak (Zarlino, 1558). 4. -> Kantilena.
LIT.: A. Viscardi, Cantilena, Studi medievali, IX, 1936. J, Handschin, Les Etudes sur le XV e siecle musicale de Ch. van den Borren, Revue Belge de Musicologie, I, 194647. Ili, Reflexions sur la terminologie, Revue Belge de Musicologie, VI, 1952. I. A.

CANTINO (tal.; franc. chanterelle, njem. Sangsaite), u XVI st. naziv za najviu icu na lutnji, violini i nekim drugim instrumentima. CANTIO (lat. pjesma), u srednjem vijeku esto upotrebljavan naziv za razne vrste pjevanih melodija (tako npr. Jakob iz Liegea u gregorijanskom pjevanju nabraja responzorije, ofertorije i takve cantiones); u uem smislu, pogotovu od kasnog srednjeg vijeka, termin za pjesmu, znai priblino isto to i Carmen ili Versus; u dananjoj muzikologiji c. oznaava jednoglasnu latinsku pjesmu srednjeg vijeka, veinom duhovnog sadraja (E. Jammers). Meutim, pojam cantija u principu ne iskljuuje pjesme srodnog^tipa na narodnom jeziku, u vieglasnoj obradbi, katkad i sa svjetovnim tekstom. Karakteristike su cantija jednostavna forma (AAB, AB, AABA), strofna gradnja i dosljedna upotreba refrena. Melodije se esto kreu u intervalima trozvuka i plesnoj trodjelnoj mjeri; njihov je karakter podjednako odreen pukim i crkvenim elementima. Ritam je jednostavan i pravilan, za razliku od sloene ritmike conductusa. Tekstovi ukazuju na utjecaj tadanjih vjerskih pokreta. A. se najvie kultivirao u krugovima klerika, lanova bratovtina, studenata, aka latinskih kola. Pjevao se u asoslovu, prilikom procesija i u privatnoj pobonosti. Mnoge cantiones sauvale su se kao umeci u gregorijanske napjeve. Ta se injenica, meutim, ne smije tumaiti kao da je c. nastao osamostaljenjem nekog tropa; naprotiv, noviji (strofni) trop sve je vie preuzimao elemente pjesme, koji su u cantiju ve bili prisutni; posljedica toga bila je gotovo potpuna istovetnost tropa i cantija. Preko pukog cantija katkad je i svjetovna plesna melodija ula kao umetak u gregorijanske napjeve. C. se u XIV i XV st. najvie njegovao u ekoj; odatle se proirio na junu i sjeverozapadnu Njemaku, gdje ga je u toku XVI st. zamijenila duhovna pjesma na njemakom jeziku.
LIT.: M. Spanke, Das Aloosburger Granduale, Zeitschrift fur romanische Philologie, L, 1930. J. Handschin, Die Schweiz, vvelche sang, Festschrift K. Nef, Zurich i Leipzig 1933. A. Schmitz, Ein schlesisches Cantional aus dem 15. Jahrhundert, AFMF, I, 1936. B. Stdblein, Die mittelalterlichen liturgischen Weisen im Gesangbuch der Bohmischen Briider von 1531, MF, V, 1952. E. Jammers, Cantio, MGG, II, 1952. Isti, Der mittelalterliche Choral, Mainz 1954. W. Irtenkauf, Das Seckauer Cantionarium vom Jahre 1345, AFMW, XIII, 1956. R. Stephan, Lied, Tropus und Tanz im Minelalter, Zeitschrift fur deutsches Altertum, LXXXVII, 195657. B. A.

CANTIONES SACRAE (lat. duhovne pjesme; tal. canzoni spirituali), naziv koji se u razdoblju izmeu XV i XVIII st. upotrebljavao za latinski motet. Pod tim su naslovom tiskani moteti Tallisa, Byrda, G. Gabrielija, Schiitza i dr., a od hrvatskih kompozitora Ivana Lukaia (Sacrae cantiones, 1620).
LIT.: A. A. Abert, Cantio sacra, MGG, II, 1952.

CANTUS (lat.; tal. canto), openito, melodija, pjevanje odnosno onaj dio neke kompozicije kojemu je povjerena melodijska funkcija i o kojemu je bitno ovisan izraaj. Otuda, u uem smislu: 1. u srednjovjekovnom vieglasju naziv za postojeu ili tek stvorenu melodiju koja se u starijem organumu nalazila u gornjemu glasu (vox principalis), a u kasnijem organumu i diskantu XIII st. u donjemu glasu (-> cantus firmus). U kantilenskoj kompoziciji XIVXV st. i u vokalnom stavku od XV st. nadalje c. je ponovno gornji glas, tj. najvii glas nazivan i superius (otuda kasnije sopran), suprema vox, itd. U teoretskoj sistematizaciji melodijskih vrsta razlikovalo se: -* cantus planus i cantus mensurabilis ili -> cantus figuratus. 2. C. je bez poblie oznake mogao znaiti i itavu vieglasnu kompoziciju, npr. u zbirkama Canti B. numero cinguanta (1502) i Canti C. numero cento cinquanta O. Petruccija. 2. U muzikom repertoaru kranske liturgije, posebno ambrozijanske, c. je onaj melodijski oblik koji odgovara tractusu u gregorijanskom repertoaru: melodija koja se od poetka do kraja pjeva bez prekida ili psalam koji pjeva solist bez zbornih umetaka.
LIT.: M. Appel, Terminologie in den mittelalterlichen Musiktraktaten (disertacija), Berlin 1935. I. A.

CANTUS CORONATUS (lat. kraljevski pjev), jedan od najstarijih oblika instrumentalne muzike srednjeg vijeka koji se vjerojatno sastojao od variranja ili ornamentiranja odreene melodije. Ovaj naziv spominje J. de Grocheo u svojem traktatu Theoria (obj. J. Wolf, SBIMG, 18991900).

hexachordum durum i hexachordum molle ( ~> Heksakord -y Mollis). CANTUS FIGURATUS (C. figuralis, lat.), n se od XV st. oznaivala ritmiki sloena i odmjerena rana) melodija ili openito muzika (zbog notnih fig se biljeila). Raniji srednjovjekovni teoretiari nazival melodiju cantus mensuratus ili c. mensurabilis za razliku c priblino jednakih notnih vrijednosti, -> cantus planusc i XVIII st. pod pojmovima muica figurata ili figurali mijevala se takoer melodijska figuracija, npr. figuri: figuriram bas. CANTUS FIRMUS (lat. utvrena melodija), mek nom preuzeta iz duhovne ili svjetovne muzike, da bi neizmijenjena ili ornamentirana, kao podloga novoj k Kao c. f. sluili su i drugi tonski nizovi: pregnant isjeci ljestvica, heksakordi, karakteristini intervali, zo i dr., a koristile su se i postojee vieglasne kompozici Termin c. f. u dananjem znaenju upotrebljava XVIII i XIX st. Ranije su bili uobiajeni nazivi cc factus, tenor, subjectum itd., dok je pojam c. f. bio s cantus planus, melodiju u izjednaenim notnim traj; razliku od cantus mensuratus ili cantus figuratus, ritmii melodije. Budui da su se melodije u jednakim notnin stima javljale gotovo jedino u gregorijanskom koralu, termini cantus planus i c. f. u svakodnevnom govoru trebljavali za gregorijansko pjevanje. Precizne teoretski ije, meutim, to ne ine. Izraz c. f. prvi put spominje H de Moravia u traktatu Discantus positio vulgaris (XIII Pojava cantus firmusa u dananjem znaenju vez srednjovjekovno vieglasje. U ranom, jednostavnom jo ne postoje stilske razlike izmeu gregorijanske r dubljem i popratne dionice u viem glasu. Pravi srni; c. f. tek kasnije, u organumu XII st. (St. Martial, S; Compostella), kad se tenoru u dugo dranim notan u viem glasu, pokretljiva, ritmiki slobodna, melizmatsl kola Notre Dame (prva polovina XIII st.) provodi u 1 (diskantskim partijama) strogu modalnu ritmizaciju dod (rjee dvaju glasova). Na srodan se nain u diskantskim ritmizira i cantus firmus. Neke diskantske partije d gornjim glasovima slobodno spjevane tekstove; tako j srednjovjekovni motet. U razdobljima Ars antiquae (drug XIII st.) i Ars novae (XIV st.) otilo se dalje u oblikovanji fakture, provoenjem slobodno komponiranih gornji iznad tenora (cantus firmusa); pri tom se tenor kretao ritmiziranim (izoritmikim) periodama; izoritmija se n tegnuti i na dodane dionice. Zlatni vijek cantus firmusa poinje sa XV st. i traj' XVI st. Epoha Nizozemaca ne samo to je bogato i dalje razvijala tehniku cantus firmusa nego je donijel nove vrste i oblija: u to doba nastaje velika muzika fc a motet, himna i pjesma (chinson i Lied) oblikuju se na U misama koje nisu slobodno komponirane u svim : uzima se c. f. iz gregorijanskog pjevanja (iz odgovaraju rijanskih misnih stavaka, ali i iz drugih gregorijanski} ili iz chansona. Bitna je novost da c. f., ukoliko ne gregorijanskih misnih stavaka, ne zadrava svoj izvi (kao u motetu kole Notre Dame), niti se izvodi instn (kao to se prakticiralo u doba Ars antiauae i Ars nm se pjeva uz tekst misnog stavka kojemu pripada. Ci dinstvo forme postie se vraanjem istog cantus firmus; misnim stavcima. Preuzeta melodija moe zadrati oblik, ali se esto i ukraava (kolorira, diminuira), stav bogato, da se linija prvotne melodije u mnotvu dod: izgubi. Motet XV st. nema s izoritmikim motetom Ars n se jo kultivira u prvim decenijima XV st.) nieg zaj osim imena. Za motet iz razdoblja Nizozemskih po ako nije slobodno komponiran, u pravilu se uzima c. f. i janskog pjevanja s istim tekstom koji donosi i sam me nije nuno vezan samo za jedan glas nego se naizmjeni pojavljivati u raznim glasovima, a polifona graa esto je sloena kao u misama. Dok se sredinom XV st. c. f. veir kuje od drugih glasova, u drugoj polovini stoljea ostale ! prilagouju cantus firmusu, preuzimajui njegove rr nain imitacije. Vieglasne himne, kao i na isti nain komponirane antifone i dr., predstavljaju podvrstu moteta, s vlastiti teristikama i skromnijim kompozicijsko-tehnikim za Himne se gotovo uvijek oslanjaju na liturgiki c. f. koji se donosi u sopranu, katkad u tenoru. Preuzeta melodija kolorirana (izuzevi u Njemakoj, gdje se u himnama neukraeni cantus firmusi). U drugoj polovini XV st.

CANTUS FIRMUS CANZONA

289
CANTUS LATERALIS, latinski naziv u XV i XVI st. za pjesmaricu veeg formata, u kojoj su dionice polifone vokalne kompozicije bile pisane ili tampane jedna uz drugu na dvije stranice, tako da su svi pjevai pjevali iz iste knjige.

u fakturi pribliava motetu. Prvom cantus firmusu ponekad se dodaje drugi, takoer iz gregorijanskih himna, ali i iz svjetovne muzike. Najvii umjetniki domet dostiu himnike kompozicije, u kojima se provodi jo i kanonska imitacija. Himne s tako sloenom tehnikom razlikuju se od moteta samo po odnosu cantus firmusa i ostalih glasova: dok u himni prevladava c. f. kao glavna melodija, nasuprot popratnim glasovima koji su motiviki veinom razliiti, u motetu je c. f. utkan u polifono tkivo jednakopravnih dionica koje preteno njegove motive donose u imitaciji. U kompoziciji chansona rairena je praksa da se u novom djelu citira poetak nekog ve postojeeg, poznatog chansona (odnosno poeci vie chansona), ili se iz postojee kompozi cije preuzima i itava jedna dionica, njoj se dodaju novi glasovi te tako nastaje drugi chanson, a iz ovog opet istim postupkom trei. Na taj su nain esto itavi nizovi chansona meusobno povezani. Kompozitori chansona rado upotrebljavaju po nekoliko cantus firmusa; meu tima ima i duhovnih melodija. Polifoni oblici koji su se u drugoj polovini XV st. izgradili u stilu a cappella i principu skroz provedene imitacije, ne doivljuju u XVI st. vie nikakvih znaajnijih promjena, nego se produbljuju i proiuju u klasino uravnoteenom stilu, ije je olienje Palestrina. Razvoj oblika graenih na cantus firmusu u cijelosti je zavren. Jedinu novost donijela je parodijska misa: u njoj se ne preuzima samo jedan glas neke postojee kompozicije kao c. f., nego itava tua polifona kompozicija, ili bar njeni motivi koji u svakome misnom stavku nastupaju istim redoslijedom kao u modelu, a provode se imitativno. U svjetovnim formama gotovo se potpuno naputa c. f.: najvei broj chansona, a naroito novi oblici, kao frottola, madrigal, villanella i dr., posve su slobodni u melodijskoj invenciji. Jedino se u Njemakoj upotrebljava c. f. jo i nakon sredine stoljea (Tenorlied). Dok je komponiranje s cantus firmusom jo u XVI st. igralo znatnu, a u nekim vrstama ak i suverenu ulogu, oko 1600 no va strujanja muzikog baroka potiskuju c. f. u pozadinu; on e u toku stoljea gotovo posve nestati. Andrea i Giovanni Gabrieli slue se cantus firmusom samo iznimno. L. Viadana u djelu Conceni ecclesiastici (1602) obilnije primjenjuje c. f., premda na slobodniji nain nego to se prakticiralo u XVI st., ali on u Italiji gotovo da i nema sljedbenika. Na originalan nain sjedinio je C. Monteverdi stare i nove tendencije (zbor, sole i instrumentalnu muziku, psalmodiju i tehniku cantus firmusa) u kompoziciji Vespro della Beata Vergine (1610). U protestantskoj crkvenoj muzici odlunu je ulogu odigrao c. f. iz crkvenih na pjeva s njemakim tekstom protestantskih korala. Dok je u ostalim zemljama motet s cantus firmusom potpuno naputen, u Njemakoj se dalje kultivira i doivljava vrhunac u XVIII st. u Bachovim motetima i koralnim kantatama. U instrumentalnoj se muzici c. f. prvi put pojavljuje u tabulaturama u kojima su vokalne kompozicije s cantus firmusom preraene za instrumente. Meu originalnim instrumentalnim tvorevinama osobito mjesto pripada njemakim baroknim djelima za orgulje s cantus firmusom iz protestantskog korala (koralne predigre, koralne varijacije, koralne fantazije) te baroknim varijacijskim formama s cantus firmusom iz plesa ili pjesme (chaconne, passacaglia).
LIT.: C. VCinlerfeld, Johannes Gabrieli und sein Zeitalter, Berlin 1834. A. W. Ambros, Geschichte der Musik, IIIII, Leipzig 188081 (II izd.). H. Leichtentritt , Geschichte der Motette, Leipzig 1908. P. Wagner, Ge schichte der Messe, I dio (do 1600), Leipzig 1913. F. Ludwig, Die geistliche nichtliturgische und weltliche einstimmige und die mehrstimmige Musik des Mittelalters bis zum Anfang des 15. Jahrhunderts, Handbuch der Musikgeschichte (izd. G. Adler), Frankfurt a. M. 1924. W. Vetler, Das friihdeutsche Lied, Miinster 1928. F. Dietrich, J. S. Bachs Choral und seine geschichtlichen Wurzeln, Bach Jahrbuch, 1929. H. Besseler, Die Musik des Mittelalters und der Renaissance, Potsdam 1931. H. Angles, El Codex musical de Las Huelgas, 3 sv., Barcelona 1931. F. Blume, Die evangelische Kirchenmusik, Potsdam 1931 F Dietrich Geschichfe des deulschen Orgelchorals im 17 Jahrhundert Husmann, Die drei- und vierstimmigen Notre-Dame-Organa, Publikationen alterer Musik, n, Leipzig 1940. H. Besseler, Ars antiqua i Ars nova, MGG, I, 1951. Isti, Bourdon und Fauxbourdon, Leipzig 1950. M. Bukofzer, Studies in Medieval and Renaissance Music, New York 1950. H. Husmann, Cantus firmus, MGG, II, 1952. B. Meier, Die Harmonik im cantus firmushaltigen Satz des 15 Jahrhunderts AFMW 1952 G Schmidt Zur Frage

CANTUS LATERALIS. Peteroglasni Agnus Dei u zborniku iz oko 1566. Lijevo: diskant i bas; desno: alt, vagans (lat. lutalica, naknadno dodani 5. glas) i tenor

Oko polovice XVI st. uobiajilo se pisanje i tampanje svake dionice u posebni svei (engl. Part books, njem. Stimmbucher; -> Chorbuch). CANTUS PER MEDIUM (lat. medium sredina, polovica), u XVI st. naziv za postupak kojim se trajanje zabiljeenih notnih vrijednosti umanjuje za polovicu. Takav nain izvoenja zvao se i proportio dupla (-> Proporcija), a kasnije i -* alla breve. CANTUS PLANUS (lat. ravna melodija; engl. plainsong, franc. plain chant, tal. canto piano), odXII, odnosno XIII st. uobiajeni naziv za gregorijansku melodiju koja je u vieglasnim kompozicijama obino sluila kao -> cantus firmus, a kretala se ravnomjerno u priblino jednakim notnim vrijednostima, za razliku od ritmiki sloenih melodija nazivanih cantus mensuratus, -> cantus figuratus.
LIT.: P. Wagner, Einfiihrung in die gregorianischen Melodien, I II, Leipzig 1912 (II izd.). C. Vivell, Zur Musik-Terminologie Planus, ZIMG, 191314. I. A.

CANTUS PRIUS FACTUS (lat. prije nainjena melodija), srednjovjekovni naziv za ve postojeu, prije stvorenu melo diju koja je u vieglasnoj muzici sluila kao vox principalis, tenor, odnosno -> cantus firmus. CANTUS TRUNCATUS -> Hoquetus CANZO (canso), jedan od oblika francuske (provansalske) trubadurske muzike i poezije, poznate i pod nazivom canzone, kanzone i chanson. C. je strofa od 6 do 7 stihova, s muzikom koja odgovara shemi (brojevi oznauju stihove): 1 2 3 4 5 6 (7) U ovom je obliku balada francuskih trouvera. CANZONA (canzone, tal.; njem. Kanzone), 1. opi talijanski naziv za razliite vokalne kompozicije: a) u XII i XIII st. motet na melodiju izvedenu iz gregori janskog korala. a) Canzoni sacre XVI i XVII st. takoer su moteti, barok nog, vokalno-instrumentalnog tipa (Sacrae cantiones quae vulgo motecta appellantur). a) U doba renesanse c. je jedna od mnogobrojnih vrsta frottole, upravo kompozicija na tekst pjesnike c. * talijanske strofne pjesme s kratkom posvetom (commiato) na kraju. Karakteristina za pjesniku canzonu je nepravilnost rime, ritmika raznolikost i tekst visoke umjetnike vrijednosti (Petrarca, Michelangelo, Poliziano). Najee su kombinacije stihova od 7 i 11 slogova. Muzika je obino pisana samo za prvu strofu, a unutar strofe ponavljaju se pojedini, osobito krai, muziki odlomci (B. Tromboncino npr. komponirao je za 16 stihova prve strofe Petrarkine canzone Si e debile ili filo 9 raznih muzikih fraza). Muzika prve strofe ponavlja se u iduim strofama. U drugoj polovini XVI

CANTUS FRACTUS (lat. takoer cantus fractibilis), u kasno-srednjovjekovnoj muzikoj nauci est naziv za vieglasne kompozicije, kompozicijske ulomke ili pojedine njihove glasove u kojima su glavni tonovi razbijeni manjim meutonovima uz strogo odravanje mensure. Kao tehnika improvizacijskog a i kompozicijskog ukraavanja i uobliavanja c. f. se ubraja u > flores; od XIV st. susree se i pod izrazom -> diminucija. CANTUS GREGORIANUS -> Gregorijansko pjevanje
b) MUZ. E., I, 19

CANZONA CAPELLA
st. pojedine pjesnike canzone (osobito Petrarkine) obino su komponirane u obliku ciklusa madrigala, tako da je svaka strofa posebna kompozicija (C. de Rore, Palestrina i dr.). d) C. a balio, svjetovna pjesma uz koju se plesalo, osobito za karnevalskih sveanosti u Firenci (XV i XVI st.). d) C. alla napolitana i c. villanesca ili samo villanesca, forme tipa villanelle. Nastale su u Napulju, vrlo proirene u XVI st. To su strofne pjesme s refrenom iza svake strofe, veinom ljubavnog sadraja; muziki su jednostavne, pisane akordiki, a pjevale su se najee uz lutnju. f) C. je takoe talijanski naziv za francusko-flamanski chanson i njemaku polifonu pjesmu. g) C. popolare, pjesma koja se pjeva u narodu. v. Br. 2. Instrumentalna forma XVI i XVII st. u Italiji, koja se razvila iz francusko-flamanskog chansona. Instrumentalna canzona ranog XVI st. (nazvana canzona alla francese ili canzona da sonare) bila je pisana ili za instrumente s tipkama (preteno za orgulje) ili za instrumentalne sastave, a odlikovala se preglednom i uravnoteenom formom (tipine sheme bile su: A B A, A B B, A A B C). U njoj prevladava homofonija sa slobodnim izmjenjivanjem imitacije i dijaloga. Za razliku od suvremenog ricercara, c. su bile pisane lakim stilom, ritam im je bio ivlji i kretao se u etvrtinkama, a ne u polovinkama. Teme su poinjale karakteristinim ponavljanjem poetnoga tona. Dok u poetku nije bilo hitnijih razlika izmeu c. za orgulje i za instrumentalne sastave, u toku XVII st. c. za orgulje dobiva saetiju formu i vodi k fugi, a c. za instrumentalne sastave pretvara se u sonatu. Prve canzone za orgulje objavio je G. Cavazzoni (Intavola-tura cioe ricercari, canzoni. . . , 1542). Neke od njih (Canzone sopra Fah d' argent) raene su prema tematskom materijalu Jos-quina des Presa, ali se razlikuju kontrapunktskom obradbom. Osim A. Gabrielija, koji u svojim canzonama upotrebljava mnoge ukrase iz vokalnih chansona, originalne c. za orgulje objavili su C. Merulo, A. Cifra i dr. U Njemakoj naziv canzone upotrebljavao se kao sinonim za fugu (npr. Fugen, oder wie es die Italiener nennen canzoni alla francese B. Schmida, 1607). Posebnu vrstu tvore canzone u obliku varijacija, koje je prvi pisao G. Frescobaldi. One su se temeljile na slobodnoj ritmikoj varijaciji iste teme sa estim umetanjem slobodnih prolaznih pasaa. Ovakve canzone komponirali su, medu ostalim, J. J. Froberger, J. K. Kerll, J. S. Bach i dr. Prve canzone za instrumentalne sastave objavio je G. Gabrieli {Canzoni e sonate . . . , 1570), za kojim su slijedili i drugi talijanski kompozitori, osobito u Lombardiji i Veneciji. Te canzone mogu se podijeliti u tri skupine: a) kompozicije stilom i formom obli kovane poput chansona s kontrapunktski razraenim dionicama. Canzone ove prilino konzervativne grupe, njegovane jo u po etku XVII st., imaju uglavnom etiri odsjeka, od kojih prvi obino zapoinje imitacijom. Izmeu pojedinih odsjeka nema veih stilistikih suprotnosti; b) canzone koje se nadovezuju na ricercar. Mjestimino se mogu opaziti nastojanja koja idu za tematskim jedinstvom, poput onih u variranim canzonama za orgulje G. Frescobaldija; c) briljantne canzone za dva instrumen talna ansambla G. Gabrielija i njegovih sljedbenika; struktura im je slobodna. U njima se izmjenjuju polifoni odsjeci (imitacije) u ivahnoj 4/4 mjeri s homofonim dijelovima u trodobnoj mjeri. Pojedini odsjeci katkad su vrlo kratki i fragmentarnog karaktera. Slobodni, viedijelni tip canzone za instrumentalne sastave doveo je do vrhunca G. Frescobaldi. Sistematske promjene tempa (Allegro za imitativni odsjek, Adagio za homofoni), provedene u kasnijim izdanjima, predstavljaju prekretnicu koja vodi do stvaranja sonate da Mesa. Postepenim smanjivanjem broja odsjeka i uvoenjem veih stilistikih suprotnosti meu njima, c. se sve vie poistovjeuje sa sonatom, pa oko polovice XVII st. nazivi c. i sonata postaju sinonimi. Teoretiari i kompozitori jo su dugo polifoni stil smatrali Allegro-stilom, a rije c. ili canzone upotrebljavali kao oznaku za glavni, fugirani stavak barokne sonate. U XIX st. c. je instrumentalna kompozicija sa pjevnom melodijom.
LIT. : A. Schlossberg, Die italienische Sonate fiir mehrere Instrumente im 17. Jahrhjndsrt (disertacija), Heidelberg 1935. E. Helm, The Early Italian Madrigal (neobj. disertacija), New York 1939. J. M. Knapp, The Canzone Francese and its Vocal Models (neobj. disertacija), Boston 1941. E. Crocker, An Introductory Study of the Italian Canzona for Instrumental Ensembles (di sertacija), Cambridge, Mass., 1943. Isti, Canzona, Harvard Dictionary of Music, 1944. A. Einstein, The Italian Madrigal (3 sv.), Princeton 1949. K. Ko.

meu prvima upotrijebili O. Vecchi (1580), C. Montevei P. Quagliati (1588), H. L. Hassler i neki engleski ms
LIT.: W. Diirr, Die italienische Canzonette und das deutsc Ausgang des 16. Jahrhunderts, Spomenica L. Bianchi, Bologna

CANJUGA, Anselmo, kompozitor (Budislavec kod ^ 27. XI 1894 Stara Gradika, 19. XII 1952). Mu najprije sam, a kasnije kao sveenik kapucinskog rec Dugana st. Nastavnik pjevanja, dirigent i orgulja. I cecilijanske ideje (bio aktivan lan pokreta) predavanji cima, koncertima, a osobito obilnom literarnom i i suradnjom u asopisu Sv. Cecilija; sudjelovao kod s; Hrvatskog crkvenog kantuala. Komponirao preteno muziku; izvrsno poznavao stare hrvatske crkvene puk Kompozicije mu odaju svjeu invenciju, jednostavnost i formu. Znao je u njima pogoditi narodni duh, pa su, hvaene i kao puke pjesme.
DJELA: preludiji i fuge za orgulje. Zborovi. etiri mise; Obradio (harmonizirao i ritmiki rekonstruirao) i izdao vie napje Cithara octochorda; harmonizirao napjeve gregorijanskog korala.

CAOINE, irska posmrtna tualjka (-> Coronach). CAPDEVIELLE, Pierre, francuski kompozitor (P 1906 Bordeaux, 9. VII 1969). Uio klavir i kompi Parikom konzervatoriju (A. Gedalge, P. Vidal) i kod V. Osnovao komorni ansambl Dixtuor de Pari. Izmeu ic muziki kritiar (Monde musical, Revue musicale). Od 1 emisije komorne muzike Francuskog radija. Osniva (19/ sjednik ustanove Centre de documentation de musigue intt u Parizu. God. 1952 osnovao komorni orkestar na parisk -stanici. esto nastupao kao dirigent. C. je izraziti lirik padao nijednoj od suvremenih muzikih struja u Fi naglaujui da komponirati znai birati.
DJELA. ORKESTRALNA: tri simfonije, 195254; simfoni; Les Evocations de VAverne, 1927 i Incantation pour la mort d'unjeu 1931; suita Moliera, 1947. KOMORNA: Sonata da camera za v lonelo, 1941; Sonatina pastorale za flautu i violu, 1942 (nova ve Sonata da chiesa za 10 duhaa; Trois pieces breves za violinu i k. Exorcisme, monodija za saksofon, 1936. KLAVIRSKA: Sarabc Instants musicaux, 1927; Reflets, 192729; Ludes, 194246. D opere Prince Hamlet i Les Amants captifs, 1950. Scenska muzika niennes (Sofoklo), Le pedant joue (C. de Bergerac). Filmska muzi KALNA: Cantate de la France retrouvee za tenor, zbor i orkesta: Procs de Jeanne d'Arc za recitatora, sole, zbor i orkestar, 1941; de Pere'grinos za recitatora, sole, zbor i orkestar, 1941; L'Ile rouge ( za sole, zbor i orkestar, 1946; Deux apologues d'Oscar Wilde za gla; 193032; 3 madrigala Les Amours de Pierre de Ronsard za glas, g flautu i harfu; Cinq poemes de Jean Romann za glas i gudaki kvartet; solo-pjesme. LIT.: R. Charpentier, Pierre Capdevielle, MGG, II, 1952.

CAPECCHI, Renato, talijanski pjeva, bas-barito 6. XI 1923 ). Uenik U. Carrozzija, kao koncert: debitirao 1948 na Radio-Genovi, na opernoj pozornici pjevao idue godine u Reggio Emilia kao Amonasro (Ver Ve 1950 nastupio na festivalu Maggio Fiorentino i 195 tropolitanu u New Yorku, a zatim i na drugim svjetsl nim pozornicama. Svoje najvee uspjehe ostvario je u t; kominim operama XVIII st.: Le Cantatrici villane (Fi // Filosofo di campagna (Galuppi), // Barbiere (Paisiello trimonio segreto (Cimarosa), kao i u sastavu rimsko Teatro Musicale pod vodstvom E. Fasana. Izvrstan u vim operama (Salzburg 196162), podjednako se ist modernom repertoaru (Prokofjev, Menotti, Berg, Lie Henze). CAPELL, Richard, engleski muziki pisac (Nort 23. III 1885 London, 21. VI 1954). Uenik C. J. Northamptonu, E. von Straetena u Londonu i G. F Lilleu, muziki kritiar londonskih listova The Daily Ma; 14 i 191933) i The Daily Telegraph (193554). G postao vlasnik i urednik muzike revije Music and Let je ureivao od 1950. Djela mu se odlikuju tanim za] temeljitim poznavanjem materije i dotjeranim stilom
DJELA: Schubert's Songs, 1928; Gustav Holst, 1928; Opera, 1 reno izd. 1948). Preveo na engleski operu R. Straussa Der Frieden i tekstove pjesama F. Schuberta, R. Schumanna, H. Wolfa i E. Grk LIT.: G. Willner, Richard Capell in Egypt, Music and Lette

CAPELLA, Martianus Minneus Felix, latins (Madaura, sjeverna Afrika Rim). ivio oko 400 u Napisao enciklopedijsko djelo u 9 knjiga De nuptiis M. Philologiae u kojemu opirno obrauje sedam slobodni: (artes liberales), izlaui naela i pravila svake pojedine knjiga De muica podijeljena je na 4 poglavlja: prvo poloaju muzike u antikoj mitologiji i u enciklikim nama, drugo o fizikom i psihikom djelovanju muzike na tree daje definiciju i klasifikaciju muzike, a etvrto j muzike u pravom smislu. Djelo Martiana Capelle, sa velikom broju srednjovjekovnih rukopisa i novovjekih

CANZONETTA (tal.; deminutiv od canzona pjesma), krajem XVI st. i u XVII st. naziv za krau polifonu vokalnu kompoziciju vedrog karaktera poput plesne pjesme. Taj su izraz

CAPELLA CAPRICCIO
izdanja (posebno izdanje knjige De Muica obj. je Marcus Meibom u zbirci Antiquae musicae auctores Septem, 1652), bilo je u srednjem vijeku veoma raireno. Upotrebljavalo se kao kolska knjiga u nastavi o emu svjedoe, medu ostalim, katalozi samostana St. Gallen i Reichenau iz IX i X st. Sauvani su i mnogobrojni komentari enciklopedije u cjelosti, a i same knjige De Muica (De divisione naturae Johannesa Scotusa Eriugene, Muica Remigiusa iz Auxerrea, Harmonica institutio Regina iz Priima i dr.). C. je u svojemu djelu pokuao da obuhvati cjelokupno znanje kasnog antikog doba, pa se s obzirom na to moe smatrati vanim preteom Boetija.
LIT.: F. Eyssenhardt, De Martiano Capella (disertacija), Berlin 1861. H. Deiters, Uber das Verhaltnis des Martianus Capella zu Aristides Quintilianus, Programm Posen, Poznan 1881. C. Morelli, Quaestiones in Mart. Capella, Studi Italiani di Filologia, Firenze 1909. H. Hiischen, Martianus Minneus Felix Capella, MGG, II, 1952.

291

ibid. P. Landormy, La Musique francaise apres Debussv, Pari 1943. G. Ferchault, Andre Caplet, MGG, II, 1952.

CAPOCCI, 1. Gaetano, talijanski orgulja, kompozitor i pedagog (Rim, 16. X 1811 11. I 1898). Studirao knjievnost i muziku (V. Fioravanti, F. Cianciarelli, S. Pascoli). Orgulja u raznim rimskim crkvama (S. Maria in Vallicella, S. Maria Maggiore), a od 1855 zborovoa u crkvi sv. Ivana Lateranskoga. Bio je i vrstan pedagog. Komponirao je oratorije // Battista (1833) i Assalonne (1842) i brojna crkvena djela (oko 20 misa, moteti, psalmi, antifone, litanije).
LIT.: C. Zandotti, Gaetano Capocci, Roma 1898.

CAPELLEN, Georg, njemaki muziki teoretiar (Salzuflen, Lippe, 1. IV 1869 Hannover, 19. I 1934). Propagirao egzotinu muziku vanevropskih naroda.

2. Filippo, orgulja i kompozitor (Rim, 11. V 184025. VII 1911). Sin Gaetana. kolovanje zavrio na akademiji Santa Cecilia u Rimu. Od 1873 orgulja, a od 1898 zborovoa (naslijedio oca) crkve sv. Ivana Lateranskoga. Predavao je orgulje na akademiji 5. Cecilia. S uspjehom je koncertirao kao orgulja. Komponirao je oratorij Sant'Antonio (1863), 6 sonata i druga djela za orgulje te crkvene kompozicije.
LIT.: A. de Santi, Filippo Capocci, Roma 1888.

sikstil, 1906; Fortschrittliche Harmonie- und Melodielehr LIT.: B. Ziehn, Ober neuere und neueste Harmonielehren, AM, 1905.

CAPELLI (Capello, Cappelli, Capella), Giovanni Maria, talijanski kompozitor i orgulja (Parma, 7. XII 1648 16. X 1726). Sveenik; 1699 kantor, od 1700 muziki direktor katedrale u Parmi; istodobno od 1709 orgulja u crkvi della Steccata (takoer u Parmi), u kojoj 171819 povremeno preuzima i funkciju muzikog direktora. Pisao je oratorije i crkvenu muziku, operi se posvetio tek posljednjih godina ivota (ini se od 1710).
DJELA: oko 10 opera (neke u suradnji sa F. Gasparinijem, A. Bononcinijem, C. Monarijem i F. A. Pistocchijem), od kojih su sauvane samo dvije: Venceslao, 1724 i / Fratelli riconosciuti, 1726. Oratorij Maria Vergine contetnplaia in due de' suoi sette dolori, 1726. etvoroglasna misa (samo Kyrie i Gloria). Dva Tantum ergo. LIT.: .V. Pelicelli, Musicisti in Parma nel secolo XVIII, Note d'Archivio per la Storia Musicale, 1934. Isti, Storia della muica in Parma dal 1500 al 1860, Roma 1936.

CAPET, Lucien, francuski violinista i kompozitor (Pariz, 8. I 1873 18. XII 1928). Violinu studirao na Konzervatoriju u Parizu (J. P. Maurin). Koncertni majstor i solist simfonijskog orkestra Lamoureux u Parizu (189699), profesor Konzervatorija u Bordeauxu (18991903) i Parizu (od 1907). Velik ugled stekao kao osniva (1903) i prvi violinist gudakog kvarteta Capet (C, C. Giron, H. asadesus i Furet). Kvartet je uz ostalo majstorski interpretirao svih 17 gudakih kvarteta L. van Beethovena. C. se s koncertnog podija povukao 1921. Kao violinski pedagog C. se osobito bavio problemima tehnike gudala i desne ruke. Njegove brojne kompozicije svjedoe vie o solidnom tehnikom znanju i iskustvu svestrano obrazovanog i izgraenog muziara, nego o originalnosti ideja i snazi talenta.
DJELA: simfonijska pjesma Le Rouet; Prelude religieux za orkestar; Poeme za violinu i orkestar. Pet gudakih kvarteta; sonata za violinu i klavir; Aria za violinu, violu i klavir. Psaume XXIII za sole, zbor i orkestar; Devant la mer za glas i orkestar. Instruktivna: etide za violinu; studije La Technique Superieure de VArchet, 1916. Les 17 quatuors de Beethoven. Zbirka filozofskih eseja Espe'rances.

CAPLET, Andr, francuski kompozitor i dirigent (Le Havre, 23. XI 1878 Neuilly-sur-Seine, 22. IV 1925). Ve u 12. godini violinist kazalinog orkestra u Le Havreu, a zatim zavrio studij na Konzervatoriju u Parizu (X. Leroux, P.-A. Vidal, Ch. Lenepveu). God. 1901 osvojio Grand Prix de Rome za kantatu Myrrha. Dirigent orkestra Colonne i kazalita Ode'on u Parizu, 191014 umjetniki ef Bostonskog kazalita i od 1914 dirigent Parike opere. U meuvremenu, 1911, izveo je u Parizu prvi put misterij Le Martyre de St. Sebastien C. Debussvja s kojim ga je vezivalo dugogodinje prijateljstvo. Zbog bolesti povlai se 1919 iz Opere, a idue godine i s koncerata Lamoureux, gdje je bio dirigent. Posljednji put je nastupio 1924. Iako izrasle iz impresionistike kole, njegove kompozicije sauvale su istou linija i harmonijske arhitektonike. Potkraj ivota, njegovi religiozni osjeaji pribliili su ga stilu ranog diskanta i organuma; u pojedinim se djelima nadovezuje na renesansni a cappella stil.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Salambo, 1902; Epiphanie za violonelo i orkestar, 1923; Etude symphonique za harfu i orkestar, 1908; Suite d'orchestre sur des melodies populaires persanes, 1900; simfonijska suita Legende, 1905. KOMORNA: kvintet za klavir, flautu, obou, klarinet i fagot, 1898; Suite persane za duhaki ansambl, 1900; sonata za klavir, glas i violonelo, 1919; septet za gudaki kvartet i 3 enska glasa, 1909; Sonata da chiesa za violinu i orgulje, 1924. Klavirske kompozicije. VOKALNA: kantata Myrrha, 1901; Pdques Citadines za zbor i orkestar; Ete za zbor i orkestar, 1901; Hymne a la Naissance du Matin za glas i orkestar, 1921; solo-pjesme. CRKVENA: misa za 3 glasa, 1922; Le Miroir de Jesus, mysteres du Rosaire za glas, vokalni trio, gudaki kvartet i harfu, 1923; Pie Jesu za glas i orkestar, 1919; Pater Noster za glas i orkestar, 1919. LIT.: Y. Mare, Andr Caplet, Pari 1924. M. Brillant, Andre Caplet, musicien mystique, RM, juli 1925. A. Hoeree, L'Oeuvre d'Andre Caplet,

CAPOTASTO (capodastro, capotaster, Kapodaster), 1. kod nekih icanih instrumenata mehaniko pomagalo za sviranje u tonalitetima s mnogo predznaka ili u nespretnim visokim poloajima. To je malen komadi tvrdog drva ili metala, privren poprijeko na hvataljci. Kad se pomakne, skrauje istodobno sve ice za polustepen tako, da se npr. kompozicija napisana u Cis-duru svira istim prstometom kao da je u C-duru. Olakicom koja se postie tim pomonim sredstvom slue se uglavnom diletanti, dok reproduktivni umjetnici u takvim sluajevima primjenjuju poseban hvat (-> Barre"). 2. Kod svih icanih instrumenata malen komadi ebanovine, koji se nalazi na vrhu hvataljke ispod ica, neposredno prije kljueva. M. Kun. CAPOUL, Joseph-Amde-Victor, francuski pjeva, tenor (Toulouse, 27. II 1839 Pujaudran du Gers, 18. II 1924). Uenik Reviala i Mockera na Parikom konzervatoriju, 1861 70 lan Opere comigue u Parizu. Pjevao u New Yorku, Londonu i nekim drugim veim gradovima. Neko vrijeme poduavao pjevanje na National Conservatory u New Yorku; 18971905 bio je operni redatelj u Parizu (Grand Opera). CAPPELLA RORANTISTARUM, poljska vjerska i muzika ustanova. Utemeljio ju je kralj Sigismund (1543) u dvorcu Wavel u Krakovu radi uzdravanja pjevakog zbora, koji je imao kao najvaniju dunost da pri jutarnjoj misi u Sigismundovoj kapeli izvodi zborne kompozicije (a cappella i cantus figuratus). Naziv rorantisti ili roratisti dobili su po uvodnim rijeima u Introitu adventske mise zornice (Rorate coeli). Na elu zbora nalazio se praepositus; kao prvi spominje se Mikolaj Poznanski. C. r. odrala se gotovo do kraja XIX st. CAPRA, Marcello, talijanski muziki nakladnik (Torino, 27. IV 1862 1. VII 1932). Studirao muziku u Regensburgu (F. Haberl, M. Haller i J. Renner); 1896 osnovao u Torinu vlastitu nakladu (Edizione Marcello Capra; kasnije 5. T. E. N., tj. Societd Tipografico-Editrice Nazionale). God. 1899 pokrenuo asopis Santa Cecilia. Preveo na talijanski traktate T. Matthava i napisao Psicofisiologia del pianoforte, Tobia Matthay (1920). CAPRI, Antonio, talijanski muzikolog i kompozitor (Milano, 19. VIII 1901 ). Slijep, diplomirao 1918 klavir na Konzervatoriju u Parmi (E. Schieppati). Kompoziciju studirao kod G. Oreficea. Isprva djelovao kao koncertni pijanist, kasnije se bavio muzikom kritikom i muzikologijom. Njegov stil briljantan i jezino bogat, ima nesumnjive knjievne kvalitete.
DJELA: La Muica da camera dai clavicembalisti a Debussy, 1925; Muica e musicisti d'Europa, dal 1800 al 1930, 1931 (II izd., 1939); // Seicento musicale in Europa, 1933; // Settecento musicale in Europa, 1936; // Melodramnta dalle origini ai nostri giorni, 1938; Verdi, 1939; Tartini, 1945 ; lanci i studije. Komponirao je djela za violinu i klavir (sonata), klavirsku i vokalnu muziku.

CAPRICCIO (tal. kir; franc. caprice), naziv koji se od prve pojave u muzikoj terminologiji obino daje instrumentalnoj kompoziciji (rjee vokalnoj), stvorenoj prema invenciji, fantaziji, hiru autora, a ne prema strogo predodreenim kalupima. Zbog tog se obiljeja c. javlja u razliitim muzikim razdobljima i kod raznih autora u oblicima koji se ne mogu uvijek svesti na jedinstvenu i posve odreenu shemu. Izraz je prvi put upotrijebljen u XVI st. za vokalne kompozicije u madrigalskom stilu koje imaju neku osobitost, bilo u izboru teksta (Jachet Berchem, Primo, Secondo et Terzo Libro del Capriccio . . . con la muica composta sopra le stanze del Eurioso, 1561), bilo u ritmikoj i metrikoj grai (G. P. Manenti, . . . Capricci sopra a cinque tempi della Gagliarda, 1586), bilo u izrazu, skereoznom, satirinom i imitativnom (G. Croce, Triaca musicale . . . diversi capricci, 1595). Potkraj XVI i u XVII st. capriceiom

292

CAPR1CCIO CAPUZZI
se veinom nazivaju instrumentalne kompozicije (kao i one za sviranje i pjevanje) u imitacijskoj tehnici ili u slobodnom stilu, po formi sline ricercaru, fantaziji, toccati ili canzoni (O. Bariola, Capricci overo Canzoni, 1594; M. Trabaci, Ricercate, Canzone francese, Capricci, 1603 itd.)- U toku XVII st. c. je postao omiljena vrsta u muzici za instrumente s tipkama, gdje poprima odreeniji oblik, poglavito s djelima G. Frescobaldija. Kod njega je graen kao varijacijski ricercar, podijeljen na naizmjenini niz odsjeka i popraen mnogobrojnim ritmikim i kontrapunktikim majstorijama. Uz to svaki pojedini c. obraduje jedan odreeni, veinom kompozicijsko-tehniki problem (Capriccio di durezze, Capriccio cromatico con ligature al contrario) ili programatski pojam (Capriccio sopra U cucho). Frescobaldijev nain oblikovanja prihvatili su mnogi talijanski kompozitori (B. Pasquini, G. Strozzi), a i njemaki (J. J. Froberger, J. K. Kerll) i francuski XVII st. (J. H. d'Anglebert). U djelima te vrste esto se susree tonsko slikanje, zvukovno oponaanje i instrumentalni virtuozitet, to e i dalje ostati bitna obiljeja capriccia. U Bachovo doba naputa se frescobaldijevsko nasljee i capricciom se oznauje vie slobodno oblikovana kompozicija srodna fantaziji (prema Matthesonu) ili popraena programatskim sadrajem. Bachov Capriccio sopra la lontananza del suo fratello dilettissimo fantazija je od pet kraih stavaka inspirirana odreenim sadrajem; c. iz njegove Partite u c-molu ima oblik dvodjelnog plesa, a Capriccio in honorem Joh. Chr. Bachii graen je kao neobino opsena fuga u kojoj se dionice kreu vrlo slobodno. Capriccia za komorne sastave oblikovana su u XVII st. ponajvie kao canzone (J. Vierdanck, Capricci, Canzoni und Sonaten, 1641), ali ih ima i u formi sonate da chiesa (G. B. Vitali, Capriccio detto U Molza, 1669). Neobina zamisao istaknuta je obino ve u naslovu tih kompozicija (C. Farina, Capriccio stravagante), a bizarni kapriciozni karakter doaravaju razliiti kompozicijsko-tehniki postupci (npr. skakutavi ritam). U XVIII st. c. se osobito proirio u violinskoj muzici kao kompozicija izrazito virtuoznog karaktera. P. Locatelli i G. Tartini popratili su svoje violinske koncerte capriccima, u stvari kadencama (XII Concerti cioe Violino solo, con XXIV Capricci Locatellija), a W. A. Mozart pored kadenca naziva capricciom i slobodno preludirajua djela ili djela tipa fantazije. Nakon Pa-ganinijevih 24 Capricci per Violino solo (iz 1810), oblikovanih na nain virtuoznih etida, nastaje itav niz takvih etidnih capriccia sa teitem na iskoriivanju instrumentalne tehnike vjetine gudaa (P. Rhode, 24 Caprices en forme d' Btudes; R. Kreutzer, 40 Btudes ou Caprices pour Violon seul). U klavirskoj muzici poslije 1700 c. je zadrao svoja glavna obiljeja hirovite skercozne, katkad humoristiki intonirane kompozicije, pune pokreta, neoekivanih ritmikih ili harmonijskih obrata i tehnikih majstorija. Oblikuje se raznolino, na principu sonate (M. Clementi, op. 47), ronda (L. van Beethoven, Rondo a Capriccio) ili trodijelne pjesme, te se s djelima C. M. Webera (Momento capricdoso), F. Mendelssohna (op. 5, 16, 23 i Capriccio brillant za klavir i orkestar op. 22), J. Brahmsa (iz op. 76), M. Regera (iz op. 26, 32, 44) i dr., razvija u tzv. karakternu kompoziciju. Capricciom se u XIX st. esto nazivaju i operne fantazije ili potpuriji za klavir (J. B. Cramer, F. Hiller i dr.). Od druge polovine XIX st. c. se javlja i kao jednostavano orkestralno djelo, osobito kod ruskih kompozitora kod kojih je, poput rapsodije ili fantazije, veinom obojen nacionalnim koloritom ili protkan folklornim motivima (M.Glinka, Capriccio brillant sur le Theme de la Jota aragonese; P. I. ajkovski, Capriccio italien; N. A. Rimski-Korsakov, Capriccio espagnol). U novije vrijeme R. Strauss dao je svojoj opernoj jednoinki naslov Capriccio (1942), zbog udljivog literarnog sadraja djela, a ne zbog forme. I. Stravinski nazvao je capricciom svoj trostavani klavirski koncert (1929) pozivajui se na negdanji neodreeni smisao tog pojma: Ovaj oblik omoguio mi je da razvijem svoju muziku na nain koji doputa da se izmjenjuju posve razliite epizode, u izrazitom kontrastu, ime djelo dobiva onaj kapriciozni karakter koji odgovara njegovu imenu.
LIT.: K. F. Weitzmann i Ai. Seiffert, Geschichte der Klaviermusik, I, 1899. J. W. VC'asielezvski, Instrumentalsatze vom Ende des XVI. bis Ende des XVII. Jahrhunderts, 1905. A. Moser, GeschichTe des Violinspiels, Ber lin 1923. G. Wolf, Das Capriccio bei Max Reger (disertacija), Wien 1929. G. Frotscher, Geschichte des Orgel-Spiels und der Orgel-Compositionen, Berlin 193536. H. Engel, Capriccio, MGG, II, 1952. I. A.

suvremenika (Schiitz, Schein). Na putovanju u Rim (1 znao Carissimija. God. 1657 imenovan dvorskim diri Stuttgartu; na toj je dunosti ostao do smrti. C. je najutjecajniji meu junonjemakim protestanti pozitorima iz sredine XVII st. On sjedinjuje nove tali; like s tradicionalnim motetskim stilom te znatno pri gradivanju duhovnog koncerta i rane kantate, oitujv za oblikovanje razvijene forme da capo, lirskih monodija skih dijaloga. Uzor mu je prvenstveno Carissimi i to J u tolikoj mjeri da se oratorijsko djelo Iudicium Salonu ivalo obojici (-> Carissimi, Giacomd). Instrumental su mu takoer stilski i formalno dotjerane. Djela Ca] bila su veoma rairena jo dugo poslije njegove smr
DJELA. INSTRUMENTALNA: Sonaten und Canzonen za 3 1660; Continuation der neuen wohl angestimmten Taffel-LustmusU za 34 instrumenta i b. c, 1671; Sonate a 8 (3 violine, 2 viole, 2 vio bas i b. c); 6 preludija za orgulje (tabulature). DRAMSKA: o Proserpinae, 1662 (muzika izgubljena); Ballet der Nalur oder Fiirstlicl lust, 1660 (muzika izgubljena). VOKALNA: Deutsche Madrig glasa; Flores muici voe sola cum d'iobus instr. ; Neu angestimmle u% Tafelmusik za 25 glasova i b. c, 1670. CRKVENA: 19 kraih like mise u rkp.; Opus aureum Missarum, 1670; Opus musicum za : i instrumente, 1655; Geistliche Concerten za 13 glasa i b. c: I, i6j Geistliche Harmonien za 23 glasa i 2 violine: I., 1659 i II., i 1664; Jubilus Bernardi za 5 koncerlantnih glasova, 4 violine i b. c, Lieder von dem Leyden und Tode Jesu za 2 glasa, 4 violine ad libitum i Theatrum musicum za 3 glasa, 4 violine ad libitum i b. c, 1659; Cont atri muici, 1669 (pod br. 4 Judicium Salomonis koji potjee vjeroj; rissimija); Scelta musicale a la prima opera d'excellenti Motetti, 1669; u rukopisu. NOVA IZD.: duhovni koncert Dsr gerechten Seelen sind in i obj. B. Grusnick, 1952. LIT.: M. Brenet, Les Oratorios de Carissimi, RMI, 1897. Samuel Capricornus contra Phil. Boddecker, SBIMG, 190102. -Zur Geschichte der Oper in Wurttemberg, Kongress-Bericht IM( H. Buchner, S. Fr. Capricornus (disertacija), Miinchen 1922. E. muel Friedrich Capricornus (Bockshorn), MGG, II, 1952.

CAPRIOLI (Caproli), Carlo (del Violino), talija pozitor (Rim, oko 1615 oko 1673). Uenik L. Ros otiao, na poziv kardinala Mazarina, u Pariz, gdje je i; operu Le Nozze di Teti a Peleo (jedna od prvih talijans u Parizu). Vrativi se u Rim, bio je u slubi kardinal nija (16571664). Njegova se djela nalaze u bibliotekam; Bruxellesa, Modene, Pariza, Napulja, Rima, Londona : Napisao je oratorij Davide te oko 70 kantata i solo-p;
LIT.: H. Prunieres, L'Opera italien en France avant Lully, A. Tessier, Giacomo Torelli a Parigi e la messa in scena delle N leo e Teti di Carlo Caprioli, RAM, 1928. F. Liuzzi, I Musicisti L'Opera del genio italiano all'estero, Roma 1946. A. Liess, Mat romischen Musikgeschichte des Seicento, AML, 1957.

CAPSIR-TANZI, Mercedes, panjolska pievaic (Barcelona, 20. VIII 1897 Suzzara, Mantova 13. ; Na Konzervatoriju u Barceloni diplomirala klavir i koi pjevanje uila kod B. Nunena i kasnije kod G. Fatuc Debitirala 1914 u Barceloni kao Gilda (Verdi, Rigoletu djelovanja u Madridu i Lisabonu, 191620 lanica Tei u Buenos Airesu i od 1924 milanske Scale. Talijans ljanka postala 1927; 1950 povukla se s pozornice i u otvorila privatnu pjevaku kolu. S najveim uspjeht vala u prvim evropskim opernim kazalitima. U nj senom repertoaru istaknuto su mjesto zauzimale uloj turnog faha: Rosina (Rossini, Seviljski brija), Lucia mermoor (Donizetti), Adina (Donizetti, Ljubavni napi rina (Donizetti, Don Pasguale), Angelina (Rossini, La tola), Violetta (Verdi, La Traviata) i dr. Poslije 1927 i uloge lirskog i mladodramskog faha: Mirni (Puccini, La Cio-Cio-San (Puccini, Madame Butterfly), Manon (Mass
LIT.: G. Lauri Volpi, L'Equivoco, Milano 1938. Isti, A i Milano 1953. Isti, Voci parallele, Milano 1955. R. Celletli, Le Roma 1964.

CAPRICCIOSO (tal. hirovito, nestano), oznaka za interpretaciju. CAPRICORNUS (Bockshorn), Samucl Friedrich, njemaki kompozitor ekog podrijetla (erice, Mlada Boleslav, 21. XII 1628 Stuttgart, 10. XI 1665). Teologiju studirao u leskoj, muziku u Beu. Od 1651 muziki direktor u Bratislavi, gdje je kao crkveni dirigent obogatio muziki ivot izvodei djela

CAPUANA, Franco, talijanski dirigent i kompozit 29. IX 1894 Napulj, 10. XII 1969). Na Konzen Napulju diplomirao kompoziciju (De Nardis). Operni 1 Genovi, Torinu i 193037 na Teatro San Carlo u Tu je vodio i simfonijski orkestar. Od 1937 gostuje u opernim kuama (Milano, Rim, Be, Berlin, London havn, Madrid, Kairo, Buenos Aires). Istakao se osobito gent Verdijevih i Wagnerovih djela. Dirigirao je i prv mnogih suvremenih opera. Komponirao je muziku Reuccio malinconico, operetu La piccola irredenta (1915' Attolite portas (1932) i komorna djela. CAPUZZI (Cappuzzi), Giuseppe Antonio, violinist i kompozitor (Breno kraj Brescie, 1. VIII 175 gamo, 28. III 1818). Violinu studirao u Veneciji kod 1 uenika A. Nazarija i kod F. Bertonija. Djelovao u Ve violinist kazalita San Samuele (178085), dirigent u San Benedetto, lan zbora u crkvi sv. Marka; boravio u 1796; od 1806 u Bergamu uitelj violine na Istituto

CAPUZZI CARDOSO
i dirigent u crkvi Santa Marta Maggiore. Uivao velik ugled kao koncertni violinist i nastavnik; od kompozicija bili su najpoznatiji njegovi baleti,, pisani za venecijanska kazalita i milansku Scalu.
DJELA: Sinfonia concertante, oko 1790. Nekoliko komornih djela (6 kvarteta; 6 kvinteta; 3 divertimenta; Concertone za razne instrumente).Najmanje pet opera. Baleti: Alfonso e ora, 1783; Ino e Tetnisto, 1787; La Donna bizzarra, 1787; U Imperatore punilo^ 1787; Artaserse Mnemone re di Persia, 1787; Cresfonte re di Scozia, 1788; La Villgeoise enlevee ou Les Corsaires, 1796 (prikazano u Londonu); Li Sposi contenti, 1797; Clotile duchessa di Salerno, 1799 (koreografija S. Vigano); Matilde ossia La Donna selvaggia, 1800; Gustava re di Svezia, 1804; Amore ingannato, 1807; La Disfatta di Abderamo, 1809. LIT.: A. Geddo, Bergamo e la muica, Bergtemo 1958.

293

CARA, Marco (Marchetto), talijanski kompozitor (Venecija, druga polovina XV st. Mantova poslije 1525), boravio na dvoru Gonzaga u Mantovi. Jedan od najznaajnijih majstora frottole.

DJELA. Kompozicije Care (118) obj. su u Petruccijevim zbirkama: Frottole Libro primo, 1504; Frottole Libro tertio, 1504; Strambotti, Ode, Frottole, Sonetti... Libro quario, 1505?; Frottole Libro sexto Libro nono, 150508; Tenori e Contrabassi intabulati col sopran in canto figurato per cantar col lauto, Libro primo, 1509. LIT.: P. Canal, Della muica in Mantova, Memorie del Reale Istituto Veneto..., 1879. S. Davori, La Muica in Mantova, Rivista Storica Mantovana, 1885. R. Schmartz, Die Frottole im 15. Jahrhundert, VFMW, 1886. A. Bertolotti, La Muica in Mantova dal secolo XV al XVIII, Milano 1890. K. Jeppesen, Marco Cara, MGG, II, 1952. B, Disertori, Le Frottole di O. Petrucci, Cremona 1955.

filozofiju u Parizu i New Yorku. Doktorirao 1945 na Harvard University. Iste godine osnovao u Cambridgeu (Massachusetts, SAD) American Institute of Musicology (kasnije je otvorena i podrunica u Rimu), ustanovu koja objavljuje djela kompozitora i muzikih teoretiara srednjeg vijeka i renesanse u velikim serijama (Corpus mensurabilis musicae, Corpus scriptorum de muica, Musicological Studies and Documents i Miscellanea). Od 1947 do danas objavljena su u tim izdanjima, a u redakciji istaknutih evropskih muzikologa, djela G. Dufava, A. Willaerta, J. Clemensa non Pape, A. Brumela, N. Gomberta, J. Barbireaua, F. Gaforija, predstavnika talijanske Ars novae i dr., teoretski radovi J. Affligemensisa, Ariba, Jacobusa iz Liegea, Guida D'Arezza i dr. Institut izdaje od 1947 i asopis Muica Disciplina, kojemu je C. urednik. Jedinstveni Carapetvanov pothvat omoguuje prouavanje, izvoenje i propagiranje mnogih vrlo vrijednih djela muzike prolosti.
DJELA: The Muica Nova of A. Willaert (disertacija; 2 sv.), 1945; The Concept of the Imitazione della natura in the XVI th Century, Journal of Re -naissance and Baroque Music, 194647; A Fourteenth-Century Treatise in the Vernacular, Muica Disciplina, 1950; Anonimi Notitia del valore delle note del canto misurato, Corpus scriptorum de muica, 1957; An Early FifteenthCentury Italian Source of Keyboard Music: The Codex Faenza, Musicological Studies and Documents, 1961; studije i lanci. Red. izdanje cjelokupnih djela A. Brumela.

CARABELLA, Ezio, talijanski kompozitor i muziki kritiar (Rim, 3. I II 1891 19. IV 1964). Studirao na konzervatoriju S. Cecilia u Rimu (R. Storti, S. Falchi), na Konzervatoriju u Milanu (V. Ferroni) i diplomirao 1916 orgulje i kompoziciju na Konzervatoriju u Pesaru. Ugled je stekao prvenstveno svojim operetama i filmskom muzikom.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija; 2 preludija, 1912 i 1916; Impressione simfonica za mali orkestar, 1913; varijacije, 1921; Aprilia; Marcia apocalittica. Suita za duhaki kvintet. Klavirske kompozicije. DRAMSKA : komina opera // Candeliere, 1939; balet Volti la lanterna/, 1934; opera-balet Armida. Operete: Don Gil dalle calze verdi, 1922 (izv. 1927); Bambu, 1923 i La Linea del cuore, 1923. Scenska i filmska muzika. Stella del mare za sole, zbor i orkestar, 1929; solo-pjesme. Izdao L'Oratorio musicale e La Resurrezione di Cristo di L. Perosi (sa E. Muccijem), 1925 i Critiche, polemike e curiosita musicali, 1953.

CARACCIOLO, Franco, talijanski dirigent (Bari, 29. III 1920 ). Diplomirao 1938 klavir (A. Longo, P. Denza) i 1939 kompoziciju (C. Jachino, A. Longo) na Konzervatoriju u Napulju. Dirigiranje uio zatim i na akademiji 5. Cecilia u Rimu (B. Molinari). Krae vrijeme dirigent orkestra Amici della Muica u Bari ju, 194964 dirigent orkestra A. Scarlatti u Napulju, zatim dirigent simfonijskoga orkestra RAI u Milanu. Izvodi najee talijansku muziku XVIII st. i djela suvremenih talijanskih kompozitora.
LIT.: A. Giovine, Franco Caracciolo, Musicisti baresi, Bari 1968.

CARAFA DE COLOBRANO, Michele Enrico, talijanski kompozitor (Napulj, 17. XI 1787 Pariz, 27. VII 1872). Predodreen za vojniku karijeru, uio muziku jo kao djeak (F. Fenaroli, L. Cherubini). Za napoleonskih ratova autant J. Murata, borio se u Italiji i Rusiji; kasnije se bavio iskljuivo muzikom. God. 1837 postao lan Instituta, a 184070 bio je profesor kompozicije na Konzervatoriju u Parizu.
DJELA. DRAMSKA. Opere (izbor): // Fantasma, 1801; La Musicomania, 1806; La Gelosia corretta, 1815; Gabriella di Vergy, 1816; Ifigenia in Tauride, 1817; / due Figaro, 1820; Jeanne d'Arc a Orleans, 1821; Le Solitaire, 1822; // Sonnambulo, 1824; Sangarido, 1827; Une Journee de la Fronde, 1833; Therese, 1838; Les premiers pas, 1847. Baleti: L'Orgie, 1831 i Nathalie ou La Laitire suisse, 1832. Kantate i crkvene kompozicije. LIT.: L. Escudier, Mes Souvenirs, 1863. F. Bazin, Notice sur ia vie... de Michel Carafa de Colobrano, Pari 1873. E. Borrel, Michel-Henry-Francois-Louis-Vincent-Paul Carafa de Colobrano, MGG, II, 1952.

CARBONE ROSSINI, Maria, talijanska pjevaica, sopran (Castellammare di Stabia, Napulj, 15. VI 1908). Studij klavira zavrila na Konzervatoriju u Napulju, pjevanje uila kod P. A. Rochea. Na opernoj pozornici debitirala 1929 u napuljskom kazalitu San Carlo (Boito, Mefistofele), a na milanskoj Scali prvi put nastupila 1932. U toku svoje karijere pjevala na mnogim talijanskim opernim pozornicama, istiui se osobito u suvremenom talijanskom repertoaru (Respighi, Pizzetti, Pick Mangiagalli, Alfano). Od 1955 docent je na Konzervatoriju u Veneciji. CARBONETTI, Federico, talijanski pjeva, bas-buffo (Mome S. Giusto, Macerata, 21. VI 1854 Faenza, 21. II 1916). Umjetniku karijeru zapoeo 1876 kao bariton; 1880 postigao golem uspjeh u operi Donne curiose (Usiglio), u kojoj je zatim nastupio vie od 500 puta. Pjevao je u milanskoj Scali i na drugim talijanskim opernim pozornicama, kreirajui niz uloga kominog basa, medu kojima osobito Don Pasqualea (Donizetti). Na prvoj talijanskoj izvedbi Wagnerovih Majstora pjevaa 1889 u Milanu pjevao je ulogu Beckmessera. C. se bavio pjesnitvom i publicistikom; napisao je libreta Senza cuore i En avant, marsch, alt.' CARDARELLI, Francesco, talijanski kompozitor (Morolo, Frosinone, 1630 Loreto, 30. XI 1700). Sveenik, muziki direktor katedrale u Iesiju, orgulja svetita u Loretu (166070), muziki direktor i orgulja katedrale u Tivoliju (1673), orgulja crkve del Gesii u Rimu (1675), muziki direktor stolne crkve u Spoletu (167677); od 1679 do 1700 ponovo u Loretu (zamjenik muzikog direktora od 1685). Komponirao je Mottetti sacri a 25 vod op. 1, 1675; Credidi, 1683 i jo nekoliko moteta. CARDEVV, Cornelius, engleski kompozitor (Widecombe, Devon, 1936 ). lan djejeg zbora katedrale u Canterburvju, studij kompozicije zavrio na Royal Academy of Music u Londonu, a zatim, do 1960, studirao elektronsku muziku kod G. M. Koeniga i K. Stockhausena u Kolnu. Od 1961 djelovao je u domovini kao muziki kritiar, kompozitor, nastavnik i organizator koncerata. Od 1964 usavravao se kod G. Petrassija na akademiji 5\ Cecilia u Rimu.
DJELA. ORKESTRALNA: Autumn 60, 1960; Third orehestra Piece 1960, 1961; Movement, 1962. KOMORNA: septet, 1957; Octet 1959; Octet '61 for Jasper Johns, 1961; Treatise za neodreeni broj izvodilaca, 196366; stavak za gudaki kvartet. KLAV1RSKA: 3 sonate, 195557; Five Books of Study for Pianists, 1958; February Pieces, 1960; Three Winter Potatoes, 1965. Opera Schoohime Composition. The voice from Thel's Grave za sopran i klavir.

CARAMILLO (lat. calamellus), panjolska pastirska svirala, vrlo otra zvuka. CARAPELLA (Carapelle), Tommaso, talijanski kompozitor (Cerreto Sannita kraj Beneventa, oko 1654 Napulj, 20. IX 1736). Ueni kontrapunktiar i izvrstan uitelj pjevanja, orgulja crkve dell' Annunziata u Napulju, zatim muziki direktor u mnogim napuljskim crkvama (Monteoliveto. Sant' Anna dei Lombardi i dr.). Potkraj ivota povukao se u samostan Monteoliveto. Napisao mnoge prigodne kompozicije za napuljske plemike obitelji.
DJELA. DRAMSKA: serenade Peleo e Teti, 1714 i 11 Genio austriaco, 1716. Scenska muzika (zborovi) za tragediju Domiziano A. Marchesea, 1729. VOKALNA: oratoriji Battaglia spirituale i // Trionfo della castita; II Peccato, duhovna kantata za sopran, alt i continuo; Fortunato uccellino; Ouest' era U chiaro fonte i Quando Vombrosa notte, kantata za sopran i continuo; Canzoni a 2 vod uz pratnju continua, 1728; Arie gravi per scuola di ben cantare (32 arije za sopran i continuo) i dr. CRVENA: Miserere za etvoroglasni zbor a cappella; Confiteor Deo za sole i continuo. Prigodne kompozicije. LIT.: U. Prota-Giurleo, Musicisti sanniti, Samnium, Benevento 1928.

CARDOSO, Domingos Ciriaco de, portorikanski kompozitor (Oporto, 8. VIII 1846 Lisabon, 17. XI 1900). Ve kao trinaestogodinji djeak postao violinist kazalinog orkestra 5. Jodo u Oportu. Kasnije kao dirigent raznih opernih dru ina proputovao cijelu junu Ameriku, a 1877 doao je u Pariz da se usavri u kompoziciji. God. 188891 bio je direktor opernog kazalita u Oportu, a od 1891 ivio je u Lisabonu. Kao kompo zitor ogledao se gotovo iskljuivo na podruju muzikog kazalita.
DJELA. DRAMSKA. Opere: O Burro do senhor, 1891; O Valete de Copas, 1892; O Solar dos Barrigas, 1892; Coc, Reineta e Facada, 1893; O Testamento da velha, 1894. Operete: O Urso azul; Amar sem conhecer; Oracdo dos Ndufragos ; Rilha do mar; Noites da India; Filho da noite; Trinta botoes; Viagem a roda do Fundo; Sonhos de oiro; MU e una noite; Tornada; Lenda do rei de Granada; Ramerrdo; Relogio mdgico; Ali a preta.

CARAPETYAN, Armen, ameriki muzikolog armenskog podrijetla (Isfahan, Iran, n. X 1908). Studirao muziku i

CARDOSO, Manuel, portugalski kompozitor (Fronteira do Alemtejo?, III 1571 Lisabon, 24. XI 1650). Stekao temeljitu muziku naobrazbu i studirao teologiju u sjemenitu u fivori, te postao muziki direktor tamonje katedrale. Od 1588

294

CARDOSO CARILLON

ivio kao redovnik i muziki direktor u karmelianskom samostanu u Lisabonu.

DJELA: Magnificat za 45 glasova, 1613; Missae 4, 5 et 6 v., liber primus, 1625; Missae 4 et 6 v., liber secundus, 1636; Missae de Beata Virgine Maria 4, 5 et 6 v., liber tertius, 1636; Livro de varios motetes, Officio de Semana Santa e oulras cousas, 1648. Nekoliko kompozicija uniteno u potresu god. 1755 (5 misa za 812 glasova, 2 Te Deuma i dr.). LIT.: A. T. Ltiper, Portuguese Polyphony, Journal of the American Musicological Societv, 1950. M. de Sampayo Ribeiro, Frei Manuel Cardoso, Lisboa 1961.

CARDUS, Neville, engleski muziki kritiar (Manchester, 2. IV 1889). Nakon teko provedene mladosti, zapoeo 1913 novinarsku karijeru u Manchesteru (Daily Citizen). Suraivao je zatim u Manchester Guardianu (od 1927 kao muziki kritiar). Od 1931 bio je dopisnik iz Londona, 193947 iz Australije i od 1951 ponovo iz Londona. Njegova Autobiography doivjela je dva izdanja (1947 i 1955)DJELA: Music for Pleasure, 1942; Ten Cotnposers, 1945; Talking of Music, 1957; Sir Thomas Beechatn. A Memoir, 1961; G. Mahler, His Mind and His Music, I, 1965; The Delights of music: a Critic's Choice, 1966. Uredio i izdao izbor muzikih spisa S. Langforda.

CARELLI, 1. Beniamino, talijanski uitelj pjevanja i kompozitor (Napulj, 9. V 1833 15. II 1921). Studij zavrio na Konzervatoriju u Napulju. Djelovao je kao profesor pjevanja na napuljskom R. Collegio di Muica i odgojio niz istaknutih umjetnika, medu kojima su: G. Arangi-Lombardi, H. Brizi, ki Emma, G. Rapp, C. Montefusco, M. Guercia, R. di Falco, A. Rizzo, E. Megluolo, A. Conti i dr.
DJELA. Muzika za komorne sastave; Ode cantata, 1864; solo-pjesme i dr. Spisi: Cronaca di un respiro, 1871; L'arte del canto, 1873.

2. Emma, pjevaica, sopran (Napulj, 12. V 1877 Montefiascone, 17. VIII 1928). Ki i uenica Beniamina, debitirala na opernoj sceni 1895 u Altamuru kao Vestalka (Mercadante). U milanskoj Scali prvi put nastupila 1900 i zatim pjevala na mnogim evropskim pozornicama i u Buenos Airesu (Teatro Colon). Njezin suprug Walter Mocchi bio je zakupnik opere u Rimu i Buenos Airesu, a i ona je 191226 vodila Teatro Costanzi u Rimu. God. 1914 povukla se sa scene. Svoj najvii umjetniki domet ostvarila je kao Zaza (Leoncavallo). CARESTINI, Giovanni (II Cusanino), talijanski kastrat, kontraalt (Filottrano kraj Ancone, 17051759). Debitirao 1721 u Rimu kao Constanza (A. Scarlatti, Griselda), zatim pjevao u Beu, Rimu, Pragu, Mantovi, Veneciji, Berlinu i Petrogradu; 173335 u Londonu (pod vodstvom G. F. Handela). Bio je vrlo dobar glumac, s veoma opsenim glasom (d-g2). Nadimak uzeo po obitelji Cusani u Milanu, koja ga je jo kao djeaka pomagala.
LIT.: F. Habock, Die Kastraten und ihre Gesangskunst, Leipzig 1927. A. Heriot, I Castrati nel teatro d'opera, Milano 1962.

CARILLON. Kralj David kao svira carillona. Minijatura iz kodek Zagreb, Nacionalna i sveuilina biblioteka interludij Nancy or The Parting Lovers, 1739. Muzika za kazalii Love in a Forest, 1723; Apollo and Daphne, 1733; Harleauin Dr. Fa< Cephalus and Procris, 1733. Njemu se pripisuje i ballad-opera The ment, izvedena pod imenom Johna Randala, 1732. Vie kantata, 1 pjesme i dr. LIT.: F. T. Wood, Henry Carey's Betty, Review of English Stl M. Sands, Henry Carey, MGG, II, 1952. Isti, The Problem of~ Music and Letters, 1952.

CAREY, Francis Clive Savili, engleski bariton, operni redatelj i pjevaki pedagog (Hedingham, Essex, 30. V 1883 London, 30. IV 1968). Studirao kompoziciju i pjevanje na Royal Academy of Music u Londonu, u pjevanju se usavravao kod J. de Reszkea u Parizu. Pjevao i reirao na operi u GIastonburyju i u londonskom kazalitu Old Vic; od 1924 profesor pjevanja na Konzervatoriju u Adelaidi, a od 1933 operni redatelj u kazalitu Sadler's Wells u Londonu. God. 194345 djelovao u Melbourneu, 194546 direktor Sadler's Wellsa te 194653 profesor pjevanja i operni direktor na Royal College of Music u Londonu. Bio je izvrstan koncertni pjeva. God. 1920 osnovao vokalni ansambl The English Singers s kojim je izvodio stare engleske madrigale. Postavivi 1910 u Cambridgeu Mozartovu arobnu frulu inicirao renesansu tog umjetnika na engleskim opernim pozornicama. C. se ogledao kao kompozitor scenske muzike, operete The Red Features (1921), solo-pjesama i dr. CAREY, Henry, engleski pjesnik, pisac kazalinih komada i kompozitor (Yorkshire ?, oko 1690 London, 5. X 1743). Pravi otac bio mu je Henrv Savile Lord Eland. Muziku je uio kod O. W. Linnerta, Th. Roseingravea i F. Geminianija. Veoma popularan pisac lakrdija, farsa i libreta za londonska kazalita, svojim tekstovima za parodije talijanskih opera (najpoznatije The Dragon of Wantley i The Dragoness; obje zajedno sa J. F. Lampeom) sudjelovao u otporu protiv talijanskog stila i jezika, koji je u ono doba prevladavao na engleskim opernim scenama. Po uzoru na The Beggar's Operu J. Gaya i J. Chr. Pepuscha komponirao za svoja scenska djela krae muzike umetke. Njegova najpopularnija takva pjesmica je Sally in our Ally (danas se pjeva na narodnu melodiju The Country Lass). Umro je od vlastite ruke.
DJELA. Libreti: The Conlrivances of Aiore Ways Than One, 1715 (farsa; kasnije preraena u ballad-operu s njegovom muzikom); Hangingland Marriage or The Dead Man's Wedding, 1722; opera Amelia, 1732 (muzika: J. F. Lampe); Teraminta, 1732; Betly, 1832; Chrononhototonthologos, 1734 (muzika: J. F. Lampe); ballad-opera The Honest Yorkshireman, 1735; burlesque-opera The Dragon of Wantley, 1737 (muzika: J. F. Lampe); Margery or Worse Plague Than the Dragon, 1738 (kasnije pod naslovom The Dragoness', muzika: J. F. Lampe);

CAREZZANDO (tal.), oznaka za interpretaciju: umiljato. Isto znaenje ima i carezzevole. CARILLON (franc. i engl., prema lat. quatrinio, z ziv za 4 predmeta; njem. Glockenspiel), i. niz zvona (nek 4) u crkvenom, gradskom ili u posebnom tornju (franc sagraenom iskljuivo za c. Zvukovi nastaju udaranjei povezanih posebnim mehanizmom uz klavijaturu. U nekada udaralo izravno ekiima. U XIII st. ve se ja-\ kuaji oko mehaniziranja tog postupka; poetkom XVI se klavijatura, a krajem toga stoljea i pedal. C. izvod i druge melodije, esto napisane iskljuivo za sastav zvi dine crkve. Neke melodije povezane su uz odreene crkv dane. Od XV do XVIII st. c. je rairen osobito u Nii Belgiji i sjevernoj Francuskoj. U tim je krajevima; P' Flandriji, stekao veliku popularnost, jer su ga ukljuiva bonosna zbivanja politikog i patriotskog karaktera (tads varao i u signalni instrument). Budui da nije samo vanj crkava simboliki obiljeavao pojedine gradove, ve su i melodije carillona, gradovi su se natjecali, tko e im bogatiji c. Tako je c. u Antvverpenu imao 47 zvona, u 49, a u Gentu 52 (opseg: g-c5). U pojedina zvona udar; izmjence i do 6 batia da bi se tonovi, prema potrebi, : bre ponavljati. Francuska revolucija i Napoleonovi r dali su teak udarac umijeu sviranja na carillonu koji j tim, krajem XIX st. doivio doba novog procvata u Bi slugom J. Denijna (umro 1941). On je 1887 postao sviraem carillona u Mechelenu, a 1922 osnovao je u t< kolu za svirae na carillonu koju je do danas zavrilo vi: sviraa. Od 1953 postoji takva kola i u Nizozemskoj (Am Carillona ima jo u Engleskoj, Njemakoj, Austriji, Danskoj, Italiji, panjolskoj i, naroito, u SAD gdje su graditi u XX st. Dananji c. sastoji se od 30 do 50 SAD postoji ak c. sa 72 zvona), kromatiki udeenih k oktave. Meu ljevaima carillona istakli su se u XV Hemony i P. Hemony, a u XVIII st. obitelj Van den G) 2. Naziv za kompozicije pisane za carillon. To su e narodne pjesme s varijacijama, stilizirani plesovi, sor doi, pa i polifoni stavci (kanon, fuga). Meu kompozit c. poznat je Matthias van der Gheyn (17211785).

CARILLON CARMEN

295
3. Orguljski registar koji bojom tona odgovara zvuku carillona.
LIT.: D. J. van der Ven, Die Torens Zingen, Amsterdam 1916. W. Gorham Rie, Carillon Music and Singing Tovvers of the Old World and the New, New York 1924 i London 1926. R. Griesbacher, Glockenspiel: ein Buch fur Glockenexperten und Glockenfreunde, Regensburg 1927. J. Laenen i C. Joossen, Toren en Beiaard te Mecheln, Bruxelles 1930. P. D. Peery, The Carillon, Oxford 1933. J. St. Archer, On Carillon Music, Music and Letters, 1937- L. Rizzardi, Les carillons de Belgique, 1938. F. Timmermans, Luidklokken en Beiaarden, Amsterdam (II izd.) 1944. P. D. Perry, Chimes and Electronic Carillons; Modern Tower Bels, New York 1948. K. Lefevre, Bells over Belgium, New York 1949. A. Lehr, Klokken als Muziekinstr., Utrecht 1950. E. Morris, Bells of ali Nations, New York 1951. A. P. Paluel-Marmont, Cloches et Carillon: leur histoire, leur fabrication, leurs legendes, Pari 1953. A. Chapuis, Histoire de la boite a musique et de la musique mechanique, Lausanne 1955. P. Visser, Glockenspiel, MGG, V, 1956- L. Misch, Zur Entstehungsgeschichte von Mozarts und Beethovens Kompositionen fiir die Spieluhr, MF, 1960. J. Klein, The Art of Playing the Modern Carillon, Glen Rock 1961. J. As.

likom rasprodaje inventara Collegium Germanicuma u vezi sa ukidanjem jezuitskog reda u XVIII st.
DELA. Oratorijumi: Abramo e Isac; Balthasar; Diluvium universale; Extremum Dei judicium; Ezechia; Felicitas beatorum; Historia divitis; Jephle; Job; Jonas; Judicium Salomonis (tampan 1669 u Nemakoj kao delo Samuela Bockshorna Capricornusa); Lamentatio damnatorum; Lucifer; Martyres; Vir frugi et paterfamilias; 13 svetovnih kantata. Mise; Sacri concerti za 2-5 glasova, 1670; zbirka moteta Lib. I sacrarum cantionum za 15 glasova, 1670. Novija izdanja Carissimijevih dela priredili su: F. Chrvsander, 1871; I. Faissat, Leipzig 1878; H. Rieman; F. B. Pratella, Milano 1919. Istorijski institut u Rimu zapoeo je 1951 objavljivanje svih Carissimijevih oratorijuma (redaktor F. Ghisi). LIT.: F. Chrysander, Carissimi, AM, 1876 i MFM, 1897. M. Brenet, Les Oratoires de Carissimi, RMI, 1897. H. Quittard, Giacomo Carissimi, Tribune de St. Gervais, 1900. D. Alaleona, Studi sulla storia dell'oratorio musicale in Italia, 1908. G. Pasquetti, L'Oratorio musicale in Italia, Firenze 1908. A. Schering, Geschichte des Oratoriums, Leipzig 1911. E. Schmitz, Geschichte der weltlichen Solokantate, Leipzig 1914. A. Cametti, Primo contributo per una biografia di G. Carissimi, RMI, 1917. F. BaliUa Pratella, G. Carissimi e i suoi oratorii, RMI, 1920. E. Vogl, Die Oratorientechnik G. Carissimis (disertacija), Prag 1928. J. Loschelder, Nuovi contributi a una biografia di Giacomo Carissimi, AFMF, 1940. F. Ghisi, Due cantate del Giudizio Universale di G. Carissimi, RAM, 1948. Isti, Felicitas Beatorum, Programa Sagra Umbra, Perugia 1949. G. Massenkeil, Die oratorische Kunst in den lateinischen Historien und Oratorien Giacomo Carissimis, Mainz 1952. F. Ghisi, Giacomo Carissimi, MGG, II, 1952. G. Massenkeil, Die Wiederholungsnguren in den Oratorien Giacomo Carissimis, AFMF, 1956. Mi. Pa.

CARIOCA (samba carioca), drutveni ples, vrsta sambe, podrijetlom iz okolice Rio de Janeira. Brzog je tempa u 4/4 ili 2/2 mjeri. Oko 1930 pojavio se u Evropi i ubrzo postigao veliku popularnost. CARISCH S. A., talijansko muziko nakladno poduzee sa sjeditem u Milanu. Osnovali su ga 1887 Giovanni Andrea C. (Poschiavo, vicarska, 14. III 1834 Milano, 1. V 1901) i njegov zet Arturo Jiinichen (Leipzig, 24. V 1861 21. XII 1920). U poetku razvili su ivu djelatnost kao trgovci muzikalija i muzikih instrumenata. God. 1894 zapoeli su uz to i izdavakom djelatnou. Osnivae naklade C. and Janichen naslijedili su Otto C. (? 1895) i Adolfo C. (18671936), sinovi Giovannija Andreja C. Nakon 1905 tvrtka se spojila s muzikim izdavakim poduzeem Genesio Venturini iz Firenze. God. 1914 preuzeo je vodstvo Guido C. (18921935), sin Otta C., a slijedee godine tvrtka postaje akcionarsko drutvo pod nazivom A. e G. C. and Compagnia (od 1936 C. S. A.). Od 1928 predsjednik je i direktor Igino Robbiani. Izdavaka djelatnost naklade vrlo je velika i obuhvaa sva podruja muzike literature od simfonijske i didaktike do zabavne muzike kako starih majstora tako i suvremenih autora. Od 1928 bavi se i snimanjem gramofonskih ploa. U okviru naklade otvorena je 1936 i posudbena biblioteka muzikalija. CARISSIMI, Giacomo, italijanski kompozitor (Marino kod Rima, 18. IV 1605 Rim, 12. I 1674). kolovao se po svoj prilici u koli za crkvene pevae u Tivoliju, gdje je kasnije bio peva, a zatim orgulja (162527). Posle kratkog vremena, koje je kao crkveni dirigent proveo u Assisiju, preao je 1628 (ili 1630) u Rim, gdje je do kraja ivota bio dirigent u crkvi sv. Apolinarija i nastavnik pevanja i kompozicije u zavodu Collegium Germanicum. Znaajan je zbog svojih latinskih oratorijuma i svetovnih solo-kantata. U tim delima naputa polifoniki nain koncipiranja i stil madrigala, a prihvata homofoniju sluei se iskljuivo dijatonikom, iako su ve tada mnogi majstori upotrebljavali hromatiku. Ta ista dijatonika daje izvesnu monumentalnost njegovim delima. On je vrlo spretan u koritenju horskih masa. Recitativ mu je iv i gibak, a arija skladna, bogata ukrasima i vokalnim virtuozitetom. Tenja za slikanjem pomou tonova, oevidna kod nekolicine majstora pre njega, jako je izraena. Pratnja se obino sastoji od orgulja, kojima se ponekad pridruuju dve violine. Meutim, i pored skromnih instrumentalnih sredstava, postizao je veliku raznovrsnost i snagu dramatike. Kao dugogodinji pedagog, odgojio je niz znaajnih majstora, pored ostalih: J. K. Kerlla, Ch. Bernharda, J. Ph. Kriegera, K. Forstera, A. Scarlattija, P. A. Cestija, M. A. Charpentiera. Jedini dokument koji donekle osvetljuje njegov pedagoki rad jeste mali traktat Ars cantandi u nemakom prevodu tampanom kao dodatak delu Vermehrten Wegweiser, Augsburg 1689. Od brojnih dela koja je napisao samo je mali broj tampan a vei je sauvan u rukopisu ili kopijama rukopisa koje se nalaze po raznim bibliotekama (Nacionalna biblioteka u Parizu, Biblioteka Parikog konservatorijuma, Vatikanska biblioteka, Biblioteka Britanskog muzeja, Biblioteka koleda Christ Church u Oxfordu, biblioteke u Berlinu, Hamburgu, itd.). Dosta njegovih dela izgubljeno je pri9tttn GIACOMO CARISSIMI

CARLEZ, Jules-Alexis, francuski muziki pisac i orgulja (Caen, 10. II 1836 24. V 1922). Sin i uenik vojnog kapelnika, studij zavrio na Konzervatoriju u Caenu. Tamo je zatim bio orgulja i kasnije direktor Konzervatorija. Suraivao je u vie muzikih asopisa (France musicale, Semaine musicale, Reforme musicale i dr.). Bavio se i kompozicijom.
DJELA: La Musique et la societe caennaise au XVIIl e siecle; Le Pere Anfrt; Le Concert de Caen; Etude sur quelques operas des XVIIe et XVIIP siicles, 1860; Las Musiciens paysagistes, 1870; Le Chant de Guillaume de Fecatnp et les moines de Glaston, 1871; Grimm et la musique de son temps, 1872; L'Oeuvre d'Auber, 1874; Auber, apercu biographique et critique, 1875; La Musique d Caen de 1066 a 1848, 1876; Les Hotteterre, notes biographiques, 1877; Un Opera Ublique au XVIII e siecle, 1879; Le grand orgue de VEglise Saint-Pierre de Caen, 1881; Pierre et Thomas Corneille, 1881; Choron, sa vie et ses oeuvres, 1882; Malherbe et les musiciens, 1882; Notice sur quelques musiciens rouennais, 1885; Le Puy de Musique de Caen, 1886; Poini et Vopera italien, 1888; La Semiramis de Destouches, 1892; Notice sur Nicolas Le Vavasseur, 1892; Framery, 1893; Gatel, 1894; La Societe Philharmoniaue du Calvados, 1896; Francis de Bieville et ses compositions musicales, 1898; Les Chansonniers de Jacaues Mangeant, 1903; Rapport sur le mouvement musical {1896 1902), 1903. LIT.: A. Verchaly, Jules-Alexis Carlez, MGG, II, 1952.

CARLONI, Arnaldo, talijanski kompozitor (Mondavio, Pesaro, 28. V 1880 Pesaro, 20. VII 1925). Studij kompozicije zavrio na Konzervatoriju u Pesaru (P. Mascagni, A. Cicognani), a zatim se usavravao kod Ch. Lenepveua u Parizu i M. Brucha u Berlinu. Djelovao je u Pesaru.
DJELA. ORKESTRALNA. Simfonijske pjesme: Impressions montmartroises i Aspirazione. Kompozicije za klavir. DRAMSKA. Opere: asa dei fiori (neizv.); Etienne, 1910; Battaglia di nidi, 1920; Francesco di Assisi, 1926; Lezione amorosa, 1930. Lirska scena Bianca, 1898; koreografska fantazija Ai figli d'Italia, 1924. VOKALNA: Eros e Psiche za glas i orkestar, 1904; Nigella ed Euridice za sole i orkestar; Requiem za sole, zbor i orkestar; himna Redenti, 1915. Solo-pjesme i dr.

CARLSTEDT, Jan, vedski kompozitor (Orsa, Kopparberg, 15. VI 1926). Uenik L.-A. Larssona u Stockholmu, usavravao se zatim u Engleskoj (195253) i Italiji (195455). God. 1960 utemeljio je u Stockholmu drutvo za njegovanje suvremene muzike Samtida Musik.
DJELA: simfonija, 1954 (revidirao 1960); Sonata za gudae, 1956. KOMORNA: gudaki kvartet, 1952; gudaki trio, 1955; II duhaki kvintet, 1962; sonata za 2 violine, 1956; sonata za violinu solo, 1959; Divertimento za obou i gudaki trio, 1962. Balet Singoalla. M&nkvade za zbor, 1963 i dr.

aaf$ toila ali tras ju t>cra rcgcriatiifcfieii JEfioral - efan<j nfortcrt w(rtv trlcrnct loer&tn tann. Gami <mtc

nfcttMcn anmeifung tie Orgd tejt ju

btfonbtrtf

uxi$ bcn
een Praam buli s, I ntcrambuli s, Ver fc KOt/ gugcji, utib ttrglrichtn, boi Mufic - iubttibm fed)tjttnma[ b 6 g c l b intni fctl. Srbtn. 175}.

G. CARISSIMI. Ars cantandi. Naslovna strana njemakog izdanja

CARMAGNOLE, francuski ples i pjesma u brzoj 6/8 mjeri., vrlo rairena za vrijeme Francuske revolucije. Ime joj dolazi od mjesta Carmagnola u Pijemontu, odakle su u XVIII st. doli mnogi stanovnici u Pariz kao obini svirai. Revolucionarci su carmagnoleu zapoinjali rijeima Madame Veto (nadimak za Mariju Antoinettu) avait promis, a zavravali je s Dansons la carmagnole, vive le son du canon. C. je duhovito iskoritena u Honeggerovu djelu La Danse des morts. CARMEN (lat. pjesma), 1. u humanistikim latinskim tekstovima muzikih teoretiara XIVXVI st. c. esto oznauje pjesmu uope; prema formulaciji J, Tinctorisa (14361511) u Terminorum musicae diffinitorium c. je sve, to se moe pjevati. Najee se tako nazivaju vieglasne vokalno-instrumentalne kompozicije, npr. troglasne kompozicije s vokalnom gornjom dionicom (J. de Muris) i burgundsko-nizozemski chansoni (J. Tinctoris). C. se nazivaju i troglasne ili etvoroglasne ode koje su se pjevale izmeu inova humanistikih kolskih drama (J. Cochlaeus, B. Bogentantz). 2. Neki kompozitori i teoretiari XIV i XV st. nazivaju c. vokalnu gornju dionicu u vokalno-instrumentalnim kompozici jama (tenor, c, contratenor). 2. U prvoj polovini XVI st. c. se nazivaju vieglasne instru mentalne obradbe pjesama (Trium vocum carmina, objavio H. Grapheus, 1538) ili originalnije vieglasne instrumentalne kom-

296

CARMEN CAROLE
pozicije u kojima su preuzeti motivi pjesama (Carmen Pauli de Broda u Glogauer Liederbuch). 4. U prvoj polovini XVI st. c. se nazivaju i polifone instrumentalne kompozicije u slobodnoj imitaciji3 najee bez cantus firmusa (97 gesammehe Tonsatze Paul Hofhaimers, objavio H. J. Moser, 1929). Ova forma pretea je kasnijeg ricercarea, fantazije i instrumentalne canzone.
LIT. : H. J. Moser i F. Piersig, predgovor izdanju Carmina, Hannover 1929. K. Gudezvill, Carmen, MGG, II, 1952. K. Ko.

Tide), dopisnik inozemnih listova (Neue Freie Presse,' ger Tagblatt) i asopisa ( Schmeizerische Musikzeitung
DJELA: A. Dvorak, 1940; A Study of Tzventieth-Century Hi (II izd. 1944; novo izd. New York, 1955); zbirka eseja Of Aien and The Waltz, 1948; Puccini, 1957 (tal. prijevod 1961); studije i lanc

CARMEN, Johannes, francuski kompozitor prve polovine XV st. O njegovu ivotu zna se jedino da je bio kantor crkve St. Jacques-de-la-Boucherie u Parizu. Spominje ga Martin le Franc u pjesmi Champion des dames (1440) uz J. Tapissiera i J. Cesarisa kao majstora koji je neposredno prethodio krugu nizozemskih polifoniara oko G. Dufava i G. Binchoisa. Od njegovih djela sauvana su samo 3 etvoroglasna moteta: Pontifici decori speculi (rkp. u biblioteci Bodleiana u Oxfordu); Venite adoremus Dominum Salve sancta i Salve pater Felix et beata (oba u kodeksu Q 15 bolonjskog Liceo musicale). Ti su moteti graeni, prema francuskoj tradiciji, izoritmiki, ali je C. u Pontifici decori speculi primijenio i za ono doba novu, kanonsku tehniku koja se proi rila iz Italije (-> caccia).
NOVA IZD.: motet Pontifici obj., u faksimilu i transkripciji, J. F. K. Stai-ner i C. Stainer {Dufay and his contemporaries, 1898), a motet Venite adoremus Ch. van den Borren (Polyphonia sacra, 1932). LIT.: A. Gastoue, Les primitifs de la musique francaise, Pari 1922. A. Pirro, La Musique a Pari sous le regne de Charles VI (13801422), Strasbourg 1930. E. Dannemann, Die spatgotische Musiktradition in Frankreich und Burgund vor dem Auftreten Dufavs, Strasbourg 1936. H. Besseler, Bourdon und Fauxbourdon, Leipzig 1950. Isti, Johannes Carmen, MGG, II, 1952-

CARNEYRO, Claudio, portugalski kompozitor 27. I 1895 18. X 1963). Sin slikara Antonija C. S Konzervatoriju u rodnom gradu, te u Parizu (Ch. 'N snije G. Pierne i P. Dukas). Od 1922 nastavnik na K riju u Oportu. Neto kasnije prekida nastavniku d dvije godine boravi u SAD. Vrativi se 1930 u Oportc profesor kompozicije, a 1955 i direktor Konzervatori govim kompozicijama esto se susreu folklorni elei
DJELA. ORKESTRALNA: Catavento za klavir; Chrona za vi romarias e procissoes; Cantarejo e dancara: Portugalesas ; Raiana; P pin; Memento; Pavana; preludij, koral i fuga za gudaki orkestar. K dva gudaka kvarteta; partita za gudaki trio; klavirski trio; klavi sonata za violinu i klavir; djela za violinu i klavir, za flautu i klavir, kompozicije. Balet Nau Catrineta. VOKALNA: Meu Dei orkestar; Tres poemas za glas i orkestar; zborovi; solo-pjesme. narodnih pjesama.

CARNICER (Y Batlle), Ram6n, panjolski li (Tarrega, Lerida, 24. X 1789 Madrid, 17. III 1855 uio u Urgelu i Barceloni (F. Queralt, C.' Baguer). Gc 14 orgulja u Mahonu, od 1814 u Barceloni vodio opernu druinu, 182830 bio dirigent opere i 18305. kompoziciju na Konzervatoriju. Kao operni kompc utjecajem G. Rossinija. Njegov uenik bio je F. A. B
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u d-molu; simfonija zi uvertira; vojnike koranice. DRAMSKA. Opere: Adele di Lusi, Elena e Costantino, 1821; Don Giovanni Tenorio ossia II Convita 1822; Elena e Malvina, 1829; Cristoforo Colombo, 1831; Eufemio 1832; Ismailia ossia Morte ed amore, 1838. Tonadilla Los Maestros < CRKVENA: Missa solemnis za sole i orkestar, 1828; 2 rekvije orkestar, 1829; Vigilia, 1833. Solo-pjesme. LIT.: A. Pena y Gony, La Opera espanola, Madrid 1881. - Cassanes, La Opera en Barcelona, Barcelona 1888. J. Subira, '. nicer, MGG, II, 1952. Isti, Historia de la muica espanola y hi cana, Barcelona 1953.

CARMICHAEL, Hoagy (pravo ime Hoaglan Hovvard), ameriki jazz-kompozitor, pijanist i pjeva (Bloomington, 11. XI 1899). Dvadesetih godina nastupao u Chicagu s najpoznatijim jazz-muziarima (Louis Armstrong, braa Dorsev, Benny Goodman, Bix Beiderbecke). Velik je uspjeh postigao i kao kompozitor (Lazy River, Georgia On My Mind, Rocking Chair, Star Dust). Sudjelovao je u nizu muzikih filmova, od kojih je najpoznatiji bio Mladi s trubljom. Objavio je autobiografiju The Star-dust Road (1947). CARMINA BURANA (lat.), rukopisna zbirka pjesama na kasnolatinskom, srednjovjekovnom njemakom i starofrancuskom jeziku iz XIII st. Autori su putujui studenti i mladi klerici. Ime joj potjee od samostana Benediktbeuren (latinski Bura s. Benedicti) u jugozapadnoj Njemakoj, gdje je otkrivena 1803. C. b. najvaniji je izvor za prouavanje svjetovne poezije XIII st. Sadrava oko 200 pjesama. Opisujui ljepotu prirode, ljubavi i ivota studenata-lutalica i klerika, u arenilu stilova, od latinskih stihova po uzoru Ovidija ili Vergilija do jednostavnih francuskih ili njemakih pukih pjesama, zbirka C. b. ocrtava nalije tog historijskog razdoblja. Pojedine pjesme parodiraju liturgijske tekstove; u nekima prevladavaju lirski elementi, a u drugima opet epski ili dramski, esto uz slobodnu erotiku. Odlikuju se realizmom koji mjestimino prelazi i u naturalizam. Uz pojedine tekstove zapisane su i neume; one dosad jo nisu deifrirane. C. Orff je u kantati Carmina burana upotrijebio tekstove od 25 pjesama iz te zbirke u gotovo nepromijenjenu obliku.
NOVA IZD.: J. A. Schmeller (1847; IV izd. 1904); A. Hilka i O. Schumann (I sv. tekstovi, od 1930 nadalje; II sv. komentari, 1930; III sv. napjevi, priredio W. Lipphardt, u pripremi); E. Brost (1954). LIT.: O. Schumann, Die deutschen Strophen der Carmina Burana, Germanisch-romanische Monatsschrift, 1926. H. Spanke, Der Codex Buranus als Liederbuch, ZFMW, 193031. W. Lipphardt, Carmina burana, MGG, II, 1952. Isti, Unbekannte Weisen zu der Carmina Burana, AFMW, 1955. Isti, Einige unbekannte Weisen zu der Carmina Burana aus der 2. Halfte des 12. Jahrhunderts, Festschrift H. Besseler, Leipzig 1961. M. Kun. LIT.: H. C. i 5. Longstreet, Sometimes I Wonder: the Story od Hoagv Carmichael, New York 1965.

CAROL (engl. slavopjev, himna, osobito u ast I od druge polovine XVI st. engleski naziv preteno ; pjesme (engl. Christmas carol, franc. Noel, tal. cant njem. Weihnachtslied). 2. Engleska vokalna forma u XV i XVI st. Razvila njovjekovnog plesnog napjeva. Sadraj je bio svjetovan religiozan, a karakteristina je konstrukcija: jednolin pripjev, s kojim pjesma poinje i koji se ponavlja iza sv Pripjev je samostalna formalna i metrika jedinica, ali iezava. U XV st. (do oko 1480) c. je pjesma za 2 ili trodobnoj mjeri; glasovi su samostalni, ali se esto krei lelnim tercama ili sekstama. Obino je c. izvodila gru no esto je imao dvostruki pripjev, jedan za grupu soli; za zbornu grupu. Poslije 1480 muziko tkivo postaje ra U prvoj polovini XVI st. c. je etvoroglasan i u dvodot tretiranje teksta je izraajnije.
LIT.: R. L. Greene, The Early Englisch Carols, 1935. h Old Carols, Music and Letters, XI, 1. J. E. Stevens, Carol, MGi LI. Harrison, Benedicamus. Conductus, Carol: A Newly Discove AML, 1965.

CAROLAN, Turlough (Terence), irski harfist i k (Nobber, Irska, 1670 Alderford House kraj. Kilrc III 1738). Slijep od svoje 18. godine; cijenjen kao hai ponirao vie od 200 pjesama. Mnoge su ule u zborni st.; one iz kasnijih godina pod utjecajem su talijanskih tora (Corellija, Geminianija, Vivaldija). Tri zbirke njeg objavljene su oko 1721, 1748 i oko 1780.
LIT.: D. O'Sullivan, Carolan. The Life, Times and Music Harper, 2 sv., London 1958. '

CARMIRELLI? Pina, talijanska violinistkinja (Varzi, Pavia, 23. I 1914 ). Na Konzervatoriju u Milanu diplomirala 1930 violinu, a 1936 kompoziciju. Usavravala se zatim kod A. Serata na akademiji 5. Cecilia u Rimu i 1939 diplomirala iz komorne muzike. God. 1949 osnovala kvartet Boccherini, 1954 kvartet Carmirelli. Od 1941 predaje violinu na Konzervatoriju, neto kasnije i na akademiji 5. Cecilia u Rimu. Koncertira u komornim sastavima u Italiji i nekim drugim evropskim zemljama. Redi girala i objavila djela violinske literature XVIII st. CARNER, Mosco (pravo ime M. Cohen), engleski dirigent i muziki pisac austrijskog podrijetla (Be, 15. XI 1904 ). U Beu studirao kompoziciju i dirigiranje na Konzervatoriju, a muzikologiju na Univerzitetu (G. Adler, R. Lach). Doktorirao 1928 s disertacijom Studien zur Sonatenform bei R. Schumann. God. 192930 operni dirigent u Troppauu te do 1932 u Danzigu. Tada se nastanio u Engleskoj. Dirigirao simfonijskim orkestrima u Londonu i drugim gradovima. Muziki kritiar (Time and

CAROL-BERARD (knjievni pseudonim Olivier francuski pjesnik, kompozitor i muziki pisac (Marsei 1881 Pariz, 13. XII 1942). Muziku uio u Barcelc Albeniza. ivio je u Parizu. Posebni vizuelno-auditi koji nastaje spajanjem boje i tona, nazvao je chromo} njegovom miljenju mogue je matematikim putem podudarnost izmeu pojedinih nijansi boja i zvuka. S izloio je 1929 u asopisu La Revue Musicale. Bio je osnivaa i prvi sekretar Union syndicale des compositeu sique. Bavio se i arapskom, kineskom i crnakom mu:
DJELA: Symphonie dansee; Symphonie des forces mecaniques, kestralne suite. Kompozicije za klavir. Opera L'Oiseau de. Les Amants de Tong-Ho; scenska i filmska muzika. Solo-pjesme. en mouvement; Instrumentation par le systeme des bruits enregistres;

CAROLE (starofranc.; panj. i tal. carola; lat. ch reola), srednjovjekovni francuski ples u obliku kola. uz pratnju pjevanja, rjee uz svirku instrumenata. A c. nije sauvana. Pretpostavlja se da su se uz taj pl<

CAROLE CARR
pjesme u obliku rondeauxa, virelaja ili ballade redovito jednoglasno, rjee vieglasno.
LIT.: L. Jordan, Der Reigentanz Carole und seine Lieer, Zeitschrift fur romanische Philologie, 1931. P. Verrier, La pius vieille citation de carole, Romania, 1932. Y. Lacroix-Novaro, La Carole Ses origines, Revue de Musicologie, 1935. R. H. Robbins, The Earliest Carols and the Franciscans, Modern Language Notes, 1938. M. Sahlin, Etude sur la carole medievale, Uppsala 1940. M. Kun.

297

CARON, Leslie, francuska plesaica i filmska glumica (Pariz, 1. VII 1931). Kerka plesaice Margaret Petit C, uila kod O. Preobraenske i od 1945 na Parikom konzervatoriju (J. Schwarz, V. Gsovski). Debitirala 1947 kao solistica Ballets des Champs-lysees u Parizu. Gostovala u Belgiji, Holandiji, Njemakoj, Engleskoj, vicarskoj, Egiptu i Grkoj. U filmu nastupila prvi puta 1951 u An American in Pari (koreograf i glavna muka uloga G. Kelly). C. je jedna od najboljih i najpoznatijih suvre menih balerina.
LIT.: An American in Pari, Life Magazine (New York), 25. IV 1951. Th. Wood, Meet Mile Leslie Caron, The New York Times, 22. X 1951. B. Wing, The Story of Leslie Caron, Dance Magazine (New York), 1952.

CARON, Philippe, nizozemski kompozitor (?, polovina XV st. ?). J. Tinctoris u Liber de Ane Contrapuncti, 1477, naziva ga Firminus i veli, da je bio uenik G. Dufava ili G. Binchoisa. Od njegovih djela sauvano je dosta francuskih i talijanskih chansona, koji se nalaze u rukopisima u raznim bibliotekama i arhivima u Berlinu, Bologni, Dijonu, Firenci, Parizu, Rimu, Washingtonu i dr. Jedan od njih, Helas que pourra devenir, tampan je u Petruccijevu djelu Harmonice Musices Odhecaton, Venecija 1501; nekoliko misa nalazi se u raznim bibliotekama u Modeni i Rimu. Stil mu je prozraan i jasan, melodijska linija razvijena; izbjegava izvjetaenost i retoriku.
LIT.: J. Houdoy, Histoire artistique de la Cathedrale de Cambrai, 1880. W. Stephan, Die burgundisch-niederlandische Motette zur Zeit Ockeghems, Kassel 1937. C. L. W. Boer, Chansonvormen op het einde van de XV de eeuw, Amsterdam i Pari 1938. M. F, Bukofzer, An Unknown Chansonnier of the I5th Century, MQ, 1942. W. Rubsamen, Music research in Italian Libraries (Notes), Washington 1949 i 1950. G. Thibault, Caron, MGG, II, 1952.

CARPENTER, John Alden, ameriki kompozitor (Park Ridge, Illinois, 28. II 1876 Chicago, 26. IV 1951). Diplomiravi 1897 na Harvard University u New Yorku vratio se u Chicago i do 1936 vodio zajedno s ocem veliko poslovno poduzee. Uz to je 1906 studirao kod E. Elgara u Rimu, a 190812 kod B. Ziehna u Chicagu. Dok u svojim solo-pjesmama pokazuje profinjeni smisao za rafinirane zvune boje (utjecaj francuskog impresionizma), u orkestralne kompozicije C. unosi sasvim suprotne elemente i raspoloenja: jako podvuenu humoristiko-satirinu notu, idiome jazz-muzike, karikaturu ili otre naturalistike scene i dogaaje iz svakodnevnog ivota.
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, 1917, II, 1940 i III, 1941. Simfonijske pjesme Sea Drift, 1933 (preraena 1944) i The Anxious Bugler, 1943 ; koncert za violinu (posveen Z. Balokoviu), 1936; concertino za klavir, 1916; Patterns za klavir, 1932; Carmel Concerto, 1948; suite Adventures in a Perambulator, 1915 i The Seven Ages, 1945; A Pilgrim Vision, 1920; Dama, 1935. KOMORNA: gudaki kvartet, 1928; klavirski kvintet, 1934; sonata za violinu i klavir, 1912. Klavirske kompozicije (sonata i dr.). DRAMSKA. Baleti: Birthday of the Infanta, 1919; Krazy Kat, 1921 i Skyskrapers, 1926. VOKALNA. Kantate za zbor i orkestar: Song of Faith, 1932 i Song of Freedom, 1941; Water Colors za glas i komorni orkestar, 1918; ciklus Gitanjali za mezzosopran i komorni orkestar, 1932; solo-pjesme. LIT.: C. Downes, John Alden Carpenter, MQ, 1930. F. Borozvski, John Alden Carpenter, ibid., 1930. J. T. Hozvard, Our Contemporary Composers, New York 1941. K. H. Worner, John Alden Carpenter, MGG, II, 1952.

DJELA: komedije; operni libreti, prijevodi francuskih i njemakih opera na talijanski; muzike kritike; biografije u pismima Le Haydine ovvero Lettere sulla vita e le opere del celebre maestro Giuseppe Haydn, 1812 (s mnogo podataka 0 Haydnu, kojega je osobno poznavao, i 0 drugim kompozitorima); Le Rossiniane ossia Lettere tnusico-teatrali, 1824. U knjizi Le Mayeriane ovvero Lettere del Bello ideale, 1820, polemizira sa A. Mayerom o estetsko-simbolikim pita njima u vezi s neoklasicistikim idealom ljepote. LIT.: Baseggio, Giuseppe Carpani, Biografia degli italiani illustri nelle scienze, lettere ed arti del sec. XVIII, Venezia 1845. B. Lupo, II Carpanino, Muica d'oggi, 1937. E. Zanetti, Giuseppe Carpani, MGG, II, 1952. O. E. Deutsch, Carpanis Verteidigung Salieris, Schweizerische Musikzeitung, I957-

CARON, Rose-Lucille (roena Meuniez), francuska pjevaica, sopran (Monerville, Seine-et-Oise, 17. XI 1857 Pariz, 9. IV 1930). Pjevanje studirala na Konzervatoriju u Parizu (Masset, L. H. Obin i kod M. Sass), na opernoj pozornici debitirala 1882 u Bruxellesu kao Alice (Meverbeer, Robert avo). Tamo, u Thedtre de la Monnaie, prva Briinnhilda (Wagner, Prsten Nibelunga), zatim 188587 i 190002 na Operi u Parizu prva Francuska Elisabeth (Wagner, Tannhduser), Elsa (Wagner, Lohengrin) i dr. God. 1902 povukla se s pozornice i postala profesor pjevanja na Parikom konzervatoriju. CAROSIO, Margherita, talijanska pjevaica, sopran (Genova, 7. VI 1908 ). Uenica svoga oca Natalea, na opernoj pozornici debitirala ve 1924 u Novi Ligure kao Lucia (Donizetti, Lucia di Lammermoor). God. 1928 prvi put nastupila u londonskom Covent Gardenu, a 192954 bila je lanica milanske Scale. Gostovala je na mnogim evropskim, junoamerikim i junoafrikim opernim scenama. Lirski sopran izvanredne izraajnosti, ostvarila je niz kreacija, medu kojima su najvee: Rosina (Rossini, Seviljski brija), Adina (Donizetti, Ljubavni napitak), Linda di Chamounix (Donizetti), Carolina (Cimarosa, Tajni brak), Gilda (Verdi, Rigoletto), Violetta (Verdi, La Traviata) i Mignon (Thomas).
LIT.: G. Lauri Volpi, Voci parallele, Milano 1955. R. Celletti, Le grandi voci, Roma 1964.

CARPI, Fiorenzo, talijanski kompozitor (Milano, 19. X 1918 ). Diplomirao na Konzervatoriju u Milanu. God. 1947 51 muziki direktor milanskoga kazalita Piccolo Teatro, od 1961 ivi u Rimu. C. je stekao veliki ugled kao kompozitor scenske muzike. Pisao je muziku za kazaline priredbe Venecijanskoga biennala, Maggio Musicale u Firenzi, za Teatro Greco u Sirakuzi 1 za mnoga druga kazalita.
DJELA: koncert za flautu i komorni orkestar, 1953; Sonata notturna za flautu, violinu i gudae, 1945; varijacije za komorni orkestar, 1940; Inno za orkestar, 1943. Due tempi za gudaki kvartet, 1946; trio za flautu, violinu i klavir, 1945; sonata za flautu i harfu; concertino za violinu i klavir, 1946. Operne jednoinke La Metamorfosi, 1957 i La Porta divisoria, 1961; scenska muzika za mnoge drame i komedije Calderona, Goldonija, Pirandella, Shakespearea, Sofokla i dr. Filmska muzika. Inni vedici za kontraalt, zbor i orkestar, 1952.

CARPIO VALDS, Roberto, peruanski kompozitor (Arequipa, 23. II 1900). Obrazovanje stekao na Univerzitetu San Augustin, gdje se razvio u izvrsnog pijanistu. U kompoziciji uglavnom samouk. God. 193545 profesor klavira na muzikoj koli Bach u Limi i 193746 istodobno pijanist Peruanskog radija; 194654 sekretar i od 1954 direktor Nacionalnog muzikog konzervatorija u Limi.
DJELA. KLAVIRSKA: Nocturno; Tres estampas de Arequipa; Suite del Hospital; Suite; Triptico (nagraeno 1945) i dr. Allegro za gudaki kvartet. Solo-pjesme i dr.

CAROSO, Fabritio, talijanski plesa i lutnjist (Sermoneta, oko 1535 ?, poslije 1605). Podaci o ivotu su nepotpuni i nesigurni. Poznat je kao autor knjige // BaUarino, tampane 1581 u Veneciji. To je djelo veoma vaan izvor za prouavanje ple sova i baleta u XVI st. U njemu se nalaze upute, odnosno koreografije raznih plesova s muzikom, zabiljeenom tabulaturama za lutnju. Posebnu vrijednost predstavljaju slike koje pokazuju poloaj i dranje plesaa. U proirenom izdanju knjiga je objavljena 1600 i 1605, takoer u Veneciji, pod nazivom Nobiha di dame. God. 1630 tampana je u Rimu, vjerojatno poslije Carosove smrti, zbirka eseja Raccolta di varij balli... nuouamente ritrouati negli scriti del sig. Fabritio Caroso.
LIT.: P. Nettl, Story of Dance Music, New York 1947. M. Dolmetsch, Dances of Spain and Italy from 1400 to 1600, London 1954.

CARPITELLA, Diego, talijanski etnomuzikolog (Reggio Calabria, 12. VI 1924 ). Doktorirao na Univerzitetu u Rimu, muziku uio privatno. Profesor na konzervatoriju 5. Cecilia u Rimu. Ue podruje njegovih znanstvenih istraivanja je folklor june Italije i otoka. God. 195862 odrao je niz predavanja u vicarskoj, Njemakoj, Francuskoj, skandinavskim zemljama. Finskoj, Tunisu i Latinskoj Americi. Stalni je suradnik Treeg programa Talijanskog radija.
DJELA. Knjige: Muica popolare e muica di consumo, 1955; Ritmi e melodie di dame popolari in Italia, 1956; Una Raccolta di canti tradizionali nelle campagne delV Aretino, 1965; La Muica nei rituali sardidell'argia, 1967. STUDIJE : Le Registrazioni di canti popolari in Abruzzo, Atti del VII Congresso Na^onale delle Tradizioni Popolari, 1957, 1959; Considerations sur le folklor musical italien datis ses rapports avec la structure sociale du pays, Journal of i.uternational Folk Music Council, 1959; Rassegna bibliografica degli studi di etnomusicologia in Italia dal 1945 a oggi, AML, 1960; Profila storico delle raccolte di muica popolare ih Italia, Studi e ricerche del Centro Nazionale studi di muica popolare dal 1948 al 1960, 1961. Uredio: talijansko izdanje Scritti sulla muica popolare di Bela Bartik, 1955; Enciclopedia del jazz Logstreet-Danera, 1961; Storia della dama C. Sachsa, 1966.

CARPANI, Giuseppe, talijanski pjesnik i muzikolog (Villalbese, Brianza, 28. I 1752 Be, 22. I 1825). Rano poeo pisati u milanskom dijalektu libreta za opere i komedije, koje su se izvodile u Milanu. Kad su Francuzi uli u Milano (1796), morao se, zbog proturevolucionarnih lanaka u Gazzetta di Milano, sklonuti u Be, gdje je, uz kratak prekid (1797), ostao do kraja ivota.

CARR, Benjamin, ameriki muziki izdava i kompozitor (London, 12. IX 1768 Philadelphia, 24. V 1831). Uio u Londonu kod S. Arnolda i Ch. Wesleya. U SAD ivio od 1793. U Philadelphiji otvorio trgovinu muzikalija, vjerojatno prvu na podruju Amerike. Izdavao je obradbe kompozicija J. Havdna, W. A. Mozarta i dr. te djela suvremenih amerikih muziara. God. 1794 otvorio je podrunicu u New Yorku (1798 preuzeo J. Hewitt). God. 1800 poeo izdavati Musical Journal. C. je jedan od osnivaa Musical Fund Society u Philadelphiji (1820). Kon-

298

CARR ARTERI
certirao je kao pijanist i pjeva. Komponirao je operu The Archers, balet The Caledonian Frolic, solo-pjesme i mnoga crkvena djela.
LIT.: W. H. Richards, Carr Genealogy, 1931. V. L. Redway, The Carrs, American Music Pubhshers, MQ, 1932. O. G. T. Sonneck, A Bib!iography of Early Secular American Music, Washington 1945.

CARRAUD, Michel-Gaston, francuski kompozitor i muziki kritiar (Pariz, 20. VII 1864 19. VI 1920). Uenik J. Masseneta na Konzervatoriju u Parizu; osvojio 1890 Prix de Rome. Preteno se bavio muzikom kritikom. Njegove objek tivne kritike u listovima La Liberte, Revue Bleue i SIM imale kroz 20 godina velik utjecaj u parikom muzikom ivotu.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma La Chevauchee de la Chimere, 1905; uvertira Buona pasaua, 1898. VOKALNA. Kantate: Velleda, 1888 i Cleopdtre, 1890. Simfonija za sole, zbor i orkestar Les Nuits, 1892; pjesme Chant de noces dans les bois; Soirs moroses. Misa, 1891. SPISI: La Vie, Voeuvre et la mort d' Alberic Magnard, 1921; Franz Schubert (neobjavljeno).

Cincinnatiju, Philadelphiji i Junoj Americi. CARSE, Adam, engleski kompozitor i muziki pisac (New-castle-on-Tyne, 19. V 1878 Great Missenden, Buckingamshire, 2. XI 1958). Studij zavrio na Royal Academy of Music u Londonu. God. 190922 predavao na Winchester Collegeu i 192240 bio profesor na Royal Academy of Music u Londonu. Svoju bogatu

CARREStO, Teresa, venezuelska pijanistkinja (Caracas, 22. XII 1853 New York, 13. VI 1917). Uenica L. Gottschalka u Caracasu i G. A. Matthiasa u Parizu, jedna od najboljih pijanistkinja svojega vremena. U Evropi koncertirala ve 186566, ali je velike uspjehe zabiljeila tek od 1889. Njezino sviranje odlikovalo se temperamentom, muzikalnou i plastinim oblikovanjem. Bila je osim toga dobra pjevaica, T. CARREfto a neko vrijeme je ak i dirigirala operama. Komponirala je venezuelsku nacionalnu himnu, niz briljantnih klavirskih kompozicija, gudaki kvartet i dr.
LIT.: J. B.Plaa, Teresa Carrefio, Caracas 1938. M. Milinoviski, Teresa Carreno, New Haven 1940. G. Stieglitz, Teresa Carrefio, MGG, II, 1952. /. Pena, Teresa Carreno, Caracas 1953.

LIT.: P. Dukas, Ecrits sur la musique, Pari 1948. A. Gauthier,M.ichel-Gaston Carraud, MGG, II, 1952.

CARRILLO (Carilo), Julian, meksiki kompozitor i violinist (Ahualulco, Potosi, 28. I 1875 Mexico, 9. IX 1965). Kompoziciju i violinu uio na Konzervatoriju u Mexicu (M. Morales, O. Manzano) i kod S. Jadassohna i H. Bachera u Leipzigu. Nastupao kao violinist i dirigent. God. 1905 osnovao simfonijski orkestar Beethoven u Mexicu i tamo 191314 bio direktor Konzervatorija. Kasnije u New Yorku utemeljio orkestar America. Kao kompozitor eksperimentirao s vlastitom metodom, koja je poivala na podjeli cijelog stepena na 4, 8 i 16 dijelova, pa je izmislio i specijalnu notaciju, podijelivi oktavu na 96 intervala. Kasnije je konstruirao i instrumente za izvoenje takve muzike. Svoju metodu propagirao je u vlastitom asopisu El sonido 13 (192425).
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, 1901; II, 1905 i III, 1948; 3 simfonije pod naslovom Colombia u etvrtstepenima, osminama i esnaestinama stepena, 192526; trostruki koncert za violinu, klavir, violonelo i orkestar, 1918; Concertino za violinu, gitaru, violonelo, piccolo i harfu u etvrtstepenima i orkestar u normalnim stepenima, 1926; Concertino za violonelo i orkestar, 1952; Impresiones de la Habana, 1938; Nocturnos, 1940. KOMORNA: gudaki sekstet, 1902; gudaki kvartet, 1903; gudaki kvintet, 1918; 3 gudaka kvarteta u etvrtstepenima, 192830; gudaki kvartet u ljestvici od 6 tonova, 1938; 3 atonalna kvarteta, 192848; sonata za violinu i klavir, 1932; sonata za violu i klavir, 1931; sonata za violonelo i klavir, 1930; sonata za gitaru u etvrtstepenima, 1925; Hoja de album za 6 instrumenata, 1923; Fantasia Sonido 13 u etvrtstepe nima, 1925; Preludio a Cristobal Colon, 1940; Horizontes za violinu, violonelo i harfu u etvrtstepenima, 1947. DRAMSKA. Opere: Ossian, 1903; Matilda, 1909; Zulitl, 1922. Zborovi u etvrtstepenima: Ave Maria, 1922; Tepepdn 1923 i dr. SPISI: Teoria logica de la muica, 1938; Metodo racional de solfeo, 1941; Sonido 13, 1948; Tratado sintetico de contrapunto, 1948; Leyes de metatnorfosis musicales, 1949. Objavio autobiografiju Julian Carrillo, su vida y su obra, 1945.

CARRON, Arthur (pravo ime Cox), engleski pjeva, tenor (Svvindon, 12. XII 1900 10. V 1967). Debitirao 1929 u londonskom kazalitu Old Vic. Do 1935 lan Sadler's Wells Theatra u Londonu, 193546 na njujorkom Metropolitanu i zatim do 1951 na Covent Gardenu u Londonu. Jedan od najistaknutijih engleskih dramskih tenora u razdoblju izmeu dva rata, gostovao je na mnogim svjetskim opernim pozornicama, osobito u Chicagu,

zbirku od 350 starih duhakih instrumenata poklonu dravi.

DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, 1906; II, 1908 2 simfonijske pjesme The Death of Tintagiles, 1902 i In a Balcony, vegian Fantasia za violinu i orkestar; 2 Sketches, 1924; varijacije, 195 pozicije za komorne sastave i klavir. Opera Fritiof, 1915. V kantata The Lay of the Brozvn Rosary, 1902; balada Judas Iscaric za bariton, zbor i orkestar, 1922; zborovi; solo-pjesme. SPISI of the Elements of Music; Practical Hints of Orchestration, 1919; Harmo (2 sv.), 1923; The History of Orchestration, 1925; The School of Orch Orchestral Conducting, 1929; Musical Wind Instruments, 1939; Th in the 18^ Century, 1940; The Orchestra from Beethoven to Berlioz, 18^ Century Symphony, 1951; The Life of Julier^ 1951; Catalogue c Carse Collection of Musical Wind Instruments at the Horniman Mu. LIT.: R. Donington, Adam Carse, MGG, II, 1952.

CARTAN, Jean, francuski kompozitor (Nancy, 1. ! Blignv, Cote d'Or, 26. III 1932). Studirao na Pari] zervatoriju dirigiranje (M.-S. Rousseau) i kompoziciju (1 Ch.-M. Widor). Vrlo nadaren, mnogo je obeavao.
DJELA: uvertira UOurs et la lune. Dva gudaka kvarteta, 1 sonatina za flautu i klarinet, 1930; Introduction et allegro za duhake i i klavir, 1926. Sonatina za klavir, 1925. VOKALNA: kantata I Hommage a Dante za zbor i orkestar, 1927; Psaume XXII za glas i k] solo-pjesme (Six Poemes de Tristan Klingsor, 1926). LIT.: A. Roussel, Jean Cartan, RM, 1932. G. Gadofjre i /. Jean Cartan, Music and Letters, 1934. P. Landormy, La Musiqu apres Debussy, Pari 1943. G. Favre, Jean Cartan, MGG, II,

CARTE, Richard D'Oyly, engleski impresario ' 3. V 1844 3. IV 1901). Sin muzikog nakladnika, ra vrsnog impresarija (zastupao je pjevae Adelinu Patti, G Marija, kompozitora Charlesa Gounoda i dr.). God. : tavio je vlastiti ansambl i u novo sagraenom kazalitu velikim uspjehom prireivao operne i operetne pred: je prvi u kazalite uveo elektrino osvjetljenje i ukinuo programnih cedulja i pristojbe za garderobu. ARTER, Alan, engleski plesa i koreograf (London, Uio plesati kod S. Asafjeva i M. Legata. Djelovao u tr ler's Wells, zatim do 1947 u Sadler's Welh Opera Balle istakao interpretacijom klasinog baletnog repertoara (C Trnoruica; Chopin, Sylfide). Kao koreograf doivio j baletom Catch (Bartok) i filmom Crvene cipelice. Od I daje na plesnoj koli Opere u Miinchenu. Za Munchens koreografirao je, meu ostalim, balete Concertino (P Kua sjena (Britten), etiri puta etiri (Ravel) i Princ 0, (Britten). ARTER, EUiott Cook, ameriki kompozitor (N< 11. XII 1908 ). Poto je zavrio studije na Unive Harvardu 1930, uio muziku kod G. Holsta, W. Pis1 Hilla, zatim u Parizu kod N. Boulanger. Po povratku \ New Yorku pisao muzike kritike za razne strune! (Modem Music). Od 1940 bavi se i poduavanjem: na Collegeu u Annapolisu, 194448 na Konzervatoriju moreu, 194850 na univerzitetu Columbia, od 1955 n Collegeu u New Yorku, a 196062 na Yale University. Oi vi u Rimu kao stalni lan Amerike akademije. Carterov; u kojoj se ispoljuju utjecaji Coplanda, Hindemitha i Stravinskog, ponajee je polifona; najuspjelija su i lirskog karaktera.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1944; koncert za en 1937; koncert za klarinet, klavir i dvostruki komorni orkestar, 1961; klavir, 1966; 3 uvertire: I, 1939; II, 1944 i III, 1961; preludij, fanf: 1938; elegija za gudae, 1946; varijacije, 1955. KOMORNA: d kvarteta, 1935 i 1937; duhaki kvintet, 1948; 8 etida i fantazija za du] tet, 1950; Canon suite za 4 saksofona, 1939 (1956 prer. za 4 klarineta) flautu, obou, violonelo i embalo, 1952; sonata za violonelo i kl pastorala za violu i klavir, 1940; elegija za violu i klavir, 1943. klavir, 1945. DRAMSKA. Baleti: The Bali Room Guide, 1937; , 1939 i The Minotaur, 1947; scenska muzika. VOKALNA: o Bridge, 1937; The Defense of Corinth za muke glasove, recitatora i kla\ 1941; The Harmony of Morning za enski zbor i komorni orkestar, 19 for Lilac Tine za sopran i komorni orkestar, 1946; zborovi; solo-pjesi talog Carterovih djela obj. u Boletin Inter-Americano de Muica, ic LIT. : A. Skulsky, Elliott arter, Bulletin of American Compose: 1953. R. F. Goldman, The Music of Elliott arter, MQ, 1957, 2. - gler, Begegnungen mit Elliott arter, Melos, 1959. M. Steinb Carter's Second String Quartet, The Score, 1960.

ARTER, Ernest Trow, ameriki orgulja i kc (Orange, 3. IX 1866 Stamford, Connecticut, 21. > Svrivi studije u Americi i Berlinu (dirigiranje i kompo: W. Freudenberga i O. B. Boisea, orgulje kod A. Egidija); kao zborovoa. God. 1899 diplomirao na Columbia L Predavao je muziku i bio zborovoa na Univerzitetu 1 tonu.
DJELA: simfonijska suita. Gudaki kvartet. Opere The Bloi 1914 (izv. 1931) i The White Bird, 1917 (izv. 1924); plesna pantomi] 1924. Kantate The Lord's Prayer i Out of the Depths; himne; mu solo-pjesme. Izdao Princeton Song Book i druge kolske pjesmari

ARTERI, Rosanna, talijanska pjevaica, sopran 14. XII 1930 ). Uenica F. Cusinati i N. Ederlea, ' vojila prvu nagradu na natjecanju Talijanskog radija. ]

ARTERI CASADESUS
noj sceni debitirala 1949 u Terme di Caracalla, Rim, kao Elsa (Wagner, Lohengrin). Od 1951 lanica je milanske Scale i od 1954 opere u San Franciscu. Nastupa na prvim svjetskim oper nim pozornicama, istiui se osobito kreacijama Violette (Verdi, La Traviata), Mirni (Puccini, La Boheme) i Liu (Puccini, Turandoi). Od ostalih njezinih uloga treba spomenuti Desdemonu (Verdi, Otelio), Margaretu (Gounod, Faust) i Natau (Prokofjev, Rat i mir). CARTESIUS, Renatus -> Descartes, Reni CARTIER, Jean-Baptiste, francuski violinist (Avignon, 28. V 1765 Pariz, 1841). Uenik G.-B. Viottija, muziki pratilac Marije Antoinette. Godine 17911821 violinist Parike opere i lan dvorske kapele.
DJELA: kompozicije za violinu (varijacije; etide; sonate; dueti). Dvije opere. Izdao znaajnu zbirku starije violinske muzike pod naslovom: L'Art du violon, ou collection choisie dans les sonates des trois ecoles italienne, francaise et allemande, precede d'un abrege de principes pour cet instrument, 1798 i 1801. U ovoj zbirci nalaze se sonata i capriceio hrvatskog kompozitora Stjepana N. zvanog Spadina. LIT.: M. Pincherle, Les violinistes compositeurs et virtuoses, Pari 1922.

299

direktor u Thedtre lyrique. Za vrijeme njegove uprave izvedene su u tom parikom kazalitu mnoga operna djela mladih francuskih autora (Bizet, Gounod, Berlioz), te Mozarta, Glucka i Wagnera. Bio je zatim i direktor Parike opere, a od 1876 kazalita Opera-Comique. 2. Carolvne (roena Flix-Miolan), francuska pjevaica, sopran (Marseille, 31. XII 1827 Chateau-Puys, Dieppe, 10. VII 1895). ena Leona. Studirala na Konzervatoriju u Parizu. Od 1850 bila solist parike Opera-Comique, od 1856 Thedtre lyrique, od 1868 ponovno u Opera-Comique. Gostovala u Berlinu, Londonu (Covent Garden) i Bruxellesu (Monnaie). Istakla se u francuskim operama (Adam, Auber, Thomas, Gounod, Meverbeer) i u Mozartovim djelima. CARVAJAL (QUlROS), Armando, ilenski violinist i dirigent (Santiago, 7. VI 1893 ). Na Nacionalnom muzikom konzervatoriju u Santiagu zavrio 1912 studij violine i 1914 utemeljio Trio Penha s kojim je koncertirao u svim krajevima ilea. Od 1917 do 1928 profesor Konzervatorija u Santiagu, 1921 zapoeo dirigentskom djelatnou. U Santiagu je 1925 postao dirigent Gradskog orkestra, a 192843 bio je direktor Konzervatorija i 193138 istodobno rektor Fakulteta lijepih umjetnosti ilenskog univerziteta. God. 194048 umjetniki direktor Orquesta Sinfonica Nacional de ile. Kao operni dirigent izveo prvi put u svojoj zemlji mnoga djela evropskih kompozitora XVIII i XIX st. Ogledao se i kao kompozitor (Sinfonia de la trilla i dr.). CARVALHO, Eleazar de, brazilski dirigent i kompozitor (Iguatu, Ceara, 28. VI 1912 ). Sluei u mornarici, studirao i 1940 diplomirao dirigiranje i kompoziciju na muzikoj koli Brazilskog univerziteta. lan orkestra, kasnije i dirigent, na Teatro Municipal u Rio de Janeiru. God. 1946 postao asistent dirigenta S. Kussevitzkog u Lenoxu (Berkshire Music Center). Od 1947 stalni gost Bostonskog simfonijskog orkestra, od 1963 dirigent Simfonijskog orkestra u St. Louisu. Gostovao u razliitim gradovima SAD i Evrope. U Brazilu je osnovao nekoliko muzikih kola i ustanova.
DJELA. ORKESTRALNA: Sinfonia Branca, 1941. Simfonijske pjesme: A Traico, 1941; Batalha Navalde Riazhuelo, 1943 i Guararapes, 1945. Varijacije za klavir, 1938; 3 uvertire. Dva gudaka kvarteta; 2 gudaka trija ; sonata i druge krae kompozicije za violinu i klavir. Klavirske kompozicije. DRAMSKA. Opere: A Descoberta de Brazil, 1939; Tiradentes, r94l i Iracema, Indenpendencia. Solo-pjesme. LIT.: E. Accoyer-Spoll, Madame Carvaille, Pari 1885.

CARULLI, Ferdinando, talijanski violonelist i virtuoz na gitari (Napulj, 10. II 1770 Pariz, 17. II 1841). Isticao se individualnim, poneto neobinim tretiranjem tog instrumenta. Njegov uenik bio je, medu ostalima, F. Gragnani.
DJELA: koncerti, sonate i nokturni za gitaru i klavir; kompozicije za fla utu, violinu i gitaru; Les trois jours op. 331 (programna muzika na temu Julske revolucije). kola za gitaru, op. 241, 1810 (ponovo izdao J. Zuth 1921). Knjiga L'Harmonie appliquee a la guitarre, Pari 1825. Izbor njegovih kompozicija za gitaru objavljen s biografijom u Alte Meister der Gitarre, I, ZFMW, 1919.

CARUSO, Enrico, talijanski pjeva, tenor (Napulj, 27. II 1873 2. VIII 1921). Ve je u najranijoj mladosti pokazivao veliki talent za crtanje i pjevanje. I kasnije, kao slavni tenor, najradije se bavio karikaturom (objavljena je knjiga njegovih crtea). Kao djeak pjevao alt u crkvenom zboru. Uio je najprije kod G. Verginea, a zatim kod F. Lampertija i G. Conconea. Nakon nekoliko manjih uloga, debitirao u kazalitu rodnoga grada 1894, u naslovnoj ulozi Mascagnijeve opere L'amico Fritz. God. 1901 postaje lan milanske opere La Scala, 1902 pjeva u Covent Gardenu u Londonu, a 1903 nastupa po prvi put na njujorkom Metropoli-tanu u ulozi Vojvode (Verdi, Rigoletto). Gostovao na svim veim opernim scenama Evrope i Amerike. Pjevao na talijanskom, francuskom, panjolskom i engleskom jeziku. Njegov repertoar obuhvaao je 67 opernih uloga i oko 500 pjesama. Najznaajnije kreacije bile su mu Don Jose (Bizet, Carmen), Radames (Verdi, Aida), Rodolfo (Puccini, La Boheme) i Canio (Leoncavallo, Pagli-acei). Velike glasovne mogunosti sjedinile su se kod CaE. CARUSO

rusa sa savrenom tehnikom pjevanja i izvanrednom interpretacijom; glas tamna, barunasta tembra, bio je podjednako intenzivan, ali istodobno i blag, u svim poloajima. Njegovo ime postalo je pojam savrenog pjevaa.
LIT.: E. Ledner, Erinnerungen an Caruso, Hannover i Leipzig 1922. P. U. R. Key i B. Zirato, Enrico Caruso, London 1923. S. Fucito i B. J. Beyer, Caruso, Gesangskunst und- methode, Berlin 1928. D. Caruso, Enrico Caruso, His Life and Death, New York 1945 (francuski prijevod Pari 1952; srpsko-hrvatski prijevod Beograd 1956). E. Gara, Caruso ( I I izd.), Milano 1947. P. Giimmer, Enrico Caruso, MGG, II, 1952. T. R. Ybarra, Caruso. The Man of Naples and the Voice of Gold, New York 1953. J. Freestone i H. J. Drummond, Enrico Caruso, his Recorded Legacv, London 1960. A. Favia-Arlsay, Caruso on Records, Nevv York 1965. J. P. Mouchon, Enrico Caruso, sa vie et son voix, etude psychophysiologique, physique, phonetique et esthetique, Langres 1966.

CARUSO, Luigi, talijanski kompozitor (Napulj, 25. IX 1754 Perugia, 1822). Uenik N. Sala. Zborovoda u Fabrianu, Perugi i Urbinu, bio je jedan od najplodnijih opernih kompo zitora svojeg vremena.
DJELA. Opere (ukupno 56): // Barone di Trocchia, 1773; L'Artaserse, 1780; Scipione in Cartagine, 1781; // Matrimonio in commedia, 1781; Gli Amanti alla prova, 1783; AmUto, 1789; La Fuga, 1809. Pet oratorija; mise; moteti; psalmi; kantate i druga crkvena djela.

CARVALHO, Joao de Sousa, portugalski kompozitor (Estremoz, 22. II 1745 Borba, 1796). Muziku uio u Napulju. U Lisabonu zborovoda katedrale, nastavnik kontrapunkta i zatim uitelj muzike u kraljevskoj obitelji. Rukopisi njegovih opera (14) nalaze se u knjinici Lisbon Ajuda. Predigre tih opera temelj su portugalske simfonijske muzike. Pisao i psalme za zbor i orkestar, mise, responzorije i sonate za embalo. (M. S. Kasjner obj. po jednu kompoziciju za klavir u Alte portugiesische Meister, 1935 i u Silva Ibirica, 1954). CARY, Annie Louise, amerika pjevaica, alt (Wayne, 22. X 1842 Norwalk, 3. IV 1921). Uila u Bostonu i Milanu (G. Corsi), kasnije se usavravala kod P. Viardot-Garcije u Baden-Badenu i M. Strakoscha i Bottesinija u Parizu. Debitirala 1868 u K0benhavnu, zatim pjevala dvije sezone u skandinavskim zemljama, 1869 u Bruxellesu i Parizu, a 187081. u SAD, gdje je stekla ugled najbolje i najvie traene operne i koncertne altistice. esto gostovala u Londonu i Petrogradu. Glas joj je bio mekan, intenzivan i velikog opsega. Iz javnog umjetnikog ivota povukla se 1881. CASADESUS, francuska obitelj muziara panjolskog podrijetla. 1. Fransois-Louis (Francis), violinist i kompozitor (Pariz, 2. Xlf 1870 Suresnes kraj Pariza, 27. VI 1954). Najstariji od sedmoro brae muziara, bio je uenik A. Lavignaca i C. Francka u Parizu. Dirigent u vie parikih kazalita i violinist orkestra Opera-Comique, 190714 muziki kritiar asopisa L'Aurore. Poslije Prvoga svjetskog rata boravio u SAD, a 1921 postao direktor Amerikog konzervatorija u Fontainebleauu. Uz to je do 1932 vodio orkestar radio-stanice Le Poste Parisien. Od mladosti se zalagao za siromane muziare: osnovao i do 1942 potpredsjednik Societe des Auteurs, Compositeurs et Editeurs de Musique.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u e-molu: Symphonie Scandinave, 1909; Petite symphonie, 1953. Simfonijske pjesme: Quatre-vingt-treize, 1904; Ouasimodo, 1905; Monme d'etudiunts, 1927; La Vision d'Olivier Metra, 1932; Le Chant de Mistral, 1934; Meeting 36, 1937; Intermezzo za klavir i orkestar. KOMORNA: gudaki kvartet, 1950; sonata za violonelo i klavir; London sketehes za 10 duhakih instrumenata i dr. DRAMSKA. Opere: Cachapres, 19:4; La Chanson de Pari, 1924. Baleti: Ballet des Fleurs, 1898; Un Soir a Mabille, 1898; Esterelle, 1900; Au beau jardin de France, 1918; Cigale et Magali,

CARVAILLE (CARVALHO), 1. Leon, francuski pjeva, bariton (Port-Louis, otok Mauritius, 18. I 1825 Pariz, 29. XII 1897). Od 1848 lan parike Opera-Comique. God. 185668

300

CASADESUS CASAMORATA
violonelo kod Monasterija, a kompoziciju kod T. Bretona. God. 1895 postaje solist u orkestru Parike opere, a 1897 nastavnik za violonelo na Konzervatoriju u Barceloni. Tada osniva s belgijskim violinistom M. Crickboomom gudaki kvartet. God. 1898 koncertira u Parizu s orkestrom Lamoureux. Gostuje u evropskim i amerikim muzikim centrima. Na poetku Prvog svjetskog rata C. je na vrhuncu svoje umjetnike snage. Zajedno s francuskim umjetnicima, violinistom J. Thibaudom i pijanistom A. Cortotom C. osniva god. 1905 klavirski trio, koji koncertira

1934; La Fite des giants, 1944. Scenska i filmska muzika. Kantata Les sept vitraux de Saint-Michel, 1953; zborovi; solo-pjesme. Autobiografija Souvenirs sans litterature, La Chanson, 193133. LIT.: P. Landormy, La Musique francaise apres Debussv, Pari 1943. Hommage a Francis Cassadesus pour ses quatre-vingt ans, 18701950, Pari 1951. R. Cotte, Francis Louis Casadesus, MGG, II, 1952.

2. Henri-Gustave (pseudonim Christian Riquet), violinist i kompozitor (Pariz, 30. IX 1880 31. V 1947). Brat Francoisa Louisa. Uenik A. Lavignaca i Laforgea, 1901 utemeljio u Parizu Societe des Instruments anciens Casadesus s kojim je do 1939 pri reivao koncerte. C. je bio violinist u gudakom kvartetu Capet (191017), direktor Opere u Liegeu i kazalita Gatte Lyrique u Parizu.
DJELA. Operete: Le Rosier, 1923; Sans tambour ni trompette; La petite fille de Madame Angot, 1934; Cotillon III; La Tirelire; Valses de France i dr. INSTRUKTIVNA: Mithode de viole d'amour; 24 Etudes pour viole d'amour.

3. Marius-Robert, violinist (Pariz, 24. X 1892 ). Mladi brat Francoisa Louisa. Studij violine zavrio na Konzervato riju u Parizu i 1920 zapoeo koncertantnu karijeru. God. 192047 solist orkestra Societe des Instruments anciens Casadesus, utemeljio zatim ansambl Violes et Violons s kojim je izvodio djela starih majstora.
DJELA. ORKESTRALNA: Symphonie imagee pour les violes et grande orchestre, 1932; simfonija za orkestar violina i udaraljki, 1951; koncert za violinu i duhaki orkestar, 1934; Fantasme za violinu i orkestar, 1939; La Trompette du boulanger za violinu i orkestar; Trois images, 1931. Tri gudaka kvarteta. Balet Illusion, 1944; filmska muzika. Et nunc et semper za sopran, zbor i orkestar, 1931; solo-pjesme.

R.M. CASADESUS

4. Robert-Marcel, pijanist i kompozitor (Pariz, 7. IV 1899 ). Neak Mariusa Roberta. Studirao na Konzervatoriju u Parizu (L. J. Diemer), u kompoziciji uenik strica Francoisa Louisa. Kao pijanist ostvario blistavu karijeru te se uvrstio u prve francuske umjetnike. Svirao je u svim veim muzikim sreditima Evrope i SAD te bio redovit gost festivala u Edinburghu, Luzernu, Salzburgu i dr. Od 1934 bio je profesor na Amerikom konzarvatoriju u Fontainebleauu (194548 direktor).

DJELA. ORKESTRALNA: etiri simfonije, 193554; 2 koncerta za klavir, 1926 i 1945; koncert za 2 klavira, 1933; koncert za 3 klavira i gudae 1964; koncert za violinu, 1931; koncert za violonelo, 1948; Capriccio za klavir i orkestar, 1953; Polonaise za violonelo i orkestar, 1924; 3 suite, 192842; Trois danses, 1956. etiri gudaka kvarteta, 193057. etiri sonate za klavir. Solo-pjesme. Kadence za Mozartove i Beethovenove klavirske koncerte.

5. Jean, pijanist (Pariz, 7. VII 1927 ). Sin i uenik Roberta Marcela i Gabv Casadesus, usavravao se na Univerzitetu u Princetonu. Solistiku karijeru zapoeo 1946 u SAD. Od 1954 profesor na Amerikom konzervatoriju u Fontainebleauu. CASAGRANDE, Alessandro, talijanski kompozitor (Terni, 11. IV 1922 Rim, 21. X 1964). Studij kompozicije zavrio na Konzervatoriju u Rimu i zatim u Sieni uio dirigiranje. U Terniju je vodio muziku kolu i bio umjetniki direktor simfonijskog orkestra S. Falchi. Bavio se i slikarstvom. Njemu u spomen osnovano je 1965 pijanistiko natjecanje.

DJELA. ORKESTRALNA: simfonija Asteres; simfonijeta; Tempo sinfonico za klavir i orkestar. KOMORNA: Divertimento za gudae i 8 instrumenata, 1956; Morte di Ignazio za recitatora i 2 gitare; Frasi za flautu, klarinet, violinu, violu, violonelo i udaraljke. Kompozicije za klavir. DRAA1SKA: opera Ninfea (neizv.). Baleti: Fantaste di Pinocrhio, 1957; L'Oiseau sacre: Le Forbid. Filmska muzika. VOKALNA: Pianto della Madonna za sole, zbor i orkestar, 1964; Missa in honorem St. Caeciliae; zborovi; solo-pjesme.

CASALS, Pablo, panjolski violonelist, dirigent i kompozitor (Vendrell, Barcelona, 29. XII 1876 ). Klavir, orgulje i pjevanje uio najprije kod svoga oca orguljaa Carlosa. Jedan nastup violonelista Josea Garcije toliko ga je oduevio, da je (u jedanaestoj godini) odluio zapoeti studij violonela. On odlazi u Barcelonu, ui kod Garcije, neobino brzo napreduje i rano koncertira. Prelazi 1891 u Madrid, gdje na Konzervatoriju ui

i izvan Francuske, u Londonu i srednjoj Evropi. Iako zauzet turnejama, koje ga godinama vode od Rusije do SAD (gdje je 191528 koncer-tirao svake "godine), C. je nastavnik na parikoj cole nor-male de musique. Uz to je 1919 utemeljio u Barceloni Orquesta Pau Casals, kojemu je bio i dirigent. God. 1931, kad je, nakon proglaenja panjolske republike, Ka-talonija stekla autonomiju, postaje lan komiteta, koji je trebao organizirati muziki odgoj u zemlji, utemeljiti kata-lonsko nacionalno kazalite i visoku kolu za muziku. Nakon P. CASALS izbijanja graanskog rata 1936 dobrovoljno naputa vinu. Nove turneje vode ga u Junu Ameriku i n Istok. Kasnije stalno boravi u francuskom mjestanc u istonim Pirenejima. Za vrijeme Drugoga svjets mnogo koncertirao u neokupiranom dijelu Francuske, u dobrotvorne svrhe. No ve 1945 odluio je, da nee certirati dok panjolska ne bude osloboena od diktature Franca. Od te odluke odstupio je, kad je 1950, u povodu dvjestogodinjice smrti J. S. Bacha, organizirao u mjest meunarodni festival uz sudjelovanje istaknutih umji raznih zemalja. Nakon toga je vie puta nastupao. Svestran u svojoj muzikoj izobrazbi, tehniar rijetl enstva, potujui strogo tekst svakog pojedinog kom nije se nikad zanosio praznom virtuoznou. Svojim proivljenim i jednostavnim sviranjem on otkriva sa umjetnikog djela, iznosei ga u svoj njegovoj cjelovitosti
DJELA: komorne kompozicije; djela za violonelo i klavir i za solo; Sardana za najmanje 32 violonela. Vision de Fray Martin za orkestar i orgulje; Miserere i druge crkvene kompozicije. LIT.: R. v. Tobel, Pablo Casals, Ziirich 1943 (obj. i na portugalske i nizozemskom). L. Littlehales, Pablo Casals, New York 1948. La Legende de Pablo Casals, 1950 (II izd., 1955). H. H. Drdger, Pa MGG, II, 1952. J. M. Corredor, Conversations avec Pablo Casals et opinions d'un musicien, Pari 1955 (obj. i na ruskom, njemako skom). E. Christen, Pablo Casals, rhomme et l'artiste, Geneve 1 izd. Lausanne 1962). A. J. P. Seiler i P. Moeschlin, Casals, Olte JI. C. FuHs6ypi, na6jio Ka3ajii>c, MoCKsa 1958 (II dop. izd. 1966). Pablo Casals. Cellist for Freedom, New York 1965. J. Muller-Blal als Mensch und Kiinstler, Berlin 1965. V. Volaitis, Pablo G York 1966 /. Alavedra, Pablo Casals, Barcelona 1966. E. Vi bregas, Pablo Casals, Barcelona 1966.

CASAL Y CHAPI, Enrique, panjolski kompozil drid, 15. I 1909 ). Unuk Ruperta Chapija. Isprva kasnije studirao kompoziciju na Konzervatoriju u Madrid Campo), gdje je zatim djelovao kao profesor klavira i hai zborovoa. S mukim vokalnim kvartetom izvodio osobi sku puku muziku. God. 193337 bio muziki direk ro Escuela de Arte. Tada je napustio panjolsku. Bora prije u Parizu, zatim u San Domingu (orkestralni di Urugvaju. U Montevideu je nastavnik muzike i zb Predaje muziku i u Buenos Airesu. C. eli dati svojim i cijama izrazito nacionalno obiljeje te povezuje suvremene ije s tradicionalnim elementima muzike panjolskih f XVI do XVIII st., te s kastilskim pukim melodijama.
DJELA. ORKESTRALNA: Fantasta sinfonica; preludij Final nnfonia imaginaria; uvertira Cuento de abril; La decantada vita y 1 General Malbru. Sonatina, Capriccio quasi sonata i dr. za klavir. -muzika na djela Lope de Vega, G. Kaisera, Calderona, G. Lorke i dl KALNA. Za glas i orkestar: Romance del mozo y de la calavera; . Las aguas del Manzanares; Las mujeres pendencieras i dr. Solo-pjesm

CASAMORATA, Luigi Ferdinando, talijanski mu; tiar i kompozitor (Wiirzburg, 15. V 1807 Firenca, 1881). U Firenci od 1813 studirao muziku i pravo. Sui Gazzetta Musicale di Milano. Od 1859 suraivao sa A. B na reorganizaciji muzikih kola u Firenci; 1862 osnoi tuto Musicale (danas konzervatorij Luigi Cherubini) i bio kole do 1881. Suraivao sa A. Pouginom na prvom di svesku Fetisovoj Biographie universelle. Njegovom zasluga naen je kodeks Squarcialupi. i

CASAMORATA CASELLA
DJELA: Studio bio-bibliografico in

301

CASANOVA, Andr, francuski kompozitor (Pariz, 12. XII 1919 ). Doktorirao pravo na Univerzitetu u Parizu, kompoziciju uio kod R. Leibowitza. Jedan je od prvih kompozitora u Francuskoj koji su prihvatili dodekafoniju.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije; Sinfonia concertante za violinu i orkestar, 1964; koncert za violinu; Concertino za klavir i komorni orkestar, 1958; Ballata za klarinet i orkestar; Intermezzo et Notturno, 1960; Anamorphoses, 1962; 5 Impromptus, 1965; Suita za gudae, 1965. Trio za flautu, rog i violu, 1946. Kompozicije za klavir. VOKALNA: kantata Le Cavalier seul za bariton i gudaki kvartet, 1960; Divertimento za mezzosopran i 7 instrumenata; Le Livre de la foijuree, geste lyrique za sole, orkestar i recitatora, 1966. LIT.: R. Leibozvitz, A New French Composer: Andre Casanova, Music Survev, 1949.

CASAVOLA, Franco, talijanski kompozitor (Modugno, 13. VII 1891 Bari, 7. VII 1955). Studirao u Bariju (P. La Rotella) i na konzervatoriju Santa Cecilia u Rimu (O. Respighi). Pobornik futuristikog umjetnikog pravca, objavio vie manifesta u obranu svojih shvaanja. U tom stilu pisao pjesme i komponirao (La Danza deU'elica za flautu, klarinet, violinu, bubnjeve, strojeve za prasak i vjetar; balet Fantasia meccanica). U kasnijim kompozicijama, osobito operama, napustio taj radikalni smjer. Od 1927 ivio u Parizu. Djelovao je kao urednik asopisa Modernitd i muziki kritiar dnevnih novina u Rimu i Bariju.
DJELA. DRAMSKA (izbor). Opere: II Gobbo del Califfo, 1929; Astuzia d'amore, 1936; Salammbo, 1948. Pantomima L'Alba di Don Giovanni, 1932. Baleti: Mercante di cuori, 1927; Tre Momenti, 1927; Prigionieri, 1927; Hop Frog, 1927; // Castello nel bosco, 1931; Operazioni aritmetiche, 1934; Bolle di sapone, 1953. Filmska muzika. LIT.: A. Giovine, Franco Casavola, Musicisti di Terra di Bari, Bari 1968.

CASAZZA-MARI, Elvira, talijanska pjevaica, mezzosopran (Ferrara, 16. II 1884 Milano, 26. I 1965). Uenica A. Borghi u Milanu, na opernoj pozornici debitirala 1910 u San Remu kao Azucena (Verdi, Trubadur). Od 1915 do 1940 bila je lanica milanske Scale, ali je uz to nastupala u Rimu, Napulju, Buenos Airesu, Barceloni, Madridu i dr. U prvom razdoblju bila je nenadmaena kao Amneris (Verdi, Aida), Eboli (Verdi, Don Carlos), Ulrica (Verdi, Krabuljni ples), Ortrud (Wagner, Lohengrin), Carmen (Bizet), Mignon (Thomas) i Lotta (Massenet, Werther), a od 1920 posvetila se kominim ulogama u Ivici i Marici (Humperdinck), etiri grubijana (Wolf-Ferrari) i osobito u Falstaffu (Verdi). Od 1948 bila je profesor Konzervatorija u Pesaru i zatim na S. Ceciliji u Rimu. CASCIOLINI, Claudio, talijanski kompozitor (Rim, 1670 ?). Zborovoda u crkvi San Lorenzo in Damaso u Rimu. Pisao mise, rekvijeme, motete. Djela su mu sauvana u rukopisima, a neka su u novije vrijeme objavljena: moteti u zbirci K. Proskea Muica divina, dva rekvijema (3-gl. i 4-gl.) izdao je F.-X. Haberl, a 4-gl. misu A. Jansen. Crkvene kompozicije pisane su u tradi ciji Palestrinina a cappella-stila. Jednostavne su i plemenite u liniji, rijetko se u njima javljaju koncertantna obiljeja. CASELLA, Alfredo, talijanski kompozitor, pijanist, dirigent i muziki pisac (Torino, 25. VII 1883 Rim, 5. III 1947). Sa 12 godina poinje u Parizu uiti harmoniju (X. Leroux), klavir (L. Diemer) i kompoziciju (G. Faure). Zavrivi studij na Parikom konzervatoriju ostaje na toj ustanovi jo tri godine (191215) kao nastavnik klavira. Poslije toga koncertira kao pijanist i embalist, a povremeno i dirigira na popularnim koncertima u Trocaderu. Koncertne turneje vode ga do Rusije. Vrativi se 1915 u Italiju C. se nastanjuje u Rimu gdje ostaje do kraja ivota. Predavao je klavir na Liceo musicale di S. Cecilia 191523 i od 1933 do smrti (u tom posljednjem razdoblju vodi majstorsku klasu). U Rimu je C. vrlo aktivan u raznim smjerovima; on nije samo ugledan nastavnik klavira, ve i dobar organizator i plodan kompozitor, kojemu, dodue, ne uspjeva uvijek uspostaviti ui kontakt s publikom; C. je i publicist, kojega podjednako privlae problemi muzike prolosti i suvremenih strujanja. On se uz to intenzivno bavi izdavanjem i revidiranjem znaajnih djela iz talijanske i inozemne muzike literature. God. 1917 C. je utemeljio Societa Nazionale di Muica, kasnije nazvanu Societd Italiana di Muica Moderna; 1923 udruenje je reorganizirano u Corporazione delle Nuove Musiche, postavi ujedno i talijanskom sekcijom Meunarodnog drutva za suvremenu muziku. C. sve vie stjee ugled prvaka talijanske muzike Moderne; aktivan je i kao reproduktivni muziar; 1930 osnovao je Trio Italiano s violinistom A. Poltronierijem i violonelistom A. Bonuccijem. Unato tekoj bolesti koncertirao je jo potkraj 1946 izvodei Bachova djela. C. je zapoeo stvarati pod utjecajem R. Straussa i G. Mahlera; francuski impresionizam nije zaudo ostavio na njegovu djelu

vidljivih tragova. Kasnije se zanosio umjetnou Albeniza i Stravinskog; povremeno ga je privlaio neoklasicizam i program povratka Bachu, dok nije u njemu sazrela spoznaja o nunosti da se talijanska muzika obnovi iz autohtonih elemenata. Doavi u domovinu iz sredine u kojom je interes za obnavljanjem umjetnikog stvaranja ostajao uvijek budan i svje, C. je u Italiji zatekao vrste pozicije muzikog konzervativizma, ustaljene na vjekovnim belkantistikim tradicijama. Postepeno je Casellin odluan, borbeni duh uoio da treba suzbijati navike publike koja u teatru trai sladunjavost, dok za muziku izvan kazalita gotovo i ne zna. On je htio da talijanska muzika ponovo osvoji podruja, na kojima su je nekada vodila velika imena G. Frescolbaldija, A. Vivaldija, G. Tartinija, D. Scarlattija, L. Boccherinija i tolikih drugih pred stavnika talijanske instrumentalne muzike XVII i XVIII st. Tu novu talijansku, prvenstveno instrumentalnu, ali i kazalinu muziku trebalo je, po njegovu miljenju, graditi na elementima latinske, mediteranske jasnoe i preglednosti, vraajui se batini starih talijanskih majstora, ali usvajajui i tekovine suvremenog muzikog jezika. Nastojei da se priblii tim ciljevima, C. redovito oituje izrazite antiromantine crte; slobodan u izboru harmonija, vrlo esto politonalan, pazi na jasnou melodijske linije, instrumentira ukusno i pregledno; u svojim djelima esto primjenjuje raz novrsne formalne i ritmike obrasce, u kojima oivljuju obrisi muzikih djela iz protek lih vremena; svjeinu sadr ajnih kontrasta postizava smi slom za muziki humor i gro tesknost. Ipak, njegova umjet nost nije bez mana, meu ko^ "'""'" . ";* jima treba na prvom mjestu t spomenuti eklektinost muzike misli i stanovitu beskrvnost metodike. Svoje najznaajnije radove dao je C. razmjerno kasno, oko etrdesete godine ivota, i to u instrumentalnoj muzici. Par-tita za klavir i orkestar, Sere-nata za komorni ansambl, Trea simfonija, poneki stavci iz 1 ciklusa Pezzi infantili, koncert za gudaki kvartet, Scarlat- tiana i balet La Giara djela su, koja u pravom svjetlu prikazuju ne samo Casellin umjetniki lik, nego i jedan znaajan odsjek u razvoju suvremene talijanske muzike.
A. CASELLA D JELA. ORK ESTRALNA. Tri simfonije: I, u h-molu op. 5, 1906; II, u c-molu op. 12, 1809 i III,op. 63, 193940. Koncert za violinu i orkestar u amolu op. 48, 1928; koncert za violonelo i orkestar op. 58, 1935; koncert za klavir, violinu, violonelo i orkestar op. 56, 1933; Concerto Rotnano za orgulje i orkestar op. 43, 1926; Partita za klavir i orkestar op. 42, 1925; Scarlattiana za klavir i orkestar op. 45, 1926; Notturno e Tarantella za violonelo i orkestar op. 54; Concerto op. 61, 1937; Concerto za gudae, klavir, timpane i udaraljke op. 69, 1943; suita u C op. 13, 1910; rapsodija Italia op. 11, 1909; Elegia eroica op. 29, 1916; Marcia rustica op. 49, 1929; Introduzione, aria e toccata op. 55, 1933; Introduzione, corale e marcia za duhaki orkestar op. 57, 1935; Paganiniana (divertimento na Paganinijeve teme) op. 65, 194142. KOMORNA: pet kompozicija za gudaki kvartet op. 31, 1920; koncert za gudaki kvartet op. 40, 1924 (obraen i za gudaki orkestar); Sonata a tre za klavir, violinu i violonelo op. 62, 1938; Serenata za 5 instrumenata op. 46, 1930 (preraena i za mali or kestar); Sinfonia za klavir, violonelo, klarinet i trublju op. 53, 1932; 2 sonate za violonelo i klavir: I, op. 8, 1907 i II, op. 45, 1927; Barcarola e scherzo za flautu i klavir op. 4, 1904; Siciliana e burlesca za flautu i klavir op. 23, 1914 (obraena i za klavirski trio, 1917). KLAVIRSKA: Pavane op. 1, 1902; Variations sur une chaconne op. 3, 1902; Toccata op. 6, 1904; Sarabande op. 10, 1910 (obraena i za kromatsku harfu); Berceuse triste op. 14, 1909; Barcarola op. 15, 1910; A la maniere de . . .: I serija op. 17, 1911 i II serija (uz suradnju M. Ravela), 1913; Nove pezzi op. 24, 1914; Pagine di guerra (4-runo) op. 25, 1916 (obraeno i za veliki orkestar); Pupazzetti (4-runo) op. 27, 1918 (obraeno za veliki orkestar, kao i za 9 instrumenata); sonatina op. 28, 1916; A notte alta op. 30, 1917 (obraeno i za klavir i orkestar); Deux contrastes op 31, 1918; Inezie op. 32, 1918; Undici pezzi infantili op. 35, 1920; Canzoni italiane op. 47, 1927; Due ricercari sul nome BACH op. 52, 1932; Sinfonia, arioso e toccata op. 59, 1936; Foxtrott (4-runo), 1920; 6 etida, 1944. Sonata za embalo, 1945. Prelude, Valse et Ragtime za pijanolu op. 33, 1918. DRAMSKA: opera LaDonna serpente op. 50, 192832 (iz muzike za ovo djelo nastale su dvije serije Frammenti sinfonici); komorna jednoinka .La Favola d'Orfeo op. 51, 1932; misterii II Deserto tentato, 1937. Baleti: IlConvento veneziano op. 18, 191112 (praizvedba 1925); La Giara op. 41, 1924; La camera dei disegni op. 64, 1940 (muzika najveim dijelom iz klavirske zbirke Undici pezzi infantili)', LaRosa del sogno, 1943 (izveden i pod naslovom Capricdo silvestre). VOKALNA: pjesme uz klavir ili orkestar op. 2, 7, 9, 16, 20, 21, 22, 26, 36, 37, 38 i 39. Missa solemnis Pro Paceo za sole, zbor i orkestar op. 71, 1944. Revidirao djela Beethovena (kla virske sonate), Mozarta (klavirska djela), D. Scarlattija (klavirske sonate), Vivaldija, Chopina, Frescobaldija, Clementija i drugih. SPISI: L'Evoluzione della muica a traverso la storia della cadenza perfetta, 1919; Igor Stravinski, 1929 (novo izd. 1951, priredio G. Barblan); 21 -r 26 (sabrani lanci, napisani do 1930), 1931; // Pianoforte, 1937 (II izd. 1951); J. S. Bach, 1942; La Tecnica dell'orchestra contemporanea, 1947 (zajedno sa V. Mortarijem). Meu manjim lancima i studijama istie se esej Le Sinfonie di Muzio Clementi, Muica d'oggi, 1935. Autobiografija / Segreti della giara, 1941.

302

CASELLA CASTEL
LIT.: M. Fabbri, Giova ria Casini, muico dell'uman; sione, STMW, 1962.

CASERTA, Philippus de, talijanski muziki teoretiar iz XV st. ivio u Napulju i Parmi. Bavio se menzuralnom teorijom; radio je na pojednostavljenju menzuralnog oznaivanja. Njegov traktat De diversis figuris izdao C. E. Coussemaker (Scriptores de muica medii aevi, III, 1869). CASIMIRI, Raffaele, talijanski dirigent, kompozitor i muzikolog (Gualdo Tadino, 3. XI 1880 Rim, 15. IV 1943). Muziku uio u Padovi kod L. Bottazza, a nastavio u Rimu kod A. De Santija i G. A. Amelija. Postavi sveenik bio je dirigent katedralnih zborova u Calviju i Teanu (1903), Capui (1904), Perugiji (190508), Vercelliju (1909), a od 1911 u bazilici sv. Ivana Lateranskog u Rimu. Od 1912 predavao kompoziciju na Papinskoj visokoj koli crkvene muzike (kasnije Papinski institut za crkvenu muziku), a od 1927 i klasinu polifoniju s muzikom paleografijom. Kao odluan pristaa Cecilijanskog pokreta borio se za preporod crkvene muzike u Italiji i po drugim zemljama propagirajui ideje Pija X najprije putem estokih polemikih napisa, zatim svojim umjetnikim i znanstvenim radom. Organizirao nekoliko schola cantorum, utemeljio muziku smotru Psalterium (1907) i muzikoloki asopis Note d'archivio (1924), a ureivao i Rassegna gregoriana. Prouavao osobito renesansnu polifoniju i oteo zaboravu nepoznata djela Palestrine i drugih kompozitora rimske, mletake i panjolske kole. Ta je djela najprije popularizirao, izvodei ih s vlastitim zborom (Sodetd Polifonica Romana, osnovana 1922), prema naelima interpretacije starih teoretika, na koncertnim turnejama po Evropi i Americi, a onda objavljujui ih u raznim zbirkama, od kojih su najznaajnije Anthologia polyphonica auctorum saeculi XVI (I, 1924; II, 1934), Societatis Polyphonicae Romanae Repertorium (6. sv, 1921 34), Opera omnia P. L. Palestrine (18 sv., 192834) i Monumenta Polyphoniae Italiae (sa E. Dagninom, 4 sv., 1929 41). Na temelju arhivskih istraivanja objavio mnogo novih podataka o ivotu i djelovanju renesansnih kompozitora i o radu starih muzikih akademija i kapela, a prouavanjem starih teoretika otkrio zaboravljene principe izvoake prakse renesansne vokalne muzike. Komponirao preteno duhovnu muziku (oratoriji 5. Pancrazio i S. Stefano, mise, responzoriji, moteti, talijanske canzoncine i dr.) oslanjajui se na klasine tradicije i ideje Cecilijanskog pokreta. Odgojio niz kompozitora R. CASIMIRI i muzikologa, koji djeluju po svim kontinentima. Od naih muziara bili su mu uenici: M. Ivi, A. Vidakovi, A. Milanovi, F. Ako i dr., a meu njegovim radovima ima podataka vanih i za nau muziku prolost (npr. 0 I. Lukaiu i dr.).
LIT.: G . Pannain, Le Origini della scuola musicale napoletana, Napoli 1914.

LIT.: G. M. Gatti, Alfredo Casella, Critica Musicale, Firenze, juli 1918. M. Castelnuovo-Tedesco, Casella e il suo terzo stile, II Pianoforte, 1925. M. Labroca, A. Casella, Anbruch, septembar 1925. A. Cantarini, A. Casella, RMI, 1931. M. Saint-Cyr, Alfredo Casella, Rassegna Dorica, Roma 1931. H. F. Redlich, Alfredo Casella zum 50. Geburtstag, Anbruch, maj 1933. L. Cortese, A. Casella, Genova 1936. H. F. Redlich, Alfredo Casella, MGG, II, 1952. Alfredo Casella (zbornik red. F.d'Amico i G. M. Gatti), Milano 1958. Barilli-Savinio, Alfredo Casella (red. O. Rudge), Milano 1958. J. As.

CASSAD, Gaspa njolski violonelist i kom (Barcelona, 30 IX 18 Madrid, 24. XII 1966). uenik kompozitora i 01 Joaquina Cassadoa, vio studirao na Konzervatc Barceloni i kod P. Ca: Parizu. God 1914 vrati Barcelonu, a 1918 nasta1 stavu koncertantnu kari turnejama po Evropi i Americi. ivio je u Sie profesor na Accademia cale Chigiana. Jedan 0 G. CAS SAD 0 istaknutijih violonelista doba. Njegov ton bio evno rezak, nikad romantino rasplinut, njegova svirka i duhovita, nikad sanjarska i improvizirajua.
DJELA: koncert za violonelo i orkestar; Rapsodia catalana za = 1928. KOMORNA: 3 gudaka kvarteta; klavirski trio. Za violonelo sonata u starom panjolskom stilu; Partita; Serenata; Lamento de Requiebros i dr. Brojne transkripcije za violonelo.

CASSANEA -> Mondonville, jfean Joseph 1 CASSATION (cassazione) -> Kasacija CASSIODORUS, Magnus Aurelius (Aurelianus), muziki teoretiar (Scvllacium, Kalabrija, oko 485 Vii oko 580). ivio kao dostojanstvenik na dvoru Teodoriha lariha, a kasnije se povukao u samostan Vivarium, koji sagradio. Tamo je za poduku redovnika napisao De art disdplinis liberalium litterarum. Dio, koji govori o muz: muica, objavio M. Gerbert u Scriptores ecclesiastici de mm ide meu najvanije izvore za upoznavanje antike muzike kao i za upoznavanje muzikih instrumenata njegova dobi
LIT.: A. Franz, Aurelius Cassiodorus, 1872. W. Brantbach, Di( literatur des Mittelalters, 1883. K. Sckmitt, Quaestiones de musicis ribus romanis imprimis Cassiodoro et Isidoro, 1899. H. Abert, Zu C; SBIMG, 1901, 3. Isti, Die Musikanschauung des Mittelalters, 19c Schneider, Rom und Romgedanke im Mittelalter, 1926. G. Pietz Klassifikation der Musik, 1929. Isti, Die Musik im Bildungsideal, R. Wagner, Flavius Magnus Cassiodorus, MGG, II, 1952.

DJELA: G. P. da Palestrina, nuovi documenti biografici, 1918; // Codice 59 dell'Archivio mus. later., 1920; OrlandodiLasso, 1920; Vantica congregazione di S. Cecilia, 1924; L'antica Schola cantorum Romana, 1924; / Diarii sistini, 192440; La Polifonia vocale nelle regole dei teoretici, 1939 i drugi radovi o Palestrini, Lassu, trojici Anerija, Bernabeju, Ingegneriju, Vittoriji, Ravalu, Micheliju, Frescobaldiju, te raznim rukopisnim zbirkama. LIT.: A. Vidakovi, Novo izdanje svih djela P. L. Palestrine, Sv. C, 1939, I. Isti, Raffaele Casimiri, ibid., 1943, 3. E. Dagnino, Raffaele Casimiri, RAM, 1943. H. AngUs, Raffaele Casimiri, MGG, II, 1952. A. Vi.

DJELA. Oratoriji: La Fuga in Egitto, 1697; Giacobbe in Mesopotamia, 1689; // Viaggio di Tobia, 1701. Canzonette spirituali za 1 glas, 1703; Moduli za 4 glasa, 1706; Responsi della Settimana Santa za 4 glasa, 1706. NOVA IZD.: 1 motet obj. K. Proske (Muica divina, II, 1854), a 2 kompozicije za orgulje L. Torchi (L'arte musicale in Italia nei sec. XIV XVII, I II, 1897).

CASINI, Giovanni Maria, talijanski orgulja i kompozitor (Firenca, 16. XII 1652 25. II 1719). Uenik M. Simonellija 1 B. Pasquinija u Rimu i F. Nigettija i M. Coferatija u Firenci. Sveenik; od 1686 orgulja katedrale u Firenci, 1699 imenovan je kapelanom crkve S. Maria del Fiore. Radio na oivljavanju antikih modusa. Konstruirao je klavir sa 31 tipkom u oktavi. Bavio se i poezijom.

CASTAGNA, Bruna, talijanska pjevaica, mezzc (Milano, 15. X 1908 ). Umjetniku karijeru zapoela Mantovi kao Marina (Musorgski, Boris Godunov) i jo iste, nastupila u milanskoj Scali pod vodstvom A. Toscaninija. vala je na brojnim evropskim opernim pozornicama, u Colon u Buenos Airesu i od 1934 na njujorkom Metrop, Istakla se i kao oratorijska pjevaica. God. 1945 povukli scene. Njene najvee kreacije bile su: Azucena (Verdi, Tri, Amneris (Verdi, Aida), Dalila (Saint-Saens, Samson i , Carmen (Bizet), Santuzza (Mascagni, Cavalleria rus Leonora (Donizetti, La Favorita), Adalgisa (Bellini, Ne Laura (Ponchielli, La Gioconda). CASTALDI, Alfonso, rumunjski kompozitor i c talijanskog podrijetla (Maddaloni kraj Caserte, 23. IV 1 Bukuret, 6. VIII 1942). Studij zavrio na Konzervat< Napulju (P. Serrao). God 190540 profesor kompoj teoretskih predmeta na Konzervatoriju u Bukuretu. ( velik broj uenika meu kojima su: M. G. Andricu, A. A drescu, D. Cuclin, G. Enacovici, I. N. Otescu i dr.
DJELA. ORKESTRALNA. Dvije simfonije: I, u a-molu, 1920 i I senza gloria, 1920. Simfonijske pjesme Thalassa, 1906 i Marsyas, 1907; 1903; simfonijski triptih // Giorno poema delle ore, 1904; Tarantella zi orkestar, 1904; simfonijska suita Impresii rominesti, 1910. Lauda de za 8-gl. zbor, 1921. LIT.: V. Tomescu, Alfonso Castaldi, Bucuresti 1958.

CASTEL, Louis-Bertrand, francuski muziki te( (Montpellier, 11. XI 1688 Pariz, 9. I 1757). Isusovac, s matematiku u Toulouseu i Parizu. Potaknut Newtonovom 0 harmoniji boja, medu prvima je nauno istraivao odm

1 zvuka. Bezuspjeno se bavio konstrukcijom tzv. clavecin 0 koji je uz zvukove imao istovremeno proizvesti i odgov boje. C. je jedan od prvih uenjaka, koji su prihvatili Ram teoriju, ali se zbog nje kasnije s Rameauom sukobio.

DJELA: Clavecin par les Yeux..., 1725; Lettres d'un academicien deaux sur le fond de la musique, 1734; Remarques sur la lettre de M.Ran, moires de Trevoux, 1736; Nouvelles experiences d'optique et d'acoustiqt J735! Optique des couleurs, Pari, 1740. LIT.: F. J. Feti, Biographie universelle des musiciens (lanci Rameau), Bruxelles 183344. A. Wellek, Farbenharmonie und Fa vier, Archiv fiir Gesamte Psvchologie, 1935, 94. Isti, Das Doppe deniml8. Jahrhundert, Deutsche Vierteljahresschrift fiir Literaturwis; und Geistesgeschichte, 1936, 14. A. Wellek, Louis-Bertrand Castel II, 1952-

CASTELNUOVO - TEDESCO CASTRO

303

CASTELNUOVO-TEDESCO, Mario, talijanski pijanist i kompozitor (Firenca, 3. IV 1895 Los Angeles, 17. III 1968). Na Konzervatoriju u Firenzi u kompoziciji uenik I. Pizzettija, u klaviru E. del Val-lea. Diplomirao 1918. God. 1939 ostavio Italiju i preselio se u SAD. Nakon kraeg boravka u Larchmontu i New Yorku nastanio se 1940 u Be-verlev Hillsu u Kaliforniji. Od 1946 predavao na Konzervatoriju u Los Angelesu. Isprva nastupao kao pijanist, kasnije se bavio iskljuivo kompozitorskim radom. U njegovim djelima ukrtavaju se M. CASTELNUOVO-TEDESCO utjecaji talijanske muzike, impresionizma, hebrejskih religioznih melodija i elemenata amerikog muzikog folklora.
DJELA. ORKESTRALNA. Tri koncerta za violinu: I, Concerto Italiano, 1926; II, / Profeti, 1933 i III, 1939; 2 koncerta za klavir, 1928 i 1939; koncert za violonelo, 1935; koncert za gitaru, 1939; komorni koncert za gudae i obou, 1950; koncert za 2 gitare, 1962; simfonijske varijacije / Nottambuli za violonelo 1 orkestar, 1927; simfonijske varijacije za violinu i orkestar, 1930; Poema za violinu i orkestar, 1942; serenada za gitaru i komorni orkestar, 1943. Uvertire za Shakespeareova djela: The Taming of the Shrezv, 1931; The Merchant of Venke, 1935; Tvielfth Night, 1935; Julius Caesar, 1935; The VCinter's Tale, 1938; A Midsummer Night's Dream, 1940; King John, 1941; Anthony and Cleopatra, 1947; Coriolanus, 1947 i Much ao about nothing, 1951. Indian Songs and Dances, 1942; Five Humoresques on Foster's Themes, 1943; An American Rhapsody, 1943. KOMORNA: dva gudaka kvarteta, 1929 i 1948; gudaki trio, 1950; 2 klavirska trija, 1928 i 1932; 2 klavirska kvinteta, 1932 i 1951; kvintet s gitarom, 1950; Concertino za harfu, gudaki kvartet i 3 klarineta, 1937; Divertimento za 2 flaute, 1943; Corale e variazioni za 4 roga, 1953. Sonate: Sonata qua$i una fantasta za violinu i klavir, 1929; za violonelo i klavir, 1928; za gitaru, 1934; za violinu i violu, 1945; za klarinet i klavir, 1945 i 2 sonate za violu i violonelo, 1950. Sonatina za fagot i klavir, 1946. Za violinu i klavir: Canti all'aria apzrta, 1919; Ritmi, 1920; Notlurno e tarantella, 1924; Notturno Adriatico, 1924; The Lark, 1930; Exotica, 1934 i dr. Za violonelo i klavir: Notturno, 1935; Scherzino, 1935; Toccata, 1935. Za gitaru: varijacije, 1932; Capricdo, 1935; Tarantella, 1936; Rondo, 1946; suita, 1947; 24 Capricci di Goya 1951; 24 preludija i fuge za 2 gitare, 1952. KLAVIRSKA: Sonata inglese, 1909; sonata, 1928; Cielo di settembre, 1910 (orkestrirao 1915); Questo fu U carro della Morte, 1913; // Raggio verde, 1916; Alghe, 1919; / Naviganti, 1919; Cantico, 1920; Vitalba e Biancospinu, 1921; Epigrafe, 1922; rapsodija Alt Wien, 1923; rapsodija Piedigrotta, 1924; Le Stadioni, 1924; rapsodija Le Dame del re David, 1925; Corali sumelodie ebraiche, 1926; Poemi campestri, 1926; fantazija i fuga, 1930; Nocturno in Hollyzvood, 1941; Hommage a Paderewsky, 1941; Candide, 1944; Evangelion, lastoria di Gesti narrata ai fanciulli (4 sv.), 1949; 6 kanona, 1950. DRAMSKA. Opere: La Mandragola (prema Machiavelliju), 1926; Bacco in Toscana, 1931, Aucassin et Nicolette (prema francuskoj srednjovjekovnoj igri), 1938 (prera. 1952); // Mercante di Vsnezia (Shakespeare), 1958 i komorna opera The Im~ portanze of being Ernest (Wilde), 1962. Baleti: Pesce turchino, 1937; Bas-relief, 1938; The Birthday of the Infanta, 1942 i The Octoroon Bali, 1947. Scenska muzika za drame Savonarola (Alessi), 1935; / Giganti della Montagna (L. Pirandello), 1937; Morning in Iowa (R. Nathan), 1954 i Saul (Alfieri), 1960. Filmska muzika. VOKALNA. Oratoriji: // Libro di Ruth, 1949; II Libro di Giona, 1951; The Book of Esther, 1962 i The Song of Songs, 1963. Kantate: Naomi e Ruth za enski glas i klavir (ili orgulje), 1947; The Queen of Sheba, 1955 i The Fiery Furnace, 1958. Za zbor i instrumentalnu pratnju: Laudi, 1935; Keats Songs, 194251; Sacred Service for the Sabbath Eve, 1943; Liberty, 1944; Shelley Songs, 1951. Za glas i orkestar: Liriche dal Giardinieret di R. Tagore, 1917; Fioretti di S. Francesco, 1919; Romances viejos, 1934; Scottish Songs. Solo-pjesme: Stelle cadenti, 1915; Coplas, 1915. L'Infinito (Leopardi), 1921; Sera (Dante), 1921; Shakespeare Songs (33 pjesme u 12 sv.), 192125; Scherzi per muica (F. Redi; 2 sv.), 192425; Heine Lieder (9 pjesama), 192629; Odi di Orazio, 1930; Sonetti del Petrarca, 1933; Fragments di M. Proust, 1936;

IV 1926 ). Studirao na Konzervatoriju u Parizu (T. Aubin) i 1953 osvojio Prix de Rome. Boravio u Rimu 195458. Od 1960 predaje na Parikom konzervatoriju.
DJELA. ORKESTRALNA. Dvije simfonije: I, za gudaki orkestar, 1952 i II, 1959. Koncert za klavir i gudaki orkestar, 1954; Concertino za trombon, trublju, gudae i udaraljke, 1958; Suite d danser, 1953; suita, 1957; Danses symphoniques, 1956; La Descente de croix, 1958; Le FU d'Ariane, 1959; preludij i fuga za gudae, 1961. Ondes (4 kompozicije) za Ondes Martenot, klavir i udaraljke, 1962. KOMORNA: duhaki kvintet; preludij i ples za 3 trombona, trublju, klavir i udaraljke, 1959; Flutes en vacances za 4 flaute, 1961; Interferences za klavir i 2 udaraljke, 1964; sonata za obou i klavir, 1963; sonatina za trublju

i klavir, 1962. Klavirske kompozicije. Komorna opera La Cour des miracles, 1954; balet Basket, 1959. Muzika za radio-drame. VOKALNA: oratorij Le Livre de Job, 1958; kantata, 1960; Musiaue pour un conte d' E. Poe za glas i duhae (II verzija za glas i orkestar), 1965; Tenbbres za recitatora i 3 udaraljke, 1964; solo-pjesme.

CASTIGLIONI, Niccold, talijanski kompozitor i pijanist (Milano, 17. VII 1932). Studij zavrio na Konzervatoriju u Milanu i zatim se usavravao na Mozarteumu u Salzburgu (F. Gulda, C. Zecchi, B. Blacher). Umjetniku karijeru zapoeo kao pijanist, ali je 1961 osvojio Talijansku nagradu za radio-operu Attraverso lo specchio. Od 1967 profesor je na Univerzitetu u Michiganu, SAD. Castiglionijeve kompozicije djeluju esto kao preludij za neto to treba doi. U njima se naglo izmjenjuju arabeskne figuracije i nagli kontrasti, ostavljajui dojam fragment arnosti. Njegove tvorevine nisu stvorene da traju, to su kaleidokopi koji u sebi nose neto prolazno. (U. Dibelius).
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, za sopran i orkestar, 1956; II, 1957 i III, In C, za zbor i orkestar, 1970; Concertino per la notte di NataU za gudae i duhae, 1952; Canti, 1957; Ouverture in tre tempi, 1957; Impromptus I IV, 195758; Seguenze, 1959; Aprislude za gudae, 1959; Eine kleine Weihnachtsmusik za komorni orkestar, 1960; Disegni za mali orkestar, 1960; Rondele, 196061; Decors, 1962; Synchronie, 1963; Caracteres, 1964; Ode za 2 klavira, duhaki orkestar i udaraljke, 1966; Le Chant du signe za flautu i orkestar. KOMORNA: Movimento continuato za klavir i 11 instrumenata, 1959; Tropi za flautu, klarinet, violinu, violonelo, klavir i udaraljke, 1959; Gymel za flautu i klavir, 1960; Aleph za obou solo, 1965; Carmina za komorni ansambl, 1967; Granulation za 2 flaute i 2 klarineta, 1967; Masques, A Book of Dances, Chorales, Symphonies and Phantasies for 12 Instruments, 1967; The New Melusine za gudaki kvartet, 1969. KLAVIRSKA: Inizio di movimento, 1958; Cangianti, 1959- Za orgulje: Sinfonie Guerriere et Amorose, 1967. Elektronska: Divertimento, 1962. DRAMSKA. Opere: Uomini e no, 1955; radio-opera Attraverso lo specchio, 1961; komorna opera Jabberwocki, 19^2; Sweet, 1968; Three Miracle Plays. VOKALNA: Cantata mondana za sopran, zbor i orkestar; Elegia za sopran i 19 instrumenata, 1957; A Solemn Music I za sopran i 20 instrumenata, 1963 ; Gyro za zbor i 9 instrumenata, 1963 ; 6 Canzoni za sopran i instrumentalnu pratnju (2 verzije), 1966; A Solemn Music II za sopran i orkestar, 1966; Mobile za sopran i orkestar, 1966; Anthem za zbor i orkestar, 1966. Objavio je // Linguaggio musicale dal rinascimento a oggi, 1959. LIT.: M. Bortolotto, Poesia e maniera di Niccold Castiglioni, II Veltro, 1962. U. Dibelius, Moderne Musik 19451965, Miinchen 1966. K. Ko.

CASTIL-BLAZE, Fran9ois-Henry-Joseph -+ Blae, 1. Franfois-Henry-Joseph CASTILLON DE SAINT-VICTOR, Marie-Alexis de, francuski kompozitor (Chartres, 13. XII 1838 Pariz, 5. III 1873). Uio kod V. Massea, ali nezadovoljan njegovim radom, preao, po nagovoru H. Duparca, C. Francku. Tada je unitio svoja ranija djela. C. je znaajan zbog svojih komornih i orkestralnih kompozicija koje su pridonijele ponovnom oivljavanju te vrste muzike u Francuskoj.
DJELA. ORKESTRALNA. Dvije simfonije: I (autor ju je sam unitio), 1865 i II (nedovrena); koncert za klavir i orkestar; uvertira Torquato Tasso; Esquisses symphoniques; Cinq airs de danse; Marche scandinave. KOMORNA: dva gudaka kvarteta; klavirski kvintet; klavirski kvartet; 2 klavirska trija; so nata za violinu i klavir. KLAVIRSKA: Fugues dans le style libre; 2 suite; Cinq pieces dans le style ancien; Six valses humoristiaues; Pensees fugitives. Paraphrase du Psaume 84 za solo, zbor i orkestar; solo-pjesme; misa. LIT.: P. Landormy, La Musique francaise de Franck a Debussv, Pari 1943. A. Gauthier, Marie-Alexis Castillon de Saint-Victor, MGG, II, 1952.

CASTRO, argentinska braa muziari, 1. Jos Maria, kompozitor i violonelist (Avellancda, Buenos Aires, 15. XII 1892 Buenos Aires, 10. VIII 1964). Studirao u Buenos Airesu, u Rimu na konzervatoriju 5. Cecilia i u Parizu kod V. d'Indvja. Bio violonelist u razliitim komornim sastavima. U Buenos Airesu osnovao 1926 (zajedno s bratom Juan Joseom) gudaki kvartet, a 1928 komorni orkestar udruenja Asociation del Profesorado Orguestal. Od 1928 ujedno je i violonelist Filharmonije istog udruenja, a 193142 i dirigent, a uz to predaje i na Konzervatoriju. God. 193253 vodio je Gradski orkestar Buenos Airesa. C. je suosniva udruenja avangardnih argentinskih muziara Grupo Renovacion.
DJELA. ORKESTRALNA: Sinfonia de Buenos Aires, 1963. Koncerti: za klavir, 1941 (nova verzija, 1956); za violonelo i 17 instrumenata, 1945 i za violinu i 18 instrumenata, 1953. Preludij i tokata za kvartet i gudaki orkestar, 1949; Concerto grosso za komorni orkestar, 1932; Obertura para una pera cmica, 1935; koncert, 1945; 3 pastorale, 1945; koralna tema s varijacijama, 1952; 10 improvizacija za komorni orkestar, 1957; tema s varijacijama i finale, 1959. KOMORNA. Tri gudaka kvarteta: I, 1944; II, 1947 i III, 1956. Sonate: za violonelo i klavir, 1933; za 2 violonela, 1938 i Sonata poetica za violinu i klavir. Kompozicije za violonelo i klavir. KLAVIRSKA: Sonata de primavera, 1939; Sonata dramdtica, 1944; niz kraih kompozicija. DRAMSKA: monodrama La otra voz, 1953. Baleti: Georgia, 1939; El Sueno de botella, 1948 i Falarka, 1951. VOKALNA: El libro de los sonetos za glas i orkestar, 1947; 5 pjesama za glas i orkestar, 1961; Con la Patria Adentrc > za tenor i orkestar, 1964; solo-pjesme.

2. Juan Jos, pijanist, violinist, kompozitor i dirigent (Avellaneda, Buenos Aires, 7. III 1895 Buenos Aires, 4. IX 1968). Kompoziciju i klavir uio je u Buenos Airesu i u Parizu (V. d' Indy, E. Risler). God. 1929 utemeljio u Buenos Airesu (zajedno sbratom Jose Marijom) gudaki kvartet, zatim komorni orkestar Renacimiento, kojemu je dirigent. God. 193044 bio je dirigent kazalita Colon u Buenos Airesu. Od 1933 direktor Asociacidn

304

CASTRO CATEL
F. Bazina, a klavir kod A. Marmontela. Muziki studij zavrio na Konzervatoriju u Milanu pod vodstvom A. Bazzinija. God 1886, poslije smrti A. Ponchiellija, postaje na istom zavodu profesor kompozicije, ubrzo vrlo cijenjen.

del Profesorado Orquestal i od 1955 Asociacin Simjnica. Kao dirigent uivao je velik ugled ne samo u Argentini, ve i u ostalim zemljama obiju Amerika i u Evropi. U nekim njego vim kompozicijama preteu nacionalna argentinska muzika obiljeja, dok su druge veinom kozmopolitski obojene, uz eklektiki prizvuk.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1931; Sinfonia Argentina, 1934; Sinfonia de los Campos, 1939. Simfonijske pjesme: En el jar din de los Muertos, 1923; A una madre, 1925 i La Chellah, 1927. Koncert za klavir, 1941; koncert ili 65; Suite infantil, 1928; suita Muica del Basque, 1946; El Llanto 9 KOMORNA dki k t t Pi Si violonelo i klavir, 1918. KLAVIRSKA: dvije sonate, 1917 i 1939; Sonatina Espanola, 1953; Corales Criollos, 1947; Dedicatorias Humildes, 1951 i dr. DRAMSKA. Opere: La Zapatera prodigiosa, 1943 (izv. 1949), Proserpina y el extranjero, 1952 i Bodas de sangre (G. Lorca), 1956. Baleti Mekhano, 1937 i Offenbachiana, 1940. VOKALNA: oratorij Sinfonia Biblica, 1932; kantate Martin Fierro za bariton, zbor i orkestar, 1944 i De tierra Gallega, 1946; Elegija za sopran i orkestar, 1945; oko 40 solo-pjesama. LIT.: R. Arizaga, Juan Jose Castro, Buenos Aires 1963.

3. Washington, dirigent, violonelist i kompozitor (Buenos Aires, 13. VII 1909). Violonelo uio kod svoga brata Jose Marije i u Parizu (M. Marechal) gdje je studirao i kompoziciju (H. Siccardi). Po povratku u domovinu djeluje kao dirigent. God. 1956 postao dirigent Simfonijskoga orkestra u Santa Fe. Uz to je 194956 profesor violonela i komorne muzike na Konzervatoriju u La Plati, zatim profesor violonela i dirigiranja na Konzervatoriju u Santa Fe.
DJELA. ORKESTRALNA: Sinfonia Primaveral, 1956; Conderto elegiaco za violu, 1950; Obertura Festiva, 1941; uvertira Belen, 1943; Obertura trdgica, 1946; Obertura para ninos, 1951; Obertura jubilosa, 1957; suita El concierto campestre, 1947; simfonijska suita, 1952; Muica za komorni orkestar, 1951. KOMORNA: dva gudaka kvarteta, 1945 i 1950; Muica de primavera za duhaki kvintet, 1952; Divertimento za septet, 1944; sonata za violonelo i klavir, 1943. KLAVIRSKA: sonata, 1944; varijacije, 1947; 5 preludija, 1954- VOKALNA: Cantata de las Bienaventuranzas za bariton i orkestar, 1958; Comentarios sinfnicos a la Pasin de Nuestro Senor za recitatora i orkestar, 19551 solo-pjesme.

CASTRO, Jean de, francuski kompozitor (Evreux, oko 1540 Amsterdam?, poetkom XVII st.). Iz posveta i izdanja njegovih djela moe se ustanoviti da je ivio do sedamdesetih godina XVI st. u Antwerpenu, zatim krae vrijeme u Lyonu, a oko 158590 kao dvorski muziar u Diisseldorfu. Iza toga bio je dvorski dirigent u Kolnu i vjerojatno u Beu. U njegovim misama i latinskim motetima opaaju se neka odstupanja od dotadanjih strogih uzora (esta upotreba parlanda, sklonost tonskom slikanju i simbolici, viezborna tehnika i izmjenjivanje polifonih i homofonih odlomaka). U franc. chansonima uspjeno je prilagoivao muziku metrici stihova.
DJELA. Nekoliko knjiga chansona: I (chansone, madrigali i moteti; 3-gl.), 1569; II (chansone i madrigali; 4-gl.), 157; I I I (3-gl.), 1575; IV (chansone, ode i soneti; 4-gl., 5-gl. i 8-gl.), 1576; V (chansone, madrigali i moteti; 3-gl.), 1582; VI (3-gl.), 1582; VII (5-gl.), 1586; VIII (3-gl.), 1591; IX (chansone, soneti i epigrami; 2-gl.), 1592; X (3-gl.), 1604; XI (chansone i soneti; 2-gl.), 1610 i XII (chansone i soneti; 2 gl.), 1634. Madrigali: I (3-gl.), 1591; II (5-gl.), 1594 i III (3-gl-), 1607. Soneti: I (9-gl-), 1592; II (3-gl-), 1604 i III (3-gl-). 1611. Harmonie joyeuse, 1595; tricinija, 1604. Mise (3-gl.), 1599. Cantiones sacrae: I (5-gl. i 8-gl.), 1571; II (5-gl., 6-gl. i 8-gl.), 1588; III (5-gl), 1591; IV, 1592; V (3-gl-), 1593 i VI (2-gl.), 1593. Tricinia sacra, 1574. LIT.: M. Oebel, Beitrage zu einer Monographie iiber Jean de Castro (di sertacija), Bonn 1926 (obj. 1928). J. Schmidt-Gorg, Johann de Castro, MGG, II. I952-

CASTRO, Ricardo, meksiki pijanist i kompozitor (Durango, 7. II 1864 Mexico City, 28. XI 1907). Studirao u Mexico Citvju kompoziciju (M. Morales) i klavir (J. Ituarte). Izvrstan pijanist, nastupao u Meksiku, SAD i u Evropi (1902). God. 1907 postao direktor Konzervatorija u Mexico Citvju. Komponirao u duhu njemake kasne romantike. Istakao se kao operni kompozitor, a dao je meksikoj muzici i prve simfonije.

DJELA: dvije simfonije, 1883 i 1887; koncert za violonelo, 1903; koncert za klavir, 1904. Klavirske kompozicije. Opere: Atzitnba, 1900; La Leyenda de Rudel, 1906; Satdn vencido i La Rousalka.

A. CATALANI

CATALANI, Alfredo, talijanski kompozitor (Lucca, 19. VI 1854 Milano, 7. VIII 1893). Prvo muziko obrazovanje dobio od oca, uglednog orguljaa. Na Konzervatoriju u Parizu uio kompoziciju kod

DJELA. ORKESTRALNA: simfonija; Sinfonia romantica; s pjesma Ero e Leandro, 1881; La Notte, 1874; // Matino, 1874. K> za komorne ansamble i z a klavir. Opere: La Falce (A. Boito), 1 1880; Dejanice, 1883; Edmea, 1886; Loreley, 1890 (nova verzija Elde); 1892 (najuspjelija). Catalanijeva pisma G. Dapanisu objavio C. C LIT.: D. L. Pardini, t. talani, Lucca 1935. A. Alfredo Catalani, Torino 1 Gatti, Catalani, la vita e Milano 1953. J. W. Kle Catalani, Music and Letter 5. Pagani, Alfredo Catalai 1957- ' ^- Bonaccorsi, 1 Lucca, Firenze 1967.-7. Toscanini and Catalani. Friendship, Music and Let

CATALANI, Angi lijanska pjevaica, sopr gaglia, 10. V 1780 I VI 1849). Pjevanje u mostanu Santa Lucia 1 ju, debitirala 1795 u Fenice u Veneciji. Pjev: lijanskim opernim sce Lisabonu, Parizu, Lc u drugim evropskim r centrima. God. 1814 Theatre italien u Parizu nji put javno nastupila 1828 u Hannoveru, a zatim s pedagokim radom. Najradije pjevala virtuozno napisar
LIT.: L. S. Sievers, Ober Mme Catalani als Sangerin, Schauspi mimische Darstellerin, 1816. LAM. Escudier, Vie et aventures des celebres, II, 1856. G. Radiciotti, Angelica Catalani, II Pianofortt P. Gummer, Angelica Catalani, A. CATALANI MGG, II, 1952. H. Satter, Ang' lani, Frankfurt 1958.

CATCH (engl. uhvatiti, uloviti), vrsta engleskog dr kanona za tri ili vie glasova; kanonska je imitacija uvijek ili oktavi. C. je muziki identian s -> roundom, pa su u

CATCH. Naslovna strana zbirke Catch thal Catch cara J. Hiltona. Lo

jim zbirkama (poetak XVII st.) nazivi c. i round sinoni: nije, u toku XVII i XVIII st., c. se razlikuje od rounda p teksta: kod catcha se rijei isprepleu tako da nastaju dvosmislene igre rijei s kominim, a esto i razuzdanu njem. Naziv c. dovodi se u vezu s talijanskom -> caccio, st. koja je takoer kanonska kompozicija. Meutim, da je c. bio proiren u XVII i XVIII st., smatra se da odnosi na nain izvoenja, tj. da svaki pjeva mora uli catch) svoju dionicu u pravo vrijeme. Izvoenje je bilo dos eno i popraeno kretnjama. Od kompozitora najpoz W. Hayes, J. Hilton (zbirka Catch that Catch can, 1652),! (Celia's Charm), J. W. Callcott (jo danas se izvode . Sophia i Atlas, cry'd Damon), H. Purcell. Medu sauvar kama catcha istiu se Pammelia (1609), Deuteromelia Melismata (1611) koje je priredio Th. Ravenscroft, i SE mnogih catcheva. God. 1761 osnovano je u Londonu Catch Club (djelovalo do oko 1930). Ono je objavilo n medu kojima je najvanija Collection oj Catches, Canons c (32 sv.; poevi od 1763); sastavio ju je Th. Warren. Izbor objavio je E. F. Rimbault u zbirci The Rounds, Catcha nons oj England (1864).
LIT.: V. Gladstone, The Story of the Noblemen and Gentlen (1931). C. L. Day i E. B. Murrie, English Song-Books 16511 don 1940. Th. Dan, Catch, MGG, II, 1952.

CATEL, Charles-Simon, francuski kompozitor i I (Laigle, Orne, 10. VI 1773 Pariz, 29. XI 1830). U Goberta i F. J. Gosseca u cole Royale de chant (kasn

CATEL CAVACO
zervatorij). Od 1795 profesor harmonije na Konzervatoriju. Najznaajnije Catelovo djelo Traite d'harmonie upotrebljavalo se na Parikom konzervatoriju kroz 20 godina kao slubeni udbenik, a i kasnije su iz njega uili mnogi francuski kompozitori. C. je bio jedan od urednika edicije Solfeges du Conservatoire. Komponirajui ponajee pod utjecajem bekih klasiara, gdjekad se slobodom oblika, melodioznou i smislom za boju tona pribliuje i romantici.
DJELA: Symphonie militaire ; koranice za duhaki orkestar. Komorna muzika (6 gudakih kvinteta, 1797 i dr.). est sonata za klavir, 1799. Opere: Semiramis, 1802; Les Artistes par occasion, 1807; L'Auberge de Bagneres, 1807; Alexandre chez Apelle, 1808; Les Bayaderes, 1810; Les Aubergistes de aualite, 1812; Premier en date, 1814; Wallace ou le Menestrel ecossais, 1817; irphile et Fleur de Myrte, 1818 ; L'Officier enlevi. SPISI: Solfeges du Conservatoire; Traite d'harmonie, 1802; Methode de violoncelle du Conservatoire, 1805 (zajedno s Baillotom, Levasseurom i Baudiotom). LIT.: J. Carlez, Catel, etude biographique et critique, Caen 1894. Fr. Hellouin i J. Picard, Un Musicien oublie, Catel, Pari 1910. G. Favre, Char-lesSimon Catel, MGG, II, 1952.

305

klavirski trio op. 14; klavirski kvartet op. 31; klavirski kvintet op. 28; 2 violin ske sonate op. 15 i 20. Klavirske kompozicije. Kantata Pycama (po Ljermontovu) op. 5; enski zborovi op. 18; solo-pjesme. Prirunik za harmo niju (2 sv.), 192425. LIT.: V. Bjeljajev, Gregor Catoire, Moskva 1926 (ruski i njemaki).

CATTOLICA, Gilfredo, talijanski kompozitor (Civitanova Marche, 11. X 1882 Bologna, 6. III 1962). Studij zavrio na muzikoj koli Rossini u Pesaru (P. Mascagni, A. Zanella). Najprije dirigent duhakih orkestara, 191054 bio je nastavnik i direktor muzike kole Frescobaldi u Ferrari. Utemeljio i kao pijanist sudjelovao u Quintetto Ferrara (193252).
DJELA. ORKESTRALNA: La Vie des champs, 1904; Ouverture drammatica, 1911. KOMORNA: dvostruki kvintet, 1940; sonata za violinu i klavir; Suite pastorale za gudaki kvartet; Corale e fuga za 4 roga. Kompozicije za klavir i orgulje. Opera Primavera, 1931. VOKALNA: Cantata a Rossini za sole, zbor i orkestar, 1904; Cantata a Frescobaldi za sole, zbor, orgulje i orkestar, 1920; Epicedio za zbor i orkestar, 1923; solo-pjesme. Udbenici: Appunti per U corso d'armonia cotnplementare; Metodo teorico-pratico di teoria e divisione i dr.

CATELANI, Angelo, talijanski muziki pisac (Guastalla, 30. III 1811 San Marino di Mugnano, Modena, 15. IX 1868). Uio orgulje u Modeni (G. As-ioli, M. Fusco), na Konzervatoriju u Napulju (N. A. Zingarelli), i privatno kod G. Donizettija i G. Crescentinija. God. 183437 direktor kazalita u Messini, 1837 u Correggiu, 183859 maestro di cappella dvora i crkve u Modeni. Suraivao u Gazzetta musicale di Milano. Ogledao se i kao kompozitor.

CATTOZZO, Nino, talijanski dirigent (Adria, 22. VII 1886 Rim, 2. X 1961). Studij muzike zavrio na Konzervatoriju u Veneciji, a studij prava na Univerzitetu u Padovi. Od 1904 zborovoda u nekoliko kazalita, od 1914 u Adriji. God. 1928 postao direktor Konzervatorija u Veroni, 193038 bio artistiki sekretar milanske Scale i 194751 intendant kazalita La Fenice u Veneciji.
DJELA: dvije uvertire i 2 suite za orkestar. DRAMSKA. Opere: Mose, 1911; tetralogija Nel solco di Roma (L'Uomo; Roma; La Statua d'oro; L'Alba della rinascitaj , 1934. Dva misterija: / Misteri gaudiosi, 1923 i Misteri dolorosi, 1929; koreografska igra Ludila. CRKVENA: oratorij Fiat voluntas tua; prikazanje // Transito di S. Giuseppe i dr. LIT.: G. Cordella, II Ciclo musicale di Nino Cattozzo, Roma 1931.

CATHEDRAL MUSIC (engl. katedralna muzika), izraz kojim se oznauje crkvena muzika komponirana za zborove engleskih katedrala, a prema tome i svih anglikanskih crkava koje se mogu sluiti takvom muzikom. U uem smislu naziv c. m. odnosi se na kompoziciju odnosno harmonizaciju cantica za jutarnje i veernje molitve (anthems i services). Praksa potjee iz doba reformacije; tada je u Engleskoj proglaena jedinstvenom molitvenom knjigom Common Prayer Book (1549) iji je tekst postao temelj za stvaranje -> anglikanskog crkvenog pjevanja. U isto doba dolo je do ukinua samostana izuzev nekolicine koji su uspostavljeni kao katedrale tzv. New Foundation (Bristol, Canterburv, Gloucester, Oxford, Winchester i dr). U tim je katedralama liturgijske molitve pjevao stalni muziki sastav katedralni zbor. Tu su praksu doskora prihvatile i crkve u kojima se bogosluje pjevalo na katedralni nain (Westminster Abbey, St. Georg's Chapel i dr.), kao i novoosnovane katedrale. Od mnogobrojnih engleskih kompozitora koji su pridonijeli stvaranju repertoara katedralne muzike najznaajniji su: Th. Tallis, R. White, J. Merbecke, Th. Morlev, Th. Weelkes, W. Byrd, O. Gibbons, P. Humphrey, J. Blow, H. Purcell, W. Boyce i J. Battishill u XVI i XVII st., te S. Wesley, F. A. Walmisley, F. Ouseley, J. Stainer, C. V. Stan-ford, C. A. Parry, E. Bairstow, R. Vaughan Williams, H. Howells 1 B. Britten od XVIII st. do naih dana. Vrijedne zbirke kate dralne muzike objavili su: J. Barnard (The First Book of Selected Church Music, 1641), W. Bovce i J. Kent (Cathedral Music, 3 sv., 176078), te S. Arnold (Cathedral Music, 4 sv., 1790). Th. Tudway je sastavio opsenu zbirku u 6 sv., sauvanu u rukopisu (Collection . . . of Services and Anthems, u British Museumu).
LIT.: J. S. Bumpus, A History of English Cathedral Music 15491889, 2 sv., London 1908. Isti, Cathedral Music Today and Tomorrow, London 1940. E. H. Fellozves, English Cathedral Music, London 1941. G. Guest, Cathedral Music, MGG, II, 1952. I. A.

DJELA: Epistolario di autori celebri in muica, Gazzetta musicale di Milano 185254; Bibliografia di due tampe ignote di Ottaviano Petrucd da Fossombrone, 1856; Della vita e delte opere di Orazio Vecchi, 1858; Delta vita e delle opere di Claudio Merulo da Correggio, 1860; Delle opere di Alessandro Stradella... , 1866. LIT.: A. Gandini, Cronistoria dei teatri di Modena, II, 1873. L. P. Valdrighi, Ricordi e Documenti, Musurgiana, 1882, 11. Isti, Cataloghi della muica di composizione e proprieta del M Ang. Catelani, 1893.

CAUCHIE, Maurice, francuski muzikolog (Pariz, 8. XI 1882 ). inovnik dravne tehnike slube. God. 190614 suraivao u umjetnikom vodstvu udruenja Cercle musical u Annecvju, gdje je pripremio izvedbe kompozicija starijih kompozitora (Lullv), kao i brojne premijere suvremenih djela. God. 192831 ureivao asopis L' Opera-Comique.
DJELA: studije o J. Ockeghemu, C. Janequinu, P. Attaingnantu, J. de Castrou, G. Costelevu, Cl. Le Jeuneu, o obitelji Boesset, Fr. Couperinu, Ch. W. Glucku, L. v. Beethovenu (obj. u Bulletin de la Societe francaise de Musicologie, Revue de Musicologie i Menestrel). lanci o francuskoj kominoj operi u XIX st. (u asopisu L'Opera-Comique, 192831). Knjige: La Pratiaue de la tnusigue, 1948 i L'Ope'ra-Comique en France. Izdao: Ouinze Chansons fran~ caises du XK/e siecle, 1926; Trente Chansons de Clement Janequin, 1928; Ouinze pieces pour clavedn ou piano de Couperin, 1934; Thematic Index of the Works of Francois Couperin, 1949. Jedan je od glavnih urednika izdanja cjelokupnih djela Fr. Couperina (12 sv., 193233).

CAUDA (lat. rep), 1. u menzuralnoj notaciji vertikalni tapi na notama (maxima, longa, minima i dr.) i na ligaturama:

hh
Kad je tapi kod nota bio okrenut prema gore, zvao se sursum cauda. Kod ligatura tapi okrenut prema dolje (proprietas) ili prema gore (opposita proprietas) oznaivao je razliitu vrijednost poetne note. U poetku XIV st. izvedeni su iz semibrevis brojni oblici nota sa tapiem i zastavicama (semibreves caudatae ili signatae), koji su u istom stoljeu postali osnovom talijanskom notnom pismu. 2. Kadenca na kraju kompozicije ili pojedinog samostalnog odsjeka. Javlja se u vokalnim kompozicijama XIII st. (conductus, organum), te XIV st. (balada) i XV st. (frottola). Kratka pasaa koja kadencira u silaznom pomaku zvala se copula. C. je kasnije prela i u instrumentalnu muziku, gdje je dobila naziv coda. CAUDELLA, Eduard, rumunjski violinist, kompozitor i dirigent (Iasi, 22. V 1841 15. IV 1924). Violinu i kompoziciju studirao u Berlinu (H. Ries, C. Bohmer) i Parizu (H. Vieuxtemps, L. Massart, D. AUard). Djelovao je u Ias.iju kao nastavnik na Muzikoj koli i 18641901 profesor na Konzervatoriju (od 1893 direktor). Uz to je 186175 bio dirigent Narodnog kazalita. C. je osnovao simfonijski orkestar u Iasiju. Njegovi su uenici A. Ciolan, L. Grossmann i I. Dimitru.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 koncerta za violinu, 1913 i 1918; Fantasia rumena, 1878; Dor de (ara, 1896; uvertira Moldova, 1913; O idila cimpeneasca, 1914. Fantaisie brillante za violinu i klavir; klavirski kvartet, 1914. DRAMSKA. Opere: Olteanca, 1880; Hatmanul Baltag, 1882; Dorman sau Romanii siDacii, 1886; Petru Rares, 1889; Adevdrul si Minciuna, 1907; Traian si Dochia, 1917. Operete: Harfa Razesul, 1872; Fata razesului, 1881; Beizadea Epaminonda, 1883. Zborovi; solo-pjesme i dr. LIT.: N. Georgescu-Theologu, Eduard Caudella, 60 de ani de activitate artistica, Bucuresti 1916. V. Cosma, Rasfoind manuscriselelui Caudella. 30 de ani de la mortea compozitorului, Muzica, 1954, 1112. A. Tudor, Eduard Caudella si teatrul liric romiesc, Studii si cercetari de istoria artei, 1955, 1
2.

CATINELLI-BEVILAQUA-OBRADOVI, Karlo, sakuplja narodnih pjesama (Valpovo, 12. X 1807 Zagreb, 11. III 1864). Sudac u Poegi i Zagrebu. Izdao u Beu: Junoslavjen-ske puke pesme I, za piano forte prireene i svim prijateljem narodnih napevah posvetjene po Katineliu (25 napjeva). Sakupio veu zbirku starih muzikih rukopisa.
LIT.: B. irola, Hrvatska narodna glazba, Zagreb 1940. K. Ko.

K. Ko.

CATOIRE (Katnar),Georgij Ljvovi, ruski kompozitor francuskog podrijetla(Moskva,27. IV1861 21. V 1926). Muziku uio prvo u Moskvi, a po zavretku matematikih nauka na Univerzitetu, kod Ph. Riifera i K. Klindwortha u Berlinu i kod A. K. Ljadova u Petrogradu. Od 1916 bio je profesor kompozicije na Konzervatoriju u Moskvi. Prva njegova djela privukla su panju ajkovskog i odavala njegov utjecaj. C. je meutim uspio da razvije svoj osobni stil, smiljen i zreo, naroito u klavirskom kvartetu, kvintetu i pjesmama. Njegovi uenici bili su D. Kabaljevski i S. Jevsejev.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u c-molu op. 7, 1899; simfonijska pjesma Muupu op. 13, 1899; klavirski koncert u As-duru op. 21, 1909. KOMORNA: 2 gudaka kvarteta, 1886 i 1912; gudaki kvintet op. 16, 1902; MUZ. E., I, 20

CAVACO, portugalski trzalaki instrument, rairen u panjolskoj i Italiji. Oblikom moe biti slian i mandolini i gitari,

- ..-, .V

306

CAVACO CAVATINA
10 solist opere Metropolitan u New Yorku, a 1914 i filmska glumica. Objavila autobiografsko djelo Le (1936). CAVALLI, Francesco (pravo ime Pietro Franc valetti-Bruni), italijanski kompozitor (Crema, 14. 1. Venecija, 14. I 1676). Poticao je iz porodice muzi velike nadarenosti koju je rano pokazao, venecijans Federigo Cavalli (po kome je C. uzeo prezime) omogi: kolovanje u Veneciji. Ve 1617 C. je primljen u hor Marka koji je vodio C. Monteverdi; od 1665 bio je orgulja. Posle kraeg boravka u Parizu (166062) i na 1 dvoru, postao je 1668 dirigent hora sv. Marka; tu vrio do smrti. C. je poslije Monteverdija, a uz M. A. Cestija, m predstavnik venecijanske opere. Za razliku od Mo Cavallija vie privlae dramske situacije nego crtanje 1 psiholoko produbljivanje, tako da su mu likovi e: to se tie sadraja, on polazi od pastorale, da bi se 1 delima sve vie zadravao na drami intriga, sluei se horovima i ansamblima. U njegovim operama, koje s temelje na mitolokim motivima, recitativi, pisani panje za naglaske i deklamaciju teksta, nisu vie najv menat. Njih potiskuju arije (esto zasnovane na tone zvuka), dua i trija, skladnog i zaokruenog oblika, tel ljantni i puni plastine lepote i izraajnosti. Sa dru kolorist kao i venecijanski slikari, on upotrebljava orkes smelije nego firentinci, poveravajui mu ulogu ko pevanoga teksta. C. pokazuje i mnogo smisla za ocrts minih situacija (komini likovi: lakrdijai i defektne < su karakteristine pojave u venecijanskoj operi, osobiti menti kontrasta, koji unose sveinu i ivot u radnju jeva muzika, jasnih i istih linija, zasnovana je na vrstoj osnovi; to je muzika u kojoj se esto mogu sresti i el narodnih napeva, osobito iz barkarole, muzika razumlj pristupana i irokim graanskim slojevima. Zbog toga njegove opere gotovo bez izuzetka primala s ogromnin ljenjem, tako da su se neke ponovo izvodile i u iduim st to je u ono doba bilo retko. Ugled koji je C. stekao brzo granice njegove domovine; 1660 Mazarin ga je' Pariz da komponuje operu za venanje Luja XIV (Ercole Cavallijeva dela raznolika i snana, prvi su primeri c oblikovane opere. Uostalom prvo njegovo operno dt Nozze di Peleo e di Teti po svoj je prilici i prvo de oznaeno kao opera (1639). C. je pisao i crkvenu mu: bito u mladosti, i to kako u novom monodijskom stila kontrapunktskom, ali ona znatno zaostaje iza njegovih
DELA. DRAMSKA: 42 opere od kojih je 28 sauvano; ist Le Nozze di Peleo e di Teti, 1639; Didone, 1641; Amore innamorato, sone, 1649 (moda najznaajnija); Elena rapita da Teseo, 1653; .! Ercole amante, 1664; Scipione Africano, 1664. Veina sauvana u Marciani u Veneciji, a neke u bibliotekama u Parizu, Napulju i Bei VENA: Musiche sacre (2 knj.), 1656; Reauiem; Vespri za 8 glasova, LIT.: L. N. Galvani, I Teatri musicali di Venezia nel secolo lano 1878. H. Kretzschmar, Die Venezianische Oper und die We und Cestis, VFMW, 1892. H. Goldschmidt, Cavalli als dramatis ponist, MFM, 1893. Isti, Studien zur Geschichte der italienis Leipzig 1901. Isti, Beitrage zur Geschichte der venezianischen 1907. E. Wellesz, Cavalli und der Stil der venezianischen Ope 1660, STMW, 1913. T. Wiel, Francesco Cavalli e la muica s nezia 1914. H. Prunieres, Francesco Cavalli et l'opera venitier siecle, Pari 1931. H. Ch. Wolff, Die venezianische Oper in dt des 17. Jh., Berlin 1937. A. A. Abert, Francesco Cavalli, MG( Ista, Claudio Monteverdi und das musikalisehe Drama, Lipp

tj. ili je trbuastog ili plosnatog ormaria za rezonanciju. Instru ment duljine 2269 cm, irine 815 cm, ima na hvataljci 317 prenica i etiri rijetko est crijevnih, elinih ili ak svilenih ica, ugoenih kao na violini ili gitari. CAVAILL-COL, Aristie, francuski graditelj orgulja (Montpellier, 2. II 1811 Pariz, 12. X 1899). Podrijetlom iz obitelji iji su lanovi u toku vie generacija bili graditelji orgulja. U Parizu s uspjehom sudjelovao na natjeaju za izgradnju novih orgulja u crkvi Saint-Denis (dovrene 1841, 69 registara, 4 manuala, pedali). Uz to gradio znamenite orgulje u crkvama Saint-Sulpice, Sainte Clothilde, Madeleine i Notre Dame, kao i velik broj drugih u Parizu i Rouenu, te u Belgiji, Holandiji i drugim zemljama. Jedan od najveih graditelja orgulja svoga vremena, usavrio je gradnju znaajnim izumima (dovod i razdioba zraka, proirenje dispozicije pedala, Barkerova pneumatska poluga). Njegovo poduzee prelo je u ruke uenika Ch. Mutina.
DJELA: Etudes experimentales sur les tuyaux d'orgue, Izvjetaji Academie des Sciences, 1849; De Vorgue et de son architecture, Revue generale de l'architecture des travaux publics, 1865; Projet d'orgue monumental pour la basilique de St. Pierre de Rome, 1875. LIT.: A. Peschard, Notices sur Cavaille-Col et les orgues electriques, 1899. A. Schvieitzer, Deutsche und franzisische Orgelbaukunst und Orgelkunst, Leipzig 1906. A. Cellier, L'Orgue moderne, 1913. E. Rupp, Die Entwicklungsgeschichte der Orgelbaukunst, Einsiedeln 1925. C. i E. Cavaille-Col, Aristie Cavaille-Col, 1928. A. Cellier i H. Bachelin, L'Orgue, Pari 1933N. Dufourcq, La Musique d'orgue francaise, Pari 1949. H. Klotz, Aristie Cavaille-Col, MGG, II, 1952.

CAVALIERI, Emilio de', talijanski kompozitor (Rim, oko 1550 11. III 1602). Ve u ranoj mladosti poeo se zanimati za muziku. God. 157884 organizirao korizmene muzike priredbe za Oratorio del rocifisso in S. Marcello u Rimu; 1588 postao intendente generale delle Belle Arti na toskanskom dvoru u Firenci, pa je 1589, zajedno s drugim kompozitorima, pisao muziku za intermedije prigodom svadbenih sveanosti Ferdinanda de' Medici. Kasnije komponira u novom recitativnom stilu 3 scenske pastorale (muzika izgubljena) suraujui s pjesnikinjom Laurom Guidiccioni. Izmeu 1597 i 1600 vraa se u Rim. Ve mnogi njegovi suvremenici (P. Della Valle, G. B. oni, J. Peri) priznavali su mu prvenstvo u novom stilu; nesumnjivo je, da mu pripada jedno od najznaajnijih mjesta meu kompozitorima, kojima je ime vezano za prve poetke o-pere. Od osobite je vanosti njegovo scensko-oratorijsko djelo Rappresentazione di Anima e di Corpo (izvedeno 1600 u Rimu u Oratorio della Vallicelld), koje se smatra prvotnim oblikom oratorija, a istie se original nim izrazom u odnosu stihova i muzike, u posebnom izboru in tervala u okviru stile espressivo, u tretiranju jednoglasnih i vie-glasnih dijelova (u neke su unesene pjesme i madrigali pukog karaktera). Znaajan je i predgovor, u kojem je C. izloio svoja zapaanja o problemu stvaranja scenskog muzikog djela. Neki muzikolozi istiu i vanost njegovih vieglasnih duhovnih kompozicija, u kojima je upotrijebljen basso continuo prije L. Grossija da Viadane (te su kompozicije nastale prije 1599).
DJELA. DRAMSKA: Canzone al balio, 1589; pastorale: // Satiro i La Disperazione di Fileno (tekst L. Guidiccioni), 1590; // Giuoco della cieca (L. Guidiccioni), 1595; Dialogo di Giunone e Minerva (tekst G. B. Guarini), 1600; La Rappresentazione di Anima e di Corpo (zajedno sa D. Isorellijem, tekst A. Manni), 1600. CRKVENA: Lamentationes Hieremiae Prophetae; Responsi; Lezione. LIT.: R. Rolland, Histoire de 1'opera en Europe avant Lullv et Scarlatti, Pari 1895 (II izd. 1931). A. Solerti, Le Origini del Melodramma, Torino 1903. Isti, Gli Albori del Melodramma (3 sv.), Milano 1904. D. Alaleona, Su Emilio de'Cavalieri, Nuova Muica, Firenze 1905. Isti, Studii sulla storia dell'Oratorio musicale in Italia, Torino 1908 (novo izd. 1945). B. Becherini, La Muica nelle Sacre Rappresentazioni fiorentine, RMI, 1951. A. Damerini, Emilio De'Cavalieri, MGG, II, 1952. N. Pirrotta, Temperamenti e tendenze nella Camerata Fiorentina, Roma 1953. C. V. Palisca, Musical Asides in the Diplomatic Correspondence of Emilio de Cavalieri, MQ, 1963.

CAVALIERI, Katharina (pravo ime Franziska Cavalier), austrijska pjevaica, sopran (Wahring, Be, 19. II 1760 Be, 30. VI 1801). Uenica A. Salierija u Beu; ve 1775 debitirala tamo na Talijanskoj operi; 177893 lanica Njemake opere, koju je 1776 osnovao Josip II. Salieri je za nju napisao vie uloga u svojim operama, a osobito ju je cijenio Mozart (Pjevaica s kojom Njemaka mora biti ponosna). On je za nju komponirao ulogu Constanze (Otmica iz Seraja) i Madame Silberklang (Schauspieldirektor), kao i ariju Donne Elvire Mi tradi quell'alma ingrata za beku premijeru opere Don Giovanni. CAVALIERI, Lina, talijanska pjevaica, sopran (Viterbo, 25. XII 1874 Firenca, 7. II 1944). U mladosti pjevala u rimskim kavanama. Kasnije studirala pjevanje u Parizu i 1900 de bitirala u Napulju, kao operna pjevaica (Puccini, ha Boheme). Gostovala u Lisabonu, Varavi, Petrogradu, Palermu, Milanu, Parizu, Londonu i mnogim talijanskim gradovima. God. 1906

CAVATA (tal. cavare izdubiti, urezati), 1. krati na kraju duljeg recitativa (recitativo con cavata) u muzi st. Prema J. Matthesonu (16811764), c. je kraa muzika misao, neto izmeu arije i ariosa. Primjeri : nalaze se i kod J. S. Bacha u treem recitativu korala Burg. 2. Soggetti cavati, u XV i XVI st. osnovne teme kompozicija (misa), koje su se izvodile iz vokala imei kojoj je djelo bilo posveeno: Fe r di nan dus j re d mi e fa ut itd. f c (iz mise Jacheta van Bere

CAVATINA (tal., deminutiv od cavata; franc. njem. Kavatine), 1. u operama i oratorijama XVIII i lirski, solistiki napjev s instrumentalnom pratnjom. ' grai jednostavnija od arije, oblikovana poput pjesme, jelno ili dvodijelno bez partije Da capo. Kolorature i pc teksta svedeni su na najmanju mjeru, a tempo je nepr jedinstven. U samostalni oblik razvila se c. iz -* cavc XVIII st. Poznati su primjeri cavatine iz opera Cimaro:

CAVATINA CEBOTARI
brak), Rossinija (Seviljski brija), C. M. Webera (Freischutz, Euryanthe), Bellinija (Norma, Sonnambula), Donizettija (Luda di Lammermoor, Don Pasquale), Gounoda (Faust) i Verdija (Trubadur). C. iz Mozartova Figarovog pira (Se vuol ballare) pokazuje razvijeniji oblik te se doimlje gotovo kao arija. 2. Cavatinom se katkad nazivaju u XIX st. instrumentalne kompozicije ili pojedini instrumentalni stavci slini vokalnoj cavatini (npr. c. u Beethovenovu gudakom kvartetu op. 130 ili c. za violinu i orkestar op. 85, br. 3 J. J. Raffa).
LIT.: W. Kahl, Cavatina, MGG, II, 1952. N. Pirrotta, Falsirena e la piu antica delle cavatine, Collectanea Historiae Musicae, II, 1957. M.Ca.

307

LIT.: P. 3omo, BHorpa<hKH KanejibMeficTepa Kasoca, Penepivap, CanKTneiep6ypr 1840. F. E AOX , K. A. KaBoc (O*iepK ero fleflTeJibiiocTH B POCCHH), E>KeroflHHK HMnepaTOpcKax TeaxpoB, CanKxneTep6ypr 1898. M.C. tleKejiuc, J^aBHfloB, KaBoc, BepcTOBCKHn, HCTOPHH PVCCKOH My3biKH, 1940. G. Abraham, Catterino Cavos, MGG, II, 1952.

CAVAZZONI, 1. Marco Antonio, talijanski orgulja i kompozitor (Bologna, oko 1490 Venecija, oko 1570). Poznat pod imenom Marco Antonio da Bologna detto d'Urbino, najprije u slubi kardinala Bemba u Urbinu i 151217 Francesca Cornara u Veneciji. Djelovao zatim u Rimu, Padovi, Chioggiji i nekoliko puta ponovo u Veneciji, gdje je 1569 postao kantor u crkvi sv. Marka. Objavio je Recerchari, Motetti, Canzoni . . . libro primo (Venezia 1523). U rukopisu su sauvani Recercada i Missa Domini Marci Antonii. 2. Girolamo, orgulja i kompozitor (Urbino, oko 1510 Mantova, oko 1565). Sin Marca Antonija; djelovao u Mantovi. Jedan je od najznaajnijih orguljaa iz prve polovine XVI st.
DJELA: Intavolatura, cioe Recercari, Canzoni, Himni, Magnificati. Libro primo, 1543; Intabulatura d'organo, cioe Misse, Himni, Magnificat. Libro secondo, 1543?; // 1 libro de Intabolatura d' organo dove si contiene tre Messe. NOVA IZD.: 13 kompozicija izdao L. Torchi u Arte Musicale in Italia (sv. I I I ) ; uskrsnu himnu obj. A. Schering u Musikgeschichte in Beispielen; cjelokupna djela u 2 sveska obj. O. Mischiati, 195960. LIT.: C. Sartori, Precisazioni bibliografiche sulle opere di Girolamo Cavazzoni, RMI, 1940. K. Jeppesen, Die italienische Orgelmusik am Anfang des Cinquecento, Kabenhavn 1943 ( I I izd. 1960). W. Apel, The Early Development of Organ Ricercar, Muica Disciplina, 1949. T. Dart, Cavazzoni and Cabezon, Music and Letters, 1955. K. Jeppesen, Cavazzoni-Cabezon, Journal of the American Musicological Societv, 1955.

CAZDEN, Norman, ameriki kompozitor i pijanist (New York, 23. IX 1914 ). Studirao na Institute of Musical Art u New Yorku, na Juilliard Graduate School (E. Hutcheson, B. Wagenaar) i na univerzitetu Harvard (W. Piston, A. Copland). Promovirao iz muzikologije 1948. Koncertni pijanist, pratilac vokalnih i instrumentalnih ansambla, od 1941 dirigent Radija u New Yorku, predavao muziku u Baltimoreu, Michiganu, Illinoisu i na New School of Music u New Yorku. U kompozicijama primjenjivao teme iz amerikih pukih balada i plesova. Bavi se i melografijom.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1948; Preamble, 1938; On the Death of a Spanish Child, 1939; Three Dances, 1940; Three Ballads, 1950. KOMORNA: gudaki kvartet, 1936; gudaki kvintet, 1941; kvartet za gudae i klarinet, 1939; sonata za rog i klavir, 1941; sonata za flautu i klavir, 1941; 3 komorne sonate za klarinet i violu, 1938; koncert za 10 instrumenata, 1937; American Suite za violonelo i klavir, 1940; Dance Tunes za violinu (3 sv.), 195051. KLAVIRSKA: sonata, 1938; Three Nezv Sonatas, 1950; 2 sonatine, 193235; 3 sonatine, 1957 i dr. Knjiga Musical Consonance and Dissonance.

CAVENDISH, Michael, engleski madrigalist (?, oko 1565 London, 5. VII 1628). Premda neznatne umjetnike vrijednosti, njegovi su ayrs historijski zanimljivi, jer ukazuju na smjer kojim e poi kasniji engleski kompozitori. Jedini poznati, oteeni primjerak njegovih kompozicija, izdanih 1598, koji sadrava 20 ayra uz pratnju lutnje, s alternativnom verzijom za 4 glasa, i osam 5-gl. madrigala, uva se u Britanskom muzeju. Osam madrigala izdano je u English Madrigal School, XXXVI. Neke se kompozicije nalaze u Eastovoj zbirci The Whole Book of Psalmes, 1592. CAVICCHI, Adriano, talijanski muzikolog (Poggio Renatico kraj Ferrare, 26. VI 1934 ). Na Konzervatoriju u Ferrari studirao violinu i kompoziciju (R. Nielsen). Kao muzikologa najvie ga privlai muzika prolost Ferrare.
DJELA: Una Sinfonia inedita di A. CorelH nello stile del concerto grosso 25 anni prima dell'op. VI, Le Celebrazioni del 1963, 1963; L'Attivita ferrarese di G. B. Bassani, Chigiana, 1966; Inediti nelV Epistolario Vivaldi-Bentivoglio, Nuova Rivista Musicale Italiana, 1967. Uredio izdanja djela L. Agostinija Canzoni alla Napolitana a 5 v., 1963 (zajedno sa R. Nielsenom); Madrigali per Cantare e sonare a uno, due e tre soprani L. Luzzaschija, 1965; Introduzione e sinfonia per Voratorio di S. Beatrice d'Este A. Corellija. LIT.: E. H. Fellozves, The English Madrigal Composers, 1921. J. Pulver, A Biographical Dictionarv of Old English Music, 1927. D. Arnold, Michael Cavendish, MGG, II, 1952-

CAZZATI, Maurizio, talijanski kompozitor (Guastalla, oko 1620 Mantova, 1677). Maestro di cappella crkve S. Andrea u Mantovi (1641), zatim na dvoru vojvode Sabbioneta u Bozzolu (164648), na Accademia della Morte u Ferrari (do 1651), u crkvi 5. Maria u Bergamu (165356) i u crkvi 5. Petronio u Bologni (do 1673). Tu je osnovao instrumentalnu kolu iz koje su izali znaajni umjetnici. Od 1673 do smrti maestro di cappella na dvoru vojvotkinje Anne Isabelle Gonzaga u Mantovi. U Bologni i Mantovi imao vlastitu tampariju nota. U svoje instrumentalne kompozicije, koje uglavnom pripadaju venecijanskom stilu, C. je unio nove izraajne elemente: sonatni su stavci meusobno povezani, iako nemaju zajedniku motiviku grau, forma je zaokruena, a tematika pregnantna i gipka. Ove znaajke razvio je i usavrio njegov uenik G. B. Vitali. Svojim sonatama za trublju, koje idu meu prve primjerke te vrste, C. je pridonio i izgraivanju instrumentalnog koncerta.
DJELA. INSTRUMENTALNA: II secondo Libro di Sonate a 1, 2, 3 e 4 op. 8, 1648; Suonate a 2 Violini col suo Basso continuo per I'organo... tiorbe 0 Violone op. 18, 1651; Suonate a 2, 3, 4 e 5 con alcune per Tromba op. 35, 1677; Suonate a due Instrumenti cioe Violino o Violone op. 55, 1670; Canzoni a 2 Vio line e Violone con Basso continuo... op. 2, 1642; Trattenimenti per camera... op. 22, 1660; Correnti e balletti per spinetta op. 30, 1662. VOKALNA. Ora toriji: II Diluvio, 1664; Caino condannato, 1664; // Transito di S. Giuseppe, 1665; Sisara, 1667; La Psiche deificata, 1668 i dr. Arie e Cantate a voe sola op. 11, 1649 i op. 41, 1666. Canzonette per camera a voe sola op. 27, 1661; op. 43, 1667 i op. 46, 1668. Compieta concertata a 2, 3 e 4 vod con Violino e ripieni op. 40, 1666. CRKVENA: Concerti sacrt; mise; psalmi; moteti; himne; antifone i dr. LIT.: L. Torchi, La Muica strumentale in Italia, Milano i 1901. F. Vatielli, Arte e Vita musicale a Bologna, Bologna 1927. A. Schlossberg, Die italienische Sonata fiir mehrere Instrumente im 17. Jahrhundert (disertacija), Heidelberg 1932. A. Damerini, Maurizio Cazzati, MGG, II, 1952*

CAVOS, Catterino, talijanski kompozitor (Venecija, 1776 Petrograd, 10. V 1840). Sin Alberta, plesaa i koreografa kazalita La Fenice u Veneciji. Uenik F. Bianchija; radio krae vrijeme kao korepetitor u Veneciji i zatim dirigent u Padovi i .Veneciji. God. 1798 odlazi, kao dirigent talijanske operne druine, u Petrograd, gdje uskoro preuzima vodstvo francuske trupe Carskog ruskog kazalita. Tu ostaje do smrti; 1803 je dirigent i kompozitor talijanske i ruske trupe, 1821 inspektor, a 1832 direktor svih carskih kazalita. Komponirao preko 30 muziko-scenskih djela razliita anra (opere, baleti, vodvilji, muzika za scenska djela), na ruska, francuska i talijanska libreta. Preko 40 godina on je stajao na elu ruskog opernog teatra i radio s neiscrpnom energijom kao kompozitor, dirigent, pedagog i kazalini organizator. Pod neposrednim linim rukovodstvom Cavosa obrazovalo se itavo pokoljenje ruskih opernih umjetnika (J. Keldi). Kao kompozitor nije se uzdigao iznad prosjeka svojih suvremenika, ali njegova je vanost u tome, to je u svoje opere unosio iz vorne ruske narodne melodije. Njegova opera Ivan Susanjin prvi je pokuaj stvaranja velike ruske dramatske opere (J. Keldi).

CE, Josif (Cee, Josef), kompozitor (Turnovo, eka, 27. XII 1841 Kragujevac, 12. XII 1897). Posle zavrene Orguljske kole u Pragu jedno vreme vojni kapelnik u ekoj, potom 1869 97 horovoa u Panevu i Zemunu i nastavnik muzike u Kragujevcu. Komponovao je veinom horske kompozicije, na stihove srpskih pesnika, kao i solo-pesme. Kao i drugi eki muziari koji su radili u Srbiji u XIX veku, i Ce se vrlo brzo prilagodio duhu i karakteru sredine u koju je doao. Najveu popularnost imala je njegova borbeno-patriotska horska kompozicija Orao klike sa visine, inspirisana borbom Svetozara Miletia za politika prava Srba u Vojvodini.
LIT.: M. Tomandl, Spomenica Panevakog srpskog crkvenog pevakog drutva, 1938. V. R. orevid, Prilozi biografskom reniku srpskih muziara, Beograd 1950. . Simovi, Josif Ce, kompozitor kome nijeoduen dug, Zvuk, 1968, 81. S. D. K.

DJELA. Opere: Le Mariage d'Aubigny; Les trois bossus; Knnsb HesuduMKa, 1805; jlw6omaR nonma, 1806; Eeejieu om ceoeu ueeecmbi, 1806; H/ibx Eozamupb, 1807; Hsan GycauuH, 1815; )Kap-nmuifa, 1822. Baleti: AMyp u IJcuxeH, 1810; Jlroooeb KomeHecmey, 1812; Ayuc u Fajiamen, 1815; Ka3Ka3CKUu njieuuuK, 1823. Vodvilj Ka3aK cmuxom80peu, 1812. Scenska muzika: OtnKynufUK EpamuH (za komediju A. ahovskog), 1815; A.ieKcandp u Co$un (tekst A. ahovski), 1823; C OKOJI KHH 3H Hpoc/iaea (A. ahovski), 1823; KepuM Fupeu (A. ahovski). Pasticcio Mupoc/iaaa, 1827.

CEBOTARI, Maria, pjevaica rumunjskog podrijetla, sopran (Kiinev, 10. II 1910 Be, 9. VI 1949). U djetinjstvu lanica crkvenog pjevakog zbora; od 14. godine pjevala i plesala u putujuoj kazalinoj druini. Kao lanica moskovskog Umjetni

M. CEBOTARI

-kog kazalita gostovala 1920 u Parizu; uila pjevanje kod O. Daniela na Visokoj muzikoj koli u Berlinu. God. 1930 angairana u Drezdenskoj dravnoj operi. Nastupala na prvim

308

CEBOTARI CECILIJA
opernim pozornicama u Njemakoj, u Beu, na brojnim gostovanjima i turnejama po Evropi, a 1948-49 po Sjevernoj i Junoj Americi. Njezine su glavne uloge lirskog karaktera: Mirni (Puccini, La Boheme), Madame Butterfiv (Puccini), Donna Anna (Mozart, Don Giovanni), Grofica (Mozart, Le Nozze di Figaro), Violetta (Verdi, Traviata). Osobito se istakla interpretacijom enskih likova u operama suvremenih kompozitora (D'Albert, Mister Wu; Sutermeister, Romeo und Julia; von Einem, Dantons Tod), te na premijerama opera R. Straussa (Die schiveigsarne Frau; Capriccio). Izvrsna kao koncertna pjevaica, nastupala u brojnim njemakim i talijanskim filmovima. CECCHETTI, Enrico, talijanski plesa i plesaki pedagog (Rim, 21. VI 1850 Milano, 12. XI 1928). kolovao se na Akademiji za ples (G. Lepri) u Firenzi gdje je i debitirao. Prvi vei uspjeh postigao 1870 u Milanu u kazalitu La Scala. Tu je djelovao do 1887 kada je otiao u Petrograd. Na tamonjoj Carskoj baletnoj koli istakao se 18921907 kao vrstan pedagog, reformiravi temeljito nastavu baleta. Odgojio je niz poznatih majstora baleta (V. Treifilova, L. Jegerova, A. Pavlova, A. Gorski, S. Legat, M. Fokin). Postigao je uspjeh i kao koreograf. Zatim je do 1905 bio profesor na Carskoj baletnoj koli u Varavi. Nakon kraega boravka u Italiji (Torino, Milano, Rim) vratio se 1906 u Petrograd i ondje otvorio vlastitu baletnu kolu. God. 1909 18 bio je profesor baletne trupe Ballets russes S. Djagiljeva. ivio je zatim u Londonu gdje je takoer znatno unaprijedio nastavu baleta. God. 1923 vratio se u Italiju. Najprije je u Mi lanu vodio vlastitu baletnu kolu, a od 1925 bio je profesor baleta u kazalitu La Scala. C. je bio izvistan plesa, ali je za razvoj baletne umjetnosti od izuzetnog znaenja njegov pedagoki rad. On je postavio temelje suvremenoj baletnoj pedagogiji a time i daljnjem razvoju baletne tehnike. Uz ve spomenute njegovi su dai bili i Karsavina, L. Mjasin, Idzikowski, V. Nizinski, B. Nizinska, Sokolova, De Valois i mnogi drugi istaknuti plesai XX st. Naela njegova pedagokoga rada obradio je pod njegovim nadzorom i izdao C. W. Beaumont u suradnji s Idzikowskim {A Manual of the Theory and Practice of Classical Theatrical Dan-cing, London, 1922; brojna nova izd.). Graziozo C, sin Enrica, ivi u Parizu i takoer se bavio poduavanjem plesa. On je objavio djelo Traite general, theorique et pratigue de danse academigue d'apres la methode Enrico Cecchetti (1956).
LIT.: O. Racster, The Master of the Russian Ballet (The Memoirs of Cav. Enrico Cecchetti; predgovor A. Pavlove), London 1922. C. W. Beau mont, The Passing of a Great Artist: Enrico Cecchetti, Mask, 1928. Isti, Enrico Cecchetti, London 1929. Dance Index, 1946 (poseban broj posveen E. Cecchettiju). C. W. Beaumont, Cecchetti's Legacv to the Dance, Ballet Annual, 1948. O. Resnevich Signorelli, Enrico Cecchetti, La Fiera Letteraria, 1950. L. Moore, Enrico Cecchetti: 18501928 Dancer and Teacher, Dance Magazine (New York), 1953. Th. Mara, Cecchetti isn't Evervthing! The Dangers of Cultism, ibid., 1953. J. ip. LIT.: A. Mingotti, Maria Cebotari, Das Leben einer Sangerin, Salzburg I95-

CECCHI, Domenico (zvan II Cortona), talijanski kastrat, sopran (Cortona, oko 16501717). Vjerojatno zapoeo karijeru 1673 u kazalitu Formagliari u Bologni. Angairan kao pjeva na austrijskom dvoru, zatim u Rimu (u slubi vedske kraljice Kristine, 1682), u Modeni (1685), Veneciji, Miinchenu (1688) i na dvoru u Milanu (1689). U Milano je iduih 10 godina esto navraao, nastupajui uz to u Parmi, Reggio Emiliji, Mantovi, Napulju, Rimu, Genovi i Veneciji. U Veneciji se pojavio na sceni jo 1708. Posljednje godine proveo u Cortoni.
LIT.: F. Ravagli, II Cortona, Citta di Castello 1896.

gunostim kih sastavs i Hvaru, veina nje] bila prven mijenjena. 1617 kom; tovo isklj hovnu mu: majstor m brade i u; TOMASO lativno CECCHINO VERONESE sredstvima snaan 1 zborskim velikim u: osjeajem : rokni h slog, konti listike na; stupe cijel Cecchinijei spirituali ( meu najr; ke duhovr dija uope, instrument te iz 1628 n instrument pozicije 1 Dalmaciji, T. CECCHINI. Naslovna strana III knjige ma ia, Ceccr. drigala Amorosi Concetti. Venecija 1616 znaajniji nik ranogi Dalmaciji, je i meunarodni ugled. God. 1619 spominje ga kon teoretiar Michael Praetorius u III knjizi Syntagma Djela su mu jo za ivota dospjela u biblioteke u Njemak ji i Portugalu, a neka su bila uvrtena u antologije crkve tampane u to vrijeme u Njemakoj. Primjerci Cecchinijevih djela rasuti su po raznim kama u Evropi i Americi. D. Plamenac, autor iscrpne Ce biografije, uspio je pored podataka o postojeim dje i podatke o nekima koja su ve odavno izgubljena. Takt zna da su u potresu koji je zadesio Lisabon 1755 nesta] nijeve zbirke petoroglasnih madrigala (op. 15) i troglasnih glasnih misa (op. 17). C. je i autor danas izgubljene ; bulatura za orgulje Note musicali koja bi bila vaan d 0 orguljakoj praksi njegova vremena u Dalmaciji. Neki se izgubio trag nakon Drugoga svjetskog rata, dok su, op ranije nepoznata, pronaena nakon objavljivanja Pl popisa.

CECCHINI (Cecchino), Tomaso, talijanski kompozitor (Verona ?, oko 1580 Hvar, 31. VIII 1644). Nita nije poznato o njegovoj mladosti i kolovanju; i o mjestu roenja zakljuuje se jedino po oznaci Veronese koja se u naslovima njegovih tiskanih djela pojavljuje uz njegovo ime. Oko 1603 dolazi u Split i preuzima dunost glavnog muzikog direktora (maestro di cappella) stolne crkve. Nema podataka o njegovu kretanju i radu izmeu 1607 i 1613, kada se ponovo pojavljuje na svojoj staroj dunosti u Splitu. Krajem 1614 prelazi u Hvar najprije kao privremeni muziki direktor stolne crkve, a sredinom 1615 postaje na tom poloaju stalni namjetenik. God. 1634 preuzima manje odgovorne dunosti orguljaa i uitelja pjevanja, koje je obavljao do smrti. Cecchinijev opus obuhvaa, izmeu ostalog, monodijske madrigale po stilu i estetskoj orijentaciji bliske G. Cacciniju, troglasne canzonette uz continuo, sline odgovarajuim Monteverdijevim djelima, monodije na latinske i talijanske duhovne tekstove, motete, mise i psalme a cappella, stilski srodne venecijanskoj ekspresivnoj liturgijskoj muzici prve polovice XV st. (Monteverdi, Usper, Grandi), te sonate za 1 i 2 melodijska instrumenta i continuo. U svojim najranijim djelima C. je ispoljavao tenju za naglaenim vokslnim virtuozitetom, ali je kasnije prihvatio neto suzdraniji izraz, prilagodavajui se vjerojatno mo-

DJELA. INSTRUMENTALNA: sedam sonata za 1 solistiki 1 b. c. i jedna sonata za 2 solistika instrumenta i b. c. (tampano u z messe . . , op. 23, 1628). VOKALNA: Amorosi concetti, I knjig za 1 glas i b. c. op. 1, 1612 (Biblioteca nazionale centrale, Firenca^ rituali za 13 glasa i b. c. op. 3, 1613 (Library of Congress, W Amorosi concetti, III knjiga madrigala za 12 glasa i b. c. op. 7, 1 Church Library, Oxford); Madrigali et canzonette za 3 glasa i b, c. ( (Civico museo bibliografico musicale, Bologna; nepotpun primjere Museum, London). CRKVENA: Otto messe brevi, facili et arios op. 11, 1617 (British Museum, London); II terzo libro delle messe ar i 8 glasova i b. c. op. 19, 1624 (izgubljeno za Drugog svjetskoga r 3, 4, 5 et 8 vocibus in organo concinendae, IV knjiga op. 22, 1627 < Cinque messe a 2 vod . . . zbirka od 5 misa, 22 motetta, 7 sonata z sonata za dva solistika instrumenta i continuo op. 23, 1628 ( F Preussische Staatsbibliothek u Berlinu, izgubljen; drugi nepotpi rak u Biblioteka uniwersytecka u Wroclawu); Psalmi, missa et alia glasova i b. c. op. 14, 1619 (Stadt-und Universitatsbibliothek, Frank Motetti concertati za 2 glasa i b. c. op. 4, 1613 (nepotpuno, Bayeri bibliothek, Miinchen); Motetti a una voe sola za glas i b. c. op. 13, van samo continuo, British Museum, London); Motetti a voe sola c (Bibliothek Berlin, izgubljeno za Drugog svjetskog rata); 2 motets zbirci Corona Sacra connexa ex flosculis musicalibus praestantissimo rum, 1626; 8 moteta u zbirci Deliciae Sacrae muica, 1626. LIT.: N, Kalogjera, Povijesne crtice o glazbenim prilikama sp] crkve, Sv. C. 1924, XVIII. G. Novak, Orgulje, orguljai i uite pjevanja u Hvaru, ibid. D. Plamenac, Toma Cecchini, kapelnik st* u Splitu i Hvaru u prvoj polovini XVII stoljea, Rad JAZU, 19. Music of the i6th and I7th Centuries in Dalmatia, Papers Read a1 national Congress of Musicology Held at New York, 1939, New Yoi A. Della Corte, Tomaso Cecchino, MGG, II, 1952. D. Beri, Pr fiji splitsko-hvarskog kapelnika Tome Cecchinija, Prilozi povijt otoka Hvara, Split, 1958. B. Buji, Cecchinieva tretja knjiga Amorosi concetti, Muzikoloki zbornik 1966, II. Isti, Na tn izgubljenom djelu Tomasa Cecchinija, Zvuk, 1968, 83. Isti, C mise iz 1617. godine, Arti musices, 1969, I. D. Plamenac, Izmjent bibliografiji Tome Cecchinija, ibid., II, 1970. J. Hofler, D skladbi Tome Cecchinija, Sv. Cecilija 1970.

CECILIJA, SV., rimska patricijka (Rim, ? p< 230 kao kranka). U poetku VI st. sastavljen je prika

CECILIJA CECILIJANSKI POKRET U JUGOSLAVIJI

muenitva u spisu Passio s. Caeciliae; u njemu se navodi da je Uz zvukove orgulja djevica Cecilija pjevala u srcu Gospodu . . .. Taj je odlomak u VIII st. uzet i u kransku liturgiju, pa su je od XV st. osobito crkveni muziari smatrali svojom zatitnicom. Inspirirala je mnoge muziare (G. Handel, H. Purcell i dr.) i slikare (Raffael). Njenim imenom nazvana su brojna muzika drutva i muziki asopisi. Prvo drutvo osnovao je Palestrina u Rimu u XVI st.

309

cecilijanskog crkvenog stila idu F. X. Witt, M. Haller, P. Griesbacher, V. Goller, M. Springer, L. Perosi, L. Botazzo, L. Refice, R. Casimiri, F. Peeters i A. Schroeder.
LIT.: A. D. Sckenk, Zwei wichtige Fragen der KirchenmusikReform, Regensburg 1877. R. Greith, Uber die Reform in der katholischen Kir-

LIT.: P. Gueranger, Ste Cecile et la societe romaine, Pari 1873 (VIII izd. 1898). A. Kirsch, Die heilige Caecilia, Regensburg 1901. F. Castellino, Sancta Caecilia, 193031. W. Gurlitt, Die Musik in Raffaels Heiliger Caecilia, PJB, 1938. F. Haberl, Cacilia, MGG, II, 1952. A. Vi.

CECILIJANSKI POKRET, organizirano nastojanja, SV. CECILIJA UZ POZITIV. Prikaz vratima pozitiva u Pavlinskoj kazapoeto u posljednoj treini XIX na peli u Veternici, Hrv. Zagorje,XVIII st. st., oko obnove katolike crkvene muzike. Centar je pokreta Cecilijansko drutvo, prozvano kriterijima. Pretee taktako po sv. Ceciliji, zatitnici muzike (prema kranskoj tradiciji). Cilj je pokreta proiivanje i produbljivanje crkvene muzike prakse prema liturgijskim, ideolokim, historijskim i estetskim vih tendencija postojale su ve od XVI st. (Tridentski koncil). Uvijek su iznova razne odluke crkvenih vlasti nastojale postaviti granice izmeu crkvene i svjetovne muzike, imajui u vidu gregorijansko pjevanje i klasinu vokalnu polifoniju. U XIX st. takve restauracijske tendencije najjae su bile u Njemakoj i Francuskoj, ali su sve pobude ostale vie ili manje lokalnog znaaja do 1868, kada je u Bambergu F. X. Witt osnovao Allgemeiner Cacilienverein fiir Ldnder deutscher Zunge, potvren 1870 od pape Pija IX. Zadatak je drutva gajenje gregorijanskog pjevanja i klasine polifone muzike, obnova crkvene pjesme na narodnom eziku; traenje visokog umjetnikog nivoa u liturgijskoj upotrebi orgulja i drugih instrumenata, kultiviranje suvremene crkvene muzike i znanstveno istraivanje starije crkvene muzike. Utemeljena je i posebna kola za crkvenu muziku u Regensburgu (1874) sa F. X. Haberlom na elu, pokrenuti su muziki asopisi, izdanja muzikalija, odravani su teajevi, sastanci i kongresi. Nakon zemalja njemakog jezika poela su se osnivati cecilijanska drutva u SAD, ekoj (gdje su nazvana irilovim drutvima), Belgiji, Nizozemskoj, Irskoj, Poljskoj, Madarskoj, panjolskoj, Francuskoj i Italiji. U Italiji je osim Sikstinske kapele u Rimu, samo jo nekoliko pjevakih zborova uvalo tradiciju iste liturgijske muzike. Nakon Motu propria Pija IX o crkvenoj muzici (1903) i slubenih izdanja zbornika gregorijanskih napjeva, osnovana je 1911 u Rimu Papinska visoka kola za crkvenu muziku, odakle su dolazili glavni poticaji za daljnje irenje cecilijanske misli. Uspjesi benediktinaca iz Solesmesa (pod vodstvom P. Guerangera, J. Pothiera, A. Mocquereaua) u rekonstrukciji gregorijanskih napjeva i nastojanja parike Scholae cantorum (osnivai V. d'Indv, A. Guilmant i Ch. Bordes) bili su dobar temelj za irenje cecilijanskog pokreta. U panjolskoj se c. p. razvio nastojanjima asopisa Muica sacra Hispana, benediktinaca iz Montserrata i F. Pedrella, promicatelja panjolskih klasika polifonije. Gajenje stare liturgijske vokalne muzike i stvaranje znatnog broja novih vrijednih kompozicija pozitivne su tekovine cecilijanskog pokreta. S druge strane, ponekad i pretjerano istunstvo u muzikim kriterijima (medu inim, postavljanje stila a cappella kao ideala crkvene muzike) dovodili su u prolom stoljeu do isticanja akademskih, pa i loih kompozicija. Odvajanjem liturgijske muzike bar djelomino od opeg muzikog razvitka nuno je na prijelazu stoljea dolo do stagnacije. U XX st. cecilijanizam doputa znatno veu slobodu i raznolikost u stilu i formi. Medu istaknutije kompozitore

chenmusik, Einsiedeln 1878. O. Ursprung, Palestrina und Palestrina-Renaissance, ZFMW, 192425. Isti, Palestrina und Deutschland, P. WagnerFestschrift, Leipzig 1926. G. B. Katschtaler, Storia della muica sacra (III izd.), Torino 1926. K. G. Fellerer, Zur Beurteilung des Cacilianismus, Katholisches Kirchenmusik-Jahrbuch Bamberg 1928. A. Gastoue, La Vie musicale de l'eglise, Pari 1929. K. G. Fellerer, Grundziige der Geschichte der katholischen Kirchenmusik, Paderborn 1929. Isti, Der Palestrinastil und seine Bedeutung in der vokalen Kirchenmusik, Augsburg 1929. K. G. Fellerer i H. Lemacher, Die Kirchenmusik in ausserdeutschen Landern, Handbuch der katholischen Kirchenmusik (redakcija), Essen 1949. K. G. Fellerer, Geschichte der katholischen Kirchenmusik, Dtisseldorf 1950. Isti, Der Cacilienverein, Neue Zeitschrift fiir Musik, 1950. Der Cacilienverein in Vergangenheit und Gegenwart, Cacilienvereinsorgan, Koln 1951. K. G. Fellerer, Caecilianismus, MGG, II, 1952. Isti, Bedeutung und Aufgabe des Allgemeinen Cacilien - Verbands, Zeitschrift fur Kirchenmusik, 1955. Isti, Der Allgemeine Cacilien - Verband, Muica sacra, 1957. J. Haas, Die Aufgabe des Allgemeinen Cacilien-Verbands. . . in der Gegemvart, ibid., 1957. R. Quoika, Cber den Cacilianismus-Cvrilismus in Bohmen, KMJB, 1964. A. Vi.

CECILIJANSKI POKRET U JUGOSLAVIJI. Hrvatska. Potkraj XIX stoljea javljaju se u Hrvatskoj prvi pokuaji oko obnove crkvene muzike u duhu cecilijanskih ideja: M. Cugvert i I. Zajc izdaju asopis za crkvenu muziku Sv. Cecilija (izlazio 187778 i 1883), a objavljuju se i neke zbirke izvornih hrvatskih crkvenih pjesama (Kindlein-Kolanderov Kantual, 1895), ali sva ta nastojanja ,iisu dala trajnije rezultate. Organizirani pokret za obnovu zapoinje 1907, kada je u Zagrebu pokrenut asopis za promicanje cecilijanske reforme Sv. Cecilija i utemeljeno Cecilijansko drutvo koje su osnovali i vodili F. Haj-dukovi, M. Zjali, M. Novak i F. Dugan. Sv. Cecilija postaje 1907 glasilom drutva. U osnovi drutvo je prihvatilo ope cecilijanske ideje, ali je teite rada postavilo na nacionalnu bazu. Zadaci su pokreta: oivljavanje starih crkvenih pjesama, tzv. hrvatskih crkvenih korala iz zbornika Cithara octochorda i iz nekih drugih starijih pjesmarica (Pavlinska pjesmarica), potiskivanje tuinskih crkvenih pjesama (npr. pjesama uvedenih u Hrvatsku u jozefinsko doba), sakupljanje i irenje izvornih narodnih crkvenih pjesama i njihovo harmoniziranje prema liturgijskoj praksi, stvaranje novih crkvenih pjesama u narodnom duhu, podizanje kvaliteta repertoara i izvedbi crkvene muzike. Mnogi nai muziari, kompozitori, orguljai i teoretiari, koji su se prikljuili pokretu, odrali su pod vodstvom Cecilijina drutva irom Hrvatske niz teajeva za zborovoe i orguljae, prireivali brojne koncerte duhovne muzike i organizirali crkvene pjevake zborove nadzirui njihov rad. Drutvo je raspisalo vie natjeaja za nove liturgijske kompozicije, a potaknulo je sastavljanje Hrvatske crkvene pjesmarice (1919, II izd). i opsenog zbornika Hrvatski crkveni kantual (1934), koji su izdani u Zagrebu. Najvie je pridonio irenju pokreta asopis Sv. Cecilija, koji je izlazio bez prekida sve do 1944. U njemu su se objavljivali pouno-informativni lanci za crkvene muziare, teoretski i historijski radovi o crkveno-muzikim problemima, a u muzikom prilogu tog lista objavljen je u toku 38 godina golem broj starijih pukih crkvenih pjesama i crkvenih kompozicija suvremenih autora. Najvee zasluge u svim ovim nastojanjima pripadaju Franji Duganu st., koji je kao odlian teoretiar i orgulja mnogo pridonio razvoju pokreta; uz njega suraivali su u cecilijanskom pokretu F. Lui, K. Kolb, V. ganec, K. Odak, B. irola, A. Canjuga, M. Ivi, S. Preprek, R. Taclik, Z. poljar, L. Kozinovi, T. Fosi, J. Vrhovski i A. Vidakovi.
LIT.: M. Zjali, Crkvena muzika, Samobor 1925. B. irola, Crkvena glasba, Croatia sacra, 1943, 2021. A. Vidakovi, Crkvena glazba u zagre bakoj stolnoj crkvi u XIX vijeku, Zagreb 1945. A. Vi.

Slovenija. Crkvena muzika u Sloveniji opada ve u drugoj polovini XVIII st. i u toku itavog XIX st., kad na nju snano utjeu talijanske opere i njemaka instrumentalna muzika, ali i slovenska narodna pjesma. Premda je na poboljanje toga stanja djelovala ve i jozefinska reforma crkvenih prilika, jer je bilo omogueno izdavanje slovenskih crkvenih pjesmarica, ipak ni ona nije promijenila opu sliku. To je stanje htio popraviti i G. Rihar, koga se smatra prvim reformatorom slovenskog crkvenog pjevanja u XIX st. U svojim vokalnim kompozicijama Rihar je slijedio duh slovenske narodne pjesme te je tako znatno pri donio afirmaciji crkvenog pjevanja, utirui put cecilijanskom pokretu kod Slovenaca. Cedlijino (Cecilijansko) drutvo utemeljeno je u Ljubljani 1877. Da bi afirmiralo i proirilo svoje ideje, drutvo je 1878 osnovalo orguljsku kolu, a iste godine poelo izdavati asopis Cerkveni glasbenik. Zbog sve veeg razvoja svjetovne muzike i modernih stilskih pokreta koji su se odrazili i na crkvenoj muzici, cecilijanstvo u Sloveniji nije u cjelini postiglo svoje ciljeve. Ono je, meutim, dalo pobudu nizu kompozitora da stvaraju u duhu toga pokreta (H. Sattner, S. Premrl, F. Kimovec, M. Tome i drugi). Pridonijelo je i podizanju kvaliteta reprodukcije crkvene muzike i pjevanja u posljednjim desetljeima XIX st. i u poetku XX st. Moderni slovenski kompozitori crkvene muzike stali su

310

CECILIJANSKI POKRET U JUGOSLAVIJI CENTEMERI

povorku menestrela , onglera, prosjaka (beggara) i akrobata s njihovim medvjedima i majmunima. Obiaje cehova Meistersingera, muziara-obrtnika, o-bradio je R. Wagner u svojoj operi Die Meistersinger von Niirnberg.
LIT.: E. Barre, Die Bruderschaft der Pfeifer im Elsass, 1873. J. Sittard, Jongleurs und Menestrels, VFMW, 1885. P. Kuppers, Beitrag zur Geschichte des Musikinstrumentenmacher-Gewerbes (disertacija), 1886. E. Duncan, The Story of Ministrelsv, 1907. H. J. Moser, Die Musikgenossenschaften im deutschen Mittelalter (disertacija), 1910. E. Faral, Les Jong leurs en France, Pari 1910. - H. Engel, Musik und Gesellschaft, Berlin i Wunsiedel 1960. W. Salmen, Der fahrende Musiker im europaischen Mittelalter, Kassel 1960. A. Vi.

sve vie naputati ideje cecilijanstva i u svome radu preuzimati rezultate suvremenih zapadnoevropskih stilskih pokreta. CDEZ (franc.), oznaka za tempo, isto to i ritenuto. CEH (njem. Zeche, Zunft; engl. guild, franc. me'nestrandise, tal. frataglia), obrtniko udruenje radi zatite stalekih interesa svojih lanova. Slina udruenja postojala su ve kod starih Egipana, a kasnije kod Grka i Rimljana, ali je tek u srednjem vijeku, s razvitkom gradova, omogueno obrtnicima i trgovcima da osnuju svoje cehove. Prva udruenja muziara, po uzoru na obrtnike cehove, nastala su u XIII st., kad su puki svirai-ongleri, koji su do tog vremena kao lanovi putujuih druina lutali po svijetu, poeli osnivati stalne muzike trupe. God. 1288 osnovan je u Beu Nikolaibriiderschaft, koji je postojao do 1782, a 1330 osnovana je u Parizu Confrerie de Saint Julien des menestriers, koja je dobila kraljeve povlastice i postojala do 1773. Cehovi Brii-derschaft zum heiligen Kreutz u Uznachu (vicarska) i Briider-schaft der Kronen u Strasbourgu ubrajaju se medu najstarija udruenja te vrste. U Engleskoj su se u XV i XVI st. obrazovale druine sviraa tzv. wait (ulini muzikant) koje je plaao grad; bili su uniformirani i svirali su u sveanim prigodama (slinu slubu obavljali su u Njemakoj Stadtpfeiferi). Musicians' Company of the City of London, koju je potvrdio kralj Eduard IV, evala je u razdoblju 174273., a reformirana postoji i danas. Organizacija i prava svih tih cehova bila su uglavnom slina; na elu im je bio starjeina koji je u razliitim zemljama imao razliit naziv: Pfeiferkonig, Konig der Fiedler, Roi des menestriers, Marshall i si. Cehovi su imali pravo zabraniti na svom podruju svakome, tko nije bio njihov lan, da svira ili pjeva za novac. I graditelji muzikih instrumenata imali su svoje cehove. Bili su u mnogo nepovoljnijem poloaju od muziara, jer su se morali, da bi ouvali svoja prava, gdjekada udruiti i s nekim drugim obrtnicima koji s muzikom nisu imali nikakve veze. Tako su npr. pariki graditelji trublja pristupili 1297 kotlarskom cehu. Neto prikladnije drutvo nali su graditelji instrumenata u Rou-enu, gdje je 1454 osnovana Corporation de joueurs, faiseurs d'in-struments de musique et maitres de danse, ili u Belgiji, gdje su se udruili (1557) s kiparima i slikarima u Corporation de Saint Luc. Za razliku od graditelja glazbala, posebnu povlasticu uivali su cehovi dvorskih i vojnih trubljaa. Tzv. Kameradschaft bila je podreena saskom izbornom knezu i lanovi su imali oficirski in.
LIT.: J. Mantuani, Zgodovinski pregled delovanja Cecilijinega drutva v Ljubljani 19021926, Cerkveni glasbenik, 1927, 56. 5. Premrl, K jubileju Cecilijinega drutva v Ljubljani, ibid., 12 i 56. D. Co.

CELESTA, vrsta klavira, instrument iz grupe udaraljki, koji umjesto ica ima eline ploice. Konstruirao ga je 1886 A.

I u nekim naim gradovima postojali su brojni cehovi raznih obrtnikih struka (npr. u Zagrebu, Varadinu, Krievcima, Koprivnici, Osijeku Ljubljani i dr.), ali nije poznato da su postojali i cehovi mu-jr ziara. Cehovi i ivot lanova vie su puta posluili kao sadraj muzikih djela. Couperin je jednu svoju kompoziciju za clavecin nazvao Les Fastes de la grande et ancienne MenestranCEH. Prizor iz kole nirnberkih Majstora pjevaa dise i u njoj na sa(Meistersingera). Suvremena grafika tirian nain opisao

Mustel u Parizu. Zvuk celeste jasan je i ist, po mekoi pribliuje harfi. U umjetnikoj ga je muzici prvi u ajkovski 1891 u baletnoj suiti elkunik (Danse de la F< C. se notira c-c l , a zvui oktavu vie.

CELIBIDACHE, Sergiu, dirigent i kompozitor rumunjskog podrijetla (Roman, 26. VI 1912 ). Studirao na Visokoj muzikoj koli (K. Thomas, W. Gmeindl, F. Stein, H. Tiessen) i na Univerzitetu (A. Schering, G. Schiinemann) u Berlinu, gdje je stekao doktorat iz muzikologije. Od 1945 dirigent Berlinske filharmonije. 194950 djelovao u Londonu i od 1950 u Meksiku. Sada ivi u Rimu. Komponirao je 4 simfonije, koncert za klavir i orkestar, orkestralnu suitu i dr. Bavi se i muzikom kritikom. CELLETTI, Rodolfo, talijanski muziki pisac (Rim, 13. VI 1917 ). Suradnik brojnih dnevnika (mi Tempo) i muzikih asopisa (La Scala, L'Opera, Discotec d'oggi, Muica e disehi), jedan od urednika velike talijar clopedia dello Spettacolo i leksikona Le grandi vod (191 veliki strunjak za vokalne stilove i izvodilake probleme kazalita od njegova poetka do danas. CELLIER, Alexandre-Eugene, francuski kompoz zikolog i orgulja (Molieres-sur-Ceze, Gard, 17. VI Uio na Parikom konzervatoriju (L. Diemer, X. Lei M. Widor, A. Guilmant). Oko 1910 orgulja i zborovod reformee de 1'E.toile u Parizu, a 191239 drutva J. Koncertirao u Parizu i u francuskoj provinciji, u Danskoj, panjolskoj, Belgiji i Nizozemskoj, i na i: Societe des concerts u Versaillesu.
DJELA. Simfonijske pjesme: Le Chant d'une flute, 1930 i L 1939. Suite za orkestar. KOMORNA: dva gudaka kvarteta; kla tet; sonata za violinu i klavir; sonata za violonelo i klavir. Klavir zicije. Suite i etide za orgulje. Transkripcije za orgulje. SPIt moderne, 1913; Les Passions et VOratorio de Noel de J. S. Bach, ic de la registration d'orgl*e; La Niusiaue a la cour de Versailles', lanci u Le Menestrel, Monde musical, RM, RMI. Redigirao nova izc starih majstora.

CELESTA

CELLIER, Alfred, engleski orgulja, dirigent i k( (Hacknev, 1. XII 1844 London, 28. XII 1891). Umuz T. Helmora. Djelovao kao orgulja u Blackheathu (186: donu (1868), 186568 bio direktor Ulster Hali koncer harmonijskog drutva u Belfastu, zatim dirigent u Prince u Manchesteru (187175), a 187779 dirigent londons Comigue i drugih manjih kazalita u Londonu. God. boravio u Americi i Australiji.
DJELA. Operete: Charity begins at Home, 1870; The Foster Bro The Sultan of Mocha, 1874; Nell Gwynne, 1876; Dora's Dream, Donna, 1878; After Ali, 1878; In the Sulks, 1880; The Masque of Par, The Carp, 1886; Dorothy, 1886 (izvedena preko 900 puta); Doris, Mountebanks, 1892 i dr. Komponirao je i simfonijsku suitu za 01 virska i zborna djela te solo-pjesme.

CELLO, skraeni oblik za violoncello. EMBALO -> embalo EMBALO D'AMORE (tal.; franc. cembal d'amo klavikorda, konstruirao ga G. Silbermann u Dresde: ice su dvostruke duljine od obinog klavikorda; tar udara po sredini, tako da obje polovine ice proiz ton. Po tonskoj jaini i mogunosti sjenanja bolji od kl ipak nije prodro u muziku praksu. CENCERO (panj.; engl. cow-bell), metalna udara kom slina kravljem zvonu. Potjee s Kube. Najee je r. (katkada i u paru 2 instrumenta razliite veliine) na bubnju ili kojoj drugoj veoj udaraljki jazz-sastava te se ] svira drvenim batiima. Katkada, meutim, dri svir dlanu lijeve ruke i udara po njemu debljim drvenim ili clavesom. Zvuk cencera je vrlo svijetao. Ta se udara trebljava u junoamerikim skupinama ritmikih insti CENTEMERI, Gian Luigi, talijanski orgulja i kc (Monza, 30. XI 1903 ). Studij orgulja zavrio 1925 na vatoriju u Milanu, kompozicije 1927 u Bologni i klav u Parmi. Od 1932 .nastavnik orgulja u Piacenzi, Pesan Torinu i Milanu; od 1962 direktor je Muzike kole 1 Uz to je 192740 bio urednik asopisa Muica Sacra, a je i kao koncertant na orguljama.

CENTEMERI CESARI
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1934; koncert za orgulje, 1949; koncert za saksofon, 1964; Concertino za klavir i orkestar; suita Piacenza? 1936. KOMORNA: gudaki kvartet; Sonata a 4 v. strumentali, 1953; sonata za flautu i klavir, 1963; sonata za violonelo i klavir, 1964; sonata za violinu i kla vir, 1965; sonata za klarinet i klavir, 1966; sonata za saksofon i klavir. Kom pozicije za klavir i orgulje. DRAMSKA. Opere: La Moglie dell' Arimanno, 1933; U Fonte degliusignoli. Muzike prie: La piu gran gemma, 1928; Sol d'Aprile, 1931; La Rivolta delle bambole, 1932; Nel paese dei mangiapoco, 1932. VOKALNA: oratorij La Settimana Santa, 1948; 4 Sonetti di Pastonchi za zbor a cappella, 1963; madrigali; solo-pjesme. etiri mise; moteti. SPISI: Trattato d'armonia secondo Vacustica, la logica, U gusto, 1934; Didattica organistica, 1941; La Parola cantata, 1950; Pedalazione organistica, 1953; Liber organi, 1958. Studije; lanci i dr.

311

CENTO (lat., pokriva nainjen od veeg broja meusobno spojenih krpica)., literarno ili muziko djelo sastavljeno od manjih odlomaka razliitih djela. Tim imenom nazivaju stariji pisci Grgurov Antifonarij (Antiphonarius cento). U XVIII st. cento ili centone je opera koju je komponiralo vie autora (-> Pasticcio i Pastiche). Talijanska rije centonizzare (franc. centoniser) upo-trebljuje se najee u podrugljivom smislu (skalupiti, sklepati). (-> Quodlibet). CERCAR DELLA (LA) NOTA (tal. traiti notu), ukras u pjevakoj izvodilakoj praksi uobiajen u XVII st. Prije nego to bi zapjevao odreeni ton pjeva bi tiho i kratko intonirao nje Do - mi- no gov donji ili gornji susjedni ton: do- mi- no CEREMUGA, Josef, eki kompozitor (Ostrava-Kunice, 14. VI 1930 ). Na muzikoj koli Jandek u Vitkovcima uio violinu, studij kompozicije zavrio na Muzikoj akademiji u Pragu (J. Ridkv, V. Dobia). Studirao i etvrttonsku muziku kod A. Habe. Od 1956 asistent je Muzike akademiji u Pragu na fakultetu za film. Suradnik je dnevnika Rude Pravo.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u B-duru, 1953; simfonijska pjesma Dtstvi, 1954; koncert za violinu, 1955; koncert za klavir, 1963; Tri simfonijske freske, 1959; serenada za gudaki orkestar, 1957; uvertira, 1964. KOMORNA: 2 gudaka kvarteta, 1956 i 1962; klavirski trio, 1959; gudaki trio, 1952; duhaki kvintet, 1964; sonata za violonelo i klavir, 1957; Sonata elegiaca za violu i klavir, 1961. Kompozicije za klavir (sonata, 1954). Opera Juraj up, 1963. Kantata Pjesma o ljubavi za ivot za recitatora, zbor i orkestar, 1960.

na Konzervatoriju u Perugiji (A. Zeetti); na opernoj pozornici debitirala 1951 u Spoletu kao Aida (Verdi) i ubrzo ostvarila blistavu umjetniku karijeru. Od 1955 gostuje u Americi, 1958 nastupila prvi put u milanskoj Scali. Jedna od najboljih suvremenih talijanskih pjevaica, raspolae bogatim repertoarom dramskog sopranskog faha, meu kojima se posebno istiu kreacije: Norma (Bellini), Abigaile (Verdi, Nabucco), Amelia (Verdi, Krabuljni ples) i dr. CERRETO, Scipione, talijanski muziki teoretiar, kompozitor i lautist (Napulj, 1551 poslije 1631), Uenik F. Sorrentina. Njegova teoretska djela vana su zbog podataka o mu zikom ivotu u Napulju.
DJELA. Od kompozicija sauvana je III knjiga troglasnih madrigala Amarillide, 1621. SPISI: Della pratica muica vocale e strumentale (4 knj.), 1601; DelVarbore musicale, expositioni dodid, 1608; udbenik kontrapunkta i fuge Dialogo harmonico... (rukopis u dvije redakcije, 1626 i 1631}. LIT.: C. V. Palisca, Scipione Cerreto, MGG, II, 1952.

CERRITO, Fanny, talijanska plesaica (Napulj, 11. V 1817 Pariz, 6. V 1909). kolovala se u Napulju i Milanu. Plesala u Rimu (1833), Napulju (1835) i Torinu (1836). Vrlo je brzo postigla izvanredan ugled i slavu. God. 1836 nastupala prvi put u Beu. Plesala je zatim u kazalitu La Scala u Milanu (1838 41, 1843), u svim veim gradovima Italije i redovito u Beu. Od 1847 do 1860 bila je prva balerina Parike opere. Uz to je gostovala u Petrogradu (185556), u Londonu (1855, 1856 i 1857), u Beu i razliitim talijanskim gradovima. God. 1860 napustila je plesaku karijeru. Sa svojim muem Sain-Leonom koreografirala je niz baleta. C. je jedna od najboljih i najpopular nijih balerina u historiji plesa. Oduevljena publika svih evropskih gradova prihvaala ju je s tolikim entuzijazmom, da se govorilo o posebnoj psihozi prozvanoj cerritomanija. Historijski znaajan dogaaj bila je 1845 praizvedba baleta Pas de auatre (C. Pugni) u Londonu u kojoj su sudjelovale etiri najvee balerine onoga vremena: C., M. Taglioni, C. Grisi i L. Grahn.
LIT.: G. Monaldi, Le Regine della danza nel secolo XIX, Torino 1910. /. Guest, The Ballet of the Second Empire 18471858, London 1955.

CERHA, Friedrich, austrijski kompozitor (Be, 17. II 1926 ). Na Muzikoj akademiji u Beu studirao violinu (V. Prihoda) i kompoziciju (A. Uhl); na Bekom univerzitetu pohaao predavanja iz muzikologije. Utemeljitelj (1958) i umjetniki rukovodilac komornog ansambla Die Reihe. Od 1960 vodi seminar za suvremenu muziku na Muzikoj akademiji u Beu. Kompozitor naglaena smisla za fino sjenenje unutar jedne jedine boje, za umjetnost najmanjih pokreta i jedva primjetljivih prijelaza, C. zauzima istaknuto mjesto medu pobornicima avangardnih stremljenja u svojoj domovini.
DJELA. ORKESTRALNA: Espressioni fondamentali, 1960; Mouventents IIII za komorni orkestar od 36 sviraa, 1962; Phantasma 63 za komorni orkestar, 1963; Spiegel I VI, 1964 (II za 55 gudaa); Relazioni fragili za embalo i komorni orkestar, 1960; Intersecazioni za violinu i orkestar, 1961. KOMORNA: Deux e'clats en reflexion za violinu i klavir, 1956; Enjambements za 6 izvodilaca, 1962; Exerdses for Nine; Verzeichnis za 16 glasova. Djela za klavir.

CERTON, Pierre, francuski kompozitor (Melun, oko 1510 Pariz, 23. II 1572). Jedan od najboljih uenika J. Des Presa, Magister puerorum u Sainte Chapelle. C. je predstavnik francuskog a cappella chansona i crkveni kompozitor.
DJELA: chansoni (oko 200). 10 misa meu njima: MissaetresPetroCer-ton; Sous le pont d > Avignon; Adjuva me; Regnum mundi; Missa pro defunctis; Missa ad imitationem moduli. Moteti {Moduli za 36 glasova); psalmi. LIT.: M. Brenet, Les Musiciens de la Sainte Chapelle du Palais, Pari 1910. F. Lesure, Pierre Certon, MGG, II, 1952. P. Pidoux, Les Psaumes d'A. de Mornable, G. Morlave et P. Certon, Annales de Musicologie, 1957.

CERVETTO, 1. Giacomo, st. (pravo ime Bassevi), talijanski kompozitor i violonelist (?, 1682 London, 14. I 1783). Od 1728 ivio u Londonu; 1744 sudjelovao na koncertima u Hickford's Room. Niz godina violonelist, a neko vrijeme i direktor kazalita Drury Lane.
DJELA: kompozicije za violonelo s continuom; 6 divertimenta (lessons) za 2 violonela; 6 trio-sonata; 6 sonata za 3 violonela; 14 sola za flautu s conti nuom; 18 sola za violonelo s continuom.

CERKVENI GLASBENIK, glasilo Cecilijina drutva u Ljubljani, izlazio 18781945. Prvi je urednik bio Janez Gnjezda (18781904); on je ureivao tekstovni dio, dok je muziki dio ureivao Anton Foerster (18781911). Gnjezdu je naslijedio Andrej Karlin (19041910); 191145 ureivao je tekstovni i muziki dio Stanko Premrl. Muziki je dio objavljivao, prije svega, crkvene kompozicije domaih autora, a i svjetovne. Najznaajniji su medu suradnicima bili A. Foerster, F. Gerbi, A. Nedved, J. Pavi, St. Premrl i H. Sattner. I tekstovni je dio donosio lanke o crkvenoj i o svjetovnoj muzici. Taj je dio asopisa vaan izvor za slovensku muziku historiju.
LIT.: S. Premrl, K jubileju Cecilijinega drutva v Ljubljani, Cerkveni glasbenik, 1927, 12. J. Mantuani, Zgodovinski pregled delovanja Ce cilijinega drutva v Ljubljani od 19021927, ibid., 56. S. Premrl, K ju bileju Cecilijinega drutva v Ljubljani, ibid. D. Co.

2. Giacomo (James), engleski violonelist talijanskog podrijetla (London, 1747 5. II 1837). Sin i uenik Giacoma Cervetta st., istaknuti virtuoz na violonelu; 176370 gostovao po cijeloj Evropi. Od 1771 lan dvorskog orkestra u Londonu.
DJELA: 12 divertimenta za 2 violonela op, 2; 9 dueta za 2 violonela (2 sv.) op. 5 i op. 6; 2 sveska sola za violonelo op. 3 i bez opusa; 12 sonatina za violonelo i b. c. op. 4.

CES i CESES (engl. C-flat, franc. ut bemol, tal. do bemolle; engl. C-double-flat, franc. ut double-be'mol, tal. do doppio bemolle), jedanput, odnosno dvaput snieni ton c.

CERONE, Domenico Pietro, talijanski muziki teoretiar (Bergamo, 1566 Napulj, 1625). Pjeva kapele panjolskih kraljeva, zatim u crkvi Annunziata u Napulju. Na panjolskom jeziku napisao traktat vaan za izuavanje izvodilake prakse onog vremena El melopeo y maestro, tractado de muica the'orica y prdtica..., 1613, a na talijanskom uvod u gregorijansko pjevanje
Regole per U canto fermo, 1609.
LIT.: F. Pedrell, P. Antonio Eximeno, Barcelona 1920. R. Hannas, Cerone, Philosopher and Teacher, MQ, 1935. Isti, Cerone's Approach to the teaching of counterpoint, Papers of the American Musicological Societv, 1937. H. Angles, Domenico Pietro Cerone, MGG, II, 1952.

Enharmonijski je ces jednak tonu h, a ceses tonu b. CESANA, Otto, ameriki kompozitor talijanskog podrijetla (Brescia, 7. VII 1899). Od 1905 ivi u SAD. Uio kod J. Golda u San Franciscu. Istakao se kao vjet orkestrator i araner muzike (osobito vedre) za radio-orkestre u New Yorku.
DJELA. ORKESTRALNA: First American Symphony, 1939; Symphony in Svjing, 1939; simfonijska pjesma Negro Heaven; koncert za dva klavira; koncert za tri klavira; Three Moods za dva klavira; Serenade in Rhythm. Balet-opera Ali Baba and the Forty Thieves. Pjesme. Teoretska djela o modernoj muzici, harmoniji (Course in Modern Harmony), o kontrapunktu i o oblicima.

CERQUETTI, Anita, talijanska pjevaica, dramski sopran (Montecosaro kraj Macerate, 13. IV 1931 ). Pjevanje uila

CESARI, Gaetano, talijanski muzikolog (Cremona, 24. VI 1870 Sale Marasino, Brescia 21. X 1934). U Milanu zavrio studij violonela i na Univerzitetu u Miinchenu stekao doktorat iz muzikologije (A. Sandberger, Th. Krover). Muziki kritiar i suradnik raznih asopisa (RMI, II Secolo, Corriere della Sera),

312

CESARI CETINJSKO RADNIKO DRUTVO

od 1917 bibliotekar Milanskog konzervatorija. Mnogo je radio i na ureenju muzeja milanskog kazalita Scala. Istraivao u Ambrozijanskoj knjinici u Milanu rukopise o antikoj muzikoj teoriji. Dug niz godina posvetio je C. pripremanju cjelokupnih djela C. Monteverdija, ali je umro prije okonanja toga rada.
DJELA: L'Orfeo di Claudio Monteverdi, RMI, 1910; Cataloso ragionato, 1911 (rezultat istraivanja muziko-teoretskih rukopisa Ambrosiane); DieEntsiehung des Madrigah im XVI Jahrhundert (disertacija; izd. i na tal. Le Origini del madrigale musicale cinquentesco, RMI, 1912); Giorgio Giulini musicista, Contributo alla storia della sinfonia in Milano, 1916; Sei Sonate notturne di G. R. Samtnartini, 1917; Muica e musicisti alla corte sforzesca, 1922; Lezioni di storia della muica, 1932; Amilcare Ponchielli nelVarte del suo tempo, 1934; Scritti inediti di G. Cesari, 1936 (izdao F. Abbiati). Redakcije: // copialettere di Giuseppe Verdi, 1913 (sa A. Luziom); 32 Canzoni e sonate a piii stromenti G. Gabrielija, 1932. LIT.: /. Pizzetti, Gaetano Cesari, Milano 1935. A. Galletti, II Pensiero umanistico di Gaetano Cesari, Milano 1935. F. Abbiati, Gaetano Cesari, MGG, II, 1952. zur italienischen Oper und Musik, insbesondere zu Mark' Antonio Ce de la Societe Union Musicologique, 1925. P. Nettl, Ein verschollene ballett von Marc'Antonio Cesti, ZFMW, 192526. A. Tessier, de Lorenzani et L'Orontea du Padre Cesti, RM, 1928. H. Prunit valli et l'opera venetien au XVII siecle, Maitres de la musique ancie derne, Pari 1931. A. Loeivenberg, Annals of Opera, London 1943 lesz, Essavs on Opera, London 1950. A. A. Abert, Pietro Cesti, 1952. N. Pirrotta, Tre capitoli su Cesti, La Scuola romana, S Isti, Le Prime opere di Antonio Cesti, L'orchestra, Firenze 1954. -Musik und Theater am Hof zu Innsbruck, Innsbruck 1954. F Intorno alla Dori di Antonio Cesti, Fifenze 1957. W. Ostho^ Cestis Alessandro vincitor di se stesso, STMW, 1960. D. Bu Cantatas of Antonio Cesti (disertacija), Waltham, Massachussetts 19 Antonio Cesti, The Wellesley Edition Cantata Index Series, I, Well

ESI, Beniamino, talijanski pijanist (Napulj, 6. XI 1845 19. I 1907). Uenik C. Albanesija i kasnije S. Thalberga. God. 186685 profesor na Konzervatoriju u Napulju, 188591 u Petrogradu, i zatim, nakon boravka u Palermu, od 1895 ponovo u Napulju. Odgojio niz prvorazrednih pijanista, meu kojima i svoje sinove Napoleona i Sigismonda.
DJELA: klavirske kompozicije. Lirska opera Vittor Pisani (neizvedena). Metodo per pianoforte u 3 knj. Brojne transkripcije i aranmani za klavir; revidirao Ricordijevo izdanje Chopinovih kompozicija. LIT.: A. Longo, Beniamino esi, L'arte pianistica, Napoli 1914.

CESTI, Pietro Marc'Antonio, talijanski kompozitor (Arezzo, krten 5. VIII 1623 Firenca, 14. X 1669). Ime Antonio izabrao pri ulasku u franjevaki red (1637); Marc'Antonio se susree samo na Cestijevim opernim rukopisima. God. 164548 dirigent u mjestu Volterra. Do 1652, kad je stupio u slubu nadvojvode Ferdinanda Karla u Innsbrucku, provodio je nestalan ivot. Iz tuine je esto dolazio u domovinu, u kojoj je od 1658 gotovo iskljuivo boravio, u prvome redu u Rimu, gdje se nalazio u papinskoj slubi (1659 primljen je kao pjeva u papinu kapelu). ini se, da je oko 1660 napustio franjevaki red. God. 1662 nalazi se opet u Innsbrucku, a nekoliko godina kasnije (1666) na car skom dvoru u Beu, gdje je bio imenovan vicedirigentom. Uz F. Cavallija C. je glavni predstavnik talijanske opere u drugoj polovini XVII st. On naglaava u svojim operama melodiku stranu te s posebnom panjom razrauje arije, ali ne zaboravlja da ih povee s dramatskom radnjom, tako da one ne postaju same sebi svrhom kao u kasnijem razdoblju dekadencije

CETINJSKA ITAONICA, drutvo osnovano 4. Prvi njeni lanovi bili su vrhovi ondanje crnogorske prosvjete. Za sve vrijeme svoga postojanja C. . bila je r kulturno-prosvjetnog saveza Crne Gore. Oko nje su se ljubitelji knjige i nauke, ona je pokretala i organizovala' prosvjetni i nauni ivot u Crnoj Gori i za njeno su in akcije oko osnivanja mnogih drugih itaonica, Cetinjsk rita (1884), Muzeja i Biblioteke (1893), itd. Zbog teke politike situacije i ratova sa Turskorr je poslije 1872 da radi, pa je obnovljena 1873. Za vrijem dilakih ratova 187678 ponovo je prekinuto njeno d 1879 obnovio ju je Jovan Pavlovi. U Prvom svjetskom radila 191418, a njen inventar unitio je okupator, p; reorganizovana pod nazivom Drutvo Svetog Vladi] Drugom svjetskom ratu takoer je uniten njen inventa Osloboenja 1945 ponovo je proradila pod imenom itaonica. C. . imala je diletantsku sekciju koja se kasnije razv brotvorno diletantsko drutvo. Diletanti Cetinjske ita< su prvu pozorinu predstavu 2. I 1884 i time udarili t( tinjskom pozoritu, koje je stalno davalo ili organizoval ne predstave. Od oktobra 1900 do aprila 1904 radila je 1 tvo Cetinjske itaonice i Gorski vijenac. C. . ima velikih zasluga za razvijanje umjetnik crnogorske intelektualne publike. Na inicijativu i uz njenih lanova osnovano je na Cetinju Pjevako drutvi a u periodu dok je radila kao Drutvo i Gorski vijeni imala je u svojim pravilima i programu i njegovanje
LIT.: 30-to godinjica Cetinjske itaonice, Lua, 1898, 2. \ vic, Beleke o pozoritu u Crnoj Gori, Almanah Junjak, 1926. Pregled tampe u ' Cetinje 1934. P TA za kulturnu isi Gore, Beograd 193 Muzika kultura 1: ri, Stvaranje, 195: Jovanovi, Razvitak umjetnosti u Crnoj 1954, 78-

CETINJSK NIKO DRU snovano 27. V vanrednoj skup natlijskog pjevs burakog dru je produilo ovim imenorr tvo je imalo 5 o opte sa blagi pomo, pjeva burako, dilet itaoniko sa kn Tamburaki ko odjeljenje c mali su svoj kojim je rukovo P. M.-A. CESTI. Prizor iz opere 11 Pomo d'oro. Bakrorez prema scenskoj slici L. Burnacinija sa Ivanovi. talijanske o-pere serie. U Cestijevim opernim djelima vana uloga Drutvo je 20. X 1909 izdvojilo svoje Diletantsko ( pripada ansamblima, zborovima i instrumentalnim odlomcima, jer i pretvorilo ga u Narodno pozorite Cetinjskog radniko] je prilian broj njegovih scenskih djela pisan za pozornice u Inns- koje je fungiralo do maja 1910. Tada je osnovano Nan brucku i Beu, koje su mu stavljale na raspolaganje vei broj zorite kao dravna ustanova. Nakon osnivanja stalnog izvoaa nego kazalita u Italiji. C. je neka djela komponirao i za na Cetinju aktivnost Cetinjskog radnikog drutva c dvorske sveanosti, pa se monumentalnost djelovanja sama po sebi se na muzike programe. Drutvo je ivjelo do 1914. nametala. Tako je II Ponio d'oro nastao povodom vjenanja LeoPoslije Prvoga svjetskog rata ponovo je organizovano polda I s Margaritom panjolskom, izvrstan primjer blistave dvorske opere, koja nije pisana samo za uho, ve i za oko. 1919 C. r. d. koje se u aprilu 1920 pretvorilo u Sekciji Predigru ove opere, u iju je opremu utroena golema svota, listike radnike partije (komunista). smatraju prvom programnom uvertirom (Kretzschmar). LIT.: V. Latkovi, Beleke o pozoritu u Crnoj Gori, Almam
DJELA. DRAMSKA. Opere: L'Orontea, 1649; // Cesare Amante, 1651; Alessandro Vindtor di se stesso, 1654; L'Argia, 1655; La Dori ovvero La Schiava fedele, 1661; La Magnanimita di Alessandro, 1662; // Tito, 1666; Nettunno e Flora festeggianti, 1666; La Semirami ossia La Schiava Fortunata, 1667; Le Disgrazie d'Amore, 1667; // Pomo d'oro, 1666 ili 1667. Komorne kantate. Crkvene kompozicije (moteti). NOVA IZD.: G. Adler je izdao operu // Pomo d'oro (DTO, III, 2 i IV, 2). Odlomaka ima kod Scheringa (Musikgeschichte in Beispielen), Gevaerta {Les Gloires de l'Italie), Parisottija (Arie antiche), L. Torchija, H. Riemanna i dr. LIT.: H. Kretzschmar, Die Venetianische Oper und die Werke Cavallis und Cestis, VFMW, 1892. Isti, Beitrage zur Geschichte der venezianischen Oper, PJB, 1907. Isti, Weitere Beitrage zur Geschichte der venezianischen Oper, ibid., 1910. E. Wellesz, Zwei Studien zur Geschichte der Oper im 17. Jahrhundert, SBIMG, 191314. Isti, Die Opern und Oratorien in Wien von 16601708, STMW, 1919. F. Corradini, Pietro Antonio Cesti, RMI, 1923. A. Sandberger, Beziehungen der Konigin Christine von Schweden 1926. R. Dragievi, Priprema za otvaranje Prvog dravnog na Cetinju, Istoriski zapisi, 1948. T. Duki, Pregled knjievnog ra Gori, Cetinje 1951. P. o, Muzika kultura u Crnoj Gori, Stvar 12. J. Jovanovi, Razvitak pozorine umjetnosti u Crnoj Gori, 1954, 78. N. S. Martinovi, Radniki pokret u Crnoj Gori poi stvom Jovana Tomaevia, Beograd 1955. 1

CEZURA CHACONNE

313
CEZURA (lat. caesura), mala stanka, odnosno udah; dolazi izmeu svretka jednog i poetka idueg motiva. Gdjekad je oznaena pauzom; esto se meutim njezin poloaj moe odrediti samo po motivikoj izgradnji ili harmonijskom planu kompozicije. CHABRIER, Alexis-Emanuel, francuski kompozitor (Ambert, Auvergne, 18. I 1841 Pariz, 13. IX 1894). God. 1858 uio klavir kod Chopinova zemljaka i prijatelja E. Wolffa, a kasnije harmoniju i kompoziciju kod T. Seneta i A. Hignarda, ali je u osnovi bio -samouk, to mu je pomoglo da se odvoji od zvanine francuske muzike tradicije. Do 38 godine ivota bio samo muziar amater, dok je po zvanju bio pravnik. Zarana je pokazivao velik interes i za slikarstvo, pa je u Parizu uao u krug impresionista, a druio se i sa piscima naturalistima i pesnicima parnasovcima i simbolistima. Taj ovjek snane prirode, vanredne srdanosti i ivosti, retkog duha i humora, bio je omiljen u drutvu zbog vedre naravi i neobinog pi-janistikog dara. Od muziara najjae je bio povezan sa C. Saint-Saensom, J. Massenetom, G. Faureom, V. d'Indvjem i H. Duparcom, a od pesnika sa P. Verlaineom. Verlaine je sa-raivao u izradbi libreta za njegove prve kompozitorske pokuaje (1863 65), operete: Vaucochard et fils I" i Fisch-ton-Khan. God. 1879 Ch. naputa slubu u ministarstvu i A.-E. CHABRIER. Rad E. Maneta posveuje se potpuno muzici; 1881 postaje dirigent hora i pratilac na koncertima Lamoureux. U to vreme putuje zajedno sa Duparcom u Nemaku, gde se oduevljava Wagnerovom muzikom, to je uticalo na njegovo stvaranje. Posle toga prikljuio se parikom umetnikom krugu Le Petit Bayreuth koji je prouavao Wagnerova dela. God. 1884 85 Ch. je bio dirigent hora i korepetitor pozorita Chateau d'Ecu, pa je uestvovao u pripremanju koncertnog izvoenja delova Wagnerove opere Tri-stan imd Isolde. Otada Ch. objavljuje niz dela potpuno oprene inspiracije. Dok u nekoliko klavirskih kompozicija (Bourree fantasque), u vanredno uspeloj orkestarskoj fantaziji Espana i u nekoliko aljivih pesama dolazi do izraaja njegov talenat za komino, nenadmaiv smisao za raznovrsnost ritmova i ivo-pisnost orkestarskih boja, dotle u njegovim wagnerovski obojenim operama susreemo tenju za tretiranjem patetinih tema, u kojima se suprotstavlja ljubav i rodoljublje, antiko shvatanje i hrianstvo. Iako i ta dela sadre stranice od vrednosti, veliko bogatstvo harmonije i muzikih novosti, okvir dramske radnje suvie je skuavao preobilje muzikih misli, usled ega su Chabrie-rove opere pretovarene i pregusto pisane. Ch. je ipak wagnerovsku formulu prilagodio francuskom duhu; premda upotrebljava lajt-motive on izbegava neprekidnu muziku deklamaciju, pribliavajui se vie tradicionalnim oblici maarija, ansambala i horova. Ch. je tipini predstavnik romanskoga duha. Duhovit, graciozan, zdravog humora protkanog nenou, on je izvoran, veseo, soan. Sav u pokretu, pun poleta, on nije samo pronaao itav niz ritmikih novosti, ve je obnovio harmonski jezik francuske muzike i time nagovestio nove putove koji su vodili u muziki impresionizam.
DELA. ORKESTARSKA: Larghetto za rog i orkestar, 1874; Lamento 1874; rapsodija Espana, 1883; Joyeuse Marche, 1890; Suite pastorale, 1897. KLAVIRSKA: Marche de Cipayes, 1863; Impromptu u C-duru, 1873; Dix pieces pittoresques, 1881; liabanera, 1885; Bourree fantasque, 1891; Cinq pUces postkumes, 1897 i dr. Trois valses romantiques za 2 klavira, 1883; 4-rune klavirske kompozicije. DRAMSKA. Opere: Les Muscadins (nedovreno); Gzvendoline, 1886; Le Roi malgre lui, 1887; Briseis (nedovrena). Operete: Vaucochard et fils I er (nedovrena); Fisch-ton-Khan (nedovrena); L'Etoile, 1877; Une Education manquee, 1879. VOKALNA: La Sulamite, lirska scena za mezzosopran, enski hor i orkestar, 1885; A la musique, oda za solo, enski hor i klavir, 1891; vie solo-pesama delomino aljivog karaktera (Villanelle des petits canards; Ballade des gro dindons; Pastorale des cochons rosesj. Chabrierova pisma objavljena su u SIM, 1909 i 1911; Lettres d Nanina, 1910. LIT.: A. Sandberger, Emanuel Chabriers Gwendoline, Munchen 1892. J. Desaymard, Un Artiste auvergnat: Emanuel Chabrier, Clermont-Ferrand 1908. G. Serviires, Emanuel Chabrier, Pari 1912. R. Marteau, Chabrier, Pari 1919. J. Chantavoine, De Couperin a Debussv, Pari 1921. R. W. Wright, The Pianoforte Works of Chabrier, Music and Letters, 1923. A. Cortot, L'Oeuvre pianistique de Emanuel Chabrier, RM, 1926 (uvrteno i u zbirku La Musique francaise de piano, I, Pari 1930). J. Desaymard, Chabrier d'apres ses lettres, Pari 1934. J. G. Prod'homme, Chabrier in His Letters, MQ, 1935. A. Martin, Exposition Emanuel Chabrier (katalog u povodu 100-godinjice roenja), 1941. W. Kahl, Emanuel Chabrier, MGG, II, 1952. F. Poulenc, Emanuel Chabrier, Geneve i Pari 1961. Y. Tienot, Chabrier par lui mme et par ses intimes, Pari 1965. A. Pr.

CHA-CHA-CHA, drutveni ples podrijetlom s Kube. Razvio se iz mamba (autor prvog cha-cha-cha je E. Jorrin, 1953), a u Evropi je rairen od 1957. To je brzi ples u 2/4 ili 4/4 mjeri. Naziv zvukovno prikazuje tri brza plesna koraka. CHACONNE (franc, engl. i njem. od panj. chacona; tal. ciacona), plesni oblik umjerena tempa, redovito u trodijelnoj mjeri, graen od niza varijacija na ostinatni bas; njegovao se izmeu 1600 i 1800 u instrumentalnoj i vokalnoj muzici. Prvotno je ch. bila dinamian ples lascivna sadraja i najvjerojatnije panjolskog podrijetla (moda iz Srednje ili June Amerike). Prvi put je spominje panjolski pjesnik Torres Naharro 1517, pod imenom chacota. Od druge polovine XVI st. govori se o chaconni kao instrumentalnom plesu udruenom sa sarabandom (L. Panciatichi, Cervantes, Lope de Vega i dr.). Sauvani tekstovi tih ranih chaconna imaju oblik jednostavne refrenske pjesme tipa rondeaua. Prvi muziki primjeri nalaze se u panjolskim tabulaturama za gitaru s poetka XVII st. i to u trodobnom taktu sa strogo simetrinom periodizacijom i viekratnim opetovanjem jedne posve jednostavne formule, to e i dalje ostati bitna obi ljeja chaconne. Plesna ch. smatrala se u panjolskoj ve oko 1635 zastarjelom, a njezina varijacijska forma razvila se ondje istom potkraj XVII st. Iz panjolske se ch. proirila u Italiju gdje se po prilici od 1610 susree najprije u tabulaturama za lutnju i za gitaru u jednostavnom i u varijacijskom obliku. Doskora se, formalno razvijenija, njeguje i u muzici za instrumente s tipkama (Frescobaldi, 1614?) i za komorne sastave (S. Rossi, T. Merula i dr.) te u operi (Monteverdi) i vokalnoj monodiji (F. Negri, Aria della Ciaconna u jednoj kantati iz 1635; F. Manelli, duet i tercet u obliku i pod imenom Ciacona iz 1636 i dr.). Poslije 1630 ch. je postala jedan od glavnih oblika venecijanske opere (F. Cavalli, A. Stradella i dr.), a u XVIII st. doivljava ponovni procvat u djelima A. Steffanija. Po sadraju, meu opernim i vokalnim chaconnama najbrojnije su tualjke (lamenti) iji je alobni ugoaj potcrtavao veoma omiljeni tip teme silazni kromatski bas. U nainu oblikovanja isprva se u Italiji i tema chaconne varirala, ali je ubrzo prevladao, i za talijansku chaconnu postao karakteristian, oblik sa strogo provedenim ostinatnim basom koji se u pravilu ponavljao melodijski nepromijenjen, bez obzira na izmjene tonaliteta. U Francuskoj se ch. takoer proirila poetkom XVII st. preko muzike za lutnju i gitaru i ubrzo je presaena u muziku za instrumente s tipkama (Chambonnieres, Louis i Francois Couperin) i u ko mornu muziku (M. Marais i dr.). Za razliku od Italije, u Fran cuskoj je zarana postalo karakteristino slobodno, varijacijsko provoenje basovske teme, nadalje tzv. chaconne en rondeau i bri tempo ime je sauvan prvobitni plesni karakter kompozicije. Nasuprot tomu u srodnoj sporijoj passacagli francuski su se kompozitori strogo pridravali nepromijenjenog ostinatnog basa. Vanu je ulogu dobila ch. u okviru francuskog ballet de coura, opere-baleta i opere gdje joj je konani, preko 100 godina mjerodavni oblik, dao Lully. Potrebe scene izazvale su proirenje oblika ve kod Lullvja, a zatim i kod njegovih nasljednika Rameaua, Gretrvja i dr.; u njihovim opernim djelima prevladala je velika trodijelna grada s izmjenjivanjem dura i mola (dur-mol-dur) ili instrumentalnog i vokalnog dijela. Chaconna je kao ples vedra karaktera esto pratila sretan rasplet operne^radnje. Meutim i u opernoj chaconni zadrala se za Francusku karakteristina slobodnija obradba ostinata. To je u toku vremena preuzela i passacaglia tako da su se oba oblika u XVIII st. gotovo izjednaila (Gluck je np,r. chaconnu iz opere Paride ed Elena upotrijebio u Iphigenie en Aulide kao passacagliu). Ch. francuskoga plesnog tipa, esto u punktiranom ritmu (poput sarabande), ula je i u baroknu instrumentalnu suitu kao jedan od njezinih stavaka. U Njemakoj se ch. razvila dvojako, pod talijanskim i francuskim utjecajima; u vokalnim (H. Schiitz, D. Buxtehude) i komornim chaconnama (J. H. Schmelzer, H. F. Biber i dr.) slijede se vie talijanski uzori, a u chaconni unutar klavirske suite (J. Kuhnau, J. Krieger, G. Bohm, J. J. Fux) i orkestralne suite prevladava francuski tip. Ali ini se da je talijanska tradicija, sa strogim ponavljanjem neizmjenjene ostinatne teme, jae zastupljena to potvruju i teoretska tumaenja chaconne (J. G. Walther, 1732). Umjetniki visoko dotjerano oblije dali su chaconni J. Pachelbel i D. Buxtehude, zaodjevajui u svojim orguljskim chaconnama talijanski strogo ostinatni oblik zgusnutim polifonikim tkivom. Na njih se nadovezuje J. S. Bach chaconnama za orgulje i glasovitom chaconnom za violinu solo. U Engleskoj je na razvoj chanconne utjecala starija, domaa praksa ground bassa koja je izgradila znaajnije teme chaconne. U nainu oblikovanja engleski kompozitori takoer prihvaaju

314

CHACONNE CHALABALA
ternationale de Musique i mjesenog priloga La Vie . lan komisije Centre de documentation musicale internatioru gih muzikih institucija. Svestrano muziki obrazovan prouavanjem muzike teorije srednjeg vijeka, posebno ra tacije, i muzikom pedagogijom. Preradio i izdao niz koi starih majstora. Ide meu naznaajnije suvremene franci zikologe.
DJELA. ORKESTRALNA: dvije simfonije, 1947 i Symphor, 1966; Berceuse de la mesange za mali orkestar, 1933; Scherzetto za g kestar, 1941; preludij za gudaki orkestar, 1960. KOMORN* kvartet, 1939; Trois piezes contemplatives za gudaki kvartet, 1942; za duhaki kvintet, 1941; Rhapsodie grecaue za oktet i udaraljke, 1945 violinu i klavir, 1941; sonata za violu i klavir, 1941; Albenga za violi 1938; Chant funebre za violonelo i klavir, 1945; Trois pieces en cc za flautu i klavir, 1948; improvizacija za violinu i violu, 1949; Suh tention pour Monsieur Moliere za trio Martenotovih valova, 1953. SKA: dvije male sonate, 1964 i 1965; Album pour Franzillon, 1940; nuptial, 1947; Carnaval, 1959 i dr. DRAMSKA. Opere: Pan et 1946 (scenska izv. 1962) i Thyl de Flandre, 1957. Balet La Dame a 1953. Scenska muzika za kazalina djela Eshila {Les Perses, 1936; / 1947), Sofokla (Antigona, 1939), Molierea (L'Amour midecin, 1943; imaginaire, 1944) i dr. Filmska muzika. VOKALNA: Ophelie zbor i orkestar, 1934; simfonija La Tentation de saint Antoine za strumentalnu pratnju ad libitum, 1936; Le Bonheur est dans le pre orkestar, 1936; Les Grandes heures de Reims za zbor i orkestar, 19 devant Reims za recitirajui zbor i orkestar, 1941; Le Cantiaue du i i Martenotove valove, 1934; Laetabundus de Dorn Pinard za glas i gu tet, 1943. Za zbor a cappella: Six ehansons de mon village, 1948; I laisse son manteau, 1949; Aux morts pour la patrie, 1953; Trois fab jardin, 1962; Demeure le secret za dvostruki zbor, 1962. Solo-pjesn nocturnes, 1933; Trois Poesies de Francois Villon, 1934; Ballade du j teret 1936 i dr. CRKVENA. Pet misa: I, Missa solemnis za zbor 1947; II, Messe breve De angelis za zbor a cappella, 1955; III, ( za zbor a cappella, 1959; IV, za orgulje, 1961 i V, Sine nomine za zbor 1961. La Charite Saint Martin za zbor a cappella, 1961; Plainte di sole, zbor i orgulje, 1963; moteli. Za glas i klavir (ili orgulje): Prii de Nazareth, 1932; ciklus Le Pelerin d'Assise, 1934 i dr. Harmonizacije SPISI: La Chanson populaire francaise, 1941; Theorie de la mus radnji sa H. Challanom; 2 sv.), I947 i 1951; Les Notations musicale 1950; Histoire musicale du Moyen-Age, 1950; La Musique medieval, I historique d'analyse musicale, 1951; Formation et transformation du I sical (I, Intervalles et echelles), 1955; Chronologie musicale en tablea ques (I, De 300 a 1599), 1956; L'Ecole musicale de St. Martial de Lim la fin du XI e siecle, 1960; L'Imbroglio des modes, 1960; 40.000 ans 1961; Les Passions de J. S. Bach, 1963; Expliquer Vharmonie, 1966; stoire de la musiaue (1. sv.), 1966; La Musique et le signe, 1966; studi Transkribirao i redigirao: Le Jeu de Robin et Marion Adama de I suradnji sa G. Cohenom), 1935; Rondeaux A. de la Hallea, 1942; M -Dame G. Machaulta, 1948; Messe de Besancon, 1954; Second Livr naires de la vanite du monde P. de Lestocarta (u suradnji sa M. H01 1959; Alia Muica, 1965 i dr. LIT.: R. Charpentier, Jacques Chaillev, MGG, II, 1952. J Jacques Chaillev, Muica, Pari 1955, II.

i talijanski i francuski model. Kod H. Purcella - prevladava vo kalna eh., tualjka, talijanskog tipa, a kod Handela se izmjenjuju oba oblika. iv, neprekidan razvoj chaconne zavrava prije 1800. U novije doba, sklonost oivljavanju historijskih stilova i oblika pobudila je zanimanje i za chaconnu (M. Reger, eh. za solo violinu; Busoni, Toccata, Preludio, Fantasta, Ciaccone za klavir; E. Kfenek, Toccata und Chaconne za klavir i dr.). Kako je eh. po grai veoma slina passacagli poseban je problem njihovo diferenciranje, to vie to su sami autori u XVIII st. katkad za jedno te isto djelo upotrijebili oba naziva; ova se pojava moe smatrati simptomom kasnog stadija u razvoju obaju oblika (-> Passacaglia).
LIT. : J. Mattheson, Das Neu-Eroffnete Orchestre, Hamburg 1713. H. Riemann, Der Basso ostinato und die Anfange der Kantate, SBIMG, XIII. R. Oppel, Das Thema der Violin chaconne und seine Verwandten, Bach-Jahrbuch, XV, 1918. P. Nettl, Uber ein handschriftliches Sammelwerk von Gesangen italienischer Fnihmonodie, ZFMW, II. R. Litterscheid, Zur Geschichte des Basso ostinato (disertacija), Marburg 1928. P. Mies, Die Chaconne (Passecaille) bei Handel, Handel-Jahrbuch, II, 1929. L. Nozvak, Grundziige einer Geschichte des Basso ostinato in der abendlandischen Musik, Wien 1932. L. Walther, Die Ostinato-Technik in den Chaconnen- und ArienFormen des 17. und 18. Jahrhunderts, Wiirzburg 1940. A. Machabey, Les Origines de la Chaconne et de la Passacaille, Revue de musicologie, 1946. G. Reichert, Chaconne, MGG, II, 1952. K. von Fiscker, Chaconne und Passacaglia, Revue Belge de Musicologie, XII, 1958. I. A.

CHADWICK, George Whitefield, ameriki kompozitor i muziki pedagog (Lowell, Massachusetts, 13. XI 1854 Boston, 4. IV 1931). Muziki studij, zapoet kod S. A. Emervja na Nezo England Conservatory of Music u Bostonu, zavrio kod S. Jadassohna, E. F. Richtera i K. Reineckea na Konzervatoriju u Leipzigu i kod J. G. Rheinbergera u Miinchenu. Orgulja i zborovoa i od 1882 profesor na Nezv England Conservatory of Music u Bostonu (od 1897 direktor). Dirigirao na muzikim festivalima u Springfieldu (188999), Worcesteru, Massachusettsu (18971901) i dr. Odgojio niz istaknutih muziara, medu kojima su H. Parker, F. S. Converse, D. G. Mason, E. B. Hill, J. Beach, W. G. Still. Ch. je uz J. K. Painea najistaknutiji predstavnik tzv. bostonske ili novo-engleske skupine muziara (Boston classicists; Nezv England Academics). Njegova jasno i pregledno koncipirana djela odlikuju se ukusnom instrumentacijom i smislom za humor, u kojem ima tipino amerikih obiljeja. Premda je svoje kompozicije gradio preteno stilom romantiara XIX st., u kasnijim je radovima pokazao, da mu ni novija muzika strujanja nisu strana, pa su njegovi radovi vana karika u razvoju amerike muzike na prijelazu u XX st.
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, 1882; II, 1888 i III 1896; simfonijeta u D-duru, 1904; simfonijske pjesme Cleopatra, 1905 i Angel of Death, 1919. Varijacije za orgulje i orkestar. Uvertire: Thalia, 1883; Melpomene, 1887; Adonais, 1900; Euterpe, 1904; Anniversary Overture, 1922; serenada u F-duru; suita u A-duru; A Vagrom Ballad, 1908; Suite symphoniques, 1911; fantazija Aphrodite, 1912; Tam O'Shanter, 1915; pastorala Noel. KOMORNA: 5 gudakih kvarteta; klavirski kvintet, 1888. Kompozicije za klavir i orgulje. DRAMSKA. Opere: The Ouiet Lodging, 1892; Tabasco, 1894; Judith 1901; The Padrone, 1915 (neizv.). Opereta Love's Sacrifice, 1916. Scenska muzika za drame. VOKALNA. Za zbor i orkestar: Dedication Ode, 1886; Lovely Rosabelle, 1889; The Piligrims, 1891; Ode for tlie Opening of Chicago's World Fair, 1892; Phoenix Expirans, 1892; Ecce jam noctis, 1897; Noel, 1908. Svjetovni i duhovni zborovi; vie od 100 pjesama uz pratnju orkestra, klavira ili orgulja. SPISI: Harmony. A Course of Study, 1897 (nova redakcija 1922); Key to the Textbook on Harmony, 1902. Redigirao A Book of Choruses for High Schools and Choral Sodeties, 1923. LIT.: C. Engel, George W. Chadwick, MQ, 1924. A. L. Langley, Chadwick and the New England Conservatorv of Music, ibid. 1935. K. H. Wb'rner, George Whit;neld Chadwick, MGG, II, 1952.

CHAILLY, Luciano, talijanski kompozitor (Ferrai 1920 ). Uenik A. Boscolija, studij violine zavrio u a kompozicije na Konzervatoriju u Milanu (R. Bossi). diplomirao iz knjievnosti na Univerzitetu u Bologni, E poziciji se usavravao kod P. Hindemitha u Salzburgi Od 1953 muziki suradnik talijanske Radio-televizije, 191 je umjetniki direktor milanske Scale. Bavi se muzik< kom i predaje kompoziciju na muzikoj koli Morlacchi u
DJELA. ORKESTRALNA: Muica di strada, 1949; Ricerc Sequenze delVArtide, 1961; Fantasia; 2 stavka za violinu i orkestar gudaki orkestar: Suite, 1946; Toccata, 1948 ; Piccole serenate, 1968. tritematiehe: I, za klavir; II, za simfonijski orkestar, 1952; III, za k kestar, 1952; IV, za zbor i orkestar, 1953; V, za violonelo i klavir; VI VII, za gudae, 1955; VIII, za violinu i klavir; IX, za orkestar, 1 gudaki kvartet, 1960; XI, za 2 klavira, 1961 i XII, za mandolin i klavir. KOMORNA. 11 Improvisationi: I, za vibrafon, violon orkestar; I I, za klavir; III, za flautu, violonelo i klavir; IV, za hi violinu; VI, za orgulje; VII, za flautu; VIII, za violonelo; IX, za (flautu), gudae i udaraljke; X, za saksofon (klarinet) i XI, za obou. Di Opere: Ferrovia sopraelevata, 1955; Una Domanda di matrimonio, Riva delle Sirti, 1959; Procedura penale, 1959; // Mantello, 1960; E 1963; Vassiliev, 1967; Markheim, 1967 i L'Idiota, 1970. Baleti: F Grand-Htel, 1960; // Cappio, 1962; L'Urlo, 1967. Scenska i televiziji VOKALNA: Lamento di morti e dei vivi za sole, zbor i orkestar, : tua za zbor i orkestar, 1951; kantata za sole, zbor i instrumentali 1959; Che vuoi, pastore d'aria? za bas, zbor i rog; Madre!; Voe za sopran i zbor; Tiadele-Mo za bariton, mali zbor i instrument; Lamento di Danae za sopran i klavir; Tre liriche su testo cinese za : klavir. CRKVENA: Piccola messa za enski zbor i orgulje, i< Papae Pauli za zbor a cappella, 1964 (II verzija uz pratnju orgulja i zi III verzija uz pratnju orkestra, 1966); Messa del popolo za 2 zbon LIT.: P. Santi, Luciano Chaillv, Diapason, 1951.

CHAILLEY, Jacques, francuski muzikolog i kompozitor (Pariz, 24. III 1910 ). Uio knjievnost, muzikologiju (A. Pirro i A. Smijers) i kompoziciju (H. Busser, N. Boulanger, C. Delvincourt). U dirigiranju uenik P. Monteuxa, W. Mengelberga i B. Waltera. Od 1937 tajnik, a od 1947 zamjenik direktora Parikog konzervatorija. God. 194852 predavao zborno pjevanje na Konzervatoriju, od 1952 muzikologiju na Sor-bonnei, a 1962 postao je direktor Scholae Cantorum. Radi izvoenja srednjovjekovne muzike utemeljio pjevaka drutva La Psalette Notre-Dame (1934) i Alauda (vodio ga 194658). Sa G. Cohenom zasluan za osnivanje kazaline grupe na Sorbornnei, koja je izvodila djela stare dramske literature. Ch. je preuzeo i muziko vodstvo grupe. God. 195052 bio je urednik asopisa La Revue InJ. CHAILLEY

CHAIX, Charles, francuski orgulja i kompozito 26. III 1885 ). Uio je na Ecole Niedermeyer u Parizu Barblana na Konzervatoriju u enevi (diplomirao 1908). predavao na tom zavodu teoretske predmete, a 1924 profesor Konzervatorija u Lyonu. Iz aktivnog muziki povukao se 1961. Njegov muziki govor razvijao se pi utjecajem C. Francka.
DJELA. ORKESTRALNA: dvije simfonije, 1920 i 1929; Sch Choral za obou i gudae, 1944. Gudaki kvartet, 1956; klavir; 1924. Kompozicije za klavir i orgulje. - VOKALNA: Poeme sole, zbor i orkestar, 1923 ; 2 moteta za zbor, 1916; Les Chants du solopjesme. Objavio Elments d'ecriture musicale, 1935. Red ziki igrokaz J.-J. Rousseaua Le Devin du village, 1924.

CHALABALA, Zdenk, eki dirigent (Uherske : 18. IV 1899 Prag, 4. III 1962). Studirao pravo u Be

CHALABALA CHANCY
zofiju u Pragu; studij muzike zavrio 1923 na Konzervatoriju u Brnu (F. Neumann). God. 1924 organizirao orkestar sastavljen od muziara iz raznih krajeva koji je pod naslovom Slovaka filharmonija koncertirao u domovini i inozemstvu. Djelovao je zatim kao operni dirigent i profesor Konzervatorija u Brnu, od 1936 dirigent i dramaturg Narodnog Divadla u Pragu, 194549 direktor opere u Moravskoj Ostravi, 194952 u Brnu i 195253 u Bratislavi. Od 1953 ponovo operni dirigent u Pragu. Poznati dirigent eke filharmonije s kojom je nastupao u svojoj zemlji i na gostovanjima u inozemstvu (1934 u Zagrebu). Velik dio rada posvetio propagiranju opernih djela slavenskih kompozitora (Borodin, Musorgski, Rimski-Korsakov, Konjovi). Ogledao se i kao kompozitor. CHALEURIE (franc.), stari drveni duhaki instrument nazalnog tona. Imao je 67 rupica, a usnik mu je bio od metala ili drva. Ch. je pretea -* bomharta iz kojeg se kasnije razvila oboa. CHALLIER, Ernst, njemaki muziki izdava i trgovac muzikalija (Berlin, 9. VII 1843 Giessen, 17. IX 1914). Od njegovih monografikih kataloga, koji su sa svojim mnogim naknadnim dopunama vani za praktine trgovake potrebe i kao bibliografsko pomagalo za naune svrhe, najpoznatiji su: Grosser Lieder-Katalog, 1886; Komische Duetteund Terzette, 1897; Duetten-Katalog, 1898; Mdnnergesang-Katalog, 1900; Grosser Chor-Katalog, 1903; Frauenchor und Kinderchor-Katalog. Izdao pored toga, Das Urheberrecht an Werken der Tonkunst, 1905 i Verlagsnachiveis im Musikalienhandel, 1908 (oznaene su sve vanije potpune ili djelomine promjene vlasnitva izdavakih kua ili pojedinih rijetkih djela).
LIT.: W. Kahl, Ernst Challier, MGG, II, 1952.

315

J. CH. DE CHAMBONNIERES. Naslovna strana zbirke Pieces de Clavecin. Pariz 1670

clavecinistikog stila. Objavio je Pieces de clavecin (2 sv.), I, 1670, II, bez god. (novo izd. priredili P. Brunold i A. Tessier 1925).
LIT.: H. Ouittard, Un Claveciniste du 17" siecle, J. Ch. de Chambonnieres, Tribune de St. Gervais, 1901. A. Tessier, La Vie et l'oeuvre de Chambonnieres (predgovor za izdanje sabranih Chambonnieresovih djela). M. Reimann, Untersuchungen zur Formgeschichte der franzosischen Klaviersuite, Regensburg 1940. Ista, Jacques Champion de Chambonnieres, MGG, II, 1952. M. Le Moel, Les dernieres annees de Jacques Champion de Chambonnieres (165572), Recherches 1960, 1960.

CHALUMEAU (franc; engl. Shazvm, njem. Schalmei, tal. cialamello), 1. u XVII st. francuski naziv za obou, instrument s koninom cijevi i dvostrukim jezicem. 2. Evropski narodni instrument srednjeg vijeka sa cilindrinom cijevi i jednostavnim jezicem, iz kojeg je potkraj XVII st. nastao klarinet (u svojoj operi Orfeo ed Euridice, 1762, Gluck za klarinet upotrebljava naziv chalumeau). U naoj narodnoj muzici sauvao se srednjovjekovni chalumeau pod imenom altva. K Ko 2. Mukli, duboki registar na klarinetu. - CHAMBERLAIN, Houston Stewart, engleski muziki pisac, historiar i filozof (Portsmouth, 9. IX 1855 Bavreuth, 9. I 1927). Na Univerzitetu u enevi uio prirodne nauke. God. 1885 nastanio se u Dresdenu, a 1889 u Beu. Od 1908 ivio u Bavreuthu. Te je godine oenio kerku Richarda Wagnera, Evu. Ch. nije imao temeljite strune muzike naobrazbe, ali se s puno razumijevanja i osjeanja uivljavao u umjetniki svijet Richarda Wagnera. Jednostranim razmatranjem uloge njemake kulture i njenim preuveliavanjem, Ch. je pridonio proizvoljnom tumaenju Wagnerovih umjetnikih ideja i njihovu iskoriivanju u politikopropagandne svrhe njemakog faizma.
DJELA: Notes sur Lohengrin, Revue Wagnerienne, 1885; Richard Wagner (veliko izd. 1896; malo izd. 1907; obj. i u vie kasnijih izdanja); Die Sprache im Tristan, AM, 1888; Das Drama Richard Wagners, 1893; Die ersten Jahre der Bayreuther Festspiele, 1896; Parsifalmdrchen, 1900. Chamberlainova korespondencija s Cosimom Wagner obj. je 1934. Sveukupna njegova djela obje lodanjena su 1923 u 9 sv. LIT.: L. v. Schroeder, Houston Stewart Chamberlain, Miinchen 1918. A. Chamberlain, Meine Erinnerungen an Houston Stewart Chamberlain, Miinchen 1923. L. v. Schroeder, Chamberlain, der Seher des Dritten Reiches, 1936. G. Frischnuth, Houston Stewart Chamberlain als Christ, Giitersloh 1936. H. Engel, Houston Stewart Chamberlain, MGG, II, 1952.

CHAMPAGNE, Claue, kanadski kompozitor (Montreal, 27. V 189121. XII 1963). Uio kod R. O. Pelletiera i na Konzervatoriju u Montrealu, kompoziciju studirao 192128 kod A. Gedalgea i R. Laparre u Parizu. Po povratku u domovinu posvetio se razvoju muzike kulture u pokrajini Quebec; od 1934 bio je profesor kompozicije na Univerzitetu u Megillu.
DJELA. ORKESTRALNA. Dvije simfonije: I, Symphonie Gaspesienne, 1945 i II, 1951; koncert za klavir, 1948; Paysana za mali orkestar, 1953. Za zbor i orkestar: Suite canadienne, 1928; Images du Canada francais, 1943. Gudaki kvartet, 1956. Kompozicije za klavir. Messe breve pour 3 v. egales. Vise prirunika za solfeggio.

CHAMPEIN, Stanislas, francuski kompozitor (Marseille, 19. XI 1753 Pariz, 19. IX 1830). Ve kao 13-godinji djeak crkveni dirigent u Pignonu. Od 1776 ivio u Parizu, gdje je doao na glas zbog crkvenih kompozicija i scenskih djela, koja su se izvodila u Theatre de Monsieur i Grand Opera.
DJELA: preko 40 igrokaza s pjevanjem i opera, od kojih su najpoznatije La Melomanie, 1781 i Nouveau Don Quixotte, 1798. CRKVENA: dvije mise; Magnificat', moteti. LIT.: R. Girardon, Stanislas Champein, MGG, II, 1952.

CHAMPIGNEULLE, Bernard, francuski muziki kritiar (Neufchateau, 9. VII 1896 ). Zavrio studij prava. Suradnik brojnih francuskih i inozemnih publikacija (Figaro Litteraire; France-Illustration). Glavni je urednik revije Art et Decoration.
DJELA: Histoire de la tnusique (VIII izd.), 1957; L'Age classique de la musique francaise, 1946; Les plus beaux ecrits des musiciens; La Peinture italienne au XVI"' siicle i dr.

CHAMBONNIERES, Jacques Champion de, francuski kompozitor (Pariz ili Chambonnieres, poslije 1601 izmeu 1670 i 1672). Sin Jacquesa -> Championa; prvu muziku poduku dobio po svoj prilici od oca. Navodi, prema kojima je kasnije bio orgulja, nisu provjereni. Ch. je bio izvrstan clavecinist, veoma cijenjen na dvoru (joueur d'epinette de la chambre du roi) i u aristokratskim krugovima. Zbog dvorskih" spletaka njegov se poloaj na dvoru u posljednjim godinama ivota pokolebao i on je iz gubio stalan dohodak, koji mu je dvor isplaivao. O izuzetnim sposobnostima Chambonnieresa kao clavecinista svjedoe brojna miljenja njegovih istaknutih suvremenika iz Francuske i izvan nje; njegove pedagoke sposobnosti ogledaju se u velikom broju uenika, od kojih su mnogi postali takoer dobri clavecinisti (J.-H. d'Anglebert st., Francois, Charles i Louis Couperin). Od Chambonnieresovih djela mnoga su se po svoj prilici izgubila. U sauvanim suitama za clavecin pojedini plesni obrasci nisu meusobno jo jako izdiferencirani. Naslovi kakve npr. Couperin redovito daje svojim suitnim stavcima, rijetki su kod Chambonnieresa. Elementi iz izvodilake prakse kod lutnje esto su primijenjeni u njegovim djelima. Nadaren melodiar, u ijim kompozicijama ima mnogo svjeine i uspjelih idilinih pastoralnih timunga, Ch. je izgradio temelje francuskog

CHAMPION, Jacques, francuski kompozitor, orgulja i embalist (Pariz, oko 1550 nakon 1638). Izmeu 15801638 na dvoru Henrika IV, a kasnije Luja XIII kao joueur d'epinette de la chambre du roi, a vjerojatno i kao dvorski orgulja. God. 1610 preuzeo mjesto orguljaa u crkvi Notre Dame zajedno sa F. Bienvenuom, P. Maillardom i J. Lesecqom. M. Mersenne istie (Harmonie universelle) njegovu kompozitorsku vjetinu i savrenu igru. Championove kompozicije nisu sauvane. Njegov sin je -> Chambonnieres, Jacques Champion de.
LIT.: M. Reimann, Jacques Champion, MGG, II, 1952.

CHANCY, Fran9ois de, francuski kompozitor (oko 1600 Pariz, VIII 1656). Najprije u slubi kardinala Richelieua, od 1635 upravitelj kraljevske komorne muzike i od 1644 zborovoda na dvoru Luja XIII. Njegove kompozicije za mandoru oituju vjetinu u moduliranju, slobodnu i ivu tehniku i smisao za oblikovanje melodije.
DJELA: knjiga kompozicija za mandoru, 1629. Nekoliko ballets de cour u suradnji sa A. Boessetom, Moulinieom i J. Cambefortom: Ballet de la Felicite, 134; Ballet des Triomphes, 1635; Ballet de la vieille Cour, 1635; Ballet des Fetes de Bacchus, 1651; Ballet du Dereglement des Passions, 1652. Dvije knjige 4-gl. Airs de cour, 1644; Les Equivoques du sieur de Chancy za 1 i 2 glasa i basso continuo 5 knjiga pjesama; 1640, 1647, 1649, 1651 i 1655. LIT.: H. Prunieres, Le Ballet de cour en France avant Benserade et Lully, Pari 1914. Th. Gerold, L'Art du chant en France au XVII e siecle, Strasbourg 1921. A. Verchaly, Francois de Chancv, MGG, II, 1952.

316

CHANLER CHANSON DE GESTE

i pripjev. Glavna je melodija preteno u gornjem glasuj proizlazi iz tane deklamacije govorenog teksta (vers t Na podruju ovog tipa chansona istakli su se G. Coste! Le jeune i dr. Uz programni i homofoni ch. francuski: pozitora ivi u XVI st. i dalje ch. sa vie ili manje nagi imitacijskom tehnikom, u koju ulaze i elementi talijansk drigala (J. Arcadelt, Clemens non Papa, O. di Lasso Svveelinck). Postepeno, ch. prelazi iz zborne homofonije u jedi uz instrumentalnu pratnju (ponajvie lutnje). Javljaju nazivi: vaudeville, voix de ville, ah, air de cour, pastoure gerette, brunette. Polifoni ch. sve vie iezava; u poetki st. nema mu vie traga. Idua stoljea i dalje kultiviraju ch., redovito u obliku stavne, popularne, najee ljubavne i erotsko-frivolne koja u XIX st. evoluira i prema salonskoj, sladunjavoj r da bi zavrila u kabaretu i na ulici. Visokovrijedne solo Faurea, Duparca, Debussvja i drugih francuskih kom] novijeg vremena ne ulaze u okvir chansona ni po svom umjei sadraju, ni terminoloki: ekvivalent za njemaki urr Lied u francuskoj je muzikoj terminologiji melodie. Chansoni su mnogo izdavani. Nakon spomenutih z vieglasnih chansona u XVI st., novi se zbornici poja\ XVII i XVIII st., osobito u izdanjima parikog poduzea , koje objavljuje ehansone u sveiima, u povremenim \ skim
razmacima {Chansons pour danser et pour boire, 16 Airs serieux et a boire, od 1662; Airs de differents auteurs, 94; Nouveau recueil de ehansons choisies, od 1723; Brun petits

CHANLER, Theodore Ward, ameriki kompozitor i muziki kritiar (Nevvport, Rhode Island, 29. IV 1902 Boston, 27. VII 1961). Uio u Bostonu (A. Stepherd), zatim kod E. Blocha i 192325 na Univerzitetu u Oxfordu te u Parizu kod N. Boulanger. Vratio se u SAD 1933 i od 1934 vodio muziku rubriku u Boston Herald. Pisao kritike u Modem Music. God. 194547 predavao na Konzervatoriju u Baltimoreu, zatim na univerzitetu Longy School u Cambridgeu (Mass.). Od njegovih djela najoriginalnije i najuspjelije su solo-pjesme, osobito one lirskog karaktera.
DJELA: sonata za violinu i klavir, 1927. Suita Five Short Colloquies za klavir, 1936; fuga The Second Joyful Mystery za dva klavira, 1943. Komorna opera The Pot oj Fat, 1955; balet Pas de trois X3L dva plesaa i klavir, 1942. VOKALNA: These, my Ophelia; Eight Epitaphs; ciklus solo-pjesama The Lamb, the Child in the House. Misa za dva enska glasa i orgulje, 1930; Agnus Dei.

CHANSON (franc. pjesma), kraa svjetovna vokalna kompozicija, ponajee s francuskog jezinog podruja, pisana uz instrumentalnu pratnju ili a cappella. Njezin razvojni tok, koji se moe pratiti od XI st. do danas, protee se u karakteristinom luku, od trubadurskog jednoglasja, preko vieglasja a cappella XV i XVI st., do novih jednoglasnih vokalno-instrumentalnih forma kasnijih stoljea. U kasnom srednjem vijeku naziv eh. prilino je irok, jer obuhvaa svu raznovrsnost trubadurskog repertoara (balada, rondeau, virelai), ukljuujui pjesme i narodne napjeve. Tru baduri su eh. izvodili uz improviziranu pratnju na jednom instrumentu. U razdoblju Ars nova jednoglasni eh. i dalje ivi, ali je broj instrumenata u pratnji vei. Znaajni tadanji pred stavnik chansona je G. de Machault. Burgundska kola XV st. uvodi vieglasni eh. a cappella, koji je ponajee troglasan, a razrauje se sve vie na osnovi imitacijske tehnike. Ch. tada postaje poznat u Italiji i u Njemakoj. Njegove teme upotrebljavaju se kao cantus firmus u drugim vokalnim kompozicijama, ak i crkvenog karaktera (mise). Pod utjecajem narodne muzike ulaze u ch. svjei i vedri ritmovi. Predstavnici su chansona iz tog doba: G. Dufay, G. Binchois, Lovset Compere, Pierre de la Rue, J. Obrecht, H. Isaac, Josquin Des Pres. esnaesto stoljee je novo, vano razdoblje u razvitku chansona, koji doivljuje veliku popularnost zahvaljujui ne samo preobrazbi strukture, ve i pronalasku tampanja muzikalija. uveni izdavai (P. Attaignant u Parizu, J. Moderne u Lyonu, T. Susato u Antvverpenu) objavljuju opsene zbirke chansona u izvornom obliku, kao i preraene za instrumente (lutnju, gitaru, spinet). I u XVI st. ch. ostaje vieglasan, ali u nj ulaze programne crte. Tonskim slikanjem, oponaanjem zvukova iz prirode ili drugih, prvenstveno akustikih pojava huk vjetra, pjevanje ptica, vreva na trgu, zgode iz lova, pucnjava i mete u bitki muziari nastoje postignuti posebne, za ono vrijeme neobine i esto zanimljive efekte. Meu zastupnicima takva chansona, koji je esto trodijelan (ABA), prednjai Francuz Cl. Jannequin. Meutim, ve u XVI st. ulazi ch. u Francuskoj u novu fazu obiljeenu utjecajem humanistike poezije P. de Ronsarda i njegovih sljedbenika. Francuski pjesnici

airs tenres, 1713 i dr.). U novije vrijeme u Fra su se mnogo izdavali polifoni chansoni u modernoj j To su u prvom redu zbirke, to su ih objavili H. Expe Maitres

musiciens de la Renaissance franfaise, 23 sv., 1894 i Les Monuments de la musique franfaise au temps de la Ren 10 sv., 192429), M. Cauchie (15 ehansons francaises d; siecle a 4 et 5 voix, 1926), A. Mairy, L. de La Laurencie i bault {Chansons au luth et airs de cour francaise du XVI 4 sv., 193134), Fr. Lesure {Anthologie de la ehanson pc au XVI e siecle, 1952).
LIT.: L. Laloy, La Chanson au XVI e siecle, RM, 1901. J Ronsard et la musique de son temps, SBIMG, IV. P. Aubry, Les Ph monuments de la musique francaise, Pari 1905. A. Schering, Sti Musikgeschichte der Friihrenaissance, Leipzig 1914. W. Gurlitt, Bur; Chansons und deutsche Liedkunst des 15. Jahrhunderts, Kongn Basel, 1925. K. Ph. Bernet Kempers, Die wallonische und die fr Chanson in der ersten Halfte des 16. Jahrhunderts, Kongressberic 1930. D. Bartha, Probleme der Chansongeschichte im 16. Jah ZFMW, 193132. H. Besseler, Die Musik des Mittelalters und de sance, Potsdam 1931. R. Lenaerts, Het Nederlands polifonies li zestiende eeuw, Amsterdam 1933. J. Marix, Histoire de la musiq musiciens de la Cour de Bourgogne sous le regne de Phillippe le Bc bourg 1939. A. Pirro, Histoire de la musique de la fin du XIV e siec a la fin du XVIe, Pari 1940. G. Reese, Music in the Middle Ages, 1 1940. Ch. van den Borren, Etudes sur le XV e siecle musical, Anver D. P. Walker, Musical Humanism in the i6 th and Early i7 tfl Cent Music Review, 194142. G. Reaney, G. Thibault, F. Lesure i K. I Chanson, MGG, II, 1952. G. Reese, Music in the Renaissance, N 1954. Musicme et poesie au XVI e siecle, Pari 1954. H.M.Br, Chanson Rustique. Popular Elements in the 15" 1 and 16" 1 Centurv Journal of the American Musicological Societv, 1959. W. Marggn litat und Harmonik in der franzosischen Chanson zvvischen Maci Dufay, AFMW, 1966.

g fgwswt,-OT

i!3!
CHANSON. Dvije dionice chansona jf'ai pris amours A. Busnoisa u zbirci Harmonice Musices Odhecaton. Venecija 1503

pribavljaju kompozitorima knjievno vrlo vrijedne tekstove i proiruju im vidik humanistiko-renesansnim idejama o potrebi sve ueg, intimnijeg povezivanja tona i rijei, poezije i muzike. Ch. postepeno postaje strofian, silabian i homofon; esto ima

CHANSON DE GESTE (franc. pjesma o junakim 4at. cantus gestualis), francuska srednjovjekovna epska u strofama nejednake duljine (tzv. laisses), isprva na istu a: a kasnije s rimom. Obuhvaala je katkad i vie od 20 000 najee deseteraca, ili osmeraca, ili dvanaesteraca. N se u XIXIII st., a razvila po svoj prilici iz pjevanih '. ivotopisa svetaca (kantilena o sv. Eulaliji) na narodnom Sauvalo se oko 100 chansons de geste na starofrancusk tih najvei broj iz XII st. U njima su opjevani historijski d legendarni junaci i njihovi herojski podvizi. Najpoznatiji i niki najznaajniji je Chanson de Roland (oko 1100). U do cvata ch. de g. su se redovito pjevali, ali u XIII st., kada di njihove dekadanse, pretvaraju se iz pjevanih pjesama u itani dili su ih sami autori (trouveri), a jo ee profesionaln ari -> jongleuri, uz pratnju vielle i kasnije organistruma. Je de Grocheo opisujui (oko 1300) ch. de g. navodi da se j> ista melodija ponavljala u svakom stihu. Melodijski re po svemu sudei, odgovarao gradi stiha i bio oblikovan formule koja se, moda uz neznatne varijante, opetovala stihove strofe. Zadnji stih strofe mogao je imati drukij: i melodijsku formulu od prethodnih; kod strofe sa krati vrnim stihom vjerojatno se dodavala instrumentalna I kao sastavni dio stiha. Autentini napjevi za ch. de g. nisi uvali pa se jedinim muzikim svjedoanstvom mogu s indirektni primjerci iz XIII st.: melodijski redak stiha iz t na ch. de g. Audigier koji citira Adam de la Halle u Jeu d,

CHANSON DE GESTE CHARNLEY

et de Marion, melodijski redak iz anonimne pjesme poznate pod naslovom Bataille d'Annecin (rkp. u British Museum, London) i melodija notirana uz pjevane stihove tzv. chantefable Aucassin et Nicolette (rkp. u Bibliothe'que nationale Pariz).
LIT.: J. Beck, La Musique des chansons de geste, Comtes rendus de l'Academie des Inscriptions et Belles-Lettres, Pari 1911. F. Gennrich, Der musikalische Vortrag der altfranzosischen Chansons de geste, Halle 1923. Isti, Grundriss einer Formenlehre des mittelalterlichen Liedes, Halle 1932. J. Chailley, Etudes musicales sur la chanson de geste et ses origines, Revue de Musicologie, 1948. F. Gennrich, Chanson de geste, MGG, II, 1952. J. Chailley, Autour de la chanson de geste, AML, 1955. R. Louis, Le Refrain dans les plus anciennes chansons de geste et le sigle AOI dans le Roland d'Oxford, Annales universitatis Saraviensis, VI, 1957. J. van der Veen, Les Aspects musicales des chansons de geste, Neophilologus, 1958. I. A.

317

u Madridu, zatim u Rimu i Parizu. Neko vrijeme vojni dirigent. Utemeljio vlastitu muziku nakladu i drutvo za zatitu i kontrolu autorskih prava Sociedad de Autores, Compositores y Editores. Ch. je jedan od najpopularnijih panjolskih kompozitora zarzuela. Vjet tehniar, njegova se ranija djela odlikuju lakoom i ljup-kou; kasnija su, zbog brzine stvaranja, esto ukalupljena i banalna.
DJELA: simfonija u d-molu, 1879; dvije orkestralne fantazije: La Corte de Granada, 1872 i Los gnomos de la Alhambra. etiri gudaka kvarteta; klavirski trio. Klavirske kompozicije. Preko 160 kazalinih djela, veinom zarzuela {La Tempestad, 1882; La Bruja, 1887; El rey que rabio, 1891; La Revoltosa 1897; Curro Vargas, 1890). Oratorij Los Angeles; moteti. LIT.: A. Salcedo, Ruperto Chapi: su vida y sus obras, Cordoba 1929. H. Collet, L'Essor de la musique espagnole au XX e siecle, Pari 1929 (novo izd. 1950). }. Subird, Ruperto Chapi, MGG, II, 1952.

CHANSON DE TOILE (franc. pjesma prelja), u francuskom pjesnitvu srednjega vijeka lirska pjesma koju su pjevale ene; bila je donekle pandan junakoj -> chanson de geste. Muzika recitacija bila je vrlo jednostavna. CHANSONNIER (franc. zbirka pjesama), 1. rukopisne zbirke iz XIII st. s pjesmama trubadura i trouvera, zatim takoer rukopisne zbirke vokalnih polifonih kompozicija iz XV st. Sauvani chansonnieri objavljuju se najee u faksimilu s transkripcijom u suvremeno notno pismo. 2. U Francuskoj od kraja XIX st., a neto kasnije i u ostalim zemljama, naziv za pjevaa chansona. CHANT (engl. pjesma, napjev, melodija), u Engleskoj openiti naziv za koralnu muziku u liturgiji, koja se izvodi jednoglasno, bez pratnje, u slobodnom ritmu. Iako muzika tog tipa po stoji u razliitim orijentalnim i egzotinim kulturama, taj se naziv odnosi na liturgijske melodije kranske crkve (takoer u Bizantu i Rusiji), poimence na ambrozijansko (milansko), galikansko, mozarapsko i gregorijansko (rimsko) pjevanje. U uem smislu eh. je tradicionalan nain izvoenja psalama (H* Chanting). U reformiranoj anglikanskoj crkvi jednoglasna recitacija gregorijanskog korala zamijenjena je harmoniziranim 4-glasnim stavkom.
K. Ko.

CHAPPELL & CO., engleska muzika naklada. Osnovali su je 1810 Samuel Ch. (? London, XII 1834), J. B. Cramer 1F. T. Latour. Izdavali su kompozicije klasinih majstora i instruk tivna muzika djela. Poduzee se znatno proirilo pod vodstvom Williama (London, 20. XI 1809 20. VIII 1888), sina Samuela Ch. On je objavio vrijedne zbirke narodnih pjesama {Collection oj National English Airs . . . , 1838 i nadalje) i lako pristupana djela starih engleskih majstora (Popular Music of the Olden Time, 2 sv., 185559). Osnovao je 1840 Musical Antiquarian Society za promicanje muzike starih engleskih madrigalista. Thomas Patey Ch. (London, 1819 1. VI 1902), brat Williama, osnovao je uz to i koncertnu poslovnicu koja je organizirala Monday Po pular Concerts i Saturday Popular Concerts (kasnije poznati kao Promenade Concerts, PROMS). Dotadanji naziv poduzea Cra mer, Addison & Beale promijenio je 1861 uCramer, Beale & Ch., ali ve od 1856 susree se i naziv Ch. & Co. Samuel Arthur Ch. (London, 1834 21. XII 1904), brat Thomasa Pateva, otvorio je i tvornicu klavira Ch. & Co. Naslijedio ga je njegov neak Stanley Ch. (London, ? 26. IV 1933). Kasnije je preuzeo upravu W. Boosev koji je izdavao operetnu i zabavnu muziku. Od 1929 tvrtku vode L. i M. Drevfus. U Kanadi, Australiji, Novom Ze landu i u Francuskoj djeluju podrunice poduzea Ch. & Co.
LIT.: H. F. Redlich i R. A. Harman, Chappell & Co. Ltd., MGG, II, 1952. C. Mair, The Chappell Story, 18111961, London 1961. M. Kun.

CHANTAVOINE, Jean, francuski muzikolog (Pariz, 17. V 1877 16. VII 1952). U Parizu studirao filozofiju, a na Univerzitetu u Berlinu muzikologiju (M. Friedlaender). Od 1923 glavni tajnik Parikog konzervatorija. Muziki kritiar u raznim asopisima {Revue hebdomadaire, 190320; Excelsior, 191121; Menestrel i dr.). Zajedno sa M. Brenetovom i drugim suradnicima izdavao 191113 godinjak L'Annee musicale. Ch. je dao vrijednih priloga istraivanju Beethovenova ivota i stvaralatva. Njegova se djela istiu jednostavnou izlaganja, preglednou i pristupanou. Zasluan je propagator muzike umjetnosti u Francuskoj .
DJELA: Beethoven et VArchiduc Rodolphe, La Revue hebdomadaire, 1903; Beethoven, 1906 (posljednje izd. 1948); Liszt, 1910 (posljednje izd. 1950); Musiciens et poetes, 1912; De Couperin a Debussy, 1921; L'Oeuvre dramatique de Camille Saint-Saens, 1921; Les Symphonies de Beethoven, 1932; Mozart, 1939; Musigue symphonique et religieuse', Petit guide de l'auditeur de musigue, 1947; Cent operas celebres. Analyse du livret et de la partition, ibid., 1948; Camille Saint-Saens, 1948; Mozart dans Mozart, 1949; Le Poeme symphonique, 1950; Le Romantisme dans la musique europeenne (sa J. Gaudefroy-Demombynesom), 1955. Uredio i izdao: Beethoven, correspondance, 1904; Liszt, Pages romantiques, 1912; Les Cahiers de conversation de Beethoven, RM, 1927. Od 1906 urednik zbirke muzikih biografija Les Maitres de la musigue. Preveo na francuski nekoliko opernih libreta (Mozart, Cosi fan tutte; Wagner, Tristan und Isolde i Parsifal; R. Strauss, Der Rosenkavalier) . Nekoliko Chantavoineovih djela posveeno je povijesti likovnih umjetnosti {Munich, 1908; Wermeer de Delft, 1925).

CHAPUIS, Auguste, francuski kompozitor i orgulja (Dampierre-sur-Salon, 20. IV 1868 Pariz, 6. XII 1933). Studirao u Parizu kod Th. Duboisa, J. Masseneta i C. Francka. Orgulja u crkvama Notre-Dame-des Champs (188287) i St. Rock (18881906); 18941929 na Konzervatoriju u Parizu predavao harmoniju. Obnovivi 1899 Orpheon Municipal, pridonio razvoju zbornog pjevanja. Suraivao na izdanju kompletnih djela J.-Ph. Rameaua.
DJELA: fantazija za orkestar; Tableaux flamands, 1918. Komorna muzika. Klavirske kompozicije. Opere: Enguerrande, 1892; Les Demoiselles de Saint-Cyr, 1921; Yannel. VOKALNA: oratorij Les Sept Paroles; mise; zborovi; nekoliko zbirka pjesama.

CHANTEFABLE, francuska srednjovjekovna knjievna vrsta, pola u prozi, pola u stihovima, koja se naizmjence recitirala i pjevala. Takva je npr. pripovijetka Aucassin et Nicolette (prva polovina XIII st.), kasnije vie puta dramatizirana i komponirana. Ch. je danas u Francuskoj i mala izrazito ritmika djeja pjesmica koja se pjeva uz jednostavnu melodiju. CHANTERELLE -> Cantino CHANTEURS DE SAINT-GERVAIS, Societ des, francusko pjevako drutvo koje je 1892 osnovao u Parizu kompozitor i dirigent Charles Bordes radi propagiranja vokalne polifonije XVXVII st. Udruenje je objavilo vrijedan zbornik Anthologie des maitres religieux primitifs. Od 1895 izdavalo je mjesenik Tribune de St. Gervais. CHANTING (engl. napjev), izvoenje psalama i cantica u svakodnevnoj kranskoj (rimskoj) liturgiji, a posebno u reformiranoj anglikanskoj crkvi. Ako svaki stih ima svoj poseban napjev, nastaje single ch., a kad se po dva stiha izvode na istu melodiju, onda je to double ch. U anglikanskoj crkvi korali su harmonizirani (4-glasno) u strogom ritmu, ali se izvode i jednoglasni gregorijanski korali u slobodnom ritmu. CHAPEAU CHINOIS -> Crescent CHAPI^ Ruperto, panjolski kompozitor (Villena, Alicante, 27. III 1851 Madrid, 25. III 1909). Studirao na Konzervatoriju

CHARAKTERSTtiCK, njemaki skupni naziv za krae lirske kompozicija, najee klavirske, s naglaenim karakteristinim opisom odreenog raspoloenja. Susreu se kod engleskih virginalista (Fitzzvilliam Virginal Book), francuskih clavecinista (Couperin, Rameau) te Ph. E. Bacha. Romantika klavirska literatura XIX st. bogata je takvim kompozicijama (Beethoven, Bagatelle; Schubert, Moments musicaux, Impromptus; Mendelssohn, Lieder ohne Worte; Schumann, Kinderszenen, Fantasiestucke; Brahms, Rapsodije, Capricci, Intermezzi). Ch. je po formalnoj strukturi obino trodijelna ili dvodijelna pjesma. Salonska muzika XIX st. sastoji se veinom od Charakterstlicka.
LIT.: M. Vidor, Zur Begriffsbestimmung des musikalischen Charakterstiick (disertacija), Leipzig 1924. E. Bodky, Das Charakterstiick, zbirka Musikalische Formen in historischen Reihen H. Martensa, Berlin. 1933 (II izd. 1961). W. Kahl, Charakterstiick, MGG, II, 1952. M. Kun.

CHARIVARI (franc; njem. Katzenmusik, tal. scampata), namjerno iskrivljena i buna izvedba nekog muzikog djela na otvorenom, pred kuama neomiljenih ljudi, esto rugalica ili aljiva serenada mladencima.

LIT.: G. Peignot, Histoire morale, civile, politique et litteraire du eharivari . . ., 1833. G. Herelle, Les Charivaris nocturnos dans le Pays basque francaises, Revue Internationale des etudes basques, 1924. H. i R. Kahane, Charivari, The Jewish Quarterly Review, 196162.

CHARLESTON, ameriki drutveni ples, vrsta ragtimea, nazvan po gradu Charlestonu u Junoj Karolini. Pojavio se na crnakoj reviji managera Georgea Whitea u New Yorku 1922. Autori muzike za prvi ch. bili su Crnci Cecil Mack i Jimmy Johnson. Od 1926 udomaio se u plesnim dvoranama. Osobito ga je propagirala poznata crnaka plesaica Josefine Baker. Originalni ch. je brzi fox-trot; kao drutveni ples razvio se kasnije u polagani fox-trot. Obino je u alla breve, 2/4 ili 4/4 mjeri, a povremeno je bilo pokuaja da se biljei i u 6/8 mjeri. CHARNLEY, Michael, suvremeni engleski plesa i koreograf (Manchester, ? ). Studij plesa zapoet kod K. Joosa na-

318

CHARNLEY CHARPENTIER

stavio u baletnoj koli Sadler's Welh u Londonu. Od 1947 djeluje kao koreograf trupe Ballet Workshop i na amerikoj televiziji. Najvei je uspjeh postigao koreografijom baleta Symphony for Fun (Don Gillis) i Alice in Wonderland. Njegove su koreografije izvorne i svjee, a esti su u njima humoristiki elementi. On spaja klasinu tehniku sa suvremenim plesnim oblicima. CHARPENTIER, Gustave, francuski kompozitor (Dieuze, Meurthe, 24. VI 1860 Pariz, 18. II 1956). kolovao se prvo na Konzervatorij umu u Lilleu, zatim je uio dve godine u klasi J. Masseneta na Parikom konzervatoriju i postigao 1887 Prix de Rome kantatom Didon. God. 1900 osnovao Oeuvre Mirni Pinson, ustanovu za snabdevanje parikih radnica pozorinim ulaznicama, a kasnije i Conservatoire Mirni Pinson, muziku kolu za radnice. Bavio se i milju da osnuje puko pozorite u kome bi radnici bili i glumci i publika. Ch. je organizovao i puke sveanosti, od kojih je prva odrana uoi 14. VII 1898 na Montmartreu, uz uestvovanje hora i orkestra sa ukupno 600 muziara. U ast mlade radnice, olienja rada, ansambli su pevali i svirali himne potovanja i zahvalnosti. Kompoziciju Le Couronnement de la Muse, napisanu za ovu priliku i na ovoj svetkovini izvedenu, Ch. je kasnije uvrstio u svoju operu Louise. Tim svojim delima Ch. je nastavlja velike tradicije narodnih sveanosti i himni iz doba Francuske revolucije. God. 1913 postao je lan Instituta. Ch. ima odreene socijalne ideje i eli da sa svojom muzikom postigne socijalni efekt. No iako u nekim delima vernim realizmom slika skromni milje siromatva, njegova zamisao kako da se prebrodi socijalni jaz koji razdire drutvo u osnovi je romantina i puna naivnog idealizma: on tei za postignuem harmonije ljudske zajednice putem umetnosti i doivljaja lepote. Ch. je sledbenik Bruneauovog scenskog naturalizma. I on komponuje na libreta u prozi, samo to on sam i pie svoja libreta. I on na realistiki nain iznosi prizore iz ivota proletera na opersku pozornicu. No njegov je realizam stalno ispremean sa romantikim elementima. On unosi simbolizam i fantastiku u svoja dela; kod njega je umetnik prvenstveno predstavnik ivota. Sa njim se sreemo u svim delima umetnika i ova tipino romantina crta podsea na Berlioza. Glavno Charpentierovo delo je njegova opera ili, kako je sam zove, muziki roman u 4 ina Louise, na vlastite reci. Izvedeno 1900, ovo je delo uskoro postalo jednim od najveih uspeha francuskog muzikog pozorita. U njemu kompozitor daje sliku boemskog miljea parikog Montmartrea. Naturalistikom vernou prikazuje radniku i malograansku sredinu; mlada radnica Louise predstavlja proleterski element. Sjajna je muzika slika glasova Pariza u drugom inu i mestimino zaista pravi ivot struji kroz ovo delo. No pesmu Pariza kompozitor peva sa romantikim zanosom. Delo je prava apoteoza Pariza, njegovih lepota i njegove slobode. Osnovna je njegova ideja tenja za slobodnim samoopredelenjem, za radou ivota. Ch. ima bogatu melodijsku invenciju, harmonski i ritmiki je raznovrstan. Sreno ostvaruje velike masovne scene i mestimino njegova je Louise nadahnuta iskrenom poezijom, uzdiui se do prave dramatiG. CHARPENTIER nosti i duboko oveanskog oseanja. Slabosti partiture lee u Charpentierovom usvajanju wagnerovskih formula neprekidne deklamacije, u komplikovanom aparatu lajtmotiva i pretrpanoj ulozi orkestra. One ine delo pretovarenim i pomalo zamornim, oduzimajui mu tipino galske osobine jasnoe izraza i ravnotee forme.
DELA: simfonijska suita Impressions d'Italie, 1892. Opere: Louise, 1900 (Pariz, 2. II 1900; jug. premijera, Zagreb, 28. IV 1919) i Julien ou La Vie du poete, 1913. Kantata Didon, 1887. Vie solo-pesama skoro iskljuivo na stihove Ch. Baudelairea i P. Verlainea: Chanson d'automne; La Cloche felee; Les Chevaux de bois; La Musique; Parfum exotique; Invitation au voyage i dr. LIT. : A. Bruneau, Musique d'hier et de demain, Pari 1900. R. Rolland, Louise, Revue de Musicologie, 1900. J. Drion, Louise de Gustave Charpentier. Notes et impressions recueillies par Jules Nordi, Bruxelles 1901. O. Sere, Musiciens francais d'aujord'hui, Pari 1911. /. Pizzetti, Gustave Charpentier, Musicisti contemporanei, Milano 1914. A. Boschot, Chez les musiciens, I, Pari 1922. A. Himonet, Louise de Gustave Charpentier Etude historique et critique, Chateauroux 1922. D. de Paoli, Luisa. Guida attraverso il romanzo musicale, Milano 1922. M. Delmas, Gustave Charpentier et le lvrisme francais, Pari 1931. K. O'Donnell Hoover, Gustave Charpentier, MQ, 1939. P. Landormy, La Musique francaise apres Debussv, Pari 1943. G. Vigolo, Louise, un romanzo musicale, RAM, 1948. A. Boschot. Gustave Charpen tier, MGG, II, 1952. A. Pr.

M.-A. CHARPENTIER. Naslovna strana zbirke moteta. Pariz

CHARPENTIER, Marc-Antoine, francuski kom (Pariz, 1634 ili 1636 24. II 1704). U Rimu je kod G. Car uio kontrapunkt, viezbornu kompoziciju i upoznao oblik / sacrae. Nakon trogodinjeg studija vratio se u Pariz; 167: suraivati s Moliereom u trupi Comedie-Franfaise> iji i nakon Moliereove smrti (do 1685). Komponirao za dvt XIV i za razne parike crkve i samostane. Znaajan je rad na College Loms-le-Grand, te u crkvatna Saint-Louis i -Chapelle (nakon 1688). Stilski se u scenskim i reprezent djelima Ch. pribliava Lullvju, ali ne dosee njegovu im Svoj najvii domet ostvario je na podruju crkvene J Na Carissimijevim tradicijama uspio je ostvariti osebuj; ziki izraz koji se odlikuje rijetkim modulacijama, esto] trebom zaostajalica, kromatizama i disonantnih akorda t storskim voenjem dionica.
DJELA. INSTRUMENTALNA: koncert za 4 viole; uvertire; za 3 violine; Marches; menueti; preludiji; Ballets des saisons; Orphet i dr. DRAMSKA. Opere: Les Amours d'Acis et de Galatee, 1678; 1693 (Th. Corneille); Philomele. Scenska muzika za Le Mariage force i lae imaginaire Molierea, 1672 i 1673 ; Circe i L'Inconnu Corneillea i D. 1675; Les Fous divertissants R. Poissona, 1680; LaPierre philosophale C -Vizea, 1681; Les Amours de Venus et d'Adonis D. de Vizea, 1685; La J.-T. Regnarda, 1694; Endymion, 1681; Psyche, 1684. Pastorale i d: menti. VOKALNA: 18 oratorija (najznaajniji Le Reniement de S. mise; Requiem; preko 30 psalama; cantici; lamentacije; moteti; himne ne; Lecons de Tenebres; Litanies de la Vierge; Histoires sacrees; Tragea tuelles i dr. SPISI: Rgles de la composition i Abrege des regles de l'a< nement. LIT.: J. Bonnasies, La Musique a la Comedie-Francaise, Pari P. Boyesse, Le Theatre des Jesuites, Pari 1880. M. Brenet, MareCharpentier, Tribune de St.-Gervais, 1900. H. Quittard, Orphee de; aux Enfers, RM, 1904. Isti, Note sur un ouvrage inedit de M.-A. C tier, ZIMG, 1905. Isti, La Couronne de fleurs, RM, 1908. M. Les Musiciens de la Sainte Chapelle, Pari 1910. G. de Froberville, I de Marc-Antoine Charpentier, Revue de Musicologie, 1928. K. 1 Petrus-Oratorium von Marc-Antoine Charpentier und die Passion, PJ Q. Gastoue, Notes sur les manuscrits et sur quelques oeuvres de M.-pentier, Melanges L. de La Laurencie, Pari 1933. C. Crussard, Mare Charpentier, theoricien, Revue de Musicologie, 1945. Isti, Un 1 francais oublie, Marc-Antoine Charpentier, Pari 1945. Y. Rokseth, L nificat de Marc-Antoine Charpentier, Journal of Renaissance and Baroc sic, 1946. D. Launay, Mare Antoine Charpentier, MGG, II, 1952. Hitchcock, The Latin Oratorios of Marc-Antoine Charpentier, Ann Ari (znatno skraeno obj. u MQ, 1955). C. H. Barber, Les Oratorios d -Antoine Charpentier, Recherches 1963, 1963. R. W. Lome, MarcCharpentier, compositeur chez Moliere, Etudes classiques, 1965. Ist -Antoine Charpentier et l'Opera de College, Pari 1966. Th. Kat Lecons des Tenebres im 17. und 18. Jahrhundert, Bern 1966. K

CHARPENTIER, Raymond, francuski kompozitor, c i muziki kritiar (Chartres, 14. VIII 1880 Pariz, 27. XI] Zavrio studij prava, u kompozicij i uenik A. Gedalgea 1921,44 dirigent kazalita Comedie-Francaise u Parizu, 19 muziki urednik Radio-stanice. Od 1930 direktor asopisa C Musical et Thedtral, bio je urednik dnevnika Comoedia i r kritiar asopisa Muica. Ch. je utemeljio diskoteku i fc Francuskog radija.
DJELA. ORKESTRALNA: Quatre paysages (Le Jardin du pr La Saint-Loup; Sous bois d'automne; La Neige sur les tombes) ; 3 Esquisses niques; Coriolan. KOMORNA'. 2 gudaka kvarteta, 1901 i 1909; kvintet, 1923; klavirski kvartet; Enluminures za gudaki kvartet, flautu 1949; sonata za violinu i klavir, 1933. Opera Gerard et Isabelle, 1912 1 sa J. Jourdanom i A. Morhangeom). Scenska muzika za oko 30 kazalin VOKALNA: Trois Chansons d dire za 3 enska glasa i orkestar, 1929; zicije za glas i orkestar ili komorni sastav; solo-pjesme. LIT.: H. Jourdan-Morhange, Ravmond Charpentier, MGG, I

CHARRAT CHAUVIRE
CHARRAT, Janine, francuska plesaica i koreograf (Grenoble, 1924 ). U djetinjstvu uila plesati kod J. Ronsava. Studirala zatim u Parizu kod L. Jegerove, O. Preobraenske i Volinine. God. 1941 nastupala na turnejama sa R. Petitom, 1945 47 plee u Monte Carlu istakavi se osobito u baletima Passion (Honegger) i ota Rustaveli (erepnjin) koje je koreografirao S. Lifar. Kao koreograf debitirala 1945 s baletom Jeu de Cartes (Stravinski) za Ballets des Champs-lysees. U Berlinskoj operi koreografirala 1951 Abraxas (Egk), a u milanskoj Scali balet Sedam smrtnih grijeha (Weill). God. 1951 osniva Ballets de Janine Charrat. Ta je trupa djelovala u Grenobleu i Cannesu, a 1952 prvi je puta nastupila u Parizu. Zatim je_ gostovala u Njemakoj, vicarskoj, Belgiji, Nizozemskoj, Irskoj, panjolskoj, Italiji, Jugoslaviji i u Londonu. God. 1957 osnovala je novi baletni ansambl Nouveaux Ballets de Janine Charrat koji je gostovao i u SAD. Od 1962 djeluje kao profesor, koreograf i plesa na Operi u e-nevi. Neto kasnije osniva u Parizu u suradnji s plesaem Mi-loradom Mikoviem novu baletnu trupu s kojom gostuje po cijeloj Evropi. CHARTON-DEMEUR, Anne-Arsfene, francuska pjevaica, sopran (Saujon, Charente, 15. III 1827 Pariz, 30. XI 1892). Studirala u Bordeauxu, gdje je 1842 (ili 1843) debitirala u Donizettijevoj operi Lucia di Lammermoor. God. 184547 pjevala na Thedtre de la Monnaie u Bruxellesu, 1849 na Opera-comique u Parizu, zatim u Petrogradu, Madridu, New Yorku, Baden-Badenu, Habani i ponovo u Parizu. God. 1879 povukla se s pozornice. Pjevala je jo jedino na praizvedbama nekih djela H. Berlioza koji ju je vrlo cijenio. CHASE, Gilbert, ameriki muzikolog i muziki kritiar (Habana, 4. IX 1906 ). Studirao u New Yorku na Columbia University i privatno u Parizu. Diplomirao na University of North California. God. 192935 u Parizu muziki kritiar i dopisnik dnevnika i asopisa Daily London i Musical Times (London) i Musical America (New York). Nakon jednogodinjeg boravka u panjolskoj vratio se 1936 u New York. Savjetnik za latinskoameriku muziku u Kongresnoj biblioteci (194046), predavao je historiju amerike muzike na Columbia University (194448) i nekim drugim univerzitetima. God. 195155 bio je kulturni atae u Limi i Buenos Airesu. Zatim do 1960 direktor i profesor historije muzike na Muzikoj koli Univerziteta u Oklahomi, a od 1960 predaje historiju muzike na Tulane University u New Orleansu. Tu je 1961 osnovao Inter American Institute for Musical Research. Od 1965 ureuje godinjak te ustanove. Suraivao u Baker's Biographical Dictionary (IV izd.) i International Cyclopedia of Music and Musicans (urednik Thompson). Prouavao osobito panjolsku muziku.
DJELA: The Music of Spain, 1941; A Bibliography of Latin American Folk Music, 1942; Music of the New World (5 sv.), 194244; A Guide to the Music of Latin America, 1945; The Story of Music (2 sv.), 194546; Music in Radio Broadcasting, 1946; America's Music, 1955 (II izd. 1966; franc. prijevod 1957); Introducion a la muica atnericana contempordnea, 1958; studije i lanci. Redigirao antologiju The American Composer Speaks, 1700 to 1965, 1966.

319

nom kanonu s oponaanjem kukavijeg pjeva, koja se javlja jo u 2 rukopisa iz Strasbourga, a upotrijebio ju je i Oswald von Wolkenstein podmetnuvi joj novi tekst (oko 1420). Drugi primjer iz istog kodeksa, Se je chant mais que ne sulh, lovaka scena s ulomcima na nain hoquetusa, javlja se i u refrenu jedne balade Guillaummea de Machaulta. Po grai se ubraja u ch. jo jedna Machaultova balada i kanoni iz 2 njegova laija (naznaeni kao chace). Ch. nije dodue dosegao znaenje talijanske caccie, ali je po svemu sudei bio ve izgraena i rairena vrsta razdoblja Ars nova u Francuskoj, posebice zbog tada omiljenog realistinog zvukovnog slikanja. Kasnije se naziv ch. javlja, posve neovisno o kanonskoj tehnici, kao programatski naslov kompozicija o lovu (npr. La Chasse, C. Janequina i Chasse de lievre N. Gomberta) i zatim osobito u instrumentalnoj muzici XVIII i XIX st. u kojoj su se rado oponaali odnosno upotrebljavali lovaki instrumenti, trompe de chace ili cor da chace (Haydn, simfonija u D-duru).
LIT.: H. Besseler, Studien zur Musik des Mittelalters, AFMW, VII, 1925 . Isti, Die Musik des Mittelalters und der Renaissance, Potsdam 193134. K. Taut, Die Anfange der Jagdmusik, Leipzig 1927. L. K. J. Feininger, Die Friihgeschichte des Kanons bis Josquin des Prez, Emsdetten 1937. N. Pirrotta, Per l'origine e la storia della caccia e del madrigale trecenteseo, RMI, XLXVIIIXLIX, 1946 47. J. Handschin, The Summer Canon and Its Background, Muica Disciplina, III, 1949. H. Besseler, Chasse, MGG, II, 1952. I. A.

CHASE, Lucia (udata Enring), amerika plesaica i impresarij (Waterbury, Conn., oko 1910). Studirala u New Yorku kod M. Mordkina u ijoj je baletnoj trupi debitirala 1932. Kao solistica toga ansambla plesala je u mnogim amerikim gradovima. Sa R. Pleasantom osnovala je 1939 Ballet Theatre koji je pod njenim vodstvom ubrzo postigao ugled jednog od najboljih suvremenih plesnih ansambla. CHASINS, Abram, ameriki kompozitor i pijanist (New York, 17. VIII 1903 ). Studirao u New Yorku na Juilliard School of Music, univerzitetu Columbia i na Curtis Institute (E. Hutcheson, R. Goldmark, J. Hofmann). Kao pijanist debitirao 1929 u Philadelphiji izvodei solistiku dionicu svog Prvog koncerta za klavir i orkestar. God. 192635 profesor na Curtis Institute u Philadelphiji, od 1939 muziki savjetnik radio-stanice WQXR (od 1947 direktor). Autor brojnih efektnih klavirskih djela; slui se suvremenijim izraajnim sredstvima, ne naglaavajui posebice nacionalne elemente amerike muzike.
DJELA. ORKESTRALNA: dva koncerta za klavir, 1929, i 1933; Three Chinese Pieces, 1925 ( I I verzija 1931); Parade, 1930. KLAVIRSKA (oko 100 kompozicija): A Shanghai Tragedy; Flirtation in a Chinese Garden; Rush Hour in Hongkong; 24 preludija, 1928. Transkripcije za 2 klavira. SPISI: Speaking of Pianists, 1958; The van Cliburn Legend, 1959 (zajedno sa V. Silesom).

CHASSER (franc. loviti), oko 1400 i kasnije, uputa za strogi kanonski nain kod kojega je ispisana samo jedna dionica, a druge moraju svoj napjev iz nje izvoditi (loviti). CHAUSSON, Ernest, francuski kompozitor (Pariz, 21. I 1855 Limav kod Mantesa, 10. VI 1899). Uio kod J. Masseneta i C. Francka, pod ijim je uticajem bio ceo ivot i kojemu ima da zahvali svoje majstorsko vladanje kompozicionom tehnikom. Za svoga kratkog veka Ch. je napisao prilian broj kompozicija, dotiui skoro sve oblasti muzike. U muzikoj drami Le Roi Arthus potpuno je pod Wagne-rovim uticajem i u muzici i u sieu koji ima mnogo dodirnih ta-aka s temom Tristana i Izolde. Pravi domen Chaussona je kon-certantna forma, kamerna muzika i solo-pesma. Meu najbolja i najpoznatija nj egovadela ide Poeme za violinu i orkestar, za koji je Debussv rekao: Sloboda forme ne suprotstavlja se nikad skladnoj srazmeri. Nita nas ne moe vie uzbuditi svojom sanjarskom blagou no kraj Poeme, kada muzika, ostavljajui1 po strani svako opisivanje, svaku anegdotu, postaje samo ose-anje koje je nadahnulo emociju. U solo-pesmama Ch. je pretea Gabriela Faurea, jednog od tvoraca novije francuske solopjesme. Glavne su osobine Chaussonove muzike: naroita dra, veinom obavijena velom melanholije, E. CHAUSSON mirna ozbiljnost, jednostavnost i profinjenost koje dolaze pravo od srca (G. Samazeuilh).

CHASSE (franc. lov), u Francuskoj u XIV st., vrsta polifone muzike, oblikovane redovito u troglasnom kanonu. Notirao se samo jedan glas, dok je ostalim glasovima katkad naznaena uputa za nastup (Ch. de septem temporibus fugando et revertendo . . .). Postanak mu nije rasvijetljen, ali se bez sumnje razvio istodobno kada i talijanska -> caccia, i to iz rairene srednjovjekovne prakse drutvenog muziciranja u kanonu. Sauvalo se malo muzikih primjera; od 4 chassea u junofrancuskom kodeksu Ivrea zanimljiv je Talent m'est pris de chanter, kraa proljetna pjesma u 3-glas-

DELA. ORKESTARSKA: simfonija u B-duru op. 20, oko 1890. Simfo nijske poeme: Viviane op. 5, 1882; Solitude dans les bois op. 10, 1886 (unitena) i Soir defete op. 32, 1898. Poeme za violinu i orkestar op. 25, 1896. KAMERNA: gudaki kvartet (nedovren); klavirski trio, 1882; klavirski kvartet, 1897; koncert za klavir, violinu i gudaki kvartet, 188991; Piece za violonelo ili violu i klavir. KLAVIRSKA: sonata u f-molu, 1880; 2 sonatine, 187879; Cinq fantaisies, oko 1880; Paysage, 1895; Quelques danses, 1896; DRAMSKA. Muzike drame: Helene, 1884 i Le Roi Arthus, 1903. Scenska muzika za Shakespeareovu Oluju (La Tempete), 1888; za La Legende de Sainte Cecile M. Bouehora, 1892; za Aristofanove Ptice, 1889 i dr. VOKALNA: Hymne vedigue za 4 glasa i orkestar, 1886; Chant nuptial za enski hor, 1888; Deux duos za glasove i orkestar, 188386; vie zbirki solo-pesama (Serres ehaudesj. Moteti i druge crkvene kompozicije. LIT.: P. de Breville, E. Chausson, Mercure de France, septembar 1899. A. Bruneau, E. Chausson, Le Figaro, 18. VI 1899. P. Dukas, E. Chausson, Revue hebdomandaire, juli 1899. V. d'Indy, E. Chausson, Tribune de St. Gervais, septembar 1899. P- Lalo, E. Chausson, Le Temps, 20. VI 1899. J. Tiersot, E. Chausson, Le Guide musical, 25. VI i 2. VII 1899. Ch. Malherbe, SIM, august-septembar 1910. RM je posvetila Chaussonu broj od de cembra 1925. Ch. Oulmot, La Musique de l'amour: Ernest Chausson et la Bande a Franck, Pari 1935. P. Landormy, La Musique francaise de Franck a Debussv, Pari 1943. G. Samazeuilh, Musiciens de mon temps, Pari 1947. J. Bruyr, Ernest Chausson, MGG, II, 1952. J. P. Barricelli i L. Weinstein, Ernest Chausson; the Composer's Life and Works, 1955. J. Gallois, Ernest Chausson, Pari 1967. A. Pr.

CHAUVIRE, Yvette, francuska plesaica (Pariz, 22. IV 1917). Uenica baletne kole Parike opere (B. Kniassef), debitirala 1931. Od 1937 do 1949 djelovala stalno na Parikoj operi. Uz to je povremeno plesala i u Monte Carlu u baletnoj trupi S. Lifara. God. 1949 gostovala u vicarskoj, neko vrijeme zatim

320

CHAUVIRfi CHERICI
plesala u kazalitu La Scala u Milanu. God. 1950 bila lanica parikog baleta Ballets des Champs-lysees. Iste je godine gostovala u SAD, 1951 u Firenci, 195152 u Londonu i Milanu, 195354 u Rimu. Vrativi se 1954 u Pariz ponovno djeluje na Operi. Ch. se istakla osobito u baletima Labue jezero (ajkovski) i Giselle (Adam). Ona njeguje klasini balet, ali ne tei za izvanjskim efektima. Njen je ples pun iskrene senzibilnosti i plasti nosti. CHAVARRI LOPEZ, Eduardo, panjolski kompozitor i muziki pisac (Valencia, 31. I 1875 ). U Barceloni uio kod F. Pedrella harmoniju i kompoziciju. Na Konzervatoriju u Valenciji predavao muziku estetiku i historiju, a bio i dirigent konzervatorijskog orkestra. God. 1903 osnovao je komorni orkestar s kojim je izvodio djela panjolskih autora.
DJELA. ORKESTRALNA: Concerto espaiioli Rapsodia valenciana za klavir i orkestar; Cuentos Liricos; TierrasLevantinas; Ventalls antics; Acuarelas valencianas za gudae. KOMORNA: Ouarteto hispano; kvartet za 4 violine; Andaluza za violonelo i klavir. Legenda del Castillo moro za klavir; Cuentos y Fantasias za klavir. Solo-pjesme (Candones para la juventud). SPISI: Historici de la muica (2 sv.), 1914 (111 izd. 1929); Muicapopular espanola, 1927; Chopin, 1950; Folklore musical espanol, 1955; Narraciones musicales; La Tetralogia de Wagner. LIT.: F. Guillot de Rode, Yvette Chauvire, Pari 1950. LIT.: W. Boetticher, Hippolyte-Andre-Jean-Baptiste Chelard.j 1952.

CHELLERI (Keller), Fortunato, talijanski kompo: makog podrijetla (Parma, V ili VI 1690 Kassel, 11. X Uenik F. M. Bazzanija, operni kompozitor u Veneciji, dvorski dirigent u Wiirzburgu, 172532 u Kasselu, zatim u Stockholmu. God. 1726 boravio u Londonu, a posljt godina ivio u Kasselu. Ranije Chellerijeve opere pripai venecijanske kole, dok se u kasnijim oituje i utjecaj n; opernog stvaranja. U misama i ostalim crkvenim djelirr spojiti strogost rimske kole s napuljskom melodioznost:
DJELA: Concerto con violoncello obligato, 1742; 12 suita za c Trio u D-duru, 1735; Sonata da camera u D-duru za 2 violine, 2 fl; oko 1740; Rondeau za 2 flaute, obou i b. c. Devet suita (sonata DRAMSKA. Opere: La Griselda, 1708; II Gran Alessandro, 17 nobia in Palmira, 1710; L'Atalanta, 1713; Alessandro fra le Amaz. La Caccia in Etolia, 1715; Ircano innamorato, 1715; Penelope la c Alessandro Severo, 1718; Amalassunta regina dei Goti, 1718; La Pae 1719 (zajedno sa G. M, Buinijem); Tamerlano, 1720; Arsacide, 17, stocle, 1721; Amor tirannico, 1721 (zajedno sa G. Portom); Zenobiae 1722; Pastorale, 1722; Serenata, 1722. VOKALNA. Oratoriji umano, 1722; Annuntiatio Mariae, 1723; Allegorie, 1724; Oratorio pe Santo, 1730; Dio sul Sinai, 1731; David umiliato, 1732. Kantate; ari) 1

CHAVEZ, Carlos, meksiki kompozitor i dirigent (Mexico Citv, 13. VI 1899). Klavir uio kod svoga brata, zatim kod E. Poncea (191014) i P. L. Ogazona (191620). Nakon boravka u Evropi (1922) i SAD (192324 i 192628) vratio se u domovinu i tu postao jedan od najistaknutijih predstavnika muzikog ivota. God. 1923 osnovao koncertnu poslovnicu, a 1928 i simfonijski orkestar (vodio ga do 1948). Prireivao je koncerte za radnike izvodei prvenstveno suvremenu muziku. Bio direktor Konzervatorija (192834) i upravitelj Nacionalnoga instituta za umjetnost (194653). Uredio sistem muzikoga kolstva u Meksiku i potpoma-gao mlade kompozitore. U svojim djelima povezao modernu harmonijsku i instrumentalnu tehniku sa znaajkama muzike C. CHAVEZ meksikih Indijanaca ostvarivi individualni, ali i meksiki mu ziki stil.
Antimona, 1933; III, Sinfonia proletaria (Llamadas) za zbor i orkestar, 1934; IV, Sinfonia India, 1936; V, 1951; VI, 1952; VII,za gudae, 1953 i VIII, 1964. Koncerti: za harfu, 1938; za 4 roga, 1938; za klavir, 1940 i za violinu, 1950. etiri nokturna za violinu, 1939; Obertura republicana, 1935; tokata za udaraljke, 1947; Baile, 1953; Cantos de Mexico za orkestar meksikih instrumenata, 1935; Xochipilli-Macuilxochitl za orkestar indijanskih instrumenata, 1940. KOMORNA. Tri gudaka kvarteta: I, 1921; II, 1932 i III, 1944. Soli za duhaki kvartet, 1933; Tambuco za 6 udaraljki, 1965; Energia za nonet, 1925; sonata za 4 roga, 1930; sonatina za violonelo i klavir, 1924; sonatina za violinu i klavir, 1924; Espiral za violinu i klavir, 1934. Tri sonate za klavir, 191828. DRAMSKA: opere Panfilo y Lauretta, 1957 i Love Propitiated, 1960. Baleti: El Fuego nuevo, 1928; Los cuatro soles, 1930; HP, 1932; Antigona, 1940 i Hija de Colquide (Dark Meadow), 1946. Scenska muzika. VOKALNA: El Sol za zbor i orkestar, 1934; La Palama azur za zbor i orkestar, 1940; Tierra mojada za zbor, obou i engleski rog, 1932; Canto a la tierra za zbor i klavir, 1946; Arbolucu que te sequeste za zbor a cappella, 1942; solo-pjesme. SPISI: Toviard a New Music, 1937; La Muica mexicana, 1949; Musical Thought, 1960. LIT.: H. Weinsto;k, Carlos Chavez, MQ, 1936. H. Coviell, Carlos Chavez, The Book of Modern Composers, New York 1942. A. Fuchs, Zwei mexikanische Komponisten, Melos, 1952. H. Weinstock, Carlos Chavez (s katalogom djela), Compositores de Amrica, 1957. R. Garcia-Morillo, Carlo Chavez: vida y obra, Buenos Aires 1960.

moteti; psalmi. LIT.: W. Ecksrt, Fortunato Chelleri (disertacija), Heidelberg u Fortunato Chelleri, MGG, II, 1952.

CHEMIN, Nicolas du ~> Du Chemin, Nicolas CHEMIN-PETIT, 1. Hans, njemaki kompozitor 12. VII 1864 Potsdam, u. I 1917). Uenik Konzen Leipzigu, zborovoa u Ulmu, 188794 dvorski dirigent sen-Altenburgu i zatim nastavnik pjevanja na gimnaziji damu, gdje je 1900 osnovao vlastitu muziku kolu.

DJELA. Opere: Der Goldregen, 1889; Hans Jiirge, 1893 i Oe 1915. Operete: Die Prinzessin und der Schweinehirt, 1905 i Der Heb 1906. Zborovi; prigodne kompozicije. LIT. Fr. Welter, Hans Chemin-Petit, AM, 1939. ,

2. Hans Helmut, njemaki violonelist, dirigent i zitor (Potsdam, 24. VII 1902 ). Sin Hansa; studirao n; muzikoj koli u Berlinu (violonelo kod H. Beckera, koi kod P. Juona). God. 192427 lan kvarteta Bruinier; kc je i solistiki. Od 1929 predavao u Berlinu teoriju na / za crkvenu i kolsku muziku, a od 1948 na Visokoj muzi Dirigentskim radom zapoeo 1934. Od 1939 vodio k zbor u Magdeburgu, od 1943 Berlinski filharmonijski. 1945 Gradski zbor u Potsdamu.
1932; Concertino za violonelo, 1931; Orchesterprolog, 1939; Festl 1941; Simfonische Musik (Potsdamer Musik), 1944. KOMORN. aka kvarteta, 1925 i 1927; Blasertrio im alten Stil, 1943; duhaki k\ Kleine Suite za nonet, 1938. DRAMSKA. Komorne opere: Dt Vogel (za pjevae ili marionete), 1927; Lady Monika, 1929 i Konig A Scenska muzika za drame Shakespearea i Wedekinda, te za mario: Dr Faust, 1932. VOKALNA. Kantate: Von der Eitelkeit der Welt (A za bariton i mali orkestar, 1936; An die Liebe za sopran i mali ori i Werkleute sind wir (Rilke), 1944. Geistliches Konzert (Rilke) za alt im 1944; 3 himne (Holderlin) za bariton i orkestar, 1929; Lyrische Suit i sekstet, 1929; madrigali; zborovi; solo-pjesme (Triptychon za sopi flaute i violonelo, 1945); psalmi za zbor i orkestar; moteti. Iz pjesmaricu pukih napjeva Kommt ihr Gespielen (6 sv), 194951. LIT.: H. Becker, Hans Helmut Chemin-Petit, MGG, II, ]

DJELA. ORKESTRALNA: dvije simfonije, 1932 i 1949; i

DJELA. ORKESTRALNA. Osam simfonija: I, 1918; II, Sinfom'a de

CHERBULIEZ, Antoine-Elise, vicarski muziko hausen, Alzacija, 22. VII 1888 Ziirich, 15. X 1964; tehniki fakultet; muziku uio na Konzervatoriju u Ziir: M. Regera (teorija i kompozicija) u Meiningenu i Jeni, A. S' (orgulje) i S. Ochsa (dirigiranje) u Berlinu. God. i"9r gulja i nastavnik muzike u Wattwilu, 1921 vratio se u d Suosniva i direktor muzike kole u Churu (do 1942). istodobno lektor Univerziteta u Ziirichu i zatim uter direktor Muzikolokog seminara i 193258 honorarni Ue podruje njegova muzikolokog istraivanja bio je muziki folklor. Ogledao se i kao kompozitor. :
DJELA. Knjige: Geddnkliche Grundlagen der Musikbetrachtt tacija), 1923; Peter Cornelius, 1924; Joseph Haydn, 1932; Die Sch deutschen Musikgeschichte, 1932; Johannes Brahms, Wege zum Versi Kunst, 1934; Der unbekannte Na'geli, 1938; C. Ph. E. Bach, 1939 der Musikpddagogik in der Schiveiz, 1943; O. Barblan, 1945; Joha? Bach, 1946; Edvard Grieg, 1947; Tschaikowsky und die russische N. F. Chopin, 1948; Giuseppe Verdi, 1949; Georg Friedrich Hdndel, 1 Pergolesi, 1954; Musikgeschichte von Spanien, Portugal und La 1957. Studije: Pestalozzis Anregungen auf dem Gebiet der Mu! und der Volksmusik, 1933; La Cancien popular en la Suiza Retica musikalische Erziehung, Schweizerisches Musikbuch, 1939; Die Mus des Kindes, Die Musik im Leben des Menschen, 1942; Bibliographie son et de la musique populaire en Suisse, Le Foklore, 1949 i dr.

CHLARD, Hippolyte-Andre-Jean-Baptiste, francuski kompozitor (Pariz, 1. II 1789 Weimar, 12. II 1861). Uio kod F.-J. Fetia i na Parikom konzervatoriju (V. Dourlen, F. Gossec, E. Mehul, L. Cherubini). God. 1811 nagraen sa Prix de Rome. Studirao zatim kod G. Bainija u Rimu, N. Zingarellija i G. Paisiella u Napulju. Violinist Parike opere, zatim dvorski dirigent u Miinchenu, vlasnik trgovine muzikalija u Parizu, dirigent Njemake opere u Londonu, dirigent u Augsburgu, te od 1840 (s prekidom 185254, kad je ivio u Parizu) dvorski dirigent u Weimaru. Ch. je komponirao francuske, njemake i talijanske opere. Izvedbe u Parizu uvijek su zavravale s neuspjehom, a u Njemakoj s odobravanjem.
DJELA. Opere: Macbeth, 1827; La Table etle logement, 1829; Mitternacht, 1831; Der Student, 1832; Die Hermannsschlacht, 1835 (najuspjelija); Der Seekadett, 1844; L'Aquila romana (posth.), 1864. Komine opere: La asa davendere, 1815 i Der Scheibentoni, 1842. Kompozicije za orkestar. Solo-pjesme; zborovi. Crkvene kompozicije. Izdao Solfeges a quatre voix suivis d'un cantique d voix seule avec accompagnement de piano.

LIT.: W. Schuh, Antoine-Elisee Cherbuliez, MGG, II, 195:

CHERICI, Sebastiano, talijanski kompozitor (Pii 1704). O njegovu kolovanju nita nije poznato, a i nikom djelovanju ima malo podataka: 1672 dirigent, u Ferrari, poslije 1695 u Pistoji. Ch. izbjegava strogu i daje prilino znaenje instrumentima u vokalno-instrur djelima. G. Barblan istie melodijsku invenciju i osj( komornim duetima op. 5. ,

CHERICI CHERUBINI
DJELA. DRAMSKA. Opere: Amor piaga ogni ore, 1691; L'Egdinda, 1699. VOKALNA. Oratoriji: La Conversione di S. Agostino, 1678; La Caduta d'Uria, 1678; La Susanna, 1678; // Senso abbattuto, 1680; II Trionfo delld pae, 1688; H Trionfo degli incanti amorosi, 1689; Le Vittorie di Cristo morio e risorto, 1691; // Martirio di S. Maurelio, 1693. Inni sacri za 2-5 glasova s violinama i bez op. 1, 1672; Harmonia di devoti concerti za 2 i 3 glasa s violinama i bez op. 2, 1681; Compieta concertata e breve za 3 i 4 glasa op. 3, 1686; Motetti sacri za 2 i 3 glasa s violinama i bez op. 4, 1686; Componimenti da camera za 2 glasa op. 5, 1688; Motetti sacri za 2 i 3 glasa s violinama i bez op. 6, 1695. LIT.: G. Barblan, Sebastiano Cherici, MGG, II, 1952.

321

CHERKASSKY (erkaski), Shura, ameriki pijanist ruskoga podrijetla (Odessa, 7. X 1911 ). Prvu pouku u klaviru dobio od majke i ve kao osmogodinji djeak koncertirao u Odessi. God. 1923 otiao u Ameriku i tamo uio kod J. Hofmanna. Osim koncertnih turneja po Americi nastupao: 1928 u Australiji i Novom Zelandu, 1929 i 1931 u Junoj Africi, 193538 u Evropi (i Sovjetskom Savezu) i dr. Od 1939 ivio u Parizu, a zatim u Hollvvvoodu. Ch. je jedan od najveih klavirskih umjetnika dananjice. On ne oduevljava samo kao virtuoz, nego i kao produhovljen interpret kultiviranog udara. CHERUBINI, Luigi, italijanski kompozitor (Firenca, 14. IX 1760 Pariz, 13. III 1842). Osnove muzike uio kod svog oca Bartolomea Cherubinija, embalista teatra della Pergola u Firenci, harmoniju i kontrapunkt kod B. i A. Felicija; kod G. Castruccija uio orgulje, a kod P. Bizzarija verovatno pevanje. Svoje prvo vee delo Messa in D komponovao 1773; sledeim duhovnim kompozicijama privlai panju javnosti i dobiva stipendiju toskanskog vojvode (kasnijeg cara Leopolda II), koja mu omoguuje etvorogodinji studij (177882) kod G. Sartija u Bologni. Analizirajui dela renesansnih majstora, Ch. se tada usavrio u polifonom stilu; saradivao je na delima svog uitelja i sam kompo novao (opera // Quinto Fabio, 1780 i dr.). Po zavretku studija pie opere koje se izvode u raznim italijanskim pozoritima. Kako je u to doba bio obiaj da se na gostovanja pozivaju ne samo dobri pevai i instrumentalisti ve i kompozitori, Cherubinija pozivaju 1784 u London. Tu pie opere za King's Theatre i 1786 postaje dvorski kompozitor. God. 1786 odlazi u Pariz, gde e se, nakon kratkog boravka u Torinu 1788, zbog izvedbe svoje opere Ifigenia in Aulie, stalno nastaniti i ostati do smrti. God. 178492 vodi sa G. B. Viottijem i N. Mestrinom italijansko pozorite (Theatre de Monsieur). God. 1795 naimenovan je za inspektora novoosnovanog Parikog konzervatorijuma, no kako ga je Napoleon omrznuo, verovatno zbog jedne njegove ranije kritike primedbe, bude zapostavljen, pa naputa taj poloaj i bavi se iskljuivo komponovanjem. U to vreme, uz ostale kompozicije, pie za javne republikanske sveanosti himne sa bogatim zborovima i golemim orkestrima. God. 1805 putuje u Be gde se 1806 izvode njegove opere Lodoiska i Faniska. U Beu upoznaje Havdna i Beethovena. God. 1806 Napoleon je zauzeo Be i pozvao Cherubinija da organizuje sveanosti u Schonbrunnu. No po povratku u Pariz Cherubinija ponovo zapostavljaju; on pada u novane tekoe i depresiju te neko vreme (do 1808) prestaje komponovati. God. 1815 diriguje u Londonu dela koja je napisao za londonsko Filharmonijsko drutvo (simfonija, koncertna uvertira). God. 1816 postaje profesor na parikoj cole royale de musigue (182142 direktor). God. 181620 bio je i nadintendant Kraljevske kapele.

Pored sve mnogostranosti Cherubini-jeva stvaranja, teite njegove kompozitor-ske delatnosti lei u operi, kojoj je posvetio nekoliko decenija svoje vanredno duge umetnike aktivnosti. Svoje prve opere komponovao je u stilu napuljske kole. U Parizu je uao u krug francuskih kompozitora pristalica Gluckove operne reforme. Njegova prva parika opera Demophoon pisana je u stilu Gluckovih opera, ali zbog obilne u-potrebe kontrapunkt -skih elemenata nije bila L. CHERUBINI. Rad J.-A.-D. Ingresa pristupana publici. Sa operom Lodoiska, punom sveih harmonskih kombinacija, divne melodike i briljantno orkestriranom, Ch. je priao ka novom operskom smeru izraslom iz ideja i zbivanja Francuske revolucije. To je tzv. opera spasa kojoj su obeleja: velianje etikih principa, romantiko isticanje kolorita, operisanje scenskim i muzikim kontrastima, spaavanje glavnog lica po svaku cenu. U svojim operama ovog tipa Ch. je uprostio svoj muziki jezik; u svom remek-delu, operi Les Deux journees, izgraenoj na humanosti saoseanja, Ch. je progovorio jednostavno i prirodno, bez preterivanja i patetinosti. Suzdranost i preglednost ostae karakteristine i za ostala Cherubinijeva muziko-scenska dela koja ipak nee dostii razinu opere Les Deux journees. Znaenje Cherubinijevih najuspelijih opera nije ostalo bez odjeka. Njihov heroizam (koji posebno pro ima Cherubinijeve operske uvertire) uplivisao je i na Beethovena, koji ga je cenio kao najboljeg scenskog kompozitora onog vremena. Beethovenove uvertire i opera Fidelio, pa uvertire Egmont i Coriolan vuku poreklo iz dodira sa Cherubinijevom scenskom umetnou. Ch. je napisao veliki broj dela iz oblasti crkvene muzike. Ta se dela odlikuju inventivnou; u njima je podvuen i dramski momenat. Meu misama se istie naroito misa u C-duru strukturom, ozbiljnou i majstorstvom obrade, osobito u fugiranim delovima uzorima kontrapunktskog stila posle velikih majstora polifonije. Vrlo je uspeo i njegov Requiem u d-molu, nastao povodom smrti A. Bo'ieldieua. Cherubinijeva instrumentalna dela (kvarteti, sonate, simfonija) napisana su sa puno znanja kompozicione tehnike. Ona su bila zanimljiva i znaajna za doba u koje je Ch. iveo, dok se danas rede izvode. Ch. je ostavio i ne koliko didaktikih dela, kao rezultat svoje dugogodinje pedagoke prakse i prouavanja pojedinih muzikih kompozicionih disciplina. Najznaajnije je njegovo delo te vrste Cours de contrepoint et de fugue. Preveden na mnoge jezike, dugo i obilno upotrebljavan, ovaj se udbenik istie jasnoom, konciznou i jednostavnim objanjenjima pravila.
DELA. INSTRUMENTALNA: simfonija u d-molu za gudaki orkestar (kasnije preraena za gudaki kvartet sa novim adagiom), 1815; koncertna uver tira, 1815. est gudakih kvarteta; kvintet. est klavirskih sonata. So nate za orgulje i za harfu (u rukopisu). DRAMSKA: II Quinto Fabio, 1780; Armida abbandonata, 1782; Adriano in Siria, 1782; II Messenzio re d'Etruria, 1782; Lo Sposo di tre, marilo di nessuna, 1783; VIdalide, 1784; UAlessandro nelVIndie, 1784; La Einla principessa, 1785; // Giulio Sabino, 1786; Ifigenia in Aulide, 1788; Demopkoon, 1788; Marguerite d'Anjou (nedovrena), 1790; Lodoiska, 1791; Koukourgi, 1793; Elise, ou le voyage aux glaciers du Mont Saint-Bernard, 1794; Medee, 1797; L'Hotellerie porlugaise, 1798; La Punilion, 1799; La Prisonniere, 1799; Les Deux journees ou Le porleur d'eau, 1800; Anacreon ou l'amourfugitif, 1803 ; Faniska, 1806; Pygmalion, 1809; Crescendo (izgubljena), 1810; Les Abencerages ou U etendard de Grenade, 1813; Ali-Baba ou Les quarante voleurs (u kojoj je iskoritena muzika iz opere Koukourgi ),i833 ; Olimpiade (nedovrena). Balet-pantomima Achille a Scyros, 1804. Opere u suradnji sa drugim kompozito rima: Epicure (sa E.-N. Mehulom), 1800; Bayard a Mezieres (sa F. Boildieuom, Ch.-S. Catelom i Nicolom), 1814; Blanche de Provence (sa H.-M. Bertonom, F . Boleldieuom, R. Kreutzerom i F. Paerom), 1821; La Molinarella, parodijska prerada opere La bella molinara G. Paisiella; pojedini odlomci u nekim operama P. A.nfossija, G. Paisiella, D. Cimarose, P. C. Guglielmija i dr. VOKALNA: kantata Amphion (za slobodnozidarsku Olimpijsku lou), 1787; kantata za svea nost generaltaba, 1814; kantata La Primavera; Hymne d la fraternite za solistu i hor; Hymne pour la fete de la reconnaissance za solistu i hor, 1799; Hymne pour une fele de la jeunesse, 1799 (?); Hymne a la Vicloire, 1796; alobna himna Du haut de la volite eternelle, 1797; Chant sur la mori de Joseph Haydn, 1809; vie kompozicija za manje vokalne ansamble, dueta, romanca, kanona a cappella. CRKVENA: etiri sveane mise; 9 misa (u biblioteci u Glasgowu) i 13 misa i rekvijema (u Znanstvenoj biblioteci u Berlinu); Messe de Reauiem u c-molu, 1816; Messe de Reauiem u d-molu, 1836; vie manjih crkvenih dela. SPISI: Cours de conlrepoint et de fugue, 1835; Recueil de marches d'harmonie; Methode de chant du Conservatoire (saraivali E.-N. Mehul, F.-J. Gossec i dr.); vebe iz

L. CHERUBINI. Naslovna strana opere Medee s prizorom iz zadnjega ina MUZ., E., I, 21

322

CHERUBINI CHICKERING & SONS

virski kvartet, 1883; klavirski kvintet, 1882; klavirski trio, 1887; som linu i klavir; kompozicije za violinu, za violonelo. Klavirske ko Scenska muzika za La Roussalka (E. Schure). Pjesme. LIT.: R. Rolland, Musiciens d'aujourd'hui, Pari 1908. O. Se ciens francais d'aujord'hui, Pari 1921. R. Dumesnil, Portrait des francais, Pari 1938.

solfeggia; Rapport a S. E. le Ministre de V Interieur sur un nouvel instrument de musiaue, nomme orgue expressif<s (sa E.-N. Mehulom), 1811; Rapport sur l'organisation du Conservatoire (sa F.-J. Gossecom, A. Gretryjem i dr.); Memoire sur la construction des Instruments a cordes et a archet (proitano 1819 u parikoj Akademiji nauka). LIT.: Lomenie, Cherubini, Pari 1841. E.-F. Miel, Notice sur la vie et les ouvrages de Cherubini, Pari 1842. Bottee de Toulmon, Notice des manuscrits autographes de la musique composee par feu Cherubini, Pari 1843. Raoul-Rochette i Halevy, Seance publique de l'Academie Royale, 7 octobre 1843, notice sur la vie et les ouvrages de Cherubini, Pari 1843. L. Picchianti, Notize sulla vita e sulle opere di Luigi Cherubini, Milano 1843. Stierlin, Luigi Cherubini, 1851. D. Denne-Baron, Cherubini, Pari 1862. B.Gamucci, Intorno alla vita e alle opere di Luigi Cherubini, Firenze 1869. F. Cromest, Cherubini, L'ondon 1890. M. E. Wittmann, Cherubini, 1895. H. Kretzschmar, Cber die Bedeutung von Cherubinis Ouvertiiren und Hauptopern ilir die Gegenwart, PJB, 1906. R. Hohenemser, Luigi Cherubini, sein Leben und seine Werke, Leipzig 1913. M. Quatrelles-L'Epine, Cherubini, 1760 1842: notes et documents inedits, Lille 1913. L. Schemann, Cherubini, Stuttgart 1925. A. Capri, Luigi Cherubini, Muica, I, Firenze 1942. G. Confalonieri, Prigionia di un artista: II Romanzo di Luigi Cherubini (2 sv.), Milano 1948. R. Cotte, Luigi Cherubini, MGG, II, 1952. Luigi Cherubini nel II centenario della nascita. Contributo alla conoscenza della vita e dell' opere, Firenza 1962. B. Deana, Cherubini, Oxford 1965. D. Sn.

CHEVRETTE, francuski naziv za male gajde. : CHEVREUILLE, Raymond, belgijski kompozitor ' mael, Bruxelles, 17. XI 1901 ). Poslije studija na Konze: u Bruxellesu (G. Minet, F. Rasse) nastavnik na Muziko; St. Josse-ten-Noode. Djelovao je i na Belgijskom rad vio se prouavanjem akustikih pojava i teoretski i p Predavao na Konzervatoriju u Bruxellesu.
DJELA. ORKESTRALNA. Pet simfonija: I, za 14 solista, 193 Souvenirs, 1944; III, 1951; IV, Short Symphony, 1952 i V, Trintdn Koncerti: 2 za klavir, 1937 i 1952; 2 za violinu, 1941 i 1935; za obo i fagot, 1943; za violu i klavir, 1946; za saksofon i klavir, 1954; za 1 1940; za rog, 1949; za trublju, 1954. Koncert za orkestar, 1947; Pe 1931; Mouvements symphoniques, 1938; 2 Divertissemenla, 1946 i 194^ MORNA: est gudakih kvarteta, 193045; gudaki trio; klavirski virski kvartet, 1938; kvartet za violonela, 1942; Musique liliputienne 2 1942. Klavirske kompozicije (sonatina, 1943). DRAMSKA : r; opere D'un diable de Briauet, 1950 i Vlixir du Reverend Pire Gauc opera Atta TrolL, 1952; baleti Jean et les Amgavons, 1934 i Cendril VOKALNA. Za zbor i orkestar: Le Fleau, 1930; Le Cantique 1940; L'Elephant et le Papillon, 1941; La Dispute des orgues, 1941. orkestar: kantate Evasions, 1942 i aisons, 1943. Priere pour les condan za recitatora i orkestar, 1944; solo-pjesme. LIT.: R. Wangermee, Some Contemporary Wallon Composers 1952, 23.

CHESLOCK, Louis, ameriki violinist, dirigent i kompozitor engleskog podrijetla (London, 9. IX 1899 ). S roditeljima preselio u SAD 1901. Uio muziku na Peabody Conservatory u Baltimoreu, gdje je 191637 bio lan simfonijskog orkestra. Na Peabody Conservatory predavao od 1917 violinu, a od 1922 i harmoniju. Bavi se i dirigiranjem.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1932. Simfonijske pjesme: Neath Washington Monument, 1922; Cathedral at Sundown, 1922 i At the Railway Station, 1923. Koncert za violinu, 1926; French Horn Concerto, 1936; Symphonic Prelude, 1927; Two Dances, 1926; Biblical Dance, 1937; Legend of Sleepy Hollozv, 1936. KOMORNA: gudaki kvartet, 1930; rapsodija Shire Amy za kvintet, t932; tema i varijacije za oktet, 1934; sonata za violinu i klavir, 1920; sonatina za violonelo i klavir, 1939; Concertino za violinu i klavir, 1943. Klavirske kompozicije. Opera The Jewell Merchants, 1940; balet Cinderella, 1946. VOKALNA: oratoriji David, 1937 i The Congo, 1942; psalmi; solo-pjesme. Objavio prirunik Introductory Study on Violin Vibrato, 1931.

CHESTER, englesko muziko izdavako poduzee koje su 1863 osnovala braa J. i W. Chester u Brightonu. God. 1918 preselila se tvrtka u London i otada se proirila u veliko poduzee, poznato po itavom svijetu. Ta je kua izdala brojna vrijedna djela suvremenih evropskih kompozitora, pokazujui mnogo smisla za propagiranje moderne muzike. Tvrtka je utemeljila i posudbenu biblioteku sa preko 30 000 djela. Ona izdaje i muziku reviju The Chesterian (prva serija 191519; druga serija 191940, 1947 ). God. 1957 poduzee se fuzioniralo sa W. Hansenom iz Kobenhavna. CHEVALIER, Maurice, francuski pjeva i glumac (Pariz, 12. IX 1888 ). Ve u najranijoj mladosti poinje karijeru pjevaa zabavne muzike. Nakon Prvoga svjetskog rata uiva ve svjetsku slavu. Nastupa u najpoznatijim parikim dvoranama (Olympia, Folie-Bergere, Casino, Thedtre des Champs Elysees) s najpoznatijim glumicama (Mistinguett, Yvonne Vallee), gostuje u Londonu i New Yorku. Veliki uspjeh postie kao operetni pjeva (Dede, 1921, La-haut, 1923). Pjesme s njegova repertoara poznate su u cijelom svijetu (Valentine, Dites-moi, ma mire, Ma pomme, Mon coeur, Pari je t'aime). God. 192835 boravio u Hollywoodu i snimio niz muzikih filmova. Po povratku u Pa riz nastupa ponovno u Thedtre des Champs Elysees, te u Varietes; prireuje samostalne koncerte chansona, pjeva u operetama i glumi u filmovima. Gostuje u mnogim evropskim gradovima. Ch. je jedan od najboljih i najpopularnijih suvremenih pjevaa chansona.
LIT.: P. Cudlipp, Maurice Chevalier's Own Story, London 1930. J. Boyer, La Vie romanesque de Maurice Chevalier, Montreal 1934. G. Toschi, Maurice Chevalier, Cinema, 1949. M. Pagnol i Romeo-Carles, Maurice Chevalier, 25 ans de succes: 19251950, Pari 1950.

CHIAMATA (tal. poziv; franc. chamade), u venei operi oko sredine XVII st. stavak u 12/8 mjeri; njime s znak, da je lov zavren (chiamata alla caccia). CHIARENTANA (chiarenzana, chiarantana), u X st. polagani ples u obliku kola, najee u 12/8 mjeri, se u literaturi za lutnju (Marcantonio del Pifaro, Inta de lauto, 1546). CHIAROMONTE, Francesco, talijanski kompozito va, tenor (Castrogiovanni, Sicilija, 26. VII 1809 B: 15. X 1886). Uenik P. Raimondija na Konzervatoriju u i G. Donizettija u Napulju. Najprije pjeva Dvorske 1 Palermu, a zatim, nakon to se afirmirao kao kompozito: pulju, Genovi i Milanu, od 1858 maestro di oro parikog . Thedtre italien i talijanske opere u Londonu. Od 1862 u Bruxellesu, gdje je 1872 postao profesor pjevanja naKi toriju.

DJELA. Opere: Fenicia, 1844; Caterina di Cleves, 1850; 11 G 1851; Giovanna di Castiglia, 1852; Le Nozze di Messina, 1853; Ines di 1855; Una Burla per corresione, 1855 i Tempete, 1859. Oratorij H, Methode de chant.

CHIAVETTE (tal.), kljuevi, koji su u notnom sist pet crta mijenjali uobiajeno mjesto, za razliku od norma stavljenih, tzv. chiavi naturali. Takve ch. ili chiavi trar, susreu se u vokalnoj muzici, osobito u razdoblju od 1550 1 Uz pomo chiavetta izbjegavala se upotreba pomonih ci ljenja o pravoj ulozi chiavetta i danas su medu muzik podijeljena.
(

LIT.: R. Ehrmann, Die Schliisselkombinationen im 15. und. 16." dert, STMW, 1924. Th. Kroyer, Zur Chiavetten-Frage, Adler F' 1930. Isti, Der vollkommene Partiturspieler, 1930. H. Engel, < MGG, II, 1952. S. Hermelink, Zur Chiavettenfrage, Kongressberk 1956. Isti, Ein neuer Beleg zum Ursprung der Chiavette, MF, 19'

CHEVE, Emile-Joseph-Maurice, francuski muziki teoretiar i pedagog (Douarnenez, Finistere, 31. V 1804 Pariz, 26. VIII 1864). Lijenik; usavrio ciferistiku metodu, koja se po njemu naziva gdjekad i Cheveov sistem (> Ciferistika metoda). U zajednici sa svojom enom Nanettom Pari i njenim bratom Aimeom Parisom napisao Methode elementaire de musique vocale (1844) i Methode elementaire d'harmonie (1846).
LIT.: A. Pages, La Methode musicale Galin-Paris-Cheve, Pari 1860. A. L. Montandon, Ecole Galin-Paris-Cheve, Probleme musical historique, pedagogique, Pari 1861. O. Comettant, Les Musiciens, les philosophes et les Gaits de la musique en chiffres, Pari 1870.

CHEVILLARD, Camille, francuski kompozitor i dirigent (Pariz, 14.x 1859 Chatou kraj Pariza, 30. V 1923). Uio klavir na Konzervatoriju u Parizu; u kompoziciji uglavnom samouk. God. 1886 asistent dirigenta Ch. Lamoureuxa, kojega je 1899 naslijedio kao dirigent u Concerts Lamoureux. Iste godine osnovao Societe de Fondation Beethoven, a 1903 trio Chevillard-HayotSalmon. Od 1907 bio je nastavnik na Konzervatoriju, a od 1914 direktor Opere.
DJELA: Ballade symphonique op. 6, 1899; La Chene et le roseau za orkestar op. 7, 1890; Fantaisie symphonique op. 10, 1893. Gudaki kvartet, 1898; kla-

CHICAGO-JAZZ (Chicago style), stilsko razdc razvoju jazza, koje zapoinje oko 1920 nakon dixielanda, hodi eri swinga. U to su se vrijeme poeli u Chicagu bav -muzikom i bijelci, pa su se upravo tada elementi crnako, -muziciranja stopili s evropskim nainom muzikoga m Time su stvoreni temelji za daljnji razvoj jazz-muzike, za swing. Od instrumenata po prvi put veu vanost imE fon. Glavni predstavnici chicago-jazza bili su B. Beide J. McPortland, B. Freeman, F. Teschemacher, D. To Teagarden, E. Condon i kasnije B. Goodman. Izraz Chi (kasnije chicago-jazz ili chicago style) prvi je upotrijebio H. sie 1934. CHICKERING & SONS, najstarija amerika tvorni vira. Osnovao ju je 1823 u Bostonu stolar Jonas Ch. (New I 5. IV 1798 Boston, 8. XII 1853) koji se od 1818 kao bavio izradbom klavira. Njegov je rad vaan za daljnji tog instrumenta, jer je usavrio eljeznu konstrukciju kla okvira. Osnivaa su naslijedila njegova tri sina; Frank C. H. i Thomas E. (Boston, 22. X 1824 14. II 1871) 0 je osobito posljednji mnogo pridonio daljnjem razvoju po Najvei uspjeh postigao je 1876 na Svjetskoj izlobi u osvojivi prvu nagradu. Za njegova vodstva mijenja tvrtk u Chickering & Sons. Do 1908 upravljaju tvornicom obitelji Chickering. Poduzee se spojilo s American Pia

CHICKERING & SONS CHOCALHO

(kasnije Aeolian American Corporation) i preselilo sjedite u East Rochester (New York). Klaviri, a osobito pijanim tvornice Ch. & S. idu u najkvalitetnije amerike instrumente.
LIT.: R. G. Parker, A Tribute to the Life and Character of Jonas Chickering, Boston 1854. The Commemoration of the Founding of the House of Chickering, Boston 1904.

323

CHILESOTTI, Oscar, talijanski muzikolog (Bassano del Grappa, 12. VII 1848 23. VI 1916). Zavrio studij prava u Padovi. Bio je direktor Gradskog muzeja u Bassanu. Prouavao muziku za lutnju iz XVI i XVII st., o kojoj je pisao studije i drao predavanja s muzikim ilustracijama. Mnoge je kompozicije za lutnju iz tih vremena objavio u modernoj notaciji.
DJELA: / nostri maestri del passato. Note biografiche sui piii grandi musicisti italiani du Palestrina a Bellini, 1882; Di Giovanni Battista Besardo e del suo vThesaurus Harmonicus, 1888; ulla melodia popolare del Cinquecento> 1889; Sulle Gamme e sui suoni, di combinazione, 1898; Le Scale arabo-persiane e indit, 1902; Note circa alcuni liutisti italiani della prima meta del Cinquecento, 1902; L'Evoluzione nella muica, appunti sulla teoria di H. Spencer, 1911; Notes sur la tablature de Luth et de Guitarre, XVI et XVII sicles, Encvclopedie de la Musique (Lavignac), 1912. Studije i lanci: Musiciens francais: J. B. Besard et les luthistes du XVIe sidcle, Revue d'Histoire et de Critique Musicale, 1901; L'Evoluzione nella scrittura dei suoni musicali, RMI, 1901; Francesco da Milano, liutista della prima meta del sec. XVI, SBIMG, 1903; De Vorigine des tnodes majeur et mineur, RMI, 1904; Sull'arte greca: appunti, ibid., 1908; Le Alterazioni cromaticke nel sec. XVI, SBIMG, 1909; Di Nicola Vicentino e dei generi greci secondo Vincenzo Galilei, RMI, 1912. God. 18831915 izdao kod milanskog nakladnika Ricordija zbirku Biblioteca di raritd musicali (9 sv.), u kojoj je objavio djela B. Marcella, O. Vecchija, G. Frescobaldija, J. S. Besarda i dr. LIT.: F. Ghisi, Oscar Chilesotti, MGG, II, 1952. G. Mantese, Storia musicale vicentina, Vicenza 1956. G. Vecchi, La Melodia popolare nel pensiero e nella ricerca filologica di Oscar Chilesotti, Chigiana, 1966. CHITARRONE. Venecija 1593

ice osim najvie bile po dvije ugodene na isti ton. Instru ment je bio nalik na teorbu, a upotrebljavao se u XVII i XVIII st. za izvoenje generalbasa. Ch. se, prema M. Praetoriusu, uga ao:

CHIRESCU, Ioan D., rumunjski kompozitor i zborovoa (Cernavoda, 5. I 1889 ). Studirao na Konzervatoriju u Bukuretu (D. G. Kiriac, A. Castaldi) i na Scholi cantorum u Parizu (G. de Lioncourt, V. d'Indv). God. 192762 profesor na Konzervatoriju u Bukuretu (195055 direktor) i 192750 dirigent pjevakog drutva Carmen.
DJELA: Allegro simfonic za orkestar, 1927. Zborovi a cappella i uz prat nju klavira. Uredio: Opere alese D. G. Kiriaca, 1955 (zajedno sa G. Breazu-lom) i Coruri de compozitori rominl inaintasi, 1963. LIT.: L. Rusu, Ioan D. Chirescu in slujba muzicii corale, Bukuresti 1959. /. Dumitrescu, Ioan Chirescu, artist al poporului sau, Muzica, 1959, 6.

CHIROPLAST, mehaniko pomagalo koje ne doputa ueniku klavira da runi zglob spusti ispod razine tastature. Kon struirao ga je 1814 Joh. Bernhard Logier. Kasnije su ga pojednostavnili Stopel, Kalkbrenner (1830) i Herz (1835). Kalkbrenner ga je nazivao Guie-main, a Herz Daktylion. U modernoj nastavi klavira vie se nigdje ne upotrebljava. CHIROULA -> Tambourin du Bearn CHISHOLM, Erik, kotski dirigent, kompozitor, orgulja i pijanist (Cathcart, Glasgow, 4. I 1904 Rondebosch, Capetovra, 7. VI 1965). Uio u Glasgowu, Londonu i Edinburghu (1934 doktorirao). Koncertirao u SAD i Kanadi; 1929 orgulja i muziki nastavnik u Glasgowu, gdje je 1930 osnovao udruenje The Active Society for the Propagation of Modem Music. Kao dirigent opere u Glasgowu izveo prvi put u Engleskoj Berliozove opere Les Troyens, Beatrice et Be'nedict i Benvenuto Cellini. Od 1945 bio je dirigent Simfonijskog orkestra u Singaporeu i od 1947 profesor muzike kole u Capetownu.
DJELA. ORKESTRALNA. Dvije simfonije: I, Rhe Tragic, 1938 i II, Ossian, 1939; koncert za orkestar, 1952; 2 koncerta za klavir: I, Piobaireachd Concerto, 1940 i II, Hindustani Conceno, 1949; koncert za violinu, 1950; Straloch Suite za klavir i gudae; uvertire; fantazija The Adventures of Babar za recitatora i orkestar, 1940; Pictures from Dante, 1948; Ceol Mor. Dvostruki trio za duhae i gudae, 1933. KLAVIRSKA: sonata; 6 sonatina; 24 preludija; The Edge of the Great World. DRAMSKA. Opere: The Feast of Samhain, 1941; The Inland Wbman, 1954; triptihon Murder in Three Keys (Dark Sonnet; Black Roses; Simoon), 1954. Baleti: The Pied Piper of Hamelin, 1937; The forsaken Mermaid, 1940; The Earth Shapers, 1941; Piobaireachd, 1942; The Hoodie, 1947 i Polish Woman (neizv.).

CHLADNI, Ernst Florens Frierich, njemaki akustiar (Wittenberg, 30. XI 1756 Breslau, 3. IV 1827). Svrio pravo, ali je kasnije iskljuivo izuavao prirodne nauke. Djelom Die Akustik postao osnivaem eksperimentalne akustike. Na principima teorije titraja ica i tapia konstruirao muzike instrumente Euphon i Klavicylinder. Imenom Chladnijevi likovi nazvana je pojava vornih crta, koje formira pijesak posut po staklenoj ili metalnoj ploi, ako se ploa dodirom gudala stavi u titranje. Ove zvune figure ogledni su primjer za titranje ploe. Primijenjene na violinu, vaan su izvor za istraivanje titraja violinskog trupa. Kad najuvaeniji akustiki strunjak svoga doba, Ch. je suraivao kod gradnje koncertnih dvorana, izmeu ostalog dvorane Berlinske pjevake akademije (1827).
DJELA: Entdeckungen iiber die Theorie des Klanges, 1787; Ober die Longitudinalschzvingungen der Saiten und Stdbe, 1796; Die Akustik, 1802; Neue Beitrdge zur Akustik, 1817; Beitrdge zur praktischen Akustik, 1821; Kurze Vbersicht der Schall- und Klanglehre, 1872. lanci u asopisima Musikalische Monatsschrift; Neue Schriften der Berliner Naturfoscher; Allgemeine Musikalische Zeitung (Leipzig); autobiografija, Caecilia, 1827, 6. LIT.: W. Bernhardt, Ernst Friedrich" Florens Chladni, 1856. F. Melde, Uber Chladnis Leben und Wirken, 1866. V. Kohlschutter, Ernst Florens Friedrich Chladni, 1897. F. Winckel, Zum 175. Geburtstage Chladnis, Funk, 1931. Isti, Ernst Florens Friedrich Chladni, MGG, II 1952.

CHLUBNA, Osvald, eki kompozitor (Brno, 22. VII 1893 ). Kompoziciju uio kod L. Janaeka na Orguljakoj koli u Brnu (191415) i na teajevima Majstorske kole Prakog konzervatorija (192324). God. 191935 nastavnik na Konzervatoriju i zatim profesor kompozicije na Muzikoj akademiji u Brnu. Suradnik je vie muzikih asopisa. Pod utjecajem L. Janaeka, R. Straussa i C. Debussvja razvio se u izvrsnog instrumentatora. Jedan od najznaajnijih kompozitora moravske kole.
DJELA. ORKESTRALNA. Dvije simfonije: I, Symfonie ivota a ldsky, 1927 i II, Brnnska, 1946; 2 simfonijska ciklusa: Priroda a lovSk (Z jara; Letni serendda; Karneval podzimu), 194953 i To je ma zem (Brninske kany a fontdny; Propast Macocha; Ej, hore, chlapci, hore; Hrad Perntejn; Je krasna zeme maj, 195657; simfonijeta, 1924; koncert za klavir, 1937; koncert za violinu, 1950; koncert za violonelo, 1938; Fantazija za violu i orkestar, 1937; andante za violinu i mali orkestar, 1951. Uvertire: Vysnene ddlky, 1916; Do pohddky, 1916; Ne smlknu, 1918; Dve pohddky, 1920; Pisen touhy, 1922; Veseloherni predehra, 1932 i Ze strdni, hor a lesu, 1934. Slovake tance, 1951; suita za gudaki orkestar, 1926; Song suita, 1931. KOMORNA. Tri gudaka kvarteta: I, u g-molu, 1925; II, u C-duru, 1928 i III, u Es-duru, 1933; klavirski trio, 1953; duhaki kvintet, 1936; sonata za violinu i klavir, 1948; sonata za violpnelo i klavir, 1948; sonata za violinu i violonelo, 1925; DvS vity za klavirski trio, 1928; serenada za duhaki kvintet, 1948 i dr. KLAVIRSKA: Sonata-fantazija, 1959; Nokturna, 1933; Preludium, toccata a fuga, 1933; 3 preludija op. 42, 1935; 3 preludija op. 61, 1945. ZA ORGULJE: Allegro feroce, 1931; Passacaglia, 1934; Adagio, 1943; Finale, 1944. DRAMSKA. Opere: Pomsta Catullova, 1917; Alladina a Palomid, 1922; Nura, 1930; V den podtku, 1935; Freje pdna z Heslova, 1940; Jifi z Kuntdtu a Podbrad, 1942 i Kole'bka, 1952. Balet Hrdtky na drdthdch, 1955. VOKALNA. Kantate: OtendS, 1916; umafovo ditS, 1922; Hymnus Cyrilometodijsky, 1934; Aleluja, 1943; Je krasna zeme ma, 1955 (V stavak simfonijskog ciklusa To je ma zem) i Ve jmenu ivota, 1961. Pjesme za glas i orkestar: Tiche usmifeni, 1919; Tripisn, 1930; Dvbalady, 1925; ebrdcke pisne, 1927; Zhasnte svtla, 1943; O, moje Manonf, 1950. Solo-pjesme; zborovi. Dovrio simfonijsku pjesmu Dunaj L. Janaeka. lanci o L. Janaeku: Jandkova orchestrace, Hudebni rozhledv, 192425; Teoreticke ueniL. Jandka, ibid.; Vzpominky na L. Jandka, Divad. list v Brne, 193132; Jandek-uitel, Musikologie, 1955 i dr. K. Ko.

CHITARRA, 1. talijanski naziv za gitaru. 2. Manja vrsta lutnje koja se nekad gradila u dva oblika: ch. latina imala je stranice i ravnu donju dasku, a ch. spagnuola trbuast trup. CHITARRA BATTENTE, trzalaki instrument, vrsta starije gitare, koja se i danas zadrala u Kalabriji. Instrument, dug 80100 cm, irok 2530 cm i stranica visokih oko 15 cm, ima vrlo ispupenu donju dasku. Od nekadanjih pet pari elinih ica novi su tipovi zadrali samo etiri, dok je srednji par zamijenjen jednostrukom bordunskom icom, nazvanom scordo. CHITARRA-SALTERIO, talijanski instrument, dug oko 90 cm, irok oko 45 cm; sastoji se od kombinacije gitare sa est pari ica i psaltera sa dvadeset i jednim parom. CHITARRONE (tal.), trzalaki instrument, vrsta lutnje s malim trupom i vrlo dugim vratom (duljina instrumenata iznosila je 160200 cm), na kojem su bila dva ormaria za ivije. Iznad hvataljke bilo je napeto jedanaest elinih ica (duljine 6874 cm), a sa strane jo 58, na kojima se izvodila pratnja. Krae su

CHOCALHO (chocolo, xocalho, xucalho), udaraljka brazilskog podrijetla. Sastoji se od metalne, drvene ili bambusove cijevi zatvorene s obje strane, dugake oko 40 cm s promjerom od oko 5 cm. U cijevi se nalaze perle, eline kuglice ili sjemenke. Udaraljka se dri s obje ruke u vodoravnom poloaju. Svira je u odreenom ritmu jednom rukom pomie naprijed i natrag. C. se upotrebljava u sastavima koji prate junoamerike plesove.

324

CHOIR ORGAN CHOPIN

prof. Jarocki vodi ml; Berlin. Tamo je Ch. slu: berova Freischiitza. Ovi] na ivota u velikom gn je od znaaja za dalje mladog umetnika, za Varava ve postajala U julu 1829 Ch. pi dva svoja intimna drugi Tu je prvi put uao u koja mu je kao umetnik varala i stekao mnoga n znanstva. Intendant Ki tor-pozorita grof Galer moguio mu je prvi kc svome pozoritu. Po pc zaljubljuje se u pevaio stancu Gladkovvsku. Ne po prirodi, nije uspeo F. CHOPIN. Rad E. Delacroixa se izjasni. Jedini poziti' te ljubavi je drugi sta certa u f-molu, divan nokturno za klavir i orkestar. C tada u Varavi tri koncerta uzastopce. I pored ve p miljenja: On svira suvie neno, od strane jedne kritike (to e ga miljenje proganjati kroz ceo ivi ima uspeha, ak i materijalnog. Meutim, ideja da Varavu sve vie u njemu sazreva. On eli da se u ii stvu dalie usavri. Politika situacija se pogorava, 1 skoj vri od nezadovoljstva, spremaju se teki dani. novembra 1830 Ch. najzad naputa rodnu zemlju, 1 jui da se u nju nikad vie nee vratiti. Put ga vodi f u Be, gde koncertira, ali bez naroitog uspeha. Preko Mu gde je sa uspjehom svirao koncert u e-molu, stie u St Tu je douo vest o padu Varave. Potresen i revoltiran, j; revolucionarnu Etidu u c-molu, koja je ula kao br. 1: 10. Na putu za London stigao je prvih dana septembi u Pariz, grad u kojem e ostati do kraja ivota. uveni pijanista i pedagog Kalkbrenner ponudio je Chopinu da ko ui tri godine, obeavajui mu sjajnu budunost. Ch., izni uzima nekoliko asova, ali poto se uverio da od toga ne risti, a naroito posle energinog protesta Elsnerovog, c od daljeg rada kod Kalkbrennera. Chopinov prvi koncert u (1832) donosi mu veliki moralni uspeh. On postaje poj Sklapa poznanstva sa najvienijim predstavnicima knjif umetnikog Pariza Hugoom, Heineom, Lamartineo karom Delacroixom, muziarima Berliozom, Meverl Lisztom, Hillerom, Mendelssohnom i drugima. Tu su i sunarodnici Mickiewicz i Niemcewicz. U prvim godinam boravka u francuskoj prestonici on mnogo nastupa javno, 1 u parikim salonima, u kojima njegova delikatna umetnost dolazi do izraaja. iri se krug njegovih uenika iz imun gova. Pedagoka delatnost postaje otada glavna materijalna njegove egzistencije. Od 1834 Ch. se sve manje pojavljuje na javnim konc Postaje vrlo osetljiv prema nerazumevanju na koje pone nailazi. God. 1835 zaljubljuje se u Dresdenu u Mariju Wod sestru svojih drugova iz oeve kole u Varavi. Medu nj dolazi do brane veze, jer je Wodzinska 1837 prekinula v God. 1837 Ch. ide prvi put u Englesku, gde je ve bio po2 svojim delima. U Londonu je svirao u kui poznatog fab klavira Jamesa Broadwooda. Sa ovog kratkog puta Ch. se bolestan. Tada se prvi put u jaoj meri javljaju kod njega sir tuberkuloze. Ve godinu dana ranije upoznao je Ch. fra knjievnicu Auroru Dudevant, poznatu pod pseudonimom Sand. Moda ni o jednom odnosu oveka i ene nije bile napisano kao o sluaju Ch. Sand. George Sand bila priroda, vie mukarac nego ena, negirala je sve konvencii ponaala se nezavisno, ekstravagantno. Ch. je dosta duge gavao ovu enu sa mrkim oima. Ali 1837 poeli su zajei se pojavljuju u drutvu. Kad se 1838 razboleo sin George Sa a uz to se i Chopinovo stanje pogoralo, svi su zajedno otp na jug, na otok Mallorcu, gdje su proveli zimu 183839. ( neprilikama ovog boravka Sandova je opirno pisala u Histoire de ma vie. Na povratku morali su zbog Chopina i vreme da ostanu u Marseilleu. Otada je Ch. morao da se i tedi snage, da ogranii broj asova, a samim time i svoj dc optim rashodima. U naknadu za to on poinje da forsira izc svojih dela. Od 1841 poeo je Ch. nakon duljeg prekida j da javno nastupa. God. 184347 provodi zimu u Parizu na imanju George Sandove u Nohantu, gde mnogo komt Boleljiv, nervozan, Ch. zamara Sandovu, njen neobuzdai perament ne moe da se pomiri sa ulogom milosrdne sestrt

CHOIR ORGAN (engl. korske orgulje), izvorni engleski naziv za manje orgulje koje su nekada sluile na koru kao instrument za pratnju pjevanja. Zbog toga je i izbor registara bio takav da su se upotrebljavali samo blae intonirani registri tiega zvuka. Danas se pod imenom c. o. obino razumijeva trei manual u velikim orguljama, koji slui ponajvie za pratnju pjevanja. CHOMINSKI, J6zef Michal, poljski muzikolog (Ostrow kraj Przemvla, 24. VIII 1906 ). Studij muzikologije zavrio 1931 na Univerzitetu u Lavovu (doktorirao 1936). Habilitirao se 1949 na Univerzitetu u Poznanu,a 1951 postao docent i 1954 profesor Univerziteta u Varavi. Sekretar urednitva asopisa Kzvartalnik Muzyczny i lan komisije za muzikologiju Poljske akademije nauka.
DJELA: Metodyka naucznia form muzycznych, 1946; Preludia Chopina, 1950; Formy muzyczne, 2 sv., 195456; Historia harmonii i kontrapunktu, 2 sv., 195862; Ezvoluzija faktury fortepianozuej Chopina, 1960. Niz studija i lanaka, posebno o K. Szymanowskom, F. Chopinu, problemima forme i si. Zajedno sa Z. Lissom izdao antologiju Aiuzyka polskiego odrodzenia, 1953. Glavni urednik leksikona Slozvnik muzykow polskich, 2 sv., 196467.

CHOP, Max (pseudonim Monsieur Charles), njemaki kompozitor i muziki pisac (Greussen, Thiiringen, 17. V 1862 Berlin, 20. XII 1929). Nakon studija prava posvetio se na Lisztov savjet muzici (1885). Najprije feljtonist u Berlinu (188588) i urednik lista Mdrkische Zeitung u Neuruppinu. Od 1902 bavio se muzikom kritikom, pedagokim radom (od 1912) i izdavanjem lista Signale fiir die musikalische Welt (od 1920).
DJELA: tri koncerta za klavir i orkestar; orkestralne suite: Heimat i Italien. Klavirski trio. Kompozicije za klavir. Die Seejungfrau za sole i enski zbor; solo-pjesme. SPISI: Zeitgenossische Tondichter, 2 sv., 188090; Vademecum fiir Wagnerfreunde, 1893; A. Bungert, 1899 i 1916; Vademecum fiir den Konzertsaal, 1904; R. Wagner im Spiegel der Kritik seiner Zeit, 1906; F. Delius, 1907; Fiihrer durch die Musikgeschichte, 1912; Fiihrer durch die Opernmusik, 1912; Verdi, 1913; E. N". von Reznicek, 1920; 36 svezaka Erlduterungen zu Meisteriverken der Tonkunst (sadravaju medu ostalim analize Lisztovih simfonijskih pjesama te Wagnerovih i Bungertovih muzikih drama). Priredio novo iz danje Musikgeschichte L. Nohla; redigirao glasilo Bungertova drutva Der Bund, 191115-

CHOPIN, Frdric-Franfois, poljski kompozitor i pijanista (elazowa Wola, 1. III 1809 ili 1810 Pariz, 17. X 1849). Njegov otac Nikolaj Ch., francuski emigrant, bio je profesor francuskog jezika na Liceju u Varavi, kasnije vlasnik jedne privatne kole internata, u kome su se vaspitavali mladi poljski plemii. Majka Justvna Krzyzanowska potie iz osiromaene poljske plemike porodice. Roditelji malog Frederica zapazili su njegove velike muzike sposobnosti i odabrali mu za uitelja Vojtecha iwnyja, violinistu i uitelja klavira ekog porekla. Prema Ju-liusu Fontani, vernom drugu Frederica, Ch. je u svojoj dvanaestoj godini ve toliko poznavao klavir i muziku da su ga roditelji prepustili samome sebi. God. 182426 pohaao je Ch. varavski Licej. Za njegov muziki razvoj najvaniji je studij kompozicije kod Josefa Elsnera, plodnog kompozitora i odlinog pedagoga, kod koga je radio tri godine, delomino u Varavskom konzervatoriju. Chopinova javna nastupanja na klaviru (ve od 1818) imala su uspeha i odjeka u Varavi, ali osim Elsnera i malog kruga prijatelja, sunarodnici nisu bili svesni ogromne vrednosti njegovog dara. Po zavretku Liceja Ch. se iskljuivo bavio muzikom. esto je odlazio u unutranjost Poljske da tamo slua narodnu seljaku muziku i napaja svoj stvaralaki fond napevnim i ritmikim bogatstvom poljskog folklora. God. 1828 prijatelj Fredericova oca

Rodna kua F. Chopina u elazowoj Woli kraj Warszawe

CHOPIN
najzad reava da tu vezu raskine, koristei beznaajnu domau svau kao razlog. Za Chopina to je bio teak udarac. Uvuen protiv svoje volje i ubeenja katolika, sina patrijarhalne porodice, u ovaj ilegalni odnos, on je sa vremenom navikao da se neko za njega brine, da se negde osea kod kue. Tvrenje njegovih najvernijih uenika i prijatelja da ga je time Sandova ubila, zvui ipak suvie strogo. Decenij proveden sa Sandovom bio je najplodniji u njegovom stvaranju i dao njegova najzrelija dela. Posle njihova rastanka ivot Chopina se postepeno ali nezadrivo gasio. Poslednji koncert u Parizu dao je Ch. u februaru 1848 u dvorani Pleyel. No i pored tekog zdravstvenog stanja od odluuje da ide na turneju u Englesku i kotsku. Nastupao je u Londonu, Manchesteru,' Glasgowu i Edinburghu. U novembru 1848 Ch. se vratio u Pariz. Poslednjih nekoliko meseci proveo je u borbi sa smru. Iscrpen fiziki i bez sredstava muio se do 17. X 1849. Umro je na rukama svoga vernog uenika Gutmanna. Chopinovo umetniko naslee obuhvata 74 tampana dela, od kojih je 65 izdato do 1847; ostatak, od broja 66 do 74, izdao je 1855 iz njegove zaostav-tine J. Fontana. Osim toga izvestan je broj dela izdat bez oznake opusa za ivota kompozitora (od njih su najpoznatije 3 etide Pour la Methode des Methodes de Moscheles et Feti), a nekoliko dela manje vrednosti objavljeno je posle njegove smrti u Varavi, Poznariu i drugim mestima. Ch. je stigao u Pariz grad uz koji je povezano nastajanje mnogih

325

F. Chopin svira u salonu princa A. Radziwila u Berlinu. Suvremena grafika

Nocturnu u cis-molu op. 27 br. 1 kae Henrich Finck, da je u njemu na etiri stranice mnogo vie istinskog dramskog duha nego u mnogim operama na etiri stotine. Dok u nokturnu veliki oblik trodelne pesme ima kod Chopina obino ivlji srednji deo, kod improptua redosled je obrnut. To su pijanistike kompozicije u kojima se tehniki sjaj suprotstavlja lirskoj raspevanosti. etiri balade in-spirisao je veliki poljski bard Adam Mickiewicz. Po obimu one idu meu najvee Chopinove kompozicije slobodnog oblika, diktiranog vanmuzikim tekstom. U prvoj od njih (g-mol) ima srodstva za sonatnim oblikom, u etvrtoj (f-mol) sa rondom. Plemenitost njihovog tematskog materijala je izvanredna i u njihovim zvunim gradacijama ima snane dramatine napetosti. To isto vai i za etiri scherza. Od scherza, stava sonate ili simfonije, Ch. je napravio samostalnu kompoziciju nimalo scherzoznog karaktera.

F. CHOPIN. Rad George Sand

njegovih najzrelijih dela kao formirana umetnika linost sa ve izgraenim stvaralakim i pijanistikim profilom. Njegov dalji uspon bio je mnogo manje posledica nove sredine a mnogo vie rezultat sazrevanja njegovog uroenog dara. I pre dolaska u Francusku i kasnije, on pie skoro iskljuivo za klavir, stvarajui i dalje usavravajui novi stil koji iskoriuje dotad nepoznate izraajne mogunosti ovog instrumenta i uklapa ih u nove muzike oblike. I kad uzima stare forme on ih ispunjava novim sadrajem. Njegovi preludiji nemaju vie karakter uvoda; to su samostalne slike, zadivljujue raznovrsnosti ideja i timunga; kao da su to stranice dnevnika, beleke doivljaja jedne do maksimuma osetljive prirode. Svaki od njih po stoji sam za sebe i nita mu se ne moe dodati. Svima je zajednika jedna ritmika formula, u svakome od njih druk ija, koja pulsira od poetka do kraja, tvorei od svakog od ova 24 remek-dela izvanredno ubedljivu formalno zaokruenu celinu. U nokturne on unosi svu svoju pesniku matu. I tu je emotivni raspon golem, od jednostavne pesme do potresne tragike. O

To su male muzike drame sa jako ubrzanim pulsom koji do lazi u kodi do grozniave kulminacije. Izvan ovih ciklusa stoji Fantazija u f-molu, meditativno delo duboke sadrine, dir ljiva Berceuse, remek-delo varijacione tehnike, Barcarola, divna pesma razigranih talasa ozarenih suncem. Mazurke i poloneze izviru iz kompozitorovog vrelog patriotizma. Komponovao ih je kroz ceo ivot. U njima je uvao svoju duhovnu vezu sa domovinom, slutei, da je vie nee videti. U njima je uobliavao utiske svoje mladosti, rodnog sela, napevnog i rit mikog bogatstva svoga naroda. Razume se da to nisu igre u pravom smislu reci. Elementi folklora posluili su kao materijal za slike iz narodne prolosti i prazninih skupova naroda. Prema trenutnom raspoloenju tih uspomena ima u njima bolne nostalgije, potitenosti, tople razigranosti, bujnog veselja. Ali optimistiki elemenat u njima preovlauje. Ch., ponosni Poljak, ne moe da podnese perspektivu trajnog porobljavanja svoga naroda i u nekim polonezama slika u irokim potezima sveane povorke svojih sunarodnika koji proslavljuju svoje nacionalno vaskrsnue. To su al fresco slike velikih razmera, slike trijumfa, pobede (Poloneza u As-duru). U sonatnom obliku Ch. je komponovao 2 klavirska koncerta, 3 sonate za klavir, sonatu za klavir i elo, klavirski trio. On ne ide u majstore ovog ciklikog oblika. U ta dela on unosi bogatstvo svog inventivnog fonda, formira ih idejama vanredne emocionalne i isto muzike vrednosti, ali vie ih reda jednu uz drugu, nego to ih meusobno spaja unutranjim vezama. 24 etide (op. 10 i 25) su kompendij itave virtuozne klavirske tehnike. Pijanista koji je savladao Chopinove etide kao repertoarne kompozicije popeo se na najvii stupanj izvoake vetine. Ali njihova problematika nije samo tehnike prirode; kreativni element u znatnoj meri nadmauje u njima element instrumentalne in-struktivnosti. Ch. je prvi umeo da etidu uzdigne na stepen umetnikog dela. Chopinovi valceri, profanirani diletantskom zloupotrebom, duhovite su stilizacije ove beke igre. Ima u njima draesnih i briljantnih stranica. Ostala njegova dela zanimljiva su kao dopuna autorove raz vojne linije u kojoj, pored uspona, ima i stvaralakih indispozicija i padova. Ch., genijalni improvizator, bio je vrlo samokritian u pogledu dela pripremljenih za tampu. On ih je dugo drao u

Fragment valcera op. 69 br. i, autograf

326

CHOPIN

fijoci, vraao se njima, doterivao. Zanatska strana njegovog stvaralatva na velikoj je visini. Odnosi zvunih komponenata precizno su odmereni, svaki ton je na svome mestu i u registru u kome moe najbolje da deluje. Ch. nije polifoniar, ali u svojoj preteno Posmrtna maska F. Chopina homofonoj fakturi, on izvrsno vodi glasove. Odvaan novator u oblasti harmonije, u bogatstvu svog modulacionog plana, on ipak ostaje uvek logian u razvoju i primeni sredstava za uoblienje svojih stvaralakih namera. Ch. je veliki melodiar. Njegova melodijska invencija je neiscrpna. Kantabilnost njegovih muzikih misli, ponegde srodna istoi Bellinijeva belkanta, neobino je bogata i tu lei jedan od uzroka Chopinove jedinstvene popularnosti. Njegove melodijske linije velikog su daha, njihov crte je spontan, neusiljen, prirodnog irokog toka, duboko emotivan, uvek nov i uvek chopinovski originalan. Po svojoj sadrajnosti Chopinova melodika obuhvata celokupnu skalu ljudskih oseanja: toplu razdraganost, melanholiju, duboku uznemirenost i bol, ljupku razigranost, radost, polet, veru u pobedu. Ima u njegovim muzikim idejama snane dramske napetosti, ima i tragike. Ch. se u razvijanju melodijske linije sluio oprobanim kompozitorskim sredstvima: ponavljanjem jednog motiva, obino u raznim varijantama, njegovim proirenjem, skraenjem, podelom na njegove elemente i drugim nainima modifikacije. Ali svi ovi kolski recepti dobivaju peat nj'egove linosti. Naroito je inventivna njegova sposobnost variranja. Osnovna ideja menja u raznim navratima svoj lik dodatkom novih tonova i esto postaje najzad samo potka opredena figurativnim arabeskama vanredne zvune lepote. Jedan od najtipinijih primera u tome je Berceuse. Jedan od naina u obogaenju zvunog toka je Chopinova ornamentika. Nije tu re o ornamentici starih majstora predudarci, mordenti, grupeta i si., koje i on upotrebljava, naroito u kompozicijama starijeg datuma. Ta je ornamentika isto njegov pronalazak. esto usred melodije, na nekom naroito izrazitom mestu, nadovezuje se na jedan zvuk itav lanac tonova, sitnih zvunih vrednosti, koji se od njega udaljava i opet, k njemu vraa, da bi posle toga melodija produila svoj put kroz tonove i vreme. Ovakvim girlandama i kaskadama on ponekad povezuje dva intervalski veoma udaljena tona ili njima produuje uobiajene zakljune note trilera i si. Dobija se utisak kao da je autor hteo svoje trenutno raspoloenje da produi, da se u njemu iivljava, da jednu naroito znaajnu re podvue, uzdigne u sklopu zvune reenice. Izvoenje ovih umetaka iziskuje vanredno dinamiki suptilnu, preciznu tehniku prozrane jasnoe. Chopinov harmonski doprinos muzikom stvaralatvu XIX v. vrlo je znaajan. Obilno koristei alteraciju, Ch. je proirio pojam tonaliteta. Njegov nain kadenciranja esto iznenauje i odskae od kompozitorske prakse njegovog vremena. Poneki put (naroito u mazurkama) osea se uticaj tzv. starih lestvica, ukoliko su se ouvale u poljskom folkloru. Ch. mnogo iskoriuje hromatiku i enharmoniku u svojim smelim modulacijama. Od njegovih harmonskih novina mnogo su pozajmili Liszt, Schumann, Smetana, Wagner i dr. Ali Ch. ne harmonizuje svoje muzike ideje, njegova harmonija je u njima latentna, ona se rodila zajedno sa njima, ona ih nosi, bojadie, pojaava njihovo muziko i psiholoko dejstvo. esto je harmonija vodei, pa ak i jedini faktor muzikog izraavanja, i u tome smislu direktna linija vodi od

toyo

gove gipke ruke sa me su se formirale u dodiru sa klavi rom. U svojim imOdljev ruke provizacijama on se

Kfje-

samou 5

i -_

F,

Chopina

srodio sa klavirom i genijalnim instinktom pronai njemu sve to mu je trebalo. Komponujui dolazio vih zvunih kombinacija, a svirajui on ih je izvoda divao i stalno se razvijao i napredovao u oba pra njegovim rukama klavir je propevao, toplo i strasno, dematerijalizovan. Ch. nije izvlaio iz klavira akorde namike snage kao drugi njegovi savremenici. To je bil zamerka kritike, ali svi su mu priznavali naroitu pesr izvoenja po kojoj se on izdvajao od svih ostalih uvenih Ch. nije postao virtuoz velikih dvorana sa mnogobroji torijumom. On je to znao i izbegavao da se u njima ] Najvie je voleo da svira pred malim brojem sluatelja moglo pretpostaviti da e ga razumeti i pravilno ocen njegova izvoaka osobina zasluuje specijalnu panj tzv. tempo rubato, pojam koji je tokom vremena postai od klavirske interpretacije, naroito interpretacije njegt To su one male promene tempa koje nisu obeleene njegovo usporavanje i ubrzavanje u toku izvoenja. ] sudei, Ch. se prvi tim promenama obilno sluio; do kog mi danas ne znamo. Ch. je do najvie mere razumeo prirc instrumenta, u kome se zvuk dobija pomou mehaniz na koji izvoa u toku njegovog trajanja ne moe vie pa je pored rafinirane dinamike, kojom je vladao kao n traio i druga izraajna sredstva. Kao jedno od njih ( menjivao ova mala odstupanja od motorinosti temps mu omoguavala da pojaa dejstvo svojih muzikih mis je donekle sistem deklamacije knjievnih dela u muziku, metronomskog tempa govorili su o nekoj vrsti aritmije ui sviranju. Genijalni muziar, Ch. sigurno nije uveoj

Posljednji reci F. Chopina

anarhiju, kao mnogi izvoai posle njega kod kojih rul sterinim trzajima kida tok kompozicije. Goldschmidt i (uenik Kalkbrennera) potvruju ovo miljenje. Oni Chopinov tempo rubato kao nain u kome se ruka kojoj j( vodei glas ponaa neto slobodnije, dok ostali glasovi ritmiki puls kompozicije. Chopinova uenica Frederika tvrdi da je Ch. zahtevao precizno odravanje ritma, mr: ritmiku labilnost, neumesna rubata, preterana ritard ipak se tempo rubato ukljuuje u pojam Chopinovog njegova primena trai izgraenog muziara koji pored znanja ima i oseanje prave mere. Ch. nije samo obogatio stil klavirske kompozicije, ' virsku tehniku. Stari prstored nije mogao mnogo koristi denju njegovih kompozicija. Ch. oslobaa prste svakog oj u njihovoj tehnikoj upotrebi. Palac nije vie vezan za b svira prema potrebi tamo gde je najzgodnije. Ch. uvodi tehniku, konfiguracija prstiju odgovara crteu na k' esto se ela prstoredna grupa prenosi iz pozicije u po obzira na bele ili crne dirke, ako je crte isti ili srodan. . ira pedalizaciju, stavlja je u slubu zvunog kolorita njome na klaviru najbolje mogue legato, produuje zvi janje tona-oslonca u basu uz istovremeno redanje ponel srodnih harmonija u viim glasovima, iskoriava levi to ne samo kao priguiva zvuka nego kao sredstvo Zi bojadisanje. Ruka ne odrava uvek isti oblik u zglol odnosu njenih delova, menja ga prema pravcu kretanj zadatku koji reava. Otuda i zahtev lake pokretljivosti, g menljivosti njenog oblika. Ovaj zahtev omoguavao je bilan ton, ton koji nosi i ostaje mek, topao. Iako se Cl bavio pedagogikom, nije stvorio kolu koja bi bila uvar c ske tradicije, kao to je bila mnogo kasnije kola Lis moda je njegov nain sviranja bio suvie individualan, siv. Klju interpretacije Chopinovih dela pronalazi svak: u njima samima i sugestivnost njegovog izvoenja ravna jf pronicljivosti i umetnikog instinkta njegovog sopstvenoj

CHOPIN CHORBUCH
DELA. ORKESTARSKA: dva koncerta za klavir, e-mol op. u, 1830 (izd. 1833) i f-mol op. 21, 1829 (izd. 1836); varijacije na La ci darem la mano op. 2, 1827 (izd. 1830); Grande Fantaisie sur des Airs nationaux polonais op. 13, 1828 (izd. 1834); Grand, rondeau de concert op. 14 (Krakozviak), 1828 (izd. 1834); Grande Polonaise brillante op. 22, 1830 (izd. 1836). KAMERNA; Intro-duction et Polonaise brillante op. 3 za violonelo i klavir, 1829 (izd. 1833); kla-virski trio u C-duru op. 8, 182830 (izd. 1833); sonata za violonelo i klavir u g-molu op. 65, 1847; Grand duo concertant za violonelo i klavir na Meyerbee-rovu temu (sa A. Franchommeom), 1833. KLAVIRSKA. Sonate: op. 4 c-mol, 1828; op. 35 b-mol, 1839; op. 58 h-mol, 1845 (Marche funebre ve 1836; izd. 1840). Etide: 12 etida op. 10, 1833; 12 etida op. 25, 1837; 3 etide Pour la Metkode des Methodes de Moscheles et Feti, 1840. Mazurke (58): Rondeau a la Mazur op. 5, 1828; 4 op. 6 fis-mol; cis-mol; E-dur; es-mol; 5 op. 7 B- -dur; a-mol; f-mol; As-dur; C-dur, oba opusa napisana u Varavi izd. 1832; 4 op. 17 B-dur; emol; As-dur; a-mol, 1825 izd. 1834; 4 op. 24 g-mol; C-dur; As-dur; bmol, 1835; 4 op. 30 c-mol; h-mol; Des-dur; cis-mol, 1838; 4 op. 33 gis-mol; D-dur; C-dur; h-mol, 1838; 4 op. 41 cis-mol; e-mol; H-dur; As-dur, 1840; 3 op. 50 G-dur; As-dur; cis-mol, 1842; 3 op. 56 H-dur; C-dur; c-mol, 1844; 3 op. 59 a-mol; As-dur; cis-mol, 1846; 3 op. 63 H-dur; f-mol; cis-mol, 1847; 4 op. 67 posth. G-dur, 1835; g-mol, 1849; C-dur, 1835; a-mol, 1846; 4 op. 68 posth. C-dur, 1830; a-mol, 1827; F-dur, 1830; f-mol, 1849; 8 bez opusa posth. G-dur, 1825; B-dur, 1825; D-dur, 1833; a-mol, ? ; a-mol, 1842; B-dur, 1832; As-dur, 1834; C-dur, 1833. Poloneze (16): 2 op. 26 cis-mol; es-mol, 1834 35 (izd. 1836); 2 op. 40 A-dur; c-mol, 1840; op. 44 fis-mol, 1841; op. 53 As-dur, 1843; Polonaise fantaisie op. 61 As--dur, 1846; 3 op. 71 posth. d-mol, 1827; B-dur, 1828; f-mol, 1829; a-mol, 1817; B-dur, 1817; As-dur, 1821; gis-mol (I izd. 1822); b-mol, 1826; Ges-dur (I izd. 1829). Valceri (17): Grande Valse brillante op. 18, 1830; 3 Valses brillantes op. 34 As-dur; a-mol; Fdur, 1838; Grande Valse op. 42 A s-dur, 1840; 3 Valses op. 64 Des-dur; cis-mol; As-dur, 1847; 2 Valses op. 69 posth. As-dur, 1835; h-mol, 1829; 3 Valses op. 70 posth. Ges-dur, 1835; f-mol, 1843; Des- -dur, 1830; bez opusa posth. e-mol; E-dur, 1829; As-dur, Es-dur. Druge gre: Bolero op. 19 C-dur, 1834; Tarantella op. 43 As-dur, 1841; Trois Ecos-aises op. 72 (posth.), 1830. Nokturna (20): 3 op. 9 b-mol; Es-dur, H-dur, : 8 2 930 (izd. 1833); 3 op. 15 F-dur; Fis-dur; g-mol, 1834; 2 op. 27 cis- mol; Des-dur, 1836; 2 op. 32 H-dur; As-dur, 1837; 2 op. 37 g-mol; G-dur, 840; 2 op. 48 c-mol, fis-mol, 1842; 2 op. 55 f-mol; Es-dur, 1844; 2 op. 62 I-dur; E-dur, 1846; op. 72 (posth.), e-mol, 1827; Lento con grande espressione is-mol. Preludijumi op. 28 (24), od 1831 (izd. 1839); op. 45 cis-mol, 1841. Balade: op. 23 g-mol (izd. 1836); op. 38 F-dur, 1840; op. 47 As-dur, 1841; 3p. 52 f-mol, 1843. Scherza: op. 20 hmol, 1835; op. 3* b-mol, 1838; op. 39 ;is- mol, 1840; op. 54 E -dur, 1843. Impromp tus: op. 29 A s-dur, 1828; 3p. 36 Fis-dur, 1840; op. 51 Ges-dur, 1843; Fantaisie impromptu u cis-molu op. 66 (posth.), oko 1834. Pojedine samostalne kompozicije: 3 ronda ;-mol op. 1, izd. 1825 ; C-dur, 1828, u preradi za 2 klavira izd. kao op. 73 posth.; jis-dur op. 16, izd. 1834; Fantaisie u f-molu op. 49, 1841; Berceuse op. 57, [845; Barcarola op. 60, 1846; Allegro de concert op. 46 A-dur, izd. 1841 (delo sigurno ranijeg datuma); varijacije u E-duru, 1824; Variations brillantes op. 12, 1833; Marche funebre u c-molu, 1829. Sitne kompozicije: 1 varijacija u zbirci Hexameron, 1841; Feuille d'album u E-duru, 1843 (izdalo Drutvo za podizanje spomenika Chopinu u Varavi); preludijum, 1934 (izdalo 1918 Pages d'Art u enevi) i dr. VOKALNA : 27 poljskih pesama op. 74 (posth.; pisano od 1829). NOVA IZD.: Celokupna Chopinova dela objavili su W. Bargiel, J. Brahms, A. Franchomme, F. Liszt, C. Rejnecke i E. Rudorff u 14 sv., Leipzig 187880. E. Ganche objavio je 1936 u Londonu The Oxford Original Edition u 3 sv. Poljsko muziko drutvo u Varavi objavljuje takoer sva Chopinova dela. Sva Cho pinova klavirska dela izdalo je vie nakladnih preduzea u raznim evropskim zemljama. Chopinova pisma izdali su M. Karlowicz (Niewydane dotychczas Pamiatki po Chopinie, Varava 1904; franc. prevod Souvenirs inedits, Pari 1904), G. Petrucci (Epistolario, Rocca S. Casciano 1907), B. Scharlitt (Gesammelte Briefe, Leipzig 1911), F. Hoesick (Chopiniana, Varava 1912 i Gesammelte Briefe, Miinchen 1928), H. Opienski (Letters, New York 1931; franc. izd. Pari 1933), L. Cortese {Lettere intime, Milano 1946), B. E. Sydow (Correspondance de F. Chopin, 3 sv., Pari 195254). Popis Chopinovih dela sastavili su B. E. Sydow (Bibliografija F. F. Chopina, Warszava 1949; suplement: Warszawa 1954) i M. J. Brown {Chopin. An Index of his Works in chronological order, Lon don 1960). LIT.: J. W. Davison, An Essav on the Works of Fr. Chopin, 1849 (novo izd. London, 1935)- Fr. Liszt, F. Chopin, Pari 1852 (novo izd. 1941 i 1950; nem. izd. Leipzig 1880, IV izd. 1924 i Basel 1948). L. Enault, Frederic Chopin, Pari 1856. H. Barbedette, Chopin, Pari 1861. M. Karasozvski, F. Chopin (2 sv.), Varava r862 (nem. izd. Dresden 1877; engl. izd. London 1879, HI izd. 1938). J. Kleczynski, Frederic Chopin. De l'interpretation de ses oeuvres, Pari 1880 (novo izd. 1906; engl. izd. London 1896; rus. izd. 1897). ^- Wodzinski, Les trois romans de Frederic Chopin, Pari 1886 (novo izd. 1927). F. Niecks, Frederick Chopin as a Man and Musician (2 sv.), London i New York 1888 (nem. izd. Leipzig 1890). J. Kleczynski, Chopins grossere Werke, wie sie verstanden werden sollen, Leipzig 1898. J. Huneker, Chopin, the Man and His Music, New York 1900 (London 1901; nem. izd. Miinchen 1914, II izd. 1921). J. C. Hadden, Chopin, London 1903 (New York 1903 i 1934). M. Karlozvicz, Souvenirs inedits de F. Chopin, Leipzig i Pari 1904. F. Hoesick, Chopin, zycie i tworczo (3 sv.), Varava 190411. N. Salvaneschi, II Tormento di Chopin, Milano 1904 (X izd. 1946). H. Leichtentritt, Fre deric Chopin, Berlin 1905 (II izd. 1920). E. Poiree, Chopin, Pari 1908. /. Valetta, Chopin, la vita, le opere, Torino 1910 (VII izd. 1953). H. Opienski, Chopin, Lavov 1910. A. Weissmann, Chopin, Berlin i Leipzig 1912. E. Ganche, Frederic Chcpin, sa vie et ses oeuvres, Pari 1913 (novo. izd. 1949) . E. St. Kelley, Chopin the Composer, New York i London 1913. A. Longo, Chopiniana (analiza svih Chopinovih klavirskih dela), Arte pianistica, 1917 20. B. Scharlitt, Chopin, Leipzig 1919. J. P. Dunn, Ornamentation in the Works of Frederic Chopin, London 1921. W. Chrzanotvski, Die Rondos von Friedrich Chopin, Lavov 1921. La Mara, Chopin (hrv. prevod B. irola), Wien 1921. H. Leichtentritt, Analvse der Chopinschen Klavierwerke (2 sv.), Berlin 192122. G. Galston, Friedrich Chopin, Miinchen 1922. H.Tjieb'oe (E. Aca$bee) , IIIoneH. OriblT xapaKTepnciHKH, MocKBa 1923. E. Ganche, Dans le souvenir de Frederic Chopin, Pari 1925. H. Windakiewiczova, Wzory ludowej muzvki polskiej w mazurkach Fryderyka Chopina, Krakov 1926. Zd. Jachimecki, Chopin, Krakov 1927 (franc. pod naslovom Frederic Chopin et son oeuvre, Pari 1930). G. de Pourtales, Chopin ou le poete, Pari 1927 (hrv. prevod Zagreb 1944). Br. W6jcik~Keuprulian, Melodika Chopina, Lavov 1930. L. Binental, Chopin. Dokumente und Erinnerungen aus seiner Heimatstadt, Leipzig 1932 (napoljskom, Varava 1930; franc. izd., Pari 1934). B. Maine, Chopin, London 1930 (New York 1949). G. Mariotti, Chopin, Firenze 1933. W. Murdoch, Chopin: His Life, London 1934 (tal. izd. Milano 1939). E. Ganche, Voyages avec Chopin, Pari 1934. L. Bronarski, Harmonika Chopina, Varava 1935. E. Ganche, Souffrances de Frederic Chopin. Essai de medecine et de psvchologie, Pari 1935. F. Invernizzi, Chopin, Milano 1925. C. Muxaujioea-IlImepH, IIIoneH, MocKBa-JIemiHrpajj 1935. P. Egert, Friedrich Chopin, Potsdam 1936. R. Koczalski,

327

Frederic Chopin. Betrachtungen, Skizzen, Analvsen, Koln 1936. E. Meister, Stilelemente und geschichtliche Grundlagen der Klavierwerke Friedrich Chopins (disertacija), Hamburg 1936. M. Ottich, Die Bedeutung des Ornaments im Schaffen Friedrich Chopins (disertacija), Berlin 1937. A. Geddo, Chopin, Brescia 1937. G.E.H. Abraham, Chopins Musical Style, London 1939 (III izd. 1960). E. M. Schneider, Studien iiber Stil und Wiedergabe der Klavierwerke Chopins (disertacija), Erlangen 1940. B. FJacxajioe, IIIoneH H nojitCKan Hapo^Han My3biKa, M OCKB 3 i JleHHHrpafl 1941 (novo izd. 1949). H. Celis, Chopin, Bruxelles 1944. L. Bronarski, Etudes sur Chopin (2 sv.), Lausanne 194446. W. L. Landozvski, Chopin et Faure, Pari 1946. JI. Ma3enb, <J>. IIIoneH, MocKBa i JleHHHrpafl 1947 (II izd. 1960). L. Bronarski, Chopin et l'Italie, Lausanne 1947. J. A. KpeMJiee, <J>pnaepHK IIIoneH, ero >KH3Hb 11 TBOp^ecTBO, MocKBa i UeHHHTpafl 1947 (II izd. 1960). P. Leclerg, Chopin et son epoque, Liege 1947. K. Stromanger, Fryderyk Chopin, Varava 1947- A. Hedley, Chopin, London 1947 (III izd. 1963). A. E. Cherbuliez, Fryderyk Chopin. Leben und Werk, Zurich 1948. A. Nozcaczynsky, Mlodo Chopina, Varava 1948. J. Stehmann, Chopin, Pari 1948. V. Terenzio, Chopin. Saggio biografico-critico, Bari 1948. W. Reich, Chopin. Elegie aus Briefen und Schriften, Ziirich 1948. A. Panigel i M. Beaufils, L'Oeuvre de Fr. Chopin, Pari 1949 (popis gramofonskih ploa). A. Cortot, Aspects de Chopin, Pari 1949 (tal. izd. Milano 1951; engl. izd. London 1951; nem. izd. Ziirich 1954 i 1960). Z. Lissa, Chopin. Materialy do uzvtka swietlic, Varava 1949. T. Mayzmr, Friedrich Chopin, Berlin 1949. A. Gide, Notes sur Chopin, Pari 1949- St. P. Mizzva, Frederic Chopin, New York 1949. J. Iwaszkiewicz, Chopin, Varava 1949 (II izd. 1956; hrv. prevod Zagreb 1949, ruski prevod Moskva 1949 i 1963; nem. prevod Berlin 1958 i 1964; franc. prevod Pari 1966). Br. Pozniak, Chopin, Praktische Anweisung ftir das Studium der Klavierwerke, Halle 1949. W. i P. Rehberg, Chopin, sein Leben und seine Werke, Zurich 1949. H. Weinstock, Chopin, the Man and His Music, New York 1949 (nem. izd. Miinchen 1950). C. Wierzynski, The Life and Death of Chopin, New York 1949 (London, 1951; franc. izd. Pari 1952). M. Lahy-Hollebecque i T. Mayzner, La Vie ardente de Frederic Chopin, Pari 1949. R. Manuel, Chopin, Pari 1949. A. Cojioetfoe, IIIoneH. }Kii3Hb H TBOp^ecTBO, MocKBa i JleHHHrpafl 1949. K. Stromanger, Fryderyk Chopin w stulecie smierci, Varava 1949. L'Annee Chopin 1949 en Pologne, Warszava 1949. Chopin-Almanach. Herausgegeben vom Chopin-Komitee in Deutschland, Potsdam 1949. L. Cortese, Fryderyk Chopin, Milano 1949. R- Di Giovanni Franceschini, Chopin. II Genio che vinse la disfatta, Roma 1949. Douel-Bender, Chopin, biographie, son style, analvses, Pari 1949. A. Peuples, Frederic Chopin, 1849i949,Taris 1949. B. E. Sydow, Ura Chopins Geburtsdatum, MF, 1950. S. Tenand, Portraits de Chopin, Pari 1950. O. Wheeler, Frederic Chopin, Son of Poland: Later Years, London 1950. S. Czech, Chopin, Erdenweg eines Genius, Hattingen 1950. R. Bory, La Vie de Frederic Chopin par l'image, Geneve 1951. A. Coeuroy, Chopin, Pari 1951. F Zagiba, Chopin und Wien, Wien 1951. S. i D. Chainaye, De quoi vivait Chopin? Pari 1951. M. M. Meyer, Chopin, Pari 1951. JI. Cunsieep, IIIoneH, MocKBa i JleHHHrpafl 1951. S. Pugliatti, Chopin e Bellini, Messina 1952. W. Kahl, F. Chopin, MGG, I I , 1952. M. Idzikotvski i B. E. Sydow, Les Portraits de Fryderyk Chopin, Krakov 1953. J. Gras, L'Oeuvre de Chopin, Toulouse 1954. J. Holcman, The Legacy of Chopin, New York 1954- G. Ruttkay, Chopin, Pari 1955. J. Guy, Frederic Chopin, Lyon 1956. K. Kobylanska, Chopin in His own Land. Documents and Souvenirs, New York 1956 (izalo i na franc. i nem.). F. Zagiba (redaktor), Chopin Jahrbuch, Zurich, Leipzig i Wien 1956. V. Jankelevitch, Le Nocturne, Pari 1956. C. Bourniauel, Chopin, Pari 1957 (amer. prevod New York 1960; nem. prevod). R. Reich (red.), Frederic Chopin, Briefe und Dokumente, Zurich 1959. H. C. Schonberg, The Collestor's Chopin and Schumann, Philadelphia 1959. M. E3A3a, IIIoneH, MocKBa 1960 (II izd. 1968). F. SdenbMaH, CTaibH u HccJieAOBaHHH coBexcKHX My3bjKOBe,o;oB, MocKBa 1960. T. Po3oea, <3>piiflepnK IIIoneH 18101849, KpaTKHH o^epK WHSHH H TBOp^ecTBa, JleHHHrpafl 1960. K. Bieganski, Problem modalizmow w mazurkach Chopina, Warszawa 1960. E. W. Bohme, Friedrich Chopin als Motiv in der deutschsprachigen schongeistigen Literatur, Bonn 1960. L. Kusche, Fryderyk Chopin, Miinchen 1960. R. Petzold i E. Crass, Fryderyk Chopin, sein Leben in BilHern, Leip zig 1960 (II izd. 1963). E. Vuilhrmoz i B. Gavoty, Chopin amo-x^.ax, Pari 1960. y. Stehman, Portrait de Chopin, Bruxelles 1961. G. Guillemot-Magitot, Chopin. Musique et poesie, Pari 1962. M. Ouerlin, Chopin, explication d'un mythe, Pari 1962. Z. Lissa (red.), The Book of the First Interna tional Musicological Congress. Devoted to the Works of Frederick Chopin, Warszawa 1963. A. Boucourechliev, Chopin. A Pictorial Biography, New York 1963 (nem. prevod Miinchen 1962). M. Glinski, Chopin the Unknov^n, Windsor 1963. F. d'Eaubonne, La Vie de Chopin, Pari 1964. L. Fabian, Wenn Chopin ein Tagebuch gefiihrt hatte . . ., Budapest 1964. J. M. Grenier, Chopin, Pari 1964. V. Seroff, Frederic Chopin, New York 1964. J. Chisselle, Chopin, London 1965. Chopin (zbornik), London 1965. JI. Cunneep, )KH3Hb LUoneHa, MocKBa 1966. A. Walker (redakcija), Frederic Chopin (zbornik), London 1966. A. Gauthi^ , Chopin, 1967. J. Huneker, Chopin. The Man and His Music, New York 1967. IO. H. TWAUH, O nporpaMMHOCTH B npOH3Be,n;eHHHX IHoneHa, II izd., MocKBa ;_968. E. Hk.

CHORALBUCH (njem. koralna knjiga), 1. zbirka protestantskih koralnih melodija sa ifriranim basom koja je u Njemakoj sluila za orguljsku pratnju kod pjevanja zajednice pri bogosluju. Choralbucher pojavili su se potkraj XVII st. (prvi od D. Speera, Stuttgart 1692). Jo su danas u upotrebi. 2. Zbirka gregorijanskih koralnih napjeva.
LIT.: J. Petzold, Die gedruckten vierstimmigen Choralbucher fiir die Orgel der deutschen evangelischen Kirche (17851933) (disertacija), Halle 1935. M. Blindozv, Die Choralbegleitung des 18. Jahrhunderts in der evangelischen Kirche Deutschlands, Regensburg 1957.

CHORALE (feminine, masculine, mixte), francuski naziv za zbor (enski, muki, mjeoviti). CHORBUCH (njem. korska knjiga)^ rukopisni ili tiskani zbornik crkvene polifone zborne muzike koji u istom svesku sadrava sve vokalne dionice rasporeene tako da iz njega mogu najednom pjevati svi pjevai. Zbornik je folio formata. Na jednoj stranici, odnosno dvostrukoj stranici ini svaka dionica grafiki zasebnu skupinu. Ako je npr. kompozicija etvoroglasna, onda na gornjoj polovini lijeve strane stoji dionica cantusa (soprana), ispod nje dionica tenora, a na desnoj strani gore altus, a dolje bassus. Note i tekst su radi bolje vidljivosti znatno poveani. Ch. se pojavljuje u prvoj polovini XV st., kad je u crkvenoj vokalnoj polifoniji zborna postava zamijenila solistiku. Prvi

328

CHORBUCH CHRISTOU
takvi kodeksi nastaju u Nizozemskoj oko 1430 (rukopisi Cambrai 6 i zz). Odavle se ta praksa proirila po drugim zemljama, naroito u Italiji, Engleskoj, Njemakoj i panjolskoj. U toku XV st. preteni je sadraj Chorbucha misni ciklus. U XVI st. uz misne stavke nalaze se u njima i druge kompozicije crkveno-obrednog karaktera. tampaju se relativno rijetko. Tradicija Chorbucha nastavlja se u tom stoljeu u rukopisima, uza sve jae prodiranje rukopisnog i tampanog Stimmbucha (zasebnog sveska za svaku dionicu). Ch. se odrao sve do dvadesetih godina XVII st. Najznatnije zbirke nalaze se u Bruxellesu, Jeni, Rimu, Stuttgartu i Miinchenu.
LIT.: H. Besseler i H. Albrecht, Chorbuch, MGG, II, 1952. A. Vi.

CHOREA (gr. /opo:; kolo, ples), u srednjovjekovnim traktatima naziv za plesni napjev. Susree se ve u Augustinovim djelima i u radovima teoretiara kasnijega srednjeg vijeka (J. de Grocheo, oko 1300; R. de Handlo, 1326). U XVI st. ch. je i naziv za neke odreene plesne pjesme osobito za allemande (ch. germanica; M. Revmann, 1598; J. B. Besardus, 1603) i za pavanu (B. de Drusina, 1556). CHORISTFAGOTT (njem. Chor zbor), njemaki naziv za fagot, koji je oko 1600 glavni instrument iz porodice fagota. Imao je dva poklopca i cijev, koja je mogla biti dolje otvorena ili zatvorena. Ime dobio otuda, to se najvie upotrebljavao za pojaavanje vokalnih dionica zbora. Opseg mu je: kontra Cd1 (g1). CHORLEY, Henry Fothergill, engleski muziki pisac i knjievnik (Blackley Hurst, Lancashire, 15. XII 1808 London, 16. II 1872). Muziki kritiar lista Athenaeum (183368), stekao velik ugled ne samo u Engleskoj, ve i u Njemakoj. Pisao kritike i eseje ponajvie o opernom stvaranju. Autor novela, libreta i kazalinih komada.
DJELA: Music and Manners in France and Germany: a Series of Travelling Sketches of Art and Society (3 sv.), 1841; Modem German Music. Recollections and Criticisms (2 sv.), 1854 (u I sv. Ch. je preuzeo mnogo materijala iz Music and Manners i preradio ga); Handel Studies, 1859: Thirty Years Musical Recollections (2 sv.), 1862 (u skraenom obliku s biografskim uvodom objavio E. Newman, 1926); National Music of the World (posthumno), 1880. LIT.: H. G. Hezvlett, H. F. Chorlev, Autobiographv, Memoirs and Letters, London 1873. R. A. Harman, Henry Fothergill Chorlev, MGG, II, 1952.

CHORON, Alexandre-tienne, francuski muziki teoretiar kompozitor (Caen, 21. X 1771 Pariz, 29. VI 1834). Uitelji u muzici bili su mu Abbe Roe i Bonesi. elei upoznati francusku muziku javnost s djelima istaknutih muziara prolih vremena, izdao je kod parikog izdavaa Leduca kompozicije J. des Presa, Goudimela, Palestrine, Carissimija i drugih, koji su svi u Francuskoj tada bili gotovo sasvim nepoznati. God. 1810 postao je dopisnim lanom Francuskog instituta; 1816 imenovan je direktorom Parike opere, ali je ve idue godine ostavio to mjesto i postao upraviteljem zavoda cole primaire de Chant. Ch. je mnogo uinio za poboljanje muzike nastave i obnovu kolskog pjevakog repertoara. God. 1826 Ecole primaire de Chant postala je Scole de Musique religieuse. U toj se ustanovi gajilo samo zborno pjevanje, dok se odgojem pjevaa-solista bavio Konzervatorij. Sagradivi 1827 dvoranu za koncertne priredbe, Ch. je u njoj do 1831 izvodio. svakog mjeseca po dva javna koncerta. Na rasporedu su se esto nalazila znaajna djela muzike literature (Handelovi oratoriji). I u drugim gradovima Francuske organizirao je mnoge koncerte zborne muzike. Bavio se i kompozicijom crkvenih djela.
DJELA: Principes d'accompagnement des ecoles d'ltalie (zajedno s Fiocchijem), 1804; Collections de romances, chansons, et poesies, 1806; Principes de composition des ecoles d'ltalie, 3 sv., 1808 (II izd. 1816 u 6 sv.); Dictionnaire historique des musiciens, 2 sv. (zajedno sa F. Y. Favolleom), 1810n; Methode elementaire de musique et de plain-chant, 1811; Methode de plain-chant, 1818; Methode concertante de plain-chant, 1819; Exposition elementaire des principes de la musique, 1819; Solfeges d plusieurs voix, 1819; Cours elementaire de musiaue, solfige et chant, 1820; Liber choralis ad usum collegii S. Ludovici tribus vocibus, 1824; Journal de musique religieuse, 1827; Corps complet de musique d'eglise d deux choeurs, 1829; Journal de chant et d'education musicale, 182930; Consideration sur le Conservatoire de musique, 1833 ; Manuel complet de musique vocale et instrumentale, ou Encyclopedie musicale (dopunio A. de la Fage), 8 sv., 183638. Priredio francuska izdanja teoretskih djela Albrechtsbergera, Francoeura i Azopardija. LIT.: L. E. Gautier, Eloge de Choron, 1845. /. Rety, Notice historique sur Choron et son ecole, Pari 1873. J. Carlez, Choron, sa vie et ses oeuvres, Caen 1880. E. Borell, Etienne Alexandre Choron, MGG, II, 1952. W. Kahl, Alexandre Choron, Festschrift J.-Schmidt-G6rg, Bonn 1957.

2. U Erjgleskoj izraz za skupinu pjevaa kao i za kom pisanu za taj sastav. 2. U engleskoj muzikoj terminologiji naziv za refrc 2. U jazz-muzici kraa cjelina (najee od 32 takta) stalno ponavlja. U poetku je ch. obino bio pripjev neke pjesme ili bluesa. Ritam i harmonijska struktura ostajali b nepromijenjeni. Napjev su svirai improvizirajui uk i varirali. Zbog toga je u kolektivnoj improvizaciji New ( -stila dolazilo i do disonantnih suzvuja. U razdoblju C -stila ch. virtuozno improviziraju pojedini solisti uz prat sambla (-- background). U doba be-bopa i cool-jazza soli: mijenjati i harmonijsku okosnicu chorusa. Otada je ch. s\ izvorna melodija, a ne preuzeta iz repertoara popularnih 1 i tako se pribliava pojmu teme. M. CHOUDENS, ime francuske muzike naklade koju i u Parizu utemeljio Antoine de Choudens. Poslove je 1888 njegov sin Paul i vodio pod imenom Choudens Fils (dc Danas vode poduzee Andre Lerov i Andre Chevrier. N larnija izdanja naklade bile su zbirke pjesama pod nas Canti d'Italia, Archives Italiennes, Echos de la Toscane i k kompozicije. Poduzee Choudens Fils objavilo je djela mnogi nutih francuskih kompozitora, meu kojima su: Berlioz, C Offenbach, Lalo, Rever, Bruneau, Audran, Coquard i dr. U2 i operetna djela na popisu izdanja je i filmska muzika. CHOUQUET, Adolphe-Gustave, francuski muzici (Le Havre, 16. IV 1819 Pariz, 30. I 1886). Zavrio s1 lozofije u Parizu. Od 1840 u New Yorku, gdje je kroz 16 poduavao muziku teoriju. God. 1871 postao konzervator muzikih instrumenata Parikog konzervatorija. Suradnik i France Musicale i Art Musical.
DJELA: Histoire de la Musique depuis le XIVe siecle jusqu'd la fin di siecle (nagradila Academie des Beaux-Arts, 1864); Histoire de la mus matique en France depuis ses origines jusqu'd nos jours, 1873; katalog i du Conservatoire Nationale de Musique, catalogue raisonne des instru cette collection, 1875; Rapport sur les Instruments de musique et les editeu sique a VExposition de 1878, 1880; tekstovi za mnoge romance, zborne zicije i kantate. LIT.: P. Druilhe, Adolphe-Gustave Chouquet, MGG, II, 1952.

CHOROS (mno. od choro), prvobitno naziv za manji instrumentalni ansambl gitara, flauta i udaraljki, koji je na festi valima u Brazilu izvodio narodnu muziku (plesove samba, maxixe i dr.), a zatim naziv i za samu muziku. Pojam choros za muziku formu uveo je brazilski kompozitor H. Villa-Lobos, prema kojemu je to nov oblik u kompoziciji, sinteza razliitih tipova brazilske muzike (domorodako-indijanske i narodne).
LIT.: D. Ewen, The Complete Book of 20th Centurv Music, New York 1952.

CHORUS, 1. U srednjem vijeku latinski naziv za gajde (-> Musette).

CHRISMANN, Franz Xaver -> Krizman, Franc CHRISTENSEN, amerika obitelj plesaa, koreoj muziara. 1. William, plesa, plesaki pedagog i koreograf (B City, 1902 ). Uio kod M. Fokina. Neko je vrijeme kao nastavnik plesa i koreograf u Portlandu (Oregon). G01 osnovao je i do 1951 vodio San Francisco Ballet, jedan od ljih baletnih ansambla u SAD. Zatim predavao na Unive Utah u Salt Lake Cityju. Njegove se koreografije temelje diciji klasinoga baleta. Kao pedagog mnogo je pridonio baletne umjetnosti u Kaliforniji. 1. Harold, plesa i plesaki pedagog (Brigham City, ; 1904 ). Studirao ples kod brata Williama, G. Balanchir Fokina. Debitirao 1933. Plesao 193640 u New Yorku J kao lan trupe American Ballet, zatim u kazalitu Metre i konano u trupi American Ballet Caravan. Plesao i u Sat ciseo Ballet. Djeluje kao direktor plesne kole toga ans 1. Lew, plesa, plesaki pedagog i koreograf (Brighar 9. V 1909), brat Williama i Harolda. Debitirao 1934 !953 postao prvi plesa ansambla American Ballet Car, kojim je gostovao u kazalitu Metropolitan. Za tu trupu i Francisco Ballet koreografirao je niz plesova, najee inspi suvremenim amerikim ivotom.

 CHRISTOFF, Boris -> Hristov, Boris CHRISTOU, Jannis, grki kompozitor (Heliopolis, 9. I 1926 Atena, 8. I 1970). Zavrio studij filozofije i bridgeu, muziku uio kod H. Redlicha u Letchworthu i Lavagnina u Sieni. Od 1951 ivio je u Egiptu i od 1956 ni Chiosu. Posljednje godine proveo je u Ateni. Jedan od : ajnijih predstavnika avangardne muzike svoje zemlje, se predavao snovima i vizijama, inspirirajui se mitovima, znim predstavama, priama i bajkama svih vremena i 1
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, 1951; II, 1958 i II koncert za klavir, 1962; Toccata za klavir i orkestar, 1962; Phoenix-Mus Metatropos (Patterns and Permutations) , 1960; Praxis for 12 za 11 jednog dirigenta-pijanistu, 1966; Anaparastasis, 196668; Enantiodrom DRAMSKA. Opere: trilogija La Ruota della vita, 195557; The Br, 1964; Strychnin~Lady, 1967; Orestie (nedovrena). VOKALNA. torija: Gilgamesh, 1958; Tongues of Fire, 1964 i Mysterion, 1966. est T. S. Eliota za glas i klavir, 1955; The 12 Keys za mezzosopran i kom sambl, 1962; Mrtvaki brod za mezzosopran i orkestar, 1953; Das 1 za mezzosopran, flautu, kontrabas i klavir, 1964. CRKVENA: Lat turgija za zbor, limene instrumente i udaraljke, 1953; Davidovi psalmi ton, zbor i orkestar, 1953; Zaee svete Ane za mezzosopran, zbor i 1 1955LIT.: G. Becker, In memoriam Jannis Christou, Melos, 1970, 5.

CHRISTY CIAMPI
CHRISTY, June (pravo ime Shirley Luster), amerika jazzpjevaica (Springfield, 111., 20. XI 1925 ). God. 194549 djelovala je u ansamblu Stana Kentona. U tom je razdoblju, pre ma mnogim anketama, uivala slavu najpopularnije jazz-pjevaice u svijetu. Njezine su interpretacije balada sentimentalne i melankoline, a u kompozicijama brzoga tempa virtuozno i sigurno primjenjuje tehniku fraziranja srodnu instrumentalnom muziciranju. Najveu je popularnost stekla njezina interpretacija kompozicije Tempico (1945). CHRONOS PROTOS (gr. /povo? npazo^ prvo vrijeme), najmanja, nedjeljiva vremenska ili ritmika jedinica. Ch. p. je osnova muzike teorije i izvodilake prakse u staroj Grkoj, u zemljama Srednjeg i Dalekog Istoka, u interpretaciji gregorijanskoga korala i u muzikom folkloru mnogih naroda.
LIT.: C. F. Abdy VCilliams, The Aristoxenian Theory of Musical Rhythm, Cambridge 191I. Th. G. Georgiades, Der griechische Rhythmus, Hamburg 1949. Isti, Musik und Rhythmus bei den Griechen, Hamburg 1951.

329

-Texte Handels. Streifzilge im Gebiete der Chrysanderschen Handelforschung, Zurich 1905. W. Weber, Die Grundsatze und Ziele Fr. Chrysanders bei der Neugestaltung der Handelwerke, Leipzig, 1906. G. Adler, Friedrich Chrysander, ZFMW, 1926. R. Schaal, Friedr. Chrysanders Abhandlungen MF, 1951. Isti, F. Chrysander, MGG, II, 1952. J. As.

CHUECA, Federico, panjolski kompozitor (Madrid, 5. V 1846 20. VI 1908). Studirao medicinu, ali se posvetio muzici i na Madridskom konzervatoriju uio klavir. Komponirao uglavnom zarzuele, veinom u jednom inu, koje su redovito doivljavale velike uspjehe. Satirika zarzuela La gran via izvedena je samo u Madridu vie od 800 puta. Veinu njegovih djela instrumentirao je V. Valverde st.
DJELA. Zarzuele: La Cancion de la Lola, 1880; Luces y sombras, 1882; De la noche a la manana, 1883; Hoy sale, hoy, 1884; Vivitos y coleando, 1884; La gran via, 1886; Cddiz, 1886; De Madrid a Pari, 1889; El ano pasado por agua, 1889; El Chaleco blanco, 1890; El Arca de Noe, 1890; La Caza del ono o El tendero de comestibles, 1891; Los Descamisados, 1892; Las Zapatillas, 1895; Agua, azucarillos y aguardiente, 1897; Los Arrastraos, 1899; La Alegria de la huerta, 1900; El Bateo, 1901; Las Mocitas del barrio, 1909 i dr. LIT.: M. Zurita, Historia del genero cico, Madrid 1920. J. Deleito y Pinuela, Origen y apogeo del genero chico, Madrid 1949. J. Subird, Federico Chueca, MGG, II, 1952. Isti, Historia de la muica espafiola e hispanoamericana, Barcelona 1953.

CHRYSANDER, Friedrich, njemaki muzikolog (Liibtheen, Mecklenburg, 8. VII 1826 Bergedorf kod Hamburga, 3. IX 1901). Doktorat muzikologije stekao 1855 na Filozofskom fakultetu u Rostocku. Jo za studija intenzivno prouavao Hande-lova djela uz koja e povezati sav svoj ivot. Uporedo s izraivanjem i objavljivanjem monumentalne monografije o Hanelu tekao je i Chrvsanderov rad u njemakom Handelovu drutvu, to ga je 1856 osnovao njemaki knjievni historiar G. Gervinus radi izdavanja cjelokupnih Handelovih djela. Kad je to drutvo ve nakon etiri godine prestalo s radom, preuzeo je Ch. u svoje ruke taj golemi pothvat. On se u poetku koristio novanom pomou hannover-skog kralja Georga V, a kad je ona izostala, naao se pred velikim tekoama. No nije napustio svoj zadatak, ve je preuzeo ne samo cjelokupnu F. CHRYSANDER. Rad L. von Kalckreutha, detalj, 1901 redakciju, nego i tiskanje. Stoga je u svom domu u Bergedorfu kod Hamburga uredio i malu tiskaru muzikalija. Da bi svladao sve vee financijske tekoe, Ch. se stao baviti cvjearstvom; da namakne potrebna sredstva preuzeo je 186871 i !8yj82 glavno urednitvo asopisa Allgemeine Musikalische Zeitung; konano je bio prisiljen, da i svoju vrlo vrijednu knjinicu proda gradu Hamburgu. Ali je i svoj pothvat 1894 uspjeno doveo do cilja. Monografija o Handelu i izdanje svih Handelovih kompozicija glavna su Chrvsanderova djela. I jedno i drugo su prekretnica u razvoju njemake muzikologije. Dok je u (na alost nedovrenoj) monografiji prikazao ne samo Handelov ljudski i umjetniki lik, ve i cijelu muziku kulturu Handelova doba, ostavljajui daleko za sobom nastojanja svojih prethodnika, Ch. je u izdanju Handelovih djela takoer potraio nove putove. Na temelju najrazliitijih pomagala, rukopisa, ranih izdanja, prijepisa, preradbi, Ch. je uspostavio kritiki tekst kojemu je pouzdanost najvea odlika. Ovim svojim glavnim radovima kao i drugim znaajnim raspravama Ch. je plodno utjecao na dalji razvitak ne samo njemake, ve i evropske muzike znanosti.
DJELA: Uber die Molltonart in den Volksgesangen, 1853: Uber das Oratonum, 1853; Georg Friedrich Handel, I/1858, II/1860, I dio IH/1867; Handels biblische Oratorien in geschichicher Betrachtung, 1897. Od studija i lanaka brojem i vrijednou istiu se oni, koje je objavljivao u asopisu Allgemeine Musikalische Zeitung, meu njima: Das Oratorium auf der Biihne, 1870; Die Verwendung der Schliissel bei der Herausgabe alterer Musikwerke . . ., 1870; Die Oratorien von Carissimi, 1876; Zur Partitur des Don Giovanni, 1876; Mo-zarts Lieder, 1877; Die harmonische Begleitung auf Grund des Basses, in der Musik des 16. bis 17. Jahrhunderts, 1877; Rembrandts Farbgebung mit der Musik verglichen 1877; Die zuieite Periode der Hamburger Oper von 1682 16*4. . ., 1878; Abriss einer Geschichte des Musikdrucks vcm 15-19. Jahrhundert, 1879; Geschichte der Hamburger Oper vom Abgange Kussers bis zum Tode Schotts (1695 1702), 1879; D. Buxtehude als Orgelkomponist, 1879; Die Erfindung des akkompagnierten Rezitativs durch A. Scarlatti, 1882. Znaajni su i mnogi predgovori pojedinim svescima njegova izdanja Handelovih djela. To je izdanje izlazilo u Leipzigu, kod Breitkopfa & Hartela, 185894. Obuhvaa 94 sveska, od kojih 49. nije nikada bio objavljen, a 45. je izdao M. Seiffert, 1902. Uz ove objavljeno je jo 6 dopunskih svezaka. Ch. je izdao i zbirku Denkmaler der Tonkunst u 5 sv. s djelima Palestrine, Carissimija, Couperina, Corellija i drugih. Objavio je i klavirska djela J. S. Bacha u 4 sv. Zajedno sa Ph. Spittom i G. Adlerom osnovao 1885 asopis Vierteljahrsschrift fiir Musiktoissenschaft. LIT.: W. Weber, G. F. Handels Oratorien, iibersetzt und bearbeitet von Fr. Chrvsander (3 sv.), Augsburg 18981902. O. Fleischer, Friedrich Chrysander, ZIMG, 1901, str. 4359. E. Krause, Dr. Friedrich Chrysander, Ein Lebens- und Ktinstlerbild, Die Sangerhalle, Leipzig 1901. G. Gohler, Chrysanders Handel-Einrichtungen, Die Zukunft, Berlin 1902, 38. H.Kretzschmar, Friedrich Chrysander, PJB, 1903. M. Seiffert, Handels Oratorien in Fr. Chrysanders Neugestaltung, Caecilia, 1903, 10. E. Bernoulli, Oratorien-

CHCTE (franc. pad, padanje), u izvodilakoj praksi oko 1700 naziv za muziki ukras koji se uglavnom poklapa s kasnijim dugim predudarom (njem. Vorschlag). Francuski kompozitori tog vremena biljee ga kvaicom pred notom (< |). Isti ukras upotreb ljava i Rameau (1731), ali ga naziva coulez; G. Muffat biljei ch. malom pomonom notom ili se umjesto kvaice slui kosom crticom. Dok d'Anglebert jo ne razlikuje ch. i port de voix, posljednji se naziv poinje uskoro upotrebljavati za dugi predudar prema gore, dok se ch. izvodio prema dolje. CHVALA, Emanuel, eki muziki kritiar i kompozitor (Prag, 1. I 1851 28. X 1924). Kod J. Foerstera i Z. Fibicha uio klavir i teoriju, u kompoziciji samouk. Po zanimanju bio eljezniki ininjer. Jedan od najuglednijih ekih muzikih kritiara; u svojim brojnim lancima, objavljenim 18781917 po listovima Lumir, Dalibor, Narodni politika, Union, Die Politik i dr. oitovao napredne tendencije. Zalaui se za izvoenje djela ekih kompozitora, znatno je pridonio upoznavanju irokog kruga slualaca sa ekom muzikom umjetnou.

DJELA. ORKESTRALNA: Simfonijeta Z jarnich dojmu, 1899; Sousedske za gudaki orkestar, 1880; Koncertni ouvertura, 1881; Mazurky, 1899; O posviceni, 1902. KOMORNA: dva gudaka kvarteta, 1897 i 1901; gudaki kvintet; klavirski trio, 1901; klavirski kvintet, 1903. Za violinu i klavir: Romance, 1882; serenada, 1904; Mala suita, 1895. Kompozicije za klavir dvoruno i etvororuno. Opera Zdboj, 190607 (izv. 1918). VOKALNA: zborovi; pjesme uz orkestar Jami, 1880; solo-pjesme uz klavir. SPISI: monografija Ein Vierteljahrhundert bohmischer Musik, 1886 (pod naslovom tvrtstoleti eke hudby u asopisu Dalibor, 1887, separat 1888). Eseji i studije: Tschechiscke Musik, Oesterreichische Rundschau, 1912; O eke zplvohre, Pamatnik eke Akademie; Bedrich Smetana, Dalibor, 1885; Smetaniana, Hudebni Revue, 1916; Symfonicke skladby Dvordkovy, Dvofakov zbornik, 1912. Memoari Pameti (u rukopisu).

CHYBltfSKI, Adolf Eustachy, poljski muzikolog (Krakov, 29. IV 1880 Poznaii, 31. X 1952). U Krakovu studirao germanistiku; muzikologiju uio u Miinchenu (A. Sandberger, Th. Krover) i doktorirao 1908. Od 1912 predavao na Univerzitetu u Lavovu, gdje je 191628 nastavnik za historiju muzike, harmoniju i kontrapunkt na Konzervatoriju. Od 1945 profesor Univerziteta i direktor Muzikolokog instituta u Poznahu. Prouavao muziku prolost Poljske i njezin muziki folklor.
DJELA (na poljskom): Materijali za povijest kraljevske kapele Rorantista na kraljevskom dvoru u Krakovu (3 sv.), 191025; Studije o poljskoj vieglasnoj muzici XVI st., 1910; Menzuralna teorija u poljskoj muzikoj literaturi XVI st., 1911; Prilozi za povijest muzike kulture u Krakovu uXVII i XVIII st., 1925; 0 crkvenim koncertima Martina Mielczezvskog, 1928; Mieczyslaw Karlotvicz, I, 1939 (II izd. 1949); Leksikon starih poljskih muziara do 1800, 1949 i dr. Zur Geschichte des Taktschlagens und des Kapellmeisteramtes in der Epoche der Mensuralmusik, SBIMG, 1909; Polnische Musik und Musikkultur des 16. Jh. in ihren Beziehungen zu Deutschland, ibid., 1912; Beitrdge zur Geschichte des Takt schlagens (disertacija), 1912. Od 1928 ureivao asopis Kwartalnik Muzyczny 1seriju publikacija iz poljske muzike prolosti (Wydawnictwo Dawnej Muzyki Polskiej). God. 193436 uredio dva muzikoloka zbornika, od 1945 ureivao iroko zamiljene Analize i objanjenja Chopinovih djela (predvieno 10 sv.). Njegovi uenici i prijatelji objavili su dvije spomenice u njegovu ast, obje pod naslovom: Ksiega pamiqtkowa ku czd profesora dra Adolfa Chybinskiego, 1930 i 1950. LIT.: J. Koffler, Adolf Chybinski, Muzyk Wojskowy, 1927. H. Opienski, Spis prac muzykologicznych A. Chybinskiego, Przegla.d Muzyczny, 1930. H. Feicht, Adolf Chybinski, Muzyka Polska, 1937. M. Szczepanska i J. J. Dunicz, Bibliografia prac muzykologicznych A. Chybihskiego. . ., Warszawa 1937. A. Jarocinski, Adolf Chybinski, Przegla.d Kulturalny, 1952. J. Chominski, Adolf Chybinski, Muzyka, 1953. K. Michalowski, Bibliografia prac naukowych i publicystycznych Adolfa Chybinskiego, W czasach Straussa i Telmajera, Krakow 1959.

CIACONA -> Chaconne CIAJA, Azzolino Bernardino della -> Della Cicija, Azzolino Bernardino. CIAMPI, Marcel, francuski pijanist (Pariz, 29. V 1891 ). Studirao na Konzervatoriju u Parizu (L. Diemer i C. Chevillard). Zarana je poduzimao koncertne turneje; nastupao u Parizu,

330

CIAMPI CIFRA
smrti. C. je prvi u nizu velikih Nizozemaca. Sintezom elemenata francuske Ars novae i talijanskog trecenta, sjevernjake polifo-nije i junjake tonalne harmonije stvorio je nov tip muzikog djela, koji otvara put razvoja talijanskoj i nizozemskoj muzici. C. je iz svoje domovine donio motet koji je tada u Italiji bio uglavnom nepoznat. Od talijanskih oblika sluio se madrigalom, baladom i elementima caccie. Teite Ciconijina stvaranja lei u

Londonu, Amsterdamu, Ateni, Bruxellesu, Barceloni, Bukuretu, Helsinkiju, Madridu, Pragu i Varavi. Kasnije se posvetio iskljuivo pedagokom radu, pa je u Parizu osnovao klavirsku kolu (s ograncima po provinciji i u inozemstvu). Objavio nekoliko klavirskih instruktivnih studija. CIAMPI, Vincenzo Legrenzio, talijanski kompozitor (kraj Piacenze, 1719 Venecija, 2. IV 1762). Uitelji su mu bili F. Durante i L. Leo u Napulju. embalist u Palermu. God. 1748 pratio u London neku talijansku opernu druinu koja je izvodila venecijanske komine opere. Od 1760 maestro u Ospedale degli Incurabili u Veneciji. C. je istaknuti predstavnik opere buffo. Njegovu kominu operu Bertoldo alla corte parodirao je Ch.-S. Favart u svojoj Ninette d la cour, upotrijebivi gotovo sve Ciampijeve arije; na Favartovo djelo nadovezuje Singspiel J. A. Hillera Lottchen am Hofe.
DJELA. INSTRUMENTALNA: est koncerta za 3 violine i b. c; 12 sonata za 2 violine i b. c. (2 sv.), 1752 i 1753; 6 sonata za violu, embalo i vio lonelo, oko 1758; 6 sonata za embalo, oko 1755; 6 sonata za orgulje. DRAMct '4. Opere: La Beatrice, 1740; La Flaminia, 1743; L'Amore ingegnoso, 1745;

giorni son che Nina?, Muica d'oggi, 1925. C. Anguissola, Vincenzo Legrenzio Ciampi musicista piacentino del Settecento, Piacenza 1934 i Monza 1936. F. Walker, Tre giorni son che Nina, Musical Times, 1949. R. Paoli, Vincenzo Legrenzio Ciampi, MGG, II, 1952.

CIBBER, Susanna, engleska pjevaica (London, II 1714 30. I 1766). Pjevanje uila vjerojatno kod svoga brata Thomasa Arnea; debitirala 1732. esto je nastupala u operi i na koncertima, tako npr. 1742 u Dublinu na praizvedbi Handelova oratorija Messiah. Njezin glas nije bio osobito snaan, ali ju je Han-del veoma cijenio i ona je sve do 1746, kada se posvetila drami, mnogo nastupala u njegovim djelima.

CICCOLINI, Aldo, talijanski pijanist (Napulj, 15. VIII 1925 ). Studirao i diplomirao klavir (P. Denza) i kompoziciju (A. Longo) na Konzervatoriju u Napulju. Debitirao 1942, a 1949 na natjeaju M. Long J. Thibaud postigao Gr and Prix
International de Pari. ivi u

Parizu. C. je jedan od najistaknutijih suvremenih talijanskih pijanista. Koncertira u evropskim zemljama, u SAD i u Junoj Americi. Redovito gostuje u Jugoslaviji. A. CICCOLINI CICOGNINI, Alessandro, talijanski kompozitor (Pescara, 25. I 1906 ). Studirao na Konzervatoriju u Milanu i u Parizu kod P. Dukasa. Od 1937 predsjednik talijanskog Nacionalnog udruenja kompozitora filmske muzike. CICONIA, Johannes, nizozemski kompozitor i muziki teoretiar (Liege, izmeu 1335 i 1340 Padova, decembra 1411). Prvu poduku u pjevanju, latinskom i matematici, dobio vjero jatno u koli crkve Saint-Jean-VEvangeliste u rodnom gradu. God. 1350 klerik je u slubi Alienore de Comminges-Turenne, neakinje pape Klementa VI, u Avignonu. Tu stie temeljitu muziku naobrazbu, u doba kad je u Francuskoj evala Ars nova (Ph. de Vitrv, G. de Machault). God. 135867 nalazi se u Ita liji u pratnji kardinala G. d' Albornoza, mijenjajui boravita, te upoznaje muziku talijanskog trecenta. Poslije kardinalove smrti (1:367) gubi mu se trag. Zna se da od 1372 opet boravi u Liegeu, gdje je jo 1362 postao kanonik. Tridesetak godina kasnije vraa se u Italiju: dokumentiran je njegov boravak u Padovi od aprila 1403. U funkciji kantora katedrale ostaje u tom gradu do svoje
DJELA: komorne kompozicije. Opera Donna lombarda (u I inu), 1933- Filmska muzika. Zborna djela.

motetima i misnim stavcima. Temelj je njegovih moteta Ars novae, ali je C. znatno mijenja i obogauje. Dok su v Ars novae gornji glasovi morali imati razliitu melodiju, uvodi u motet novi princip jedinstva, primjenjujui po slobodnu imitaciju; imitacija se provodi u dvjema dis dionicama. Taj e princip uroditi bogatim plodom u 1 XV st. Donji glas (odnosno dva glasa) njegova moteta cantus firmus, nego slobodno koncipirana instrumentalna odnosno dvije dionice (tenor i kontratenor) kao -harmonijska podloga vokalnim. Ciconijinom zaslugom postao vladajua muzika forma u Italiji u prvoj treini znaenje njegove obnove toliko je veliko, da se tih tridese do pojave Dufava (oko 1430) s pravom mogu nazvati ' nom epohom. U njegovim misnim stavcima javljaju se kuaji spajanja vie stavaka u cikliku cjelinu to e kas vesti do stvaranja nizozemskog misnog ciklusa. Tu su j mjeri suprotstavljanja solistikog dueta zbornim odi
DJELA (sauvana): 13 moteta; 10 misnih stavaka; 2 virelaia; 4 madrigala; 11 talijanskih balada; 2 kanona. Teoretsko djelo No (III knjigu, De Proportionibus, autor je preradio za svog prijatelj Johannesa Gaspara de Vicenza). NOVA IZD. Misni stavci: DTO, XXXI, X; A. T. Davison Mistorical Anthology of Music, I, 1947; Ch. van den Borren, Polyphi 1932. Moteti: Ch. van den Borren,- Geschiedenis van de Muziek in landen, I, 1948; S. Clercx, Musique instrumentale de la Renaissance Revue Belge de Musicologie, VIII, 1954. Jedan virelai obj. W. Ai secular Music of the late fourteenth Century, 1950. Madrigale obj. F. Han Ars-nova Music, Journal of Renaissance and Baroque Music, I Balade: J. Wolf, Geschichte der Mensuralnotation, IIIII, 1904; H. Handbuch der Musikgeschichte, II, 1907; F. Ghisi, Italian Ars-no Journal of Renaissance and Barogue, Musik I, 1946; DTO, VII, 19a noni: J. Wolf, Der niederldndische Einfluss in der mehrstimmigen gemes sik bis zum Jahre 1480, Tijdschrift der Vereeniging voor nederlandse sehiedenis, VIVII, 190004; W. Korte, RMI, 1932, F. Ghisi, 1 nova Music Journal of Renaissance and Baroque Music, I, 1946; M. Muica Disciplina, II, 1948. LIT.: J. Wolf, Geschichte der Mensural-Notation von 1250-Leipzig 1904. H. Besseler, Studien zur Musik des Mittelalters, I. Nei des XIV. und beginnenden XV. Jahrhunderts, AFMW, 1925 i u dodatk 1926. F. Ghisi, Italian Ars-nova Music, the Perugia and Pistoia of the Lucca musical codex, Journal of renaissance and baroque mus 47. A. Bonaccorsi, Un nuovo codice dell'Ars nova: il codice Atti Accademici dei Lincei, Roma 1948. II. Besseler, Bourdon 1 bourdon, Leipzig 1950. Isti, Johannes Ciconia, Begriinder der Che nie, Congresso internazionale di muica sacra, Roma 1950, Kongresn Roma 1952. Isti, Johannes Ciconia, MGG, II, 1952. 5. Clercx Ciconia de Leodio, Kongressbericht, Utrecht 1952. Ista, Johann theoricien, Annales Musicologiques, 1955. D. Plamenac, Anothi Fragment of Trecento Music, Journal of the American Musicologic; VIII, 1955. 5. Clercx, Johannes Ciconia. Un musicien liegeois et t 2 sv., Bruxelles 1960.

CIERA, Hippolito, talijanski kompozitor (Veneci st.). Franjevac; 1546 pjeva katedrale u Trevisu, a od 1 rovoda u crkvi sv. Ivana i Pavla u Veneciji. CIFERISTIKA METODA. U muzikoj nastavi, u kojoj brojevi grafiki predouju visinu tona. Brojke kao za oznaivanje tonova upotrebljavali su ve Grci i Ar; J. Rousseau je u djelu Projet concernant de nouveaux si la musique prvi razradio brojanu notaciju u muziko svrhe. Poetkom XIX st. usavrili su Rousseauovu metoc cuzi P. Galin, A. Pari i E. Cheve i dali joj ime francusl stika metoda. C. m. se upotrebljava u poetnom sta( zike nastave; da se djeci olaka shvaanje grafikog pred tonova, pojedini stupnjevi dur-ljestvice oznauju se od brojem: tonika = i, dominanta = 5, vodica = 7, itd zabiljeene tom relativnom notacijom pjevaju se solmi; slogovima. C. m. upotrebljavala se u muzikoj nastavi sv etka XX st. Kod nas ju je prikazao Ivan Horvat u djel zbornog pjevanja po Cheveovoj osnovnoj metodi (1908). je meutim bitno izmijenio francusku ciferistiku met kod njega broj 1 ne oznauje prvi stupanj bilo koje dur ve ton c, pa je tako iz relativne nainio apsolutnu notac
LIT.: E. Cheve i A. Pari, Methode elementaire de musique voc M DJELA. Dvije zbirke madrigala: /, Madrigali del Laberinto (4-f II (5-gl.), 1561. Missa sopra Ego sum (4-gl.), 1555; motet (5-gl.), 15:

CIFRA, Antonio, talijanski kompozitor (Terracin Loreto, 2. X 1629). Prvu poduku o muzici dobio kao < akog zbora crkve S. Luigi dei Francesi u Rimu (G. B. 1 God. 160922 dirigent u crkvi Santa asa di Loreto, crkvi sv. Ivana Lateranskog u Rimu. God. 1626 vratio s reto, gdje je i umro. O ovom kompozitoru navode se u rr prirunicima i leksikonima esto netane tvrdnje. Tak C. nije bio uenik Palestrine niti je bio sveenik, a ne dokazati niti da je stajao u slubi nadvojvode Karla Habsl Tipian majstor ranog baroka, koji u svoja vokalna dje' instrumentalnu pratnju (basso continuo) i elemente m C. je povezan i uz polifonika naela XVI st. U njegovim ogleda se veliko kontrapunktiko znanje, dok u motetir vladava monodija.

CIFRA CIKKER

331
DJELA: est svezaka madrigala, 160523; Sherzi et Arie a 1, 2, 3 et 4 v.~(2 sv.), 161423; Li diversi Scherzi a 1, 2. 3 et 4 v. op. 12, 1613, op. 20, 1615 i op. 23; Li Scherzi a I, 2 et 3 v. op. 14, 1613; Scherzi sacri a I, 2, 3 et 4 v. op. 22, 1616 i op. 25, 1618; Ricercari et Canzonette francesi (2 sv.), 1619. Pet svezaka misa, 161925; Motetti a 4, 5, 6 et 8 v., 1620; Antifone e Motetti per tutto Vanno a 2, 3, 4 et 5 v., 1625; Motecta (8 sv.), 160015; Mo-tecta et Psalmi, I, za 8 glasova, 1629 i II, za 12 glasova, 1629; Sacrae cantiones za 28 glasova, 1638; vie svezaka psalama i dr. LIT.: A. Cametti, La Souola dei pueri cantus di S. Luigi dei Francesi in Roma e i suoi principali allievi, RMI, 1915. A. Adrio, Die Anfange des geistlichen Konzerts, 1935. F. Ghisi, Alle fonti della monodia, Milano 1940. M. F. Bukofzer, Music in the Baroque Era, 1947. K. G. Fellerer, Antonio Cifra, MGG, II, 1952.

i u orkestru Lamoureux u Parizu (195859). God. 194849 dirigent opere u Sarajevu, 195556 direktor Gradske filharmonije i srednje muzike kole u Subotici; djeluje kao profesor teoretskih predmeta na Zavodu za glasbeno in baletno izobraavanje u Ljubljani. Kao dirigent nastupao u Ljubljani, Mariboru i Salzburgu. C. je ekspresionist, a slui se i suvremenijim kompozicijskim sredstvima. Njegova se muzika odlikuje snanim, elementarno uvjetovanim izrazom koji rezultira iz naglaene izvornosti i osebujnog, formalno nevezanog doivljaja.
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, 1948; II ,1956 i III, 1956 ; Silhuete, 1943; Nocturno, 1944; Obreje plesalk, simfonija ekstaze, 1952 (koncertna izvedba Ljubljana, 6. IV 1953, kao balet Maribor, 20. VI 1964); Vizija (Ljubljana, 15. XI 1965); Concertino za harfu i gudae, 1960 (Be, 28. VI 1961). KOMORNA: Intermezzo za violinu i klavir, 1944; Sublimacije za rog i harfu, 1967. KLAVIRSKA: Tri miniature, 1939; Nocturno, 1942; Mala suita, Topoli v jeseni; Eros-tanatos; zboro D. Co

DJELA: Klasina uvertira za mali orkestar; kantata Ustolienje za sole, zbor i orkestar, 1964. SPISI: Kamenske pevske bukvice; Ljudska velikonona pesem na Korokem; Koroka boina ljudska pesem; egen, konta in iegnare pesmi; Odmevi izpod Svinje planine; Obletnica dveh velikih slovenskih glasbenikov; Glasbeni vloki k Drabosnjakovi Pastirski igri; Stare in nove koroke pesmi; Pesem z Gozdanj sve objavljeno u Letnih poroilih slovenske gimnazije u Celovcu, 195769. Izdao zbirku sa 365 narodnih napjeva pod naslovom Slovenske narodne pesmi, 1948. D. Co.

CIGAN (CZIGAN), France, kompozitor, muziki pisac i melograf (Ziki, 18. IX 1908Ljubljana, 22. II 1971). Kompoziciju studirao na Konzervatoriju u Grazu. Doktor teologije, profesor na slovenskoj gimnaziji u Celovcu (Klagenfurt), posebno se isticao kao zborovoa pjevakog drutva Jakob Petelin Gallus, Zvezepevskih drutev i Koroke dijake sveze u Celovcu.

CIGANSKA LJESTVICA, molska ljestvica koja uz vodicu k tonici ima i vodicu k dominanti (povien IV stupanj harmonijske mol ljestvice): c, d, es, fis, g, as, h, c. Potjee s Istoka, a primjenjuju je Cigani. CIGANSKA MUZIKA ujedinjuje znaajke muzikih kultura raznih zemalja kroz koje je taj nomadski narod prolazio. Danas je nemogue utvrditi njihov izvorni muziki folklor i luiti karakteristike njihove drevne muzike kulture od elemenata koje su tokom stoljea prihvatili od mnogih azijskih, evropskih pa i afrikih naroda i svojom osebujnom interpretacijom dali im poseban biljeg. Najstariji podaci o Ciganima muziarima u Evropi potjeu iz XV st. Tada su se oni proirili u Madarskoj i panjolskoj i izvrili znatan utjecaj na stvaranje varoke popijevke i raznih oblika zabavne muzike. Ciganske kapele (2 violine, klarinet, violonelo i cimbal) postale su vremenom u Madarskoj toliko popularne da se njihovo muziciranje u XIX st. smatralo maarskom narodnom muzikom. Njihov je repertoar sadravao parodirane narodne pjesme, kao i odlomke poznatih umjetnikih djela. Interpretacija je naglaeno sentimentalna i strastvena. Napjevi su bogato ukraeni melizmima u kojima se kao i u estoj primjeni intervala poveane sekunde osjea orijentalni utjecaj. Prvi violinist primas voa je ansambla. Njegova je svirka dopadljiva i puna razliitih zvukovnih efekata (glissando, vrlo esti vibrato). U novije vrijeme proirio se repertoar ciganskih kapela razliitim oblicima drutvenog plesa (valcer, tango, foxtrott). Prvi ciganski kompozitor koji je stekao vei ugled bio je J. Bihari (17641827); on je svirao i na carskom dvoru u Beu. U muzici panjolskih Cigana znatan je utjecaj arapske muzike (osobito u Andaluziji). Oni muziciraju preteno vokalno, a od instrumenata najee upotrebljavaju, kao pratnju pjesmi i plesu, gitaru. Rairene su i kastanjete i tamburin. panjolski su Cigani sauvali i neke magijske obiaje povezane uz pjesmu i ples. U njima je oit utjecaj istonjakoga misticizma. Cigansko muziciranje privuklo je panju evropskih kompozitora u doba romantike. U XIX st. oni su pogreno poistovjeivali cigansku svirku s madarskom narodnom muzikom. Tako se i Madarske rapsodije F. Liszta temelje na elementima ciganskog muziciranja. Uz Liszta melodikom ciganske muzike inspirirali su se meu ostalima i P. Sarasate {Ciganski napjevi za violinu i orkestar), B. Bartok (Rapsodija za klavir i orkestar), M. Ravel (Tzigane za violinu i klavir), J\I. De Falla, M. Glinka (Jota aragonesa), kao i neki panjolski gitaristi XIX i XX st. B. Bartk i Z. Kodalv prvi su sistematski prouavali cigansku muziku i upozorili na bitne razlike izmeu ciganske i autohtone madarske muzike kulture. Likovi Cigana i Ciganki uli su i u opernu i operetnu literaturu. Najpoznatiji primjeri su opere Carmen (Bizet) i Trubadur (Verdi) te opereta Zigeunerbaron (J. Strauss).
LIT.: F. Liszt, De bohmiens et de leur musique en Hongrie, Pari 1859 (njem. prijevod obj. La Mara, Leipzig 1883). A. Colocci, Gli Zingari, 1889. G. Kaldy, Historv of Hungarian Music, London 1902. A. T. Sinclair, Gypsy and Oriental Music, Journal of American Folklore, 1907. B. Bar tok, Gypsy Music or Hungarian Music, MQ, 1933 (tal. prijevod u Scritti sulla muica popolare, Torino 1955). Isti, Die Volksmusik der Magyaren und der benachbarten Volker, Berlin 1935. M. Kun.

CIGNA, Gina, talijanska pjevaica, sopran (Pariz, 6. III 1900 ). Na Parikom konzervatoriju zavrila studij klavira; u pjevanju uglavnom samouka, usavravala se kod Emme Calve, H. Darclee i R. Storchio. Debitirala 1927 u milanskoj Scali kao Freia (Wagner, Rajnino zlato) i tamo pod Toscaninijem angairana 1929 30. Otuda ju je u-brzo odveo u londonski Covent Garden (1933), njujorki Metropolitan (1936), u San Fran-cisco, Chicago i na druge svjetske pozornice. Jedna od najveih opernih umjetnica u prvoj polovici XX st., C. je 1947 morala prekinuti svoju blistavu karijeru zbog teke povrede u auG. C IGNA tomobilskoj nesrei. Otada djeluje kao pjevaki pedagog u Kanadi i Italiji. Njene najvee kreacije su Norma (Bellini), Gioconda (Ponchielli) i Turandot (Puccini). CIGOJ, Krunoslav, pjeva, tenor (Zagreb, 30. III 1949 ). Jo kao srednjokolac u pjevanju uenik M. Lunzera u Zagrebu i na Konzervatoriju u Beu. Na opernoj pozornici debitirao 1967 u Splitu kao Ernesto (Donizetti, Don Pasquale) u okviru amater ske Komorne opere i zatim 1969 na sceni beke Volksopere kao Nemorino (Donizetti, Ljubavni napitak). Njegov repertoar obasee vie lirskih tenorskih uloga, meu kojima su Almaviva (Rossini, Seviljski brija), Alfredo (Verdi, La Traviata), Rodolfo (Puc cini, La Boheme), Pinkerton (Puccini, Madame Butterfly) i Jaquino (Beethoven, Fidelio). C. je snimio vie gramofonskih ploa u inozemstvu, a nastupa i kao koncertni pjeva. K. Ko. CIJELA NOTA (o) sadrava danas 2 polovinke (J), 4 etvrtinke (J), 8 osminka (J^), 16 esnaestinka (J), 32 tridesetdruginke, itd. Dvostruka cijela nota (brevis) oznauje se kao ili pak > j , a upotrebljava se u f i si. taktovima, preteno u vokalnoj muzici. CIJELI STEPEN, razmak u visini izmeu dva tona, koji sadri dva polustepena, a jednak je intervalu velike sekunde. Izrazi c. s. i polustepen upotrebljavaju se danas sve ee umjesto ve zastarjelih i poneto neloginih naziva cijeli ton i poluton. CIJUKOVA-SAVI, Sultana, operska pevaica, sopran (Vrac, 8. I 1871 Beograd, 4. V 1935). Posle zavrenih studija pevanja u Beu koje su joj bile omoguene dobrovoljnim pri lozima graana Vrca dobija 1895 angaman u operi u Ham burgu, a 1897 u Mainzu, gde se naroito istie kao Agata (Weber, Freischutz) i Elza (Wagner, Lohengrin). Potom gostuje u Londonu i Grazu, a esto prireuje i koncerte u domovini. Po udaji za basistu arka Savia i osnivanju njegove privatne opere u Beo gradu, 190910, C. kreira na toj sceni Marenku u Prodanoj nevesti B. Smetane, a peva i ceo operetski repertoar. Od 1928 do smrti ivila u Beogradu, ne istupajui vie na pozornici. Prem;; pisanju savremenika, C. je raspolagala lepo obojenim i izjedna enim glasom i osobitim dramskim talentom. s. D. K. CIKKER, Jan, slovaki kompozitor (Banska Bvstrica, 29. VII 1911 ). Na Konzervatoriju u Pragu zavrio studij kompozicije kod J. Kfike i V. Novaka (na majstorskoj koli), orgulja (B. A. Wiederrnann) i dirigiranja (P. Dedeek); 193637 usavravao se u dirigiranju kod F. Weingartnera u Beu. Od 1939 djeluje u Bratislavi, najprije kao profesor Konzervatorija i dirigent Pjevakog zbora slovakih uitelja, 194548 operni dramaturg i od 1951 kao profesor kompozicije na Visokoj muzikoj koli. Njegovi radovi, od kojih su najznaajnija orkestralna djela, odaju blisku nekada

CIGLI, Zvonimir, kompozitor i dirigent (Ljubljana, 20. II 1921 ). Na Akademiji za glasbo u Ljubljani studirao kompoziciju (L. M. kerjanc) i dirigiranje (D. vara). U dirigiranju se usavravao kod L. Mataia na Mozarteumu u Salzburgu (1957)

CIKKER CIMAROSA
povezanost kompozitora s narodnim melosom. Internacionalno priznanje stekao svojim operama. na Konzervatoriju u Firenci. Od 1913 direktor Konzervatorija u Palermu i 191635 direktor Konzervatorija u Napulju. ivio zatim u Rimu i od 1947 u Varazzeu. Meu predstavnicima veristike opere C. nije izraavao jake, elementarne strasti, ve se isticao oblikovanjem lirskih ugoaja; njegovo ocrtavanje dramatskih epizoda esto je proeto melankolijom i sumornou.
DJELA: 2 suite za orkestar, 1887 i 1931. KOMORNA: klavirski trio, 1886; suita za violinu i klavir; sonata za violonelo i klavir, 1894; varijacije za violinu i klavir, 1931. Klavirske kompozicije. DRAMSKA. Opere: Gina, 1889; Tilda, 1892; UArlesiana, 1897 (preraena 1912); Adriana Lecouvreur, 1902 (najuspjelija); Gloria, 1907 (prer. 1932); La Rosa di Pompei (neizvedena). VOKALNA: II Canto della vita za tenor, zbor i orkestar, 1913, Lodi sinfoniche za solo, zbor i orkesfar, 1934; Vocalizzi da concerto za glas i klavir, 1932; solo-pjesme. LIT.: E. Moschino, Sulle opere di Francesco ilea, Milano 1932. Ga-janus (C. Paglia), Francesco ilea e la sua opera, Bologna 1939. G. de Rensis, Francesco ilea, Palmi 1950. G. Barblan, Francesco ilea, MGG, II, 1952. T. D'Amico, Francesco ilea, Milano 1960. V. Terenzio, Ricordando Francesco ilea, Chigiana, 1966.

DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u c-molu, 1930; Proljetna simfonija, 1937. Simfonijske pjesme: Epitaf, 1931; Leto, 1941; Vojak a matka (Boj) 1944 i Rano, 1946. Concertino za klavir i orkestar, 1942; Spomienky za 5 duhakih instrumenata i gudaki orkestar, 1947. Simfonijski prolog, 1934; Capricdo, 1936 ; Slovaka suita, 1943; Dramatina fantazija, 1958. KOMORNA: dva gudaka kvarteta, 1935; Scherzo za gud. kvartet, 1940; Scherzino za duhaki kvintet, 1934; suita za violinu i violu, 1935. K LA V I R SK A : s o na ta u e - m o l u, 1927; sonatina, 1933; Tema s varijacijama, 1936; 2 Skladby, 1940; Tri etide; Akvareli, 1958. DRAMSKA. Opere: Juro Jdnoik, 1953 (Bratislava, 1954; nova verzija 1956); Beg Bajazid, 1956 (Bratislava, 1957); Mr. Scrooge (Tiene), 1958 (Kassel, 1963); Vzkriesenie, po Tolstoju, 1960 (Prag, 1962) i Ein Spiel von Liebe und Tod (Miinchen, 1969). Balet Selanka, 1944. Scenska i filmska muzika. VOKALNA: kantate Cantus filiorum, 1940 i Vianona a velkonona kantata, 1931. Za visoki glas i orkestar: Noc i Jame vody. Ciklus za sopran i klavir O mamike, 1940

J. CIKKER

CILENEK, Johann, njemaki kompozitor (GrossDubrau kraj Bautzena, 4. XII 1913 ). Na Konzervatoriju u Leipzigu

i dr. LIT.: J. Andri, Slovaka glasba, Zagreb 1944. E. Zavarsky, Suasna slovenska hudba, Bratislava 1948. B. Haluzicky, Jan Cikker, Hudebni rozhledy, 1953. J. Kresdnek, Nad dielom 50-roneho Jana Cikkera, Slovenska hudba, 1961, str. 295302. J. Samko, Cikkerova cesta k opere, Kult. ivot, 1957, 5- -f- Hrukovsky, Slovenska hudba, Bratislava 1964.

CIKLIKI OBLICI, 1. svi muziki oblici, kojima se struktura sastoji od vie stavaka. Ovamo idu u prvom redu viestavane instrumentalne forme: simfonija, koncert, suita, sonata, gudaki kvartet i drugi komorni oblici, kao i vokalno-instrumentalne forme (oratorij, kantata). 2. Posebno znaenje dobiva naziv c. o. u ovim sluajevima: a) kad se jedna ili vie tema iz jednog stavka instrumentalnog (i vokalno-instrurrentalnog) djela javlja i u ostalim stavcima. Takav je postupak primjenjivao H. Berlioz (tzv. idee fixe u Fantastinoj simfoniji jedan je od najkarakteristinijih primjera) i, osobito, C. Franck (simfonija u d-molu; violinska sonata; preludij, koral i fuga za klavir), pa A. Bruckner i dr. b) Kad se muziko djelo ili vei njegov dio gradi iz jedne karakteristine motivike elije (Beethove-nova Peta simfonija; gudaki kvartet C. Debussvja). U odreenom smislu cikliki su graene mnoge mise iz XV i XVI st., u kojima se ista temeljna melodika graa provlai kroz sve stavke, j. As. ILEA, Francesco, talijanski kompozitor (Palmi di Calabria, 26. VII 1866 Varazze, Savona, 20. XI 1950). Uio na konzervatoriju S. Pi-etro a Majella u Napulju, klavir (B. esi) i kompoziciju (P. Serrao). Od 1890 na tom za vodu poduavao klavir, 18961904 profesor kontrapunkta i teorije
F. ILEA

7ivrio 1939 studij kompi I. N. David) i orgulja (F. 11 :r). God. 194547 nas 11 Konzervatoriju u Erf od 1947 profesor kompi na Visokoj muzikoj koli Liszt u Weimaru (od 191 ktor). lan je Njemake ; mije umjetnosti u Berlinu pisni lan Slovenske akac znanosti in umetnosti u ljani. Cilenekov muzici vor temelji se na kontraj sko-polifonoj tradiciji nje: muzike. Umjetnik izrazito sla za velike muzike i C. u svojim simfonijama certima proiruje tonalit kovinama muzike XX st glasujui pri tom svoj a prema tematskom razra ritmiki i melodiki prej nih misli. U sreditu nji simfonija najee su lirsk ivljeni polagani stavci (] i V simfonija). Na podruju solistikog koncerta C. se vi bliava tipu koncertantne J. CILENEK simfonije nego briljantno-virtu uzorima.
DJELA. ORKESTRALNA. Pet simfonija: I, 1954; II, Sinfonie Trauermusik, posveena rtvama Buchenwalda, 1956; III, 1957; IV, za 1958 i V, Konzertante Sinfonie, 1959. Simfonija za veliki orkestar i zbor simfonijeta, 1963; koncert za orkestar, 1948; koncert za orgulje, 1950; za klavir, 1950; koncert za violonelo, 1952; koncert za violinu, 1953; K stu'ck za klavir i orkestar; simfonijska uvertira, 1963; Capricdo. So obou i klavir, 1960. Sonata za klavir. Pet pjesama za alt (bariton) i 1953. K.

CIMAROSA, Domenico, italijanski kompozitor (1 kod Napulja, 17. XII 1749 Venecija, n. I 1801). Prvi muzike bio mu je padre Polcano na koli konventualaca 1 pulju. God. 17611772 ak napuljskog konzervatorijuma Marta di Loreto gde su mu uitelji bili: G. Manna, I. Ga' Sacchini, F. Fenaroli i verovatno N. Piccinni. Pored teoi predmeta uio je violinu, embalo i orgulje i vaio kao peva. Posle uspeha svoje prve opere Le stravaganze del 1772, C. je za kratko vreme postao najomiljeniji operski h zitor u Italiji pored G. Paisiella. Njegove opere se izvode Italije (Be, Dresden, London, Pariz i dr.). Na poziv Ks II postaje 1787 dvorski kompozitor u Petrogradu, a 17c poziv Leopolda II, maestro di cappella na dvoru u Beu. Oc bio je dvorski kompozitor i uitelj muzike u Napulju. Povezi tamo sa rodoljubima koji su, oekujui francusku republikans miju, organizovali zaveru i ustanak 1799, C. je po povratku Bc na osuen na smrt. Pomilovan odlazi u Veneciju, gde je uskoro C. je kompozitor izvanredno lake, ali majstorski ko! i dobrim ukusom voene ruke (E. Hanslick). On je izrazit stor komine opere, neiscrpan u bogatstvu melodija, neobino plodan (oko 70 scenskih dela), ve-tak u oblikovanju operskih ansambala, koji kod njega postaju nosioci dramske radnje. Njegove muzike misli, pune duha i humora, teku skladno i neusiljeno. Orkestar igra vanu ulogu, kako u karak-terizaciji linosti tako i u crtanju raspoloenja. Njegovo re-mek-delo, komina opera // matrimonio segreto, moe se me-riti sa Mozartovim kominim operama. Instrumentalna i crkvena dela nisu na visini operskih.

DELA. DRAMSKA. Opere (izbor): La finta parigina, 1773; II fanatico per gli antiki Romani,

D. CIMAROSA. Rad A. Longhija

CIMAROSA CIORTEA
te disperato, 1795; Penelope, 1795; Gli Orazi e Curiazi, 1796; Achille all'assedio di Troia, 1799 i dr. CRKVENA. Oratorijumi: Assalonne, 1779; Guiditta, 177981 i II Sacrifizio d'Abramo, 1786. Pet misa; 2 rekvijema; 8 kantata. Koncert za 2 flaute, 1793; simfonije i sonate (32) za embalo. LIT.: A. Tari, Domenico Cimarosa, Napoli 1875. P. Rattoni, A proposito di Domenico Cimarosa e del suo soggiorno in Cantii, Milano 1885. E. Hanslick, Die Heimliche Ehe, Berlin 1896. P. Cambiasi, Notizie sulla vita e sulle opere di Domenico Cimarosa, Milano 19001901. Katalog der Wiener Ausstellung anlasslich der Cimarosa-Zentenarfeier (red. J. Mantuani), Wien 1901. Zbornik Aversa a Domenico Cimarosa, Napoli 1901. M. Storni Trevisan, Nel I centenario di Domenico Cimarosa, Venezia 1901. F. Polidoro, La vita e le opere di Cimarosa, Napoli 1902. A. Bonaventura, Cimarosa, To rino 1915. R. Vitale, Domenico Cimarosa, La vita e le opere, Aversa 1929. G. Biamonti, Cimarosa, Roma 1930. M. Tibaldi Chiesa, Cimarosa e il suo tempo, Milano 1934. A. della Corte, Cimarosa, nel '99 e nella fortuna postuma, RAM, 1936. Isti, Domenico Cimarosa, Urbino 1937. E. Borrelli, Domenico Cimarosa, Torino 1940. C. Engel, A note on Domenico Cimarosas, MQ, 1947. Zbornik Per il bicentenario della nascita di Domenico Ci marosa, Aversa 1949. F. Schlitzer, Goethe e Cimarosa, Siena 1950. Isti, Annali delle opere di Domenico Cimarosa, Napoli 1950. H. Wirth, Domenico Cimarosa, MGG, II, 1952. L. Ronga, Classicita di Cimarosa, Arte e gusto nella muica, Milano 1956. D. J.

333

CIMBAL (engl. dulcimer, franc. tympanon, njem. Hackbrett, tal. salterio tedesco), iani instrument, vrsta psaltera perzijsko-asirskog podrijetla. Nad drvenim trupom u obliku trapeza napete su pomou ivije' eline ice, ugodene obino po tri odnosno etiri na isti ton. Noviji, savreniji primjerci imaju i konji, po mou kojega je povean broj tonova na instrumentu. On dijeli ice po duljini u razmjeru 3 : 2, to daje interval kvinte. O ice se udara tapiima, koji su na krajevima zadebljani i esto s jedne upotrijebili su ga Z. Kodaly (Hdry Janos) i I. Stravinski (Renard).
LIT.: A. Hartmann, The Czimbalon, MQ, 1916.
K. M. Klier, Volkstiimliche Musikinstrumente in den Alpen, Kassel 1956. C. G. Trichici, Metoda de tambal, Bukarest 1956. M. Critico, Folk Dance Instruments : The Tzimbalum, Roumania, The Folklorist, 1957. Ch. Seeger, The Appalachian Dulcimer, Journal of American Folklore, 1958. A.-E. Cherbuliez, Quelques observations sur le psalterion (tvmpanon) populaire suisse: Hackbrett, Journal of the International Folk Music Council, 1960. K. Ko. i B. a.

CIMBAL. Seljaki rad iz Bedekovine u Hrvatskom Zagorju

strane presvueni pustom, kojim je omoguena promjena boje zvuka. Instrument ima prilino rezak no nejasan zvuk, zbog nedostatka priguivaa. Opseg mu je najee E-e3. Iz svoje pradomovine stigao je c. u poetku XII st. najprije u panjolsku i zapadnu Evropu, a neto kasnije je preko Turske doao u Madarsku. Na prijelazu iz XVII u XVIII st. pojavio se pod nazivom yank k'in i u Kini, a u poetku XVIII st. c. je usavrio graditelj Pantalon Hebestreit, pa se instrument pod nazivom pantalon rairio po Evropi. U Madarskoj je c. u-ao u ciganske instrumentalne sastave pod nazivom czim-bal. Madarski Cigani su taj instrument unijeli u neke sjeverne krajeve Jugoslavije. U Hrvatskom Zagorju seljaci su ponekad sami izraivali cimbal. Pod nazivom c. kojiput se razumijeva citra. C. je kao narodni instrument rairen i u

Rumunjskoj. U U- CIMBAL. Aneo svira cimbala, Lovran, crkva sv. mjetmcko) muzici Jurja, freska iz XV st.

CINDRA, alpski iani instrument, citra (njem. Zither). Taj se naziv upotrebljava ponegdje u Sloveniji, a u Hrvat- SVIRA CINKA. Minijatura iz Graduala, XIV st. Split, samostan Dominikanaca skoj vrlo malo. CINK (lat. lituus; engl. cornett, franc. cornet d bouquin, njem. Zink, tal. cornetto), 1. stari duhaki instrument od tvrda drva ili slo nove kosti, na kojem su se tonovi proizvodili kao na dananjim limenim instrumentima (rogu, trublji, trombonu i dr.). Ravna ili savijena cijev, najee sa osam bridova, imala je na gornjoj strani est rupica (dvije skupine po tri), a na donjoj jednu. Usnik, takoer od drva ili slonove kosti, imao je oblik kao kod dananje trublje. Osnovni, stariji oblik cinka bio je ravan, a postojala su dva tipa: a) cornetto diritto (tal.; njem. Gerader Zink), kod kojega se usnik mogao lako vaditi; b) cornetto muto (njem. Stiller Zink), kod kojega je usnik bio uvren. Opseg ovih instrumenata bio je aa2. Manji (sopranski) oblik cinka (njem. Kleiner Zink ili Quart-zink, tal. cornettino) imao je opseg d-gs. Vei, svinuti cink (Grosser Zink, cornone) bio je napravljen od dva komada, slijepljena u sredini i prevuena koom. I tu su se razlikovala dva tipa: a) cornetto curvo (opsega kao cornetto diritto); b) cornetto torto (opsega d-d%). Posljednji je na gornjem kraju imao cijev svinutu u obliku slova S, te se kasnije razvio u -> serpent. Podrijetlom iz istone Evrope, c. se u XVI i XVII st. osobito udomaio kod njemakih Stadtpfeifera (gradski muzikai), koji su ga upotrebljavali kao obou, namjesto trublje, jer su im cehovski propisi zabranjivali sluiti se tim instrumentom. U XVIII st. trublja je potpuno potisnula cink. 2. Registar kod orgulja (-> Kornet).
LIT.: C. Sachs, Reallexikon der Musikinstrumente, Berlin 1913. <?. Karstadt, Zur Geschichte des Zinkes und seiner Verwendung in der Musik des 16.18. Jahrhunderts, AFMW, 1937. K. Ko.

CINTI-DAMOREAU, Laure, francuska pjevaica (sopran) i kompozitorka (Pariz, 6. II 1801 25. II 1863). Pjevanje uila na Konzervatoriju u Parizu (A. Catalani) i tamo u Thedtre

des Italiens ve 1816 poela nastupati u manjim ulogama. Njen umjetniki uspon bio je veoma brz, pa je pod umjetnikim imenom Mademoiselle Cinti stekla veliku popularnost. Nakon kraeg djelovanja u Londonu, 182635 lanica Parike opere i 1836 42 Opere Comiaue. Uz to je 183456 bila profesorica pjevanja na Konzervatoriju. Od 1856 ivjela je u Chantillvju. God. 1842 na koncertnim turnejama proputovala Evropu i Ameriku s violinistom A. Artotom. Jedna od najveih francuskih opernih umjetnica svoga doba; za nju su pisali glavne enske uloge u svojim djelima G. Rossini (Le Stege de Corinthe i Moise) i D. F. E. Auber (Le Domino noir, V'Ambassadrice i Zanetta). Uspjeno se ogledala i kao kompozitor.
DJELA: Album de romances; Methode de chant composee pour les classes du Conservatoire, 1845; Nouvelle Methode de chant a Vusage des jeunes personnes, 1855 ; Desarrollo progresivo de la voz. Nuevo metodo dz canto para uso las senoritas, Introducciott a su metodo artistico, 1864.

CIORTEA, Tudor, rumunjski kompozitor (Brasov, 28. XI 1903 ). Uio u Brasovu, na Konzervatoriju u Guju, u Bruxellesu, na Ecole Normale de Musique u Parizu (P. Dukas, N. Boulanger) i na Konzervatoriju u Bukuretu (N. Otescu, C. Brailou). Od 1949 profesor je Konzervatorija u Bukuretu.
DJELA. ORKESTRALNA: Passacaglia i toccata, I95T, koncert za gudaki orkestar, 1958. KOMORNA: II gudaki kvartet, 1954; klavirski kvin-

334

CIORTEA
nelo i klavir, 1961; 2 sonate za violinu.

CITARA
cijama tonski oivio zodijake nazive, C. ulazi u novo' svoga stvaranja u kojemu ga sve vie privlae elementi : gradi dananja muzika avangarda. U potpunoj atona cepciji, on se ponekad slui i principima dodekafonije ( C. je kroz itavu svoju kompozicijsku aktivnost bic sklon rjeavanju formalnih problema, ne mirei se s na; formalnim kalupima. On ih je prilagodavao svojim p> unosei svjee modifikacije u drevne okvire. Njegova to zanimljivije muzike forme nije prestala ni onda kad da e sasvim napustiti komorno-simfonijske oblike u 1 napisana njegova djela do prijelaza u posljednje stvara dobije (1958). Ali sada s gledita forme svako je 1 neponovljiv zadatak koji trai vlastito, jednokratno rj tome svjedoe u prvom redu orkestralne kompozicije perioda (Epitaf, Leda, Dijalozi, Ioannis Lucacich in mt Bogat dar zapaanja i irinu naobrazbe koja zah dubljen interes ne samo za muziku umjetnost ve i ; umjetnosti, za knjievnost i filozofiju pokazao je C. 1 predavanjima, kao i u svojim lancima i studijama.
DJELA. ORKESTRALNA. Dvije simfonije: I (Zagreb, 27. i II (Zagreb, 17. III 1952); Simfonijeta, 1934 (Zagreb, 29. I 1937 1946); Slavenska rapsodija, 1931; Concertino za gudae, 1956 (ZE 19571 to je preraeni II gudaki kvartet); Dubrovaki divertimento orkestar, 1955-56 (Dubrovnik, 1956); Sunev put za duhaki orke; harfu i udaraljke, 195859 (Zagreb, 27. V 1959); Tri susreta (Za 1961); Epitaf, 1961 (Zagreb, 13. XI 1963); Leda, 1965 (Zagreb, kao balet: Rijeka, 29. X 1966); Dijalozi (Zagreb, 24- II 1967); imi ditacije Ioannis Lucacich de Sebenico in memoriam (Zagreb, 27. X KOMORNA. etiri gudaka kvarteta: I, 1930; II, 1932; III, 193 greb, 8. V 1939). Klavirski trio, 1937; Pet intermezza za dubrovat za duhaki kvintet, 1950; sonata za violinu i klavir, 1944; sonata z i klavir, 1946; Muica sine nomine za pet duhakih instrumenata, kl; glas (Zagreb, 13. V 1963); Aubade za duhaki kvintet (Zagreb, 18. KLAVIRSKA: Sonata 1954, 1954; sonatina u d-molu, 1930; 1954; Mala suita, 1931; Druga suita, 1940; Jedanaest varijacija napjev iz Bosne, 1942; rondo, 1943; Suita za pet prstiju desne ruke, preludija, 1966. DRAMSKA: muzika za djeji igrokaz Snjegulic, 1948; scenska muzika za djela Eshila (Agamemnon), Euripida (Fedi pearea (Hamlet; Kako vam drago), Goethea (Ifigenija na Taun (Robinja), Shawa (Cezar i Kleopatra) i dr. VOKALNA: Kanta (Zagreb, 26. V 1958); lirska kantata Godinja doba za glas i komoi 1959 (RadioSarajevo, 1960); ciklus solo-pjesama Djevojaka ljuba (1943 instrumentirano za komorni orkestar); Dvije momake za ba orkestar, 1942 (izgubljeno); Dvije pjesme iz Ribanja za glas i k Tri pjesme (J. Katelan) za glas i klavir, 1951; Lettres (J. R. Jimene glas i komorni orkestar, 1969. Dva motiva iz Bosne za mjeoviti Psalam za mjeoviti zbor, 1939. Muzika za filmove: Zastava, C Opsada, Nije bilo uzalud te za vie dokumentarnih filmova. SP Devi: eva. Kantata na rijei Skendera Kulenovia, Zvuk, 1963, 5 polja Blagoja Berse, 1967; kolovanje mladog kompozitora, Zvuk, i< lanci; predavanja. LIT.: J. Andreis, Milo Cipra, Sv. C, 1942, 56. K. Kova ski kompozitori i njihova djela, Zagreb 1960. Isti, Milo Cipra. P -godinjice ivota, Zvuk, 1966, 69. J. Andreis, Milo Cipra. U po dinjice ivota, Telegram, 21. X 1966. Isti, Umjetniki put Rad JAZU, knj. 351, Zagreb 1969. /. Supii, Estetski pogledi Zvuk, 1969, 98.

CIPCI, Jakov, dirigent (Split, 22. X 1901 ). Na konzervatoriju G. Tartini u Trstu zavrio studij violine (Marpurg) te 1924 kompozicije i dirigiranja (A. Illersberg). Isprva lan razliitih talijanskih opernih i simfonijskih orkestara, 192740 vodio vlastiti komorni orkestar na prekooceanskim brodovima. Od 1942 prvi violinist u rimskom Teatro delle Arti, u Orchestra da camera Romana i simfonijskom orkestru Radio-Rima, gdje povremeno dirigira operne emisije. God. 194345 prvi dirigent Simfonijskog orkestra Radio-Trsta, a zatim s istim ansamblom koji se prozvao Transkom filharmonijom otiao u Zagreb i potom u Ljubljanu. God. 1947 postao je dirigent Radio-orkestra Ljubljana, a 1948 dirigent Slovenske filharmonije; 195562 bio je direktor Opere i Filharmonije u Mariboru. Izvanredan orkestralni pedagog, pouzdane tehnike i odlinog pamenja, C. je bio prvi odgojitelj Slovenske filharmonije koji ju je podigao na zamjernu umjetniku visinu. Njegova inter pretacija odlikuje se profinjenim muziciranjem, jasnim obliko vanjem, stilskom istoom i vjernou kompozitorovoj zamisli. Repertoar mu obasee 45 opernih i baletnih djela, cijeli standardni simfonijski repertoar od baroka do moderne te vie od 120 parti tura jugoslavenskih, osobito slovenskih kompozitora, kojima je veinom bio prvi interpret. Gostovao je u svim veim gradovi ma Jugoslavije, a nastupao je i u Austriji, Italiji i Njemakoj. C. je redigirao partiture Velike serenade u Es-duru L. F. SchwerB dta i Serenade za gudaki orkestar B. Ipaveca. - Lk. CIPRA, Milo, kompozitor (Vare, 13. X 1906 ). Na filozofskom fakultetu Zagrebakog univerziteta diplomirao 1931 njemaki jezik i filozofiju. Istodobno uio kompoziciju na Zagrebakom konzervatoriju (dipl. !933) gdje su mu nastavnici bili F. Dugan, F. Lhotka i B. Bersa. Srednjokolski profesor na Cetinju, u Novoj Gradiki, Karlovcu i Zagrebu. Od 1941 profesor na Muzikoj akademiji u Zagrebu za mu- zike forme, kompoziciju i in- strumentaciju (od 1949 redoviti profesor). Toj je ustanovi 196171 bio na elu kao njezin dekan.

CIS i CISIS (engl. C-sharp, franc. ut ili do diese, tat engl. C-double-sharp, franc. ut ili do double diese, tal. i diesis), jedanput, odnosno, dva put povieni ton c: ' Preteno instrumentalni kompozitor, C. je u svom stvaranju proao nekoliko faza. Zapoeo je kao oduevljeni pristaa neonacionalnog muzikog pravca uz koji su oko 1930 kad C. pie svoje prve zrelije kompozicije pristajali gotovo svi istaknutiji ondanji hrvatski kompozitori. Slavenska rapsodija (njegova diplomska radnja), prvi i drugi gudaki kvartet, sonatina i rondo za klavir, simfonijeta, M. CIPRA druga simfonija, vokalni ciklus Djevojaka ljubav, primjeri su veoma uspjelih Ciprinih priloga nacionalnom muzikom smjeru. Teme njegovih kompozicija, izvorne i sasvim bliske ugoajima narodnog muzikog stvaranja, katkada su i posuene iz folklora (neke od njih iskoristio je C. u vie svojih djela). No postepeno trai C. druge putove. Pie kompozicije u kojima se blizina folklora tek djelomino osjea (prva simfonija, klavirske varijacije na narodni napjev iz Bosne, sonata za violinu i klavir), a zatim usvaja obiljeja neobaroka, posebno naglaena u etvrtom gudakom kvartetu, jednom od njegovih najzrelijih djela. Barokna motorinost, toliko znaajan element u neobaroknim pokuajima, prisutna je i u nekim drugim Ciprinim dje lima (prvi stavak I simfonije). Sonata 1954 za klavir vodi ga u nov svijet u kojemu sve vie naputa tonalnost kao okvir svojih djela. No passacaglia iz te sonate jo odraava Ciprine simpatije za muziki barok. Most k novoj stvaralakoj fazi je jedno od najuspjelijih Ciprinih djela, velianstvena Kantata 0 ovjeku. U etiri stavka ove kantate, na stihovima Sofokla, Goethea i Menetia te na tekstu 1. lana Deklaracije Ujedinjenih naroda o pravima ovjeka, dao je C. kontrastnu, muziki bogatu, dinaminu sliku ovjeka u njegovim odnosima prema prirodi, boanstvu, ljepoti i svojim blinjima. Duboki Ciprin humanizam, njegove sklonosti meditiranju o ovjekovu udesu na zemlji, ali i njegovo sve slobodnije upotrebljavanje disonantnih sklopova, izbijaju na svakoj stranici ovog djela koje bez sumnje spada u najuspjelija ostvarenja novije hrvatske muzike. S djelom Sunev put, za duhaki orkestar, klavir, harfu i udaraljke, u kojemu je ukusnim asocijai

_____,_______________.

3^W

ili

Enharmonijski je cis jednak tonu des, a cisis tonu dj CISTRE (franc; engl. cittharn, cittern, njem. Cith tal. cetrd), instrument s metalnim icama; tonovi su s< dili pomou trzalice (plektrona). C, po obliku slian r bio je vrlo popularan instrument u XVI i XVII st.

CISTRE. eka, 1799 .

CITARA, hrvatski naziv za panjolsku gitaru, osob kavskom podruju. Taj su instrument unijeli u primo

CITHARA OCTOCHORDA CITRA

335
CITHARA OCTOCHORDA, najvaniji i najopseniji tiskani zbornik latinskih i hrvatskih crkvenih napjeva. Pojavio se u tri izdanja: prvo je tiskano 1701 u Beu kod L. Voigta na troak zagrebakog kanonika I. Znike i nosi podnaslov Cantus sacri latinosclavonici, drugo je tiskano 1723 takoer u Beu, ali kod I. D. Voigta i s podnaslovom Cantus sacri latino-croatici, na troak zagrebake stolne crkve, dok je tree objavljeno u Zagrebu 1757 kod A. Reinera sa slinim podnaslovom i na isti troak kao i dnfgo izdanje. Ime sastavljaa ne zna se tano, jer nije oznaeno niti u jednom od ova tri izdanja. Na temelju pronaenog prije pisa prirunika za muziku i gregorijanski koral, koji je pod naslovom Brevis cantus gregoriani notitia sastavio i objavio u Beu 1701 (kod L. Voigta) Toma Kovaevi, zagrebaki kanonik, iznio je V. ganec pretpostavku, da je autor Cithare Toma Kovaevi. Istraivanjima A. Vidakovia utvren je niz injenica, koje potkrepljuju ovu pretpostavku: T. Kovaevi je od 29. IV 1698 do svibnja 1701 boravio u Beu na lijeenju i stanovao u tamonjem hrvatskom kolegiju, kojem je 1699 (nakon A. Vukmerovia) postao i rektorom. Tada je Kovaevi vjerojatno priredio za LAT1NOCROATICI, tisak i dao sloiti ne samo svoj prirunik, nego i prvo PRO DIVERSIS ANNI TEMPORIBUS izdanje Cithare. ini <jiftrthutos> AC se, da je njegov prirunik muzike teoCHORALI METHODO rije trebao da poslui pjevaima kao PIA SU A MUNlFlCENTtA IN LUCEM PRODIKE JUSST pomo i uputa za to bolju praktinu upoALMA.ET VETUSTISSIMA trebu same Cithare. CATHEDRALIS ECCLESIA Kako je Kovaevi ZAGRABIENSIS. umro 1724, vrlo je vjerojatno, da je i drugo izdanje Cithare od 1723 njegovo djelo. u tadanjoj klasinoj kajkavtini u stihovima, koji svojim metrima fars ft, Nativitath 0##A\ . ' tmf odgovaraju ritmici muzike. Notni tekst C R O A TI V () I I ) IO M A T E pisan je na 4 crte: u prva Ali iACKUM Si'ECTJ\llJ. dva izdanja kvadratnim, a u treem izdanju romboidnim notama. Preteno se upotrebljava c-klju, ali se susree i /-klju. Takt-ne crte, koje se javljaju samo u III izd., imaju svrhu da naznae mjesta za predah kod pjevanja. Snizilica se redovito stavlja iza kljua u armaturu, ali se javlja po potrebi i ispred pojedinih nota, dok se razrjeilica susree samo u not-nom tekstu. Zbog jednakih notnih vrijednosti, danas je znatno oteana ispravna ritmizacija (osobito himnijskih napjeva), jer se izometrijske relacije mogu samo pretpostavljati na temelju deklamacije pjesnikog teksta. U III izd. Cithare nalazi se zapisan jedan Sanctus u , tiay bu poleg Botje volye: starinskoj dijafoniji (s Od t Ar paralelnim kvintama i oktavama) kao ostatak CITHARA OCTOCHORDA. Strana iz treeg nekadanjeg vieglasja. izdanja Hrvatske i latinske pjesme iz Cithare harmonizirali su najprije za muki zbor J. Juratovi i F. Kostanjevac, a onda za mjeoviti zbor V. Kolander, Vj. Novak, F. Dugan, V. ganec i A. Canjuga. Ove harmonizacije objavljene su u pojedinanim zbirkama, prilozima Sv. Cecilije, a najvie u Hrvatskom crkvenom kantualu (Zagreb 1934).
LIT.: K. Konrad, Hymnologie starocharvatska, Vestnik eke Spolenosti Nauk, 1890. V. Novak, Starohrvatske crkvene popijevke, Zagreb 1891. M. Gavazzi, Prilog narodnim melodijama u Cithari octochordi, Sv. C, 1919, 4. Isti, Narodni elementi u Cithari octochordi, ibid., 1920, 12 14. D. Kniezuald, Himnodija zagrebake stolne crkve, Zbornik zagrebake nadbiskupije, Zagreb 1944. A. Vi.

OCTOCHORDA,
CANTUSSACRI 1N OCTOPARTES

Prema raznim sauvanim vrelima Kovaevi je bio odlian i ugledan pjeva i nepokolebljivi uvar ispravnog naina pjevanja kod bogosluja. Od 1704 do 1710 vrio je slubu kanonika pojca (kantora), pouavao katedralne pjevae, sagradio kantorsku kuriju i osnovao kantorsku zakladu. Po svemu sudei Kovaevi je za to CITHARA OCTOCHORDA. Naslovna strana vrijeme jedini muziki treeg izdanja. Zagreb 1757 obrazovan zagrebaki kanonik, sposoban za vrenje kantorske slube. Razlog zato se na Cithari nije potpisao kao autor ili sastavlja kad se znade da je svoj prirunik Brevis cantus gregoriani notitia i svoja povjesna djela redovito potpisivao. treba traiti u karakteru same Cithare. Cithara naime nije bila zbirka izvornih Kovaevievih kompozicija, nego zbornik sastavljen od gregorijanskih i narodnih napjeva sabranih po raznim tiskanim i rukopisnim prirunicima. Po miljenju F. Dugana st. tree izdanje Cithare mogao je prirediti Mijo ilobod-Boli, takoer pisac jednog prirunika za uenje gregorijanskog korala (Fundamentum cantus gregoriani, Zagreb 1760). ini se da je ilobod, slijedei primjer T. Kovaevia, elio svoje izdanje Cithare popratiti i svojom uputom za njezinu praktinu primjenu. C. O. razdijeljena je na osam dijelova prema crkvenoj godini (doae, Boi, korizma, Uskrs, obine nedjelje, Marijini blagdani, svetaki blagdani i pokojnika sluba s dodatkom). Ova je podjela u svim izdanjima u biti ista, a oslanja se na potrebe starog zagrebakog obreda, kakav je bio jo u XVIII st. Svaki pojedini dio donosi najprije latinsku misu, pa hrvatsku misu i konano pobone pjesme na latinskom i hrvatskom jeziku. Tekstovi, a djelomino i napjevi, uzeti su iz starijih liturgijskih knjiga zagrebakog obreda, zatim iz Petreti-N. Krajaevievih Evangelioma (1651), Pavlinske pesmarice (1644), a vjerojatno i iz nekih stranih zbornika, koji su sadravali nacionalne verzije srednjovjekovne himnologije. Ima medu njima i znatan broj izvornih hrvatskih pjesama koje su po svojoj jednostavnoj ljepoti, izraajnosti i zaokruenom obliku jo i danas nenadmaivi uzori ove muzike vrste. Hrvatski tekstovi (prijevodi s latinskog kao i izvorni) pisani su

CITRA (njem. Zithef), 1. trzalaki instrument, rairen u planinskim predjelima Bavarske i Austrije. Sastoji se od plitkog dugoljastog ormaria za rezonanciju (duljine oko 50 cm, irine oko 25 cm) i 3045 ica napetih po duljini. Trup je na jednoj od duljih stranica izboen, a na gornjoj daski ima okrugao ili ovalni izrez. Ispod 45 melodijskih ica nalazi se hvataljka s prenicama (obino 29); ostale se ice kod sviranja ne skrauju i na njima se izvodi pratnja. ice se trzaju desnom rukom, i to melodijske elinim plektronom na palcu, a druge prstima. Zvuk je* citre jednolian, dosta prazan i bez veeg intenziteta. Budui da su ice pratnje ugodene u kvartama i kvintama, na citri se

CITRA

mogu izvoditi samo najjednostavnije harmonije. Najstarije sauvane citre potjeu iz druge polovine XVII st., ali njena popularnost datira iz prvih decenija XIX st., kada nastaje vei broj kom-

336

CITRA CLARK
CLAIRSEACH, irski naziv za harfu, koja se u XI st. razvila iz engleske harfe. Irska harfa razlikuje se od engleske zbijenijim i umjetniki razraenijim oblikom i drugom vrstom ica. Umjesto uobiajenih ica od strojene koe ili konjske strune, one su zlatne, srebrne ili bronane. Karakteristi a n j e z a c . sv in ut i pr e d nj i krak okvira (njem. Baronstan-ge). Instr ument je ima o 30 33 ice, a opseg mu je bio C-d* (P). U XVI I st. c. se poeo upotrebljava ti i u E ngleskoj, ali ga je u XV I II st. potisnula pe da lna har f a .
LIT.: R. B. Armstrong, The Irish and the Highland Harps, Edinburgh 1904. W. H. Granan Flood, The Story of the Harp, London 1905. H. Panum, Harfe und Lyra in alten Nordeuropa, SBIMG, 1905 06, 1. Ch. M. Fox, Annals of the Irish Harpers, 1911. K. Ko.

pozicija, preteno salonskog karaktera. Od raznih sistema uga anja najpoznatiji je tzv. bavarski: Melodijske ice Pratnja

2. Do XVIII st. njemaki naziv za Cister.

LIT.: Bennert, Illustrierte Geschichte der Zither, Luxemburg 1887. H. Kennedy, Die Zither in der Vergangenheit, Gegenwart und Zukunft, Tolz 1896. J. Christ, Darstellung der Zither, Trier 1897. H. Thauer, Katechismus des modernen Zitherspiels, 1902. Ch. Maclean, The Zither, ZIMT, 190809. L. Edlmann, Die Wahrheit iiber die Zither, Wien 1923. A. V. Niki, Die Zither. Ihre historische Entwicklung bis zur Gegenwart, Wien 1927. K. M. Klier, Volkstiimliche Musikinstrumente in den Alpen, Kassel 1956. J. Brandlmeier, Handbuch der Zither, Miinchen 1963. K. Ko.

C IV ITA TE, An t on iu s d e - > A ntonius de Civ itate CJELOSTEPENA (CJELOTONSKA) LJESTVICA dijeli oktavu u 6 cjelostepenih intervala:

Iz temperirane kromatske ljestvice od 12 polustepena dadu se izgraditi dva niza od cijelih stepena. Ni jedan ton jednoga niza ne nalazi se u drugom nizu. Sedmi ton cjelostepene ljestvice treba enharmonijski zamijeniti, da bi se postigao poetni ton u vioj oktavi. Meutim, sama notacija pojedinih tonova nema striktnih pravila kao u klasinoj i romantinoj muzici. Upotreba povisilice i snizilice ovisi o kontekstu i nije od bitne vanosti. C. lj. ne sadrava intervala iste kvarte i iste kvinte, a nema ni vodice. t-Prema tome ona se suprotstavlja zakonima funkcionalne harmonije. U rukama muzikih impresionista na prijelazu u XX st., tonalno neodreena, bila je simptom obaranja harmonijske koncepcije XIX st. Trajnije primjenjivanje ove ljestvice zamara. Ona je zbog toga, privukavi muz iare u pr vom dece niju naeg stoljea, ubrzo gotovo potpuno nestala iz prakse. B. SC.

CLAPISSON, Antoine-Louis, francuski kompozitor (Napulj, 15. IX 1808 Pariz, 19. III 1866). Uio violinu i kompo ziciju (A. Reicha) na Parikom konzervatoriju. Kao kompozitor pjesama popularnog tipa, i osobito, kazaline muzike, stekao velik

C-KLJU -> Kljuevi CLAIRON, 1. francuski naziv za signalni rog. 2. Registar kod orgulja, po boji zvuka slian trublji, ali malo ue menzuriran pa ima neto svjetliji ton. 2. Registar kod harmonija, koji se obino povezuje s flageolettom.

CLAIRSEACH iz XIV st.

ugled, tako da je bio primljen za lana u Academie de B< (1854) na mjesto F. Halevvja. God. 1861 postao profesc nije na Konzervatoriju, kojemu je ostavio svoju bogai instrumenata. Ona je postala jezgra Muzeja instrumenat; sonova djela odaju lakou melodijske invencije, ali i m vrnosti i banalnosti. Pomodni kompozitor, koji ne pi svoja izraajna sredstva, C. je uskoro poslije smrti zabors
DJELA. Opere: Le Code noir, 1842; Gibby-la Cornemuse, 1846; 1854; La Fanchonette, 1856: Les Trois Nicolas, 1858 i dr. Brojne ji karakterom vaudevillea. Zborovi; dueti; preko 200 pjesama. LIT.: J. Feschotte, Louis Clapisson, MGG, II, 1952.

CLAPP, Philipp Greeley, ameriki kompozitor : pedagog (Boston, 4. VIII 1888 Iowa City, 9. IV 1954) klavir, teoriju i kompoziciju uio u Bostonu, muzikologiji na univerzitetu Harvard (promovirao 1911 s tezom Tendendes in Musical Form). God. 1909 11 boravio (Njemaka, Italija, Francuska, Engleska); neko vrijen M. von Schillingsa u Stuttgar tu. God. 190918 pia i kritike za Boston Transcrit. U SAD se bavio pedagok u vie ustanova; 191518 muziki direktor u Dartmo; geu; od 1919 profesor i proelnik muzikog odjela na tetu u Iowa Citvju. Povremeno predavao na Univerziti Angelesu i na Juilliard School of Music u New Yorku; kao gost velikim orkestrima.
DJELA. ORKESTRALNA: dvanaest simfonija 190844; fonija An Academie Diversion on Seven Notes za komorni orkestar, 1 fonijske pjesme; klavirski koncert; koncert za 2 klavira i orkestar, 15 on an Old Plain Chant za violonelo i orkestar, 1938; preludij In Sui Overture to a Comedy, 1933; Prologue to a Tragedy, 1939; Fanfari 20 duhakih instrumenata. KOMORNA: gudaki kvartet, 19c 4 trombona, 1938; preludij i finale za duhaki kvintet, 1939; suita sekstet, 1937; sonata za violinu i klavir, 1929. Klavirska sonatE The Taming of the Shrew, 1946 (prema Shakespeareu). Kantal of Darkness, 1924; vie zborova; pjesme uz orkestar i uz klavir. LIT.: J. T. Howard, Our Contemporarv Composers, New Y< D. Ezven, American Composers Today, New York 1949. J. T. h American Music, New York 1954.

CLARI, Giovanni Carlo Maria, talijanski kompoz 27. IX 1677 16. V 1754). Sin i uenik Giovannija dirigenta katedrale u Pistoji, usavravao se kod G. P u Bologni. Od 1712 maestro di cappella u Pistoji, od 1720 a od 1736 do smrti u Pii. Od mnogobrojnih njegovih znaajniji su Duetti i Terzetti, madrigali uz pratnju izdani 1720 u Bologni. Kompozicije mu se odlikuju i i harmonijskom preglednou, pa je uivao veliki ug suvremenicima.
DJELA. Opere: // Savio delirante, 1695 i // Principe corsaro, oratorija, meu kojima: Ester, 1715; Adamo, 1723; San Francesi misa; Missa Reauiem; psalmi; himne; Stabat Mater za 4 glasa i guc gali. Objavio Duetti e Terzetti da camera op. 1, 1720. LIT.: R. Paoli, Giovanni Carlo Maria Clari, Musicisti to: 1955. E. C. Saville, L'Abate Clari and the Continuo Madrigal the American Musicological Society, 1958. Isti, Liturgical ML vanni Clari, An Annoted Index, Fontes Artis Musicae, 1968.

CLARINBLASEN (njem.), u doba baroka (XVI! st.) poseban nain sviranja visokih harmonijskih tonova Vjeti muziari uspjevali su tehnikom c. izvoditi i bril sae. Pri tome su upotrebljavali specijalni pisak, uzak irokim rubom. Danas se pojedini svirai specijalizi tehnici da bi mogli stilski to vjernije interpretirati djel majstora, osobito J. S. Bacha.
LIT.: H. Eichborn, Das alte Clarinblasen auf Trompeten,

C LAR IN O, 1. u XV I I i X VI I I st. naz iv za vise na trublji, a otuda, osobito u Italiji i Njemakoj, i zi soku trublju. Razlikovala su se dva clarino-registra, i 1 c 3 i II , 1 g\ Te tonove mogli su izvoditi samo vrlo vjeti mu upotrebom posebnih, uskih i plitkih pisaka sa irok: 2. Srednji registar na klarinetu, koji se dobiva njem dubokog (almajskog) registra u duodecimu. 1 tonove h 1 c 3 . U Italiji se pod clarinom koji put i i klarinet. 2. U orguljama sinonim za clairon.
LIT.: H. Eichborn, Die Trompete in alter und neuer Zeit, ! Isti, Das Alte Clarin-Blasen auf Trompeten, Leipzig 1894. J. The Use of Brass Instruments in Early Scores, Bulletin of the A sicological Society, IV. C. Sachs, Eine unkritische Kritik des ( AFMW, 191920. E. Grominger, Die Naturtrompete der Bacr im Unterricht, 1961.

CLARK, Edward, engleski dirigent (Newcastle-or. V 1888 London, 29. IV 1962). Studirao u Parizu Schonberg) i Berlinu. Dirigent trupe S. Djagiljeva ( zatim do 1936 suradnik BBC, organizator koncerata 1940 osnovao i do 1944 vodio North Eastern Regional Njegova je ena bila kompozitor Elizabeth Lutvens. CLARK, Frederic Horace (pseudonim Leo St. ameriki klavirski pedagog (Amerika, 1860 Zur

CLARK CLAY
1917). Muziku i klavir studirao na Konzervatoriju u Leipzigu i kod L. Deppea u Berlinu. Razradio i propagirao Deppeovu reformu klavirske nastave. Nastojao je uz to, putem praktinih izdanja i pomou posebnih oznaka, olakati uenicima razumijevanje oblika muzikog djela i tako omoguiti njegovu pravilniju interpretaciju.
DJELA: Die Lehre des einheitlichen Kunstmittels beim Klavierspiel. Eine Kritik der Klaviermethoden, 1885; Music of the Future and of the Present, 1901; Das Musizieren der Zukunft (nastavak djela Music of the Future . . .), 1907; Die Klassizitdt des Musizierens, 1907 (pod imenom St. Damian); Pianistenharmonie, 18851910. LIT.: K. Johnen, Neue Wege zur Energetik des Klavierspiels, 1927. J. E. Bach, Das vollkommene Klavierspiel, 1929. K. Johnen, Frederic Horace Clark, MGG, I I, 1952.

337

-pjesme). 1. Pietro, kompozitor (Napulj, 2. I 1904 Rim, 8. IV 1963), sin Carla. Kompoziciju diplomirao na Konzervatoriju u Napulju (G. Orefice). Komponirao je muziku bajku Ali Baba (1935), kantaru 5. Giovanni Laterano (1949), orkestralnu i filmsku mu ziku te solo-pjesme.

CLARK, Melville Antone, ameriki harfist, trgovac muzikalija i muziki pisac (Svracuze, N. Y., 12. IX 1883 ). Patentirao je etrnaest postupaka u nainu izgradnje harfe. Bavio se i organizacijskim pitanjima muzikog ivota SAD. Osnovao je Simfonijski orkestar u Svracuzi. Objavio Instructions for Playing the Harp, 1919 i How to Play the Harp, 1932. CLARKE, James Hamilton Stnee, engleski orgulja, dirigent i kompozitor (Birmingham, 25. I 1840 Banstead, Surrev, 9. VII 1912). Najprije crkveni orgulja u Birru, 1862 u Dublinu, 1864 u Belfastu i 186671 u Oxfordu. Od 1871 djelovao u Londonu kao dirigent raznih kazalita. God. 188991 vodio je u Melbourneu orkestar Victorian, a 18931901 bio je prvi dirigent opere Carlo Rosa u Londonu. Vrlo plodan kompozitor, objavio je vie od 400 djela.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, 1873 i 1879; koncert za klavir; 6 uvertira. Scenska muzika. Kantata Praise. Knjiga A Study of the Orchestra, 1897.

CLARKE, 1. James Peyton, kanadski dirigent, orgulja i kompozitor kotskog podrijetla (kotska, 1808 Toronto, 27. VIII 1877). kolovao se u Edinburghu i tamo zapoeo muziku karijeru kao crkveni kapelnik i orgulja. God. 1835 preselio se u Kanadu. Najprije djelovao u Ellori, a od 1845 u Torontu kao orgulja u crkvi St. James a i zatim u katedrali. Uz to je do 1872 vodio razna muzika drutva i bio nastavnik muzike.
DJELA: kompozicije za komorne sastave (gudaki kvarteti i trija). Anthem Arie, o Lord God, Forget not the poor, 1846; ciklus za soliste i zbor The Lays of the Maple Leaf; 12 solo-pjesama. The Canadian Church Psalmody, 1845-

2. Hugh Archibald, kompozitor i dirigent (Toronto, 18. VIII 1839 Philadelphia, 16. XII 1927). Sin i uenik Jamesa Pevtona, djelovao je od 1859 u Philadelphiji kao crkveni orgulja i dirigent zbora The Abt. God. 18751925 bio je profesor muzikologije na Univerzitetu u Pennsvlvaniji.

DJELA: kompozicije za komorne sastave. Scenska muzika za Aritofanove Aharnjane i Euripidovu Ifigeniju na Tauridi. Oratorij Jerusalem, 1891. Solo-pjesme. SPISI: The Scratch Club, 1888; Music and the Comrade Arts, 1900; Highways and Byways of Music, 1901.

CLARONE, 1. isto to i bas-klarinet. 2. Stariji naziv za basetni rog. CLARUS, Max, njemaki kompozitor i dirigent (Muhlberg na Elbi, 31. III 1852 Braunschvveig, 6. XII 1916). Studirao na Institutu za crkvenu muziku u Berlinu (C. A. Haupt, J. J. Schneider, A. Loschhorn). Od 1882 dirigent opere u Braunschvveigu, 1900 imenovan je tamo dvorskim muzikim dirigentom. Od 1912 bio je dirigent Krollopere u Berlinu.
DJELA. DRAMSKA. Opere: Des Konigs Rekrut, 1889 i Prinzessin Ilse 1895. Sedam djejih igrokaza: Hans Daumling, 1910; Zzverg Nae, 1912; Der Wanderhansel, 1914 i dr. Simfonijska pjesma Die Wacht von Samoa za bariton, muki zbor i orkestar; vie balada, zborova i dr.

CLAUSETTI, talijanska obitelj muzikih izdavaa. 1. Pietro (? Napulj, 1892). God. 183541 djelovao u milanskom nakladnom poduzeu Ricori. Zatim je, zajedno s bratom Lorenzom, otvorio vlastitu tvrtku u Napulju. Izdavaka kua C. ubrzo je stekla veliki ugled meu napuljskim muziarima. God. 1864 spojila se s nakladom Ricordi i postala njena filijala koju je i nadalje vodio Pietro. 1. Carlo (Napulj, 17. X 1869 Fano, 10. VIII 1943), sin Pietra. Naslijedio je oca kao direktor napuljske filijale Ricordi. God. 1912 preselio je u Milano i postao umjetniki direktor iz davakog poduzea Ricordi. Zalagao se osobito za objavljivanje suvremene vokalne lirike. U Napulju je 1909 osnovao Societa del Quartetto, a 1910 koncertnu poslovnicu G. Martucci. Pisao je muzike kritike, libreta i pjesme, prevodio je na talijanski li breta nekih njemakih opera, bavio se i komponiranjem (solo-

4. Eugenio (Napulj, 7. I 1905 ), brat Pietra. Od 1944 lan uprave nakladnog poduzea Ricordi.
LIT.: C. Sartori, asa Ricordi 18081958, Milano 1958.

u Parizu i M. Hauptmanna u Leipzigu. Od 1859 djelovao u Londonu.

CLAV, Jose Anselmo, panjolski kompozitor i zborovoda (Barcelona, 21. IV 1824 25. II 1874). Samouk, komponirao pjesme i zborove u narodnom duhu, a napisao i nekoliko zarzuela. C. je 1850 prvi u panjolskoj organizirao i vodio udruenje pje vakih drutava pod nazivom Fraternidad, koje je 1864 priredilo u Barceloni prvu veliku smotru 57 zborova sa preko 2000 pjevaa. God. 1857 utemeljio je C. uz to umjetniki ansambl Euterpe, na ijem repertoaru su se nalazila djela s raznih podruja umjetnosti. U svojim mukim zborovima esto se obarao na politike prilike u zemlji, zbog ega su ga vlasti progonile.
LIT.: C. Barallat, Lo Poeta Anselmo Clave, Barcelona 1874. A. Mestres, Clave, su vida y obras, Barcelona 1876. J. Aladern, Jose Anselmo Clave, Barcelona 1917. J. Subird, El musico-poeta Clave, Madrid 1924. T. Caballt y Clos, Jose Anselmo Clave y su tiempo, Barcelona 1949. J. Subird, Jose Anselmo Clave, MGG, II, 1952. V. Ramellini, Clave e i suoi ori, La Scala, 1954.

CLAVECIN (clavessin) - embalo CLAVECIN BRIS (franc), klavir dug 130 cm i irok 75 cm, koji se lako mogao rastaviti u tri dijela i zatim sloiti tako da izgleda poput kovega. Ovaj instrument, prikladan za putovanje, pronaao je 1700 pariki graditelj klavira J. Marius. U XIX st. bilo je vie konstruktora klavira za rastavljanje; najpoznatiji su Freres Daniel u Bruxellesu, zatim J. Marsh (1855) i D. Milligan (1855). Opseg klavijature bio je: kontra H-f3. CLAVECIN D'AMOUR -> embalo d'amor* CLAVES, udaraljka kubanskoga podrijetla. To su dva okrugla tapia iz ebanovine ili ruinoga drveta, dugaka oko 20 cm, promjera oko 2,5 cm. Jedan je tapi poloen na zaobljeni dlan lijeve ruke. Po njemu svira udara drugim tapiem koji dri u desnoj ruci. C. ima vrlo svijetao i prodoran zvuk, donekle slian visokim tonovima ksilofona. Upotrebljava se kao ritmika pratnja u veini junoamerikih plesova.

CLAVICYTHERIUM po prikazu u djelu Syntagma Musicum M. Praetoriusa. Wolfenbiittel 1619

CLAVICEMBALO^ embalo CLAVICHORD -> Klavikord CLAVICYTHERIUM (Klaviziterium, embalo verticale), uspravni embalo, po obliku slian dananjem pijaninu. Upotrebljava se u XVI i XVII st. Meu prvima opisali su taj instrument P. Paulirinus (oko 1460), S. Virdung (1511), M. Praetorius (1618) i M. Mersenne (1636).
LIT.: J. H. van der Meer, Zur Geschichte des Klaviziteriums, Kongressbericht, Kassel 1962.

CLAVIER, 1. francuski naziv za klavijaturu. Susree se u izrazima: Clavier a la main manual; Clavier d'amour embalo d'amore; Clavier de bombarde trei, odnosno drugi manual na orguljama; Clavier de pe'dales pedalna klavijatura; Clavier de pedales d l'allemande noviji sistem pedala s dugim tipkama, koje olakavaju sviranje legata; Clavier de recit solo-klavir; Clavier du grand orgue glavni manual na orguljama. 2. Stariji njemaki naziv za klavir. CLAVIS (pl. claves; lat. klju), u srednjem vijeku odreenim slovom oznaen stupanj ljestvice (claves je skupni naziv za sve ljestvine tonove). Ta slova ispisivala su se i na tipkama orgulja, a kasnije i ostalih instrumenata s tipkama, pa su po tome mnogi od njih dobili i ime (clavicembalo, clavier, klavir, klavijatura). U notaciji Guida Aretinskoga slova na poetku crtovlja (claves signatae) oznauju poloaj odreenog tona. Iz njih su se razvili dananji kljuevi.
LIT.: H. Pfrogner, Der Clavis in A. Werckmeisters Nothwendigsten Anmerkungen und Regeln . . ., Kongressbericht, Bamberg 1953.

CLAY, Frederic, engleski kompozitor (Pariz, 3. VIII 1838 Great Marlovv, London, 24. XI 1889). Uenik B. Moliquea

MUZ. E., I., 22

338

CLAY CLEMENTI
DJELA. Operete: The Pirate's Ile, 1859; Out'of Sight, 1860; Court and Cottage, 1862; Constance, 1865; Ages Ago, 1869; The Gentleman in Black, 1870; Happy Arcadia, 1872; Cattarina, 1874; Princess Toto, 1876; Don Quixote, 1876; The Merry Duchess, 1883; The Golden Ring, 1883. Scenska muzika za drame. Kantate: The Knights of the Cross, 1866 i Lalla Rookh, 1877.

CLEMENS NON PAPA, Jacobus (pravo ime Jacques ili Jacobus Clement), nizozemski kompozitor (Middelburg, Walcheren, oko 1510 Dixmuiden, oko 1556). Sveenik. Pseudonim Clemens non Papa javlja se prvi put na naslovnoj strani zbirke njegovih 5-glasnih moteta, objavljene 1546. Upotrijebio ga je po svoj prilici zato da bi se razlikovao od svog suvremenika, pjesnika Jacobusa Pape kaji je neko vrijeme kao i C. ivio u Ypernu. C. je moda uio kod Lupusa Hellincka u Bruggeu i zatim vjerojatno boravio u Parizu gdje mu je Attaingnant objavio 1539 nekoliko chansona. Prvi odreeni podatak o ivotu Clemensa non Pape potjee iz 1544 kada je imenovan za zborovodu (Sangmeister) crkve 5. Donatian u Bruggeu ali ve se idue godine ondje ne nalazi. Od 1546 djela mu se tampaju u Nizozemskoj, a od 1549 i u Njemakoj i Italiji. God. 1550 u slubi je bratovtine Onze Lieve Vrouwe u 's Hertogenboschu gdje sudjeluje na muzikim priredbama. Iz posveta njegovih moteta proizlazi da je imao veze s Karlom V, ali se ne moe utvrditi njegova pripadnost carskoj kapeli. Mnogi rukopisi njegovih djela nalaze se u Leidenu po emu njegov biograf, Bernet Kempers, smatra da je C. bio izravno povezan s tim gradom. Uenik mu je bez sumnje bio Gherardus Mes; njegovoj koli vjerojatno pripadaju jo i G. Dressler, J. Vaet i J. de Kerle. Jedan od glavnih predstavnika generacije nizozemskih polifoniara aktivnih u prvoj polovini XVI st., C. je u svom opsenom opusu obuhvatio sve svjetovne i duhovne vrste svojega doba. U misama i motetima dri se uglavnom stroge imitacije, a krae homofone ulomke upotrebljava samo da bi potcrtao vanije rijei (npr. kod Et incarnatus). Mise su mu veinom parodijske, a moteti djelomice s cantus firmusom, dijelom slobodno komponirani. U motetima je sklon silabikoj deklamaciji, laganom isticanju gornjega glasa i melodici s pukim prizvukom. U motetima je u punoj mjeri doao do izraaja njegov smisao za plastino oblikovanje i usklaenost polifonikog tkiva po emu se C. moe smatrati preteom Orlanda di Lassa. Zanimljive su i njegove protestantske nizozemske pjesme, Souterliedekens, komponirane na flamanske puke napjeve s glavnom melodijom veinom u srednjem glasu. Djela Clemensa non Pape bila su toliko popularna da se susreu u gotovo svim antologijama onoga doba, a chansoni su se tampali jo i 1640.
DJELA: 94 chansona veinom za 4 glasa, obj. u antologijskim zbirkama. CRKVENA: 15 misa za 46 glasova; oko 450 moteta veinom za 45 glasova, u vlastitim zbirkama, Cantiones sacrae vulgo Moteta, 6 knj., 1559 i Quintus liber modulorum, 1556 i u antologijama. 16 Magnificata za 4 glasa; Te Deum za 4 glasa; 2 Kyrie paschale za 5 glasova; 160 Souterlidekens za 3 glasa, 4 sv., 1556 57. NOVA IZD. Cjelokupna djela objavljuje K. Ph. Bernet Kempers od 1951 nadalje (izdaje American Institute of Musicologv u seriji Corpus Mensurabilis Musicae). LIT.: J. Schmidt-Gorg, Die Messen des Clemens non Papa (disertacija), ZFMW, 1926. K. Ph. Bernet Kempers, Zur Biographie Clemens non Papa's, ibid., 1927. Isti, Die Souterlidekens des Clemens non Papa, Tijdschrift der Vereeniging voor Nederlandsche Muziekgeschiedenis, 192829. Isti, Jacobus Clemens non Papa und seine Motetten, Augsburg 1929. Isti, Jacobus Clemens non Papa, MGG, II, 1952. Isti, A Composition by Clemens non Papa in a I6th Centurv Paintiag, Muica Disciplina, 1954. Isti, Die Messe En Espoir des Clemens non Papa, Festschrift J. Schmidt-Gorg, Bonn 1957. Isti, Bibliographv of the Sacred Works of Jacobus Clemens non Papa. A Classified List with a Notice on his Life, Muica Disciplina, 1964. I. A.

njegovih radova s podruja popularizacije muzike najvie je uspjeha imao Dictionnaire lyrique koji se i d trebljava, a posluio je kao uzor gotovo svima koji sastavljali slina djela.
DJELA: Methode complete de plain-chant, 1854; Histoire ge musique religieuse, 1860; Des diverses reformes du chant gregorien, 18 naire lyrique ou Histoire des ope'ras, 186769 (sa P. Larousseom (proireno izdanje priredio A. Pougin, 18991905); Les Music depuis le XVI e siecle, 1868; Methode de musique vocale graduee et 1871; Methode d'orgue d'hartnonie et d'accompagnement, 1873; Co sirable des chants communs dans les livres de la liturgie romaine, 1873 1882; Mozart, 1882; Histoire de la musique, 1885. Komponirac Deux Savants, 1858 i Le Dormeur eveille; scensku muziku; zboro djela (oratoriji, mise, moteti). Redigirao zbirke Eucologe en mus rite parisien, 1843 i 1851; Chants de la Sainte-Chapelle, 1849 i L romain, 1854. LIT.: R. Cotte, Felix Clement, MGG, II, 1952.

CLEMENT, Franz, austrijski violinist (Be, 17. X 3. XI 1842). Uenik I. M. Jarnovia, koncertirao ve t u Londonu i Amsterdamu. God. 180211 i 18182: u Theater an der Wien, 181118 koncertni majstor Odlian violinski virtuoz, odlazio na mnoge koncertnei pjevaicom A. Catalani. Njemu je Beethoven posvetio linski koncert (1806).
DJELA: est koncerata i 25 concertina za violinu i orkestar; kl; certi; uvertire. Komorna muzika. Manja scenska djela. LIT.: A. Moser, Geschichte des Violinspiels, 1923. R. Haas, nese Violinist Franz Clement, MQ, 1948.

CLEMENTI, Alau, talijanski kompozitor (Catani 1925 ). Klavir uio u Sieni (P. Scarpini), a komp Bolzanu (A. Sangiorgio), na konzervatoriju 5. Cecilia (G. Petrassi) i 195562 kod B. Maderne na ljetnim kut Darmstadtu. C. ide u istaknute predstavnike talijar zike avangarde.
DJELA: Tre Piccoli Pezzi za flautu, obou i klarinet, 1955 ; sonato gitaru i klavir, 1955; Concertino in forma di variazioni za 9 instrume 3 Studi za orkestar, 1958; Ideogrammi n. 1 za 16 instrumenata i udari Ideogrammi n. 2 za flautu i 17 instrumenata, 1959; Triplum za flai klarinet, 1960; Informel 1 za instrumente s klavijaturom i udaraljke (12 1962; Informel 2 za 15 izvodilaca, 1962; Intavolatura za embalo, 1963; 1963; Sette scene za komorni orkestar, 1964; Variante B, 1964; Re\ 11 instrumenata, 1966; Silben za enski glas, klarinet, violinu, 2 klz monij, 1967; Reticolo IV za gudaki kvartet, 1969. Elektronske kc azioni musicali Collage 1, 1961; Collage 2, 1962; Collage 3 (Dies i

CLEMENTI, Muzio, talijanski pijanist, kompozi virski pedagog i muziki nakladnik (Rim, 23. I 1752 I 10. III 1832). Uenik A. Boronija, Cordicillija i G. Si u Rimu, ve je kao devetogodinji djeak postao orgulj 1766 poveo ga je P. gr ^^^^^^N,^ V na svoie imanje Fonth W /J^^^^^^^Km\":4 u Engleskoj, gdje se f

CLMENT, Charles-Francois, francuski kompozitor (Provansa, oko 1720 Pariz, poslije 1782). O njegovu ivotu nije mnogo poznato. Bio uitelj klavira u Parizu, gdje je 1762 zapoeo izdavati periodiku publikaciju Journal de Pieces de clavecin composees sur les Ariettes et sur les airs choisis dans les intermedes et dans les opera-comigues qui ont eu le plus de succes. Ta zbirka, koju je C. izdavao do 1773, zanimljiv je historijski dokument o ukusu publike.
DJELA: Sonates en trio 1743; Pieces de clavecin (2 sv.), 1752 i 1755. Solokantate (cantatilles) za glas i instrumentalnu pratnju: Le Celibat, 1762; Le De-part des Guerriers, 1762; Le Retour des Guerriers. Napisao Essai sur l'accompagnement du clavecin . . ., 1758 i Essai sur la basse fondamentale . . ., 1762. LIT.: A. Sorel-Nitzberg, Charles-Francois Clement, MGG, II, 1952.

^^^^^P^^^^^^^H KV S

CLMENT, Edmond (Frederic-Edmond), francuski pjeva, tenor (Pariz, 28. III 1867 Nica, 23. II 1928). Uio na Konzervatoriju u Parizu (V. A. Warot), gdje je debitirao 1889 na Opera Comiaue. Do 1910 lan te operne kue, a gostovao je u Evropi i Americi. Najvie uspjeha postigao kao Don Jose (Bizet, Carmen), Des Grieux (Massenet, Manon), Werther (Massenet) i Rodolfo (Puccini, La Boheme). CLEMENT, Flix, francuski muzikolog i kompozitor (Pariz, 13. I 1822 22. I 1885). Orgulja u raznim parikim crkvama. Meu prvima izvodio u Parizu crkvenu muziku iz XIII st. Od

sviranju klavira, u jui djela J. S. Bacha E. Bacha, G. F. Han Scarlattija, A. Corelli C. je ubrzo postao jec glavnih linosti u lom muzikom ivotu. Uz listike nastupe (1775duavao je klavir, a I bio je, vjerojatno, diri lijanske opere u King tru. Stekavi imutak vao je u poduzeu za instrumenata i izdavai z *kaliJa Longman & E
n 0

j ^

te

j e jjcfC) osnovi

Longmanom novo p Longman, Clementi & snije Clementi, & Cc menti, Collard, Davies & Collard,). Od tog vremen; inju njegova brojna poslovna putovanja u Francusku, Austriju, Njemaku, Rusiju i dr.; on tada upoznaje J nutije muziare svog doba (meu inim Havdna i Beetl a nastupa i kao dirigent vlastitih simfonija.
M. CLEMENTI

i C. zauzima vrlo istaknuto mjesto u razvoju klavirske Njegove sonate (najvie u tri stavka), koje se nadovej djela D. Scarlattija, P. D. Paradiesa i J. Chr. Bacha, odi: motiviko-tematskim razraivanjem i bogatstvom klavirsko U formalnom pogledu C. proiruje u sonatnom stavku od prve teme na drugu, provedbu i kodu. Osobitu panju uje iskoritavanju zvukovnih mogunosti modernog kl; od tehnikih sredstava najvie upotrebljava ljestvice, p jednostavne pomake u tercama, izbjegavajui vee skokove, pomake u oktavama i sloene figuracije. Njegove sonatine i

tika klavirska djela jo su i danas u upotrebi kao izvrs prema za sviranje djela klasinih majstora, osobito Beetl

CLEMENTI CLOSSON
Vrlo sposoban pedagog, odgojio je niz istaknutih pijanista, meu kojima su bili: J. B. Cramer, J. Field, A. Klengel, F. Kalkbrenner i J. N. Hummel.
DJELA. ORKESTRALNA: etiri simfonije (najvei uspjeh postigla Great National Symphony, 1823, s temom God Save the King); vie uvertira; klavirski koncert. KLAVIRSKA: preko 100 sonata, od kojih oko 50 uz pratnju drugih instrumenata (violine, violine i violonela, flaute, flaute i violine); dua za 2 klavira; etvororuni dueti; sonatine (op. 36, 37, 38); fuge; varijacije; toc-cate; preludiji; capriccia. Introduction a Vart de toucher le pianoforte, 1801 (njem. izd. Einleitung in die Kunst das Pianoforte zu spielen); zbirka etida Gradus ad parnassum, 1817. The Encyclopedia of Music, 182324 (u suradnji sa H. Bishopom, W. Horslevem i S. Wesleyem). LIT.: G. Frojo, M. Clementi, la sua vita, le sue opere . . ., Milano 1876. M. Unger, M. Clementis Leben (disertacija), Leipzig 1913. G. P. Paribeni, M. Clementi nella vita e nell'arte, Milano 1919. A. Longo, Gradus ad Parnassum, Arte pianistica, 1922. G. de Saint-Foix, Les Svmpnonies de Clementi, RMI, VIII. H. Engel, Pie Entwicklung des Klavierkonzertes, von Mozart bis Liszt, 1927. A. Stauch, M. Clementi's Klaviersonaten im Verhaltnis zu den Sonaten von Haydn, Mozart und Beethoven (disertacija), Koln 1930. R. Giraldi, M. Clementi, RMI, 1932. E. di Laura, L'Estetica nell' arte di M. Clementi, Roma 1934. A. Casella, M. Clementi et ses svmphonies, RM,' 1936. H. Engel, M. Clementi, MGG, II, 1952. R. Allorto, Le Sonate per pianoforte di Muzio Clementi, Firenze 1959. 5. A. E. Tighe, Muzio Clementi and His Sonatas Surviving As Solo Piano Works, Ann Arbor 1964. A. Tyson, Thematic Catalogue of the Works of Muzio Clementi, Tutzing 1967. K. Ko.

339

CLRAMBAULT, Louis-Nicolas, francuski kompozitor (Pariz, 19. XII 1676 26. X 1749). Uenik A. Raisona i njegov nasljednik kao orgulja u jakobinskoj crkvi St. Jacques. Kasnije muziki intendant na dvoru Madame de Maintenon te orgulja i zborovoa u raznim crkvama. Tehnika sigurnost, istoa stila te ukusno ocrtavanje najrazliitijih psiholokih zbivanja osnovne su znaajke Clerambaultove muzike. Njegove kantate, koje po intenzitetu dramatske snage nadmauju i najuspjelija talijanska djela te vrste, melodijski i harmonijski su originalne te idu u najbolja djela francuske muzike u prvoj polovini XVIII st.; u njima se susreu i elementi tonskog slikanja.
DJELA. INSTRUMENTALNA: / Uvre de pieces de clavecin . . ., 1703; Ier Uvre de pieces d'orgue . . ., oko 1714. Opera Le Triomphe de la Vertu . . ., 1723. VOKALNA: oratorij L'Histoire de la femme adultere. Pet zbirki kantata: I, 1710 (II izd. 1725); II, 1713; III, 1716; IV, 1720 i V, 1726. Nekoliko kantata pojedinano. Zborovi. Airs serieux et a boire; moteti; psalmi. LIT.: R. Girardon, Louis-Nicolas Clerambault, MGG, II, 1952. D. Tunley, The Cantatas of Louis-Nicolas Clerambault, MQ, 1966.

bio od majke i ve u trinaestoj godini javno izvodio klavirski koncert u b-molu P. I. ajkovskog koji je do danas ostao jedan od najblistavijih taaka njegovog repertoara. God. 1951 studirao na Juilliard School u New Yorku(R. Lhevinne). Osvojivi 1958 prvu nagradu na meunarodnom pijanistikom natjecanju ajkovski u Moskvi, poinje sjajnu karijeru koncertnog pijaniste. Prireuje brojne turneje po Evropi, SSSR i SAD. Temperamentom i tehniki savrenom interpretacijom, osobito djela P. I. ajkovskog i S. Rahmanjinova, C. je ve odavnostekao ugled jednog od najboljih suvremenih klavirskih umjetnika.

V. CLIBURN

LIT.: A. Chessins i V. Stiles, The Legend of Van Cliburn, New York 1959 (ruski prijevod 1959). Six-feet-fair of music sensations, Music and Musicians, 1959. C.XeHtnoea, BaH Knan6epH, MoCKBa 1959 (III dopunjeno izd. 1966). G. Schmeizer, Der Pianist Van Cliburn, Neue Zeitschrift fur Musik, 1962.

CLIFFE, Frederick, engleski orgulja, pijanist i kompozitor (Bradford, Yorkshire, 2. V 1857 London, 19. XI 1931). Ve u dvanaestoj godini orgulja upne crkve u Wykeu, uio zatim u National Training School of Music (A. Sullivan, J. Stainer, E. Prout, F. Tavlor). Od 1883 profesor na Royal College of Music i od 1901 na Royal Academy of Music u Londonu. Bio uz to orgulja u raznim crkvama. Koncertirao kao pijanist na turnejama u Australiji, junoj Africi i u SAD.
DJELA. Dvije simfonije: c-mol i e-mol, 1892; simfonijska pjesma Cloud and Sunshine; koncert za violinu i orkestar u d-molu, 1896. The Triumph of Alcestis za alt i orkestar, 1902; Ode to the North-East Wind za zbor i orkestar, 1905; Coronation March i druge vokalne kompozicije.

CLERCX-LEJEUNE, Suzanne, belgijski muzikolog (Houdeng-Aimeries, 7. VI 1910 ). Muzikologiju, historiju umjetnosti i arheologiju studirala na Univerzitetu u Liegeu (doktorirala iz muzikologije 1939 kod Ch. van den Borrena). God. 194149 bibliotekar Konzervatorija u Bruxellesu, od 1945 profesor Univerziteta u Liegeu i lan Komisije za izdavanje djela starih belgijskih kompozitora. Prireuje predavanja u Belgiji i inozemstvu te organizira koncerte s djelima iz muzike prolosti. Urednik je asopisa Revue Belge de Musicologie i suradnik raznih muzikih asopisa i enciklopedija.
DJELA: Henri-Jacques de Croes, 2 sv., 1940; Gretry, 1944; Pierre van Maldere, 1948; Le Baroque et la musique; essai d'estketique musicale, 1948; Un Alusicien liegeois et son temps: J. Ciconia, 2 sv., 1960. Studije i lanci. Priredila za tampu djela starih belgijskih kompozitora J. Boutmava, D. Raicka, C. J. van Helmonta i dr.

CLIMACUS (gr. x.~kZy.aZ, ljestve), u neumatskoj notaciji gregorijanskog pjevanja znak za tri ili vie silaznih nota. Sastoji se od jedne virge i nekoliko romba. C. se pjeva na jedan slog.
.b)
Lcuc da mus te
Le L

a)

son.

CLERICE, Justino, argentinski kompozitor (Buenos Aires, 16. X 1863 Toulouse, 9. IX 1908). Studirao na Parikom konzervatoriju (E. Pessard, L. Delibes). Sva njegova djela odlikuju se izrazitom melodinou. On je prvi argentinski kompozitor koji je ivio i djelovao u Evropi.
DJELA: klavirske kompozicije. - Opere: Le Meunier d'Alcala, 1887; Figarella, 1788; Monsieur Hushot; Le 3me Hussard, 1894; Le Roi Carnaval; Lespetites Vestales; Le Beguin de Mopeles; Les Robinsonnes, 1904; Oeil de Gazelle, 1907; Ordre de l'Empereur, 1902. Baleti: Mimose, 1903; Vercingetorix, 1900. Balet-opera sa zborom Au temps jadis, 1905.

CLEVE, Halfdan, norveki kompozitor i pijanist (Kongsberg, 5. X 1879 ?, 1951). Klavir uio kod svoga oca i kod O. Winter-Hjelmesa u Oslu, a zatim 18991903 u Berlinu (O. Raif, Xaver i Philip Scharvenka). Koncertirao u Berlinu i od 1910 u Oslu gdje se bavio i poduavanjem klavira.
DJELA: pet koncerata za klavir i orkestar, 19021916; komorna muzika (klavirski kvintet; sonata za violinu i klavir; balada za violonelo i klavir); oko 100 klavirskih kompozicija. Solo-pjesme. LIT.: K. G. Fellerer, Halfdan Cleve und Eduard Grieg, Festschrift F. Blume, Kassel 1963.

CLIMACUS RESUPINUS (gr. xXt(j,a5 ljestve i lat. resupinus unatrag zavrnuti), gregorijanska neuma climacus proirena uzlaznim punctumom. Napjev se, prema tome, nakon nekoliko silaznih nota, opet penje. C. r. se kao i obini climacus pjeva na jedan slog. CLIPPINGER, David Alva, ameriki dirigent i muziki pisac (Ohio, 2. IX 1860 Chicago, 20. II 1938). Uitelji su mu bili L. Wheeler (Boston), F. W. Root (Chicago), J. Hey (Berlin), W. Shakespeare i E. Behnke (London). Predavao dvije godine na Konzervatoriju u Fort Wayneu; 1900 utemeljio Chicago Maddrigal Club. Suraivao u nekoliko asopisa, a izdavao Western Musical Herald i Musical Monitor.
DJELA: The Development of Singing Voice; Systematic Voice Training, 1910; The Head-voice and other Problems, 1917; The Elements of Voice Culture. Napisao i nekoliko opernih libreta.

Conclusion

CLEWING, Carl, njemaki pjeva, tenor (Schvverin, 22. IV 1884 Badenweiler, Baden, 15. V 1954). Studirao pjevanje kod F. d'Andradea i W. Griininga. Pjevao na opernim pozorni cama u Strasbourgu, Berlinu (od 1922) i u Bayreuthu(i92425). God. 1927 prestao javno nastupati i 1929 postao profesor na Muzikoj akademiji u Beu. Uz to je 193245 djelovao kao umjetniki savjetnik tvornice gramofonskih ploa Telefunken. Istraivao njemaku narodnu pjesmu i odrao niz predavanja o njemakom folkloru. Objavio Denkmaler deutscher Jagdkultur (3 sv.; I sv. Musik und Jagerei), 193738. CLIBURN, Van (Harvey Lavan), ameriki pijanist (Shreveport, Louisiana, 12. VII 1934 ). Prvu pouku u klaviru do-

CLOITURE CLOKEY, Joseph Waddell, ameriki orgulja i kompozitor (New Albany, Indiana, 28. VIII 1890 ). Muziku uio na Miami University u Oxfordu i na Konzervatoriju u Cincinnatiju. Od 1919 nastavnik teorije i orgulja u Oxfordu, Claremontu i dr., 192639 koncertirao uz to kao orgulja. Otada do 1946 dekan School of Fine Arts na Miami University. Kompozitor individualnog stila, koji karakterizira tenja za otrim kontrastima u harmonijskoj i melodijskoj strukturi djela.
DJELA: dvije simfonije. Komorne kompozicije. Symphonic Piece i Partita za orgulje i klavir. Niz orguljskih kompozicija (preludiji, fantazije). Pet opera. Dvanaest duhovnih kantata; kompozicije za zbor i orkestar; zborovi; solo-pjesme. Mise; Te Deum. Transkripcije za zbor (anthemi W. Billingsa, pjesme S. Fostera). Napisao In Every Corner Sing; Outline of Church Music.

CLOSSON, Ernest (pseudonim Paul Antoine), belgijski muzikolog (St. Josse-ten-Noorde kod Bruxellesa, 10. XII 1870 St.-Gilles kod Bruxellesa, 21. XII 1950). U muzici i muzikologiji samouk, postao 1896 slubenik u Muzeju instrumenata Bruxelleskog konzervatorija (od 1924 direktor). Predavao histo riju muzike na konzervatorijima u Bruxellesu (od 1912) i Monsu

**%- ,,

340
Belge.

CLOSSON COATES
LIT.: H. Coviell, New Musical Resources, NewYork 1930 (napisano 1919). M. Kagel, Ton-CIuster, Anschlage, Obergange, Die Reihe, V, 1959. P. Boulez, Musikdenken heute, I, Darmstadter Beitrage zur Neuen Musik, V, 1963. N. D.

(od 1917). God. 192040 muziki kritiar u listu L'Independance Ch. van den Borren vidi Clossonovo znaenje prvenstveno u stvaranju temelja za prouavanje i popularizaciju muzike: On je prvi u Belgiji povijest muzike uinio predmetom sistematske poduke, u doba, kad jo nije bila uvedena u akademski nastavni plan. Zasluga je upravo Clossona da je dolo do osnivanja muzikolokih katedri na belgijskim univerzitetima.
DJELA: Siegfried de Richard Wagner, 1891; Edvard Grieg, 1892; Sainte Godelive de E. Tinel, 1897; Les Concerts populaires de Bruxelles, 1898; Les Origines legendaires de Feuersnoth de R. Strauss, 1902; Les Chansons populaires aes provinces belges, 1905 (III izd. 1920); Les Ruckers, 1908; Les Noels zvallons (zajedno sa A. Doutrepontom), 1909 (II izd. sa M. Delbouilleom, 1938); Le Manuscrit dit des Basses Danses de la Bibliothdque de Bourgogne, 1912; Elements d'esthe'tique musicale, 1916; Roland de Lassus, 1919; Andre-Modeste Gretry, 1919; Esthetique musicale, 1921; Cesar Franck, 1923; L'Element flamand dans Beethoven, 1928; Gevaert, 1929; La Facture des instruments de musique en Bel-gique, 1935; Histoire dupiano, 1944. Zajedno sa L. Solvavem izdao u 4 sveska Reflexions d'un solitaire A.-M. Gretrvja, 191922. LIT.: Ch. van den Borren, Ernest Closson, u zborniku Melange3 Ernest Closson (s potpunim popisom djela), Bruxelles 1948. Isti, Ernest Closson, MGG, I I , 1952.

CLUER, John, engleski tiskar i izdava (? London, 1728). Djelovao od oko 1715. Izdao najljepe opremljena muzika djela svoga vremena. Usavrio tehniku tiskanja nota i, vjerojatno, izumio graviranje na cinkovim ploama. U njegova npjvrednija izdanja idu brojna djela G. F. Handela (opere Giulio Cesare; Tamerlano; Rodelinda; Scipione; Alessandro; Riccardo Primo; Admetoj Siroe; Lotario i dr.). CLUSTER (prvotno tone-clusters; od engl. hrpa, skupina, grozd), skup tonova koji istodobno zvue, a meusobno su unutar danoga opsega udaljeni za malu ili veliku sekundu. Najmanji opseg clustera je mala terca. Iako je c, morfoloki gledan, -> akord, njegovo je zvuanje kvalitetno drukije. Zbog maksimalno gustoga rasporeda svojih tonova, od kojih svaki raa i posebnim nizom -> alikvotnih tonova to jo vie pojaava gustou, c. se doima kao kompaktan tonski amalgam u kome se gube egzaktne tonske visine, a ostaje samo apercepcija registra: duboko srednje visoko, odnosno nie vie. Ali zato c. donosi novu zvunu kvalitetu specifi nu boju koja se nalazi na granici uma. ak se i tzv. -> bijeli um moe predoiti kao c. maksimalnoga opsega. Ameriki kompozitor -> H. D. Cowell, prvi je poeo 1912 upotrebljavati clustere, najprije na klaviru, a zatim i na drugim instrumentima, pa u grupama instrumenata ili u orkestru (a na zvao ih je tone-cluster). U muzici jugoslavenskih naroda prva se zapaena primjena clustera nalazi u djelima J. Slavenskoga {Slavenska sonata za violinu i klavir, 1923 i dr.). Zbog svojih izrazitih koloristikih svojstava c. je postao vrlo omiljenim izraajnim sredstvom suvremene muzike, a naroito onih njenih grana koje operiraju bojom zvuka i umovima. Suvremena kompozicijska tehnika razvila je nove oblike clustera uvoenjem mikrointervala (etvrttonovi i si.), kao i bogatoga unutarnjeg kretanja izmeu tonova, to tvore cluster. Osnova je toga kretanja u tzv. mikropolifoniji: sastavni tonovi clustera zvue tako da svaki put drugi instrument svira jedan te isti ton, pa se na taj nain dobiva bo gata mrea linija koje se jo mogu i na razne naine (dinamikom, artikulacijom, glissandom od tona do tona, itd.) diferencirati, a vertikalni rezultat bit e opet istodobno zvuanje svih tonova od kojih je c. sastavljen. Za clustere na harfi i na instrumentima s tipkama postoji ve nekoliko uobiajenih naina notiranja. Ako se radi o clusteru precizne apsolutne visine, onda se notira najnii i najvii ton clustera, a te se dvije note spoje debljom vertikalnom linijom (Primjer br. 1), a ako se radi o clusteru, koga treba proizvesti

A. CLUYTEN! CLUYTENS, Andr, belgijski dirigent (Antwerpen, 26. III 1905 Neuillv, Pariz, 4. VI 1967). Na Konzervatoriju u Antwerpenu studirao najprije klavir, a zatim kontrapunkt i fugu. God. 192732 kazalini dirigent u Antwerpenu, 193235 u Thedtre du Capitole u Toulouseu, pa u Lyonu (1935) i Bordeauxu (1938). Od 1944 dirigent Opere i Opera-Comique (194749) u Parizu, gdje je od 1949 vodio koncerte Societe du Conservatoire. Od 1960 bio je direktor Belgijskog nacionalnog orkestra u Bruxellesu. Podjed gestivan u operi kao i na koncertnom podiju, .gosto' brojnim evropskim zemljama i u SAD (prvi put 19 kom filharmonijom). God. 195558 dirigirao je na rovim sveanim igrama u Bavreuthu. LIT.: B. Gavoty, Andre Cluytens, Gcneve 1955.

COATES, Albert, engleski dirigent i kompozitoi I, 23. IV 1882 Milnerton, kraj Capetowna,.n. X Studirao isprva kod N. Rimskog Korsakova u Petrogi tim na Konzervatoriju u Leipzigu kod A. Nikischa. Kai poeo kao operni dirigent u Elberfeldu (1906), Dresderi i Mannheimu (1910); od 1910 glavni dirigent Marijinsk u Petrogradu, gdje je postavio niz opera ruskih majstora ski, Rimski-Korsakov, Musorgski) i Wagnera. God. 19 iran u londonskom kazalitu Covent Garden, kasnije izvedbama British National Opera Company i vodi im stival u Leedsu (1922 i 1925). Gostovao vie puta u SA York Symphony Orchestra), Parizu (Opera), SSSR (192 i dr. Od 1946 dirigirao Simfonijskim orkestrom Johanr Kao kompozitor oitovao smisao za bogati zvukovni kc vei je ugled uivao kao dirigent posebice interpretacijar nera, Skrjabina i ruskih opernih djela.
DJELA. ORKESTRALNA: simf. pjesma The Eagle, 1925. j SKA: Suite Ancienne; In Memoriam; 4 stara engleska plesa; Idyll (s kestar). DRAMSKA. Opere: Assurbanipal, 1915; Samuel Pe\ Pickzvick, 1936; Gainsborough's Duchess, 1939; The Boy David, 19. berg se Kleed, 1952; Van Hunks and the Devil, 1952. Scenska i filmsk Solo-pjesme. LIT.: D. Brook, Conductor's Gallery, London 1945. R. Lay, Coates, MGG, II, 1952. A. Hammond, A. Coates, An Appreciati< 1954- A. Buesst, A. Coates, 188253, Music and Letters 1954.

samo u odreenom registru i bez fiksiranoga opsega, onda se on oznauje uspravljenom praznom ili punom paetvorinom,
,2

COATES Eric, engleski kompozitor i violist (. Nottinghamshire, 27. VIII 1886 Chichester, 21. XI Studirao na Royal Academy of Music u Londonu (L. Ter i F. Corder, kompozicija). Afirmirao se isprva kao lan I kog gudakog kvarteta (1907 na koncertnoj turneji pc Africi) te kvarteta Cathie i Walenn. God. 191218 pr\ Queen's Hali Orchestra pod H. Woodom koji je esto njegova djela. Poslije 1918 posvetio se iskljuivo korr Njegova djela lakog anra, najee u obliku pitoresknih, ljivih orkestralnih suita, stekla su veliku popularnost ( klavirskom aranmanu).
DJELA. ORKESTRALNA: Miniature Suite, 1911; Countrysi Summer Days Suite; Joyous Youth Suite, 1921; The Merrymakers, 192 Lagoon, 1930; London Suite, 1933; Knightsbridge; Dance Interlude; 1 turies, 1941; Three Elizabeths. VOKALNA. Ciklusi pjesama s 0 Lace and Porcelain; Four Shakespeare Songs; The Mili O'Dreams. F klavir. Autobiografija Suite in Four Mouvements, 1953. LIT.: R. Layton, Eric Coates, MGG, II, 1952.

'

koja se smjeta unutar linijskoga notnog sistema na priblinoj visini eljenoga registra (Primjer br. 2).

COATES, Henry, engleski muzikolog i kritiar (I 28. III 1880). Studirao matematiku u Cambridgeu. uio privatno i 1937 stekao doktorat na Londonskom u

tetu. God. 190630 muziki kritiar novina The Daily C 191633 muziki savjetnik poduzea Gramophone Co.; 21 izdavao asopis The Musician. Od 1931 profesor na Guildhall School of Music, od 1949 predavao na muzi] katedri Univerziteta u Londonu (1951 ef katedre). Obji lanaka i studija u razliitim muzikim asopisima, os starijoj crkvenoj muzici. Priredio izdanja muzike za orgulj balo i klavir.
DJELA. Monografije: Palestrina u seriji Master Musicians, 1938; Bruckner. Biografije kompozitora kasnog XVI st. u New Oxford H Music. LIT.: R. Layton, Henry Coates, MGG, II, 1952. ' i

COATES COCTEAU
COATES, John, engleski pjeva, tenor (Girlington, kraj Bradforda, 29. VI 1865 Northvvood, Middlesex, 16. VIII 1941). Kao dijete lan crkvenih zborova, kasnije uio kod W. Shakespearea. Karijeru zapoeo kao bariton, a poslije 1893 uvrstio se u najpopularnije engleske tenore. Pjevao na festivalima i opernim pozornicama u Engleskoj, Njemakoj, Americi, Junoj Africi i Australiji. Svoj najvii domet ostvario je u operama Wagnera (Tristan und Isolde, Lohengrin) , Bizeta (Don Jose, Carmen) te u oratorijskim djelima engleskih kompozitora (Elgar, Bantock i dr.). Istakao se i na koncertnom podiju interpretacijama stare i suvremene engleske vokalne lirike. Od 1919 bavio se preteno poduavanjem. COBELLI, Giuseppina, talijanska pjevaica, sopran (Salo, 1. IX 1898 10. VIII 1948). Pjevanje uila u Bologni (G. Benvenuti) i zatim se usavravala u Hamburgu. Debitirala 1924 u Amsterdamu kao Gioconda (Ponchielli); u milanskoj Scali pod vodstvom A. Toscaninija nastupila 1926 u mezzosopranskoj ulozi Eboli (Verdi, Don Carlos), to govori o velikom opsegu njenoga glasa. Izmeu 1925 i 1935 bila je jedna od najveih wagnerijanskih soprana. Proslavila se jo kao La Fanciulla del West (Puccini), Adriana Lecouvreur (ilea) i Fedora (Giordano), kao i u glavnim ulogama na praizvedbama opera Notte di Zoraima (Montemezzi), La Fiamma (Respighi) i Donata (Scuderi). COBLA, katalonski naziv za skup instrumentalista, koji na narodnim instrumentima sviraju pratnju plesovima. Sastav nije tano odreen.
LIT. : H. Besseler, Katalanische Cobla und Alta-Tanzkapelle, KongressBericht, Basel 1949. Isti, Cobla, MGG, I I , 1952.

341

COCKSHOTT, Gerald VVilfred, engleski kompozitor (Bristol, 14. XI 1915 ). Zavrio studij anglistike na Univerzitetu u Bristolu, muziku uio privatno kod R. Vaughana Williamsa. God. 194864 nastavnik engleskog jezika na Whittingehame Collegeu u Brightonu i od 1965 na Ifield Grammar School u Crawleyu, Sussex. Svoj muziki govor C. je izgradio na elementima engleskog narodnog melosa. Unato jednostavnoj fakturi njegova su djela profinjene prirode.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u h-molu, 1949; Serenade za flautu i gudaki orkestar, 1952; Maddermarket Suite, 1953; Divertimento, 1960. KOMORNA: 3 Pieces on Appalachian Folk Tunes za violonelo i klavir, 1962; duo na Handelovu temu za klarinet i fagot, 1964. Opere Apollon and Persepho-ne, 1952 i A Faun in the Forest, 1958. Solo-pjesme; zborovi i dr.

COCLICO (Coclicow, Koklicke, Kiickelico), Adrianus Petit, nizozemski kompozitor i teoretiar (Flandrija, oko 1500 Kebenhavn, septembar 1562). Prema vlastitim tvrdnjama uio kod Josquin Des Presa, bio mu ziar francuskog i engleskog

COBZA (cobuz), rumunjska lutnja sa 410 ica; ormari za ivije svinut je prema dolje. Na mjestu, gdje se ice trzaju gujim perom, prilijepljen je, kao kod japanske bive, na gornjoj daski komadi koe. -> Kobza COCCHI, Gioachino, talijanski kompozitor (Padova, oko 1715 Venecija, 1804). Muziku uio vjerojatno u Napulju, gdje su 1735 izvedene neke njegove crkvene kompozicije. God. 1750 57 zborovoa na Conservatorio degli Incurabili u Veneciji. Zatim je do 1762 djelovao kao pjevaki pedagog i impresarij Kraljevskog kazalita u Londonu (naslijedio ga je J. Chr. Bach). Vrativi se u Veneciju bio je od 1763 ponovo zborovoa na Konzervatoriju.
DJELA. DRAMSKA. Opere (ukupno 42): Adelaide, 1743; Bajasette, 1746; Arminio, 1749; La Gismonda, 1750; // Tutore, 1752; Tamerlano, 1754; Zenobia, 1758; Erginda, 1760; Le Nozze di Dorina, 1762 i dr. Intermediji. VOKALNA: oratoriji Abel occisus, 1755 i Mons Divinae charitatis, 1757. Tri zbirke arija, dueta i dr. uz instrumentalnu pratnju, 1759, 1763 i 1765. Zbirka menueta (20) za violinu i embalo, 1763.

COCCIA, Carlo, talijanski kompozitor (Napulj, 14. IV 1782 Novara, 14. IV 1873). Uenik Konzervatorija u Napulju i G. Paisiella. Neko vrijeme dirigent Talijanske opere u Londonu, od 1828 direktor pjevake kole u Torinu i od 1840 maestro di cappella katedrale u Novari (nasljednik S. Mercadantea).
DJELA. etrdeset opera: // Matrimonio per cambiale, 1807; / Solitari, 1810; II Sogno verificato, 1812; Arrighetto, 1813; Carlotta e Werter, 1814; La Clotilde, 1815; Fayel, 1817; La Feta della rosa, 1821; Maria Stuarda, 1827; Rosmunda, 1829; Enrico di Montfort, 1831; La Solitaria delle Asturie, 1838; II Lago delle fate, 1841. Kantate: // Vaticinio, 1814; La Fedeltd, 1815; / Lu~ sitani, 1821 i dr. Mise i mnogo drugih crkvenih kompozicija. LIT.: G. Carotli, Biografia di Carlo Coccia, Torino 1873 (novo pregle dano i proireno izd. redigirao C. Marocco, Milano 1929). D. Rigotti, Operista fortunato, La Scala, 1961.

COCCON, Nicolo, talijanski kompozitor, pijanist i orgulja (Venecija, 10. VIII 1826 4. VIII 1903). Uenik C. Fabija, od 1856 prvi orgulja i 187395 prvi dirigent crkve sv. Marka u Veneciji. God. 188297 predavao harmoniju na Konzervatoriju. Komponirao preko 400 djela (preteno crkvenih). lan uglednih talijanskih muzikih akademija.
DJELA: kompozicije za vojniku muziku. Opere: Zaira (neizv.) i Manasse in Babilonia, 1877 i opereta / Due orangotani, 1879. Oratorij Saul, 1884. Kantate. Mise (objavio preko 30); 8 rekvijema.

COCHLAEUS, Johannes (Cocleus, Coclus; pravo ime Johann Dobnek), njemaki muziki teoretiar i kompozitor (Wendelstein kraj Niirnberga, 10. I 1479 Breslau, 10. I 1552). Sveenik, zauzimao u crkvenoj slubi vrlo istaknute poloaje. Vatreni protivnik Martina Luthera. Cochlaeusov kompendij Muica, namijenjen kolskoj upotrebi, bio je veoma cijenjen i rasprostranjen u njegovo doba, a ima i danas historijsku vrijednost. Od njegovih kompozicija, veinom crkvenog karaktera, najpoznatije su dvije 4-glasne Ode (1512).
DJELA. Crkvene kompozicije. Muica, 1507 (II izd. pod naslovom Tetrachordum tnusicae pro inventutis Laurentianae eruditione, 1511). LIT.: U. de Weldige Cremer, De J. Coclei vita et scriptis, Miinster i. W., 1865. M. Spahn, J. Cochlaeus, Berlin 1898. H. Huschen, Johannes Cochlaeus, MGG, II, 1952.

kralja, papin pouzdanik i muziki upravitelj Papinske kapele te biskup izmiljenog grada Ducatuma. Ti posve neosnovani podaci plod su njegove sklonosti fantaziranju i nastojanja da imponira nekim njemakim prinevima u elji da dobije namjetenje. Prvi pouzdani podatak o njegovu ivotu potjee iz 1545, kada je upisan u matinu knjigu Univerziteta u Wittenbergu gdje je bio privatni nastavnik muzike, a natjecao se bez uspjeha za muziku katedru. Go'd. 1546 nalazi se u Frankfurtu na Odri; ondje je (prema Grimmu) osnovao Co-llegium musicum u krugu humaniste Jodocusa Willicha. God. 1547 odlazi u Stettin, zatim postaje lan dvorske kapele vojvode Alberta Pruskog u Konigsbergu, ali se doskora sukobio s luteranskim teolozima; optuen zbog bigamije odselio se i55OuNiirnberg. Tu mu Johannes vom Berg (Mon-tanus), njegov zemljak, izdaje 1552 zbirku moteta Muica Riservata i traktat Compendium Musices ime stjee povjerenje gradskog savjeta i subvenciju na 6 mjeseci za otvaranje privatne kole za muziku, francuski i talijanski jezik. Ta je kola pored postojeih gradskih bila u ono doba neto posve novo i neobino. Ali ini se da u Niirnbergu nije uspio da se odri kao slobodni muziar, jer se 1555 nalazi u A. P. COCLICO dvorskoj slubi vojvode Johanna Albrechta I od Mecklenburga u Wismaru te kao kompozitor, pjeva i dirigent djeakog zbora organizira muzike priredbe prigodom svadbenih sveanosti. Najzad, 1556, dobiva mjesto muziara i pjevaa te kasnije Sangmestera (uz Marcellusa Amsfortiusa) dvorske kapele u Kobenhavnu. C. je kao teoretiar oitovao napredni, renesansni nain rasuivanja posebice u tumaenjima pojmova muzike i muziara. Po njemu je muzika prvenstveno govor afekata, a pravi su muzi ari muici poetici (u koje je uvrstio i sebe); oni ne samo da komponiraju takvu (afektivnu) muziku nego je umiju i pjevati umjetniki skladno i s ispravnom deklamacijom teksta. C. je prvi uveo u muziku literaturu pojam muica reservata (jo uvijek razliito tumaen) i primijenio ga na djelo Josquin Des Presa; pod tim pojmom podrazumijeva bilo ekspresivnu bilo sadrajnu muziku nasuprot istom matematiki formalistikom kontrapunktu (H. J. Moser). I poglavlje o vokalnim ukrasima iz Compendiuma svjedoi o Coclicovu naprednom gledanju u odnosu na njegovo doba. U kompozicijama postavlja teite na interpretaciju teksta, ali ne dostie razinu svojih teoretskih postavki.
DJELA: zbirka Muica Reservata, consolationes piae ex psalmis Davidicis 41 motet, 1552; 2 moteta za 5 glasova i 1 motet za 8 glasova u rkp.; Lied za 4 glasa u rkp. Traktat Compendium Musices . . . in quo praeter caetera tractantur haec: De modo ornate canendi, De regula contrapuncti, De compositione, 1552. NOVA IZD.: zbirku moteta obj. M. Rohnke (.Das Erbe deutscher Musik, 1958), a traktat u faksimilu M. Bukofzer (Documenta Musicologica, I, 1954). LIT.: O. Kade, A. P. Coclico, MFM, 1897. M. Feldmann, Musik und Musikpfiege zur Zeit Herzog Albrechts (disertacija), Konigsberg 1932. M. van Crevel, Adrianus Petit Coclico, Leben und Beziehungen eines nach Deutschland emigrierten Josquin-Schulers, Hag 1940. E. E. Lowinsky, Secret chromatic art in the Netherlands Motet, New York 1946. E. R. Sholund, The Compendium Musices by A. P. Coclico, Cambridge, Massachusetts 1951. M. van Crevel, Adrianus Petit Coclico, MGG, I I , 1952. B. Meier, Eine weitere Quelle der Muica Reservata, MF, 1955. Isti, The Muica Reservata of A. P. Coclico and Its Relationship to Josquin, Muica Disciplina, 1956.

Isti, Reservata Probleme, Acta Musicologica, 1958.

I. A.

COCTEAU, Jean, francuski knjievnik (Maisons-Laffitte kod Pariza, 5. VII 1889 Milly-le-Foret, 11. X 1963). ivo

342

COCTEAU COEUROY
CODELLI, Peter Anton, muziki pisac i lijenik ( tlom iz Gorice, XVIII st.). Ostavio je spis De voe, vocif cantu, tubarum injlatu, sternutatione, oscitatione, panic risu, fletu ac suspirio, 1759.
LIT.: P. Marcus Pohlin, Bibl. Carnioliae, 1862. f. v. Ra, Muica in Krain, 1877, str. 31. '.

zainteresovan za sve avangardne pojave u umetnosti razvio je mnogostranu umetniku aktivnost, a saraujui s nekolicinom istaknutih muziara svoje generacije uticao i na muziki ivot u Francuskoj naroito u godinama posle Prvoga svetskog rata. Bio je prijatelj C. Debussvja i M. Ravela, ali potkraj rata postaje poklonik i propagator E. Satiea, njegove ogolele (depouille) muzike, liene impresionistikih zvunih nijansiranja, inspirirane atmosferom cirkusa i kabareta. Naela te antiimpresionistike i antiwagnerovske muzike estetike C. je izloio u knjiici Le Coq et l'Arlequin (1918) koja se smatrala umetnikim manifestom te muzike. Praktino su te ideje primenjene u baletu Parade, zajednikom delu Cocteaua (tekst), Satiea (muzika), Picassa (scenografija) i Mjasina (koreografija), izvedenom 1917 kao kubistiki manifest. U to vreme se oko Satiea poela okupljati skupina mladih muziara koje su prozvali Les -> Six (D. Milhaud, A. Honegger, F. Poulenc, G. Auric, L. Durey, G. Tailleferre). C. je organizovao koncerte njihove muzike, drao predavanja o njihovim umetnikim gleditima i na taj je nain postao njihov pokreta i propagator. Iako zapravo nije bio muziar, C. je postao vodom mnogih mladih. On je izrazio glavni smisao reakcije protivu predratne estetike. Svaki od nas shvaao ga je na razliit nain, pisao je kasnije Honegger. U plodnoj saradnji sa estoricom i sa avangardnim slikarima i plesaima dvadesetih godina, C. je napisao tekstove odnosno libreta za niz scensko-muzikih dela, a pridoneo je njihovoj realizaciji ne samo kao pisac nego i kao nadareni dramatiar, eksperimentator i vest animator. Osim estorice i drugi su kompozitori iskoritavali tekstove Cocteaua (Stravinski), naroito velik broj pjesama (H. Sauguet, F. Schmitt, P. Ferroud). God. 1955 imenovan je lanom Francuske akademije.
DJELA. Libreta za opere: Le Pauvre matelot (D. Milhaud), 1927; Antigone (A. Honegger), 1928; opera-oratorij Oedipus Rex (I. Stravinski), 1928. Za balete: Le Dieu bleu (muzika R. Hahn; koreografija M. Fokin) 1912; Parade (E. Satie), 1917; Le Boeuf sur le toit (D. Milhaud, naslov prema istoimenom parikom nonom lokalu koji je otvorio C. sa pijanistom Jeanom Wienerom, l9l8X 1920; Les Maries de la Tour Eiffel (muzika G. Auric, A. Honegger, D. Milhaud, F. Poulenc, G. Tailleferre), 1921; Les Biches (F. Poulenc), 1924; Les Facheux (prema Moliereu; muzika G. Auric i L. Laloy), 1924; Le Train bleu (muzika D. Milhaud, koreografija B. Nizinska), 1924; Le Jeune Homme et la mort (na Passacagliu J. S. Bacha; koreografija R. Petit), 1946; L'Amour et son amour (na muziku Psyche C. Francka) 1949; Phedre (prema Racineu; muzika G. Auric, koreografija S. Lifar), 1950; La Dame a la licorne (J. Chaillev), 1953. SPISI O MUZICI: Le Coq et l'Arlequin, 1918; Carte blanche, 1920; Fragments d'une conference sur Satie, RM, 1924; Le Rappel a Vordre, 1926; Maurice Ravel salue par Jean Cocteau, De la musique encore et toujours, 1946; Danse, 1947LIT.: R. Dumesnil, La Musique contemporaine en France (2 sv.), Pari 1930. D. Milhaud, Notes sans musique, Pari 1949. C. Rostand, La Musique francaise contemporaine, Pari 1952. H. Jourdan-Morhange, Jean Coc teau, MGG, II, 1952. Razni autori, J. Cocteau, Melos, 1964. P. Collaer, II Gruppo dei Sei, L'Approdo musicale, 1965, 20. D. Sn.

CODETTA (tal. deminutiv od coda), po muzikoj gi to i -> coda, ali manjih razmjera. U fugi je c. ulomak motiv koji zakljuuje ekspoziciju teme i vee je s odg U sonatnom obliku c. se esto nalazi na kraju ekspozici je zavrila i uvrstila tonalitet druge teme. Takva se c. n noviti na kraju stavka, neznatno izmijenjena (u glavnom u to ili proirena u codu. COELHO, Manuel Rorigues, portugalski komp orgulja (Elvas, oko 1583?). Orgulja u Elvasu, a od i6< ski orgulja u Lisabonu. Coelhove zbirka Flores de mus 0 instrumento de tecla e harpa (1620) prvo je tampano ins talno djelo portugalske muzike. U njoj se nalazi 57 kor (tentos) pisanih u strogom polifonom stilu, koje se uz sav oblika odlikuju i ljepotom lirike. COELHO, Ruy, portugalski kompozitor i kritiar do Sal, 2. III 1892 ). Muziku studirao u Lisabonu i (E. Humperdinck). Od 1910 u Lisabonu pijanist i muz tiar. Kompozitor snane melodijske invencije, izra ziki nacionalist.
DJELA. ORKESTRALNA: 5 Sinfonias Camonianas; simfonija Petite Symphonie; simfonijske pjesme: Peninsularesi Alcdcer; Nun Promenades d'ete au Portugal; Jardin chimerique; Historia Trdgico2 koncerta za klavir; Noites nas ruas da Mouraria za klavir i orkestar; 1 orkestar: Fantasia portuguesca i Egyptienne; suite: Alentejo; Passeio: i Retdbulo portugues; 3 portugalske suite. KOMORNA: guda klavirski trio; 2 sonate za violinu i klavir. Kompozicije za klavir. Dl Opere: Crisfal, 1919; Belkiss, 1924; Ines de Castro, 1927; A Freir 1927; O cavaleiro das maos irresistiveis, 1927; Auto do berco; Rosas de Soror Mariana; Entre giestas; O Rouxinol cativo; Ta mar; Don Jodo Auto da barca do Inferno; Ines Pereira, 1952. Baleti: A princesa dos ferro; Bailado do encantamento; A feira; Rainha Santa; Alfama; Ribeira i D. Sebastido. VOKALNA. Oratoriji: Fdtima i Oratori zbirke solo-pjesama: Cancoes de saudade e amor, 1918; 6 Kacides 7 Cancioneiro Portugues. lanci i muzike kritike. LIT. : 5. Kastner, Muica Hispanica. O estilo musical do Pad Coelho, Lisboa 1936. J. Subird, Padre Manuel Rodriguez Coell 11, 1952.

CODA (tal. rep, kraj), zavrni dio kompozicije ili, u ciklikim oblicima, pojedinog stavka. Codom se zakljuuje, npr., fuga (J. S. Bach, fuga u c-molu na temu G. Legrenzija), rondo (W. A. Mozart, III stavak klavirske sonate u A-duru, K. V. 300i), varijacijski ciklus, plesni (scherzo, menuett) ili sonatni stavak. Njezina je uloga da dovede razvojnu liniju kompozicije do smirenja ili do kulminacije. U oba sluaja c. je tijesno povezana sa samom kompozicijom: ona iz nje organski izrasta (npr. c. iz I stavka Beethovenove Mondscheinsonate ili iz Bachove fuge u cmolu u Wohltemperiertes Klavier). Ali c. moe imati i karakter epiloga. U tom sluaju ima veu formalnu samostalnost, pa se u njoj javljaju i novi motivi (Beethoven, klavirska sonata op. 13, II stavak, posljednjih 8 taktova). U ciklikim oblicima (sonata, simfonija), c. se obino nalazi na zavretku svakog stavka pa i plesnog u kojemu se redovito nadovezuje na ponavljanje glavnoga dijela {Scherzo da capo e poi la coda iz Beethovenove klavirske sonate op. 2, br. 3). U varijacijskim ciklusima esto kontrastira varijacijama kao zavrno uvrenje (Beethoven, varijacije na Bei Mannern zvelche Liebe fiihlen za klavir i violonelo). U sonatnoj formi slijedi nakon reprize. Zavrni uinak code postie se razliitim sredstvima: a) ona donosi jo jednom, obino dinamiki jae (forte) glavnu misao (temu) kompozicije; takav se postupak esto susree u codi fuge; b) u codi se izlae modificirani oblik teme, a dinamiki elementi koje je tema kao poetna misao nuno zadravala, oslabljuju se i potiskuju (I stavak Beethovenovih klavirskih sonata op. 14, br. 1 i 2); c) coda donosi novi muziki motiv ili tematski materijal; to je est postupak kod Mozarta, a javlja se i kod drugih (npr. I stavak Schumannove I simfonije). U svim sluajevima harmonijski faktor igra odlunu ulogu. U velikim formama c. poprima i vee razmjere te se razvija kao etvrti dio sonatnog stavka, po zavretku treega dijela, reprize (I stavak Beethovenove V simfonije). U fugi c. oznauje i ulomak koji povezuje, s tonalnim funkcijama, temu (subjekt) s odgovorom (contrasubjekt). Taj se ulomak naziva i -> codetta.
LIT.: B. J. Kuschnir, Zur Friihgeschichte des Kodaprinzips (disertacija), Erlangen 1947. A. Suder Die Coda bei Haydn, Mozart und Beethoven (di sertacija), Miinchen 1951. M. Ca.

DJELA. ORKESTRALNA: dvije simfonije: koncert za flaut za klarinet; vie uvertira; fantazija. KOMORNA: kvintet za duha mente i klavir: sonate za fagot (ili violonelo), klarinet i klavir. L Bertha en Siegfried; balet Juanita; scenska muzika za nekcliko n drama. Oratorij Ada von Holland.

COENEN, Johannes Meinardus, nizozemski kom dirigent (Hag, 28. I 1824 Amsterdam, 9. I 1899) Ch. H. Liibecka na Konzervatoriju u Hagu. Najprije u dvorskom orkestru, od 1851 dirigent kazalita Van Lier Felix Meritis u Amsterdamu; 186596 vodio koncerte, voor Volkskvlijt.

COERNE, Louis Adolphe, ameriki kompozitor : (Newark, 27. II 1870 Boston, 11. IX 1922). Muzikt u Stuttgartu, Parizu, Bostonu (J. K. Paine, F. Kneisel) i u nu (J. G. Rheinberger i L. Abel). God. 189396 orgul rovoda u Buffalu i Columbusu (Ohio). Nakon boravk makoj (18991902) predavao na Smith Collegeu u Nortl (Massachusetts) i na ljetnim muzikim teajevima Han versity. Od 1915 do smrti bio je nastavnik na Connectih for Women u New Londonu.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Hiamatha, 18 ski koncert Romantic. Swedish Sonata za violinu i klavir. D} Opere: A Woman of Marblehead, 1897 i Zenobia, 1905. Melodrame: 1904 i The Maiden Oueen. VOKALNA. Kantate: Until the Da^ Song of Victory; Skipper Ireson's Rie. Patriotska himna za zbor i ( Misa u d-molu. Spis The Evolution of Modem Orchestration ( 1908.

COERTSE, Mirni, junoafrika pjevaica, sopran ; 12. VI 1932 ). Pjevanje uila u Durbanu i Beu (J.' Hittorff), na opernoj sceni debitirala 1955 u napuljs Carlu kao Blumenmadchen (Wagner, Parsifal). Od 19; je Dravne opere u Beu, 195658 nastupala na Coven, u Londonu, a zatim gostovala na brojnim svjetskim kazalitima. Izvanredna koloraturna pjevaica, ostvari kreacija, medu kojima se istiu: Kraljica noi (Mozart frula), Olvmpia (Offenbach, Hoffmannove prie), Gild Rigoletto) i Zerbinetta (R. Strauss, Ariadna na Naksosi vala je i u Jugoslaviji. COEUROY, Andr (pravo ime Jean Belime), i muziki pisac (Dijon, 24. II 1891 ). Studirao filc Jcole normale superieure u Parizu. Muziku uio najprije n vatoriju u Dijonu, zatim kod M. Regera u Leipzigu. ( utemeljio, zajedno sa H. Prunieresom, Revue muica, ureivao do 1937. Uz to pisao muzike kritike i lan]

COEUROY COLBRAN

343
francuskih novina i asopisa: Paris-Midi (192539), Gingoire (1927 39), Nouvelle Revue Francaise, Figaro, Nouvelles Litte-raires, itd. God. 192939 vodio muziku sekciju meunarodnog Instituta za intelektualnu suradnju; 193031 odrao niz predavanja u SAD (Harvard University) na temu La Litterature franfaise et ses rapports avec la musigue, a 193040 predavao o suvremenoj muzici u enevi, Parizu i dr. Pisao najvie o roman-tikoj i suvremenoj muzici.
DJELA. SPISI: La musique francaise moderne, 1921; La Tosca de Puccini, 1922; La Walkyrie de R. Wagner, 1922; Essais de musique et litterature comparees, 1923; Weber, 1925 (novo izd. 1954); Le Jazz (u suradnji sa A. Schaeffnerom), 1926; Appels d'Orphee, 1927; Panorama de la musique contemporaine, 1928; Le Phonographe (zajedno sa G. Clarenceom), 1929; Panorama de la Radio (sa J. Mercierom), 1930; Histoire de la musique avec Vaide du disque (sa R. Jardillierom), 1931; Petite histoire des concerts Colonne, 1931; La Musique et le peuple en France, 1941; Histoire generale du jazz, 1942; Les Lieder de Schubert, 1948; R. Schumann, 1950; La Musique et ses formes, 1951; Chopin, 1952; La Musique de chambre, 1953; Histoire de la musique, 1954; Dictionnaire critique de la musique ancienne et moderne, 1956. Izdao djela C. Francka, H. Berlioza, G. Bizeta, C. M. von Webera. Pokrenuo i ureivao zbirke studija: La Musique moderne (6 sv.), 192529 i Les Maitres de la Musique ancienne et moderne (12 sv.), 192835. KOMPOZICIJE: simfonija u h-molu. Komorna muzika. Balet Jeunesse (zajedno sa O. Ferroudom), 1930. Solo-pjesme.

(Mills Music, Incorporation). Osnovao i bio lan (violinist) Dorian Quarteta i String Art Quarteta koji su izvodili suvremenu muziku.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija za dvostruki orkestar, 1937; kon cert za flautu, 1941; Ouintuple Concerto, 1940; varijacije za klarinet, saksofon i gudaki orkestar, 1945; suita za violu i orkestar, 1937; Five Nature Studies, 1932; Retrospections z& gudae, 1933; 4 preludija za gudae, 1937; Four Symphonic Documents, 1939; Histrionics za gudaki orkestar, 1940. KOMORNA: 4 gudaka kvarteta, 192835; Muica za 4 trublje i 3 trombona, 1933; Three Impressions za gudaki kvartet, 1935; Music for Ancient Instruments, 1938; sonata za violinu i klavir, 1932; Music for Bassoon, 1947. DRAMSKA. Za plesae i klavir: Producing Units, 1934 i Trial, 1934. Scenska muzika za Too Late to Die (Ch. Wood), 1935. Filmska muzika. SPISI: The Collector's Twen-tieth-Century Music in the Western Hemisphere, 1961; Twentieth-Century Music in Western Europe, 1965; lanci. LIT.: C. R. Reis, Composers in America, New York 1947.

COFFEY, Charles, irski dramatiar (? 1745). Obradio staru Jevonovu lakrdiju The Devil of a Wife, preudesivi je u ballad-operu The Devil to Pay. Opera se sastoji od dva dijela: The Wives Metamorphosed (1728) i The Merry Cobbler (1735). Uz narodne pjesme ima u njoj i melodija, koje su komponirali Lord Rochester, C. Cibber i dr. U ovoj obradbi bila je izvedena u Berlinu {Der Teufel ist los, 1743), New Yorku (1751) i Beu (u francuskoj verziji, 1767). Libretist Chr. F. Weisse ponovo ju je preradio zajedno s kompozitorom Standfussom (1752) i u tom ju je obliku u Njemakoj prikazivala Kochova putujua druina. J. A. Hiller napisao je za nju 1766 novu muziku. U Njemakoj je ovo djelo izazvalo niz srodnih igrokaza, pa ga opravdano smatraju neposrednim preteom njemakog Singspiela.
LIT.-. W. J. Laurznce, Early Irish Ballad Opera and Comic Opera, MQ, 1922.

COKER, Wilson, ameriki kompozitor (Pincknevville, Illinois, 26. XI 1928 ). Muziku uio u St. Louisu i na univerzitetu Yale u New Havenu (Q. Porter). U kompoziciji se usavravao kod P. Hindemitha i A. Coplanda. Dvije godine proboravio je u Philadelphiji kao stipendist Fordove fundacije, sada je administrator Lincolnova centra u New Yorku.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, I9S8; Analogies, 1957; Lyric Statement, 1960; Declarative Essay, 1960; Overture Giocosa, 1961. Za duhaki orkestar: koncert za tenor-trombon i bas-trombon, 1957; Poliphonic Ode, 1960; uvertira With Bugle, Fife and Drum, 1961. KOMORNA: 2 gudaka kvarteta, 1949 i 1954; duhaki kvintet, 1955; gudaki kvintet Music to a Solemn Theme, 1958; Duo concertante za trublju i embalo, 1951; Concertino za fagot i gudaki trio, 1959. Non Songs za recititora, klarinet i klavir, 1953. Scenska muzika.

COGNI, Giulio, talijanski knjievnik, muziki kritiar i kompozitor (Siena, 10. I 1908 ). Zavrio studij prava, na konzervatoriju Cherubini u Firenci predavao muziku estetiku i psihologiju. Dramatiar i pjesnik, surauje u muzikim a sopisima, bavi se prevoenjem opernih libreta na talijanski kao i kompozicijom.
DJELA (muzika): Le Forze segrete delta Muica, 1942; Che cosa e la Muica. 1956; Wagner e Beethoven, 1960. Napisao libreto Tre sogni per Marina (A. Soresina). Preveo libreta G. F. Handera, A. Honeggera, G. von Einema, E. Kfeneka i B. Brittena kao i Wagnerovih opera (u izvornom ritmu): Parsifal, Rheingold, Walkure, Siegfried, Gb'tterdammerung. Izdao jedan svezak Wagnerovih spisa pod naslovom Religione e Arte, 1964. KOMPOZICIJE. Baleti: Una Notte nel bosco, 1955; II Circo, 1956 i Marco Polo, 1959. Scenska muzika za vie kazalinih komada; Aforismi za violinu, klavir i recitatora, 1966 i dr. LIT.: A. Viviani, II Teatro di Giulio Cogni, Firenze 1961. A. Capasso, I Poemi nibelungici di Wagner, Savona 1967.

COLASCIONE (calascione, tal.; franc. colachori), iani instrument u obliku tambure s neobino dugim vratom. Hvataljka je imala 1624 prenice, pa su se na c. mogli izvoditi i kromatski polustepeni. Opseg instrumenta bio je 1 1/22 1/2 oktava. U poetku je imao 3 ice (E, A, d), kasnije, u XVIII st. 56 ica (D, G, c, f, a, d'). Razvio se iz orijentalnoga tan-bura. Najstariji sauvani primjerak potjee iz 1564. Rairen je bio u XVII st., osobito u junoj Italiji, neto kasnije i u junoj Njemakoj. Oko 1700 upotrebljavao se u komornoj muzici kao instrument generalbasa. Braa Marchi koncertirali su na njemu u Francuskoj 1753, a braa Colla u Njemakoj 1766. Mali c, dug oko 95 cm, ugoen za oktavu vie, upotrebljavao se u Napulju pod imenom colasciontino ili mezzo colascione.
LIT.: K. Geizinger, Der Instrumentenname Quinterne und die mittelalterliche Bezeichnung der Gitarre, Mandola und der Colascione, AFMW, 1924. D. Fryklund, Colascione och colascionister, Svensk Tidskrift for Musikforskning, 1936. K. Ko.

COHEN, Harriet, engleska pijanistica (London, 2. XII 189513. XI 1967). Studirala na Royal Academy of Music i na Thobias Matthay Piano School, gdje je od 1922 i poduavala. Na koncertnim turnejama po Evropi i Americi stekla glas inteligentnog tumaa starije i moderne klavirske muzike. Osobito se zalagala za izvedbu djela suvremenih engleskih muziara, u prvome redu A. Baxa i R. Vaughan Williamsa, koji su joj posvetili vie svojih kompozicija. Poto je 1948 ozlijedila desnu ruku, A. Bax napisao je za nju Concertino za lijevu ruku. Uz njeno su ime vezana muzika natjecanja Harriet Cohen International Music Azvards koja je utemeljio A. Bax. Napisala je knjigu o interpretaciji djela iz svog repertoara Music's Handmaid (1936). COHEN, Karl Hubert, njemaki kompozitor (Laurensberg kod Aachena, 18. X 1851 K6ln, 11. XI 1938). Sveenik u Regensburgu, Bambergu, Kolnu, uz to muziki direktor katedrale u Bambergu i zatim u Kolnu. Od 1888 predsjednik Caecilienvereina Kolnske nadbiskupije. Mnogo se bavio odgojem crkvenih muziara i zalagao za uvoenje i irenje gregorijanskog pjevanja. U njegovim se djelima zamjeuje nastojanje da u duhu cecilijanskog pokreta to vjernije imitira klasinu polifoniju Palestrinina doba.
DJELA. CRKVENA: mise; Requiem; dva Te Deuma; litanije; antifone; psalmi; himne; crkvene pjesme. SPISI: Uber die einheitliche Pflege des Chorals, 1910; Kurzgefasste Regeln fitr den Vortrag des gregorianischen Chorals, 1911; Choralkursus, abgehalten 1910 zu K'ln (predavanje Cohena i drugih). LIT.: A. Scharnagl, Karl Hubert Cohen, MGG, II, 1952.

COLASSE (Collasse), Pascal, francuski kompozitor (Rheims, krten 22. I 1649 Versailles, 17. VI 1709). Kao djeak pjevao u crkvenim zborovima. Poduavao ga je J.-B. Lully i kasnije mu davao da izrauje pratnju u njegovim operama. Lullvjevim posredovanjem dobio 1683 jedno od etiri dirigentska mjesta u Kraljevoj kapeli, a 1696 postao kraljevski maitre de musiaue de chambre. Od Luja XIV stekao privilegij za otvaranje opere u Lilleu, ali se nakon poara kazalita vratio na prijanje mjesto.
DJELA. Deset opera: Thetis et Pelee, 1689; Enee et Lavinie, 1690; Astree et Celadon, 1692; Jason, 1696; LaNaissance de Venus, 1696; Polyxene et Pyrrhus, 1706 (operu Achille et Polyxene, 1687 i Balletde saisons napisao zajedno sa J.-B. Lullvjem). Baleti: Ballet de Villeneuve St.-Georges, 1692 i Les Saisons, 1695; divertissementi; pastorale. COLASCIONE. Italija, Mnogo svjetovnih i crkvenih pjesama. XVII st. LIT.: L. de La Laurencie, La Musique francaise de Lully a 31uck, Encvclopedie delamusique et dictionnaire du conservatoire. P. Melese, Repertoire annaliticjue des documents contemporains concernant le theatre a Pari, sous Louis XIV, Pari 1934- D. Launays, Pascal, Collasse MGG, II, 1952.

COHN, Arthur, ameriki violinist, dirigent i kompozitor (Philadelphia, 6. XI 1910 ). Studirao na Combs Conservatory u Philadelphiji i na Juilliard School of Music (R. Goldmark) u New Yorku. God. 193452 nadzornik zatim direktor tzv. Fleisher Collection na Free Library u Philadelphiji, 194955 dirigent Simfonijskog orkestra Germantowna i 195255 direktor muzike kole (Settlement School of Music) u Philadelphiji. Od 1956 direktor Simfonijske i odgojne muzike u New Yorku

COLBRAN, Isabella Angela, panjolska operna pjevaica, dramski sopran (Madrid, 2. II 1785 Bologna, 7. X 1845). Uenica F. Pareje u Madridu, G. Marinellija i G. Crescentinija u Napulju, debitirala 1801 u Parizu. Pjevala u Milanu, Veneciji, Rimu, Napulju i u mnogim drugim evropskim gradovima. Posljednji je put javno nastupila 1823 u Londonu, ali joj glas po slije 1815 nije vie imao pravog sjaja. God. 1822 udala se za G.

344

COLBRAN COLLEGIUM MUSICUM

DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1896; koncert za violin 1911; Toussaint VOuverture, 1901; Petite suite de concert; African S, from an Everyday Romance, 1900; Ballade', ldyll; Symphonic Varic African Air. KOMORNA: dva gudaka kvarteta; klavirski kvi za klavir, gudake i duhake instrumente; kvintet za gudaki kvarte sonata za violinu i klavir. Vie kompozicija za klavir, violinu, Opera Thelma; 2 operete. VOKALNA: oratorij The Atonement, of Hiazvatha za sole, zbor i orkestar, 18981900 (jedno od njegov djela); The Blind Girl of Castel Cuille za mezzosopran, zbor i ork< Meg Blatie za mezzosopran, zbor i orkestar, 1902; Kubla-Khan, r mezzosopran, zbor i orkestar, 1906; Endymion >s Dream za sole, zboi 1910; Sea Drift, rapsodija za zbor; A Tale of Old Japan za sole, zboi 1911; pjesme Children's Songs; Songs and Part-song i dr. LIT.: H. Antcliffe, Some Notes on Coleridge-Tavlor, MQ, l< Berwick-Sayers, Samuel Coleridge-Tavlor Musicien. His Life and Le H. d'Anson Fausset, Samuel Coleridge-Tavlor, London 1926. J Taylor, Samuel Coleridge-Tavlor, London 1942. Isti, Coleri< London 1943.

Rossinija. Komponirala vie pjesama. Rossini je za nju komponirao operu Elisabetta, Regina d' Inghilterra. COLBURN, George, ameriki dirigent i kompozitor (Colton, New York, 25. VI 1878 Chicago, 18. IV 1921). Studirao na American Conservatory u Chicagu kod A. Weidiga (kompozicija i violina), H. Wellsa (klavir) i C. Hacketta (pjevanje), God. 1903 15 predavao na tom Konzervatoriju teoriju i violinu; od 1915 bio je dirigent Gradske muzike u Winoni (Minnesota).
DJELA: simfonijska pjesma Spring's Conquest, 1913; simfonijska suita Anthony and Cleopatra, 1915; Rondo za orkestar 1910. Klavirski kvartet; klavirski trio u c-molu, 1909. DRAMSKA. Scenska muzika za Heroda S. Philippsa, 1906; The Masque of Montezuma, 1913; The Masque of Demeter and Persephone, 1913; Ceasar's Gods, 1913; Putim Pageant, 1913. LIT.: Jarro (G. Piccini), Gioacchino Rossini e la sua famiglia, Firenze 1902. G. Radicciotti, Gioacchino Rossini, I, Tivoli 1927. A. della Corte, L'Interpretazione e gli interpreti, Torino 1951.

COLE, Nat (nadimak King; pravo ime Nathaniel Coles), ameriki jazz-kompozitor i pjeva crnakoga podrijetla (Montgomery, Alabama, 17. III 1917 Hollywood, California, 15. II 1965). Karijeru zapoeo 1936 u Los Angelesu kao pijanist. God. 1939 osnovao trio (klavir, gitara i bas) koji se ubrajao medu naj bolje combo-sastave. Kao pijanist bio je pod utjecajem E. Hinesa; 194446 uivao ugled jednog od najboljih jazz-pijanista. Od 1943 nastupao kao pjeva pratei se sam na klaviru. God. 1946 raspustio svoj instrumentalni trio i nastavio koncertirati samo kao pjeva. Popularnost mu je bila tolika da su se snimci s nje govim interpretacijama prodavali u milionima primjeraka (Szveet Lorraine, 1940; / love you for sentimental reason, 1943; Route 66, 1945)LIT.: H. Panassie, Les Rois du jazz, Geneve 1945.

COLE, Rossetter Gleason, ameriki kompozitor i pedagog (Clyde, Michigan, 5. II 1866 Lake Bluff, Illinois, 18. V 1952). Studirao najprije na Michigan University (Ann Arbor), zatim u Berlinu kod Maxa Brucha. Od 1892 nastavnik muzike u Wisconsinu, Iowi i Illinoisu; 190839 vodio muzike ljetne teajeve univerziteta Columbia u New Yorku i od 1915 teoretski odjel na Cosmopolitan School of Music u Chicagu. U njegovim kompozicijama nazire se utjecaj C. Francka.
DJELA. ORKESTRALNA: Symphonic Prilude, 1915; Ballade za violonelo i orkestar, 1909; Heroic Piece za orgulje i orkestar, 1924; Pioneer Overture, 1919; Variations on Folksong El-A-Noy, 1941; Variations by 12 American Com-posers, 1941; Rhapsody. Sonata za violinu i klavir. Kompozicije za klavir i za orgulje. Opera The Maypole Lovers, 1931. VOKALNA. Kantate: The Passing of Summer, 1902; The Broken Troth, 1917 i The Rock of Liberty, 1920. Hiatuatha's Wooing i King Robert of Sicily za pripovjedaa i orkestar; solo-pjesme. LIT.: C. R. Reis, Composers in America, New York 1947.

COLLAER, Paul, belgijski muzikolog, pijanist i (Boom, 8. VI 1891 ). Studirao klavir i harmoniju na vatoriju u Mechelenu te kemiju na Univerzitetu u Bi God. 1922 utemeljio i do 1937 vodio koncerte Pro Ari struktura posluila za uzor godinjim festivalima Medu: drutva za suvremenu muziku. God. 193752 muziki flamanskih emisija Belgijske radio-difuzije, od 1959 sjednik bruxelleskog Orchestre National Belge. Uz to 1910 i 1953 koncertirao kao pijanist i dirigent (1952 izve< put u Belgiji Stravinskijevu operu The Rake's Progress). r. poznavanje muzike XX st. i osobna povezanost s mnogin ajnijim kompozitorima dananjice omoguili su Col napie jedno od najzanimljivijih djela o muzikom stvarar vremena (La Musique moderne). Bavio se i problemirm te je 1954 utemeljio ustanovu Collogues de Wegimom international d'e'tudes ethno-musicologigues, a 1964 izabran j linu za predsjednika Naunog savjeta Meunarodnog za komparativni studij muzike. Posebno zanimanje po C. i za muziku prolosti, organizirajui izvedbe barokne sansne muzike na izvornim instrumentima.
DJELA: Darius Milhaud, 1929 (novo izd. 1947); Igor Stravim J. S. Bach, 1937; Signification de la musique, 1941; La Musique moc 1950, 1955 (novo proireno izd. na engleskom 1963); Atlas histor musique (u suradnji sa A. van der Lindenom), 1960; Orientaciones 1. la Muica, 1961; // Gruppo dei Sei, L'Approdo musicale br. 1920, 1 anien, 1965; Amerika. Eskimo und indianische Bevblkerung, 1967. Ok( dija i lanaka u razliitim asopisima. Uredio: I sv. zbornika Les de Wegimont, recueil d'etudes ethno-musicologigues, 1956; zbornik de Musique africaine (UNESCO) i I sv. edicije Musikgeschichte in Bildt urednik), 1962.

COLE, Ulric, ameriki kompozitor i pijanist (New York 9. IX 1905 ). Prvo muziko obrazovanje stekla od svoje majke, kasnije uila klavir kod J. Lhevinnea, a kompoziciju kod R. Goldmarka u New Yorku i 192729 kod Nadie Boulanger u Parizu. Ve u jedanaestoj godini koncertirala kao pijanist. God. 1936 42 predavala klavir i kompoziciju na Masters School u Dobbs Ferrvu (New York).
DJELA. ORKESTRALNA: 2 koncerta za klavir, 1939 i 1942; Divertimento za 2 klavira i gudae, 1934; Tzvo Sketches za gudaki orkestar, 1937. KOMORNA: gudaki kvartet, 1932; suita za gudaki trio, 1931; suita za gu daki kvartet, 1936; klavirski kvintet, 1936; 2 sonate za violinu i klavir, 1927 i 1929. KLAVIRSKA: sonata, 1933; Purpleshadozvs i dr. Popularna je njena preradba Valsa iz Serenade za gudae P. I. Cajkovskog, za dva klavira.

COLEMAN, Ornette, ameriki jazz-saksofonist i kompozitor crnakoga podrijetla (Fort Yorth, Texas, 19. III 1930 ). Svira alt-saksofon, tenor-saksofon, trublju i violinu. Od 1955 ivio u Los Angelesu, zatim je studirao na Muzikoj jazz-koli u Lenoxu (Massachusetts), a 1959 preselio se u New York. Tu je s velikim uspjehom nastupao i ubrzo stekao ugled kao najavangardniji jazz-muziar. Zaetnik je tzv. free stila (totalna improvizacija i odbacivanje harmonija i tematskog materijala). Od 1965 ivi u Evropi i prireuje koncerte u svim veim gradovima. Najpoznatije ploe, koje imaju revolucionarno znaenje za promjenu stila u jazzu, jesu: Tomorroiv is the Question, The Shape of Jazz to Come, Change of the Century, Free Jazz. COLERIDGE-TAYLOR, Samuel, engleski kompozitor (London, 15. VIII 1875 1. IX 1912). Kompoziciju studirao kod Ch. Stanforda na Royal College of Music u Londonu. God. 1903 osnovao u Crovdonu amaterski gudaki orkestar, koji je kasnije nadopunio duhakim. God. 190412 dirigent londonskog Hdndel Society; dirigirao svoja djela na festivalima u Engleskoj i na koncertnim turnejama u SAD (1904, 1906, 1910). Bavio se i pedagokim radom; od 1898 predavao na Royal Academy of Music u Londonu, a potkraj ivota na Guildhall School of Music. U njegovoj muzici osebujno se zdruuju gracija i lakoa, no uz stilistiku ovisnost od Dvofaka' i Mendelssohna esto upada u nepotreban sentimentalizam i neukusnost. C. je najvie uspijevao u kraim djelima (Petite Suite de Concert).

COLLAN, Karl, finski kompozitor i muzikolog 3. I 1828 Helsinki, 12. IX 1871). Doktorirao 186c Ofversigt af Serviens historiska folksdnger. God. 1859 davao njemaki na Univerzitetu u Helsinkiju, a od 1 bibliotekar Univerzitetske biblioteke. Komponirao puki zborove i solo-pjesme na tekstove skandinavskih pjesn neberga (Fanrih Stdls sd'gnar), Oksanena (Savolaisen Topeliusa (Vaa marsch) i dr.; mnoge od njih postale: popularne da ih Finci smatraju narodnim pjesmama, prvima sakupljao i izdavao finske narodne pjesme. COLLA PARTE (tal.). oznauje da se pratilac na (ili orkestar) mora prilagoditi slobodnoj interpretaciji ne drei se strogo takta i ritma. Povratak u strogi takt t se izrazom a battuta. COLLECTIO OPERUM MUSICORUM BATA Vi SAECULI XV E XVI -> Spomenici muzike umjetnost, maka i Austrija COLLEGIUM MUSICUM, 1. naziv za razliita : udruenja, koja su se organizirala radi redovitog zaje muziciranja. Do oko 1650, kad su se pod nazivom c. m. jevali i kantorati i convivia muica, njegovala se preteno muzika. Nakon 1700 poinju u c. m. sve vie sudjelovat sionalni muziari, to dovodi do prerastanja drutva u tj. u isto koncertno udruenje. Stariji tip c. m. (kao i sar javlja se gotovo iskljuivo u Njemakoj i u njemakon vicarske, a njegovi su lanovi studenti ili pripadnici skog stalea. Slina udruenja susreu se u Engleskoj po vom Consorts. Francuske academies iz XVIII st. okup svojim redovima plemie, a talijanske accademije plemie dane, koji njeguju muziku i javno koncertiraju. C. m. su razvili u znaajne muzike ustanove, npr. Gezvandhaus u Li U XIX st. nema im vie traga. Panju ljubitelja muzike za tada sve vie zborno pjevanje, jer c. m. ne mogu udovol veim zahtjevima novog instrumentalnog stila. Novu fazu u razvoju c. m. donosi XX st. God. 1908 H. Riemann c. m. na Univerzitetu u Leipzigu, sa zadati izvodi stare, odnosno malo poznate, ali vrijedne komj Nakon Prvoga svjetskog rata osnivaju se u Njemakoj nove muzikoloke katedre koje po uzoru na Leipzig

COLLEGIUM MUSICUM COLONNA

i svoj Collegium musicum. Njihove priredbe obino su internog karaktera, a popraene su kraim predavanjem o autorima i djelima koja se izvode. Instrumentalni ansambli u c. m. slue se otada i starim instrumentima (viola da gamba, blokflauta i dr.), dok vokalni izvode preteno zbornu literaturu XV i XVI st. Do susreta c. m. s modernom muzikom dolazi nakon 1920 zaslugom P. Hindemitha i njegovih djela namijenjenih izvoenju u collegium
musicumu.

345

U XVIII st. naziv c. m. imao je i druga znaenja; tim su se imenom nazivali kolski orkestri (Gorlitz, 173685), kao i redoviti sedmini sastanci nekih kneevskih orkestara, na kojima su dirigenti govorili o muzici. Instruktivna tendencija takvih sastanaka navela je kasnije K. F. Zeltera da orkestralnu kolu berlinske Singakademie pretvori u univerzitetski collegium musicum.
LIT.: K. Nef, Die Collegia muica in der deutschen reformierten Schweiz, St. Gallen 1897. Isti, Zur Geschichte der deutschen Instrumentalmusik in der zweiten Halfte des 17. Jahrhunderts, 1902. H. Kretzschmar, Die Musik auf den Universitaten, Musikalische Zeitfragen, Leipzig 1903. P. Wagner, Zur Musikgeschichte der Uni'/ersitaten, AFMF, 1921. J. M. Muller-Blattau, Collegium musicum, Collegium musicum, 1932. G. Pinthus, Das Konzertleben in Deutschland, Leipzig 1932. A. Werner, Freie Musikgemeinschaften alter Zeit im mitteldeutschen Raum, Wolfenbiittel 1940. E. Preussner, Die biirgerliche Musikkultur, Kassel 1950. K. Gudemill, Collegium musicum, MGG, II, 1952. K. Ko.

COLLES, Henry Cppe, engleski muziki kritiar i muzikolog (Bridgnorth, Shropshire, 20. IV 1879 London, 4. III 1943). Muziku teoriju, muzikologiju i orgulje uio na Royal College oj Music u Londonu (H. Parry, W. Alcock i H. Davies); studij je dovrio 1902 na Worcester Collegeu u Oxfordu (W. Parratt). Od 1905 do smrti muziki kritiar Timesa; osim toga poduavao od 1919 muziku historiju na Royal College of Music. Uivao je velik ugled kao kritiar zbog tanih sudova i taktinosti. Od

2. Kamernomuziko udruenje beogradskog univerziteta, osno vano 1925 na inicijativu Miloja Milojevia i nekolicine univerzi tetskih nastavnika u cilju da neguje muziku kamernog stila i da vaspitava muziki ukus univerzitetske omladine (iz statuta udruenja). Iako se prvobitno zadatak sastojao u negovanju muzike pretklasine i klasine epohe pri emu je veliki broj kompozicija starih majstora izvoen tada prvi put u Beogradu C. m. je postepeno proirivao svoje programe i do savremenih autora. Pored stalnih kamernih ansambla i stalnog kamernog orkestra (pod dirigovanjem M. Milojevia) u kojima su kao iz voai uestvovali lanovi udruenja, kao solisti su istupali i mnogi renomirani profesionalni muziki umetnici. Desetogodinjicu svoga rada C. m. je obeleio 1935 sveanim koncertom posveenim delima Mozarta. Ubrzo posle toga delatnost udru enja se proiruje i na dodeljivanje nagrade delima jugoslovenskih kompozitora, na pomaganje muziko-naune nastave na Univer zitetu i na pokretanje edicije savremenih jugoslovenskih kompo zicija. Svojim stilskim i sistematski sastavljenim programima, po praenim najee instruktivnim predavanjima, C. m. je odigrao veliku ulogu u propagiranju muzike ne samo meu studentima i profesr rima Univerziteta, nego i kod iroke publike. Delatnost udruenja prekinuta je 1941, a celokupna notna arhiva, knji nica, kao i primerci edicije, izgoreli su u oktobru 1944, kada su faistiki okupatori zapalili zgradu Univerziteta u kojoj je bilo sedite udruenja. S. . K. 3. Komorni ansambl koji je 1951 osnovao u Zagrebu Theo Tabaka sa ciljem da njeguje muziku baroka i rokokoa te muziku XX st. Ansambl je do danas (1970) nastupio vie od 1200 puta u zemlji (Dubrovake ljetne igre, Splitsko ljeto, Ljubljanski festival, Zadarske veeri), kao i na gostovanjima u Italiji, Austriji i Njemakoj. Od 1968 lanovi su Theo Tabaka (flauta), Ivo Olup (oboa), Marijan Kobeti (fagot) i Mira Flis (embalo i klavir). U izvedbama ansambla gostovali su mnogi domai i strani umjet nici, meu kojima su vokalni solisti Vera Grozaj, Zdenka abi-Hesky, Vladimir Rudjak, Laurence Dutoit i Rotraud Hansmann, embalisti Li Stadelmann, Isolde Ahlgrimm, Gudrun M. Schmeiser i dr. K. Ko. COLLEGIUM MUSICUM RAGUSINUM, komorni ansambl u Dubrovniku koji su 1968 osnovali Seka Vasiljevi (sopran), Klaudija Toth (violinelo), piro Veselinovi (flauta) i Ivo Brangjolica (embalo). Ansambl stalno nastupa u staroj apoteci franjevakog samostana, u atriju palaa Sponza i Kneeva dvora, dvorcu Sorkoevi i dr., izvodei u prvom redu djela starih dubrovakih kompozitora (L. i A. Sorkoevi, T. Resti, I. M. Jarnovi i dr.). C. M. R. gostovao je i u inozemstvu, K . K O . COL LEGNO (tal. sa drvetom), uputa iz izvodilake prakse gudakih instrumenata. Nota, ili niz nota, oznaenih sa c. 1. izvodi se tako da se po ici udara drvenim dijelom (tapom) gudala. Ovako dobiveni zvuk donekle se pribliava zvuku tamnoga pizzicata ili tonu ksilofona.

COLLEGIUM MUSICUM. D. Chodowicki, Koncert

njegovih djela istiu se studije o engleskoj muzici i biografije engleskih muziara.

DJELA: Brahms, 1909; The Grozoth of Music, a History for Schools (3 sv.), 191216; Voice and Verse, a Study on English Song, 1928; Official History of the Royal College of Music (3 sv.), 1933; Chamber Music of Brahms, 1933; On Learning Music, 1940; H. Walford Davies, 1942; Essays and Lectures, 1945. Za kolektivni rad Oxford History of Music napisao poglavlje Symphony and Drama: 1859 1900. Uredio spomenicu u ast W. Parrvja; priredio III i IV izd. Gr ove' s Dictionary of Music and Musidans. LIT.: A. H. Fox Strangways, Henry ope Colles (18791943), Music and Letters, 1943. F. Hozoes, Henry ope Colles: A Tribut, The Musical Times, 1943. H. F. Redlich, Henry ope Colles, MGG, II, 1952.

COLLET, Henri, francuski muzikolog i kompozitor (Pariz, 5. XI 1885 3. XI 1951). Cijeli njegov ivot i rad odvijao se naizmjenino u Francuskoj i panjolskoj. U Bordeauxu je uio klavir na Konzervatoriju i diplomirao knjievnost na Filozofskom fakultetu. Kompoziciju studirao u Francuskoj kod D. de Severaca i G. Faurea, a u panjolskoj kod F. Pedrella, F. Olmade i M. de Falle (instrumentacija). Kratko vrijeme koncertirao kao pijanist, a zatim se potpuno posvetio izuavanju panjolskog jezika, narodnih obiaja i muzike. God. 1933 postao lan Akademije lijepih umjetnosti u Madridu. U Colletovim kompozicijama osjea se panjolski kolorit, osobito u melodici i ritmici. Meu muzikolokim radovima najznaajnije su studije 0 panjolskoj polifoniji XVI st. Kao kritiar posebno se zani mao za skupinu francuskih kompozitora Les Six, koju je for mirao i predstavio francuskoj publici u parikom listu Comoedia.
DJELA. ORKESTRALNA: Symphonie de VAlhambra: simfonijska pjesma El Escorial; violinski i klavirski koncert; Rapsodie castillane za violu ili violinu 1 orkestar; Seguidilla (kastilijanski plesovi) za klavir i orkestar. Komorne kompozicije. KLAVIRSKA: Chants de Castille; Danses de Castille. DRAM SKA: komina opera La Chevre d'or, 1936; baleti Los Toreros, 1933 i Clavelitos, 1947; scenska muzika; operete. VOKALNA: solo pjesme prema panjolskim motivima. SPISI: Les Cantigas d'Alphonse le Savant (sa P. Villalbom); Le Mysticisme musical espagnol au XVI e siecle, 1913; Tratado de Organo, 1913; La Renaissance espagnole musicale au XIX e siecle (u A. Lavignac, Encvclopedie du Conservatoire), 1920; Victoria, 1926; L'Essor de la musiaue espagnole au XXe stide, 1929; Ouatorze chants polyphoniques espagnols du XV e siecle, 1935; Albeniz et Granados, 1948. lanci u francuskim i panjolskim asopisima. LIT.: J. Pruliere, Henri Collet, Le Courrier des Arts et des Lettres, Pari 1948. R. Cotte, Henri Collet, MGG, II, 1952.

COLL'OTTAVA (tal.), vrsta muzike kratice, stavlja se ponajee uz dionicu u basovskom registru, rjee u~ diskantu, a oznauje udvostruenje dionice donjom (odnosno gornjom) oktavom, koju kompozitor ne ispisuje, da bi izbjegao Pie se: pomone crte. Npr. Izvodi se:

ColVott.bassa

fTf

COLNARI, Stanko, pjeva, bariton (Stare pri Ptuju, 20. I 1922). Studij muzike zavrio na Pedagokoj aka demiji u Ljubljani; u solo-pjevanju uenik J. Foedransperg, I. Ribi i J. Betetta. Od 1963 solist je Mariborske opere. Ostvario je vie baritonskih uloga lirskog karaktera meu kojima se posebno istiu: Georg Germont (Verdi, La Traviata) i Gerard (Giordano, Andrea Chenier). M. pe. COLONNA, Fabio, talijanski muziki teoretiar (Napulj, oko 15671650), jedan od prvih lanova Accademije dei Lin-

346

COLONNA COLZANI

cei u Rimu, erudit, u prvom redu botaniar. Zastupao je sta jalite N. Vicentina da treba obnoviti tri antika tonska roda (dijatonski, kromatski i enharmonijski). Konstruirao instrument sa icama, tzv. pentecontachordon, koji cijeli stepen dijeli na tri dijela, odnosno oktavu na 17. Taj je instrument opisao u La Sambucca lincea ovvero delVistrumento perfetto, Napoli 1618. COLONNA, Giovanni Paolo, talijanski kompozitor (Bologna, 16. VI 1637 28. XI 1695). Uenik G. Carissimija, A. M. Abbatinija i O. Benevolija. Orgulja u Rimu, a od 1659 dirigent crkve San Petronio u Bologni. Jedan od najznaajnijih crkvenih kompozitora bolonjske kole potkraj XVII st., C. je bio suosniva i u vie navrata predsjednik bolonjske Accademia dei filarmonici.
DJELA. DRAMSKA. Opere: L'Alloro trionfato, 1672 (zajedno sa G. B. Vitalijem); Le Contese di Pallada e Venere sopra U bando d'amore, oko 1674; Pelope e Ippodamia, 1678; Amilcare in Cipro, 1692. VOKALNA. Oratoriji: // trin/o della fede, 1672; La Morte di S. Antonio da Padova, 1676; Sansone, 1677; Santa Teodora, 1678; Salomone amante, 1679; San Basilio, 1679; // Transito di S. Giuseppe, 1686: Absalone, 1686; Profezia di Eliseo nell'assedio di Samaria, 1686; La Caduta di Gerusalemme, 1688; Bettuglia liberala, 1690; Giuliano, 1694. Kantata VInferno degli amanti. CRKVENA: Messe piene a 8 voci con 1 e 2 organi, 1684; Messe, Salmi e Responsori a 8 voci con 1 0 2 organi, 1685; Messa a Salmi concertati a 3 e 5 voci con strumenti, 1691. Litanie con le quatro Antifone della B. Vergine, a 8 voci piene, 1682; 3 knj. 8-gl. psalama uz orgulje, 1681, 1686 i 1694. Motetti a voe con 2 violini e bassetto di viola, 1681; Motetti a 2 e 3 voci, 1681; Compieta e Seauenze a 8 voci, 1687; Lamentazioni a voe sola, 1689. Mnoge kompozicije tampane su u zbornicima onog vremena ili su sauvane u rukopisu (Bologna, Be). LIT.: L. Frati, Per la storia della muica in Bologna nel secolo XVII, RMI, 1925. R. Paoli, Giovanni Paolo Colonna, MGG, II, 1952.

COLONNE, douard (pravo ime Jules-douard Judas), francuski dirigent i violinist (Bordeaux, 23. VII 1838 Pariz, 28. III 1910). Uenik N. Girarda i Ch. E. Sauzava (violina), A. Ehvarta i A. Thomasa (kompozicija) na Parikom konzervatoriju. God. 185867 lan orkestra parike Opere i kvarteta Lamoureux. Dirigirao na Concerts Pasdeloup i Concerts du grand Hotel. God. 1873 osnovao u Parizu Concert national, a 1874 Concerts du Chdtelet iz kojih se kasnije razvila Association artistique des Concerts Colonne. Zalagao se za izvoenje djela H. Berlioza (Reauiem; Romeo et Juliette; La Damnation de Faust; L'Enfance du Christ; Les Troyens). Na Svjetskoj izlobi 1878 u Parizu dirigirao glavnim koncertima, a 1892 postao prvi dirigent Pa rike opere, gdje se istakao izvoenjem opera Salammbo (Rever), Samson et Dalila (Saint-Saens) i Walkure (Wagner). Gostovao i po drugim evropskim gradovima. COLOR (lat. boja), 1. u menzuralnoj notaciji naziv za razliito bojadisanje notnih znakova. U poetku XIV st., kad se ope-

nito upotrebljavaju crne note, to je naziv za crvene (notulae rubrae) ili one, koje su trebale biti crvene, ali su ostale neispunjene, dakle bijele (notulae albae, dealbatae, capatae). Od XV do XVIII st., kad je uvedena bijela notacija, c. je naziv za crne note (notulae nigrae, denigratae, hemiolia). Glavno znaenje crvenih nota bilo je kako tumai Ph. de Vitry u svom traktatu Ars Nova u promjeni osnovnog ritma, tako da je od perfektnog modusa i imperfektnog tempusa nastajao imperfektni modus i perfektni tempus. Osim toga, crvena se notacija upotrebljavala u sluajevima, kad se eljelo naznaiti: a) da neku melodiju treba pjevati za oktavu vie; b) da se cantus planus razlikuje od menzuralne muzike; c) da se izbjegava perfektna menzura i d) da se izbjegava alteracija ili imperfekcija. Uz ove sluajeve navodi J. Wolf za kraj XIV st. jo i slijedee: a) biljeenje perfektnih vrijednosti u imperfektnom tempusu i b) biljeenje diminucije. U drugoj polovini XIV st. c. postaje sve sloeniji, jer se uz crvene i crne notne znakove pojavljuju i note pola crne pola crvene, zatim pola crvene pola bijele, pa tzv. notae caudatae u crvenoj ili bijeloj boji, kao i neispunjene crvene. Prema W. Apelu potkraj stoljea znaenje crvenih nota je ovo: A. a) 3 crvene breves = 2 crne breves u tempus perfectum s prolatio minor; b) 3 crvene semibreves = 2 crne semibreves u tempus imperfectum s prolatio major; c) obojene triole u tempus imperfectum s prolatio minor pomou 3 crvene semibreves; d) isto pomou 3 crvene minimae. B. Sinkopiranje i nesavrene grupe crvenih nota. Crvene se note pojavljuju pojedinano i u grupama po dvije, ali zadravaju svoju obinu vrijednost, tek se pomie akcent. C. Bojenje s obratnim znaenjem: crvena boja uzrokuje perfekciju imperfektnih nota. Taj se sluaj javlja u tempus imperfectum s prolatio minor kod upotrebe crvenih breves ili semibreves, kao i u tempus perfectum s prolatio minor kod upotrebe crvenih semibreves. D. Umanjenje vrijednosti na polovicu: crvena minima = semiminima. E. Prazne crvene note oznauju grupu od dvije u prolatio perfecta. U poetku XV st. openito se upotrebljavaju crvene minime i semiminime, a ove posljednje biljee se

razliiti m oblicim a. Potkraj stoljea one dobivaju konaan oblik . Od ostalih kolori-

ranih notnih znakova iz tog vremena najvanija je crveni njena ili prazna) i crna dragma <i> koja vrijedi 3/4 ili 4/3 1 U toku XV st., kad kompozitori umjesto crnih notnih : poinju pisati bijele, postepeno se gubi zanimanje za kol i ono vie ne dovodi do promjene u vrijednosti pojedinih znakova. Iznimku predstavlja tempus perfectum s prolatii i tempus perfectum s prolatio major, gdje tri crne brev< avaju vrijednost dviju bijelih. Isto vrijedi u tempus ir tum s prolatio major, odnosno, u tempus perfectum s 1 major za tri crne semibreves. Poseban sluaj koloriranja predstavljao je u XV i ] tzv. minor color, koji se javljao u dva oblika: (ili 1 + i (ili i i i). Oba su oblika u poetku odgovarala p sesquialtera (J J i j J"), ali su ubrzo poprimili imperfekti dnosti (J . .M J7j). Premda se c. u notaciji zadrao do poetka XVIII s1 od kraja XVI st. bio mrtvi pojam. Jednostavni ritam iz' iz prakse upotrebu crnih nota, analogno kao to su raniji z ritmijski obrasci djelovali da se uvedu crvene note. O nota zadrale su se u upotrebi samo manje vrijednosti modernoj notaciji zauzimaju istaknuto mjesto. Tome je pridonio notni tisak, koji je olakao pisanje crnih znak 2. Ve u XIII st. muziki su teoretiari colorom ponavljanje melodijske linije. Kad se ponavljao samo p ligature, onda je drugi postepeno silazio do kvinte, a kad navijalo vie tonova, onda je melodija mogla silaziti do Ovakve su se formule sauvale sve do XVIII st. U vie kompozicijama, kao npr. u rondeauxu ili u narodnim pje mogao se ponavljati i cijeli melodijski odsjek. Jedna v tog tipa bila je izmjena dionica (-> Stimmtausch). Osim se upotrebljavao i kao naziv za ukraavanje ili florifikac Flores), a primjenjivao se i kod nekih akorda da bi se ] ugodnije djelovanje. 2. Crnim colorom sluili su se kompozitori u vokalni lima kao simbolom, da bi istaknuli znaenje pojedinih kao to su npr. no, tama, sljepoa i si. Ta je praksa bila 1 proirena u madrigalima XVI st. * * I j cl I J J A I o
Ich bbi scbioarz CL- ber gcur Ue- hlik.

II

i
J

LIT.: H. Riemann, Studien zur Geschichte der Notenschrift, 1878. Isti, Ueber die verschiedene Bedeutung des Color, MFM 1 J. Wolf t Geschichte der Mensural-Notation von 1250 bis 1460 (3 sv zig 1904. A. Einstein, Augenmusik im Madrigal, ZIMG, 1912. Handbuch der Notationskunde (2 sv.), 1913 i 1919. R. Ficker, Formj der mittelalterlichen Musik, ZFMW, 1925. H. Besseler, Studien zi des Mittelalters, AFMW, 1927. J. Handschin, Zur Frage der mel Paraphrasierung im Mittelalter, ZFMW, 1928. M. Schneider, Die / des XIV. Jahrhundert in Frankreich und Italien, Berlin 1930. H, Die Musik des Mittelalters und der Renaissance, Potsdam 19313? Korte, Studien zur Geschichte der Musik in Italien im ersten Vierte Jahrhunderts, Kassel 1933. H. Schmidt, Die drei- und vierstimmigen Kassel 1933. S. M. Cserba, Der Musiktraktat des Hieronvmus de O. P., 1935. B. Dannemann, Die spatgotische Musiktradition in Fi und Burgund vor dem Auftreten Dufavs, Strassburg 1936. L. K. 1 Die Friihgeschichte des Kanons bis Josquin des Prez (um 1500), E: 1937- G- Reese, Music in the Middle Ages, New York 1940. G. I tegrative Devices in the Music of Machaut, MQ, 1948. W. Apel, T. tion of Polvphonic Music (IV izd.)> Cambridge (Mass.) 1950. Isti Secular Music of the Late Fourteenth Century, Cambridge (Mass.) H. Besseler, Bourdon und Fauxbourdon, Leipzig 1950. M. Bukofzer in Medieval and Renaissance Music, New York 1950. G. Reaney MGG, II, 1952. G. Reichert, Das Verhaltnis zwischen musikalisc textlicher Struktur ..., AFMW, 1956. Isti, Wechselbeziehungen : musikalischer und textlicher Struktur..., In memoriam J. Handschii bourg 1962. C. Parrish, A Curious Use of Coloration..., Essays or Festschrift A. Th. Davison, Cambridge, Mass., 1957. M. B. Goli Performance of Coloration, Sesquialtera, and Hemiola (disertacija), 5 California, 1963. K

COLTRANE, John William, ameriki jazz-saksofi kompozitor crnakoga podrijetla (Hamlet, New Carolii IX 1926 Huntington, New York 3 17. VII 1967). S na Ornstein School of Music u Philadelphiji. Karijeru jazz-m zapoeo 1945 svirajui s najpoznatijim muziarima ta< modernog jazza. Nastavlja i transponira na originalan na> Charlija Parkera. Njegov umjetniki izvanredno dotjeran sviranja, pun osebujne sonornosti, postao je uzor svim -saksofonistima modernog jazza. Njegova je muzika goto straktna, liena melodike i lirizma. Upotrebljavao je mnogo talne motive (uglavnom indijski folklor). C. je uz O. Colemj najznaajniji novator u jazz-muzici oko 1960. COLZANI, Anselmo, talijanski pjeva, bariton ( kraj Bologne, 28. III 1918 ). Pjevanje uio kod Zam na opernoj pozornici debitirao 1947 u Bologni kao Kralje nik (Wagner3 Lohengrin). Od 1953 lan je milanske Sce

COLZANI CONCENTUS
1956 opere u San Franciscu i od 1960 njujorkog Metropolitana. Ostvario je niz velikih kreacija, a istakao se i u modernom oper nom repertoaru. COMBARIEU, Jules-Lon-Jean, francuski muzikolog (Cahors, 3. II 1859 Pariz, 7. VII 1916). Muziku uio u Cahorsu, Parizu i u Berlinu (Ph. Spitta). God. 1894 promovirao na Parikom univerzitetu kao jedan od prvih doktora muzikologije u Francuskoj. God. 190410 predavao historiju muzike na College de France. God. 1901 osnovao Revue d'histoire et de critique musicales, prvu te vrste u Francuskoj (taj je asopis 1904-12 nosio naziv Revue musicale). C. je suraivao i u drugim asopisima {Revue philosophique, Revue critigue, Revue de Pari i dr.). U razvoju francuske muzikologije C. zauzima istaknuto mjesto. U danima, kad je muzika nauka u toj zemlji, zahvaljujui nastojanjima Combarieua, R. Rollarida, Ch. Laloa, M. Emmanuela i nekolicine drugih, zadobila potrebnu irinu koncepcije i ozbiljnost metodolokog rada, C. je stalno ukazivao na to da je prouavanje muzikih izvora osnovni preduvjet za rjeavanje muzikolokih problema bilo koje vrste. Meu njegovim radovima najpopularnija je Histoire de la musigue, ali je jo vrednija rasprava o odnosima muzike i magije u kojoj je dao vrle znaajan prilog za objanjenje postanka muzike. Povezujui muziku i magiju C. je na nov nain osvijetlio ulogu muzike umjetnosti u ivotu primitivnih naroda.
DJELA: Les Rapports de la musigue et de la poesie considerees au point de vue de Vexpression (disertacija), 1894; VInfluence de la musigue allemande sur la musigue francaise, PJB, 1895; Etude de philologie musicale: I, Theorie du rythme dans la composition musicale moderne d'apres la doctrine antigue ..., 1897; II, L'Eneide en musigue d'apres un manuscrit inedit, 1898 i III, La Musigue et la magie, 1909; Elements de grammaire musicale historigue, 1906; La Musigue, ses lois, son evolution, 1907 (engl. 1910); Histoire de la musigue (3 sv.), 191319 (najnovije izdanje: I, 1953; II, 1959; III - priredio i dopunio - R. Dumesnil- 1955). LIT.: II. Albrecht, Jules Leon Jean Combarieu, MGG, II, 1952.

347

zatim K. F. Rungenhagena, A. B. Marxa i A. W. Bacha u Berlinu; bibliotekar Instituta za crkvenu muziku u Berlinu, uz to zborovoa u crkvi sv. Hedvige i nastavnik pjevanja u razliitim kolama. Zajedno sa H. Kiisterom i Th. Kullakom osnovao 1844 berlinski Tonkiinstlerverein, a sa R. Eitnerom 1878 Gesellschaft fiir Musikforschung. U svojim zbirkama djela iz muzike literature XVI, XVII i XVIII st. izdao i mnoge manje poznate kompozicije starih majstora.
DJELA: muzika za Aristofanove abe i Sofoklovu Elektru. Mise; kan-tate; zborovi; pjesme i dr. Izdao: Collectio operum musicorum Bataborum sae-culi XVI (12 sv.) 184458; Collection de compositions pour Vorgue des XVI e, XVII', XVIII e siicles (6 sv.); Muica sacra XVI, XVII saeculorum (26 sv.), 1839 87; Cantica sacra aus dem XVI XVIII Jahrhundert (2 sv.). God. 1888 objavljen katalog njegove privatne knjinice. LIT.: K. G. Fellerer, Franz Commer, MGG, II, 1952.

COMMON TIME (engl.), naziv za 4/4 mjeru. COMODO (tal.), oznaka za interpretaciju, znai udobno, te zahtijeva po karakteru i tempu mirnu izvedbu. A suo comodo po volji. COMPANY, Alvaro, talijanski gitarist i kompozitor (Firenca, 25. VI 1931 ). Studij kompozicije zavrio 1956 na Konzervatoriju u Firenci (P. Fragapane, V. Frazzi, C. Prosperi), u gitari uenik A. Segovije. Od 1960 profesor je gitare na Konzervatoriju u Firenci, a 1967 drao je predavanja i na S. Ceciliji u Rimu. God. 1960 utemeljio je duo s violinistom S. Deijem, a 1966 s gitaristom P. Paolinijem. esto koncertira solistiki.
DJELA. KOMORNA: Suite za violinu, trublju, fagot, kontrabas i udaraljke, 1957- 2a violinu i klavir: Preludio e Sarabanda, 1953 i Ninna nana, 1955. Preludio, cadenza e fuga za gitaru i klavir, 1949. Fantasia za klavir; 1946. Las Seis Cuerdas za gitaru, 1963. Dne canti di Baudelaire za bas i orkestar, 1959; Canto Beduino za zbor a cappella, 1954. Niz kraih studija i kompozicija kao i transkripcija za jednu i dvije gitare.

COMBO (skraeno od combination), u jazz-muzici uobiajeni naziv za manji sastav solista (najvie 8 sviraa). Naziv se, kao suprotnost izrazu big band, upotrebljava tek u novije vrijeme. Katkada se takav sastav zove i small band. COMBS, Gilbert Ravnolds, ameriki kompozitor, orgulja i dirigent (Philadelphia, 5. I 1863 - 14. VI 1934). Studirao orgulje, klavir i violonelo na Muzikom institutu u Philadelphiji, pa u New Yorku, Parizu i Berlinu. Istovremeno poduavao klavir i violonelo i dirigirao raznim orkestrima i zborovima. Orgulja u Philadelphiji, gdje je osnovao National Association of Schools of Music i 1885 Combs Broad Street Conservatory of Music.
DJELA: Dramatic Symphony; suita Scheherezade za orkestar. Reverie za violinu i klavir. KLAVIRSKA: Erato; Romance; Norwegian Dance; Autumn; Wind of Memory. VOKALNA: Music for 32d Degree A. S. S. R. za muke glasove i orkestar, 1917; Ritualistic. SPISI: The Science of Piano-Playing; Introductory Steps to the Science of Piano-Playing.

COMPENIUS, 1. Heinrich, st. njemaki graditelj orgulja, orgulja i kompozitor (oko 1525 Nordhausen, 2. V 1611). God. 15461572 orgulja u Eislebenu, od 1580 orgulja i gradi telj orgulja u Nordhausenu. C. je glava obitelji znamenitih graditelja orgulja, od kojih potjee tip tzv. Compenius-orgulja.
DJELA: Muica Teutsch in kurze Regulas und Schriftstiicke verfasst, 1567 (izgubljeno); Christliche Harmonia, zu Ehren des new erzvehlten Raths d. 1572. Jahrs in Erffurdt mit 5 Stimmen componirt. *

2. Heinrich, ml., graditelj orgulja (Eisleben, 1565 Halle, 22. IX 1631). Sin Heinricha st. Sagradio je mnogo orgulja, od kojih su najuvenije bogato izrezbarene orgulje u katedrali u Magdeburgu (1604), vjerojatno najsnanije orgulje Compeniusova tipa.
LIT.: Praetorius, Svntagma Musicum, Wolfenbiittel 1619. Th. Schneider, Die Orgelbauerfamilie Compenius, AFMF, 1937. H. Klotz, Compenius, MGG, II, 1952.

COMEDIE-BALLET, francusko muziko-scensko djelo koje se u drugoj polovini XVII st. njegovalo na francuskom dvoru, osobito zaslugom Lullvja i Molierea. Vrhunac njihova zajednikog stvaralatva predstavlja c.-b. Le Bourgeois gentilhomme (1670; -> Ballet de cour).
LIT.: M. Pellisson, Les Comedies-ballet de Moliere, Pari 1914. Fr. Bottger, Die Comedie-ballet von Moliert-Lully (disertacija), Berlin 1941.

COME PRIMA (come sopra; tal.), kao prije, u prijanjem tempu. Moe znaiti i opetovanje nekog dijela stavka. COMES (lat. pratilac), u fugi imitacija teme, tj. odgovor. Izraz c. uveo je njemaki teoretiar Calvisius (Melopoeia, 1592) kao latinizirani oblik naziva -> Conseguente. Ponekad c. oznauje i imitirajuu dionicu u kanonu (-> Fuga). COME STA (tal.), oznaka, koja upozoruje solista, da navedeno mjesto ne smije ukraivati dodacima (pasaama, figurama itd.). COMETTANT, Jean-Pierre-Oscar, francuski muziki pisac (Bordeaux, 18. IV 1819 Montivilliers kraj Le Havrea, 24. I 1898). Uenik A. Ehvarta i M. E. Carafe na Parikom konzervatoriju. Suraivao u mnogim asopisima, osobito muzikim. Kroz* 30 godina muziki referent dnevnika Le Siecle. God. 1871 osnovao u Parizu sa svojom enom, nastavnicom pjevanja, muziku kolu. Protivnik Wagnera, dao u svojim spisima, pisanim ivo i interesantno, vane podatke o muzici svog vremena.
DJELA: klavirske fantazije, etide. Muki zborovi; ciklusi solo-pjesma. Crkvene kompozicije. SPISI: Histoire d'un invenieur au XIX e siicle: Adolphe Sax, 1860; Musigue et musiciens, 1862; La Musique, les musidens et les instruments de musigue chez les differents peuples du monde, 1869; Les Musiciens; les philosophes et les gaietes de la musigue en chiffres, 1870; Francis Plante 1874; Un Nid d'autographes, 1885; Pleyel, VColff & Cie, Histoire de cent mille pianos et d'une salle de concert, 1890; La Musigue de ehambre, annees 189398. Seances musicales donnies dans le salons de la Maison Pleyd, Wolff et Cie (7 sv.), 189399. LIT.: E. Borrel, Jean-Pierre-Oscar Comettant, MGG, II, 1952.

COMPERE, Loyset, flamanski 'kompozitor (oko 1450 St. Quentin, 16. VIII 1518). O njegovu ivotu ima malo tanih podataka. Utvreno je da je 147475 bio pjeva u milanskoj dvorskoj kapeli; 1476 on je ehantre ordinaire francuskog kralja. Hipoteza da je bio dak J. Ockeghema nalazi oslonac jedino u G. Cretinovoj pjesmi Deploration, gdje je spomenut meu Ockeghemovim uenicima. S obzirom na stil moglo bi se prije rei da stoji pod utjecajem G. Dufava. Ma da je komponirao i crkvenu muziku, njegovi su ga suvremenici vie cijenili zbog svjetovnih kompozicija koje otvaraju nove izraajne mogunosti na podruju kominoga i burlesknog.
DJELA: ehansoni; frottole; mise; moteti. Neka djela Comperea izdali su A. Smijers, H. Besseler, A. Schering, G. Adler, H. Rieman, F. Blume, D. Plamenac, A. W. Ambros i dr. LIT.: P. Droz i G. Thibault, Bibliographie des recueils de ehansons francaises du XV siecle, Pari 1925. J. Delporte, L'Ecole polyphonique francoflamande: Lovset Compere, Revue liturgique et musicale, 1932. A. Pirro, Histoire de la musique de la fin du XIV e siecle a la fin du XVI e , Pari 1940 L. Finscher, Lovset Compere, MGG, II, 1952. Isti, Loyset Compere and his Works, Muica Disciplina, 195860. Isti, Loyset Compere, life and works, Roma 1964.

COMMER, Franz, njemaki muzikolog (Kom, 23. I 1813 Berlin, 17. VIII 1887). Uenik C. Leibla i J. Kleina u Kolnu, a

COMPLAINTE (franc), u francuskoj narodnoj muzici jednoglasna strofna pjesma alobnog ili religioznoga sadraja. Sve kitice pjevaju se na isti napjev. Najstariji sauvani zabiljeen primjer nastao je povodom smrti Karla Velikoga. Medu najpoznatije ubrajaju se i La Complainte du Juif errant i Complainte de Jean Renaud (obje vjerojatno iz XVII st.) te Complainte de Faualdes (XVIII st.). CON ALCUNA LICENZA (tal.), oznaka za interpretaciju, znai: slobodnije u agogici. Takoer i Canone con alcune licenze, kanon s nekim slobodama (odstupanjima od strogih pravila). CON BRIO (brioso) -> Brio CONCENTUS (lat.), skupno pjevanje sloenijih gregorijanskih napjeva. Odnosi se u prvom redu na pjevanje tzv. promjenljivih dijelova (Introit, Alleluja, Gradual i dr.) i nepromjenljivih dijelova mise (Kyrie, Gloria, Credo i dr.), zatim responzorija i drugih melodija melizmatinog karaktera. C. redovno izvodi

348

CONCENTUS CONCERTO GROSSO

pjevaki zbor (schola cantorum). U doba Hucbalda (840930) zvalo se c. harmonijsko vieglasje. CONCERTATO (di concerto; tal.; franc. concertant), u doba baroka naziv za vei ansambl solista kao i za djela nami jenjena ansamblu od nekoliko ravnopravno tretiranih instrumenata. U vokalnoj muzici izraz c. oznaivao je veu vokalno-instrumentalnu kompoziciju (messa c, moneto c.) nasuprot a cappella muziciranju koje je iskljuivalo instrumentalnu pratnju. oro concertato uz to je bio i naziv za skupinu solista koja alter-nira sa cijelim zborom (oro ripieno ili cappella; -> Sinfonia concertante). CONCERTINA, vrsta velike rune harmonike. Sagradio ju je Englez Ch. Wheastone 1829. Danas ima potpunu kromatsku ljestvicu, a izrauje se i u 4 veliine: sopranska, tenorska, basova i kontrabasovska. Uz neke engleske kompozitore concertinu je upotrijebio u simfonijskom orkestru P. I. ajkovski (Suita op. 35)CONCERTINO (tal. mali koncert), 1. mali ansambl od 23 solista koji se u concertu grossu suprotstavlja veem ansamblu, nazvanom ripieno ili ak i concerto grosso (u uem smislu rijei). 2. Koncert za jedan solistiki instrument i orkestar manjeg opsega i manjih tehnikih zahtjeva, ponekad i u jednome stavku. Prve se kompozicije tog naziva javljaju u prvoj polovini XIX st. (C. M. Weber, Concertino za klarinet op. 26), ali ih mnogo vie i ee piu kompozitori XX st., koji u manjim formama oituju tenje k saetosti, kratkoi, lapidarnosti, karakteristine za muziku naeg vremena. Jedan je od najpoznatijih Honeggerov c. za klavir i orkestar (kod nas c. I. Kirigina za klavir i orkestar). Neki kompozitori piu c. i za sam orkestar bez solista (M. Cipra). J. As. CONCERTO, izraz koji se izvodi, prema nekim autorima (H. Engel, F. Giegling), od lat. conserere, consertus, slagati se, uskladiti se, a prema drugima (poevi od M. Praetoriusa) od lat. concertare, natjecati se, sukobiti se. U muzici se isprva (od poetka XVI st.) rijeju c. oznaivalo openito ansambl, skupinu pjevaa, sviraa ili vokalno-instrumentalnih izvoaa koji zajedno muziciraju, dakle usklauju se (opis u Tratado de glosas D. Ortiza iz 1553). Otuda se izraz c. prenio i na samu muziku koju izvodi ansambl (bez obzira na njezin oblik), slino kao to su se izrazima sonata i cantata razluivale kompozicije za sviranje od onih za pjevanje. Doskora je c. oznaivao i samu praksu zajednikog muziciranja unutar koje se razvio i princip suprotstavljanja razliitih zvunih sastava; u XVII st. (oko 166190) poprima ue znaenje kompozicije, odnosno muzikog oblika koji izvodi ansambl, a temelji se na zajednikom djelovanju heterogenih elemenata, dakle na suprotstavljanju solista i tuttija. U tom smislu pojam c. odnosi se na dva osnovna oblika barokne muzike: na viezbornost i solistiki mali (duhovni) koncert. Viezbornost je nastala u motetskoj kompoziciji (-> ori spezzati), a posve su je izgradili A. i G. Gabrieli (zbirka Concerti, 1587) u obliku zajednikog djelovanja glasova i instrumenata, zborova i solista. U viezbornom concertu ve se javlja element kontrastiranja, a i solistikog isticanja glasova; taj je element, kasnije naznaivan izrazima > concertato, vod concertate, -> concertino i si., karakteristian za c. u uem smislu; postoji ve i pojaani zvuni temelj bas koji e kao generalbas ostati zajedniko obiljeje sviju vrsta baroknog concerta. Drugi temeljni oblik concerta, vokalni duhovni koncert, dovodi se u vezu s monodijom, koja je izazvala redukciju vieglasne i viezborne motetske kompozicije na solistiko pjevanje (doskora i instrumentalno sviranje) uz pratnju generalbasa. Presudnu je ulogu u razvoju tog oblika imao L. Viadana iji su solo-moteti za 14 glasa i continuo (Cento concerti ecclesiastici, 1602) potakli stvaranje takvih duhovnih vokalnih koncerata u Italiji (B. Agazzari, A. Cifra, G. F. Anerio, A. Grandi, A. Banchieri i dr.), a jo su iri odjek imali u Njemakoj (G. Aichinger, J. Staden, S. Scheidt, J. H. Schein, D. Buxtehude). H. Schiitz je osim zbirke solistikih Kleine geistliche Konzerte (2 sv., 163639) ostavio i 3 zbirke vokalnih koncerata pod naslovom Symphoniae sacrae, u kojima su solistikom sastavu koncerta s generalbasom dodani i obligatni instrumenti (III dio, 162947) i dopunjujui zborovi (III dio, 1650); taj su postupak prihvatili mnogi Schiitzovi sljedbenici i nasljednici u Njemakoj. Tipino je talijanska tvorevina malog vokalnog koncerta, madrigalski concerto (C. Monteverdi, Concerto, Settimo libro de madrigali, za 16 glasova i continuo, 1619), a izrazito njemaka, koralni koncert (M. Praetorius, Polyhymnia iz 1619 i 1620 te Puericinium, 1621; J. H. Schein, Opella nova, geistliche Concerten, III, 161826). Izmeu ovih dvaju temeljnih oblika concerta, solistikog 1 viezbornog, nastale su u toku XVII st. mnogobrojne meduvrste, dijelom zasnovane samo na varijantama u poretku i rasporedu; tako su se, npr. kompozicije s concertato-glasovima pr< s pomou dopunjujuih zborova i ripieno-ulomaka na k ranje per choros, a zborni ili viezborni slog reducira solistiko izvoenje ili dopunjavao solistikim partijama, okvirima oblikovana je, ukljuivanjem muziki zaokrue i zbora, -> kantata. Jo je J. S. Bach mnoge svoje kantate concerto. Presaivanje kompozicijskog i izvodilakog principa ( (sastav) na instrumentalne oblike canzone, sonate i s: dovelo je do postanka baroknog solistikog instrumenta
koncerta i ~> concerta grossa.

Pojam i bit concerta i principa koncertiranja imaju tako p: ulogu u itavoj baroknoj muzici, da su noviji historiari (. schin) baroknu epohu prozvali razdobljem koncertantno,
LIT.: H. Engel, Das Instrumentalkonzert, Leipzig 1932. ( Zur Nedden, Der konzertierende Stil (disertacija), Tiibingen 1933. . Die Anfange des geistlichen Konzerts, Berlin 1935. F. Giegling, : Wesen der concertare, Kongress-Bericht, Basel 1949. Isti, Concert II, 1952. D. D. Boyden, When is a Concerto not a Concerto?, J* R. A. Hali, Italian concerto (conserto) and concertare, Italia. 1958. A. Forchert, Das Spatwerk des M. Praetorius, Berliner Sti Musikwissenschaft, 1959. E. Gessner, S. Scheids geistliche Konze liner Studien zur Musikwissenschaft, ibid., 1961. H. Hutchings, roque Concerto, London 1961. S. Kunze, Die Entstehung des Con< zips im Spatwerk G. Gabrielis, AFMW, 1964.

CONCERTO DA CAMERA (tal. komorni koncert, to ga kompozitori naeg doba ponekad daju preteno insi talnim djelima za vee ili manje komorne ansamble. Fal prozrana, dionice su uglavnom solistiki tretirane. U m tije primjere ide Honeggerov C. da c. za flautu, englesl gudae, a kod nas C. da c. B. Papandopula. CONCERTO GROSSO (tal. veliki, jaki koncert), vie instrumentalni koncert oblikovan na principu suprots! i izmjenjivanja dvaju instrumentalnih skupina: vee, nazvane c. g. (otuda ime itavoj vrsti), i manje solistike, -> concertino. C. g. je jedan od glavnih baroknih instrumi oblika, pretea klasinog koncerta za solistiki instrument star. Od solistikog koncerta razlikuje se po vieglasnon

CONCERTO GROSSO. Poetak autografne dionice embala iz burkog koncerta br. 5 J. S. Bacha

3-glasnom) concertinu, sastavljenom bilo od jednakih 1 raznovrsnih instrumenata; isprva se za concertino ui sastav trio-sonate: 2 violine, violonelo i basso continuo (ei

CONCERTO GROSSO CONDUCTUS

kasnije ulaze u sastav concertina i duhaki instrumenti. U veoj skupini (nazvanoj jo i tutti, ripieni), nalaze se u poetku samo gudaki instrumenti, kasnije i duhaki. C. g. se razvio u drugoj polovini XVII st. u gornjoj Italiji; potekao je iz izvodilake prakse koncertiranja, odnosno suprotstavljanja dvaju sastava, koja se javlja ve u XVI st. u viezbornim kanconama, sonatama i sinfonijama. ini se da je izrazom c. g. prvi naslovio svoje kompozicije L. Gregori, 1698 (Concerti grossi a piu stromenti) ali se ve ranije nalaze posve razvijena djela tog oblika kod A. Stradelle (sinfonije iz 1676) koga slijede kompozitori bolonjske i modenske kole. U oblikovanju concerta grossa isprva se preuzima arhitektonska osnova 4-stavane sonate da chiesa ili sonate da camera sa veim brojem plesnih stavaka. U izgraivanju oblika vanu su ulogu odigrali A. Corelli, G. Torelli i A. Vivaldi. Corellijevi Concerti grossi op. 6 (oko 1680) dijelom su concerti da chiesa sa 47 stavaka, a djelomice concerti da camera s veim brojem plesnih stavaka suite (Preludio, AUemanda, Corrente, Gavotta, Minuetto, Sarabanda, Giga). Kod Torellija {Concerti musicali a 4 op. 6, 1698; Concerti grossi op. 8, 1709) prevladava trostavani oblik i izrazito solistika obrada concertina (u sastavu od 2 violine) tako da njegovi concerti grossi poprimaju karakter solo-koncerata. Vivaldi je konano uvrstio trostavani tip sa stavcima brzi-polagani-brzi i usavrio strukturu i karakter pojedinih stavaka; on je izgradio karakteristini oblik brzog stavka u kojemu se izmjenjuju, na nain ronda, ritornelli tuttija sa modulirajuim epizodama concertina. Povodei se za ukusom vremena Vivaldi je unio u c. g. i deskriptivne elemente (koncerti op. 8 Le Quattro stagioni i dr.), pojaao je dramatske i dinamike kontraste te je raznolinou oblika i sastava (osim gudakih, niz concerta grossa sa solistiki tretiranim duhaima) postao gotovo openito prihvaenim uzorom u toj vrsti. U XVIII st. c. g. se proirio i u drugim zemljama, izuzev Francuske, gdje se javlja u manjoj mjeri. U Italiji ga uz Vivaldija i poslije njega komponiraju: A. Caldara, braa Marcello, G. Valentini, F. Manfredini, T. Albinoni, F. Geminiani, P. A. Locatelli i mnogi drugi. U Njemaku je c. g. presadio G. Muffat {Armonico tributo, 1682; Auserlesene... Instrumental Music, 1701) koji usvaja Corelli-jevu tehniku; zatim ga njeguju J. D. Heinichen, Ch. Graupner, J. F. Fasch, H. Albicastro, Schickhardt, C. F. Hurlebusch, J. M. Molter, G. F. Telemann i nadasve J. S. Bach koji je c. g. stilski i sadrajno produbio i doveo u Njemakoj do vrhunca (6 tzv. Brandenburkih koncerata, 1721). G. F. Handel, koji oblikuje c. g. po uzoru na Corellija, Vivaldija i Albinonija, utjecao je na stvaranje te vrste u Engleskoj (J. George, J. Hebden, Ch. Avison, J. Humphries) i Nizozemskoj (W. de Fesch, P. Hellendaal). Poslije 1750 c. g. ustupa mjesto novim oblicima: simfoniji i simfoniji concertante u kojima se elementi concerta grossa, po sebice kontrastiranje tuttija i solista, i sastav, dalje razvijaju i prilagouju novim okvirima. Neobarokne tenje u muzici XX st. oivjele su interes i za formu concerta grossa. U duhu te obnove dali su vrijedne doprinose M. Reger, P. Hindemith, I. Stravinski, H. Kaminski, E. Kfenek, W. Piston, E. Bloch, C. Beck, B. Blacher, G. F. Malipiero, F. Ghedini, B. Martinu i drugi.
LIT.: A. Schering, Geschichte des Instrumentalkonzerts bis auf die Gegenwart, Leipzig 1927 (II izd.). H. Engel, Das Instrumentalkonzert, Leipzig 1932. W. Kriiger, Das Concerto grosso in Deutschland, Wolfenbiittel 1932. A. Bonaccorsi, Contributo alle storia del Concerto grosso, RMI, 1932. F. Giegling, G. Torelli, ein Beitrag zur Entwicklungsgeschichte des italienischen Konzerts, Kassel i Basel 1949. H. Engel, Concerto grosso, MGG, II, 1952. H. Besseler, Kritischer Bericht zu: J. S. Bach, Sechs Brandenburgische Konzerte, Neue Ausgabe Samtlicher Werke, VII, Kassel i Leipzig 1956. E. Schenk, Betrachtungen iiber die modenesische Instrumentalschule des 17. Jahrhunderts, STMW, 1964. M. Ca.

349

drutveno ime) i iste godine dao prvi koncert (na programu je bila Eroica L. v. Beethovena). Otada drutvo, bez zastoja, izvodi (esto po prvi put) najznaajnija djela francuskih i stranih kompo zitora, ponekad uz gostovanje velikih solista. Na elu drutva je uvijek neki istaknuti francuski dirigent. 1. Mc. CONCERTS OF ANCIENT MUSIC, udruenje za izvoenje muzikih djela historijskog znaenja, osnovano u Londonu 1776. U okviru koncerata tog udruenja izvodila su se samo ona djela, iji su autori bili mrtvi vie od 20 godina. Od 1785 nazivale su se te muzike priredbe i The King's Concerts, jer su ih otada redovito posjeivali i lanovi kraljevske porodice. C. of A. M. odrali su se do 1848. Na priredbama ovog udruenja esto su se izvodila Handelova djela. CONCERTS SPIRITUELS, koncerti koji su se u prvoj polovini XVIII st. odravali u Parizu za vrijeme crkvenih svetkovina, kad su kazalita bila zatvorena (najee 14 dana prije uskrsnih blagdana i 8 dana poslije njih). Osnovao ih je 1725 Anne Danican Philidor; oni su jedan od najranijih tipova jav nih instrumentalnih koncerata. Prve priredbe davane su u vicar skoj dvorani Tuilerieja. Usprkos svom imenu, ti koncerti nisu sadravali samo crkvenu muziku, ve i instrumentalna i svje tovna vokalna djela. Iz njihova programa bila je sve do 1728 posve iskljuena muzika francuskih kompozitora, ali je kasnije i ona uvedena na koncerte ove ustanove, ija je popularnost sve vie rasla. Nakon Philidora, koncerte su vodili Mouret, Thuret, Rover, Mondonville, d'Auvergne, Gavinies i Le Gross. Tu djelatnost prekida 1791 Revolucija, a nastavlja se opet 1805. C. s. dali su poticaj za osnivanje slinih ustanova, od kojih je bez sumnje najznaajnija Concerts des amateurs, koju je 1770 osnovao Gossec. Ova ustanova postala je jakim konkurentom za C. s., tovie, ve 1773 provodi njihovu reorganizaciju i dirigira nji hovim koncertima. U svoje su vrijeme C. s. imali znaajnu ulogu muzikog propagatora, i arbitra, donekle slinu onoj, koju su kasnije igrali Concerts du Conservatoire. Od ostalih koncertnih ustanova ije se osnivanje moe smatrati indirektnom posljedicom postojanja C. s. treba spomenuti Concerts Feydeau (1794), Concerts de la rue Clery (1800) i Concerts de la rue Grenelle (1803). I. Mc. CONCITATO (tal.), oznaka za interpretaciju, znai uzbueno, dramatski, uznemireno, strastveno. Izraz se susree kod Monteverdija (// Combattimento di Tancredi e Clorinda, 1624).
LIT.: W. Kreidler, H. Schiitz und der Stile concitato von Monteverdi, Bern 1933.

CONCLUSION (franc.; prema lat. coneludere zakljuiti, zavriti), u XVIII st., katkada naziv za zavrni stavak viestavane orkestralne kompozicije. Upotrebljavao ga je npr. G. Ph. Te lemann, dok je J. J. Fux zavrne stavke svojih suita nazivao Finale, a K. Stamitz zavrne stavke svojih koncerata Cloiture. U novijoj literaturi naziv c. susree se u nekim djelima francuskih autora (D. Milhaud, Choephores). CONCONE, Paolo Giuseppe Gioacchino, talijanski pjevaki pedagog, orgulja i kompozitor (Torino, 12. IX 1801 6. VI 1861). God. 183748 uitelj pjevanja i klavira u Parizu, zatim orgulja i nastavnik pjevanja na dvoru u Torinu. Komponirao je dvije opere, kraa klavirska,djela (etide) te arije i romance. Njegove vokalize i studije za pjevanje upotrebljavaju se u nastavi pjevanja jo i danas.
LIT.: P. Giimmer, Giuseppe Concone, MGG, II, 1952.

CONCERTS DES AMATEURS, francuska ustanova za prireivanje javnih instrumentalnih koncerata. Osnovao ju je 1770 kompozitor Francois-Joseph Gossec. Kad je operna muzika otvaranjem javnih opernih kazalita oko polovine XVII st. pro bila okvire feudalnih teatara, rezerviranih samo za aristokratske gledaoce, bio je to poticaj graanskom staleu da i instrumentalnu muziku uini sebi pristupanom. U istom je stoljeu Engleska ve realizirala prve javne koncerte i oni dobivaju uskoro svoje pristae u Francuskoj. C. d. a., uz raniji Concerts spirituels, druga je ustanova te vrste u Francuskoj koja je njegovala instrumentalnu muziku. 1. MC. CONCERTS DU CONSERVATOIRE, Socites des, francusko koncertno (filharmonijsko) drutvo. Osnovano u Parizu 1828 odlukom Luigija Cherubinija (tadanjeg direktora cole royale de musique), na poticaj violinista i dirigenta F.-A. Habenecka. Habeneck je ubrzo okupio 78 instrumentalista i 87 pjevaa, aktivnih i bivih uenika Konzervatorija (odatle

CONCORDANT (franc. coneorder sloiti, sjediniti), u vokalnoj polifoniji XVII st., francuski naziv za -> quintus. Po opsegu ta se dionica nalazila izmeu tenora i basa. Kasnije se ta vrst pjevakoga glasa nazivala basse-taille, a u opernoj literaturi XVIII st. basse ehantante. Danas se i u Francuskoj uobiajio izraz baryton. CONDUCTEUR (franc), naziv uobiajen u Francuskoj za malu, nepotpunu partituru, za razliku od velike potpune partiture (grande partition). CONDUCTUS (lat.; franc. conduit), srednjovjekovna jednoglasna ili vieglasna latinska pjesma, redovito na strofni tekst u ritmiki sloenim stihovima. Naziv c. susree se u odnosu na muziki oblik od XIII st. nadalje, isprva u liturgikim knjigama za stavke koji prethode liturgikim lekcijama (oficij Sancti Jacobi u rukopisu iz Compostelle; iskrivljeni izraz Conductum upuuje na raniju ispravnu upotrebu naziva). Po tome se zakljuuje da se c. vjerojatno razvio iz ritmiziranih tropa koji su se pjevali kad je celebrant pristupao itanju lekcije (otuda i naziv pristupna pjesma). Izrazom c. nazvane su i pjesme to su se pjevale pri ulasku i izlasku predstavljaa u liturgijskim dramama (Jeu de Daniel iz XII st.). Poetkom XIII st., u doba procvata, c. nije vie vezan na liturgiju nego postaje duhovna pjesma nabo-

350

CONDUCTUS CONSORT

nog, moralizatorskog, politikog i satirikog sadraja ili prigodna pjesma koja je pratila razliite slubene ine i sveanosti (ustolienje, pogreb odlinika i si.), a po svom osnovnom ugoaju bila je sveana i ozbiljna (izuzev parodistikih primjeraka). Glavna su arita gajenja conductusa tzv. kola Saint Martial u Limogesu i kola Notre Dame u Parizu; iz tih sredita potjeu i najznaajniji rukopisni izvori. U St. Martialu se pored jednoglasnih conductusa komponiraju ve i vieglasni (XII st.), a u koli No-treDame (XIII st.) prevladava vieglasni oblik. Karakteristino je za muziku grau conductusa da melodija temeljnog glasa (cantus firmus) nije preuzeta iz gregorijanskog korala nego re dovito ad hoc stvorena i oblikovana prema tekstu te slijedi nje govu tendenciju simetrine periodizacije to daje peat itavoj kompoziciji.

Princeton University (diplomirao 1939). Poslije 1947 postao profesor na istom Univerzitetu. U svojim kompozicijama nastoji ostvariti specifian ameriki nacionalno obojeni izraz; slui se suvremenim kompozicijskim sredstvima, ali ne slijedi neki odreeni suvremeni muziki smjer.
DJELA. ORKESTRALNA: An Overture for the War, 1942; Orchestral Work, 1942; Divertimento za duhae, 1946. KOMORNA: 2 gudaka kvarteta; kvintet za klarinet i gudae; violinske sonate; Nocturne za violonelo i klavir; Rhapsody za violu i klavir. KLAVIRSKA : sonata, 1947; Preludes; Prelude and Variations za klavir 4-runo, 1946. VOKALNA: kantata The Lotos Eaters (po Tennysonu), 1947; Dover Beach za bariton i orkestar; Anthem za tenor, zbor i orgulje; suita Excursions za zbor a cappella; 2 psalma za zbor i orkestar, 1948. LIT.: C. Reis, Composers in America, New York 1947. D. Ewen, American Composers Today, New York 1949.

r
Conductus Feta ianuariad modus)

mi
J J
Fe-sto,

4 J

d-

i
curt-cu Festt- v&sunfe- sto-

V L - TUL -

CONFALONIERI, Giulio, talijanski kompozitor, muziki pisac i kritiar (Milano, 23. V 1896). Muziku studirao u Milanu (E. Pozzoli) i na Konzervatoriju u Bologni (F. Alfano), gdje je 1920 diplomirao kompoziciju; uz to na milanskom Univerzitetu zavrio studij knjievnosti. U Parizu se usavravao u kompoziciji kod P. Dukasa. Djelovao u Londonu 192326 kao pijanist i nastavnik. God. 1926 stalno se nastanio u Milanu; otada sve manje komponira u korist kritiarske i muzikoloke djelatnosti. Komentator je radio-stanice, muziki kritiar lista II Tempo

i Jj i

Iznad glavne melodije dodavao se jo po jedan, dva ili rjee tri glasa, komponirana veinom u tehnici jednostavnog kontra punkta nota-protiv-note. Pojedine strofe teksta pjevale su se katkad na jednu te istu muziku, a katkad su bile prokomponirane. Pri tom se prigodice mijenjao i broj glasova od strofe do strofe. Za razliku od ritmiki raznolikog stila organuma, clausule i moteta, c. je graen homofono: svi glasovi pjevaju simultano isti tekst. Ali pored strogo silabikih kompozicija ima conductusa, redovito sveanijeg karaktera, u kojima se silabike partije (s tekstom") izmjenjuju s melizmatikima (bez teksta). Te melizmatike partije imaju obino zadatak da istaknu poetak i kraj kompozicije odnosno strofe. Umjetnost conductusa dostigla je svoj najvii stupanj u djelima kole Notre Dame. Potkraj XIII st. s razvojem moteta opada interes za conductus, a poslije 1300 nasljeuju ga latinski -> Cantio i srodne pjesme na narodnim jezicima (meu ostalim CaroV).
LIT.: J. Handschin, Notizen iiber die Notre-Dame-Conductus, Kongress-Bericht, Leipzig 1925. H. Spanke, Beziehungen zwischen romanischer und mittelalterlicher Lyrik, Abhandlungen der Gesellschaft der Wissenschaften zu Gottingen, 1936. E. Groninger, Repertoire-Untersuchungen zum mehrstimmigen Notre-Dame-Conductus, Regensburg 1939. L. Ellinzvood, The Conductus, MQ, 1941. M. F. Bukofzer, Rhythm and Metre in the Notre Dame Conductus, Bulletin of the American Musicological Societv XIXIII, 194648. J. Handschin, Conductus, MGG, II, 1952. Isti, Zur Frage der Conductus-Rhythmik, AML, 1952. Isti, Conductus Spicilegien, AFMW, IX, 1952. A. Geering, Die Organa und mehrstimmige Conductus in den Handschriften des deutschen Sprachgebietes vom 1316 Jahrhundert, Bern 1952. M. F. Bukofzer, Interrelations Between Conductus and Clausula, Kongress-Bericht, Annales Musicologiques, 1953. E. Thurston, The Con ductus Compositions in Ms. Wolfenbiittel 1206, 2 sv. (disertacija), New York 1954. F. Gennrich, Lateinische Lied-Kontrafaktur. Eine Auswahl lat. Con ductus mit ihren volkssprachlichen Vorbildern, Darmstadt 1956. G. Reaney, A Note on Conductus Rhvthm, Kongress-Bericht, Koln 1958. J. E. Knapp, The Polyphonic Conductus in the Notre Dame Epoch: A Study of the Sixth and Seventh Fascicules of the MS Florence Bibl. Laurenziana Pluteus 29, 4 sv. (disertacija), Yale University 1961. F. L. Harrison, Benedicamus, Con ductus, Carol: A Newly-Discoverd Source, AML, 1965. I. A.

CONE, Edward Toner, ameriki kompozitor (Greensboro, Sjeverna Karolina, 4. V 1917). Studirao kod R. Sessionsa na

di Milano, asopisa L'Illustr azione Italiana i dr. Od 19 je direktor pjevake kole na milanskoj Scali. Nastojao j jeti interes za kompozi cije iz starijih razdoblja , naroito z L. Cherubin ija o kome je napisao i opirnu studiju. Proviziju nekoliko starijih talijanski h opera (JJ Italiana a D. Cimaros e; 77 Maestro di Muica G. B. Pergolesi ja; e Perricca A. Scarlattija ; L'Hatelle rie Portugua ise, Lodoisk Crescend o L. Cherubini ja).
DJEL A. ORKESTR ALNA. Simfonijsk e pjesme: Una Notte su Imetto, 1919 i Introduzion e alla vita d'un eroe giocondo, 1925. Kc klavir i gudaki orkestar. Suita Hilaria. Salmo processual e. KOM sonata za violinu i klavir; 10 Bozzetti su temi popolari delV Alta Italia z i klavir 1926; Peasant's Dance za violinu i klavir, 1926. Sonata za kla ludiji za klavir. DRAMSKA : opera

Rosaspina, 191418; muzika L'Habit neuf du Regent, 1930; balet Une Nuit d Versailles, 1923. Scensk za pastoralnu dramu Beaumonta i Fletchera The faithfull Shepherde Ciklusi pjesama za glas i klavir (Quattro melodie per Clori, 1920; C volta i // Mago Merlino, 1922). SPISI (muziki): L'Opera di A. Lual Bruciar le ali alla muica, 1945; La Cenerentola di Rossini, 1946; Pri un artista. II Romanzo di L. Cherubini (2 sv.), 1948; L'Umana avvent muica, 1950; Guida alla Muica (2 sv.), 1950 i 1953 (novo izdanje pod 1 Storia delta Muica, 1958); Come ascoltare la muica, 1966. LIT.: C. Sartori, Giulio Confalonieri, MGG, II, 1952. 1

CONFINALIS (lat.), drugi naziv za dominantan ton v crkvenim ljestvicama. To je sekundaran zavrni ton, kod tinih naina obino za kvintu vii, a kod plagalnih za tei od izvorne note finalis (npr. u dorskom je nainu nota fi a nota confinalis a). CONFREY, Edward E. (Zez), ameriki kompozito janist (Peru, Illinois, 3. IV 1895). Studirao muziku na ' Musical College (J. Dunn). Kao pijanist izvodio svoje kc ije. Osnovao orkestar za zabavnu muziku s kojim je n; po nonim klubovima, revijskim kazalitima i na radiju. I pozicijama, meu kojima su najbrojnije klavirske, oit je jazza. esto je obraivao shimmy. Uz djela za klavir (Stu Concert tude; Buffoon; Oriental Fantasy; Rhythm V Champagne) komponirao je minijaturnu operu Tkani i pjesme (Sittin'on a Log; In the South of France; Forgv Silent Soldier). CONGA (u panjolsko-amerikom dijalektu krug), 1 ples s Kube. C. je u 2/4, 4/4 ili 2/2 mjeri, vrlo brzog ter vih pokreta sa estim sinkopama. Poetkom XX st. po drutveni ples u SAD, a oko 1930 proirio se i u Evropi, je taj ples dobio prema instrumentu conga-drum. CONGA-DRUM (conga, tambora, tumba, tumba udaraljka kubanskoga podrijetla. Bavastog je oblika, vise 70 cm s promjerom oko 30 cm, a izrauje se ojd meka Na gornjoj strani napeta je konata membrana, a s donje je otvorena. Svira je dri meu koljenima tako da ne dotie Po membrani, po rubu ili sredini, udara prstima obiju ruki postie razliite boje zvuka. Katkada se upotrebljavaju i di go-druma razliite veliine postavljena na stalcima. C.-d mnoge juno-amerike plesove. : CONIUS, Georgij Eduardovi -> Konius, Georgij dovi CON MOTO (tal.), oznaka za tempo, znai pokretne allegro con moto ivahni, pokretni allegro. U interpreta smislu c. m. oznauje oivljavanje tempa. CONRADI, August, njemaki kompozitor (Berlin, 1821 26. V 1873). Uenik K. F. Rungenhagena, od 184: lja u Berlinu, a od 1849 kazalini dirigent u Stettinu, Diiss< Kolnu i Berlinu. Liszt je obradio njegovu Zigeunerpolke za
DJELA: pet simfonija; uvertire. Gudaki kvartet. DRA Opere: Riibezahl, 1847; Musa Haireddin, 1852; Die Braut des Flussgot i Das sehonste Mddchen im Stddtchen, 1868. Balet Das Blumenmddch&K i 1847. Operete: Madonna Sixtina, 1864; Kadettsn-Launen, 1866; A Paradies. Pjesme. Transkripcije i operne fantazije razliitih kor (i danas se izvode na popularnim koncertima). 1 LIT.: G. Kruse, August Conradi, Die Musik, 1919. '

CONSEGUENTE (tal. idui, slijedei), u kanonu, koja imitira odnosno preuzima temu; takoer i odgovor' (> comes). Izraz c. upotrebljava se od Zarlina (Instituzio; moniche, 1588). CONSOLE -> Konsola CONSOLO, Ernesto, talijanski pijanist (London, : 1864 Firenca, 21. III 1931). Uio u Rimu na akademiji cilia (G. Sgambatti) i u Leipzigu (C. Reinecke). God. 19 profesor klavira na Musical College u Chicagu, zatim m zervatoriju u enevi i konano na Istituto musicale u I esto je koncertirao s violinistom A. Seratom i s violon E. Mainardijem. Komponirao je kraa djela za klavir. CON SORDINO -> Sordine CONSORT (engl.), u XVI, XVII i prvoj etvrtini 1 st. engleski naziv za mali ansambl muziara ili instrunt

CONSORT CONTI
za kompozicije pisane za takav sastav (consort music ili consort). Grupa instrumenata iste porodice (viole, blokflaute) nazivala se whole c. (cijeli, potpun c), a sastav instrumenata raznih porodica

351

brokeri c. {razbijen, razdijeljen, mjeoviti consort, kojemu se moglo

pridruiti i pjevanje). Kao mhole c. najei je bio sastav viola raznih veliina. Broken c. mogao se kombinirati na vie naina. U First Booke of Consort Lessons Th. Morleva (1599) c. je sastavljen od lutnje, citre, pandore, diskantne viole, basove viole i basove flaute. Morlevev izbor instrumenata imitirali su i drugi muziari, npr,. Ph. Rosseter, W. Leighton. Cvat muzike za c. trajao je od kraja XVI do kraja XVII st. Zna se, meutim, da se muzika za whole c. i broken c. prakticirala ve ranije, premda ima vrlo malo preciznih podataka o tome kakva je bila instrumentalna postava. Prema dokumentima iz doba Henrika VIII (1509 47) moe se openito zakljuiti da su se ozbiljnije i umjetniki dotjeranije kompozicije pisale za consorte gamba, dok je broken c. bio est sastav u izvoenju plesne muzike te scenske muzike i scenskih inter-ludija. God. 1597 objavljuju se prve zbirke u kojima je izvoaki sastav tanije oznaen, npr. First Booke of Ayres J. Dowlanda za glas, lutnju, violu da gamba i dodatne glasove ad libitum. Spomenuti zbornik Th. Morleya The First Booke of Consort Lessons Made by Divers Exquisite Authors (1599) sadrava neke kompozicije, koje su se vjerojatno izvodile kao meuigre u dramama; neke druge idu u najljepa komorna djela elizabetinskog doba. Medu najranije objavljene zbirke s muzikom za broken c. idu i Cittharn Scoole A. Holbornea (1597) i Premier Uvre de chansons Ch. Tessiera (1597). Znaajni kompozitori muzike za c. iz prve polovine XVII st. su J. Dowland, T. Hume, A. Ferrabosco, J. Adson, W. Brade, Th. Simpson. U to doba osobito je bio omiljen sastav viola da gamba i spineta. U kasnijem XVII st. glavni su sastavi, osim consorta viola, jo ansambli viola kombinirani s instrumentima s tipkama ili teorbama, te duhaki ansambli. U muzici za c. viola vrhunac predstavljaju fantazije H. Purcella (1680). Prodorom violinskog virtuoziteta kao i orkestralnog stila Lullvjeva tipa uinjen je kraj blagom i intimnom zvuku consorta. U prvoj polovini XVIII st. izraz c. esto je sinonim za koncert (concerto).
LIT.: R. North, Memoires of Musick, London 1846. Isti, The Musical Gramarian, London 1925. G. H. Hayes, Musical Instruments and their music 15001750 (2 sv.), London 192830. E. II. Meyer, Die mehrstimmige Spielmusik des 17. Jahrhunderts in Nord- und Mitteleuropa, Kassel 1934. Th. Dan, Morky's Consort Lessons of 1599, Proceedings of the Royal Mu sical Association, London 1947. E. H. Meyer, English Chamber Music, London 1946, 2/1951. Th. Dart, Consort, MGG, II, 1952. Isti, Jacobean Consort Music, Proceedings of the Royal Musical Association, 1954^55. B. A.

VOKALNA: Petite cantate de la Pentecdte za zbor i orkestar, 1953; Cantate profane, ou La Metamorphose de la jeune fille za solo, zbor i orkestar, 1957; Les Chants de Maldoror za recitatora, koreografa-dirigenta, 23 muziara improvizatora i 10 obligatnih violonela (tekst od Lautreamonta), 1962; dnq Chants et une vocalise za sopran i orkestar, 1968.

CONSTANTINESCU, Paul, rumunjski kompozitor (Ploiesti, 30. VI 1909 Bukuret, 20. XII 1963). Studirao na Konzervatoriju u Bukuretu (M. Jora, D. Cuclin) i kod J. Marxa u Beu. Djelovao je u Bukuretu: 193541 profesor na Akademiji za crkvenu muziku i 194163 profesor kompozicije na Konzervatoriju. Bio je dopisni lan Rumunjske akademije umjetnosti. Njegove kompozicije napisane su veinom u duhu rumunjskog folklora.
DJELA. ORKESTRALNA. Dvije simfonije: I, 1945 (rev. 1955) i H. Simfonia ploiesteand, 1961; simfonijeta, 1937; koncert za klavir, 1952; koncert za violinu, 1957; koncert za harfu, 1960; trostruki koncert
m

za

CONSTANT, Marius, francuski kompozitor i dirigent (Bukuret, 7. II 1925 ). Studirao u Parizu kod G. Enescua; od 1946 na Konzervatoriju ak je T. Aubina i O. Messiana; dirigiranje uio na cole normale de musique (J. Fournet). God. 1949 dobio prvu nagradu za kompoziciju na Parikom konzervatoriju; od 1950 surauje u grupi Recherches Musicales na Francuskom radiju; 1953 imenovan muzikim direktorom UKV mree francuske radio-televizije. Od 1957 do 1963 muziki direktor baletne trupe R. Petita. God. 1963 osniva ansambl Ars Nova i dirigira tim sastavom kad se izvodi suvremena muzika.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za klavir, 1957; koncert za violinu, 1949; koncert za trublju i gudae, 1959; 24 Preludes, 1959; Turner, 1961; La Muse legere. KOMORNA: trio za obou, klarinet i fagot, 1949; Trois complexes za klavir i kontrabas, 1951; Musique de concert za saksofon i l i instrumenata, 1960. Klavirske kompozicije. DRAMSKA. Opere: Pygmalion, 1954 i Imagerie St.-Michel, 1955. Baleti: Le Joueur de flute, radio-balet, 1952; Haut-voltage, konkretna muzika za baletnu trupu M. Bejarta (u suradnji sa P. Henryjem), 1956; La Peur, 1956; Contrepointe, 1959; Cyrano de Bergerac, 1959; Ponant 19, koreografski stavak za klavir i 19 instrumenata, 1960; Rain, 1960; Le Violon, 1962; Eloge de la folie, 1966; Paradis perdu, 1967. Scenska muzika za drame No A. Obeya, 1951 i L'Ecole des bouffons M. Ghelderodea, 1954.

violinu, violonelo, klavir i CONSORT VIOLA uz organ-cum-virginal na poklopcu spinete iz 1619. Rad F. von Falckenberga orkestar, 1961; Burlesca za klavir i orkestar, 1937; Balada haiduceascd za violonelo i orkestar, 1950; Suita in stil ro-minesc, 1930; 2 rapsodije, 1949 i 1956. Simfonijski plesovi: Olteneasca, 1949; Ciobdnasul 1949; Joc din Oas, 1950; Briul, 1951 i Sirbd, 1953. KOMORNA: Douai studii n stil bizantin za gudaki trio, 1929; Din cdtdnie za rogove, trublje, udaraljke i klavir,1933 ; sonatina za violinu i klavir; Sonatina in stil bizantin za violonelo solo, 1940. Kompozicije za klavir. DRAMSKA. Opere: O noapte furtunoasa, 1934 (rev. 1950) i yf ,;" *'s Pand Lesnea Rusalim, 1955. Baleti: Nunta in Carpa\i, 1938 i Infr&iore, 1959. Scenska i filmska muzika. VOKALNA. Dva oratorija: Oratoriul de Craciun, 1936 i Patimile Domnului, 1943. Tirg pe mun-tele Gdina za tenor, zbor i orkestar, 1953; Patru madrigale za vokalni kvartet i klavir, 1954. Pjesme za glas i klavir: Cintece, 192955; Doi voinici, 1954; Sapte cintece din UHta noastra, 1960 i dr. LIT.: Z. Vancea, Concertul pentru pian si orchestra de Paul Constantinescu, Mu-zica, 1953, 3. A. Vieru, Insemnari la O -noapte furtunoasa de Paul Constantinescu, ibid., 1956, 3. V. Tomescu, Profiluri de creatori: Paul Constantinescu, ibid., 1964, 2. Isti, Paul.Constantinescu, Bucuresti 1967.

CONTANO (tal. oni broje; skraeno cont.), oznaka u partituri zbog utede prostora; stavlja se u dionice pojedinih instrumenata, koji u to vrijeme ne sviraju ili nastupaju tek kasnije i broje pauze. CONTI, Carlo, talijanski kompozitor (Arpino, 9. X 1796 Napulj, 10. VII 1868). Studirao na Collegio San Sebastiano u Napulju (G. Tritto, F. Fenaroli, N. Zingarelli). God. 184658 profesor i od 1862 do smrti sudirektor (zajedno s Mercadanteom) Napuljskog konzervatorija. Njegovi su uenici bili F. Florimo, F. Marchetti, P. Serrao i dr. Kao kompozitor istakao se na opernom podruju.
DJELA. DRAMSKA. Opere: Le Truppe in Franconia, 1819; La Pae desiderata, 1820; II Trionfo delta giustizia, 1823; Misantropia e pentimento, 1823; L'Audacia fortunata, 1827; I finti sposi, 1827; Gli Aragonesi a Napali, 1827; Alexi, 1828 (sa N. Vacajem); Olimpia, 1829 (najuspjelija) i Giovanna Shore, 1829. CRKVENA: 2 rekvijema; 6 misa i dr. LIT.: A. Petino, Carlo Conti, RMI, 1942.

CONTI, 1. Francesco Bartolomeo, talijanski kompozitor i teorbist (Firenca, 20. I 1681 ili 1682 Be, 20. VII 1732). Potomak muzike obitelji, 170105 dvorski teorbist i od 1713 do smrti dvorski kompozitor u Beu. U Contijevim kompozicijama, koje su po stilu pretee klasike, esto se ispoljuje njegova sklonost

humoru.
DJELA. DRAMSKA (opere, pastorale, intermezzi, tragikomedije, sveane igre): Alba Cornelia, 1704; Clotilde, 1706; // Trionfo delV Amicizia e delVAmore, 1711; L Ammalato immaginario, 1713 ; Circe fatta saggia, 1713 ; / Satiri in Arcadia, 1714; L'Atenaide, 1714; Alessandro in Sidone, 1715; Ciro, 1715; Teseo in Creta, 1715; // Finto Policare, 1716; Sesostri re d' Egitto, 1717; L Istro, 1717; Astarto, 1718; Amore in Tessaglia, 1718; Don Chisciotte in Sierra Morena, 1719 (najuspjelija); Galatea vendicata, 1719; Cloris und Thirsis, 1719; Cantata allegorica, 1720; La Via del Saggio, 1721; Archelao, re di Cappadocia, 1722; Pallade trion-fante, 1722; Creso, 1723; II Trionfo della Fama, 1723; Penelope, 1724; Meleagro, 1724; Griselda, 1725; // Contrasto della Bellezza e del Tempo, 1726; Issicratea, 1726 i L'Issipile, 1732. VOKALNA. Oratoriji: // Gioseffo, 1706; // Martirio di San Lorenzo, 1710; La Colpa originale, 1718; Dio sul Sinai, 1719; Mosi preservato, 1720; Naaman, 1721; // Davidde perseguitato da Saul, 1723; David, 1724; L'Osservanza della divina legge nel martirio de' Maccabei, 1732 i Gioseffo che interpreta i sogni, 1736 (op. posth.). CRKVENA: misa; Te Deum; 4 magnifikata; 10 himni; kantate; arije i dr.

352

CONTI CONVERSE
2. (basso di viola, violone, Grossbassgeige), manji instrument, forme viole da gamba, visok oko 120 cm, sa 5 6 ica ugoenih D, G, c, e, a, d1 ili (po Praetoriusu) F-,, C, G, d, a. Susree se katkad jo i danas pod raznim imenima (Kammerbass, Halbbass, itd.), ali ga je openito zamijenio normalni kontrabas.
LIT.: M. Praetorius, Svntagma musicum, Wolfenbiittel 1618 20. P. M. Mersenne, Harmonie universelle, Pari 1636. A. Vidal, Les Instruments a archet, Pari 1876. F. Farga, Geigen und Geiger, Ziirich 1940. C. Sachs, The Historv of Musical Instruments, London 1942. M. .

2. Ignazio Maria, kompozitor i teorbist (Firenca, 1699 Be, 28. III 1759). Sin Francesca Bartolomea. Od 1720 u Beu kaiserlicher Hofscholar, 1739 dobio naslov compositore di ca-mera, ali je uskoro pao u nemilost i umro u bijedi.
DJELA. Opere: Dafne in alloro; Dialogo tra VAutora e U sole, 1727; Pieria, 1728; Clelia, 1733; Pastorale, 1734; La Liberalita di Numa Pompilio, 1735 i ha Fortuna annichilata dalla Prudenza, 1735. Oratoriji: La Distruzione d'Hai, 1728; Mose nelVEgitto, 1729; Ezechia, 1733; La Debora, 1735; II Figliol prodigo, 1735; // Giusto affitto nella persona di Giobbe, 1736 i La Colpa originale, 1739. LIT.: 5 1. Molitor, Francesco Bartolomeo Conti, AM, 1838. J. Schneider, Francesco Conti als dramatischer Componist (disertacija), Be 1902. B. Paumgartner, Conti, MGG, I I , 1952. W. Arlt, Zur Deutung der Barockoper II Trionfo deU'Amicizia e dell'Amore, Wien 1711, Musik und Geschichte. Music and History, 1963.

CONTI, Gioacchino -> Gizziello CONTILLI, Gino, talijanski kompozitor (Rim, 19. IV 1907). Studirao na akademiji 5. Cecilia (C. Dobici), diplomirao 1933 i nastavio studij kod O. Respighija i I. Pizzettija. Od 1942 do 1966 direktor i nastavnik kompozicije na Liceo Musicale u Messini, zatim vodi konzervatorij Nicol Paganini u Genovi. Od 1946 usvaja dodekafoniku metodu komponiranja.
DJELA. ORKESTRALNA: Sinfonia italiana, 1939; dva koncerta 1937 i 1942; suita za gudae, udaraljke i klavir, 1952; Introduzione e tema variato, 1946; Espressioni sinfoniche, 1959; Preludi, 1966. KOMORNA : sonatina za violinu i klavir; Adagio e allegro za 9 instrumenata, 1937. 5 Studietti dodecafonici za klavir, 1950. Dramsko djelo Saul, 1941. VOKALNA: In lunam za sopran, zbor, 2 klavira i instrumente (tekst G. Leopardi), 195357; Variazioni sulla notte za glas i orkestar; Divertimento za glas i 4 instrumenta, 1947; Canti di morte za glas i 3 instrumenta, 1949; Offerta musicale za sopran i 4 instrumenta (na Michelangelov tekst), 1961; Immagini sonore za sopran i 11 instrumenata (tekst L. Calogero), 1964. olo-pjesme: Amara Terra; Ninna Nanna; Due liriche, 194041; Due liriche di Ouasimodo, 1948; Dne canti (tekst W. Cuney), 1950; Due canti di poeta negro, 1950. Trecorisacriacappella,i95I', Tre mottetti za zbor a cappella, 1963.

CONTRAINTE -> Ostinato CONTRAPAS, katalonski ples uz pjevanje (tekst opisuje muku Isusovu); traje vrlo dugo, s mnogo neposrednosti i dramatskih obrata.
LIT.: A. Campany, El Contrapas, 1922. F. Pujol, L'Oeuvre du chan-sonnier populaire de la Catalogne, Wien 1927.

CONTRAPUNCTUS EX MENTE (Contrappunto Alla Mente), latinski (odn. talijanski) naziv za improvizirani kontra-

CONTRA (lat. protiv), i. kratica za contratenor. 2. U sloenicama c. znai protiv (npr. contrapunctus, con tratenor, contralto, haute-contre, basse-contre). 2. Donja oktava. Takvo znaenje vjerojatno potjee iz prakse XVI st., prema kojoj su se tonovi dublji od velike oktave bilje ili crticom ispod naziva tona (C, D itd.), dakle suprotno (contra) od postupka kod tonova viih oktava, gdje se takva crtica biljeila nad njihovim nazivom (c, d itd.). To je dovelo i do naziva kontra-oktava, to oznauje oktavu ispod velike; otuda su izvedeni i nazivi kontrabas, kontrafagot i dr. za instrumente najdubljeg registra, K. KO.

CONTRAALTO, gudaki instrument slian violi, vrlo velikog i punog tona. Konstruirao ga je J.-B. Vuillaume 1885. Kasnije se nije upotrebljavao zbog velikog obujma.
LIT.: C. Sachs, Katalog der staatlichen Musikinstrumentensammlung, Berlin 1922. CONTRABASSO DA VIOLA po prikazu u djelu Syntagma Musicum M. Praetoriusa. Wolfenbiittel 1619

CONTRABASSO DA VIOLA (franc. contrebasse de viole), 1. gudaki instrument, koji je u porodici viola igrao ulogu dananjeg kontrabasa. Imao je est ica D, G, C, E, A, d. U Praetoriusovu djelu Svntagma musicum naslikan je gigantski kontrabas (Gross-Contra-Bas-Geig) sa pet ica, visok 225 cm. Katkad su ti golemi kontrabasi imali dno izraeno u formi vrata, pa se u nj mogao zatvoriti manji djeak, koji je pjevao, a pratio ga je muziar na instrumentu.

punkt na postojeu temu u polifonim oblicima (-> Alla CONTRATENOR (lat.; skraeno contra), u polifo motetskim i tzv. kantilenskim kompozicijama XIV do X naziv za glas (dionicu) koji je kontrapunktirao s dionicom odnosno harmonijski je upotpunjavao (-* Kantilena). r se u istome kljuu i imao isti opseg kao tenor, a izvodio sredine XV st. redovito instrumentalno. U troglasnom lenskom stavku c. se nalazio izmeu tenora i diskanta, i se kretao u skokovima i kriao s tenorom. U motetskom! roglasnom slogu razvijao se vie linearno i nalazio se p ispod tenora te je u tom sluaju gotovo redovito skupa s U imao funkciju temeljnog glasa. Taj zvuni temelj to su g mjence sainjavali tenor i c. notirao se vie puta kao p dionica (Solus tenor) te je etvoroglasni slog mogao zvuj glasno. Oko sredine XV st. c. se sve vie razvija u vokalnu ( i sve ee razdvaja na contratenor bassus (kasniji bas) koji izmeu tenora i superiusa suprotstavlja contratenor altus ( alt); na taj je nain nastajalo izrazito etvoroglasje. Izraz c se prvi put u djelima Philippa de Vitrvja a iezava iz pi XVI st.; odrao se jedino u engleskoj terminologiji, gdje je c tenor oznaivao muki altovski glas rairen osobito u en crkvenoj muzici XVI i XVII st.
LIT.: A. Schering, Studien zur Musikgeschichte der Fruhren; Leipzig 1914. H. Besseler, Bourdon und Fauxbourdon, Leipzig 1 E. Apfel, Der klangliche Satz und der freie Diskantsatz im 15. Jahr AFMW, XII, 1955. Isti, Die klangliche Struktur der spatmittelalt Musik als Grundlage des Dur-Moll-Tonalitat, MF, XV, 1962. I

CONTRATTEMPO (tal.; franc. contre-temps), talijan: ziv za ritam kod kojega se naglasci ne poklapaju s tezom \ daju na arzu, kao npr. kod sinkope. CONTREDANSE (franc, krivom etimologijom od countrv dance seoski narodni ples; njem. Contretanz i Kont tal. contradanza), drutveni ples engleskog podrijetla, vi iren u XVIII st. u Francuskoj medu aristokracijom i g stvom. Plee se tako da se parovi pomiu jedni prema drugi] odgovara znaenju francuskog naziva (contre nasuprot). O se bogatstvom koraka i pokreta. Muzika je ivahna, obli u periodama od osam 2/4 ili 6/8 taktova koji se poni C. je uao i u scensko-muzika djela XVIII st. (balet, -balet, komedija-balet, lirska komedija, pastorala i dr.), < u zavrni divertissement. Javlja se ve 1710 u Fetes ven A. Campre, zatim u mnogim djelima J.-Ph. Rameaua i di 1735 izdao je A.-P. Chedeville zbirku Contredances ajuste* les musettes et les vielles. Za orkestar komponirao je L. v. I ven 12 Contretdnze od kojih je br. 7 upotrijebio u finah tree simfonije (Eroica), i W. A. Mozart Contretdnze (E 267, 462, 535, 587, 603, 609, 610). U XVIII st. i u poetki st. nicale su u Francuskoj mnoge popubrne pjesme u forn tredansea. Neke od njih postale su sastavni dijelovi novoj quadrille, koji se prvotno nazivao quadrille de contredans
LIT.: C. Marcel-Dubois, Contredanse, MGG, II, 1952. H. Einflusse der Contratanzmusik auf J. Haydn, Kongressbericht, Budape J. M. Guilcher, La contredanse francaise (disertacija), Pari 1963. V

CONTRERAS, Salvador, meksiki kompozitor i v (Cueramaro, Guanajuato, 10. XI 1912 ). Uenik C. Chavt Revueltasa; 193342 profesor u Centro de Iniciacion A i 194653 na Conservatorio Nacional de Muica u Mexii to je 193455 bio lan gradskog i dravnog Simfonijsk kestra. Sada djeluje kao pomonik direktora Opere i d orkestra na Escuela Superior Nocturna de Muica. C. je zajedno sa D. Avdom, B. Galindo-Dimasom i P. Mom utemeljio Grupo de los Cuatro za propagiranje suvremene sike muzike.
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, 1944; II, 1945 i II Muica para Orquesta Sinfonica, 1940; Obertura en tiempo de Danzc vie suita; Tres moviementos sinfonicos za komorni orkestar. Gudaki kv DRAMSKA. Baleti: Provincianas, 1950; Titeresca, 1953. Scenska i muzika. Tres Poemas za sopran i orkestar, 1936; Corridos za zbor i 1 i dr.

CONVERSE, Charles Crozat (pseudonim Karl 1 ameriki kompozitor (Warren, Massachusetts, 7. X 18 Englewood, New Yersey, 18. X 1918). Zavrio pravo, a studirao muziku na Konzervatoriju u Leipzigu (E. F. K M. Hauptmann, L. Plaidy). Bio je sudac u Highwoodu,
DJELA: dvije simfonije; vie uvertira: American Concert Ovet temu Hail Golumbia i Fest-Ouvertiire. Gudaki kvarteti i kvinteti. oratorija; kantata na 126. psalam; zborovi; pjesme. Himne: God for U: a Friend we have in Jesus.

CONVERSE, Frederick Shepherd, ameriki kom] (Newton,' Massachusetts, 5. I 1871 Westwood, 8. VI Studirao na univerzitetu Harvard (J. K. Paine), u Cambi SAD, te kod C. Baermanna i G. W. Chadwicka u Bostoi

CONVERSE COOPER

553
Rheinbergera u Miinchenu. God. 190104 poduavao na Neiv England Conservatory u Bostonu, 190407 na univerzitetu Harvard, a od 1931 ponovo na Konzervatoriju. Kompozitor velike tehnike vjetine, elio je ostvariti specifino ameriki stil, ali se u djelima, nastalim poslije 1932, zadrao u granicama umjerene primjene suvremenih izraajnih sredstava. Velik je uspjeh postigla njegova simfonijska pjesma FKvver Ten Million (stvorena pod utjecajem Pacific 231 A. Honeggera), u kojoj je prikazao sudbinu jednog automobila iz Fordove tvornice.
DJELA. ORKESTRALNA: sedam simfonija, 18981940. Simfonijske pjesme: The Festival of Pan, 1900; Endymion's Narrative, 1901; Euphrosyne, 1903: The Mystic Trumpeter, 1905; Ormazd, 1912; Ave atque vale, 1917; Son of the Sea, 1924; Flivver Ten Million, 1927; California, 1928. Koncert za violinu, 1902. Za klavir i orkestar: Concertino, 1932; poeme Night i Day, 1905 i fantazija, 1922. Rhapsody za klarinet i orkestar. Uvertira Youth, 1897; Festival March, 1900; Elegiac Poem, 1926. KOMORNA: 3 gudaka kvarteta; klavirski trio, 1931: septet za gudae, rog i klavir; sonata za violinu i klavir; sonata za violon elo i violinu, 1911. Kompozicije za klavir. DRAMSKA. Opere: The Pipe of Desire, 1906; The Sacrifice, 1911; Sindbad the Sailor, 1913; The Immi-grants, 1914. Scenska i filmska muzika. VOKALNA: oratorij jfob, 1907; kantate: Masque of St. Louis, 1914; The Peace Pipe, 1914; The Answer of the Stars, 1919 i The Flight of the Eagle, 1930. Za glas i orkestar: La Belle Dame, 1903; Hagar in der Wiiste, 1908; Prophecy, 1932. Balade; solo-pjesme. LIT.: J. T. Hoivard, Our Contemporarv Composers, New York 1941. K. H. Wbrner, Frederick Shepherd Converse, MGG, II, 1952. H. Leichtentritt, Serge Koussevitzkv, The Boston Symphony Orchestra and the New American Music, Cambridge, Mass. 1947. D. Ezven, American Composers Today, New York 1949. T. Hozvard, Our American Music, New York 1954.

COOKE, James Francis, ameriki pisac, kompozitor i pedagog (Bav Citv, Michigan, 14. XI 1875 Philadelphia, 3. III 1960). Muziku studirao u Brooklvnu i na Konzervatoriju u Wiirzburgu (M. Mever-Obersleben i H. Ritter). Suraivao u asopisima Neue Zeitschrift ftir Musik i Musikalisches Wochenblatt. Orgulja, zborovoda i uitelj pjevanja i klavira u Brook lvnu. Izdavao asopis The Etude (190849). Predsjednik muzikih izdavakih kua Theodore Presser Co. (192536), John Church Co. (193036), Oliver Ditson Co. (193136). Nosilac nekoliko akademskih titula (Nezv York State University, 1906; Ohio Northern University, 1919 i 1925; Ursinus College, 1927; University of Pennsylvania, 1930; Bethany College, 1931 i dr.). Predavao o muzikoj estetici i pedagogiji. Sa svojom enom, pjevaicom B. E. Beckivith, prireivao koncerte povezane s predavanjima o muzikoj historiji i interpretaciji.
DJE LA: A Standard History of Music, 1910; Mastering the Scales and Arpeggios, 1913; Great Pianists on Piano Playing, 4/1914; Musical Playlets for Children, 1917; Great Singers on the Art of Singing, 1921; Great Men and Famous Musicians, 1925; Young Folks' Picture-History of Music, 1925; Light, More Light, 1925; Johannes Brahms, 1928; Claude Debussy, 1928; Musical Travelogues, 1934; How to Memorize Music, 1947. Klavirske i vokalne kompozicije. LIT.: J. McNamara, The Ascap, New York 1952.

CONZE, Johannes, njemaki kompozitor (Lippstadt, 29. V 1875 Berlin, 9. I 1946). Studirao u Aachenu, Ruthenu i u Berlinu (na Visokoj muzikoj koli i poslije na Majstorskoj koli F. Gernsheima). Poduavao na konzervatoriju Grunetvald u Berlinu i suraivao u Allgemeine Musikzeitung.
DJELA: simfonijska fantazija Sappho. Tri gudaka kvarteta; klavirski kvartet; sonata za violonelo i klavir; sonata za violinu solo. Basso ostinato i 4struka fuga na Beethovenovu temu za klavir. Za orgulje: sonata na temu B-AC-H; predigra i koralna fuga Christ ist erstanden. Klage der Ceres za alt i orkestar; Kolumbus za muki zbor i bariton; muki zborovi. Mise; Sanctus i Benedictus sa solima; manje duhovne pjesme. Die Kunst der Passa-caglia (rkp.) i Erinnerungen an Busoni, Signale, 1936.

COOKE, Arnold, engleski kompozitor (Gomersal, 4. XI 1906). Muziku uio u Cambridgeu i na Hochschule ftir Musik u Berlinu (P. Hindemith). God. 193233 muziki direktor Festival Theatra u Cambridgeu i 193338 profesor harmonije i kontrapunkta na Royal College of Music u Manchesteru. Od 1947 profesor harmonije i kontrapunkta na Trinity College of Music u Londonu. Dobio naslov doktora muzike u Cambridgeu (1948).
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u B-duru, 194647; koncert za klavir, 193940; koncert za klarinet i gudaki orkestar, 1957; koncert za guda ki orkestar, 1948: 2 koncertne uvertire: I, 1934 i II, The Processional, 1946; Passacaglia, Scherzo i Finale za gudaki orkestar (preradba okteta za duhae i gudae), 1937. KOMORNA: gudaki trio u B-duru, 1950; tri gudaka kvarteta: u cis-molu, 192728; br. 1, 1933 i br. 2 u F-duru, 1947. Vari jacije za gudaki kvartet, 1945: klavirski trio u C-duru, 1944; klavirski kvartet u A-duru, 1949: kvartet za flautu i gudae, 1936; kvartet za obou i gudae, 1948; kvintet za harfu, flautu, klarinet, violinu i violonelo, 1932; suita, sekstet za limene duhake instrumente, 1931; Passacaglia, Scherzo i Finale, oktet za duhae i gudae, 1931; 2 sonate za violinu i klavir, 1939 i 1951; sonata za violu i klavir, 1937; 2 sonate za violonelo i klavir, 192526 i 1941; Alla Marcia za klarinet i klavir, 1946: Rondo u B-duru za rog i klavir, 1951. KLAVIRSKA: sonata, 1938; sonata za dva klavira, 1937; suita, 1943; Capriccio, Intermezzo i Scherzo, 1930; Ostinato, Intermezzo i Capriccio, 1935. DRAMSKA: opera Mary Barton, 1949. Muzika za radio-igru The Death of Gunnar and Burnt Njall, 1947, za Ibsenov Peer Gynt i za Shakespeareov The Merchant of Venice. Pratnja za udaraljke uz jednu grku dramu, 193233. Filmska muzika. VOKALNA: kantata Hoderneth za bariton, zbor i orkestar, 193334; 4 Shakespeare Sonnets za glas i gudaki orkestar, 1941; Da ich ein Knabe mar (Holderlin) za tenor i mali orkestar, 1945; Nocturnes, 5 solo-pjesama za sopran, rog i klavir; solo-pjesme uz klavir. LIT.: J. Clapham, Arnold Cooke, The Achievement of Twenty Years, Music Survey, 1951, III, 4. Isti, Arnold Cooke, MGG, II, 1952.

COOKE, Thomas Simpson, irski dirigent, pjeva (tenor) i kompozitor (Dublin, 1782 London, 26. II 1848). Muziku uio najprije kod svoga oca, oboista B. Cookea, te je ve u sedmoj godini javno nastupio kao violinist. Kompoziciju studirao kod T. Giordanija. U petnaestoj godini dirigent kazalinog orkestra u Dublinu, gdje se 180612 bavio i trgovinom muzikalija. Nakon uspjenog nastupa u operi The Siege of Belgrade (S. Storace) preao u London, tamo je u kazalitu Drury Lane ostao dvadeset godina, pjevajui ili dirigirajui svoja i tuda djela. God. 1828 30 jedan od muzikih direktora Vauxhall Gardens, neto kasnije direktor kazalita Drury Lane, te muziki direktor i dirigent kazalita Covent Garden. Od 1846 vodio Concerts of Ancient Music, a dirigirao takoer ponekad s filharmonijskim orkestrom. Svirao gotovo sve instrumente, a bio je poznat i kao uitelj pjevanja; njegov je uenik S. Reeves.
DJELA. Baladne opere: Frederick the Great- The King's Proxy; David Rizzio; Malvina; The Dragon's Gift; Hyder Ali; King Arthur and the Knights of the Round Table i dr. Scenska muzika za razne drame: A Midsummer Night's Dream; The Tempest; Coriolanus i The Taming of the Shrem (W. Shakespeare). Pjesme; dueti; glees; catches. INSTRUKTIVNA: Singing Exempliied in a Series of Solfeggi and Exercises; Singing in Parts, containing Progressive Instructions, Extracts, Exercises and Original Compositions. Adaptacije tuih opera: C. M. Weber, Abu Hassan i Oberon;A. Boieldieu, La Dame Blanche i dr. LIT.: J. D. Brozon i 5. 5. Stratton, British Musical Biography, Birmingham 1897. F. Walker, Thomas Simpson Cooke, MGG, I I , 1952.

COOKE, Benjamin, engleski kompozitor i orgulja (London, 1734 14. IX 1793). Uenik Joh. Ch. Pepuscha i njegov nasljednik na Academy of Ancient Music (1752). God. 1757 postao zborovoda, a 1762 orgulja Westminsterske opatije. Od 1775 muziki direktor u Cambridgeu, od 1782 i u Oxfordu. Izvrstan orgulja, ostavio niz originalnih i vrijednih duhovnih kompozicija. Njegovi glees idu medu najuspjelije primjerke te svjetovne vokalne vrste u rano doba njena razvoja.
DJELA. Kompozicije za orgulje, za embalo i za orkestar. VOKALNA: brojni glees, catches, kanoni, madrigali, ode, himne; Service in G; uvertira, zborovi i pratnja za kompoziciju Morning Hymn J. E. Galliarda (tekst iz poeme Paradise Lost J. Miltona). LIT.: R. Domington, Benjamin Cooke, MGG, II, 1952.

COOL JAZZ (engl. hladan jazz), stilsko razdoblje u historiji jazza, koje se oko 1950 razvilo iz be-bop naina muziciranja, a prethodilo je modernome jazzu. Za razliku od ranijega -> hot jazza c. j. zabacuje ekspresivnost, dinamike kontraste, tehniku vibrata i ostale zvukovne efekte te njeguje mirno, ritmiki uravnoteeno muziciranje u manjim sastavima. Temelji se na linear noj polifoniji, to esto dovodi do politonalnih i atonalnih harmonijskih kombinacija. U toj stilskoj orijentaciji jazza vidljiv je utjecaj suvremenog naina muzikoga miljenja. Glavni predstavnici bili su L. Young, Y. Lewis, M. Davi, L. Tristano, L. Konitz, S. Getz, G. Mulligan i J. La Porta. COOLS, Eugne, francuski kompozitor (Pari, 27. III 1877 5. VIII 1936). Uio na Parikom konzervatoriju (A. Gedalge, G. Faure, Ch. Widor), gdje je 190723 predavao harmoniju. Od 1919 nastavnik i na cole Normale de Musique. God. 1907 25 kritiar lista Le Monde Musical, a od 1928 odgovorni direktor izdavakog poduzea Max Eschig.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u c-molu; simfonijske pjesme La Mort de Chenier i Hop-Frog; Poeme za violu i orkestar; Poeme za flautu i orkestar; uvertira. KOMORNA: gudaki kvartet; klavirski kvintet; sonata za violinu i klavir; sonata za flautu i klavir. Klavirske kompozicije. DRAMSKA. Muzike komedije: Le Jugement de Midas, 1922; La Mandragora; Souper de Noel, 1923; Musette, 1925. Pastorala Narcisse, 1925; scenska i baletna muzika; operete. Traite de contrepoint. LIT.: P. Barthelemy, Eugene Cools, MGG, II, 1952.

COOKE, Deryck, engleski muzikolog (Leicester, 14. IX 1919 ). Klavir uio privatno, kompoziciju studirao na Univerzitetu u Cambridgeu (P. Hadlev, R. Orr). God. 194759 muziki urednik Engleskog radija (BBC). Suradnik je radiofonskog tjednika The Listener. Na temelju autentinih fragmenata rekonstruirao je i dovrio X simfoniju G. Mahlera.
DJELA: The Language of Music, 1959; Mahler 1860 1911, 1960. Uredio je prvi dio X sveska New Oxford History of Music. MUZ, E., I. 23

COOPER, Emil, ruski dirigent engleskog podrijetla (Herson, 13. XII 1877 New York, 16. XI 1960). Studij violine i kompozicije zavrio na Konzervatoriju u Odessi, a zatim se usavravao kod J. Hellmesbergera i R. Fuchsa u Beu i S. Tanjejeva i A. Nikischa u Moskvi. Od 1898 operni dirigent u Kijevu, Moskvi i Petrogradu, na poziv S. Djagiljeva 190911 dirigirao na tzv. Ruskim sezonama u Parizu. Od 1919 lan direkcije Marijinskog teatra i profesor Konzervatorija u Petrogradu (Lenjingradu), 1924 otiao u junu Ameriku. Bio je dirigent opere u Rigi, 192932 u Chicagu, zatim je djelovao u Parizu, Bordeauxu, Milanu i Monte Carlu, 194450 na Metropolitanu u New Yorku i potom u Montrealu. Istakao se i kao koncertni dirigent. Objavio je KpamKuii
0630P Moeii My3. demnejibuocmu ()K H3HB HCi<yccTBa, 1923, 14).
LIT.: B. F. H36p. CTaTfen, JleHHHrpa^ 1965.

354

COOPER COQUARD
DELA. ORKESTARSKA. Tri simfonije: I, 1928 (prva verzij: i orkestar, 1925); II, Short Symphony, 1933 i III, 1946. Koncert za kestar, 1926; Quiet City za trublju, engleski rog i gudae, 1942; kon rinet, harfu, klavir i gudaki orkestar, 1948. Cortege Macabre, 1923; 1 Phony, 1925; svita Music for theTheater, 1925; Symphonic Ode, 1929 ( 1959); Statements, 1934: El Salon Mexico, 1936; Music for Radio the Prairiej, 1937; An Outdoor Overture, 1938; Quiet City, 1940; j 1940 (rev. 1952); Music for the Movies, 1942; Letter from Home, 11 variation (tema E. Goossensa), 1945; varijacije, 1957; suita The Ti J 957; Connotations, 1962; Music for a Great City, 1964. KAMI stava za gudaki kvartet, 1928; gudaki nonet, 1960; Vitebsk za kl 1929; klavirski kvartet, 1950; sonata za violinu i klavir, 1942; Noctui Serenade za violinu i klavir, 1926; Elegies za violinu i violu, 1932. SKA: sonata, 1941; The Cat and the Mouse, 1920; passacaglia, 1922 1930; Four Piano Blues, 1948; 2 fantazije, 1957 i 1965. Koncert Zi 1926: Danzon Cubano za 2 klavira, 1942 (orkestrirao 1944). Dela DRAMSKA. Opere: The Second Hurricane, 1937 i The Tender 1 Baleti: Grogh, 1925; Hear Ye> Hear Ye!, 1934; Billy the Kid, 15 1942; Appalachian Spring, 1944; Ballet, 1959 i Dance Panels, 196 i filmska muzika. VOKALNA: Stomp Your Fost za zbor i orke Canticle of Freedom za zbor i orkestar, 1955: Old American Song* 1950 i 1952; As li Fell upon a Day za glas, flautu i klarinet, 1923; L trait za recitatora i orkestar, 1942; Preamble za recitatora i orkestar, : -pesme: Old Poem, 1920; Pastorale, 1921: Vocalise, 1928; 12 Poeni Dickinson, 1950 i dr. SPISI: What to Listen for in Music, 1938 1957; tal. prevod 1950 i 1959); Our New Music, 1941; Music and I 1952; Copland on Music, 1960. Katalog Coplandovih dela obj. LIT.: M. Bauer, Aaron Copland, The Book of Modern Comp York 1942. A. V. Berger, The Music of Aaron Copland, MQ, ] W. Sternfeld, Copland as a Film Composer, ibid., 1951. K. H. Wo Copland, MGG, I I , 1952. A. V. Berger, Aaron Copland, New F. J. Smith, Aaron Copland, New York 1955. A. Dobrin, Aaroi His Life and Times, New York 1967.

COOPER, Martin, engleski muzikolog i kritiar (Winchester, 17. I 1910 ). Studirao na Winchester Collegeu i u Oxfordu i zatim kod E. Wellesza u Beu. Muziki kritiar dnevnika The London Mercury (193538), The Daily Herald (1946) i The Daily Telegraph i suradnik asopisa The Spectator. God. 195356 bio je direktor The Musical Timesa.
DJELA: Gluck, 1935; Bizet, 1938; Bizet's Carmen, 1947; Opera-Comique, 1949; French Music from the Death of Berlioz to the Death of Faure, 1951; Russian Opera, 1952; Les Musiciens anglais d'aujourd'hui, 1952; The Concise Encyclopedia of Music and Musicians, 1958; Ideas and Music, 1965.

COPERARIO (Cooper), John, engleski kompozitor, umjetnik na violi da gamba i lutnji (?, oko 1575 London, 1626). Prema ne sasvim pouzdanim podacima bio je Englez, koji je studirao u Italiji, a po povratku u Englesku (vjerojatno 1605) italijanizirao je svoje prezime. God. 1625 spominje se kao jedan od The King's Musicians. Njegovi su uenici bili W. Lawes i kralj Charles I, po svoj prilici i H. Lavves. C. ide u red kompozitora koji su unijeli suvremena talijanska stilska obiljeja u englesku muziku. Po snanoj me'lodijskoj liniji, dinaminoj kontrapunktici, razvijenim harmonijskim elementima i formalnoj zrelosti njegove su suite za gudake instrumente i continuo od odlune vanosti u historiji engleske suite i trio- sonate. Continuo je svugdje ispisan, pa je vrijedno vrelo za studij izvodilake prakse. Znaajna je Coperarijeva uloga i u razvitku fantazije za violu. Kontrapunktski majstorski pisane, katkad su vie vokalnog karaktera, ali neke su ve izrazita instrumentalna muzika. Neka djela u naslovu izriito namjenjuje violinama (moda po prvi put u Engleskoj).
DJELA. INSTRUMENTALNA: 14 suita za violinu, violu da gamba i continuo (svaka u 3 stavka, Fantasy, Alman i Ayre ili Galliard); 8 suita za 2 violine, violu da gamba i continuo (s istim naslovima stavaka); 12 jednostavanih fantazija za 2 viole da gamba i continuo (neke od njih su pavane, ma da nemaju taj naslov); 3 fantazije za 3 viole da gamba; 10 troglasnih fantazija; 9 etvoroglasnih fantazija; 57 petoroglasnih fantazija (mnoge s continuom); 5 estoroglasnih fantazija. Muzika za The Masgue of Flozvers (libreto Th. Campiona; samo dio muzike je Coperarijev), 1614. VOKALNA: Funeral Tears, For the death of the Earl of Devonshire, 7 elegija za glas, odnosno 2 glasa, lutnju i violu da gamba, 1606; Songs of Mourning, bezvailing the untimely death of Prince Henry, 7 elegija na tekst Th. Campiona za glas i lutnju ili violu da gamba, 1613; 21 villanella; peteroglasni madrigal; 2 anthema, 1614. Traktat Rules how to compose, oko 1610 (faksimil s uvodom obj. M. Bukofzer 1955). LIT.: E. H. Meyer, Die mehrstimmige Spielmusik des XVII Jahrhunderts in Nord- und Mitteleuropa, Kassel i Basel 1934. W. M. Evans, Henry Lawes, New York 1941. Th. Dart, John Coperario, MGG, I I , 1952.

COPPOLA, Piero, talijanski dirigent i kompozitor 1 11. X 1888 ). Studij klavira i kompozicije zavrio 1909 zervatoriju u Milanu. Dirigent milanske Scale i drugih t; opernih kazalita, 191213 u Thetre de la Monnaie u Bi zatim u Londonu, skandinavskim zemljama i u Parizu. 1919 postao umjetniki direktor tvornice gramofonsk His Master's Voice. Osim u operi istakao se kao dirigent : fonijskom podruju.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u a-molu, 1924; Dm Interlude dramatique, 1928; 2 Danses symphoniques, 1929; Poeme orkestar; Scherzo fantastico, 1910; La Ronde sous la cloche, 1913; giaco, 1915; Suite intima, 1921. KOMORNA. Za violinu i klavi 1906; Poema triste, 1914; Poema appassionato, 1915. Studio in klavir i dr. DRAMSKA. Opere: Sirmione, 1910 i Nikita, 1914 Jardin des caresses, 1936. Solo-pjesme.

COPERTO (tal. pokriven), u izrazu timpana c. znai da treba kou timpana pokriti komadom sukna i tek zatim po njoj udarati; tada nastaje mukao priguen zvuk, vrlo podesan za po sebne efekte. COPLAND, Aaron, ameriki kompozitor i muziki pisac (Brooklvn, New York, 14. XI 1900 ). Klavir uio kod V. Wittgensteina i Clarence Adler, harmoniju i kompoziciju kod R. Goldmarka. Studije nastavio na Muzikoj koli u Fontainebleauu i 192124 kod Nadije Boulanger u Parizu. Po povratku u SAD bavio se u prvo vreme najvie kompozicijom. U svrhu propagovanja savremene amerike muzike organizuje sa Roger Ses-sionsom koncerte Copland-Ses-sions (1928 31) na kojima se naroito izvode dela nepozna-tijih amerikih kompozitora. C. vrlo aktivno uestvuje u muzikom ivotu SAD kao lan i rukovodilac raznih udruenja (A-merican Composers' Alliance; American Festival of Contempo-rary Music in Yaddo; League of Composers), koncertu) e kao pijanista, diriguje i pie u amerikim asopisima. Predaje muziku na New School for Social Research u New Yorku (1927 37) i na Harvardskom univerzitetu. U njegovim ranijim kompozicijama osea se prilian uticaj deza, naroito u primeni igrakih i sinkopiranih ritmova (The Second Hurricane i Dance
A. COPLAND

COPPOLA, Pietro Antonio, talijanski kompozito 11. XII 1793 Catania, 13. XI 1877). Studirao na Realt di Muica u Napulju. God. 181032 korepetitor opere niji, zatim dirigent San Carla u Napulju, od 1836 u Beu 43 nastavnik Konzervatorija i dirigent kazalita San Lisabonu. Od 1843 nastavnik na akademiji S. Cedlia 185071 ponovo u Lisabonu i otada stalno u domovini, kao kapelnik katedrale u Novarri i od 1873 u Cataniji. U njegova stvaralatva bila je operna muzika (na talijanski galske i francuske tekstove).
DJELA. Opere: // Destino, 1825: // Figlio bandita, 1825; Achih 1828; Artale d'Aragona, 1830; La Pazza per amore, 1835 (najuspj Illinesi, 1835; La Feta della rosa, 1836; La Bella Celcste degli Spat II Postiglione di Longjumeau, 1838; Giovanna I regina di Napoli, de Castro, 1841; // Folletto, 1843; L'Orfana guelfa, 1846: Fingal, 1847; liero, 1850; L'Anello di Salomone, 1853. Crkvena djela: Messa fune solenni; Salve regina. LIT.: R. Cavellaro, Elogio storico-biografico di Pietro Antonic Palermo 1857. O. Chilesotti, I nostri maestri del passato, Milanc U. P. Coppola, Biografia di Pietro Antonio Coppola, Catania 1898.

COPULA (lat. spona), kratka pasaa kadencijalnog ra u polifonoj muzici XII i XIII st. (organum, conductus) se od niza nota kraih vrijednosti koje se kreu u obliki ljestvice ili u obliku neke ukrasne melodijske formule. ( vodi iznad zavrne note cantus firmusa. COPYRIGHT (engl. pravo umnoavanja), anglo-; oznaka za autorsko pravo; na publikacijama se stavlja uz im nakladnika i godinu izdanja zbog zatite autorskih prava, COQUARD, Arthur, francuski kompozitor i muz tiar (Pariz, 26. V 1846 Noirmoutier, 20. VIII 1910). kod C. Francka. Profesor muzike na Institut National dt Aveugles (od 1892 direktor muzikog odjela), muziki novina Le Monde, Echo de Pari i dr. te suradnik asopis Internationale de Musiaue, Monde Musical i Revue Musicale
DJELA. ORKESTRALNA: dvije suite za orkestar; Legende za orkestar; Serenade za violonelo i orkestar; Impressions pyreneennes. zicije za klavir, harmonij ili orgulje. DRAMSKA. Opere: Cassan L'Epe du roi, 1884; Le Mari d'unjour, 1886; Pompee, 1888; L'Oi 1894; La Reine de Beance, 1898; Jahel, 1900; La Troupe Jolicoeur, 19c VOKALNA: oratorij Jeanne d Are; Chant del'Epees za bariton i orkes veliki zborovi; pjesme. SPISI: De la musiaue en France depuis 1891; biografije: Cesar Franck, 1890 (preraena 1904) i Berlioz, 19c u raznim asopisima. LIT.: J. Combarieu, Promenades et visites musicales: Arthur RM, 1902. H. Imbert, Medaillons contemporains, ibid., 1903. A. Arthur Coquard, MGG, II, 1952. N. Dufourcq, Autour de A. Co Franck et V. d' Indy d'apres une correspondance inedite, RM, 19

Symphony). Kasnije, pored oslanjanja na dez, obilato koristi arolikost muzikog jezika Amerike, a naroito se inspirie muzikom Latinske Amerike. Kompozicije su mu u formalnom pogledu vrlo jasne, a orkestracija izrazito sonorna. Ovo se naroito vidi u njegovom El Salon Mexico i III simfoniji. Vrlo su mu uspele i muzike ilustracije za filmove koje su inteligentna reenja problema funkcionalne muzike. God. 1945 nagraen je Pulitzerovom nagradom za balet Appalachian Spring.

CORAULA CORELLI

355
CORAULA (franc. carole), vicarski narodni ples, kod kojeg se plesai dre za ruke kao kod naeg kola (vrsta farandole). CORBET, August L. M., belgijski muzikolog (Antwerpen, 7. III 1907 ). Zavrio studij historije umjetnosti i arheologije u Gentu i zatim na Univerzitetu u Cambridgeu studirao historiju muzike (E. Dent), posebno muzikog kazalita XVI st. u Engleskoj. Bavio se najprije muzikom kritikom, 193547 bio je administrator Flamanskog konzervatorija u Antwerpenu i 194951 bibliotekar Konzervatorija u Bruxellesu. Od 1952 radi u Ministarstvu prosvjete. C. je 1938, zajedno sa J. Alpaertsom, osnovao u Antvverpenu Collegium musicum za izvoenje i prouavanje stare muzike, a 1939 asopis Vlaams Jaarboek voor Muziekgeschie-denis.
DJELA: Het Muziekdrama in de XVI' en XVII" eeuwen in Italie..., 1936; De hervorming van het muziehonderivijs, 1940; Flor Alpaerts, 1941; Het Koningklijk Vlaams Conservatorium, 1941; Geschriften van Peter Benoit, 1942; Peter Benoit Leven, Werk en Betekenis, 1944; De Vlaamse Muziek, Vlaaderen door de eeuwen heen 1952. Studije i lanci. za violonelo i klavir, 1962; Danza en forma de fuga za gudaki kvartet, 1943; Mensaje breve za flautu, obou, klarinet i fagot, 1957; Dos piezas cortas za violinu i klavir, 1945; Mensaje breve za klarinet i fagot. Kompozicije za jedan i dva klavira. Baleti Sensemaya, 1950 i Setetule, 1955. Udbenici: Tratado de armonia, 1953; Curso de Solfeo, 1956.

CORDIER, Baude, francuski kompozitor (roen u Reimsu, ivio u prvoj polovini XV st.). Vjerojatno je neko vrijeme ivio u Italiji. Smatra se jednim od prvih predstavnika francuske umjetnike pjesme koja je proizala iz Ars novae u XIV st. Cordierov stil ima ve izrazite karakteristike francuske elegancije i lakoe. Od njegovih djela sauvano je 10 svjetovnih kompozicija na francuski tekst i troglasna Gloria.
LIT.: J. Wolf, Geschichte der Mensuralnotation von 12501460, Leipzig 1904. A. Pirro, Histoire de la musique de la fin du XIV e a la fin du XVI e siecle, Pari 1940. A. T. Davison i W. Apel, Historical Anthologv of Music, Cambridge 1946. H. Besseler, Baude Cordier, MGG, II, 1952.

CORBETT, William, engleski violinist i kompozitor (oko 1670 London, 7. III 1748). Koncertni majstor prilikom stva ranja opere u Havmarketu 1705; kazalitem Lincoln's Inn Field upravljao 170511. Nakon dvogodinjeg boravka u Italiji (1711 13) vratio se u London, gdje je 171647 lan Royal Band of Music. Svirao je u to vrijeme i na koncertima u Italiji. Na svojim putovanjima skupio veliku muziku knjinicu i zbirku instrumenata, osobito talijanskih violina.
DJELA: Concertos, or Universal Bizzaries Composed on ali the nezu Gustos in his Traveh through Italy (2 knj.), 1729; sonate za violinu, flautu, obou. Scenska muzika za dramska djela: Henrik IV, 1700 (Betterton-Shakespeare); As You Find It, 1703 (Earl of Orrerv); Love Betray'd 1703 (Burnaby). Kan-tata Lost Ist My Love.

CORBIN, Solange, francuski muzikolog (Vorlvm Cher, 5. IV 1903 ). God. 1957 habilitirala se na parikoj Sorbonnei s tezom La Notation musicale neumatigue au Moyen age dans les provinces de Lyon, Rouen, Tours et Sens, a idue godine imenovana je direktorom na Ecole Pratigue des Hautes Etudes u Parizu. Od 1961 profesor je Univerziteta u Poitiersu. Suradnik je brojnih asopisa, enciklopedija i leksikona.
DJELA: Essai sur la musique religieuse portugaise au moyen dge 1100 ^3^5, 1952; VEglise d la eonnuete de sa musique, 1960; L'Office de la Conception de la Vierge, Gaude mater ecclesia, son histoire et sa musigue, 1967. Studije (izbor): Le Manuscript 201 d'Orleans, Romania, 1953; Le Chant chretien: plain-chant et gre'gorien, Histoire de la Musique, Encyclopedie de la Pleiade, I, 1959; La Cantillation, notes et definition, RMI, 1961. Uredila i izdala: Repertoire de manuscripts medievaux contenant des notations musicales, 3 SV-, 196567.

CORDA -> ice CORDANS, Bartolomeo, talijanski kompozitor (Venecija, 1700 Udine, 14. V 1757). Najprije redovnik-franjevac, a zatim napustio red i 1735 postao dirigent katedrale u Udinama. Vrlo plodan kompozitor, ali je mnogo svojih rukopisa spalio.
DJELA. Opere: Ormisda, 1728; La Generositd di Tiberio, 1729; Silvia, 1730; Rodelinda, 1731; Romilda, 1731. Oratorij S. Romualdo, 1727; mise (sauvano preko 60); psalmi (sauvano preko 100); brojni moteti. LIT.: G. Vale, La Cappella musicale del Duomo di Udine, Note d'Archivio per la Storia Musicale, 1930.

CORDON, Norman, ameriki pjeva, bas (Washington, 20. I 1904 Chapel Hillj 1. III 1964). Uitelji su mu bili G. de Lua u Nashvilleu i H. Outland u Chicagu. Debitirao 1933 na Gradskoj operi u Chicagu kao Kralj (Verdi, Aida) i tamo angairan do 1936. God. 193646 bio je lan njujorkog Metropolitana. Osim toga gostovao je u San Franciscu i na ljetnim opernim stagionama u Cincinnatiju. CORELLI, Arcangelo, italijanski kompozitor i violinista (Fusignano, 17. IX 1653 Rim, 8. I. 1713). Prva znanja iz muzike dobio verovatno u Faenzi. God. 1666 prelazi u Bolognu gde ui violinu. Uitelji su mu G. Benvenuti, E. Gaibara i L. Brugnoli. Ve 1670 postaje lanom bolonjske Filharmonijske akademije. Otada mu se gubi trag sve do 1675, kad se pojavljuje kao trei od etiri violinista u rimskoj crkvi San Lu-igi dei Francesi prilikom velikih sveanosti u slavu zatitnika crkve. (U toj crkvi, prilikom istih sveanosti, C. je 1685 prvi od 14 violinista.) Prema nekim nedokumentovanim tvrdnjama, putuje 1679 u Nemaku. God. 1681 nalazi se u Rimu, gdje izdaje 12 Sonate (da chiesa) a tre. God. 1687 postaje Maestro di muica kardinala Benedetta Panfilija kome posveuje svoj op. 2, 12 Sonate da camera a tre. Kasnije stupa
A. CORELLI

CORDER, Frederick, engleski kompozitor i muziki pisac (London, 26. I 1852 21. VIII 1932). Studirao na Royal Academy of Music u Londonu (G. MacFarren, W. G. Cusins) i na Konzervatoriju u Kolnu (F. Hiller). Po povratku u domovinu postaje 1879 dirigent orkestra Aquarinm u Brightonu i 1888 profesor kompozicije na Royal Academy of Music u Londonu. Njegovi uenici bili su: G. Bantock, A. Bax i J. Holbrooke.
DJELA: Evening on the Seashore za orkestar, 1876; 2 suite za orkestar; 2 uvertire Osrian, 1882 i Prospero, 1885. Blegy for 24 Violin and Organ, 1908. DRAMSKA. Opere: Morte d'Arthur, 1878; Nordissa, 1887; Ossian, 1905. Scenska muzika. Operete: Philomel, 1880; A Storm in a Teacup, 1880; TheNabob s Picule, 1883; The Noble Savage , 1885. VOKALNA. Kantate: The Bridal of Triermain, 1886 i The Sword of Argantyr, 1889. SPISI: The Orchestra and How to Write for It, 1895; Modem Musical Compositton, 1909. Zajedno sa B. C. Stephensonom napisao libreto za operu The Golden Webb A. G. Thomasa, a sa suprugom Henriettom Louisom Walford prevodio na engleski operna libreta R. Wagnera i H. Berlioza. LIT.: W. G. McNaught, Frederick Corder, The Musical Times, 1913. H. Farjeon, Frederick Corder, Music Teacher, 1932.

CORDERO, Roque, panamski kompozitor i dirigent (Panama, 16. VIII 1917 ). Muziku uio u Panami i na Univerzitetu u Minneapolisu, Minnesota. U dirigiranju se usavravao kod D. Mitropoulosa, S. Chapplea i L. Barzina, a u kompoziciji kod E. Kfeneka na Univerzitetu u Hamlinu, St. Paul, i tamo diplo mirao 1949. Djeluje kao profesor kompozicije na Konzervatoriju u Panami.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, 1945 i 1956; Capricho interiorano za duhaki orkestar, 1939; Ouverture, 1944; 8 Miniatures za mali orkestar, 1948; Introduccion y allegro burlesco, 1950; Rapsodia Campesina, 1953; Adagio trdgico, 1955; Cinco mensajes breves, 1959; Movimento sinfonico za gudae, 1946; koncert za klavir, 1944; koncert za violinu, 1962; Mensaje funebre za klarinet i gudae, 1961.KOMORNA: gudaki kvartet, 1960; kvintet za klavir, violinu, violonelo, flautu i klarinet, 1949; sonatina za violinu i klavir, 1946; sonata

u slubu velikog mecena, kardinala Pietra Ottobonija, kao prvi violinista i direktor koncerata to ih je kardinal prireivao svake nedelje u Gancelleriji (sa kardinalom povezuje ga i prijateljstvo). Ti su koncerti bili veliki muziki dogaaji, pa su okupljali mnoge umetnike, amatere, crkvene dostojanstvenike, aristokrate i mecene. God. 1700 C. postaje ef instrumentalista poznate Akademije Sv. Cecilije (Guardiano delle sezione strumentisti della Congregazione ed Accademie di Santa Cecilia). Iste godine objavljuje svoje najznamenitije delo, 12 Sonate a Violino e Violone o embalo, kao op. 5, u kome se na kraju nalazi La Follia. U to vreme C. je postigao slavu vodeeg instrumentalnog kompozitora ele Italije. God. 1706 njega primaju za lana akademije degli Arcadi pod imenom Arcomelo Erimanteo. U tom drutvu iivljavala se bukolika barokna fantazija u rafiniranim sveanostima, punim poezije i muzike. Materijalno obezbeden, C. nije poznavao brige i krize kao veina ostalih muziara. Njegov privilegovan poloaj u kui kardinala Ottobonija, velik gudaki orkestar (do preko 100 lanova) omoguavali su mu da svaku svoju kompoziciju praktiki isproba. Oko 1710 povlai se postepeno iz javnog ivota. Izgleda da je bolovao od neke dugotrajne bolesti. Sahranjen je u rimskom Pantheonu. C. je bio ovjek blage udi, ispravan i skroman, svestan svojih granica i svojih sposobnosti. Velik violinist, C. je osniva znamenite rimske violinske kole. Dao je vrste temelje stilu i tehnici svog instrumenta. Kao kompozitor C. je majstor baroknih oblika trio-sonate, violinske solo-sonate sa continuom i concerta grossa. Nije ostavio ni jednoga takta vokalne muzike. injenica iznenauje s obzirom na vreme u kome je skoro svaki kompozitor teio za muzikim univerzalizmom. Meutim, u Corellijevu sluaju treba govoriti o grandioznom samoogranienju, jer su dela koja je stvorio uzori koje u tom stilu nitko nije nadmaio. Concerto grosso, formiran u poslednjoj treini XVII v. usavrio je C. do zavidne visine, dajui mu besprekornu fakturu i bogat sadraj. U svim kompozicijama oituje se velik poznavalac violine, u to doba ve razvijenog virtuoskog instrumenta. C. nikad ne prevazilazi instrumentalne

556

CORELLI ORI SPEZZATI

camera) a tre, 2 Violini e Violone, e embalo . . . op. 4, 1694; 2 Sonate s oboom (rukopis); 12 Sonate a Violino e Violone o embalo . . . op. 2 sonate za violinu i bas, oko 1700. Pod Corellijevim imenom post pane ili u rukopisu, jo druge kompozicije: za neke nije dokazano jest tine, za neke je utvreno da nisu njegove. NOVA IZD.: Corellijeva dela objavili su: J. Joachim i F. Cl London 188891 (sveukupna dela op. 16); W. Woehl, Kassel i ] triosonate op. 1, 2, 3 i 4); G. Jensen, Mainz i London: G. Pigott, E. Pinelli, Milano; B. Paumgartner, Mainz, 1952; W. Woehl, Kass (sve solo-sonate op. 5); W. Woehl, Leipzig (svi concerti grossi op. 6) LIT.: P. Maroncelli, Vita di A. Corelli, Vite e ritratti d'illusti Milano 1819. F. J. Feti, Corelli, Galerie des Musiciens celebre raision, Pari 1827. P. Farini,. Biografia di A. Corelli, Biografie di XXIV illustri Romagnoli, Forli 1835. H. Berlioz, Corelli, Rev zette musicale, Pari 25. VI 1837. W. H. Riehl, A. Corelli im Wer zweier musikgeschichtlicher Epochen, Sitzungsbericht der koniglich t Akademie der Wissenschaften, Miinchen 1882. H. J. Conrat, AM, 1903. C. Piancastelli, In Onore di A. Corelli, Fusignano ad ncl secondo centenario della morte 1913, Bologna 1914. L. Orsini,i Torino 1915. N. Diem, Der Geiger A. Corelli, Neue Musikzeitung A. Moser, Zur Genesis der Folies d'Espagne, AFMW, 191819. Frage der Ornamentik in ihrer Anwendung auf Corelli's op. 5, ZFM"S 19. Isti, A. Corelli und A. Lolli, ibid., 1921. F. T. Arnold, A C< gery, Proceedings of the Musical Association, 1921. M. Pincherle, I nistes, Pari 1922. Isti, A propos de la Follia, RM, 1923. J. 1 Corelli, l'homme et l'oeuvre, Monde musical, 1926. M. Pincherle namentation des sonates de Corelli, Feuillets d'histoire du violon, Pari F. Vatielli, II Corelli e i maestri bolognesi del suo tempo, Arte e vita a Bologna, I, Bologna 1927. A. Schering, Geschichte des Inst konzerts, Leipzig (II izd.) 1927. A. Toni, A. Corelli, cenni biograf tino bibliografico musicale, Milano 1927. H. Engel, Das Instrun zert, Leipzig 1932. M. Pincherle, Corelli, Pari 1933 (novo pro 1954; ameriki prevod 1956). M. Rinaldi, II Problema degli ab nell' op. 5 di Corelli, Siena 1947. Ph. Radcliffe, A. Corelli and A The Heritage of Music III, Oxford 1951. B. Paumgartner, A. ore II, 1952. Nel III centenario della nascita di A. Corelli, Ravenna M. Rinaldi, A. Corelli, Milano 1953. 5. Deas, A. Corelli. Music an 1953. G. Pannain, A. Corelli, RAM, 1953. Catalogo della Mos liana, Roma 1953. L. Montalto, Arcangelo Corelli nell'ambientt romano fra il 1671 e il 1713, RMI, 56, 1954. W. S. Newmqn, R and Corelli, Music and Letters, 38, 1957. F. S. Stillings, Arcange Ann Arbor 1957. D. Sn. i

A. CORELLI. Naslovna strana izdanja 12 Sonate a Violino e Violone o embalo . .. op. 5, Rim 1700

mogunosti, nikad ne pie tehniki preterano teko, ni bravurozno, ni zvukovno oporo. Primenjuje dohvate i arpeggia, ponekad i dvoglase u imitaciji. Uvek vlada uzviena jednostavnost u melodijsko; liniji i harmonskom slogu. Elegina i patetina kantilena polaganih stavaka izrasla je iz dubokog poznavanja specifine violinske sonornosti. Izrazita oseajnost zdruuje se sa jasnom i zaokruenom formom. Posvuda je vidljiva izvesna klasicistika tendencija ka obuzdavanju baroknog obilja misli i fantazije. C. primenjuje oblik sonate da chiesa i da camera, no kao to se zapaa u muzikoj praksi druge polovine XVII v. i u njegovim delima utie jedan oblik na drugi. Op. 1 sainjavaju 12 trio-sonata da chiesa; op. 2, 12 trio-sonata da camera; op. 5, 12 solo-sonata, od kojih su 6 da chiesa, 5 da camera; u dvanaestoj poslednji stavak ima varijacioni oblik (La Follia). Od 12 concerata grossa 8 su u obliku da chiesa, a. 4 da camera. U sonatama koje su raene po uzoru na crkvene sonate C. postie osveenje uvoenjem igrakih oblika i ritmova (bitnih za sonatu da camera) u homofonom stilu, dok u sonatama da camera primenjuje kontrapunktski rad, karakteristian za crkvenu sonatu. itav Corellijev opus karakterie izuzetna samokritinost. Nita nije moglo da ude u tampu, to nije bilo do kraja izraeno i uravnoteeno. Corellijeva umetnost potekla je iz mnogih izvora: na nju je uticala venecijanska crkvena kancona, madrigal XVI v., venecijanska operna simfonija XVII v., bolonjska violinistika kola, melodika napuljske opere (A. Stradella, A. Scarlatti), pa i muzika njegovog uenika Lullvja. Pretopivi sve te elemente u svoj upeatljivi lini stil, C. je dao genijalnu sintezu italijanskog instrumentalnog seicenta. L. A. Villanis ukazuje na to da se o Corelliievoj istorijskoj i umetnikoj vanosti ne srne suditi samo po njegovom delu, iako je ona ak i u tom sluaju veoma velika zbog razraivanja umetnikog materijala, to ga je nasledio od pretea: tako se forma sve vie usavrava, jedinstvo postaje oigledno, a nestalnost prevelikog broja epizodnih tema nestaje pred nadmonosti glavnih ideja . . . Mislei meutim na epohu u kojoj je iveo C, on odmah postaje zanimljivim na nov nain . . . Italijanska instrumentalna umetnost. . . bila je poela da nosi obilate plodove. Takmienje i konkurencija nagonili su na traenje uspeha . . . a od virtuoziteta . . . pretila je opasnost da vanjski elementi pre vladaju nad intimnim sadrajem dela. Tada je u historiji italijanske umetnosti bio dragocen istinski umetnik, tehniki dovoljno snaan da se nametne violinistima, dovoljno jak u umetnosti kompozicije da bi intuirao lepotu razvijenu od njegovih prethodnika, a i dovoljno jak da nastavi njihovu tradiciju (A. Lavignac i L. de la Laurencie, Encyclope'die de la musique . , .). Njegovo delo, njegov stil znaio je vrst oslonac, osnovnu vrednotu u uzburkanombaroknom zbivanju, sve do preko polovine XVIII v. uven na daleko kao violinski pedagog, imao je velikih uenika koji su nastavili njegovu tradiciju. Meu njima su bili: F. Geminiani, P. Locatelli, B. Anet, G. B. Somis i dr. Stil Corellijevih kompozicija odraava se kod J. S. Bacha (naroito moda u delima za orgulje), G. F. Handela (sonate, 12 concerata grossa iz 1739) i brojnih Italijana koji su stvarali oko 1725 (F. M. Veracini, G. Tartini i dr.).
DELA: Concerti grossi con 2 Violini e Violoncello di concsrtino obligati e 2 altri Violini, Viola e Basso di Concerto Grosso ad arbitrio (che si potranno radoppiare) . . . op. 6, 1714. 12 Sonate da chiesa a tre, 2 Violini, e Violone o Arcileuto . . . col Basso per l'Organo . . . op. 1, 1681; 12 Sonate da camera a tre, 2 Violini e Violone, o embalo . . . op. 2; 1685; 12 Sonate da chiesa a tre, 2 Violini 0 Violone, 0 Arcileuto col Basso per l'Organo . . . op. 3, 1689; 12 Sonate (da

CORELLI, Franco, talijanski pjeva, tenor (Ancon. 1921 ). Pjevanje uio u Pesaru i nakon to je pobjedi tjecanju Maggio Fiorentino (1950), na opernoj pozornici 1 1951 u Spoletu kao Don Jose (Bizet, Carmen). U kratko ostvario blistavu karijeru; od 1954 lan je milanske 5 1961 redoviti gost njujorkog Metropolitana, a uz to nast drugim velikim svjetskim opernim scenama. Snimio j< gramofonske ploe. Medu njegovim kreacijama posebno likovi u operama G. Verdija: Manrico (Trubadur), D01 (Mo sudbine), Radames (Aida), Otelio i G. Puccinija: Cai (Tosca), Kalaf (Turandot) i dr. CORENA, Fernando, vicarsko-talijanski pjeva, 1 neva, 22. XII 1916 ). Studirao teologiju u Fribourgu, i to je pobjedio na natjecanju pjevaa-amatera u enevi se pjevanju i uio kod E. Romana u Milanu. Na opernoj { debitirao 1947 u Trstu kao Varlaam (Musorgski, Boris G God. 1949 nastupio u milanskoj Scali, 1953 u njujork tropolitanu, 1955 na festivalu u Edinburghu, 1956 u Sa 1960 na londonskom Covent Gardenu i na brojnim drugi skim opernim kazalitima. Osobito se istie izvanredni cijama ulogama bas-buffa, kao Falstaff (Verdi), Don (Donizetti), Bartolo (Rossini, Seviljski brija) i dr. Ne 7 ljajui klasini operni repertoar, C. je pridonio afirmai suvremenih talijanskih kompozitora, nastupima u ope Cordovano (Petrassi), L'allegra brigata, II Figliuol prodigo incatenata (Malipiero) i dr. ' CORGHI, Azio, talijanski kompozitor (Cirie kraj 9. III 1937 ). Na Konzervatoriju u Torinu zavrio stud (M. Zanfi), a na Konzervatoriju u Milanu studij kor (B. Bettinelli) i vokalne muzike (A. Bortone). Od 1967 itanje partitura na Konzervatoriju u Torinu. C. je s ansambla Griippo Musicale Torinesi (1966) i lan Gruppo Contemporanei u Milanu.
DJELA: Adagio za gudae, 1964; Intavolature za orkestar, 196' AlORNA : Due movimenti za violinu i klavir, 1964; Divertimento za menata, 1964; Mutazioni za 7 duhakih instrumenata, 1964; Jeux ZE klavir, 1965; Muica 3 za violinu, klarinet i klavir, 1967. KLA 7 Preludi e Ricercare, 1962; Continually, 1967. VOKALNA: A za mezzosopran i klavir, 1964; Gli Uomini vuoti za 6 glasova i in: 1966; Roba iyydt za muki zbor.

CORIGLIANO, John, ameriki kompozitor (New ^ II 1938 ). Studij muzike zavrio na univerzitetu 1 (O. Luening, D. Moore), a zatim se u kompoziciji usavr; P. Crestona i V. Gianninija.
DJELA: Journey za orkestar, 1960. etiri fuge za gudaki kva sonata za violinu i klavir, 1963. Tri stavka za klavir, 1958; Kale 2 klavira, 1959. Fern Hill za mezzosopran, zbor i orkestar, 196' Expected Was za zbor, limene instrumente i udaraljke, 1961; ciklus J za glas i klavir, 1958.

ORI SPEZZATI (tal.; njem. Apsidenchore), p( zborovi, karakteristini u viezbornoj praksi Venecijansl Izmjeninim i zajednikim nastupima dvaju vokalnih

ORI SPEZZATI CORREA DE AZEVEDO

357
postizavali su kompozitori te kole (A. Willaert, Gabrieli i dr.) znatne efekte, osobito u dinamici (jeka). Dvozborni stil utjecao je na proiivanje zamrenih kontrapunktikih spletova i pri donio razvoju homofonog tretiranja vokalnih sklopova. Pobudu za nastajanje dvozbornog stila dala je sama crkva sv. Marka, u kojoj se nalaze dvoje orgulja. Polovina zbora se okupljala oko jednih, a polovina oko drugih orgulja. K. Ko. CORNELIUS, Peter, njemaki kompozitor (Mainz, 24. XII 1824 26. X 1874). U poetku glumac, pa violinist u kazalinom orkestru u Mainzu, preselio se kasnije u Berlin k stricu, tada ve poznatom slikaru P. Corneliusu. U Berlinu je 184446 uio kompoziciju kod S. W. Dehna. God. 1851 pisao je zapaene muzike kritike u berlinskim asopisima Echo i Modespiegel. Strievim posredovanjem upoznao je i F. Liszta te se pridruio njegovu krugu u Weimaru, gdje je ivio 185358. Te godine izveo je Liszt Corne-liusovo remek-djelo, kominu operu Der Barbier von Bagdad. Zbog zakulisnih spletaka izvedba se pretvorila u skandal, radi kojega je Liszt dao ostavku na svoje dunosti u Weimaru i neto kasnije napustio taj grad. God. 185964 ivio je C. u Beu, a zatim se preselio u Mtin-chen. Tu je predavao retoriku i kompoziciju na Visokoj muzikoj koli. CORNO -> Rog; -> Registri kod orgulja CORNO INGLESE -> Engleski rog CORNONE (lat.; tal. cornetto torto, corno torto), veliki cink, svinut u obliku slova S. Imao je 6 otvora, a po boji tona bio je slian dananjem rogu. C. je bio rairen u XVI st. CORNYSHE, William, engleski kompozitor i glumac (East Greenwich, oko 1468 Hvlden, Kent, VIII 1523). God. 148091 Master of the Singing Boys samostana u Westminsteru, od 1493 na dvoru Henrika VII. Neko vrijeme u zatvoru zbog satirikih pamfleta, a kad je osloboen, vratio se ponovo na dvor, gdje je mnogo godina vodio kazaline predstave i muzike zabave za vlade Henrika VIII. Od 1509 bio je Master of the Children. U njegovim svjetovnim kompozicijama ima mnogo humora i invencioznosti. Ostavio je svjetovnih pjesama za vie glasova, Magnificat, Ave Maria, motete i dr. CORONACH, kotska posmrtna tualjka; pjevali su je bardi prilikom smrti poglavice i u drugim zbivanjima narodne boli i alosti. Stihovi opisuju kreposti i djela preminulih; pjevanje je divlje i oporo, esto prekinuto plaem ucviljenih ena. Sline pjesme i obiaji poznati su i u Irskoj. (-> Caoine) CORONARO, talijanska obitelj muziara. 1. Antonio, kompozitor (Vicenza, 29. VI 1851 24. III 1933). Uenik F. Cannetija. Orgulja katedrale i crkve St. Corona u Vicenzi; pouavao orgulje.
DJELA. Opere: Seila, 1880; Falco di Calabria, 1901; Olinta e Simone; La Maliarda; Edivard. Messa da requiem, 1861; Te Deum; romance i dr.

LIT.: W. H. Grattan-Flood, Early Tudor Composers, London 1925. Th. Dart, William Cornyshe, MGG, II, 1952.

Izrazito vokalni kompozitor, C. je svoje najbolje dao u djelima za muziko kazalite i u solo-pjesmama. Njegov Der Barbier von Bagdad, duhovit i lirski izvoran, svakako je jedna od najuspjelijih njemakih kominih opera prije Wagnerovih Majstora pjevaa. U minijaturama za glas i klavir . je naao osobni izraz intimne ljupkosti i P. CORNELIUS pomalo naivne vedrine. Njegovo je najpopularnije djelo te vrste zbirka Weihnachtslieder, Tekstove za svoje kompozicije esto je sam pisao oitujui mnogo pjesnike darovitosti.
DJELA. Opere: Der Barbier von Bagdad, 1858 (1877 ponovno su ovo djelo instrumentirali F. Mottl i H.Levi); Der Cid, 1865 (1891 ponovno instrumentirao H. Levi); Gunlb'd (nedovrena; 1905 dovrio ju je W. v. Baussnern na temelju kompozitorovih skica). Zborne kompozicije. Brojne solo-pjesme, meu njima ciklusi: Vater unser, 1854; Trauer und Trost, 1854; Brautlieder, 1856; Weihnachtslieder, 1856; An Bertha, 1865. Stabat mater; misa. Sveukupna Corneliusova djela objavilo poduzee Breitkopf & Hartel u 5 sv. (190506). Isto poduzee izdalo i umjetnikove knjievne radove, ukljuujui i prepjeve (u svemu 4 sv.). God. 1874 objavljena kratka Corneliusova autobiografija. LIT.: A. Sandberger, Leben und Werke des Dichtermusikers Peter Cornelius (disertacija), Wurzburg 1887. M. Hasse, Peter Cornelius und sein Barbier von Bagdad, Leipzig 1904. E. Istel, Peter Cornelius, Leipzig 1904. E. Sulger-Gebing, Peter Cornelius als Mensch und Dichter, Miinchen 1908. K. G. Roger, Peter Cornelius als Liederkomponist, Wien 1921. E. Janowitzer, Die Opern von Peter Cornelius, Wien 1921. H. Paulig, Peter Cornelius und sein Barbier (disertacija), Koln 1923. C. M. Cornelius, Peter Cornelius, der Wort- und Tondichter, 2 sv., Regensburg 1925. H: Miiller-Eschborn, Das Verhaltnis Cornelius-Wagner, Rostock 1933. P. Egert, Peter Cornelius, Berlin 1940. H. Engel, Peter Cornelius, MGG, I I , 1952. J. As.

2. Gaetano, kompozitor (Vicenza, 18. XII 1852 Milano, 5. IV 1908). Brat Antonija; studirao na Konzervatoriju u Milanu (F. Faccio) i krae vrijeme u Njemakoj. Od 1879 profesor har monije i kontrapunkta na Milanskom konzervatoriju; 1893 preuzeo katedru za kompoziciju od A. Catalanija. Uz to je 187990 dirigent opere Scala. Njegovi su uenici bili A. Pedrollo, T. Serafin i C. Pedron.
DJELA: simfonija, 1872. Kompozicije za komorne sastave. DRAMSKA. Opere (izvedene): La Creola, 1878; // Malacarne, 1894 i Un curioso accidente, 1903; neizvedene: La Signora di Challant i Enoch Arden. Dramatina ekloga Un Tramonto, 1873. LIT.: E. Oddone, Gaetano Coronaro, Roma 1921.

3. Gellio Benvenuto, kompozitor i dirigent (Vicenza, 30. XI 1863 Milano, 26. VII 1916). Brat Antonija i Gaetana; klavir i kompoziciju uio na Liceo Musicale u Bologni (L. Mancinelli, A. Busi, F. Parisini). Najprije koncertni pijanist, kasnije se po svetio dirigiranju. Zvali su ga Mago della muica.
DJELA: gudaki kvartet. Kompozicije za klavir. Opere: Jolanda, 1883; Feta a Marina, 1893; Claudia, 1895; Bertoldo, 1910. Opereta Minestrone Napoletano, 1895. Dvije mise. Trattato di contrappunto.

4. Arrigo, kompozitor (Vicenza, 6. VIII 1880 7. X 1906). Sin Antonija. Komponirao muziko-scensku skicu Turiddu, 1905 i crkvena djela.
LIT.: G. Mantese, Storia musicale vicentina, Vicenza 1956.

CORNELIUS, Peter C, danski pjeva, tenor (Lobjerggaard kraj Fredensborga, 4. I 1865 Kobenhavn, 25. XII 1934). Pjevanje uio u Kobenhavnu i Parizu. Debitirao na opernoj pozornici 1892 u Kabenhavnu kao bariton u ulozi Escamilla (Bizet, Carmen), a nakon daljeg studija nastupio prvi put kao tenor 189.9 u ulozi Dalandova kormilara (Wagner, Ukleti Holandez) i uskoro se uvrstio u najuglednije interprete Wagnerovih tenorskih opernih likova. Od 1906 nastupao redovito na Sveanim igrama u Bavreuthu, 190714 na Covent Gardenu u Londonu i u mnogim drugim muzikim kazalitima u Evropi. Bio je suosniva Wagnerova drutva u Kabenhavnu. CORNEMUSE (cornamusa), stariji i jednostavniji tip francuskih gajda iz kojih se u XVII st. razvila H musette. Instrument je imao usnu cijev i jednostavne glasnjae s nepromjenljivom visinom tona.
LIT.: H. Lapaire, Vielles et Cornemuses, Moulins 1902.

CORNER, David Gregor (Hirschberg, lezija, 1585 Gottvveig, Donja Austrija, 9. I 1648). Prior samostana u G6ttweigu, sakupio i izdao Grosskatholisch Gesangbuch in die vierhundert Andacht alter und new Gesang und Ruff, 162576 (7 izd.) i Gei- tliche Nachtigal den catholischen Deutschen, 1631 (IV izd. 1676).
LIT.: P. R. jfohand, David Gregor Corner und sein Gesangbuch, AFMW, 1920.

CORONELLI, Pietro (Petar), plesa i koreograf talijanskog podrijetla (Venecija, 1825 Zagreb, 28. I I I 1902). Djelovao kao baletni plesa i solist na mnogim evropskim muzikim po zornicama, a zatim se posvetio salonskoj plesnoj umjetnosti. Bio je uitelj plesa na Operi u Trstu, a onda je vodio privatnu plesnu kolu u Rijeci i Zagrebu. U Hrvatskom narodnom kaza litu bio je neko vrijeme baletni majstor i koreograf. Objavio je brouru Hrvatsko kolo (Osijek 1898). K. Ko. CORRADINI, Francesco, talijanski kompozitor (Napulj, oko 1700 Madrid, oko 1749). U rodnom gradu stekao veliku popularnost kominom operom u napuljskom dijalektu Lo 'Ngiegno de le femmine (1724). Djelovao zatim u panjolskoj od 1728 kao zborovoda na kneevom dvoru u Valenciji, od 1731 u Madridu kao operni kompozitor, a od 1747 i kao dirigent na Teatro del Buen Retiro. Komponirao je 15 opera, 4 zarzuele, 11 muzikih komedija, 6 autos sacramentales (Calderon) i dr. CORREA DE AZEVEDO, Luiz Heitor, brazilski muzikolog (Rio de Janeiro, 13. XII 1905 ). Studirao na Instituto Nacional de Muica u Rio de Janeiru (P. Silva); na istom je zavodu najprije bibliotekar i od 1939 profesor etnomuzikologije. Osim toga od 1937 predavao je muziku historiju na Konzervatoriju u Rio de Janeiru. God. 1943 osnovao Centro de Pesquisas folkloricas na Univerzitetu. Od 1947 vodi muziku sekciju UNESCO u Parizu. Pokrenuo i izdavao 193442 Revista Brasileira de Musicai 193236 Arguivo de Muica Brasileira.
DJELA: Dois Pequenos Estudos de Folclore Musicai, 1938; Escala, Ritmo e melodia na Muica dos Indios Brasileiros, 1938; Relacao das Operas de Autores Brasileiros, 1938; A Muica Brasileira e Seus Fundamentos, 1948; Muica do Tempo Desta asa, 1950; Muica e Musicos do Bradi, 1950; Bibliografia Musicai Brasileira, 1952; 150 Anos de Muica do Brasil, 1956. Objavio Archives de la Musique Enregistree (6 sv., UNESCO).

CORNET A PISTONS -> Kornet

358

CORREA DE OLIVEIRA CORTOT

CORRA DE OLIVEIRA, Fernando, portugalski kompozitor i muziki teoretiar (Oporto, 2. XI 1921 ). Na Konzervatoriju u Oportu studirao klavir (M. A. Freitas Goncalvaes) i kompoziciju (C. Carnevro), dirigiranje uio kod H. Scherchena u Veneciji. Vrativi se u domovinu osnovao u Oportu muziku kolu Parnaso, na kojoj poduava vlastiti sistem harmonije. C. je konstruirao polyphonium, instrument sa 4 klavijature.
DJELA. ORKESTRALNA. Simfonijske pjesme: Lugar do feitifo za violu i orkestar i Discursko de Platdo za violonelo i orkestar, Trovadores za gudae. KLAVIRSKA: O principe do cavalo branco; Varioacoes cldssicas incompletas; 20 Peca em contraponto simetrico i dr. Zborovi (3 Cantigas de amigo; Pater Noster; Ave Maria); solo-pjesme. Instruktivna djela za razne instrumente i sastave.

Od 1939 u Genovi konzervator u Archivio Musicale i umjetniki direktor Filharmonijskog drutva. Profesor r. na Liceo musicale u Genovi (1951 direktor). Kao muzi suraivao u mnogim dnevnim listovima, asopisima i ei dijama.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 195356; koncert 2 1961; Suite d'Entreves (za film Monte Bianco), 1947; serenada, 193 i fuga, 1940; Canto notturno, 1940; fantazija, 1962. KOMORJ\ za violonelo i klavir, 1960; sonata za rog i klavir, 1955; sonatina i klavir, 1935; 2 canti persiani za violinu, flautu i klavir, 1932; Salm violinu, violonelo i klavir, 1943; Introduzione e allegro za flautu i kl Melodia za flautu i klavir, 1961; Capriccio za violinu i klavir, 1964; za violu i klavir, 1966. KLAVIRSKA: Suite francaise, 1951; pel ija, 1965 i dr. DRAMSKA: opere Prometeo (vlastiti libreto prer 1951 i La Notte veneziana (libreto G. Pacuvio prema A. de Muss Scenska muzika. Muzika za cijeloveernje i kratkometrane filmove. NA: oratorij David, U re pastore, 1941; Symphonia sacra za zbor 1966 67. 4 Ode de Ronsard za glas i orkestar (ili klavir), 194857 sme: 5 Poemes d'Apollinaire, 192830; 5 Momenti Musicali (na tekst Rilkea), 1942; 3 Poemi di Rilke, 1949; 5 Apollinaireovih pjesama i dr. popolari della Liguria, obradba za glas i klavir, 1967. SPISI: j 1935; II Bolero di Ravel, 1944; Chopin, 1949: brojni lanci i eseji. Pre lijanski: // Signor Croche antidilettante (C. Debussv), 1945; Confess musicista romantico (F. Liszt), 1945; Lettere intime (F. Chopin), i< LIT.: R. Bernard, Luigi Cortese, RM, 1937. L. Rognoni, I Luigi Cortese, Milano 1941. J. Stehman, Luigi Cortese, La Lanti xelles 1948. G. Gavazzeni, Musicisti d'Europa, Milano 1951. M Musiciens italiens a Genes et a Pari, Les Nouvelles litteraires, 1

CORREIA, Lourenca Nunes, panjolska pjevaica (Malaga, 1773 ?, poslije 1831). Ve sa 13 godina pjevala u Barceloni u tonadillama i talijanskim operama. God. 1803 studirala pjevanje u Italiji kod C. Marinellija. S velikim je uspjehom nastupala u Bresciji, Torinu, Genovi, Veneciji i Napulju. Krae vrijeme pjevala u Parizu, zatim ponovno u Italiji i konano u Madridu. CORRENTE -> Courante CORRETTE, Michel, francuski orgulja, kompozitor i muziki pedagog (Rouen, 1709 Pariz ?, 22. I 1795). Malo se zna o njegovu ivotu. Po ocu potjee iz Delfta. God. 1737 orgulja velikog priora Francuske, zatim isusovaca, pa kneza Condea (1759) i vojvode od Angoulemea (1780). Njegovi kolski udbenici vani su zbog upoznavanja metoda muzikog odgoja u drugoj polovini XVIII st. u Francuskoj.
DJELA: koncerti; fantazije; djela za klaviembalo, orgulje, violinu flautu, vielle i musette; n,oteti; 15 kolskih prirunika. Sabrao zbirku kompozicija, za violinu starijih autora Ecole d'Orphee. LIT.: L. de la Laurencie, L'Ecole francaise du violon, Pari 1924. E. Borrel, Michel Corrette, MGG, II, 1952. F. Lesure i G. Thibault, La Methode de mandoline de Michel Corrette, Fontes Artis Musicae, 1966.

CORTESI, 1. Francesco, talijanski kompozitor, d uitelj pjevanja (Firenca, n. IX 1826 3. I 1904). Sin umjetnika Antonija i Giuseppine C, uenik G. Ross Liceo Musicale u Bologni. Dirigent razliitih talijanskih kazalita, od 1880 pouavao pjevanje na Liceo Musicale u
DJELA. Opere: Corrado U corsaro, 1849; // Trovatore, 185: pod naslovom La Schiava); II Maestro di scuola, 1854; Micaela, 1 Vastrologa, 1857; Almina, 1859; La Dama a servire, 1859; La Colpa 1870; Dlana di Meridor, 1873; Mariulizza, 1874; L'Amico di saa,

CORRIDO, vrsta meksike narodne balade, nastala vjerojatno od panjolske romance. Pjeva se uz pratnju gitara, harfe i si.
LIT.: V. T. Mendoza, Romance y Corrido, 1939. E. M. Sdnchez, Romances y corridos nicaragueras, Mexico 1946.

CORSI, Jacopo, talijanski humanist (oko 1560 Firenca, 1604), firentinski plemi u ijoj su se kui sakupljali pjesnici, muziari i uenjaci, lanovi firentinske -> Camerate (G. Galilei, T. Tasso, G. Marino, J. Peri, G. R. Caccini). Prireivao sveanosti, koncerte, plesove i predstave s muzikom, pa se njegova kua smatra i prvom opernom pozornicom. Sudjelovao u izradbi inscenacije za Perijevu Dafne ; vjerojatno je na praizvedbi te prve opere (1594) svirao embalo.
DJELA: dva napjeva za Rinuccinijevu Dafne (objavio A. Solerti u Albori del Melodramma, 1905; F. Ghisi u Alle Fonti della Monodia 1940 i dr.). LIT.: F. Ghisi, Jacopo Corsi, MGG, II, 1952. CORTE, Andrea della ->

Della Corte, Andrea CORTECCIA, Francesco, talijanski kompozitor i orgulja (Firenca, 27. VII 1502 7. VI 1571). lan djeakog zbora crkve S. Giovanni Battista u Firenci, u muzici uenik Bernarda Pisana, M. Rampollinija i Bartolomea degli Organi. Od 1527 kapelan crkve S. Giovanni Battista i od 1531 bazilike San Lorenzo u Firenci. Umro je kao kanonik i maestro di cappella na mediejskom dvoru.
DJELA. Dvije knjige 4-gl. madrigala, 1544 i 1547; knjiga madrigala za 5 i 6 glasova, 1547; 2 knjige Responsoria omnia, 1570; Residiutn cantice Zachariae, 1570; Canticorum liber primus a 5 v., 1571; Canticorum liber primus a 6 v., 1571. Passio secundum Joannem, 1527 i Passio secundum Matthaeum, 1532; 32 4--glasne himne. Intermediji i scenska muzika za kazaline komade. LIT.: F. Ghisi, Fete musicali della Firenza Medicea (14801589), Firenze 1939- B. Becherini, La Muica nelle sacre rappresentazioni fiorentine, RMI, 1951. H. Bngel, Francesco Corteccia, MGG, II, 1952. G. Haydon, The Dedication of Francesco Corteccia's Hinnario, Journal ofthe American Musicological Societv, 1960. M. Fabbri, La Vita e l'ignota opera-prima di Francesco Corteccia musicista italiano del Rinascimento, Chigiana, 1965.

2. Adelaide, pjevaica, sopran (Milano, 18281889 Francesca. Debitirala veoma mlada u Firenci, 1848 tupala na milanskoj Scali u operama Norma (Bellini) (Verdi) i / Capuleti ed i Montecchi (Bellini). Osim na skim opernim pozornicama pjevala u Petrogradu (185 sterdamu, New Yorku i Habani. God. 185060 jedna veih talijanskih opernih umjetnica, posebno se isti interpret Verdijevih dramskih sopranskih uloga. CORTIS, Antonio, panjolski pjeva, tenor (Altea, . 12. VIII 1891 2. IV 1952). Opernu karijeru zapo sporednim tenorskim ulogama u Madridu, ali ve 1920 u Rimu kao nosilac glavnih uloga. God. 192432 bio opere u Chicagu i zatim drugih amerikih kazalita. Na slave, oko 1937, povukao se i nastanio u Deniji kraj A Svoj najvii domet ostvario je kao Canio (Leoncavallo, P Hagenbach (Catalini, La Wally), Kalaf (Puccini, Ti Carevi Dimitrij (Musorgski, Boris Godunov) i osobi Johnson (Puccini, La Fanciulla del West). CORTOLEZIS, Fritz, njemaki dirigent i kompozil sau, 21. II 1878 Bad Aibling, 13. III 1934). U Miinch dirao klavir (H. Bussmever) i kompoziciju (L. Thuille). dirigent u Regensburgu (1905), Niirnbergu (1906), M (1907, dvorsko kazalite), Berlinu {Kurfiirstenoper, 1912) ruheu (191324 generalni muziki direktor) i Breslav. 28).
DJELA: komina opera Das verfemte Lachen, 1924; opera Der Gulden, 1928; opereta Rosemarie, 1919. Spis Gedanken uber eine Auffiihrung des Fidelio, Neues Beethoven-Jahrbuch, III, 1926.

CORTES, Ramiro, ameriki kompozitor meksikog podrijetla (Dallas, Texas, 25. XI 1933 ). Uio kod H. Cowella u New Yorku i H. Stevensa i I. Dahla na University of Southern California. God. 195658 usavravao se kod G. Petrassija u Rimu. Od 1959 profesor je na Univerzitetu u Princetonu, SAD.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 195358; Sinfonia sacra, 1954 (nova verzija 1959); Sinfonia breve, 195559; Yerma, simfonijski portrait prema G. Lorki, 1955; Xochitl, 1955; Night Music za komorni orkestar, 1954; komorni koncert za violonelo i 12 duhaa, 1958. KOMORNA: gudaki kvartet, 1958; klavirski kvintet, 1953; klavirski trio, 1959; Elegy za flautu i klavir, 1952; Divertimento za flautu, klarinet i fagot. Sonata za klavir, 1954. Opera Prometheus, 1960.

CORTESE, Luigi, talijanski kompozitor, pijanist i muziki kritiar (Genova, 19. XI 1899) Studirao muziku u Genovi (E. Perotti i M. Ferrari), klavir zavrio na Liceo Musicale u Bologni, a kasnije u kompoziciji uenik A. Caselle u Rimu i A. Gedalgea u Parizu. Uz to studirao i klasine nauke i matematiku. Djelovao kao pijanist, kompozitor, muziki kritiar i predava.

CORTOT, Alfred-Denis, francuski pijanist, pedagi rigent (Nyon, vicarska, 25. IX 1877 Lausanne, 15. \ Kao uenik L. Diemer 1896 prvu nagradu iz na Parikom konzervat Bavreuthu, kao korepeti spiela, zavolio je dirig oduevio se Wagnerov zikom. Usprkos izvai uspjehu svojih pijanisti stupa, osnovao 1902 u Parizu prvu franci vedbu Wagnerove op
des Festivals Lyriques i

Gotterdammerung. Go< utemeljio Societe des

Cortot; za to drutvo vao je pod naslovom publigues predavanja, u i auditorij s nizom z novih djela, dotada r A .- D . CORTOT

tih u Parizu. God. 1

CORTOT COSTA
vodio u Lilleu Concerts populaires; 1905 utemeljio, zajedno sa J. Thibaudom i P. Casalsom, klavirski trio, koji je ubr zo stekao svjetski glas. S Thibaudom prireivao je i mnoge sonatne veeri. Osnovao u Parizu Orchestre Symphonique sa E. Ansermetom i L. Fourestierom, zatim (takoer u Parizu) Orchestre Philharmonique sa P. Monteuxom i Ch. Munchom. God. 190717, naslijedivi R. Pugnoa i A.-F. Marmontela, vodi klasu klavira na Parikom konzervatoriju; 1918 utemeljio sa A. Mangeotom znaajnu muziko-odgojnu ustanovu cole normale de musique i bio joj direktor dugi niz godina. uveni su bili njegovi ljetni teajevi za interpretaciju klavirskih djela, koje je prireivao u okviru te kole. Osnovao Socie'te de Musique de chambre de la So-ciete des Concerts du Conservatoire (1943). Svjetsku slavu C. je stekao sa svojih vie tisua koncertnih pijanistikih priredaba, koje je odravao po svim kontinentima. Njegova golema tehnika uvijek je bila u slubi stila i poetske ideje. Izvanredna mekoa, snaga i izdiferenciranost Cortotova udara predodredili su ga za kongenijalnog tumaa romantikih kompozitora kao i novije francuske muzike, u prvom redu Chopina i Schumanna, Debussvja i Ravela. C. je bio ne samo muziar naj vieg ranga nego i neobino bogat duh. Njegov utjecaj na generacije umjetnika, na muziare i na sav muziki ivot ovoga stoljea neprocjenjiv je. U toku svoje umjetnike karijere odrao je brojna predavanja o muzici i muziarima, koja je sam ilustrirao. Uz to je objavio vei broj eseja, napisanih izvrsnim stilom i dubokim poznavanjem predmeta. U svojim Sditions de travail C. ukazuje na specifinu klavirsko-tehniku i interpretativnu problematiku svakog djela i navodi vjebe za racionalno svladavanje tehnikih problema. C. je posjedovao golemu biblioteku s mnogim rijetkim i veoma vrijednim djelima.
DJELA: Principes rationnels de la Technique pianistique, 1928 (klavirske vjebe): Editions de travail (instruktivna izdanja Schumannovih, Chopinovih, Lisztovih, Weherovih, Mendelssohnovih, Schubertovih, Franckovih i Brahmsovih klavirskih djela); La Musique francaise de piano (3 sv.), 193043; Aspects de Chopin, 1949. Cours d'interpretation, prema biljekama s majstorovih teajeva izdala Jeanne Thieffrv, 2 sv., 1934. Neka predavanja tampana u Journal de VUniversite des Annales i dr. Djelomian katalog Cortotove biblioteke izdali F. Goldbeck i A. Fehr: Bibliothique Alfred Cortot. Premiire partie: Theorie de la musique. Traites et autres ouvrages theoriques des XV e, XVII e etXVIIJ e siecles, 1936 (predgovor napisao H. Prunieres). LIT.: /. Feschotte, Alfred Denis Cortot, MGG, II, 1952. B. Gavoty, Alfred Cortot, Monaco i Geneve 1953. M. Miserocchi, Cortot nella sua scuola, La Scala, 1957. J. As.

359

DJELA. DRAMSKA, Opere: La Redenzione di Davide, 1964; Jaufri Rudel, 1967: Reine Claire (neizvedena). Balet Pigmalione. Objavio j e : Scale semplici e scale doppie legate a schema fisso per pianoforte. LIT.: A. Giovine, Nicola Cosmo, Musicisti di Terra di Bari, Bari 1968.

COSSETTO, Emil, dirigent i kompozitor (Trst, 12. X 1918 ). Studij dirigiranja zavrio 1947 na Muzikoj akademiji u Zagrebu. Od 1945 dirigent OKUD Joa Vlahovi u Zagrebu. Bio je dirigent Radio-zbora i Ansambla narodnih pjesama i plesova Lao u Zagrebu i Simfonijskog orkestra JNA u Beogradu. Sada vodi i KUD Moa Pijade u Zagrebu. Kompozitor preteno vokalnih djela, C. posee najvie za stihovima koji govore o naoj

COSMA, Viorel, rumunjski muzikolog (Timis,oara, 30. III 1923 ). Studij zavrio na Konzervatoriju u Bukuretu (I. Dumitrescu, M. Jora, Th. Rogalski, Z. Vancea). Nastavnik na Muzikoj koli i od 1964 profesor za historiju muzike na Konzer vatoriju u Bukuretu.

DJELA: Bartok Bela Levelei, 1955; Ciprian Porumbescu, 1956; Ion Vidu (18631931), 1956; George Fotino (18581946), 1958; Maiorul I. Ivanovici (18451902), 1958; Figuri de Idutari, 1960; Cintareata Elena Teodorini, 1962; Un Maestru al muzidi corale: Ion Vidu, 1965; Nicolae Filimon, critic muzical si foldorist, 1966; leksikon Muzicieni Romani, 1970. Studije, lanci i rasprave u asopisima: Muzica, Contemporanul, Revue Roumaine, La Roumaine d'auiourd'hui, CoBercKaH My3fciKa, Ruch Muzyczny, Uj zenei szemle, Musik und Gesellschaft i dr. Uredio izdanje djela C. Porumbescua, I. Vidua i Gh. Dime i leksikon Compozitori si muzicologi romani, 1965.

COSME, Luiz, brazilski kompozitor i muziki pisac (Porto Alegre, 9. III 1908 ). Studirao na Konzervatoriju u Cincinnatiju i u Parizu. Djeluje u Rio de Janeiru. Od 1945 lan je Bra zilske muzike akademije.
DJELA: preludij za orkestar, 1936; Ideia fixa za orkestar, 1937. KOMORNA: gudaki kvartet, 1933: Pequena Suite za 2 violine, violu i klavir, 1932. Za violinu i klavir: Danca do Fogareiro, 1930 (takoer za klavir i za gudaki kvartet); Mae d'Agua Canta, 1931 (takoer za gud. kvartet); Oracdo a Teiniagud, 1932 (takoer za gud. kvartet i za orkestar); Brincado de pegar, 1933. Za violonelo i klavir: Falacdo de Anhangd Pita, 1933 (takoer za violinu i klavir i za orkestar). Kompozicije za klavir. DRAMSKA. Baleti: Salamanca do jardu, 1935 i O Lambe-Lambe, 1946. Marionetska igra O Menino atrasado, 1946. Novena d Senhora da Graca za balerinu, recitatora, gudaki kvartet i klavir, 1950. Scenska i filmska muzika. Bombo za bariton i instrumentalni sastav; solo-pjesme. SPISI: Horizontes de muica, 1953; Introducdo a muica, 1954; Muica e tempo, 1955. Studije i lanci.

COSMO, Nicola, talijanski kompozitor (Acquaviva delle Fonti kraj Barija, 30. IV 1918 ). Studirao na konzervatorijima u Pesaru (A. Zanella) i Napulju (G. Napoli), u kompoziciji i dirigiranju usavravao se na akademiji Ghigiana. Profesor je Konzervatorija u Bariju.

(Donizetti), Carmen (Bizet), Adriana Lecouvreur (ilea), Adalgisa (Bellini, Norma), Azucena (Verdi, Trubadur), Lola (Mascagni, Cavalleria rusticana) i dr. COSTA, Alessandro, talijanski kompozitor i muziki pisac (Rim, 19. III 1857 Mompeo, 12. XII 1953). Studirao u Rimu na Istituto tecnico i na Liceo di S. Cecilia, gdje mu je uitelj bio E. Terziani. Tu je kasnije vie godina poduavao kontrapunkt i harmoniju. God. 1880 izveo u Rimu Bachov Magnificat i misu u h-molu. Odigrao u muzikom ivotu Italije vanu ulogu kao suosniva Bachova drutva (1903), koje je izvodilo muziku starih majstora. Kasnije se povukao u Mompeo i posvetio budistikim studijama.

stvarnosti, ne zanemarujui pri tom ni tematiku iz narodnog ivota, to je znatno pridonijelo popularnosti njegovih ostvarenja. U harmonijskom se pogledu Cossettova muzika oslanja na tradicionalne uzore, premda slobodno voenje dionica dovodi i do otrih sukoba (Konjanik, Partita sefardica, Atomska kia). Kao zborski dirigent C. je svojim uzornim izvedbama pridonio afirmaciji jugoslavenskog muzikog stvaralatva i pred meunarodnim forumima.
DJELA. ORKESTRALNA:kon-cert za klarinet (Zagreb, 28. X 1970), Folklorni scherzo, 1962 (RTZ, 25. XI 1963); Uvertira in Do, 1963; Adagio E. COSSETTO itarantella, 1964 (Zagreb,23. IV 1967); Dva plesa iz kantate Zeleni Juro, 1965; Capriccio, 1968. Za solo instrument i gudaki orkestar: Concertino za 2 flaute piccolo, 1956; etiri alkenaske teme za obou i embalo, 1966; Aria e minuetto za rog, 1966; Praeludium, Pastorale i Scherzo za violonelo, 1966. KOMORNA: duhaki kvintet Muzika za renesansnu tragediju, 1953; trio za obou, engleski rog i harfu, 1955; akavska suita za obou, engleski rog i fagot, 1958; Pet karaktera za klarinet i klavir, 1964; Obrati u schersu za klarinet solo i klavir ad lib., 1966. Za violinu i klavir: Andante, 1947 i Igre, 1967. KLAVIRSKA: Pastoralna suita, 1950; Sonatina, 1962. VOKALNA. Kantate: Borbena, 1947; Zagrebu, 1950 (Zagreb, 7. V 1951); Konjanik (Kavalkada), 1956 (Zagreb, 9. XII 1957); Zeleni Juro, 1965; Pjesme o mojoj zemlji, 1968; Pjesma jutra, 1968; Drug drugu, 1969. Komitske igre za muki zbor i komorni ansambl, 1955. Za djeji zbor i komorni ansambl: Goranove pjesmice, 1955 i Tri pjesme o proljeu, 1960. Za mjeoviti zbor, tamburaki orkestar i klarinete: Ladarke, 1950 i Zapisi 0 Titu, 1961. Za mjeoviti zbor i klavir: Partita sefardica, 1959 (RTZ, 19. IX 1963); Atomska kia, 1962 (RTZ, 24. X 1963); Two yidish choirs, 1963; Khevenhiller, 1965; Yidish nigun, 1968. Svatovski tropjevi za enski zbor i klavir, 1967; Tri pjesme borbe i obnove za djeji zbor i klavir, 1954; Tri kanona za djeji zbor 1 harfu, 1966. Za glas i orkestar: Ljubavna lirika, 194550; Pjesme 0 majkama i herojima, 1945; Tri popijevke, 1950; Meimurska, 1954; Sutonske pjesme, 1956; Dvije kancone, 1962; Jama, 1967. Solo-pjesme. Mjeoviti zborovi: Majevica, 1946; eta, 1948; U tunelu, 1949; Ivanjska koleda, 1950; Z mojih bregov, 1953; Pjesma o mojoj zemlji, 1954; Tzvo mixed choirs, 1958; Doel je doel, 1961; Gumbelijum roa, 1965; Gavran, 1965; Galge, 1965; Republiki, 1965; Pjesma ra dosti, 1966; One su hodile, 1967; Veseli kanon, 1968; Naricaljka, 1968; Jabuka, 1970; Ruke domovine, 1970; Plavo nebo, 1970. Muki zborovi: Hammering, 1951; Bogeka, 1955; Galenjalka, 1955; Hajduka, 1955; Three yidish songs, 1969; Qui rapere hane nuptam gaudes, 1970. Djeji zborovi: Alaj volim; Zlatna grana; Kraljiki kanoni; Satiriki kanoni; Pet pjesama na tekstove G. Viteza; Koja je zvjezdica i dr. Masovne pjesme (za zbor i orkestar): Na zavjet; Heroji mladi; Zavjet; Gle sva, u suncu; Sveana pjesma; Republiko nam; Pjesma radnog naroda; Pjesma republici; Mi emo mladi; Leti pjesmo; Tu je mladost; Maj; Naa mla dost; Napjevi o zemlji (Dostojanstven; Poletan; Svean; Borben; Pokretan; Lirian; Usrdan; Izraajan; Spokojan; Zanosan). Obrade borbenih pjesama uz instrumentalnu pratnju: Bileanka; Proleterska posmrtna koranica; Konjuh planinom; Pjesma 0 komandantu Savi; Omladinka Mara; Petrova mi Gora mati; Oj narode Like i Korduna i dr. Obrade narodnih napjeva za vokalno-instrumentalne sastave. LAKA ORKESTRALNA: Kanon; Proljetna habanera; Ra dost; Tanac; Maurka; Parada; Popevka i polka; Intrada; Pononi plesai i dr. LIT.: K. Kovaevi, Hrvatski kompozitori i njihova djela, Zagreb 1960 . Isti, Muziko stvaralatvo u Hrvatskoj 19451965, Zagreb 1966. K. Ko.

COSSMANN, Bernhard, njemaki violonelist (Dessau, 17. V 1822 Frankfurt na Majni, 7. V 1910). Uenik K. Drechslera u Dessauu, Th. Miillera u Braunschweigu i F. A. Kummera u Dresdenu, lan opernih orkestara u Parizu i Londonu, Gezvand-/zas-orkestra u Leipzigu, i prvi elist u Weimaru. God. 186670 profesor Konzervatorija u Moskvi, a od 1878 na Hochovu konzervatoriju u Frankfurtu. Nastupao i solistiki i u komornim sastavima. Komponirao je nekoliko djela za violonelo. COSSOTTO, Fiorenza, talijanska pjevaica, mezzosopran (Crescentino kraj Vercellija, 22. IV 1935 ). Studij pjevanja zavrila na Konzervatoriju u Torinu (P. Della Torre). Pobijedila na mnogim pjevakim natjecanjima i veoma rano postala lanica milanske Scale, gdje je 1957 nastupila na praizvedbi Poulencove opere Dialoghi delle Carmelitane. God. 1959 pjevala ulogu, Neris (Cherubini, Medea) u londonskom Covent Gardenu, a 1960 uskoila, umjesto naglo oboljele G. Simionato, u ulogu Amneris (Verdi, Aida) na predstavi u veronskoj Areni. U njene najbolje kreacije idu: Laura Adorno (Ponchielli, Gioconda), Favorita

360

COSTA COULTHARD
COTILLON (franc), popularan drutveni ples u XIX st.; najee se izvodio na zavretku plesnih zabava. Plesai u parovima imitiraju razliite korake i figure vodeeg para. C. nema posebne

DJELA: dvije simfonije; fantazija za orkestar. Dva klavirska kvinteta. Opera Sumitri; predigra za Shakespeareova Richarda III. Oratorij La Leggenda dell'Anima za sopran, enski zbor i orkestar; kantata Visione za sole, zbor i orkestar; Danza degli scheletri za tenor i orkestar; Presso una fontana i Ondine za glas i klavir. SPISI: Una curiosa polemica: Brevi cenni sul prezente stato delta critica e dell' arte musicale in Italia, 1881; Coscienza e progresso, 1885; Pensieri sulla storia delta muica, 1900; Schopenhauer e Wagner, 1932. Studije o budistikoj doktrini.

COSTA, Michele Andrea Agniello, engleski kompozitor i dirigent, po roenju Talijan (Napulj, 4. II 1808 Hove, Engleska, 21. IV 1884). ak Konzervatorija u Napulju, uio kod svojeg oca Pasqualea Coste, svog djeda G. Tritta, te kod G. Furna i N. A. Zingarellija. U pjevanju ga pouavao G. Crescentini. ivio u Engleskoj od 1829 (promijenio ime u Michael Andrezv Agnus). Operni dirigent u Londonu, 184654 dirigent Filharmonijskog drutva i orkestra Sacred Harmonic Society (1848). Uz to vodio muzike festivale u Birminghamu, Bradfordu i Leedsu, a od 1857 i Handelove festivale u Londonu, na kojima je nastu palo i do 3500 pjevaa. Koncertirao u Njemakoj, Nizozemskoj i Italiji.
DJELA; tri simfonije. DRAMSKA. Opere: // Delilto punito, 1826; // Sospetto funesto, 1827; // Carcere d' Ildegonda, 1828; Malvina, 1829; Malek Adel (ukljueni neki odlomci opere Malvina), 1837; Don Carlos, 1844 (postigla najvei uspjeh). Baleti: Kenilivorth, 1831; Une Heure d Naples, 1832; Sir Huon, 1833; Alma, 1842; Faust, 1848. VOKALNA. Oratoriji: La Passione; Eli, 1855 i Naaman, 1864. Kantata L'lmmagine, 1823. Pratnja za Handelove orato rije Solomon i Judas Maccabbaeus. Misa za 4 glasa i druga crkvena djela. LIT.: K. Laux, Michele (Andreas Agnus) Costa, MGG, II, 1952.

COSTA, Pasquale Mario, talijanski kompozitor (Taranlo, 26. VII 1858 Monte Carlo, 27. IX 1933). Uio na Napuljskom konzervatoriju. ivio 188185 u Londonu, zatim u Parizu (do 1890) i Rimu. Jedan od najpopularnijih kompozitora napuljskih
, j j p DJELA: valceri, marevi i druge klavirske kompozicije. DRAMSKA it F komina opera 1909 Operete: II Re di Chez Maxim 1919

romanca, koje je veinom komponirao na tekstove S. Di Giacoma.

Pantomime: LHistoire d un Pierrot, 1893 (postigla velik uspjeh); Modele Rene; Une Nuit de noe; La Dame de Pique. Marionetska igra Le Disilluse, 1889. N l j k iij DRAMSKA puljske romance. LIT.: N. Portacci, Mario Costa, Note di vita e d'arte, Taranto 1934. K. Laux, Pasquale Mario Costa, MGG, II, 1952. S. di Massa, Storia della caazone napoletana, Napoli 1961.

COSTE, Napolon, francuski virtuoz na gitari (Departement Doubs, 28. VI 1806 Pariz, 17. II 1883). Nastupao na koncertima do 1863, kad je zbog ozljede na desnoj ruci morao napustiti sviranje. Uveo je sedmu icu (D) na gitari.
DJELA. 53 kompozicije za gitaru: Rondeau de concert; Reverie; fantazije i dr. Transkripcije za gitaru. Ponovo izdao kolu za gitaru F. ora. LIT.: J. Zuth, Handbuch der Laute und Gitarre, 1926. COSTELEY,

Guillaume, francuski orgulja i kompozitor (Pont-Audemer, Normandija, oko 1531 Evreux, 1. II 1606). Orgulja Henrika II i Karla IX. Vjerojatno je na njegov nagovor osnovano drutvo Puy de musique en Vhonneur de Ste Cecile u Evreuxu (1570), koje je svake godine prireivalo natjeaj i nagraivalo dva najbolja latinska moteta i pet najboljih francuskih chansona. Humanist, srodan Baifu, C. u vokalnim djelima nastoji postii to veu razumljivost teksta; stoga su njegovi chansoni uvijek homofoni. Melodijska linija u njima obino je iroka daha; esto primjenjuje i kromatsku alteraciju.

DJELA: fantazija za orgulje ili spinet. Chansoni za 46 glasova (izdano u Musique de Guillaume Costeley, 1570 i u raznim zbirkama onog G. COSTELEY vremena). LIT.: M. Brenet, Guillaume Costelev et son essai de musique enharmonique, Guide Musical, 1892. M. Cauchie, Documents pour servir a une biographie de Guillaume Costelev, Revue de Musicologie, 1926. N. Bridgman, Guillaume Costelev, MGG, II, 1952. J. Levy, Costelev's chromatic chanson, Annales Musicologiques, 1955.

COTARELO Y MORI, Eduardo, panjolski uenjak. Istraivao, uz ostalo, i povijest panjolske opere.

DJELA: Origenes y esiableciemento de la opera en Espana hasta 1800; Iriarte y su epoca; Don Ramon de la Cruz y sus obras; Estudios sobre la historia del arte escenico en Espana (3 sv.: I, Maria Ladvenant y Quirante; II, Maria del Rosario Ferndndez (La Triana i III, Isidoro Maiauez y el Teatro de su Tiempo) ; komentar za Colecdon de Entremeses, Loas, Bailes, Jdcaras y Magigangas desde fines des siglo XVI a mediados del XVIII.

muzike, ve se plee na muziku valcera, polke, mazurl (-*

Farandole).
LIT.: G. Desrat, Le Cotillon avec toutes ses figures, Pari 18; Paul, Le Cotillon et les quadrilles, Pari 1877.

COTOGNI, Antonio, talijanski pjeva, bariton (1 VIII 1831 15. X 1918). Muziku uio u Ospizio di San u Rimu i zatim kod A. Faldija. Na opernoj pozornici c 1852 u rimskom Teatro Metastasio kao Belcore (Donizei bavni napitak); 1860 prvi put nastupio na milanskoj Sa vao u Italiji, Engleskoj, panjolskoj i Rusiji. Povukavi se bio je 189498 profesor na Konzervatoriju u Petrogra' 1899 do smrti na konzervatoriju Santa Cedlia u Rimu. velik broj pjevaa medu kojima su G. Lauri-Volpi, Jean de B. Gigli, M. Battistini i M. Stabile. Cotognijev repertoa: zao je vie od 150 uloga. Najvii domet ostvario je kac (Rossini, Seviljski brija), Rodrigo (Verdi, Don Carlos), F (Verdi), Valentin (Gounod, Faust), Wolfram (Wagner, J ser), Telramund (Wagner, Lohengrin) i dr.
LIT.: N. Angelucci, Ricordi d'un artista: Antonio Cotogni, Rc G. Monaldi, Cantanti celebri, Roma 1929.

COTTA'SCHE BUCHHANDLUNG, njemako iz poduzee. Osnovao ga je 1659 u Tiibingenu Johaim Geo (163192). Od 1811 sjedite naklade je u Stuttgartu. U C. B. objavljena su djela najpoznatijih njemakih knji Kad je 1889 preuzeo vodstvo Adolf Kro'ner poveao se br nih, pa i muzikolokih publikacija. Naklada je objavila i struktivnih izdanja klavirskih kompozicija Bacha, Hi Clementija, Haydna, Mozarta, Beethovena, Schuberta delssohna, Chopina, Liszta i dr., kao i veliku klavirsku i Leberta i L. Starka (4 sv., 1858; IIII sv. preradio kas Pauer). Od 1956 nakladu vode H. J. Storig i H. Mater.
LIT.: A. Schaffle, Cotta'sche Buchhandlung, Stuttgart 1895. !

COTTLOVV, Augusta, amerika pijanistkinja (She Illinois, 2. IV 1878 White Plains, New York, 11. 4 195 dirala u Chicagu klavir kod C. Wolfsona, a teoriju i korr kod F. Gleasona. God. 1889 95 koncertirala u veim gr SAD, a 1896 usavravala se u Berlinu kod F. Busonija. se u Ameriku 1917. Na koncertnim turnejama po Nj Nizozemskoj, Engleskoj, Rusiji i SAD nastupala s vode kestrima i dirigentima. Napisala My Years with Buo; Musician, 1925). COTTO (Cotton, Cottonius), Johannes (John): hannes
Affligemensis

COTTRAU, talijanska obitelj muziara francuskog pc 1. Guillaume-Louis, kompozitor i izdava (Pariz, 1797 Napulj, 31. X 1847). Uenik G. Crescentinija u 1 autor je vie pjesama u napuljskom dijalektu (neke od n trebio je F. Liszt u svojoj klavirskoj kompoziciji Venezia e Bio je direktor napuljskog izdavakog poduzea B. Gira 2. Teodoro, kompozitor i publicist (Napulj, 27. XI 30. III 1879). Sin Guillaume-Louisa; uitelji su mu bili i S. Pappalardo. Naslijedio oca na vodstvu izdavakog r. i reorganizirao ga u Stabilimento Musicale Partenopeo T. (djelovalo do 1900). Od njegovih popularnih canzona c su se odrale Santa Luda i Addio mia bella Napoli. 3. Giulio, kompozitor (Napulj, 29. X 1831 Rirr 1916). Brat Teodora. Muziku uio u Napulju (L. Cord Parizu (S. David). ivio je u Parizu i tamo vodio pjevai
DJELA. Opere: Griselda, 1878: La Lega lombarda, 1907; Cord Operete. Solopjesme; dueti i dr. Lettres d'un melomane Pow document a fhistoire musicale de Naples de 1829 d 1847, 1885. LIT.: E. Piero, La Canzone napoletana, Roma 1952. V. Palit della canzone napoletana, Milano 1958. DJELA: Fenesta vascia; La Monacella; Serenata di Pulcinella; Lc La Scarpetta; UAmante scurnuso. Izdao zbirke: Passatempi music Napolitane, 1824; Eco del Vesuvio, 1840.

COULlS, u francuskoj klavirskoj muzici XVIII st. : muziki ukras, dugi silazni predudar, koji se biljeio ispre note kvaicom ili kosom crticom: i

se odozdo prema gore:

Coule sur une tierce ili Tierce coulee, ukras kod interva izvodio

-P-J
COULTHARD, Jean, kanadski pijanist i kompozitc couver, 10. II 1908 ). Klavir studirala na Konzervatorij

COULTHARD COUPERIN

361
rontu, kompoziciju kod R. Vaughana Williamsa u Londonu te A. Benjamina i B. Wagenaara u Vancouveru. Uz to je uila jo kod A. Schonberga, D. Milhauda i A. Coplanda. Od 1947 djelovala je na novoosnovanom muzikom odjelu univerziteta British Columbia. "BnUtr mand-Louis C. (Pariz, 25. II 1725 2. II

COUNTRY DANCE. Naslovna strana 14. izdanja zbirke The Dancing Master, London 1709 DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1950; koncert za violinu, 1959; Fantasy za klavir, violinu i komorni orkestar, 1960; Canadian Fantasy, 1939; Excursion, 1940; uvertira Sea Chanty, 1942; A Prayer for Elizabeth za gudae, 1953; Music for Saint Cedlia, 1954; Music ofaQuiet Song za flautu i gudae, 1946. KOMORNA: 2 gudaka kvarteta, 1948 i 1953; klavirski kvartet, 1957; sonata za violonelo i klavir, 1947; sonata za obou i klavir, 1947; Sonata-Rhapsody za violu i klavir; The Bird of Dazvning Singeth Ali Night Long za violinu, 9 gudaa i harfu, 1960. Za violinu i klavir: sonata, 1948; 2 sonatine, 1945; Poem, 1947; Six Bizarre Dances, 195860. KLAVIRSKA: sonata, 1948; Sonata to Jane, 1954; 4 studije, 1945; Theme and Variations, 1951; Four Pieces to Jane, 1952; Six Preludes, 1954; Early Piece, 1960. VOKALNA. Za glas i orkestar: Two Songs for the Haidas, 1942; Nightzvind, 1951; Three Songs, 1954. Zborovi a cappella; solo-pjesme.

COUNTRY DANCE, vrsta engleskih plesova narodnog podrijetla u XVII i XVIII st., s velikom raznolikou koraka i pokreta kao i osebujnom postavom izvodilaca. Plesai i plesaice su obino bili smjeteni u etvorokutu, okrenuti jedni prema drugima, primicali su se i odmicali u plesnim koracima, koji su se svakih osam taktova mijenjali. Melodije ovih plesova, oblikovane u simetrinim periodama od osam taktova, vrlo su jednostavne; osobita panja posveena je ritmikom naglaavanju. Glavni izvor za c. d. predstavlja zbirka J. Plavforda The English Dancing Master (1651, novo izd. 1933), koja sadrava preko stotinu melodija countrv dancea s koreografskim uputama. Osim proirenih izdanja tog djela objavljene su u toku XVIII i u poetku XIX st. mnoge druge zbirke, esto u depnom formatu, prikladnom za upotrebu kod samog plesa. C. d., koji su u novije vrijeme ponovo pokuali oivjeti u Engleskoj i SAD, ima neke slinosti s francuskim branleom iz XVI st. (-> Contredanse i Anglaise).
LIT.: F. Kidson, Old English Country Dances . . ., 1890. C. F. Sharp, The Countrv Dance Book, 6 sv., London 190922. M. Karpeles, Countrv Dance, MGG, II, 1952. K. Ko.

1789), organista u crkvi St. Gervais (od 1748 do smrti) i u drugim parikim crkvama (od 1782 premier organiste na dvoru), na glasu kao izvanredan virtuoz, komponovao kamernu muziku i dela za clavecin (po uzoru na Francoisa Couperina); Gervais-Franfois C. (Pariz, 22. V 1759 11. IV 1826), sin Armand-Louisa, kojega je nasledio u nekim slubama (organista u crkvi'St. Gervais i St. Francois i na dvoru Luja XVI), komponovao klavirska i kamerna dela. Njegova erka Celeste-Therese C. (Pariz, 1793 14. II 1860), pevaica, pijanist-kinja i organistkinja, poslednji je lan ove porodice. 1. Louis (Chaumes, oko 1626 Pariz, izmeu 10. i 22. XI 1661). ini se da je ve u rodnom gradu stekao solidnu muziku naobrazbu, jer je zajedno sa svoja dva brata (Francoisom i Charlesom) sudelovao na sveanostima u okolici kao violista i kompozitor. Takvom jednom prilikom oduevio je J. Chambonnieresa, dvorskog embalistu, koji mu je utro put u Pariz. Tu je Louis postavljen 1653 za organistu crkve St. Gervais. Ovaj poloaj zauzimali su lanove porodice C. neprekidno sve do poetka XIX v. Na dvoru je Louis oko 1656 postao Ordinaire pour le dessus de viole (redovan lan, prvi violista). Usavravajui se kod Chambonnieresa on je u to doba dostigao veliku vetinu u sviranju orgulja i embala; prema izvetaju savremenika J.-L. le Galloisa njegovo sviranje na embalu cenile su uene linosti zbog punine zvuka i bogatstva disonanca, ukrasa i imitacija. U Louisovim kompozicijama za clavecin i za orgulje opaa se tenja da se italijanska manira trio-sonate i orguljaki stil Frescobaldija priblii francuskim tradicijama; izbegava se povezana kontrapunktska

COUPERIN, porodica muziara koji su odigrali vanu ulogu u razvoju francuske muzike u XVII i XVIII v. Medu njima su se najvie istakli Louis C. i Franfois C. (Le Grand), zatim Marguerite-Louise C. (Pariz, 1676 ili 1679 30. V 1728), pevaica (sopran), kroz 30 godina u slubi na dvoru kao ordinaire de la musique de Chambre du Roy, odlina interpretkinja vokalnih kompozicija Francoisa le Granda; Marguerite-Antoinette C. (Pariz, 19. IX 1705 oko 1778), erka Francoisa le Granda, prva ena koja je vrila dunost dvorskog embaliste, a posle oeve smrti i dvorskog uitelja muzike (Maitre des Enfants de France); ArGENEALOKO STABLO MUZIARA IZ PORODICE COUPERIN Charles I, orgulja, rodonaelnik

Louis (oko 16261661)

Francois (1630 poslije 1708)

Elizabeth (1636 ?)

Charles II
(16381679)

Margueri teLoui s e (oko 16761728)

Nicolas (16801748)

MareRogerNormand (oko 16621734)

Francois le Grand (16681733)

ArmandLouis (17271789)

MarieMadeleine (16901742)

MargueriteAntoinette (1705 oko 1778)

PierreLouis (1755 1789)

GervaisFrancois (17591826)

AntoinetteVictoire (oko 17601812)

CelesteTherese

(17931860)

362

COUPERIN
Golemi uticaj koji j< cois za svog ivota kac nije izvrio u svim pi u domovini i izvan nj se moe pravilno proce tome svedoe u prvor posvete i predgovori njegovih uenika. Svoja pedagoka iskustva iz Francois u L'Art de le clavecin, delu koje nova za poznavanje frar muzikog stila uopte, 1 itavu izvodilaku praki doba, a posebno za clav tehniku i nain ukraavi je delo i jedino merods izvoenje njegovih kc ija. Znaajno je da jt Bach upotrebljavao U F. COUPERIN toucher to se vidi iz ukrasa u njegovom del vierbilchlein iz 1720; medu Bachovim rukopisima i delii lae se prepisi i prerade nekih Francoisovih kompozici jedan trio iz Les Nations preradio je Bach za orgul Aria, a Les Moissonneurs iz Pieces de clavecin kao Rondi Od Francoisove klavirske tehnike Bach je preuzeo i ukr ruku pri sviranju na dva manuala, zatim mnoge ukrase, vatno i primenu triostava od embala. Francois je izgrac naroitu vrstu programne kompozicije za clavecin, koja j< postala karakteristina i dominantna u francuskoj clave muzici (Rameau i dr.), a njezini tragovi naziru se sve do im nizma. Istovremeno Francois je na poetku mnogo od Italijana: svoje prve trio-sonate pie u stilu italijanske t sonate i doskoro ta vrsta postaje u Francuskoj modom; 1 duhovne vokalne kompozicije unosi italijanski monodij; prilagodivi ga time francuskim potrebama. Ali kasnije s tei za usklaivanjem oba stila francuskog i italijanskog i naziv njegovog dela Les Gouts reunis). On preuzima el homofonije, koja ne iskljuuje povremenu primenu kontra skog tkiva, zatim pune, kiene harmonije, izraajnu mi ivlja tenija tempa i sklonost za ciklikim redom. Sa druge vodi rauna o francuskoj praksi lautista, naroito precizi mii, melodici kratkoga daha, koja je racionalistiki pei rana, a ipak zamagljena ukrasima, 0 raznolinom razvoju : i o programnoj osnovi. U svojim delima Francois je usj stopi sve te razne elemente u novi stil kroz koji zrai njego stvaralaka linost. Francois je pisao duhovnu muziku (motete), kompozi orgulje, trio-sonate, koncerte za manje sastave. Ali on ivi stveno kao autor 27 svita za clavecin koje zajedno sadre 200 stavova. Francoisove svite neobine su i nove, kako po tako i po sadrini. Ta dela (on ih zove Ordres, redovi, tj. stavova) imaju ponekad i do 73 stava, mnogo vie nego i bogatijim baroknim svitama. Uz to mnogi od tih stav< oituju vie vezu sa ustaljenim ritmikim obrascima na su redovito izgraene svite baroknih majstora. To se zato to Francois svojim stavovima (kao i itavim svitam programne naslove. Oni postaju muziki portreti koji izne raznovrsnou, draeu i poetinou. U nevelikim Frai vim stavovima za clavecin ive osobe sa francuskog dvora, nikovi poznanici, likovi iz njegove porodice; javljaju se j timunzi iz prirode, iz ivotinjskog sveta. Kao jedan od instrumentalnih programnih kompozitora, C. je na svoj prikazao raznolinost ovekove naravi i lepotu prirode, podigao dotadanju francusku muziku za clavecin na veo: soki stepen; nainio je od clavecina instrument profinje: lorita i novih tehnikih tekovina, izgraujui svoja dela n; nim i raznovrsnim ukrasima, toliko karakteristinima za fra claveciniste, na lakoi i neusiljenosti, dalekoj od dramat i grubosti realizma. No ipak Francois nije iskljuivo izrazit stavnik ljupkog, nestanog rokokoa. U njegovim delima monumentalnosti baroka (La Lugubre YL I knjige Pieces 1 vecin), setne tuge (Plainte pour les violes iz Les Gouts r tamnih senki (Lefons de Tenebres), bogate zvunosti sli instrumentalnog ansambla (Concerts royaux). Sa pravom kae Pirro da je njegovo ivotno delo la ; de la musique francaise.
DELA. KAMERNA: Concerts royaux (4 kamernc sonate) za instrumente i continuo, 1722; Les Gouts reunis ou Nouveaux Concerts (14 nih sonata za razliite instrumentalne sastave i continuo; poslednje d viole unisono), 1724; La Sultane: sonade en auatour za 2 violine, 2 ba; continuo, oko 1695. Trio-sonate za 2 violine i continuo: La Steinguerc

graa, tematika nije vie tako temeljna, rado se upotrebljavaju periode kratka daha sa estim kadenciranjem. U svitama dostie Louis veu zaokruenost i vie jedinstvo izraza od svojih prethodnika; posve je utvren tip pojedinog plesa, a esto su uz sam naslov dodane i poblie oznake kao gay i grave. Gigues su raznovrsno graene, sa poecima u imitacionim nastupima, sa punim akordima itd. U chaconnama se redaju kontrastne varijacije sasvim razliitog karaktera i kolorita. Naroito je bogata i smiona harmonska graa njegovih kompozicija; Louis uvodi tonalitet fismola u muziku za clavecin, slui se hromatikom, ukrtavanjem partova i promenama tonaliteta (naroito u passacaglima i chaconnama, koje su mu najbolja dela). Ritmika mu je izvanredno izdiferencirana. Njegove Fantaisies pour les violes (za diskant-gambu sa basso continuom) i Simphonies (za diskant-instrument i tenor-instrument sa basso continuom) od prvih su priloga francuskoj solo-sonati i trio-sonati. Louisovo delo Tombeau, u kojemu je opisana sahrana Blanchrochera, prva je francuska anr-kompozicija za clavecin, a njegovi Preludes prve su francuske kompozicije sa tim naslovom za instrumente sa dirkama.
DELA (ukupno 136 kompozicija, sauvanih u rukopisu). KAMERNA: Tri Simphonies za solo-instrumente i basso continuo; 2 Fantaisies pour les violes za violu da gamba i basso continuo. Za clavecin i za orgulje: 14 Preludes; Tombeau; Duo; Fantaisie; razliiti stavovi svita. NOVA IZD. Sva dela objavio je 1936 P. Brunold. Pojedine kompozicije izdali su: A. Farrenc {Le Tre'sor des pianistes, 186172); F. Raugel (Les Alaitres francais de Vorgue aux l6 e , iy e et l8 e sieclesj; G. Grovlez (Les plus belles pieces de clavecin de Vecole francaise) i dr.

2. Fran^ois le Grand (Pariz, 10. XI 1668 12. IX 1733). Prvu poduku dobio od oca Charlesa i strica Francoisa. Posle oeve smrti (1678) verovatno mu je bio uitelj njegov zatitnik J. Thomelin, dvorski organista. Ve 1685 Francois preuzima dunost organiste u crkvi St. Gervais, koju je zadrao do smrti. God. 1690 poinje da izdaje svoje kompozicije uzevi tamparsko pravo na est godina. Postepeno on dolazi na glas i stie samopouzdanje, koje oituje i u borbi protiv Menestrandise, udruenja koje je ponovo htelo da naturi organistima svoja dotrajala cehovska pravila. U delu Les Fastes de la grande et ancienne menestrandise (II knjiga Pieces de clavecin) on ismejava ovu zastarelu ustanovu. God. 1693, posle Thomelinove smrti, poto je na javnom takmienju pobedio konkurente, Francois dobija jedno od 4 mesta organiste Kraljeve kapele u Versaillesu. Idue godine postaje uitelj (maitre de clavecin des Enfants de France) prestolonaslednika, prineva, princeza i lanova drugih aristokratskih porodica. Uz to obavlja i dunosti dvorskog embaliste (claveciniste de la cham-bre), koje slubeno pripadaju bolesnom J.-H. d'Anglebertu. U to vreme Francois je postao centralna linost u muzikom ivotu Pariza: on druguje sa tadanjim najvienijim muziarima (A. Philidor, L. Hotteterre, gambista M. Marais, lautista R. de Visee, violinista F. Duval i dr.), kompozitori mu posveuju svoja dela, njegove se kompozicije za clavecin izvode irom zemlje, a javljaju se i brojne prerade njegovih dela za druge instrumente (to je on sam odobravao); pored ueg kruga uenika (L.-A. Dor-nel, F. Dagincourt, G.-A. Calviere), mnogi mladi muziari iz unutranjosti dolaze kod njega da ue sous 1' orgue de St. Ger-

/ Vrte a i '^fijft ordtmurc Pour'let Fe/tes Safcr I, Alifre pmpre -penir /AS Ccmi,. R

PIECES DORGUE /

Mf

COMPOSJEZS PAJi F.COVPBJX.S i. ,_*,.> . ORGAMISTM IX s: GERVAIS Le Pnx

de cliacane Mcffe ffl Lrvres . JI PARI . cbe-z, LAutlnHir prack*- U GrandPcrtail de. i'Egkjs S'. Geruals ..4VEC PR1VILEGE DV JRo.
F. COUPERIN. Naslovna strana zbirke Pieces d'orgue, Pariz 1690

vais. God. 1713 Francois dobija kraljevsko tamparsko pravo na 20 godina i izdaje delo za delom. Poslednjih godina iveo je povueno.

COUPERIN COUSSEMAKER
1692; La Superbe, oko 1693; Le Parnasse ou VApotheose de Corelli, 1724; Le Parnasse ou V Apotheose de Lully, 1725. Les Nations: sonades et suites de symphonies en trio, 4 trio-sonate sa odgovarajuim svitama, za 2 violine i continuo, 1726; Pieces de violes, dve svite za 2 viole i continuo, 1728. Za klavir i za orgulje: Pieces de clavecin, 4 knj. (u prvoj knjizi dodano 8 preludija kao prilog traktatu U Art de toucher le clavecin), 1713, 1717, 1722 i 1730; Pieces d' orgues, consistantes en deux messes..., 1690. VOKALNA: 8 Airs serieux za jedan ili dva glasa i continuo, 1697, 1701 i 171112; Airs d boire za dva glasa i continuo, 1706; Trois Vestales champitres et trois policom.., za 2 soprana i alt, oko 1710; 2 kanona za 3 glasa. CRKVENA: dva moteta za razliite glasove i instrumente, 1697 98; Qui dat nivem: verset du motel... za sopran, 2 flaute, gudae i continuo, 1702; 5 moteta za glasove i continuo; Ouatre versets du motet de Psaume CXIX za glasove, zbor i instrumente, 1703; Sept versets de Psaume LXXXV za glasove, zbor i instrumente, 1704; Sept versets du motet de Psaume LXXX za glasove i instrumente, 1705; Lecons des Tenebres za 1 ili 2 glasa i continuo, 171415; Dialogus inter Deum et hominum... za 2 glasa i continuo; Elevations (6 delova) za 1 do 3 glasa i continuo. Teoretska dela: Regles pour Vaccompagnement, oko 1698 (u rukopisu) i U Art de toucher le clavecin, 1716. NOVA IZD.: P. Brunold, M. Cauchie, A. Gastoue i A. Tessier objavili su 193233 u Parizu sva Couperinova dela u 12 sv. Dela za clavecin izdali su, pojedinano ili u celosti, A Farrenc (Le tresor des pianistes), L. Diemer (Les clavecinistes), F. Chrvsander (potpuno izd. u 4 sv. Denkmdler der Tonkunst, 1869), W. Niemann, M. Pauer, E. Sauer i dr. U Art de toucher le clavecin objavio je P. Brunold u Echo musical 1912, u nemakom prevodu izdao ga je A. Linde 1933, a u engleskom M. Roberts 1933. M. Cauchie izdao je Thematic Index oj the Works of Francois Couperin, Monaco 1949. LIT.: H, J. Taskin, Notice sur la famille Couperin, Pari 1850. H. Quittard, Louis Couperin, RM, 190203. Ch. Bouvet, Une Dvnastie de musiciens francais: les Couperins, Pari 1919. A. Pirro, Louis Couperin, RM, 192021. F. Raugel, Les Organistes, Pari 1923. A. Pirro, Les Clavecinistes, Pari 1925. J. Tiersot, Les Couperins, Pari 1926. A. Tessier, Les Couperins, Pari 1926. Ch. Bouvet, Nouveaux documents sur les Cou perins, Pari 1933. N. Dufourcq, L'Orgue de la chapelle de Versailles, RM, april 1934. E. Harich-Schneider, Zartliche Welt: Couperin in seiner Zeit, Berlin 1939. M. Reimann, Untersuchungen zur Formgeschichte der franzosischen Klaviersuite mit besonderer Beriicksichtigung von Couperins Ordres, Regensburg 1940. P. Hardouin, Le grand orgue de St. Gervais, L'Orgue, 1949, 5254. P. Brunold, Francois Couperin, Monaco 1949. W. Mellers, Francois Couperin and the French Classical Tradition, London 1950. M. Reimann, Couperin, MGG, II, 1952. P. Hardouin, Quelques documents relatifs aux Couperin, Pari 1955. P. Citron, Couperin, Pari 1956. G. Oldham, Louis Couperin: A New Source of French Kevboard Music to the Mid-i7 th Century, Recherches 1960, Pari 1960. 5. Hofman, L'Oeuvre de clavecin de Francois Couperin Le Grand, Pari 1961. H. Charlier, Couperin, Lyon 1965. M. T. Bouquet, De quelques relations musicales franco-piemontaises (16481775) (disertacija), Pari 1967. Melanges Francois Couperin (povodom 300-godinjice roenja), Pari 1968. E. Hk.

363

de clavecin, 171330), kod koga se u komornim Concerts Royaux (1722) javlja pored francuskog tipa i talijanski (suita u e molu). Talijanski c. njegovali su: G. Frescobaldi (Toccate e Partite d'intavolatura di cimbalo, 161415), M. Cazzati (zbirke Correnti e balletti za razliite sastave: op. 4, 1659; op. 15, 1654 koja sadri i C. alla Francese; op. 22, 1660; op. 30, 1662), G. B. Bassani {Sonate per camera op. 1, 1677; op. 2, 1685 i op. 4, 1696), A. Corelli {Sonate da camera a tre op. 2, 1685; Concerti grossi op. 6, 1714) i dr. Oko 1600 javlja se c. i u Engleskoj {Fitzzvilliam Virginal Book; zbirke W. Bradea iz 1607, 1609 i 1621 te Th. Simpsona od 1610 nadalje) i u Njemakoj (I. Staden, 1606; V. Otto, 1611), gdje se prihvaaju oba tipa, francuski i talijanski. Zbirka Terpsichore M. Praetoriusa (1612) sadri 162 courantea starijeg francuskog oblika. J. J. Froberger u klavirskim suitama (nastalim poslije 1656) daje prednost novijem francuskom tipu, a J. S. Bach komponira i francuske (u svim tzv. Engleskim suitama i u Partiti br. 2 za klavir) i talijanske courante (u tzv. Francuskim suitama br. 2, 4, 5 i 6 te u Partitama br. 3 i 5). Poloaj courantea u odnosu na druge suitne plesove vrlo je razliit. Ponekad se javlja u redoslijedu Pavane Galliarde Courante Triple, a esto iza Allemande s kojim se u paru upotpunjuje.
LIT.: Th. Arbeau, Orchesographie, Langres 1588 (novo izd., Pari 1888 i New York 1948). W. J. Wasielezvski, Instrumentalsatze vom Ende des 16. bis zum Ende der 17. Jahrhunderts, Bonn 1874. K. Nef, Geschichte der Sinfonie und Suite, Leipzig 1921. F. Blume, Studien zur Vorgeschichte der Orchestersuite im 15. und 16. Jahrhundert, Leipzig 1925. C. Sachs, Eine Weltgeschichte des Tanzes, Berlin 1933 (engl., New York 1937; franc, Pari 1938). M. Reimann, Untersuchungen zur Formgeschichte der franzosischen Klavier-Suite, Regensburg 1940. P. Nettl, The Story of Dance Music, New York 1947. K. Gudeivill, Courante, MGG, II, 1952. F. Feldmann, Unter suchungen zur Courante als Tanz, Deutsches Jahrbuch der Musikwissenschaft, VI, 1961. M. Ca.

COUPPEY, Felix -+ Le Couppey, Felix COURANTE (franc.; engl. corranto^ corant; tal. corrente, coranta), prvotno, francuski drutveni ples rairen od druge polovine XVI st. do kraja XVII st. u aristokratskim salonima i na dvoru (prvi opis Th. Arbeaua odnosi se na c. oko 1540). Oko 1600 uao je u stiliziranom obliku u umjetniku muziku gdje se njegovao do sredine XVIII st. kao jedan od stavaka komorne suite, partite i sonate da camera. U poetku je c. ivahan ples, poskok, trodijelne mjere i simetrina dvodijelnog oblika. Meutim, u procesu stilizacije u toku XVII st. razluila su se dva tipa koji su se sredinom stoljea poeli razlikovati kao francuski i talijanski c. Francuski c. ima umjereniji tempo i karakteristinu ritmiku nestabilnost sa estim izmjenjivanjem 3/2 > > > i 6/4 mjere i odgovarajuim premjetanjem akcenata: 1 2 3 4 5 > > 6 i 1 2 3 4 5 6. Grada je protkana polifonim elementima. Za talijanski c. karakteristian je ivahniji, bri tempo (allegro ili vivace) i jednakomjerni ritmiki tok u 3/4 ili 3/8 mjeri. Zajedniko je obiljeje obaju tipova: neparni takt, redoviti poetak s uzmahom, esta upotreba punktiranih ritmova i preteno dvodijelni ob lik. Najstariji poznati muziki primjer naslovljen kao c. je saltaJ. Champion de Chambonnidres

COURAUD, Marcel, francuski dirigent (Limoges, 20. X 1912 ). Studirao na Ecole Normale de Musigue u Parizu. Nakon Drugoga svjetskog rata osnovao Ensemble Vocal Marcel Couraud koji je nastupao do 1954. Neko vrijeme djelovao u Stuttgartu, a zatim kao dirigent Francuskog radija u Parizu, gdje se istakao nizom emisija pod naslovom Operas oublies. Od 1967 umjetniki je direktor zbora Francuske radio-televizije, u ijem je sklopu utemeljio ansambl od 12 lanova Solistes des choeurs de la O. R. T. s kojim izvodi iskljuivo suvremenu muziku. COURTAUD (franc; njem. Konholt, Kortinstrument, KurzPfetff)> duhaki instrument iz XVI st., dug oko 60 cm, cilindrian, sa dvostrukim jezicem, opsega: B-b. Ovaj instrument tipa fagota sa dvije cijevi i mnogim rupicama nije nikad bio osobito rairen. COURVOISIER, Walter, vicarski kompozitor (Riehen kod Basela, 7. II 1875 Locarno, 27. XII 1931). Nakon dovrenih medicinst'h studija posvetio se sasvim muzici tek 1902. Otada je u Miinchenu pet godina studirao kod L. Thuillea i A. Sandbergera. Preuzeo je 1907 uz E. Boehea vodstvo pukih simfonijskih koncerata orkestra Kaim, a od 1910 bio je profesor kompozicije na Muzikoj akademiji u Miinchenu. C. je pripadao munchenskoj kompozitorskoj koli. U njegovim se kompozicijama zdruuje izraajna monumentalnost s jednostavnou puke melodije i osjeajnosti. Finim shvaanjem odnosa izmeu rijei i zvuka, kao i istananim sjenanjem on je najuvjerljiviji u pjesmama, u kojima se slui i impresionistikim, kao i arhaikim elementima. Njegovi uenici bili su: H. Reutter, P. Burkhard i H. Sutermeister.
DJELA. INSTRUMENTALNA: simfonijska pjesma Die Muse op. 4; simfonijski prolog za K. Spittelerov Olympischer Fruhling op. 10, 1906. Passacaglia i fuga u d-molu za klavir op. 20. DRAMSKA. Opere: Lanzelot und Elaine, 1917; Die Krahen, 1921, Der Siinde Zauberei (prema Calderonu). VOKALNA: Totenfeier ( Auferstehung) za sole, zbor i orkestar op. 26, 1917; mjeoviti zborovi s orkestrom: Gruppe aus dem Tartarus op. 5, 1904 i Der Dinurstrom op. II, 1906; Das Schlachtschiff Temeraire za muki zbor i orkestar op. 12, 1906; pjesme op. 13, 4, 69, 1319, 23, 27 (od toga 52 duhovne); Kleine Lieder zu Kinderreimen op. 28. LIT.: T. Kroyer, Waltt.r Courvoisier, Miinchen 1928. R. Schaal, Walter Courvoisier, MGG, II, 1952.

-LJT1 LL
m&

m^

J.S.Baoh

S.R Handel

rellu slian corante du roy, u tabulaturi za orgulje B. Schmida starijeg (iz 1577). Francuski tip izgradili su osobito kompozitori muzike za lutnju i clavecin: D. Gaultier (oko 1660), J. Champion de Chambonnieres {Pieces de clavessin, I, 1670), H. d'Angelbert {Pieces de clavessin, 1689) i nadasve F. Couperin (zbirke Pieces

COUSSEMAKER, Charles-Edmond-Henri de, francuski muzikolog (Bailleul, 19. IV 1805 Lille, 10. I 1876). Zavrivi pravne nauke bio advokat i sudac. Zarana se poeo baviti muzikom; uio je violinu, violonelo i pjevanje, a zatim i harmoniju (A. Reicha) i kontrapunkt (V. Lefebvre). Nezanimljiv kao kompozitor, C. je naprotiv prvi poeo te meljito izuavati muziku srednjeg vijeka. Bilo da se radi o gregorijanskom pjevanju i neumatskoj notaciji, o polifoniji i menzuralnoj notaciji, o muzikoj teoriji i folkloru, ili ak o formama koje dodiruju povijesti knjievnosti, posvuda se C. pokazuje kao otkriva, kojega duh visoka dometa i sposobnost za profinjenu analizu osposobljuju da se uhvati u kotac i s najteim problemima i pokua ih rijeiti (Ch. van den Borren).

*# .

COUSSEMAKER CRAFT
DJELA: Hucbald, Moine de Saint-Amand et ses traites de musique, separat iz Memoires de la Societe des Sciences . . . de Douai, 1841; Notice sur les collections musicales de la Bibliotheque de Cambrai et des autres villes du Departement du Mord, 1843; Histoire de l'harmonie au moyen-dge, 1852; Chants populaires des Flamands de France . . ., 1856; Les Harmonistes du XIV e siecle, 1859; Drames liturgiques du moyen-dge, 1860; Les Harmonistes du XIJe et du XIII e siecle, 1864; Scriptorum de muica medii aevi nova series . . . (4 sv.), 186476 (vrlo znaajan nastavak zbirke Scriptores . . . M. Gerberta); Vart harmonique aux XII e et XIIl e siecles, 1865; Oeuvres completes du trouvere Adam de la Halle (poesie et musiaue), 1872; Joannis Tinctoris Tractatus de Muica . . ., 1875. LIT.: A. Desplanque, Etude sur les travaux d'histoire et d'archeologie de M. E. de Coussemaker, Lille 1870. C. Dehaisnes, Notice sur la vie et les travaux de M. E. de Coussemaker, Bruges 1876. R. Schlecht, Edmund de Coussemaker, Caecilienkalender za godinu 1877. Ch. van den Borren, Charles Edmond Henri de Coussemaker, MGG, II, 1952. Fiddler's Jig za violinu i gudae, 1952; koncert za udaraljke, 1959; C brevis za usnu harmoniku, 1960; koncert za koto, 1964. Vsstiges, 1920 munication, 1920; Some Music, 1927; 2 Reel, 1930 i 1932; Synchrony Rhythmicana, 1931 (s rhvthmiconom); Havana Hornpipe, 1931; Jig, Scherzo, 1933; Old American Country Set, 1937; Shipshape Overture Symphonic Set, 1939; American Melting Pot, 1939; Celtic Set, 1939; 1 and Fiddler's Delight, 1940; Vox humana, 1940; Ancient Desert Drone American Pipers, 1943; Improvisation on a Persian Mode, 1943; 10 Hy, Fuging Tune za razliite sastave, 194455; United Music, 1944; Ph Return, 1945; Big Sing, 1945; Saturday Night, 1948; Rondo, 1953; Bai gudae, 1955; Persian Set, 1957; Ongaku, 1957; Music, 1957; Antiphony Mela Fair, 1959; Chiaroscura, 1961. Za komorni orkestar: Sinfonietta Irish Suite, 1929; Polyphonica za 12 instrumenata, 1930; Exultation za 10 ; 1930; Competitive Sport, 1931; Steel and Stone, 1931; Heroic Dance Four Continuations , 1933; Six Casual Developments, 1935. Kompozicije haki orkestar. KOMORNA. etiri gudaka kvarteta: I, 1933; II III, 1948 i IV, 1956; kvartet za saksofone, 1946; kvartet za flautu, obc lonelo i harfu, 1962; suita za duhaki kvintet, 1930; This is America za 4 trombon i tubu, 1943; Toli Tale za 2 trublje, rog i 2 trombona, 1948; st vokalne i instrumentalne soliste, 1956; klavirski trio, 1965 i dr. Kom] za klavir i orgulje. DRAMSKA: opera O'Higgins of Chile, 1949. The Building of Banba, 1922; Atlantis, 1926; Cozuell Programm, 192 Banshee, 1931; Dance of Work and Dance of Sport, 1932; Three assorted ments, 1933; Four Casual Developments, 1933: Immediate Tragedy i Deep 1937; Trickster Coyote, 1941; Dance of Introduction, 1941; Deirdre, Madam's Wife, 1950; Moon in March, 1951. Scenska i filmska muzika. - KALNA. Za zbor i orkestar: If He Please, 1954; A Thanksgiving Psah i Edson Hymns and Fuging Tunes, 1960. Zborovi; solo-pjesme. ^ New Musical Resources, 1930; American Composers on American Musi* (II izd. 1962); Charles Ives and his Music, 1955 (zajedno sa suprugom Craft). LIT.: K. H. Worner, Henry Dixon Cowell, MGG, II, 1952. J. ward, Our American Music, New York 1954. H. Weisgall, The M Henry Cowell, MQ, 1959.

COUTURE, Guillaume, kanadski dirigent i kompozitor (Montreal, 23. X 1851 15. I 1915). Studij kompozicije i pjevanja zavrio 1878 na Konzervatoriju u Parizu (Th. Dubois, R. Bussine). Najprije zborovoda crkve Ste-Clotilde u Parizu (u to vrijeme orgulja je C. Franck), zatim djeluje u Montrealu kao dirigent Filharmonijskog drutva (188199) i od 1S93 kao kapelnik katedrale 5t. James. Poduavao je harmoniju i pjevanje.
DJELA: Reverie za orkestar, 1875. Gudaki kvartet, 1875. VOKALNA: Oratorij Jean le Precurseur, 1914; kantate; Memorare (Priereala tres sainte Vierge) za sole i zbor, oko 1875. Zborovi a cappella: Messa da Reauiem, 1875; Trois Chorales; Salut de la Fete-Dieu; O Salutaris i dr. LIT.: A. Laurendeau, Guillaume Couture, L'Action Nationale, 1950. R. Gour, Guillaume Couture, Compositeur, Montreal 1951.

COWARD, Henry, engleski dirigent i kompozitor (Liverpool, 26. XI 1849 Sheffield, 10. VI 1944). Gotovo posve samouk. Izuio noarski zanat. Posjeivao u Scheffieldu Tonic sol-fa pjevake teajeve i ve sa 17 godina sam vodio takav teaj. God. 1876 osnovao zbor, koji se kasnije razvio u Sheffield Musical Union. Muzike studije dovrio na Oxfordskom univerzitetu (1894 doktor muzike). Od 1904 predavao na Univerzitetu u Sheffieldu. Sa zborovima iz Leedsa i Sheffielda na koncertnim turnejama po Njemakoj, Engleskoj, Kanadi, SAD i britanskim dominionima. Dirigirao i brojnim drugim zborovima. Suraivao u sheffieldskim lokalnim novinama.
DJELA. Kantate za sole, zbor i orkestar: Magna Charta, 1882; The Story of Bethany, 1891; The King's Error, 1894; Oueen Victoria, 1895; Heroes of Faith, 1895. Kantata za enski zbor i orkestar The Fairy Mirror i za zbor i orkestar Tubal-Cain: himne; pjesme. SPISI: Choral Technique and Inter-prstation, 1914; Reminiscences, 1919. Izdao Methodist Hymn Book, 1901. LIT.: J. A. Rodgers, Dr. Henry Coward, The Pioneer Chorus-Master, London 1911.

COWEN, Frederic Hvmen, engleski pijanist, dirig kompozitor (Kingston, Jamaica, 29. I 1852 London, 6. X U estoj godini objavio klavirsku kompoziciju Minna-VCu osmoj komponirao operu Garibaldi, a od jedanaeste nas kao pijanist. U Engleskoj uio kod J. Benedicta i J. Gossa Konzervatoriju u Leipzigu kod I. Moschelesa, V. Reir i E. F. Richtera. Poslije kraeg studija u Berlinu vraa se u London. Djeluje kao dirigent najveih engleskih orkes festivala (1888 i 1900 Philharmonic Society; 1896 orkestara u chesteru, Liverpoolu i Bradfordu; 1907 Scottish Orchestra) stvaralac najvii domet ostvario u treoj simfoniji (The S navian) i kantatama The Rose Maiden, St. John's Eve i The ter Lily. C. je esto stajao pod utjecajem R. Wagnera.
DJELA. ORKESTRALNA. est simfonija: I, 1869, I I , 1872; III dinavian, 1880; IV, Welsh, 1884; V, 1887 i VI, Idyllic, 1897. Simfonijeta koncert za klavir, 1869; Reverie za violinu i orkestar; uvertira u d-molu Festival overture, 1872; 2 suite The Language of Flozuers, 1880 i 1914 In the Olden Time za gudaki orkestar, 1883; Niagara, 1881; A Phan Life and Love, 1901; Indian Rhapsody, 1903; Four Old English Dances KOMORNA: 2 gudaka kvarteta; 2 klavirska trija. Sonata za razne klavirske kompozicije (fantazije). DRAMSKA. Opere: Pauline Thorgrim, 1890; Signa, 1894; Harold, 1895; Enchanted Cottage, 1922 Cupid's Conspiracy, 1918; pantomima Monica's Blue Boy, 1917. Scenska 1 VOKALNA. Oratoriji: The Deluge, 1878; St. Ursula, 1881; Ruth, Song of Thanksgiving, 1888; Transfiguration, 1895; The Veil, 1910. K The Rose Maiden, 1870; The Corsair, 1876; The Sleeping Beauty, 18: John's Eve, 1889; The Water Lily, 1893; John Gilpin, 1904 i dr. Ode to the F 1898. Brojne solo-pjesme uz klavir. SPISI: autobiografija My Art t Friends, 1913; Music as she is wrote, 1915. LIT.: R. Layton, Hymen Frederick Cowen, MGG, II, 1952. Potts, Sir Frederic H. Cowen (18521952), Musical Times, 1953.

COVV-BELL -> Cencero COWELL, Henry Dixon, ameriki kompozitor, pijanist i muzikolog (Menlo Park, Kalifornija, 11. III 1897 Shady, New York, 10. XII 1965). Kao petogodinji djeak poeo uiti klavir, a u jedanaestoj je ve komponirao. Studirao je na Univerzitetu u Kaliforniji (Ch. Seeger), na Institute of Applied Music u New Yorku (R. H. Woodman) i 193132 komparativnu muzikologiju na Univerzitetu u Berlinu (E. Horn-bostel) i klavir privatno kod R. Buhliga. Izmeu 1923 i 1933 putovao Evropom i Amerikom izvodei vlastite kompozicije. Predavao na raznim amerikim univerzitetima, pokrenuo i ureivao (192736) izdanje New Music Quarterly, u kojem je objavljivao partiture modernih amerikih i evropskih kompozitora, i utemeljio Pan-ameriko udruenje kompozitora. God. 195657 boravio u Aziji i odrao niz predavanja na Muzikoj akademiji u Madrasu i na Univerzitetu u Teheranu. God. 1951 izabran je za lana Nacionalne akademije znanosti i H. D. umjetnosti. COW Eksperimentirajui zvukovnim efektima, izvodio je na klaviru akom, dlanom ili podlakticom skupine tonova koje je nazvao Tone cluster (-> Cluster), to je esto izazivalo otre proteste. Sa L. Thereminom konstruirao je rhytmicon, elektrini instrument, na kome se istodobno moe izvoditi do 16 razliitih ritmova. Komponirao je gotovo u svim tradicionalnim muzikim oblicima, a neke i sam stvorio (Hymn and Fuging Tune za razne orkestralne ansamble i glasove). Instrumentacija mu je briljantna, stil melo dian, esto veoma slobodan. U mnogim djelima zamjeuju se utjecaji amerikog folklora. Svojim ritmikim kompozicijama i eksperimentima s udaraljkama osobito je utjecao na mlae amerike kompozitore.
DJELA. ORKESTRALNA. 19 simfonija, 191865: II, Anthropos, 1939; III, Gaelic, 1942; IV, Short Symphony, 1946; XI, Seven Rituals of Music, 1953; XIII, Madras Symphony , 1958; XVI, Icelandic Symphony, 1963. Concerto piccolo za klavir i orkestar, 1940; Tales Of Our Countryside za klavir i orkestar, 1941;

COX, Harry, nizozemski kompozitor i pijanist (Amste 16. IV 1923 ). Na Konzervatoriju u Antvverpenu studira vir (M. de Jong) i kontrapunkt i fugu (K. Candael), a za enevi klavir (D. Lipatti) i kompoziciju (P. Wismer). Bi uenik Nadije Boulanger u Parizu. Djeluje kao koncer pijanist u Francuskoj, Belgiji i Nizozemskoj. .
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija: koncert za flautu; Muica tante za limene instrumente i orkestar; Toccata; Fughetta; Sarabanda e letto, 1948; Suite op Ztveedse volksliedern, 1949. KOMORNA: i kvartet, 1951; gudaki trio, 1953; 2 suite za 2 flaute, 1952; kvintet za ' violu, violonelo, flautu i harfu, 1952; septet za gudae i duhae. Kom] za klavir. Oratorij Job, 1956; zborovi; solo-pjesme.

CRABBE, Armand, belgijski pjeva, bariton (Bru 23. IV 1884 24. VII 1947). Uenik D. Demesta na Kon toriju u Bruxellesu, gdje je debitirao 1904 na Thedtre de la Me Pjevao na svima veim opernim pozornicama Evrope, Sj( i June Amerike. Njegove najbolje uloge bile su: Figaro sini, Seviljski brija), Pelleas (Debussv, Pelleas i Melis Marouf (Rabaud) i Gianni Schicchi (Puccini). Objavio jt seils sur Vart du ehant, 1931 i L'Art d'Orphee, 1933. CRAFT, Robert, ameriki dirigent (Kingston, New 20. X 1923 ). U kompoziciji uenik I. Stravinskog, u i ranju P. Monteuxa, studij zavrio na Juilliard School of u New Yorku i zatim se usavravao na Berkshire Music ( Kao dirigent vodio je, medu ostalim, Chamber Art Society 50), Netv York Brass and Woodwind Ensemble (1947) i An Symphony Orchestra. Od 1954 vodio je Monday Evening C< u Los Angelesu. Od 1948 usko povezan sa I. Stravinskim, k upozorio na djela A. von Weberna i tako pridonio da se un ogleda u dodekafonskoj tehnici komponiranja. Kao diriger

CRAFT CREDO

365
mio je vie gramofonskih ploa, osobito s djelima A. tserga, E. Varesea, A. Schonberga, P. Bouleza i K. Stockhausena.
DJELA. Plod intimne suradnje i dugih razgovora sa I. Stravinskim su knjige: Memories and Commentaries, 1958; Conversations zvith I. Stravinsky, 1959; Expositions and Developrnents, 1962; Dialogues and a Diary, 1963; Table Talk, 1965.

poduzea je sada u Wiesbadenu (direktor Oskar Stolzel) i u Bruxellesu (direktori Albert Cranz i Jacques Maus). CRAS, Jean, francuski kompozitor (Brest, 22. V 1879 14. IX 1932). Pomorski oficir; u muzici samouk. Od 1900 uio kod H. Duparca.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za klavir, 1931; Legende za violonelo i orkestar, 1929; suite Amesd'enfants, 1918 i Journal de bord, 1927. KOMORNA: gudaki trio, 1926; gudaki kvartet, 1909; klavirski trio, 1907; kvartet sa saksofonom, 1924; klavirski kvintet, 1922; kvintet za harfu, flautu i gudaki trio, 1928; sonata za violinu i klavir; sonata za violonelo i klavir, 1901; Suite en duo za harfu i flautu (ili za klavir i violinu), 1927. KLAVIRSKA: Poemes intimes, 190211; Da'nze, 1917; Paysages, 1917; Improptu pastoral, 1901. DRAMSKA. Opere: Echo, 1896 i Polypheme, 1922; scenska muzika. VOKALNA: Elegies za glas i orkestar, 1910; L'Offrande lyrique (R. Tagore) za glas i orkestar, 1920; La Flute de Pan za glas, flautu i gudaki trio, 1928. Zborovi. Solo-pjesme: Itnage; Fontaines; Sur la mer; Trois chansons bretonnes i dr. Dvije mise, 1894 i 1908; druge crkvene kompozicije. Autobiografija (neobjavljena). LIT.: E. Schneider, Jean Cras, Nos Musieiens, Pari 1925. A. Himonet, Jean Cras. Musicien de mer, Revue de la Societe internationale de la musique francaise, decembar 1932. R. Dumesnil, Jean Cras, Portraits de musieiens francais, Pari 1938. A. Thomaszi, Trois marins compositeurs, III. Jean Cras, Revue maritime, septembar 1948. M. Cras, Jean Cras, MGG, I I , 1952.

CRAMER, Karl Friedrich, njemaki muziki pisac (Quedlinburg, 7. III 1752 Pariz, 8. XII 1807). Kao pristaa Francuske revolucije morao je napustiti mjesto profesora filozofije u Kielu te 1794 postao izdava i knjiar u Parizu. Od 1783 ureivao asopis Magazin der Musik (izlazio u Hamburgu do 1787, a 1789 pod naslovom Musik u Kobenhavnu), u kojemu je, izmeu ostalog, Ch. G. Neefe prvi put upozorio na Beethovena.
DJELA: Kurze Obersicht der Geschichte der Franzosischen Musik, 1786; Anecdotes sur Alosart, 1801. Objavio vie kritikih izdanja djela razliitih kompozitora, tako u zbirci Flora (1787) pjesme i klavirske kompozicije Ph. E. Bacha, Ch. W. Glucka, A. Kunzena, Fr. L. Ama, J. F. Reichardta i J. G. Schwanenbergera; u zbirci Polyhymnia (1783) Armidu A. Salieria, zatim Marta und Johannes, Athalia i Aline J. A. P. Schulza, Orpheus og Euridice J. G. Naumanna i Holger Danske V. L. A. Kunzena.

CRAMER, 1. Wilhelm, njemaki violinist i kompozitor (Mannheim, 1745 London, 5. X 1799). Uenik J. Stamitza i Ch. Cannabicha, 175772 violinist orkestra u Mannheimu. Od 1772 u Londonu dvorski dirigent i prvi violinist opernog orkestra. God. 1784 i 1787 organizirao Handelov festival u Westminsterskoj opatiji. 2. Johann Baptist, pijanist i kompozitor (Mannheim, 24. II 1771 Kensington kraj Londona, 16. IV 1858). Sin Wilhelma, od djetinstva ivio u Londonu. U muzici uenik J. S. Schrotera, M. lementija i K. F. Abela. Kao pijanist nastupio ve u svojoj desetoj godini. Poduzimao este i duge koncertne turneje, koje je redovito spajao sa studijem i upoznavanjem muzikog ivota pojedinih zemalja, njegovih predstavnika i znaajnih djela. Na prvom putovanju (178891) zadrao se u Parizu i Berlinu; kasnije bio u Nizozemskoj, Njemakoj i Austriji. Izmeu 1835 i 1845 niz godina boravio u Parizu. God. 1824 osnovao u Londonu sa R. Aldisonom i Fr. Bealeom muziku nakladu, iz koje je istupio 1845Uz lementija i Dusseka ubrajao se meu vodee pijaniste i klavirske pedagoge svoga vremena. Njegovo je tehniko znanje bilo zaista briljantno, ali se u interpretaciji nije mogao mjeriti s predstavnicima mlade pijanistike generacije. Najtrajniji je uspjeh postigao kao pedagog i autor instruktivnih djela za klavir, u prvom redu brojnih etida, koje se istiu ne samo uspjenim rjeavanjem tehnikih problema, ve i velikom muzikalnou i raznovrsnou muzikog sadraja. Beethoven ih je veoma cijenio.
DJELA. Devet koncerata za klavir i orkestar: I, 1796; II, 1802; III, 1807; IV, 1807; V, 1813; VI, 1815; VII, 1817; VIII, 1825 i IX, Concerto da camera, 1812. KOMORNA: septet; 2 klavirska kvinteta; klavirski kvartet; vie klavirskih trija; sonate za violinu (flautu) i klavir; 3 sonate za harfu i flautu. KLAVIRSKA: 105 sonata; brojni Divertissements, Caprices, Rondeaux, tokate, varijacije i dr. Instruktivna: Etude pour te pianoforte en 42 exercices dans les differents tons, 1804; Suite de VEtude en 42 exercices, 1810; Dulce et utile, 6 petites etudes, 1818; 25 Etudes characteristiques op. 70, 1825; 16 Etudes op. 81; 16 Nouvelles Etudes preparatoires op. 96; 12 Nouvelles Etudes en forme de Nocturnes d 4 mains op. 96; 24 Neue Spezial-Etiiden op. 99; 100 Progressive Etiiden op. 100; 12 Grandes Etudes melodiques op. 107; 12 Pieces caracteristiques en forme d'etudes op. 111; Grosse praktische Pianoforte-Schule, 1815 (sadri etide op. 100 i znamenite etide op. 84, objavljene takoer posebno kao op. 50 i u kasnijim, veinom nepotpunim, izdanjima H. von Biilowa, H. Riemanna, Gumera, Bischofa i dr.). LIT.: J '. Pembaur, Die 84 Etiiden von J. B. Cramer. Anleitung zu griindlichem Studieren und Analvsieren derselben, Leipzig 1901. H. Engel, Die Entwicklung des deutschen Klavier-Konzertes von Mozart bis Liszt, Leipzig 1927. Th. Schlesinger, Johann Baptist Cramer und seine Klaviersonaten, Mlinchen 1928. P. Egert, Die Klavier-Sonate im Zeitalter der Romantik, Berlin i Leipzig 1934. W. Georgii, Klaviermusik, Ziirich i Freiburg 1950. W. Kahl, Johann Baptist Cramer, MGG, II, 1952. DJELA: 3 koncerta za violinu i orkestar; koncert za embalo i orkestar. est gudakih kvarteta; 12 gudakih trija; 12 sonata za violinu i violonelo.

CRAWFORD-SEEGER, Ruth, ameriki kompozitor (East Liverpool, Ohio, 3. VII 1901 Chevy Chase, 18. XI 1953). Klavir uila na School of Musical Art u Jacksonvilleu, gdje je 191821 i poduavala. Nakon studija na American Conservatory u Chicagu predavala je ondje 192529, a 192627 i na Elmhurst College of Music. God. 193031 nastavila studij u Parizu i Berlinu. ivjela u Washingtonu; bavila se prouavanjem narodnih pjesama Amerike.
DJELA: Rissolty Rossolty za duhake i gudake instrumente i timpane, 1941; 2 stavka za komorni orkestar, 1926. KOMORNA: gudaki kvartet, 1931; suita za gudaki kvartet i klavir, 1927; 3 stavka za duhake instrumente i klavir, 1928; 4 dijafonijske suite za flautu, obou, 2 klarineta i 2 violonela, 1931; sonata za violinu i klavir, 1927. Devet preludija za klavir. Pjesme za enski zbor a cappella, 1930; 3 pjesme za alt i 17 instrumenata, 1932. Izdala: American Folksongs for Children 1948; Animal Folksongs for hildren, 1950; Let's Build a Railroad, 1954. Ureivala Our Singing Country, gdje je transkribirala nekoliko stotina pjesama fonografskih ploa (sakupili John i Alan Lomax), a sa svojim muem Ch. Seegerom uredila Folksong: USA (sakupili J. i A. Lomax). LIT.: C. Reis, Composers in America, New York 1947.

CRECQUILLON, Thomas (Crequillon, Crechillon, Crecquillon, itd.), nizozemski kompozitor (? Bethune, vjerojatno 1557). Sveenik. Ime mu se javlja prvi put u dokumentima iz 1540. God. 1544 navode ga s naslovom maistre de la chapelle de l'Empereur, ali je po svoj prilici vodio djeaki zbor kapele Karla V u Bruxellesu, jer je u to vrijeme glavni muziki direk tor carske kapele bio Cornelius Canis. Kasnije je dobio kano-nikat u Namuru, 1552 u Termodeu i 1555 u Bethuneu. C. ide u najznaajnije polifoniare razdoblja izmeu Josquin Des Presa i O. di Lassa. Podjednako cijenjen kao kompozitor crkvene muzike i francuskog renesansnog ehansona, sistematski je provodio imitacijsku tehniku, karakteristinu za kasne nizozemske majstore, ali nije pri tom zanemarivao tekst pa je, posebice u motetima, postizavao neuobiajenu irinu izraaja. Djela mu se javljaju esto u preradbama za lutnju, a njegov ehanson Un gay bergier bila je jedna od najpopularnijih pjesama XVI st.
DJELA: 192 ehansona, tampanih veinom u antologijskim izdanjima, od toga 36 u posebnoj zbirci, Le Tiers Uvre de chansons a 4 parties composees par Maistre Thomas Crecguillon, 1544. CRKVENA: 16 misa; 116 "moteta, od toga 58 za 46 i 8 glasova u Opus sacrarum cantionum Thomae Creguillon, 1576 i 14 moteta u Liber septimus cantionum sacrarum 4vocum, 1559; 5 francuskih psalama i lamentacija. NOVA IZD.: 6 ehansona i 6 moteta obj. R. van Maldeghem (u zbirci Tresor musical, I, 1865; VIII, 1872; XII, 1876; XIV, 1878 i XXIV, 1888), a I misu E. E. Stein (Tzvelve Franco-Flemish Masses of the Early 16 th Century, 1941). LIT.: W. Lueger, Die Messen des Thomas Crecquillon (disertacija), 1948. Ch v. d. Borren i E. Closson, La Musique en Belgique, 1950. N. Bridgman, Thomas Crequillon, MGG, II, 1952. W. Lueger, Ein vergessener Meister des 16. Jahrhunderts: Th. Crecquillon, Zeitschrift fiir Kirchenmusik, 1954-

CRANKO, John, junoafriki plesa i koreograf (Rustenburg, Transvaal, 15. VIII 1927 ). U Johannesburgu studirao ples i postigao prve uspjehe kao plesa i koreograf. God. 1946 preselio u London i upisao se na baletnu kolu Sadler's Wells. Plesao zatim u londonskom kazalitu Covent Garden i u Sadler's Wells' Theatre Ballet. Uz to se bavio i koreografijom postigavi veliki ugled baletima Mardis Gras (Schumann) i Tritsch-Tratsch. Kao koreograf gostovao u Parizu i u razliitim njemakim gradovima. Od 1961 koreograf je Opere u Stuttgartu.
LIT.: M. Piper, Portrait of a Choreographer, Tempo (London), 1954. P. Williams, John Cranko: Development of a Choreographer, Ballet Annual 1954-

CRANZ, August, njemako muziko izdavako poduzee u Hamburgu i (od 1897) u Leipzigu, s podrunicama u Beu, Bruxellesu i Londonu. Osnovao ga je 1813 August Heinrich C. (1789 1870), kojega je 1857 naslijedio njegov sin Alivin C. (1834 1923). On je proirio poduzee preuzevi 1876 beku nakladu C. A. Spina, a 1886 nakladu C. A. Bohme u Hamburgu. Sjedite

CREDO (lat. vjerujem), trei dio ordinarija latinske mise koji se pjeva na rijei usvojene na Nicejskom (325) i Carigradskom koncilu (381). U misu je uvrten kao posljednji po redu od pet stalnih dijelova ordinarija. Poetne rijei creda intonira celebrant (Credo in unum Deum), a zbor ili narod nastavlja s pjevanjem ostalog teksta, izmjenino, u dvije skupine. Za c. postoji nekoliko raznih melodijskih varijanata u gregorijanskom koralu. Danas se upotrebljavaju etiri varijante kao stalne (od tih I i IV potjee iz XI st.) i dvije ad libitum. U polifonim misama c. se komponira kao velianstven himan u ast glavnih vjerskih istina. Ima, meutim, i nekih elemenata, koji svojim kontrastnim ugoajem (npr. Et incarnatus est i Crucifixus) stvaraju potrebnu raznolikost u ovom najopsenijem muzikom dijelu mise.
LIT.: J. H. Desrocquettes, Credo V, Revue de ehant gregorien, 1932. A. Gastoue, Les Chants du Credo, ibid., 1933. F. Haberl, Das Choralcredo im vierten Modus in seiner unterschiedlichen Gestalt, Der kultisehe Gesang der abendlandischen Kirche, Koln 1950. M. Huglo, Origine de la melodie du Credo authentique de la Vaticane, Revue gregorienne, 1951. A. Vi.

366

CREMONINI CRIST
CREMONINI, Eligio, talijanski violonelist (San Giovanni Persiceto, 1854 Pesaro, 27. II 1926). Uenik F. Serata na Konzervatoriju u Bologni i M. Mancinellija u Firenci. Uitelj vio lonela u Modeni (16 godina), Torinu (1895) i Pesaru (od 1896). Odgojio mnogo vrsnih violonelista. lan poznatog Trio Pesarese (violina R. Frontali, klavir M. Vitali) i mnogih velikih evropskih orkestara. CREPAX, Gilberto, talijanski violonelist (Dolo, Venecija, 3. VIII 1890). Uenik E. Dinija i P. Montecchija u Veneciji. Istaknuti nastavnik violonela, od 1910 do 1924 djelovao na Konzervatoriju u Parmi, a 19241960 na Konzervatoriju u Milanu. Bio je lan trija Vidusso Abbado C. i solo violonelist u orkestru milanske Scale. Odgojio niz izvrsnih violonelista, meu ostalim A. Janigra. Izdao djela muzike prolosti za violonelo. CRESCENDO (krat. cresc; tal. rastui), postepeno poveavanje jaine tona. Suprotno je decrescendo ili iminuendo. Umjesto navedenih izraza mogu stajati grafiki znakovi: za c. <, za decrescendo^-. Postepeno poveavanje i smanjivanje jaine tona postojalo je oduvijek u muzici, u smislu dinamiko-agogike funkcije, kao element muzike interpretacije. Svaki melodijski uspon ili harmonijsko zaotravanje izaziva istodobno i dinamiki porast jaine tona i obratno. No oznake za takvo dinamiko nijansiranje ekspresivnosti javljaju se u muzikoj historiji razmjerno kasno. Kao dinamiki prijelaz c. se upotrebljavao ve oko 1600 u pjevakim kolama, ali je njegova uloga u kompozicijama u sadrajnom i izraajnom pogledu neznatna. Stil se temelji na otrim kontra stima izmeu jakog i tihog, pod utjecajem orgulja i klaviembala i njihovih manuala. U to doba tek se javljaju oznake / i p (// i pp). Istom u prvoj polovini XVIII st. javljaju se c. i decrescendo kao izraajna sredstva veeg znaenja u kompoziciji, te se utvruju oznake i grafiki znakovi, koji su se zadrali do danas. (Iz toga vremena potjeu i znakovi ' \ koje F. Geminiani obrazlae u djelu Treatise of good taste, 1749, a upotrebljava ih u djelu Prime sonate, 1739 i u Concertu grossu op. 2 i op. 3, ali ti se znakovi odnose samo na pojedine tonove). Na Geminianija i njegove suvremenike nadovezuje J. Stamitz, koji oznake cresc. i dim. primjenjuje na dulje muzike odsjeke i tako zapoinje novu, suvremenu epohu muzike u pogledu dinamike i dinamikog izraavanja. Na Stamitza i njegovu Mannheimsku kolu nastavljaju beki klasici i, u po sebnom smislu, romantiari. Danas je c. jedno od najjaih izraajnih sredstava muzike, premda se suvremena muzika u dinamici orijentirala drugaije nego romantika, te pokazuje dodirne crte s muzikom baroka u otrijem, objektivistikom kontrastiranju i tedljivijoj upotrebi elemenata dinamikog nijansiranja.
LIT.: A. Heuss, Uber die Dynamik er Mannheimer Schulc, RiemannFestschrift, 1909. Ai. Srenet, Sur l'origine du crescendo, Rcvue musicale S. I. M. 1910. R. E. M. Harding, Origins of Musical Time and Expression, London 1938. B. S.

debitirala 1950 u Miihlhausenu kao Elsa (Wagner, Lohengn ubrzo se razvila u jednu od najveih francuskih opernih un nica dananjice. God. 1955 postigla velik uspjeh u Parikoj c kao Desdemona (Verdi, Otelio) i 1958 u Bavreuthu kao Ku: (Wagner, Parsifal). Svoj najvii domet ostvarila je u ulozi Mi lice (R. Strauss, Kavalir s ruom) u kojoj je nastupala u Glv bourneu (195961), Berlinu (1960), Londonu (1960), Yorku (1963) i dr. Od 1962 lanica njujorkog Metropoli, a od 1967 redovito sudjeluje na Uskrnjem festivalu u Salzbi Od ostalih njenih ostvarenja treba spomenuti jo uloge Lee (Beethoven, Fidelio), Tosce (Puccini) i Fedre (Pizzetti). CRESTON, Paul (pravo ime Giuseppe Guttoveggio), riki kompozitor, orgulja i muziki pedagog italijanskog po (New York, 10. X 1906). Klavir uio kod G. A. Randegg G. Dethiera, orgulje kod P. Yona. No najvie uio sam, nar teoriju, harmoniju, kontrapunkt i kompoziciju. Svirao 01 u kinu, 1934 postao orgulja crkve St. Malachy u New Yi God. 1956 predsednik National Association for American posers and Conductors; od 1961 lan vea u upravi AS (American Society of Composers, Authors and Publishers). \ deluje kao nastavnik kompozicije, muziki pisac, estetiar, ziki terapeut i muziki savetnik njujorke radio-stanice. ,
DELA. ORKESTARSKA. Pet simfonija: I,op. 23, 1940; II, op. 35, III,op. 48, 1950; IV, Three Mysteries, 1951 i V, 1955. Koncert za klavir < 1949; koncert za dva klavira, 1951; dva koncerta za violinu, 1956 i 1960; 1 za saksofon, 1941; koncert za harmoniku, 1958; Concertino za marimbu 1940; fantazija za klavir i orkestar op. 32,1942; Fantazija za trombon i o op. 42, 1947; Poeni za harfu i orkestar op. 39, 1945; Partita za flautu, vi gudaki orkestar op. 12, 1937; Dance overture, 1954; Pre-Classic Suite Out of the Cradle za kamerni orkestar, 1934; Two Choric Dances za k orkestar, 1938; Tzoo Choric Dances za orkestar, 1938; Threnody, 1938; A. . 1941; Pastorale and Tarantella, 1941; Prelude and Dance, 1941; Prelude ana br, 1 i 2, 1942; Legend za duhaki orkestar op. 31, 1942; Chant of 1942 Frontiers, 1943; Dawn Mood, 1944; Zanoni za duhaki orkestar, 1946 Whitman, 1952; Invocation and Dance, 1954; Lydian Ode, 1956; 1 1957; Janu.:, 1959. KAMERNA: gudaki kvartet, 1936;. sonata i sofon i klavir, 1939; Three Poems from Walt Whitman za violonelo r 1934; suita za saksofon i klavir, 1935; suita za violu i klavir op. 13 suita za violinu i klavir, 1939; Homage za violu i klavir (takoer za i orkestar), 1947; suita za flautu, violu i klavir, 1953. KLAVIRSKA: 1936; Five Dances, 1932; Seven Theses, 193233; pet dvoglasnih ir 1937; Five little Dances, 1940; Six Preludes, 1949. Orguljska djeli njima suita, 1957. Balet A Tale about the Land, 1940. VOKALN* torijum Isaiah's Prophecy za sole, zbor i orkestar, 1962; Dance Variations za i orkestar, 1942; Three Chorales from Tagore za zbor, 1936; Dirge za eti i klavir, 1940; The Lambs to the Lamb za tri glasa i klavir, 1950. Solo- The Bird of the Wilderness, 1933; Four Songs to Death, 1935; Three i 1936; Three Songs, 1950. CRKVENA: Missa pro Defunctis za tenor, i orgulje, 1938; Missa solemnis za etvoroglasni hor i orgulje, 1949 Adorate sa orguljama, 1952; XXIII psalm za glas i klavir, 1945; Twc za etvoroglasni hor i orgulje, 1950. Spis Prindples of Rhythm, 19 LIT.: G. Reis, Composers in America, New York 1947. H. Paul Creston, MQ, 1948. M. Goss, Modern Music Makers, New Yoi K. Worner, Paul Creston, MGG, I I , 1952. G. Chase, America's New York 1955. D.

CRESCENT (engl. polumjesec; franc. chapeau chinois, njem. Schellenbaum, Halbmond), instrument iz grupe udaraljki. Sastoji se od vie malih zvonia, objeenih o okvir slian polumjesecu, koji je privren o motku, radi lakeg noenja. Instrument je na vrhu obino ukraen repom od konjske strune. C. je orijentalnog podrijetla; poput zastave bio je simbol dostojanstva i vojnike asti. Za turskih osvajakih ratova donijele su ga u Evropu janjiarske muzike, pa se ubrzo udomaio u vojnikim orkestrima raznih naroda. CRESCENTINI, Girolamo, talijanski kompozitor i pjeva, mezzosopran, kastrat (Urbania kraj Urbina, 2. II 1762 Napulj, 24. IV 1846). Debitirao 1783 u Rimu, a zatim pjevao u talijanskim i drugim evropskim gradovima. Od 1816, kada se povukao sa scene, uitelj pjevanja na Real Collegio di muica u Napulju. C. je jedan od posljednjih slavnih mezzosopranista. Najvee uspjehe postizao je u Rossinijevim operama Semiramide i Giulietta e Romeo, a mnogi kompozitori pisali su za nj uloge u svojim operama (npr. Cimarosa, Gli Orazi e i Curiazi).
DJELA: 6 Cantate e 18 Ariette; 3 Cavatine op. 50; 12 Ariette i dr. Zbirke vokaliza Raccolta di esercizi per U canto, 1811; solfeggia i dr. s raspravom o umjetnosti pjevanja na talijanskom i francuskom jeziku. LIT.: G. Monaldi, Cantanti evirati celebri del teatro italiano, Roma, 1920.

CRICKBOOM, Mathieu, belgijski violinist, violinski gog i kompozitor (Hodimont, Belgija, 2. III 1871 Brt 30. X 1947). Uenik E. Ysayea na Konzervatoriju u Bru> God. 188894 lan Ysaye-kvarteta, 189496 svira prvu u kvartetu Societe Nationale u Parizu. God. 18961905 ko: majstor Filharmonijskog drutva u Barceloni, gdje sa P. som osniva gudaki kvartet, a od 1910 predavao violinu na f vatoriju u Liegeu i zatim (19191944) u Bruxellesu.,
DJELA. Razne kompozicije (meu njima etide) za violinu; Chant' za violonelo i klavir; solo-pjesme. Instruktivna: Le Violon theoriqu tique, 5 sv-, 190811 i ha Technique du violon, 3 sv., bez god. Obradio violinsku muziku (Bach, Haydn, Mozart, Rode, Spohr).

CRESER, William, engleski orgulja i kompozitor (York, 9. IX 1844 London, 13. III 1933). Uio kompoziciju i orgulje kod W. C. MacFarrena; orgulja u Yorku, Grindonu, Scarboroughu, Leedsu i 18911902 u Chapel Royal u Londonu, gdje je bio dirigent Western Madrigal Society. Od 1902 ispitiva na Trinity College of Music u Londonu.
DJELA: Old English Suite za orkestar. Gudaki kvartet u a-molu; klavirski trio u A-duru; sonata za violinu i klavir. Kompozicije za orgulje. Oratorij Micaiah. Kantate: Eudora, 1882; The Golden Legend; The Sacrifice of Freia, 1889; Tegner's Drapa. Misa; 2 psalma.

CRESPIN, Regine, francuska pjevaica, sopran (Marseille, 23. III 1927 ). Pjevanje uila na Konzervatoriju u Parizu;

CRIMI, Giulio, talijanski pjeva, tenor (Paterno ki tanije, 10. V 1885 Rim, 28. X 1939). Pjevanje uio 1 niji, na opernoj pozornici debitirao 1912 u Trevisu k; genbach (Catalani, ha Wally). Pjevao zatim u Veroni i P 1914 u londonskom Covent Gardenu, 1916 u milanskoj 1918 na Metropolitanu u New Yorku, iji je lan do 192. 191618 i 192224 prvak Opere u Chicagu. Vrativi S' movinu nastupao u Milanu i Rimu do 1928, a potom se ] pjevakoj pedagogiji. Njegov je uenik bio Tito Gobt najvii domet ostvario je kao Radames (Verdi, Aida), D< los (Verdi), Alfredo (Verdi, La Traviata), Raoul (Me; Hugenoti) i Edgardo (Donizetti, Luda di Lammermoor) CRIST, Bainbridge, ameriki kompozitor i pedagof renceburg, Ind., 13. II 1883). Klavir uio kod svoje a flautu kod Th. Hahna. Poslije zavrenog studija prava i godina kao pravnik, a zatim odlazi u Evropu gdje studir; i instrumentaciju kod P. Juona u Berlinu i kod C. Landija donu. Uz to ui i pjevanje (W. Shakespeare, F. Emerich Clark). Od 1915 do 1923 bavi se pedagokim radom u i Washingtonu. Proboravivi zatim 4 godine u Firenci, Luzernu i Berlinu, vraa se 1928 definitivno u SAD. ( djeluje u South Yarmouthu (Mass.) kao kompozitor i {

CRIST CRKVENA MUZIKA

Njegove melodijski senzibilne i harmonijski bogate pjesme esto se izvode na koncertima i radiju.
DJELA. ORKESTRALNA. Simfonijske pjesme: La Nuit revecue, 1933; Hymn to Nefertiti, 1936 i American Epic 1920, 1943. Abisharika za violinu i orkestar, 1921; suita Egyptian Impressions, 1915; Intermezzo, 1921; Chinese Dance, 1922; Arabian Dance, 1922; Nautch Dance, 1922; Dreams, 1924; Yearning, 1924; Nocturne, 1924; An old Portrait, 1924; Vienna 1913, 1933; Frivolite, 1934; Fite espagnole, 1937. DRAMSKA: koreografske drame Le Pied de la Momie, 1925 i The Sorceress, 1926; balet Pregizva's Marriage, 1920. - VOKALNA. Za glas i orkestar: A Bag of Whistles, 1915; The Parting, 1916; Rhymes, 1917: O Come Hither!, 1918; Drolleries, 1920; Colored Stars, 1921; Remember, 1930; The Way that Lovers U se, 1931; Noon Time, 1931; Evening, 1931; By a Silent Shore, 1932. Zborovi a cappella; klavirske kompozicije; solo-pjesme. Spis The Ari of setting Words to Music, 1944. LIT.: J. T. Hoioard, Bainbridge Crist, New York 1929. W. T. Upton, Art-Song in America, New York 1930.

367

tal. muica da ehiesa, muica sacra), muzika koja se upotrebljava u kranskom bogosluju. Katolika crkvena muzika. U motu proprio Pija X Inter pastoralis officii (od 22. XI 1903) koji se smatra pravnim kodeksom crkvene muzike, pod imenom c. m. imaju se razumjeti kompozicije koje su tekstom, sadrajem i oblikom prikladne za upotrebu u sveanim liturgijskim obredima. Pod imenom duhovna muzika imaju se razumjeti ostale kompozicije inspirirane

CRISTOFORI, Bartolomeo, talijanski graditelj embala, izumitelj klavira (Padova, 4. V 1655 Firenca, 27. I 1732). Stekavi u rodnom gradu glas vrsnog graditelja embala, otiao oko 1690 u Firencu na mediejski dvor. Nastojei da konstruira embalo s promjenljivom jainom tona, C. je prije 1709 nainio klavir s mehanikom batia (njem. Hammerklavier). Cristoforijev pronalazak objavio je S. Maffei u Giornale

(isti lanak u njema- r.v.uV vH /snf*WL i iMtl & jtf_ kom prijevodu) u , y {/ . . ^-\ o Critica muica, 1725. Maffei

taj instrument naziva gravecembalo col piano e forte i spominje da instrument nije imao uspjeha kod strunjaka zbog neobina zvuka i drukije tehnike udaranja po tipkama. B. CRISTOFORI. Autograf na inventaru instru Historija dugo nije menata kneza Ferdinanda de Medici, 23. IX 1716 davala Cris-toforiju primat u izumu mehanike s batiem, ve Francuzu J. Ma-riusu ili Nijemcu Ch. G. Schroteru. L. Puliti je sedamdesetih godina prolog stoljea dokazao da zasluga za gradnju prvog klavira pripada Cristoforiju. Sauvala su se dva klavira od Cristofori-jeve ruke: jedan, iz 1720, jako restauriran, nalazi se u Metropolitan Museum of Art u New Yorku; drugi, iz 1726, u prvobitnom stanju, dobro sauvan, u Musikzvissenschaftliches Instrumenten-Museum univerziteta u Leipzigu.
LIT.: L. Puliti, Cenni storici della vita del serenissimo Ferdinande De'Medici e Della origine del pianoforte, Firenze 1874. F. Casaglia, Per le onoranze a Bartolomeo Cristofori, Firenze 1876. C. Ponsicchi, II Pianoforte, sua origine e sviluppo e rassegna dell'Esposizione storica fatta nello stabilimento musicale Brizzi e Nicolai nella oceasione delle onoranze a Bartolomeo Cristofori inventore del pianoforte, Firenze 1876. L. Torri, Bartolomeo Cristofori, II Pianoforte, 1920. G. Schunernann, Ein Bildnis Bartolomeo Cristoforis, ZFMW, 1934. H. Neupert, Bartolomeo Cristofori, MGG, II ,1952. Bartolomeo Cristo fori inventore del pianoforte nel terzo centenario della nascita, Padova 1957. R. Russel, The Harpsichord and Clavichord, London 1959. M. Fabbri, Nuova lue sulFattivita di G. A. Perti, B. Cristofori e G. F. Haendel, Chigiana, 1964.

CRIVELLI, talijanska obitelj muziara. 1. Gaetano, pjeva, tenor (Brescia, 20. X 1768 16. VII 1836). Pjevaku karijeru zapoeo u Bresciji i zatim se usavr avao u Napulju (Nozzari, A. Aprile). God. 181117 pjevao u parikom Theatre-Italien, 181718 u Londonu i zatim na mi lanskoj Scali i drugim talijanskim opernim pozornicama. Glas mu je bio neobino snaan, a predavanje vrlo muzikalno. Sa scene se povukao 1831, premda je bio jo u punoj snazi. 1. Domenico, kompozitor i uitelj pjevanja (Brescia, 7. VI 1793 London, 11. XI 1857). Sin Gaetana, uio kod F. Fenarolija u Napulju i N. A. Zingarellija u Rimu. Krae vrijeme profesor pjevanja na Real Collegio u Napulju, djelovao je u Lon donu. Bavio se kompozicijom i objavio Art of Singing and Neu> Solfeggios for the Cultivation of the Bass Voice (II izd. 1844). 1. Enrico, pjeva, bariton (Brescia, 20. VII 1820 Milano, oko 1870). Brat Domenica, pjevanje uio kod E. Bianchija, Lom bardija i Ronzanija. Debitirao 1841 u Veroni i zatim pjevao na raznim talijanskim i stranim opernim pozornicama. Bavio se kompozicijom i objavio prirunike Metodo di canto i Grammatica musicale. CRKVENA MUZIKA (lat. muica sacra i m. divina; engl. Church music, franc. musique religieuse, njem. Kirchenmusik,

slobodnom religioznom tematikom. Do mijeanja naziva duhovna i c. m. dolo je u doba rane polifonije, kad su se uvoenjem vieglasja i upotrebom instrumentalne pratnje stvarali novi oblici, od kojih su se jedni prirodno razvijali i nadovezivali na dotadanje oblike i duh gregorijanskih napjeva, dok su se drugi, u traenju novoga izraza, sve vie udaljivali od svoga prvotnog izvora i namjene, te prihvatali neke elemente karakteristine za razne grane svjetovne muzike. Crkvena muzika ranog kranstva temelji se na jednoglasnom pjevanju koje se u svojim najstarijim spomenicima (psalmi, cantica) nadovezuje na hebrejsku predaju, a u napje vima himnikog i melizmatikog karaktera na elemente grke muzike. Tragom ovih elemenata nikao je u toku iduih stoljea obilan repertoar novih napjeva. Oko 600 papa Grgur Veliki sa kupio ih je i sredio (-> Gregorijanski koral), da bi na taj nain sauvao i za liturgijsku upotrebu osigurao najvrednija ostvare nja, koja su postala temelj kasnijem razvoju evropske muzike. Izraajna sredstva gregorijanskog korala (razvijena melodika, raznolikost slobodnog ritma i starocrkvenih ljestvica, izmje njivanje solistikih i zbornih stavaka) otvarala su iroke mogu nosti prirodnim umjetnikim sklonostima najprije medi teranskih, a onda i ostalih evropskih naroda, koji su u daljnji razvoj unosili vlastite elemente i na taj nain poticali stvaranje novih, raznolikijih oblika. Dok se do VIII st. repertoar crkvene muzike kree uglavnom oko misa i psalmodije, u kasnijem razvoju proiruje se novim tekstovima i napjevima (tropi, sekvence, liturgijske drame), a pojava vieglasja (organum, diskant, faux-bourdon) dodavanjem i pratnjom drugoga glasa ukrauje izvorni gregorijanski napjev. Takvi pokuaji, u stvari prvi koraci prema kasnijoj po- lifoniji, jo su nedozreli i optereeni traenjima i eksperimentima koji su ih esto udaljivali od cilja; neki rezultati (npr. mijeanje poprenih elemenata u dijafoniji, gdje je na gregorijanski cantus firmus u tenoru bio komponiran u gornjoj dionici svjetovni napjev i isto takav tekst u stranom ivom jeziku) bili su zabranjeni u crkvenoj upotrebi (papa Ivan XXII u svome Extravagante od 1324). Premda je bilo sluajeva, da su se kompozicije u ovome novom polifonom stilu izvodile i uz pratnju instrumenata (u osobito sveanim zgodama, obino pod vedrim nebom, uz sudjelovanje gudaa, trubljaa i prenosnih orgulja), ova je muzika zadrala svoj izraziti vokalni karakter. Obraujui novim izra ajnim sredstvima sve dijelove Ordinarija mise i Proprija de tempore (moteti), ona je u djelima J. Dunstablea (? oko 1453), G. Dufava (14001474) i niza nizozemskih majstora sa J. Ockeghemom (14301495) i J. Obrechtom (14501505) na elu pripravila put do vrhunca i zlatnog doba renesansne klasine polifonije; uz djela O. di Lassa (15321594), panjolca C. Moralesa (oko 15001535) i T. L. da Vittorie (15401611), te Talijana A. Gabrielija (poslije 15101586) i M. A. Ingegnerija (poslije 15471592) ona je doivjela svoju konanu i najpotpuniju sintezu u ostvarenjima kneza muzike (princeps musicae) Palestrine (15251594). Stojei na elu rimske kole Palestrina je izgradio, na temelju tehnikih i formalnih iskustava flamansko- francuske, nizozemske, panjolske i ostalih kola, zavrni stu panj polifonog vokalnog izraza. Dubljinom osjeaja, savrenstvom kontrapunktike razradbe i zaokruenou oblika on predstavlja posljednju granicu jednoga stila te se dalje nije mogao razvi jati i nadmaiti. Uporedo s procvatom vokalne polifonije zapoinje oko 1500 i razvoj orguljske muzike. Pjevanje poje dinih dijelova asoslova (npr. himne, psalmski verseti, Magnificat, antifone BDM) i Ordinarija mise (-> Orgelmesse) zamjenjuje se esto i samom svirkom orgulja u stilu polifonih moteta i slobodnih varijacija na teme liturgijskih napjeva. Tim je ujedno prestala do onda podreena uloga orgulja kao instrumenta koji je ispunjavao praznine izmeu pjevanja pojedinih vokalnih kompozicija; zvukovne i tehnike mogunosti orgulja otvorile su irok put razvoju sloenijih i u muzikom pogledu vrednijih ostvarenja. Od kompozitora renesansne orguljske muzike istiu se A. Schlick (oko 1460 ?), J. Redford (?1547). G. Cavazzoni (oko 1490 poslije 1559), A. Cabezon (15001566) i C. Merulo (15331604). Crkvena muzika u doba muzikog baroka. Pokuaj da se nakon Palestrine u XVII st. nastavi s tradicijama rimske kole pokazao se u umjetnikom pogledu besplodnim, jer je nestalo psihikih, kulturno-historijskih i ivotnih preduvjeta na kojima je umjetnost te kole iznikla. Nastojanje da se sadraj nadomjesti pretjerano glomaznim tehnikim i izvoakim muzikim aparatom (npr. misa za 53 glasa) samo je ubrzalo raspadanje jednog stila, koji je u stvari koio prirodni razvitak crkvene muzike. Iako se ne moe nijekati darovitost O. Benevolija (16051672), G. F. Anerija (1567 oko 1621), a osobito G. Carissimija (16051674), put kojim su oni poli nije ih odveo do novih, neoekivanih i

368

CRKVENA MUZIKA
Drugi Vatikanski koncil (196265) utvrdio je 4. >> dokumentom Constitutio de sacra liturgia naela obnov noga bogosluja. uvajui i nadalje jedinstvenost sredi reda, ta konstitucija prua veu mogunost razvoja lokalnih varijanata liturgije, a te se najvie oituju u\ narodnoga jezika u crkveni obrednik. Na taj se nain sudjelovanje vjernika u obredima, pa se tako i crkvene popjevci daje znatnija uloga u liturgiji. lan 116 sp konstitucije naglaava da gregorijanski koral ostaje i najprikladniji oblik crkvenog pjevanja. Meutim, u l izriito se navodi da crkva prihvaa sve oblike istinsk nosti, pa tako i muzike, koja posjeduje potrebne umjetni litete. Protestantska crkvena muzika nastala je u vriji therove reformacije i njegova otejepa od Rimske crkve, se ispoetka nije razlikovala od katolike crkvene mu; trebe novog pokreta (osobito u Engleskoj i Njemakoj) peno mijenjanje liturgije nametnule su i nove oblike u Engleskoj na prvo mjesto dolaze anthem i service (TI oko 15051585; W. Bvrd, 15431623; H. Purcell, 1695; G. F. Handel, 16851759), a u Njemakoj pu kao osnovne muzike vrste i vrela nadahnua za ostale Iz korala su proizale mnogobrojne koralne predigre z; (S. Scheidt, 15871654; D. Buxtehude, 16371707; J bel, 16531706; J. S. Bach, 16851750), a od vei kantata, kao najvanija vrsta njemake barokne muzils oratorij i pasija koje su razvijali i doveli do velianstvi mjera mnogi kompozitori poev od H. Schiitza (158J do J. S. Bacha. Nastojanja suvremene protestantske muzike pokazuju takoer izvjesne tenje za vraanjem iji. Premda i njezini predstavnici smatraju da su velii oratorija i pasija prikladnije za izvedbu u koncertnim dv za ostale manje muzike vrste nastoji se nai nov sadraj tradicionalnih oblika.

sadrajno izvornih ostvarenja na polju crkvene muzike, nego su ih elementi novog muzikog izraza (tenje prema dramat skoj individualizaciji, pojava instrumentalne pratnje basso continuo) odveli od liturgijske crkvene muzike k duhovnoj muzici sa irom i slobodnijom tematikom. I premda je ovo nastojanje urodilo novim oblicima u duhovnoj muzici oratorijem i duhovnom operom humanistike tendencije i svjetovni duh, koji je zavladao na mnogim podrujima crkvenog ivota, bili su u isto vrijeme i zaprekom daljnjem produbljivanju prvotne i jedine svrhe crkvene muzike: umjetnikom oivljavanju li turgije i njezinih sakralnih tekstova. Dra i privlaljivost novoga zasjenila je velika ostvarenja klasine polifonije; nove tendencije zasjenile su i temeljno vrelo svoje inspiracije: gregorijanski koral. Nepomuena dubljina, istoa i jednostavnost melodijskih obrisa ove muzike i povrne izvedbe prilagoene tadanjim shvaa njima nisu vie zadovoljavali barokni ukus vian vanjskome sjaju i raskoi, pa je sve to i dovelo do naputanja ive tradicije, koja je trebala biti u idejnom i estetskom pogledu stalan primjer i uzor za daljnje stvaranje. Prekid s tradicijom znaio je u isto doba i konani stupanj dekadencije gregorijanskog korala. Morala su proi jo dva puna stoljea da zapone druga renesansa crkvene muzike, ovaj put na temeljima ne samo gregorijanike i klasine polifonije, nego i na nekim elementima baroka i kasnijih stilova, koji su se mogli uklopiti i organski povezati u zaokruenu i logiku cjelinu. Uz ve spomenute velike vokalno-instrumentalne oblike muzikog baroka porasla je tenja i za stvaranjem manjih instrumentalnih vrsta, i to u prvom redu kompozicija za orgulje, a zatim za razne komorne sastave (sonata da chiesa). J. Titelouze (15631633), G. Frescobaldi (15831643), G. Legrenzi (1626 1690), A. Corelli (16531713), M. de Lalande (16571726) i niz drugih majstora obogatili su razne oblike ovoga stila i pripravili put J. S. Bachu, koji je duhovnu muziku baroka, kako protestantsku (kantate, pasije, koralne predigre za orgulje), tako isto i katoliku (Misa u h-molu, Magnificat), doveo do najveeg savrenstva. Razdoblje od druge polovine XVIII do kraja XIX st. ne predstavlja napredak za crkvenu muziku liturgijskog smjera. Kompozicije duhovnog karaktera dre se uglavnom velikih oratorijskih oblika, a djela G. F. H anela slue kao stalan uzor. Isto se tako i namjena ovih kompozicija postepeno mijenja, prela zei iz liturgijske upotrebe u koncertne dvorane, kamo ta djela po svome karakteru i idu. Iako su veliki majstori nastojali da se izraze i u liturgijskim oblicima, tu svoju tenju nisu pokuavali realizirati vraanjem na prvotne idejne temelje, nego su samo produbljivanjem muzikog sadraja i razraivanjem suvremenih izraajnih sredstava davali maha bujnosti osjeaja koja je nalazila odraz u epskim muzikim freskama dramatske snage i velianstvenih razmjera. Takva su djela npr. Stabat mater G. B. Pergolesija (oko 1735), Requiem W. A. Mozarta (1791), Missa solemnis L. van Beethovena (1823), Stabat mater G. Rossinija (1832), Ein deutsches Reguiem J. Brahmsa (1868), Reguiem G. Verdija (1874), mise (186468) i Te Deum (1881) A. Brucknera, Messe de Requiem G. Faurea (1888) i jo mnoga druga. Ako se ima na umu da je razvojni put crkvene muzike poeo u skromnim ranokranskim bazilikama i postepeno preao u raskone koncertne dvorane, bit e razumljiva reakcija slubene crkve na takvo stanje i shvatljivo njezino nastojanje oko obnove i vraanja prvotnim izvorima (revertimini ad fontes) liturgijske crkvene muzike. Istraivanjem i kritikim izdanjima gregori janskih napjeva (J. Pothier, A. Mocquereau), klasine polifonije (Ch. Bordes, R. Casimiri) i izbora iz repertoara kasnijih muzikih stilova, osnivanjem udruenja za promicanje liturgije i liturgijskog pjevanja (-> Cecilijanski pokret), otvaranjem crkveno-muzikih kola, teajevima, kongresima i dr. poeo je potkraj XIX st. u Njemakoj pokret koji se ubrzo proirio i po drugim zem ljama. Ako razvojni put crkvene muzike i nije za tako kratko vrijeme konano krenuo drugim pravcem, ipak je oivjelo zanimanje za svrhu i duh crkvene muzike; jasnim principima razgranieni su pojmovi crkvenog i liturgijskog od openito duhovnog u muzici. Kompozitori su takoer nali svoj put: jedni prihvaa jui ove ideje uspijevaju stvarati djela koja svojom ozbiljnou i umjetnikim kvalitetima opravdavaju ciljeve ovog pokreta (L. Perosi, R. Casimiri, L. Refice, D. Bartolucci, E. Tinel, J. van Nuffel, F. Peeters, M. Haller, P. Griesbacher, J. Haas, J. Ahrens, H. Schroeder, J. Vranken, M. Dupre, O. Messiaen, L. Bardos), dok drugi, potivajui rezultate obnove, nalaze svoj razlog i za djela u kojima nastoje ostvariti u prvom redu vlastiti doivljaj religioznosti {Glagolska nie L. Janaeka, 1926; Messe des pauvres E. Satiea, 1895; misa u G F. Poulenca, 1937; misa A. Joliveta, 1940; Messa di Reguiem I. Pizzetija, 1922; Missa pro Mortuis G. Malipiera, 1938; Missa solemnis pro pae A. Caselle, 1944; misa I. Stravinskog, 1951; Messa dei dispersi G. F. Ghedinija, 1951)-

LIT.: C. v. Winterfeld, Ober Herstellung des Gemeinde- und Ch in der evangelischen Kirche, Leipzig, 1848. R. v. Liliencron, Ober gesang in der evangelischen Kirche, Berlin, 1880. J. Pothier, Le: gregoriennes d'apres la tradition, Tournai 1880. L. Schoeberlein, im Cultus der evangelischen Kirche, Heidelberg 1881. L. Duches: du culte chrtien, Pari 1889. F. A. Gevaert, Les Origines du ehani de l'eglise latine, Gent 1890. Isti, La Melopee antique dans le ehan latine, Pari 1895. P. Wagner, Einfuhrung in die gregorianischen (3 sv.), Leipzig 18951921. A. Dechevrens, Etudes de science r sv.), Pari 1898. G. Houdard, Le Rhvthme du ehant dit grego 189899. J. Smend, Der evangelisehe Gottesdienst, Gottingen 1 Gastoue, Cours theorique et pratique de Plain-chant romain grego 1904 i 1929. K. Weinmann, Geschichte der Kirchenmusik, 190 1925). A. Gastoue, Les Origines du ehant romain, Pari 1907. / reau, Le Nombre musicale gregorien (2 sv.), Tournai 1908 i 1927. J Einfuhrung in die gregorianischen Melodien (3 sv.), Leipzig 1911 Wolfrum, Die evangelisehe Kirchenmusik, Bremen 1914. P. Wc ftihrung in die katholische Kirchenmusik, Dusseldorf 1919. G. 5. Nicholson, Manual of English Church Music, London 1923. Etudes sur le rvthme gregorien, Lyon 1925. A. Mohler, Astheti] lischen Kirchenmusik (II izd.), Augsburg 1925. M. Zjali, Crkve 1925. G. B. Katschthaler, Storia della muica sacra (3 sv.), Milai G. Leone, Grammatica di canto gregoriano, Badia di Cava 1926. j La Musique religieuse, 1929. K. G. Fellerer, Der Palestrinastil Bedeutung in der vokalen Kirchenmusik des 18. Jahrhunderts, Augs J. Quasten, Musik und Gesang in den Kulten der heidnischen i christlichen Friihzeit, Munster 1930. L. Duchesne, Christian W Origin and Evolution (VI izd.), London 1931. Th. Ge'rold, Le; l'Eglise et la musique, Strassburg 1931. J. Jeanin, Rapport de l'g et du rvthme musical au moyen age, Pari 1931. F. Blume, Die e 1 Kirchenmusik, Potsdam 1931 (II izd. 1965). O. Ursprung, Die Kirchenmusik, Potsdam 1931. K. Schdtzler, Das Problem der Kirchenmusik, 1933. U. Sessini, Decadenza e restaurazione del cant Milano 1933. P. Ferretti, Estetica gregoriana, Roma 1934. P. V Untersuchungen zum vorgregorianischen Gesang, Regensburg 19 Suhol, Introduction a la Paleographie musicale grgorienne, Pari izd. 1958). H. Distler, Vom Geiste der neuen evangelischen Kir< ZFM, 1935. K. G. Fellerer, Der gregorianisehe Choral im Wande hunderte, Regensburg 1936. A. Robertson, The Intcrpretation of London 1937. F. Jammers, Der gregorianisehe Rhvthmus, Strasb P. Forretti, Esthetique grgorienne, Pari i Roma 1938. J. W gregoriano, Roma 1938. M. Kat, De gesehiedenis der kerkmuzi< sum 1939. K. G. Fellerer, Geschichte der katholischen Kirchenn seldorf 1939 (II izd. 1949). U. Sesini, La romana cantilena, Ron J. Gajard, Notions sur la rythmique grgorienne, Tours 1944. A Forme musicali gregoriane, Torino 1947. P. Thomas, Studio sull gregoriana, Roma 1947. F. Wellesz, Eastern Elements in Westj Oxford 1947. E. Griffe, La Gaule chretienne a l'epoque romaine, F. Romita, Jus musicae liturgicae, Roma 1947. A. D. Miiller, Problem lutherischer Gottesdienstgestaltung, Berlin 1947. H. K. G. Fellerer, Handbuch der katholischen Kirchenmusik, Essen 194 Nemmens, 20 Centuries of Catholic Church Musik, 1949. E. Ri. Church and Music, London 1950. Ch. Schneider, L'Evolution n l'Eglise reformee de 1900 a nos jours, Neuchatel i Pari 1952. Metodo completo di canto gregoriano, Roma 1952. Atti del Cor ternazionale di Muica sacra Roma 1950, Tournai 1952. S. J. IMedieval Terminologv and Methods of Psalm Singing, Muica 1952. D. Johner. Wort und Ton im Choral, Leipzig 1952. J E. Tinel, Katholische Kirchenmusik, St. Gallen 1954- H. J. . evangelisehe Kirchenmusik in Deutschland, Berlin i Darmstadt 19; Mahrenholz, Die Kirchenmusik in der neuen Lutherischen Agen und Kirche, 1955. J. Quasten, Imitation aux Pere de l'Eglise (2 195557- B. Stablein, Gregorianik, MGG, V 1956. W. Fortner, Musik heute, Musik und Kirche, 1957. A. Colling, Histoire de 1

x l
N
PSALTERIUM CHORI M iz XV st. Zadar, Franjevaki samostan

CRKVENA MUZIKA U JUGOSLAVIJI

chretienne, Pari 1956. P. Hume, Catholic Church Music, New York 1957, P. Huot-Pleuroux, Histoire de la musique religieuse, des origines a nos jours, Pari 1957. J. Samson, Musique et chant sacres, Pari 1957- W. Apel, Gregorian Chant, Bloomington 1958. A. Pons, Droit ecclesiastique et Musique sacree (5 sv.), St. Maurice (Schweiz), 195864. P. M. Ernetti, II Canto 1960. 5. Corbin, LEglise a la conquette de sa musique, Pari 1960. Chr. Mahrenholz, Musicologica et Liturgica, Leipzig 1960. P. Rado, Enchiridion Liturgicum (2 sv.), Roma, Freiburg i. Br. i Barcelona 1961. E. Paccaguella, II Canto gregoriano, Roma 1961. J. Gelineau, Chant et musique dans le culte chretien, Pari 1962 (njemaki prijevod Regensburg 1965). R. Hammerstein, Die Musik der Engel, Untersuchungen zur Musikanschauung des Mittelalters, Miinchen 1962. Chr. Mahrenholz, Richtlinien fur die Tatigkeit des Chores im Gottesdienst, Kassel 1963. K. G. Pellerer, Soziologie der Kirchenmusik, Koln i Opladen 1963. G. Murray, Gregorian Chant According to the Manuscripts London 1963 J de Valois Le Chant gregorien Pari 1963 Kantor, Gtitersloh 1964. H. Hucke, Die Kirchenmusik in der Liturgiekonstitution des 2. Vatikanischen Konzils, Musik und Altar, 1964. Isti, Die Instruktion vom 26. 9. 1964 iiber die . . . . Liturgiekonstitution, ibid., 1965. A. Vi.

369

CRKVENA MUZIKA U JUGOSLAVIJI, Srbija. Sauvani rukopisni dokumenti stare srpske crkvene muzike. Oni se mogu podeliti u dve vrste: sa neumskom notacijom i bez nje. U grupu rukopisa bez neumske notacije idu svi rukopisi sa tekstovima propisanim za pojanje na bogosluenjima. U ovoj grupi se nalaze i takvi rukopisi u kojima je nedvosmisleno istaknuto da su sluili za pojanje: bilo da sadre odgovarajue rubrike koje se odnose na pojanje, bilo da ponavljanjem samoglasnika svedoe 0 razvijenoj, melizmatinoj melodiji. Ovde e, meutim, biti govora o rukopisima sa notacijom. Izuzev rukopisa pod br. 7, svi ostali su zabeleeni kasnovizantijskom notacijom. 1. Zbornik grkog manastira Ivirona (Atos, Sveta Gora) br. $44, iz 1431, najstariji je datirani rukopis koji sadri i srpske muzike tekstove. Pisao ga je poznati svetogorski monah David Redestions. Na folijama signature I3ir132V nalazi se Opelo sa dvojezinim tekstom (grki i crkvenoslovenski tekst srpske re dakcije). Autor muzike je J. Kukuzel (sa kraja XIV v.). Na fo lijama signature 263r264.V zabeleena je, samo na srpskoslovenskom, stihira Divljae se Irod koja se peva na devetom asu uoi praznika Kristovog roenja. Rukopis je (1968) otkrio u ma nastiru Ivironu A. Jakovljevi. 1. Rukopis Atinske narodne biblioteke br. 2406, datiran 1453. To je zbornik koji je pisan u manastiru svetog Jovana Pretee, u blizini grkog grada Sereza. Na folijama 254r i 264r nalaze se dve priasne pesme, a na foliji 42ir Theotokion (pesma u ast Bogorodici). Sve tri pesme su na grkom, ali im prethodi natpis: Joakim monah i domestik (upravitelj hora) Srbije.
LIT. M. Velimirovi, Joakim monah i domestik Srbije (sa transkripcijom Theotokiona), Zvuk, 1964 (engl. prevod obj. u Zborniku radova Vizantolokog instituta, 1964, kn). VIII.

LIT.: 5. Durid-Klajn, Razvoj muzike umetnosti u Srbiji, Historijski razvoj muzike kulture u Jugoslaviji, Zagreb 1962. D. Stefanovi, Izgoreli neumski rukopis br. 93 Beogradske narodne biblioteke, Bibliotekar, 1961, 5. Isti, Ekfonetska notacija u starim slovenskim rukopisima, Simpozijum povodom 1100- godinjice smrti Kirila Solunskog, Skopje 1970.

5. Rukopis Atinske narodne biblioteke br. 928, XV v. Taj je dokument od posebnog znaaja, jer se u njemu, pored ve spo menutog kir Stefana, nalazi vie tvorenija jeromonaha Isaije

3. Tri manuskripta (MS) sa signaturama: a) MS Sinai 1321, f. lv, (XV v.); b) MS Egerton 2393, folija 81 v (XVII v.) British Museum, London i c) MS No. j, folija 3r (XVII v.) manastir Kikou, Kipar. U sva ta tri rukopisa, razliitih provenijencija i datuma, spominje se uveni grki muziar M. Hrizafis, verovatno iz sre dine XV v.j kao autor jedne melizmatine pesme (kratima) koju je ispevao u Srbiji.
LIT.: M. Velimirovi, Joakim monah i domestik Srbije, Zvuk, 1964 (engl. prevod obj. u Zborniku radova Vizantolokog instituta, 1964, knj. VIII, 2.)

4. Dvanaest sauvanih fotografija izgorelog rukopisa br. 93, XV v.j Beogradska narodna biblioteka. Sauvane fotografije se nalaze u Arhivu Srpske akademije nauka i umetnosti u Beogradu pod br. VIIJ433. Naroito su vane folije sa signaturom 287V 1 288r. Na foliji 287V je dvojezini (grki i srpskoslovenski) tekst pesme Ninja sili, koja se u vreme velikog posta peva umesto heruvimske pesme na Liturgiji predjeosveenih darova. Iznad teksta je natpis: tvorenije domestika kir Stefana Srbina Utvr eno je da je domestik Stefan Srbin boravio na dvoru Brankovia u Smederevu oko 1458. Na foliji 288r je zavretak ove pesme, dok se u desnoj margini pred iduom, takoe dvojezinom, priasnom pesmom Vakusite i vidite nalazi grki zapis da je pesmu sastavio isti autor. Ova se pesma, sa zapisom da je njen autor kir Stefan, nalazi i u rukopisu Atinske narodne biblioteke br. 928, XV V., na foliji 140V, ali samo sa grkim tekstom. Nedavno je ustanovljeno da se prva dva reda na foliji ir, pisana sitnijim pismom, odnose na prosodijske znakove (jedna od dvanaest sa uvanih fotografija).

 *&*

T* - 1 -

'

""

-'t

T rt

*"

-fV ^t i l i

^ "

'-irx

LIT.: D. Stefanovi, Tane Earliest Dated and Notated Document of Serbian Chant, Zbornik radova Vizantolokog instituta, 1961, knj. VII.

>"' Tvorenije domestika kir Stefana Srbina NINJA SILI, liturgijska pesma, XV st. Iz unitenog rukopisa MS 93, f. 287V Narodne biblioteke u Beogradu

Srbina na srpskoslovenskom, meu kojima se naroito istie srpski polijelej, folija 36r i sledee. zatim heruvimska pesma Nikole Srbina, folija 93r. Izmeu ostalih pesama na srpskoslovenskome treba istai pohvalnu pesmu, folija 8ov, u spomen tri junoslovenska svetitelja Jovana Rilskog, Joakima Osogovskog i Prohora Pinjskog. Rukopis je pronaao M. Velimirovi, a pohvalnu pesmu trima junoslovenskim svetiteljima otkrila je posle detaljne analize teksta A. E. Pennington.
LIT. :D. Stefanovi, Crkvena muzika od XV do XVIII veka, Spomenica 0 750-godinjici autokefalnosti Srpske pravoslavne crkve, Beograd 1969. A. E. Pennington, A Polvchronion to John Alexander of Moldavia in the Bodleian Librarv, Oxford, Muica Slavica, I, Vienna 1970.

7. Priasna pesma Hvalite Gospoda so nebes, sa natpisom Serbskij kinonik, sauvana je u ruskom rukopisu sa kvadratnom notacijom, Epark. No. 890, folija I3r, iz 1652. Rukopis se nalazi u Lenjinovoj biblioteci u Moskvi. 7. Rukopis br. 421, iz XVII v., u Arhivu Srpske akademije nauka i umetnosti u Beogradu, sadri, izmeu ostalog, i dve pri asne pesme na grkom, iji su autori J. Laskaris i Manuil Hriza fis (iz XV v.). Meutim, ispod grkog teksta umetnut je srpsko slovenski tekst drugih priasnih pesama koje su pevane po gr kim neumama.
LIT.: D. Stefanovi, Nekoliko podataka o grkom uticaju na srpsko crkveno pojanje, Bogoslovlje, Beograd, 1961, 12.

6. Stihira u ast praznika Vavedenja Bogorodice zabeleena je crvenim tuem na poslednjoj stranici rukopisa E. D. Clarke 14, folija 409V, iz 1553. Rukopis se nalazi u Bodleiani, biblioteci Univerziteta u Oxfordu. U gornjoj margini je grki natpis ija je poslednja re Servikon. Srpskoslovenski tekst stihire Po rodestvje tvojem zabeleen je grkim slovima.
MUZ. E., I, 24

9. Izmeu niza slovenskih muzikih rukopisa srpskog svetogorskog manastira Hilandara, naroito su znaajni tzv. stihirari, poev od god. 1774 (MS br. 581), pa sa kraja XVIII v. (MSS br. 311, 312)., kao i vie rukopisa iz XIX v. {MSS br. 55&> 559i 56o, 581, $9j, 668 i dr.) koji, izmeu ostalog, sadre pesme u ast srpskim svetiteljima Simeonu (Stefanu Nemanji), Savi, Arseniju, Milutinu, Stefanu Deanskom i Lazaru. Tek stovi ovih pesma pisani su u XIV i XV v.
LIT.: D. Stefanovi, Pojanje stare srpske crkvene poezije, Srbljak, 1970.

370

CRKVENA MUZIKA U JUGOSLAVIJI

Kada i kako je bilo izvreno primanje vizantijskog pevan je utvrditi, zbog odsustva podataka. Ono je moglo doi 1 slovenskih prevoda crkvenih knjiga i uporedo sa organi2 crkve. Pevanje je moralo doi sa prvim slovenskim svest jer je pojanje kao sutinski deo obreda a obred je n oduvek jedan od najvanijih elemenata vere bilo nei za vrenje ma koje crkvene radnje. Slovenski apostoli ii todije preveli su samo manje, za prvi poetak neophodni A meu tim prevedenim knjigama (po Jagievom spisku) 1 se Osmoglasnik, koji je osnova za crkveno pevanje, 1 knjige sa praznikim pesmama. One su mogle biti pi tek docnije. Od X v. Rusi su u Svetoj Gori prevodili crkven a ceo posao prevoenja svih za pevanje potrebnih knjig zavren u vreme sv. Save. To se vidi i iz Savinog Hilai tipika, u kome se govori o crkvenim pesmama i pravil 0 poznatim i svakodnevno susretanim pojavama., Iako j' pravo samo preudeen i dopunjen tipik Evergetidskog m sv. Sava ga sigurno nije pisao samo za svetogorske kali Kojom se brzinom razvijalo srpsko crkveno narodno ka samostalnosti, od primanja hrianstva do polovine 1 koliko je ono moglo da se za to kratko vreme odvoji uzora, ne moe se tano odrediti, jer ni o tome nema p ni neumskih zapisa. Ali obzirom na to da se srpska crl vijala u susedstvu grke, po njenim savetima i primeril poznato mesto iz ivota sv. Simeuna sv. Save: da su pos Nemanje, tada monaha Simeuna, njegovom odru prili narodi, prvo Grci, zatim Tveri, potom Rusi, po Rusima a zatim mi, njegovo stado sakupljeno, treba svakako 1 da je pevanje tada bilo razliito samo po jeziku. Tumaer mesta, a naroito onog iz Teodosijeve biografije sv. Sa se navode izriite reci Savine o vrenju obreda na svom u tom smislu da je obred bio samostalan ne samo po jezik i po nekom ve razliitom srpskom crkvenom pevanju, o su nepouzdana i preterano smela. U autokefalnoj Srpskoj arhiepiskopij i (od 1219) i Pekoj patrijariji (od 1346), brigom srpskih vladara za koja se ogleda i u brojnim zadubinama, nastale su povol like za puni razmah celokupnoga crkvenog ivota. Uz ne crkvene knjievnosti, slikarstva i arhitekture, crkva je r i oko vaspitanja mladih svetenika u crkvenom pevanju. menicima iz tog vremena sve ee se pominje pevanje i s u slikarstvu se vidi uticaj muzike, ali se ipak nita odrec zna o nastavi i izvoenju, o razvoju i stanju crkvenog { Budui da, izgleda, nije postojao centar koji bi stalno kon nastavu i izvoenje pevanja, ve je tada rastao uticaj sar jaca i pevanje je dobijalo nove varijante, udaljujui se od \ skog uzora. A posle propasti srpske drave i ukidanja Pe trijarije, kad su oslabile veze naroda i svetenika sa epi: (koji je najee bio Grk), srpsko crkveno narodno pevanje je krenuti svojim samostalnim putem. Sudbina crkvenog na pevanja bila je najtenje vezana sa sudbinom crkve i n?rO' nova Peke patrijarije 1557, ukidanje obnovljene pat: 1766, Velika seoba krajem XVII i poetkom XVIII v.). Prelaskom naroda i narodnih voda u Austriju, crkv pevanje, u povoljnijim prilikama civilizovane drave, r; slobodno, ali sve samostalnije od udaljenog uzora. Crkven preduzimale su mere da se pevanje sauva, obnovi i utvrd: pie, 1793, da je mitropolit Mojsije Petrovi doveo iz Svet Antolija, iskusna psalta i osnovao u Beogradu grku k< drugim podacima zna se da je 30-ih godina postojalo n kola, i grkih i slovenskih. U izvetaju Maksima Rajko 1733 o stanju pevanja u Srbiji kae se za neke svetenike d: srpski pojati, za druge da znaju prostaki pojati, dok ti znaju nita pojati. Nepoznato je kakvo je bilo srpsko po kakvo prostako, ni da li je izraz prostako pogrda ili mod ni termin za neke obinije pesme malog pojanja. Osnivanjem Bogoslovije u Sremskim Karlovcima 1794 stavljanjem prvog nastavnika za pojanje 1797 bio je stvor an centar za odravanje izvesnog jedinstva u dotada sasvi bodnom crkvenom pevanju. Napredak je bio u tome to E suprot stalnom variranju kod pojaca, kao protutea, bili st u bogosloviji i u uiteljskim kolama, centri za unifikaci vanja. Za nastavnika pojanja dolazio je samo pojac koji je ve ugled kao najbolji i on je iz kole irio svoju verziju i varijante kao zvanine. Izmeu svetovnog i ovog crkvene klora stvorena je vana razlika: nasuprot stalnom variran) je pravilno u oba folklora, u crkvenom folkloru javlja se i su; tendencija za irenjem nauenog unificiranog pevanja. Tri istaknuta pojca pominju se kao osnivai dananjeg sr narodnog crkvenog pevanja. Najstariji je od njih Dionizije (roen oko 1762), koji je uio pevanje prvo u Kruedolu i ; kod nekog grkog daskala; Dionizije upi (17751845)^

10. Yaleski fragment, rukopis koji je M. Velimirovi pro naao u biblioteci univerziteta Yale u Americi, pisan je izmeu 1766 i 1777. Sauvano je samo trinaest stihira prvog glasa Osmo%lasnika zabeleenih ruskoslovenskim tekstom, ali grkim slo vima. Rukopis je pisan na zahtev Njegove Svetosti Mitropolita Bosne Kir Serafima, za upotrebu od strane Slovena.
LIT.: (Af. Velimirovi red.), Peter Lampadarios and Metropolitan Serafini od Bosnia, Studies in Eastern hant, I, London 1966.

11. Rukopis novosadske Matice srpske br. 352 C 34, datiran 1780, pisan verovatno u Hilandaru. Izmeu ostalog, u rukopisu je na crkvenoslovenskom zabeleena heruvimska pesma jeromonaha Dionisija, folija lv.
LIT.: D. Stefanovi, Crkvena muzika od XV do XVIII veka, Spomenica 0 750-godinjici autokefalnosti Srpske pravoslavne crkve, Beograd 1969. Di. S.

Srpska crkvena muzika obuhvata, uz crkvene kompozicije srpskih kompozitora, narodno crkveno pevanje. Srpsko narodno crkveno pevanje (pojanje) predstavlja po svojim osobinama, steenim u toku istorijskog razvoja, originalnu tvorevinu, nastalu ukrtanjima uticaja crkve i naroda. Dugotrajni uticaj narodnih pojaca u dugim etapama istorije mnogo je jai od dejstva povremenih crkvenih mera u regulisanju crkvenog pevanja. I dananje srpsko narodno crkveno pevanje, koje je prilino utvreno, nije nastalo, kao vatikansko izdanje gregorijanskog pevanja, dugotrajnim studijama notacije, nego zapisivanjem postojeeg ivog pevanja u narodu. Tako je folklorna crta glavna osobina toga pevanja. Druga je njegova osobina velika samostalnost dananjeg pevanja prema svom nekadanjem vizantijskom uzoru. Srpsko crkveno narodno pevanje postavlja mnoge probleme, jer nije dosada bilo dovoljno nauno istraivano. 0 nastanku i razvoju srpskog crkvenog narodnog pevanja nema dovoljno sigurnih podataka, jer je samo mali broj spomenika izbegao unitavanju za vreme estih ratovanja na srpskom na cionalnom prostoru. Na osnovu tih retkih, a ne uvek jasnih po dataka, mogu se zasad postavljati samo hipbteze. 1 pre primanja hrianstva postojala je kod slovenskih na roda religozna narodna muzika, vezana sa drevnim verskim i madijskim obredima. U novu veru preneli su nai preci i neke stare paganske obrede, a sa njima i njihovu muziku. Takvi su tra govi vidljivi u nekim narodnim obredima, dodolskim i krstonokim pesmama. Primajui hrianstvo od Vizanta, krajem IX v., Srbi su sa obredom, crkvenim knjigama i ureenjem primili i vizantijsku muziku, to dokazuju velika slinost nekih pesama 1 lestvice, potpuno strane naem folkloru, kod drugih pesama.

Jeromonah Isaija Srbin: Polieleos Servikos XV st., Atena, Narodna biblioteka, MS 928, f. 36r

CRKVENA MUZIKA U JUGOSLAVIJI

vatno je ak Krstiev, postao je prvi nastavnik pojanja; Jerotej Mutibari (17991858) skratio je, po elji mitropolita, upievo pevanje, kao suvie otegnuto. Sa izvesnim, ne uvek malim izmenama, srpsko narodno crkveno pevanje ostalo je onako kako su ga irili upievi i Mutibarievi dai. Kornelije Stankovi (1831 1865), pod uticajem Vuka i ruskog prote u Beu Rajevskog, zainteresovao se za narodno pevanje, svetovno i crkveno, te je prvi zapisao celokupno crkveno pevanje (za meoviti hor). Od toga ogromnog rada Stankovi je tampao samo tri knjige (Liturgiju i poznatije pesme veih praznika), dok su ostali zapisi, u 17 sv., dosad neobjavljeni. Od 80-ih godina niu se izdanja za praktine potrebe aka (G. Boljari i N. Tajanovi, 18871891; T. Ostoji, 1887 i 1896; P. Kosti i J. Petrovi, 1899; Pripravnika omladina u Somboru, 1895; J. ivkovi, 1908 i dr.). 5. Mokranjac zapisao je takode veliki deo crkvenog pevanja, a objavio je za ivota samo Osmoglasnik, 1908 (drugo izd. 1922), dok je Strano pjenije objavljeno 1920, a Opte pojanje 1935, u redakciji i dopuni K. Manojlovia. S. Lastavica izdao je 1955 Osmoglasnik. Postoje jo i rukopisni zbornici B. Cvejia i L. Lere. Kad se uporede pesme koje je zabeleio Stankovi 50-ih godina sa pesmama koje je zapisao Mokranjac 90-ih godina, konstatuju se velike razlike (npr. u shvatanju tonskog roda nekih pesama 2-og i 6-og glasa). Rukopisa sa neumskim znacima nije mnogo sauvano, a u prilikama kroz koje su prolazili narod i crkva, nije ih, verovatno, mnogo ni bilo. Jednu stihiru 5-og glasa, zabeleenu Hagiopolitanskim neumama, objavio je jo N. Dui u svojim radovima, a K. Manojlovi jedan grki neumski rukopis iz Deana. Najopseniji, tzv. Skopski rukopis iz XVIII v. je izgoreo za vreme rata; Manojlovi u svom opisu pominje i 288. stranu, a sauvano je svega 12 fotografisanih strana. Rukopis je sadravao Kukuzeljske neume sa teoriskim objanjenjima, crkvene pesme, skoro samo grke, a ponegde, uz grki, i sa srpskim tekstom, a zatim i pesmu Ninje sili koja je >>tvorenie Domestika kir Stefana Srbina (to je najstariji zapis o jednom Srbinu kompozitoru). Na marginama nalazile su se razne beleke na srpskom, iz ega se zakljuuje da je knjiga imala da poslui srpskim pevaima kao runa knjiga. God. 1952 jedna grupa naunih radnika SAN otkrila je i snimila u Hilandaru ceo niz muzikih rukopisa. To su ponajvie crkvene pesme sa neumama, posveene sv. Savi i drugim srpskim svecima. Naen je, dalje, i zanimljiv teoretski spis koji pokazuje potpunu zavisnost srpskih zapisa od grkih neuma. Ispod na slova koji naznauju uzlazne i silazne znake, dolaze imena znakova, sami znaci i njihovo intervalsko znaenje. Tu se vidi da su ne samo oblik znakova i njihovo znaenje isti kao u grkim neumama, nego su i slovenska imena neuma doslovan prevod smisla grkih naziva (npr. Aiy_oe po grkom I)vacpp6v elafron, nuckiu po ^ OCUI A T ] hamile, i jednina i mnoina aoSeele i floSem za S'io y_svrrl!j.aT(x duo kentemata i -/evTY)[i.a kentema). Ali osim ovih zvaninih neuma, grkih i po izgledu i znaenju, postojale su kod pojaca i trile, izvestan rudimentaran i naivan nain vizuelnog predstavljanja kretanja glasa, kojima je pojac beleio, za sebe, svojim znacima, gde poinju i kako se razvijaju melizmi u kadencama ili akcenti u deklamaciji. Namena ovih znakova je mnemotehnika, samo da pevae bolje podsete na neki detalj pevanja, koje on inae odlino poznaje, jer ga je odavno napamet nauio. Bilo je i tampanih knjiga sa ovakvim trilama. Kad se iz onoga to se na crkvenim obredima slua odbace tenija, jer ne idu u pevanje, i neke popularne, u osnovi deije pesmice, jer-nisu crkvene, elo ostalo srpsko narodno crkveno pevanje obuhvaeno je sistemom Osam glasova. To je pevanje vekovima raslo i bujalo bez ikakve kontrole. U pojedinim glasovima postoji pet naina pevanja: veliko, samoglasno, podobno, troparsko i antifonsko (ili na stihovnje). Podobno je pevanje po svojim karakteristikama negde u sredini izmeu samoglasnog i troparskog, a nalazi se samo u etiri glasa (2, 4, 5 i 6). Podelu na troparsko i antifonsko pevanje imaju samo 2, 4. i 8. glas. I veliko pojanje, kqje zbog svojih velikih tekoa i nije dostupno prosenom pevau, isto tako ne postoji u svim glasovima. Bar ne u obinoj praksi nego su ga dobri pojci sami doterivali i dopunjavali. U Osmoglasniku, toj klasinoj knjizi crkvenog pevanja, nalaze se samo: samoglasne, troparske i antifonske pesme. Veliko pevanje puno je melizama, krupnijih i sitnijih (do 20, pa i vie tonova na jedan slog). Suprotno je od velikog tro parsko i antifonsko pevanje, uglavnom prosto silabino ravnomerno pevanje, gde, samo poneki slog ima dva do tri tona, ili je otegnut. Meu njima nema naelne razlike (ipak je troparski u izvoenju neto sveaniji), ali je napev esto veoma razliit. Samoglasno (reci samoglasan i podoban u pevakoj praksi nerrjaju nita od'onog znaenja koje su imale grke reci, iji su one prevod; u naoj pevakoj praksi to su postali samo isto struni termini kojima se bez obzira na etimoloko znaenje ozna-.

371

tri,*

r*

.#

*(

' 4

** At

[v J i ,1 V- ,'

Nepoznati autor: Hvalite Gospoda so nebes, Serbskij Kinonik (priasna pesma), 1652. Lenjinova biblioteka, Moskva, zbirka D. V. Razumovskog, MS Epark. 890, f. I3r

avaju odreeni naini pevanja) pevanje najlepe je od svih: ono ima u kadencama izvesnu irinu melizama, ne gubei se u njima kao veliko, a ire je i napevnije od troparskog ili antifonskog. Najvanija knjiga za crkveno pevanje je Oktoih (Osmoglasnik), sa pesmama za nedeljnu slubu. Niz od 8 nedelja, za koje se vreme ispeva ceo Osmoglasnik, zove se stolp. Nizanje stolpova poinje prve nedelje posle Duhova, a prestaje na Cveti; tako se u jednoj godini izreda est stolpova. Praznine pesme nalaze se, za nepokretne praznike, u 12 mesenih Mineja, dok pokretne sadrava Triod (Uskrnji post) i Pentikostar (od Uskrsa do Duhova). Postoje jo knjige opteg pevanja (pjenija) sa pesmama koje su stalni sastavni deo pojedinih obreda i bogosluenja. Najtee i najbitnije pitanje, koje kod nas nije ni naeto, ak ni posle zapisivanja, pitanje je strukture i sutine srpskog narodnog crkvenog pevanja. Kod nas je postojala dosad samo pevaka praksa i njoj su imali da slue i zapisi. Nai glasovi nisu lestvice (sve vie se uvia da to nisu ni gregorijanski, nego su i za njih vani pojedini karakteristini motivi); ali nai glasovi nisu ni stalno variranje nekog prethodnog istog napeva, makami (ni u jednom od tri smisla koji toj reci daje G. Adler). Strana nauka, u pokuaju da nae pesme tumai kao makame, vadila je iz pesama, po Mokranjevom zapisu, pojedine grupe tonova kao motive, obeleila ih je slovima, a zatim ih je traila u daljem toku i, naravno, zbog slinosti u deklamovanju i kadencama, nalazila ih je, ali bez jasnog i prostog plana. A na taj komplikovan nain sigurno nisu mogle nastati i sauvati se u narodnom pevanju crkvene pesme. Nae pevanje nije skroz napevno i nije nizanje melodijskih motiva koji bi se posle mogli varirati. Crkvene pesme podeljene su, u pevanju, na odseke (esto, u tekstu, reenice odvojene interpunkcijom), a svaki odsek na dva sasvim razliita elementa; jedan je ista deklamacija (najvie na jednom tonu, ali u deklamovanju dohvataju se i drugi susedni tonovi oko njega), a drugi je napevna kadenciona formula. Svaki glas ima izvestan broj razliitih odseka (koji nije jednak u svim glasovima ni u svim nainima) i odseci se redaju, uvek sa drukijom formulom kadence, uvek po istom redu, sve do poslednjeg, koji se, da bi se znalo da je stihira gotova, zavrava zasebnom formulom. Kadenciona formula poinje, najee, 6-im slogom od kraja.

372

CRKVENA MUZIKA U JUGOSLAVIJI

dodir s bogoslujem kojemu je kod sveanog vrenja -bila integralni dio. Uloga prisutnog naroda u sveane sluju svodila se u prvom redu na aklamacije i odgo tim na pjevanje nepromjenljivih dijelova mise i drug stavnih napjeva. Promjenljive dijelove liturgije i tee napjeve izvod seban skup pjevaa, tzv. sehola cantorutn. Repertoar i drugih bio je zapisan u raznim liturgijskim knjigama su najvaniji sakramentari, misali, evangelistari, gradu fonari i psaltiri. U Hrvatskoj se bogosluje vrilo u sjevernim kraj latinskom, a u primorju na staroslavenskom i latinskoj pa su tim jezicima bile pisane i liturgijske knjige. Bud zapadni utjecaj bio snaniji, to je i broj latinskih li knjiga i muzikih prirunika, koji su se upotrebljavali 1 terenu i sluili kao predloci domaim prijepisima i cijama, bio znatno vei od staroslavenskih koje je tr< stvarati. Stoga su od sauvanih rukopisnih zbornika muzike brojniji i stariji zbornici pisani latinskim jezikor djeveni neumatskim zapisima gregorijanskih napjeva, o> skih rukopisa i rijetkih muzikih zapisa u njima. Muziki neumatski zbornici, sauvani na podruju 1 svjedoe o razvijenoj muzikoj kulturi kroz itav sred Sijela biskupija i benediktinski samostani, kao rasa danjeg vjerskog i kulturnog ivota u Hrvatskoj, bili s vrijeme i sredita u kojima se njegovala muzika ui Muzika se irila prepisivanjem i preraivanjem predio nesenih iz drugih zemalja, odnosno sastavljanjem dom; runika prilagoenih potrebama i stvarnim izvodilakim nostima. Da su u Hrvatskoj postojali takvi skriptoriji, itav niz rukopisnih zbornika, od kojih je npr. Sakrame, 126 (zagrebake Metropolitanske knjinice) bio potkra u poetku XII st. nadopunjen u Zagrebu, a Missale plei 166 (prema miljenju V. Novaka) djelomino napisan XII st. u Dalmaciji. Od dosada poznatih muzikih iz XI st. u Zagrebu se uvaju (u Sveuilinoj knjinici naturom MR, tj. manuscripta raria) MR 126, MR 164, MR 165, u ibeniku Liber sequentiarum, a u Trogiru i 2 jedan Evangelistar. Iz XII st. u Zagrebu je MR 166, 4 antifonara i odlomak evangelistara, u ibeniku Liber se Liber Demantii de Lasco, Ordo breviarii, u Splitu Evan^ Misal, a u Dubrovniku i Lastovu odlomci Graduala. Iz u Zagrebu je MR 70 i MR 72, u Zadru 5 knjiga antifon; lomci brevijara-antifonara, u Hvaru odlomci graduala, a giru odlomci lekcionara. Iz XIV st. u Zagrebu se uva i antifonar, u Zadru i Trogiru po 2 graduala, u Trogir Missale canonicorum i Liber pontificalis. Iz XV st. su u MR 62, R 3005, MR 10, MR 170, MR 21 i N 354 (i katedrale), u Osoru gradual i antifonar, u Zadru 2 psalti sal, a u Rabu misal. Iz XVI st. zagrebaki su zbornici MR 8 i Gotiki antifonar, splitska su 4 antifonara i ps; benski su gradual, hvarski gradual i psaltir, te dubrovaki antifonari i psaltiri. Od rukopisnih muzikih zbornika i st., uz zagrebake R 3006, AIR 108, MR 4, R 401)8 i Mh vaniji su tzv. Korali Splianina Bone Razmilovia. Sasto dvije knjige (I, 1670 i II, 1675), a sadravaju psalme, . antifone iz asoslova. Razmilovievi Korali su bogato ul uvaju se u splitskom franjevakom samostanu na Pol u XVIII st. jo su se ponegdje pisali zbornici jednoglasne muzike, ali su oni znaajni samo utoliko, to su obino sa> izvjesne partikularne varijante gregorijanskih napjeva mente posebnih dijecezanskih obreda. Svi spomenuti zbornici crkvene muzike sadravaju j janske napjeve zabiljeene neumatskim notnim pismom, kovima koji su u prvo vrijeme (u XI i XII st.) bili is iznad teksta bez upotrebe crtovlja, da bi posluili ne ka oznaka za intervalske razmake i notne vrijednosti neg kao mnemotehniki znaci za podsjeanje na ve otprije napjev. U XII i XIII st. neume su rasporeene dijaste tj. ve s jasnom profilacijom melodijske linije i rasporec jednoj, dvije ili vie crta oznaenih kljuevima za ton c i U kasnijim stoljeima notni se sistem ustaljuje na 4 crte s nim kljuevima, a mjesto nacionalnih i regionalnih notacij santgalske, beneventanske i dr.) prevladava etverouglast: ija, nastab iz njemake gotike. Od staroslavenskih muzikih rukopisa sauvan je arm (u Arhivu JA u Zagrebu), nastao 1556 na podruju Kn skupije kao prijepis starijeg predloka iz XV st. Sadrava anje Od muke Spasitelja naega (za Cvjetnicu i Veliki p Misterij vele lip i slavan od Isusa, kako je s kria snet, zatim postavljen s napjevima, koji upuuju djelomino na gregor

Kao to je u odseku vana razlika izmeu slobodne deklamacije i napevne formule, tako je i vana podela pesama na utvrene i koje se kroje. Pravi pojac samo je onaj koji ume da kroji, tj. da peva neku stihiru koju ne poznaje (a to mu se deava skoro redovno, kad uz osmoglasne pesme nastojaega glasa, tj. koji je po redu, ima da peva i pesme nekog malog praznika dana iz Mineja). A utvrene stihire peva ili zna napamet, ili ih, sada, posle zapisivanja, peva iz nota; a za to je dovoljno poznavanje nota. U krojenju pojac brzo sebi odreuje mesto gde e kod koje interpunkcije zavriti odsek, nalazi i bez brojanja, po navici slog gde treba da pone kadenciona formula i reda, bez ikakve mogunosti greke (u tome se sastoji osnovni zahtev poznavanja pevanja) odseke sa formulama po utvrenom redu. Pojac i ne zna koliko i gde ima odseka, ali on se u praksi pevanja navikao da ih peva odreenim redom i ne bi ni mogao da ih peva drukijim. U utvrenim stihirama, estim sveanim pevanjem i naroito pouavanjem aka, deava se da ela pesma, dakle i onaj njen slobodno, improvizovano deklamovani deo dobije u za pisu odreen, napevan, melodijski izgled. Ranije je utvrivao stihire samo dobar pojac, koji je imao toliko autoriteta da njegovo pevanje., tj. njegove varijante krojenja, deklamacije i melizama, budu opte primljene kao uzor. Za takve utvrene stihire sluile su i trile. Mokranjcu su, osim utvrenih stihira, njegovi neki pevai pevali i manje poznate stihire koje nisu dotad u praksi bile dovoljno glaane i doterivane i koje su oni, tada, pri pevanju utvrivali; one su tako, bez prethodnog opteg primanja, postale utvrene samim aktom zapisivanja i tampanja. Kako osim toga postoje i izvesne opte, ako ne i naelne razlike izmeu karlovakog i beogradskog pojanja, dalje izmeu onih koji se dre tradicionalnog naina i onih koji hoe da pevanje dovedu u saglasnost sa akcentima (srpskim, a ne crkvenoslovenskim), sve vie se problema pojavljuje, ne samo u teoriji, nego i u samoj praksi crkvenog pevanja.
LIT.: L. Bogdanovid, Srpsko pravoslavno pjenije karlovako, Srpski Sion, 1893. K. Manojlovi, Spomenica St.Mokranjcu, 1923. J.Milojkovi-uri, Neka miljenja o poreklu narodnog crkvenog pojanja, Zvuk, 1962. C. Rihtman, Reforma obrednega pet ja srbske pravoslavne crkve na zaetku XIII. stoletja, Muzikoloki zbornik, II, 1966. D. Stefanovi, Prispevek k preuavanju slovanske pravoslavne glasbene kulture, ibid., IV, 1968. P. B.

Hrvatska. Razvojni put crkvene muzike u Hrvatskoj za poeo je od pokrtenja Hrvata. Dodir s kranstvom znaio je i

Jmtui laiulon nnplfr* J>ftui

i l^Jto* f/ r*t *~ J""* M*% J r ~ trt*

MR 37, MR 13, MR 168, MR 73, MR 33 i MR 118, u !

1WIJC* 8-5f SMKimuf Crnino de nro*.

*f / *r / r - ^V. r

Ttitte f%Uiim<|! cuif unigcnmiin ft

crcrito y.rtri " .vsij

. j . '''r ' ' ' ' " ' '' '
a

"' /

fril 7(Vntr <tii'ii fciVi j'aiJU.1 >n^iuln>(* i'rruf i-rsiiTui^Tl -nijv dV nu|iu yrmmm yatrl*nrii>f' , filuif <rP tiitijtifVi ili ivi^tip-^i^'f >"<Ht-a nuun ni
- ' - j'iiv fcci)>),I >n<rvc(+

ntnjaumlln- ru?f efir<]tw H^Je

mrniiiu ntiwwt crt ^Asmf ititcuf fccutj"

J* !

'

Sakramentar sv. Margarete, MR 126 iz XI st, f. 16. Zagreb, Nacionalna i sveuilina biblioteka

CRKVENA MUZIKA U JUGOSLAVIJI

melodiku, a djelomino na narodnu pjesmu. Openitu pojavu, da se u glagolskim zbornicima liturgijskih tekstova ne susreu neumatski zapisi, treba tumaiti s jedna strane time, to domai pisari glagoljice nisu dovoljno poznavali muziko pismo, a s "TT-----=5------___^___y___

373

-----T~~\
r

| '/

/ ' - /v
plPiii-fiini rt- 1/.

Dvoglasni Sanctus iz Zadarskog kodeksa sv. Marije, XII/XIII st.

druge strane objektivnim tekoama u biljeenju domaih napjeva gregorijanskim neumatskim znakovima. Tako je i najstarija zapisana crkvena pjesma na hrvatskom jeziku iz 1320 Bog se rodi v' Vitliomi (zapravo parafraza na Puer natus in Bethlehem) sauvana bez nota, koje se susreu istom 1644 u tzv. Pavlinskoj pjesmarici. Srednjovjekovno jednoglasno pjevanje na latinskom ili staroslavenskom jeziku postepeno uzmie, potisnuto pjevanjem na ivom hrvatskom jeziku, emu pridonosi i protestantizam, koji izaziva i na katolikoj strani sve jae prodiranje pjevanja na narodnom jeziku. Od sauvanih pjesmarica na prvom je mjestu Molitvena knyisicza Nikole Krajaevia (I izgubljeno izd., 1628; II izd. Bratislava, 1640) koji je, uz ve otprije poznate pjesme, uzete iz srednjovjekovne himnologije, uvrstio i neke svoje i odredio da se pjevaju na narodne napjeve svjetovnog sadraja, kako bi istisnule pogane, lotrene i neiste tekstove. Tako je npr. za tekst Zdrava budi Marijo propisao napjev puke pjesme Poszeal sem bazulek i si. Veinu ovih Krajaevievih pjesama dao je zagrebaki biskup P. Petreti ponovo tiskati u knjizi Szveti Evangeliomi 1651 u Grazu. Splianin Atanazije Jurjevi (Georgiceo) objavio je 1635 u Beu zbirku od 12 crkvenih pjesama za jedan glas uz pratnju orguljskog basso continua pod naslovom Pisni za nypoglavitiye... dni svega godischia sloxene, i kako se u organe s'yednim glasom mogu spivati napravgliene. Znaajno je da je Jurjevi prvi od hrvatskih kompozitora primijenio za pratnju pukih pjesama basso continuo kao suvremenu tekovinu mono-dijske muzike. Pod imenom Pavlinska pjesmarica poznata je rukopisna zbirka iz 1644 (Sveuilina knjinica R 3629) koja uz ostalo sadrava i 62 pjesme s napjevima dijelom na latinskom, a dijelom na hrvatskom jeziku. Neke od njih poznate su iz sred njovjekovne zapadne himnologije, a ima ih, koje su nastale u Hrvatskoj, kako svjedoe narodni motivi u njima. Sastavio ju je dosada nepoznati redovnik jednog pavlinskog samostana u Hrvatskoj (vjerojatno Lepoglave). Najvanija zbirka hrvatskih pukih pjesama je -> Cithara octochorda. Tiskana je u tri izdanja (1701 i 1723 u Beu, a 1757 u Zagrebu) i razdijeljena u 8 dijelova (os-mostruna), a sadrava uz gregorijanske napjeve za misu velik broj pukih pjesama na latinskom i hrvatskom jeziku, od kojih hrvatske odaju sve znaajke narodne muzike. Sastavlja prvog i drugog izdanja Cithare bio je, vjerojatno, zagrebaki kanonik Toma Kovaevi, koji je 1701 izdao u Beu prirunik osnovne muzike teorije i gregorijanskog pjevanja pod naslovom Brevius cantus gregoriani notitia, a treeg izdanja moda Mijo ilobod--Boli, koji je takoer sastavio i u Zagrebu izdao 1760 prirunik gregorijanskog pjevanja Fundamentum cantus gregoriani. Od hrvatskih tiskanih zbirki vrijedne su jo spomena Muka i szmert Kristusseva Tome Zakarije Pervizovia (Zagreb, 1764), po sa-

draju srodna rukopisnom Passionah croaticutn Krste Peria (1683), zatim Popevke pod szv. Massum y pred prodechtvom nepoznatog autora, tiskane u Zagrebu 1785, 1787 i 1789. Sve zbirke iz kasnijih vremena oslanjaju se na ove zbirke. Uporedo s razvojem jednoglasnog liturgijskog i pukog crkvenog pjevanja na narodnom jeziku raalo se i vieglasje. 0 tome svjedoe sauvani tragovi, medu ostalim, u zadarskom kodeksu sv. Marije, gdje je zabiljeen dvoglasni Sanctus-Benedictus iz XII/XIII st., i u prijepisu nekoliko misnih falso bordona iz XIII/XIV st., koji se uvaju u Velom Loinju. Serafin Razzi potvruje (1588) da su se u XVI st. u Dubrovniku (kao i u dru gim dalmatinskim gradovima) neke crkvene kompozicije izvodile u stilu Palestrine i da su uz orgulje sluili kao pratnja razni instrumenti. Od kompozitora koji su gajili renesansnu polifoniju istiu se Anton Tudorovi (umro 1570), Gavro Temparii (15101600), Sekund Brugnoli (15281600), Benedikt Babi (umro 1591) i Julije Skjaveti, koji je 1564 tiskao u Mlecima svoje motete. Monodijska nastojanja ranog baroka oituju se u djelima dvojice majstora solistikog duhovnog koncerta. Jedan od njih, Ivan Lukai ^ibenik, 1584 Split, 1648), dirigent stolne crkve u Splitu, objavio je u Mlecima 1620 zbirku od 27 moteta i orguljski basso continuo pod naslovom Sacrae cantiones, a drugi, Vinko Jeli (Rijeka, 1596 Zabern, 1636 ?), dvorski instrumentalist nadvojvode Leopolda u Zabernu (Alzacija), objavio je u Strassburgu tri svoja djela: zbirku duhovnih koncerata i ricercara Parnassia militia (1622), zbirku duhovnih koncerata Arion primus (1628) i zbirku etvoroglasnih psalama s dodatkom od 8 tonova za razne instrumentalne sastave pod naslovom Arion seoundus (1628). I Lukai i Jeli objavili su nadalje svoje pojedinane kompozicije u zbornicima J. Donfrida Promptuarium (1627), a Jeli i u Viridariumu (1627). Od stranaca koji su djelovali u naoj sredini najvaniji je Toma Cecchini (15601633), dirigent split ske, a zatim hvarske stolne crkve, koji je objavio meu ostalim 1 djela s podruja crkvene muzike. Da se u to doba uz vokalnu njegovala i instrumentalna muzika, postoji znatan broj dokume nata. Od instrumenata su najvanije orgulje, koje se spominju ve 1363 u Zagrebu, 1384 u Dubrovniku, 1392 u Zadru, a kas nije i po drugim gradovima. Iz Varadina potjee najstarija naa rukopisna Tabulatura za orgulje, pisana 1615 s kompozicijama suvremenih poznatih, ali i nepoznatih autora. Kao graditelj

,
4

'

I .

Minijatura iz Trogirskog evanelistara, 12301240, f. 9

374
I

CRKVENA MUZIKA U JUGOSLAVIJI

Canjuga, Matija Ivi, Albe Vidakovi, Anelko Milanovi i Anelko Klobuar.

I mmir omr fmimms ir fifbm

iiocniio J i

jmrtmui fliimtrmi

na hnintth pms

ta

im

tnrjrfn fr

mOtniim

rrmffinjirr

&2 f

dimna a tr ifahd fufjrabtr atnfi m

nr.
li.itntrfili t 6n co, iftlmr * *f n f. * f. nrr fH{mfj.*itHorrrf.wtr.isnii8 sirlpin ni *Q\ ""

.f # . r * nrirontffOBiminr

Antiphonarium, f. 2, 1491, Ljubljana, kofijski arhiv

orgulja bio je poznat u Italiji i kod nas Petar Naki (Knin, 1694 Conegliano, 1770). U toku idua dva stoljea djelovalo je mnogo kompozitora crkvene muzike po svim veim gradovima. U XVIII st. istakli su se Petar Kneevi iz Knina (17021768) brojnim pjesmama i misama, medu kojima je i Missa u harvatski jezik te Mnotvo za Cvitnicu i Mnotvo za Veliki petak, zatim Splianin Julije Bajamonti (17441800), koji je napisao preko 120 crkvenih kompozicija svake vrste, veinom uz pratnju orkestra, i jedan oratorij, Ivan Jelii (umro 1811), takoer Splianin, mnogim misama, responzorijima i pasijama, i kao najdarovitiji od njih Josip Raffaeli iz Hvara (17671843), koji je ostavio za sobom vokalnih i vokalna-instrumentalnih djela tadanjeg suvremenog crkvenog stila. U XIX st. gotovo su se svi hrvatski kompozitori bavili i crkvenom muzikom koja se, potiskujui puku pjesmu, osobito u gornjim krajevima, razvijala gotovo iskljuivo u okvirima vieglasja. Stoga su i kompozitori kao Ferdo Livadi (17981878), Vatroslav Lisinski (18191854) i Ivan Zajc (18321914) znatan dio svoga stvaralatva posvetili ovoj vrsti muzike. Ipak su glavni propagatori bili ponajprije Marijan Jai (17951858), autor zbirke Napivi bogoljubnih pisama (Budim, 1850), Fortunat Pintari (17981867), sastavlja rukopisnog kantuala Crkvena lira, i Pavao Stoos (18061862), kompozitor Kitice cerkvenih pjesamah s napjevi (1858), a zatim Josip Juratovi (17961879), harmonizator starih pukih pjesama i kompozitor Requiema (za zbor i orkestar), Vatroslav Kolander (18481912), orguljski virtuoz i autor ozbiljnijih djela za orgulje, i Vjenceslav Novak (18591905). Oni su svojim djelima pripremili put obnovi liturgijske crkvene muzike u smislu -> cecilijanskog pokreta. Na elu tog novog pokreta u Hrvatskoj stajao je od njegova poetka Franjo Dugan st. (18741948), orgulja, kompozitor, muziki pisac i pedagog. U njegovu radu pomagala ga je smotra za crkvenu muziku Sv. Cecilija (izlazila je 190744 i ponovo od 1969), a slijedio znatan broj kompozitora, medu kojima osobito Franjo Lui, Kamilo Kolb, Vinko ganec, Krsto Odak, Boidar irola, Anzelmo

LIT.: M. Zjalii, Crkvena muzika, Zagreb 1925. D. Plamenac moteti Ivana Lukaia, Zagreb 1935. Isti, O muzici u vrijeme Hrvatska revija, 1936. B. irola, Crkvena glasba u Hrvatskoj, Cn 1943, 2021. D. Kniewald, Iluminacija i notacija zagrebakih rukopisa, Rad JA, 1944, 279. Isti, Himnodija zagrebake stolne cr nik zagrebake nadbiskupije, 1944. A. Vidakovi, Crkvena glasb bakoj stolnoj crkvi u 19. st., Zagreb 1945. Isti, Sakramentar MI tropolitanske knjinice u Zagrebu, Rad JA, 1952, 287. Isti, Vii njegova zbirka duhovnih koncerata i.ricercara Parnassia militia*, Za Isti, Vincentius Jelich, ausgewahlte Motteten aus Arion prin 1957-

Slovenija. Duhovne pjesme nalaze se kod Slovenac XI st. U XV st. javljaju se prvi kompozitori crkvene slovenskog podrijetla. Otada je crkvena muzika dost; zastupana u toku nekoliko stoljea, dominirajui u s rriuzici, kao to je dominirala i u muzici zapadne Evrope st. javlja se Jakob Gallus, majstor moteta, misa i drugih ( djela; u XVII st. znaajni su D. Lagkhner, G. Plavec, J. 1 I. Po i dr. U prvoj polovini XVIII st. javljaju se kor baroknih oratorija i drugih duhovnih kompozicija, mec J. B. Hoffer(n), M. Omerza, V. K. A. Siberau, A. Iva: Razvoju slovenske umjetnike crkvene muzike pridi rad slovenskih reformatora. P. Trubar izdao je prvu s (crkvenu) pjesmaricu 1567; ona je do 1595 doivjela 4 djelomino proirena izdanja. Protestantske su pjesma] pobudu T. Hrenu, koji je u poetku XVII st. htio izdati pjesmaricu po njihovu uzoru. Ali do toga nije dolo; nj namjeru, u ogranienom smislu, ostvario tek M. Katele pjesmaricom (1628). Otada su se katolike (crkvene) pj ee javljale: priredili su ih medu ostalima: A. Sterina P. Lavreni (1752), J. Repe (1757, 1764, 1770) i M. P (17753 1776). Od sredine XVIII st. i u Sloveniji se sve vie razvija s muzika, koja crkvenu u sve veoj mjeri potiskuje, iako c zbog toga izgubila svoju aktualnost. Njeno je znaenje i s jozefinskom reformom; tada se prireuju crkvene pj na domaem jeziku. Pronalaze se novi ili preuzimaju tui Rezultat tih nastojanja, koja su doprla duboko u XIX S' niz novih crkvenih pjesmarica. Osobito ozbiljni, a i znaajni bili su u poetku XIX st. pokuaji G. Rihara, L. i B. Potonika. Snaan uspon dostigla je slovenska crkvena pjesm: Riharom, koji se u izrazu pribliio narodnom osjeaju.

'\

m m

nontvjccbuntl;

Antiphonarium ms. 6771, f. 79v, XVI st. Ljubljana, Franjevaki

CRKVENA MUZIKA U JUGOSLAVIJI

muzikom smanjio je utjecaj gudaa i sviraa, koji su u XVIII st. dominirali crkveno-muzikim korovima. On znai prekid s dotadanjim stanjem i pripremanje puta daljnjim nastojanjima, to su ih u okviru reformiranja preuzeli cecilijanci. Cecilijanski pokret, koji je kod Slovenaca zapoeo s osnut kom Cecilijanskog drutva u Ljubljani (1877), htio je reformirati slovensku crkvenu muziku u duhu ideja K. Proskea i F. Witta, tj. u smislu vokalne muzike XVI st. Pokret je otro ustao osobito protiv G. Rihara. No Rihar se i usprkos protivljenju cecilijanaca odrao. Idejno ih je vodio A. Foerster. Da bi lake ostvarili svoje ideje, poeli su 1878 izdavati asopis Cerkveni glasbenik; te su godine osnovali i orguljaku kolu u Ljubljani. Foersterovim tenjama prikljuio se niz tadanjih znaajnih slovenskih kompozitora, medu njima A. Nedved i H. Sattner. Foersterov nastavlja je St. Premrl, koji se od cecilijanskih ideja znatno udaljio, unijevi u slovensku crkvenu muziku XX st. moderna stilska naziranja. I u XX st. crkvenom se muzikom u Sloveniji bavila do najnovijeg vremena veina kompozitora.
LIT.: J. Cerin, Pesmi slovenskih protestantskih pesmaric, Trubarjev sbornik, 1908: J. Mantuani, Zgodovinski razvoj slovenske cerkvene pesmi, Cerkveni glasbenik, 1913. Isti, Zgodovinski pregled delovanja Cecilijinega drutva v Ljubljani, ibid-, 1927. Isti, Razvoj slovenske glasbe, ibid-, 1934. D. Co.

375

istonoj leziji (op. 424). Orgulje postoje jo u ovim mjestima: Bosanska Gradika (Holub), Busovaa (Holub), Dolac (stare orgulje iz crkve ss. milosrdnica u Zagrebu), Kraljeva Sutjeska (Heferer), Livno (upan), Petrievac kod. Banjaluke (Brandl), katedrala i crkva sv. Ante u Sarajevu (obje Rieger), Tolisa kod Oraja (orgulje iz stare akovake katedrale, sa crnim donjim tipkama) i Zenica (Heferer). Kao orguljai istakli su se u Sara jevu Stjepan Hadrovi, Josipa Crnobrat i Lujza Kozinovi.
LIT.: S. Hadrovi, Crkvena pjesmarica Hosanna, Zagreb 1911. J. Jelenii, Kultura i bosanski franjevci, III, Sarajevo, 191215. P. Kneevi, Muka G. N. Isusa Krista i pla Majke Njegove (XXXI izdanje), Sarajevo 1955. M. Poz.

Makedonija. Razvoj crkvene muzike u Makedoniji najtenje je povezan sa razvojem vizantinske crkvene muzike. Vizantija postaje od prvih dana hrianstva sredite crkvene muzike kulture uopte. Meutim, u ovoj se zemlji c. m. sasvim drugaije

> ' . * .
. .

> V

>

4
- - ' ' . .

Bosna i Hercegovina. Katolika obredna muzika u BiH vezana je stoljeima gotovo iskljuivo uz djelovanje franjevakog reda. Studirajui veinom na talijanskim bogoslovijama, franjevci su trjno stjecali i muziku naobrazbu, te su vlastoruno kopirali misale i ostale knjige, potrebne za koralno pjevanje. Meu tako osposobljenim uiteljima pjevanja (moderator chori, u narodu prozvan korita) istiu se do 1878: Matheus Bartl (Mato Banjaluanin), koji je 1687 napisao Regulae cantus plani pro incipientibus, gotskim pismenima na talijanskom jeziku (dodatak djelu sadravao je nekoliko pjesama na narodnom jeziku); Marijan Aljini, koji je 1694 napisao slino djelce manjeg opsega (Bartlov i Aljiniev rukopis ukradeni su izmeu Prvog i Drugog svjetskog rata iz samostana u Kraljevoj Sutjesci); Augustin Soljanin (Tuzlak), 1729 u Kraljevoj Sutjesci; Vie Vici (17341796), autor misa, te pjesnik i kompozitor jednostavnih pjesama za puk; Lovro Bukva, 1801 u Kraljevoj Sutjesci; Petar Filipovi, 1820 u Kreevu; Tadija Ribii, 1822 u Kreevu; nepoznati (neitljivo ime) autor knjiice iz 1827 Unesosce u kuciczu Boxiu sklad i nafin Czarkovnoga pripivagna kako ga pako josc ... izitri veliki Gargur (autor pokuava prevesti pojedine strune muzike izraze na narodni jezik; rukopis u Kraljevoj Sutjesci); Grgo Kotromani, 1836 u Fojnici, a 1864 u Gua Gori; Stjepan Marjanovi, koji je 1846 ispisao zbirku Missae novissimae sanctorum (rukopis u Kraljevoj Sutjesci); Mijo Pavlovi 1857 u Kraljevoj Sutjesci i Filip Ljubas, koji je izmeu 1853 i 1872 ispisao zbirku Varia Kyrie, Gloria, Gredo etc. (rukopis u Sarajevu). Franjevci su poduavali u crkvenom pjevanju klerike u samostanima, kao i mlade iz puka u upama kojima su upravljali. U narodnim kolama potkraj turske vladavine pouavali su uz to i u pjevanju patriotskih i narodnih pjesama. Kod pjevanja korala sluili su se franjevci medicejskim izdanjem, a tek od poetka XX st. vatikanskim. Njihova interpretacija korala ima meutim regionalnih osobitosti, kao naroita kadenciranja i dr. Pjevanje crkvenih pjesama na narodnom jeziku uniformirano je u odreenoj mjeri ve od davnine u cijeloj BiH. Specijalni obred u BiH je Gospin pla, na tekst pukog pjesnika Matije Divkovia iz 1631, koji je prepjevao Petar Kneevi 1753. Gospin pla pjeva se na Veliki petak, a djelomice i ranom zorom na Veliku subotu, na narodne melodije, koje su stoljeima nastajale u raznim krajevima BiH. Gospin pla poznat je i u nekim krajevima Dalmacije, u kojima su djelovali bosanski franjevci. Nakon 1878 njeguje se vieglasna crkvena muzika po franjevakim samostanima i kolama, u travnikom nadbiskupskom djeakom sjemenitu, te u sarajevskoj bogosloviji i katedrali. Na velike blagdane pjevala su u crkvama i svjetovna pjevaka drutva. God. 1902 prelazi franjevaka bogoslovija iz Livna u Sarajevo. Tu su djelovali kao nastavnici muzike i crkveni zborovoe: Franjo Maejovski, Nenad Duji i Miron Kozinovi, a povremeno i pojedini bogoslovi. God. 1911 izdaje sarajevski kanonik Stjepan Hadrovi veliku crkvenu pjesmaricu Hosanna, kojoj je dodao i podulju uputu za organiste. Izmeu 1918 i 1941, u jeku cecilijanskog pokreta, osnivaju se crkveni zborovi u Bosanskom Brodu, Bosanskoj Gradiki, Konjicu, Mostaru, Sarajevu, Stolcu, irokom Brijegu, Travniku, Tuzli i dr. Kao crkveni kompozitori istiu se osim Hadrovia: andor Bosiljevac, Franjo Maejovski, o. Flodin, s. Lujza Kozinovi i fra Nenad Duji. Prve orgulje u BiH dobila je Fojnica (1801). Dananje orgulje u Fojnici izradila je tvrtka Gebriider Rieger iz Jaegendorfa u

>

; > <,

.. *"

\' ' , ,,.-

Stihira iz XI st. u Coislin notaciji. Ohrid, Narodni muzej

razvijala od rimske (zapadne) crkvene muzike. U ovoj dravi raznih nacionalnosti i jezika, gde se prevlast pojedinih provincija stalno menjala, crkva nije uspela da stvori onaj jaz izmeu duhovne i svetovne muzike kao to je to bilo na Zapadu, gde crkva postaje diktator muzikog razvoja uopte. U okviru Vizantijskog Carstva razvijaju se razne kulture. Predstavnici muzikog ivota u pojedinim kulturnim krugo vima tee da stvore svoj lokalni izraz, unosei u crkvenu muziku i elemente svetovnog karaktera. Makedonija, koja se je nalazila u sreditu svih politiko-ekonomskih dogaaja toga doba, odigrala je osobitu ulogu u razvoju pravoslavne crkvene muzike. Makedonski Sloveni primili su hrianstvo od vizatijskih svetenika, te je Makedonija uskoro postala arite srednjovekovne crkvenoslovenske pismenosti, umetnosti i kulture uopte. Kiril i Metodije, koji su preveli neke delove Svetoga pisma sa grkog na makedonsko-slovenski jezik, oito su se bavili i metrikom stranom prevedenog teksta, jer su metar prevoda morali prilagoditi ritmu melodija istonog crkvenog obreda. Osobite zasluge za organizovanje crkvenog ivota u Makedoniji imaju Kliment i Naum, uenici Kirila i Metodija. Kliment je doao u Makedoniju 886 te je postao veliki episkop. U Ohridu, koji postaje znaajno kulturno sredite, osniva kolu u kojoj je velik broj uenika pored ostalog uio i crkveno pevanje. Oni su svoje znanje prenosili po raznim krajevima Makedonije i drugim pokrajinama tadanje Vizantije. Naum je takoe niz godina radio u Makedoniji. ini se da je on sa Klimentom doprineo da se po Makedoniji rasprostrani Damaskinov Oktoih. Time je utvrena liturgija u Makedoniji. Jedna od najznaajnijih figura u razvitku makedonske crkvene muzike, a ujedno i celokupne muzike istonopravoslavne crkve, jest Jovan Kukuzel, rodom iz Debra. On sakuplja crkvene pesme napisane pre njega, prerauje ih i popunjava. U svoje kompozicije unosi i elemente makedonske narodne muzike. Od njego-

376

CRKVENA MUZIKA U JUGOSLAVIJI CRNOGORSKA MUZIKA

d) od melopoetskih oblika najee dolazi melostrofi vijena od dva simetrina osmeraka stiha. 2. Na podruju dijela nekadanjeg Sandaka obanskd ske (malovaroke) pjesme su jednoglasne. Prema opsegu r i njihovim tonalnim osnovama one prilino nalikuju pj' iz centralnoga folklornog podruja, samo to se ovdje v ljaju tonski nizovi s poveanom sekundom; karakteristini i
J = 64

vih radova istiu se Aniksantor, zatim Polielena bugarkata, Heruvimska pesma, Hvalite, Svjee proroci, Vladiku i Svjatenonaalnaika naego. Kukuzel je beleio svoja muzika dela neovizantijskom ili Kukuzelovom notacijom, koja se u istonoj pravo slavnoj crkvenoj muzici pojavila tek posle XIII v. Iz toga se moe zakljuiti da je Kukuzel iveo negde izmeu XII i XIII v. Turskom okupacijom Makedonije prekinut je svaki iole intenzivniji razvoj na svim kulturnim podrujima, pa i na podruju crkvene muzike. Iz Carigrada, glavnog sedita istonopravoslavne crkve, nisu takode dolazile nikakve razvojne pobude, jer se istonopravoslavna crkvena muzika nije pokrenula sa one take (jednoglasnost) do koje je doprla jo za Jovana Kukuzela. Prvi makedonski kompozitor novijeg vremena koji se bavio crkvenom muzikom bio je Atanas Badev (18601908). Od njegovih mnogobrojnih kompozicija sauvana je samo liturgija za meoviti hor. Celokupno njegovo stvaranje bilo je pod uticajem ruske crkvene muzike, sa malim izuzecima u odnosu na slobodnije kretanje melodija, u koje pokuava da unese elemente istonopravoslavne crkvene melodike sa prekomernim sekundama, melodikim ukrasima i melizmima. Badev je prvi makedonski crkveni kompozitor koji pie vieglasnu muziku, a istovremeno je i poslednji predstavnik makedonske crkvene muzike. Daljnji razvoj crkvene muzike u Makedoniji u vezi je sa na glim razvojem pevakih drutava koja pevaju po raznim crkva ma, a iji rad poinje prvih godina XX v. Pevaka drutva u Skopju: Vardar (osnovano 1907), Mokranjac (1922) i Obili (1934), u Bitoli Kajmakalan (1924) i Mokranjac (1927), u Tetovu Biniki (1922) i Kiril Pejinovi (1930), u tipu Jedinstvo (1922), u Prilepu Gradsko crkveno pevako drutvo (1923), u Kumanovu Gradsko crkveno pevako drutvo (1924) itd. glavni su izvodioci vieglasne istonopravoslavne crkvene muzike srpskih kompo zitora (K. Stankovi, S. Mokranjac, K. Manojlovi i dr.), a naro ito ruskih (P. I. ajkovski, D. S. Bortnjanski, A. Arhangelski, T Sl M. Ipolitov-Ivanov i dr.). - CRKVENI NAINI (tonaliteti) -> Stari naini (tonaliteti) CRNOGORSKA MUZIKA. Narodna. Geografski smjetaj i kulturno-historijski razvoj Crne Gore bili su vani faktori u oblikovanju narodne pjesme i svirke. Zato se i danas u narodnoj muzici Crne Gore razlikuju etiri muziko-folklorna podruja: 1. centralno (Stara Crna Gora i djelomino Brda), 2. jedan dio nekadanjeg Sandaka (Pljevlja, Bijelo Polje, Ivangrad i djelomino Brda), 3. primorsko (Boka Kotorska, Patrovii do Bara, djelomino do Ulcinja), 4. Plavsko-gusinjska kotlina (nekad Albanija) i dananja albanska naselja (jugozapadna obala Skadarskog jezera od njegove sjeveroistone obale prema Titogradu, kao i u iroj okolini Ulcinja). Navedena podruja, dakako, nisu zatvorene cjeline; karakteristike iz jednog prelaze esto u drugo. 1. Centralno podruje uglavnom pripada irem muzikom folklornom podruju Dinarskoga gorja. Karakteristike su ove: a) jednoglasne melodije malog opsega: trikord f1 g1 as1 (zavrni ton napjeva tampan je polumasno); tetrakordi f1 g1 a1 b1 i fl g1 as1 b1 (pojavljuje se i tetrakord s promjenljivim tonom iznad zavrnog tona a'as1); pentakord/1 g1 a1 b1 c2 (ponekad, osobito u gradskoj, malovarokoj, narodnoj pjesmi i pentakord s poveanom sekundom f1 g1 as1 h1 c2); heksakord s poveanom sekundom f1 g1 s1 h1 c2 dz; medu melizmatikim gradskim pjesmama ima i melodija u opsegu oktave; posebno je zanimljiv pentakord sastavljen od intervala manjih od polustepena (u starijoj svirci na gusle i starijim napjevima epskih pjesama uz gusle) koji, prema istraivanjima W. Wiinscha, glasi + gl a1 ~br ~ces* deses2; b) dvoglasje je rijetko; u zavrnim velikim sekundama vodei
Moderato

Zapis: M.Vasijjevi.okol. Ivang

l i ...* H ^
'j go-rom, Je ajri, je- dam inje- - U L

u
te- voj - ka,, j za,, ha,, go - -

-rom

te,-

le-

le,

voj-

- ka, . -

katkada i prilino dugi melizmi, a meu ritmikim ob istiu se primjeri u aksak-ritmu. 3. Za primorsko podruje, posebno za Boku Kotorsl rakteristino je da se u istom mjestu i u isto vrijeme susr< svema razliite melodije: jedne pripadaju centralnom, irem jadransko-mediteranskom podruju. Melodije iz dru; pine mogu se u Boki uti u dvoglasju i troglasju, veom na vieglasno pjevanje u dalmatinskim obalnim i otoki] diima. i
Moderato
Zapis:L.Kuba,Muokraj Koti

4a i
Uz

Lr u
trsi-vi so-ko- -le, si-vi

tr-

-pe-

-2

so- -ko- -h

Anante

f
i
Bo -

Zapis: L.Kuba, Muo kraj Kotor

TOJ -

-rcu,

ili - li 'Bo -'ie,

7TIW - TUb TTU) - TQj. -

glas ne silazi ispod prateega glasa:

Zapis: D. Radovi

Q E.E F
ml - IL

4. Melodije Plavsko-gusinjske kotline posjeduju osobii vedene za sandako podruje, no one se uz to istiu jo c posebnim pojavama: umetanjem pojedinih konsonanata i su slogotvorni i sekundnim dvoglasjem na zavretku pjesm
Zapis: M. Vasijjevi, Gusin I [ 1 ' 1 JI 1"

U po-lje

se,

po-

Ko - li -

-s*

ko - li

3n

y y
a,-(l)

V
a,- (r)~

'*-*

dcu-(k) vi-

ka,,

c) pored stalnih prostih, sloenih i raznolikih mjeovitih mjera ritmiki obrasci melodija pojavljuju se ponekad i u mjerama gdje sve jedinice mjere ne traju jednako dugo (- aksak-ritam):
Zapis: M. Vai ljevi,okol.Kolaina,195i

a,-(i)iar(T)-

vi-

-ja,-S

I ' I V . ) OP

'3*

a - ha,,ka--6_ __

j J=92

9 V

=tPP=
Sinjaj-vh-nom ov-ce poj-sib, &-ni mi se moje da, sw.

nastaje tako da prvi, vodei glas silazi za veliku sekundu drugog, prateega glasa. Takvo dvoglasje na zavretku na dobro je poznato u centralnim predjelima Dinarskoga gorj Albanska muzika. Muzika Albanaca u SFRJ). 1

CRNOGORSKA MUZIKA
J=60 Zapis: M.Vasi[jevio,Gusinje,1954

377

movima i daruju ga za zdravlje i rodno ito i vinograde: vunom, sirom, skorupom, jajima itd. etva povlai za sobom pesmu svuda na Balkanskom poluostrvu pa i u Crnoj Gori.
Zapis-, M.Vasi[ievi,Risan, 1951

Aj! KajTaj-fb- le,

e- riu(l') ie

a- voj-he,_ _ _

te

e-voj-ke?

A-vaj!Ka,raj-fi-

le,____(haj!)

Pr-po- rio-e

ho-L-le, ho-cLu-le, hx>-db-le,

ho-di-le.

Vokalna muzika. Oblici crnogorske vokalne narodne muzike mogu se podijeliti u tri skupine: i. prema narodnim nazivima za odreene vrste napjeva i nainu kojim pjevai izvode stihove razliita sadraja ali istih metrikih osobina; 2. prema razliitim vrstama pjesama to se posebno istiu sadrajem svoga teksta i funkcijom koju imaju u narodnom ivotu i obiajima; 3. ostale pjesme. I. Starijim slojevima pripadaju napjevi zvani iza glasa, izglasa i izvika. U kaljarima kraj Kotora iza glasa oznaka je za jednoglasni napjev malog opsega (mala terca, ista kvarta ili ista kvinta) s veoma produenim posljednjim i pretposljednjim slogom stiha u melodijskom retku. Izvode ga jakim glasom i pojaganim tempom. U centralnom crnogorskom muziko-folJ=48(J=96) Zapis: M.Vasiljevi.kaljari, 1951, Iza glasa

-dno?

4
M-

Svadba je obred uz koji se najvie peva u Crnoj Gori. Od V. Karadia naovamo opisivali su crnogorsku svadbu mnogi pisci, ali sa malo podataka o pevanju. U Boki Kotorskoj, osobito u Patroviima, svadbeni su obiaji ukraeni funkcionalnim pesmama od poetka do kraja ceremonijala. Pevane zdravice este su u Boki Kotorskoj, ali se u pokrajinama Stare Crne Gore i crnogorske Hercegovine samo izgovaraju. U krstonokim obiajima i kod kumstva peva funkcionalne pesme (verskoga karaktera) samo svetenik. Pesme za makare nisu zabeleene. Narodna alost za mrtvima najbolje je muziki izraena u posmrtnim pesmama. One su enske (tubalice) i muke (lelekanje). Najbolje im je podruje Crna Gora, oblast u kojoj se u prolosti mnogo stradalo. Taj ivot je od Crnogorca stvorio izuzetnu prirodu: epskog pesnika u mukarcu-guslaru i lirskog pesnika tubalica u linosti ene tubalice. I jedan i drugi pesnici po prevashodstvu, i jedan i drugi improvizatori. Za umrlim se tui nad odrom u domu, putem do groba, na grobu i u svakoj drugoj prilici posle sahrane kada se oaloene ene sete dragoga pokojnika. Ranije se u Grblju (Ljubanovii) igrala tubalica na gumnu (alobno oro ili naopako oro). Crnogorske tubalice su u osmercu sa etveroslonim pripevkom koji sadri ili elemente iz stiha ili subjektivne izraze tuilice. Muko lelekanje puno je
Andante
Zapis: ll.Miloevi.Katunskanahija

~Je

vi-ne w-hmi e-, e-

-no,

d AI

*K2? r*
sw-f\ pcu - re ku,-poVCL -

-w-

-TLO .

10:

Za da,

nee

ujer- nate- 3

7L6

ZTUL

TlLT-

fce,_

pre-

VOJ-

rt-

to

klornom podruju naziv izglasa oznauje opore gortake napjeve, takoer u opsegu od tri ili etiri tona, koji su se razvili na principu onih pjesama uz ples gdje je najprije jedan pjeva sam otpjevao stih, a zatim su taj stih ponovili ostali pjevai. U kolu, ponajvie u varijantama glasovitog Zetskog kola, pjevaju Bokelji protezavice i poskonice. Protezavice su polakog tem pa, u prostoj trodijelnoj mjeri; poskonice su breg tempa, u prostoj dvodijelnoj mjeri i otrijeg ritma. Tekst pjesme je u sva tri priloena primjera u simetrikim osmercima.

bog ili Tde- o, ses- trt, ICTL- TCUJ,

oj, oj_____ hej,

hoj.

oratorske dramatinosti i scenskih lepota. Lelee pojedinac, obino stariji ovek koji je vian govornitvu, a ostali u sveanoj na rodnoj nonji prate ga samo pri zavretku. M. v. 3. Od preostalih pjesama valja posebno istaknuti obanske, ljubavne i pjesme iz Narodnooslobodilake borbe (194145). obanske su katkada izvanredne u ljepoti i jednostavnosti svog
Sporo

poetskog sadraja, katkada su baladno pripovjedne. Ljubavne pjesme, osobito malovaroke sevdalinke, irokih su melodijskih
mana po- dno po-JJco,

linija. Naglaenu osjeajnost izraavaju bogati melizmatiki ukrasi, nastali prema orijentalnim uzorima. Pored partizanskih pjesama
TTW

-ma

po-dno

po- tiu.

Zapis: S.Lazarevi, kaljari 1951; Poskonica Zapis: S.Lazarevi.Skajjari 1951 ;Protezavica

e-ta, rrumuL po- dno

Moderatorustioo

po- -Ijcu, e-ta, rnoma, po-dno

po-lja,____

Zapis :.Radovi; Zetskokolo

sa starijim tradicionalnim melodijama, nastajale su za Narodnooslobodilake berbe i nove melodije koje su se uspjeno nadovezivale na raniju tradiciju.
J = 60

JJ u JJ u
Kjre-fii,,ko-lo, da, hrerie-mo, hre-Tw, ho-lo, da, hren.

Zapis:M.Vasiyevio, Pitomine kraj ab[jaka, 1948

Pod,DWTTTW - tor

na,

Je- ze-

ra,,

na> Je- ze- raj,

na, Je- ze- rcu,

pod, Bwr~ml- tor

Je-

ze-

2. U ovu skupinu idu pjesme uz ciklus godinjih obiaja i obiaja vezanih za ovjekov ivot, od roenja do smrti. j. Bez. Koleda se spominje u etnografskim analima, ali nije jasno opisana niti su poznate koledarske pesme. Lazarice su opisane neto podrobnije. Taj se obiaj odravao do Prvoga svetskog rata na Lazarevu subotu. Izvodila ga je grupa momaka s jednim momkom u enskoj odei i maskiranim (A. Jovievi), a po drugim podacima, grupa devojaka u sveanim narodnim nonjama. Lazarica se razlikovala od ostalih uesnica po vencu cvea na glavi. Pevale su se pesme za zdravlje i beriet pred svakom ku om u selu. Prporue se pevaju u Boki Kotorskoj, u doba velikih sua. Prporuke pesme izvode obino dva mukarca, od ureva do Petrova dana. Jedan od njih je prpac, a drugi pratilac koji nosi torbu za poklone. Na prpca ene izlevaju vodu pred do-

Vokalno-instrumentalna muzika. Osnovni i najei oblik crnogorske vokalno-instrumentalne muzike jest pjevanje uz gusle. W. Wiinsch potanje je prouavao guslare i njihovu tehniku svirke i pjevanja u Crnoj Gori, Hercegovini, Bosni i Srbiji i utvrdio da se crnogorski guslari istiu kao najbolji, kako u pjevanju tako i u sviranju. Tonski niz instrumentalne i vokalne guslarske melodije sa dri pet tonova u opsegu od kvarte koja je tjenja od temperirane. Javljaju se intervali manji od polustepena, posebno izmeu 2. i 3. tona tonskoga niza. Zavrni ton napjeva je drugi ton niza. Petim i najviim tonom slui se guslar kad eli naglasiti dramatska zbivanja u tekstu pjesme. U novije vrijeme guslarske se melodije pribliuju dijatonskom sistemu temperirane muzike evropskog
Zapada (-> Gusle i guslari).

575

CRNOGORSKA MUZIKA
skih guslara, osobito muziko oblikovanje epskog desete stiha, potanje su prouavali G. Becking i W. Wiinsch. Poslije Osloboenja, 1945, posveeno je vie brige bil; narodnih melodija u Crnoj Gori. Sakupljakim radom i p vanjem vokalne narodne muzike posebno se istaknuo M. ljevi, radei na terenu u nekoliko navrata (194859). R je bila opsena zbirka sa 568 melodija, objavljena 1965 1 Vasiljevieve smrti). Premda u Crnoj Gori ne djeluje ustanova koja bi se i bavila prouavanjem narodnih napjeva, ipak su crnogorsl ziari sakupili dosta grae. U tom prikupljanju istie sej. evi. Kao melografi rade i N. ui, C. Ivanovi, V. N. . Radovi i D. Raki. Narodnim muzikim instrumi bavi se J. Vukmanovi.
LIT.: L. Kuba, Album ernohorske 70 narodnich pisni, Pral Isti, Slovanstvo ve svych zpevech, VIII, ernohorske, Praha 1890. Dorevi, Nekoliko rei o igranju i pevanju u Herceg-Novome, Glasni grafskog muzeja u Beogradu, 1929. V. Vujovi, Crnogorsko oro u ( Beograd 1933. G. Becking, Der musikalische Bau des montenegr Volksepos, Archives Neerlandaises de Phonetique, Amsterdam 1933 Wiinsch, Die Geigentechnik der sudslawischen Guslaren, Brno 1934J Muziki i jeziki oblik guslarske epske recitacije, Prilozi za prouavanje poezije, 1938. Isti, Fiziko-tehnika merenja jednog govorenog i pevs skog deseterca, ibid. M. Milojevi, O crnogorskim narodnim me! Zetski vjesnik, 1938. P. Butorac, Tripunjdansko kolo, Kotor 1941. jin, Narodne igre u Boki Kotorskoj, Beograd 1953. 5. V. Lazarevi, folklor Boke Kotorske, ibid. J. Vukmanovi, Opti pogled na crnogo klor, Rad Kongresa folklorista Jugoslavije 1956, Cetinje, 1958. M. S. I O najstarijim muzikim instrumentima u Crnoj Gori, Rad kongresa fo Jugoslavije na Bledu 1959, Ljubljana 1960. J. Vukmanovi, Narodni instrumenti Arbanasa u Crnogorskom primorju, Rad kongresa folkloris! slavije u Ohridu 1960, Ohrid 1964. N. Kneevi, Stvaranje tubalica, odravanje i melodijske osobenosti, ibid. M. Vasiljevi, Narodne 1 Crne Gore, Beograd 1965. Z. Vasiljevi, Struktura deseterca u crno narodnim pesmama (lirskima), Rad kongresa jugoslovanskih folkloriste 1965, Ljubljana 1968. J.

Tekstovi pjesama uz gusle nerimovani su deseterci (stariji) i rimovani deseteraki dvostihovi (noviji). U junakoj pjesmi (- Ep, Epske pjesme naroda Jugoslavije) Crnogorci na poseban nain izraavaju samosvijest, ponos i pouzdanje u sebe i svoju zajednicu. Kao u prolosti u vrijeme borbi s Turcima, tako su guslari i u Narodnooslobodilakoj borbi podizali borbenost i viteki duh svoga naroda. Oni i danas (1970) u svojim novim pjesmama prate suvremeni razvitak zajednice u kojoj ive. Kao poseban oblik crnogorske vokalno-instrumentalne narodne muzike . Radovi navodi obanske pjesme uz pratnju dipala, u predjelima oko Durmitora. Kad obanice planinke pje vaju bez dipala, jedna od njih grlenim tonom vjeto imitira me lodiju instrumentalne pratnje na diplama. Instrumentalna muzika. (Prema M. S. Vlahoviu). U najstarijim narodnim pjesmama spominju se gusle kao narodni muziki instrument. Narod uvijek kae da se u gusle udara, gudi, gusla, gundi; uz gusle se uvijek pjeva, a svira se na sviralu, na duduk, u diple, nikad u gusle. Gusle su u Crnogoraca u velikoj cijeni, a susreu se u svakoj kui. Gusle ne prave zanatlije, nego ih svaki dobar guslar .pravi za sebe. U crnogorskim se narodnim pjesmama spominju i drugi muziki instrumenti koji su se upotrebljavali jo u davna vremena. To su bubnji i svirale, talambasi, dabulhana, ile i borije. Od njih se jo danas upotrebljava bubanj, svirala i talambas; ostali nisu poznati. Bubnji i svirale uvijek se navode zajedno; njima vjerojatno i poinje instrumentalna muzika u Crnoj Gori. Danas je najvie rasprostranjena svirala. Taj je instrument omiljen na prostoru od Skadarskog jezera do Kosova. U upotrebi su jo i duduk manji, sviraljka duga 15 do 20 cm, duduk vei, dug 5060 cm sa 5 do 6 rupica, diple sa dvije cijevi, sa 4, 5 i 6 rupa izbuenih jednako na objema cijevima. Diple su bez mijeha; u takve diple pue sam svira. Ima ih i s mijehom. Piskovi su od slamke ili od trske. Di ple su pratile kolo i pjesmu. Oko Cetinja diple su se ouvale do danas. Spominju se i u Crmnici, u Zeti (diple s rogom) i oko Roaja. U Crnoj Gori se, kao i u Bosni, pjevalo i uz tepsiju. Jedna pjevaica okree tepsiju, a ostale dvije ili tri pjevaju uz zvuk tepsije. Postoje i djeji muziki instrumenti. Od raene slamke ili od trske izrauju piskove. Pisak od vrbe ili od jasena u okolini Cetinja zovu svika. Djeca-pastiri piste i na list mladog ita ili mladi bukovi list. U junom dijelu Crnogorskoga primorja kod Albanaca, koji su izdvojeni po manjim geografskim predjelima, postoje, kako navodi J. Vukmanovi, uglavnom isti narodni muziki instrumenti kao i kod susjednog, crnogorskog stanovnitva. To svjedoi o meusobnim utjecajima etnikih grupa i istodobno potvruje da izmeu njih postoje tijesne veze na podruju folklora. U pogledu narodne muzike ovo podruje predstavlja arolik kompleks u kojemu su isprepleteni slavenski i orijentalni elementi. Preteno su u upotrebi tri muzika instrumenta: duga, zumare i kaval, a ima i daira, tambura i obino obanskih svirala. Gusle se ovdje zovu gude, a istog su oblika kao i u susjednim oblastima; izraene su od drva razlinih vrsta, ali su jednostav nije od crnogorskih; na njima nema ni likova historijskih linosti niti natpisa. Dobri su guslari rijetki. Zumare (diple) su dvocijevne. Sastavljene su od dviju metalnih cijevi, dugake oko 15 cm, a iroke 5 mm. Na zumarama je pet pari rupa, u razmaku od po 2 cm, a pue se u dvije pipe (dva piska) nainjene od trske. Kaval (duduk) od jedne cijevi dugaak je ponajee oko 40 cm a irok 2 cm. Ima est rupa u razmaku od po 3 cm, a udara se sa est prstiju (sa tri prsta desne i tri prsta lijeve ruke). Na njemu i na zumarama najvie sviraju obani i mladii. Muzika pratnja narodnih plesova. U Crnoj Gori plesove najee prate pjesme (npr. pjesme uz Zetsko kolo). Instrumentalna pratnja javlja se uz Kolo bokeljske mornarice (Kolo sv. Tripuna) u Kotoru, gdje je izvodi gradska duhaka glazba. U centralnom crnogorskom muziko-folklornom podruju pratila je kolo svirka na diplama. Ostale primjere instrumentalne muzike pratnje plesova nalazimo u etvrtom muziko-folklornom podruju. Uz pratnju tambure i pljeskanja rukom plee se Gusinjska igra s pukom. Mjeoviti instrumentalni sastav prati ples nazvan Dibranka (Diber je albansko ime za Debar); izvodi se u iroj okolini Bara i Ulcinja. Rad na objavljivanju i prouavanju narodne muzike. Prve danas poznate zapise narodne muzike iz Crne Gore prikupio je u sedmom deceniju XIX st. F. Kuha i objavio ih u svojim zbirkama Junoslovjenskih narodnih popievaka. Prvu zbirku od 70 crnogorskih narodnih melodija izdao je 1890, prema vlastitim zapisima, eh L. Kuba. U vremenu izmeu dva rata bavili su se crnogorskom na rodnom muzikom V. Dorevi i M. Milojevi. Pjevanje crnogor-

Umjetnika. Prvi zabiljeeni podaci o muzici u Crno nalaze se u djelu jednoga stranca. Francuski pukovnik Vi Somier, koji je za francuske okupacije bio komandant i gu Boke Kotorske, proputovao'je krajem 1810 Crnu Goru i godina kasnije u Parizu objavio dvije knjige o kulturi na 0 onome to je u vezi sa njegovom pjesmom i muzikom. N nom mjestu (II, str. 136137) on je donio i prijevod jedne gorske pjesme koju je uo u narodu. Pjesma je objavljena i tama. Opte prilike u Crnoj Gori, u toku njene historije, nis godovale razvoju intenzivnijeg muzikog ivota. Narodi se snage vjekovima skoro potpuno troile na ouvanju v< manje nezavisnosti, katkad ak na spaavanju narodne bi supstancije. ivlje kulturno kretanje uopte pa prema 1 poeci muzikih manifestacija javlja se u drugoj pc XIX v., a naroito poslije crnogorsko-turskog rata 187 (Velji rat), koji je donio znatno proirenje crnogorske dl teritorije i definitivno priznanje njene potpune nezavisnosti linski kongres). Tako su stvoreni politiki i drutveni t za bri razvoj Crne Gore na svim poljima, a naroito na kultur Pravi poeci muzikog ivota u Crnoj Gori vezuju se ; nivanje itaonica i amaterskih drutava koja u drugoj pc XIX v. niu gotovo u svim veim mjestima. Meu prvi srpsko pjevako drutvo Jedinstvo u Kotoru (osnovano koje je, uz prekid za Prvoga svjetskog rata, djelovalo prek tinu godina. U tako dugom vremenskom periodu ono je bi] silac kulturno-prosvjetnih ideja, tuma umjetnikih nast i duhovni podstrek narodu u tekim danima borbe i neriji politikih pitanja. Njegovo ime sretalo se na crkvenim sve stima, na drutvenim zabavama i priredbama i u mjestim Kotora. U toku jednovjekovnog postojanja ovog drutva, je u poetku imalo samo hor, a od 1866 i orkestar, u nje upravi i na kapelnikom mjestu smijenio se veliki broj mu; Meu njima su bili: Niko uak, kompozitor nekoliko ti i irmosa, to su s velikim uspjehom pjevani na crkvenim s nostima; piro Jovovi, koji je za sobom ostavio kompon pjesme Ljube Nenadovia i Tunu liturgiju, prvi put izvi 1861 prilikom smrti patrijarha Josifa Rajaia; Spiro Ognje autor rodoljubivih pjesama na stihove Jovana Sundeia. njenovi je prvi pokuao da komponuje stihove Njegoeva skog vijenca; Lazar Berber; Risto Mili; Niko Stefanovi: Kadija i drugi koji su drutvu poklonili svoj dugogodinji znanje sposobnih upravnika, horovoda i muzikom zane entuzijasta. Od velikog znaaja za muziku kulturu Crne Gore je os nje Cetinjske itaonice (1868) u ijem je sastavu tri godine nije utemeljeno pjevako drutvo. Njenom otvaranju znati doprineo knez Nikola I. Drutvo je u poetku imalo 20 laj -osnivaa. God. 1885, ba kada se slavila 400-godinjica C kao crnogorske prijestolnice, otvoren je Zetski dom u kc

CRNOGORSKA MUZIKA CRNOGORSKA VOJNA MUZIKA

smjeteni itaonica, pozorite, biblioteka i muzej. U njemu su se godinama organizovale predstave, zabave, besjede i knjievne sjednice. Krajem 1897 itaonica se ujedinila sa drutvom Gorski vijenac (osnovanim 1894), nastavljajui ranijom aktivnou. Na ovom mjestu treba spomenuti i Djevojaki institut, otvoren 1869 na Cetinju koji je radio do 1913. On dodue nije dao kadrove koji bi kasnije obogatili muziki ivot svoje sredine, ali je dosta panje poklanjao muzikom obrazovanju svojih vaspitanica. U nastavu su bili ukljueni predmeti horskog pjevanja, muzike teorije, violine i klavira. Meu profesorima su se istakli eki aci: Ida Hofman, Anton ulc i, naroito, Robert Tolinger. Pored pedagoke djelatnosti oni su se afirmisali stvaralakim radom te su za sobom ostavili itav niz kompozicija. Anton ulc je izmeu ostaloga napisao jednu operetu iz crnogorskog ivota koja se prikazivala na Cetinju i u Kotoru; njena partitura se kasnije izgubila. Osobito aktivan bio je eh Robert Tolinger koji je na Cetinju djelovao od 1890 do 1897. Vrlo vjet pijanista i violonelista, Tolinger je bio veoma aktivan i kao kompozitor. Od njegovih djela istiu se: Crnogorskom vojniku i Tri patriotske pesme za muki hor, Rusananke (6 pjesama) za mjeoviti hor, Dve srpske igre za klavir 4-runo, Kosovska kantata u tri dijela za horove i sola uz pratnju dva klavira, aki rasta nak (odlomak) za tenor-solo i mjeoviti hor uz pratnju klavira, Fantazija na srpske narodne pjesme za sole, hor i klavir 4-runo, klavirski ciklus Sa Lovena i dr. Porijeklom stranac bio je i Dionisije de Samo San Giorgio, Italijan oenjen Bokeljkom, 1885 93 dirigent Graanske muzike u Kotoru koji je zatim djelovao u Beogradu. Njegovo je najznaajnije djelo opera Balkanska carica na libreto kneza Nikole, tampana 1891 u klavirskom izvodu. Partiture njegovih opera Gorde (libreto Savo Raeta) i Dana (libreto Stevan Jevti) izgubljene su. De Sarno je komponovao jo Solunsko kolo, himnu srpskog pjevakog drutva Jedinstvo u Kotoru, Uspomenu iz Perasta za glas i klavir i dr. Osim toga pisao je i teoretska djela, a prouavao je i nau muziku historiju. Punu panju muzikom vaspitanju poklanjali su crnogorski vladari. Meu njima se naroito istakao knez Mirko Petrovi koji je i sam komponovao romantiarska djela, to je odgovaralo optem duhu i raspoloenju onoga vremena (Izgubljena srea za glas i klavir, marevi, kneevska himna, muzika za Balkan sku caricu, dramu njegova oca kneza Nikole. U Rimu su tampani klavirski izvodi njegovih orkestarskih djela: Ferdinand-mar i Mali proleni cvijetak). Na ovom mjestu treba pomenuti raspis kneza Nikole plemenskim kapetanima iz 1868 o biranju i obuci vojnih trubaa. Posebno mjesto meu izvoakim tijelima pripada Prvoj crnogorskoj vojnoj muzici. Osnovana 1871, ona je u prvom redu imala da slui potrebama vojske i kneevskog dvora. No time nije bila iscrpena njena uloga. Dok je ona, s jedne strane, javnim koncertima upoznavala cetinjsku publiku sa mnogim djelima tadanje evropske muzike i nizom kompozicija jugoslovenskih autora, sa druge su strane njeni dirigenti ponajvie iz praktinih razloga, za potrebe same Vojne muzike komponovali razna djela, vrlo esto na motive iz crnogorskog muzikog folklora. U tadanjoj konzervativnoj crnogorskoj javnosti osnivanje Vojne muzike nije u poetku nailo na dovoljno razumijevanje. Pomisao da bi muziciranje moglo a bude nekome iskljuivo zanimanje, bila je teko shvatljiva u sredini u kojoj se ratniki zanat smatrao najvanijim poslom. Da bi se to vie mladih ljudi privuklo u Vojnu muziku, vlasti su propisale za lanove neku vrstu odore, i to je bilo u stvari prvo uniformisanje u Crnoj Gori. Pod vodstvom svoga prvog dirigenta Antona ulca Vojna muzika je poela sa intenzivnim radom 1872, a na ratite je izi la prvi put 1875. ulc je uz ostalo komponovao jednu operetu iz crnogorskog ivota koja se prikazivala u Cetinju i Kotoru, ali se njezina partitura izgubila. Neobino popularan bio je Franjo Vimer, dirigent Druge crnogorske vojne muzike, osnovane 1889 u Cetinju. Njegovo je ime u narodnim ustima postalo sinonim za profesionalnog muziara (ui za Vimera). Vimer je komponovao Danilov mar, Lajhtenberg mar, Paradni mar, Jeleninu polku, umske vile, Potpuri na motive crnogorskih narodnih pjesama i dr. On je doprineo i tome da se 20 mladih talentovanih Crnogoraca poalje na kolovanje u eku, meu njima i Jovan Miloevi, kasnije nastavnik muzike na Cetinju. U Pragu se kolovao i najvei crnogorski muziki umjetnik Jovan Ivanievi (18601889), tvorac crnogorske himne Ubavoj nam Crnoj Gori, odlian muziki publicist i autor mnogih horova, dueta, solo-pjesama, klavirskih i orkestarskih kompozicija. Meu njima se naroito istiu tri pjesme za glas i klavir: Kai mi kai, Seanje i Ala je lep koje je izdao pod zajednikim naslovom Slovenskim sejama ljubiice srpskih gora. Veoma

379

uspjeli su mu horovi: Devojin i slavujev svatovac, Laku no, Opelo i Plamen, rodoljubivi dueti: Teakova pjesma u proljee, Kovau i U proljee kao i Radniko kolo za klavir. Crnogorci su u Ivanievia ulagali velike nade, ali ga je smrt pokosila upravo poslije poloenog zavrnog ispita na Prakom konzervatorijumu. God. 1892 osnovano je u Podgorici pjevako drutvo Branko koje je nastavilo aktivnost Podgorikog pjevakog drutva, osnovanog 1880, iji je horovoda bio Franjo Vimer. Od 1921 dirigent je bio Aleksa Ivanovi (18881940); on je 1925 formirao mjeoviti hor, 1930 salonski gudaki orkestar, a 1937 i muziku kolu. Praki ak, Ivanovi je znatno doprineo podizanju zaostale muzike kulture Cetinja i Podgorice ne samo kao nastavnik Cetinjske gimnazije i dirigent Branka ve i kao organizator Radnikog tamburakog drutva (drutvo osnovano 1904 pod nazivom Zanatlijsko tamburako i radniko drutvo pretvorilo se 1907 u Cetinjsko radniko drutvo; iz njegove diletantske sekcije razvilo se 1909 Narodno pozorite). Ivanovi je bio i horovoda Njegoa koji se poslije Osloboenja reorganizovao i proirio u mjeoviti hor (Pjevako drutvo Njego nastalo je 1908 iz Crkvenog pjevakog drutva, osnovanog godinu dana ranije). Od ostalih pjevakih drutava treba spomenuti Zahumlje u Nikiu (osnovano 1898 na inicijativu Nika Ivankovia), i Prvu podgoriku zanatlijsku bleh muziku, osnovanu 1907, iji je kapelnik bio Karlo Hering. Iz nje je proizila 1921 Gradska bleh muzika koju je vodio Aleksa Ivanovi, a 1936 Omladinska sokolska bleh muzika, na ijem je elu stajao Petar Jovanovi. God. 1918 utemeljeno je u Podgorici Radniko pjevako drutvo iju je tradiciju nastavilo 1926 kulturno-prosvjetno drutvo Abraevi. Muslimansko drutvo Napredak bilo je aktivno u razdoblju 192127, kada je promijenilo naziv u kulturno-prosvjetno drutvo Gajret koje je djelovalo sve do 1941. Poslije Drugog svjetskog rata broj kulturno-umj etnikih drutava koja njeguju muziku stalno se poveava, tako da ih danas (1970) ima ve preko etrdeset. Meu njima se istiu Njego! na Cetinju, Nikola Durkovi u Kotoru i, naroito, Stanko Dragojevi u Titogradu koje nastavlja daleke crnogorske muzike tradicije, sudjelujui na festivalima i takmienjima amaterskih horova u zemlji i inostranstvu. Na elu hora je dirigent i kompozitor Cvjetko Ivanovi (1929), glavni muziki urednik Radio-Titograda i utemeljitelj Radio-orkestra, koji se bavi i muzikom publicistikom. Od posebne je vanosti u muzikom ivotu Crne Gore Radio-Titograd. On je dao svoju prvu emisiju 30. IV 1949. Ima orkestar osnovan 1945 u okviru Radio-stanice Cetinje, koja je radila 194449, i radio-hor osnovan 1949. Prvi dirigent orkestra bio je Mirko Gavrilovi, a horovoda Marko Rivijer. God. 1959 reorganizovan je orkestar i njegovo je vodstvo preuzeo Cvjetko Ivanovi. Uz standardni simfonijski repertoar orkestar njeguje naroito djela jugoslovenskih kompozitora. Prije Drugoga svjetskog rata bile su u Crnoj Gori dvije muzike kole: na Cetinju od 1929 pri pjevakom drutvu Njego (vodio ju je Bogoslav ula) i od 1937 u Podgorici pri pjevakom drutvu Branko (direktor Aleksa Ivanovi). God. 1946 osnovana je muzika kola na Cetinju koja je 1949 prerasla u Srednju muziku kolu (195158 djelovala je u Kotoru, od 1958 u Titogradu). Nie muzike kole osnovane su 1947 u Titogradu, 1948 u Kotoru, zatim u Hercegnovom, Nikiu, pa Tivtu, Ivangradu, Plevlju, Budvi, Baru, Bijelom Polju, Danilovgradu i Golubovcima. Katedra za muziku pri Vioj pedagokoj koli u Titogradu djelovala je 196264.
LIT.: Kulturne biljeke, Nova Zeta, 1889. Umjetnost, ibid. Sve ana besjeda, Glas Crnogorca, 22. XII 1890. Besjeda Dura Popovia prilikom proslave 30-godinjice itaonice, ibid., 14. II 1898. Smrt Alekse Ivanovia, Zeta, 17. III 1940. Smrt Alekse Ivanovia, Slobodna misao, 7. IV 1940. A. Pogaar, Muziki ivot u Crnoj Gori, Stvaranje, 1947. Devojaki institut na Cetinju, Istorijski zapisi, 1949. P. o, Prvi crnogorski muziari (Jovan Ivanievi, Aleksa Ivanovi, piro Ognjenovi, knjaz Mirko N. Petrovi-Njego), Stvaranje, 1952, u12 i 1953, 12. Isti, Muzika kultura u Crnoj Gori, ibid., 1952. Isti, U kulturno blago Crne Gore utkana je i muzika, almanah Deset godina Srednje muzike kole Njego 194647 195657, 1957. Isti, Prvi kompozitori iz Crne Gore, ibid. A. Pogaar, Muzika nastojanja u Crnoj Gori krajem XIX i poetkom XX vijeka, ibid. Isti, Opti pregled muzikog razvoja Crne Gore, ibid. M. I. Miloevi, Dionizije de Sarno San Dordo, ibid. A. Kvalernik, Crnogorska vojna muzika, Zvuk, 1962, 53. C. Ivanovi, Muzika u Crnoj Gori nekad i sad, ibid., 1969, 98. G, Kr.

CRNOGORSKA VOJNA MUZIKA. God. 1870 osnovana je Prva crnogorska vojna muzika. Njen instruktor i dirigent bio je Anton ulc, porijeklom eh. Sa regrutovanjem kadra ilo je vrlo teko, te je crnogorska vlast morala da prinudno okuplja uenike, veinom mladie iz Cetinja i okoline. Kapela je u poetku imala dvadesetak lanova. kolovanje je trajalo tri godine. Po njegovu zavretku pitomci nisu postali profesionalni muziari, jer su poslije odreenog staa, koliko im je vlast odredila da provedu u kapeli, odlazili u zanatlije i inovnike. Da bi se pridala vea

380

CRNOGORSKA VOJNA MUZIKA CROTALUM

studirao u Kobenhavnu klavir (L. Glass) i kompozicij Mailing, H. Panum), a od 1902 u Berlinu na Sternovu kon toriju kod E. Jedliczke (klavir), M. J. Loewengarda i H. P: ra (kompozicije), te u Parizu kod M. Moszkowskog (klav Berlinu nastavnik klavira na Sternovu konzervatoriju i m kritiar listova Reichsanzeiger i Signale. Od 1917 komp pedagog i muziki kritiar i od 1925 nastavnik klavira na K< vatoriju u Kobenhavnu.
DJELA: klavirski trio; sonata za violinu i klavir. Kompozicije z\ Historijski melodram Tordenskjold. Helene za enski zbor op. 27; nnaSange za alt i orkestar; pjesme. Knjiga Ibsens Fest auf Solhc seine sieben Komponisten; studije o islandskoj muzici, H. Wolfu i C. Nielse

vanost pozivu vojnog muziara, lanovi kapele dobili su neku vrstu uniforme koja se sastojala od bluze sa crveno-bijelom kragnom, dok je ostalo odijelo bilo narodno. Ovo je bio prvi pokuaj uniformisanja u Crnoj Gori. U ratu 1875 orkestar vojne muzike stekao je veliku popularnost, svirajui na bojnom polju, bodrei muzikom ratnike, a u asu kada bi se borba zaotrila, muziari se jedan za drugim bacali instrumente i prihvatali se oruja. Kada ih je idue godine ponovo prikupio kapelnik ulc, trebalo je nabaviti nove instrumente za cijelu kapelu. Druga crnogorska vojna muzika osnovana je na Cetinju 1. XII 1889. Kasnije je prela u Podgoricu. Njen organizator, instruktor i kapelnik bio je Franjo Vimer, takoer eh. Za uenike je uzeo oko 40 djeaka od 12 do 14 godina. God. 1896 Vimer je od njih obrazovao orkestar koji je brzo napredovao te svojim repertoarom i izvodilakom vjetinom uskoro dosegao standardni nivo. Pored toga to je muzika sluila potrebama vojske i dvora, ona je prireivala i javne koncerte, upoznavajui publiku sa dje lima evropske i jugoslovenske muzike. Ova kapela uestvovala je u Balkanskom ratu, 1912. Zabiljeeno je da je za crnogorskog juria na tursku tvravu Dei nedaleko mjesta Tuzi (na frontu ispred Skadra) muzika pod vodstvom Vimera svirala Zajev U boj, u boj. I u Prvome svjetskom ratu vojna muzika bila je sa borbenim jedinicama na ratitu. Prestala je sa radom 1916, kada je Crna Gora kapitulirala.
LIT.: J. Holeek, Za slobodu, III, Novi Sad 1881. Nai muziari, Glas Crnogorca, 1890, 4041. P. So, Muzika kultura u Crnoj Gori, Stva ranje, 1953, 11. A. Pogaar, Muzika nastojanja u Crnoj Gori krajem XIX i poetkom XX vijeka, almanah Deset godina Srednje muzike kole Njego, 1957. A. Kvaternik, Crnogorska vojna muzika, Zvuk, 1962, 53. R. .

Krummhorn

CROMORNE CRONER DE VASCONCELOS, Jorge, portugalski nist i kompozitor (Lisabon, 11. IV 1910 ). Na Konzerv; u Lisabonu studirao klavir (A. Silva) i kompoziciju (L. de 1 Branco) i zatim se usavravao u Parizu (P. Dukas, N. B ger, I. Stfavinski, Roger-Ducasse). Djeluje kao profesor pozicije na Konzervatoriju u Lisabonu.
DJELA: Poemetto Sinfonico; Suite concertante za klavir i orkestar. aki kvartet. Kompozicije za klavir (3 Tocatas a Carlos Seixas). A faina do mar i A lenda das amendoeiras. Aielodias sobre antigos tex\ tugueses za glas, flautu i gudaki kvartet; 3 Redondilhas za glas i klavir dr.

CROCE, Giovanni (nazvan Chiozzotto), talijanski kompozitor (Chioggia kraj Venecije, 1557 Venecija, 15. V. 1609). Sveenik; uenik G. Zarlina. Pjeva i 1603 nasljednik B. Donata kao dirigent u crkvi San Marco u Veneciji. C. je uz G. Gabrielija jedan od vodeih kompozitora Venecijanske kole. Njegovi se madrigali odlikuju originalnom melodikom, u kojoj je rijetka kromatika, te snanim ritmikim impulsom. Vane su Croceove madrigalske komedije, koje idu meu najznaajnija djela te vrste. U crkvenim kompozicijama ispoljuje se gdjekad utjecaj Palestrine. Suvremenici su ga veoma cijenili, a znatno je utjecao na razvoj engleskog madrigala (Morlev, Dowland).
DJELA. SVJETOVNA. Pet knjiga madrigala za 56 glasova: I, 1585; II, 1590; III, 1592; IV, 1594 i V, 1607; Novi pensieri musicali a 5 v., 1594; Canzonette, 1588 i 1601. Madrigalske komedije: Mascherate piacevoli et ridicolose per U Carnevale a 4, 5, 6 e 8 v., 1590 i Triaca musicale nella quale vi sono di~ versi Capricci a 4 v., 1595. CRKVENA. etiri knjige misa za 5 i 8 glasova: IIII, 1596 i IV, 1599; 3 knjige moteta za 4 i 8 glasova: I, 1594; II, 1595 i III, 1597; Compieta a 8 v., 1591; Salmi che si cantano a terza a 8 v., 1596; Li setle sonetti peniienziali, 1596; Vespertina omnium solemnitatum psalmodia a 8 v., 1597; Sacre cantiones a 5 v., 1601; Cantiones sacrae, 1605; Devotissime Lamentationi et Improperii a 4 v., 1603; Magnificat omnium tenorum cutn 6 v., 1605; Sacre cantilene concertate a 3, 5 e 6 v., 1610; Nove Lamentationi, 1610. LIT.: F. X. Haberl, Giovanni Croce, KMJB, 1888. H. Leichtentritt, Geschichte der Motette, Leipzig 1908. L. Torri, Nel 3 0 centenario della morte di Giovanni Croce, RMI, 1909. P. Wagner, Geschichte der Messe, Leipzig 1913. A. Einstein, The Italian Madrigal, Princeton 1949. D. Arnold, Giovanni Croce, MGG, II, 1952. Isti, Giovanni Croce and the Concertato Style, MQ, 1953. Isti, Croce and the English Madrigal, Music and Letters, 1954.

CROOKS, Richard, ameriki pjeva, tenor (Tr 26. VI 1900 ). lan djeakih crkvenih zborova u New ~) pjevanje uio kod S. H. Bournea i F. La Forgea, kao kor tenor debitirao 1922 sa njujorkim Simfonijskim orkestror vodstvom W. J. Damroscha. Na opernoj pozornici prvi pu tupio 1927 u Hamburgu kao Cavaradossi (Puccini, Tosca 1930 bio je lan opere u Philadelphiji, zatim 193343 1 politana u New Yorku, pa u San Franciscu, Cincinattiju Njegove najvee kreacije bile su: Des Grieux (Massenet, M Faust (Gounod), Romeo (Gounod, Romeo i Julija), Ottavio zart, Don Giovanni) i Wilhelm Meister (Thomas, Mignon) CROSBY, Harry (Bing), ameriki jazz-pjeva i komp (Tacoma, Washington, 3. V 1903 ). Muziku karijeru za kao bubnjar i pjeva. Nastupao u vodviljima u raznim amei gradovima, zatim 192629 u Los Angelesu kao lan vol trija Rhythms Boys, i konano u jednom od najpopularnijih stara tih godina koji je vodio P. Whiteman. Svjetsku populi stekao 1930 filmom Kralj jazza (sa P. Whitemanom). Otf sudjelovao u brojnim filmovima, televizijskim serijama i i -emisijama. Bio je najpopularniji pjeva zabavnih melodij do 1945. Nadaren i kao glumac (nagrada Oscar). Objavio j e j biografiju Call Me Lucky (1953). '
LIT.: T. Crosby, The Story of Bing Crosbv, New York 1937. B. I The Incredible Crosbv, New York 1947.

CROFT, VVilliam, engleski kompozitor i orgulja (Nether Ettington, Warwickshire, krten 30. XII 1678 Bath, 14. VIII 1727). Pjevao u djeakom zboru Chapel Royal, 1700 postao orgulja u crkvi sv. Ane u Londonu, a zatim u Chapel Royal. Kad je umro J. Blow (1708), dobio je orguljako mjesto u westminsterskoj opatiji. Ujedno dirigent djejeg zbora i kompozitor Chapel Royal. Doktorat muzike stekao 1713 napisavi dvije ode u povodu mira u Utrechtu. Najbolja Croftova kompozicija je Burial Service koja se u Engleskoj kod pogrebnih sveanosti izvodi jo i danas; nastala pod utjecajem Purcella, ona se odlikuje rijetkom snagom izraaja.
DJELA: 3 sonate za violinu i basso continuo i 3 za flautu i basso continuo, 1700; 6 sonata za 2 flaute, 1710. Kompozicije za'embalo. DRAA1SKA. Intermezzi: Courtship a la mode, 1700; The Funeral, 1701; The Tzvin Rivals, 1702 i The Lying Lover, 1703. VOKALNA. Ode za zbor: I will give thanks, 1704; Blessed be the Lord, 1705; Sing unto the Lord, 1708; The souls of the righteous, 1714; The Lord is a sun and shield, 1714; O give thanks, 1715; Musicus apparatus academicus . . . being a composition of 2 ode, With vocal and instrumental musick, 1715; We will rejoyce, 1718; Give the King thy judgements, 172.7. CRKVENA: Muica Sacra, or Select Anthems in Score, consisting of 2 8 parts, to zvich is addes the Burial Service as it is now occasionally performed in Westminster Abbey, 2 sv., 1724; korali; Te Deumi; jubilacije; anthemi i dr. LIT.: F. Chrysander, Dr. Crofts Gesange fur das Theater, VFMW, 1893. J. E. Bumpus, A Historv of English Cathedral Music, London 1908. E. Walker, A Historv of Music in England, London 1924. E. H. Felloives, English Cathedral Music, London 1941. H. W. Shaw, Eighteenth Centurv Cathedral Music, London 1952. Isti, William Croft, MGG, II, 1952.

CROSS, Joan, engleska pjevaica, sopran (London, 1900 ). Na Trinity College of Music studirala violinu (E. Sa u pjevanju uenica D. Freera. Umjetniku karijeru zaj kao lan zbora kazalita Old Vic, gdje je kao solist deb 1927 u Mozartovom Figarovom piru. Prvi put u Covent Gc nastupila 1931 kao Mirni (Puccini, La Boheme). God. 1945 vala je, zajedno sa A. Woodom, opernu pjevaku kolu. S E Opera Group gostovala u vicarskoj, Nizozemskoj, Dan; Norvekoj; s tim ansamblom pjevala na praizvedbama Britte opera The Rape of Lucretia (1946), Albert Herring (1947) i Gh (1953). U njenom opsenom repertoaru posebno mjesto ; maju opere W. A. Mozarta (Cosi fan tutte, Don Giovann, garov pir) i G. Verdija (Aida, Balio in maschera, Otelio, letto). Od 1947 bavi se i opernom reijom. \ CROSSLEY, Ada Jessica, australska pjevaica, alt (Tarri 3. II 1874 London, 17. X 1929). Studirala u Melboi (F. Simonsen), Londonu (Ch. Santlev) i Parizu (M. Mare Stekavi ugled u Australiji, nastupala je 1895 u Londonu; 1 toga pjevala na mnogim festivalima i koncertnim turnejan Australiji, SAD i Junoj Africi. CROSSLEY-HOLLAND, Peter (Charles), engleski pozitor i muziki pisac (London, 26. I 1916 ). Uenik H. P i H. K. Andrewsa u Oxfordu, usavravao se u Londonu k Irelanda i A. Morrisona. Od 1950 glavni muziki urednik Er kog radija (BBC).
DJELA. ORKESTRALNA: The Feary Rite, 1939; 2 suite za g 1938 i 1944. KOMORNA: klavirski kvintet, 1934; trio za 2 violine i 1939; trio za flautu, obou i violu, 1940; sonata za violinu i klavir, 1938; Rc za violonelo i klavir, 1937. Kompozicije za klavir. Scenska muz drame. VOKALNA: kantata The Sacred Dance, 1952; A Song of S lumba za bariton, zbor i orkestar, 1943; Six Carols for Sundry Seasons zi a cappella, 1952; 2 Mistical Songs za bariton i orkestar, 1945; solo-pjesrj Secular Medieval Music in Wales, 1942. Izdao Music in Wales, 1948.

CROME, Fritz, danski pijanist, kompozitor, pedagog i pisac (Kobenhavn, 6. V 1879'1948). Dovrivi tehniki fakultet,

CROTALUM (gr. X,OOT<X>.OV egrtaljka, klepetalo), 1.

foni instrument, vrsta kastanjeta od drva i kovine, kojim s

CROTALUM CRUZ
u antikno doba sluili plesai i plesaice.

381

gregorijanskog pjevanja etvorolinijski sistem uobiajen je jo i danas. Petorolinijski sistem slui ve od 1200 za zapisivanje polifone muzike, premda se u talijanskoj muzici trecenta esto susree sistem od 6 linija, a povremeno se jo u XV st. upotrebljava crtovlje sa 6 i 8 crta. U XVI i XVII st. . kompozicije za instrumente s tipkama piu se esto na sistemima od preko pet crta. C. se upotrebljavalo i u tabulaturama za lutnju, ali tamo obiljeuje ice instrumenta. Dananje je c. efikasna muzika konvencija, iako ne daje grafiki potpuno preciznu sliku tonske visine. Ono ne pokazuje razliku izmeu polustepena i cijelog stepena, izmeu male i

2. U srednjem Ples uz dvostruki aulos i crotalum. vijeku, metalni zvon- CROTALUM. Detalj oslikane grke vaze. Rad Epikteta, * V st. i. CROTCH, William, engleski kompozitor i orgulja (Norvvich, 5. VII 1775 Taunton, 29. XII 1847). Poeo svirati orgulje u najranijoj mladosti i ve 1779 javno nastupao. God. 1786 asistent J. Randalla u Cambridgeuiod 1790 orgulja u Oxfordu (Christ Church), gdje je od 1797 predavao muziku i na Univerzitetu. God. 1799 stekao je doktorat muzike, a oko 1807 preselio se u London i tamo 1822 32 bio direktor novoosnovane Royal Academy od Music. Uivao je velik ugled kao orgulja, nastavnik i teoretiar. U kom poziciji se oslanjao na Handela i donekle na Havdna.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije; koncert za orgulje; 2 uvertire. KLAVJRSKA: 3 sonate, 1794; 30 Rounds, 1813. Kompozicije a orgulje. VOKALNA. Dva oratorija: The Captivity of Judah, 1789 (II verzija 1828) i Palestine, 1812; 2 anthema za glas i orkestar: Funeral Anthem for the Duhe of York. 1827 i The Lord is King, 1843; anthemi; glees; moteti. SPISI: Elementi of Musical Composition; comprehending the rules of Thorough-bass, & the Theory of tuning, 1812 i The substance of Several Courses of Lectures on Music read in the University of Oxford, & in the Metropolis, 1831. Izdao zbornike: Specimens of various styles of music, referred to in a course of lectures on Music read at Oxford & London, 3 sv., 180718; Psalm tunes selected for the use of Cathedral & Parish Churches, 1836 i A collection of National Englisk Airs . . . harmonized by William Crotch, 2 sv., 183840. LIT.: Ch. Burney, Paper on Crotch, 1799. D. Barrington, Miscellanies, 1781. J. R. Bumpus, The Compositions of William Crotch, Musical News, 1897. II' 7 . Emery, William Crotch, MGG, II, 1952.

CROTCHET, engleski naziv za etvrtinku. Postoji protivurjeje izmeu engleskog naziva c. za etvrtinku i francuskog croche za osminku. To dolazi otud, to je crocheta bio stariji latinski naziv za semiminimu, dok se ona jo biljeila neispunjenom notom i malom kukicom (franc. croc, crochet) ili zastavicom. Kad se kasnije semiminima poela openito pisati ispunjenom, crnom notom, Englezi su zadrali naziv za vrijednost, a Francuzi za oblik. CRTOVLJE, niz paralelnih horizontalnih linija (danas je njihov broj beziznimno pet), na kojima i izmeu kojih se upi suju note. Poloaj note u crtovlju odreuje visinu tona, ali ona ovisi i o kljuu i o predznacima. Za tonove izvan linijskog sistema vuku se pomone crte ispod i iznad crtovlja; pomona crta po duini ne prekorauje veliinu note, iju visinu odreuje. Da bi se izbjegao prevelik broj pomonih crta, upotrebljavaju se esto oznake za viu ili niu oktavu zapisane note (S va ili S va bassa) ili se mijenja klju. Horizontalne linije za oznaku tonske visine javljaju se kra jem IX st. (Muica enchiriadis). Meutim, tamo se koriste samo praznine (spaciji) izmeu crta, da bi se upisali slogovi teksta na mjestima, koja odgovaraju odreenoj visini tona. Sistem se prema potrebi proiruje i do 18 linija. Prvi zapis neuma na crtama i u spacijama potjee iz samostana Corbije (986). Usavravanje crtovlja u dananjoj primjeni pripisuje se Guidu d'Arezzo (oko 1000), koji u spisu Regulae de ignotu cantu preporua upotrebu tri ili etiri crte za note f-a-c1, odnosno d-f-a-c1 (sistem od jedne ili dvije crte, crvene za /, ute za c1, javio se ve ranije). Guidova metoda proirila se u XI i XII st. u Italiji, Francuskoj, panjolskoj i Engleskoj; u junoj Francuskoj potisnula je jednostavniju, preteno na jednoj crti pisanu dijastematiku akvitanskog neu-matskog pisma (kojim su zapisane i vieglasne kompozicije iz St. Martiala). U Njemakoj se notacija Guida d'Arezza definitivno uvela tek oko 1300, a u St. Gallenu i nekim o njemu ovisnim samostanima neumatsko notno pismo bez crta odralo se sve do XV st. U notiranju

DJELA. KOMPOZICIJE: Concentus musicus zu hochzeitlichen Ehren . . . . 1619; Achtstimmig Hochzeitsgesang . . ., 1620; Meditationum musicarum Paradisus primus, 1622; Meditationum musicarum Paradisus secundus, 1626; Laudes dei vespertinae, 1645; Geistliche Kirchenmelodien . . ., 1649; Recreationes musicae, 1651; D. M. Luthers wie auch anderer . . . Leute geistliche Lieder und Psalmen, 1657; Psalmodia sacra, 1658; Hymni selecti . . . (posthumno izd.) 1680. Izdanja nekih pjesmarica, koja je C. priredio, odnosno, u kojima je sudjelovao, ili koja sadravaju njegove melodije: Nezves vollkdmmliches Gesangbuch Auspurgischer Konfession . . . Vonjohan Criiger . . ., 1640 (II izd. pod naslovom Praxis pietatis melica . . . verfertiget fon Johann Crugern . . ., 1647); Psalmodia sacra . . . von J. Criiger, 1658, s dodanim drugim dijelom, D. M. Luthers, wie auch anderer .. . Leute geistliche Lieder und Psalmen, 1657; Evangelisches Kirchengesangbuch, 1649 (sadrava 18 Crtigerovih melodija). SPISI: Praecepta musicae practicae figuralis, 1625; Kurzer und verstandlicher Unterricht, recht und leichtlich singen zu lernen, 1625; Synopsis muica, 1630 (II promijenjeno izd. 1654); Quaestiones musicae practicae . . ., 1650; Musicae practicae praecepta brevia . . ., 1660. LIT.: E. Ch. G. Langbecker, Johann Criigers Choralmelodien, Berlin 1835. J. Zahn, Die Kirchenmelodien j. Criigers, MFM, 1880. E. Fischer-Kruckeberg, Johann Criiger (disertacija), Berlin 1919. Isti, Johann Criiger und das Kirchenlied des 17. Jks., Monatsschrift fiir Gottesdienst und kirchliche Kunst, 1929. Isti, Johann Criiger als Musiktheoretiker, ZFMW, 1929. Isti, Zur Geschichte der Reformierten Gesangbucher des Berliner Kantors Johann Criiger, Jahrbuch fiir Brandenburgische Kirchengeschichte, 1930. Isti, Johann Crii gers Praxis pietatis melica, ibid., 1931. Isti, Johann Criigers Choralbearbeitung, ZFMW, 1931. O. Brodde, Johan Criiger. Sein Weg und sein Werk, Leipzig i Hamburg 1936. W. Blankenburg, Johannes Crtiger, MGG, II, 1952. K. Ko.

velike terce (u g - kljuu, npr., razmaci izmeu h i c1 ili g i a, odnosno izmeu a i c1 ili / i a, vizuelno su identini). Kod upo trebe predznaka deava se i to, da je realno vii ton na crtovlju nie smjeten (cisis je npr. na crtovlju nie smjeten od des, a tonski je vii). B. A. CRUCE, Petrus e -> Petrus de Cruce CRUCIFIXUS (lat.), dio Creda u latinskoj misi. U polifonim misnim kompozicijama, osobito u razdoblju baroka i beke klasike, javlja se kao zaseban stavak alobnog i traginog karak tera (npr. J. S. Bach, Hohe Messe). CRUGER (Kriiger), Johannes, njemaki kompozitor i muziki teoretiar (Gross-Breesen kraj Gubena, 9. IV 1598 Berlin, 23. II 1663). ivei godinama kao putujui student, stekao temeljito muziko znanje, naroito kod P. Hombergera, uenika G. Gabrielija, u Regensburgu. Studirao teologiju u Wittenbergu. Od 1622 kantor Nicolaikirche u Berlinu. Za 40 godina svoga rada doveo je berlinsko crkveno i kolsko pjevanje na veliku visinu. Prema C. Winterfeldu, C. je najvei stvaralac protestantskih crkvenih melodija poslije Luthera. On priprema put subjektiv noj pobonoj pjesmi. Priredio je nekoliko edicija Praxis pietatis melica, najvie izdavane protestantske pjesmarice. U kompoziciji Meditationum musicarum Paradisus secundus rani je pretea H. Schiitza, stvarajui veliku muziku formu naizmjeninim primjenjivanjem tehnike ori spezzati i monodikog principa. U obradbama korala veinom dodaje instrumente homofonom vokalnom stavku (katkad ad libitum). U teoretskim djelima spojio je razliite suvremene tendencije u jedinstvenu nauku. Njegova Synopsis muica smatra se prvom potpunom naukom o kompoziciji XVII st.

CRUSELL, Bernhard Henrik, finski klarinetist i kompozitor (Uusikaupunki, 15. X 1775 Stockholm, 28. VII 1838). Klarinetist u vojnikim orkestrima, 1793 postao lan dvorske kapele u Stockholmu. Velik uspjeh postigao na koncertnim turnejama. Kasnije studirao kod F. Tauscha u Berlinu te F.-J. Gosseca i J.-X. Lefevrea u Parizu.
DJELA: dva koncerta za klarinet i orkestar; Concertante za klarinet, rog, fagot i orkestar. Kvintet za obou; gudaki kvartet; kvarteti za klarinet i gudake instrumente; dueti za klarinete. Opereta Lilla Slafvinnan, 1824; scenska muzika. Pjesme. LIT.: F. Cronhamm, En tonsklad: Nagra srna anteeknigar om B. Crusell, Svensk Musiktidning, 1887. D. Fryklund, Brev fran B. Crusell (autobiografija), Sundsvall, 1918. H. VCinter, Bernhard Henrik Crusell, 150-vuotismuisto, Helsinki 1925. O. Anderson, Bernhard Henrik Crusell, Finsk Tidskrift, 1926.

CRUVELLI, Sofia (pravo ime Johanne Sophie Char-lotte Criivvell), njemaka pjevaica, sopran (Bielefeld, 12. III 1826 Miinchen, 6. XI 1907). Pjevanje uila u Parizu (G. M. Bordogni); debitirala 1847 u Veneciji kao Elvira (Verdi, Ernani). Pjevala u Londonu i od 1851 u Parizu. Osobito se istakla kao interpret enskih likova u Verdijevim operama, zatim kao Rosina (Rossini, Seviljski brija), Semiramida (Rossini), Norma (Bellini), Linda di Chamounix (Donizetti), Leonore (Beethoven, Fidelio) i dr. Bavila se i kompozicijom.
LIT.: P. Scudo, Sofia Cruvelli, Critique et litterature, 1854. M. J. Matz, First Ladies of the Verdi Premieres, Opera News, 1954.

CRUZ, Agostinho da, portugalski kompozitor (Braga, oko 1590 Coimbra?, 19. VI 1633). Sveenik u Coimbri, kasnije zborovoa u samostanu sv. Vincenta de Fora u Lisabonu.
DJELA. Kompozicije za orgulje: Liuro de obras de orgdo juntas pella coriosidade de P. P. Fr. Roque de Conceicao, 1695. SPISI: Prado musical para orgdo i Duas artes, huma de cantochao por estylo novo, outra de orgdo com figuras muito curiosas, compostas no anno 1632; Lira de arco, ou arte de tanger rebeca (jedna od prvih violinskih kola). LIT.: J. Subird, Agostinho da Cruz, MGG, I I , 1952.

382

CRUZ CUGVERT
interpret violinskih djela Havdna, Mozarta i talijanskih majstora. God. i795uBudimu violinist madarske operne druine za koju je komponirao i scensku muziku. Pod utjecajem svojih suvremenika J. Biharija i J. Lavotte, violinskih virtuoza i kompo-

CRUZ, Ivo, portugalski kompozitor i dirigent (Corumba, Brazil, 19. V 1901). Na Univerzitetu u Lisabonu studirao pravo, istodobno uio klavir i harmoniju. God. 1923 utemeljio asopis Renascimento musical u kojemu je poveo borbu za ostvarenje nacionalnog portugalskog muzikog smjera. Od 1924 do 1929 studira u Miinchenu kompoziciju (R. Mors) i muzikologiju (A. Lorenz, H. L. von der Pfordten). Vrativi se u Lisabon, 1931 osnovao pjevako drutvo Duarte Lobo, a 1935 komorni orkestar koji je uskoro prerastao u Orguestra Filarmonica de Lisboa. Od 1938 C. je na elu Narodnog konzervatorija u Lisabonu. God. 1951 osnovao koncerte Pro Arte. Mnogo se bavio muzikom kritikom. Pored veze s portugalskim folklorom, njegove kompozicije oituju i utjecaje impresionizma. Kao dirigent I. Cruz je poznat daleko izvan granica svoje domovine.
DJELA. ORKESTRALNA: Sinfonietta bucolica; simfonijska pjesma Motivos lusitanos; Lisboa za klavir i orkestar; Coimbra za kla% rir i orkestar. Sonata za violinu i klavir. Solo-pjesme uz klavir i uz orkestar i dr. LIT.: J. Subird, Ivo Cruz, MGG, II, 1952.

CRVANIN, Milivoje, kompozitor (Kraljevo, 7. II 1892 ). Uio u Beogradu Bogosloviju sv. Save (190414) i u Pragu Konzervatorijum (192022). U Pragu je do 1940 vrio crkvene du nosti (svetenouvar ratnikih grobova i, zatim, delegat Sv. Sinoda) i predavao na Konzervatorij umu pravoslavnu crkvenu muziku. U njegovom opusu duhovne i svetovne muzike preteu vokalne kompozicije. Duhovne, za meoviti hor, mahom su raene po narodnom napevu, osim nekoliko originalno komponovanih sa istaknutom polifonijom (Oe na; O tebje radujetsja i, naroito, duhovni koncert Molitvu prolija ko Gospodu). Svetovne su, osim nekoliko horova, pisane za solo-glas i klavir (neke su preraene za glas i orkestar). Meu instrumentalnim i orkestarskim delima istiu se Simfonijske varijacije.
DJELA: simfonija u a-molu; simfonijske varijacije. VOKALNA : Za solo, 8-glasni hor i orkestar Molitvu prolija ko Gospodu. Za meoviti hor: Oe na; O tebje radujetsja; Opelo; Liturgija. Za muki hor: Beogradu 1944 i Lovaki hor. Za solo-glas i klavir: Tuna pesma; Puci me; Buji... paji... ; Dve rumene rue; Kad nebom zvezda sja; U gaju; Borac pao; K'o ruin cvet. P . B.

CRWTH (engl. crozvd, crouts; irski crot, cruit), iani instrument starih Kelta, upotrebljavao se u Walesu jo u poetku XIX st. Podsjea na starogrku kitaru; ima oblik okvira, na donjem kraju proirena u ormari za rezonanciju. Gornja daska je ravna, donja malo izbeena; konji je postavljen koso s desnim krajem blie donjem rubu instrumenta i stoji na dvije noice, od kojih lijeva prolazi kroz jedan od dva okrugla otvora na gornjoj daski i oslanja se na donju dasku, pa slui ujedno kao dua (njem. Stimmstock), dok je desna kraa i poiva na gornjoj daski. C. ima est ica, od kojih su samo etiri napete iznad hvataljke. Ugoaj ica nije bio tano odreen, najei je: g-gi-c'-^-dt-dK

Kao i starogrka kitara, c. je podrijetlom iz Azije. Na crteima iz XI st. instrument nije imao vrata, to znai, da je prvobitno bio harfa. Kasnije, kad je dobio vrat, postao je rani lan obitelji violina; nekako u isto vrijeme on je od trzalakog instrumenta postao gudaki. Od XI do XIV st. bio je njegov srednjovjekovni latinski naziv ehorus, dok je rotta ili rotte u to doba bio naziv za oblik bez vrata (naziv chrotta, koji u VI st. spominje Venantius Fortunatus, odnosi se vjerojatno na harfu).
CRWTH iz Galije LIT.: E. Heron-Allen, The Violin Making as it was and is, London 1885. C. Sachs, Reallexikon der Musikinstrumente, Berlin 1913. Isti, Historv of Musical Instruments, 1940. N. Bessaraboff, Ancient European Musical Instruments, 1941. K. Ko.

CSARDAS ~> Carda CSERMAK, Antal Gvorgu (Anton), madarski violinist i kompozitor vjerojatno ekog podrijetla (eka, 1771 ili 1774 Veszprem, 25. X 1822). Prvi put zapaen u Beu kao izvrstan

zitora, obrauje madarske narodne melodije. S njima : izgrauju posebni stil madarske instrumentalne muzike vei popularan potkraj XVIII i u prvoj polovini XIX st. Mei makovim kompozicijama nalazi se i jedan gudaki kvartet smatraju i osnivaem madarske klasine komorne muzike, njegova djela objavljena su u zbirkama: Magyar Nemzeti 182324; Romances hongroises pour piano-forte; Hat Magyar Tdncok; Regi magyar ene gyb'ngyei; A regi magy kincseibol, 1890 i dr.
LIT.: F. Liszt, Des Bohemiens et de leur musique en Hongrie, Pa: J. Sziklay, Veszprem varo az irodalomban es muveszetben, 1 F. Bonis, Csermak Antal kamarazeneje, Uj Zenei Szemle, 1952.

CUCLIN, Dimitrie, rumunjski kompozitor (Galafi,, 1885 ). Studirao na Konzervatoriju u Bukuretu i na cantorum u Parizu (V. d'Indv, Ch. Widor). God. 1920: fesor Konzervatorija u Bukuretu, 192230 profesor n Conservatory of Music i na Brooklyn College of Music ' Yorku i 193048 ponovo na Konzervatoriju u Bukuretu se i muzikom kritikom.
DJELA. ORKESTRALNA: 16 simfonija, 191359 (XII, za s< i orkestar; XVI, Triumful pacii, 1959"); Scherzo, 1910. KOMOR gudaka kvarteta, 191449; klavirski trio, 1926; sonata za violinu 1923. Opere Traian si Dochia, 1921 i Agamemnon, 1922. SPISI: du ehant gre'gorien dans le passe jusgu'd nos jours et du ehant byzantin dans 1936; Introducere in sistemul sfert de ton, Muzica, 1957, 2; Despre arm modald, ibid-, 1957, 4- Instruktivna: Tratat de esteticd muzicald, 193: de forme muzicale, 1934; Tratat elementar de muzica, 1946. LIT.: V. Tomescu, Drumul creator al lui Dimitrie Cuclin, Bucure

CUCU, Gheorghe, rumunjski kompozitor i dirigent (I -Tirg, 23. II 1882 Bukuret, 24. VIII 1932). Studi Konzervatoriju u Bukuretu i na Scholi cantorum u Pari d'Indv). Dirigent rumunjske crkve u Parizu (190712) i Mitropolije u Bukuretu (192032), bio je ujedno od 191 fesor Konzervatorija i od 1932 Akademije za crkvenu 1 u Bukuretu. Prouavao bizantsku i narodnu rumunjsku n Komponirao preteno zborna djela duhovnog karaktera, klornom stilu (2 liturgije i dr.).
LIT.: E. Reigler-Dinu, Contribu^ii la cunoasterea artei lui Gheorgt Muzica, 1957, 10.

CUCUEL, Georges, francuski muzikolog (Dijon, l< 1884 Grenoble, 28. X 1918). Studij zavrio i doktor Parizu 1913 kao uenik R. Rollanda. Dobio dravnu stip za usavravanje u Italiji. Podrobno istraivao muziku XVI osobito razvoj orkestralne muzike i opere u Francuskoj.
DJELA: La Poupeliniere et la musiaue de ehambre au XVIII e siecle ija), 1913; Etude sur un orehestre au XVIII e siecle, 1913 ; Les Creatures de comigue, 1914. Studije: Le Baron de Bagge et son temps, Annee musical La Critigue musicale dans les revues du XVIII e siecle, ibid., 1912; Quel cuments sur la librairie musicale au XVIII e siecle, SBIMG, 1912; Le Montbeliard vu par les voyageurs du XVIII e siecle, Memoires de la Societ beliard, 1912; Sources et documents pour servir d Vhistoire de Vopera- Annee musicale, 1913; Notes sur la comedie italienne de 1717 d 1789, 1913 ; La Musique et les musiciens dans les memoires de Casanova, Revue dl siecle, 1913; Le Moyen-Age dans les operas comioues du XVIII e siecl 1914; Les Operas de Gluck dans les parodies du XVIIIe siecle, Revue n 1922 (posth.). LIT.: L. de la Laurencie, Georges Cucuel, Bulletin de la Societe i de Musicologie, april 1919. E. Lebeau, Georges Cucuel, MGG, I

CUDERMAN, Mirko, dirigent (Tupalie, 18. VII 193 Nakon zavrenog Teolokog fakulteta u Ljubljani studii Akademiji za muziku i kazalinu umjetnost i na Filozc fakultetu Univerziteta u Beu, gdje je 1960 promovirao, meljitelj i umjetniki voa ansambla Consortium musicum u ljani (1968), do 1970 bio je regens ehori ljubljanske katedi CUECA (zamacueca), najpopularniji ilenski n ples. Dvoje plesaa predstavljaju pijetla i koko, pa ih : kretnjama oponaaju. U plesu sudjeluju i gledaoci odobra\ i animiranjem, koje je takoer u skladu s pokretima p Muzika pratnja (gitara, tamburin, vrsta harfe) odvija se 1 nom dinamikom porastu.
LIT.: P. Garrido, Biografia de la Cueca, Santiago 1943.

CUIiNOD, Hugues, vicarski pjeva, tenor (Coiseau -Vevey, 26. VI 1902 ). Studirao na Institut Ribaupit Lausannei, na Konzervatoriju u Baselu i u Beu. Najprije certni pjeva i profesor Konzervatorija u enevi, kasnije si kao i na opernom podruju, pa je meu ostalim nastupio na milanskoj Scali, od 1954 u londonskom Covent Gardem festivalu u Glvndebourneu i dr. C. se specijalizirao za broj opernih uloga, medu kojima su Sellem (Stravinski Rake's Progress), Don Basilio (Rossini, Seviljski brija) i . log (Rimski-Korsakov, Zlatni pjetli). CUGVERT, Miroslav, uitelj i kompozitor (Veseli, ravska, 6. II 1844 Zagreb, 8. I 1894). Doao u Hrvat ranoj mladosti; kole zavrio u Zagrebu. Puki uitelj po r mjestima, najzad direktor osnovne kole i vjebaonice u Za

CUGVERT URCI
do 1892. Osnovao i ureivao prvi hrvatski muziki asopis Sv. Cecilija koji je izlazio 18771883. To je bio list za puku crkvenu glazbu i pjevanje, a donosio je pored teksta (krai lanci pouno-informativnog karaktera, feljton) i muziki prilog koji je ure ivao I. Zajc. C. je komponirao kraa svjetovna djela (polke za klavir i dr.) i crkvenu muziku. I. A. CUI (Kjuj), Cezar Antonovi, ruski kompozitor (Vilna, 18. I 1835 Petrograd, 26. III 1918). Njegov otac, francuski oficir, ostao je u Rusiji nakon Napoleonova pohoda 1812. Mati mu je bila Litvanka. C. je rano poeo uiti klavir i komponirati, u poetku sasvim u Cho-pinovu duhu. Neko vrijeme uio je kod St. Moniuszka harmoniju i kontrapunkt, ali je taj studij prekinuo, kad se 1851 upisao na Petrogradsku inenjersku kolu, otkuda je kasnije preao na Vojnu inenjersku akademiju. Zavrivi studij 1857 ostao je na tom zavodu kao nastavnik; bio je dobar strunjak za fortifikaciju. God. 1856 upoznao je M. Balakireva i oduevio se za ruski nacionalni pravac u muzici. Usporedo s njegovim kompozitor-skim djelovanjem tekao je i njegov kritiarski rad (od 1864 do kraja stoljea). U poetku privren idejama Petorice on se kasnije sve vie od njih udaljivao, osobito nakon to je u svojim kritikim osvrtima na remek-djela Musorgskog i Rimski-Korsakova pokazao oito nerazumijevanje i ravnodunost. U krugu Petorice C. je bio razmjerno najmanje darovit. On bi danas bio gotovo zaboravljen, da svoje ime nije zauvijek povezao s imenima Musorgskog, Borodina, Rimski-Korsakova i Balakireva. Njegovo stvaranje nema izrazitijih linih obiljeja, niti je onako markantno povezano sa znaajkama ruskog foklora kao kod ostalih njegovih suboraca. Najvie je uspio u malim formama: u solo-pjesmama i klavirskim minijaturama, koje esto nisu daleko od salonske elegancije i mekoe. U njegovim brojnim operama zamjeuje se pomanjkanje snage za dramatsko oblikovanje.
DJELA. ORKESTRALNA: Suite concertante za violinu i orkestar op. 25, 1884; Deux morceaux za violonelo i orkestar op. 36, 1886. Tri suite: op. 20, 1882; op. 38, 1887 i op. 43, 1890. Tri scherEa op. 82. KOMORNA. Tri gudaka kvarteta: op. 45, 1890; op. 68, 1907 i op. 91, 1913. Sonata za violinu i klavir op. 84, 1912; Petite suite za violinu i klavir op. 14, 1879; Kaleidoskop (24 kompozicije) za violinu i klavir op. 50, 1893; 6 bagatela za violinu i klavir op. 51; Barcarolle za violonelo i klavir op. 81. KLAVIRSKA. Vei broj klavirskih ciklusa, meu njima: suita op. 21, 1883. Trois impromptus op. 35, 1886; A Argenteau op. 40, 1887; tema s varijacijama op. 61, 1901; 25 preludija op. 64; vie plesnih kompozicija (valceri; mazurke; poloneze). DRAMSKA. Opere: Kama3CKUU n/ieHHuK, 185758 (preraeno 1881); CbiH Mandapuna, 1859 (izvedena 1878); BujibHM PamKjiucfi, 186168; Andotcejio, 187175; <pAu6ycmbep (V MOPH), 1888-89; Capauun, 189698; IJup eo epeMn vyMbi, 1900; MaMya3e/ib <Pu(f>u, 1900; Mameo <PajibKone, 1901; KanumaucKan douna, 190709. Komorne djeje opere: CneotcubiU 6ozamupb, 1904; Kom e canoeax; Kpacuan uianoHKa, 1911. VOKALNA: zborne kompozicije a cappella i uz instrumentalnu pratnju; preko 300 solo-pjesama. SPISI: OuepK pa33umun pyccKozo poManca, 1896; La Musique en Russie, 1881. Jedan svezak njegovih kritika i eseja objavljeno 1918. C. je dovrio operu CoponuHcnaH HpMapna Musorgskog (izvedena 1917), ali se u njegovoj redakciji vie ne izvodi, ve u obradi ~ N. erepnjina i V. ebaljina. Popis svih Cuievih djela do 1894 izdao N. Findezen. LIT.: Mercy-Argenteau, Cesar Cui, Pari 1888. B. Cmacoe, LTe3api> AHTOHOBHH KBII, APTHCT, 1894, 34. A. n. Konmee, LTe3api> A. KK>H KaK (J)opTenHaHHbiH KOMno3HTop, FIeTep6ypr 1895. G. Abraham, Cezar Antonowitsch Cui, MGG, II, 1952. J. As. C. A. CUI

383

samostalne plesne veeri i bavi se koreografijom. God. 1944 osniva ansambl Cullberg Ballet, a 1946 sa svojim muem, plesaem Ivom Cramerom, trupu Svenska Dansteatern s kojom gostuje u mnogim evropskim zemljama. Na meunarodnom natjecanju u Stockholmu postigla je 1945 drugu nagradu za koreografiju baleta Livsrytmen. God. 1949 osniva novi baletni ansambl i gostuje u mnogim vedskim gradovima. Neko vrijeme djeluje na Operi u Stockholmu, a potom ponovno vodi vlastitu baletnu trupu. God. 1969 na meunarodnom natjecanju u Parizu njen ansambl Cullberg Ballet osvaja prvu nagradu. C. je najpoznatiji suvremeni vedski koreograf i ide u red najistaknutijih koreografa dananjice. Pokazuje izvanredan smisao za komiku i karikaturu. Privlae je teme meuljudskih odnosa i socijalni problemi. Napisala je knjigu Balleten och Vi. CULWICK, James C, engleski kompozitor i muziki pisac (West Bromwich, 28. IV 1845 Dublin, 5. X 1907). Uenik T. Bedsmorea. Od 1881 orgulja dvorske kapele, nastavnik na Alexandra Collegeu te dirigent Harmonic Society i Orpheus Choral Society u Dublinu.
DJELA: koncertna uvertira. Klavirski kvartet. Vie klavirskih kom pozicija. Sonata za orgulje. - Dramatska kantata The Legend of Staufenberg, 1890. SPISI: Rudimenti of Music, 1880; The Study of Music and Its Place in General Education, 1882; The Work of Sir R. Steivart, 1902; Distinctive Characteristics of Ancient Irish Melody: the Scales, 1897; broura o prvoj izvedbi Hand^elova Mesije.

CUMBERLAND, Gerald (pravo ime C. F. Kenyon), engleski kritiar i pisac (Eccles, 7. V 1881 Southsea, 14. VI 1926), muziki kritiar lista Manchester Courier (190912) i Daily Citizen (192125); suradnik raznih amerikih listova.
DJELA: H OVJ to Memorise Music; Set dovm in Malice, 1918; Written in Friendship, 1923; Imaginary Conversations zoith Great Composers, 1924. Ureivao Musician's Handbook Series.

CUMMINGS, VVilliam Havman, engleski pjeva (tenor) i muzikolog (Sidburv, Devonshire, 22. VIII 1831 London, 6. VI 1915). Karijeru zapoeo kao zborski pjeva u katedrali sv. Pavla i u drugim londonskim crkvama. Postepeno, zahvalju jui ugodnom i lijepom glasu, kao i velikoj muzikalnosti, postao izvanredan oratorijski pjeva, nastupajui u Engleskoj i SAD. God. 187996 profesor pjevanja na Royal Academy of Music, a 18961910 direktor Guidhall School of Music u Londonu. Nakon osnivanja Purcell Society (1876), kojemu je bila zadaa da izdaje i izvodi djela H. Purcella, poeo se baviti muzikologijom, pa je od 1887 bio glavni urednik tog drutva.
DJELA: kantata The Fairy Ring, 1873; zborske i druge pjesme (anthemi; glees); Te Deum in F; Service in D. Biografije: Purcell, 1881 (znaajna zbog objelodanjenih dokumenata, ma da nije posve pouzdana); Arne and Rule Britannia, 1912 (osvjetljuje odnos Th. Arnea s vodeim ljudima njegova vremena); Hdndel, 1904. Prirunici: Primer of Rudiments of Music, 1877 i Biographical Dictionary of Music, 1892; studija God save the King. The Origin and History of the music and zvords of the National Anthem, 1902.

LIT.: R. A. Harman, William Havman Cummings, MGG, II, 1952.

CUNDELL, Edric, engleski dirigent i kompozitor (London, 29. I 1893 ) Studirao u Londonu na Trinity College of Music, gdje je kasnije (od 1919) sam poduavao. Zapoeo kao hornist u orkestru kazalita Covent Garden pod ravnanjem A. Nikischa. Od 1920 dirigent Westminster Orchestral Society, a od 1924 Stock Exchange Orchestral Society. God. 1934 osnovao Edric Cundell Chamber Orchestra s kojim je esto nastupao u radio-emisijama. God. 1937 pozvan u Glvndebourne; 1938 postao direktor Guild-, hali School of Music u Londonu. Od 1945 dirigirao mnogim velikim engleskim orkestrima.
DJELA: simfonija u c-molu; simfonijske pjesme Serbia, 1919 i The Tragedy of Deirdre, 1922; koncert za klavir; suita za orkestar For a Comedy; suita za gudae. Dva gudaka kvarteta; gudaki sekstet; klavirski kvartet; rapsodija za violu i klavir. The Water Babies, djeje kompozicije za klavir; varijacije na Bachovu temu za klavir; Valse fantastique za klavir, 1922. Hymn to Providence za zbor i orkestar; Sonnet, Our Dead za tenor i orkestar; sekstet za tri vokalna i tri instrumentalna glasa; solo pjesme. Misa za zbor a cappella.

CUIVR (njem. gestopft zaepljen), nain izvoenja tona na rogu (takoer na trublji i trombonu), kod ega svira stavlja ruku u lijevak instrumenta. Tako dobiveni ton ima izrazito reski i nazalni timbar. Oznauje se i znakom + iznad note, a izvodi se sforzato. CULBERTSON, aa, ameriki violinist (Besarabija, 10. VIII 1894 New York, 16. IV 1944). Majka mu je bila Ruskinja. Studirao na Konzervatoriju u Rostovu, a zatim kod O.' evika u Pragu (190508). Nastupao na koncertnim turnejama po itavoj Evropi i Americi. God. 192737 djelovao u Parizu, a za tim u New Yorku kao koncertant i nastavnik. CULLBERG, Birgit Ragnhild, vedska plesaica i koreograf (Nvkoping, 3. VIII 1908). Na Univerzitetu u Stockholmu studirala knjievnost. Ples je zapoela uiti 1931 kod V. Aleksandrove, J. Falk i T. Engelhardt. God. 193539 boravi u Londonu kao uenica kole fooss-Leeder. Vrativi se u Stockholm prireuje

CUNELLI-MONASTRI, Nika, pevaica i muziki pedagog (Kijev, Ukrajina, 23. VIII 1898 31. XII 1969). Posle zavrenih muzikih studija na Konzervatorijumu u Kijevu, prelazi u Rim, gde se usavrava u pevanju kod Cunellija. Svoju umetniku delatnost poinje 1915 pevajui partije lirskog i koloraturnog soprana u operama u Rimu, Veneciji, Genovi i milanskoj Scali. God. 1925 naputa opersku scenu i posveuje se potpuno koncertnom pevanju, dajui koncerte u Francuskoj, Engleskoj, SSSR, Belgiji, Danskoj, Nizozemskoj, Nemakoj i Grkoj i istupajui sa naj poznatijim dirigentima i orkestrima sveta. U Jugoslaviju dolazi 1939 i otada deluje kao pedagog pevanja na Muzikoj akademiji u Beogradu do 1944, od 1945 do 1950 u Skopju, potom u Panevu. Kao pevaica isticala se izvanrednom stilskom kulturom, naroito u tumaenjima italijanskih starih majstora. s. . K. URCI, talijanska obitelj muzikih nakladnika i muziara. 1. Francesco (Avelino, 1823 Napulj, 1911) otvorio je u Napulju 1860 trgovinu muzikih instrumenata. Njegovi unuci Giu-

384

URCI CURZON
dovskog u Bostonu, umjetniku karijeru zapoela 1946 u a New England Opera. Od 1953 lanica opere City Center Yorku, zatim 1959 Teatra Colon u Buenos Airesu, Dravi u Beu i od 1961 njujorkog Metropolitana. Svoj najvi ostvarila je kao Saloma (R. Strauss), Alice Ford (Verdi, , i u Mozartovim operama. CURTIS, Ernesto de -> De Curtis, Ernesto i CURTIS, Natalie, ameriki folklorist (New York, 1875 Pariz, 23. X 1921). Studirala klavir u New Yc Friedheim), Berlinu (F. Busoni), Parizu (A. Giraudet), (Wolff) i Bavreuthu (J. Kniese). Putujui po Arizoni zaint se za indijansku muziku i sabrala oko 200 pjesama 17 r plemena. Studirala i crnake napjeve. Bavila se i kompo
DJELA: Songs of Ancient America, 1905; The Indian 1 Book, 19c Folk Song, 191920; Songs and Tales from the Dark Continent, 192

seppe (Napulj, 18841953), Arturo i Alfredo (Napulj, 18911952) osnovali su izdavako poduzee asa Musicale Fratelli C. koja je objavljivala operete, vaudeville i zabavnu muziku. God. 1932 otvorili su podrunice u Rimu i Milanu. Od 1936 podrunica u Milanu djeluje samostalno pod nazivom Edizione C. U njenoj nakladi izdana su mnoga djela starih majstora, kompozitora klasike i romantike kao i suvremenih autora. 2. Alberto (Napulj, 5. XII 1886 ) istakao se kao violinist i kompozitor. Studirao je na Konzervatoriju u Napulju (diplomirao violinu 1904) i kod J. Joachima u Njemakoj. Nakon koncertne turneje po Evropi, Indiji i Bliskom Istoku vratio se u Napulj i ondje 1919 osnovao s bratom Alfredom i O. de Rubertisom diutvo Amici della Muica. C. je 40 godina djelovao kao profesor na Konzervatoriju u Napulju. Bio je vrstan pedagog, a u nastojanju da pomogne darovitim mladim muziarima utemeljio je 1966 Fondazione C. Nakon smrti brae vodi nadalje izdavako poduzee C.
DJELA. Za violinu i orkestar: tri koncerta, 1944, 1963 i 1966; concertino, 1935; Suite italiana in stileantico. Kompozicije za violinu i klavir. Operete. Prirunici: L' Arco e le basi delta sua tecnica; La Tecnica elementare delle scale e degli arpeggi, 1949; Tecnica fondamentale del violino (5 sv.), 195258. Redigirao: tal. izd. U Arte del violino C. Flescha (2 sv.), 192453 i prirunik Alta scuola di ditteggiatura violinistica, 1960. Preveo neke studije A. Cortota (Alcuni aspetti di Chopin, 1950; Corso d'interpretazione, 1959). LIT.: I cento anni della asa urci, 18601960, Milano 1960.

CURMI (Curmy), Alessandro, malteki kompozitor (La Valletta, 1801 Napulj, 1857). Kompoziciju studirao u Malti (P. P. Bugeja) i Napulju (N. Zingarelli). ivio je u Malti, koju je povremeno naputao zbog izvoenja svojih djela u Italiji, Parizu i Londonu.
DJELA. Opere: Gustavo d'Orxa, 1827; Aristodemo, 1830; Rob Roy, 1832; Elodia d'Herstall, 1842; II Proscritto di Messina, 1843; La Regina delle Fate, 1844; La Rosiere, 1844; Lodoiska, 1845. Oratorij Abele; simfonijska pjesma Sancte Pauk za zbor i orkestar, 1843 i dr. LIT.: U. Rolandi, Muica e musicisti in Malta, Livorno 1932.

CURVVEN, 1. John, engleski muziki teoretiar (Heckn ke, Yorkshire, 14. XI 1816 Manchester, 26. V 1880; komformistiki propovjednik i uitelj, C. je jedan od pobornika i organizatora poduke pjevanja po metodi Toni God. 1853 osnovao drutvo Tonic-Solfa, 1879 Tonic Solfa a 1864 i vlastito izdavako poduzee Tonic-Solfa Agency (( J. Curwen & Sons) u Londonu. Od 1851 izdavao m; Tonic-Solfa Reporter.
DJELA: Singing for Schools and Congregations, 1842; Grammar Music, 1843; The Standard Course of Lessons, and Exercises on the Te Method, 1861; Hozv to Observe Harmony, 1861; Musical Statics, 1 Teacher's Manual . . ., 1875; Tonic-Solfa-Primer, 1877; Musical The i dr. Objavio vie klasinih djela (oratorija, simfonija i dr.) u notac: Solfa.

CURRY, Arthur Mansfield, ameriki kompozitor i pedagog (Chelsea, Massachusetts, 27. I 1866 Atlanta, Georgia, 30. XII 1953). Uio violinu kod F. Kneisela, a kompoziciju i orkestraciju kod E. Mac Dowella. Nekoliko godina zborni i orkestralni dirigent; poduavao violinu u Berlinu (1914), pa violinu i kompoziciju u Bostonu.
DJELA: simfonijska pjesma Alala, 1911; uvertire Blomidon, 1902 i Elegie. Klavirske kompozicije. Keltska legenda The Winning of Amarac za reci tatora, enski zbor i orkestar; razne zborske kompozicije; pjesme Before Night; The Fiddler of Dooney i dr.

2. John Spencer, muziki izdava (London, 20. IX i 6. VIII 1916), sin i nasljednik Johna. Od 1866 izdavao Musical Herald. Objavio biografiju svog oca, te pisao o -Solfa-metodi. God. 1882 osnovao festival u Stratfordu. i
LIT.: 5. A. Glover, Manual of the Norwich Sol-Fa Svstem, 1845. Isti, Manual containing a development of the Tetrachorda! London 1850. J. R. Curuien, Memorials of John Curvven, London W. R. Phillips, Dictionary of the Tonic-Fa-Sol Svstem, 1909. K. A Uber die Musikerziehung bei Ann Glover und John Curwen (dii Konigsberg 1933. H. W. Shazv, The musical Teaching of John Curi ceedings of the Musical Association, 195051. H. F. Redlich, John MGG, II, 1952. j

CURSCHMANN, Karl Friedrich, njemaki kompozitor (Berlin, 21. VI 1806 Langfuhr, 24. VIII 1841). Muziku studirao u Kasselu (M. Hauptmann, L. Spohr). Od 1828 ivio u-Berlinu, gdje se uglavnom bavio komponiranjem.
DJELA: klavirske kompozicije. Komina opera Abdul und Erinnieh, 1828. Vei broj veoma popularnih pjesama (cjelokupno izdanje 1871). LIT.: G. Meissner, Karl Friedrich Curschmann (disertacija), 1899. D. Curschmann-Undenheim, Das Geschlecht Curschmann, Oppenheim 1937. W. Kahl, Karl Friedrich Curschmann, MGG, II, 1952.

CURWEN, J. & SONS LTD., engleska muzika 1 koju je osnovao John Curwen 1864 u Londonu, sa zada popularizira principe Tonic-Solfa metode. Poduzee se zvalo Tonic-Solfa Agency, a od 1900 djeluje pod gornjim ii Vanija izdanja: kritiko izdanje rukopisa Mye Ladye Booke W. Bvrda, praktino izdanje fantazija za gudae H. I i kompozicije za virginal J. Dowlanda. Poduzee je izd asopis Musical News & Herald, i mjesenik The Sackbm
LIT.: H. F. Redlich, Curwen, J. & Sons Ltd., MGG, II, 1952.

CURSUS (lat.)j u srednjovjekovnoj latinskoj prozi, a osobito u gregorijanskom koralu, metriki ili ritmiki princip rasporeda posljednjih slogova reenice ili dijela reenice. Metriki c. temeljio se na duini i kratkoi slogova, a toniki c. (ili ritmiki c.) na njihovu naglasku i broju. Toniki c. ima tri glavna oblika: Cursus planus
--.4 <z ni Tn&m. me cun. 3 le txz vi.

c. planus sa 5 slogova i cezurom iza drugog sloga (meamjlevavi), c. tardus sa 6 slogova (mentis\et corporis) i c. velox sa 7 slogova {sdnguinejdedicasti).
LIT.: D. Johner, Neue Schule des gregorianischen Choralgesanges, Regensburg 1906. H. Bezverunge, ZIMG, 191011. A. Vi.

CURTALL (curtal, curtail, cortoll; engl.), u Engleskoj od XVI do polovine XVIII st. vrsta tenor-fagota (-> Quintfagott). Double curtail iz istoga doba imao je dublji opseg. CURTI, Franz, vicarski kompozitor talijanskog podrijetla (Kassel, 16. XI 1854 Dresden, 6. II 1898). Muziku studirao u Dresdenu (E. Kretschmer, H. Schultz-Beuthen) i tamo djelovao kao kompozitor.
DJELA: orkestralne kompozicije. Opere: Hertha, 1887; Reinhardt vo Ufenau, 1888; Erlost, 1894; Schneefried, 1895; Lili Tsee, 1896; Rb'sli von Santis, 1898. Muzika za scensku bajku Die Letzten Menschen, 1891. Kantata Die Gletscherjungfrau, 1882. Muki zborovi: Die Schlacht; Im Sturm; Hoch empor i dr. Pjesme. LIT.: H. Jelmoli, Franz Curti, Allgemeine Musikgeschichte, Zurich 1909-

CURZON, Clifford, engleski pijanist (London, ; 1907). Prvi puta javno nastupio sa 16 godina. Stud: Royal Academy of Music (Ch. Reddie), zatim kod A. Se u Berlinu te W. Landowske i N. Boulanger u Parizu. Go naputa mjesto profesora na londonskoj Muzikoj aks da bi se posvetio iskljuivo koncertiranju. esto na kom turnejama po Evropi i SAD. Od 1952 lan sastava Ea Festival Piano Quartet (C, J. Szigeti, W. Primrose i P. Fo; CURZON, Emmanuel-Henri-Parent de, francuski 1 pisac i kritiar (Le Havre, 6. VII 1861 Pariz, 25. II Doktorirao iz knjievnosti; arhivar u Archives Nationales u 18821926, zatim bibliotekar u Opera-Comigue. Muziki Gazette de France 18891918, suraivao u brojnim novinama i asopisima (Le Guide musical; Le Thedtre > Menestrel; Le Journal des debats; La Revue Internationale sigue). Bio je jedan od utemeljitelja Sodete francaise de mu< 1 potpredsjednik Association de la critique dramatigue et m Njegov spisateljski rad, vie kritiarski nego muzi] prostirao se na vrlo raznovrsne muzike oblasti. Ljubitelj profinjena i sigurna ukusa, pisao ie o koncertima i operama 1 nako temeljito, otroumno i elegantno. Njegovi lanci ] uvid u gotovo pola stoljea francuskog muzikog i kazalinog
DJELA (izbor): La Legende de Sigurd dans l'Edda. VOpera d' 1 1890; Les derniires annees de Piccinni a Pari, 1890; Musiciens du tem 1893; Croauis d'artistes, 1898; Les Lieder de Schubert, 1899; Etat som pices et documents concernant le thedtre et la musiaue, conserves aux Nationales, 1899; Hoffmann, 1901; Guide de Vamateur d'ouvrages sur la 2 sv., 190109; Felipe Pedrell et Les Pyrenees'' t suivi du catalogue de musicales de D. F. Pedrell, 1902; Les Lieder et airs detaches de Beethove Essai de bibliographie mozartienne, 1906; Gretry, 1908; Meyerbeer, 191 ments inedits sur le Faust de Gounod (u suradnji sa A. Soubiesom), 1912 sique: textes ehoisis et comnientes, 1914; Mozart, 1914; Rossini, 1920; L'C Wagner d Pari et ses interpretes, 1920; A. Thomas, 1921; G. Faure, Reyer, 1924; L. Delibes, 1926; J. Elleviou, 1930; Mozart, 1938. P francuski pisma W. A. Mozarta i Schumannove spise o muzici. Clai tike u raznim asopisima i novinama.

CURTIN, Phyllis, amerika pjevaica, sopran (Clarksburg, West Virginia, 3. XII 1922 ). Uenica Alge Avierino i B. Gol-

CRKVENA MUZIKA

KYRIE IZ MISE A VE MARI STELLA J. DES PRESA, 15041506

CRNOGORSKA MUZIKA

Gore lijevo: GUSLAR; gore desno: GUSLE Dolje: UDVOJE PO CRNOGORSKI

CURZON CVEK
LIT.: J. G. Prod'homme, L'Oeuvre de Henri de Curzon, Notes bibliographiques, Societe francaise de musicologie, 1942. A. Dieudonne, Emmanuel-Henri Parent de Curzon, MGG, II, 1952.

385

CUSCINA, Alfredo, talijanski kompozitor (Messina, 30. XI 1881 Rim, 30. III 1955). Zavrio studij kompozicije kod G. Zuellija na Konzervatoriju u Palermu. Poznat u prvom redu po operetama koje se odlikuju briljantnom i ugodnom melodikom.

DJELA. DRAMSKA. Opere: Regina (izgubljena), 1908; Radda, 1911 i V hpettore generale (nedovrena). Petnaest opereta: Venere, 1915; II Ventaglio (prema C. Goldoniju), 1923; Stenterello, 1927; U Trillo del diavolo, 1928; Calandrino, 1929; La piccola Salambb, 1931. Scenska muzika; kompozicije za klavir; solopjesme.

CUSHING, Charles, ameriki kompozitor i muziki pisac (Oakland, Kalifornija, 8. XII 1905 ). Diplomirao na Vniversity of California (Berkelev). God. 1929 nastavio studij na Ecole Normale de Musigue u Parizu, istodobno uio kod N. Boulanger (kompozicija). Nastavnik muzike na University of California u Berkelevu (od 1948 profesor). Dirigent University of California Concert" Band 193452. Komponirao najvie komornu muziku. Suradnik strunih publikacija (brojni lanci u asopisu Modem Music).

DJELA: divertimento za gudae; Angel Camp za duhaki orkestar, 1952. KOMORNA: dva gudaka kvarteta, 1929 i 1936; 2 sonate za violinu i klavir, 1929 i 1932; Three Eclogues za 2 klarineta i fagot, 1938; fantazija za flautu, klarinet i fagot.Klavirska suita, 1930.Scenska muzika za Aristofanovu komediju Thesmophoriazuse, 15 brojeva za orkestar i enske glasove, 1933. VOKALNA: oda Carmen Saeculare (Horacije) za zbor i orkestar, 1935; Psalam XCVII za zbor i duhae, 1939; Wine from China, 6 pjesama za muki zbor i klavirski duo, 1945; Lyric Set za sopran, flautu i violu, 1946; solo-piesme. LIT.: C. Reis, Composers in America, New York 1947.

CUSTOS (lat. uvar, engl. direct ili guide; tal. guida; franc. guide ili guidori), znak koji se u rukopisnim zbornicima liturgijske muzike upotrebljavao kao pomagalo za itanje nota. Najprije se nalazio na kraju niza neuma, a kada je usavreno notno pismo i uvedeno crtovlje, nalazio se na kraju crtovlja u onoj visini na kojoj e u iduem retku ili stranici stajati slijedea nota. C. je Cithara octoohorda,1701 A rodjL Szejehralt/Mbezki.odMcb-

-rie

chirzbe De-vL-ze

prvi put uveden u rukopisima XI st., a prihvaen je i kasnije u tiskanim knjigama. Izvoran mu je oblik bio slian nekim jedno stavnim neumama (punctum, pes, guilisma), dananjem mordentu ili se oznaivao slovima (g, eq). A. Vi. CUZZONI, Francesca, talijanska pjevaica, sopran (Parma, 1700 Bologna, 1770). Uenica P. Lanzija, debitirala 1718 u Veneciji kao Dalinda (Pollaro, Ariodante). Pjevala na glavnim opernim scenama u Italiji, a 172226 u Londonu (osobito u Handelovim operama); ondje se izmeu nje i pjevaice Faustine Bordoni razvilo otro suparnitvo. Nastupala je u Beu i Veneciji i ponovo u nekoliko navrata u Londonu; posljednji put 1750, bez uspjeha. ivjela je neko vrijeme u Holandiji, gdje je zbog dugova dospjela u zatvor. Umrla je u siromatvu.
LIT.: P. Giimmer, Francesca Cuzzoni, MGG, II, 1952.

raka, Carmina burana i Trionfo di Afrodita C. Orffa, Les Tentantions de St. Antoine W. Egka i dr. Gostovala u inostranstvu sa operskim ulogama i koncertnim recitalima u Parizu, Wiesbadenu, Baselu, Zurichu, enevi, Beu, Bruxellesu, Bavreuthu, Nttrnbergu, Stockholmu, Tokiju, Moskvi i dr., a nastupala i na mnogim svetskim festivalima. Njene operske i koncertne interpretacije istiu se finom stilskom kulturom, savesnom studijom muzikog teksta i glasovnim kvalitetima preteno lirskog karaktera, s. . K. CVEJI, 1. Nikola, peva, dramski bariton (Dobanovci, Srem 23. XII 1896). Pevanjem se poeo baviti jo kao student Gospodarsko-umarskog fakulteta u Zagrebu, isprva kao lan i solista Akademskog hora Bal-kan, zatim kao lan operskog hora Hrvatskog narodnog kazalita. Prve strune pouke u pe-vanju dobio je od prvaka opere u Zagrebu Jana Oufednika, zatim od Mateja Hubada i najzad u Milanu u koli umetnikog pe-vanja Sammarco. Bio stalni lan Ljubljanske opere 19211925, zatim gostuje u Beogradu, Zagrebu i u ehoslovakoj, gdje je dobio stalni angaman kao lan Opere u Brnu (19301940) i odakle je odlazio na gostovanja u Be, Varavu, Stockholm i Kobenhavn. Posle okupacije SR naputa 1941 Brno i dolazi u Beograd, gde postaje stalni lan i prvak Opere i na toj dunosti ostaje do 1962. God. 19461970 profesor solopeva-nja u Muzikoj akademiji u Beogradu, gde je odnegovao velik broj danas N. CVEJI istaknutih operskih solista. U Cvejievom repertoaru koji obuhvata 87 uloga istiu se kreacije Borisa Godunova (Musorgski), Scarpije (Puccini, Tosca), Mefista (Gounod, Faust), Holananina (Wagner, Holandanin lutalica), Hansa Sachsa (Wagner, Majstori pevai), Hovanskog (Musorgski, Ho* vanina) i Mitka (Konjovi, Kotana). C. je bio veoma aktivan i kao koncertni peva, a naroito kao tuma solo-pesama jugoslo-venskih kompozitora. Raspolagao je glasom izrazito dramskog baritona izjednaenog zvuka; njegove operske kreacije odlikovale su se scenskom sugestivnou i dramskom snagom, s. . K. 2. Vladan, peva, tenor (Ruma 24. IX 1935). Sinovac Nikole. Studije solo pevanja zavrio 1951 na Srednjoj muzikoj koli pri Muzikoj akademiji u Beogradu (N. Cveji) i odmah angaovan za solistu opere u Novom Sadu. Mladodramski tenor zdravog i zvunog glasov nog materijala i velike izdrlji vosti, pevao je skoro sve velike partije tenorskog faha u stan dardnom operskom repertoaru, od Jenjika (Smetana, Prodana nevesta) do Radamesa (Verdi,
Aida). B. D.

CVEJI, Biserka, pevaica, mezzosopran (Jesenice kod Splita, 5. XI 1923 ). Osnovnu i srednju trgovaku kolu zavrila 1946 u Liegeu, potom studirala pevanje na Muzikoj akademiji u Beogradu (J. Rijavec), gde je diplomirala 1953. Jo kao stu dent stupila u Beogradsku operu gde je dosada pevala skoro sve mezzosopranske uloge u reper toaru tog pozorita. Od 1960 je stalni lan Beke dravne opere, a 1961 postala stalni gost Metro politan opere u New Yorku sa kojom je gostovala u nizu gra dova SAD..Meu najistaknuti jim njenim rolama nalaze se arlota i Dulsineja (Massenet, Werther i Don Quichotte), Amneris i Princeza Eboli (Verdi, Aida i Don Carlos), Carmen (Bizet) i Vera Boronel (Menotti, Consul). U oratorijumskim delima pevala u Reguiemu W. A. Mozarta, Stabat mater A. DvoB. CVEJI

CVEJI, arko, peva, bas (Banotar, 5. III 1907). Uz studije na beogradskom Filozofskom fakultetu peva u Akademskom horu Obili, gde se ubrzo istie kao peva i potom ui pevanje kod Pisarevia i Rua. Od 1930 do 1969 stalni lan i prvak Beogradske opere, u kojoj je tumaio oko 60 glavnih basovskih rola, meu . CVEJI kojima se istiu Kecal (Smetana, Prodana nevesta), Don Basilio (Rossini, Seviljski berberin), Varlaam (Musorgski, Boris Godunov), Galicki i Konak (Borodin, Knez Igor), Filip (Verdi, Don Carlos) kao i itav niz uspelih kreacija u domaim ope rama Kotana i Seljaci (Konjovi), Ero s onoga svijeta (Goto vac), Analfabeta (Lhotka-Kalinski), Pokondirena tikva (Logar) i dr. Gostovao kao operski i koncertni peva u Nemakoj, vajcarskoj, ehoslovakoj, Grkoj, Bugarskoj i dr. Sudelovao i u mnogim oratorijumskim izvoenjima. C. je sa dramatskom uverljivou i velikim smislom za karakterizaciju kreirao mnoge likove kako

buffo stila tako i ozbiljnog anra. S. . K. CVEK, Leopold, kompozitor i uitelj (Idrija, 9. XI 1814
MUZ. E., I. 25

Ljubljana, 2. IX 1896), u muzici samouk. Kompozicije su mu

386

CVEK CYMBALUM
of Yugoslavia, Creating a wider interest in Traditional Music, 196 vanska glasba v zgodovini evropske glasbe, Muzikoloki zbornik, 19 Opern im Theater von Ljubljana, Acta Janakiana, I, 1968; Contr ouestion de la technigue d'execution des cotnpositions de jacobus Ga, antiqua-Colloquium Brno, 1968; Gustav Mahler Saison 1881J1882 Musik des Ostens, 1969, 5; Le opere di Verdi al Teatro Nobile di L del I mo Congresso internazionale di studi verdiani, 1969; South in the History of European Music, IMS Report of the X th Congre; Ljubljana 1970. Biografski prilozi u: MGG, VIXIV; Encicl. muica Ricordi IIV; Encvclopedie de la musique Fasquelle, I] venski biografski leksikon, IXX; Muzika enciklopedija, III Enciklopedija Jugoslavije; Enciklopedija Leksikografskog zavoda, lanci u: Slovenska glasbena revija; Nai razgledi; Zvuk; Slavonic F los; Musical America; Acta musicologica; Fontes artis musicae.

tehniki jednostavne, melodika bliska slovenskoj narodnoj pjesmi. Neka su mu djela ostala u rukopisu.
DJELA: tri latinske mise (Missa in C, F, G); 10 Tantum ergo u dvije zbirke; Gradual in ofertorij; Mapevi k pesmam za cerkev, solo in kratek as; Napevi za svete pesmi; 12 crkvenih pjesama; 5 boinih pjesama. D. Co.

CVETKO, 1. Dragotin, muzikolog (Vuja vas, Ljuto-mer, 19. IX 1911 ). Studirao na Konzervatoriju i Filozof skom fakultetu univerziteta u Ljubljani, gdje je 1938 promovirao. Studij kompozicije nastavio na Majstorskoj koli Konzervatorija u Pragu, na odjelu za etvrtstepenu muziku, i na Institutu za muziki odgoj. God. 193843 honorarni predava i zatim docent na Akademiji za glasbo u Ljubljani, 194445 lan kolegija Znanstvenog instituta, 194552 izvanredni i od 1962 redovni profesor za muziku historiju na Akademiji za glasbo. Od 1962 redovni je profesor za slovensku i noviju opu historiju muzike i predstojnik odjela za muzikologiju Filozofskog fakulteta u Ljub- Jjani. lan je i potpredsjednik Meunarodnog muzikolokog drutva (Basel) i lan znanstve- nog savjeta. Meunarodnog in- stituta za komparativne muzike studije i dokumentaciju (Berlin). Redovni je lan Slovenske akademije znanosti D. CVETKO in umetnosti i dopisni lan Srpske akademije nauka. Sudjelovao je na mnogobrojnim meunarodnim muzikolokim kongresima i simpozijima, predavao na nizu univerziteta i radija u Evropi i drugim kontinentima. C. se najprije bavio teorijom i historijom muzikog odgoja, ali se zatim posvetio muzikoj historiji, osobito slovenskoj. Na tom je podruju postigao znaajne rezultate, izloene u nizu veoma zapaenih monografija i rasprava. Slui se modernim komparativnim metodama i drugim tekovinama suvremenog muzikolokog znanstvenog tumaenja. Prije Drugog svjetskog rata bavio se i komponiranjem, pa je napisao vie komornih i klavirskih djela, solo-pjesama i zborova.
DJELA. KNJIGE: Problem obega muzikalnega vzgajanja ter izobraevanja (disertacija), 1938; Risto Savin. Osebnost in delo, 1949; Davorin Jenko i njegovo doba, 1952; Odmevi glasbene klasike na Slovenskem, 1955; ivot i rad kompozitora Rista Savina, 1958; Zgodovina glasbene umetnosti na Slovenskem, 3 sv.j 195860; Academia Philharmonicorum Labacensis, 1962; Muzika kultura u Sloveniji, u knjizi Historijski razvoj muzike kulture u Jugoslaviji, 1962; Stoletja slovenske glasbe, 1964; Jacobus Gallus Carniolus, 1965; Histoire de la musiaue slovene, 1967. Uredio: Skladatelji Gallus-Plautzius-Dolar in njihovo delo, 1963, Gallus, Harmoniae morales, 1966; Gallus Moralia, 1968; IMS Re-port of the X^ Congress Ljubljana 1967, KasselLjubljana 1970; Muzikoloki sbornik, I VI, 19651970. RASPRAVE (izbor): Sodobna eka in slovaka glasba, Ljubljanski zvon, 1938; Problem popularizacije muzikog vaspi-tanja, Muziki glasnik, 1939; Problemi umetnostne kritike, Ljubljanski zvon, 1940; Petar Konjovi. Njegovo delo in pomen, Slovenska glasbena revija, 1953; Janez B. Novak in njegov Figaro, Gledaliki list Drama, 1953; Jacobus Gallus and His Music, Slavonic Review, 1953; Operna tvorba Petra Konjovia, Naa scena, Novi Sad 1953; F. S. Vilharjevi stiki s Slovenci, Naa sodobnost, 1954; The problem of National Style in South Slavonic Music, Slavonic Review, 1955; Le Rdle de la musiaue a la portee de tous, La Musique dans Peducation, Faris 1955; Mozart in Slovenci, Naa sodobnost, 1956 i Zvuk, 1956; Mozarts Einfluss auf dieslowenische Tonkunst zur Zeit der Klassik, Mozart Jahrbuch, Salzburg 1957; The Renaissance in Slovene Music, Slavonic Review, 1957; J. B. Novak, ein shzvenischer Anhdnger Mozarts, Kongress-Bericht, Graz i Koln 1958; Ein unbekanntes inventarium librorum musicalium aus dem Jahre 1620, Kongressbericht, Kassel, 1959; Les Formes et les resultats des efforts musicologiauesyougoslaves, AKi, X 959; Instruction in Music as Part of General Education, Music East and West, 1961; National Sources, Their Functions and Interpretations in Musicology Research, Papers Read at the Joint Congress Cambridge 1959, 1961; Testimonianza diPaolo Santonino sulle condizioni della muica in Slovenia verso la fine del secolo XV, publ. Ettore Desderi, 1963; Lajunzione della muica della formazione estetica delVuomo, Rassegna di pedagogia, XXXI; Le Motif de Figaro dans la musique slovene, Le Livre slovene, I/i, 1962; Le Nationalisme musical etlamusique universelle, Colloque International pour la sociologie de la musique contemporaine, 1963; Chopin chez les Slovenes au XIX e siecle, The Book of the First International Musicological Congress Devoted to the Works of F. Chopin, 1963; The Problem of the Process of Listening to and of Making Western and Indian Music, Music East and West, 1966; Jacobus Gallus a Olomouc et a Prague, Sbornik praci Filosoficke fakultv brnnske universitv, 1965; Joannes Baptista Dolar, Hudebni veda, 1966; La Musiaue slovene du XVI e au XVIII e sUcle, Muica antiqua Europae orientalis, 1966; // Tamerlano de Giuseppe Clemente Bonomi, Essavs presented to E. Wellesz, 196I6; Le Probleme du rythme dans les oeuvres de Jacobus Gallus, Festschrift B. Stablein, 1967; Znailnosti in rezultati sloven-skega glasbenega dela v letu 1948, Zgodovinski asopis, 1967; Leges Academiae Phil-Harmonicorum Labaci metropoli Carnioliae adunatorum, Acta musicolo-gica, XXXIX, 1967; Zaetek slovenske odrske glasbe, Dokumenti Slovenskega gledalikega muzeja, III, 1967; Contribution a la auestion sur Vannee de la fon-dation de VAcademia Philharmonicorum Labacensis, Festschrift W. Wiora, 1967; Die Quellen zur Biographie von J. B. Dolar, Acta congressus historiae slavicae Salisburgensis, 1968; Die Musik der sloivenischen Protestanten, Geschichte, Kultur und Geisteswelt der Slowenen, I, 1968; Das erste slozvenische Gesangbuch, Jahrbuch ftir Liturgik und Hvmnologie, 1968 isearch into the Folk Music

2. Ciril, dirigent i kompozitor (Vuja vas, Ljui I 1920 ). Brat Dragotina. Uz pravo studirao dir kompoziciju na Akademiji za glasbo u Ljubljani; u c se zatim usavravao na Konzervatoriju u Pragu (P. E u Parizu. God. 194547 dirigent komornog zbora i ef odjela Radio-Ljubljane, 194751 ef muzikog odjela -filma (194951 umjetniki direktor), 195155 dirigen tor Opere i Filharmonije u Mariboru. Od 1956 ponov ljani dirigent Opere i 196569 direktor Slovenske filr God. 194667 vodio na Akademiji za glasbo Operni od 1956 predaje osnove dirigiranja. Dirigent s opsenim opernim i koncertnim reperto posveuje osobitu panju tehniki preciznoj izradi i sti noj interpretaciji djela. Osim u zemlji s uspjehom je n u inozemstvu. Kao kompozitor odaje tenju za suvi muzikim izraavanjem. C. djeluje i kao muziki publ je glavni urednik Koncertnog lista Slovenske filharmor je muziki urednik asopisa Nai razgledi.
DJELA. ORKESTRALNA: Andante patetico za gudaki orks Kurent za gudaki orkestar, 1947; Otroka suita, 1948; Tri miniatm i komorni orkestar, 1951. Tri miniature za klavir. VOKALN^ rdee za recitatora, zbor i orkestar, 1951; Deset upanievih ugan klavir, 1954; Tri pesmi za duboki glas i klavir, 1958; zborovi. F; zika. SPISI. Knjige: Opera in njeni mojstri, 19631 Pogled v glasbej 1964. lanci i kritike.

CVIJANOVI, Joco, dramski glumac i operni pjev (Gornji Miholjac, 17. VIII 1888 Zagreb, 1945). P; io kod Andre Mitrovia u Zagrebu (1909) i odmah i u operni zbor. God. 191011 lan operne trupe ai a s kojom je nastupao u gotovo svim veim gradovirr 191114 pjevao i glumio u sastavu Novosadskog pozo 1915 ponovno lan opernog zbora i 191829 solist Zj opere. Uz brojne dramske i operetne uloge ostvario vie likova. Istakao se kao Mehmed Sokolovi (Zajc, Nike Zrinjski), Nikola (Albini, Barun Trenk), Nando (D'Albei Uni), Ovlur (Borodin, Knez Igor) i Beppo (Leoncavallo, ci). Nastupao je i na koncertnom podiju. CVJETIANIN, Rua, operetna pjevaica (Zagre 1916 ). Pjevanje uila kod M. Majcena, I. Arnold i M na muzikoj sceni debitirala 1933 u Zagrebu kao Angelt Grof Luksemburg). God. 193355 solist Hrvatskog J kazalita, 195569 kazalita Komedija u Zagrebu. U te dugogodinje umjetnike karijere ostvarila niz prvih c uloga u kojima se istakla kao dobro kolovana pjevaica glumica. Njene glavne kreacije bile su u operetama imi ( ak prosjak (Millocker), Ptiar (Zeller), Grofica Marica Q Udovica iz Melonezije i eva (Lehar), Mam'zelle Nitouche Havajski cvijet (Abraham), Na zelenoj livadi (Bene) i domaem repertoaru Barun Trenk (Albini), Mala , (Tijardovi), Napred nai i Kaj nam pak moreju (H: Reci tko si (imaek) i dr. Nastupala je u manjim opernim 1 a s uspjehom je gostovala i na operetnim pozornicama / Njemake. CYMBALUM (gr. xufA<3aAov kvmbalon), 1. koc Grka i Rimljana udaraljka, vrsta inele sa svinutim rubor

CYMBALUM

CYMBALUM CZY
trebljavali su je najvie tako da je isti svira jednom rukom udarao o objeen c, a u drugoj drao neki duhaki instrument. 2. Od IX st. zvoni, osobito u samostanima, gdje slui za pozivanje redovnika k stolu. CZAKAN (csakan; e. akan; mad. csdkdny), duhaki instrument, vrsta uzdune flaute. Sastoji se od frule sa est rupica, ugraene u dugu palicu, tako da nalii tapu za etnju. Gradi se obino u (visokom) As, rjee u B. Biljei se c1/3, a zvui malu sektu vie: as1des1. Podrijetlo je neizvjesno. _U poetku XIX st. javlja se u ekoj. Oko 1830 vrlo popularan u Austriji (prvi put se spominje 1808) i u Madarskoj. Kao pronalaza navodi se Anton Heberle (na kon-certnom programu u Veszpre-mu, 28. V 1816). Kompozicije za c. pisao je Janos Keresztelv Hunvadi, a kolu zacz.E. Krah-mer (poznat i kao virtuoz na czakanu), koji razlikuje beki i bratislavski tip instrumenta.

387

LIT.: H. Steger, Beitrage zu C. Czernvs Leben und Schaffen (disertacija; s popisom svih djela), Miinchen 1925. A. Hasenohrl, Czernvs solistische Klavierwerke (disertacija), Wien 1927. D. Giocondo Fino, Carlo Czernv un grande pedagogo del pianoforte, II Monumento, 1927. G. Schunemann, Czernvs Erinnerungen an Beethoven, Neues Beethoven Jahrbuch, 1939. W. Kahl, Karl Czernv, MGG, II, 1952. R. Haas, Carl Czernv, Muica, 1957.

CZERVVENKA, Oskar, austrijski pjeva, bas (Linz, 5. VII 1924 ). Na opernoj pozornici debitirao 1947 u Grazu kao Eremit (Weber, Strijelac vilenjak). Od 1951 lan Dravne opere u Beu, 1953 nastupio na festivalu u Salzburgu i 1959 u Glvndebourneu. Od 1959 pjeva na njujorkom Metropolitanu i od 1966 na Dravnoj operi u Hamburgu, gdje je nastupio u glavnoj ulozi na praizvedbi opere Jacobowsky und der Oberst (Klebe). CZIBULKA, Alphons, madarski kompozitor (Szepes-Varallya, 14. V 1842 Be, 27. X 1894). Najprije pijanist, posvetio se kasnije dirigiranju, pa je djelovao na raznim bekim kazalitima, u Innsbrucku i Trstu. Niz godina bio je vojniki kapelnik u Pragu i Beu.
DJELA. Vie od 300 orkestralnih kompozicija, najvie plesova, medu ko jima su: Stefanie-Gavotte; Ldndliches Hochzeitsfest; Danse de lutinsi Liebestraum nach dem Bali. Operete: Pfingsten in Florenz, 1884; Der Jagdjunker, 1885; Der Gliicksritter, 1887; Gil Blas von Santilanna, 1889; Der Bajazzo, 1892; Monsieur Hannibal, 1893.

CZONKA, Paul, kubanski kompozitor austrijskog podrijetla (Be, 24. X 1905). Muziki studij zavrio u Beu, 1936 osnovao i vodio vlastitu opernu druinu u Salzburgu. Od 1938 djeluje u Habani kao nastavnik i muziki kritiar. Kubanski je dravljanin od 1948.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, 1943 i 1949; Concierto cubano No. 1 za klavir i orkestar, 1946; Concierto cubano No. 2 za violinu i orkestar, 1950; Concierto cubano No. 3 za orkestar, 1953; preludij i fuga, 1943; Variaciones fantasticas, 1945; Estudios sinfonicos, 1953; Nocturno espanol za klarinet i orkestar; Danza di Salame za 2 klarineta i orkestar; Concertino za obou i fagot. Muzika za komorne sastave (gudaki kvartet) i klavir. Scenska muzika. Zborovi; solo-pjesme. Dvije mise i dr.

CZERNY, Carl, austrijski pijanist (Be, 20. II 1791 15. VII 1857). Sin i uenik pijaniste i pedagoga Wenzela Czernvja i ak Beethovenov (180003). Cz. je ve kao petnaestogodinji mladi bio ugledan uitelj klavira u Beu, pa je u toku vremena odgojio mnoge odline pijaniste (F. Liszt, S. Thalberg, Th. Dohler, Th. Kullak, A. Jaell). Czernvjeva saopenja o Beetho-venu upotrebio je A. W. Thaver u Beethovenovoj biografiji. Pisao je veinom instruktivna djela za klavir. Czernvjeve su etide vrlo pogodne za usavravanje C. CZERNY klavirske tehnike kod uenika, pa se i danas mnogo upotrebljavaju.
DJELA (preko iooo opusa): simfonija; uvertire; koncerti. Komorne kompozicije. Scenska djela. Kompozicije za klavir. Zborovi; pjesme. INSTRUKTIVNA (za klavir): Die Schule der Geldufigkeit op. 299; Die Schule des Legata und Staccato op. 335; 40 tdgliche Studien op. 337; Die Schule der Verzierungen op. 355; Die Schuledes Virtuosen op. 365; Die Schule der linken Hand op. 399; Die Schule des Fugenspiels und des Vortrags mehrstimmiger Sdtze op. 400; Vollstdndige theoretisch-praktische Pianoforte-Schule op. 500; Kleine iheoretisch-praktische Pianoforte-Schule fur Anfdnger op. 584; Die Vorschule zur Fingerfertigkeit op. 636; Die Kunst der Fingerfertigkeit op. 740; 100 leichte VJbungsstiicke op. 729; 160 achttaktige Ubungen op. 821 i dr. SPISI: Vollstdndiges Lehrbuch der musikalischen Composition, 4 sv., 1834 i Umriss der ganzen Musikgeschichte op. 815, 1851.

CZY, Henryk, poljski dirigent i kompozitor (Grudziadz, 16. VI 1923 ). Na Visokoj muzikoj koli u Poznanu zavrio 1952 studij kompozicije (T. Szeligowski) i dirigiranja (W. Bierdiajew). Dirigentsku karijeru zapoeo na radio-stanici u Bydgoszczu, a zatim je djelovao u Poznanu i Katowicama. God. 195761 dirigent Filharmonije u Lodu i opere u Varavi te od 1961 dirigent i umjetniki direktor Krakowske filharmonije i ujedno profesor na Visokoj muzikoj koli. C. se istie kao pobornik suvremene muzike; posebno je zasluan kao interpret djela poljskih kompozitora.
DJELA. ORKESTRALNA: Uvertira, 1954; Triptih, 1948; Simfonijske varijacije na poljsku temu, 1950; Rondo za klavir i mali orkestar, 1952. Kvartet za duhake instrumente, 1950. Opera-moralitet Bialowlosa, 1962; opera Der Kynologe am Scheidezueg, 1969. VOKALNA: kantata Wesele, 1962; zborovi; solo-pjesme. Scenska i filmska muzika. Obrade narodnih napjeva.

AKOVI-VRHOVINSKI, Franjo Ksaver, kompozitor i flautist (Zagreb, 18. I 1789 21. II 1865). Muziku uio u Zagrebu. Kao flautist sudjelovao na muzikim priredbama u Zagrebu, Njemakoj i Austriji. Jedan od utemeljitelja muzikog drutva Musikverein (kasnije Hrvatski glazbeni zavod), mnogo je pridonio razvitku muzikog ivota u Zagrebu.
DJELA. ORKESTRALNA: Poloneza; etiri hrvatska kola; Dvoranke (hrvatski valceri); nekoliko varijacija na narodne napjeve za flautu i orkestar. Kompozicije za flautu. LIT.: /. Kukuljevi Sakcinski, Slovnik umjetnikah jugoslavenskih, Zagreb 1858. A. Goglia, Franjo Ksaver akovi-Vrhovinski, mjesenik Zagreb, 1941. K. Ko.

ADE, Marijan, muziar i kapelan (? Stina, 18. XI 1718). Studirao kod isusovaca u Ljubljani; kapelan u Trebnju, kasnije odlazi u samostan Stina. Uz ostalo napisao muzike take za dramu Amazon christiana seu s. Rasalia (1709), koja je bila izvedena u isusovakom kazalitu u Ljubljani. adeeve kompozicije se ni^u sauvale.
LIT.: V. Steska, Nai glazbeniki v ljubljanskih jezuitskih dramah, Cerkveni glasbenik, 1935. Isti, Jezuitske olske drame v Ljubljani, Mladika, 1935. D. Co.

AJKOVSKI, Boris Aleksandrovi, sovjetski kompozitor (Moskva, 10. IX 1925 ). Studij klavira i kompozicije zapoet na muzikoj koli Gnjesin nastavio 1948 na Konzervatoriju u Moskvi (Mjaskovski, ostakovi, ebalin). Diplomirao 1949.
DJELA. ORKESTRALNA: dvije simfonije, 1947 i 1962; simfonijeta za gudae, 1953; Concertino za klarinet, 1957; fantazija na ruske narodne napjeve, 1950; Slavenska rapsodija, 1951; Capriccio na engleske narodne pjesme, 1954; uvertira, 1957. KOMORNA: dva gudaka kvarteta, 1954 i 1961; gudaki trio, 1955; klavirski trio, 1952; klavirski kvintet, 1962; 2 sonate za violinu i kla vir, 1952 i 1959; sonata za violonelo i klavir, 1957; sonata za violonelo solo, 1946. Sonata za klavir, 1952; 2 sonatine za klavir, 1944 i 1947. Opera Zvijezda (neizv.), 1949. Filmska muzika.

AJKOVSKI (ajkovskij), Pjotr Ilji, ruski kompozitor (Kamsko-Votkinsk, 7. V 1840 Petrograd, 6. XI 1893). U roditeljskom domu dolazi u prvi dodir s muzikom. Ve u djetinjstvu

Kua u Klinu gdje je kompozitor proveo posljednje godine ivota. Danas muzej ajkovskoga

oituje se uz to njegova osobita ivana osjetljivost; ona e ga pratiti kroz itav ivot. Tako je i odlazak na kolovanje u Petrograd izazvao kod desetogodinjeg djeaka ozbiljne duevne potrese zbog rastanka s majkom. Ondje je pohaao pravnu kolu, a 1859 stupio je u slubu u ministarstvo pravosua. God. 1862 upisao se na Konzervatorij u Petro-gradu, a idue je godine napustio namjetenje i potpuno se posvetio muzici. Na razvoj mladog ajkovskog osobito mnogo utjee A. Rubinstein, njegov nastavnik kompozicije. Uz njega bili su mu profesori N. I. Zaremba (teorija) i A. A. Gherke (klavir). U doba studija na Konzervatoriju . upoznaje i muzikog kritiara H. A. Larochea, koji je kasnije nesebino propagirao njegova djela. Po zavretku muzikog kolovanja (1865) prima mjesto nastavnika na Konzervatoriju u Moskvi (186677). God. 1872 76 C. je kritiar novina Pycc-Kue eedoMoemu, zalaui se za napredne muzike ideje. U to vrijeme dolazi u doticaj sa lanovima Petorice. Premda ne odobrava potpuno njihov stav i ne postaje lanom skupine, . neke od njih mnogo cijeni. Tako upravo na nagovor M. Balakireva i V. V. Stasova pie u tim godinama nekoliko programnih orkestralnih djela (PoMeo u fl,wcyjibemma, Eypn). U to doba mnogo komponira ^brojne orkestralne i klavirske kompozicije, 3 gudaka kvarteta, 4 opere, balet, zborovi, pjesme, zbornik Pedeset ruskih narodnih pjesama za klavir etvo-

P. I. AJKOVSKI

roruno). /, r-j, j sr J Na p or an r a d i o sa ml je no s t , ' ' ^ s /l i ( ^ A ^ koju je u Moskvi usprkos brojnim znancima stalno osjeao, a posebno nesretan brak (1877), dovode njegov osjetljivi ivani sustav do potpune iscrpenosti. On neodoljivo tei za samostalnou u linom i umjetnikom ivotu. Stoga odlazi u inozemstvo; kasnije naputa i slubu na Konzer vatoriju. Otada provodi zimske mjesece redovito u Italiji, Francuskoj, Njemakoj ili Austriji, a ljeto najee u Rusiji kod svoje sestre. Takav materijalno neovisan ivot omoguila je ajkov-skom izdana i stalna novana pomo imune ljubiteljice muzike Nadede von Meck koja se oduevila njegovom umjetnou. Izmeu njih razvilo se neobino prijateljstvo; nisu se nikada po njenoj izriitoj elji lino upoznali; saobraali su jedinoputem pisama (3 sv. pisama, Moskva 193436). God. 1885 . se nastanio nedaleko od Klina u dvorcu Majdanovu (1892 u samom Klinu). Posljednjih godina ivota (od 1887) . je svladavi plahost esto javno nastupao kao dirigent vlastitih djela. God. 188889 poduzeo je turneju po Evropi (Prag, Berlin, Leipzig, eneva, Pariz, London), a 1891 gostovao je u Sjevernoj Americi. Ujesen 1893, na vrhuncu slave, poznat i cijenjen u Evropi i u Americi, nenadano umire od kolere.

390

AJKOVSKI
evropske klasine i romantine muzike, iako njegov govor i u tim kompozicijama gotovo uvijek odie duho umjetnosti. Stvaranje ajkovskog i Petorice ne stoji u sup Naprotiv, oni se meusobno dopunjuju: dok su pripadnici gomilice najjai u djelima programnog karaktera i n kazalita, . je prvi veliki ruski majstor simfonije, kc komorne muzike. . je oitovao rijetku mnogostranost; gotovo u svim muzike literature ostavio je djela znatne umjetnike vri ali veliina njegova talenta manifestira se najjasnije u simf osobito u tri posljednje: IV, V i VI. Po intenzitetu di napetosti, istoi lirike, cjelovitosti i neposrednosti n izraza idu te tri velike simfonije meu najvrednija muzi u drugoj polovici XIX st. U svakoj od njih . na posebi opisuje traginu borbu ovjeka sa sudbinom, pred kojo; spasa. Poetna muzika misao IV i V simfonije mogla b zvati motiv udesa; u obje se ta fatalna tema pojavljuje koliko mjesta te pridonosi cjelovitosti kompozicije, upo sluaoca da neumoljiva sila fatuma poput Damoklova rr nad glavom i stalno, postojano truje duu (iz pisma ' von Meck). Lajtmotiv fatuma . je osobito uspjeno ra V simfoniji; ondje se on mijenja, postepeno postaje sve da u zavrnom stavku zablista u pobjednikom ritmu kc Meutim, dok osnovna ideja IV i V simfonije zavrava u u da na svijetu ima jednostavnih ali snanih radosti i da s ipak moe (iz pisma Nadedi von Meck), VI simfonija ne ; svjetlijim raspoloenjem; u finalu te svoje najpoznatije ki ije . se preputa bolnom razmiljanju o beznadnosti borbe sa sudbinom. U VI simfoniji, patetinoj, ocrtao je nik tragiku svoga nesretnog ivota. Moda se obiljeja naravi nigdje tako jasno ne oituju kao ovdje: neodoljivi za smirenjem i sreom, dramatski sukob sa ivotnom ; topao lirski osjeaj i sklonost k matanju. Osebujni sa< simfonijske drame zahtijevao je i posebnu formalnu izg nakon dramatske napetosti I stavka originalni Allegro con u 5/4 mjeri, donosi olakanje. Opsenim treim stavkom i ritam koranice, a patetini finale s oznakom Adagio la nagovjetava okrutnost sudbine. Uz simfonije . je za orkestar napisao i nekoliko prog uvertira, formalno uravnoteenu i uspjelu serenadu za j popularni Hma/ihaHCKoe Kanpuuuuo te 4 suite, od kojih nosi naslov Monaprnuana; u njoj je veoma ukusno obradio kestar neke krae Mozartove klavirske i zborne komp ' . je prvi veliki ruski majstor koncerta. Najpoznatiji, i vredniji su Koncert za klavir i orkestar u b-molu op. 23 te I za violinu i orkestar u D-duru op. 35. Koncert za klavir 1 je romantina kompozicija, monumentalno koncipirana, i poletna. U I i III stavku nalazi se u njoj po jedan citat iz folklora. Violinski koncert, u kojemu je - majstorski isJ sve tehnike i muzike mogunosti instrumenta, zahvaljuje popularnost prvenstveno melodijskoj ljepoti tema; ritarr podsjea na ritam ruskog narodnog plesa. U svojim operama . je teio za realnim prikazivanjem lj osjeaja; elio je ocrtati psiholoke sukobe i opisati tragedi u intimnom ivotu pojedinca uzrokuje nesmiljenost udes; volio monumentalnost i teatralnost velike opere, a i sutinj nerove ideologije bila mu je strana, premda je paljivo pro i njegov orkestar i sistem lajtmotiva. Naravi ajkovskoga n

Kompozitorova radna soba u Klinu

Nestalan i nemiran, bolesno osjetljiv, . je samo u rijetkim asovima svog ivota bio sretan. esta razoaranja dovela su ga do uvjerenja, da ljudskim ivotom upravlja sudbina, nemilosrdni fatum, koji prijei pojedincu da postigne zadovoljstvo i sreu. Neispunjena enja da stekne unutranji mir osnovna je tragika njegova ivota i, kao najznaajnija psiholoka karakteristika, oituje se i u njegovu stvaralakom opusu. Svojom muzikom . je izrazio najrazliitije ljudske osjeaje, od patetine dramatike do njene lirike, nastojei uvijek postii ivu neposrednost muzikog govora. esto je gotovo genijalnom snagom i uvjerljivou, i u operama i u orkestralnim kompozicijama, doarao duboke, skrivene psiholoke procese. U njegovim najzrelijim djelima ne susreu se izvanji efekti; u njima formal nim razvojem kompozicije upravlja organska povezanost muzikih misli. Bogatstvo harmonija svjedoi o utjecaju kasnog romantizma, a iroka raspjevanost melodijske linije esto ima izvor u melodici narodne pjesme. Na oblikovanje muzikih misli ajkovskog djelovali su veinom romantini autori od R. Schumanna i F. Chopina do francuskih opernih kompozitora (G. Bizet, J. Massenet, Ch. Gounod). Ali on je uspio asimilirati sve te utjecaje i stvoriti djela originalnog sadraja i individualnog muzikog jezika. Od svih kompozitora najvie je cijenio W. A. Mozarta, osobito zbog izvanredne dramatinosti njegovih opera. Odreujui poloaj ajkovskoga u razvoju ruske muzike potkraj prolog stoljea, jedni su tvrdili da je njegov rad u suprot nosti s idejama ruske nacionalne kole, odnosno Petorice. Proglaivali su ga Evropljaninom koji se oslanja iskljuivo na elemente zapadnoevropske kulture. Drugi su naprotiv dokazivali da se i ., kao i pripadnici Balakirevljeva kruga, u svome kompozitorskom radu nastoji to vie pribliiti duhu ruske narodne pjesme. Sam . nedvojbeno je izrazio svoju pripadnost nacionalnom smjeru u ruskoj muzici, kad je zapisao: Ruski elementi u mcjoj muzici, tj. harmonijski i melodijski postupci srodni postupcima iz narodnih pjesama, posljedica su okolnosti, to sam odrastao u zabitnu kraju i ve se od najranijeg djetinjstva napajao neobjanjivom krasotom karakteristinih osobina ruske narodne muzike,

crn

Klavirski izvadak iz baleta Labue jezero, autograf

to strastveno ljubim ruska obiljeja ma gdje se pojavila, to sam jednom rijeju Rus u najpotpunijem smislu te rijei. O tome svjedoe i citati ruskog folklora u njegovim djelima. Ali za razliku od Petorice, . se ee i uspjenije slui oblicima zapadno-

je odgovarao tip lirske opere. Od deset njegovih opera o su se na svjetskim pozornicama dvije: Esienuu OHMUH i IJu dana, obje na libreta raena po Pukinu. Operu Eeieuuit C nazvao je . nizom lirskih slika, to potpuno odgovara kari

AJKOVSKI AKAREVI
djela. Radnja te poetine opere poiva na sukobu osjeaja glavnih junaka sa ivotnom zbiljom, koja im prijei da postignu sreu. Glavni likovi, osobito Tatjana, muziki su uspjeno ocrtani, a cijelo se djelo odlikuje jedinstvom lirskog raspoloenja. Neposrednost melodike i duboka osjeajnost glavne su karakteristike i ovog djela. Psiholoki sukobi kao i bezizgledna borba s udesom osnova su i libretu opere FIuKoean daMa, u kojoj se muzika graa temelji na principu lajtmotiva. Dramatska napetost muzike raste od prve do posljednje slike ocrtavajui osnovni sukob i slikajui ujedno ivot petrogradskih velikaa, sredinu u kojoj se odvija radnja opere. IluKoean daMa istie se medu ostalim operama ajkovskog posebno paljivo izraenom instrumentacijom, na koju je utjecao orkestar R. Wagnera. . je napisao i tri baleta: muzika, puna ljupkosti i drai, lagane melodike, gibljiva ritma i ukusne instrumentacije, postigla veliku popularnost. U komornom opusu ajkovskog istie se Klavirski trio u amolu posveen uspomeni na N. Rubinsteina. U gudakom sekstetu Souvenir de Florence istie se polifono voenje dionica. . je ostavio i velik broj klavirskih djela. Veinom su to krae kompozicije programnih naslova, najee plesna oblika (valceri). U njima se gdjekad osjea i utjecaj salonske muzike. Solo-pjesme ajkovskog raznovrsne su i bogate po sadraju. Sve karakteristike njegove muzike oituju se i u tim kratkim kompozicijama, medu kojima se nalaze lirske slike, slobodna matanja, male drame, kao i pjesme izgraene na izrazito plesnom ritmikom obrascu (valcer). U njima nadovezuje . na stvaranje Glinke i Dargomiskog. ajkovskom pripada istaknuto mjesto u povijesti ruske muzike. On je uz Petoricu najvei ruski kompozitor XIX st., prvi koji je uspio sretno stopiti tekovine zapadno-evropske kulture s duhom i znaajkama ruske muzike umjetnosti, kao i prvi ruski kompozitor, ija su djela i izvan domovine postigla popularnost u veem dijelu kulturnog svijeta. Mnoge kompozicije ajkovskog idu meu najvrednija, a i najpopularnija djela kasne romantike.
D J EL A . O RK ES T RA L NA. es t si mf on ija: I , u g -mo lu (3 U M H U E e pesu ) op. 13, 1868; II, u c-molu (Ukrajinska) op. 17, 1873 (druga redakcija 1879 80); III, u D-duru (Poljska) op. 29, 1875; IV, u f-molu op. 36, 1877; V, u emolu op. 64,1888 i VI, u h-molu (Flamemunecnaji), 1893. Simfonija Mawpped (Byron) op. 58, 1885; simfonijska pjesma <>amyM op. posth. 77, 1868. Tri koncerta za klavir: I, u b-molu op. 23, 187475; I I , u G-duru op. 44, 187980 i III, u Es-duru op. posth. 75, 1893. Koncert za violinu u D-duru op. 35, 1878; M.eA.auxoAUHecKancepeHada za violinu i orkestar ub-molu op. 26, 1875; Bapuatfuu na meMy P OKORO za violonelo i orkestar u A-duru op. 33, 1876; Valse-Scherzo za violinu i orkestar u C-duru op. 34, 1877; koncertna fantazija za klavir i or kestar u G-duru op. 56, 1884; Pezzo capriccioso za violonelo i orkestar u h-molu op. 62, 1887. Uvertire: P UMAHHB e K oamee bez op ., 186 4; uvertira u F-du ru bez op. 1865; koncertna uvertira u c-molu bez op., 1866; sveana uvertira na dansku nacionalnu himnu op. 15, 1866; uvertira Fpo3a za dramu N. Ostrovskog op. posth. 76, 1866; uvertira 1812 zob op. 49, 1880. etiri suite: I, u D-duru op. 43, 187879. II, u C-duru op. 53, 1883; III, u G-duru op. 55, 1884 i IV, Mouapmuana op. 61,1887. Allegro vivo 1864; Andantema non troppo, 186364; Agitato 186364. Fantazije-uvertire: PoAteo u JljtcyAbemma; Eypn, 1873 i FaMAetn 1888, Serenada posveena N. Rubinsteinu, 1872; CnaenHCKuu Mapiu 1876; fantazija <Ppa/mecKa da PUMUHU, 1876; MmaAbnHCKoe Kanpunuuo, 1880; serenada za gudaki orkestar u C-duru, 1880; TopMcectneeHHbiu KopoHauuoHHbiu, Mapiu i% %3,\3AeiUH, u G-duru, 1884; simfonijska balada Boeeoda 1891-KOMORNA. etiri gudaka kvarteta: I, u D-duru op. 11, 1871; II, u F-duru op. 22, 1874; III, u es-molu op. 30, 1876 i IV, u B-duru (u jednom stavku) bez op., 1862. Andante molto za gudaki kvartet, 186364; Allegretto u E-duru za gudaki kvartet bez op., 1864; Souvenir de Florence za gudaki sekstet op. 70, 188790; Allegro ma non tanto za gudaki kvintet, 1864; preludij za gudaki kvintet, 1863 64; Allegretto za gudaki trio, 186364; Allegro za klavirski sekstet, 1864; klavirski trio u a-molu (posveen N. Rubinsteinu) op. 50, 188182; Adagio molto za harfu i gudaki kvartet, 186364; Adagio za duhaki oktet, 186364; Allegro za septet, 186364; Adag io za 4 roga, 18 64. KLAVIRSKA: sonata u cis-molu op. posth. 80, 1865; sonata u G-duru op. 37a, 1878; Valse, 1854; Scherzo a la russe i Impromptu, 1867; Souvenir de Hapsal, 1868; Valse caprice, 1868; Romance, 1868; Valse-Scherzo, 1870; Capriccto, 1870; Reuerie, Polka, Mazurka, 1870; Nocturne i Humoresgue, 1871; 6 kompozicija (Reverie, Humoristiki scherzo, Albumblatt, Notturno, Capriccioso, Tema s varijacijama) , 1873; est kompozicija na jednu temu (preludij, fuga, impromptu, pogrebna koranica, mazurka, scherzo), 1873; BpeMena zoda, 1876; JJemcnuu a/ib6oM, 1878; Reverie interrompue, 1878; Valse sentimentale , 1882; JJyMxa, 1886; Invitation au trepak, 1893. DRAMSKA. Opere: Boeeoda, 186768; ynduna, 1869; OnpunuuK, 187072; Ky3Hetf Baxy/ia, 1874 (preraena pod naslovom ^iepeeunKu, 1885); Eezenuu Onezun, 187778 (Moskva, 1879, jug. premijera, Zagreb, 30. X 1897); OpjieaHCKandeea, 187879; Ma3ena, 188183; ^lapodeuua, 188587; LIuKoean ajna, 1890 (Petrograd, 1890; jug. premijera, Zagreb, 27. XII 1898); HoAanma, 1891. Baleti: JIe6edume O3epo, 187576 (Moskva, 1877; jug. premijera Za greb, 19. V 1921); CnnufaH upacaeuua, 188889 (Petrograd, 1890; jug. premijera, Beograd, 16. VI 1927) i UJ l enKyHHUK, 189192 (Petrograd, 1892; jug. premijera, Zagreb, 2. XII 1931). Scenska muzika: Eopuc Fody>Hoe (Pukin), 1864; Jljnumpuu CaM03eamtf (Ostrovski), 1870; Le Barbier de Seville (Beaumarchais), 1872; CuezypoHxa (Ostrovski), 1873; Boeeoda (Ostrovski), 1886; FamAem (Shakespeare), 1891. VOKALNA: orato rij za soliste, mjeoviti zbor i or kestar, 1864. Kantate: K padocmu, 1865 i Mocma , 1883; k ompozicije za zbor a cappella; 106 solo-pjesama. CRKVENA: Liturgija sv. Jovana Krizostoma za mjeoviti zbor a cappella, 1878; BcenoHuoe denue za mjeoviti zbor a cappella, 1883; himna u ast sv. irila i Metoda za mjeoviti zbor a cappella, 1885. Obradbe: 50 ruskih narodnih pjesama za klavir etvororuno, 1869. SPISI: PyKoeodcmso K npaKmuH.CKOMy u3yneHuw zapMOuuu, 1872 (II izd. 1875); My3biKajibHbie (fieAbemoHbi u 3aMemnu, 1898; JJneeHUKu (187391), 1923 (engleski prijevod 1945); 77. H. ^lauKoscnu 06 onepe (redakcija I. Kunin), 1952. Objavljena su pisma ajkovskog: N. Rubinsteinu, 1924; N. v. Meck (redakcija V. A. danov i N. T. egin; 3 sv.), 193436; P. J. Jurgensonu (redakcija V. A. danov i N. T. egin; 2 sv.), 193852; M. A. Balakirevu (redakcija S. Ljapunov). Tematski

391

JlededuHoe O3epo3 Cnnufan Kpacaeuua i Jl\ejiKyuHUK. Ta je plesna

katalog ajkovskijevih djela obj. B. Jurgenson, 1897 (posljednje izd. 1940). Izdanje sveukupnih njegovih djela (predvieno oko 70 sv.) izlazi u Moskvi od 1940 nadalje. LIT.: M. Charles, P. I. von Tschaikowsky und die russische Musik, Zeitgenossische Tondichter, Neue Folge, Leipzig 1890. F. A. Jlapoiu, H3 MOHX BOcnoMHHaHHH o II. H. MaiiKOBCKOM, CeBepHbtii BecTHHK, rteTep6ypr 1894. F. Weingartner, Tschaikovskij's Svmphonie Pathetique, AM, 1806. M, KatuKUHy BocnoMHHaHHH o n. H. MaHKOBCKOM, MocKBa 1896. Ch. Malherbe, Notice sur la Svmp honie Path etiq ue d e Pete r Tschaiko wsk y, Pa ri 1 900. /. Knorr, Peter Iljitsch Tschaykowsky, Berlin 1900. R. Nezvmarch, Tschaikovsky, His Life and Works, London 1900. M. ^lauKoecKuu, )Kii3Ht IleTpa HjrbiiHa MafiKOBCKoro (3 sv.), MocKBa 190002 (njem. prijevod Leipzig 1901 04; engl. prijevod London i New York 1906). K. Hrubi, Peter Tschaikowsky, Leipzig 1902. Vj. Klai, Petar Ilji ajkovski, ruski glazbotvorac, Vijenac, 1902, 15. E. Markham Lee, Tchaikowski, London 1904. /. Lipaev, Peter Iljitsch Tschaikovskij, Moskva i Leipzig 1905. H. Evans, Tschaikowski, London 1906 (II izd. 1935). H. Rost, Die Klavierkompositionen Tschaikov skij's, PyccKaH My3b(KajibHaH ra3eTa, Petrograd 1909. H. H. MMCKOBCKUU, MaiiKOBCKHH H EeTxoBeH, MocKBa 1912. O. Keller, Tschaikowsky, Leipzig 1914. W. Krug, Tschaikowsky, Die neue Musik., Erlebach kod Ziiricha 1920. E. Acafibee (M. FAe6oe), flpoiujioe pyccKoii My3b(Kii, JleHHHrpafl 1920. Isti, Ti. Ji. MaitKOBCKHH, MocKBa 1921 i Berlin 1923. Isti, HHCTpyweHTajrbHoe TBOp^ecTBO HaHKOBCKoro, JleHHHrpafl 1922. Isti, XI. H. HaiiKOBCKHH. Ero >KH3Hb u TBOpMecTBO, JleHHHrpafl 1922. B. KapamueuH, HafiKOBCKHH H PaxMaHHHOB, )KH 3HB HCKyccTBa, 1923, i. K. P. Manojlovi, ajkovski, Mi sao, 1923, 95. M. Steinitzer, Tschaikowsky, Leipzig 1925, C. M. Flonoe, }Kn3Hb H TBOpnecTBO II. H. MaiiKOBCKoro, MocKBa 1927. E. Blom, Tschaikowsky's Orchestral Works, London 1927. R. H. Stein, Tschaikowsky, Ber lin 1927. C. ^-leModanoe, HaHKOBCKHH H MBI, H3BCCTHH B. U,. H. K., 1928. H. 0, <Pundeu3eu, KaMepHaa My3b*Ka U. H. MafiKOBCKoro, MocKBa 1930. B. Dragutinovi, ajkovski kao operski kompozitor, Glasnik muzikog drutva Stankovi, 1930, 8.E,Aca<f>bee (M. Fne6oe), JleSeflHHoe O3epo, JleHHHrpafl 1934. G. Abraham, Eugene Onegin and Tchaikovsky's Marriage, London 1935-A. E.EydnKoecKuu, Ti. H. HaiiKOBCKoro cHMtpoHHHecKan My3tiKa, Jle HHHrpafl 1935. E. Evans, Tchaikovsky, London 1935. H. H. EepBeposa, MaHKOBCKHii, HCTOpHH OflHHOKofi >KH3HH, Berlin 1936 (franc. prijevod Pariz 1948). JJ. )KumoMupcKuu, CHMdDOHHiecKan MV3b*Ka ManKOBCKoro, MocKBa 1936. N. Slonimsky , Further Light on Tchaikovsky, MQ, 1938. G, Abraham, Tschaikowsky, A Short Biography, London 1939 (novo izd. 1944). V. Beljski, Osnov ne crte stvaralatva ajkovskog, Muziki glasnik, 1940, 56. K. Dokman, Petar Ilji ajkovski, Sv . C, 19 40, 12 5. u ri-Klajn, P. I. ajkovski, Napred, 1940, 53. E. Acafibes (H. F AC S OS ), ITauHTH IleTpa HjibH^a ^aiiKOBCKoro, JleHHHrpafl 1940. P. Markovac, Prilog uz problem nacionalnog u muzici. O stogodinjici roenja Petra I. ajkovskog, Izraz, 1940, 3. N. van der Pals, Tschaikowsky, Potsdam 1940. A. Solovev, Znaaj ajkovskog za njegovo doba i sadanjost, Muziki glasnik, 1940, 56. N. Berberova, Tschaikovvski, Berlin 1940. L. kerjanc, Ob stoletnici P. I. ajkovskega, Sodobnost, 1940,6. M.BAadbiKuua i H. PauKan, n.H.MaHKOBCKHH, MocKBa i Jle HHHrpafl 1940.- JJHH H rOflbi FT. H. HaiiKOBCKoro, MocKBa H JleHHHrpafl 1940. V. Vukovi, ta su Musorgski i ajkovski nali kod Pukina?, Mlada kultura, 1940, 8. Isti, Realizam romantine opere, nad operama Dame pik, ivot i rad, 1940, 3239. B. E. IJroKePMau, Bbipa3HTejiHbIe cpefldBa JIHPHKH MafiKOBCKoro, CoBeTcnaH My3bfKa, 1940, 4. D. Cvetko, Osebnost in delo Petra Iljia ajkovskega, Modra ptica, 194041, 2. V. Ukmar, Umetnost ajkovskega, Gledalini list Narodnega gledalia v Ljubljani, Opera, 1941 42, IO. - - JJ. yKumOMUpCKUU, 3aMeTKH 06 HHCTpyMeHTOBKe MaHKOBCKOrO, CoBeTCKan My3b(Ka, 194245, 4. M. Tibaldi Chiesa, Ciaicovski, Milano 1943 (IV izd. 1945)- H* Weinstock, Tchaikovsky, New York 1943 (franc. prijevod Pariz 1947; njem. prijevod Miinchen 1948). L. Drummond, Czajkowski, London 1944. B. Aca$bee, EBreHHH OHerHH, MocKBa 1944. H . C el l is i W . P. Ri g h t , Ts c h ai k o w s k y , B ru x e ll es 1 9 4 5 . & P M M C K U H , VI CHMcboHHH MafiKOBCKoro, CoseTCKaH My3b(Ka, 1946, 12. A. Gronozvicz,

Tchaikovsky, New York 1946. Zbornik Tchaikovsky (red. G. Abraham), London 1946. R. Hofmann, Tschaikovsky, Pari 1947. K. v. Wolfurt, Die symphonischen Werke von Peter Tschaikowski. Einfiihrungen, Berlin 1947. A. E. Cherbuliez, Tschaikowsky und die russische Musik, Zurich 1948.
E. Hpycmo8CKuu, OnepHan ApaMaTypraH ^aftnoBCKoro, MocKBa i JleHHHrpafl 1948. E. OpAoea, PoMaHCbj HaHKOBCKoro, MocKBa i JleHHHrpafl 1948. A. HuKOAaee, OopTeriHaHHoe HacjieflHe ManKOBCKoro, MocKBa i JleHHHrpafl 1949 (novo izd. 1957).M.IIIexoHUHa > EBreHiiii OHerHH n. Vi. ManKOBCKoro, MocKBa i JleHHHrpafl 1949. JI. JlanuAeeuu, TI, H. ^aftKOBCKHM, MocKsa u JleHHHrpafl 1950. JI. ^CumoMupcKuu, EajieTbf LI. H. HaHKOBCKOro, MocKBa i JleHHHrpafl 1950. E. W. Schallenberg, Tschaikovskv, London 1950. A, AAbiueauz, Onbfr aHajiH3a TBop^ecTBa II. H. HaflKOBCKoro (18641878), MocKBa 1952 (njem. prijevod, Berlin 1954). K. v. Wolfurt, Peter I. Tschaikowsky, Bildnis d es Menschen und M usikers, Zurich 1952. F. Zagiba, Tschaikovsk ij, Wien i Zurich 1953. R. Petzoldt, P. Tschaikowsky, Sein Leben in Bildern, Leipzig 1953. C. <>pOAOGa, OopTeriHaHHbte coHaxb( II. H. ^aftKOBCKOro. FIoacHeHHe, MocKBa 1954. A. AAbmaee, ^aHKOBCKHii, MocKBa 1954. F.H. Tornblom, Tjajkovskij, Stockholm 1955. FD. KpeMAee, CHMchoHHH n. H. ManKOBCKoro, MocKBa 1955. IO. CAOHUMCKUU , Ti. II. HaHKOBCKHH H SajieTHbiH Tearp ero BpeMeHH, MocKBa 1956. J. Vigh, Wenn Tschaikowsky einTagebuch gefuhrt hatte, Budapest 1957. H. EaKuucKan, Ti. M. Ha^KOBCKn^, MocKBa 1957. )K. MoM6aee, TBOP^CCTBO ^la^KOBCKoro no BbicKa3ttBaHHHM KOMno3H-ropoB, MocKBa 1957. A. AAbiueam, Ti. Vi. HaHKOBCKHii;, MocKBa, 1957 (II izd. 1967). JI. Paadeu, CKpHnn^Hbile H BHOJiOHMeJibHbls npoH3BefleHHH n. H. HaHKOBCKoro, MocKBa 1957. A. v. Andreevsky > Tschaikowsky. Roman seines Lebens, Berlin 1957. H.J.M. Muller, Tchaikovsky, Haarlem 1958. My3biKajibHoe HacueflHe ManKOBCKoro, MocKBa 1958. H. HunoAaeea, CHM4)OHHH LI. H. MaHKOBCKOI - O , MocKBa 1958. K. Paklen, Tschaikowsky, Stuttgart 1959. J. Gee i E. Selby, The Triumph of Tchaikovsky, London 1959. A. AAbiueam, Ti. H. HanKOBCKHH, MocKBa 1959. R. Hofmann, Tchaikowsky, Pari 1959. A. JJoAHaycHuu7 CHMdpoHH^ecKoe TBOpiecTBO II. li.MaHKOBCKoro, JleHHHrpafl 1960. G. /]!6ra/*am,Tchaikovsky's First Opera, Festschrift K. G. Fellerer, Regensburg 1962. G. Ersmann, P. Tchaikowsky, Pari 1964. B. HuoeAee, Pl36paHHbte Tpyflbt o My3blKe, I, II. II. HaiiKOBCKHH, MocKBa 1964. A. JloAjtcancKUU, CHMtboHH^ecKaH My3biKa ManKOBCKoro, MocKBa i JleHHHrpafl 1965. L. i E. Hanson, Tschaikovsky. A New Study of the Man and His Music, London 1965. H. BAadbiKUHa-EauuHCKan, Ti. M. H3 HKOBCKHH , MocKBa 1965. D. LloydJones, Pjotr Iljitsch Tschaikowsky, MGG, XIII, 1966. II. TyMauuna, Ti. Vi. HaHKOBCKHti, BeJiHKHH MacTep, 18781893, MocKBa 1968. JI. M. KOHUCcKan, MaiiKOBCKHH B IleTep6ypre, JleHHHrpafl 1969. M . Kun .

AKAN -> Czakan AKAREVI, urevka, pevaica, mezzosopran (Gaj kod o-pevanja zavrna 195/ na Muzikoj akademiji u Beogradu (J. Stamatovi-Nikoli). God. 195257 lanica pozorita Komedija, a od-------------1-:-:- r\----Kovina, 8. IV 1923 ). Studije solo-pevanja zavrila 1957 na Muzikoj akademiji u Beogradu (J. Stamatovi-Nikoli). God. ----- -1:__-------=-^_ T^----J::_ J 7957 prvakinja Opere

392

AKAREVI AVDAR
Reauiem G. Verdija, Mesija G. F. Handela i dr.). Svoju uM. ANGALOVI metnost Liedaiointerpretacije

u Beogradu. Pored uloga u standardnom Verdijevom repertoaru, medu kojima su: Azucena (Trubadur), Amneris (Aia), Princeza Eboli (Don Carlos), Ulrika (Bal pod maskama), tumaila niz likova iz ruskih i drugih opera: Marfu (Musorgski, Hovanina), Babuku (Prokofjev, Kockar), Ljubov (ajkovski, Mazepa), Jokastu (Stravinski, Oedipus rex), Adalgisu (Bellini, Norma), Dahlu (Saint-Saens, Samson i Dalila) i dr. Gostovala sa Beogradskom operom ili samostalno u Italiji, vajcarskoj, Holandiji, Belgiji, SR Nemakoj, UAR, Poljskoj, DR Nemakoj, EngleD. AKAREVI skoj, Austriji, SSR, Francuskoj, Kubi, Madarskoj, SSSR, Norvekoj i Junoj Americi, a uestvovala je i na mnogim meu narodnim festivalima (Bergen, Wiesbaden, Dubrovnik itd.). esto nastupa kao izvanredan tuma solo-pesama P. Konjovia, K. Baranovia, M. Logara i klasinih inostranih kompozitora. Na in ternacionalnom konkursu pevaa u Verviersu (1961) osvojila tri prve nagrade. Umetnica prefinjene muzikalnosti, . poseduje glas barunaste mekoe, velikog raspona do visina koloraturnog sopra na i sposobnost ostvarenja operskih partija kako lirskog tako i dramskog karaktera. S. . K. ALGIJA, turski naziv za instrumentalni muziki ansambl sastavljen od tri profesionalna sviraa, Ciganina. U algiji uestvuju instrumenti: 1. za melodiju, 2. za iso i 3. udaraki instrument (def ili tarabuka) za izvoenje ritma. . svira po kafanama i po kuama za vreme svadba, proevina i drugih veselja. Dve zurle sa tupanom ne obrazuju algiju, poto silan i prodoran zvuk tog ansambla nema diskretan tembar i ne odgovara zatvorenom prostoru. Na jug i u Srbiju . je dospela sa Turcima, ako ne i ranije, sa dolaskom Cigana u Evropu. Iz Srbije (Ni i Leskovac) . odlazi odmah iza Turaka, ali se na Kosovu zadrala i danas, poto su je usvojili i Albanci kao svoj muslimanski karakteristikum. U izvesnim gradovima juga harmonika se ubacila u algiju pa je svojim akordima dala ovom ansamblu drugi smisao i tembar. U Vranju i okolini moe se lako naii na algiju, poto ovaj grad ima svoju specijalnu muziku tradiciju i vrlo jako orijentalno zalee sa gradom Gnjilanom i okolinom, koji je nedavno preuzeo ulogu nekadanjeg Vranja. M. V. AMPA, Boris, flautist (Ljubljana, 24. X 1926 ). Studij flaute zavrio 1952 na Akademiji za glasbo u Ljubljani i zatim se usavravao na ficole Normal de Musigue u Parizu (diplomirao 1962). Solist orkestra Slovenske filharmonije, djeluje i kao profesor na Akademiji za glasbo u Ljubljani. Nastupa kao koncertant s veoma opsenim repertoarom, a uz to se bavi i dirigiranjem. A. Rij. ANGALOVI, Miroslav, peva, bas (Glamo, 3. IV 1921 ). Uestvujui odmah po Osloboenju u radu OKUD Ivo Lola Ribar u Beogradu poeo uporedo da studira solo-pevanje kod Zdenke Zikove i 1947 postao lan Beogradske opere. Posle manjih baritonskih i basovskih uloga, on postaje nosilac glavnih basovskih partija u operama Boris Godunov i Hovanina M. P. Musorgskog, Knez Igor (Konak i Galicki) A. P. Borodina, Don Carlos (Filip II) G. Verdija, Don Quichotte J. Masseneta, Julije Cezar G. F. Handela, Pskovianka (Ivan Grozni) N. Rimskog Korsakova i dr., a kreira i niz uloga u operama jugoslovenskih kompozitora P. Konjovia (Kotana, Knez od Zete, Seljaci), K. Baranovia (Nevjesta od Cetingrada), M. Logara (etrdeset prva), D. Radia (Ljubav, to je glavna stvar), E. Josifa (Smrt Stefana Dean-

skog) i dr. Njegov bogat koncertni repertoar obuhvata kako solo-pesme domaih i stranih kompozitora tako i solistike partije u delima oratorijumskog tipa (Oedipus rex I. Stravinskog,

perskih uloga prikazao je . u svim zemljama Evrope (izuzei nije), u gradovima Severne i June Amerike, Japana i UAR. 1 ljiv je broj njegovih nastupanja u Jugoslaviji: poevi od kola ka, seoskih domova kulture, omladinskih kruoka, radnih ak operskih pozornica, koncertnih dvorana i meunarodnih f (Dubrovake ljetne igre i dr.). Dobitnik je brojnih nagrada kovanja. . je jedan od najveih vokalnih umetnika u istoriji muzike kulture. Njegovi glasovni kvaliteti sonoran bas plemenitog tembra stavljeni su uvek u slubu jedins celovitog tumaenja umetnikog dela. Bilo da je u pitanju 1 uloga, bilo solo-pesma, . podjednako sugestivno izraava i psiholoke nijanse teksta kao i muziku frazu, jer su koi re i ton nerazdeljivi. Osobita glumaka obdarenost i proi studija svake uloge doprinele su tome da je . ostvario vie o] kreacija ravnih najveim dramskim dostignuima. s. ANGHANA (changhana), perzijski gudaki insti malog okruglog i trbuastog ormaria za rezonanciju, daska ima dva proreza, donja jedan; ivije su smjetene s strane ormaria za ivije. Instrument, koji se upotreblja Afganistanu i na Kavkazu, ima tri ice; po njima se svira jedi nim i jako svinutim gudalom. ANK (chang), 1. harfa starih Perzijanaca i Indijac 2. Perzijski psalter trouglasta oblika sa e.st ica; rji susree etvorouglasti . s veim brojem ica. ice s: 1 svinutim tapiima ili trzaju trzalicom. APEY-THOM (chapey thom), kmbodanski instrument dug oko 150 cm, nalik na veliku gitaru. Ormi rezonanciju je krunog oblika, a na dugom i irokom (7 cm) smjeteno je 11 prenica. Dva para crijevnih ica, ugode kvinti b-j, trzaju se posebno konstruiranim prstenima, smje; na prstima desne ruke. ARDA (mad. csdrdas, od csarda gostionica, k madarski nacionalni ples, prvotno seoski ples u parovima. ] se u okviru muzike verbunkos, osamostalio se izmeu 1835 doskora postao veoma popularan. U doba procvata, oko 184 proirio se i u plesne dvorane. Sastoji se od polaganoga me lino-patetinog uvodnog plesa mukarca (lassu), i brzog, ti ramentnog plesa parova (friss) u 2/4 ili 4/4 mjeri s karakteris ritmom. Pored tog dvodijelnog oblika javlja se u pojedini] krajinama i u trodijelnom, npr.: polagano (lassu), brzo f, i ivo (friss). ardae su komponirali mnogi madarski mi (M. Rozsavolgvi, K. Abranvi, F. Sarkozi, I. Danko i dr.), a t u stiliziranoj formi i u umjetniku muziku (F. Schubert, Di; sement d la Hongroise za klavir 4-runo; F. Liszt, Csdrdas ma iz 1882 te Allegro i Csdrdas obstine iz 1884 za klavir).
LIT.: M. Rethei-Prikkel, A magyarsag tancai, Budapest 1924. Visky, Hungarian Dances, Budapest 1937. E. C. Rearich, Dances of th garians, New York 1939. /. Tdlasi, A magyar tancokrol, Budapest l G. Buday, Dances of Hungary, New York 1950. M. Debeljak i M. Maarske narodne igre iz Vojvodine, Novi Sad 1953. E. Kaposi i L. . Magyar nepi tancok, tancos nepszokasok, Budapest 1958. I.

ASOSLOV (lat. officium divinum), u katolikoj lit skup molitava koje se pjevaju ili mole u toku dana u odr< vrijeme. . se sastoji od psalama s antifonom i responzori od himana i verzeta s itanjima odlomaka iz Biblije ili spisa c nih uitelja, a dijeli se na jutarnji dio (Laudes matutinae), d (Prima, Tertia, Sexta i Nona) i veernji (Vesperae i Compi um). Muzika obradba asoslova gotovo je iskljuivo grego ska. Jedino se pojedini dijelovi mogu u sveanijim zgodama : jeniti vieglasnim stavcima (npr. himni, pojedini stihovi psa Gloria patri i si.) u obliku falsobordona ili polifonih motet uvijek tako da se sauva stil antifonalnog pjevanja.
LIT.: P. Wagner, Ursprung und Entwicklung der liturgischen G formen bis zum Ausgange des Mittelalters, Frciburg (Schweiz) 1891 (I- Leipzig 1911; franc. 1904; engl. 1907; tal. 1910). P. Ferretti, Estetic goriana, Roma 1934. G. Sangiorgio, Liturgia dell'organista, 1939. A.

ASTUKI, ruske narodne pjesme plesnog karaktera, vaju se obino uz pratnju harmonike-rastegae, banja, bala instrumentalnog ansambla ili zbora. Sadraj im je razliit; mistikom lakoom, vedrinom, humorom ili zajedljivou 1 uju tematiku koja ide od lirike do aluzija na drutveno-poli zbivanja. Muzika osnova su kratke jednodijelne ili, rjee, dijelne melodije, koje se katkad recitiraju u visokom regi Pjeva esto improvizira melodiju. Muzika mnogo puta potc: smisao teksta. AVDAR, Jelizaveta Ivanovna, ukrajinska pjevaica, ] raturni sopran (Odesa, 23. II 1925 ). Studirala na Konzi toriju u Odesi (O. N. Aslanova). Od 1948 solist opernog i bak kazalita evenko u Kijevu. Kreirala niz lirskih kolorati partija u operama ukrajinskih i ruskih kompozitora: Mai (Lisenko, Taras Buljba), Marfu i Carevnu (Rimski-Kors;

n ro
MLADI I DJEVOJKA UZ EMBALO. Djelo nepoznatog slikara

>

AVDAR EMBALO
Carska nevjesta i Bajka o caru Saltami), Antonidu (Glinka, Ivan Susanjin), zatim Luciju di Lammermoor (Donizetti), Violettu (Verdi, La Traviata), Mirni (Puccini, La Boheme), Lakme (Delibes) i dr. Koncertirala i kao komorna pjevaica. Gostovala u SSSR, u Austriji, Madarskoj, ehoslovakoj, Indiji, Kini i dr. Glas joj je veoma gibak, ujednaen u svim registrima, kantilena iroka, timbar pun i plemenit.
LIT.: T. O. KupuuenKo, EjinaaBeTa HBaHOBHa ^laBflap, K HCB 1958. JI. C. Kay$MdH, Ejin3afieTa HBaHOBHa MaB^ap, KHCB 1960.

393

AVDARSKI, Vano, dirigent (Vladimirovo, 3. III 1930). Studij dirigovanja zavrio na Muzikoj akademiji u Beogradu (. Zdravkovi), a zatim se usavravao kod H. Schmidta Isserstedta u Hamburgu. Dirigent i od 1965 direktor Makedonske filharmonije u Skopju. Nakon osvajanja druge nagrade na meunarodnom konkursu mladih dirigenata u Liverpoolu (1962), nastupao gotovo u svim veim gradovima Jugoslavije kao i u Francuskoj, Italiji, Sovjetskom Savezu, Bugarskoj, Engleskoj, paniji, Nemakoj i drugim evropskim zemljama. . ide u red najtalcntovanijih jugoslovenskih dirigenata mlae generacije. D . OV . EENSKA I INGUKA MUZIKA. eenci i Ingueji nastavaju eensko-Inguku ASSR i imaju kako u jeziku tako i u muzici mnogo zajednikih obiljeja. Zborne pjesme, a i instrumentalne kompozicije, karakterizira dvoglasje i osobito troglasje. Tipino je suprotstavljanje harmonija susjednih stupnjeva (pomaci trozvuka za sekundu); esto se susreu promjene mjere i izmjenjivanje triola s parnom mjerom. Najpoznatiji je ples lezginka. Od instrumenata najvie se upotrebljava harmonika, zatim trzalaki sa tri ice dek-pondur, gudaki atuh-pondur i kobiz, duhaki urna te bubanj i baraban. Ti instrumenti uli su u sastav eensko-ingukog orkestra narodnih instrumenata, koji je osnovan u sovjetsko vrijeme. God. 1925 sovjetski kompozitor A. Davidenko zabiljeio je eenske melodije i obradio ih za klavir i zbor. Mnoge eenske i inguke napjeve obradio je N. Remenski. Skupljanjem narodnoga foklora bavili su se i U. Dimajev, A. Halebski, A. I. Aleksandrov i dr. Novije pjesme stvorili su pjevai augi i kompozitori, tzv. melodisti. U Groznom postoji filharmonija i muzika kola.
LIT.: H:HD-nHryuicKHH My3br(ajii>Hbiii <Jio.JiK.nop, I, TpcraHblH 1963. H. C. PenMiHCKui, My3fer<aJibHaH KyjibTypa tIeMeHO-HHryincKOH ACCP, MocKBa 1965. Bi. R.

olinskom kljuu, ali za kvintu vie, tako da tonovi na instrumentu zvue za kvintu dublje od zapisanih. U tamburakom zboru . ima ulogu tenorske dionice, a upotrebljava se viestruko kao . I, II, III. Obino je u velikom tamburakom zboru . III neto vei od elovia I i II; njegova se dionica ispisuje u violinskom kljuu, ali za oktavu vie od realnog zvuka. B. a. EMBALO (skraenica od ital. clavicembalo; srednjovekovno lat. clavicymbalum od lat. clavis klju, tipka i cymbalum psaltir; engl. harpsichord, franc. clavecin, ital. clavicembalo, gravicembalo, embalo; nem. Kielfliigel, Klavizymbel), najznaajniji iani inf OKIDA 00 PERA PRIGUIVA \ PLOSNATI TAPI t C DOCKE) ' ICA

MEHANIZAM EMBALA

EGRTALJKA (engl. rattle, njem. Ratsche), drvena udaraljka na kojoj se tanke, elastine daice vrte oko nazubljene osovine i udaraju o njezine istaknute zupce, to proizvodi egrtav tropot. Susree se u JH_ muzikoj kulturi starih naroda (Egipat, Grka, Rim). U hrvatskom folkloru . je djeja igraka. Rairena je posvuda, te je poznata i po drugim nazivima kao agrtaljka, krebetaljka, kleparnica. ELANSK^, Ludvik Vi-tezslav, eki dirigent i kompozitor (Be, 17. VII 1870 Prag, 27. X 1931). Muziku studirao na Konzervatoriju u Pragu (K. Stecker). Simfonijski i operni dirigent u Plzenu, Zagrebu (189899) i Pragu. Jedan od osnivaa i prvi dirigent eke filharmonije. God. 1900 napustio Prag i radio u Lavovu, Kijevu, Varavi i Parizu; 191821 bio je direktor eke filharmonije i zatim dirigent u Brnu.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija; simfonijska trilogija Duchovni vyvoj lovika dle Stareho zakona (Adam, Noe, Moji), 191518; simfonijska pjesma Hymnus slunci, 1919; uvertire Premiefe na vsi, 1900 i Vzkfieni Polsky, 1904. Klavirske kompozicije. DRAMSKA: opera Kandila, 1897 (na vlastiti tekst). Melodrame: ebrak, 1894; Zem, 1894; Balada 0 dui j. Nerudy, 1895; Ceskd piseh, 1902; Bratfi, 1903; Zvony, 1903; Tryzna naim padlym, 1919. Filmska muzika. VOKALNA: solo-pjesme uz klavir. Te Deum, 1916; 5 duchovnich pisni, 1916. SPISI: Nekolik uvah 0 moderni opere i Opera mst. divadla vinohradskeho, Hudebni revue, 1908. LIT.: V. Helfert, Ludvik Vitezslav elansky a eka Filharmonie, Praha 1919. Zbornik K padesatym narozeninam L. V. elanskeho, Praha 1920 (priredio V. Balthasar).

strument sa dirkama u muzici XVI, XVII i XVIII v. . je bio stalni sastavni deo orkestra i kamernih sastava, koncertni solistiki instrument; na njemu se izvodio basso continuo. U njegove pretee idu instrumenti sa icama, pre svih psaltiri i nemaki Hackbrett (IX v.). Time to se psaltir, nazvan i cymbalum, spojio sa tipkama {clavis), nastao je naziv clavicymbalum. Instrument te vrste spominje 1323 J. de Muris u delu Muica speculativa; S. Virdung u knjizi Muica getutscht, 1511, daje opis njegovog razvitka. Pod imenom eschequier, exaquier, eschaaueil d'Angleterre, ovi instrumenti bili su u upotrebi od druge polovine XIV v. u zemljama zapadne Evrope. U pravilima za Minnesangere iz 1404 javljaju se imena clavicordium i clavicymbalum. U daljem razvitku izdvajaju se dve glavne vrste: klavikord i embalo. . je duguljasta oblika, nalik na krilo, odnosno na kasnije klavire, u kojima ice stoje okomito prema klavijaturi. Drugi tipovi srodnih instrumenata (engl. virginal, franc. epinette, ital. spinetta, nem. Schachbrett) irokog su oblika, a ice im teku skoro paralelno ili sasvim paralelno sa klavijaturom. Tzv. clavicytherium {embalo verticale) imao je uspravne (stojee) ice, a mehanizam okidaa iza klavijature. Nain na koji nastaje zvuk, kod svih navedenih instrumenata sasvim je isti. . proizvodi tonove pomou tankog plosnatog tapia (engl. jack, franc. sauterau, ital. salterello, nem. Docke ili Springer). U gornjem delu tapia smeten je, na poprenoj osovini, pomian jeziac, u koji je pri vrhu, tik ispod ice, utaknut plectrum okida od ptijeg pera (kasnije od koe); u donji deo tapia ugraeno je pare olova radi poveanja teine. Poteran pritiskom dirke uvis, tapi svojim okidaem trgne icu koja zatitra i proizvede ton; kad se dirka ispusti, tapi se povuen olovom vraa u prvotni poloaj a zanjihani jeziac izmakne okida,

ELO (prema tal. violoncelld), velika tambura kojoj u tamburakom zboru pripada donekle uloga violonela iz gudakog orkestra. . ponajvie izvodi basovu dionicu. Na elu su dva para ica ugoenih u kvinti: G-d, pa opseg instrumenta see od G do e1. Dionica ela ispisuje se u violinskom kljuu, za oktavu vie od realnog zvuka. ELOVI (prema tal. violoncello), ovea tambura. Pod trupinom instrumenta, koji ima oblik gitare, napeta su dva para metalnih ica, ugoenih u kvintama, poevi od tona c, pa je opseg instrumenata od c do c2. Dionica elovia ispisuje se u viNajstariji prikaz embala u obliku krila. VC'eimarer Vi'underbuch, oko 1440

394

EMBALO EREPNJIN

Albert i Hieronvmus Hass, J. H. Brabner, Gottfried i Heinrich Silbermann. Krajem XVIII v. . gubi svoj domi poloaj. Njega potiskuje klavir sa ekiima koji bolje oc promeni muzikog stila i novim zahtevima u suptilnijir monijim izraajnim sredstvima u izvoenju. Na moc klaviru izvodi se otada i sva golema literatura koja je nas embalo. Meutim, pokret oko oivljavanja muzike barok kokoa na instrumentima za koje je pisana stekao je od kraj v. naovamo mnoge pristalice, pa je to dalo podstreka z: graenje embala (i klavikorda) po starim uzorima. Pre Plevel i Gaveau u Parizu, Chickering u Bostonu, Dolme Engleskoj, Neupert, Maendler, Hirt, Rehbock, Sevffart i Nemakoj grade kvalitetne instrumente i podmiruju potreb nih savremenih embalista.
LIT.: S. Virdung, Muica getutscht, Basel 1511. G.Dirula, II Ti no . . ., I, 1593. M. Praetorius, Syntagma musicum, II (Organog Wolfenbiittel 1619. F. Couperin, L'art de toucher le clavecin, Par C. PJi. E. Bach, Versuch iiber die wahre Art das Klavier zu spielen, : E. F. Rimbault, The Pianoforte, its Origin, Progress and Construction, 1860. O. Vaul, Geschichte des Claviers, Leipzig 1868. H. Kr besaiteten Klavierinstrumente bis zum Anfang des 17. Jahrhundert, 1892. A. J. Hrpkins, A Description and History of the Pianoforte Older Kevboard Stringed Instruments, London 1896. K. Nef, Cla\ und Clavichord, PJB, 1903. W. Landowska, La musique ancienn 1908. O. Bie, Klavier, Orgel und Harmonium, Leipzig 1910. O. dey, Orgel und Klavier in der Musik des 16. Jahrhunderts, Leipzig ] C. Sachs, Das Klavier, Berlin 1923. H. Neupert, Vom Musikstab zum nen Klavier, Bamberg 1926 Ph. James, Early Keyboard Instrumem don 1930. A. Ehlers, Vonv embalo, Wolfenbiittel 1933. ti- ' Das embalo. Eine geschichtliche und techniche Betrachtung dcr Kii mente, Kassel 1933 (III izd. 1956). E. Harich-Schneider, Die Kunst d' balospiels, Kassel 1939. T. Norlind, Systematik der Saiteninstrurr sv.), Hannover i Stockholm 193639. C. Sachs, The History of Instruments, New York 1940. E. Closson, Histoire du piano, Bruxell Ernst, Vom embalo, Zurich 1946. J. W6rsching, Die historischen ! klaviere und der moderne Klavichord-Cembalobau, Mainz 1946. N. B Le Clavecin, Pari 1949. H. Neupert, embalo, MGG, II, 1952. E. Schneider, Kleine Schule des Cembalospiels, Kassel 1952. Ista, The chord, An Introduction to Technique, Style and the Historical Sources 1954- F. J. Hirt, Meisterwerke des Klavierbaus, Olten 1955. D. H. Makers of the Harpichord and Clavichord 1440 to 1840, London 1 R. Russell, The Harpsichord and Clavichord, London 1959. j Modern Composers and the Harpsichord, The Consort, 1962. F. h Harpsichord Regulating and Repairing, Boston 1963. E.

EMBALO. Flandrija,

1612

da ne bi ponovo trgnuo icu. Zvuk embala je jasan, srebrnast, mnogo vee prodornosti nego, na primer, kod klavikorda, ali je u okviru jednog registra dinamiki nepromenljiv i zavisi iskljuivo od mehanizma, a ne od volje sviraa (crescendo i decrescendo neizvodivi su na embalu). Dinamike promene vre se po principu orgulja dodavanjem posebnih skupina ica za svaki registar, akordiranih za oktavu vie ili nie. Postoje i registri za promenu boje zvuka, registar laute i harfe. U istu svrhu grade se i dopunski manuali (klavijature), po jedan ili dva kod veih modela (ponekad se dodavala i klavijatura svirana nogama, dakle pedal, otuda Clavicymbelpedal i claviorganum). Prelaenjem sa jednog manua'a na drugi postie se promena dinamike i boje i vea plastinost u isticanju vodeeg glasa. Manuali mogu i meusobno da se spajaju. Registri se ukljuuju i iskljuuju pomou dralja za izvlaenje, nametenih pored klavijature, ili pedalima. Obim klavijature stalno se poveavao. Oko 1500 bio je ve od F do g", u XVI v. proiren je u dubinu do C, kasnije do XG, a u visinu do c 3 i /3. Oko 1700 obim iznosi ve 5 oktava. . je u XVII v. bio akordiran po kamernom tonu a = 415 - 426 treptaja, dakle znatno nie nego danas. Oblik krila kod embala prouzrokovan je smjetajem ica razliite duine, od najduih za duboke do najkraih za najvie tonove u pravcu s leva na desno. Kao i srodni instrumenti sa perom, . je snabdeven sistemom priguivaa, posebno za svaku dirku i za nju vezanu grupu ica. ice su pravljene od ovijeg creva, bakra, mesinga, ak i od plemenitih metala, kasnije od elika. U muzejima i zbirkama instrumenata nalaze se raskono umetniki opremljeni primerci embala sa drvorezom, inkrustacijama, ili sa slikama uvenih umetnika. Najstariji sauvani primerak embala datira iz 1521. Sagraen je u Rimu, a uva se u Londonu {South Kensington Museum). Poznati graditelji embala bili su u Italiji Giovanni Antonio Baffo, Dominicus Pisaurensis, Johannes Baptista Giusti, Bartolomeo Cristofori (pronalaza mehanizma sa ekiima), u Francuskoj Etienne Blanchet, Pascal Taskin, Jean Marius; porodica Ruckers u Antwerpenu gradila je instrumente nenadmaene po zvuku i opremi; njenu tradiciju produava Jean Couchet u Antwerpenu i Tabel u Engleskoj. Njegovi uenici Nemac Jakob Kirchmann (Kirkman) i vajcarac Burkhard Tschudi (Shudi) gradili su embala jaeg i sjajnijeg zvuka i uvodili nove tekovine i pronalaske registre laute i harfe, tzv. venetian szvell (posebni poklopac sa letvicama koje se diu i sputaju pomou pedala) i dr. U Nemakoj su se istakli

EMBERDI, Nikolaj Karpovi, armenski komj (Carsko Selo, 24. VIII 1903 Moskva, 22. IV 1948). St kod svog ujaka A. A. Spendiarova te 192429 na Konzervi u Moskvi (A. N. Aleksandrov, S. Vasilenko, G. Konius). A u mnogim strunim sovjetskim udruenjima. Bavio se proua\ muzikoga foklora Armenije.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijeta, 1947; simfonijska pjesi menija, 1944; koncert za violinu; 6 suita, 193245; Ruska uvertira, 19: rojska poema, 1942. Koranice za duhaki orkestar. KOMORNA: tri i kvarteta, 1944; concertino za gudaki ansambl, 1935; duhaki kvintet suita za trublju i klavir, 1927. Opera Lastavica, 1942; balet, 1943. . ske pjesme za glas i gudaki kvartet, 1945; suita (tekst S. Kirsanova) z klavir, 1930; 5 vojnikih pjesama, 1933; solo-pjesme. Napisao studij menskoj muzici, 1944. LIT.: F. nojiHHoacKuu, HHKoJiaii KapnoBHM MeroSep^MH, MocKBa HHHTpafl 1947.

ENG (cheng), kineski iani instrument, vrsta k'ii 1016 (najee 15) ica, napetih preko pominih pre Instrument se upotrebljavao u sveanim zgodama, osobi carskom dvoru. Nazivom . kojiput se pogreno naziva d\ instrument eng.

ENG '

EREPNJIN, 1. Nikolaj Nikolajevi, ruski kompoz dirigent (Petrograd, 15. V 1873 Yssy-les-Moulineaux Pariza, 26. VI 1945). U Petrogradu studirao na Univer: pravo, a na Konzervatoriju klavir (Van d'Arka) i kompo (N. Rimski-Korsakov). Bio je zatim dirigent Ruskih simfon koncerata, profesor Konzervatorija i od 1907 istodobno dii Manjinskog kazalita. God. 190914 dirigent baletne tru] Djagiljeva u Parizu, a po povratku u Petrograd bavio se

{ avanjem i 1918 postao direktor Opere i Konzervatorija u T: Od 1921 ivio stalno u Parizu, gdje je 192529 i 19384 direktor Ruskog konzervatorija. . je bio majstor instrument

EREPNJIN ERVENY
Njegova su djela nastala pod utjecajem Rimski-Korsakova, a u kasnijima se zamjeuju i znaajke francuskog impresionizma. DJEL\.
ORKESTRALNA: simfonijske pjesme 3anapO8aHHoe uapcmeo 1904 i Le Rissignol; koncert za klavir, 1907; preludij La Princesse lointaine (Ros-tand), 1897; fantazija, 1903. Gudaki kvartet, 1901; oko 30 kompozicija za razliite duhaike instrumente i klavir. Oko 70 klavirskih djela. DRAMSKA. Opere Csam i BamKa-KAtomuK 1928 (praizvedba Beograd, 1933). Baleti: rlamjibOH ApMudu 1903; Narcisse et Echo, 1911; Macua Hpacnou CMepmu 1916; Dionysos, 1922; Russian Fairy Tale, 1923; The Romance of a Mummy, 1924 i The Goldfish, 1937. Scenska i filmska muzika. VOKALNA: kantata; zborovi; oko 100 solopjesama. Dvije mise; 3 ruske liturgije.

395

s kojim je izvodio simfonijske i oratorijske koncerte (Matthauspassion J. S. Bacha, IX simfonija L. van Beethovena).
DJELA: kompozicije za veliki i mali orkestar, za duhake instrumente. Nekoliko zbirki narodnih pjesama. Izdao Pesmarica Glasbene Matice 1897 (niz slovenskih pjesama, s uvodom, koji sadrava biografije autora). Studija Pesmi slovenskih protestantskih pesmaric, Zbornik Slovenske Matice, 1908; niz muzikih eseja i lanaka. LIT.: V. Pfeifer, Slava delu, Zbori, 1931, 12. S. Premrl, Dr Josip erin, Pevec, 1925, 12, 910. L. M. CL. M. kerjanc), Spominu dr Jo sipa erina, Slovenska glasbena revija, 1952, 4647. D. Co.

2. Aleksandr Nikolajevi, kompozitor i pijanist (Petrograd, 20. I 1899). Sin i uenik Nikolaja Nikolajevia. Studirao na Konzervatoriju (N. Sokolov) i Univerzitetu u Petrogradu, 191819 u Tiflisu, gdje nastupa kao koncertni pijanist. God. 1921 preselio u Pariz i studirao kod I. Philippa, A. Gedalgea i Ch. Viala. Koncertirao 1925 33 na turnejama po Engleskoj, Njemakoj, Austriji i SAD. God. 193437 ivio u Kini i Japanu. U Tokiju je osnovao izdavako poduzee koje je objavljivalo djela japanskih i kineskih kompozitora. Bio je zatim 193845 profesor na Ruskom konzervatoriju u Parizu i 194964 profesor kompozicije i klavira na De Paul University u Chicagu. Otada ivi u New Yorku. Prve erepnjinove kompozicije nastale su u duhu imA. N. EREPNJIN presionizma, ali se ve u njima zamjeuje njegova sklonost za politonalno i ritmiki otro oblikovanje muzikih misli. Kasnije uz to esto primjenjuje posebno konstruirane tonske nizove (ljestvica od devet tonova, razni oblici pehtatonike) kao i istonjake ljestvice.
DJELA.ORKESTRALNA. etiri simfonije: I, 1927; II, 1952; III, 1955 i IV, 1958. est koncerata za klavir: I, 1923; II, 1924; III, 1933; IV, 1960; V, 1963 i VI, 1966. Koncert za harmoniku, 1922; komorni koncert za flautu, violinu i komorni orkestar, 1924; Concertino za violinu, violonelo, klavir i gudaki orkestar, 1931; Rhapsodie georgienne za violonelo i orkestar, 1924; Mystere za violonelo i orkestar, 1926; fantazija za klavir i orkestar, 194649; Magna Mater, 1930; Russian Dances, 1934; Suite georgienne, 1940; Evocation, 1948; suita, 1954; capriccio, 1957; Symphony-Prayer, 1960. KOMORNA: 2 gudaka kvarteta, 1925 i 1926; klavirski trio, 1925; klavirski kvintet, 1927; trio s flautom, T939; kvartet s flautom, 1939; sonata za violinu i klavir; 3 sonate za violonelo i klavir; Sonata da chiesa za violu da gamba, 1965; sonatina za udaraljke i klavir, 1939; Sonatine sportive za fagot i klavir, 1939; 12 preludija Le violoncelle bien tempere za violonelo i klavir, 1927; suita za violonelo solo, 1946. KLAVIRSKA (oko 200 kompozicija): 2 sonate; Sonatine romantique, 1918; tokata, 1921; Etudes sur la gamme pentatoniaue, 1935; Le Monde en vitrine, 1947. DRAMSKA. Opere: Ol Ol, 1928; Die Hochzeit der Sobeide (H. von Hofmannsthal), 1933 i The Farmer and the Fairy, 1952. Baleti: Ajania Frescos, 1923; Training, 1935; Der Fahrende Schiiler ~mit dem Teufehbanner, 1938; Trepak, 1938; La Legende de Rasin, 1941; Dejeuner sur Vherbe, 1945; La Colline des fantomes, 1946; Jar din persan, 1946; Nuit kurde, 1946; La femme et son ombre (P. Chaudel), 1948 i Aux temps des Tartares, 1949. Scenska muzika za drame O. Wildea, H. von Hofmannsthala, R. Rollanda. VOKALNA. Kantate: Vivre d'amour, 1942; Pan Keon, 1945 i Le Jeu de la Nativite, 1945. Solo-pjesme na kineske, ruske i francuske stihove uz klavir (orkestar). Objavio Anthology of Russian Niusic, 1966. LIT.: M. Montagu-Nathan, Contemporarv Russian Composers, Lon don 1917. W. Reich, Alexander Tscherepnin, Bonn 191 (i Ziirich 1964).

ERKAS, Konstantin, ruski plesa i koreograf (Petrograd, 1908 ). Na Carskoj baletnoj koli u Petrogradu uenik E. Cecchettija i M. Legata. Bio je zatim u Parizu lan ansambla Balleu russes (1923-29), baleta Velike opere i Opere comique (193436). U Parizu je djelovao i kao koreograf (Ma Mere l'oye M. Ravela, 1940). ERKASKI, Sura -> Cherkassky, Shura ERNIEVA, Ljubov, ruska plesaica (Petrograd, 1890). Na Carskoj baletnoj koli u Petrogradu uenica M. Fokina. God. 1908 plesala u kazalitu u Kirovu. Slijedee godine postala solist Djagiljevljevog baletnog ansambla s kojim je otila u Pariz. Istakla se osobito kao interpret karakternih uloga (Apollon Musagete I. Stravinskoga, Les Biches F. Poulenca). Nakon smrti Djagiljeva (1929) plesala u Monte Carlu, a od 1938 gostovala u Milanu (La Scala) i u Londonu (Sadler's Wells). Djelovala je zatim kao pedagog londonskog Sadler's Wells Ballet School. ERNOHORSKY, Bohuslav (Padre Boemo), eki kompozitor i orgulja (Nvmburk, eka, 16. II 1684 Graz, 1. VII 1742). Od 1703 lan Minoritskog reda u samostanu sv. Jakuba u Pragu. Studirao teologiju i prirodne nauke. Muziku uio u Italiji, gdje je postao magister musicae i regens chori u crkvi sv. Ane u Padovi; 1715 boravio u Assisiju, gdje je navodno Tartini bio njegov uenik. God. 1728 vratio se u domovinu i postao sredinja linost prakog muzikog ivota. Bio je veoma cijenjen muziki pedagog i znaajan predstavnik ekog muzikog baroka, osobito u svojim polifonim kompozicijama. Gluck u svojoj autobiografiji pie, da je 173436 sudjelovao u izvoenju crkvene muzike pod upravom ernohorskog. Moda je i on bio njegov uenik. . je odgojio niz odlinih muziara Prake kole, medu kojima su bili_: J. Zach, F. Tuma, J. Seger, F. X. Brixi i dr. Pri kraju ivota . je ponovo, po etvrti put, posjetio Italiju i na povratku umro u Grazu. Poarom samostana sv. Jakuba 1754 unitena je, po svoj prilici, veina njegovih kompozicija. Samo je mali broj sau van u tampanim izdanjima i u prijepisima.
DJELA (sauvana): motet Laudetur Jems Christus (tampan u Pragu oko 1728, ponovo obj. u asopisu eka hudba, XXXVI); Vesperae minus solemnes (samostan minorita u Mostu); Litaniae lauretanae (Narodni muzej u Pragu); Regina coeli (eka hudba, XXIII); Curare Domine vias acris (samostan eliv); Quem lapidaverunt (fragment, samostan Strahov); 3 fuge za orgulje (Dravna biblioteka u Berlijiu) i 2 fuge za orgulje (arhiv Prakog konzervatorija). NOVA IZD.: djela za orgulje izdao K. F. Pietsch, 1832; neka druga djela nalaze se u zbirkama: Ausgewdhlte Orgelzverke altbbkmischer Meister; Ecole classique d'orgue; Muica antigua bohemica (red. F. Michalek). LIT.: O. Schtnid, Die bohmische Altmeisterschule Czernohorskvs, Leipzig 1901. A. Hnilika, Portretv starych eskych mistru hudebnich, Praha 1922. J. Raceh, eka hudba, Praha 1949. J. Nemeek, Nastin eke hudby XVIII stoleti, Praha 1955.

3. Sergej Aleksandrovi, kompozitor (Pariz, 2. II 1941 ), sin Aleksandra Nikolajevia. Studirao najprije kod svog oca, zatim kod N. Boulanger, P. Bouleza, W. Lutoslavvskog, Daniel-Lesurea, L. Nona i K. Stockhausena. Od 1950 ivi u SAD. . pripada krugu ekstremno avangardnih muziara.
DJELA: gudaki kvartet; gudaki trio; klavirske kompozicije. Scenska muzika za kazalino djelo Bum ne to Ashes. Kaddish za recitatora, klavir i udaraljke.

ERNUAK, Gracian, eki muziki pisac (Pteni, Moravska, 19. XII 1882 Brno, 13. X 1961). Zavrio Filozofski fakultet u Pragu i Krakovu. Muziku studirao kod F. Vacha u Kromeriu, O. Hostinskoga i K. Steckera u Pragu. God. 190518 profesor historije muzike na Konzervatoriju u Hradecu Kralove, 1918-38 i 194546 na Konzervatoriju i 194648 na Muzikoj akademiji u Brnu. Muziki kritiar listova Listy Hudebny matice, Tempo, Lidovych novin i dr. Djelovao je i kao zborovoda.

DJELA: Dejepis hudby (2 sv.), 192325 (II izd. 193031); Pfehledny dejepis hudby (2 sv.), 194647. Studije; lanci; kritike. Zajedno sa V. Helfertom ureivao leksikon Pazdirkuv hudebni slovnik nauny, od kojega su objavljena samo 2 sv. Suraivao i u enciklopediji Ottuv slovnik nove doby.

4. Ivan Aleksandrovi, kompozitor (Pariz, 5. II 1943 ), brat Sergeja Aleksandrovia. Uio zajedno s bratom najprije kod oca, zatim s nizom istaknutih pedagoga u Parizu. Od 1950 ivi u SAD.
DJELA: Entourages za harfu (ili Martenotove valove), klavir i udaraljke; suita za flautu, violonelo i timpane; Cadenze za flautu, klarinet i klavir; kla virske kompozicije. LIT.: H. Tischler, Tscherepnin, 1. Nikolai Nikolajewitsch, 2. Aleksander Nikolajewitsch, 3. Sergei, 4. Ivan, MGG, XIII, 1966.

ERNJUL, Zlatko, dirigent i kompozitor (Zagreb, 8. I 1924). Trublja i dirigent plesnih orkestara; od 1943 u NOB. Nakon Osloboenja rukovodilac umjetnike ekipe Propagandnog odjela X zagrebakog korpusa, zatim dirigent Plesnog i Zabavnog orkestra i urednik zagrebake Radio-stanice. Gostovao 195458 u mnogim gradovima Prednjeg Istoka. Sada je dirigent Zabavnog orkestra RTV Zagreb. Komponirao je djela za zabavni orkestar (Serenada; Bolero na temu N. Grevia), filmsku i scensku muziku,
pjesme (Pjesmom u ti rei, Veer, Jo samo jednom) i djela na

ERIN, Josip, muzikolog, kompozitor i dirigent (Komenda kod Kamnika, 29. III 1867 Ljubljana, 1. XI 1951). Studirao filozofiju i muziku u Beu. God. 18981902 dirigent beke Volksopere, 190518 vojni kapelnik u Beu, Budimpeti j Pragu. Od 1919 dirigent Ljubljanske opere, zatim osnovao vojni orkestar

mijenjena djeci. M. Ke. ERVENV, Vaclav Frantiek, eki graditelj limenih duhakih instrumenata (Dube, 27. IX 1819 Hradec Kralove, 19. I 1896). God. 1842 osnovao radionicu u mjestu Hradec Kralove. Proizvodio pored ve poznatih, i nove tipove limenih instrumenata, osobito za vojnike orkestre. Konstruirao duhake instrumente;

396

CERVENY EKA MUZIKA

st. narodnu je pjesmu pratila i mala prenosiva harfa. U vrlo raireni i gudaki instrumenti, posebno violina i kc Violinu rijetko izrauje narod sam, dok je kontrabas ( neto manji od orkestralnog) gotovo uvijek proizvod -amatera. Pod utjecajem instrumentalnih ansambla p dvorova ulaze u XVIII i XIX st. u narodni instrumentar oboa, klarinet, fagot, trublja i trombon. Od sredine XE stoje u svim krajevima ansambli duhakih instrumenata kc muziku naroito za njih komponiranu u duhu narodnog r izraza. Umetnika. Prvi sauvani muziki spomenik, pesmaj dine, pomiluj ny, ide verovatno u XI v. U njoj se jo n zantinski uplivi, ostaci liturgije na staroslovenskom jeziku ugasila rasturanjem kaluera manastira na Sazavi u XI v. I crkva sistematski organizuje crkvenu muziku. Od c Prake biskupije (973) poinju da deluju specijalne kol (seholares ili bonifanti boni infantes) sa stareinom 1 seholarum). Kanonik Vit (umro 1271) nabavlja za katec Vita orgulje, stara se o izradi novih i reviziji starih lit knjiga. Biskup Tobids iz Bechine upotpunjuje arhivu evangelijarijem i ritualom (129394). kola pri hramu postaje sve ozbiljnija ustanova sa proirenim nastavnim ! Kralj Vdclav II, sam Minnesanger, aktivno sudeluje u m ivotu. Na sveanost njegovog krunisanja (1297) doli su Minnesangeri, medu kojima i Frauenlob. Spominju se i ins ti tympanon, nabel, tuba, rotta, figella, lira i dr. Svetovna naroito na vrhovima drutva, bila je pod nemakim upli crkvenoj muzici iri se tada gregorijanski horal koji su izvc tenici i kolovani pevai. Narod, eljan aktivnog uea stvara u to vreme i svoje duhovne pesme. Tako je nikl zemlje pevana i do danas sauvana pesma Svaty Vaclav v.). Po formi i melodiji veoma lepa i izraajna, ona je mr prinela glorifikaciji ovog inae miroljubivog vladara, kao za; i uvara ekog ivlja. Sekvenca Notkera Balbulusa Me in morte sumus verovatno je bila podloga njezinim nep autorima. Sa Janom Luksemburkim (131047) dolaze muzici do izraaja francuski uplivi. Pored tradicije Mi gera, koju zastupaju Heinrich von Mugeln i Mtilich von Prc nu ulogu odigrao je Francuz Guillaume de Machault (oko 1377), kraljev sekretar i pratilac. On je pomogao prodoru r elemenata u muziku. Karlo IV (134678), francuski ak, p francuski uticaj. Osniva Univerzitet po uzoru na Sor uvodi ponovo staroslovensku liturgiju, podie Praku b u rang nadbiskupije. U svetovnu muziku uvodi titulu Kral Na njegovom dvoru deluju majstori duvai Svach, Mafii Velek. Veliki ljubitelj muzike bio je nadbiskup Jan z J (oko 13501400), takoe francuski ak, sam kompozitor teoretiar. Majstor Zdvi ze Zap (oko 135c posle 1411) s] se kao uspean autor ljubavnih pesama. Sauvale su se i crkvene kompozicije. U raznim rukopisnim zbirkama n niz lepih primeraka muzikog stvaralatva poznatih i nep autora iz oblasti crkvene i svetovne muzike, koji svedoe 1 jenom muzikom ivotu XIV v. Instrumentalni virtuozite na visokom stepenu isto tako i graditeljstvo muzikih menata. Narodno muziko stvaralatvo ograniavalo se na glasnu crkvenu i svetovnu pesmu. Pojavljuju se zaeci po: predstava praenih muzikom, prvo u samoj crkvi, a d( van nje. Recitativni karakter gregorijanskog horala pri dosta elemenata za dramsku obradu, a scene iz jevanelja dramsku grau. Najlepe primerke dramskog oblikovan aju Plankti Marie, koji imaju ve dosta iskristalisan un oblik. Izvoai su bili svetenici, ali u unutranjosti i kolska omladina. Time je omoguen i prodor svetovnih nata i scena proetih narodnim humorom. Iz prve polovii v. sauvao se Mastikaf (arlatan), veoma drastinog s; Zastupljena je i muzika teorija. Na Prakom univerzitetu p je katedra za muzike nauke. Hieronymus de Moravia, na u Parizu, pie traktat De Muica, a Jeronym Praki > mendatio liberalium artium (1410), u kome se slui post; Johannesa de Murisa. Jan z Holeova posveuje elu jednu (1397) pesmi Hospodine, pomiluj ny. Husitsko doba, sa svojom ideologijom otpora prema : crkvi i svemu tuem, nenarodnom, nije delovalo povol razvoj eke vokalne polifonije i instrumentalne muzike, dalo jakog podstreka razvoju masovne narodne pesme oznog, borbenog, satirikog pa i polemikog karaktera, narodno stvaralatvo imalo svoje tradicije iz prethusitsko, (adventske pesme Navetv nas Kriste aduci, Vita Jesu Kriste, Vstalt jest buoh i dr. iz prve polovice X Najslavnija husitska pesma Kto jsu Bozi bojovnici snana; ona je dizala samopouzdanje boraca i irila pa redovima neprijatelja. Mnogo kasnije, kad je ve izgubili

baroxyton (1848), tritonikon(i856), althorn (1859), subkontrafagot (1873), subkontrabas (1876) i dr. . je usavrio ventilski sistem (mehanizam valjaka vlastite konstrukcije). Napisao nekoliko strunih radova o gradnji instrumenata (Hubedni ndzvoslovi).
LIT.: J.erveny, Ehrenkranz fiir V. F. ervenj-, Praha 1883. Notice sur les progres dans la fabrication des instruments de cuivre par la maison V. F. Cerveny et fils, Pari 1880.

ESKV HUDEBNf FOND, eka ustanova sa sjeditem u Pragu osnovana 1953 s ciljem da podupire irenje i podizanje eke muzike kulture. Bavi se i nakladnikom djelatnou. Nadarenim mladim umjetnicima dodjeljuje stipendije, prireuje razliite natjeaje, pomae ostarjelim i nemonim muziarima, brine se za zatitu autorskih prava i za promicanje eke muzike u inozemstvu. EIHIN, Vsevolod Jevgrafovi, ruski muziki pisac (Riga, 18. IX 1865 Lenjingrad, 1934). Sudac u Rigi, od 1888 muziki kritiar listova Rigaer Bote i npu6aAmuiicKuu McmoK. Utemeljio Rusko muziko drutvo u Rigi. Kasnije ivio u Petrogradu.
DJELA: n. H. ^aunoecKuu, 1893; KpaniKue jiudpemmo (sadraji 132 opere), 1894 (II izd. 1915); OmionocKu onepu u KOHijepma 1896; Mcmopun pycCKOU onepu, 1902 (II proireno izd. 1905); Mcmopun pyccKou My3UKu c dpesneuiuux epeAten no 1903 zod u no3nee. . , I sv. Preveo na ruski libreta Wagnero-vih opera Tristan und Isolde i Parsifal.

EKA MUZIKA. Narodna. Za eku narodnu muziku znaajno je vrlo intenzivno njegovanje instrumentalne muzike. Podaci o instrumentariju seu do najstarijih historijskih razdoblja. Instrumentalna praksa utjecala je i na oblike vokalnog muziciranja. Melodika ekih napjeva kree se obino u durskim tonalitetima. U pjesmama se povremeno susreu i stari naini, osobito miksolidijski i lidijski. Dosta su esti motivi sazdani od tonova trozvuka. Instrumentalni plesovi izgraeni su na harmonijskim funkcijama tonike i dominante, rjee subdominante. U pjesmama su este nagle modulacije. Instrumentalni su oblici strogo periodiki, a vokalni su veinom rapsodini. I ritmiki su pjesme slobodnije i raznovrsnije od instrumentalnih stavaka. Plesovi su preteno brzi i pokretni. Od plesova u parnoj mjeri najraireniji su obrodk, vrtdk, skond i tfasdk, a u trodobnoj mjeri sousedskd, do koleka, rejdovdk i furijant. Mateniky je zanimljiv primjer plesa s promjenljivom mjerom. U Moravskoj su uz to popularni sedldckd i starosvetskd. eka narodna pjesma rijetko je epska. ee nego u folkloru drugih naroda ona je humoristina ili satirina. Meu najstarije pjesme idu obredne novogodinje pjesme koledy, koje su se razvile jo iz poganskih obiaja. U ekom narodnom instrumentariju istaknuto mjesto imaju duhaki instrumenti. Neki signalni pastirski instrumenti zadrali su se u upotrebi od pradavnih vremena do danas. Od XIII st. najraireniji narodni instrument su gajde (gajdy, kozlik, puki, puklik) sa jednom bordunskom sviralom. U XIII st. udomaila se i fidula. Neke oblike tog starog gudakog instrumenta izrauju ponegdje jo i danas. Istodobno s viellom prodrla je u eku i mandolina, koja se vremenom razvila u instrument srodan citri i bila u upotrebi do kraja XIX st., a u Moravskoj i neto dulje. U srednjem su vijeku putujui pjesnici pratili svoje pjevanje svirkom na organistrumu (ninera). Oni su svirali i na trombi marini (ozembouch). Oba ova instrumenta preuzeli su kasnije ulini pjevai i prosjaci. Kao djeji instrumenti dugo su bili raireni varijanta siringe (varhdnky, molddriky) i drumlica (grumle, brumle, brumajzl, drumle). Od XVI st. susree se u svim krajevima i cimbal (cymbal). Danas se jo zadrao u Moravskoj. U XVIII i XIX

egrtaljka iz Moravske. Prag, Nacionalni muzej

EKA MUZIKA
religiozno obeleje, postala je simbolom nacionalnog ponosa, neka vrsta borbene zastave u doba buenja nacionalne svesti u XIX v. Njen su tematski materijal iskoristili B. Smetana (Ma vlast), A. Dvorak (Husitska), J. Suk (Praga) i dr. Prvi put uvedena je u husitskom Jistebnickom kancionalu (oko 1420), najbogatijem izvoru za upoznavanje husitskih pesama. Zanimljive su brojne pesme satirikog sadraja, ije su aoke veinom uperene protiv katolikog svetenstva. Istorijske pesme opevaju dogaaje na bojnom polju i pribliavaju se formom i sadrajem narodnoj baladi. Husitske pesme komponovali su Jan apek, Vdclav Mifinsky (umro 1492), Kliment Bosdk i naroito daroviti Slovak Jan Silvdn (umro 1573), no veini tih pesama ne zna se autor. Jan Hus pisao je i ureivao verovatno samo tekstove pesama. Vanu ulogu u organizovanom negovanju crkvene muzike odigrali su horovi ili bratstva literata, dobro organizovane druine muzikih amatera iz redova graanstva. Svoja materijalna sredstva ova bratstva upotrebljavala su za izradu rukopisnih kancionala, bogato i umetniki opremljenih, koji ne samo da su svedoci visoko razvijenog horskog pevanja toga doba, nego su i dragoceni spomenici ekog slikarstva minijatura. uvena su 2 kancionala iz Hradeca Kralove (1585'1604) sa slikama Matoue Radoue i kompozicijama Jifi Rychnovskog (15401616), Kutnohorsky kancional (1490) i dr. Franusuv kancional (1505) prvi put primenjuje belu menzuralnu notaciju. Da je negovano i vieglasno pevanje dokazuje, pored drugih, Husitski kancional iz 1573 sa kompozicijama za 35 glasova Jana Trajana Turnovskog. Mnogi kancionali su tampani. Za njihovo izdavanje naroito je zasluna Jednota bratrskd, crkvena zajednica izgraena na verskim i moralnim naelima strogog i beskompromisnog pravca eke reformacije. Pesme ovih zbornika, briljivo odabirane i redigovane, odigrale su veliku ulogu u formiranju crkvenog pevanja ne samo u zemljama naseljenim ekim ivljem (eka, Moravska), nego i u Slovakoj, Poljskoj i Nemakoj, gde su prevoene i prilagoavane potrebama verskih jednomiljenika tih zemalja. Klasian amotulski zbornik (1561) sadri 744 pesme. Njegovi redaktori bili su Jan erny, Sturma, a naroito veoma obrazovan i kritiki usmeren Jan Blahoslav, koji je ovaj zbornik u novim izdanjima stalno doterivao i upotpunjavao. Poslednji bratski kancional izdao je Jan Amos Komenskji 1656 u Amsterdamu sa predgovorom u ekoj prozodiji i pevanju. Pored znaajnog stvaralatva po obimu i kvalitetu na polju crkvene pesme, u ovo je doba nastalo mnogo narodnih svetovnih pesama raznolikog sadraja. Sauvala su se i imena brojnih orguljaa i kantora (orgulje su ponovo vraene u crkve): Pavel Kalous, Vdclav Rychnovsky, Matya Kozmanda, Jan Kopriva i dr. uven je bio virtuoz na lauti Jan Vencdlek. Od kompozitora znaajniji su Jifi Kropd (u Veneciji tampana je sveska njegovih misa za 5 glasova), Jan Knefelius (misa za 8 glasova), Krytof Harant z Polic (15641621; motet Qui confidunt Domine za 6 glasova u nizozemskom stilu) i dr. Svetovna instrumentalna muzika u husitsko doba bila je zanemarena. Jedino su se istakli zborovi trubaa i trombonista. eka reformacija bazirana na husitizmu sa dubokim korenima u narodu digla je muziko stvaralatvo na visoki stepen. Iako se ono jednostrano ogledalo u stvaranju pesme duhovne i svetovne ono je bilo izvorno narodno i u muzikoj istoriji eha znai po svojoj organizovanosti i snazi jedan od najbogatijih perioda. Razumljivo je da trenutno pobeeni katolicizam nije odustao od borbe i da je prvo oprezno, a kasnije agresivno poeo da vraa izgubljene pozicije. I tako paralelno sa reformistikim kancionalima niu i katoliki, koji pozajmljuju popularne melodije, podmeu im nove tekstove, vraaju u crkvu instrumentalnu muziku, otvaraju irom vrata uplivima iz inostranstva. Od kraja XV v. prodire sa izvesnim zakanjenjem muzika kultura sa zapada i juga na eko tle. Vokalna polifonija ulazi nezadrivo u praksu i literatskih bratstava, pa i sami kompozitori-reformisti komponuju polifpno. Na dvoru prvih Habsburgovaca organizuje se dvorska kapela. Za vladavine Rudolfa II (15761612) Prag je jedan od centara evropskog muzikog ivota, u kome povremeno ili trajno deluju istaknuti inostrani muziari. Jacobus Gallus-Petelin izdaje u Pragu Opus Musicum i Harmoniae variae.
Philippe de Monte, Lambertus de Sayve, Jacobus Regnart, Charles

397

Husitski koral Kto jsu Bozi bojovnici. Kancional iz Jistebnice, oko 1420

Luython i dr. bili su dvorski muziari. Napeta politika situacija u srednjoj Evropi dolazi do kulminacije poetkom XVII v. Bitka na Beloj Gori kod Praga (1620), u kojoj su eki pukovi potueni od carsko-bavarske armije, kraj je eke samostalnosti i eke reformacije. eko plemstvo je pogubljeno ili prognano, pristalice Jednotv bratrske naputaju zemlju, kontrareformacija pobeduje. Tridesetogodinji rat pustoi zemlju, njen kulturni razvoj nasilno je prekinut. Desetkovani eki ivalj tavori u bedi i ekonomskom ropstvu. Carski apsolutizam uvodi nemaki jezik kao ravnopravni u ekim zemljama, a to u praksi znai sistematsku germanizaciju ekog naroda. Oprezni

isusovci bili su svesni znaaja pesme za narodne mase. Iz starih zbornika biraju pogodne melodije, uvode nove pesme, naroito marijanske i pesme o Janu z Pomuka, katolikom svecu, lansiranom da bi se iskorenilo seanje na Jana Husa. Pojavljuje se veliki broj novih katolikih kancionala. Poto je sam narod pevao vieglasno, ureivana su izdanja harmonizovanih pesama ak i sa pratnjom instrumenata. Uopte, instrumentalna muzika uveliko ulazi u crkvenu i svetovnu praksu, krei put muzikom baroku. Po prirodi muzikalni, esi se prilagoavaju novim okolnostima, lako prihvataju i osvajaju nove oblike i novu kompozicionu i izvoaku tehniku. U muzici iivljava se inae u pozadinu nasilno potisnuta snaga narodnog stvaralatva, muzika postaje omiljena profesija ili bar uporedno zanimanje itavih porodica. eki muziari rado su primani u drugim zemljama i tamo sudeluju u izgradnji novog stila, koji u bekom klasicizmu dolazi do svog konanog stadijuma. U samoj ekoj znaajni centri muzikog ivota u XVII i XVIII v. bili su pojedini feudalni dvorci, tako naroito Kromefi, gde je delovao violinista H. Biber (16441704), pa niz dvorova u Moravskoj (Tovaov, Holeov, Vvkov i, naroito, Jaromefice, gde se istakao pretklasik Frantiek Vdclav Mia, 16941744). Jan Dismas Zelenka (16791745), sin organiste, uenik J. J. Fuxa u Beu i A. Lottija u Veneciji, bio je plodan kompozitor misa, oratorijuma, kantata, moteta, sonata, simfonija i dr. Njegove Lamentacije bile su vrlo popularne. Bach ga je cenio vie od mnogih drugih majstora ovog doba. Minorita Bohuslav ernohorsky (16841742), takoe sin organiste, studirao je u Padovi, gde je na Univerzitetu postigao stepen magistra i dulje vreme bio regens chori u crkvi sv. Ane. God. 1728 vraa se u domovinu, osniva itavu jednu kolu kompozitora i organista, i postaje centralna linost prakog muzikog ivota. Bio je izvrstan kontrapunktiar. Veina njegovih dela unitena je poarom crkve sv. Jakuba u Pragu. To to je sluajno sauvano svedoi o jezgrovitoj invenciji i majstorskoj ruci ovog Prakog Bacha. Njegovi istaknuti savremenici bili su: Jozef Anton Seling (17101750), autor opera, oratorijuma, misa i dr.; Frantiek Habermann (17061783), koji je vei deo ivota proveo u inostranstvu (paniji, Parizu, Firenci) i ostavio bogato nasledstvo misa, oratorijuma, sonata i simfonija. Handel je od njega pozajmio vie tema za svoj oratorijum Jephta. Vrlo plodan kompozitor bio je Frantiek Xaver Brixi (17321771). Napisao je vie od 100 misa, brojne motete, psalme, oratorijume. Znaajni kompozitor toga doba je Frantiek Tiima (17041774), autor brojnih crkvenih dela plemenite invencije i majstorske fakture. Pored orgulja uvodi u svojim misama gudaki orkestar i trombone. Vei deo ivota proveo je u Beu. Od uenika ernohorskog istie se Jan Zach (16991773), bogato obdaren, sklon fantastinom, sa jasno izraenim ekim obelejem muzikih misli, autor dela za orgulje i embalo, brojnih misa i dr. Delovao je preteni deo svoga ivota u Nemakoj. Veliki virtuoz na orguljama Joseph Ferdinand Norbert Seger (17161782) produava tradiciju ernohorskog u Pragu kao organista, kompozitor i uitelj. Njegov uenik Jan Antonin Koeluh (17381814) pisao je opere i oratorijume po uticajem Glucka, kod koga je izvesno vreme uio u Beu; Vdclav Josef Raupner (17451807) istaknuti je violinista i kompozitor simfonija, koncerata i dr.; Vdclav Vincenc Machek (Maek, 17551831) autor je simfonija, sonata i varijacija za klavir, izmeu ostalog sonate Le siege de Belgrade. Josef Mysliveek ( J 7371781) iveo je dugo u Italiji (prozvan Venatorini i // divino Boemo), gde se izvodio velik broj njegovih opera. Jan Vdclav Stamitz (17171757), virtuoz na violini i violi 'amour, najzna-

398

EKA MUZIKA
Najjai bedem muzikog konzervativizma bio je Pr, zervatorijum, osnovan 1811 po primeru Konzervatoi Parizu. Njega je izdravalo Drutvo za unapreenje umetnosti u ekoj, osnovano 1808, dok je Drutvo za 1 crkvene muzike, osnovano 1835, izdravalo Orguljsl Ove dve institucije postale su baza strunog kolovanja 1 Prvi direktor Konzervatorijuma bio je Dionys Weber (1761 odlian organizator, pisac vie teoretskih dela i korisnih tivnih dela za duvake instrumente. Agilan i vredan, podie nivo Konzervatorijuma, stvara njegov orkestai koncertnog ivota Praga kroz decenije. Jan Avgust Vitdsel 1839), direktor Orguljske kole, odlian pijanista i orgai je vrlo plodan kompozitor crkvene muzike, dela za kan stave, koncerata za razne instrumente i pesama na eke Pedagog i organista Karei Frantiek Pitsch (17861858), 1 Vitasekov u Orguljskoj koli, izdao je Museum fur Orge u koji je ukljuio i dela starih ekih kontrapunktiara, Konzervatorijum davao kadrove muzikih izvoaa, ( kola ozbiljno je negovala discipline muzikog stvaralat janjem ovih ustanova 1890 oba smera nala su se ujedin istim krovom. Ogromne su zasluge Prakog konzervatc Orguljske kole za razvoj muzike umetnosti u ekim 2 a i van njih. Dolaskom mladih snaga popustila je reak stega, a u njima je zagospodario duh umetnikog naprefk U XIX v. probuena nacionalna svest sve se vie i ne2 ispoljava na politikom i kulturnom polju. Narodna pesm glavni oslonac inspiracije ekih muziara. Niu brojni ekih i moravskih narodnih pesama. Pesnik Josef Krasoslo lensky izdaje (1835) u vie svezaka Venec, zbirku pa pesama ekih pesnika i kompozitora. Venec je dozive popularnost. Horsku pesmu neguju Alois Jelen (1801 osniva i dirigent ofinske akademie, Josef Vorel (1801 Josef Vadk (18081875), J<*" Pavel Martinovsky (180! i dr. Kompozitor horskih pesama. nacionalnih po duhu i 1 kih po majstorskom horskom stavu, bio je naroito Pavel Kf (18201885). God. 1831 osnovan je praki Hlahol, hoi odigrao veliku ulogu u razvoju eke horske produkcije se uskoro osposobio i za izvoenje horsko-instrumental velikog obima. Pored njega, horske druine pojavljuju se delovima eke zemlje. Mnogo sporijim tempom prodirao jezik u pozorite. Opera u Pragu imala je staru tradiciju, bila opera italijanskih pozorinih trupa koje su od XVII v. vale Prag. Na repertoaru bili su A. Lotti, J. A. Hasse, Gluck, B. Galuppi, F. L. Gassmann, D. Cimarosa, A. G. Paisiello i dr. Mozart je za praku Operu napisao opei Giovanni. U drugoj polovini XVIII v. igraju se i nemaki Sii Prva opera koja se pevala na ekom jeziku (1823) bila je pr s nemakog (J. Weigl, Die Schweizerfamilie). God. 1821 se prva eka opera ekog autora: Dratenik Frantieka (18011862) na tekst Chmelenskog, skromno delo u korr moe ni naslutiti kasniji nagli procvat eke opere. Sveina, polet i upornost sa kojima je eki narod izgraivao takorei iz temelja svoju duhovnu kulturu, os su ga da lako prihvata nova strujanja koja su prodirala i eke zemlje. Romantizam kao pravac jaanja samobitnih nih osobina, kao protivtea kozmopolitskom klasicizmu, J je odgovarao novim uslovima ivota u ekoj i nailazio j( odjek. Jan Bedfich Kittl (18091868), uenik V. T01 dugogodinji direktor Konzervatorijuma i plodan kom moe se smatrati prvim muziarom-romantiarom na eki iako je nemaki orijentisan. eke i panslavistike ter zastupa Vdclav Jindfih Veit (18061864). Antonin Apt I 1887), osniva i dirigent Cecilske jednoty, propaguje Mendel Schumanna, Wagnera, August Vile'm Ambros (1816-Leopold Mehura, Josef Proksch (17941864) i dr. u svojir pozicijama i u svojoj javnoj delatnosti nisu bili van uticaja tizma. Na razvoj eke muzike povoljno je uticao boravak I i Liszta u Pragu, koncerti Wagnera (1863) i premijere n opera Tannhauser i Lohengrin. God. 1862 vraa se u Prag, posle pet godina odsustva movine, Bedfich Smetana (18241884), ve izgraen ui kompozitor, pijanista i dirigent. On je, snagom borca, ta preko noi uzdigao eku opersku i orkestarsku muziku ropski nivo. U svojoj operi Prodana nevesta i drugirr. skim delima te u simfonijskom ciklusu Ma vlast i kla' kompozicijama izvanrednom sveinom muzike invencije topline i zdravog humora, progovorio je istinskim ekim kim jezikom i postao primer za sve nove generacije ekih cara. Smetanizam je pojam muzike ekog nacionalnog ko njegovo blagotvorno dejstvo moe se pratiti u ekom mu: stvaranju sve do najnovijih vremena.

ajniji je medu ekim muziarima koji su delovali van svoje domovine. On je zasluan za razvoj klasine sonatne forme, za obogaenje simfonijskog orkestra i korisno primenjivanje dinamskih gradacija. Tvorac, organizator i rukovodilac mannheimske kole kompozitora i izvoaa, Stamitz je odgojio itavu pledaju odlinih muziara, svojih sledbenika, sinove Karla i Antonina, Frantieka Xavera Richtera, Antona Filtza i dr. eki muziari zasluni su i za razvoj tzv. berlinske kole. Frantiek Benda (17091786), violinski virtuoz i kompozitor za svoj instrument, kao i njegova braa, violiniste Jan i Josef, bili su muziari na pruskom dvoru i uivali veliki ugled u berlinskim umetnikim krugovima. Jifi Antonin Benda (17221795) prvi put je ostvario na umetniki ubedljiv nain istovremeno odvijanje deklamovanog teksta na sceni i njegovog muzikog komentara u orkestru. Mnogi eki muziari nastanili su se u Beu, tako dvorski dirigent Leopold Koeluh (17521818), vrlo popularni kompozitor opera, baleta, simfonija i dr., Jan Vanhal (17391813), odlian klavirski pedagog i plodan kompozitor, Pavel i Antonin Vranicki, Vojtech Jirovec, Vdclav Pichl, violinisti i kompozitori. Klavirski virtuoz svetskog ranga bio je Jan Ladislav Duik (17601812), ije klavirske kompozicije po formalnom i zvunom sadraju nagovetavaju dolazak romantizma. Mali lirski oblici za klavir, tako tipini za razdoblje romantike,^ karakteriziraju i stvaralatvo Jana Huga Vofieka (17911825). ekog porekla bio je Antonin Reicha (17701836), direktor i profesor Parikog konzervatorijuma, autor brojnih teoretskih dela i istaknuti nastavnik kompozicije. Kult klasicizma, a naroito kult Mozarta, ije su posete Pragu ostavile dubok trag u muzikom ivotu zemlje, prenet je i u XIX v. Njegov glavni predstavnik bio je Vdclav Jan Tomdek (1774 1850), daroviti kompozitor, pijanista, pedagog, centralna linost prakog muzikog ivota. I kao to to esto biva sa ivotvornim tekovinama velikih epoha, i kult klasicizma izrodio se u nepomirljivi konzervativizam kod jednog dela ekih muziara.

p f : y> tu h mnobetlowk ff*;0Tf/ i

flttintu a

Naslovna strana zbornika Pisne Duhovni iz 1561

EKA MUZIKA
Stvaranje Antonina Dvofdka (18411904) sretno se dopunjuje sa Smetaninim. Dok je Smetana romantiar programnih koncepcija, Dvorak stvara svoja najbolja dela u tradicionalnim simfonijskim i kamernim formama. On je prvi veliki eki simfoniar, utemeljitelj nove eke kamerne, koncertantne i oratorijumske muzike. I Dvorak gradi na folkloru, ali njegov umetniki interes ide dalje, do folklora svih slovenskih naroda. Spontan i sve u melodijskoj inspiraciji, on je tip neobino nadarenog muziara, koji se iivljuje u lakoi i vedrini muziciranja, nigde ;ne naruujui ravnoteu izmeu sadrine i forme. Uz Smetanu i Dvofaka, trea znaajna linost ovog razdoblja je Zdenek Fibich (18501900), umetnik intelektualac, veoma obrazovan i muziki najdue i najvie kolovan. Isprva pod upli vom Schumanna, u svome scensko-dramskom stvaranju on se oslanja na Wagnerovu ideju muzike drame. Roen dramatiar, dao je veliki prilog ekoj operi i scenskoj muzici uopte, koja se posle otvaranja velike scene Narodnog divadla brojno i kvalitativno naglo razvijala. U stvaralakom elanu druge polovine XIX v. pored vodee trojice: Smetane, Dvofaka, Fibicha sudelovao je niz kompozitora manje izraene individualnosti ali znatne lokalne vrednosti. Karei Bendl (18381897), svestrano plodan kompozitor, majstor horskog stava, preteno lirska priroda; konzervativac Karei Sebor (1843^1903), kompozitor meverbeerovski usmerenih opera; Vilem Blodek (18341874), izvrstan flautista, doiveo je najvei uspeh kominom jednoinkom V studni, koja je mnogo izvoena i u inostranstvu, a naroito u jugoslovenskim zemljama u XIX v. Eklektik elegantne fakture bio je Josef Richard Rozkonj) (1833 1913), dok se vie kao teoretiar i uitelj mnogih generacija nego kao kompozitor istakao Frantiek Zdenek Skuherskji (18301892). Eduard Ndpravnik (18391916), zasluni i mnogo cenjeni prvi dirigent Manjinskog pozorita u Petrogradu, komponovao je pod ruskim uticajem. Opera Dubrovski (po Pukinu) njegovo je najuspelije delo. Hanu Trneek, Vojtech Hfimaly, Josef Klika, Anton Forster, koji je dugogodinjim boravkom u Ljubljani znatno doprineo razvoju muzike kulture u Sloveniji (on je autor prve slovenake opere Gorenjski slavek), Jan Maldt i mnogi drugi u zemlji i van nje upotpunjavaju sliku bujnog rascvata eke muzike produkcije XIX v. Paralelno sa naglim razvitkom i usponom muzikog stvaralatva ide rad ekih muzikih pisaca i teoretiara. U bitkama za Smetanu pozitivno su delovali J. L. Prochdzka (183788) redaktor muzikog asopisa Dalibor i pokreta izdavakog preduzea Hudebni matice, i naroito Otakar Hostinsky (18471910), profesor estetike na Prakom univerzitetu, vrlo uticajna linost u kulturnom ivotu eke. Emanuel Chvdla (18511924), muziki kritiar naprednih tendencija, dao je u knjizi tvrtstoleti hudby esk (1897) vaan izvor podataka o ovom bogatom razdoblju ekog muzikog ivota. Od kompozitora koji povezuju vreme ekih klasika XIX v. sa savremenim tendencijama XX v. na prvom je mestu Josef Bohuslav Forster (18591951). Liriar po prirodi, on u svojim delima ispoljava svoj filozofski stav prema ivotu, ija zbivanja belei bez revolta, shvatajui ih sudbinski predodreenim. Posle povratka iz inostranstva (Hamburg, Be, 18931919), postaje jednom od najvidenijih linosti kulturnog ivota Praga. Dotakao je gotovo sva muzika podruja, istakavi se naroito solo-pesmama, simfonijama i oratorijumima. Karei Kovafovic (18621920), eklektik ivog temperamenta, vrlo je zasluan za razvoj operske reprodukcije. Opera Narodnog divadla pod njegovom upravom postala je scena svetskog ranga. Autokrata, Kovafovic je 1901 izazvao trajk orkestra, iz koga se rodila eka filharmonija kao samostalni koncertni orkestar, pod vodstvom vrlo obdarenog dirigenta L. V. elanskoga (18701931). Paralelno nova generacija kompozitora izbija snagom svoga talenta u prve redove. Vitezslav Novak (18701949), Dvofakov uenik, strasna, eruptivna priroda, uvodi nova, smela izraajna sredstva. Crpi iz ritmike i melosa istonomoravskog i slovakog folklora, sa njima esto latentnom harmonskom podlogom starih crkvenih lestvica, ali se ne zatvara ni pred uticajem spolja. On je prvi medu ekim kompozitorima koga privlae harmonska otkria Debussvja. Njega nadahnjuju velianstveni divlji prizori visokih planina, mora, ljubav. Njegov pedagoki rad okupio je oko njegove markantne linosti vie generacija mladih kompozitora iz ehoslovake i inostranstva. Iz Novakove kole izaao je i niz jugoslovenskih kompozitora. Josef Suk (18741935), takoe Dvofakov ak, vie nego Novak vezan je na razvojnu liniju svog uitelja. Samokritian, briljivo procenjuje i odabire svoje muzike misli i oblike, cizelira sredstva obrade. Teite njegovog stvaralatva je instrumentalna muzika (simfonijska, kamerna, klavirska). Meditativne prirode, on u stvari pie svoju

399

Zgrada ekog nacionalnog kazalita u Pragu, otvorena 1783

autobiografiju muzikim jezikom. Iskreno slika svoj lini ivot, svoj oseajni odnos prema prirodi, prema oveku. I kroz njegovu klasu prolo je vie jugoslovenskih kompozitora. Mnogo stariji od ove dvojice Leo Jandek (18541928), prvo pod uticajem Dvofaka, uporno je traio svoj lini put muzikog miljenja. U prouavanju svoga rodnog moravskog folklora otiao je dalje od svojih prethodnika, pronaavi u ivom govoru naroda izvor svoje muzike inspiracije. U njemu je uoio elemente novog jo neiskorienog motivskog materijala. U tenji da se oslobodi ukalupljenog naina muzikog miljenja on i u svojoj nauci o harmoniji nalazi nova objanjenja harmonskih odnosa i njihovog emo cionalnog delovanja. Janaek je tvorac i dosledni predstavnik ekog muzikog realizma. Njega privlai ivot malog oveka, ponekad sirov, tvrd, ali istinit. Janaekov je najvei uspeh impresivna opera Jeji pastorkvna (Jenufa). Dvofakovi uenici bili su Oskar Nedbal (18741930), dirigent i violinista (Gesky kvartet), autor baleta-pantomima, i Rudolf Karei (18801945), izvrsni tehniar, plodni kompozitor, naroito simfonijskih i kamernih kompozicija. Medu brojnim uenicima Vitzslava Novaka istiu se Jaroslav Kfika (1882 ), inventivan, duhovit koji je najvie uspeha postigao sa dirljivim minijaturama iz dejeg ivota; Ladislav Vycpdlek (1882 1969), majstor polifonog stava (duboko ovena kantata O poslednich vecech lovka); preteno vokalni kompozitor Jindfich Jindfich (1876 ); Jaroslav (18891919) i Otakar Jeremia (18921962), autor veoma uspele opere Bratfi Karamazovi; Boleslav Vomdka (18871965), dirigent, muziki pisac i kritiar, kao kompozitor prvo ekstremni modernista, kasnije sledbenik ekih tradicija uz primenu savremenih tehnikih sredstava; vrlo plodni Emil Axman (18871949); Vdclav tepdn (18891944), kompozitor, pijanista, lektor estetike na Prakom konzervatorijumu, esejista. Osnivaem eke savremene muzike mnogi smatraju Otakara Ostrila (18791935). Njegov razvojni put ide od kasne romantike i Mahlerovih uticaja do negacije romantizma, na bazi objektivistike konstruktivnosti. Najvie je uspeo u opernim delima. Otakar Zich (18791934), esteta, folklorista, kao kompozitor takoer je najvii domet ostvario u svojim operama. Do emigracije u Ameriku Karei Boleslav Jirdk (1891 ) vrlo je aktivno sudelovao u ekom muzikom ivotu. Profesor kompozicije Prakog konzervatorijuma, dirigent i teoretiar, lan Meunarodnog drutva za savremenu muziku, irokog vidika i retke inteligencije, on sve svoje konstruktivne osobine uspeno ispoljava i u brojnim delima (simfonije, kamerne kompozicije, ciklusi pesama). Alois Haba (1893 ), uenik V. Novaka i F. Schrekera, pisao je prvo atonalno, zatim je postao fanatian pobornik ideje, da se podelom celog stepena na manje delove 1I3, 1I1, 1U, 1lli, obogati navodno ve iscrpljen tonski materijal polustepenog sistema, te je teorijski i praktino ostvario etvrtstepeni sistem. Haba stie pristalice, uenike (meu njima i nekoliko Jugoslovena) i izvoae, osniva katedru za etvrtstepenu kompoziciju na Prakom konzervatorijumu, prireuje koncerte etvrtstepene muzike, snima je na ploe. Osim toga, propaguje nov nain muzikog oformljenja po principu uvek napred bez ponavljanja. No danas interes za njegova nastojanja opada. Bohuslav Martinii (18901959) po bogatoj invenciji i lakoi stvaranja lii na Dvofaka. Nije se branio od raznih uticaja (jazz), ali ih je koristio samo za bogaenje svoga muzikog jezika. Iako do sri savremeni kompozitor, izvanredni virtuoz kompozicione tehnike, Martinu je u svojim mnogobrojnim i raznovrsnim delima spontano ispoljavao svoje eko poreklo.

400

EKA MUZIKA
Kocian, Vdclav Huml, Bohuslav Lhotskji, Vaa Prihoda Sika, Aleksandar Plocek i dr.; violista Ladislav erny; vio] Teobald Kremann, Hanu Wihan, Otto Berger, Bedfich Vd. slav Zelenka, Milo Sddlo i dr.; pijanisti: Bedfich Smete Jiranek (pisac brojnih instruktivnih dela za klavir), Jan Frantiek Rauch, Rudolf Firkunji, Josef Pdleniek i c je broj izvrsnih ekih umetnika na duvakim instru solista i kamernih sviraa. Od izvoakih kolektiva zna Opera Narodnog divadla u Pragu, opere u Brnu, Olomouc i drugim veim mestima; eka filharmonija, Dravna fil u Brnu, Moravska filharmonija u Olomoucu, orkestri e kog radija, Umetniki armijski kolektiv Vita Nejedlji propaguje savremena dela), Centi alni orkestar eh armije, Praki kamerni orkestar (nastupa uglavnom bez d Kamerno udruenje profesora Prakog konzervatorijum; flauta, oboa, klarinet, fagot, horna, violina, violonelo, k embalo, viola d'amour), eki nonet (kamerni kolekt filharmonije, istaknuti ansambl koji uspeno nastupa u stvu), Duvaki kvintet eke filharmonije. Ovi ansambli eke kompozitore na stvaranje zanimljivih dela u raznil mentalnim kombinacijama. Kvartet Smetana u Pragu Jandek u Brnu dostojni su naslednici ranijih slinih (ekog kvarteta, Kvarteta evik-Lhotsky,- Kvarteta 2. Nakon prestanka delatnosti uvenog klavirskog trija 1 -Plocek-Sddlo, njegove je zadatke preuzeo Sukov trio: Suk (unuk Josefa Suka) Chuchra. Impozantni hoj koji je bio tako zasluan u ekom muzikom ivotu, Z esky pevecky sbor pod vodstvom Jana Huhna; Hor > uitelja jo postoji. Muzika nauka imala je svog glavnog predstavnika 1: Nejedlyju (18781962). Osniva katedre muzikologije na univerzitetu, Nejedly je stvorio itavu kolu muziki' Najvei deo njegova rada zauzima prouavanje Sn ivotnog dela. U bici oko Dvofaka, za koju je Nejedly c i koja je dosta zatrovala atmosferu ekog muzikog i\ dalje je u negativnom stavu otiao Josef Barto (188; autor vie studija iz oblasti muzike estetike i kritike. K Nejedlvja pripadaju Hubert Doleil (18761945), ideje posebnog znaaja moravske muzike, kao i Vladimi (1886'1945), istraiva ekog muzikog baroka, redakti rekovog muzikog leksikona. U opoziciji prema krugu ! i asopisu Smetana stajali su muziari oko asopisa revue. Ovu grupu predvodili su profesori Prakog konzerv K. Hoffmeister i K. Stecker. Grupi branitelja Dvofaki Otakar ourek (18831956), ije ivotno delo je opsen kova biografija. Danas su sve nesuglasice oko ovog velike majstora likvidirane, oba pravca razvoja eke muzike Nejedly vetaki trasirao Smetana, Fibich, Forster. sa jedne strane, a Dvorak, Novak, Suk sa druge slila su s zajedniki tok eke Moderne. Od ostalih ekih muziki] cara, istoriara i estetiara istiu se Dobroslav Orel (187c istraiva crkvene muzike, Alois Hnilika (18581949) Sin (1881'1943), Mirko Oadlik (19041964), Jose (18941959), Jan Racek (1905 ) i Antonin Sychra (
LIT.: K. Konrdd, Dejini posvatneho zpevu staroeskeho, I-II, 18 G. M. Dreves, Cantiones Bohemiae, Leiche, Liederund Rufe des 13., Jahrhunderts, Leipzig 1886. E. Chvdla, Ein Vierteljahrhundert 1 Musik, Praha 1897. A. Soubies, Histoire de la musique en Boheme, O. Hostinsky, Hudba v echach, Praha 1900. Z. Fibich, Hudba Praha 1900. O. Schmidt, Die musikgeschichtliche Bedeutung dei schen Schule Czernohorskvs, SBIMG, 190001. R. Batka, S Geschichte der Musik in Bohmen, Praha 1902. Z. Nejedly, D hudby, Praha 1902. Isti, Dejini prhusitskeho zpevu v echach, I Isti, Magister Zavi und seine Schule, SBIMG, 190506. A. ( de, The Bohemian School of Music, ibid., 190506. O. Hostin lidova pisen, Praha 1906. R. Batka, Geschichte der Musik in B6] lin 1906. J. Branberger, Musikgeschichtlicb.es aus Bohmen, Prah H. Hantich, La Musique tcheque, Pari 1907. Z. Nejedly, Poatkv zpevu, Praha 1907. O. Hostinsky, eka hudba 18641904, P ' D. Orel, Surgit in hac die. Liturgisch-musikalische Studie zur Aufi feier in Bohmen, KMJB, 1910. J. Branberger, Das Konservatoriu sik in Prag, Praha 1911. Z. Nejedly, eka moderni zpevohra po Praha 1911. Isti, Djinv husitskeho zpevu za valek husitsk^ch, : (II izd. 195456). V. Hel/ert, Hudeboi barok na eskych zamci 1916. O. Zich, eke lidove tance s promenlivvm taktem, Narodo nik eskoslovansky, 1916. E. Axman, Morava v eke hudb X Praha 1920. D. Orel, Kancional Franusiiv, Praha 1921. P. Netti Musik des Stiftes Ossegg in Bohmen im r7. Jahrhundert, ZFMW, A. Hnilika, Portrtv starych eskych mistru hudebnich, Brati! D. Orel, Poatkv umeleho vicehlasu v echach, Praha 1922. O pisne slovanske, Praha 192223. A. Hnilika, Profily eke hu polovice 19. stoleti, Praha 1924. V. Helfert, Hudba na Jaromefic ku, Praha 1924. E. Steinhard, Junge Musik in der Tschechoslovva und Kirche, 1925. A. Podlaha, Catalogus collectionis operum art quae in bibliotheca capituli metropolitani pragensis asservantur, P J. Hutter, eka notace (2 sv.), 1926 i 1930. V. Nosek, The Sp hemia, London 1927. P.Nettl, Beitrag zur bohmischen und mahri sikgeschichte, Brno 1927. Isti, Musikbarock in Bohmen und Ma! 1927. J. Borecky, Struny pregled djin eke hudby, 1928. J. 1 Stilarten der Mehrstimmigkeit des 15./16. Jahrhunderts in Bohmen, G. Adleru, 1930. G. Jungbauer, Volkslied aus dem B6hmerwalde

Svirai harfe i rogova. Slika na ai eki rad iz XVIII st.

U istu generaciju kompozitora idu Miroslav Kreji (1891 ), Pavel Bofkovec (1894) i Jaroslav Ridky (18971956). Od moravskih kompozitora, posle Janaeka istaknuli su se Vdclav Kaprdl (18891947), liriar izrazitog linog profila, i Vilem Petrelka (1889), vie intelektualno usmeren. Jan Kune (1883 ), direktor Konzervatorijuma u Brnu, preteno je vokalni kompozitor, dok je Jaroslav Kvapil (18921958), kompozitor simfonijskih, kamernih i vokalnih dela. Impresionist Osval Chlubna (1893 ), majstor je blistave orkestralne palete. Od savremenih ekih i moravskih kompozitora istiu se Josef Bartol (1902 ), Miroslav Ponc (1902 ), Emil Frantiek Burian (19041959), osniva vlastitog avangardnog pozorita u Pragu, Ia Kreji (1904 ), Frantiek Barto (1905 ), Miloslav Kabeld (1908 ), Jan Zdenek Barto (1908 ), Vdclav Dobid (1909 ), koji obrauje teme iz savremenog ivota u umerenom modernom stilu, Jaroslav Doubrava (19091960), Karei Reiner (1910 ), Klement Slavicky (1910 ), Vit Nejedly (19121945), Jan Kapr (1914 ), tepan Lucky (1919 ) i Miroslav Barvik (1919). Pripadnici najmlae generacije delom prihvaaju tradicionalne forme izraavanja, dok drugi eksperimentiraju i nastoje da pro nau nove zvukovne mogunosti. U prvu grupu idu Vdclav Kalik (1917 ), Jifi Pauer (1919 ), Jarmil Burghauser (1921 ), Viktor Kalabis (1923 ), Ivan Rezd (1924 ), Jindfich Feld (1925 ), Svatopluk Havelka (1925 ), Lubor Bdrta (1928 ), Vdclav Felix (1928 ), Petr Eben (1929 ) i Miroslav Raichl (1930 ). U traenju novih kvaliteta zvuka istakli su se Zbynek Vostfdk (1920 ), Jan Rychlik (19161964), Jan Novak (1921 ), Josef Berg (1927 ), Miloslav Itvdn (1928 ), Pavel Blatny (1931), Marek Kopelent (1932) i Jan Klusdk (1934) Ovakav bogat razvoj eke muzike produkcije od Smetane do danas ne bi bio mogu da nije bilo izvoakih kolektiva operskih, simfonijskih, kamernih i solista pojedinaca koji su rado prihvatali i propagirali dela ekih kompozitora. Renomirane muzike kole Konzervatorijum u Pragu (sada Akademija muzikih umetnosti), Konzervatorijum u Brnu, a i druge kole odgajale su i odgajaju ne samo kompozitore nego i izvoae vi sokih kvaliteta. Ogroman je broj reproduktivnih umetnika koji su se istakli u domovini i u inostranstvu: dirigenti Vdclav Talich, Rafael Kubelik, Jaroslav Krombholc, Zdenek Chalabala, ef opere Narodnog divadla, dirigenti eke filharmonije Karei Anerl i Karei ejna, Bretislav Bakala, Frantiek Stupka; pevai: Josef Lev, Emma Destinovd, Karei Burian, Otakar Mafdk, Vilem He, Adolf Krosing; violinisti: eki Paganini Josef Slavik, Otakar evik, Ferdinand Laub, Jan Hfimaly, Frantiek Ondfiek, Florian Zajic, Karei Hoffmann, Josef Suk, Jifi Herold, Jan Kubelik, Jaroslav

EKA MUZIKA

SVIRAI. Biblija iz Olomouca, minijatura, 1417

EKA MUZIKA HIKVADZE

'. Hutter, Notationes bohemiae antiquae specimina selecta, Praha 1931. F. (ammerer, Die Musikstiicke des Prager Kodex XI E 9 (disertacija), Brno 1931. J. Racek, Nastrojova hudba na Morave a ve Slesku v 18. stoleti. Praha 1934. E. Trolda, eka cirkveni hudba v obdobi generalbasu, Cyril, 193435. P. Nettl, Poatky opery v echach, Praha 1935. A. Hnilika, Kontury ryvoje hudby poklasicke v echach, Praha 1935. Z. Nejedly, Opera Naodniho divadla od roku 1900 do prevratu, Praha 1936. V. Helfert i E. Steinlard, Geschichte der Musik in der Tschechoslowakischen Republik, Praha 1936 II izd. 1938; francuski i nemaki prevod 1936). Isti, eka moderni hudba, ?raha 1937. D. Orel, Hudebni prvky svatovaclavske, Praha 1937. J. Bar'o, Prozatimni divadlo a jeho opera, Praha 1938. V. Helfert, eka moderni vudba, Olomouc 1938. K. M. Komma, Johann Zach und die tschechische Musiker im deutschen Umbruch des 18. Jahrhunderts, Kassel 1938. H. J. Moser, Bohmen und Mahren in der deutschen Musikgeschichte, Allgemeine musikalische Zeitung, 1939. M. Oadlik, Zpev eskeho obrozeni, 1940. J. Racek, Duch eskeho hudebniho baroku, Brno 1940. Isti, Leo Janaek a souasni moravski skladatele, Brno 1940. ~- A. Skarka, Nove kapitoly ze stare *eske hymnologie, Sbornik filologicky, 1942. R. Nezvmarck, The Music of Czechoslovakia, London 1942. J. Racek, Italska monodie z doby raneho baroku v echach, Olomouc 1945. Zbornik HexocjioBaiiKaH My3biKa, Praha 1946. J. Branberger, Hudebni uvahy o eke humanistike poesii, Vestnik kralovske eke spolenosti nauk, 1946. R. Quoika, Deutsche Orgelbaukunst der Spatgotik in Bohmen, MF, 1948. A. Sychra, Hudba a slovo v li dove pisni, Praha 1948. J. Racek, eka hudba, Praha 1949 (II izd. 1958). B. Vdclavek, eke pisne kramadfske, Praha 1949. Isti, O eke pisni lidove a zlidovele, Praha 1950. P. Nettl, Der kleine Prophete von Boemisch-Broda, Esslingen 1951 (II izd. 1953). M. Eema, OiepKH pa3BHTHH -raucKoH MV3biKa-ibH0H KJiaccHKH, MocKBa i JleHHHrpaA 1951 (eki 1961). K. Stangl, Bohmen und Mahren, MGG, II, 1952. V. Karbusicky, Nae delnicka pisen, Praha 1953. J. Nemeek, Lidove zpevohry a pisne z doby roboty, Praha 1954. Z. Nejedly, Husitsky zpev, Praha 195456. J. Neme ek, Nastin eke hudby 18. stoleti, Praha 1955. Isti, Zpivy XVII a XVIII stoleti, Praha 1956. E. H. Meyer, Die Bedeutung der Instrumentalmusik am furstbischonicher Hofe zu Olomouc und Kromefi, MF, 1956. J. Racek, Zur Frage des MozartStils in der tschechischen vorklassischen Musik, Wien 1956. J. Matejcek, Tschechische Komponisten von Heute, Praha 1957. Muica, 1957, 910 (broj posveen muzici u ehoslovakoj). J. Racek, Grundlinien tschechischer Musikentwicklung, ibid., 1957. T. Volek, tyri studie k dejinam eke hudby 18. stoleti, Miscellanea Musicologica, 1958. J. Pohanka, Dejinv cske hudby v pfikladech, Praha 1958. J. Snikovd, eka polyfonni tvorba, Praha 1958. J. Buga, Zur musikalischen Problematik der alttschechischen Kantionalien, MF, 1959. J. Hutter, Poatky eke hudebni kultury, Notitiae musicologicae, 1959. J. Vanicky, Frater Domaslav, der alteste bekannte Sequenzdichter Bohmens, Jahrbuch fiir Liturgik und Hvmnologie, 1960. K. M. Komma, Das bohmische Musikantentum, Kassel 1960. V. Plocek, Nejstari dvohlasy v rukopisech universitni knihovny, Roenka universitni knihovny v Praze, 196061. M. PoHolka, J. Haydn a nae hudba 18. stoleti, Praha 1961. C. Gordavshy, Skladatele dneka, Praha 1961. J. Smolka, eka hudba naeho stoleti, Praha 1961. J. Marki, eka dudacka hudba, Praha 1962. C. Schoenbaum, Die tschechische musikwissenschaftliche Literatur 19451960 zur alteren bohmischen Musikgeschichte, Praha 1962. F. Pala, Opera Narodniho divadla v odobi Otakara Ostrila, Praha 1962. J. Buga, Die soziale Lage des Musikers in Zeitalter des Barocks . . . , Kongressbericiit, Kassel 1962. D. Idaszak, Z problematyki czeskiej emigracji muzycznej w Polsce w XVIII wieku, Bydgoszcz 1963. V. Karbusicky, Stfedoveka epika a poatky eke hudby, Hudebni veda, 1964. E. Vogl, Loutnova hudba v echach, asopis narodniho musea, 1964 (obj. i u MF, 1961 i 1964). J. Ko zak, eskoslovenski koncertni umlci a komorni soubory, Praha 1964. J. Jiranek i B. Kardsek, Tradice a souasnost v eke hudbe, Praha 1964. J. Racek i J. Vyslouzil, Problems of Style in 20 th Century Czech Music, MQ, 1965. F. Muik, Trnavsky rukopis, Acta Universitatis Carolinae, 1965. R. Muikovd, Pauli Paulirini de Praga muica mensuralis, ibid., 1965. J. Kouba, Nejstari eskv tinny kancional z roku 1501 jako hudebni pramen, ibid., 1965. J. Buga, T. Volek, R. Smetana, V. Lebl i J. Marek, Tschechoslowakei, Die Musik in den bohmischen Landern, MGG, XIII, 1966. E. Hk.

401

Madarski plesovi J. Brahmsa i Slavenski plesovi op. 46 i 72 A. Dvofaka. I suvremeni kompozitori stvaraju povremeno etvororunu klavirsku muziku (C. Debussv, M. Ravel, A. Greaninov, I. Stravinski, P. Hindemith, E. Kfenek). Mnoga djela iz simfonijske literature prerauju se za . s., to znatno pridonosi njihovu upoznavanju.
LIT.: A. Rowley, Four Hands-One Piano: a List of Works for Duet Players, 1940. J. Miiller-Blattau, Zur Geschichte des vierhandigen Klavierspiels, PJB, 1941. H. P. Miller, The Earliest Keyboard Duets, MQ, 1943. W. Georgii, Klaviermusik, Ziirich 1956. M. Kun.

ETVOROZVUK -> Septakord ETVRTINKA (J), etvrti dio cijele note. Sadrava 2 osminke, 4 esnaestinke, 8 tridesetdruginki, itd. . je prva u nizu tzv. crnih nota (tj. nota s ispunjenom, crno obojenom glavom). ETVRTTONSKA MUZIKA (engl. quarter tone, franc. quart de ton, njem. Viertelton, tal. quarto di tono), tonski sustav u kojem je, u okviru temperiranog sistema, cijeli stepen (velika sekunda) podijeljen na etiri jednaka intervala, odnosno oktava na 24 etvrtstepena. Interval manji od male sekunde poznavala je ve antika grka muzika i primjenjivala ga u enharmonijskom rodu. Susree se i u muzici primitivnih naroda, zatim kod Perzijanaca, Hindusa

ETVRTSTEPENI KLAVIR MARKE GROTRIAN-STEINWEG

ETVORKA (franc. quadrille), francuski drutveni ples rairen u XVIII i prvoj polovini XIX st. U Englesku je prodro 1816, a u Njemaku oko 1820. etvorku pleu 4 para plesaa postavljena u dva suprotna niza, po 2 para u svakom; sastoji se od pet raznih kratkih figura, izmjenino u 3/4 (ili 6/8) i 2/4 mjeri. ETVOROGLASJE, vokalna ili instrumentalna postava u etiri dionice. Vokalno etvoroglasje pie se za solistike i zborne sastave, i to enske (katkad djeake), muke i mjeovite. Tipine forme instrumentalnog etvoroglasja su neke komorne kompozicije, osobito gudaki kvartet, zatim neke polifone kompozicije za instrumente s tipkama (fuge). etvoroglasni stavak (u neku ruku idealne vrste, jer esto nije specijalno namijenjen nikakvu sastavu) smatra se, po broju dionica i njihovu poloaju (koji u ovom sluaju odgovara dionicama mjeovitog vokalnog kvarteta), najpodesnijim za studij harmonije i kontrapunkta. Vokalno . proirilo se u muzikoj praksi oko 1450 kod Nizozemaca. Veina djela XV i XVI st. pisana je etvoroglasno (nizozemske mise i moteti, njemake Lieder, francuske chansons, talijanske villanelle i canzonet-te); jedino je madrigal obino petoroglasan. Dalji karakteristini oblici vokalnog etvoroglasja su njemaki protestantski koral, te njemaki Lied XIX st. za zbor a cappella. Instrumentalno . afirmira se na instrumentima s tipkama u fugi XVII i XVIII st., a u gudakom kvartetu poslije polovine XVIII st. B. A. ETVORORUNO SVIRANJE nastaje, kad dva izvodioca sviraju istodobno na jednom klaviru, jedan na gornjoj polovini klavijature, a drugi na donjoj. Ono je namijenjeno najee kunom muziciranju. Najstarija klavirska muzika za etvororuno izvoenje susree se u XVII st. meu kompozicijama engleskih virginalista. Prva umjetniki doista vrijedna djela s tog podruja stvorio je W. A. Mozart. Vrhunac dostie ta grana klavirske literature u stvaranju F. Schuberta. Djela za etvororuno sviranje pisali su i mnogi drugi autori XIX st. (C. M. Weber, R. Schumann, G. Bizet, P. I. ajkovski, E. Grieg). Posebno su uspjeli poznati
MUZ, E., 1, 26

i Arapa te u nekim evropskim folklornim podrujima (Slovaka). Podjela polustepena javlja se povremeno i kod nekih srednjovjekovnih teoretiara (Guido Aretinski). U suvremenoj muzici prvi je primijenio etvrtstepene J. H. Foulds u svom gudakom kvartetu (1898). Poetkom XX st. komponiraju u etvrttonskom sustavu i teoretski ga obrazlau njemaki muziari R. H. Stein, W. von Moellendorff i J. Mager. Oni dijele oktavu na 24 intervala elei poveati zvukovno bogatstvo temperiranog sustava. F. Busoni i A. Haba, meutim, trae podjelu na intervale manje od male sekunde da bi omoguili stvaranje novih, raznovrsnijih ljestvinih nizova. Haba je najpoznatiji i najdosljedniji pobornik etvrttonske muzike (komorna i zborna djela od 1919 nadalje; opera Matka, 1929). Uz njega se istakao Rus I. Vinjegradski (Ditiramb, 1926; Preludij i fuga, 1929) koji je djelovao u Parizu. Problemima etvrttonske muzike bavili su se i u tom sustavu komponirali i Rusi G. N. Rimski-Korsakov i A. Lourie te Amerikanci H. Barth {Koncert za klavir i gudae, 1930) i J. Carillo. U najnovije vrijeme primijenio je podjelu velike sekunde na etvrtine L. Nono u djelu Sul Ponte di Hiroskima (1962). Prvi etvrttonski klavir izradio je G. A. Behrens-Senegalder 1892. Najpoznatiji je, meutim, konstruirala 1924 praka tvrtka Foerster prema sugestijama A. Habe. Taj klavir ima dvije tastature: gornja je ugoena za etvrtinu stupnja vie od donje. God. 1928 izraen je i prvi etvrttonski klavir u SAD (G. L. Weitz).
LIT.: F. Busoni, Entwurf einer neuen Asthetik der Tonkunst, Trst 1907 (II izd. Leipzig 1916; novi otisak Wiesbaden 1954). J. Mager, Vierteltonmusik, Aschaffenburg 1916. W. v. Moellendorff, Musik mit Vierteltonen, Leipzig 1917. A. Haba, Harmonische Grundlagen des Vierteltonsystems, Praha 1922. L. Kallenbach-Greller, Die historischen Grundlagen der Vierteltone, AFMW, 1926. A. Haba, Neue Harmonielehre, Leipzig 1927. /. Vinjegradski, Manuel d' harmonie en quarts de ton, Pari 1933. 5. Waller, Die Grundtheorie des Vierteltonsystems, Budapest 1936. M. Kun.

HIKVADZE, 1. Zaharij Ivanovi, gruzijski folklorist, zborovoa i muziki pedagog (Telavi, 5. XII 1862 Tiflis, 27. IV 1930). Potaknuo osnivanje Gruzijskog filharmonijskog drutva (1905) i muzikih kola u Signahi i Telavi (1919) kojima je bio direktor. Od 1925 kustos Muzeja drevne gruzijske umjetnosti u Tifiisu. Autor je crkvenih koncerata. Izdao zbornik gruzijskih narodnih pjesama CajiaMypu, 1906. 2. Grigorij Zaharovi, gruzijski muzikolog (Tiflis, 27. IV 1900), sin Zaharija Ivanovia. Profesor Konzervatorija u Tbilisiju.

402

HIKVADZE INELI
za savremenu muziku u Salzburgu 1952, operu Mar: lena, pesme za enski glas i orkestar. Rene Amengual-/. (19111954), direktor Konzervatorijuma, preveo je H: Unterweisung im Tonsatz. Napisao je koncert za klav kvartet, sonatu za violinu, svitu za flautu i klavir i d Rosita Renard (1898) studirala je klavir kod A u Berlinu. Koncertirala u Junoj Americi i SAD; ist virski pedagog. Domingo Santa Cruz (1899 ) reorgi Sociedad Bach koje je pokrenuo jo 1918, osnovao P pih umetnosti pri univerzitetu u Santiagu, Asociatio, de Conciertos Sinfonicos i uestvovao u stvaranju 1 Extension Musical (1940), ustanove iji je zadatak d celokupnim muzikim ivotom u ileu. Ta ustanova im orkestar, kvartet, hor, briljantan balet poznat i van odel za muzikoloka istraivanja, biblioteku i arhiv S: Ureuje Revista de Arte i Revista Musical Chilena. Kl je simfoniju, Preludios dramaticos za orkestar, vi klavir i orkestar, Sinfonia concertante za flautu Cinco piezas za gudaki orkestar, dva gudaka kva U Santiagu postoji Conservatorio Nacional de Mu. van 1849) i kola igre, koju vode neki Joossovi uenic ivot je raznovrstan i bogat koncertnim priredbama. Vina del Mar postoji Srednja muzika kola, a u neki mestima muzike kole. Izvan domovine najpoznatij umetnik je pijanista Claudio Arrau.

DJELA (na gruzijskom): Elementarna teorija muzike, 1925 (III izd. 1965); Najstarija muzika kultura gruzijskih naroda, 1948; Tema patriotizma u gruzijskim narodnim pjesmama, 1958; O specifinostima etvoroglasnih adarskih radnih (arteljnih) pjesama, 1960; Suvremeni gruzijski muziki folklor, 1961; Gruzijska narodna muzika, 1965; Ocnoenue munbi zpy3. Hap. MHOZOZOJIOCUH , 1964.

'IH (ch'ih), stara kineska poprena frula. Bambusova cijev, otvorena s oba kraja, ima otvor za puhanje u sredini, a sa svake strane 35 rupica. Na ovoj fruli, koja je vjerojatno sluila kao instrument za ugaanje, mogli su se izvoditi svi kromatski tonovi ljestvice. Dananji . ima est rupica. IKARA, mali bengalsko-hindustanski narodni gudaki instrument, nalik na rebab. Ima tri ice od crijeva ili konjske strune, najee i pet simpatetikih ica. Gudalo se zove sargi. ILEANSKA MUZIKA se stvarala i razvijala pod uticajem dvaju glavnih inilaca: importovane muzike panjolskih kolonizatora, koji su doli u ile 1536, i muzike domorodaca Indijanaca iz plemena Araucana, koji su za razliku od visokokulturnih Azteka i Maja bili na veoma primitivnom stupnju. Njihova muzika svodila se na jednostavne obredne i ratnike pesme, praene igrom. Ispitivanjima se utvrdilo da osnovu njihove muzike ini jedna vrsta pentatonske lestvice. Od instrumenata upotrebljavali su primitivne svirale (najrairenija je bila trutruca, bambusova trska duga oko 50 cm sa 46 rupica) i vei broj raznih udaraljki (najpoznatiji mali bubanj kultrum ispunjen kameniima ili semenkama). Proces hibridizacije ovih kultura je ve odavno stvar prolosti i danas postoji autohtona ileanska narodna muzika, sa raznovrsnim oblicima muzikog folklora, od kojih je najpoznatija popularna igra cueca koja se plee uz pratnju dveju gitara i harfe. Meutim, u visokim brdima junih Kordiljera, gde ive ostaci ple mena Araucana, moe se jo uvek uti njihova originalna muzika. Prvi nosioci muzike kulture bili su katoliki svetenici. Njihova se aktivnost ograniavala uglavnom na duhovnu muziku koja se izvodila samo po crkvama. Posle sticanja nezavisnosti 1818 i konsolidovanja prilika, u novoj republici poeo se da razvija dosta bujan muziki ivot. Prvi kompozitor roen u ileu bio je Manuel Robles (1780-1837), autor prve ileanske himne. Jedan od najpoznatijih kompozitora i muzikih radnika iz tog vremena je Josi Zapiola (18021855), horovoda katedrale i od 1851 direktor Konzervatorijuma osnovanog 1849 u Santiagu. God. 1830 prvi puta gostuje u ileu jedna italijanska operna trupa. Do 1850 takva su se gostovanja ponavljala redovito svake godine. Ubrzo prodire u ile i uticaj nemake muzike. Autor prve ileanske opere Telesfora bio je Aquilles Ried, poreklom iz Bavarske. Pijanista Federico Guzmdn (18371885) delovao je uspeno kao pedagog i napisao vei broj kompozicija za klavir. Znatno mlai od ovih kompozitora Enrigues Soro-Barriga (1884 1954) studirao je muziku na Verdijevom konzervatorijumu u Milanu. U ileu je najvie delovao kao pedagog. Napisao je nekoliko simfonijskih dela, koncert za klavir, kompozicije za klavir, za violinu i klavir. Dirigovao je u Evropi i SAD. Pokreta i voa nacionalnog muzikog smera bio je Pedro Humberto Allende-Saron (18851959). Studirao je u Santiagu i u vie mahova boravio u Evropi radi prouavanja sistema muzikog vaspitanja, 0 emu je napisao vie studija. Napisao je dve simfonijske poeme Escenas Campestres i La Voz de las Calles, koncert za violonelo (1915)3 gudaki kvartet, klavirske kompozicije Tonadas de carater popular chileno, solo-pesme i horove. On je pokuao da folklorne elemente spoji sa kolorizmom impresionista. Bio je i odlian pedagog. Njegov brat Adolfo (1890) istakao se orkestralnim delom De la Infancia, kvintetom, solo-pesmama. Carlos Lavin (1883 ) jedan je od najboljih poznavalaca araukanske muzike pa i u svojim delima esto citira njihove napeve. Vana linost je kompozitor i slikar Carlos Isamitt (1885), takoer Allendeov ak, profesor muzike i slikarstva na raznim kolama. I on je ispi tivao umetnost Araukanaca (orkestralna kompozicija Friso Araucano). Tri gudaka kvarteta, Cantiones Errantes za glas 1orkestar i klavirska dela za decu idu meu poznatije kompozicije, esto nadahnute araukanskim folklorom. Prospero Bisquerrt (1881) autor je opere Saveda (1925). Pored drugih dela, veoma popularne su njegove horske kompozicije za razna univerzitetska drutva. Alfonso Leng (1884), poreklom Nemac, autor je simfonijske poeme La muerte de Alsino i Fantasije za klavir i orkestar, koje su vrlo popularne u ileu. Napisao je vie uspelih solo-pesama na nemake tekstove. Armando Carvajal (1893 ), odlian dirigent, sa uspehom je propagovao dela ileanskih kompozitora. Jorge Urrutia (1905 ) je uio muziku kod Ch. Koechlina, N. Boulangerove i P. Dukasa u Parizu i kod P. Hindemitha i H. Mersmanna u Berlinu. Poznat je njegov balet La guitarra del diablo. Alfonso Letelier (1912 ) je jedan od osnivaa Escuela Moderna de Muica i dirigent hora, s kojim je izveo mnogo ileanskih dela. Napisao je simfonijsku poemu La vida del campo za klavir i orkestar, varijacije za klavir, izvedene na festivalu Meunarodnog drutva

LIT.: J. Urrutia Blondel, Apuntes sobre los albores de la his chilena, Boletin latino-americano de muica, 1937. C. Isamitt, Lc tos araucanos, ibid., 1938. E. Pereira Salos, Las origines del ar Chile, Santiago 1941. M. Abascal Brunet, Apuntes para la histc en Chile. La zarzuela grande, Santiago 1941. G. Chase, Bibliogn American Folk Music, Washington 1942. V. Salos Vin, Music de Chile, Washington 1944. N. Slonimsky, Music of Latin / York 1945. E. Pereira Salos, La cancion nacional de Chile, Si C. Vega, La forma en la cueca chilena, Santiago 1947. V. La cancion chilena en Mejico, Santiago 1948. E. M. v. Hornbosl sic of the Fuegians, Ethnos, 1948. G. Duran i G. Chase, Recordi American Songs and Dances, Washington 1950. V. Salos Vin, musical en Chile (190051), Santiago 1952. E. Pereira Salos, G' para el Estudio del folklore chileno, Santiago 1952. Isti i M. Ab Pepe Vila, La zarzuela chica en Chile, Santiago 1952. J. Sub de la muica espanola e hispano - americana, Barcelona 1953. musical de la America latina, Chile, Washington 1954. L. H. Ci vedo, Muica contemporanea nelF America latina, Ricordiana, 195 reira Salos, Historia de la muica en Chile (18501900), Santi; C. Isamitt, El folklore en la creacion artistica de los compositores < vista musical chilena, 1957. E. Gayuan, La educacion musical en 1958. L. Lekis, Folk Dances of Latin America, New York 1958. A Guide to the Music of Latin America, Washington 1962. K.l amerika, MGG, XII, 1965.

ILMANDI, turkestanski -> tamburin na kojem kozja koa. Gradi se u raznim veliinama, a slui kao p vanju i plesu. Instrument se dri objema rukama, tak prstima. Svirai, odnosno plesai, posveuju posebi pravilnom ugaanju instrumenta, pa ga zato zimi z kako bi na vioj temperaturi dobio odreenu visinu IMAKADZE, Aril Ivanovi, gruzijski kompo; tura, 5. III 1919 ). Zavrio 1940 Matematiki faki Konzervatorij u Tbilisiju (kompoziciju kod A. Balai Od 1951 predaje teoretske predmete, od 1954 profesor k< i direktor Muzike kole u Tbilisiju.
DJELA: simfonijska pjesma JJeejiemu, 1946; Kjinmsa Mupy za or 1954. Suita za kvartet drvenih duhaa, 1944; XopyMU za klar 1942; kompozicije ?a flautu, za obou, za klarinet. VOKALNA: due, KapmAu 1952; balada ropuucKan Kpenocmb za bariton 1950; zborovi, pjesme i romanse HaenaHa; 3y6osua i dr.)-

IN (engl. act, franc. acte, njem. Akt, tal. atto), i cjelovit dio scenskog (drama, komedija, igrokaz) ili -scenskog < ra, balet, Broj inov; baletu ili o strogo odre cuska veli sastojala st od pet ino comique, opera, X muzika dr: po tri ina. opera obuh i etiri in INEL cymbals, fr; bales, njem tal. piatti. udaraljke k stoje od d

SVIRAI INELA. Minijatura iz rukopisa u s r e dini Cantigas de Santa Maria, panjolska, XIII st. bronana ta

INELI UKOV
mjera oko 40 cm (-> crte). Svira dri u svakoj ruci po jedan inel i udara jednim o drugi. Radi posebnih efekata moe se o inel udarati batiima timpana ili malog bubnja. . potjeu iz Azije, gdje su od davnine poznati majstorski primjerci raznih oblika i veliina. U klasinoj Grkoj smatrali su ih izvrsnim sredstvom protiv demona, pa su o njih udarali za pogrebnih sveanosti, kako bi oslabili utjecaj zlih duhova. Odanle su se proirili u Evropu, ali se u XV st. gube iz muzike prakse, te se ponovo javljaju tek za turskih najezdi, u XVII st. Do danas su se zadrali osobito u vojnim muzikama, jazz-orkestrima i si. U umjetniku muziku prvi ih je uveo Gluck (Jphigenie
en Tauride, 1779).
K Ko

403

(simfonijska pjesma U umi). . je jedan od najistaknutijih litavskih muziara.

DJELA: simfonijske pjesme U Sumi, 1900 i More, 1907; uvertira Kejstutis; fuga za orkestar. Gudaki kvartet. Klavirske kompozicije (sonate, prelu diji, masurke, fuge). Kantata De profundis za mjeoviti zbor; zborovi. Obradbe narodnih pjesama za mjeoviti i za djeji zbor, 1909 i 1925. LIT.: H. tJiopjiuOHume, My3blKajibHoe TBop^ecTBO M. HiopjiKOHHca, CoBeTCftaa My3bma, 1956- M. Goldslein, Mikalojus Konstantinas Tschjurlionis, MGG, XIII, 1966.

- -

ISTA UGODBA -> Prirodna ugodba IKO, Aleksandar-Oles Semjonovi, ukrajinski pjeva (tenor), dirigent i kompozitor (Harkovska gubernija, 2. VII 1895 ). Muziko obrazovanje dobio u roditeljskoj kui i na Harkovskom konzervatoriju. Ubrzo stekao velik ugled kao operni pjeva (Harkov, Kijev, Odessa, Lenjingrad). God. 193133 studirao kompoziciju kod P. B. Rjazanova na Konzervatoriju u Lenjingradu na kojemu je od 1948 profesor. Njegova je muzika nadahnuta ukrajinskim folklorom.

IEK, Dragutin, kompozitor ekog porekla (Dolni Befkovice, 3. II 1831 Beograd, 30. VI 1913). Muziku uio u mestu roenja i u vojnom orkestru u Pragu. Doavi u Zemun 1864 on tu obrazuje vojni orkestar, a 1868 prelazi u Beograd, gde postaje vojni dirigent, nastavnik muzike u gimnaziji i povremeno dirigent Narodnog pozorita. Njegov muziki rad u Srbiji znaajan je utoliko to je vaspitno-umetniki delovao, naro ito u okviru vojnih orkestara, koje je podigao na znatnu umetniku visinu. Komponovao je veoma mnogo, naroito za potrebe vojnih orkestara, prigodne kompozicije oficijelnog karaktera mareve, paradne kompozicije, potpurije narodnih melodija itd. Uvek je teio da se priblii srpskom narodnom duhu.
LIT.: V. R. orevi, Prilozi biografskom reniku srpskih muziara, Posebna izdanja SAN, 1950, CLXIX. S. . K.

Obradbe ukrajinskih narodnih pjesama. LIT.: M. nycmuAHUK> EpoHeHocen.IToTeMKHH, CoBeTCKaa My3MKa, 1956, 3. H. Fyccun, O. C. M HUIKO , JleHHHrpa^ 1960.

IEK, Ivo, dirigent i kompozitor (Novy Bvdov, ehoslovaka, 22. I 1867 Split, 5. XII 1953). Na Konzervatoriju u Pragu studirao klavir i violinu (A. Bennewitz). God. 1889 preselio se u Hrvatsku, gdje je kao dirigent i zborovoa djelovao u Makarskoj, Dubrovniku (18951925) i Splitu. Tu je bio i dirigent opere. Umirovljen je 1937. Kao reproduktivni umjetnik . se ivo zalagao za izvoenje djela slavenskih kompozitora. Komponirao je u duhu jugoslavenske narodne muzike.
DJELA: Kompozicije za duhaki i simfonijski orkestar (Srpska rapsodija). Nekoliko djejih opereta. LIT.: Robert dlek, Ivo iek, Hudebni spravodaj, 1934, III. K. Ko.

ITALNICE -> itaonice, slovenske ITANJE MUZIKE, 1. sposobnost unutarnjeg sluanja muzike itajui note, tj. sposobnost stvaranja muzike predodbe iz notne slike bez pomoi realnog zvuka. 2. Vjetina brzog i tanog pretvaranja notnog teksta u realan zvuk. Za postizanje takvih vjetina potrebno je sistematsko, pri lino dugo vjebanje sluha, intelekta i memorije uz praktino izvoenje i sluanje. U muzikim kolama slui u tu svrhu niz disciplina, od kojih su najvanije: solfeggio, muziki diktat, pjevanje i sviranje s lista, sviranje zapamenih (memoriranih) kompozicija, praktino realiziranje ifriranog basa, korepetiranje i si. . m. olakava jasna dispozicija nota u linijskim sistemima, gramatiki pravilna i logina grupacija ritamskih figura, kore ktna metrika podjela muzike grade (koja ponekad nedostaje ak i djelima istaknutih kompozitora), a naroito muzikalno fraziranje, koje omoguuje oku da brzo pregleda i usvoji manje i z Gi vee odsjeke kompozicije. - . ITAONICE (italnice), slovenske. . su u Sloveniji osnivane poslije 1860. One su odigrale znaajnu ulogu pri bue nju slovenske nacionalne svijesti. Prve . utemeljene su 1861 u Trstu, Ljubljani i Mariboru, kasnije su se brzo irile po ita voj zemlji. Njihove prethodnice bile su bukvarnice, koje su osnivane ve nakon 1848. Jedna takva bukvarnica bila je ve 1849 u nekom selu kraj Slovenjgradca, a vodio ju je seljak Jurij Lenik. . su prireivale besede s predavanjima, deklamacijama, igrama, muzikom i pjevanjem i tako su vie ili manje neposredno aktivizirale dotada razmjerno skromnu slovensku kompozitorsku djelatnost, jer je sve vie rasla potreba za originalnim domaim kompozicijama (u prvom redu zbornim, zatim za solo-pjesmama i muzikom k raznim igrama), koje bi se izvodile na besedama. . su stvorile tradiciju, na kojoj se kasnije osnivao razvoj mu zikog ivota u okviru Dramatinoga drutva i Glasbene Matice. Od osobitog je znaenja bio rad ljubljanske Narodne itaonice, koja je imala svoj pjevaki zbor sa pjevakom kolom te je prire ivala kazaline predstave s muzikim takama. Za nju je B. Ipavec napisao operetu Tinik, koja je prvi put izvedena 1866. Za nju su komponirali i L. Belar, A. Nedved, A. Hajdrih i A. Foerster. D. Co. IURLIONIS (jurlenis, urljanis, urlionis), Mikalojus Konstantinas, litavski kompozitor i slikar (Varena, Vilna, 10. IX 1875 Varava, 28. III 1911). Sin orguljaa, primljen u muziku kolu orkestra kneza Oginskog, koji mu omoguuje studij na Konzervatoriju u Varavi i Leipzigu (S. Jadassohn, K. Reinecke). Jedan od osnivaa Litavskog umjetnikog drutva. U svojim muzikim i slikarskim djelima . je povezan s prirodom, ljudima, legendama i melosom svoga kraja. Njegove kompozicije odlikuju se bogatstvom tonskih boja. Pisao je i programnu muziku, a komponirao je i prvo litavsko simfonijsko djelo

OLAK-ANTI, Antonije, kompozitor (Kragujevac, 24. XII 1890 Beograd, 9. IV 1908). Violinu i flautu poeo uiti u devetoj godini. U gimnaziji mu je uitelj muzike Josif Marinkovi, koji zapaa njegov izuzetni muziki talent. Potom se . upisuje u Srpsku muziku kolu, gde, pored flaute i klavira, teorijske predmete ui kod St. Mokranjca. Komponuje, za svoje godine, veoma mnogo, ali, sputavan neimatinom, koja mu je onemoguavala dalje usavravanje u muzici, s druge strane gonjen oseanjem da nije shvaen u svojoj sredini, on okonava svoj mladi ivot samoubistvom. Njegove kompozicije, mada se ne odlikuju originalnou, jer su najee pod jakim uticajem bekih klasiara i Mendelssohna, ipak odaju veliku muziku obdarenost kao i preranu zrelost njihova autora.
DELA. ORKESTARSKA: Labudova pesma za gudaki orkestar; Pesma bez rei u a-molu za simfonijski orkestar. KAMERNA: Duettino za 2 violine; Pesma bez reci za violu i klavir; duo u F-duru za 2 flaute; Pesma bez reci za gu daki kvartet; sonata za violinu i klavir u f-molu; Pesma bez rei u a-molu za violinu, klarinet i violu; Moderato, Barkarola i Menuetto za flautu i klavir. KLAVIRSKA: dve sonate; dve sonatine; tri Pesme bez reci; Rapsodija; Marcia funebre; Fantazija; Allegro; Mazurka. VOKALNA: Da V mislim na te za glas i klavir; Psalam 117 za muki hor. S. . K.

OLI, Dragutin, kompozitor (Poega kod Titovog Uzica, 8. II 1907 ). Muziku uio isprva u Muzikoj koli u Beogradu, a potom na Konzervatorijumu u Pragu (kompoziciju kod K. B. Jiraka i A. Habe). Po zavrenim studijama dolazi u Beograd, gde postaje profesor muzike kole Stankovi, potom Srednje muzike kole i najzad vanredni profesor Muzike akademije. Izvesno vreme bio horovoa Abraevia, a bavio se i muzikom publicistikom i kritikom. Dok se u predratnom stvaranju oslanjao na stremljenja A. Habe, P. Hindemitha i, u izvesnoj meri, A. Schonberga, u posleratnim kompozicijama . ponekad trai oslonac u elementima folklora, ali obogauje svoj lini peat i sveijim harmonskim jezikom.
DELA. ORKESTARSKA: Concertino za etvrtstepeni klavir i gudaki sekstet, 1932 (Prag, 1937); Uskrsna zvona (stihovi V. Nazor), simfonijska poema za tenor i orkestar, 1947 (Beograd, 16. III 1954); simfonijska poema Nikoletina Bursa, 1959 (Beograd, 29. II 1960); Preludium, fuga i postludium, 1961 (Beo grad, 5. X 1962); simfonija in Sol (Beograd, 13. XII 1968). Kamerna dela. Klavirske kompozicije. Filmska muzika (Pionir i dvojka; Crvenkapa; Ciganka). VOKALNA: kantata Patroldije (stihovi B. opi) za enski ili deji hor i kamerni orkestar, 1948. Ciklusi solo-pesama: Krug neznosti i Kamena uspavanka; horovi: Oj sokole; Tri madrigala i dr.; masovne pesme. Obrade narodnih melodija. S. . K.

ONGURI, gruzijski narodni instrument nalik donekle na bisernicu. Zvukovi se proizvode trzanjem. Obino prati pjevanje. UKOV, 1. Hristov Mane, etnograf (tip, 14. XI 1901 Skopje, 1. IX 1967). Dugogodinji srednjokolski profesor u Srbiji i Makedoniji. Nakon osloboenja profesor Univerziteta u Skopju. Jo zarana poeo se baviti etnografijom i ekonomikom Makedonije, a od 1945 prouavao makedonski muziki folklor. . je bio jedan od organizatora i viegodinji direktor Ansambla narodnih igara i pesama Tanec u Skopju. T. Si.

404

UKOV URLIK
1931 (V. erbaev). Od 1933 predavao na toj ustani 193739 bio dirigent Lenjingradske filharmonije, profesor kompozicije i instrumentacije na Konzer Moskvi, a od 1955 direktor moskovskog kazalita EoAbu ulakijevi baleti zauzimaju istaknuto mjesto u razvoji baletne umjetnosti. U njima zanimljivo i slikovito op< ruskih narodnih instrumenata, a odlikuju se i vrlo originalnim satirikim efektima.
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, 1934; II, 194: Koncert, 1936; suita, 1956; 4 kompozicije, 1963; djela za duhak JIupuuecKuu (ftpazMenm za klavirski trio; PyccKuu $ecmwajib violina, 1962. Klavirska sonata, 1950; suita B iocmnx y nuout 1950; suita MaucKue KapmuHKU. DRAMSKA. Baleti: C/<a3 padomHUKe ezo Eaiide (prema A. Pukinu), 1939; MHUMUU OK komediji Sluga dvaju gospodara C. Goldonija), 1946 i fOtioctnb (p N. Ostrovskoga), 1949. Filmska muzika. VOKALNA. Kantate BoAxom 1943 i IIpasdHUHHaa Kaumama 1945; masovne pjesme; Meu brojnim teoretskim djelima istie se IlHcmpyMeHmu cu opKecmpa, 1950 (II izd. 1956). LIT.: B. M. EozdanoeEepe308CKuu, COBCTCKIIH 6ajieT u t IyjiaKw, CoBeTCKan My3btKa 1947. H. II. CojuiepmuHCKu\ none u paSoTHHKe ero Baji^e, KpHTn*iecKHe CTaTbH, JlemiHrpaA Goldstein, Michail Iwanowitsch Tschulaki, MGG, XIII, 1966.

2. Vlado, muziki pisac i kritiar (Svilajnac, 6. VI 1929 ). Sin Mane. Studirao na Akademiji za glasbo u Ljubljani. Muziki urednik Radio-televizije Skopje i od 1961 istovremeno muziki kritiar Nove Makedonije. Kao publicista sarauje u asopisima Razgledi, Kulturen ivot i dr.
DELA: O stanju makedonske savremene muzike, referat na IV kongresu Saveza kompozitora Jugoslavije, 1962; studija o slovenakom kompozitoru verdtu, Razgledi, 1961; Preporoditeli na francuskata muzika, ibid., 1958, 24. Komentari za muzike emisije; kritike. D. Ov.

UGAJEV, Aleksandr Georgijevi, sovjetski kompozitor (Ejsk, 27. I 1924-). God. 1951 zavrio studij kompozicije (J. aporin, V. ebaljin, D. otakovi) na Konzervatoriju u Moskvi gdje od 1947 predaje na muzikoj koli Gnjesin.
guaaKa Kvarteta, 194b 1 1953. usam preludija za Klavir, 1947; ronaj etvororuno, 1938. Balet HepnonuKue, 1965. Filmska muzika. Vijetnamska partizanska pjesma Moe ceno za zbor i orkestar, 1954; solo-pjesme. LIT.: JI. Jlapazau, A. T. HvraeB, MoCKBa 1958.

UHADJAN, Tigran Gevorkovi, armenski kompozitor (Carigrad, 1837 Smirna, 23. III 1898). Muziku studirao u Carigradu i 186164 u Milanu. ivio u Carigradu. . je mnogo pridonio razvoju armenske muzike kulture kao i organizaciji armenskoga muzikog ivota. Suraivao je u mnogim armenskim asopisima, a svojim operama i operetama postavio je temelje armenskoj muziko-scenskoj umjetnosti.

DJELA: orkestralne, komorne i klavirske kompozicije. Opere: Arak II, 1868; Zemira, 1891 i dr. Muzike komedije i operete. Solo-pjesme. LIT.: M. Tep-CuMOHRH i H. TaKMU3nn, THrpaH Hyxa/j>KHH, CoBe-rCKaH MV3biKa, 1956, 6. F. Tmpauoe, APMHHCKHH MvstiKajibHbiH TeaTp, EpeBaH 1956.

URKIN, Nikolaj Nikolajevi, bjeloruski kompo klorist (Delal-Oglji, Tifliska gubernija, 21. V 1869 27. XII 1964). God. 1892 zavrio Muziku kolu u Ipolitov-Ivanov). Do 1935 profesor muzike u Bakuu, Viljnjusu i Mogilnu. . je sabirao gruzijske, armer baidanske i bjeloruske narodne napjeve. On je jedar bjeloruskih opernih i simfonijskih kompozitora.
DJELA: tri simfonijete, 1950; 5 suita Bjeloruske slike za or est gudakih kvarteta. Opera Osloboeni rad, 1923 ; djeja op< 1940; 2 muzike komedije. Solo-pjesme. Oko 3000 zapisa 1 pjeva objavio u razliitim zbirkama. LIT.: JI. )Kypaene, EojlunaH aopora. H. H. H VPKHH , 1

ULAKI, Mihail Ivanovi, sovjetski kompozitor (Simferopolj, 19. XI 1908 ). Na Konzervatoriju u Lenjingradu diplomirao

EMANE (prema perz. kemdn), kordofoni gudaki instru ment. Nema veze s instrumentima srodnog imena Turske i Per zije. U narodu se pod tim nazivom razumijeva violina u rukama Cigana, koji na njoj primjenjuju posebnu tehniku (Bockstriller i dr.), dre je na prsima, gudalom izvode mnoge vjetine, a ugaaju je na razne naine (pa i poput -> argije) prema lokalnoj muzikoj praksi. C. R. ORTOEV, Petrov Vasil, peva (tenor) i operski reiser (Bogdanci, Gevgelija, 7. I 1920 ). Solo-pevanje uio kod H. Brmbarova u Sofiji. Jedan je od osnivaa Skopske opere, u kojoj je pevao tenorske uloge: Alfredo (Verdi, La Traviata), Pedrillo (Mozart, Otmica iz Serajd), Turiddu (Mascagni, Cavalleria rusticana), Vaek (Smetana, Prodana nevjesta), Lenski (ajkovskij Evgenij Onjegin) i dr. God. 194657 bio je direktor Koncertne direkcije NR Makedonije. Kasnije se posvetio operskoj reiji,

pa je na skopskoj sceni postavio ove opere: Medium 1 Nabucco (Verdi), Plah (Puccini), Pajaina (Proev) i dr. URKOVI, Mijo, kompozitor (Arbanasi kraj Za 1852 23. IX 1936). Kao sveenik slubovao po ra? stima. Muziku uio u zadarskom sjemenitu kod org Ravasija, a dalje se sam usavravao. Isticao se kao vrst: Komponirao preteno crkvenu muziku na nain talijar kanta s mjestiminim natruhama hrvatske narodne invencija mu je neobino svjea.
DJELA: Tri staroslavenske mise; moteti; oko 30 litanija za 3 glas popjevaka uz pratnju glasovira (marijanske pjesme) za sole, duet

URLIK, izraz kojim je F. Ks. Kuha preveo -* Triller (u prijevodu djela J. Ch. Lobea Katekiza 1875);

D, i. drugi ton dananje ljestvice, tj. slijeda od sedam tonova bez povisilica i snizilica (c, d, e, f, g, a, h). 2. Kratica d. znai: a) da, dal: d. c. = da capo, d. s. = dal segno; a) droite, dextra, destra: d. m. = dextra manu; m. d. = main droite; a) discantus, dessus; a) dominanta. DA CAPO (tal. od poetka; skraeno D. C, d. c), oznaka za ponavljanje odreenog odsjeka ili stavka kompozicije od poetka sve do oznake Fine (kraj) ili do korone (m). Da Capo al Segno e poi Coda upuuje da stavak treba ponoviti od poetka do znaka (najee i) i zatim izvesti codu. DA CAPO ARIA -> Arija DADDI, Joao Guilherme Bell, portugalski kompozitor, pijanist i dirigent (S. Pedro de Miragaia, Oporto, 12. XI 1813 Lisabon, 16. V 1887). Uenik G. Marinellija u Oportu, ve je 1825 nastupio kao dirigent vlastite kan tate. Od 1833 koncertirao kao pijanist u panjolskoj, Francuskoj i Engleskoj, od 1841 vodio je opernu stagionu u Teatro da Rua dos Condes i 184853 dirigirao koncertima u Academia Melpomenense. Kasnije se vie bavio komornom muzikom, pa je 1874 utemeljio Sodedade de Concertos Cldssicos, te se posvetio pouavanju.
DJELA: Elegia za orkestar. Klavirske kompozicije (fantazije na operne teme). DRAMSKA. Opere: O salteador, 1845; Um passeio pella Europa, 1851 i A fecticeira de Gissoi (neizv). Opereta L' Organiste, 1861. Scenske kantate: Lysia Exultante, 1825; Gloria dos Lusos, 1835; O despedida, 1845; // Trionfo della Vinu (neizv.). Solo-pjesme i romance. Crkvena muzika. Pri runik Metodo teorico e prdtico de conhecer os tons de que se compoe a muica e a maneira de os formar por meio de cadencia.

DADELSEN, Georg von, njemaki muzikolog (Dresden, 17. XI 1918 ). Muzikologiju studirao u Kielu (F. Blume) i Berlinu (W. Vetter, W. Gerstenberg). God. 1952 postao asistent i 1958 docent na Muzikolokom institutu Univerziteta u Tiibin-genu, zatim profesor muzikologije na Univerzitetu u Hamburgu i od 1971 u Tiibingenu.
DJELA: Alter Stil und alte Technik in der Musik des 19. Jahrhunderts (disertacija), 1951; Bemerkungen sur Handschrift J. S. Bachs, seiner Familie und seines Kreises, 19571 Beitrdge zur Chronologie der Werhe J. S. Bachs, 1958. Studije; lanci. Izdao Klavierbiichlein fiir Anna Magdalena Bach J. S. Bacha u Neue Bach Ausgabe.

DAGESTANSKA MUZIKA. Dagestansku ASSR nastavaju razliite etnike skupine: Avarci, Darginci, Kumici, Lezginci, Lakski. Muzika svakog od tih naroda nosi svoje posebne, posve samosvojne znaajke, a istodobno ima i obiljeja zajednika za cjelokupni dagestanski muziki izraz. D. m. se temelji na prirodnoj ljestvici dura i mola. Napjevi se sastoje od dva dijela koji se obino ponavljaju. Avarske muke pjesme imaju trodijelni oblik sa prvim dijelom kao uvodom i treim kao zavretkom. Posebnu grupu ine kumikske pjesme ir, vrsta junakih epskih pjesama impro-vizacijskog tipa, koje na recitativni nain izvode narodni pjevai, tri. Za pjesme i plesove karakteristina je trodobna, 6/8 mjera. Narodni su instrumenti: trzalaki aga-kumuz, duhaki balaman, duduk, urna i tjutak, vrsta timpana nagara, a kod Kumika jo i harmonika. Poslije Oktobarske revolucije razvija se intenzivnije i umjetnika muzika. God. 1926 osnovani su u Mahakali Muziko uilite i Muzika kola. God. 1935 organiziran je Dravni nacionalni ansambl pjesama i plesova. U okviru Komiteta radija i televizije

djeluju Simfonijski orkestar, Zbor i Orkestar narodnih instrumenata. Od kompozitora znaajniji su: 5. Agababov (simfonijska suita, kantate, zborovi, pjesme), G. Gasanov (klavirski koncerti, Dagestanska kantata i dr.), M. Kalajev (simfonijska i komorna djela, solo-pjesme, filmska i zabavna muzika) i N. Dagirov (scenska muzika), zatim 5. Kerimov i . alajev. Istaknute su pjevaice: M. Gasanova, R. Hadijeva, B. lbrahimova, I. Batalbekova i U. Ububakarova. Muzikolokim radom bavi se M. Jakubov. U Dagestanu je 1954 osnovan odjdjak Saveza kompozitora RSFSR.
LIT.: F. Facanoe, MarecTaHCKan My3fctKa, JJarecTaHCKHH ajibManax, IIHTHropcK 1937. X. XanyKaee i M. H. FljioniKun, JJarecTaHCKan My3bIKa, Maxa^-Kajia 1948. C. A. KepuMoe, MvabiKanbuan Kym.Typa J^arecTaHCKOH ACCP, u knjizi My3biKajibHaH KyjibTypa aBTOHOMHbix pecny6jiHK PC<J>CP, MocKBa 1957. C. Aea6a6oe, J^eaTejiH My3b{KajibHOro ncKyccTBa JlareCTaHa, Maxa^KaJia 1960. M. HKy6oe, TBOp^ecTBO KOMn03HTopoB, MaxaiKana 1961, I. A.

DAHL, Ingolf, ameriki kompozitor (Hamburg, 9. VI 1912 ). Sin vedskih roditelja, studirao na Visokoj muzikoj koli u Kolnu i na Konzervatoriju i Univerzitetu (muzikologija) u Ziirichu, a zatim se usavravao kod I. Stravinskog. Najprije korepetitor i dirigent Gradske opere u Ziirichu, 1935 preselio u SAD, gdje od 1938 djeluje u Kaliforniji kao kompozitor, pijanist i dirigent. God. 195255 predavao na ljetnim teajevima Berkshire Music Centera u Tanglewoodu.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za saksofon i duhaki orkestar, 1949; Sinfonia concertante za 2 klarineta i orkestar, 1953; The Tozver of Santa Barbara, I955I simfonijeta za duhaki orkestar, 1961; Ariasinfonica 1965. KOMORNA: gudaki kvintet, 1944; klavirski kvartet, 1957; Andante e Arioso za duhaki kvintet, 1942; Variation on a Szuedish Folktune za flautu solo, 1944; Concerto a tre za klarinet, violinu i violonelo, 1946; klavirski trio, 1962; duo za violonelo i klavir, 1946; Divertimento za violu i klavir, 1948; Serenada za 4 flaute, 1960. Kompozicije za klavir (Sonata seria, 1953; Sonata pastorale, 1960).

DAHLHAUS, Carl, njemaki muzikolog (Hannover, 10. VI 1928 ). Muzikologiju studirao u Freiburgu im Breisgau i Gottingenu (doktorirao 1953). Od 1950 dramaturg Njemakog kazalita u Gottingenu, 1967 preuzeo katedru za muzikologiju na Tehnikom fakultetu u Berlin-Charlottenburgu. God. 1968 bio je profesor-gost Univerziteta u Princetonu, SAD. D. je od 1968 ujedno glavni urednik Gesamtausgabe der musikalischen Werke R. Wagners.
DJELA: Studien zu den Messen Josquins des Pres (disertacija), 1953; Zu Kants Musika'sthetik, AFMW, 1953; Die Termini Dur und Moli, ibid., 1955; .tastnetlR, n.riviw, 1953; uie lermini uur una iviou, IOIU ., 1955, Bachs konzertante Fugen, Bach-Jahrbuch, 1955; War Zarlino Dualist? MF, Zajedno sa W. Wiorom izdao Musikerziehung im Schleswig-Holstein. 1957 i dr. Zajeuno sa w. wiorom izuao iviusuterzienung im ot Dokumente der Vergangenheit, Aspekte der Gegenwart, 1965.

DAHMS, Walter, njemaki muziki kritiar (Berlin, 9. VI 1887 ) Najprije orkestralni violinist, 190710 uio u Berlinu kod A. Schultzea kompoziciju i klavir, kasnije jo i kod O. Vries-landera. Neko vrijeme zborni dirigent, a 1912 muziki kritiar lista Kleines Journal. God. 1922 nastanio se u Rimu, zatim u Parizu i od 1935 u Lisabonu. Ogledao se kao kompozitor zborova i solopjesama.
DJELA: F. Schubert, 1912 (prer. izd. 1918); R. Sckumann, 1916; F. Men~ delssohn, 1919. Die Offenbarung der Musik, Eine Apotheose Fr. Nietzsches,' 1922; Musik des Sudens, 1923 i dr.

DAIKO (taiko), japanski veliki bubanj u obliku bave. Orkestralni instrument; gradi se u raznim veliinama (gakku--daiko, kagura-daiko, hokke-daiko, tsuri-daiko, nazvan i samo taiko, i dr.). O-daiko i njegova manja varijanta ko-daiko upotrebljavaju se u hramovima, gdje su smjeteni na posebnim, ukraenim postoljima; eljezni prsteni na sredini trupa omoguuju

406

DAIKO DALLAPICCOLA
LIT.: Nekrolog, AM, 1812. R. Schafke, Geschichte der Musikasthetik, Berlin 1934. K. M. Komma, Johann Friedrich Hugo Dalberg, MGG, II, 1952.

lake prenoenje prigodom procesija. Ratnike prati jamagairu--gindaiko, a kod najveih sveanosti udara se o da-daiko, golemih razmjera (promjer membrane do 2 m), kod kojega i svira stoji na uzvienom postolju, kako bi imao to veu snagu udarca. DAIRE, perzijski, arapski, turski i albanski naziv za tamburin s okvirom u obliku krunice i zvoniima smjetenim s unutranje strane. Instrument se javlja i s osmorokutnim okvirom (tzv. dampha), a u Perziji osim zvonia ima i vie malih prstena privrenih s vanjske i unutranje strane okvira. D. je rasprostranjen i kod nas, u Makedoniji, Srbiji i Bosni (-> Def). DAJNKO, Peter, filolog i pisac (Sv. Petar kod Radgone, 23. IV 1787 Velika Nedelja, 22. II 1873). Prireivao tekstove i komponirao za njih muziku, a jedno i drugo uzimao iz narodnog blaga; neke su njegove pjesme sasvim narodne. Prema F. Rakui D. nije vladao notama, svoje je vize kazivao uitelju u Svetinjama, A. efu, a ovaj ih je na note postavljalo.
DJELA. Izdao: Sto cirkvenih ino drugih pobonih pesmi med katolikimi kristjani slovenskega naroda na tajerskem, 1826; Sto in pedeset posvetnih pesmi; Posvetne pesmi med slovenskim narodom na tajerskem r dijelom narodne). LIT.: F. Rakua, Slovensko petje v preteklih dobah, Ljubljana 1890. F. Kidri, Peter Dajnko, Slovenski biografski leksikon, I, 1925. D. Co.

D'ALBERGATTI, Pirro Capacelli -> Albergatti Capacelli, Pirro D'ALBERT, Eugen Albert, Eugen d' -DALCROZE, Emile > Jaques-Dalcroze,

DAKTIL (gr. 8XTUXO<; prst), metrika stopa. U starogrkoj poeziji dva kratka sloga (arze) slijede jedan dugaki (tezu): w^; u dananjoj poetskoj metrici dva nenaglaena sloga slijede jedan naglaeni. Po analogiji upotrebljava se taj termin i u muzikoj metrici. U XIII st. jedan od ritmikih modusa bio je daktilski. U dananjoj muzikoj metrici d. je etvorodijelna mjera u podjeli 2_+J_+JI 4 DALAYRAC (d'Alavrac), Nicolas, francuski kompozitor (Muret, 8. VI 1753 Pariz, 26. XI 1809). Uio violinu i solfeggio u Muretu, a dok je bio lan garde grofa od Artoisa, kontrapunkt i harmoniju kod F. Langlea u Parizu. Ubrzo je postao popularan kao operni kompozitor, a za vrijeme Revolucije i po svojim patriotskim i revolucionarnim pjesmama.

DJELA: 12 gudakih kvarteta; 6 gudakih trija. DRA MSKA. 61 ope ra: L'Eclipse totale, 1782; Nina oula Folle pour amour 1786 (njegovo najbolje djelo); Sargines, ou VEleve de Vamour, 1788; Les deux petits savoyards, 1789; Camille oule Sjuterrain, 1791; Adolphe et Clara, 1799; Maison a vendre, 1800. Patriotske pjesme Les Hymnes et chansons de la Revolution francaise i dr. LIT. -.R.Ch.G. Pixe-recourt, Vie de N. DALAYRAC Dalavrac, Pari 1810. A. Fouge-aud, Les Violons de Dalavrac, Pari 1856. L. Escudier, Mes Souvenirs, Pari, 1863. G. Cucuel, Les Createurs de l'operacomique, Pari 1914. R. Girardon, Nicolas-Marie Dalavrac, MGG, II, 1952.

DALBERG, Johann Friedrich, njemaki kompozitor i muziki pisac (Herrnsheim kraj Wormsa, 17. V 1760 Aschaffenburg, 26. VII 1812). Kompoziciju i teoriju muzike uio kod I. Holzbauera. Sveenik u Trieru, Wormsu i Speieru. Uz ostale nauke (meteorologija i kazneno pravo) bavio se i muzikom historijom i estetikom.
DJELA: komorne kompozicije. Klavirske sonate. Oratorij Jesus auf Golgatha; monodrama Evas Klagen, 1784; oda Der sterbende Christ an seine Seele, 1785. Kantata Beatrice, 1798. Solo-pjesme. SPISI: Blickeeines Tonkiin-stlers in die Mus\k der Geister, 1787; Vom Erfinden undBilden, 1791; Versuche, den Dreyklang und die harmonischen Mitlaute vermittelst Glasstdben an Metallsaiten hervorzubringen, AM, 1799; Untersuchungen uber den Ursprung der Harmonie . . ., 1800; Die Aolsharfe, ein allegorischer Traum, 1801; Ober griechische Instrumentalmusik und ikre Wirkung, Phantasien aus dem Reich der Time, 1806. Preveo s engleskoga studiju Williama Jonesa On the Musical Modes of the Hindus (Uber die Musik der Inder, 1802).

DALE, Benjamin James, engleski kompozitor i (London, 17. VII 1885 30. VII 1943). Studirao 1 Academy of Music u Londonu. Orgulja u crkvi sv. . Prvoga svjetskog rata interniran u Njemakoj. Izvrstan nastavnik na Royal College of Music i Royal College of ( od 1936 lan senata i rektor na Royal Academy of Music. kompozicije pripadaju po stilu kasnoj romantici; najbol komorna djela, osobito za violu.
DJELA. ORKESTRALNA. Uvertire: Horatius, 1900; Temi koncertna uvertira, 1904; Prunella, 1924; The Flowing Tide, 1943 MORNA: Introduction and Andants za 6 viola, 1911; sonata za violii 192122; suita za violu i klavir, 1906; Phantasy za violu i klavir, 19 nata za klavir, 1905. Fantazija za orgulje, 1902. Scenska muz Knight of the Burming Pestle, 1917. VOKALNA. Kantate: Before of the Stars, 1912; A Song of Praise, 1923; Cradle Song, 1925; Ra 1925; In the Bleak Mid-Winter, 1938 i dr. Solo-pjesme (Shakespea LIT.: H. Farjeon, The Music of Benjamin James Dale, Royal of Music Magazine, 1944. H. F. Redlich, Benjamin James Dale, 1952.

D'ALEMBERT, Jean Le Rond -> Alembert, Jean 1 DAL FABBRO, Beniamino, talijanski knjievnik i kritiar (Belluno, 4. VIII 1910 ). Zavrio studij prava i Od 1940 ivi u Milanu, gdje je do 1966 bio muziki kriti nika // Giorno. Uz knjievni rad suraivao u mnogim n asopisima i tjednicima.
DJELA (muzika): II Crepuscolo del pianoforte, 1951; / Bidelli del 1955; Mozart, 1955; La Dannazione di Faust di Berlioz (zajedno ss pierom); Esperienze musicali di J. Dubuffet, 1962; Muica e verita, 15

DALIS, Irene, amerika pjevaica, mezzosopran (S California, 8. X 1929 ). Uenica E. Walker i P. Al usavravala se kod O. Miillera u Milanu. Na opernoj s bitirala 1953 u Oldenburgu kao Eboli (Verdi, Don Carl 1954 lanica Gradske opere u Berlinu, na njujorkom M tanu pjeva od 1956, a u londonskom Covent Gardenu c God. 1961 nastupila je prvi put u Bavreuthu. DALL'ABACO, 1. Evaristo Felice, talijanski kor i violinist (Verona, 12. VII 1675 Munchen, 12. VI Uio u Veroni vjerojatno kod G. Torellija, a za boravka u (16961701) moda kod T. A. Vitalija. Od 1704 anga: bavarskom dvoru u Miinchenu kao violonelista, zatim sa u egzilu u Belgiji i Francuskoj, a od 1715 ponovno u Mi kao koncertni majstor. Komponirao iskljuivo instrun djela solo-sonate, trio-sonate, koncerte, Concerta grosss po raznolinosti formalne grae i dotjeranosti zvune f izraza pripadaju meu najznaajnija ostvarenja talijanske barokne instrumentalne muzike.
DJELA. INSTRUMENTALNA: 12 Sonate da camera a violino cello overo clavicembalo solo op. I, oko 170506; Concerti a auattro da op. 2, oko 171214; 12 Sonate da chiesa e da camera a tre . . . op. 3, ol 15; Sonate da camera a violino e violoncello op. 4, oko 171416; Con instrumenti op. 5, oko 1717, op. 6, oko 1730. NOVA IZD.: 24 violinske sonate, op. 1 i op. 4 obj. A. Sand biografijom i popisom djela u DTB, I, 1900 i IX, 1908); 4 sonate iz 1 H. Riemann (Collegium musicum XLI i XLII); Concerto da chiesa op. 2 obj. RheneBaton; 6 sonata iz op. 1 obj. W. Kolneder (1956). LIT.: F. Manara, Un musicista poco noto, Trieste 1908. R. Un grande musicista veronese, Ev. Fel. Dali' Abaco, Note d' Archi\ str- 154. A. Bonaccorsi, Dali' Abaco e la sonata duotematica, RA

2. Giuseppe Clemente Ferdinando (Joseph Cl Ferdinand), kompozitor i violonelist (Bruxelles, 1709 zano di Valpolicella, Verona, 31. VIII 1805). Sin i uenik '. Felicea. Od 1729 violonelist kneevske dvorske kapele u a od 1738 direktor komorne muzike u Kolnu. Koncerti Londonu i Beu.
DJELA: 29 sonata za violonelo i basso continuo (sve rkp. u Bri seumu u Londonu). Dramatska kantata. LIT.: K. G. Fellerer, Abaco, 1. Evaristo Felice dali', 2. Joseph Ferdinand Jall', MGG, I, 1951.

DALLA LIBERA, Sandro, talijanski orgulja i mu (Zovencedo, Vicenza, 28. III 1912 ). Predavao na Liceo A u Padovi, od 1939 profesor je orgulja i orguljske kompozi Konzervatoriju u Veneciji. Tamo je 1961 reorganizirao i j vodstvo historijskog arhiva u kazalitu La Fenice. Nastup; koncertni orgulja. ,
DJELA: L'Organo, 1956; L' Arte degli organi a Venezia, 1962' degli organi nel Veneto: la diocesi di Ceneda 1956. Izdao: Antologia 01 italiana, 1957 i antologiju Liber Organi (10 sv.), 194666. Tran i objavio djela A. Gabrielija (Tre messe per organo, 1959; Toccate pei 1961), C. Merula (Toccate per organo, 3 sv., 195759), G. Frescobaldi toccate inedite, 1962) i dr. KOMPOZICIJE: Messa Sancta Maria muki zbor i orgulje, 1-958; Magnificat za zbor i orgulje, 1954; motet

DALLAPICCOLA, Luigi, talijanski kompozitor i ] (Pazin, Istra, 3. II 1904 ). Na Konzervatoriju u Firenci s^ klavir (E. Consolo) i kompoziciju (V. Frazzi). God. 1931 pos u tome zavodu za Consolova zamjenika (profesor); 1934 p vlastitu klavirsku klasu, a kasnije i klasu kompozicije. Goc osnovao duo s violinistom S. Materassijem, s kojim je po izvodio djela suvremenih kompozitora. i

DALLAPICCOLA DALMORES
Za razliku od velike veine suvremenih talijanskih kompozitora, D. preteno komponira vokalnu, odnosno vokalno-instrumentalnu muziku. On prilazi izboru teksta s naroitom panjom. Do 1936 njegovi tekstovi nose uglavnom arhaiki karakter. S libretom, to ga je napisao za svoju operu Noni let (Volo di notte), nastaje prekretnica. D. se obraa ivotu i zbivanjima svoga vremena. Njega posebno privlai problem tiranije, suanjstva i slobode. Nesnoljive politike prilike u njegovoj zemlji prije Drugoga svjetskog rata i za njegovo vrijeme, kao i poratni dogaaji, nagonili su ga na razmiljanje o odnosima meu ljudima i pobuivali na koncipiranje niza osebujnih djela. Stilistiki, D. je ve oko 1936 poeo primjenjivati naela dodekafonije, kojima se otada stalno slui, iako uz slobode i ograde.

407

bariton, djeije glasove, komorni orkestar i posebne efekte, 1962; Canti d'inverno za sopran, tenor i 12 izvodilaca, 1967 i dr.

orkestar, 193941; Tartiniana za violinu i orkestar, 1951; Dialoghi za violonelo i orkestar; Concerto per la Notte di Natale delV anno 1956 za sopran i 17 instrumenata; Partita (sa sopranom solo), 193032; Ouattro frammenti sinfonid (iz baleta Marsia), 194243; Due peszi per orchestra, 1947; Variazioni, 1954. KOMORNA: Ciaconna, Intermezzo e Adagio za violonelo solo, 1945; Due studi za violinu i klavir, 194647; Tartiniana seconda za violinu i klavir, 1955. KLAVIRSKA: Sonatina canonica sopra Capricci di N. Paga-nini, 194243; Tre episodi dal bal-letto Marsia; Quaderno musicale di Annalibera, 1953; Inni za 3 klavira, 1953. DRAMSKA. Opere: Volo di notte, 1937 39; // prigioniero, 194448 i Ulisse, 1969. Balet Marsia, 194243 (izveden 1948); misterij Job, sacra rappresentazione, 1950. VOKALNA: kantate Parole di San Paolo, 1964 i An Mathilde (Heine) za sopran i komorni orkestar, 1955; Dalla mia terra (na motive istarskih narodnih pjesama) za soliste, zbor i orkestar, 1928; Due laudi di Fra Jacopone da Todi za soliste, zbor i orkestar, 1929; La camone del Ouarnaro (D'Annunzio) za tenor, zbor i orkestar, 1930; ori di Michelangelo Buonarotti U Giovane, 193336 (I serija za zbor a cappela, II serija za4 solo-glasa i mali orkestar; III serija za zbor i orkestar); Canti di prigionia za zbor i instrumentalni sastav, 193841; Canti di liberazione za mjeoviti zbor i orkestar, 1955; Due liriche dal Kalewala za soliste, komorni zbor i 4 udaraljke, 1930; Tre studi za sopran i orkestar, 1932; Rapsodia sulla morte d' Orlando za glas i komorni orkestar, 193233; Divertimento in auattro eserdzi za sopran i 5 instrumenata, 1934; Tre laudi za glas i 13 instrumenata, 1936 37; Liriche greche za sopran i komorni sastav, 194245; Tre poemi za glas i komorni orkestar, 1949; Tre poemi za sopran i komorni orkestar, 1954; Pregkiere za bas i komorni orkestar, 1963: Roncesvals, tri fragmenta iz epa Chanson de Roland za glas i klavir, 1946; Ouattro liriche di Antonio Machado za sopran i klavir, 1948; Goethe-Lieder za sopran i 3 klarineta. Transkribirao i obradio za suvremenu pozornicu operu C. Monteverdia // Ritorno di Ulisse in Patria, 1942. Brojni lanci, osobito uz izvedbu vlastitih djela. LIT.: G. M. Gatti, Nota bio-bibliografica, RAM, 1936 i 1950. Isti, Modern Italian Composers; II. L. Dallapiccola, Monthlv Musical Record, februar 1937. F. Balio, Le musiche corali di Dallapiccola, RAM, 1937. A. Mantelli, Ritratto di Dallapiccola, Meridiano di Roma, 27. II 1938. A. Skulsky, L'oeuvre de L. Dallapiccola, Les Cahiers de la Musique, Bruxelles 1939- R- Leibowitz, L. Dallapiccoia, L' Arche, 23. I 1947. A. Skulsky, Dallapiccola, Musical America, maj 1949. M. Mila, Luigi Dallapiccola, MGG, II, 1952. F. d' Amico, Luigi Dallapiccola, Melos, mart 1953, 74. R. Vlad, Luigi Dallapiccola, Milano 1957. G. H. Gould, A stvlistic Analvsis of Selected Twelvetone Works by Luigi Dallapiccola, Ann Arbor 1964. J. As.

L. DALLAPICCOLA concerto per Muriel Couvreux za klavir i komorni

DJELA.

ORKESTRALNA:

Pic-colo

DALLA RIZZA, Gilda, talijanska pjevaica, sopran (Verona, 12. X 1892 ). Pjevanje uila u Bologni (V. Ricci, V. Orefice) i tamo debitirala 1912 kao Charlotte (Massenet, Werther). Pjevala u Novari, Bergamu i Firenci. Oduevljen njezinom umjetnou Puccini je za nju napisao operu La Rondine (Montecarlo 1917). Nastupala u londonskom Covent Gardenu, milanskoj Scali i drugim evropskim muzikim kazalitima. S operne pozornice povukla se 1939, a posljednji put javno nastupila na Puccinijevim sveanostima 1942. Djelovala je zatim kao profesor Konzervatorija u Veneciji. Njezina uenica je Elena Rizzieri. Meu njezinim kreacijama posebno su se isticale naslovne uloge u Puccinijevim operama Manon Lescaut, Tosca i Madame Butterfly, zatim Louise (Charpentier), Manon (Massenet), Alice (Verdi, Falstaff) i dr.
LIT.: Rizzi, Gilda Dalla Rizza. Verismo e bel canto, Venezja 1964.

DJELA. ORKESTRALNA: 2 suite, 1950 i 1951 (izvedena i kao balet pod naslovom Le Stelle vere, 1955); Concertino alVitaliana za gudae; Ouver-ture za kontrabas i gudae, 1962; Ouatro momenti musicali za flautu i gudae, 1965. KLAVIRSKA: Preludio, adagio e fuga, 1954; Variazioni sulla Perse-phone, 1956; Miaovariationen, 1961; Sarabanda e giga za 2 klavira, 1942; Piccola muica za klavir 4-runo, 1954. Fantasia za orgulje, 1952. Scenska muzika. VOKALNA: Tre studi za enski zbor i orkestar, 1942; Messa Bassa, za

DALLA VECCHIA, Wolfango, talijanski kompozitor (Rim, 5. II 1923 ). Studij orgulja zavrio na Konzervatoriju u Padovi (F. Germani), a kompozicije na Akademiji 5. Cecilia u Rimu (G. Petrassi). Uz to je na Univerzitetu u Padovi diplomirao i filozofiju. Od 1951 predavao orgulje u Padovi, Bolzanu i Bologni; od 1961 profesor je kompozicije na Konzervatoriju u Veneciji.

D. Co.

DAL MONTE, Toti (pravo ime Antonietta Meneghelli), talijanska pjevaica, sopran (Mogliano Veneto, Treviso, 27. VI 1893 ). Na Konzervatoriju u Veneciji uila klavir, u pjevanju uenica B. Marchisio. Debitirala 1916 na milanskoj Scali kao Biancafiore (Zandonai, Francesca da Rimini) i zatim se usavravala kod Mini-Corsi. Nakon to je pod vodstvom A. Toscaninija u Torinu nastupila u Beethovenovoj IX simfoniji, angairana je 1922 u Scali kao koloraturni sopran. Pjevala je naizmjence u Milanu, Rimu i Napulju, 1924 25 na Metropolitanu u New Yorku i od 1925 u londonskom Covent Gardenu, gostujui na najveim svjetskim opernim pozornicama. Pjevaku karijeru zavrila je 1948, ali je i dalje nastupala kao dramska glumica. Meu njene uenice idu G. d'Angelo i D. Wilson. Jedna od posljednjih talijanskih diva, oduevljavala je publiku u kazalitu i na koncertnom podiju. Njen glas nije bio osobito snaan, ali kristalno ist i veoma pokretljiv, o emu jo i danas svjedoe brojni gramofonski snimci. U vrhunske domete njezina umijea idu uloge: Ro-sina (Rossini, Seviljski brija), Lucia di Lammermoor (Doni-zetti), La figlia del reggimento (Donizetti), Linda di Chamou-nix (Donizetti), Gilda (Verdi, Rigoletto) i Mignon (Thomas). Objavila je Una voe del mondo, 1962.
LIT.: G. Lauri Volpi, L'Equivoco, Milano 1938. E. W. Gaisberg, Toti Dal Monte, Muica e Dischi, 1949. R. Celletti, Prigioniera di se stessa, La Scala, 1951.

DALMORES, Charles (pravo ime Henry-Alphonse Boin), francuski pjeva, tenor (Nancy, 31. XII 1871 Hollywood, 6.
T. DAL MONTE

L. DALLAPICCOLA, // prigioniero (Firenca 1950), inscenacija E. Rossija

DALLIER, Henri, francuski orgulja i kompozitor (Reims, 20. III 1849 Pariz, 23. XII 1934). Od 1865 orgulja u Reimsu, 1872 natjecao se u Parizu za Prix de Rome, ali zbog nesistematskog kolovanja nije uspio. Upisao se zato na Pariki konzervatorij, gdje su mu uitelji bili F. Bazin (kompozicija) i C. Franck (orgulje). God. 18791905 orgulja u crkvi S. Eustache i od 1905, kao nasljednik G. Faurea, u crkvi La Madeleine. Od 1908 do smrti bio je profesor harmonije na Konzervatoriju.
D JELA : simfonija u F -duru op. 50. KO MORN A: gudaki kvartet u f-molu; klavirski kvintet; klavirski trio u c-molu, 1898; sonata u B-duru za violu i klavir, 1903; Fantasie-Caprice za obou i klavir, 1903; duo za kontrabas i klavir, 1904. Kompozicije za orgulje: Messe nuptiale; 6 Preludes pour la Toussaint; 5 Offertoires a la Vierge. Zborovi. LIT.: P. Locard, Les Maitres contemporains de l'orgue, Pari 1901.

DALMATIN, Jurij, protestantski pisac (Krko, oko 1547 Ljubljana, 31. VIII 1589). Znaajan zbog svog stajalita da bi slovenske protestantske crkvene pjesme trebale da istisnu nepotrebne i sablanjive svjetovne ljubavne pjesme. Suraivao u III, IV i V izdanju pjesmarice P. Trubara.
LIT.: F. Kidri, Zgodovina slovenskoga slovstva, Ljubljana 192938. P. Radics, lanak u asopisu Kres, 1885 i u Archiv fiir Heimatskunde, II.

408

DALMORES DAMROSCH
demiji 5. Cecilia u Rimu (A. Bustini) i kod A. Cas dirigiranju uenik B. Molinarija. Djelovao u Grossetu, 1 i Pescari, zatim na Konzervatoriju u Milanu i na Instit crkvenu muziku u Rimu (195255). Od 1955 bio je p kompozicije na Konzervatoriju u Napulju.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za violinu, 1939; Introdi Allegro za klavir i gudae, 1933; Ciaccona za violonelo i 17 instrumenat Due impressioni della notte di Natale; Tema con variazioni, 1928; C jestiva, 1933; Trittico sinfonico, 1942; Cinaue danze italiane, 1950. kvartet, 1935; duhaki kvintet, 1933. Kompozicije za klavir. O Carillon di Haarlem, 1933 i La Deposizione, 1952. Balet Clizia riazioni, Zborovi. SPISI: II Silenzio di Rossini; Monografia starica sul Liceo *G. Braga di Teramo.

XII. 1939). Na Parikom konzervatoriju zavrio studij kontrabasa i zapoeo nastavniku karijeru na Konzervatoriju u Lyonu. Pjevanje uio zatim u Rouenu i tamo debitirao u operi 1899 kao Raoul (Meverbeer, Hugenoti). Tamo je bio i prvi francuski Siegfried (Wagner). God. 190006 lan kazalita La Monnaie u Bruxellesu, 190610 na Manhattan Operi u New Yorku, 191018 u Cliicagu i dr. Nastupao je na najveim svjetskim opernim scenama (190411 uzastopce na londonskom Covent Gardenu). Njegove najvee kreacije iz ranijeg razdoblja bile su: Faust (Gounod), Jean (Massenet, Le Jongleur de Notre-Dame), Julien (Charpentier), Pelleas (Debussv, Pelleas i Melisanda) i dr., a zatim se proslavio u Wagnerovim operama. Na ikakoj premijeri Parsifala pjevao naslovnu ulogu. DAL SEGNO (tal. od znaka; skraeno D. S., d. s.; biljei se i posebnim znakovima), oznaka da neki odsjek unutar stavka treba ponoviti od navedenog znaka najee do kraja kompozicije (Dal Segno al Fine od znaka do kraja, tj. do oznake Fine). D'ALVAREZ, Marguerite, engleska pjevaica peruanskog podrijetla, alt (Liverpool, oko 1886 Alassio, 18. X 1953). Ve u sedamnaestoj .godini nastupila na koncertnom podiju u Lon donu. Uila zatim pjevanje u Bruxellesu i debitirala na opernoj pozornici u Rouenu kao Dalila (Saint-Saens, Samson i Dalila). U New Yorku je gostovala 1909 najprije kao Fides (Meverbeer, Prorok), a u Londonu 1911 u Lyceum Theatru kao Kraljica (Massenet, Herodiade). Pjevala takoer u londonskom Covent Gardenu, u Chicagu, Bostonu i dr. Izrazitih sklonosti za dramsko oblikovanje, esto je nastupala i na koncertima. God. 1954 objavljena je njena knjiga uspomena. DALVIMARE (d'Alvimare), Martin-Pierre, francuski virtuoz na harfi i kompozitor (Dreux, 18. IX 1772 Pariz, 13. VI 1839). Plemi i oficir kraljeve garde, promijenio je grafiju imena za Revolucije. Od 1800 harfist u operi, 180612 dvorski harfist carice Josephine. Nastupao i na koncertima. Od njegovih djela najuspjelije su romance.
DJELA: dva koncerta za harfu i orkestar; Symphonie concertante za harfu i rog, 1798; 10 sonata za harfu i violinu; dueti za dvije harfe; varijacije i fanta zije za harfu. Opera La Mariage par imprudence, 1809. Oko 50 romanca. LIT.: D. Megevand, Martin Pierre Dalvimare, MGG, II, 1952.

DAMENIZACIJA, nain itanja nota koji je u prvoj pc XVIII st. uveo u nastavu pjevanja njemaki kompozitor, gent i pjevaki pedagog -^ C. H. Graun; on je muziku at zamijenio nazivima da, me, ni, po, tu, la, be. Ti slogovi, koji svih pet vokala, osobito su prikladni za vjebanje vokali suvremenoj muzikoj pedagogiji upotrebljava se d. u nastai feggia kao zamjena za tekst. Damenizacijom pjevaju se po vjebe tako da se tih sedam slogova stalno redaju, bez obzi koji ton pada pojedini slog. DAMERINI, Adelmo, talijanski muzikolog i kritiar mignano kraj Firence, n. XII 1880). Uz knjievnost i fik uio muziku; kompoziciju diplomirao na konzervatoriju 1 Martini u Bologni. Neko se vrijeme bavio publicistikom, avao pjevanje na American Methodist Institut u Rimu, nastavnik Konzervatorija u Palermu i od 1926 profesor mi historije i estetike na konzervatoriju A. Hoito u Parmi, gi do 1932 vodio i muziki odjel tamonje knjinice Biblu Palatina. God. 193362 bio je profesor i direktor knj na Konzervatoriju u Firenci. Suradnik vie talijanskih i si muzikih asopisa, djelovao je i kao muziki kritiar u dn( listovima.
DJELA. KNJIGE: Origine e svolgimento della sinfonia, 1919, Le di Beethoven, 1921; Lorenzo Perosi, 1924; II Conservatorio L. Cherubini renze, 1941; Classidsmo e Romantidsmo nella muica, 1942; L'Istituto G. di Lucca, 1942; Lorenzo Perosi, 1953; Profilo delle graniti epoche musicah Vodii kroz opere: Boris di Mussorgsky, 1922; Norma di Bellini, 1923; Khov di Mussorgsky, 1944; L'Oro del Reno di Wagner, 1944; Salome di R. ' 1948. Objavio izbor Pensieri di Boezio sulla muica, 1949 (II izd. 19 KOMPOZICIJE: Humoresaue sinfonica za orkestar 1912; sonata za i klavir. Oratorij La Samaritana. Solo-pjesme; zborovi; crkvena dje LIT.: F. Ghisi, Adelmo Damerini nel suo ottantesimo compleanno 1961.

DAMARU (damaru), 1. vrlo star indijski bubanj nalik na pjeani sat (visok 1018 cm, promjera 914 cm). Prema pre daji instrument boga Sive; danas se njime slue krotitelji zmija i majmuna. 2. Tibetanski mali bubanj napravljen od dvije ljudske lu banje sastavljene tjemenima, na ijim je krajevima napeta zmijska koa. Na mjestu, gdje su lubanje vezane, omotana je vrpca, na kojoj su privrene dvije male kuglice. Svira dri bubanj u sredmi palcem i kaiprstom i tako ga okree, da kuglice udaraju 0 kou. DAMASE, Jean-Michel, francuski kompozitor, pijanist i dirigent (Bordeaux, 27. I 1928 ). Studij zavrio na Konzerva toriju u Parizu (A. Ferte, H. Busser, M. Dupre); 1943 osvojio prvu nagradu za klavir, a 1947 Prix de Rome. God. 1956 dirigent u baletnoj trupi markiza de Cuevasa; 196164 profesor klavira na Ecole Normale u Parizu. Nastupa kao solist s istaknutim francuskim orkestrima (Concerts Colonne, Concerts du Conservatoire, Orchestre National i dr.).
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1954; dva koncerta za klavir, 1949 1 1962; koncert za violinu, 1955; koncert za embalo i komorni orkestar, 1966; Concertino za harfu i gudae, 1951; rapsodija za obou, klavir i gudae, 1948; Conzertstiick, za saksofon i klavir (komorni orkestar), 1950; serenada za flautu i gudae, 1956; Rapsodie de prinlemps za orkestar i klavir, 1957; Variations. sur un theme de Rameau za embalo i'komorni orkestar, 1966; Trois inlerludes, 1948; Trois Chorah za gudae, 1953; divertimento, 1954; Silk Rhapsody, 1966. KOMORNA: trio za gudae, 1965; klavirski kvartet, 1967; 17 varijacija za duhaki kvintet, 1951; trio za flautu, obou i klavir, 1961; sonatina za harfu i klavir (odnosno 2 harfe i 2 klavira), 1965; sonata za flautu i harfu, 1965; arija za violonelo i klavir, 1948; Sarabande za violinu i klavir, 1950; scherzo za fla utu i klavir, 1952; Rigaudon za obou i klavir, 1955; Pavane variee. za rog (ili vio lonelo) i klavir, 1955; Hymne za trublju i klavir, 1955; trio za flautu, harfu i violonelo, 1946, Sonate en concert za flautu, klavir i violonelo, 1950, kvintet za flautu, violinu, violu,. violonelo i harfu, 1947. KLAVIRSKA: sonata, 1952, Mouvement perpetuel, 1949, tema s varijacijama, 1955; etiri kompozicije, 1956; Feeries, 1957; passacaglia (takoer za embalo), 1958; intermezzo, 1959. Sarabande 12. harfu, 1948; Etude de concert za harfu, 1949. DRAMSKA. Opere: La Tendre Eleonore (tekst L. Masson), radiofonska verzija 1958, scenska verzija 1962; Colombe (J. Anouilh), 1961, Eugene le mysterieux, muziki felj ton* (M. Achard), 1964. Baleti: La Groaueuse de diamants, 1950; Piege de lumiere, 1952; Lady in ihe Ice, 1953; Le Prince du desert, 1955; Balance d trois, 1955; La Boucle, 1957; Othello, 1957; Le Noe foraine, 1961; Suite monegasque, 1964; Le Matin de Faust, dramatska legenda, 1966. Scenska muzika: La Petite MoHere (J. Anouilh), 1959; La Double inconstance (Marivaux), 1962; Comme U vous plaira (A. de Musset), 1963. VOKALNA: kantata Et la belle se reveille, 1947; Hymne pour la jeunesse za zbor i orkestar, 1965; dnq rondels de Charles d'Orleans za zbor a cappella, 1958. Solo-pjesme: Mon dme, 1942; La Perle egaree 1948; Trois chansons de Charles d'Orlans, 1951; No exit, 1952; Jeux de l'amour, 1964; L'Arche de Noe'L 1965. Misa uz pratnju orgulja, 1966.

D'AMICO, Fedele, talijanski muziki kritiar (Rim, 27 1912 ). Zavrio studij prava, klavir i kompoziciju uk A. Caselle. Muziki kritiar, suradnik u asopisima II 7 Italia Letteraria, Voe operaia, Vie Nuove (194854), 77 Co poraneo, Italia domani i dr. Od 1963 profesor muzike po 1 na Univerzitetu u Rimu. Uz to muziki redaktor Encicli dello Spettacolo, tajnik u Istituto Italiano per la Storia della M lan redakcije asopisa Nuova Rivista Musicale Italiana
DJELA: G. Rossini, 1939; Modest P. Musorgskij, 1942; G. Petrassi, L'Europa musicale da Gluck a Wagner, izbor spisa H. Berlioza, 1950; della muica, 1962; La Sinfonia e i classici viennesi, 1966. Izdao (zaje G. M. Gattijem) simpozij A. Casella, 1958. Napisao tekst za kantatu/J J. Meyerowitza, 1965 ; preveo na talijanski stihove i operna libreta raznih k pozitora (Mozart, Menotti, Boccherini, Henze, Janaek, Weill, Hind Stravinski, ostakovi). Komponirao scensku muziku za drame.

DAMILANO, Piero, talijanski muzikolog (Salmour, Ci 16. IX 1919 ). Sveenik. Studij orgulja zavrio na Konz toriju u Torinu (U. Matthev, A. Surbone), kompoziciju kod L. Perrachija. Uz to je diplomirao zborsko dirigirar Bologni i muziku paleografiju u Cremoni. Suradnik je r; enciklopedija i muzikolokih asopisa.

DAMOREAU, Laure Cvnthie (umjetniko ime Madei selle Cinti), francuska pjevaica, sopran (Pariz, 6. II 18c 25. II 1863). Uenica Parikog konzervatorija (Angelica ( lani), debitirala 1819 na parikom Thedtre Italien kao Cl bino (Mozart, Le Nozze di Figaro). Pjevala na operama u Lonc Parizu (182642) i Bruxellesu, nastupala na koncertima u S Hagu, Gandu, Petrogradu i Bruxellesu. G. Rossini pisao j nju glavne enske uloge u svojim operama Mose in Egitto Siege de Corinthe, a F. Auber u Domino noir, VAmbassa i Zanetta. God. 183456 nastavnica pjevanja na Parikom zervatoriju.
DJELA: Album de romances za glas i klavir; Vocalises i Points d za Rossinijeve opere. Methode de chant, 1849. LIT.: F. Raugel, Laure Damoreau, MGG, II, 1952. ;

D'AMBROSI, Dante, talijanski kompozitor (Zagarolo, Rim, 22. II 1902 Pavia, 8. VI 1965). Kompoziciju studirao na Aka-

DAMROSCH, amerika obitelj muziara njemakog j drijetla. 4

EMBALO

TALIJANSKI EMBALO IZ XVIII st.

DUHAKI INSTRUMENTI
jom Lokom, Slovenija; 1502

ANEO S BUSINOM. Zidna slika u crkvi sv. Urha, Krina Gora nad kofi

DAMROSCH DANDO
i. Leopold, dirigent, violinist, kompozitor i muziki organizator (Poznah, 22. X 1832 New York, 15. II 1885). Svrio medicinu u Berlinu, zatim se posvetio muzici. Uitelji su mu bili H. Ries, S. Dehn i K. Bohmer. Koncertirao u Njemakoj, 1855 postao koncertni majstor u Magdeburgu, a 1857 violinist Dvorske kapele u Weimaru. Od 1858 u Breslauu dirigent Filharmonijskog drutva, koncertirao 1860 na turneji sa H. Biilowom i K. Tausigom, prireivao komorne veeri, osnovao Orchesterverein (1862) i pjevako drutvo, vodio Drutvo za klasinu muziku i neko vri jeme dirigirao u Gradskom kazalitu. Od 1871 ivio u New Yorku, gdje je razvio iroku djelatnost kao organizator muzikog ivota. Osnovao 1873 Oratorio Society, 1878 Njujorko simfonijsko drutvo. S orkestrom od 250 sviraa i zborom od 1200 lanova 1881 priredio prvi veliki muziki festival u New Yorku. Poslije zatvaranja Talijanske opere na Metropolitanu 188485 organizirao i vodio prvu .sezonu Njemake opere. Prijatelj F. Liszta, R. Wagnera, P. Corneliusa i drugih predstavnika novonjemake kole, iz vodio je njihova djela, kao i djela drugih suvremenih kompozitora.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert u d-molu za violinu i orkestar; Konzertstiick im Chat akter einer Serenade za violinu i orkestar op. 9; romanca za violinu i orkestar op. 12; Nachtgesang za violinu i orkestar; Festouvertiire za veliki orkestar op. 15. Kompozicije za violinu i klavir. VOKALNA: Ruth und Naomi za sole, zbor i orkestar, 1875; Sulamith za sole, zbor i orkestar, 1882; Thoa za bariton solo, zbor i orkestar; Brautgesang za muki zbor i orkestar; Siegfrieds Schtvert za tenor solo i orkestar; Funf Lieder za muki zbor op. 18; Lexington Battle, himna za mjeoviti zbor. Solo-pjesme. LIT.: E. Rie, Personal Recollections of Leopold Damrosch, MQ, 1942. W. Kahl, Leopold Damrosch, MGG, II, 1952.

409

Shimofusa, Saburo Moroi). Zajedno s kompozitorima Y. Akutagawom i T. Mavuzumijem tvori tzv. Grupu trojice. Japanska akademija umjetnosti nagradila ga je 1966 za njegovo poslijeratno stvaralatvo.
DJELA: 5 simfonija; suita Svileni put za orkestar. Opere: Yuzuru (dralovi), 1952; Kikimimizukin, 1955; Yohiki, 1958.

DANCKERT, Werner, njemaki muzikolog (Erfurt, 22. VI 1900 - j -). Muzikologiju studirao na Univerzitetima u Leipzigu i Erlangenu (H. Riemann, A. Schering, H. Abert, G. Becking); klavir i kompoziciju uio na Konzervatoriju u Leipzigu. Doktorirao 1924 i iste godine postao privatni asistent G. Beckinga u Erlangenu. Od 1926 privatni docent Univerziteta u Jeni, od 1929 predavao historiju muzike i embalo na Visokoj muzikoj koli u Weimaru, a 1933 osnovao u Jeni zbirku starih muzikih instrumenata i organizirao niz historijskih koncerata. God. 1937 postao lektor i 1939 profesor Berlinskog univerziteta, 194345 ordinarius na muzikolokoj katedri u Grazu i od 1950 muziki savjetnik i profesor na Landeskirchenmusikschule Kaiserivenh u Krefeldu.
DJELA: Geschichte der Gigue (disertacija), 1924; Ursymbole melodischer Gestaltung, 1932; Personale Typen des Melodiestils (habilitacija), 1933; Beitrdge zur Bachkritik, 1934; Grundriss der Volksliedkunde, 1939; Das europdische Volkslied, 1939; Claude Debussy, 1950; Goethe. Der mythische Urgrund seiner Weltschau, 1951; Das Volkslied im Abendland, 1966; Tonreihe und Symbolzahl in Hochkulturen und in der Primitivenwelt, 1966. Brojne studije i lanci. Instruktivno djelo za klavir Vorschule der Polyphonie, 1949. Izdao manje poznata klavirska djela Handela, Telemanna, Ph. E. Bacha, B. Pasquinija, M. Gazzatija, G. Legrenzija, G. Gabrielija i dr.

2. Frank Heino, dirigent (Breslau, 22. VI 1859 New York, 22. X 1937). Leopoldov sin; klavir uio kod D. Prucknera, J. Vogta, F. Intena i R. Joseffvja, a kompoziciju kod svog oca i M. Moszkowskog. Crkveni orgulja u Denveru (Colorado), zborni dirigent i uitelj muzike. God. 1885, nakon oeve smrti, dirigent opernog zbora na Metropolitanu u New Yorku (do 1891). God. 1892 organizirao puka pjevaka drutva, iz kojih se razvio People's Choral Union od 1200 pjevaa; 18931920 vodio pro fesionalni komorni zbor Musical Art Society. Uz to 18971905 inspektor nastave pjevanja na njujorkim javnim kolama, 1898 1912 dirigent Oratorio Society, i 18981918 simfonijskih kon cerata za omladinu. Od 1905 bio je direktor konzervatorija In stitute of Musical Art u New Yorku. Bavio se kompozicijom i objavio A Popular Method of Sight-Singing, 1894 i Some Essentiah in the Teaching of Music, I9i'6.

DANCLA, Jean-Baptiste-Charles, francuski violinist i kompozitor (Bagneres-de-Bigorre, 19. XII 1817 Tunis, 10. XI 1907). Uenik P.-M.-F. Baillota (violina), J.-F.-E. Halevvja i H.-M. Bertona na Parikom konzervatoriju; 1835 lan orkestra Ope'ra-Comique, a 184163 koncertni majstor konzervatorijskih koncerata. God. 186092 profesor violine na Konzervatoriju u Parizu. God. 1861 dobio zajedno sa L. Farrencom nagradu za komornu muziku Prix Chartier. Vanredan uspjeh postigle su Danclove komorne veeri na kojima su sudjelovala i njegova braa, violonelist Arnaud-Phillipe i violinist Jean-Pierre-Leopold.
DJELA. ORKESTRALNA: 6 Symphonies concertantes za 2 violine i orkestar, op. 6, 10, 29, 98, 109 i 190; Symphonie concertante za 2 violine, violonelo i gud. kvartet; uvertira Charles-Quint, 1836; dramatska scena Christophe Colomb\ suita. KOMORNA: 14 gudakih kvarteta; 4 klavirska trija; violinske sonate; kompozicije za violinu i klavir; kompozicije za violonelo i klavir; etide za violinu. Zborovi; solo-pjesme. INSTRUKTIVNA: Methode elementaire et Progressive; Uticale des 5 positions; L'Ecole du mecanisme; Le Semainier du jeune violiniste. SPISI: Les Compositeurs chefs-d'orchestre, 1873; Miscellannees musicales, 1876; Notes et souvenirs, 1893 (II izd. s popisom djela 1898). LIT.: J.-R. Blanc, Jean-Baptiste-Charles Dancla, MGG, II, 1952.

LIT.: E. Rie, A Tribute to F. Damrosch, MQ, 1939. W. Kahl, Frank Heino Damrosch, MGG, II, 1952.

3. Walter Johannes, dirigent i kompozitor (Breslau, 30. I 1862 New York 22. XII 1950). Leopoldov sin; uio kod W. A. Rischbietera i F. Draesekea u Dresdenu, A. Ursprucha i H. Biilowa u Frankfurtu na Majni te kod F. Intena, B. Boekelmana i M. Pinnera u New Yorku. Dirigentsku karijeru zapoeo kao asistent svog oca u Njemakoj operi na Metropolitanu. Vodio Oratorio Society (188598, 191721) i Simfonijsko drutvo u New Yorku (1885r94), S kojim je gostovao 1920 i u Evropi. Nastavljajui djelo svog oca, bio je veoma aktivan organizator amerikog opernog ivota i osnovao 1895 Damrosch Opera Company, s kojom je kroz etiri godine izvodio njemake ow. j. DAMROSCH pere po mnogim gradovima SAD. U toj trupi glavne sopranske uloge pjevala je Hrvatica Milka Trnina. God. .190002 organizirao izvedbe Wagnerovih djela na operi Metropolitan. Za Prvoga svjetskog rata osnovao muzike kole za ameriku vojsku u Francuskoj (Chaumont, Fontainableau). God. 192842 bio je dirigent Simfonijskog orkestra Njujorkog radija.
DJELA: sonata za violinu i klavir 1899. DRAMSKA. Opere: Das Brandmal, izmeu 1892 i 1897; The Scarlet Letter, 1896; The Dove of Peace, komina opera 1912; Cyrano de Bergerac, 1913 (rev. 1939); The Man zvithout a Country, 1937; The Opera Cloak, 1942. Scenska muzika za Euripidove i Sofoklove drame. VOKALNA: Manila Te Deum za zbor i orkestar 1898; An Abraham Lincoln's Song za bariton, zbor i orkestar, 1935; Dunkirk za sole, muki zbor i orkestar, 1943; moteti The Virgin Mary to the Child Jesus, 1899; solopjesme (najpopularnija Danny Deever). Autobiografija My Musical Life, 1923. LIT.: W. J. Henderson, Walter Damrosch, MQ, 1932. W. Kahl, Walter .JoTiannes Damrosch, MGG, II, 1952.

DANCO, Suzanne, belgijska pjevaica, sopran (Bruxelles, 22. I 1911 ). Pjevanje uila na Konzervatoriju u Bruxellesu i kod F. Carpija u Pragu. Na opernoj pozornici debitirala 1941 u Genovi kao Fiordiligi (Mozart, Cosi fan tutte). Nastupa u milanskoj Scali, napuljskom San Carlu i drugim talijanskim opernim kazalitima, na Covent Gardenu u Londonu, u Edinburghu, na festivalu u Glindebourneu i dr. U poetku mezzosopran, kasnije preuzela sopranski fah. Izvrsna interpretkinja Mozartovih opernih likova kao i uloga novijeg repertoara, kao to su Melisande (Debussy, Pelle'as i Melisanda), Marie (Berg, Wozzeck) i dr. Kao koncertna pjevaica istie se profinjenim stilskim tumaenjem vokalne lirike, osobito pjesama H. Berlioza, M. Ravela, C. Debussvja te djela suvremenih kompozitora. DANDELOT, Georges, francuski kompozitor (Pariz, 2. XII 1895). Uenik Parikog konzervatorija, zatim A. Roussela, V. d'Indvja, Ch.-M. Widora i P. Dukasa. U Parizu od 1919 nastavnik na Scole Normale de musique i od 1942 na Konzervatoriju (profesor harmonije). God. 192439 muziki kritiar lista Le Monde musical. U njegovim se djelima, iza oporog suvremenog muzikog jezika, osjea lirska narav.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u D-duru, 1941; simfonija za gu dae, 1962; dva koncerta za klavir, 1932 i 1951; Concerto romantique za violinu, 1945; Bazar, 1955; 6 Danses za komorni orkestar, 1965. KOMORNA: 3 gudaka kvarteta; klavirski trio; klavirski kvartet; Trio en forme de suite, 1930; sonatina za violinu i klavir; sonatina za flautu i klavir. Klavirske kompozicije (18 Variations sur deux themes, 1965 i dr.). DRAMSKA. Opere: LEnnemi, 1948 i Midas, 1955. Baleti: Le Souper de famine, 1943; La Creation du monde, I944; Le Jar din merveilleux, 1944; Pierrot et.la rose, 1948. Oratorij Pax, 1937; zborovi a cappella i solo-pjesme. Revidirao djela A. Campre, Clerambaulta, A. C. Destouchesa, J. J. Moureta, A. Vivaldija. Harmonizirao bretonske narodne pjesme. Napisao udbenike harmonije i solfeggia.

DAN, Ikuma, japanski kompozitor (Tokio, 7. III 1924 ). Studij zavrio na Visokoj muzikoj koli u Tokiju (Kan'ichi

DANDO, Joseph Havdon Bourne, engleski violinist (Somers Town, London 11. V 1806 Godalming Surrev kod Londona, 9. V 1894). Uio kod svoga ujaka G. Brandisa i kasnije 7 godina kod N. Morija. God. 1831 lan orkestra Filharmonijskog drutva. God. 1835 priredio je prvi pravi koncert komorne muzike u Londonu (na programu su bili kvarteti i trija za gudake instrumente), s kojim je postigao tolik uspjeh, da je od 1836 stalno

410

DANDO DANILOVA
kraju ostavi okrajac, o koji se zapinju etiri metalne ice, ugodene u istom tonu. Tuk (od bukovine, trenjevine ili javoro-vine) trobridan je trupac zaobljenih bridova; usauje se izdankom u prireenu udubinu kopanjice. Kopanjicu treba odozgo, zatvoriti i na nju nalijepiti tanku jelovu daicu (glas-njau), u koju se naknadno ureze okrugao otvor (luknja) za izlaz glasa. Na tuku se u glavi pro-vrtaju rupe za klike (kljueve), te se u tano odmjerenim razmacima utisnu na nj metalne krsDANGUBICA

organizirao sline koncertne veeri. God. 1842 osnovao vlastiti gudaki kvartet, koji je djelovao do 1853. Do 1875 sudjelovao u vodeim londonskim orkestrima, a zatim predavao na Charter House School. D'ANDRIEU (Dandrieu), Jean-Fran9ois, francuski kompozitor (Pariz, 1682 17. I 1738). Od 1704 crkveni orgulja u Pa rizu, a od 1721 orgulja Kraljevske kapele. U D'Andrieuovim djelima za clavecin ispoljuje se jak utjecaj F. Couperina. Polagani stavci njegovih suita i sonata istiu se pjevnou melodijske linije, koja se gdjekad pribliuje kantileni talijanskih kompozitora, dok je za njegove brze stavke karakteristina duhovitost i elegancija.
DJELA: Les Caracteres de la Guerre ou Suite de Symphonies . . ., 1718; Livre de Sonates en Trio. . ., 1705; Livres de Sonates za violinu solo, 1710; 3 knj. Pieces de clavecin: I, 1724; II, 1728 i III, 1734; Livre de Pieces d'Orgue, 1793. Zbirke Airs d boire, 1718 i Airs serieux, 1719. Principes de Vaccompagnement du clavecin, 1718. Neke zbirke ili pojedina djela J.-F. D'Andrieua izdali su H. Expert, A. Pirro i F.-A. Guilmant. LIT.: K. F. Weitzmann i M. Seiffert, Geschichte der Klaviermusik, Leipzig 1899. A. Pirro, Les clavecinistes, Pari 1929. F. Raugel, Jean-Francois Dandrieu, MGG, II, 1952. P. Brunold, Les d'Andrieus, L'Orgue, 195556. J. Bonfils, Les No'ls de Pierre et Jean-Francois d'Andrieu, ibid., 1957.

DANEAU, Nicolas Adolphe Gustave, francuski kompozitor i dirigent (Binche, 17. VI 1866 Bruxelles, 12. XII 1944). Uio na akademiji u Charleroi i na Konzervatoriju u Gentu; 1895 osvojio drugu Rimsku nagradu. God. 18961918 direktor Muzike akademije u Tournaiu, i 191931 Konzervatorija u Monsu.

9 ; pjesme. LIT.: L.-J. Beatrice, Histoire d'une famille d'artistes, Bruxelles 1944.

DANEL, Louis-Albert-Joseph, francuski knjiar i tiskar (Lille, 2. III 1787 12. IV 1875). Posljednjih dvadeset godina svog ivota posvetio je irenju notnog pisma, koje je sam pronaao za upotrebu u nastavi elementarne muzike teorije. U Danelovu sistemu svakom tonu odgovara jedan slog, u kojemu je sadrano ime tona, njegovo trajanje, te eventualno povienje ili snienje. D. je na vlastiti troak odravao u raznim gradovima i selima teajeve svoje metode te je za svoj rad odlikovan ordenom Legije asti.
DJELA: Langue des Sons, notno pismo; Methode simplifee pour l'enseignement populaire de la musique vocale (IV izd.), 1854.

DANEV, Danilo, kompozitor i dirigent (Trst, 29. IV 1915 ). Muziku studirao na Ateneo musicale Giuseppe Tanini u Trstu. U poetku Drugoga svjetskog rata uhapen radi antifaistikog stava i interniran u Italiji. Otuda bjei i pristupa narodnooslobodilakom pokretu u ijim je redovima sudjelovao do svretka rata. God. 194445 dirigent Kazalita Narodnog osloboenja Dalmacije, 194549 dirigent KUD Kolo i direktor kazalita u ibeniku, od 1949 zborovoa i srednjokolski nastavnik u Zagrebu. Dirigent zborova Vladimir Nazor, Pavao Markovac, Slovenski dom i dr.

DJELA: Opera Alkar po D. imunoviu, 1957 (neizv). Filmska i scenska muzika. VOKALNA: Zborovi Aoj goro, 1944; Oj sokole, 1945; Partizansko kolo; umo, naa slobodo za muki zbor i soliste. Masovne pjesme Zdravo Re~ publiko; umo, naa slobodo i dr.

D'ANGELI, Andrea, talijanski muziki kritiar i kompozitor (Padova, 9. XI 1868 S. Michelle di Verona, 28. X 1940). Studirao na Konzervatoriju i Univerzitetu u Padovi (doktorirao 1894). God. 190715 urednik asopisa Cronaca Musicale i 1908 21 profesor muzike historije na Liceo Musicale u Pesaru, od 1921 privatni docent na Univerzitetu u Padovi.

Djela: La Muica nel dramma greco (disertacija), Rivista di filologia classica, 1894; La Muica ai tempi di Dante, 1903; Giuseppe Verdi, 1924 (II izd.); Benedetto Marcello, 1930; La Muica a Roma nel secolo XIX, 1935. Izdao Teatro alla moda B. Marcella, 1927. KOMPOZICIJE. Opere: L'Innocente, 1896; Fiori e Colombi, 1929 i Maurizio e Lazzavo, 1930. Stabat Mater; mise; solo-pjesme.

DANGUBICA (rjee naziv samica), vrsta tambure srednje veliine. Gradi se od dva komada: kopanjice i tuka. Kopanjica (od javoro-vine, topolovine, jablana ili jalevine) istee se krukoliko iz prikladne kladice i izdube dlijetom. Na donjem se

nie (toni), tako da daju samo dijatonsku ljestvicu. Poslije : moe bojadisati pa i ulatiti. D. se naziva i samicom, jer na kuca ili u nju udara sam tambura pratei svoje pjevanje (za liku od tambure, koje skupno sviraju u tamburakom orkes
LIT.: B. Mari, Naa puka glazbala, kalendar Napredak, 1932. Sirola, Kako se grade dangubice i druge tamburice, Zbornik za narodni i obiaje JA, 1933. B. !

DANICAN, Fran9ois-Andre -> Philidor-Danican, Frar, -Andre DANIEL, Oliver, ameriki muziki kritiar (De Pere, consin, 24. XI 1911 ). Klavir studirao u Amsterdamu i Ber God. 193638 profesor na Konzervatoriju u Bostonu i 42 na Marot Collegeu u Thompsonu, Connecticut, od ' djeluje kao muziki urednik na Columbia Broadcasting Sy i na American Broadcasting Co. Na Radio-stanici WNYC oc 195558 niz predavanja o modernoj muzici, a 1952 osn sa L. Stokowskim Drutvo za suvremenu muziku (Contempc Music Society). Dugogodinji suradnik asopisa Saturday Rt i drugih periodinih publikacija, 195465 bio je direktor u cert Music Administration of Broadcast Aiusic. Izdao je antolo The Harmony of Maine, Dozvn East Spirituals i The Mus, William Billings. DANIEL-LESUR -> Lesur, Daniel Jean DANILOU, Alain, francuski muzikolog (Pariz, 4. X 1907 Strunjak za afriku, kinesku i indonezijsku muziku, 1949profesor Univerziteta u Benaresu, Indija, 195456 dire Centra za istraivanje u Madrasu i biblioteke u Advaru te 1956-suradnik Instituta za indologiju u Pondichervju. Od 1959 proi je na Ecole Franfaise d'Extreme Orient u Parizu i od 1960 Muzikog savjeta UNESCO.
DJELA: Introduction to the Study of Musical scales, 1942; Northern] Music, 2 sv., 194953; La Musiaue du Cambodge et du Laos, 1957; Te comparatif des intervalUs musicaux, 1958; Traite de musicologie compare, Musiaue de Puranas, 1959; Le Gitalamkara, Vouvrage original de Bharata musigue, 1960; Inde du Nord, 1966; Semantigue musicale, 1967; The R of northern Indian Music, 1968. Izdao album gramofonskih ploa s naroi muzikom Indije, Kambode, Afganistana, Laosa i Irana.

DANIELS, Mabel VVheeler, ameriki kompozitor i pedi (Swampscott, Mass., 27. XI 1878 ). Diplomirala 1900 na Radi College (Cambridge, Mass.), nastavila studij u Bostonu kod W. Chadwicka, u Miinchenu kod L. Thuillea. God. 1911-vodila Radcliffe Glee Club; 191318 muziki direktor na Sinu College (Boston); lan savjetodavnog odbora za muziki o< na bostonskim osnovnim kolama. Kao kompozitor eklekt
DJELA. ORKESTRALNA: Pastora! Ode za flautu i gudaki ork. 1940; Overture for Orchestra, 1951; Deep Forest, 1931; Pirate's Island, ] In Memoriam, 1945. KOMORNA: Three Observations for Three Wood; (za obou, klarinet i fagot), 1943; Four Observations for Four Strings, 1945; linska sonata; kompozicije za violinu i klavir. Klavirska djela. DRAMS balet Digressions za gudaki orkestar, 1947; operete {The Court of Hearts, 1 VOKALNA. Kantate: The Song of jael, 1940; The Desolate City, ] Peace with a Sviord, 1917; Songs of Elfland, 1924; The Holy Star, 1928; Exi Deo, 1929; A Psalm of Praise, 1954. Zborovi; dueti; solo-pjesme. K An American Girl in Munich (Impressions of a Music Student), 1905. LIT.: C. Reis, Composers in America, New York 1947. D. Ewen, / Tican Composers Today, New York 1949. M. Goss, Modern Music Ma New York 1952. J. T. Hozvard, Our American Music, New York 1954.

DANILEVI, Lev Vasiljevi, sovjetski muzikolog ( Ivanovska gubernija, 25. VI 1912). Studirao na Moskovsl konzervatoriju (diplomirao 1936). God. 193756 djelovao pedagog. Obrauje rusku klasinu i sovjetsku muziku.

DJELA: II. O. JJyHae8CKuHi 1947; Aly3UKa na <fipoHmax BeJiUKOu ( necme. eouHbi, 1948; 77. II. HaiiKoecKuu, 1950; JJ. KaSaneecKuu, 1954; J UlocmaKoeuH, 1958; Llocjiednue onepu H. A. PuMCKoio-Kopcanosa, 1961; i\ 0 cosemcKou My3bwe, 1962; Teopnecmeo JI. Ka6a.ieecK0!0, 1963; Ham a MeHHUK. Teopnecmeo JJ. IIIocmaKoeuua, 1965.

DANILOVA, Aleksandra Dionizevna, ruska plesa (kraj Petrograda, 1904). Uenica Carske baletne kole u trogradu, gdje je 1924 debitirala kao solistica. Iste godine go vala s ansamblom Mojiodou 6aAem u Njemakoj, Londonu Parizu, gdje je zajedno s Balanchinom i ostala. Plesala je u Bat russes (do 1929), zatim u Operi Monte Carla, u Londonu (193 32 i 1934) te u trupi Ballet russe de Monte Carlo (1933 i 1938; s kojom je gostovala u Londonu (Covent Garden), SAD (> York, Los Angeles), Junoj Americi i u Quebecu. Kao gost ple: je i u ansamblu Sadler's Wells Ballet, a 1955 u Japanu. Glur je i u nekoliko filmova. Nakon to je prestala javno nastup nastanila se u SAD i zapoela se baviti pedagogijom. Njezin ples odlikovao rijetkom elegancijom. DANILOVA, Marija, ruska plesaica (Petrograd, 1795 1 1812). Na Carskoj baletnoj koli u Petrogradu bila je uen francuskoga koreografa Ch. Didelota, koji joj je, uoivi nj izvanrednu darovitost, ubrzo povjerio i samostalne uloge u ra itim baletima. Bila je veoma lijepa i graciozna, a njezin ples tehni izvanredno dotjeran, pa je stekla ugled jedne od najboljih baler u historiji klasinoga baleta, premda je umrla vrlo mlada. I

DANISE DANSKA MUZIKA

DANISE, Giuseppe, talijanski pjeva, bariton (Napulj, n. II 1883 New York, 4. I 1963). Pjevanje uio na Konzervatoriju u Napulju (A. Petillo), na opernoj pozornici debitirao 1906 u Cataniji kao Alfio (Mascagni, Cavalleria rusticand). Pjevao u Rusiji, zatim na talijanskim scenama, u Buenos Airesu i Sao Paolu, afirmirao se 191516 na milanskoj Scali kao Knez Igor (Borodin) i u Verdijevoj operi La Battaglia di Legnano. God. 192032 bio je lan Metropolitana u New Yorku, a onda se posvetio vokalnoj pedagogiji. Njegove najpoznatije kreacije bile su Rigoletto (Verdi), Renato (Verdi, Krabuljni ples), Carlos (Verdi, Mo sudbine), Telramund (Wagner, Lohengrin), etiri glavne uloge u Hoffmannovim priama (Offenbach). DANJOU, Jean-Louis-Flix, francuski orgulja, graditelj orgulja i muzikolog (Pariz, 21. VI 1812 Montpellier, 4. III 1866). Crkveni orgulja u Parizu (183440 u St. Eustache i 184047 u Notre-Dame). Prvi je u Francuskoj radio na obnavljanju gregorijanskog pjevanja; osnovao i 184549 izdavao, uz suradnju F. J. Fetia, S. Molreata i J. B. Laurensa, asopis Revue de
la musique religieuse, populaire et classiaue. Suraivao u Gazette musicale i Encydopedie du XIX siecle i bio bibliotekar u Bibliothe- que

411
usponi i nova estetska shvatanja operske dramaturgije. Nastupao je u mnogim zemljama Evrope3 u SAD, Japanu i UAR. U njegovom kompozitorskom stvaranju izdvajaju se ciklus Neznanka za glas i orkestar, kao i ciklus meovitih horova a cappella Pjesme borbe i pobjede meu kojima je Kozara ostala do danas jedna od najupeatljivijih umetnikih kompozicija stvorenih za vreme NOB. Bavio se i muzikom publicistikom. D. je bio prvi generalni sekretar Saveza kompozitora Jugoslavije (195053)-

de VArsenal. God. 1847 pronaao u Montpellieru veoma vane srednjovjekovne muzike rukopise, meu njima znameniti Antifonar iz Montpelliera. Prouavao i tehniku graenja orgulja u Njemakoj, Nizozemskoj i Belgiji, te 183844 vodio poduzee za gradnju orgulja Dublaine et Cie, gdje je izgubio cijeli svoj imutak. God. 1849 odrekao se muzikog rada, ivio najprije u Marseilleu, a zatim u Montpellieru kao urednik Le Messager du Midi.
DJELA: dvije 4-gl. mise uz pratnju orgulja; Messe breve za troglasni zbor a capella; Motets et pieces 'orgue. De I'Stat et de Vavenir du Chant ecdesiastique, 1844. Izdao zbirku crkvene muzike Repertoire de Musique religieuse (3 sv.), Pari 1835. LIT.: Comte de Fleury, Dictionnaire biographique des facteurs d'orgue, 1926. F. Raugel, Jean-Louis Felix Danjou, MGG, II, 1952.

D E L A . IN STR U M E N TA LN A : Simfonijski scherzo; Improvizacije za flautu, obou i fagot; Tri stava za gudaki kvartet; Scherzo i 12 malih skica za klavir. DRAMSKA: deji balet Zato plae mala Ema. Scenska muzika za Mnogo buke ni oko ega i Bogojavljenska no (Shakespeare); Fuente Ovejuna (Lope de Vega); Volpone (Ben Jonson); Cyrano de Bergerac (Rostand); Don Juan (S. Lilar); Ekvinodo (Vojnovi). VOKALNA: ciklus horova a cappella Pjesme borbe i pobjede (Kozara, Lika balada, Konjuh planina), 194348. Ciklusi pesama za glas i orkestar: Neznanka (O. Davio), Beograd, 26. IV 1955; Serenada (G. Lorca). Masovne pesme: Pesma udarnih bosanskih bataljona; Pesma Prve proleterske brigade; Romanijo, viso koga visa; Drug Tito; Uz marala Tita; Pesma pilota; Pesma radosti; Pesma udarnika; Steg Partije; Republici. S. . K.

DANNING, Sophus Christian, danski dirigent i kompozitor (Kebenhavn, 16. VI 1867 Odense, 7. XI 1925). Uio violinu kod W. Toftea u Kobenhavnu, zatim na Konzervatoriju u Sondershausenu i Leipzigu. Poslije puta po Italiji, Francuskoj i Njemakoj i nakon boravka u Finskoj poduavao u Kobenhavnu, a 1899 postao dirigent kazalita i muzikog drutva Harmonie u Bergenu. God. 190711 dirigent kazalita u Oslu, od 1914 u Odenseu.
DJELA: tri simfonije; violinski koncert; uvertire. Klavirske kompozicije. Opere: Gustav Adolf; EHeskudt i Kynthia. Opereta Columbine; scenska muzika za Svanehvide i Alladin. Solo-pjesme.

DANNREUTHER, Edward George, engleski pijanist i muziki pisac njemakog podrijetla (Strasbourg, 4. XI 1844 London, 12. II 1905). Odrastao u Cincinnatiju (SAD), gdje je bio uenik F. L. Rittera. God. 185963 studirao na Konzervatoriju u Leipzigu (E. F. Richter, I. Moscheles, M. Hauptmann) i zatim se stalno nastanio u Londonu, gdje je bio uitelj muzike (njegov uenik izmeu ostalih bio je i H. Parry) i nastupao kao pijanist. Od 1895 nastavnik Royal Academy of Music. Suraivao u engleskim muzikim asopisima i Groveovu Dictionary of Music and Musicians. D. je bio prijatelj R. Wagnera i njegov propagator u Engleskoj. Osnovao je u Londonu Wagnerovo drutvo (1872), a nastupao je i kao dirigent njegovih djela (187374, 1877).
DJELA: Richard VPagner, His Tendencies and Theories, 1873; Richard Wagner and the Reform of the Opera, 1873; Musical Ornamentation (2 knj.), 189395 i The Romantie Period, Oxford Historv of Music, VI, 1905. Preveo na engleski R. Wagnerove spise Das Kunstzverk dev Zukunft; Beethoven; Uber das Dirigieren. Izdao etide F. Liszta. LIT.: R. A. Harman, Edvvard George Dannreuthcr, MGG, II, 195;.

DANNSTROM, Isidor, vedski pjeva (bariton) i kompozitor (Stockholm, 15. XII 1812 17. X 1897). Uenik E. Drakea i I. Berga u Stockholmu, S. V. Dehna u Berlinu te G. B. Rubinija i M. Garcije u Parizu. God. 184044 pjevao na operi u Stockholmu, gdje je zatim bio vrlo traeni uitelj pjevanja, dirigent i muziki kritiar. Tamo je 1856 osnovao trgovinu muzikim instrumentima.
DJELA: nekoliko opereta (najpoznatija Doktor Tarbaglid). Vie pjesama. kola pjevanja. Autobiografija, 1895 (sa zanimljivim podacima o Jenny Lind i Kristini Nilsson).

DANSKA MUZIKA. Prvi pouzdani podaci o danskoj muzici potiu iz bronzanog doba i odnose se na muzike instrumente. est duvakih instrumenata od bronze, izraenih vrlo briljivo, pronaeno je 1797 u okolini Kobenhavna. Utvreno je da su ovi instrumenti nazvani lur nainjeni oko godine 1000 i da su se upotrebljavali prilikom religioznih obreda. Iz mlaeg gvozdenog doba, oko <- 400 do <- 500, pronaena su dva zlatna roga. Dosada nije naen ni jedan od instrumenata koji se spominju u najstarijim nordijskim sagama (9001000), za koje se zna da su bile pevane. Hronika Gesta Danorum iz 1200 prua dosta podataka o srednjovekovnoj danskoj muzikoj kulturi. Iz nje se saznaje da su pevai i svirai dolazili u Dansku s juga, iz Nemake, i izvodili strane pesme i igre podeene na danski nain te da su se za vreme bogosluenja pevale crkvene pesme. Svetovna pesma doivela je svoj vrhunac 12501350. Bila je slina francuskoj chanson de toile i chanson d'histoire, koje su iz Pariza doneli danski studenti. Danske pesme bile su preteno epskog karaktera; njihov sadraj se odnosio na dogaaje iz vitekog sveta, natprirodne pojave ili doivljaje slavnih ljudi; u njima su se meala paganska verovanja sa hrianskim idejama. Kasnije pesme, naroito iz XV v., pokazuju tonalni i melodijski uticaj gregorijanskog pevanja, a puka pesma u XVI i XVII v. snani uticaj nemake muzike Meistergesanga. Igre, esto stranog porekla, bile su praene pevanjem. Naroito popularne bile su pevane igre tipa carole (proirene u veem delu Evrope) i polskdans (poljska igra). Instrumentalnu muziku u ranom Srednjem veku irili su putujui muzikanti (g0glere, legere). Oni su obino bili prezirani, nailazili su osobito na otpor pevaa skalda. Sa vremenom su do povlaenog i uglednog poloaja doli duvai, bilo kao dvorski i vojni muziari, bilo kao gradski trubai, noni uvari, svirai na sveanim priredbama itd. Od XV v. nalaze se u dvorskoj slubi trubai koji postepeno obrazuju posebni ansambl od 12 muziara. Njihov repertoar sauvan je u 2 'Trompeterbiicher H. Lubecka iz 1598 i M. Thomsena oko 1605. Od kraja XVI v. postojao je i dvorski instrumentalni ansambl od organista, duvaa i gudaa koji je negovao domau i stranu orkestarsku muziku. Rad ovog orkestra znai poetak tra-

DANON, Oskar, dirigent i kompozitor (Sarajevo, 7. II 1913 ). Na Konzervatorijumu u Pragu studirao kompoziciju (J. Kfika) i dirigovanje (P. Dedeek), a na Karlovom univerzitetu 1938 poloio doktorat muzikologije. Do 1941 elovao u Sara jevu kao dirigent pevakih drutava. Narodnog pozorita i Filharmonije, a otada pa do kraja rata aktivno uestvovao kao borac u NOB. God. 194563 direktor i dirigent Opere i 196370 profesor u klasi operskog studija na Muzikoj akademiji u Beogradu, od 1970 dirigent Slovenske filharmonije u Ljubljani. Kao simfonijski dirigent D. se istie naroito kao tuma impresionista i savremenih kompozitora. Za njegovo ime kao operskog dirigenta i direktora Beogradske opere vezani su njeni veliki umetniki

Narodna melodija s tekstom pisanim runama, 1350

dicije, koja se nastavlja preko operskog orkestra osnovanog 1770 i vodi do dananjeg Kraljevskog simfonijskog orkestra u Kobenhavnu. Od XVI v. znaajan je i hor dvorske kapele. Poetkom XVII

412

DANSKA MUZIKA
v. on broji preko 30 pevaa od kojih su mnogi bili stranci, dok su se Danci kolovali u Nemakoj, Engleskoj i Italiji. U slubi danskog dvora bili su medu ostalim engleski kompozitor John Domland (15981606) i nemaki kompozitor H. Schtitz (1633, 163738, 164244). God. 15501650 deluje na dvoru niz danskih kompozitora. Najvaniji su M. Borchgrevinck, H. Nielsen i M. Pedersen, sva trojica kompozitori moteta i madrigala, uenici G. Gabrielija, zatim H. Brachrogge i J. Om. Iz XVII v. potie nekoliko vanih teoretskih dela: Heptachordum Danicum seu Nova Solmisatio (1646) H. M. Ravna i Musicus Danicus (1687) M. H. Schactsa, koji sadri najstariji sauvani leksikon o evropskim muziarima kao i kolu za generalbas. U prvoj polovini XVII v. prireivane su pozorine predstave sa muzikom i igrani baleti po francuskom uzoru. Oni su pripremili tlo za operu koja posle prvih pokuaja izmeu 1655 i 1689 poinje rad 1703 u novosagraenoj pozorinoj zgradi. U po-

uouaoft*

nonemaka operska kola preko susedne hamburfont (Bntntpt / fcm ke pozorine trupe koja je gostovala u K0benhavnu i njenog voe R. mpal Keisera. No italijanski operski stil vie je odIWT f*Stffu Jaffil/ aff ftrttM govarao ukusu publike (ll)(nbf(( tetmt iwuct< i duhu vremena, tako da rtnbii S je sve do 1756 operska trupa P. Mingottija bila stoer muzikog ivota u Kebenhavnu. Meu kompozitorima i dirigentima trupe bili su Ch. W. Gluck (1748) i G. Sarti (175357 i 177075). ANNO Nakon prvih neuspelih D. tXC. pokuaja da se stvori CumGratia&Priuilegio.' danska opera (G. Sarti i N, K. Bredal) na razume vanje i povoljan Pjesmarica It Hundrede vduaalde Viser A. S. Vedela (1591), naslovna strana prijem kod publike nailaze igre sa pevanjem (Singspiel) Nemca J. A. P. Schulza na originalni danski tekst Th. Thaarupa. Prilagoene danskom ukusu i koloritu sa najboljim osebinama severnonemake kole pesama i pod uticajem francuske komine opere, njihove igre sa pevanjem Hostgildet (1790) i Peters Brvllup (1793) znaile su ne samo poetak danske nacionalne opere, ve i putokaz za sledee generacije. Schulza je na poloaju dvorskog dirigenta nasledio F. L. Kunzen, takoer Nemac, autor brojnih igrokaza u kojima se osea uticaj bekih klasiara. Poetkom XIX v. javio se u Danskoj snaan drutveni pokret za kulturnu samostalnost i nov nacionalni izraz danske umetnosti. U sutini romantiarski, on je naao odjek, prvenstveno medu knjievnicima, dok su muziari u nedostatku jaih linosti, i dalje ili putem svojih prethodnika, kao npr. C. E. F. Weyse (17741842), koji je nastavio pravac svog uitelja J. A. P. Schulza. Njegova nadarenost za strofnu pesmu dola je do izraaja u nje govim igrokazima i solo-pesmama. Sem toga, prvih 30 god. XIX v. danska muzika je pod uticajem Havdna i Mozarta. Tek J. P. E. Hartmann (18051900) i N. W. Gade (1817 1890) unose u dansku muziku duh rane romantike i prizvuke folklora, stvarajui jedan novi stil. Ime prvog tesno je pove zano sa postankom i istorijom danskog baleta. Na poziv ko reografa A. Bournonvillea (18051879), zaslunog za stvaranje i razvoj izvrsnog danskog baleta izraslog na najboljim tradicijama francuskog baleta, napisao je Hartmann muziku za njegove balete Et Folkesagn (II in), Thrvmskivden, Valkvrien, koji idu u klasina dela ove vrste u danskoj muzici. N. W. Gade, Mendelssohnov ak i saradnik u Geivandhausu, umeo je u svojim delima da spoji tekovine rane romantike kole sa obelejima danskog muzikog folklora, inspiriui se esto legendarnim i fantastinim svetom nordijskih saga. On je veoma znaajan kao organizator muzikog ivota i pedagog. Meu njegovim savremenicima istiu se J. F. Frehlich (18061860), H. Rung (18071871), a naroito P. Heise (18301879), autor vrlo uspele opere Drot og Marsk i solo-pesama. Odlinu baletnu muziku pisao je H. S. Paulli (18101891). Muziko stvaralatvo na prelazu u XX v. odvija

kjet /

se u duhu leipzike romantiarske kole te Berlioza, Liszta i' ra. P. Lange-Muller (18501926), nazvan najdanskijim ] zitorom, obilato koristi u svojim delima (opere, svite, narodne napeve. A. Enna (18601939) pie opere pod u Verdija i verista, postiui uspeh i van Danske (Heksen. Osim njih poznatiji su C. E. Horneman (18401906), 1 riques (1867J94i) i ameriko-danski kompozitor A. Hat (18431923). Najznaajniji je C. Nielsen (18651931), 1 retke invencije i znanja. Polazei od romantizma, on je o svoj jezik novim melodijskim i harmonskim izraajnim srei i ostvario svoj osobeni stil na svim podrujima muzikog latva. Romantiki pravac nastavili su V. Bendix (1851H. Borresen (1876) i R. Lenggaard (18931952). U J. L. Emborga (18791957) opaaju se uticaji neobaroka i f P. Gram (18811956) nastoji da se oslobodi uticaja kasne tike i da tehniki precizno obradi pomno izabrani tematski m; U delima P. A. v. Klenaua (18831946), koji je bio p kao odlian dirigent, istie se snaga lirskih oseanja. Savi dansku muziku karakterie odluan antiromantiarski sta\ hvatanje novih pravaca i struja zapadnoevropske muzi Riisager (1897) pokazuje u svojim delima (opera Su baleti, simfonije, kamerna muzika) koja se dosta izvode i u '. osim uticaja A. Roussela, iji je ak, rafinirani oseaj za boju i smisao za modernu polifoniju. J. Bentzon (1897je u osnovi predstavnik ekspresionizma, kome posebn daje izvesna lirska nordijska crta. Muziku E. Hamerika ( 1951) karakterie polifonija, esto atonalna. V. Holmboe Q pokazuje u svojim delima (10 simfonija) uticaj Bartoka i S skog. Jedan od najznaajnijih predstavnika mlade genen N. V. Bentzon (1919), pijanista i kompozitor (simfonije, kt kamerna dela). Uzimajui za uzore P. Hindemitha i A. : berga Bentzon uspeno stvara svoj originalni stil. Od savrc kompozitora znaajni su H. D. Koppel (1908), O. Me (1907), F. Weis (1898), 5. E. Tarp (1909) i S. S. . (1913). Od brojnih savremenih danskih reproduktivnih cara najpoznatiji su: dirigenti T. Jensen, E. Tuxen, M. W violinisti E. Telmanyi, L. Hansen, A. Gade; pijanisti G. Jo 0. Christensen, A. Adler,J. Stockmarr; pevaice E. Dors,J. 0. Moller; pevai N. J. Simonsen, V. Herold, L. Melchio Rosvaenge. Meu muzikolozima istiu se K. Jeppesen, E. Ah sen i J. P. Larsen.
LIT.: A. Hammerich, Musiken ved Christian den Fjerdes Hof,' havn 1892. H. Panum, Musiken og musiklivet i Danmark for ani K0benhavn 1904. ista, Musiken og musiklivet i Danmark efter ani Kebenhavn 1906. W. Niemann, Die Musik Skandinaviens, Leipzi Hj. L. Thuren, Das danisehe Volkslied, ZIMG, 190708. Isti, T Tanzgesang im Nordischen Mittelalter nach den danischen Balladeni gen, ibid., 190708. C. Thrane, Fra Hofviolonernes Tid, Kobenhav A. Hammerich, Medieval Musical Relics, Leipzig 1912. G. Lynge, komponister i det 20. aarhundredes begvndelse, Aarhus 1916. E. A sen, Liturgisk musik i den danske kirke efter Reformationen, Kobenhai H. Panum, Langelegen son dansk folkeinstrumente, Kobenhavn ] T. Laub, Musik og kirke, Kobenhavn 1920. A. Hammerich, Dansk historie indtil ca. 1700, Kobenhaven 1921. E. Abrahamsen, Elements et allemands dans le ehant gregorien et la ehanson populaire en Da Frieburg i Kobenhavn 1923. T. Krogh, Zur Geschichte des danischt spiels im 18. Jahrhundert, Kobenhavn 1924. O. E. Thuner, Dans Leksikon, K0benhavn 1930. J. Balzer, Bibliografi over danske ki ster, Kabenhavn 1932. 5. Widding, Dansk messe-, tide-og salmesan^ Kobenhavn 1933. C. F. Balslev, Den lutherske kirkgesang i Danmi benhavn 1934. H. Griiner-Nielsen, Folkemusik i Danmark, Kobenha* J. Handschin, Das alteste Dokument fiir die Pflege der Mehrstin in Danemark, AML, 1935. N. Schiarring, Melodistof til danske vis 1630, Musikhist. Arkiv, 1939. H. Griiner-Nielsen, Danemark, ! musicale, 1940. E. Winkel, Danske svmfonier i det 18. aarhundrede Musiktidsskrift, 194041. N. Schiarring, Musik og musikliv, D; Kultur ved 1940, Kobenhaven 1943. E. Jacobsen i V. Kappel, Mu nestre, danske komponister (2 sv.), Kebenhavn 194447. /. C Aaberi nus and Hymnswriters of Denmark, Des Moines 1945. H. Griiner-Nu faereske kvadmelodiers tonalitet i middelalderen, Kabenhavn 1945. . kel, Nodemanuskripterna paa Statsbiblioteket i Aarhus, Dans Musikti X 945- V- Kappel, Contemporarv Danish Composers, K0benhavn I H. Chr. Broholm, W. P. Larsen i G. Skjerne, The Lures of the Bron Kabenhavn 1949. V. Kappel, Danish Composers, Kobenhavn 195c Lorenzen, Dances of Denmark, The National Dances of Europa, Londc N. Schiarring, Det 16. og 17. aarhundredes verdslige danske visesang Kobenhavn 1950. Isti, Danemark, MGG, II, 1952. N. Friis, 0 in Danemark, Musik und Kirche, 1952. L. Hansen, Spillemanden betvdning i dansk folkeliv, Kobenhavn 1953. H. Glahn, Melodisti den lutherske salmesangs historie fra 1524 til ca. 1600, Kebenhavn 1 G. Hahne, Die Bachtradition in Schleswig-Holstein und Danemark, 1954. E. Dal, Nordisk folkeviseforskning siden 1800, Kebenhavn 1 N. Schi0rring, Musical Folklore and Ethnomusicologv in Denmark, Les ques de Wegimont, 1956. K. Clausen, Dansk folkesang gennem 1 K0benhavn 1958. H. Rosenberg, Musikwissenschaftliche Bestrebui Danemark, Norwegen und Schweden in dem letzten ca. 15 Jahren, AMI O. Mortensen, The Polish Dance in Denmark, Warszawa 1960. S La vie musicale au Danemark, Pari 1962. N. Schiorring, Nogle hand dansk-norske koralboger . . . , Natalicia Musicologica, Spomenica K. ^ senu, 1962. A. Davidsson, Dansk musiktrvek . . . , Uppsala 1962. ton, Scandinavian Music. A Short Historv, London 1963. N. Ai. Den danske romance 180050 og dens mus. forudsaetninger, Kobenhav 5. Serensen, Allgemeines iiber den danischen protestantischen Kin sang, Kassel 1965. .

DANTZIG DARCLfiE
DANTZIG, Rudi van, suvremeni nizozemski plesa i koreograf. Kao umjetniki direktor Nizozemskoga narodnog baleta velik je uspjeh postigao koreografijom baleta Spomenik umrlom djeaku (Boermann; 1967) i Epitaf (Ligeti; 1969). Za ameriku baletnu trupu Harkness Ballet koreografirao je 1968 Webernov balet Moments. U prvim baletima D. se priklanja ekspresionizmu, kasnije preuzima i neke znaajke romantinog plesa. Tehniki se njegovi baleti temelje na tradiciji klasinoga baleta, ali su u izrazu moderni, mjestimino s elementima pop-umjetnosti. DANZI, Franz, njemaki kompozitor talijanskog podrijetla (Mannheim, 15. V 1763 Karlsruhe, 3. IV 1826). Uio pjevanje, violonelo i klavir kod svog oca violonelista Innocenza Danzija, a kompoziciju kod G. J. Voglera. Ve 1778 lan mannheimskog orkestra i iste godine, kad se dvor preselio u Miinchen, korepetitor opere u Mannheimu. God. 1783 naslijedio oca kao violonelist, a 1798 postao zamjenik dirigenta dvorskog orkestra u Miinchenu. God. 180712 dvorski dirigent u Stuttgartu gdje se sprijateljio sa C. M. Weberom, a zatim u Karlsruheu, gdje je poveao i reorganizirao orkestar. Suraivao u asopisima Allgemeine Musikalische Zeitung i Aurora. Kao operni kompozitor D. je pretea Webera i romantine opere. Njegov utjecaj na Webera oituje se i u ivahnoj ritmikoj formi, pjevnoj liniji glasova i instrumenata i istaknutoj ulozi violonela.
DJELA. ORKESTRALNA: 8 simfonija. Koncerti: 2 za klavir; 3 za vio lonelo; 4 za flautu; 2 za fagot; za flautu i klarinet; za flautu i fagot. KOMORNA: 21 gudaki kvartet; klavirski kvartet; 3 kvarteta s fagotom; 3 kvarteta sa flautom; 3 trija za flautu, violinu i violonelo; trio za violinu, rog i fagot; 3 gu daka kvinteta; 3 kvinteta za klavir i duhae: 9 duhakih kvinteta; 3 kvinteta za flautu i gudae; sekstet za 2 roga i gudae; 3 sonate za violinu i klavir; 2 sonate za rog i klavir; 3 dua za flautu i violonelo. KLAVIRSKA: 3 sonate; 2 sonate za klavir 4-runo. DRAMSKA. Opere; Azachia, 1780; Cleopatra, 1780; Der Sylphe, 1781; Die Mitternachtsstunde, 1788; Triumph der Treue, 1789; Der Quasimann, 1789; El Bondocani (Der Calif von Bagdad), 1802; Iphi-genie in Aulis, 1807; Dido, 1811; Camilla und Eugen, 1812; Rubezahl, 1813; Malvina, 1814; L'Abbe de VAttaignant, 1821. Singspieli: Laura Rosetti, 1781; Der Kuss, 1799 i Turandot, 1817. VOKALNA: Abraham auf Moria, 1808; 3 kantate; solo-pjesme. Oko 10 misa; moteti. LIT.: M. M. von Weber, Carl Maria von Weber: Ein Lebensbild, I, Leipzig 1864. H. Giehne, Franz Danzi, Badische Bibliographie, 1875. E. Reispschlager, Schubaur, Danzi und Poissl als Opernkomponisten (disertacija), Rostock 1911. M. Herre, Franz Danzi, Ein Beitrag zur Geschichte des Streichquartetts (disertacija), Miinchen 1924. W. Virneisel, Franz Danzi, MGG, 11,1952.

413

nom formom, muzikalnom fra zom, tenim i uglaenim stiL. DA PONTE lom.

DANJKEVI, Konstantin Fjodorovi, sovjetski kompozitor (Odessa, 24. XII 1905). Studij kompozicije zavrio na Konzertoriju u Odessi (V. Zolotarev, P. Molanov). Od 1929 nastavnik teoretskih predmeta, zatim docent i od 1948 profesor kompozicije na Konzervatoriju u Odessi (194451 direktor), a od 1953 na Konzervatoriju u Kijevu. God. 1954 imenovan narodnim artistom SSSR.
DJELA. ORKESTRALNA: dvije simfonije, 1937 i 1945. Simfonijske pjesme: Omejiao, 1938; Tapac UleaneuKo, 1939; 1917 eo, 1955. y&eprmopa, 1928. Suite: Ukrajinska narodna suita, 1929; flebpo, 1935; Eozdan XMenbHuuKuu, 1940; suita iz baleta Jlunen, 1941. Sveana koranica, 1929; Andante, 1929. KOMORNA: gudaki kvartet, 1929; klavirski trio, 1930; kompozicije za violinu i klavir. Klavirske kompozicije (sonata, 1928 i dr.). DRAMSKA. Opere: TpazeduuHan HOHb, 1935; Bogdan XMejibnuuKuu, 1951 (rev. 1953); Ha3ap CmodojiH, 1960. Muzika komedija 3aAomue KJIJOHU, 1947. Balet Jlujien, 1940. Scenska muzika. Filmska muzika. VOKALNA: oratorij OKrnudpb, 1957; kantata IOHOIUBCKUU npueem MocKee, 1954; Ha wze Omnusnu, zde Mope iuy.Hum za soliste, zbor i orkestar, 1955; oda TlecHH 06 VKpaune. Hecnn mpy-doebix pe3epeoe za zbor i orkestar, 1955. Zborovi; solo-pjesme.

DA PONTE, Lorenzo (pravo ime Emanuele Conegliano), talijanski pjesnik i libretist (Ceneda, danas Vittorio Veneto, 10. III 1749 New York, 17. VIII 1838). Podrijetlom Jevrej, preao u mladosti na kranstvo i postao katoliki sveenik. Profesor retorike na Katolikom seminaru u Trevisu 177476, otputen zbog napada na visoko drutvo. God. 1783 posredstvom cara Josipa II postao libretist ta lijanske opere u Beu, gdje se upoznao sa W. A. Mozartom i napisao libreta za opere Le nozze di Figaro (1786), Don Giovanni (1787) i Cosi fan tutte (1790). Izgubivi mjesto po slije smrti Josipa II, putovao po zemljama Evrope mijenja jui profesije, zatim u Lon donu proveo osam godina kao libretist, uitelj talijanskog je zika i prodava knjiga. Od 1805 djelovao u SAD. Bavio se knjiarstvom i organizirao prve operne trupe. Njegova libreta odlikuju se dotjera

DJELA: oko 60 libreta za opere A. Salierija, V. Martin y Solera, G. Gazzanige, W. A. Mozarta, V. Righinija, St. Storacea, G. Paisiella, J. Wdgha, G. Sartija, F. Bronchija, P. Wintera. Prerade i adaptacije libreta. Memoari Memorie di Lorenzo Da Ponte da Ceneda scritte da esso (4 sv.), 182327. Drame. LIT.: H. v. Lohner, Lorenzo da Ponte, Deutsche Zeitung, Wien 1882. H. E. Krehbiel, Music and Manners in the Classical Period, New York 1898. A. Marchesan, Della vita e delle opere di Lorenzo da Ponte, Treviso 1900. H. Boas, Lorenzo da Ponte als Wiener Theaterdichter, SBIMG, 1913. 14, 15. H. Abert, Mozart (2 sv.), Leipzig 192021. /. L. Russo, Lorenzo da Ponte Poet and Adventurer, New York 1922. G. Gugitz, Denkwiirdigkeiten des Venezianers Lorenzo da Ponte, 3 sv., Dresden 192425. A. Loezvenberg, Lorenzo da Ponte in London, The Music Review, 1943. A. A. Abert, Lorenzo da Ponte, MGG, II, 1952. A. Fitzlyon, The Libertine Librettist, London 1955. W. Freitag, Lorenzo da Ponte in America, Muica, 1960.

1870. Kantate i dr. LIT.: A. De Angelis, II Marchese d'Arcais, Muica d'oggi, 1925. Isti, La Muica a Roma nel secolo XIX, Roma 1935. Cl. Sartori, Francesco Marchese di Valverde D'Arcais, MGG, III, 1954. A. della Corte, La critica e i critici, Torino 1961.

DARCLEE, Hariclea (pravo ime Hariclea Hariclv), rumunjska pjevaica, sopran (Bukuret, 1860 12. I 1939). Pjevanje uila u Bukuretu i Parizu (J.-B. Faure) i tamo 1888 debitirala kao Margareta (Gounod, Faust). Blistavu karijeru zapoela idue godine, kada je u Parikoj operi iznenada, umjesto naglo oboljele A. Patti, uskoila u ulogu Julije (Gounod, Romeo i Julija). Pjevala je u milanskoj Scali, u Moskvi, Petrogradu, Lisabonu, Bukuretu, Buenos Airesu, New Yorku i na drugim svjetskim opernim pozornicama. Posljednji put je nastupila 1918.

DAQUIN (d'Aquin), Lo-uis- L.-C. DAQUIN. Gravira Ch. Claude, francuski orgulja i Descombesa kompozitor (Pariz, 4. VII 1694 J5VII 1772). Uenik L. Marchanda, N. Bernera i M. de la Guerrea, postao je ve u dvanaestoj godini orgulja samostana Petit Saint-Anto-ine, 1727 crkve Saint-Paul, a 1732 samostana Cordeliers. God. 1739 imenovan je dvorskim orguljaem i 1755 orguljaem u crkvi Notre Dame. D. je jedan od znaajnijih starih francuskih kompozitora za clavecin.
D JE L A : J e r L i v r e de P i e c e s de c l av e c i n, 1 73 5 (L e Co uc o u; V Hi ro nd e l l e ; Le s Vent s e n courroux i dr.); Liv re de Noel s pour Vorgue on le claveci n dont la plupart peuvent s'executer sur les Violons, flutes, hautbois . . . Kantata La Rose.

LIT.: F. Raugel, Les Organistes, Pari 1923. A. Pirro, Les Clavecinistes, Pari 1924. F. Raugel, Louis-Claude Daquin, MGG, III, 1954.

DARABUKKA, arapski bubanj od gline ili drva, visok 1345 cm, promjera 832 cm. Korpus ukraen crteima ima oblik vaze, a dri se donjim krajem pod miicom. O napetu ovju kou udara se naizmjenino obim rukama, i to desnom po sredini, a lijevom uz rub. Instrumentom se uglavnom slue putnici u karavanama.

LIT.: H. Hickmann, La Darabukka, Bulletin de l'Institut d'Egvpte, 195051. D. Drost, Tonerne Trommeln in Afrika, Jahrbuch des Museums fiir Volkerkunde zu Leipzig, 1955. H. Hickmann, Die Gefasstrommeln der Agvpter, Mitteilungen des Deutschen Archaologischen Institut, Ka iro 1956.

D'ARCAIS, Francesco, Marchese di Valverde, talijanski muziki kritiar i kompozitor (Cagliari, 15. XII 1830 Castelgandolfo, 14. VIII 1890). Svrio pravne nauke. God. 1853 preuzeo muziku rubriku asopisa VOpinione i vodio je do smrti. Suraivao u brojnim drugim asopisima (Italia; Gazzetta Musicale RiDARABUKKA cordi; Carro di Tespi; La Nuova Antologia i dr.). Jedan od najutjecajnijih muzikih kritiara svoga vremena. Zalagao se za obnovu instrumentalne muzike u Italiji, ali je svojim ponekad konzervativnim pogledima izazivao i otre polemike.
DJELA. Opere: I due precettori, 1858; Sganarello, 1861 i LaGuerra d'amore,

414

DARCLE DARMSTADT
D. je direktni nastavlja Glinkine tradicije, a po sve stikom stavu on je spona izmeu tvorca Ivana Susanjinc Petorice koji su njegovu operu KaMeHHuu zocmb smati rom novog, nacionalno svesnog operskog stvaranja, iti znaaj imaju njegova scenska, a pogotovo vokalna njima se ispoljava kompozitorova sposobnost da muzike dom podvue smisao teksta, da muziki izraz podredi dr. odnosno poetskom. Zbog toga su za njegove opere karak raspevani recitativi velike dramske izrazitosti, u kojim; muzike elemente sadrane u intonacijama samoga govo je D. direktno uticao na oblikovanje muzikog realizm Musorgskog. U solo-pesmama je D. prefinjeni lirik, satiriar i pronicljivi psiholog, dostojan savremenik veliki knjievnika XIX v.
DJELA. ORKESTARSKA: Ma/iopoccuucKuu KasauoK, 1858; , 1859; xiyxoHCKan <jyaHma3Uji, 1859. Razne klavirske kompozicije. -SKA: opera ScMepajitda, 1839 (r izv. 1847); lirska opera-balet 7 EaKxa, 1848; Pycajma, 1855; KaMeunuu tocnib (dovrili C. Cui i N -Korsakov), 1872. Vei broj terceta, dueta i solo-pesama. Daj jevu autobiografiju, objavljenu 1875, ponovo je izdao N. Findeisen, kompozitorovim pismima i uspomenama savremenika (Lenjingrad I LIT.: C. EacyHoe, A. C. ,H,aproMi4>KCKHH, MocKBa 1894. deusen, A. C. ,UaprOMbi>KCKnij, MocKBa 1904 (novo izd. 1921). C. A. C. Aaproivibi>KCKHH, MocKBa 1913. O. v. Riesemann, Mor zur russischen Musik, I, Miinchen 1923. A. H. JJpo3o&, A. C Mti>KCKHH, MocKBa 1929. I. Lapin, Siluete ruskih kompozitora, R 1929. Z. Grickat, Aleksandar Dargomiki, Muziki glasnik, i< M. MapmbiHoe, A. JJaprOMfai>KCKHH, MocKBa i JleHHHrpa^ 1944 ( prevod Novi Sad 1946). M. C. Tlenejiuc, ,H,aprOMbi>KCKHK u necHH. K npo6JieMe Hapo^HOCTH B pvccKOH KjiaccHMecKOH MV3btKe, JleHHHrpaA 1951. F. Baake, Alexander Dargomvshski, MGG, III T.
Xonpoe a i II. F . K pac HOe opodi fe sa, A. C . JI.a prOMbt > Kc KHH, J] 1959- M. C. FleKejiuc, A. C. JJaproMfal>KCKHii, MocKBa 1966.

D. je bila prva Iris (Mascagni; Rim 1898) i Tosca (Puccini;Rim 1900), a svoj najvii domet ostvarila je kao Elisabeth (Wagner, Tannhauser), Manon Lescaut (Puccini) i u operama Bellinija i Donizettija. Umrla je u bijedi.
LIT.: G. Sbircea /. Hartulari-Dardee, Darclee, Bucuresti 1962.

DARDO, Gianluigi, talijanski muzikolog (Riva del Garda, Trento, 3. XII 1931 ). Na Konzervatoriju u Bolzanu zavrio studij vokalne muzike (R. Dionisi) i klaviri (Montanari), a na Muzikom institutu u Cremoni studij paleografije (F. Mompellio). Srednjokolski profesor i muziki kritiar lista L'Adige u Trentu, od 1963 bibliotekar Konzervatorija u Bolzanu.
DJELA: D. Dragonetti II patriarca dei contrabassi, Le celebrazioni del 1963..., 1963; F. Anerio e la Congregazione dell Oratoriot, Chigiana, 1964; Contributo alla storia del liuto in Italia Johannes Maria Alema lus e Gio-vanni Maria da Crema, Quaderni della Rassegna Musicale, 1965, 3; Consi-derazioni sulV opera di Giovan Maria da Crema Hutista del Cinquecento, Col-lectanea Historiae Musicae, 1966; La Passionet di A. Ariosti, Chigiana, 1966.

DARGOMISKI, Aleksandar Sergejevi, ruski kompozitor (Dargomi u Tulskoj guberniji, 14. II 1813 Petrograd, 17. I 1869). D. je detinjstvo proveo delom na imanju svoga oca u Smolenskoj guberniji, a delom (od 1817) u Petrogradu. Klavir uio kod A. G. Danjilevskog i J. Schoberlechnera. Uio takoe violinu i pevanje. Sa u godina poeo komponovati (ponajvie pesme). Iako nije imao nikakvog teoretskog znanja, njegova su dela bila vrlo popularna te su se mnogo izvodila. God. 183135 bio je u dravnoj slubi. Za njegov razvoj kao muziara odluno je poznanstvo sa Glinkom (1834). Zabeleke iz muzike teorije, koje je Glinka uinio za vreme svoga studija kompozicije kod S. Dehna u Berlinu, D. je prepisao i prouavao.

DARIAN, Ado, pjeva (lirski tenor) i pedagog 1 ob Sotli, 18. V 1895 Ljubljana 3. I 1966). Pjevanje na Novom bekom konzervatoriju. Nastupao na evropsk^ nim pozornicama (Konigsberg, Kassel, Hamburg, Graz,' Duisburg, Stuttgart, Prag, Berlin, Breslau, Basel, Kobi God. 194045 generalni tajnik Narodnog gledalia u L od 1945 profesor solo-pjevanja na Akademiji za glasbo pretirao uloge standardnog opernog repertoara (Verdi, Mozart i dr.), a istakao se i kao koncertni pjeva u oral Odgojio niz slovenskih pjevaa. Napisao prirunik s te< i praktinim uputama ola lepega petja (1950). i D'ARIENZO, Nicola, talijanski kompozitor i muzi (Napulj, 23. XII 1842 ili 24. XII 1843 25. IV 1915). V. Fioravantija i S. Mercadantea. God. 1877 profesor ] vatorija u Napulju, gdje je predavao kompoziciju i konti a kasnije i povijest muzike. Njegovi uenici bili su izmev. R. Leoncavallo, C. de Nardis, N. van Westerhout, L. '. La Rotella.
DJELA. ORKESTRALNA: dvije simfonije; 2 koncerta za viol kestar; 2 koncerta za klavir i orkestar. Dva gudaka kvarteta; kvint< Klavirske kompozicije. Opere: Monzii Gnazio ili La fidanzata < rucehiere, 1860; / due mariti, 1866; Le rose, 1866; II cacciatore delte At II cuoco, 1873; / viaggi, 1875; La figlia del diavolo, 1879; / tre eoseri, La fiera, 1887. Oratorij // Cristo sulla croce; 5-glasni Miserere; Stabat Mater. SPISI: II sistema tetracordale nella muica moderr Metodo di canto corale i Scuola di composizione musicale, 1899; DelVope dalle origini a G. B. Pergolesi, 1887; Un predecessore (G. da Venosa) di A Scarlatti e lo stile madrigaleseo, 1891; Origini dell'opera comica, ibi< II melodramma dalle origini al secolo XVIII, 1900; Die moderne Op, LIT.: A. della Corte, Un maestro: N. D'Arienzo, RMI, 1915. G. Ottocento musicale italiano, Milano 1952.

Operski prvenac Dargomi-skog je ScMepadbda prema romanu Notre Dame de Pari V. Hugoa (zavrena 1839, izv. 1847 bez mnogo uspeha). Nastala pod uticajem Meverbeera, Halevvja, Aubera i Boildieua, ta je opera karakteristina za tadanju naklonost mladog kompozitora prema francuskoj kulturi. Shvatajui, kao i Glinka, da mu je za sazrevanje stvaralake linosti potreban kontakt sa kulturnom tradicijom Zapada, D. odlazi 1844 na put. Posetio A. S. DARGOMISKI je Be, Pariz i Bruxelles; na tome se putu poblie upoznao sa de-lima Aubera, Meverbeera i Halevja, a sa Fetiom se sprijateljio. Bliski dodir sa francuskom operskom umetnou uverio ga je da nije korisno nekritino usvajati te tradicije i uvrstio ga u ubedenju da treba da sauva prisni odnos prema narodnoj umetnosti. Po povratku u otadbinu pie na tekst Pukina kan-tatu (kasnije pretvorenu u operu-balet) Topzicecmeo Eanxa. U njoj, a naroito u nizu svojih najuspjelijih solo-pesama nasta-lih 184852 D. sve vie ostvaruje individualni muziki jezik, koji uz nacionalizam karakterizuje i antiromantini realizam. Koncert njegovih dela, odran 1853, dao mu je novog pod streka. On se gorljivo baca na posao: pie svoju treu operu PycajiKa na Pukinov tekst, delo u kome se jasno ispoljio njegov dramski talenat. Uspeh te opere utvrdio je reputaciju Dargomiskog kao prvog tadanjeg ruskog operskog kompozitora. Osim toga, u toj operi, kao i u nizu solo-pesama, D. je izrazio svoja napredna politika ubeenja i svoj stav prema drutvenoj stvarnosti svoga doba. Po tome on je pretea Musorgskog. U to doba pie i niz orkestarskih dela u duhu Glinkine tradicije. Kao napredan intelektualac uestvuje i u radu asopisa Hcnpa, odnosno u Ruskom muzikom drutvu; nakon Glinkine smrti (1867) postaje D. direktor ovog udruenja. God. 1864 ponovo odlazi u inostranstvo (Varava, Leipzig, Bruxelles, Pariz i London) i, meu ostalima, upoznaje F. Liszta i obnavlja prijateljske odnose sa J. Fetiom. Zbog izraenih naprednih politikih principa D. je bio izlo en progonima intriganata i carskih ulizica. No prijateljstvo sa krugom mladih kompozitora oko Balakireva daje mu podstreka za rad na poslednjoj operi KaMeHHail locntb (prema Pukinu), koju nije dovrio. U njoj D. najdoslednije sprovodi ve u Rusalki postavljen osnovni princip svoje muzike deklamacije i dramaturgije, izraen sopstvenim recima: Hou da se zvukom neposredno izrazi re, hou istinitost. Karakteristino je da D., sluei se ve postojeim pozorinim delima za svoja operna li breta, nije u njima provodio kraenja niti ih je preraivao.

DARKE, Harold Edwin, engleski orgulja, dirigent i i zitor (Highburv kraj Londona, 29. X 1888 ). Diplom Royal College of Music u Londonu (orgulje kod W. 1: kompoziciju kod Ch. Stanforda, klavir kod H. Sharpc 1906 crkveni orgulja u Londonu (dugogodinji asisti Daviesa u Temple Church); od 1916 u crkvi sv. Mihajla u 1 skoj etvrti Cornhill. Koncertirao na orguljama, a s tan mjeovitim zborom St. Michael's Singers prireivao festivale muzike (izvedbe su se odravale do poetka Drugoga s\ rata). God. 194145 orgulja na King's Collegeu u Camb a od 1945 profesor na Royal College of Music. Prvorazreda: lja, izvodio je sva Bachova orguljska djela, a u preosta rokom repertoaru vano mjesto zauzimali su stari i novi majstori. Bio je jedan od utemeljitelja drutva The City < don Choral Union.
DJELA: simfonija Switzerland\ uvertire; suite. Tri sonate z i klavir. Klavirske kompozicije (Five Miniatures). ORGULJSKs sody; 3 Chorale Preludes; A Fantasy; Andantino. VOKALNA. The Beatitudes i The Sozver, 1929; The Kingdom of God za glas, zbor i Ring out ye Crystal Spheres za zbor i orkestar (orgulje); O Lord Thon God, 1931; An Hymn of Heavenly Beauty za zbor i orkestar, 1938; A David zet zbor i orkestar, 1956. Zborovi; solo-pjesme. CRKVENA. i orkestar: Te Deum, Benedictus and Jubilate; Magnificat and Nunc . Communion Service i dr.

DARMSTADT, grad u Hessenu u Njemakoj, gdje j zikolog W. Steinecke osnovao 1946 Meunarodne ferija'

DARMSTADT DAUPRAT
ajeve za novu muziku (Internationale Ferienkurse fiir Neue Mu-sik), koji su se najprije odravali u nedalekom dvorcu Kranich-stein, da bi se kasnije preselili u sam Darmstadt. U vezi s teajevima pokree W. Steinecke 1958 i stalnu godinju publikaciju Darmstadter Beitrage zur Neuen Musik, u kojoj se objavljuju tekstovi iz programa odranih teajeva, a 1961 osniva i Meunarodni Darmstadtski komorni ansambl (Internationales Kammerensemble Darmstadt), kojim rukovodi istaknuti suvremeni muziar B. Maderna. Poslije Steineckeove smrti (1961) vodstvo teajeva preuzima Ernst Thomas. On organizira od 1964 u okviru teajeva i Meunarodni kongres, gdje se svake godine obrauje po jedna tema iz podruja suvremene muzike. Od 1970 teajevi se odr avaju svake druge godine. Ubrzo nakon osnutka, Internationale Ferienkurse fiir neue Musik postaju stjecitem pripadnika muzike avangarde iz mnogih zemalja i mjestom gdje njezini najistaknutiji predstavnici dre predavanja i seminare iz suvremene kompozicije (K. Stockhausen, P. Boulez, L. Berio, H. Pousseur, G. Ligeti i drugi) i interpretacije suvremene muzike (B. Maderna, dirigiranje; Alfons i Aloys Kontarskv, klavir; H. Holliger, oboa; S. Palm, violoncello; V. Globokar, skupna improvizacija, itd.). Suvremena muzika zahvaljuje velikim dijelom upravo darmstadtskim teajevima svoj dinamian razvoj i afirmaciju. Tamo su se odvijale najplodnije stvaralake diskusije i zbili neki od najznaajnijih dogaaja iz njezine povijesti: 1950 izvedena je Messiaenova kompozicija Mode de valeurs et d'intensites, koja je dala snaan poticaj nastanku -> serijelne muzike; 1953 prireen je spomen-koncert uz 70. godinjicu Weberna i inaugurirana nova valorizacija Webernova opusa; 1957 bila je praizvedba prve aleatorike kompozicije K. Stockhausena Klavierstiick XI, a P. Boulez je odrao predavanje pod naslovom Alea (-> Aleatorika); 1963 Boulez je u Darmstadtu napisao opsenu i znaajnu raspravu Comment pense-t-on la musique ajourd'hui?, a 1965 Amerikanci H. Briin i L. Hiller informirali su 0 komponiranju pomou kompjutera (-> Kompjuter u muzici). Zlatno doba Internationale Ferienkurse fiir Neue Musik je razdoblje od priblino 1950 do 1960 godine. I premda je njihova djelatnost danas veoma razgranata, oni vie nisu neko iznimno arite suvremenih muzikih kretanja. Suvremena se muzika ve posvuda afirmirala, teajevi i sredita za njeno izuavanje postoje na mnogim mjestima, a ona ulazi postepeno i u nastavne planove 1 programe muzikih kola i konzervatorija. Sve to u stanovitoj mjeri reducira aktuelno znaenje darmstadtskih teajeva, ali im ne umanjuje njihovu historijsku zaslugu i ulogu, to su je imali kao najznaajnija meunarodna tribina i faktor u razvijanju su vremene muzike misli i suvremenoga muzikog stvaranju u svijetu.
LIT.: U. Dibelius, Moderne Musik 19451965, Miinchen 1966. N. D.

415

LIT.: E. Schmid, Der Vorganger Orlando di Lassos in der Leitung der Miinchener Hofkapelle, Spomenica 75 Jahre Stella Matutina, 1931. K. Kellogg, Die Messen von Ludvvig Daser (disertacija), Miinchen 1935. G. Reichert, Ludvvig Daser, MGG, III, 1954. E. Boetticher, Orlando di Lasso und seine Zeit, Kassel 1957.

DASIA-NOTACIJA, notni sustav u IX i X st., u kojemu su znakovi za biljeenje tonova vjerojatno izvedeni od starogrkog akcenta (gr. TrpoacoStoc Saasia; lat. spiritus asper). Tonski materijal izveden je iz osnovnog niza D E F G, kojemu su prema gore i dolje dodani tetrakordi s jednakim razmjetajem stepena i polustepena; za uzor je oito posluila grka instrumentalna notacija, u kojoj se tonovi d e f g biljee znakovima: I- r /" Fetiri osnovna znaka ove notacije? Smogla su mije-

a h c' d'
d J M J de f P P I

G A B f 7 N e' fis' g' a' b 1 k h'cis2

njati poloaje, pa je d.-n. dobivala ovakav izgled:

Ova notacija, kojom su u raspravama IX i X st. (osobito u Muica enchiriadis, ijem se autoru pripisuje pronalazak dasia-notacije) biljeene jednoglasne melodije, bila je vrlo prikladna 1 za kvintni Organum, jer se od svakog tona mogu prema gore i prema dolje izvesti iste kvinte.
LIT.: Ph. Spitta, Die Muica Enchiriadis und ihr Zeitalter, VFMW, 1889. J. Wolf, Handbuch der Notationskunde, I, Leipzig 1913. E. J. Grutchfield, Hucbald: A Millenary Commemoration, The Musical Times, 1930. T. G. Georgiades, Sprache, Musik, schriftliche Musikdarstellung, AFMW, 1957K. Ko.

DASSOUCY (pravo ime Charles Coypeau ili Coipeau), francuski pisac i kompozitor (Pariz, 16. X 1605 1674?). Ve u 17. godini virtuoz na lutnji. ivio nemirnim ivotom, putujui po Francuskoj i Italiji. U Lyonu se prikljuio na neko vrijeme kazalinoj drubi Molierea. Njegova su djela veinom izgubljena ili tek djelomino sauvana. Ide meu pretee francuske opere i opera-comique.
DJELA: muzika komedija Les Amours d'Apollon et de Daphn; scenska muzika za Andromedu P. Corneillea; baleti: Les Biberons i Les Enseignes des cabarets de Pari. Pjesme, esto prigodnog, aljivog karaktera; Airs a quatrt parties, 1963. LIT.: H. Prunieres, Les Singulieres aventures de Monsieur Dassoucv, RM, 193738. R. Cotte, Un Artiste maudit: Dassoucv, Le Courrier des Arts et des Lettres, 1948. Isti, Dassoucv, MGG, III, 1954.

DARNTON, Christian, engleski kompozitor i muziki kritiar (Leeds 30. X 1905 ). Studij zavrio 1927 na Royal College of Music u Londonu (J. Gordon) i zatim se usavravao kod M. Buttinga u Berlinu. God. 193034 pomonik direktora asopisa The Music Lover. Ugledan je predava.
DJELA. ORKESTRALNA: 3 simfonije; koncert za klavir, 1933; Concertino za klavir i gudaki orkestar; koncert za violu, 1935; Suite concertante za violinu i mali orkestar, 1936; Five Pieces, 1939; uvertira Stalingrad; Cantilena za gudae; simfonijeta za gudaki orkestar. KOMORNA: gudaki kvartet, 1934; oktet, 1926; Epic Suite za violonelo i klavir; Suite za flautu, violu i harfu. 1935. Duo concertante za 2 klavira. Opera Fantasy Fair, 1951; scenska muzika za drame. Szvansong za sopran i orkestar; Je Pilot za bariton, zbor i orkestar; solo-pjesme. Knjiga You and Music, 1940. LIT.: A. Razvsthorne, Christian Darton, The Monthlv Musical Record, 1939.

DAUBE, Johann Friedrich, njemaki kompozitor i muziki teoretiar (?, 1733 Be, 19. IX 1797). Dvorski muziar u Berlinu i Stuttgartu i kasnije (od 1770) tajnik franjevake Akademije znanosti i umjetnosti u Beu. U spisu General-Bass in drey Accorden . . . svodi harmonijske funkcije na toniki trozvuk, subdominantni trozvuk sa sekstom i dominantni trozvuk sa septimom. Prema tome, on ve zastupa Rameauovo shvaanje harmonije.
DJELA: simfonije. Trio-sonate. Dua za razne instrumente. Arije i solo- pjesme. SPISI: General-Bass in drey Accorden, nebst . . . Unterricht: wie man . .. Tonart, nur mit zzvei Mittels-Accorden, in eine von den 23 Tonarten . . . gelangen kann, und der hierauf gegrundeten Kunst zu prdludieren . . . das also . . . zugleich zur Composition . . . der zveg gebahnet zvird, 1756; Der musikalische Dilettant (tjednik u tri godita), 1770, 5 1771 i 1773; Anleitung zum Selbstunterricht in der musikalischen Composition, sozuohl fiir die Instrumentalals Vocalmusik, 2 dijela, 179798. LIT.: G. Reichert, Johann Friedrich Daube, MGG, III, 1954.

DART, Thurston, engleski muzikolog i embalist (London, 3. IX 1921 ). Zavrio studij matematike na Univerzitetu u Londonu, muziku uio na Hampton Grammar School i na Royal College of Music u Londonu. Od 1947 profesor Univerziteta u Cambridgeu, tajnik zbirke Muica Britannica i urednik asopisa Galpin Society Journal za prouavanje historijskog razvoja muzikih instrumenata. Osim toga surauje u brojnim muzikolokim publikacijama.
DJELA: The Interpretation of Music, 1954 (IV izd. 1967); brojne studije i lanci. Uredio IV izdanje Old English Instruments of Music: Their History and Character od F. W. Galpina, 1965 i izdao Invitation to Medieval Music, I, 1967.

DASER, Ludvvig, njemaki kompozitor (Miinchen oko 1525 Stuttgart, 27. III 1589). Muziku izobrazbu stekao u Bavar skoj dvorskoj kapeli, gdje je od 1552 bio dirigent; 1563 prepustio to mjesto O. di Lassu. ivio u Miinchenu do 1572, kada je postao dirigent kapele na wiirttemberkom dvoru u Stuttgartu. Daserova djela nastala u Miinchenu oituju jak utjecaj L. Senfla koji mu je vjerojatno neko vrijeme bio i uitelj. U kasnijim kompozicijama pribliuje se gdjekad i talijanskoj muzici.
DJELA: Passionis Damini Nostri Jesu Christi Historia, 1578; 22 mise; 2 magnifikata; 24 moteta na latinskom jeziku; psalmi; duhovne pjesme.

DAUBERVAL (DAuberval, D'Oberval), Jean (zvan Jean Bercher), francuski plesa i koreograf (Montpellier, 19. VIII 1742 Tours, 14. II 1806). Uenik J. G. Noverra, debitirao 1761 u Parizu u operi Zais J. Ph. Rameaua. Plesao zatim u Stuttgartu (176264) i Londonu. Vrativi se u Pariz postao je prvak baleta Opere. Velik je uspjeh postigao 1766 u baletu Sylvie P.-- M. Bertona. Gostovao u Torinu i u Rusiji (1774), 178591 djelovao u Bordeauxu, gdje je osnovao baletnu kolu, 179196 u Londonu i zatim ponovno u Parizu. D. je bio plesa briljantne tehnike. Njegove su se koreografije odlikovale dinamikom i ivim tempom. Bio je i vrstan pedagog. DAUPRAT, Louis-Fran^ois, francuski virtuoz na rogu i kompozitor (Pariz 24. V 1781 16. VII 1868). Uenik P. Kenna, Ch.-S. Catela, F.-J. Gosseca i A. Reiche. God. 180608 prvi hornist kazalita u Bordeauxu, zatim lan orkestra Parike opere (180811), a uz to i lan kraljevskih kapela za vrijeme restauracije. God. 181742 profesor za rog na Parikom konzervatoriju. Jedan od osnivaa Societe des Concerts du Conservatoire de Pari i solist 1828 38.
DJELA: simfonije. Za rog i orkestar: 5 koncerata; Concertino i dr. Kompozicije za komorne sastave s rogom. Opera Nous allons le voir; uvertira i plesovi za balet Cythere asiegee, 1808. Udbenici: Method? pour cor alto et cor basse (3 sv.), 1817; Traite d"karmonie ; Theorie analytique de la tnusioue; Du cor a pistons extrait d'un traite the'orioue et pratique de cet instrument, 1829; Le Professeur de musique, ou L'enseignement de cet art mis a la portee de chacun, 1857; Nouveau traite theorique et pratique des accords . . ., 1856. LIT.: R. Cotte, Louis-Francois Dauprat, MGG, III, 1954.

416

DAURIAC DAVID
uspele moderne koreografije u kojima se koristio i f motivima jugoslovenskih naroda. Poslednjih godina formirao je plesne grupe od napredne studentske 01 Omladinske sekcije enskog pokreta i aktivno uestvov raeviu, postavljajui plesne komade sa naprednom ter {Kineski kuli i dr.). Uestvovao u NOB; prilikom na je izvrio na grupu okupatorskih oficira u Nikiu uhap tom streljan. DAVID, Flicien-Csar, francuski kompozitor Vaucluse, 13. V 1810 Saint-Germain-en-Laye, 29. VI Siroe od detinjstva, primljen kao deak u pevaku k drale Saint Sauveur u Aix-en-Provenceu, te dobiva ta znanja o muzici. Ka staje muziki direktt crkvi. God. 1830 dol; riz, gde polazi kurs punkta i fuge na Ko rijumu (Millaud), a h ui privatno (N. H. zatim studira kontrap F.-J. Fetia, orgulje Benoista. Znaajan d> njegovom ivotu je pri sledbenicima utopisti! jalista Saint-Simona. ljeno stupa u krug prist; Enfantina i ivi u don simonista u Parizu, Menilmontantu. Kada stale sudski goniti lai sekte, polazi D. (1833 pom saintsimonista n zemlje Bliskog Istoka, F.-C. DAVID njima irio nauku ', mona. Na tom pust putu boravio je u Carigradu, Smirni, Jafi, Jeruzalem' sandriji, Kairu i Bejrutu. D. je beleio narodne napeve malja (taj je materijal vrlo eto primenjivao u svojim zicijama); vratio se u Francusku 1835 zbog epidemije k je izbila u Egiptu. D. je do kraja ivota ostao veran Saint-Simona. Po povratku u domovinu objavio je zbi lodies orientales za klavir, u kojoj je razradio svoje utiske iz Orijenta. Prvu slavu donosi mu tek izvedbi nijske ode Le Desert (1844). Posle velikog putov: Evropi (Bonn, Frankfurt, Berlin, Budimpeta, Be, Trst, Marseille) uspinje se na vrhunac svoje muziarske karij mina opera Lallah-Roukh, 1862). Nasledio je 1869 H. kao bibliotekar Parikog konzervatorijuma i kao lan: de France. I Inspirisan sunanim krajolikom rodne Provanse i Orijenta koju je stekao na putovanjima, on je u muziku poseban nain uneo kolorit egzotinih krajeva, po emu j glas osnivaa egzotinosti u muzici. Finim nijansama umeo je da oivi dotada neuvene boje u orkestru, sjaj, nost i rasko Orijenta koji mu je kao junjaku bio blizak mu je karakteristika neka upravo detinja prostoduno: deo njegova opusa danas je zastareo; meutim, Le Desert Roukh te neke pesme i klavirske kompozicije zadrale su nas ar i sveinu.
DELA. etiri simfonije: I, u Es-duru; II, u F-duru, III, u E-c u c-molu. KAMERNA. etiri gudaka kvarteta: I, u f-molu; II, 1 III, u d-molu i IV, u e-molu. Les quatre saisons, 24 gudaka kvinteti trija, 1857; 2 duvaka noneta; 12 Melodies z& violonelo i klavir (prer. linu i klavir). KLAVIRSKA: Melodies orientales, 1836; Brises d'Ori sadre i zbirku Melodies orientales), 1845; 6 Esquisses symphoniques, Minarets, 3 fantazije. DRAMSKA. Opere: Herculanum, 1859 i Lc Komine opere: La Perle du Bresil, 1851; Lallah-Roukh, 1862 i L. 1865. VOKALNA. Oratoriji: Moise au Sinai, 1846 i Le jugement c je prva verzija opere Herculanum), 1858. Simfonijske ode: Le Desei Chnstophe Colomb ou La Decouverte du nouveau monde, 1847. Misteri 1848. Horovi. Solo-pesme: Menilmontant, duhovna pesma, oko 1832: -d'Orient, 6 pesama, 1845; Sous les palmiers, oko 1845; Album de lo et 5 valses expressives pour le piano, 1846; Recueil de 50 melodies, 1866 pesama iz te zbirke tampano i u drugim zbirkama). LIT.: 5. Saint-Etienne, Biographie de Felicien David, Marsei A. Azevedo, Felicien David, sa vie et ses oeuvres, Pari 1863. J. homme, Felicien David d'apres sa corresponadance inedite et celle de 18321864, Mercure musical S. I. M., 1907. R. Brancour, Felicie Pari 1911. P. Lebeau, Felicien-Cesar David, MGG, III, 1954.

DAURIAC, Lionel-Alexandre, francuski filozof i muziki pisac (Brest, 19. XI 1847 Pariz, 26. V 1923). Docent Univerziteta u Lyonu, predavao na Univerzitetu u Montpellieru i na Sorbonnei u Parizu (18961903), gdje je drao kolegije iz estetike i muzike psihologije. Jedan od osnivaa Societe Internationale de Musique, od 1907 proelnik francuske sekcije tog udruenja. Izvrstan stil i originalnost osobito na podruju muzike psiho logije stavljaju Dauriaca u red najboljih francuskih muzikologa.
DJELA: De Voreille musicale, essai sur la psychologie du musicien, 1892; La psychologie du musicien, 1895; La psychologie dans l'opera francais, 1897; Essai sur VEsprit musical, 1904; Rossini, 1905; Le musicien-poete Richard Wagner, 1908; Enquete sur la memoire tonale, 1910; Meyerbeer, 1913; La naissance de la psychologie musicale; Culture musicale et culture generale; Psychologie musicale et psychologii generale; Le langage musical; Le probUme de la Pensee musicale. LIT.: R. Cotte, Lionel Dauriac, MGG, III, 1954.

D'AUVERGNE, Antoine -> Auvergne, Antoine d' DAVAUX (D'Avaux), Jean-Baptiste, francuski kompozitor (Cote-SaintAndre, Isere, 19. VII 1742 Pariz, 2. II 1822). ivio u Parizu od 1767, etekavi glas odlinog violiniste. Premda nije bio muziar po profesiji, pa se i sam nazivao ljubiteljem muzike i amaterom, mnoga njegova instrumentalna djela bila su vrlo popularna i esto su se izvodila na priredbama Concerts spirituels. D. je prihvatio tekovine mannheimskog stila i mnogo pridonio da koncertantna simfonija poslije 1770 naie u Parizu na irok odjek. Hotei da tanom oznakom tempa omogui to precizniju izvedbu muzikih djela, izmislio je posebnu spravu (chronometre); to je jedan od prethodnika Malzelova metronoma.
DJELA: tri simfonije, 1784; brojne koncertantne simfonije za 2 violine orkestar; Ouverture et entractes de Theodore formant une symphonie concertante . . . , 1785; Symphonie concertante melee d'airs patriotiques t oko 1794; 4 koncerta za violinu, 1771; koncertantni kvarteti; koncertantna trija; 6 kvarteta za gudae, 1773; 6' Ouatuors d'airs connus mis en variations et en diogue, 1780; 6 Duos d'airs connus za 2 violine, 1788. Opere: Theodore ou le Bonheur inattendu, 1785 i Cecilia ou Les trois tuteurs, 1786. Arijete Les Charmes de la Liberte i Le Por-trait de Climene, 1768. Spis Lettre sur un instrument ou pendule nouveau, 1784. LIT.: A. Sorel-Nitzberg, Jean-Baptiste Davaux, MGG, III, 1954. B. S. Brook, La Svmphonie francaise, Pari 1962.

DA VENOSA, GESUALDO -> Gesualdo, Carlo da Venosa DAVEY, Henry, engleski muzikolog (Brighton, 29. XI 1853 Hove, Sussex, 28. VIII 1929). Muziku poeo uiti razmjerno kasno. Od 1874 polazio Konzervatorij u Leipzigu (K. Reinecke, A. Richter, S. Jadassohn). Zatim je niz godina bio uitelj muzike i bibliotekar u Brighton and Sussex Historical Society u Brightonu. Svojim istraivanjima mnogo je pridonio poznavanju rane engleske muzike; tako je pronaao i originalan rukopis Purcellove Fairy Queen. Najznaajnije Davevevo djelo je History of English Music. To je prva potpuna historija engleske muzike, u kojoj se iznose mnogi dotad nepoznati podaci. D. je suraivao u brojnim engleskim i inozemnim asopisima i leksikalnim izdanjima.
DJELA: Students' Musical History, 1891 (do 1920 8 izd.); History of English Music, 1895 (II izd. 1922); Die Katholischen Komponisten des 16. und 17. Jahrhunderts in England, 1899; Handel and His Music, 1913; Handel, 1922 (biografija); mnogo lanaka u Dictionary of National Biography; redigirao Eitnerov Quellenlexikon, priredio katalog R. A. M. Library, 1901; objavio William Shakespeare: Memoir, 1907. LIT.: i?. A. Herman, Henry Davey, MGG, III, 1954.

DAVICO, Vincenzo, talijanski kompozitor (Monaco, 14. I 1889 Rim, 8. XII 1969). Studirao u Torinu i na Konzervatoriju u Leipzigu (M. Reger), gdje je diplomirao 1911. ivio u Parizu 191840, prikljuivi se Debussvjevim sljedbenicima, zatim se nastanjuje u Rimu. Bio je inovnik Talijanskog radija; suraivao je u mnogim talijanskim i inozemnim revijama.
DJELA. ORKESTRALNA: suita La Principessa lontana, 1911; Polifemo 1910; Impressioni pagane, 1912; Poema erotico, 1913: Impressioni romane, 1913; Impressioni antike, 1916; Poemetti pastorali, 1926 i dr. KOMORNA: klavirski trio u f-molu, 1911; sonata za violonelo i klavir u d-molu, 1909: Sonatina rustica za violinu i klavir, 1926; 10 variazioni senza temu za violonelo i klavir. 12 Impressioni za klavir, 191518. DRAMSKA. Opere: La Dogaressa, 1920; Berlingaccio, 1931; La Principessa prigioniera, 1940. L'agonia della rosa, mimika radnja, 1927. Komorni balet Nardso J 1935. VOKALNA: La tentazione di S. Antonio, koncertna opera za sole, zbor i orkestar (vlastiti libreto prema G. Flaubertu), 1921; Cantata breve za bariton, zbor i orkestar, 1945; Reauiem per la morte di un povero za sole, recitatora, zbor i orkestar, 1952. Za glas i orkestar: Offrande lyrique, 1921; Sera pagana, 1929; Come un cipresso notturno, 1929; Invocation de Sapho, 1932; Euridice, 1932 i dr. Pjesme za glas i klavir. LIT.: M. Gaglione, Vincenzo Davico, s. a. G. Franchi, Vincenzo Davico, 1924. M. Zanotti Bianco, Le liriche di Vincenzo Davico, Muica d'oggi, 1924. R. Petit, Les melodies de Vincenzo Davico, Nizza 1925. G. C. Gedda, Vincenzo Davico e il suo impressionismo, RMI, 1931. L. Rocca, Vincenzo Davico, Bolletino bibliografico musicale, 1932. E. Marino, Profilo di Vincenzo Davico, Muica e Dischi, Milano 1952. C. Valabrega, La lirica da camera di Vincenzo Davico, Roma 1953.

DAVICO, Lujo, baletski igra, pedagog i koreograf (Beograd, 4. VI 1908 Niki, krajem juna 1943). Uenik kole ritmike gimnastike Mage Magazinovi u Beogradu, studije zavrio u Institutu Jaques-Dalcroze u enevi (1930). Kao baletski pedagog i koreograf radio u muzikoj koli Stankovi i Srednjoj muzikoj koli pri Muzikoj akademiji u Beogradu. Iskljuivo primenjujui principe euritmije Jaques-Dalcrozea, D. je davao mnoge veoma

DAVID, Ferdinand, njemaki violinist i muziki 1 (Hamburg, 19. I 1810 Klosters, vicarska, 14. VII U Kasselu uenik L. Spohra i M. Hauptmanna. Koncerti kao petnaestogodinjak u Geviandhausu u Leipzigu i u I tamo upoznaje F. Mendelssohna s kojim e ga povezat: prijateljstvo. lan kazalinog orkestra u Berlinu (182 zatim privatnog kvarteta ljubitelja muzike Liphardta u E God. 1835 postao koncertni majstor orkestra Gezvandhaus^

DAVID DAVIDENKO
profesor violine na novoosnovanom Konzervatoriju u Leipzigu. Koncertirao u Njemakoj; gostovao u Petrogradu, Moskvi, Rigi i Engleskoj. Mendelssohn je za njega napisao svoj koncert za violinu i orkestar. D. ide u red najveih violinskih virtuoza svoga vremena, premda je njegova interpretacija esto bila samovoljna. Kao pedagog teio je za povezivanjem njemakog klasinog naina sviranja s Paganinijevim tehnikim dostignuima. Njegovi su uenici bili: A. Wilhelmj, J. W. Wasielewski, E. Rontgen, Fr. Hegar, H. Schradieck i (kratko vrijeme) J. Joachim. Davidova kola za violinu doivjela je nova izdanja i preradbe sve do u XX st. U muzikom ivotu Leipziga aktivno je sudjelovao, podupirui svaku Mendelssohnovu inicijativu, zalaui se za Schumanna, pa i za djela kompozitora kojih su gledanja bila posve razliita od njegovih, Liszta i Wagnera. Davidove kompozicije veinom su pale u zaborav poslije njegove smrti.
DJELA. ORKESTRALNA: pet koncerata za violinu; po jedan concertino za violinu, za trombon, za fagot (violu). Kompozicije za violinu i orkestar: Introduction et Variations sur un theme de Aiozart; Introduction et Variations sur un theme original; Introduction et Variations sur un theme de Schubert; Concert-Polonaise i dr. Introduction et Variations sur un theme de F. Schubert za klarinet i orkestar; Festmarsch za veliki orkestar. KOMORNA: gudaki kvartet; gudaki sekstet; kompozicije za violinu i klavir {Bunte Reihe, 24 kompozicije; Nach-klange i dr.); sedam kompozicija za violonelo i klavir. etiri koranice za klavir etvororuno. Za violinu solo: suita; Six Caprices; kadence za Beetho-venov violinski koncert. Solo-pjesme. Psalm Mein Aug'erheb' ich za 2 soprana i klavir. INSTRUKTIVNA: Violinschule; Dur und Moli, 25 Etuden, Capricen und Chat-akterstucke in allen Tonarten; Zur Violinschule, 24 etide op. 44; Zur Violinschule, 18 etida op. 45. PRERADBE I OBRADBE: Die hohe Schule des Violinspiels. Werke beriihmter Meister des 17. und lH.Jahrhunderts; Vor-studien zur hohen Schule des Violinspiels. Leichte Stucke aus Werken beriihmter Meister des 17. und 18. Jahrhunderts; Die Kunst des Violinspiels (etide Kreutzera, Fio-rilla, Rodea, Gaviniesa, Paganinija); Concert-Studien fiir die Violine; Unsere Lieb-linge. Die beliebtesten Melodien alter und neuer Zeit in leichter Bearbeitung; violinski koncerti Viottija, Rodea, Kreutzera, Beethovena, Mendelssohna, Paga ninija i dr. Djela J. S. Bacha, Beethovena, Chopina, Handela, Havdna, Leclaira, Mendelssohna, Moschelesa, Mozarta, Paganinija, Plevela, Raffa, Rodea, Rusta, Schuberta, Spohra, Viottiia i Webera. LIT.: J. Eckardt, Ferdinand David und die Familie Mendelssohn-Bartholdy, Leipzig 1888. A. Moser, Ferdinand David, Bach-Jahrbuch, 1920. Isti, Geschichte des Violinspiels, Berlin 1923. U. Lehmann, Ferdinand David, MGG, III, 1954.

417

Fuge u g-molu, 1928; toccata i fuga u f-molu, 1928; Fantasta super L'homme arme), 1929; Preambel und Fuge u d-molu, 1930; 2 mala preludija i fuge u a- molu i g-molu, 1931; 2 fantazije i fuge u e-molu i C-duru, 1935; Ricercar in A, 1937; Introitus, Choral und Fuge na temu A. Brucknera za orgulje i 9 duhakih instrumenata, 1938; Innsbruck, ich muss dich lassen, partita, 1955; toccata i fuga, 1962; Partita iiber B-A-C-H, 1964, Zmolf Fugen u svim tonalitetima. VOKALNA: oratorij Fzzolied, 1957; kantata Frohlich wir nun alV fangen an za 3 soliste, obou i orgulje, 1941. Zborovi a cappella: Stabat Mater, 1927; Mensch werde wesentlich, 1937; Drei Tierlieder, 194547; Deutsche Messe, 1952; Missa choralis, 1953; Adventsmotette, 1960; Psalam 139, 1961; Maria durch den Dornzvald ging, 1962; 10 moteta; 20 Volksliedsdtze; Ich stiirbe gern aus Minne i dr. SPISI: Die Jupiter-Symphonie. Eine Studie iiber die thematisch-melodischen Zusammenhdnge, 1953; Die zzveistimmigen Inventionen von J. S. Bach, 19571 Die dreistimmigen Inventionen vonj. S. Bach, 1959; Das zvohltemperierte Klavier. Versuch einer Svnopsis. 1962. LIT.: H. Buttner, J. N. David, ZFM, 1938. F. Oeser, Johann Nepomuk David, Jahrbuch der deutschen Musik, 1943. K. H. Wbrner, J. N. David, Musik der Gegenwart, 1949. H. Rutz, J. N. David, Muica, 1951. H. Hubner, Johann Nepomuk David, MGG, III, 1954. W. Kolneder, J. N. David, Neue Zeitschrift fiir Musik, 1958. G. Sievers, Magische Quadrate, Muica, 1960. R. Klein, Johann Nepomuk David, Wien 1964. H. H. Stuckenschmit , Johann Nepomuk David, Wiesbaden 1965. H. G. Bertram, Material, Struktur, Form: Studien zur musikalischen Ordnung bei Johann Nepomuk David, 2 sv., Wiesbaden 196365. Isti, Von der Einheit in der Vielfalt der Stilepochen bei Johann Nepomuk David, Neue Zeitschrift fiir Musik, 1966. K. Ko.

DAVID, Karl Heinrich, vicarski kompozitor i muziki pisac (St. Gallen, 30. XII 1884 Nervi, Italija, 17. V 1951). Studirao na Konzervatoriju u Kolnu i kasnije kod L. Thuillea u Miinchenu. God. 191014 nastavnik teorije i solfeggia na Konzervatoriju u Baselu, zatim tri godine proboravio u Berlinu i Kolnu. Od 1918 ivio u Ziirichu povezan s krugom oko O. Schoecka. God. 1928 preuzeo i do 1941 vodio redakciju asopisa Schzoeizerische Musikzeitung. Bavio se i muzikom kritikom (asopis Die Tat, Ziirich). Kompozitor velikog tehnikog znanja, koje poprima najzanimljivije oblike u komornim djelima. D. je te io za tim da premosti jaz izmeu kasnoromantine i suvremene muzike, pronalazei s mnogo invencije veoma lina i fino izdiferencirana sredstva.
DJELA. ORKESTRALNA: Sinfonie de la Cote d'argent, 1948; Sinfonietta, 1941; Pezzo sinfonico, 1945; koncert za klavir, 1942; koncert za violinu, 1941; koncert za violonelo, 1938; koncert za violu, 1944; koncert za saksofon i gudae, 1947; Concertino za fagot i gudae, 1941; Andante und Rondo za violinu i orkestar, 1926; uvertira Mascarade, 1950; Romische Suite, 1914; partita za gudaki orkestar i timpane, 1935; suita za duhaki orkestar, 1950; dvije serenade 1910 i 1911; Ballett, 1930; Concert drolatique za komorni orkestar, 1936; Prelude et Scherzo, 1940. KOMORNA. Pet gudakih kvarteta: I, 1911; II, 1917, III, 1921, IV, 1933 i V 1947; gudaki kvintet, 1940; 2 gudaka seksteta, 1915 i 1922; klavirski trio; 2 kvarteta za violinu, alt-saksofon, violonelo i klavir, 1934 i 1946; kvartet za flautu i gudaki trio; sonata za violinu i klavir 1939; Capriccio za violinu i violu; Duo concertant za flautu i gitaru, 1943; duo za rog i klavir, 1951; Zzuei Stucke fiir 2 Klaviere und 9 Bldser, 1926. Klavirska sonata; Six pieces pour piano. Kompozicije za orgulje. DRAMSKA : lirska opera Traum-zvandel (prema Turgenjevu), 1928; muzika komedija Der Sizilianer, 1924; muzika bajka Aschenputtel, 1921; sveana igra Die Bundesburg, 1914; Jugendfest-spiel, 1927. VOKALNA: Kantate nach Minneliedern za sola, zbor i orkestar; Das hohe Lied Salomonis za sola, enski zbor i orkestar; Sechs Gesdnge za enski zbor i orkestar; Bundeslied za muki zbor i orkestar; Spanisches Standchen za muki zbor a cappella, 1951. Solo-pjesme: Ouatre Chants (na stihove Verlainea), 1944; Chansons d'amour (na tekstove iz XVI st.), 1949. Requiem za sola, zbor, orkestar i orgulje. LIT.: Schweizer Musikbuch, Zurich 1939. Autobiografska skica u SMZ 1945, 16. W. Schuh, Karl Heinrich David zum Gedachtnis, ibid., 1951. F. Giegling, Karl Heinrich David, MGG, III, 1954.

DAVID, Johann Nepomuk, austrijski kompozitor (Eferding kraj Linza, 30. XI 1895 ). lan djeakog crkvenog zbora u St. Florianu i u Kremsmunsteru, zavrio uiteljsku kolu u Linzu i zatim studij kompozicije na Muzikoj akademiji u Beu (J. Mara). Od 1924 zborovoa i orgulja u Welsu (Austrija), 1934 postao docent i zatim profesor na Konzervatoriju u Leipzigu (1939 45 direktor), 194548 direktor Mozarteuma u Salzburgu i od 1948 profesor kompozicije na Visokoj muzikoj koli u Stuttgartu.

DAVID, Samucl, francuski kompozitor (Pariz, 12. XI 1836 30. X 1895). Uenik J. F. Bazina i J. Halevvja na Parikom konzervatoriju; 1858 nagraen sa Prix de Rome za kantatu Jephtha. Od 1872 muziki direktor parikih izraelitskih hramova.
DJELA: etiri simfonije. Komine opere i operete: La peau de Vours, 1858; Mademoiselle Sylvia, 1868; Tu l'as voulu, 1869; Le bien d'autrui, 1869; La Fee des bruyeres, 1878; Le Triomphe de la Paix, 1878; Les Chevaliers du poignard; Un caprice de Ninon; La Gageure; I Maccabei; Une Dragonnade; L'Education d'un prince; Absalon; Les Chargeurs. Le Ge'nie de la terre za muki zbor i orkestar, 1859 (izvedeno 1859 sa 6000 pjevaa); zborovi; pjesme. Knjiga L'art de jouer en mesure, 1862.

U svojim djelima D. je ostvario sretnu sintezu barokne polifonije i romantine izraajnosti. Postavljajui sebi kao uzor Bachovu umjetnost, D. se nadovezao na A. Brucknera i A. Regera. Izraziti polifoniar, koji misli u linearnim sklopovima, on se ne oslanja niti na jedan poznati sistem, ve slijedi samo imperativ vlastitog stvaralakog impulsa. Kao orguj. N. DAVID lja i zborovoda u Gornjoj Austriji, D. se u prvo vrijeme bavio samo crkvenom muzikom i na tom podruju stekao zamjerne uspjehe. Kasnije, u drugom razdoblju, on se oduevljeno obraa svjetovnoj muzici, a njegov novi uzor je Mozart. Ipak, sva njegova djela su produkt uenosti i fantazije, reda i osjeaja, to ukazuje da je njegova temeljna inspiracija ostala umjetnost J. S. Bacha.

DAVIDE, Giovanni, talijanski pjeva, tenor (Napulj, 15. IX 1790 Petrograd, 1864). Sin i uenik Giacoma Davidea, na opernoj pozornici debitirao 1810 u Bresciji. Od 1814 bio je lan milanske Scale. Oduevljen njegovim pjevanjem Rossini je za njega napisao tenorske uloge u operama // Turco in Italia, Otelio, La Donna del lago i dr. Osobit potovalac Davideove umjetnosti bio je Stendhal. DAVIDENKO, Aleksandar Aleksandrovi, sovjetski kompozitor (Odessa, 13. IV 1899 Moskva, 1. V 1934). Muziku studirao u Odessi, Harkovu i na Zbornoj akademiji (A. Kastaljski) i Konzervatoriju (R. Gliere) u Moskvi (diplomirao 1929). Za studija u Moskvi borio se za nove oblike proleterske muzike i sudjelovao u osnivanju tzv. PROKOLL-a (Proizvodstveni kolektiv studenata kompozitora Moskovskog konzervatorija). lanovi tog drutva bili su uz njega: V. Beli, N. emberdi, M. Kovalj, B. ehter i Z. Levina. Od 1928 lan RAPM-a (PoccuucKan. accoifiiaifun npoAemapcKux My3biKaHmos) sve do prestanka rada tog

drutva (1932).

DJELA: sonata ^enencK. Opere 1919 eod, 1929 i 1905 :o<3, 192933 (zajedno sa B. ehterom). Zborovi: Mope Rpocmno cmonano 1925; EypAa/<u,

op. 33, 194548; trio za flautu, violinu i violu, 1942; Duo concertante za violinu i violonelo, 1937; duo za violu d'amore i violu da gamba, 1942; varijacije iyD2. UJEL^SI Z./1 ^JI\*~JUI^JH: K^noraiivern, 14 sv., 193002, mcercar c-molu, 1927; Chaconne u a-molu, 1927; 2 himne, 1928; Passamezzo un

MUZ., E. I, 27

418

DAVIDENKO DAVI
venovih, Schumannovih i Brahmsovih djela, podjednaki lagala za stare engleske majstore i noviju klavirsku muzik prva u Engleskoj izvodila Debussvjeve Preludije. DAVIES, Henry Walford, engleski orgulja, kom muziki pisac (Oswestry, 6. IX 1869 Wrington, Som III 1941). lan djeakog zbora u Windsoru i tamo> uenik W. Parrata, studij zavrio na Royal College of Londonu (Ch. V. Stanford, Ch. H. Parry, W. S. Rocl kojoj je ustanovi 18951903 predavao kontrapunkt, orgulja i zborovoa u Londonu (Bach Choir), predavao j u Walesu i na Univerzitetu u Glasgowu. God. 1927 p gulja u St. George's Chapel, Windsor, 1934 dobio nalo of the King's Music. Odrao seriju predavanja na Radiji BBC). Od njegovih kompozicija najveu je popularne Solemn Melody u kojoj je izvrsno pogodio engleski muzi
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1911. Za klavir i 01 Children's Symphony. 1927; Conversations, 1914 i Memorial Suite. orgulje i orkestar: Solemn Melody, 1908 i Memorial Melody, 193 Overture, 1910; Parthenia-Suite, 1911; suita, 1912; suita London Schools, 1932; Holiday Tunes, 1907; fantazija Big Ben Looks On, rc MORNA: suita Peter Pan za gudaki kvartet, 1909; klavirski kvii 2 sonate za violinu i klavir, 1894 i 1896. Djeja opera What Luck VOKALNA: oratorij The Temple, 1902. Kantate: Herve Riel, 1895; Jovial Huntsmen, 1902; Everyman, 1904; Heaven's Gate, 1917; Hig King, 1926. Za sole, zbor i orkestar: duhovna simfonija Lift up Yt 1906; Ode on Time, 1908 (rev. 1936); Songs of Nature, 1909; Noblt Five Sayings of Jesus, 1911; Song of St. Francis, 1912; Fantasy on of the Divina Commedia, 1914; Men and Angels, 1925; Christ in th 1929. Zborovi; solo-pjesme uz klavir i orkestar. etiri Te Deuma moteti. SPISI: Music and Christian Worship, 1913; Musical Wales, 1926: The Pursuit of Music, 1935. LIT.: H. C. Colles, Walford Davies, London 1942. H. F. Redi Walford Davies, MGG, III, 1954.

1926; KoHHan BydenHOzo; Yjtuua 6oAHyemcn. Pjesme: TIpo Jleuuna. Balade: KoMMVmicm; Mamt; FTucbMo. LIT.: B. Eenuu, TBOp^eCTBO AjieKcaHflpa .UaBMjieHKO, CoBeTCKan MV3blKa, 1952, 9.

DAVIDOV, Karl Juljevi, ruski violonelist i kompozitor (Goldingen, Kurlandija, 15. III 1838 Moskva, 26. II 1889). Uenik H. Schmidta u Moskvi i K. Schuberta u Petrogradu; 186062 solist orkestra Geioandhaus i profesor Konzervatorija u Leipzigu (tamo je uio kompoziciju kod M. Hauptmanna). Po povratku u domovinu, 186287 profesor Konzervatorija u Petrogradu (od 1876 direktor), dirigent Ruskog muzikog drutva i prvi violonelist dvorskog orkestra. Kao solist gostovao u Londonu, Parizu, Bruxellesu, Beu i drugim evropskim muzikim sreditima. Lijep izraajan ton, apsolutna sigurnost i ukusno predavanje bile su glavne odlike njegove igre. D. je utemeljitelj ruske violonelistike kole; njegovi su uenici A. Veribilovi, A. Verbov, A. Vorobjov, A. Glen, N. Loganovski, S. Morozov, V. Milert i dr.
D JE L A. O RK E STRA LN A : simfon ijska pjesma H apu Tepena, 1872; 4 koncerta za violonelo i orkestar (op. 5, 14, 18 i 31); ruska fantazija za violon elo i orkestar; suita. KOMORNA: gudaki kvartet; gudaki sekstet; klavirski kvintet; solistike kompozicije za violonelo. kola za violonelo, 1888. LIT.: JI. fuH36ype, Kapji lOjibeBHH XlaBbijiOB, JleHHHrpa^ 1950. B. Fymop, Kapji lOnbeBHH JlaBbl/iOB, MocKBa 1950. JI. Tun36ypi, Hc-ropuH
BHOJIOHHeJIbHOrO HCKVCCTBa. PvCCKaH KJiaCCH^ieCKaH BHOJlOMejlbHaH IUKOJia,

MocKBa 1965.

DAVIDOV, Stepan Ivanovi, ruski kompozitor (Moskva, '777 22' V 1825). Muziko obrazovanje stekao u dvorskom djeakom zboru kao uenik G. Sartija. God. 180004 i 180610 dirigent Dvorskog kazalita u Petrogradu, od 1810 profesor pjevanja na koli Dvorskog kazalita u Moskvi. Pisao je crkvene kompozicije koje su svojedobno bile veoma popularne.
DJELA: koncertna uvertira. 10 baletnih divertimenta. 13 duhovnih koncerata; liturgija. Sa C. Cavosom priredio rusku obradu jedne opere R. Kauera pod naslovom Jlecma, dnenpoBCHan pyca/iKa. LIT.: A. PauHoeuH, PvccKaH onepa flo FJIMHKH, MocKBa 1948. 77. fpauea, CTenaH HBaHOBH*i ^laBbi^oB, JleHHnrpafl 1956,

DAVIDOVSKI, Kiro, oboist (Kumanovo, 24. XII 1932). Obou uio u Skopju (F. Gaburo) i ubrzo se razvio u prvog solistu Makedonske filharmonije. Pored solistikih nastupa u zemlji, D Ov koncertirao u Poljskoj, Madarskoj, Bugarskoj i dr. - DAVIDOVSKY, Mario, argentinski kompozitor (Buenos Aires, 4. III 1934 ). Muziku studirao u Buenos Airesu (E. Epstein); od 1958 u SAD, gdje je bio stipendist fondacije Guggenheim (196062) i Rockefeller (1965). Djelovao u elektronskim muzikim centrima Univerziteta Columbia i Princeton. Od 1964 predaje na muzikoj koli Univerziteta Michigan.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za gudae i udaraljke, 1957; Suite Sinfnica para el Payaso, 1958; Serie Sinfonica, 1959; Planos, 1961. KOMORNA: 2 gudaka kvarteta, 1954 i 1958; kvintet s klarinetom, 1956; nonet, 1957; Infections za 14 izvodilaca, 1967. ELEKTRONSKA: 2 studije za magnetofonsku vrpcu, 1961 i 1962; Contrasts za gudae i magnetofonsku vrpcu, 1962; Synchronismus: I, za flautu i magnetofonsku vrpcu, 1963; II, za klarinet, violinu, violonelo i magnetofonsku vrpcu, 1964 i III, za violonelo i magneto fonsku vrpcu, 1965; Electronic Study 3, 1967.

DAVIES, Peter Maxwell, engleski kompozitor (Mai 8. X 1934 ). Studirao kompoziciju na Royal Mancheste of Music i muzikologiju naManchesterskom univerzitetu. ] nastavio studij kompozicije kod G. Petrassija u Rimu, 1962 kod R. Sessionsa u SAD. 19591962 nastavnik u Cirencester Gramtnar School, gdje je razvio svoj origin stup muzikoj pedagogiji. God. 1967 osnovao u Londonu Pierrot Players s kojim je gostovao na zagrebakom M biennalu, 1969. Od 1966 radi na Univerzitetu u Adelaidi za svoja djela Davies najee nalazi u engleskoj srednjov i renesansnoj muzici, prilagoavajui formalne i konsti principe tog vremena zahtjevima serijelne tehnike.
DJELA. INSTRUMENTALNA: St. Michael, sonata za 13 i instrumenata, 1957; Prolation za orkestar, 1958; Eantasia on John *In nomine za orkestar, III, 196264; sinfonia za komorni orkes Shakespeare Music, zbirka plesova za 11 instrumenata, 1963; guda 1961; Antechrist, uvertira za komorni sastav, 1967; L'Homme arme za menata, 1967; Eram quasi agnus instrumentalni motet, 1969. VG pet moteta za zbor a cappella, 1959; O Magnum Mysterium, ciklus zbor, instrumente i orgulje, 1960; Veni Sancte Spiritus za sole, zbor kestar, 1963; 5 moteta za sole, zbor i instrumente, 1964; Ecce manu za zbor i instrumente, 1965; Frammenti di Leopardi za sopran, alt i kc stav, 1962; Revelation and Fali (G. Trakl) za sopran i instrumente, LIT.: R. Henderson, P. M. Davies, The Musical Times, 1961J

DAVIDSSON, Ake, vedski muzikolog (Orebro, 4. III 1913 ). Studij zavrio na Univerzitetu u Uppsali (doktorirao 1957). Od 1946 bibliotekar Univerzitetske biblioteke u Uppsali (od 1957 direktor) i od 1965 ujedno upravitelj rukopisnog odjela, do 1962 docent za pomone muzikoloke nauke (bibliotekarstvo). Djelovao i kao orgulja.

DJELA: Bibliografi bver svensk musiklitteratur 18001945, 1948; Catalogue critigue et descriptif des imprimes de musique des l6 e et I7e siecles conserve d la Bibliotheque de VUniversite Royale d'Upsala, IIIII, 1951; Catalogue critiaue et descriptif des imprimes des l6 e et iye siecles conserves dans les bibliotheques suedoises (excepte la Bibliotheaue de VUniversite Royal d'Upsala), 1952; Catalogue critique et descriptif des ouvrages theoriques suf la musique imprimes au /6e et I7 e siecles et conserves dans les bibliotheques suedoises, 1953; Musikbibliograpische Beitrage, 1954; Studier rorande svenskt musiktrych fore dr 1750, 1957; Danskt musiktryck intill ijoo-talets mitt, 1962; Musical treasures in the University Library of Uppsala. Exhibition . . ., 1962; Bibliographie der musiktheoretischen Drucke des 16. Jahrhunderts, 1962; Catalogue of the Gimo Collection of Italian manuscript music in the University Library of Uppsala, 1963; Bibliographie zur Geschichte des Musikdrucks, 1965.

DAVIES, Cecilia, engleska pjevaica, sopran (London, oko 1750 3. VII 1836). Ve kao dijete pjevala u Dublinu; u Londonu prvi put nastupila 1767 na koncertu s arijama iz opera Artaxerxes (Arne) i Caractatus. Gostovala u Beu i tamo sa sestrom Mariannom pouavala kerke Marije Terezije u pjevanju i sviranju. Osobit uspjeh doivjela je 1771 u Rimu, gdje su je prozvali L'Inglesina i slavili vie od svih talijanskih pjevaica, osim Caterine Gabrielli. God. 177378 primadona Talijanske opere u Londonu i zatim do 1784 u Firenci. Nakon toga ivjela u Londonu, nastupajui, do 1791, kao koncertna i oratorijska pjevaica. Objavila je zbirku od 6 pjesama, 1817* DAVIES, Fanny, engleska pijanistica (Guernsev, 27. VII 1861 London, 1. IX 1934). Uila u Birminghamu, Leipzigu i kod Clare Schumann u Frankfurtu na Majni; debitirala 1885 u Londonu s Beethovenovim koncertom u G-duru. Gostovala u svim evropskim muzikim sreditima. Izvrstan interpret Beetho-

DAVI, Colin, engleski klarinetist i dirigent (We Surrev, 25. IX 1927 ). Studij klarineta zavrio na Royai of Music u Londonu (F. Thurston). Orkestralni muziar, nastupa kao dirigent. Od 1952 vodi Mozart Opera C 1959 postao dirigent orkestra Sadler's Wells u I ondonu (1 direktor), a 1966 dirigent opere Covent Garden (od 1971 c i uz to od 1967 dirigent Simfonijskog orkestra BBC. Ka< i koncertni dirigent gostovao na svim kontinentima. Nj' supruga sopranistica April Cantelo. DAVI, John David, engleski kompozitor (Birm 22. X 1867 Estoril, Portugal, 20. XI 1942). Uio na vatoriju Raff u Frankfurtu na Majni i u Bruxellesu. Dje kao nastavnik muzike i kompozitor u Birminghamu. muzika odaje obiljeja kasnoromantikog stila i esto je p skog karaktera.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma The Maid oj 1910; balada The Genci (prema P. B. Shellevu); uvertira Germania za L'instruse M. Maeterlincka; Miniatures i Elegy za mali orkestar; Evening za gudaki orkestar. KOMORNA: dva gudaka kvarteta; za violinu i klavir; 6 stavaka za violinu i klavir. Klavirske kompc Opera The Zaporoges, 1903.

DAVI, Miles (Dewey Jr.)> ameriki jazz-trublja i zitor (Alton, 25. V 1926 ). Kao kompozitor najprije pi ajem Ch. Parkera, od 1946 njegovao moderni jazz i 15 mio prve ploe cool-jazza. Osnovao je niz manjih jazz-ai koji su svojim kvalitetnim muziciranjem ubrzo stekli velik Oko 1960 D. je uivao slavu kao najbolji jazz-trublja. f je sviranje naglaeno lirsko, pa je osobito popularna njeg terpretacija pjevnih polaganih stavaka. DAVI, Sammv, ameriki revijski pjeva, glumac i (New York, 8. XII 1925 ). Nastupa u najpoznatijim rc

DAVI DE BEGNIS
kazalitima na Broadwayu. Izvanredno je nadaren, osobito kao duhoviti imitator likova s kazaline i filmske scene. DAVISON, Archibald Thompson, ameriki muzikolog (Boston, u. X 1883 Brant Rock, Cape Cod, 6. II 1961). Studij zavrio na Univerzitetu u Harvardu (doktorirao 1908) i zatim uio orgulje kod Ch.-M. Widora u Parizu. God. 190954 profesor na muzikom fakultetu Univerziteta u Harvardu. Djelovao i kao orgulja (190938) i zborovoa (Harvard Glee Club, 1912 34; Radcliffe Choral Society, 191328) te 194155 kao rukovodilac Isham Memorial Library. Bavio se i kompozicijom. Njemu \ poast objavljen je 1957 zbornik Essays in music in Honor of Archibald Thompson Davison by His Associates.
DJELA: Protestant Church Music in America, 1920 (II proireno izd. 1933); Music Education in America, 1926; Choral Conducting, 1940; The Technique of Zhoral Composition, 1946; Bach and Handel: The Consummation of the Baroque in Music, 1951; Church Music: Iliusion and Reality, 1952. Izdao (zajedno sa W. Apelom) Historical Anthology of Music, 2 sv., 194750. KOMPOZICIJE. Uvertire: Herc and Leander, 1908 i Tragic Overture, 1918. Muzika komedija The Girl and the Chauffeur, 1906.

419

DJELA: Negro Folk Symphony, 1931; scherzo za orkestar, 1930. Klavirski trio; sonata za violinu i klavir. Zborovi a cappella (Ain'-a That Good News) i s orkestrom (Break, Break, BreakJ.

DAYAN, Leonzio, armenski muzikolog (Bardizak, 30. VII 1884 ). Benediktinac-mehitarista; studij gregorijanskog korala zavrio na Papinskom institutu za crkvenu muziku u Rimu. Djeluje u Veneciji kao zborovoa samostana S. Lazzaro na istoimenom otoku i profesor pjevanja i klasinog armenskog jezika na viem seminaru Kongregacije armenskih mehitarista, iji je generalni vikar. Uz to je urednik kongregacijskog glasila Pazmaveb.
DJELA: / quattro capitoli della storia della guerra dei Vartan in un codice antico, 1911; L'archivio centrale dei Mechitaristi di Venezia in S. Lazzaro 1707 I 773> 1930- Od 1952 izdaje zbornik Innario della Chiesa Armena u 12 svezaka.

DAVISON, James William, engleski muziki kritiar (London, 5. X 1813 Margate, Kent, 24. III 1885). Uenik W. H. Holmesa (klavir) i G. A. Macfarrena (teorija); urednik asopisa Musical Examiner (184244) i Musical World (184485); suraivao u asopisima Saturday Revieto, Pali Mali Gazette i Graphic. Kao muziki kritiar londonskog Timesa (184679) veoma je utjecao na muzike krugove. Ogledao se i kao kompozitor.
DJELA: An Essay on the Works of Fr. Chopin, 1849; From Mendelssohn to Wagner (memoari); popularni analitiki programi za koncerte (Monday Popular Conccrts i Halleovi Pianoforte Recitalsj.

DAZA, Esteban, panjolski lutnjist iz XVI st. Vjerojatno roen u Valladolidu. Ostali biografski podaci nisu poznati. God. 1576 objavljen je u Valladolidu njegov zbornik tabulatura za lutnju Libro de Muica en cifra, intitulado el Parnasso, en el rual se hallard toda diversidad de Muica, assi Motetes, Sonetos, Villanescas, en lengua Castellana, y otras cosas, como Fantasias dei Autor, u kojemu se uz njegove kompozicije nalaze i djela drugih autora (R. Ceballosa, F. Guerrera, J. Navarra, J. Vasqueza i Villalara). To je posljednji zbornik tabulatura za lutnju.
LIT.: R. Mitjana, Espagne, A. Lavignac, Encvclopedie de la musique. H. Angles, La Muica en Espafia, Barcelona 1934. J. Subird, Esteban Daza, MGG, III, 1954.

DAVISSON, Walther, njemaki violinist i pedagog (Frankfurt na Majni 15. XII 1885 ). Studirao na Hochovu konzervatoriju u Frankfurtu (J. Knorr i A. Rebner). God. 190613 drugi violinist kvarteta Rebner. Za to vrijeme koncertirao po mnogim evropskim gradovima. God. 190818 predavao violinu na Hochovu konzervatoriju i zatim na Konzervatoriju u Leipzigu (1932 42 direktor). God. 194748 profesor na Visokoj muzikoj koli u Halleu i 195055 umjetniki direktor Visoke muzike kole ti Frankfurtu na Majni. Kao koncertni violinist isticao se tumaenjem njemake klasine i barokne muzike, naroito djela J. S. Bacha, ije je violinske koncerte revidirao. Napisao brojne etide za violinu. DAVORIJA, kraa vokalna, ponajvie zborna kompozicija, esto u ritmu koranice. Javlja se redovito u doba buenja nacionalne svijesti te nosi izrazito rodoljubni karakter, politiki aktualan i borben. Davorije, nazvane i budnicama, u velikom su broju nastajale u Hrvatskoj u doba Ilirskog preporoda. Jedan od najpoznatijih primjera je Prosto zrakom ptica leti D. Demetra s muzikom V. Lisinskog. Po karakteru i djelovanju, davorije su bliske masovnim pjesmama. Mnoge od njih je narod prihvatio kao svoje. Naziv d. moe se upotrebiti i za razne muzike instrumente, kojima se die buka, a prema izrazu davul za turski bubanj, moe znaiti i tursku muziku. J. As. DAVY, Gloria, amerika pjevaica, sopran (Brooklvn, New York, 29. III 1931 ). Studij pjevanja zavrila 1953 na Juilliard School of Music u New Yorku (B. J. Soudant) i osvojila nagradu Marian Anderson. God. 1954 na svjetskoj turneji s ansamblom Porgy and Bess Opera Company; na njujorkom Metropolitanu prvi put nastupila 1956 kao Aida (Verdi). Pjevala u Milanu, Beu, Londonu, Parizu, Bruxellesu, Salzburgu, Edinburghu, Luzernu i dr. u operi i na koncertnom podiju. Na festivalu u Donaueschingenu 1957 bila je prvi interpret Henzeova ciklusa Nachtstucke und Arien. Na opernoj sceni posebno se istakla kao Anna Bolena (Donizetti). DAVY (Davey), John, engleski kompozitor i violinist (Creedv Bridge, Exeter, 23. XII 1763 London, 22. II 1824). Uenik W. Jacksona u Exeteru, djelovao je tamo kao orgulja. Od 1790 violinist orkestra kazalita Covent Garden. Od njegovih pjesama osobitu je popularnost stekla The Bay of Biscay, Of iz scenske muzike za igrokaz Spanish Dollars.
DJELA. DRAMSKA: komina opera What a Blunder!, 1800. Baleti: Alfred the Great or The Danish Invasion, 1789; The Brazen Mask or Alberto and Rosabella, 1802 i Red Roa or Oswyn and Helen, 1803. Scenska muzika za igrokaze (izbor); A Pennyworth of Wit, 1796; Family Ouarrels, 1802; Harlequin's Habeas, 1802: Harleouin Ouicksilver, 1804; The Miller's Maid, 1804; Harlequin-s Magnet, 1805; Spanish Dollars or The Priest of the Parish, 1805; The Blind Boy, 1807.

DE AHNA, Heinrich Karl Hermann ~> Ahna, Heinrich Karl Hermann de DE AMICIS BUONSOLLAZZI, Anna Lucia, talijanska pjevaica, sopran (Napulj, oko 17331816). Uila kod svog oca, buffo tenora, Antonija Domenica De Amicisa. Debitirala 1755 u Bologni u Galuppijevoj operi La Calamita dei cuori; 1758 interpretirala naslovnu ulogu opere La Serva padrona (Pergolesi) u Parizu, zatim pjevala u Bruxellesu (kazalite La Monnaie), Londonu (Haymarket), Beu, Innsbrucku te na glavnim talijanskim opernim pozornicama (Milano, Venecija, Napulj i dr.). Povukla se sa scene 1788. Proslavila se ljepotom glasa i bravuroznom vokalnom tehnikom. Burnev navodi da je prva pjevala brze uzlazne pasae u koloraturnom staccatu dostigavi s lakoom visinu od ea. J. Ch. Bach joj je povjerio glavne sopranske uloge na praizvedbi svojih opera Orione i Zanaide u Londonu (1763), a Mozart je za nju napisao veoma teku koloraturnu ulogu Giunije u Ludo Silla (1772).
LIT.: Ch. Burney, A General Historv of Music, IV, London 1789. L. Schiedermair (urednik), Die Briefe Mozarts und seiner Familie, Miinchen i Leipzig 1914.

DE ANGELIS, Alberto, talijanski muziki kritiar i publicist (Rim, 4. IX 1885 2. II 1965). Redaktor rimskih novina La Tribuna (190638) i Giornale d'Italia (193951) i suradnik stranih muzikih asopisa {Musical Digest u New Yorku, La Nacion i Revista de Muica u Buenos Airesu). Na njegov poticaj osnovani su Museo Belliniano u Cataniji (1926) i Museo dell'Opera di Roma (1933).
DJELA. VItalia musicale di oggi. Dizionario dei musidsti, 1918; Domenico Mustafd: la Cappella Sistina, la Societd musicale romana, 1926; La Muica a Roma nel sec. XIX, 1935; Scenografi italiani di ieri e di oggi, 1938; // T. Aliberto 0 delle Dame, 1951. Studije i lanci.

DE ANGELIS, Nazzareno, talijanski pjeva, bas (Rim, 17. XI 1881 14. XII 1962). Kao djeak pjevao u Sikstinskoj kapeli u Rimu, uitelji su mu bili G. Fabbri, Reali i Ricci. Na opernoj pozornici debitirao 1903 u Aquili kao Podesta (Donizetti, Linda di Chamounix) i ubrzo se uvrstio u red najveih talijanskih basova svoga vremena. U dva navrata lan Opere u Chicagu (1910 11 i 191520), pjevao je do 1939 na prvim talijanskim kazalitima. Njegove najvee kreacije bile su: Mojsije (Rossini, Mojsije u Egiptu), Oroveso (Bellini, Norma), Filip (Verdi, Don Carlos), uloge u Wagnerovim operama i osobito Mefistof ele (Boito). Bavio se slikarstvom, kompozicijom i pjesnitvom. Objavio je knjigu soneta i El Teatro de la vita e la vita dei teatro. DE ANGELIS, Ruggero, talijanski kompozitor (Rim, 14. II 1896 ). Zavrio studij tehnike, u muzici su mu uitelji bili G. Setaccioli i F. Bajardi (klavir) i D. Alaleona (kompozicija). Po haao i teaj instrumentacije na akademiji 5. Cedlia u Rimu. Djelovao kao kritiar u raznim listovima i asopisima.
DJELA. Za gudaki orkestar: Mascherata i Concerto dei tulipani. Za klavir 1 gudae: suita tampe i Concerto della primavera. Brividi nella notte za gu daki kvartet. Kompozicije za klavir (Sonata cromatica; preludiji). Opere: 11 Testamento di Arlecchino; II Cuore di legno; Madonna Belcolore, 1928; Una Notte con Venturella; Ultima confessione, 1932; Mandragola. Mistica gemma za sole, zbor i orkestar; Santa Maria degli Angeli za enske glasove i orkestar; Vecchio quartiere za zbor; solo-pjesme.

DAVVSON, VVilliam Levi, ameriki kompozitor (Anniston, Alabama, 26. IX 1898 ). Muziku studirao na Tuskegee Institute (Alabama), zatim kod C. Buscha na Homer Institute u Kansas Citvju te na American Conservatory u Chicagu. Nastavnik na raznim muzikim kolama, od 1931 direktor je Srednje muzike kole u Tuskegeeu i zborovoa. D. je prvi medu crnakim kompozitorima napisao simfoniju.

DE BEGNIS, Giuseppe, talijanski pjeva, bas (Lugo, Romagna, 1793 New York, 1849). Debitirao 1813 u Modeni kao Ser Marcantonio (Pavesi) i ubrzo se razvio u jednog od najuglednijih basova buffo svoga doba. Pjevao na talijanskim opernim

420

DE BEGNIS DEBUSSY
Shakespearea. Dela koja je D. prema obavezi slao Francuskoj akademiji (simfonijska oda Zuleima, simfonijska svita za hor i orkestar Printemps, kantata za sola i hor La Da-moiselle elue, dovrena u Parizu) nisu naila na dobar prijem i D. je ocenjen kao muziar koji stvara bizarnu, nerazumljivu i neizvodljivu muziku. Poslednja iz serije obaveznih kompozicija, Fantaisie za klavir i orkestar, nastala je 1889 u Parizu. Ove kompozicije jasno pokazuju postupnost u formiranju Debussvjeva muzikog jezika i stila i nastojanja da se u kompozicionoj tehnici izvue iz kliea. U njima se, dodue, osea jak uticaj wagnerijanske melodijske koncepcije, opaaju se harmonije Tristana, Parsifala i Sumraka bogova, pa stilski uticaj MasDebussyjeva rodna ki seneta, Gounoda, Bizeta i dr., ali se istovremeno javlja elja za novim, zvune kombinacije odaju prefinjen ukus '. boje, rafinovane i delikatne. God. 1887 D. prekida boravak u Rimu i definitivno s u Pariz. Raskida sa Akademijom ( Academie des Beauxvezuje se ponovno, ali kratkotrajno, sa porodicom Vasnier. dva puta u Bavreuth (1888 i 1889) i upoznaje gotovo sva rova dela, zanosi se do ekstaze, da bi se ubrzo razoarao. E i utisci iz iduih godina (oko 188992) snano utiu na Deb stvaralaki razvoj. On dolazi u blii dodir sa itavim niz prednijih francuskih umetnika (H. de Regnier, A. Gide, P. E. Satie, E. Chausson). Obilazei 1889 Svetsku izlobu ljone, gde su Kinezi, Indoneani i muziari drugih orije zemalja svirali na starim i egzotinim narodnim instrurr D. se oduevljava nepravilnostima forme i ritmike pojedi] rodnih pesama, a naroito ga impresionira zvuk indonei gamelana; raznovrsnost tonaliteta, bogatstvo boja, oporo monije i melizmatina, nostalgina melodika muzike i naroda otkrivaju mu nove izraajne mogunosti i navode diskutuje sa svojim kolegama (P. Dukasom, R. Bonheun Godetom) o problemima savremene muzike. Na koncertii vodom Svetske izlobe D. upoznaje dela Borodina, Rii -Korsakova, Glazunova, Balakireva, Musorgskog i dr. Ovi k potakli su ga da proui partituru opere Boris Godunov. U vanje tog dela doprinelo je Debussvjevom definitivnom oce od Wagnera. Muzika Borisa Godunova, liena formalizma i patosa, neposredna, snana u izrazu, smiono slobodna u 1 nijama, uplivisala je na Debussvjevu muziku, naroito na Pelleas et Melisande. Drugovanje sa umetnicima oko S. Mallarmea i esto' tovanje o problemima umetnosti u prostorijama knjiare Independant odigralo je takoe znaajnu ulogu u forn Debussvjeva umetnikog izraza. U krugu ovih umetnika av dista on je naao potvrdu za svoja shvatanja umetnosti, defii oblikovao svoj estetski stav i svoj osobeni muziki izra; uticajem pesnika simbolista D. pie ak i stihove Proses Li Taj upliv i taj krug opisao je, kasnije, P. Dukas (u Revue Mm Verlaine, Mallarme, Laforgue doneli su nam nove tonove zvunosti . . . shvatali su stih ili prozu kao muziari; nego ih kao muziari i poput njih povezivali su slike sa zvukovin tim slikama odgovaraju. Na Debussvja su najjae uticali knjii Ne muziari . . .. U to vreme D. se naroito sprijateljio Louysom, veoma obrazovanim knjievnikom; sa njim snuj nove o saradnji u nekoliko dela od kojih je jedno ostvareno: pesama Chansons de Bilitis (1897). D. se upoznaje i sa P. "\ neom, ije pesme naroito voli i komponuje (Trois mi Fetes galantes). U periodu sazrevanja novih estetskih pri dakle u godinama izmeu 1887 i 1892, D. stvara nekoliko z; nih klavirskih dela (Arabesques, Reverie ...) i pesama (Cinqi de Baudelaire, Ariettes oubliees). Poto se oduevio pesr delom M. Maeterlincka, Pelleas et Melisande, D. je 1892 o< da komponuje operu. U ovom tekstu naao je sve to mu j potrebno da ostvari svoje shvatanje muzike drame; on 1 omoguio da realizuje svoje ideje o operi, u kojoj e muzika tamo gde reci nisu dovoljno snane da sve izraze (jer je n za ono to je neizrecivo), u kojoj e muzika izlaziti iz sen
(

pozornicama, 182127 u Londonu i dr. God. 182334 vodio je opernu stagionu u Bathu, a 183437 u Dublinu. Rossini je za njega napisao ulogu Magnifica u svojoj operi La Cenerentola. DEBELI, Nikola, dirigent (Zagreb, 24. XI 1934). Diplomirao na Muzikoj akademiji u Sarajevu i 1967 postigao stupanj magistra za opersko dirigovanje (I. tajcer). Usavravao se na Mozarteumu u Salzburgu (L. Matai) i na Manhattan School of Music u New Yorku (J. Parlea). Na Meunarodnom takmienju mladih dirigenata u Besanconu 1961 osvojio drugo mjesto. Od 1956 korepetitor i od 1959 dirigent Opere u Sarajevu; od 1971 direktor je Gradskog orkestra u Dubrovniku. Kao sim fonijski dirigent gostovao u Njemakoj, Poljskoj, SAD i dr. z. Ku. DEBEVEC, Ciril, operni reiser i glumac (Ljubljana, 2. IV 1903 ). Studirao na filozofskom fakultetu u Ljubljani i Pragu i na Konzervatoriju u Pragu, a usavravao se u dramaturgiji u raznim gradovima zapadne Evrope. Bio je glumac i dramski reiser; sada je operni reiser u Ljubljani, a gostuje i u drugim naim gradovima. Neko je vrijeme predavao opernu dramaturgiju na Akademiji za glasbo u Ljubljani. Objavio vie lanaka, eseja i rasprava s podruja kazaline umjetnosti. D. CO. DE BOECK, Auguste -> Boeck, Auguste de DEBUSSY, ClaudeAchille, francuski kompozitor (St. Ger-main-en-Laye, 22. VIII 1862 Pariz, 25. III 1918). Potie iz graanske porodice; otac mu je bio mali trgovac porculana u St. Germainu, kasnije elezniarski nametenik u Parizu. Osnove obrazovanja dala mu je mati, tako da D. nije nikad polazio neku javnu kolu osim Konzervatorija. Njegov muziki talent otkriva pijanistkinja Antoinette Maute de Fleurville, Chopinova uenica, koja ga 1871 poinje poduavati klavir. U jedanaestoj godini D. je primljen na Pariki konzervatorij. Nastavnik solfeggia A. Lavignac posveivao mu je mnogo panje, upuivao ga posle asova u dobru muziku, dok se njegov nastavnik klavira A. F. Marmontel protivio njegovom sviranju etida i dela klasiara, govorei: On ne voli klavir ali voli muziku (L. Vallas). D. ipak dobiva pohvale i nagrade. U klasi harmonije profesora E. Duranda, D. esto izaziva negodovanje i C.-A. DEBUSSY. Djelo M. nastavnika i kolega zbog Bascheta nepotivanja ustaljenih harmonskih zakona i principa i korienja paralelnih kvinti, oktava i nonskih akord-skih konstrukcija. Nastavnik kompozicije E. Guiraud pokazivao je mnogo vie smisla za Debussvjeve improvizacije ostavljajui mu punu slobodu u oblikovanju harmonija u prvim kompozicijama za glas i klavir. God. 188081 D. putuje kao kuni pijanista Nadede von Meck (pokroviteljice P. I. ajkovskog) po vajcarskoj, Italiji, potom i u Moskvu, gde upoznaje pesme Borodina i Rimskog-Korsakova. Ruska narodna muzika i improvizacije ciganskih orkestara ostavljaju na njega dubok utisak. Po povratku iz Moskve D. postaje stalan korepetitor pevakog kursa drutva Concordia, iji je predsednik bio h. Gounod. Vreme od 1881 do 1884 vrlo je znaajno u Debussvjevu ivotu. Tada je napustio roditeljsku kuu i preao porodici inenjera Vasniera. Gospoa Marie-Blanche Vasnier, muzikalna i kulturna pevaica, uvodi ga u drutvo umetnika i intelektualaca. U to vreme D. komponuje prva znaajnija dela, niz pesama za glas i klavir, i intenzivno se priprema za Prix de Rome, koji dobija 1884 kantatom L'Enfant prodigue. Ova kantata je koncipovana potpuno u duhu ukusa toga vremena; oslanja se na laku melodiku massenetovskog tipa sa izvesnim nagovetajima novina u harmonskom tretmanu. Kao dobitnik Rimske nagrade D. je trebao da provede u Rimu tri godine. Njegov boravak u rimskoj Villa Medici ispunjenje mnogim unutranjim borbama. Otcepljen od blagotvornog uticaja gospoe Vasnier, oseajui se osamljen, D. proivljava duevnu krizu i smatra da se latio posla za koji nije dorastao. Radi retko i teko. Pokuava da radi na muzici za Salambo, no ovu ideju brzo naputa posveujui se ozbiljnom studiranju Wagnerovih opera. Tristan postaje njegovom pasijom, ali on mata o novim formama muzike drame u kojoj e glavni akcenat biti u lirici teksta, u pevanoj melodici, a ne u razbuktalom orkestru. Napaja se muzikom J. S. Bacha, Beethovena, slua mise Palestrine i Lassa, upoznaje se sa Verdijem, Lisztom, Boitom, ita

DEBUSSY
bi se opet u senku potpuno uvukla i u kojoj e ona uopte biti diskretna osoba. Iako mu je ovaj tekst omoguio da svoje snove vee za snove pesnika, rad na ovom delu napredovao je vrlo sporo praen stalnim kolebanjima. U pismu svom prijatelju Chaussonu tui se D. na tekoe u radu oko Pelleasa, govorei da je proveo dva dana u traganju nizaim, jer je Melisanda sazdana niodega, i da je u tom traganju izgubio snagu. Arkel ga uznemiruje, jer je to linost-grob koja je neno staloena i proroanska kao one koje e skoro nestati, a sve to treba da se izrazi sa: do, re, mi, fa, sol, la, si, do! D. uzvikuje: Kakav zanat! Komponujui muziku za Pelleasa, D. je stalno izbegavao uticaj Wagnera i polemisao sa wagnerijanskim muziko-dramskim tretmanom. Na tom delu radio je itavih 10 godina. God. 1893 pojavljuje se gudaki kvartet, jedna od najznaajnijih Debussvjevih kompozicija; to je prvo njegovo delo koje je izazvalo optu panju i priznanja. Sve je tu novo: i forma koja je veoma slobodna, a ipak jasna, ista u obrisima, i harmonije koje su smione ali niti otre niti tvrde, i melodika koncentrisana, a istovremeno tena. elo delo je izgraeno tako rei u jednom dahu. Mallarmeova poema L' Apres-midi d'un faune posluila je 1892 Debussvju kao podloga za simfonijski preludium. Ovo je delo najtipiniji primer muzikog impresionizma; sam D. naglaava da to nije sinteza Mallarmeove poeme nego slobodna ilustracija . . . niz dekora u kojima se kreu elje i snovi fauna. Tu se javljaju bitne karakteristike Debussvjeve muzike: fragmentacija do najsitnijih delova i pokret; melodijska linija se lomi, skrauje, deli, prekida je drugi motiv ili prelazi na drugi instrument; klasina simetrija je naputena; orkestracija je prozrana, akordi koloristiki rafinirani, iste vrste instrumenata nastupaju u unisonu, zvune boje se slau jedna do druge, rede se meaju. U toku od dve godine (189799) zavrava D. divna impresionistika zvuna platna
Nocturnes.

421

Pored tekog i ozbiljnog rada na kompoziciji D. se sve ee javlja kao muziki kritiar i pisac (u Le Figaro, Muica, Mercure de France i dr.). Njegova zapaanja su tana, sudovi otri, a formulacije esto usmerene da izazovu polemiku. U aprilu 1902 odrana je premijera opere Pelleas et Melisande; pojava Debussvjeve lirske drame podelila je pariku muziku kritiku i publiku u dva tabora. Jedni proglauju delo genijalnim, a drugi mu osporavaju svaku vrednost. Daljnje izvoenje Pelleasa izaziva otre polemike i dovodi do formiranja dveju suprotnih grupa muziara, jedne oko Schole Cantorum sa V. d'Indvjem (iako je pisao o Pelleasu pozitivno, d'Indv se ne slae sa Debussvjevim estetskim principima) i druge oko Konzervatorija. Vei broj mladih naprednih kompozitora (meu njima F. Schmitt i Ravel) je uz Debussvja. Njima je Pelleas bio konani povod da se suprotstave muziarima koji odravaju klasine tradicije. Pristalice Debussvja smatraju ga vodom nove kole, a mnogi meu njima podraavaju mu gotovo do apsurda, tako da sam D., koji nije sudelovao u tim polemikama, esto govori o elji da bei u nepoznato kako bi se oslobodio debussista. Prepirke se nastavljaju oko simfonijske poeme La Mer (1905) i traju gotovo desetak godina. God. 1911 za dva meseca intenzivnog rada D. komponuje Le Martyre de St. Sebastien na tekst G. D'Annunzija. Neki kritiari svrstavaju taj misterij meu najlepa Debussvjeva dela, a E. Vuillermoz ga naziva francuskim Parsifalom. Idue godine, na traenje S. Djagiljeva, umetnikog efa Ruskog baleta, nastaje balet Jeux za V. F. Nizinskog. Izveden prvi put 15. V 1913 (dve nedelje pre Stravinskijevog Sacre du Printemps), Jeux nije izazvao naroitu panju ma da se radi o delu u kojem skoro pola veka kasnije P. Boulez pozdravlja jedan novi oblik miljenja i smatra ga kapitalnim u istoriji savremene estetike. Novost tog baleta osniva se na formalnom znaenju primarnih elemenata muzike: ritma (asimetrinog) i timbra. To je sasvim slobodna i nestabilna muzika u kojoj je vanredna raznolikost motiva organizirana u strogom jedinstvu tempa. Izmeu 1908 i 1914 D. mnogo koncertuje kao pijanista ili dirigent vlastitih dela: najpre u Parizu, 1908 i 1909 u Londonu, 1910 u Budimpeti i Beu, 1911 u Torinu, 191314 u Moskvi i Petrogradu, gde doivljava goleme uspehe, potom u Nizozemskoj i Rimu (1914). U to vreme njegova muzika osvaja sve iri krug; prema beleci povodom njegovog koncerta u Amsterdamu on je danas autoritet ne samo u Francuskoj, nego u itavom muzikom svetu. Tih godina D. pie niz klavirskih kompozicija (12 Preludes; 12 Etudes) i dve sonate: za violonelo i klavir i za flautu, harfu i violu. God. 1916 komponuje poslednje svoje delo, sonatu za klavir i violinu. elja da napie est sonata za razne instrumente i da etvrta bude za obou, hornu i clavecin ostala je neostvarena. God. 1918, u toku poslednje neprijateljske ofanzive, D. je sahranjen na groblju u Passvju.

D. se ubraja meu najmarkantnije linosti kako francuske tako i celokupne evropske muzike novijeg vremena. On je otvorio nove puteve razvoja, izgradivi novi muziki stil, ~> impresionizam, i definitivno oslobodio francusku muziku Wagnerovog uticaja, suprotstavljajui mu sasvim drugaiju umetnost, proetu izrazito francuskim obelejima. D. je majstor diferencijacije zvuka, nijansiranja, senzibiliteta koji je izraen suzdrano bez patosa; njemu je strano sve to je retoriko-spekulativno ili monumentalno, on trai punu slobodu lienu svih intelektualnih shema, smatra da muzika nije vie ili manje tana reprodukcija prirode nego se zasniva na tajanstvenom saglasju izmeu prirode i mate. Debussvjevo shvatanje muzike najjasnije ilustri raju njegove vlastite reci: Ja sam sebi stvorio religiju od tajan stvene prirode . . . Tko e znati tajnu muzikog stvaranja? um mora, krivulja nekog horizonta, vetar u liu, zov neke ptice ostavlja u nama mnogobrojne impresije. I odjednom, bez ikakvog naeg sudelovanja, jedno se od tih seanja proiri izvan nas i izrazi se muzikim jezikom. To seanje nosi u sebi svoju harmoniju. Ma koliko mi nastojali, neemo vie nai ni tanije, ni iskrenije harmonije . . . Mrzim doktrine i njihove drskosti . . . Ja elim da pevam o svom unutranjem pejzau naivnom bezazlenou deteta . . . (D. oko 1910). D. se skoro nadovezuje na stare francuske klavseniste i njihove minijature, ali se od njih razli kuje novom, prefinjenom osetljivou za pojave iz ivota i umetnosti. Pribliivi svoje stvaralake napore ciljevima slikara impresionista i pesnika simbolista, on je dao nove, jedinstvene primere sintetikog stapanja elemenata sa razliitih umetnikih oblasti. Njegova osebujna umetnost izvrila je golem uticaj na savremenike u Francuskoj i van nje. U izgraivanju svoje harmonske osnove D. polazi u poetku od Rameauovog omilelog akorda sa dodatnom sekstom, i njegove obrtaje, septakorde, ne razreava, nego vezuje sa Debussyjeva posveta II. Malherheu novim etvorozvucima i petozvucima, a docnije stvara nova sazvuja (osobito sa prekomernim intervalima) koje gradi iz celostepene ili hromatske skale. Pored toga, njegov akord je esto proizvod prethodnog melodijskog toka ili obrnuto, melodijski pokret izvuen je iz akordskog sklopa. Slobodnim postupanjem u vezivanju akorda, nizovima paralelnih etvorozvuka i petozvuka, D. u stvari raskida funkcionalne odnose, obogauje harmoniju i daje iroke mogunosti za daljnji razvoj, kojem je delimino pola savremena muzika. D. rado upotrebljava starocrkvene tonalitete i pentatoniku. U delima iz kasne faze javlja se i politonalnost, melodijske linije se kreu u paralelnim malim sekundama, konture su odreenije, linearni element jae istaknut. U Debussvjevoj muzici skoro da nema velikih melodijskih raspona. Njegova melodika je uska, valovita, ponekad deluje nedovreno, jer je jedva naznaena, isprekidana, ali intenzivna, puna atmosfere i oseanja. Ako je vezana uz literarni tekst, ona obino nastaje iz fleksije jezika i muzikog transponovanja psiholokog tumaenja toga teksta. Ako nije direktno vezana uz pesniki tekst, ona je skoro uvek plod asocijacije i matanja na osnovama slikarskog ili poetskog dela. Njegova muzika nije nikad vulgarno deskriptivna, a zvune onomatopeje javljaju se vrlo retko. Bilo je kritiara koji su Debussvju osporavali melodinost. Na jednu takvu beku kritiku D. je besno odgovorio da njegova muzika i nije nita drugo nego melodija. Ritmika kod Debussvja izvire iz prirodne metrike govora i iz plesa, to ukazuje delom na uticaje gregorijanskog korala te ruske i orijentalne muzike; otuda su njegovi ritmovi tako fluidni, lagani, promenljivi, iznijansirani. U njegovoj muzici stalno se susree proimanje duole i triole, a esto korienje sinkopa daje njegovoj ritmici posebnu dra. U nekim delima nailazimo na ritmove jazza, a u nekim figure panskog plesnog folklora. D. ima naroito razvijen smisao za boje. Njegove klavirske kompozicije odiu u prvom redu majstorskim korienjem pijanistike tehnike, ali iznad svega obiluju prefinjenim zvunim bojama koje proizlaze iz specijalnog tretiranja instrumenta. Ovo inzisliranje i uivanje u zvunim bojama opaamo i u gudakom kvartetu, naroito u drugom i treem stavu. Svakako, da o De bussvju kao majstoru boja najreitije govore orkestarske kompozicije koje su uvek u prvom redu bogata muzika platna. D. je flikar tonovima. Svi njegovi stvaralaki postupci i sve novine na koje nailazimo u njegovim delima imaju korena i duboko su vezani sa njegovim shvatanjem umetnikog dela uopte i sa njegovim

422

DEBUSSY DECHANT SUR LE LIVRE

Proses lyriques (4 pesme na vlastiti tekst), 189293 (orkestrirao Roger ^ 192c); Chansons de Bilitis (3 pesme; P. Louys), 1897* (orkestrirao M, 1926); Fetes galantes (P. Verlaine), II sv. 3 pesme, 1904 (delomino or R. Manuel i L. Beydts, 1924 i 1929): Trois chansons de France (Ch. d' T. Lherrnite), 1904; Le Promenoir des deux amants (T. Lhermite), ] (orkestrirao L. Bevdts, 1927); Trois ballades de Francois Villon, 1910 (. strirao 1910); Trois poemes de Stephane Mallarme, 1913; Noel de. qui n'ont plus de maisons, 1915 fra vlastiti tekst; II verzija za dvoglasni i klavir). PRERADE: obrade za klavir kompozicija Ch. W. Glucka, ] manna, C. Saint-Saensa, R. Wagnera (uvertira Ukletog Holandanind), P. I. ajkovskog (3 igre iz Labueg jezera); instrumentirao 1. i 3, stav Gymnopedies E. Satiea. Revizija Chopinovih klavirskih dela sa pred 1 belekama (izdao Durand, 1914) i sonata za violinu i embalo J. S. Ba< rand, 1915). Literarna dela: La Chute de la maison Usher, operni '. 2 verzije (prema E. A. Poeu), 190818; scenarij za balet Masques et b ques, 1910. lanci i kritike, obj. prema Debussvjevom izboru iz 1917 pod r Monsieur Croche, antidilettante, 1921 (na engleskom 1931; na talijanskoi Novo, celokupno izd. pod naslovom Monsieur Croche et autres ecri - PISMA (u zbirkama): Lettres d Emest Chausson, RM, 1925; Lettrei Vasnier, ibid., 1926; Lettres de Debussy d son editeur (obj. J. Durand Correspondance de Claude Debussy et P J. Toulet, 1929; L'Enfance de lettres de Claude Debussy a Andre Messager (obj. J. A. Messager), 1938 a deux amis R. Godet et G. Jean-Aubry, 1942; Correspondance de Claude et Pierre Louys (obj. H. Borgeand), 1945; Debussy et D'Annunzio. Corresj inedite (obj. G. Tosi), 1948; Nezvs Letters (obj. E. Lockspeiser), The Times, 1956; Lettres de Claude Debussy a sa femme Emma, 1957; Claude Lettres inedites a Andre Caplet, 1957; Segalen et Debussy, Correspondanc LIT.: W. H. Daly, Debussv: a Study in Modern Music, Edinburj L. Liebich, Claude A. Debussy, London 1908. L. Laloy, Claude I Pari 1909 (II izd. 1944). F. Santoliquido, II dopo-Wagner: Claude : e Richard Strauss, Roma 1909. C. F. Caillard i J. De Berys, Le cas I Pari 1910. G. Setaccioli, Debussy e un innovatore?, Roma 1910. L neviere, Claude Debussy et son oeuvre, Pari 1913. RM (broj posve bussyju), decembar 1920. G. M. Gatti, L'opera pianistica di Debuss 1920. L. Laloy, Le Theatre de Claude Debussy, RM, 1920. R. J, Claude Debussy, Introduction. I, La formation musicale et poetique de Debussv (18621894); II, Aux temps de Pelleas (18941902); III, D< aux dernieres Sonates, Revue de Bourgogne, mart-april, maj 1922. land, Pellas et Melisande de Claude Debussy, u knj. Musiciens d'aujo Pari 1922. A. Suares, Debussy, Pari 1922 (novo izd. 1951). L, Les idees de Claude Debussy, Pari 1922. L, Fabian, Claude Debu sein Werk mit besonderer Riicksicht auf den musikalischen Impressic Miinchen 1923. E. Gianturco, Claude Debussv, Napoli 1923. J. Quelques souvenirs d'un editeur de musique, Pari 1924. L. Pei L'opera pianistica di Claude Debussy, Milano 1924. F. H. Shera, I and Ravel, Oxford 1925. F. Gysi, Claude Debussy, Ziirich 1926. G Souvenirs d'Achille Debussy, RM, 1926. O. Sere, Musiciens d'aujord'hui, Pari 1926.La jeunesse de Debussy, RM, maj 1926. M, nuel, Pelleas et Melisande, Pari 1926 (novo izd. 1950). R. van Santen, E 's Gravenhage 1926. L. Vallas, Claude Debussy, Pari 1927. R. J< Pelleas, Pari 1927. Ch. Koechlin, Debussy, Pari 1927 (novo izd. i< /. F. Cokke, Debussy, Philadelphia 1928. L. Laloy, La musique ret Pari 1928. J. Lepine, La vie de Claude Debussy, Pari 1930. A. La musique pour piano de Claude Debussy, La musique francaise de ] serija, Pari 1930. A. Coeuroy, Claude Debussy, Pari 1930. R Claude Debussy: vues prises de l'intimite, Pari 1931 (VIII proire 1944). A. Liess, L'harmonie dans les oeuvres de Claude Debussy, RAili. L. Vallas, Claude Debussy et son temps, Pari 1932 (na engleskon M, Boucher, Claude Debussy, Pari 1933. R. Dumesnil, Portraits siciens francais, Pari 1936. F. Lockspeiser, Debussy, London 1936 (re\ izd. 1951)- A. Liess, Claude Debussy, Das Werk im Zeitbild, 2 sv., burg 1936. E. Decsey, Claude Debussy, 2 sv., Graz-Wien 1936I 1 0. Thompson, Debussy, Man and Artist, New York 1937. F. Kolsc Impressionismus bei Debussy (disertacija), Diisseldorf 1937. G. Zur Phanomenologie des musikalischen Impressionismus insbesonde fmpressionistischen Klavierstils, Wiirzburg 1938. A. Liess, Claude E und das deutsche Musikschaffen, Wiirzburg 1939. A. Jakobik, Die assi Harmonik in den Klavierwerken Debussvs, Wiirzburg 1940. R. Paoli, D Firenze 1940 (II izd. 1952). M. Dumesnil, Claude Debussy: Master < ams, New York 1940. H. Strobel, Claude Debussy, Berlin i Ziiric (proireno izd. 1952). G. Schaeffner, Claude Debussy und das P01 Bern 1943. P. Landormv, La musique francaise de C. Franck a D Pari 1943. L. Vallas, Achille Claude Debussy, Pari 1944 (na nen 1950; na talijanskom 1952). G. i D. E. Inghelbrecht, Claude Debussj 1946 (rcv. 1953). L. Oleggini, Au coeur de Claude Debussy, Pari i( U". H. Myers, Debussv, London 1948. R. Malipiero, Debussy, Bresci; G. Ferchault, Claude Debussy musicien francais'-, Pari 1948. P. Les Ecrits de P. Dukas sur la musique, Pari 1948. E, Lebeau, Debi le Theatre, Pari 1948. V. Jankelevith, Debussy et le mystere, Nei 1949. E. R. Schmitz, The Piano Works of Claude Debussy, New Yorl J. d'Almendra, Les modes gregoriens dans l'oeuvre de Claude Dt Pari 1950. W. Danckert, Claude Debussy, Berlin 1950. H. B, I Claude of France: the Story of Debussy, New York 1950. ' G. Pesenti, D musicista aristocratico, Borgo S. Dalmazzo 1951. A. Golea, Pelleas et sande: analyse postique et musicale, Pari 1952. J.van Ackerle, Pel Melisande ou la rencontre miraculeuse d'une posie et d'une musique 1952. A. Gauthier, Debussy; documents iconographiques, Geneve 15 A. Schaeffner, Debussy et ses rapports avec la musique russe, Musique 1, Pari 1953. H. Rutz, Claude Debussy. Dokumente seines Leber Schaffens, Miinchen 1954. A. Liess, Claude-Achille Debussv, MGC 1954. V. I. Seroff, Debussy: Musician of France, New York 1956 (fra prevod, Pari 1957). E. Vuillermoz, Claude Debussy, Pari 1957. Schaeffner, Claude Debussy ct Victor Segalen, RAM, 1959. F. Lesure, < Debussy, catalogue de Pexposition a la Bibliotheque Nationale, Pari 19 Y, Tienot i O. d'Estrade, Debussy, l'homme, son oeuvre, son milieu, Pari; La Revue musicale, poseban broj posveen Debussyju (sa dosad neot nim dokumentima), 1962. M. Dietschy, La passion de Claude Debussj gages 1962. E. Lockspeiser, Debussy: His Life and Mind, 2 sv., L 196265. Kolektiv autora, Debussy et V evolution de la musique au X} cle, Pari 1965. O.

Pelleas et Melisande (Pari 1902), inscenacija Jusseaumea

pogledom na ivot i svet. On polazi uvek od realnosti, njemu je uvek pred oima stvaran svet, ali on njega transponuje u svet fantazije, slobodne mate i halucinacije. Svoje objekte vidi u magliastom osvetljenju, pod velom, podvrgava ih kaprisu, pa kad pria o vodi, kii, vetru, oblacima, moru, sirenama, plaviastoj kosi ili katedrali, on peva o jednoj spontanoj viziji odreenog momenta i daje snovienje jednog raspoloenja. Zahvaljujui novinama u nainu oblikovanja muzike materije (umesto sonatnog principa, naelo nizanja i monotematskog oblikovanja), u harmonskoj gradi i u slaganju zvunih boja, celokupan opus ebussvja oznauje zavretak novoromantiarskog muzikog perioda i poetak novog puta, puta traenja na kojem su docnije izrastala i sazrevala velika imena savremene muzike.
DELA. ORKESTARSKA: Prelude a V apres-midi d'un faune, simf. poema, prema eklogi S. Mallarmea, 189294; Priniemps, simf. suita (orkestrirao H. Biisser na osnovu redukcije za klavir 4-runo), 188687; Nocturnes: Nuages, Fetes, Sirenes (sa enskim horom), 189799; La Mer, 3 simfonijske skice: De Vaube a midi sur la mer, Jeux de vagues, Dialogue du vent et de la mer, 190305; Itnages: Iberia, Rondes de printemps, Gigues (ork. dovrio A. Caplet), 190612; Fantaisie za klavir i orkestar, 188990; Danses: Danse sacre, Danse profane za hromatsku harfu i gudaki orkestar, 1904; Intermezzo, 1882. KAMERNA: gudaki kvartet u gmolu op. 10, 1893; klavirski trio. 1880; sonata za violonelo i klavir, 1915; sonata za flautu, violu i harfu, 1915; sonata za violinu i klavir, 191617; Rhapsodie za saksofon i klavir, 190305 (za saksofon i orkestar trans-kribirao Roger-Ducasse, 1919); Premiere rhapsodie za klarinet i klavir, 190910 (docnije orkestrirao D.); Petite piece za klarinet i klavir ( I I verzija za klarinet i orkestar), 1910; Syrinx za flautu solo, 1912. KLAVIRSKA: Danse bohemienne, 1888; Deux arabesques, 1888; Reverie, 1890; Ballade slave (kasniji naslov Ballade), 1890; Tarentelle styrienne (kasnije nazvana Danse; orkestrirao M. Ravel 1923), 1890; Valse romantique, 1890; Nocturne, 1890; Suite bergamasque: Prelude, Menuet, Clair de lune, Passepied, 18901905; Mazurka, 1891; Pour le piano, svita, 18961901 (II stavak Sarabande, kasnije orkestrirao M. Ravel); Estampes: Pagodes, Soirees dans Grenade, Jardins sous la pluie, 1903; Esquisse (kasnije Dyun cahier d'esquisses), 1903; Masques, 1904; L'Isle joyeuse, 1904 (orkestrirao B. Molinari, 1923); Images, 2 serije: I, Refiets dans l'eau, Hommage d Rameau, Mouvement, 1905; I I, Cloches d travers les feuilles, Et la lune descend sur le temple qui fut, Poissons d'or, 1907; Children's corner, 6 kraih kompozicija (orkestrirao A. Caplet, 1911), 190608; Hommage a Haydn, 1909; La Plus que lente, 1910 (D. orkestrirao 1912); Douzepreludes, 2 knjige: I, Danseuses de Delphes, Voiles, Le Vent dans la plaine, Les Sons et les parfums tournent dans Vair du soir, Les Collines d" Anacapri, Des pas sur la neige, Ce gu'a vu U vent d'ouest, La Fille aux cheveux de lin,La Serenade interrompue,La Cathedrale englou-tie (orkestrirao H. Biisser), La Danse de Puck, Minstrels, 1910; II, Brouillards, Feuilles mortes, La Puerta del vino, Les Fees sont 'exquises danseuses, Bruyeres, General Lavine-eccentric, La Terrasse des audiences du clair de lune, Ondine, Hommage a S. Pickzoick Esq. P. P. M. P. C, Canope, Les Tierces alternees, Feux d'artifice, 191013; Berceuse heroique . . ., 1914 (D. orkestrirao 1915); Douze e'tudes, 2 sv., 1915. Za klavir etvororuno: Petite suite, 1889 (orkestrirao H. Btisser); Marche des anciens comtes de Ross, 1S91 (docnije podnaslov Marche ecossaise sur un theme populaire 1908 u orkestarskoj verziji); Six epigraphes anti-ques, 1914 (druga verzija za klavir 2-runo). Za 2 klavira: Lindaraja habanera, 1901; En blanc et noir, 3 capriccia, 1915. DRAMSKA . Opere: Pelleas et Melisande, drame lyrique (prama tekstu M.. Maeterlincka), 18921902 (Pari 1902; jug. premijera, Zagreb, 12. XII 1923); Rodrigue et Chimene (nedovrena), 189192. Baleti: Jeux, poeme danse (scenarij i koreografija V. F. Nizinski), 1912; Khamma, legende dansee, 1912 (orkestrirao Ch. Koechlin; koncertna izvedba 1924) i La Boite a joujoux, deji balet (scenarij A. Helle), 1913 (prvotno klavirski part, orkestrirao A. Caplet, oko 1923). Scenska muzika: Le Martyre de Saint-Sebastien, misterij za sola, hor i orkestar (tekst G. D'Annunzio), 1911; Le Roi Lear (Shakespeare; nedovreno); Fanfare (instrumentirao Roger-Ducasse); Sommeil de Lear, 190406. VOKALNA. Kantate: Daniel, 188084; Le Gladiateur, 1883; L'Enfant prodigue, 1884 (scenska izvedba ; 1913); La Damoiselle ilue (poeme Iyrique prema stihovima D. G. Rossettija), 188788 (scenska izvedba 1919); Ode a la France (prema skicama dovrio M. F. Gailard), 191617. Printemps za enski hor i orkestar (sauvana samo vokalna partitura), 1882; Invocation za muki hor i orkestar, 1883; Trois chansons de Charles d'Orleans za meoviti hor, 1908. Solo-pesme: Nuit d'e'toiles (Th. de Banville), oko 1876; Beau soir (P. Bourget), oko 1878; Fleurs des bles (A. Girod), oko 1878; Madrid, Princesse des Espagnes (A. de Musset), 187879; Balade a la lune (A. de Musset), 187879; Fleur des eaux (Bouchor), 1880; La Belle au bois dormant (V. Hypse), 188083; Voici que le printemps (P. Bourget), 188083; Mandoline (P. Verlaine), X88o83 (orkestrirao L. Bevdts 1929); Paysage sentimental (P. Bourget), 1880 83; Romance (P. Bourget), 1884; O floraison divine des lilas (Th. de Banville), 1880 84; Souhait (Th. de Banville), 188084; Serenade (Th. de Banville), !88o84; Jane (Leconte de Lisle), 188084; Flots, palmes, sables (A. Renaud), 1882; Zephir (Th. de Banville), 1881; Rondeau (A. de Musset), 1882 (orkestrirao D.); Quatre melodies pour Madame Vasnier (Verlaine, Th. Banville, Mallarme), T88284; Cinq poemes de Baudelaire, 188789 (III, Lejet d'eau,orkestrirao D.); Ariettes oubliees (P. Verlaine), 1888; Les Frissons: Dans le jar din (P. Gravollet), 1891; Deux romances (P. Bourget), 1891; Les Angelus (G. Le Roy), 1891; Trois melodies (P. Verlaine), 1891; Fetes galantes (V. Verlaine), I sv. 3 pesme, 1892;

DBUT (franc. prvi udarac u nekim igrama; poetak)^ nastup nekog umjetnika u javnosti, poetak karijere. Koc se najvie upotrebljava kad je rije o muzikom, dramsko baletnom umjetniku. DECHANT -> Diskant \

DECHANT SUR LE LIVRE

Diskant

DECHEVRENS DEEGE
DECHEVRENS, Antoine, vicarski muzikolog (Chenes kraj eneve, 3. XI 1840 eneva, 17. I 1912). Isusovac, dirigent kolegija svoga reda u Parizu, zatim profesor teologije i filozofije na Katolikom univerzitetu u Angersu. Prouavao gregorijanski koral i neumatsku notaciju. Zastupao je miljenje da su stare crkvene pjesme imale bujnu i raznovrsnu ritmiku.
DJELA: Du rylhme dans l'hymnographie tatine, 1895; Etudes de science musicale (3 sv.), 1898; De la musique Arabe, 1899; Les vraies melodies gregoriennes, 1902; Composition musicale et composition litterale, 1911; Les ornements dans le chant gregorien, 1913; studija o kineskom tonskom sistemu, SBIMG, 1901 02 i dr. LIT.: H. Riemann, Das Problem des Choralrhytmus, PJB, 1905.

423

i izvan Italije (Toma a Surriento; Sona chitarra; Canta pe me; Serenata gelosa; Sentinella i dr.). DEI, Josip, kompozitor (Stari Sivac kraj Sombora, 1. VII 1904 ). Zavrio studij prava, muziku uio privatno u Zagrebu i na Scholi cantorum u Parizu. God. 193257 inovnik u Direkciji PTT u Zagrebu. Bio je suradnik holandske muzike enciklopedije De Algemene Muziekencydopedie (6 sv.), 195763. Kao kompozitora najvie ga privlai vedro muziko kazalite.
DJELA. DRAMSKA. Operete, muzike komedije, revije i igre: Don Juanova zarunica, 1930; Moj dragi je potar, 1932; Uskrsna pisanica, 1933; udo od djeteta (Zagreb, 21. XII 1935); enidba Mickey Mausa, 1937; Negda je bilo, 1939; Do vienja u Trstu, 1945; Hrvatski slavuj, 1950; Izlet, 1952; Pjesma automata, 1956; Kava, lutrija i momak, 1959; Iznad oblaka, 1960; Zar je ba tako, 1961; / bijeli su ljudi dobri, 1962; Ljubav, ljubomora i nevjera, 1964. Solo-pjesme; kompozicije za djecu. ansone, plesne melodije i dr. Filmska muzika. K. Ko.

DECIMA (lat. decimus deseti), i. deseti dijatonski stupanj. 2. Interval izmeu prvog i desetog stupnja dijatonske ljest vice, odnosno oktavno proirenje terce (cel). D. je nesavrena konsonanca; u osnovnom obliku je velika ili mala. 2. (decem, decupla), pomoni orguljski registar koji po jaava peti alikvotni ton (terca). DECIMET (lat. decem deset), sastav od deset izvoaa; takoer naziv za muziko djelo namijenjeno takvu sastavu. DECIMOLA (lat. decem deset), grupa od 10 nota jednakih vrijednosti; njezino trajanje odgovara trajanju skupine od 8 ili 9 isto takvih nota, uz koju se d. javlja unutar muzikog odlomka ili stavka:
J.Haudn:Sonata za klavir 6

DEJI HOR -> Djeji zbor DEDEKIND, Constantin Christian (pjesniki pseudonim Con Cor D i Con Cor Den), njemaki pjesnik i kompozitor (Reinsdorf, 2. IV 1628 Dresden, pokopan 2. IX 1715). Uio kod Ch. Bernharda u Dresdenu, gdje je od 1654 kontrabasist Saske dvorske kapele, a kasnije koncertni majstor. Neko vrijeme i muziki nakladnik. Kao kompozitor i pjesnik D. je poznat po svojoj zbirci Aelbianische Musen-Lust, koja sadrava 174 jednoglasne duhovne i svjetovne pjesme; stihovi su vlastiti ili nekih saskih i drugih njemakih pjesnika. Uzor mu je bio H. Albert od koga je (uz neke izmjene) preuzimao motive, melodije, pa i itave pjesme.
DJELA. Svjetovne i duhovne zbirke pjesama s instrumentalnom pratnjom: Siisser Mandelkarnen Erstes Pfund von Salomonisch (15 pjesama s violinskim preludijima, interludijima i postludijima) 1664; Musicalischer Jahrgang, 1673 74: Kbnig Davids gbldenes Kleined oder j79. Psalm . . ., 1674. Svjetovne i duhovne zbirke pjesama bez pratnje: A et O. Jesus!, 1655; Doppelte Sangzalle . . ., 1662; Geistliche Erstlinge i Musikalische Spatlinge, 1662; Davidische geheime Musik-Kammer, 1663; Gottes state Liebe, 1664; Davidische Herz-Lust, 1670; Aelbianische Musen-Lust, 1675; Singende Sonn- und Festtages unterl. Ahndachen, 1683. LIT.: M. Fiirstenau, Zur Geschichte der Musik und des Theaters am Hofe des Kurftirsten von Sachsen, Dresden 186162. F. Stege, Constantin Christian Dedekind, ein Dichter und Musiker des 17 Jahrhundertt. (disertacija), Berlin 1922. Isti, C. Chr. Dedekind, ZFMW, 192526. W. Vetter, Constantin Christian Dedekind, MGG, III, 1954.

DECISO (tal. odluno, odreeno), oznaka za interpretaciju kojom se trai odluno i ritmiki precizno izvoenje. U agogikom smislu d. oznauje strogo pridravanje tempa, notnih trajanja, itd. (suprotno od -> rubato). Slino ecisamente. DECKEN (njem. pokriti, pokrivanje, rastrti, rastiranje; franc. voix fermee, voix sombree), u tehnici pjevanja, potamnjivanje vokala poevi od prelaznih tonova (tj. od viih tonova srednjega glasovnog poloaja) pa na vie. To se pokrivanje (zastiranje) postizava dubljim poloajem grkljana i smanjenjem pritiska zraka, pri emu se glasnice utanjuju, pa vibriraju smanjenom masom. Ovakvim oblikovanjem vokala izbjegava se reskost viih tonova, postizava se izjednaenje u zvukovnoj boji izmeu niih i viih registara. Promjena boje vokala na prelaznim tonovima ne smije biti upadljiva. Pretjerano pokrivanje (potamnjivanje) tonova uzrok je propadanja mnogih glasova. Treba ve u srednjem poloaju glasa usklaivati elastian pritisak zraka s radom glasnica (appoggio), a istodobno ispravno oblikovati rezonantni prostor (vokalizacija), da bi se izbjegle nagle fizioloke i zvukovne promjene na prelaznim tonovima.
LIT.: J. i V. Forchhammer, Theorie und Technik des Singens und Sprechens, Leipzig 1921. O. Iro, Diagnostik der Stimme, 1923. J. Forchhammer, Stimmbildung, 1933. Isti, Stimmbildung auf stimm- und sprachphysiologischer Grundlage, III, Miinchen 1937. R. Luchsinger, Stimmphysiologie und Stimmhildung, 1951. L. Vr.

DEDEKIND, i. Euricius, njemaki kompozitor (Neustadt am Riibenberge, Hannover, 1554 Liineburg, XI 1619). Neak humaniste Euriciusa Cordusa. Kantor i od 1594 propovjednik u Liineburgu. Objavio je zbirku 3-glasnih njemakih pjesama Neue teutsche Liedlein (1585), ciklus 4-glasnih moteta Antidota adversus octo hominum passiones (1589) u istom polifonom, motetskom stilu, i zbirku Periochas breves Evangeliorum Dominicalium za 4 i 5
glasova (1592).
LIT.: /. Stare, Ett unikt verk av Euricius Dedekind, Svensk Tidskrift for Musikforskning, 1949. /. Stare i H. Albrecht, Euricius Dedekind, MGG, III, 1954.

DECRESCENDO (tal. umanjujui; skraeno decresc. ili decr.), oznaka za smanjivanje jaine tona. Srodan je izraz diminuendo. Oba se izraza zamjenjuju grafikim znakom >. DECSEY, Ernst (Heinrich Franz), austrijski muziki pisac i kritiar (Hamburg, 13. IV 1870 Be, 12. III 1941). U Beu zavrio studij prava (1894), muziku uio kod W. vSchennera (klavir) i A. Brucknera (kompozicija) na Konzervatoriju. God. 1899 1920 muziki i kazalini kritiar dnevnika Tagespost u Grazu i zatim do 1938, kada se zbog dolaska nacista morao povui iz javnog ivota, dnevnika Neues Wiener Tagblatt. Na Bekom konzervatoriju povremeno predavao historiju muzike. Izvrstan feljtonist, bavio se i knjievnim radom. Njegova monografija o H. Wolfu i danas se smatra temeljnim djelom o ivotu i radu toga umjetnika.
DJELA: Hugo Wolf, 4 sv., 190316 (u jednom sv. 1919); Anton Bruckner, 1919; Johann Strauss, 1924 (II izd. 1947); Franz Lehdr, 1924; Marta Jeritza, 1931; Claude Debussy, 2 sv., 193649. Zbirka muzikih anegdota Die Spieldose, 1928 (veoma popularna). Operna libreta: Dame im Traum (muzika F. Salmhofer) i Kathrin (E. W. Korngold). Igrokazi. LIT.: A. Liess, Ernst Heinrich Franz Decsey, MGG, I I I , 1954.

2. Henning, kompozitor (Neustadt, 30. XII 1562 Gebesee, Erfurt, 28. VII 1626). Euriciusov brat. kolovao se najprije u Hannoveru, Hildesheimu i Liineburgu, a od 1582 studirao na Univerzitetu u Erfurtu. Od 1586 djelovao u Langesalzi (Thuringen) kao kantor (1586), akon (1592) i zatim do 1615 propovjednik crkve St. Bonifazius. Komponirao svjetovne i duhovne tricinije; napisao muziku poetnicu u formi pitanja i odgovora, Eine Kindermusik, namijenjenu kolskoj nastavi, i prirunik Praecursor metricus musicae artis, posveen viim muziko-teoretskim studijama. Ranije su Henningu Dedekindu pripisivali i djela koja je objavio i vjerojatno komponirao njegov sin Friedrich Melchior, nakladnik u Erfurtu: Studentenleben, darin allerlei akademische Studentenhandel mit deutschen poetischen Parben enttvorjen za 5 glasova, 1627; Dodecas musicarum delieiarum Jagerleben . . . za 5 glasova, 1628; Dodekas musicarum delieiarum Soldatenleben . . . za 5 glasova, 1628.
DJELA: Dodekatonon Alusicum Triciniorum . . . Neue auserlesene Tricinia, 1588 (sadri 50 kompozicija, Dedekindovih vlastitih i tuih, oznaenih inicija lima) ; Oregorii Langii Havelbergensis . . . Neugezierete Tricinia lieblich su singen und auf allerlei Instrumenten zu gebrauchen, 1615. Prirunici: Eine Kindermu-sik fiir die jetzt allererst anfangenden Knaben, 1589; Praecursor metricus musicae artis, 1590. LIT.: A. Adrio, Henning Dedekind, MGG, III, 1954.

DE CURTIS, Ernesto, talijanski kompozitor (Napulj, 4. X 1785 31. XII 1937). U muzici samouk. Napisao vei broj romanca i pjesama, esto u napuljskom dijalektu i u duhu napuljskog muzikog folklora. Neke su postale veoma popularne

DEDI, Arsen, pjeva i kompozitor ehansona i popularnih pjesama (ibenik, 28.VII 1938). Zavrio studij flaute na Muzikoj akademiji u Zagrebu. Njegove su ehansone lirske, a tema im je najee ljubav i prijateljstvo. Najuspjelija meu njima je Moderato cantabile (1964). D. postie redovito zapaen uspjeh i nagrade na razliitim jugoslavenskim festivalima zabavne muzike {Kua pored mora, ovjek i pas). DEEGE, Gisela, njemaka plesaica (Berlin, 24. XI 1928 ). U Berlinu uila kod T. Gsovskog. Debitirala 1943 u Berlinu. Plesala zatim na Operi u Leipzigu, gdje se istakla u baletima Ro-

424

DEEGE DE FALLA
Zavretak graanskog rata u panjolskoj s diktaturom 1 rala Franca razoarao je de Fallu i on je 1939 otiao u Arge gdje je ostao do smrti. U povijesti panjolske muzike De F. e ostati zapisa kompozitor, koji je svojoj zemlji pribavio ponovo svjetski to ga je panjolska nakon vremena Filipa II bila izgubila, dodue, De F. prvi muziar, koji je svoje stvaralake snag io u obnavljanje panjolske muzike, da bi je oslobodio vjei epigonstva i dao joj samostalnu fizionomiju. Taj su dalek pothvat prije njega zapoeli Pedrell, Albeniz i Granado De F. ih svu trojicu nadilazi. Od Pedrella je znatno invenc a od ostale dvojice mnogostraniji. I Albeniz i Grandos c svoje najbolje u klavirskoj muzici, dok vrhunce De Fallina ralatva treba traiti na vie podruja. De F. je, poput Albeniza, Andaluzijac. On, dakle, f iz muziki najbogatije panjolske pokrajine, u kojoj je c muzikog folklora, tzv. cante hondo, vrlo osebujna mje arapskih i staropanjolskih elemenata. Andaluzijski nap plesovi duboko su se upili u kompozitorovu duu. I kad ponesen Pedrellovim razlaganjima i nagovaranjima, osjet: i u svom stvaranju mora govoriti jezikom svoje zemlje, nije bilo potrebno posuivati iz naroda gotove melodije i ( ih u svojim djelima. De F. se, dodue, tim postupkom po: ali vrlo rijetko: gotovo uvijek on slobodno stvara, a duboka nost s anonimnom narodnom umjetnou plod je tem poznavanja andaluzijskog folklora (ali i folklora drugih p skih pokrajina), ljubavi prema njemu i topline patriotskih aja. Proet duhom prvenstveno andaluzijske muzike, I ga je prenio u svoja djela, u melodije, koje obino nemaju opseg, ali unutar njegova okvira oituju irok raspon emoc nosti, od gorljive mistike do ulno raskone melizmatik nisu samo elementi panjolskog folklora iskljuiva osnova Fallinu stvaralatvu. Ono je postojano kruilo i oko svog d pola, francuskog muzikog impresionizma. Jedino dodir s 1 nou impresionista omoguio je De Falli da izgradi instri taciju jedinstvenih efekata, prozranog kolorita, blistavu i 1 ali i ekonominu; i pored nesumnjive povezanosti s instri tacijom parikih muziara iz vremena prije Prvoga svjetskoj ona ipak u sutini ostaje De Fallina, lina i samo njemu svojsi U svome posljednjem stvaralakom razdoblju postaje I sve krtiji u izrazu. Koncert za embalo i pet solistikih ii menata ukazuje na preokret, koji se u umjetniku bio poec vati. Manje naglaujui folklorne osobine, u ovom je vrlo kom djelu kompozitor oitovao dotad neobinu suzdrlj veliku koncentriranost, mjestimino gotovo arhaino-lin apstraktnost i oporost tonskih sukoba. De F. je razmjerno malo komponirao. Vjerojatno tre tome gledati posljedice pretjerane autokritike, zbog koje ji jedina djela beskonano dotjerivao. De F. je komponirao djela najrazliitijih vrsta. Ali i ] krupnog znaenja njegovih orkestralnih, klavirskih i vol radova, teite njegova stvaranja ipak ostaje na muzikoj p nici. Tu je on dao svega sebe, u itavoj mnogoznaajnosti s stvaralakih mogunosti. U njima ivi panjolska sa svim sobiljejima mistikog fanatizma, raspojasane ritmike, legei stvarnosti; tu oivljuju stoljetni obredi, naivno herojstvo

meo und Julia (Spies) i Joan von Zarissa (Egk). God. 194750 prvakinja baletnog ansambla Berlinske opere i 194950 kazalita u Gottingenu. S trupom Internationale Ballett-Theaterkompagnie, osnovanom u Hamburgu, gostovala u mnogim evropskim gradovima. Djelovala zatim na Operi u Hamburgu, a od 1952 po novno je u Berlinu. Istakla se u baletima Abraxas (Egk), Der Idiot (Henze), kao i u ulogama klasinog baletnog repertoara. DEF, 1. perzijski, arapski, turski, albanski i bosanski naziv za tamburin. Za razliku od daira, kod kojih su zvonii male ploice, ovdje oni imaju oblik prstenova. 2. U Aliru, posebna vrst malog bubnja etvorouglastog okvira; ispod koe, smjetene na oba kraja, napete su crijevne ice. DE FALLA, Manuel, panjolski kompozitor i pijanist (Cadiz, 23. XI 1876 Alta Gracia, Argentina, 14. XI 1946). Prvu poduku u klaviru dobio od majke. Kad se obitelj preselila u Madrid, upisao se De F. na Konzervatorij, gdje mu je nastavnik iz klavira bio J. Trago. Na tom je zavodu 1889 postigao prvu nagradu iz klavira. Ali vie od pijanistike karijere privlaila ga je kompozicija. Okuao se je tada u tradicionalnoj panjolskoj zarzueli, no nije bio sretne ruke. Meutim, poznanstvo s Felipeom Pedrellom otvorilo mu je sasvim drukije vidike. Iako pod znatnim utjecajem Wagnera, Pedrell je nastojao osloboditi tadanju panjolsku muziku od vjekovnog talijanskog '- utjecaja i obnoviti je na istom i bogatom izvoru panjolskog muzikog folklora.
M. DE FALLA. Crte P. Picassa

Pod vodstvom Pedrella, kod kojega je do 1904 uio kompoziciju, De F. je postao zaneseni pristaa panjolskog nacionalnog muzikog smjera. Pedrell mu je ukazao ne samo na ljepote narodnih napjeva i ritmova njihove domovine, ve i na zrele umjetnike plodove stare panjolske muzike XVI st., a upoznao ga je i s mnogim znaajnim djelima velikih evropskih majstora XIX st. Rad s Pedrellom dao je ve 1905 krupne plodove: prvo znaajno scensko djelo De Fallino, lirsku dramu ha vida breve, za koju je dobio prvu nagradu na natjecanju madridske Akademije li jepih umjetnosti (do izvedbe ovog djela dolo je znatno kasnije). Iste godine dobio je i prvu nagradu na jednom klavirskom na tjecanju, te je stao intenzivnije nastupati kao pijanist. Te su ga koncertne turneje dovele 1907 u Pariz, gdje je imao ostati ne koliko sedmica. Taj se boravak, meutim, produljio na sedam godina. U godini svoje smrti pisao je De F. o tom nadasve znaajnom odsjeku svog ivota: . . . s e d a m nezaboravnih godina; Debyssy, Ravel, Schmitt i Dukas bijahu moji najbolji prijatelji, osobito Dukas. On me je nagovarao da komponiram, on je Pariz upoznao s mojim djelima*. Sredite francuskog muzikog impresionizma presudno je utjecalo na dalji razvoj De Fallina umjetnikog lika. Tu se njegov ukus jo vie profinio, tu je on jo vie razvio smisao za cizeliranje, za apartnost zvuka. U Parizu su nastala njegova popularna djela, Noches en los jardines de Espana i Siete canciones populares espanolas. De Fallin meunarodni ugled raste sve vie, osobito, otkako je nakon njegova povratka u domovinu (1914) izveden njegov vrlo uspjeli balet El amor brujo, a nekoliko godina kasnije i balet El sombrero de tres picos. Veza s Parizom izazvala je posljednje majstorovo scensko djelo, marionetsku igru El Retablo de Alaese Pedro, koju je napisao na pobudu vojvotkinje Polignac, u ijoj je palai 1923 i izvedena. U posljednjem razdoblju svog ivota De F. sve manje pie, ali i tada daje visoko vrijedna djela, kakva su koncert za em balo i 5 solistikih instrumenata i orkestralne Homenajes. Na epskom oratoriju La Atlantida, koji je imao prikazati postanak i razvoj Pirenejskog poluotoka, dugo je radio, ali ga nije sasvim dovrio.

i-_ _ _J
El sombrero de tres picos M. de Falle, inscenacija P. Picassa

DE FALLA DEGLI ANTONI

Kihotovo, nostalginost Cigana i vrela uvstva ovjeka iz naroda, koji se ne ustruava izvrgnuti ruglu visoke dostojanstvenike. De F. je svakako najznaajniji predstavnik novije panjolske muzike. Bez njegova osebujnog umjetnikog lika evropska muzika XX st. bila bi znatno siromanija.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijske impresije za klavir i orkestar Noches en los jardines de Espana (izvedene 1916); suita Homenajes, 1938. Koncert za embalo (ili klavir), flautu, obou, klarinet, violinu i violonelo, 1926. KLAVIRSKA: Serenata andaluza, Vals Capricho i Nocturno; Allegro de concierto, 1903; Cuatro piezas espanolas: Andaluza, Cubana, Aragonesa y Montanesa, 1909; Fantasta baetica, 1919; Homenaje a Dukas (obj. u parikoj Revue Musicale, 1936; kasnije orkestrirano). Homenaje a Debussy za gitaru (obj. u Revue Musicale, 1920; obraeno i za klavir). DRAMSKA: lirska drama La vida breve (izvedena 1913); komina opera El fuego fatuo na teme Chopina, 191819 (neizvedena). Baleti: El amor brujo: Gitaneria, 1915; El sombrero de tres picos, 1919 (za baletni ansambl S. Djagiljeva; to je djelo proirena pantonima El corregidor y la molinera, 1917); marionetska igra El retablo de Maese Pedro, 1923 (prema jednoj epizodi iz ervantesova Don Quijotea). Zarzuele: Limosna de amor (neizvedena); La asa de Tocame Roaue (neizvedena); Los amores de la Ines 1902; El corneta de ordenes i La Cruz de Malta (obje posljed nje zarzuele u suradnji sa A. Vivesom; neizvedene). VOKALNA: oratorij La Atlantida (dovrio E. Halffter 1958, izveden 1962); Balada de Mallorca na Chopinovu temu za mjeoviti zbor a cappella; Psyche za glas i 5 instrumenata. Za glas i klavir: Tus ojillos negros; Trois melodies; Siete canciones populares es panolas, 1914; Oracion de las madres que tienen a sus hijos en brazos, 1915. Soneto a Cordoba za glas i harfu, 1932. SPISI: Claude Debussy et I Espagne, RM, decembar 1920; Felipe Pedrell, ibid., februar 1923, Napomene o Ravelu, Ila, 1939; Biljeke 0 Richardu Wagneru, Cruz y Raya, septembar 1933 i dr. Sve, to je De F. napisao o muzici, sabrao je i izdao 1950 F. Sopefta, s komentarom. LIT.: M. Castelnuovo-Tedesco, Manuel de Falla, II Pianoforte, januar 1923. Roland-Manuel, Manuel de Falla, Pari 1930 (panjol. prijevod: Buenos Aires, 1945). G. Pannain, Musicisti dei tempi nuovi, Torino 1932. J. B. Trend, Manuel de Falla and Spanish Music, New York 1940. A. Sagardia, Manuel de Falla, Madrid 1946. J. Pahissa, Vida y obra de Manuel de Falla, Buenos Aires 1947 (tal. prijevod, Milano 1961). J. M. Thomas, Manuel de Falla, Palma de Mallorca 1947. J. Jaenisch, Manuel de Falla und die spanische Musik, Zurich i Freiburg 1952. K. Pahlen, Manuel de Falla und die Musik in Spanien, Olten i Freiburg 1953. H. Wirth, Manuel de Falla, MGG, III 1954. L. Compodonico, M. de Falla, Pari 1959. IO. Kpeun, M. ae <t>aJiH, MocKBa 1960. R. Arizaga, M. de Falla, Buenos Aires 1961. M. Mila, M. de Falla, Milano 1962. F. Sopena, Atlantida. Introduccion a Manuel de Falla, Madrid 1962. S. Demarquez, M. de Falla, Pari 1963. A. Gauthier, Manuel de Falla, Pari 1966. J. As.

425

met, ihr Hirten; koralne predigre. DRAMSKA: komorna opera Die Konferenz der Tiere, 1951; balet Der flandrische Narr, 1941; scenski oratorij uto, 1952. VOKALNA: Oster-Oratorium za zbor a cappella. Kantate: Wenn der Bauer Hochzeit macht, 1939 i Befiehl du deine Wege za sole, zbor, gudae i orgulje. INSTRUKTIVNA: Spielmusik za gudae, 3 sv.; 7 kompozicija za gudae unisono; Spielmusik za klavir i dr. LIT.: K. Laux, Musik und Musiker der Gegenwart, Essen 1949. Isti, Helmut Degen, MGG, III, 1954.

DEGENHARDT, Franz-Josef, njemaki pjeva i kompozitor chansona (Schwelm, Westfalija, 1932 ). Zavrio studij prava i djeluje na Univerzitetu u Saarbriickenu. Njegove su chan-sone angairane i jasne. On ironizira i otro kritizira njemako malograansko drutvo (Spiel nicht mit den Schmudelkinder). Svoje pjesme naziva ulinim, a po obliku one djeluju poneto arhaino zbog naglaene jednostavnosti i pristupanosti. DEGEYTER, Pierre, belgijski kompozitor (Gent, 8. X 1848 Saint Denis, 27. IX 1932). Stolarski radnik; zborovoa rad nikih zborova u Lilleu i St. Denisu. God. 1888 napisao mu ziku za -> Internacionalu na stihove E. Pothiera. Komponirao jo nekoliko borbenih pjesama: Naprijed radnika klaso, Komunar, Trijumf ruske revolucije, Srp i eki itd. Zbirka njegovih pje sama objavljena je 1962 u obradbi V. Belogi.
LIT.: A. Py6axuH, lltep JtereiiTep aBTOp HHTepHamioHana, CoBeiCKafl My3B<Ka, 1956. A. Coxop, HHTepHaiiHOHaji H ero aBToptj, MocKBa 1960.

DE GIOSA, Nicola, talijanski kompozitor i dirigent (Bari, 3. V 1819 7. VII 1885). Na Konzervatoriju u Napulju uio flautu (P. Bongiorno) i kompoziciju (N. A. Zingarelli, G. Donizetti). Kazalini dirigent u Napulju, Veneciji (186768), Kairu (1870), Buenos Airesu (1873) i od 1876 ponovo u Napulju. Komponirao je opere buffe u duhu tradicije napuljske kole. Popularne su bile njegove romance, poneto sladunjave i mekane, ali ne bez linih crta.
DJELA. Opere (izvedene): La asa di tre artisti, 1842; Elvina, 1845; L'Ar-rivo del signor zio, 1846; Ascanio il gioielliere, 1847; Le due guide, 1848; Don Checco, 1850; Folco d'Arles, 1851; Guido Colmar, 1852; Ettore Fieramosca, 1855; Un geloso e la sua vedova, 1857; Isella la modista, 1857; // Bosco di Dafne, 1864; Silvia, 1864; II Pipistrello, 1875; Napoli di carnevale, 1877; U Conte di S. Romano, 1878 i Rabagas, 1882. Oko 400 vokalnih i crkvenih djela (Messa da Requiem posveena Donizettiju). LIT.: A. Acuto, Nicola De Giosa con l'elenco delle opere redatto da G. Salvioli, Gazzetta Musicale di Milano, 1885. O. Spagnoletti, Nicolo De Giosa, Rassegna Pugliese, 1888. M. I. Incagliati, Nicola De Giosa e il genio musicale di Puglia, Bari 1920. C. Sartori, Nicola de Giosa, MGG, III, 1954. A. Giovine, Nicola De Giosa, Musicisti baresi, 1968.

DEFAUW, Desire, belgijski violinist i dirigent (Gent, 5. IX 1885 Garv, Indiana, 25. VII 1960). Violinu uio kod J. Smita u Gentu. Koncertirao u mnogim evropskim zemljama, 191418 vodio u Londonu Allied Quartet (D., C. Woodhouse, L. Tertis, E. Doehaerd) i zatim bio profesor na Konzervatoriju u Antwerpenu. God. 192640 i 194950 profesor dirigiranja na Konzervatoriju u Bruxellesu, 194043 direktor Konzervatorija u Quebecu, 194347 dirigent Filharmonijskog drutva u Chicagu i 195058 dirigent Simfonijskog orkestra u Garvju, Indiana.
LIT.: M. Herzberg, Desire Defauw, Bruxelles 1937.

DEFICIENDO (tal.), oznaka za dinamiku i tempo, kojom se istodobno trai poputanje jaine tona i usporavanje tempa (-> Calando). DEFOSSEZ, Rene, belgijski kompozitor i dirigent (Spa, 4. X 1905). Studij kompozicije zavrio na Konzervatoriju u Liegeu (C. Smulders, F. Rasse) i 1935 osvojio belgijski Prix de Rome. Na Konzervatoriju u Liegeu predavao harmoniju, a u Bruxellesu dirigiranje. Uz to je dirigent u Theatre de la Monnaie.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije (I, Symphonie Wallonne); koncert za klavir, 1951; koncert za violinu, 1951; koncert za trublju; varijacije za klavir i orkestar; Fantaisie; Aguarium, 1927; Le Culte sans paroles; Trois farces; Images sous-marines, 1930. KOMORNA: gudaki kvartet; duhaki kvintet; trio za obou, klarinet i fagot; duo za klarinet i fagot. Kompozicije za klavir (sonata). DRAMSKA. Opere: La Conversion de Saint-Hubert; Le vieux Soudard; Le Subterfuge. Baleti: Suite de danses; Le Reve de Vastronome; Lilian. Zborovi; solo-pjesme.

DEGLI ANTONI, talijanska obitelj muziara, i. Pietro, kompozitor (Bologna, oko 1648 oko 1720). Prema podacima Padre Martinija, u mladosti se proslavio i izvan ue domovine kao svira korneta. Od 1680 muziki upravitelj razliitih crkava u Bologni (S. Maria Maggiore, S. Stefano, S. Giovanni in Monte). Jedan od utemeljitelja bolonjske Accademia Filarmonica i u nekoliko navrata njezin predsjednik. God. 1703 vjenao se sa pjevaicom Marijom Maddalenom Musi. Odigrao je znaajnu ulogu u muzikom ivotu rodnoga grada. Komponirao je djela sviju instrumentalnih i vokalnih vrsta svojega doba, ukljuivi oratorij i operu od kojih su, meutim, sauvana samo tiskana libreta. Medu njegovim instrumentalnim kompozicijama posebno se istiu violinske solo-sonate koje predstavljaju vaan prilog razvoju sonatnog oblika. Njegov motiviki rad ima ve komorni karakter, melodika mu je poletna, plemenita, a bogato ureena dionica violine obuhvaa sve zvune registre instrumenta.
DJELA. INSTRUMENTALNA: Arie Gighe Balletti Correnti Allemande e Sarabande a Violino e Violone o Spinetta con il 2 Violino a beneplacito op. I, 1670; Balletti Correnti e Arie diverse a Violino e Violone per Camera e anco per suonare nella Spinetta e altri stromenti op. 3, 1671; Sonate a Violino solo con il Bc per Vorgano op. 4, 1676; Suonate a Violino solo col Bc. per Vorgano op. 5, 1686; Sonate e Versetti per tuni li tuoni tanto naturali come trasportati per Vorgano da rispondere al oro op. 9, 1712; 1 sonata za 2 violine i continuo obj. u zbirci M. Silvanija, Scielta delle suonate, 1680; nekoliko sonata za violinu i violonelo uz orguljski continuo (rkp.). Opera Atide, 1679 (samo II in Degli Antonijev); prolog i intermediji za L'inganno fortunato B. G. Balbija, 1671. VOKALNA. Oratoriji: L'Innocenza depressa, 1696 (partitura u rkp.); // San Rocco, 1666 (samo tekst) i dr.; Cantate da camera a voe sola op. 6, 1690. CRKVENA: Messa e salmi concertati a 3 vod, 2 canti e Basso op. 2, 1670; Motetti sacri a voe sola con Violini, Viole e Violoncello obbl. op. 7, 1696; Messe (3) concertate a 3 vod, 2 canti'e Basso op. 8, 1697.

DEGEN, Helmut, njemaki kompozitor (Aglasterhausen kod Heidelberga, 14. I 1911 ). Muziku uio u Kolnu (W. Maler, E. G. Klussmann, Ph. Jarnach), a zatim studirao muzikologiju u Bonnu (L. Schiedermaii, L. Schrade). Orgulja i nastavnik muzike u Altenkirchenu; od 1938 predavao kompoziciju na Konzervatoriju u Duisburgu i u Buchenau-Hersfeldu, a od 1947 bio je docent na Visokoj muzikoj koli u Trossingenu. Sada ivi u Rochnu kraj Frankfurta. D. vidi u polifoniji jezik svoga vremena. Umjesto simfonijske arhitekture vie ga privlai statiki princip muzike izgradnje, te se najradije slui oblicima u kojima je jae naglaeno nizanje nego provedbeno razvijanje muzikih misli (suita, varijacija, rondo). Od 1947 poeo se sluiti serijelnom tehnikom.
DJELA. ORKESTRALNA: tri simfonije, 194548; koncert za klavir, 1940; koncert za violonelo, 1943; koncert za orgulje, 1943; koncert za elektronium i orkestar, 1954; Reihe kleiner Konzerte, 6 koncerata za razne solistike instrumente, 194245; Concertino za 2 klavira, 1943; Heitere Suite, 1942; partita za komorni orkestar; Variationen uber ein Geusenlied, 1937; serenada za gudae, 1938; Symphonisches Konzert, 1938; Capricdo, 1939; Hymnische Feier-musik, 1940; koncert za gudae, 1946; divertimento za gudae, 1949; Triptychon 1952. KOMORNA. Dva gudaka kvarteta: I, 1941 i II, 1950; klavirski trio, 1943; trio za flautu, violu i klavir, 1950; nonet za duhake i gudake instrumente, 1951; Concertante Musik za flautu i klavir, 1951. KLAVIRSKA: etiri sonate, 1938 48; Capricdo sherzando, 1938; Konzertmusik in 2 Teilen, 1938; 30 koncertnih etida, 1943; tri klavirske kompozicije, 1949. ORGVLJSKA: koncert za orgulje i trombone; preludij i fuga; boina fantazija na napjev Kom-

2. Giovanni Battista, orgulja i kompozitor (Bologna, oko 16601698). Brat Pietra. Uenik Giacoma Predierija st. Od 1684 lan bolonjske Accademia Filarmonica i od 1687 orgulja crkve 5. Giacomo Maggiore. Istaknuti majstor bolonjske instrumentalne muzike kasnog XVII st., pridonio razvoju sonate za 1 ili 2 in strumenta i continuo.
DJELA. INSTRUMENTALNA: Ricercate sopra il violoncello o clavicembalo op. 1, 1687; Versetti per tutti li tuoni tanto naturali come transportati per Vorgano op. 2, 1687; Balletti Correnti Gighe e Sarabande da camera a violino e clavicembalo o violoncello op. 3, 1677; Balleti Corenti Gighe e Sarabande a 3 op. 4 (bez god.); Ricercate a violino e violoncello o clavicembalo op. 5, 1690; Versetti da organo op. 7, 1696.

3. Maria Maddalena, roena Musi (prozvana La Mignatta), pjevaica (Bologna, 18. VI 1669 2. V 1751). ena Pietra.

426

DEGLI ANTONI DEKLAMACIJA

dua za 2 violine op. 21; dua za 2 trublje op. 20: Trois nomes za flautu s Klavirske kompozicije (Humoresque; 4 Preludes brefs] . VOKALN trations pour un Jeu de VOie za glas ili 2-gl. zbor i klavir (prer. i s ork solo-pjesme Dimanches.

God. 1689 u slubi vojvode od Mantove, zatim pjevala u Bologni i Napulju; bila je na glasu kao interpret muzike A. Scarlattija. God. 1726 povukla se s pozornice.
LIT.: C. Ricci, Pietro Degli Antoni, Gazzetta Musicale di Milano, 1889. L. Torchi, La muica istrumentale in Italia, Torino 1901. F. Vatielli, II Corelli e i maestri bolognesi del suo tempo, RMI, 1916. Isti, Arte e vita mu sicale a Bologna, Bologna 1927. G. Cosentino, La Mignatta: Maria Maddalena Musi, Bologna 1930. A. Schlossberg, Die italienische Sonata fiir mehrere Instrumente im 17. Jahrhundert (disertacija), Heidelberg 1932. C. Sartori, Degli Antoni, 1. Pietro, 2. Giovanni Battista, MGG, III, 1954.

DEGNER, Erich Wolf, njemaki kompozitor (Hohenstein-Ernstthal, 8. IV 1858 Berka kraj Weimara, 18. XI 1908). Studirao u Weimaru i Wiirzburgu. Nastavnik muzikih kola u Regensburgu, Gothi i Weimaru, 1885 postao direktor muzike kole u Ptuju i 1891 u Grazu, zatim u Weimaru, gdje je vodio i crkvene zborove.

DE HAAN, Willem -> Haan, Willem de DEHN, Siegfried Wilhelm, njemaki muziki tet (Altona, 25. II 1799 Berlin, 12. IV 1858). Uio violono P. Winebergera i zatim kod J. A. Drobsa u Leipzigu; sti vrio u Berlinu (B. Klein). Tamo je 1842 postao bibliotekar n zbirke kraljevske biblioteke, koju je katalogizirao i dopur jednim djelima iz ostalih pruskih biblioteka. Urednik mi asopisa Cdcilia (184248), istakao se kao nastavnik ko ije. Njegovi su uenici bili medu ostalima: M. I. Glir Cornelius, A. Rubinstein, Th. Kullak.
DJELA: Theoretisch-praktische Harmonielehre, 1840; Analysen dr gen aus J. S. Bachs zvohltemperiertem Klavier und einer Vokaldoppelfug* Buononcinis, 1858; Lehre vom Contrapunkt, dem Canon und der Fuge, ostavtine i^dao B. Scholz). Izdao zbirku starih majstora u 12 sv.: Si dlterer Musik aus dem 16. und 17. Jahrhundert, 1837; preveo na njen Delmotteovo djelo Notice biographique sur Roland Delattre, 1837. LIT.: W. Krabbe, Siegfried Wilhelm Dehn, MGG, III, 1954.

DJELA: simfonija; uvertira za orgulje i orkestar; serenada za mali orkestar. Klavirske kompozicije. Tema s varijacijama i koralne varijacije za orgulje. Maria unddie Mutter za sole, zbor i orkestar; zborovi; pjesme. Instruktivno djelo Anleitung und Beispiele zum Bilden von Kadenzen, 1902. LIT.: R. Mojsisozvics, Erich Wolf Degner, 1909.

DE GRANDIS, Renato, talijanski kompozitor (Venecija, 24. X 1927 ). Potomak stare muzike obitelji, studij kompozicije zavrio na Konzervatoriju u Veneciji (G. F. Malipiero), a zatim se usavravao kod B. Maderne na ljetnim kursevima u Darmstadtu, gdje sada i stalno ivi. D. G. ide u istaknute predstavnike talijanske muzike avangarde koji poticaj za svoje kompozicije nalazi u bojama to se mijenjaju, arolikoj ivosti i plastici. Surauje u raznim muzikim asopisima.
DJELA. ORKESTRALNA: Canzone, 1960; Scolter, Sud Est za 4 grupe, 1961; simfonijski ciklus Cadore, 1964; Rondd, 1964; Balli, canzoni e ritornelli, divertimento na stare venecijanske napjeve, 1967; simfonijska scena Der Jager von Soest, 1968; Tre canzoni da battello za obou, rog, harfu, celestu, preparirani klavir i gudae, 1967. KOMORNA: Expansion za komorni sastav, 1959; Improvvisazione sopra 5 strumenti, 1960; Canti sulle pause za 7 izvodilaca, 1961; Mdrden za komorni sastav, 1962; Virelai za 8 izvodilaca, 1962; Muica di acrobali za 2 izvodioca na udaraljkama i Recitativo za harfu solo (iz opere Es lebe der Konig); Studi za flautu i klavir, 1960. Tre toccate za 2 klavira, 1967. DRAMSKA. Opere: // Cieco di Hyuga, 1964; Es lebe der Konig, 1967; Bilbra, 1967; La Fanciulla del lago; 11 Pastore; II Gave. Balet La Rossiniana, 1970. VOKALNA; El Canzoniere veneziano: I, za 2 solista, zbor i 7 instrumenata, 1962 i II, za sole, zbor i orkestar, 1965; Cantata ciosota per Kristof Bitter za glas, flautu in G, mandolinu i harfu, 1967; kantata Songs of Nonsense za zbor i orkestar, 1969; Serenata za sopran i 5 sviraa, 1970. Za glas i klavir: Due poesie notturne, 1956; Primo libro di musiche (7 narodnih napjeva i 2 kantate), 1966; Secondo libro di musiche (9 narodnih napjeva i prvi dio El Kalendario del popolo), 1967; Terzo libro di musiche (drugi dio El Kalendario del popolo i 2 himne), 1967; Composizione za 32-gl. zbor a cappela, 1967.

DEHNERT, Max, njemaki kompozitor (Freiberg," u. II 1893 ). Zavrio Uiteljsku kolu, kompoziciju i ranje studirao u Dresdenu (J. G. Mraczek). Uitelj muzi rigent i muziki pisac u Freibergu, od 1936 u Leipzigu, : 1948 imenovan profesorom na Visokoj muzikoj koli.
DJELA. ORKESTRALNA. Dvije simfonije: I, in D, 1959 i II, tantna, 1962; Sinfonietta serena, 1962; 2 koncerta za klavir, 1953 i 1955; za violinu, 1957; koncert za violonelo, 1961; koncert za flautu, 1953; Cc za trublju, udaraljke i klavir, 1960; koncert za gudae i limene instrument Passacaglia, 1945; Heitsres Vorspiel, 1949; Heitere Musik in drei Satze*, Divertimento za komorni orkestar, 1957; Walzer-Capricens 1961. KOM Sedam gudakih kvarteta, 194564; sonatina za violinu i klavir; Klei za violu i klavir; Festliche Musik za 5 duhaa; Sonata giocosa za flautu Kompozicije za klavir. Opere Meier Helmbrecht, 1932 i Der Rebe, Oko 150 solo-pjesama. SPISI: Das Weltbild J. S. Bachs, 1948; R gefiir Musikgruppenleiter, 1950; Vom musikalischen Horen, 1955; Anton B Versuch einer Deutung, 1959.
J DEHORS -> En dehors DEHTERJOV (Degtarjov), Vasilij Aleksandrovi, ski kompozitor (Orenburg, 4. IX 1910 ). Kompoziciju di rao 1929 u Moskvi (B. Javorski). Koncertni majstor opernoj letnog orkestra u kazalitu EoAbuiou meamp. God. 193638 1 nik muzike u Magnitogorsku, zatim ondje dirigent opernoskog studija A'. CmauncAaecKuu i 194142 muziki rukoi Ansambla narodnih plesova i pjesama uralskog vojnog ok Magnitogorsku.

DE GREFF, Arthur -> Greef, Arthur de DE GROOTE, Maurice, belgijski pjeva, bas (Schaarbeek kod Bruxellesa, 14. VII 1910 ). U roditeljsku kuu (mati je bila profesor na Konzervatoriju u Ghentu) zalazili su I. Stravinski, A. Honegger, D. Milhaud i F. Poulenc. Studirao pjevanje na Konzervatoriju u Bruxellesu. Do 1937 pjevao iskljuivo na koncertima i oratorijima, u gotovo svim evropskim zemljama. Zatim postaje lan Thedtre Royal de la Monnaie u Bruxellesu. Od brojnih njegovih uloga najpoznatije su: Osmin (Mozart, Otmica iz Seraja), Don Basilio (Rossini, Seviljski brija), Don Quixote (Kienzl), Boris Godunov (Musorgski), Golaud (Debussv, Pelleas et Milisande), Cezar (Handel, Giulio Cesare). DEGTJARJOV (Dehterjov), Stjepan Anikievi, ruski kompozitor (Borisovka, 1766 kraj Kurska, 23. IV [5. V] 1813). Kao djeak pjevao u zboru grofa eremetjeva, koji mu je omoguio, da ui kod G. Sartija u Petrogradu i u Italiji. Dirigent zbora i kunog kazalita eremetjeva u Kuskovu i Ostankinu. Poslije smrti N. P. eremetjeva (1809) nastanio se u Moskvi. Cijenjen zbog svojih crkvenih kompozicija i oratorija herojsko-historijskog sadraja MUHUH U TloMcapcKuu, koji je odgovarao patriotskom duhu tadanje ruske publike. Pod utjecajem svog uitelja G. Sartija D. je pompozni stil modificirao jednostavnijim formama i jasnijim linijama.
DJELA: oratorij MUHUH U IlootcapcKuu UAU OceoojicdeHue MOCKSU za sole, 3 zbora i 2 orkestra, 1811; solo-pjesme; oko 60 duhovnih koncerata. Preveo na ruski Regole Armoniche e Melodiche V. Manfredinija.

DJELA: sonata za violinu i klavir. Sonata ''.a klavir. DRAi Opere: Kunotcna Mepu, 1940; Tann, 1942; Fopum 3BMAR, 1947; <Pei Aauoe, 1955 i Ilean Uledpuu, 1963. Muzika komedija MenmanuH, scenska muzika. Kantata PyccuaH 3eM.in, 1949; zborovi; solo-pjesm<

DEITERS, Hermann, njemaki muziki pisac (Bon VI 1833 Koblenz, u. V 1907). Poslije svrenog studija i klasine filologije gimnazijski profesor pa direktor gimm vie njemakih gradova; od 1885 kolski nadzornik u Cob Suraivao u asopisima Deutsche Musikzeitung; Allgemeim sikalische Zeitung; Vierteljahrschrift fur Musikzvissenschaft
DJELA: Beethovens dramatische Kompositionen, AMZ, 1865; R. Se als Schriftsteller, ibid., 1865; Max Bruchs Odysseus, ibid. 1873; stud. Brahmsu i skica o L. van Beethovenu u Walderseeovoj Sammlung musi, Vortrdge, 1898. Preveo, preradio i izdao rukopis Beethovenove bi A. N. Thavera (5 sv.), 1866, 1872, 1879, 1907 i 1908 (glavno Dei djelo; 4. i 5. sv. ostao nedovren; uredio H. Riemann); uredio I I I i biografije W. A. Mozart O. Johna. LIT.: J. Asbach, Nekrolog s popisom Deitersovih djela, Jahresberi Altertumswissenschaft, CXLI.

DEGUIDE (de Guide), Richard, belgijski kompozitor (Basecles, Hainaut, 1. III 1909 ). Studirao kompoziciju kod P. Gilsona, K. Candaela i J. Absila. God. 193845 suradnik bel gijskog Institut National de Radiodiffusion (s prekidom za vrijeme Drugoga svjetskog rata, kada je neko vrijeme u politikom zarobljenitvu); od 1946 vodi Muziku akademiju u Woluwe Saint Lambert (Bruxelles) na kojoj predaje povijest muzike. Uz to je muziki referent lista Nouvelle Gazette i suradnik asopisa Schzveizerische Mnsikzeitung, Disque (Pariz) i dr.
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I op. 17, 1943; II (s orguljama) op. 24, 1950 i III, op. 31 1957; Mouvements Symphoniques op. 8a, 1938 (prer. za duhaki orkestar 1947); simfonijska pjesma Vincti non devicti, Frontispice pour un Camp op. 22, 1948 (izv. kao balet 1950); koncert za klavir Le Temeraire op. 26, 1952: koncert za violinu op. 27. KOMORNA: koncert za 11 instrumenata op. 12, 1940; suita Spedosa miracula za klavir i 5 duhaa op. 19, 1948;

DEKLAMACIJA (lat. deelamare glasno govoriti), izra: oznauje najee nain na koji pjeva interpretira tekst s oh na jasnou izgovora. U tom sluaju pojam d. pripada po< pjevake tehnike. U vokalnoj kompoziciji d. je i odnos la govorne melodije teksta i melodijske linije njegova mu: oblika. U najirem smislu d. je i ukupnost svih znaajki ut nih u odnos rije-ton. Taj se odnos kroz historiju muzike mijenjao, pa se i estetska naela deklamacije u pojedinim st: razdobljima meusobno bitno razlikuju.
LIT.: W. Kienzl, Die musikalisehe Deklamation, Leipzig 1880. Riemann, Katechismus der Gesangskomposition, Leipzig 1891 (III izd. A. Schdnberg, Das Verhaltnis zum Text, Der Blaue Reiter, Miinche (engl. Style and Idea, New York 1950). A. Heuss, Der geistige Zusamm zwischen Text und Musik im Strophenlied, Kongressbericht Berlin i< K. G. Fellerer, Die Deklamationsrhvthmik in der vokalen Polvphonie Jahrhunderts, Diisseldorf 1928. R. Gerber, Wort und Ton in den Ca Sacrae von H. Schtitz, Spomenica H. Abertu, Halle 1928. A. Scherin sikalischer Organismus und Deklamationsrhvthmik, ZFMW, 192829. Abert, Wort und Ton in der Musik des 18. Jahrhunderts, Gesammelte Se und Vortriige (obj. F. Blume), Halle 1929. Ch. K. Scott, Word am (2 sv.), London 1933. E. Lowinski, Zur Frage der Dekiamationsrh in der a cappella-Musik des 16. Jahrhunderts, AML, 1935. 5. Goslu klamation und instrumentale Svmbolik im begleiteten Kunstgesang, Ko bericht Frankfurt a, M. 1938. D. Johner, Wort und Ton im Choral, '. 1940 (II izd. 1952). J. Muller-Blattau, Das Verhaltnis von Wort ur in der Geschichte der Musik, Stuttgart 1952. Thr. G. Georgiades^

DEKLAMACIJA DELCROIX
und Sprache, Berlin, Gottingen i Heidelberg 1954. W. Diirr, Zum Verhaltnis von Wort und Ton im Rhythmus des Cinquecento-Madrigals, AFMW, 1958. K. Stockhausen, Musik und Sprache, Reihe, Wien 1960. K. G. Fellerer, Zum Wort-Ton-Problem in der Kirchenmusik des 16./17. Jahrhunderts, STMW, 1962. P. F. Kraziritc, The Influence of Theatralic Declamation upon Composers of the Late Romantic Lied, AML, 1962. H. Husmann, Deklamation und Akzent in der Vertonung mittelalterischer Dichtung, AFM\X', 196263. P. Boulez, Poesie-Centre et Absence-Musique, Melos, 1963. M. Kun.

427

DJELA. ORKESTRALNA. etiri simfonije: I, 1914; II, 1926; III, 1931 i IV, 1932; 2 koncerta za orgulje, 1919 i 1922; Weaver of Tales za orgulje i komorni orkestar, 1926; Serenade, 1915; Fable of the Hapless Folk-Tune, 1917; suita The dance of Life, 1931. Uvertire: The Faun, 1914; Masguerade, 1915 i The Giddy Puritan. Kompozicije za orgulje. Baleti The Betrothal, 1918 i The Black Orchid, 1931. Psalam 144; solo-pjesme.

DEKLEVA, Igor, pijanist (Ljubljana, 30. XII 1933 ). Klavir diplomirao 1959 na Akademiji za glasbo u Ljubljani, postdiplomatski studij zavrio 1961 kod Hilde Horak. Usavravao se na Academia Chigiana u klaviru (A. Cortot) i komornom sviranju (Quinteto Chigiano), zatim kod E. Then-Berga u Miinchenu i C. Zecchija na Mozarteumu u Salzburgu. God. 196264 bio je asistent za komornu muziku na meunarodnim ljetnim te ajevima u Weikersheimu, od 1968 predaje klavir na Akademiji za glasbo u Ljubljani. Koncertant izrazitog smisla za stilski profiliranu interpretaciju, naroito suvremene muzike, istie se kao propagator djela slovenskih kompozitora. Osim u zemlji, nastupao u Belgiji, Njemakoj, Austriji, Italiji, Turskoj i dr. Bavi se takoer kompozicijom i muzikom publicistikom (Delo, Nai razgledi, Pro muica).
DJELA: kompozicije za klavir 2-runo i 4-runo. Tri pesmi na tekst Janeza Menarta za mezzosopran, violu i flautu, 1966; zborovi. kola za kla vir Dober dan Ciciban, 1970 (rkp.)A. Rij.

DELANEY, Robert Mills, ameriki kompozitor (Baltimore, 24. VII 1903 S. Barbara, Kalifornija, 21. IX 1956). Zapoeo studij na University of Southern California; 192227 u Parizu uenik N. Boulanger na E-cole normale de musique i L.L. Capeta i A. Honeggera. Predavao na Santa Barbara School u Kaliforniji, na Muzikoj koli u Concordu (Massachusetts) i na Northivestern University u Evanstonu (Illinois).
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1942; Don Quixote Symphony, 1927; simfonijska pjesma Pastoral Movement, 1930; Adagio za violinu i gudae, 1935; uvertira Work 22, 1939; suite: The Constant Couple, 1926 i Going to Town, 1941; Symphonic Piece No. I, 1935 i No. II, 1937. Dva gudaka kvarteta, 1930; sonata za violinu i klavir, 1927. VOKALNA: John Broum's Song, zbor-ska simfonija, 1931; Blake Cycle za zbor i orkestar; Night (tekst W. Blake) za zbor, gudae i klavir, 1934; My Soul, there is a Country za zbor i orkestar, 1937; Western Star za zbor i orkestar, 1944 i dr.

DE KOVEN, Henry Louis Reginald, ameriki kompozitor (Middletown, Connecticut, 3. IV 1859 Chicago, 16. I 1920). Studirao klavir i harmoniju u Stuttgartu (W. Speidel, D. Pruckner), pjevanje u Firenci (L. Vannuccini), kompoziciju u Beu (F. R. Genee) i Parizu (L. Delibes). Muziki kritiar novina Chicago Evening Post (188990) i Harper's Weekly (189597) u Chicagu, te Nezv York World(i%')i971190712), Journal (18981900) i New York Herald. God. 190205 vodio filharmonijski orkestar u Washingtonu, koji je on i osnovao. Uz V. Herberta i J. Edwardsa mnogo je pridonio razvoju vedrcg muzikog kazalita u SAD. Njegove operete, u kojima esto prevladava pokret plesa, odlikuju se bogatom melodikom.
DJELA: krae orkestralne i klavirske kompozicije. Opere: The Canterbury Pilgrims, 1917 i Rip van VVinhle, 1919; preko 20 opereta (najvie su uspjeha imale Robin Hood, 1890 [u Londonu pod naslovom Maid Marion, 1891] i Rob Roy, 1894). Preko 400 pjesama. LIT.: A. de Koven, A Musician and His Wife, New York 1926. C. Smith, Musical Comedv in America, New York 1950. K.H. Worner, Henrv Louis Reginald de Koven, MGG, III, 1954.

DE LANGE ~> Lange DELANNOY, Marcel, francuski kompozitor (La Ferte-Alais, 9. VII 1898 Nantes, 16. IX 1962). Bio tehniki crta; u muzici uglavnom samouk. Neko vrijeme studirao kod A. Gedalgea. Teite njegova rada je na podruju muzikog kazalita, gdje je nizom raznovrsnih radova znatno osvjeio francusku muziku scenu. Posebno je zanimljiv njegov nain rjeavanja problema recitativa. Ostajui ovjek naega vremena, D. nikada ne prekida vezu s tradicijama francuske muzike, inspirirajui se esto na polifonim djelima francuske renesanse.
DJELA. ORKESTRALNA. Dvije simfonije: I, 1933 i II, 1955 (za gudaki orkestar); simfonijska pjesma Ballade 39 (u prvoj verziji pod naslovom Interm.zzo), 193940; Concerto de mai za klavir i orkestar, 1950; La Romani za klavir i orkestar, 1928; Ballade concertante za klavir, saksofoni 11 instrumenata, 195556; Serenade nocturne za violinu i orkestar, 1936; Serenade concertante za violinu i orkestar, 193637; Concert leger, 1955; Ouverture et Sarabande, 1928; suita Figures sonores za komorni orkestar, 1930; vie suita prema vlastitim scenskim djelima; Trois esquisses symphoniques, 1931. KOMORNA: gudaki kvartet, 192731; rapsodija za klavir, saksofon, trublju i violonelo, 1933. KLAVIRSKA: Quatre mouvements pour piano: Faubourien, Sylvestre, Triste, Enjoue, 1921; Le Cahier de Sylvine\ suita def des songes, 1930; Rigaudon, 1929; Diner sur Veau, 1937; Prelude, 1942; La Prise de Guingamp, 1948. DRAMSKA. Komine opere: Le Poirier de Misire, 192325 i Ginevra (po Boccacciu), 193842 (preraena 1944); operna pria Puck (prema Shakespeareu), 194345 (izv. 1949). Baleti: La danse de la vie, 1927; Le Foue la Dame (balet-kantata), 1927 28 (izv. 1930); Cendrillon ou La pantoufle de vair (po Ch. Perraultu; prva verzija pod naslovom Cinderella, 1934); Epsom, 1936; Les Noces fantastiques (S. Lifar), 194244; Travesti, 1952; plesna drama Abraham, 1951. Scenska muzika za niz kazalinih djela. Opereta Philippine, 192835. Filmska muzika. VOKALNA: Arlequin radiophile za soliste i mali orkestar, 1946; Deus Abraham za 2 glasa, mjeoviti zbor i orgulje, 1934; O salutaris za 2 glasa i orgulje, 192427; vie ciklusa solo-pjesama (Deux Poemes d' A. Germain uz flautu, klavir i gudaki kvartet, 1926; Ouatre Regrets de J. du Bellay, 192829 i dr.). Monografija Art h ur Honegger, 1953; autobiografija (u rukopisu); brojni lanci i kritike LIT.: J. Bruyr, Marcel Delannov, Ecran des musiciens, I serie, Pari 1930, Cahiers de France. A. Coeuroy, Marcel Delannov et la jeune musique, Aujourd' hui, 6. VIII 1941. P. Landormy, La Musique francaise apres Debussv, Pari 1943. A. Boli, Marcel Delannov, musicien de theatre, RM, 1949, 209. A. Machabey, Marcel Delannov, Portraits de trente musiciens francais, Pari 1949. G. Ferchault, Delannov, I. Diapason, I, 1950. Marcel Delannov, Melos, august 1951. V. Fedorov, Marcel Delannov, MGG, III, 1954. A. Boli, Marcel Delannov, Pari 1958. J. As.

DELA, Maurice, kanadski kompozitor i orgulja (Montreal, 9. IX 1919 ). Orgulje i kompoziciju studirao na Konzerva toriju u Montrealu i zatim kod C. Chapagnea. Djeluje kao orgulja crkve Notre Dame des Sept Douleurs u Verdenu, Quebec, a bavi se i muzikom kritikom.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za klavir, 1946; Concertino za klavir, 1962: Ballade za klavir i orkestar, 1945; Lullaby za komorni orkestar, 1949; Dans les Cantons za gudae, 1950; Scherzo, 1952; Adagio, 1961; Deux Esquisses, 1962. KOMORNA; 2 gudaka kvarteta, 1960 i 1963; Petite Suite Maritime za duhaki kvintet, 1946; Divertissement za 2 trublje, rog, trombon i tubu, 1963; suita za duhae, 1963; suita za flautu, violonelo i klavir, 1954; Sonate romantique za violinu i klavir, 1944. KLAVIRSKA: Hommage, 1948; La Vieille Capitale, 1952: Two Impromptus, 1961. Pastorale, 1944 i suita, 1964 za orgulje. VOKALNA. Za glas i orkestar: Xami, 1945; Ballade, 1946; Berceuse Bearnaise, 1947; Spleen, 1949; Ronde, 1949; Les Saisons, 1954; La Letlre, 1958. Za recitatora i orkestar: Les Fleurs de Glais, 1951; Le Chat, la belette et le petit lapin, 1960. Obrade narodnih napjeva.

DE LABORDE, Jean-Benjamin
min de

Laborde, Jean-Benja-

DE LAFAGE, Adrien -1- Lafage, Adrien de DELAGE, Charles Maurice, francuski kompozitor (Pariz, 13. XI 1879 19. IX 1961). Uenik M. Ravela. Mnogo putovao po zemljama Istoka, boravei najvie u Japanu. Poslije 1920 ivio u Parizu. Istok je utjecao na sadraje i melodiku njegovih kompozicija.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Conte par la Mer; baletna uvertira Les Bdtisseurs de ponts; Nuit de Noel; Hommage a Manuel de Falla; Dame. Gudaki kvartet, 1948. Klavirska kompozicija Schumann. VOKALNA. Za glas i orkestar: Ragamalika; Quatre Poimes Hindous, 1921; Ballade ; Rose d'octobre, 1922; Alouette; Sept Hai-Kais, 1923; Trois Chants de la jungle, 1935: Deux Fables de La Fontaine, 1949; In morle, 1951. Solo-pjesme.

DE LA POUPLINIERE, Alexandre Le Riche -> La Poupliniere, Alexandre le Riche Sieur de DE LARA, Isidore (pravo ime Cohen), engleski kompozitor (London, 9. VIII 1858 Pariz, 2. IX 1935). Studirao na Konzervatoriju u Milanu, gdje su mu uitelji bili F. Lamperti (pjevanje) i A. Mazzucato (kompozicija), a u Parizu kod E. Laloa. Nastupao kao pjeva i dirigent u Londonu i Monte-Carlu. Za Prvoga svjet skog rata organizirao brojne dobrotvorne komorne koncerte. U njegovim operama osjea se utjecaj C. Saint-Saensa i J. Masseneta.
DJELA. Opere: The Royal Word, 1883; Minna or The Fali from the Cliff, 1886; The Light of Asia, 1892; Amy Robsart, 1893; Moina, 1897; Messaline, 1899; Le reveil de Boudha, 1904; Sanga, 1906; Solea, 1907; Nail, 1912; Les trois masoues, 1912; Les trois mousauetaires, 1921; Prince Marcocana, 1927; A feher vitorlds, 1933.

DE LAJARTE, The'odore -> Lajarte, Theodore de DE LALANDE, Michael-Richard ~> Lalande, Michel--Richard
de

DE LA LAURENCIE, Lionel -> La Laurencie, Lionel de DE LAMARTER, Eric, ameriki kompozitor i dirigent (Lansing, Michigan, 18. 1880 Orlando, Florida, 17. V 1953). Uio u St. Paulu, Chicagu i Parizu (A. Guilmant, Ch. Widor). Djelovao u Chicagu kao crkveni orgulja, drugi dirigent Simfonijskog orkestra (191636) i nastavnik (Chicago Musical College, Olivet College i dr.). Vodio je takoer Chicago Civic Orchestra i bavio se muzikom kritikom (Record-Herald, Tribune, Inter--Ocean).

DE LA RUE, Pierre -> La Rue, Pierre de DELAUNAY, Charles, francuski jazz-muziar i pisac (Pariz, 18. I 1911 ). kolovao se u Parizu, gdje je sa A. Hodeirom i H. Panassieom osnovao Hot Club de France. God. 1969 postao potpredsjednik Evropske jazz-federacije (sjedite u Veneciji). Ve niz godina glavni je urednik mjesenika za jazz-muziku Le Jazz Hot. D. je istaknuta linost suvremenog evropskog jazza i jedan od prvih evropskih jazz-diskografa.
DJELA: Hot Discographie, 1936 (nova izd. 1938 i 1943); De la Vie et du Jazz, 1939 (novo izd. 1946); Hot Discography, 1940 (nova izd. 1943 i 1948); Hot Discographie Encyclopedie (3 sv.), 195153; Django Reinchardt, 1954 (nova izd. 1961 i 1963); Histoire de Sidney Bechet, 1959; lanci i kritike.

DEL CAMPO, Conrado -> Campo y Zabaleta, Conrado del DELCROIX, Leon-Charles, belgijski kompozitor (Bruxelles, 15. IX 1880 14. XI 1938). Uitelji su mu bili J. Wieniawski

428

DELCROIX DELIUS
DELIBES, L<o-C

(klavir), A. Maillv (orgulje) i Th. Ysaye (kompozicija) u Bruxellesu i V. d'Indv u Parizu. God. 190927 kazalini dirigent u razliitim belgijskim gradovima.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija; simfonijske pjesme: Le roi Harald; Rhapsodie languedocienne i dr. Serenade za klarinet, klavir i orkestar; fantazija na bretonsku temu za klavir i orkestar; E,legie et poeme za violinu i orkestar; suita. KOMORNA: gudaki i klavirski kvarteti; kvinteti; kvartet za violinu, klarinet, violonelo i klavir; trija. Kompozicije za klavir i orgulje. Balet La Bacchante, 1912. Scenska muzika za Le Petit poucet, J. F. Elslandera; 1913. Pjesme. Crkvena djela. Biografija J. Wieniawskog, 1908.

DELDEVEZ, douard-Marie-Ernest, francuski dirigent^ kompozitor i muziki pisac (Pariz, 31. V 1817 5. XI 1897). Uio na Parikom konzervatoriju violinu (F. A. Habeneck), harmoniju (H. M. Berton) i kompoziciju (J. Halevv). Najprije violinist opernih orkestara i Societe des Concerts du Conservatoire, zatim dirigent Parike opere 185271 te orkestra Societe de Concerts du Conservatoire 186172. God. 187385 predavao dirigiranje na Konzervatoriju. Uz uspjele kompozicije, po kojima pripada kasnoj romantici, ostavio i niz vrijednih teoretskih i muzikolokih radova.
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, 1840; II, 1854 i III, 1878; koncertna uvertira, 1839; uvertira Robert Bruce; Suite de ptices caractertstiques, 1887. KOMORNA: 3 gudaka kvarteta, 185859; 2 trija: I, 1858 i II, 1863; Duo sur Mazarina za violinu i klavir, 1858; Six etudes caprices za violinu solo, 1852. Klavirske kompozicije. DRAMSKA. Opere: Le violon enchante, 1848 i UEventail, 1854. Baleti: Lady Henriette, 1844; Eucharis, 1844; Paquita, 1846; Mazarina, 1847; Vert-Vert, 1858 i Yanko le Bandit, 1858. Lirska scena Velleda, 1854. VOKALNA: kantara La Vendetta, 1853; solo-pjesme. Messe de Reguiem, 1858 i druga crkvena djela. SPISI: Catalogue general des cotnpositions de L. van Beethoven, 1862; Des principes de la formation des intervalles et des accords d'apres le systeme de la tonalite moderne, 1868; Curiosites musicales, 1872; L'art du chef d'orchestre, 1878 (glavno teoretsko djelo); La Societe des Concerts de 1860 d 1885, 1887; De Vexecution d'ensembley 1888; Mes memoires, 1889 (s popisom kompozicija) i Le passe d propos du present, 1893. Izdao violinske kompozicije starih majstora u 4 sv.: Pieces diverses choisies dans les- oeuvres des celebres violinistes-compositeurs des XVII6 et XVIII e siecles. LIT.: Ch. Malherbe, Notices sur Deldevez, Pari 1899 (s popisom djela). R. Laufer, Edouard Marie Ernest Deldevez, MGG, III, 1954.

DE LEONE, Francesco Bartolomeo, ameriki pijanist, dirigent i kompozitor talijanskog podrijetla (Ravenna, Ohio, 28. VI 1887 Akron, Ohio, 10. XII 1948). Studirao na muzikoj koli u Warrenu, Ohio, i na Konzervatoriju u Napulju; debitirao kao dirigent 1910. U Akronu osnovao vlastitu muziku kolu; na tamonjem Univerzitetu organizirao i vodio muziki odjel. Dirigirao u operi u Clevelandu i Akronu i akronskom simfonij skom orkestru. Od 1939 vodio klavirsku klasu na Rudick School of Music.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija; Six Italian Dances; Italian Rhapsody; 3 suite. Klavirske kompozicije. DRAMSKA : dvije opere: Alglala, 1924 i Nezv York. Muzika drama Death Ray\ muzika fantazija The Spinner. etiri duhovne muzike drame: Ruth; The Prodigal Son; The Golden Calf i David. Tri operete. VOKALNA: oratoriji; vie od 400 solo-pjesama; anthemi.

DJELA. ORKESTRALNA: 4 simfonije; 2 koncerta za orgulje; Concertino za klavir, 1954; Concertino za trublju, 1951; serenada, 1951; vie uvertira i suita. Gudaki kvartet, 1948. DRAMSKA: opera Le Chevalier de neige, 1956: komorne opere: Ariane, 1954 i Une Regre'table histoire, 1961. Baleti: La Lecon, 1963; Le jeune homme d marier, 1965. Scenska muzika za drame: La Mort de Danton (Biichner) i La Dame ne brulera pas (C.Fry). Oko 40 cjeloveernjih filmova i oko 30 kratkometranih filmova.

DELERUE, Georges, francuski kompozitor i dirigent (Roubaix, 12. III 1925). Uenik Parikog konzervatorija (H. Busser, D. Milhaud). Od 1952 dirigent orkestra Francuske radio-televizije. Mnogo se bavio filmskom muzikom osobito za dokumentarne i propagandne filmove.

DJELA: polke, mazurke i dr. za klavir. DRAMSKA. Oper Va dit', 1873; Jean de Nivelle, 1880; Laktne, 1883 (najuspjelija i najpo] Kassya, 1893 (dovrio J. Massenet). Baleti: La Source, 1866 (zajec Minkusom); Valse ou pas des fieurs, 1867; Coppelia ou la Fille aux yei 1870; Sylvia ou la Nymphe de Diane, 1876. Operete: Deux sous de char Deux vieilles gardes, 1856; Six demoiselles a marier, 1856; Maitre Griff, L'omelette a la Follembuche, 1859; Monsieur de Bonne-Etoile, 1860; ciens de l'orchestre, l86r; Mon atni Pierrot, 1862; Les eaux d'Ems, 186 dinier et son seigneur, 1863; La tradition, 1864; Le serpent a plumes, boeuf Apis, 1865; Malbrough s'en va-t-en guerre, 1867; L'ecossais a 1869; La cour du roi Petaud, 1869. Dramska scena La mort d'Orphee. solo-pjesme. Crkvene kompozcije. LIT.: E. Hanslick, Ballette von Leo Delibes, Berlin 1885. E Notice sur la vie et les oeuvres de Leo Delibes, Pari 1892. J. Lois de Leo Delibes, Pari 1924. H. de Curzon, Leo Delibes, sa vie et se Pari 1926. H. K'irth, Clement Philibert Leo Delibes, MGG, III A. Coauis, Leo Delibes, Pari 1958.

-Philibert, francuski zitor (Saint-Germair Sarthe, 21. II 1836 -16. I 1891). Na Pari! zervatoriju studirao k Le Coupev), orgulje (F i kompoziciju (F. B Adam). Djelovao je vi 185371 crkveni 01 kazalini korepetitor, i 72 drugi dirigent opern Od 1881 bio je profesoi zicije na Konzervatori Francuske akademije D. je izraziti melodia vijenim smislom za 01 zvuk i ritam. Imao ji bistar duh, iroku i: L.-C.-PH. DELIBES iju, fin, radoznao ukus i tananu osjeajni gov stil je nezavisan i nov (H. Curzon). D. je pisao laku muziku, no ne trivijalnu. Njegova baletna muz kuje se simfonijskom razradom.

DELGADILLO, Luis Abraham, nikaragvanski kompozitor (Managua, 25. VIII 1887 ). Zavrio Konzervatorij u Milanu. Predavao muziku teoriju na Konzervatoriju u Mexicu i kompoziciju i muziku estetiku na Konzervatoriju u Panami (1943 45). Od 1945 direktor muzike kole i dirigent Simfonijskog orkestra u Managui. Izvrstan poznavalac muzikog folklora zemalja srednje Amerike, esto ga unosi i u svoje kompozicije. U posljednjem razdoblju okuao se i u modernim muzikim stilovima (12 kratkih simfonija, Schoenbergkiane en los 12 Tonos). Bavio se i muzikom publicistikom.
DJELA. ORKESTRALNA: Sinfonia indigena, 1921; Sinfonia mexicana, 1924; Sinfonia incaica, 1926; Sin/oma serrena, 1938; 12kratkih simfonija, 1953 55; simfonijeta Un.Chino en Pari, 1952; koncert u G-duru za gitaru; Fantasta tropical panemena za klavir i orkestar, 1943; Obertura Debussyana, 1908; Obertura indiana, 1915; suita Teotihuacdn, 1935; 7 simfonijskih preludija, 192530; Las Siete palabras de Cristo, 1937; Tramonto en la cumbre, 1942; jesus del Prendimiento, 1945; Rapsodia Nicaraguense, 1952; Schoenberghiana en los 12 Tonos, simfonijski capriccio, 1954; 2 posmrtna marsa 1917 i 1937; sveani mar Simon Bolivar, 1952. KOMORNA. Sedam gudakih kvarteta: I, 1909; II, 1920; III, 1921; IV, 1954; V, 1954; VI, 1955 i VII, 1955; gudaki trio, 1909; 2 klavirska trija, 1915 i 1953; sonata za violinu i klavir, 1943; 6 Melodias indigenas za violinu i klavir, 1945. KLAVIRSKA: sonata u d-molu, 1908; sonatina u amolu, 1943; 4 valses de salon, 1903; 12 nokturna, 1907; 4 Valses bailables, 1912; 5 studija, 1915; 24 preludija, 1924. DRAMSKA. Opere: Final de Norma, 191430; Mabaltaydn, 1942; La Rosa del Paraiso, 1942; Tertulia de Correos t 1945; Panchito y la rana, 1946. Baleti: La Cabeza de Razvi, 1918; El Dorado, 1930; El Gato Felix, 1945. VOKALNA. Solo-pjesme: 7 Canciones populares, 1914; 21 Romanzas, 1917; oko 150 djejih pjesama. SPISI: El Caso Nietzsche; Mi odiesea musical en America Hispdnica; Consideraciones ge- nerales sobre la muica en Nicaragua; Teoria sintetica y moderna de la muica.

DELIUS, Frederick, engleski kompozitor njemal drijetla (Bradford, Yorkshire, 29. I 1862 Grez-su: Seineet-Marne, 10. VI 1934). Muziku studirao na Ki toriju u Leipzigu (S. Jadassohn, C. H. C. Reinecke) i u gdje boravi od 1888. Nakon 1899 ivio uglavnom u G -Loingu, posvetivi se potpuno komponiranju. Posljedi dina ivota, uzet i slijep, ali duevno svje, diktirao je svi djela E. Fenbvju. Vremenski, a i po nekim karakteristikama, D. pripac raciji poslijewagnerovskih kasnih romantiara: poput R. upotrebljava velik ko] orkestar; uz G. Mahle nje formalno irokom vokalnih i instrumenta stava; pristalica je filoz je F. Nietzsche pro u djelu Also sprach stra. Meutim, D. je izvorna linost, izvan tradicija. Njegova izv razvijena harmonija, pi dulacija, zaostajalica, tih boja i finih prijela2 se redovito s jednosta navijanim temama ni narodne pjesme. Takvi: mama sluio i E. Grie jim je D. bio prijatel vezan od svojih studijsl u Leipzigu sve do F. DELIUS smrti. Najvii domet , je D. u rapsodinom,' nom izrazu, dok su mu koncertantna i komorna djel; uspjela. Deliusov se stil protivi klasinim formalnim

cima i tematskom radu. Pored skandinavske muzike, na su melodiku povremeno utjecali i napjevi sjevernoameriki ca. D. je zaudo ee posezao za skandinavskom i njei poezijom, nego za engleskom.

DJELA. ORKESTRALNA. etiri simfonijske pjesme: Hiaioat Sur les cimes (prema H. Ibsenu), 1892; Over the Hills and Far Awc Life's Dance, 1911. Koncert za klavir, 1897 (preraen 1906); koncert : 1916; koncert za violonelo, 1921; dvostruki koncert za violinu i \ 191516; Pastorales za violinu i orkestar, 1888; Legendes za klavir (fragment), 1890; Sutnmer Evening, 1890; Legend za violinu i orkesi Caprice and Elegy za violonelo i orkestar, 1932: predigra operi Irme suita Florida, 1886; suita, 1889; Norwegische Suite, 1897; dvije koi 1888; Rhapsodie Variations .(fragment), 1888; nokturno Pari, the J Great City, 1899; Brig Fair: an English Rhapsody\ 1907; A Dance

DELIUS DELLO JOIO

br. i i 2, 1908 i 1916; fantazija In a Summer Garden, 1908; Summer-night on the River za mali orkestar, 1911; On Hearing the First Cuckoo in Spring za mali orkestar, 1912; North Country Sketches, 191314; Short Piece, 1915; balada Bventyr, 1917; A Song before Sunrise za mali orkestar, 1918; A Poem of Life and Love, 191819; A Song of Summer, 1930; Fantastic Dance, 1932; Air and Dance za gudae, 1952. KOMORNA: dva gudaka kvarteta, 1893 i 191617; 4 sonate za violinu i klavir: 1,1892; 11,1915; III, 1924 (preradio za violu i klavir L. Tertis) i IV 1930; sonata za violonelo i klavir, 1917; romanca za violonelo i klavir, 1896. KLAVIRSKA: Zwei Klavierstiicke, 188990; pet kompozicija, 1921; tri preludija, 1923. Dance za embalo, 1919. DRAMSKA. Opere: Irmelin, 189092; Der Wunderborn, 1893; Koanga, 189597; Romeo und Julia auf dem Dorfe (prema G. Kelleru), 190001; Margot la Rouge, 1902; Fennimore and Gerda (prema J. P. Jacobsenu), 190810. Scenska muzika. VOKALNA. Za zbor i orkestar, odnosno za sole (solo), zbor i orkestar: Appalachia, 1902 (samo za orkestar, 1896); Sea-Drift (prema W. Whitmanu), 1903; A Mass of Life (iz djela Also sprach Zarathustra F. Nietzschea), 190405; Songs of Sunset, 190607; Arabesk (tekst J. P. Jacobsen), 1911; A Song of the High Hills, 191112; Reauiem (po F. Nietzscheu), 191416; Songs of Farezoell (W. Whitman), 193032. Za glas i orkestar: Paa Viderne (H. Ibsen), 1888; Sakuntala, 1889; Zarathustras Nachtlied (F. Nietzsche), 1898; Cynara, 190607; A Late Lark, 1925; Idyll (W. Whitman), 1930. Zborovi a cappella. Solopjesme na tekstove B. Bjarnsona, A. Tennvsona, P. B. Shellvja, P. Verlai- nea, J. P. Jacobsena, F. Nietzschea, H. Drachmanna i dr. Svi dosadanji popisi Deliusovih djela nepotpuni su, jer su brojne mladenake kompozicije, deponirane u Delius-Trustu, ostale nepristupane. LIT.: M. Chop, Frederick Delius, Leipzig 1907- Ph. Heseltine, Frederick Delius, London 1923. C. Gray, Frederick Delius, A Survev of Contemporarv Music, Oxford 1924. R. H. Huli, Delius, London 1928. G. Abraham, Delius and His Literarv Sources, Music and Letters, 1929. H. C. Colles, The Delius Festival, The Times, 2. XI 1929. C. Delius, Fre derick Delius: Memories of my Brother, London 1935. E. Fenby, Delius As I Knew Him, London 1936. A. Hutchings, Nietzsche, Wagner and De lius, Music and Letters, 1941. T. Beecham, A Mingled Chime, 1944. .V. Cardus, Delius, Ten Composers, London 1945. A. Hutchings, Delius: a Critical Biographv, London 1948. R. Lyle, Delius and the Philosophv of R om an ti c i sm , M us ic an d L et te rs , 1 94 8. A . K . H o ll an d, T he So ng s of Delius, London 1951. P. VCarlock, Frederick Delius, London 1952. Tempo, London 195253, 26 (broj posveen F. Deliusu) H. F. Redlich, Frederick Delius, MGG, III, 1954. T. Beecham, Frederick Delius, London 1959. K. K s. i B. A.

429

muzikim asopisima i enciklopedijama. Posebno se bavio prouavanjem talijanskog muzikog kazalita u XVII i XVIII st.
DJELA: Paisiello e Vestetica musicale del Metastasio, 1922; Saggi di critica musicale. 1922; L'Opera comica ilaliana del '700, 2 sv., 1923; Disegno storico dell'arte musicale, 1924 (V izd. 1949); Dizionario di muica (u suradnji sa G. M. Gattijem), 1925 (VI izd. 1959); Niccolo Piccinni, 1928; La Vita musicale di Goethe, 1932; Canto e bel canto, 1934; Vincenzo Bellini (sa G. Pannainom), 1936; Ritratto di Franco Alfano, 1936; Pergolesi, 1936; Storia della muica (zajedno sa G. Pannainom), 2 sv., 1936 (IV izd. u 3 sv., 1964); Un Italiano alVestero: Antonio Salieri, 1937; Tre secoli di opera italiana, 1938: Verdi, 1939; Toscanini, 1946; Satire e grotteschi di musiche e di musicisti d'ogni tempo, 1947; Gluck, 1948; Baldassare Galuppi, 1949; Arrigo Serato, 1949; Le sei piu belle opere di Verdi, 1947 (III izd. 1958); L'Interpretazione musicale e gli interpreti, 1951; Gli Strumenti musicali nei dipinti della Galleria degli Uffici, 1953; Mozart in Italia. Le lettere (sa G. Barblanom); 1956; Tutto U teatra di Mozart, 1957; Toscanini visto da un critico, 1958; Drammi per muica dal Rinuccini allo eno, 2 sv., 1958; La Critica musicale e i critici, 1961. Studije; lanci. Antologije (izbor): Scelta di musiche per lo studio della storia della muica (IV izd.), 1962; Piccola antologia settecentesca, XXIV pezzi inediti o rari, 1925; Antologia della storia della muica, 2 sv., 192729 (IV izd. u jednom svesku, 1945).

DELLA GUARDIA, Ernesto -> Guardia, Ernesto de la DELLA MARIA, Pierre Antoine Dominique, francuski kompozitor talijanskog podrijetla (Marseille, 14. VI 1769 Pariz, 9. III 1800). Uio kod G. Paisiella u Napulju. Komponirao opere za talijanske pozornice do 1796, a zatim, uglavnom na libreta A. Duvala, za parika kazalita. Gracioznost njegovih djela bila je u doba Revolucije osvjeenje za repertoar koji se uglavnom sastojao od opera L. Cherubinija, J. F. Lesueura i E. N. Mehula.
DJELA: sonate za razne instrumente. est talijanskih opera. Francuske opere: Le prisonnier ou la ressemblance, 1798; Le vieux chdteau ou la rencontre, 1798; Jacauet ou VEcole des mres, 1798: Uoncle Valet, 1798; La maison du Marais, 1799; La fausse duegne (dovrio G. Blangini), 1802. Komedija u prozi s arijetama L'opera-comique, 1798. Kantate; dueti; arije. LIT.: Framery, Notice sur le musicien Della Maria, Pari 1800. A. Pougin, Della Maria, Menestrel, 1860. M. Briquet, Pierre-Antoine-Dominique Della Maria, MGG, III, 1954.

DELLA ASA, Lisa, vicarska pjevaica, sopran (Burgdorf, 2. II 1919 ). Pjevanje uila u Ziirichu (M. Haeser), na opernoj pozornici debitirala 1941 u Solothurnu kao o-o-San (Puccini, Madame Butterfly). Od 1943 lanica opere u Ziirichu, 1947 prvi put nastupala na festivalu u Salzburgu. Pjevala u Beu, Parizu, Milanu, New Yorku i dr. Najznaajnije su joj uloge: Grofica (Mozart, Figarov pir), Donna Anna (Mozart, Don Giovanni), Mirni (Puccini, La Boheme), Sofija, Oktavijan i Maralica (R. Stra-uss, Kavalir s ruom), Ara-bella (R. Strauss), Ariadna (R. Strauss, Ariadna na Nak-sosu) i dr. Uz to istie se i kao interpret suvremenog opernog repertoara: Der Prozess (von Einem), Die schzvarze Spinne (Burkhard) i dr. Nastupa i kao koncertna pjevaica. Njenoj popularnosti pridonijele su i snimke na brojnim gramofonskim ploama.
L. DELLA ASA LIT.: H. D. Rosenthal, Sopranos of Today, London 1956.

DELLER (Teller, Doller), Florian Johann, austrijski kompozitor (Drosendorf, krten 2. V 1729 Miinchen, 19. IV 1773). God. 175171 lan dvorske kapele, koncertni majstor i dvorski kompozitor u Stuttgartu (1757 poduavao ga je u kom poziciji N. Jommelli). Tu je komponirao balete suraujui s baletnim majstorom J. F. Noverreom, koji je balet digao do plesne drame.
DJELA.: etiri simfonije. est gudakih trija. Komine opere: Le contese per amore oder Was sich liebt, das neckt sich, oko 1770 i // maestro di cappella, 1771. Baleti: Orfeo ed Euridice, 1763; Der Sieg des Neptun, 1763; Balio polonais; La Constance; La schiava liberata. LIT.: H. Abert, Die dramatische Musik am Hofe Herzog Karl Eugens, Esslingen 1905. Isti, J. G. Noverre und sein Einfluss auf die dramatische Ballettkomposition, PJB, 1908. G. Reichert, Florian Johann Deller, MGG, III, 1954-

DELLE SEDIE, Enrico, talijanski pjeva, bariton (Livorno, 17. VI 1822 Garenne-Colombes kraj Pariza, 29. XI 1907). U pjevanju su mu uitelji bili C. Galeffi i Persanola, u dekla maciji glumac Domeniconi. Debitirao 1851 u Firenci (Verdi, Nabucco). Pjevao u Beu, Londonu, Petrogradu i Parizu. Njegov je repertoar meu ostalim obuhvaao uloge iz opera Don Giovanni (Mozart), Traviata i Rigoletto (Verdi), II barbiere di Siviglia (Rossini), Don Pasquale (Donizetti). Neko vrijeme predavao na Parikom konzervatoriju; 1871 osnovao vlastitu pjevaku kolu. D. S. nije imao glas velika opsega i specijalnog timbra; svoje uspjehe temeljio je na idealnom stapanju svih bitnih osobina pravog opernog pjevaa.

DELLA CIAJA, Azzolino Bernardino, talijanski kompozitor i orgulja (Siena, 21. III 1671 Pia, 15. I 1755). Vrlo obrazovan muziki diletant, kome Pia duguje svoje orgulje sa 4 manuala i vie od 100 registara (posveene 1738). Njegove su sonate vrlo znaajne za razvitak tog muzikog oblika; G. Buonamici izdao je tri, koje se sastoje od toccate, canzone i dvije dvodijelne plesne kompozicije.
DJELA: Sonate per embalo, con alcuni Saggi ed altri contrapunti di largo e grave stile ecclesiastico per grandi organi, 1127; Salmi concertati uz instrumentalnu pratnju, 1700; Cantate da camera a voe sola, 1701 i 1702; moteti; mise; druge crkvene kompozicije (u rukopisu). LIT.: F. Torrefranca, L'Impressionismo ritmico e le sonate del Cavalier della Ciaja, Vita musicale, 1913. G. Bastianelli, Musicisti d'oggi e di ieri, Milano 1914. A. Sandberger, Zur alteren italienischen Klaviermusik, PJB, 1918. F. Vatielli, Una Lettera biografica di Azzolino Della Ciaja, Critica musicale, 1921. G. Chigi-Saradni, Un Organista del secolo XVIII: Azzolino Della Ciaja, La Diana, Siena 1928. A. Puccianti, Di un opuscolo contenente la descrizione dell'organo di Azollino della Ciaia nella 'Chiesa dei Cavalieri in Pia, RMI, 1950. G. Ckigi Saracini, Un Organista del secolo XVIII: Azzolino Della Ciaja, Bolletino deH'Accademia Chigiana, 1950 i 1951.

DJELA: Arte e fisiologia del canto, 1876; Vestetica del canto e dell'arte melodrammatica, 1886 (oba ova djela u engleskom prijevodu Complete Method of Singing; posljednje djelo u francuskom prijevodu L'art lyrique); Rijiessioni sulle causa della decadenza della scuola di canto in Italia, 1881. LIT.: E. Gara, L'impresario in angustie, Milano 1940. C. Sartori, Enrico delle Sedie, MGG, III, 1954.

DELLINGER, Rudolf, njemaki dirigent i kompozitor (Kraslice, eka, 8. VII 1857 Dresden, 24. IX 1910). Uio na muzikoj koli u Kraslicama i na Parikom konzervatoriju. Najprije klarinetist u Gradskom orkestru u Brnu, gdje je 1880 postao drugi dirigent, zatim dirigent na raznim manjim kazalitima, 188393 na Karl-Schultze-Theater u Hamburgu, a o'd 1893 na Residenztheater u/ Dresdenu.

DJELA. Operete: Don Cdsar, 1885 (najuspjenija); Lorraine, 1886; Ka-pitdn Fracassa, 1889; Saint~Cyr, 1891; Die Chansonette, 1894; Jadwiga, 1901; Der letzte Jonas, 1910. LIT.: R. C. Dellinger, Rudolf Dellinger der letzte klassische Operettenkomponist, Sudetendeutsche Monatshefte, 1936.

DELLA CORTE, Andrea, talijanski muziki pisac i kritiar (Napulj, 5. IV 1883 Torino, 12. III 1968). Studirao pravo; u muzici samouk. God. 1906 poeo suraivati kao muziki kritiar u raznim napuljskim listovima. Kasnije se preselio u To rino i tamo 192653 bio profesor na Konzervatoriju i 193953 docent za historiju muzike na Univerzitetu. Uz to je 191967 bio kritiar tampe. Suraivao u raznim talijanskim i stranim

DELLO JOIO, Norman, ameriki kompozitor i pijanist (New York, 24. I 1913 ). Orgulje uio kod P. Yona. Studirao zatim u New Yorku na Juilliard School (P. Wagenaar) i na Yale University (P. Hindemith). Djeluje u New Yorku najprije kao orgulja u raznim crkvama i krae vrijeme kao dirigent vlastitog jazz-orkestra. God. 194143 muziki direktor baletnog ansambla Dance Players, zatim je predavao kompoziciju na arah Lazurence College i od 1961 na Mannes College of Music. Njegova djela, u kojima se gdjekad osjea Hindemithov utjecaj, pripadaju neo-

430

DELLO JOIO DE LUCIA

klasici. esto upotrebljava napjeve gregorijanskog korala. Kao pijanist koncertirao s filharmonijskim orkestrima New Yorka i Clevelanda, a 1947 na turneji u Poljskoj. (Bizet, Carmen), Kalaf (Puccini, Turandoi), Vojvoda (Verdi, Rigoletto), Radames (Verdi, Aida), Canio (Leoncavallo, Pagliacci), Andrea Chenier (Giordano), Cavaradossi (Puccini, Tosca) i dr. Pjevao je u nekoliko filmova i snimao vie gramofonskih ploa.
LIT.: F. Nuzso, Mario Del Monaco, Opera, 1962.

DJELA. ORKESTRALNA: simfonija The Triumph of St. Joan, 1951; Sinfonietta, 1940; koncert za 2 klavira 1941; koncert za harfu, 1942; koncert za klarinet, 1949; Concertino z& klavir i komorni orkestar, 1938; Concertino za flautu i gudaki orkestar, 1939; Concertino za harmoniku i komorni orkestar, 1944. Za klavir i orkestar: Ricercari, 1945; A Ballad of the Seven Lively Arts, 1958 i fantazija s varijacijama, 1961. Suita Air Poiver, 1957; Magnificat, 1942; To a Lone Sentry, 1943; American Landscape, 1944; Concert Music, 1945; varijacije, chaconna i finale, 1947; Serenada, 1948; Nezu York Profiles, 1949; Epi-graph, 1951; Meditations on Ecclesiastes za gudae, 1956; Antony and Cleopa-tra, 1960. KO MORN A: sekstet za 3 blokflaute i 3 gudaka instrumenta, N. DELLO JOIO 1941; duhaki kvartet, 1940; duhaki trio, 1942; trio za flautu, violonelo i klavir, 1944. Za violinu i klavir: sonata, 1938; fantazija na grego rijanski napjev, 1942; varijacije i finale, 1948. Za violonelo i klavir; sonata, 1937; sonatina, 1943 i Duo concertato, 1945. KLAVIRSKA. Tri sonate: I, 1942; II, 1944 i HI, 1947; suita 1941; Music for a Young Pianist, 1964; preludiji; nokturni i dr. Djela za klavir etvororuno. Orguljske kompozicije. DRAMSKA. Opere: The Ruby, 1955; The Trial at Rouen, 1956 i Blood Moon, 1961. Baleti: Prairie, 1942; The Duke of Sacramento, 1942; On Stage, 1946; Diversion of Angels (Wilderness Stair), 1948 i There is a Time, 1956. Scenska i filmska muzika. VOKALNA: kantata To St. Cecilia, 1958. Za zbor uz instrumentalnu pratnju: Vigil Strange (W. Whitman), 1941; The Mystic Trumpeter (W. Whitman), 1943; A Jubilant Song, 1946; Madrigal (Ch. Rossetti), 1947; A Psalm of David, ig$o;Song of the Open Road, 1952; Song of Affirmation (S. V. Benet), 1952; Psalm XCVIII, 1958; The Songs of Chopin, 1963; The Song of Silence, 1967 i dr. Solo-pjesme. LIT.: -R. Sabin, Norman Dello Joio, Musical America, 1950. AT. Broder, Norman dello Joio, MGG, VII, 1958. E. Dozunes, The Music of Norman Dello Joio (s popisom djela), MQ, 1962, 2.

DELNA, Marie (pravo ime

DEL MAR, Norman, engleski dirigent (London, 31. VII 1919 ). Studij zavrio na Royal College of Music u Londonu (R. O. Morris, R. Vaughan Williams) i zatim se u dirigiranju usavravao kod C. Lamberta. God. 1944 utemeljio Chelsea Philharmonic Orchestra, 194751 zamjenik Th. Beechama u Royal Philharmonic Orchestra i dirigent Croydon Symphonic Orchestra. Od 1949 prvi dirigent opernog ansambla English Opera Group. Kao dirigent esto nastupa i sa drugim engleskim orkestrima kao i u inozemstvu. Objavio je knjigu R. Straus. A Criiical Commentary of His Life and Works, 2 sv., 196368. DELMAS, Jean-Fran9ois, francuski pjeva, bas (Lyon, 14. IV 1861 Saint-Alban de Monthel, 29. IX 1933). Pjevanje studirao na Konzervatoriju u Parizu (R. Bussine, L. Obin) i tamo, u Operi, debitirao 1886 kao Saint-Bris (Meverbeer, Hugenoti). lan Parike opere do 1911, ostvario vie od 50 uloga, medu kojima su se posebno isticale: Hans Sachs (Wagner, Majstori pjevai), Wotan (Wagner, Prsten Nibelunga) i Gurnemanz (Wagner, Parsifal). Delmasovo se stilsko pjevanje smatralo uzorom muzikalne deklamacije.
LIT.: H. de Curzon, Croquis d'artistes, 1898.

Ledan), francuska pjevaica, (Pariz, 3. IV 1875 24. VII 1932). Uenica Rozine Laborde i Madame Savarv. Debitirala 1892 u parikoj Opera-Comique kao Didone (Berlioz, Les Troyens). Velik uspjeh postigla u naslovnim ulogama opera M. DEL MONAC La Vivandiere (Godard), Carmen (Bizet) i Orfej (Gluck). lan parike Opera-Comique 189298 i opere Metrof. New Yorku 190910. Poslije Prvoga svjetskog rata se pedagokom radu. DELORKO, Ratimir, pjeva, tenor (Zemunik kra; 1916 ). U Zagrebu zavrio studij ekonomije; pjevai privatno. God. 194651 operni solist Zagrebake oper< pjevao na Operi u Innsbrucku, 195365 na Dravnoj Hamburgu i od 1965 lan je Opere u Dusseldorfu. Osi niz tenorskih uloga lirskoga karaktera, meu kojima se iz si nog repertoara istiu: Vojvoda (Verdi, Rigoletto), Don (Mozart, Don Giovanni), Rodolfo (Puccini, La Bohem Gostovao na mnogim evropskim i amerikim opernim i snimio brojne gramofonske ploe. Posebno se istie ka pret narodnih popjevaka jugoslavenskih naroda. s DEL PUENTE, Giuseppe, talijanski pjeva, bariton 1 30. I 1841 Philadelphia, 25. V 1900). Uglavnom sam 1870 nastupao na svim velikim evropskim muzikim pozoi osobito u Londonu (Escamillo na prvoj engleskoj izvedbi 1 Carmen, 1878), i od 1873 u SAD, gdje je u njujorkom politanu pjevao na amerikim premijerama opera L (Wagner), Faust (Gounod), Gioconda (Ponchielli), Manon net) i dr. Svoj najvii umjetniki domet ostvario je kao Don C (Mozart), Grof (Mozart, Figarov pir), Papageno (MOE robna frula) i Figaro (Rossini, Seviljski brija). DELSARTE, Fran9ois-Alexandre-Nicolas-Cheri cuski pjeva (tenor) i vokalni pedagog (Solesmes, 19. XII Pariz, 20. VII 1871). Pjevanje uio kod A. E. Chorona i n kom konzervatoriju (A. Garuade, L. A. Ponchard), d 1830 u Opera-Comique (Dalavrac, Maison a vendre). Us povukao s operne scene i bio zborovoa u crkvi Abbe gdje je osnovao pjevaku kolu. Njegova metoda i teoriji raaj lica treba da odraava sadraj teksta bili su veoma pc u Americi oko 1890. Izdao je zbirku Les Archives du chant: de musique historiaue du VF au XVIF siecle i objavio , de Franpois Delsarte. '
LIT.: A. Arnaud, Delsarte, ses cours, sa methode, Pari 1859. ' bins, Delsarte. Svstem of Expression, New York 1885. E.B. WarmanJ and Attitudes: An Exposition of the Delsarte Philosophv of Expressi York 1892.

DELMAS, Mare, francuski kompozitor i muziki pisac (St.Quentin, 28. III 1885 Pariz, 30. XI 1931). Kompoziciju studirao na Konzervatoriju u Parizu (Ch. Lenepveu, P. Vidal) i tamo osvojio vie nagrada (1919 Prix de Rome). Djelovao u Parizu kao dirigent amaterskih vokalnih i instrumentalnih ansambla i kao muziki kritiar suraivao u asopisu Echo des concours.
D JELA. ORKE STRA LNA : Les deux routes; A u pays Wallon, 1919; Du reve au souvenir, 1919; Le Poete et lafee, 1920; Le Bateau ivre, 1923: Stellus; Rhapsodie sur des themes ariegeois za violonelo i orkestar, 1927. KOMORNA: klavirski trio; sonata za klavir i violinu; Legende et danse za gudaki kvartet i dr. KLAVIRSKA: Jmpressions d'Ariege; Suite francaise; A Bruges; Petite suite florentine; Aguarelles. DRAMSKA. Opere: Jean de Calais, 1907; Lais, 1908; Stefano, 1911; Camille, 1911; Anne-Marie, 1911; Iriam, 1923; Le Masque, 1926; La Giaour, 1928. Balet Cyrca, 1921. Opereta Sylvette, 1932. Rekvijem za zbor i orgulje. Zborovi; solo-pjesme. SPISI: Bizet, 1930; Charpentier et le lyrisme francais, 1931; Massenet. LIT.: J. Feschotte, Mare Delmas, MGG, III, 1954.

DEL MONACO, Mario, talijanski pjeva, tenor (Firenca, 27. VII 1915). Pjevanje studirao na Konzervatoriju u Pesaru (L. Melai-Palazzini, A. Melocchi) i tamo 1939 debitirao kao Turiddu (Mascagni, Cavalleria rusticana), a zatim 1941 nastupio u milanskom Teatro Puccini kao Pinkerton (Puccini, Madame Butterfly). Pjevao na milanskoj Scali, u Rimu, Napulju, Barceloni, Lisabonu i Stockholmu. God. 1946 gostovao u Junoj Americi, a 1950 nastupio prvi put na Metropolitanu u New Yorku. U vie navrata gostovao i u Jugoslaviji (Beograd, Zagreb). Po ljepoti glasa i izvrsnoj glumi ubraja se meu najbolje suvre mene operne pjevae. U njegove najvee kreacije idu Don Jose

DE LUA, Giuseppe, talijanski pjeva, bariton (R XII 1876 New York, 28. VIII 1950). Pjevanje uio 1 Bartolinija i na akademiji Santa Cecilia u Rimu (V. Pers Debitirao 1897 u Piacenzi kao Valentin (Gounod, Faust) nastupao na mnogim talijanskim i svjetskim opernim p ama (London, Pariz, Budimpeta, Madrid, Barcelona, L Rusija, Argentina; opera Metropolitan u New Yorku 191 19394)- Za Drugoga svjetskog rata se povukao, a 1947 vio rad na Juilliard School u New Yorku kao pjevaki pi Pjevao sve znatnije baritonske uloge standardnog opernog toara. Odlikovao se vrlo profinjenom muzikalnou, a glas, dobro kolovan, bio je ujednaen i u kasnim god Vrlo je dobro interpretirao i komine i tragine uloge.
LIT.: C. Sartori, Giuseppe De Lua, MGG, I I I , 1954-

DE LUCIA, Fernando, talijanski pjeva, tenor (] 11. X 1860 21. II 1925). Pjevanje uio kod V. Lorr debitirao 1885 u Napulju kao Faust (Gounod). Pjevao u M; Londonu, New Yorku, u latinsko-amerikim gradovima iroko obrazovan umjetnik, majstor belkanta, posebno se kao interpret uloga u Rossinijevim, Bellinijevim i Vere

DE LUCIA DEMUNCK

431

operama. Mascagni je za njega napisao tenorske uloge u operama L'Amico Fritz, I Rantzau i Iris, a Giordano u Marcelli. D. L. je u Londonu bio prvi Canio (Leoncavallo, Pagliacci), Turiddu (Mascagni, Cavalleria rusticana) i Cavaradossi (Puccini, Tosca). Pjevaku karijeru zakljuio je 1917 u Napulju.

tradiciji, on je nov po tendenciji da individualizira muziki govor, po nastojanju da zvukom interpretira tekst (na tom e putu tek oko 20 godina mladi H. Schtitz ii do krajnjih konzekvencija). Zbirka vokalnih i instrumentalnih plesova, s naglaenom narodnom jednostavnou u akordikoj postavi, osobito su historijski vane, jer su se u njima sauvali tadanji poljski plesovi. U teoretskom djelu Isagoge artis musicae nalazi se (po postanku vjerojatno prvi iz toga vremena) alfabetski muziki rjenik (180 termina, grkih, latinskih i talijanskih).
D J E L A . SV J E T O V N A : N e u e d e ut s c h e m e l t l i c h e L i e de r . . . z a 5 gl a s o v a , 1595'. Tympanum militare . . . za 6 glasova, 1600: 77 neue auserlesene polnischer und deutscher Art Tdnze . . . za 45 glasova, 1601; Conviviorum deliciae . . ., intrade,

gagliarde, poljski plesovi za 6 glasova, 1608; Convivalium concentuum farrago . . ., madrigali, canzonette, villanelle za 6 glasova, jedan eho i dva di jaloga za 8
glasova, 1609; Fasciculus chorodiarum neue polnischer und deutscher Art Tdnze und Galliarden . . . za 45 glasova, 1613; Neue deutsche Lieder . . ., 1. i 2. dio (obradbe

Tricinimna Gregora Langea) za 5 glasova, 1614 i 1615; Tympanum militare . . . za 56, 8 i 10 glasova, 1615. DUHOVNA: Der Spruch Joel. . . za 5 glasova, 1596; Trias precum Vespertinarum . . . za 46

DELVINCOURT, Claude francuski kompozitor (Pariz, 12. I 1888 C. DELVINCOURT Obertello kod Grosseta, 5. IV 1954). Uenik L. Boellmanna i H. Bus-sera, studij zavrio na Parikom konzervatoriju (Ch. Widor). Prvi vei uspjeh postigao kantatom Helene et Faust, kojom je osvojio Prix de Rome (1913). Od 1931 direktor Konzervatorija u Versaillesu, a od 1941 direktor Parikog konzervatorija. Za faistike okupacije aktivno sudjelovao u Pokretu otpora, zbog ega je medu francuskom omladinom postao veoma popularan. Na njegovu inicijativu stvoren je tada na Konzervatoriju tzv. Orchestre des Cadets du Conservatoire koji je, uz umjetniko znaenje imao i zadatak da okuplja progresivne francuske muziare u jedinstven patriotski front. Kao kompozitor D. je najprije bio pod utjecajem E. Chabriera, a zatim je ostvario suvremeniji harmonijski i melodijski izraz. Najee je pisao u oblicima naslijeenim iz klasike i romantizma, odavajui poseban smisao za komiku u kazalitu.
DJELA. ORKESTRALNA: simf. pjesma Typhaon, 1914; Radio-Serinade, 1914; koreografska poema Offrande a Siva, 1921; Boccaries, 1924 (u izvornom obliku za klavir); Onchets, 1929; Poeme choreographigue, 1931; suita Pamir, 1935. KOMORNA: gudaki kvartet, 1954; klavirski trio, 1909; klavirski kvintet, 1907. Za violinu i klavir: sonata, 1919; duo, 1908; Danseries, 1934; Contemplations, 1935. KLAVIRSKA: 5 stavaka, 1923; suita, 1924; Croquembouches, 1926; Heures juveniles, 1928. Images pour les contes du temps passe za klavir 4-runo, 1934. Za orgulje: Marche d'eglise, 1910; Meditation i Sortie de Fite, 1913. DRAMSKA: komina opera La femme a barbe, 1938. Misterij Lucifer ou Le Mystere de Cain, 1948. Balet Le Bal Venitien, 1941 (u izvornom obliku suita za 6 instrumenata, 1927). Scenska muzika za Oedipe-roi (Sofoklo), 1939 i Le Bourgeois gentilhomme (Moliere), 1948. VOKALNA. Kantate: Acis et Galathee, 1910; Yanitza, 1911 i Fulvia, 1912. Za zbor, soliste i orkestar: Hodie Christus natus est, 1909; Aurore, 1919; Nuit tombante, 1911; La source, 1912; Ave, verum corpus, 1918; Automne, 1937; Salut solennel, 1948. Za glas i orkestar: Thestylis, 1908 i Ce monde de rosee, 1934. Zborovi a cappella. Solo-pjesme: Sommeil d'enfant, 1912; Six poemes de Maurice d'Assier, 1918; Chansons de la ville et des champs, 1934; Ouatre chansons de Clement Marot, 1935; Un eventail, en sourire, 1948, Rapport sur une reorganisation administrative

glasova, 1602; Corona harmonica . . . (moteti po evanelju, za 6 glasova), 1610; Triades Sioniae (introitusi, proze, mise) za 58 glasova i continuo, 1619; Threnodiae . . . za 46 dionica, 1620; Deutsche Passion nach dem Evangelislen S. J o ha nn e
. . . z a 6 gl a so va , 16 31 ; La ud e s nu pt i a l e s . . . z a 8 gl a s ov a i c ont i n uo , 1641; Laudes Sioniae . . . za 68, 10 i 16 glasova, 1642. Nekoliko prigodnih djela.

SPISI: Forma musices. Griindlicher und kurzer Bericht der Singekunst . . ., 1592; Isagoge artis musicae . . . Kurze Anleilung singen zu lernen . . ., 102 (do 1671 doivjelo 10 izdanja), NOVA IZD.: L. Schoeberlein obj. 18 korala (Schatz des liturgischen Chorgesangs, IIII, 186572); A. Schering 1 intradu s tekstom (Musikgeschichte in Beispielen, 1931); F. Blume Pasiju po Ivanu (Das Chorwerk, sv. 27). LIT.: R. Kade, Christoph Demant, 15671643, VFMW, 1890. F. Moissl, Christoph Demantius, Gvmnasial-Programm, Reichenberg 1906. K. Stangl, Christoph Demants Lieder 1595 und Farrago 1609 (disertacija u rukopisu), Prag 1940. A. Adrio, Christoph Demantius, MGG, III, 1954. K. Ko.

DEMARQUEZ, Suzanne, francuski kompozitor i muziki pisac (Pariz, 5. VII 189923. X 1965). Studirala na Parikom konzervatoriju (G. Caussade). Bila je profesorica harmonije na cole Normale de Musique; suraivala u raznim muzikim asopisima (Musical Courrier, Revue Musicale, U Art Musical, Lettres francaises).
DJELA: Suite de valses, 1931 i Sonatine, 1932 za orkestar. KOMORNA: gudaki kvartet, 1927; sonata za violonelo i klavir, 1923; sonatina za flautu i klavir, 1953; Rapsodie lyrique za violinu i klavir, 1928 (takoer za orkestar); Variations, interlude et tarentelle 3 sur un theme corse za grupu instrumenata, 1938; Ouatre Ptices breves za flautu, violonelo i udaraljke, 1946. Deux Pieces za harfu, 192930; Bosphore za violonelo solo, 1957; Variations sur un theme oriental za flautu solo, 1957. KLAVIRSKA: dvije sonatine, 1927 i 1948; Barcarolle za 2 klavira, 1933. Opera-balet Thesee a Marseille. -^'VOKALNA: Trois Choeurs dlenfants, 1947; etiri kvarteta za enske glasove 1, 1938. Solo-pjesme; Ouatre Poemes sur des textes de Denise Cools, 1930; Ouatre Contrerimes, 1932 34; Deux Sonnets de Gerard de Nerval, 1942; Deux Posies d'Alfred de Musset, 1948 i dr. SPISI: Purcell, 1951; A. Jolivet, 1957; M. de Falla, 1963.

DEMENYI, Deszo, madarski kompozitor (Budimpeta, 29. I 1871 9. XI 1937). Sveenik. Studirao kod V. Herzfelda i I. Bachoa. God. 1902 pokrenuo i do 1925 ureivao muziki a sopis Zenekozl6ny koji je igrao vanu ulogu u tadanjem muzikom ivotu Madarske. Od 1913 vodio zbor bazilike sv. Stjepana u Budimpeti; 192628 profesor Muzike akademije.

DJELA. ORKESTRALNA: Magyar Tdncszvit; Unnepi Nyitdny; Ma- gyar Rapszodia; Serenata sinfonica i dr. Orguljske kompozicije (25 preludija). Opereta; melodrame. Zborovi; solo-pjesme na njemake i madarske tekstove. Rekvijem; 10 misa; moteti; graduali; litanije. Obradbe narodnih pjesama. Napisao Hangversenykalauz (Koncertni vodi), 1937.

DEMESSIEUX, Jeanne, francuski orgulja (Montpellier, 14. II 1921 Pariz, 11 XI 1968). Na Parikom konzervatoriju uila klavir (M. Tagliafero) i orgulje (M. Dupre). Ve sa 12 godina orgulja u crkvi Saint-sprit u Parizu. Koncertirala na brojnim turnejama u Evropi. Od 1952 profesor orgulja na Konzervatoriju u Liegeu. Vrsna improvizatorka. Komponirala je djela za orgulje {Poeme za orgulje i orkestar, 1952; etide; preludiji i dr.) i Cantate pour le Jeudi Saint (1937).
LIT.: F. Raugel, Jeanne Demessieux, MGG, III, 1954.

DEMETER, Ivan, horovoa i kompozitor (Zvornik, 17. XII 1906 ). Muziku uio u Sarajevu i Zagrebu. God. 1925 42 horovoa pjevakih drutava u Zagrebu (Oratorijski zbor sv. Marka), Mostaru (Hrvoje) i Sarajevu (Trebevi, Sv. Cecilija, Lira i Uzdanica). Od 1945 nastavnik muzike i horovoa u Sa rajevu, 195562 generalni direktor Zavoda za zatitu autor skih prava (ZAMP) u Beogradu i zatim ponovo u Sarajevu, gdje vodi hor KUD Vaso Miskin Crni. Kompozitor preteno vokal nih djela u narodnom duhu, bavi se i horskim obradama narodnog melosa. S. Sp. DEMEUR, Anne Arsene (rod. Larsa), francuska pjevaica, sopran (Saujon, Charente, 5. III 1824 Pariz, 30. XI 1892). Uenica Bizota u Bordeauxu, gdje je debitirala 1842 kao Lucia (Donizetti, LuciadiLammermoor),a zatim pjevala u Toulouseu, Bruxellesu, Londonu, Parizu, Petrogradu, Beu, Sjevernoj i Junoj Americi. Istakla se u Berliozovim operama Beatrice et Benedict (1862) i Les Troyens a Carthage (1863). Kasnije nastupala samo na koncertima, posljednji put 1879 u Parizu na koncertnoj izvedbi Berliozove La prise de Troie. DEMAR, Bla, graditelj gudakih instrumenata (Selca nad kofjom Lokom, 1903). Uio najprije stolarski zanat. Poeo graditi violine 1928. Dosad sagradio oko 120 violina, 15 viola i 20 violonela. Radi po modelu Stradivarija, a katkada i N. Amatija. Boja laka je prozirna, zlatnouta ili smea. D. CO. DEMUNCK (de Munck), 1. Francois, belgijski violonelist (Bruxelles, 7. X 1815 28. II 1854). Uenik N. J. Platela na Konzervatoriju u Bruxellesu, gdje je nakon svrenog studija radio kao asistent svoga uitelja, a poslije njegove smrti (1835) postao profesor. God. 1844 i 1845 na koncertnim turnejama po Njemakoj i Engleskoj, 184853 violonelist Kraljevskog kazalita u Londonu. 2. Ernest, belgijski violonelist (Bruxelles, 21. XII 1840 London 19. I 1915). Uio kod svog oca Francoisa i kod A. F. Servaisa. Nakon koncertnih turneja po Engleskoj, Irskoj i kotskoj (1855)

432

DEMUNCK DENKMALER
dirao klavir (H. Doring), orgulje (Jannsen) i kompo; Draeseke); 1896 naslijedio orguljaa E. Blancheta u I i postao profesor kompozicije na Konzervatoriju. Od ] davao je istodobno i estetiku muzike na Univerzitetu. 1 rigent pjevakog drutva Santa Cecilia i jedan od ute Drutva vicarskih muziara (1899).
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, 1896; II, 1899 i Simfonijske pjesme: Les Saisons, 1914: Scenes de la vie de drque, 15 du monde, 1918; La Guerre, 1923; Au Tombeau de Tut-Ank-Amon, 192 1934. Rhapsodie sur un air vaudois, 1930; Voici Noel, 1944. Koncert 1904; koncert za violonelo; koncert za orgulje, 1908; Concerto gro, moire de J. S. Bach; koncert Sur la Kalenda Maya za 2 violine, 1931. NA: 3 gudaka kvarteta; gudaki trio Le Corbeau et le renard; kl Le Chene et le roseau; sonata za violinu i orgulje (klavir), 1914; suita ; ela, 1942; Allegretto za ansambl violonela, 1942. Kompoziciji ORGULJSKA: Sonate tragigue, 1904; Petite suite, 1942; Sur ; du XVI e siecle; 101 Priludes dans tous les tons. VOKALNA. Ka tate pour le Centenaire de VIndependance vaudoise 1803, 1903; Canh lointaines; Siances ala Liberte; La Ronde des feuilles. est kantata za zbo i uz pratnju orgulja. SPISI: L'Evolution de l'art musical depuis jusqu'd l'epogue moderne, 1919; La Musique ci la vie interieure; histo logique de l'art musical, 1920; Arbre genealogique de la musique; Ryth. et rythmes cosmiques, 1931; La Gamme, ce probleme cosmique (zajedno s guesom); Cours d'harmonie, 1937.

poduavao na Guildhall School of Music u Londonu. Od 1868 lan kvarteta Maurin u Parizu, a od 1870 prvi violonelist Dvorske kapele u Weimaru. God. 1893 imenovan profesorom na Royal Academy of Music u Londonu. DEMUS, Jorg, austrijski pijanist (St. Polten, 2. XII 1928 ). Studij zavrio na Muzikoj akademiji u Beu, a zatim se usavravao kod W. Giesekinga i A. Benedetti-Michelangelija. Umjetniku karijeru zapoeo 1943. Na brojnim turnejama svirao u evropskim 1 azijskim zemljama, u SAD i dr.; 1956 osvojio prvu nagradu na meunarodnom klavirskom natjecanju F. Busoni u Bolzanu. Profesor je Muzike akademije u Beu. Uz vrijedna umjetnika ostvarenja na podruju solistike klavirske muzike, o emu svje doi velik broj snimljenih gramofonskih ploa, posebno se istie kao klavirski pratilac. Objavio je monografiju Dietrich Fischer-Dieskau (kolektivni rad), 1966 i Abenteur der Interpretation, 1967. DEMUTH, Norman, engleski kompozitor i muziki pisac (South Crovdon kraj Londona, 15. VII 1898 Chichester, 21. IV 1968). Muziki studij zapoet u zboru St. George's Chapel u Windsoru nastavio i za vrio na Royal College of Music u Londonu (W. Parrat, Th. Dunhill). Vie godina orgulja i zborovoda u raznim mjestima june Engleske, 1930 postao profesor kompozicije na Royal Collegeu u Londonu; jedan od utemeljitelja Nezv Music Society i u nekoliko navrata njegov sekretar. U njegovim djelima osjea se utjecaj francuskih kompozitora (Cesar Franck, V. d'Indv, A. Roussel).
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, 1949; II, 1950 i III, 1957; simfonija za gudae, 1952; koncert za violinu, 1937; koncert za saksofon, 1938; 2 koncerta za klavir, 1943 i 1947; koncert za violonelo, 1956; Concertino za flautu, 1941; Concertino za klavir, 1947; Two War Poems za klavir i orkestar, 1940; Legend za klavir i orkestar, 1949; Sinfonietta za klavir i orkestar, 1958; Elegiac Rhapsody za violu i orkestar, 1942; Mouvement symphonique za onde Martenot i orkestar, 1952; Ballade za violu i orkestar, 1953; Cortege, 1931; Introduction and Allegro, 1936, 2 partite, 1939 i 1958; Vahes graves et gaies, 1940; Fantasy and Fuguz, 1941; 2 divertimenta za gudae, 194211943; Threnody za gudae, 1942; Suite champetre, 1945; Prelude and Fugue za gudae, 1948; suita, 1948; Symphonic study, 1949; Variations symphoniques, 1954; Francois Villon, 1956; Partita, 1958. Uvertire: Overture for a victory, 1943; Overture fov a Joyful Occasion, 1946; Ouverture a la francaise, 1952 i Concert overture, 1958. KOMORNA: gudaki kvartet, 1950; kvartet za flautu, violinu, violon elo i klavir, 1955; Pastoral Fantasy za klavirski kvartet, 1957; trio za flautu, obou i fagot, 1949; gudaki trio, 1950; Lyric Trio za flautu, obou i klavir, 1953; trio za flautu, obou i embalo, 1954: Le Souper du roi za duhae, udaraljke i embalo, 1956; Divertissement za flautu, violinu, violonelo i klavir, 1957; Primavera za flautu, violinu, violonelo i klavir, 1958; sonatina za flautu, obou i klavir, 1946. Za violinu i klavir: 4 sonate: I, 1937; I I , 1938; III, 1948 i IV, Sonate de printemps, 1955; Serenada, 1938 i Capriccio, 1948. Sonata za violon elo i klavir, 1939; sonata za flautu i klavir, 1938. Sonata za klavir, 1946; Overture za 2 klavira, 1938. ZA ORGULJE: Suite pour la Trinite, 1952; Livre d'orgue, 1953; Pastorale, 1956; simfonija, 1957; 7 Cantiones sacrae, 1957 58; 2 preludija i fuge, 1957; 3 korala, 1957; Fanfare and Procession za 3 trublje i orgulje, 1958. DRAMSKA. Opere: Conte venetien, 1947; Le Flambeau, 1948; Volpone, 1949; The Oresteia, 1950; Rogue Scapin, 1954. Baleti: The Temptation of St. Anthony, 1937; Planetomania, 1941; Complainte, 1946; Bal des fantomes, 1949; La Debutante, 1951. Scenska i filmska muzika. Zborovi; solo-pjesme. SPISI: The gramophone and how to use it, 1945; Albert Roussel, 1947; Ravel, 1947; An Anthology of Musical Cntidsm, 1948; Cesar Franck, 1949; Paul Dukas, 1949; The Symphony; its History and Development, 1950; Gounod, 1951; A Course in Musical Composition, 195058; Some Trends of 20th-Century Music, 1952; Musical Forms and Textures, 1953; French Piano Mu sic: A Survey with notes on its performance, 1959.

DENIJS, Thomas, nizozemski pjeva (bariton) i (Schagen, 3. I 1877 Hag, 14. XI 1935). Muziku studira 99 kod D. Langea, V. Zweersa, C. van Zantena na Konzt u Amsterdamu. Kasnije se usavravao u Berlinu i Pari 1901 solist Opere u Amsterdamu, 190308 profesor na koli u Rotterdamu, zatim solist Opere u Berlinu. Nako svjetskog rata stalno ivio u Hagu. esto je nastupao kao 1 oratorijski pjeva. DE NINNO, Alfredo, talijanski kompozitor (ora, F 19. VI 1894 ). Umjetniku karijeru zapoeo kao op< gent u Rimu i Tunisu, a zatim se posvetio pedagoke Od 1934 profesor Konzervatorija u Napulju i zatim, u Rimu.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za violu; Toccata; Oual sioni; Novelletta; Serenata. Gudaki kvartet. Kompozicije za ] natina alVantica). Opera Monna Lisa. Madrigali; solo-pjesme. Storia delta muica, I, 1931; Trattato di cuntrappunto, 1937; Trattato < 2 sv., 195160; Organologia degli strumenti musicali, 3 sv.; Storia armoniche e del contrappunto; Manuale di cultura ntusicale generale; I ai soggetti di fuga; Dodici partimenli di L. Cherubini realizzati per t a otto vod; Fondamenti fisici della muica; Educazione musicale, 1967.

DE NARDIS, Camillo, talijanski kompozitor (Orsogna, Chieti, 26. V 1857 Napulj, 5. VIII 1951). Uenik N. D'Arienza u Napulju; 1882 postao tamo profesor Konzervatorija. God. 189297 predaje na Konzervatoriju u Palermu, a zatim ponovo u Napulju, gdje je 190729 profesor i zamjenik direktora Konzervatorija.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u A-duru; Scene abruzzesi; uvertire i dr. Dva gudaka kvarteta. Opere: Bi, Ba, Bu, 1880; Un Baccio alla regina, 1890; Stella, 1898. Opereta Un agno freddo, 1879. Oratorij / Turchi in Ortona, 1884. Crkvene kompozicije. Prirunici: Corso teorico pratico di armonia, ad uso delle scuole complementari; Raccolta di Partimenli; Libro di canto corale i dr.

DENIS, francuska obitelj graditelja muzikih instr iz XVI i XVII st. Najistaknutiji lanovi obitelji bili su: 1. Claude (Pariz, 27. V 1544 1587), sin Roberta.velik broj spineta (kad je umro u njegovoj radionici na oko 400 instrumenata) i lutnji. Trgovao je uz to instru uvezenim iz Italije i Nizozemske. 1. Jean (? Pariz, 1672), najpoznatiji lan obitel; Claudea i Jehana. Orgulja u crkvi St. Barthlemy i od crkvi St. Severin u Parizu, izgradio niz spineta. Objavio je
Traite de l'accord de l'espinette avec la comparaison de so,

DENDRINO, Gherase, rumunjski kompozitor i dirigent (Turnu-Magurele, 3. IX 1901 ). Studij zavrio na Konzervatoriju u Bukuretu. Kao dirigent djeluje od 1932 u raznim bukuretanskim vedrim muzikim kazalitima, od 1950 u Dravnoj opereti. Komponirao je operete: Lasati-ma sa cint, 1954 i Lysistrata, 1960, muziku za filmove i solo-pjesme. DE NEGRI, Giovan Battista, talijanski pjeva, tenor (Alessandria, 30. VII 1851 Torino, 3. IV 1923). Uitelji su mu bili C. Guasco i L. Abbadia; na opernoj pozornici debitirao 1878 u Sangiorgiju. Nakon to je 187982 bio lan Zagrebake opere, pjevao u Budimpeti i Madridu. God. 1887 afirmirao se u Torinu kao Otelio (Verdi), pa je zatim nastupao u Genovi, Milanu, Buenos Airesu (1889) i dr. Zbog bolesti grla povukao se 1898. Posebno se istakao u Wagnerovim operama Tannhduser i Walkura.
LIT.: G. Monaldi, Cantati celebri, Roma 1929.

avec la musigue vocale (sauvano II izd. iz 1650) koja sadri podatke o izvodilakoj praksi onoga vremena. 1. Jehan (Pariz, 23. III 1549 poslije 1589), brat ( uenik orguljam G. Dargillieresa. 1. Robert (? Pariz, 1588 ili 1589). Od 1544 ivio v. Bio je izvrstan orgulja. Bavio se i izradbom spineta.
LIT.: F. Lesure, Denis, MGG, III, 1954. !

DENISOV, Edison Vasiljevi, sovjetski kompozitor ( 6. IV 1929 ). Zavrio studij matematike. Na Konzei u Moskvi, gdje je sada profesor, uitelji su mu bili V. (kompozicija), N. Rakov (instrumentacija) i V. Belov ] Istaknuti predstavnik sovjetske muzike avangarde, u djelima ide za sintezom tradicionalnih izraajnih sr serijelne tehnike komponiranja, aleatorike i drugih suv: postupaka.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u C-duru, 1955; simfonij: aka orkestra i udaraljke, 1962; koncert za flautu, obou, klavir i Crescendo e diminuendo za 12 gudaa i embalo, 1965. KOMORNA trio, 1954; trio za violinu, klarinet i fagot, 1957; duhaki kvintet, se violine, 1958; Trois pieces za violonelo i klavir, 1967; oda za klarine udaraljke, 1968; Musique romantique za obou, violinu, violu, violonel 1968; D-S-C-H za klarinet, trombon, violonelo i klavir, 1969. Kc za klavir. VOKALNA: Zemlja sibirska za bas, zbor i orkestar, 196 Cojiui^e IIHKOB, 1964; Catullove pjesme za glas i 3 trombona, 1962; kancone za sopran, flautu, rog i embalo, 1964; Prelurs za sopran, 3 u i klavir.

DENIREAZ, Alexanre, vicarski kompozitor, i muzikolog (Lausanne, 31. VII 1875 25. VII 1947). U Dresdenu stu-

opsena nacionalna zbirka novih izdanja muzikih spe

DENKM.SLER DER TONKUNST IN BAYERN

Bavarske, objavljena 190031 u 36 svezaka, pod ured: A. Sandbergera. Izlazila je kao II serija (II Folge) zbirki tnaler deutscher Tonkunst. Znaajnija djela (navode se abe redom autora):
LIT.: G. Aichinger, Ausgewahlte Werke, 10/1 (1909). F.Beck, op. 4, 8/2 (1907). Ch. Cannabich, simfonija u B-duru; uvertira U;

DENKMALER DENSMORE

433

Kvartet za nautu i guaace u u-auru op. 4/lv, 15 S /2 (1907). Isti, gudaki kvartet u c-molu op. 5/II, 15 (1914). E. F. Dali' ^1914;. isu, 2 KtavirsKa trija (c-mol i A-dur), 16 Ab 4baco, Ausgewahlte Instrumentalwerke, 1 (1900) i 9/1 (1908). E. Eichier, (1915). Isti, simfonija, 8/2 (1907). Chr. Erbach, a :vartet za flautu i gudae u D-duru op. 4/IV, 15 (1914). Isti, 2 klavirska trija k T1* t T rti *-w* ^V"v ^ * * n V / "^ 'Tf^^i^l _ _ _ (^ *J v t-7t- fr\ *-w s*li\ Ane _ Aus-gevvahlte Werke fiir Tasteninstrumente, 4/2 r* m >-\T i A 4,,i'l T^C f T t-\ t c\ (1927). J. II. Schmelzer, Missa nuptialisj XXV, 1 (1918). Isti, 2 deutsche (1903). A. Filtz, simfonija u D-duru, 7/2 (1906). Isti, 3 simfonije (A-dur, Lieder, XXVIII, 2 (1921). Isti, Tanzmusik, XXVIII, 2 (1921). Isti, ViolinD-dur i Es-dur), 2/1 (1901). Uli, gudaki trio u A-duru op. 3/ II : klavirski sonaten, 93 (1958). J. Starzer, 2 divertimenta, XV, 2 (1908). Th. Stoltzer, trio u C-duru op. 4/III, 16 (1915). 15 Lieder, XXXVII, 2 (1930). J. Strauss (otac), Acht Walzer, XXXV, Ch. W. Gluck, opera Le Nozze d'Ercole e d'Ebe, 14/2 (1914). A. Gumpelz2 (1928). J. Strauss (sin), Drei Walzer XXXII, 2 (1925). Josef Strauss, haimer, Ausgewahlte Werke, 10/2 (1909). H. L. Hassler, Werke fiir Orgel Drei Walzer, XXXVIII, 2 (1931). /- Umlauf, Singspiel Die Bergknappen, und Klavier, 4/2 (1903). Isti, Canzonette (1590) i Neue Teutsche Gesang XVIII, 1 (1911). J. Vaet, Samtliche Werke, I dio (Moteti, I), 98 (1961); (1596), 5/2 (1904). Isti, Madrigali 58 voeum (1596), 11/1 (1910). /. 11 dio (Moteti II), 100 (1962); I I I dio (Moteti III), 103104 (1963); IV dio Bolzbauer, Sinfonia a 10, Es-dur, 7/2 (1906). Isti, gudaki kvintet u Es(Mise I), 108109 (1964). G. Chr. Wagenseil, 2 simfonije, XV, 2 (1908). -duru, 15 (t9i4). J. de Kerle, Preces speciales (1562), 26 (1562). J. K. N. Zangius, Geistliche und weltliche Gesange, 87 (1951). Kerll, Ausgevvahlte Werke, 2/2 (1901). J. E. Kindermann, Ausgevvahlte Werke (vokalna djela), 13 (1913). Isti, Instrumentalmusik und Gesange Pojedina od navedenih djela objavljena su u antologijskim, svescima koji mit Instrumentalbegleitung, 2124 (1924). J. Krieger, 2 kantate, 6/1 (1905). sadravaju kompozicije raznih autora, kao npr.: Trienter Codices, u 6 dijelova Isti, Gesammelte Werke fiir Klavier und Orgel, 18 (1917). 3- Ph. Krieger, (VII; XI, 1; XIX, 1; XXVI, 1; XXXI; XL, 190033); Wiener Klavier- und kantate, 6/1 (1905). Isti, Gesammelte Werke fiir Klavier und Orgel, 18 (1917). Orgeltverke aus der 2. Hdlfte des 17. 3ahrhunderts (XIII, 2, 1906); Wiener InL. Mozart, Ausgevvahlte Werke (komorna i orkestralna djela), 9/2 (1908). strumentalmusik vor und um 1750, 2 dijela, XV, 2 i XIX, 2, 1908; Osterreichische J. Pachelbel, Klaviervverke, 2/1 (1901). Isti, Orgelkompositionen, 4/1 (1903). Lautenmusik zwischen 1650 und 1720 (XXV, 2, 1918); Wiener Tanzmusik in F. X. Richter, 3 simfonije (G-dur, F-dur, A-dur), 3/1 (1902). Isti, 6 gu der 2, Halfte des 17. 3ahrhunderts (XXVIII, 2, 1921); Das deutsche Gesellschaftsdakih kvarteta op. 5, 16 (1915). Isti, Sinfonia a 8, u C-duru op. 4, 7/2 lied in Osterreich von 1480 bis 1550 (XXXVII, 2, 1930); Das Wiener Lied von (1906). Isti, klavirski trio Nr. 6 u g-molu, 16 (1915). L. Senfl, Motetten 1792 bis 1815, XLII, 1935; Salzburger Kirchenkomponisten (XLIII, i, 1936); und Magnificats, 3/2 (1903). J, Staden, Motetten und geistliche Lieder, Tiroler Instrumentabnusik im 18. Jahrhundert, 86, 1949. J. As. 7/1 (1906). Isti, Ausgevvahlte Werke, 8/1 (1907). A. Stamitz, 2 gudaka DENKMALER DEUTSCHER TONKUNST (DDT>, srekvarteta (E-dur, D-dur), 15 (1914). Isti, gudaki trio u Es-duru op. 4/1, 16 dinja njemaka nacionalna zbirka znanstveno obraenih novih (1915). J. Stamitz, 4 simfonije (D-dur, G-dur, D-dur, B-dur), 3/1 (1902). Isti, 3 simfonije (Es-dur, Es-dur, D-dur), 7/2 (1907). Isti, Trio-sonata izdanja stare muzike. Zbirka je objavljena 1892193I5 a obuhvaa u Es-duru; Sonata da camera u A-duru, 16 (1916). K. Stamitz, duhaki 6$ svezaka i 2 serije (II serija Denkmaler der Tonkunst in Bayerri). kvartet u Es-duru op. 8 / I I (1914). Isti, orkestralni kvartet u C-duru op. 4/I, 16 (1915). Isti, 2 simfonije (Es-dur, G-dur), 8/2 (1907). Isti, gudaki Utemeljili su je Ph. Sputa, F. Chrysander i O. v. Hase. Od 1900
i

a flautom u F-duru, 15 (1914). Isti, klavirski T. Traetta, Ausgewahlte Werke I (scene iz opera).

zbirku je izdavala Pruska muziko-historijska komisija. Glavni urednici bili su R. v. Liliencron, H. Kretzschmar, H. Abert i A. Schering. Znaajnija djela (navode se abecednim redom autora):

(DTO), opsena zbirka znanstveno obraenih izdanja kompozicija nastalih u Austriji od kasnog srednjeg vijeka do XIX st. Utemeljio ju je 1894 i do 1941 ureivao G. Aler. Od 1947 glavni je urednik E. Schenk. Zbirku objavljuje Drutvo za izdavanje DTO u Beu; od 96. sv. nadalje (1960) tampa se i u Grazu. Od 1894 do 1938 izilo je 83 sv. u 45 godita, koji su ponovno tampani 195960. Od 1913 izlaze kao dodatni svesci ovoj zbirci Studien zur Musikivissenschaft (STMW). Od 1947 (85. sv.) zbirka se vie ne broji po goditima nego po svescima. Znaajnija djela objavljena u toj zbirci (navode se abecednim redom autora):
J. G. Albrechtsberger, Instrumentalwerke, XVI, 2 (1909). Arnold von Bruck, 19 Lieder, XXXVII, 2 (1930). Isti, Samtliche lateinisehe Motetten und andere unedierte Werke, 99 (1961). O. Benevoli, Festmesse und Hvmnus, X, I (1903). H. I. F. Biber, 8 violinskih sonata iz 1681, V, 2 (1898). Isti, 16 violinskih sonata iz 1674, XII, 2 (1905). Isti, misa St. Henrici, XXV, 1 (1918). Isti, Passacaglia za lutnju, XXV, 2 (1918). Isti, Requiem, XXX, 1 (1923). Isti, Harmonia artificiosa-ariosa, 93 (1958). Isti, Mensa sonora seu Muica instrumentalis, 9697 (1960). Isti, Sonatae, tam ari quam aulis servientes, 106107 (1963). A. Caldara, 12 Kirchenwerke, XIII, 1 C1906). Isti, Kammermusik fiir Gesang, XXXIX (1932). Isti, Dafne. Dramma pastorak per muica, 91 (1955). M. A. Cesti, II Pomo d'oro, prolog 1 I. in, III, 2; 25. in, IV, 2 (189697). K. Ditters von Dittersdorf, Instrumentalwerke (3 simfonije, 1 serenata), XLIII, 2 (1936). A. Draghi, 5 Kirchenvverke, XXIII, 1 (1916). H. Finch, 4 Lieder und 2 Instrumentalsatze, XXXVII, 2 (1930). E. A. Forster, Kammermusik (2 kvarteta, 3 kvinteta), XXXV, 1 (1928). Frauenlob Gesange (sadri i pjesme Reinmara von Zwetera i Alexandera) XX, 2 (1913). J. 3- Froberger, Orgel- und Klavierwerke, 3 sv.: IV, 1; VI, 2; X, 2 (18971903). 3-3- Pux, 4 Messen, I, 1 (1894). Isti, 27 Motetten, I I, 1 (1895). Isti, Instrumentalvverke (2 sonate da ehiesa 1 2 uvertire), IX, 2 (1902). Isti, Costanza e Fortezza, XVII (1910). Isti, Concentus musico-instrumentalis, XXIII, 2 (1916). Isti, Werke fiir Tasten instrumente, 85 (1947). A. Gabrieli, 3 weltliche Vokalsatze, XLI (1934). J. Gattus, Opus musicum, 6 dijelova: VI, 1; XII, 1; XV, 1; XX, 1; XXIV i XXVI (18991919). Isti, Sechs Messen, XLII, 1 (1935). Isti, Fiinf Mes sen, 9495 (1959). F. L. Gassmann, La Contessina, XXI, 1 (1914). Isti, Kirchenwerke (izbor), XLV (1938). Chr. W. Gluck, Orfeo ed Euridice, XXI, 2 (1914). Isti, Don Juan, XXX, 2 (1923). Isti, L'Innocenza giustificata, XLIV (1937). Greff, Bakfark, Lautenbiicher, XVIII, 2 (1911). A. Hammerschmidt, Dialoghi oder Gesprache einer glaubigen Seele mit Gott, I dio, VIII, 1 (1901). M. Haydn, Instrumentahverke, XIV, 2 (1907). Isti, Messen, XXII (1915). Isti, Kirchenvverke, XXXII, 1 (1925). P- Hofhaymer, 35 Lieder, XXXVII, 2 (1930). H. Isaac, Choralis Constantinus, V, 1 i XVI, 1 (18981909). Isti, Weltliche Werke, XIV i XVI, 1 (190709). Isti, Der Hund (Tricinium), XXXVII, 2 (1930). H. Judenhiinig, Lautenbuch, XVIII, 2 (1911). 3. K. Kerll, 2 Messen, XXV, 1 (1918). Isti, Requiem, XXX, I (1923). L. Kozeluch, 6 Lieder, XXVII, 2 (1920). 3. Lanner, Landler und Walzer, XXXIII, 2 (1926). G. M. Monn, 3 simfonije i 7 sonata, XV, 2 (1908). Isti, Sinfonien und Konzerte, XIX, 2 (1912). F. di Mome, 3 vveltliche Vokalsatze, XLI (1934). Georg Muffat, Suavioris harmoniae instrumentalis... Florilegium primum, I, 2 (1894). Isti, Florilegium secundum, II, 2 (1895). Isti, Armonico tributo i Auserlesene mit Ernst und Lust Gemengte Instrumental-Musik (izbor), XI, 2 (1904). Isti, Passacaglia fiir Laute, XXV, 2 (1918). Isti, Armonico Tributo (u cijelosti); Concerti grossi, II dio, 89 (1953). Gottlieb Muffat, Componimenti musicali per il embalo, II I, (1896). Isti, 72 Ver.setl sammt 12 Toccaten, XXIX, 2 (1922). H. Nervsidler, Lautenbiicher, XVIII, 2 (1911). J. Pachelbel, 94 Compositionen, VIII, 2 (1905). A. Poglietti, Klaviervverke, XIII 2 (1906). Isti, Balletto a 6, XXVIII, 2 (1921). P. Peuerl i I. Posch, Instrumental- und Vokalvverks, XXXVI, 2 (1929). G. Reutter, Klavier- und Orgelvverke, XIII, 2 (1906). G. Rhau, 7 stavaka iz Bicinien, XXXVII (1930). F. T. Richter, Klavier- und Orgelvverke, XIII, 2 (1906). J. Schenk. Der Dorfbarbier, XXXIV

DENKM A LER DER TONKUNST IN

OSTERREICH

3- R- Ahle, Ausgewahlte Gesangswerke, 5 (1901). H. Albert, Arien, 12 i 13 (190304). C. Ph. E. Bach, koncert za klavir u d-molu, 29 i 30 (1907). 3- C. F. Bach, Die Kindheit Jesu; Die Auferweckung Lazarus, 56 (1917). G. Benda, komina opera Der Jahrmarkt, 64 (1930). Chr. Bernhard, Solokantaten und Chorwerke (s instrumentalnom pratnjom), 6 (1901). D. Buxtehude, Instrumentalwerke (tri-sonate), 11 (1903). Isti, Abendmusiken und Kirchenkantaten, 14 (1903). Ph. Dulichius, Prima (i Secunda) pars Centuriae, octonum et septenum voeum, 31, 41 (1907 i 1922). Ph. Erlebach, Harmonische Freude musicalischer Freunde, III, 46 i 47 (1914). 3- C. F. Fischer, Le Journal du printemps, 10 (1902). J. W- Franck, M. Heinrich Elmenhorsts Geistliche Lieder (sadri i pjesme G. Bohma i P. L. Wockenfussa), 45 (1911). M. Franck, Ausgewahlte Instrumentalwerke (sadri i djela V. Haussmanna), 16 (1904). K. H. Graun, opera Montezuma, 15 (1904). Ch. Graupner, koncert za 2 flaute, 2 oboe i gudaki orkestar, 29 i 30 (T907). Isti, Ausgewahlte Kantaten, 51 i 52 ( 1926). A. Hammerschmidt, Ausgewahlte Werke (vokalna djela), 40 (1910). 3- A. Hasse, oratorij La conversione di Sant'Agostino, 20 ^1905). Isti, koncert za flautu i gudaki or kestar, 29 i 30 (1907). H. L. Hassler, Werke, I sv. (sadri Cantiones sacrae za 412 glasova), 2 (1894). Isti, Missae 48 voeum, 7 (1902). Isti, Sacri concentus (7a 412 glasova), 24 i 25 (1906). /. Holzbauer, opera Giinther von Schwarzburg, 8 i 9 (1902). N. 3ommelli, opera Fetonte, 32 i 33 (1907). R. Keiser, opera Groesus i izbor iz opere L'Inganno fedele, 37 i 38 (1912). A. Krieger, Neue Arien, 19 (1905). 3- Ph- Krieger, 21 ausgewahlte Kirchenkompositionen, 53 i 54 (1916). J. Kuhnau, Klavierwerke, 4 (1901). Isti, Ausgewahlte Kirchenkantaten, 58 i 59 (1918). A. Lotti, Messen, 60 (1930). C. Pallavicini, opera La Gerusalemme liberata, 55 (1916). H. Praetorius st., Ausgewahlte Werke (duhovna vokalna djela), 23 (1905). 3- Rosenmuller, Sonate da camera, 18 (1904). 5". Scheidt, Tabulatura nova, 1 (1892). 3Schobert, Ausgewahlte Instrumentalwerke, 39 (1909). 3- Sebastiani, Passionsmusik, 17 (1904). Sperontes, Singende Muse an der Pleisse, 35 i 36 (1909) Th. Stoltzer, Samtliche lateinisehe Hvmnen und Psalmen, 65 (1931). G. Ph. Telemann, Der Tag des Gerichts; Ino, 28 (1907). Isti, koncert za vio linu u F-duru, 29 i 30 (1907). Isti, 24 Oden, 57 (1917)- Isti, Musique de table, 61 i 62 (1927). 3- Theile, Passionsmusik, 17 (1904). F. Tunder, Solo kantaten und Gesangswerke (uz to Sinfonia za 7 viola), 3 (1900). 3- O. Walther, Orgelwerke, 26 i 27 (1906). F. W. Zachozv, Gesammelte Werke, 21 i 22 (1905). Pojedina djela objavljena su u antologijskim svescima: Instrumentalkonzerte deutscher Meister (2930, 1907); Ausgezvahlte Ballette Stuttgarter Meister (4344 1913); Thuringische Motetten der ersten Hdlfte des 18. 3 a ^rhunderts (4950, 1915) i Ausgezvahlte Kirchenkantaten (5859, 1918). Novo izdanje svih 65 svezaka, objavljeno 195761, kritiki je revidirao H. J, Moser (dodaci i ispravci tom izdanju obj. u MF, XVI, 1963). J. As.

DENNER, Johann Christoph, njemaki graditelj duhakih instrumenata (Leipzig, 13. VIII 1655 Niirnberg, 26. IV 1707). lan razgranate obitelji graditelja instrumenata. U elji da po pravi konstrukciju starog francuskog ehalumeaua (s cilindrino izbuenom cijevi i jednostavnim jezicem) pronaao je, dodavanjem rupice za prepuhivanje, klarinet, koji se od druge polovice XVIII st. razvio u jedan od glavnih orkestralnih instrumenata. Dennerovu tvornicu instrumenata u Niirnbergu- razvili su njegovi sinovi Jacob i Matthaus do nesluenih visina.
LIT.: J. G. Doppelmayr, Nachricht von den Niirnberger Mathematicis und Kiinstlern, Niirnberg 1730. H. Neuberger, Johann Christoph Denner, der Schopfer der Klarinette, Zeitschrift fiir Instrumentenbau, 19313 2 - K. Reinhard, Johann Christoph Denner, MGG, I I I , 1954.

DENSMORE, Frances, ameriki etnomuzikolog (Red Wing, Minnesota, 21. V 1867 5. VI 1957). Studirala na Konzervatoriju u Oberlinu i kod J. Painea, K. Baermanna i L. Godovvskog. Kao suradnica amerikog Bureau of Ethnology sakupljala pjesme amerikih Indijanaca i prouavala njihovu muziku kulturu.
DJELA: Chippewa Music (2 sv.), 191013; Poems from Sioux and Chippezva Songs, 1917; Tetom Sioux Music, 1918; Indian Action Songs, 1921; Northern Ute Music, 1922; Mandan and Hidatfa Music, 1923; The American Indians and Their Music, 1926 (II izd. 1936); The Music of the Tule Indians of Panama 1926; Some Results of the Study of American Indian Music, 1928; Pavmee Music, 1929; Papago Music, 1929; What Intervals do Indians Sing?, 1929; 3<mian an 3aqui Music, 1932; Menominee Music, 1932; Cheyenne and Arapaho Music, 1936; The Alabama Indians and Their Music, 1937; Music of Santo Domingo Pueblo, New Mexico, 1938; Seminole Music, 1956. (Bibliografija njenih radova obj. je u 3ournal of Musicology, IV). LIT.: Frances Densmore, Ethno-Musicology, 1956.

MUZ. E., I 28

434

DENT DEPPE

DENT, Edward Joseph,

I II , 1954.

DENZA, Luigi, talijanski kompozitor (Castellammare di Stabia, 24. II 1846 London, 13. II 1922). Uitelji su mu bili S. Mercadante i P. Serrao na Napuljskom konzervatoriju. God. 1879 preselio se u London, gdje je bio jedan od direktora London Academy of Music, a od 1898 profesor pjevanja na Royal Academy of Music. D. je uz F. P. Tostija i A. Rotolija glavni predstavnik napuljskih pjesama popularnog tipa. Najpoznatiju od njih, Fu-niculi Funicold, upotrebio je R. Strauss u zadnjem stavku svoje suite Aus Italien, smatrajui je pukom pjesmom.

engleski muzikolog i muziki pedagog (Ribston, Yorkshire, 16. VII 1876 London, 22. VIII 1957). Uenik G. H. Llovda u Etonu te Ch. Wooda i Ch. W. Stanforda u Cambrid-geu. Od 1902 predavao muziku historiju, harmoniju, kontrapunkt i kompoziciju na King's College u Cambridgeu, gdje je &o redoviti profesor (1926 41) reformirao sistem muzike nastave i ispita. Muziki kritiar asopisa Athenaeum (1919 24), zauzimao se za osnivanje internacionalnog drutva za suvremenu muziku (International Societv for Contemporary Music) i reorganizaciju britanskog muzikog drutva ( Bri-tisch Musical Society) kao sekcije tog internacionalnog drutva, kojeg je bio predsjednik od osnutka do 1938. Predsjednik (193149) internacionalnog drutva za muzikologiju ( Societe Internationale de musicologie), lan redakcije djela New Oxford Hi-story of Music, uprave kraljevske opere Covent Garden i narodne opere Sadler's Wells te predsjednik Society for Theatre Research u Londonu. Osobito je prouavao talijansku operu XVII i XVIII st. i zalagao se za izvoenje starih engleskih opera. Ogledao se i kao kompozitor (muzika za The Beggar's Opera; motet). E. J. DENT
DJELA: Alessandro Scarlatti, 1905; Mozart's Operas, 1913 (novo izd. 1947); Terpander or Music and the Future, 1926; Foundations of English Opera, 1928; Ferruccio Busoni, 1933; Musique of the Renaissance in Italy, 1934; Life of Handel, 1934; Opera, 1940; A Theatre for Everybody, 1945; Notes on Fugue for Beginners, 1948. lanci i poglavlja u djelima: Encyclopaedia Britannica; G. Grove, Dictionary of Music and Musicians (II izd.); G. Adler, Handbuch der Musikgeschichte, 1924 (o modernoj engleskoj muzici); Oxford History of Music, 1929 (Social Aspects of Medieval Music); W. W. obbet, Cydopaedia of Chamber Music (Italian Chamber Music of the nth Centuryj i Riemann-Festschrift, 1909 04 Jesuit at he Opera, 1680). Studije u asopisima: The Musicial Antiquary; The Musical Quarterly; Acta musicologica. Komentari programa Royal Philharmonic Society. Prevodio tekstove opera (oko 30), osobito Mozartovih. Izdavao djela starije engleske muzike. Preradio The Beggar's Opera. LIT.: J. A. Vf'estrup, Dent as Translator, Music Rewiew, 1946. L. Hazvard, Edvfard J. Dent. A Bibliographv, Cambridge 1956. G. M. Gatti, Ricordo di Edward Joseph Dent, RAM, 1957. J. B. Trend, Dent, The Score, 1958. H. F. Redlich, In memoriam Edward Joseph Dent, MF, 1958.

DENTE, Joseph Gottlieb, vedski violinist i kompozitor (Stockholm, 23. I 1838 24. V 1905). Muziku studirao kod E. D'Auberta, P. Wingea i F. Berwalda u Stockholmu i H. Leonarda u Bruxellesu. U dvorskom orkestru u Stockholmu od 1861 koncertni majstor i 187995 dirigent; 189091 vodio i simfonijske koncerte. Uz to 18821903 predavao kompoziciju na Konzervatoriju.
DJELA: simfonija u d-molu, 1887; koncert za violinu i orkestar; nekoliko uvertira. Niz manjih djela za violinu i klavir. Opereta / Marocco, 1866. LIT.: A. Lindgren, J. G. Dente, Svenske hofkapellmastare, Stockholm 1882.

DENTICE, talijanska obitelj kompozitora. 1. Fabrizio (Napulj, druga polovina XVI st.), izvrstan lutnjist kojega je V. Galilei vrlo cijenio. Boravio je neko vrijeme u Rimu, zatim je djelovao na dvoru u Parmi. Objavio knjigu lamentacija (5-gl., 1593). U suvremenim zbirkama nalaze se mnogi njegovi madrigali i moteti kao i kompozicije za lutnju. 1. Scipione (Napulj, 19. I 1560 IV 1635), neak Fabrizija, redovnik. Od 1593 ivio u Rimu, oko 1610 preselio u Napulj.
DJELA. Pet knjiga madrigala (5-gl.): I, 1591; II 1596; III, 1598; IV, 1602 i V, 1607. Dvije knjige duhovnih madrigala (5-gl.), 1629 i 1640; moteti (5-gl.), 1594; 6 lauda i druga vokalna djela u suvremenim zbornicima.

3. Luigi (? prije 1601), vjerojatno brat Scipionea. Ostavio crkvene kompozicije i madrigale, ali je poznatiji po raspravi Duo dialoghi della muica . , . delli quali Vuno tratta della theorica e l'altro della pratica: raccolti da diversi autori greci e latini (1522; II izd. 1553).
LIT.: A. Della Corte, Dentice, 1. Fabrizio, 2. Scipione, 3. Luigi. MGG,

DJE LA: opera Wallenste in. Vie od 600 kancona i romanca n; francuski i engleski tekst (Uocchie nire; Se torni ancora; Se un tuo piet 0 begli occhi di fata i dr.).

raznim vicarskim gradovima i u inozemstvu. D. ide rr znaajnije vicarske dirigente. Istakao se osobito kao Wagnerovih muzikih drama, a dirigirao je i praizvedb( suvremenih opera u Ziirichu {Lulu A. Berga, Schzveigsc R. Straussa, Mathis der Mahler P. Hindemitha, Lady D. ostakovia i dr.). Njegova je ena pjevaica Idalice
DJELA. ORKESTRALNA: Romantische Sinfonie, 1957; koncei 1 orkestar; fantazije Der Totentanz i Die Richmodis; suita. Dva gud teta; suita za 2 violine; kompozicije za violinu solo. VOKALNA: za soliste, muki zbor i orkestar; pjesme za sopran i komorni orkesta: solo-pjesme.

DE NZLER , Robert F., vicarsk i dirigent i kompoz rich, 19. III 1892 ). Studira o na Konzer vatoriju u (V. Andrea e) i Kolnu. God. 1911 pomon i dirigent n nim igrama u Bavreut hu, 1911 12 korepeti tor Opere 1913 a 5 gradski muziki direktor u Luzernu . Dirigei u Ziirichu (1915 17), zatim Opere u Berlinu (1927 novno u Ziirichu (1934 48); vodio je uz to 1926 28 igre u Bavreut hu, a 1925 31 festival Wagner ove muzike God. 1935 osnovao je u Lausann ei Radioorkestar . Gc

DE PABLO, Luis -> Pablo, Luis de DEPANIS, 1. Giovanni, talijanski kazalini in (Bilbao, 22. VII 1823 Torino, 11. XI 1889). God. 1: 188485 i 1889 zakupnik torinskog Teatro Regio, smjel< za obnavljanjem tadanjeg standardnog opernog re pa je 1876 izveo Wagnerova Lohengrina, koji je tri godii propao u milanskoj Scali, 1881 Bizetovu Carmen i dr. zalini impresario u Carignanu (1886) predstavio je puh put mladog Toscaninija. Prireivao je i popularne 1 2. Giuseppe, likovni, knjievni i muziki kritiar 2. IV 1853 30. XI 1942). Sin Giovannija. Zavrio bavio se advokaturom. God. 188396 urednik umjetni. rike lista Gazzetta piemontese (kasnije La tampa) i asopisa Gazzetta letteraria u Torinu. Od 1896 gradski bio je veoma aktivan u muzikim drutvima i u upravi' vatorija Giuseppe Verdi.
DJELA: Per la Walkiriat di R. VPagner, 1891; / Maestri C R. Wagner, 1892; L'Anello del Nibelungo, 1896; / Concerti Popolari Regio di Torino: 15 anni di vita musicale, 1872 1886, 2 sv., 1914i; LIT,: Lettere di A. Catalani a Depanis (s uvodom C. Gattija) A. Della Corte, Martucci e Depanis (da un carteggio inedito), R/

DE PAOLI, Domenico, talijanski muziki kritiar i zitor (Valdagno, Vicenza, 8. VI 1894). Studirao kon kod G. Malipiera i A. Caselle. Suradnik strunih asopii ziki kritiar dnevnih listova, 192931 urednik asopisa d'oggi. God. 193140 boravio u Parizu, gdje je odrao davanja o suvremenoj talijanskoj muzici. Otada ivi u pie muzike kritike i surauje na Radio-stanici. ,
DJELA: Luise di Charpentier, 1922; Stravinskij (II izd.), 1935 musicale italiana, 1939; C. Monteverdi, 1945; La muica contemporar, L'opera italiana dalle origini fino alVopera verista, 1954. Studije, lanci Objavio zbirku Sonate italiane del secolo XVIII per embalo o \ T939- Komponirao kraa djela za klavir, za violinu i solo-pjesme.

DE PICOLELLIS, i. Giovanni, talijanski muzi (Napulj, 25. I 1839 S. Nicola la Strada, Caserta, 28. u Strunjak za lutnju i njezinu historiju; 187492 ivio u esto boravio u Cremoni radi arhivskog istraivanja.
DJELA: Liutai antichi e moderni, 1885; Genealogia degli Amati e nieri, 1886; Della autentidtd e pregio di taluni strumenti ad acro oppui Real Istituto Musicale di Firenza, 1889.

2. Ottavio, violonelist (Napulj, 21. III 1861 '. 12. V 1928). Sin Giovannija; violonelo uio u Firenc F. Seraisa u Bruxellesu. God. 1896 utemeljio u Firenci i Societd Orchestrale Cherubini, kojim je dirigirao do 1908. < se i kao kompozitor djela za violonelo.
LIT.: L. Forino, II Violoncello e i violoncellisti, Milano 1905.

DEPOLO, Ozren, jazz-klarinetist, saksofonist i korr (Zagreb, 13. III 1930 ). Na Univerzitetu u Zagrebu dip medicinu, a na Muzikoj koli klarinet. lan je plesnog ( RTV Zagreb (od 1952) i Zagrebakog jazz-kvinteta. G i u inozemstvu (SSSR, evropske drave) i neko vrijeme t jazz-sastava G. Mulligana i C. Terryja. Istakao se i ka> pret ozbiljne muzike (A. Glazunov, Koncert za alt-sal orkestar; P. Depalj, Koncert za alt-saksofon i orkestar). ponirao instrumentalnu jazz-muziku (Refleksije, Mala igra Blues), filmsku i scensku muziku. iv DEPPE, Ludvvig, njemaki dirigent i klavirski ] (Alverdissen, 7. XI 1828 Bad Pvrmont, 5. IX 1890). E. Marxena u Altoni. God. 186168 dirigirao u Ha: orkestralnim koncertima i oratorijskim izvedbama Pjevai demije, koju je i osnovao. Od 1874 operni i koncertni di

DEPPE DE SABATA

435
klavirski pedagog u Berlinu. Deppeovi uenici E. Caland, H. Clark, A. Clark-Steininger i H. Klose razvili su njegove pedagoke iftetode. Novost se sastojala u tome to je D., uz vjebe za prste, uveo i vjebe za jaanje miia ruku i ramena.
DJELA: simfonija u F-duru; 2 uvertire. Pjesme op. 8 i op. 9. Rasprave: Armleiden der Klavierspieler, Klavierlehrer, 1885 i Zwei Jahre Kapellmeister on der Koniglichen Oper in Berlin, 1890. LIT.: H. Klose, Die Deppesche Lehre des Klavierspiels, 1886. B. Caland, Die Deppesche Lehre des Klavierspiels, Stuttgart 1897. A. Fay, Music Study in Germanv, 1897. A. Kullak-Niemann, Asthetik des Klavierspiels, V izd., 191c. K. Johnen, Ludvvig Deppe, MGG, III, 1954.

DE RENSIS, Raffaello, talijanski muzikolog i kritiar (Casacalenda, Campobasso, 17. II 1880 Rim, 3. XI 1970). God. 1908 suosniva i tajnik Drutva talijanskih muzikologa; iste godine utemeljio u Rimu izdavako poduzee Muica i istoimeni tjednik. Od 1915 do 1935 pisao muzike kritike u rimskim novinama (Messaggero, 191525; Giornale d'Italia, 192635). Od 1938 glavni tajnik Talijanskog instituta za muziku povijest i 195054 predsjednik Centra muzikog Oratorio del Crociftsso u Rimu. God. 1939 pokrenuo i vodio izdanje cjelokupnih djela Palestrine: G. P. da Palestrina. Le Opere Complete (izalo 29 svezaka).
DJELA: Anime musicali, 1910 (II izd. 1915); Muica italiana in Francia, 1916; Rivendicazioni musicali, 1917; Ercole Bernabei, 1920; L'Amleto di Arrigo Boito, 1927; Critiche e cronache di Arrigo Boito, 1931; Lettere inedite di A. Boito, 1932; // cantore del popolo: B. Gigli, 1934; F. Faccio e Verdi, 1934; O, Respighi, 1935; Cento anni della asa Anelli, 1936; E. Wolf-Ferrari, 1937; A. Boito, 1942; Aneddoti e bizzarrie di A. Boito, 1943; La cantante dell'imperatore: la Grassini, 1946; U. Giordano R. Leoncavallo, 1949; F. ilea, 1950; Muica vista, 1960.

to se istie kao koncertni i oratorijski pjeva. D. je izrazit lirski tenor s velikom pjevakom kulturom, izvrsnom tehnikom i smislom za interpretaciju. Njegove su najbolje uloge u Mozartovim operama, zatim Florestan (Beethoven, Fidelio), Stolzing (Wagner, Majstori pjevai), Herod (R. Strauss, Saloma) i dr. D. je sada profesor pjevanja na Visokoj koli za muziku i kazalinu umjetnost u Beu. D. Co.

DE RESZKE -> Reszke, de DERING (Deering), Richard, engleski kompozitor (oko 1580 London, pokopan 22. III 1630). Studij zavrio u Oxfordu (1610 Bachelor of Music). Vjerojatno je preao na katolicizam, napustio Englesku, pa je oko 1612 u slubi sir Johna Harringtona u Italiji. Oko 1617 orgulja u engleskom enskom samostanu u Bruxellesu. Od 1625 dvorski muziar i orgulja kralja Karla I i kraljice Henrijete Marije. Od njegovih kompozicija u engleskom stilu onoga vremena najznaajnije su instrumentalne fantazije i plesovi, te vokalno-instrumentalni guodlibeti, u koje je unio izvikivanja ulinih trgovaca (London Cries; Country Cries). Od kasnijih djela, u kojima se opaa talijanski utjecaj (basso continuo, kontrapunkt podreen tenji za harmonijskim efektima, opreke pojedinih stavaka u tempu i karakteru), najizraajnije su Can~ tiones sacrae za 5 glasova s continuom iz 1617.
DJELA: plesovi i fantazije za viole. VOKALNA: Ouodlibets za glas i viole; Canzonette a 3, 1618; Canzonette a 4, 1620; madrigali; glees. Cantiones sacrae a 5, 1617; Cantiones sacrae a 6, 1618; Cantica Sacra a 6, 1618; moteti; anthemi. Neka Deringova djela izdali su u novije vrijeme R. R. Terry, F. Bridge i dr. LIT.: F. Bridge, Twelve Good Musicians, London 1920. Isti, Dering's Countrv Cries, Proceedings of the Musical Association, 1924. Ch. W. Hughes, Richard Deering's Fancies for Viols, MQ, 1941. P. Platt, Dering's Life and Training, Music and Letters, 1952, 33. Isti, Richard Dering, MGG, III, 1954-

2. Gaper, pjeva, tenor (Kropa, 4. I 1917 Medno A. DERMOTA kraj Ljubljane, 3. VIII 1969). Brat Antona. Pjevanje uio kod K. Kuej-Novakov u Ljubljani. Od 1952 lan Ljubljanske opere i 195168 istodobno lan Slo venskog okteta. D. je bio iz razit lirski tenor visokog re gistra. Na opernoj sceni debtirao je kao Alfredo (Verdi, La Traviata), a u njegove najistaknutije uloge ubrajale su se: Pilard (Gluck, Ifigenija na Tauridi), Janko (Smetana, Pro dana nevjesta), Werther (Massenet), Lenski (ajkovski, Evgenij Onjegin), Nemorino (Donizetti, Ljubavni napitak) i Vojvoda (Verdi, Rigoletto). K. Be. DE ROGATIS, Pascual, argentinski kompozitor, violinist i pedagog talijanskog podrijetla (Teora, Avellino, 17. V 1881). Od djetinjstva boravi u Buenos Airesu. Ondje je na Konzervatoriju studirao kompoziciju (A. Williams), violinu (P. Melani, R. Albertini) i dirigiranje. Profesor violine i dirigent orkestra na Konzervatoriju u Buenos Airesu.
DJELA. ORKESTRALNA. Simfonijske pjesme: Atipac; La Fiesta del Chiqui; Marco y el hada; Belkiss en la selva i Zupay. Dva koncerta za violinu; Suite americana; Suite arabe; Danza de las Driadas i dr. Komorna muzika. Klavirske kompozicije. Opere: Anfion y Zeto, 1915; Hue'mac, 1916 i La novia del Hereje, 1935. Solo-pjesme: ciklus Canciones argentinas.

DRIVIS, 1. Henri-tienne, francuski pjeva, bas (Alby, Tarn, 2. VIII 1780 Livry, Seine-et-Oise, 1. II 1856). Pjevanje uio na Konzervatoriju u Parizu i tamo u Operi debitirao 1803 kao Sarastro (Mozart, arobna frula). Najprije u Napoleonovoj dvorskoj kapeli, 180827 lan Parike opere, u kojoj je uz standardni repertoar po prvi put kreirao niz likova u operama Spontinija, Mehula, Cherubinija i dr. Osobito se istakao u Sacchinijevoj operi Oedipe a Colonne. 2. Prosper, pjeva, bas (Pariz, 28. X 1808 11. II 1880). Sin Henri-Etiennea; studirao na Konzervatoriju u Parizu (F. Pellegrini, A. Nourrit). U Parikoj operi debitirao 1831 kao Mojsije (Rossini, Mojsije u Egiptu) i tamo kroz 10 godina pjevao na praizvedbama opera: La Tentation (Halevv i C. Gide), Ali Baba (Cherubini), La Juive (Halevv), Benvenuto Cellini (Berlioz), Les Martyrs (Donizetti) i dr. Pjevao je na mnogim evropskim muzikim scenama. God. 1857 povukao se s pozornice. D'ERLANGER, Frdric -> Erlanger, Frederic d' DERMELJ, Albert, violinist (Ljubljana, 21. VI 1912 ). Violinu uio na Dravnom konzervatoriju u Ljubljani (J. lajs) i kod V. Humla na Muzikoj akademiji u Zagrebu (diplomirao 1941). God. 194146 koncertni majstor u orkestru Ljubljanske opere, 194648 u orkestru Radio-Ljubljane i od 1948 koncertni majstor Slovenske filharmonije i uz to od 1962 profesor na Aka demiji za glasbo. Nastupao je solistiki, a 194164 bio je lan Ljubljanskog godalnog kvarteta i 194152 Ljubljanskog komor nog trija. j. Sc DERMOTA, 1. Anton pjeva, tenor (Kropa, 4. VI 1910 ). Pjevanje, klavir, orgulje i kompoziciju studirao na Konzervatoriju u Ljubljani. Djelovao najprije kao orgulja i zborovoa, a onda uio pjevanje privatno u Beu. Od 1934 tenor Beke dravne opere (od 1970 poasni lan). Pjeva na evropskim i amerikim pozornicama, bio je stalni gost Sveanih igara u Salzburgu. Uz

DE ROSE, Peter, ameriki kompozitor (New York, 10. III 1900 24. IV 1953). Istakao se na podruju zabavne muzike svojim ansamblom The Siveethearts of the Air, s kojim je nastupao na radiju. Afirmirao se kao kompozitor klavirskim stavkom Deep Purple, izvedenim 1934 u instrumentaciji P. Whitemana. Najveu popularnost stekle su njegove melodije The Lamp is Lom (prema Ravelovoj Pavani) i As Years Go By (prema Brahmsovom Madarskom plesu br. 4). DES, DESES (engl. D-flat, franc. re bemol, tal. re be-molle; engl. D-double-flat, franc. re double-bemol, tal. re doppio bemolle), jedanput, odnosno dva puta snieni ton d:

I
Enharmonijski je des jednak tonu cis, a deses tonu c. DE SABATA, Victor, talijanski kompozitor i dirigent (Trst, 10. IV 1892 Santa Margherita Ligure, 11. XII 1967). Studirao na Milanskom konzervatoriju (M. Saladino, G. Orefice). God. 191829 prvi dirigent Opere u Monte Carlu, iji je orkestar podigao na visoku razinu. Za tim dirigirao redovito od 1929 na milanskoj Scali (1953 57 umjetniki nadsavjetnik) te na Rimskoj operi (1939 i 1946), Maggio Musicale Fiorentino (193342) i drugim talijan skim opernim pozornicama. Uz to gostovao u Berlinu (Staatsoper), Beu, Miinchenu, Lon donu i na festivalima u Bayreuthu, Edinburghu, Salzburgu. Kao koncertni dirigent nastu

pao s orkestrom akademije S. Cecilia u Rimu, Concertgeboow u Amsterdamu te s filharmonijama Berlina, Bea, Londona, Cincinnatija, Chicaga, New Yorka, Philadelv. DE SABATA phije, njegovu

Bostona

dr.

Na

436

DE SABATA DESETERAC
DJELA. Opere: Le petit Oedipe, 1779; Florine, 1780; Erixene enfant, 1780; Les deux sylphes, 1781; Les Jumeaux de Bergame, 17} et Lucas, 1788; La Jeune Veuve curieuse, 1788 ; L'Amant travesti ou L 1790; Le Mededn malgre lui, 1792 i dr. Kantate: Buffon i La Prii stille; manja vokalna djela (ariette i romance). Requiem, 1786. LIT.: J. Vigu, Marc-Antoine Dsaugiers, MGG, III, 1954

opsenom repertoaru nalazila su se djela Wagnera, Verdija, Glucka, Ponchiellija, Saint-Saensa, Debussyja, Ravela i dr., a najvie se proslavio izvedbama Verdijevih i Puccinijevih opera, lienih posve lane sentimentalnosti. Interpretacije su mu bile poletne, proete izrazito romanskim temperamentom a pri tom krajnje precizne. Manje je znaajan kao kompozitor, iako je na poetku karijere postigao zapaene uspjehe operom 77 Macigno i simfonijskim pjesmama. Stilski se pribliava impresionistima i R. Straussu.
DJELA. ORKESTRALNA. Simfonijske pjesme: Juventus, 1918; La Notte di Platone, 1923 i Gethsemani, 1925; 2 uvertire; suita. Komorne i klavirske kompozicije. DRAMSKA: opera // Macigno, 1917. Balet Mille e una notte, 1931. Scenska muzika (Lisistrata). LIT.: R. Muci, Victor De Sabata, Lanciano 1937. M. Saint-Cyr, Victor De Sabata, Rassegna dorica, 1931. K. Laux, Victor de Sabata, MGG, II, 1952. G. M. Gani, Victor de Sabata, Milano 1958. Isti, Ricordo di Victor de Sabata, Nuova Rivista Musicale Italiana, 1968.

DE SANCTIS, Cesare, italijanski dirigent i muziki pisac (Albano Laziale, 15. VI 1824 Rim, 27. I 1916). Djelovao u Rimu kao ispitiva za orgulje na konzervatoriju 5\ Cecilia, crkveni zborovoa i kazalini dirigent (Argentina, Apollo). Od 1876 predavao je na novoosnovanom Liceo Musicale. Ogledao se i kao kompozitor.

DESCARTES, Rene (Renatus Cartesius), francu i matematiar (La Have, Touraine, 31. III 1596 S 11. II 1650). O muzici pisao u traktatu Compendim (1618) i u pojedinim odlomcima svojih pisama (Corr, 0} Descartes and Constantyn Huygens, izd. L. Roko, 1926 ga je dvojako interesirala: kao matematiko-fiziki i kai kofizioloki fenomen. Uoio je alikvotne tonove, prihv; tercu kao izrazitu konsonancu, u sinkopi vidio afirmai prikrivanje disonance. D., osniva racionalistike teori; da je muzika jedno od sredstava za pobuivanje uvstava : njen efekt dualistiki: psiholoki i fizioloki u isti mah
LIT.: A. Pirro, Descartes et la musique, Pari 1907. J. Ra< bution au probleme de l'esthetique musicale chez R. Descartes, Rj R. Stephan, Rene Descartes, MGG, III, 1954.

DJELA: La Polifonia nelVarte moderna, spiegata secondo i principi classici. 3 sv.; Cento fughe. Uvertira. Kompozicije za klavir. Solo-pjesme. Rekvijem, 1872.

DE SANTI, Angelo, talijanski muzikolog (Trst, 12. VII 1847 Rim, 28. I 1922). Isusovac; 1887 osnovao u vatikanskom seminaru Scholu Cantorum, ali je uskoro mogao napustiti Rim zbog opozicije konzervativnih krugova koji se nisu slagali s njegovim tezama. Motu proprio pape Pija X (1903) potvrdio je valjanost De Santijeva nauavanja. God. 1909 postao je predsjed nik talijanskog drutva Santa Cecilia, a 1910 utemeljio je u Rimu Scuola Superiore di Muica Sacra. Bio je jedan od osnivaa asopisa Rassegna Gregoriana (1902) i suraivao je u La Civiltd Cattolica.
DJELA: // Maestro F. Capocci, 1888; A Solesmes tra i monaci esiliati alV isola di Wight; L'Origine delte fete natalizie, 1907; // primo decennio della Pontifica Scuola superiore di muica sacra di Roma, 1920. Preveo na talijanski Magister Choralis: Manuale teorico-pralico per l'istrusione del canto fermo........ F. Haberla.

DESCOMBEY, Michel, francuski plesa i koreogi -Colombe, 1930 ). God. 1959 postao solist baletnog Parike opere. Od 1963 djeluje na toj ustanovi i kao I kao plesa i kao koreograf istie se lirskom interprt svjeim izrazom. Njegove su koreografije liene sitniai terije, a stilski pripadaju modernom baletu. DESCORT (starofranc. nesklad), varijanta starofranc tovne lirske pjesme -> lai (XII i XIII st.); sastoji se c strofa, a svaka strofa je posebna melodijska jedinica, corta se, po teoriji F. Gennricha, mogu aplicirati ritmici unutar jedne melodijske jedinice.
LIT.: C. Appel, Vom Descort, Zeitschrift fur romanische Philc P. Aubry, A. Jeanroy i L. Brandin, Lais et descorts francais du (s tekstovima i melodijama), Pari 1901. F. Gennrich, Grundriss menlehre des mittelalterlichen Liedes, Halle 1932. .7- Maillard, musicales et litteraires du descort Melanges . . . a la memoire Saarbriicken 1957. i

DE SANTIS, talijansko muziko izdavako poduzee. Osnovao ga Pietro Giovanni De S. 1852 u Rimu. Od 1916 vodio ga je njegov sin Alberto, a neto kasnije preuzeo je vodstvo Pietrov neak Renato De S. (Rim, 1901). Naklada objavljuje prvenstveno djela starije muzike literature (Musiche vocali e strumentali sacre e profane dal XVII al XIX secolo; Polifonia vocale . . . del secolo XVI; Capolavori polifonici. . .; Gli oratori di A. Scarlatti; Gli oratori di A. Stradella) u redakciji istaknutih strunjaka (B. Somma, A. Schinelli, L. Bianchf). Izdaje i djela suvremenih autora i muzikoloke radove. DE SARNO-SAN GIORGIO, Dionisio, kompozitor (Napulj, 1856 Perast, 15. X 1937). Studije na Univerzitetu i Konzervatorijumu zavrio u Padovi, instrumentaciju uio u Firenci. Urednik lista Piccolo i profesor Muzike kole u Trstu (1882). God. 188593 bio je dirigent Graanske muzike u Kotoru, a od 1893 djelovao u Beogradu kao profesor muzike i sekretar Italijanskog poslanstva.
DJELA: Sveana koranica 17. maj za orkestar. Za klavir: Solunsko kolo i Milene kolo. Opere: Gorde; Dana i Balkanska carica (tekst: Nikola I knez Crnogorski; klavirski izvod tampan 1891). Himna srpskog pjevakog drutva Jedinstvo u Kotoru za muki hor i klavir; Uspomena iz Perasta, narodne pjesme za pjevanje i klavir (nagradila SAN). LIT.: Balkanska carica, opera, Nova Zeta, 1891, 104. V. R. ordevi, Prilozi biografskom reniku srpskih muziara, Posebna izdanja, SAN, 1950. M. 1. Miloevi, Dionizije de Sarno-San Dordo, Almanah Deset godina Sre dnje muzike kole fNjego, Cetinje 1957. R . . i J. Mvi.

DESDERI, Ettore, talijanski kompozitor (Asti, 1892). Muziku uio najprije u Torinu (L. Perrachii mirao 1921 na Konzervatoriju u Bologni (F. Alfano) zatim u Firenci kod I. Pizzettija. God. 1920 zavrio i stud: ture. Bio je direktor Liceo musicale u Alessandriji (i< krae vrijeme predavao na Konzervatoriju u Bolzan (194151) na Konzervatoriju u Milanu, a 195163 bic Konzervatorija u Bologni. Pisao je muzike kritike z; Pianoforte (192127) i za RMI (192842), D. je pr\ kompozitor crkvene muzike.
DJELA: Fantasia za orkestar, 1927; Architetture di Cattedrali : orkestar, 1937. KOMORNA: gudaki kvartet, 1940; Adagio i gudaki kvartet, 1927; 2 klavirska trija, 1920 i 1942; divertimento ; 1947; Miti silvani za duhaki kvartet i klavir, 1922. Za violinu i kla' 1923; 2 elegije, 1922; Jazz-suita, 1933 i dr. Sonata za violonelo i kl rapsodija za violonelo i klavir, 1929; Sonata Fantasia za violini 1932; sonata za violinu solo, 1948; Sonatina georgica za flautu, 1955 gitaru. KLAVIRSKA: sonata, 1926; Sonatina in modo sincop tokata, intermezzo i studija, 1921; Fantasia, 1927; 5 humoreski, 193c koral i fuga (in modo sincopato), 1934; 7 mazurki, 1948. DRA* mito di Edipo, 1940; balet La barriera del sonno, 1949; scenska muzik diju Antigona, 1926. VOKALNA: kantata Job, 1927; Sinfoni, za sopran, bariton, zbor i orkestar, 1941; 2 laude za sopran, bariton, kestar, 1943; Invocazione a Maria za sopran i komorni orkestar, 195 solo-pjesme. CRKVENA. Uz pratnju orgulja: Missa monodica ai jednoglasni zbor, 1952; Proprium Missae Resurrectionis (3-gl.), 1957 za sopran, 1930; Psalmus Nuptialis za sopran i zbor, 1930; Parabolae Christi za bariton i djeji zbor, 1931; Tria cantica propitiatoria za bar Motetula Paschalia, 1957; In Nativitate Domini za solo i zbor, 1957 Bez instrumentalne pratnje: Missa Donapacem (4-gL), 1932; Missa Sin za enski zbor (3-gl)., 1936; Missa Tempore belli za muki zbor (3Proprium Missae B. M. V. SS. Rosarii (4-gl.); 3 moteta Christus introiti; antifone; responzoriji. Napisao La muica contempora studije; lanci. LIT.: A. Bonaccorsi, Un compositore inedito: Ettore Desderi, II 1926. M. Bruschettini, Ettore Desderi, Bollettino Bibliografico 1931. E. Ferlini, Ettore Desderi, Alessandria 1934. M. Panatero, di Ettore Desderi, RMI, 1941. M. Rinaldi, Ettore Desderi, Rassej 1942. H. O. Boehm, Ettore Desderi, Zeitschrift fur Kirchenmusik A. Della Corte, Ettore Desderi, MGG, III, 1954. Zbornik A. Etto: nel suo 70 0 compleanno, Bologna 1963.

DESARZENS, Victor, vicarski violinist i dirigent (Chateau d'Oex, 27. X 1908). Ve u djetinjstvu uio violinu.Kasnije studirao na Konzervatoriju u Lausannei (A. Denereaz, H. Gagnebin, A. Fornerod). Violinist u Orchestre de la Suisse Romande i radio-dirigent. S komornim ansamblom, koji je osnovao, izvodio manje poznata djela. God. 1943 utemeljio Orchestre de chambre de Lausanne, koji je ubrzo stekao meunarodni ugled te su za nj komponirali mnogi suvremeni kompozitori. God. 1946 postao zamjenik H. Scherchena, a 1950 stalni dirigent orkestra u Winterthuru. Obradio djela iz starijih muzikih razdoblja (kompozicije J.-Ph. Rameaua, M. A. Charpentiera, Clerambaulta, Gabrielija, G. de Machaulta, Dufava i dr.).
LIT.: E. Ansermet, Victor Desarzens, Genove 1950. P.-A. Gaillard, Victor Desarzens, MGG, II, 1954.

DSAUGIERS, Marc-Antoine, francuski kompozitor (Frejus, 1742 Pariz, 10. IX 1793). U muzici samouk, djelovao od 1774 u Parizu. Prijatelj Glucka i Sacchinija. D. je kompozitor svjee melodijske invencije, na kojoj se u prvom redu temeljio uspjeh njegovih kazalinih djela.

DESETERAC, u prvom redu pjesniki stih od dt gova, koji ima uglavnom dva oblika, prema grupaciji 4 + 6 je junaki ili epski d., a 5 -j- 5 je enski ili lirski c Desetercem se naziva i ritmika fraza ili melodijski reda] nih napjeva kojima je tekst u desetercu. Deseteraki tipovi melodijskih redaka mogu biti veoma razliiti. ' oblik, na koji guslari pjevaju epske pjesme, jest ovaj: . . J J I . j po ovom tipu pjevaju se i neke pjesme i balada. Kod lirskih pjesama, kod kojih se tekstovi fc u strofe, rijetki su napjevi izoritmiki i izometriki. Tak\ biti samo dvodijelni napjevi, a trodijelni i etvorodijelni nimno. U njima je samo prvi melodijski redak d., a osi pripadaju drugim ritmikim tipovima.

DESETERAC DESSAU
Pravilo je da se d. teksta poklapa s ritmikim desetercem. Samo xx iznimnim sluajevima deseteraki ritmiki tip nastaje od esterca: Kaj se dogodilo dogodilo ili od sedmerca: Lepi ti je zelen bor zelen bor, ponavljanjem posljednjega lanka u stihu. Obratno, ima mnogo sluajeva, gdje od deseterakog stiha u tekstu raznolikim premjetanjem prvog etvoroslonog lanka nastaju razni, naroito osmeraki ili drugi ritmiki tipovi. Hrvatske i srpske narodne pjesme, naroito epske i balade, uglavnom su sastavljene u desetercima. Pa ipak, u strofnom pjevanju deseteraca ima razmjerno malen broj ritmikih tipova. Metriki tip kojemu pripada najvie tekstova narodnih pjesama i najvie njihovih stihova, d. se kao ritmiki tip mnogo rjee susree; na njemu se temelji malen broj narodnih napjeva. V. c. DESHAYES, Prosper-Didier, francuski kompozitor, koreograf i plesa (oko 1760 Pariz, 1815). lan baletnog ansambla kazalita Come'die Franfaise u Parizu, djelovao je tamo 176390 kao maltre de ballet i kompozitor. Od 1780 bio je i uitelj na Scole de danse de V Opera. Kao kompozitor svoj je najvii domet ostvario na opernom podruju (Zelia i La Suite de Zelia) ; dva njegova moteta i dva oratorija izvedena na Concerts spirituels nisu postigli uspjeha. U vrijeme Francuske revolucije D. je pisao muziku za javne sveanosti i proslave. Od 1804 do smrti ne zna se nita o njemu.
DJELA: Premiire suite d'harmonie pour deux clarinettes, deux cors et deux bassons. DRAMSKA. Opere: Le Faux serment ou La Matronne de Gonesse, 1785; L'Auteur d la mode ou Le Mari complaisant, 1786; Le Paysan a pretention, 1786; Berthe et Pepin, 1787; Zelia ou Le Mari d deux femmes, 1791; La Suite de Zelia, 1792; Le Petit Orphee, 1793; Le Mariage patriotique, 1793; Bella ou La femme d deux mari, 1795; Don Carlos, 1799; Henri de Baviere, 1804. Oratoriji: Les Machabies, 1780 i La Sacrifice de Jephte 1786; Difaite du serpent Pylhon par Apollon; La Chute de Pheton. Himne; moteti i dr. LIT.: M. Briauet, Prosper Didier Deshayes, MGG, III, 1954.

437

d'Arcueil (orkestrirao Satieovu dramsku kantatu Genevilve de Brabant, 1930 i Morceau en forme de poire). Istaknuti dirigent, mnogo je pridonio afirmaciji suvremene francuske muzike. Komponirao je filmsku muziku i nekoliko komornih djela. DESPI, Dejan, kompozitor i muziki teoretiar (Beograd, 11. V 1930 ). Na Muzikoj akademiji u Beogradu zavrio 1955 studije kompozicije (M. Tajevi) i dirigovanja (M. Vukdragovi). Od 1956 profesor muzike kole Mokranjac i od 1965 docent za harmoniju i kontrapunkt na Muzikoj akademiji u Beogradu. Kompozitor umereno savremenog muzikog jezika, preteno je orijentisan ka novoklasicistikim strujanjima. Njegove kompozicije, mahom sa instrumentalnog podruja, odlikuju se tehnikom usavrenou. Autor zapaenih teorijskih udbenika, D. je saradnik asopisa Zvuk.
DELA. ORK ESTARSKA: simfonija 1955 (Beograd 30. IX 1955); koncert za klavir/1960 (Beograd, 6. VI 1967); Concertino za 2 flaute i kamerni orkestar, 1958 (Beograd 17. XI 1959); Concertino za klarinet i fagot, 1963; Concerto grosso, 1964 (Radio-Beograd, 22. VI 1965); Koncert za orkestar, 1966; Uvertira, 1954; Dubrovaki divertimento, 1957 (u I. verziji za klavir); Divertimento concertante in F, 1967. KAAiERNA: gudaki kvartet, 1953; Divertimento za duvaki kvintet, 1954; Dubrovaki divertimento za gudaki kvartet, 1959 (u 1. verziji za klavir); Vinjete za duvaki kvintet, 1965 (u 1. verziji za klavir). Za violinu i klavir: Proledna pastorala, 1961 i Vinjete, 1966; Balada za violu i klavir, 1964; Sidliana i menuet za violonelo i klavir, 1957; Pastorala i igra za flautu i klavir, 1951; Nokturno za 2 flaute i klavir, 1953; svita za harfu, 1953. KLAVIRSKA: dve sonate, 1952 i 1962; 4 sonatine, 195159; Tri preludijuma 1950; Raspoloenja, 1950; Nokturno, 1950; Toccata, 1950; Minijature, 1950 Dva intermezza, 1951; Varijacije na medumursku temu, 1951; Dubrovaki di vertimento, 1952 (takoer obrade za 2 klavira, za gudaki kvartet i za orkestar); Humoristine etide, 1957; Vinjete, 1963 (takoer obrade za 2 klavira, za violinu i klavir, za duvaki kvintet). Muzika za deije radio-igre. VOKALNA. Horovi: Leptirova uspavanka; Tri pesme ustanka; Dan svih ivih. Solo-pesme: Tri pesme (J. Dui), 1951; Jadranski soneti (J. Dui), 1954); Krug (stara ja panska lirika), 1964. Deje pesme. SPISI: Nauka 0 instrumentima (neobj.); Harmonska analiza, 1970; Sistematika dijatonskih modulacija (neobj.); Teorija tonaliteta, 1971. R. Pej. LIT.: V. Perii, Muziki stvaraoci u Srbiji, Beograd 1969. LIT.: D. Mayer i P. Souvtchinsky, Roger Dasormiere et son temps; textes en hommage, Monaco 1966.

DESKAEV, Stevan, pjeva, tenor (Arad, 3. X 1855 Vrape kraj Zagreba, 13. I 1921). Uenik D. Jenka u Beogradu, gdje je prvi put u Narodnom pozoritu nastupio 1875. S kraim prekidom, kada je bio lan putujue druine orda Pelea, u Beogradu je ostao do 1881. God. 188189 i 189499 bio je lan Hrvatskoga narodnog kazalita u Zagrebu, u kojem je nastupao kao pjeva u operi i opereti i glumac u drami. U meuvre menu je 1889 i 1892 gostovao u Rusiji, 189394 bio lan Pozorita u Novom Sadu i 189095 gostovao u Beogradu. Jedan od najistaknutijih lirskih tenora srpskog kazalita krajem XIX st., D. je u Zagrebu ostvario vie zapaenih opernih uloga.
K. Ko.

DESPORTES, Yvonne-Berthe-Melitta, francuska kompozitorka (Cobourg, 18. VII 1907 ). Na Parikom konzervatoriju uitelji su joj bili J. i N. Gallon, M. Dupr i P. Dukas. God. 1932 osvojila Prix de Rome; 1943 postala profesor Konzervatorija u Parizu.
DJELA. ORKESTRALNA: 3 simfonijske pjesme, 193643; simfo nijske varijacije za klavir i orkestar, 1942; koncert za trublju, 1947; 2 koncerta za udaraljke i orkestar (11, Le Tambourineur, 1965); Caprice champetre za violinu i orkestar, 1955; 3 suite, 193438. KOMORNA: gudaki kvintet; duhaki kvintet; Voyage au-deld d'un miroir za 3 udaraljke, 1963; Vision cosmique za bronte (instrument konstruirao Vicente Gemignani), 1964. Kompozicije za klavir. DRAMSKA. Opere: Les sept peches, 1939; Maitre Cornelius, 1943 i dr. Tri baleta, 193342. VOKALNA: koncert za 10 instrumenata, udaraljke i vokalni kvartet, 1965; Requiem za sole, zbor i orkestar, 1951; Ambiances za sopran i 2 udaraljkaa, 1963; solo-pjesme. Udbenik za harmoniju.

DES MARAIS, Paul, ameriki kompozitor (Menominee, Michigan. 23. VI 1920 ). Muziku uio u Chicagu (L. Sowerby), Cambridgeu, Massachusetts (N. Boulanger) i na univerzitetu Harvard u New Yorku (W. Piston). Dobitnik vie nagrada za kompoziciju, od 1960 profesor na univerzitetu California u Los Angelesu. U poetku neoklasik, dovrio 1959 vlastiti kompozicijski sistem koji se temelji na seriji od 10 tonova.
DJELA: Capriccio za 2 klavira, udaraljke i celestu, 1962. Dvije sonate za klavir, 1947 i 1952. Theme and Changes za embalo, 1953. Misa za zbor a cappella, 1949; motet za glas, violonelo i kontrabas, 1959; Psalam 121 za mjeoviti zbor, 1959.

DESMARETS (Desmaretz, Desmarais), Henri, francuski kompozitor (Pariz, 1661 Luneville, 7. IX 1741). Odgojen na dvoru Luja XIV kod paeva kraljevske muzike. Njegove prve kompozicije (moteti) izvodile su se u kraljevskoj kapeli pod imenom Abbea Goupilleta, jednoga od dvorskih muziara (sous-maitre de la musigue). Vjerojatno je oko 1692 bio dirigent kod isusovaca i komponirao za njih kolske opere. Zbog potajnog braka sa kerkom nekog visokog inovnika osuen na smrt, ali je pobjegao u panjolsku, gdje je bio dvorski dirigent Filipa V. Odatle je preao kao muziki intendant u slubu vojvode od Lotaringije u Lunevilleu. U njegovim operama prevladava utjecaj J.-B. Lullvja.
DJELA: Marche de VOrenne pour les hautbois; Trio de Mr. Desmarets. DRAMSKA. Opere: Idylle sur la naissance du duc des Bourgogne, 1682 (izgubljena); Didon, 1693; Circe, 1694; The'agene et Chariclee, 1695; Ve'nus et Adonis, 1697; Iphigenie en Tauride, 1704; Thelemaque, 1704; Renaud, 1722. Baleti: Les Amours de Momus 1695 i Les fites galantes, 1698. Vie divertissementa. Pjesme: Recueil d'airs se'rieux et a boire; Nouveau recueil de chansons. Crkvena djela (moteti, Te Deum i dr.). LIT.: M. Brenet, Desmarets, un compositeur oublie du 17 siecle, Le Menestrel, 1883. R. Girardon, Henri Desmarets, MGG, III, 1954. M. Antoine Henri Desmarets (16611741), Pari 1965.

DES PRES, Josquin -> Josguin des Pres DESSAU, Paul, njemaki kompozitor i dirigent (Hamburg, 19. XII 1894 ). Na konzervatoriju Klinzoorth-Schartvenka u Berlinu studirao violinu (F. Zajic), kompoziciju i klavir (E. Behm). God. 191314 korepetitor Gradske opere u Hamburgu. Tu je studirao kompoziciju kod M. U. Loewengarda i upoznao dirigente A. Nikischa i F. Weingartnera. Bio je zatim dirigent operetnog kazalita u Bremenu (1914), dirigent opere u Kolnu (191923), u Mainzu (1924) i u Berlinu (192533). Napustivi Njemaku 1933 ivio u Parizu, zatim u Palestini, a od 1939 u SAD, najprije u New Yorku, zatim u Hollywoodu. God. 1942 upoznao B. Brechta, s kojim je suraivao sve do njegove smrti. Od 1948 ivi u Berlinu.

DESORMIERE, Rogor, francuski dirigent (Vichy, 13. IX 1898 Pariz, 25. X 1963). Studirao na Parikom konzervatoriju i kod Ch. Koechlina. God. 192425 dirigent vedskog baleta, 192530 trupe Ballets russes S. Djagiljeva, 1930 drutva Societe de Musigue d'autrefois, a zatim razliitih parikih orkestara. Nakon brojnih gostovanja u inozemstvu djelovao u Parizu kao dirigent na Opera-comigue (193744) i na Operi (od 1945). Suosniva drutva Association francaise des Musieiens Progressistes

(1948). Bio je pristaa E. Satiea i pripadnik skupine L'cole

Jedan od najistaknutijih kompozitora Njemake Demo kratske Republike, D. je svoju umjetnost uvijek usko pove zivao sa ivotom radnog naroda. P. DESSAU Tvorac antifaistike pjesme panjolskih boraca Die Thalman Kolonne, melodrame Lilo Herrmann, die Studentin von Stuttgart i muzike za vie angairanih filmova (Du und manscher Kamedar; Das russische Wunder), D. je u suradnji sa dramatiarom B. Brechtom stvorio niz izvanrednih djela, medu kojima najuglednije mjesto zauzima opera Die Verurteilung des Lukullus (prvobitno Das verhor des Lukullus).

438

DESSAU DEPALJ
DJELA. ORKESTRALNA: dvije simfonije 1926 i 1962; Die Wunderuhr, 1929; Orchestermusik, 1955; In memorian Bertold Brecht, 1957; Trauermusik, 1960; varijacije na Bachovu temu, 1964; Divertimento, 1964; suite. KOMORNA. etiri gudaka kvarteta: I, 1942; II,1943; III,1946 i IV, 1948. Gudaki quartettino, 1955; Concertino za violinu, flautu, klarinet i rog, 1924; varijacije Hab'mein Wagen vollgeladen za klarinet, fagot i embalo, 1928 (nova ver zija s klavirom, 1953); Ouattrodramma za 4 violonela, 2 klavira i 2 udaraljke, 1966; sonatina za violu i embalo (ili klavir), 1929; Burleska za violonelo i klavir, 1932; Jewish Dance za violinu i klavir, 1940; 3 plesa za violinu i klavir, 1942. KLAVIRSKA: sonata, 1914; sonatina, 1955; Guernica, 1938; Elf jiidische Volkstanze, 1946; Zur Abzvechslung, 1961; Intermezzo breve fiir Otto Grotezvohl, 1964. DRAMSKA, Opere: Giuditta, 1912; Das Verhor des Lukullus (Brecht), 1951; Puntila (Brecht), 1959 i Lanzelot, 1969. Balet Zukunftsballett za 13 instrumenata i zbor, 1950. Scenska muzika za Brechtove drame: Furcht und Elend des 3. Reiches, 1938; Mutter Courage und ihre Kinder, 1946; Der gute Mensch von Sezuan, 1948; Herr Puntila und sein Knecht Mati, 1949; Mann ist Mann, 1951; Don Juan, 1953 i Der kaukasische Kreidekreis, 1954. Scenska muzika za kazalina djela namijenjena omladini. Filmska muzika. VOKALNA. Kantate: Haggada, 1936; Internationale Kriegsfibel, 1945; Deutsches Miserere (Brecht), 1947; An die Mutter und an die Lehrer, 1950; Appell, 1952; Die Erziehung der Hirse, 1952; Hymne auf den Beginn einer neuen Geschichte der Aienschheit, 1959; Jiidische Chronik (sa B. Blacherom i drugima), 1960; Marburger Bericht, 1961; Appell der Arbeiterklasse, 1962 i Requiem fiir Lumumba, 1964. Lilo Herrmann, die Studentin von Stuttgart, melodrama za recitatora, zbor i 7 instrumenata, I953- Za zbor i orkestar: Grabschrift fiir Rosa Luxemburg, 1949 i Grabschrift fiir Lenin, 1951. Masovne pjesme; solo-pjesme (mnoge na tekst B. Brechta). LIT.: F. Hennenberg, Paul Dessau. Eine Biographie, Leipzig 1965. K. Ko.

1696 iziao iz vojske i postao uenik A. Campre i za njeg L'Europe galante napisao 3 arije. Komponirao je zatin (pastorale, lirske tragedije), koje su se izvodile i na dvoru uspjeha Callirhoe postavljenje 1713 za generalnog inspektor (Academie Royale de Musique); 1726 postao je, uz C. de BI nadintendant kraljevske kapele, 172830 bio je i direktor U Destouchesovim operama istie se jasna i otmjena n te stroga konstrukcija arija, dramatska vrijednost recit kojima dolazi do izraaja muzikalnost francuskog jezika, elegantna instrumentacija i ritmika raznolikost. D. je i: guran ukus i osjeaj za harmonijske i instrumentalne efekl suprot muziarima prije njega, osobito Campri, koji na ha: gleda samo sa strogo tonalnog stajalita, D. voli akord radi zbog njegove prave vrijednosti, zbog njegove posebne moj izraaja . . . (L. de la Laurencie).
DJELA. DRAMSKA: herojska pastorala Jsse, 1697. Opere: de Grece, 1699; Marthesie, reine des Amazones, 1699; OmphaU, 1701; ( 1712; Telemaque, 1714; Semiramis, 1718; komina opera Le mariage de et de Folie, 1703. Opera-balet Les Stratagemes de VAmour, 1726. VOh kantate Oenone, 1719 i Semele, 1719; napitnice i ozbiljne arije. GR. (izgubljena): Carillon d'Orleans; moteti; Te Deum i dr. LIT.: V. d'Indy, Destouches et la musique dramatique, Renaissan cale, 1883. K. Dulle, Andre Cardinal Destouches, Leipzig 1910. Laurencie, Les Createurs de l'opera francais, Pari 1921. R. Girardo, Cardinal Destouches, MGG, III, 1954.

DESSOFF, Felix Otto, njemaki dirigent (Leipzig, 14. I 1835 Frankfurt na Majni, 28. X 1892). Studij zavrio na Konzervatoriju u Leipzigu (I. Moscheles, M. Hauptmann, J. Rietz). Dirigirao 185460 u Chemnitzu, Altenburgu, Diisseldorfu, Aachenu i Magdeburgu; 186075 dirigent opere, nastavnik konzervatorija Drutva prijatelja muzike i dirigent filharmonijskih koncerata u Beu. Od 1875 bio je dvorski dirigent u Karlsruheu, a od 1881 prvi dirigent Gradskog kazalita u Frankfurtu na Majni. Brahmsov prijatelj, ogledao se kao kompozitor komornih djela.
LIT.: C. Krebs (redakcija), Briefwechsel mit Brahms, Ausgabe der deutschen Brahmsgesellschaft, XVI. H. vonKralik, Die Wiener Philharmoniker, Wien 1938.

DESTOUCHES, Franz Seraph von, njemaki kom (Miinchen, 21. I 1772 9. XII 1844). Poslije zavrenih (178791 bio mu je uitelj kompozicije J. Haydn) koncerti pijanist u vicarskoj i Austriji, zatim je bio muziki dirt Erlangenu, 17991808 koncertni majstor u Weimaru, pa p muzike teorije na Univerzitetu u Landshutu i 182041 dirigent u Hamburgu. Do danas je ostala popularna njegova Frisch auf, Kameraden, auf's Pferd iz drame Wallensteins L
DJELA: koncerti za klavir i orkestar, za klarinet i orkestar; uve Klavirske kompozicije (3 sonate). Opere: Die Thomasnacht, 1791 i Dt und der Schneider, 1843. Operete: Das Missverstdndnis, 1805 i Die Aloe, 1805. Muzika za Schillerove drame: Wallensteins Lager, 1798, 1 1800, Turandot, 1802, Die Braut von Messina, 1803, Die Jungfrau von 1803 i Wilhelm Teli, 1804. Za Kotzebueove: Die Hussiten vor Naumbu, i Kb'nigin der Sarmaten, 1808. Oratorij Die Anbetung am Grabe Jesu, ol mise. LIT.: E. Destouches, Franz Destouches, Allgemeine Zeitung, i< R. Schaal, Franz Seraph Destouches, MGG, III, 1954.

DESSUS (franc. gore, ozgo), u XVII st. francuski naziv za sopranski instrument unutar odreene instrumentalne obitelji (npr. d. de viole, d. de flute). D. je u staroj vokalnoj polifoniji bio i naziv za najviu dionicu, dakle za sopran. Par-dessus imao je isto znaenje, a upotrebljavao se za diskant. DESTINN, Emmy (Ema Destinnova; pravo ime Ema Kittlova), eka pjevaica, sopran (Prag, 26. II 1878 eke Budejovice, 28. I 1930). U Pragu uila najprije violinu, a zatim pjevanje kod Marije Loevve-Destinn (njoj u ast uzela je prezime Destinn). Debitirala 1898 u Berlinu kao Santuzza (Mascagni, Cavalleria rus ticana) i tamo angairana do 1908. U tom razdoblju gostuje vi prvim evropskim muzikim kazalitima, pa je tako 1901 prva Senta (Wagner, Ukleti Holandez) u Bavreuthu, 1905 prva o-o-San (Puccini, Madame Bntterfly) u Londonu, 1907 Saloma (R. Strauss) u Parizu, itd. U njene najvee berlinske uspjehe ubrajaju se Saloma i Aida (Verdi), a u domovini Milada (Smetana, Dalibor). God. 190816 lanica Metropolitima u New Yorku, gdje je ostvarila niz nezaboravnih kreacija, osobito sa E. Carusom kao partnerom (za njih je Puccini komponirao operu edo Zapada). U SAD pjevala je jo u Chicagu, Bal-timoreu, Bostonu, Washingtonu, San Franciscu i dr. Njezin repertoar obuhvaao je preko 80 mladodramskih i visoko dramskih E. DESTINN sopranskih uloga u francuskim, njemakim, talijanskim, ruskim i ekim operama. Glas joj je bio mekana, metalna zvuka, tehnika pjevanja savrena. Bila je i vrlo dobra glumica. Povukla se s pozornice 1921, ali je prigodice do 1927 jo koji put nastupala na koncertnom podiju. Komponirala je solo-pjesme, pisala operna libreta, a bavila se i knjievnim radom. Njezin autobiografski roman Dr. Casanova ostao je u rukopisu.
LIT.: A. Rektorys, Ema Destinnova, ivotopis, Praha 1936. M. Martinkova, ivot Emy Destinnove, Plzen 1946.

DESTRANGES, Louis-Augustin-Rouill, francusi ziki pisac (Nantes, 29. III 1863 31. V 1915). Djelovao 1 teu kao urednik asopisa L'Ouest-Artiste (od 1890) i sv. mnogih francuskih muzikih asopisa (Guide Musical, Artiste). Vatreni zagovornik Wagnera.
DJELA: Collot d'Herbois a Nantes d'apres un document de'couvert Archives de la Ville, 1888; Souvenirs de Bayreuth, 1888; Dix jours a li 1889; VOeuvre thedtrale de Meyerbeer, 1893; Lvolution musicale che. 1895> L'Oeuvre lyrique de Cesar Franck, 1896; Les Femmes dans Voeuvre de Wagner, 1899; Le Theatre a Nantes epuis ses origines jusqu'a nos jours 1901, II izd. 1902; Consonances et dissonances (dio Destrangeovih sabra tika), 1906; niz tematskih vodia za djela H. Berlioza, A. Bruneaua, V. d E. Jaques-Dalcrozea, E. Chabriera, R. Wagnera i E. Humperdincka. LIT.: Etienne Rouille Destranges, Le Phare de la Loire, de Bretagn Vendee, 1915. E. Haratzti, Louis Augustin Rouille Destranges, MG 1954-

DESVVERT (de Swert), Jules, belgijski violonelist (Lc 15. VIII 1843 Ostende, 24. II 1891). Uenik A. F. S( u Bruxellesu, od 1865 solist orkestra u Diisseldorfu, 186 elist dvorskog orkestra u Weimaru, 186973 koncertni n i profesor Konzervatorija u Berlinu. Od 1888 direktor m kole u Ostendeu, profesor Konzervatorija u Gen tu i Bri Nastupao je i na koncertima i prireivao turneje, osobito 187;
DJELA: simfonija Nordseefahrt; 3 koncerta za violonelo i orkes Romance, fantazije, dua i ostale kompozicije za violonelo s klavirom il strom. Opere: Die Albigenser, 1878 i Graf Hammerstein, 1884.

DEEVOV, Vladimir Mihajlovi, sovjetski komj (Petrograd, 11. II 1889 Lenjingrad, 27. X 1955). Sti kompoziciju kod A. Ljadova i M. Steinberga na Petrograi konzervatoriju. Suosniva i 192023 profesor Konzervato Sevastopolju. Vrativi se u Lenjingrad bavio se do 1933 pt vanjem, a zatim je bio muziki direktor u kazalitu. Njej melodijski izraz oslanja na folklor. U muziko-scenskim d obrauje teme iz revolucije i obnove.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijske pjesme PyccKan cnamc i Jlenumpad, 1953; Pyccxan ynepmropa, 1950; suite. -Komorna (menuet za gudaki kvartet; klavirska sonata, 1922). DRAMSKA: Jled u cma/ib, 1930. Baleti: Kpacnbiu euxph, 1924; JXoKe6eA/ia, 1925; 1941 i Cna3Ka 0 Aiepnteou uapesne uceMU 6oiamwpnx (na muziku A. L) 1949. Opereta; scenska i filmska muzika. Romance. LIT.: JJ. IIIeH, BJiajiHMHp MHxaftJioBHi JJeiueBoB, JleHHHrpa i<

DESTOUCHES, Andr-Cardinal, francuski kompozitor (Pariz, krten 6. IV 1672 3. II 1749). kolovan u isusovakom koledu u Parizu; nakon puta u Sijam (168688), kamo ga je poveo njegov uitelj Pater Tachard, stupio u vojsku i tu poeo komponirati napitnice i ozbiljne arije koje je, na zabavama visokog drutva, pjevao uz pratnju svog druga Dumenija na gitari. God.

DEPALJ, Pavle, dirigent i kompozitor (Blato, Ko 18. VI 1934 ). Klavir i violinu uio kod oca, studij komp( zavrio 1960 na Muzikoj akademiji u Zagrebu (S. ulek). vrijeme violinist u orkestru Zagrebake filharmonije, odi do 1967 ef dirigent Simfonijskog orkestra Radio-televizij'

DEPALJ DEV
greb (od 1963 istodobno dirigent Komornog orkestra RTZ) i gostdirigent Zagrebake opere. Asistent S. uleka na Muzikoj akademiji u Zagrebu, D. je osniva (1961) zadarskih Muzikih veeri i Beogradskog kamernog ansambla (1966) koji vodi jo i danas. Od 1967 djeluje u SAD, gdje je 1970 postao muziki direktor i dirigent Simfonijskog orkestra u Floridi. Umjetnik iroka obrazovanja, izvrstan violinist i pijanist, temperamentni dirigent i nadasve profinjen stvaralac s izrazitim afinitetom prema muzici baroka, D. se podjednako dobro kree i u drugim muzikim stilovima; za radikalna strujanja u suvremenoj muzici ne pokazuje smisao. God. 1964 dobio Nagradu grada Zagreba za dirigiranje.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za violinu, 1959 (Zagreb, 17. I 1960); koncert za alt-saksofon i gudae, 1963 (kao muzika za balet Igre: Rijeka, 25. I 1964; u koncertnom obliku: Zagreb, 24. II 1964); Passacaglia i fuga za gudae, 1956; Tri koralne predigre na Bachov koral, 1957 (Zagreb, 10. II 1958); Varija cije za komorni orkestar, 1957 (Zagreb, 25. XI 1957). K. Ko.

439

DEUTERUS (deuteros; gr. SsuTepo; drugi), u srednjovjekovnom modalnom sistemu (VIIIXII st.) rani naziv za tadanji drugi crkveni nain, autentini i plagalni. Authentus deuterus je druga autentina ljestvica, dakle autentina frigijska, odnosno frigijska, a plagius deuteri ili lateralis subjugalis deuteri druga plagalna, dakle plagalna frigijska, odnosno hipofrigijska. DEUTSCH, Moritz, njemaki kompozitor (Nikolsburg, Moravska, 16. XII 1818 Breslau, 27. II 1892). Uio na Bekom konzervatoriju te kod E. F. Baumgarta, J. Th. Mosewiusa i J. J. Seidela u Breslauu. Kantor u Beu, od 1844 u Breslauu, gdje je nastupao i kao oratorijski pjeva (tenor), i od 1855 nastavnik muzike Izraelitskog teolokog seminara. God. 1859 osnovao je Muziku kolu za jevrejske kantore i uitelje.
DJELA. Objavio zbirke: Deutsche Synagogen- und Schullieder, 1867; potpunu zbirku starih sinagogalnih intonacija Vorbeterschule, 1872; Breslauer Synagogengesa'nge, 1880 (sa 2 dodatka); Anhang zur Vorbeterschule (u dodatku rasprava Der Ritualgesang der Synagoge), 1890. Komponirao 12 orguljskih preludija prema starim sinagogalnim intonacijama te Col Nidre za glas i orgulje (ili klavir).

DTACH (franc. odvojeno), vrsta poteza gudala na gudakim instrumentima; svaka se nota izvodi zasebnim potezom, a sve su meusobno povezane (zvuk se izmeu dvije note ne pre kida). Za d. upotrebljava se vei ili manji dio gudala, a i itavo gudalo, ve prema trajanju nota. Obiljeava se horizontalnom crticom iznad svake note ili ispod nje. U Francuskoj se ova vrsta poteza gudala zove grand detache, u Italiji sciolto. Rije d. bez atributa grand znai u francuskoj violinskoj terminologiji potez, koji se u srednjoj Evropi i Italiji zove staccato. DETIEK, Prerad, kornist (Zagreb, 13. X 1931 ). Studij roga zavrio 1959 na Muzikoj akadefniji u Zagrebu (D. Giirtl) i zatim se 196162 usavravao na Konzervatoriju u Parizu (J. Devemv, L. Thevet). God. 195357 lan Zagrebake filharmonije, 195768 solist Simfonijskog orkestra RTZ i od 1968 docent na Muzikoj akademiji u Zagrebu. Osim u zemlji, koncertirao u SSSR i Austriji. Istie se i kao komorni muziar. K. KO. DETONI, Dubravko, kompozitor i pijanist (Krievci, 22. II 1937 ). Na Muzikoj akademiji u Zagrebu zavrio 1960 studij klavira (S. Stani) i 1965 studij kompozicije (S. ulek). Usavravao se u klaviru kod G. Agostija na Accadetnia Musicale Chigiana u Sieni, a u kompoziciji u Varavi kod W. Lutoslavskog, kod Gravne Bacewicz na Visokoj muzikoj koli i u Eksperimentalnom centru Poljskog radija. Usavravao se i kod K. Stockhausena i G. Ligetija u Darmstadtu. Dobitnik brojnih nagrada u zemlji i inozemstvu. Istie se svojim lancima o problemima suvremene muzike. D. se kree putovima avangardne muzike. Iako u nekim djelima blizak tzv. Poljskoj koli, on se u biti ipak znatno razlikuje od nje, najvie zbog drukijeg stava prema formalnom oblikovanju. Iz ideje koja je uvijek isto zvukovna raa se djelo po logici uzajamnih zvukovnih odnosa, a oblik biva posljedicom misaono dosljedno izvedenog ina. On je uvijek nov, jer je i ideja svaki put jedan novi aspekt miljenja o muzici. U posljednje vrijeme Detonija privlai mogunost odgovora na pitanje, mogu li se zvukom oblikovati neke analogije koje se tiu svijeta predodbi. To se u prvom redu odnosi na Likove i plohe i na Grafike. U disharmonikom zvukovnom svijetu tih kompozicija svaki zvuk dobiva svoj vlastiti individualni ivot, svoj vlastiti poetak i kraj. Time se stvara drukija vertikala zvuka koja predstavlja simbol nove zvukovne prostornosti.
DJELA. ORKESTRALNA: Passacaglia za 2 klavira i gudae, 1962; Mu ica a cinque, 1962; Preobrazbe, 1963 (Zagreb, 7. VI 1965); Dramatski prolog, 1965; Likovi i plohe, 1967 (Graz, 26. IX 1968); Elucubrations za klavir i orkestar, 1969 (Zagreb, 7. I 1970). KOMORNA: Stravaganze za duhaki kvintet, 1966; Grafika II za komorni ansambl, 1968; Assonanze za violonelo i klavir, 1969; Forte-Piano, Arpa, Crescendo za 2 klavira i udaraljke, 1969; Ornamenti za harfu solo, 1970; scena za sviraa, embalo i elektronske instrumente, 1970. KLAVIRSKA: Tri koralne predigre, 1963; Quatorze moments doecafonigues, 1966; Slalico-Dinamico, 1966; Orfejeva pratnja, 1967; ifre za klavir i 4 zvunika, 1967; Phonomorphia 2 za klavir i magnetofonsku vrpcu, 1968. Grafika /za orgulje, 1968. EKSPERIMENTALNA: Phonomorphia 1, 1967; Phonomorphia 3 za glasove, instrumentalni ansambl i magnetofonsku vrpcu, 1969; Grafika III, 1969; Notturni za 4 vokalne grupe, 4 instrumentalna sastava, orgu lje i magnetofonsku vrpcu, 1970. Filmska i scenska muzika. Esej Panopticum musicum, 1971. E. Kr.

DEUTSCH, Otto Erich, austrijski muzikolog (Be, 5. IX 1883 23. XI 1967). Zavrio studij historije umjetnosti i knjievnosti u Beu i Grazu. Djelovao u Beu, najprije kao kritiar dnevnika Die Zeit (190809) i asistent Instituta za historiju umjetnosti na Univerzitetu (191011), a zatim se posvetio znanstvenom i izdavalakom radu; 192635 bio je bibliotekar mu zike zbirke Anthony van Hoboken; 1928 dobio je naslov profesora. God. 1939 emigrirao u Englesku i 194549 radio u Cambridgeu na British Union Cataloge of Mus-ic Published Before 1800. Iako je 1947 dobio englesko dravljanstvo, od 1953 ponovo ivio u Beu. Njemu u poast objavljen je 1963 Festschrift Otto Erich Deutsch zum 80. Geburtstag (urednici W. Gerstenberg, J. La Rue, W. Rehm). D. je rasvijetlio mnoge pojedinosti iz ivota i rada F. Schuberta, a pridonio je i prouavanju W. A. Mozarta.
DJELA: Schubert-Breviar, 1905; Beethovens Beziehungen zu Graz, 1907; Franz Schubert: Die Dokumente seines Lebens und Schaffens (izilo j e : II, 1, Die Dokumente seines Lebens, 1914, proireno izd. 1964; II, 2, Die Erinnerungen seiner Freunde, 1957: III, Sein Leben in Bildern, 1913. Proireno englesko izdanje u redakciji E. Bloma Schubert, A Documentary Biography, 1947 i ameriko izdanje The Schubert Reader, 1947); Die historischen Bildnisse Franz Schuberts, 1922; Franz Schuberts Briefe und Schriften, 1922 (novo izd. 1954);. Die Originalausgabe von Schuberts Goethe-Liedern, 1926; Franz Schubert Tagebuch, 1928; Mozart und die Wiener Logen, 1932; Leopold Mozarts Briefe an seine Tochter (zajedno sa B. Paumgartnerom), 1936; Das Wiener Freihaustheater , 1937; Music Publishers Numbers 17001900, 1946; Schubert, Thematic Catalogue (sa D. R. Wakellingom), 1951; Neue Schubert-Dokumente, 1954; Schubert-Museum der Stadt Wien, 1954; Ha'ndel. A Documentary Biography, 1955; Mozart. Die Dokumente seines Lebens, 1960; Mozart und seine Welt in zeitgenossischen Bildern, 1961; Mozart: Briefe und Aufzeichnungen (zajedno sa W. A. Bauerom), 4 sv., 196263. Od 1921 izdavao zbirku Musikalische Seltenheiten i od 1943 The Harroiv Replicas. Brojne studije i lanci. LIT.: H. F. Redlich, Otto Erich Deutsch, MGG, I I I , 1954. D. Lindner Otto Erich Deutsch zum 75. Geburtstag, Wien 1958.

DEV, Feliks (p. Johannes Damascenus a nomine Mariae), pjesnik (Tri, 15. I 1732 Ljubljana, 7. XI 1786), u doticaju s ljubljanskim svjetovnim prosvjetiteljima Zoisom i Pohlinom, lan obnovljene Edling-Kumerdejeve Academiae Operosorum. Nastojao da stvori slovensku svjetovnu poeziju. Napisao, po ugledu na P. Metastasija, tekst za prvu slovensku operu Belin, vjerojatno 1780; tampan je u drugom svesku Pi-sanic, a kasnije u Slovenskoj Taliji.

LIT.: J. lebinger, etrti zvezek Devovih Pisanic, Izvestje II dr. gimnazije v Ljubljani, 190405, Isti, Pisanice, prvi slovenski almanah, ibid., 190506. J. Mantuani, O slovenski operi, Zbori, 1929, 1930. F. Kidri, Zgodovina slovenskega slovstva, Ljubljana, ibid., 1929-38. D. Co.

DETT, Robert Nathaniel, ameriki crnaki pijanist i kompozitor kanadskog podrijetla (Drummondville, Kanada, n. X 1882 Baltle Creeck, Michigan, 2. X 1943). Muziku studirao na Harvardskom univerzitetu i kod N. Boulanger u Parizu.God.1908 31 djelovao na raznim amerikim institutima. Kao pijanist priredio 1925 turneju po SAD i Kanadi, a sa zborom Hampton Instituta gostovao 1929 u Evropi izvodei preteno crnake narodne pjesme. Istaknuti muziki umjetnik i pedagog meu amerikim Crncima; djela mu se temelje na crnakom folkloru.
DJELA: simfonija u e-molu; simfonija An American Sampler. KLAVIRSKA. Suite: Magnolia, 1911; In ihe Boltoms, 1913; Enchantment, 1922; Cinnamon Grote, 1927; Tropic Winter, 1938. VOKALNA. Oratoriji: The Chariot Jubilee, 1921 i The Ordering of Moses, 1937. Oko 30 zborova {Listen to the Lambs; Follozv Me i dr.)- Solo-pjesme. Obradbe narodnih pjesama amerikih Crnaca: Religious Folk Songs of the Negro, 1926 i Dett College of Negro Spirituals (4 sv.), 1936.

O. DEV

DEV, Oskar, kompozitor (Planina na Notranjskem, 2. XII 1868 Maribor, 3. VIII 1932). Muziku uio na koli Glasbene Matice u Ljubljani (188588) i u crkvenoj muzikoj koli Ambrosiusvereina u Beu, gdje je bio i zborovoa Slovenije i Slovenskega pevskega drutva. God. 1919 osnovao u Mariboru Glasbenu Maticu i neko vrijeme bio njen predsjednik i zborovoa. Romantik, duboko doivljenog os-

jeaja, prirodnog i neusiljenog tona, sa smislom za humor; melodika mu je svjea, kompozicija tee lako. Zbog ovih odlika njegova su djela bila popularna.
DJELA. Solo-pjesme uz klavir; muki i mjeoviti zborovi. Zbirke i harmo nizacije narodnih pjesama, osobito korukih. D. Co.

440

DEVI DEVREESE
DELA: Sakupljai narodnih melodija u Srbiji i njihove zbiri etnografskog muzeja, 1960; Narodne melodije iz perioda oslobodili Rad VIII kongresa folklorista, Titovo Uzice 1961; Dijakritiki znako

DEVI, Natko, kompozitor (Glina, 30. VI 1914 ). God. 1937 zavrio studij klavira (A. Geiger-Eichhorn), a 1939 diplomirao kompoziciju (F. Dugan) na Muzikoj akademiji u Zagrebu. U klaviru se usavravao kod S. Stania u Zagrebu, a u kompoziciji kod J. Marxa u Beu; 196768 studirao elektronsku muziku i metode nastave suvremene kompozicije u SAD. God. 193942 profesor Srednje kole Muzike akademije u Zagrebu. Od 1943 u NOB-i. Nakon Osloboenja tajnik, zatim pomonik rektora i od 1947 profesor Muzike akademije u Za grebu. God. 196466 predsjednik Udruenja kompozitora Hrvatske; od 1966 tajnik je jugoslavenske sekcije Internacionalnog muzikog drutva za suvremenu muziku (SIMC). Nadovezujui na nacionalne smjernice, D. je postepeno u svoja djela unosio suvremenija izraajna sredstva, pa je njegov muziki govor sve vie poprimao znaajke avangardnih stremljenja. Kod toga upada u oi njegov afinitet prema istarskom folkloru. Od njegove tradicionalne primjene u orkestralnoj Istarskoj suiti (1948), preko opere Labinska vjetica (1957) i Concertina za violinu (1958), u kojima su karakteristina obiljeja tog folklornog podruja pridonijela oblikovanju muzikoga govora vlastite fizionomije, D. je sve sistematinije ulazio u tajne novoga zvuka, pa je svoju Fibulu za dva orkestra (1967) izgradio na 12tonskom materijalu koji se temelji na intervalskim i ritmikim strukturama svirke na misnicama, narodnom instrumentu tipinom za itav hrvatski primorski pojas. Nakon toga, Devia privlae N. DEVI najvie kompozicije za komorne sastave {Koncert za komorni sastav) i elektronska muzika {Columbia 68, nastala u Elektronskom studiju univerziteta Columbia u New Yorku). Znaajan je Deviev pedagoki rad na Muzikoj akademiji u Zagrebu, gdje 1947 predaje analitiku harmoniju, a od 1968 aspekte suvremene muzike. D. se bavi muzikom publicistikom; povremeno nastupa i kao pijanist, izvodei vlastita djela.
D JELA. ORKE STRA LNA : simfonija, 1953 (Z agreb, n. XII 1953); Balada za klavir i orkestar, 1953 (Zagreb, 27. X 1954); Concertino za violinu i komorni orkestar, 1958 (Zagreb, 17. IV 1961); Nocturne, 1940 (prer. 1956); Istarska suita, 1948 (Zagreb, 8. XII 1948); Uvertira mladosti, 1950; Rondo 0 prazniku, 1959 (RTZ, 4. I 1961); Fibula za 2 orkestra, 1967 (Zagreb, 12. V 197). KOMORNA: Zgode i nezgode malog aka od jutra do mraka, komorna suita za 15 izvoaa, 1964; 8 minuta za trinaestoricu za klavir i komorni ansambl, 1965 (Zagreb, 14. V 1965); Prolog za duhae i udaraljke, 1965 (Zagreb, 12. V 1965); Odrazi za komorni ansambl, 1965 (Slatina Radenci, 26. IX 1965), Koncert za komorni ansambl, 1969 (Zagreb, 22. X 1969); Micro-tune za violu i klavir, 1971. KLAVIRSKA: Intermezzo u As-duru, 1936; Intermezzo u Dduru, 1940; Sonata-fantazija u e-molu, 1940; Roblje ide (Slika iz logora}, 1944 (Topusko, 1944); Koraci pet pokreta za klavir, 1962; Mikro-suita, 1965. Za harfu: Structures transparentes, 1966 i Structures volantes, 1971. Columbia 68, elektronska muzika (stereo), 1968. DRAMSKA: opera Labinska vjetica, 1957 (Zagreb, 25. XII 1957); balet Dia ..., 1971 (Zagreb, 20. V 1971). Scenska muzika za drame. VOKALNA: poema Pjesma s groba (Odbrambena) za zbor i orkestar (stihovi S. Kulenovi), 1951; Kantata o bezimenima za komorni zbor i 12 instrumenata (stihovi M. Baievi, . Pando i J. Katelan) I 959 (RTZ, 3. X 1959); kantata eva za recitatora, bariton, zbor i orkestar, 1960 (Zagreb, 30. III 1960); Mali svet za enski zbor i klavir, 1962 (stihovi I. Goran-Kovai); Igra rijei za 2 recitarora, zbor, instrumentalni ansambl i magneto fonsku vrpcu, 1969 (Zagreb, 9. V 1969). Mjeoviti zborovi: Mitraljeza, 1944 (takoer za glas i klavir); Ognjeni vlak, 1944; Epitaf vojniku koji je pao u asu Potpisivanja primirja, 1964. Mornarski razgovori za muki zbor; dvoglasni zborovi: Crvena zvijezda i Petokraka; Ti i ti i ja za muki kvartet. Za glas i klavir (orkestar): Sjeanja (Jezero na Zelengori i San u kamenu), 1949; Rujnaje zora svanula (Pjesma traktoriste), 1949; Doi u iariji, 1950; Stopping by Woods on a Snowy Evening (U snjeno vee), 1953; Stope u bijelu snijegu, ciklus za bariton i komorni orkestar, 196T; Balada o Tinu, 1965; Vokali (Vowels) za sopran i klavir, 1968; Vokali II za bariton i klavir, 1969. Za 2 glasa i klavir: Ciciban slua oev sat i Ciciban i pelica. Masovne pjesme s klavirom (orkestrom): Nek se uje (Omladinska); Dizimo brigade; Prvomajska; Partijo slavna; Vedre magistrale; Himna armiji; U goru plavu; Nai dani. LIT.: K. Kovaevi, Labinska vjetica Natka Devia, Zvuk, 1958. Isti, Hrvatski kompozitori i njihova djela, Zagreb 1960. M. Cipra, Natko Devi: eva, kantata na rijei Skendera Kulenovia, Zvuk, 1963. K. Kovaevi, Muziko stvaralatvo u Hrvatskoj 19451965, Zagreb 1966. /. Supii, Estetski pogledi u novijoj hrvatskoj muzici. Pregled temeljnih gle danja etrnaestorice kompozitora, Arti musices, I, 1969. K. Ko.

DEVIENNE, Francois, francuski kompozitor i vi flauti i fagotu (Joinville, 31. I 1759 Charenton, 6. I Kao djeak pjevao u crkvenom zboru, a prema nekim 1 bio je i flautist vojnikog orkestra Royal Cravate. Neko j( bio Musicien de la chambre kardinala Rohana, od 1784 Loge Olympique, zatim lan vicarske garde, od 1789 prvi fagotist u Thedtre de Monsieur, od 1791 lan muzik nacionalne garde, zatim uitelj flaute na Institut nationa sique. Od 1782 nastupao u Concerts spirituels. Komponirao je mnogo, a najbolje su njegove kompc flautu te komorna djela, u kojima uz invenciju, lakou i ; dolazi do izraaja i poznavanje instrumenata. Pojedine Dev kompozicije, nejednake vrijednosti, duguju svoj ponek; uspjeh okolnostima, koje su ih izazvale (revolucionarna ogledaju se u simfoniji La Bataille de Jemmappes). Njege za flautu napisana je za poprenu flautu bez poklopaca, al prilagoena potrebama moderne flaute te se i danas upot
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija La Bataille de Jemmapt pobjede Ch.-F. Dumourieza, 1792); 8 koncertantnih simfonija za razri instrumente i orkestar; 13 koncerata za flautu; 5 koncerata za rog; fagot; Harmonie a gr and orehestre et en huit parties; 7 uvertira za di strumente. KOMORNA : 24 koncertantnih kvarteta za duhake int esto s violinom ili violonelom; trija za duhake instrumente, esto s violonelom ili embalom; dua za flautu, klarinet, fagot, flageolet i nekoliko dua za flautu i embalo; nekoliko dua za glas i instrument. kompozicije. Sonate, koncerti i druge kompozicije za flautu, fag klarinet. Vie opera (najuspjenije komine opere: Les Visitandi Les Comediens ambulants, 1798; Le Valet de deux maitres, 1799). I narne himne i pjesme: A Viala; Hymne a l'Eternel; La Chute des "1 kola za flautu Methode de flute theorique et pratiaue . . ., 1795; razn za flautu. LIT.: A. Pougin, Devienne, Revue et Gazette musicale de P; E. Humbolt, Un musicien Joinvillois de l'epoque de la Revolution Devienne, 17591803, Saint-Dizier 1909. M. Briguet i 5. Wallon Devienne, MGG, III, 1954. B. S. Brook, La svmphonie francaise, ris 1962.

DE VITO, Gioconda, talijanska violinistkinja ( Franca, Taranto, 26. VII 1907). Studirala u Pesaru. Kc karijeru zapoela 1921 i doskora stekla meunarodnu re nastupajui irom svijeta (1932 dobila prvu nagradu na cionalnom natjecanju u Beu). Uz to predavala isprva 1 musicale u Bariju, a od 1948 na Konzervatoriju u Rimu. Gi povukla se s koncertnog podija i otada ivi u Londonu. P: se osobito interpretacijom klasinih violinskih koncerata. DEVIZNA ARIJA (njem. Devisenarie), naziv kojim Riemann oznaio posebnu vrstu arije da capo s dvostrul etkom: embalo (ili orkestar) zapoinje glavnu temu, je prihvaa, ali otpjevavi njezin poetni dio prekida; posi ponovo nastupa embalo (isto ili slino kao na poetku), i ga slijedi izvodei ovaj put glavnu temu do kraja (prvi c da capo; -> Arija). D. a. javlja se oko 1650 u operama ( verdi, L'incoronazione di Poppea, I, 4) i kantatama tal kompozitora (A. Stradella), a u XVII st. postaje maniron trebljavaju je i Handel (u operama i oratorijima) i J. S. I kantatama). Oko sredine XVIII st. iezava.
LIT.: R. Gerber, Arie, MGG, I, 1951. K

DE VOCHT, Lodewijk (Louis), belgijski kompozitc rigent (Antwerpen, 21. IX 1887 ). Od 1912 djelovao u / penu. Bio je praeceptor u katedrali, osniva (1916) i dirige vakog drutva Caecilia, s kojim je poduzeo brojne turi Belgiji, Francuskoj i Njemakoj, te profesor i direktor ( 52) Konzervatorija. Uz to je od 1935 bio dirigent Simfc orkestra.
DJELA: tri simfonije (od kojih jedna sa zborom): deset simfonij sama; koncert za klavir; koncert za violinu. Dvije klavirske sonate; i fuge za orgulje. Tri kantate; Fables za glas i orkestar; zborovi; solo osam misa. i

DEVI, Dragoslav, etnomuzikolog (Poarevac, 15. VIII 1925 ). Na Muzikoj akademiji u Beogradu zavrio nastavniki odsek 1951, a na Istorijsko-filozofskom fakultetu odsek za etnologiju 1958. Nastavnik u Muzikoj koli Stankovi 195162, od 1962 asistent, potom docent za muziki folklor u Muzikoj akademiji u Beogradu.

DEVOTO, Daniel, argentinski muzikolog (Buenos* 25. XII 1916 ). Zavrio studij filozofije. U muzici; J. C. Paza i J. Percevala u Buenos Airesu te J. Bathorijeve i R. Leibowitza (kompozicija) u Parizu. Profesor Univi u Cuvou, Mendoza, lan je i utemeljitelj ansambla Agn Nueva Muica. Ogledao se i kao kompozitor.

DJELA: Dos clases publicas de historia de la Muica, 1945; Las parallelas, 1945; Bibliografia razonada de historia de la Muica, 1947; grafia inedita di A. Eximeno, 1949; Las Hojas, 1950; Sobre paramiologu portena, 1950; La Fama europea de Josquin des Pres y un romance de 1 1954. Diferencias del primer tono za flautu solo, 1946; Libro de cante

DEVREESE, 1. Godefroid, belgijski violinist i kom (Courtrai, 22. I 1893) Na Konzervatoriju u Bruxellesu si

DEVREESE DIAZ
violinu (C. Thompson, E. Ysaye) i kompoziciju (P. Gilson, F. Rasse). Karijeru zapoeo u Antvverpenu kao dirigent tamonje Francuske opere (191920). Bio je zatim kazalini dirigent u Bruxellesu, od 1925 lan orkestra Concertgebouio u Amsterdamu, od 1930 direktor Konzervatorija u Mechelenu i od 1944 profesor na Konzervatoriju u Bruxellesu. Kao kompozitor stoji pod utje cajem I. Stravinskog i P. Hindemitha.
DJELA. ORKESTRALNA: Gotische Symphonie, 1948; Goethe-Symphonie (sa zborom), 1952; Poeme heroiaue, 1925; koncert za violinu, 1936; koncert za klavir, 1939; koncert za violonelo; Rapsoie Flamande. KOMORNA: gudaki kvartet; klavirski trio, 1950; sonata za violinu i klavir; sonata za violon elo i klavir. Balet Tombelene. Brojne kantate {Beatrijs, 1922); zborovi; salopjesme.

441

Diabelli, a od 1824 vodi je samostalna, dok je 1854 ne preuzima njegov suradnik C. A. Spina. Njegova su djela danas zaboravljena, osim klavirskih kompozicija, osobito etvororunih, koje su prikladne za muziku poduku. Beethoven je na jednu njegovu temu valcera napisao klavirske varijacije op. 120 (Diabelli-Variationen). D. je bio Schubertov nakladnik, 1851 izdao je prvi vei tematski katalog njegovih djela.
DJELA: sonate i sonatine za klavir dvoruno i etvororuno; 100 kadenca za klavir. Oko 200 kompozicija za gitaru, violinu i druge instrumente. Plesna muzika. Operete; igre s pjevanjem (Singspiel). Vokalni kvarteti i pje sme. Crkvene kompozicije. LIT.: W. Kahl, Anton Diabelli, MGG, III, 1954.

2. Frederik, belgijski kompozitor (Amsterdam, 2. VI 1929). Sin Godefroida; studirao na Konzervatoriju u Mechelenu i Bruxellesu, a zatim u Rimu kod I. Pizzettija i na Muzikoj akademiji u Beu.
DJELA: simfonija, 1953; 3 koncerta za klavir i orkestar, 1949, 1952 i 1956; koncert za violinu i orkestar, 1951. Komorna muzika. Balet Mascarade, 1956. Solo-pjesme.

DEVRIENT, Wilhelmine -> Schroder-Devrient, Wilhelmine DEZEDE (de Zede, Desaide, Desaides, des Aides), Nicolas, francuski kompozitor i harfist (oko 1745 Pariz, 11. IX 1792). Prema vlastitim zapisima podrijetlom iz Slavonije; djelovao u Parizu. Od 1772 komponirao opere, veim dijelom za pariku Comedie-Italienne, suraujui sa svojim libretistom, glumcem na Comedie-Frarifaise Boutet de Monvelom; od 1789 komponirao na vlastita libreta. U njegovim operama istie se psiholoki tano i duhovito crtanje likova, jednostavna i neposredna melodika i izvorna instrumentacija. Originalne su uvertire, koje su uglavnom dvodijelne, a njihov se tematski materijal razvija u sekvencama na susjednim stupnjevima, to izaziva stalne modulacije te neoekivane i raznovrsne harmonije. Mozart je napisao varijacije (K. V. 264) na vrlo popularnu ariju Lison dormoit dans un bocage iz Dezedeove prve opere Julie.
DJELA. Six Sonates pour la harpe. DRAMSKA. etiri opere: Fatme, 1777; Peronne sauvee, 1783; Alcindor, 1787 i LaFete de la cinquantaine, 1796. Dvanaest kominih opera (opera-comique), najuspjelije; Julie, 1772; L'Erreur d'un moment, 1773; Les Trois fermiers, 1777. Nekoliko arija i romanca. LIT.: A. Pougin, Musiciens francais du XVIII e siecle: Dezede, Pari 1862. M. Briquet, Nicolas Dezede, MGG, III, 1954-

DIABOLUS IN MUICA (lat. avo u muzici), srednjovjekovni izraz za -> tritonus. DIAGHILEV, Sergei -> Djagiljev, Sergej DIAMOND, David Lee, ameriki kompozitor (Rochester, New York, 9. VII 1915 ). Muziku studirao na Cleveland Institute of Music (A. de Ribaupierre) i na Eastman School of Music (B. Rogers), zatim kod R. Sessionsa i P. Boepplea u New Yorku i kod N. Boulanger u Fontainebleauu (1937). Od 1938 boravi naizmjenino u Firenci i New Yorku. D. nastavlja tradiciju akademizma Bostonske kole. Njegov harmonijski izraz gotovo je uvijek tonalan, melodija se esto oslanja na starocrkvene ljestvice. Sigurnost i jasnoa odlike su Diamondove muzike, ekspresivne u polaganim stavcima, svjee i energino ritmike u brzim.
DJELA. ORKESTRALNA: osam simfonija: I, 1941; II, 1944; III, 1945; IV, 1948; V, 1957; VI, 1957; VII, 1961 i VIII, 1962; koncertantna simfonija, J 957; simfonijeta, 1936; simfonijska pjesma Timon of Athens (prema Shakespeareu), 1949; koncert za klavir, 1950; 2 koncerta za violinu: I, 1937 i II, 1948; koncert za violonelo, 1938; uvertira, 1937; suita The World of Paul Klee, 1957; Hommage d Satie za komorni orkestar, 1934; Threnody, 1935; Psalm, 1936; Aria and Hymn, 1937; varijacije na vlastitu temu, 1937; Heroic Piece, 1938; Elegy in Memory of M. Ravel za limene duhae, harfu i udaraljke, ili za gudae, i udaraljke, 1938; Music za dvostruki orkestar gudaa, limene duhae i udaraljke, 1938; Concert Piece, 1940; koncert za komorni orkestar, 1940; Rounds za gudae, 1944; The Enormous Rootn, 1949; Diaphony za limene duhae, 2 klavira, timpane i orgulje, 1956; Ceremonial Fanfare za limene duhae i udaraljke. KOMORNA: gudaka trija, 1937; 6 gudakih kvarteta; koncert za gudaki kvartet, 1936; nonet za 3 violine, 3 viole i 3 violonela, 1962; klavirski trio, 1951; klavirski kvartet, 1938; duhaki kvintet; partita za obou, fagot i klavir, 1935; kvintet za flautu, violinu, violu, violonelo i klavir, 1937; kvintet za klarinet, 2 viole i 2 violonela, 1951; sonata za violinu i klavir, 1947; sonata za violonelo i klavir, 1938; ciaccona za violinu i klavir, 1947; sonata za violinu solo; sonata za violonelo solo. KLAVIRSKA: sonata, 1947; sonatina, 1935; koncert za 2 klavira, 1941; osam kompozicija, 1935; Album for the Young, 1946; A private World. DRAMSKA: muzika komedija Mirandoline (prema Goldoniju). Baleti: Tom, 1936 i The Dream of Audubon, 1941. Scenska muzika. Filmska muzika. Zborovi; solo-pjesme. LIT.: C. R. Reis, Composers in America, New York 1947. P. Santi, David Diamond, II Diapason, 1952. K. H. VCorner, David Diamond, MGG, III, 1954.

DEELI, Sofija, pijanistica (Lovran, 22. IV 1911 ). Kerka uiteljice pjevanja Nade Erder-Berti, svrila Srednju muziku kolu u Zagrebu, nastavila studij kod svoga strica M. Pauera na Konzervatoriju ii Leipzigu, a dovrila ga na Muzikoj akademiji u Zagrebu (S. Stani). Nastavnica klavira u Zagrebu i 194965 profesorica na Srednjoj muzikoj koli u Sarajevu (194952 direktorica). U nizu koncerata afirmirala se velikim i raznolikim repertoarom. Nastupala esto kao komorni muziar i koncertni pratilac, M. Poz. DEMAN, Bianca, pjevaica, sopran (Split, 23. XI 1915 ). Uenica M. Kostreni na Muzikoj akademiji u Zagrebu, debitirala 1935 kao Fiametta (Suppe, Boccaccio) u Splitskom kazalitu. Od 1937 lanica je Zagrebake opere. Ostvarila niz uloga lirskog i koloraturnog soprana, pri emu se istakla i kao izvrsna glumica. Meu njima su Violetta (Verdi, La Traviata), Gilda (Verdi, Rigoletto), Oskar (Ver- .11 di, Krabuljni ples), Carolina (Cimarosa, Tajni brak), Adina B. DEMAN (Donizetti, Ljubavni napitak), Norina (Donizetti, Don Pasguale), Susanne (Mozart, Figarov pir), Zerline (Mozart, Don Giovanni) i dr. Svoj vrhunski domet dosegla je kao Mimi (Puccini, La Boheme) i Rosina (Rossini, Seviljski brija) u kojoj je ulozi nastupala gotovo 200 puta.
LIT.: V. Turkalj, ivotni put jedne Fiamette. U povodu 30-goinjice umjetnikog rada Bianke Deman, Telegram, 12. IV 1968. K. Ko.

Dl AND A, Hilda, argentinska kompozitorka (Cordoba, 13. IV 1925 ). Muziki studij zapoet kod H. Siccardija dovrila u Evropi kod H. Scherchena i G. F. Malipiera. Do 1962 proua vala avangardne tekovine u Studiju za konkretnu muziku Fran cuske radio-televizije kod P. Schaeffera, 196061 na Ljetnim kursevima u Darmstadtu, u Rimu i na Muzikom institutu u Kranichsteinu. Djeluje u domovini kao kompozitor, odra vajui teajeve i predavanja o suvremenoj muzici.
DJELA. ORKESTRALNA: Obenura para titeres, 1948; Obertura concertante, 1957; Scherzo, Adagio, Final, 1950; Muica za gudae, 1952; Concertante za violonelo, duhake instrumente, kontrabas i udaraljke, 1952; Resonancias 3 za violonelo i orkestar; Diptico, 1962; Niicleos za gudae sa 2 klavira i 10 udaraljki, 1963; Ludus I, 1968. KOMORNA. Tri gudaka kvarteta: I, 1947; II, 1960 i III, 1962; koncert za violinu i gudaki kvintet, 1955; Andante-Allegro-Scherzo za duhaki kvintet i gudaki kvartet, 1947; kvintet za flautu, obou, klarinet, fagot i trublju, 1957; Muica za flautu, klarinet, trublju, kontrabas i klavir, 1947; Rimas za klarinet, trublju, kontrabas, vibrafon, ksilofon i udaraljke, 1963; Percussion 11 za 11 udaraljki, 1963; trio za flautu, obou i fagot, 1953. Za violonelo i klavir: Adagio-Allegro, 1952 i Estructuras I-III, 1960; Toccata za violinu solo, 1953; Diedros za flautu solo, 1962; Figuras sonoras 3 za harmoniku, 1962. Kompozicije za klavir (3 sonate, 1956). EKSPERIMENTALNA: Dos estudios en oposicin za elektronske instrumente, 1959; a-4 za violonelo i magnetofonsku vrpcu, 1962; a-j za elektronske instrumente, 1970. Baleti: Muica para ninos, 1955 i Dos brumas y luces za zbor i udaraljke, 1950. Solo-pjesme.

D'HARCOURT, Eugfene - Harcourt, Eugene de D'HARDELOT, Guy -> Hardelot, Guy d' DIABELLI, Anton, austrijski kompozitor i nakladnik (Mattsee kraj Salzburga, 6. IX 1781 Be, 7. IV 1858). lan djeakog zbora u Salzburgu, gdje ga je u kompoziciji poduavao M. Havdn. Praktike i teoretske muzike studije nastavio u gimnaziji u Miinchenu. Od 1803 uitelj klavira i gitare u Beu, zatim korektor naklade Steiner. Odi8i8 suvlasnik muzike izdavake kue Cappi&.

DIAULIA (gr. 8iauXioc), kod starih Grka meustavak koji se izvodio na aulosu, a prekidao je pjevanje uz pratnju aulosa (aulodija). DIAULOS, u mnogim prirunicima naziv za dvostruki -* aulos, duhaki instrument starih Grka. Novija istraivanja dokazala su da Grci nisu poznavali instrument pod tim imenom, ve samo kao au\oi 7rapoivtoi koji se upotrebljavao kod gozba, a bio je sastavljen od dva djeaka aulosa (au^oT TraiStxoi) jednake duljine u altovom registru. DIAZ, Rafaelo, ameriki pjeva, tenor (San Antonio, Texas, 1884 New York, 12. XII 1943). Pjevanje uio kod Sabatinija u Italiji; na opernoj pozornici debitirao 1911 u Bostonu. God. 191836 lan opere Metropolitan; istakao se i kao koncertni pjeva.

442

DIBDIN DIEMER
publikacijama. Ali on nije samo teoretski rasvjetljavao j tonske umjetnosti. Aktivno je sudjelovao i u otrom idt sukobu izmeu > buffonista i antibuffonista, stupivi n prvih. Zbog toga se zamjerio J. Ph. Rameauu, koji je zati suradnju u Enciklopediji (glavni suradnik bio je Didero su muziki lanci u Enciklopediji povjereni dijelom Rous dijelom Diderotu. Vrlo su znaajne Diderotove analize c muzikog i dramskog momenta u opernoj umjetnosti. D. je da svi elementi operne umjetnosti, pa prema tome i muzi da slue pojaavanju dramskog izraza, ime je navijestio C i Wagnerovu muziko-scensku reformu. Osim toga, zalaj takvu umjetnost koja e na realistiki nain tretirati f ideolokog i etikog uzdizanja ovjeka u duhu ideja frs materijalizma.
DJELA (o muzici): Memoires sur differents sujets de mathemaiu Lettre sur les aveugles, 1749; Lettre sur les sourds et les muets, 1751: A a . . . VOpera, 1753; Au petit Prophete de Boehmisch-Broda, 1753; chapitres ou La vision de la nuit mardi-gras ou mercredi des cendres, 1753 de Rameau, oko 175762 (obj. 1821); Le Fils naturel, ou les Epreuves a 1757; Lecons de clavecin et prindpes d'harmonie par M. Bemetzriec Sur les Lecon de clavecin et prindpes d'hartnonie, 1771. LIT.: L. Garcin, Traite du melodrame, ou Reflexion sur la mu; matique, Pari 1777. J--E. Charlez, Grimm et la musique de son tei 1872. A. Jullien, La musique et les philosophes au XVIII siecle, P E. Hirschberg, Die Encvclopadisten und die franzosische Oper im hundert (disertacija), Leipzig 1903. J.-G. Prod'homme, Diderot et la SBIMG, 1914. L. Werner, Diderot als Kunstphilosoph, Konigsb D. Mornet, La veritable signification du Neveu de Rameau", Revue mondes, 1927. D. Petrini, Diderot e la muica, RAM, 1929. R. Diderot et la musique (disertacija), Birmingham 1932. H. Gillol, ] derot. L'Homme, ses idees philosophiques, artistiques et litteraires, P A. Billy, Vie de Diderot, Pari 1943. A. R. Oliver, The Encvclo Critics of Music, New York 1947. A. Cresson, Diderot, sa vie, so avec un expose de sa philosophie, Pari 1949. J. Thomas; Diderot, les pedistes et le grand Rameau, Pari 1951. D. Launay, Denis Diden III, 1954. R. Crevel, Le clavecin de Diderot, novo izd., Pari 1966

DIBDIN, Charles, engleski kompozitor i muziki pisac (Southampton, krten 4. III 1745 London, 25. VII 1814). God. 175659 lan zbora katedrale u Winchesteru i uenik orguljaa P. Fussella. Poslije se sam usavravao studirajui koncerte A. orellija i teoretska djela J.-Ph. Rameaua. Kratko vrijeme ugada embala u Londonu, gdje je od 1762 nastupao kao operni pjeva te komponirao i pisao za razna kazalita. God. 17891805 (od 1796 u vlastitom kazalitu) izvodio je, sa sve veim uspjehom, svoje table entertainments, u kojima je i sam nastupao kao pjeva, pratilac i recitator. Neko je vrijeme vodio vlastitu trgovinu muzikalijama.
DJELA: nekoliko sonata za embalo. Oko 70 scenskih djela s muzikom ili bez nje; 33 table entertainments. Oko 900 pjesama, od kojih su bile najpopularnije sea-songs (Tom Botvling se odrala do najnovijeg vremena). SPISI: The Musical Tour of Mr. Dibdin, 1788; A Complete History of the English Stage, 1800; Observations on a Tour through almost the zvhole of England, 1802; The Professional Life of Mr. Dibdin, 1803; The Musical Mentor, 1807; Music Epitomised, 1808. LIT.: E. R. Dibdin, A Charles Dibdin Bibliographv, Liverpool 1937. J. A. K'estrup, Charles Dibdin, MGG, III, 1954.

DICKIE, Murray, kotski pjeva, tenor (Bishopton, 2. IV 1924 ). Pjevanje uio u Beu (D. Borgioli) i Milanu (G. Farinelli); na opernoj pozornici debitirao 1947 u Cambridgeu. God. 194852 lan Covent Gardena u Londonu i od 1952 Dravne opere u Beu. Meu njegovim kreacijama posebno se istiu tenorske uloge buffo-karaktera kao to su: David (Wagner, Majstori pjevai), Pedrillo (Mozart, Otmica iz Saraja), Jacquino (Beethoven, Fidelio) i dr. DICKINSON, Clarence, ameriki orgulja i kompozitor (Lafavette, Indiana, 7. Vi873 New Vork, 2. VIII 1969). Studirao na Miami University i na Northtvestern University (Evanston, 111.), zatim u Chicagu, Berlinu i Parizu. Djelovao u Chicagu kao direktor Cosmopolitan School of Music i dirigent Music Art Society; vodio je English Opera Company u Chicagu i Bach Choir u Dubuqueu i bio orgulja u crkvi St. James. Od 1909 u New Yorku crkveni orgulja i 191245 profesor muzike na Union Theological Seminar}'. Suosniva American Guild of Organists.
DJELA: Storm King Symphony za orkestar, 1920; kompozicije za orgulje. Opere: The Medicine Man, 1895 i Priscilla. Solo-pjesme. SPISI: Excursions in Musical History, 1917 (u suradnji sa svojom enom Helen D-); Troubadour Songs, 1920 (u suradnji sa Helen D.); Technique and Art of Organ Playing, 1921. Izdao niz zbirka zborne i orguljske muzike: Sacred Choruses, Ancient and Modern; Historical Recital Series for Organ; Book of Eighty Anthsms; Book of Forty Antiphons (u suradnji sa Helen D.), 1919; Ninety Interludes za orgulje, 1945.

DIDIM (zvan XaX^EVTspo;)3 grki uenjak i gr: (Aleksandrija, <- 6310). Autor je vie od 3000 : iz podruja historije literature, gramatike, muzike itd. Njegovi radovi o harmoniji poznati su samo iz e u djelima Porfirija i iz citata u raspravi Klaudija Ptoli harmoniji. Prema Ptolemeju, D. je dokazao i rastumaio al razliku izmeu enharmonijskih tonova, koja nosi naziv L ili
sintonina koma (> Koma).
LIT.: R. VCestphal, Die Musik des griechischen Altertums, Leip W. Dupont, Geschichte der musikalischen Temperatur, Kassel 193 Vetter, Didvmos, MGG, III, 1954-

DICKINSON, Edvvard, ameriki muzikolog i muziki pedagog (West Springfield Massachusetts, 10. X 1853 Oberlin, Ohio, 25. I 1946). Muziku studirao u Bostonu na New England Conservatory, zatim kod E. Thavera i u Berlinu kod K. Klindvrortha i W. Langhansa. Orgulja u Springfleldu (187279) i u Elmiri (187985), gdje je 188392 muziki direktor Elmira Collegea. God. 18931922 predavao na Collegeu i Konzervatoriju u Oberlinu; tamo je razvio nov sistem nastave muzike teorije i kritike.
DJELA: Music in the History of the Western Church, 1902; The Study of the History of Music, 1905; The Education of the Music Lozver, 1911; Music and the Higher Education, 1915; The pirit of Music, 1925.

DIDIMOVA KOMA -> Koma Dl DONATO, Vincenzo, talijanski kompozitor (R VIII 1887 Sassoferrato, Ancona, 17. XI 1967). Na 1 vatoriju u Rimu studirao violonelo (L. Forino) i kom (G. Setaciolli, O. Respighi, S. Falchi). Direktor muzici u Ciechiju i profesor Rimskog konzervatorija (harmonij trapunkt i fuga). Bio je poasni predsjednik Accademia I nica Romana s kojom je nastupao i kao dirigent. Osnovao;
Rassegna Dorica i ediciju Collezione Dorica.

'

DICKINSON, Peter, engleski kompozitor (Lytham St. Annes, Lancashire, 15. XI 1934 ). Muziki studij zavrio na Univerzitetu u Cambridgeu i zatim se 195860 usavravao kod B. Wagenaara na Juilliard School of Music u New Yorku. Profesor je na Collegeu of St. Mark and St. John u Londonu.
DJELA: Monologue za gudae, 1959. KOMORNA: gudaki kvartet, 1958; trio za flautu, obou i embalo, 1962; sonatina za flautu i klavir, 1955; 4 Duos za flautu i violonelo, 1962; sonata za violinu, 1961; arija za flautu solo, 1958; fantazija za violinu solo, 1959. KLAVIRSKA: varijacije, 1957; 5 Forgeries za 2 klavira, 1963; 5 Diversions za instrumente s klavijaturom, 1963. ZA ORGULJE: Postlude on Adeste fideles, 1954; Study in Pianissimo, 1959; Carillon, 1964. Muzika drama The jfudas Tree za recitatore, soliste, zbor i komorni orkestar, 1965; baleti Vitalitas, 1960. VOKALNA: 4 W. H. Auden Songs za glas i klavir, 1956; 5 Blake Songs za tenor, rog, klarinet i fagot, 1957; A Dylan Thomas Song Cycle za bariton i klavir, 1959; Jesus Christ is risen today za zbor, 1955. LIT.: R. Norrington, Peter Dickinson, The Musical Times, 1965.

DJELA. ORKESTRALNA: Mattino; Concerto grosso, 1923; K gudae, 1923; sonata za violinu i orkestar. KOMORNA; gudaki gudaki trio; Andante variato za gudaki kvintet i klavir; za violonek sonata i varijacije na Schumannovu temu. VOKALNA: Vita e aurora di neve za soliste i orkestar; Carme Amoebeum za sopran, tenor i 5. Francesco za zbor i orkestar; Psalam za zbor i orgulje; solo-pjesme.

DIDELOT, Charles-Louis, francuski plesa i koreograf (Stockholm, 1769 Kijev, 7. XI 1837). Kao dijete uio plesati u Kraljevskom kazalitu u Stockholmu. Kasnije nastavio studij u Parizu (A. Vestris, P. D. Deshaves, J. G. Noverre) i konano u Bordeauxu kod J. Daubervala. Debitirao 1790 u Parizu. Od 1801 do smrti, s prekidom od nekoliko godina, plesa, koreograf i uitelj plesa u Petrogradu. D. je veoma mnogo pridonio razvoju ruske baletne umjetnosti, osobito kao vrstan pedagog. DIDEROT, Denis, francuski filozof i knjievnik (Langres, 5. X 1713 Pariz, 30. ili 31. VII 1784). Uz lanke i studije iz podruja drutvenih i prirodnih nauka pisao i eseje i studije o muzici. Vlastita opaanja o problemima muzikog ivota i stvaralatva svoje epohe izloio je u polemikim spisima i u posebnim

DIDUR, Adam, poljski pjeva, bas (Lavov, 24. XII i Katowice, 7. I 1946). Pjevanje uio u Lavovu (W. Wys Milanu, gdje je prvi put kao solist nastupio u Beetho 1 IX simfoniji. Na opernoj pozornici debitirao 1894 u Rio neiru. Pjevao je zatim na milanskoj Scali, londonskom Gardenu, 18991903 u Varavi i zatim na drugim sv opernim scenama, 190832 bio je prvi basist na Metrof u New Yorku. God. 1939 postao direktor opere u Lav nakon Drugog svjetskog rata bio je profesor Konzervat Katowicama. Njegovi su uenici M. Nowakowski i E. Z Njegov repertoar obasezao je niz standardnih basovskih meu kojima su istaknuto mjesto zauzimali likovi iz opera r. kompozitora. Podjednako se isticao na koncertnom i o skom podruju.
LIT.: J. Reiss, Polscv spiewacy i polskie piewaczki, Warszawa

DIMER, Louis-Joseph, francuski pijanist i kom (Pariz, 14. II 184321. XII 1919). Uenik Parikog koi torija (A.-F. Marmontel, F. Benoist, E. Bazin, A. Tr postao kao vrlo mlad glavni pijanist u komornim veer Alarda, a zatim koncertirao na turnejama (po Francuskoj Sarasateom). Od 1888 profesor Konzervatorija. Za S izlobe 1889 u Parizu organizirao koncerte radi upozr muzike za embalo. Prouavao stariju klavirsku literaturu i o drutvo za stare instrumente (Societe des instrumenti at Veliku je ulogu D. odigrao u razvoju francuske pijanistike i

DIEMER DIETR1CH

443
putem neposrednog kontakta s uenicima, kao i putem svojih didaktikih radova. Da bi odrao tradiciju klavirske interpretacije osnovao je nagradna takmienja.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za klavir u c-molu; Konzertstiick za klavir i orkestar; Konzertstiick za violinu i orkestar. KOMORNA : klavirski trio; Legende,, morceau de concours pour hautbois et piano i vie drugih komornih djela. Klavirske kompozicije (sonata i dr.). Dueti; solo-pjesme. In struktivno djelo Methode superieure de piano, 1907 (zajedno sa L. Levvjem i V. Staubom). Izdao Les clavednistes francais du XVIII e siecle (Couperin, Daquin, Rameau), 1877 i brojne revizije i transkripcije. LIT.: R. Cotte i B. Haultier, Louis Joseph Diemer, MGG, III, 1954.

janski napjev (Palestrina, T. L. Victoria) ili se stihovi (odnosno kitice) s koralnom melodijom izmjenjuju sa stihovima u polifonoj obradbi. Kasniji kompozitori veinom su se posluili samo teks tom Dies irae za svoja vokalna djela (Requiemi W. A. Mozarta, L. Cherubinija, G. Verdija). Poetak gregorijanske melodije e-

Dies irae
Sol-vet Og-ryen Dl es i ra$ cU'~ es U Uz, li % dan. o vaj, ti dan, g/y'e-va_,

DIEPENBROCK, Alphons, nizozemski kompozitor (Amsterdam, 2. IX 1862 5. IV 1921). God. 188895 gimnazijski profesor u 'S Hertogenboschu, a zatim u Amsterdamu poduava klasine jezike i pie u novinama i asopisu De Nieuioe Gids lanke 0 umjetnosti i kulturnoj historiji. U muzici samouk, studirao djela Beethovena i Berlioza te nizozemskih i talijanskih kompozitora XVI st. Uz Wagnera i Debussvja osobito je na njega utjecao G. Mahler. Po stilu, djela mu pripadaju kasnoj romantici; sluei se gdjekad i citatima starih nizozemskih narodnih pjesama, D. je medu prvima nastojao pisati muziku u nacionalnom duhu.

J> J

sae cLum svij'et e

in fauil-la: sav dtz s/e-va:

Te-ste Da-oix &x Si bi- lom

cum St/-bii - la. Da- utd pje - uz.

sto su citirali razni kompozitori XIX i XX st. (H. Berlioz, Requiem i Symphonie fantastique; F. Liszt, Symphonie zu Dantes Divina Commedia; C. Saint-Saens, Danse macabre i dr.).
LIT.: A. Chiappini, La sequenza Dies irae, dies illa di Fra Tommaso de Celano, Collectanea Franciscana, 1962. F. VC'anninger, Dies Irae, Its Use in Nonliturgical Music (disertacija), Illinois 1962. A. Vi,

DJELA: Academische Feestmarsch za duhaki orkestar, 1882; Zegeklanken za zvona (Glockenspiel), 1916. Hymn za violinu i klavir. DRAMSKA . Scenska muzika za drame: Marsyas of de Betoverde (B. Verhagen), 1910; Gijsbreght van Aemstel (J. van den Vondel), 1912; De Vogels (Aristofan), 1917; Faust I (Goethe), 1918; Elektra (Sofoklo), 1920. VOKALN A. K antate: Les E lfes, 1887 i Hymne aan Rembrandt, 1906. Za glas i orkestar: 2 Hymne an die Nacht, 1899; Vondels vaart naar Agrippine, 1903; Im grossen Schtveigen, 1906; Die Nacht, 1911; Lydische Nacht, 1913. Zborovi; 45 pjesama za glas i klavir (orgulje). CRKVENA: Te Deum za soliste, zbor i orkestar, 1897. Za muki zbor i orgulje: Missa in die Feto, 1891; Tantum ergo, 1901; Hymnus de piritu Sancto, 1906. Za zbor a cappella: Stabat Mater, 1896; Stabat Mater speciosa, 1896; Caelestis urbs Jeruzalem, 1897; Veni creator spiritus, 1906 i dr. LIT.: B. Verhagen, Leven en vverken von Alphons Diepenbrock,'S-Hertogenbosch 1921. 5. Dresden, Het Muziekleven in Nederland sinds 1880, Amsterdam 1923. P. Sanders, Moderne Niederlandsche Componisten, Den Haag 1930. E. Reeser, De muzikale handschriften van Alphons Diepenbrock, Amsterdam 1934. Isti, Alphons Diepenbrock, Amsterdam 1936. J. Daniskas, Nederlnadse componisten van de XIX en XX eeuw, Amsterdam 1941. E. Reeser, Alphons Diepenbrock, MGG, III, 1954.

A. DIEPENBROCK

DIESIS (gr. Sisat?; franc. diese, disze; tal. diesis). 1. Talijanski termin za povisilicu (tt). 1. U starijoj grkoj teoriji (Pitagora), dijatonski polustepen pitagorejske ljestvice, nazvan i limma. U kasnijoj grkoj teoriji (Aristotel), etvrtstepen u enharmonijskoj ljestvici, nazvan i piknon. U tom se znaenju termin ponovno javlja u spisima N. Vicentina (151172). 1. U modernoj nauci o akustici naziv se katkad upotrebljava za oznaku nekih teoretskih intervala, velikih otprilike etvrt stepena (veliki d. = 63 centa; mali ili enharmonijski d. = 41 cent). DIESSENER, Gerhard (nazivan i Diesener, Diesner, Disineer, Desznier), kompozitor nepoznata podrijetla i narodnosti (XVII st.). U Kasselu lan dvorske kapele Landgrafa Wilhelma Pravednog, vjerojatno oko 166073. Otuda je, vjerojatno, otiao u London. Sauvani rukopisi sadravaju instrumentalna djela (sonate, suite za razne sastave), u kojima je subjektivni, strastveni moment snano naglaen, esto na osnovi neuobiajenih harmonija. D. je jedan od prvih autora uvertira. DIET, Edmond-Marie, francuski kompozitor (Pariz, 25. IX 1854 X 1924). Uenik C. Francka i E. Guirauda, najvie se istakao na podruju vedroga muzikog kazalita.
DJELA. DRAMSKA. Komine opere: Stratonice, 1887; Le Cousin Placide, 1887; La Revanche d'Isis, 1906. Baleti i pantomime: Scientia, 1889; La Grive, 1893; Monsieur Ruy Blas, 1894; La Belle et la bete, 1895; L'Araignee d'or, 1896; Reve de Noel, 1896; Watteau, 1900. Operete: Fleur de vertu, 1894; Madame Putiphar, 1897; Gentil Crampon, 1897; Madame le Prisidente, 1902; Le Voyage de la mariee, 1904. Solo-pjesme. Crkvena muzika. LIT.: Brindejont-Offembach, L'Operette, Cinquante ans de musique francaise, Pari 1925. LIT.: E. H. Meyer, Gerhard Diessener, ZFM, 1934. Isti, Gerhard Diessener, MGG, III, 1954.

DIEREN, Bernard van, nizozemski kompozitor i muziki kritiar (Rotterdam, 27. XII 1884 London, 24. IV 1936). Od djetinjstva uio violinu, u kompoziciji preteno samouk. Od 1909 stalno u Londonu, dopisnik raznih evropskih asopisa i novina (Nieuzue Rotterdamsche Courant). Poeo komponirati tek oko 1912. On nije, kao Schonberg ili Debussv, razvio strogi izraajni sistem, da bi zatim postao njegov rob. Svoj stil upravlja prema svojem nadahnuu, ili, bolje reeno, svako njegovo nadahnue stvara vlastiti stil. Preteno je kontrapunktiar iji putovi idu suprotnim pravcem od impresionizma . . . Sva njegova djela pokazuju nastojanje za organskim razvojem i jedinstvom (A. Einstein).
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija (nedovrena): uvertira Anjou; uvertira za gudaki orkestar Beatrice Cenci (orkestralni epilog za Shellevevu tragediju The Cenci). KOMORNA: 6 gudakih kvarteta; Sonata Tyroica za klavir i violinu; 6 Sketches za klavir i violinu; sonata i 3 etide za violinu solo. KLAVIRSKA: 12 nizozemskih melodija; varijacije na originalnu temu; toccata;3 studije; preludij. DRAMSKA: Lyric Scene i The Tailor. VOKALNA: Chinese symphony za orkestar, 5 solista i mjeoviti zbor (na tekstove kineskih pjesnika); Diafonia za gudaki orkestar i bariton (na Shakespeareove sonete); Elegy za zbor, orkestar i violonelo; Belsazar i Kes Propous des Beuveurs za zbor i orkestar; solo-pjesme. SPISI: Trealise on Fugue viith 3 Fughette; Sketch for a Treatise on Harmony on a Polyphonic Basis; Down among the Dead Men. LIT.: E. Davi, Bernard van Dieren, MQ, 1938. E. Lockspeiser, Bernard van Dieren, MGG, III, 1954.

DIETER, Christian Ludvvig, njemaki kompozitor (Ludwigsburg, 13. VI 1757 Stuttgart, 15. V 1822). Odgojen u vojnikoj akademiji (Hohe Karlsschule) u Stuttgartu; uio violinu, violu, fagot i kompoziciju (R. Zumsteeg, A. Boroni, Poli). Od 1781 prvi violinist orkestra opere u Stuttgartu za koju je komponirao igrokaze s pjevanjem (ingspiele); iako je u njima bilo i tali janskih elemenata (koloratura), oni su u Stuttgartu otvorili put njemakoj operi.
DJELA: koncerti za violinu, rog, flautu, obou, fagot i druge instrumente. Razna komorna djela. Singspieli: Der Schulz im Dorf, 1779; Der Irzvisch, 1799; Laura Rosetti, 1781; Belmonte und Konstanze, 1784; Der Rekrutenaushub, 1785; Die Dorfdeputierten, 1786; Das Freyschiessen, 1787; Gliicklich zusammengelogen, 1788; Der Luftballon, 1789; Der Eremit auf Formentara, 1791; Elisinde, 1794; Des Teufels Luftschloss, 1802. Baleti. Crkvene kompozicije. LIT.: H. Abert, Die dramatische Musik, Zbornik Herzog Karl Eugen von Wurttemberg und Seine Zeit, Esslingen 1905. K. Haering, Fiinf schwabische Liederkomponisten des XVIII. Jahrhunderts: Abeille, Dieter, Eidenbenz, Schwegler und Christmann (s popisom svih Dieterovih djela) (disertacija), Tiibingen 1925. Isti, Christian Ludwig Dieter, Hofmusiker und Singspiel-Komponist 17571822, Schwabische Lebensbilder, 1940. G. Reichert, Christian Ludwig Dieter, MGG, III, 1954.

DIES IRAE (lat. dan srdbe), sekvenca iz mise za mrtve (missa pro defunctis ili requiem). Spjevao ju je vjerojatno franjevac Thommaso da Celano (umro oko 1250), a u XIV st. uvrtena je u zapadnu liturgiju kao drugi odlomak mise za mrtve. D. i. je veoma vrijedno djelo srednjovjekovnog pjesnitva i muzike. Koralni se napjev temelji na kombiniranoj autentinoj i plagalnoj dorskoj ljestvici (dorius mixtus), a konstruiran je u obliku aa bb cc, koji se tri puta ponavlja (kod treeg ponavljanja posljednji je c zamijenjen proirenom codom Lacrimosa . . . Amen). U rekvijemu klasine polifonije, D. i. je ili vieglasan stavak, raen u stilu ostalih dijelova kompozicije, s koralnom melodijom u tenoru (O. Vecchi, Francesco Anerio, G. M. Asola) ili se preuzima gregori-

DIETRICH, Albert Hermann, njemaki dirigent i kompozitor (Golk kraj Meissena, 28. VIII 1829 Berlin, 20. XI 1908). Uenik J. Otta, studirao na Konzervatoriju u Leipzigu (J. Rietz, I. Moscheles, M. Hauptman), te 18511854 kod R.'Schumanna u Diisseldorfu. God. 1855 postao dirigent koncerata u Bonnu, a 1861 dvorski dirigent u Oldenburgu. Gostovao u Leipzigu, Kolnu i dr.
DJELA: simfonija u d-molu; koncerti za violinu, za violonelo, za rog; koncertna uvertira Normannenfahrt. Klavirski trio op. 9; Konzertstiick za rog op. 27. Klavirske kompozicije. Opera Robin Hood, 1879. Scenska mu-

444

DIETRICH DIJALOG
DIFERENCIAS (panj. razlike), u XVI st. panjoli za varijacije u kompozicijama za lutnju i orgulje. D., ko javio Luis de Narvaez u svom zborniku Delphin de musi, idu medu najstarije sauvane primjerke varijacija. Istaki pozitor te muzike vrste bio je Antonio de Cabezon (-* DIFFERENTIAE (differentiae tonorum; lat. razlici zne formule), zavretak psalamskih tonova. Svaki je toi imao, osim svoga glavnog zavretka, jo po nekoliko varijanata, tj. melodijskih formula kadencijalnog karakt su se mogle upotrijebiti prema slobodnom izboru pjeva nije je pojedini zavretak tono odreen i usklaen sa zi blagdana. D. su i zavreci u tzv. maloj doksologiji, koja vezuje na introitus u misi: Gloria Patri et Filio et piritu sicut erat in principio et nunc et semper et in saecula sat Amen (EVOVAE).
LIT.: Z. Falvy, Zur Frage der Differenzen der Psalmodie, STf

zika za Cymbeline W. Shakespearea. Zborovi s orkestrom: Morgenhymne; Rkeinmorgen i Altchristlicher Bittgesang. Pjesme. Memoari Erinnerungen an J. Brahms, 1898.

DIETRICH, Marlene, njemaka filmska glumica i pjevaica (Berlin, 27. XII 1902 ). U mladosti uila violinu i pjevala. Od 1922 djelovala kao glumica u manjim kazalitima i nastupala u nekoliko nijemih filmova. Svjetsku slavu postigla svojim prvim zvunim filmom Plavi aneo (1930). Otada ivi preteno u SAD, gdje je glumila u nizu filmova, interpretirajui esto likove fa talnih i demonskih ena (Marocco, 1931; Song of Songs, 1933; The Scarlett Empress, 1934; A Foreign Affair, 1948; Montecarlo, 1956; Touch of Evil, 1957; Jndgment at Nuremberg, 1961 i dr.). Istakla se svojim naprednim stavom u borbi protiv nacizma, pa su i njezine chansone veinom bile antinacistikoga sadraja (Sag' mir wo die Blumen sind). D. ide u red najpoznatijih njemakih filmskih glumica i pjevaica chansona. Napisala autobiografsko djelo Marlene Dietrich's ABC (1962; njemaki prijevod 1963).
LIT.: M. George, Marlene Dietrich, Wien 1931. F. Hessel, Marlene Dietrich, Berlin 1931. J. Laserre, La Vie brulante de Marlene Dietrichj Pari 1931. E. Hughes, Famous Stars of Filudom (Women), Boston 1931. Aros (A. Rosenthal), Marlene Dietrich, 1932. M. Alberini, Addio, Marlene, Cinema, 1943. A. Jameson, Marlene, angelique demon, L'Ecran francais, 1947. F. Di Giammatteo, Galleria: Marlene Dietrich, Cinema 1949. R. Grif/ith, Marlene Dietrich, Image and Legend, New York 1951. H. Erman, Eine grosse Dame, Marlene Dietrich, 1955. L. Frewin, Blond Wenus. A Life of Marlene Dietrich, London 1955. R.Droz, Marlene Dietrich und die Psychologie des Vamps, 1961. W. Noa, Marlene Dietrich, 1962.

DIETRICH, Sixt (Syxtus Dietrichus, Xystus Theodoricus), njemaki kompozitor (Augsburg, izmeu 1492 i 1494 St. Gallen, 21. X 1548). Oko 1500 do 1504 vjerojatno lan djeakog zbora u Konstanzu, a zatim studirao na Univerzitetu u Freiburgu. God. 1517 postao prefekt zbora katedralne kole u Konstanzu. U borbama izmeu katolika i protestanata pristao uz reformaciju i izgubio slubu. Boravio u nekoliko navrata radi tiskanja svojih djela u Wittenbergu, gdje je bio u vezi s Lutherovim krugom. D. je uz J. Waltera najznaajniji crkveni kompozitor ranog protestantizma (H. J. Moser).
DJELA: Epicedion Thomae Sporeri, 1534; Magnificat octotonorum, I i II, 1535 i 1537; Novum ac insigne opus musicum 36 antiphonarum, 1541; Novum opus musicum tres totnos sacrorum Hymnorum, 1545; Laudate Dominum, 1547. Svjetovne pjesme u mnogim zbornicima onog vremena i u rukopisu u raznim bibliotekama; duhovne pjesme u zbornicima i rukopisu. Neka Dietrichova djela izdali su u novije vrijeme H. Zenck, J. Wolf, K. Gudewill i R. Eitner. LIT.: H. Zenck, Sixtus Dietrich. EinBeitrag zurMusik und Musikanschauung im Zeitalter der Reformation, Leipzig 1928. H. Albrecht, Sixt Dietrich, MGG, I I I , 1954.

DIETSCH, Pierre-Louis-Philippe, francuski orgulja, dirigent i kompozitor (Dijon, 17. III 1808 Pariz, 20. II 1865). Uio na Choronovu Institution Royale de Musigue Classigt et Religieuse i kod A. Reiche na Parikom konzervatoriju; n ,itre de chapelle parikih crkava St. Eustache i kasnije St. Ma 'Ane. Od 1842 predavao na Elcole Niedermayer (harmonija i kontrapunkt); 186063 dirigent Parike opere. Prema tvrdnji K. F. Glasenappa i R. Wagnera, D. je komponirao operu Le vaisseau fantome (1842) na prevedeni Wagnerov libreto Der Fliegende Hollander, ali je ustanovljeno da je libreto prevodilaca P. Fouchera i H. Revoila originalan. D. je doao u sukob s Wagnerom i prilikom premijere njegove opere Tannhauser (Pariz 1861), kad mu nije htio prepustiti da dirigira izvedbom, a sam nije bio dorastao tom zadatku.
DJELA: opera Le Vaisseau fantome ou Le maudit des mers, 1842. Baletne scene za pariku izvedbu Weberove opere Freischiitz. Pjesme za jedan, dva i vie glasova. Crkvene kompozicije: mise; rekvijemi; Te Deum; moteti. Izdao kompozicije za orgulje i crkvene pjesme starilT francuskih, talijanskih injemakih majstora (Repertoire complet de Vorganiste ..., 1840, 15 sv.; Re'pertoire de musique religieuse de Ve'glise de la Madeleine de Pari, 185457, 3 sv.; Re'per toire des maitrises et des chapelles . . ., 184165, 3 sv.). LIT.: G. Servieres, Tannhauser a l'Opera en 1861, Pari 1865. Isti, Episodes d'histoire musicale, Pari 1914. G. Faure, Souvenirs, RM, 1922. E. Haraszti, Pierre Louis Philippe Dietsch, MGG, I I I , 1954. Isti, P. L. Ph. Dietsch und seine Oper, Music and Letters, 1955-

DIEUPART, Charles, francuski embalist i kompozitor (Francuska, oko 1670 London, oko 1740). O njegovoj mladosti nije nita poznato. Oko 1700 doao u Englesku, gdje je sa T. Clavtonom pokuao, bez uspjeha, organizirati engleske izvedbe talijanskih opera u Drury Lane Theatre u Londonu. Nastupao na koncertima i bio cijenjen kao kompozitor, pedagog i virtuoz. Dieupartove kompozicije esto podsjeaju na F. Couperina, premda on prema talijanskom uzoru jae naglauje pjevnost u gornjem glasu i akordinost u pratnji. Sam J. S. Bach vrlo je cijenio Dieupartovu muziku i prepisao dvije njegove suite, kao i tabelu ukrasa, koja slui kao vaan tuma za izvoenje francuske clavecinistike literature.
DJELA: Selecl Lessons for the Harpsichord or the Spinet; Six Suittes de clavessin divisees en ouveriures, allemandes, courantes, sarabandes, gavottes, tnenuets, rondeaux et gigues composees et mises en concert pour un violon et flute avec une basse de viole et un archilut.
L I T . : I V . M e l l e r s , C ha r l e s D i e u pa r t , M G G , I I I , 1 9 5 4 -

DIJAFONIJA (gr. 8ioccp<uvia neslaganje u glasu monija), 1. u grkoj teoriji naziv za disonancu (suprotno vfa konsonanca). Ovi su nazivi sauvani i u srednjei u traktatima Marchettusa iz Padove, Tinctorisa i dr. 2. U muzikoj teoriji IXXII st. sinonim za organi porednom pomaku ili protupomaku (Muica enchiriadi 2. Diaphonia basilica je jedan od srednjovjekovnih r pedalni ton (npr. dugo izdrani tonovi iz organa XIII s basilica ovdje nije izvedena od grkog flaaUeu? (kralj) i krivi prijevod kraljevski kontrapunkt, ve od grkog (3d nova, temelj, baza). DIJALOG (od gr. 8iaXoYoc razgovor izmeu dva lica, dijalog), kompozicija u kojoj se isprepleu dva ili vi ili instrumenta pjevajui ili svirajui naizmjence. D. ka< oduvijek se u muzici prakticirao; u gregorijanskom pje njemakom ranobaroknom Liedu, u francuskom i englesi u baroknoj (osobito francuskoj) orguljskoj muzici, u son klasike (suprotstavljanje tema). Kao samostalna muzika se razvijao u XVI i XVII st.; najvie se kultivirao u Ital makoj. Dijalogom su se nazivala djela, koja su ili i napisana u tom obliku, ili su imala samo pojedine dijele pirane takvom tehnikom. esto su se tako zvali i dvozb teti i madrigali s alternativnim zbornim nastupima, zatin beti, komorni dueti, instrumentalna dua. Prema tet sadraju, konstrukciji, namjeni, postavi, stilu, zemlji i d. se javlja u nekoliko varijanta. Duhovni dijalog. U Italiji nastaje u XVI st. vulga narodnom jeziku, s religioznim sadrajem. Razvio se iz d lauda XIIXVI st., tj. zbornih pjesama pobonog sac talijanskom jeziku, to su se naizmjence pjevale. Vulgarn pjevali su se u samostanima, oratorijima i privatnim kl sveanih zgoda. Isprva su komponirani u troglasnom i glasnom homofonom slogu; u drugoj polovini XVI st. p obiljeja motetske polifonije (G. Animuccia). U XVII s vulgarni d. sve s.e vie gubi; monodija i ovdje prevlada janski poboni dijalog odrao se do XVIII st. Njegovi stavnici G. Animuccia, A. Manni, G. F. Anerio i dr. Iz vjekovne liturgijske drame, a pod utjecajem dijalognog nastaje poetkom XVII st. u Italiji mali duhovni d. na 1 jeziku, koji se izvodi u crkvi za vrijeme obreda. Pisan je rr uz pratnju continua; zavrava zborom, sastavljenim u s certantnog moteta. Ovakve dijaloge piu meu ostalima ( imi, L. Viadana, A. Banchieri, B. Tomasi. U ranon gaji se u Italiji i Njemakoj motetni dijalog. Biblijski 1 ili drugi biblijski sadraji, esto se muziki reproduc: protstavljanjem dvaju zborova; pri tom se primjenjuju ek: deklamacija i bogat kolorizam, svojstveni madrigalu, tehnika susree se u mnogim motetima Palestrine, O. < J. Gallusa, H. L. Hasslera, L. Lechnera i dr. U XVII st se motetni d. pored solistikih forma dijaloga. Preobr; lifonog zbornog dijaloga u dijalog na nain duhovnog dogaa se od poetka XVII st. (A. Banchieri, C. Mo J. H. Schein, i, iznad sviju, H. Schiitz). Osobito bog doivio je d. u protestantskoj Njemakoj XVII st. Izvoc likom bogosluja. Kao za motetni d., biraju se biblijski esto upravo razgovori, ovaj put na njemakom jeziku se uzimaju i poboni slobodni prozni tekstovi, ili stihotinski tekst). Pojam dijaloga se proiruje, bilo sudjelovar od dva subesjednika, bilo suprotstavljanjem solista zt formi, protestantski je d. najee specifina vrsta d koncerta. Bez obzira na pojedinane razlike u konstrukt dijalog zavrava zborom. U stilskom pogledu mijeaju : matorni elementi s koncertantnima, motetni s monoi ekspresivni s pjevnima. Novo je u protestantskom dijak

DIJALOG DIKCIJA
gama upotreba instrumenata, koji slue za karakterizaciju kao i za izvedbu uvoda (sinfonie) i ritornella (u drugoj polovini XVII st. uloga instrumenata gubi na vanosti). Prema duini, planu i tretmanu, d. se protee od kratkog oblika s jednim pitanjem i odgovorom do oratorijskih dijaloga i dijalognih kantata. Protestantski d. je autohtona njemaka vrsta, ali su u njemu oiti mnogi talijanski utjecaji. Glavna linost u razvitku protestantskog di jaloga XVII st. je H. Schiitz. Osim njega, znaajni su jo J. H. Schein, E. Kindermann, J. Rosenmiiller, D. Buxtehude, S. Scheidt, A. Hammerschmidt, R. Ahle i W. C. Briegel. Kasnije dijalozi nastaju jo samo sporadino (G. Ph. Telemann, L. Mozart, W. A. Mozart). Svjetovni dijalog. U Italiji iskrsava u XVII st. monodijski d.. nazvan dialogo fuor di scena, sa sadrajem iz pastoralne poezije (ranije su, kao svjetovni dijalozi, postojali puki zborni dijalozi i madrigalni dijalozi). Ova forma srodna je komornom duetu. Varijanta te vrste je jednoglasni d.: jedan pjeva interpretira razliita lica. Odatle nastaje dramatska solo-kantata. Meu kompozitore dijaloga fuor di scena spadaju M. da Gagliano fDialogo di Ninfa e Pastore), D. Visconti, G. F. Anerio, F. Rasi (Dialoghi rappresentativi). Francuska u XVII st. kultivira dijalog u formi pjesme. Takvi se nalaze u zbirkama airs de cour A. Boesseta, E. Mouliniea, F. Richarda. U Engleskoj nastaju, u vezi s maskama (masques scenska forma), a i samostalno, dijalozi s narodnim obiljejima, koji su naroito omiljeli u XVII st. (J. Dowland, H. Lawes, J. Hilton). Pretee svjetovnog dijaloga u Njemakoj su madrigali, te biciniumi i triciniumi. Najbrojniji su u XVII st. monodijski dijalozi, koji se izvode kod drutvenih sastanaka, osobito kao Tafelmusik. Sadraj im je esto aljiv: prizori iz vojnikog ivota, studentske vragolije. Pratnja je re dovito povjerena continuu. Takve su dijaloge medu ostalima u XVII st. pisali M. Franck, E. Kindermann, W. C. Briegel. Veliku su popularnost uivali dijalozi iz zbornika XVIII st. Da; ohrenvergnugende und gemiitsergdtzende Tafelkonfect J. V. Rathgebera, J, C. Sevferta. Ponekad se u XVIII st. svjetovni d. javlja i kod drugih autora (Chr. Wagenseil, Ph. E. Bach).

445

jelim klavirskim tipkama (poetni ton c, dur ljestvica; poetni ton d, dorska ljestvica; poetni ton e, frigijska ljestvica, itd.) i sve ljestvice sastavljene od tih istih intervala, sa bilo kojim dru gim poetnim tonom (npr. dorska ljestvica na cis, ljestvica As-dura). U dijatonskoj muzici, melodija (i harmonija, ako je muzika vieglasna) upotrebljava prvenstveno tonove dijatonskih nizova. Takva je melodija vrsta i jednostavna. Nasuprot dijatonici, kromatika obilato upotrebljava alterirane, tj. kromatski izmi jenjene dijatonske stupnjeve. Sva evropska muzika je principijelno dijatonska sve do sredine XIX st. Od toga vremena neka djela romantinih kompozitora, poevi od Wagnerova Tristana (1859), kromatski zasienom harmonijom dovode dijatonski sustav u pitanje; meutim, stvaralatvo J. Brahmsa ne odstupa od dijatonskog principa. D. je posve odsutna u muzici beke atonalne kole (A. Schonberg, A. Berg, A. Webern). D. odluno prevla dava u velikom dijelu zapadnjake narodne muzike, u crkvenoj muzici, u muzici klasine epohe. Dijatonskim polustepenom naziva se svaki polustepeni interval, koji nastaje izmeu dva stupnja dijatonske ljestvice bez obzira je li jedan od ta dva stupnja alteriran ili nije. Kromatski polustepen naprotiv, polustepenski je interval izmeu jednog (nealteriranog) dijatonskog stupnja i njegove vlastite kromatske promjene, tj. njegova povienja ili snienja, c-cis-d-dis-e-f-fis-g-gis-a, itd. (gornji lukovi oznauju dijatonski polustepen, a donji kromatski). Dijatonska modulacija vri se pomou akorda, iji su tonovi dijatonski u oba tonaliteta (-> Modulacija). U starogrkoj muzikoj teoriji bio je dijatonski rod, uz kromatski i enharmoniki, jedan od tri tonska roda (vsvv)). Dijatonski tetrakord sadravao je unutar kvarte ove (silazne) intervale: 1-1-1/2, ili 5/4-3/4-1/2.
LIT.: H. J. Moser i H. Engel, Diatonik-Chromatik-Enharmonik, MGG, III, 1954. B. A.

LIT.: Th. Kroyer, Dialog und Echo in der alten Chormusik, PJB, 1909. A. Schering, Geschichte des Oratoriums, Leipzig 1911. E. Schmitz, Zur Ftuhgeschichtc der lyrischen Monodie Italiens im 17. Jahrhundert, PJB, 1911. F. Blume, Das monodische Prinzip in der protestantischen Kirchenmusik, Leipzig 1925. H. O. Hudemann, Die protestantische Dialogkomposition im 17. Jahrhundert (disertacija), Kiel 1941. M. Bukofzer, Music in the Baroque Era, New York 1941. E. Noack, Dialog, MGG, III, 1954. /. Spink, English Seventeenth-Century Dialogues, Music and Letters, 1957. B. A.

DIJATONSKA LJESTVICA -> Ljestvice DIJATONSKA MODULACIJA -> Modulacija DIJAZEUKSIS (gr. Siai^e'j^ic rastavljanje), u muzikoj teoriji starih Grka interval velike sekunde koji razdvaja dva susjedna tetrakorda u ljestvici, npr. u (starogrkoj) dorskoj ljestvici: I tetrakord

DIJAPAZON (gr. 8i<x Ttoca&v x?^ :~)v kroz sve ice), i. u antikoj grkoj i srednjovjekovnoj muzikoj teoriji, interval oktave. 2. Kod Francuza, izraz za menzuru instrumenata; npr. kod flauta, oboa itd. tano odreivanje meusobne udaljenosti rupica. 2. Francuski naziv za akustinu viljuku (potpuniji naziv diapason a branches). 2. Francuski termin diapason normal obiljeava komorni ton, koji ima u Evropi 435 (dvostrukih) titraja u sekundi. 2. Opseg glasa. 2. U Engleskoj, ime dvaju orguljskih registara: open diapason oznaava principal; stopped diapason poklopljenice (njem. gedackt,
gedeckt).

DIJAPENTE (gr. ia kroz i TTSVTE pet), starogrki i srednjovjekovni naziv za interval kvinte. Epidiapente gornja kvinta; subdiapente ili hypodiapente donja kvinta. Otuda canon in epidiapente, kanon u gornjoj kvinti (-*- Dijatesaron). DIJASTEMATSKA NOTACIJA (gr. Sidar^^a vremenski razmak, interval), posebna vrsta neumatskog notnog pisma koje dizanje i padanje melodijske linije prikazuje odgovarajuim viim ili niim smjetajem pisanih simbola. Prvi se put susree u talijanskim rukopisima iz XI st. (langobardske ili beneventanske neume). Takve intervalske neume pisale su se na jednoj imaginarnoj ili realnoj crti, kasnije na dvije i konano na etiri crte. Premda je d. n. tek priblino oznaivala intervale, ona je mnogo olakavala pamenje melodije. DIJASTOLIKA (gr. SIOCOTOAT) rastavljanje), naziv starijih teoretiara (Zarlino, pa i L. Mozart) za nauku o fraziranju, tj. o loginom ralanjivanju muzikih misli unutar neke kompozicije. DIJATESARON (gr. Sia-reaaicpfciv od 81a kroz i Tscoapst; etiri), starogrki i srednjovjekovni naziv za interval kvarte. Gornja kvarta nazivala se epidijatesaron, donja kvarta hipodijatesaron ili subdijatesaron (-> Dijapente). DIJATONIKA (gr. 8iaTOvtxov vvo; dijatonski rod od '.aTEivEiv pruiti se ili 81a TOVOU^ kroz cijele tonove), tonski sustav od sedam stupnjeva unutar oktave, svrstanih u cjelostepenim i polustepenim intervalima. Mogua su najvie tri uzastopna cielostepena pomaka. Dijatonske su ljestvice sve ljestvice na bi-

(-> Sinaja). D. razdvaja i najdublji tetrakord (tetrachordon hypaton) od najnieg tona (proslambanomenos) starogrkoga tonskog sustava. DIJK, Peter van, njemaki plesa i koreograf (Bremen, 1929 ). Ples uio kod T. Gsovske. Debitirao 1946 u Berlinu, gdje je zatim kao solist baletnog ansambla Opere plesao u bale tima La Boutiquefantasque (Rossini O. Respighi) i ar ptica (Stravinski). Nakon kraega pedagokog rada (1951) u Wiesbadenu, postao je 1952 lan baletne trupe Janine Charrat. Gostovao u Evropi i Africi i postao zatim prvi plesa Parike opere. Uz to kao koreograf redovito gostuje u Njemakoj (Hamburg) gdje je, meu ostalima, koreografirao balete Pelleas et Melisande (Schonberg,), Invocatio d'Apollon (Henze), Esguisse (Berlioz) i Pas de trois (Klebe). God. 1969 D. je za sveano otvorenje zgrade Hrvatskoga narodnog kazalita u Zagrebu koreografirao baletno vee s djelima D. ostakovia, A. Schonberga i P. Detonija. DIKCIJA, jasan i pravilan izgovor, koji se temelji na elastinim (negrevitim) artikulacijskim pokretima, a vaan je za interpretaciju vokalne kompozicije (i one stila belcanto i koloraturnog stila), jer tek pravilna d. omoguuje potpun pjevaki izraaj. Premalim pokretima ili fiksacijama organa za artikulaciju (jezik, eljust, zubi, usne, usna upljina, nepce) ostaju vokali i konsonanti nedoreeni, a prekomjernim i neelastinim pokretima i fiksacijama nastaje izoblien izgovor. U oba sluaja d. je nejasna. Te pogreke su najoitije u recitativnom stilu (Sprechgesang) i u vokalnim kompozicijama (pjesme i opere) XX st., u kojima je silabiko pjevanje zapravo vrsta uzvienog potenciranoga govora. Stupanj otvorenosti ili zatvorenosti vokala, meusobna asimilacija vokala i konsonanata, duina trajanja konsonanata (zvunih i bezvunih) itd., sve su to sredstva, kojima raspolae pje va da bi raznim varijantama artikulacijskih pokreta, logikim i muzikim akcentima odredio smisao i znaenje pojedinih rijei u sklopu reenice. Pojedini jezici imaju svoje specifine zakone dikcije: karakteristini legato u pjevanom francuskom jeziku, vezivanje vokala i rijei u talijanskom (Amarilli e U mio amore), odijeljeno izgovaranje rijei sa vokalnim poetkom u njemakom jeziku (zu Enie,

446

DIKCIJA DIMITRIJEVI-STOI
DILUENDO (tal. nestajui, gasei se), oznaka za inte kojom se trai krajnji pianissimo (> Morendo). DIMA, Gheorghe, rumunjski kompozitor (Braso 1847 Cluj, 4. VI 1926). Muziku uio u Badenu, Bei i na Konzervatoriju u Leipzigu (C. Reinecke, S. J Djelovao kao zborovoda i nastavnik muzike u Brasovu 191925 bio je direktor Konzervatorija u Cluju.
DJELA: Cantata za tenor, mjeoviti zbor i orkestar, 1900; 2 bi lui Stefan cei Mare za soliste, zbor i orkestar, 1884 i $tefan Vodi glas i orkestar, 1906. Zborovi; solo-pjesme; obrade narodnih nap LIT.: A. P. Bnut, Gheorghe Dima. Contribu^ii la cunoast operei sale, Muzica, 1955, 912. A. Voielanu-Nicoara, G. I Opera, Bucuresti 1957. C. Zamfir, Attitudinea lui G. Dima fat populara, Revista de folclor, 1958, 1.

ent-arten). U naem jeziku pjevai esto grijee dodavajui zavisnom konsonantu rijei muklo e, pa tako poveavaju broj slogova, a tekst postaje nerazumljiv. Npr.:
Nad glavun tvojun san pet sve e e e e e e
L. Vr.

DIKENMANN-BALMER, Lucie, vicarski muzikolog (Bern, 21. X 1902 ). Klavir uila u Churu i Hamburgu; na Univerzitetu u Bernu studirala muzikologiju (E. Kurth), povijest i nje maku knjievnost. Tu je 1933 doktorirala. Od 1936 privatni docent i od 1947 profesor muzikologije na Univerzitetu u Bernu.
DJELA: Tonsystem und Kirchentom bei Johannes Tinctoris, 1935; Orlando di Lassos Motetten, 1938; J. S. Bachs Bedeutung in Geschichte und Gegenviart, Kleiner Bund 1950; Beelhovens Missa Solemnis und ihre geistigen Grundlagen, 1952-

DIKLI, Nikola, muziki pedagog, kompozitor i harmonika (Hrvatska Kostajnica, 28. XI 1890 Zadar, 21. III 1964)- Oslijepio sa 13 godina. Muziku uio na Muzikoj koli u Zagrebu. God. 191132 kao harmonika bio je solist i lan raznih vojnih orkestara u mnogim zemljama Evrope, Srednjeg Istoka, Afrike i June Amerike. U NOB stekao veliku popularnost kao harmonika, zborovoda i organizator djejeg kazalita. Nakon Osloboenja bio direktor Muzike kole u Karlovcu. Komponirao je djela za duhaki orkestar (koranice), za harmoniku, masovne pjesme (Kolo druga Tita, Crvena zvijezda) i djeje zborove (ablji koncert, Mlin). DILETANT (tal. dilettante), osoba bez strunog obrazovanja, koja se povrno i povremeno bavi nekom granom umjetnosti ili nauke. U muzici su ranije diletantima nazivali one koji su se ba vili muzikom iz ljubavi, a nije im to bilo glavno zanimanje. L. Boccherini posvetio je 1768 svoje prve gudake kvartete >>ai veri dilettanti e cognoscitori di muica. Danas ovo znaenje ima izraz amater, a d. se upotrebljava najee za nedouenog i slabog muziara, neprofinjenog ukusa.
LIT.: J. W. v. Goethe, Uber den sogenannten Dilettantismus . . . 1799. H. J. Moser, Amateur und Professional, M, 192728. A. Schering, Kiinstler, Kenner und Liebhaber der Musik im Zeitalter Haydns und Goethes, PJB, 1931. H. Chr. Worbs, Komponist, Publikum und Auftraggeber, Kongressbericht Wien 1956. LIT.: Nikola Dikli, Socijalna misao, 1959. 12. M. Ke.

DIMINUCIJA (lat. diminuere umanjiti), 1. ponavlj, subjekta, melodije, figure u skraenim notnim vrij< Trajanje nota skrauje se za polovinu (cijele note pos vinke, polovinke etvrtinke, itd.), pa i vie.

fe;
D. se najvie primjenjuje u kontrapunktskim oblii kalnim i instrumentalnim: u kanonu, fugi, invenciji, motetu i dr. Susree se i u provedbama simfonijskii (J. Brahms, A. Bruckner), katkad i u operi (R. Wagner operi Die Meistersinger; C. Saint-Saens, zavrna sci Satnson et Dalila). D. se prvi put pojavila u doba Ars antiquae (XIII st.; dvoglasnim dausulama. U XIV st. tumae je teoretiari de Muris, Prosdocimus de Beldemandis, a G. de M esto upotrebljava u motetima. Od XV st. biljei se c posebnim oznakama. Znakovi za tempus (perfectum ; fectum) i prolatio (maior ili minor), precrtani vertikalne ili s dodanom brojkom (odnosno jedno i drugo), ozn: skraenje originalne notne vrijednosti na polovinu, trei] tinu itd.: $ fy C2 , $ 3/' 2 i dr - ("*" Proporcije). D. se ol i rijeima, npr. per diminutionem, ili zagonetnim verbah tama (-> Kanon). 2. Ukraivanje melodije figurama u sitnijim notnii nostima; ralanjivanje, usitnjivanje nekog tona na slije' dakle figuriranje, -> ornamentiranje. U tom znaenju u; vao se termin d. od XIV do XIX st. Tehnika diminuir: se primjenjuje u varijacijama.
LIT.: H. Goldschmidt, Verzierungen, Veranderungen und im 16. und 17. Jahrhundert, MFM, 1891. A. Beyschlag, Die ( der Musik, Leipzig 1908 (novo izd. Wiesbaden 1961). R. Ide, Dien Formeln der Diminutionspraxis (disertacija), Marburg 1951. H. minution, MGG, III, 1954. E. T. Feraud, Die Improvisation, Ko Isti, A History of Music een in the Light of Ornamentation, Kongr New York 1961. H. Federhofer, Die Diminution in der Klav von Chopin und Liszt, Studia musicologica 1963. F. L.

DILETSKI (Dylecki), Nikolaj Pavlovi (MikoJaj Pawlowicz), ukrajinski muziki teoretiar i pedagog (Kijev, 1630 Moskva, 1681). Muziku studirao 165159 u Varavi (Mielczewski, Rovcki) i zatim u Vilnu gdje je na poljskom jeziku objavio prvo izdanje svog traktata o muzici. Od 1678 ivio je kao zborovoda te nastavnik kompozicije i pjevanja u Moskvi. Diletskijevo djelo EyKeapb-zpaMMamuKa neuun MycuKiicKoio, UAU u3eecmua.H npa-eu.ia e cjiose MycuKuucKou (1677; I izd. podnaslovom Gramatyka muzyczna, 1675; prer. pod naslovom Mdea zpaM.uamuKiu juycuKUUCKOU . . . , 1679; posljednju rukopisnu redakciju iz 1681 izd. V. Smolenski pod naslovom MycuKUucKaa ipaMMamuKa . . ., 1910) bilo je krajem XVII i poetkom XVIII st. jedini udbenik za kompoziciju na ruskom jeziku. U njemu se D. oslanja na radove suvremenih talijanskih i poljskih autora, dok rusku muziku terminologiju stvara samostalno. Tim je djelom znatno pridonio prodoru polifonije u crkveno rusko pjevanje i stvaranju tzv. partesnog pjevanja. D. je prvi rusku muziku kulturu doveo u blii dodir sa zapadnoevropskom muzikom praksom.
LIT. :A . B. npeoSpaMceHCKUii, PyccKa My3biKaji6HaH a3SyKa XVII BeKa, De muica (JleHHHrpan), 1927. D. Lekmann, Dilezkij und die grosse Wandlung der russischen Musik, Studia Musicologica, 1967.

DILLIGER (Dillinger), Johann, njemaki kompozitor (Eisfeld, 30. XI 1593 Coburg, 28. VIII 1647)- U Magdeburgu vjerojatno uenik M. Praetoriusa; po zavretku studija teologije kantor u Wittenbergu. Od 1625 do smrti, s kraim prekidom, djelovao u Coburgu.

DJELA: Decas I, prodromi triciniorum sacrorum sive neue geistliche Liedlein mit 3 Stimmen, 1621; Decas triciniorum sacrorum altera, 3 Stimmen, 1622; Muica votiva ... mit 2-5 Stimmen, 1622; Triciniorum sacrorum decas tertia cui aliquot Villanellae & Canzoneuae . . . adieaae sunt, 1623; D. O. M. A. Exercitatio muica I . . . una cum Bc, 1624; Neues geistliches Lustgartlein , . 2-4 Stimmen samt d. Bc. ad Org. et Instrum. muica, 1626; Muica christiana cordialis domestica 2-4 Stimmen, 1629 i 1630; Muica poenitentiaria et consolatoria oder Bus- und Trostmusik 3-5, 7-3 St., 1630; Muica oratoria et laudattoria oder Bet- und Lobmusica 3-5 St., 1630; Muica Thanatobuleutica et exercitatoria . . 3-6 und 8 Stimmen, 1631; Flores musicales, 3-6 St., 1631; Muica christiana castrensis . . . , 4-gl., 1632; Muica concer(ta]tiva . . . 1-1$ Stimmen samt d. Bc. ad Org. . . , 1632 ili 1629; Muica invitatoria . 2-6 St., 1633; Prodromus musicae christianae scholasticae & academicae . . . 4-5 St., 1633; Jeremias poenitentiarius, 1640; Muica christiana valedictoria . . . 3-gl., 1842. Oko 50 kompozicija objavljenih pojedinano. LIT.: J. W. Krauss, Beitrage zur Erlauterung der hochfurstlichen Sachsen- Hildburghausenschen Kirchen-, Schul- und Landes Historie., Hildburghausen 1753. W. Gurlitt, Michael Praetorius (disertacija), Leipzig 1915. A. Adrio, Die Anfange des geistlichen Konzerts, Berlin 1935. O. Riemer, Trostspriichlein, ein unbekannter Kasualgesang von Johann Dilliger, MF, 1955.

DIMINUENDO (tal. umanjujui; skraeno dimin. i dinamika oznaka za postepeno smanjivanje jaine tona je izrazu -> decrescendo. Obe se oznake mogu biljeiti i s fikim znakom >. Suprotna im je oznaka -> crescena DIMITRIADI, Odisej Ahilesovi, gruzijski dirij tum, 7. VII 1908 ). Studirao na Konzervatorijima u i Lenjingradu (I. Musin). Od 1937 angairan u kazali i baleta Paliavili u Tbilisiju (od 1952 glavni dirigent 194752 vodio Dravni simfonijski orkestar Gruzije, je dirigent Boljog teatra u Moskvi. Pored standardne toara (Puccini, ajkovski) postavio vie opera i baleta autora (Paliavili, Danjkevi, Balanivadze). DIMITRIJEVI, Milan, violinista (Subotica, 26. VI Muziku poeo uiti u Subotici, diplomirao na Muzikoj a u Budimpeti kod Maibrinvija i na Prakom konzerva u majstorskoj klasi J. Kociana (1929). Posle 1930 kor stor simfonijskih orkestara Radio-Beograda i Filharmoni linski pedagog. Kao solista koncertirao u Pragu, Vara xellesu, Budimpeti, Milanu i dr. Sada je profesor Muzi demije u Beogradu. DIMITRIJEVI-STOI, Zorica, pijanistkinja revo, 3. II 1934 ). Na Muzi,koj akademiji u Beograd mirala 1959 (V. karka) i 1963 zavrila postdiplomske Tamo deluje kao vii umetniki saradnik. U klaviru se USE kod G. Gorinija na letnjem kursu u Veneciji (1962). Pi nja sigurne tehnike, zrele muzikalnosti, preciznog udari

DIMITRIJEVI-STOI DIONIZ
finjenog oseanja za stil, D. nastupa s uspehom u zemlji i inostranstvu (Venecija, Pariz, Hannover, Varava, Krakov, Be, Moskva i dr.)R. Pej. DIMITROV, Asen, bugarski dirigent i kompozitor (Plovdiv, 6. I 1894 Sofija, 6. VII 1960). Studij kompozicije zavrio na Konzervatoriju u Pragu (V. Novak, F. Spilka). Dirigent Sofijske opere (192359), umjetniki rukovodilac narodnog zbora Gusla (193060) i od 1949 profesor orkestralnog i zborskog dirigiranja na Konzervatoriju u Sofiji, D. je pridonio razvoju bugarske muzike kulture. Istakao se i kao dirigent simfonijskih koncerata, komorni muziar i klavirski pratilac. Od njegovih uenika istiu se pjevai Cvetana Tabakova, Konstanca Kirova, Marija Milkova-Zolotovi, Stefan Makedonski, Ljuben Minev i Ljubomir Bodurov, a meu dirigentima Ruslan Rajev i Emil Glavanakov.
DJELA: dvije simfonijske pjesme: Xadotcu JJuMutmp \Uuiyjiap Ktuta ne xpanu; gudaki kvartet; minijature za klavir. Zborovi; solo-pjesme.

447

DIMLER (Dimmler, Diimmler), Franz Anton, njemaki kompozitor (Mannheim, 14. X 1753 Munchen, oko 1819). Uenik J. Ziwnyja (rog) i G. J. Voglera (kompozicija), od 1767 hornist dvorskog orkestra u Mannheimu, preao zatim (vjerojatno izmeu 1778 i 1782) u Munchen (kamo se preselio i dvor) i postao kontrabasist.
DJELA: dva koncerta za violinu; koncerti za flautu, klarinet, obou i rog; Sechs angenehme und leichte Terzette za 2 violine i bas, 2 sv.; 6 trija sa 2 stavka za gudaki kvartet. Opere i Singspieli: Der Guckkasten, 1797; Die Schatzgra'ber, 1798; Die Zobeljager. Mnogo baleta (spominje se da ih ima 185)^ meu njima: Der erste Tod; Der erste Schafer; Medea; Die Grazien; Ritter Amadis. LIT.: K. M. Komma, Franz Anton Dimler, MGG, III, 1954- DIMOV,

U XVIII st., u vrijeme krize barokne estetike, sve jae individualizacije muzikog govora i sve odlunijeg oitovanja homofonije, kad se raa klasina sonatna forma, javlja se i nov osjeaj za dinamiku, za postepene prijelaze instrumentalnih grupa iz piana u forte i obratno, za nenadane dinamike akcente (Mannheimska kola, Ph. E. Bach). Sa L. van Beethovenom d. kao konstruktivni princip, ravnopravan sudionik u izgradnji forme, prodire u prvi plan. D. nije vie neto sluajno i sporedno, niti samo rezultat broja izvodilaca, vrste instrumenata i si.; ona je element koji determinira sam oblik muzike misli. Od Beethovena datiraju i precizne dinamike oznake. Romantika je dinamici dala jo vei raspon, a sve jaa harmonika napetost odraavala se u sve brojnijim dinamikim fluktuacijama. Muzika XX st. openito, a naroito neobarokna (I. Stravinski, P. Hindemith), sadri znatno manje dinamikih finesa od kasnoromantike i impresionistike. Izuzetak ini Beka atonalna kola (A. Schonberg, A. Webern, A. Berg) koja kult dinamikih nijansa tjera do krajnjih granica. U suvremenih kompozitora serijelne muzike tonski niz, koji je obavezan za odreeno djelo, fiksiran je i dinamiki (P. Boulez, K. H. Stockhausen).
LIT.: H. Riemann, Musikalische Dvnamik und Agogik, Hamburg i Petrograd 1884. Isti, Die Lehre vom musikalischen Vortrag in der neuesten Literatur, Praludien und Studien, II, Leipzig 1900. A. Heuss, t)ber die Dvnamik der Mannheimer Schule, I, Riemann-Festschrift, Leipzig 1909; ZFMW, 1920. Isti, Das Orchester-Crescendo bei Beethoven, ibid., 1927. R. Haas, Aufftihrungspraxis der Musik, Potsdam 1931. R. E. M. Harding, Origins of Musical Time and Expression, London 1938. A. G. Huber, J. S. Bach, Beitrage zur Entwicklungsgeschichte der musikalischen Dvnamik, Zurich 1949. H. H. Drdger i W. Gerstenberg, Dvnamik, MGG, III, 1954. A. Bonacorsi, La Dinamica nella storia, RAM, 1957, 4. K. H. Stockhausen, Musik im Raum, Die Reihe, 1959. /. Fellinger, Studien zur Dvnamik in Brahms' Musik, Berlin 1961. P. Boulez, Musikdenken heute, Darmstadter Beitrage zur Neuen Musik, 1963. B. S. i B. A.

Boidar (Bojidar), bugarski kompozitor (Lom, 31. I 1935 ). Na Konzervatoriju u Sofiji zavrio studij kompozicije (V. Stojanov) i klavira (M. Petkova), a zatim se usavravao na Muzikoj akademiji u Beu (K. Schiske, E. Ratz, H. Jelinek). Djeluje u Kolnu. Istaknuti pobornik avangardnih muzikih stremljenja, u svoja djela unosi osebujnu emocionalnost kao rezultat traenja novih doivljaja.
DJELA: Komposition III za orkestar; Komposition II za gudaki kvartet; Incantationes I za sopran, flautu, trublju, violu i harfu, 1962; 5 Haikus za sopran, alt i klavir; Komposition I za klavir, 1963; Incantationes II, 1967; Continuum II za komorni sastav, 1969; Raumspiel za komorni ansambl, 1969.

D'INDY, Vincent -> Indy, Vincem d' DINICU, Grigoraf, rumunjski violinist i kompozitor (Bukuret, 3. IV 1889 28. III 1949). Studij violine zavrio na Konzervatoriju u Bukuretu (C. Flesch) i zatim se usavravao kod Cecilije Nitzulescu-Lupu. U mladosti nastupao solistiki, kasnije vodio vlastiti narodni orkestar s kojim je gostovao u SAD, Engleskoj, Francuskoj i dr.
DJELA. Za violinu i orkestar (klavir): Hora staccato, 1906; Hora spiccato; Hora de concert u ns-molu; Hora mdrtisorului; Improvizalie si Hora de la Chiporani; Sirba expozi[iei de la Pari; Improvisation a la Dinicu. LIT.: V. Cosma, Figuri de lautari, Bucuresti 1960.

DINAMIKE OZNAKE -^Dinamika DINAMIKA (gr. 8i>\ia[j.'.? sila), stupnjevanje jaine zvuka i tona; nauka o takvu stupnjevanju. Dinamiku omoguava fizikalno svojstvo tona, da moe biti izveden u razliitim stupnjevima jakosti. Dinamiko stupnjevanje jedno je od najmonijih sredstava kojima se ostvaruje ekspresivnost u muzici. Ono se oituje u naglom ili postepenom prijelazu iz jednog stupnja jaine u drugi. Kao oznake za dinamike stupnjeve uobiajeni su talijanski izrazi, ito: piano (p) iforte (f) za dva osnovna stupnja: tiho i jako. Ostale su oznake: pianissimo (pp) i pianissimo possibile (ppp) za veoma tiho i to je mogue tie; mezzopiano (mp) za srednje tiho; mezzo-forte (mfj za srednje jako; meno forte za manje jako: poco forte i quasi forte za umjereno jako; forstissimo (ff) i forstissimo possibile (fff) za veoma jako i to je mogue jae. Piti piano za tie nego prije, piti forte za jae nego prije; con tutta forza (ili tutta /orza) za: sa svom snagom: sforzato (sfz ili sf) i forzato (fz) za naglaeno, pojaano (odnosi se samo na jedan ton ili jedan akord). Postepeni prijelazi iz jednog dinamikog stupnja u drugi nazivaju se: crescendo (cresc.) za prijelaz od slabijeg na jai i decrescendo (decresc.) ili diminuendo (dim.) za prijelaz od jaega na slabiji. Pojedini dinamiki stupnjevi u vezi su s afektivnim stanjima. U muzikom pogledu odreeni stupanj dinamike daje (uz ostala sredstva muzike interpretacije) odreeni karakter frazi, odsjeku ili cijelom djelu. Izraz d. uveo je u muziku terminologiju vicarski kompozitor, pedagog i izdava H. G. Nageli (1810). U toku XIX st. termin se sporo prihvaao, mijenjajui esto znaenje, sve dok nije bio openito usvojen pod utjecajem nauavanja H. Riemanna (18491919). Do poetka baroka, a velikim dijelom i u samom baroku, oznake za dinamiku su rijetke. D. je djelomino rezultat same strukture muzikog stavka (alternacije sola i zbora, npr. u gregorijanskom pjevanju; promjene broja, grupacije i registra glasova u solistikim polifonim stavcima)' a djelomino je preputena linoj volji i improvizaciji. U baroknoj muzici postoje dvije vrste dinamike: terasna (registarska) i nijansirana. Terasnu dinamiku obiljeuju nagli prijelazi iz jedne dinamike plohe na drugu (iz piana u forte i obratno), to je djelomino bilo uvjetovano izmjeninim nastupima veih i manjih instrumentalnih grupa (npr. concerto grosso, alternacija concertina i ripiena). Nijansirana dinamika postepenih prijelaza kultivirala se osobito u solistikoj pjevakoj umjetnosti. Za barok je svakako tipinija terasna dinamika.

DIONICA (engl. part, franc. partie, njem. Stimme, tal. parte), 1. glas ili instrument koji sudjeluje u izvedbi djela za instrumentalni ili vokalni sastav (npr. dionica soprana u zboru, violine I u orkestru, klavira u klavirskom koncertu). 2. D. je i naziv za svezak (ili arak) u kojemu je za razliku od partiture zabiljeen notni tekst samo jednog instrumenta ili glasa. 2. Pojedinana melodijska linija u polifonoj kompoziciji. U tom sluaju mogu se dvije dionice, ili vie njih, izvoditi na istom instrumentu (npr. fuga za klavir ili orgulje). Moderni nazivi za te dionice (ili glasove) jesu: sopran, alt, tenor, bas. Stara imena: vox principalis, vox organalis (IXXI st.); tenor duplum (motetus), triplum, auadruplum (XIII st.); discantus, tenor, contratenor (1300 1450); cantus, altus, tenor, bassus, auinta vox, sexta vox, vagan s
(14501600).

2. U homofonom stavku ne pripada svim dionicama jednako znaenje: glavnoj dionici je povjereno voenje melodije, dok se ostale, sporedne, ograniuju na realiziranje akordike pratnje. Meu njima se ipak posebno istie basova dionica. B. S. DIONISI, Renato, talijanski kompozitor (Rovinj, 2. I 1910). Kompoziciju studirao na Liceo Musicale u Bolzanu (C. Eccher, M. Mascagni) i zatim se usavravao u Sieni. Bio je nastavnik u Bolzanu i Firenci, sada je profesor Konzervatorija i Papinskog instituta za crkvenu muziku u Milanu.
DJELA. ORKESTRALNA: Introduziom, Adagio e Finale; simfonijska studija, 1958; 8 Contrappunti za gudae, 1961; koncert za 2 klavira i gudae, 1958; Invenzione za flautu i gudae, 1958; Tre Movimenti za violu i duhae, 1958. KOMORNA: duhaki kvartet, 1958; sonatina za violonelo i klavir, 1956; divertimento za 6 instrumenata, 1966. Za klavir: 15 malih kompozi cija, 1959; Movimenti, 1966. Tre contrappunti za orgulje, 1966. Le Stagioni za sole i orkestar. Crkvene kompozicije i dr. SPISI: Appunti di analisi formale, 1951; Lezioni di armonia complementare, 1954; Ouaderno di esercitazioni (zajedno sa M. Toffolettijem), 1962; Aspetti tecnici e sviluppo storico del sistema esacordale da Debussy in poi, Rivista Italiana di Musicologia, 1966.

DIONIZ (Bakho; gr. AIOVUCTOO BaK^oc), u grkoj mitologiji bog plodnosti, uitaka i vina, sin Zeusa i Senele; odgojile

su ga nimfe. D. je simbol boanske sile koja obnavlja prirodu i njemu u ast odravale su se brojne sveanosti iz kojih su se kasnije razvili -> ditiramb i -> tragedija.
LIT.: J. R. Harris, The Origin of the Cult of Dionvsos, Manchester 1915. M. Wegner, Das Musikleben der Griechen, Berlin 1949. H. Jeanmaire, Dionvsos, Histoire du culte de Bacchus, Pari, 1951. M. Wegner, Dionvsos, MGG, I I I , 1954.

448

DIONIZIJSKI I APOLINIJSKI DIRIGENT

ljudsko lice. F. Kuha dri da je to lik poluboanstva, te bi se iz toga moglo zakljuiti da d. potjeu jo iz poganskih vremena. Stariji primjerci di pala, na kojima se sviralo jednoglasno, imaju dvije cijevi sa po est rupica (u Crnoj Gori

DIONIZIJSKI I APOLINIJSKI, pojmovi kojima su njemaki filozofi F. Nietzsche i F. W. Schelling u prolom stoljeu oznaili suprotnosti ljudskoga ivota i umjetnikog stvaranja. Dok obiljeja apolinijskog (prema Apolonu, boanstvu koje u sebi utjelovljuje razboritost i red) pripadaju umjetnosti koja se temelji na punoj uravnoteenosti sadraja i forme, na jasnoi, preglednosti i ve drini skladne ljepote, dionizijsko (prema Dionizu, boanstvu nagona, strasti i razuzdanosti) se ispoljava u odraavanju uzbuenosti i strastvenog zanosa. U umjetnosti dionizij skih obiljeja pojaana ekspresivnost redovito rui sklad sadraja i forme, koja pred bujicom osjeajne snage ne moe vie sauvati granice svoje smirene preglednosti. Nietzsche je plastinu umjetnost smatrao apolinijskom, a muziku dionizijskom. Meutim, kod starih Grka i Apolonov i Dionizijev kult bili su podjednako povezani s muzikom. Od grkih instrumenata aulos je bio osobito pogodan za Dionizijev kult, putem kojega je i uao u starogrku tragediju, a kitara za Apolonov. DIPLAR (dipla; u Hercegovini podrugljivo i diplea), svira na diplama bez mijeha, ali i na diplama s mijehom. Ponajvie improvizira u dokolici, dok stado pase u osamljenim brdima. Uz diple s mijehom d. moe i zapjevati dok mu je mjeina dobro napunjena zrakom, a da i ne prekida svirke. Ako d. svira na diple bez mijeha, stavi usta u gornji iri kraj kutla, malim prstom li jeve ruke vrsto pritisne kutao uz obraze, koji se snano nadmu, pa tlai uzduh iz kutla na piskove. Da bi odrao svirku nepreki nutom d. mora znati preduivati (tj. udisati kroz nos, a uzduh iz plua neprestance duhati kroz naduta usta). D. postavlja srednja tri prsta lijeve ruke na donji, a srednja tri prsta desne ruke na gornji kraj prebiralice. Dipli se i u selu za zabavu i na dernecima. U Lini t < vanjskom kraju dipli se i uz plesanje kola. t B. Sa.
LIT.: F. Nietzsche, Die Geburt der Tragodie aus dem Geiste der Musik, 1871. M. Wagner, Dionysos, MGG, III, 1954. J. As.

DIPLE

i I
1
!

r
11

DIPLE (gr. 81Presjek Presjek s lica bez sa strane s kutlom kutla JAVOROVE DIPLE IZ ZELOVA

Presje Presjek TT~k6oq dvostruk), na ks sa strane rodni duhaki instru lica DIPLE OD TRST IK E ment, dvostruka svi (ARA) I ROGA rala s idioglotnim iz Mojanovia u Crnoj udarnim jezikom, rasprostranjena u hr Gori

hercegovakim i crno gorskim krajevima.D. se sastoje od dvije cijevi, duge 3040 cm, koje su provrtane ili vruim eljezom proeene u jednom komadu drva (obi no javorovina). Na svaku je cijev utaknut po jedan pisak od trstike ili bazgovine, na kome je zasjeen, odlupljen i tesanjem ili struganjem stanjen elastian udarni jeziak. On se u Dalma ciji naziva zaklop, a u Slavoniji pero. Katkad se odie podmeta njem vlasi ili niti. Da bi se ton piska okrupnio, prilijepi se na jeziak gvalica voska, sitniji se ton dobiva skraivanjem je zika namotom konca. Pisci su usaeni u gornji, zadeb ljani dio dipala, koji se naziva glava. Na nju se katkada nasauje kutao, ljevkasta cijev duga 56 cm, u promjeru 34 cm, a na donjem dijelu, koji se natie na glavu, ne to ua. Slui kao spremite za stlaeni zrak. Katkad je bogato rezbaren, na prednjoj mu je strani esto izraena glava ili prilika, stilizirano

vatskim, bosanskim,

katkad sedam), a noviji, na kojima se svira dvoglasno: cijev sa est (odnosno sedam), a drugu sa dvije rupice ma sa po est rupica na svakoj cijevi, dipla gornje na jednoj cijevi esto zaepi voskom. U Crnoj gdjegdje upotrebljavaju d. nainjene od dvije odijeljer trstike (ara), koje se vezanjem spoje i usade u rot dvocijevni argul u Egipana). Medu dalmatinskim dip kuju se tri tipa: egarski, otiiki i zelovski, prema c koji se nasaduje na glavu. Dipli se duvanjem u pisak i prebiranjem (otvaranji ranjem rupica na cijevima). Na diplama se u starije \ ralo jednoglasno, a dvije su cijevi bile samo radi poja' nog intenziteta. Danas je jednoglasno sviranje goto^ naputeno, pa se na diplama svira dvoglasno. Budui da vrlo naporno, obino se d. veu na mjeinu (H* Diple LIT.: B. irola, Sviraljke s udarnim jezikom, Zagreb 19^ DIPLE S MIJEHOM (mjenice, minjice, m dvojni narodni duhaki instrument od drva s piscima su urezani idioglotni jezici; vezan je na ivotinjsku n reu ili janjeu). Za desni noni otvor na mjeini privezan je dulac (dudinac, duvaljka, puha-lica, puvaljica, civ, civica, ka-nela), valjkasta drvena ili kotana cijev, esto izvana lijepo rezbarena; kroz nju dipla (minjiar) puni mjeinu zrakom, koji otuda pritiskom lakta tjera u prebiralicu. Da zrak ne bi iziao iz naduvene mjeine, na njoj je s unutranje strane vrsto vezan zaklopac (zalis-tavac), komad mekane koe. Pod tlakom uzduha u mjeini zaklopac se odmah stisne, im svira prestane duvati u mjeinu; time se spreava izlazak zraka iz nje. Rijetko (npr. u Novalji na otoku Pagu i u Crnoj Gori) dipla zatvara dulac jezikom. Na dalmatinskim i hercegovakim diplama s mijehom dulac se utie u totaljku (rotaku), drvenu okruglu plou, o koju je mjeina vezana. Kod mjenica s rotaljkom otvor za dulac nalazi se na mjeini otprilike u sredini prstiju. Tada se noni

otvori zatvaraju tzv. zubima (rogovima), koji se prave nerasta ili divokoze, a esto i od drva. Na vratni otv vee se glavina ili kutao (u Kastavtini, Hrvatskom i Istri abri, kabli), a u njegovu upljinu utie se ] dipala (na akavskom podruju vidulica, preberanica). Mjeinu dri dipla ispod lijevog pazuha te je priti o prsa, da uzduh iz nje jednolino struji kroz kutao u pis na mjenicama uvijek je dvoglasna, jasna je i puna zvu nie su pravi pastirski instrument.
LIT.: B. irola, Sviraljke s udarnim jezikom, Zagreb 1937

DIPLE s MIJE]

DIPLICE, 1. manje jednocijevne diple s jednim r. kome je odlupljen i tesanjem stanjen elastian jeziak. u Dalmaciji izrauju ih majstori diplari, ali samo kao raku. Na diplicama su kutao i probiraljka izraeni komada drva. Na prebiralici je izdubeno ili proeeno 5-(mista za prste). I d. mogu biti na donjem svom krajt olovom. Na njihovu je kutlu takoer glava ili prilik: 2. Naziv za prebiraljku na -> dudama. DIPPEL, Andreas, njemaki pjeva, tenor (Kass< 1866 Hollywood, 12. V 1932). Debitirao 1887 u Od 1890 pjevao na Metropolitanu u New Yorku i oc Covent Gardenu u Londonu. God. 190810 zajedno sa -Gasazzom impresario kazalita Metropolitan i 1910: cagu. Umjetnik izvrsna pamenja, znao je vie od 150 je u svakom asu mogao pjevati, pa je esto uskakao u umjesto naglo oboljelih tenora. DIRIGENT (engl. conductor, franc. chef d'orchesi Dirigent, ital. direttore d'orchestra), reproduktivni um ostvaruje izvedbu neke kompozicije upravljajui veii mentalnim, vokalnim ili meovitim ansamblom, tum to potpunije tekst partiture, prenosei vlastitu intei Funkcija i uloga dirigenta prolazile su u toku istorije mi

DIRIGENT

449
razliite faze razvoja, uslovljene pre svega idejama muzikog miljenja i vaspitanja, vrstom izvoene muzike i ansamblom, kao i stvaralakom koncepcijom pojedinih dirigenata. Ako se funkcije dirigenta kroz vekove svedu na najosnovnije elemente njegove delatnosti, vidi se da je dugo vremena njegov glavni zadatak, pored uvebavanja ansambla, bio voenje hora u smislu pretpevaa, glasno udaranje takta i davanje heironomskih znakova. D. je, naime, sve do kraja XVIII v. najee bio u isto vreme peva ili svira. U vreme menzuralne muzike d. se starao o ritmikoj ravnomernosti izvoenja i pravilnom akcentu. Barokni embalis-tadirigent, kao i d. sa palicom, odravaju ritmiki sklad, ali unose u svoje izvoenje i jednu subjektivnu notu, koja se ogleda u dinamikim senanjima, izvesnoj slobodi tempa i tumaenju raspoloenja. U XVIII v. rairena je praksa dvostrukog dirigenta: pored dirigenta-embaliste koji je izvodio generalbas i naglaa vao pomou akorda nastupe, dirigirao je i prvi violinista, tzv. koncertni majstor, koji se prvenstveno starao da deonice sviraju zajedno; d. tada reava mnoge probleme tehnike taktiranja, zvunih odnosa i kontrasta, tempa i dinamike, produbljujui primenu tzv. nauke o afektima na kompozicije koje diriguje. To se ogleda u tenji da se poetska misao i sadrina dela adekvatno odraze muzikim sredstvima izraavanja, na nain koji su propisivale mnoge studije, rasprave i veliki broj opte usvojenih postupaka iz toga vremena. Poetkom XIX v. d. se oslobaa dunosti instrumentaliste i definitivno zauzima svoje mesto ispred orkestra, odnosno dirigentskog pulta; njegova je uloga jasno odreena, a njegovi manuelno-tehniki problemi uglavnom reeni. Disciplina sviranja (jednaki potezi gudaa, timovanje duvakih instrumenata, potivanje notnog teksta i raznih oznaka itd.) i tehnika zrelost izvoaa omoguavaju korektnu reprodukciju dela. To je pe riod u kome deluju veliki pioniri dirigovanja J. F. Reichardt, L. Spohr, G. Spontini i naroito C. M. Weber; oni su, pored ostalog, zasluni i za definitivno uvoenje dirigentske palice. O. Nicolai, F. Mendelssohn i F. A. Habeneck (jedan od prvih interpretatora i propagatora Beethovenove muzike) takode su mnogo doprineli razvoju dirigentske umetnosti. Za uvoenje moderne tehnike dirigovanja sa karakteristinim preciznim, kratkim i muziki jasnim kretnjama naroito su zasluni H. Berlioz i R. Wagner. Na Wagnerovu dirigentsku aktivnost nadovezuju se H. Bu-low, H. Richter, F. Steinbach, H. Levi, F. Mottl i F. Weingartner. Na prelazu u XX v., pored kompozitora-dirigenta (G. Mahler, R. Strauss) sve vei je broj umetnika kojima je dirigovanje iskljuivi poziv (JE. Colonne, A. Nikisch, F. Schalk i mnogi drugi). Od dirigenata aktivnih u XX v. istiu se, u ehoslovakoj: V. Talich i K. Anerl; u Engleskoj: H. Wood, A. Boult, Th. Beecham, M. Sargent i J. Barbirolli; u Francuskoj: Ch. Miinch, P. Monteux i A. Cluytens; u Italiji: A. Toscanini, B. Molinari, T. Serafin, V. Gui, V. de Sabata i G. Cantelli; u Nemakoj i Austriji: W. Furtivangler, C. Krauss, O. Kabasta, H. Abendroth, B. Waher, E. Kleiber, O. Klemperer, H. Knappertsbusch, E. Jochum, H. Rosbaud, H. Scherchen, K. Bo'hm, F. Konwitschny, R. Kempe i H. von Karajan; u Madarskoj: E. Szenkar, G. Sohi, F. Fricsay i J. Ferencsik; u Nizozemskoj: W. Mengelberg i E. van Beinum; u Poljskoj: G. Fitelberg, Z. Gorzynski i A. Panufnik; u SAD: L. Stokozvski, S. Kussezoitzki, D. Mitropoulos i E. Ormandy; u SSSR, tradiciju velikih dirigenata XIX st. (P. I. ajkovski, N. Rimski Korsakov, A. Rubinstein, V. Safonov) nastavljaju: E. A. Mra-vinski, K. K. Ivanov i K. Kondrain; u vajcarskoj; E. Ansermet, P. Sacher, P. Kletzki i /. Markewitsch; u Jugoslaviji: K. Baranovi, L. Matai, O. Danon, S. Hubad, . Zdravkovi i M. Horvat. Savremeni d. treb^ da ima tri osnovne komponente: uroene uslove, tehniku spremu i imaginativno-stvaralaki duh. Meu uroene uslove idu, pre svega, odlian sluh i oseaj ritma, sigurna memorija, sloboda pokreta, talenat za interpretaciju, smisao za organizaciju, oseanje discipline, izvesna komunikativna sposobnost u odnosu prema pojedincima i kolektivu, dobra fizika kondicija i zdravi nervi. Pod tehnikom spremom razumeva se jasna i precizna manuelna tehnika, detaljno i potpuno poznavanje svih teoretskih disciplina muzike, sviranje klavira i bar jednog orkestarskog instrumenta (prvenstveno gudakog), izvebanost u itanju s lista i sviranju partitura, to detaljnije poznavanje muzike literature, istorije muzike, stilskih epoha i odlika, poznavanje i drugih kulturnih oblasti. Imaginativno-stvaralaki duh opisao je R. Vaughan Williams kao sposobnost dirigenta da shvati kompozitorovo miljenje, da dokui njegove stvarne namere, da sebe i svoja shvatanja nametne lanovima orkestra, a sluaocima doara delo na nain koji im tada postaje jedino prihvatljiv i mogu. Fenomen trojstva umetniki produktivnog, reproduktivnog i receptivnog neophodno mora da bude- ostvaren u linosti dirigenta u punoj meri i u jednakoj srazmeri. No nisu retki dirigenti kod kojih je tehnika sprema jaa od imaginativne moi. To su esto veoma dobri i korisni muziari, ali oni se ipak ne
MUZ., E. I, 29

mogu da vinu do vrha izvoake umetnosti. Ima dirigenata kod kojih dominiraju uroeni uslovi; takvi obino ostaju u granicama solidnog muzikantstva. Savremena umetnost interpretacije pokazuje dve glavne linije : dirigente kojima je cilj da kroz izvedeno delo izraze to mogu vernije kompozitorove ideje i intencije, i dirigente koji kroz delo koje diriguju nastoje da prikau i sebe i svoja shvatanja. Uporedba izmeu velikih dirigenata jednog i drugog pravca (Btilow i Nikisch,Weingartner i Rich-ter, Furtvvangler i Mengelberg, Toscanini i Stokow-ski) pokazuje da nije umesno postavljati pitanje vee ispravnosti jednog ili drugog stava. Tehnika dirigovanja je danas uglavnom iskristalizovana i pored izvesnih razlika u metodi i primeni. Osnovni pokreti su standardizovani i predstavljaju irom celog sveta usvojenu i razumljivu shemu sporazumevanja. Efikasna manuelna tehnika mora da bude ekonomina do maksimuma, pokreti skladni i osloboeni svake ukoenosti i grevitosti, a istovremeno izraajni, precizni i laki. Jedno od osnovnih pravila manuelne tehnike je apsolutna nezavisnost obeju ruku. Prevashodni zadatak desne ruke je vrsto i sigurno odravanje ritma i zajednikog muziciranja. Leva ruka ne srne biti ogledalo desne. Njen glavni zadatak je vajanje melodijskih linija, uestvovanje u opisivanju karaktera dela, dinamika senenja i gradacije, davanje vanih znakova i akcenata. Ostvarivanju celokupnog izraza dela doprinose jo i pokreti tela i nijanse u izrazu lica. Svaki pokret treba da ima samo muziko opravdanje, jer je namenjen oima sviraa a ne slualaca. Jedna od najvanijih dirigentovih odlika je' sposobnost za odreivanje i odravanje egzaktnog ritma, to nikako ne znai da se on uvek mora da pridrava poetnog tempa. Naprotiv, orkestarski tempo rubato, skoro neprimetne modifikacije tempa u skladu sa emotivnim impulsima dirigenta, odaju izvanredno profinjen smisao za predavanje muzike i oivljavaju tok muC. M. Weber dirigira u Londonu 1826. Crte J. Haytera

H. von Biilow u akciji. Karikatura Schliemanna, i?

zikih misli. Meutim, i najmanje preterivanje neukusno je i

450

DIRIGENT DIRIGOVANJE
je ansamblom svirajui na embalu (ili orguljama);) uloga uglavnom bila da za vreme izvoenja odrava p< rae u tempu, ritmu i zajednikom muziciranju i da tative. On je povremeno davao znakove rukom ili i samo kad je to bilo neophodno potrebno. Dirigovanje prakticiralo se kod izvoenja orkestarske muzike i it: nemakih opera (u nekim zemljama zadralo se u oper do u kasni XVIII v.). Meutim, u Parizu se u XVII jilo da operne predstave vodi poseban battenr de mest udarao takt tapom, dok je embalista bio njegov pomoi se pri dirigovanju takvim tapom ozledio i od posledii umro). Kod izvoenja vokalnih dela i crkvene muzike u doba baroka obino stajao ispred ansambla. Dirigovac tapiem ili svitkom u ruci, a pri veim sastavima sa \ imao je i pomone dirigente koji preuzimaju njegovi Ali osnovni pokreti ostaju jo uvek nadole i nagore, : se u izvesnim sluajevima po duini trajanja. Upore irom primenom agogikih sredstava (tempo rubato, : tardandi itd.) i dinamikih gradacija (koje su jo prilii Stavne, tako forte znai tutti, piano sami gudai, a samo prvi pultovi) poinje da se razvija u XVII v -stvaralac, koji se vie ne stara samo da udara taan ri se trudi da protumai sadrinu i smisao dela date u tekstu. On se upravlja prema afektima sadranim u di fikuje tempa, profilira dinamike linije i kontraste. XV neo je pre svega promenu tehnike taktiranja obziron shvatanje i tumaenje podele taktova. Postepeno se, Francuskoj (M. Saint-Lambert, M. Monteclair), is nova forma taktiranja koja se odlikovala uvoenjem pok nu; ta se forma, uz neznatne izmene, zadrala do dan; ustranu doveli su uskoro i do primene deljenih pokreta i j bitnih za tehniku taktiranja. Osnovni oblici nove te

vulgarno. Slino je i sa dinamikim efektima i gradacijama, koji lako mogu da postanu prazni artizam. Dirigentski rad se sastoji iz tri faze: a) prethodne individualne pripreme; b) rada sa ansamblom; c) same izvedbe. U prvoj fazi d. se upoznaje sa ivotom i stvaranjem kompozitora, studira stilske odlike njegovog vremena i njegovih dela; analizira delo, upoznaje njegovu osnovnu strukturu, emocionalne sekvence, formu, harmonski plan, orkestraciju, dinamiku itd. Posle toga on stvara svoju predstavu zvune slike, interpretacije dela i tek tada poinje sa probama. Postepeno prenosi na ansambl svoja shvatanja i elje u pogledu interpretacije, savlaujui prvo tehnike probleme i reavajui osnovne zvune odnose pojedinih grupa i instrumenata. U pro cesu stvaranja-pripremanja interpretacije jednog dela, d. postupa slino vajaru, koji strpljivo i paljivo skida svojim dletom suvine slojeve mramora, imajui neprestano pred oima idealnu sliku zamiljene kompozicije. Od dirigentove sposobnosti i iskustva najvie zavisi da se taj posao obavi na vreme, kako bi se na koncertu, po recima A. Boulta, postigla jo konana vitalnost izvoenja. U tom smislu od dirigenta se oekuje maksimalna ekonominost i efikasnost u koritenju vremena na probama. U poslednje vreme mnogi dirigenti diriguju na koncertima bez partiture. Dirigovanje napamet ima opravdanja samo onda, ako d. zna partituru tako da je moe napisati po seanju. U svakom drugom sluaju to je samo neumetnika ekshibicija, namenjena izazivanju efekta kod nedovoljno obavetene publike.
LIT.: H. Riemann, Das Dirigenten-Virtuosentum, Geschichte der Musik seit Beethoven, Berlin i Stuttgart 1901. A. Weissmann, Der Dirigent im 20. Jahrhundert, Berlin 1925. M. Hiirlimann, Die grossen Dirigenten, Atlantisbuch der Musik, Zurich 1947. K. Laux i G. Feder, Dirigenten, MGG, III, 1954. . J.

DIRIGENTSKI TAPI (engl. baton, franc. bdton, njem. Taktstock, tal. bacchetta), tanak prut od drva, aluminija, celuloida ili nekog drugog lakog materijala, dugaak 38 do 71 ili ak i 76 cm; pomou njega dirigenti ravnaju orkestrom, dajui takt i druge potrebne znakove. D. . treba da bude to svjetlije obojen, kako bi bio vidljiv. Neujno dirigiranje tapiem uobiajilo se u toku XIX st.; medu prvima upotrebljavali su d. . C. M. Weber, L. Spohr i F. Mendelssohn (-> Dirigovanje). DIRIGOVANJE (dirigiranje; lat. dirigere upravljati; engl. conducting, franc. conduire, nem. dirigieren, tal. dirigere), vetina upravljanja veim izvodilakim ansamblom pomou odreenih kretnja koje predouju metriki tok i naznauju dinamiku i artikulaciju izvoene kompozicije. Dirigent upravlja sloenim muziciranjem izvoaa tako da ono odgovara sadraju kompozicije i njegovoj sopstvenoj koncepciji. Kao zasebna grana muzike reprodukcije d. se potpuno izgradilo tek u drugoj polovini XIX v., proavi prethodno razne faze razvoja, poev od glasnog udaranja takta, ili pretpevaa kod primitivnih naroda. Egipatski reljefi oko <- 2825 i sumerske slikarije otprilike iz istog vremena prikazuju muziare koji vode pevae i svirae dajui im heironomske znakove (-> Heironomija), za visinu melodijske linije, a verovatno i za meru. I u muzici vedikog kulta tonski akcenti (teki i laki) tumaili su se pokretima prstiju. U antikoj muzikoj praksi voa hora (/_op7)v6; ili )ropo8i,aaxaAo[;) davao je takt udarajui o pod cipelom potkovanom drvetom ili metalom (xpo'J7r^iov). I svirai su taktirali na slian nain. Kako su muzika i poezija starih Grka i Rimljana bile nerazluno povezane, taktiranje je proizilazilo iz ritmike strukture pesnike stope, sastavljene iz raznih kombinacija kratkih i dugih slogova, pri emu je svaka stopa imala samo dva dirigentska znaka, arsis (dizanje noge) i thesis (sputanje noge). U srednjem veku kod gregorijanskog pevanja dirigovao je pretpeva pomou heironomskih znakova koji su pevaima pokazivali duinu nota, podizanje ili sputanje glasa, pa ak i izvesne grupe ukrasa. Kada se u praksu uvela solmizacija, -> guidonska ruka i kljuevi (* Guido d'Arezzo), crkveno pevanje postaje od XI v. dalje preciznije, a time su i dunosti dirigenta (cantor choralis) odreenije. Pojavom menzuralne muzike menja se iz osnova i nain dirigovanja. Uvoenje dvodelnih i trodelnih mera, veih i manjih grupa nota u pravila menzuralnog pevanja, nezavisnost ritmike strukture kompozicije od pevanog teksta i intenzivni razvoj vieglasja, zahtevali su novu tehniku horskog pevanja i upravljanja horom. Pevai pevaju iz nota, a dirigent (cantor figuralis) daje ton (intonator) i oznauje ili udara takt rukom, prstom, nogom ili ponekad tapom; tap je tada u prvom redu sluio kao znak kantorova dostojanstva. Kasnije (krajem XV v.) dirigovalo se pokretima ruke: kod dvodelnih mera prema dole na prvu dobu, prema gore na drugu dobu; kod trodelnih mera na prve dve dobe prema dole, a na treu prema gore. Tokom XVI v. sve ee se diriguje sa palicom, svitkom papira ili svitkom nota, to se vidi iz mnogih slika i opisa u muzikim spisima tog vremena. U XVII v. pojava opere i generalbasa stvorila je novi nain dirigovanja: embalista-irigent (maestro al embalo) upravljao

delni 2-.

i\ trodelni

su sledei: za dvodelni takt 3 i za estodelni

za . U muz:

skom smislu, d. XVIII v. tesno je povezano s nauke tima. Kako je izvoenje continua prilino skuavalo rr embaliste-dirigenta, a i zbog sve jae tenje za precizn naenom izvedbom, razvilo se u XVIII v. dvostruko di pored embaliste-dirigenta (koji je veinom bio sam k izvoenog dela), diriguje i prvi violinista (po tome na: zertmeister), koji kao pomoni dirigent pomae glavnom u voenju izvedbe davanjem znakova glavom, gudalorr enjem melodije, dranjem tempa i Paktiranjem vio dizanjem i sputanjem vrata instrumenta. Dvostruko d uzelo je toliko maha da je prvi violinista vremenom steki ulogu od dirigenta-embaliste. Haydn i Mozart diri koncertne izvedbe s violinom, a operne sa embala. Is epohe generalbasa iezava i dvostruko dirigovanje. Sv razvoj orkestarske muzike tokom XVIII v. zahtevEO je koizvoakom pogledu veu preciznost, tanost i jed izvoenja. Primer je davao uveni Mannheimski orkest certmajstor kao svira i dirigent nije vie mogao da sa sloenije i krupnije zadatke voenja orkestra. Zato on ] naputa instrument i poinje iskljuivo da diriguje, st( ansamblom, sluei se prvo gudalom, a potom sve ee skom palicom (Rdchardt 1775, Weber i Spohr 1817, 1820, Mendelssohn 1835). Praksa violiniste-dirigent se dalje kod plesnih ansambala preko Johanna Straussa d doba. Poetak XIX v. daje prve dirigente u savremenoi tj. muziare koji su d. shvatili i tumaili kao izvoaku 1 koja predstavlja stvaralaku aktivnost; takvi dirigent realizaciju svojih ciljeva posebnom formom i metodi inei od orkestra jedinstveni i mnogoizrazni instrume koga ostvaruju svoje intencije. Od tog vremena istorija di postaje istorija umetnosti interpretacije iju polaznu ti umetnost klasiara (G. Schiinemann). Izvanredne ZE to imali su u prvom redu C. M. Weber i F. Mendelss se d. odlikovalo ne samo tanim i tehniki savrenim izv ve i dubokim poniranjem u sutinu dela. Mendelssohni objektivnog dirigovanja, tj. principu da dirigent u prv treba da se stara da kompozitorovu misao izrazi tan kako je zabeleena u notama i prenese je to vernije sh suprotstavila se u drugoj polovini XIX v. Wagnerova tez dela kroz izraena raspoloenja. Cilj dirigenta je da pravili tanjem smisla i sadraja melodije odredi odgovarajui tei ije e se razliite modifikacije odraziti karakter inter

DIRIGOVANJE DISKANT
Liszt je propovedao slobodno, subjektivno tumaenje, koje se rukovodi i ide samo za pesnikom idejom dela. Sinteza ovih naela sa veim ili manjim isticanjem pojedinih elemenata ini osnovu na kojoj se razvijalo i razvija savremeno d. u znaku mnogih specifinosti u pogledu stava, shvatanja, tumaenja, odnosa pojedinih vrhunskih dirigenata prema jednoj epohi, stilu, pravcu i linosti. Medu prve i najznaajnije teorije modernog dirigovanja ubraja se Wagnerovo delo Uber das Dirigieren (1859) i Berliozova studija L'Art du chef d'orchestre (dodatak proirenom izdanju njegovog Traite d'instrumentation, 1856).
LIT.: A. Pia, Battuta della muica dichiarata, Roma 1611. M. Saint-Lambert, Les Principes du clavecin, Pari 1702. J. Mattheson, Der vollkommene Kapellmeister, Hamburg 1739- 3- F. Reichardt, Uber die Pflichten der Ripien-Violinisten, Berlin i Leipzig 1776. C. L. Junher, Einige der vornehmsten Pflichten eines Kapellmeisters, Winterthur 1782. E. Deldevez, L'Art du chef d'orchestre, Pari 1878. M. Kufferath, L'Art de diriger l'orchestre, Bruxelles 1891. P. Weingartner, Uber das Dirigieren, Leipzig 1895 (VI izd. 1913; ruski prevod 1927). P. Vogel, Zur Geschichte des Taktschlagens, PJB, 1898. A. Dubois, Etude sur la direction de l'orchestre, Pari 1898. A. Laser, Der moderne Dirigent, Leipzig 1904. R. Schmartz, Zur Geschichte des Taktschlagens, PJB, 1907. A. Chybinski, Zur Geschichte des Taktschlagens und des Kapellmeisteramts in der Epoche der Mensuralmusik, SBIMG, 1908 09. R. Cahn-Speyer, Handbuch des Dirigierens, Leipzig 1909. H. Liibmann, Zur Geschichte des Taktierens und Dirigierens, Diisseldorf 1912. G. Schiinemann, Geschichte des Dirigierens, Leipzig 1913. F. Mikorey, Gmndzuge einer Dirigentenlehre, Leipzig 1917. C. Krebs, Meister des Taktstocks, Berlin 1919. A. F. Stoessel, The Tehnic of the Baton, New York 1920 (novo izd. 1934). A. Boult, A Handbook on the Technique of Conducting, London 1921 (II izd. 1949). A. Weissmann, Der Dirigent im 20. Jahrhundert, Berlin 1925. K. Wiist, Uber das Chordirigieren, 1928. J. W. Allen, The Orchestra Directors Manual, New York 1928. G. Scaglia, Guida allo studio della direzione d'orchestra, Milano 1929. F. Recktenwald, Uber das Diri gieren, Wien 1929. A. Carse, Orchestral Conducting, London 1929. H. Scherchen, Lehrbuch des Dirigierens, Leipzig 1929 (II izd., Mainz 1956, engl. prevod, London 1933). H. W. v. Wahershausen, Dirigentenerziehung, Leip zig 1929. H. Dieslel, Ein Orchestermusiker uber das Dirigieren, Berlin 1931. F. Lhotka, Dirigiranje, Zagreb 1931. A. Szendrei, Dirigierkunde, Leipzig 1932 ( I I I prer. izd. 1956). K. Thomas, Lehrbuch der Chorleitung (3 sv.), Leipzig 1935, 1937 i 1948. A. Lualdi, L'Arte di dirigere l'orchestra, Milano 1940 (III izd. 1957). A. T. Davison, Choral Conducting, Cambridge 1940. R. Dolmetch, The Art of Orchestral Conducting, London 1942. //. W. v. Vi'altershausen, Die Kunst des Dirigierens, Berlin 1943 ( I I izd. 1954). D. Ezven, Dictators of the Baton, New York 1943. H. K'ood, About Conducting, London 1945. J. Finn, The Conductor Raises His Baton, London 1946. M. EaipuHoecKuu, JIupioKepcKan TexHHKa pyK, MocKBa 1947. P. A. JjMumpeecKuu, XopoBejieHne H vnpaBjieHne xopoM, MocKBa i JleHHjrrpafl 1948. A". E. [Imuna, CWepKH no TexHnKe nnpn>KHpoBaHHH xopoiw, MocKBa i HeHHHrpaa 1948. W. Ehmann, Die Chorfiihrung (2 sv.), Kassel 1949. D. E. Inghelbrecht, Le Chef d'orchestre et son equipe, Pari 1949. L. Woodgate, The Choral Conductor, London 1949. /. Holodenko, La Chorale populaire, son mecanisme et sa technique, Pari 1950. /. N. Malko, The Con ductor and his Baton: Fundamentals of the Technic of Conducting, Kobenhavn i London 1950. M. Rudolf, The Grammar of Conducting, New York 1950. F. Goldbeck, The Perfect Conductor, New York 1951 (franc. prevod, Pari 1952). A. Esopoe, TeopHH H npaKTHKa paoo-rbi c xopow, MocKBa i JleHHHrpaji 1951. D.Brook, International Gallerv of Conductors,London 1951. F. Previtali, Guida allo studio della direzione d'orchestra, Roma 1951. H. W. Braithztiaite, The Conductor's Art, London 1952. W. Klink, Der Chormeister. Ein praktisches Handbuch fiir Chordirigenten, Mainz 1953. K. Blaukopf, Grosse Dirigenten, Wien 1953 (engl. prevod, London 1953). F. Herzfeld, Magie des Takstocks, 1953. H. J. Moser i H. W. v. VCaltershausen, Dirigieren, MGG, I I I , 1954. Ch. Miinch, Je suis chef d'orchestre, Pari 1954 (engl. prevod, London 1955; nem. prevod, Ziirich 1956). W. Schneider, Handbuch der Blasmusik. Ein Wegweiser fiir Blaser und Diri genten, Mainz 1954. P. Kaelin, Le Livre du chef de choeur, Geneve 1954. B. Grosbayne, Techniques of Modern Orchestral Conducting, London 1956. M. Botules, The Art of Conducting, New York 1959 (engl. izd. pod naslovom The Conductor, London 1961). M. M. KcmepiumeuH, Bonpocbi flHpH>KHpOBaHHH, MoCKBa I966. . J.

451

ski, obuhvativi sve bitne probleme instrumenata, pridravajui se tradicija venecijanske kole i, osobito, naela svoga uitelja C. Merula. Iako su Dirutinu traktatu prethodila slina djela panjolskih pisaca (Diego d'Ortiz, J. Bermudo) njega ipak smatraju autorom prve kole za orgulje i embalo.
DJELA: II primo libro dei Contrapunti (20 moteta), 1580. // Transilvano. Dialogo sopra U vero modo di sonar organi et istromenti da penna, 1, 1593; Seconda Parte dei Transilvano, Dialogo diviso in quattro libri, 160910. LIT.: K. Krebs, Girolamo Dirutas Transilvano, VFM W, 1892. O. Kinkeldey, Orgel und Klavier in der Musik des 16. Jahrhunderts, Leipzig 1910. E. Hardszti, Sigismond Bathorv Prince de Transvlvanie et la musique italienne d'apres un manuscript de 1595 de la Bibliotheque Nationale de Pari, RM 1931. Isti, Les rapports italo-transylvains de II Transilvano de Girolamo Dirut a, M elang es de mus ico lo gie o ffert s a M . Lio nel de Lau renc ie, Par i 1933- F. Briganti, II Primo libro dei Contrappunti di Girolamo Diruta ignorato dagli storici della Muica, Perugia, 1951. E. Hardszti, Girolamo Diruta, MGG, III, 1954.

2. Agostino, kompozitor (Perugia, potkraj XVI st. ?). Neak i uenik Girolama. Redovnik augustinac. Od 1617 orgulja crkve S. Stefano u Veneciji, 162022 crkveni dirigent i orgulja u Asoli, a 163047 u S. Agostino u Rimu.

DJELA. CRKVENA: Sacrae cantiones za i4 glasa i orgulje, 1617; Davidis exultanlis cantica, .za 13 glasa op. 2, 1618; Messe concertate a 5 v. con U basso per sonare, 1622; Compieta Concertata op. 5, 1623; Sacri motetti a 1 et 2 v. libro l op. 6, 1630; Sacri motetti a gloria di Giesu et ad honore di Maria a 1 3 v. con U b. c. op. 7 libro 2", 1630; Sacrae modulationes za 28 glasova op. 10, 1630; Salmi intieri a 4 v. op. 12, 1630; Messe concertate a 5 v. con b. c. libro 2 op. 13, 1631; Viridiarium Marianum 4, 5 et 6 vocibus Una cunl basso ad org. op. 15, 1631; Psalmi vespertini ternis vocibus Uber secundus op. 16, 1633; Davidicae modulationes 3 vocibus cum b. c. op. 18, 1641; Poesie heroiche morali e sacre a 1 5 v. op. 20, 1646; II secondo libro de Salmi concertati a 4 v. op. 21, 1647. LIT.: G. Tebaldini, L'Archivio della cappella Antoniana in Padova, Pa dova 1895. S. L. Astengo, Monaci agostiniani, Firenze 1929. I. A.

DIS, DISIS (engl. D sharp, franc. re diese, tal. re diesis; engl. D double sharp, franc. re doublediese, tal. re doppio diesis), jedanput, odnosno dva puta povieni ton d:

J ' tiJ ' tn i J

Enharmonijski je dis jednak tonu es, a disis tonu e. DI SALVO, Bartolomeo (Vito), talijanski muzikolog (Piana degli Albanesi, Palermo, 1. VIII 1916 ). Jeromonah samostana Badia greca di Grottaferrata u Rimu, studij bizantske muzikologije zavrio u tom samostanu i pohaao Papinski institut za crkvenu muziku i Papinski orijentalni institut. Direktor je Centra za studij bizantske muzike i od 1952 profesor bizantske i orijen talne crkvene muzike na Papinskom orijentalnom institutu u Rimu. Od 1940 dirigent samostanskog zbora, koji uz stariju i noviju bizantsku muziku njeguje tradicionalnu italo-albansku liturgijsku muziku sa Sicilije. Sa svojim zborom D. S. gostovao je 1969 i u Zagrebu.
DJELA. Brojne studije i lanci u muzikim asopisima, medu kojima u Bollettino della Badia greca di Grottaferrata: La Trascrizione della notazione paleobizantina, 1951; La Tradizione musicale bizantina delle Colonie italo-albanesi di Sidlia e auella manoscritta dei codici antiki, 1952; Gli ASMATA nella muica bizantina, 1959 i 1960; Stichera antiphona, 1963.

DIRTY TONES (engl. neisti tonovi), u jazz-muzici, naziv za neprecizno, neisto intonirane tonove, karakteristine za emfatini izraz -> hot-jazza. Pjevai izvode d. t. tako da, stisnuvi grlo, snanim strujanjem zraka iz plua izazivaju vibraciju u stranjem dijelu nosne i usne upljine. Na taj nain postiu i osebujnu nazalnu boju tona. Primjenu d. t. preuzela je jazz-muzika iz crnakoga folklora. DIRUTA, 1. Girolamo, talijanski orgulja, teoretiar i kompozitor (Deruta, pokrajina Perugia, oko 1550 ?). Franjevac. Uio isprva kod B. Capuanija u Correggiu, zatim u Veneciji kod C. Merula, C. Porte i G. Zarlina. God. 1593 vjerojatno orgulja crkve Santa Maria dei Frari u Veneciji, od 1597 katedrale u Chioggi, a 160912 na istoj dunosti u Gubbiju. Glavno mu je djelo traktat // Transilvano posveen Zsigmundu Bathorvju, vladaru Erdelja i nastao vjerojatno na njegov zahtjev. To je kola za orgulje i embalo u dva dijela, napisana u tada omilje nom obliku dijaloga. Prvi dio donosi vrijedne upute o prstometu, tehnikim problemima, izvoenju ukrasa, tremola i si. i, to je najznaajnije, govori o bitnim razlikama izmeu sviranja na orguljama i sviranja na embalu i klavikordu. Traktat je popraen mnogobrojnim muzikim primjerima, kompozicijama Dirute i njegovih najpoznatijih suvremenika (A. i G. Gabrieli, L. Luzzaschi, A. Banchieri, G. Fattorini, P. Quagliati, J. Guami, V. Bell'Haver). Drugi dio sadrava nauku o kontrapunktu, upute za intavoliranje i diminuciju i na kraju niz Inni intavolati sopra tutti li dodici modi raznih kompozitora. Svoju temeljnu misao, razluivanje embalistike tehnike od orguljake, D. je izloio sistemat-

DISC JOCKEY (engl.), internacionalni naziv za voditelja emisija zabavnih gramofonskih ploa na radiju i televiziji. Dok je ranije njegova zadaa bila da sluaocima struno prikae nove gramofonske ploe, danas mu je uloga preteno komercijalno-propagandnog karaktera. DISDIJAPAZON (gr. 81; dvostruk i SiocTtiauv raspori), u staroj grkoj i srednjovjekovnoj muzikoj teoriji, naziv za interval od dvije oktave. DISERTORI, Benvenuto, talijanski muzikolog (Trento, 16. II 1887 Milano, 22. I 1969). Muziki studij zavrio u Trentu, a zatim se specijalizirao u rezbarstvu, koje je od 1931 predavao na akademiji Brera u Milanu. Strunjak za instrumente i za transkripciju stare talijanske muzike, od 1950 predavao na koli za muziku paleografiju u Cremoni muziku paleografiju renesanse i historiju muzikih instrumenata.
DJELA: Sei canzoni da sonar a 4 di G. Memlo, 1950; 20 Ricercari di Franciscus Bossinensis, 1954; La Frottola nella storia della muica, Le Froitole di O. Petrucci, 1954; Inlavolatura di Kuto di M. Carrara (II izd.), 1956; Le Frottole per canto e liuto intabulatae da Franciscus Bossinensis, 1964. LIT.: R. Lunelli (urednik), Benvenuto Disertori, Trento 1954. Benve nuto Disertori, disegnatore e musicologo, Trento 1960.

DISKANT (lat. discantus od dis odvojeno i cantare pjevati; engl. discant, descant; franc. dechant; tal. discanto), 1. od XII st., via dionica (veinom vokalna), koja kontrapunktira nioj, glavnoj dionici. U troglasnom i etvoroglasnom stavku d. je redovno bio najvii glas; katkad se, meutim, nalazio i ispod najvie dionice, npr. izmeu tenora i tripluma u troglasnom stavku. Dionicu diskanta pjevali su djeaki glasovi, muki glasovi u falsetu, kastrat-

452

DISKANT DISTEL
privatnici. Osobito su vane diskoteke radio-stanica, jer1 bogatijim i raznovrsnijim diskotekama temelji razno zanimljivost programa radio-stanice, budui da emisije pokrivaju mnogo vei dio muzikih programa, nego emisije. Osim diskoteka javnih ustanova i privatne i postaju danas sve vanijim faktorima za upoznavanje novije muzike literature i za pravilno razvijanje muzik Ulozi diskoteke u javnom i privatnom ivotu osobito je p pronalazak ploa duga trajanja (tzv. mikroploe), koje & kvalitet tona i znatno olakale problem spremanja ploa. Katalog u kojemu su sistematski prema odreenom (pojedina podruja kao npr. operna, simfonijska, kla vokalna muzika; stilska razdoblja; pojedinani kompoz terpretatori) popisane snimljene ploe naziva se diskogrc Pitanjima s podruja diskografije bave se u nekim i posebni struni asopisi, od kojih su najpoznatiji: x Phono (od 1953); u Belgiji La Revue de disques (od 1952); koj The Gramophone (od 1924); u Francuskoj Disques 62) i Diapason (od 1955); u Njemakoj Phonoprisma ( i Hi-Fi-Stereophonie (od 1962); u Italiji Microsolco (l< Discoteca (od 1960) i Disclub (od 1963); u SAD The Record Guide (od 1935) i Cash Box (od 1941).
LIT.: F. F. Clough i G. J. Cuming, The World's Encyclopedia o Music 192551, London 1952 (dopune za 195152, London 1953; 55, London 1957)- B. Lebozv i 5. Fassett, The American Rec< New York 1952 i dalje. C. Marinelli,1 mezzi di registrazione meccanii tura musicale, Roma 1954. /. Kolodin, Ph. L. Miller i H. C. Scho Guide to Long Playing Records, New York 1955. E. SackvilleShawe-Taylor, The Record Guide, London 1955 (dopune Lond R. De Cande, Ouverture pour une discotheque, Pari 1956. Das Schallplatenbuch, 1956. P. Wilson, The Gramophone Handboc 1957. R. Simpson i O. Prenn, Guide to Modern Music on Record: ham 1958. O. Read i W. L. Welch, Form Tinfoil to Stereo: The of the Phonograph, Indianapolis 1960. /. March, E. Greenfield i 1 The Stereo Records Guide, London 1960 i dalje.

ski i enski glasovi. Od sredine XV st. rije discantus postepeno se zamjenjuje nazivima cantus, supremum, soprano i dr. Od XVII do XIX st. termin se jo upotrebljava u obinom govoru muzike prakse za najviu, vokalno izvedenu dionicu. Na klaviru d. se zove gornja polovica klavijature, dakle vii tonovi. Na orguljama rije d. uz ime registra znai da zvui samo gornja polovina tonova tog registra (gornja polovina klavijature). 2. Vrsta srednjovjekovnog vieglasja; pojavila se u XII st., a osobito se afirmirala u XIII st. Glavno je stilsko obiljeje diskanta tehnika note protiv note (punctus contra punctum) ,tj. suprotstavljanje jedne note u vioj dionici jednoj noti u cantus firmusu; time se d. odvaja od organuma kasnog XII i XIII st., koji donosi bogate melizme kao kontrapunkt dugo izdranim notama cantus firmusa. Dalje su stilske karakteristike diskanta jaa upotreba protupomaka, a za umjetniki razvijene forme diskanta i precizna modalna ritmizacija. Najvanije su ove vrste diskanta: a) improvizirani d. (homoritmiki kontrapunkt), improvizirano dodavanje jedne ili dvije gornje dionice liturgikom cantus firmusu; nazivali su ga discantus supra librum (lat. diskont nad knjigom; franc. dechant sur le Uvre, tal. contrappunto alla mente), jer su pjevai iz koralne knjige itali zapisanu gregorijansku melodiju i nad knjigom ekstemporirali. U samoj je prirodi takva muziciranja da nije moglo ostvariti umjetniki naroito razvijene forme. Ta je praksa nastavila tradiciju starog organuma (tj. organuma prije njegove melizmatike faze). Poznata je iz rijetkih notnih zapisa, a uglavnom iz traktata toga vremena. Cantus firmus se odvija u jednakomjernim notnim vrijednostima (cantus planus), a duplum (i triplum) sudjeluje u odnosu note protiv note, uz povre meno ukraivanje prohodnom ili izmjeninom notom. Za melodijske korake dodanih dionica, kao i za intervalske odnose gla sova, za konsonance i disonance, paralelizme i protupomake, postojala su odreena pravila, koja su se mijenjala u toku vremena. U doba renesanse (XVI st.) improvizirani d. se ukljuuje kao podreena disciplina u opu nauku o kontrapunktu. Ta vrsta diskanta bila je rairena u Njemakoj, Italiji, panjolskoj, Francuskoj, b) Znaajan kompozitorsko-tehniki domet dostignut je otprilike 11801240 u koli Notre-Dame u klauzulama, dvoglasnim ili (rjee) troglasnim diskantskim partijama, koje su se umetale u organume (Leoninus, Perotinus). Klauzule ostvaruju simultano kretanje glasova time to jednoj noti tenora odgovara u duplumu (i triplumu) odreeno ritmizirana notna grupa. Bogatstvo modalnih ritmova, pokuaj izgradnje muzike forme putem ritmikih ostinata i ponavljanja melodije tenora (dvostruki, trostruki cursus) znae racionalizaciju elemenata, poetak muzi-kokonstruktivne logike. Ostali su razvijeni tipovi diskanta u Francuskoj conductus i rani motet. c) Engleski d., specijalna vrsta improviziranog diskanta (- Fauxbourdori).
LIT.: F. Liidzvig, Die liturgischen Organa Leonins und Perotins, Riemann-Festschrift, Leipzig 1909. J. Handschin, Was brachte die Notre Dame-Schule Neues? ZFMW, 1924. Isti, Eine wenig beachtete Stilrichtung innerhalb der mittelalterlichen Mehrstimmigkeit, Schweizerisches Jahrbuch fiir Musikwissenschaft, 1924. Isti, Zur Notre Damme-Rhythmik, ZFMW, 1925. F. Ludwig, Die geistliche nichtliturgische, weltliche einstimmige und die mehrstimmige Musik des Mittelalters bis zum Anfang des 15. Jahrhunderts, G. Adler, Handbuch der Musikgeschichte (I I izd.), 1930. H. Besseler, Die Musik des Mittelalters und der Renaissance, Potsdam 193134. E. Ferand, Die Improvisation in der Musik, Ziirich 1939. Y. Rokseth, Polyphonies du XIII e siecle, IV, Pari 1939. G. Reese, Music in the Middle Ages, New York 1940. M. F. Bukofzer, Studies in Medieval and Renaissance Music, New York 1950. Isti, Discantus, MGG, III, 1954. K. Gudeivill, Diskant, ibid. L. . Spiess, Discant, Descant, Diaphony, and Organum, a Problem in Definitions, Journal of the American Musicological Society, 1955. B. A.

SISOJCO; kolut, disk i vpatpv; pismo).

LIT.: G. Frotscher, Deutsche Orgeldispositionen aus 5 Jahrh Wolfenbiittel 1939. F. Dugan, Nauk o glasbalima, Zagreb 1944.

DISONANCA -> Konsonanca i disonanca i DISPOZICIJA ORGULJA (lat. disponere raspora novni nacrt i raspored svih sastavnih dijelova, na tem se grade orgulje. Dispoziciju orgulja sastavlja obino prema eljama naruitelja, a u dogovoru s kojim iskusr guljaem, odnosno strunjakom u pitanjima gradnje org tome se osobita panja posveuje dimenzijama instn openitoj snazi zvuka, rasporedu grae te broju i izbor registara, imajui pred oima kubaturu i akustiku pro: kojoj e orgulje biti smjetene. D. o. sadrava taan opis instrumenta i nabraja poimenino sve sastavne dijelo' broj i opseg manuala, pedala, spojeva klavijatura, staln: voljnih kombinacija, itd.), nain izradbe, vrste materijala, karakter i menzuru registara. Od osobite je vanosti da d. tako razraena da se iz nje moe jasno razabrati sve to ; uoj vezi s prvotnom svrhom instrumenta. Neke su nairm namijenjene iskljuivo koncertnoj upotrebi, a druge op> gijskoj, pa se te specifine razlike moraju odraziti ne samo i izboru karakteristinih registara, nego i u rasporedu t< spojeva i kombinacija.

DISKANTOVA KLAUZULA (lat. clausula cantisans), u starijoj muzikoj teoriji naziv za stereotipni melodijski pomak diskanta u kadenci s male donje sekunde, subsemitoniuma (osim u frigijskim kadencama) na zavrni ton (notu finalis). Kod takvih su se kadenca upotrebljavale zaostajalice, sinkope i melodijski ukrasi. Tenorska klauzula je meiodijski pomak na notu finalis s velike gornje sekunde (izuzev u frigijskim kadencama), basova klauzula skok na notu finalis s donje kvarte ili gornje kvinte, a altova klauzula ostajanje na kvinti note finalis (kasnije silaenje na veliku tercu note finalis). Poleine su dionice mogle izmijeniti uloge: tenor je npr. mogao izvesti diskantovu klauzulu i si. DISKANTSKA MISA, noviji muzikoloki naziv za misne kompozicije XV st., u kojima se cantus firmus ne javlja kao obino u tenoru, nego u najvioj dionici (discantus), esto iskienoj figuracijama melodijskog i ritmikog karaktera. Ovaj su nain komponiranja gajili, osobito u poetku XV st., J. Dunstable, G. Dufay i G. Binchois. Konkordancija DISKORDANCIJA DISKOTEKA (gr. Siaxo; kolut, disk i &r;X7) krinja, spremite), zbirka gramofonskih ploa. Diskoteke posjeduju javne ustanove (radio-stanice, muzike i druge kole, akademije) ili
K. Ko.

Dl STEFANO, Giuseppe, talijanski pjeva, tenor ( 24. VII 1921 ). Pjevanje uio u Milanu (A. Torchio, I tesano); na opernoj pozornici debitirao 1946 u Reggio kao Des Grieux (Massenet, Manon). Pjevao na milanske napuljskom San Carlu, u Rimu i Veroni, u Berlinu, Be donu, Edinburghu, na Metropolitanu u New Yorku, u ( San Franciscu, Mexicu, Rio de Janeiru, Johannesburgu i svjetskim opernim pozornicama i festivalima. Jedan 01 taknutijih talijanskih opernih umjetnika svoga vremeni dardni tenorski repertoar lirskog karaktera proirio je i ulogama dramskog obiljeja. Njegove glavne kreacije su: rino (Donizetti, Ljubavni napitak), Arthur (Bellini, Pu Alfredo (Verdi, La Traviata), Werther (Massenet), (Puccini, La Boheme), Pinkerton (Puccini, Madame Bi, Don Jose (Bizet, Carmen), Alvaro (Verdi, Mo sudbin Grieux (Puccini, Manon Lescaut), Canio (Leoncavallo, 1 i Turiddu (Mascagni, Cavalleria rusticana). Istie se i k; certni pjeva.
LIT.: G. Lauri Volpi, Voci Parallele, Milano 1955. H. Eggers,* Di Stefano, Berlin 1967.

DISTEL, Sacha, francuski kompozitor i pjeva cl (Pari, 29. I 1933 ). Zapoeo kao gitarist u razliitim j samblima, a od 1958 bavi se kompozicijom. Vrlo brzo veliku popularnost osobito ehansonom Scoubidou koji mu j mnogo priznanja i izvan Francuske. U njegovim pjesma glaena je ritmika komponenta, a i po nekim drugim zna oituje se u njima utjecaj jazza. 1

DISTINCTIO DITTERSDORF
DISTINCTIO (lat. stanka), u teoriji gregorijanskog korala, oznaka za melodijske dijelove (fraze), koji nastaju u vezi s loginim rasporedom rijei i reenica, a u skladu sa zakonima pjevakog umijea (odah, fraziranje i si.). Guido d'Arezzo (XI st.) i njegovi uenici polagali su veliku vanost na distinkciju, a Aribo Scholasticus (XI st.) razvio je itavu teoriju, pomou koje je ralanjivao svaku melodiju na njezine manje i vee dijelove (syllaba, neuma, istinctio), primjenjujui okomite crte za oznaku distinkcije. U slubenom vatikanskom izdanju gregorijanskih napjeva usvojeni su znakovi, to su ih predloili solesmeski benediktinci; i. okomita crta preko cijelog crtovlja (istinctio maior); 2. kraa okomita crta, koja obuhvaa samo dvije sred nje crte (pausa minor ili subdistinctio) ;3. crtica na gornjoj liniji kao znak za odah (pausa minima) i 4. dvostruka okomita crta na kraju kompozicije ili kod promjene zbora (pausa finalis). A. Vi.

453

uveo i glumca, razvila se u Ateni iz ditiramba tragedija. Proireni i obogaeni d., koji je sad udruivao staru dorsku umjetnost zbornog

DISTLER, Hugo, njemaki kompozitor i dirigent (Niirn-berg, 24. VI 1908 Berlin, I. XI 1942). Na Konzervatoriju u Leipzigu studirao kompoziciju (H. Graber), klavir (C. A. Martienssen) i orgulje (G. Ramin). H. DISTLER God. 193133 orgulja u crkvi sv. Jakova u Liibecku, do 1940 orgulja i zborovoa na Visokoj muzikoj koli u Stuttgartu, zatim u Berlinu dirigent mnogih uglednih ^<. zborova i profesor kompozicije i orgulja na Visokoj muzikoj koli. Svoja djela temeljio na formalnoj logici starih vokalnih i instrumentalnih kompozitora; njihov melodijski, harmonijski i ritmiki izraz bio je blizak savremenim tenjama.
DJELA: koncert za embalo i gudaki orkestar, 1936. KOMORNA: Alusik fiir vier Streichinstrumente, 1939 j Kammermusik za flautu, obou, violinu, violu, violonelo i klavir, 1927; sonata za violinu i klavir, 1938. KLAVIR-SKA: Kleine Sonate, 1927; Elf kleine Klavierstiicke, 1942; Sonata concertante za 2 klavira, 1931. Za orgulje: sonata, 1939; 2 partite, 1933 i 1935; Kleine Orgelchoralbearbeitungen, 1938. VOKALNA. Kantate: An die Natur, 1933; Wo Gon zum Haus nit, gibt sein Gunst, 1935: Nun danket ali und bringet Ehr, 1941 i dr. Choral-Passion, 1933. Zborovi: Der Jahrkreis, 1933; Die Weinachtsgeschichle, 1933; Morike-Chorliederbuch, 1939. i dr. CRKVENA: Deutsche Choralmesse, 1932; duhovni koncerti za glas i orgulje, 1938; moteti. Udbenik Funktionelle Klavierlehre, 1940. LIT.: B. Grusnick, Hugo Distler, ZM, 1935. W. Mudde, De componist Hugo Distler, Mens en Melodie, 1950. W. Bieske, Die Orgelwerke Hugo Distlers, Musik und Kirche, 1952. H. Bornefeld, Hugo Distler, MGG, III, 1954. U. von Rauchhaupt, Die vokale Kirchenmusik Hugo Distlers, Giitersloh 1963. L. Palmer, Hugo Distler and His Church Music, St. Louis 1967.

DISTONIRANJE, netana i pogrena intonacija kod koje su tonovi ili neto previsoki ili preniski. Do takvih intonativnih neistoa moe doi kod pjevaa, gudakih i duhakih instrumenata. Uzrok su im nemuzikalnost ili nepanja izvodioca, kao i njegova tehnika nespremnost, pa je d. ea pojava u diletantskom i amaterskom muziciranju. Kod instrumenata s tipkama, trzalakih instrumenata i nekih udaraljki nastaje d. zbog loe ugodbe samog instrumenta. DITFURTH, Franz Wilhelm, njemaki etnomuzikolog i knjievnik (imanje Dankersen kod Rintelna, 7. X 1801 Niirnberg, 25. V 1880). U Marburgu studirao pravo, muziku naobrazbu stekao u Leipzigu kod M. Hauptmanna. Prikupljao i prouavao njemake narodne napjeve, istraivao muziku XVI i XVII st. Kao izvrstan poznavalac muzike prolosti pozvan 1858 u Niirnberg da rukovodi odjelom za staru muziku u tamonjem Ger manskom muzeju. D. je meu prvima prouio muziku strukturu njemake narodne pjesme. Njegova dugogodinja nastojanja ogledaju se prvenstveno u velikom broju zbirki (vie od 20), koje je objavljivao od 1855, esto uz velike materijalne rtve.
LIT.: W. Salmen, Franz Wilhelm Ditfurth, MGG, III, 1954.

DITIRAMB (gr. Si&upa^oc), starogrka zborna pjesma uz pratnju aulosa, posveena Dionizu, bogu vinove loze i opojnosti. U svojoj prvobitnoj formi d. se sastojao od pjevanja zbora, u ko jem je sudjelovalo najprije 50, a kasnije (od <- 465) 60 pjevaa i plesaa, podijeljenih u etiri skupine po dvanaest, odnosno petnaest. Preobueni u satire, oni su u proljee, predvoeni solistom (korifejem) pjevali i kruili oko Dionizova oltara. Dok se kasnije solistova uloga proirila, poprimivi neka epska obiljeja, uloga zbora razvijala se preteno na lirskoj osnovi. Kad je Tespis <- 536

pjevanja s jonskim trohejskim tetrametrom i jambskim trimetrom, poeo se izvoditi na pozornici (sceni) amfiteatra. Na prijelazu iz <- V u <- IV st. d. je jednoglasna zborna kantata s virtuoznim solistikim dijelovima. Najznaajniji pjesnik toga tzv. mlaeg ditiramba bio je Filoksen (<- 435 do <- 380). Moderni kompozitori upotrebljavaju ponekad naziv d. za kompozicije vrlo slobodna i uzbudljiva karaktera.
LIT.: W. Schmid, Zur Geschichte des griech;

DITONUS (gr. Sic, dvostruk i TOVO; glas), u grkoj i srednjovjekovnoj muzikoj teoriji, velika terca, interval sastavljen od dva cijela stepena. DITSON, Oliver, ameriki muziki nakladnik (Boston, 20. X 1811 21. XII 1888). Utemeljitelj jedne od najstarijih i najuglednijih amerikih izdavakih kua (1836). Izdavako poduzee, koje je organizirao u saradnji sa S. H. Parkerom, izdalo je nekoliko desetina tisua muzikih djela i publikacija. Sjedite naklade je u Bostonu, a podrunice postoje u New Yorku i Philadelphiji. Od 1857 suvlasnik je bio John C. Havnes. Sadanji naziv poduzea je Oliver Ditson & Co. Poduzee je izdavalo asopise Journal of Music (185878), Musical Record (18781903) i The Musician (190318).
LIT.: K. H. VPorner, Oliver Ditson, MGG, III, 1954.

DITTBERNER, Johannes, njemaki kompozitor, pedagog i dirigent (Linde, 23. XI 1869 Sorau, 19. II 1920). Studirao na Sternovu konzervatoriju u Beu (L. Bussler, O. Dienel, H. B. Irrgang). Od 1897 orgulja i zborovoa u Sprottauu, 1906 kantor i orgulja u Sorauu, gdje je organizirao Volkskirchenkonzerte. Izdao pjesme Ph. E. Bacha i J. W. Francka te zbornike manje poznatih djela starih majstora: Chore von Heinrich Schiitz (2 knj.), 1902 i Klassische Meister des Choralsatzes (2 knj.), 1911. DITTERSDORF, Karl Ditters von, austrijski violinist i kompozitor (Be, 2. XI 1739 dvorac Rothlhotta, Neuhof, eka, 24. X 1799). Ve u ranim djeakim godinama nauio temeljito svirati violinu, kasnije kroz 10 godina lan privatne kapele princa Sachsen-Hildburghausena u Beu. Tu je stekao i iru opu naobrazbu. Kad je princ 1761 raspustio kapelu, dobio je D. namjetenje u orkestru beke dvorske opere. God. 1762 postao je kompozitor na dvoru biskupa Adama Pataia u Ve likom Varadinu, gdje je zamijenio Michaela Havdna. Nakon rasputanja biskupove kapele (1769), naao je D. novu slubu kod breslavskog kneza-biskupa grofa Schaffgotscha, iju je kapelu i privatno kazalite vodio, uz prekide, kroz 26 godina. U meuvremenu njegova je slava neprekidno rasla; njegov igrokaz Doktor und Apotheker doivio je tolik uspjeh, da je zasjenio i Mozartovu operu Le nozze di Figaro. D. je bio dobar prijatelj J. Havdna i Mozarta; s njima i s kompozitorom Vanhalom esto je u Beu izvodio gudake kvartete. Potkraj ivota, prikovan boleu uz krevet, diktirao je svoju autobiografiju, punu zanimljivih i korisnih podataka.

D. je bio vrlo plodan kompozitor. Invencija mu je svjea, tehniko znanje veliko. On je mnogo i brzo pisao; otuda i neujednaenost njegovih djela koja su odgovarala potrebama drutvene sredine, u kojoj se kretao. esto pisane po narudbi, za konkretne prigode, te su kompozicije privlaile lakoom, neproblematinou i duhovitou. Od Dittersdorfovih instrumentalnih radova najdulje su se odrali gudaki kvarteti (posebno kvartet u Esduru, koji se i danas izvodi), sa svjeim menuetima, koji su i inae najuspjeliji umjetnikovi K. D. VON D ITTE RSDOR F stavci. Sretne je ruke bio u brojGravira K. G. Riedela nim svojim kazalinim djelima (preko 40). Njima je dao krupan prilog razvoju Singspiela i komine opere. Ali i tu se, uz vanredno uspjele odlomke, u kojima je oitovao otar dar zapaanja i vrlo razvijen smisao za humor, susreu odlomci, koji se ne izdiu iznad prilino beznaajne prosjenosti. Jedna je od zasluga Dittersdorfovih, to je obogatio Singspiel uvoenjem razraenih finala iz opere buffe.

454

DITTERSDORF DIVERTISSEMENT
ustrojstvu i drutvenom ivotu, a napose emancipacijom J od dotadanjih naruilaca (plemstvo) nestaje poticaja i pc stvaranjem muzike ove vrste. Divertimenti se dodue komponiraju, ali se preobraavaju u slobodnije sonatno ob komornu muziku salonskog karaktera ili u sastavak tipa ja. Iznimke su Schubertovi Divertissement en forme d'um brillante i osobito Divertissement a l'Hongroise, oba za klavir U klavirskoj muzici XIX st. esto se izrazima d. (ili sement) naslovljavalo zabavne kompozicije lakeg anr; su djela ostavili J. B. Cramer (mnogobrojni divertiment gramnim podnaslovima), H. Bertini, M. Clementi, I. . les i mnogi drugi. U XX st., usporedo sa sve veim zanimanjem za stai ziku i njezine oblike, nastoji se oivjeti i klasini d.; takc soni komponira d. za flautu i orkestar, A. Roussel d. za 5 i klavir, B. Bartok d. za gudae, R. Strauss d. na Cou] teme za orkestar, a L. Dallapiccola Divertimento in quattrc za sopran i 5 instrumenata. Kod nas je B. Bjelinski na za orkestar. Istodobno, neki autori novijega doba nazivaji timentom baletne suite, kao npr. I. Stravinski, iji je d. : star iz 1939 (rev. 1950) zapravo suitna obradba muzike i Le Baiser de la fee. 2. U fugi ili kompoziciji na nain fugata izrazom d. vertissement, andamento, epizoda, Ztvischenspiel) naziva duigra koja ima dvostruku arhitektonsku funkciju: sk razgradivanja tematike izloene u ekspoziciji i modulativi vezivanja ponovnih nastupa teme, a ponekad i odgovor
LIT.: A. Sandberger, Zur Geschichte des Havdnschen Streichq Ausgewahlte Aufsatze zur Musikgeschichte, I, Miinchen 1921. H. 1 Uber die Mozartschen Serenaden und Divertimenti, Mozart Jahrb 1929. V. Vukovi, Jozef Hajdn i njegovo delo, Muziki portreti, 1939- G. Hausszvald, Mozarts Serenaden, Leipzig 1951. Isti, D timento-Begriff bei G. Ch. Wagenseil, AFMW, 1952. W. Jambi, 1 der Fuge und des Choralvorspiels, Regensburg 1952. H. Engel, Dive Cassation, Serenade, MGG, III, 1954. R. Hess, Serenade, Cassation, und Divertimento bei M. Havdn (disertacija), Mainz 1963.

D JELA. ORKE STRA LNA : oko 120 simfonija, meu kojima skupina od 12 programnih simfonija napisanih prema fragmentima iz Ovidijevih Metamorfoza: Les quatre dges du monde; La Chute de Phaeton; Acteon changd en cerf; Andromede sauvee par Persee; Les Paysans changes en grenouilles, itd. etrnaest koncerata za violinu; 3 koncerta za violu; 2 koncerta za kontrabas; 3 koncerta za obou; Grosses Concert za 11 instrumenata; 3 koncertantna kvarteta s orkestrom; 3 serenade za manje sastave; 3 divertimenta za manje sastave. KOMORNA : est kvinteta za 2 violine, violu, violonelo i kontrabas; 6 kvinteta za 2 violine, violu i 2 violonela; 6 gudakih kvarteta; 18 tri ja za 2 violine i bas; Sonata da camera a 5 stromenti; solistike kompozicije za violinu i bas; 1 vio linska sonata i dr. KLAVIRSKA: sonata; 12 sonata 4-runo; serenata. Vei broj plesnih kompozicija: menueti, 20 englische Tanze i dr. DRAMSKA: preko 40 kazalinih djela, opera, opereta, igrokaza, meu njima Doktor und Apotheker, 1786 (najuspjeliji i najpoznatiji); Betrug durch Aberglauben, 1786; Hieronymus Knicker, 1787; Schach von Schiras, 1795; Die lustigen Weiber von Windsor, 1796; Vgolino 1796. VOKALNA. etiri oratorija: hacco figura del Redentore, 1766; Davidde penitente, 1770; Esther, 1773; Giobbe, 1786. Solopjesme. CRKVENA: mise; moteti i dr. U novije vrijeme objavljen je vei broj Dittersdorfovih djela. Njegova autobiografija <Lebensbeschreibung) ponovo je 1940 izdana u Leipzigu, 1950 u Regensburgu, a 1967 u Miinchenu. LIT.: C. Krebs, Dittersdorfiana, Berlin 1900 (sadrava popis djela). B. Weigl, Dittersdorf als Sinfoniker, Musikalisches Wochenblatt, 1908. H. Kretzschmar, Vom alten Dittersdorf, Gesammelte Aufsatze, I, Leipzig 1911. K. Holl, C. von Dittersorfs Opern fiir das wiederhergestellte Johannisberger Theater (disertacija), Heidelberg 1913. L. Riedinger, Dittersdorf als Opernkomponist, Studien zur Musikvvissenschaft, Leipzig 1914. G. Rigler, Die Kammermusik Dittersdorfs, Wien 1927. A. Carse, Stamitz, Toeschi and Dittersdorf, Monthlv Musical Record, London 1936. A. Orel, Dittersdorf, M, 1939. H. Jancik, M. Haydn, Wien 1952. E. Istel, Dittersdorfiana, ZIMG, IV. H. Wirth, Karl Ditters von Dittersdorf, MGG, III 1954. J. As.

Dl VEROLI, Manlio, talijanski kompozitor i pijanist (Rim, 12. IV 1888 London, 21. IX 1960). Studij zavrio na akademiji S. Cecilia u Rimu (R. Renzi, G. Sgambati, S. Falchi). Umjetniku karijeru zapoeo kao zborovoa i dirigent u Ita liji, od 1911 vodio u Londonu opernu pjevaku kolu.

DJELA. ORKESTRALNA: koncert za violonelo; Impressioni di paesaggio, 1910; Ouverture romantica, 1911; 3 Impressioni. Gudaki kvartet; 3 sonate za violonelo i klavir. Klavirske kompozicije. Opereta Ali bianche, 1925. VOKALNA: Scena drammatica za sopran i orkestar; Canite tube in Ston za sole i orkestar; solo-pjesme i dr.

DIVERTIMENTO (tal. zabava, razonoda; katkad i divertissement), 1. vrsta instrumentalne muzike nestalna, neodreena oblika i sastava. Njegovala se u XVIII st. u okviru drutvenog muziciranja za razonodu. Slini oblici muzike za razonodu oznaivali su se nazivima -> serenada, -> kasacija, nokturno, Tafel-tnusik, trattenimento i si. Izraz d. javlja se od kraja XVII st., prvi put kod C. Grossija koji 1681 izdaje zbirku // Divertimento di grandi, musiche da camera 0 per servizio di tavola; J. Fischer na-slovljava svoje zbirke suita i uvertira iz 1700 Musicalisches Divertissement, a G. Buoni zbirku komornih sonata iz 1717 Divertimenti per camera. U toku XVIII st. d. je redovito ciklika viestavana kompozicija (iznimno jednostavana) suitnog ili sonatnog oblika; najee ima 4 do 10 stavaka, a nerijetko 3 ili katkad do 12; po jedini stavci graeni su u obliku suitnih plesova (npr. menuet, bourree, itd.) ili sonatnog stavka, ronda, varijacije, pjesme; veina stavaka kree se u glavnom tonalitetu, samo su polagani u paralelnom ili dominantnom tonalitetu. Sastav je vrlo raznolian te varira od solistikog (npr. klavirski divertimenti J. Havdna i Wagenseila) do orkestralnog {Divertimento a 13 stromenti J. Riepela), ali najvei je broj divertimenata namijenjen duhakom, mjeovitom ili gudakom sastavu od 3 do 10 instrumenata, rjee instrumentalnom duu ili solisti (embalo, klavir, pa i violina). Po fakturi d. se nalazi izmeu komorne i koncertantne muzike, a po sadraju je, osobito u poetku, uglavnom muzika jednostavnijeg, leernijeg karaktera, dok kasnije poprima gdjekad i dublje, dramatske akcente (polagani stavci J. Havdna). D. se njegovao na vladarskim i aristokratskim dvorovima, osobito po Austriji i ekoj, a u drugoj polovini XVIII st. i u domovima imunijih graana koji su drali vlastite kapele. Graansko je drutvo u divertimentu nalazilo izraz jednostavnosti i neusiljenosti, koji je znaio negaciju barokne pompoznosti i ukruene polifonije. Znaajni su kompozitori divertimenata tog vremena: G. Ch. Wagenseil, G. M. Monn, J. Starzer (njegovi su divertimenti zapravo kvarteti ili simfonije), M. Haydn, C. Ditters von Dittersdorf (jedan od njegovih divertimenata ima deskriptivni naslov Combattimento dell'umane passioni i u pojedinim stavcima slika ljudske osjeaje), zatim pripadnici Mannheimske kole (I. Holzbauer, F. Beck, F. X. Richter, J. Stamitz), a u Italiji F. Durante, N. Jommelli i L. Boccherini. J. Havdn nazvao je divertimentom itav niz razliitih kompozicija, meu njima gudake kvartete, trija za bariton, violu i violonelo, trija za flautu i gudae, klavirske sonate, krae klavirske kompozicije. Kod Havdna se broj stavaka smanjuje (u kasnijim djelima na 34), to je openita pojava u drugoj polovini XVIII st., kada je d. po gradi blii sonati ili simfoniji nego suiti. Najvii domet dosegao je d., i stilski i sadrajno, s djelima W. A. Mozarta; njegovi sastavi variraju izmeu orkestralnog, koncertantnog i komornog stila, a tematika esto ima narodni prizvuk. Potkraj XVIII st. d. gubi svoje dotadanje znaenje i namjenu; promjenama u socijalnom

DIVERTISSEMENT (franc. zabava), 1. u Francusk nolike plesne i pjevane meuigre koje su se od XVII st ivale u comedie-ballet, francusku operu i u scenska d comedie-ballet se d. javlja izmeu _ inova i na zavretku, ga je J. B. Lully komponirajui muziku za Moliereove k' (George Dandin; Le Mariage force; Le Bourgeois gentilhomn, D. je imao znaajnu ulogu i u kazalinim djelima (komed rodije i si.) s repertoara parikih Thedtre de la Foire i Thed lien, gdje se izvodio kao zavrnica. Niz komedija Mai Regnarda, Boissvja i drugih bilo je popraeno takvim div mentima; najpoznatiji su im autori: J. C. Gillier, J. J. . i A. Blaise. Operni d. izgradio je J. B. Lully ukljuujui, epizodni sastavni dio dramske radnje, u inove (obino vretku). Kod Lullyjevih nasljednika operni d. javlja se i irenom, osamostaljenom obliku, tzv. baletne opere (opera npr. Rameauov Les Indes galantes, 1735). Istodobno se p< mom d. podrazumijeva i vrsta krae prigodne opere s I koja se u XVII i XVIII st. njegovala u Francuskoj (Lu Grotte de Versailles, 1688; Gossec, Le Triomphe de la Rep, 1793)- Svi ovi tipovi imaju zajedniki korijen u starijem de cour, pa se ponekad prema starijoj terminologiji naz ballets. U klasinoj francuskoj operi d. su obino sainjavali: jednostavni recitativi, manji pjevani ili istodobno pjevani i airs (veinom u obliku ronda), zborovi koji se takoer ] i pleu (ili samo pjevaju) i instrumentalni plesni airs koji se i mimiki; poredak pojedinih dijelova nije bio ustaljen n prilagoivao dramskom razvoju. Najvaniji element divertis: ta, ples, javlja se u klasinim operama od Lullyja do Ram dva tipa: kao instrumentalni ili vokalni danse simple (mare vorke, gavotte i si.) i kao danse d'action koji je pantomimii mijenjen dramskim zapletima, i prema tome pokree dalje di radnju, a izvodi ga grupa ili solist. Plesnu pantomimu, obir dijelna ili trodijelna oblika, uveo je Lully (pogrebna sv< Alceste), a dramatski uvrstio i proirio J. Ph. Rameau. Oj divertissementima postizavalo se, u prvom redu, poputanj matske napetosti; istodobno oni su slikovitou opreme, i nih kostima, plesnih pokreta, boja i velikih koreografskih ; bla, obogaivali scenu i smjetali radnju u prostor i vrijeme. D., kakav se razvio u francuskoj klasinoj operi, preu Ch.W. Gluck i jo vre ga povezao s dramskim razvojem: u podzemlju iz Orfeo ed Euridice). Na tradiciju divertissementa nadovezuju se i velike t scene u francuskoj operi i operi comique iz XIX i XX st.; su npr. baletne scene iz Gounodova Fausta (1869), balet ina opere Samson et Dalila C. Saint-Saensa (1877), finale Pddmavati A. Roussela (1923). j

DIVERTISSEMENT DJAGILJEV
2. U fugi, meuigra, slobodna epizoda. - Divertimento, 2. 2. Potpourri ili aranman opernih arija za orkestar ili klavir. 2. -> Divertimento, 1.
LIT.: J.-A. Ecorcheville, De Lully a Rameau, L'esthetique musicale, Pari 1906. G. Carraud, La Danse dans l'Opera de Rameau, Courrier musical, maj 1908. P.-M. Masson, Lullistes et Ramistes, L'Annee musicale, 1911. Isti, Le Ballet heroique, RM, juni 1928. Isti, L'opera de Rameau, Pari 1931. R. Girardon, Divertissement, MGG, III, 1954. I. A.

455

sauvana 3 sveska graduala, 2 antifonara, 2 kantuala, te niz od-

DIVISI (tal. podijeljeni), oznaka koja se u orkestralnoj partituri stavlja uz jednu skupinu, obino gudaa, koja iz normalnoga, jednoglasnog (unisonog) sviranja prelazi u dvoglasno ili vieglasno, pa se zbog toga dijeli u odgovarajui broj podskupina. Note tako podijeljenih sviraa mogu se pisati na jednom notnom sistemu ili na vie notnih sistema. Vraanje u jednoglasno sviranje oznaava se izrazom unisono, ili njegovom kraticom unis. DIVISIO (lat. dioba), 1. u gregorijanskom koralu, isto to i -> distinctio. 2. U notaciji XIII st., divisio modi je mala vertikalna crtica neodreene duljine, koja se stavljala na kraju orda, tj. modalno ritmizirane fraze. D. je bio ekvivalent za pauzu. 2. U talijanskoj notaciji XIV st. divisiones su metrike sheme koje nastaju dijeljenjem note brevis u note kraih vrijednosti; one su nalik na dananju */8, e/8, 9/8, 12/8 i slinu mjeru. DIVISION (engl. dioba, razdioba, podjela), u engleskoj instrumentalnoj izvodilakoj praksi i kompozicijskoj tehnici XVI XVIII st., vie ili manje improvizirano figuriranje neke melodije; takoer neimprovizirana, zapisana kompozicija koja figurira pozajmljenu ili slobodno izmiljenu temu. Potpun je naziv za itavu takvu kompoziciju, tj. za slijed raznih figuracija teme a set of divisions. U uem smislu, d. je ona vrsta figuracije koja donosi svaki ton teme (to je istodobno svira druga dionica; meutim, tema i d. ne moraju uvijek nastupati simultano), pa te tonove ukraava, za razliku od descanta, figuraciju koja ne udvostruava tonove teme. Tema moe biti vieglasna, kao to se i divisioni mogu javljati u nekoliko dionica, uzastopno i istodobno. U irem smislu, d. je kombinacija strogog divisiona i descanta. Termin se upotrebljavao i openito kao sinonim za figuraciju. . D. je odigrao vanu ulogu u historiji varijacijske forme. Meii znaajne kompozitore divisiona idu virginalisti (s djelima za harpsichord, virginal, orgulje), zatim J. Dowland (za lutnju), J. Jenkins, Ch. Simpson (obojica za violu). Karakteristina forma muziciranja bila je izvedba ostinatnog basa (ground) na harpsichordu, uz sviranje divisiona na flauti ili violi (divisions upon a ground). Znaajna je zbirka primjera The Division Violist Ch. Simpsona (1659)LIT.: A. Beyschlag, Die Ornamentik der Musik, Leipzig 1907. R. Lach, Studien zur Entwicklungsgeschichte der ornamentalen Melopoie, Leipzig 1913. A. Dolmetsch, The Interpretation of the Music of the I7th and i8th Centuries, London 1915. R. Donington, Division, MGG, III, 1954. B. A.

DIVITIS (Divititz, De Rycke, De Ryke, Le Riche), Antonius, flamanski kompozitor (Louvain, oko 1475 poslije 1526). Oko 1501 pjeva zbora katedrale u Bruggeu, 150405 magister cantus crkve St. Rombaut u Mechelenu, 150506 lan kapele burgundskog vojvode Filipa Lijepog, kojeg je pratio u panjolsku; 1515 na listi lanova kapele francuskog kralja Luja XII. Vjerojatno su Antonius Richardus, pjeva papinske kapele oko 1526, i D. identini. U Divitisovim djelima nazire se prijelaz od gusto sloenog polifonog sloga prema lakem i preglednijem.
DJELA (sauvana u vanijim zbirkama onog vremena ili u rukopisu): Chanson Fors seulement za 5 glasova. CRKVENA. Mise: Quem dicunt homines za 4 glasa; Gaude Barbara za 4 glasa; Missa super Si dedero. Dijelovi misa (2 Patrem; Crucifixu$; 2 Pleni i Agnus); 4 Magnificata ; dijelovi Magnificata (Fecit potentiam; Sicut locutus). Moteti: Desolator consolator; -Gloria laus; Ista est speciosa; Salve Regina; Da pacem Domine; Per lignum crucis; Semper eris pauper. LIT.: P. Bergmans, Ryke (Antoine de), Biographie Nationale (Belge), 190810. G. van Dorrdder, Antonius Divitis, Tijdschrift des Vereeniging voor Nederlandsche Muziek-geschiedenis, 1929. Ch. van den Borren, Antonius Divitis, MGG, III, 1954.

DIVKOVI, Matija, filozof, govornik i pjesnik (Jelaska, 1563 Olovo, 21. VIII 1631). Franjevac. Orgulja u Kraljevoj Sutjeski, Fojnici i Kreevu. Prikupljao narodne pjesme, od kojih su se dvije sauvale u biblioteci samostana Fojnica. DIVNIC, Frane (Franciscus Diphnicus), muziki pisar i dirigent (ibenik, XII 1612 - Krapanj, 4. XI 1693). Potekao iz stare hrvatske obitelji, koja je dala nekoliko umjetnika, uenjaka i politiara. Roen od oca Nikole na krtenju je dobio ime Ivan Krstitelj. Stupivi u franjevaki red, bio je na naukama u Italiji, gdje je osim teologije uio i muziku. Kad se vratio u domovinu, obavljao je u Zadru i Piranu, uz slubu ravnatelja kora, i druge redovnike dunosti (uitelj novaka, definitor, provincijal). Istakao se kao pisar liturgijsko-muzikih zbornika. U svemu ih je (izmeu 1645 i 1664) ispisao 11, veinom u Zadru, a neke u Piranu. Od toga su
LIT.: J. Jeleni, Kultura i bosanski franjevci, III, Sarajevo 191215. , G. ;.

lomaka, nadopuna i raznih ispravaka drugih muzikih zbornika. Od osobite su mu vanosti dva kantuala (iz 1645 i 1654), koji uz gregorijanske napjeve sadravaju i znatan broj primjera dvoglasja, poznatog pod imenom cantus fractus. Pisan menzuralnom notacijom, cantus fractus se sastoji od koralne melodije, kojoj je dodan drugi (ponekad i bogatije razvijen) glas. Ove je kantuale D. sastavio za vlastitu upotrebu, sabravi kompozicije iz raznih stranih i domaih zbornika. Premda se po itavom pisarskom radu vidi, da je D. bio spreman muziar, nije se moglo utvrditi, da bi kojoj od ovih dvoglasnih ili drugih kompozicija on bio autor.
LIT.: K. Stoi, Muziki ivot u ibenskoj prolosti, ibenik 1937 (ru kopis). A. Matijevi, Glazbenik Frane Divni i njegovi korali, Radovi Insti tuta JA u Zadru, 1957, I I I , str. 205234. A. Vi.

DIXIELAND (Dixieland Style, Dixie), razdoblje u povijesti jazz-muzike, nastalo oko 1915 u junim dravama SAD (tzv. Dixie). U to su vrijeme po prvi puta u jazz-muziku uli instrumentalni sastavi bijelaca. Najprije u New Orleansu, zatim u Chicagu i konano u New Yorku ansambli od 7 do 8 sviraa izvodili su jazz-muziku oponaajui crnake sastave New Orleansa. Tako je nastao novi stilski izraz u kojem su se znaajke tradicionalnoga crnakog jazza (najee ragtimea) spojile s nekim elementima evropske muzike prakse (naroito s koranicama). Muziciranje dixieland-sastava ritmiki se temeljilo na odreenim metrikim obrascima sa estom primjenom sinkope, a ne na naelu beata kao u izvornome crnakom jazzu, od kojega je i harmonijski jednostavnije. Melodijski je d. srodan bluesu. Od starije jazz-muzike preuzeo je uz to i improvizaciju, kao i oblik chorusa, a od evropske prakse razliite instrumentalne efekte, strane tradicionalnom jazzu. Prvi poznatiji dixieland-sastav osnovao je u Chicagu oko 1915 Nick La Rocca. Bio je to Original Dixieland Jass Band, koji je 1917 snimljen i na prvoj gramofonskoj ploi s nazivom jass, kasnije jazz). Uz njega bio je najpoznatiji ansambl New Orleans Rhythm Kings, osnovan 1921. Oko 1920 Chicago stile potisnuo je d. Nakon Drugoga svjet skog rata d. doivljava renesansu, osobito u krugu amat:ra. Pod utjecajem swinga, taj tzv. Revival Dixieland znatno se lazlikuje od izvornoga i umjetniki je vredniji. M. Ke. DIXON, Dean, ameriki dirigent (New York, 10. I 1915 ). Studirao violinu i dirigiranje (A. Stoessel) na Juilliard School of Music u New Yorku. Osnovao u New Yorku muziku kolu, simfonijski i komorni orkestar, te orkestar sastavljen od omladine i amatera, najzad u Parizu internacionalni omladinski orkestar. Dirigirao kao gost vodeim amerikim orkestrima, od 1949 i evropskim. Osobito propagira ameriku suvremenu muziku. Odrava teajeve dirigiranja i predaje na mnogim amerikim i vedskim univerzitetima i muzikim kolama. DJAGILEV (Diaghilev), Sergej Pavlovi, ruski impresa-rij (Gruzino, Novgorod, 19. III 1872 Venecija, 19. VIII 1929). Na Univerzitetu u Petrogradu studirao pravo. Od 1897 bavio se novinarstvom i uz to je bio inicijator i organizator razliitih umjetnikih akcija. asopis Mup ucKyccmea, koji je objavljivao u Petrogradu, svojim je smjelim i naprednim idejama pobudio panju umjetnike javnosti. D. ubrzo postaje poznat i kao vrstan organizator. God. 1906 priredio je u Parizu izlobu srednjovjekovne ruske likovne umjetnosti i ikona Likaeva, a 1907 ciklus historijskih koncerata ruske muzike (dirigent N. Rimski-Korsakov). Slijedee godine Pariz je njegovom zaslugom upoznao Borisa Godunova M. P. Musorgskog. Meutim, najvei uspjeh i svjetski ugled stekao je osnovavi S. p. DJAGILEV 1909 baletni ansambl Ballets russes (sa sjeditem u Parizu). Ta baletna trupa revolucionirala je baletnu umjetnost i postigla izuzetan uspjeh u cijelome svijetu. Njezini su lanovi bili najpoznatiji suvremeni plesai i koreografi. D. je suraivao s najistaknutijim muziarima svoga vremena (Ravel, Debussv, Satie, Stravinski, Lambert, Prokofjev, De Falla) i likovnim umjetnicima (Bakst, Picasso, Derain, Braque, Miro). Zajednikim djelovanjem oni su modernizirali balet i pribliili ga idejnim naelima suvremene estetike. Tako je uz ime S. Djagiljeva povezan svjetski uspjeh mnogih poznatih baleta I. Stravinskoga (ar ptica, Petruka, Posveenje proljea), C. Debussvja (UApres-midi d'un

456

DJAGILEV DOBBER
koji je organizirao periodike omladinske zborne fest sudjelovanje 40 000 djece. Od koncertnih djejih zborova novijeg doba, najpozrj Wiener Sdngerknaben (nekad u sastavu Beke dvorske Les petits chanteurs a la croix de bois u Francuskoj; Kn von Unser Lieben Frauen u Bremenu, Kuhnuzo detsky sbor 1 a u Jugoslaviji prije Drugog svjetskog rata, Trbovljanski Poslije Osloboenja istakli su se djeiji zborovi pojedin: radio-stanica, zatim Zbor muzike kole u Varadinu i u p< vrijeme Bijeli aneli iz Janjeva. Zbog glasovne istoe i svjeine timbra mnogi su k tori koristili d. z. posebice u oratorijskim i opernim djelii npr. J. S. Bach (Matthduspassion), G. Bizet (Carmen), 1 rak (oratorij Sv. Ludmila), Z. Kodalv (Psalmus Hungari Honegger (Jeanne d'Arc au bucher), B. Britten (Spring Syi i dr. U nas su za d. z. komponirali: R. Matz, Z. Grgot Magdaleni, I. Lhotka-Kalinski, E. Adami, P. ivic, D. C L. upanovi, N. Njiri, S. Bari, A. Kora i dr.
LIT.: H. G. Nageli, Gesangbildungslehre nach Pestalozzischei satzen, Zurich 1809. E. Chaillier, Frauen- und Kinderchor-Katalog 1904. G. Schunemann, Geschichte der Schulmusik, Leipzig 192 F. Hanke, Die Schulchore des 16. und 17. Jahrhunderts, Musikerziehi P. Epstein, Die Schulchore vom 16. Jahrhundert bis zur Gegenwar 1929. A. Schering, Schulmusik und Chorgesang, Vortrage der VI schulmusikwoche in Hannover, 1930. E. Valentin, Handbuch der C (2 sv.), Regensburg 195558. A. Zecchi, II oro nella storia, Bolo

faune), M. deFalle (El Sombrero de tres picos), E. Satiea (Parade) i dr., premda je on kod toga sudjelovao samo kao inicijator. Nakon njegove smrti ansambl Ballets russes se rasformirao i podijelio u nekoliko skupina.
LIT.: A. Applin, The Stories of the Russian Ballet, New York 1911. W. A. Propert, The Russian Ballet in Western Europe, London 1921. V. Svellov, The Diaghilev Ballet in Pari, Dancing Times, 192930. T.-Karsavina, Ballets Russes, Pari 1931. W. A. Propert, The Russian Ballet 1921 1929, New York 1932. C. W. Beaumont, Serge Diaghilev, London 1933. A. L. Haskell i W. Nouvel, Diaghilev, His Artistic and Private Life, London 1935. C. W. Beaumont, The Diaghilev Ballet in London, London 1940. A. Benois, Reminiscences of the Russian Ballet, London 1941. i". Grigoriev, The Diaghilev Ballet, 19091929, London 1953. S. Lifar, Serge di Diaghilew, Monte Carlo 1954. R. Buckle, In Search of Diaghilev, London 1955. J. ip.

DJEJE PJESME I PLESOVI. Pjevaju ih i pleu djeca prigodom svojih igara i zabava i u onim obredima koji su se sauvali samo kao djeje igre. U djejim pjesmama odrali su se mnogi ostaci pjesama iz mitolokog doba. Mnoge od njih imaju danas aljiv oblik i sadraj (pitalice, pogadalice, rugalice), esto su vezane uz magijske brojeve, sadravaju demonoloke ostatke, obrauju motive iz ivotinjskog svijeta (pjesme iz djejih bajki o zecu, medvjedu, lisici, vuku, itd.), a mnogo puta su im tekstovi potpuno nerazumljivi i zagonetni. Karakteristino je da djeje pjesme raznih naroda pokazuju mnoge zajednike muzike znaajke. To vrijedi osobito za one narode koji su proli slian hi storijski razvojni put te imaju srodne legendarne i mitoloke tradicije. U tome smislu moe se o djejim pjesmama govoriti kao 0 pojavi meunarodnog znaenja, jer one govore muzikim je zikom razumljivim djeci svih naroda. Zajednike se znaajke naroito oituju u prirodnim intervalima, lako shvatljivoj ritmici 1 ambitusu napjeva koji se kreu obino u tetrakordu ili heksakordu. Na ovim karakteristikama temelje svoja djela i kompozitori pjesama za djecu, meu koje u prvom redu idu uspavanke. Mnoge su djeje pjesme povezane s plesovima ili bar s ritmiziranim pokretima. Djeje pjesme i plesovi u Jugoslaviji javljaju se u svim krajevima. Medu ostatke starih obreda, koji su danas izgubili svoj prvotni oblik i namjenu, ubrajaju se: kalendari, koledunjaki, fainski svatovi, betlehemari, vanjkuac, paune, biberja-igre, irvonja, itd. Od brojalica najvei se dio ubraja medu djeje pjesme. To su pjesme u kojima vanu ulogu ima broj ili im je sadraj povezan uz brojenje ili nizanje; esto su inae bez smisla ili s iskriv ljenim rijeima nekih stranih jezika (npr. latinski, njemaki, talijanski). Posebna su vrsta brojalica pjesme o svetim brojevima, obino od 12 strofa; u svakoj se strofi obrauje jedan broj te se njegovo znaenje povezuje s nekim biblijskim dogaajem. Mnogima je korijen u magiji brojeva. Djeje brojalice se pjevaju ili recitiraju uz strog deklamatorni ritam. Njima se odreuje mjesto u igri ili se neki igrai pomou njih izluuju iz igre. Vrijedne su spomena bosanske pesekalice ili sanatalice, od kojih se neke pjevaju djeci kao uspavanke, a druge pjevaju ili recitiraju sama djeca.
LIT.: E. Bai, ralatva, III kongres jugoslovenskite deca, folklor, 1968. Brojalica melografski problem djejeg poetskog stva folklorista Jugoslavije 1956, 1958. Ista, Broenicite na so poseben osvrt na makedonskite broenici, Makedonski V. c.

DLABA, Bohumir Jan (Dlabcz, Gottfried Jt eki muziki pisac (Cerhenice, 17. VII 1758 Prag, 4. I Studirao filozofiju, matematiku i fiziku u Pragu; 1778 premonstratski red samostana na Strahovu i uzeo ime B Zareen 1783, uskoro postao samostanski arhivar, bit i Ijetopisac; vodio je i crkveni zbor.
DJELA: Ettuas uber die musikalischen Instrumente . . . , besonders men, 1788; Versuch eines Verzeichnisses der vorziiglicheren Tonkiinslle aus Bohmen, 6 sv., 178894; Allgemeines historisches Kunstlerlexikon fii und zum Theil auch Mdhren und Schlesien, 3 sv., 181518 (glavno di LIT.: J. V. Vacek, Bohumir Jan Dlaba, eka hudba, 1916. Straka, Dlaba jako regenschori, Hudebni revue, 1920. R. R. Perl mir Jan Dlaba, Dalibor, 1921.

DLUGORAJ, Albert (Woyciech), poljski kompozitc tist (oko 15501619). Na dvoru poljskog kralja Stjepana Bi 158385 dvorski lautist. I pored jasnog mediteranskog c njegovih kompozicija oigledan je u njima i utjecaj poljske 1 muzike.
DJELA. Kompozicije za lutnju: 6 villanella, finale, fantazija (u Bes ! zborniku Thesaurus harmonicus . . ., 1603); nekoliko kompozicija u ru gradskoj biblioteci u Leipzigu (signirano A. D.)LIT.: Z. Jachimecki, Do historii polskiego tanca w XVI i XVI Krakow 1910. Isti, Lutnisci, Wojciech Dlugoraj, Diomedes Cat Polak Wplywy w ioskie w muzvce polskiej, I, 15401650, Krakow W. Boetticher, Albert (Wojciech) Dlugoraj, MGG, III, 1954.

DLUSKI, Erazm, poljski kompozitor i pijanist (Szczu oko 1857 Otwock, 26. II 1923). Na Konzervatoriju u gradu studirao klavir (A. Rubinstein) i kompoziciju (N skiKorsakov, N. F. Solovjev). Djelovao kao klavirski i privatni uitelj muzike, 1920 postao profesor operne k Konzervatoriju u Varavi.
DJELA: Rapsodia slowianska za orkestar. Gudaki kvartet;; trio. Dvije sonate za klavir. Opere: Romano, 1895; Urzvasi, 1902;* Sans Gene, 1903; Narzeczona s Koryntu, 1904; Kobieta z kindalem, Kantata Wiea Goryjska, 1891; vie od 60 solo-pjesama.

DJEJI ZBOR, pjevaki zbor sastavljen od djece, esto samo od djeaka, izmeu 6 i 16 godina iji glasovni registri, sopranski i altovski, odgovaraju rasponu enskog zbora; kod djeakog zbora je raspon u visinu po prilici za tercu nii od enskog. Podrijetlo vue d. z. iz prakse tzv. zborskih djeaka (lat. pueri cantores; engl. choir boys, ranije childern of the Chapel; franc. enfants de choeur; njem. Kapellknaben, Chorknaben; tal. vod bianche), koji su u srednjovjekovnim crkvenim kapelama u pravilu pjevali koral, a u doba procvata vieglasja, najviu dionicu cantus (umjesto enskih glasova). U doba muzike renesanse pjevake kapele su redovito imale desetak (rjee i vie) takvih zborskih djeaka; 0 njihovoj muzikoj i opoj naobrazbi vodio je brigu jedan od lanova kapele, tzv. magister puerorum. Mnogi kompozitori XV 1 XVI st., a i kasnijih vremena, zapoeli su svoju muziku dje latnost kao zborski djeaci (Josquin Des Pres, Palestrina, Orlando di Lasso, J. S. Bach, J. Havdn, na Vinko Jeli, itd.). U XIX st. kada je zborno pjevanje openito dobilo velik zamah, javlja se pokret, najprije u vicarskoj i Njemakoj (J. H. Pestalozzi, H. G. Nageli, B. Ch. Natorp), zatim i drugdje, za uvoenjem zbornog pjevanja kao odgojnog sredstva, u opeobrazovne kole. U novije doba najjae su rasprostranjeni djeji zborovi u SAD, gdje je zborno pjevanje uvedeno u sve vrste kola (prema podacima iz 1939 u zborno pjevanje je ukljueno oko 4 milijuna djece i omladinaca). U Junoj Americi izdvaja se djelatnost H. Ville Lobosa

DO, 1. u nizu solmizacijskih slogova oznaka za prvi to: do prvi spominju O. Gibelius (Seminarium modulatoriae 1645) i G. M. Bononcini {Muico prattico, 1673). 2. U Italiji, Rusiji, a donekle i u Francuskoj, oznaka
ZE

2. Poetni ton funkcionalne solmizacije po metodi J wena (Tonic Sol-fa ili Tonika-Do metoda). U toj met( (doh) je premjestiv ton, tj. poetni ton svake durljestvi( nosno trei ton svake mol-ljestvice. DOBA (engl. beat, franc. temps, njem. Zahlzeit, Ta vremenska jedinica odreena trajanja i intenziteta koja 2 s jo jednom ili vie jedinica tvori -> mjeru (takt). Dobe biti razliita trajanja (polovinke, etvrtinke, osminke, itd.). J nomskom oznakom (H>- metronom) potanje se odreuje t jedne dobe, odnosno tempo izvoenja. Na jednu dobu m izvesti vie ritmikih jedinica kraeg trajanja (npr. ako je tvrtinka, dvije osminke i si.). Ritmike jedinice mogu ti dulje od jedne dobe, a mogu obuhvatiti i vie doba. Dobe 1 mogu biti potpuno jednakog ili razliitog trajanja (-> J J. Dt)BBER, Johannes, njemaki dirigent i kompozitor lin, 28. III 1866 26. I 1921). Uenik Sternova konzerv u Berlinu, najprije pijanist, zatim dirigent u Berlinu (opera Darmstadtu, Coburgu i Hannoveru, od 1908 u Berlinu pjevanja i muziki referent u novinama.

<

DOBBER DOBRONI
DJELA: simfonija op. 34. Klavirske kompozicije. DRAMSKA. Opere: Die Strassensdngerin, 1890; Der Schmied von Gretna Green, 1893; Dolcetta, 1894; Die Rose von Genzano, 1895; Die Grille, 1897; Die drei Rosen, 1902; Der Zauberlehrling , 1907; Die Franzosenzeit, 1913. Baletna pria Der verlorene Groschen, 1904; Singspiel Fahrende Musikanten, 1917; 2 operete. Vokalni dueti i kvarteti; mnogo solo-pjesama.

457

DOBBS, Mattivvilda, amerika pjevaica crnakog podrijetla, sopran (Atlanta, Georgia, 11. VII 1925 ). Pjevanje uila na Spelman Collegeu u Atlanti (N. Maise, W. James) i zatim kod L. Leonarda u New Yorku. God. 1951 osvojila prvo mjesto na Internacionalnom natjecanju Uwenevi i zapoela umjetniku karijeru turnejom po Francuskoj, vicarskoj, Nizozemskoj i Luksemburgu, debitirajui 1952 na Holandskom festivalu kao Slavuj (Stravinski, Le Rossignol). D. je bila prva crnaka pjevaica koja se pojavila na pozornici milanske Scale 1953 u ulozi Elvire (Rossini, Talijanka u Aliru). Jo iste godine nastupila je u Genovi kao Kraljica noi (Mozart, arobna frula) i u Glindebourneu kao Zerbinetta (R. Strauss, Ariadna na Naksosu). U londonskom Covent Gardenu pjevala je Gildu (Verdi, Rigoletto), Olimpiju (Offenbach, Hoffmannove prie), Konstanzu (Mozart, Otmica iz Seraja) i dr., a na Metropolitanu u New Yorku prvi put nastupila je 1956 u Verdijevom Rigolettu. DOBEREINER, Christian, njemaki virtuoz na violi da gamba i dirigent (Wunsiedel, 2. IV 1874 Miinchen, 14. I 1961). U dvanaestoj godini violinist gradske muzike kapele i trublja u gradskom duhakom ansamblu (Turmmusik). Na Mtinchenskoj muzikoj akademiji uio violonelo, kompoziciju kod J. Rheinbergera i zborno pjevanje. God. 1896 angairan je u Bavarskom dvorskom orkestru, a 1897 je pozvan na Konzervatorij u Atenu za profesora violonela, komorne muzike i zbornog pjevanja. God. 1899 imenovan kraljevskim dvorskim muziarom u Miinchenu. Tamo zajedno sa E. Bodensteinom osnovao Udruenje za staru muziku i posvetio se violi da gamba, koju je nastojao ponovo uvesti u izvodilaku praksu. Osobito propagirao muziku J. S. Bacha: 1922 prva izvedba Bachova koncerta za 4 embala; 1923 izvedba Bachovih Brandenburkih koncerata na izvornim instrumentima; 1925 vodi prvi munchenski Bachov festival; 193445 dirigent Bachova drutva. Sa_ Triom za staru muziku koncertirao po Njemakoj, panj olskoj i vicarskoj. Na njegovu pobudu, Muzika akademija u Mlinchenu prva je medu visokim kolama uvela 1921, kao predmet, stare instrumente i staru komornu muziku. Velika je zasluga Dobereinerova to je rezultate muzikolokih istraivanja pretvorio u realnu muziku izvedbu.
DJELA: Schule fiir Viola da Gamba; Uber die Viola da Gamba und ikre Vermendung beij. S. Bach, 1911; Uber die verschiedenen Stimmungen, ZFM, 1938; Uber die Viola da Gamba und die VPiederbelebung alter Musik auf alten Instrumenten, 1940; Uber Verzierungsfragen und Auffuhrungspraxis in dlterer Musik; Zur Renaissance alter Musik, 1950. Izdao brojna djela starih majstora: K. Fr. Abela, F. X. Hammera, K. Stamitza, J. S. Bacha, D. Buxtehudea, J.-M. Leclaira, J. Havdna, G. Ph. Telemanna i dr.

zika. VOKALNA. Kantate: Stalingrad, 1945; Stalinuv rozkaz k osvobozeni Prahy Sovtskou armddou, 1946; esko'lovenskd polka, 1947 (II verzija pod naslovom Buduj vlast, posili mir, 1950). Zborovi; solo-pjesme; masovne pjesme i dr. LIT.: M. EapeuK, CTPOHUIL PO^IHHV vKpenjiHeiiib MHP, CoBeTcKan My3bma, 1951, 4. J.Matejiek, Heutige Komponisten im Portrat, Muica, 1957, 9IO- Isti, Tschechische Komponisten von heute, Praha 1957. B. Eeopoe, BaiiJiaB JXo6itam, MocKBa 1966.

DOBICI, Cesare, talijanski kompozitor i pedagog (Viterbo, u. XII 1873 Rim, 25. IV 1944). Uenik A. Medorija i S. Meluzzija, studirao zatim na akademiji Santa Cecilia (E. Vitale, R. Renzi, C. De Sanctis). Po povratku u Viterbo bavio se dirigira njem i nastavom zbornog pjevanja. God 1910 odlazi u Rim i predaje na Scuola Superiore di Muica Sacra; 191140 bio je profesor kontrapunkta na akademiji Santa Cecilia.
DJELA: kompozicije za gudaki kvartet. Djela za klavir i orgulje. Opra Cola di Rienzo. Solo-pjesme. CRKVENA: dvije mise za zbor i orkestar; pet misa za zbor i orgulje; tri mise a.cappella; rekvijem za 4ili8glasova; psalmi (Laudate pueri za 8 glasova, 2 orgulje i gudae); Tota pulchra za 12 glasova i 3 orgulje; himne. INSTRUKTIVNA : Partimenti per lo studio del contrappunto imitato e fugato; Trenta lezioni per lo studio delV armonia superiore; Trattato della fuga; Corso completo di fughe e canoni d'ogni genere.

KY) K. G., austrijsko muziko izdavako poduzee. Osnovao ga je u Beu 1817 Friedrich Mainzer, 1857 preuzeo Ludwig Doblinger (181676), a 1876 kupio Bernhard Herzmansky (1852 1921); njega je naslijedio sin Bernhard Herzmansky ml. (1888 1954). Od 1954 nakladu vodi njegov neak Christian Wolff (1913 ). U poetku poduzee je izdavalo operetna djela C. Ziehrera, F. Lehara, L. Falla, O. Strausa i drugih bekih operetnih kompozitora. Kasnije je proirilo svoju djelatnost i na ostala muzika podruja. DOBRONI, Antun, kompozitor (Jelsa, Hvar, 2. IV 1878 Zagreb, 12. XII 1955). Nakon dovrene uiteljske kole u Arbanasima kraj Zadra (1896) uitelj na Hvaru (Gdinja, Vrisnik), u Visu i 190610 u Drniu. U meuvremenu (1905) poloio ispit za neobavezno poduavanje klavira, a u Zagrebu stekao diplomu uitelja muzike. God. 191012 studirao kompoziciju na Konzervatoriju u Pragu (V. Novak, K. Stecker), a zatim bio srednjokolski nastavnik u Splitu i Arbanasima i 191822 na Uiteljskoj koli u Zagrebu. God. 192240 profesor Muzike akademije u Zagrebu.
LIT.: S. Weyr, 100 Jahr Doblinger, Wien 1957.

DOBLINGER LUDWIG (BERNHARD HERZMANS-

DOBlA, Vaclav, eki kompozitor (Radice, 22. IX 1909 ). Kompoziciju uio u Pragu na Konzervatoriju (F. B. Foerster) i na Majstorskoj koli (V. Novak), gdje je kod A. Habe studirao i etvrtstepenu muziku. Aktivan organizator muzikog ivota, djelovao je u udruenju za suvremenu muziku Pritomnost i bio predsjednik Saveza ekih kompozitora. Od 1950 profesor je kompozicije na Muzikoj akademiji u Pragu. Dok je teite njegovih ranih kompozitorskih radova bilo na harmonijskom podruju (etvrtstepena muzika), kasnije ga privlae teme iz suvremenog ivota njegove zemlje. Dobiaove kompozicije iz tog razdoblja esto su programskog karaktera. Povezane uz zbivanja iz Drugog svjetskog rata i uz ideje socijalne i politike obnove, inspirirane su ekim pukim umjetnikom
V. DOBlA

napjevima, a tradicijom.

DJELA. ORKESTRALNA. Dvije simfonije: I, 1943 i II, 1957; komorna simfonija, 1939; simfonijeta, 1946; koncert za violinu, etvrtstepeni, 1941; Jami valik, 1946; Mladym pionyrum, 1947; sonata za klavir, duhaki kvintet, timpane i gudaki orkestar, 1947; Mladi symfonikove, 1948; Slavnostni prtivod, 1948. KOMORNA. etiri gudaka kvarteta: I, 1931; II, 1936; III, 1938 i IV, 1942; Ouartettino, 1944; pastoralni duhaki kvintet, 1943. Noneti: tiikadla, 1938; Taneni fantasie, 1948; Mosteckd polka, 1949 i O rodne zemi, 1952. Sonata za violinu i klavir, 1936; balada za violu i klavir, 1944. Za violonelo i klavir: sonata, 1939; suita, 1942; Dobrou noc, 1944; tyfi nocturna, 1944; Mala suita, 1944 i Tanec, 1946. KLAVIRSKA: 2 sonate, 1931 i 1940; 3 sonatine, 1945 4f>; 3 Toccate, 1941; Tri poetike polky, 1950. Scenska i filmska mu-

Odlazei na studije u Prag, D. je imao jasnu predodbu o onom to je ondje htio postii. Upoznavi na izvorima bogatstvo hrvatskog muzikog folklora, on je elio da nastavi prekinute nae muzikonacionalne smjernice. U tome su Prag i njegov uitelj V. Novak odluno utjecali na nj. Kad se D. vratio u domovinu, bio je svjestan zadatka koje je trebalo rijeiti prije nego pristupi oblikovanju umjetnikih djela, koja e odraavati specifian na izraaj. On zapoinje sakupljati, prouavati i obraivati narodne pjesme. A. DOBRONI Rezultat tih pripremnih radova je zbirka naih zborova Jugoslavenske puke popijevke, kojih se obradba znatno razlikovala od uobiajenih dotadanjih postupaka u harmoniziranju hrvatskih narodnih napjeva D. je sam formulirao svoj umjetniki credo: Moramo na muziki sadraj, duh nae muzike, zaodjenuti visoko-kulturnom formom, suvremenim artizmom zapadno-evropskih naroda... Dovesti u sklad ova dva naoko suprotna elementa, evropski muziki artizam s naom muzikom primitivom, evropski muziki intelektualizam s naom senzibilnou... to je jedini put, koji e nae muziko stvaralatvo ouvati od sasvim izlinog basanja bez cilja... Tih se naela drao D. i kao kompozitor. U svojim ra dovima on je esto izvoran umjetnik, vlastite kompozitorske tehnike i osebujna stila, ali bez dovoljno autokritike, to je ponekad nepovoljno utjecalo na kvalitet njegovih ostvarenja. Dobroniev muziki govor temeljio se prije svega na melodiji. Provodei pjevnost kroz sve dionice, postizavao je zanimljivu orkestralnu i koloristiku polifoniju koja se vie puta oslanja na smjele harmonije. Premda je u simfonijama i komornim djelima pojedine stavke izgraivao u klasinom sonatnom obliku sa dvije kontrastne teme, najradije se sluio monotematikom, na kojoj je gradio i muziko-scenska djela. Specifian Dobroniev kompozicijski

458

DOBRONI DOBRZYtfSKI
neprilike, 1908; Predavanja iz povijesti i estetike muzike, 1908; Muzii 1922; Ojkanje, Zbornik za narodni ivot i obiaje JA, 1915, 20/I; Ps nae puke muzike, Vjesnik Etnografskog muzeja u Zagrebu, 1934; ibid., 1936; Doprinos Istre hrvatskoj glazbi; lanci; eseji; kritike; biljes lemike i dr. LIT.: M. ukovi, O jednom naem glazbeniku, Hrvatska slobod B. Ivaki, Jubilej Antuna Dobronia, Obzor, 1938, 105. P. Mi Proslava 60-godinjice Antuna Dobronia, Knjievnik, 1938. /. 1 -Ronjgov, Linost i djelo Antuna Dobronia, Novosti, 1938, 330. i Duh i bilo zemlje, Vjesnik, 8. X 1953- K. Kovaevi, Antun Dobron turni radnik, 1956, 12. Isti, Antun Dobroni, Uiteljska kola Zadai 1956, Zadar 1956. J. Jurai-Turk, Antun Dobroni kao muziki kritiar (diplomska radnja u arhivu Muzike akademije u Zagrebu), : K. Kovaevi, Hrvatski kompozitori i njihova djela, Zagreb 1966. L ziko stvaralatvo u Hrvatskoj 19451965, Zagreb 1966. K

elemenat bili su ostinati i zadrani tonovi, najvie figuriram, i to u visokim poloajima; oni se gotovo redovito susreu u njegovim djelima. Poseban stav zauzimao je prema operi. Smatrajui je preivjelom, on je u svakom svom djelu iz te oblasti tragao za novim mogunostima muziko-scenskog izraavanja. Zbog toga je i izbjegavao rije opera, i sluio se nazivima kao to su scenska simfonija, muziko-scenski misterij i si. Kao rezultat eksperimentiranja u toj muzikoj vrsti nastala je i njegova monoopera u tri ina Pokladna no, napisana samo za jedno lice. Znaajan je i Dobroniev muziko-publicistiki rad. On je objavio golem broj lanaka, studija i kritika najrazliitijeg ka raktera. Nekoliko rasprava iz oblasti hrvatskog muzikog folklora, kao to su Ojkanje (1915), Psihologija nae puke muzike (1934) i dr., plodovi su Dobronievih folkloristikih studija. U njima nije samo upozorio na pojedine probleme, nego ih je pokuao i nauno razraditi i rijeiti. D. zauzima istaknuto mjesto u razvoju hrvatske muzike kulture, prvenstveno kao uporan i dosljedan inicijator i ideolog, iji je stav esto izazivao otre polemike. No i njegove su najuspjelije kompozicije vaan prilog naoj suvremenoj muzici, pa je Dobronievo djelovanje imalo ne samo teoretsko, nego i praktino znaenje, osobito u razdoblju kada je hrvatska muzika prekinula s poneto diletantskom pseudoromantikom prethodnoga raz doblja i krenula novim putovima.
DJELA. ORKESTRALNA. Osam simfonija: I, Vigorosa, 1937; II, Cantabile, 1941; III, Dolorosa, 194244; IV, Vittoriosa, 1945; V, Enfatica, 1949; VI, Maestosa, 1952; VII, Pria, 1953 i VIII, Funebre e trionfale, 1954. Sinfonietta giocosa, 1938; koncert za violinu i orkestar, 1953; Concertino za violinu i orkestar, 1926; Karneval, 1913 (Zagreb, 5. II 1916); Pjesme mjeseca maja, 1915; Jugoslovenski simfonijski plesovi, 1932; Hrvatski kraljevi, 1944; Danteov put, 194655; Legenda, 1948; Iz vojnikog ivota. Osam suita: Dalmatinska serenada; Jugoslavenska suita; Dubravka; Svatovi; Vjenaja pamjat; Komedija od Raskola; Dalmatinska suita i Medumurska suita. Pet Hrvatskih rapsodija: Uz Jadran; rez Zagorje zelene; Lepo nae Aieumurje; Slavonijo, zemljo plemenita i S onu stranu Drave. Moja pjesma; S naeg juga. Za gudaki orkestar: Jelonski tonci, 1938 (Zagreb, 8. III 1939; jedno od najpopularnijih i najuspje lijih Dobronievih djela) i Ugoaji, 1941. KOMORNA: pet gudakih kvarteta: I, Pjesma srodnih dua, 1917; II,Pjesma snage i bola, 1924; III, Pjesmarado-vanja i milote, 1925; IV, Pjesma moje mladosti, 1947 i V, Pjesma bezbrinosti, 1947. Dvije kompozicije za kvartet viola: Ugoaji i Prie iz mog zaviaja; dvije kompozicije za dvije violine: Impresije iz Jugoslavije i Razbibriga; dva klavirska trija (I, En famille); klavirski kvintet Bosanska rapsodija; duhaki kvintet Sonatina pastorala; Pastirska igra za obou i engleski rog; dvije kompozicije za duhaki kvintet i klavir: Dubravka i Moja pjesma. Za klavir i violinu: Sonata rustica e giocosa, 1935; Sonatina, 1948; Skice iz Hrvatskog primorja; Divertissetnent i Divertimento. Za violonelo i klavir: sonata; suita; Jugoslavenska balada i Iz jugoslavenske puke melodike. Sonata za fagot i klavir; Skice s otoka Hvara za obou i klavir; Sonata cantabile e giocosa za harfu i gudaki orkestar, 1940. U dokonici za violinu solo; sonatina za violonelo solo. KLAVIRSKA, Tri suite: Naa Lelja; Naa Rajka i Nas Drako. Intermezzo; Uspomene iz djetinjstva; Serenada mog ivota; Iz Hercegovine; Iz Medumurja; Jugoslavenski puki plesovi; Jugoslavenske puke popijevke; Seljake popijevke iz Jugoslavije za djecu; Seljake boine popijevke iz Medumurja; Scherzoso; Iz puka; Zamah; Capriccioso; Iz djejeg kolskog ivota; Iz vojnikog ivota. DRAMSKA. Trinaest opera: Dubrovaki diptihon, scenska simfonija, 1917 (prema Vojnovievu Sutonu i Drievoj Noveli od Stanca); Mara, muziko-scenski misterij, 1928 (prema Begovievu Bojem ovjeku); Udovica Rolinka, 1931 (Zagreb, 23. V 1934; prema istoimenoj drami C. Golara); Poar strasti, muziko-scen-ska dramatika, 1933 (prema istoimenoj drami J. Kosora); Goran (pod nazivom Rka, Zagreb, 1. XII 1938; prema drami P. Petrovia); Ekvinocij, scenska simfonija, 1938 (prema istoimenoj drami I. Vojnovia); Badnje vee, muziko--scenski misterij (po vlastitoj osnovi, libreto V. Rabadan); Ognjite, misterij 1942 (prema istoimenom romanu M. Budaka); Pokladna no, monoopera za bariton, 1945 (Rijeka, 19. II 1955; prema drami Njegova kraljica Z. Veljaia); Sluga Jernej, scenski oratorij, 1946 (prema I. Cankaru); Vjenaja pamjat, komina opera, 1947 (prema aktovci Medvjed A. Cehova i pripovijesti Vij N. Gogolja); Mati, muziko-scenska epika, 1948 (prema pripovijesti M. Gorkog) i Mali kadija, muziko-scenska pria (navlastiti libreto). Pet baleta: Divkonjic, 1925; Pobuna limunove ete; Pobratimski darovi, 1930; Dubrovaka pastorala, 1951 i Kositreni vojnik, 1952. Scenska muzika: za Gundulievu Dubravku, 1922; za Betlehemsku zvijezdu, 1929 (crkveno prikazanje nepoznatoga dubrovakog autora iz XVI st.); za puku dramu Z. Kolari-Kiur Neeljeni zet, 1946; za Komediju od Raskota, 1950 (jelanska seljaka komedija nepoznatoga autora iz XVI st.l. VOKALNA. Dvanaest kantata: Suita pastorala, 1915; Lijepa naa domovina, 1919; Boe pravde, 1921; Motet, 1922; Kraljevi Marko, 1927; Od poroda Jezusova, 1933; Slike iz Poara strasti, 1934; Iz ivota moga naroda, 1936; Stabat Mater, 1937; Beg Ivan-beg i vjerna ljuba; Na Kordunu, 1949 i Napr'jed, 1951. Dvije komorne kantate za solo, muki zbor i klavir: a se ono beli i U ropstvu. Snatrenja za tenor i orkestar; est jugoslavenskih narodnih pjesama za tenor i orkestar; ciklus Hajduk za glas i orkestar. Mjeoviti zborovi: Pjesme neostvarene ljubavi; Pjesme ostvarene ljubavi; Pjesme dodolske; Gospoda svatovi; Iz Slavonije; oban i Sojica; Stekoh mua kolik pua; Drue Tito; Svatovanje; I klie divojka i Mi smo doli kolendati. Dvije vokalne rapsodije za mjeoviti zbor: Dalmatinska i Crnogorska. Muki zborovi: Iz naih strana; Viline pjesme; Glas grobova; Jogunica; Mantinjada; Na rad!; Crnogorac Crno-gorki; Gupca muka eta i Pod ponistrom. enski zborovi: Ptii poju i Pridragi 'jubi moj. Djeji zborovi: udna druba i Majka i dijete. Partizanska suita za dva glasa i klavir; Primorica za djeji glas, klavir i violinu; Seljake popijevke iz hrvatskih krajeva i Bosne i Hercegovine za glas i komorni orkestar. Solo-pjesme uz klavir (ciklusi): Sumorni akordi; Primavera; Rua a motyl; Snoviaji djevojaki; Dilberke; Sa sela; Od sv. Petra; Meumurske djeje popijevke i igre; Divojake pisme s otoka Hvara; Momake pisme s otoka Hvara i Lune popevke. CRKVENA: Staroslavenska misa za muki zbor i orgulje, 1933; Misa za mrtve na osnovu korala iz Kraljevice, 1936; alobna pjesma za enski zbor i orgulje; Boine popijevke za djeji i enski zbor. Obradbe: Jugoslavenske puke popijevke za mjeoviti zbor, za glas i klavir, za enski glas i klavir, za 2-glasni djeji zbor. Obradbe za orkestar i tamburaki zbor: Dalmatinski plesovi; Stari plesovi u novom ruhu; Slavonsko-vojvoanski plesovi. Uredio zbirku Pjesmarica (Jugoslavenske narodne popijevke), 1922. SPISI: Nae glazbene prilike i

DOBRONI-MAZZONI, Rajka, harfistica (Zagreb, 2 1922 ). Ki kompozitora Antuna Dobronia. Zavrila farmacije. Na srednjoj koli Muzike akademije u Zagrebi nica L. Holubove, studij harfe zavrila 1966 na Akaden glasbo u Ljubljani (J. Portograndi). Od 1941 lan opernog stra Hrvatskoga narodnog kazalita i od 1962 istodobno pi na muzikoj koli Blagoje Bersa u Zagrebu. Kao koncerta stupa solistiki i uz orkestralnu pratnju, a istie se i svoji mornim nastupima. K. DOBRONJI, Ljudevit, violinist (Vjatka, SSSR, 5. IX 19 Studij violine zavrio na Muzikoj akademiji u Zagret Huml). God. 193843 i 194750 koncertni majstor Zagn opere, 194347 i od 1950 na istom poloaju u bekoj Dr operi. Violinist visokih umjetnikih kvaliteta, izrazite vi nosti i iskonskog temperamenta koncertirao je solistiki pratnju orkestra te se posebno za^gao za djela hrvatskih pozitora. K. DOBROVEN, Yssaye Aleksandrovi, ruski diriger janist i kompozitor (Ninij Novgorod, 27. II 1894 9. XII 1953). Na Konzervatoriju u Moskvi zavrio studij ] (K. N. Igumnov) i kompozicije (I. Tanjejev); u klaviru s vravao kod L. Godovvskog u Beu. Od 1913 djelovao u A kao koncertant, muziki pedagog i dirigent Boljog teatra; n 24 na Dresdenskoj operi (tamo dirigira njemaku prei Borisa Godunova M. P. Musorgskog), od 1924 dirigent opere u Berlinu i umjetniki rukovodilac Filharmonijskih cerata u Dresdenu. God. 192728 prvi dirigent Narodne u Sofiji, 1930 vodi Muzejske koncerte u Frankfurtu na J93035 koncerte Simfonijskog orkestra u San Francis zatim gostuje u Milanu, Rimu, Veneciji i Budimpeti. Od vodio je Orkestralno drutvo u Goteborgu i od 1940 bi> lan gost opere u Stockholmu. Kao operni i simfonijski di nastupao u Evropi i Americi. Nadovezujui na J. Brahm; se u svojim kompozicijama inspirirao muzikom ruskih 1 XIX st.
DJELA: koncert za klavir i orkestar u cis-molu. Dvije sonate linu i klavir; kompozicije za violinu. Tri sonate za klavir. Opei no, 1922. Solo-pjesme i dr. LIT.: M. Gorki, Isaj Aleksandrovi Dobroven, Muzikalnaja iznj, i 1964, 24.

DOBROWOLSKI, Andrzej, poljski kompozitor (Lav IX 1921 ). Muziku uio u Varavi na Visokoj muzikoj i u Krakovvu (S. Lobaczevvska, A. Malavvski). Od 1954 nas na Visokoj muzikoj koli u Varavi. Kao dugogodinji gen sekretar Saveza poljskih kompozitora pridonio razvoju n u svojoj zemlji. Uz tradicionalna izraajna sredstva u s djelima slui se i suvremenim tekovinama, osobito s pot tzv. konkretne muzike.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1955; koncert za fagot J simfonijske varijacije, 1949; Sielanka, 1950; Burleska, 1951; Fantazja 1951; Mazurek, 1951; 3 minijature Na zvsi, 1951; uvertira, 1951; Marss Nad strumykiem, 1953; Suita dziecieca, 1953; Suita polska, 1953; U; popularna, 1954; Passacaille de 40 d 5, 1959; Musique za gudae i 4 s duhaa, 1964; Musique za gudae, 2 skupine duhaa i 2 zvunika, 1967; I za orkestar, 1969. KOMORNA: trio za obou, klarinet ili fagot, 1956; za obou, trublju, fagot i kontrabas, 1959. Za klavir: sonata, 1944; dziecieca 4-runo, 1953. KONKRETNA: Musique pour bande ma% n. i, 1962; Musique pour bande magnetique et hautbois solo, 1965. I muzika. VOKALNA: Kantata za mezzosopran, zbor i orkestar, 19 zbor i orkestar: Suita luozva, 1950; 3 pieni' ludome, 1952 i 2 pieni 1 1954. Solo-pjesme; masovne pjesme. Rasprava Forma sonatozva w si J. Haydna.
;

DOBRZYNSKI, Ignacy Feliks, poljski kompozitor manowo, Volinija, 15. II 1807 Varava, 10. X 1867). uenik Ignaca Dobrzvhskog, autora poznatih poloneza; k studirao na Konzervatoriju u Varavi kod J. Elsnera. Djt u Berlinu i do 1852 kao dirigent Varavske opere.
D JELA. ORKE STRA LNA. Dvije simfonije: I, u B-duru, 1830 u c-molu, 1831; koncert za klavir, 1824; koncert za klarinet. Za klavir i ori Rondo alta Polacca, 1827 i Introdukcija i Wariacje na temat mazurka. Za ^ i orkestar: Elegija, 1834 i Fantazija, 1840; Andante i Rondo alla Polacca za 1 orkestar, 1851; Fantazja na temat wlasny za fagot i orkestar, 1834; Fa za trublju i orkestar, 1839; Introdukcija i Wariacje za trombon i orkestar, 1 uvertire, 1824 i 1834; 2 poloneze, 1835; 2 posmrtna mara, 1840 i 185^ priccio, 1847; Scherzo, 1849. KOMORNA. Tri gudaka kvarteta: I, u eII, 1828 i III, 1830; 2 gudaka kvinteta, 1831 i 1841; gudaki sekstet^

2 458

DOBRONI DOBRZYftSKI
neprilike, 1908; Predavanja iz povijesti i estetike muzike, 1908; Muzii 1922; Ojkanje, Zbornik za narodni ivot i obiaje JA, 1915, 20/I; Ps nae puke muzike, Vjesnik Etnografskog muzeja u Zagrebu, 1934; ibid., 1936; Doprinos Istre hrvatskoj glazbi; lanci; eseji; kritike; bilje lemike i dr. LIT.: M. ukovi, O jednom naem glazbeniku, Hrvatska slobod B. Ivaki, Jubilej Antuna Dobronia, Obzor, 1938, 105. P. Mi Proslava 60-godinjice Antuna Dobronia, Knjievnik, 1938. /. 1 -Ronjgov, Linost i djelo Antuna Dobronia, Novosti, 1938, 330. 1 Duh i bilo zemlje, Vjesnik, 8. X 1953- K. Kovaevi, Antun Dobron turni radnik, 1956, 12. Isti, Antun Dobroni, Uiteljska kola Zadat 1956, Zadar 1956. J. Jurai-Turk, Antun Dobroni kao muziki kritiar (diplomska radnja u arhivu Muzike akademije u Zagrebu), : K. Kovaevi, Hrvatski kompozitori i njihova djela, Zagreb 1966. h ziko stvaralatvo u Hrvatskoj 19451965, Zagreb 1966. K

elemenat bili su ostinati i zadrani tonovi, najvie figuriram, i to u visokim poloajima; oni se gotovo redovito susreu u njegovim djelima. Poseban stav zauzimao je prema operi. Smatrajui je preivjelom, on je u svakom svom djelu iz te oblasti tragao za novim mogunostima muziko-scenskog izraavanja. Zbog toga je i izbjegavao rije opera, i sluio se nazivima kao to su scenska simfonija, muziko-scenski misterij i si. Kao rezultat eksperimentiranja u toj muzikoj vrsti nastala je i njegova monoopera u tri ina Pokladna no, napisana samo za jedno lice. Znaajan je i Dobroniev muziko-publicistiki rad. On je objavio golem broj lanaka, studija i kritika najrazliitijeg ka raktera. Nekoliko rasprava iz oblasti hrvatskog muzikog folklora, kao to su Ojkanje (1915), Psihologija nae puke muzike (1934) i dr., plodovi su Dobronievih folkloristikih studija. U njima nije samo upozorio na pojedine probleme, nego ih je pokuao i nauno razraditi i rijeiti. D. zauzima istaknuto mjesto u razvoju hrvatske muzike kulture, prvenstveno kao uporan i dosljedan inicijator i ideolog, iji je stav esto izazivao otre polemike. No i njegove su najuspjelije kompozicije vaan prilog naoj suvremenoj muzici, pa je Dobronievo djelovanje imalo ne samo teoretsko, nego i praktino znaenje, osobito u razdoblju kada je hrvatska muzika piekinula s poneto diletantskom pseudoromantikom prethodnoga raz doblja i krenula novim putovima.
DJELA. ORKESTRALNA. Osam simfonija: I, Vigorosa, 1937; II, Cantabile, 1941; III, Dolorosa, 194244; IV, Vittoriosa, 1945; V, Enfatica, 1949; VI, Maestosa, 1952; VII, Pria, 1953 i VIII, Funebre e trionfale, 1954. Sinfonietta giocosa, 1938; koncert za violinu i orkestar, 1953; Concertino za violinu i orkestar, 1926; Karneval, 1913 (Zagreb, 5. II 1916); Pjesme mjeseca maja, 1915; Jugoslovenski simfonijski plesovi, 1932; Hrvatski kraljevi, 1944; Danteov put, 194655; Legenda, 1948; Iz vojnikog ivota. Osam suita: Dalmatinska serenada; Jugoslavenska suita; Dubravka; Svatovi; Vjenaja pamjat; Komedija od Raskota; Dalmatinska suita i Medumurska suita. Pet Hrvatskih rapsodija: Uz Jadran; rez Zagorje zelene; Lepo nae Meumurje; Slavonijo, zemljo pleme~ nita i S onu stranu Drave. Moja pjesma; S naeg juga. Za gudaki orkestar: Jelonski tonci, 1938 (Zagreb, 8. III 1939; jedno od najpopularnijih i najuspje lijih Dobronievih djela) i Ugoaji, 1941. KOMORNA: pet gudakih kvarteta: I, Pjesma srodnih ula, 1917; II,Pjesma snage i bola, 1924; III, Pjesmarado-vanja i milote, 1925; IV, Pjesma moje mladosti, 1947 i V, Pjesma bezbrinosti, 1947. Dvije kompozicije za kvartet viola: Ugoaji i Prie iz mog zaviaja', dvije kompozicije za dvije violine: Impresije iz Jugoslavije i Razbibriga; dva klavirska trija (I, En famille); klavirski kvintet Bosanska rapsodija; duhaki kvintet Sonatina pastorala; Pastirska igra za obou i engleski rog; dvije kompozicije za duhaki kvintet i klavir: Dubravka i Moja pjesma. Za klavir i violinu: Sonata rustica e giocosa, 1935; Sonatina, 1948; Skice iz Hrvatskog primorja; Divertissement i Divertimento. Za violonelo i klavir: sonata; suita; Jugoslavenska balada i Iz jugoslavenske puke melodike. Sonata za fagot i klavir; Skice s otoka Hvara za obou i klavir; Sonata cantabile e giocosa za harfu i gudaki orkestar, 1940. U dokonici za violinu solo; sonatina za violonelo solo. KLAVIRSKA. Tri suite: Naa Lelja; Naa Rajka i Na Drako. Intermezzo; Uspomene iz djetinjstva; Serenada mog ivota; Iz Hercegovine; Iz Medumurja; Jugoslavenski puki plesovi; Jugoslavenske puke popijevke; Seljake popijevke iz Jugoslavije za djecu; Seljake boine popijevke iz Medumurja; Scherzoso; Iz puka; Zamah; Capriccioso; Iz djejeg kolskog ivota; Iz vojnikog ivota. DRAMSKA. Trinaest opera: Dubrovaki diptihon, scenska simfonija, 1917 (prema Vojnovievu Sutonu i Drievoj Noveli od Slanca); Mara, muziko-scenski misterij, 1928 (prema Begovievu Bojem ovjeku); Udovica Rolinka, 1931 (Zagreb, 23. V 1934; prema istoimenoj drami C. Golara); Poar strasti, muziko-scen-ska dramatika, 1933 (prema istoimenoj drami J. Kosora); Goran (pod nazivom Rka, Zagreb, 1. XII 1938; prema drami P. Petrovia); Ekvinocij, scenska simfonija, 1938 (prema istoimenoj drami I. Vojnovia); Badnje vee, muziko--scenski misterij (po vlastitoj osnovi, libreto V. Rabadan); Ognjite, misterij 1942 (prema istoimenom romanu M. Budaka); Pokladna no, monoopera za bariton, 1945 (Rijeka, 19. II 1955; prema drami Njegova kraljica Z. Veljaia); Sluga Jernej, scenski oratorij, 1946 (prema I. Cankaru); Vjenaja pamjat, komina opera, 1947 (prema aktovci Medvjed A. Cehova i pripovijesti Vij N. Gogolja); Mati, muziko-scenska epika, 1948 (prema pripovijesti M. Gorkog) i Mali kadija, muziko-scenska pria (navlastiti libreto). Pet baleta: Divkonjic, 1925; Pobuna limunove ete; Pobratimski darovi, 1930; Dubrovaka pastorala, 1951 i Kositreni vojnik, 1952. Scenska muzika: za Gundulievu Dubravku, 1922; za Betlehemsku zvijezdu, 1929 (crkveno prikazanje nepoznatoga dubrovakog autora iz XVI st.); za puku dramu Z. Kolari-Kiur Neeljeni zet, 1946; za Komediju od Raskota, 1950 (jelanska seljaka komedija nepoznatoga autora iz XVI st.l. VOKALNA. Dvanaest kantata: Suita pastorala, 1915; Lijepa naa domovina, 1919; Boe pravde, 1921; Motet, 1922; Kraljevi Marko, 1927; Od poroda Jezusova, 1933; Slike iz Poara strasti, 1934; Iz ivota moga naroda, 1936; Stabat Mater, 1937; Beg Ivan-beg i vjerna ljuba; Na Kordunu, 1949 i Napr'jed, 1951. Dvije komorne kantate za solo, muki zbor i klavir: a se ono beli i U ropstvu. Snatrenja za tenor i orkestar; est jugoslavenskih narodnih pjesama za tenor i orkestar; ciklus Hajduk za glas i orkestar. Mjeoviti zborovi: Pjesme neostvarene ljubavi; Pjesme ostvarene ljubavi; Pjesme dodolske; Gospoa svatovi; Iz Slavonije; oban i Sojica; Stekoh mua kolik pua; Drue Tito; Svatovanje; I klie divojka i Mi smo doli kolendati. Dvije vokalne rapsodije za mjeoviti zbor: Dalmatinska i Crnogorska. Muki zborovi: Iz naih strana; Viline pjesme; Glas grobova; Jogunica; Mantinjaa; Na rad!; Crnogorac Crno-gorki; Gupca muka eta i Pod ponistrom. enski zborovi: Ptii poju i Pridragi 'jubi moj. Djeji zborovi: udna druba i Majka i dijete. Partizanska suita za dva glasa i klavir; Primorica za djeji glas, klavir i violinu; Seljake popijevke iz hrvatskih krajeva i Bosne i Hercegovine za glas i komorni orkestar. Solo-pjesme uz klavir (ciklusi): Sumorni akordi; Primavera; Rua a motyl; Snovidaji djevojaki; Dilberke; Sa sela; Od sv. Petra; Meumurske djeje popijevke i igre; Divojake pisme s otoka Hvara; Momake pisme s otoka Hvara i Lune popevke. CRKVENA: Staroslavenska misa za muki zbor i orgulje, 1933; Misa za mrtve na osnovu korala iz Kraljevice, 1936; alobna pjesma za enski zbor i orgulje; Boine popijevke za djeji i enski zbor. Obradbe: Jugoslavenske puke popijevke za mjeoviti zbor, za glas i klavir, za enski glas i klavir, za 2-glasni djeji zbor. Obradbe za orkestar i tamburaki zbor: Dalmatinski plesovi; Stari plesovi u novom ruhu; Slavonsko-vojvoanski plesovi. Uredio zbirku Pjesmarica (Jugoslavenske narodne popijevke), 1922. SPISI: Nae glazbene prilike i

DOBRONI-MAZZONI, Rajka, harfistica (Zagreb, 2 1922 ). Ki kompozitora Antuna Dobronia. Zavrila farmacije. Na srednjoj koli Muzike akademije u Zagrebi nica L. Holubove, studij harfe zavrila 1966 na Akaden glasbo u Ljubljani (J. Portograndi). Od 1941 lan opernog stra Hrvatskoga narodnog kazalita i od 1962 istodobno pi na muzikoj koli Blagoje Bersa u Zagrebu. Kao koncerta stupa solistiki i uz orkestralnu pratnju, a istie se i svoji mornim nastupima. K. DOBRONJI, Ljudevit, violinist (Vjatka, SSSR, 5. IX 19 Studij violine zavrio na Muzikoj akademiji u Zagret Huml). God. 193843 i 194750 koncertni majstor Zagr< opere, 194347 i od 1950 na istom poloaju u bekoj Dr operi. Violinist visokih umjetnikih kvaliteta, izrazite vi nosti i iskonskog temperamenta koncertirao je solistiki pratnju orkestra te se posebno za^gao za djela hrvatskih pozitora. K. DOBROVEN, Yssaye Aleksandrovi, ruski diriger janist i kompozitor (Ninij Novgorod, 27. II 1894 9. XII 1953). Na Konzervatoriju u Moskvi zavrio studij ] (K. N. Igumnov) i kompozicije (I. Tanjejev); u klaviru s vravao kod L. Godowskog u Beu. Od 1913 djelovao u A kao koncertant, muziki pedagog i dirigent Boljog teatra; ] 24 na Dresdenskoj operi (tamo dirigira njemaku prei Borisa Godunova M. P. Musorgskog), od 1924 dirigent opere u Berlinu i umjetniki rukovodilac Filharmonijskih cerata u Dresdenu. God. 192728 prvi dirigent Narodne u Sofiji, 1930 vodi Muzejske koncerte u Frankfurtu na J93035 koncerte Simfonijskog orkestra u San Francis zatim gostuje u Milanu, Rimu, Veneciji i Budimpeti. Od vodio je Orkestralno drutvo u Goteborgu i od 1940 bi> lan gost opere u Stockholmu. Kao operni i simfonijski di nastupao u Evropi i Americi. Nadovezujui na J. Brahm; se u svojim kompozicijama inspirirao muzikom ruskih 1 XIX st.
DJELA: koncert za klavir i orkestar u cis-molu. Dvije sonate linu i klavir; kompozicije za violinu, Tri sonate za klavir. Opei no, 1922. Solo-pjesme i dr. LIT.: M. Gorki, Isaj Aleksandrovi Dobroven, Muzikalnaja iznj, J 1964, 24.

DOBROWOLSKI, Andrzej, poljski kompozitor (Lav IX 1921 ). Muziku uio u Varavi na Visokoj muzikoj i u Krakowu (S. Lobaczevvska, A. Malawski). Od 1954 nas na Visokoj muzikoj koli u Varavi. Kao dugogodinji gen sekretar Saveza poljskih kompozitora pridonio razvoju n u svojoj zemlji. Uz tradicionalna izraajna sredstva u s djelima slui se i suvremenim tekovinama, osobito s pot tzv. konkretne muzike. ;
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1955; koncert za fagot, 1 simfonijske varijacije, 1949; Sielanka, 1950; Burleska, 1951; Fantazja 1951; Mazurek, 1951; 3 minijature Na wsi, 1951; uvertira, 1951; Marsz Nad strumykiem, 1953; Suita dztecieca, 1953; Suita polska, 1953; U; popularna, 1954; Passacaille de 40 d 5, 1959; Musique za gudae i 4 s duhaa, 1964; Musique za gudae, 2 skupine duhaa i 2 zvunika, 1967; I za orkestar, 1969. KOMORNA: trio za obou, klarinet ili fagot, 1956; za obou, trublju, fagot i kontrabas, 1959. Za klavir: sonata, 1944; dziecieca 4-runo, 1953. KONKRETNA: Musique pour bande ma n. i, 1962; Musique pour bande magnetique et hautbois solo, 1965. I muzika. VOKALNA: Kantata za mezzosopran, zbor i orkestar, 19 zbor i orkestar: Suita luozva, 1950; 3 pieni' ludome, 1952 i 2 pieni 1 1954. Solo-pjesme; masovne pjesme. Rasprava Forma sonatozva w se J. Haydna.

DOBRZYNSKI, Ignacy Feliks, poljski kompozitor manowo, Volinija, 15. II 1807 Varava, 10. X 1867). uenik Ignaca Dobrzvriskog, autora poznatih poloneza; k studirao na Konzervatoriju u Varavi kod J. Elsnera. Djt u Berlinu i do 1852 kao dirigent Varavske opere.
D JELA. ORKE STRA LNA. Dvije simfonije: I, u B-duru, 1830 u c-molu, 1831; koncert za klavir, 1824; koncert za klarinet. Za klavir i ori Rondo alla Polacca, 1827 1 Introdukcija i Wariacje na temat mazurka. Za \ i orkestar: Elegija, 1834 i Fantazija, 1840; Andante i Rondo alla Polacca za 1 orkestar, 1851; Fantazja na temat wlasny za fagot i orkestar, 1834; Fa za trublju i orkestar, 1839; Introdukcija i Wariacje za trombon i orkestar, 1 uvertire, 1824 i 1834; 2 poloneze, 1835; 2 posmrtna mara, 1840 i 185^ priceio, 1847; Scherzo, 1849. KOMORNA. Tri gudaka kvarteta: I, u eII, 1828 i III, 1830; 2 gudaka kvinteta, 1831 i 1841; gudaki sekstet^

2i

458

DOBRONI DOBRZYftSKI
neprilike, 1908; Predavanja iz povijesti i estetike muzike, 1908; Muzic 1922; Ojkanje, Zbornik za narodni ivot i obiaje JA, 1915, 20/I; Ps nae puke muzike, Vjesnik Etnografskog muzeja u Zagrebu, 1934; ibid., I93^> Doprinos Istre hrvatskoj glazbi; lanci; eseji; kritike; bilje lemike i dr. LIT.: M. ukovi, O jednom naem glazbeniku, Hrvatska slobod B. Ivaki, Jubilej Antuna Dobronia, Obzor, 1938, 105. P. Mi Proslava 60-godinjice Antuna Dobronia, Knjievnik, 1938. /. 1 -Ronjgov, Linost i djelo Antuna Dobronia, Novosti, 1938, 330. i Duh i bilo zemlje, Vjesnik, 8. X 1953- K. Kovaevi, Antun Dobron turni radnik, 1956, 12. Isti, Antun Dobroni, Uiteljska kola Zadai 1956, Zadar 1956. J. Jurai-Turk, Antun Dobroni kao muziki kritiar (diplomska radnja u arhivu Muzike akademije u Zagrebu), : K. Kovaevi, Hrvatski kompozitori i njihova djela, Zagreb 1966. h ziko stvaralatvo u Hrvatskoj 19451965, Zagreb 1966. K

elemenat bili su ostinati i zadrani tonovi, najvie figuriram, i to u visokim poloajima; oni se gotovo redovito susreu u njegovim djelima. Poseban stav zauzimao je prema operi. Smatrajui je preivjelom, on je u svakom svom djelu iz te oblasti tragao za novim mogunostima muziko-scenskog izraavanja. Zbog toga je i izbjegavao rije opera, i sluio se nazivima kao to su scenska simfonija, muziko-scenski misterij i si. Kao rezultat eksperimentiranja u toj muzikoj vrsti nastala je i njegova monoopera u tri ina Pokladna no, napisana samo za jedno lice. Znaajan je i Dobroniev muziko-publicistiki rad. On je objavio golem broj lanaka, studija i kritika najrazliitijeg ka raktera. Nekoliko rasprava iz oblasti hrvatskog muzikog folklora, kao to su Ojkanje (1915), Psihologija nae puke muzike (1934) i dr., plodovi su Dobronievih folkloristikih studija. U njima nije samo upozorio na pojedine probleme, nego ih je pokuao i nauno razraditi i rijeiti. D. zauzima istaknuto mjesto u razvoju hrvatske muzike kulture, prvenstveno kao uporan i dosljedan inicijator i ideolog, iji je stav esto izazivao otre polemike. No i njegove su najuspjelije kompozicije vaan prilog naoj suvremenoj muzici, pa je Dobronievo djelovanje imalo ne samo teoretsko, nego i praktino znaenje, osobito u razdoblju kada je hrvatska muzika prekinula s poneto diletantskom pseudoromantikom prethodnoga raz doblja i krenula novim putovima.
DJELA. ORKESTRALNA. Osam simfonija: I, Vigorosa, 1937; II, Cantabile, 1941; III, Dolorosa, 194244; IV, Vittoriosa, 1945; V, Enfatica, 1949; VI, Maestosa, 1952; VII, Pria, 1953 i VIII, Funebre e trionfale, 1954. Sinfonietta giocosa, 1938; koncert za violinu i orkestar, 1953; Concertino za violinu i orkestar, 1926; Karneval, 1913 (Zagreb, 5. II 1916); Pjesme mjeseca maja, 1915; Jugoslovenski simfonijski plesovi, 1932; Hrvatski kraljevi, 1944; Danteov put, 194655; Legenda, 1948; Iz vojnikog ivota. Osam suita: Dalmatinska serenada; Jugoslavenska suita; Dubravka; Svatovi; Vjenaja pamjat; Komedija od Raskola; Dalmatinska suita i Medumurska suita. Pet Hrvatskih rapsodija: Uz Jadran; rez Zagorje zelene; Lepo nae Aieumurje; Slavonijo, zemljo pleme nita i S onu stranu Drave. Moja pjesma; S naeg juga. Za gudaki orkestar: Jelonski tonci, 1938 (Zagreb, 8. III 1939; jedno od najpopularnijih i najuspje lijih Dobronievih djela) i Ugoaji, 1941. KOMORNA: pet gudakih kvarteta: I, Pjesma srodnih dua, 1917; II,Pjesma snage i bola, 1924; III, Pjesmarado-vanja i milote, 1925; IV, Pjesma moje mladosti, 1947 i V, Pjesma bezbrinosti, 1947. Dvije kompozicije za kvartet viola: Ugoaji i Prie iz mog zaviaja', dvije kompozicije za dvije violine: Impresije iz Jugoslavije i Razbibriga; dva klavirska trija (I, En famille); klavirski kvintet Bosanska rapsodija', duhaki kvintet Sonatina pastorala; Pastirska igra za obou i engleski rog; dvije kompozicije za duhaki kvintet i klavir: Dubravka i Moja pjesma. Za klavir i violinu: Sonata rustica e giocosa, 1935; Sonatina, 1948; Skice iz Hrvatskog primorja; Divertisse* tnent i Divertimento. Za violonelo i klavir: sonata; suita; Jugoslavenska balada i Iz jugoslavenske puke melodike. Sonata za fagot i klavir; Skice s otoka Hvara za obou i klavir; Sonata cantabile e giocosa za harfu i gudaki orkestar, 1940. U dokonici za violinu solo; sonatina za violonelo solo. KLAVIRSKA. Tri suite: Naa Lelja; Naa Rajka i Na Drako. Intermezzo; Uspomene iz djetinjstva; Serenada mog ivota; Iz Hercegovine; Iz Medumurja; Jugoslavenski puki plesovi; Jugoslavenske puke popijevke; Seljake popijevke iz Jugoslavije za djecu; Seljake boine popijevke iz Medumurja; Scherzoso; Iz puka; Zamah; Capriccioso; Iz djejeg kolskog ivota; Iz vojnikog ivota. DRAMSKA. Trinaest opera: Dubrovaki diptihon, scenska simfonija, 1917 (prema Vojnovievu Sutonu i Drievoj Noveli od Stanca); Mara, muziko-scenski misterij., 1928 (prema Begovievu Bojem ovjeku); Udovica Rolinka, 1931 (Zagreb, 23. V 1934; prema istoimenoj drami C. Golara); Poar strasti, muziko-scen-ska dramatika, 1933 (prema istoimenoj drami J. Kosora); Goran (pod nazivom Rka, Zagreb, 1. XII 1938; prema drami P. Petrovia); Ekvinocij, scenska simfonija, 1938 (prema istoimenoj drami I. Vojnovia); Badnje vee, muziko--scenski misterij (po vlastitoj osnovi, libreto V. Rabadan); Ognjite, misterij 1942 (prema istoimenom romanu M. Budaka); Pokladna no, monoopera za bariton, 1945 (Rijeka, 19. II 1955; prema drami Njegova kraljica Z. Veljaia); Sluga Jernej, scenski oratorij, 1946 (prema I. Cankaru); Vjenaja pamjat, komina opera, 1947 (prema aktovci Medvjed A. Cehova i pripovijesti Vij N. Gogolja); Mati, muziko-scenska epika, 1948 (prema pripovijesti M. Gorkog) i Mali kadija, muziko-scenska pria (navlastiti libreto). Pet baleta: Divkonjic, 1925; Pobuna limunove ete; Pobratimski darovi, 1930; Dubrovaka pastorala, 1951 i Kositreni vojnik, 1952. Scenska muzika: za Gundulievu Dubravku, 1922; za Betlehemsku zvijezdu, 1929 (crkveno prikazanje nepoznatoga dubrovakog autora iz XVI st.); za puku dramu Z. Kolari-Kiur Neeljeni zet, 1946; za Komediju od Raskota, 1950 (jelanska seljaka komedija nepoznatoga autora iz XVI st.l. VOKALNA. Dvanaest kantata: Suita pastorala, 1915; Lijepa naa domovina, 1919; Boe pravde, 1921: Motet, 1922; Kraljevi Marko, 1927; Od poroda Jezusova, 1933; Slike iz Poara strasti, 1934; Iz ivota moga naroda, 1936; Stabat Mater, 1937; Beg Ivan-beg i vjerna ljuba; Na Kordunu, 1949 i Naprijed, 1951. Dvije komorne kantate za solo, muki zbor i klavir: a se ono beli i U ropstvu. Snatrenja za tenor i orkestar; est jugoslavenskih narodnih pjesama za tenor i orkestar; ciklus Hajduk za glas i orkestar. Mjeoviti zborovi: Pjesme neostvarene ljubavi; Pjesme ostvarene ljubavi; Pjesme dodolske; Gospoda svatovi; Iz Slavonije; oban i Sojica; Stekoh mua kolik pua; Drue Tito; Svatovanje; I klie divojka i Mi smo doli kolendati. Dvije vokalne rapsodije za mjeoviti zbor: Dalmatinska i Crnogorska. Muki zborovi: Iz naih strana; Viline pjesme; Glas grobova; Jogunica; Mantinjaa; Na rad!; Crnogorac Crno-gorki; Gupca muka eta i Pod ponistrom. enski zborovi: Ptii poju i Pridragi 'jubi moj. Djeji zborovi: udna druba i Majka i dijete. Partizanska suita za dva glasa i klavir; Primorica za djeji glas, klavir i violinu; Seljake popijevke iz hrvatskih krajeva i Bosne i Hercegovine za glas i komorni orkestar. Solo-pjesme uz klavir (ciklusi): Sumorni akordi; Primavera; Rua a motyl; Snovidaji djevojaki; Dilberke; Sa sela; Od sv. Petra; Meumurske djeje popijevke i igre; Divojake piame s otoka Hvara; Momake pisme s otoka Hvara i Lune popevke. CRKVENA: Staroslavenska misa za muki zbor i orgulje, 1933; Misa za mrtve na osnovu korala iz Kraljevice, 1936; alobna pjesma za enski zbor i orgulje; Boine popijevke za djeji i enski zbor. Obradbe: Jugoslavenske puke popijevke za mjeoviti zbor, za glas i klavir, za enski glas i klavir, za 2-glasni djeji zbor. Obradbe za orkestar i tamburaki zbor: Dalmatinski plesovi; Stari plesovi u novom ruhu; Slavonsko-vojvoanski plesovi. Uredio zbirku Pjesmarica (Jugoslavenske narodne popijevke), 1922. SPISI: Nae glazbene prilike i

DOBRONI-MAZZONI, Rajka, harfistica (Zagreb, 2 1922 ). Ki kompozitora Antuna Dobronia. Zavrila farmacije. Na srednjoj koli Muzike akademije u Zagrebi nica L. Holubove, studij harfe zavrila 1966 na Akaden glasbo u Ljubljani (J. Portograndi). Od 1941 lan opernog stra Hrvatskoga narodnog kazalita i od 1962 istodobno pi na muzikoj koli Blagoje Bersa u Zagrebu. Kao koncerta stupa solistiki i uz orkestralnu pratnju, a istie se i svoji mornim nastupima. K. DOBRONJI, Ljudevit, violinist (Vjatka, SSSR, 5. IX 19 Studij violine zavrio na Muzikoj akademiji u Zagret Huml). God. 193843 i 194750 koncertni majstor Zagr< opere, 194347 i od 1950 na istom poloaju u bekoj Dr operi. Violinist visokih umjetnikih kvaliteta, izrazite vi nosti i iskonskog temperamenta koncertirao je solistiki pratnju orkestra te se posebno za^gao za djela hrvatskih pozitora. K. DOBROVEN, Yssaye Aleksandrovi, ruski diriger janist i kompozitor (Ninij Novgorod, 27. II 1894 9. XII 1953). Na Konzervatoriju u Moskvi zavrio studij i (K. N. Igumnov) i kompozicije (I. Tanjejev); u klaviru s vravao kod L. Godowskog u Beu. Od 1913 djelovao u A kao koncertant, muziki pedagog i dirigent Boljog teatra; n 24 na Dresdenskoj operi (tamo dirigira njemaku prei Borisa Godunova M. P. Musorgskog), od 1924 dirigent opere u Berlinu i umjetniki rukovodilac Filharmonijskih cerata u Dresdenu. God. 192728 prvi dirigent Narodne u Sofiji, 1930 vodi Muzejske koncerte u Frankfurtu na ! 9335 koncerte Simfonijskog orkestra u San Francis zatim gostuje u Milanu, Rimu, Veneciji i Budimpeti. Od vodio je Orkestralno drutvo u Goteborgu i od 1940 bi> lan gost opere u Stockholmu. Kao operni i simfonijski di nastupao u Evropi i Americi. Nadovezujui na J. Brahm; se u svojim kompozicijama inspirirao muzikom ruskih 1 XIX st.
DJELA: koncert za klavir i orkestar u cis-molu. Dvije sonate linu i klavir; kompozicije za violinu, Tri sonate za klavir. Opei no, 1922. Solo-pjesme i dr. LIT.: M. Gorki, Isaj Aleksandrovi Dobroven, Muzikalnaja iznj, J 1964, 24.

DOBROWOLSKI, Andrzej, poljski kompozitor (Lav IX 1921 ). Muziku uio u Varavi na Visokoj muzikoj i u Krakovvu (S. Lobaczevvska, A. Malavvski). Od 1954 nas na Visokoj muzikoj koli u Varavi. Kao dugogodinji gen sekretar Saveza poljskih kompozitora pridonio razvoju rr u svojoj zemlji. Uz tradicionalna izraajna sredstva u s djelima slui se i suvremenim tekovinama, osobito s pot tzv. konkretne muzike.
;

DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1955; koncert za fagot; simfonijske varijacije, 1949; Sielanka, 1950; Burleska, 1951; Fantazja 1951; Mazurek, 1951; 3 minijature Na zvsi, 1951; uvertira, 1951; Marsz Nad strumykiem, 1953; Suita dziecieca, 1953; Suita polska, 1953; U; popularna, 1954; Passacaille de 40 d 5, 1959; Musique za gudae i 4 s duhaa, 1964; Musique za gudae, 2 skupine duhaa i 2 zvunika, 1967; I za orkestar, 1969. KOMORNA: trio za obou, klarinet ili fagot, 1956; za obou, trublju, fagot i kontrabas, 1959. Za klavir: sonata, 1944; dziecieca 4-runo, 1953. KONKRETNA: Musique pour bande ma n. i, 1962; Musique pour bande magnetique et hautbois solo, 1965. I muzika. VOKALNA: Kantata za mezzosopran, zbor i orkestar, 19 zbor i orkestar: Suita ludozva, 1950; 3 pieni' ludome, 1952 i 2 pieni i 1954. Solo-pjesme; masovne pjesme. Rasprava Forma sonatozva w si J. Haydna.

DOBRZYNSKI, Ignacy Fcliks, poljski kompozitor manovvo, Volinija, 15. II 1807 Varava, 10. X 1867). uenik Ignaca Dobrzvnskog, autora poznatih poloneza; k studirao na Konzervatoriju u Varavi kod J. Elsnera. Djt u Berlinu i do 1852 kao dirigent Varavske opere.
D JELA. ORKE STRA LNA. Dvije simfonije: I, u B-duru, 1830 u c-molu, 1831; koncert za klavir, 1824; koncert za klarinet. Za klavir i ori Rondo alla Polacca, 1827 1 Introdukcija i Wariacje na temat mazurka. Za 1 i orkestar: Elegija, 1834 i Fantazija, 1840; Andante i Rondo alla Polacca za 1 orkestar, 1851; Fantazja na temat wlasny za fagot i orkestar, 1834; Fa za trublju i orkestar, 1839; Introdukcija i Wariacje za trombon i orkestar, 1 uvertire, 1824 i 1834; 2 poloneze, 1835; 2 posmrtna mara, 1840 i 185^ priccio, 1847; Scherzo, 1849. KOMORNA. Tri gudaka kvarteta: I, u eII, 1828 i III, 1830; 2 gudaka kvinteta, 1831 i 1841; gudaki sekstet^

2 458

DOBRONI DOBRZY&SKI
neprilike, 1908; Predavanja iz povijesti i estetike muzike, 1908; Muzic 1922; Ojkanje, Zbornik za narodni ivot i obiaje JA, 1915, 20/I; Ps nae puke muzike, Vjesnik Etnografskog muzeja u Zagrebu, 1934; . ibid., I93^> Doprinos Istre hrvatskoj glazbi; lanci; eseji; kritike; bilje lemike i dr. LIT.: M. ukovi, O jednom naem glazbeniku, Hrvatska slobod B. Ivaki, Jubilej Antuna Dobronia, Obzor, 1938, 105. P. Mi Proslava 60-godinjice Antuna Dobronia, Knjievnik, 1938. /. t -Ronjgov, Linost i djelo Antuna Dobronia, Novosti, 1938, 330. i Duh i bilo zemlje, Vjesnik, 8. X 1953. K. Kovaevi, Antun Dobron turni radnik, 1956, 12. Isti, Antun Dobroni, Uiteljska kola Zadai 1956, Zadar 1956. J. Jurai-Turk, Antun Dobroni kao muziki kritiar (diplomska radnja u arhivu Muzike akademije u Zagrebu), K. Kovaevi, Hrvatski kompozitori i njihova djela, Zagreb 1966. I: ziko stvaralatvo u Hrvatskoj 19451965, Zagreb 1966. K

elemenat bili su ostinati i zadrani tonovi, najvie figuriram, i to u visokim poloajima; oni se gotovo redovito susreu u njegovim djelima. Poseban stav zauzimao je prema operi. Smatrajui je preivjelom, on je u svakom svom djelu iz te oblasti tragao za novim mogunostima muziko-scenskog izraavanja. Zbog toga je i izbjegavao rije opera, i sluio se nazivima kao to su scenska simfonija, muziko-scenski misterij i si. Kao rezultat eksperimentiranja u toj muzikoj vrsti nastala je i njegova monoopera u tri ina Pokladna no, napisana samo za jedno lice. Znaajan je i Dobroniev muziko-publicistiki rad. On je objavio golem broj lanaka, studija i kritika najrazliitijeg ka raktera. Nekoliko rasprava iz oblasti hrvatskog muzikog folklora, kao to su Ojkanje (1915), Psihologija nae puke muzike (1934) i dr., plodovi su Dobronievih folkloristikih studija. U njima nije samo upozorio na pojedine probleme, nego ih je pokuao i nauno razraditi i rijeiti. D. zauzima istaknuto mjesto u razvoju hrvatske muzike kulture, prvenstveno kao uporan i dosljedan inicijator i ideolog, iji je stav esto izazivao otre polemike. No i njegove su najuspjelije kompozicije vaan prilog naoj suvremenoj muzici, pa je Dobronievo djelovanje imalo ne samo teoretsko, nego i praktino znaenje, osobito u razdoblju kada je hrvatska muzika prekinula s poneto diletantskom pseudoromantikom prethodnoga raz doblja i krenula novim putovima.
DJELA. ORKESTRALNA. Osam simfonija: I, Vigorosa, 1937; II, Cantabile, 1941; III, Dolorosa, 194244; IV, Vittoriosa, 1945; V, Enfatica, 1949; VI, Maestosa, 1952; VII, Pria, 1953 i VIII, Funebre e trionfale, 1954. Sinfonietta giocosa, 1938; koncert za violinu i orkestar, 1953; Concertino 7,& violinu i orkestar, 1926; Karneval, 1913 (Zagreb, 5. II 1916); Pjesme mjeseca maja, 1915; Jugoslovenski simfonijski plesovi, 1932; Hrvatski kraljevi, 1944; Danteov put, 194655; Legenda, 1948; Iz vojnikog ivota. Osam suita: Dalmatinska serenada; Jugoslavenska suita; Dubravka; Svatovi; Vjenaja pamjat; Komedija od Raskola; Dalmatinska suita i Medumurska suita. Pet Hrvatskih rapsodija: Uz Jadran; rez Zagorje zelene; Lepo nae Medumurje; Slavonijo, zemljo pleme nita i S onu stranu Drave. Moja pjesma; S naeg juga. Za gudaki orkestar: Jelonski tonci, 1938 (Zagreb, 8. III 1939; jedno od najpopularnijih i najuspje lijih Dobronievih djela) i Ugoaji, 1941. KOMORNA: pet gudakih kvarteta: I, Pjesma srodnih ula, 1917; II,Pjesma snage i bola, 1924; III, Pjesmarado-vanja i milote, 1925; IV, Pjesma moje mladosti, 1947 i V, Pjesma bezbrinosti, 1947. Dvije kompozicije za kvartet viola: Ugoaji i Prie iz mog zaviaja', dvije kompozicije za dvije violine: Impresije iz Jugoslavije i Razbibriga; dva klavirska trija (I, En famille); klavirski kvintet Bosanska rapsodija; duhaki kvintet Sonatina pastorala; Pastirska igra za obou i engleski rog; dvije kompozicije za duhaki kvintet i klavir: Dubravka i Moja pjesma. Za klavir i violinu: Sonata rustica e giocosa, 1935; Sonatina, 1948; Skice iz Hrvatskog primorja; Divertisse* ment i Divertimento. Za violonelo i klavir: sonata; suita; Jugoslavenska balada i Iz jugoslavenske puke melodike. Sonata za fagot i klavir; Skice s otoka Hvara za obou i klavir; Sonata cantabile e giocosa za harfu i gudaki orkestar, 1940. U dokonici za violinu solo; sonatina za violonelo solo. KLAVIRSKA. Tri suite: Naa Lelja; Naa Rajka i Nas Drako. Intermezzo; Uspomene iz djetinjstva; Serenada mog ivota; Iz Hercegovine; Iz Medumurja; Jugoslavenski puki plesovi; Jugoslavenske puke popijevke; Seljake popijevke iz Jugoslavije za djecu; Seljake boine popijevke iz Medumurja; Scherzoso; Iz puka; Zamah; Capriccioso; Iz djejeg kolskog ivota; Iz vojnikog ivota. DRAMSKA. Trinaest opera: Dubrovaki diptihon, scenska simfonija, 1917 (prema Vojnovievu Sutonu i Drievoj Noveli od Stanca); Mara, muziko-scenski misterij, 1928 (prema Begovievu Bojem ovjeku); Udovica Rolinka, 1931 (Zagreb, 23. V 1934; prema istoimenoj drami C. Golara); Poar strasti, muziko-scen-ska dramatika, 1933 (prema istoimenoj drami J. Kosora); Goran (pod nazivom Rka, Zagreb, 1. XII 1938; prema drami P. Petrovia); Ekvinocij, scenska simfonija, 1938 (prema istoimenoj drami I. Vojnovia); Badnje vee, muziko--scenski misterij (po vlastitoj osnovi, libreto V. Rabadan); Ognjite, misterij 1942 (prema istoimenom romanu M. Budaka); Pokladna no, monoopera za bariton, 1945 (Rijeka, 19. II 1955; prema drami Njegova kraljica Z. Veljaia); Sluga Jernej, scenski oratorij, 1946 (prema I. Cankaru); Vjenaja pamjat, komina opera, 1947 (prema aktovci Medvjed A. Cehova i pripovijesti Vij N. Gogolja); Mati, muziko-scenska epika, 1948 (prema pripovijesti M. Gorkog) i Mali kadija, muziko-scenska pria (navlastiti libreto). Pet baleta: Divkonjic, 1925; Pobuna limunove ete; Pobratimski darovi, 1930; Dubrovaka pastorala, 1951 i Kositreni vojnik, 1952. Scenska muzika: za Gundulievu Dubravku, 1922; za Betlehemsku zvijezdu, 1929 (crkveno prikazanje nepoznatoga dubrovakog autora iz XVI st.); za puku dramu Z. Kolari-Kiur Neeljeni zet, 1946; za Komediju od Raskola, 1950 (jelanska seljaka komedija nepoznatoga autora iz XVI st.l. VOKALNA. Dvanaest kantata: Suita pastorala, 1915; Lijepa naa domovina, 1919; Boe pravde, 1921: Motet, 1922; Kraljevi Marko, 1927; Od poroda Jezusova, 1933; Slike iz Poara strasti, 1934; Iz ivota moga naroda, 1936; Stabat Mater, 1937; Beg Ivan-beg i vjerna ljuba; Na Kordunu, 1949 i Naprijed, 1951. Dvije komorne kantate za solo, muki zbor i klavir: a se ono beli i U ropstvu. Snatrenja za tenor i orkestar; est jugoslavenskih narodnih pjesama za tenor i orkestar; ciklus Hajduk za glas i orkestar. Mjeoviti zborovi: Pjesme neostvarene ljubavi; Pjesme ostvarene ljubavi; Pjesme dodolske; Gospoda svatovi; Iz Slavonije; oban i Sojica; Stekoh mua kolik pua; Drue Tito; Svatovanje; I klie divojka i Mi smo doli kolendati. Dvije vokalne rapsodije za mjeoviti zbor: Dalmatinska i Crnogorska. Muki zborovi: Iz naih strana; Viline pjesme; Glas grobova; Jogunica; Mantinjada; Na rad!; Crnogorac Crno-gorki; Gupca muka eta i Pod ponistrom. enski zborovi: Ptii poju i Pridragi 'jubi moj. Djeji zborovi: udna druba i Majka i dijete. Partizanska suita za dva glasa i klavir; Primorica za djeji glas, klavir i violinu; Seljake popijevke iz hrvatskih krajeva i Bosne i Hercegovine za glas i komorni orkestar. Solo-pjesme uz klavir (ciklusi): Sumorni akordi; Primavera; Rua a motyl; Snoviaji djevojaki; Dilberke; Sa sela; Od sv. Petra; Meumurske djeje popijevke i igre; Divojake piame s otoka Hvara; Momake pisme s otoka Hvara i Lune popevke. CRKVENA: Staroslavenska misa za muki zbor i orgulje, 1933; Misa za mrtve na osnovu korala iz Kraljevice, 1936; alobna pjesma za enski zbor i orgulje; Boine popijevke za djeji i enski zbor. Obradbe: Jugoslavenske puke popijevke za mjeoviti zbor, za glas i klavir, za enski glas i klavir, za 2-glasni djeji zbor. Obradbe za orkestar i tamburaki zbor: Dalmatinski plesovi; Stari plesovi u novom ruhu; Slavonsko-vojvoanski plesovi. Uredio zbirku Pjesmarica (Jugoslavenske narodne popijevke), 1922. SPISI: Nae glazbene prilike i

DOBRONI-MAZZONI, Rajka, harfistica (Zagreb, 2 1922 ). Ki kompozitora Antuna Dobronia. Zavrila farmacije. Na srednjoj koli Muzike akademije u Zagrebi nica L. Holubove, studij harfe zavrila 1966 na Akaden glasbo u Ljubljani (J. Portograndi). Od 1941 lan opernog stra Hrvatskoga narodnog kazalita i od 1962 istodobno pi na muzikoj koli Blagoje Bersa u Zagrebu. Kao koncerta stupa solistiki i uz orkestralnu pratnju, a istie se i svoji mornim nastupima. K. DOBRONJI, Ljudevit, violinist (Vjatka, SSSR, 5. IX 19 Studij violine zavrio na Muzikoj akademiji u Zagret Huml). God. 193843 i 194750 koncertni majstor Zagr< opere, 194347 i od 1950 na istom poloaju u bekoj Dr operi. Violinist visokih umjetnikih kvaliteta, izrazite vi nosti i iskonskog temperamenta koncertirao je solistiki pratnju orkestra te se posebno zalagao za djela hrvatskih pozitora. K. DOBROVEN, Yssaye Aleksandrovi, ruski diriger janist i kompozitor (Ninij Novgorod, 27. II 1894 9. XII 1953). Na Konzervatoriju u Moskvi zavrio studij 1 (K. N. Igumnov) i kompozicije (I. Tanjejev); u klaviru s vravao kod L. Godowskog u Beu. Od 1913 djelovao u A kao koncertant, muziki pedagog i dirigent Boljog teatra; J 24 na Dresdenskoj operi (tamo dirigira njemaku prei Borisa Godunova M. P. Musorgskog), od 1924 dirigent opere u Berlinu i umjetniki rukovodilac Filharmonijskih cerata u Dresdenu. God. 192728 prvi dirigent Narodne u Sofiji, 1930 vodi Muzejske koncerte u Frankfurtu na ! 9335 koncerte Simfonijskog orkestra u San Francis zatim gostuje u Milanu, Rimu, Veneciji i Budimpeti. Od vodio je Orkestralno drutvo u Goteborgu i od 1940 bi' lan gost opere u Stockholmu. Kao operni i simfonijski di nastupao u Evropi i Americi. Nadovezujui na J. Brahm; se u svojim kompozicijama inspirirao muzikom ruskih \ XIX st.
DJELA: koncert za klavir i orkestar u cis-molu. Dvije sonate linu i klavir; kompozicije za violinu. Tri sonate za klavir. Opei no, 1922. Solo-pjesme i dr. LIT.: M. Gorki, Isaj Aleksandrovi Dobroven, Muzikalnaja iznj, J 1964, 24.

DOBROWOLSKI, Andrzej, poljski kompozitor (Lav IX 1921 ). Muziku uio u Varavi na Visokoj muzikoj i u Krakowu (S. Lobaczevvska, A. Malawski). Od 1954 nas na Visokoj muzikoj koli u Varavi. Kao dugogodinji gen sekretar Saveza poljskih kompozitora pridonio razvoju n u svojoj zemlji. Uz tradicionalna izraajna sredstva u s djelima slui se i suvremenim tekovinama, osobito s pot tzv. konkretne muzike.
;

DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1955; koncert za fagot, simfonijske varijacije, 1949; Sielanka, 1950; Burleska, 1951; Fantazja 1951; Mazurek, 1951; 3 minijature Na zvsi, 1951; uvertira, 1951; Marsz Nad strumykiem, 1953; Suita dziecieca, 1953; Suita polska, 1953; U; popularna, 1954; Passacaille de 40 d 5, 1959; Musique za gudae i 4 s duhaa, 1964; Musique za gudae, 2 skupine duhaa i 2 zvunika, 1967; I za orkestar, 1969. KOMORNA: trio za obou, klarinet ili fagot, 1956; za obou, trublju, fagot i kontrabas, 1959. Za klavir: sonata, 1944; dziecieca 4-runo, 1953. KONKRETNA: Musique pour bande ma n. 1, 1962; Musique pour bande magnetique et hautbois solo, 1965. I muzika. VOKALNA: Kantata za mezzosopran, zbor i orkestar, 19 zbor i orkestar: Suita ludozva, 1950; 3 pieniludome, 1952 i 2 pieni < 1954. Solo-pjesme; masovne pjesme. Rasprava Forma sonatozva tv se J. Haydna.

DOBRZYNSKI, Ignacy Feliks, poljski kompozitor manowo, Volinija, 15. II 1807 Varava, 10. X 1867). uenik Ignaca Dobrzvnskog, autora poznatih poloneza; k studirao na Konzervatoriju u Varavi kod J. Elsnera. Dje u Berlinu i do 1852 kao dirigent Varavske opere.
D JELA. ORKE STRA LNA. Dvije simfonije: I, u B-duru, 1830 u c-molu, 1831; koncert za klavir, 1824; koncert za klarinet. Za klavir i ori Rondo alla Polacca, 1827 1 Introdukcija i Wariacje na temat mazurka. Z,& \ i orkestar: Elegija, 1834 i Fantazija, 1840; Andante i Rondo alla Polacca za 1 orkestar, 1851; Fantazja na temat wlasny za fagot i orkestar, 1834; Fa za trublju i orkestar, 1839; Introdukcija i Wariacje za trombon i orkestar, 1 uvertire, 1824 i 1834; 2 poloneze, 1835; 2 posmrtna mara, 1840 i 185^ priceio, 1847; Scherzo, 1849. KOMORNA. Tri gudaka kvarteta: I, u eII, 1828 i III, 1830; 2 gudaka kvinteta, 1831 i 1841; gudaki sekstet^

2 458

DOBRONI DOBRZY&SKI
neprilike, 1908; Predavanja iz povijesti i estetike muzike, 1908; Muzic 1922; Ojkanje, Zbornik za narodni ivot i obiaje JA, 1915, 20/I; Ps nae puke muzike, Vjesnik Etnografskog muzeja u Zagrebu, 1934; . ibid., I93^> Doprinos Istre hrvatskoj glazbi; lanci; eseji; kritike; bilje lemike i dr. LIT.: M. ukovi, O jednom naem glazbeniku, Hrvatska slobod B. Ivaki, Jubilej Antuna Dobronia, Obzor, 1938, 105. P. Mi Proslava 60-godinjice Antuna Dobronia, Knjievnik, 1938. /. 1 -Ronjgov, Linost i djelo Antuna Dobronia, Novosti, 1938, 330. i Duh i bilo zemlje, Vjesnik, 8. X 1953- K. Kovaevi, Antun Dobron turni radnik, 1956, 12. Isti, Antun Dobroni, Uiteljska kola Zadai 1956, Zadar 1956. J. Jurai-Turk, Antun Dobroni kao muziki kritiar (diplomska radnja u arhivu Muzike akademije u Zagrebu), K. Kovaevi, Hrvatski kompozitori i njihova djela, Zagreb 1966. I: ziko stvaralatvo u Hrvatskoj 19451965, Zagreb 1966. K

elemenat bili su ostinati i zadrani tonovi, najvie figuriram, i to u visokim poloajima; oni se gotovo redovito susreu u njegovim djelima. Poseban stav zauzimao je prema operi. Smatrajui je preivjelom, on je u svakom svom djelu iz te oblasti tragao za novim mogunostima muziko-scenskog izraavanja. Zbog toga je i izbjegavao rije opera, i sluio se nazivima kao to su scenska simfonija, muziko-scenski misterij i si. Kao rezultat eksperimentiranja u toj muzikoj vrsti nastala je i njegova monoopera u tri ina Pokladna no, napisana samo za jedno lice. Znaajan je i Dobroniev muziko-publicistiki rad. On je objavio golem broj lanaka, studija i kritika najrazliitijeg ka raktera. Nekoliko rasprava iz oblasti hrvatskog muzikog folklora, kao to su Ojkanje (1915), Psihologija nae puke muzike (1934) i dr., plodovi su Dobronievih folkloristikih studija. U njima nije samo upozorio na pojedine probleme, nego ih je pokuao i nauno razraditi i rijeiti. D. zauzima istaknuto mjesto u razvoju hrvatske muzike kulture, prvenstveno kao uporan i dosljedan inicijator i ideolog, iji je stav esto izazivao otre polemike. No i njegove su najuspjelije kompozicije vaan prilog naoj suvremenoj muzici, pa je Dobronievo djelovanje imalo ne samo teoretsko, nego i praktino znaenje, osobito u razdoblju kada je hrvatska muzika prekinula s poneto diletantskom pseudoromantikom prethodnoga raz doblja i krenula novim putovima.
DJELA. ORKESTRALNA. Osam simfonija: I, Vigorosa, 1937; II, Can~ tabile, 1941; III, Dolorosa, 194244; IV, Vittoriosa, 1945; V, Enfatica, 1949; VI, Maestosa, 1952; VII, Pria, 1953 i VIII, Funebre e trionfale, 1954. Sinfonietta giocosa, 1938; koncert za violinu i orkestar, 1953; Concertino za violinu i orkestar, 1926; Karneval, 1913 (Zagreb, 5. II 191c); Pjesme mjeseca maja, 1915; Jugoslovenski simfonijski plesovi, 1932; Hrvatski kraljevi, 1944; Danteov put, 194655; Legenda, 1948; Iz vojnikog ivota. Osam suita: Dalmatinska serenada; Jugoslavenska suita; Dubravka; Svatovi; Vjenaja pamjat; Komedija od Raskola; Dalmatinska suita i Medumurska suita. Pet Hrvatskih rapsodija: Uz Jadran; rez Zagorje zelene; Lepo nae Medumurje; Slavonijo, zemljo pleme nita i S onu stranu Drave. Moja pjesma; S naeg juga. Za gudaki orkestar: Jelonski tonci, 1938 (Zagreb, 8. III 1939; jedno od najpopularnijih i najuspje lijih Dobronievih djela) i Ugoaji, 1941- KOMORNA: pet gudakih kvarteta: I, Pjesma srodnih ula, 1917; H,Pjesma snage i bola, 1924; III, Pjesmarado-vanja i milote, 1925; IV, Pjesma moje mladosti, 1947 i V, Pjesma bezbrinosti, 1947. Dvije kompozicije za kvartet viola: Ugoaji i Prie iz mog zaviaja', dvije kompozicije za dvije violine: Impresije iz Jugoslavije i Razbibriga; dva klavirska trija (I, En famille); klavirski kvintet Bosanska rapsodija; duhaki kvintet Sonatina pastorala; Pastirska igra za obou i engleski rog; dvije kompozicije za duhaki kvintet i klavir: Dubravka i Moja pjesma. Za klavir i violinu: Sonata rustica e giocosa, 1935; Sonatina, 1948; Skice iz Hrvatskog primorja; Divertisse* ment i Divertimento. Za violonelo i klavir: sonata; suita; Jugoslavenska balada i Iz jugoslavenske puke melodike. Sonata za fagot i klavir; Skice s otoka Hvara za obou i klavir; Sonata cantabile e giocosa za harfu i gudaki orkestar, 1940. U dokonici za violinu solo; sonatina za violonelo solo. KLAVIRSKA. Tri suite: Naa Lelja; Naa Rajka i Nas Drako. Intermezzo; Uspomene iz djetinjstva; Serenada mog ivota; Iz Hercegovine; Iz Medumurja; Jugoslavenski puki plesovi; Jugoslavenske puke popijevke; Seljake popijevke iz Jugoslavije za djecu; Seljake boine popijevke iz Medumurja; Scherzoso; Iz puka; Zamah; Capriccioso; Iz djejeg kolskog ivota; Iz vojnikog ivota. DRAMSKA. Trinaest opera: Dubrovaki diptihon, scenska simfonija, 1917 (prema Vojnovievu Sutonu i Drievoj Noveli od Slanca); Mara, muziko-scenski misterij., 1928 (prema Begovievu Bojem ovjeku); Udovica Rolinka, 1931 (Zagreb, 23. V 1934; prema istoimenoj drami C. Golara); Poar strasti, muziko-scen-ska dramatika, 1933 (prema istoimenoj drami J. Kosora); Goran (pod nazivom Rka, Zagreb, 1. XII 1938; prema drami P. Petrovia); Ekvinocij, scenska simfonija, 1938 (prema istoimenoj drami I. Vojnovia); Badnje vee, muziko--scenski misterij (po vlastitoj osnovi, libreto V. Rabadan); Ognjite, misterij 1942 (prema istoimenom romanu M. Budaka); Pokladna no, monoopera za bariton, 1945 (Rijeka, 19. II 1955; prema drami Njegova kraljica Z. Veljaia); Sluga Jernej, scenski oratorij, 1946 (prema I. Cankaru); Vjenaja pamjat, komina opera, 1947 (prema aktovci Medvjed A. Cehova i pripovijesti Vij N. Gogolja); Mati, muziko-scenska epika, 1948 (prema pripovijesti M. Gorkog) i Mali kadija, muziko-scenska pria (navlastiti libreto). Pet baleta: Divkonjic, 1925; Pobuna limunove ete; Pobratimski darovi, 1930; Dubrovaka pastorala, 1951 i Kositreni vojnik, 1952. Scenska muzika: za Gundulievu Dubravku, 1922; za Betlehemsku zvijezdu, 1929 (crkveno prikazanje nepoznatoga dubrovakog autora iz XVI st.); za puku dramu Z. Kolari-Kiur Neeljeni zet, 1946; za Komediju od Raskola, 1950 (jelanska seljaka komedija nepoznatoga autora iz XVI st.l. VOKALNA. Dvanaest kantata: Suita pastorala, 1915; Lijepa naa domovina, 1919; Boe pravde, 1921: Motet, 1922; Kraljevi Marko, 1927; Od poroda Jezusova, 1933; Slike iz Poara strasti, 1934; Iz ivota moga naroda, 1936; Stabat Mater, 1937; Beg Ivan-beg i vjerna ljuba; Na Kordunu, 1949 i Naprijed, 1951. Dvije komorne kantate za solo, muki zbor i klavir: a se ono beli i U ropstvu. Snatrenja za tenor i orkestar; est jugoslavenskih narodnih pjesama za tenor i orkestar; ciklus Hajduk za glas i orkestar. Mjeoviti zborovi: Pjesme neostvarene ljubavi; Pjesme ostvarene ljubavi; Pjesme dodolske; Gospoda svatovi; Iz Slavonije; oban i Sojica; Stekoh mua kolik pua; Drue Tito; Svatovanje; I klie divojka i Mi smo doli kolendati. Dvije vokalne rapsodije za mjeoviti zbor: Dalmatinska i Crnogorska. Muki zborovi: Iz naih strana; Viline pjesme; Glas grobova; Jogunica; Mantinjada; Na rad!; Crnogorac Crno-gorki; Gupca muka eta i Pod ponistrom. enski zborovi: Ptii poju i Pridragi 'jubi moj. Djeji zborovi: udna druba i Majka i dijete. Partizanska suita za dva glasa i klavir; Primorica za djeji glas, klavir i violinu; Seljake popijevke iz hrvatskih krajeva i Bosne i Hercegovine za glas i komorni orkestar. Solo-pjesme uz klavir (ciklusi): Sumorni akordi; Primavera; Rua a motyl; Snovidaji djevojaki; Dilberke; Sa sela; Od sv. Petra; Meumurske djeje popijevke i igre; Divojake piame s otoka Hvara; Momake pisme s otoka Hvara i Lune popevke. CRKVENA: Staroslavenska misa za muki zbor i orgulje, 1933; Misa za mrtve na osnovu korala iz Kraljevice, 1936; alobna pjesma za enski zbor i orgulje; Boine popijevke za djeji i enski zbor. Obradbe: Jugoslavenske puke popijevke za mjeoviti zbor, za glas i klavir, za enski glas i klavir, za 2-glasni djeji zbor. Obradbe za orkestar i tamburaki zbor: Dalmatinski plesovi; Stari plesovi u novom ruku; Slavonsko-vojvoanski plesovi. Uredio zbirku Pjesmarica (Jugoslavenske narodne popijevke), 1922. SPISI: Nae glazbene prilike i

DOBRONI-MAZZONI, Rajka, hariistica (Zagreb, 2 1922 ). Ki kompozitora Antuna Dobronia. Zavrila farmacije. Na srednjoj koli Muzike akademije u Zagrebi nica L. Holubove, studij harfe zavrila 1966 na Akaden glasbo u Ljubljani (J. Portograndi). Od 1941 lan opernog stra Hrvatskoga narodnog kazalita i od 1962 istodobno pi na muzikoj koli Blagoje Bersa u Zagrebu. Kao koncerta stupa solistiki i uz orkestralnu pratnju, a istie se i svoji mornim nastupima. K. DOBRONJI, Ljudevit, violinist (Vjatka, SSSR, 5. IX 19 Studij violine zavrio na Muzikoj akademiji u Zagreb Huml). God. 193843 i 194750 koncertni majstor Zagr< opere, 194347 i od 1950 na istom poloaju u bekoj Dr operi. Violinist visokih umjetnikih kvaliteta, izrazite vi nosti i iskonskog temperamenta koncertirao je solistiki pratnju orkestra te se posebno za^gao za djela hrvatskih pozitora. K. DOBROVEN, Yssaye Aleksandrovi, ruski diriger janist i kompozitor (Ninij Novgorod, 27. II 1894 9. XII 1953). Na Konzervatoriju u Moskvi zavrio studij 1 (K. N. Igumnov) i kompozicije (I. Tanjejev); u klaviru s vravao kod L. Godovvskog u Beu. Od 1913 djelovao u A kao koncertant, muziki pedagog i dirigent Boljog teatra; J 24 na Dresdenskoj operi (tamo dirigira njemaku prei Borisa Godunova M. P. Musorgskog), od 1924 dirigent opere u Berlinu i umjetniki rukovodilac Filharmonijskih cerata u Dresdenu. God. 192728 prvi dirigent Narodne u Sofiji, 1930 vodi Muzejske koncerte u Frankfurtu na 193035 koncerte Simfonijskog orkestra u San Francis zatim gostuje u Milanu, Rimu, Venec'ji i Budimpeti. Od vodio je Orkestralno drutvo u Goteborgu i od 1940 bi lan gost opere u Stockholmu. Kao operni i simfonijski di nastupao u Evropi i Americi. Nadovezujui na J. Brahm; se u svojim kompozicijama inspirirao muzikom ruskih 1 XIX st.
DJELA: koncert za klavir i orkestar u cis-molu. Dvije sonate linu i klavir; kompozicije za violinu. Tri sonate za klavir. Opei no, 1922. Solo-pjesme i dr. LIT.: M. Gorki, Isaj Aleksandrovi Dobroven, Muzikalnaja iznj, J 1964, 24.

DOBROWQLSKI, Andrzej, poljski kompozitor (Lav IX 1921 ). Muziku uio u Varavi na Visokoj muzikoj i u Krakowu (S. Lobaczevvska, A. Malawski). Od 1954 nas na Visokoj muzikoj koli u Varavi. Kao dugogodinji gen sekretar Saveza poljskih kompozitora pridonio razvoju n u svojoj zemlji. Uz tradicionalna izraajna sredstva u s djelima slui se i suvremenim tekovinama, osobito s pot tzv. konkretne muzike. .
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1955; koncert za fagot; simfonijske varijacije, 1949; Sielanka, 1950; Burleska, 1951; Fantazja 1951; Mazurek, 1951; 3 minijature Na wsi, 1951; uvertira, 1951; Marsz Nad strumykiem, 1953; Suita dziecieca, 1953; Suita polska, 1953; U; popularna, 1954; Passacaille de 40 d 5, 1959; Musique za gudae i 4 s duhaa, 1964; Musique za gudae, 2 skupine duhaa i 2 zvunika, 1967; I za orkestar, 1969. KOMORNA: trio za obou, klarinet ili fagot, 1956; za obou, trublju, fagot i kontrabas, 1959. Za klavir: sonata, 1944; dziecieca 4-runo, 1953. KONKRETNA: Musique pour bande ma n. 1, 1962; Musique pour bande magnetique et hautbois solo, 1965. I muzika. VOKALNA: Kantata za mezzosopran, zbor i orkestar, 19 zbor i orkestar: Suita ludozva, 1950; 3 pieni' ludome, 1952 i 2 pieni 1 1954. Solo-pjesme; masovne pjesme. Rasprava Forma sonatozva zv se J. Haydna.

DOBRZYNSKI, Ignacy Feliks, poljski kompozitor manowo, Volinija, 15. II 1807 Varava, 10. X 1867). uenik Ignaca Dobrzyriskog3 autora poznatih poloneza; k studirao na Konzervatoriju u Varavi kod J. Elsnera. Djt u Berlinu i do 1852 kao dirigent Varavske opere.
D JELA. ORKE STRA LNA. Dvije simfonije: I, u B-duru, 1830 u c-molu, 1831; koncert za klavir, 1824; koncert za klarinet. Za klavir i ori Rondo alla Polacca, 1827 i Introdukcija i Wariacje na temat mazurka. Za \ i orkestar: Elegija, 1834 i Fantazija, 1840; Andante i Rondo alla Polacca za 1 orkestar, 1851; Fantazja na temat wlasny za fagot i orkestar, 1834; Fa za trublju i orkestar, 1839; Introdukcija i Wariacje za trombon i orkestar, 1 uvertire, 1824 i 1834; 2 poloneze, 1835; 2 posmrtna mara, 1840 i 185^ priccio, 1847; Scherzo, 1849- KOMORNA. Tri gudaka kvarteta: I, u eII, 1828 i III, 1830; 2 gudaka kvinteta, 1831 i 1841; gudaki sekstet^

2 458

DOBRONI DOBRZYftSKI
neprilike, 1908; Predavanja iz povijesti i estetike muzike, 1908; Muzic 1922; Ojkanje, Zbornik za narodni ivot i obiaje JA, 1915, 20/I; Ps nae puke muzike, Vjesnik Etnografskog muzeja u Zagrebu, 1934; . ibid., 1936; Doprinos Istre hrvatskoj glazbi; lanci; eseji; kritike; bilje lemike i dr. LIT.: M. ukovi, O jednom naem glazbeniku, Hrvatska slobod B. Ivaki, Jubilej Antuna Dobronia, Obzor, 1938, 105. P. Mi Proslava 60-godinjice Antuna Dobronia, Knjievnik, 1938. /. 1 -Ronjgov, Linost i djelo Antuna Dobronia, Novosti, 1938, 330. i Duh i bilo zemlje, Vjesnik, 8. X 1953. K. Kovaevi, Antun Dobron turni radnik, 1956, 12. Isti, Antun Dobroni, Uiteljska kola Zadai 1956, Zadar 1956. J. Jurai-Turk, Antun Dobroni kao muziki kritiar (diplomska radnja u arhivu Muzike akademije u Zagrebu), K. Kovaevi, Hrvatski kompozitori i njihova djela, Zagreb 1966. L ziko stvaralatvo u Hrvatskoj 19451965, Zagreb 1966. K

elemenat bili su ostinati i zadrani tonovi, najvie figuriram, i to u visokim poloajima; oni se gotovo redovito susreu u njegovim djelima. Poseban stav zauzimao je prema operi. Smatrajui je preivjelom, on je u svakom svom djelu iz te oblasti tragao za novim mogunostima muziko-scenskog izraavanja. Zbog toga je i izbjegavao rije opera, i sluio se nazivima kao to su scenska simfonija, muziko-scenski misterij i si. Kao rezultat eksperimentiranja u toj muzikoj vrsti nastala je i njegova monoopera u tri ina Pokladna no, napisana samo za jedno lice. Znaajan je i Dobroniev muziko-publicistiki rad. On je objavio golem broj lanaka, studija i kritika najrazliitijeg ka raktera. Nekoliko rasprava iz oblasti hrvatskog muzikog folklora, kao to su Ojkanje (1915), Psihologija nae puke muzike (1934) i dr., plodovi su Dobronievih folkloristikih studija. U njima nije samo upozorio na pojedine probleme, nego ih je pokuao i nauno razraditi i rijeiti. D. zauzima istaknuto mjesto u razvoju hrvatske muzike kulture, prvenstveno kao uporan i dosljedan inicijator i ideolog, iji je stav esto izazivao otre polemike. No i njegove su najuspjelije kompozicije vaan prilog naoj suvremenoj muzici, pa je Dobronievo djelovanje imalo ne samo teoretsko, nego i praktino znaenje, osobito u razdoblju kada je hrvatska muzika prekinula s poneto diletantskom pseudoromantikom prethodnoga raz doblja i krenula novim putovima.
DJELA. ORKESTRALNA. Osam simfonija: I, Vigorosa, 1937; II, Cantabile, 1941; III, Dolorosa, 194244; IV, Vittoriosa, 1945; V, Enfatica, 1949; VI, Maestosa, 1952; VII, Pria, 1953 i VIII, Funebre e trionfale, 1954. Sinfonietta giocosa, 1938; koncert za violinu i orkestar, 1953; Concertino za violinu i orkestar, 1926; Karneval, 1913 (Zagreb, 5. II 1916); Pjesme mjeseca maja, 1915; Jugoslovenski simfonijski plesovi, 1932; Hrvatski kraljevi, 1944; Danteov put, 194655; Legenda, 1948; Iz vojnikog ivota. Osam suita: Dalmatinska serenada; Jugoslavenska suita; Dubravka; Svatovi; Vjenaja pamjat; Komedija od Raskola; Dalmatinska suita i Medumurska suita. Pet Hrvatskih rapsodija: Uz Jadran; rez Zagorje zelene; Lepo nae Meumurje; Slavonijo, zemljo pleme nita i S onu stranu Drave. Moja pjesma; S naeg juga. Za gudaki orkestar: Jelonski tonci, 1938 (Zagreb, 8. III 1939; jedno od najpopularnijih i najuspje lijih Dobronievih djela) i Ugoaji, 1941. KOMORNA: pet gudakih kvarteta: I, Pjesma srodnih ula, 1917; II,Pjesma snage i bola, 1924; III, Pjesmarado-vanja i milote, 1925; IV, Pjesma moje mladosti, 1947 i V, Pjesma bezbrinosti, 1947. Dvije kompozicije za kvartet viola: Ugoaji i Prie iz mog zaviaja', dvije kompozicije za dvije violine: Impresije iz Jugoslavije i Razbibriga; dva klavirska trija (I, En famille); klavirski kvintet Bosanska rapsodija; duhaki kvintet Sonutina pastorala; Pastirska igra za obou i engleski rog; dvije kompozicije za duhaki kvintet i klavir: Dubravka i Moja pjesma. Za klavir i violinu: Sonata rustica e giocosa, 1935; Sonatina, 1948; Skice iz Hrvatskog primorja; Divertisse* ment i Divertimento. Za violonelo i klavir: sonata; suita; Jugoslavenska balada i Iz jugoslavenske puke melodike. Sonata za fagot i klavir; Skice s otoka Hvara za obou i klavir; Sonata cantabile e giocosa za harfu i gudaki orkestar, 1940. U dokonici za violinu solo; sonatina za violonelo solo. KLAVIRSKA. Tri suite: Naa Lelja; Naa Rajka i Nas Drako. Intermezzo; Uspomene iz djetinjstva; Serenada mog ivota; Iz Hercegovine; Iz Medumurja; Jugoslavenski puki plesovi; Jugoslavenske puke popijevke; Seljake popijevke iz Jugoslavije za djecu; Seljake boine popijevke iz Medumurja; Scherzoso; Iz puka; Zamah; Capriccioso; Iz djejeg kolskog ivota; Iz vojnikog ivota. DRAMSKA. Trinaest opera: Dubrovaki diptihon, scenska simfonija, 1917 (prema Vojnovievu Sutonu i Drievoj Noveli od Stanca); Mara, muziko-scenski misterij., 1928 (prema Begovievu Bojem ovjeku); Udovica Rolinka, 1931 (Zagreb, 23. V 1934; prema istoimenoj drami C. Golara); Poar strasti, muziko-scen-ska dramatika, 1933 (prema istoimenoj drami J. Kosora); Goran (pod nazivom Rka, Zagreb, 1. XII 1938; prema drami P. Petrovia); Ekvinocij, scenska simfonija, 1938 (prema istoimenoj drami I. Vojnovia); Badnje vee, muziko--scenski misterij (po vlastitoj osnovi, libreto V. Rabadan); Ognjite, misterij 1942 (prema istoimenom romanu M. Budaka); Pokladna no, monoopera za bariton, 1945 (Rijeka, 19. II 1955; prema drami Njegova kraljica Z. Veljaia); Sluga Jernej, scenski oratorij, 1946 (prema I. Cankaru); Vjenaja pamjat, komina opera, 1947 (prema aktovci Medvjed A. Cehova i pripovijesti Vij N. Gogolja); Mati, muziko-scenska epika, 1948 (prema pripovijesti M. Gorkog) i Mali kadija, muziko-scenska pria (navlastiti libreto). Pet baleta: Divkonjic, 1925; Pobuna limunove ete; Pobratimski darovi, 1930; Dubrovaka pastorala, 1951 i Kositreni vojnik, 1952. Scenska muzika: za Gundulievu Dubravku, 1922; za Betlehemsku zvijezdu, 1929 (crkveno prikazanje nepoznatoga dubrovakog autora iz XVI st.); za puku dramu Z. Kolari-Kiur Neeljeni zet, 1946; za Komediju od Raskota, 1950 (jelanska seljaka komedija nepoznatoga autora iz XVI s t . ) . VOKALNA. Dvanaest kantata: Suita pastorala, 1915; Lijepa naa domovina, 1919; Boze pravde, 1921: Motet, 1922; Kraljevi Marko, 1927: Od poroda Jezusova, 1933; Slike iz Poara strasti, 1934; Iz ivota moga naroda, 1936; Stabat Mater, 1937; Beg Ivan-beg i vjerna ljuba; Na Kordunu, 1949 i Naprijed, 1951. Dvije komorne kantate za solo, muki zbor i klavir: a se ono beli i U ropstvu. Snatrenja za tenor i orkestar; est jugoslavenskih narodnih pjesama za tenor i orkestar; ciklus Hajduk za glas i orkestar. Mjeoviti zborovi: Pjesme neostvarene ljubavi; Pjesme ostvarene ljubavi; Pjesme dodolske; Gospoda svatovi; Iz Slavonije; oban i Sojica; Stekoh mua kolik pua; Drue Tito; Svatovanje; I klie divojka i Mi smo doli kolendati. Dvije vokalne rapsodije za mjeoviti zbor: Dalmatinska i Crnogorska. Muki zborovi: Iz naih strana; Viline pjesme; Glas grobova; Jogunica; Mantinjada; Na rad!; Crnogorac Crno-gorki; Gupca muka eta i Pod ponistrom. enski zborovi: Ptii poju i Pridragi 'jubi moj. Djeji zborovi: udna druba i Majka i dijete. Partizanska suita za dva glasa i klavir; Primorica za djeji glas, klavir i violinu; Seljake popijevke iz hrvatskih krajeva i Bosne i Hercegovine za glas i komorni orkestar. Solo-pjesme uz klavir (ciklusi): Sumorni akordi; Primavera; Rua a motyl; Snovidaji dje vojaki; Dilberke; Sa sela; Od sv. Petra; Medumurske djeje popijevke i igre; Divojake pisme s otoka Hvara; Momake pisme s otoka Hvara i Lune popevke. CRKVENA: Staroslavenska misa za muki zbor i orgulje, 1933; Misa za mrtve na osnovu korala iz Kraljevice, 1936; alobna pjesma za enski zbor i orgulje; Boine popijevke za djeji i enski zbor. Obradbe: Jugoslavenske puke popijevke za mjeoviti zbor, za glas i klavir, za enski glas i klavir, za 2-glasni djeji zbor. Obradbe za orkestar i tamburaki zbor: Dalmatinski plesovi; Stari plesovi u novom ruhu; Slavonsko-vojvoanski plesovi. Uredio zbirku Pjesmarica (Jugoslavenske narodne popijevke), 1922. SPISI: Nae glazbene prilike i

DOBRONI-MAZZONI, Rajka, hariistica (Zagreb, 2 1922 ). Ki kompozitora Antuna Dobronia. Zavrila farmacije. Na srednjoj koli Muzike akademije u Zagrebi nica L. Holubove, studij harfe zavrila 1966 na Akaden glasbo u Ljubljani (J. Portograndi). Od 1941 lan opernog stra Hrvatskoga narodnog kazalita i od 1962 istodobno pi na muzikoj koli Blagoje Bersa u Zagrebu. Kao koncerta stupa solistiki i uz orkestralnu pratnju, a istie se i svoji mornim nastupima. K. DOBRONJI, Ljudevit, violinist (Vjatka, SSSR, 5. IX 19 Studij violine zavrio na Muzikoj akademiji u Zagret Huml). God. 193843 i 194750 koncertni majstor Zagr< opere, 194347 i od 1950 na istom poloaju u bekoj Dr operi. Violinist visokih umjetnikih kvaliteta, izrazite vi nosti i iskonskog temperamenta koncertirao je solistiki pratnju orkestra te se posebno zalagao za djela hrvatskih pozitora. K. DOBROVEN, Yssaye Aleksandrovi, ruski diriger janist i kompozitor (Ninij Novgorod, 27. II 1894 9. XII 1953). Na Konzervatoriju u Moskvi zavrio studij 1 (K. N. Igumnov) i kompozicije (I. Tanjejev); u klaviru s vravao kod L. Godowskog u Beu. Od 1913 djelovao u A kao koncertant, muziki pedagog i dirigent Boljog teatra; J 24 na Dresdenskoj operi (tamo dirigira njemaku prei Borisa Godunova M. P. Musorgskog), od 1924 dirigent opere u Berlinu i umjetniki rukovodilac Filharmonijskih cerata u Dresdenu. God. 192728 prvi dirigent Narodne u Sofiji, 1930 vodi Muzejske koncerte u Frankfurtu na 193035 koncerte Simfonijskog orkestra u San Francis zatim gostuje u Milanu, Rimu, Venec'ji i Budimpeti. Od vodio je Orkestralno drutvo u Goteborgu i od 1940 bi lan gost opere u Stockholmu. Kao operni i simfonijski di nastupao u Evropi i Americi. Nadovezujui na J. Brahm* se u svojim kompozicijama inspirirao muzikom ruskih \ XIX st.
DJELA: koncert za klavir i orkestar u cis-molu. Dvije sonate linu i klavir; kompozicije za violinu. Tri sonate za klavir. Opei no, 1922. Solo-pjesme 1 dr. LIT.: M. Gorki, Isaj Aleksandrovi Dobroven, Muzikalnaja iznj, J 1964, 24.

DOBROWOLSKI, Andrzej, poljski kompozitor (Lav IX 1921 ). Muziku uio u Varavi na Visokoj muzikoj i u Krakowu (S. Lobaczevvska, A. Malavvski). Od 1954 nas na Visokoj muzikoj koli u Varavi. Kao dugogodinji gen sekretar Saveza poljskih kompozitora pridonio razvoju n u svojoj zemlji. Uz tradicionalna izraajna sredstva u s djelima slui se i suvremenim tekovinama, osobito s pot tzv. konkretne muzike.
;

DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1955; koncert za fagot; simfonijske varijacije, 1949; Sielanka, 1950; Burleska, 1951; Fantazja 1951; Mazurek, 1951; 3 minijature Na wsi, 1951; uvertira, 1951; Marsz Nad strumykiem, 1953; Suita dziecieca, 1953; Suita polska, 1953; U; popularna, 1954; Passacaille de 40 d 5, 1959; Musique za gudae i 4 s duhaa, 1964; Musique za gudae, 2 skupine duhaa i 2 zvunika, 1967; I za orkestar, 1969. KOMORNA: trio za obou, klarinet ili fagot, 1956; za obou, trublju, fagot i kontrabas, 1959. Za klavir: sonata, 1944; dziecieca 4-runo, 1953. KONKRETNA: Musique pour bande mag n. 1, 1962; Musique pour bande magnetique et hautbois solo, 1965. I muzika. VOKALNA: Kantata za mezzosopran, zbor i orkestar, 19 zbor i orkestar: Suita ludozva, 1950; 3 pieni' ludome, 1952 i 2 pieni < 1954. Solo-pjesme; masovne pjesme. Rasprava Forma sonatozva zv se J. Haydna.

DOBRZYNSKI, Ignacy Feliks, poljski kompozitor manovvo, Volinija, 15. II 1807 Varava, 10. X 1867). uenik Ignaca Dobrzyriskog3 autora poznatih poloneza; k studirao na Konzervatoriju u Varavi kod J. Elsnera. Djt u Berlinu i do 1852 kao dirigent Varavske opere.
D JELA. ORKE STRA LNA. Dvije simfonije: I, u B-duru, 1830 u c-molu, 1831; koncert za klavir, 1824; koncert za klarinet. Za klavir i ori Rondo alla Polacca, 1827 i Introdukcija i Wariacje na temat mazurka. Za 1 i orkestar: Elegija, 1834 i Fantazija, 1840; Andante i Rondo alla Polacca za 1 orkestar, 1851; Fantazja na temat wlasny za fagot i orkestar, 1834; Fa za trublju i orkestar, 1839; Introdukcija i Wariacje za trombon i orkestar, 1 uvertire, 1824 i 1834; 2 poloneze, 1835; 2 posmrtna mara, 1840 i I85 1/ priccio, 1847; Scherzo, 1849- KOMORNA. Tri gudaka kvarteta: I, u eII, 1828 i III, 1830; 2 gudaka kvinteta, 1831 i 1841; gudaki sekstet^

2 458

DOBRONI DOBRZYftSKI
neprilike, 1908; Predavanja iz povijesti i estetike muzike, 1908; Muzi 1922; Ojkanje, Zbornik za narodni ivot i obiaje JA, 1915, 20/I; P< nae puke muzike, Vjesnik Etnografskog muzeja u Zagrebu, 1934; ibid-, 1936; Doprinos Istre hrvatskoj glazbi; lanci; eseji; kritike; bilje; lemike i dr. LIT.: M. ukovi, O jednom naem glazbeniku, Hrvatska slobod B. Ivaki, Jubilej Antuna Dobronia, Obzor, 1938, 105. P. Mi Proslava 60-godinjice Antuna Dobronia, Knjievnik, 1938. Li -Ronjgov, Linost i djelo Antuna Dobronia, Novosti, 1938, 330. ! Duh i bilo zemlje, Vjesnik, 8. X 1953. K. Kovaevi, Antun Dobrom turni radnik, 1956, 12. Isti, Antun Dobroni, Uiteljska kola Zadar 1956, Zadar 1956. J. Jurai-Turk, Antun Dobroni kao muziki kritiar (diplomska radnja u arhivu Muzike akademije u Zagrebu), ] K. Kovaevi, Hrvatski kompozitori i njihova djela, Zagreb 1966. Is ziko stvaralatvo u Hrvatskoj 19451965, Zagreb 1966.

elemenat bili su ostinati i zadrani tonovi, najvie figurirani^ i to u visokim poloajima; oni se gotovo redovito susreu u njegovim djelima. Poseban stav zauzimao je prema operi. Smatrajui je preivjelom, on je u svakom svom djelu iz te oblasti tragao za novim mogunostima muziko-scenskog izraavanja. Zbog toga je i izbjegavao rije opera, i sluio se nazivima kao to su scenska simfonija, muziko-scenski misterij i si. Kao rezultat eksperimentiranja u toj muzikoj vrsti nastala je i njegova monoopera u tri ina Pokladna no, napisana samo za jedno lice. Znaajan je i Dobroniev muziko-publicistiki rad. On je objavio golem broj lanaka, studija i kritika najrazliitijeg karaktera. Nekoliko rasprava iz oblasti hrvatskog muzikog folklora, kao to su Ojkanje (1915)3 Psihologija nae puke muzike (1934) i dr., plodovi su Dobronievih folkloristikih studija. U njima nije samo upozorio na pojedine probleme, nego ih je pokuao i nauno razraditi i rijeiti. D. zauzima istaknuto mjesto u razvoju hrvatske muzike kulture, prvenstveno kao uporan i dosljedan inicijator i ideolog, iji je stav esto izazivao otre polemike. No i njegove su najuspjelije kompozicije vaan prilog naoj suvremenoj muzici, pa je Dobronievo djelovanje imalo ne samo teoretsko, nego i praktino znaenje, osobito u razdoblju kada je hrvatska muzika piekinula s poneto diletantskom pseudoromantikom prethodnoga raz doblja i krenula novim putovima.
DJELA. ORKESTRALNA. Osam simfonija: I, Vigorosa, 1937; II, Cantabile, 1941; III, Dolorosa, 194244; IV, Vittoriosa, 1945; V, Enfatica, 1949; VI, Maestosa, 1952; VII, Pria, 1953 i VIII, Funebre e trionfale, 1954. Sinfonietta giocosa, 1938; koncert za violinu i orkestar, 1953; Concertino za violinu i orkestar, 1926; Karneval, 1913 (Zagreb, 5. II 1916); Pjesme mjeseca maja, 1915; Jugoslovenski simfonijski plesovi, 1932; Hrvatski kraljevi, 1944; Danteov put, 194655; Legenda, 1948; Iz vojnikog ivota. Osam suita: Dalmatinska serenada; Jugoslavenska suita; Dubravka; Svatovi; Vjenaja pamjat; Komedija od Raskota; Dalmatinska suita i Meumurska suita. Pet Hrvatskih rapsodija: Uz Jadran; rez Zagorje zelene; Lepo nae Meumurje; Slavonijo, zemljo pleme nita i S onu stranu Drave. Moja pjesma; S naeg juga. Za gudaki orkestar: Jelonski tonci, 1938 (Zagreb, 8. III 1939; jedno od najpopularnijih i najuspje lijih Dobronievih djela) i Ugoaji, 1941. KOMORNA: pet gudakih kvarteta: I, Pjesma srodnih dua, 1917; II,Pjesma snage i bola, 1924; III, Pjesmaradovanja i milote, 1925; IV, Pjesma moje mladosti, 1947 i V, Pjesma bezbrinosti, 1947. Dvije kompozicije za kvartet viola: Ugoaji i Prie iz mog zaviaja; dvije kompozicije za dvije violine: Impresije iz Jugoslavije i Razbibriga; dva klavirska trija (I, En famille); klavirski kvintet Bosanska rapsodija', duhaki kvintet Sonatina pastorala; Pastirska igra za obou i engleski rog; dvije kompozicije za duhaki kvintet i klavir: Dubravka i Aioja pjesma. Za klavir i violinu: Sonata rustica e giocosa, 1935; Sonatina, 1948; Skice iz Hrvatskog primorja; Divertisse-ment i Divertimento. Za violonelo i klavir: sonata; suita; Jugoslavenska balada i Iz jugoslavenske puke melodike. Sonata za fagot i klavir; Skice s otoka Hvara za obou i klavir; Sonata cantabile e giocosa za harfu i gudaki orkestar, 1940. U dokonici za violinu solo; sonatina za violonelo solo. KLAVIRSKA. Tri suite: Naa Lelja; Naa Rajka i Na Drako- Intermezzo; Uspomene iz djetinjstva; Serenada mog ivota; Iz Hercegovine; Iz Medumurja; Jugoslavenski puki plesovi; Jugoslavenske puke popijevke; Seljake popijevke iz Jugoslavije za djecu; Seljake boine popijevke iz Medumurja; Scherzoso; Iz puka; Zamah; Capriccioso; Iz djejeg kolskog ivota; Iz vojnikog ivota. DRAMSKA. Trinaest opera: Dubrovaki diptihon, scenska simfonija, 1917 (prema Vojnovievu Sutonu i Drievoj Noveli od Stanca)'. Mara, muziko-scenski misterij., 1928 (prema Begovievu Bojem ovjeku); Udovica Rotinka, 1931 (Zagreb, 23. V 1934; prema istoimenoj drami C. Golara); Poar strasti, muziko-scenska dramatika, 1933 (prema istoimenoj drami J. Kosora); Goran (pod nazivom Rka, Zagreb, 1. XII 1938; prema drami P. Petrovia); Ekvinocij, scenska simfonija, 1938 (prema istoimenoj drami I. Vojno vica); Badnje vee, muziko-scenski misterij (po vlastitoj osnovi, libreto V. Rabadan); Ognjite, misterij 1942 (prema istoimenom romanu M. Budaka); Pokladna no, monoopera za bariton, 1945 (Rijeka, 19. II 1955; prema drami Njegova kraljica Z. Veljaia); Sluga Jernej, scenski oratorij, 1946 (prema I. Cankaru); Vjenaja pamjat, komina opera, 1947 (prema aktovci Medvjed A. Cehova i pripovijesti Vij N. Gogolja); Mati, muziko-scenska epika, 1948 (prema pripovijesti M. Gorkog) i Mali kadija, muziko-scenska pria (navlastiti libreto). Pet baleta: Divkonjic, 1925; Pobuna limunove tete; Pobratimski darovi, 1930; Dubrovaka pastorala, 1951 i Kositreni vojnik, 1952. Scenska muzika: za Gundulievu Dubravku, 1922; za Betlehemsku zvijezdu, 1929 (crkveno prikazanje nepoznatoga dubrovakog autora iz XVI st.); za puku dramu Z. Kolari-Kiur Neeljeni zet, 1946; za Komediju od Raskota, 1950 (jelanska seljaka komedija nepoznatoga autora iz XVI st.l. VOKALNA. Dvanaest kantata: Suita pastorala, 1915; Lijepa naa domovina, 1919; Boe pravde, 1921; Motet, 1922; Kraljevi Marko, 1927; Od poroda Jezusova, 1933; Slike iz Poara strasti, 1934; Iz ivota moga naroda, 1936; Stabat Mater, 1937; Beg Ivan-beg i vjerna ljuba; Na Kordunu, 1949 i Napr'jed, 1951. Dvije komorne kantate za solo, muki zbor i klavir: a se ono beli i U ropstvu. Snatrenja za tenor i orkestar; est jugoslavenskih narodnih pjesama za tenor i orkestar; ciklus Hajduk za glas i orkestar. Mjeoviti zborovi: Pjesme neostvarene ljubavi; Pjesme ostvarene ljubavi; Pjesme dodolske; Gospoda svatovi; Iz Slavonije; oban i Sojica; Stekoh mua kolik pua; Drue Tito; Svatovanje; I klie divojka i Mi smo doli kolendati. Dvije vokalne rapsodije za mjeoviti zbor: Dalmatinska i Crnogorska. Muki zborovi: Iz naih strana; Viline pjesme; Glas grobova; Jogunica; Mantinjada; Na rad!; Crnogorac Cmo-gorki; Gupca muka eta i Pod ponistrom. enski zborovi: Ptii poju i Pridragi 'jubi moj. Djeji zborovi: udna druba i Majka i dijete. Partizanska suita za dva glasa i klavir; Primorica za djeji glas, klavir i violinu; Seljake popijevke iz hrvatskih krajeva i Bosne i Hercegovine za glas i komorni orkestar. Solo-pjesme uz klavir (ciklusi): Sumorni akordi; Primavera; Rua a motyl; Snovidaji dje vojaki; Dilberke; Sa sela; Od sv. Petra; Medumurske djeje popijevke i igre; Divojake pisme s otoka Hvata; Momake pisme s otoka Hvara i Lune popevke. CRKVENA: Staroslavenska misa za muki zbor i orgulje, 1933; Misa za mrtve na osnovu korala iz Kraljevice, 1936; alobna pjesma za enski zbor i orgulje; Boine popijevke za djeji i enski zbor, Obradbe: Jugoslavenske puke popijevke za mjeoviti zbor, za glas i klavir, za enski glas i klavir, za 2-glasni djeji zbor. Obradbe za orkestar i tamburaki zbor: Dalmatinski plesovi; Stari plesovi u novom ruhu; Slavonskovojvodanski plesovi. Uredio zbirku Pjesmarica (Jugoslavenske narodne popijevke), 1922. SPISI: Nae glazbene prilike i

DOBRONI-MAZZONI, Rajka, harfistica (Zagreb, 2 1922 ). Ki kompozitora Antuna Dobronia. Zavrila : farmacije. Na srednjoj koli Muzike akademije u Zagrebu nica L. Holubove, studij harfe zavrila 1966 na Akadem glasbo u Ljubljani (J. Portograndi). Od 1941 lan opernog stra Hrvatskoga narodnog kazalita i od 1962 istodobno pri na muzikoj koli Blagoje Bersa u Zagrebu. Kao koncertar stupa solistiki i uz orkestralnu pratnju, a istie se i svojir mornim nastupima. K. I DOBRONJI, Ljudevit, violinist (Vjatka, SSSR, 5. IX 191 Studij violine zavrio na Muzikoj akademiji u Zagrebi Huml). God. 193843 i 194750 koncertni majstor Zagre opere, 194347 i od 1950 na istom poloaju u bekoj Dr operi. Violinist visokih umjetnikih kvaliteta, izrazite vir nosti i iskonskog temperamenta koncertirao je solistiki pratnju orkestra te se posebno zalagao za djela hrvatskih pozitora. K. : DOBROVEN, Yssaye Aleksandrovi, ruski dirigent janist i kompozitor (Ninij Novgorod, 27. II 1894 ' 9. XII 1953). Na Konzervatoriju u Moskvi zavrio studij kl (K. N. Igumnov) i kompozicije (I. Tanjejev); u klaviru se vravao kod L. Godowskog u Beu. Od 1913 djelovao u M kao koncertant, muziki pedagog i dirigent Boljog teatra; 15 24 na Dresdenskoj operi (tamo dirigira njemaku prem Borisa Godunova M. P. Musorgskog), od 1924 dirigent V opere u Berlinu i umjetniki rukovodilac Filharmonijskih cerata u Dresdenu. God. 192728 prvi dirigent Narodne c u Sofiji, 1930 vodi Muzejske koncerte u Frankfurtu na 1 193035 koncerte Simfonijskog orkestra u San Francisc zatim gostuje u Milanu, Rimu, Venec'ji i Budimpeti. Od vodio je Orkestralno drutvo u Goteborgu i od 1940 bio lan gost opere u Stockholmu. Kao operni i simfonijski diri nastupao u Evropi i Americi. Nadovezujui na J. Brahmsa se u svojim kompozicijama inspirirao muzikom ruskih kh XIX st.
DJELA: koncert za klavir i orkestar u cis-molu. Dvije sonate za linu i klavir; kompozicije za violinu. Tri sonate za klavir. Opera no, 1922. Solo-pjesme i dr. LIT.: M. Gorki, Isaj Aleksandrovi Dobroven, Muzikalnaja iznj, Me 1964, 24.

K.

DOBROVVOLSKI, Andrzej, poljski kompozitor (Lavov IX 1921 ). Muziku uio u Varavi na Visokoj muzikoj i u Krakowu (S. Lobaczevvska, A. Malawski). Od 1954 nasta 1 na Visokoj muzikoj koli u Varavi. Kao dugogodinji gener sekretar Saveza poljskih kompozitora pridonio razvoju mu: u svojoj zemlji. Uz tradicionalna izraajna sredstva u svo djelima slui se i suvremenim tekovinama, osobito s podn tzv. konkretne muzike.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1955 i koncert za fagot, 1 1 simfonijske varijacije, 1949; Sielanka, 1950; Burleska, 1951; Fantazja po. 1951; Mazurek, 1951; 3 minijature Na wsi, 1951; uvertira, 1951; Marsz, 1 Nad strumykiem, 1953; Suita dziecieca, 1953; Suita polska, 1953: Uiuer popularna, 1954; Passacaille de 40 d 5, 1959; Musique za gudae i 4 sku; duhaa, 1964; Musique za gudae, 2 skupine duhaa i 2 zvunika, 1967; Mm za orkestar, 1969. KOMORNA: trio za obou, klarinet ili fagot, 1956; Et za obou, trublju, fagot i kontrabas, 1959. Za klavir: sonata, 1944; $" dziecieca 4-runo, 1953. KONKRETNA: Musigue pour bande magnet n. 1, 1962; Musique pour bande magnetique et hautbois solo, 1965. Filn muzika. VOKALNA: Kantata za mezzosopran, zbor i orkestar, 1951. zbor i orkestar: Suita ludozva, 1950; 3 pieni ludome, 1952 i 2 pieni lude 1954. Solo-pjesme; masovne pjesme. Rasprava Forma sonatotva w sonai J. Haydna.

DOBRZYtfSKI, Ignacy Feliks, poljski kompozitor (J manowo, Volinija, 15. II 1807 Varava, 10. X 1867). Sii uenik Ignaca Dobrzvriskog, autora poznatih poloneza; kasn studirao na Konzervatoriju u Varavi kod J. Elsnera. Djelo\ u Berlinu i do 1852 kao dirigent Varavske opere.

D JE L A. OR K E STR A LNA . D vije simfon ije : I, u B -duru, 1830 i : u c-molu, 1831; koncert za klavir, 1824; koncert za klarinet. Za klavir i orkest; Rondo alla Polacca, 1827 i Introdukcija i Wariacje na temat mazurka. Za violi i orkestar: Elegija, 1834 i Fantazija, 1840; Andante i Rondo alla Polacca za flau 1 orkestar, 1851; Fantazja na temat zvlasny za fagot i orkestar, 1834; Fantaz za trublju i orkestar, 1839; Introdukcija i Wariacje za trombon i orkestar, 184 1 uvertire, 1824 i 1834; 2 poloneze, 1835; 2 posmrtna mara, 1840 i 1857; C priceio, 1847; Scherzo, 1849. KOMORNA. Tri gudaka kvarteta: I, u e-moli II, 1828 i III, 1830; 2 gudaka kvinteta, 1831 i 1841; gudaki sekstet, 1841

2 DOBRZYNSKI DODEKAFONIJA
klavirski trio, 1831. Za violinu i klavir: duo, 1828; Les Larmes, 1843; Theme vari, 1843 i Nokturn, 1845. Introdukcja i Wariacje na temat mazurka iTrzeci Maj za flautu i klavir, 1831; duo za rog i klavir, 1846; Sen chrzeicijanina, fantazija za 10 instrumenata, 1850. KLAVIRSKA: varijacije op. 4 i 14; mazurke op. 16, 25, 27, 33 i 37; nokturni op. 21, 24 i 52; fantazije, marevi, romance, impromptus i dr. DRAMSKA. Opere Monbar czyli Flibustierowie, 1838 i Konrad \Wallenrod, 1860. Scenska muzika za dramu Les Burgraves (V. Hugo). VOKALNA. Kantate: Na imieniny H. Lubienskiego, 1831; Na uroszysto w Resursie, 1839; Na zakonczenie porankow muzycznych zv Palau Paa na rzecz ubogich, 1843; Ave Marta, 1850; wiety Boe, 1851; Veni Creator, 1858. Solo -pjesme. LIT.: Z. Jachimecki, Muzvka polska w rozwoju historycznym, II, Krakow 1951.

459

DOCHE, Joseph-Denis, francuski kompozitor (Pariz, 22. VIII 1766. Soissons, 20. VII 1825). Muziku izobrazbu stekao kao lan djeakog zbora katedrale u Meauxu. God. 1785 dirigent katedrale grada Coutance, 1791 preselio se u Pariz, gdje je od 1794 lan orkestra i od 1810 dirigentu Thedtre des Vaudeville. Za to je kazalite napisao velik broj igrokaza, mnogo scenske muzike za razna kazalina djela i nekoliko kominih opera. U tim rado vima ima mnogo ukusa i svjeine. On je postigao tolik ugled, da je njegovo ime nerazdvojivo povezano uz povijest stare opera-comique (R. Cotte). U istom kazalitu s istim dunostima i gotovo istim uspjesima djelovao je i njegov sin Alexandre-Pierre-Joseph D. (Pariz, 1799 Petrograd, 1849).
DJELA: Pieces de piano. Tri komine opere: Le Poete tragique, 1803; Les Deux sentinelles, 1803 i Les trois Dorville, 1818. Scenska muzika za razna kazalina djela; vaudevillei; opereta Point de bruit, 1804. Zbirke romanca. Messe a grand orchestre . . .; mise. LIT.: R. Cotte, Joseph-Denis Doche, MGG, III, 1954.

DODDS, Johny, ameriki jazz-klarinetist (New Orleans, 12. IV 1892 Chicago, 8. VIII 1940). God. 191828 svirao u razliitim jazz-ansamblima, meu ostalima i u sastavima L. Armstronga (Hot Five, Hot Seven). Bio ie izvanredan klarinetist, jedan od najboljih u historiji jazza. Ploe snimljene uz njegovo sudjelovanje idu u red vrhunskih ostvarenja tradicionalnoga jazza. DODDS, VVarren (Baby), ameriki jazz-bubnjar (New Orleans, 24. XII 1898 Chicago, 14. II 1959). Prvi veliki bubnjar jazza, veoma je mnogo utjecao na razvoj new-orleanskog stila. Najpoznatije mu snimke potjeu iz 1927, kada je nastupao sa L. Armstrongom. DODEKAFONIJA (gr. oYoo"exa dvanaest i cpcovT) glas), dvanaesttonska kompozicijska metoda (njem. Zioolftonmethode) koja se prije svega sastoji u stalnoj i iskljuivoj primjeni niza od dvanaest razliitih tonova (A. Schonberg). Osnovna pretpostavka dodekafonije, tj. nepostojanje bilo kakvog sredinjeg tona i ravnopravnost svih dvanaest kromatskih polustepena, afirmirala se ve u razdoblju tzv. slobodne -> atonalnosti (19081923), koje je neposredno prethodilo dodekafoniji. Ali u tom razdoblju nije bilo tako izgraenih postupaka, koji bi omoguavali sistematsko kompozicijsko svladavanje atonalnosti; jedina je generalna tehniko-kompozicijska znaajka atonalnih kompozicija toga vremena svjesno izbjegavanje svakog harmonijskog i melodijskog zahvata, koji bi mogao imati prizvuk tonalne muzike, a takva znaajka, koja se iscrpljuje u negativnome, tj. u odbijanju, ne donosei pri tom nita pozitivnoga, nije mogla biti elementom sistematike. Temu od svih dvanaest tonova kromatske ljestvice napisao je, dodue, ve 1896 R. Strauss u simfonijskoj pjesmi Also sprach Zarathustra, a A. Casella je 1915 u pjesmi Mort, ta servante est a ma porte upotrijebio i akord od dvanaest razliitih tonova, no to su izolirane pojave, iza kojih jo ne stoje novi konstruktivni principi. Prvi koji svoju kompozicijsku metodu izvodi iz dvanaest-tonskoga niza bio je J. M. Hauer. On je ve 1908 pisao dvanaest-tonske kompozicije, a zakon svoje muzike postavio je 1919; njegov je zakon (nomos) atonalne muzike u stalnom ponavljanju svih dvanaest tonova temperirane ljestvice, no formulacija pravila i njihova primjena je kod Hauera u usporedbi sa Schon-bergom tek u zaetku. Neovisno o Haueru i Schonbergu nastala je muzika dvanaesttonskog trajanja (Zmb'lftondauermusik) Rusa J. Golieva, koji je dvadesetih godina ivio u Berlinu. U njegovu triju za gudae (1925) niu se grupe od dvanaest tonova jedna do druge, bez oite organske veze, sad linearno, sad akor-diki. Jo jedan pionir dodekafonije, H. Eimert, navodi pak da se poeo baviti teorijom dodekafonije 1923, na poticaj Golieva, a neovisno o Schonbergu. Iako kronoloki gledano Schonberg nema primat u dodekafoniji, ona ipak kao konzekventna, suvisla, logina i u tanine razraena kompozicijska metoda zahvaljuje svoj postanak i razvitak u prvome redu njemu. U svom pismu N. Slonimskome, Schonberg sam referira o svojim prvim koracima u podruje dodekafonije: Metoda komponiranja sa dvanaest tonova imala je brojne prethodne pokuaje (Vorversuche). Prvi pokuaj bio je otprilike u decembru 1914, ili poetkom 1915 godine, kad sam skicirao jednu simfoniju, od koje je zadnji dio po-

stao (nedovreni oratorij, op. a.) Jakobove ljestve (Die Jakobsleiter), ali taj nije bio nikada nastavljen. Scherzo ove simfonije bazirao se na temi, koja se sastojala od dvanaest tonova. Ali to je bila samo jedna od tema. Meni je jo bila daleka ideja o upotrebi takve osnovne teme kao ujedinjujueg sredstva za itavo djelo. Meutim, Schonbergu je bilo potrebno od toga prvog pokuaja jo est godina da razvije dodekafoniku metodu komponiranja, koju je primijenio prvi put u djelima, dovrenim 1923 i 1924, tj. u posljednjem stavku (Valcer) od Pet kompozicija za klavir op. 23 (1923), u etvrtom stavku (Petrarkin sonet br. 2iy) Serenade za komorni sastav op. 24 (1923) i u Suiti za klavir op. 25 (1924) u cijelosti. Osnovni je princip dodekafonike metode komponiranja svoenje itavog melodijskog i harmonijskog zbivanja unutar cijele kompozicije na jedan jedini osnovni oblik (njem. Grundgestalt), na jedan niz ili seriju (njem. Reihe). Serija je slijed svih dvanaest tonova kromatske ljestvice, njihov poredak odreuje kompozi tor, a taj je poredak obavezan za cijelu kompoziciju. No osim obaveznog poretka tonova serije, postoji jo jedna, nadreena, obaveznost: nakon to se serija pojavi prvi put, na poetku, ona se mora stalno ponavljati sve do kraja djela. Ponavljanje serije rezultira, prema tome, ciklikim kretanjem tonskoga materijala. Iz obaveznog poretka tonova u seriji i iz obaveznog ponavljanja serije automatski proizlazi osnovni zakon dodekafonije: nijedan ton (serije) ne smije se ponovno pojaviti prije nego to se ne izreda svih dvanaest tonova. No neposredno jednokratno ili viekratno ponavljanje pojedinog tona (repeticija tona) je mogue, jer ono ne naruava obavezni poredak tonova, jednako kao to ga ne naruavaju dua ili kraa trajanja tonova u seriji. I, konano, svaki ton serije moe se pojaviti u bilo kojoj oktavi, a sama serija moe se upotrebljavati horizontalno (melodijski) i vertikalno (akordiki). Osim prvotnog, odnosno originalnog ili izvornog oblika serije (O), postoje jo tri izvedena oblika, i to: 1. inverzija ili obrat serije (J), 2. retrogradni oblik originalne serije (R) i 3. retrogradni oblik obrata serije (RJ). Kod obrata serije (J) prvi je ton isti kao i kod originalne serije, a svaki interval je obrnut, tj. uzlazni interval iz originalne serije postaje silazni, a silazni postaje uzlazni; retrogradni oblik originalne serije (R), jednako kao i retrogradni oblik obrata serije (RJ) nastaje pak, kad tonovi originalne serije, odnosno njene inverzije, slijede obratnim redom, tj. od dvanaestog tona do prvog. Budui da se svaki od ova etiri oblika serije moe transponirati na bilo koji od tonova kromatske skale, to se od jedne izvorne serije dobiva ukupno 48 verzija. Oznake O, J, R i RJ podudaraju se s oznakama u engleskoj terminologiji, osim to ameriki teoretiari upotrebljavaju za originalni oblik jo i oznaku P (engl. prime prvi, temeljan), dok su njemake oznake potpuno drukije: originalni oblik oznauje se tamo sa R (od Reihe niz), inverzija sa U (od Umkehrung obrat), retrogradni oblik sa K (od Krebs rak, po analogiji na rakov kanon, gdje imitacija ide od posljednjega do prvog tona; > kanon), a retrogradni oblik inverzije sa UK. Transpozicijama pojedinih oblika serije dodaju se obino brojke od I do XII, koje oznauju stupanj (uzlazne) polustepene, odnosno kromatske ljestvice, na koji je serija transponirana. U suiti za klavir op. 25 Schonberg je primijenio osam ver zija serije: originalni oblik (Oi), njegovu transpoziciju na interval smanjene kvinte (Ovu), inverziju originalnog oblika (Ji), njenu transpoziciju na interval smanjene kvinte (Jvu), kao i njihove retrogradne oblike (.RT, RVII, RJI, RJviii primjer br. 1). Schon8 9

Ovn

"Evu
1 2 3 4 B 6 7 8

i
Ivir

bo ----2
|

6^

^8

10

12

RIi

-Rivi 9

10

11

12

berg upotrebljava ovih osam verzija na dva naina, tipina za dodekafoniku tehniku, tj. donoenjem serije u cjelini, gdje se niu svi njeni tonovi od 112, ili donoenjem serije u fragmentima,

460

DODEKAFONIJA
Naroito majstorstvo dodekafonike manipulacije ostv Schonberg u Varijacijama za orkestar op. 31 (1928). Ovaj simfonijski opus predstavlja pravi kompendij dodekafonike 1 gdje se principi komponiranja sa dvanaest tonova nevjf domiljato primjenjuju u najrazliitijim vrstama muziko; od homofonije do najsloenijih kontrapunktikih koml Tako se i u ekspoziciji teme, koja po svojoj fakturi nije nego harmonizirana melodija (R. Leibowitz), ogleda a vjetina u iskoritavanju dodekafonikih mogunosti. Prvi c (violonela) sadri svih dvanaest tonova izvorne serije akordiku podlogu (duhaki instrumenti i harfa) ine obrata izvorne serije, transponiranog na veliku sekstu (Jtako da se za vrijeme nizanja prvih est tonova serije O prvih est tonova serije Jx, a ista se stvar dogaa kad slijec polovica serija Oj, jer nju prati drugih est tonova serije budui da su tonovi 16 serije 7x isti kao tonovi 712 s (samo u drugom redoslijedu), a tonovi 712 serije 7x tonovi 16 serije Oi (samo takoer u drugom poretku] kao rezultat suprotstavljanja dviju verzija serije (Oj i Jx), javlja cijeli dvanaesttonski kompleks (primjer br. 5). ,

razdijelivi u tom sluaju seriju na tri fragmenta od po etiri tona (i234; 5678; 9101112). U poetnim taktovima prvoga stavka (Preludij), u desnoj ruci nastupa izvorna serija, a u lijevoj se javlja serija Oyn na taj nain da se najprije pojavljuje njezin prvi fragment (tonovi 14), a zatim drugi (5 8) i trei (912) istodobno (primjer br. 2). U Gavoti donosi

desna ruka prvih osam tonova izvorne serije, dok lijeva ruka iz vodi trei fragment (912) najprije u izvornom slijedu, a zatim retrogradno, s time da je 12. ton istodobno posljednji ton izvor noga i prvi ton retrogradnog oblika toga fragmenta; cijeli ovaj postupak ponavlja se zatim sa serijom /vn (primjer br. 3).

=5=
,0, 1

^E

6 , 7 ^ 8

10

11

U usporedbi s poetkom prvog stavka suite, gdje se istodobno odvijaju dvije razliite verzije, izgledat e poetni taktovi treeg stavka Schonbergovoga Duhakog kvinteta op. 26 (1924) jednostavni, jer se tamo tri puta za redom ponavlja samo izvorna serija s nepromijenjenim poretkom svojih tonova od 112 (primjer br. 4a). Meutim, ako se paljivije pogleda dionica roga, koja

donosi temu, odmah e se uoiti da se u toj temi prigodom svakog od tri nastupa serije javljaju druga etiri tona, tako
Redoslijed tonova u temi .

/_

_ /_ ^ |\'_

_V- U |3 - 4 -"9 - 10

da tema sadri opet svih dvanaest tonova, ali u redoslijedu, koji je rafinirana -> psrmutacija izvorne serije (primjer br. 4b).

U stvari, kombiniranje razliitih verzija jedne serije primjena razliitih verzija uope, odstupa u izvjesnom od osnovnog zakona dodekafonije, po kome se ni jedan te ne smije ponovno pojaviti prije nego to odzvui svih c tonova. Ako razmotrimo s tog stanovita poetak Suite (primjer br. 2), gdje se istodobno odvijaju dvije razne serije, onda vidimo da se, npr. ton des, koji se pojavljuje na osminku prvog takta u desnoj ruci (kao 4. ton serije Oi), j javlja ve na prvu osminku idueg takta u lijevoj ruci (ka< serije Ovu), a ton g, koji nastupa u prvom taktu na etvrtu c u desnoj ruci (kao 3. ton serije Oi), zazvui takoer pono u slijedeem taktu u lijevoj ruci (kao 4. ton serije Ovu), d leko prije nego to se izredalo svih dvanaest tonova. Sto ovom primjeru moe govoriti o dodekafoniji samo u hor nom smislu: ona je potivana u svakom od oba glasa p ali njihovo istodobno odvijanje ne rezultira zvuanjem se svaki od dvanaest tonova pojavio ponovno tek nakon 1 zvui svih ostalih jedanaest. Ali ovo mjesto, usprkos tor tonalno, a oita je autorova intencija da suprotstavljanjei verzija serije istakne poetni motiv to ga donosi desna ruka (izvorna serija), jer se u lijevoj ruci (serija Ovu) javlja kanonska imitacija toga istog motiva u augmentaciji (primjer br. 6). Motivika i tematska komponenta kompozicije, iako usko vezana s tonalnom, nije nestala u istom asu kad se pojavila atoi moe se ak rei da je suprotnost izmeu tematike (koja njem na vie ili manje pravilnu metriku uvijek pretendira miniranje nekih tonova, akorda) i atonalnosti (koja ustai ravnopravnost svih tonova) karakteristina za itavo Sci govo atonalno stvaranje. Tek u -> serijelnoj muzici, koja kao daljnja konsekvenca dodekafonije, dolazi do konan tvaranja tematike i do likvidacije protuslovlja to ga stv: sutnost tematskoga u atonalnim okvirima (-> Atematina mjena etiriju osnovnih oblika serije i njihovih transpozic ila je prvenstveno motivikim kompozicijskim postupe: su se zadrali u prvoj fazi atonalno organizirane muzike, kom tematike gubi se i potreba za raznim verzijama: jedr

DODEKAFONIJA DOHNANYI
ostaje dovoljnom da bi se iz toga izveo poredak intervala i, dalje, itava kompozicijska gradnja (L. Nono). Dodekafonika kompozicijska metoda esto se nastoji identificirati s odreenom vrstom muzike. To je pogreno, jer prisustvo dodekafonije u nekom muzikom djelu jo nita ne kazuje o tome koji je stupanj kompozitorskoga u njemu miljen . . . dvanaesttonska muzika nije nikakova kategorija (H.-K. Metzger). To se moe izvrsno ilustrirati mnogim primjerima iz Violinskog koncerta A. Berga (1935) to ga je autor dodue radio na osnovi dvanaesttonske serije (primjer br. 7a), ali ju je tako kons-

461

7a

IU>e^

&aI

Pf

truirao i njene tonove rasporeivao u takve vertikalne sklopove, koji ne samo da esto izazivaju tonalne asocijacije, nego mjestimino poprimaju i oblik tradicionalnih trozvuka (primjer br. 7b prvi stavak, takt 1114).

gen 1956 (talijanski Milano 1959). H. Simbriger, Die heutige Situation der Zwolftonmusik, Bericht iiber den internationalen musikwissenschaftlichen Kongress WienMozartjahr 1956, Graz 1958. R. Kelly, Theme and Variations. A Study of Linear Twelve-Tone Composition, Dubuique (Iowa) 1958. J. C. Pazza, Schoenberg e el fin della era tonal, Buenos Aires 1958. L. Nono, Die Entwicklung der Reihentechnik, Darmstadter Beitrage zur Neuen Musik, 1958. H. Pousseur, Webern und die Theorie, ibid., 1958. R. Vlad, Storia della dodecafonia, Milano 1958. H. L. Clarke, The Alrise of the Semitone in Twelve-Tone Music, MQ, 1959, 3. L. Spinner, A Short Introduction to the Technique of Twelve-Tone Composition, London 1960. M. Babbitt, Twelve-Tone Invariants as Compositional Determinants, MQ, 1960, 2 . A. Webern, Der Weg zur Neuen Musik (red. W. Reich), Wien 1960. A. Kfenek, Extents and Limits of the Serial Techniques, MQ, 1960. R. Stephan, Uber J. M. Hauer, AFMW, 1961. B. Schaffer, Klasycy dodekafonii (2 sv.), Krakow 1961 ( I I izd. 1964). A. Th. Basart, Serial Music, A Classified Bibliographv of Writings on Twelve-Tone and Electronic Music, Berkeley i Los Angeles 1961. H. Curjel, Dodekaphonie eine Weltsprache, Melos, 1961. H. Jelinek, Die krebsgleichen Allinterwallreihen, AFMW, 1961, 2. R. Malipiero, Guida alla dodecafonia, Milano 1961. RAM, 1961 (broj posveen dodekafoniji). G. Perle, Serial Composition and Atonality, Berkeley i Los Angeles 1962. A. Plebe, La dodecafonia, Bari 1962. H. Eimert, Grundlagen der musikalischen Reihentechnik, Wien 1964. M. Lichtenfeld, Untersuchungen zur Theorie der Zwolftontechnik bei J. M. Hauer, Kolner Beitrag zur Musikforschung, Regensburg 1964. U. Dibelius. Moderne Musik 19451965, Miinchen 1966. R. S. Brindle, Serial Composition, London 1967. K. Boehmer, Material-Struktur-Gestalt, MF, 1967. N. D.

7b

Andante

fefel

DOEBLER, Kurt, njemaki orgulja i kompozitor (Cottbus, 15. I 1896 ). Uio orgulje kod A. Drevera i R. Kurtha, a zatim studirao na Akademiji za crkvenu i kolsku muziku u Berlin-Charlottenburgu, God. 191932 orgulja i regens chori u katolikoj crkvi Herz Jesu u Charlottenburgu; istovremeno (192140) i nastavnik muzike na Liebfrauen-Oberlyzeumu; 193145 docent za teoriju i kompoziciju na Akademiji za crkvenu i kolsku muziku; od 1950 orgulja i zborni dirigent u crkvi Heiliger Geist u Berlin-Charlottenburgu. Kao kompozitor nadovezao se na stil renesansnih vokalnih polifoniara, usvajajui u daljem razvoju tekovine kromatske koloristike harmonije.
DJELA. KOMORNA: Dreikonigs-Trio za violinu, violu i violonelo; klavirski trio; 2 sonate za violinu i klavir. Das Charlottenburger Klavierbiichlein; Kleine Beitrage zur Hausmusik za klavir. ORGULJSKA: koralna partita na napjev Was Gott tut t das ist zuohlgetan; est koralnih preludija i korala. Dvije Marien-Kantate. CRKVENA: sedam misa za zbor a cappella; Stabat mater; dva Tantum ergo; 60 latinskih i njemakih moteta za zbor a cappella; 30 duhovnih zborova a cappella; dvije duhovne arije za glas i orgulje. Zbirke: Chorklang, duhovni i svjetovni napjevi s pratnjom i bez pratnje; Orgelbuch fur die deutschen Gesdnge des katholischen Kirchenjahres. LIT.: H. J. Moser, Ober Kurt Doebler und die Moglichkeit eines heutigen Palestrina-Stils, KMJB, 1930 i Cacilienvereinsorgan 1951. F. Stein, Kurt Doebler, MGG, III, 1954.

Dodekafoniku metodu preuzeli su od Schonberga najprije njegovi uenici A. Berg i A. Webern, a zatim i mnogi drugi muziari kasnijih generacija (E. Kfenek, H. Jelinek, L. Dallapiccola, R. Leibowitz, W. Fortner, K. Stockhausen, L. Nono, P. Boulez j dr.)- Meu teoretiarima dodekafonije istaknuto mjesto zauzimaju R. Leibowitz, E. Kfenek, J. Rufer, H. Eimert i H. Je-linek. Estetiku dodekafonije osvijetlio je Th. W. Adorno, a W. Reich izdao povijest dvanaesttonskog principa i dvanaesttonske kompozicije.
LIT.: J. M. Hauer, Atonak Musik, M, 1923. Isti, Offener Brief an Herbert Eimert, ibid., 1924. H. Eimert, Atonale Musiklehre, Leipzig 1924. E. Stein, Neue Formprinzipien, Anbruch, 1924 (broj posveen A. Schonbergu; obj. i u zborniku Von neuer Musik, Koln 1925). M, Hauer, Zwolftontechnik, Wien 1926. L. Deutsch, Das Problem der Atonalitat und die Zwblftonprinzipien, Melos, 1927. Th. W. Adorno, Zur Zw61ftontechnik, Anbruch, 1929. Z. Lissa, Geschichtliche Vorform der Zwblftontechnik, AML, 1935R. S. HM, Schoenberg's Tone Rows and the Tonal System of the Future, MQ, 1936. G. Perle, Evolution of the Tone-Row. The Twelvetone Modal System, Chicago 1940. Isti, Functional Harmony in a Twelvetone Sound World, Peabodv-Bulletin, Baltimore 1940. E. Kfenek, Studies in Counterpoint, New York 1940 (talijanski Milano 1948; njemaki Mainz 1952). Isti, New Developments of the Twelve-tone Technique, The Music Review, 1943. R. Leibozvitz, Schonberg et son ecole, Pari 1947. Isti, Qu'est-ce que la musique de douze sons ?, Liege 1.948. H. Searle, Eine neue Bewegung in der Musik, Neue Auslese, 1948. C. Jachino, Tecnica dodecafonica. Trattato pratico, Milano 1949. R. Leibozvitz, Introduction a la musique de douze sons, Pari 1949. Th. W. Adorno, Philosophie der neuen Musik, Tiibingen 1949 (II izd. Frank furt a. M. 1958; talijanski Torino 1959; srpskohrvatski Beograd 1968). II. Eimert, Kleiner Zwolftonkursus fur Anfanger, Das Musikleben, 1949. Polyphonie, Pari 1949 (broj posveen dodekafoniji pod naslovom Le svsteme dodecaphonique). A. Schonberg^ Style and Idea (sadri i predavanje Composition with Twelve Tones iz 1941), New York 1950 (talijanski Milano 1960). H. Wessling, Die Gesetze der Musik: warum Zw6lftonmusik, Dortmund 1950. H. Eimert, Lehrbuch der Zwolftontechnik, Wiesbaden 1950 (novo izd. 1952; talijanski Milano 1954). L. Dallapiccola, Sulla strada della dodecafonia, Aut-Aut, 1951, 1. E. Kfenek, Die Zw61ftonmusik als Lehre, Melos, 1951) 5- H. Jelinek, Versuch iiber den Sinn der Verwendung von Zwblftonreihen, ibid., 9. H. Eimert, Ist Zwolftonmusik lehrbar?, ibid. R. Vlad, L'Ultimo Schoenberg, RAM, 1951. R. Leibozvitz, L'Evolution de la musique, Pari 1951. Isti, Sens et raison de la musique dodecaphonique, Ulisse, Venezia 1951, 4. Diapason, Milano 1952, 78 (dvobroj posveen dodekafoniji). H. Jelinek, Anleitung zur Zwolftonkomposition (2 sv.), Wien 1952 i 1958. W. Reich, Versuch einer Geschichte der Zwolftonmusik, Alte und neue Musik, Zurich 1952 (proireno u Festschrift A. Orel, Wien i Wiesbaden 1960). J. Rufer. Die Komposition mit zwolf Tonen, Berlin i Wunsiedel 1952 (novo izd. 1966; talijanski Milano 1962; prevedeno i na engleski). M. Seiber, The Composition with Twelve Tones, Music Surwey, 1952. R. Vlad, Poetica e technica della dodecafonia, RAM, 1952, 1. Isti, Elementi metafisici nella poetica dodecafonica, Diapason, 1952. H. Pfrogner, Die Zwolfordnung der Tone, Zurich, Leipzig i Wien 1953. E. Kfenek, Is the Twelve-Tone Technique in the Decline?, MQ, 1953. N. V. Bentzon, Tolvtoneteknik, Kobenhavn 1953. E. Stein, Orpheus in New Guises, London 1953. R. Malipiero, La Dodecafonia come tecnica, RMI, 1953, 3. G. Perle, The Harmonic Problem in Twelve-Tone Music, The Music Review, 1954. W. Burkhard, Versuch einer kritischen Auseinandersetzung mit der Zwolftontechnik, Schweizerische Musikzeitung, 1954, 3. L. Rognoni, Espressionismo e dodecafonia, Torino 1953. R. Vlad, Demonicita e dodecafonia, Archivio di Filozofia, 1954. Isti, Modernita e tradizione nella muica contemporanea, Torino 1955. R. Semmler, Vom Eigenklang der Reihen, Zurich 1955. G. Rochberg, The Hexachord and Its Relation to the 12-Tone Row, Bryn Mayr (Pennsylvania) 1953. E. Eimert, Die notwendige Korrektur, Die Reihe, 1955, 2. H.-K. Metzger, Webern und Schonberg, ibid. Th. W. Adorno, Dissonanzen, Gottin-

DOFLEIN, Erich, njemaki muzikolog (Munchen, 7. VIII 1900 ). Studij muzikologije i historije umjetnosti s doktoratom zavrio na Univerzitetu u Breslauu (M. Schneider, W. Pinder). Usavravao se kod W. Gurlitta i H. Erpfa u Freiburgu im Breisgau i tamo 193037 bio direktor Muzikog seminara. God. 1941 postao docent za historiju muzike na Zemaljskoj muzikoj koli u Breslauu; od 1947 profesor je Visoke muzike kole u Freiburgu. Suradnik mnogih strunih asopisa, D. se u svojim spisima zauzima za suvremeno muziko stvaranje. Suosniva je (1948) i od 1956 predsjednik Instituta fiir Neue Musik und Mu-sikerziehung (sjedite u Bavreuthu i Darmstadtu). Kao pedagog osobito se bavi metodikom poduavanja instrumenata. Da bi u uenicima zarana probudio radost muziciranja, D. za svoja opsena izdanja instruktivnih djela bira poznate kompozicije.
DJELA: Uber Gestalt und Stil in der Musik, ein Beitrag zur Relationspsychologie der Produktion (disertacija), 1924; Das Musikseminar, 1931; Idee eines Schulzverks, Die Musikpflege, 1932; Zur Lage der Musiklehre, Melos, 1932; Urtextausgaben im Unterricht und Hausmusik, Artikulation und Phrasierung, Deutsche Tonkiinstlerzeitung, 1934; Johann Pachelbel, ein deutscher Meister, Zeitschrift fiir Hausmusik, 1938; Erinnerungen an H. Kaminski, Muica, 1947; Ober P. Hindemith, Die Gegenwart, 1947; Klassizismus in der Musik, Melos, 1947; Bela Bartk, ibid., 1949; DasMusiktheater C. Orffs, Der Musikalmanach 1948; Neue Musik im Unterricht, Musik im Unterricht, 1949; Bach und toir, ibid., 1950; Musikerziehung und neue Alusik, ibid., 1951; Musikpddagogische Gegenivartsfragen, ibid., 1951. INSTRUKTIVNA: Das Geigenschulzverk, ein Lehrgang der Violintechnik, verbunden mit Musiklehre und Vbung des Zusammenspiels (u suradnji sa svojom enom Elmom Axenfeld-Doflein), 5 sv., 1932 i dalje; Spielmusik fur zwzi Violinen, 11 sv. (obje zbirke sadravaju primjere iz violinske literature XVIIXX st.); izdanja raznih djela iz starije literature za klavir, naroito onih kompozitora koji su se i sami bavili problemima muzikog odgoja (C. Ph. E. Bach, D. G. Tiirk). LIT.: E. Laaff, Erich Doflein, MGG, III, 1954-

DOHNANYI, Erno (Ernst) von, madarski kompozitor, pijanist i dirigent (Bratislava, 27. VII 1877 New York 3 9. II 1960). Prvu poduku dobio u Bratislavi od svog oca Frederica Dohnanvija (violina i klavir) i K. Forstnera (orgulje, teorija). God. 18 9497 studira na Muzikoj akademij i u Budimpeti kod I. Thomana (klavir) i H. Koesslera (kompozicija), a ljeti 1897 usavrava se kod E. d'Alberta. Iste godine nastupa u Berlinu, zatim u Budimpeti, gdje postie velik uspjeh izvedbom Beethovenova klavirskog koncerta u G-duru pod dirigentskim vodstvom H. Richtera. Time zapoinje njegova blistava meunarodna koncertna karijera. God. 1898 Richter ga vodi sa sobom u Englesku; ondje je za dva mjeseca odrao 30 koncerata. Zatim odlazi na turneje po SAD (190001), skandinavskim zemljama, Rusiji,

462

DOHNANYI DOLIN
Antiphona Versiculum D. Antiphona), zatim kao zavrni stih na kraju psalma i kantika i u nekim drugim sluajevima (npr. u vezi s Deus in adjutoriuni). Posljednje rijei (. . . saeculorum. Amen) zamjenjuju se u liturgijskim knjigama kraticom -

Italiji i Francuskoj. God. 190515 predaje klavir na Visokoj muzikoj koli u Berlinu (od 1908 profesor), 1916 postaje profesor na Muzikoj akademiji u Budimpeti (191920 direktor), a 1920 imenovan je predsjednikom Budimpetanskog filharmonijskog drutva. Filharmoniju vodi do 1944 dirigirajui mnogobrojnim njezinim koncertima u domovini i na turnejama irom Evrope. U razdoblju od 1925 do 1927 angairan je preteno u SAD kao pi janist, dirigent, kompozitor i pedagog. Vrativi se u Madarsku, 1928 postaje profesor kompozicije i klavira na reorganiziranoj Muzikoj akademiji (Muzika kola Franz Liszt), a 1934 direktor. Uz to je 193144 generalni muziki direktor Budimpetanskog radija. Poslije Drugoga svjetskog rata odlazi u SAD i od 1949 predaje klavir i kompoziciju na Florida State--University (Tallahassee).

Uz Bartka i Kodalya, D. je najpoznatiji suvremeni madarski kompozitor starije generacije. Stilski neoromantiar, formirao se pod izrazitim utjecajem Brahmsa, ali kasnije prihvaa mjestimice i stilske elemente Lisztova herojskog romantizma (melodika verbunkosa u Ruralia Hungarica) i E. DOHNANYI Wagnerove muzike drame (opera A Vajda tornva). U oblikovanju se dri klasine tradicije. U svom opusu obuhva tio je gotovo sve muzike vrste, ali je prvenstveno sklon komornom izrazu, pa su mu komorna djela najuspjelija. Kao reproduktivni umjetnik mnogo je pridonio obnovi madarske muzike na poetku XX st., propagirajui nova djela svojih sunarodnjaka Bartoka i Kodalva te Stravinskog, Debussvja i dr. Kao pijanist proslavio se nadasve interpretacijama Brahmsa, Schumanna i Schuberta.
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, u F-duru, 1897; II, u d-molu op. 9, 1902 i III, u E-duru op. 40, 1948. Dva klavirska koncerta: I, c-molu op. 5, 1899 i II, u b-molu op. 42, 1946; 2 violinska koncerta: I, u d-molu op. 27, 1915 i II, u c-molu op. 43, 1949; Konzertstiick za violonelo i orkestar op. 12, 1904; Variationen ilber ein Kinderlied za klavir i orkestar op. 25, 1914; Concertino za harfu i orkestar op. 45, 1952; 2 uvertire: Zrinyi, 1896 i Unnepi nyitany op. 31, 1923; Zenekari szvit op. 19, 1909; suita Ruralia Hungarica op. 32 b, 1924; Szimfonikus percek op. 36, 1933; American Rhapsodv op. 47, 1954. KOMORNA: 3 gudaka kvarteta, op. 7, 15 i 33; 2 klavirska kvinteta, op. 1 i 26; sekstet op. 37; serenada za gudaki trio op. 10; sonata za violinu i klavir op. 21; sonata za violonelo i klavir op. 8; suita Ruralia Hungarica za violinu i klavir op. 32 c; Aria za flautu i klavir; Passacaglia za flautu solo. KLAVIRSKA: Variaciok es fuga op. 4; Passacaglia op. 6; Negy rapszddia op. 11; Winterreigen op. 13; Humoreskenin Form einer Suite op. 17; Drei Stiicke op. 23; Suite in altem Stil op. 24; Hat koncertetud op. 28; Varidcik magyar temdra op. 29; suita Ruralia Hungarica op. 32 a; Six Piano Pieces op. 41; 3 Singular Pieces for Piano op. 44; Valcer op. 3 za klavir 4runo. DRAMSKA. Opere: Tante Simone, 1912; A vajda tornya, 1922; A Tenor, 1929. Pantomima Der Schleier der Pierette, 1910. Balet Szent Fdklya (na muziku Ruralia Hungarica i Szimfonikus Percek), 1936. VOKALNA: Cantus vitae, oratorij (na tekst I. Madacha), 1941; Hitval-Ids za tenor, zbor i orkestar, 1920; Magyar jb'vd za zbor; solo-pjesme uz orkestar i uz klavir. CRKVENA: Szegedi Templomszent. Mise, 1930; Stabat mater, 1954; VI psalam za 8-gl. zbor; himni. INSTRUKTIVNA: 12 Shorl Studies for the Advanced Pianist, 1951; Daily Finger Exercises for the Advanced Pianist (3 sv.), 1962. Obradbe maarskih narodnih pjesama. LIT.: V. Papp, Dohnanvi Ernfi, Budapest 1927. asopis Zenei Szemle, 910 (broj posveen Dohnanviju), 1927. W. R. Anderson, Dohnanvi: a Good Companion, Musical Mirror and Fanfare, 1931, 11. E. Haraszti, Ernst von Dohnanvi, MGG, III, 1954. M. U. Rueth, The Tallahassee Years of E. von Dohnanvi, Tallahassee 1962. /. Podhradszhy, The Works of E. Doh nanvi, Studia musicologica, 1964. I. A.

DOINA, moldavsko-rumunjska pastirska narodna pjesma. Obino ima dva dijela: prvi je polagan i tugaljiv, a drugi veseo, plesnog karaktera. U najnovije vrijeme u sadraj doine ula je i drukija tematika, povezana uz krupna drutvena zbivanja nakon Drugoga svjetskog rata. DOIRA, srednjoazijski narodni instrument tipa bubnja, koji je samo s jedne strane pokriven napetom koom. Ispod koe, uz rub oboda, smjeteno je na vie mjesta po nekoliko metalnih prstena. D. se upotrebljava za pratnju pjevanja i plesa. Naziv daire oito je istog jezinog podrijetla. DOKSOLOGIJA (gr. 86i;a slava), liturgijski tekstovi u kojima se izriu hvalospjevi u ast trojedinoga Boga. Postoji tzv. mala d. (Gloria Patri et Filio et Spiritui Sancto, sicut erat in principio et nunc et semper et in saecula saeculorum Amen.J i velika d. {Gloria in excelsis Deo, et in terra pax hominibus bonae voluntatis itd.). Mala d. nadovezuje se obino nakon Introita (prema shemi

Euouae. Velika d. je od najranjih vremena kranstva u ordinarij mise kao njegov drugi dio (-> Gloria). DOKTOR, Paul, austrijski violist (Be, 28. Ili Studij violine zavrio na Muzikoj akademiji u Bei Umjetniku karijeru zapoeo kao violinist, ali je ubi na violu; 1942 osvojio prvu nagradu na Meunarodno] nju u enevi. God. 194046 solist Simfonijskog orke; zernu i 194647 u Ziirichu te istodobno 194047 lar Collegium Musicum u Ziirichu. Od 1947 djeluje u SAD i profesor u Ann Arboru, u New Yorku i od 1963 na tetu u Bloomingtonu, Indiana. God. 195257 odravi mjenice predavanja iz viole na ljetnim teajevima u i Colorado Springsu. U SAD osnovao je Rococo 1 New York String Sextet. Objavio je Solos for the viol djelima Mozarta, Schuberta, Brahmsa i dr. DOLAR, Joannes Baptista (Janez Krstnik), k (Kamnik, oko 1620 Be, 13. II 1673). Jezuit, i< 165658 pouavao muziku na Jezuitskoj gimnaziji u odakle je otiao u Passau, a zatim u Be, gdje je vo ku kapelu u crkvi Am Hof. Niz njegovih kompozk je u prijepisu u Lichtenstein-Castelkornovoj zbirci riu u ekoj, iako sam vjerojatno nije tamo bio, jer moe nai u arhivima eke jezuitske provincije. Medi lima ima takoer baleta i sonata, napisanih u stilu visoki Dolarove kompozicije odaju izvrsno poznavanje kon tehnike i snanu invenciju. Njihova je melodika svjea mie podsjea na narodnu tematiku, harmonije su bog ajne zbog razmjerno este primjene kromatike, a u je pogledu njihov stavak veoma razliit.
LIT.: J. Gr. Thalnitscher, Bibliotheca Labacensis publica Coll Nobilium, rukopis, Semenika knjinica u Ljubljani. P. Nettl, Tanzkompositionen in der zweiten Halfte des 17. Jahrhunderts, SI 163. j. Pohanka, Jan Kftitel Tolar, Balletti e Sonate, Praha Cvetko, Die Quellen zur Biographie von J. B. Dolar, Geschichte c Westkirche in ihren wechselseitigen Beziehungen, Wiesbaden 196-; J. Hofler, Slovenski "skladatelj J. K. Dolar, Delo, 1970.

DOLCE (tal. slatko, njeno), oznaka za interpretac se trai njeno i ljupko izvoenje. Susree se i u obliku cezza (tal. s njenou). Superlativom dolcissimo trai mogue njenija i osjeajnija interpretacija. DOLENTE (tal. bolno, tuno, alosno), oznaka za^ taciju. Sline su oznake dolendo, con dolore. DOLES, Johann Friedrich, njemaki kompozitor (S -Hallenberg, 23. IV 1715 Leipzig, 8. II 1797). U6 Bacha. Kantor u Salzwedelu, 174455 na gimnaziji u 1 a 175589 u crkvi sv. Tome u Leipzigu. Njegovi u< su J. E. Altenburg, J. F. Doring i J. F. Rochlitz. Na iz baroka u klasicizam, D. je u crkvenu muziku uveo j niji stil i jednostavnu, prijemljivu melodiku. Osloba baroka osjea se i u njegovim pjesmama, od kojih je pi (Neue Lieder) bliska Sperontesovoj Singende Muse, a dri lerts Oden) Ph. E. Bachu i Berlinskoj koli.
DJELA. Kompozicije za klavir i orgulje: Singbare und leichte Ch fu'r Lehrer und Organisten (4 sv.), 179497; Vierstimmiges Choralbui Pjesme: Neue Lieder nebst ihren Melodien, 1750; Melodien zu Gellen Oden und Liedern, 1758. CRKVENA: oratoriji i pasije; kantate vor dein Angesicht, 1790); psalmi (Gott ist unsre Zuversicht, 1758); koral: mise; moteti. LIT.: R. Sietz, Die Orgel-Kompositionen des Schtilerkreises Bach (disertacija), Gottingen 1930. H. Banning, J. F. Doles, Werke, Leipzig 1939. A. Schering, J. S. Bach und das Musiklebc Leipzig 1941. F. Blume, Johann Friedrich Doles (sen.), MGG,

DOLIDZE, Viktor Isidorovi, gruzijski kompoziti geti, 30. VII 1890 Tiflis, 24. V 1933). Violinu i koi uio u Kijevu. U svojim djelima sluio se gdjekad ci gruzijskog folklora.
DJELA: simfonija A3ep6audo*caH, 1932; koncert za klavir, 1932 ska fantazija Heepuada, 1925. Opere: Kemo u Komj, 1919; Jle Hucana, 1929 i 3aMupa (nedovrena); solo-pjesme. Sabirao i osetinske narodne napjeve.

DOLIN, Anton (pravo ime Patrick Healy-Kay), plesa i koreograf (Slinfold, Sussex, 27. VII 1904 ). u Brightonu (L. i G. Cone) i Londonu. Na poziv Djagileva trupi Ballets russes i s uspjehom plesao u baletima D Chloe (Ravel), Le Train bleu (Milhaud), Le Spectre de la \ ber) i dr. God. 1924 vratio se u London i sa V. Nen osnovao vlastiti baletni ansambl za koji je, meu ostalir grafirao i Rhapsody in Blue (Gershwin). God. 1929 po lan Ballets russes. Zatim je krae vrijeme djelovao u Ne1 a po povratku u London postao prvak trupe Vic-Wel Do 1937 esto prireivao turneje sa A. Markovom. G 47 umjetniki direktor amerikog ansambla Ballet u kojem je stekao velik ugled kao plesa klasinoga bal tivi se u Englesku vodi Festival Ballet. D. je veoma osobito kao teoretiar i pisac. \

DOLIN DOMINANTA DOMINANTE

463
DJELA: Solange Schtvarts, an Appreciation, Dancing Times, 1938; A Critic Criticized: A. Dolin on A. Haskell, ibid., 1939; For Peace in the Ballet, 1940; Pas de deux, The Art of Partnering, 1949; AHcia Markova, 1953. Autobiografska djela Divertissement, 1931 i Ballet-Go-Round, 1938.

DOLINAR, Luka, kompozitor (kofja Loka, 14. X 1794 martno, 27. VIII 1863). Muziku uio u Ljubljani, ali njegova harmonija, koja bazira na trozvuju, odaje samouka. Napjevi pisani u narodnom duhu vjerojatno su djelomino preuzeti od drugih; neki su postali tako popularni da se smatraju narodnim.
DJELA: Napevi za pesme v Nedele celiga leta, 1829; Napevi za pesme v Godove in Praznike celiga leta, 1833 i 1862; Napevi (vishe) za pesme od Farnih Pomonikov ali Patronov v Ljubljanski kojiji, 1839; Vishe za pesme od Svetnikov in Svetnic v Ljubljanski kofiji samo v podrunicah esenih, 1841, LIT.: V. Sleska, Luka Dolinar, pesnik in skladatelj, Crkveni glasbenik, 1931. F. Rakua, Slovensko petje v preteklih dobah, Ljubljana 1890. D. Co.

DJELA: studija The Interpretation of the Music of the 17^ and 18^ Centuries, 1915. IZDANJA : Select English Songs and Dialogues of the l6 tlt and I7tfl Centuries (2 sv.), 1898 i 1912; Select French Songs from the I2 th to the l8 th Century, 1938; kompozicije A. Corellija, G. F. Handela i H. Purcella. LIT.: R. Donington, The Work and Ideas of Arnold Dolmetsch, Hasle mere 1932. Isti, On Interpreting Early Music, Music and Letters, 1947. Isti, Arnold Dolmetsch, MGG, III, 1954. R. Hezvett, Haslemere, Das Lebenswerk von Arnold Dolmetsch, Muica, 1956. M. Dolmetsch, Personal Recollections of Arnold Dolmetsch, London 1958. Isti, The Life Work of Arnold Dolmetsch, The Consort, 1962.

D'OLLONE, Max -> Ollone, Max d' DOLMETSCH, Arnold, engleski graditelj instrumenata i muziki pisac vicarsko-francuskog podrijetla (Le Mans, 24. II 1858 Haslemere, Engleska, 28. II 1940). Studirao u Bruxellesu (H. Vieuxtemps) i na Royal College of Music u Londonu. Od 1885 uitelj violine na Collegeu u Duhvichu. Zanimanje za stare instrumente navelo ga je da ih skuplja i popravlja, a kasnije i da ih gradi. God. 190209 radio u Bostonu u tvornici instrumenata Chickering & Sons; 191114 u tvornici embala Gaveau u Parizu, a 1914 osnovao u Haslemereu vlastitu radionicu za izradu starih instrumenata. Tu je 192533 organizirao ljetne festivale stare muzike na kojima su izvoai bili uglavnom lanovi njegove mnogobrojne obitelji i njegovi uenici. Od 1928 izdavao asopis The Consort. D. je prvi u novije vrijeme gradio blokflaute, a njegovi embali i klavikordi idu u najbolje suvremene primjerke tih instrumenata. Svojim temeljitim poznavanjem stare muzike literature, osobito djela J. S. Bacha, F. Couperina, A. Vivaldija, H. Purcella i dr., i nastojanjem oko njezina upoznavanja D. je mnogo pridonio oivljavanju instrumentalne muzike XVII i XVIII st. Ogledao se kao kompozitor djela za klavir, violinu i violonelo.

DOLPHY, Eric Allan, ameriki jazz-muziar, alt saksofonist, klarinetist i flautist (Los Angeles, 20. VI 1928 Berlin, 29. VI 1964). U poetku surauje sa Ch. Mingusom. Kasnije razvija izvoran muziki izraz i nain interpretacije koji oko 1960 postaje uzorom ostalim jazz-mstrumentalistima. D. razbija melodiju na serije tonova i kombinira ih naizgled kaotino, upotrebljavajui pri tom esto tonove u ekstremnim poloajima. DOLUHANOVA, ara (Zarui Agasjevna), armenska pjevaica, mezzosopran (Moskva, 5. III 1918). Uila kod V. Beljajeve-Tarasevi. Od 1944 solistica Svesaveznog radija. 1966 dobitnica Lenjinske nagrade. Istakla se kao koncertna pjevaica. Gostovala i u Jugoslaviji. DOMAINE MUSICAL, ustanova to ju je 1953 utemeljio kompozitor, muziki pisac i dirigent P. Boulez u Parizu, u okviru Thedtre Marigny, sa zadatkom da propagira suvremenu muziku. Osnivanje D. m. pada u vrijeme kada su u muzikom ivotu u Parizu dominirala tradicionalna i konzervativna shvaanja i kada je parika muzika klima bila vrlo nepovoljna za suvremenu muziku. Da bi u takvim uvjetima efikasno izvravao zadatak koji je sebi postavio, Boulez je akciju promicanja suvremene muzike preko D. m. razvio na irem planu, ukljuivi u nju, osim suvremenih muzikih ostvarenja, djela iz prolih epoha, srodna duhu suvremene muzike (kompozicije Dufava, Monteverdija, Gesualda, Bacha i drugih), i onakva djela, nastala u prvoj polovici XX st., koja direktno prethode suvremenim muzikim kretanjima, kao to su kompozicije Bartoka, Debussvja, Ravela, Stravinskoga, Varesea i prvenstveno djela predstavnika Beke kole (Schonberg, Berg, Webern). Unutar D. m., Boulez osniva i poseban komorni ansambl, kojim sam dirigira, podie ga na visoki stupanj reproduktivne muzike umjetnosti i pribavlja mu meunarodni ugled. God. 1967 Boulez naputa D. m., a nasljeuje ga mladi francuski dirigent i kompozitor Gilbert Amy.
LIT.: U. Dibelius, Moderne Musik 19451965, Miinchen 1966. N. D.

u Petrogradu (N. F. Solovjov, A. Ljadov, A. Bernhard, L. A. Sacchetti). God. 18901900 profesor Konzervatorija u Krakovu, a zatim u Varavi. Uz klavirske kompozicije napisao i nekoliko instruktivnih djela za klavir, meu kojima se osobito istie Vademecum (2 sv.). DOMBRA, narodni instrument rairen u Kazahstanu i nekim drugim zemljama Sovjetskog Saveza. Ima dvije ice ugoene u intervalu kvarte (rjee kvinte) i na njima se zvuk proizvodi trzanjem. Gradi se u nekoliko veliina. Ton dombre je tih i mekan. Instrumentom se prati pjevanje ili recitiranje. Srodna je -> domri. DOMGRAF-FASSBANDER, Willi, njemaki pjeva, bariton (Aachen, 19. II 1897 ). Zavrio studij crkvene muzike u Aachenu, u pjevanju se usavravao u Milanu i Berlinu. Na opernoj pozornici debitirao 1922 i zatim pjevao u Berlinu (Deutsches Opernhaus), Diisseldorfu i Stuttgartu. Od 1930 lan Dravne opere u Berlinu, a od 1945 u Hannoveru, Beu i Miinchenu te glavni redatelj opere u Niirnbergu. Na otvorenju festivala u Glvndebourneu (1934) nastupio u ulozi Figara (Mozart, Figarov pir), a zatim kao Guglielmo (Mozart, Cosi fari tutte) i Papageno (Mozart, arobna frula). Osim u Mozartovim operama osobito je svratio pozornost kao Figaro (Rossini, Seviljski brija), Don Giovanni (Mozart), Rigoletto (Verdi) i Peer Gynt (Egk). DOMINANTA (lat. dominans vladajui, gospodujui), 1. peti stupanj dur-ljestvice ili mol-ljestvice (gornja dominanta). Ona zauzima pored tonike, tj. prvoga stupnja, najvanije mjesto kako u melodici, tako i u harmonici svake muzike zasnovane na harminijskim funkcijama. D. u irem smislu rijei znai i trozvuk na petome stupnju ljestvice, pa tavie i svaki akord koji ima do minantnu funkciju (-> Harmonijske funkcije, -> Dominantne harmonije, -> Sekundarne dominante). N. D. 2. U starocrkvenim nainima, koji su temelj gregorijanskog korala i muzike uope (od ranog srednjeg vijeka sve do uvrenja tonaliteta dura i mola poslije 1600) d. je iza -> zavrnog tona, ili note finalis, najvaniji ton, jer se oko njega kree preteni dio melodije. U autentinim nainima d. je peti ton ljestvice (npr. u dorskom, koji ima opseg od dd1, dominanta je a), osim u frigijskom, gdje bi d. morala biti na tonu h, ali je zbog nestalnosti toga tona u ljestvici i njegove tenje prema viem stupnju, d. ton c1. U plagalnim nainima d. je za tercu nia nego u auten tinima (npr. u hipodorskom, koji ima opseg od Aa, d. je ton /), osim u hipomiksolidijskom, gdje je, kao i kod frigijskog, d. ton c umjesto h, i hipofrigijskom, kojemu je d. ton a umjesto g. Naziv naina Dorski Frigijski Lidijski Miksolidijski Eolski Jonski Hipodorski Hipofrigijski Hipolidijski Hipomiksolidijski Hipoeolski Hipojonski Opseg Autentini naini d d> e e 1 g -g a a 1 c1 ^ Plagalni naini A a Hh c cl d d} e e1 1
g P
6 &

Dominanta
a1 c1 c1 d1 e1 g1

f - f 1l

a a c1 c1 e1

U gregorijanskoj psalmodiji preteni dio recitacije kree se na tonu dominante koji se u raznim- teoretskim djelima naziva i tenor, repercussa, tuba, nota recitata i si.
LIT.: 5. de Caus, Institution harmonique, Frankfurt 1615. D.Johner, Neue Schule des Gregorianischen Choralgesanges, Regensburg 1906 (VIII izd. u redakciji M. Pfaffa kao Choralschule, ibid., 1956). A. Vi.

DOMINANTA DOMINANTE (njem. Doppeldominante), harmonija koja se odnosi prema dominanti, kao to se dominanta odnosi prema tonici. To je u prvome redu trozvuk na drugom stupnju ljestvice, s povienom tercom. Ova je terca (koja je ujedno i povieni etvrti stupanj ljestvice) > vodica za peti stupanj, dakle za dominantu (-> Alterirani akordi, -> Subdominantne harmonije). Prisutnost je ove vodice stoga bitni element svake harmonije koja
C-dur j. .'" H7 DD D

DOMANIEWSKI, Bolestavv Marian, poljski pijanist (Gronowek, 16. VII 1857 Varava, n. 1X1925). Studirao na Konzervatoriju u Varavi (R. Lorer, J. Wieniawski) i zatim nakon brojnih koncertnih turneja (187887) usavravao se na Konzervatoriju

IVe DD DD

IV7 DD

Mi

DD

464

DOMINANTA DOMINANTE DOMMER

i do nestanka dominantne funkcije, odnosno do promjene funkcije (- Modulacija). Tako u primjeru br. 5a alteracija kvinte d na dis pojaava tenju dominantnog trozvuka za rjeenjem u toniki, a u primjeru br. 5b alteracija terce h na b (koja time uope prestaje biti vodicom u C-duru) usmjeruje tenju akorda u sasvim drugome pravcu. -> Nonakord DOMINANTNI PEDAL -> Pedalni ton DOMINANTNI SEPTAKORD (dominantni etvoro-zvuk; engl. dominant seventh chord, franc. accord de septieme de dominante, njem. Dominantseptimenakkord ili Dominantseptakkord, tal. accordo di settima di dominante), septakord, koji se nalazi na petom stupnju dur-ljestvice i harmonijske mol-ljestvice (-> Septakord, -> Ljestvice). Kao predstavnik dominantne funkcije zauzima najvanije mjesto meu septakordima (-^ Harmonijske
. D. DOMINANTNI NONAKORD N

ima funkciju dominante dominante (primjer). Neki teoretiari smatraju i nealterirani trozvuk drugoga stupnja dominantom dominante, premda to protivurjei karakteru same funkcije. D. d. moe u potpuno istom obliku nastupiti u duru, kao i u isto imenom molu, to je potpuno logino, jer -> istoimeni tonaliteti imaju i istu dominantu. Oznaka za dominantu dominante jest DD ili DjV, a moe biti i VjV, odnosno VjD (-> Sekundarne dominante). Pogreni su nazivi za dominantu dominante izmjenina ili zamjenina dominanta (njem. pogreno Wechseldominante). N. D.

C-dur (o-mol) V7

C-dur(c-mol)

VII7

C-dur (o-mol)

DOMINANTNA FUNKCIJA -> Harmonijske funkcije DOMINANTNE HARMONIJE, sve one harmonije, odnosno akordi, koji u odreenom tonalitetu imaju dominantnu funkciju (-> Harmonijske funkcije, -> Dominanta). To je u prvome redu dominantni trozvuk ili trozvuk petoga stupnja koji se oznauje sa D ili V, a zatim i ostali akordi kojima je dominanta, tj. peti stupanj, njihov temeljni ton, kao to su dominantni septakord ili septakord petoga stupnja koji se oznauje sa >, ili V7 i dominantni nonakord ili nonakord petoga stupnja koji se oznauje sa D ' ili V% (primjer br. i). Ovamo nadalje idu trozvuk i septakord sedmoga stupnja, tj. akordi kojima je vodica njihov temeljni ton (-> Vodica). Mnogi muziki teoretiari tumae trozvuk sedmoga stupnja kao domi nantni septakord kojemu nedostaje temeljni ton, a septakord sedmoga stupnja kao dominantni nonakord bez njegova temeljnog tona (primjer br. 2). Trozvuk treega stupnja ubraja se takoer u d. h., budui da je nje gova terca identina s temeljnim to nom, a njegova kvinta s tercom do minantnoga trozvuka (primjer br. 3). Terca dominantnoga trozvuka kao vodica tei prema tonici, a budui da ta tenja djeluje i na akord kao " III V cjelinu to dominantni trozvuk tei uope ka tonikoj harmoniji, tj. harmoniji prvoga stupnja. to u nekoj dominantnoj harmoniji ima vie tonova koji, poput vodice, tee za pomakom u neki ton tonikoga trozvuka, to e biti i odreenija tenja takve harmonije za rjeenjem u toniku harmoniju. Ovo se odnosi prvenstveno na septimu u dominantnom septakordu, koja tei prema terci tonikoga trozvuka (> Septakord), a zatim i na nonu u dominantnom nonakordu, koja tei takoer nanie, u kvintu tonikoga trozvuka (^Nonakord; primjer br. 4). I alteriranjem pojedinih tonova neke dominantne
C-dur (o-mol)

=8=
(bis
VI V7 I V? I

harmonije moe se tenja za rjeenjem u toniku harmoniju pojaati, i to onda, kad alteracijom nastaje neka umjetna vodica za koji ton tonikoga trozvuka (-> Alterirani akordi). Ako se pak pojedini tonovi neke dominantne harmonije alteriraju u smjeru koji b) ih odvodi od tonova tonikoga trozvuka, tada slabi opa tenja za rjeenjem u toniku harmoniju, a moe ak doi

funkcije, -> Dominantne harmonije, -> Sporedni septako> malno se rjeava u trozvuk prvog stupnja, kao, npr., u noj > kadenci, ili u trozvuk estog stupnja, kao, npr., 1 kadenci (Primjer br. 1). D. s. b) C-dur je enharmonijski identia a) C-dur (c-mol)

u M?rburgu i Trevsi. Ogledao se i kao kompozitor.

a.
Vr

I V? I Vr I V7 VI V7 VI

rt -

bo
tx

fi

b<

ba 1
I
7

v7

a V7 -----1* 1- -0------Uj-l---V VI

anim kvintsekstakordom, pa je stoga i vrlo pogodan kao za enharmonijsku modulaciju (Primjer br. 2). -> Germi -> Modulacija.
b)

A A
Ci I Y7 hi m%

DOMINEN, Klimentij Jakovljevi, ukrajinski) zitor (Studenoe, Vinicka gubernija, 8. XII 1907 ). Muziku kolu u Kijevu (A. Orlov, V. Zolotarev, B. Lja Operni dirigent u Odessi (193234), Voroilovgradu (19 Habarovsku (193637) i Novosibirsku (193738) te Nikolajevske filharmonije (193841) i Osetinske radii (194244). Od 1945 je dirigent Radio-stanice u Kijevi
DJELA. ORKESTRALNA: dvije simfonije, 1940 i 1953; 3 s pjesme, 1946, 1953 i 1955; suita; uvertira. Kompozicije za orkestai instrumenata (koncert za domru, 1955). Klavirske kompozicije. - muzika. Djela za zbor i orkestar, za zbor i klavir; solo-pjesme

DOMINGO, Placido, panjolski pjeva, tenor (Mat I 1941 ). Pjevanje uio u Mexicu i tamo debitirao I Alfred Germont (Verdi, La Traviatd). lan opera u Ha Metropolitana u New Yorku, i u Chicagu, pjevao u Beu, New Orleansu, Houstonu, Vancouveru, na sveanin u Saratogi, Llangollenu i dr. Meu njegovim kreacijams se istiu ovi likovi: Manrico (Verdi, Trubadur), Rodolfo ( La Boheme), Cavaradossi (Puccini, Tosca), Pinkerton ( Madame Butterfly) i Canio (Leoncavallo, Pagliacci). DOMINGUEZ, Oralia, meksika pjevaica, mez; (San Luis Potosi, 15. X 1928 ). Pjevanje uila na Konzei u Mexicu i tamo zapoela umjetniku karijeru. God. 1953 na milanskoj Scali Adrianu Lecouvreur (ilea) i otada gost najveih evropskih i amerikih opernih pozornica. U vrhunske domete idu uloge Mag Page (Verdi, Falstaff) i 1 u Aliru (Rossini). Istie se takoer kao koncertna i or; pjevaica. DOMINICETI, Cesare, talijanski kompozitor (De del Garda, 12. VII 1821 esto S. Giovanni, 20. VI Studirao na Konzervatoriju u Milanu. Preselio se u B( prekinuo muziku aktivnost kroz 18 godina. Vrativi se lano, predavao kompoziciju na Konzervatoriju (1881i
DJELA. Opere: / belli usi di cilta, 1841; Due mogli in una, 1853; La 1854; Morovico, 1873 (najznaajnija); II lago delle fate, 1878; L'ereditii Romance.

DOMMER, Arrey, njemaki muzikolog (Danzig, 9. ! Trevsa, 18. II 1905). Na Konzervatoriju u Leipzigu s kompoziciju (F. Richter, J. Chr. Lobe) i orgulje (Schell te na Univerzitetu pohaao predavanja iz literature i t umjetnosti. Muziki uitelj u Leipzigu; 1863 nastanio se \ burgu, gdje je bio muziki referent lista Hamburger Km dent. God. 187389 tajnik Gradske biblioteke. ivio j<

DOMMER DONATUS DE FLORENTIA

DJELA: Elemente der Musik, 1862; Handbuch der Musikgeschichte, 1868 (III izd. dopunio A. Schering, 1914); Lutherdrucke auf der Hamburger Stadtbibliothek 15161566, 1888; Die altesten Drucke Marburgs in Hessen, 1892. Dopunio i preradio Musikalisches Lexikon H. Ch. Kocha, 1865. Suraivao u Allgemeine Deutsche Biographie. Obradio za 4 glasa 12 geistliche Gesdnge J. W. Francka. LIT.: G. Zedler, Arrey von Dommer. Lebensbilder aus Kurhessen und Waldeck 18301930, I, Marburg 1939. R. Schaal, Arrey Dommer, MGG, III, 1954.

465

Od 1927 dirigent orkestra kazalita Argentina u Rimu, 193643 intendant Arene u Veroni, 194650 kazalita San Carlos u Lisabonu i 195056 Teatra Comunale u Bologni. Od 1960 bio je umjetniki direktor Opere u Chicagu, a 1968 preuzeo je isti poloaj na Teatru Comunale u Firenci. Njegova supruga je pjevaica -> Maria Caniglia.
DJELA. Za orkestar: Pastorale i Acauarelli paesani. Gudaki kvartet; sonata za violonelo i klavir. Sonata za klavir. DRAMSKA. Opere: Corradino lo Svevo, 1931 i Lancillotto del Lago, 1938. Scenska muzika za poemu Fiorenza (S. Benelli), za bajku La Tane e U nido (G. Fanciulli) i komediju Serenata al vento (C. Veneziani). Hungaria za recitatora, zbor i orkestar; Chimere za glas i klavir, 1935. Dovrio balet Biancaneve R. Zandonaiia.

DOMNICH, Heinrich, njemaki virtuoz na rogu (Wiirzburg, 13. V 1767 Pariz, 19. VI 1844). Najprije u slubi kneza Olsa u Mainzu, od 1780 u Parizu uio kod G. Punta. Od 1785 nastupao na Concerts Spirituels, 178791 lan opernog orkestra, od 1793 u Garde Nationale i zatim od 1799 kornist na Thedtre Lyrique de Feydeau. God. 17951817 bio je profesor na Parikom konzervatoriju. Njegovi su uenici bili E. C. Lewy i J. P. Mengal.
DJELA: 3 koncerta za rog i orkestar; Symphonie concertante za 2 roga i orkestar. Romance za rog i klavir. kola za rog Methode de premier et de second cor, a Vusage du Conservatoire, oko 1808 (najznaajnije djelo).

DOMRA, ruski narodni iani instrument s okruglim ormariem za rezonanciju i dugim vratom; tri eline ice ugodene u kvartama trzaju se trzalicom. Iako ruski izvori spominju domru tek u XVI st., ona je nastala mnogo ranije, i to od slinog arapsko-perzijskog ~> tanbura, instrumenta poznatog ve u X st. U XVII st. d. se svirala i na carskom dvoru, ali ju je sveenstvo oko 1700 istisnulo iz umjetnike muzike. Krajem XIX st. V. Andrejev je rekonstruirao domru, koja je, u nekoliko veliina, ula u orkestar ruskih narodnih instrumenata. Trostruna d. gradi se u 6 veliina: mala d. (opseg e1a3), d. piccolo (opseg h1el), altova d. (opseg e a2), tenorova d. (opseg He2), basova d. (opseg Ea1) i kontra basova d. (opseg kontra E g). Poetkom XX st. sagraene su i domre sa 4 ice, takoer u 6 veliina.
MeH-rbi pyccKOro Hapojia, IleTep6ypr 18
LIT.: A. C. <>aMunitbw, XIoMpa
H

DONATO, Anthony, ameriki violinist i kompozitor (Prague, Nebraska, 8. III 1909 ). Studirao na Eastman School of Music u Rochesteru (H. Hanson, B. Rogers, E. Royce); doktorirao 1947. God. 193137 nastavnik violine na Drake University u Des Moinesu (Jowa); 193739 docent na Iozva State Teachers College u Cedar Fallsu; 193946 na University of Texas. Od 1947 do 1958 profesor kompozicije na Northzvestern University u Evanstonu (Illinois).
DJELA. ORKESTRALNA: dvije simfonije, 1944 i 1945; uvertira Prairie Schooner, 1947; The Plains, 1953. KOMORNA: tri gudaka kvarteta, 1941, 1947 i 1951; sonatina za 3 trublje, 1949; Pastorale and Dance za 4 klarineta, 1947; dvije sonate za violinu i klavir, 1938 i 1949; sonata za rog i klavir, 1950. Klavirske kompozicije. VOKALNA: March of the Hungry Mountains za zbor i orkestar, 1949; Solitude in the City za recitatora i instrumente, 1954; zborovi, meu njima The Sycophantic Fox and ths Gullible Raven, 1955. Napisao Preparing Music Manuscripts, 1963.

c U efl My3Bf>cajibHBis HHCTpy-

K. Ko.

DONA, Mariangela, talijanski muzikolog (Piove di Sacco, Padova, 23. V 1916 ). Zavrila studij filozofije s doktoratom. Bibliotekar u Biblioteca Nazionale Braidense u Milanu; od 1965 suraivala sa C. Sartorijem na prona1aenju i katalogiziranju starih talijanskih muzikih rukopisa i tampanih djela.
DJELA: La tampa musicale a Milano fino alVanno 1700, 1961; La Muica nelle bibliotene milanesi, 1963. Studije i lanci: Bibliografia critica Cherubiniana, L. Cherubini nel II centenario della nascita, 1962; Affetti musicali nel Seicento, Studi Seicenteschi, 1967 i dr. Prevela na talijanski: // Bello musicale E. Hanslicka, Dialoghi di un musidsta E. T. A. Hoffmanna, Talento e genio G. Revesza, Manuale di tecnica dodecafonica, La Muica modema H. H. Stuckenschmidta, Espressionismo e dodecafonia L. Rognonija i dr.

DONATO (Donati), Balassare (Baldissera), talijanski kompozitor i orgulja (?, oko 1530 Venecija, 1603). Od 1550 muico e cantore u crkvi sv. Marka u Veneciji; 1562 magister male kapele koja odgaja pjevae za veliki zbor, 1580 postao maestro di canto u Gregorijanskom seminaru, a 1590 (poslije smrti G. Zarlina) prvi dirigent velikog zbora Sv. Marka. Kao kompozitor D. pripada venecijanskoj koli. Njegova najpopularnija djela su villanelle (jo za njegova ivota izdane su vie puta) koje odraavaju sklonost prema sinkopiranim ritmovima i ivopisnom realizmu. U nekim madrigalima i motetima D. primjenjuje istu dvozbornu tehniku, a posee i za drugim koloristikim efektima (jeka). Kao i neki drugi talijanski kompozitori onoga doba, D. takoer u pojedinim madrigalima iz kasnijih zbirki upotrebljava gotovo monodijsku tehniku: ornamentirani gornji glas prate tri donja glasa (katkad instrumentalno).
DJELA: Le Napolitane et alcuni madrigali a 4 vod, 1550; // primo libro di canzon villanesche alla napolitana a 4 vod... con la canzon della Gallina (veim dijelom kompozicije iz prethodnog sveska), 1550; // primo libro, di madrigali a s e a 6 vod con tre Dialoghi a 7, 1553; // secondo libro di madrigali a 4 vod 1568; // primo libro de motetti, a 5, 6 et 8 vod, 1599. Dva psalma za 12 glasova (sauvano nepotpuno u rukopisu); vei broj madrigala, villanella i moteta objav ljen je u razliitim zbirkama onoga vremena. NOVA IZD.: pojedine kompozicije obj. L. Torchi (L' Arte musicale in Iialia nei sec. XIV XVII, I), F. Jode (Alte Madrigale, 1929), A. Einstein i dr. LIT.: A. Einstein, The Italian madrigal, Princeton 1949. H. Engel, Baldissera Donato, MGG, III, 1954.

DONATH, Helen, amerika pjevaica, sopran (Corpus Christi, Texas, 10. VII 1940 ). Pjevanje uila na Del Mar College (C. Duckwall) i kod P. Novikove; debitirala 1962 u Kolnu kao Inez (Verdi, Trubadur). God. 196263 pjevala u Kolnu, 196368 u Hannoveru (196567 istodobno u Frankfurtu na Majni) i 196770 u Miinchenu. Gostovala na mnogim njemakim opernim pozornicama, u Beu, Salzburgu (1967), Edinbourghu i dr. Njezine glavne kreacije su: Pamina (Mozart, arobna frula), Marzellina (Beethoven, Fidelio), Marica (Smetana, Prodana nevjesta), Micaela (Bizet, Carmen), Mirni (Puccini, La Boheme), Liu (Puccini, Turandot), Sofija (R. Strauss, Kavalir s ruom) i dr. Pjeva i suvremeni repertoar: Luise (Henze, Der junge Lord), Jeanne (Egk, Verlobung in San Domingo) i dr., a nastupa i na televiziji. DONATI, Ignazio, talijanski kompozitor (Casalmaggiore, Cremona, oko 1570 Milano, 21. I 1638). Orgulja katedrale u Pesaru, 15961605 maestro di cappella u Urbinu, Pesaru i Fanu, od 1612 ponovo u Urbinu i 161519 u Ferrari. Od 1620 u Casalmaggioreu, od 1623 u Novari, 162930 vodio zbor katedrale u Lodiju, a od 1631 do smrti u Milanu.
DJELA: Sacri concentus I 5 v. s una cum parle organica, 1612; Motetti a s v- in concerto cm due sorti di letanie della Beata Vergine & nel fine alcuni canoni, 1616; Concerti ecclesiastid a 2 5 v. con U b. per sonar nelVorgano, Op. 4, 1618; Motetti concertati a 5 & 6 v. con dialoghi, salmi e letanie della B. V. e con U b. c. per Vorg., op. 6, 1618; Messe a 46 v.} parte da cappella e da concerto con U b. per Vorg., 1622; // primo libro dei motetti a v. sola . . . op. 7, 1623; Salmi boscarecci concertati a 6 v. con aggiunta, se piace, di altre 6 v. che servono per concerto, e per ripieno doppio, per cantare a piu chori; con una messa similmente concertata e con U ripieno, d'un'altra simile a 6, gia stampata; & con U b. principale per sonar nell'org., Op. 9, 1623; Modre de auatorded figli. Nihil diffidle volenti. II secondo libro de motetti a 5 v. in concerto . . . Falti sopra U Basso Generale di Perfecta sunt in te, 1629; Le Fanfalughe a 2 5 v., 1630; // secondo libro delle messe da cappella a 4 et 5 v., Op. 12, 1633; Li vecchiarelli et peregrini concerti a 24 v., con una messa a 3 e a 4 concertata Op. 13, 1636: // secondo libro de'motetti a voe sola . . . op. 14, 1636. Niz pojedinanih moteta u zbornicima onoga vremena. LIT.: H. Leichtentritt, Geschichte der Motette, Leipzig 1908. B. Ligi, La Cappella musicale del Duomo di Urbino, Note d'Archivio per la Storia Musicale, 1925. X'. Fedeli, Le cappelle musicali di Novara dal secolo XVI ai primordi dell'Ottocento, Istituzioni e Monumenti dell'Arte Musicale Italiana, I I I , 1923. A. Della Corte, Ignazio Donati, MGG, III, 1954.

DONATONI, Franco, talijanski kompozitor (Verona, 9. VI 1927 ). Studij muzike zapoeo 1946 na Konzervatoriju u Milanu (E. Desderi), a zavrio ga na Konzervatoriju u Bologni 1951 (L. Liviabella). Usavravao se kod I. Pizzettija na akademiji Santa Cecilia u Rimu. Od 1955 predavao harmoniju, kontrapunkt i fugu na Konzervatoriju u Milanu; od 1967 profesor je na Konzervatoriju u Torinu.
DJELA. ORKESTRALNA : simfonija za gudae, 1953; Souvenir (Kammersymphonie op. 18) za 15 instrumenata, 1967: koncert za fagot i gudae, 1952; Divertimento za violinu i komorni orkestar, 1954; Puppenspiel n. 2 za flautu, limene duhae i orkestar, 1966 (nagrada Marzotto); uvertira, 1954; koncert, 1951; Concertino za gudae, limene duhae i timpane, 1952; Muica za komorni orkestar, 1956; Strophes, 1959; Sezioni, 1960; Puppenspiel (Studi per una muica di scena), 1961; Per orchestra, 1962;, Black and White za 37 gudaa, 1964; Divertimento II za gudae, 1965. KOMORNA. etiri gudaka kvarteta: I, 1950; II, 1958; IV, Zrcadlo, 1963. Movimento za embalo, klavir i 9 instrumenata, 1959 (verzija za orkestar, 1962); For Grilly, improvizacija za 3 duhaka, 3 gu daka instrumenta i udaraljke, 1960; Asar za 10 gudakih instrumenata, 1964; Etwas ruhiger im Ausdruck za flautu, violinu, klarinet, violonelo i klavir, 1967. KLAVIRSKA: Composizione u 4 stavka, 1956; tri improvizacije, 1957; pet kompozicija za 2 klavira, 1955. Sonata za violu, 1952: sonata za harfu, 1953; Doubles za embalo, 1961; abai za embalo, 1964. ELEKTRONSKA MUZIKA: Ouartetto III za magnetofonsku vrpcu, 1961. Balet La lampara, 1957. VOKALNA : biblijska kantata II Libro dei setu sigilli za sole, zbor i orkestar, 1951; Serenata za sopran i 16 instrumenata (tekst D. Thomas), 1959.

DONATUS DE FLORENTIA (Donato da Cascia), talijanski kompozitor XIV st. Podaci o njegovom ivotu vrlo su oskudni. Porijeklom je iz Toskane, a bio je redovnik u benediktinskom samostanu u Casciji kod Firenze. Mlai suvremenik Maestra Piera i Giovannija da Cascije, djelovao je izmeu 1355 1 1375. esto i rado primjenjuje tehniku kanonske imitacije u madrigalima. U usporedbi s djelima prve generacije trecentista, Donatusova muzika pokazuje vee osamostaljivanje .dionica.
DJELA: Faccia chi de' se'I po, madrigal-caccia za 3 glasa; 14 madrigala za 2 glasa; ballata za 2 glasa; Je port amyablement, virelai za 2 glasa. Rukopisi se. nalaze u bibliotekama u Firenzi, Parizu, Rimu, Londonu i Pragu.

DONATI, Pino, talijanski kompozitor i dirigent (Verona, 9. V 1907 ). Violinist u raznim talijanskim opernim orkestrima, kompoziciju uio kod G. C. Paribenija u Milanu i R. Zandonaija.
MT;Z. E.. I,

30

466

DONATUS DE FLORENTIA DONIZETTI

uz dionicu discanta. Izmeu pojedinih madrigala iznos obliku pria i lakrdija, svoje veoma zanimljive sudove o s nom muzikom ivotu. Njegova Libraria sadrava taan p< u ono doba poznatih tampanih i rukopisnih talijanski o muzici, a uz to i imenik i historijat muzikih akademija tada postojale.
DJELA: Lettere, 1543; Dialogo della muica (sadri i 2 Donije' kompozicije: Di tre rare eccellenze i Chiaro leggiadrd), 1544; La L oni fiorentino, 155; La seconda libraria, 1551. LIT.: E. Chiorboli, Antonio Francesco oni, Nuova Antologia A. Binstein, II Dialogo della muica di Messer Anton Francesco D( 1934 i Music and Letters, 1934. G. F. Malipiero, Antonio Dol Venezia 1946. C. Sartori, Antonio Francesco oni, MGG, III

NOVA IZD.: Ukupna sauvana djela izdao N. Pirrotta u djelu The Music of Fourteenth Gentury Italy, sv. III (Corpus Alensurabilis Musicae, VIII, 1962); I madrigal izdao J. Wolf (Geschichte der Mensural-Notation, IIIII, 1904). LIT.: A. Morini, Giovanni da Cascia e Donato da Cascia, musicisti umbri, Spoleto 1937. L. W. Ellinivood, Origins of the Italian Ars nova, Papers of the American Musicological Societv, 1937. A. v. Konigslotv, Die italienische Madrigalisten des Trecento, Wiirzburg 1940. E. Li Gotti, L'Ars nova e il madrigale, Atti della Reale Accademia di Scienze, Lettere e Arti, Palermo, serija IV, sv. IV/2, 1944. AT. Pirrotta, Donatus de Florentia, MGG, III, 1954- 5. Clercx, Propos sur I'ars nova, Revue belge de musicologie, 1956. L. W. Ellimvood, The Fourteenth Centurv in Italy, New Oxford Historv of Music, III, London 1960.

DONAUDY, Stefano, talijanski kompozitor (Palermo, 21. II 1879 Napulj, 3Q. V 1925). Uenik G. Zuellija na Konzer vatoriju u Palermu.
DJELA: simfonijska pjesma Le Reve de Polisende; kvartet; kompozicije za violinu i klavir; klavirske kompozicije. Opere: Folchetto, 1892; Scampagnata, 1899; Teodoro Korner, 1902; Sperduti nel buio, 1907; Ramuntcho, 1921; La Fiamminga, 1922. Lirska scena Idillii estivi. Obj. dvije serije Arie di stile antico, I, 191618 i II, 1923.

DONAUESCHINGEN, gradi u Baden-Wurttembergu, SR Njemaka, poznat ve u XVIII st. kao muziko sredite s vlastitom Dvorskom kapelom i operom. God. 1913 osnovano je ovdje Drutvo prijatelja muzike (Gesellschaft der Musikfreunde), koje je najprije prireivalo koncerte starije muzike iz literature sauvane u tadanjoj Dvorskoj biblioteci, a od 1921 organizira koncerte suvremene muzike; u poetku su na repertoaru komorna djela, a kasnije i kompozicije za vee sastave. Izvodei esto po prvi put tada jo nepoznate i nepriznate autore (E. Kfenek, A. Haba, P. Hindemith, A. Berg, A. Webern, B. Bartok, A. Honegger, F. Busoni, A. Schonberg i dr.), Drutvo prijatelja muzike prido nijelo je afirmaciji mnogih mladih muziara. Tako je, npr., u Donaueschingenu pobudio panju svjetske muzike javnosti J. Slavenski svojim Prvim gudakim kvartetom, izvedenim 1924. God. 1946 obnovljeno je Drutvo prijatelja muzike, koje od 1950, u suradnji s Jugozapadnim radiom (Stidioestfunk) iz Baden-Badena, prireuje svake godine tzv. Donaueschingenske muzike dane (Donaueschinger Musiktage), na kojima su doivjela praizvedbu mnoga znaajna suvremena muzika ostvarenja, meu ostalim II simfonija K. A. Hartmanna, fantazija na B-A-C-H W. Fortnera i Polyphonie X P. Bouleza.
LIT.: Donaueschinger Kammermusikauffuhrungen zur Forderung zeitgenossischer Tonkunst, Sonderhefte der Neuen Musikzeitung, Stuttgart 192126. E. F. Schmidt, Donaueschingen, MGG, III, 1954. H. Bennwitz, Donaueschingen und die Neue Musik, 192155, Donaueschingen 1956. Isti, Die Donaueschinger Musiktage von 1921 bis 1926 (disertacija), Freiburg i. Br. 1962. U. Dibellius, Moderne Musik 19451965, Miinchen 1966. T. Br.

ONI, Giovanni Battista, talijanski muziki t (Firenca, 1594 1. XII 1647). U Bologni i Rimu studirac knjievnost, filozofiju i matematiku, a na Univerzitetu u I (161318) pravo. Vrativi se u domovinu doktorirao je verzitetu u Pii. God. 1621 boravio je s kardinalom C Corsinijem u Parizu, no idue godine pozvao ga je u Rim Barberini, veliki ljubitelj muzike. Po njegovoj elji D., ranije prouavao antiku muziku, nastavio je te studije i 0 njoj nekoliko rasprava. Instrument koji je konstruirao 1 na grku liru prozvao je u ast svome protektoru lyra b Da bi i u praksi iskuao antiku modalnu intonaciju konstr druge instrumente; meu njima su: violini diarmonici u tri razliita modusa), violone panarmonico, tiorba trio chitarra spagnola con tre manichi i dr. God. 1640 vratio se u gdje je na Univerzitetu predavao elokvenciju i bio lan A della Crusca. D. je ostavio vane pojedinosti o poecin (u traktatu Della muica scenica); ti su podaci vredniji od rasprava o antikoj muzici. Rana smrt ga je omela da izd djela na kojima je radio.
DJELA (s podruja muzike): Compendio del Trattato de' Generij della Muica . . . , 1635! Annotazioni sopra il Compendio de' Generi, della Muica . . . , 1640. God. 1763 izdali su G. B. Passeri i A. F sveska Donijevih spisa, dijelom objavljenih jo za njegova ivota: I, Je D. Patrici Florentini Lyra Barberina Amphichordos. Accedunt eius pleraque nondum edita, ad veterem musicam illustrandam pertinentia De' Trattati Di Muica Di Giovanni Battista oni Patrizio fiorentim Me' quali si esamina e dimostra la forza e l'ordine della muica antica via ridar si possa alla pristina efficacia la moderna . . . F. J. Feti iz sveska Donijevih rasprava iz Nacionalne biblioteke u Parizu na f jeziku pod naslovom Deux Traictez de Musigue. LIT.: A. M. Bandini, Commentarium de vita et scriptis J. B. renze 1755. H. Goldschmidt, Studien zur Geschichte der italienis im 17. Jahrhundert, I, Leipzig 1901. A. Solerti, Origini del me Torino 1903. F. Vatielli. La Lyra Barberina di G. B.Doni, Pesa; A. A. Abert, Giovanni Battista oni, MGG, III, 1954.

DONEMUS (kratica od Dokumentation in Nederland voor Muziek), nizozemska zaklada, utemeljena 1947 sa zadaom da unapreuje muziko stvaralatvo, osobito suvremeno. Zaklada ima veliku biblioteku muzikih djela snimljenih na mikrofilmove, proizvodi gramofonske ploe i izdaje svoj vlastiti muziki asopis. DONFRID (Donfried), Johann, njemaki muziar (Veringenstadt, 1585 Rottenburg na Neckaru, 1654). Oko 1610 postao kantor i 1622 rektor Latinske kole u Rottenburgu. Od 1627 bio je uz to muziki direktor u crkvi sv. Martina. Bavio se kompozicijom, ali se sauvao samo jedan 3-glasni motet uz b. c. Njegova se glavna djelatnost sastojala u izdavanju vrlo opsenih i znaajnih zbornika polifonih crkvenih kompozicija raznih autora, za manji broj glasova uz b. c. U njima prevladavaju djela talijanskih kompozitora. Zbornik Promptuarium musicum sadrava u treem dijelu i nekoliko moteta hrvatskih kompozitora Ivana Lukaia i Vinka Jelia.
DJELA. Zbornici (svi objavljeni u Strassburgu): Promptuarium musicum . . . (I, 1622; II, 1623 i III, 1627); Viridarium Musico-Marianum . . ., 1627 (sadrava vie od 200 kompozicija, od 2-gl. do 8-gl.); Corolla muica (37 misa), 1628; Jubilus Bethlehemicus (Cantiones sacrae . . .), 1628. LIT.: A. Adrio, Johann(es) Donfri(e)d, MGG, III, 1954.

DONINGTON, Robert, engleski muzikolog (Leed 1907 ). Studij zavrio na Queen's Collegeu u Oxfordu uio violu i violinu kod A. Dolmetscha i kompoziciju Wellesza te se posvetio prouavanju engleske komorne XVI i XVII st. God. 193438 sekretar fundacije D 193539 lan ansambla English Consort of Viols i ] London Consort of Viols. Od 1955 vodi vlastiti Donington Uz to je djelovao kao muziki kritiar i ureivao je ao Consort (193538) i Peace Aims (194047), organ Nac savjeta za mir. Bavi se i kompozicijom.
DJELA: The Work and Ideas of Arnold Dolmetsch, 1932; A Practi, for the Recorder (zajedno sa E. Huntom), 2 sv., 1935; The Citizen F, Doningtonom), 1936; The Instruments of Music, 1949; The Interp, Early Music, 1963; Wagner's Ring and Its Symbols, 1963. Izdao zbit Fantasies for Viols, 1949 i sonate H. Purcella, 1949.

ONI, Antonio Francesco, talijanski pisac i muziki diletant (Firenca, 16. V 1513 Monselice kraj Padove, 1574). Neko vrijeme redovnik; iziavi 1540 iz samostana provodi nemiran, nesreen ivot, mnogo putuje, prihvaa se razliitih pothvata, u Piacenzi osniva udruenje knjievnika, slikara i muziara Accademia Ortolana, koju crkvene vlasti ukidaju zbog sablanjivih publikacija. U Firenci otvara tiskaru i izdaje knjige, koje nisu imale uspjeha, te se najzad povlai u samou i boravi u nekom zamku u Monselicu. Ne zna se poblie o Donijevoj vjetini u sviranju viole i orgulja, niti o njegovim kompozicijama. Meu brojnim literarnim djelima za muziku historiju su vani njegovi spisi Dialogo della muica i Libraria. Dialogo je pisan po uzoru na Boccacciov Decamerone, samo se drutvo ne sastaje da pripovijeda prie, nego da pjeva vieglasne madrigale tadanjih poznatih kompozitora (meu njima su J. Arcadelt, G. Parabosco, J. de Berchem, A. VCillaert, C. de Rore). U prvom dijelu su etveroglasni, a u drugom dijelu osmoglasni madrigali (ukupno ih ima 28); tekst je tampan samo

DONIZETTI, Alfredo (pravo ime Alfredo Cin argentinski kompozitor talijanskog podrijetla (Smirne, 2. Rosario, Argentina, 4. II 1921). Studij kompozicije z; Konzervatoriju u Milanu (1889). Nakon to se afirmirao ka kompozitor preselio se u Argentinu i u Rosariju osnovao vatorij Martinoli-Donizetti koji je vodio do smrti.
DJELA. DRAMSKA. Opere: Nama, 1890; Dopo VAve Ma Wanda, 1905; Le Nozze delle Tindaridi, 1909; La Locandiera; La I 1 Sonnambuli. Baleti: La pica della Vergine; Helios; L' Errore di Ere II Trionfo di Diana. Plesna fantazija Sogno d'artista. Simfonijska ; Battaglia di Sedan, 1895. Stabat Mater za zbor i orgulje, 1889. -pjesme.

DONIZETTI, Gaetano Domenico Maria, italijans pozitor (Bergamo, 29. XI 1797 8. IV 1848). Osnovna znanja stie u muzikoj koli u Bergamu (Scuola carita muica), gde ui pevanje (Salari), klavir (Gonzales) i hi (G. S. Mayr). U koli se istie lepim glasom i manjim k cijama, tako da ga Mayr 1815 alje u Bolognu da ui kon kod Padre Matteija. Tu jo vie ispoljuje kompozitore! piui kvartete i manja orkestarska dela. U kompono 1 vrlo brz (jedna njegova simfonija iz 1816 komponovana j i etvrt). Vrativi se u Bergamo 1817, pie kvartete u stili klasiara, misu, psalme, simfonije i arije; sva se ta dela i njegovom rodnom gradu. God. 1818 komponuje operi di Borgogna za jednu opersku trupu. To je njegovo prvo i

DONIZETTI DONNER
opersko delo (3 ranije opere ostaju neizvedene). D. e otada, kroz 25 godina, napisati 71 operu, a to je velik broj ak i za ono doba kada su operski kompozitori mnogo stvarali. Meutim, prve Donizettijeve opere, izvedene u Veneciji, ne postiu velik uspeh, jer je u to vreme bilo teko zaseniti tada najistaknutijeg i najvie cenjenog operskog kompozitora G. Rossinija, tim pre to i D., kao i veina njegovih savremenika, pie pod njegovim uticajem i kopira G. DONIZETTI njegov operski stil. God. 1822 izvodi se u Rimu opera Zoraide di Granata, najznaajnije Donizettijevo delo iz tog perioda. Naslovi ostalih njegovih opera iz toga doba odaju tipinog kompozitora romantine opere, modnog oblika u vreme u kojem je iveo. Prema ondanjem obiaju, on je i reditelj, dirigent i korepetitor svojih dela. Ve spomenutu brzinu Donizettijevog stvaranja ilustruje injenica to je od 1827 do 1830, da bi ispunio ugovor sa napuljskim impresarijem D. Barbajom, komponovao 12 opera, medu kojima nekoliko veoma uspelih, dobro primljenih i u Italiji, a i van njenih granica. No, iznad opteg nivoa prosenih operskih radova ovog vremena uzdie se tek Anna Bolena, napisana 1830 za milansku Scalu, delo puno dramskih akcenata i vetog scensko-traginog razvoja. Iste godine D. postaje direktor Kraljevske opere u Napulju. God. 1832 nastaje komina opera L'elisir 'amore, jedno od najznaajnijih Donizettijevih dela. U ovoj operi punoj buffbnistikog humora D. pokazuje sve odlike svog talenta kako u reljefno izvajanim linostima, tako i u melodijsko) invenciji. Ova opera i danas ima mnogo uspeha. Romanca Una furtiva lacrima i cavatina Quant'e bella quant'e cara su najuspeliji njeni odlomci. God. 1834 postaje nastavnik kontrapunkta i kompozicije na Real Collegio di muica u Napulju. Donizettijeva slava raste po itavoj Evropi; po Rossinijevoj preporuci on odlazi, poput tolikih italijanskih operskih kompozitora onog vremena, i u Pariz, gde mu se 1835 u Theatre-Italien prikazuje opera Mariti Faliero. Iste godine nastaje i Luda di Lammermoor, za koju mu je libreto napisao S. Cammarano po romanu W. Scotta. Ovo Donizettijevo remek-delo imalo je velikog uspeha i zadralo se do danas na repertoaru mnogih pozorita. U vreme trijumfa ove opere umro je u blizini Pariza V. Bellini. Duboko oaloen, D. pie tada Lamento, Messa da Reguiem i simfoniju na Bellinijeve teme. God. 1839, povreen pri izboru direktora Napuljskog konzervatorijuma, kao i zbog neugodne cenzure njegove opere 77 Poliuto, D. naputa Napulj i odlazi ponovo u Pariz, gde se uskoro, 1840, izvode dve njegove opere: Les Martyrs i La Favorita, kao i komina opera La Fille du regiment. God. 1842 diriguje Rossinijev Stabat Mater u Bologni (prvo izvoenje u Italiji) i u Beu iste godine doivljuje velik uspeh svojom novom operom Linda di Chamounix. Posle toga opet odlazi u Pariz i tamo za 10 dana komponuje svoje poslednje veliko delo, Don Pasquale, vrlo uspelu kominu operu koja ni danas ne silazi sa operskih scena. God. 1845 primeuju se kod Donizettija prvi znaci poremeenja uma, a zatim i progresivne paralize, od ega je nekoliko godina docnije i umro. Donizettijeva dela, naroito najuspelija (L'elisir d'amore; Luda di Lammermoor; Linda di Chamounix; Don Pasguale) odaju pre svega bogatu melodijsku invenciju, jasan i nepretenciozan harmonski stil, velik smisao za scenu i njene zakone, kao i veliku snagu muziko-dramatskog izraza. D. je prilinim darom zapaanja i asimiliranja znao da usvoji obeleja svih ondanjih muziko-scenskih vrsta (jedino ga herojska opera nije privukla). Ali njegovo stvaranje nije bez nedostataka. Brzina pisanja postajala je ovom umetniku najjaom preprekom u ostvarivanju visokih stvaralakih rezultata. Premalo autokritian, nije mogao da spasi skoro najvei broj svojih operskih radova od povrnosti i shematiziranja. Ali po desecima zaboravljenih opera ne treba Donizettija prosuivati. Po onom to od njega i danas ivi, nije teko ustvrditi da ovaj osobeni umetnik, zajedno sa svojim savremenicima Rossinijem i Bellinijem, predstavlja znaajnu fazu u razvoju italijanske opere, pre no to se u njoj pojavio gigantski lik G. Verdija.
D E L A : IN ST R U M E N T A L N A : 1 3 si mf on i j a ; 1 8 gu da k ih kv ar te ta ; 3 kvinteta; kompozicije za klavir i druge instrumente. DRAMSKA: II Pigmalione, 1816 (neizv.); Olimpiade, 1817 (neizv.); Vira di Achille, 1817 (neizv.); Enrico di Borgogna, 1818; Una Follia, 1818; Le Nozze in vitla, 1819; Piccioli virtuosi ambulanti, 1819; // Falegname di Livonia 0 Pietro U Grande, Czar delte Russie, komina opera, 1819; Zoraide di Granata, 1822: La Zingara, komina opera, 1822; La Lettera anonima, lakrdija, 1822; Chiara e Serafina 0 I Pirati, 1822;

467

Aifredo U Grande, 1823; II fortunato inganno, komina opera, 1823; L'Aio nelV imbarazzo, komina opera, 1824; Emiiia 0 L'eremitaggio di Liverpool, 1824; Alahor di Granata, 1826; // casteilo degli invalidi, lakrdija, 1826; Elvida, 1826; Gabriella de Vergy, 1826 (neizv.); La Bella prigioniera, lakrdija, 1826 (neizv.); Olivo e Pasquale, komina opera, 1827; Otto mesi in due ore 0 Gli esiliari in Siberia, 1827; // Borgomastro di Saardam, komina opera, 1827; Le Convenienze ed incovenienze tealrali, lakrdija, 1827; L'Esule di Roma o II Proscritto, 1828; Alina regina di Golconda, komina opera, 1828; Gianni di Calais, 1828; 11 Giovedi grasso 0 II nuovo Pourceaugnac, lakrdija, 1828; // Paria, 1829; Elisabetta al casteilo di Kenilviorth, 1829; / Pazzi per progetto, lakrdija, 1830; Imelda de' Lamertazzi, 1830; Anna Bolena, 1830; Gianni di Parigi, komina opera, 1831 (izv. 1839); Francesca di Foix, 1831; La Romanziera e Vuomo nero, komina opera, 1831; Fausta, 1832; Ugo conte di Parigi, 1832; L'Elisir d'amore, komina opera (Milano, 12. V 1832; jug. premijera Zagreb, 19. II 1887); Sancia di Castiglia, 1832; // Furioso alt' isola di S. Domingo, 1833; Parisina, 1833; Torauato Tasso o Sordello, 1833; Lucrezia Borgia (Milano, 26. XII 1833; jug. premijera Zagreb, 10. X 1874); Rosmonda d'Inghilterra o Eleonora di Gujenna, 1834; Maria Stuarda (kasnije pod naslovom Buondelmonte), 1834; Gemma di Vergy, 1834; Marin Faliero, 1835; Luda di Lammermoor (Napulj, 26. IX 1835; jug. premijera Zagreb, 16. II 1878); Belisario, 1836; // campanello, lakrdija, 1836; Betly o La capanna svizzera, komina opera, 1836; L'Assedio di Calaris, 1836; Pia de'Tolomei, 1837; Roberto Devereux o II conte di Essex, 1837; Maria di Runez, 1838; Poliuto (preinaen u Les Martyrs), 1840; Le Duc d'Albe (dovrio Donizettijev uenik M. Salvi; izv. 1882); La Fille du regiment, komina opera (Pariz, 11. II 1840; jug. premijera Zagreb, 11. XII 1901); La Favorite, 1840; Adelia 0 La figlia dell'arciere, 1841; Rita ou Le mari batlu, komina opera, 1841 (izv. 1860); Maria Padilla, 1841; Linda di Chamounix, 1842; Caterina Cornaro, 1843; Don Pasauale, komina opera (Pariz, 3. I 1843; jug. premijera Zagreb, 19. X 1921); Maria di Rohan o II conte di Calais, 1843; Dom Sebastien de Portugal, 1843. VOKALNA. Oratoriji: // diluvio universale, 1830 i Oratorio sacro, 1841. Dvadeset osam kantata: / Voti de'sudditi; II Ritorno desiderato; La partenza d'Ugo viceri di Sicilia; Teresa e Gianfaldoni; Aci e Galatea; Nio e Violetta i dr. Prigodne himne. Vie ciklusa solo-pesama (pojedini ciklusi sadre i duete): Donizetti per camera 0 Raccolta di arielte e duettini; Nuits d'ete d Pausilipe; Soirees d'automne a l'Infrascata; Un Hiver a Pari 18381839; Marinees musicales; Inspirations viennoises; Dernieres glanes. Oko 15 pojedinanih solo-pesama. CRKVENA: oko 115, meu njima: 2 mise; Messa da Reguiem na uspomenu V. Bellinija, 1835; Messa da Requiem na uspomenu N. Zingarellija, 1837; Offertorium-Miserere, 1843 i dr. Pisma (objavljivana u vie navrata): Lettere inedite di G. Rossini e G. Donizetti, 1889; Lettere inedite di Gaetano Donizetti obj. F. Cecchi, 1892; Lettere di Gaetano Donizetti obj. A. De Eisner Eisenhof, 1897; Lettere obj. G. Roberti, RMI, II; Lettere inedite di Gaetano Donizetti, Bollletino Bibliografico Musicale, septembar 1930. Pisma su tampana i u monografiji G. Zavadinija, 1948. LIT.: A. Stierlin, Biographie von Gaetano Donizetti, Ztirich 1852. F. Cicconetti, Vita di Gaetano Donizetti, Roma 1864. F. Alborghetti i Af. Galli, Gaetano Donizetti e Simon Mayr, Bergamo 1875. G. Roberti, Donizettiana, RMI, 1895. E. C. Verzino, Contributo ad una biografia di Gaetano Donizetti, 1896. G. Albinati, Prospetto cronologico delle opere donizettiane, RMI, 1897. Ch. Malherbe, Le centenaire de Donizetti a l'Exposition de Bergamo, RMI, 1897. P. Bettoli, Numero unico commemorativo (o 100-godinjici roenja), Bergamo 1897. E. C. Verzino, Le opere di Gaetano Donizetti, Bergamo 1897. F. Pougin, Donizetti en France, Le Menestrel, 1897, 3436. A. Gabrielli, Gaetano Donizetti, Torino 1904. A. Cametti, Donizetti a Roma, RMT, 190407. G. Donati-Petteni, Donizetti, Milano 1930 (novo izd. 1940). G. Sarrazeni, Appunti sulla muica di Gaetano Doni zetti, Milano 1932. G. Monaldi, Gaetano Donizetti, Bergamo 1936. G. Roncaglia, II centenario di Lucia, RMI, 1936. G. Gavazzeni, Gaetano Donizetti. Vita e musiche, Milano 1937. V. Vukovi, Gaetano Doniceti, Muziki portreti, Beograd 1939 (obj. i u zbirci V. Vukovi,Izbor eseja,Beoili grad 1955). G. Zavadini, Gaetano Donizetti, vicende della sua vita artistica e catalogo delle musiche su documenti inediti, Bergamo 1941. A. Fraccaroli, Gaetano Donizetti, Milano 1945.

Donizettijev Ljubavni napitak, karakteristian G. Zavadini, Doni prizor s prvih izvedaba zetti. Vita, musiche, epistolario, Bergamo 1948. G. Barblan, L'opera di Donizetti nell' eta romantica, Bergamo 1948. O. Tiby, Una stagione Urica di 125 anni fa. Gaetano Donizetti a Palermo, Ro ma 1951. F. Schlitzer, L'ultima pagina della vita di Gaetano Donizetti da un carteggio inedito nell' Accademia chigiana, Siena 1953. Isti, L'eredita di Gaetano Donizetti; da carteggi e documenti dell'archivio dell'Accademia chigiana, Siena 1954.G. Barblan, Gaetano Doni zetti, MGG, III, 1954. L. Bossi, Donizetti, Brescia 1956. A. Geddo, Donizetti (L'uomo Le musiche), Bergamo 1956. M. P. Boye, Donizetti et l'opera italien, Revue de la Mediterranee, 1959. H. VPeinstock, Donizetti

and the World of Opera in Italy, Pari and Vienna in the First Half of the 19" 1 Centurv, New York 1963 i London 1964. W. Ashbrook, Donizetti, London 1 Kassel 1965. D. Sn.

DONNER, Henrik Otto, finski kompozitor (Tampere, 16. XI 1939 ). Muziku studirao u Helsinkiju i Miinchenu. Za boravka u SAD upoznao tekovine happeninga. Predstavnik radikalnog muzikog avangardizma. Djeluje kao pijanist u jazzorkestru.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije; Idiogramme III, 1963; For Emy 2 za komorni orkestar, glas i recitatore, 1963; Cinetiaue, 1965; IKC, 1969. Cantata profana za zbor, magnetofonsku vrpcu i jazz-instrumente. Jazz-muzika. Muzika za happeninge i dr.

468

DONOSTIA DOPUNJUJUI GLASOVI

Brahmsova djela izveo je prvi put u Beu. Redigirac klavirske kompozicije. DOORSLAER, Georges van, belgijski muzikolog 27. IX 1864 16. I 1940). Po zvanju lijenik. Vei. muzikolokih radova posvetio je istraivanju muzike Malinesa, meu kojima su vani spisi o ljevaima zvo ivao sa J. van Nuffelom i Ch. van den Borrenom u djela Ph. de Montea (31 sv.), kojega je podrijetlo iz dokazao jo 1894; studiju o tome majstoru (1921) na; Belgijska akademija.
DJELA: Le Carillon et les carillonneurs de la Tour Saint-. Malines, 1893; Philippe de Monte, celebre musicien du XVJe siecle Carillon et les carillonneurs de l'eglise Notre-Dame au deld de la Dyle, I aanteekeningen rakende de Mechelsche klokgieters, 1897; Johannes a van den Eynde, fondeurs a Malines, 1907; Les Waghevens, fondeurs 1908; Les Van den Ghein, fondeurs de cloches, canons, sonnettes et mor lines, 1910; Le Carillon, son origine et son developpement, 1911; L'Ancier, du cuivre d Malines, III: La fonderie de cloches, 1913; La Vie et les Philippe de Monte, 1921; Medecins musidens et musicographes, 1921 Mel, compositeur du XVI e siecle (ca. 15541598), 1922; Samenm klokgieters en uurzoerkmakers, 1922; Le Carillon de la tour de St-Romi lines, 1926; Livre de choeur contenant huit messes inedites de Philippe 1927; Die Musikkapelle Kaiser Rudolfs II. imjahr 1582 unter der Leiti de Monte, 1931; La Maitrise de St-Rombaut a Malines jusqu'en 1 Peter Jacobus Clarens, S. J., Mechelsch klokkenkundige, 1640 bis 1694, LIT.: A. van der Linden, Georg van Doorslaer, MGG, III,

DONOSTIA, Jos Antonio de (prvotno Jos Gonzalo Zulaica y Arregni), panjolski kompozitor i etnomuzikolog baskijskog podrijetla (San Sebastian, 10. I 1886 Lecaroz, Navarra, 30. VIII 1956). Stupio u franjevaki red 1902. Uio violinu, klavir i orgulje uglavnom kao samouk. Od mladosti orgulja, kasnije nastavnik na kolegiju svog reda. ivio i u Parizu, Madridu i Barceloni i drao mnoga predavanja, ponajee o baskijskoj muzici. Suosniva Instituta Espanol de Musicologia. lan brojnih meunarodnih muzikih drutava, vodio muziki odjel u Conseil de la Societe d'tudes Basques. Svoj bogati muzikoloki rad D. je posvetio uglavnom sakupljanju i istraivanju baskijskog folklora i puke muzike. Njegove brojne kompozicije temelje se najee na baskijskim motivima.
DJELA. KOMORNA: gudaki kvartet; Pdgina romdntica i 12 Romanzas za violinu i klavir; Invocadon i El mendigo moribundo (elegija) za violonelo i klavir i dr. KLAVIRSKA: Andante para una Sonata Vasca sobre un tema popular; Preludes basqnes (4 sv.), 191223; Dama Vasca (4-runo) i dr. ORGULJSKA: Itinerarium Alysticum na gregorijanske teme (3 sv.); Coral Vasco; Oficio de Misa i dr. DRAMSKA. Scenska djela za zbor i orkestar: La vie profonde de Saint Francois d'Assise; Le Noel de Greecio; Les trois miracles de Sainte Cedle; La qute heroique du Graal; Sokorri. VOKALNA. Zborovi: Triptico Franciscano; Oyar~Otsak, baskijske narodne pjesme (2 sv.); Argiya, baskijska zborna scena; Venerabilis barba Capucdnorum, scherzo; vokalni kvarteti; vokalni sekstet. CRKVENA: Poema de la pasion za zbor, 2 soprana i engleski rog; Missa de requiem za 4 glasa i orgulje; Cantique du Soleil de St. Francois d'Assise za 6 glasova i orgulje; moteti; Zeruko Argia i XL Eleiz-Abestiak, zbirke duhovnih pjesama na baskijskom jeziku s orguljama i dr. SPISI: De muica popular vasca, 1918; Essai d'une bibliographie musicale populaire basque, 1932; Le mode de mi dans la chanson populaire espagnole; Instruments de musique populaire espagnole; Notes sur les chansons de travail dans les pays basques; Notes sur Vaccent dans la chanson populaire espagnole; Instruments dans les danses po-pulaires espagnoles; Muica y musicos en el pais vasco, 1951; El Motu proprio y la cancion popular religiosa, 1954; Euskel-Erriko otoitzak, 1956 i dr. Izdao pjesmaricu Euskel EresSorta sa 493 baskijska napjeva, 1922 i Muica de tecla en el pais vasco (Muzika za tipke u baskijskoj zemlji), 1953. Vie dokumenata o baskijskoj pukoj muzici objavio u asopisu Gure Herria. LIT.: J. A. de Donostia, P. Jose Antonio de Donostia, MGG, III, 1954. P. J. de Riezu, Vida, obra y semblanza espiritual del P. J. A. de Donostia Capuchino, Pamplona 1956.

DONOVAN, Richard (Frank), ameriki orgulja, dirigent i kompozitor (New Haven, Connecticut, 29. XI 1891 ). Studirao na muzikoj koli univerziteta Yale u New Havenu, na Institute of Musical Art u New Yorku i u Parizu (Ch. Widor). Crkveni orgulja u New Yorku; od 1923 predavao na Smith College u Northamptonu (Massachusetts) i od 1928 na muzikoj koli univerziteta Yale (od 1947 profesor). Dirigent simfonijskog orkestra u New Havenu 193651; orgulja i zborni dirigent u Christ Church u istom gradu. Organizator muzikih festivala, lan redakcije asopisa New Music. Poeo je komponirati u impresionistikom stilu, ali je istodobno kultivirao i moderan nain polifonog izraavanja (madrigali i druga zborna djela). Poslije 1950 stil mu se zaotrava i granii s atonalnou.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u D-duru, 1956; simfonija za komorni orkestar, 1937; simfonijska pjesma Smoke and Steel, 1932; Wood-Notes za flautu, gudae i harfu, 1925; za obou i gudaki orkestar: Ricercare, 1938 i suita, 1945. Uvertira Nezv England Chronicle, 1947; Design for Radio, 1945; Passacaglia on Vermont Folk Tunes, 1949. KOMORNA: klavirski trio, 1937; duhaki kvartet, 1953; serenada za obou i gudaki trio, 1939; tercet za 2 violine i violu, 1950; Soundings za trublju, fagot i 16 udaraljki, 1953. KLAVIRSKA: dvije suite, 1932 i 1953; Adventure, 1956. ORGULJSKA: Tzvo Choral Preludes on American Folk Hymns, 1947; Paignion, 1947; Antiphon and Chorale, 1955. VOKALNA: To Ali You Ladies Now at Hand za zbor i orkestar, 1932; Fantasy on American Ballads za muki zbor i klavir ili orkestar, 1940; How far is it to Bethlehem? za enski zbor i orgulje, 1927; Chanson of the Bells of Oseney za enski zbor i klavir, 1930; Good Ale za muki zbor i klavir, 1947; How Should I Love? za enski zbor i klavir, 1947; / Will Sing Unto the Lord za muki zbor i orgulje, 1954; deset zborova a cappella; etiri pjesme za sopran i gudaki kvartet, 1933; Five Elisabethan Lyrico za sopran i gudaki kvartet, 1957; A Fable i Four Songs on English Texts za glas i klavir, 1948 i 1950. Misa za zbor i orgulje, 1955. LIT.: J. T. Hozoard, Our Contemporarv Composers, New York 1946. C. R. Reis, Composers in America, New York 1947. J. T. Howard, Our American Music, New York 1954. A. Frankenstein, Richard Donovan, Bulletin of American Composers Alliance, 1956.

DOPPELSCHLAG -> Gruppetto . DOPPER, Cornelis, nizozemski kompozitor i (Stadskanaal, 7. II 1870 Amsterdam, 18. IX 1939). na Konzervatoriju u Leipzigu (S. Jadassohn, K. Rein Wendling) te kod O. Paula i W. Rusta. Dulje vremena z i operni dirigent u Nizozemskoj; nastupao 190608 kao jedne amerike operne druine u Meksiku, SAD i Kana 190832 drugi dirigent orkestra Concertgebouio u Ams U svojim simfonijama slui se nacionalnom melodikom; 1 smisao za humor izbija osobito u scherzima, a majstorski stracijom doarava slikovito prizore iz prirode.
DJELA. ORKESTRALNA: Rembrandt-Symfonie, 1892; II si bmolu, 1903; Amsterdamse~Symfonie, 1912; Symfonia epica za orkes sole, 1916; Zuiderzee-Symfonie, 1919; baletna simfonija Diana, 1896; s 1906; koncert za violonelo; koncert za 3 timpana i trublju; 2 uvertir Padns, 1918; Ciaconna gotica, 1921. KOMORNA: gudaki kvai sekstet za klavir i 5 duhaa; sonata za violinu i klavir; sonata za violor vir. Klavirske kompozicije. DRAMSKA. Opere: De blinde van Cuille, 1894; Frithjof, 1895; Het Eerekruis, 1903; VPilliam Ratchiff, Quichote. Balet Meidevorn. Scenska muzika za dramu Lucifer (J. van de Zborovi; pjesme. LIT.: S. Dresden, Het Muziekleven in Nederland sinds 1880, / 1923. W. Kahl, Cornelius Dopper, MGG, III, 1954.

DOPPIO MOVIMENTO (tal. dvostruki pokret), ozi jom se trai dvostruko bri tempo izvoenja (npr. Tei = 60, a doppio movimento J = 120). Doppio meno (tal. c manje) upuuje na dvostruko polaganiji tempo. Te se obino nalaze na poetku odsjeka koji se mora izvesti d bre ili polaganije od preanjeg. DOPPLER, 1. Albert Franz (Franciszek Wo poljski flautist i komp_ozitor (Lavov, 16. X 1821 Bac Bea, 27. VII 1883). lan opernog orkestra u Lavovu i: opere u Budimpeti, 1858 postao prvi flautist i zamjenik' dirigenta u Bekoj operi. Od 1865 bio je profesor ta Konzervatorija. Kao virtuoz na flauti koncertirao sa svojirr Karlom u Parizu, Bruxellesu, Londonu i dr.
DJELA. ORKESTRALNA: koncerti, varijacije i fantazije uvertire. DRAMSKA. Opere: Guzmann Johanna (neizv.); Grof Bi 1847; lika, es a huszdrtoborzo, 1849; Vanda, 1851; Vadon fia, 185 is Rurik, 1854; Salvator Rosa, 1855; A Ket Juszar, 1858 i Judith, 187 naest baleta. Scenska muzika za drame. Kantata; zborovi; solo-

DONZELLI, Domenico, talijanski pjeva, tenor (Bergamo, 2. II 1790 Bologna, 31. III 1873). Pjevanje uio u Bergamu (A. Bianchi) i tamo debitirao 1808. Pjevao zatim u Napulju, Rimu, Veneciji, od 1822 u Beu, 182431 u Parizu, Londonu i ponovo u Italiji, gdje je 1844 zakljuio pjevaku karijeru. Umjetnik golemih glasovnih mogunosti, osobito se istakao kao interpret Rossinijevih tenorskih likova, posebno kao Otelio. Bellini je za njega napisao glavnu muku ulogu u operi Norma, a Mercadante u Elisa e Claudio. Objavio je knjigu Esercizi giornalieri basati sulVesperienza di molti anni, oko 1845. DONJA DOMINANTA -> Subdominanta DOOR, Anton, austrijski pijanist (Be, 20. VI 1833 7. XI 1919). Uenik C. Czernvja i S. Sechtera u Beu, zapoeo koncertirati 1850. Proputovao Italiju s violinistom Strausom, 1856 57 skandinavske zemlje, 1877 sa P. Sarasateom Austriju i Madarsku, a sam je koncertirao u Leipzigu, Berlinu, Amsterdamu i dr. Deset godina profesor Konzervatorija u Moskvi, a 1869 1901 na Konzervatoriju Drutva prijatelja muzike u Beu. Mnoga

2. Karl (Karol), flautist i kompozitor (Lavov, 12. Stuttgart, 10. III 1900). Brat Alberta Franza. lan orkestra u Lavovu i drugi dirigent Budimpetanske ope 186598 dirigent opere u Stuttgartu. Nastupao i kao 1 tant nra flauti. i
DJELA: kompozicije za flautu i klavir. Opere: Grdndtos tat Honfidal, 1857; Syn puszczy. Scenska muzika za drame. Zboro\

DOPUA, Jelena, folklorist (Romanija, srez Sokolac 1904 ). Svrila uiteljsku kolu u Sarajevu, slubovala 1 kao uiteljica osnovne kole, do 1946 kao srednjokolski a fiskulture; iza toga postaje referent za fiziku kulturu 1 starstvu prosvjete NR BiH, a od 1949 je ef odsjeka za igre na Institutu za prouavanje folklora u Sarajevu, danila oko 200 broura i lanaka iz oblasti fizike kulture fizike kulture i folklora, a u njima i brojne zapise narodni te vlastite postave igara i gimnastikih vjebi. iv: DOPUNJUJUI GLASOVI (njem. Fullstimmen), glasnom stavku oni glasovi koji nemaju nikakve melodi mostalnosti, ve samo po potrebi upotpunjuju harmoniju nasuprot stoji melodijski glas (njem. Melodiestimme) koj

DOPUNJUJUI GLASOVI DORSKI NAIN

povjerena melodijska linija i temeljni glas ili naprosto bas (njem. Grundstimme) koji je najnii, odnosno najdublji u stavku. Ukoliko je melodijska linija povjerena najniem glasu, melodijski glas postaje identian s temeljnim glasom (-> Homofonija, -> Unutarnji glasovi). DORATI, Antal, ameriki dirigent i kompozitor madarskoga podrijetla (Budimpeta, 9. IV 1906 ). Studirao kompoziciju, dirigiranje i klavir na budimpetanskoj Muzikoj akademiji (B. Bartok, Z. Kodalv, Z. Szekely i L. Weiner). Zapoeo dirigentsku karijeru 1924 u budimpetanskoj Operi. Kasnije dirigirao u inozemstvu, najprije u Dresdenu (zamjenik F. Buscha), zatim kao muziki direktor Gradske opere u Miinsteru (1929 32); nakon toga dirigent trupe Ballet russe de Monte Carlo. God. 1938 preko Australije (dirigent radio-orkestra u Sydneyu) prelazi u Sjevernu Ameriku. Do 1945 operni i baletni dirigent u New Yorku, zatim postaje dirigent Simfonijskog orkestra u Dallasu (Texas), a 1949 nasljeduje D. Mitropoulusa na poloaju dirigenta Simfonijskog orkestra u Minneapolisu. Mnogo koncertirao u SAD, u raznim zemljama Evrope i June Amerike. God. 196366 dirigent Simfonijskog orkestra BBC.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1958; koncert za klavir, 1963; koncert za violonelo; divertimento; sedam kompozicija (iz baleta Maddalena), 1961. Komorna muzika. Balet Graduation Bali (na valcere J. Straussa), 1939; kantata Le Chemin de la croix (P. Claudel), 1957; Madrigal Suite za zbor i komorni orkestar s brojnim udaraljkama, 1963; The Two Enchantments of Li Tai Pe, lirska scena za bariton i instrumente, 1958; soio-pjesme.

469

vatorij. God. 184969 dvorski operni dirigent u Berlinu, zatim privatni uitelj i muziki kritiar (Die Post). Bio je Wagnerov protivnik.
DJELA: tri uvertire; Bagatelle za gudae. Sonata za violonelo i klavir P- 5- Klavirske kompozicije (sonata 4-runo). DRAMSKA. Operelaufer von Pirna, 1865; Geioitter bei Sonnenschein, 1865. Balet Amors Macht, 1830. Mnogo zbornih kompozicija (.Festkantate, 1851) i pjesama (vrlo popularne humoristike pjesme). Crkvena djela (Te Deum). SPISI: Spontini in Deutschland, 1830; Aus meinem Leben (7 knj)., 187087; Das provisorische Statut der koniglichen Ahademie der Tonkunst in Berlin, 1875. lanci u novinama i asopisima Berliner Musikalische Zeitung; Minerva (Frankfurt); Leipziger Musikalische Zeitung; ZFM; Kolnische Zeitung; Berliner Bingerzeitung Die Post (Berlin). LIT.: W. Neumann, Heinrich Dorn, Komponisten der neuren Zeit, Kassel 1856. A. Rauh, H. Dorn als Opernkomponist, 18401892 (disertacija), Miinchen 1939. P. Mies, Heinrich Dorn und die Rheinische Musikschule, Spomenica za proslavu obljetnice osnutka Konzervatorija u Kolnu, Koln 1950. W. Kahl i D. Sasse, Heinrich Ludwig Egmont Dorn, MGG, III, 1954 R. Sietz, Heinrich Dorn in Koln, Jahrbuch der Kolnischen Geschichte, 1954

DORNEL, Antoine, francuski orgulja i kompozitor (oko 1686 Pariz, 1765). O njegovu ivotu nema mnogo podataka. God. 1705 orgulja u crkvi Sainte-Madeleine-en-la-Cite, a 1719 u opatiji sv. Genoveve u Parizu; 172542 maitre de musique u Academie Franfaise. U svojim djelima esto je sklon programnom koncipiranju.
DJELA: Livre de Symphonies en trio pour les flutes, violons, hautbois . . ., 1709; Sonates a violon seul et suites pour la flute traversiere avec la basse op. 2, 1711; Sonates en trio pour les flutes allemandes, violon, hautbois op. 3, 1713; Pieces de clavedn, 1731; Pieces d'orgue (rukopis); Le tour du clavier sur tous les tons majeurs et mineurs pour conduire plus facilement les etudians a connnaitre les tons les plus difficiles, 1745; kantata Les Caractires de la Musique i dr. LIT.: L. de La Laurende, L'Ecole francaise d,e violon, I, Pari 1922. ___ A. Pirro, Les Clavecinistes, Pari 1924. N. Du)ourcq, La Musique d'orgue francaise, Pari 1949. F. Raugel, Antoine Dornel, MGG, III, 1954.

DORET, Gustave, vicarski dirigent i kompozitor (Aigle, 20. IX 1866 Lausanne, 19. IV 1943). Muziku studirao u Lausannei, Berlinu (J. Joachim) i Parizu (M. Marsick, Th. Dubois, J. Massenet, C. Saint-Saens). God. 1892 dirigirao koncertima suvremene francuske muzike u enevi i Zurichu, 189395 utemeljitelj i drugi dirigent Concerts d'Harcourt, zatim dirigent Nacionalnog muzikog drutva u Parizu, gdje je sa Ch. Bordesom organizirao historijske koncerle; 1896 dirigirao simfonijskim koncertima na Nacionalnoj izlobi u enevi, 190709 u Opera-Comique u Parizu, 1913 na Saint-Saensovom festivalu u Vevevu. Gostovao u Rimu, Londonu i Amsterdamu. Kao muziki kritiar suraivao u mnogim asopisima. U njegovim djelima (najbolja su s podruja vokalno-instrumentalne muzike) osjea se utjecaj novije francuske muzike i osobito vicarskog muzikog folklora.
DJELA: Suite tessinoise za orkestar; Air za violinu i orkestar. Gudaki kvartet u D-duru; klavirski kvintet u c-molu. DRAMSKA. Opere; En prison, 1892; Maedeli, 1901; Les Armaillis, 1906 (najpopularnija); Looys, 1907; LeNain du Hasli, 1912; La Tisseuse d'orties, 1926. Scenska muzika za Julius Caesar W. Shakespearea i za drame R. Moraxa: Henriette, 1908; Alienor, 1910; La Nuit des quatre-Temps, 1913; Teli, 1914; Davel, 1923; La Terre et V Eau, 1933 i La Servante d'Evolene, 1937. Muzika za vicarske sveane igre; La Peuple Vaudois, 1903 i La Fete des Vignerons, 1905. VOKALNA: oratorij Les Sept paroles du Christ, 1895; Cantate du Centenaire za zbor i limene duhake instrumente. Zborovi: Legende; Choeur nuptial; Chant de Jubile. Vie od 300 solo-pjesama: Chansons couleur du Temps; Ailleurs et Jadis; Chante, Jeunesse. Crkvene kompozicije: Liturgie a l'usage du culte protestant; moteti. SPISI: Musique et musiciens, 1915; Lettres d ma nice sur la musique en Suisse, 1919; Pour notre independance musicale, 1920; La musique en Suisse romande, trois precurseurs: Hugo de Senger, G. A. Koella, Henri Plumhof, 1930; Temps et contretemps. Souvenirs d'un musiden, 1942. LIT- :J. Duperier, Gustave Doret, Lausanne 1932; V. Vincent, Le Theatre du Joret, 1933. W. Tappolet, Gustave Doret, Schweizerische Musikzeitung, 1943. H. Jaton, La musique de chambre dans l'oeuvre de Gustave Doret, Gazette musicale du Conservatoire de Lausanne, 1951. W. Tappolet, Gustave Doret, MGG, I I I , 1954. P. Meylan, Gustave Doret, musicien de theatre, Schweizerische Musikzeitung, 1966.

DORFFEL, Alfred, njemaki muzikolog (Waldenburg, Saska, 24. I 1821 Leipzig, 22. I 1905). Uenik G. W. Finka, F. Mendelssohna i R. Schumanna; djelovao u Leipzigu kao uitelj klavira i muziki kritiar. Od 1846 suraivao u Neue Zeitschrift ftir Musik (Schumann) i 186581 u Leipziger Nachrichten. God. 1860 postao kustos muzikog odjela Gradske knjinice, a 1861 otvorio vlastitu posudbenu biblioteku, iz koje je izrasla znamenita Muzika biblioteka Peters (1894).
DJELA: Katalog der Dbrffelschen Musikbibliotheh, 1861 (dodatak 1890); Thematisches Verzeichnis der Instrumentalwerke von Johann Sebastian Bach, 1867 (II izd. 1882); Fuhrer durch die musikalische Welt, 1868; F. Rochlitz, sein Leben und Wirken, 1868; Literarisches Verzeichnis der im Druck erschienenen Werke von Robert Schumann, 1871; Geschichte der Gezoandhauskonzerte zu Leipzig, 1884. Preveo Traite d' Instrumentation H. Berlioza, 1864 i izdao 8 svezaka Bachovih sveukupnih djela. LIT.: E. Schmitz, Alfred Dorffel, MGG, III, 1954.

DORN, Heinrich Ludvvig Egmont, njemaki dirigent i kompozitor (Konigsberg, 14. XI 1840 Berlin, 10. I 1892). Uio u Konigsbergu klavir (K. Kloss), pjevanje (C. Samann) i teoriju (J. Miller), zatim u Berlinu klavir (L. Berger) i kompoziciju (K. F. Zelter, B. Klein). Kratko vrijeme uitelj muzike u Frankfurtu na Majni. God. 1828 kazalini dirigent u Konigs bergu, 182932 u Leipzigu, gdje je uitelj kontrapunkta R. Schumannu, i zatim kratko u Hamburgu. Od 1832 bio je crkveni muziki direktor i uitelj muzike u Rigi; tamo je osnovao drutvo Liedertafel. Od 1843 djeluje u Kolnu kao kazalini dirigent. Ondje je 1845 osnovao muziku kolu, koja je 1850 pretvorena u Konzer-

DORNER, Mirko, violonelista (Budimpeta, 7. III 1921 ). Studij violonela zapoeo u Beogradu a dovrio na konzervatorijumu i akademiji Santa Cecilia u Rimu (E. Mainardi). Izvesno vreme docent Muzike akademije u Beogradu, a od 1954 solista Berlinske filharmonije. Istakao se 1949 na meunarodnom kon kursu violonelista u enevi i 1952 na konkursu G. B. Viotti u Vercelliju, gde je dobio prve nagrade. Veliki broj koncerata odrao je u svim veim gradovima Jugoslavije, kao i u Italiji, Svajcarskoj, Francuskoj, Nemakoj, Poljskoj, Grkoj, ehoslovakoj, Rumuniji, Austriji i dr. Njegove interpretacije odlikuju se studioznom tehnikom pripremom, naroitom muzikalnou i ivim temperamentom. s K DOROGHY, Liga, pjevaica, sopran (Zagreb, 15. VIII 1911 ). Studij pjevanja zavrila na Muzikoj akademiji u Za grebu, a zatim uila kod V. Bevillaque u Trstu i A. Bahr-Mildenburgove u Salzburgu. Osniva i solist Zagrebakih madriga lista (193041) i lan Komornog radio-zbora (194152) u Zagrebu, sudjelovala u izvoenju brojnih oratorijskih djela. Na stupala i u inozemstvu (Italija, Madarska, Austrija, Njemaka). Bavi se i pedagokim radom. K. KO. DORSEY, 1. Jimmy (James), ameriki klarinetist i saksofonist (Shenandoah, Pennsvlvania, 29. II 1904 New York, 12. VI 1957)- Od 1919 nastupao s bratom Tommvjem. Bio zatim lan jazz-sastava California Ramblers, Cotton Pickers, ansambla J. Goldkettea (1928) i P. Whitemana (1929). God. 193335 vodio zajedno s bratom jazz-orkestar Dorsey Brothers, osnovao zatim vlastiti orkestar, a od 1953 ponovno s bratom svirao po razliitim lokalima u New Yorku. Snimao je i muzike filmove. 2. Tommy (Thomas), trombonist i trublja (Shenandoah; Pennsvlvania, 19. II 1905 Greenwich, Connecticut, 26. II 1956). Brat Jimmyja. lan razliitih jazz-sastava, 1930 osnovao vlastiti jazz-orkestar. S bratom vodio 193335 orkestar Dorsey Brothers, a od 1953 plesni orkestar. S jazz-orkestrima Cotton Pickers, Dorsey Brothers i Travellers snimio 192735 velik broj gramofonskih ploa. Nastupao i u mnogim muzikim filmovima. DORSKI NAIN (lat. tonus ili modus doricus), u srednjovjekovnoj muzikoj teoriji dijatonski niz, koji se sastoji od tonova d-e-f-g-a-h-c 1-d1, s finalisom d i dominantom a. Ovaj se tonski niz, kao podloga za napjeve gregorijanskog korala, najee upotrebljavao, pa se smatra najvanijim starocrkvenim nainom (moX stoljee Ky-ri- e dus primus, primus tonus). D. n. razlikuje se od starogrke dorske ljestvice, meu ostalim po tome to je starogrka dorska ljestvica

470

DORSKI NAIN DOUBRAVA

LIT.: M. Fiirstenau, Beitrage der koniglichen sachsischen musil Kapelle, Dresden 1849. Isti, Zur Geschichte der Musik und des ' am Hofe zu Dresden, Dresden 186162. J. W. von Wasielewski, Das cell und seine Geschichte, Leipzig 1889. C. Muhlfeld, Die herzoglic kapelle in Meiningen, 1910. K. Stephenson, Justus Johann Friedrich E MGG, III, 1954.

silazna i to je opseg e1-e. Kad se danas govori o dorskom nainu misli se redovno na srednjovjekovnu, starocrkvenu ljestvicu. Iako se d. n. bitno razlikuje od moderne d-mol ljestvice po svo joj velikoj seksti (d-h), ipak se u mnogim gregorijanskim napjevima osjea tenja za preoblikovanjem dorskog naina upotrebom male sekste (d-b), osobito u silaznom melodijskom pomaku.
Zapis: V. ganec.Prelog

Le-po 7UL-e

Me-i-7niw-je, se ni-ha^-ju,

pto-no i-ta> l/iLdstou, hramu,

hahti ntor-Je,

^ferflE

r
zlatni Masi

i
slatku, dcuju,.

Karakteristike dorskog naina javljaju se i u muzikom folkloru mnogih naroda. U Hrvatskoj, npr., najvei broj pukih pjesama izgraenih na starocrkvenom dorskom nainu potjee iz kajkav skih podruja, osobito Meimurja i gornje Podravine. Na dor skom nainu temelje se oba navedena primjera: Kyrie iz X st. i narodna pjesma iz Meimurja. A. Vi. D'ORTIGUE, Joseph Louis -> Ortigue, Joseph Louis d' DORUSGRAS, Julie (pravo ime Steenkiste), belgijska pjevaica, sopran (Valenciennes, 7. IX 1805 Pariz, 7. II 1896). Studij pjevanja zavrila na Konzervatoriju u Parizu (F. Blangini, F. Paer, G. M. Bordogni); debitirala 1825 u Bruxellesu. God. 1830 naslijedila u Parizu znamenitu L. Cinthie-Damoreau, 1839 koncertirala u Londonu i zatim tamo lanica opera Drury Lane i Covent Garden. Njene najbolje kreacije bile su: Lucia (Donizetti, Luda di Lammermoor), Alice (Meverbeer, Robert avo) i Margue-rite de Valois (Meverbeer, Hugenoti). Osobito se isticala kao Elvira (Auber, Nijema iz Porticija). Tu je ulogu pjevala i 25. VIII 1830 u Bruxellesu, na predstavi koja je bila povod belgijskom ustanku za osloboenje od Nizozemaca. DOSTAL, Nico, austrijski kompozitor (Korneuburg, Donja Austrija, 27. XI 1895 ) Muziku uio u Klosterneuburgu na tamonjem Odjelu za crkvenu muziku beke Muzike akademije. Kazalini dirigent u Innsbrucku, Salzburgu i Berlinu. Bavei se u Berlinu instrumentiranjem i obraivanjem zabavne muzike, poeo u 38. godini sam pisati operetnu i filmsku muziku i na tom se polju najvie istakao. God. 1946 se nastanio u Beu.
DJELA: Spanische Skizzen; Blues-Fantasie; In meinen Bergen. DRAMSKA. Operete: Clivia, 1933: Die Vielgeliebte, 1934; Prinzessin Nofretete, 1935; Extrablatter, 1937; Monika, 1931; Die ungarische Hochzeit, 1938; Die Flucht im Gliick, 1940; Die grosse Tanzerin, 1941; Eva im Abendkleid, 1941; Manina, 1942; Der Kurier der Konigin, 1950; Zirkusblut, 1951; Dr. Eisenbart, 1952. Muzika za brojne filmove.

DOUAI, Jacques (pravo ime Gaston Tanchon), fr; pjeva i kompozitor chansona (Douai, 1920 ). Sam s na gitari. D. je stvorio osebujan stil, esto oslonjen na fo batinu. Sudjelovao je u svim vanijim pokuajima oko ob nja artistike chansone nakon 1947. Dobio nagrade Prix Cros (1954) i Prix international du Disque (1962). Medu je uglazbio stihove L. Aragona, R. Desnosa i M. Jacoba. DOUBEK, Hugo, kompozitor i horovoda (Strenice, 3. V 1852 Mostar, 20. II 1897). Posle zavrenih muzik dija u Pragu, uitelj muzike u apcu, potom horovoda i c Srpskog narodnog pozorita u Novom Sadu i najzad ho Srpskog pevakog drutva Gusle u Mostaru. Od njegovih i zicija veliku popularnost imali su u pevakim drutvima urev-dan i Vidovdanska himna, koji su, kao i ostale 1 kompozicije, pisani na bazi srpskih narodnih motiva.
DELA. Muzika za dramske komade: Balkanska carica (N. Petre go); Zadubina (M. Popovi-Sapanin); Jabuka (V. Miljkovi); Ki (P. Krstonoi); Pop Dobroslav (Anzengruber-Aamov). Horovi: un Vidovdanska himna; Nek med' nama ljubav vlada (za meoviti hor i veli star) i dr. LIT.: V. R. Dordevi, Prilozi biografskom reniku srpskih muzis grad 1950. M. Tomandl, Srpsko pozorite u Vojvodini, Novi Sad S. Duri-Klajn, Razvoj muzike umetnosti u Srbiji, u knjizi Historijs] muzike kulture u Jugoslaviji, Zagreb 1962. S. 1

DOSTALIK, Frano, slovaki kompozitor (Hamry, 27. II 1896 Bratislava, 14. X 1944). Kompoziciju i dirigiranje studirao na Konzervatoriju u Brnu. Orgulja i crkveni zborovoa u raznim mjestima, od 1930 profesor uiteljske kole u Bratislavi.

DOEK, Fred, pijanist (Zagreb, 25. II 1925 ). Studij klavira zavrio 1947 na Muzikoj akademiji u Zagrebu (E. Vaulin), kojom je prilikom dobio nagradu Lisinski. Nagraivan je i na saveznim natjecanjima muzikih umjetnika u Zagrebu (1948), Ljubljani (1949) i Beogradu (1951). God. 195169 profesor Muzike kole Vatroslav Lisinski u Zagrebu. Koncertirao je u zemlji i inozemstvu solistiki i kao pratilac. Istie se kao pobornik radikalnih muzikih stremljenja. K. KO. DOTZAUER, Justus Johann Friedrich, njemaki violonelist i kompozitor (Haselrieth kraj Hildburghausena, 20. I 1783 Dresden, 6. III 1860). Uenik J. J. Kriegecka u Meiningenu i B. Romberga u Berlinu, lan dvorskog orkestra u Meiningenu i Dresdenu (182152). Koncertirao po Njemakoj i Holandiji. U Dresdenu osnovao gudaki kvartet (D. Limberg, Schmiedel Peschke) i odgojio vie darovitih violonelista (J. Kummer C. Drechsler, C. Schuberth). Njegovi su sinovi: pijanist Justus Bernhard Friedrich (Leipzig, 12. V 1808 Hamburg, 30. XI 1874) i violonelist Karl Ludmig (Louis) (Dresden, 7. XII 1811 Kassel, 1. VII 1897).
DJELA. ORKESTRALNA: simfonije; uvertire. Za violonelo i orkestar: 9 koncerata; 3 concertina; dvostruki koncert za 2 violonela i dr. Koncert za flautu. KOMORNA: 9 gudakih kvarteta; gudaki kvinteti i trija; dueti za 2 violine ili 2 violonela (violina i violonelo); sonata za violinu i violonelo; divertimenti i varijacije za violonelo. Klavirska muzika. Opera Graziosa, 1841. Mise. INSTRUKTIVNA: Violoncelhchule ftir den ersten Unterricht nebst Obungsstucken op. 126, 1836; Violoncelhchule op. 165, 1832; Schule des Flageolettspiels op. 147, 1837; Praktische Schule des Violoncellspiels op. 155.

DJELA: simfonija; bagatela za orkestar, 1931. etiri gudaka kvarteta, 192327. Sonata za klavir 4-runo. Opera Raduz a Mahuelina, 1926. Melodrame: Zuzanka Hrakovic, Prekliata dcera, 1927 i Na Bradle, 1928; scenska muzika za drame. Zborovi; solo-pjesme. Izdao na madarskom jeziku prirunik muzike teorije za uiteljske kole (4 sv.).

DOUBLE (franc. dvostruk), 1. naziv za francusku insti talnu i vokalnu varijaciju; u upotrebi od sredine XVI st. dine XVIII st.; po znaenju identian s diminutio, vario ferencia, partita, division. Neukraeni obrazac zvao se Varijacijska tehnika francuskog doublea bilo da se rai teno o diminuiranju ili o augmentiranju strogo sliji novnu melodijsku liniju; varira se redovno najgornji glas glasovi ne mijenjaju se bitno; harmonija ostaje ista. Taj se provodi od prvih doublea (Livres de tabulature de guiterre A. Le Roy i R. Ballard, Pariz 155154), pa do djela bi majstora (L. i F. Couperin, M. Marais, J.-Ph. Rameau se kod ovih autora povremeno melodija slobodnije varira i mijenja. D. se najvie javljao kao solistika instrumentalna varijacija: za lutnju, za violu da gamba, za clavecin. Vok prakticirao se u jednoglasnom i vieglasnom airu. Voki i instrumentalni d. su se ispisivali ili improvizirali. U Fran gdje je varijacija zahvatila samo melodiju, rijetka je hat skomelodijska varijacijska tehnika, kakvom su se sluili v listi, a kontrapunktskih varijacija na nain uobiajen koc iana i panjolaca uope nema. Naziv d. prenio se i u neke zemlje, naroito u Njemaku i Italiju. Ako kompozitori zemalja svjesno ne imitiraju Francuze, provodi se motivi a srednji glasovi sudjeluju u variranju (J. J. Froberger, J. S. variranje moe ii tako daleko da se prvotna melodija pos puta (talijanska muzika za lutnju). 2. Sinonim za (improvizirane ili ispisane) ukrase svi! (diminucije i fioriture); isto to i agrement, broderie, kolo Manier, grace, glosa. 2. U engleskom, u sloenicama uz naziv nekog instru moe oznaavati: a) instrument, kojeg je opseg za oktavu od osnovnog instrumenta (npr. double bass = kontrabas; bassoon = kontrafagot); b) kombinaciju dvaju instrumena obitelji (npr. double horn = dvostruki rog; double trum dvostruka trublja). 4- Engleski naziv za pjevae, koji nastupaju kao zai glavnih interpreta.
LIT.: M. Reimann, Zur Entwicklungsgeschichte des Double, M! 54 Ista, Double, MGG, III, 1954. B.

DOUBLE SIX, francuski vokalni sastav. Osnovala ga j pjevaica Mirni Perrin. Inspiriran amerikim vokalnim -ansamblom trijom Lambert-Hendricks-Ross, ansambl instrumentalne dionice poznatih jazz-kompozicija postiz; pri tom izvanredne glasovne efekte (pjevanje slogovima), koristi katkad tehniku dvostrukog snimanja. Najuspjenije s su Early Autumn (1962) i The Champ (1964). DOUBRAVA, Jaroslav, eki kompozitor (Chrudim, : 1909 Prag, 2. X 1960). U kompoziciji uenik O. Jere Od 1945 muziki suradnik Radio-Praga. Svoj najvii domet rio na podruju baletne muzike.
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, Chordlni, 1938; II,

gradska, 1944 i III, 1958; Partyzdnsky poehod, 1945; Slavnostni poehod, Sonata za violinu i klavir, 1942; sonata za violinu solo, 1942. KLAVI. sonata, 1949; sonatina, 1938; suita, 1937; Malikosti, 1953. DRA1 Opere: Sen noi svatojanske 1948; Linv Honza, 1952 i Balada 0 lasa

DOUBRAVA DOYEN
Baleti: Pohddka o hrdsku, 1935; Krdl Ldvra, 1951 i Don Quijote, 1955. Filmska muzika. VOKALNA: oratorij Poselstvi, 1940; kantata Balada o krasne smrti, 1941; zborovi; solo-pjesme; djeje pjesme. LIT.: B. Stedron, eka hudba za nesvobody, Musikologie, 1949.

471

movisan

Baccalereus Musicus u

na

stepen

DOUGHERTHY, Celius, ameriki pijanist i kompozitor (Glenvvood, Minnesota, 27. V 1902 ). Muziku studirao na Univerzitetu Minnesota (D. Ferguson) i zatim se na Juilliard School of Music u New Yorku usavravao u kompoziciji (R. Goldmark) i klaviru (J. Lhevinne). Istakao se kao klavirski pratilac brojnih pjevaa u SAD i inozemstvu i u klavirskom duu D.-Ruzicka.
DJELA: koncert za klavir i orkestar, 1922. Gudaki kvartet, 1932; sonata za violinu i klavir, 1929. KLAVIRSKA: 2 sonate, 1926 i 1934. Za 2 klavira: Sonata on Nautical Themes; Music from Seas and Ships, 1943 i dr. Opere Danria, 1931 i Many Moons, 1962. Pjesme uz klavir i orkestar. Obrade za 2 klavira.

Oxfordu. Poto nije uspeo da dobije mesto dvorskog muziara u Engleskoj, vratio se na kontinent i radio na raznim dvorovima Nemake (Braunschvveig, Hessen) i Italije (Ve necija, Rim, Firenca).

'

"

j. DOWLAND. Autograf

DOUGLAS, Robert, engleski (kotski) kompozitor (oko 15001550). O ivotu ovog umjetnika gotovo nita nije poznato. Zna se da je bio sveenik i uvaeni predreformistiki kompozitor (uz R. Carvera i R. Johnsona st.), vjerojatno zaposlen u kate drali u Dunkeldu. Sauvane kompozicije nalaze se u jednom rukopisnom zborniku, pohranjenom u univerzitetskoj biblioteci u Edinburghu (mise, moteti, anthemi). Mnoge od njih su u novije vrijeme izvedene i izdane. U njima se D. oituje kao majstor kompozicijske tehnike i autor velike invencije.
LIT.: H. G. Farmer, A History of Music in Scotland, London 1947. Isti, Early Scottish Church Composers, 1948. Isti, Robert Douglas, MGG, III, 1954-

DOUNIAS, Minos, rumunjski muziki kritiar grkog podrijetla (Cetate, Rumunjska, 26. IX 1900 Atena, 20. X 1962). Na Visokoj muzikoj koli u Berlinu studirao violinu, a na Univerzitetu historiju muzike (H. Abert, A. Schering). Od 1936 profesor na Athens Collegeu u Ateni; 193740 suraivao u asopisu Neohettenika Grammata i od 1949 u dnevniku Kathimerini. Objavio Die Violinkonzerte Giuseppe Tartinis, 1953. DOURLEN, Victor, francuski kompozitor (Dunkerque, 3. XI 1780 Pariz, 8. I 1864). Muziku uio na Parikom konzervatoriju (Ch.-S. Catel, H.-L. Boieldieu, F.-J. Gossec), gdje je 1805 dobio Rimsku nagradu za kantatu Cupidon pleurant Psyche. God. 181242 predavao na tom zavodu harmoniju. Uz vrijedne teoretske prirunike ostavio vie opera u stilu Mehula i Boieldieua.
DJELA: klavirski koncert.-----Klavirski trio; 3 violinske sonate; sonata za flautu i klavir. Klavirske sonate. DRAMSKA. Opere (operas-comi-ques): Philoes, 1806; Linnee, 1808; La Dupe de son art, 1809; Cagliostro, 1810; Plus heureux que sage, 1816; Frere Philippe, 1816; Marini, ou Le Muet de Venise, 1819; La Vente apres deces, 1821; Le Petit souper, 1822. Romance za glas i klavir. SPISI: Principes d'harmonie.. .; Traite d'harmonie. .., 1834; Traite d'accompagnement..., 1840. LIT.: J. Carlier, Victor Dourlen, Dunkerque 1864. C. Pierre, Le Conservatoire National de Musique et de Declamation, Pari 1900. G. Favre, Victor Dourlen, MGG, III, 1954.

DOW, Dorothy, amerika pjevaica, sopran (Houston, Texas, 8. X 1920 ). Pjevanje, klavir i ples studirala na Juilliard School of Music u New Yorku. Na opernoj pozornici debitirala 1946 u Buffalu kao Santuzza (Mascagni, Cavalleria rusticana) i ubrzo stekla veliki ugled kao koncertna i operna pjevaica nastupajui u SAD, vicarskoj, Engleskoj, Italiji i dr. God. 194850 lanica opere u Ziirichu, 1952 prvi put gostovala na festivalu u Glvndebourneu. Posebno se istakla u operama Wozzeck (Berg) i Erivartung (Schonberg). DOWELL, Edvvard Alexander -> MacDomell, Edtvard Alexander DOVVLAND, John,

engleski kompozitor, lautista i peva (Dublin, XII 1562 London, 21. I 1625 ili 1626). O njegovoj ranoj mladosti malo se zna. Bio je 157984 u slubi engleskog ambasadora u Parizu na putovanjima po Francuskoj. God. 1588 pro-

U Rimu je neko vreme studirao sa L. Marenziom. God. 1597 promovisan za doktora muzike na Univerzitetu u Cambridgeu. Zatim je od 15981606 lautista danskog kralja Christiana IV. Po povratku u domovinu zauzimao razne poloaje (lautista lorda Waldena), a 1612 postao lautista na kraljevom dvoru. God. 182223 boravio na dvoru kneza Wolgasta u Pomorju. Dowlandova umetnost bila je u njegovo vreme uvena i vrlo cenjena u celoj Evropi. Sam je ostavio podatke da su dela bila izdavana u Parizu, Antwerpenu, Kolnu, Niirnbergu, Frankfurtu, Leipzigu, Amsterdamu i Hamburgu. D. je jedan od najsuptilnijih kompozitora engleske renesanse i uz Th. Morleva najvei engleski lautista. Njegova dela za taj instrument karakteriu formalna zaokruenost uz finu izradu detalja, izraajna melodika i ukusna primena kromatike. D. je veoma mnogo doprineo unapreenju oblika pesme uz pratnju laute. U madrigalima je uspeo da se oslobodi italijanskog uticaja i da kroz elemente narodne melodike dade sveza dela puna novina i u melodijskom i u harmonskom pogledu.
DELA: Lachrymae or seven Teares figured in Seven passionate Pavans za lautu, viole i violine, 1604; kompozicije za lautu u raznim savremenim zbirka ma. Tri knjige madrigala i drugih vokalnih kompozicija (4-gl.): The First Booke of Songes or Ayres. . . . with Tableture for the Lute, 1597; The Second Booke of Songes, 1600 i The Third and last Booke of Songes or Ayres, 1603. A Pilgrims solace (4-gl.) uz pratnju laute i viola, 1612; 5 psalama (4-gl.) u The Whole Booke of Psalms, 1592; 2 anthemsa i dr. u savremenim zbirkama. Napisao Necessarie Observations on Lute~Playing (obj. u delu Varietie of Lute Lessons njegova sina Roberta Dowlanda, 1610). Preveo na engleski Musicae activae micrologus A. Ornithoparcusa, 1609. NOVA IZD.: Lachrymae... obj. P. Warlock (1927) i F. J. Giesbert (Nagels Musik-Archiv, CLXXIII); pojedine kompozicije za lautu obj. D. Bruger (1923) i M. H. Glyn (Thirty Virginal Pieces, 1927); 5 stavova za gudae obj. W. Pundelko. The First Booke of Longes obj. H. D. Bruger (Altenglische Madrigale zur Laute, 1923) i Ch. K. Scott (The Ayres, 1939); pojedine pesme obj. E. H. Fello\yes (English School of Lutinist Song VCriters, 192024), P. Warlock i G. Wilson (.English Ayres, 192731), Ch. K. Scott (Enterge, 1929), A. Th. Davison i W. Agel (Hystorical Anthology of Music, I, 1946) te Th. Dart i N. Fortune (Muica Britanka, 1953); 7 himni obj. E. H. Fellowes (1934). LIT.: W. Nagel, John Dowland's Necessarie Observations to Lute-playing, MFM, 1891 i 1901. W. Barclay Squire, John Dowland, Musical Times, 189697. O. Becher, Die englische Madrigalisten W. Byrd, Th. Morley und John Dowland, Leipzig 1901. E. H. Fellowes, The English Madrigal Composers, London 1921 (II izd. 1948). W. H. Grattan Flood, Lua Marenzio e John Dowland di Dublino, Note d'Archivio, 1924. E. H. Fellozues, The Songs of John Dowland, Proceedings of the Musical Association, 192930. D. Poulton, The Lute Music of John Dowland, The Consort, 1936. R. J. Manning, Lachrymae; a Study of John Dowland, Music & Letters, 1944. O. H. Mies, Dowland's Lachrymae Tune, Muica Disciplina, 1950. D. Poul ton, Dowland's Songs and Their Instrumental Forms, The Monthly Musical Record, 1951. The Dart, John Dowland, MGG, III, 1954. Klessmann, Die Deutschlandreisen John Dowlands, Muica, 1957. D. Lumsden, The Sources of English Lute Music (disertacija), Cambridge 1957. C. Hill, John Dowland, Musical Times, 1963. Mi. Pa.

DOWN BEAT, muziki asopis koji se bavi iskljuivo pitanjima s podruja jazza. Izlazi svakih 15 dana u Chicagu. Poeo ga je 19*34 izdavati A. J. Lipschultz; danas (1970) je glavni urednik D. Morgenstern. D. B. je najpoznatija i najstarija periodika publikacija s tog podruja. U njoj surauju kritiari, muzikolozi i pisci iz cijeloga svijeta. DOWNES, 1. Edwin Olin, ameriki muziki kritiar (Evanston, Illinois, 27. I 1886 New York, 22. VIII 1955). Studirao na Nacionalnom konzervatoriju u New Yorku i u Bostonu. God. 190724 muziki kritiar The Boston Posta i od 1924 New York Titnesa; suraivao u asopisima Musical Quarterly, Music Review i dr. i vodio radio-program Metropolitan Opera Quiz. Uz to odravao muzike teajeve na univerzitetima u Bostonu i Harvardu, na Institutu of Arts and Sciences u Brooklvnu, na institutu Curtis u Philadelphiji i dr. i bio koncertni komentator.
DJELA: The Lure of Music, 1918; Symphonic Broadcasts, 1931; Symphonic Masterpieces, 1935. Izdao: Select Songs of Russian Composers, 1922; 10 Operatic Masterpieces from Mozart to Prokofiev, 1952 i A Treasury of American Song (s Elie Siegmeister). God. 1957 objavila je njegova udovica I. Downes izbor studija i lanaka pod naslovom Olin Dozvnes on Music.

2. Edvvard, muzikolog (Boston, 12. VIII 1911 ). Sin Edwina Olina. Studirao na univerzitetu Columbia i zatim u Parizu i Miinchenu; 1958 stekao doktorat na univerzitetu Harvard. Od 1960 urednik je programa Njujorke filharmonije i radio-prijenosa opere Metropolitan. Djeluje i' kao muziki kritiar. Objavio je Adventures in Symphonic Music, 1943. DOYEN, Albert, francuski kompozitor (Vendresse, Ardeni, 3. IV 1882 Pariz, 22. X 1935). Studirao u Parizu na koli Niedermever i na Konzervatoriju (Ch.-M. Widor). God. 1917 utemeljio pjevaki zbor Fetes du Peuple s kojim je priredio vie od 200 koncerata.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, oko 1909; Les Houles, 1903; Ode funebre et triomphale a la memoire d'Emile Zola, 1903; Interieurs, 1914; Chant des hdleurs de la Volga, 1921; Suite russe za orkestar s obligatnim klavirom. KOMORNA: gudaki kvartet, oko 1909; klavirski trio, 1910; sonata za violinu i klavir, 1907; Pocrne za violinu i klavir, 1906; Poemes grecs za flautu i klavir, 1904. KLAVIRSKA: sonata, 1910; Interieurs, 1914; Paysage, 1905. Que la lumiere soit za orgulje. Misterij Ahasverus, le juif errant, 1933. VOKALNA. Kantate: Chant triomphal, 1913; Le Triomphe de la liberte, 1917; Le Chant de midi, 1919; Le Chant d'Esaie le prophete. Ciklus zborova Les Voix

472

DOYEN DRAKSLER
Uvertira opere L'albero del ramo d'oro pripada ve pro muzici.
DJELA: oko 175 opera. 43 oratorija; kantate; serenate. ] (rappresentazioni sacre; sepolcri) , Stabat Mater; 2 mise; 3 himne. libreta. LIT.: M. Neuhaus, Antonio Draghi, SMW, 1913. A. Orel Draghi, MGG, III, 1954.

du vieux monde, 1925. Solo-pjesme: Quatre pomes, 1904; Melodie, 1905; Poeme lyrique, 1914; Sur des poemes d'Andri Spire, 1926; Tentations, 1930. LIT.: R. Dumesnil, Portraits de musiciens francais, Pari 1938. G. Samazeuilh, Musiciens de mon temps, Pari 1947.

DOYEN, Jean, francuski pijanist i kompozitor (Pariz, 9. III 1907 ). Studirao na Parikom konzervatoriju kod M. Long, sa kojom kasnije surauje kao pedagog. Uz muziku francuskih majstora, D. odlino interpretira i djela klasiara i romantiara, osobito Chopina i Liszta. Komponirao je koncert za klavir i orkestar, suitu za klavir i nekoliko vokalnih djela. DRABER, Hermann, njemaki muziki kritiar i flautist (Niederleppersdorf, 20. IX 1878 Winterthur, 1942). Studirao na Konzervatoriju u Wroclawu. God. 1909 sudjelovao kod osni vanja Bluthnerovog orkestra u Berlinu; od 1910 kritiar lista Signale ftir die musikalische Welt, a od 1911 listova Allgemeine Zeitung, Berliner Morgenpost i Berliner Zeitung am Mittag. God. 1920 jedan od organizatora meunarodnog muzikog festivala u Zurichu koji je vodio do 1925. Izdao zbirku sonata za flautu, preveo na njemaki kolu za flautu C. P. Taffanela i Ph. Gauberta (1928). DRAESEKE, Felix, njemaki kompozitor i muziki pisac (Koburg, 7. X 1835 Dresden, 26. II 1913). Uenik J. Rietza (kompozicija) na Konzervatoriju u Leipzigu i kasnije F. Liszta u Weimaru. God. 186474 nastavnik Konzervatorija u Lausannei. Nakon kraeg boravka u Miinchenu i Zenevi, nastanio se 1876 u Dresdenu, gdje je 1884 naslijedio F. Wullnera kao profesor kompozicije na Konzervatoriju. U poetku vatreni pobornik Liszta i novonjemake kole, svoj je stav zastupao u muzikim asopisima (Neue Zeitschrift ftir Musik; Anregungen). Kasnije, osobito u Dresdenu, napustio dotadanje umjetnike smjernice, i postao mnogo konzervativniji. Tada je objavio svoj polemiki spis protiv R. Straussa: Die Konfusion in der Musik {Neue Musikzeitung, 1906). D. je bio majstor oratorijskih oblika i simfonije.
DJELA. ORKESTRALNA. Pet simfonija: I, 1856 (izgubljena); II, 1872; III, 1876: IV, Symphonia Tragica, 1886 i V, Symphonia Comica, 1912. Simfonijske pjesme: Julius Cdsar, 1860; Frithjof, 1865 i Thunersee, 1903. Koncert za violinu, 1881; koncert za klavir, 1886; Symphonisches Andante za violonelo i orkestar, 1876. Uvertire: Festouvertiire, 1862; Das Leben ein Traum, 1888; Penthesilea, 1888; Akademische Festouvertiire, 1889; Jubelouvertiire, 1898 i Der Traum ein Leben, 1904. KOMORNA. Tri gudaka kvarteta: I, 1880; II, 1886 i III, 1895. Dva gudaka kvinteta: 1,1897 i II, 1901; kvintet za gudaki trio, klavir i harfu, 1888; klavirski trio, 1888; 2 sonate za violu i klavir, 1892 i 1902; sonata za klarinet i klavir, 1887. KLAVIRSKA: sonata, 1863; 6 fuga, 1877 i dr. Djela za orgulje. DRAMSKA. Opere: Kb'nig Sigurd, 1857; Waldschatzhauser, 1882; Gudrun, 1884; Herrat, 1892; Bertram de Born, 1894; komina opera Fischer und Kalif, 1895; muzika drama Merlin, 1905.VOKALNA: misterij Christus (predigra i 3 oratorija), 1899; kantata Columbus, 1889: za sopran, muki zbor i orkestar: Germania-Ode, 1851 i Der Schzvur im Riitli, 1868; Sachsenhymne za muki zbor i orkestar, 1893: zborovi a cappella; balade i solo-pjesme. Dva rekvijema; 2 mise; 3 psalma i ostala crkvena muzika. SPISI: Anzveisung zum kunstgerechlen Aiodulieren, 1875; Die eseitigung des Tritonus, 1880; Die Lehre von der Harmonia in lustige Reimlein gebracht, 1885; Die Tonleiter im Musikunterricht, 1887; Der Gebundene Stil, Lehrbuch fiir Kontrapunkt und Fuge (2 sv.), 1902. Biografska i historijska djela: Richard Wagner, der Komponist, ZFM, 1856; Liszts neun symphonische Dichtungen, 1856; Musikbriefe aus Berlin, ZFM, 1857; Die sogenannte Zukunftsmusik und ihre Gegner, ibid., 1861; Lausanner Musikbriefe, ibid., 1865; Peter Cornelius und seine hinterlassene Werke, ibid., 187677; VCagner, RMI, 1892; Rubinstein, ibid., 1895; Hans von Bulom, Dresdner Nachrichten, 1900; Hector Berlioz, M, 1902; Franz Liszt, AM, 1911; Autobiographische Skizze, Neue Musikzeitung, 1886; Lebenserinnerungen, 1906 11. LIT.: H. Platzbecker, Felix Draeseke, Monographien moderner Musiker, 1909, III. O. zur Nedden, Felix Draeseke, seine Opern und Oratorien (disertacija), Marburg 1925. E. Roeder, Felix Draeseke als Programmusiker (disertacija), Heidelberg 1926. Isti, Felix Draeseke I, Dresden 1930 i II, Berlin 1935. H. Stephani, Felix Draeseke, MGG, III, 1954.

DRAGOI, Sabin V., rumunjski kompozitor i melog: liste, Banat, 6. VI 1894 Bukuret, 31. XII 1968). Stv Cluju i na Konzervatoriju u Pragu (V. Novak, O. Ostril 192450 profesor na Konzervatoriju u Temivaru (192 194950 direktor), 195052 profesor folklora na Konzei u Bukuretu i 195064 direktor Instituta za etnografij klor Rumunjske akademije nauka. God. 194044 bio je Rumunjske opere u Temivaru. U svom stvaralatvu os na rumunjski transilvanski i banatski muziki folklor. M bavio prouavanjem rumunjskog folklora.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za klavir, 1941; Trei tabl fonice, 1922; Divertisment rustic, 1928; dva plesa, 1942. Gudaki kvar sonata za violinu i klavir, 1949. Kompozicije za klavir. Opere: 1927 (rev. 1958); Kir Ianuelea, 1937; Horia, 1945 (rev. 1959) i Pact VOKALNA: oratorij Povestea bradului, 1952; kantata Mai mult 1951; Doine (2 sv.) za glas i klavir, 1925 i 1946; solo-pjesme; zborovi. narodnih napjeva. SPISI: 303 colinde, 1931; 122 melodii din judet 1937; Monografia muzicald a comunei Belint, 1942. LIT.: G. Breazul, Sabin Dragoi la implinirea a 60 de ani, Muzi 10. N. Rddulescu, Profiluri de creatori. Sabin Dragoi, ibid., 1964, 3.

DRAGONETTI, Domenico, talijanski virtuoz na basu i kompozitor (Venecija, 7. IV 1763 London, 16. Y\ Uenik M. Berinija, veoma mlad postao lan kazalinog 1 u Teatro S. Benedetto, a 1787 naslijedio svog uitelja u c Marka u Veneciji; od 1794 lan Kraljevskog kazalinog u Londonu, gdje je s violonelistom R. Lindlevem sui vie od 50 godina na svima znaajnijim opernim, konce komornim izvedbama. Koncertirao solistiki u Italiji : Prijatelj Havdna, 1799 upoznao Beethovena, koji je tv: ga je D. temeljito upoznao s kontrabasom. Gcd. 1845 D. prvi kontrabasist sudjelovao na otkrivanju Beethovenoi menika u Bonnu. Tehniku instrumenta svladavao je tolik u komornim sastavima esto na kontrabasu svirao dioni lonela. Njegove kompozicije obiluju tehnikim tekoan je samo on mogao svladavati.
DJELA: gudaki kvarteti i kvinteti; kompozicije za kontrabas s pratnju klavira; 3 canzonette; preradbe J. S. Bachovih orguljskih koi za kontrabas i klavir. LIT.: F. Caffi, Biografia di Domenico Dragonetti, Venezia 184 Wamecke, Der Kontrabass, The Musical Times, 1846 i The Muica! 1846, 1. H. F. Redlich, Domenico Dragonetti, MGG, III, 1954. Libera, Cronologia musicale della Basilica di S. Marco in Venezia, Musi 1961. G. Dardo, Domenico Dragonetti, II partriarca dei contrabass lebrazioni del 1963 . . . , Firenze 1963.

DRAGONI, Giovanni Anrea, talijanski kompozitor dola, oko 1540 Rim, 1598). Uenik Palestrine; od 1 rigent crkve sv. Ivana u Lateranu. Najznaajnija su m madrigali, u kojima se oituju konzervativne crte rimske
DJELA. VOKALNA: etiri sv. 5-gl. madrigala, 157594; 1 madrigala, 1581; 1 sv. 6-gl. madrigala, 1584: 1 knj. 5-gl. villanella, 15J 5-gl. moteta, 1600 (posthumno). Kanonska misa; 4-gl. misa za m Pojedinane kompozicije objavljene su i u mnogim zbirkama njego\ LIT.: H. Engel, Giovanni Andrea Dragoni, MGG, III, 1954.

DRAGER, Hans-Heinz, njemaki muzikolog (Stralsund, 6. XII 1909 California, SAD, 9. XI 1968). Muzikologiju studirao na Univerzitetu u Berlinu (F. Blume, E. Hornbostel, C. Sachs, A. Schering, G. Schiinemann) i tamo doktorirao 1937. Iste godine asistent Muzikolokog instituta i Muzeja muzikih instrumenata u Berlinu; 1946 habilitirao se u Kielu i 1947 postao profesor Univerziteta u Greifswaldu, zatim u Rostocku. Od 1949 u Berlinu na Humboldtovom univerzitetu i od 1953 na Slobodnom univerzitetu.
DJELA: Die Entivicklung des Streichbogen und seine Anwendung in Europa (disertacija), 1937; Fiihrer durch das Berliner Musikinstrumentenmuseum (suraivali A. Ganse i K. Reinhard), 1939; Prinzip einer Systematik der Musikinstrumente, 1948. Studije; lanci.

DRAGUTINOVI, 1. Branko, muziki kritiar (B 31. III 1903 ). Muzike studije zavrio u Beogradu 1 predavanja M. Milojevia na Filozofskom fakultetu. Di sa prekidom 193840, kada je bio na dunosti sekretai gradske opere profesor muzike u gimnaziji, pa sekreta cent Muzike akademije. Od 1950 pomonik direktora i dramaturg Beogradske opere. Pisao muzike kritike u di listovima Novosti, Pravda i asopisu Zvuk, od 1945 stalni Politike. U muzikim i knjievnim asopisima objavio niz 1 iz raznih muzikih oblasti. Od 1925 do 1938 bio i horovod demskog pevakog drutva Obili.
DEL A: Prolegomena za isloriju Opere i Baleta Narodnog pozoriu vek Narodnog po.zorita u Beogradu 18681968, Beograd 1968; Bel o operi (sa G. Miletiem i R. Jovanoviem), Beograd 1970 i dr.

DRAGHI, Antonio, talijanski kompozitor (Rimini, 1635 Be, 16. I 1700). Basist opere u Veneciji i zatim lan orkestra na dvoru u Mantovi, od 1658 u raznim slubama na bekom dvoru (1668 dirigent carice Eleonore, 1682 dvorski dirigent). God. 1673 intendant dvorskih kazalita. D. je jedan od najplodnijih kompozitora svog vremena. Ne samo to je stvarao velikom lakoom, ve je postigao i brzinu notiranja samo naznaivanjem. Tako je npr. 1678 komponirao 4 opere (ramme per muica), 3 sveane igre, 2 Applausi musicali, 1 serenatu, 1 oratorij i 1 prikazanje (rappresentazione sacra). Po stilu pripada venecijanskoj koli. U operni orkestar redovito je unosio drvene i limene instrumente.

2. Merima, muziki pedagog (Beograd, 31. X 1902 VIII 1969). Supruga Branka. Posle zavrene Muzike Beogradu, diplomirala violinu na Konzervatorij umu u Beu hard). U Beogradu bila nastavnik u Uiteljskoj koli, M koli Stankovi, Srednjoj muzikoj koli i najzad redovni p violine na Muzikoj akademiji. Povremeno se veoma u bavila horskim dirigovanjem.
DELA: muzika za pozorite s lutkama Vuk i sedam jaria i Pinokio liki broj horova za decu, meu kojima tampane zbirke Mojim pionirin reno kolo. S.

DRAKSLER, onja, pjevaica, mezzosopran (Dol pri niku, 5. I 1927 ). Studirala na srednjoj muzikoj koli u ljani. Najprije lanica Ljubljanske opere, od 1955 na Vol

DRAKSLER DRESDEN
u Beu. Glas joj je opsean i plemenite boje. Najbolje uloge: Maddalena (Verdi, Rigoletto), Suzuki (Puccini, Madame ButterD Co fly), Magdalena (Kienzl, Evangelimann). - DRAME LYRIQUE (franc. lirska drama), u drugoj polovini XIX st. u Francuskoj tip opere koji je nastao stapanjem stilskih elemenata velike opere i opera-comique. D. 1. je redovito sentimentalnoga sadraja, ali katkada prevladava u njoj i dramatski karakter. este su baletne take, a u poetku i govoreni dijalozi. Karakteristini primjeri tog francuskog opernog oblika su Mignon (Thomas) te Manon i Werther (Massenet). I Debussv nazvao je svoju operu Pelleas et Melisande drame lirique. DRAMMA PER MUICA (tal. drama za muziku), u XVII i XVIII st. talijanski naziv za operu. U XVIII st. to je i naziv za operni libreto. DRAMSKA MUZIKA, muzika povezana uz dramsku radnju. Sredinji oblik dramske muzike je opera, ali ona obuhvaa i operetu, balet, melodram i scensku muziku (engl. Incidental-Music, njem. Buhnenmusik) koja se u XX st. vie ne ograniuje na pozornicu ve zahvaa film, radio i televiziju, pojavljujui se kao zvuna kulisa ili kao ravnopravan umjetniki faktor. Povezanost muzike s rijeju, pokretom ili zbivanjima na pozornici javlja se ve kod najprimitivnijih naroda. Muzika pojaava dojam rijei, pokreta ili cjelokupnog scenskog zbivanja. Zvuk koji izvire iz ljudskog grla ili instrumenta potencira djelovanje prikazivane radnje; ritam i tempo u svojoj jednolinosti ili raznovrsnosti poveavaju zanos u plesu, koranici, radnoj pjesmi; elementi muzike koji se prvenstveno temelje na melodici i harmoniji naglaavaju lirinost akcije; kontrastnost tematskog materijala pojaava dramatinost izraza, a dinamiko i agogiko talasanje muzikog tkiva daje mu uvstvenost; instrumentalne boje produbljuju slikovitost; muzika najzad pojaava idejnu komponentu spjeva, dramske i plesne radnje. Ples uz muziku najstarija je vrsta dramske umjetnosti. Nalazi se u obredima primitivnih zajednica, s odijeljenim solistikim i zbornim elementima i instrumentalnom pratnjom. Poznaju je i istonoazijske kulture. U sredozemnoj antici razvila se iz dionizijskog kulta grka tragedija. U sredovjenim narodnim ple sovima Evrope muzika ve pojaava govorenu rije i efekte s po zornice, pjevanjem i svirkom na instrumentima (flaute, trzalaki instrumenti). Ali sve se to odvija u okviru improviziranja. Tek u doba kasne renesanse javlja se najizgradeniji oblik. dramske mu zike opera. Otada se jasno razdvajaju pojmovi opera i scenska muzika. U to je doba i pojam baleta fiksiran pojavom -> ballets de cour (-> Balet; Filmska muzika; Melodram; Opera; Opereta; Scenska muzika). p. i. DRANGOSCH, Ernesto, argentinski pijanist i kompozitor (Buenos Aires, 22. I 1882 26. VII 1925). Studirao na Muzikoj koli u Berlinu (K. Barth, K. Ansorge, M. Bruch, E. Humperdinck). Vrativi se 1905 u Buenos Aires predavao klavir na Konzervatoriju i na Muzikoj koli koju je sam osnovao. Uivao je ugled najboljeg argentinskog pijanista, a djelovao je i kao dirigent.
DJELA: Sinfonia Argentina; koncert za klavir i orkestar; Obertura Criolla za orkestar. Nekoliko sonata za klavir; fantazije i razne manje klavirske kom pozicije. Opereta; scenska muzika. Zborovi; solo-pjesme. Udbenik za klavir (3 sv.).

473

paniji, Aliru i Maroku, 1931 lanica Ruske opere u Parizu sa kojom je bila na turnejama po Francuskoj i paniji. Jedna od prvih solistkinja Radio-Beograda (194852 stalno angaovana). Sopran nevelike nosivosti, D. je bila pevaica kristalno istog zvuka, solidne tehnike, izrazite muzikalnosti i scenskog arma. R. pej. DRDLA, Frantiek (Franz), eki kompozitor i violinist (dar, Moravska, 28. XI 1868 Bad Gastein, 3. IX 1944). Studirao u Pragu i na Konzervatoriju u Beu (J. Hellmesberger ml., F. Krenn, A. Bruckner). Umjetniku karijeru zapoeo 1890 kao lan orkestra Beke opere. Koncertirao po Evropi (18991905) i Americi (192325); 1927 dobio naslov profesora. Ostavio je oko 250 opusa, veinom salonskog tipa s dopadljivom, eklektinom melodikom.
DJELA: koncert za violinu i orkestar, 1931. Klavirski trio, 1931; kom pozicije za violinu i klavir (najpopularnije: Serenada u A-duru; Souvenir u D-duru; Vision; Intermezzo). Kompozicije za klavir. Operete: Das goldene Netz, 1916; Die Ladenkomtesse, 1917; Gottin der Liebe, 1941. Zborovi; solo--pjesme.

DRECHSLER, Joseph, austrijski kompozitor (Wallischbirken, eka, 26. V 1782 Be, 27. II 1852). U Passauu, gdje je pohaao gimnaziju, pjevao u crkvenom zboru: teologiju i dirigi ranje studirao u Pragu. Djelovao kao kazalini dirigent, crkveni zborovoa i orgulja u Beu: 1807 dirigent Leopoldstddter Theatra, 1810 korepetitor Dvorske opere, 1815 orgulja u Servitenkirche, 1816 kapelnik u crkvi sv. Ane, 1821 u Univerzitetskoj crkvi i 182328 dirigent kazalita u Leopoldstadtu. Od 1844 dirigent i prvi orgulja u crkvi sv. Stjepana. Njegov uenik bio je J. Strauss.
DJELA. DRAMSKA. Pet opera: Der Zauberkorb, 1815; Der verlorene Sohn, 1819; Pauline, 1821; Der Feuerkogel, 1824 i Mahiro, 1830. Vie od 45 igrokaza s pjevanjem i vaudevillea, meu kojima na tekstove F. Raimunda: Der Diamant des Geisterkonigs, 1824; Das Madchen aus der Feemvelt, 1826 i Die unheilbringende Zauberkrone, 1829. Dvije operete. CRKVENA: 10 velikih i 6 malih misa; 2 Tedeuma; 2 Veni Sancte; 3 kantate. INSTRUKTIVNA: Harmonie- und Generalbasslehre, 1816; Theoretisch-praktischer Leitfaden, ohne Kenntnis des Kontrapunkts, phantasieren oder praeludieren zu konen; Kleine Orgelschule. LIT.: C. Preiss, Joseph Drechsler, Graz 1910. 5". Golisch, Beitrage zur Geschichte der deutschen romantischen Oper, Leipzig 1937. A. Orel, Joseph Drechsler, MGG, III, 1954.

DREHER (njem. drehen vrtjeti, okretati), austrijski narodni ples, varijanta - Landlera. DREMLJUGA, Nikolaj Vasiljevi, sovjetski kompozitor (Kijev, 22. VII 1917 ). God. 1946 zavrio studij kompozicije na Konzervatoriju u Kijevu, gdje je postao nastavnik teoretskih predmeta.
DJELA. ORKESTRALNA. Simfonijske pjesme: rioeMa-npeModun, 1946; EoMapcKue naneeu, 1953 i JIupuuecKan nooMa, 1955. Koncert za klavir, 1953. Klavirske kompozicije. VOKALNA. Za zbor i orkestar: Vanna, 1951;
Mu 3a Mup y csbOMy ceumu, 1953 i II UC HH npo I7epeHCjiaebCKy pady, 1954.

Kompozicije za zbor i klavir; djeji zborovi; oko 40 romanca; 30 solo-pjesama. Obradbe napjeva raznih naroda SSSR-a (oko 70).

DRANINIKOV, Vladimir Aleksejevi, sovjetski dirigent (Petrograd, 29. V 1893 Kijev, 6. II 1939). Odgojen u Carskom pjevakom zboru, uio je u Petrogradu klavir na Konzervatoriju (A. N. Esipova), a zatim je studirao na Univerzitetu matematiku te na Konzervatoriju kompoziciju (Ljadov, Steinberg) i dirigiranje (erepnjin). Djelovao je od 1914 u Marijanskom kazalitu (kasnije kazalite 5. M. Kirova) u Petrogradu. D. je dirigirao prve ruske izvedbe opere Salome R. Straussa kao i nekih djela A. Berga, D. Milhauda i drugih suvremenih evropskih kompozitora. God. 1936 postao je umjetniki direktor i glavni dirigent kazalita T. G. evenko u Kijevu. Komponirao je dvije simfonijske pjesme, klavirska djela, zborove i solo-pjesme. Pisao je lanke i muzike kritike. DRAUD (Draudius), Georg, njemaki bibliograf (Davernheim, Hessen, 9. I 1573 Butzbach, oko 1636). Njegova bibliografska djela, u kojima je sve naslove knjiga prevodio na latinski, sadravaju, uz opu, i specijalnu muziku bibliografiju.
DJELA: Bibliotheca exotica . . ., 1610 (II izd. 1625); Bibliotheca librorum germanicorum classica . . ., 1611 (II izd. 1625); Bibliotheca classica . . ., 1611 (II izd. 1625).

DRESDEN, Sem, nizozemski kompozitor (Amsterdam, 20. IV 1881 Hag, 31. VII 1957). Kompoziciju studirao na Konzervatoriju u Amsterdamu i zatim se usavravao kod H. Pfitznera u Berlinu. Najprije zborovoa u Larenu, Amsterdamu i Tielu. God. 191937 profesor Konzervatorija u Amsterdamu (od 1924 direktor) i 193749 direktor Konzervatorija u Hagu (s prekidom za 4 ratne godine). God 1914 osnovao i dugo vodio pjevako drutvo Madrigaalvereniging u Amsterdamu (kasnije Haarlemsche Motet- en Madrigaalvereniging). Bio je i predsjednik nizozemske sekcije Meunarodnog drutva za novu muziku (SIMC). Kao kompozitor pod utjecajem francuskih impresionista, ali je prihvaao i tekovine atonalne i politonalne muzike. Svoj najvii domet ostvario je na podruju komorne muzike.
D JE LA . O RK E STRA LN A : Te ma con variazioni, 1914; Spunti di danza, 1951; simfonijeta za klarinet i orkestar, 1938. Koncerti: 2 za vioS. DRESDEN Unu, 1936 i 1941; za obou, 1939; za klavir, 1942; za flautu, 1950 i za orgulje, 1953. KOMORNA: gudaki kvartet, 1924; klavirski trio, 1943; 3 seksteta za duhae i klavir, 191020; sonata za flautu i harfu, 1918; sonata za violonelo i klavir, 1942; suita za violonelo solo. Kompozicije za klavir. Opera Francois Villon, 1958; opereta Toto, 1945. VOKALNA: Chorus tragicus za zbor, lime ne instrumente i udaraljke, 1929; Chorus sinfonicus za sole, zbor i orkestar, 1944; Psalam 99 za zbor, 4 trublje i orgulje, 1950; Psalam 84 za zbor i orkestar, 1954; Saiil en David za sopran i orkestar, 1956; Catena musicale za sopran i orkestar, 1956; St. Joris za sopran, zbor i orkestar, 1956; Carnavals Cantate,

DRAUSALJ, Sofija, pevaica, sopran (Aleksandrovsk, Rusija, 25. IX 1894 ). Po zavretku Konzervatorijuma u Odessi (Deljorino-Menoti) lanica tamonjeg pozorita Intermedia (1919). Nastupala u Rostovu, Harkovu i Sevastopolju, 192026 i 1927 28 angaovana u Beogradskoj operi. Gostovala u Francuskoj,

474

DRESDEN DRME
des deutschen Kirchenliedes, KMJB, 1887, 1888, 1889, 1891 i Grei 1890, 1891, 1892, 1894, 1896; Kirchenmusikalische Streiflichter. 1. Voli Prag, ibid., 1888; Beitrdge zur Geschichte des altesten mehrstimmigen ibid., 1888 i 1890; Aurelius Ambrosius, der Vater Kirchengesanges, 1893 rhythmica, 1901; Die Kirche der Lateiner in ihren Liedern, 1908. LIT.: B. Stablein, Guido Maria Dreves, MGG, III, 1954.

1956. SPISI: Het muziehleven in Nederland sins 1800, 1923; Algemeene muziekleer (zajedno s Worpom i Milligenom), 1931; Stromingen en tegenstromingen in de muziek, 1953. LIT.: 5. van Ameringen, Sem Dresden, Muica 1957. J. Wouters, Sonorum Speculum, 1965.

DRESSEL, Erwin, njemaki kompozitor (Berlin, 10. VI 1909 ). Studirao u Berlinu na konzervatoriju Klindioorth-Scharzvenka i na Visokoj muzikoj koli (W. Klatte, P. Juon). God. 1927.28 kazalini dirigent u Hannoveru, zatim muziki rukovodilac Junge Biihne u Hamburgu, od 1948 u Berlinu korepetitor Dravne opere i zatim stalni suradnik Radio-stanice.

DREYER, Johann Melchior, njemaki kompozitor lja (Rottingen, Wiirttenberg, 24. VI 1746 Ellwangen, ^ berg, 22. III 1824). Orgulja i od 1790 dirigent u Elh Pisao preteno crkvena djela, koja su u njegovo doba bi] popularna.
DJELA: 12 simfonija. Sonate za orgulje (4 sv.), 1793- CR mise, rekvijemi; psalmi; Te Deum; 20 Tantum ergo; ofertoriji; himne i dr. LIT.: G. Reichert, Johann Melchior Drever, MGG, III, 1954.

D JE LA . O RK E STRA LN A. etiri simfonije : I, 1927; II, 1929; III' 1932 i IV, 1948; koncert za alt-saksofon, 1934; koncert za obou, klarinet, fagot, 1951; Preludio Antico za klarinet i orkestar, 1950; 2 uvertire; Toccata patetica, 1937; partita za mali orkestar, 1946; serenada za gudaki orkestar, 1947; divertimento za komorni orkestar, 1952. KOMORNA: dva gudaka kvarteta, gudaki sekstet; klavirski trio; kvartet za klarinet, violinu, violonelo i klavir, 1933. Sonate: za violu i klavir; za violinu i klavir; za flautu i klavir; za saksofon i klavir; za klarinet i klavir. Sonata i dr. za klavir; Suite classique za 2 klavira. DRAMSKA. Opere: Armer Columbus, 1928; Der Kuchentanz, 1929; Der Rosenbusch der Maria, 1930; Die Mutter, 1930; Die Zwillingsesel, 1932; Jery und Bdtely, 1932; Zweimal Karamazow, 1936; Karriere, 1937; Das Urteil von Salamea, 1941 i Die Laune des Verliebten, 1949. Scenska muzika za Shakespeareova, Schillerova i Brechtova djela. VOKALNA: Kantate von Tagezverk; Gesang der Menschheit za sole, zbor i orkestar; solo-pjesme uz orkestar i uz klavir. LIT.: K. Laux, Erwin Dressel, MGG, III, 1954.

DRESSLER, Ernst Christoph, njemaki pjesnik, kompozitor i muziki pisac (Greussen, Schwarzburg-Sondershausen, Tiringija, 1734 Kassel, 6. IV 1779). U Halleu studirao teologiju, zatim na Univerzitetu u Leipzigu pravo i knjievnost. Pjevanje uio u Bavreuthu gdje je bio tajnik grofa Friedricha. God. 176367 djelovao kao tajnik i muziar na kneevskom dvoru u Gothi, a 1767'-71 kao dvorski dirigent u Wetzlaru. ivio krae vrijeme u Beu, od 1774 u Kasselu. D. je napisao nekoliko radova o njemakoj operi. Oni su vaan izvor podataka o opernoj praksi onoga vremena. U njima D. donosi vie zanimljivih prijedloga o opernoj reformi i o stvaranju njemake opere. Objavio je i niz pjesama od kojih je mnoge sam uglazbio.
DJELA. Zbirke pjesama: Meine Lieder, 1755; Melodische Liedzr fiir das schone Geschlecht, 1771 i Freundschaft und Liebe, \fi^ (nastavak 1777). Pojedinane pjesme u suvremenim zbirkama. SPISI: Fragmente einiger Gedanken des musikalischen Zuschauers, 1767; Angemerkte bescheidene Kleinigkeiten, die wahre Art, das Theater zu bessern betreffend, 1770; Gedanken, die Vorstellung Alceste . . . betreffend, 1774; Theaterschule fiir die Deutschen, 1777. LIT.: H. Ch. Wolff, Ernst Christoph Dressler, MGG, III, 1954.

DREYSCHOCK, Alexander, eki pijanist i koi (aky,l5. X 1818 Venecija, 1. IV 1869). uenik V. J eka u Pragu. Od 1838 koncertirao u Njemakoj, Rusiji, lesu, Parizu i Londonu, a zatim u Nizozemskoj i Austriji, skoj, Danskoj i vedskoj. God. 186268 profesor na ni vanom Konzervatoriju i direktor Operne kole u Pet D. je bio izvrstan klavirski virtuoz; mnogi su ga usp s Lisztom. Zapanjujuom lakoom izvodio je oktave, terce; osobito je bila razvijena tehnika njegove lijeve r ponekad je njegovoj svirci nedostajalo topline.
DJELA: uvertira. Za klavir i orkestar: koncert u d-molu; A Concert; Gruss an Wien; Rondo. Gudaki kvartet. Sonata i man zicije za klavir (takoer samo za lijevu ruku). Opera Fleurelte ode: Liebe Heinrichs IV.
LIT.: W. Kahl, Alexander Drevschock, MGG, I I I , 1954.

DRIEBERG, Friedrich, njemaki kompozitor i mu: sac (Berlin, 10. XII 1780 21. V 1856). Uenik G. S] i vjerojatno L. Cherubinija u Parizu. Istraivao muzik Grka, ali su sve njegove postavke diletantske i ve za vrij( gova ivota pobijali su ih E. Chladni. i F. Perne.
DJELA. KOMPOZICIJE: igrokazi s pjevanjem (Singspiele): D, no, 1812 Der Hechelkrdmer, 1813; Der Sdnger und der Schneider, li Russkachel, 1816 i dr. Sie sollen ihn nicht haben den freien deutsch eine Kanonade von 100 Kompositionen fiir vier Singstimmen. SPISI: L matische Intervallenlehre der Griechen, 1818; Aufschliisse u'ber die I Griechen, 1819; Die musikalischen Wissenschaften der Griechen, 1821 buch der griechischen Musik . . . . , 1821; Die pneumatischen Erfindungen chen, 1822; Die griechische Musik auf ikre Grundsatze zuruckgefuhrt, Kunst der musikalischen Komposition nach griechischen Grundsdtzen 1858. LIT.: W. Vetter, Friedrich Drieberg, MGG, III, 1954.

DRESSLER, Gallus, njemaki kompozitor i muziki teoretiar (Nebra na Unstrutu, 16. X 1533 Zerbst, izmeu 1580 i 1589). Studirao na Univerzitetu u Jeni. God. 1558 naslijedio M. Agricolu na Latinskoj koli u Magdeburgu (nastavnik i kantor); od 1575 bio je diakonus crkve sv. Nikole i uitelj muzike u Zerbstu. U Dressleru susreu se kransko-reformatorska i renesan-snohumanistika ideologija. Svijest o etikom, reformatorskom znaenju njegova poziva ivi usporedo s prihvaanjem renesansne estetike u muzikoj teoriji i u kompoziciji. Komponirao je veinom latinske i njemake duhovne tekstove. Brojni su njegovi moteti bez cantus firmusa u kojima muzika slijedi tekst i izra ava afekte. Kompozicije s njemakim tekstom pokazuju homofone tendencije. Dresslerov stil podsjea na O. Lassa i Clemensa non Papu.
DJELA. CRKVENA: Aliauot Psalmi tatini et germanici za 4, 5 i 6 glasova, 1560; Zehen deutscher Psalmen za 4 i vie glasova, 1562; XVII cantiones sacrae za 4 i 5 glasova, 1565; Epitaphium . . . Magdalenae coniugis . . . Christophori Petzelii za 4 glasa, 1566; XVIIIcantiones za 4 i vie glasova, 1567; XVII cantiones sacrae za 4 i 5 glasova, 1568; XIX cantiones za 4 i 5 glasova, 1569; Das schone Gebet Herr Jesu Christ za 4 glasa, 1569; XC cantiones za 4 i vie glasova, 1570; XVI Geseng za 4 i vie glasova, 1570; Magnificat octo tonorum za 4 glasa, 1571; Opus seleclissimum sacrarum cantionum za 4, 5 i vie glasova, 1574; Ausserlesene teutsche Lieder za 4 i 5 glasova, 1575; Opus sacrarum cantionum za 4, 5 i vie glasova, 1577; Opus sacrarum cantionum, 1585. TEORETSKA: Practica modorum explicatio, 1561; Praecepta musicae poeticae, 1563 (rkp.); Musicae practicae elementa, 1571. LIT.: B. Engelke, Einige Bemerkungen zu Dresslers Praecepta musicae poeticae, Geschichtsblatter fiir Stadt und Land Magdeburg, 191415. W. M. Luther, Gallus Dressler, Ein Beitrag zur Geschichte des protestantischen Schulkantorats im 16. Jahrhundert, Kassel 1941. Isti, Gallus Dressler, MGG, III, 1954-

DRIESSLER, Johannes, njemaki orgulja i kor (Friedrichsthal kod Saarbriickena, 26. I 1921 ). Stui Visokoj muzikoj koli u Kolnu (W. Maler). God. 1946' fesor na Muzikoj akademiji u Detmoldu. D. ide u najist njemake kompozitore mlade generacije. Najvanija su n za zbor u kojima obilato primjenjuje polifoniju, kao i biti i politonalnost.
DJELA. ORKESTRALNA: Sinfonia breve, 1947; koncert za klakoncert za rog, 1950; koncert za gudaki trio i komorni orkestar, 195; MORNA: dva gudaka trija, 1947; Aphorismen za duhaki septet, Sonate: za violinu, za violu, za violonelo, za flautu, 194648; fantazija ' i klavir, 1952; fantazija za violonelo i klavir, 1952; pet kompozicija zs i klavir, 1952. Klavirske kompozicije. Orgelsonaten im Kirchenja DRAMSKA: opere Claudia Amata, 1951 i Prinzessin Hochmut, VOKALNA. Oratoriji Dein Reich komme, 1950; Gaudia Mundana, profundis, 1953; Darum seid getrost, 1954 i Marcus-Passion, 1955. Boin Denn dein Licht kommt, 1947; Triptychon za zbor i orkestar op. 15, zvundersame Liebe, 1951; Balduin Brummsel, 1952; Sinfonia sacra z, cappella, 1948; Cantica Nova za zbor a cappella, 1949; solo-pjesme. kompozicije (Altenberger Messe, 1955). LIT.: K. H. Schvieinsberg, J. Driessler, Musik und Kirche, 19 Valentin, J. Driessler, ZFM, 1950. L. Jung, J. Driessler, Schwt Musikzeitung, 1951. E. Stolz, J. Driessler, Die Kulturgemeinde, E. Valentin, Johannes Driessler, MGG, III, 1954.

DREVES, Guido Maria (pseudonim Ulrich von der Uhlenhorst), njemaki himnolog, pjesnik i literarni historiar (Hamburg, 27. X 1854 Mitwitz kraj Kronacha, 1. VI 1909). Isusovac, 1884 poeo prouavati himnologiju. Dvadeset godina putovao po Njemakoj, Austriji, Italiji, Francuskoj, Belgiji, Nizozemskoj, skandinavskim zemljama i panjolskoj prouavajui u bibliotekama materijal za historiju latinske himnologije, koju je trebalo da napie na zahtjev svog reda. Da bi sakupljenu grau objavio, pokrenuo je publikaciju Analecta Hymnica medii aevi. Od 1907 bio je kapelan barona Wiirtzburga u Mitwitzu.
DJELA: Ein Worl zur Gesangbuchfrage, 1885; O Christ, Me merk! Ein Gesangbiichlein geistlicher Lieder, 1885; Analecta Hymnica, 18861911 (sv. 124, 26, 28, 30, 32, 3536, 41a b, 43, 45 a b, 46, 48, 50, 52); Cantiones Bohemicae, 1886; Die Hymnen des Johannes von Jenstein, 1886; Beitrage zur Geschichte

DRIGO, Riccardo, italijanski kompozitor i dirigent ( 30. VI 1845 1. X 1930). Studirao u Padovi i Venecij godina (18791920) dirigent Carske opere u Petrogradu i nik klavira na dvoru. God. 1920 vratio se u domovinu. Rusiji propagirao talijansku operu. Suraivao je s mnogim baletnim majstorima (Petipa, Fokin) i dirigirao brojne praizvedbe. Komponirao je 4 opere i nekoliko baleta te mentalne kompozicije salonskoga karaktera.
LIT.: 5. Travaglia, Riccardo Drigo (s popisom djela), Padova 192

DRIVE (engl. tjeranje, zanos, polet), u interpretaci -muzike metriko-ritmika napetost koju jazz-ansambli na taj nain da melodijski instrumenti intoniraju pojedir takta ranije od skupine ritmikih instrumenata. Tako se k aoca stvara dojam stalnog postepenog ubrzavanja i p< posebni intenzitet interpretacije, potreban za stvaranje ek: atmosfere -> hot-jazza. DRME, hrvatski narodni ples uz pratnju napjeva mjeri u frazama od po 4 takta. Muziku pratnju izvode tam nekad su je izvodili gudci u sastavu: 2 violine i bajsica (ms

DRME DRYSDALE
trabas). Plee se ili u obliku kola ili u parovima. Svaki kraj ima svoju varijantu drmea. Vrlo je popularan pokupski d., u kojem zastavnik svojim solo-plesom animira plesae i svirae. Uz ples pjevaju naizmjence pjeva i pjevaica pjesmu samicu; ona je obino u paralelnoj molskoj ljestvici s onom, u kojoj svirai sviraju plesnu pratnju, to izvedbi daje melankolian timung. Za vrijeme NOB-e nastao je u Pokuplju partizanski drme oplajdiri, koji je sastavljen od osnovnih koraka drmea.
LIT.: V. kreblin, Koreografija turopoljskih narodnih plesova. Kulturni radnik, 1950. /. Ivanan i /. Gaitin, Pokupski drme opajdiri, ibid., 1951. Isti, Pokupski svatovski drme, ibid., 1952. A. Maleti, Posavski plesovi, rukopis u Institutu za narodnu umjetnost, Zagreb. V. c.

475

DROBISCH, Moritz \Vilhelm, njemaki matematiar i filozof (Leipzig, 16. VIII 1802 30 IX 1896). Od 1826 profesor matematike, a od 1842 profesor filozofije na Univerzitetu u Leipzigu. Matematski izraunavao odnose visina tonova. Uveo izraunavanje visine tonova u logaritmima na bazi 2.
DJELA: Uber die mathematische Bestimmung der musikalischen Intervali?, 1846; Uber musikalische Tonbestimmung und Temperatur, 1852; Nachtrage zur Theorie der musikalischen Tonverhaltnisse, 1855; Uber ein zwischen Altem und Neuem vermittelndes Tonsystem, 1871; Uber reine Stimmung und Temperatur der Tone, 1877. Studije i lanci. LIT.: R. Benecke, Familie Drobisch, MGG, III, 1954-

DROMBULJA (lat. crembalum; engl. jeiv's harp, franc. guimbarde, njem. Maultrommel, tal. scacciapensieri), primitivan mali instrument od eljeza, oblikom nalik na produljenu usku potkovicu, u koju je s jedne strane privrena elina opruga. Instrument se dri zubima, a slobodan kraj opruge, koji je zavinut prema van, trza se prstom; visina tona odreuje se poloajem usnica. Nazalan i osebujan zvuk djeluje melankolino. Javlja se u razliitim oblicima u Aziji, koja je vjerojatno i njena pradomovina (C. Sachs), Polineziji, Melaneziji, Sibiru i sjevernoj Evropi; pripada i srpskom i bosanskom narodnom instruDROMBULJA OD SREBRA, XIX st. mentariju. Poetkom XIX st. drombulja je u Evropi bila instrument virtuoza, ali je ubrzo zbog skromnih akustinih mogunosti zabaena. Danas je to veinom narodni, upravo djeji instrument.
LIT.: C. Sachs, Die Maultrommel, Zeitschrift fur Ethnologie, 1917. M. Heyman, La Guimbarde, RM, 1923. E. Emsheimer, Uber den Vorkommen und der Anwendung der Maultrommel in Sibirien und Zentralasien, Ethnos 1941 (i u Studia ethnomusicologica eurasiatica, 1964). L. Htvei, A Comparative Study of the Jew's Harp Among the Aborigines of Formosa and East Asia, Bulletin of the Institute of Ethnologv of the Academia Linica I, 1956. W. D. Scheegers, De mondharp, Mens en melodie, 1957. E. Leipp, Etude acoustique de la guimbarde, Acustica, 1963. K. Ko.

DROSDOV, Anatolij Nikolajevl, sovjetski pijanist i kompozitor (Saratov, 1889 ). U Petrogradu studirao pravo i na Konzervatoriju muziku. Istakao se kao organizator muzikog ivota u unutranjosti Rusije, najprije Ekaterinodaru (191116), gdje je bio direktor Konzervatorija, zatim u Saratovu (191820). Poslije Oktobarske revolucije neko vrijeme profesor Moskovskog konzervatorija. Komponirao je komornu (klavirski kvintet, trio, sonata za violonelo) i klavirsku (2 sonate) muziku. DROUET, Louis, nizozemski virtuoz na flauti i kompozitor francuskog podrijetla (Amsterdam, 1792 Bern, 8. IX 1873). Uio harmoniju i kompoziciju kod E.-N. Mehula i A. Reiche u Parizu, inae samouk. Solo-flautist nizozemskog kralja Louisa Bonapartea, preao zatim na Napoleonov dvor u Parizu; 1815 u slubi Luja XVIII. Od 1817 u Londonu, gdje je 1818 osnovao tvornicu flauta, ali nije imao trgovakog uspjeha. God. 1819 odlazi na turneju po Evropi, zatim je 3 godine direktor opere u Napulju; 184054 dvorski je kapelnik vojvode od Sachsen - Coburg-Gotha, a 1854 koncertira u New Yorku. Posljednji je put javno nastupio 1860 u Frankfurtu na Majni. Svirao je izvanredno briljantno, osobito su sjajne bile njegove brze pasae; imao je izvanrednu tehniku jezika. U njegovim kompozicijama teite je na virtuoznosti.
DJELA: 10 koncerata za flautu i orkestar; Vive Henri IV et charante Gabrielle za flautu i orkestar (klavir ili harfa). Kompozicije za flautu i klavir; dua za flautu; kompozicije za flautu solo (etide i varijacije). Methode pour le flute. LIT.: D. C. Miiller, The Flute, Cleveland, 1935. J. P. Rampal, Louis Drouet MGG. I II , 1954.

DRMES

DROZ, Eugnie, vicarski muzikolog (La Chaux-de-Fonds, 21. III 1893 ). Studirala u Neuchatelu i u Parizu. Djelovala u Francuskoj kao nastavnik, a zatim u enevi vodila nakladno poduzee koje je izdavalo vrijedne filoloke i literarno historijske radove. U Revue de musicologie objavila je niz studija o srednjovjekovnim francuskim muzikim dokumentima.
DJELA: Poetes et musiciens du XV siecle (zajedno sa G. Thibaultom), 1924; Trois Chansonniers Francais du XV me siecle (zajedno sa A. Pirroom, G. Thibaultom i Y. Rokseth), 1927; rasprave; studije; lanci.

DROZDOVVSKI, Jan (pseudonim J. D. Jordan), poljski pijanist (Krakov, 2. II 1857 21. I 1918). Uenik A. Placheckog

i K. Hcfmanna u Krakovu, A. Michaiowskog u Varavi i J. Dachsa na Konzervatoriju u Beu, od 1889 profesor na Konzervatoriju u Krakovu. Tamo je 1884 s bratom utemeljio tvornicu klavira.
DJELA: Uwagi nad mechanizmem gry na fortepianie, 1893; Cvjiczenia przygotowawcze na fortepian, Zasadv muzyki, 1898; Systematyczna szkola techniki fortepianozvej, 1897; Szkola na fortepian na motyvach polskich; Zarys historh muzyki, 1901.

DRUZOVI, Erika, pjevaica, sopran (Maribor, 1. VI 1911 ). Studij pjevanja zavrila na Muzikoj akademiji u Zagrebu (M.. Kostreni). Na opernoj pozornici debitirala 1930 u Zagrebu kao Susanne (Mozart, Figarov pir). U svojoj bogatoj umjetnikoj karijeri, koja ju je iz Zagrebake opere odvela u brojna evropska muzika kazalita (Berlin, Hamburg, Miinchen, Milano, Rim, Napulj, Venecija, Genova, Antwerpen, Hag, Amsterdam, Be, Bern i dr.), ostvarila niz sopranskih kreacija iz standardnoga opernog i operetnog repertoara. Od njezinih uloga u jugosla venskim operama treba spomenuti Kotanu (Konjovi), ulu (Gotovac, Ero s onoga svijeta) i Doricu (Odak, Dorica plee). Za ratnih godina nije nastupala, a zatim je djelovala kao pjevaki pedagog i reiser u Sarajevu. Istakla se i kao koncertna pjevaica. J. As. DRUZOVI, Hinko, muziki pisac (Sv. Jurij ob Pesnici, 10. VII 1873 Maribor, 26. XII 1959). Studirao na Konzervatoriju u Grazu. Profesor muzike na uiteljskoj koli u Mariboru. Bavio se metodikim problemima muzike nastave i utjecao na unapreenje muzike nastave u Sloveniji.
DJELA: violinski trio; fuga za orgulje. Obradbe narodnih napjeva. SPISI: Posebno ukoslovje olskega petja v ljudski soli, 1906; Methodik des Gesangunterrichtes in der Volksschule, 1909; Crtice k glasbeni zgodovini, 1921; Zgodovina slovenskega petja v Mariboru, asopis za zgodovino in narodopisje, 1924, 2 i 1925, 1; Posebno ukoslovje olskega petja, 1928; Deset let slovenske glasbe v Mariboru, asopis za zgodovino in narodopisje, 1928, 5; Viktor Parma, Prosvetni glasnik, 11,3; lanci o muzikoj pedagogiji u raznim revijama i asopi sima. Izdao pjesmaricu za osnovne kole (4 sv.; 1909, 1920, 192324 i 1925) i pjesmaricu za srednje kole Lira (2 sv.), 191112. D. Co.

DRYSDALE, Learmont, kotski kompozitor (Edinburgh, 3. X 1866 18. VI 1909). Bio orgulja u razliitim crkvama u

476

DRYSDALE DU BOIS
danas u Univerzitetskoj biblioteci u Uppsali; u njoj se nalaze kompozicije D. Buxtehudea, G. Carissimija, H. Schiitza, F. Tundera, G. Rovette i dr. G. je objavio Ode Sveticae za 1 glas i continuo, 1674, a u rukopisu je sauvano 6 kompozicija za 3 4 glasa i 35 instrumenata uz continuo, 10 Hochzeitsarien za 1 ili vie glasova i dr. 1. Gustaf (mlai), dirigent (Stockholm, 6. VIII 1659 5. XII 1726), sin Gustafa st. i njegov nasljednik na poloaju dvor-

Edinburghu i Londonu, gdje je 188892 na Royal Academy of Music studirao kompoziciju (F. Corder) i klavir (W. Kuhe). Neko je vrijeme putovao kao dirigent manjih opera i opereta, 190405 profesor harmonije na Athenaeum School of Music u Glasgowu, a zatim se potpuno posvetio komponiranju. Drysdaleova je muzika po karakteru kotska, iako su pojedine teme originalne. Novost na britanskim pozornicama bio je njegov misterij The Plague (1896), u kojem su dijalozi govoreni, ali su, kao i cijela radnja, podvueni muzikom. Mnoga su njegova djela izgubljena.
DJELA. ORKESTRALNA: simf. pjesma Borer Romance. Uvertire: Tam 0' Shanter, 1890; Thomas the Rymer, 1890; Overture to a Comedy: Herondean, 1894. Komorne i klavirske kompozicije. DRAMSKA. Opere: Fionn and Terra (neizv.); Red Spider, 1899 i dr.; komina opera The Oracle. Misterij The Plague, 1896. Opereta In Office Hours. VOKALNA. Kantate: Thomas the Rymer; The Lay of Thora', 1892 i The Kelpie, 1894. Balade: Tamlane za zbor i orkestar 1905; The Proud Damozel i Barbara Allen za zbor a cappella. Ode: To Edinburgh za bariton, zbor i orkestar i The Scottisch Tribute to France za zbor a cappella. Solo-pjesme. Crkvena muzika. Obradbe starih engleskih i kot skih pjesama. LIT.: H. G. Farmer, Lcarmont Drvsdale, MGG, III, 1954.

DRZEWIECKI, Zbigniew, poljski pijanist i klavirski pedagog (Varava, 8. IV 1890 ). Klavir je studirao u Varavi (R. Becker), na Konzervatoriju u Beu (K. Prohaska, M. Prentner) i kasnije kod I. Paderewskog. Od 1916 profesor Konzervatorija u Varavi (1930 rektor), predavao u Lavovu i Helsinkiju i 1945 organizirao Visoku muziku kolu u Krakovu, gdje je od 1951 bio rektor. Kao najistaknutiji poljski klavirski pedagog, D. je predsjednik Chopinovog klavirskog natjeaja u Varavi i lan brojnih meunarodnih irija. Njegovi su uenici H. CzernvStefanska i A. Harasiewicz. D. je upoznao poljske sluatelje s djelima modernih poljskih i stranih kompozitora, posebno K. Szymanowskog. Objavio je niz studija i lanaka s podruja klavirske pedagogike. DRAVNA (JAVNA) GLAZBENA KOLA U LJUBLJANI bila je osnovana 1815. Ve je 1804 ljubljanski stolni kaptol namjeravao osnovati muziku kolu, kojoj bi bio zadatak unapreivanje crkvene muzike, no zbog francuske okupacije Ljubljane taj plan nije tada ostvaren. Dana 11. XII 1815 prihvaen je od strane vlasti prijedlog Filharmonine drube o organizaciji javne muzike nastave. Javna muzika kola bila je prikljuena ljubljanskoj Uiteljskoj koli kao samostalan odjel, a imala je muziki odgajati budue uitelje i orguljae. Na natjeaju za uitelja biran je Franc Sokol (1), tadanji uitelj muzike u Celovcu. Na toj koli su djelovali uz ostale i kompozitori Gapar Maek i njegov sin Kamilo. kola je ukinuta 1875.
LIT.: F. Keesbacker, Die philharmonische Gesellschaft in Laibach, Ljub ljana 1862. E. Boeck, Die philharmonische Gesellschaft in Laibach, Ljubljana 1902. V. Steska, Javna glasbena ola v Ljubljani od leta 18161875, Cerkveni glasbenik, 1929, 12, 3-4 i 56. D. Co.

Harmonijski dualizam DUALISTIKA TEORIJA DUBEN, vedska obitelj muziara njemakog podrijetla. 1. Andreas, orgulja (Liitzen, Saska, 27. V 1558 Leipzig, 19. V 1625). Potomak obitelji iji su lanovi spominju kao muzi ari ve u XV st. Djelovao je u Wurzenu i, od 1595, kao orgulja crkve sv. Tome u Leipzigu. 1. Anders, orgulja (?, oko 1590 Stockholm, 7. VII 1662)3 Andreasov sin; 161420 uio kod J. P. Sweelincka u Amster damu i oko 1621 preselio se u Stockholm, gdje je postao dvorski or gulja. Od 1625 istodobno orgulja u njemakoj crkvi, 1640 ime novan dvorskim kapelnikom. Od njegovih kompozicija sauvale su se: Pugna triumphalis za 8 glasova, Miserere za 5 glasova i basso continuo i oko 20 plesova za 45 instrumenata. 1. Gustaf (stariji), kompozitor i orgulja (Stockholm, 1624 19. XII 1690), Andersov sin i uenik; muziko obrazovanje proirio kod C. Zengela i na studijskim putovanjima po evropskim zemljama. Najprije kantor njemake crkve u Stockholmu, od 1648 lan, od 1663 dvorski kapelnik i orgulja u njemakoj crkvi, na kojim je poloajima naslijedio oca. Najznaajniji lan obitelji. Vaan doprinos prouavanju muzike onoga doba je njegova zbirka tampanih i rukopisnih djela koju je skupio za boravka u Hamburgu i drugim evropskim gradovima. Vei dio te opsene zbirke (sam je ispisao 5 velikih folio-svezaka) nalazi se

D. S. -> Dal segno

skog dirigenta (169099). God. 1698 dobio je vedsko ] 1 zatim se posvetio inovnikom zvanju. 5. Anders, kompozitor i dirigent (Stockholm, 28. V 23. II 1738), brat Gustafa ml. God. 1689 postao lan. kapele i 1699 1726 bio, kao bratov nasljednik, dvorski; Napustivi muziku djelatnost bio je maral dvora. S nj: staje udio obitelji Diiben u muzikom ivotu vedske, se kao kompozitor baleta i djela za embalo.
LIT.: C. Stehl, Die Familie Diiben, MFM, 1889. T. Norling, E geschichte Schwedens, in den Jahren 46301730, SBIMG, 18999 Familjen Diiben, Svensk Tidskrift for musikforskning, 1942. B. Tre brev fran Gustav Diiben, ibid-, 1945. F. Lindberg, Diiben, W 1954-

DUBENSKY, Arcadv, ameriki violinist, dirigent i zitor ruskog podrijetla (Vjatka, 3. X 1890 Tenaflv, Ne 14. X 1966). Svrio 1909 Konzervatorij u Moskvi i 1910-prvi violinist tamonje opere. Od 1921 u New Yorku la: nijskog orkestra, zatim Filharmonije. Kao kompozito: proao razvojni put od ruske romantike do umjerenog suv izraza.

DJELA. ORKESTRALNA: simfonija 1916; simfonijska pjesm Belh, 1928; koncert za trombon, 1953; 3 uvertire; suite; preludij i fi serenada, 1947; Concerto grosso, 1950. KOMORNA: gudaki kvar gudaki sekstet, 1933; preludij i fuga za 4 fagota, 1934 i dr. DR. Opere: Roman s kontrabasom, 1916; Dozvn Tozvn, 1930; The Raven, 193 Highivay, 1936 i Ttvo Yankees in ltaly, 1944- Filmska muzika.

DUBJANSKI (Dubjanskij), Fjodor Mihajlovit kompozitor (17601796). Violinist diletant bez potpuni zikog obrazovanja. Komponirao romanse, koje su zae cifino ruskog stila u zikoj vrsti. Njegove sv pisane prema ukusu (sentimentalna lirika piste i I. Dimitrijeva^ DUBOIS, Fran? mentTheodore, f kompozitor i orgulja ( 24. VIII 1837 Pariz 1924). Studirao na Ikonzervatoriju: klavir k< Marmontela, harmoni F.-E. Bazina, orgulje Benoista, a fugu i kom kod A. Thomasa. Go nagraen sa Prix de Nakon povratka iz Italij lja i zborovoa u ] crkvama (Sainte-Clotilc deleine), 1871 1896 harmonije i kompoz 18961905 direktor vatorija. God. 1874 Pos
F.-C.-TH. DUBOIS

Instituta. Kao kompozitor D. je eklektik i neoklasicist. U skim djelima istiu se njegove pedagoke sposobnosti; n; vim traktatima o harmoniji, fugi i kontrapunktu tehn izgradio niz muziara, meu kojima X. Leroux, L.-G. M. Emmanuel, P. Dukas, A. Magnard i dr. I
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, Symphonie Franca II, 1913 i III, 1924; Concerto-Capriccio, 1876; simf. pjesma Ador 2 koncerta za klavir, 1876 i 1897; koncert za violinu; 1898; Ouverture d 1865; Ouverture symphonique, 1879; Ouverture de Frithioff, 1881; triomphale za orgulje i orkestar, 1889. KOMORNA: dva gudaka 1908 i 1924; Dixtuor za gudae i duhaki kvintet, 1909; nonet za flautu fagot i gudaki kvintet, 1926; 2 kvinteta za gudae, klavir i obou, 190 klavirski trio, 1904; sonata za violinu i klavir, 1900; sonata za violonel 1906. KLAVIRSKA: sonata, 1908; koncertantne etide. Komp orgulje. DRAMSKA: opera Aben-Hamet, 1884. Komine open -comique): La Guzla de I'Emir, 1873; Le Pain, 1879 i Xaviere (idvlle dra 1895. Balet Le Farandole, 1883. VOKALNA. Oratoriji: Les Set du Christ, 1867, Le Paradis perdu, 1878; Notre-Dame de la Mer, 1897 i time de Clovis, 1899. Lirske scene i kantate: Atala, 1861; Choeur e orientale, 1872; L'EnUvement de Proserpine, 1879; Delivrance, 1887; I 1890; Hylas, 1893; Les Vivants et les mori, 1893; Kyble, 1906 i dr. Sok Recueil de 20 Milodies, 1883; Recueil de 40 Milodies, 1887; Musique 1887; Chansons de Marjorie, 1887; Odelettes antiaues, 1887; Vaines l 1887. CRKVENA : 9 misa; Credo; 61 motet. INSTRUKTIVNA pagnement pratiaue du plain-chant, 1844; Notes et etudes d'harmonie, 185 dlharmonie theoriaue et pratiaue, 1891; Traite de contrepoint et de fug Lecons de solfege, 1905. LIT.: H. Imbert, Nouveaux profils de musiciens, Pari 1892. J Un demisiecle de musicjue francaise, Pari 1918. M. Widor, Noti vie et les traveaux de Theodore Dubois, Pari 1924. P. Landormy, La francaise de Franck a Debussv, Pari 1943. F. Raugel, Francois--Theodore Dubois, MGG, III, 1954.

DU BOIS (Dubois), Leon, belgijski kompozitor i (Bruxelles, 9. I 1859 Boitsfort kraj Bruxellesa, 19. XI Na Konzervatoriju u Bruxellesu studirao orgulje (A. M kompoziciju (A. Dupont, F. Kufferath, F. A. GevaertJ 1885 osvojio belgijski Prix de Rome. Operni dirigent u I (188990), Vauxhallu (189091), Liegeu (189192) i :

DU BOIS DUBROVNIK
lesu (189297), zatim direktor Muzike kole u Louvainu (1899 1912) te Konzervatorija u Bruxellesu (191226).
DJELA: simfonijska pjesma Atala. DRAMSKA. Opere: Mazeppa (neizv.); Son Excellence ma femme (neizv.); La Revancke de Sganarelle, 1886 i tdenie, 1912. Baleti: L'enlevement de Pierrot, 1887 i Smylis. Muzika za raimo-dramu Le Mort, 1894. Dramatska oda Vers la gloire, 1919. Oratorij L'Aveug-lene, 1922; vie mukih zborova i solo-pjesama. Nauka o harmoniji. LIT.: L. Solvay, Notice sur Leon Du Bois, Bruxelles 1938.

477

DUBOS, Jean Baptiste, francuski historiar i estetiar (Beauvais, XII 1670 Pariz, 23. III 1742). Opat. Studirao teologiju i arheologiju, diplomirao na parikoj Sorbonnei. God. 1695 stupio u diplomatsku slubu i u razliitim misijama proputovao Njemaku, Italiju, Nizozemsku i Englesku. lan Francuske akademije, od 1790, a od 1722 njezin secretaire perpetuel. Glavno mu je djelo: Reflexions critiques sur la poesie, la peinture et la mu- sique (3 sv., 1719), koje je imalo dalekoseno djelovanje. Iako je jo ovisan o francuskom racionalizmu, kao filozof pribliava se senzualizmu i pozitivizmu. Svojim refleksijama o konanoj svrsi umjetnosti, koja se po njemu ne osniva na pobuivanju afekata nego na uivanju u duhovnoj angairanosti uope, udaljuje se od objektivne racionalistike estetike i pripravlja prosvjetiteljsko gledanje na umjetnost. Potrebu za uzbuenjem smatra opeljudskom, a upravo je umjetnost ta koja svjesno izaziva duevna uzbuenja i time omoguuje estetski uitak. Temeljnim naelom sviju umjetnosti (pa i muzike) D. smatra oponaanje prirode te u razmatranju muzike razlikuje dva pojma oponaanja: nii (simple imita-tion) i vii. Taj vii nain oponaanja karakterizira naelom izbora ovisnim o zahtjevu da e nas oponaanje moi uzbuditi jedino onda ako bi nas uzorak uspio dirnuti. Duboisove ideje razvili su dalje, uz stanovite modifikacije, engleski estetiar J. Harris i J. J. Rousseau.
LIT.: A. Morel, tude sur l'abbe Dubos, Pari 1849. Lombard, L'Abbe Dubos, un initiateur de la pensee moderne, Pari 1913. H. Goldschmidt, Die Musikasthetik des 18. Jahrhunderts, Ziirich 1915. W. Serauky, Die musika : lische Nachahmungsasthetik im Zeitraum von 1700 bis 1850, Miinster 1929. Isti, Jean Baptiste Dubos, MGG, III, 1954.

DUBROVNIK. Teko je sa sigurnou utvrditi kada je u Dubrovniku zapoeo redovit muziki ivot, no moe se uzeti da je to bilo u XVI st., kada se tamo uz crkvena prikazanja izvode pastirske igre, komedije i tragedije svjetovnog karaktera koje su prema izriitim napomenama uz tekstove bile popraene muzikom. Tako dokumenti iz 1546 spominju Posvetilite Abrahamovo Mavra Vetranovia (14821576), dvije godine kasnije Tirenu Marina Dria (15081567), a 1550 njegovu komediju Dundo Maroje. Takvih predstava bilo je vie, a kao autor se pojavljuje i Nikola Naljekovi (15101587). Vie podataka o muzikom ivotu starog Dubrovnika odnosi se na svetkovinu sv. Vlaha, zatitnika grada, koja se oduvijek slavila uz znatno sudjelovanje muzike i muziara. Historiari is tiu da se muziciralo u crkvi i izvan nje. Psalmi i antifone pjevali su se koralno, a posebno himna sv. Vlaha izvodila se figuralno, vieglasno. Osobito sveano izvodile su se laues (acclamationes). Instrumentalni ansambli, sastavljeni od domaih i stranih muziara (Pifferi, Gnacharini, Tubetae, Tubicines, Lautarii, Cimbas, Tympanistae), pratili su plesove i igre mladih plemia koje sue pretvarale u neku vrst vitekih turnira. Na crkvenom podruju najvie se muziciralo u franjevakom samostanu Male brae, gdje se uz vokalnu muziku njegovala i instrumentalna. Medu hrvatskim muziarima koji su u XVI st. djelovali u Dubrovniku istiu se imena Gavro Temparii (Tem-

Dubrovake ljetne igre. Koncert Zagrebake filharmonije na Bokovievoj poljani

Muzicirajui putti na dovratniku portala Kneeva dvora, XV st.

parricius), Sekundo Brugnoli, Emanuel Zlatari, Ante Tudrovi, Nikola Gaudencije Radoii i dr., a u XVII st. Fran Gueti-Paprica. Pojava opere u susjednoj Italiji brzo je odjeknula u Dubrovniku, pa ve poetkom XVII st. dubrovaki pjesnici prevode talijanska operna libreta i piu nova u njihovu duhu. Tako Pa ko Primojevi objavljuje u Veneciji svoj prepjev Euridice O. Rinuccinija, jedne od prvih opera uope (izvedene 1600 u Firenci s muzikom J. Perija), koji su dubrovaki amateri prikazali svega desetak godina poslije talijanske premijere. Treba spomenuti i pjesnika Ivana Gundulia (15891638), prevodioca Rinucciniieve Ariadne, ija je pastirsko-alegorijska igra Dubravka (1628) izvedena s muzikom, a posebno Junija Palmotia (16071657), autora Atalante (1629), prokomponirane melodrame, koju neki smatraju prvom slavenskom operom uope. Da li je ta tvrdnja opravdana ili nije, ne moe se dokazati, jer su svi dokumenti stradali za velikog potresa 1667. Povoljne ekonomske i politike prilike u slobodnoj Dubrovakoj Republici omoguile su da se grad nakon potresa relativno brzo podigne. Dodue, Dubrovnik tada vie nije na nivou svoga najveeg uspona kao u XV i XVI st., ali u drugoj polovici XVIII st. dolazi postepeno do ekonomske obnove i nove konjunkture, osobito na podruju pomorstva i trgovine. Ta injenica omoguila je da se i umjetniki ivot jae razvije. O tome svjedoi i pojava amatera-kompozitora Luke Sorkoevia (17341789), dubrovakog patricija, koji je u svojoj kui redovito prireivao muzike koncerte i akademije. Njegove simfonije i druga djela svjedoe da su u to doba u Dubrovniku postojali vrsni muziari koji su te kompozicije mogli izvoditi. Muzikim stvaralatvom bavio se i Lukin sin Antun Sorkoevi (17751841), a iz njihove obitelji potjee Elena Puci-Sorkoevi, prva ena-kompozitor u Hrvatskoj. U vodama Dubrovnika rodio se znameniti violinist i kompozitor Ivan Mane Jarnovi (17451804), autor brojnih violinskih koncerata, tri gudaka kvarteta, violinskih sonata, dueta i dr. Padom Dubrovake Republike (1808) zamire gotovo sav kulturni ivot, pa se od muzikih dogaaja u XIX st. biljee samo talijanske operne stagione, od kojih je jedna 1864 otvorila novo kazalite to ga je sagradio dubrovaki vlastelin Luko Bundi-Bonde. Vaniji datumi u prvoj polovini XX st. u Dubrovniku su prvo gostovanje Zagrebake opere (1910) i osnivanje Dubrovake filharmonije (1925) koja je, unato svom amaterskom sastavu, gajila i ozbiljnije umjetnike ambicije.

478

DUBROVNIK DUDINSKAJA
nedictus, kompoziMar, tor i orgulja, vjeroB DUCIS

Nakon osloboenja Dubrovnika (1944) sazreli su, meutim, uvjeti za nesmetan razvoj svih umjetnikih grana, pa je ve 1946 utemeljen profesionalni Gradski orkestar sa zadaom da njeguje kulturnu batinu Dubrovnika i da publiku upozna s jugoslavenskim muzikim stvaralatvom i izvodilakim dometom. S obzirom na meunarodni karakter grada kao ljetovalita, u koje godinje nagrne stotine tisua turista nametnula se ideja o pokretanju umjetnikog festivala, pa su 1950 osnovane Dubrovake ljetne igre, koje su se ubrzo uvrstile u najpoznatije svjetske festivale. Muziki program Dubrovakih ljetnih igara, koje se odravaju svake godine, sastoji se od oratorijskih, opernih i baletnih izvedbi te simfonijskih, komornih i solistikih koncerata u realizaciji najprominentnijih jugoslavenskih i stranih umjetnika. Osim toga, posjetioci iz zemlje i inozemstva imaju priliku da u autentinoj izvedbi profesionalnih ansambla upoznaju muziki folklor jugoslavenskih naroda. Posebnu dra muzikim priredbama Dubrovakog festivala daje 26 prirodnih pozornica, svaka kao zaokruena arhitektonska ljepota, koja se uz svoju poetinost odlikuje izvrsnom akustikom. Stare kule Lovrjenac i Revelin, trgovi pred Kneevim dvorom i palaom Sponza, dvorita Dominikanskog i Franjevakog samostana, crkve, palae i parkovi, Bokovieva poljana, atriji Sponze i Kneeva dvora i svi drugi prostori odzvanjaju u ljetnim festivalskim danima zvucima koji se i zbog u desnih ambijenata duboko usjecaju u pamenje. Nakon Osloboenja osnovana je u Dubrovniku Srednja muzika kola, a od 1968 djeluje tamo podruno violinsko odjeljenje Muzike akademije u Zagrebu.
LIT.: V. Berdovi, 30 godina od prvog koncerta Dubrovake filharmo nije, Dubrovaki vjesnik, 22. IV 1955- G. Brili, Trideset godina Dubrovake filharmonije, Savremeni akordi, 1957, izvanredan broj. K. Kovaevi, Dubro vnik (na engleskom jeziku), Zvuk, 1967, 7778. K. Ko.

. Motet Summae Laudis O Antwerpen, 1515

DUCASSE, Roger Jean Jules Aimable -> Roger-Ducasse DUCHAMBGE (Duchange), Pauline (roena du Montet), francuski kompozitor (Martinique, oko 1778 Pariz, 23. IV 1858). Muziku uila u Parizu i kasnije kod Cherubinija, J. L. Dusseka i F. Aubera. Komponirala oko 400 romanca za glas i klavir, od kojih mnoge na stihove francuskih romantiara (Chateaubriand, V. Hugo, De Vigny, Delavigne). Osjeajne i pune iskrenosti, one su bile neko vrijeme vrlo popularne.
LIT.: R. Girardon, Pauline Duchambge, MGG, III, 1954.

DU CHEMIN, Nicolas, pariki tampar i izdava muzikalija (Sens, oko 151020 Pariz, VII 1576). Dosad je poznato oko stotinu njegovih izdanja objavljenih izmeu 1549 i 1576) iz njih se vidi da nije tampao samo djela uglednih kompozitora, ve i radove gotovo nepoznatih francuskih muziara, pa su se tako sauvala mnoga karakteristina djela francuske muzike XVI st. Kako nije bio muziki obrazovan, Du Ch. je za suradnike i sa vjetnike uzimao poznate parike kompozitore svoga doba, meu kojima je jedno vrijeme bio i Claude Goudimel. Izdao je 40 misa, 73 moteta, 178 psalama, 176 instrumenI I J<^/% talnih kompozicija i -*^^ - 1 gotovo 700 francuskih chansona. Uz niz danas nepoznatih imena u njegovim se zbirkama nalaze i djela istaknutih renesansnih majstora (C. Goudimel, C. Jannequin, N. Gombert, F. Guerrera i dr.). Du Ch. je, uz P. Attaignanta te Le Rova i Ballarda, jedan od najznaajnijih francuskih muzikih izdavaa XVI st.
LIT.: F. Lesure i C. 77ii6aMi/,Bibliographie des editions musicales publiees par Nicolas Du Chemin, Annales musicologiques, 1953 i 1956. F. Lesure, Nicolas Du Chemin, MGG, III, 1954.

DUCIS (Duch, latinizirano Dux; po kasnijoj predaji Herzog, Hertoghs), Be

jatno Nijemac (u blizini Konstanza, oko 1485 Scha kod Ulma, 1544). Iz oskudnih dokumenata saznaje se da 1532 boravio u Austriji i tajerskoj, da je 1532 traio : slubu u Ulmu, ali bio odbijen, da je poslije kraeg bora\ selu bio 153335 upnik u Stubersheimu, a od 1535 ; Schalckstettenu. Bio je usko povezan s humanistikim i re] skim krugovima (Grvnaus, Vadian). Budui da su u izvor st. mnogobrojne kompozicije signirane samo sa Benedict se smatralo da su D. i njegovi suvremenici Benedictus A\ i Benedictus de Opitiis identini. Danas je dokazano da si zeller i D. razliite osobe, dok je pitanje identiteta Du de Opitiisa ostalo otvoreno, i ako se njihova povezanost samo na osnovi hipoteza. Postoje dokumenti o de Or slubama izmeu 1514 i 1522 (orgulja katedrale u An i Prince bratstva sv. Luke; orgulja Henrika VIII u L dok o Ducisu postoje dokumenti tek od 1532. Budu poznate Ducisove veze s protestantskim krugovima, pr lja se da se de Opitiis, otiavi iz Londona 1522, protestantizmu i zato promijenio ime u Ducis. Identii dvaju muziara izvodi se takoer iz pretpostavke da ime E od mjesta Dux (eka), a de Opitiis od susjednog manji Kopitz. Meutim, ovu hipotezu pobija podatak iz pism Ducisova suvremenika (propovjednik Martin Frecht i da je D. roen u okolici Konstanza. Ducisova djela blisk lima H. Isaaca i S. Dietricha. U njegovim koralnim ol javlja se figurativna koordinacija glasova, koja dovodi vidno motetnih stavaka (Blume). No postoji i sklor pjesme s glavnom melodijom u tenoru (Tenorlied).
DJELA. Svjetovna, sauvana u zbirkama onog vremena: 1 pj glasa; 6 latinskih oda za 34 glasa. Izgubljene: Harmoniae in oda Flacci . . ., 1539; 2 epitafa, 1541 i 1542. Duhovna, u zbirkama ono; 4 latinska moteta za 4 glasa; 6 latinskih moteta za 3 glasa; latinski glasova; 2 latinska psalma za 4 glasa; 4 koralne obradbe za 3 glasa: : obradbi. Izgubljena: Graduale maiorum festorum sine prosa 4 v.; G Sanctis 4 v. ; Antiphonarium per annum 4 v.; Antiphonarium de Sanctis ni per anuum 4 v. ; 6 misa; 8 Magnificata; antifone; psalmi. NOVA IZD.: 10 koralnih stavaka iz 1544 obj. J. Wolf (DDT, 1 stavak obj. F. Jode (Chorbuch, V), 1930. LIT.: F. Spitta, Benedictus Ducis, Monatschrift fur Gottes kirchliche Kunst, 1912. W. Barclay Sguire, Who was Eenedictusi 1912. Ch. van den Borren, Benedictus de Opitiis, Muica Sacra D. Bartha, Benedictus Ducis und Appenzeller, Wolfenbiittel 1930 brecht, Benedictus Ducis, MGG, III, 1954.

DJELA: Thematic Catalog oj a Manuscript Collection of Eighteen Italian Instrumental Music (sa M. Elmerom i P. L. Petrobellijem), 11 Reference and Research Materials: an Annotated Bibliography ) 1964 ( I I Words to Music (sa F. B. Zimmermannom), 1967.

DUCKLES, Vincent Harris, ameriki muzikolog! 21. IX 1913 ). Studij zavrio na univerzitetu California leyu (doktorirao 1953); na toj ustanovi od 1947 bibliote 1960 profesor. Uz to je boravio na studijskim istraivi Cambridgeu, Gottingenu i Firenci. U sreditu njegoi stvenog rada je engleska vokalna muzika XVII st., muzici grafija i historija muzikog kolstva. Suradnik je enci MGG i drugih strunih publikacija.

DUCTIA, jedna od ranih plesnih forma samostalni mentalne muzike u XIII st., koju spominje teoretiar Joh Grocheo. Za razliku od srodne i opsegom neto vee -> e. d. je bila sastavljena od 34 manja odsjeka, nazvanih koji su se ponavljali. Takva je tipa Dansse Real iz zbirke nier du roy (obj. P. Aubry u Estampies et danses royale
LIT.: H. J. Moser, Stantipes und Ductia, ZFMW, 1914 20. -nrich, Grundriss einer Formenlehre des mittelalterlichen Liedes, Y

DUEC (od kajkavske rijei dukati skakati), naro iz hrvatske Posavine. Osnovni plesni koraci su skokovi uv ga grupno mukarci i ene. Od veeg broja varijanata tri: sitan d., obian d. i kriani duec. Sve varijante pleu mjeri, uz tamburaku pratnju.
LIT.: /. Ivanan i /. Gattin, Posavski ples duec, Kulturni radni

DUDE, narodni duhaki instrument s mijehom. 1 ljava se na podruju nekadanje bjelovarsko-krievake u Hrvatskoj i u zapadnoj Slavoniji. Naziv d. esto slui nonim za gajde. Izmeu gajda i duda bitna je razlika u d. redovito imaju trocijevnu prebiraljku; inae su to sr strumenti. DUDINSKAJA, Na tali ja Mihajlovna, sovjetska (Harkov, 21. VIII 1912 ). Prvu poduku dobila od svoj direktorice Baletne kole u Harkovu. God. 192331 uila za plesnu umjetnost (A. Vaganova) u Lenjingradu, gdje je solist kazalinoga baletnog ansambla. Prvi vei uspjeh je 1936 u baletu Izgubljene iluzije (Asafjev). Ubrzo je zati ugled jedne od najboljih sovjetskih balerina. Posebno s u baletima Giselle (Adam), Gajane (Haaturjan), Laurencijc i u djelima P. I. ajkovskog. Prireivala je samostalne veeri i sudjelovala u baletnim filmovima.
LIT.: A. F. Moeiuencou, H. M. .UvflHHCKan, JleHHHrpa^ 1951..

DUDUK DUFOURCQ
DUDUK (duda, dudaljka; u Srijemu se naziva i karabica), jednocijevna sviraljka s udarnim jezikom na idioglotnom pisku od trske ili bazgovine. Na iroj cijevi su dvije rupice za prebiranje. U nju se utie tanja cijev (pisak). Slui kao djeja igraka. Slina mu je bribiraa. U Crnoj Gori d. ima i po 56 rupica; upotrebljavaju ga najvie pastiri, ali slui i za pratnju pjesme i plesa (osobito kola). DUE CORDE (tal. dvije ice), 1. (franc. unison a deux cordes), izraz u violinskoj literaturi koji oznauje da jedan te isti ton treba svirati na dvije ice, kako bi se poveao volumen zvuka. 2. U klavirskoj literaturi Beethovenova doba oznaka za upotrebu lijevog pedala (Beethoven, klavirski koncert u G-duru: ima corda, due e poi tre corde; klavirska sonata op. 101: poco a poco due corde). -> Una corda. DUET -> Dvopjev DUFAY (du Fay, du Fayt), Guillaume (Guillermus, Guillelmus, Willermus), nizozemski kompozitor (vjerojatno pokrajina Hainaut, oko 1400 Cambrai, 27. XI 1474). Vezan cijelog ivota za Cambrai, crkveni centar u kome se ve prije XV st. obraala panja njegovanju crkvene muzike, to je privuklo velik broj najobdarenijih muziara i iz susjednih krajeva. God. 140910 lan djejeg crkvenog kora katedrale u Cambraiju, gdje je dobio osnovna muzika znanja. Od njegovih uitelja najznaajniji je magister puerorum Richard Loqueville. Prvi period Dufavevog samostalnog rada (142026) odvijao se na dvoru obitelji Malatesta u Riminiju i Pesaru. Izmeu 1426 i 1428 nalazi se u Cambraiju kao kapelan crkve Saint-Gery, 142833 lan je Papinske kapele u Rimu, 143435 u slubi vojvode Luja Savojskog u Savoji, posjeujui povremeno Cambrai, 143537 lan Papinske kapele u Fi... renzi i Bologni, 1436 imenovan za kanonika katedrale u Cambraiju, ali mu je dozvoljeno da i dalje ostane u Italiji, 1438 54 ponovo na Sa-vojskom, a povremeno i na Burgundskom dvoru, te nakon 1454 do smrti u Cambraiju. Veoma obrazovan magistar kanonskog prava D. je bio ovjek koga je poznavala cijela muzika Evropa. Polazna taka u njegovom stvaranju je sjevero-francuska tradicija, bogata i na svjetovnom i na crkvenom podruju. Kasnije se razvijao u dodiru s tradicijom talijanskog trecenta, a i s engleskom muzikom, G. DUFAY i G. BINCHOIS. Minijatura iz ru - koju je upoznao putem kopisa Champion des Dames Martina Lefranca, djela Dunstablea, Beneta XV st. i dr. Od francuske Ars novae D. je naslijedio formu tzv. izoritmikog moteta i esto je iskoriivao u ranom periodu svoga stvaranja. U Dufavevim motetima ove vrste dolazi do izraaja njegova vjetina melodijskog variranja, a iznad svega osjeaj za vrstu i loginu kon strukciju. Kod Dufava, kao ni kod njegovih prethodnika, motet nije iskljuivo duhovna, nego moe biti i svjetovna kompozicija (npr.: Vasilissa ergo gaude, nastao u povodu vjenanja Cleofe Malatesta i morejskog despota Teodora Paleologa, 1420, i Salve flos Tuscae gentis, u slavu firentinskih ena, 1435). D. je zasluan za razvoj ciklike, tzv. cantus firmus-mise, koja e postati osnovnom formom nizozemske polifonije XV i XVI st. Cantus firmusi koje D. uzima potjeu bilo iz gregorijanskog, bilo iz sarumskog liturgijskog repertoara (npr. motiv na rije caput iz sarumske antifone Venite ad Petrum) ili iz anonimnih svjetovnih pjesama onoga doba (L'homme arme). Ponekad D. preuzima fragmente vlastitih chansona (Se la face ay pale). Za svjetovne chansone (po formi veinom rondeaui, ballade i nekoliko virelaija) uzimao je najee francuske, a rjee talijanske tekstove. U skladu sa izvodilakom praksom svoga doba, D. u ovim kompozicijama kombinira glasove i instrumente. Po podacima Adama iz Fulde (1490) D. je unio mnoge novine i u notno pismo. ini se da njemu pripada zasluga za definitivni prelazak na upotrebu bijelih (praznih) nota umjesto crnih, upotrebljavanih do polovice XV st. Pripisuje mu se i autorstvo tehnike fauxbourdona.

479

DUDUK

Promatrano u cjelini, Dufavevo stvaralatvo se odlikuje izvanrednom jedinstvenou stila, tenjom za postizanjem potpune ravnopravnosti glasova i finim osjeajem za ravnoteu oblika. Posljednja odlika dolazi podjednako do izraaja i u racionalno koncipiranim misama i motetima, kao i u svjetovnim pjesmama od kojih svaka predstavlja suptilnu vokalnu minijaturu. Kao i veina velikih majstora muzike historije, D. je isto toliko znaajan kao pronalaza novog, koliko kao majstor koji daje u svome djelu sintezu onoga to je u muzici stvoreno prije njega, umjetnik koji majstorski vlada cjelokupnim tim materi jalom i prilagodavajui ga duhu svog vremena otvara nove putove razvoja.
DJELA: 80 svjetovnih pjesama (chansona) na francuske tekstove i 7 pje sama (uglavnom ballata) na talijanske tekstove, veina za 3 glasa, nekoliko za 4 glasa. Devet ciklikih misa: Missa Sine nomine za 3 glasa; Missa Sancti jacobi za 34 glasa; Missa Sancti Antonii Viennensis za 3 glasa; Missa Caput za 4 glasa; Missa La Mort de Saint Gothard za 4 glasa (autorstvo nije utvreno); Missa Se la face ay pale za 4 glasa; Missa L'homme arme za 4 glasa; Missa Ecce ancilla Domini za 4 glasa i Missa Ave regina coelorum za 4 glasa. Oko 40 misnih stavaka; 32 moteta za 35 glasova; 50 manjih liturgijskih djela (himni, antifone). Najvei broj rukopisa uva se u bibliotekama u Oxfordu, Bologni, Tridentu, Rimu, Firenci, Modeni, Madridu, Parizu, Cambraiju i Bruxellesu. NOVA IZD.: pojedina Dufaveva djela izdali su, izmeu ostalih: J. F. R. i C. Stainer 19 troglasnih i etveroglasnih chansona u zbirci Dufay and his Contemporaries, 1898 (fotokopijsko izdanje F. A. M. Knuf, 1963); H. Besseler, Zwolf geistliche und zveltliche Werke zu 3 St. (Das Chorzverk, 1932, 19); R. Gerber, Sdmtliche Hymnen zu 3 und 4 St. {Das Chorzverk 1937, 49); djela iz Tridentskih kodeksa obj. su G. Adler, O. Koller, R. Ficker i A. Orel (DTO, VII, XI, XIX, XXVII, XXXI i XL). Najpotpunije i najautoritativnije izdanje, Opera omnia (6 sv.), uredili su G. de Van i H. Besseler {Corpus mensurabilis musicae I, 1947 64). LIT.: J. Hodoy, Histoire artistique de la cathedrale de Cambrai, Pari 1880. P. Wagner, Geschichte der Messe, I, Leipzig 1913. A. Orel, Einige Grundformen der Motettkomposition im 15. Jahrhundert, STMW, 1920, 7. 5. Cordero di Pamparato, Guglielmo Dufay alla corte di Savoia, Santa Cecilia 1925, 17. Ch. van den Borren, Guillaume Dufay son importance dans Pevolution de la musique au XV e siecle, Bruxelles 1925. - F. Baix, La carriere beneficiale de Guillaume Dufay, Bulletin de i'Institut historique belge de Rome, 1928.8. E. Dannemann, Die spatgotische Musiktradition in Frankreich und Burgund von dem Auftretten Dufays, Strassburg, 1936. A. Pirro, Histoire de la musique de la fin du XIV e a la fin du XVI e siecle, Pari 1940. H. Besseler Dufay, Schopfer des Fauxbourdons, AML, 1948, 20. M. Bukofzer, Studies in Medieval and Renaissance Music, New York 1950. H. Besseler, Bourdon und Fauxbourdon, Leipzig 1950- M. Bukofzer, Caput redivivum: aNew Source for Dufay's Missa Caput, Journal of the American Musicological Society, 1951, 4. R. von Ficker, Zur Schopfungsgeschichte des Fauxbourdon, AML, 1951, 23. H. Besseler, Neue Dokumente zum Leben und SchafTen Dufays, AFMW, 1952, 9. Isti, Guillaume Dufay, MGG, 111,1954. D. Pla menac, An Unknown Composition by Dufay?, MQ, 1954, 40. G. Reese, Mu sic in the Renaissance, New York 1954 (II izd. 1959). H. Besseler, Dufay in Rom, Miscelanea en homenaje a Mons. H. Angles, Barcelona 195861. R. ockholdt, Die friihen Messen-Komposition von G. Dufay, Tutzing 1960. Ch. E. Hamm, A Chronology of the Works of Guillaume Dufay Based on a Study of Mensural Practice, Princeton 1964. L. MacClintock, Once More on the Pronunciation of Dufay, AML, 1965, 37. B. Buj.

DUFOURCQ, Norbert, francuski muzikolog (Sant-Jean de Brave, 21. IX 1904 ). Na Sorbonnei studirao knjievnost, na cole Nationale de Chartres 192428 paleografiju i uz to muzikologiju (A. Gastoue) i orgulje (A. Marchal). Od 1923 orgulja u parikoj crkvi St.-Merry. Predavao u Parizu na College Stanislas (! 93546), na Conservatoire National Superieur de Musique (od 1941), na Siaeet Briar College (od 1949) i na cole Normale de Musique (195763). Od 1967 profesor je muzike kole univerziteta Laval u Quebecu. Uz to je glavni urednik strunih asopisa L'Orgue (od 1927), Orgue et Liturgie (od 1948), Recherches (od 1960) i Les Grands Heures de V'Orgue, kao i zbirki La Vie musicale en France sous les Rois Bourbons, Arts, styles et techniques, Que sais-je?, Enterge, Formes, Ecoles et oeuvres musicales. Uz historiju orgulja i orguljake umjetnosti, kojima je posvetio veliki broj radova, prouava i instrumentalnu muziku baroka, osobito djela J. S. Bacha. D. je izraziti analitiki istraiva i kritiar. Na temelju vlastitih otkria donosi otroumne i smjele zakljuke,

480

DUFOURCQ DUHAI, GRADSKI

Kvriala i Graduala dodao orguljsku pratnju. Kao orgul; redivao je koncerte po mnogim naim mjestima; tehnikor lakim registriranjem i stilskom interpretacijom afirmirao jedan od veih evropskih majstora.
DJELA. ORKESTRALNA: Uvertira, 1895; Simfonijski andan KOMORNA. Tri gudaka kvarteta: u h-molu, 1898; u F-duru, Esduru, 1908. Gudaki kvartet na boine napjeve, 1892; sonata za klavir u g-molu, 1908 (Zagreb, 2. V 1916); duo za violinu i klavir L 1908; duo za violine u G-duru. Dvije dvoglasne invencije (u a-molu i za klavir, 1895. Kompozicije za orgulje: Prelude et Fugue u G-du preludij i fuga u H-duru, 190809; 2 fuge, u c-molu i f-molu, 1894; k fuga u c-molu, 1895; toccata u g-molu, 1895; 6 fughetta, 1893: 2 ] 1893; fantazija, 1895; Boina predigra, 1942. VOKALNA: V za zbor i orkestar, 1896; uj der duo za zbor i orkestar, 1896; Pjesme zbor, bariton i orkestar, 1897; Na vodi za zbor, mezzosopran i orkest Kad te ljudi zlobom more za djeji zbor i klavir, 1901; Troje proljee zbor i klavir, 1903; Marku Krievaninu zz muki zbor i bariton, 1904 saeculare za osmoroglasni zbor, 1913; Morska vrba za enski zbor i kla' Veer na selu za djeji zbor, 1940; Prigodom vjenanja za zbor, 1944; bom za muki zbor, 1944; 6 solo-pjesama. CRKVENA: Hrvatski dvoglasni zbor i orgulje, 1904; vie zborova (Molitva; Se dan ie stvc ex disdpulis i dr.); 6 pjesama za glas i orgulje. SPISI: Elemenlar\ muzike, 1922; Vjebe za zborno pjevanje (solfeggi), 1923; Nauka o formama, 1932; Nauka o instrumentima, 1936; Akustika (rukopis), 19. 0 glazbalima, 1944; Nauka 0 formama (rukopis); niz lanaka o tehnic 0 mehanizmu orgulja, biografije, kritike i dr. u asopisima i novin; Cecilija, Glazbeni vjesnik, Muziki glasnik, Savremenik, Narodne no\ LIT.: A. Goglia, Hrvatski glazbeni zavod, Zagreb 1927. B. Bir Dugan i glazbeno pjevako drutvo Vijenac, Sv. C, 1934, 3. V 0 estdesetgodinjici Franje Dugana st., Zvuk, 1934, 10. J.^Barle Dugan st., Sv. C, 1935, 5 i 6. A. Klobuar, Franjo Dugan, ivot : plomska radnja u Arhivu Muzike akademije u Zagrebu), 1955. K. h Hrvatski kompozitori i njihova djela, Zagreb 1960, str. 144149.

koji esto pokazuju nove puteve za rjeavanje muziko-historijskih pitanja. Brojnim lancima i predavanjima D. je mnogo pridonio osnivanju organizacije Jeunesses musicales de France.
DJELA: Essai d'une bibliographie de Vhistoire de Vorgue en France (suraivao R. Fallou), 1929 (dodatak 1934); Le grand orgue de la collegiale St. Jean de Pezenas, 1932; Documents inedits relatifs a Vorgue francais (XIV e XVIII e siecle; Z sv.), 193435; Esquisse d'une histoire de Vorgue en France du XIII e a la fin du XVIII 6 stide, 1935; Orgues comtadines et orgues provencales, 1935 (dodatak 1955); Trois siecles de musique d'orgue, 1936; Les grandes formes de la musique d'orgue, 1937; La Musique d'orgue francaise de J. Titelouze a J. Alain, 1941 (II izd. 1949); Petite histoire de la musique en Europe, 1941 (V izd. 1954); Les Cliquot, facteurs d'orgues du Roy, 1942; Du Prelude et Fugue au Theme libre, 1944; J. S. Bach: genie latin, genie allemand, 1947 (II izd. 1949); Le grand orgue et les organistes de Saint-Merry de Pari, 1947; J. S. Bach, le tnditre de Vorgue, 1948; La Messe en si mineur de J. S. Bach, 1948; L'Orgue, 1948 (II izd. 1959); Pour servir a la connaissance de Vhistoire de la musiaue, 1948; Cesar Franck, 1949; La Musique francaise, 1949; Le Clavedn, 1949 (II izd. 1967); Autour de Coquard, C. Franck, d'Indy, 1952; Autour des orgues du Conservatoire National et de la Chapelle des Tuileries, 1952; La Vie musicale en France au siecle de Louis XIV. Nicolas Lebegue (16311702), 1954; Notes et references pour servir a une histoire de Michel-Richard Delalande (sa M. Benoitom, M. Bertom, S. Spvcketom i O. Vivierom), 1957; Jean de Joyeuse . . . , 1958; J.-B. Boesset, 1963. Urednik enciklopedijskih djela La Musique des origines a nos jours, 1946 (V izd. 1959); La Musique, les hommes, les instruments, les oeuvres (2 sv.), 1965 i sa F. Rangelom i A. Machabeyem Larousse de la Musique (2 sv.), 1957. Priredio za tampu djela J. Titelouzea, 1950 (novo izd. 196566), N. Lebeguea, 1951 (nova izd. 1956 i 1957), N. De Grignvja, 1935, L. N. Clerambualta, 1954, M. D'Aquina, 1955, G. G. Niversa (3 sv.), 195663, A. P. F. Boelvja (2 sv.), 1958, F. Couperina, 1963 i 1964, A. Raisona, 196364, A. Dorsela, 196566; Dix annees a la Chapelle Royale de Musique (171828; sa M. Benoitom), 1957. LIT.: A. Machabey, Portraits de trente musiciens francais, Pari 1949. F. Lesure, Norbert Dufourcq, MGG, III, 1954.

DUGAN, 1. Franjo st., kompozitor, orgulja i muziki pisac (Krapinica kod Zlatara, 11. IX 1874 Zagreb, 12. XII 1948). Muziku je poeo uiti kod V. Kolandera u Zagrebu, a onda studirao matematiku i fiziku, da bi se konano potpuno posvetio muzici, nastavljajui 1907 uenje kod R. Kahna (kompozicija), M. Brucha (instrumentacija i dirigiranje) i H. Beckera (orgulje) na Visokoj koli za muziku u Berlinu, gdje je 1908 diplomirao. Iste godine imenovan je direktorom kole Hrvatskog glazbenog zavoda u Zagrebu, a 1910 orguljaem Katedrale. Od 1921 direktor je Konzervatorija HGZ, gdje uvodi nov nastavni plan, a od 1922, kada je Konzervatorij postao Muzika akademija, pa sve do umirovljenja (1941), predaje teoretske predmete, kompoziciju i orgulje. God. 194041 bio je i rektor Muzike akademije. Uporedo s pedagokim radom D. je bio dirigent pjevakih drutava Kolo, Sloga, Oratorijski zbor sv. Marka, orgulja u crkvama sv. Marka i sv. Marije, aktivni lan mnogih umjetnikih drutava; neko vrijeme pisao je muzike kritike u Obzoru (189597) i Narodnim novinama (192223), ureivao glazbeni prilog Sv. Cecilije (1907 42), a suraivao je i u drugim asopisima. God. 1919 postao je dopisni, a 1921 pravi lan Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Obiman stvaralaki opus Dugana obuhvata u prvom redu kompozicije za orgulje; medu njima se istiu dramatskom snagom, bujnom polifonijom i monumentalnom arhitektonikom Toccata u g-molu, Kromatska fuga u c-molu i Preludij i fuga u h-molu. U zborskim kompozicijama svjetovnog sadraja (npr. Troje
proljee, Carmen saeculare, kan-

2. Franjo, ml., kompozitor (Zagreb, 10. I 1901 1 1934). Muziku uio kod oca Franje Dugana st. Inenjer gradnje, najprije profesor na Pomorskoj akademiji u Bakru konstruktor Direkcije eljeznica u Zagrebu. Premda nije bio muziar po zvanju, D. ide medu veo rovite hrvatske kompozitore svoje generacije. Posebno rr njegovu radu zauzimaju obradbe narodnih napjeva (medirr gradianskih, srijemskih i dr., kao i crnakih), kod ega uspjelo sluio starocrkvenim tonalitetima. Veina tih harmo kratke su i zbijene, karakteristine po strofnoj obradi. Od n zborskih minijatura najuspjelije su Jurjevske pjesme. Neke c pisao je i za instrumentalne sastave odavajui u njima za orkestralne boje i pregledno grupiranje instrumenata, njegovim izvornim radovima istiu se Gudaki kvartet, temelji dijelom na narodnim motivima, a od vokalnih ko ija veih razmjera Zahvalnica i Staroslavenska misa.
LIT.: F. Dugan st., Franjo Dugan, Sv. C, 1934, 5. D. Danu Dugan, Muziki glasnik, 1934, 67. B. Papandopulo, Franjo Du Zvuk, 193334, 1011.

3. edomil, orgulja i pijanist (Zagreb, 24. I 19 Najm'ai sin Franje Dugana st. Na Muzikoj akademiji grebu zavrio kod oca 1934 studij orgulja i tri godine kao uenik S. Stania diplomirao klavir (Klaieva naj. uz to zavrio i medicinske studije. God. 193845 profesi zike akademije u Zagrebu, a onda se posvetio lijenikom Na orguljama koncertirao ve 1924. Kasnije je nastup pijanist solistiki, u komornim sastavima i kao pratilac, dirigent pjevakih drutava Jablan, Oratorijskog zbora sv. . RKUD Boidar Adija i dr.
K

tata Morska vrba) D. je, sluei se izraajnim sredstvima naih romantiara, upotrebio F. DUGAN elemente klasine polifonije kao okosnicu pri stvaranju vrsto zaokruenih oblika. U duhovnim zborovima (Tebe mi hvalimo Boe; Molitva) nastojao je da zadri istou crkvenomuzikog stila. Medu njegovim komornim djelima znaajna je violinska sonata (1908), prvo djelo te vrste kod nas. U orkestralnim kompozicijama D. katkada upotrebljava narodnu melodiku, koju modificira i razra uje ili ostavlja u izvornom obliku. Prema vlastitom kritikom sudu, on je nastojao podati vanjskoj formi (harmoniji, kontrapunktu, ar hitekturi) preglednost i jasnou, a mislima izraaj zadravajui klasian smjer i ne zabacujui sredstva, to ih je dala romantika 19. stoljea. Veoma je vaan Duganov pedagoki rad; teoretiar ve likog znanja, osobito na polju kontrapunkta i fuge, on je odgojio i tavu generaciju naih muziara, a napisao je i nekoliko vrijednih pri runika i teoretskih radova. D. je bio jedan od osnivaa i glavnih pobornika Cecilijanskog pokreta u Hrvatskoj; propagirao je i harmonizirao velik broj hrvatskih crkvenih pjesama iz Cithare octochorde i drugih starijih zbornika, a gregorijanskim napjevima

DUGGAN, John Francis, irski kompozitor, muziki 1 uitelj pjevanja (Dublin, 10. VII 1817 London, 19 mladosti otiao u Ameriku. Bio je operni korepetitor i ( te uitelj muzike u New Yorku, Baltimoreu, Washing Philadelphiji. Od 1844 ivio u Parizu, a zatim u Edinbi; Londonu. Bavio se pedagogijom pjevanja.
DJELA: dvije simfonije. est gudakih kvarteta. Klavirske zicije. Nekoliko opera (najpoznatije Pierre i Leonie, 1853); muzika za peareovu komediju Tmelfth Night. Zbirke solo-pjesama i vokaliza (1 Tentatives; The Singing Master's Assistant). Preveo na engleski G; Anzoeisung zur Komposition J. G. Albrechtsbergera i Traite de la fugue e\ trepoint F. J. Fetia.

DUHAI, GRADSKI, bili su u slubi ljubljanskoga ve 1537 kao dio gradske strae te ih je grad i plaao. L je tih trubljaa (Stadtthurner, Stadtthurmer) bila da ljeti dana, a zimi nekoliko puta u tjednu trube u trombone i 1 s ljubljanskog grada. Zbor je imao etiri lana. Sudjelovi na svadbama i drugim sveanim prilikama. Uz njih su postojali i zemaljski trubljai i bubnjari, ] takoer bili muziari po pozivu u Ljubljani te su vjerojat tjecali ve iz XV st., kad je za obranu Kranjske osnovana zei obrana (milicija), koja je imala svoju muziku. Ti su zemaljs ziari takoer sudjelovali kod raznih crkvenih i ostalih p ba. Ukinuti su 1769. Posljednji zemaljski trublja bio je Wc Schmitt, posljednji dravni bubnjar Franc Scharnizl, koji ji u Ljubljani 1806. Ve od 1571 dalje nastupali su u Ljul gradski gudai (Stadtgeiger). Borei se protiv njihove kon

DUHAI, GRADSKI DUKAS

ije, g. d. su postigli, da se donese pravilnik po kome gudai bez njihova doputenja nisu smjeli nastupati. Pored toga uvedene su na priredbe guslaa velike pristojbe. Ipak su trubljai, s obzirom na muziki i drutveni razvitak u XVIII st., malo pomalo nestajali. Njihova je uloga bila znaajna za formiranje muzikog ivota u Ljubljani kroz dva stoljea, u kojima su mnogo pridonijeli razvitku instrumentalne, naroito svjetovne muzike.
LIT.: A. Dimitz, Geschichte Krains, IIIIV, 1875. V. Steska, Dolinarjeva ljubljanska kronika od 1. 1660 do 1. 1718, Izvestja Muzejskega drutva, 1901. J. Mantuani, O jugoslovanski glasbi, Zbori, 1927. J. erin, Zgodovinski razvoj vojakih ozir. turskih godb, Pevec, 1927. A. Svetina, Ljubljanski mestni piskai in ljubljanski rnestni godbeniki, Slovenska glasbena revija, 1955 i 1956. A. Rijavec, Glasbeno delo na Slovenskem v obdobju protestantiz ma, Ljubljana 1967. D. Co.

481

harmonski i orkestarski postupci impresionista posluili su mu da bolje izrazi ulno-oseajne elemente svoje muzike.

DUHAKI INSTRUMENTI -> Duvaki instrumenti DUHAKI KVINTET, 1. komorni ansambl, koji se sastoji od 5 duhakih instrumenata, najee od flaute, oboe, klarineta, fagota i roga. 2. Komorna kompozicija pisana za ansambl od 5 duhakih instrumenata. Sauvan je jedan Beethovenov fragment kvinteta za obou, 3 roga i fagot. Na prijelazu iz klasicizma u romantizam javljaju se mnoge kompozicije za flautu, obou, klarinet, fagot i rog; rog i fagot izvode tenorovu i basovu dionicu, oni su harmonijska podloga, na kojoj se razvijaju solistike partije ostalih drvenih duhaa. Istiu se kvinteti A. Reiche i F. Danzija. U novije vrijeme poznatije su kompozicije za takav sastav: Kleine Kammermusik P. Hindemitha; Trois pieces breves J. Iberta i kvintet op. 43 C. Nielsena. DUHAKI ORKESTAR -> Duvaki orkestar DUHAMEL, Antoine, francuski kompozitor (Pariz, 30. VII 1925 ). Sin knjievnika Georgesa Duhamela. Zarana poeo komponirati. Od 1954 uenik R. Leibowitza. Pie dodekafonsku muziku.
LIT.: G. Karlstddt, Blasmusik, MGG, I, 1951. R.

DJELA: kvintet za duhae i klavir; Mune for a film za flautu, violonelo, klavir, harmonij i udaraljke. Varijacije na Schonbergovu temu za klavir. Opera Rital, 1968. etiri pjesme za bariton i orkestar; solo-pjesme. Napisao L'Opera depuis Wagner, 1950.

DUHAN, Hans, austrijski pjeva, bariton (Be, 27. I 1890 ). Nakon zavrenog studija u Beu pjevao na Njemakoj operi u Opavi, 191114 u Teplitz-Schonauu, a od 1914 na Dvorskoj operi u Beu. Gostovao u mnogim evropskim gradovima, na opernim pozornicama i u koncertnim dvoranama. Od 1933 pre davao na Muzikoj akademiji u Beu. Bavio se i opernom reijom, a povremeno je nastupao i kao dirigent. Komponirao je Singspiel Mozart (1923), komorna djela, misu i solo-pjesme. DUJI, Nenad, nastavnik muzike (Busovaa, 11. I 1911 Fojnica, 22. III 1966). Apsolvirao 1942 nastavniki odjel Kon zervatorija u Zagrebu. Djelovao je kao nastavnik u Visokom, Sarajevu, Sutjesci i Fojnici. Agilan horovoda, komponovao je kamernu i duhovnu muziku. M. PozDUKAS, Paul, francuski kompozitor (Pariz, 1. X 1865 1. V 1935). Na Konzervatorijumu u Parizu ak G. Mathiasa (klavir), Th. Duboisa (harmonija) i E. Guirauda (kompozicija). Dobitnik druge Prix de Rome (1888). Prvo njegovo javno izvedeno delo je uvertira Polyeucte (1892 na koncertu Lamoureux). No u sledeih dvadesetak godina aktivnog kompozitorskog rada, zbog krajnje kritinosti prema sebi i svojim delima, D. je dao svega dvanaestak partitura. U Dukasu su jedan uz drugog iveli profesor i erudit, umetnik-filozof i znalaki kritiar. God. 191013 D. vodi klasu orkestra na Parikom konzervatorijumu, kasnije kroz pet godina vri dunost inspektora nastave na konzervatorijumima u unutranjosti. Od 1928 bio je na Konzervatorijumu profesor kompozicije. Njegovi uenici, izmeu ostalih, bili su: J. Cartan, O. Messiaen, G. Hugou, G. Favre. Krajem 1934, nekoliko meseci pred smrt, postaje lan Instituta. Poslednjih dvadeset godina ivota D. je stalno radio, ali nije objavio ni jednog dela. Kao muziki pisac i kritiar (Revue Hebdomandaire, 18921902; Chronique des Arts, 1894!95; kasnije u Quotidien, Minerva, Courrier musical, Revue musicale i dr.) D. je napisao vie lanaka i studija, obuhvatajui autore i stilove od Palestrine do M. Ravela i A. Rousella i dajui niz sudova i formulacija trajne vrednosti. Iako savremenik pojave muzikog impresionizma, D. je kao i C. Franck i V. d'Indv nadovezao na veliku klasinu tradiciju nemakih majstora. Smele i mone zvune arhitekture njegovih dela srodne su delima Beethovena, kao to i njegovi postupci tematskog razvijanja i varijacije podseaju na poslednji nain stvaranja bonnskog majstora. Vidljivi su u Dukasovim delima vragnerovski uticaji, ali on uspeva da sauva klasinu galsku disciplinu duha, da odri ravnoteu izmeu stvaralake neposrednosti i budnog nadzora intelekta, izmeu emocije i inteligencije. I Debussvjev impresionizam takode je uticao na Dukasa. Izvesni

Sa svoja tri orkestarska dela P. DUKAS D. je dao znaajne priloge velikim muzikim oblicima orkestarske muzike. Uvertirom Polyeucte, jo pod izvesnim uticajem Wagnera, on pie dramski snano delo po uzoru klasinih uvertira. Simfonija u C-duru u tri stava, nastala desetak godina posle Franckove simfonije, istie se vrstinom strukture i plemenitou jezika. Po Dufourcqu, tridesetogodinji D. ovom simfonijom povezuje odvana traenja Saint-Saensa, Francka, Laloa, d'Indvja i Magnarda sa velikim zvunim konstrukcijama RopartzaiRoussela. Programski seherzo Apprenti sorcier, po Goetheovoj baladi Der Zauberlehrling, proneo je slavu kompozitora u najkrae vreme celim svetom. To remek-delo francuske simfonijske poeme, blistavom ironijom i humorom slika sadraj balade, izgraujui istovremeno strogu formu muzikog seherza. Svojim izrazitim ritmom, poletnim arom i sjajnim orkestarskim stavom ovo je delo pravi uzor svoje vrste. Dva priloga P. Dukasa klavirskoj muzici zauzimaju istaknuto mesto u savremenoj klavirskoj literaturi. Veoma opsena sonata u es-molu, u etiri stava, predstavlja nesumnjivo jedan od najznaajnijih napora da se francuskom pijanistikom izrazu prilagode karakteristike beethovenskog stila (Cortot). U klavirskom delu Variations, Interlude et Finale sur un theme de Rameau D. je oitovao monu fantaziju za oblikovanje raznovrsnosti u ritmikim, harmonskim i kontrapunktskim preobraajima te je ostvario prozraniji, bogatiji i izvorniji instrumentalni stil i veu prefinjenost klavirskog stava. Za njegovo muziko-scensko delo Ariane et Barbe-Bleue, muziku priu u 3 ina, tekst je napisao M. Maeterlinck. Ovo delo sadri mnogo simbolike, niz tajanstvenih nagovetaja. Mnogo je toga ostalo nedoreeno. Glavna misao predstavljena je u junakinji dela Ariani, otelovljenju duha, slobode i samilosti, tenje za jasnoom i svetlou koja se bori protiv svih

P. DUKAS. Autograf

pojava porobljivanja i mraka. Vanost teksta ovog pozorinog izraza. Nepogreiv graditelj muzike forme, on je po jasnoi, vrstini i logici svojih dela predstavnik kartezijanskog duha usvojoj umetnosti. Izvornost ideja, mona oseajnost, besprekorna dela lei u osobini simbolike poezije da stvara neodreena raspoloenja i prui mogunost muzici da izrazi ono to je nemogue da se kae recima. D. je na ovaj tekst napisao majstorsku partituru. On se slui izvesnim wagnerovskim elementima: nekolikim lajtmotivima, stavljajui teite muzike u orkestar. Vokalna je strana uglavnom iscrpena psiholoki produbljenom deklamacijom.

Po sudu V. d'Indvja Ariane et Barbe-Bleu je najmonija manifestacija dramske muzike posle Wagnera, a po jednodunom miljenju francuske kritike jedno od remek-dela novijeg francuskog muzikog pozorita. U koreografskoj poemi La Peri D. je uspeo da da
MUZ. E., I. 31

sintezu simfonije i igre. Slobodan duh, D. je u svojim delima, zasnovanim na strogosti klasine tradicije, iroko otvorio vrata obogaenju muzikog

482

DUKAS DUMESNIL
LIT.: R. Schzvartz, Ein pommerscher Lassus, Monatsschrift dienst und kirchliche Musik, 1896. Isti, Zum tand der Dulichius. ibid-, 1901. H. Engel, Spielleute und Hofmusiker im Alten Stetti Pommern, I, 1932. G. Kittler, Die pommerschen Notendrucke IV, 1935- Isti, Philipp Dulichius, Monatsblatt der Gesellschaft fiir f Geschichte und Altertumskunde, 1937. A. Adrio Philipp Dulich III, 1954-

istota muzikog rukopisa, blistav sjaj njegove orkestarske palete kao i snana intelektualna komponenta njegove umetnosti ine ga znaajnim majstorom novije francuske muzike.
DELA. ORKESTARSKA: simfonija u C-duru, 189596; simfonijski skerco L'Apprenti sorcier (po Goetheu), 1897; 3 uvertire: Le Roi Lear, 1883; Gbtz von Berlichingen, 1884 i Polyeucte, 1892; Fanfare pour la Peri, 1911. Villanelle za rog i klavir, 1906. KLAVIRSKA: sonata u es-molu, 1899 1900; Variations, Interlude et Finale sur un theme de Rameau, 1903; Prelude ele-giaque sur le nom de Haydn, 1909; La Plainte, au loin, du Faune, 1920 (u spomen Debussvja). DRAMSKA: opera Ariane et Barbe-Bleue (M. Maeterlinck), 1907; koreografska poema La Peri, 1912. VOKALNA: kantata Velle'da, 1888; Hymne au soleil za hor i orkestar; Sonnet de Ronsard za glas i klavir, 1924; Vocaliseetide za glas i klavir, 1909. Eseji i lanci objavljeni 1948 pod nazivom Ecrits sur la musique. Zajedno sa C. Saint-Saensom dovrio operu Fredegonde svoga uitelja E. Guirauda. Uestvovao i u redigovanju izdanja celokupnih dela J.-Ph. Rameaua, Beethovenovih sonata za klavir, za klavir i violinu, klavirskih varijacija, violinskog koncerta i trija. LIT.: R. Rolland, Musiciens d'aujourd'hui, Pari 1909. B. Selva, La Sonate, Pari 1913. G. Samazeuilh, Paul Dukas, Pari 1913 (novo izd. 1936). V. d'Indy, Emmanuel Chabrier et Paul Dukas, Pari 1920. O. Sere, Mu siciens francais d'aujourd'hui, Pari 1921. A. Cortot, La musique francaise de piano, I, Pari 1930. A. Coeuroy, Panorama de la musique contemporaine, Pari 1930. G. Leblanc, Souvenirs, Pari 1931. M. Emmanuel, Conference a la memoire de Paul Dukas, Le Monde musical, 31. VII 1935. La Revue Musicale, maj 1936 (broj posveen P. Dukasu). M. Pincherle, Musiciens peints par eux-memes, Pari 1939. A. Boschot, Portraits de musiciens, Pari 1947. G. Favre, Paul Dukas, Pari 1948. G. Faure, Lettres intimes, Pari 1951. G. Favre, Paul Dukas, MGG, III, 1954. P. Collaer, La Musique moderne, Bruxelles 1955 (nem. izd. pod naslovom Geschichte der modernen Musik, 1963). A. Pr.

DULON, Friedrich Ludvvig, njemaki virtuoz (Oranienburg, 14. III 1769 Wurzburg, 7. VII 1826). dosti slijep; 17961800 flautist na dvoru u Petrograi ivio u Stendalu i od 1823 u Wiirzburgu.

DJELA. Kompozicije za flautu: koncerti; dueti; capriccia. I i varijacije za flautu i violinu. Autobiografija Diilons, des blinden I Leben und Meinungen, vom ihm selbst bearbeitet, 2 sv. 180708 (d M. Wielandu). LIT.: L. de Lorenzo, My complete Story of the Flute, New R. Sietz, Der Flotenvirtuose Friedrich Ludwig Dulon, MF, 1

DUKE, John Woods, ameriki pijanist i kompozitor (Cumberland, Marvland, 30. VII 1899 ). Diplomirao 1918 na Peabody Conservatory u Baltimoreu (klavir, kompozicija). U Parizu studirao kod A. Schnabela i N. Boulangerove. Od 1923 bio profesor muzikog odjela Stnith College. Koncertirao kao pijanist u Bostonu i New Yorku. Bavi se i izdavakim radom.
DJELA: koncert za klavir i gudae, 1938; 2 uvertire, 1928 i 1941. Dva gudaka kvarteta: gudaki trio, 1937: klavirski trio, 1943; fantazija za violinu i klavir, 1937; suita za violonelo solo, 1934. Opera Captain Lavelock, 1956. VOKALNA: Pole Star for this Year za mjeoviti zbor a cappella, 1939; Three Songs in Praise of Death za glas i gudaki kvartet, 1935; solo-pjesme.

DULZIAN (dulzaina, dolzaina, dulcian, dolcia strument slian krummhornu. U staroj francuskoj lite oko 1500) javlja se i naziv donfaine. Tinctoris (1486) instrument, koji je po boji tona blii flauti nego oboi Oko 1500 d. je rairen i u sjevernoj Italiji, a oko 1600 < u Njemakoj naziv za fagot. Tim se imenom naziva najnoviji instrument obitelji fagota (franc. basson ottavi Diskontfagott, tal. fagotto piccolo) opsega g c2. Srednj d. upotrebljava se u narodnoj muzici sjeverne panjo: danas, i to u sastavu s malim bubnjem, gitarom i kast Prema istraivanju G. Kinskoga dulzaina (ili dolz je naziv za gajde sa dvostrukim jezicem. 2. Dulcian (dolcian, dolcan), orguljski registar,, od 16 ili 8 stopa.
LIT.: C. Sachs, Doppione und Dulzaina, SBIMG, 190910. sky, Doppelrohrblatt-Instrumente mit Windkapsel, AFMW, 1925 Donostia i J. Tomds, Instrumenti de muica popular espaftola. A;

DUKE, Richard, engleski graditelj gudakih instrumenata (London, ? 1780). Radio po vlastitom modelu koji je slian onome J. Stainera. Rad je precizan, lak slabiji, ut. Ton mekan, ali velik. Pripisivali su mu i radove njegova istoimenog sina, slabog majstora.
LIT.: A. Vidal, Les instrument a archet, Pari 1876. W. L. Lutgendorff, Die Geigen- und Lautenmacher vom Mittelalter bis zur Gegenwart, Frankfurt a. M. 1922. J. H. Fairfield, Known violin makers, New York 1942.

DUKE, Vernon (pravo ime Vladimir Dukelski), ameriki kompozitor ruskog podrijetla (Parfianovka, 10. X 1905 Los Angeles, 17. I 1969). Kompoziciju i klavir studirao kod R. M. Glierea, Dombrovskog i Javorskog. Od 1920 boravio u Turskoj, Parizu i Londonu, 1929 preselio u SAD. ivi u Los Angelesu. Bio je prijatelj G. Gershwina. Najvei uspjeh postigao je na podruju zabavne muzike (April in Pari; Autumn in New York).
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, 1928; II, 1929 i III, 1946. Koncert za klavir, 1923; koncert za violinu, 1942; koncert za violonelo, 1943; balada za klavir i komorni orkestar, 1931; uvertira Gondla, 1922. KOMORNA: gudaki kvartet, 1956; trio za flautu, fagot i klavir, 1930; sonata za violinu i klavir, 1949; etide za fagot i klavir, 1932; Capricdo Mexicano za violinu i klavir, 1933. Klavirske kompozicije (sonata, 1927; suite i dr.). DRAMSKA. Opere: Demoiselle Paysanne, 1928 i Mistress into Maid, 1958. Baleti: Zephire et Flore, 1925; Public Gardens, 1935; Field Day, 1936 i dr. Opereta Yvonne, 1926. Filmska muzika. VOKALNA: oratorij The End oj St. Petersburg, 1937; Epitaph za sopran, zbor i orkestar, 1932; Dedicates za sopran, klavir i orkestar, 1935; popularne pjesme. Obradio za 2 klavira Rhapsody in Blue G. Gershwina. Napisao autobiografiju Passport to Pari, 1955 i Listen Here! A Critical Essay on Music Depreciation, 1963. LIT.: N. Slonimsky, Vladimir Dukelskv, Modern Music, 1927. /. Strawinsky, A Cure for Vladimir Dukelskv, Listen, 1964.

DUMA, ukrajinski narodni herojski ep, oblikovan medu ukrajinskim Kozacima od XV do XVII st. Pod periode, a ne na strofe, sa stihovima nejednake duljine : s glagolskom rimom. Izvodili su ga narodni putujui slijepci kobzari (ili banduristi) uz pratnju kobze, lire ili doba bandure, na nain recitativnog pjevanja. Oblik c uvod (3anAam<a, naricaljka), pravu dumu, tj. kazivanje o protkano lirskim partijama i zakljunicu. Muzika grs (spjev i protuspjev) posve je podreena sintaktikom si mu. Melodije imaju dijelom velik raspon i bogate su m poglavito u kadencama. Izvoai se ne dre strogih kali vila nego melodijski model improvizacijski mijenjaju i njuju. U novije doba d. se nadovezuje na tradiciju negda! nakog epa.
LIT.: ep. Ko.lecca, YKpaiHCbKi Hapo^Hi flvMH, JlbPHB 1920.cdKuii, Fepoi^HHH enoc VKpa'iHCbKoro Hapo^v, KHIB 1955. M uenKO, yKpaiHCbKi HapoflHi AVMH, U knjizi BHflpaHe, KHIB 1959.

DULCIAN (dolcian) -> Dulzian DULICHIUS, Philipp, njemaki kompozitor (Chemnitz, 18. XII 1562 Stettin, 24. III 1631). Studirao na Univerzitetu u Leipzigu. Prema R. Schwartzu uio i kod A. Gabrielija u Italiji. Od 1587 do smrti kantor i uitelj muzike u Stettinu. D. je komponirao iskljuivo vokalna djela, medu kojima oko 250 moteta, veinom na latinski tekst (najvie vlastiti prijevodi Lutherova njemakog teksta). Kao i njegovi suvremenici H. Praetorius i H. L. Hassler, pisao je zborske motete u duhu O. di Lassa; esto se sluio i dvozbornom tehnikom, ujedinjujui obiljeja nizozemsko-njemakog i venecijanskog polifonog stila. Najznaajnije zbirke njegovih moteta su: Novum opus musicum i Centuriae.
DJELA: Cantiones za 5 i 6 glasova, 1589; Philomusicis omnibus . . . hasce quatour 8 v. canciones sacrae, 1590; Harmoniae aliquot 7 et8v., 1593; Sex candones sacrae 5 v., 1593; Fasciculus novus continens dicta insigniora 5 v., 1598 (II izd. 1609); Novum opus musicum 5 v., 1599 (kasnija izd. 1609, 1610 1611); Centuriae octonum et septenum vocum, 4 dijela: I, 1607; II, 1608; III, 1610 i IV, 1613 (veina tih moteta nastalo je prije 1604); Primus Tomus Centuriae 6 v., 1630. NOVA IZD.: Centuriae octonum et septenum vocum, I i II dio obj. R. Schwartz (DDT, XXXI, 1907 i XLI, 1911); etiri 8-gl. zborova iz C<Mwryaobj.R. Schvvartz, 1897; Weihnachtsgesang Also hat Gott die Welt geliebet iz Primus Tomus Centuriae obj. R. Schwartz, 1899; 5 duhovnih zborova za 58 glasova obj. R. Schwartz, 1926.

DUMANOIR, Guillaume, francuski violinist i k( (Pariz, 6. XI 1615 oko 1690). Sin dvorskog muzi imenovan za violon ordinaire de la ehambre du roi. Nal L. Constantina (oko 1659) postao roi et maitre des i (taj naziv D. je kasnije promijenio u roi des violons). 1661 63 u okviru bratovtine muziara St.-Julien VI dolo do spora izmeu tzv. muzike aristokracije (koi orguljai, violisti i dr.) i ostalih lanova (ulini svirai 1 i violini, baletni plesai), D. je odigrao ulogu posrednik; prilikom objavio (1664) znameniti spis Le Mariage de U et de Dance s vanim podacima o ivotu i radu muziara on U razdoblju od 1655 i 1671 komponirao je vie baleta 1 jima Ballet des Plaisirs, des Bienvenus, de Psyche (1656; obj. J. Gallav, 1870). U rukopisu je sauvana suita (3 arije) i oko 25 instrumentalnih kompozicija. Dum na poloaju roi des violons naslijedio 1668 njegov sin 1 Michel (umro 1697).
LIT.: A. Vidal, La Chapelle St.-Julien des Menestriers, Par E. Dauriac, La Corporation des menetriers, Pari 1880. J. Ecorche suites d'orchestre du XVII e siecle, Berlin i Pari 1906. E. Borrel, Dumanoir, MGG, III, 1954.

DUMAS, Louis, francuski kompozitor (Pariz, 24. '. Dijon, 9. V 1952). Studirao na Parikom konzerva! Leroux, G. Caussade) i za svoju kantatu Ismail nagra sa Grand prix de Rome. Od 1919 do smrti bio direktor vatorija i od 1920 dirigent konzervatorijskog orkestra v.
DJELA. ORKESTRALNA. Dvije simfonije: I, Symphonie rom II, 1947; rapsodija za violonelo i orkestar; fantazija za klavir i orkesti i fuga za orkestar, 1946. KOMORNA: dva gudaka kvarteta; kla klavirski kvartet, 1928; klavirski kvintet, 1928; 3 sonate za violinu i kh za violonelo 1 klavir. Lirska legenda La Vision de Mone, 1931; scens Kantata Ismail, 1906; zborovi; solo-pjesme. Misa.

DUMESNIL, Rene, francuski knjievni historiar i pisac (Rouen, 19. VI 1879 Pariz, 25. XII 1967). Na

DUMESNIL DUNAJEVSKI
zitetu u Parizu studirao medicinu i knjievnost. Bio je stalni muziki kritiar listova Mercure de France (od 1930) i Le monde (od 1944). Suraivao i u Monde franfais i u asopisu Revue de Pari.
DJELA (muzikoloka i muziko-publicistika): Le rhytme musical, 1921 (novo izd. 1949); Le monde des musiciens, 1924; Donjuan de Mozart, 1927 (novo izd. 1955); Richard Wagner, 1929 (novo izd. 1954); La musique contemporaine en France (2 sv.), 1931 (II izd. 1949); Histoire illustree de la musique, 1934; Portraits de musiciens franfais, 1936; La musique francaise dans la civilisation, 1944; La musique rotnantique francaise, 1945; Musique et musiciens, 1945; La musique francais entre le deux guerres, 1946; L'envers de la musique, 1949; Histoire du The'dtre lyrique, 1953; L'Opera et l'Opera Comique, 1947 (novo izd. 1961); Mozart present dans ses oeuvres lyriques, 1965; L'Opera, 1966. Libreta za muziko-scenska djela: Les Santons (balet H. Tomasija), 1938; Lucifer (misterija C. Delvincourta), 1948. Obradio III sv. djela Histoire de la musiaue J. Combarieua I9S5-

483

(Complainte [Dumka]), N. V. Lisenko (Druga ukrajinska rapsodija), S. Moniuszko (opera Halka). DUMONCHAU (Dumoncheau), Charles-Francois, francuski pijanist i kompozitor (Strasbourg, 11. IV 1775 Lyon, 21. XII 1820). Studirao klavir, violonelo i kompoziciju. Jedan od utemeljitelja francuske pijanistike kole. ivio je u Strasbourgu i od 1809 u Lvonu kao pedagog.
DJELA: dva koncerta za klavir i orkestar; koncert za rog i orkestar; Symphonie concertante za flautu, obou, fagot i orkestar. Dva klavirska trija; 24 so nate za violinu (flautu) i klavir. 33 sonate za klavir. Opera L'Offider cosaque, 1803 (jednoinka). Fables de La Fontaine za glas i klavir. LIT.: R. Cotte, Charles-Francois Dumonchau, MGG, III, 1954.

DUMII, Petar, pijanist i kompozitor (Pfibram, ehoslovaka, 20. XII 1901 ). Prvu poduku u muzici dobio u Zagrebu, a zatim uio u Linzu (A. Gollerich); studij zavrio 1920 na Konzervatoriju Hrvatskog glazbenog zavoda u Zagrebu (E. Krauth). Nakon jednogodinjeg usavravanja kod R. Roberta u Beu primio 1921 mjesto nastavnika na muzikoj koli u Sarajevu. God. 192326 studirao u Parizu klavir na cole Normale de Musique i privatno (Gheraldv, L. Levy, A. Cortot), a kontrapunkt u Scholi cantorum (V. d'Indv). Dirigent muzikog drutva Kolo u ibeniku, 1927 doao u Zagreb, gdje je zajedno sa S. Kumarom, S. Stranickim, M. Tajeviem i Z. Grgoeviem osnovao muziku kolu Lisinski u kojoj je djelovao do njezina rasputanja 1945 (193943 direktor). God. 1951 izabran za docenta i 1960 za profesora Muzike akademije u Zagrebu. Od svoga prvog samostalnog koncerta 1921 u Sarajevu D. je nastupio preko 300 puta gotovo u svim gradovima Jugoslavije, a koncertirao je u Parizu, Salzburgu, Beu, Bratislavi i dr. Istakao se osobito kao interpret Chopinovih i Lisztovih djela. esto se pojavljivao na koncertnom podiju kao pratilac. Kao kompozitor svoj najvii domet ostvario je na podruju klavirske muzike. Svoja homofono i tonalno koncipirana djela oblikuje najvie prema klasinim uzorima. D. se bavi i popularizacijom muzike umjetnosti predavanjima uz vlastite ilustracije.

DU MONT, Henry (pravo ime de Thier), belgijski kompozitor (Villers l'Eveque kraj Liegea, 1610 Pariz, 8. V 1684). Odgojen u djeakom zboru u Maestrichtu, usavrio se vjerojatno u Liegeu (L. Hodemont i L. Pietkin). Orgulja i zborovoa crkve Notre Dame u Maestrichtu, a od 1640 do smrti orgulja crkve sv. Pavla u Parizu. Od 1652 uz to orgulja vojvode od Anjoua i od 1663 muziki upravitelj dvorske kapele Luja XIV. D. je vaan kao obnovitelj moteta. Njegovi tzv. veliki moteti, kojih je napisao dvadeset izmeu 1678 i 1684, komponirani su na latinske tekstove, za dvostruki zbor, soliste i instrumente (istie se kvintet viola razliite veliine). U njima D. primjenjuje sve vokalne forme svog vremena, polifone i homofone (arija, recitativ), stva rajui u instrumentalnim odlomcima prikladne timunge za produbljenije tumaenje i doivljavanje teksta.

DJELA: Cantica sacra II, III, IV cum vocibus tuni instrumentis modulata . . ., 1652 (II izd. 1662); zbirka chansona, moteta, Magnifikata, preludija, serenada i dr. Meslanges . . . (3 sv.) 2-gl. do 5-gl., 165761; Airs 4-gl. uz b. a, 1663; 5 misa, 1669 (V izd. 1711); moteti (3 sv.), 166881; 6 moteta za sole, zbor, instrumentalni ansambl i b. c. (rkp.); oratorij Dialogus de Anima (rkp.); kompozicije za embalo (rkp.). NOVA IZD.: 5 misa obj. A. Guilmant (1896); 1 misu obj. isti (1897); ne koliko vokalnih kompozicija obj. H. Quittard (JJn musicien en France . . . , 1906); 3 mise obj. A. Gastoue (1912); Credo obj. C. Saint-Saens (1939); 1 motet obj. Ch. Bordes (Concerts spirituels) ; nekoliko moteta obj. H. Expert i Ch. Pineau (Musique d Eglise des XVII e et XVIII e siecles) ; nekoliko orguljskih djela obj. F. Raugel (Les Maitres francais de l'orgue aux XVII e et XVIII 1 siecles, 1933, II izd. 1949). LIT.: H. Ouittard, Henry Du Mont, 1900. Isti, Un musicien en France au XVII e siecle: Henry Du Mont, Pari 1906. A. Gastoue, Les Messes Royales de Henry Dumont, 1912. P. Brunold, Les Messes en plain-chant d'Henry Du Mont, Le courrier de Saint-Gervais, 1931. M. Garros, Henry Du Mont, MGG, III, 1954.

VOKALNA: Osloboenje Cvijete Andri za enski zbor i klavir, 1951. Za glas i klavir: Pogreb palog druga, 1945; Pet narodnih, 1954 i dr. Instruktivna izdanja za klavir. LIT.: K. Kovaevi, Hrvatski kompozitori i njihova djela, Zagreb 1960, str. 150155. K. Ko.

DUMITRESCU, 1. Ion, rumunjski kompozitor (Otesani, Arges, 20. V 1913 ). Studij zavrio 1941 na Konzervatoriju u Bukuretu. Najprije profesor na Akademiji za crkvenu muziku i od 1943 profesor teorije i solfeggia i od 1948 harmonije na Konzervatoriju u Bukuretu (195153 dekan kompozicijskog fakulteta) i uz to 194047 dirigent Narodnog kazalita. Od 1954 sekretar i od 1963 predsjednik Saveza rumunjskih kompozitora.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, 1948 i 1967; simfonijeta u D-duru, 1957; 3 suite: 1938, 1940 i 1944; Preludiu simfonic, 1952. Gudaki kvartet, 1949- Scenska i filmska_ muzika. SPISI: Contributii la problema armonisarii cintecului popular rominesc, Muzica, 1954; Muzica in Bucurestiul de ieri si de azi, 1959; Arta muzicii si elementele ei, Muzica, 1961; 720 solfegi de grad superior, 2 sv., 196064.

DUMP (domp), engleska i irska alobna, melankolina melodija ili pjesma. Vjerojatno istog karaktera kao francuski deploration ili tombeau. D. je obino pisan za solo-instrument, u dvodijelnoj mjeri. esto ima formu varijacije na stalni bas (basso ostinato). Najstariji poznati d. je My Lady Darey's Dompe iz XVI st. Dumpi su se sauvali u engleskim zbirkama instrumentalne muzike XVII i XVIII st. (Fitzzvilliam Virginal Book; Ballett Lute Book) i u rukopisu. Beethoven je obradio jedan irski d. (Irische Gesange, br. 171) iz Holdenove zbirke Collection of Old Established Irish Slozv and Quick Tunes (1806).
LIT.: J. Ward, The Dolfull Domps, Journal of American Musicological Society, 1951. Th. Dart, Dump, MGG, III, 1954.

2. Gheorghe, kompozitor (Otesani, Arges, 15. XII 1914 ). Brat Iona; studij zavrio 1941 na Konzervatoriju u Bukuretu. God. 194757 kompozitor Armijskog ansambla pjesme i plesa i od 1951 profesor na Konzervatoriju u Bukuretu. Dobitnik je vie dravnih nagrada za kompoziciju.

DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, 1945 i 1962; koncert za violon elo 1947; Poeni rustic, 1939; Poeni vesel, 1941; Poem trist, 1941; Poemul amurgului, 1941; Uvertura eroica za zbor i orkestar, 1943; suita Ogoare infrdtite, 1963. Klavirski kvintet, 1940. DRAMSKA. Opere: Ion Voda cei Cumplit, 1955; Decebal, 1957; Rdscoala, 1959; Pala cu garoafe, 1961. Scenska i filmska muzika. VOKALNA. Oratoriji: Tudor Vladimirescu, 1950; Grivita noastr, 1963; Zorile de aur, 1963. Zborovi i dr. LIT.: Gh. Ciobanu, Ion Dumitrescu, Muzica, 1964, 56. P. Codreanu. Gheorghe Dumitrescu, ibid.

DUMKA, narodna lirska pjesma iz zapadnih oblasti Ukrajine, elegikog, nostalginog karaktera, oblikovana esto poput balade. Po pripovjedakim crtama, improvizaciji i tonalnim osobinama (npr. poveana sekunda u melodiji) bliza je -> dumi. Naziv d. uveli su u XIX st. folkloristi iz zapadne Ukrajine, a obuhvaa i neke ukrajinske gradske pjesme romanse. U umjetnikoj muzici javlja se kao naslov instrumentalnih i vokalnih kompozi cija slavenskih autora: A. Dvorak (klavirske kompozicije Dumka op. 35 i Dumka a Furiant op. 12 te klavirski trio Dumky op. 90), P. I. ajkovski {Dumka za klavir op. 59), M. Balakirev

DUNAJEVSKI (Dunaevskij), Isaak Osipovi, sovjetski kompozitor (Lohvica, 30. I 1900 Moskva, 25. VII 1955). Na Konzervatoriju u Harkovu studirao violinu (J. Achron) i kompoziciju (S. Bogatirjov). "kompozitor na Dramskom kaalitu u Harkovu, bavi se i lublicistikom, predaje na Naodnom sveuilitu, organizira nuzike studije. Od 1924 do 929 dirigent i kompozitor moskovskih kazalita (Boljoj, Ermitage, Kor i Satiriki teatar). God. 192934 radio u Lenjingradu kao dirigent i araner za jazz-orkestar u Music-hallu; 1937 dirigent Ansambla pjesama i plesova A. A. danov. God. 193848 rukovodilac Ansambla pjesama i plesova Centralnog doma kulture eljezniara u Moskvi. Svjea i originalna I. O. DUNAJEVSKI melodika Dunajevskog zasnovana je na elementima ruske i ukrajinske gradske narodne pjesme, koje on povezuje s tradicijama ruske romanse, kao i sa stilskim osobinama operetske muzike. On je medu prvima uveo jazz u SSSR. Jedan je od zaetnika sovjetske operete. Muzika Dunajevskog odlikuje se, povrh svog melodinog bogatstva, ritmikom raznovrnou i izvrsnom orkestracijom.
DJELA. DRAMSKA. Operete: H nauiUM, u sauiuM, 1927; J K CHUXU , 1927; FIOOKU, 1928; Kapbepa npeMbepa, 1928; FIojiHpHbie cmpacmu, 1929;

484

DUNAJEVSKI DUNIECKI
javljaju se elementi crnakog folklora i jazza. D. je prva crnaki folklor u njegovom izvornom obliku odbacivi sve : stvorene i uobiajene banalnosti. Njezine koreografije i najvrednija ostvarenja u plesnoj umjetnosti. Najpoznat njima su Tropical Revue (1943), Plantation Dances, Ca Bal Negre (1945), Caribbean Rhapsody (1948) i Rituals. ] je i u nekoliko filmova. Napisala je Journey to Accompot Las Danzas de Haiti (Acta Anthropologica, 1947) i Afro-i Songs and Rhythms. DUNHILL, Thomas Frederick, engleski kompozi! don, 1. II 1877 Scunthorpe, Lincolnshire, 13. I] Studirao na Royal College of Aiusic u Londonu (F. Taylo Stanford). God. 18991908 asistent C. H. Llovda na i legeu, od 1905 predavao i na Royal College of Music i na skom Univerzitetu. God. 1907 pokrenuo u Londonu komorne muzike suvremenih engleskih kompozitora n neracije. Kao kompozitor najvii domet ostvario kominon Tantivy Tozvers.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u a-raolu, 1923; 2 suite: i Dick Whittington\ uvertira The King's Threshold; Elegiac Variat Original Theme, 1922; Capricious Variations za violonelo i orkest -Fantasia za flautu i orkestar. KOA4ORNA: gudaki kvartet; klavir: kvintet za klavir, violinu, violonelo, klarinet i rog; 2 Phantasy Trios : trio; sonata za violinu i klavir; varijacije za violonelo i klavir. K za klavir. DRAMSKA. Opere: The Enckanted Garden, 1925; Tanti 1931 i Happy Families, 1933. Balet Gallimaufry, 1937. VOKA djeje kantate: John Gilpin; Sea Fairies i The Masaue of the Shoe. among the Reeds za tenor i orkestar, 1912. Zborovi, solo-pjesme. -Chamber Music, 1913; Sullivan's Comic Operas, 1928; Sir Edzvard E,

MUJAUOH mepmuuu, 1932; 3oJioman dojiuna, 1937 (prer. 1955); ConoMeunan utn^nKa, 1938; JIopozu K cnacnibw, 1941; B OAHUU eemep 1947; CUH KJioyna, 1950; Eejian aKauun, 1955. Baleti: Omdbtx ijjayna, 1924; Myp3UAKa, 1924; i'opod, 1924; Ecuiemnan cwuma, 1929. Scenska muzika. Muzika za filmove: BeceAue pe6nma, 1934; IIupK, 1936; Bozaman neeecma, 1937; Boma-Boma, 1938; Becua, 1947; Ky6ancKue KO3dKu, 1949 i dr. Masovne i omladinske pjesme i popularne koranice (popularna, osobito za Drugoga svjetskog rata, [JecuH 0 PoduHe, pozivni znak Sovjetskog centralnog radija).

DUNCAN, Isadora, amerika plesaica (San Francisco, 27, V 1878 Nica, 14. IX 1927). U djetinjstvu uila balet kod svoje majke i u mladosti nastupala u Chicagu. Ubrzo je, meutim, odbacila sva tradicionalna baletna naela i poela slobodno improvizirati. U New Yorku njezin tzv. plastini ples, koji se temeljio na skladnosti pokreta i izuzetnoj senzibilnosti izraza, nije postigao uspjeh i ona odlazi u London i zatim u Pariz. Tu je 1902 u kazalitu arah Bern-hardt plesala bosa zaogrnuta tunikom i izazvala veliko oduevljenje. Potom je gostovala u gotovo svim evropskim zemljama i u nekoliko navrata u SAD. Najvee slavlje doivjela je na turnejama u Rusiji (1905, 1907, 1921), gdje su joj se divili majstori klasinog baleta, kao Fokin i Karsavina. U mnogim gradovima osnovala je, zajedno sa svojom sestrom Elisabeth, kole za ples (Berlin, Bellevue kraj Pariza, dvorac Klessheim kraj Salzburga, Atena, Petro-grad, Moskva). D. je bila osebujna i izuzetno darovita plesaica. eljela je plesu vratiti neposrednost, jednostavnost i istou izraza antike umjetnosti. Njezin je ples bio improviza cija liena svih normi i zakona, slijed pokreta koji se nikada ne ponavljaju i koji se stapaju u skladnu cjelinu. Tako je D.
I. DUNCAN. Crte L. N. Baksta

stvorila slobodan ples koji je presudno utjecao na razvoj suvremene plesne umjetnosti, ali i na tradicionalni klasini balet. Napisala je nekoliko lanaka i rasprava o plesu (The Dance, 1909; Dancing in Relation to Religion and Love, Theatre Arts, 1927; The Dance in Relation to Tragedy, ibid., posthumno 1927; zbirka crits sur la danse, posthumno 1927; Der Tanz der Zukunft, posthumno 1930) i autobiografiju My Life (1927; prevedeno na francuski 1928; na njemaki 1928; na ruski 1930; na latvijski 1934 i na talijanski 1948).
LIT.: F. Divioire, Isadora Duncan, fille de Promethee, Pari 1919. 5. Stokes, Isadora Duncan; An Intimate Portrait, London 1928. 7. Cheney (red.), Isadora Duncan, The Art of the Dance, New York 1928. Irma Duncan i A. R. Macdougall, Isadora Duncan's Russian Days and Her Last Years in France, New York 1929. M. Desti, Isadora Duncan's End, London 1929 (panj. Buenos Aires 1945). Isti, The Untold Story, The Life of Isadora Duncan, 1921 1927, New York 1929. F. Divoire, La Revolution d'Isadora Duncan, Les Spectacles a travers les ages, Pari 1932. Irma Duncan, The Technique of Isadora Duncan, New York 1937. L. Kinel, This Is My Affair (autobiogra fija sekretarice I. Duncan), Boston 1937. E. M. Aguilera, Pasion y tragedia de I. Duncan, Barcellona 1947.

DUNI, Egidio Romoaldo, talijanski kompozitor 9. II 1709 Pariz, 11. VI 1775). Uio u Napulju na li torijima Madonna di Loreto (F. Durante) i Pieta dei Kompozitorsku karijeru zapoeo 1735 u Napulju operorr God. 1737 izveo je u Londonu svoju operu Demofoonte. je godine studirao na Univerzitetu u Leidenu. Od 1735 u Italiji na raznim dunostima: 174346 kapelnik c Nikole u Bariju i 174856 na dvoru Filipa Burbonskog Od 1756 djelovao u Parizu, gdje je 176170 bio direk atre-Italien. Tu je komponirao brojne igrokaze s pjevan medies a ariettes i operas-comiques) koji su imali velik Njegova kasnija djela pribliavaju se vie muzikoj d:
DJELA. DRAMSKA. Opere (veinom na libreta P. Metastasija 1735; Adriano in Siria, 1735; La Tirannide debellata, 1736; Alessc Indie, 1736; Demofoonte, 1737; Didone abbandonata, 1739; Catone 1740; Bajazette, 1743; Artaserse, 1744; Demetrio, 1747; Ciro riconosci Ipermnestra, 1748; La Semplice curiosa, 1751; VOlimpiade, 1755; J atnoureux ou Ninette a la cour, 1756; La Cascina, 1756 (zajedno sa G. Si La Buona figliola, 1756; Le Peintre amoureux de son modele, 1757; i Sangrado, 1758 (zajedno sa J.-L. Laruetteom); La Eille mal gardee ou atnoureux, 1758; Nina et Lindor ou Les Caprices du coeur, 1758; La Veu 1759; La Boutigue du poete, 1759; Mazet, 1761; Le Retour au vili La Plaideuse ou Le Proces, 1762; La Nouvelle Italie, 1762 (zajedno sa gadeom); Le Milicien, Ij6z', Les Deux chasseurs et la latiere, 1763 ; Le Re 1763; L'cole de la jeunesse ou Le Barnevelt francais, 1765; La Fee Ce qui plait aux dames, 1765; La Fete du Chdteau, 1766; La Cloche Les Sabots, 1766; Themire, I77oidr. Parodije; pastorale; pasticci. VO Oratoriji: Athalie; Le Sacrifice d'Isaac; Giuseppe riconosduto. Misa; Sei sonate a tre op. 1; Minuetti & contridanze, 1738. LIT.: J. A. Desboulmiers, Histoire Anecdotique et raisonne du -Italien, Pari 1769. Isti, Eloge de Duni, Necroioge des hommes c France, Pari 1776. A. Pougin, Duni, Gazette musicale de Pari, 31 A. D'Angeli, G. Goldoni e E. R. Duni, La cronaca musicale, Pe; G. Cucuel, Les Createurs de l'opera-comique francais, Pari 19] Bedarida, Parme et la France de 1748 a 1789, Pari 1927. T. Guele et souvenirs du theatre italien . . ., Pari 1938. R.-A. Mooser, Anr musique et des musiciens en Russie au XVIII e siecle, Geneve 194 M. Briauet, Egidio Romoaldo Duni, MGG, III, 1954. M. Perruc< Trabaci e E. R. Duni nella storia della muica italiana, Alatera-Naj I

DUNCAN, \Villiam Kdmonstoune, engleski muziki pisac i kompozitor (Sale, Cheshire, 22. IV 1866 26. VI 1920). Studirao na Royal College of Music u Londonu (H. Parry, Ch. Stanford) i kod G. A. Macfarrena. Muziki kritiar u Londonu, a zatim profesor muzike kole u Saleu i Oldhamu. Suraivao u asopisima: Musical Standard; Musical Times; Musical Opinion; Choir and Organist; Musical Record; The Musician (Boston); Nezv Aiusic Record (New York) i dr.
DJELA: uvertira, 1888. Klavirski trio, 1895; kvintet za flautu, klarinet, rog, fagot i klavir. Sonate i druge kompozicije za klavir. Opera Perseus, 1892. Oda The Mariners of England za zbor i orkestar, 1890; Ode to Music za sola, zbor i orkestar, 1893; To a Nightingale za sopran i mali orkestar, 1895; pjesme. Misa, 1892. SPISI: Schubert, 1905; The Story Minstrelsy, 1907; A History of Music, 1908; The Story of the Carol, 1911; Encyclopedia of Musical Terms, 1913; Ultra-Modernism in Music, 1917.

DUNHAM, Katherine, amerika plesaica i koreograf (Joliet, nedaleko od Chicaga, 1. II 1914). U Chicagu uila klavir 1 ples (L. Speranza, M. Turbyfill) i na Univerzitetu diplomirala antropologiju. Na studijskom putovanju po Haitima, Jamaici, Martiniqueu i Antilima prouavala pjesme i plesove tamonjih naroda. Po povratku u Chicago osnovala 1933 ansambl crnakih plesaa za koji je koreogranrala niz plesova nadahnutih folklorom crnakih plemena. Uz to je vodila i plesnu kolu. Djelovala zatim u New Yorku i na Broadwayu izvela sa svojom trupom niz plesnih revija. Ondje je 1945 otvorila Dunhatn School of Dance and Theatre. Gostovala u SAD, Junoj Americi, Evropi i Australiji postiui svagdje izvanredan uspjeh. U njenim kasnijim koreografijama

DUNICZ, Jan Jozef, poljski muzikolog (Lavov, 3. V koncentrac. logor Dora, 3. IV 1945). Studij muzikolo vrio na Univerzitetu u Lavovu i tamo 193437 asis Chvbinskog i 193839 referent ministarstva prosvjete, radovi o muzikoj prolosti Poljske odlikuju se metodik laganjem i originalnim zakljucima.
DJELA: Muzyke w poezjy polskiej XVI XVIII zvieku; Pyrszyn Premiery oper Belliniego zve Lzvoivie; Vincenzo Bellini, 1935; Kasper 1 Polski Rocznik Muzykologiczny, 1935; Jacek Szczurozvski, ibid., biografii Mikolaja Zielenskiego (ok. 1611), 1936; Bibliografia prac muzyko. prof. A. Chybihskiego, Muzvka Polska, 1937; Adam Jarzebski i jego e concerti, 1627 (disertacija), 1938 i dr. LIT.: A. Chybinski, Dr. Jan Jozef Dunicz (19101945), Ruch iV 1948, 8.

DUNIECKI, Stanislavv, poljski kompozitor (Lavov, 1839 Venecija, 16. XII 1870). Muziku uio u Leipzigi Bruxellesu (F. J. Feti) i Parizu (H. Berlioz). Od 1863 1 u domovini kao kazalini dirigent u Czerniowicama, L 186567 Krakowu, a zatim se povukao zbog bolesti i nastanio u Veneciji.
DJELA: simfonija, 1857. DRAMSKA. Opere: Doynki czyh wraenia, 1865: Pokusa, 1866 i Igor, 1870 (nedovrena). Melodrami z przedmiecia Pragi, 1864; Nedznicy, 1864; Zemsta Stasi, 1867 i Loc:

DUNIECKI DUO
>wej Marysienki, 1864; Proci, 1867. Operete: Korylla, 1859; Paziozuie Krolozvej Marysie Odaliski, 1866 i Doktor Pandolfo, 1866. Scenska muzika za drame pjesme. LIT.: 5. Wasylewski, Sprawa Stanislawa Dunieckiego, Wiadomoci Literackie, 1937. J. W. Reiss, Stanislaw Duniecki, Poradnik Muzyczny, 1951.
l. ~n A -~ Solo-

485

DUNN, James Philip, ameriki kompozitor (New York, 10. I 1884 Jersey City, 24. VII 1936). Studirao muziku na univerzitetu Columbia (E, MacDovvell, C. Rybner). Bio je uitelj muzike i orgulja u New Yorku i drugim gradovima SAD.
DJELA. ORKESTRALNA: simf. pjesme Annabelle Lie i We, 1927 (opisuje Lindberghov let preko Atlantika); Overture on Negro themes, 1922 (najpoznatije djelo); passacaglia i varijacije. Komorne i klavirske kompozicije (Enchanted Dancer). Opera The Galleon, 1918. VOKALNA: kantate; zborovi; solo-pjesme (najpopularnije: The Bitterness of Love; Come Unto Him; Weary i dr.).

DUNN, John, engleski violinist (Huli, 10. II 1866 Harrogate, 18. XII 1940). Studirao na Konzervatoriju u Leipzigu (H. Schradieck). Od 1882 koncertirao na turnejama po Engleskoj i Njemakoj. Prvi je izveo u Londonu koncerte za violinu N. W. Gadea (1887), P. I. ajkovskog (1900) i E. Elgara (1911). Bio je jedan od najuglednijih engleskih violinista svoga doba.
DJELA: koncert za violinu i orkestar; kadenca za violinski koncert L. van Beethovena. Manje kompozicije za violinu i klavir: Soliloaui; Berceuse i dr. Sonatina za klavir. Udbenik Manual of Violin Playing.

DUNSTABLE, John, engleski kompozitor (vjerojatno izmeu 1380 i 1390 London, 24. XII 1453). O njegovu ivotu ima vrlo malo sigurnih podataka. Jedan od Dunstableovih epitafa hvali ga ne samo kao muziara nego i kao astronoma i matematiara. Prema jednoj zabiljeci iz XV st. D. je bio canonicus i musicus u slubi vojvode Johna od Bedforda, brata engleskog kralja Henrika V. Pretpostavlja se da je D. proboravio vie godina u Francuskoj, gdje je vojvoda od Bedforda preteno ivio dok je bio regent (142235), odravajui vlastitu muziku kapelu. Da je D. boravio u inozemstvu vidi se po njegovu stilu, i po tome to je veina njegovih kompozicija sauvana u rukopisima koji nisu engleskog podrijetla. Rijei epitafa: O muziko, ovaj mu je bio tvoja slava, tvoja svjetlost, tvoj knez..., svjedoe da je D. jo za ivota bio veoma cijenjen. O njegovu izravnom utjecaju na francusku muziku govori pjesnik onoga doba Martin le Franc, koji smatra da su Binchois i Dufay zato nadmoni starijim francuskim kompozitorima, to su po uzoru na Dunstablea usvojili nov, engleski nain komponiranja. To pjesnikovo miljenje sa strune strane potvruje J. Tinctoris (14351511), navodei Dunstablea, Binchoisa i Dufaya kao uzore kompozitorima njegove vlastite generacije; on smatra da su duboke stilske promjene u ranom XV st. zapoele u engleskoj koli, ija je glava Dunstable, a Binchois i Dufay su te tekovine preuzeli od Engleza. Tinctorisova je napomena neobino vana, jer su kasniji muziki pisci esto pripisivali samo Dunstableu zasluge koje pripadaju i L. Poweru, J. Benetu i dr. Ipak, Dunstableova je zasluga to je on engleski nacionalni muziki stil, stopivi ga s utjecajima evropske muzike, uzdigao do klasine visine; time je engleska muzika postala' ravnopravan sudionik u velikim muzikim tokovima na kontinentu. Njegov nain izraavanja zadivljuje svjeinom, jasnoom i novinom. A temeljno novo kod njega je, prije svega, potpuno izvorno tretiranje disonance : disonantna sinkopa, karakteristina za Ars novu (disonanca nije morala biti pripremljena), postepeno nestaje; na njeno mjesto stupa pripremljena zaostajalica kao jedina od strukturnih disonanca. Doputene su, osim toga, melodij-ske, ukrasne disonance, kao npr. cambiata. Jednom rijeju: u muzici Dunstablea moe se pratiti sistematsko proiavanje kontrapunkt-skog stila od disonanca. Taj je princip imao historijsko znaenje, jer je poslije Dunstablea kroz 2OO J. DUNSTABLE. Chanson O rosa bella

godina bilo obavezno da svaka strukturna disonanca bude pripremljena. Po mnogim karakteristikama svoga stila, a prvenstveno po odnosu prema disonanci, D. se nalazi na pragu renesanse. Dunstableova je melodija pjevna, tee mirno i ravnomjerno i esto donosi u uzlaznom pokretu intervale kvintakorda, pa veliku sekstu (to je tipino za englesku muziku openito). Kao i drugi engleski kompozitori, D. rado upotrebljava vokalni solistiki duet. Djela su mu veinom crkvena, mise i moteti, premda je chanson O rosa bella kompozicija kojoj se po melodijskoj izraajnosti i harmonijskoj matovitosti malo koje drugo djelo moe staviti uz bok (M. Bukofzer). U prilinom broju moteta, tj. u onima reprezentativnog znaaja, jo upotrebljava izoritmiju; u njima majstorski povezuje engleski stil s francuskom tehnikom. Ostali moteti rijetko imaju cantus firmus; komponirani su u nevezanom, intimnom stilu chansona. Tu se najjae ispoljava Dunstableov dar za njenu, gotovo lirsku melodinost. Unutar te skupine istaknuto mjesto zauzimaju moteti s naglaenom deklamacijom; elja da se rijei prida posebna vanost i da se slobodno ritmiziran kontrapunkt podredi zahtjevima teksta, anticipacija su kasnijih humanistikih nastojanja. Nema sumnje da je u tome D. bio pod utjecajem talijanske muzike, mada nema nikakvih dokumenata koji bi potvrdili da je boravio u Italiji, izuzev injenice da je vei broj njegovih djela sauvan u talijanskim zbirkama. Kao to je u takvu deklamacijskom motetu stvorio tip kompozicije koji e se na kontinentu esto oponaati, D. je pridonio i razvoju mise. Povezujui po dva misna stavka u kompozicijsko-formalnu cjelinu, D. i drugi Englezi njegova vremena sudjelovali su u stvaranju mise kao ciklike forme. Kasnije je D. preao na potpun misni ciklus. Veliku je ulogu odigrala metoda povezivanja misnih stavaka zajednikim cantus firmusom koji je uzet iz liturgije, ali ne pripada misnom repertoaru. Najraniji primjeri misnih ciklusa sa zajednikim tenorom potjeu od L. Powera, J. Beneta i Dunstablea. Nizozemski muziari s Dufayem na elu preuzeli su engleske poticaje i izgradili misu kao reprezentativnu veliku formu renesansne muzike
Od Dunstableovih djela sauvalo se otprilike njih 58. Taan broj ne moe se sigurno utvrditi, jer se neke kompozicije katkad pripisuju Leonelu Poweru, J. Benetu, Bedinghamu i G. Binchoisu. U navedeni broj nisu uraunata ni djela engleske kole koja se u rukopisima nalaze anonimno, ili s oznakom Anglicanus, a medu njima sigurno ima i Dunstableovih djela. Osim triju chansona, sva ostala djela komponirana su na latinski tekst. DJELA: 3 chansona, Puisaue m'amour, O rosa bella (jedan od najpoznatijih chansona XV st.; od 14 izvora, samo u jednom pripisano Dunstableu) i Durer ne puis. CRKVENA : misa, Rex seculorum; I Kyrie; 3 Glorije; I Credo; I Sanctus; 3 Glorije i Creda; 1 Credo i Agnus; I Sanctus i Agnus. 31 motet, meu kojima: Ouam pulchra es; Sancta Maria nonest; Veni sancte spiritus; Salve scema smicti-tatis; Crux fidelis. Tematski popis djela sastavili su Stainer (SBIMG, II, 8) i M. F. Bukofzer (AML, VIII, 111). Rukopisni izvori: sedam tridentskih kodeksa, kodeks Aosta, kodeks Old Hali, nadalje rukopisi u bibliotekama u Mo-deni, Bologni, Firenci, Rimu, Portu, Miinchenu, Londonu, Oxfordu, Cambrid-geu, Escorialu; Buxheimer Orgelbuch sadrava pet transkripcija za orgulje. _ NOVA IZD. Ukupna djela obj. M. Bukofzer (Muica Britanka, VIII). Prije toga, veina djela izdana u DTO, sv. 1415, 53, 61 i 76 (godita VII, XXVII, 1, XXXI i XL; transkripcije u sv. 1415 djelomino pogrene). Po jedinana djela obj. A. Schering (Studien zur Musikgeschichte der Fruhrenaissance) ; G. Reese (Music in the Middle Ages) ; J. Wolf (Geschichte der Mensuralnotation) ; L. Feininger (Docutnenta Polyphoniae Liturgicae) ; W. Apel i A. T. Davison (Historical Anthology of Music) i drugi. LIT.: R. von Ficker, Die Kolorierungstechnik der Trienter Messen, STMW, VII. Isti, Die friihen Messkompositionen der Trienter Codices, ibid., XI. Ch. van den Borren, The Genius of Dunstable, Proceedings of the Musical Association, 1921. J. Pulver, A biographical Dictionarv of Old English Mu sic, London 1927. H. Besseler, Von Dufay bis Josquin, ZFMW, 192829. A. Pirro, La Musique a Pari sous le regne de Charles VI, Strasbourg 1930. M. F. Bukofzer, Uber Leben und Werke von Dunstable, AML, 1936. A. Hughes, John Dunstable, Laudate, 1936. M. F. Bukofzer, John Dunstable and the Music of his Time, Proceedings of the Musical Association, 1938. Ch. van den Borren, Etudes sur le XV e siecle musical, Antwerpen 1941. H. Besseler, Bourdon und Fauxbourdon, Leipzig 1950. M. I-. Bukofzer, Studies inMedieval and Renaissance Music, New York 1950. R. von Ficker, Zur Schopfungsgeschichte des Fauxbourdon, AML, 1951. M. F. Bukofzer, Fauxbourdon Revisited, MQ, 1952. F. Walker, A History of Music in England (rev. J. A. Westrup), Oxford 1952. M. F. Bukofzer, English Music of the Mid-Fifteenth Century, Oxford History of Music, 1954. Isti, J. Dunstable, MGG, III, 1954- R. L. Greene, John Dunstable, A Quincentenary Repert, MQ, 1954. S. E. Bromn, The Motets of Ciconia, Dunstable and Dufay (disertacija), Ann Arbor 1962. E. Kovarik, A Newly-Discovered Dunstable Fragment, Journal of the American Musicological Society, 1968. B. A.

DUO (tal.)j kompozicija za dva jednaka ili razliita instrumenta, kod koje su dionice obaju instrumenata ravnopravne. D. je i naziv za sastav koji izvodi takve kompozicije. Muziciranje na dva instrumenta (2 viole, 2 lutnje, 2 orgulje) poznato je od XV st. Pretee dua su biciniumi, dvoglasne kompozicije XV i XVI st., koje su se esto mogle izvoditi na instrumentima i kad to autor nije izriito oznaio. Veinom su graene na principu motetske imitacije, a po obliku odgovaraju instrumentalnoj canzoni. U drugoj polovini XVI st. violina postaje omiljen instrument: itav niz talijanskih kompozitora XVII st. do oko polovine XVIII st. pie, uz ostalo, kompozicije za jednu i dvije violine. U Fran cuskoj su najomiljeniji sastavi sa flautom. Od druge polovine

486

DUO DUPLANI
Poeme nocturne, 1873). Nje govih 15 solo-pesama komponovanih na tekstove velikih knjievnika (J. W. Goethe, Ch. Boudelaire, L. de Lisle, F. Coppee, Th. Gautier i dr.), u kojima hromatika slui da DUPARC

XVIII st. sastavi dua su vrlo raznoliki. Do prve polovine XIX st. prevladava duo za 2 violine, koji njeguju osobito kompozitori francuske violinske kole (R. Kreutzer, I. Plevel, P. Rode, J. Mazas). To su sonatne kompozicije instruktivnog i virtuoznog karaktera, s dopadljivom melodikom, pretrpane epizodama etidnog karaktera. Osim kompozicija za 2 violine najbrojnije su kompozicije za 2 flaute. Od dua za ostale sastave (2 violonela, 2 klarineta, 2 roga, 2 gitare, 2 harfe, 2 klavira; violina i violonelo, violina i viola, viola i violonelo, flauta i violina, flauta i viola itd.) znaajnije su kompozicije velikih majstora klasinog razdoblja Havdna, Mozarta i Beethovena. U razdoblju romantizma, osim violinskih dua L. Spohra, koji je iskoristio sve mogunosti ove vrste, istiu se dua za 2 klavira (kompozicije za klavir etvororuno nazivaju se dueti), tako Andante i varijacije R. Schumanna, Rondo F. Chopjna, Varijacije na Haydnovu temu i sonata J. Brahmsa. U to doba nastaje i niz dua za klavir i violinu (ili koji drugi instrument). Muzika XX st., koja tei k linearnom oblikovanju i vraanju k starim formama oivljava raznolike sastave: 2 violine (M. Reger; P. Hindemith; B. Bartok, 44 dua); 2 flaute (P. Hindemith), 2 klarineta (F. Poulenc); violina i viola (C. Beck); violina i violonelo (J. N. David, M. Ravel, Z. Kodalv); flauta i viola (J. N. David); klarinet i fagot (F. Poulenc) itd. Bogata je literatura za 2 klavira (S. Rahmanjinov, C. Debussv, M. Reger, M. Ravel, D. Milhaud, B. Bartok itd.).
LIT.: A. Einstein, Zur deutschen Literatur fiir Viola da Gamba im 16. und 17. Jahrhundert, SBIMG, 1905. H. Riemann, Mannheimer Kammermusik des 18. Jahrhunderts (II sv., Trios und Duos), Leipzig 1915. L. de La Laurencie, L'Ecole francaise de violon de Lully a Viotti (3 sv.), Pari 192224. E. H. Meyer, Die mehrstimmige Spielmusik des 17. Jahrhundert in Nordund Mitteleuropa, Kassel 1934. O. Gombosi, Violinduette im 15. Jahrhundert, AML, 1937. W. Altmann, Verzeichnis von Werken fur Klavier vier- und sechshandig, sowie fiir zwei und mehr Klaviere, Leipzig 1943. Isti, Kammermusik-Katalog, Ein Verzeichnis von zeit 1841 veroffentlichten Kammermusikwerken, Leipzig (VI izd.) 1945. H. Moldenhauer, Duo-Pianism, Chicago 1950. D. Kamper, Das Lehr- und Instrumentalduo um 1500 in Italien, MF, 1965. R.

H.

DUODECIMA (lat. duodecimus dvanaesti), 1. dvanaesti dijatonski stupanj. 2. Konsonantni interval izmeu prvoga i dvanaestog stupnja dijatonske ljestvice, odnosno oktavno proirenje kvinte (c-g 1). D. je u osnovnom obliku isti interval. DUOLA (lat. duo dva), grupa od dvije note jednakih vrijednosti; njihovo zajedniko trajanje odgovara trajanju skupine od tri note istih vrijednosti, uz koju se duola javlja unutar muzikog odlomka ili stavka. Oznaava se brojem 2.
Rl.ojkovski: V simfonija

*-

A _Jr-----J_

7r DUPARC, Henri (pravo ime Marie-Eugfene-Henri Fouques-Duparc), francuski kompozitor (Pariz, 21. I 1848 Mont-de-Marsan, 13. II 1933). Uporedo je studirao pravo i muziku. Uticaj njegova uitelja C. Fran-cka bio je presudan u njegovom formiranju. Jedan od osnivaa i dugogodinji tajnik Societe Nationale de Musique (1871). God. 1885, kada je teko obolio, napustio je potpuno svaki rad i iveo usamljen, prvo u vajcarskoj, kasnije u Pirene-jima.

Bio je vrlo samokritian, tako da je neka od svojih prvih dela i pored toga to su sa uspehom bila izvedena, unitio (sonata za violonelo i klavir 1867; Suite de valses, 1872;

muziki ilustruje gradaciju reci, predstavljaju remek-d originalnosti, istananog oseanja, poezije i dramske si gatstva melodijske invencije i lepote oblika. One i< najlepa dela francuske muzike na ovom podruju.
DELA. ORKESTARSKA: simf. poema Lenore, 1875; Suite, e'toiles, 1873 (rev. 1912); Dance lente (Valse lente), 1874. Sonata z; i klavir, 1868 (unitena). KLAVIRSKA: Feuilles volantes, 186 dances de fantaisie za 2 klavira, 1873 (takode pod nazivima Suite de vc de Laendler). VOKALNA. Solopesme uz klavir (orkestar): Se'ren G. Mare), 1868; Romance de Mignon (V. Wilder prema Goetheu), 18 (Sully-Prudhomme), 1868; Soupir (Sully-Prudhomme), 1868; Ch (J. Lahor), 1868; Absence (Th. Gautier), 1869 (u orkestarskoj verziji p Au pays ou se fait la guerre); L'Invitation au voyage (Ch. Baudelaire) La vague et la cloche (F. Coppee), 187071 (original uz pratnju orkestr duet za sopran i tenor (Th. Gautier), 1872; Elegie (Th. Moore), 1! (J. Lahor), 1878; Le manoir de Rosemonde (R. de Bonnieres), 1879 florentine (J. Lahor), 1880; Phydile (Leconte de Lisle), 1882 (original orkestra); Lamento (Th. Gautier), 1882; Le testament (A. Silvest La vie ante'rieure (Ch. Baudelaire), 1884 (original uz pratnju orkestri! divao za 2 klavira etvororuno dela J. S. Bacha i C. Francka. LIT.: Ch. Malherbe, Henri Duparc, SIM, 1910. G. Jean- musique francaise d'aujourd'hui, Pari 1916. O. Sere, Musiciens fr jourd'hui, Pari 1921. Lettres de Duparc sur Cesar Franck pend; de Pari, RM, 1922. F. Merle, Psvchologie et pathologie d'un art Duparc, Bordeaux 1933. Ch. Oulmont, Un Duparc inconnu, R^ Isti, Henri Duparc, ou de L'invitation au voyagec a la Vie eternelle, Isti, Musique de l'amour, Pari 1935. P. Landormy, La musiqi de Frank a Debussy, Pari 1943. S. Northcote, The Songs of Her London 1949. F. Noske, La melodie francaise de Berlioz a Du 1954. G. Ferchault, Henri Duparc, MGG, III, 1954. h

DUPRIER, Jean, vicarski kompozitor i knjievnik 17. VI 1886). Studirao na Konzervatoriju u enevi 191328 predavao harmoniju. Od 1929 ivi u Parizu muzikom kritikom. U njegovim djelima osjea se utje cuske kole.
DJELA. ORKESTRALNA. Dvije simfonije: La Terasse, 1953 beau d'Arlette, 1961; simfonijska pjesma Histoire de la Flute, 1950; nates pour Helene za violinu i komorni orkestar (klavir); Violonie, 3 1 concertants za violinu i orkestar, 1946; Musique a deux sous za ma 1921; Concert pour Ninette ou Ninon, 1922; Images d'Epinal, 1930 1934; Voyage en Suisse, 1950; Trois Jours de Printemps, 194653: sans paroles. Gudaki kvartet. Serenade za klavir. Opere Za Voltaireu), 1938 i Le Malade imaginaire, 1943. VOKALNA: Ali riton, zbor i orkestar: 12 zborova a cappella; tri muka zbora; solo- SPISI (muziki): Lettres a un sourd sur la musique et les musiciens; du vieux monde, lettres d'un musicien ambulant a son confrere sedentairi d'une flute, entretiens nocturnes avec un esprit musicien; Musique? . . . losophiaue.

DUPHLY (du Phly, Duflitz), Jacques, francuski 1 i kompozitor (Rouen, 12. I 1715 Pariz, 15. VII 178 vrijeme orgulja u Rouenu. U poetku etrdesetih godin; se u Pariz, gdje je ubrzo stekao glas jednog od najsp francuskih embalista i muzikih pedagoga. Njegova je uvana i poznata djela jesu 4 sv. Pieces de Clavecin, obj. 1744, 1748, 1756 i 1768. Te kompozicije, tehniki izvrsno : ogledalo su stilskog razvoja u Parizu izmeu 1740 i 1 od klavirske suite vodi k sonati (A. Sorel-Nitzberg). Mm Duphlvjevih djela imaju programne naslove. U zbit novijeg vremena izdano je nekoliko umjetnikovih kor za embalo (tako A. Farrenc u Le Tresor des pianistt 1871 i u Grovlezovoj zbirci Les Plus belles pieces du cl l'Ecole franfaise, II, 1918). DUPIN, Paul, francuski kompozitor (Roubaix, ] 1865 Pariz, 6. III 1949). U muzici samouk; od 188' Parizu, gdje mu je uitelj bio J. Durand. eljezniki 1 muzici se posvetio poslije lanka to ga je o njemu 190S R. Rolland. Dupinov nain izraavanja bio je jednostav posredan, s izraenim smislom za jasnu i istu arhiti
DJELA. KOMORNA: Poemes za gudaki kvartet, 1909; kla' 1914; Le Jardin de VEveche-Blois za klavirski trio, 1930; klavirski k\ bine, No. 1: Dans le jardinet za klavirski kvintet, 1910; Pieces dialogue'e, violonelo i harfu, 1923. Za violinu i klavir: sonata, 1912 i sonatina. elo i klavir: sonatina, 1922; Gilliot et le flol; Rythmes berceurs. . SKA: sonata, 1912; Air de ballet, style ancien, 1891; Complainte do Dans les Monts d'Annam, 1927; 2 Trois Esquisses fuguees, 1913 i 1914; Christophe, 1908; kompozicije za klavir etvororuno. DRAMSl drama Lyszelle, 1904; Symphonie populaire a la gloire de la Belgique, raeno 1921 u Hymne des Allies). Scenska muzika za dramu Helge'E. VOKALNA: oko 350 kanona za 312 glasova. Ciklusi solo-pjesj ehansons dans la caractere populaire, 1913; Six legendes francaises a, rnodernes, 1893 i dr. LIT.: R. Rolland, Paul Dupin, SIM, 1908. Ch. Koechlin, Ps RM, 1923. P. Ladmirault, Les ehoeurs en canon de Paul Dupin, I P. Landormy, La musique francaise apres Debussy, Pari 1943. ( lin, Paul Dupin, Information Musicale, 1944, 140. G. Ferchault, pin, MGG, III, 1954LIT.: A. Pirro, Les Clavecinistes, Pari, 1924. A. Sorel-Nitzbei Duphly, MGG, III, 1954.

DUPLA (lat. duplus dvostruk), u menzuralnoj teor za dvostruko ubrzanje tempa, koji se u oznaci za vrstu ljeio brojkom 2 (2/:). -> Proporcija i Diminucija. DUPLANI, Pako, pjeva, bas (Split, 3. IX 1 Pjevanje uio kod P. Markovia u Splitu i L. Vri Zagrebu. Za narodnooslobodilakog rata lan Kazalini

DUPLANI DUPREZ
Narodnog osloboenja Dalmacije; 194547 solist opere u Splitu, 194750 u Zagrebu i od 1950 prvak Sarajevske opere. U svojoj umjetnikoj karijeri ostvario niz basovskih kreacija, meu kojima se posebno istiu: Leporello (Mozart, Don Giovanni), Zaharija (Verdi, Nabucco), Filip (Verdi, Don Carlos), Orovist (Bellini, Norma), Mefisto (Gounod, Faust), Kardinal (Halevv, La Juive), Kralj Heinrich (Wagner, Lohengriri), Boris Godunov (Musorgski), Ivan Grozni (Rimski-Korsakov, Pskovianka), Sulejman (Zajc, Nikola ubi Zrinjski) i Gazda Marko (Gotovac, Ero s onoga svijeta). Nastupao je na mnogim jugoslavenskim opernim pozornicama, a gostovao je i u Italiji, vajcarskoj i Bugarskoj, s. p. DUPLEX INSTRUMENTI, naziv za instrumente koji nastaju stapanjem dvaju instrumenata, obino duhakih. Konstruktori takvih instrumenata kombiniraju: a) dva instrumenta iste boje, ali razliita opsega; b) dva instrumenta razliite boje, ali istog opsega. Glavni je predstavnik prve, starije, vrste dvostruki rog, nastao spajanjem roga in F i roga in B, a druge double euphonium, kombinacija eufonija i roga.
LIT.: C. Sachs, Duplex-Instrumente, Real-Lexikon der Musikinstrumente, Berlin 1913.

487

DUPLUM, u organumu i clausulama parike kole Notre Dame (-> Ars antiqua) naziv za dionicu iznad tenora, tj. za drugi glas u vieglasnom stavku. U motetima XIII st. ta se dionica zvala i motetus. Trei i etvrti glas iznad tenora, esto istog opsega kao i d., zvali su se triplum i auadruplum. D. ili medius cantus izvodio je svjetovnu melodiju (trubadursku, narodnu ili slobodno sastavljenu) s posebnim tekstom i u posebnom metriko-ritmikom modusu, u manjim notnim vrijednostima od tenora. DUPONT, Auguste, belgijski kompozitor i pijanist (Ensival kraj Liegea, 9. II 1828 Bruxelles, 17. XII 1890). Studirao na Konzervatoriju u Liegeu (M. Jalheau). Od 1850 profesor na Konzervatoriju u Bruxellesu. Ugledni koncertant, nastupao na brojnim turnejama po Njemakoj, Engleskoj i Nizozemskoj.
DJELA. ORKESTRALNA: 4 koncerta za klavir; fantazija za klavir i orkestar; Concert Symphonique za klavir i orkestar, 1857. KOAIORNA: gudaki kvartet; 2 Grands Trios za klavirski trio. Za violinu i klavir: sonata; Trois impromptus de concert. Kompozicije za klavir (Contes du foyer; Roman en 10 pages) i dr.

DUPRE, Marcel, francuski orgulja i kompozitor (Rouen, 3. V 1886Mundon, Pariz, 30. V 1971). Iz obitelji muziara, uio najprije kod svoga oca orguljaa Alberta Duprea (orgulje, harmonija, kontrapunkt). Od 1897 uio kod A. Guilmanta; od 1902 klavir kod L. Diemera na Parikom konzervatoriju; tu nastavlja studij kod A. Guilmanta, L. Viernea i Ch. Widora. Dobio nagradu za klavir (1905), orgulje (1907), fugu (1909), zatim 1914 Gr and Prix de Rome za kantatu Psy-che. Kao orgulja D. je ve u osmoj godini prvi put javno nastupio, u dvanaestoj bio orgulja u crkvi St.--Vivien u Rouenu, a u dvadesetoj postao zamjenik Ch. Widora u crkvi St. Sulpice u Parizu. God. 1920 na deset koncerata izveo napamet sva orguljM. DUPRE

LIT.: F. Kohlmorgen, Die Briider Duport und die Entwicklung der Violoncell-Technik von ihren Anfangen bis zur Zeit Bernhard Rombergs (diser tacija), Berlin 1922. J. v. Wasielezvsky, Das Violoncell und seine Geschichte (III izd.), 1925. L. Stephenson, Duport, Jean-Pierre i Jean-Louis, MGG, III, 1954-

ska djela J. S. Bacha i zatim proputovao na koncertnim turnejama Englesku i SAD. God. 191621 privremeni orgulja u crkvi Notre-Dame; 1926 preuzeo katedru za orgulje na Parikom konzervatoriju; 1934 naslijedio Ch. Widora na orguljama u crkvi St. Sulpice. Od 1947 bio je generalni direktor Conservatoire Americain u Fontainebleauu, a 195456 direktor Parikog konzervatorija. D. je jedan od najveih orguljaa naeg vremena, veliki majstor improvizacije i izvanredan Bachov interpret.
DJELA. ORKESTRALNA. Za klavir i orkestar: fantazija u h-molu op. 8, 1912. Za orgulje i orkestar: simfonija u g-molu op. 25, 1928; koncert u e-molu op. 31, 1934; Cortege et litanie op. 19, 1921; Poeme heroiaue (Verdun) op. 33 za orgulje i limene duhae, 1930. KOMORNA: trio za orgulje, violinu i violonelo, 1961; kvartet za orgulje, violinu i violonelo, 1958; sonata op. 5 za violinu i klavir, 1909; Deux Pieces (Cantilne, Legende) op. 13 za violonelo i klavir, 1916; Berceuse enfantine za violonelo i klavir, 1916; Deux Pieces op. 10 za klarinet i klavir. Za klavir i orgulje: balada op. 30, 1932; varijacije sa dvije teme op. 35, 1938; Sinfonia op. 42, 1946. KLAVIRSKA: est preludija op. 12, 1916; Ouatre Pieces op 19, 1921; varijacije u cis-molu op. 22, 1924. ORGULJSKA: tri preludija i fuge op. 7, 1912; scherzo op. 16, 1919; 15 Versets sur les Vepres de la Ste. Vierge op. 18, 1919; Cortege et Litanie op. 19, 1921; Variations sur un vieux Noel op. 20, 1922; Suite Bretonne op. 21, 1923; Sympho-niePassion op. 23, 1924; Lamento op. 24, 1926; druga simfonija u cis-molu op. 26 (Prelude, Intermezzo, Tocccata), 1929; Seven Pieces op. 27, 1931; Soixante -dixneuf Chorals op. 28, 1931; Le Chemin de la croix op. 29, 1932; Trois eleva-tions op. 32, 1935; Angelus op. 34, 1936; tri preludija i fuge op. 36, 1938; simfonijska pjesma Evocation op. 37, 1941; Le Tombeau de Titelouze, 16 korala na liturgijske himne op. 38, 1943; suita op. 39, 1944; Offrande a la Vierge op. 40, 1944; Deux Esquisses op. 41, 1945; Paraphrase sur le Te Deum op. 43; Vision op. 44, 1947; Miserere mei op. 46, 1948; XVIII psalam op. 47, 1950; 6 Anciennes op. 48, 1952; 24 invencije op. 50, 1956; Triptyque op. 51, 1957; Annondation op. 56, 1960; koral i fuga op. 57, 1962. VOKALNA: La France au Calvaire op. 49, oratorij za sole, dvostruki zbor, orkestar i orgulje, 1956; kantata Psyche op. 4, 1914. Solo-pjesme: Marauise op. 3; Ouatre melodies op. 6; Chansons a l'amie perdue op. 11. CRKVENA: De profundis za sole, zbor, orgulje i orkestar op. 17, 1917; etiri moteta za zbor i orgulje op. 9, 1916; Ave verum corpus op. 34, INSTRUKTIVNA: Traite d'improvisation a l'orgue, 1924; Methode d'orgue, 1927; 79 Petits Chorals doigtes, 1932; Cours d'harmonie analytique, 1936; Manuel d'accompagnement du Plain-Chant gregorien, 1937; Donnees elementaires d'acoustique, 1937; Exercices preparatoires a Vimprovisation, 1937; Cours de contrepoint, 1938; Cours de fugue, 1938; Corrige du Cours de fugue, 1938.PRERADBE. Za orgulje solo: fuga u c-molu za dva klavira W, A. Mozarta; 16 koncerata za orgulje G. F. Handela. IZDANJA. Orguljska djela: 16 koncerata G. F. Handela, 3 sv., 1937; djela J. S. Bacha, 12 sv., 1938; tri Lisztova djela, 1941; Anthologie des maitres classiques de l'orgue, 1942; djela F. Mendelssohna, 1948; djela R. Schumanna, 1948. LIT.: S. Archer, The Art of Marcel Dupre, The Musical Mirror, 1930. N. Dufourcq, La musique d'orgue francaise, Pari 1949. R. Delestre, L'oeuvre de Marcel Dupre, Pari 1952. F. Raugel, Marcel Dupre, MGG, III, 1954. B. Gavoty, Marcel Dupre, Geneve 1955. J. As.

DUPONT, Gabriel, francuski kompozitor (Caen, 1. III 1878 Le Vesinet, 2. VIII 1914). Uenik J. Masseneta i Ch.-M. Widora na Parikom konzervatoriju, osvojio 1901 drugu nagradu Prix de Rome. Njegova je muzika vrlo neposredna i iskrena, osobito Les heures dolentes, u kojima izraava i svoje nade i oajanja tekog, neizljeivog bolesnika.
DJELA: simfonijska pjesma Le Chant de la destinee, 1908. Poeme za klavir i gudaki kvartet, 1901; Journee de printemps za violinu i klavir, 1911. KLAVIRSKA: Deux airs de battet; Feuillets a"album; Les Heures dolentes; 14 stavaka, 1905 (neki orkestrirani); La Maison dans les dunes, 1910. DRAMSKA. Opere: La Cabreva, 1904 (prva nagrada milanskog nakladnika Sonzogna); La Glu, 1908; La Farce du Cuvier, 1912; Antar (s originalnim arapskim temama), 1912. VOKALNA: Hymne a Aphrodite za zbor i orkestar. Zborovi; solopiesme (Poemes d'Automne, 1910). LIT.: M. Lena, Gabriel Dupont, Souvenirs, Menestrel, 18. III 1921. M. Dumesnil, Gabriel Dupont, MQ, 1940. P. Landormy, La musique francaise de Franck a Debussv, Pari 1948. G. Ferchault, Gabriel Edouard Xavier Dupont, MGG, III, 1954.

DUPORT, 1. Jean-Pierre, francuski violonelist i kompozitor (Pariz, 27. XI 1741 Berlin, 31. XII 1818). Uenik M. Berthauta. Nakon koncertne turneje po Engleskoj, panjolskoj i Italiji, od 1773 prvi violonelist dvorskog orkestra, a nakon smrti Fridriha Velikog direktor dvorskih koncerata u Berlinu. Beethoven se, komponirajui svoje dvije sonate za violonelo i klavir op. 5, vjerojatno s njim savjetovao o tehnikim postupcima i mogunostima instrumenta. D. je svirao virtuozno i imao lijep ton.
DJELA: Concerto in D za violinu, violonelo, 2 oboe, 2 roga i gudaki orkestar. Tri serije Six sonates za violonelo i bas: I, 1766; II, 1771 i III, 1778; 13 sonata za violonelo i bas.

2. Jean-Louis, violonelist i kompozitor (Pariz, 4. X 1749 7. IX 1819). Brat i uenik Jean-Pierrea, 1768 nastupio na Concerts des amateure u Parizu. Usavrio se pod utjecajem J.-B. Viottija. Solo-elist Parike opere do 1789, zatim lan Dvorskog orkestra u Berlinu. Beethoven je vjerojatno s njim 1796 izveo svoje dvije sonate za violonelo i klavir op. 5. J.-L. je koncertirao na turnejama; 180612 bio je u slubi panjolskog ekskralja Karla IV u Marseilleu, zatim lan Napoleonove carske kapele, a nakon Restauracije u dvorskoj kapeli Luja XVIII. Toliko je usavrio tehniku sviranja na violonelu da ga je uinio gotovo ravnopravnim violini. Izvodio je i violinske dionice na violonelu. U svojoj koli za violonelo prikazuje novu tehniku prstometa na osnovi palanika s dodatkom treeg prsta, te tehniku gudala.
DJELA: sedam koncerata za violonelo i orkestar. Za violonelo i klavir: sonate; romanca; fantazija; airs za violinu i violonelo. 8 Airs varies za 2 violonela; 9 nokturna za harfu i violonelo (sa N. Bochsom); etide za violonelo. kola za violonelo Essai sur le doigter du Violoncel et la conduite de Varchet avec une suite d1exercices. . . . , 1806.

DJELA: osam opera (najbolje: Juanita, 1851; La Lettre au bon Dieu, 1853 i Jeanne a"Are, 1863). Oratorij; mise; rekvijemi; pjesme. kole pjevanja: VArt du chant, 1845 i La Melodie, etudes complementaires. Memoari: Souvenirs d'un ehanteur, 1880; Graines d'''artiste, silhouettes vocales, 1884 i Recreations de mon grand age (2 knj.), 1888. LIT.: A. Elzuart, Duprez, sa vie artistique, avec une biographie authentique de son maitre Alexandre horon, Pari 1838. G. Monaldi, Cantanti celebri, Roma 1929. P. Giimmer, Gilbert Duprez, MGG, I I I , 1954.

DUPREZ, Gilbert-Louis, francuski kompozitor i pjeva, tenor (Pariz, 6. XII 1806 Poissv, 23. IX 1896). Uio pjevanje na Institution royale de musique classiaue et religieuse u Parizu. Debitirao 1825 kao Almaviva (Rossini, Seviljski brija) u parikom Theatre Odeon, ali je vee uspjehe postigao u Italiji, gdje je 1828 36 nastupao u mnogim gradovima. God. 183649 pjevao u Parikoj operi, 184250 bio profesor Konzervatorija, a zatim je vodio vlastitu pjevaku kolu. D. je jedan od najistaknutijih predstavnika francuskog pjevakog umijea.

488

DUPUIS DURANTE
harmonijske strukture dur-tonaliteta. Tri glavna trozv -tonaliteta (T, D, SDj sadravaju sve tonove dur-ljestvi svaka dijatonska durska melodija (bez alteracije) moe zirati sa tri glavna akorda.

DUPUIS, Albert, belgijski kompozitor i dirigent (Verviers, i. I I I 1877 Bruxelles, 19. IX 1967). Uio na Muzikoj koli u Verviersu i na Schola Cantorum u Parizu (V. d'Indv, kompozicija i A. Guilmant, orgulje); 1903 nagraen belgijskim Prix de Rome. God. 1905 dirigent orkestra u Gandu, 190747 direktor Muzike kole u Verviersu.
DJELA. ORKESTRALNA: dvije simfonije, 190423; koncert za klavir; koncert za violinu; koncert za violonelo; koncert za violonelo i klavir; koncert za rog: capriccio za flautu; Valse joyeuse. KOMORNA: gudaki kvartet; klavirski trio. Klavirska sonata. DRAMSKA. Opere: Idylle, 1895; Jean-Michel, 1903; Marlille, 1905; Fidelaine, 1910; Het Lied von Heer Halevrijn, 1913; La Grande Breteche, 1913; Le Poete et sa femme, 1916; La Passion, 1916; La Barriere, 1920; La Dilivrance, 1921; La Victoire, 1923; Hassan, 1 9 3 1 ; Ce n'etait qu'un rive, 1931; Un Drame sous Philippe U, 1948. Baleti: Evocation d'Espagne; Reve d'enfant; L'Epreuve, 1935. VOKALNA: oratorij La Captivite de Babyhne. Kantate: Les Cloches nuptiales; Oedipe a Colone; Cortige lyrique. Zborovi; solo-pjesme.

DUPUIS, Sylvain, belgijski dirigent i kompozitor (Liege, 9. X 1856 Brugge, 28. IX 1931). Muziku studirao na Konzervatoriju u Liegeu (belgijski Prix de Rome 1883), gdje je 1886 postao profesor harmonije. Od 1887 zborovoa drutva La Royale Legla, 1888 osnovao i vodio Nouveaux Concerts Symphoniques u Liegeu. God. 190011 dirigent Concerts populaires i kazalita De la Monnaie u Bruxellesu. Od 1911 do 1925 direktor Konzervatorija u Liegeu.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Macbeth; Concertino za obou; Invocation i Prelude et Dame za violinu i orkestar; uvertira; dvije suite. Kompozicije za klavir, za violinu, za violonelo, za orgulje. Opere: Moina; Cour d'Ognon, 1922. Kantate: Chant de la creation; La Cloche de Roland; Camoens; Judas. Zborovi; pjesme.

Za sistem durskih ljestvica karakteristina je mogunost zicije durske sheme za kvintu ili bilo koji drugi interva u modalnom sistemu promjena poetnog tona redovne promjenu modusa. Akustiki je temelj dur-trozvuka, prema miljenj teoretiara, poevi od J. Ph. Rameaua (XVIII st.), j niz tonova: '

DUPUY (Du Puy), Jean-Baptiste-Edouard, vicarski violinist, pjeva i kompozitor (Corcelles kod Neuchatela, oko 1770 Stockholm, 3. IV 1822). Uenik F. Chabrana (violina) i J. -L. Dusseka (klavir) u Parizu. Od 1785 koncertni majstor kapele princa Heinricha u Rheinsbergu. God. 1793 krenuo na koncertnu turneju. Zadrao se u Stockholmu, gdje je nastupao kao violinist i pjeva, ali je morao napustiti taj grad, jer je pjevao revolucionarne pjesme. Djelovao je zatim u Kobenhavnu i Parizu (1809), ali se 1812 vratio u Stockholm, gdje je bio dvorski dirigent i profesor pjevanja.
DJELA: koncert za flautu i orkestar. Kompozicije za violinu. DRAMSKA. Opere: Ungdom og Gahkab, 1806; Felicie, 1803 i Bjorn Jarnsida, 1817 (nedovrena). Baleti. Scenska muzika za Shakespearova Hamlela. Zborovi; himne; solo-pjesme. LIT.: C. Palmstedt, Edouard Du Puy, Stockholm 1866. A. Buntzen, Edouard Dupuy, 1902. P. Long des Clavieres, La vie aventureuse d'un compositeur neuchatelois, Schweizerisches Jahrbuch fiir Musikwissenschaft, 1929.

LIT.: H. J. Moser, Die Entstebung des Dur-Gedankens, ein schichtliches Problem, SBIMG, 191314. J. C. Jeanmn, Etue neur et le majeur dans un certain nombre de svstemes musicaux, R C. Sachs, The road to major, MQ, 1943. J. Handschin, Dur-M< III, 19541

DURAN, Domingo Marcos, panjolski muziki t (Garrovillas ili Alconetar, potkraj XV st. ?). Na Uni u Salamanki uio filozofiju i muziku. Njegove su rasprave redovito kratke i saete i pokazuju svestrano i temeljito poznavanje muzike teorije. Lux bella prvi je panjolski] traktat u kojemu su tampani i notni primjeri.
DJELA: Lux bella, Ars cantus plani composita brevissimo compen Glasa sobre el arte de canto Hana . . llamanda lux bella, 1498: Sumul de organo, 1498. Faksimil djela Lux bella obj. je J. Subira 1951. LIT.: M. Querol, Domingo Marcos Duran, MGG, III, 1954

DUR (lat. durus tvrd; engl. major, franc. majeur, tal. maggiore), tonski rod, koji poiva na dijatonskoj ljestvici s polustepenom izmeu IIIIV i VIIVIII stupnja i na trozvuku, koji se sastoji od temeljnog tona, njegove velike terce i iste kvinte (za razliku od mola, koji hmArz na ljestvici s polustepenom izmeu IIIII i VVI stupnja i na trozvuku s malom tercom nad temeljnim tonom); centralni je ton prvi ljestvini stupanj.
1 A 1

A A
-oI 1 A

DURAND, 1. Auguste, francuski izdava muzikalija i zitor (Pariz, 18. VI 183031. V 1909). Orgulje studirac riskom konzervatoriju (F. Benoist). Od 1849 crkveni u Parizu, bavio se i muzikom kritikom. God. 1870 ud s izdavaem Schoenewerkom, s njim kupio zalihe naklade . i osnovao izdavaku kuu Durand, Schoenezoerk & Cie. (1 kad se Schoenevverk povukao, udruuje se sa sinom Jai u tvrtku A. Durand & Fih; oko 1934 Durand & Cie.). T duzee odigralo znaajnu ulogu u izdavanju djela francusl pozitora, osobito suvremenika. D. je izdava C. Samt-. C. Debussvja; veina poznatih francuskih kompozitora je Durandu objavljivanje bar jedne kompozicije, katkac svojih djela (G. Faure, G. Bizet, V. d'Indv, E. Chau Dukas, M. Ravel, F. Schmitt, A. Roussel, J. Ibert, A. Joliv Kua je 1894 zapoela monumentalno izdanje sabranih R; vih djela, od kojih je do 1924 tampano 18 svezaka. U dovoj nakladi izdana su i mnoga djela njemakih komj klasinih i romantinih. Kompozicije A. Duranda obi plesove u starom stilu, pjesme, mise te djela za harmonij, ment koji je naroito volio. i
LIT:. E. Lebeau, Auguste Durand, MGG, I I I , 1954.

1/2

A A

S terminom dur historijski je povezana pojava tonaliteta, ija su dva oblika, dur i mol, prvenstveno harmonijski odreeni (trozvuci i njihovi meusobni, funkcionalni odnosi unutar odreenog dura ili mola). U okviru modalne muzike, tonski niz dura jedan je od brojnih modusa, s drugaijim imenom (hipolidijski, jonski; pie se esto kao lidijski sa snienim IV stupnjem). Tonalne durske i molske tendencije, tj. akordike, harmonijske tendencije mogle su se tek pojaviti unutar razvijene polifone muzike XVXVI st. Prvi se G. Zarlino (XVI st.) opirno bavio pitanjem durskog i molskog trozvuka, ali su dur i mol potpuno prevladali tek u toku XVII st. Nakon dominacije od 200 godina, u drugoj polovini XIX st., podrivaju se sa vie strana temelji tonaliteta. U dananjoj muzici, dur (i mol) postoji jo samo u veoma irokom znaenju, kod nekih kompozitora, u njihovim melodijskim motivima, u pojedinim akordima, koji uglavnom nisu vie funkcionalno vezani. U duru se na sva tri glavna stupnja (tonici, dominanti, subdominanti) nalaze durski trozvuci, to odluno utjee na karakter

2. Jacques, izdava muzikalija i muziki pisac (Pa VIII 1865 Bel-Ebat, 22. VIII 1928), sin A. Duranda. 5 na Parikom konzervatoriju (Th. Dubois, E. Guiraud^ 1891 pristupio u posao svog oca, kasnije postao glava iz kue Durand. God. 191013 izvodili su se u Parizu, na inicijativu, koncerti francuske suvremene muzike (> Durand).
DJELA: Etements d'harmonie a Vusage des debutants, 1919; Cours i nel a Vusage des employes du commerce de musique, 2 sv-, 1923; Abrege et technique de Vedition musicale, 1924; Abrege de l'histoire de la musiq Quelques souvenirs d'un editeur de tnusique, 2 sv., 192426. LIT.: C. Debussy (izd. J. Durand), Lettres a son editeur, Pari J. Durand in memoriam (lanci L. Auberta i G. Samazeuilha). Jacques Durand, MGG, I I I , 1954.

DURANTE, Francesco, talijanski kompozitor (Fra giore kraj Napulja, 31. III 1684 Napulj, 30. IX 1755).! konzervatorija Sant'Onofrio u Napulju (A. Durante), bio1 tavnik napuljskih konzervatorija Dei Poveri di Gesii Cristo 1 39), Santa Maria di Loreto (174255) i 5. Onofrio (174 Njegovi su uenici bili: T. Traetta, N. Piccinni, G. P A. Sacchini, P. Guglielmi, G. B. Pergolesi, F. Logroscinc Ciampi, N. Jommelli i dr. D. je jedan od najznaajnijih pi nika tzv. -> Napuljske kole. Gotovo iskljuivo kompozitor 1 muzike, njegova djela klasini su uzori toga stila. Kao si

DURANTE DURUS
D. je ostvario sretnu sintezu bogate melodike, karakteristine za Napuljsku kolu, i strogog kontrapunktikog stila -> Rimske kole.

489

musiciens progressistes). Od 1950 surauje u novinama i asopisima L'Humanite, Ce soir i Lettres francaises. Kao kod svih predstavnika estorice, tako se i kod Dureva ispoljava reakcija na impresionizam i tenja prema jasnoj melodijskoj strukturi i vrstini u obliku. U pogledu forme opaaju se utjecaji Stravinskoga, Schonberga, Satiea, Ravela. Meutim, na nj djeluje dublje Debussvjeva linost, i to po onim svojstvima svoje muzike koja su

DJELA. INSTRUMENTALNA F. DURANTE : koncert za embalo i gudae; 8 koncerata za gudae (VIII pod naslovom La Pazzid). 6 Sonate per embalo divise in studi e divertimenti, 1732; Toccate per U embalo solo; Parlita per U embalo; 2 sonate; Maniera di ben suonare U embalo; Regole di partimenli diminuiti; Partimenti per embalo. VOKALNA. Oratoriji: La Cerva assetata ossia Vanima nelle fiamme della gloria, 1719; Abigail, 1736 i 5. Antonio da Padova, 1753. Zborovi za tragediju Flavio Valente A. Marchesea; 12 madrigala uz pratnju; 11 solfeggia za 2 glasa i pratnju. CRKVENA: 9 misa; 2 rekvijema; 2 creda; 16 psalama sa instrumental nom pratnjom i bez nje; 3 himne; 6 antifona; 19 moteta. NOVA IZD.; 2 dueta obj. K. Jeppesen (La Flora, III), 1949; po 1 duet obj. H. Riemann (Musikgeschichte in Beispielen) i Davison-Apel (Historical Anthology of Music). Muzika za embalo: Studije, divertimenta i toccate obj. A. Toni (/ Classici della Muica Italiana, X), 1920; 6 studija i 6 divertimenta obj. B. Paumgartner; 8 toccata obj. G. Pannain, 1915; 6 sonata obj. A. Farrenc (Le Tresor des Pianistes, IX), 1861; 6 kompozicija obj. G. Tagliapietra (Antologia di muica antica e moderna per U pianoforte, XI), 1832. Crkvena muzika: Christe eleison za 4 glasa obj. L. Niedermever (Recueil des morceaux de musiaue ancienne, VI), 1844; Christus factus est za 3 glasa obj. H. Expert i Ch. Pineau (Re'perloire classiaue de musiaue religieuse, A), 1914; 3 stavka obj, R. Schlecht (Geschichte der Kirchenmusik), 1871; 2-gl. Salve Regina i 3-gl. misu obj. F. Commer (Muica Sacra, II); po jednu kompoziciju obj. A. Nithardt i R. von Hertzberg (Muica Sacra, IV, V, VII i XVI); po jedan stavak obj. V. Novello (The Fitzwilliam Music, I i IV), 1825; Ingemisco za alt i klavir obradio A. G. Ritter, 1870. LIT.: F. Florimo, La scuola musicale di Napoli, II, Napoli 1882. F. Parinni, Corteggio inedito del Padre Giambattista Martini, Bologna 1888. R. Fimmano, Francesco Durante, Muica e musicisti, 1904. B. Croce, I teatri di Napoli, Bari 1916. G. C. Paribeni, Francesco Durante, embalista, II Pianoforte, 1921. S\ Di Giacomo, I quattro antichi conservatori di muica a Napoli (2 sv.), Palermo 1928. K. G. Fellerer, Der Palestrina-Stil und seine Bedeutung in der vokalen Kirchenmusik des 18. Jahrhunderts, Augsburg 1929. R. Fimmano, Per la posa della prima pietra del monumento a Francesco Durante, Napoli 1930. A. Torrefranca, Le origini italine del romanticismo musicale, Torino 1930. R. Fimmano, Francesco Durante, Muica d'oggi, 1936. A. Lualdi, Musiche sconosciute del fondatore della Scuola musicale di Napoli, Francesco Durante, RMI, 1949. A. della Corte, Francesco Durante, ibid. Isti, Francesco Durante, MGG, III, 1954. J. M. Auerbach, Die Messen des Francesco Durante (disertacija), Miinchen 1954. U. Prota Giurleo, Francesco Durante nel secondo centenario della sua morte, Napoli 1955. F. Degrada, Appunti critici sui concerti di Francesco Durante, Chigiana, 1967. K. Ko.

DURANTE, Ottavio, talijanski kompozitor XVII st. Maestro di cappella u Viterbu, objavio zbirku Arie devote le quati conlegono in se la maniera di cantar con gratia Vimitazione delle parole, et U modo di scriver passaggi, et altri affetti, 1608 (s uvodom G. Caccinija o pjevakoj umjetnosti). D. je jedan od prvih ta lijanskih predstavnika monodikog stila. DURCHBROCHENE ARBEIT (njem. razlomljena razradba), njemaki naziv za kompozicijsku tehniku, kod koje su fragmenti iste melodijske linije povjereni as jednom as drugom instrumentu. Takav nain pisanja, karakteristian za komorna djela i simfonije, pojavljuje se najprije u kompozicijama Haydna i Mozarta. Beethoven i kompozitori XIX st. slue se njime vrlo esto. Princip oblikovanja jedne melodije uz naizmjenino sudjelovanje vie dionica bio je poznat ve u vieglasnoj muzici XII i XIII st. (-> Hoquetus.) DURCHFUHRUNG -> Provedba DUREY, Louis, francuski kompozitor (Pariz, 27. V 1888). Diplomirao na Visokoj koli za trgovake nauke. Muzike studije zapoeo tek 1910 kod L. Saint-Requiera u Parizu. God. 1917 osnovao sa E. Satieom, G. Auricom i A. Honeggerom grupu Nouveaux Jeunes, iz koje se razvila grupa Les Six (G. Auric, L. Durev, A. Honegger, D. Milhaud, F. Poulenc, G. Tailleferre), povezana s avangaristikim literarnim i umjetnikim strujanjima. Izmeu 1921 i 1930 suradnik asopisa Le Courrier musical, Musical Netvs and Herald, The Chesterian, The Arts. Aktivnije je D. poeo sudjelovati u javnom ivotu poslije drugoga svjetskog rata kao pristaa ljeviarskih strujanja (generalni sekretar Federation Musicale populaire i potpredsjednik Association Franfaise des

neovisna o impresionizmu: po uravnoteenosti, mjeri 1 jasnoi, a u vokalnim djelima po preciznosti muzike deklamacije u odnosu na jezik. D. ne pripada ni jednom stilu i slui se klasinim harmonijama, kao i atonalnou i politonalnou. Najdrai su mu oni sastavi u kojima moe ostvariti svoju ljubav za jezino-muziku prozodiju, odnosno za jasno voenje linija i finu harmoniju: to su solo-pjesma i mali solistiki instrumentalni sastavi (trio, kvartet). Poslije drugoga svjetskog rata, komponirajui masovne pjesme i kantate na socijalno-politike teme, D. istie svoje nade u mir, napredak i sretniju budunost ovjeanstva.
DJE LA. ORKE STRA LNA : simfonijeta za gudae, 1966; Concenino za klavir, 16 duhakih instrumenata, kontrabas i timpane, 1957; koncertantna fantazija za violonelo i orkestar, 1947; uvertira Ile-de-France, 1955; Pastorale, 1920; Mouvement symphonique za gudae, 1964; 4 Octophonies za 8 gudaa (solo ili u orkestralnom sastavu), 1966. KOMORNA: gudaki trio, 1919; Trio-Serenade za gudake instrumente (u spomen B. Bartoka), 1955; 3 gudaka kvar teta; klavirski trio, 1917; Les Soirees de Valfere za duhaki kvintet, 1963; sonatina za flautu i klavir, 1925. KLAVIRSKA: Trio sonatine; Scenes de cirque, 1917; Danse et chants de la terre de France, 4 serije, 1964; preludiji; etide i dr. Carillons i Neige za klavir etvororuno, 1917. DRAMSKA: lirska komedija L'Occasion, 1923. Scenska muzika za razna kazalina djela. Filmska muzika. VOKALNA. Kantate: La Guerre et la paix za sole, zbor i orkestar, 1949; La Longue marche (Mao Ce Tung) za sole, zbor i orkestar, 1949; Paix aux hommes par millions (Majakovski) za sole, zbor i orkestar, 1949; Cantate a Ben Ali za sole, zbor i orkestar, 1952; La Grotte aux glacons za zbor a cappella; Cantate de la prison (G. Apollinaire) za glas i orkestar, 1922; Cantate de la rose et de l'amour za glas i gudae (ili klavir), 1965. Za zbor i orkestar: Eloges; Ouatre chants pour VU. J. R. F., 1951. Zborovi a cappella i uz klavir. Dix choeurs de metiers uz 2 flaute, klarinet, violinu, elestu i klavir, 1957 i mnogi drugi masovni zborovi. Za glas i orkestar Le Navire (A. Gide), 1916 i Trois poemes de Paul Eluard, 1952. Za glas i komorni orkestar: Images a Crusoe, 1918; Six madrigaux de Mallarme, 1919; Chansons basgues (J. Cocteau), 1919; Le Printemps au fond de la mer (J. Cocteau), 1920 i Trois poemes de Re'my de Gourmont, 1922. Ciklusi solo-pjesama: L'Offrande Lyrique (R. Tagore), 1914; Le Voyage d'Urien (A. Gide), 1916; Epigrammes de The'ocrite, 1918; Trois poemes de Petrone, 1918; Inscriptions sur un oranger, 1918; Le Bestiaire (G. Apollinaire), 1919; Trois poemes de Paul Valery, 1921; Vergers (R. M. Rilke), 1931; Ouatre stances, 1935; Ouatre poemes de minuit, 1944; Greve de la faim, 1950; Une femme du sud chante, 1950 i Deux poemes (Ho i Min), 1951. Revidirao neke stare partiture (chansoni C. Janequina i G. Costeleva; opera Sabinus i oratorij La Nativite F.-J. Gosseca). LIT.: P. Landormy, Louis Durey, La Victoire, 1920. R. Girardon, Louis Durev, MGG, III, 1954. P. Collaer, II gruppo dei Sei, L'Approdo musicale, 1965. J. As.

DURIGO, Ilona, madarska pjevaica, alt (Budimpeta, 13. V 1881 25. XII 1943). Diplomirala klavir na Muzikoj akademiji u Budimpeti, gdje je zapoela i studij pjevanja (B. Maleckv); zatim uila pjevanje u Beu (P. Forsten), Frankfurtu na Majni (J. Stockhausen) i Berlinu (Bellwidt, E. Gerster). Isprva operna pjevaica (od 1906), posvetila se kasnije posvema oratoriju i Liedu te postigla velik uspjeh u cijeloj Evropi. Od 1921 do 1937 predavala pjevanje na Konzervatoriju u Ziirichu, a kasnije na Konzervatoriju u Budimpeti. Naroito se istakla kao interpret G. Mahlera, Z. Kodalva i O. Schoecka. DURME, Jef van, belgijski kompozitor (Kemseke-Waas, 7. V 1907 Bruxelles, 28. I 1965). Studij zavrio na Flaman skom konzervatoriju u Antwerpenu (E. Verhevden, F. Alpaerts) i zatim se usavravao u kompoziciji kod A. Berga u Beu i u dirigiranju kod H. Scherchena u Bruxellesu. Djeluje kao kom pozitor u Antwerpenu.
D JE LA . O RK E ST RA L N A : 7 simfon ija ; simfonij ske pjesme: H am let i Beatrijs; Breughelsymfonie; 2 koncerta za klavir; koncert za violinu; 2 Elegije; Kamersymfonie; Heldengedicht; Kamerconcerto; Ballade; Van Goghsuite; uvertira. KOMORNA: 5 gudakih kvarteta; 4 gudaka trija; duhaki kvintet; duhaki sekstet; 2 sonate za violinu i klavir. Kompozicije za klavir. DRAMSKA. Opere: Remous, 1937; The Death of a Salesman, 1955 i King Lear, 1957. Baleti: De Dageraad, 1936 i Orestes. Oratorij De 14 Stonden; solopjcsme.

DUR-TONALITET -> Harmonija i Tonalitet DUR-TROZVUK -> Trozvuk DURUFLE, Maurice, francuski orgulja i kompozitor (Louviers, Eure, 11. I 1902). Muziku uio najprije u Pjevakoj koli katedrale u Rouenu, a zatim 192028 na Parikom konzervatoriju (L. Vierne, J. Gallon, G. Caussade, Ch. Tournemire, E. Gigout, P. Dukas). U toku kolovanja dobio prve nagrade iz orgulja, harmonije, klavirske pratnje, fuge i kompozicije. Neko vrijeme zamjenjivao L. Viernea na orguljama crkve Notre Dame; 1930 postao orgulja parike crkve Saint-Etienne-du-Mont. Od 1944 profesor harmonije na Konzervatoriju u Parizu. Prireivao koncerte u Francuskoj, Njemakoj i Engleskoj, istiui se esto i svojim improvizatorskim sposobnostima. Njegov Reauiem, inspiriran gregorijanskim napjevima, priznato je majstorsko djelo.
DJELA. ORKESTRALNA: Trois danses, 1937; Scherzo, 1940; dva Andante et Scherzo, 1945 i 1953. Prelude, Re'citatif et Variations za flautu, violu i klavir, 1928. Triptyque za klavir, 1927. ORGULJSKA: Scherzo, 1926; Prelude, Adagio et Choral varie sur le Veni Creator, 1930; Suite, 1934; Prelude et Fugue sur le nom d'Alain, 1943 i dr. Messa cum jubilo za bariton, zbor baritona i orkestar, 1966; Reauiem za sole, zbor, orkestar i orgulje, 1947. LIT.: P. Denis, Maurice Durufle, L'Orgue, 1949. F. Raugel, Maurice Durufle, MGG, III, 1954.

DURUS (lat. tvrd), prvobitni naziv za ton h ($ = B auadra-tmn ili durum), nasuprot tonu b (b = B rotundum ili molle). Heksa-kord, koji je sadravao ton h, zvao se u solmizaciji hexachordum

490

DURUS DUKOVA
Duikovo sviranje odlikovalo se virtuoznou, ukusr canjem melodijske linije i punoom zvuka. Kao kompoz: rani predstavnik muzikog romantizma obogatio je klasin klavirske sonate estim modulacijama i bojenjem. U njegovim djelima osjea se i prizvuk ekog muzikog, uz estu primjenu programnih elemenata.
DJELA. ORKESTRALNA. Petnaest koncerata za klavir: op. i (3 3 (Es-dur), 14 (F-dur; takoer pod brojem opusa 17 i 27), 15 (Es-i (Bdur), 26 (Es-dur), 2930 (C-dur; takoer i za harfu), 40 {Militairt 49 50 (g-mol), 63 (B-dur), 66 (F-dur) i 70 (Es-dur); koncert za 2 1 63 (B-dur); brojni koncerti u rukopisu bez broja opusa, meu kojirm za 2 klavira. Serenada u Es-duru op. 34; uvertira Festival Times. . NA: 3 gudaka kvarteta op. 60; 15 klavirskih trija: op. 2, 21, 24, 3 (djelomino s flautom umjesto violine); klavirski kvarteti op. 53 i 56 kvintet op. 41; trio za flautu, violonelo i klavir op. 65; Notturno za v i klavir op. 68; 2 sonate za violinu, violonelo i harfu op. 34; 3 sonati (violinu) i violonelo op. 29; 32 sonate za violinu (3 i za flautu) i klavi. sonata za violinu i klavir; 9 sonata za flautu i klavir; 4 sonatine za violi: i klavir; 4 sonate za violinu adlib. i klavir (ili za klavir solo) op. 30; 1 naval za klavirski trio i timpane ad lib.; 6 Nezv Waltzes za violinu klavir; 6 sonatina za harfu. KLAVIRSKA: 37 sonata, meu kc s programnim naslovima: The Parezoell (posveena Clementiju), Ele'j nigue sur la mort du Prince Louis Ferdinand de Prusse, Le Retour a 1 ultra, VInvocation t La Chasse, Sonatine; varijacije; preludiji; La Marie Antoinette op. 23; // Rivocato op. 33; La Consolation op. 62 op. 76; fantazija i fuga op. 50 i 55; 12 Legon progressives. Za klavii 8 sonata; 3 Fugues a la catnera op. 64 i Grand ouverture. Za 2 klavira B-duru op. 38 i Deux duos faciles. Opera The Captive of Spilberg ( M. Kellvjem), 1798; scenska muzika za Sheridanovu dramu Pizza Kantata, 1786; solo-pjesme. Misa. Udbenik Instructions c of Playing the Pianoforte (takoer i pod naslovom Me'thoe nouvelle poui 1796.

durum, za razliku od hexachordum molle i naturale. Naziv d. preuzet je kasnije u dananji (harmonijski) tonski sistem i znai dur. DURUTTE, Francois Camille, belgijski muziki teoretiar i kompozitor (Ypres, 15. X 1803 Pariz, 24. IX 1881). Studirao tehniku i tek se kasnije posvetio muzici. Inicijator muziko-teoretskog sistema, koji se suvie gubi u matematskim spekulacijama.
DJELA: Esthe'tigue musicale: technie ou lois generales du systeme harrnonigue, 1855; Resume elimentaire de la technie harmonique et complement. . . , 1876.

DU SAAR, Johannes, nizozemski muzikolog (Kralingen, 8. III 1878 Utrecht, 6. X 1950). Zavrio studij matematike i djelovao u osiguravajuoj struci. U zrelim godinama (1946) dovrio na Univerzitetu u Utrechtu studij muzikologije. Bio je generalni sekretar drutva Collegium Musicum Ultrajectinum.
DJELA: Het Collegium Musicum Ultrajectinum in de laatste honderd jaar, 1941; Het leven en de composities van Jacobus Barbireau, 1946; Het leven en de werken van Jacob Wilhelm Lustig, organist te Groningen, geboren 1706. overleden 1796, 1948; Muzikale Acoustiek (neobj.).

DUSCH, Alphohs, nizozemski orgulja, pijanist, dirigent i kompozitor (Zutphen, 13. VII 1895). Studirao na Konzervatoriju u Aachenu, Amsterdamu i Utrechtu (J. Wagenaar, J. Roentgen, E. Cornelis, C. Friedberg). God. 191314 djelovao na konzervatoriju Held u New Yorku. Od 1918 predavao na Konzervatoriju u Rotterdamu i od 1925 na Akademiji za crkvenu muziku u Utrechtu. Pored toga, dirigent oratorijskog drutva Excelsior u Rotterdamu (od 1936); 1945 postao direktor Konzervatorija u Tilburgu a uz to od 1946 dirigent zbornog udruenja Maatschappy Toonkunst u Bredi i Tilburgu; aktivan i kao koncertni pijanist. U svojim kompozicijama D. je blizak C. Francku i tradicijama njegovanim u Scholi Cantorum.
DJELA. KOMORNA : gudaki kvartet, 1917; sonata za violinu i klavir, 1915; 2 sonate za violonelo i klavir, 1917 i 1919; Hymnus za violinu i klavir, 1919. Jeux fantasques i sonata za klavir. Introdukcija i fuga, 1917 i druge kompozicije za orgulje. Kompozicije za zbor; solo-pjesme. Misa i druga crkvena djela.

DUE, Ugo, talijanski muzikolog (Rovigo, 11. X 1926 ). Zavrio studij filozofije. Od 1961 profesor je historije i estetike muzike na muzikom institutu Gerolamo Frescobaldi u Ferrari.
DJELA: Studio sulla poetica liederistica di Gustav Mahler, 1961; Su alcuni aspetti del pensiero critico musicale italiano, 1962; Gustav Mahler. Introduzione allo studio della vita e delle opere, 1962; Muica e cultura. Ouattro diagnosi, 1967. Studije: Le Origini popolari del canto mahleriano, L'Approdo Musicale, 1963; Note sul pensiero estetico de Ferruccio Busoni, Chigiana, 1966 i dr.

2. Frantiek Josef (Benedikt), orgulja i dirigent 13. III 1765 Zatiin, Slovenija, poslije 1817). Brat J dislava. Uio klavir, violinu i violonelo i zamjenjivao orguljama. Kao sedamnaestogodinji mladi doao u Praj se usavravao kod A. Senkyfa. U slubi grofice Llitzow u Italiju i priredio vie koncerata te postao orgulja u . zatim bio prvi violinist kazalinog orkestra San Benedett neiji i dirigent milanske Scale (1786). Nakon kraeg bc domovini od 1790 orgulja katedrale u Ljubljani, 1800 kazalita u Breslauu i 180616 vojni kapelnik u Veneciji je otiao u Zatiin, gdje mu se nakon 1817 gubi trag.
DJELA: simfonije; koncerti za klavir i za violinu. Nocturnes fliites; sonate za violinu i za klavir. Opere: Questa volta la biscia , U ciarlatano, 1895; Ulmpostore, 1806; La Feudataria, 1806; La Caj spirito, 1807; L Amour de'popoli, 1808; Chi vuol troppo veder diventa ci Matrimonio e divorzio in un sol giorno, ossia Angiolina, 1810; // Portuna (takoer pod naslovom II felice successo), 1812; L'Ombra ossia II Rav 1816; Roma salvata, 1816 i La Prova reciproca. Balet: La Vedova indic Oratorij Gerusalemme distrutta. Crkvene kompozicije.

DUSHKIN, Samuel, ameriki violinist ruskog podrijetla (Suwalki, 13. XII 1897). Uio u New Yorku (L. Auer) i Parizu (Remy, F. Kreisler). Koncertirao irom svijeta. esto nastupao pod vodstvom I. Stravinskoga, koji mu je posvetio svoj violinski koncert (praizvedba na Berlinskom radiju 1931); interpretirao i mnoga djela drugih suvremenih autora. Pisao pedagoka djela za violinu i preraivao za violinu kompozicije klasinih majstora. DUIK (Dussek, Duschek), eka obitelj muziara. I. Jan Ladislav (Vaclav Jan), pijanist i kompozitor (aslav, 12. II 1760 St.-Germain-en-Laye kraj Pariza, 20. III 1812). Uenik svoga oca Jana Josefa Duika i Ladislava Spinara (po njemu je uzeo ime Ladislav). Pratio grofa Mannera u Ni zozemsku, koncertirao u Hagu i Amsterdamu; bio orgulja u Mechelnu, Bergen-op-Zoo.nu i Hagu. God. 1783 otiao u Ham burg, gdje je uio kod Ch. Ph. E. Bacha. U to je doba koncer tirao u Kasselu, Mainzu i Berlinu (na klaviru i glasharmonici). Zatim ivio u Petrogradu i Litvi u slubi kneza Radziwilla. Nakon uspjelih koncertnih nastupa u Parizu (1786) i u Italiji, neko vrijeme stalno boravio u Parizu, a zatim se pre selio u London, gdje se 1782 oenio s harfisticom Sophijom Corri i sa svojim tastom osno vao i vodio vlastitu muziku nakladu. Poduzee se zbog dugova nije odralo, a D. se 1799 sklonio u Hamburg. Tada J DUSIK je koncertirao u Ottensenu, ' Braunschweigu i Pragu. God. 1803 postao komorni virtuoz pruskog princa Louisa Ferdinanda, a nakon njegove smrti (1806) namjestio se kod kneza Isenburga. Od 1808 bio je koncertni majstor kneza Tallevranda u Parizu.

3, Katef ina Veronika Anna, pijanistica i kompozitt lav, 8. III 1769 London, 1833). Sestra Jana Ladislava tieka Josefa, od 1795 djelovala u Londonu kao klavirski r Ostavila je 2 koncerta i vie sonata za klavir.
LIT.: E. Prout, Jan Ladislav Duik, The Monthlv Musical Recc H. Hnilika, Jan Ladislav Duik, Praha 1914. M. Unger, Bei Lebensbeschreibung J. L. Dusseks, Neue Musikzeitung, 1914, L. Johann Ladislaus Dussek (disertacija), Miinchen 1914. H. Engel, wicklung des deutschen Klavier-Konzerts von Mozart bis Liszt, Leipzij E. Blom, The Prophecies of Dussek, Musical Opinion, 192728. Die Klaviersonate im Zeitalter der Romantik, Berlin 1934. W. Kc Benedikt i Johann Ludwig Dussek, MGG, III, 1954. J. Nmeei eke hudby XVIII stoleti, Praha 1955. H. Truscott, Dussek and certo, The Music Review, 1955. J. Racek, eka hudba, Praha 1958, Crazv, A Bibliographv and Thematic Catalog of the Works of J. L (17601812) (disertacija), Ann Arbor 1964. T<

DUA (engl. sound post, franc. dme, tal. anitna, njem. stock), tapi od mekana drva koji kod gudakih instn stoji izmeu glasnjae i dna. Poduprt je ispod desne noice Debljina i poloaj due veoma utjeu na ton instrumenta. DUEK, (Duschek), Frantiek Xaver, eki pi kompozitor (Choteborkv, 8. XII 1731 Prag, 12. II Uenik F. Habermanna u Pragu i G. Chr. Wagenseila 1 Od 1770 u Pragu ugledni klavirski pedagog. Njegovi bili su V. Maek, L. Koeluh, J. A. Vitasek i dr. D. i , ena Josefina Dukovd bili su u srdanom prijateljstvu s tom. Duekovi klavirski koncerti i sonate stilski stoje n; lazu izmeu muzike za embalo i za moderni klavir.
DJELA: 37 simfonija; koncerti i concertini za embalo, za klavir, ; bala, za 2 klavira; serenade za orkestar. 2.6 gudakih kvarteta (diver 23 gudaka trija; 6 klavirskih trija; 36 duhakih seksteta (partita); za duhaki kvintet; 3 seksteta za gudae i rog. Kompozicije za emb vir (8 sonata). LIT.: R. Prochdzka, Mozart in Prag, Prag 1892. A. Schering, G des Instrumentalkonzerts, Leipzig 1927. W. Kahl, Franz Xaver (Duek), MGG, III, 1954. J. A. Buchner, Mozart und Prag, Prag M. Oadlik, Svet orchestru. eka hudba, Praha 1961.

DUKOVA (rod. Hambacher), Josefina (Josepha pjevaica, sopran (Prag, 6. III 1754 8. I 1824). er pjevanje uila kod F. X. Dueka, svog kasnijeg mua. Pj Pragu, Beu, Dresdenu, Leipzigu, Weimaru i dr. God. 177' nala u Salzburgu W. A. Mozarta, koji je oduevljen n

DUKOVA DUVAKI INSTRUMENTI

pjevanjem napisao za nju recitativ i ariju Ah, lo previdi (K. 272) i kasnije (1787) Bella mia fiamma (K. 528). Gostovala je u Parizu i Londonu; zbog njezine muzikalnosti i lijepog glasa zvali su je ekom Gabrielli. D. je bila prvi interpret Beethovenove arije Ah perfido! (1796 u Leipzigu). Mozart je za boravka u Pragu (zimi 1787, proljea 1789 i ljeti 1791) odsjedao u njezinoj kui. Na jednoj akademiji u Beu (29. III 1798) D. je koncertirala s Beethovenom.
LIT.: R. Prochdzka, Mozart in Prag, Prag 1892. H. Abert, W. A. Mozart, I i II, 191924. A. Hnilika, Bertramka a manele Dukovi, Dalibor, 192122. J. Sjikora, Josefina Dukovi, Hudebni Rozhledy, 1954. Isti, Mozart a manele Dukova, ibid., 1956. J. A. Buchner. Mozart und Prag, Prag I9S7-

491

otvora sloj retkog vazduha koji povlai vazdunu struju ponovo u cev. Tada poinje ceo proces iznova. Jedno zgunjavanje i razreivanje tvori jednu amplitudu. Brzina ovog procesa, odnosno broj treptaja zavisi od duine cevi. U duoj cevi proces zgunja vanja i razreivanja se vri na veoj masi vazduha i u veem prostoru, pa je sporiji i daje nii ton, a u kraoj cevi je taj proces bri i ton je vii. Labijalni su instrumenti: flaute (poprene i uzdune)

DUTAR (dutor), narodni trzalaki instrument perzijskoga podrijetla rairen u Tadikskoj, Turkmenskoj, Uzbekoj i Ujgurskoj SSR. Ima krukolik korpus, esto ukraen inkrustacijama od bjelokosti ili sedefa, i dvije ice ugoene u intervalu kvarte (rjee kvinte). Ton dutara je njean i tih. Instrumentom se prati pjevanje, ali se upotrebljava i u narodnim orkestrima i solistiki. DUTILLEUX, Henry, francuski kompozitor (Angers, 22. I 1916 ). Muziki studij zapoeo na Konzervatoriju u Douaiu, a zatim uio na Parikom konzervatoriju (H. Busser, J. i N. Gallon, Ph. Gaubert, M. Emmanuel); 1938 dobio Grand Prix de Rome. Suraivao na Francuskom radiju 194563; od 1961 predaje kompoziciju na cole Normale de Musique u Parizu. Po stilu se pribliava A. Rousselu, premda je potpuno samosvojan. Muzika mu se odlikuje ukusom, mjerom i smislom za arhitektonsku vrstinu, a pored toga je puna boje i elana. Tehnika komponiranja u osnovi je polifona.
DJELA. ORKESTRALNA: dvije simfonije: I, 1950 i II, 1956; simfonijske pjesme; koncert za violonelo, 1961; Serenade concertante za klavir i orkestar, 1952; suita; Sarabande, 1941; Danse fantastique, 1942; Trois tableaux symphoniques d'apres les Hauts de Hurlevent, 1945; Sept Pieces, 1961; Cinq Mitaboles, 1965; koncert za 2 orkestra. KOMORNA: sonata za obou i klavir, 1947; sonatina za flautu i klavir, 1943. Sonata za klavir, 1948. DRAMSKA. Baleti: Reflets d'une belle epoque, 1948; Pour les enfants sages, 1952; Le Loup, 1953; La Belle, 1953; Salmads. Scenska muzika: Hauts de Hurlevent (adaptacija romana Wuthering Heighls E. Bronte), 1945; La Princesse d'Elide (Moliere), 1946; Monsieur de Pourceaugnac (Moliere), 1948; Hernani (V. Hugo), 1952. Filmska muzika. VOKALNA: kantata VAnneau du roi, 1938; La Geole za glas i orkestar, 1944; Trois Sonnets de J. Cassou za glas i orkestar, 1954; Ouatre Me'lodies za glas i klavir, 1942. LIT.: F. Goldbeck, Henry Dutilleux, MGG, III, 1954.

DUTILLIEU, Pierre, francuski kompozitor (Lyon, 15. V 1754 Be, 28. VI 1798). Najprije advokat u Lvonu; oenivi pjevaicu Irenu Tomeoni posvetio se muzici te boravio u Firenci i Napulju (1784), Cremoni (1785), Milanu (1786), Veneciji i ponovo u Napulju (1787), gdje se istakao kao kompozitor baleta. Od 1791 ivio u Beu i tamo naslijedio D. Cimarosu na poloaju dvorskog kompozitora.
DJELA. DRAMSKA. Komine opere: // Trionfo d'amore, 1791; Nannerina e Pandolfino, 1792; Gli Accidenti della villa, 1794; La superba corretta, 1795 i // Nemico delle donne, 1797. Baleti; Pizzarro, 1784; // Beverlei, 1787; Astarbea, 1788; Orbecche, 1788; Telemaco nelVisola di Calipso, 1789; Antigona, 1790; Magia contro magia, 1790; / Curlandesi, 1790; // Trionfo de'Spagnoli, 1791; Arminio, 1792 i Die Freyvnlligen, 1793. Neki muzikolozi (Feti, Gerber, Schilling) pripisuju mu jo opere: Der Jahrmarkt i Die Macht des schonen Geschlechts, oko 1795. Kompozicije za orkestar i komorne sastave. Vokalna djela. LIT.: F. Breghot Du Lut, Le Livre de raison de J. Ch. Dutillieu, Lyon 1886.

Signalne svirale od kosti iz paleolita, Moravska

DUVAKI INSTRUMENTI proizvode zvuk treperenjem vazdunog stuba u cevi. Prilikom treperenja vazduha stvaraju se longitudinalni talasi koji se sastoje u naizmeninom zgunjavanju i razredivanju vazduha. Vazduh se dovodi u cev instrumenta iz naroitih rezervoara, kao to je to kod orgulja i gajdi; meutim, kod veine duvakih instrumenata svira duva vazduh neposredno u cev instrumenta. Da bi u cevi nastali longitudinalni talasi, tj. zgunjavanja i razreivanja, potrebno je naizmenino prekidati vazdunu struju. To se kod pojedinih instrumenata postie na razne naine, pa otuda i podela duvakih instrumenata u tri grupe: 1. labijalni instrumenti, 2. instrumenti sa jednim ili dva jezika od trske, 3. instrumenti sa metalnim levkastim nausnikom (Mundstuck). Orgulje idu u prvu i drugu grupu. Po materijalu od kojeg su napravljeni d. i. se dele na drvene i na metalne. U prve idu: flauta, oboa, klarinet, fagot i njima srodni instrumenti (neki od njih prave se, meutim, od metala, kao saksofon, a neki vrlo esto od metala ili drva, kao flauta). U druge idu: truba, horna (rog), pozauna (trombon), i njima srodni instrumenti. Labijalni instrumenti. Vazduna struja se alje kroz uzani otvor primaknutih sviraevih usana na otru ivicu otvora kroz koji se dovodi vazduh, tako da vei deo vazduha ide prvo u cev, a kada se u cevi zbog toga javi zasienost vazduha i vea gustina, vei deo vazduha ide preko zareza van cevi. Vazduh, koji je najgui kod samog otvora, tei da se po gustini izjednai sa ostalim vazduhom u cevi, odnosno da se razredi; kao rezultat tog izjednaavanja koje se vri od otvora dovoda prema izlazu, stvara se kod

i labijalne svirale kod orgulja; a od naih narodnih instrumenata frula, dvojnice i dr. Instrumenti sa jezicima od trske. 1. Kod instrumenata sa dva jezica svira duva kroz tzv. pisak, koji se sastoji od dva tanka trana jezika priljubljena jedan uz drugi. Pisak se nalazi na gornjem delu cevi. Tanki i elastini jezici treperenjem za tvaraju i putaju dovod vazduha u cev i na taj nain se stvara zvuk naizmeninim zgunjavanjima i razreivanjima vazduha u cevi. Na ovom principu zasnovani su oboa, engleski rog, fagot, kontrafagot, sarrusophon i njima slini instrumenti, nadalje antiki grki aulos, a od naih narodnih instrumenata zurla i sopele. 2. Kod instrumenata sa jednim jezicem, jeziac je priljubljen uz gornji kraj cevi u koji se duva. Prilikom duvanja elastini jeziac treperi i naizmenino puta i prekida vazdunu struju radi naizmeninog zgunjavanja i razreivanja vazduha. Na ovaj nain se stvara zvuk kod klarineta, bas-klarineta, basetnog roga, saksofona i srodnih instrumenata. Instrumenti sa metalnim levkastim nausnikom (Mundstuck). Prekidanje vazdune struje koju svira duva u cev vri se treperenjem sviraevih usana, a nausnik pomae da usne bolje nalegnu i da vazduh ne ide van cevi. Tako se postie zvuk kod trube, roga, trombona, korneta, tube, krilnice (Biigelhorn) i njima slinih instrumenata. Od ovih neki imaju otar, praskav zvuk, npr. truba; tome je uzrok ne samo oblik cevi koja je kod ovog instrumenta u veem delu cilindrina i malo se iri pri kraju, nego i oblik levka nausnika koji je mali, plitak, sa uskim otvorom za vazduh, tako da vazduh ulazi sa praskom u cev. Kod drugih instrumenata zvuk je mnogo meki, npr. kod roga, njegova je cev pri kraju znatno ira, a nausnik je dubok i levkast. Kod instrumenata sa labijumom i sa jezicima od trske visina tona zavisi od duine vazdunog stuba, jer ona utie na broj i uestalost longitudinalnih talasa u jedinici vremena. Na cevima se nalaze brojni otvori. Njihovim zatvaranjem i otvaranjem stvaraju se razliite duine cevi, odnosno vazdunog stuba, to utie na visinu tona, koji je dublji kada je vazduni stub dui, i obrnuto. Zatvaranje ovih otvora vri se jagodicama prstiju leve i desne ruke, kao i metalnim poklopcima, obloenim plutom i koicom radi boljeg zatvaranja. Ovi poklopci se zatvaraju prstima i naroitim mehanizmima (tzv. klapne Klappen), graenim na sistemu poluga sa oprugom. Kod drvenih duvakih instrumenata obim tonova se poveava preduvavanjem

korienjem tonova iz alikvotnog, prirodnog niza, slino upotrebi tonova iz alikvotnog niza kod gudakih instrumenata (flaoleti). No, dok. se flaoleti gudakih instrumenata po kvalitetu zvuka razlikuju od svojih osnovnih tonova, tonovi iz alikvotnog niza kod duvakih instrumenata su po kvalitetu zvuka isti kao i osnovni, a kod nekih (trublja) se osnovni tonovi ak i ne mogu dobiti ve se upotrebljavaju samo tonovi iz alikvotnog niza. Preduvavanje (kao i izvoenje flaoleta) izvodi se vetakim smanjenjem veliine amplituda na istoj duini vazdunog stuba kao i kod osnovnog tona; u isto vreme broj amplituda se poveava. To se kod duvakih

492

DUVAKI INSTRUMENTI DUVAL

instrumenata postie jaim duvanjem (flauta), a kod nekih jo i naroitim otvorima za preduvavanje (oboa, klarinet, fagot). Pojedini instrumenti koriste razne tonove iz alikvotnog niza, preduvavaju u razne intervale, na to utie unutranji oblik cevi. Tako se kod instrumenata ija je cev preteno konusno buena moe koristiti i drugi i trei i etvrti ton iz alikvotnog niza; takvi se instrumenti preduvavaju u oktavu i duodecimu. Ovo vai za flautu, obou, fagot i njima sline. Kod instrumenata kod kojih je cev preteno cilindrino buena, kao kod klarineta, moe da se koristi samo trei ton iz alikvotnog niza, odnosno preduvava se u duodecimu. Za ovo preduvavanje upotrebljava se jo i izraz kvintiranje (jer je duodecima sastavljena od oktave i kvinte). S obzirom na mogunost preduvavanja, kod konusnih instrumenata je aplikatura neto jednostavnija, jer se posle intervala velike septime ve preduvava, dok je kod cilindrino buenih broj osnovnih tonova vei, s obzirom da je prvi preduvani ton tek duodecima. Zbog ovoga je i konstruisan saksofon, instrument sa jednim tranim jezicem kao kod klarineta, no sa cevi konu snog oblika to omoguava preduvavanje u oktavu i upotrebu manjeg broja otvora i poklopaca. Kod instrumenata sa metalnim levkastim nausnikom moe se dobiti jo vei broj tonova iz alikvotnog niza, do dvanaestog i vie. Ti tonovi postiu se sve veim skupljanjem usana. No, kod ovih instrumenata, tonovi razne visine se ne dobijaju otva ranjem i zatvaranjem otvora kao kod drvenih duvakih instrumenata, ve se cev produava na razne naine. Kod pozaune se cev produava izvlaenjem jednog dela cevi. Na taj nain, postepenim izvlaenjem cevi dobija se sedam raznih duina, sedam osnovnih tonova sa sedam alikvotnih nizova. Osnovni tonovi su za polustepen udaljeni jedan od drugog po principu da kraa cev daje vii ton, a ukoliko se cev produava ton je dublji. Korienjem tonova iz ovih sedam nizova mogu se odsvirati svi hromatski tonovi u odgovarajuem obimu. Tih sedam raznih duina cevi se nazivaju poloaji ili pozicije. Kod metalnih duvakih instrumenata, kod trtlbe, roga i slinih, razne duine cevi, potrebne za dobijanje vie nizova, dobijaju se ukljuivanjem manjih cevi na glavnu cev; to se vri pomou naroitih mehanizama: ventila i pistona (vrsta ventila). Obino ovi instrumenti imaju tri takve dodatne cevi (kod nekih i etiri). Ukljuivanjem ventila koji je najblii svirau cev se toliko produi da osnovni ton postane nii za ceo stepen od tona na osnovnoj duini cevi. Ukljuivanjem samo drugog ventila cev se toliko produi da ton postane za pola stepena nii, a ukljuivanjem samo treeg ventila ton postane za stepen i po nii. Kombinacijom, zajednikim ukljuivanjem pojedinih ventila, moe se dobiti sedam raznih duina cevi, odnosno osnovnih tonova sa svojim nizovima. Ventili su konstruisani tek poetkom XIX v., a do tog vremena svirai su rukom umetali cevi u obliku zavijenih lukova da bi dobili nove nizove. Postoje i instrumenti bez ventila, samo sa jednim alikvotnim nizom; takve su, npr., signalne i vojnike trube. Signali, melodije na ovim instrumentima prave se s obzirom na tonove jednog alikvotnog niza. Kod duvakih instrumenata staccato se izvodi kratkim impulsima vazduha, a legato sviranjem vie tonova na jednom dahu, bez prekidanja vazdune struje. Naroiti efekat kod duvakih instrumenata je dvojni jezik (Doppelzunge) ponavljanje tonova

iste visine u staccatu i brzom tempu. Ovo se postie brzim prekidima impulsa vazduha prilikom duvanja naizmeninim izgovaranjem konsonanta t (vrh jezika podigne se do nepca i prekine vazdunu struju) i k (jezik se opusti i omogui da vazduh ide u cev). D. i. su u vie ili manje primitivnom obliku, pod raznim imenima i u raznim vidovima postojali jo kod primitivnih naroda. Usavravali su se vrlo postepeno za vreme srednjeg veka i renesanse, no najvie je uinjeno tek reavanjem tehniko-konstruk-tivnih i akustikih problema u XVIII i XIX v. (primena i dote-rivanje mehanizovanih poklopaca klapni, preduvavanje, konstruisanje ventila kod metalnih duvakih instrumenata, popravljanje intonacije u okviru zakona temperiranog sistema). Tada su nastale mogunosti za veliki razvoj tehnike sviranja na tim instrumentima, a pojaana je i njihova upotreba. Stvaranjem osnova za moderni orkestar kod kompozitora romantiara utvrena je uloga duvakih instrumenata u solistikoj i orkestarskoj upotrebi s obzirom na bitne i specifine karakteristike svakog od njih. Traenje novih zvunih boja dovelo je do konstruisanja veeg broja novih instrumenata (saksofon, Saxhorn, Wagnerove tube, Heckelphon i dr.). Za duvake instrumente postoji dosta literature, kako za solistiko sviranje tako i za manje i vee ansamble.
LIT.: M. Francoeur, Diapason general de tons les instruments a vent, Pari 1772. F. L. Schubert, Die Blechinstrumente der Musik, Leipzig 1866 (II izd. 1883). L. F. Valdrighi, Musurgiana. Di una busta di antichi e rari stru-menti da fiato, Firenze 1880. E. Enthig, Zur Geschichte der Blasinstrumente

im 16. und 17. Jahrhunde rt, Berlin 1899. E. Buhle, Die Blasi in den Miniature n des iriihen Mittelalter s, Leipzig 1903. V. Ch Les Instrumen ts a vent, Bruxelles 1907. F. Briicker, Die Blasi in der altfranzosi schen Literatur, Giessen 1926. H. Bonasse i , Instrument s a vent (2 sv.). Pari 192930. G. Schleck, Der Weg z\ blasinstru menten, Potsdam 1938. A. Carse, Musical Wind li London 1939. G. Karstadt, Blasmusik, MGG, I, 1951. G. Gc cvclopedie de la Musique pour instrument s a vent (3 sv.), Lausani 1955. B. Husted, The Brass Ensemble Its Historv and Music ( New York 1955. F. C. Draper, The Design and Manufact ure Wind Instrument s, London 1957. A. Baines, Woodwind Instrurr Italian Church Music of the Sixteenth and Early Seventeent h Cent Quarterly, 195758. M. Vogel, Die Intonation der Blechblase r, 1961. L. Langzvill, An Index of Musical WindInstrument s, Edint

m instrumentima. Kako duvaki im imaju jak zvuk, to je d. o. naroito pogodan za sviranje r nom prostoru i osobito se primenjuje kao tzv. vojna Samostalna , duvakih in -4 talnih grupa doba renei

instrumenti ine osnovi kog ansam tromboni, ] almaji. U instrumenta licima: s simfonijama mentalnim ma duvaka esto same radi kont suprotstavlj; akoj gruj ovih oblika, sastavi se uj vaju i za igara u igrakoj svi) menom inst rij postaje pored raniji menata u up i Zink, Krummhon jem XVII \ poprena flai ski rog i fagot. Upotrebom ovih novijih instrumenata p se gubi barokni zvuk trombona, korneta i almaja. H majstor zvuka duvakog ansambla, a i beki klasian duvake instrumentalne grupe (Mozartova Serenada za vaa i njegovi duvaki divertimenti, a slina dela na] kod Havdna i Beethovena). Tokom XIX v. tehnika na duvakim instrumentima, kao i njihove tehnike razvijaju se do maksimuma, no samostalne duvake ins talne grupe su ipak potisnute usled velikog razvoj: nijskog orkestra i njegovog stavljanja u prvi plan. Za to vreme duvaka grupa najvie koristi u okviru op< simfonijskog orkestra, to se vidi u kompozicijama Wagnera, R. Straussa, Brucknera, Stravinskog i drugih. Posebna upotreba duvake grupe je vojni orkestar. Ova; sastav, namenjen sviranju na otvorenom prostoru i uski masovnih pokreta sadri pored duvakih instrumenatE udaraljke: mali i veliki bubanj, piatti i dr. zbog po< ritma. Dalje poreklo ovog orkestra se nalazi u velikim im talnim grupama koje su pratile ratne pohode starih naroi u srednjovekovnim fanfarama, signalima (Turmmusik) i ir i retiradama obrednog i ceremonijalnog karaktera. Fc modernog vojnog orkestra izvreno je krajem XVIII v., i stvorena osnova moderne armije. Razni su sastavi vojnog no standardni oblik sadri 12 klarineta (koji zamenjuju i kretljive violine), po 2 flaute, oboe, fagota i kontrafagota, horne i po 2 fligorne, althorne i tenorhorne, 1 bariton, 4 4 trombona, 3 trube i grupu udaraljki. U francuskim, be italijanskim i drugim vojnim orkestrima upotrebljavaju se foni. Od ovog uobiajenog sastava se ponekad i odstup orkestar svira mareve za razne prilike, signale, a i koncei originalno pisana za taj sastav ili preinstrumentirana. LIT.: ->
Duvaki instrumenti.

DUHAKI INSTRUMENTI NA ELU VOJNE POVORKE. Minijatura u Kronici iz Richenthala, 1464

DUVAL, Denise, francuska pjevaica, sopran (Pari? 1921 ). Debitirala 1947 u parikoj Opera-Comique kao o (Puccini, Madatne Butterfly) i ubrzo se uvrstila u pr

DUV AKI ORKES TAR, izvoak a grupa sasta< sviraa na duvaki

DUVAL DVOJNICE
ruske onerne umjetnike. Pjevala je s velikim uspjehom u Italiji, SAD, Edinburghu (1960), Glvndebourneu (1962) i dr. Osim u ulogama standardnog opernog repertoara istakla se kao Concepcion (Ravel, L'Heure espagnole) i Princeza (Rabaua, Mdrouf, savetier du Cai're) te na praizvedbama Poulencovih opera Md-melles de Tiresias (Therese), Les Dialogues des Carmelites (Blanche) i La Voix humaine (Ona). DUVAL, Francois, francuski violinist i kompozitor (oko T673 Versailles, 27. I 1728). Prvi put se spominje 1695 kao muziar u Parizu. Oko 1700 u slubi vojvode od Orleansa; kasnije stupio u kraljevsku kapelu, 171423 lan dvorskog sastava 24 violom. Medu francuskim kompozitorima D. je prvi objavio sonate za violinu. Njegova je violinska tehnika napredna (upotrebljava o.ohvate, visoke pozicije i arpeggia), a djela vie puta programno koncipirana. D. je uveo u Francusku tip talijanske sonate.
DJELA. Sedam svezaka sonata za violinu i bas: I, 1704; II, 1706; III, 1707; IV, 1708; V, 1715; VI, 1718 i VII, 1720 (2 sv. za 2 violine i bas). LIT.: L. de La Laurencie, L'Ecole francaise du violon. Pari 1922. E. Borrel, Francois Duval, MGG, III, 1954.

493

goti klavir. Klavirske kompozicije (3 UMHXH ctouma 1954 i dr.). DRAMSKA: opera Hana, 1958. Balet Ceamoscmea, 1931. Scenska muzika. Filmska muzika. VOKALNA: kantata Tlpueem Mocnee, 1953; litavska dravna himna (sa I. vjadasom); zborovi; solo-pjesme. Obradbe litavskih narodnih napjeva.

DVIJE TAKE, u suvremenom notnom pismu znak za ponavljanje nekoga muzikog odlomka (npr. ekspozicije u sonatnoj formi). Stavljaju se uz taktnu crtu na kraju odlomka: DVODIJELNA MJERA, temelji se na dvije metrike jedinice: arza teza (- w), odnosno rjee teza arza (^ -). D. m. moe biti jednostavna i sloena. Brojnik oznake za jednostavnu dvodijelnu mjeru je 2, a za sloenu dvodijelnu mjeru 6. etvorodobna mjera (npr. 4/4) u stvari je sloena od dvije dvodobne (2/4 + 2 /4) te se samo na viem metrikom stupnju, kao sloena mjera, moe smatrati dvodijelnom. Naprotiv, alla breve je prava dvodijelna mjera. U srednjovjekovnoj -> menzuralnoj notaciji dvodijelna metrika shema zvala se tempus imperfectum. DVODIJELNA PJESMA (njem. Zzveiteilige Liedform), muzika forma, sloena od dva dijela, meusobno sasvim razliita (tipa a b). Vrlo je esta, meutim, slijedea shema koju neki autori tretiraju u okviru dvodijelnosti, iako su u njoj naznaeni i elementi trodijelnosti: prvi je dio mala perioda (4 -r 4 takta), a drugi se redovito sastoji od dvije male reenice, od kojih prva donosi novu motiviku grau (nov sadraj), dok se druga' ili podudara s drugim dijelom periode ili mu nalikuje. Ako se slovom a oznai mala reenica (4 takta), onda je slika ovakve male dvo dijelne pjesme: a a b a. Mala perioda svrava autentinom kadencom, ali mnogo ee modulira u dominantni ili paralelni tonalitet (ako je pjesma u molu); u tome se sluaju drugi dio dvodijelne pjesme kree od dominantnog, odnosno paralelnog tonaliteta prema tonici. Primjeri: Beethoven, Himna radosti iz Devete sim fonije; W. A. Mozart, tema finala iz simfonije u g-molu (K. V. 550); tema s varijacijama iz klavirske sonate u A-duru (K. V. 331); Runjaninova melodija Lijepe nae. Velika d. p. razlikuje se od male samo dvostrukim brojem taktova; umjesto malih reenica ovdje se pojavljuju velike: a, odnosno b obuhvaa 8 taktova. Pri mjer: Beethoven, tema prvog stavka iz klavirske sonate u As-duru op. 26. Forma dvodijelne pjesme javlja se u bezbroj varijanata u muzikoj literaturi od romantizma do danas. M. Ca. DVOGLASJE (dvoglasni slog), 1. u polifonom slogu odnos dviju samostalno razvijenih dionica:
J.S.Bach:Das Wohltemperierte Klavier,fuga u e-molu

DUVERNOY (Duvernois), i. Henri-Louis-Charles, francuski pijanist i kompozitor (Pariz, 16. XI 1820 30. I 1906). Uenik P. Zimmermanna (klavir) i J. Halevvja (kontrapunkt i fuga) na Konzervatoriju u Parizu, gdje je od 1839 predavao solfeggio (od 1848 profesor).
DJELA: oko 100 lakih kompozicija za klavir (etide i dr.). Nouveux chois de psaumes et de cantigues harmonises d 4 v., 1848. INSTRUKTIVNA: Solfege des chanteurs, 1855; Solfege a changements de clefs, 1857; Solfege artistigue, 1860.

2. Victor-Alphoiie, pijanist i kompozitor (Pariz, 30. VIII 1842 7. III 1907). Roak Henri-Louis-Charlesa; na Parikom konzervatoriju uenik H.-F. Marmontela (klavir) i F. Bazina (kompozicija). Umjetniku karijeru zapoeo kao koncertni pijanist. Od 1886 bio je profesor klavira na Konzervatoriju i muziki kritiar; 1869 uveo u Parizu stalne komorno-muzike veeri (sa H. Leonardom kao prvim violinistom).
DJELA: simf. stavci; koncerti za klavir i orkestar; uvertira Hernani. Komorne i klavirske kompozicije. DRAMSKA. Opere: Sardanapale, 1882 i Helle, 1896. Balet Bacchus, 1902; lirska scena Cleopdtre. La tempete za sola, zbor i orkestar, 1880 i dr.

DUVOSEL, Seraphien Lieven, belgijski kompozitor (Gent, 14. XII 1877 20. IV 1956). Studirao u Gentu, Antwerpenu i Parizu (Ch. Widor, Ch. F. Lenepveu, G. Faure). God. 191821 djelovao u BerMnu, zatim u Haarlemu i Hagu. Ponovo u Belgiji od 1940.
DJELA. ORKESTRALNA: tri simfonije; simfonijska pjesma Den Avond; simfonijski petorodijelni ciklus Leie, 190223 (najuspjelije djelo); Levensschets, 1937. Kompozicije za orgulje. VOKALNA. Kantate: Wereldwee, 1903; Aussohnung, 1930; Zomer, 1936; Vlaamsche Ode, 1942. Zborovi; vie od 100 solopjesama. Sanctus, 1903; Alleluia, 1906. LIT.: F. van Durme, Lieven Duvosel, Antvverpen 1943. E. Collumbien, Lijst der werken van Duvosel, Gent 1950.

DUX, Claire, poljska pjevaica, sopran (Witkowice, 2. VIII 1885 Chicago, 8. X 1967). Studirala u Berlinu (T. Arkel i A. Deppe). Debitirala u Kolnu 1906 kao Pamina (Mozart, arobna frula). God. 191118 lan Dravne opere u Berlinu, a pjevala je i u dngim evropskim gradovima, naroito u Londonu. Od 1918 u Stockholmu i od 1920 trajno u SAD (192123 Chicago Civic Opera Company). Nastupala i kao koncertna pjevaica. DUYSE, Florimond van, belgijski kompozitor i muzikolog (Gent, 4. VIII 1843 18. V 1910). Studirao pravo na Univerzitetu i muziku na Konzervatoriju u Gentu (K. Miry). Djelovao kao inovnik u Antvverpenu i Gentu. Pristalica nacionalnog flamanskog muzikog smjera. Kao muzikolog prouavao i objavljivao stare flamanske narodne napjeve.
DJELA: dvije suite i dr. za orkestar. Jedanaest opera: Teniers de Grimbergen, 1860; Rosalinde, 1864; Een dief in huis; Satan; De Wildstroper i dr. Kantata Torquato Tasso's dood, 1873; solo-pjesme; zborovi. SPISI: Het eenstemmig fransch en nederlandsch zvereldlijk lied in de belgsche gewesten, van de Vle eeuzv tot heden, 1896; De melodie van het nederlandsch lied en hare rhythmische vormen, 1902; Het oude nederlandsche lied (4 sv.), 190308. LIT.: P. Bergmans, Florimond van Duyse, Annuaire de l'Academie rovale des sciences, 1919. C. Lindenburg, Florimond van Duyse, MGG, III, 1954.

DVANAESTTONSKI SISTEM -> Dodekafonija DVARIONAS, Bali Dominiko, litavski kompozitor i pijanist (Libava [Liepaja], 19. VI 1904). Najznaajniji lan obitelji koja je dala nekoliko muziara. Na Konzervatoriju u Leipzigu zavrio studij kompozicije (S. Krehl, S. Karg-Elert); 1939 usavrio se u dirigiranju (H. Abendroth). Od 1926 u Kaunasu nastavnik klavira na Muzikoj koli i dirigent studentskog orkestra; od 1928 na Konzervatoriju vodi odjel za komornu muziku i operni odjel, te predaje klavir. God. 1947 imenovan profesorom.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u e-molu, 1947; koncert za klavir, 1960; koncert za violinu, 1948; koncertna uvertira, 1946: djeja suita 1954; tri koranice za limene duhae, 1951. Kompozicije za violinu i klavir, za fa-

2. U irem smislu dvoglasje je i kontrapunktiki nesamostalno voenje dionica u paralelnim pomacima (obino tercama ili sekstama). DVOHVAT (franc. doubles cordes, njem. Doppelgriff), na icanim instrumentima (gudakim i trzalakim) istodobno sviranje na dvije ice. Na violini i na violi mogue su brojne kombinacije dvohvata, dok su na violonelu, a naroito na kontrabasu (zbog velike menzure) mogunosti znatno ograniene. U literaturi su esti primjeri pasaa u dvohvatima, naroito sekstama, tercama, oktavama i decimama. Izvoenje takvog niza dvohvata vrlo je teko, osobito u brzom tempu, pa izvodilac mora posjedovati virtuoznu tehniku. DVOJNICE (svirale, vidulice, svirala, dvojka, dvojice, slokinja), dvocijevni narodni duhaki instrument. Sastoje se zapravo od dviju jedinki, izgraenih jedna uz drugu od istog komada drva, najvie od svjee javorovine. Desna cijev ima uvijek jednu izbuenu ili proeenu rupicu vie nego lijeva. Donji je zajedniki kraj istesan, da bi se instrument mogao lake stavljati u usta. Iznad piska nalaze se dvije etvrtaste rupice. D. se izvana ukrauju: boje se utilom ili raznobojnim tintama, araju uarenim eljezom, rezbare i si. Slue za pratnju pjesme i plesova (ponajvie kola) na seoskim sijelima, zborovima, svadbama i drugim sveca-

494

DVOJNICE DVORAK
i protiv njega. Bitka se prenosi i na politiku arenu. A estokih okraja oko pravaca mlade, preporoene i j obojene eke kulture, svi zajedno zalau se za stvarai narodnog pozorita kao centra i rasadnika eke dram D., jo nepoznati autor mnogih neobjavljenih dela, pa dogaaje. Da bi stekao jasan uvid u sutinu zbivanja, 01 Nemako pozorite i slua Wagnera, i tako dobiva pobu operu. Nakon prve opere Alfred (neizvedena za Dvofako druga njegova opera, Krdl a uhlif, izvedena je prilin 1874. Meutim, D. je ve bio prodro u javnost drugi delom, Himnusom op. 37 za meoviti hor i orkestar, n lomka iz lirsko-epske poeme V. Haleka Dedicove I Oduevljen patriotski obojenim stihovima, D. je u vi iz jednog bloka izvajanom obliku, progovorio svojim li zikim jezikom, pa je Himnus 1873 u izvoenju im hora Hlahola (300 pevaa i veliki simfonijski orkestar) stvom Dvofakova druga Bendla doiveo spontani 1 Himnusom D. ulazi u drugu etapu svog stvaralatva. Sada privlai atmosfera narodne poezije. Pie 4 pesme na i rodne tekstove i 6 pesama iz Kralodvorskog rukop 1873 D. je pristupio i radikalnoj reviziji svojih dotadanji i veinu unitio. Iste je godine osnovao dom i napusti orkestru. Tada pie svoju III simfoniju, u Es-duru, ki grala znaajnu ulogu u njegovom ivotu. Partituru ove

nostima. Na dvojnicama se uvijek svira dvoglasno. Kao izraziti pastirski instrument rairene su u naim stoarskim podrujima, ali ih u nekim krajevima (Dalmatinska zagora i susjedni krajevi Bosne i Hercegovine) istiskuju -> diple, a osobito -> diple s mijehom.

DVOJNICE

LIT.: C. Sachs, Uber eine bosnische Doppelflote, SBIMG, 9. B. irola, Kako se grade veglice, Zbornik za narodni ivot JA, 1932, 28/2. B. a.

Posebna varijanta dvojnica, slokinja ili slukinja, ima na desnoj cijevi est rupica za prebiranje (kao obina jedinka), a druga cijev nema ni jedne. Zato se na jednoj svirali prebire cijeli ljestvini niz, dok druga daje trajan brenavi ton, kao trubanj kod duda ili gajda. Ta je vrsta dvojnica rasprostranjena u selima na obroncima Zagrebake gore.

DVOPJEV (duet; engl. duet, franc. duo, njem. Duett, tal. duettd), kompozicija za dva pjevaa s pratnjom ili bez nje. U XVII i XVIII st. bio je uobiajen tzv. komorni duet duetto da camera (G. Monteverdi, G. Carissimi, F. Durante, A. Steffani, J. S. Bach, G. F. Handel) pisan polifonim ili homofonim stilom, redovito uz pratnju instrumenta (continuo). esto je d. sastavljen od brih i polaganih dijelova povezanih recitativima pa se tada pretvara u neku vrstu dvopjevne kantate. D. moe biti lirskog ili dramatskog karaktera ili u formi dijaloga. Kod Bacha (u kamatama i oratorijima) ima esto arija s obligatnim instrumentom; tada nastaje vokalno-instrumentalni d., karakteristian za muziku baroka. U XIX st. dvopjevi su veinom pisani u homofonom stilu (F. Mendelssohn, R. Schumann, J. Brahms); to su vie puta zapravo monodijske pjesme u tercama i sekstama. D. igra vanu ulogu u operi (ljubavni, dramatski dvopjev). Mali, kratki d. na ziva se duettino. (Instrumentalni duet -> Duo.)
LIT.: E. Schmitz, Zur Geschichte des italienischen Kammerduett in 17. Jahrhundert, PJB, 1916. L. Vr.

DVOftAK, Antonin, eki kompozitor (Nelahozeves na Vltavi, 8. IX 1841 Prag, 1. V 1904). Kao najstariji sin seoskog mesara i gostioniara trebao je da preuzme zanat svoga oca. No njega je vie privlaila muzika te je poeo uiti violinu i orgulje. U esnaestoj godini (1857) otiao je u Prag i upisao se u Orguljaku kolu, uvenu zbog odlinih nastavnika. Tu je kroz dve godine trebao da savlada nauku o harmoniji, kontrapunkt strogog i slobodnog stila, nauku o oblicima, vetinu sviranja na orguljama, improvizaciju i dr. Predavanja su se odravala na nemakom jeziku, koji je D. slabo poznavao. Njegovi materijalni izvori bili su uz to vrlo oskudni. kola je bila konzervativna, nastavno gradivo dopiralo je zakljuno do Beethovena. Da bi proirio svoj muziki horizont, D. svira kao volonter violu u orkestru Udruenja sv. Cecilije, gde upoznaje dela ranih romantiara i Wag-nera, i koristi klavir i muziku biblioteku svoga kolskog druga K. Bendla. Sa karakteristikom direktora kole J. Krejija: veliki talenat vie praktinog pravca, D. je 1859 apsolvirao kolu kao drugi po rangu. Ionako neznatna pomo od kue, tada sasvim prestaje, i mladi D. je preputen sam sebi. Dugi niz godina svira violu u prakoj kapeli Karla Komazaka i daje privatne asove. Meutim, nalazi i vremena i energije da komponuje. U meuvremenu u muzikom ivotu Praga dolazi do velikih promena. God. 1861 vraa se u Prag Bedfich Smetana, ve priznati kompozitor, dirigent i A. DVOftAK pijanista. Oduevljeni sledbenik Liszta i Wagnera, on se zalae za nova strujanja u muzici za novoromantizam. Nepreieni pojmovi o novom i starom stvaraju tada dva tabora, za Smetanu

DVORAKOVA RODNA KUA

alje kao prilog svojoj molbi za dodeljivanje austrijsl stipendije u iznosu od 400 forinti. lanovi komisije E. Hanslick, J. Herbeck zadivljeni originalnom si poznatog molioca, jednoglasno dodeljuju Dvoraki stipendiju. Od ovog momenta datira Dvofakovo poz Brahmson, koje se sa vremenom pretvorilo u dugotraji prijateljstvo. Skromnom, povuenom Dvofaku ovo dalo je novog poleta. Osloboen cd pozorinih obavezi tenzivnije mogao da bavi stvaralakim radom. Sa sval delom D. raste, oslobaa se od tereta tuih upliva, fc stil. Dolazi do saznanja da sutina Smetaninog uspe podraavanju wagnerizmu, nego u stvaranju posebne ei ke umetnosti uz korienje svih tekovina savremene koi tehnike. Komina jednoinka Tvrde palice, jedno od n Dvofakovih scenskih dela, ima sasvim narodno eke Jo vie Moravske dvojzpevy, dua, veinom za dva e sa pratnjom klavira na tekstove narodne moravske ; Dvofakovu ivotu to delo predstavlja prvi korak ka uspehu. Brahms ih iz vlastite pobude preporuuje svo, skom izdavau Simrocku, koji ih prihvata, ali bez Dua su imala velik uspeh i dala poticaj za uspostavlja poslovnih odnosa izmeu Dvofaka i Simrocka. D. s umetnik sve vie razvija: serenada u E-duru za gudai simfonija u F-duru, klavirski koncert u g-molu, sve zrelog majstora sa izrazitim umetnikim profilom. Jed likih Dvofakovih svetskih uspeha doiveo je 1877 Stabat mater za sola, hor i orkestar. God. 1878 pie D. ] svojih uvenih Slovanske tance za klavir etvororum ih instrumentira za veliki orkestar. Slovenske igre postal jedno od najpopularnijih dela svetske orkestarske literat Dvofakovo novo delo prihvataju dirigenti svetskog j H. Richter, H. Biilow i A. Nikisch, i renomirani kamer ansambli. Dvofakova slava raste. Preko Simrockovih i;

DVORAK
gova dela postaju svima dostina, a za Dvofaka se ivo interesuju i drugi izdavai. Njegovo ime postaje poznato i cenjeno u Engleskoj i Americi. Engleska eli da lino upozna Dvofaka i upuuje mu pozive za gostovanja. D. se odaziva i marta 1884 diriguje u Albert Hallu u Londonu Stabat mater u izvoenju odlinih solista, hora od 2000 pevaa i orkestra od 160 muziara. Doivljuje trijumfalan uspeh koji ga prati i na simfonijskim koncertima u drugim velikim dvoranama Londona. God. 1885 D. se prihvata rada na oratorijumu Svata Ludmila. Ova grandiozna kompozicija podeljena je u tri velika dela, u kojima D. stvara kontraste isto muzikim sredstvima, suprotstavljajui horske partije polifonog tkiva partijama u slobodnoj, vie homofonoj obradi. U horovima postie D. i najvii domet svoga majstorstva. Premijera se opet odigrava na engleskom tlu, 1886, na festivalu u Leedsu, za koji je delo i bilo napisano, sa Dvofakom za dirigentskim pultom. Iste godine, u roku od mesec dana, D. komponuje drugu seriju od osam Slovanske tance za klavir etveroruno. Kao i u prvoj seriji teme nisu citati narodnih melodija nego ideje vlastite autorove invencije. Njihova obrada je suptilnija, harmonski bogatija. U njima nema one eruptivne snage i bujne radosti kojom se odlikuje prva serija. To delo zrelog oveka, sklonog kontemplaciji, kao da je ogrnuto prozirnim velom tihe melanholije. D. ih je odmah i instrumentirao. Sledee godine donose nova uspela dela: klavirski kvintet u A-duru, etvrtu simfoniju u G-duru, Requiem za sola, hor i orkestar. God. 1890, na vrhuncu slave, obasut mnogim poastima i priznanjima sa svih strana, D. je pozvan za profesora kompozicije na Praki konzervatorijum i izabran za poasnog doktora Univerziteta u Cambridgeu i Pragu. U stvaranju Dvofaka nastaju sada vee pauze. On mnogo putuje, prisustvuje izvoenjima svojih dela u mnogim gradovima Evrope, esto nastupa i kao dirigent, a i pripreme za tampu novih i starih dela odvlae ga od komponovanja. Tek pri kraju 1890 pie trio za klavir, violinu i violonelo, u est po karakteru raznovrsnih stavova, koji je pod imenom Dumkv-trio postao jednim od najpopularnijih njegovih kamermuzikih dela. Tri uvertire: Vprirode, Karneval i Otelio iz 1891 92, zamiljene prvobitno kao cikliko delo pod naslovom: Priroda, ivot, Laska, iako ne kidaju sa klasinim oblikom sonate, nagovetavaju nove stvaralake tenje. Ve u uvertiri Husitskd, a jo vie u ove tri uvertire, nasluuje se kao podloga muzike inspiracije vanmuziki elemenat, neka vrsta nepisanog programa koji upravlja razvojem oblika i njegovim zvunim talasanjem. Tu je ve D. na putu prema simfonijskoj poemi, kojoj se posveuje pri kraju svoga stvaralatva. Uspesi njegovih dela u Americi inspirisali su preduzimljivu Jeannette Thurber, koja je osnovala National Conservatory u New Yorku, da mu ponudi poloaj direktora ove kole. Posle dugog kolebanja D. pristaje i u septembru 1892 dolazi u New York. Iako nije mogao da se aklimatizuje, on se preko svojih uenika, pripadnika obojenih rasa, upoznaje sa melodijskim i ritmikim osobinama crnakih i indijanskih pesama. Crnaka i indijanska ritmika i melodika ulaze kao novi elementi u kompozicije njegovog tzv. amerikog perioda. Nastaje tada niz uvenih Dvofakovih kompozicija: Deveta (ranije poznata kao Peta) simfonija u e-molu, zvana Iz novog sveta, gudaki kvartet u F-duru, Biblicke piesni, koncert za violonelo i orkestar u h-molu, sonatina za violinu i klavir u G--duru. Ameriki uplivi u biblijskim pesmama i koncertu za violonelo ve se povlae u pozadinu. Posle povratka u Prag 1895 D. ponovo preuzima svoj poloaj profesora kompozicije na Konzervatorijumu, a 1901 postaje njegov direktor. Gudaki kvarteti u As-duru i u G-duru, njegovi moda najliniji, najsavreniji kvarteti, napisani odmah nakon povratka u domovinu, ujedno su poslednje kompozicije iz oblasti apsolutne muzike koje je D. napisao.Otada se posveuje iskljuivo operi i programskoj muzici.

495

Kao i ranije, privlae ga teme kroz koje provejava narodni duh. Zbirka balada K. J. Erbena Kytice prua mu i sada puno grae. Niu jedna za drugom simfonijske poeme Vodnik, Polednice, Zlaty kolovrat, Holoubek i Pisen bohatyrska. Tri opere: ert a Kda, Rusalka i Armida zavravaju ivotno delo A. Dvofaka. Dvof ak i Smetana dopunjuju i dovode do organskog zavretka gotovo sva stvaralaka nastojanja ekih erlag und l^Mji-nt muziara iz druge hum K SIMROCKtn polovine prolog veka. BERUH. Dok je Smetana prvenstveno operski majstor i van-redno dvopjevi A. Dvof&ka, naslovna strana znaajan pred- ' stavnik Berlin 1882 programske muzike, D. mada je kroz ceo ivot pisao opere, a u poslednjem razdoblju i simfonijske poeme daje svoje najbolje u tzv. apsolutnim oblicima simfonije, koncerta i kamernih forma. Umetniko-ideoloka (i lina) povezanost Smetane uz Liszta i Wagnera, a Dvofaka uz Brahmsa, imala je jo jednu posledicu: u razvoju eke muzike tog doba odrazili su se najkrupniji tadanji evropski muziki pravci: obnova tradicionalnih oblika koju je provodio Brahms, izgraivanje novog tipa programske muzike (Lisztove simfonijske poeme), dalekoseno reformiranje opere (Wagner), stvaranje na elementima folklora. D. je kasni romantik, lirik, sklon oblikovanju eleginih i idilinih raspoloenja. Kod njega ne nalazimo esto onako izrazitu borbenost, izraslu iz rasplamsalih patriotskih oseanja i raspoloenja, kao kod Smetane. Ne bi moglo da se kae da D. nije u sebi nosio duboku ljubav za svoj narod i za sve njegove ustrajne napore oko postignua politike samostalnosti. On je i te tenje povremeno odrazio u svom stvaralatvu. Ali se najpunije i najee iivljavao onde gde ga je vodila njegova bogata muzikantska narav: u slobodnom muziciranju unutar tradicionalnih okvira. D. je u prvom redu roeni melodiar, umetnik velike melo-dijske invencije, kompozitor koji neposrednou i nepresunou melodijske inspiracije podsea na Schuberta.

$mi

I I I stavak, autograf Simfonija Iz Sovoga svijeta A. Dvoraka. Skica

Kao to Schubertove melodije odaju blizinu svee, izvorne narodne umetnosti koju je autor Nedovrene simfonije od detinjstva u sebi nosio, tako je i Dvofakova melodika sva izrasla iz

folklora. U tome je on srodan Smetani, ali se u poneem od njega razlikuje. D. je verovao u stvaralaku mo Slovenstva. Njega je u prvom redu privlaio muziki (i ne samo muziki) folklor njegove zemlje; no on je u svoj iroki interes obuhvatio narodno stvaranje i ostalih slovenskih naroda, o emu, primerice, svedoe Slovanske tance. I jo dalje, dela nastala za njegova boravka u Americi ukazuju na ivo interesovanje za osobine domorodakog i crnakog folklora. Ali ovo je za Dvofaka veoma znaajno on skoro nikada nije posizao za gotovim citatima iz folklora. On se najpre udubljivao u obeleja narodnih tvorevina, a zatim je, redovito

496

DVORAK DVOSTRUKA FLAUTA

f-molu bez op., 1873; VI, u a-molu bez op., 1873; VII, u a-molu c VIII, u E-duru op. 80, 1876; IX, u d-molu op. 34, 1877; X, u Es1879; XI, u C-duru op. 61, 1881; XII, u F-duru (Americky) o XIII, u As-duru op. 105, 1895 i XIV, u G-duru op. 106, 1895. Tei violine i violu op. 74, 1887; 2 klavirska kvinteta: u A-duru bez oj 81, 1887; 2 klavirska kvarteta: u D-duru op. 23, 1875 i u Esduru c Malikosti (Bagatelles) za 2 violine, violonelo i harmonijum op. 4 tiri klavirska trija: I, u B-duru op. 21, 1875; II, u g-molu op. 26, f-molu op. 65, 1883 i IV, (Dumky) op. 90, 1891. Za violinu i klai F-duru op. 57, 1880; sonatina u G-duru op. 100, 1893; balada u 15, 1885; Romanticke kusy, 1887; poloneza u A-duru bez op., 1879. SKA : polka u B-duru op. 53; 2 menueta op. 28; Dumka u d-molu < s varijacijama u As-duru op. 36; 12 Silhouettes op. 8, 1879; Six A 52, 1880; 8 valcera op. 54, 1880; valcer u D-duru bez op.; 6 Maz 1880; 4 Eklogy bez op.; 2 impromtua bez op.; 3 Listky do pamdtn impromtu u d-molu bez op.; humoreska u f-molu bez op.; Dumh op. 12; Dve perliky bez op.; Poetike ndlady op. 85, 1889; Allegr bez op.; svita u A-duru op. 98; 8 humoreska op. 101, 1894; 2 kon op. Za klavir etvororuno: kotske tance op. 41, Slovanske tance Ze umavy op. 68, 1884. DRAMSKA, Opere: Alfred bez op., a uhlif op. 14, 1871; Tvrde palice op. 17, 1874; Vanda bez op., : Sedldk op. 37, 1877; Dimitrij op. 64, 188182 (prer. 188384); 84, 188788 (prer. 1897); ert a Kda op. 112, 189899; Rusa, 1900 (praizvedba Prag, 31. III 1931; jug. premijera Ljubljana, 1 Artnida op. 115, 190203. Scenska muzika za pozorini komad F. 1 JosefKajetdn Tyl op. 62, 188182. VOKALNA : oratorij Svata U le, hor i orkestar op. 71, 1886. Kantate: The American Flag za tenor, i orkestar op. 102, 1893 i Slavnostni spev za meoviti hor i orkestar o] Hymnus za meoviti hor i orkestar op. 30, 1872 (prer. 1880); Piseh ( oviti hor bez op., 1877; Svatebni kosile za sola, hor i orkestar op. hora na slovake narodne pesme za muki hor i klavir 4-runo op. pesme za meoviti hor op. 29, 1876; 7 mukih horova na narodne pe 1877; 5 mukih horova na litavske narodne pesme op. 27, 1878; 5 rr rova V prirodi op. 63, 1882. Dua: tyfi dvojzpivu za sopran i tene ske narodne pesme op. 20, 1875; Moravske dvojzpevy za soprar 1876 i tyfi dvojzpevu za sopran i alt na moravske narodne pesme c Solo-pesme: Cyprie op. 2, 1865 (rev. 1882); Sirotek op. 5, 1871; srpske narodne tekstove op. 6, 1872:, 6 pesama iz Kralodvorskog 1 7, 1873; Veernipisne op. 3 i 31, 1876; 4 pesme op. 9, 1876; 3 Noop. 50, 1878; Ciganske melodie op. 55, 1880; 2 pesme na tekstove esipesama be.z op., 1885; tyfi pisne v narodnim tonu op. 73, 1886; 4 81, 1887; 8 pesama (nastavak op. 2), 1888; Biblicke pisne op. 99, 1 bavka bez op., 1895; Leetinsky kovdf bez op., 1901. CRKVE1 D-duru za sole, hor i orkestar op. 86, 1887; Reguiem za sole, hor i 89, 1890; Stabat mater za sole, hor i orkestar op. 58, 1877; psalam muki hor i orkestar op. 79, 1879 (prer. za meoviti hor i orkestai Deum za sopran, bas, hor i orkestar op. 103, 1892; 3 duhovna duets riton op. 19, 1879; Hymnus ad Laudes in feto Sanctae Trinitatis 2a % bez op., 1878. Celokupna dela poelo izdavati 1955 Dvofakovi Pragu (predvieno 68 sv.). Tematski popis dela obj. J. Burgr 1960 (eki i nemaki; engleski 1962). LIT.: J. Zubaty, Antonin Dvofak, Ziirich i Leipzig 1886. Stabat Mater, glazbotvor za sole, zborove i orkestar od Antuna Dvof; 1888, 14. V. Klai, eki glasbotvorci, Gusle, 1892, 912. Dr. Antonin Dvofak, Ljubljanski zvon, 1902, 8. W. Altmann, im Verkehr mit Fritz Simrock, Die Musik, 1911, 2425. J. 1 Dvofak in Amerika, Hudebni Revue, 1911. A. Dvofak, zbornik, J. Barto, Antonin Dvofak, Praha 1913. O. ourek, ivot a di Dvofaka (4 sv.), Praha 191633. J. Andri, Antun Dvofak, S 1 36. O. ourek, Dvofak's Werke Skladbv Dvofakovv (pol] loki i tematski popis dela na nemakom i ekom), Berlin 1917. ' ber, Dvofak as I Knew Him, The Etude, 1919. O. ourek, Dvoi fonie, Praha 1922 (III izd. 1949). K, Hoffmeister, Antonin Dv 1924 (engleski prevod 1928). O. ourek, Antonin Dvofak, Prah M. Vukdragovi, Smetana Dvofak, Zvuk, 193334, 7. O. Stefan, Dvofak: Leben und Werk, Wien 1935- H. irp, Anton D dam 1939. P. Stefan, Anton Dvofak, New York 1941. ~ J. L Antonin Dvofak, Chicago 1941. V. Fischl, Dvofak in England, '. of the Musical Association, 1941. V. Hely-Hutchinson, Dvofak man, Music and Letters, 1941. H. Hollander, Dvofak the Czec P. Nettl, When Dvofak ame to the New World, Musical Courier, 1941. O. ourek, Antonin Dvofak a Hans Richter, Praha 1942. (red.), Antonin Dvofak: His Achievement (zbornik), London 1943. ner, The Great and the Popular in Dvofak, Of Men and Music, Lc O. ourek, Dvofakovv skladbv orchestralni. Praha 1944 i 194 prevod Prag 1955). A. Robertson, Dvofak, London 1945 (nem Ziirich 1947). J. Handschin, Dvofak, Pari 1946. H. Ku* Kammermusik, Bern 1948 (novo izd. 1954.) M. Ba/i3a t AHTO HOK, MOCKB3 i JleHHHrpa^ 1949. O. ourek, Dvofakovv s morni (II izd.), Praha 1949 (nemaki prevod Prag 1955; engleski r. 1956). R. Gorer, Bedfich Smetana and Antonin Dvofak, The '. Music, III, Oxford, 1951. O. ourek, Antonin Dvofak. His Life Prag 1953 (nemako izd. Praha 1952). P. Nettl, Antonin Dvo III, 1954. H. Boese, Zwei Urmusikanten (Smetana und Dvofak Wien 1955. O. ourek, Antonin Dvofak ve vzpominkach a dopi 1939 (engl. 1954, njem. 1955, rusko izd. 1964). A. Hofej, Antoi Sein Leben und Werk in Bildern, Prag 1955- H. Schulze, Antoi Leipzig 1966. V. Holzknecht, Antonin Dvofak, Praha 1949. A OopTeriHHHoe TBop^ecTBO A. JlBOp>KaKa, MocKBa 1960. K). J JIBOPHOK , JleHHHrpaji; 1961. M. R. Aborn, The Influences on Arr. sical Culture of Dvofak's Sejourn in America, Ann Arbor 1965. / Antonin Dvofak, Leipzig 1965. J. Clapham, Antonin Dvofak and Craftsman, London 1966. G. Erismann, Anton Dvofak, Pari Fuu36ypz, AHTOHHH JJeoprnaK, CSopHHK CTaTeii (Uvodna studija I MocKBa 1967. G. Hughes, Dvofak. His Life and Music, Londoi

uspeno, nastojao da stvori melodije koje e i melodijskim i latentno-harmonskim i ritmikim osobinama da pripadaju prouenom folklornom podruju. U razvoju novija eke muzike, D. je odigrao krupnu ulogu. On je utemeljitelj eke simfonijske, koncertantne, kamerne i oratorijske muzike. Vrlo su znaajna dela njegova VII (ranije II), VIII (IV) i IX (V) simfonija. Dok sedma kao da donosi odbleske dalekih, nemirnih vremena iz husitskih ratova, osma je proeta lepotom narodnog izraza, a deveta, najpopularnija, u bogatstvu raskone melodike i kontrasta uspostavlja dodir sa folklorom prekomorskih zemalja, kroz koji se probijaju i nostalgini oseaji. Od koncerata violinski je znaajniji od klavirskog, ali donekle

Usprkos svemu ostajem ono to sam i bio jednostavni eki muzikant. Au tograf A. Dvofaka

zaostaje za divnim koncertom za violonelo i orkestar, odavna ve standardnim delom celokupne literature za ovaj instrument. U ovom koncertu privlai pre svega obilje originalnih muzikih misli, ali i sveina kontrasta koji sa epske veliajnosti prvog stava prelazi na toplinu lirike u clrugom, pa na neobino koncipiran finale u kojem se prvobitna ivost i zanosnost muziciranja pretvara u smireno, gotovo rezignirano meditiranje. Dvofakova kamerna dela prola su razvojni put od potivanja klasinog nasleda do usvajanja novoromantinih tekovina (Brahms) i pribliavanja folkloru. Najznaajniji su gudaki kvarteti op. 51, 80, 96, 105 i 106, pa Dumky-trio op. 90, sasvim neobine arhitektonike, i divni klavirski kvintet op. 81. Kao operni kompozitor D. nije dosegao Smetaninu visinu. Nedostajao mu je pouzdan ukus u odabiranju libreta, kojima vie puta nije zapaao slabosti. Ipak, dela kao to su ert a Kda i Rusalka, vrlo uspela lirska bajka, ostaju krupnim doprinosima u razvoju novije eke opere. Najzad, D. je ostavio znaajnih radova i u oratorijskoj i crkvenoj muzici. Tu se snano izdie oratorij Svata Ludmila u kojem ima handelovske veliine, pa Reguiem i Te Deum. Smetana je otvorio novo poglavlje eke muzike gradei prvi na velikom bogatstvu narodnog stvaralatva. Ali bez Dvofakova doprinosa to bi poglavlje ostalo nepotpuno. Ono je dobilo sav svoj sjajj svu punou lepote umetnikih ostvarenja istom onda kad je Smetaninirn jedinstvenim dostignuima D. dodao svoja vlastita, kad su se uz borbenost Smetaninih epskih vizija i snagu dramatskih koncepcija, pojavila Dvofakova lirska i idilina snatrenja u nepomuenosti iskrenog, neverovatno bogatog i raskonog muziciranja.
DJELA. ORKESTARSKA. Devet simfonija (simfonije nisu nastale onim redom, kako su tampane, pa njihova uobiajena numeracija, a esto i broj opusa, ne odgovaraju stvarnoj kronologiji. U poslednje vreme ispravno ozna avanje): I, u c-molu (Zlonicke zvonyj, 1865; II, u B-duru op. 4, 1865; III, u Es-duru op. 10, 1873; IV, u d-molu op. 13, 1874; V (ranije III) u F-duru op. 76, 1875; VI (I), u D-duru op. 60, 1880; VII (II), u d-molu, 188485; VIII (IV), u G-duru op. 88, 1889 i IX (V), u e-molu op. 95 (Z Noveho sveta), 1893. Pet simfonijskih poema: Vodnik op. 107, 1896; Polednice op. 108, 1896; Zlaty kolovrat op. 109, 1896; Holoubek op. no, 1896 i Pysen bohatyrskd op. ni, 1897. etiri koncerta: za violonelo u A-duru bez op., 1865; za klavir u g-molu op. 33, 1876; za violinu u a-molu op. 53, 187980 i za violonelo u h-molu op. 104, 189495. Romanca za violinu i orkestar op. u, 1876 (kasnije za violinu i klavir); Mazurek za violinu i orkestar op. 49, 1879 (kasnije za violinu i klavir); rondo za violonelo i orkestar (kasnije za violonelo i klavir). est uver tira: Dramatickd (uvertira operi Alfred) bez op., 1870; Domov muj op. 62, 1881; Husitskd op. 67, 1883; V prirode op. 91, 1891; Karneval op, 92, 1891; Othello op. 93, 1892. eskd suita u D-duru op. 39, 1879; svita u A-duru op. 98b, 1895 (prvotno za klavir); rapsodija u a-molu bez op., 1874; 3 Slovanske rhapsodie (Ddur, g-mol, As-dur) op. 45, 1878; serenada za gudaki orkestar u E-duru op. 22, 1875; serenada za duvake instrumente, violonelo i kontrabas u d-molu op. 44, 1878; simfonijske varijacije op. 78, 1877; Scherzo capriccioso op. 66, 1883; 10 Legendy op. 59, 1881 (prvotno za klavir 4-runo); Slovanske tance (2 serije) op. 46 i 72, 1878 i 188c (prvotno za klavir 4-runo); sveani mar op. 54, 1879; poloneza u Es-duru bez op., 1878; Notturno u H-duru za gudaki orkestar op. 40, 1870. KAMERNA: gudaki sekstet u A-duru op. 48, 1878. Tri gudaka kvinteta: I, 1861; II, u G-duru op. 77, i875III, u Es-duru op. 97, 1893. etrnaest gudakih kvarteta: I, u A-duru bez op., 1862; II, u B-duru hez op., 1870; I I I , u D-duru bez op., 1870; IV, u e-molu op. 10, 1870; V, u

DVOSTRUKA FLAUTA (engl. double flute, fn double, njem. Doppelflote, tal. flauto doppto), orguljski Svirale su mu izraene od drveta i mogu biti s gornje s tvorene ili otvorene. Obino su od 8 stopa i za razliku < ostalih registara imaju po dva labiuma (usta) izrezana j suprot drugome, u istoj visini, kako bi se sauvao miran zvuk. Boja zvuka dvostruke flaute svjetlija je od boje jednim ustima. Dobro se stapa i vrlo lijepo zvui, ako : registrom Gamba 8', ili s Klarinetom 8'.

DVOSTRUKA FRAZA DVOSTRUKI KONTRAPUNKT

DVOSTRUKA FRAZA, konstrukcija od dvije po sadraju identine ili sline dvotaktne fraze (2 puta po 2 ili i po 4 takta):
D. ScaHatti

497

W.A.Mozart

DVOSTRUKI KONCERT, koncert za dva solistika instrumenta i orkestar (npr. Koncert za dvije violine u d-molu J. S. Bacha i Koncert za violinu i violonelo J. Brahmsa). DVOSTRUKI KONTRAPUNKT (engl. invertible counterpoint, njem. doppelte Kontrapunkt, tal. contrappunto doppio), u dvoglasju, tehnika provoenja obrata glasova: gornja se dionica premijeta ispod donje ili donja iznad gornje, s tim da dvoglasni stavak ostaje i nakon obrtanja pravilan. Na taj se nain mogu
J.S.Bach: Misa u h-molu

Con-

fi- -te-

OT ,

oon-fi - -

-----te-

DVOSTRUKA FUGA (engl. double fugue, njem. Doppelfuge, tal. fuga doppia), fuga sa dvije teme (-> Fuga). Budui da obje teme nastupaju preteno usporedno, a u provedbama dolazi druga tema ispod prve ili iznad nje, to se obje teme u pravilu kreu u dvoglasju dvostrukog kontrapunkta. Ostale su dionice ritmiki i melodijski slobodne, ali neka od njih moe nastupiti i kao stalan kontrapunkt. U tom sluaju teme tvore sa stalnim kontrapunktom troglasje u trostrukom kontrapunktu. Druga tema redovito ima isto tako izrazita ritmika i melodijska obiljeja kao i prva tema dvostruke fuge (za razliku od fuge sa stalnim kontrapunktom). D. f. se moe oblikovati na razliite naine. U praksi se uglavnom razlikuju tri tipa: a) tzv. progresivna ili sintetika d. /. kod koje 9e teme najprije provode odvojeno bilo u obliku dviju jednostavnih fuga koje slijede jedna za drugom ili u formi dviju ekspozicija sa skraenim drugim dijelom, odnosno drugom provedbom fuge. Zatim se, u treem dijelu, obje teme kontrapunktiki kombiniraju. Zajednika provedba obiju tema zapoinje u glavnome tonalitetu, u obliku ekspozicije, a na nju se nadovezuju provedbe u drugim srodnim tonalitetima. Taj dio moe biti i bez ekspozicije; u tom sluaju sastoji se samo od provedbe obiju tema u srodnim tonalitetima. Primjeri za progresivnu dvostruku fugu su Bachova Fuga za orgulje u c-molu i Fuga u gis-molu iz zbirke Das Wohltemperierte Klavier, II. b) Tzv. simultana d. /., kod koje se obje teme provode od poetka zajedno; karakteristino je da taj tip dvostruke fuge, za razliku od sline jednostruke fuge sa stalnim kontrapunktom, zapoinje dvoglasno, a ne jednoglasno. Poznati su primjeri simul tane dvostruke fuge Bachova Thema fugatum iz Passacaglie u c-molu, Kyrie iz Mozartova Requiema i Cloria iz Havdnove Mise u B-duru. b) Kod treeg tipa dvostruke fuge najprije se izlae samo prva tema; zatim nastupa druga tema u kombinaciji s prvom, i to, bilo u toku ekspozicije, kod prvog odgovora prve teme kao njezin kontrapunkt (ili s kojim daljim nastupom prve teme), bilo nakon itave ekspozicije prve teme. Druga tema se u daljem toku fuge provodi zajedno s prvom temom. Primjeri su takvog tipa Bachova Fuga u H-duru iz Wohltemperienes Klavier, II, i Fuga u dorskom nainu iz Gradus od Parnassum J. Fuxa. Dok jednostavna fuga ima redovito tri dijela, d. f. moe imati vie dijelova, to ovisi o nainu prema kojemu se teme obraduju. Posljednji dio dvostruke fuge zakljuna je provedba jedne ili obiju tema u glavnome tonalitetu. Kad su teme pogodne za strettu javljaju se u zavrnom dijelu u stretti najprije prva pa druga tema; katkad se na to nadovezuje jo i stretta izgraena iz obje teme. Prvi tip dvostruke fuge najee se susree u instrumentalnoj muzici, a drugi i trei tip u vokalnoj. F. L. DVOSTRUKA POVISILICA, u notnom pismu znak za dvostruko povienje tona (povienje za dva polustepena); danas se obino biljei x 1mnogo rjee *). Nekad su u tu svrhu sluili i ovi znakovi; -fjf Predznaci ). DVOSTRUKA POVRATILICA (razrjenica), u notaciji znak kojim se ton, povien dvostrukom povisilicom ili snien dvostrukom snizilicom, vraa na svoju prvobitnu visinu (c nakon cisisa ili cesesa). Danas se umjesto dvostruke povratilice stavlja jednostruka (-> Predznaci). DVOSTRUKA SNIZILICA, u notnom pismu, znak za dvostruko snienje tona (snienje za dva polustepena). Obino

se biljei w>, rjee bb (-> Predznaci). DVOSTRUKA TAKTNA CRTA stoji obino na kraju nekog odsjeka kompozicije, npr. na kraju scherza pred triom i si. U starijoj praksi upotrebljavala se d. t. c. i pred promjenom armature (predznaka koji oznauju tonalitet). DVOSTRUKA ZAOSTAJALICA -> Zaostajalica DVOSTRUKI KANON -> Kanon

TTU LS - S b - 0 -

- nem pec-ca

EBz
Obrat u oktavi

iz jednog stavka izraditi, s pomou dvostrukog kontrapunkta, dvije verzije s razliitim intervalskim odnosima. Ali izbor upotrebljivih intervala i pomaka ogranieniji je nego kod jednostavnog kontrapunkta. Premjetanje glasova moe se provesti u razmacima oktave, none, decime, undecime, duodecime, ali najee se u
^

Obrat u decimi

j
fo o
t==EE

Jr

polifonoj muzici prakticira d. k. u oktavi, jer u tom sluaju svi intervali kod obrata zadravaju svoj prvotni konzonantni (savreni i nesavreni), odnosno disonantni karakter. D. k. ima osobito znaenje u kompozicijama veih oblika u kojima se s pomou obrata melodijskih linija, odnosno dionica, istim melodijskim sredstvima postizava harmonijska raznolinost, jasnoa motiva i tematike i

Prvi obratu duodecimi Drugi obrat u duooecimt

VT

r r C-CJ" ^-~

-y P|p r------

^----

Tema J . S.Ba

ha

te Vi h

f= ^- r ~

1^ ti ff
uvruje se jedinstvo itavog djela. Osim dvostrukog kontrapunkta u oktavi veoma se uspjeno upotrebljava i d. k. u decimi i duodecimi, osobito u vokalnoj muzici. D. k. je prvi opisao N. Vicentino (traktat L'antica muica ridotta alla moderna prattica, 1555), iako se u praksi javlja mjestimice ve u XIII st. Tehnika obrata dionice u troglasnom ili etvoroglasnom stavku mnogo je sloenija, -jer treba voditi rauna o intervalskim

MUZ. E . , I, 32

498

DVOSTRUKI KONTRAPUNKT DZERINSKI

tropolitana u New Yorku. Uz to je gostovao u Beu, 1 i dr., a od 1888 do 1912 pjevao je u Bavreuthu ulogu Osim u Wagnerovim operama proslavio se kao Werthe net), Des Grieux (Massenet, Manon) i Mathias (Ki Evangelimann). DYLAN, Bob (pravo ime Robert Zimmermann) pjeva i kompozitor ehansona (Duluth, Minnesota, SA 1941). Ide u red najistaknutijih autora tzv. protestnih Mnoge njegove pjesme temelje se na folklornoj osnov mino se u njima oituje utjecaj P. Seghersa i W. Guth popularnije su Dvlanove ehansone koje govore protiv 1 jetnamu (The Times They are A'Changin'). DYMMEK, Zbigniew, poljski pijanist i dirigent 29. III 1896 Katovvice, 20. IV 1948). Studirao na 1 toriju u Varavi (A. MichaJovvski, H. Melcer) i kod nera u Leipzigu, 1919 osvojio prvu nagradu na klavir tjecanju Padereivski u Lublinu. Nastupao kao dirigent u Italiji i Poljskoj. Profesor Konzervatorija u Krakovi nirao je djela za orkestar te koncertne parafraze za kl; DYSON, George, engleski kompozitor i muziki j lifax, Yorkshire, 28. V 1883 Winchester, 29. IX ic dirao na Univerzitetu u Oxfordu i na Royal College Oj Londonu. Mendelssohnova stipendija omoguila mu je putovanja, prvenstveno po Italiji i Njemakoj (19041908 docent na Royal Navy College u Osborneu, na M< College i na Wellington College. God. 192137 muzik na Winchester College; istodobno predaje na Univerzit verpoolu i Glasgowu. God. 193852 bio je direktor Roy of Music u Londonu. D. se kao pisac analitiki bavio p< novoj muzici, a kao kompozitor se u biti oslanjao na tradiciju kasnog XIX st.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1937; koncert za vic Concerto leggiero za klavir i gudae, 1951; preludij, fantazija i c violonelo i mali orkestar, 1936; uvertira At the Tabard Inn, 1946; you Look out of your Window? za mali orkestar, 1930; za gudaki ori cerio da Camera, 1949 i Concerto de Chiesa, 1952. Tri rapsodije kvartet. Klavirske kompozicije (Epigrams i dr.) VOKALNA orkestar: In Honour of tke City, 1928; The Canterbury Pilgrims, 193 larnije djelo); Sr. Paul's Voyage to Melita, 1933; The Blacksmiths, 1934 nezzar, 1935; Three Songs of Praise, 1935; Three Songs of Courage, psalam, 1937; Quo Vadi I, 1938; Quo Vadi II, 1948; Four Songs 1951. Zborovi; solo-pjesme. Crkvene kompozicije. SPISI: Ti sic, 1923; The Progress of Music, 1932; Fiddling luhile Rome burns LIT.: H. F. Redlich, George Dyson, MGG, III, 1954.

relacijama izmeu 3, odnosno 4 dionice, ali istodobno omogu uje vie kombinacija; npr. kod trostrukog kontrapunkta moe se premjetanjem dionica izvesti 6 razliitih glasovnih pozicija, odnosno 3 verzije (primjer trostrukog kontrapunkta u oktavi nalazi se u Bachovoj Sinfoniji u f-molu), a kod etvorostrukog kontrapunkta mogue su 24 kombinacije glasova, odnosno 4 verzije (primjer: finale iz Mozartove simfonije Jupiter). U tablici su prikazani obrati intervala (oznaeni brojkama) kod dvostrukog kontrapunkta:
Intervali postaju kod dvostrukog kontrapunkta 10 u u u u oktavi noni decimi undecimi 9 4 5 6

6 5 u duodecimi 12 11 10

DVOSTRUKI PEDAL -> Pedalni ton DVOSTRUKI TRILER (engl. turn, franc. double ili double cadence, njem. Doppelschlag, tal. gruppetto), muziki ukras kod kojega oko glavnog tona krue njegovi gornji i donji sporedni tonovi na nain predudara. D. t. u uem smislu sastoji se obino od 4 note i zapoinje gornjim sporednim tonom, ili obrnuto: *i * , a biljei se znakom <v. D. t. se nalazi ili uz jedan ton ili izmeu dva tona. U prvom sluaju moe imati, pored melodijske, jo i harmonijsku i ritmiku funkciju, a kada dolazi izmeu dva tona ima samo melodijsku funkciju. D. t. je est osobito u muzici za instrumente s tipkama od baroka nadalje. Pojedini autori dali su razliita objanjenja za izvoenje dvostrukog trilera. J.-H. d'Anglebert (Pieces de clavessin, 1689) oznauje, npr., izrazom double cadence uzlazni ili silazni triler, kojemu prethodi nepravilni dvostruki predudar (on silazi za dvije note ispod glavne note, umjesto da je obuhvati gornjom i donjem sekundom):
Pie se

F. L.

Izvodi se

DVOSTRUKI ZBOR (engl. double chorus, franc. choeur double, njem. Doppelchor, tal. doppio oro), dva rastavljena zbora koji sainjavaju cjelinu i koji se izmjenjuju i dopunjuju izvodei jednu kompoziciju. D. z. je nastao u prvoj polovini XVI st. u Veneciji, kad su venecijanski orguljai (meu njima A. Willaert), potaknuti suelice postavljenim orguljama u crkvi sv. Marka, doli na ideju da razdvoje i zbor te da svaku polovinu smjeste uz jedne orgulje (-> ori spezzati). Tako su u stvari nastala dva organski povezana zbora koja su omoguivala niz kompozicijskih kombinacija i efekata u dijalogu, spajanju, rastavljanju, dijeljenju do osmoroglasja. Poput orgulja, tretiranih kao prve i druge orgulje, bio je i d. z. podijeljen na prvi zbor, koji je odgovarao poneto veim zahtjevima, s dionicama u viem glasovnom registru, i na drugi zbor, u neto niem registru. D. z. je stekao veliku popularnost i svuda se pr.oirio. U pogledu kompozicijske tehnike pridonio je proiivanju i pojednostavljivanju polifonog stila, uz isticanje akordikog tretiranja glasova. Opus musicum Jakoba Gallusa sa drava uzorne primjerke dvozbornog sloga. 1. Me. DYBECH, Richard, vedski etnomuzikolog i pjeva, bas (Odensvi, Kalmar, 1. IX 1811 Sodertalje, Stockhlom, 28. VII 1877). Studirao na Univerzitetu u Uppsali i zatim djelovao kao inovnik; 1842 posvetio se istraivanju muzikog folklora. God. 184250 i 186576 urednik asopisa Runa, u kojem je objavio niz svojih studija. Od 1844 do 1862 prireivao brojne koncerte narodne muzike. Ogledao se i kao kompozitor u narodnom duhu.
DJELA. Zbirke : Svenska vallvisor o hornlatar, 1846; Svenska visor, 184748; Svenska Folkmelodier, 185356; Svenska gaglatar. LIT.: C. Mangard, Richard Dvbech. Romantikern och forn-forskaren, Stockholm 1937. C.-A. Moberg, Richard Dvbech och svensk folkmusik, Arv, 1949.

DZERINSKI (Dzerinskij), Ivan Ivanovi, ' kompozitor (Tambov kraj Lenjingrada, 9. IV 1909 ) uio u koli Gnjesin u Moskvi, zatim na Dravnoj muzi i na Konzervatoriju gradu (P. Rjazanov). . mu pomogli i savjeti E i D. ostakovia. D. j osobit smisao za ja pristupanu melodiki narodnih pjesama. Hi jezik mu je dosta tvrd. i ostavlja esto dojam s I* jrtr^t ^Sg? ge, a tehnika sredst \ stavna. Njegova su na; I v , djela opere; u njima j .^ _ stvoriti tip muzik pristupane irim slo jeku napada na forn sovjetskoj muzici (19 Tuxuu JJOH I. Dzerij cana je kao klasian vjetske muzike drar
je simfonijske pjesme; 1 za klavir: I, 1932; II, 1945. KLAVIRSKA suita, 1931; Poema o Dn 7 kompozicija za djecu, 193347 i dr. DRAMSKA. Devet opera: J 935 (najvanije djelo sa sadrajem iz dana Oktobarske revolucije i rata, prema istoimenom romanu M. olohova); floduuman w (prema M. olohovu); Kpoeb napoa, 1942; Hade>tcda Csemnom, 1 O3epo, 1947; JlaneKo om Mocneu, 1954; i dr. Scenska muzika ZJ drama. Operete. Filmska muzika. Tri ode za bariton i orkestar od 80 solo-pjesama. LIT.: B. Anautesa, ^ep^HHcKuit, MocKBa 1936. R Twenty Soviet Composers, London 1942. G. Abraham, Eight ! posers, London 1943. E. Eepnnm, TuopHeCTBO M. ^I,3ep>KHH' BeTCKaH My3bfxa, 1948. V. Gibelli, Sugli scudi a Mosca Dzerinskij, La Scala, 1955. Isti, Storia della Muica sovietica (: 196465. I. 1. DZERINSKI

DJELA. ORKESTR,

DYCK, Ernest van, belgijski pjeva, tenor (Antwerpen, 2. IV 1861 Berlaer-les-Lierre, 31. VIII 1923). Pjevanje uio u Parizu (Saint-Yves Bax) i tamo prvi put nastupio 1883 na koncertu Lamoureux u Beethovenovoj IX simfoniji. Na opernoj pozornici debitirao 1887 kao Lohengrin (Wagner). God. 1891 1907 lan opere Covent Garden u Londonu i 18981902 Me-

DAMBAZOV, Aleksandar, kompozitor (Stapar, Vojvodina, 3. II 1936 ). Zavrio Muziku akademiju u Beogradu (1960). Dirigent Plesnog orkestra Radio-televizije Skopje. Pie popularne pesme, deju i scensku muziku.
DJELA: Rapsodija Skopju za klavir i orkestar, 1966. Humoreska za vio linu i klavir, 1956 Scenska muzika za radio i televiziju. Masovne pesme; popularne melodije; solo-pesme. D. Ov.

DANGIROV, Dangir, azerbajdanski kompozitor (Bala-hani, okrug Bakinski, 20. VI 1921 ). Studij kompozicije zavrio na Konzervatoriju u Bakuu (B. Zejdman). Od 1944 umjetniki rukovodilac Azerbajdanskog radija; od 1955 profesor zbornog dirigiranja na Konzervatoriju u Bakuu.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za violinu, 1951; kompozicije za simfonijski orkestar; kompozicije za orkestar azerbajdanskih narodnih instrume nata. KOMORNA: suita za gudaki kvartet, 1949; sonatina za violinu i klavir, 1947. DRAMSKA : Opera Asad, 1957. Scenska muzika. Filmska muzika. VOKALNA: oratorij CaSup, 1962; kantata ^>u3ynu, 1959; poema lio my cmopouy Apanca, 1949; Tlo3Ma 0 Jlenuue (sa S. Aleskorovom), 1951 ; solo--pjesme. Obradbe narodnih pjesama.

DEPNA PARTITURA (engl. miniature Score, study Score, nem. Studien-Partitur), potpuna orkestarska (horska) partitura reducirana na depni format. Potkraj XIX v. muziki izdavai (G. G. Guidi u Firenci, A. Payne i E. Eulenburg u Leipzigu) poeli su tampati partiture dela iz svih oblasti muzike u smanjenom formatu da bi na taj nain omoguili irem krugu koncertne publike da prati tok izvoenja iz notnog teksta. U poetku su se u ovoj veliini tampala najvie klasina dela, ali se uskoro prelo na raznovrsnu orkestarsku, opersku, horsku i komornu muziku. Kako se pokazalo da je d. p. praktina i za studijsko upoznavanje i muziku analizu kompozicija, to su mnoga izdanja popraena predgovorom, kritikim primedbama, analizom dela, oznakama

0 trajanju itd., to jo vie doprinosi njihovom instruktivnom ka rakteru, tim pre to su pisci ovih beleki obino poznati muziki strunjaci. U novije vreme se uglavnom sva znaajnija orkestarska dela izdaju u oba formata normalnom i depnom. Meu naj poznatije izdavake kue koje tampaju depne partiture idu, u Austriji: Philharmonia (Wiener Philharmonischer Verlag) i Universal Edition. U Nemakoj: Eulenburgs kleine Partitur-Ausgabe (od 1950 sedite u Londonu, filijale u Stuttgartu i Zurichu); B. Schott's Sohne; Breitkopf und Hartel i Edition Peters. U Engles koj : Novello et Co.;J. & W. Chester i Boosey and Hazvkes. U SAD: Associated Music Publishers; G. Schirmer Inc.; Arrovo Music Press,; Broadcastmusic Inc. i Galaxy Music Corporation. U Francuskoj: Durand et fils; Edition Salabert; Max Eschig et Ciei Ars muica. U Italiji: Edizioni Ricordi. U ehoslovakoj: Hudebni Matice-Prag. Neka od ovih izdanja su u prvom redu namenjena delima savremenih kompozitora (Schott, Universal, Salabert).
. J. 1 D. Sn.

DUDEV, Stojan, bugarski muzikolog (Pazardik, 6. XII 1902 ). Na Muzikoj akademiji u Sofiji zavrio studij muzike teorije (D. Hristov, S. Braovanov, D. Radev, N. Abadiev), a na Historijsko-filolokom fakultetu Univerziteta u Parizu studij muzikologije i 1931 stekao doktorat. Od 1931 lektor, pa docent, profesor i ef katedre (1954) za muzikologiju na Konzervatoriju u Sofiji. Istaknut folkorist, u sreditu njegovih znanstvenih istraivanja su tonski odnosi, ritmika i metrika, melopoetski oblici i specifinosti bugarske narodne muzike.
DELA: Rythme et mesure dans la musigue populaire butgare (disertacija), 1931; Bugarska narodna koreografija, 1945 (bugarski); Muzika akustika, 1958 (bug.); Teorija bugarske narodne muzike, 4 sv., 195461 (bug.). Studije, rasprave 1 lanci.

ACI PROSJACI (njem. Bettelstudenten), pitomci posebnih ustanova njemakog graanskog stalea u XVIII st. koje su odgajale reproduktivne muziare. . p. su kao profesionalni svirai i pjevai sudjelovali i na javnim sveanostima, crkvenim obredima, obiteljskim proslavama, pogrebima i si., a po elji imunih graana prireivali su i redovite sedmine koncerte pred kunim vratima. OREVI, Branka, pjevaica, mezzosopran (Ni, 21. II 1912 ). Studij pjevanja zavrila 1941 na Muzikoj akademiji u Beogradu. Od 1938 lanica Beogradske opere, od 1946 solistkinja opere u Sarajevu. Najznaajnije su joj uloge: Azucena (Verdi, Trubadur), Maddalena (Verdi, Rigoletto), Charlotta (Massenet, Werther), Santuzza (Mascagni, Cavalleria rusticana), Ljubaa (Rimski-Korsakov, Carska nevjesta), Paulina (ajkovski, Pikova dama), Eva (Zajc, Nikola ubi Zrinjski) i Doma (Gotovac, Ero s onoga svijeta). M. Poz. OREVI, Vladimir R., folklorista, muziki pedagog, kompozitor (Brestovac kod Zajeara, 1. XII 1869 Beograd, 22. VI 1938). Muziko obrazovanje stekao, posle zavrene uiteljske kole, na Konzervatorijumu u Beu (R. Fuchs) i Pragu (K. ebor). Kao nastavnik muzike i horovoa delovao u Valjevu, Vranju, Jagodini, Niu, Zajearu i u Muzikoj koli Stankovi u Beogradu, a za vreme Prvog svetskog rata i u Bordeauxu, Nici

DJELA. SPISI: Pitanja za prikupljanje muzikih obiaja u Srba (sa B. Joksimoviem), prilog Karadiu, 1899; Staro bugarsko crkveno pevanje, Delo, 1905, 2; Nevolje nae narodne muzike, Nova Evropa, 1922, 34; Turski elementi u naoj muzici, ibid. 1923, 15; Skopske gajdardzije i njihovi muziki instrumenti, Glasnik Skopskog naunog drutva, 1926, 2; Nekoji deji muziki instrumenti, Sv. C, 1928, 5; Ogled bibliografije srpske narodne muzike, Glasnik Etnografskog muzeja u Beogradu, 1931, 6; Prilozi biografskom reniku srpskih muziara, 1950; Ogled srpske muzike bibliografije do 1914 godine, 1969 i dr. ZBIRKE: Srpske narodne melodije (Juna Srbija), 1928 (428 melodija); Srpske narodne melodije (Predratna Srbija), 1931 (597 melodija); Srpske narodne melodije za meoviti hor, prilog Prosvetnom glasniku, 1896, 17; Srpske narodne melodije za meoviti ili muki hor (8 sv.), 190421 (240 melodija); Trente danses serbes za klavir, 1918; Trente-cinq chansons populaires serbes za klavir (glas ad lib.), 1918; Trideset srpskih igara za violinu, 1928; Srpske igre za violinu (126 igara), 1933 i dr. KOMPOZICIJE: klavirske (veinom plesne). Muzika za Singspiel Die Braut muss billig sein (F. Klauss), 1905. Meoviti i muki horovi (2 sv.), 190421; Ho- rovi u 2 i 3 glasa, 1933. Solo-pesme, Tri liturgije prema narodnim crkvenim melodijama, 190331. INSTRUKTIVNA: kola za violinu, I sv., 1899 (VIII izd. 1931); Dueti za 2 violine, 1938.

i Beaulieuu. U toku slubovanja u provinciji beleio narodne melodije i sakupljao narodne instrumente. Objavio veliki broj radova iz oblasti srpskog i makedonskog muzikog folklora i dve knjige svojih melografskih zapisa. Komponovao je horska dela, pesme za glas i klavir, violinske i klavirske kompozicije i dr., veinom crpui iz narodnog melosa koji je davao u jednostavnoj klasinoj harmonizaciji. Bavio se i prikupljanjem grae iz istorije srpske muzike, koja je najveim delom objavljena u Prilozima biografskom reniku srpskih muziara. D. je jedan od najznaajnijih melografa i folklorista u istoriji srpske etnomuzikologije.

500

DOREVI URKOVI
kao pijanistkinja u Beogradu, Zagrebu i drugim gi Jugoslavije. Od 1937 profesor Muzike kole Stankov 70 docent pa redovni profesor za istoriju jugoslovensk ke na Muzikoj akademiji u Beogradu. Uz to u Mi kom institutu SANU saradnik od njegovog osnivanja 1 1960 direktor). Bila je glavni urednik asopisa Zvuk (1 i 195565) i Muziki glasnik (193841). U svojim studijama i lancima bavila se preteno i njem izvora za srpsku muziku prolost, to je dovelo da je napisala i prvu istoriju srpske muzike (Razvoj muzii nosti u Srbiji, 1962). Radovi joj se odlikuju jasnoom i ozbiljnou dokumentacije i sveinom stila. Bavi se i m kritikom i saraduje u domaim i stranim enciklopedijam i strunog karaktera.
DELA (izbor): Gesellschaftsformen und Musikentzvicklung, Musil Internationaler Musikkongress, Wien 1952; L'art musical youg< Revue francaise, 1953; Muzika i muziari, 1956; Un contemporain a I. M. Jarnovi, Kongressbericht, Wien Mozartjahr 1956, Graz i K Correspondance inedite de Johannes Brahms, Kongressbericht, Koln 19 kao izvori za istoriju srpske muzike, Arhivski almanah, 1958; vadt Muzike akademije, Beograd 1958; Stevan Hristi, Pozorini ivot, 19? muzike umetnosti u Srbiji, u kolektivnom delu Historijski razvoj mu ture u Jugoslaviji, Zagreb 1962; Josif lezinger, zaetnik srpskog mu vota u XIX veku, Jevrejski almanah 196162; Petar Konjovi, Pozoi 1963; Kornelije Stankovi nekad i sad, Zvuk, 1965; Muzika esejistika u Srba, Eseji o umetnosti, 1966; Certains aspects de la musique profat l'epogue feodale, Muica antiqua Europae orientalis, 1966; Glazbene in muzikologija pri Srbih, Muzikoloki zbornik, II, 1966; Muziki ii gradu pre 1869, Jedan vek Narodnog pozorita u Beogradu, 1968; Ri nar XIX veka u jugoslovenskim krajevima, Arti musices, I, 1969; JJ.A -CnasnHCKUu u ezo ponb e My3biKajibH0u Kyjibmype tOiocnaeuu, Ha npo rocJiaBcKoii Mva^mn, MocKBa 1970. Redigovala i napisala predgovoi 0 muzici P. Konjovia, 1947; Prilozi biografskom reniku srpskih mi orevia, 1950; Izbor eseja V. Vukovia, 1953; Narodne melodije 1 M. Vasiljevia, 1965; Zapisi Stevana Mokranjca, 1966.Prevela na srp; ski: Uvod u istoriju muzike K. Nefa, 1937 i M. P. Musorgski A, Solovc LIT.: R. Pejovi, Muzikoloka delatnost Stane uri-Klain, Zv I

LIT.: /. Baji, Muziki radovi Vladimira R. orevia, Letopis Matice srpske, 1908. M. Milojevi, Vladimir R. orevi i njegov odnos prema narodnom muzikom blagu, Srpski knjievni glasnik, 1938. 6\ uri-Klajn, Predgovor Prilozima biografskom reniku srpskih muziara, Beograd 1950. Lj. Jankovi, Vladimir orevi i narodne igre, Glasnik Etnografskog muzeja u Beogradu, 1955. K. Lazi, Bibliografska delatnost Vladimira R. Dorevia, Bibliotekar, 1966. Lj. Jankovi, Vladimir R. orevi, pionir etnomuzikologije u Srbiji, Ogled srpske muzike bibliografije do 1914, 1969. S. . K.

UREVI, ore, peva, bas (imanovci kod Sremske Mitrovice, 15. III 1926 ). Studije zavrio 1958 na Muzikoj akademiji u Beogradu (N. Cveji). Solista Beogradske opere od 1952, ostvario je niz zapaenih kreacija, naroito u operama Hoffmannove prie (Offenbach), Mo sudbine (Verdi), Ivan Susanjin (Glinka), Boris Gounov (Musorgski), Knez Igor (Borodin), Simonida (Rajii) i dr. . se istie i kao koncertni i oratorijumski peva. Njegov pastozni i barunasti bas irokog dijapazona, ujed naenost registara i psiholoka produbljenost interpretacije doli su do izraaja i na mnogim konkursima u zemlji i inostranstvu, gde je osvajao najvie nagrade (1955 i 1956 u enevi, 1957 u Verviersu, 1958 u Beogradu i Vercelliju). Sam i sa ansamblom Beogradske opere gostovao je u Poljskoj, Belgiji, vajcarskoj, Austriji, Nemakoj, Portugaliji, paniji, Italiji, Francuskoj, UAR, SSSR i dr. R. Pej. UREVI, Olivera, pijanistkinja i embalistkinja (Beograd, 7. I 1928 ). Studije klavira zavrila 1952 na Muzikoj akademiji u Beogradu (E. Hajek) i zatim 195759 bila na specijalizaciji embala kod L. Stadelmann na Visokoj muzikoj koli u Miinchenu. Kao pedagog radila najpre na Muzikoj koli Josip Slavenski u Beogradu; 1956 asistent i od 1964 docent za kamernu muziku na Muzikoj akademiji u Beogradu. Saradnik Zagrebakih solista, trija i orkestra Radio-televizije Beograd i Beogradskog kamernog ansambla. Najee nastupa u kamernim ansamblima ili kao pratilac, izvodei stare i savremene kompozicije na embalu, kao i dela jugoslovenskih autora. Pored gostovanja u svim veim gradovima Jugoslavije, kao kamerni saradnik svirala je i na turnejama po Belgiji, Austriji, Rumuniji, Francuskoj, Italiji, Nemakoj, SAD, Kanadi, SSSR i dr. R. pej.

URI, Jelka, nastavnik muzike (Sarajevo, 27. XI 1898 ). Studirala na Zagrebakom konzervatoriju i 193233 privatno u Pragu (K. Hoffmeister). Slubovala u Sarajevu na srednjim kolama i na Muzikoj koli, koju je kao direktor reorganizovala 194852. Dirigent djejih horova, povremeno muziki kritiar i ef muzikog odjela radio-stanice. M. Poz. S. URI-KLAJN URI-KLAJN, Stana, muzikolog (Beograd, 5. V 1908 ). U Beogradu studirala klavir u Muzikoj koli i istoriju mu zike na Filozofskom fakultetu (M. Milojevi). U Parizu se usavravala u klaviru kod L. Levvja i na Sorbonnei zavrila Cours de civilisation franfaise. God. 192941 nastupala

URKOVI, Nikola, muziar i pozorini umetnil 12. V 1812 Osijek, 25. XII 1875). U Beogradu je 1 horovoa i nastavnik muzike na dvoru Kneza Mihajla : prelazi u Panevo, gde postaje horovoa Srpskog crkvenot kog drutva, a po osnivanju stalnog diletantskog pozorit; aktivno sudeluje u njemu kao upravnik, reditelj, glumac prevodilac i kompozitor; redovne predstave, kao i koncer; pevakog okteta, daje 1847 i 1848 u Beogradu. Po izbij; volucije, 1848, vraa se u Panevo, ali poto, usled tekir u Vojnoj Granici, ne moe da nastavi svoju umetniku d( zapoljuje se kao inovnik Dunavskog parobrodarskog seli se po slubenoj dunosti iz mesta u mesto, i zavra' samoubistvom u Osijeku. Za predstave svoga pozorita . je, iako bez strunog m obrazovanja, pisao muzike umetke ili harmonizovao 1 graanske i narodne melodije koje su ubacivane u te 1 a od kojih su naroitu popularnost tada imale Rado ide vojnike, Ti plavi, zoro zlatna, Maem, kopljem i Ustaj, usta (komponovana u zajednici sa lezingerom). Harmonizo\ mnoge crkvene pesme. U vreme nicanja srpske muzik pozorine kulture u prvoj polovini XIX v., D. je odigrao vanu, pionirsku ulogu.

LIT.: M. Tomandl, Spomenica Panevakog srpskog crkvenog ' drutva, 1938. V. R. orevi, Prilozi biografskom reniku srpsk cara, Posebna izdanja SAN, 1950 5. uri-Klajn, Razvoj muzike 1 u Srbiji, Historijski razvoj muzike kulture u Jugoslaviji, Zagreb 1 S. i

E, i. u latinskoj muzikoj abecedi, trei ton, odnosno III stupanj osnovne dijatonske ljestvice C-dura. U solmizacijskom sistemu tonu E odgovara naziv mi. 2. Od XIX st. nadalje, u muziko-teoretskim prirunicima, veliko slovo E znai durski trozvuk, a malo e, molski na tonu e. Prema toj praksi E oznauje i tonalitet E-dura, odnosno e~mola. EAMES, Emma, amerika pjevaica, sopran (Shanghai, 13. VIII 1865 New York, 13. VI 1952). Studirala kod C. Munger u Bostonu, zatim, po metodi F. Delsartea, kod A. Pavson Call i najzad kod M. Marchesi u Parizu (188688), gdje je 1889 debitirala kao Julija (Gounod, Romeo et Juliette). Pjevala dvije godine na Velikoj operi u Parizu, od 1891 do 1909 redovito nastupala na Covent Gardenu u Londonu i na Metropolitanu u New Yorku; 1909 se povukla sa scene. Istakla se u Mozartovim, Wagnerovim i Verdijevim operama. Napisala Some Memories and Reflections (1927). EARHART, Will, ameriki muziki pedagog (Franklin, Ohio, 1. IV 1871 Los Angeles, 23. IV 1960). Djelovao u raznim gradovima saveznih drava Ohio i Indiana; od i9i2uPitts- burgu direktor muzike kole, profesor na Uiteljskom seminaru Univerziteta i od 1921 lektor na tehnolokom institutu Carnegie.
DJELA: Aiusic in the Public Schooh, 1914; Music in Secondary Schools, 1917 (sa O. McConathyjem); The Eloquent Baton, 1931; Aiusic to the Listening Ear, 1932; The Meaning and Teaching of Music, 1935; Music Appreciation, 19351 Choral Technics, 1937; Elements of Music Theory, 2 sv., 1938 (sa Ch. N. Boydom). Objavio: Art Songs for High Schools, 1910; The Congdon Music Primer No. 1 i No. 4 (sa C. H. Congdonom); The School Credit Piano Course (s drugima), 1918 i dr.

EASDALE, Brian, engleski kompozitor (Manchester, 10. VIII 1909 ). Studirao na W estminster Abbey Choir School i na Royal College oj Music u Londonu (A. Gibbs, G. Jacob). Sa B. Brittenom muziki direktor Group Theatre (193739). Poslije boravka u Indiji, 194749 muziki direktor Archers Film Vnit u Londonu.

DJELA. ORKESTRALNA: koncert za klavir, 1937; Dead March, 1931; Five Pieces for Orchestra, 1936; The Sixth Day; Bengal River. Gudaki trio. KLAVIRSKA: sonata; sonatina; 17 preludija. DRAMSKA. Opere: Ra-punzel, 1927; The Corn King, 1935; The Sleeping Children, 1951. Balet The Phoenix. Scenska muzika: Pippa passes (R. Brovvning), 1928; Hamlet i The Mer-chant of Venice (Shakespeare); Mourning ecomes Electra (E. O'Neill). Muzika za filmove (The Red Shoes). Ciklusi solo-pjesama (Songs of Absence 1 dr.).

EAST, Thomas, engleski muziki nakladnik (oko 1540 London, I 1609). S izdavanjem zapoeo 1587 (Psalmes, Sonets and Songs ...W. Bvrda); ve u prvim godinama objavio vie muzikalija, nego to se u proteklih 80 godina tampalo u cijeloj Engleskoj. Izdao mnoga djela engleskih madrigalista XVI st., kompozicije W. Bvrda i Th. Morleva, W. Mundvja, J. Dowlanda, R. Jonesa, J. Danvela, H. Youlla, psaltir The Whole Booke oj Psalmes (1592) i antologiju Muica Transalpina (1588; II izd. 1597). Veina Eastovih izdanja danas su prava rijetkost.
LIT.: Th. Darl, Thomas East, MGG, I I I , 1954.

EAST-COAST-JAZZ (engl. jazz istone obale), stilsko razdoblje u razvoju jazza. Javlja se oko 1954 kao ogranak modernoga jazza, a njeguju ga preteno Crnci (Horace Silver, Art Blakev). Temelji se na bluesu i be-bopu, kloni se utjecaja svvinga, harmonijski je rafiniran, a od izvodilaca trai virtuoznost i eleganciju. Muziari tog stilskoga pravca sviraju u velikim orkestrima tipa big-band, u kojemu znatnu ulogu ponovno ima combo. EASTON, Florence, engleska pjevaica, sopran (Middles-brough-on-Tees, 24. X 1884 New York, 13. VIII 1955).

Muziku studirala na Royal College oj Music u Londonu i u Parizu (E. Haslam). God. 190405 i 190607 pjevala u SAD; 190713 lan Kraljevske opere u Berlinu i 191315 opere u Hamburgu (u to vrijeme nastupala i na operi Covent Garden, London). God. 1915 vratila se u SAD i pjevala na operi u Chicagu, a 191729 na Metropolitanu u New Yorku. God. 193036 nastupala u Engleskoj, ponajvie u kazalitu Covent Garden. Njezin neobino opsean repertoar obuhvaao je oko 150 uloga. Najbolje su joj kreacije bile u operama Mozarta, Wagnera i R. Straussa. EBEL, Arnold, njemaki kompozitor (Heide, Holstein, 15. IX 1883 Berlin, 4. III 1963). Studij kompozicije zavrio na Majstorskoj koli u Berlinu (M. Bruch). Od 1909 crkveni orgu lja i zborovoda i 193045 profesor kompozicije na Akademiji za crkvenu i kolsku muziku u Berlinu. U dva je navrata bio predsjednik Drutva njemakih muziara.
DJELA. ORKESTRALNA: Sinfonietta giocosa, 1929; Sinfonietta seria; uvertira Appassionata, 1918; Balletszene. Komorne i klavirske kompozicije (Fantasia espansiva; Impressionen). VOKALNA. Kantate: Die Weihe der Nachtop. 19 \ Freiheitsgesang op. 40. Solo-pjesme; dueti;zborovi. CRKVENA: Requiem za sole, zbor i orkestar op, 17; Weihnachtsmysterium za sole, zbor, violinu i orgulje op. 43. Izdao Berliner Musikjahrbuch, 1926.

EBELING, Johann Georg, njemaki kompozitor (Liine-burg, 8. VII 1637 Stettin, 4. XII 1676). Muziku naobrazbu stekao u rodnom gradu. God. 1662 naslijedio J. Criigera kao kantor u crkvi sv. Nikole u Berlinu; istodobno je nastavnik na gimnaziji. Tih godina surauje s pjesnikom P. Gerhardtom. Od 1668 je kantor i profesor grkog jezika na gimnaziji u Stettinu. E. je uglazbio gotovo sve pjesme P. Gerhardta. Pjesme Die giildne Sonne voli Freud und Wonne, Du, meine Seele, singe i Warum sollt ich mich denn grdmen pripadaju osnovnom repertoaru evangelike crkvene muzike jo i danas. Ebelingova melodija srodna je Crugerovoj, pjevna i jednostavna i usko povezana s tekstom. Djelo Archaeologiae Orphicae ... smatra H. J. Moser najstarijom historijom muzike.
DJELA : dvije kantate; pogrebna muzika Ein Tag in den Vorhofen (LXXXIV psalam) za 6 glasova, 1666; Pauli Gerhardi geistliche Andachten, bestehend in 120 Liedern... za 4-glasni zbor, uz 2 violine i continuo, 166667 (zbirka doivjela mnoga izdanja do 1723, takoer u obradbi za glas i continuo). Archaeologiae Orphicae sive Antiquitates musicae, 1675. NOVA IZD.: C. F. Bekker 1851 i 1856, K. Ameln 1934 i dr. (pojedine kompozicije iz Ebelingove zbirke P. Gerhardi geistliche Andachten...). LIT.: K. Hesselbacher, J. G. Ebeling, der Kurrendesanger von St. Nikolai; Wuppertal 1936. H. Loscher, Gedenktage unseres Landesgesangbuches, J. G. Ebeling, Kirchenchor, 1937. H. J. Moser, Johann Georg Ebeling zum dreihundertsten Geburtstag, Musik in Pommern, 1937. W. Blankenburg, Johann Georg Ebeling, MGG, III, 1954.

EBEN, Petr, eki kompozitor (amberk, 22. I 1929 ). Na Muzikoj akademiji u Pragu zavrio studij klavira (F. Rauch) i kompozicije (P. Bofkovec). Umjetniku karijeru zapoeo kao muziki dramaturg na ekoj televiziji; od 1962 profesor klavira i sviranja partitura na muzikolokoj katedri Univerziteta u Pragu.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za orgulje, 1954; koncert za klavir, 1961; Pastorale za 3 solista i komorni sastav. KOMORNA: gudaki kvartet, 1951; Suite balladica za violonelo i klavir, 1955; sonatina za flautu i klavir, 1958; dueti za 2 trublje, 1956; Ordo modalis za obou i harfu, 1964. Sonata za klavir, 1951. Za orgulje: Muica dominicalis, 1959; Laudes, 1964 i dr. VOKALNA. Kantate: Vecchi incantesimi d'amore, 1959; Hoeka hlina, 1960; Starodavne aroveni milemu, 1963. Zborovi; solo-pjesme. INSTRUKTIVNA. Za klavir: Sve~t malych, 1955; 100 Udove pisni, 1960 i V Trave", 1961. Udbenik teni a hra partitur. 1960.

EBERHARDT, 1. Goby (pravo ime Johann Jakob E.), njemaki violinist i pedagog (Hattersheim kraj Frankfurta na

502

EBERHARDT ECCARD
NOVA IZD.: oratorij Der blutschwitzende Jesus i dijelove i oratorija obj. R. Haas (DTO, XXVIII, i ) ; 2 moteta obj. K. A. R' C. Schneider (DTO, XLIII, i); 6 tokata i fuga obj. A. i L. Farrenc I des Pianistes, XI); 9 tokata i fuga obj. F. Commer (Muica Sacra I, H. F. Redlich (1931). LIT.: R. Haas, Eberlins Schuldramen und Oratorien, SMW^ C. Schneider, Geschichte der Musik in Salzburg, Salzburg 1935. ' Johann Ernst Eberlin, MGG, III, 1954. M. Cuvay, Beitrage zu: geschichte des Salzburger Hofkapellmeister Johann Ernst Eberlin, 1955. H. J. Herbort, Die Messen des Johann Ernst Eberlin, Miinste: R. G. Pauly, Johann Ernst Eberlin's Motets for Lent, Journal of the Musicological Societv, 1961. Isti, Johann Ernst Eberlin's Concert gical Music, Musik und Geschichte, Music and Historv, Koln 1963.

Majni, 29. III 1852 Harburg, 13. IX 1926). Uitelji violine su mu bili F. W. Dietz (Spohrov uenik) i A. Wilhemj. Od 1870 koncertni majstor u Bernu, zatim u Rotterdamu, Bremenu i Hamburgu. Oko 1900 zbog kljenuti lijeve strane morao napustiti sviranje. Tada pronaao vlastiti sistem, kojim je vratio pokretljivost lijeve ruke; na tim vjebama izgradio je svoju pedagoku metodu. Od 1917 ivio kao nastavnik violine u Lubecku.

DJELA. KOMORNA: vie od 100 raznih, veinom karakternih kompozicija za violinu i klavir, na razliitim stupnjevima tehnike tekoe. Dva klavirska trija; dueti za 2 violine; Fiinf Stucke in leichter Spielart fiir Cla- vier', nekoliko preradba poznatih pjesama za violinu i klavir i dr. /,V- STRUKTIVNA: Beitrage zur Violintechnik; Violin-Schule. Neue Metho- dik, 190508; Mein System des Ubens fiir Violine und Klavier auf psycho~ -physiologischer Grundlage, 1907; Schule der Doppelgriffe; Schule der Gelaiifigkeit; Tagliche Violiniibungen fiir Anfa'nger ; Melodienschule, 28 Charakteristiicke ..., 1907; Materialien fiir den Anfangsunterricht ...; Tagliche Violiniibungen fiir die Verbindung schivieriger Doppelgriffe; Die ersten Obungen im Violinspiel, 1907; Violin-Cursus; Virtuosen-Schule ... auf Grund des Neuen Systems, 1908; Studienmaterial zum Neuetn System des Ubens, 1909; Gymnastik des Violinspiels, 1912; Schule der Violintechnik; Tagliche Obungen in verschiedenen Intervallen; D er natiirliche Weg zur hbchsten Virtuositdt (sa sinom Siegfriedom), 1923 24. Spis; Erinnerungen an bedeutende Mdnner unserer Epoche, 1926.

EBERST, Anton, klarinetista i muziki pisac (Vr IV 1920 ). Studije klarineta zavrio 1953 na Muziko miji u Beogradu (B. Brun). lan Simfonijskog orkestra ( Beogradu, od 1946 u Novom Sadu profesor muzike kol Baji, solista orkestra Opere i Filharmonije i Novosads mernog orkestra. Od 1958 urednik je muzikog progr Radiju Novi Sad. Objavio vie prirunika i udbenika, ( su neki doivjeli izdanja u Nemakoj, Poljskoj i SSSR.
DELA. Udbenici; kola za klarinet Lestvica i akord (2 sv.), 19' Orkestarski album za klarinet (2 sv.), 1954 i 1956; Prirunik za sve duva> mente, I, 1960; Koncertni album za klarinet i klavir, 1961; Osnovna klarinet, 1969; Osnovna kola za saksofon, 1969. Knjige: Sta treba 0 duvakim instrumentima, 1958; Klarinet i klarinetisti, 1963; Nastava instrumenata, 1964; Muzika kronika stolea, 1966; Muzika paleta 1969. F

2. Siegfried, violinist i pedagog (Frankfurt na Majni, 19. III 1883 ), Gobvjev sin. Uio kod B. Dessaua i A. Serrata u Berlinu. God. 190835 uitelj violine na Sternovu konzer vatoriju u Berlinu (od 1933 direktor), 1935 otputen iz slube. God. 1945 osnovao Visoku kolu za kazalite i muziku u Halleu i Akademiju R. Schumanna u Zwickauu i postao njen direktor; na obje ustanove vodio majstorsku klasu za violinu. Poslije kra eg boravka u Lubecku vratio se u Zwickau i posvetio privatnoj podui violine. Njegova je teza da su najvii dometi violinske umjetnosti vezani uz organsko dranje violine, tj. na tjelesni stav (formu) koji je uroen violinistiki nadarenim muziarima.
DJELA: Der beseelte Violinton (sa C. Fleschom), 1910; Absolute Treffsicherheit auf der Violine, 1911; Virtuose Violintechnik, 1921; Paganinis Geigenhaltung, 1921; Die Lehre von der organischen Geigenhaltung, 1922; Der Korper in Fortn und Hemmung, 1926; Hemmung und Herrschaft auf dem Griffbrett, 1931; Der Weg zu Biihne und Film, 1937; Wiederaufstieg oder Untergang der Kunst des Geigens, 1938. LIT.: K. Schroter, Flesch/Eberhardt, Naturwidrige oder natiirliche Violin technik, Leipzig 1924. U. Lehmann, Johann Jakob i Siegfried Eberhardt, MGG, III, 1954.

EBERWEIN, 1. Traugott Maximilian, njemaki 1 kompozitor (Weimar, 27. X 1775 Rudolstadt, 2. XI Sin i uenik Alexandera Eberweina, dvorskog i gradsko' cara u Weimaru, bio je u Rudolstadtu violinist dvorskog < od 1810 komorni muziar i od 1817 Kapellmeister. Mei vim djelima osobitu su popularnost u svoje doba uivali Si na Goetheove tekstove Claudine von Villa Bella i Der Ja von Plundersiveilern.
DJELA. ORKESTRALNA: tri simfonije; fantazija; koncert za Polonaise za embalo i orkestar op. 64; varijacije za flautu i orkestar Macbeth. KOMORNA: tri gudaka kvarteta; Musique d'harm flaute, 2 roga, 2 fagota, obou i klarinet op. 1. DRAMSKA: operi 1821. Singspieli: Piedro und Elvira, 1805; Das Schlachlturnier, 1809; von Villa Bella, 1815; Der Jahrmarkt von Plundersiveilern, 1818; DL Jerusalem, 1819; Die Fischerin, 1826; Das goldene Netz, 1827; Der Mo Das Storchnest, 1827; Die hohle Eiche, 1829. Solo-pjesme na stiho lera, Goethea, Kornera i d r . ; kanoni i dr.

EBERL, Anton, austrijski kompozitor (Be, 13. VI 1765 II. III 1807). Njegovo teoretsko muziko obrazovanje bilo je nepotpuno, ali je ipak bio dobar pijanist i kompozitor. Gluckovo i Havdnovo priznanje mnogo mu je pomoglo u radu, a Mozart mu je bio prijatelj. Nastupao je i solistiki. God. 1795 organizirao koncertnu turneju po Njemakoj s Mozartovom udovicom. God. 17961800 nastavnik muzike u Petrogradu, gdje kao kom pozitor uiva ugled na carskom dvoru; zatim je ivio u Beu i koncertirao po Njemakoj i Rusiji. Neke njegove varijacije, klavirski trio u c-molu i klavirska sonata u c-molu objavljeni su najprije kao Mozartove kompozicije. Simfonija u Es-duru, iz vedena na istom koncertu s Beethovenovom Eroicom, doivjela je kod publike mnogo vei uspjeh.
DJELA. ORKESTRALNA. Pet simfonija: I, 1783; II, 1784; III, 1785: IV, 1804 i V, 1805. 6 koncerata za klavir, medu kojima jedan za 2 klavira (esti nedovren). KOMORNA: 3 gudaka kvarteta; 4 klavirska trija; klavirski kvarteti; 2 klavirska trija s klarinetom; klavirski kvintet s klarinetom; klavirski kvintet s oboom; klavirskj sekstet s klarinetom i rogom; 7 sonata za violinu i i klavir; sonata za violonelo i klavir; sonata /a flautu i klavir; Variazioni sopra un tema russo za violonelo i klavir. KLAVIRSKA: 6 sonata; sonatina; 4 fantazije; varijacije. Za klavir etvororuno: 2 sonate; poloneza; Rondeau; 12 njemakih plesova. Varijacije za 2 klavira. DRAMSKA. Opere: Die Marchande des Modes, 1787; Graf Balduin von Flandern, 1788; Die Hexe Megd're, 1790; Die Zigeuner, 1793; Pyramus und Thisbe, 1794; Erzoine von Steinheim, 1801 i Die Konigin der schzvarzen Inseln, 1801. VOKALNA. Kantate: Bei Mozarts Grabe, 1791 i La Gloria d'Imeneo, 1799; zborovi za alegoriki prolog Der Tempel der Unsierblichkeit, 1799; serenada za vokalni kvartet, kla rinet, violu i violonelo, 1806; pjesme. LIT.: F. J. Ewens, Anton Eberl; ein Beitrag zur Musikgeschichte in Wien um 1800, Dresden 1927. R. Haas, Anton Franz Josef Eberl, MGG, I I I , 1954.

2. Carl, kompozitor i dirigent (Weimar, 10. XI 178 III 1868). Brat Traugotta Maximiliana, uio kod svog Weimaru i kod K. F. Zeltera u Berlinu. Vodio u Weimaru 1 ovu kunu kapelu, bio zborovoa u gradskoj crkvi i pjevanja u Sjemenitu te 182649 muziki direktor na dirigent u Operi.
DJELA. INSTRUMENTALNA: koncert za violinu, klavir, fl: lonelo i rog op. 15; gudaki kvartet; varijacije i dueti za violinu; walzer za 2 klavira. DRAMSKA. Opere: Der Graf von Gleiche Des Reichen Sohn aus Bremen, 1845. Singspieli: Das Liebhaberkonzt Der Teppichhandler, 1824; Die Heerschau oder Der hb'lzerne Sabel, 1! schone Ruhlaerin, 1857. Scenska muzika za drame. VOKALNA Der Jiingling zu Nain; 3 kantate; zborne kompozicije; solo-pjesme na Goetheove tekstove'! LIT.: M. Zeigert, Goethe und der Musiker Karl Eberwein, a. M. 1886. W. Bode, Goethes Schauspieler und Musiker. Erinneri Eberwein und Lobe, Berlin 1912. Isti, Die Tonkunst in Goeth Berlin 1912. H. J. Moser, Goethe und die Musik, Leipzig 1944. Carl Eberwein, MGG, III 1954.

EBERLIN, Johann Ernst, njemaki kompozitor (Jettingen, Schwaben, 27. III 1702 Salzburg, 21. VI 1762). Od 1721 ivio u Salzburgu i tamo studirao pravo, ali se nakon dvije godine posvetio muzici; uio je kod orguljaa M. Gugla. Od 1726 redom etvrti, pa trei i drugi dvorski orgulja i od 1749, nakon smrti K. H. Bibera, dvorski dirigent. Njegovi uenici bili su L. Mozart i G. van Pastervvitz. E. ide u istaknute i plodne njemake kompozitore u baroknom stilu. W. A. Mozart prepisao je svojom rukom 13 njegovih kompozicija.
DJELA. INSTR UMEN TALNA: Sinfonia za 2 violine, violu i b. c.; Sonata da camera za 2 violine, bas i 4 roga; 2 Sonate a tre; 2 sonate za embalo; IX Toccate e fughe per Vorgano, 1747. DRAMSKA. est opera (izgubljeno): Demofoonte, 1759; Demetrio, 1760; Ipermnestra, 1761. Vie od 60 kolskih drama: Sigmund, 1761; Das missgliickte Doktorat; intermezzi; scenski prizori. VOKALNA. Petnaest oratorija: Sigismund, 1753; Die beste Wahl der christlichen Seele; Der blutschwitzende Jesu; Debora; Der verlorene Sohn; Allmacht Gottes, 1754; Sedecias, 1755. Pasije: Joas, 1755; Die Leiden unseres Heilands i dr. CRKVENA: 106 misa; 18 rekvijema; 45 litanija; 304 moteta; 10 re- sponzorija; 3 Tedeuma i dr.

ECCARD, Johannes, njemaki kompozitor (Muhi Thiiringija, 1553 Berlin, u jesen 1611). Uio najprije nom gradu kod kanto Bureka, zatim kao zbor ak Weimarske dvorske (156771) kod J. Herr kao pjeva dvorske k; Miinchenu (157173) di Lassa. God. 1577slubi je Jakoba Fug Augsburgu; 1580160S nik dirigenta, a kasnije dvorske kapele u Konig a od 1608 do smrti i direktor Brandenburkt ske kapele u Berlinu, je J. ECCARD. Gravira J. Hermanna, oko 250 svjetovnih i di 1642. vieglasnih vokalnih kon ja. Najznaajnije su pro ske duhovne pjesme u kojima je nastojao da sjedini sloei foni motetski princip oblikovanja s jednostavnijom gradom : pjesme. To ga je dovelo do prividno polifoniki razvijeno (Lieder auf den Choral) kakav u njegovo doba jo nije (izuzev korala Rogiera Michaela), a trag mu se moe sve do koralnog stavka J. S. Bacha. U svjetovnim pjesm: stilski i kompozicijski slijedi velikog uitelja O. di Lass;

ECCARD ECKHARDT-GRAMATTE
DJELA. VOKALNA. U samostalnim zbirkama: 20 neue christliche Gesdng L. Helmboldi za 4 glasa, 1574; Neive deutsche Lieder za 46 glasova, 1578; Nea>e Lieder za 45 glasova, 1589; 20 Odae sacrae L. Helmoldi za 4 glasa, 1596; Der erste Theil geistlicher Lieder auf den Choral oder gemeine Kirchenmelodei za 5 glasova, 1597; Der ander Theil geistlicher Lieder auf den Choral, 1597 (u oba dijela ukupno 51 kompozicija; ponovo izdao 1634 Eccardov uenik J. Sto- baus pod naslovom Geistliche Lieder auff gevvohnliche Preussische Kirchenmelodeien ..., dodavi jo 6 Eccardovih kompozicija i 44 vlastitih). U zbirkama s djelima Joachima a Bureka: IV Odae L. Helmboldi lalinae et germanicae za 4 glasa, 1574 (sadri 3 Eccardova djela); Crepundia sacra deutsche christliche Liedlein za 4 glasa, 1578 (3 Eccardove pjesme); 30 geitliche Lieder za 4 glasa, 1594 (4 Eccardove pjesme); 40 deutsche christliche Liedlein za 4 glasa 1599 (18 Eccardovih pjesama). U zbirkama, koje je izdao J. Stobaus: Erster Theil der Preussischen Festlieder von Advent an bis Ostern za 5, 6 i 8 glasova, 1642 (13 Eccardovih pjesama); Ander Theil der Preussischen Festlieder von Ostern an bis Advent za 58 glasova, 1644 (14 Eccardovih pjesama). U rukopisu: 7 misa; 1 Kyrie; vie pjesama. Navodi se jo 77 prigodnih kompozicija (popis u diser taciji G. Reichmanove, -+ Lit.). NOVA IZD.: 56 kompozicija obj. L. Schoeberlein i F. Riegel (Schatz des liturgischen Chor- und Gemeindegesangs, 3 sv., 186572); zbirku Nezue Lieder iz 1589 obj. R. Eitner {PGM, XXI); zbirke Geistliche Lieder iz 1597, 2. sv. Preussische Festlieder i 12 pjesama za 45 glasova obj. G. W. Teschner (1860, 1858 i 1870). LIT.: C. v. Winterfeld, Der evangelisehe Kirchengesang, I i II, Leipzig 184345. P. Pasque, Die Weimarer Hofkapelle, MFM 1897. A. Mayer-Reinach, Zur Geschichte der Konigsberger Hofkapelle in den Jahren 1578 1720, SBIMG, 1904'05. E. Praetorius, Ein unbekanntes Erstlingwerk Johannes Eccards, SBIMG, 190506. G. Reichmann, Johannes Eccards weltliche Werke (disertacija), Heidelberg 1923. H. J. Moser, Das deutsche Chorlied zvvischen Senfl und Hassler, PJB, 1929. H. E. Brinkmann, Neue Forschungen zum Leben der grossen Muhlhauser Musiker, Festschrift A. Tiller, Weimar 1930. F. Blume, Die evangelisehe Kirchenmusik, Potsdam 1931. A. Adrio, Johannes Eccard, MGG, III, 1954. H. Heckmann, Jo hannes Eccards Gelegenheitskompositionen, Festschrift B. Stablein, Kassel 1967. I. A.

503

Adva (Mtbijj Oteti/ nm r ><s 3,

p#f

ttbmsii taait, Jt'uihttjim Tkuragi,

Eccard i Stobaus, Erster Theil der Preussischen Festlieder..., 1642, naslovna strana

ECCARIUS-SIEBER, Artur, njemaki muziki pedagog (Gotha, 23. V 1864 Berlin, 30. VI 1919). Uenik Konzervatorija u Gothi. Od 1886 nastavnik muzike u Zugu, zatim (od 1888) u Ziirichu, gdje je 1891 osnovao Schmeizerische Akademie der Tonkunst. God. 18971901 urednik asopisa Die Kammermusik (Heilbronn). Kao muziki pedagog djelovao u Dusseldorfu (190016) i Berlinu. Bio je i muziki kritiar asopisa Signal.

DJELA: Lehrgdnge fiir den Klavierunterricht; Lehrgdnge fiir den Violinunterricht; Meisterschaftssystem fiir Klavier; Der Klavierunterricht wie er sein soli, 1895; Neue Elementar-Klaviersehule , 1897; Die musikalisehe Gehorbildung, 1898; Handbuch der Violinunterrichtslehre, 1903; Fuhrer durch die Violinlite-ratur. kola za violinu, 1891; zbirka violinskih sonata (2 sv.) i zbirka violinskih etida (3 sv.).

ECHIQUIER (franc; engl. chekker, njem. Schachbrett, panj. exaquier, ahovska ploa), u francuskim, engleskim i panjolskim izvorima iz XIV i XV st. naziv za iani instrument s tipkama. Nije sasvim jasno, o kakvom se zapravo instrumentu radilo, a sporna je i etimologija imena. C. Sachs je odbacio hipotezu, da bi to bio instrument nalik na ahovsku plou; on smatra, da je e. naziv za embalo. F. W. Galpin tvrdi, meutim, da je e. identian s instrumentom dulce melos iz XV st. na kojemu se po Bottee de Toulmonu ton proizvodio udarcem batia o icu.
LIT.: C. Krebs, Die besaiteten Klavierinstrumente bis zum Anfang des 17. Jahrhunderts, VFMW, 1892 (proireno ibid., 1893). W. H. Gr. Flood, The Eschiquier Virginal: An English Invention?, Music and Letters, 1925. H. G. Farmer, The Canon and Eschaquiel of the Arabs, Journal of the Royal Asiatic Society, 1926. C. Sachs, The History of Musical Instruments, New York 1940 i London 1952.

ECCLES, John, engleski kompozitor (London, oko 1650 Kingston on Thames, 12. I 1735). Sin i uenik Solomona Ecclesa. Oko 1680 poeo pisati muziku za kazalina djela; od 1694 lan kraljeva orkestra (King's Band), 1700 postao Master of the King's Music. God. 1715 povukao se sa dvora i ivio u Kingstonu. ini se da ga je H. Purcell vrlo cijenio; obojica su 1694 suraivala u komponiranju scenske muzike za The Comical History of Don Quixote. E. je imao siguran instinkt za kazalite, emu zahvaljuje velik uspjeh svojih djela.
DJELA: kompozicije za embalo A Set of Lessons for the Harpsichord, 1 7 0 2 . P r e ra d b a j e d n e p j e s m e z a t r i g u d a ka i n s t r u m e nt a . M u z i ka z a vi e od 60 kazal ini h dje la: 12 ma sque (me u njima The Judgment of Pari W. Gon- grevea, 1701) i vie od 50 dramskih djela. Theatre Music . . . a Collection of A y r e s f o r t h e V i o l i n , F r e n c h D a n c e s e t c : I , 1 6 9 8; I I , 1 6 9 9 i I I I , . . . . f o r V i o l i n or Flute, Trumpet Tunes, Scotch Tune and Cibells, 1700 (sva tri sveska sadravaju aranmane

ECKARD, Johann Gottfried, njemaki pijanist i kompozitor (Augsburg, 21. I 1735 Pariz 24. VII 1809). Umjetniku karijeru zapoeo kao slikar; u muzici samouk. Od 1758 ivio u Parizu, gdje je medu prvima objavio kompozicije pisane za moderni klavir. U tim djelima E. je nastojao primijeniti mogunosti dinamikog nijansiranja modernog klavira. Uz J. Schoberta najpoznatiji pariki pijanist svoga vremena, izvrstan improvizator, sviranje mu se odlikovalo istoom stila.
DJELA: Six Sonales pour le clavecin op. 1, 1763; Deux Sonate; pour le clavecin ou le pianoforte op. 2, 1764; Menuet d'Exaudet avec des variations pour le clavecin, 1764. LIT.: A. Mereaux, Les Clavecinistes de 1637 a 1790, Pari 1867. J. Strauss, Ein vergessener Musiker, Vossische Zeitung, 1913. P. Reeser, Dc klaviersonate met vioolbegeleiding in het Parijsche muziekleven ten tijde van Mozart, Rotterdam 1939. Isti, De muziektitels van Charles Eckard, Den Haag 1942. Isti, Johann Gottfried Eckard 17351809, Tijdschrift voor muziekwetenschap, 1949. Isti, Johann Eckard, MGG, III, 1954.

mnogih melodija, ali se ne navode naslovi kazalinih djela kojima su pripadale). VOKALNA: Coronation Ode, 1701; St. Cecilia's Song, 1701; 14 pjesama u zbirci Harmonia Anglicana, 1702; Songs for New Vears Day, 1702-03; A Collection of Songs for 1, 2 and 3 voices, 1704; vie od 100 pjesama u zbirci Collected Songs, 1710 (meu njima je velik broj pjesama koje je E. iz vorno napisao za kazalite). LIT.: J. Jeffreys, The Eccles Family, a Little-Known Family of XVII Century English Musicians, Ilford 1951. A. Percival, John Eccles, MGG, III, 1954.

ECHAPPE (franc. echapper izbjei), 1. izmjenini ton, uveden postepenim pomakom, nakon kojega novi akordiki ton nastupa skokom u suprotnom smjeru (Primjer br. 1). -> Izmjenini ton.
1. * 2.

ECKERBERG, Axel Sixten Lennart, vedski pijanist, dirigent i kompozitor (Hjaltevad, Smaland, 5. IX 1909 ). Studirao na Konzervatoriju u Stockholmu, a zatim se usavravao u klaviru kod E. Sauera u Beu i J. Philippa u Parizu i u dirigi ranju kod F. Weingartena u Baselu i O. Kabaste u Beu. Od 1937 djeluje u Goteborgu, najprije kao dirigent Radio-orkestra i od 1939 Simfonijskog orkestra.
DJELA. ORKESTRALNA: dvije simfonije, 1942 i 1945; simfonijska pjesma Sub luna; 2 koncerta za klavir, 1943 i 1949. Kompozicije za klavir. Solo-pjesme.

3.

j j*

2. Akordiki ili neakordiki ton preko kojega se zaostajalica posredno rjeava, odnosno, s pomou kojega se izbjegava neposredno rjeenje -> zaostajalice. U primjeru br. 2 e. je akordiki ton, a u primjeru br. 3 izmjenini, tj. neakordiki ton. N. D. ECHAPPEMENT (franc. izmicanje; engl. escapement, njem. Auslosung, tal. scappamento), u mehanici klavira tzv. oslobaa, odnosno opruga, koja ima zadau da eki poslije udarca vrati na svoje mjesto. Double echappement, naprava koja omoguuje tzv. dvostruku repeticiju na klaviru.

ECKERT, Karl Anton Florian, njemaki kompozitor i dirigent (Potsdam, 7. XII 1820 Berlin, 14. X 1879). udo od djeteta; ve u svojoj osmoj godini napisao vie solo-pjesama, u desetoj komponirao operu Das Fischermadchen, a u trinaestoj oratorij Ruth. U Berlinu je uio klavir (Rechenberg, Greulich), violinu (Botticher, Ries) i kompoziciju (K. F. Rungenhagen), a zatim, nakon duljih studijskih putovanja, 1851 postao klavirski pratilac na Theatre Italien u Parizu. Od 1853 dirigent i tehniki direktor Dvorske opere u Beu, 186067 dvorski dirigent u Stuttgartu i od 1869 prvi dvorski kapelnik u Berlinu.
DJELA: simfonija; koncert za violinelo i orkestar. Kompozicije za komorne sastave. DRAMSKA. Opere (igrokazi s pjevanjem): Das Fischermadchen, 1830; Das Kdtchen von Nurnberg, 1837; Der Laborant im Riesengebirge, 1838; Scharlatan, 1840; Wilhelm von Oranien, 1846. Melodrame: Der Wahn und seine Schrecken i Das Haus Anglade. VOKALNA: oratoriji Ruth, 1833 i Judith, 1841. Solo-pjesme. Crkvene kompozicije.

ECKHARDT-GRAMATTE, Sophie Carmen (Sonia), austrijska pijanistica, violinistica i kompozitorka (Moskva, 6. I

504

ECKHARDT-GRAMATTE EDER
dvorske drutvene plesove i izvodio na nain -> count, a oko 1700 proirio se u Francuskoj. Ondje se doskora, od omiljenih plesnih tipova nazivanih i anglaise, posve u ivahan ples, dvodijelne mjere (2/4), brza tempa. Pi parovima poredanim suelice u dva lanca, iz kojih su s< po iva para. Muzika grada sastojala se od dva dijela rijede 4 takta koji su se opetovali. Oko 1833 e. je potisnu prakse od tzv. Schottisch ili Schottischer Walzer, koji se razvio, a ubrzo zatim i od polke, prozvane zbog sline Schottischer, iako nije potekla od ecossaisea. U umjetniku muziku e. ulazi oko 1800, sa djelima B (6 Ecossaisen za klavir u Es-duru, 12 Ecossaisen za orkes e. za vojnu muziku, 2 pojedinano obj. klavirska e< Schuberta (vei broj klavirskih ecossaisea u op. 18, 33, Chopina (Trois ecossaises op. 72).
LIT.: C. F. Forster, Ecossaisen Lehre oder die Kunst, 16 v Ecossaisen mit allen dazugehorigen Pas und Touren in kurzer Zei tanzen zu lernen, Breslau 1831. V. Junk, Handbuch des Tanzc 1930. C. Sachs, Eine Weltgeschichte des Tanzes, Berlin 1933. -Ecossaise, MGG, I I I , 1954.

1902 ). Studij zapoet kod svoje majke Katarine Koevskaje na Konzervatoriju u Petrogradu zavrila u Parizu. Koncertant na klaviru i violini u Evropi i Americi, posvetila se kompoziciji i uila kod M. Trappa u Berlinu. God. 193953 djelovala u Beu, od 1954 ivi u Winnipegu, Kanada.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u C-duru, 1939; Capriccio concertante, 1940; koncert za klavir, 1946; koncert za fagot, 1950; trostruki koncert za trublju, klarinet, fagot i gudae, 1952; Concertino za gudae, 1947. KOMORNA: dva gudaka kvarteta, 1939 i 1943; duhaki kvartet, 1946; gudaki trio, 1947; t ri o za obou, klarinet i fagot, 1947; sonata za klarinet i klavir, 1947. Kompozicije za klavir.

ECKSTEIN, Pavel, eki muziki pisac (Opava, 27. IV 1911 ). Studij prava s doktoratom zavrio 1935 u Pragu; muziku uio u Opavi, Pragu i Beu. Nakon povratka iz koncentracionog logora u Lodu (1945), posvetio se organiziranju ekog muzikog ivota kao tajnik festivala Prako proljee, inovnik Sindikata i Saveza ekih kompozitora i dr. Objavio je niz studija i prikaza, osobito s podruja opere. Bavi se i muzikom kritikom. ECKSTINE, Billy (pravo ime William Clarence Eckstine), ameriki jazz-muziar (Pittsburgh, Pa., 8. VII 1914 ). Odrastao u Washingtonu, ivio zatim u BufTalu i Detroitu te u Chicagu gdje ga je zapazio i 1939 primio u svoj jazz-band E. Hines. God. 1944 E. je osnovao i do 1947 vodio jedan od najvanijih be-bop sastava u kojem su svirali, medu onalima, Milles David, Gillespie i Ch. Parker. U to je vrijeme svirao trublju i trombon. Otada djeluje iskljuivo kao pjeva i oko 1950 postigao na tom podruju najvei uspjeh. Njegovo s.e pjevanje odlikuje izvanrednom muzikalnou i osebujnom bojom glasa. ECOLE D'ARCUEIL (franc. Arcueilska kola), grupa francuskih muziara roenih oko 1900, razliitih po estetskim i tehnikim tendencijama, koja se 1923 okupila oko Erika Satiea (nakon to su se estorica razila svojim putovima). Bili su to Henri Sauguet, Maxime Jacob, Henry Cliquet-Pleyel i Roger Desormiire, kod kojih se Satie ograniio samo na savjete: Koraajte sami, radite protivno od mene, ne sluajte nikoga. Dakako, da ovo nije moglo biti temeljem nekoj koli, pa se ini da je termin Ecole d'Arcueil tek izraz potovanja prema Satieu, koji je posljednjih godina ivota stanovao u parikom predgrau Arcueil. Ipak, neke tendencije prema jednostavnosti muzikog izraza, prema deromantizaciji i nacionalnom neoklasicizmu, zajednike svim kompozitorima iz te skupine, upuuju na Satieov utjecaj. 1. Me. CORCHEVILLE, Jules Armand, francuski muzikolog (Pariz, 17. III 1872 Perthes-Les-Hurlus, 19. II 1915). Kompoziciju uio kod C. Francka; studirao literaturu na Sorbonnei, historiju na 6cole des Chartes. Boravio u Njemakoj (190405 kod H. Riemanna u Leipzigu); 1906 doktorirao u Parizu. Jedan od utemeljitelja Meunarodnog muzikog drutva (1899) i nje gove francuske sekcije (1904). Bio je osniva (1907) i glavni urednik asopisa Bulletin frartfais de la S. I. M. li. ide u glavne pokretae novije francuske muzike nauke. Jedna od najdraih . teza bila mu je internacionalnost muzike umjetnosti. Bio je i gorljiv pristaa novog zvuka.
DJELA: Ai. Saens-Saens et le wagnerisme , Revue de Pari, 1899; Quelques documents sur la musique francaise de la bibliothe'que de Cassel, SBIMG, I93i Quelques documents sur la tnusique de la Grande Ecurie du Roi, ibid., 1903; Dialogues d'Ete: V Opera Populaire, Mercure Musical, 190.5; Corneille et la Musique, Courrier Musical, 1906; De Lully a Rameau, 1690 1730; L'esthetique musicale (disertacija), 1906; L'Historie de l'Opera en France, 1906; Corneille el la Musique, 1907; Actes d Etat-Civil de tnusiciens insinuees au Chdtelet de Pari (1539 16501, 1907; La Schola Cantorum et le style de Bach, Bulletin francais de la S. I. M., 1907; La Musique dans les Societes Savantes, ibid., 1907; Wagner et VUniversite, ibid., 1907; Une belle vente d'autographes, ibid., 1907; Les Textes de musique ancienne et leurs reeditions modernes, ibid-, 1907; L'Organisation de la Musique du Roi au temps de Louis XIV, 1907; Un Mariage Gregorien, Bulletin francais de la S. I. M., 1908; Le Lulh et sa musique, ibid., 1908; Deux livres de Romain Rolland, ibid., 1908; Ober die in den Pariser Bibliotheken befindlichen Bestdnde an Laulentabulaturen, 1909; Ober die Lautenkommission, 1909; Le Congrs de Vienne, Bulletin francais de la S. I. M-, 1909; Le Professeur Hugo Riemann, ibid., 1909; La Alusique du Roi d'Angleterre de 1500 a 1700, ibid., 1909; Un Livre inconnu sur la danse (0 djelu F. de Lauzea Apologie de la danse, 1623), 1909; Le Dogms en musique, Bulletin francais de la S. 1. M-, 1910; Le Probleme des ornaments dans la musique, ibid., 1911; Lully genlilhomme et sa descendance, ibid., 1911; L'Internationalisme dans la musique, 1911; Un quintette d'Ernest Fanelli, Bulletin francais de la S. I. M. 1912; Une seance de luth, ibid., 1912; La Vie des sons, ibid., 1912; Une romance ehantee par Louis XVII, ibid., 1913; Les Bruiteurs et la musique ibid., 1913 ; La Forlane, ibid., 1914; Henry Roujon, ibid., 1914; Compte-rendu du Coi'gre's de la Societe Internationale de musique. Pari juin 1914, ibid. Catalogue du fonds de musique ancienne de la bibliothe'que nationale, 8 sv., 191014 (katalog starijih muzikih djela, do 1750, u pa rikoj Nacionalnoj biblioteci). Vingt suites d'orchestre duXVII e siecle francais (1640 1670), 2 sv., 1906 (faksimil i transkripcija Kasselskog rukopisa, uz historijsku studiju; po autorovu miljenju taj je rukopis francuskog podrijetla, a kompozitor pod inicijalima G. D. je Guillaume Dumanoir). LIT.: Kolektiv autora, Le Tombeau de Jules Ecorcheville suivi de lettres insdites. Volume publie par ses amis et non mis en vente, Pari 1916. E. Haraszti, Jules Armand Ecorcheville, MGG, I I I , 1954. K. Ko.

EDDY, Nelson, ameriki pjeva, bariton (Providenc Island, 29. VI 1901 Miami Beach, 5. III 1967). Pje\ u New Yorku (W. Vilonat), Dresdenu i Parizu. Na mu: zornici debitirao 1922 kao lan diletantske druine i z vao u Philadelphiji (Civic Opera Company, Grand Opera C Razvivi se u izvrsnog koncertnog pjevaa, 1928 ostavi kazalite. God. 1933 zapoeo blistavu karijeru filmsko i pjevaa u Hollywoodu, osobito kao partner Jeanette Ma<
LIT.: R. Sabin, Nelson Eddy. Story-Teller in Song, Musi 1951.

EDELHAGEN, Kurt, njemaki dirigent, pijanist i tist (Herne, Westfalija, 5. VI 1920 ). Uio na i -Schule u Essenu. God. 1946 utemeljio mali plesni ans; je doskora proirio u orkestralni sastav big-band. Taj je pod njegovim vodstvom angairan 1949 na radio-stanici 1 1 1952 u Baden-Badenu. Od 1957 u Kolnu dirigent Pit kestra Zapadnonjemakog radija i profesor novoosnovano za jazz na Visokoj muzikoj koli. Za svoj veliki orkes preuzeo tzv. progressive jazz stil S. Kentona. Osim tog meno nastupa i s vlastitim malim combo sastavdm 1 AH Stars, s kojim eksperimentira primjenjujui npr. doe E. je realizirao velik broj plesnih i jazz kompozicija, os gramofonskim ploama (najpoznatije: Jazz From Germ, lute To The Girls i Caterina Valente). EDELMANN, Johann Friedrich, francuski koi njemakog podrijetla (Strasbourg, 6. V 1749 Pariz, 1794). U rodnom gradu zavrio studij prava, zatim se muzici. Oko 1773 preselio se u Pariz, gdje je brzo stek kao pijanist i kompozitor. Bio je prijatelj Ch. W. Gluck smjernice slijedio u svojim opernim djelima. Za Franc volucije prikljuio se jakobincima i bio giljotiniran. Edelmannova muzika ima obiljeja kozmopolitske n stilova, karakteristine naroito za Pariz u godinama 1 Upotreba popratnog gudakog instrumenta u klavirsko svjedoi o nastojanju parikih kompozitora da i dalje ostai clavecinu; dodavanjem gudakog instrumenta oni idu z izraajnou. Meutim, u Edelmannovim djelima dionica nema nikakve samostalnosti. Premda su, sudei slovnim stranama, djela zamiljena za clavecin, njihov ', dinamike i agogijske oznake i druga svojstva upuuju i su se uspjeno mogla izvoditi samo na klavikordu ili, j< na klaviru. U kasnijim kompozicijama E. potiskuje ti terminologiju u oznakama za predavanje i uvodi francusl ton lugubre, douloureusement, voluptueusement) , oitujui tom tenje, koje se ve nisu vie mogle ostvarivati na cl Edelmanov stil temelji se prvenstveno na talijanskoj k muzici Albertijeva i Galuppijeva tipa. Basove su dionr ture i monotone. Polagani stavci donose nagle modi enharmonijske zamjene. U formalnoj strukturi E. p izvorna rjeenja, uvodei ponekad u toku sonatne prove, tematski materijal.
DJELA: koncert za embalo uz 2 violine, 2 oboe, 2 roga i kon lib.; tri koncerta za embalo uz 2 violine i violu; Sinfonie za embalo, 2 roga i bas ad l i b . ; etiri kvarteta za embalo, 2 violine i violu; eti en Quatuor za embalo, 2 violine i bas ad lib.; etiri Divertissements za 2 violine i violu; 30 sonata za embalo i violinu ad lib.; Airs za embalo Opera Ariane dans Lisle de Naxos, 1782; lirska scena La Bergere < 1781. Airs iz ina Le Feu baleta Les Elements, 1782. LIT.: P. Reeser, Johann Friedrich Edelmann, MGG, I I I , 19;

COSSAISE (franc. kotski ples), prvotno, stari kotski puki ples ozbiljna karaktera, umjerena tempa u 3/2 ili 3/4 mjeri. Plesao se uz pratnju gajda. Potkraj XVI st. uvrstio se ve medu

EDER, Helmut, austrijski kompozitor (Linz, 26. XII 1 Uenik C. Orffa i J. N. Davida, djeluje kao profesor k( ije na Konzervatoriju u Linzu. Odrekavi se svih svoji pozicija nastalih prije 1948, E. se priklonio dodekafoniji, i elektronskoj muzici, s kojom je doao u blii kontakt i

EGIPATSKA MUZIKA

EDER EFTIMOVA
novoosnovanom Studiju u Linzu. Svoj najvii umjetniki domet ostvario je do danas (1970) u III simfoniji.
D JE LA . O RK E ST RA L N A. etiri simfonije : I, 1950; II, 1952; III, 1960 i IV, 1962; koncert za klavir, 15 duhaa, kontrabas i udaraljke, 1952; koncert za klavir, 1958; koncert za obou, 1963; koncert za violinu, 1964; koncert za orgulje L'homme arme; Concerto a 12 za gudae op. 38; Konjugalionen 3J4S' Syntagma op. 45. KOMORNA: gudaki kvartet, 1948; duhaki kvintet op. 25; trio za flautu, klarinet i fagot, 1952; 6 sonatina: za violinu i klavir; za violu i klavir; za flautu i klavir; za fagot i klavir i za rog i klavir; Divertimento za flautu, trublju, violinu, violonelo i druge instrumente, 1954; oktet op. 33; Preludio e ricercare za gudae; duo za flautu i violonelo, 1953; Parlila za 2 gitare, 1954. KLAVIRSKA: sonata, 1952; sonatina. Funf Stucke za orgulje. DRAMSKA. Opere: Oedipus, 1960 i Der Kardinal, 1962. Balet Die Irrfahrten des Odysseus, 1965.

505

EDER-BERTI, Nada, pjevaki pedagog (Varadin, 26. I 1885 Zagreb, 4. IV 1937). Pjevanje uila na koli Hrvatskog glazbenog zavoda u Zagrebu i na Muzikoj akademiji u Beu, gdje je 1906 diplomirala. Umjetniku karijeru, zapoetu kao solist (sopran) opere u Strasbourgu, prekinula zbog udaje i nastanila se u Lovranu. Od 1921 bila je profesor pjevanja na Muzikoj akademiji u Zagrebu i odgojila niz uglednih umjet nika.
LIT.: B, Sirola, Nadi Eder u spomen, Izvjetaji Muzike akademije u Zagrebu 1936/37. K. Ko.

diktinci iz Solesmesa. Izdanje je priredila komisija pod vodstvom Dom J. Pothiera. Iza brojnih reforma, koje su esto izobliavale gregorijanske napjeve {Editio Medicaea i dr.), E. V. je konano obnovila gregorijansko pjevanje na temeljima najstroih tradicija, sauvanih u rukopisnim neumatskim zbornicima od VIII do XVI st. E. V. obuhvatala je najprije ove zbirke: Graduale Romanum (1907), Officium Defunctorum (1909), Cantorinus Romanus (1911), Antiphonarium Diurnum (1912, 1919), Martyrologium Romanum (1913), Officium Majoris hebdomadae et Octavae Paschae (1922), Antiphonale Monasticum (1934). Kasnije su se i ostale liturgijske knjige (npr. Missale Romanum, Pontificale Romanum i dr.) u svojim pjevakim dijelovima uskladile s ovim izdanjem. Vatikanska Kongregacija obreda proglasila je E. V. svojim slubenim, autentinim i tipskim izdanjem.
LIT.: P. VCagner, Der Kampf gegen der Editio Vaticana, Graz 1907. F. Romita, Ius musicaeliturgicae, 1936. K. G. Fellerer, Choralreform, MGG, II, 1952. U. Bomm, Vom Sinn und Wert der Editio Vaticana, Musicus-Magister (Spomenica Th. Schremsu), Regensburg 1963. A. Vi.

EDGCUMBE, Richard, Earl of Mount-Edgcumbe, engleski muziki pisac i kompozitor (Plvmouth, 13. IX 1764 Richmond, Surrev, 26. IX 1839). Poslije studija u Oxfordu posvetio se politikoj karijeri i zastupao grofoviju Cornwall u Domu lordova. Muzikom se bavio amaterski. Komponirao operu Zenobia (izv. London 1800). U knjizi Musical Reminiscences of an Old Amateur, Chiefly Respecting the Italian Opera in England for Fifty Years, from 1773 to 1&23 (1823) skupio je anegdote o poznatim pjevaima i pjevaicama svoga doba, kao i o drugim muzikim linostima.
LIT.: C. L. Graves, The Diversion of a Music-Lover, 1904.

EDWARDS, Henry Sutherland, engleski publicist i muziki pisac (Hendon, Middlesex, 5. IX 1829 London, 21. I 1906). Suraivao u tjedniku Punch; kao dopisnik lista Times proveo mnogo godina u Rusiji, Poljskoj i balkanskim zemljama. Pisao takoer kazalina djela, romane i prevodio. Dugogodinji muziki kritiar lista St. James's Gazette i suradnik listova Musical Time i Concordia.
DJELA (muzika): History of the Opera ... from Monteverdi to Verdi, 1862 (2 sv.); Life of Rossini, 1869 (skraeno izd. pod naslovom Rossini za seriju Great Musicians, 1881); The Lyric Drama, 1881 (2 sv.); Famous First Representations, 1886; The Life and Artistic Career of Sims Reeves, 1888; The Prima Donna . . . f r o m the 17"1 to the 19" Century, 1888 (2 sv.). Knjiga The Rus-sians at Home, 1861, sadrava brojne podatke o ruskoj muzici.

EDINBURGH, glavni grad kotske. Sveane igre u Edinburghu osnovane su 1947 pod naslovom International Festival of Music and Drama. Umjetniko rukovodstvo preuzelo je drutvo Glyndebourne Society Ltd. Svoju fizionomiju zadobile su te igre odmah 1947, kad je nastupio niz britanskih i inozemnih muzikih i dramskih umjetnika, simfonijskih i komornih orkestara i ansambla te opernih, baletnih i dramskih trupa (meu ostalima Beki filharmoniari pod vodstvom B. Waltera, pariki orkestar Colonne sa P. Paravem, manchesterski orkestar Halle sa J. Barbirollijem, baletna trupa Sadler's Welh i dr.). Briljivom selekcijom ve je prve godine utvren tip i visok nivo tog festivala, koji se ubraja meu najznaajnije evropske sveane umjetnike igre. EDITIO MEDICAEA (lat. Medicejsko izdanje), naziv za izdanje zbornika gregorijanskih napjeva, tiskanog 161415 u Stamperia orientale kardinala Medicija u Rimu. Zbornik je obuhvaao napjeve promjenljivih dijelova mise (Graduale), a objavljen je na poticaj crkvenih vlasti, koje su eljele provesti reformu gregorijanskog korala u redakciji F. Anerija i F. Soriana (dugo se mislilo, da je redakcija djelo Palestrine). Prireivai ovog izdanja, polazei od krive pretpost vke da su melizmi i ukrasi u gregorijanskim napjevima barbarizmi, nepotrebni i suvini balast, to su ga izumili ambiciozni pjevai, pojednostavnili su gregorijanske melodije na taj nain, to su skratili i iz bacili najbogatije razvijene melizme i druge melodijske ukrase, te tako ne samo osiromaili, nego i potpuno unitili njihovu tonalnu strukturu i umjetniku vrijednost. E. M. bila je kao privatno izdanje samo jedan od nekoliko slinih pokuaja XVII st. Slubeno znaenje dobila je u XIX st., kad je nastojanjem F. X. Haberla taj graduale ponovo tiskan u Regensburgu (187173) i preporuen od pape Pia IX (Breve od 3. V 1873). Slijedei primjer pokazuje isti odlomak u verziji Medicejskog izdanja i u slubenom Vatikanskom izdanju (-^ Editio Vaticand):
Graduale I Nedjelje Adventa (Ed.Medicaea) (Ed.Vaticana)

EDWARDS, Julian, anglo-ameriki dirigent i kompozitor (Manchester, n. XII 1855 Yonkers, New York, 5. IX 1910). Uenik H. Oakleva u Edinburghu i G. Macfarrena u Londonu. Pomoni dirigent u Carl Rosa Opera Companyi od 1877 dirigent u Royal English Opera Company, a od 1883 u operi Covent Garden u Londonu. God. 1888 preselio u SAD i primio ameriko dravljanstvo. Bio nekoliko godina dirigent uj. C. Duff Opera Company, a zatim se posvetio iskljuivo kompoziciji.
DJELA. DRAMSKA. Opere: Corinna, 1880; Victoria, 1883; Jupiter, 1892; King Rene's Daughter, 1893; The Patriot, 1907. Operete: Brian BoruMadeline or The Magic Kiss; The VCedding Day; Princess Chic; Dolly Varden; The Gay Musician; VChen Johnny comes marehing home; Friend Fritz; The GoddessofTrutt; The Jolly Musketeer; The Belle of London Town; Motor Girl The Girl and the Wizard; The Palae of the King; The Maid of Plymouth; The Land of Heart's Desire. VOKALNA: svjetovna kantata The Mermaid, 1907. Duhovne kantate: The Redeemer, 1906; Lazarus, 1910; Mary Magdalen; The Lord of Light and Love, 1909. Pjesme.

1. Me.

EEDEN, Jan (Jean Baptiste) van den, belgijski kompozitor (Gent, 28. XII 1842 Mons, 4. IV 1917). Studirao na Konzervatorijima u Gentu (C. Mirv) i Bruxellesu (F.-J. Feti); 1869 osvojio belgijski Prix de Rome za kantatu Faust's laaste Nacht. Nakon studijskih putovanja po Evropi postao 1878 direktor Muzike kole u Monsu (od 1884 Konzervatorij).
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma De Geuzenstrijd in de XV I e eeuw, 1876; Grande Marche, 1871. Komorna muzika. Kompozicije za klavir i orgulje. Opere Numance, 1898 i Rhena, 1912. VOKALNA. Oratoriji: Jacoba van Beiren; Jacques van Artevelde, 1865; Le Jugement dernier, 1867; Brutus, 1874; 7 kantata; zborovi; solo-pjesme. LIT.: P. Bergmans, Notice sur Jean van den Eeden, Annuaire de l'Academie roval de Belgique, 1924. M. Delsaux, Jean van den Eeden et son oeuvre, Mons 1925.

EFFINGER, Cecil, ameriki kompozitor i oboist (Colorado Springs, 22. VII 1914 ). Obou uio u Los Angelesu, kompoziciju u Colorado Springsu (F. Boothroyd, B. Wagenaar) i Fontainebleauu (N. Boulanger). Prvi oboist Simfonijskog orkestra u Denveru (193541), vojni kapelnik, predava na Amerikom univerzitetu u Biarritzu (1945), zatim u Colorado Springsu muziki urednik lista Denver Post i nastavnik na Univerzitetu. E. je 1954 pronaao stroj za pisanje nota (musiczvriter).
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, 1946; II, 1947 i I I I , 1950. 2simfonijete, 1945 i 1950; VCestern Overture, 1942; preludij i fuga, 1942; suita za gudae, 1943; Variations on a Cowboy Tune, 1945; Interlude on a Blues Folktune, 1946; Tennessee Variations, 1946; suita, 1948; Lyric Overture, 1949. Koncertantna: preludij i toceata za obou; Concertino za orgulje i mali orkestar, 1943; suita za violinu i komorni orkestar, 1948; koncert za klavir i komorni orkestar, 1948; Pastorale za obou i gudae, 1948. KOMORNA: 4 gudaka kvarteta, 194348; duhaki kvintet, 1947; sonata za violu i klavir, 1944; Introduzione e Allegro za flautu, violinu, violu i violonelo, 1944; Divertimento za gudaki trio, 1950; suita za violonelo i klavir, 1945. KLAVIRSKA: 2 sonate, 1946 i 1948; preludij i fuga; 3 kompozicije; Little Suite, 1947.

JJ u
U-nb-ver-si, U-nu-ver-

- - - - - -si, A. Vi.

LIT.

K. G. Fellerer, Choralreform, MGG, II, 1952.

EDITIO VATICANA (lat. Vatikansko izdanje), slubeno izdanje gregorijanskih napjeva, koji se upotrebljavaju u sveanoj liturgiji katolike crkve, nastalo kao rezultat nastojanja oko obnove korala. Poticaj za obnovu dala su istraivanja srednjovjekovne izvedbene prakse i paleografskih karakteristika neumatskog muzikog pisma, to su ih u drugoj polovini XIX st. vodili bene-

EFTIMOVA, Milka, pevaica, mezosopran (Radovi, 23. II 1936 ). Pevanje uila u Skopju (K. Trpkov) i na Akademiji za glasbo u Ljubljani (J. Betetto). Kao solist opere Makedonskog narodnog teatra u Skopju ostvarila u toku est sezona nekoliko zapaenih uloga, medu kojima su Azucena (Verdi, Trubadur), Eboli (Verdi, Don Carlos), Carmen (Bizet), Kabaniha (Janaek, Katja Kabanova), Grofica (ajkovski, Pikova dama) i dr. Na

506

EFTIMOVA EGIPATSKA MUZIKA

EGIDI, Arthur, njemaki orgulja, kompozitor i pedagog (Berlin, 9. VIII 1859 3. VI 1943). Uenik b Visoke muzike kole (F. Kiel i W. Taubert). God. 1: uitelj Hochova konzervatorija u Frankfurtu na Majni radi u Berlinu kao orgulja i zborovoda, a do 1925 i nastE Institutu za crkvenu muziku (orgulje, klavir, teorija).
DJELA: uvertira. Duhaki kvintet. Kompozicije za 01 DRAMSKA: Ein Sommerabendspiel; Sonnenstrahl; Herzeleid. VO. psalam 84. za 6-gl. zbor; zborna djela: Konigin Luise i Huldigung di pjesme.

meunarodnom konkursu mladih operskih pevaa u Sofiji (1963) osvojila tree mesto. Od 1967 lanica je Ljubljanske opere. Gos tovala je u Italiji, Nemakoj i Bugarskoj. D. OV. EGGE, Klaus, norveki kompozitor i muziki kritiar (Gransherad, Telemark, 19. VII 1906 ). Studirao na Konzervatoriju u Oslu orgulje (A. Sandvold), klavir (N. Larsen) i kompoziciju (F. Valen); 193738 usavravao se kod W. Gmeindla u Berlinu. God. 193245 nastavnik pjevanja na viim kolama u Oslu. Redaktor asopisa Tonekunst (193538), i od 1945 kritiar lista Arbeiderblaet; 194649 predstavnik Norveke (za muziku) u organizaciji Unesco. Njegova se djela, naroito od 1945, mnogo izvode. Oslanja se na norveki muziki folklor, esto upotrebljava polifoniju.
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, op. 17, 1942; II, op. 22, 1947 i III, op. 28, 1957; koncert za klavir op. 9, 1937; koncert za klavir i gudae op. 21, 1944; koncert za violinu op. 26, 1953; uvertira, 1950. KOMORNA: gudaki kvartet op. 5, 1933; klavirski trio op. 14, 1940; duhaki kvintet op. 13, 1939; kvintet za drvene duhae, 1949; sonata za violinu i klavir op. 3, 1932; sonata za violu, 1934; Duo concertante za violinu i violu op. 23, 1949. KLAVIRSKA: Draumkvedesonate op. 4, 1938; Sonata patetica op. 27, 1956 i dr. Balet Fanitullen op. 25, 1950. VOKALNA: oratorij Sveinung-Vreim op. 11 za zbor, sole i orkestar, 1938; Noregs-Songen op. 16 za zbor i orkestar, 1941. Za glas i orkestar: Bruresong Yver Heiomop.6\ Fjell-Norig op. 15, 1938; Draumar i Stjernesno op. 18, 1943; Elskhugskvede op. 19, 1943. Zborovi a cappella; solo-pjesme, takoer uz pratnju orgulja. LIT.: O. Gurvin, Klaus Egge, MGG, I I I , 1954.

EGGEBRECHT, Hans Heinrich, njemaki muzikolog (Dresden, 5. I 1919 ). Muzikologiju studirao kod R. Miinicha, H. J. Mosera i M. Schneidera, doktorirao 1949 u Weimaru. Do 1951 asistent na Humboldtovu univerzitetu u Berlinu, 195154 na Univerzitetu u Freiburgu im Breisgau, gdje se habilitirao. Docent u Erlangenu i Heidelbergu, od 1961 profesor je muzikologije na Univerzitetu u Freiburgu. Sredinje mjesto njegova znanstvena istraivanja zauzima muzika terminologija.

EGIDIUS (Aegidius) de Murino (de Morino, de 1 muziki teoretiar (XIV st.). O njegovu ivotu i narodnos odreenijih podataka. Napisao je krau raspravu Tractatus Memurabilis u kojoj donosi upute za jasnije biljeenje znakova i daje praktine savjete o komponiranju moteta, sm da su najvaniji problemi ritmizacija i koloriranje tenora tratenora. Sve se njegove upute odnose na motetsku kom iz druge polovine XIV st. i po njima sudei E. je bio vjet 1 i kompozitor. Smatra se da je on napisao i Tractatus de figuris koji se obino pripisuje Philippusu de Caserta. E. bi biti autor i nekoliko balada, sauvanih pod njegovim i (Magr. Egidius..., i si.) u rukopisima Chantillv 1047 (: i Modena, Biblioteca Estense, lat. 568 (2 opsene balad firentinskom kodeksu Squarcialupi (5 ballata komponir suradnji s nekim Guilielmusom de Francia).
NOVA IZD.: Tractatus Cantus Mensurabilis obj. G. Reanev (j Institute of Musicologv edicija Corpus Scriptorum de Muica). LIT.: M. Schneider, Die Ars Nova des XIV. Jahrhunderts in F und Italien, 1930. N. Pirrotta, II Codice Estense lat. 568 e la musics in Italia, Atti della Reale Accademia di Scienze, Lettere e Arti di Pal 1946. G. Reaney, Egidius de Murino, MGG, III, 1954.

DJELA: Melchior Vulpius (disertacija), 1949; Studien zur musikalischen Terminologie (habilitacija), 1954; //. Schiitz, Musicus poeticus, 1959; Die Orgelbezvegung, 1967. Studije: Zur Geschichte des Konzertbegriffs, Jahrbuch der niederrheinischen Musikfeste, 1952; Das Ausdrucksprinzip im musikalischen Sturm und Drang, Deutsche Vierteljahresschrift fur Literaturwissenschaft und Geistesgeschichte, 1955; Walthers Alusikalisches Lexikon in seinen terminologischen Partien, Acta Musicologica, 1957; Ars muica, Musikanschauung des Mittelalters und ihre Nachzvirkungen, Die Sammlung, 1957 i dr. Objavio je Sonntagliche Evangelienspriiche von M. Vulpius, 1950 i vokalne kompozicije J. Fachelbela, 1954. Redigirao Musikgeschichte und Gegenzvart (2 sv.) W. Gurlitta, 1966 i trei sv. XII izdanja Riemann Musiklexikon, 1967 (urednitvo preuzeo nakon smrti W. Gurlitta).

EGGEN, 1. Erik, norveki etnomuzikolog i kompozitor (Trondheim, 17. XI 1877 ). Po zvanju uitelj, u muzici uglavnom samouk. God. 191017 izdava i urednik muzikog asopisa Norsk Toneblad. Kao istraiva folklora putovao na Island i na otoke Faeraerne (1921 i 1925). Na temelju svog najvanijeg djela, Skalastudier, dobio doktorat Univerziteta u Oslu (1925). Ta se studija bavi ljestvicama karakteristinim za narodni instrument langeleik; proveo je egzaktna mjerenja intervala i obrazloio kako su se te ljestvice razvile.

DJELA. SPISI: Edviard Grieg, 1911; Norsk Musikksoge, 1923; Skalastudier, 1923; brojni muzikoloki lanci u strunim asopisirra. KOMPOZICIJE: Norsk Rapsodi za orkestar; kantata; zborovi. LIT.: O. Gurvin, Erik Eggen, MGG, III, 1954.

2. Arne, kompozitor i orgulja (Trondheim, 28. VIII 1881 Drammen, 26. X 1955). Brat Erika; uio na Konzervatoriju u Oslu i Leipzigu. God. 190824 orgulja u Drammenu, zatim u Brvnu, Tanumu i u Vestre Baerumu kraj Osla. Veoma aktivan i kao organizator muzikog ivota. Kao kompozitor pripadao nacionalno-romantinom smjeru i nastavljao Griegovu tradiciju. Svoj najvii domet ostvario je u operi Olav Liljekrans. Odlian poznavalac norvekog folklora, sakupio je i obradio brojne na rodne melodije.

e s a a uz patnju l a a i guj LIT.: O. Gurvin, Arne Eggen, MGG, I I I , 1954.

EGGERT, Joachim Georg Nikolas, vedski kompozitor i dirigent njemakog podrijetla (Gingst, Rtigen, krten 25. II 1779 Thomestorp, vedska, 14. IV 1813). Muziku karijeru zapoeo kao kazalini dirigent u Mecklenburgu. Od 1803 u Stockholmu violinist dvorskog orkestra i zatim dirigent. Sa E. Drakeom sakupljao vedske narodne balade. Kao dirigent posebnu je panju posveivao muzici bekih klasika; prvi je u vedskoj izveo Mozartovu arobnu frulu (1812).
DJELA: pet simfonija. KOMORNA: 9 gudakih kvarteta; klavirski kvartet; 2 seksteta (od toga jedan s klarinetom i rogom). Scenska muzika za vie drama : Morena i Spanien, 1809; Svante Stun och Marta Leijonhufvud, 1812. Sedam kantata. LIT. : T. Norling i 5. Broman, Eggert och Kiister, Konsertverksamhet o-h Kompoiitioner, Svensk Tidskrift for musikforskning, 1925 (sa popisom djela). /. LeuK-Henschen, Joachim Nikolas Eggert, i b i d . , 1942.

EGIPATSKA MUZIKA. Premda se iz starog Egip sauvali notni zapisi ni muziki traktati, arheoloki nalazi lau bogatim materijalom s pomou kojih se mogu os mnoge strane nekadanjega muzikog ivota. Stanovnici doline iz prethistorijskog i preddinastikog doba imali su tivnu muziku kulturu, u kojoj su ve prisutna neka c muzike Stare drave. Pronaene su zemljane egrtaljke i vrste kotanih klepetaljki. Jedini melodijski instrument uzduna flauta. Moda su ve postojale i trublje, iji je zv tio mrtve dok su ih laom prevozili na drugu obalu. Kao primitivnim kulturama, muzika je bila povezana s magijo karije i grafiti prikazuju razna obredna kola, plesove u m ili s orujem. Glavni elementi staroegipatske muzike oblikovani su dobiju od Stare drave (IV dinastija) do poetka Srednje (VIXI dinastija), <- 3200 do oko <- 2000. U grobnic; esto naslikane ljudske figure kako sviraju na instrurr (pojedinano ili grupno), pjevaju i pleu. Nekadanji 1 plesovi razvili su se u pantomime, uvijek praene pjevE sviranjem. Neki se plesovi (naroito akrobatski) izvod uz pljeskanje ruku i klepetanje drvenih ili kotanih palii u mirnijim koracima redovito sudjeluje vei instrumenti stav od jedne ili vie uzdunih flauta (mat) specifina < jedne ili vie harfa u obliku luka, veinom sa 57 ica Njima se u doba V dinastije pridruuje jo vrsta dvo klarineta. Harfu sviraju i ene. Pjevai se esto prikazi ko desnom rukom izvode heironomske pokrete. Iz likovnih prikaza i gradnje instrumenata Stare dr: kljuuje se da je muzika toga najstarijeg historijskog v bila tiha i diskretna. U razdoblju od Srednje drave (X stija) do poetka Nove drave (XIIIXVII dinastiji <- 2000 do <- 1580, zvuk postaje snaniji, a nekad mirni i plesni pokreti sad su ivlji i poprimaju orgijastiki karak su promjene vjerojatno povezane s upadom Hiksa (oko <Azijski e se utjecaji postepeno infiltrirati i jo e ojaati u dravi, kao posljedica vrstih politikih i trgovakih veza Egipta i azijskih zemalja. Istoni beduini donose sa sobe jentalnu liru (kinnor); egipatski muziari preuzimaju nje profinjenu formu, kitharu (isti instrument koji je u antikni koj odigrao tako veliku ulogu). Javlja se novi tip harfe n veim rezonatorom) i drveni, koom dvostruko napeti (tbn). Sve se ee susree sistrum, egrtaljka s metalninr cima, odnosno tapiima i ploicama, vjerojatno autohton rijetla. Upotrebljava se u obrednoj muzici; njegova su dva
tipa sekhetn i seet.

Politika obnova i veliko blagostanje ogledaju se i u nom procvatu muzike kulture u vrijeme Nove drave XX dinastija), <- 1580 do <- 1090. Stari instrumenti i: se u drukijim oblicima, ali iskrsavaju i neke nove vrste, se velike harfe, sa mnogo ica i bogatim ornamentima. 1S ani instrument je lutnja, s rezonatorom bademasta oblik se svira trzalicom; novi duhaki instrument je azijska dv

EGIPATSKA MUZIKA EGK

oboa, ije su cijevi rastavljene. U pratnji faraona redovito se spominje trublja (eneb). Vladavina sveenika, a ni vladavina libijskih, saitskih, etiopskih i perzijskih dinastija od kraja Nove drave do vladavine Aleksandra Velikog (XXIXXXI dinastija), <- 1090 do <- 332, nije u muziku uvela bitnih promjena. Instrumentarij ostaje preteno isti. Meu lijetke nove instrumente idu bronana zvona. Vrsta harfe koju su Grci zvali trigonon, vjerojatno se takoer udomaila u ovom periodu. Meutim, za perzijske i etiopske dominacije znatno se izmijenio muziki ivot izvan hramova i obogatio repertoar svjetovnih oblika. Staroegipatski tonski sustav moe se rekonstruirati jedino na temelju akustikih eksperimenata sa sauvanim izvornim instrumentima. Tako postoji hipoteza da su se na duhakim instrumentima ljestvice dobivale dijeljenjem na razmake iste duine. (Rupice su izbuene u priblino istim razmacima.) Smatra se da su starije velike uzdune flaute (iz Srednje drave) imale ljestvicu velikih intervala (anhemitonsku, bez polustepena), dok je muzika Nove drave, na instrumentima uvezenim iz Azije (lutnje, oboe), prema C. Sa;hsu, bila hemitonska (imala je male intervale). Vjeruje se da su se na harfama izvodili pedalni akordi (borduni) u interva lima kvinte i oktave; borduni su se svirali i na duhakim instrumentima. Harfa tipa trigonona imala je, prema Josipu Flaviju (37 ili 38100), enharmonijsku ugodbu (C. Sachs). Za vladavine Ptolemejevia (od dolaska Aleksandra Velikog do Kleopatrine smrti, <- 332 do <H 30) sav se kulturni ivot u Egiptu duboko izmijenio; muzika se sve vie helenizira. Mu ziko je sredite Aleksandrija. Pojedine skupine instrumenata sve vie dolaze u prednji plan (dvostruki aulos, lire, kitare), prastari egipatski sistrum prilagouje se novom stilu. Po prvi put se u Egiptu pojavljuje Panova frula, a neto kasnije hidrauline orgulje. Bronane zveke (njem. Rolhchelleri) potjeu vjerojatno takoer iz tog razdoblja. Poinju se javljati pisani dokumenti, iz kojih se vidi ivot i rad muziara, a tonski se materijal prvi put obrauje teoretski. Rezultate aleksandrijske muzike nauke saeo je u svom traktatu Klaudije Ptolemej (oko 83161). Melodije iz tog razdoblja odluno su utjecale na starokransko crkveno pjevanje. U razdoblju od poetka rimske epohe do arapskog osvajanja (- 30 do 640) kultura helenistikih obiljeja produuje svoje trajanje, ali s vremenom slabi uslijed prodiranja bizantsko-koptskih utjecaja. Vladavina Rima u muzici ostavila je vrlo malo tragova. Kopti (egipatski krani) razvili su zanimljivu liturgijsku muziku, u koju su vjerojatno uli i neki staroegipatski elementi. Obogatili su instrumentarij raznim ritmikim instrumentima koje su upotrebljavali u obredima (nekoliko vrsta inela, novi oblici klepetaljki, meu njima i kastanjete), pa se jo i danas u koptskoj liturgiji susree sistrum tipa staroegipatskog sekhema. Nakon arapskog osvajanja Egipta, e. m. postepeno gubi samosvojnost i asimilira arapska obiljeja u tonskom sustavu i instrumentima, u karakteru djela i izvodilakoj praksi. Instrumenti narodne i umjetnike muzike su: lutnja sa koljenastim vratom al-u; citra koja se svira trzalicom al-qanun; gudaki instrument s krulolikim rezonatorom rebabah i neto vei kemande (danas ga sve vie pDtiskuje violina); trublje bez ventila iz ranog razdoblja islamske vladavine (an-nafir) i rogovi nadomjetaju se kasnije novijim limenim duhakim instrumentima, dok je dugaka uzduna flauta iz starog Egipta jo danas u upotrebi pod imenom an-nay; obitelji klarineta pripada narodni instrument a-zum mar ah i (za bordune) al-arghul; obitelji oboa, al-mizmar; od udaraljka se susreu mali timpani, okrugli runi bubnjevi i tamburin (ar-req). Protekla tisuljea razvoja muzike u Nilskoj dolini ostavila su vidne tragove. Islamska kultna muzika vezana je za tradiciju, isto tako i crkveno pjevanje u kranskim samostanirra Gornjeg Egipta. Narodna muzika u pravom smislu zadrala se kod felaha, beduina i stanovnika oaza (katkad s libijskim primjesama). U varokoj muzici jasno se primjeuju tursko-perzijski elementi. Orkestri se sastavljaju od tradicionalnih domaih instrumenata, ali se oni esto kombiniraju s evropskima. U muzikim smjerovima postoje znatna razmimoilaenja: dok jedni ele sauvati autohtonu muziku, drugi tee za posvemanjom evropeizacijom; trea struja nastoji pomiriti suprotnosti. God. 1914 osnovana je u Kairu kola za istonjaku muziku; od 1929 Institut za istonjaku muziku igra ulogu narodnog konzervatorija, sa zadatkom da uenike izobrazi u samonikloj muzikoj teoriji i praksi. Osnovane su jo mnoge druge muzike kole. U obnovi muzike svih arapskih zemalja veliku je ulogu odigrao Meunarodni muziki kongres u Kairu 1932. God. 1935 poinje izlaziti asopis Muica (od 1947 Music and the Theatre). Staroegipatsku muziku poeli su u XVII st. istraivati A. Kircher (16021680) i B. Bacchini, a u

507

Svirai harfe, lutnje i flaute, reljef iz grobnice Patenemhaba. Saqqara, razdoblje vladavine Amenofisa IV

XIX st. nastavljaju G. A. Vilhteau (17591839), R. G. Kiesezvetter (17731850) i F.-J. Feti (17841871).
LIT.: G. A. Villoteau, Memoire sur la musique de l'antique Egypte, Pari 1822. R. G. Kiesezvetter, Ober die Musik der neueren Griechen, nebst freien Gedanken iiber altagvptische und altgriechische Musik, Leipzig 1838. E. W. Lane, An Account of the Manners and Customs of the modern Egyptians, in the years 182528, London 1860 (V izd.)- C. Engel, The Music of the \*~c+ A J + ^Jations, particularly of the Assyrians, Egyptians, and Hebrews,

schrift fur Hermann Kretzschmar, Leipzig 1918. Isti, Altagvptische Musikinstrumente, Der alte Orient, 1920. Isti, Die Tonkunst der alten Agypter, AFMW, 1920. Isti, Die Musikinstrumente des alten Agyptens, Berlin 1921. - W. S. Blacktnan, The Fellahin of Upper Egypt, London 1927. E, Ai. f.ornbostel, Musikalische Tonsysteme, u knjizi Geiger i Scheel, Handbuch der hysik, Berlin 1927. A\ G. Mavris, Contribution a l'etude de la chanson 3pulaire egyptienne, Aleksandrija 1932. P, Bovier-Lapierre, L'Egypte Horr Phys

1K^

Blcickttian

'"T'^ ** T7&11il-iir\ r^f T 7 t^r\&** Tnfr^TT^t

T ^n^r*r^

T m^

__

AA

prehistorique, Prcis de l'histoire d'Egypte, Cairo 1932. C. Sachs, Eine agyptische Winkelharfe in der Berliner Musikinstrumentensammlung, Zeitschrift fiir agyptische Sprache und Altertumskunde, 1933. Isti, Eine Weltgeschichte des Tanzes, Berlin 1933. M. A. al-Hefny i H. Hickmann, Die Musikpflege im modernen Agypten, Cairo 1934. M. A, al-Hefny (izdava), Recueil des travaux du Congres de musique arabe, Cairo 1934. /. Lexovat Ancient Egyptian Dances, Prag 1935. M. H. al~Hefny, Muzika starih Egipana, Kairo 1936 (na arapskom jeziku), E. Brunner-Traut, Der Tanz im alten Agypten (disertacija), Miinchen 1937. A. Berner, Studien zur arabischen Musik auf Grund der gegenwartigen Theorie und Praxis in Agypten, Leipzig 1937. A. Mokhtar, Modes in Modern Egyptian Music, Proceedings of the Mathematics and Physics Society of Egypt, Cairo 1939. C. Sachs, The History of Musical Instruments, New York 1940, A. Scharff, Die Friihkulturen Agyptens und Mesopotamiens, Leipzig 1941. C. Sachs, The Rise of Music in the Ancient World, East and West, New York 1943. H. Hicktnann, La Trompette dans l'Egypte ancienne, Cairo 1946. M. A. al-Hefny, Music in Egypt, Calcutta 1946. H. Hickmann, Catalogue general des antiquites egyptiennes du Musee du Caire. Instruments de musique, Cairo 1949, Isti, Agyptische Musik, MGG, I, 1951. Isti, Le Probleme de la notation musicale dans I'Egypte ancienne, Cairo 1955. Isti, Musique et vie musicale sous les Pharaons, 3 sv., Parts 1956. Isti, Les Problemes et l'etat actuel des recherches musicologiques en Egypte, AML, 1956. Isti, 45 siecles de musique dans l'Egypte ancienne, Pari 1956. Isti, Musicologie pharaonique, Sammlung musikvvissenschaftlicher Abhandlungen, Kehl 1956. Isti i G. Gr. zu Aiecklenburg, Catalogue d'enregistrement de musique folklorique egyptienne, Sammlung musikvvissenschaftlicher Abhandlungen, Strasbourg i Baden-Baden, 1958. C, Gr. zu Mecklenburg, Agyptische Rhythmik, Rhythmen und Rhythmusinstrumente im heutigen Agypten, ibid., 1960, H. Hickmann, Agypten, Musikgeschichte in Bildern, Leipzig 1961. Isti, Ein neuentdecktes Dokument zum Problem der altagyptischen Notation, AML, 1961. B. A,

POpUiunt

'6JFLlvlillx')

AWtr*o.iiVJi.Jl

X y 3-^

~'~

J-tw tu 4-ji4.yivr i t,

-t j_-(^ J j- IV

EGK, Werner, njemaki kompozitor i dirigent (Auchsesheimj Bavarska, 17. V 1901 ). Muziku uio na Konzervatoriju u Augsburgu, zatim u Frankfurtu na Majni i u Miinchenu (C. Orff). Ve tada javlja se u njemu sklonost k muzikom kazalitu i on pie scensku muziku za priredbe munchenske Schaubiihne.

508

EGK EGZOTINA MUZIKA

Zurichu. Iako u muzici samouk, stekao je velik ugled kac nik klavira i pjevanja. Prijateljevao sa J. C. Lavaterom Nagelijem. E. je najznaajniji vicarski kompozitor pj< drugoj polovici XVIII st.

God. 192527 boravio u Italiji, a 192933 suraivao u emisijama radio-stanica Berlin i Miinchen kao kompozitor i dirigent. Nakon uspjeha opere Die Zaubergeige (1935), ijim je izvedbama ravnao na mnogim njemakim pozornicama, postaje 1936 stalni dirigent Dravne opere u Berlinu, gdje radi do 1941. God. 1950 53 direktor i redoviti profesor za kompoziciju na Visokoj mu zikoj koli u Berlinu. E. je vrlo aktivno sudjelovao u organi ziranju njemakih muziara nakon Drugoga svjetskog rata i u donoenju novog njemakog zakona o zatiti autorskih prava. Teite Egkova stvaranja lei u muzikom kazalitu. Tu je on uz C. Orffa jedan od znaajnijih likova medu suvremenim njemakim kompozitorima. U svojim muziko-scenskim djelima kojima sam pie tekstove, E. razvija radnju koja redovito ilustrira etiko-filozofske principe, a slui se i naglaenom simbolikom. Idejni temelji u Egkovu kazalinom stvaranju poivaju na nunoj pobjedi pravde i na odgovornosti, to je pojedinac mora sam snositi za svoja djela o kojima mora zajednici polagati raun. U tom smislu znaajne su opere Co-lumbus, Peer Gynt i Irska legenda te baleti Joan von Za-rissa i Abraxas. Ali E. ide u svom kazalitu i za drugim ciljevima. Njegovu vrstu uvjerenju, da muziko kazalite mora sluiti irokim slojevima, izvrsno je posluio njegov smisao za humor, kominost i karikaturu, kao i sklonost k iskoritavanju elemenata VC\ EGK narodnog stvaralatva, to je najbolje ostvario u svojoj najpoznatijoj i djelomino najuspjelijoj operi Die Zaubergeige, ija je muzika vrlo bliska bavarskom muzikom folkloru. Majstor koloristikog orkestra, E. je i jedan od majstora suvremenog njemakog baleta. On je napustio tzv. izraajni ples (Ausdruckstanz) , toliko karakteristian u razvoju novije njemake baletne umjetnosti, i ponovo stao primjenjivati naela klasinog baleta (Abraxas).
DJELA. ORKESTRALNA: dvije Orchesler sonate, 1948 i 1969; Geigenmusik mit Orchester, 1936; Franzosische Suite (prema kompozicijama Rameaua), 1950; Variationen iiber ein Karibisches Thema, 1959; Musik fur Orchester, 1969; Georgica (4 seljake kompozicije), 1934; Olympische Festmusik, 1036; Allegria, godimentoinquattro tempi, 1952. Klavirska'sonata, 1948. DRAMSKA. Opere: Columbus (radio opera 1933; obraena za pozornicu 1942); Die Zaubergeige, 1935; Peer Gynt, 1938; Circe, 1948; Irische Legende, 1955; Der Revisor, 1957; Die Verlobung in San Domingo, 1963; Siebzehn Tage und vier Minuten, 1966. Baleti: Joan von Zarissa, 1940; Abraxas, 1947; Ein Sommertag (na teme Kuhlaua i Clementija), 1950; Die chinesische Nachtigall, 1953; Casa-nova in London, 1969. VOKALNA : oratorij Furchtlosigkeit und Wohlwollen, 1930; Natur-Liebe-Tod (Goltinger Kantate) za bas i komorni orkestar, 1937; Mein Vaterland (Klopstock), himna za zbor i orkestar, 1937; Ouattro canzoni za tenor i orkestar, 1932; Variationen uber ein altes Wiener Strophenlied za koloraturni sopran i orkestar, 1938 (umetak za Rossinijevu operu // Barbiere di Siviglia)', Chanson et Romance za koloraturni sopran i mali orkestar, 1953; La Tentation de Saint Antoine d' apris des airs et des vers du dix-huitieme sUcle za kontra-alt i gudaki kvartet, 1947 (1952 obj. za alt, gudaki kvartet i gudaki orkestar). LIT.: K. Laux, Werner Egk, Musik und Musiker der Gegenwart, 1, Essen 1949. H. Strobel, 50 Jahre Werner Egk, Melos, Mainz 1951, 5- E. Laaff, Werner Egk, ibid., 1953, II. Isti, Werner Egk, MGG, III, 1954. W. Egk, MusikWortBild, Munchen 1960. J. As.

DJELA. Zbirke pjesama: Sammlung geistlicher Lieder ..., 1779; Gssdnge mit Begleitung des Claviers, 1780 (pjesme i kantate); Schw von verschiedenen Verfassern ..., 1787; Zmb'lf Kinderlieder, 1789; Gel liche Oden und Lieder mit Choralmelodien, 1789; Lieder der Weisheit un 1790; Gellerts geistliche Oden und Lieder mit leichten Melodien zu 2 4 1791; Gesange iiber Leben, Tod und Unsterblichkeit, 1792. Kantata Freyheitsgesang, 1789; oda Die Auferstehung; Friedensfeyer, 1797. veinom patriotskog sadraja, izdavane 17781812 pod naslovom stiicke. Mnoge Eglijeve pjesme nalaze se u raznim suvremenim Neke su objavljene poslije njegove smrti. Izdao zbirku pjesama Ph. Bende, Neefea, Reichardta, Schultza i drugih pod naslovom Musikal menlese fur Liebhaber des Gesanges und Claviers (2 sv.), 17868Q. LIT.: A. Stierlin, J. H. Egli, novogodinji broj Allgemeine Mu Zeitung, Zurich 1857. E. Refardt, Historisch-Biographiches A xikon der Schweiz, Leipzig i Zurich 1928. Isti, Johann Heinrich Eg III, 1954.

EGRESSY, Bni (pravo ime Galambos Benjami darski kompozitor, pisac i glumac (Sajokazinc, 21. IV Budimpeta, 17. VII 1851). lan Kolozsvarske glumac zine, zatim (1843) Narodnog kazalita u Budimpeti. U isprva samouk, kasnije se kolovao. Komponirao ve madarskih pjesama, ardaa i koranica {Rdkosi emlek, . hangok, Klapka indulo, Fogadj Isten, koja je posluila kao tematika za X rapsodiju) te scensku muziku za niz nih djela. Pojedine njegove izvorno nadahnute pjesme, { na stihove Petofija (Ez a vilag amilyen nagy, Juhdsz U I. Vahota (Hej, haj magyar ember) uvrtene su u zborni darskih narodnih pjesama. E. je komponirao i muziku ma neslubene himne budnice Szozat. Napisao je i lit Erkelove opere Hunyadi Ldszl i Bank ban.
LIT.: E. Major, A npies magvar miizene es a nepzene kapcsol dapest 1930.

EGLEVSKY, Andr, ruski plesa (Moskva, 1917 ). Plesati uio u Nizzi, Parizu (Jegorova, Volonin) i Londonu (M. Legat), kasnije i na School oj the American Ballet (P. Vladimirov, A. Obuhov). God. 193132, 193637 i 193942 lan ansambla Ballets Russes u Monte Carlu, 1935 na turneji s trupom Ballets Epstein, krae vrijeme u Londonu lan baletnog ansambla L. Wojcikowskog. Od 1937 sve je ee plesao i s razliitim baletnim trupama SAD (194245 American Ballet Theatre i International Ballet, 1946 Original Ballet Russe, 1947 Grand Ballet de Marquis de Cuevas, 1951 New York Citv Ballet). God. 194751 djelovao i kao solist ansambla Grand Ballet de Monte Carlo. Povukavi se s pozornice djeluje kao pedagog u New Yorku. Istakao se osobito u klasinom baletnom repertoaru kao plesa velike virtuoznosti, elegancije i plemenitog plesnog izraza (Epreuve d' d'amour W. A. Mozarta, Helen of Troy J. Offenbacha, Tristan Fou R. Wagnera, Scotch Symphony F. Mendelssohna, Pas de deux G. Gershvvina). Plesao i u nekoliko filmova (Chaplin Limelight).
LIT-: R. Buckle, Andre Eglevskv, Dancing Times, 1937. L. Marsh, Eglevskv, an Interview, Dance Magazine, 1943. H. Scheridian, Andre Eglevskv, the Great Classic Dancer, Chrvsalis, 1949. D. Raher, Eglevskv, Paragon of Pirouettes, D and D, 1952.

EGLI, Johann Heinrich, vicarski kompozitor (Seegraben, 4. I I I 1742 Ziirich, 19. XII 1810). God. 1760 nastanio se u

EGZOTINA MUZIKA, sve muzike kulture izvan e tradicije. Obuhvaa muzike kulture svih stupnjeva, od tivnih kultura Wedda na Cevlonu ili stanovnika Ognjene do visokih kultura Kineza ili Javanaca. Egzotinu muzikt ava komparativna muzikologija. Na temelju studija primitivnih plemena postavljaju se razne hipoteze o p' muzike uope, posebno evropske. Pronalaenjem, registri analiziranjem, sistematiziranjem i usporeivanjem izvai skih melodija, ritmova, instrumenata, intervala i intonac; iruje se zapadnjaki muziki vidokrug, obogauju se i muzike nauke. Vanu ulogu odigrala je e. m. i kao ins za mnoga muzika djela. Poetak takvih utjecaja teko je o Ve je starokranska muzika Bizanta i Rima preuzela n< jentalne, dakle egzotine, elemente. Egzotika kao svjesno jenjena karakteristika javlja se prvi put u francuskom dv baletu i operi-baletu (XVIIXVIII st)., isprva kao izvam motiv, kao kolorit u kostimu i sadraju. U XVIII st. prii instrumenti janjiarske muzike (limene svirale i razne ud u evropske vojne muzike, a zatim i u orkestre. Turska r javlja se u Gluckovim, Mozartovim i Beethovenovim c Egzotini muziki motivi iskoriuju se, vie ili manje aute od polovine XIX st. (F. David; ruska Petorica; C. De Do kraja XIX st. egzotini utjecaji dolaze iskljuivo s O tad iskrsava u zapadnjakoj muzici indijanski i crnaki Medu dananjim kompozitorima primjeuje se utjecaj eg muzike u nekim djelima O. Messiaena (simfonija Turar A. Joliveta [Cinq incantations za flautu), u Simfoniji Ori) Slavenskog. Evropska muzika ne moe tano prenijeti evropske melodije niti instrumentalnu boju, jer su eg tonski sustavi i instrumenti drugaiji. Vjernije se mogu op egzotini ritmovi. Slike i opisi izvanevropskih instru rano su se pojavili u teoretskim djelima M. Prae {Syntagma musicum, II, 1619), M. Mersennea (Harmom verselle, 1636) i F. Bonannija (Gabinetto armonico ..., (Postoje i, obrnuto, utjecaji Zapada na egzotiku; i elektronikih aparata oni postaju svakim danom sve -polako naruavaju originalnost i autonomiju domaega , kog ivota.) E. m. u usporedbi s evropskom, po svom' rakteru statina, a u razvitku konzervativna. U njoj racionalizacije u polifonoj i ritmikoj strukturi; nema 1 kompleksno izgraenih oblika. E. m. je na svom tere tenzivan elementaran doivljaj. Zbog bitnih razlika, i stoje izmeu egzotine i evropske muzike, svaki egzoti tiv mora nuno promijeniti kvalitet, im ue u ev muziko djelo. Sasvim je mogue, a i desilo se mnoge da je zapadnjaka muzika preuzela ritam, melodiju i zvuk tine muzike kao nepoznat podraaj. Ti elementi, me tada smjesta gube funkciju to su je vrili u svojoj prvi sredini i postaju sastavni dijelovi kinetskog razvojnog

EGZOTINA MUZIKA EHRLICH

bez kojega se muzika bijelaca ne da zamisliti. U smislu tog ideala, njih se prihvaa, koristi i uiva, ali se nakon nekog vremena istroe. Gube svoju statiku, svoju vjenu kultsko-religioznu vrijednost i postaju kratkotrajni. No kad ih primijeni genijalna stvaralaka linost, oni ipak mogu postati sredstva ravna ostalima i ... ostva riti jedinstvenu, uz odreeno djelo vezanu vrednotu, koja je tajna velikih stvaralakih fenomena u muzici. Claude Debussv je na taj nain preuzeo elemente javanske, indijske i kineske muzike, Cvrill Scott ga je slijedio na tom putu; egzotina muzika nije do danas izgubila svoju privlanu snagu za moderne kompozitore (H. H. Stuckenschmidt, Neue Musik).
LIT.: O. Abraham i E. M. Hornbostel, Uber die Harmonisierbarkeit exotischer Melodien, SBIMG, 190506. R. Mitjana, L'Orientalisme musical et la musique arabe, Uppsala 1907. R. Engldnder, Glucks Cinesi und Orfano della ina, Gluck-Jahrbuch, 1913. F. Brie, Exotismus des Geistes, Eine Studie zur Psvchologie der Romantik, Sitzungsberichte Heidelberg, 1920. G. Knosp, Essai d'harmonie exotique, RMI, 1931. J. Baltrusaitis, Le Moyen-age fantastique, Pari 1955. B. Szabolcsi, Exoticism in Mozart, Music and Letters, 1956. G. Confalonieri, Immagini esotiche nella muica italiana, u djelu Immagini esotiche nella muica italiana (izdavai A. Damerini i G. Roncaglia, Siena 1957). R. AHorto, Mala di terre lontane, ibid. G. Bandmann, Das Exotische in der europaischen Kunst. Der Mensch und die Kiinste, Festschrift H. Liizeler, Diisseldorf 1962. B. A.

509

EHINGER, Hans, vicarski muzikolog (Basel, 27 XII 1902 17 V 1966). Muzikologiju studirao u Baselu (K. Nef, J. Handschin, W. Merian) i Berlinu (J. Wolf, H. Abert, C. Sachs, G. Schiinemann, F. Blume). Doktorirao u Baselu 1927. Od 1931 ureivao list Basler Nachrichten; bio je muziki kritiar i suradnik vie vicarskih i inozemnih asopisa i dnevnika (Schzveizerische Musikzeitung; Neue Zurcher Zeitung).
DJELA: Friedrich Rochlitz als Musikschriftsteller (disertacija), 1929; Schtveizer Dirigenten und Solisten, Schweizer Musikbuch, 1939; Klassiker der Musik, 1946; Meister der Oper, 1947; Der Schweizer Tonkiinstlerverein im zzveiten Vierleljahrhundert seines Bestehens, 1950; Grosse Komponisten im Spiegel ihrer Worte, 1951; E. T. A. Hoffmann als Musiker und Musikschriftsteller , 1954. Studije, lanci i kritike. Uredio spomenicu Festschrift fiir Karl Nef, 1933.

vrni ton i si. Crkveni se napjevi svrstavaju u odreeni ehos prvenstveno prema melodijskim formulama koje se u njima javljaju. Sirijsko i bizantsko srednjovjekovno liturgiko pjevanje poiva na sustavu od osam ehosa (-> Oktoechos). Taj se bitno razlikuje od sistema starih naina zapadne crkve, koji melodije razvrstava po njihovu tonskom materijalu, a ne po tipinim melodijskim obrascima. Klasifikacija napjeva po ehosima ukazuje na utjecaj Orijenta (arapski maqam, indijska raga). U bizantskom sistemu postojala su etiri autentina ehosa (xupioi glavni), koji su se u srednjoj ili okrugloj notaciji (11001450) biljeili grkim znakovima za brojke IIV, i etiri plagalna (n'ha.-'fim poboni), koji su se oznaavali tim istim brojkama s prefiksom n'A. Izraz e. se prvi put spominje u nekom sirijskom izvoru oko 515 gdje jo nema muziko-tehniki smisao, nego se upotrebljava samo kao naziv za melodiju. Isprva su ehosi imali simboliko znaenje. Kod Sirijaca npr. vezani su uz svojstva hladnoe, topline, vlage i suhoe. Prema svojim simbolikim kvalitetama primjenjivani su zatim i u liturgijskom pjevanju i tek postepeno su postigli izrazito muziko-tehniki znaaj. Tragovi srednjovjekovnih ehosa ive u modernom chrvsanthinskom sistemu grke crkvene muzike te u srpskoj (glas), ruskoj i armenskoj liturgikoj muzici.
LIT.: J. - B. Thibaut, Assimilation des Echoi bvzantins et des modes latins avec les anciens tropes grecques, Pari 1900. Isti, Le Svsteme tonal de l'eglise grecque, Revue d' histoire et de critique musicale, 1902. J. - C. Jeannin, Le Chant liturgique svrien, Journal asiatique, 1912 i 1913. Isti, (sa J. Puvadeom), L'Octoechos svrien ..., Oriens Christianus, 1913. H. J. W. Tillyard, Signatures and Cadences of the Bvzantine Modes, The Annual of the British School at Athens, 192325. C. Jeannin (sa J. Puvadeom i A. Chibas-Lassalleom), Melodies liturgiques svriennes et chaldeennes (2 sv.), 1924 i 1928. A. Gastoue, L'Origine lointaine des huit tons liturgiques, La Revue du chant gregorien, 1930. E. Wellesz, Bvzantine Music, Proceedings of the Musical Association, 1932. H. J. W. Tillyard, Handbook of the Middle Bvzantine Musical Notation, Monumenta Musicae Bvzantinae, Subsidia I, 1935. L. Tardo, L'Antica melurgia bizantina, Grottaferrata 1938. O. Gombosi, Studien zur Tonartenlehre des friihen Mittelalters, AML, 1938 i 1940 . O. Strunk, The Tonal Svstem of Bvzantine Music, MQ, 1942. E. Werner, The Origin of the Eight Modes of Music, Hebrew Union College Annual 1948. B. Di Salvo, Lo Sviluppo dei modi nella muica bizantina ..., Atti dell'VIII Congresso internazionale di Studi bizantini, Roma 1953. R.

EHLERS, Alice, amerika embalistica austrijskog podrijetla (Be, 16. IV 1890 ). Klavir uila kod T. Leschetizkog u Beu, embalo kod W. Landowske na Visokoj muzikoj koli u Berlinu. Od 1936 u SAD, gdje je 1942 postala profesor na University of Southern California u Los Angelesu. Istaknuta solistica, koncertni pratilac i pedagog, vrlo je zasluna za ponovno oivljavanje embala u XX st.; na svojim brojnim koncertima po Evropi i Americi izvodila je na embalu kompozicije iz XVII i XVIII st., osobito djela J. S. Bacha, G. F. Handela i D. Scarlattija. EHLERT, Louis, njemaki kompozitor i muziki pisac (Konigsberg 23. I 1825 Wiesbaden 4. I 1884). Uio kod F. Mendelssohna i R. Schumanna na Konzervatoriju u Leipzigu (1845), zatim u Beu i Berlinu. Od 1850 ivio u Berlinu kao nastavnik i muziki kritiar. Nekoliko godina boravio u Italiji; u Firenci 1869 vodio pjevako drutvo Societd Cherubini. God. 1869 71 nastavnik klavira na Schule des hoheren Klavierspiels C. Tausiga u Berlinu, zatim na dvoru u Meiningenu. Potkraj ivota boravio u Wiesbadenu.
DJELA: Frithlingssinfonie; uvertira Hafis; uvertira uz Wintermarchen. Klavirske kompozicije. Zborovi; solo-pjesme. Requiem fiir ein Kind. SPISI: Briefe iiber Musik an eine Freundin, 1859; Romische Tage, 1867; eseji Aus der Tonzvelt, 2 sv., 187784; prilozi u asopisima Neue Berliner Musikzeitung i Deutsche Rundschau.

EHRBAR, Friedrich, njemaki graditelj klavira (Hildesheim, 26. IV 1827 Gute Hart, Gloggnitz na Ennsu, 23. II 1905). Uio kod graditelja orgulja i klavira Friedericija u Geri. Od 1848 radio u tvornici klavira E. Seufferta u Beu, kasnije postao poslovoa; 1857 sam preuzeo poduzee, iji je rad na stavio pod vlastitim imenom. Njegovi klaviri stekli su meunarodno priznanje. God. 1877 sagradio je E. vlastitu koncertnu dvoranu u Beu. Iza njegove smrti tvornicu je dalje vodio njegov sin Friedrich E. (18731921). EHRENBERG, Karl Emil Theodor, njemaki dirigent i kompozitor (Dresden, 6. IV 1878 Miinchen, 26. II 1962). Studij zavrio na Konzervatoriju u Dresdenu (W. A. Rischbieter, F. Draeseke). Od 1899 operni i orkestralni dirigent u Dortmundu, Wiirzburgu, Munchenu, Augsburgu, Metzu, Lausannei, Bad Homburgu i Berlinu, gdje je predavao i na Sternovu konzerva toriju. God. 192535 profesor na Visokoj muzikoj koli u Kolnu i !93545 n a Muzikoj akademiji u Munchenu.
DJELA. ORKESTRALNA. Dvije simfonije, 1897 i 1898; Sinfonijeta, 1950; simfonijske pjesme: Wald, 1898 i Jugend, 1913; Sinfonische Skizzen, 1896; koncert za violonelo, 1951; uvertira Alana Stuart, 1897; Nachtlied za violinu i orkestar, 1910; 3 suite. KOMORNA: est gudakih kvarteta, 1896 1945; gudaki trio, 1950; 9 klavirskih trija, 189294; kvartet za obou, kla rinet, fagot i rog, 1943; 2 sonate za violinu i klavir, 1907 i 1938; 4 Improvisationen za violinu i klavir; serenada za 3 violine. Kompozicije za klavir. DRAMSKA. Opere: Und selig sind ..., 1904 i Anneliese, 1922 (nova verzija 1943). Scenska muzika za drame. VOKALNA. Kantate: Sonnenaufgang, 1901; Dsin Vaterland, 1927; Der 13. Psalm, 1930 i dr. Zborovi; solo-pjesme. Preradio libreto Mozartove opere Zaide. LIT.: W. Zentner, Karl Ehrenberg, ZFM, 1938. R. Schaal, Karl Emil Theodor Ehrenberg, MGG, III, 1954.

EHMANN, Wilhelm, njemaki muzikolog (Freistatt, Hannover, 5. XII 1904 ). Muzikologiju studirao u Freiburgu im Breisgau i Leipzigu (W. Gurlitt, Th. Krover, H. Zenck). God. 1933 asistent na Muzikolokom institutu Univerziteta u Freiburgu, 1939 docent; uz to kantor Christuskirche (192837). Izvanredni profesor na Univerzitetu u Innsbrucku (od 1940), gdje osniva Collegium musicum. Ureivao asopis Deutsche Musikkultur (1939 43). God. 1948 postao Landeskirchenmusikzoart vestfalske evangelike zemaljske crkve, istodobno osniva i direktor Westfalische Landes-Kirchenmusik-schule u Herfordu. Na Univerzitetu u Miinsteru predavao 194954.
DJELA: Das Schicksal der deutschen Reformationsmusik in der Geschichte der tnusikalischen Praxis und Forschung, 1935 i A. von Fulda als Vertreter der ersten deutschen Komponistengenerau^n (disertacija), 1936; Die Chorfuhrung (2 sv.), 1949; Tibilustrium, Das geuHche Blasen, Formen und Reformen, 1950; Erziehung zur Kirchenmusik, 1951; Brbe und Auftrag musikalischer Erneuerung, 1951; Die bldserische Kunst, Bldsereigene Satzpraktiken in der dlteren Blasmusik, 1951; Bldserfibel, Anleitung fiir Blechbldser, 1951; Johannes Kuhlo, 1951; J. S. Bach in unserem Leben, 1952; Das Chorzvesen in der Kulturkrise, 1953; Gegenutartige Aufgaben der Singbezoegung, 1953; Chorische Stimmbildung, 1953; brojni lanci u asopisima i drugim publikacijama. Izdao 2-gl. i 3-gl. kanone J. VPaltera, kanone i drutvene pjesme za muke glasove J. Havdna, te neko liko zbirka meu kojima I sv. zbirke J. Kuhla Posaunenbuch; kompozicije za orgulje i klavir iz tabulatura XVI st.; korale za duhae uz evangeliku crkvenu pjesmaricu.

Payne, Albert

EHO (gr. X") -* Jeka EHOS (gr. h/pz glas), melodijski obrazac u starom crkvenom pjevanju, naroito sirijskom i bizantskom. Svaki obrazac ima tano utvrene kadence, melodijske pomake, poetni i za-

EHRLICH, A. . . EHRLICH, Heinrich, njemaki pijanist i muziki pisac (Be, 5. X 1822 Berlin, 29. XI 1899). Uenik A. Henselta, K. Bockleta, S. Thalberga i S. Sechtera. Nakon nemirnih godina, kad je boravio i u Rumunjskoj, odlazi u Hannover, gdje je pija nist na dvoru kralja Georga II (1852). Djelovao zatim u Wiesbadenu (1855), Londonu (1857), Frankfurtu na Majni i od 1862 u Berlinu. Bio je nastavnik klavira na Sternovu konzervatoriju (186472 i 188698) i muziki kritiar u listovima Neue Berliner Musikzeitung (186566), Gegemvart (187292), Tribune (1878) i Berliner Tageblatl (187898). E. je meu prvima poeo sakupljati rumunjske narodne melodije. Bavio se historijskim utvrivanjem izvodilake prakse starije klavirske muzike i ostavio manje instruktivne radove o ornamentici u djelima J. S. Bacha i L. v. Beethovena. Njegovi eseji, a naroito roman o ivotu muziara Kunst und Handvierk, u kojima prikazuje muziki ivot u Njemakoj, Engleskoj, Francuskoj i Rusiji oko sredine XIX st., imaju dokumentarnu vrijednost. Smatra se (premda to sam

510

EHRLICH EIJKEN
Kao dirigent vlastitih djela nastupao u Parizu, Lond< delphiji, San Franciscu i dr. O istonjakoj muzici j mnogim amerikim gradovima.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Burma, 19 Impressions, 1921; Malay Mosaic za komorni orkestar, 1924; Japan> 1930; varijacije Bali, 1933; Korean Sketch; Java: First Movement c (sudjeluje i sastav gamelana od 45 instrumenata), 1929. Sonata klavir, 1934. DRAMSKA. Baleti: Chinese Legend, 1924; A B 1926 i kineski balet The Moon, My Shadow and I sa sopranom i rom, 1926. Solo-pjesme. LIT.: C. R. Reis, omposers in America, New York 1947. J. Our American Music, New York 1954.

nije priznavao) da je ne samo izdao, ve uglavnom i sam sastavio popularno djelo C. Tausiga Tdgliche Studien. Melodije u Drugoj madarskoj rapsodiji F. Liszta preuzete su iz Ehrlichova djela Konzertstuck in ungarischen Weisen.
DJELA: sonata 2a violonelo i klavir. KLAVIRSKA: Konzertsliick in ungarischen Weisen; varijacije Lebensbilder; obradbe rumunjskih narodnih pjesama Rumania, Collections des Airs et danses Vallagnes. La Charmeuse, Valse pour Chant. Instruktivna djela za klavir: Der musikalische Anschlag, Etuden, Vbungen auf den schwarzen Tasten, 3 rhythmische und chromatische Stiicke, 1881; Tdgliche Studien fur Klavier von Carl Tausig. Teoretska djela: Wie iibt man Klavier?, 1879, 2/1884 (engl. izd. 2/1901); Musikstudium und Klavierspiel ..., 1891; Die Ornamentik in Beethovens Klavieruierken, 1896 (franc. i engl. 1898); Die Ornamentik in J. S. Bach Klavierzverken, 1896. SPISI: Schlaglichter und Schlagschatten, 1872; Fur den Ring des Nibelungen gegen Bayreuth, 1876; Die Alusikasthetik in ihrer Entzvicklung von Kant bis auf die Gegenwart, 1882; Lebenskunst und Kunstleben, 1884; Aus allen Tonarten, 18S8; Wagnersche Kunst und zvahres Christentum, 1888; Modernes Musikleben, 1895 ; Dreissig Jahre Kiinstlerleben, 1895; Shakespeare als Kenner der Musik, 1899. Nekoliko literarnih djela s muzikom tematikom. LIT.: H. Sonik, Heinrich Ehrlich, MGG, III, 1954.

EHRLING, Evert Sixten, vedski dirigent (Malmo, 3. IV 1918 ). Studij orgulja zavrio 1938 na Konzervatoriju u Stockholmu, ali se zatim posvetio dirigiranju. Umjetniku karijeru zapoeo 1941 kao korepetitor Dravne opere u Dresdenu. Od 1944 dirigent Kraljevske opere u Stockholmu gdje je ostvario opsean repertoar. Kao pijanist i dirigent gostovao u Parizu, Montreuxu, Londonu i SAD. Od 1963 dirigent je Simfonijskog orkestra u Detroitu. Ogledao se i kao kompozitor. Njegova supruga je Gunnel Lindgren, primabalerina Stockholmske opere. E. je lan vedske akademije. EIBENSCHUTZ, Ilona, madarska pijanistica (Budimpeta, 8. 1872London, 21. V 1967). Karijeru zapoela sa 6 godina, koncertirajui u Beu te po Njemakoj, Rusiji, Danskoj, vedskoj, Norvekoj. Zatim studirala na Bekom konzervatoriju (H. Schmitt) i u Frankfurtu na Majni (Clara Schumann). Kao zrela pijanistica koncertirala izmeu 1890 i 1902 u mnogim evroskim gradovima. Bila je osobito cijenjena kao interpretkinja J. Brahmsa. EIBENSCHtJTZ, Jos, njemaki dirigent (Frankfurt a. M., 8. I 1872 Sulzhavn, Harz, 27. XI 1952). Studirao na Hochovu konzervatoriju u Frankfurtu na Majni. God. 1894 1927 orkestralni dirigent, odnosno muziki direktor u Abou (Finska), Gorlitzu, Hamburgu i Oslu; 192833 generalni muziki direktor Radija u Hamburgu (NDR), God. 1933 emigrirao u SAD, 193846 nastupao u skandinavskim zemljama i SSSR, zatim se vratio u Njemaku. Komponirao orkestralna djela i jednu operu. EICHBERG, Julius, njemaki violinist, kompozitor i muziki pedagog (Diisseldorf, 13. VI 1824 Boston, 18. I 1893). Uio kod J. Frohlicha u Wiirzburgu i J. Rietza u Diisseldorfu, a zatim na Konzervatoriju u Bruxellesu (diplomirao violinu i kompoziciju). God. 184656 profesor violine i kompozicije na Konzervatoriju u enevi; od 1857 u New Yorku; od 1859 u Bostonu, gdje je do 1866 dirigent Museum Concerts; 1867 sudjelovao u osnivanju Konzervatorija. Osobito zasluan za uspjehe violinske klase Bostonskog konzervatorija.
DJELA: kompozicije za violinu (etide; dueti). Kompozicije za klavir. Operete: The Doctor of Alcantara, 182; The Rose of Tyrol, 1865; The Two Cadis, 1868; A Night in Rome, 1870. Zborna djela; solo-pjesme. Instruktivna djela za violinu i za pjevanje.

EICHNER, Ernst, njemaki virtuoz na fagotu i k (Mannheim, 9. II 1740 Potsdam, 1777). Od 1762 lan orkestra u Zweibriickenu (1768 koncertni majstor). ' je muziku naobrazbu stekao u Mannheimu (u njegovi: oigledni su utjecaji J. Stamitza). Iz skuenih muzikih Zweibriickenu pobjegao 1772 u Pariz, gdje na natjeaju niju osvaja drugu nagradu; u Parizu se takoer tam] njegova djela; 1773 je s velikim uspjehom koncertirao k; u Londonu i dobio namjetenje u orkestru pruskog pr: nijeg kralja Friedricha Wilhelma II) u Potsdamu. E kompozicije po stilu pripadaju mlaoj mannheimsk Svladavi potpuno nain komponiranja starije mannheim! udaljio se postepeno od otre, katkad suvie naglaene ranih mannheimovaca; pribliivi se zaokruenoj me Chr. Bacha, usvojio je stil koji neposredno prethodi b< sii. Ta se atmosfera najjae osjea u kvintetima s flaute cert za fagot iz 1773 veoma je lino i virtuozno pisane koncertu za harfu (1769) E. je stvorio prvo znaajno dje instrument prije Mozarta. ,
D JE LA . O RK E STRA LN A : trideset simfon ija ; 4 koncerta 9 koncerata za flautu, obou, harfu, fagot i violonelo. KOMOi kvarteta za flautu, violinu, tenorsku violu (taille) i b. c. op. 4; 6 1 violonelo, violinu, violu i b. c. op. 11; 6 kvarteta op. 12; kvintet 2 violine, violu i violonelo; kvintet Ariettes de Trial arrangees za flaut 2 viole i b. c; kvintet za flautu, violinu, violu, violonelo i b. c.; seks! de Gretry arrangees za flautu, obou, violinu, violu, fagot i b. c.; 6 son vir i violinu; 6 sonata za violinu i violu op. 10; 12 Sonates en Trit uz violinu i violonelo ad libitum, op. 13; 3 sonate za klavir, violin elo op. 8. est sonata za klavir op. 6; 6 sonatina za klavir op. 7. -njegovih kompozicija tampane su u DTB, VIII, 1907, XV XVI, i u Nagels Musikarchiv, 125/128, 1929. LIT.: A. Volk, Ernst Eichner, Sein Leben und seine Bedeutuj Entwicklung der Kammermusik und des Solokonzerts (disertacija), K61 K. M. Komma, Ernst Eichner, MGG, III, 1954.

EICHORN, njemako muziko izdavako poduzee, vao ga je u Frankfurtu na Odri Johann E. (Niirnberg, Frankfurt na Odri 21. X 1583). On je 1549 preuzeo tisi Wolraba koja je uivala privilegije kneevina Brandenbui morje. Od 1581 upravljao je poduzeem Johannov sin , (? 1615)- Njega je naslijedio njegov sin Johann koji j nakladu do 1642. Izdavako poduzee E. objavilo je, me lim, tabulature za lutnju M. Waissela, B. Drusine i G. K duhovna djela A. Musculusa i W. Figulusa te traktate H. i N. Listeniusa.
LIT.: K. Regling, Johann Eichorn, Mitteilungen des Historischei zu Frankfurt an der Oder, Frankfurt an der Oder 1930. H. Grimm, Drucker-Zeichen des 154981 in Frankfurt an der Oder..., Fran der Oder i Berlin 1939.

EICHBORN, Hermann Ludvvig, njemaki muziki pisac i kompozitor (Breslau, 30. X 1847 Gries kraj Bolzana, 15. IV 1918). Doktorirao pravo, ali se posvetio muzici; studirao kod E. Bohna u Breslauu. Suraivao u asopisu Zeitschrift fur Instrumenlenbau i ureivao Das Zivanzigste Jahrhundert (higijenski asopis, koji je donosio mnoge priloge iz oblasti umjetnosti). Od 1891 ivio u Griesu, gdje je s vlastitim orkestrom prireivao simfonijske koncerte. E. je vrlo dobro svirao rog i trublju, pa je s graditeljem instrumenata E. G. Heidrichom konstruirao novu vrstu roga, tzv. Oktav-Waldhorn, koji se odlikuje punoom tona u visokom i dubokom registru.
DJELA: orkestralne kompozicije (koranice; plesovi). Kompozicije za rog i klavir (sonata; rondo; suita) i za druge instrumentalne sastave. Klavirska djela. Vie kominih opera i igrokaza s pjevanjem: Drei auf einen Schlag; Zopf und Krummstab; Blaue Kinder. Pjesme. SPISI: Die Trompete in alter und neuer Zeit, ein Beitrag zur Aiusikgeschichte und Instrumentationslehre, 1881; Zur Geschichte der Instrumentalmusik, eine produktive Kritik, 1885; Vber das Oktavieritngsprinzip bei Blechinstrumenten, 1889; Das alte Klarinblasen auf Trompeten, 1894; Die Da'mpfung beim Horn, 1897; Alilitarismus und Musik, 1909.

EICKEMEYER, Willy, njemaki klavirski pedagog i 1 zitor (Saalsdorf, Braunschweig, 3. VI 1879 24. IX Uenik R. Teichmullera i A. Reisenauera na Konzervat Leipzigu. God. 1903 nastavnik i proelnik klavirskog od Konzervatoriju u Dortmundu; 1913 osnovao sa F. Steinon zervatorij u Jeni, gdje je od 1920 profesor. Njegovom ir vom utemeljeno je 1922 u Jeni drutvo za gajenje stare mu
Bachgemeinde.
DJELA: gudaki kvartet u C-duru; sonata za violinu i klavir. estetica za 2 klavira; kompozicije za klavir i za orgulje. Pjesme.
J

EIDENS, Josef, njemaki kompozitor i muziki I (Aachen, 29. VI 1896 ). Studirao na Konzervatoriju u klavir (W. Georgii) i kompoziciju (E. Straesser). Djelova Aachenu kao profesor Konzervatorija i muziki kritiar.
DJELA. ORKESTRALNA: dvije simfonije; Concerlino za klavir i Komorna djela. Dramska. Opere Die Liebesbriefe ; Tartuff; Das V Todliche Wiinsche; Der Gliickstag; Genoveva; Das Getvitter. Singspie in Uniform. Operna pria Kalif Storch. Djeje opere Die Schaubude i . kreuzzug. Scenska muzika. VOKALNA: Zeitlied der Jugend za zb< 170 solo-pjesama.

EICHHEIM, Henry, ameriki violinist, dirigent i kompozitor (Chicago, 3. I 1870 Montecito, Kalifornija, 22. VIII 1942). Studirao na Chicago Musical College (C. Becker, L. Lichtenberg). God. 18901912 violinist u Bostonu i dirigent u Winchesteru (Massachausetts). Od 1912 najvie se bavio komponiranjem. etiri puta boravio na Dalekom istoku (191528) i sabrao zbirku instrumenata, koju je iskoristio u brojnim svojim kompozicijama.

EIJKEN, Jan Albert van, nizozemski orgulja i komp (Amersfoort, 25. IV 1822 Elberfeld, 24. IX 1868). U Konzervatoriju u Leipzigu, a zatim, po nagovoru F. Mei sohna, kod J. Schneidera u Dresdenu. Nastupao solisti koncertima, osobit uspjeh postigao 1847 u Nizozemskoj 1848 orgulja u Amsterdamu, zatim (od 1853) u Rotterc gdje je i nastavnik na muzikoj koli, i od 1854 u Elberfel

EIJKEN EISENBERG
DJELA: violinska onata. Za orgulje: tri sonate; 150 korala s predigrama; 25 preludija; tokata i fuga na B-A-C-H. Scenska muzika uz tragediju Lucifer. Solo pjesme. Preraivao za orgulje Bachove klavirske fuge.

511

EIMERT, Herbert, njemaki kompozitor i muziki pisac (Bad Kreuznach kraj Coblenza, 8. IV 1897 ). Uenik H. Abndrotha na Visokoj muzikoj koli u KSlnu; na tamonjem Univerzitetu zavrio 1930 studij muzikologije s doktoratom (E. Biicken, W. Kahl). Od 1927 muziki urednik Radio-Kolna i od 1951 direktor Studija za elektronsku muziku koji je sam osnovao. Od 1965 profesor je za elektronsku muziku na Visokoj muzikoj koli. God. 193645 muziki kritiar i urednik lista Kolnische Zeitung, 1955 utemeljio i vodi asopis za suvremenu muziku Die Reihe. E. ide uz R. Bevera meu prve autore elektronske muzike (prikazana 1953 na festivalu Neues Musikfest in Kb'lri). Od njegovih spisa veoma je rairen prirunik Atonale Musiklehre.
DJELA. KOMOItNA: Kammerkonzert za 5 instrumenata; Tanzmusik za saksofon, flautu i mehanike instrumente, 1926 (sa E. Dorlemannom); 3 gudaka kvarteta, 192544; 5 kompozicija za gudaki kvartet; varijacije za violinu i violonelo. Kompozicije za klavir (sonata, 1947)- Reguiem za recitatora, usnu harmoniku i magnetofonsku vrpcu, 1957. ELEKTRONSKA: Glockempiel, 1953; Etiiden iiber Tongemische, 1954; 5 stavaka, 1956; Selektion I, 1960; Epitaph fiir Aikichi Kuboyama za recitatora i elektronske zvukove, 1962; Vier Studien iiber Sprachkldnge, 1962; Sechs Studien. SPISI: Atonale Musiklehre, 1924 (V izd. 1962); Musikalische Formstrukturen im 17. und 18. Jahrhundert (disertacija), 1932; Lehrbuch der Zviolftontechnik, 1950 (talijanski prijevod 1954); Grundlagen der musikalischen Reihentechnik, 1965. Mnogobrojne studije i lanci. Izdao 3 uvoda u elektronsku muziku na gramofonskim plo ama (Deutsche Gramophon-Gesellschaft, Philips, Werga Schallplattenverlag).

EINEM, Gottfried von, austrijski kompozitor (Bern, 24. I 1918 ). God. 1938 korepetitor na Dravnoj operi u Berlinu i asistent na sveanim igrama u Bavreuthu; 1942 zapoeo studij kompozicije kod B. Blachera u Berlinu i 1944 postao muziki savjetnik Dravne opere u Dresdenu. Nakon Drugog svjetskog rata ivio u Salzburgu, gdje je odigrao istaknutu ulogu kao lan uprave sveanih igara. Od 1961 dirigent Konzerthausgesellschafta u Beu. E. je u prvom redu kazalini kompozitor, s mnogo smisla za muziku karakterizaciju i formalnu zaobljenost. To ga je svojstvo odvelo tipu opere sa zatvorenim takama (brojevima) i izbjegavanju lajtmotiv-skih postupaka, ime se, poput nekih drugih kompozitora, suprotstavio simfoniziranoj muzikoj drami VON EINEM wagnerijanskih vremena. Sadrajno, Einemove opere odraavaju poneki vid miljenja i osjeanja dananjeg ovjeka. Na Einemovu nesumljivu darovitost utjecala je ritmika Stravinskog (promjenljivost mjere, ostinatna pozadina) i kolorit R. Straussa. Njegova harmonija ostaje u granicama proirene tonalnosti.

gradu studirao muzikologiju (A. Sandberger) i kompoziciju (A. Beer-Walbrunn). Doktorirao je 1903. Djelovao kao muziki kritiar (Miinchner Post, Berliner Tageblatt); 191833 ureivao Zeitschrift fiir Musikzvissenschaft. Dolazak nacizma na vlast primorao je Einsteina da 1933 napusti Njemaku i ode u Firencu, gdje je ostao do 1938. Idue godine preselio se u SAD. Tu je najprije ivio u New Yorku, a zatim je postao profesor na Smith College u Northamptcnu (Mass.). U razvoju evropske muzikologije od Prvoga svjetskog rata do danas E. je jedan od njenih najkrupnijih linosti. U-enjak velika znanja, vrlo A. EINSTEIN utananog. dara zapaanja i tenje k produbljivanju tematike koju je obraivao, E. je sretno zdruivao krajnju savjesnost i temeljitost s lakoom izraavanja i ljepotom stila. Na svakom podruju kojeg se dotakao ostavio je vrlo znaajnih radova, s dalekosenim znanstvenim rezultatima. Pisao je djela biografskog i estetskog, kao i historijskog karaktera i uzorno izdavao djela iz muzike prolosti; ali je najpoznatiji po svojim bi-bliografsko-leksikografskim radovima i po opsenoj studiji o talijanskom madrigalu, svome ivotnom djelu. Einsteinu duguju svoj dugogodinji oblik i izgled Riemanov muziki leksikon i Kochelov popis Mozartovih djela. Mozartu ijim se kompozicijama kroz decenije bavio posvetio je E. jednu od najuspjelijih monografija, koje su do danas o autoru Don Juana napisane.
DJELA: Zur deutschen Literatur fiir Viola da Gamba im 16. und 17. Jh. (disertacija), 1905; Geschichte der Musik, 1917 (sasvim preraeno izd. na engleskom 1948; na talijanskom 1952; na njemakom 1953); Heinrich Schiitz, 1928; Gluck, 1936 (novo izd. 1954; na njemakom 1954); Greatness in Music, 1941 (njemaki Grosse in der Musik, 1951); Mozart, His Character, His Work, 1945 (njemaki 1947; talijanski 1951; francuski 1954); Music in the Romantic Era, 1947 (njemaki 1950; talijanski 1952; francuski 1959); The Italian Madrigal (3 sv.), 1949; Schubert, A Musical Portrait, 1951 (njemaki 1952). Brojne rasprave, studije i lanci: Agpstino Steffani, KMJB, 1910; Die Aria di Ruggiero, SBIMG, 1912; Ein unbekannter Operntext Calzabigis, Gluck-Jahrbuch, 1915; Die Parodie in der Villanella, ZFMW, 1920; Die deutsche Musiker-Autobiographie, PJB, 1921; Altitalienische Kastraten, Der Auftakt, 1922; The Madrigal, MQ, 1924; Die mehrstimmige tveltliche Musik von 1450 1600, Adler, Handbuch der Musikgeschichte, 1924 (II izd. 1930); Paul Hindemith, Modern Music, 1926; Beethoven und die Polyphonie, Kongressbericht, Be 1927; Filippo di Mome als Madrigalkomponist, Kongressbericht, Liege 1930; Firenze prima della monodia, RAM, 1934; Bach trough the Ages, Music and Letters, 1935; Mozart et V opera bouffe d Salsburg, RMI, 1937; Affinities of the Ages, Modern Music, 1940; The Elisabelhan Madrigal and muica transalpina*, Music and Letters, 1944; Andrea Anlicos iCanzoni Novet of 1510, MQ, 1951 i dr. Kao redaktor E. je priredio IX, X i XI izdanje Riemannova Muzikog leksikona, kojemu je u XI izd. (1929) poveao opseg gotovo na dvostruko. God. 1926 objavio je Das Neue Musik-Lexikon prema Dictionarv of Modern Music and Musicians A. Eaglefielda-Hulla. Vrlo je znaajno III izdanje Kochelova, po pisa Mozartovih djela, to ga je E. objavio 1937 (novi otisak s dodatkom 1947 u Ann Arboru, Michigan). E. je priredio i brojna izdanja muzikih djela Steffa- nija, Bende, Palestrine, Marenzija, Vivaldija, Corellija, Pergolesija, Mozarta, G. Gabrielija, Glucka, Havdna i dr. Poslije Einsteinove smrti objavljene su dvije zbirke njegovih studija, lanaka i predavanja: Von Schiitz bis Hindemith, 1956 i Nationale und universale Musik, 1957. LIT.: E. Hertzmann, Alfred Einstein und Curt Sachs, MQ, 1941. C. Sachs, Journal of the American Musicological Societv, 1952. E. Doflein, Alfred Einstein zum Gedachtnis, Muica, 1952. H. Redlich, Alfred Einstein zum Gedachtnis, MF, 1952. R. Schaal, Alfred Einstein, MGG, III, J954J. As.

DJELA. ORKESTRALNA: Philadelphia Symphony op. 28, 1961; koncert za klavir op. 20, 1956; koncert za violinu op. 33, 1967; Capriccio op. 2, 1943; Concerto op. 4, 1944 (preraeno 1951); Orchestermusik op. 9, 1948; serenada za dvostruki gudaki orkestar op. 10, 1949; Meditationen op. 18, 1954; Wandlungen op. 21, 1956; Symphonische Szenen op. 22, 1957; Ballade op. 23, 1957; Tanz-Rondo op. 27, 1959; Nachtstiick op. 29, 1960. Sonata za violinu i klavir op. 11, 1950. etiri studije za gitaru, 1967. Vier Klavierstiicke op. 3, 1943; 2 sonatine za klavir op. 7, 194748. DRAMSKA. Opere: Dantons Tod (tekst po G. Biichneru napisali B. Blacher i sam kompozitor), 1947 (nova verzija 1955); Der Prozess (tekst po Kafki napisali B. Blacher i H. v. Cramer), 1953; Der Zerrissene (tekst po Nestrovu B. Blacher), 1964 i Der Besuch der alten Dame (po Diirrenmattu), I97I- Baleti: Prinzessin Turanot, 1944; Rondo vom goldenen Kalb, 1952; Pas de coeur oder Tod und Auferstehung einer Ballerina, 1952; Gliick, Tod und Traum, 1954 i Medusa, 1957. Televizijski balet Drei Fabeln nach Lafonlaine, 1956. Scenska muzika za Caldernovu dramu El Mayor ancanto amor, 1946. VOKALNA: Hymnus za alt, zbor i orkestar op. 12, 1949; Das Stundenlied za zbor i orkestar op. 26, 1958; Von der Liebe za glas i orkestar op. 30, 1961; Kammergesange , 8 Lieder za alt i mali orkestar op. 32, 1965. Pjesme za glas i klavir: 8 Hafislieder op. 5, 1947; S Lieder aus dem Chinesischen op. 8, 194648; 16 Japanische Blatter op 15, 1951; 7 Lieder op. 19, 1957; 5 Lieder op. 25, 1958LIT.: H. Rutz, Gottfried von Einem und seine Oper Dantons Tod, Wien 1947. K. Laux, Gottfried von Einem, Musik und Musikerder Gegenwart, Essen 1949. H. Rutz, Gottfried von Einem nella muica contemporanea, II Diapason, 1951. Isti, Besuch bei Gottfried von Einem, Das Musikleben, 1953. H. A. Fiechtner, Gottfried von Einem, MGG, III, 1954- I"i, G. von Einem und sein Werk, Osterreichische Musikzeitschrift, 1955. W. Schuh, Ober neue Musik, Zurich 1955. D. Hartmann, Gottfried von Einem, Wien 1967. J- As-

EINSATZ (njem. upaanje; franc. attaque), taan i odluan nastup pjevakog glasa ili instrumenta na poetku kompozicije ili muzike fraze. To je osobito vano, kada u dinamici fone odjednom nastupa vea skupina izvoaa. EINSTEIN, Alfred, njemaki muzikolog (Munchen, 30. XII 1880 El Cerrito, Kalifornija, 13. II 1952). U rodnom

EIS, EISIS (engl. E-sharp, E-double-sharp; franc. mi diese, mi double-diese; tal. mi diesis, mi doppio diesis), jedanput, odnosno dva puta povieni ton e:

Enharmonijski je eis jednak tonu /, a eisis tonu fis. EISENBERG, Maurice, ameriki violonelist njemakog podrijetla (Konigsberg, 24. II 1902 ). Kao dijete doao u SAD, studirao na Konzervatoriju u Baltimoreu; svirao violonelo u Philadelphia Philharmonic Orchestra (191719) i u New York Symphony Orchestra. God. 1927 otiao u Evropu i usavravao se u violonelu u Berlinu (H. Becker), Leipzigu (J. Klengel), Parizu (D. Alexanian) i panjolskoj (P. Casals). Harmoniju i kontrapunkt uio kod N. Boulanger u Parizu. God. 193039 nastavnik u Casalsovoj klasi na Ecole Normale de Musique u Parizu. Po po-

512

EISENBERG EISLER
za glas, violu i klavir, 1951; za glas i klavir: 50 Rubaiyat (O. Hajjam), I i II, 194243; Gesa'nge im Zzoielicht (R.M. Rilke), 1945; Under der Linden (Walther von der Vogelweide), 1948; Der Teppich des Lebens (S. George), 1951.

vratku u Ameriku nastupao kao solist i bavio se pedagogijom. God. 194552 bio je proelnik odjela za violonelo na New York College oj Music i Philadelphia Musical Academy. Napisao knjigu Cello Playing of Today (s predgovorom P. Casalsa, 1957). EISENHUTH, 1. uro violinist, dirigent i kompozitor (Zagreb, 25. XII 1841 2. IV 1891). Muzike studije zavrio u Zagrebu, a zatim bio uenik A. M. Storcha u Beu. Srednjokolski nastavnik u Zagrebu i ujedno od 1867 profesor violine na muzikoj koli Hrvatskog glazbenog zavoda. Ve 1861 osnovao i vodio Vatrogasnu limenu muziku; zboro-voda pjevakih drutava (1873 91 dirigent Kola), od 1881 koncertni majstor kazalinog orkestra i dirigent operete (kasnije i opere) i orgulja, a uz to kao violinist nastupao solistiki i u komornim sastavima. Stekao je znatne zasluge za razvoj muzikog ivota u Zagrebu.

D. EISENHU TH

Iako se E. u svojim kompozicijama nije uzdigao iznad malograanskog sentimentalno-romantinog prosjeka, njegove su budnice i pa triotski zborovi u svoje doba izvrili ulogu buenja i podravanja nacionalne svijesti u graanskom staleu.

DJELA (preko 220 opusa). ORKESTRALNA: Tri uvertire; Hrvatsko kolo; 2 Praeludiuma; Furioso. Mata i Elegija za violinu i klavir. Plesne instrumentalne kompozicije. DRAMSKA. Opere: Sejslav ljuti (Zagreb, 10. III 1878); Mo ljubavi (neizvedena) i Petar Bai (nedovrena). Opereta Otelo, 1886; muzika za igrokaz Prebijena cvandka; melodram Putnik. VOKALNA. Brojni zborovi a cappella i uz pratnju orkestra: San; Na Savi; Gorski kraj; Hrvali; Seljake pjesme; Hrvatski sklad; Bura; Ustaj rode; eznue za dragom; Njoj; Njezin kip; Pozdrav dragoj i dr. Vie burleska za sole, zbor i orkestar; pjesme. CRKVENA: est misa; 2 Ave Maria; Requiem; Sedam njemakih crkvenih pjesama. LIT.: V. K., Gjuro Eisenhuth, Vienac, 1886, 45. A. Goglia, uro Eisenhuth, Sv. C, 1926. J. Barle, Iz korespondecije Gj. Eisenhutha, ibid., 1926, 2 i 3. K. Ko.

2. Josip, violonelist (Zagreb, 26. III 1844 9. III 1896). Brat ure; kao uenik I. Oertla i V. Lichteneggera zavrio 1863 muziku kolu Hrvatskog glazbenog zavoda u Zagrebu. Osim kraeg prekida, kad je bio vojni muziar u Beu, bio je u Zagrebu lan kazalinog orkestra, koralist katedrale, nastavnik violon ela (188992) i zborovoa novoosnovanog tipografskog pjevakog drutva Sloga (1875). Nastupao je u komornim sastavima. Komponirao zborove (Zemni raj; ekanje na brodara; Vihor; Krasni sarafan i dr.).
LIT.: A. Goglia, Uitelji violonela u Zagrebu ari, Sv. C, 1933, 36. njihovi uenici muziK. Ko.

EISENMANN, Will, vicarski kompozitor njemakog podrijetla (Stuttgart, 3. III 1906 ). Studirao u Stuttgartu na Wurltembergische Hochschule fiir Musik (192729). Od 1929 prvi asistent reije na Dravnoj operi u Wiesbadenu; 193233 studirao u Parizu (P. Dukas, Ch. Koechlin) i zatim djelovao u panjolskoj. Od 1935 ivi u vicarskoj: isprva u kantonu Ticino, zatim u Luzerr.u. Bavi se kompozicijom i djeluje kao pedagog u Ziirichu i Luzernu. U Luzernu osnovao operni stu dio. Od 1952 povjerena mu je njemako-vicarska kulturna razmjena na muzikom polju.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija za gudae, 1947; koncert za klavir i gudaki orkestar, 1953; Concerto da camera za saksofon i komorni orkestar, 1945; koncert za dva saksofona i gudae, 1962; Die Stadt, suita za gudae, 1933; suita Primavera Espanola, 1934; Die glaserne Wand, 1934; Musiaue en forme de spirale, 1937; Stunden der Raga, 1937; Trauermusik, 1937: Sieben Bilder von Vincent van Gogh, 1938; Die hleine Seejungfrau, 1941. KOA1ORNA : Trio Pastorale za gudae 1942; gudaki trio, 1946; Ouartetto mistico za gudae, 1938; divertimento za flautu, klarineti fagot, 1940; 2 concertina za violinu i klavir; 1933 i 1953; sonatina za violonelo i klavir, 1953; Nevermore za saksofon i klavir, 1940; Duo Concertant za saksofon i klavir, 1941; balada za flautu i klavir, 1952. Musik za violu i klavir, 1957. Kleine Suite za klavir, 1933; Suite der Gegensatze za klavir, 1951; fantazija za orgulje, 1948. DRAMSKA: opera Konig der Dunklen Kamtner (R. Tagore), 1935; lirska komedija Leonce und Lena (G. Biichner), 1943; balet Das andere Ufer, 1941; pantomima-oratorij Bethsabi (A. Gide), 1936. VOKALNA: Die Klage Hiobs, simfonijska kantata za bariton, zbor i orkestar, 1950; Die VC'eise von Liebe und Tod (R. M. Rilke) za recitatora, govorni zbor i orkestar, 1936; Alkestis (R. M. Rilke), dramatska scena za glas i orkestar, 1949; Seraphine (H. Heine) za glas i mali orkestar, 1936; Orpheus, Eurydike, Hermes (R. M. Rilke) za recitatora i deset instrume nata, 1947; est madrigala za zbor a cappella, 1932. Pjesme: Gitanjali I i II (R. Tagore) za sopran i gudaki kvartet, 1934 i 1947; Marienlegende (Klabund)

LIT.: K. H. David, Uber neue Opern, Das Buhnenschaffen manns, SMZ, 1944. C. Deringer, Will Eisenmann, MGG, III,

EISLER, Hanns, njemaki kompozitor (Leipzig, 1898 Berlin, 6. IX 1962*). Odrastao u Beu gdje je p> vratka iz Prvoga svjetskog rata studirao najprije na Ko riju i zatim kod A. Schonberga na Muzikoj akademiji (i Ve svojim ranim kompozicijama, izvedenim na muzici valima u Veneciji i Donaueschingenu, izazvao panju dobio nagradu grada Bea. Te godine preselio se u Be je 192533 predavao na konzervatoriju Klindworth-Scl Povezan s krugom naprednih umjetnika E. u to dob; sa svojim uiteljem Schonbergom, smatrajui da muzikf revolucionarnog radnikog pokreta mora nai druga za nove borbeno-humanistike sadraje. Dolaskom H vlast prisiljen da emigrira, E. odlazi na koncertnu tu Austriji, Nizozemskoj i Belgiji; prihvaa narudbe za scensku muziku u Parizu i Londonu te se 1934 nasts prijatelja i suradnika B. Brechta u Danskoj. God. 1936 tovao je SAD skupljajui priloge za izbjeglice iz Saa godine kasnije predavao je kao gost na Nezv School j Research u New Yorku, a 1939 na Konzervatoriju u Od 1940 djelovao je u SAD, najprije u New Yorku i ; profesor na Univerzitetu u Kaliforniji. Kada mu je 19, en dalji boravak u SAD vratio se u Be, odakle je 1951 u Njemaku Demokratsku Republiku, gdje je bio profe: pozicije na Njemakoj akademiji umjetnosti i profes( na Visokoj muzikoj koli u Berlinu. Poslije njegove srr van je Hanns-EislerArchiv sa zadaom da skuplja, istrauje i izdaje umjetnikova djela. U sreditu Eislerova opusa su podruja vokalne te scenske i filmske muzike. Svojim masovnim pjesmama,

H. EISLER

baladama, zborovima i kantatama na tekstove B. Brechta, E. Buscha i drugih on je stvorio novi stil revolucionarnih pjesama, koje su zbog svojega borbenog optimizma stekle iroku popularnost (Arbeiter, Bauern, nehmt die Gemehre; Solidaritatslied; Lied der Arbeitslosen; Einheitsfrontlied; pjesme panjolskih Internacionalnih brigada; kantata Die Massnahme ). Stavljajui svoju umjetnost u slubu politiki angairanih tekstova E. je i na podruju kazalita i filma ostvario zavidan domet (Hangmen also die, 1943; Non but the Lonely Heart, 1944; Nacht und Nebel, 1958). S obzirom da Eislerova scenska i filmska muzika, sadrajno i formalno zaobljena, prel obine ilustracije, ona se u obliku orkestralnih suit i na koncertnom podiju. E. je komponirao himnu '. Demokratske Republike (tekst J. R. Becher). Objav lanaka i studija.
DJELA. ORKESTRALNA: Kleine Sinfonie op. 29, 1932; kor fonija za 15 instrumenata, 1940. Osam suita iz filmske i scenske op. 23; II, Niemandsland op. 24, 1931; III, Kuhle Wampe op. 26 Die Jugend hat das Wort op. 30, 1932; V, Dans les rues op. 34, is grand jeu op. 40, 1934; VII, Winterschlacht, 1955 i VIII, Sturm, stavaka za orkestar, 1938; Variationen uber ein marschartiges Th Scherzo (s violinom solo), 1938; Ouvertiire zu einem Lustspiel za m; 1948; Rapsodija (sa sopranom solo), 1949. KOMORNA: guda 1937; 2 noneta, 1939; 2 septeta, 1941 i 1947; sonata za flautu, ob 1935; sonata za violinu i klavir, 1937; Praludium und Fuge uber B gudaki trio, 1934; duo za violinu i violonelo, 1925; Vierzehn Arter zu beschreiben za flautu, klarinet i klavirski trio, 1941. KLAV1 sonate, 1922, 1925 i 1943; Vier Klavierstiicke op. 3; Acht Klaviersi 1926; Sieben Klavierstiicke op. 32; Kleine Stiicke fiir Kinder. D Scenska muzika (izbor): Dantons Tod (Buchner), 1929; Die Mut -Brecht), 1932; Rote Revue (Brecht), 1932; Feuer aus den Kesse 1934; Die Rundkopfe und die Spitzkb'pfe (Brecht), 1936; Furcht un. III. Reiches (Brecht), 1945; Galileo Galilei (Brecht), 1947; Hollenangs 1948; Hamlet (Shakespeare), 1954; Winterschlacht (Becher), 1955 Reiterarmee (Vinjevski), 1956; Tage der Commune (Brecht), 1956; 1 der Simone Machard (Brecht), 1957; Schweyk im 2. Wellkrieg (Bre Sturm (BillBjelozerkowski), 1957; Das Schzaitzbad (Majakovski), 19; Teli (Schiller), 1962. Filmska muzika: Niemandsland, 1931; Kut 1932; Die Jugend hat das Wort, 1932; Neue Erde, 1933; 400 Militi Forgotten village, 1941; Unser taglich Brot, 1949; Belami, 1955; Pu, Nacht und Nebel, 1956; Geschzvader Fledermaus, 1958; Trube Wai dr. VOKALNA. Kantate: Tempo der Zeit (Weber), 1929; Die (Brecht), 1930; Kalifornische Ballade (Ottwald), 1934; Lenin-Requie J937; Deutsche Sinfonie op. 50 (Brecht), 193537 (definitivna vei Mitle des Jahrhunderts (Becher), 1950; Das Vorbild (Goethe), 1952;

EISLER EJGES
(Brecht), 1957; Die Teppichzveber von Kujan-Bulak (Brecht), 1957. Za glas i mali orkestar: Palmstrom, 1924; Kriegskantate (vlastiti tekst), 1935; Gott-sei--beiuns-Kantate (Brecht), 1937; Zuchthauskantate (vlastiti tekst), 1937; Weissbrotkantate, 1949; Ernste Gesdnge, 1962. Zborovi. Solo-pjesme: 6 Lieder op. 2, 1922; Zeitungsausschnitte op. 11, 1922; 4 Wiegenlieder fiir Arbeitermiitter op. 33, 1932; Zwei Elegien, 1937; Zzvei Lieder nach Pascal, 1942; Die Hollywood-Elegien, 194244; Fiinf Anakreonfragmente, 194243; 6 Holderlin-Fragmente, I943-; Der Kirschdieb, 1944; Vom Sprengen des Gartens; Neue Deutsche Volkslieder, 1950; 2 liebevolle Schzvestern, 1957. Borbene i masovne pjesme uz orkestar (klavir): Kominternlied, 1928; Roter Wedding, 1928; Arbeiter, Bauern, 1928; 6 balada op. 18, 1930; Solidaritatslied, 1930; Ballade vom Soldaten; Das Einkeitsfrontlied, 1934; Und was bekam des Soldaten Weib; Kinderlieder; Lied iiber den Frieden, 1949; Linker Marsch, 1957 i dr. SPISI: Composing for the Films, 1947 (njemaki prijevod 1949); Gesellschaftliche Grundfragen der modernen Musik, 1948; Horer und Komponist, 1949; Arnold Schonberg, 1955; Vber die Dummheit in der Musik, 1958; Reden und Aufsdtze, 1961. Rasprave i lanci. Napisao libreto Johann Faustus, 1952. LIT.: A. Druskin, Hanns Eisler, Berlin 1936. A. Hiibner, Hanns Eisler, MGG, III, 1954. A. Druskin, Hanns Eisler (s popisom djela), Berlin 1956. li. A. Brockhaus, Hanns Eisler, Leipzig 1961. II. Hecmbee, FaHC 3ncjiep H ero neceHHoe TBOPHCCTBO , MocKsa 1962. N. Notovritz i J. Elsner, Hanns Eisler. Quellennachweise, Leipzig 1966. K. Ko.

573

EISMA, VVill, nizozemski kompozitor (Sungailiat, Indonezija, 13. V 1919 ). Na Konzervatoriju u Rotterdamu zavrio studij violine, kompoziciju uio kod G. Petrassija na konzervatoriju Santa Cecilia u Rimu (diplomirao 1961). lan je Rotterdamske filharmonije.
1962; Taurus A os N2 A, 1963; Volumina, 1964; Diaphora za 15 gudaa, marimbaphon i udaraljke, 1964. KOMORNA: Moduca za komorni ansambl, 1962; gudaki kvartet; 1962; Diaphonia za obou, violinu, violu i violonelo, 1963; Archipel za gudaki kvartet, 1965; duo za 2 violine, 1962; 2 madrigala za violinu i klavir, 1964; Affairs No. 2 za blokflautu i embalo, 1954; sonatina za violinu i klavir, 1960; sonatina za flautu-solo, 1964. De buigzaamheid van het verdriet za sopran i komorni ansambl, 1960; Fontemara za glas i duhaki kvintet, 1969.

DJELA. ORKESTRALNA: tri koncerta, 195860; koncert za 2 violine,

njegovim nastojanjem utemeljeno 1868 prvo Udruenje za muzika istraivanja, kojemu je E. postao tajnik. Ve idue godine pokrenuo je E. Monatshefte fiir Musikgeschichte (18691906), glasilo udruenja u kojemu je obilno suraivao. Eitnerova je glavna' zasluga u tome, to je besprimjernom upornou i strpljivou decenijima prikupljao podatke o neistraenim i nepoznatim izvorima za prouavanje muzike povijesti. On je na taj nain sastavio impozantan inventar, koji je posluio kao vrsto uporite za izdavanje djela iz muzike prolosti. Taj se njegov rad prvenstveno odrazio u monumentalnom bio-grafskobibliografskom leksikonu (10 sv.), koji je jo i danas, unato kasnijem razvoju evropske muzikologije, ostao jedinstvenim pomagalom za nauni rad. Neobino plodan, E. je napisao velik broj rasprava i R. EITNER lanaka i priredio muzika izdanja u kolekciji Publikationen der Gesellschaft fiir Musikforschung, koju je 1873 pokrenuo i ureivao do smrti (33 godita, 29 sv.). Bavio se i kompozicijom.
DJELA: Verzeichnis neuer Ausgaben alter Musikwerke aus der friihesten Zeit bis zum Jahre 1800, 187071 (dopune u MFM, 1877); Hilfsbuch beim Klavierunterricht, 1871; Chronblogisches Verzeichnis der gedruckten Werke von H. L. Hassler und Orlando de Lassus, 1874; Bibliographie der Musik-Sammeluserke des XVI. und XVII. Jh. (suraivali Fr. X. Haberl, A. Legerberg i C. F. Pohl), 1877; Biicherverzeichnis der Musik-Lileratur aus den Jahren 1839 1846 im Anschluss an Becker und Biiohting, 1885; Katalog der Musiksammlung der Konigl. Offentl. Bibliothek zu Dresden, 1890; Ouellen- und Hilfswerke beim Studium der Musikgeschichte, 1891; Biographisch-Bibliographisches Quellen-Lexikon der Musiker und Musikgelehrten der christlichen Zeitrechnung bis zur Mitte des 19. Jh., 190004 (10 sv.; novi otisak New York 1947), novo izd. u 6 sv. Wiesbaden 1959; dopune obj. E. u Beilagen zu MFM, 190405; za nove do pune i ispravke - Miscellanea Musicae Bio-bibliographica; Musikgeschichtliche Quellennachweise als Nachtrage und Verbesserungen zu Eilners Quellenlexikon, obj. H. Springer, M. Schneider i W. Wolffheim, Leipzig 191316, 3 godita po 4 sv., novi otisak New York 1947). Brojni lanci i rasprave: Die Entstehung und zveitere Ausbildung der Tasteninstrumente ..., Neue Zeitschrift fiir Musik, 1862; Hugo von Reutlingen, MFM, 1870; Vber die acht resp. zwolf Tonarten und iiber den Gebrauch der Versetzungszeichen im 16. und 17. Jh. nach Szveelinck, ibid., 1871; Die Kirchentonarten in ihrem Verhaltnis zu den griechischen Ton-leitern, ibid., 1872; Uber den Gebrauch alter Schliissel, ibid., 1876; Die Ouellen zur Entstehung der Oper, ibid., 1881; Volksmusik im 17. Jh. ibid., 1882; Pales-trina als Chromatiker, ibid., 1886; Die soziale Stellung der Musiker im 18. Jh., ibid., 1890; Das alte deutsche mehrstimmige Lied und seine Meister, ibid-, 1893 94; Der Musiknotendruck und seine Entzoicklung, Zeitschrift fiir Biicherfreunde, 1898 i dr. Velik broj lanaka izrazito je biografskog karaktera. E. je izdao djela Sweelincka, Joh. Waltera, Scheidta, Obrechta, G. Stadena, Agricole, Caccinija, Cavallija, Cestija, Eccarda, Hasslera, Leclaira, Keisera, Monteverdija, Lullvja, Praetoriusa, A. Scarlattija i dr. LIT.: A. Gohler, Robert Eitner, ZIMG, 190405. G. Tischer, Robert Eitner, MFM, 1905. R. Schaal, Robert Eitner, MGG, III, 1954. J. As.

EISTEDDFOD (velanski skup, zasjedanje), festival koji se svake godine prireuje u Walesu. Razvio se iz srednjovjekovnih sveanih bardskih natjecanja u poeziji i pjevanju. Prvi sastanak s karakteristikama Eisteddfoda odrao se u Cardiganu 1170, ali su slina natjecanja vjerojatno postojala jo nekoliko stoljea ranije; naziv E. susree se prvi put oko 1451 (E. u Carmarthenu). Natjecanje se objavljivalo godinu dana ranije. Bardi pobjednici dobili bi poasna sjedala. Za E. u Caerwysu 1568 imenovala je Elizabeta I komisiju od 20 plemia, sa zadatkom da bezvrijednim pjesnicima i muziarima onemogui sudjelovanje, a pristup natjecanju dozvoli samo dostojnim umjetnicima. U kasnijim godinama XVI st. poinje dug period dekadencije Eisteddfoda. Sveanosti ponovno oivljuju 1789 Eisteddfodom u Corwenu, zahvaljujui pokroviteljstvu velanskog drutva Gwyneddigion iz Londona. Za dalje odravanje Eisteddfoda brinula su se poetkom XIX st. razna pokrajinska drutva, pa su se festivali prireivali u sjeditima pojedinih drutava. God. 1860 odlueno je daE. treba da se odrava svake godine, naizmjence u sjevernom i junom Walesu. Od 1937 o festivalu vodi brigu National Eisteddfod Coundl, a sam festival, National Eisteddfod (odrava se svake godine u augustu), odvija se po tradicionalnim obiajima, uz svean ceremonijal, ali se umjetniki program proirio. Danas se uz recitatore i pjevae natjeu i instrumentalisti, zborovi i folklorne plesne grupe. Svrha je festivala propagiranje velanske kulture i odravanje velanskoga jezika. Nov oblik dobio je E. 1947 osnivanjem International Musical Eisteddfod, koji se svake godine u srpnju prireuje u Llangollenu. Na festivalu iz godine u godinu sudjeluje sve vie stranih posjetilaca. Najvaniji su dio programa zborno pjevanje i folklorna muzika svih naroda, s osobitim naglaskom na narodnim plesovima. U programu su takoer uvrteni orkestralni koncerti i baletne predstave.
LIT.: P. Nettl, Die Bedeutung der keltischen Barden fiir die Entwicklungsgeschichte der Tonkunst, ZIMG, 191213. T. Parry i T. Cynan, The Eisteddfod of Wales, Liverpool 1951. M. Frazer, Wales, I, London 1952. J. Clapham, Eisteddfod, MGG, III, 1954. B. A.

EITZ, Carl Andreas, njemaki muziki teoretiar (Wehrstedt kraj Halberstadta, 25. VI 1848 Eisleben, 18. IV 1924). God. 18781911 nastavnik pjevanja na Graanskoj koli u Eislebenu. Poasni doktor Univerziteta u Kielu (1922). E. je pronaao sistem za poduavanje pjevanja pomou slogova za pojedine tonove. Njegova metoda, poznata pod imenom Tonivortmethode, upotrebljavala se u njemakim kolama. Prema sugestiji fiziara H. Helmholtza konstruirao je prirodno ugraen harmonij (sa 104 tona u oktavi) i zatim svoju metodu prilagodio ljestvici od 53 stupnja.
DJELA: Das mathematisch-reine Tonsystem, 1891; Deutsche Singfibel, 1899; Tonwort-Wandtafel, 1907; Bausteine zum Schulgesangunterricht im Sinne der Tonmortmethode, 1911 (II izd. 1928); Der Gesangunterricht als Grundlage der musikalischen Bildung, 1914. Studije i lanci. Izdao zbirku korala 100 geistliche Liediveisen in Tonsilben gesetzt, 1892. LIT.: G. Borchers, Carl Eitz, Die Stimme, Berlin 1908. O. Messmer, Die Tonwortmethode von Carl Eitz, Wiirzburg 1911. G. Gb'tze, Deutsche Gesangschule fiir den Klassenunterricht nach den Grundsatzen der Tonwortmethode, Berlin 1913. F. Bennedik, Historische und psychologisch-musikalische Untersuchungen iiber den Tonwortmethode von Eitz, Langensalza 1914. M. Koch, Kurzgefasste Einfiihrung in das Eitzsche Tonwort, Wiirzburg 1925. F. Bennedik i A. Strube, Handbuch fiir den Tonwortunterricht, Leipzig 1926. R. Silberschmidt, Violinschule auf Tonworte, 1927. R. Junker i R. M. Breithaupt, Vom Singen zum Klavierspielen, Tonwortschule, Leipzig 1933. W. Stolte, Carl Eitz in seiner Bedeutung fiir Wissenschaft und Schule, Detmold 1951. Isti, Das Eitzsche Tonwort im Dienste musischer Erziehung, 1953. H. Stephani, Carl Eitz, MGG, III, 1954.

EITLER, Esteban, ilenski kompozitor i flautist austrijskog podrijetla (Bolzano, 25. VI 1913 Sao Paulo, Brazil, 26. I 1960). Muziki studij zavrio u Budimpeti. Od 1936 djelovao u Buenos Airesu kao solist Filharmonije. Koncertirao u mnogim gradovima June Amerike, 1945 preselio se u Santiago, ile, gdje je utemeljio drutvo pod nazivom Tonus za njegovanje suvremene muzike.
DJELA. ORKESTRALNA: Bolivia, 1941; Microsinfonia politonal, 1943; Poema, 1943; Esbozos de la Puna peruana, 1943; Policromia za gudae, 1950; Microsinfonia atonal, 1956; Serie boliviana za flautu i gudae, 1941; 2 koncerta za 7 instrumenata, 1949; Concertino za klavir i 11 instrumenata, 1947; Concertino za rog i 11 instrumenata, 1949. KOMORNA : duhaki kvartet i kvintet, 1945; kvartet s flautom, 1950; Divertimento za 4 duhaa, 1944; gudaki kvartet, 1953; trio za flautu, obou i saksofon, 1945. Kompozicije za klavir (sonata, r 943). Solo-pjesme za glas i klavir.

EJGES, 1. Konstantin Romanovi, sovjetski muziki pisac i kompozitor (Bogoduhovo, Harkovska gubernija, 18. VI 1875 Moskva, 2. II 1950). Uenik A. Jaroevskoga. Od 1919 direktor jedne dravne muzike kole u Moskvi.
eonpocu My 3bi KayibH0u oc me muKU, 1905; C mambu no $ui oco$uu Aty3UK U, I, 1912 ( I I izd., OnepKu no tf>u>ioco(f>uu My3biKu, 1921).

DJELA: klavirske kompozicije (suita za 2 klavira). Studije: OcHosubie

EITNER, Robert, njemaki muzikolog (Breslau, 22. X 1832 Templin, Uckermark, 2. II 1905). Muziku uio kod M. Brosiga. God. 1853 preselio se u Berlin, gdje je 1863 utemeljio vlastitu muziku kolu. Intenzivno istraivajui muzikoloke probleme uvidio je da takav rad zahtijeva iroko organiziranu osnovu, pa je
ML'Z. E.. I, 33

2. Oleg Konstantinovi, kompozitor (Moskva, 30. IV [13. V] 1905 ). Sin Konstantina Romanovia; 1938 zavrio studij

514

EJGES EKMAN
berales); putovao u Rim 957; odbivi zbog slabog zdn pinu ponudu da postane opat u St. Gallenu, bio 958c administrator (decanus). Autor je uvenoga junakog latinskom jeziku Carmen Waltharii manu fortis; pripi: se nekoliko crkvenih himni i sekvenca (ukupno osam t E. II (zvan Palatinus; oko 920 Mainz, 23. IV 991 i uenik Ekkeharda I, isprva uitelj slobodnih nauka u S nu, zatim na dvoru njemakog cara Otona I, odgojitelj sina Otona II, dvorski intendant (Palatinus) carice A (majke Otona II). Bio takoer (oko 973) uitelj klasin na dvoru vapske vojvotkinje Hadwige u Hohentwielu. prepot kaptola u Mainzu. Napisao nekoliko pjesama slovom Epigrammata (nisu sauvane); smatra se autoro: dvaju crkvenih napjeva. E. III (druga polovina X st.) 5 neak i uenik Ekke nastavnik slobodnih nauka u St. Gallenu, zatim uitelj kapelana vapskih vojvoda u Hohentwielu. Nisu se sat dai o bilo kakvu njegovom djelu. E. IV (Alsace, oko 980 St. Gallen, 21. X 1060), ne harda I, uenik Notkera III Teutonicusa, koji ga je p< u muzici, matematici i astronomiji. Na poziv nadbisku] vodio u Mainzu 102231 Scholu cantorum, s kojom je stupio u Ingelheimu; ubrzo poslije toga vratio se u St. E. IV je ne samo najvaniji od petorice redovnika tog im( je i jedan od najznaajnijih uenjaka svoga samostana. I; podjednako kao pjesnik i kao historiar. Glavno mu je dje Monasterii Sancti Galli, samostanska kronika od god. 971, napisana izmeu 1046 i 1053, a sauvana u rukop Sang. 615, 51307 iz XIIXIII st. Kronika sadra broj podataka o muzikom ivotu u St. Gallenu u doba najveeg sjaja: o posjetama njemakih careva, skopanih anim muzikim priredbama; o djelovanju muziara iz St. (Notker I Balbulus, Notker III Teutonicus, Iso, Waltrai o skupocjenim samostanskim psalterijima i jednom an Usporedba s ostalim izvorima iz tadanjeg vremena da Ekkehardova kronika nije uvijek pouzdana. Usprkc kronika je kao cjelina jedan od najvrednijih prikaza sr kovne kulture i samostanskog muzikog ivota. Napisac benedictionum; Benedictiones ad mensas; Epitaphia i d E. V (prva polovina XIII st.), poznat jedino kao pi grafskog djela Vita Notkeri Balbuli, nastalog izmeu 121 (rukopis Cod. Sang. 556, 325358 iz XIII st.). Spis nije h osobito vrijedan, niti dokumentarno sasvim pouzdan.
LIT.: A. Schubiger, Die Sangerschule St. Gallens, Einsiedeln G. AIeyer von Knonau, Die Ekkeharde von St. Gallen, Basel 1876. Geschichte der Schule von St. Gallen im Mittclalter, Jahrbuch fur Geschichte 1885. P. Wagner, St. Gallen in der Musikgeschichtt Die Dichterschule von St. Gallen (izdao S. Singer), Leipzig 1 Handschin, St. Gallen in der mittelalterlichen Musikgeschichte, S. H. Husmann, Die St. Galler Sequenztradition, AML, 1954. H Ekkehard von St. Gallen, MGG, III, 1954.

na Moskovskom konzervatoriju (A. N. Aleksandrov). Od 1939 nastavnik klavira i kompozicije na Konzervatoriju u Sverdlovskom; 1949 postao docent na Konzervatoriju u Gorkom; od 1959 pro fesor klavira na Muziko-pedagokom institutu Gnjesin u Moskvi.
DJELA. ORKESTRALNA: 12 simfonija, 193061; koncert za klavir 1935 (druga redakcija 1952); koncert za violinu, 1953. KOMORNA: gudaki kvartet, 1947; klavirski trio, 1940; sonata za violonelo i klavir, 1947. KLAVIRSKA: 6 sonata, 192650; suita, 1926; poema, 1929; etide i dr. Solo- pjesme.

EK, Fritz Gunnar, vedski kompozitor, violonelist i orgulja (Asarum, Blekinge, 21. VI 1900 ). Studirao violonelo (C. Lindhe), orgulje (G. Hagg, O. Olsson) i kompoziciju (E. Ellberg) na Konzervatoriju u Stockholmu. God. 192837 violonelist u orkestru, 193841 orgulja u Norrkopingu, a od 1942 u Lundu.
DJE LA. ORKE STRA LNA : tri simfonije; koncert za klavir; fantazija za violinu i orkestar; koncertna uvertira; suita; vedska fantazija; fantazija i fuga za gudae. Koralna fantazija za violu i orgulje. Kompozicije za orgulje. Frals, 0 Herre za sole, zbor i orkestar.

EKFONETSKA NOTACIJA (gr. exp<iv3ais itanje, izgovor), sustav znakova za sveani nain itanja liturgijskih tekstova u Istonim crkvama. Sastoji se od dosta ogranienog broja konvencionalnih znakova rasporeenih iznad teksta, obino na poetku i na kraju reenice ili stiha, ali koji put i na pojedinim rijeima. Znakovi su izvorno sluili kao upozorenje, da se na odreenim mjestima ima glas spustiti ili podignuti, odnosno, da se zbog gramatikih i logikih razloga, kad se u tekstu izraava npr. pitanje, usklik, afirmacija i si., mora visina glasa mijenjati. U kasnijem su se razvoju ovim znakovima obiljeavale i razne vrste utvrenih melodijskih formula, koje su sluile za intonaciju, kadenciranje i druge melodijske promjene. E. n. javlja se u bizantskim, armenskim, sirskim i koptskim srednjovjekovnim rukopisima (oko 5001500), od kojih su po broju i muzikoj obradbi bizantski rukopisi najvaniji. Dri se da je sirijsku ekfonetsku notaciju uveo (oko 500) nestorijanski himnograf Josip Huzaja. Njegov sistem od devet znakova kasnije se proirio. Fragmenti soghdijskih tekstova (srednjoperzijski dijalekt) sa sirijskim ekfonetskim znakovima, pronaeni u centralnoj Aziji, naroito u kineskom Turkestanu, ini se da predstavljaju najraniji stadij ekfonetske notacije. U bizantskoj se muzici e. n. pojavila vjerojatno koncem IV st. U najranijim sauvanim rukopisima, iz VIII st., bizantska e. n. ve je potpuno razvijena, te ostaje praktiki ista do kraja XIII st. Od XIV st. znakovi se postepeno mijenjaju i ve poetkom XV st. postaju nerazumljivi. Dok je muziki sadraj melodijskih formula obiljeenih ekfonetskim znacima ostao jo do danas nerazjanjen, smisao pojedinih bizantskih ekfonetskih znakova otkrio je u novije doba Carsten Hoeg i na taj nain omoguio, makar i djelomino, usporeivanje muzikog sadraja starijih s novijim rukopisima. Osnovni oblici ekfonetske notacije podsjeaju na znakove za akcent'uaciju, a najei su meu njima oxeia (/), syrmatike (~), bareia (\), teleia (+) i neki drugi. U odnosu na latinske neume, za koje su neki muzikolozi (J.-B. Thibaut) tvrdili da su nastale od ekfonetskih znakova, ovi se znakovi osobito u svom prvom poetku bitno razlikuju, jer im nije bila svrha da odrede visinu i trajanje pojedinog tona u odreenoj melodijskoj liniji, nego najprije samo nain interpretacije teksta pri sveanom itanju, a onda, da podsjete na ve unaprijed utvrene melodijske formule. Neto slino kao to je bio sluaj s psalmskim tonovima u gregorijanskoj muzici. E. n. sauvana je u mnogim rukopisnim spomenicima bizantske muzike, ali je samo neznatan broj najvanijih rukopisa objavljen u Hoegovoj seriji (IV seria lectionaria) Monumenta musicae byzantinae. Od naih rukopisa s ekfonetskom notacijom poznati su oni iz Hilandarskog manastira.
LIT.: J.-B. Thibaut, Etude de musique bvzantine: Le Chant ekphonetique, Bvzantinische Zeitschrift, Leipzig 1899. Isti, Origine bvzantine de la notation neumatique de l'eglise latine, Pari 1907. H. Riemann, Die bv zantinische Notenschrift im 10. bis 15. Jahrhundert, Leipzig 1909. J.-B. Thibaut, Adonuments de la notation ekphonetique et hagiopolite de l'glise grecque, Petrograd 1913. P. VC'ellesz, Probleme der musikalischen Orientforschung, PJB, 1917. Isti, Miscellanea zur orientalischen Musikgeschichte. Die Lektionszeichen in den soghdischen Texten, ZFMW, 191819. Isti, Die bvzantinischen Lektionszeichen, ibid., 1929. C. Hoeg, La Notation ekphontique, Monumenta Musicae Bvzantinae, Subsidia, Kobenhavn 1935. L. Tardo, L'Antica melurgia bizantina, Grottaferrata 1938. R. Palikarova-Verdeil, La Musique bvzantine chez les Bulgares et les Russes, Kebenhavn 1953. S. Lazarevi, Monumeta musicae bvzantinae i hilandarski muziki rukopisi, Zvuk, 1955. D. Stefanovi, Ekfonetska notacija u starim slo venskim rukopisima, Simpozijum povodom noo-godinjice smrti Kirila So lunskog, Skopje 1970. A. Vi.

EKLOGA (gr. 'e>cXoYr)), starogrka ili latinska ; pjesma, pjesma iz prirode ili idilina pjesma (Vergilije, colica ili Eclogae). Ponovno se poela njegovati u doba hui na latinskom i narodnom jeziku, osobito u Italiji (Petrar caccio, Sannazzaro). U panjolskoj se u XV st. razvila niko-muziko djelo i poprimila oblik villancica. Najz autor te vrste, Juan del Encina, ostavio je 11 Eglogas; t pravo scensko-muzika djela s dijalozima, muzikom i koja se smatraju prvim sauvanim panjolskim dramsl lima {Egloga de Placida y Victoriano, Egloga de Cristino itd.). U novije doba izrazom e. naslovljavaju se veinorr mentalne kompozicije idilinog karaktera, kao to su '. Eglogue op. 3 C. Francka, 4 Eklogy za klavir op. 5 A. 1 Eglogue op. 7 za orkestar H. Rabauda te 2 ekloge u Duo a za violinu i klavir I. Stravinskoga. EKLUND, Hans, vedski kompozitor (Sandviken, 1. VIII 1927 ). Na Muzikoj koli u Stockholmu uio ici ju kod L.-E. Larssona. Usavravao se (1954) u Beri E. Peppinga, a zatim u Helsinkiju studirao dirigiranje.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1958; simfonijeta z; koncert za klarinet; Concertino za klavir; 3 Chamber Music: I, koncert elo, 1955; II, za trublju, klavir, udaraljke i gudae, 1956 i III, koncert elo, 1957. Symphonic Dances, 1953; varijacije za gudae, 1952; Fa KOMORNA: 2 gudaka kvarteta (II, 1954); serenada za violinu, kontrabas, 1954; sonata za violinu i klavir; sonata za violinu sole

EKKEHARD IZ SANKT GALLENA, imena petorice redovnika koji su od X do XIII st. ivjeli u benediktinskom samostanu St. Gallen. E. I (zvan Decanus; kanton Thurgau, oko 900 St. Gallen, 14. I 973), bio u St. Gallenu uitelj slobodnih nauka (artes li-

EKMAN, Karl, finski pijanist i muziki kritiar (I XII 1869 Helsinki, 4. II 1947). Uio na Univerzitt Muzikom institutu u Helsinkiju; 189295 kao dravni dist studirao klavir u Berlinu (H. Barth) i Beu (A. G J Od 1895 u Helsinkiju nastavnik klavira na Konzervatoriju 12 direktor). God. 191220 dirigent orkestra u grac Muziki kritiar novina Hufvudstadbladet (192030). -

EKMAN EKSPRESIONIZAM
najznatniji finski pijanist novijeg doba. Izdao klavirsku kolu; obraivao finske i vedske narodne napjeve. Njegova ena Ida (18751942), nastavnica pjevanja u Helsinkiju, istakla se i kao koncertna pjevaica, osobito interpretacijom pjesama J. Sibeliusa. EKSPERIMENTALNA MUZIKA PEDAGOGIJA prouava, istrauje i provjerava metode muzikog odgajanja i obrazovanja uenika svih uzrasta, razliitih nadarenosti i razliitih uvjeta za studij na svim vrstama strunih i opeobrazovnih kola, pa i u privatnoj nastavi. U tom naunom radu sudjeluju psiholozi, fiziolozi, pedagozi. Za istraivanja slue posebno pripravljeni i odabrani testovi. Mehanika sredstva suvremene tehnike (fonograf, magnetofon, tonski film) znatno pomau pri istraivanju, jer omoguuju da se konkretni sluajevi svestrano analiziraju prije donoenja zakljuaka. Premda su eksperimentalna istraivanja muzikih pedagoga relativno novijega datuma, ipak su do danas dala nekoliko va nih rezultata. Ovamo ide, prije svega, borba protiv neprirodnog zamaranja vjebanjem, to dovodi do raznovrsnih fiziolokih smetnji, pa ak i oboljenja mladih muziara. Izraeni su ra cionalni programi s naizmjeninim izborom etida i kompozicija, koji odgovaraju uzrastu i fizikoj kondiciji uenika. Poduzete su mjere za razumnu podjelu vremena za vjebanje, to uva uenika od nepotrebnog zamaranja i mehanikog prilaenja radu. Rezultati istraivanja objavljuju se u publikacijama za muziku pedagogiku. Samostalni instituti za eksperimentalna muziko-pedagoka istraivanja postoje dosad samo u Americi. U nekim evropskim dravama (Njemaka, Velika Britanija, SSSR) postoje na fakultetima i visokim muzikim kolama ustanove (eksperimentalni razredi) u kojima se vre opisana ispitivanja. EKSPOZICIJA (lat. expositio izlaganje), u fugi i klasinom sonatnom stavku (obliku) vaan arhitektonski element: poetni dio u kojemu se izlae osnovna tematska graa itave kompozicije, odnosno stavka. U ekspoziciji fuge tema se provodi naizmjence kao dux i comes (tema i odgovor) kroz sve glasove. Nakon ekspozicije i kraeg divertimenta moe slijediti jo jedna ekspozicija, tzv. kontraekspozicija, koja zapoinje odgovorom i sadri samo dva nastupa teme. U sonatnom obliku e. se sastoji obino od 2 dijela: u prvom (njem. Hauptsatz) izlae se prva tema u glavnom tonalitetu kompozicije; za njom slijedi prijelaz ili most, koji modulacijom pripravlja nastup drugoga dijela ekspozicije (njem. Seitensatz), odnosno druge teme, obino u tonalitetu dominante (ako je sonata u duru), ili u kojem drugom srodnom tonalitetu. Zavrni je dio ekspozicije codetta ili epilog, u kojemu se moe pojaviti i nova motivika graa. Ponekad sonatna e. zapoinje polaganim uvodom, na koji se nadovezuje nastup prve teme. Za oblikovanje ekspozicije i itavog sonatnog stavka vaan je odnos izmeu prvog i drugog dijela, odnosno prve i druge teme, koji se obino naziva dualistikim, jer se temelji na principu kontrasta i nadopune. Kontrastiranje se jasno oituje u suprotstavljanju dvaju tonalnih ploha, a takoer i u oprenom karakteru tema: dok kod prve esto prevladava ritmiki element i dramatiinost, druga je vie melodina i lirina. Tako je istodobno izra en princip upotpunjavanja: oblikovanje druge teme uvjeto vano je oblikom prve. Druga tema moe nastupiti u novom tonalitetu bez prekidanja melodijskog toka ili se razgraniiti od prve promjenom tempa, pauzom pa ak i izmjenom mjere, a moe se i razviti iz muzike materije prve (npr. kao njen obrat, samo u drugom tonalitetu). U instrumentalnom koncertu, ekspoziciju veinom donosi najprije orkestar (tutti), zatim je ponavlja solo-instrument uz sudjelovanje orkestra, uvodei pri tom katkad i novi tematski materijal prikladan samom solistikom instrumentu. Kod romantiara (Brahms, Bruckner), u sonatnoj ekspozi ciji susreu se i tri tematske grupe, esto meusobno supstancijalno povezane. Openito, tip ekspozicije kakav je obraen u nauci o muzikim oblicima, javlja se u muzikoj praksi s velikim diferencijacijama. I. A. EKSPRESIONIZAM (franc. expression izraaj), umjetniki pokret, koji poinje u prvom deceniju XX st., najjae se ispoljava u Njemakoj i Austriji, a obuhvaa slikarstvo, literaturu (u prvom redu dramu i liriku), kazalinu reiju i scenografiju, kao i muziku. Glavni pokreta ekspresionizma bila je pobuna protiv svih umjetnikih i drutvenih konvencija, protiv zaahurenih kultiviranosti graanske klase, protiv formalizma dravnog ureenja. Rana faza ekspresionizma, kad je revolt najsnaniji,
LIT.: W. P. Larson, Bibliography of Research in Music Education 1932 48, Chicago 1949Z. Gi.

5/5

doima se kao predosjeaj katastrofe, koju je ovjeanstvo Prvim svjetskim ratom doista i doivjelo. U ekspresionistikim djelima odraava se ljudska bijeda i patnja, samoa, otuenost, tjeskoba i strah. Dubinski slojevi svijesti izbili su na povrinu, dovevi u pitanje dotadanje estetske i moralne kriterije. Ekspresionistika umjetnost naglaeno je subjektivna, esto ekstatina; ona je svjedok krize ljudske svijesti i vjerovanja, katkad i shi-zofrenog raspadanja linosti. Polarno je suprotna impresio-nizmu. Stvaralac se distancira od A. Schonberg, Der rote Blick, 1910 vanjskog aspekta prirode; ne zanima ga impresija koju mu objekt namee; umjetniko je djelo za njega ekspresija unutarnjih doivljaja. Umjetnik putem djela projicira svoju sliku svijeta, a ta se slika esto pojavljuje u obliku maske, karikature, groteske. Kao i svaka nova pojava, i e. ne znai neto apsolutno novo. Ekspresionistikih momenata ima u crnakoj plastici, u romanikoj skulpturi, u slikama M. Griinewalda i El Greca, u muzici Mon-teverdija, Bacha i Wagnera. Historijski, kao kondenzacija dotad tek povremenih i pojedinanih stilskih osobina, on se uklapa u zavrnu fazu romantizma po svom emocionalnom i subjek-tivistikom ustrojstvu. U slikarstvu, e. je vezan uz imena E. Noldea, F. Marca, O. Kokoschke, K. Schmidt-Rottluffa i dr.; u lirici uz imena G. Trakla, G. Benna, E. Stadlera, A. Stramma, Th. Daublera, F. Werfela i dr.; na scenu su ga donijele drame E. Hasenclevera, O. Kokoschke, C. Sternheima, F. v. Unruha, E. Barlacha, E. Tollera i dr. Pojedine umjetnike grupe izdavale su svoje programatske listove: Die Brucke u Dresdenu (190713), Der Sturm i Die Aktion u Berlinu (od 1910), Der blaue Reiter u Miinchenu (1912). Tee je definirati ekspresionizam kad je rije o muzici, jer je muzika po sebi izraz unutarnjih doivljaja i manje vezana za stvarnost vanjskog svijeta nego ostale umjetnosti. Ipak, i muzika je prola kroz pobune, krize i nemire koji teku paralelno s takvim pojavama u slikarstvu i knjievnosti. U muzici e. znai: odstupanje od svih pravila, harmonijskih, melodijskih, kontrapunktikih, ritmikih i formalnih, a zatim postepeno konstituiranje u novu metodu, uz djelomino preuzimanje ranije naputenih tradicionalnih elemenata. Presudnu ulogu u muzikom ekspresionizmu odigrali su Austrijanci A. Schonberg, A. Berg i A. Webern. Krajnja kromatizacija kasnoromantine muzike dovela je sa sobom, kao loginu posljedicu, raspadanje harmonije i ritma i novu vrstu melodije. Karakteristina je za prva zrela djela muzikog ekspresionizma (potkraj prvog decenija XX st.) melodija u velikim i preteno disonantnim skokovima, nemir motiva, prekidanje melodijskog toka mnogim pauzama, gomilanje atonalno i agresivno disonantnih akorda, kolebanje izmeu homofonije i polifonije, tenja prema slobodnom ritmu, rubato, krajnje visoki i krajnje duboki registri, velike dinamike suprotnosti (as krik u fff, as apat u ppp). Svaki takt svjedoi o iritaciji i napetosti. Prosljeujui ovim putem, melodija se lomi u sve manje fragmente, dok, u krajnjoj konzekvenciji, svaki ton ne postane samostalnim nosiocem dinamikih i agogijskih svojstava (naroito kod A. Weberna). Isto je tako svaki akord svoj vlastiti centar, bez ikakve (tonalne) veze sa susjednim akordom: tonalnog cen tra vie nema, a ni tonaliteta uope. Metar i ritam gube i po sljednji ostatak simetrinosti i rasplinjuju se u mnotvo dematerijaliziranih djelia. Melodija ne poznaje vie ponavljanja; ona je u vjenom nastajanju i protjecanju, atematska. Sa zakonima ponavljanja nestaje i zakona forme. Usred takve nepostojanosti muzike supstancije kretanje se na mahove ukoi: nastaju ostinati. Ekspresionistika muzika poznaje mnoge ekstatine momente, iji vrhunac treba da bude mistino stapanje svih muzikih elemenata u zvuku, nad kojim ne smije prevladati ni melodija, ni

516

EKSPRESIONIZAM ELEKTRINE ORGULJE

EKVALISTI (lat. aequalis jednak). Meu muzikol su potkraj XIX st. prouavali podrijetlo gregorijansk i pokuavali rekonstruirati njihov izvorni oblik, iskrs miljenja u vezi s tumaenjem vrijednosti trajanja neuma. U toj borbi miljenja, pobornici teorije, pj sve osnovne jedinice, od kojih su sastavljene pojedi jednako traju (to su uglavnom benediktinci iz Solesmes; su ekvalistima. EL-DABH, Halim, egipatski kompozitor (Kaii 1921 ). Na Univerzitetu u Kairu studirao agronom uio muziku. Kasnije je boravio u SAD gdje je uio k kod A. Coplanda i nekih drugih amerikih muziara.
DJELA: 3 simfonije, 195156; simfonijska pjesma Tahmela cert za tamburin i gudae, 1955. Gudaki kvartet, 1951; sekst i udaraljke, 1952. Tragedija Clitemneslra za plesae, pjevae i 01 Ballet oj Lights, 1960. Solo-pjesme.

ritam, ni harmonija (A. Schonberg, A. N. Skrjabin, F. Schreker). Jedna od osnovnih crta ekspresionistike muzike jest njena jaka koncentracija; otud i iznimna kratkoa nekih ekspresionistikih djela (A. Webern). Koncentracija se takoer oituje u zgunjivanju dramatske atmosfere (Wozzeck A. Berga), koje katkad poprima gotovo hipnotske oblike (npr. u monodrami Erzvartung A. Schonberga prikazan je jedan jedini dogaaj, a protagonist je jedna jedina osoba), ili u saimanju lirskih raspoloenja. Muzika ima funkciju psihograma. Koncentracija se postizava i jakim isticanjem jednog muziko-izraajnog sredstva: ritma, ili har monije. Ritam, manje izrazit u bekoj atonalnoj koli, odigrao je veliku ulogu u ekspresionistikim djelima nekih drugih muziara (Stravinski, Bartok). Osim praiskonskih narodnih ritmova, i jazz je utjecao na ekspresionizam. Mnoge crte jazza posve su ekspresionistike: nemir i napetost dvostrukog ritma (jedan u ostinatu, drugi u melodiji), upotreba veoma visokih instrumen talnih registara, odudaranje boja zvuka pojedinih instrumenata, glissando. Kasna faza ekspresionizma znai naputanje slobode, magije, mistike i strave u korist racionalno organiziranog umjetnikog djela. Muziki smjer, koji je direktan nastavak ekspresionizma, jest -> dodekafonija. U muzikom ekspresionizmu bile su i u vrijeme najodlu nijeg naputanja tradicionalnih normi prisutne konstruktivne tendencije, koje su se suprotstavljale opasnosti da zavlada kaos (sve jae naglaivanje linearnosti; vraanje starim oblicima). Kasni apstraktni e., iji su zaeci u melodramama Pierrot lunaire A. Schonberga (1912), a potpunije se ostvario u njegovim prvim dodekafonikim djelima (poslije 1920), odustaje od ranije agre sivne dinamike i kompaktne akordike. Zvuk je postao proziran, akcenti su se uravnoteili, melodija mirnije tee. Zakon dvanaesttonskog niza odreuje vertikalnu i horizontalnu grau muzikog djela. Takva posve organizirana muzika ostala je ekspresionistika po svome osnovnom duboko emocionalnom i pesimistikom stavu (opera Lulu A. Berga; solo-recitacija s mukim zborom i orkestrom A Survior from Warsaw A. Schonberga). Osim djela triju bekih ekspresionista (najveu je slavu doivjelo remek-djelo A. Berga, opera Wozzeck), u red tipinih ekspresionistikih djela idu balet Le Sacre du Printemps I. Stravinskog, balet-pantomima udesni mandarin B. Bartoka, opera Morder, Hoffnung der Frauen, kao i Sancta Susanna i Das Nusch-Nuschi P. Hindemitha, balet Horace victorieux A. Honeggera, opera Zzvingsburg i Orpheus und Eurydike E. Kfeneka, opere Der ferne Klang i Die Gezeichneten F. Schrekera, orkestralno djelo Poeme de VExta.se A. N. Skrjabina, Skitska suita i opera Zaljubljen u tri narane S. Prokofjeva. Nezavisno od Evrope pisali su ekspresionistiku muziku, poneto drugaijih karakteristika, i u SAD (Ch. Ives, H. Covvell, G. Antheil). Najnovija evropska muzika dala je neoekspresionistikih djela, kojima su autori B. A. Zimmermann, K. Stockhausen, H. W. Henze, H. Pousseur, P. Boulez i dr.
LIT.: A. Schering, Die expressionistische Bewegung in der Musik, Einfiihrung in die Kunst der Gegenwart, Leipzig 1922. P. Bekker, Neue Musik, Stuttgart i Berlin 1923. E. Biicken, Fiihrer und Probleme der neuen Musik, 1924. H. Erpf, Studien zur Harmonie- und Klangtechnik der neuen Musik, Leipzig 1927. H. Mersmann, Die moderne Musik seit der Romantik, Potsdam 1927. Ili, Die Tonsprache der neuen Musik, Mainz 1928. R. Leibowitz, Schoenberg et son ecole. Pari 1947. 5. Borris, Ueber Wesen und Werden der neuen Musik, Berlin 1948. G. Lukdcs, Grosse und Verfall des Expressionismus, Schicksalswende, Berlin 1948. G. Pliquett, Expressionismus. Entwicklung, Wesen und Bedeutung einer Kunstrichtung, Musikblatter, Berlin 1948, 19, Th. W. Adorno, Philosophie der neuen Musik, Tiibingen 1949. H. Erpf, Vom Wesen der neuen Musik, Stuttgart 1949. A. Liess, Die Musik im Weltbild der Gegenwart, Lindau 1949. Vf.Reich, Der Expressionismus in der Bedeutung eines Musikpsvchologen, Musikblatter, Berlin 1950, 9. H. H. Stuckenschmidt, Neue Musik, Berlin 1951. 5. Borris, Einfluss und Einbruch primitiver Musik in die Musik des Abendlandes, Sociologus, 1952. L. Rognoni, Espressionismo e dodecafonia, Milano 1954. K. H. Worner, Neue Musik in der Entscheidung, Mainz 1954. K. H. Worner, W. Mannzen i W. Hofmann, Expressionismus, MGG, III, 1954- J. C. Paz, Expresionismo-DodecafonismOj Introduccin a la muica de nuestro tiempo, Buenos Aires 1955. H. H. Stuckenschmidt, Lineamenti delF espressionismo, Muica d'oggi, 1958. Th. W. Adorno, Jene zwanziger Jahre, Neun kritische Modelle, Frankfurt a. M. 1963. H. H. Stuckenschmidt, Was ist musikalischer Expressionismus, Melos, 1969, 1 (na hrvatskosrpskom jeziku: to je muziki ekspresionizam?, Zvuk, 1969, 9293). B. A.

ELDERING, Bram, nizozemski violinist i peda ningen, 8. VIII 1865 Koln, 17. VI 1943). Prvu violine dobio u rodnom gradu od Chr. Poortmana. Sa postao uenik J. Hubava na Konzervatoriju u Bru Hubayem je 1886 otiao u Budimpetu te postao violi gudakog kvarteta; iz tog vremena potjee i Elderir sa J. Brahmsom. Nakon toga E. je jo neko vrijeme u Joachima u Berlinu, a 189194 bio koncertni majstoi filharmonije. God. 1894 u istom svojstvu u dvorsko Meiningenu. Od 1899 nastavnik violine na Konzer Amsterdamu, a 1903 na Konzervatoriju u Kolnu i majstor orkestra Giirzenich; u tom je gradu do 1934 kao solist i vodio kvartet Giirzenich, koji se istakao : Beethovenovih i Brahmsovih djela. Bio je neobini kao pedagog; razvijao je u svakom ueniku njegove sklonosti, pa je tokom vremena odgojio brojne violini kojima su A. Busch, S. Borries i dr.
LIT.: W. Kahl, Bram Eldering, MGG, III, 1954.

ELDRIGE, David Roy (nadimak Little Jazz), trublja (Pittsburg, 30. I 1911 ). Od 1927 lan razli -sastava, od 1950 nastupa iskljuivo solistiki s raznin samblima. E. je najpoznatiji trublja u razdoblju izrr i 1945 i jedan od najvanijih predstavnika swinga. > tehnika briljantna, a interpretacija izvorna i matoviti Chair, snimljena 1941). ELEGIJA (gr. z\zyia.), kod starih Grka, u poet] za distih sastavljen od heksametra i pentametra, kasnije oblik raznovrsna sadraja koji je postepeno sve ei karakter tualjke. U tome smislu preuzela su elegij vremena. Humanizam je u elegiji pokuavao spojiti oivljenim antikim metrikim obrascima (Glarean). na eleginosti izgradio solistiki vokalni lamento, tolil baroknim operama (Monteverdi, Lamento d'Arianna) madrigalima. E. se tada javlja i u naslovima muzikih pojedini kompozitori posveuju uspomeni preminulih U XVIII st. u njemakoj knjievnosti posebno se razv za elegiju, to se odrazilo i na elegiji u njemakoj vokalr tog doba (J. Ph. Kirnberger, J. Fr. Reichardt, J. A. I J. R. Zumsteeg). U romantikoj muzici XIX st. e. je 1 desno tlo (F. Schubert). Od baroka dalje razvija se uz vokalnu i instrumen gija. Po prvi put se susree u XVIII st. (Lamentatio u I djelima J. J. Frobergera). Poseban je oblik tzv. tombeai mentalnu elegiju gajilo je naroito XIX st. ELEKTRINA GITARA, vrst gitare kod koje se et sredstvima titraji ica pretvaraju u elektroakustike vale se iri u prostoru preko zvunika, pa se tonovima mo( produljiti trajanje i poveati dinamika jakost. E. g. je 1 instrumentalnim sastavima zabavne, plesne i jazzmuzike svira obino izvodi melodiju obilato primjenjujui glissando (-> Elektroakustiki instrumenti). ELEKTRINE ORGULJE imaju elektrini spoj sviraonika i zranica (elektrina traktura) umjesto me ili pneumatskog. Elektrina traktura temelji se na elekti tizmu. Ovaj sistem omoguuje savreno taan i brz kc medu tipaka klavijature i svirala. Dok su prije kao izv sluili galvanski lanci i akumulatori, danas se upoti dinamo-strojevi male napetosti (do 15 V), ukopani r stalan motor ili na motor, koji tjera ventilator orgulja. E traktura ima velike prednosti pred mehanikom i pneu trakturom osobito kod veih orgulja, jer ne samo da djelovanje elektrine struje omoguuje precizno svirar se pomou elektrine trakture moe izgraditi gotovo nec broj povoljnih kombinacija, svakovrsnih spojeva (izm<
LIT.: Vi'. Kahl, Elegie, MGG, III, 1954.

EKSTEMPORIRANJE (od lat. ex tempore, smjesta, u isti as), stvaranje kompozicije u asu izvoenja bez prethodne priprave. Prema stupnju ovisnosti o postojeem materijalu razlikuje se: ekstemporiranje, tj. izvoenje kompozicije na temelju zadane melodije (cantus), teme i si., uz provoenje odreenoga sistema pravila i neznatni udio individualne inicijative; zatim izvoenje kod kojega djelo u odnosu na uzorak doivljava promjene, dobiva nov izgled, to se smatra > improvizacijom u pravom smislu i, napokon, izvoenje nevezano postojeim modelom, to je zapravo fantaziranje.
LIT.: A. M. Richardson, Extempore Playing, New York 1922. A. Vi.

ELEKTRINE ORGULJE ELEKTRONSKA MUZIKA

vijatura, registri od 8' mogu se upotrebiti kao 4', 16' i kao kvinta 2| i si.) i jer je konstrukcija jednostavna i lako pristupana za sluajeve, kada je potrebno ispraviti kakav trenutani kvar. ELEKTRINI INSTRUMENTI, skupina -> mehanikih instrumenata koji pomou elektrinoga pogona reproduciraju unaprijed fiksirane tonove, tj. kod kojih elektrificirani mehanizam zamjenjuje reproduktivnog muziara. esto se izrazom e. i. pogreno nazivaju elektroakustiki instrumenti (elektrofoni). ELEKTROAKUSTIKI INSTRUMENTI (elektrofoni), skupina muzikih instrumenata na kojima se ton proizvodi elektroakustikim sredstvima, a zvuk se potom iri putem zvunika. Za razliku od -> elektrinih instrumenata, koji slue za reprodukciju kompozicija namijenjenih i izvedenih na kojem odreenom klasinom instrumentu, na elektroakustikim instrumentima se pojedini tonovi ili samostalno formiraju, ili se ve postojeim zvukovima mijenja jaina, boja, visina i trajanje. Uz to, e. i. posjeduju mogunost stalnog variranja i neprekidnog preoblikovanja zvuka, pa je upravo ta zvuna varijabilnost osnovna osobina elektrofona. Pronalazak elektronskih cijevi (1906) omoguio je razvoj elektroakustikih instrumenata. U njima se tanim odreivanjem svih fizikalnih osobina zvunih valova (oblik krivulje, veliina amplitude i dr.) mogu dobiti zvukovi svake visine, boje i jakosti. Iskoriivanje irokoga zvunog spektra elektroakustikih instrumenata u muzikoj je praksi ogranieno jedino mogunostima percepcije ovjekova slunoga organa. Uz elektronske cijevi najvaniji dio svakoga elektroakustikoga instrumenta je generator. Na nekima zvuk stvaraju dva generatora visoke frekvencije, a na drugima jedan ili vie generatora niske frekvencije. Zvuni se titraji mogu dobiti razliitim postupcima (elektroakustikim, elektromagnetskim, fotoelektrinim.). Filteri i modulatori za odreivanje i mijenjanje amplitude i frekvencije titraja vaan su sastavni dio gotovo svih elektroakustikih instrumenata. Na svim elektrofonima zvuk se iri putem zvunika koji esto ima i dcdatak za pojaanje. Veina elektroakustikih instrumenata konstruirana je poput instrumenata s tipkama (Hammond orgulje, Ondes Martenoi), ali je za njih potrebna posebna tehnika sviranja. Elektrotehnike instrumente kao posebnu samostalnu skupinu instrumenata prvi je temeljito obradio F. W. Galpin (1937) u svojoj sistematizaciji muzikih instrumenata, premda su o njima neki autori ve i ranije pisali. Najpoznatiji do danas konstruirani
elektrofoni su > elektroakustine orgulje, -> teremin, -> trautonij, -> hellertion, -> Ondes Martenot i Welte-photophone.
A. Vi.

517

Posebna vrsta elektroakustikih instrumenata su instrumenti koji su nastali na temelju pokuaja da se elektroakustiki principi primijene na neke klasine instrumente. Tako je npr. konstruiran klavir (tzv. Neo-Bechstein klavir, 1931), kod kojega se ice pobuuju na titranje elektroakustikim sredstvima, a ne batiima. Na istom je naelu izgraen Thienhaus embalo i elektrina gitara. Kod svih tih instrumenata mijenja se boja tona, pa je kod nekih upravo ta nova boja pridonijela njihovoj estoj upotrebi (elektrina gitara).
LIT.: F. W. Galpin, A Textbook of European Musical Instruments, London 1937. H. H. Drager, Prinzip einer Systematik der Musikinstrumente, Kassel i Basel, 1948. W. Meyer-Epplerf Blektrische Klangerzeugung, Bonn 1949. A. Douglas, The Electronic Musical Instruments Manual, London 1949 (III izd. 1957). F- Winckel, Elektrische Musikinstrumente, MGG, III, 1954. K. Reinhard, Beitrag zu einer neuen ystematik der Musikinstrumente, MF, 1960. N. H. Crozvhurst, Electronic Musical Instruments Handbook, Indianapolis 1962. M. Kun.

imultiplex-spojeva dobio zvukove za registre svih boja i stopa. Francuski graditelji Givelet i Coupleux konstruirali su 1930 e. o. u kojima je mjesto tinjalica bilo ugraeno najprije 400, a kasnije 160 elektronskih cijevi. I ovaj tip instrumenta brzo je naputen zbog skupoe i kratkotrajnosti elektronskih cijevi. E. Welte primijenio je 1938 u gradnji elektroakustinih orgulja princip ton-filma, tj. stvaranje zvuka pomou svjetla (Die Licht-tonOrgel). Od svih dosadanjih vrsta elektroakustinih orgulja najbo lje rezultate pokazale su tzv. Hammond orgulje, izraene god. 1934 u Chicagu. U njima je sistem Cahillovih orgulja pojednostavljen, tako da nema posebnih proizvoaa za harmonijske zvukove; proizvoai daju samo jednostavne sinusoidne zvukove iz kojih se kasnije, pomou regulatora, kombiniranjem i dodavanjem pojedinoga od njih, dobivaju zvukovi raznih boja. Zvuk nastaje okretanjem kotaa sa 91 zupcem ispred isto toliko elektromagneta. Ako u jednoj sekundi proe 440 zubaca kraj magnetiziranog jezgra, dobiva se ton a1, a ako proe dvostruki broj zubaca ut e se njegova oktava ; tako isto nastaju i svi ostali tonovi. Hammondove orguHAMMOND ORGULJE lje imaju dva manuala sa po 5 oktava i pedal sa 32 tipke. Iznad klavijature II manuala nalaze se 4 niza (2 za svaki manual) od 9 plaketa, koje odgovaraju registrima odi6', iof, 8', 4', 2f', 2', if, 1 ij', i 1. Svaka je plaketa na povlaak i ima 8 raznih jaina, koje idu od ppp do fff. Pogodnim kombiniranjem ovih registara i njihovih razliitih jaina dobivaju se boje svih moguih vrsta svirala. Kombinacije se izraavaju pomou brojeva, koji odgovaraju broju plaketa i njihovoj snazi. Ako se npr. otvore (na 9 plaketa) brojevi 18, 4561, 200, dobiva se boja registra Vox humana 8'; brojevi 00, 5642, 200 daju Principal 8'; 00, 7020, 000 Rohrflote 8', a 00, 6554, 332 boju, koja odgovara kombinaciji triju registara i to Salicional 8' + Viola 8' + + Flauta 8', itd. Teoretski, na ovim se orguljama moe proiz vesti oko 800 000 raznih boja, to odgovara mogunostima orgulja od preko 1 000 zvunih registara. istoa je tonova s obzirom na visinu fiziki apsolutna, a snaga ovisi o pojaalu i broju zvunika, koji moraju odgovarati akustici i kubaturi prostorije u koju su ove orgulje smjetene. Dosad je u Americi izgraeno oko 20 000 Hammond-orgulja. Za Evropu se proizvode u tvornici Microtecnica u Torinu (Italija).
LIT.: M. Kovaec, Elektroakustine orgulje, Sv. C, 1943, 2 i 45 i 1944, 12. W. Kzvamik, Die Orgel der Neuzeit, Koln 1948. A. Vi.

ELEKTROAKUSTINE ORGULJE. Prototip elektroakustinih orgulja konstruirao je 1906 Amerianin Th. Cahill. Instrument, koji je nazvao telharmonium, nije proizvodio zvune valove pomou titraja zraka u svirali, nego pomou okretajnih generatora; oni su stvarali elektrine impulse, kojima je frekvencija bila analogna muzikim titrajima. Proizvoa zvuka temeljio se na principu elektrine sirene: nazupani kota okree se odreenom brzinom kraj magneta sa zavojnicom od izolira ne ice. Prema broju, obliku i dubini zubaca mijenja se mag netsko polje, a time nastaje u zavojnici izmjenina struja; nje no titranje odgovara krivulji urezanoj na zupaniku kotaa. Visina tona odreivala se brzinom okretaja i brojem zubaca, a boja tona samo oblikom zubaca na kotau. Cahill je primijenio posebne proizvoae zvukova za jednostavne sinusoidne titraje (bez alikvota), a posebne za alikvotne tonove. Podesnom kombinacijom jednih i drugih postizavala se boja registara obinih orgulja. Budui da je muziciranje na Cahillovu telharmoniumu bilo predvieno za prijenos preko telefonskih linija, nije ovaj izum imao proe, to vie, to je i sama izradba bila dosta sloena. Nijemac O. Vierling izgradio je e. o. na temelju elektronskih cijevi sa sijalicama u kojima gori plin (tinjalice). Upotrebio je 96 tinjalica kao proizvoae elektrinih zvukova i pomou tzv.

ELEKTRONSKA MUZIKA, muzika koja se komponira zvukovima, proizvedenima elektronskim postupkom. Nastaje poetkom estog decenija ovog stoljea kao logina konsekvenca razvitka suvremene muzike uope, a svoju realizaciju zahvaljuje razvitku elektroakustike, pronalasku elektronskih cijevi i konstrukciji elektroakustikih aparata, u prvom redu tonskoga generatora i magnetofona. Pojavi elektronske muzike neposredno je prethodio rad francuskog inenjera, pisca i kompozitora, Pierrea Schaeffera; 1948 Schaeffer izlazi u javnost sa svojim kompozicijama tzv. -> konkretne muzike, tude aux chemins de fer, tude aux casseroles, za koje je kao tonsku sirovinu snimio na magnetofonsku vrpcu realne, konkretne, izvanmuzike zvukove i umove, zatim ih pomou elektroakustikih aparatura preradio, transformirao, i tada od njih montaom dobio konana kompozicijska ostvarenja. Tri godine kasnije ameriki kompozitor J. Cage s grupom kompozitora i inenjera stvara takoer muziku na magnetofonskoj vrpci, tzv. tape tnusic (od engl. tape vrpca), uzimajui kao polazni zvuni materijal zvukove razliitog podrijetla, ukljuujui i materijal izvoen na tradicionalnim instrumentima. A prvu elektronsku kompoziciju, kod koje je i prvotni zvuni materijal proizveden elektroakustikim aparaturama, ostvarili su H. Eimert i R. Bever i prikazali je 1951 na teajevima za novu muziku u Darmstadtu.

518

ELEKTRONSKA MUZIKA

U produkciji elektronske muzike postoje tri osnovne faze: i) proizvodnja tonskog materijala pomou generatora (oscilatora), meu kojima su najvaniji generator -> sinus-tonova, generator impulsa i generator -> bijelog uma; 2) transformacija tonskog materijala pomou modulatora, filtera i ureaja za jeku; 3) montaa zvunog materijala, kako onoga koji je u prethodnoj fazi transformiran, tako i materijala koji se koristi u prvotnom obliku. Magnetofon je kod svih faza neophodan, jer se na magnetofonsku vrpcu snima i pohranjuje sav zvuni materijal, pomou magnetofona se djelomice provodi i transformacija (ubrzavanjem, usporavanjem, vraanjem unatrag, povratnom modulacijom i si.), a i sama se montaa prvenstveno izvodi na magnetofonu (rezanjem i lijepljenjem magnetofonske vrpce, superponiranjem vie slojeva zvunog materijala u kompleksnu zvunu informaciju i si.). Iako se pomou elektroakustikih aparatura dade sintetskim putem proizvesti i zvuk tradicionalnih instrumenata (to je, uostalom, i bila namjena prvih -> elektroakustikih instrumenata, konstruiranih dvadesetih i tridesetih godina ovog stoljea), suvremena elektronska muzika uope nije ni imitacija zvuka tradicionalnog instrumentarija, niti prenoenje tradicionalnih kompozicijskih postupaka u elektronski medij. Ureaji elektronskoga muzikog studija omoguuju suvremenom kompozitoru da prijee granicu koju su fiksirani tonski odnosi tradicionalnih instrumenata, s jedne strane, a subjektivne psihofizioloke mogunosti ljudskoga reproduktivno-muzikog aparata, s druge, postavili razvitku suvremenoga stvaralakog muzikog miljenja. Tonskim generatorom moe se, naime, proizvesti kontinuum svih frekvencija, odnosno tonskih visina najmanjih razlika, dakle potpuno nezavisno od bilo kakvih fiksiranih tonskih sistema (kao to je, npr., temperirani tonski sistem; -> Temperatura) i potpuno nezavisno od ljudskih intonativnih mogunosti; rezanjem magnetofonske vrpce, gdje odreenoj duini vrpce uvijek odgovara odreeno trajanje njenog odvijanja, mogu se dobiti najsuptilnije razlike u

Ureaji u Studiju za elektronsku muziku, Bruxelles

Pr. 1 a. G. M. Koenig, Essay za elektronske zvukove (dijagram iz partiture)

trajanjima zvunih signala i montaom postii najkompliciranije ritmike konstelacije, kakve se ne mogu zabiljeiti notnim pismom niti ostvariti ljudskom izvedbom. I, konano, sintezom bilo kojih

Pr. 1 b. K. Stockhausen, Studie II, str. 1

(sinus-) tonova koji se, naravno, slobodno odabiru i din diferenciraju, otvaraju se neograniene mogunosti u dob zvunog spektra, odnosno zvunih boja (-> Boja tona, -> . a njihovo oblikovanje kompozitor slobodno izvodi iz vlastit strukturalne koncepcije i njoj ga podreuje. Slobodno dispoi tonskim visinama, trajanjima, dinamikom i zvunim spe to ga omoguuju elektroakustiki aparati i montani po; ini bit elektronske muzike i predstavlja logian nastavak menoga muziko-stvaralakog puta koji je zapoeo seri; muzikom i koji je odmah bio karakteriziran tendencijo] kompozitor sam sebi stvara zvuni materijal i odreuje teh -formalne elemente, nezavisno od bilo kakvih, unaprijed i njega fiksiranih i determiniranih veliina (koliina) i post Kod elektronske muzike kompozitor je u isti mah i svoj ' izvodilac, jer on svoju kompoziciju izrauje u definitivj jednokratnom, neponovljivom obliku, gdje su, osim visine boje, definitivno fiksirana takoer trajanja i dinamika, dak: zvune osobine, koje kod neelektronske muzike variraju pri ivoj izvedbi. Gotovo elektronsko muziko djelo pohranjuje magnetofonskoj vrpci, a kod njegove izvedbe magneto] posrednik, preko kojega se samo mehaniki reproducira ona kratna izvedba koju je autor realizirao u elektronskom stui procesu izrade samoga djela. Drukije je kod tzv. ive elekt muzike (engl. live-electronic music), koja spada u podru aleatorike; tamo kompozitor-izvodilac pri izvedbi improviz elektroakustikim aparatima, pa se tako kod svakog izv dobiva i nova verzija djela. Meutim, u dananjem stadiji strukcije i proizvodnje elektroakustikih aparatura, mogi ive elektronske muzike* nisu jo naroivo jer se u ivoj improvizacijskoj izvedbi proi: elektronski proces svodi na trenutanu < gdje nuno otpada sve to pretpostavlja rel u fazama. E. m. nije dugo ostala na svojim iskljuive tronskim polaznim pozicijama. Uz zvuni rijal iz tonskoga generatora kompozitori ele ske muzike poeli su ubrzo uzimati kao sii i transformirati takoer zvukove ljudskoga tradicionalnih i elektronskih instrumenata, razliite umove. A kako kompozitori kori muzike primjenjuju u transformaciji i m zvunog materijala postupke, identine onim elektronske muzike, to i finalni produkti i kon i elektronske muzike poprimaju iste zvune zn; U stvaralakoj praksi briu se granice izmed smjera, a ostaju samo razlike na teoretskom Posebnu vrstu suvremene muzike predsta^ druivanje elektronskih zvukova s magneto: vrpce sa netransformiranim ljudskim glasovi

ELEKTRONSKA MUZIKA ELGAR

netransformiranim zvukom tradicionalnih (neelektronskih) instrumenata u ivoj izvedbi. Ovakve kombinacije pruaju kompozitoru iroke mogunosti istodobnog ili sukcesivnog suprotstavljanja., kao i .kontinuiranog prijelaza elektronskog zvuka u neelektronski i obratno. Reproduciranje elektronske muzike i izvoenje djela u kojima se udruuju elektronski zvukovi s neelektronskima donosi nove probleme raspodjele zvuka u prostoru, ali ujedno otvara opet nove mogunosti iskoritavanja prostora kao posebne komponente, koja daje muzici novu dimenziju i Elektronski postaje stalnom i sve veom okupacijom suvremenog zvukovi kompozitora (-> Prostorna muzika, -> Formanti). E. m. se normalno fiksira i arhivira u obliku snimka na magnetofonskoj vrpci, pa se i u tome razlikuje od tradicionalne, neelektronske, instrumentalne ili vokalne muzike kod koje je napisana partitura neophodan oblik fiksiranja i uvanja. Partiture elektronskih kompozicija prvenstveno predstavljaju plan i uputu, kako treba djelo realizirati, ili daju u stvari samo
Udaraljke

519

men, Ivo Malec, Miroslav Mileti, Zlatko Pibernik, Stanko Horvat i Bogdan Gagi, u Srbiji Josip Kali, Ludmila Frajt, Erno Kiralv, Paul Pignon, Vojislav Kosti, Aleksandar Obradovi, Vladan Radovanovi i Rajko MaksTimov, a u Sloveniji Bojan Ada-

informaciju o tome to je uinjeno, odnosno kako je tekao produkcioni proces u elektronskom studiju, pa se u tom sluaju veinom izrauju i naknadno, nakon zavrenog djela, a nerijetko se partitura uope ne izrauje, nego djelo postoji jedino u zvunoj realizaciji, snimljenoj na vrpci. Nain pisanja partitura elektronske muzike nije jedinstven, a njihova slika varira u rasponu od predoivanja brojanim i geometrijskim znakovima (Primjer br. ia i lb) do predoivanja simbolikim znakovima (Primjer br. 2). Prvi elektronski studio osnovan je 1951 u okviru Zapadnonjemakog radija u Kolnu (Westdeutscher Rundfunk WDR) na elu sa H. Eimertom; ondje su uz njega djelovali, medu osta lima, F. Evangelisti, G. Klebe, M. G. Koenig, H. Pousseur i K. Stockhausen, koji je 1963 preuzeo i vodstvo studija. Uskoro nakon toga dolo je do otvaranja slinih studija u mnogim zemljama svijeta: 1954 utemeljen je pod vodstvom H. Scherchena Elektroakustiki eksperimentalni studio u Gravesanu (vicarska) koji od 1955 izdaje i struni asopis Gravesaner Bldtter; 1956 u Milanu Studio di Fonologia musicale della Radiotelevisione Italiana u kojemu su djelovali kompozitori B. Maderna i L. Berio, zatim studiji u Varavi, Stockholmus Tokiju, vie studija u Nizozemskoj i drugdje. Vrlo mnogo elektronskih studija i instituta otvoreno je u SAD, a meu njima se istiu: The Electronic Music Center of Columbia and Princeton Universities u New Yorku (kompozitori M. Babbitt, V. Ussachewsky, M. Davidovskv i dr.) i University of Illinois Experimental Music Studio u Urbani, gdje grupa kompozitora na elu s L. Hillerom razvija novu granu elektronske muzike tzv. computer music, uz pomo elektronskih raunskih strojeva (-* Kompjutor u muzici). Prvi elektronski studio u Jugoslaviji otvara se 1971 u okviru Radio-televizije Beograd (RTB) u Beogradu.
0 ] !

Klavir

Pr. 2. K. Stockhausen, Kontakte za elektronske zvukove, udaraljke i klavir, str. 1

mi, Janez Matii, Milan Stibilj, Ivo Darijan Boi i Vinko Globokar.

Petri,

Igor tuhec,

LIT.: W. Meyer-Eppler, Elektrische Klangerzeugung, Bonn 1949. H. Eimert, Was ist elektronische Musik?, Melos, 1953, I. Isti, Elektronische Musik, MGG III, 1954. Die Reihe, I, Elektronische Musik, Wien 1955. L. Berio, Note sulla muica elettronica, Ricordiana, Milano 1957. H. Pousseur, Musique electronique, musique serielle, Cahiers musicaux, 1957. L. A. Hiller i L. M. Isaacson, Experimental Music: Composition with Electric Computer, New York 1959. F. K. Prieberg, Muica ex Machina, tjber das Verhaltnis von Musik und Technik, Berlin, Frankfurt i Wien 1960 (talijanski prijevod, Torino 1963). A. A. Moles, Les Musiques experimentales, Pari 1960. asopis RAM, poseban broj na temu Problemi della muica, oggi 1961 (sa lancima H. Eimerta, L. Nona, K. H. Stockhausena i dr.). K. Stock hausen, Texte zur elektronischen und instrumentalen Musik, Koln 1963. Repertoire International des musiques experimentales, obj. Service de la Recherche de la Radiodiffusion- Television francaise, Pari 1962. /. Xenakis, Musiques formelles, RM, 1963, posebni broj. F. C. Judd, Electronic Music and Musique Concrete, London 1964. K. Stockhausen, Texte zu eigenen Werken, zur Kunst Anderer, Aktuelles, Koln 1964. P. Schaeffer, Traite des objets musicaux, Pari 1966. U. Dibelius, Moderne Musik 19451965, Munchen 1966. W. Kaegi, Was ist elektronische Musik, Ztirich 1967. /. Malec, Musique Concrete 19481968, Melos, 1969, II. N. D.

0,25

1
1
1,5"

O,S"

0,75 I

1"

1_J 125" I

1
1,75"

2" I

1 2,25" 1

ELEVVIJCK, Xavier Victor Fidle van, belgijski muziki pisac (Ixelles, 24. IV 1825 Tirlemont, Brabant, 28. IV 1888). Doktor politikih nauka Univerziteta u Louvainu, muziki me cena. Suosniva Cecilijanskog drutva u Louvainu (1860), od 1868 zborovoa u crkvi sv. Petra. God. 1870 sagradio vlastitu koncertnu dvoranu, u kojoj su nastupali brojni belgijski i strani muziari. Elewijckovi radovi o M. van den Ghevnu i o starim flamanskim clavecinistima znaajan su doprinos prouavanju stare belgijske muzike.
DJELA. SPISI: Discours sur la musique religteuse en Belgique, 1861; Matthias van den Gheyn, le plus celebre organiste et carillonneur belge du XVIII e siecle et les celebres fondeurs de cloches de ce nom depuis 1450 jusqu'a nos jours, 1862; De la musique religieuse. Les Congris de Malines (1863 et 1864) et de Pari (1860) et la legislation de l'Eglise sur cette matiere, 1866; De Vetat actuel de la musigue en Italie, 1875; Charles Edmond Henri de Coussemaker, Annuaire de l'Acade-mie rovale de Belgique, 1884; IZDANJA : zbirka klavirskih kompozicija Collection d'oeuvres composees par d'anciens et celebres clavednistes flamands (2 sv.), 1877 i neka djela M. van den Ghevna. Klavirske kompozicije. Solo-pjesme. Crkvena djela. LIT.: P. Bergmans, Notice sur le Chevalier Xavier vanElewijck, Annuaire de l'Academie Rovale de Belgique, Bruxelles 1925. A. van der Linden, Xavier Victor Fidele van Elewijck, MGG, III, 1954.

f-n-----i i
1
2,5" 1 1 1

r
1
2,75" 1

i. i 1 i
1 31 1
1 1 1

r i
i

3,25" 1

1 1

I 1 li

11

J. A. Riedl, Komposition N. 2, fragment notacije za boju zvuka i dinamiku

Od jugoslavenskih kompozitora elektronsku su muziku pisali u Hrvatskoj: Natko Devi, Branimir Saka, Milko Kele-

ELGAR, Edward Sir, engleski kompozitor (Broadheath kod Worcestera, 2. VI 1857 Worcester, 23. II 1934). Otac mu je bio trgovac muzikalijama i orgulja. U muzici je uglavnom samouk. Ustrajnim radom nauio je svirati klavir, gudake instrumente i fagot, a kao dirigent zborova i amaterskih instru mentalnih sastava rano je svladao tehniku vokalnog i orkestralnog sloga. U svojoj zemlji E. je postigao golemu popularnost, moda najveu poslije Purcella, ali je do ugleda stigao postepeno, svraajui na sebe panju engleske i meunarodne javnosti svojim oratorijskim, a zatim i brojnim instrumentalnim djelima. Uspjele prigodne kompozicije pribavile su mu na klonost engleskog dvora koji mu je u toku vremena iskazao velike poasti i priznanja; E. je u stvari ve od 1897 bio smatran

520

ELGAR ELLER
d r - KOMORNA: dva gudaka kvarteta: op. 8 (uniten) i u e-molu op. 83, 1918; klavirski kvintet u a-molu op. 84, 1918; duhaki kvintet op. 6 (izv. 1934); 1 sonate za violinu i klavir: op. 9 (unitena) i u e-molu op. 82, 1918; kompozi cije za violinu i klavir (La Capricieuse} ; Etudes caracteristiques za violinu solo. KLAVIRSKA: sonatina, 1932; serenada, 1932 i dr. Dvije sonate za orguljeu G-duru op. 28, 1896 i op. 87, 1933. DRAMSKA: balet The Sanguine Fan, 1917; djeja igra The Wand of Youlh, oko 1869; The Cromn of India, imperial mzsqus, 1912; scenska muzika za vie kazalinih djela. VOKALNA. Oratoriji: The Light of Life ILux Christi) op. 29, 1896; The Dream of Gerontius op. 38, 1900; The Apostles op. 49, 1903; The Kingdom op. 51, 1906. Kantate: The Black Knight op. 25, 1893; Scenes from the Saga of King Olaf op. 30, 1896; Caractacus op. 35, 1898; balada The Banner of St. George za zbor i orkestar op. 33, 1897; Coronation Ode za sole, zbor i orkestar op. 44, 1902; oda The Music Makers za kontraalt, zbor i orkestar op. 69, 1912; The pirit ofEngland za sopran ili tenor, zbor i orkestar op. 80, 1916; Sea Pictures za glas i orkestar op. 37, 1899; vei broj zbornih kompozicija a cappella i solo-pjesama te crkvenih djela (Anthems) ; Te Deum i Benedictus op. 34; prigodne kompozicije. Fahtaff, Analytical Essay by the Composer, 1933. Potpun popis djela u Grove's Dictionarv of Music and Musicians, II fV izd.), 1954.

dvorskim kompozitorom. God. 1904 dobio je plemiki naslov, a 1924 postao je Master of the Kings Music. Iako se Elgarova djelatnost odvijala u jeku engleske muzike renesanse, on se nije u nju ukopao. Engleski folklor i bogata batina engleske muzike XVI i XVII st ta oba pola na kojima poiva preporod engleske muzike XX st., ostavljali su ga prilino ravnodunim. Svoje je uzore nalazio prvenstveno u njemakoj muzici, u izraajnom svijetu Brahmsa, Liszta, Wag-nera i R. Straussa. Prouavajui njihova djela, ovaj je predstavnik Eduardove epohe stekao bogat smisao za simfonijsko razvijanje muzikih misli, kao i za kolorit orkestralne palete. Uz muzike tradicije svoje zemlje povezao se u prvom redu kultiviranjem opsenih djela oratorijskog karaktera. Njegov oratorij The Dream of Gerontius remek-djelo Elgara i novije vokalne muzike proet je gorljivom vjerskom lirikom, ali i epskom irinom, na zreloj ravnotei kontrasta. Po opoj vrijednosti E. ELGAR svojih djela E. nije ujednaen stvaralaki lik. Mnoge njegove kompozicije gotovo da ne izlaze iz okvira poneto salonske sladunjavosti i, ponegdje banalnosti. Ali u svojim najboljim djelima u koja svakako idu, simfonije, violinski koncert, varijacije Enigma, simfonijska studija Fahtaff, uvertira Cockaigne E. je umjetnik znatne stvara-

E. Elgar, Klavirski kvintet op. 84, autograf

lake snage, kompozitor, koji dostojno stoji na elu novije engleske muzike kulture.
DJELA. ORKESTRALNA. Dvije simfonije: I, u As-duru op. 55, 1908 1 II, u Es-duru op. 63, 1911; koncert za violinu u h-molu op. 61, 1910; koncert za violonelo u e-molu op. 85, 1919; Romance za fagot i orkestar op. 61, 1910simfonijska studija Fahtaff op. 68, 1913. Uvertire: Froissart, 1890; Cockaigne op. 40, 1901 i In the South op. 50, 1904. Severn Suite op. 87, 1930; Nursery Suite, 1931; Introduction and Allegro za gudaki kvartet i gudaki orkestar op. 47, I9s; varijacije Enigma op. 36, 1899 (u svakoj od 14 varijacija dat je tonski portret po jednog od kompozitorovih prijatelja); Elegy za gudae op. 58, 1909; simfonijski preludij Polonia op. 76, 1915; serenada za gudae op. 20, 1892 1

LIT.: A. J. Jager, tematske analize oratorija The Dream of The Apostles, The Kingdom, London 1900, 1903 i 1906. R. j Sir Edward Elgar, London 1905. E. Nevmian, Elgar, London 11 H. Shera, Elgar's Instrumental Works, Oxford i London 1931. A. Edward Elgar, London 1932. J. E. Porte, Elgar and His Musi 1933- ; B. Maine, Elgar: His Life and Works (2 sv.), London 1933 pis Music and Letters posvetio je E. Elgaru br. i, 1935. E. Jose i A. The Significance of Elgar, London 1934. F. Bonavia, Edward Elga 1935- W. H. Reed, Elgar as I knew him, London 1936. R. Pozve Elgar, Memories of a Variation, London 1937. Th. F. Dunhill, i Elgar, London 1938. W. H. Reed, Elgar, London 1939 (novo izd. maki prijevod, Ziirich 1950). W. R. Anderson, Introduction to: of Elgar, London 1949. H. F. Redlich, Sir Edward Elgar, MGG, II D. M. McVeagh, Edward Elgar, His Life and Music, London 1955. Young, Elgar O. M. A Study of a Musician, London 1955. H. A. (red.), Edward Elgar Centenary Sketches, London 1957. J. K. Elgar Discographv, London 1964. M. Kennedy, Portrait of Elga 1968. M. Hurd, Elgar, London 1968.

ELIZALDE, Federico, filipinski kompozitor ps podrijetla (Manila, 12. XII 1907 ). Uenik P. Casalsa zervatoriju u Madridu, A. Hertza u San Franciscu i ftera u Parizu. Od 1930 dirigent Simfonijskog orkestra i od 1948 dirigent Filipinskog radija.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijske pjesme Batadan i I tual-Moods; Sinfonia concertante za klavir i orkestar, 1936; koncert 1947: koncert za violinu, 1943. Komorne i klavirske kompozicije. - SKA: opera Paul Gauguin, 1948; balet The Heart of a Nigger, 192; muzika. Solo-pjesme.

ELLA, John, engleski violinist i muziki pisac (L 19. XII 1802 London, 2. X 1888). Uenik M. Femvja i Th. Havdona (klavir) u Londonu; od 1825 studirao r Academy of Music, a 1827 kod F.-J. Fetia u Parizu. IV ve je 1821 violinist u kazalitu Drury Lane u London (182247) u kazalitu Haymarket. Svirao takoer u or Concerts of Ancient Music i Philharmonic Society. God. 1 lan orkestra opere Covent Garden. God. 184580 pi komorne koncerte, poznate pod imenom Musical Union, ; 59 i koncerte pod imenom Musical Winter Evenings. '. koncerte, kao jedan od prvih, tampao programe s ; pojedinih kompozicija.
DJELA: Records of the Musical Union, 184578; Musical sketch and at Home, 1861; Personal Memoir of Meyerbeer (s analizom Hugeno Lectures on Dramatic Music, 1872; muzike kritike u novinama Th Post. LIT.: J. Ravell, John Ella 18021888, Music and Letters, I9 : ELLBERG,

DJELA: simfonija u D-duru, 1897; dvije koncertne uvertire, 18' introdukcija i fuga za gudaki orkestar, 1891. Gudaki kvartet, 189c kvintet, 1895. Opera Rassa (izv. 1948); baleti En Sommaridyll, 189c gen, 1907; jedna opereta. Muki zborovi. Dopunio orkestra Sinfonie capricieuse (iz 1842) F. Berwalda, 1914.

Ernst Henrik, vedski kompozitor (Sod Gavleborg, 11. XII 1868 Stockholm, 14. VI 1948). Konzervatorija u Stockholmu. Violinist u dvorskom (188795) i zatim (190433) nastavnik kontrapunkta i zicije na Konzervatoriju u Stockholmu (od 1916 profesor): 43 predavao kompoziciju na Muzikoj akademiji u Stoc

ELLER, Heino Janovi, estonski kompozitor (Tartv 1887 ). Studij violine i kompozicije zavrio 1920 na vatoriju u Lenjingradu. God. 192040 nastavnik na Vi zikoj koli u Tartuu i od 1940 profesor kompozicije na ! vatoriju u Tallinu. Orkestralna djela su mu esto imf stika. Odgojio niz istaknutih umjetnika, medu kojima Kapp, A. Gaosnek, A. Pjart, J. Rjaerts i dr.
DJELA. ORKESTRALNA: tri simfonije: I, In modo mixolyc II, 1937 i III, 1962; simfonijske pjesme: CyMepKbi, 1918; H OHH 1920; FIpu3paKu, 1924 (prer. 1932); Flojiem opna, 1949 i Tlomt. 1951; koncert za violinu, 1933 (rev. 1965); Sveana uvertira, 1946 za duhae, 1948; suita 3a6aea za mali orkestar, 1930; Plesna suita, 1 ska suita za gudae, 1945; 3nu3od U3 peeoAwifuouHOso speMeuu, kestralna slika 3apn, 1918; simfonijski scherzo, 1921; divertii mali orkestar, 1930; Jletenda, 1923; Saetun za gudae, 1931; Ini i tugato za gudaki orkestar, 1942; Sveana koranica za duhae, KOMORNA: etiri gudaka kvarteta: 1925, 1930, 1945 i 1954; 4 r za gudaki kvartet, 1954; 2 sonate za violinu i klavir, 1922 i 1946; ko za violinu, za violonelo, za kontrabas, za flautu. KLAVIRSKA: t 1920, 1937 i 1944; Pastorala, 1919; Leptir, 1933; 13 kompozicija na narodne teme, 1941; fantazije; capricci; impromptui; varijacije, ples' i dr. Zborovi; solo-pjesme. Obradbe narodnih pjesama. LIT.: H. Sepp, Heino J. Eller, Tallin 1958.

ELLER, Rudolf, njemaki muzikolog (Dresden, 9. V ic Studij muzikologije zavrio na Univerzitetu u Leipzi: Schneider) i tamo 1947 zapoeo akademsku karijeru. C docent i od 1962 profesor Univerziteta i direktor Muzik instituta u Rostocku.
DJELA: Bruckner und Bach, Bericht uber die wissenschaftlic -Tagung, Leipzig 1950; Nationale Bedingtheitdeseuropaischen Instrutr Kongressbericht der Gesellschaft fiir Musikforschung, Bamberg 1 Frage Bach-Vivaldi, Kongressbericht der Gesellschaft fiir Musikf Hamburg 1956; Geschichtliche Stellung und Wandlung der Vivaldischen form, Kongressbericht Wien, Mozart-Jahr, 1956; Das Formprinzip des schen Konzerts, 1956 (habilitacija); Die Entstehung der Themenzzoeih Fruhgeschichte des Instrumentalkonzerts, Festschrift fiir H. Besseler, ]
v a l di D r e s d e n B a c h , B e i t r a g e z u r M u s i k w i s s e n s c h a f t , I I I , I 9 <

ELLERTON ELMO
ELLERTON, John Lodge, engleski kompozitor (Chester, I I. I 1801 London 3. I 1873). Pjesnik, muzikom se bavio samo kao amater. Kontrapunkt uio dvije godine kod P. Terzianija u Rimu.
DJELA: est simfonija; 4 uvertire. Tri gudaka trija; 54 gudaka kvar teta; 3 kvinteta; 8 klavirskih trija; 13 sonata za razliite instrumente. Sedam talijanskih, 2 engleske i 2 njemake opere. VOKALNA: oratorij Paradise Lost (prema Miltonu), 1857; zborovi; gleei; pjesme. Mise; anthemi; moteti.

521

to Harlem; Liberian Suite Black, Brozvn and Beige). Djela iz etvrtoga razdoblja (od 1954) sinteza su svih stilskih znaajki njegove ranije muzike. Ellingtonov kompozitorski opus obuhvaa klavirska djela, pjesme, krae i opsenije orkestralne kompozicije, razliite scenske muzike, filmsku muziku, aranmane i operu Boola
LIT.: H. Panassie, Les Rois du jazz, Geneve 1945. J. de Trazegnies, Duke Ellington, Bruxelles 1946. H. Hess, Het leven van Duke Ellington, Rotterdam 1946. B. Ulanov, Duke Ellington, New York 1946. P. Gammond (redaktor), Duke Ellington: His Life and Music, London i New York 1958. G. E. Lambert, Duke Ellington, Milano 1961. M. Kri.

ELLEVIOU, Jean, francuski pjeva, tenor (Rennes, 14. VI 1769 Pariz, 5. V 1842). Debitirao 1790 u parikoj Comedie-italienne u operi Deserteur (Monsignv). Pjevao do 1813, a uloge za njega pisali su E.-N. Mehul (Joseph) i F.-A. Boieldieu (Jean de Parts). E. je napisao libreto za operu Delia et Verdikan H.-M. Bertona (1805).
LIT.: J. F. Reichardt, Vertraute Briefe, I. E. H. P. de Curzon, Jean Elleviou, Pari 1930.

ELLICOTT, Rosalind Frances, engleski kompozitor (Cambridge, 14. XI 1857 London, 5. IV 1924). Studirala na Royal Academy of Music u Londonu (T. Wingham). Njezina velika vokalna djela izvodila su se na festivalima u Gloucesteru i Cheltenhamu.
DJELA; tri uvertire; fantazija za klavir i orkestar 1895. KOMORNA: dva trija; gudaki i klavirski kvartet; sonata za violinu i violonelo. VOKALNA. Kantate: The Radiant Sister of the Damn, 1887; Elysium 1889; The Birth of Song, 1892; Henry of Navarra, 1894. Zborovi; pjesme; dueti i dr.

DJELA: Muica Hermanni Contracti, 1936; The Works of Francesco Landini, 1939; The History of American Church Music, 1953. Studije i lanci. Izdao: Biobibliographical Index of Musicians in the U. S. A., 1941; The Hymnal Companion, 1951.

ELLINWOOD, Leonard Webster, ameriki muzikolog (Thomaston, Connecticut, 13. II 1905 ). Studirao u Aurori (Illinois) i na Eastman School of Music Univerziteta u Rochesteru, doktorirao iz muzikologije 1936. Do 1939 predava muzikologije na Michigan State College u East Lansingu, a 194652 nastavnik na Evergreen School of Church Music. Od 1940 radi u odjelu kataloga Library of Congress u Washingtonu.

ELLING, Catharinus, norveki kompozitor i folklorist (Oslo, 13. IX 1858 8. I 1942). Muziku studirao na Konzervatoriju u Leipzigu i na Visokoj muzikoj koli u Berlinu. Od 1896 bio je profesor Konzervatorija u Oslu; uz to je djelovao kao zborovoa i crkveni orgulja (190926). Bavio se skupljanjem norvekih narodnih napjeva.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u a-molu, 1897; koncert za klavir, 1918; Konzertstykke za flautu i orkestar, 1916; Tema s varijacijama, 1897; Norsk Suite, 1904. KOMORNA: dva gudaka kvarteta, 1897 i 1903; klavirski kvartet, 1901; gudaki trio, 1885. Za violinu i klavir: Duettino, 1892.; Allegro appassionato, 1904; duo za 2 violine, 1887. KLAVIRSKA: Mosaik, 1886; 3 Char akter stitcke, 1888 i dr. Opera Kosakkene, 1897. VOKALNA: oratorij Den forlorne Son, 1896. Za zbor i orkestar; Kong Inge og Gregorius Dagsson, 1898 i Aere det evige Forar, 1900. Zborovi a cappella i uz pratnju klavira; oko 200 solo-pjesama. IZDANJA: Vore Volkemelodier, 1909; Vore Kjempeviser, 1913; Vore slatter, 1915; Tonefelelse, 1920; Norsk Folkemusik, 1922; Vorereligiase folkeloner, 1927; Sprogforholdet innen vore folkemelodier, 1930; Nye bidrag fil belysning av norsk folkemusik, 1933.

ELLIS (prije Sharp), Alexander John, engleski filolog i akustiar (London, 14. VI 1814 28. X 1890). Studij fonetike doveo ga je do studija akustike i pobudio kod njega interes za teoriju muzike, koju je uio kod J. Donaldsona u Edinburghu. istaknut akustiar, objavio niz znaajnih studija, osobito o povijesti odreivanja visine tona.
DJELA. U Proceedings of the Royal Society of Arts objavio: On the Conditions of a Perfect Musical Scale on Instruments with Fixed Tones, 1864; On the Physical Conslitutions and Relations of Musical Chords, 1864; On the Temperament of Instruments vvith Fixed Tones, 1864; On Musical Duodenes, or the Theory of Constructing Instruments zvith Fixed Tones in Just or Practically jfust Intonation, 1874. Za drutvo Musical Association napisao studije: The Basis of Music, 1887; Pronunciation for Singers, 1877; Speech in Song, 1878. Najvaniji su njegovi radovi: History of Musical Pitch, Society of Arts, 1877, 1880, 1881, separat 188081; Tonometrical Observations, or Some Existing Non-harmonic Scales, Royal Society, 1884; On the Musical Scales of Various Nations, Societv of Arts, 1885. Preveo na engleski i popratio znaajnim primjedbama Helmholtzov rad Lehre von den Tonempfindungen (On the Sensations of Tone, as a Physiological Basis for the Theory of Music, 1875; V izd. 1930) i Ohmov Geist der ma-thematischen Analysis, 1868; preradio i preveo Preyerovu studiju Ober die Grenzen der Tonzvahrnehmung, 1876 77-

ELLINGTON, Edvvard Kennedy (Duke), ameriki jazz-pijanist i kompozitor (Washington, D. C., 29. IV 1899 ). U rodnom gradu uio klavir i 1916 javno nastupio. Preselivi 1922 u New York svirao u sastavima A. Whetsola, O. Hardwickea, E. Snowdena, S. Greera i 192324 W. Svreatmana. God. 1926 osnovao vlastiti jazz-orkestar koji je ubrzo stekao ugled najboljeg, jazz-ansambla. Gostovao je u Evropi 1933, 1939, J95 0 i kasnije. Njegov je orkestar koncertirao, meu ostalim, i u Metropolitanu (1951) i u Carnegie Hallu (1955). E. je uz L. Armstronga utemeljitelj i najpoznatija linost jazz-muzike, a njegov ansambl, u kojemu su svirali mnogi najbolji jazzinstrumentalisti, do danas je ostao uzor svim jazz-orkestrima. U njemu solisti imaju potpunu slobodu improvizacije, a orkestar posjeduje izuzetnu sposobnost prilagodavanja i aktivnog sudjelovanja u muziciranju sa solistom. Zvuk Ellingtonova orkestra je pun i izrazito koloristian u emu se opaa utjecaj evropskoga impresionizma. E. je i pijanist virtuozne tehnike i razvijenog smisla za koloristike kontraste. Kao kompozitor E. oituje veliku lakou stvaranja, izvornost i bogatstvo invencije. Mnoge od njegovih 1500 kompozicija imaju antologijsku vrijednost. U pr vom razdoblju svoga stvarala tva (192539), u tzv. jungle (engl.; dungla) stilu, E. pie djela proeta jakim kontra stima. Uz odlomke s vrlo i vim, naglaenim ritmom u brzom tempu s nenadanim fortissimom nalaze se polagani stavci, pjevni i gotovo melan kolini (Mood Indigo; Solitude; Caravan; Sophisticated Lady). U drugom razdoblju (194044) njegova su ostva renja pod utjecajem swinga i esto su, tada i kasnije, koncertnog karaktera i velikog opsega (Perfume Suite; Perdido; Ko-Ko). Utjecaj egzotike znaajan je za tree razdoblje (194554) Ellingtonova kompozitorskoga rada ( Tone Parattel D . ELLINGTON

LIT. : J. Kunst, Alexander John Ellis, MGG, III, 1954.

ELMAN, Misha (Mischa), ameriki violinist ruskog pod rijetla (Talnoj, Ukrajina, 20. I 1891 New York, 5. IV 1967). Violinu uio u Odessi (A. Fiedelmann) i na Konzerva toriju u Petrogradu (L. Auer). Meunarodnu umjetniku ka rijeru zapoeo 1904 koncertom M. ELMAN u Berlinu; od 1908 ivio u SAD, odakle je polazio na brojne koncertne turneje po cijelom svijetu. E. je bio jedan od najistaknutijih violinskih virtuoza svojega vremena; posebno se isticao toplim i raspjevanim tonom (svirao je na majstorskim instrumentima iz radionice Amatija i Stradivarija). Komponirao je kraa djela za violinu (La Gondola; Romance) i solopjesme.
LIT.: 5. Elman, Memoirs of Misha Elman's Father, New York 1933. Mac Donnel Carpenter, Misha Elman and Joseph Szigeti, New York 1955.

ELMENDORFF, Karl, njemaki dirigent (Diisseldorf, 25. I 1891 Hofheim kraj Taunusa, 21. X 1962). Studirao na Konzervatoriju u Kolnu (F. Steinbach i H. Abendroth). Dirigentsku karijeru zapoeo u Diisseldorfu i Mainzu; 192324 u Hagenu i Aachenu i 192531 na Dravnoj operi u Miinchenu. Bio je zatim generalni muziki direktor u Wiesbadenu, Kasselu, Mannheimu (do 1945) i Dresdenu. God. 194856 ponovo u Kasselu i Wiesbadenu. Nastupao na Sveanim igrama u Bavreuthu (192742), a gostovao i u ostalim evropskim zemljama i u Junoj Americi. ELMO, Cloe, talijanska pjevaica, mezzosopran (Lecce, 9. IV 1910 Ankara, 24. V 1962). Uenica E. Ghilbaudo, diplomirala na konzervatoriju Santa Cecilia u Rimu. Debitirala 1934 u Cagliariju (Cavalleria rus ticana). Nastupala u rimskoj Operi

(193435), milanskoj Scali (193637), nadalje u mnogim drugim gradovima s putujuom druinom Carro di Tespi lirico (1936 38). Poslije Drugoga svjetskog rata pjevala na Metropolitanu u New Yorku (194749) i u San Francisku. Medu njene najbolje uloge ubrajaju se Azucena (Verdi, II Trovatore), Orfej fGluck),

522

E1MO ELWELL
i na univerzitetu Harvard (J. K. Paine). Djelovao u j preteno kao muziki kritiar.
DJELA: A Critical History of the Opera, 1901 (novo izd. pod A History of Opera, 1926); Orchestral Instruments and their U se, 1 izd. 1930); Woman's Work in Music, 1903 (novo izd. 1931); Modem of Europe, 1905 (novo izd. 1922); Music Club Programs from ali Nal (novo izd. 1928); The Musician's Guide, 1913; The Book of Musical 1 1915 (novo izd. 1834); Pioneer School Music Course, 1917. Studij

Quickly, Amneris i Ulrica (Verdi, Falstaff, Aida i Un balio in maschera). esto je interpretirala i moderua djeia (Egk, Peer Gynt; Stravinski, Mavra, Svadba i The Rake's Progress; Pizzetti, Debora Yaele). ELOY, Jean-Claude, francuski kompozitor (Mont-Saint-Aignan, Seine-Maritime, 15. VI 1938 ). Studirao u Parizu kod D. Milhauda i u Baselu kod P. Bouleza.
DJELA: Blude III za orkestar, 5 udaraljki, klavir, harfu i elestu, 1962; Equivalences za 18 instrumenata, 1963; Polychronies za komorni orkestar, 1964; Macles za duhae, udaraljke i elektrinu gitaru, 1966 (iz muzike za film La Religieuse).

ELSNER, J6sef Ksawery, poljski kompozitor, dirigent, muziki pisac i pedagog (Grotkow, 1. VI 1769 Varava, 18. IV 1854). Sin graditelja klavira i harfi. Poduavao ga u muzici najprije rektor kole u Grotkowu, zatim je pjevao u crkvenom i opernom zboru u Wroclawu, gdje su mu uitelji bili orgulja Hanisch, lan orkestra Dreiritter i muziki direktor B. Forster. Sam se usavravao neko vrijeme u Beu. God. 1791 postao prvi violinist opernog orkestra u Brnu, 179299 drugi dirigent na Njemakoj operi u Lavovu, a 1799 otiao na poziv A. Boguslawskog u Varavu, gdje je bio dirigent Narodnog kazalita (17991820). Tu je 1815 s groficom Zamojskom osnovao Dru tvo za unapreenje vokalne i crkvene muzike u Poljskoj, a 1816 kolu za pjevanje i deklamaciju, iz koje se 1821 razvio Konzervatorij. E. je bio direktor Konzervatorija sve do 1831, kada je Konzervatorij zbog revolucije zatvoren. Njegov uenik bio je F. Chopin.
D JE L A . O R K E ST R A L N A . O s a m s i m f o n i j a : I , u E s - d u r u, 1 7 8 9 ; I I , u D-duru, 1789; III, u D-duru, 1795; IV, u C-duru, 1795; V, u Es-duru, 1795; VI, u D-duru, 1802; VII, u C-duru op. 11, 1805 i VIII, u B-duru op. 17, 1818. Dva koncerta za violinu: I, u G-duru, 1784 i II, u D-duru, 1795; koncert za flautu, 1792; varijacije; poloneze; valceri; marevi; nokturni i dr. KOMORNA: 11 gudakih kvarteta; 2 gudaka trija; 2 gudaka kvinteta; kvartet za 2 violine i 2 viole; 4 klavirska trija; 2 klavirska kvarteta; septet; Grande Sonate za klavirski trio; violinski dueti: 3 sonate za violinu i klavir. KLAVIRSKA: 3 sonate; varijacije; poloneze; mazurke; ronda; marevi i dr. DRAMSKA. Opere: Die seltenen Briider, 1795; Der verkleidete Sultan, 1796; Izkahar, kri Guaxary, 1797; Amazonki czyli Herminia, 1797; Sydney i Zuma, 1798; Sultan Wampum, 1800; Mieszkarcy wyspy Kamkatal, 1804; Siedem razy jeden, 1805; Stary trzpiot i mlody medrzec, 1805; Nurzahad czyli Niesmiertelnos i bogactzva, 1805; Wieszczka Urzella, 1806; Sad Salomona, 1806; Andromeda, 1811; Trybunal niewiedzialny, 1807; Pospolite ruszenie, 1807; Mieczyslaw Slepy, 1807; Karol VCielki i Witykind, 1807; Szemc i krawcowna, 1808; Urojenie i rzeczyzvistos, 1808; Echo, 1808; niadanie trzipiotdzv, 1808; Zona po drodze, 1808; Leszek Bialy, 1809; Rzym oszvobodzony, 1809; Benefis, 1810; Wyspa malzenska, 1811; Korsarz francuski w Portugalu, 1811; Wawezy Sierra Morena, 1812; Kabalista, 1813; La Ritrosia dissarmata; Kochankozvie ukryci; Kro'l Lokietek, 1818; Jagiello w Tenezynie, 1820; Ofiara Abrahana, 1821; Pozostanie narodu, 1831. Scenska muzika. CRKVENA: oratorij Passio Domini Nostri Jesu Christi op. 65, 1835; 29 misa; 54 kantata; rekvijem; himne; moteti; ofertoriji; graduali; Stabat Mater i dr. SPISI: In ivie iveit die polnische Sprache zur Musik geeignet sei?, Der Ereimiithige , 1803; Plan reorganizaciji Teatru Narodozvego i utzvorzenia Szkoly piezuu, 1809; yciorysy slazvnych muzykow i tych, co w Polsce mieszkali, jeszcze od XVII zv, 1814; Rozprawa 0 metrycznoci i rytmicznolci jezyka polskiego, 1818; Szkola piezvu, 1834 i dr. LIT.: F. Hoesick, J6zef Elsner i pierwsze konservatorium muzvczne w Warszawie, Biblioteka Warszawska, 1900. T. Joteyko, J6zef Elsner jako kompozitor, Muzvka, 1927. S. M. Stoinski, Jozef Elsner. \v* 80 rocznice. mierci, piewak, Katowice 1934. H. Opiehski, J6zef Elsner w wielle nieznanvch listow, Polski Rocznik Muzykologiczny, 1935. A. Nozvak, Sonatv Jozefa Ksawerego Elsnera, Rozprawy i Notatki Muzvkologiczne, 1936. S. etozvski, Elsneriana. Zapomniany szczegl z ycia Jozefa Elsnera, piewak, 1936. /. Reiss, lazak Jozef Elsner nauczyciel Chopina, Katowice 1936. A. Noioak,]6zefE\sntT, Spiewak, 1938. H. Pomorska, J6zef Elsner, Warszawa 1948. K. Kobyldnska, Chopin, Elsner i pierwsze konserwatorium w Warszawie, ycie piewacze, 1949. W. Kaki, Joseph Xaver Elsner, MGG, III, 1954. A. Nowak-Romanowicz, Przynaleznos J. K. Elsnera do kultury polskiej, Muzyka, 1954. J. Prosnak, Jozef Elsner jako pedagog i organizator polskiego szkolnictwa muzycznego, Poradnik Muzyczny, 1954. J. Jasienski, Jozef Elsner, w setna., rocznic? mierci, Trybuna Ludu, 1954, 117. J. Kozlomski, Jozef Elsner, w setna rocznics, zgonu, Slowo Powszechne, 1954. K. Michael, Jozef Elsner jako teoretyk harmonii, Muzyka, 1956. A. Nozuak-Romanotuicz, Jozef Elsner, Krakow 1957. K. Ko.

ELSSLER, Fanny (Franziska), austrijska plesaicE pendorf kraj Bea, 23. VI 1810 Be, 27. XI 1884). uila u Beu kod F. H< i zatim kod J. P. Ai Baletnoj koli Dvorske tamo debitirala kao 182551 nastupala n pozornicama Evrope i 1 esto zajedno sa stari strom Terezom; od 185 u Beu. Odgojena u ki akademskog baleta, I Italiji upoznala s tend< mimiki naglaenog i nog plesa, te se razvila od najveih karakterni F. ELSSLER ia svoga doba. Sv< bolje kreacije ostvaril baletima: Die Fee und der Ritter (koreografija A. Nathalie ou La Laitieres suisse i Le Dieu et la Baya Taglioni), La Somnambule (J. P. Aumer), La Temp< Diable boiteux (J. Coralli), La Gipsy (J. Mazilier) i dr.
LIT.: G. Monaldi, Le Regine della danza nel secolo XIX, Torin A. Ehrhard, Fanny Elssler, das Leben einer Tanzerin, Munchen l< Pirchan, Fanny Elssler, Wien 1940. /. Guest, Fanny Elssler and he Ballet, 194748.

baletu Ismaens Grab < bezaubernden Instrumen

ELWART, Antoine-Aimable-Elie, francuski koi i muziki pisac (Pariz, 18. XI 1808 14. X 1877). la: nog djejeg zbora. Po oevoj elji stupio u zanat, ali je 1 i postao violinist u jednom periferijskom kazalitu. Gc primljen na Pariki konzervatorij, gdje su mu uitelji b Feti i J.-F. Lesueur. Kao student osnovao (1828) d'emulation. God. 1834 dobio Prix de Rome. Od 1832 nakon povratka iz Italije (1840), asistent A. Reiche, zat fesor na odjelu za kompoziciju Parikog konzervatorija. su uenici bili Th. Gouvy, A. Grisar i J.-B. Weckerlin.
DJELA. ORKESTRALNA: 5 simfonija (Le Deluge sa zboro tire; L'Eugenie, koranica za vojniki orkestar, 1855. Kompozicije za DRAMSKA. Opere: Les Catalans, 1840; La Reine de Soba i Les d'or. Scenska muzika za Euripidovu Alceste. VOKALNA: ora ou Le deluge universal, 1845 i La Naissance d'Eve, 1846: misterij Le Cana: zborska simfonija Ruth et Booz; solo-pjesme. CRKVENA moteti; zbirka Heures de l'enfance, recueil de prieres, cantiques et recr 1838. SPISI: Theorie musicale, solfege progressif redige J'apres u; reunit l'expose des regles application immediate, 1830; Duprez, sa vie avec une biographie authentique de son maitre Alexandre Choron, 183 elementaires de musiaue depuis les premieres regles jusqu' d celles de la cc 49 svezaka, 183845; Le Contrepoint etlafugue appliques a la composii 1840; Petit manuel d'harmonie, d'accompagnement de la basse chiffr duction de la partition au piano et de transposition musicale, 1841; Ft monique contenant la theorie et la pratique de tous les accords du systemt 1841; L'Art de jouer impromptu de Valtoviola, appendice de toutes let de violon, 1844; Le chanteur-accompagnateur, ou traite du clavier, d chiffree, de l'harmonie simple et composee, suivi de la maniere de fain d'agretnent, points d'orgue ..., 1844; L'Harmonie musicale, 1853; Solfe't sur la def lineraire, 1854; Solfege rythmique sur la def lineraire, 1854 de la Societe des concert du Conservatoire, 1856; Manuel des aspirants c de chef et de sous-chef de musique de l'armee francaise, 1862; Histoire de populaires de musique dassique ..., 1864; Petit Traite d'instrumentation des jeunes compositeurs, 1864; Lutrin et Orpheon ou le plain chant et I appris en chantant des choeurs, 1865; Essai sur la composition chorale, 18 mes melodiques et harmoniques, 1872; Testament harmonique, 1872; L comparee ou parallele entre la syntaxe..., 1873; Essai sur la compositio; (s. a.). LIT.: G. Ferchaull, Antoine Aimable ElieEhvart, MGG, I I I , 195

ELSON, 1. Louis Charles, ameriki muziki pisac (Boston, Massachusetts, 17. IV 1848 14. II 1920). Muziku uio u Bostonu i Leipzigu (K: Gloggner-Castelli). Od 1880 djelovao u Bostonu kao nastavnik na Nezv England Conservatory. Suradnik mnogih asopisa i listova, od 1888 u The Boston Advertiser; 1912 postao glavni urednik izdanja University Encyclopaedia oj Music (10 svezaka) i Modem Music and Musicians. Ogledao se kao kompozitor instrumentalnih djela, solo-pjesama i opereta.
DJELA: Curiosities of Music, 1880; German Song and Songzvriters, 1884; History of German Song, 1888; The Theory of Music, 1890 (novo izd. uredio F. Converse 1935); European Reminiscences, 1891 (novo izd. 1914); The Realni of Music, 1892; Syllabus of Musical History Lectures, 1896; Great Composers and Their Works, 1898; The National Music of America and its Sources, 1899 (novo izd. uredio A. Elson 1924); Shakespeare in Music, 1901; History of American Music, 1904 (novo izd. uredio A. Elson 1925); Music Dictionary, 1909; Folk Songs of Many Nations, 1905; Mistakes and Disputed Points in Music, 1910; Woman in Music, 1918; Children in Music, 1918. Na engleski preveo vie od 2000 pjesama, nekoliko opera i dr. LIT.: H. H, Worner, Louis Charles Elson, MGG, III, 1954.

ELWELL, Herbert, ameriki kompozitor, pedagog tiar (Minneapolis, 10. V 1898 ). Uenik C. Scotta i gusona na University of Minnesota, zatim E. Blocha u Ne\ i N. Boulanger u Parizu. Poslije boravka na Amerikoj miji u Rimu, predavao na Cleveland Institute of Music (19 i istodobno poduavao na Eastman School of Music u R01 (New York). Bavio se i muzikom kritikom.
DJELA. ORKESTRALNA: Pastorale za violinu i orkestar, 1 Forever Young za violinu i orkestar, 1953; Orchestral Sketches, 19; duction and Allegro, 1942; Ode, 1950. KOMORNA: dva gudaka divertimento za gudaki kvartet, 1929; klavirski kvintet, 1923; sonal linu i klavir, 1927. Sonata za klavir, 1926. Balet The Happy j 1925. VOKALNA: Lincoln: Requiem Aeternam za zbor i orkest kantata, 1937; / Was with Him za muki zbor i 2 klavira, 1942; Blue . za glas i gudaki kvartet, 1945.

2. Arthur, muziki pisac (Boston, 18. XI 1873 New York, 24. II 1940). Sin Louisa Charlesa; muziku uio kod oca

ELWES ENCINA

523
ELWES, Gervase, engleski pjeva, tenor (Billing Hali, Northampton, 15. XI 1866 Boston, SAD, 12. I 1921). Kao diplomatski inovnik uio teoriju muzike kod E. Mandyczewskog u Beu, a pjevanje kod J. Bouhvja u Parizu, D. Demesta u Bruxellesu, H. Russela i V. Beigela u Londonu. Od 1903, kad je nastupio na Westmorlandskom festivalu u Kendalu, potpuno se posvetio pjevanju. Gostovao u mnogim evropskim gradovima, a u dva maha pjevao u SAD. Osobito se istakao kao interpret Brahmsovih pjesama i kao Evanelist u Bachovim pasijama. U Elgarovu oratoriju Dream of Gerontius pjevao je preko 150 puta.
LIT.: W. i R. Elwes, Gervase Elwes: The Story of His Life, London 1936. Musiques, 12 pjesama prema L. de Launavu; Odelettes Anacreontiques za glas, flautu i orkestar; In memoriam za pjevanje uz klavirski trio; Terre de Bretagne za sole, zbor i orkestar; Chansons bourguignonnes za sole, zbor i orkestar. SPISI: La Musique dans les universites allemandes, Revue de Pari, 1898; Les Conservatoires de I' Allemagne et de V Autriche, ibid., 1900 (obje rasprave nastale su kao plod Emmanuelova prouavanja muzikog kolstva u Njemakoj, to ga je vrio 1897); Histoire de la langue musicale (2 sv.), 1911 (novo izd. 1.951); Le Chant a Vecole, Grande Revue, 1910; La Musique antique, 1911, u Lavigna-covoj Encvclopedie de la musique, I; Traite de V Accompagnement modal des psaumes, 1912; Pelleas et Melisande de Cl. Debussy, etude critique, 1925; Cesar Franck, 1930; Anton Reicha, 1937 i dr. LIT.: A. F. Stezoart, Maurice Emmanuel, Music and Letters, 1939. R. Bernard, M. Emmanuel, L' Information musicale, 1942. P. Landormy, La Musique apres Debussv, 1943. RM, 1947 (broj posveen M. Emmanuelu). G. Ferchault, Maurice Marie Francois Emmanuel, MGG, III, 1954. J. As.

EMBORG, Jens Laursan, danski kompozitor (Ringe, 22. XII 1876 Vordingborg, 18. IV 1957). Na Konzervatoriju u Kobenhavnu studirao kompoziciju i orgulje (O. Mailing) i violinu (V. Tofte); orgulje diplomirao 1906. Od 1897 do 1939 predavao muziku na uiteljskoj koli u Vordinborgu i tamo od 1906 bio crkveni orgulja; 193947 kolski muziki nadzornik za Dansku. Njegove su kompozicije veim dijelom inspirirane baroknom muzikom.
DJELA. ORKESTRALNA: dvije simfonije; koncerti: za orgulje, klavir i gudae op. 49; za klavir i gudae op. 72; za violinu, klavir i gudae op. 87. Concerto grosso za obou, violonelo, violinu i gudae op. 51; De tolv masker; Novellette ; uvertira Fire nordiske danse. KOMORNA : pet gudakih kvarteta; klavirski trio Nottebilleder. Kompozicije za klavir i orgulje. DRAMSKA. Opere : Telse, 1921 i Den gyldne hemmelighed, 1923. kolska opera Koerstefolkene; balet Den gronne Lanterne. VOKALNA: Mattheus-Passion op. 76; kantate Agnete of havmanden i Den jydske hede. Zborovi; solo-pjesme. LIT.'. S. Lunn, Jens Laursan Emborg, MGG, III, 1954.

EMMETT, Daniel Decatur, ameriki kompozitor (Mount Vernon, Ohio, 29. X 1815 28. VI 1904). Poevi karijeru kao bubnjar u vojnoj muzici, prikljuio se poslije 1835 ansamblu Virginia Minstrels kao pjeva i svira banjoa. Od 1858 lan sastava Bryant's Minstrels, za koji 'je 1859 napisao pjesmu In Dixie Land koja mu je donijela slavu. Za Graanskoga rata melodija In Dixie Land (skraeno Dixie) postala je borbena pjesma Juga, premda je E. pripadao Sjeveru. Komponirao je jo mnogo pje sama koje su za njegova ivota bile veoma popularne.

LIT.: H. Nathan, Dixie, MQ, 1949. H. O. VCintermute, Daniel Decatur Emmett, Mount Vernon, Ohio, 1955. H. Nathan, Daniel Emmett and the Rise of early Negro Minstrels, Norman, Oklahoma, 1962.

DJELA. SPISI: The St. Malthev) Passion, its Preparation and Performance, 1949 (sa A. Boultom); Bach's Ornaments, 1953; Notes on Bach's Organ Works, 1953 i dalje; Editions and Musicians, bez god. lanci u muzikim asopisima, naroito o Bachu. Izdavao staru muziku (osobito za orgulje) i pripremio izdanje II dijela Clavierubung J. S. Bacha (Neue Bach-Ausgabe). Komponirao djela za zbor.

EMBOUCHURE -> Usnih EMERY, VValter, engleski orgulja i muziki pisac (Tilshead, Wiltshire, 14. VI 1909 ). Studirao na Royal Academy of Music u Londonu; 193139 orgulja i zborovnda u crkvi Saint Giles u Cripplegateu (London), od 1937 muziki savjetnik izdavake kue Novello & *Co.

EMMANUEL, Maurice, francuski muzikolog i kompozitor (Bar-sur-Aube, 2. V 1862 Pariz, 14. XII 1938). Studirao na Parikom konzervatoriju (Savart, Th. Dubois, L. Delibes, L. Bourgault-Ducoudrav), a povijest antike muzike i kod F.-A. Gevaerta u Bruxellesu. Promovirao na Sorbonnei (L'Orchestigue grecgue, De saltationis disciplina apud Graecos, 1895). God. 1904 07 zborovoa u crkvi sv. Klotilde u Parizu (znaajne izvedbe koralnog pjevanja bez pratnje i a cappella muzike XVII st.). God. 1909 naslijedio BourgaultDucoudravja kao profesor muzike povijesti na Konzervatoriju. Nakon smrti Ch.Th. Malherbea (1911) postao (uz C. Saint-Saensa i M. Tenea) redaktor izdanja cjelokupnih djela J.-Ph. Ra-meaua. Sa R. Rollandom, A. Pirroom i J. Combarieuom, E. je jedan od utemeljitelja suvremene francuske muzikolo-gije. Originalnim mislima, jasnim izlaganjem i lijepim stilom oivljavao je davno minula razdoblja antike muzike umjetnosti, dao sintetiki prikaz muzikog izraavanja kroz stoljea (Histoire de la langue musicale), profile velikih muziara (C. Franck) i analize velikih djela (Pelleas et M. EMMANUEL Melisande); ukazivao i na ljepotu folklora, zalaui se medu prvima za obnovu starih naina, koji ba folkloru podaju poseban ar. U svojim brojnim kompozicijama, koje nisu izazvale onoliku panju koliku zasluuju, E. se esto s mnogo ukusa sluio elementima starih naina i francuskog folklora.

EMPFINDSAMER STIL (njem. osjeajni stil), stilsko razdoblje po prilici izmeu 1740 i 1760. Izraz je izveden iz estetskog pojma XVIII st. Empfindsamkeit, Empfindung, koji je Lessing predloio kao prijevod engleske rijei sentimental. Kao oznaka muzikoga stila odnosi se na ekspresivnu, nagla eno uvstvenu, osjeajno dojmljivu komponentu u muzici pretklasinog (ranoklasinog) razdoblja te se upotpunjuje s galant nim stilom, odnosno predstavlja osjeajnu fazu muzikog ro kokoa. E. s. su njegovali osobito sjevernonjemaki kompozitori (W. F. Bach, Ph. E. Bach, G. Benda, braa Graun, J. J. Quantz, J. F. Reichardt), zatim J. Ch. Bach, a djelomice i kompozitori Mannheimske kole. Izraavajui prirodne nepatvorene osjeaje, e. s. ne samo da prethodi klasici nego i nagovijeta romantizam u muzici. 1. M. EMSHEIMER, Ernst, vedski muzikolog njemakog podrijetla (Frankfurt na Majni, 15. I 1904 ). Studirao muzikologiju na Univerzitetu u Beu (G. Adler, W. Fischer) i Freiburgu (W. Gurlitt, H. Besseler). Kao suradnik Akademije nauka SSSR u Lenjingradu (193234) obradio fonografske snimke osetskih i gruzijskih narodnih melodija. God. 1936 vodio etnomuzikoloku ekspediciju u planine sjevernog Kavkaza. Od 1937 u Stockholmu nauni suradnik Dravnog etnografskog muzeja i od 1949 direktor Muziko-historijskog muzeja.
DJELA: Johann Ulrich Steigleder. Sein Leben und seine Werke (disertacija), 1928; Lucas Osiander als Orgelbauer , Musik und Kirche, 1931; Drei Tanzgesdnge der Akamba, Ethnos, 1937; Uber das Vorkommen und die Anwendungsart der Maultrommel in Sibirien und Zentralasien, ibid., 1941; Musikethnographische Bibliographie der nichtslaivischen Volker in Russland, AML, 1943; Preliminary Remarks on Mongolian Music and Instruments, Reports from the Scientific Expedition to the North-Western Provinces of China under the Leadership of Dr. Sven Hedin, Publication 21, 1943; Music of Eastern Mongolia, ibd.; Zur Ideologie der lappischen Zaubertrommel, Ethnos, 1944; Schamanentrommel und Trommelbaum, ibid., 1946; A Lapp Musical Instrument, ibid., 1947; Eine sibirische Pa~ rallele zur lappischen Zaubertrommel?, ibid., 1948; Lappischer Kultgesang, Kongressbericht Liineburg, 1950. LIT.: E. Emsheimer, Ernst Emsheimer, MGG, III, 1954.

ENACOVICI, George, rumunjski violinist i kompozitor (Focsani, 22. IV 1891 Bukuret, 26. I 1965). Na Konzervatoriju u Bukuretu studirao violinu (G. Kresz) i kompoziciju (A. Castaldi) i zatim se 191418 usavravao na Scholi Cantorum u Parizu kod A. Parenta (violinu) i V. d'Indvja (kompozicija). Od 1919 do 1954 profesor violine na Konzervatoriju u Bukuretu i istodobno koncertni majstor Filharmonije i Radio-orkestra (192833). Nastupao kao koncertant.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u E-duru, 1954; koncert za vio linu, 1956; Poema za violinu i orkestar, 1920; simfonijska pjesma Amfitrita s obligatnom violinom, 1940; Arlequinada za 2 violine i komorni orkestar, 1941; Intermezzo za gudaki orkestar i harfu, 1912; Suita in stilromdnesc, 1928; Episod simfonic, 1933; Rapsodie, 1934. KOMORNA: tri gudaka kvarteta, 1925, *955 i 1955; za violinu i klavir: sonata, 1939; Idild; Serenadd; Dans ruslic i dr. Kompozicije za klavir (sonata, 1915; Paysage, 1918) . Zborovi; solo-pjesme. Kadence za violinske koncerte Mozarta, Beethovena, Brahmsa i dr. LIT.: G. Manoliu, George Enacovici, Muzica, 1965, 5.

DJELA; (18771938 komponirao 73 djela, od kojih je zadrao 30; ostala je unitio ili im je zabranio izdavanje). ORKESTRALNA: dvije simfonije, obje u A-duru; Suite francaise. KOMORNA: dva gudaka kvarteta; Trio (sonata) za flautu, klarinet i klavir; Airs rythmes a Vantique, sekstet za harfu, violonelo i drvene duhake instrumente; sonate za violinu, za violonelo, za kornet (sve uz pratnju klavira); Suite na orijentalne motive i Suite sur des airs populaires grecs za klavir i violinu. est sonatina za klavir. Sonata za orgulje. DRAMSKA: pantomima Pierrot peintre, 1886; lirska tragedija Prome'thee enchaine, 1915; Salamine, 1929; scenska muzika za Plautov Amphitrion, 1936. VOKALNA: Trente chansons, bourguignonnes za pjevanje i klavir;

ENCIKLOPEDIJE -> Muzike enciklopedije i leksikoni ENCINA (Enzina), Juan del (pravo ime J. de Fermoselle), panjolski pjesnik i kompozitor (Encinas kraj Salamanke, 12. VII 1468 Leon ? 1529). God. 1484 lan zbora katedrale u Salamanki gdje je na Univerzitetu studirao knjievnost i pravo. Kasnije se zaredio. U muzici ga je vjerojatno poduavao stariji brat Diego de Fermoselle, koji je preko 40 godina bio profesor muzike na Univerzitetu, i Fernando de Torrijos. God. 1490 zborovoa u katedrali; u to vrijeme promijenio ime u Encina

524

ENCINA ENGEL
kovala izvanrednom emotivnou i sugestivnou, si stilsko oblikovanje i zvukovnom izraajnou. 1
DJELA. ORKESTRALNA. Pet simfonija: I, u Es-duru, Aduru, 1914; III, u C-duru, 1918; IV, u e-molu, 1934 (nedovi Dduru, za orkestar, tenor i enski zbor, 1941. Symphonie concerlar, elo i orkestar u h-molu, 1901; Symphonie de chambre za 12 instrun simfonijska pjesma Vox mari, 1955; koncert za violinu, 1896; konc 1897; Fantazija za klavir i orkestar, 1896; Balada za violinu i or 3 uvertire: I, Tragina, 1895; II, Trijumfalna, 1896 i III, Konc Poeme roumain, 1897; 2 Rumunjske rapsodije, 1901; 4 suite: 1903 i 1948; Intermezzo za gudaki orkestar, 1902. KOMORNA. 2 gi teta: I, u Es-duru, 1920 i II, u G-duru, 1951; gudaki oktet, 1 za gudaki trio, 1898; 2 klavirska kvarteta, 1909 i 1944; 2 klavirska k i 1940. Za violinu i klavir; 3 sonate, 1897, 1899, 1926; Imprompt 1903. Dvije sonate za violonelo i klavir, 1898 i 1935; Cantabile e pr, i klavir, 1904; Allegro de Concert za harfu i klavir, 1904; Au soir 1906; Legenda za trublju i klavir. KLAVIRSKA: 3 sonate, : 1937; Suite dans le style ancien, 1897; 2 impromptua, 1900 i 1916; : i 1916; Omagiu lui Gabriel Faure, 1922. Varijacije za 2 klavira, i8< Oedip (libreto E. Fleg, prema Sofoklu), 1931 (izvedena 1936 u Pari KALNA. Kantate: La Vision de Saul, 1895; L'Aurore, 1898 i Kanta i orkestar, 1899. Zborovi; solo-pjesme. Enescuove memoare obji Gavotv pod naslovom Les Souvenirs de Georges Enesco. LIT.: M. Pincherle i F. Goldbeck, Georges Enesco, RM, 1 Gheorghiu, George Enescu, Bucuresti 1943. F. Brules, Geoi Bucuresti 1947. C. Brailoiu, George Enescu, MGG, III, 1954. -Enescu, Bukuresti 1956. II. HMnonbCKuii, ,U>KOpfl>Ke 3nec 1956. Z. Vanzea i A. Tudor, George Enescu, Wien 1957. G. Bi Enescu, Mesajul. Estetica, Bukuresti 1962. Isti, George Enesci 1963. E. Ciomac, Enescu, Bukuresti 1968.

DJELA. Muzika za pastirske igre i drame: Eglogas; Repressentadones; Auto de la Natividad; Auto de la Passion y muerte de Jesus. Vieglasne pjesme, villancicos (sauvane su samo svjetovne kompozicije; preko 60 sauvano u Cancionero Musical de Palacio, oko 1500). LIT.: R. Mitjana, Estudios sobre algunos musicos espanoles del siglo XVI, Madrid 1918. J. Subird, La Muica en la asa de Alba, Madrid 1927. F. Pedrell, Cancionero musical popular espafiol (2 sv.)j 1936. J. P. Wickersham Crawford, Spanish Drama before Lope de Vega, 1937. G. Ghase, Origins of the Lvric Theater in Spain, MQ, 1939. Isti, Juan del Encina Poet and Musician, Music and LetterSj 1939. H. Angles, Juan del Encina, MGG, III, 1954. C. Temi, Juan del Encina, Chigiana, 1968.

God. 149298 dvorski pjesnik i kompozitor vojvode od Albe. God. 1509 postao arhiakon i kanonik u Malagi, a 1519 prior u Leonu. E. je jedan od prvih panjolskih dramskih pisaca, a u izvjesnom smislu i prvi predstavnik oratorija. Za svoje drame i ekloge komponirao je pjesme od kojih su najznaajniji zavrni villancicos. Na vlastite stihove komponirao i zborove s instrumentalnom pratnjom po formi srodne talijanskoj frottoli.

ENCYCLOPEDIE DE LA MUSIQUE ET DICTIONNAIRE DU CONSERVATOIRE, historija i teorija muzike, do danas najopsenije i najznaajnije francusko djelo te vrste. Objavljeno je u Parizu u 11 svezaka (191331). Pokrenuo ga je A. Lavignac i ureivao do smrti (1916), zatim je redakciju pre uzeo L. de La Laurencie. Djelo je zamiljeno u 3 skupine, koje bi obuhvaale historiju muzike (I), teoretske discipline (II) i leksikon (III). Meutim realizirano je u dvije skupine: prva obrauje u 5 svezaka historiju muzike (Histoire de la musique), a druga u 6 svezaka (Technique, esthetique, pedagogu) muziku teoriju, instrumente, oblike, muzike vrste, izvodilaku praksu, tehniku (orkestracija), muziku estetiku i pedagogiju. Na ovom je djelu radilo priblino 130 suradnika, kompozitora, muzikih historiara, kritiara, filologa i etnografa iz raznih zemalja.
T. Br.

EN DEHORS (franc. vani, izvana), u partituri, oznaka, obino uz dionice rogova, trublja, trombona i slinih instrumenata, koja upuuje izvodioca da podigne lijevak svog instrumenta uvis, kako bi pojaao prodornost tona. Upotrebljava se najee u forte ili fortissimo, u punom orkestru. ENESCU, George (Georges Enesco), rumunjski violinist i kompozitor (Liveni-Virnav, 19. VIII 1881 Pariz, 5. V 1955). Na Konzervatoriju u Beu studirao violinu (S. Bachrich, J. Hellmesberger ml.) i kompoziciju (J. Fuchs), zatim 189599 na Konzervatoriju u Parizu violinu (M. Marsick, J. White), harmoniju (A. Thomas, Th. Dubois), kontrapunkt (A. Gedalge) i kompoziciju (J. Massenet, G. Faure). Od 1892 do 1950 koncertirao kao violinist po Evropi i Americi, 1898 1906 dirigent Filharmonijskog drutva u Bukuretu i 1906 20 orkestra Ministarstva prosvjete, 191820 utemeljio i vodio simfonijski orkestar George Enescu u Iasiju. Uz to 1902 osnovao u Parizu klavirski rrio (E., A. Casella, L. Fournier) i 1904 kvartet (E., H. Casadesus, L. Fournier, F. Schneider). Nastupao solistiki i u suradnji s najuglednijim instrumentalistima svoga doba (P. Casals, G. ENESCU F. Kreisler, E. Ysaye, A. Cortot, B. Bartok, J. Thibaud). Odravao je teajeve interpretacije u Parizu (Ecole normale de musiaue), Sieni (Accademia musicale Chigiana) i u SAD {Mannes Music School u Illinoisu; univerzitet Harvard). Od 1946 ivio u Parizu. Njegovi su uenici bili Y. Menuhin, A. Grumiaux, Ch. Ferras i dr. Podjednako aktivan kao stvaralac, violinist, dirigent i ui telj, E. je najmarkantniji rumunjski muziki umjetnik u prvoj polovini XX st. Tvorac i neumorni propagator rumunjske muzike nacionalnog smjera, ostavio je vie djela u kojima je povezao karakteristina obiljeja narodne umjetnosti s tekovinama evropske muzike (opera Oedip; Rumunjske rapsodije). U drugoj skupini istiu se kompozicije kozmopolitskog obiljeja. Bio je izvrstan instrumentator; sluio se suvremenom orkestralnom tehnikom, ali bio je sklon i klasinoj arhitektonici. U elji da to efikasnije potpomogne afirmaciji mlae rumunjske kompozitorske generacije, E. je s Bukuretanskom filharmonijom prireivao koncerte suvremene muzike te 1912 utemeljio zakladu za godinje odijeljivanje nagrada za muziko stvaralatvo. Kao violinist posebno se isticao izvedbom Bachovih djela; njegova se interpretacija odli-

ENGEL, A. Lehman, ameriki kompozitor i dirig son, Mississippi, 14. IX 1910 ). Studirao na Konzei Collegeu of Music u Cincinnatiju i kod A. Lore i E. 1 New Yorku, gdje se zatim usavravao kod R. Goldm Sessionsa na Juilliard Gratuade School. God. 1936 osn vaki zbor Madrigal Singers s kojim je do 1939 izv( vlastita i druga suvremena djela. E. se istakao osobito na muzikog kazalita.
violinu, 1945; Jungle Dance, 1930; Introduction and Allegretto, 192 1945. Za komorni orkestar: Job, fragmenti, 1932 i Ceremonial, 1932. kvartet, 1934. Sonata za klavir, 1939. DRAMSKA. Opere the Minute, 1928; Medea, 1935 i The Soldier, 1956. Baleti: Pho Scientific Creation, 1932 i Tradition, 1938. Scenska muzika za dra: in the Cathedral, 1936). VOKALNA: Creation za recitatora i ork zborovi: Rain, 1832; Chansons innocentes, 1934; Rest, 1936 i dr. American Musical Theatre, 1967.

DJELA. ORKESTRALNA: dvije simfonije, 1939 i 1945;

ENGEL, Carl, ameriki muzikolog njemakog (Pariz, 21. VII 1883 New York, 6. V 1944). Studirat verzitetima u Strasbourgu i Miinchenu, u kompoziciji Thuillea. Od 1905 djelovao u SAD. God. 190921 ui davakog poduzea Boston Music Company, 192234 muzikog odjela Kongresne biblioteke i u dva navrata (: 193444) predsjednik izdavakog poduzea Schirmer. bio je urednik asopisa The Musical Quarterly, u kojerr vio najvei broj svojih znanstvenih radova. Istakao se , torskim radom u amerikim muzikolokim organizaciji
DJELA. Dvije zbirke eseja: Alla breve, from Bach to Debussy, i< cords Mingled, 1931; prikaz amerike muzike u Adlerovu Handbuch! geschichte, 1924 (II izd. 1930). Izdao (zajedno sa O. Strunkom) the Days of George Washington, 193132. Kompozicije: Triptyci i klavir; Perfumes za klavir; solo-pjesme i dr. LIT.: G. Reese (urednik), A Birtbday Offering to Carl Engel, 1943. Isti, A PostScript, MQ, 1944. H. Bauer, Carl Engel, 1943. H. Putnam i E. S. Coolidge, Tributes to Carl Engel, New Yo K. H. Worner, Carl Engel, MGG, I I I , 1954.

ENGEL, Carl (Karl), engleski muzikolog njemal rijetla (Thiedewiese kraj Hannovera, 6. VII 1818 17. XI 1882). Uenik Enckhausena u Hannoveru, J. J. I i J. Ch. Lobea u Weimaru, djelovao u Hamburgu, ' Berlinu. Od 1846 ivio u Manchesteru i od 1850 u I Suraivao u mnogim strunim asopisima (Musical Kao muzikolog istakao se na podruju historije muziki menata i historije izvanevropskih naroda.
DJELA: Reflections on Church Music, 1956; The Music of the M Nalions particulary of the Assyrians, Egyptians, and Hebrews, 1864; duction to the Study of National Music, 1866; Musical Instruments of tries, 1869; Musical Myths and Facts (2 sv.), 1876; The Literature c Music, 1879; Researches into the Early History of the Violin Famib South Kensington Museum u Londonu sastavio: Catalogue of the Sf bition of Ancient Musical Instruments, 1872; A Descriptive Catalogue sical Instruments, 1874 i Musical Instruments, 1876.

ENGEL, Gustav Eduard, njemaki pjevaki pe muziki kritiar (Konigsberg, 29. X 1823 Berlin, 19. V Studirao filologiju i pohaao predavanja iz muzikologij< Marx). lan zbora Singakademie i katedrale u Berlinu, nastavnik pjevanja na Kullakovoj akademiji i od 1874 koj muzikoj koli u Berlinu. Kritiar Spenersche Zeh 1853) i Vossische Zeitung (od 1861).
DJELA: Das malhematische Harmonium, 1881; Aslhetik der 1884; Der Begriff der Form, VFMW, 1885; Eine mathematisch-h Analyse des Don Giovanni von Mozart, ibid- , 1886. Brojni lanci; st\ tike. Vjebe za pjevanje.

ENGEL ENGLESKA MUZIKA

ENGEL, Hans, njemaki muzikolog (Kairo, 20. XII 1894 Magdeburg, 15. V 1970). Na Muzikoj akademiji u Miinchenu uio kompoziciju (F. Klose), klavir i orgulje; muzikologiju studirao na Univerzitetu (A. Sandberger), a dirigiranje privatno kod H. Rohra. Habilitiravi se 1925, postao 1926 nastavnik na Univerzitetu u Greifswaldu. God. 193644 profesor muzikologije u Konigsbergu i 194664 u Marburgu. E. je utemeljio i 193235 izdavao zbirku Denkmaler der Musik in Pommern i 193739 Ostpreussische Musik. U povodu 70-godinjice njegova ivota, 1964, objavljena je spomenica (urednik H. Heussner).
DJELA: Die Entzvicklung des deutschen Klavierkonzertes von Mozart bis Liszt, 1928; Musik und Musikleben in Greifszvalds Vergangenheit, 1929; Das Instrumentalkonzert, Fiihrer durch den Konzertsaal. Die Orchestermusik, III, H. Kretzschmara, 1932; Carl Loezve, 1934; Franz Liszt, 1936; Deutschland und Italien in ihren musikgeschichtlichen Beziehungen, 1944; J. S. Bach, 1950; Musik der VSlker und Zeiten, 1952; Lua Marenzio, 1953; Die Musikpflege der PhilippsUniversitdt zu Marburg seit 1527, 1957; Musiksoziologie, 1958; Musik in Thuringen, 1966; Musik der Zeiten und Vblker, 1968. Brojne studije i lanci. Priredio izdanje djela L. Marenzija, J. Fischera, E. W. Wolfa, Telemanna, G. Torellija, H. Schiitza. LIT.: G. Hausivald, Hans Engel. Musikgelehrter von Rang, Muica, 1970, 1.

525

SBIMG, 190809; Die Musik im Dom von den dltesten Zeiten bis 1631, Geschichtsblatter fur Stadt und Land Magdeburg, 1913; Gallus Dresslers Praecepta musicae poeticae, ibid., 191415; Martin Agricola, ibid., Bartholomdus Stockmann, ein Flensburger Musiker des 16. Jahrhunderts, 1926; Friedrich Weissensee und sein Opus melicum, 1927; Musik und Musiker am Gottorfer Hofe, I, 1930; Carl Friedrich Cramer und die Musik seiner Zeit, Nordelbingen, 193031 i 1937; Aus den Enttoicklungsjahren der Opera comiaue, Schering-Festschrift, 1837; Die Gottorfer Hofkapelle unter J. Theile und M. Colerus, Kieler Blatt, 1943 Izdao djela L. Schrotera, J. A. P. Schulza, W. A. Mozarta i J. Havdna. LIT.: K. Gundemill, Bernhard Engelke, MGG, III, 1954.

ENGELMANN, Georg, njemaki kompozitor i orgulja (Mansfeld, vjerojatno izmeu 1570 i 1580 Leipzig, pokopan 11. XI 1632). Studirao na Univerzitetu u Leipzigu. Oko 1596 postao orgulja crkve sv. Pavla, a 1625 i crkve sv. Tome u Leipzigu; uz to univerzitetski muziki direktor. Engelmannova zbirka paduana i galliarda ide meu najbolje primjerke rane njemake instrumentalne suite.
DJELA: zbirka paduana i galliarda Fasciculus 5 v. concentuum, cujusmodi Paduanas & Galliardas vulgo voare solent (3 sv.), 161, 1617 i 1622. Psalmi; moteti; prigodne vokalne kompozicije. SPISI: Leipziger Chronik von 1597 bis 1632 (sauvano samo djelomino) i Georg Engelmanns musikalische Discurse von der neuen und alten Musik (izgubljeno). Neka Engelmannova djela izdana su u zbirci Ouodlibeticum novum latinum 5 v. cum B. Generali..., 1620. U novije vrijeme izdali su pojedine njegove kompozicije H. Riemann i R. Wustmann. LIT.: R- VCustmann, Musikgeschichte Leipzigs, I, Leipzig i Berlin 1909. A. Adrio, Georg Engelmann, MGG, III, 1954.

ENGEL, Julij (Joel) Dimitrijevi, ruski kompozitor, kritiar i muziki pisac (Berdjansk, Ukrajina, 16. IV 1868 Tel Aviv, 13. II 1927). Studirao pravo u Kijevu; kompoziciju uio na Konzervatoriju u Moskvi (S. Tanjejev, M. M. Ipolitov-Ivanov). God. 18971919 muziki kritiar (PyccKun eedoMocmu) ; urednik ruskog izdanja Riemannova Musiklexikona iz 1896, koje je u prijevodu nadopunio posebnim poglavljem o ruskoj muzici (kasnije su ti podaci uli i u njemaka izdanja). Skupljao jevrejske puke pjesme i melodije i 1908 u Petrogradu utemeljio Drutvo za jevrejsku narodnu muziku, a 1922 u Berlinu Verlagsgesellschaft fiir judiscke Musik, kojim je upravljao do smrti. Od 1924 ivio u Tel Avivu kao profesor kompozicije.
DJELA: suita za 7 instrumenata iz muzike za dramsku legendu Ha Dibbuk; klavirski trio; kompozicije za klavir i orgulje; zborovi. SPISI: Rpamnu My3uxa.iHbHbiu aoeapb, 1907; Onepuu no ucmopuu My3UKu, 1911; B onepe, 1911. Izdao 3 sveska Jiidische Volkslieder (I i II za pjevanje i klavir, III za klavir). Preveo na ruski Musiklexihon H. Riemanna, 190104. LIT.: P. Gradenviitz, The Music of Israel, New York 1949. A. M. Roihmuller, Die Musik der Juden, Ziirich 1951. K. H. Worner t Joel Engel, MGG, III, 1954.

ENGELMANN, Hans Ulrich, njemaki kompozitor (Darmstadt, 8. IX 1921 ). Sistematsko muziko kolovanje zapoeo poslije Drugoga svjetskog rata, 1946. Kompoziciju uio kod W. Fortnera, R. Leibovvitza i E. Kfeneka. Istodobno na Univerzi tetu u Frankfurtu na Majni studirao muzikologiju (F. Gennrich, H. Osthoff) i filozofiju (Th. W. Adorno). Od 1946 kazalini kritiar u Darmstadtu, povezan uz pristae avangardistike muzike, okupljene u ljetnim teajevima u DarmstadtuKranichsteinu, gdje se njegova djela esto izvode. Slui se dodekafonijom i serijelnom tehnikom, a ogledao se i na podruju elektronske muzike. U jednom od svojih najuspjelijih djela, scenskoj kantati Die Mauer, posveenoj ... svim ugnjetenima, dao je snanu drutvenu optubu i opomenu.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za violinu i gudae, 1948; koncert za violonelo i gudae; Musik za gudae, drvene duhae i udaraljke, 1949; Allegro, 1949; Polifonica za mali orkestar, 1957; Strukturen, 1958; Impromptu, 1959; Ezra Pound Music za komorni orkestar, 1959; Shadoivs, scene, 196465; Cappricciosi, 1968; Sinfonies, 1968. KOMORNA: gudaki kvartet, 1956; sonata za violinu i klavir, 1947; Integrale za saksofon i klavir, 1959; Variante za flautu, 1962. KLAVIRSKA: Klaviermusik, 1945; 2 suite; tokata. 7>tas za klavir i magnetofonsku vrpcu, 1962; Cadenza za klavir i magnetofonsku vrpcu, 1962. DRAMSKA : opera Verlorener Schatten, 1961; radio-opere Doktor Fausts Hb'llenfahrt, 1951 i Der Fali van Damm, 1968; radio-melodrama Atlantische Ballade, 1955: baleti Colore i Noche de luna, 1963; scenska kantata Die Mauer, 1955. VOKALNA: oratorij Manifest von Menschen, 1966; kantate; Die Freiheit za sole, recitatora, zbor i orkestar, 1957; Metali za sole, zbor i orkestar, 1958 i Eidophonie za zbor i udaraljke, 1962; Nocturno za sopran i orkestar, 1958; Incanto za sopran, saksofon, vibrafon, celestu i udaraljke, 1959. SPISI: Bela Bartoks Mikrokosmos (disertacija), 1953; lanci u raznim publikacijama, naroito u asopisu Melos.

ENGEL, Karl, vicarski pijanist (Birsfelden kraj Basela, 1. VI 1923 ). Uenik P. Baumgartnera na Konzervatoriju u Baselu, diplomirao 1945. Nastavnik i Baumgartnerov asistent, esto nastupa na koncertima u domovini i drugim zemljama; istie se kao interpret Mozartove, Beethovenove i romantine muzike. Nastupao zajedno sa P. Casalsom, S. Veghom i D. Fischer-Dieskauom. Od 1954 nastavnik je na Visokoj koli za muziku i kazalite u Hannoveru (od 1959 profesor). ENGEL, Vika, pjevaica, dramski sopran (Sisak, 12. XI 1885 Zagreb, 12. X 1943). Pjevanje uila na koli Hrvatskog glazbenog zavoda u Zagrebu (L. Briickl) i na Konzervatoriju u Beu. Opernu karijeru zapoela 1908 u berlinskoj Kominoj operi. God. 1910 u djelovala u Hannoveru i 191114 na Volksoperi u Beu, a 191427 bila je prvakinja Zagrebake opere. Njezin me-zzosopran imao je velik raspon tako da je pjevala i sopranske uloge. Od njezinih kreacija posebno se istiu likovi u Wagne-rovim operama: Ortruda (Lo-hengrin), Senta (Ukleti Holandez), Brunnhilda (Walkura), Izolda (Tristan i Izolda) i Kundrv (Parsifal). Uz to je bila Amneris (Verdi, Aida), Manon (Massenet), Antonija (Of fenbach, Hoffmannove prie),
V. ENGEL

ENGFtFHRUNG -> Stretto ENGLANDER, Richard, njemaki muzikolog i kompozitor (Leipzig, 17. II 1889 Uppsala, 26. III 1966). Studirao klavir, kompoziciju i muzikologiju u Leipzigu (H. Riemann, A. Schering); muzikoloke studije nastavio u Berlinu (H. Kretzschmar, J. Wolf, M. Friedlander). God. 191939 djelovao kao pijanist, komorni muziar te dirigent-asistent F. Buscha na Dravnoj operi u Dresdenu. Primoran da napusti Njemaku nastanio se u Uppsali, gdje je predavao na Univerzitetu (1948 docent). Od 1952 ef katedre za muzikologiju na Univerzitetu u Aarhusu. Veoma zasluan za istraivanje i osvjetljavanje muzike povijesti Saske i Dresdena u XVIII st. Napisao i niz lanaka o problemima nove muzike.
DJELA. SPISI: Dresden und die deutsche Oper im letzten Drittel des 18. Jahrhunderts, ZFMW, 1920; J. G. Naumann als Opernkomponist . Mit neuen Beitragen zur Musikgeschichte Dresdens und Stockholms (proirena disertacija), 1922; Zur Musikgeschichte Dresdens gegen 1800, ZFMW, 1922; Zur Vorgeschichte der musikalischen Romantik in Dresden, ZFM, 1926; Die Opern Joseph Schuslers, ZFMW, 1928; Dresdner Musikleben und Dresdner Instrumentalpflege in der Zeit zwischen Hasse und Weber, ZFMW, 1932; Les Sonates de violon de Mozart et les Duetti de J. Schuster, Revue de Musicologie, 1939: Zur Frage der tDafne* (1671) von G. A. Bonlempi und M. G. Peranda, AML, 1941; J. M. Kraus und die Gustavianische Oper, 1954; Gluck und der Norden, AML, 1952; Die Mozartskizzen der Universitatsbibliothek Uppsala, Svensk Tidskrift fiir Musikforskning, 1955; Die Echtheitsfrage in Mozarts Violinsonaten KV SS60, MF, 1955; Die Skizzen zur Zauberflb'te, Osterreichische Musikzeitung, 1956; Die Dresdner Instrumentalmusik in der Zeit der Wiener Klassik, 1956; Bellmans musikaliskpoetiska teknik, 1957. IZDANJA: sonata za gambu i b. c. K. F. Abela, 3 sonate i koncert J. A. Hassea. KOMPOZICIJE: sonate za violonelo i za violu da gamba. Zborovi; solo-pjesme uz orkestar i uz klavir. Obradbe: djela G. F. Handela (iz opera Almira, Aldne, Rinaldo i dr.), R. Keisera, J. Chr. Bacha, J.Ph. Rameaua i dr. LIT.: H. Schnoor, Richard Englander, MGG, III, 1954.

Carmen (Bizet), Tosca (Puccini), Lotta (Massenet, Werther), Leonora (Verdi, Trubadur), Oktavijan (R. Strauss, Kavalir s ruom) i dr. Gostovala je i u inozemstvu. K. Ko. ENGELKE, Bernhard, njemaki muzikolog (Braunschweig, 2. IX 1884 Kirchbarkau kod Kiela, 16. V 1950). Muzikologiju studirao na Univerzitetu u Halleu (H. Abert) i Leipzigu (H. Riemann), gdje je 1906 doktorirao. Uio i na Visokoj koli za muziku u Berlinu. U Magdeburgu 191225 uitelj muzike, zborovoda u katedrali i muziki kritiar. Od 1927 predavao na Univerzitetu u Kielu. Prouavao muziku historiju Magdeburga i pokrajine Schleswig-Holstein.
DJELA. Johann Friedrich Fasch. Sein Leben und seine Taligkeit als Vokalkotnponist (disertacija), 1906; Johann Friedrich Fasch, Versuch einer Biographie,

ENGLESKA MUZIKA. Engleska muzika tradicija ima stalan kontinuitet kroz vie od deset stoljea, ali su pojedine epohe veoma nejednake po umjetnikoj vrijednosti svojih muzikih manifestacija. Nakon razdoblja u kojima su se razvili ori ginalni stilovi, u kojima su se raale genijalne ideje, slijedili su

526

ENGLESKA MUZIKA
esto izvorno komponiran), a tek kasnije u kompo cantus firmusom. Dodavanjem treega glasa, gornje ralelnim tercama, nastajali su sekstakordi, koji su esti u dugim nizovima. Taj je stil M. Bukofzer nazvao diskantom (English descant). Preavi na kontinent, e diskant u XV st. razvio u fauxbourdon, koji se od n razlikuje jedino po tome to mu je glavna melodija i glasu (u engleskom diskantu moe glavna dionica, os donjem, biti i u srednjem glasu). Fauxbourdon su k; uzeli Englezi (faburden). Najvaniji je primjer engleske vjekovnog svjetovnog vieglasja rota Sumer is icumei Harley 978, British Museum). O vremenu postanka te kompozicije, obino zvane Ljetni kanon, miljenja i Neki je smjetavaju oko sredine XIII st., neki oko 1 Bukofzer (1944) smatra da je djelo nastalo tek izmei 1325. Crkvenu muziku praksu razvijali su u sre jeku, a i kasnije, zborovi u samostanima, katedralam; zima. Zborovi su odigrali neobino veliku ulogu u muzikom ivotu. Kapela kraljevskog dvora, Chapel R put se spominje 1135. Uz nju su vezane mnoge van engleske muzike historije. Velikaki dvorovi, naprc sporadinih sluajeva, nisu jae utjecali na razvoj englesl Instrumentalna praksa veoma je stara. Orgulje st vjerojatno ve u VII st. U Winchesteru su sagraeni orgulje sa 26 mijehova i 400 svirala. I mnogi drugi im meu njima lutnja, citra, psalterium i osobito harfa primjerak iz VI st.), bili su raireni ve u srednjem v sauvanih engleskih srednjovjekovnih instrumentalnih ija vrijedna su tri dvoglasna plesa vrste stantipesa iz jedan monofoni (potkraj troglasni) ples iz XIII st. i iz prve polovine XIV st., vjerojatno najstarija poznai tura za orgulje (ili, moda, za echiquier). Meu engle tiare do konca XIV st. ubrajaju se Johannes de Garla 1190 oko 1272; postoji i miljenje da su ivjela dvj pisca tog imena), Anonymus British Museuma ili Anot (XIII st.), Walter Odington (oko 1300) i Simon Tun 1369)Kroz XV st. i u prvim decenijama XVI st. e. m. slijedi srednjovjekovne tradicije. U prvoj polovini XV st Johna Dunstablea (vjerojatno izmeu 1380 i 1390 1453) muziari vrsto su povezani s kontinentalnima. Mnc muziari borave u Engleskoj, gdje su u to doba preuzi mija i stil ehansona. Oko 1450 Engleska je jedna od zemalja u muzici, ona znatno utjee na burgundsku l nizozemske kompozitore Ockeghemove generacije. Osi tablea, najznatniji su engleski kompozitori toga vremena Leonel (Lyonel) Pozver (? 1445), John Forest (?1446), John BeCollcctkiit of'riie IK-Hclt , rt'ith thc neti John Plummer. Poslije Dunstableove AtldiCtmul Mufi.k uxfie !/>4 by Uf i smrti, e. m. kroz 70 "!' I'.'i , 'i, ts it >< mm Aitu godina ne prima po t Moltufttn S>M ticaje izvana. Sred njovjekovni stilski Si I 1 U elementi (cantus firTluiro -liiA, for rhc mus u tenoru, me 7/V<s lodijska i ritmika v. (-<: ", diferencijacija ostalih glasova) odravaju se do treeg decenija XVI st., kada se po javljuju nizozemski utjecaji (imitacija). Vokalne duhovne polifone kompozicije prvenstveno su mise, manjinske antifone, magnificati, pasije, responzoriji, himne i versusi za procesije. U polifonim misama Kyrie se obino izvo dio monodiki, jer je sarumski graduale sa dravao tropirane Kvrie, koji su se pje vali samo na odree ne dane; prema to- Kum koncert Naslovna s[rana zblrk< me, pollfona obradba Musicae H. Playforda, London i
;

Srednjovjekovni instrumenti na kapitelu katedrale u Canterburvju, XI st.

periodi, u kojima nije nastalo niti jedno istinski kreativno dje lo. Vrhunac predstavljaju prva polovina XV st., vrijeme oko 1600 i deceniji od oko 1680 do sredine XVIII st. Nov procvat poeo je u posljednjoj etvrtini XIX st. E. m. bila je u svom razvoju konzervativna. Nijedna se muzika revolucija nije zaela u Engleskoj. Veliki stilski obrati kontinentalne Evrope pojava monodije, postanak klasine simfonije i sonatne forme nisu u Engleskoj izazvali nagle promjene. Zborno-vokalna tradicija mnogo je jaa od instrumentalne. Opera nije nikad bila neodvojiv dio autohtonog muzikog ivota; oratorij se, naprotiv, udomaio vie nego u bilo kojoj drugoj zemlji. Podaci o engleskom muzikom ivotu u ranom srednjem vijeku uglavnom su fragmentarni; potpunija slika prua se tek od XIII st. Poslije ujedinjenja keltske i rimske crkve (sinod u Whkbyju 664), crkvene su vlasti pokuavale u toku VII i VIII st. da unificiraju crkveno pjevanje prema rimskom uzoru. Ta nastojanja nisu potpuno uspjela. Tako je katedrala u Salisburvju, po svoj prilici u XII st., normirala svoju liturgiku praksu u Obliku nazvanom Sarum Use (ili Use of Salisburv); ta praksa, u pojedinostima razliita od rimske, vjerojatno se razvila iz neke lokalne varijante rane kranske liturgije u Engleskoj, a od XIII st. dalje proirila se na velik dio zemlje. Koralne melodije sarumske agende bile su temelj engleske polifonije do sredine XVI st., kada je Sarum Use ukinut. Winchesterski tropar iz XI st., koji se nalazi u Cambridgeu (Corpus Christi College 473), jedan od najstarijih dokumenata ranog vieglasja, prepisan za Winchester vjerojatno u nekom francuskom samostanu, dokazuje da su i prije normanskog osvajanja (1066) postojale vrste veze s kontinentom. Najraniji dosad poznati prijepis potpunog repertoara kole Notre Dame (Wolfenbiittel, Herzog August Bibliothek, Cod. Helmst. 628 [etiam 677]) nainjen je u XIV st. za kotski samostan St. Andrews. Dri se da su neki napjevi u tom rukopisu engleskog podrijetla. Muziki fragmenti katedrale u Worcesteru (Oxford, Bodleian Library, ms. Lat. liturg. d 20; Worcester, Chapter Library, ms. add. 68; London, British Museum, ms. add. 25031) svjedoe o ivom aktivitetu engleskih kompozitora XIIIXIV st. Muziari iz Worcestera bili su, ini se, pod utjecajem starije francuske muzike. Ako se usporede s francuskim stvaranjem istog vremena, njihova su djela u cijelosti starijeg stila; meutim, ona sadravaju i neke nove elemente koji e se u rukama buduih engleskih kompozitora (J. Dunstablea i dr.) dalje razvijati i preko njih utjecati na evropsku kontinentalnu muziku. U worcesterskim rukopisima sauvali su se moteti, organumi, misni stavci, conductusi, sekvence, rondellusi i himne. Ima veoma malo dokumenata srednjovjekovne monodije s engleskim tekstom. Englezi nisu u to doba imali muziku koja bi se mogla usporediti s umjetnou trubadura i truvera. Englesko vieglasje XIIIXV st., svjetovno i crkveno, razlikuje se od evropskog estom upotrebom nesavrenih konsonanca, terce i sekste, i estim krianjem dionica. U engleskoj polifoniji esto upotrebljavana tehnika izmjene glasova (-> Stimmtausch), moda je engleskog podrijetla. Meu srednjovjekovnim teoretiarima taj postupak opisuju samo oni koji su roeni u Engleskoj (Joh. de Garlandia, W. Odington). Dvoglasno pjevanje u kojemu prevladavaju paralelne terce ili sekste nazvano je gymel (lat. cantus gemellus); naziv za tu mnogo stariju praksu potjee tek iz XV st. Prema starim svjedoanstvima Giraldus Cambrensisa (Anonymus IV) ini se da je sklonost za punou zvuka toliko karakteristina za englesko vieglasje, preuzeta iz narodnog pjevanja. Stil gvmela rano se pojavljuje u conductusu (iji je tenor

ENGLESKA MUZIKA
tropiranog Kyrie bila bi ograniavala upotrebu pojedine polifone mise. Prva polifona obradba magnificata nastala je u XIV st. u Engleskoj. Dvije polifone pasije iz rukopisa Egerton 3307 (British Museum) najraniji su dosad poznati primjeri te vrste (oko 1450). U XV st. esta je vieglasna vokalna kompozicija jednostavne melodike i harmonije, nazvana carol, redovno bez cantus firmusa, s engleskim ili englesko-latinskim tekstom (carol na latinskom tekstu obino se zove cantilend), duhovnog, moralistikog, po litikog ili ljubavnog sadraja, strofne konstrukcije s refrenom (burden). Oko 1480 carol poprima neka obiljeja motetnog stila. Od sredine XVI st. to nije vie pjesma odreena oblika nego odreena sadraja, popularna boina pjesma. Najznatniji kompozitori predreformacijskog doba, za vrijeme prvih Tudora (od 1485), jesu R. Fairfax (14641521?), W. Comyshe (oko 14651523) i J. Taverner (oko 14951545). I Henrik VIII (14911547) bavio se kompozicijom i svirao nekoliko instrumenata. Dvadesetak godina prije reformacije e. m. preuzima postepeno renesansni stil. Iz ranog XVI st. potjeu rukopisi dviju kompozicija za in strumente s tipkama, rani pokuaji varijacijske forme: My Lady Carev's Dompe, anonim nog autora i Hornpipe H. Astona. Poslije 1530 nastaje posebna instru mentalna forma In no mine; to je tipino engle ska vrsta kompozicije za viole ili instrumente s tipkama, pisana na can tus firmus iz Benedictusa (odlomak na rijei In nomine) J. Tavernerove mise Gloria tibi Trinitas. Takvi In no mine komponirali su se vie od sto godina. Poinju se tampati note; meu prvima su svjetovne pjesme (XX Songes, London 1530). Najistaknutiji su teoretiari XV st. J. Hanboys,J. Hothbv (?1487). L. Power, R. Cutell. Poslije reformacije (raskid s Rimom, 1534; uvoenje en gleske liturgije, Act of Uniformity, 1549) razvija se anglikanska crkvena muzika, u poetku mnogo jednostavnija od rimske koja joj je prethodila. U kasnijim decenijama XVI st., meutim, duhovne kompozicije (services, anthems) velikih majstora W. Bvrda (1543 1623), Chr. Tyea (oko 15001573), R. Whytea (oko 15301574) i Th. Tallisa (oko 15051585) ne zaostaju u sjaju i bogatstvu za misama i motetima J. Tavernera i njegovih suvremenika. Muziki ivot centraliziran je u Londonu. Veoma su raireni francuski chanson i talijanski madrigal; Englezi ih nisu upoznali iz originalnih talijanskih i francuskih izvora nego preko rukopis nih i tampanih nota koje su se nalazile u Nizozemskoj. Oko sredine XVI st. Italija je najvei kulturni ideal. Notni se tisak razvija. Poinje zlatno doba engleske muzike (otprilike 1585 1625). U to vrijeme, za vladavine Elizabete I i Jamesa I, svjetovna se muzika mnogo vie njeguje od duhovne, iako je duhovna muzika visokog kvaliteta {W. Byrd; Th. Weelkes, ?1623; O. Gibbons, 15831625 i dr.); u 40 godina tampano je 15002000 vokalnih djela; gotovo sva su svjetovna. iri se muziki amaterizam (prije reformacije muzika je bila iskljuivo u rukama profesionalaca). Najbogatija su podruja stvaralatva madrigal i muzika za virginal. Poto su se talijanski madrigali u Engleskoj izvodili ve decenijima, izdaje 1588 A r . Yonge u Londonu zbirku talijanskih madrigala prevedenih na engleski, Muica transalpina. Engleski madrigalisti, meu kojima su najvei J. Wilbye (15741638), Th. Weelkes i Th. Morley (1557 oko 1602), stvorili su specifinu varijantu talijanske forme (za razliku od Nizozemaca i Nijemaca, iji su madrigali u glavnim crtama slijedili talijanske uzore). Engleski je madrigal manje literarno uvjetovan i rijetko posee za vrhunskim ostvarenjima engleske poezije. Stihovi engleskih madrigala su laganiji, a muzika manje ekskluzivna. Poslije jednostavnih poetaka, razvila se muzika za tipke u tim godinama do zrelog majstorstva. Engleski virginalisti stvorili su stil koji se temeljio na prirodi samog virginala, razvijajui neobino kreativno tehnike postupke na instrumentima s tipkama (obilati ukrasi, arpeggia, brze pasae, krianje ruku, ornamentalno vari-

527

ranje). Napisan je velik broj kompozicija plesnog karaktera (pavane, gagliarde, allemande, courante) i varijacija. Najvanije zbirke muzike za virginal su Parthenia (1611) i Fitzvvilliam Virginal Book (rukopis, dovren oko 1620; Cambridge, Fitzzvilliam Museum 32 G 29). Virginalisti, meu kojima su najznaajniji W. Byrd, J. Buli (oko 15621628), O. Gibbons, G. Farnaby (oko 1560 oko 1620) i Th. Tomkins (15721656), snano su utjecali na muziare kontinenta, na J. P. Sweelincka, S. Scheidta, D. Frescobaldija i dr. U isto doba nastaju i veoma vrijedni vokalni ayres uz pratnju lutnje ili viole da gamba (J. Dozvland, 15631626; J. Danyel, oko 1565 oko 1630; Th. Campian, 15671620; Ph. Rosseter, 15681623; R. Jones). Muzika za lutnju J. Dowlanda bila je, zajedno s kompozicijama engleskih virginalista, uzor itavoj Evropi potkraj XVI st. i u poetku XVII st. Instrumentalni ansambli, Consorts, sastojali su se ili od samih viola, ili od

Muzika priredba u Vauxhallu. Rad Th. Rowlansona

samih duhaa, ili od instrumenata obiju vrsta (broken consort). Zbirku kompozicija za broken consort izdaje 1599 Th. Morley pod naslovom First Booke of Consort Lessons Made by Divers Exquisite Authors. Takvi mjeoviti sastavi putovali su Evropom s engleskim glumakim druinama, a njihov utjecaj opaa se i u orkestraciji C. Monteverdija. Vanija teoretska djela elizabetanske ere napisali su Th. Morley (Plaine and Easie Introduction to Practicall Musicke, 1597), Th. Campian (New Way of Making Fowre Parts in Counterpoint, 1613), Th. Ravenscroft (Briefe Discourse of the True but Neglected, Use of Charact' Ring the Degrees ... in Mensurable Music, 1614). Od 1625 (poetak vladavine Charlesa I Stuarta) nastaje za stoj u razvitku engleske muzike. tampanje nota naglo jenjava. Raskone dvorske i velikake sveanosti odvijaju se posve izolirano od irokih krugova. Ipak, te su sveanosti na jednom polju povezale muziku ovih decenija, preko Graanskog rata i Cromvvellova protektorata, s muzikom restauracije: u muziko-scenskim izvedbama Masque. Sastavljena od stihova, vokalne i instrumentalne muzike, plesa, govorene glume, masque nastaje na engleskom dvoru u isto vrijeme, kad se u Italiji javlja opera. Prvi kompozitori muzike za masque (Th. Campian; A. Ferrabosco ml., oko 15751628; J. Coperario, oko 15751626 i dr.) piu potpuno nedramatske ayres i ballettos, a neto kasnije uvode stile recitativo: tako u Lovers made Men (1617) Ben Jonsona (muzika N. Laniera, 15881666) i Comus (1634) J. Miltona (muzika H. Lazvesa, 15961662). Madrigal izumire. Najvie se kultivira solistika svjetovna muzika. Za graanskog rata (164049) muziki je ivot veoma skuen. Ekstremni puritanci zabranjuju muziku za vrijeme bogosluja,

rasputaju zborove, zatvaraju teatre. Ali usprkos tome, u doba Cromwellove vladavine (164960) piu se masque za amatere, meu njima Cupid and Death (1653) J. Shirleva (muzika M. Lockea, oko 16301677 i Ch. Gibbonsa, 16151676); javljaju se i poeci engleske opere: 1656 The Siege of Rhodes (libreto W. Davenanta), iju je muziku napisalo pet kompozitora (H. Lauies; Ch. Colman st., ?1664; H. Cooke, oko 16161672; G. Hudson i M. Locke) i dr. Rane opere nisu naile na iri odaziv. Notni tisak ponovno oivljuje pod vodstvom J. Playforda (16231686), prvog stalnog engleskog izdavaa. Puritanski reim zabranivi muziku u crkvama, dao je snaan poticaj svjetovnim formama. Catch, round i canon omiljele su vok&lno-polifone vrste (kao autor istie se J. Hiltonml., 15991657). Instrumentalni kompozitori piu brojne fantazije (fancy) i In nomine (W. Lazves, 16021645; J.Jenkins, 15921678). Viola da gamba najraireniji je gudaki instrument. Karakteristina forma toga vremena jesu varijacije u obliku floridusa nad temom u bas-violi, zvane divi-sions upon a ground (Ch. Simpson, ?1669). Prve engleske violinske kompozicije (sonate za dvije ili vie violina, bas-violu i continuo W. Younga, ? 1671) tampane su 1653 u Innsbrucku.

528

ENGLESKA MUZIKA
vrijednosti brojnih Talijana, ije su se opere izvodile u' nije se stvorila iva operna tradicija. Mnogi Englezi su operu s velikim nepovjerenjem. S. Johnson naziva tinom i nerazumnom zabavom. Talijanska je opera, u velikoj modi. Karakteristina je engleska dran toga vremena ballad-opera; prva, a i najpoznatija je Th Opera (1728; tekst J. Gay; muzika, tj. uvertira, izbor ve postojeih melodija raznih autora, J. C. Pepusch, 161 Baladne opere javljaju se do u kasno XIX st., zadri elemente pasticcia; pisali su ih Ch.' Dibdin (17451 Linley (17331795), 5. Storace (17631796), H. (17861855) i dr. U Evropi, gdje su ih izvodile engli jue druine, baladne su opere pridonijele postanku ! Engleski kompozitori njeguju i kazalinu vrstu, koja klasificirati kao komina opera, a nastala je vjerojatno janskim utjecajem: Thomas and Sally Th. A. Arne 1778), 1760; The Recruiting Sergeant Ch. Dibdina, i-j' Koncerti se, osim u dvoranama, prireuju i na otv< vrtne koncerte u Vauxhallu, Marvleboneu i dr., koje velike mase sluaa, piu i veliki majstori kao Handel Bach. Tu se izvode pjesme, koncerti, simfonije, opere. '. su drutva Academy of Ancient Music (171092), Bach Concerts (176582; prireuju ih J. Chr. Bach i K. At Concerts (17921822) i dr. Poinju se odravati muz vali: najstariji je Three Choirs Festival (1724), koji se sve prireuje u Gloucesteru, Worcesteru i Herefordu. TJ nastaju i druga vana muzika drutva: Royal Society of (1738), Madrigal Society (1741; drutvo za njegovai muzike), Royal Philharmonic Society (1813), Royal of Music (1823). Izdavanje muzikalija neobino se London postaje u XVIII st. jednim od velikih evropsk: muzike naklade. Izdavai su J. Walsh, J. Johnson, W. Napier, J. Preston i mnogi drugi. God. 178797 su cjelokupna muzika djela G. F. Handela (priredio S 17401802); to je prvo izdanje takve vrste uope. georgijanskog doba (vladavina Georgea IIV, 17 stilski se dijeli u dva odsjeka: kasnobarokni stil Corellij dela i galantni, rokoko ili pretklasini stil, koji prevlada 1760. Engleski kompozitori nerado su naputali kasi stil. Mnogi su upotrebljavali oba naina izraavanja % kraja tog razdoblja. Znatniji su kasnobarokni kompo: Greene (16951755), Ch. J. Stanley (17131786), 1 (17101779), Ch. Avison (oko 17101770), W. Haye, 1777) i dr. Poslije Handelove smrti, velika linost u englesko kom ivotu ponovno je Nijemac, J. Chr. Bach (17; od 1762 u Londonu), predstavnik istoga galantnog sti] utjecao na male majstore engleskog rokokoa Ch. Dl Hooka (17461827), Th. Linleya (17331795), 5. / dr. Handel je svojim oratorijima stvorio uzor koji su pokoljenja engleskih kompozitora. Njegovim su trag( doba ili M. Greene, W. Boyce, Th. A. Arne i dr. XVIII st. nalik su na talijansku serenatu, tako Acis and (1720) G. F. Handela i The Masque of Alfred (174c Arnea. Usprkos stranim utjecajima, nepresuno autohtone engleske melodike solo-pjesme i solo-kantate jednostavnih, veinom strofnih pjesama komponirali si veridge (oko 16701758), Th. A. Arne, W. Boyce, Th J. Hook i dr. Najtipinija je engleska vokalna forma > glee, vrsta vieglasne homofone kompozicije, koja se 1 catcha. Osnivaju se klubovi za kultiviranje catcha i gle lemen's and Gentlemen's Catch Club, 1761; Glee Club, 17 centores Sodales, 17981847). Autori su gleea, medu R. J. S. Stevens (17571837), 5. Webbe (17401816 Callcott (17661821), J. S. Smith (17501836). I mentalnoj muzici, Engleska je dala vaan doprinos solo-koncerta svojim koncertima za orgulje; takvi kom ljali su se tada u ostaloj Evropi veoma rijetko. Prva su djela te vrste Handelovi koncerti op. 4 (oko 1730); za njin brojni orguljski koncerti Th. A. Arnea, Ch.J. Stanleya, j brae Ch. i 5. Wesleya (17571834; 17661837), W. (17751847) i dr. Za orgulje-solo pie se voluntary, kor koja po obliku odgovara preludiju i fugi, ili francuskoj ili je srodna sonati da chiesa (W. Boyce; M. Greene; Ch. J. Th. Roseingrave, 16901766; braa Ch. i 5. Wesley). K ije za embalo obino se nazivaju lessons {M. Greene; Arne). Naroito su vani engleski graditelji instrun tipkama John Broazvood (17321812) i njegovi sinovi znatno usavrili mehaniku klavira. Literaturu o mu2 gatili su R. North (16531734), Ch. Avison, J. Hazvkins 1789), Ch. Burney (17261814), M. Kelly (176218; Dibdin, Fanny Burney, Mrs. Papendiek i dr. '(

Pjevai i instrumentalisti engleske seoske crkve u Buckinghamshireu, oko 1840. Rad T. Webstera

Poslije restauracije (1660) oituju se u engleskoj muzici jaki francuski i talijanski utjecaji. Charles II uvodi na svom dvoru orkestar Four- and- twenty fiddlers po uzoru na Vingt-quatre violom du Roi Luja XIV. Talijanski muziari borave na egleskom dvoru. Muzika se ponovo uvodi u bogosluje. Kao nova muzika vrsta (posebno na dvoru) nastaje oda u formi kantate za sole, zbor i orkestar. U crkvi se esto upotrebljavaju gudaki ansambli, npr. u verse anthemu, koji je po strukturi slian odi. Peat tom vremenu dao je H. Parceli (16591695); uz njega je vaan J. Blmv (16491708). Dramska muzika samo se rijetko javlja kao samostalna vrsta, kao opera. Obino je vezana uz dramu, katkad samo u obliku muzikih umetaka (plesova, intermedija, pjesama), a katkad kao sastavni dio radnje, kao npr. muzika H. Purcella uz drame King Arthur (J. Drvden, 1691) ili The Fairy Queen (po W. Shakespeareu, 1692). Takva su djela inspirirana fran cuskom teatarskom vrstom comedie-ballet. Masque se javljaju u manjem broju nego ranije. God. 1674 izvodi se u Londonu opera s francuskim tekstom Ariane ou Le Mariage de Bacchus L. Grabua, Francuza koji je od 1665 boravio na engleskom dvoru; 1685 Grabu pie englesku operu Albion and Albanius; iste godine J. Blow komponira djelo Venus and Adonis, koje naziva masqueom, iako je to zapravo minijaturna opera; H. Purcell stvara 1689 operu Dido and Aeneas. U poetku XVIII st. veoma je ojaao interes za talijansku muziku, pa je i talijanska opera uspjela prodrijeti na londonske scene: prva se izvodi 1705 (Gli Amori d'Ergasto J. Grebera). Uz izvorne talijanske opere izvode se engleske obradbe i imitacije, esto na englesko-talijanske tekstove. U tom razdoblju odravaju se i prvi javni koncerti u posebnoj koncertnoj dvorani (ve su se u Cromwellovo doba uvele koncertne priredbe po londonskim gostionicama). Violi nist J. Banister (16301679) daje 1672 u Londonu seriju koncerata, koji oznauju poetak evropske prakse javnih koncerata. U instrumentalnoj muzici mijea se stari i novi stil: tako Purcell jo pie fantazije za 3, 4 i 5 viola da gamba, In nomine za 6 i 7 viola da gamba, ali i trio-sonate (po talijanskom uzoru) za dvije violine, bas-violu i orgulje ili harpsichord. Osim H. Purcella, instrumentalnom su se muzikom bavili J. Jenkins, Chr. Simpson, J. Clarke (oko 16731707), W. Croft (16781727) i dr. Opaa se jaka tendencija prema instrumentalnom i vokalnom virtuozitetu. Crkvena muzika blia je deklamatornom stilu, nego staroj kontrapunktici. Veoma su omiljele manje vokalne forme (solopjesme i dueti, duhovne pjesme) namijenjene kunom muziciranju, lirskog, esto sentimentalnog karaktera. U XVIII i u poetku XIX st. strani muziari imaju u Engleskoj apsolutnu prednost nad domaima, unato velikom broju solidnih engleskih kompozitora. Sve se vie iri krug ljubitelja muzike, koji posjeuju opere i koncerte i nabavljaju note. Sre dinja je linost u razvoju engleske muzike toga vremena G. F. Handel (16851759), Nijemac, koji je 1710 doao u englesku kao predstavnik talijanskog opernog stila. U toku svoga dugog boravka medu Englezima, asimilirao je potpuno njihovu muziku tradiciju. Ve prije Handelova dolaska nestao je iz engleske muzike francuski utjecaj, a ostao je i jaao samo talijanski. Poja vom Handelove opere Rinaldo (1711) engleska je opera definitivno potalijanena, tako da u toku iduih godina nije nastalo niti jedno izrazito englesko operno djelo. Iste privilegije uiva i talijanska instrumentalna muzika, trio-sonata i concerto grosso: uzor je A. Corelli. Usprkos dominantnoj linosti Hanela, usprkos

ENGLESKA MUZIKA
Engleska muzika romantika pojavila se kasno u viktorijanskoj eri (1837I9oi)kao posljedica evropskih (u prvom redu njemakih) utjecaja. Oko 1850 e. m. ivi u sjeni tradicija. Muzikim ivotom apsolutno dominiraju dvije forme: oratorij Handelova ili Mendelssohnova tipa i talijanska opera. God. 18591926 (uz prekid 191418) prireivale su se svake tree godine Handelove sveanosti u londonskom Crystal Palaceu: golemi zbor i orkestar izvodio je dijelove Handelovih oratorija. Sklonost engleske publike prema oratoriju urodila je itavim nizom osrednjih oratorijskih kompozicija. Neprekidna premo talijanske opere dovodila je i do takvih pojava da su se za prikazivanje u Londonu prevodile na talijanski djela francuskih, njemakih, pa ak i engleskih autora. Pojavljuju se novi pokuaji na podruju engleske opere: The Mountain Svlph (1834) J. Barnetta (18021890), Nourjahad (1834) E. Lodera (18131865), zatim opere M. W. Balfea (18081870), J. A. Macfarrena (18131887), sve osrednje kvalitete. Vrednija je The Lily of Killarnev (1862) J. Benedicta (18041885). Tek sedamdesetih godina javljaju se vrijedna, tipino engleska muziko-scenska djela, vedre opere A. Sullivana (18421900) na tekst W. S. Gilberta; 187196 ti autori napisali su etrnaest opera, od kojih je veina doivjela golem uspjeh (HMS Pinafore, 1878, izv. je u Londonu 700 puta za redom). U rano viktorijansko vrijeme njeguju se i ostale muzike vrste, kao kantata (W. S. Bennett, 18161875; J. A. Macfarren), svjetovna pjesma za zbor a cappella (R. L. Pearsall, 17951856), instrumentalna muzika (W. S. Bennett; H. H. Pierson, 1815 1873), duhovna muzika (5. 5. Wesley, 18101876), ali je openito stvaralaka invencija veoma oskudna. Znatne se promjene dogaaju u drugoj polovini stoljea. Na koncertima koje od 1855 organizira A. Manns u Crystal Palaceu, engleska publika upoznaje muziku inozemnih autora (Schubert, Schumann), kao i suvremene engleske kompozicije. Popular Concerts u St. James's Hallu u Londonu propagiraju komornu muziku, osobito klasinu. Veoma su vani po svome opsenom repertoaru orkestralnih kompozicija (stranih, domaih i mnogih suvremenih) ljetni Promenade Concerts, kojima 18951944 dirigira H. J. Wood (do 1941 u Queen's Hallu, zatim u Albert Hallu). Da bi muzika postala pristupana irim slojevima sluaa, utemeljuje se 1878 PeopWs Concert Society. Osnivaju se brojni zborovi {Royal Choral Society, isprva Royal Albert Hali Choral Society, 1873; Bach Choir, 1876) i amaterski orkestri. Muzikom odgoju posveuje se mnogo panje; 1882 utemeljen je Royal College of Music. Markantna je linost na polju engleskog muzikog odgoja u XIX st. G. Grove (18201900), prvi direktor Royal College of Music; on je pisao kroz 40 godina programne notice za koncerte u Crystal Palaceu i izdao prvi vaniji engleski muziki leksikon (Dictionarv of Music and Musicians, I, 1879). Za narodni muziki odgoj zasluan je J. P. Hullah (18121884), koji je 1841 osnovao Zavod za elementarnu muziku izobrazbu, prvenstveno za uitelje. Veoma je rairena bila Tonic Sol-Fa metoda za pjevanje s lista (jo se danas upotrebljava u mnogim kolama), koju je uveo J. Curuien (18161880); 1853 on je osnovao Tonic Sol-Fa Assodation; rad tog drutva nastavio je nakon 1863 Tonic Sol-Fa College. Istaknuti su muziki pisci druge polovine XIX st. W. H. Hadozv (18591937; izdava <>Oxford Historv of Music, I, 1901), H. E. Wooldridge (18451917) i J. Stainer (18401901). U posljednjoj etvrtini XIX st. nastaje nov procvat engleske muzike, poznat pod imenom English Renaissance. Prvi znak novoga stvaralakog impulsa bila je zborna kantata Prometheus Unbound* (1880) Ch. H. H. Parryja (18481918). Iako Parrv nije nikad dostigao u kompoziciji potpuno majstorstvo, autoritet koji je stekao kao direktor Royal College of Music i profesor muzike u Oxfordu potaknuo je mnoge na ozbiljan rad. Jo vei utjecaj imao je Ch. V. Stanford (18521924), profesor na Roval College of Music i u Cambridgeu. Ni jedan od ove dvojice kompozitora nije razvio specifino engleski stil; obojica su pod stranim utjecajima. Stanfordovo temeljito zanatsko znanje stvorilo je nove, stroe kriterije. Njegovo se nauavanje odrazilo u djelima njegovih uenika, kompozitora XX st. Snaga linosti, koja nedostaje Parrvjevim i Stanfordovim kompozicijama, izbija iz djela dvojice njihovih suvremenika, E. Elgara (1857 1934) i F. Deliusa (18631934). Oslobodivi se gotovo potpuno ablona engleske tradicije (oratorij The Dream of Gerontius i simfonijska studija >>Falstaff E. Elgara; romantina opera A Village Romeo and Juliet F. Deliusa), oni su stvorili vlastiti muziki izraz. Za izvoenje Deliusovih djela, koja su u Engleskoj dugo vremena bila jedva poznata, mnogo se zauzimao dirigent Th. Beecham (18791961). U XX st., kad su se poslije Parrvja, Stanforda i Elgara pojavili R. Vaughan Williams (18721958) i G. Holst (1874 1935), ieznuli su njemaki elementi iz engleske muzike. Ova dvojica esto se inspiriraju engleskim narodnim melosom. OivML'Z. E. I. 34

529

Koncertna dvorana Royal Fem^al Hali, London

ljavanje engleskih narodnih melodija najveim je dijelom zasluga C. Sharpa (18591924), koji je sakupljao narodne pjesme i plesove i propagirao njihovu primjenu u kompoziciji. U isto vrijeme ponovno se otkriva stara engleska muzika XVIXVII st., koja je jae utjecala na stil moderne engleske muzike, nego narodna pjesma. U to doba poinje njegovanje muzikih vrsta, koje su dotad imale najslabiju tradiciju: simfonijske muzike i opere. Specifino engleski simfonijski stil ostvarili su R. Vaughan Williams i Holstov uenik E. Rubbra (1901 ). Nadovezujui na Purcella, Stanford i Vaughan Villiams pokuavaju da obnove operu, povezujui obiljeja engleske prozodije i narodne pjesme. Najznaajniji suvremeni engleski kompozitor B. Britten (1913; opera Peter Grimes, 1945; The Rape of Lucretia, 1946; The Turn of the Screw, 1954; Nove's Fludde, 1958; A Midsummer Night's Dream, 1960) s velikom moi asimilacije prima doj move s najrazliitijih izvora, ali ih pretapa u lini jezik velikog dramatiara i dubokog psihologa-muziara. Nakon to su se izrazito engleska obiljeja (Englishness) suvremene muzike oblikovala u djelima Vaughan Williamsa i Holsta, Brittenova generacija spaja elemente engleske muzike s raznim kontinentalnim strujanjima. M. Tippett (1905 ) u svojim kompozicijama povezuje narodnu melodiku, elizabetansku polifoniju i purcellovsku deklamaciju s mnogim karakteristikama evropske muzike prolih stoljea. U djelima dananjih brojnih engleskih muziara L. Berkeley (1903 ), A. Ravisthorne (1905 ), P. R. Fricker (1920) nema naglaenih anglicizama. Neki su prihvatili dode-kafoniku kompozicionu metodu (E. Lutyens, 1906 ; H. Searle, 1915 ). Meu ostale znatnije kompozitore starije i srednje generacije ubrajaju se F. Bridge (18791941), J. Ireland (1879 1962), C. Scott (1879 ), A. Bax (18831953)) Lord Berners (1883 1950), A. Bliss (1891 ), E. Goossens (18931962), E. J. Moeran (18941950), G. Jacob (1895 ), W. Walton (1902 ), C. Lambert (19051951). U najmlaoj generaciji osobito se istie R. R. Bennett (1936 ), autor vie opera (The Mines of Sulphur, 1965, Penny for a Song, 1967; The Island of Sanburau, 1969; Victorv, 1970 i dr.). Sve do prvog decenija XX st. u muzikom ivotu Engleske odlunu su ulogu imali crkveni orguljai. Engleski univerziteti izobraavali su orguljae, koji su zauzimali sve istaknutije poloaje u crkvama i visokim kolama. Danas je najutjecajnija muzika ustanova British Broadcasting Corporation (BBC). Nivo muzikog obrazovanja znatno se podigao. Vani su muzikolozi: E. Dent (18761957), G. E. P. Arkzvright (18641944), E. H. Fellozves (18701951), P. A. Scholes (18771958), J. A. Westrup (1904 ), G. Abraham (1904 ) i A. Lezvis (1915 ), koji vodi izdavanje serije spomenika stare engleske muzike (Muica Britannica). Najbolji su engleski orkestri XX st. New Queen's Hali Orchestra (190430), London Symphony Orchestra, (1930 ), BBC Symphony Orchestra (1930 ), London Phil-harmonic Orchestra (1932 ), New Philharmonia Orchestra, isprva Philharmonia Orchestra London (1945 ) i Royal Phil-harmonic Orchestra (1946 ). Stalne orkestre imaju i gradovi Birmingham, Liverpool i Manchester. U Engleskoj su veoma raireni i amaterski orkestri limenih instrumenata (brass bands) u kojima esto sudjeluju rudari i tvorniki radnici. Danas postoji oko 5000 takvih ansambla u Velikoj Britaniji, uz preko 1000 ansambla limenih duhaa, koji pripadaju Vojsci spasa. U Londonu se opere izvode u kazalitima Covent Garden (do 1939 preteno

530

ENGLESKA MUZIKA ENHARMONIJA

ublauje otrinu zvuka ; izmeu trupa i piska sa dvost zicem umetnuta je mala svinuta metalna cjevica, koja dranje toga prilino dugog instrumenta. E. r. je zapravi oboa in F, pa se notira u violinskom kljuu za kvintu to zvui. Opseg mu je (po zvuku): e-bz . E. r. se razvio oko 173040 iz oboe da caccia. Isprv srpasto svinuti oblik, poput tadanjega basetnog roga. se od dva d prevuen Zvuk mu j( lino suro' zbog toga 1730 i 182 upotrebljav; 182030 i; mu pariki Triebert i 13 uspravni ob oboe i pri! kao cor angl e. r. dobiva i mehanizam klopcima i veliki orkesl ENGLESKI ROG specifinog obojenog sjs do ga upotrebljavaju za pastoralne ugoaje ili posebne 01 efekte, npr. Berlioz u Symphonie fantastigue (Prizor n G. Meverbeer u operi Robert le diable, Wagner u Tristam Dvorak u V simfoniji (melodija Larga) i dr. U mui vie se iskoriuje za koloristike efekte (Stravinski, 1 Zvuk engleskog roga homogen je u itavom svom opseg dubokog registra u kojemu dobiva otriju boju.
LIT.: L. Bechler i B. Rahm, Die Oboe und die ihr verwandten Ir Leipzig 1914. H. Schultz, Instrumentenkunde, Leipzig 1931 izd. priredio R. Eller, Leipzig 1954). C. Sachs, The History of J struments, New York 1940. K. Geiringer, Musical Instruments, T ry in Western Cuiture from the Stone Age to the Present Day, Londc H. Stoddard, Oboe and English Horn in Our Orchestras, Internat sician, 1950, 2426. H. Becker, Oboe, MGG, IX, 1961.

strane), Old Vic (191434) i Sadler's Wells (1931 ). Engleski balet postigao je posljednjih decenija zamjernu umjetniku visinu; njemu danas pripada jedna od vodeih uloga u svijetu. Mnogi su engleski kompozitori pisali muziku za balet (W. Walton, C. Lambert, A. Bliss i dr.) i tako su brojni ljubitelji baleta upoznali novi zvuk. Medu muzikim festivalima na prvom su mjestu festivali u Edinburghu i Glvnebourneu. Reprezentativniji je prvi, s amerikim i evropskim orkestrima i solistima svjetskog glasa, dok je Glvndebourne sa svojim malim i vrlo rafiniranim opernim kazalitem postao uven po prvorazrednim izvedbama Mozartovih opera.
LIT.: J. Haiuhins, A General History of the Science and Practice of Music, London 1776. Ch. Bumey, A General History of Music, London 1776 89. E. F. Rimbault, The Old Cheque-Book, or Book of Remembrance, of the Chapel Royal, London 1872. F. Huefjer, Half a Century of Music in England, 183787, London 1889. W. Nagel, Geschichte der Musik in England(2 sv.), Strassburg 189497. W. Wroth, The London Pleasure Gardens of the Eighteenth Century, London 1896. H. E. Wooldridge, Early English Harmony, London 1897. H. E. Krrhbiel, Music and Manners in the Classical Period, London 1898. F. Kidson, British Music Publishers, Printers and Engravers, London 1900. J. Stainer, Early Bodleian Music (3 sv.), London 1901, H. E. Wooldridge, The Polyphonic Period (prva 2 sv. Oxford History of Music), Oxford 1901 i 1905. J. A. Fuller Maitland, English Music in the Nineteenth Century, London 1902. R. Steele, The Earliest English Music-Printing, London 1903. C. Sharp, English Folk-Song: Some onclusions, London 1907. J. E. Matthew, The Antient Concerts, 17761848, Proceedings of the Musical Association, XXXIII, 1907. W. H. Granan Flood, The English Chapel Royal under Henry V and Henry VI, SBIMG, X, 190809. H. C. de Lafontaine, The King's Musick, London 1909. G. E. P. Arkzvright, Early Elizabethan Stage Music, The Musical Antiquary, I, 190910 i IV, 191213. A. Einstein, English Music 16041904, London 1911. T. L. Southgate, Music at the Public Pleasure Gardens of the Eighteenth Century, Proceedings of the Musical Association, XXXVIII, 1912. M. B. Foster, History of the Philharmonic Society, London 1913. C. V. Stanford, Pages from an Unwritten Diary, London 1914. W. J. Lazvrence, The English Theatre Orchestra: its Rise and Early Characteristics, MQ, III, 1917. E. H. Fellozves, English Madrigal Verse 15881632, Oxford 1920, proireno izd. Oxford 1967. Isti, The English Madrigal Composers, Oxford 1921 (II izd. Oxford 1948). H. Davey, History of English Music (II izd.), London 1921. J. Pulver, A Dictionary of Old English Music and Musical Instruments, London 1923. E. K. Chambers, The Elizabethan Stage, Oxford 1923. M. George, London Life in the Eighteenth Century, London 1925. P. Warlock, The English Ayrej London 1926. J. Pulver, A Biographical Dictionary of Old English Music, London 1927. A. Hughes, Worcester Mediaeval Harmony, Burnham 1928. E. J. Dent, Foundations of English Opera, Cambridge 1928. B. Shaw, Music in London, 18901894, London 1931. A. E. Richardson, Georgian England, London 1931. H. W. Hadovj, English Music, London 1931. F. W. Galpin, Old English Instruments of Music (III izd.), London 1932. H. C. Colles, Symphony and Drama, 18501900, London 1934. P. A. S'choles, The Puritans and Music in England and New England, London 1934- H- A. Scott, London's Earliest Public Concerts, MQ, 1936. Isti, London Concerts from 1700 to 1750, ibid., 1938. Ch. H. H. Parry, The Music of the Seventeenth Century (II izd.), London 1938. B. Shaw, London Music in 18881889, London 1938. D. G. T, Harris, Musical Education in Tudor Times, Proceedings of the Musical Association, 1939. M. C. Boyd, Elizabethan Music and Musical Criticism, Philadelphia 1940. A, Carse, The Orchestra in the XVIII" 1 Century, Cambridge 1940. J. A. Westrup, Foreign Musicians in Stuart England, MQ, 1941. Isti, Domestic Music under the Stuarts, Proceedings of the Musical Association, 1942. A. Loezuenberg, Annals of Opera, 15971940, Cambridge 1943. Ch. W. Hughes, The Music for Unaccompanied Bass Viol, Music and Letters, 1944. E. J. Dent, Italian Opera in London, Proceedings of the Royal Musical Association, 1945. Isti, A Theatre for Everybody: the Story of the Old Vic and Sadler's Wells, London 1945. A. L. Bacharach, British Music of our Time, London 1946 (II izd. 1951). E. H. Meyer, English Chamber Music, London 1946 (njem. prijevod, Leipzig 1958). W. H. Mellers, Music and Society, London 1946. R. H. Elkin, Royal Philharmonic, London 1947. P. A. Scholes, The Mirror of Music, 18441944, London 1947. J. Manijold, Theatre Music in the Sixteenth and Seventeenth Centuries, Music and Letters, 1948. B. Pattison, Music and Poetry of the English Renaissance, London 1948. J. A. VC'estrup, British Music (III izd.), London 1949. A. Obertello, Madrigali italiani in Inghilterra, Milano 1949. E. W. White, The Rise of English Opera, London 1951. K. J. Levy, New Material on the Early Motet in England, Journal of the American Musicological Society, 1951. R. de Cande, Petite histoire de la musique anglaise, Pari 1952. E. Walker, A History of Music in England (III izd., priredio J. A. Westrup), Oxford 1952. Ch. L. Cudiuorth, The English Symphonists of the Eighteenth Century, Proceedings of the Royal Mu sical Association, 1952. A. Frank, Modern British Composers, London 1953. W. L. Woodfill, Musicians inEnglish Society, Princeton 1953. J. E. Phillips i H. B. Bertrand, Music and Literature in England in the Seventeenth and Eighteenth Centuries, Los Angeles 1954. R. Nettel, Sing a Song of England. A Social History of Traditional Song, London 1954. J. A. Westrup, F. L. Harrison, Th. Dart, Ch. L. Cudmorth i W. Mellers, England, MGG, III, 1954. J. S._Manifold, The Music in English Drama from Shakespeare to Purcell, London 1956. R. Nettel^ The Orchestra in England. A Social History, London 1956. F. L. Harrison, Music in Medieval Britain, London 1958. H. Rosenthal, Two Centuries of Opera at Covent Garden, London 1958. 5. W. Kenney,^ English Discant and Discant in England, MQ, 1959. E. Apfel, Studien zur Satztechnik der mittelalterlichen englischen Musik, 2 sv., Abhandlungen der Heidelberger Akademie der Wissenschaften, Philosophisch-historische Klasse, 1959. Isti, England und der Kontinent in der Musik dcs spaten Mittelalters, MF, 1961. J. Stevens, Tudor Church Music, London 1961. Isti, Music and Poetry in the Early Tudor Court, London 1961. J. Kerman, The Elisabethan Madrigal, New York 1962. F. Sternfeld, Music in Shakespearean Tragedy, London 1963. M. Schafer, Bntish Com posers in Interview, London 1963. A. Porter, Some Nfew British Composers, MQ 1965. J. Le Huray, Music and the Reformation in England 15491660, London 1967. B. A.

ENGLISCH VIOLET (njem.), prema opisu Leopc zarta (Versuch einer grundlichen Violinschule, 1756), gu strument, varijanta -> viole d'amore sa 7 gornjih i 14 sii kih (rezonantnih) ica (za razliku od 67 simpatetk na violi d'amore); zbog toga je e. v. imao drugaiju ude zvuk. Prema C. Sachsu, e. v. i nije drugo nego viola d' 6 ili 7 ica za sviranje. Nazivom e. v. oznaivalo se i nekad esto prakticir sebno ugaanje (scordatura) viole: e a e1 a1. ENGLISH MADRIGALISTS -> Spomenici muzike i> ENGLISH WALTZ (engl. engleski valcer), drutv valcer polaganoga tempa. Nastao je oko 1915 u Amerii 1920 udomaio se i u Evropi te se ubraja u standardne c plesove. Melodika je esto sentimentalna, a ponekad se z i utjecaj jazza. ENGLUND, Sven Einar, finski pijanist i kompozit land, vedska, 17. VI 1916 ). Studirao na muzikoj i Sibelius u Helsinkiju; 1947 dobio nagradu Sibelius. > na Muzikoj akademiji od 1948. Usavravao se 1949 u S A. Coplanda. Bavi se takoer publicistikom.
DJELA. ORKESTRALNA: dvije simfonije, 1946 i 1948; simfonij Epinikia, 1947; koncert za klavir, 1951; koncert za violonelo; suita Reindeer. Klavirski kvintet, 1941; sonata za violinu i klavir. kompozicije (Introduzione e toccata, 1950). DRAMSKA: balel 1959; scenska muzika za Den kinesiska muren, 1949 i za druge dran muzika. Solo-pjesme.

ENHARMONIJA (prema gr. 'cv unutra i ap|xovi( identificiranje dvaju tonova, koji su teoretski (muziki i i po visini razliiti i drukije se notiraju, ali praktiki dananjem temperiranom sistemu identinu visinu (n des, eis i/) iako se mogu kod pjevanja i na gudakim instru razliito intonirati. U sljedeoj tabeli tonovi povezani vertikalnim crt: harmonijski su tonovi, tj. raznoimeni tonovi iste visini
hisis cisis hi cis s c des
deses

disis dis i \ es
eses feses

eisis fisis eis fis gis

gisis

ai
c
1

ENGLESKI ROG (engl. English Horu, franc. cor anglais, njem. englisch Horn, tal. corno inglese), drveni duhaki instrument iz obitelji oboa, punog, mekanog i melankolinog zvuka. Ima koninu cijev dugu oko ioo cm, sa krukoliko proirenim donjim krajem (tzv. pavillon d'amours, njem. Liebesfuss), to

': ges

1 as

fes

b
heses ces

ENHARMONIJA ENTREE
Enharmonijske ljestvice, npr. Cis-dur i Des-dur, sadravaju iste, ali razliito nazvane i notirane tonove. Enharmonijski intervali sastoje se od tonova identinih visina a razliita imena (barem jedan od tonova intervala ima razliito ime); takvi raznoimeni, a po visini jednaki tonovi esto tvore teoretski razliite intervale.

531

velik a terca

smanjena kvarta

velika terca

dvostruko poveana sekunda

ENKOMIJ -> Grka muzika ENNA, August, danski kompozitor (Nakskov, 13. V 1860 Kabenhavn, 3. VII 1939). Podrijetlom iz talijansko-njemake obitelji; u muzici samouk, bio je violinist i dirigent putujuih kazalinih druina. Svojim uvertirama, scenskom muzikom i drugim kompozicijama skrenuo na se panju N. W. Gadea koji mu je pribavio stipendiju za studij u Leipzigu. God. 189091 dirigent kazalita Dagtnar u Kobenhavnu, a zatim se bavio iskljuivo komponiranjem. U njegovim djelima prevladavaju utjecaji Verdija i talijanskih verista.
DJELA. ORKESTRALNA: dvije simfonije, 1886 i 1908; koncert za violinu, 1897; uvertira H. Ch. Andersen, 1905. Kompozicije za klavir. DRAMSKA. Opere: Agleia, 1884; Heksen, 1892; Kleopatra, 1894; Aucassin og Nicolette, 1896; Pigen med svolstikkerne, 1897; Lamia, 1899; Prinsessen paa aerlen, 1900; Ung elskov, 1904; Nattergallen, 1912; Gloria Arsena, 1917; Bornene fra Santa Fe, 1918; Komedianter, 1920; Don juan Manara, 1925; Afrodites praestinde, 1925; Ghettoens Dronning, 1932. Baleti: Hyrdinden og Skorstensfejeren, 1902; Sancta Caecilias Guldsko, 1904; Elskovs Guld, 1914 i Kysset, 1927. Operete En landsby historie, 1880 i Areta, 1882. Melodrama lb og lilli Kirstine, 1902. Scenska muzika. Zborovi; solo-pjesme.

Temperirana ugodba omoguila je dvojaku primjenu enharmonije: i. kao sredstva jednostavnijeg i preglednijeg naina pisanja
F. Liszt-.Mephisto Walzer"l
h ti I.

(notna ortografija u primjeru a preglednija je i itljivija, pa ju je stoga autor i upotrijebio, iako bi teoretski bilo ispravnije da se to mjesto notira kao u primjeru b); 2. kao sredstva za nagle i neoekivane modulacije (-> Modulacija, -* Smanjeni septakord).
L.vanBeethoven: III simfonijaEroica

ENOCH et CIE (Enoch & Sons), englesko muziko izdavako poduzee. Osnovao ga je Emile S. Enoch 1869. Izdalo mnoga znaajna djela, naroito vokalne kompozicije engleskih kompozitora. ENSALADA (panj. salata, mjeavina), u panjolskoj u XVI st., pjesma aljiva karaktera, neka vrst burlesknog madrigala, po obliku vrlo slina -= auodlibetu. Pojedine dionice s tekstom na razliitim jezicima (latinski, talijanski, portugalski, panjolski ili katalonski) voene su kontrapunktski. Napjevi sadre fragmente popularnih i narodnih pjesama. Jedan od prvih primjera jest esteroglasna pjesma Por las sierras F. de Pefialose. Najpoznatiji kompozitor ensalada je M. Flecha st. iju je zbirku Las Ensaladas. . . 1581 objavio njegov neak M. Flecha ml. Naziv e. upotrijebili su neki panjolski autori i kao naslov za orguljske kompozicije (Aguilera de Heredia).
NOVA IZD.: pjesmu Por las sierras obj. Fr. Asenjo Barbieri (Cancionero musical de los siglos XV y XVI, 1890; novo izd. 1945); zbirku Las Ensaladas obj. H. Angles (Publicacions del Departament de muica de la Bibl. de Catalunya, 1954) Orguljske ensalade Aguilere de Heredia obj. J. Bonnet (Historical Organ Recitals, 1, 1940). LIT.: H. Angles, Mateo Flecha der Altere, MGG, IV, 1955. J. Romen Figueras, Las Canciones de raiz tradicional acogidas por Carceres en su ensalade La trulla, Miscelanea en homenaje a H. Angles II, Barcelona 195861. K. Gudeviill, Urspriinge und nationale Aspekte des Quodlibets, Kongressbericht New York 1961.

r 'i.
J

f)

#----------------------

U grkoj muzici, e. je imala drugaije znaenje: enharmonijski rod (evapuoviy_6v Y^ vo?) bi Je jedan od tri tonska roda; enharmomjski tetrakord sadravao je dva etvrtstepena. Humanistike tendencije dovele su oko sredine XVI st. do pokuaja oivljavanja starogrkog poimanja kromatike i enharmonije. Teoretski je vrhunac takvih pokuaja traktat N. Vicentina L'antica muica ridotta alla moderna prattica (1555). Prema Vicentinu, e. se sastoji u podjeli cijelog stepena na pet dijelova. Od XVI st. (poeci ve u XV st.) grade se enharmonijski embali sa vie od dvanaest tonova u oktavi (npr. Clavemusicum omnitonum, Modulis Diatonicis, Cromaticis et Enharmonicis Vita Trasuntina iz 1606, na kojem oktava ima 31 tipku). G. F. Handel svirao je u Foundling-Hospitalu u Londonu na orguljama, kod kojih se ugodba crnih tipaka na cis, dis, gis, ais dala mehanikim putem promijeniti u ugodbu na des, es, as, b. E. u smislu intervala manjih od polustepena susree se i u naslovima djela iz XVII st. (npr. Planctus martiris Euryali, Diatonico-chromatico-enarmonico D. Mazzocchija). Enharmoniju u dananjem znaenju omoguila je temperirana ugodba, koja se poinje uvoditi potkraj XVII st. (spis A. Werckmeistera, Musicalische Temperatur, 1691), a openito je prihvaena tek oko 1800.
LIT.: A. Schb'nberg, Harmonielehre, Wien 1911. W. Dupont, Geschichte ler musikalischen Temperatur, Kassel 1935. O. Stimmungen der antiken Mu Gombosi, Tonarten und :t; mm .,T,~ o A ar .,~t;i^ n Humanism in the i6 th a Musik, Kebenhavn 1939. D. P. Walker, Musical ind Earljr I7 th Centurv, MR, II 1941. H. H. Drager, -Chromatik-.h.nharmonik, MLrCr, ILI, 1954. ti. Fjrogner, Zur Teoneauffassung der Enharmonik im Zeitalter Mozarts, Kongressbericht, Wien 1956. M. Vogel, Die Enharmonik der Griechen, 2 s\\, Diisseldorf 1963. N. D.

ENSEMBLE ~> Ansambl ENTHOVEN, Henri mile, nizozemski kompozitor (Amsterdam, 18. X 1903 New York Citv, 26. XII 1950). Studirao kompoziciju kod J. Wagenaara u Hagu i F. Schrekera u Berlinu, a dirigiranje kod F. Weingartnera u Baselu. Uio klavir kod W. Andriessena. Profesor meunarodnog prava na Univerzitetu u Levdenu i Amsterdamu. Od 1939 ivio u Americi. Bavio se i muzikom kritikom.
DJELA. ORKESTRALNA: 3 simfonije; 3 suite za klavir i orkestar; Fantasta sinfonica za violinu i orkestar; romantike varijacije. Sonata za violinu. Klavirske kompozicije. Scenska muzika za sveane igre: Ichnaton i De Groole Geus. Solo-pjesme.

ENHARMONIJSKA MODULACIJA -> Modulacija ENHARMONIJSKA PROMJENA -> Modulacija ENHARMONIJSKA ZAMJENA -> Modulacija ENIGMATSKI KANON -> Kanon

ENTR'ACTE (franc. meuin), samostalan instrumentalni odlomak koji se izvodi izmeu inova muziko-scenskih djela, a ponekad i u meuinovima dramskih djela u prozi. Iz operne literature poznata je meduinska muzika u operi Carmen G. Bizeta i, naroito, u operi Peter Grimes B. Brittena, a iz dramske prozne literature Beethovenovi entr'acti za Goetheova Egmonta. E. se katkada naziva i intermezzo. ENTRADA (panj.) -> Intrada ENTRIiE (franc. ulazak), u francuskom baletu (ballet de cour, ballet a entrees) XVIXVIII st., nastup, ulazak osobe za jednu scenu; u irem smislu i sama scena, prizor, unutar slabo povezane radnje, koji prikazuje odreeni sadraj. Veliki balet obuhvaao je i do 30 takvih entreea. I sama muzika pojedinih scenskih dijelova ili itave cjeline ili meuigara nazivala se e. (npr. Entree de luth prije zakljunog Grand ballet). Po analogiji, s tim znaenjima e. je u francuskoj baletnoj operi (opera-ballet) i operi XVII i XVIII st. oznaivao plesne dijelove, baletne prizore openito, ili instrumentalni uvod u plesnu suitu divertissement (npr. kod Rameaua); katkada se izraz e. odnosio na posve odreeni ples, a u baletnoj operi XVIII st., koja je pod zajednikim naslovom obuhvaala sadrajno razliite epizode, svaki se in takoer nazivao e. Kao uvodna muzika (u smislu -> intrade), e. je imao obino sveani karakter u ritmu pavane, allemande i kasnije esto koranice (kod Rameaua). Kao popratna muzika za nastup itavog plesnog ansambla ili soliste (Entree a caractere) imao je preteno deskriptivnu ulogu, opisujui lica ili motive scenskog zbivanja.

532

ENTREE EP
praksa epskoga pjevanja ivi dalje jedino u okviru naroc nosti, osobito u sjevernim zemljama Evrope i kod naroda, gdje se puko epsko pjevanje sauvalo usmenom do dananjice. U finskom narodnom epu Kalevala opisan je nain epskih pjesama (uvod u I pjevanje): jednostavne mel vala su istodobno dva rapsoda; oni su sjedili jedan napi gome i drali se za ruke, njihajui se u ritmu pjesme. uz pratnju finskog narodnog instrumenta kantele. Sta melodije Kalevale vuku podrijetlo iz tzv. prafinskog c imaju obino raspon kvinte i sastoje se od 2 fraze sa po svakoj (5/4 mjera). Ruske epske pjesme biline, proirene ponajvie izmeu st., izvodili su posebni skazatelji redovito bez instrument nje. Na sjeveru je skazatelj-solist deklamirao biline polug! vajui odreenu melodijsku formulu koju je pri tom
*-----1--------------------------------------------------------W-------------------1- -i----------------^~

Po uzoru na baletni e., oznaivali su se izrazom e. u instrumentalnoj suiti XVIII st. stavci uvodnog karaktera ili stavci komponirani u stilu (deskriptivnom) baletnog entreea (A. Campra, J. J. Mouret, G. Muffat).
LIT.: H. Prunieres, Le ballet de cour en France avant Benserade et Lully, Pari 1913. P. AX. Mason, L'opera de Rameau, Pari 1930. C. Marcel-Dubois, Entre, MGG, III, 1954. I. A.

EOLOVA HARFA (engl. Aeolian harp, franc. harpe eolienne njem. Aolsharfe, Windharfe, tal. arpa eolia), iani instrument, koji je dobio ime po bogu vjetra iz grke mitologije Eolu. Ormari za rezonanciju od jelovine dugaak je i vrlo uzak; gornja daska ima redovito dva proreza. Iznutra su crijevne ice privrene na oba kraja ivijama i napete preko dva konjia. Njihov broj nije tano odreen (od est na vie), a sve su ugodene na isti ton najee g . Instrument se postavlja koso prema vjetru (najzgodnije u prozorski otvor)., tako da struja zraka proizvodi titranje ica. Zbog razliite debljine ica, a prema tome i razliitog stupnja njihove napetosti, javljaju se nad istim osnovnim tonom najrazliitiji alikvotni tonovi. to je jai vjetar, to su vii i parcijalni tonovi. Kod vrlo slabog i ravnomjernog priljeva zrane struje uju se i tonovi donjeg alikvotnog niza. Zvuk eolove harfe djeluje gotovo natprirodno, jer akordi prema jaini vjetra odzvanjaju od najsuptilni-jeg pianissima do snanog fortissima, a zatim se opet gube.

>KMA

C BJI -

TO

- ciaB

ne - Bfl

HO

CTO

zieT,

ne-pe-cta-

BH / I - CH ,

octa- ea-^ocb

OT

He-ro

J J J J '
MH

j.
0 - /10-flotfBo.ibra CBH -TO - c-ia Bilina O BoAbee u Mukyne
B<

JIO

- e,^

EOLOVA HARFA

Instrument je bio poznat starim kulturama Kine i Indije, a kasnije se proirio i u Evropi. Osobitu popularnost stekla je e. h. u doba romantike oko 1800, kad su je razni graditelji pokuavali usavriti.

LIT.: J. F. H. Dalberg, Die Aeolsharfe, ein allegorischer Traum, Erfurt 1801. G. Kastner, La Harpe d'Eole, Pari 1856. M. Hecker, Aolsharfe, Jahrbuch der Goethe-Gesellschaft, 1935. C. Brink, Harps in the Wind, New York 1947. K. Ko.

EOLSKI NAIN, starocrkvena ljestvica, koj se sastoji od tonova a-h-c1-d1-e1-f1-g1-a1 (nota finalis je a, a dominanta e) i prema tome odgovara prirodnoj a-mol ljestvici. Ova je ljestvica prihvaena u sklop starocrkvenih tonaliteta tek u XVI st., kad ju je vicarski muziki teoretiar Glareanus (Heinrich Loris) u svojoj raspravi Dodecachordon (1547) uvrstio u tadanji tonalni sustav pod imenom eolskog naina. EP (gr. ETTOI; junaka pjesma), opiran, pripovjedaki spjev sainjen od niza jednakih stihova (npr. heksametar) ili strofa; prikazuje mitske, historijske ili legendarne dogaaje ili junaka djela idealiziranog glavnog lica u ritmiki ili metriki vezanom, sveano povienom govoru ili pjevanoj deklamaciji. Poetski i muziki oblik epa meusobno su uvjetovani. Pouzdano je dokazano da se starogrki ep u ranije doba redovito pjevao uz pratnju kitare ili forminksa i to tako da se jedan jedini model, improvizirano ornamentiran, stalno opetovao. Po prilici od Homerova doba, postojala su dva naina izvoenja: stariji, kod kojega je eod pjevao ep i istodobno se sam pratio na nekom ianom instrumentu, i noviji nain, kod kojega je rapsod sarno recitirao tekst praen jednim sviraem ili posve bez pratnje. Ovaj jednostavniji nain recitiranja potisnuo je epsko pjevanje koje ipak nije posve iezlo. Rim ski pjesnik Juvenal (oko 60140) izvjeuje da se Thebais, ep njegova suvremenika Stacija, pjevao, a Boetije opisuje vlastiti nain deklamacijskog pjevanja epa. Ali openito se kod starih Rimljana epske pjesme nisu pjevale nego recitirale pjevanim govorom. Srednjovjekovni njemaki strofni epovi izvodili su se na taj nain da je pjeva opetovao modele strofe. Najstarija poznata epska melodija, iz Otfridova Evangelienbuch (IX st.), sastoji se od jednoga para dugih stihova i razmjerno je jednostavna. Znatno je bogatiji melodijski model od 4 retka koji pripada epu o Nibelunzima (XIII st.). Iz kasnog srednjeg vijeka potjee i melodijski model rimovane kronike Das Buch von den Wienern Michela Beheima. Poznato je da su se francuske srednjovjekovne epske pje sme -> chanson de geste, takoer pjevale uz pratnju vielle i kasnije organistruma, ali se izvorni napjevi nisu sauvali, izuzev presaenih u parodije. U doba renesanse pokuali su pojedini humanistiki pjesnici, u vezi s oivljavanjem antike tradicije, da uglazbe epske pjesme u antikom metrikom stihu. Tako F. Salinas navodi u djelu De Muica (knj. VIVII, 1577) razliite melodijske obrasce, meu ostalim za heksametar. Meutim, openito od XV st. dalje

varirao. Takva melodijska formula nije bila vezana uz jei tekst nego se mogla pjevati uz vie desetaka tekstova. U p sjevernim krajevima (Pima Peorska, Mezen') pjevala do tri skazitelja u posebnom ruskom narodnom podgt vieglasnom stilu. U junim krajevima (Voronjeka obla gdje), biline pjeva zbor dvoglasno ili troglasno, a svako u pravilu odgovara posebna melodija bliska napjevima 1 nute lirske pjesme. Prvi zbornik bilina, s odgovarajuim nz sastavljen je u drugoj polovini XVIII st. Nasuprot I ukrajinske epske pjesme dume, rairene u XVXVII : ukrajinskim Kozacima, izvodili su putujui slijepi pj kobzari (banduristi) redovito uz pratnju kobze (u novije d dure), i to u slobodnom ritmu na nain recitativnog Melodije duma odlikuju se bogatstvom melizama i c irokim rasponom. Epske pjesme naroda Jugoslavije nose specifina vezana uz historijski i kulturni razvoj svakog pojedinoj u kojemu su stvarane. Zajednika im je znaajka da sa mjestimice vrlo stare elemente iz praslavenskog doba. Junake pjesme u Srbiji i Crnoj Gori pjevaju redov: karei uz pratnju gusla, svirajui bez prestanka, tj. i u stan nja. Melodijske formule malog su raspona, a finalni ton (il nosilac tonike funkcije, po visini je jednak praznoj ici na \
v

M ~- ^_m~ ^i^njjt._____^ M ^ *

(7) Da -

vno

ne -

kad

! u

ze - ma - nu! bi - lo.

(8)

1HJ

-, ^

U;
[ sa da

Da vno bi - lo

SE

U LT '

po - m'i -

njem[o].

----- 4-------1

Ropstvo Buli Ibrahima, odlomak epske pjesme iz Novog Pazara, tra B. Bartoka

U Hrvatskoj se pjevanje epskih pjesama sauvalo do na doba, osobito na dalmatinskim otocima (Sipan, Koruli Hvar), u Dalmatinskoj zagori, Poljicama te u okolici Dul i Cavtata. Pjeva se takoer uz gusle na nain slian pjeva slara iz drugih naih krajeva: prirodnim glasom i nekol tehnikom; melodija nije stalna nego se neprekidno imp prema odabranom ritmikom klieju; metrika pjesama ra;

EP EPSTEIN
je, veinom epski deseterac, katkad dvanaesterac ili esnaesterac (bugartice), itd. Slovenske epske pjesme irile su se usmeno i pismeno, u sveiima (tzv. poje). Pjevaju ih gotovo iskljuivo ene. U starijim pjesmama (do XII st.) ritam se povodi za naglaskom reenice a ne sloga, pa je njihov ritmiki oblik dvodijelan sa stankom u sredini (praslavensko nasljee), a u novijim pjesmama prevladava ritmika naglaenih slogova. U Bosni i Hercegovim pjevai pjevaju obino samo prve stihove epske pjesme, polagano i otegnuto, a ostale sve bre i bre dok ne prijeu u isto recitiranje. U toku pjesme naine se prekidi (odlomci naohraji) da bi se otpoinulo. U nekim pjesmama opisan je i nain izvedbe: dva pivaju a dva otpivaju, zatim slijepci pjevai koji pjevaju uz gusle, a navode se i instrumenti: argija,
tambura, ile i borijet, bubnji i svirale.

533

LIT.: /. F. Juki i Lj. Hercegovac (Fra Grga Marti), Narodne pjesme bosanske i hercegovake, Osijek 1858. V. Bogisi, Narodne pjesme iz starijih najvie primorskih zapisa, I, Beograd 1878. F. Kuha, Juno-Slovjenske narodne popievke, IIV, Zagreb 187881. Hrvatske narodne pjesme (Matica Hrvatska); Junake pjesme, I i II, 189697; III (muhamedovske), 1898; IV, 1899 i VIII, 1939. J. Meier, Werden und Leben des Volksepos, Halle 1909. V. Karakasevi, Gusle i guslari, Letopis Matice srpske 1899. <P. Komcca, Me.noflii yKpamci>KH:t HapoAHnx AyM, serija 12, 191013. Isti, lipo reHe3y yKpaiHCbKvjx HapoflHHx Ayw, JlbBoB 1922. A. JI. 1910. A. Schmaus, Prilozi prouavanju narodne poezije, IVI, Beograd 193339. R. Trautmann, Die Volksdichtung der Grossrussen, I, Heildelberg 1935. W. Wiinsch, Heldensanger in Slidosteuropa, Leipzig 1937. /. Grafenauer, Najvaneje ritmine oblike v zgodovini slovenske narodne pesmi, Etnolog, 1943. M. Scherrer, Les dumy ukrainiennes, Pari 1947. A. Geering, Die Nibelungenmelodie in der Trierer Marienklage, Kongress-Bericht, Basel 1949. M. Murko, Tragom srpsko-hrvatske narodne epike, Zagreb 1951. /. Grafenauer, Narodno pesnitvo, Narodopisje Slovencev, II, Ljubljana 1952. F. Hoerburger, Westostliche Entsprechungen im Volksepos, MF, 1952. C. M. Bowra, Heroic Poetry, London 1952. A. L. Bates, Srpskohrvatske ju nake pjesme, III, Beograd i Cambridge 1953. A. Schmaus, Studije o Krajinskoj epici, Rad JA, 1953. T. ubeli, Epske narodne pjesme, Zagreb 1956. K. H. Bertau i R. Stephan, Zum sanglichen Vortrag mittelhochdeutscher strophischer Epen, Zeitschrift fiir deutsches Altertum, 195657. E. Jammers, Das mittelalterliche deutsche Epos und die Musik, Heidelberger Jahrbuch, I, 1957. T. G. Georgiades, Der griechische Rhythmus, Hamburg 1958. A. B. Lord, The Singer of Tales, Cambridge (Massachusetts), 1960. F. W. Neumann, Die alteste deutsche Bylinen-Nachdichtung, Die Welt der Slawen, 1964, IX. I. A.
MaC.100, BfclJIHHbl, HX npOHCXO>KfleHHe, pHTMbl II MClOflHH, CKjiafl, MoCKBa

Makedonske junake pjesme odrale su se donedavna u velikom broju; do 1912 pjevali su ih mnogi profesionalni pjevai, guslari, na skupovima, saborima, po bogatakim kuama. Danas se rjee uju, a napamet ih zna samo nekolicina. Pjevaju se prema odreenim melodijskim tipovima.

EPINETTE -> Spineta EPINIKIJ -> Grka muzika EPITALAMIJ (gr. s7n&aXdjiiov svadbena pjesma), starogrka svadbena pjesma koju je pjevao zbor mladia i djevojaka obino pred lonicom mladenaca. Protkana je erotskim elementima koji kasnije prelaze u lascivnost. Glasoviti su Sapfini epitalamiji (sauvani fragmentarno) i Katulovi (pjesma 61 i 62). Nazivom e. esto se i u novije doba naslovljava svadbena muzika ili muzika sveanog karaktera, npr.: Epithalamion 6 vocibus (1627) J. Gvraldusa, Epitalamico sinfonico G. Sgambatija, Epithalame za orkestar Roger-Ducassea i Epithalamium za sole, zbor i orkestar I. Pizzettija. EPIZEMA (gr. zTtiar^u. znak, znamenje), u muzikoj paleografiji, pomoni znak u neumatskom notnom pismu. Javlja se u rukopisima VIIIXI st. kao vodoravna, okomita ili malo zaobljena crtica, vezana neposredno uz kakvu jednostavnu neumu od jednog ili vie lanova. Znaenje epizeme oituje se u neznatnom produljivanju trajanja note, uz koju je vezana. Ovo produljivanje ne utjee na osnovnu vrijednost note, nego se odnosi iskljuivo na mnoge i raznovrsne nijanse estetskog karaktera, koje se primjenjuju za vrijeme praktine izvedbe.
LIT.: G. Sunol, Introduccio a la paleografia musicale gregoriana, Montserrat 1925 (proireno, na francuskom, Pari 1935). A. Vi.

DJELA: koncert za violu, 1958; koncert za gudae, 1957; Concertino za 7 instrumenata, 1956; sonata za violinu i klavir, 1954. Priredio izdanje djela raznih starih autora (J. Peri, A. Vivaldi, L. Boccherini, B. Galuppi, A. Scarlatti, G. B. Pergolesi i dr.).

EPHRIKIAN, Angelo, talijanski dirigent i kompozitor (Treviso, 20. X 1913 ). Studirao muziku (violinu i kompoziciju) i pravo; nastojao je ponovo oivjeti djela A. Vivaldija, njihovim izvoenjem i tampanjem. Osnovao 1947 (sa A. Fannom) Istituto Italiano A. Vivaldi, a 1948 utemeljio i kroz nekoliko godina vodio Orchestra della Scuola Veneziana. Od 1958 dirigent orkestra A IDEM iz Firence; umjetniki direktor drutva Editions du Cercle Vivaldi de Belgique, za koje je pripremio reviziju Vivaldijevih vokalnih kompozicija.

EPIZODA (gr. i7tio68iov umetak, dodatak), 1. u starogrkoj tragediji, recitativni dio izmeu korskih pjesama. 2. U sloenijim muzikim oblicima, uglavnom fugi, rondu, sonati, ulomak koji veinom razrauje sporedne motive, rjee motive glavne tematike, i u razvoju kompozicije igra podreenu ulogu. U fugi se epizodom nazivaju meuigre izmeu provedbi (-> divertimento). U fugiranom glavnom dijelu francuske uvertire XVIII st., meuigre u obliku trio-epizoda jako odudaraju od fugiranja tuttija. U oblicima tipa ronda epizode takoer kontrastiraju glavnom tematskom materijalu. U sonatnom obliku e. je tematski i motiviki umetak koji se dalje ne razrauje i ne ukljuuje u osnovni tematski razvoj (npr. uvoenje nove teme u Beethovenovoj Sinfonia eroica, 284. takt). U operi e. znai isto to i u literaturi: samostalni dio bez dublje povezanosti s glavnom radnjom. E. se javlja i kao naslov djela; npr. M. Reger naslovljuje svoje klavirske kompozicije op. 115 Episoden. 1. A. EPPERT, Carl, ameriki kompozitor, dirigent i pedagog (Carbon, Indiana, 5. XI 1882 ). Studirao na Amerikom konzervatoriju u Chicagu i od 1907 u Berlinu (A. Nikisch, H. Kaun, E. Kunwald). Kao dirigent nastupao 1913 u Njemakoj, zatim u SAD; 192123 dirigent Seattle Grand Opera Company, uz to dekan teoretskog odjela na Konzervatoriju Wisconsin u Madisonu. U Milvvaukeeu osnovao i vodio (192326) Civic and Symphony Orchestras.
DJELA. ORKESTRALNA. etiri simfonije: I, A Symphony of the City, ciklus 1934; II, A Little Symphony za komorni orkestar, 1935; III, op. 67,1937 i IV, A Cameo Symphony, 1939. Simfonijske pjesme: The Pioneer, 1925; The Wanderer's Night Song, 1933; City Shadovis i Speed, 1935. Concerto grosso za komorni orkestar, 1940; Arabian Suite, 1915; Vitamins Suite, 1937; serenada za gudaki orkestar, 1917; simf. fantazija The Argonauts of Forty-nine, 1934; Escapade, 1937; Tzuo Symphonic Impressions, 1941. KOMORNA: 2 gudaka kvarteta; duhaki kvartet; tema i 12 varijacija za duhaki kvintet, 1937; 2 suite za duhaki kvintet; sonata za violinu i klavir, 1912. Opera Kaintuckee, 1917. VOKALNA. Za zbor: poema The Fog Bell, 1916; Song of the Skipper, 1916; The Candle 1931; Mississippi, 1931; AKs Guine to Heb'n, 1931; A Ballad of Beowulf, 1934; Road song of the Bandar-Log, 1935.

EPIDIJAPENTE -> Dijapente EPIDIJATESARON -> Dijatesaron EPIGON (gr. knbfovoi kasnije roeni potomci), autor djela bez izvornih zamisli; obino imitira djela velikih umjetnika. U svim razdobljima muzike povijesti bilo je epigona koji su se sluili tuim izraajnim sredstvima i postupcima u kompoziciji i instrumentaciji. Stvarne vrijednosti nemaju ni najuspjeliji rezultati ovakvih nastojanja, premda su kojiput, kod publike svoga vremena, doivjela vei uspjeh od djela samih uzora. EPIGONION (gr. E7ri,yove'.ov), antiki trzalaki instrument, slian uspravnoj harfi, sa 40 ica; egipatskog podrijetla, upotrebljavao se u Grkoj. Prema predaji izumio ga je Epigon iz Ambrakije (- VI do ^ V st.). EPILOG (gr. eTviXoyo(; pogovor), u operi i igrokazu zaglavak, zavrne rijei ili stihovi s opim razmatranjem djela, esto u obliku pouke ili pohvale (> Licenza). U instrumentalnoj muzici, jednostavniji oblik epiloga je figuracija zavrnog akorda dodana zakljunoj kadenci. U posve razvijenom sonatnom obliku e. je zavrni dio ekspozicije, katkad samo kao proirena zakljuna kadenca ili irih razmjera. Muzika graa epiloga razrauje prethodne teme ili uvodi novi tematski materijal. U tom sluaju e. esto poprima oblik dvodijelne pjesme (Mozart, uvertira operi Figarov pir). Tematski samostalan epilog razvija se kod Brahmsa i Brucknera u treu temu ekspozicije. Izraz e. javlja se i kao naslov zakljunih dijelova jednostavanih ili viestavanih kompozicija (R. Strauss, Tili Eulenspiegeh lustige Streiche) ili opere (I. Stravinski, The Rake's Progress). 1. A.

DJELA: Nicolas Gombert ah Motettenkomponist (disertacija), 1935; Brahms, 1948 (na vedskom); razni lanci u Svensk Tidskrift for musihforskning i drugim muzikim asopisima.

EPPSTEIN, Hans, vedski muzikolog i pedagog njemakog podrijetla (Mannheim, 25. II 1911 ). Muzikologiju studirao na univerzitetima u Heidelbergu, Freiburgu (Breisgau) i Bernu. Muziki uitelj u Njemakoj (193436), zatim preselio u vedsku, gdje djeluje kao muziki pedagog i pisac. Od 1949 suradnik, od 1953 glavni urednik muzikog leksikona Tonkonsten (2 sv., 195557).

EPSTEIN, Julius, austrijski pijanist i pedagog (Zagreb, 7. VIII 1832 Be, 1. III 1926). Temelje muzikog obrazovanja stekao kod V. Lichteneggera u Zagrebu, a od 1850 studirao u Beu klavir i kompoziciju (A. J. Rufinatscha, A. Halm). Od 1867 do 1901 profesor Bekog konzervatorija, nastupao solistiki na koncertima i izdavao djela starije klavirske literature (W. F. Bach, D. Scarlatti, Mozart, Beethoven, Mendelssohn, Thalberg); suraivao i kod objavljivanja sveukupnih Schubertovih kompozicija. Veoma ugledan klavirski pedagog, odgojio niz istaknutih umjetnika. Njegovi uenici bili su Vatroslav Kolander i Ernest Krauth. Epsteinov sin Richard (Be, 26. I 1869 New York, 1. VIII 1919), uenik G. Mahlera, G. Petersa i R. Fuchsa, bio je takoer pijanist i koncertni pratilac.

534

EPSTEIN ERDMANN
operi Evangelimann (W. Kienzl). God. 191325 lanj opere u Miinchenu. Istakao se i kao koncertni pjeva Bachovi oratoriji); opseg njegova glasa dosezao je neu granice.
LIT.: M. MUUer-Gogler, Karl Erb, das Leben eines Sangers^ 1948. K. Laux, Karl Erb, MGG, III, 1954.

LIT-: H. Schuster, Julius Epstein. Ein tonkiinstlerisches Charakterbild zu seinem 70. Geburtstag-Feste, Wien 1902.

EPSTEIN, Peter, njemaki muzikolog (Strasbourg, 12. XI 1901 Breslau, 9. VI 1932). Studij muzikologije s doktoratom zavrio 1923 na Univerzitetu u Breslauu, a zatim do 1926 studirao jo na Akademiji za crkvenu i kolsku muziku u Berlinu; habilitirao se 1927 u Breslauu.

DJELA: Die Frankfurter Kapellmusik zur Zeit des Johannes Andreas Herbst (disertacija), AFMW, 1924; Beitrdge zur Fruhmonodie in Italien im ij.Jahrhundert (habilitacija), AFMW, 1926 i ZFMW, 192728; Katalog der kirchlichen Musikhandschriften der Stadtbibliothek Frankfurt a. M. (zajedno sa C. Siissom), 1926; Katalog der Musikinstrumente im Historischen Museum der Stadt Frankfurt a. M., 1927; Der Schulchor vom 16. Jahrhundert bis zur Gegenwart, 1929; Apelles von Lb'ioenstern, 1929; Fiihrer und Katalog zur Sammlung alter Musikinstrumente (sa E. Schreyerom), 1932. Studije i lanci. LIT.: A. Schmitz, Peter Epstein, ZFMW, 193132.

1RARD, francuska tvornica klavira i harfi. Osnovao ju je Sebastien E. (Strasbourg, 5. IV 1752 La Muette kod Passvja, 5. VIII 1831). U rodnom gradu pohaao srednjotehniku kolu, pokazujui velik smisao za mehaniku. God. 1768 otiao je u Pariz gdje je radio u nekoliko radionica klavira. U to je vrije-mc, konstruiravi clavecin me-canigue, svratio na sebe pozornost, pa mu je markiza de Villerov uredila u svom domu radionicu. Tu je 1777 izgradio svoj prvi klavir sa ekiima (Hammerklavier). God. 1780 otvorio je u zajednici sa bratom JeanBaptistom vlastitu radionicu i dobio dozvolu za rad zahvaljujui naklonosti Luja XVI koje je stekao sagradivi tzv. piano organise za princezu Ma-rieAntoinette. Piano organise imao je jedan klavirski i jedan orguljski,manual te ureaj za transponiranje. God. 1786 otvorio je u Londonu filijalu. U toj se radionici bavio i problemima
S. ERARD. Rad L. Davida

ERB, Marie-Joseph, francuski kompozitor i orgulji bourg, 23. X 1858 Andlau, 9. VII 1944). Uio na Ecol meyer u Parizu (E. Gigout, L. Boellmann). Od 1880 ivio bourgu i prireivao koncerte na orguljama i klaviru u i vicarskoj; od 1883 orgulja u Selestatu. God. 1885 c Abbe Hammom Association Sainte Ce'cile; 1910 na p H. Pfitznera postao .profesor kompozicije, orgulja i k Konzervatoriju u Strasbourgu (do 1937). U svom stvai sto se oslanjao na narodnu muziku Alsacea; najbolj djelo triptih Images d'Alsace.
DJELA. ORKESTRALNA: tri simfonije (II za orgulje i orkes simfonijske pjesme (triptih Images d'Alsace, 1920 i dr.); suite; La de Strasbourg; Ste. Odile; Le Pfyfferdaa de Ribeauville. KOMO gudaka kvarteta; oktet za gudake i duhake instrumente; kvartet 3 sonate za violinu i klavir; sonata za violonelo i klavir; kompozicije elo, za rog, za harfu i dr. Brojna djela za klavir dvoruno i etvor Za orgulje: sonata na koralne teme; Suite liturgiaue i dr. DRAMSK Der letzte Ruf, 1895; Der gliickliche Taugenichts, 1897; Abendglod Eifersuchtig, 1901; Der Zaubermantel, 1901; Der Riese Schletto, 190] gesentanne, 1904; balet-opera Der Heimiveg, 1907 i dr. VOKALN kantate; zborovi; mnoge zbirke solo-pjesama na francuske i njemake t CRKVENA: TuesPetrus za muki zbor, orgulje i trombone; Te Deun 20 ofertorija za zbor i orgulje; moteti. LIT.: Kolektiv autora, Un grand musicien francais: Marie-J( Sa vie et son oeuvre (urednik P. de Breville), Strasbourg 1948. J Marie-Joseph Erb. MGG, III, 1954.

u izgradnji harfe, a patentirao je i nekoliko izuma vezanih za izgradnju klavira (mehanizam koji pokree bati sa jedne na dvije ice, 1794). Vrativi se 1796 u Pariz zapoeo je graditi klavire s batiima u obliku krila ( Hammerfliigel) s usavrenom engleskom mehanikom. Ovakav Erardov klavir imao je neko vrijeme i Beethoven. Cijenjen je bio u to vrijeme i piano carre, kratki klavir Erardove konstrukcije. Poslije ponovnog boravka u Londonu (180809) E. je dovrio konstrukciju harfe sa sedam pedala a double mouvement. Na toj se harfi pritiskom na pedal svaka ica moe skratiti za polustepen ili za cijeli stepen. Taj tip harfe i danas je u upotrebi. Najvaniji Erardov pronalazak je ureaj pomou kojega je na klaviru mogue brzo i lako ponavljanje istog tona. Taj princip repeticijske mehanike poznat je danas u tehnici gra dnje klavira kao Erard-Herzov mehanizam. E. je sudjelovao u konstruiranju prvih pijanina, a manjim i veim izumima unaprijedio je i orguljarstvo. Erardovo djelo nastavio je njegov neak Pierre E. (Pariz, 1796 La Muette, Passy, 18. VIII 1855), autor djela The Harp in its Present Improved State Compared zvith the Original Pedal Harp (1821) i Perfectionnements apportes dam U mecanisme du piano par les Erards . . . (1834). Nakon Pierreove smrti tvornicu je vodio njegov neak Pierre Schaeffer (? 13. XII 1878). Kasnije ju je preuzela tvrtka Franqueville i danas ona djeluje pod nazivom Erard, Guichard & C.
LIT-: F.-J. Feti, Notice biographique sur Sebastien Erard, Pari 1831. Dolge, Pianos and Their Makers, Covina 1911. H. Neupert, Sebastien Erard, MGG, III, 1954.

ERBACH, Christian, njemaki kompozitor (Algesh 1579 Augsburg, 1635). Jedan od najznaajnijih n kompozitora svoga doba; oko 1596 orgulja augsburk Marcusa Fuggera ml., oko 1602 orgulja u Augsburger Ko, St. Moritz, orgulja grada Augsburga od 1624 i gradskih od 1625 orgulja katedrale u Augsburgu. Izvrstan uitelj zicije, osobito za orgulje i ostale instrumente s tipkarr sviranja na tim instrumentima, preko svojih brojnih utjecao na razvoj te grane muzike literature kroz nekoli racija. Erbachova vokalna djela, esto dramatskog k odlikuju se originalnom melodikom i harmonijom te p mot'ivikom izradbom.
DJELA: kompozicije za orgulje i ostale instrumente s tipkama suvremenim zbornicima. VOKALNA : moteti Modi sacri ad ecclesia usum (3 sv.) za 410 glasa: I, 1600; II, 1604 i III, 1611; Mele siv sacrae admodum canzonette za 46 glasa, 1603; Modorum sacrorum tripe 5-gl-; (3 sv.): I, 1604; II, 1606 i III, 1607; Acht underschiedtliche geii sche Lieder.. . 4-gl.; moteti, mise i canzone u raznim zbirkama. NOVA IZD.: pojedina djela za orgulje (ili klavir) obj. E. van We 1903); F. Dugan (Sv. C, 1916); G. Tagliapietra (Antologia di musi moderna per Upianoforte, III, 193132) i E. Kaller {Liber Organi, VI, Pet moteta obj. F. Commer (Muica sacra, 1878); 12 moteta obj. i (Ausgezuahlte geistliche Chorwerke, 1943). LIT.: Fr. Dugan, Tabulatura za orgulje iz poetka XVII. vije] 1916. E. F. Schmid, Christian Erbach, MGG, III, 1954. W. K. The Vocal Compositions of Christian Erbach (2 sv.), Ann Arbor

ERBE DEUTSCHER MUSIK -> Spomenici muzici nosti ERBSE, Heimo, njemaki kompozitor (Rudolstadt, gen, 27. II 1924 ). Kompoziciju studirao u Weimari kod B. Blachera u Berlinu. God. 194750 operni redat itih njemakih kazalita, zatim stalni kompozitor bi Theater am Kurfiirstendamm. U svojim djelima inventivi zuje impresionistika obiljeja s elementima jazza.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija op. 23, 1967; Sinfonie, op. 14, 1956; koncert za klavir op. 22, 1963; Dialog za klavir i orkei Capriccio za klavir, gudae i udaraljke 1952; Miniaturen za gud Impression, 1955; Praeludium, 1955; Tango-Variationen, 1959; Pavimt Musik fiir 9 Musikanten, 1951. KOMORNA: gudaki kvartet op duhaki kvartet op. 20, 1966; klavirski trio op. 8, 1955; 12 Aphorismet, violinu i klavir, 1956. KLAVIRSKA: sonata, 1953; Ekstato; se klavira, 1952 i dr. DRAMSKA. Opere: Fabel in C, 1954; Julie Amphitryon, 1961. Balet Ruth, 1959. Filmska muzika. Solo-pje

ERATOSTEN (gr. 'Epa-roaSivvjs), grki matematiar, filozof i filolog (Kirena, <- 276 Aleksandrija, oko <- 194). Uenik uenjaka i pjesnika Kalimaha i gramatiara Lizanije u Aleksandriji. Dulje vremena boravio u Ateni, gdje je prouavao Homerove spojeve i Platonove spise. Na poziv Ptolemeja III ponovo doao u Atenu -e- 246 i preuzeo upravu biblioteke i muzeja. E. se meu ostalim zanimao za probleme ljestvica i intervala, odredivi npr. za prirodnu malu tercu odnos 5 : 6, a za cijeli stepen 9 : 10. Po rijeima R. Westphala, to je bio daljnji napredak u akustici poslije Platonovog mlaeg suvremenika Arhitasa iz Tarenta, koji je odredio odnos velike terce sa 4 : 5, a polustepena sa 15 : 16.
W. LIT.: R. Westphal, Die Musik des griechischen Altertums, Leipzig 1883. Vetter, Eratosthenes, MGG, III, 1954.

ERDMANN, Eduard, njemaki pijanist i kompozitor Letonija, 5. III 1896 Hamburg, 21. VI 1958). U F klavir, u Berlinu klavir i kompoziciju (C. Ansorge i H. ' Od 1919 nastupao gotovo u svim evropskim zemljam 192535 vodio majstorsku klavirsku klasu Visoke muzi u Kolnu; 193550 na koncertnim turnejama, a od 1950 { klavir na Visokoj muzikoj koli u Hamburgu. Godina] certirao zajedno s australskom violinistkinjom A. Moo vrstan pedagog; njegov uenik bio je P. Baumgartner.
DJELA. ORKESTRALNA: etiri simfonije, 1919, 1923, 1941 simfonijska pjesma Am Gardasee, 1914; koncert za klavir i orkest Konzertstiick za klavir i orkestar, 1946; Rondo, 1921; Standchen za mal 1930; Capricci, 1952. Gudaki kvartet, 1937; An den Friihling za klavir, 1912; sonata za violinu solo, 1921. Klavirske kompozicije -pjesme i dr. LIT.: K. Lenzen, E. Erdmann, MGG, III, 1954.

ERB, Karl, njemaki operni pjeva, tenor (Ravensburg, 13. VII 1877 13. VII 1958). Pjevao u djeakom zboru. Izobrazivi se preteno kao samouk, debitirao 1907 u Stuttgartu u

ERDMANNSDORFER ERKEL
ERDMANNSDORFER, Max, njemaki dirigent (Nurnberg, 14. VI 1848 Miinchen, 14. II 1905). Uenik Konzervatorija u Leipzigu i J. Rietza u Dresdenu; 187180 dvorski di rigent u Sondershausenu, zatim u Leipzigu i 188289 u Moskvi dirigent koncerata Ruskog muzikog drutva i profesor Konzervatorija. Od 1889 upravlja filharmonijskim koncertima i Pjevakom akademijom u Bremenu, 189597 dirigira koncertima Ruskog muzikog drutva u Petrogradu, a 189798 dvorski je dirigent u Miinchenu. U svoje programe esto je uvrtavao djela suvremenih kompozitora (H. Berlioz, F. Liszt, J. Brahms, C. Saint-Saens). Ogledao se i kao kompozitor. EREDE, Alberto, talijanski dirigent (Genova, 8. XI 1909 ). Uio klavir, violonelo i kompoziciju na konzervatorijima u Genovi, Milanu i Baselu; u dirigiranju se usavravao kod F. Weingartnera. Dirigirao opernim izvedbama u Glvndebourneu (1934 39) i Salzburgu (193538). God. 194546 dirigent orkestra Radio-stanice Torino; poslije toga vodio orkestar New London Opera Company na Cambridge Theatre u Londonu; 195055 dirigirao u kazalitu Metropolitan u New Yofku; od 1957 do 1961 direktor Deutsche Opet am Rhein u Dusseldorfu i Duisburgu. Nastupao i u Bavreuthu (1968).
LIT.: L. Rognoni, Alberto Erede, Arzignano 1954.

535

lapa u njegovu misao o vjenom krunom kretanju svega to postoji: to da kaem o muzici? Ne poinje li i ona od svog poela, koje nazivlju tonom, te se kree oko suzvuja, bilo jednostavnih, bilo sloenih, koje ponovno razrjeujui vraa se tonu, tj. svom vlastitom poetku?
LIT.: J. Handschin, Ein mittelalterlicher Beitrag zur Lehre von der Spharenharmonie, ZFMW, 192627. ' Isti, Die Musikanschauung des Johannes Scotus Eriugena, Deutsche Vierteljahrsschrift ftir Literaturwissenschaft und Geistesgeschichte, Halle 1927. G. Reese, Music in the Middle Ages, New York 1940. H. Hiischen, Johannes Scotus Eriugena, MGG, III, 1954. B. A.

ERHARDT, Otto Martin, njemaki operni redatelj (Breslau, 18. XI 1888). Studirao u Berlinu, Miinchenu i Oxfordu. Doktorirao disertacijom Die Operndichtung der deutschen Romantik. Djelovao 191820 u DiisseldorfDuisburgu, 192027 u Stuttgartu, gdje je od 1923 vodio i opernu kolu na Visokoj muzikoj koli, u Dresdenu, Eondonu (Covent Garden), 193032 u Chicagu, 193336 na Sveanim igrama u Salzburgu, 193848 u Buenos Airesu, zatim ponovo u Evropi (Bavreuth, Ziirich, Rim, Torino), a od 1950 u New Yorku kao direktor City Opera Company. Objavio vie prirunika za opernu reiju i monografiju Richard Strauss, Su vida y su obra (1950; njemaki prijevod 1953). ERI, Dragoljub, dirigent (Kraljevo, 30. V 1923 Beo grad, 22. IX 1963). Diplomirao na Muzikoj akademiji u Beogradu 1953 (K. Baranovi), a zatim se usavravao kod J. Castra u Rimu (195354)- God. 195460 direktor beogradske muzike kole Josif Marinkovi i od 1960 ef muzike produkcije Radio-televizije u Beogradu. Najvee uspehe postigao je sa dejim i omla dinskim orkestrima sa kojima je izvodio preteno dela baroknih majstora te se afirmisao kao savestan i istrajan pedagog. God. 1957 osnovao u Beogradu Omladinsku filharmoniju i Deju filharmoniju sa kojom je priredio koncertnu turneju. Bio je osniva i dirigent Kamernog orkestra mladih Radio-Beograda (od 1959), a dirigovao je i Beogradskom filharmonijom. Sa svim tim ansamblima postizavao je veoma velike uspehe. Sudelovao (sa D. Plavom i B. Popoviem) u izradi udbenika Muzika i kola (metodski prirunik za nastavnike muzikog vaspitanja u osnovnoj koli od I do V razreda), 1961. R. pej. ERIUGENA (Erigena), Johannes Scotus, srednjovjekovni filozof i teolog (Irska, izmeu 810 i 815 Engleska, izmeu 881 i 886), jedan od najveih mislilaca rane skolastike. Oko 847 doao u Pariz i predavao filozofiju i teologiju na Schola palatina, a kasnije (oko 877) preuzeo istu funkciju u Oxfordu. U glavnom filozofskom spisu De divisione naturae obrazlae svoj spoznajno-teoretski sistem (blizak panteizmu, zbog ega ga je crkva proglasila heretikom), osvrui se u nekoliko navrata na umjetnost openito, a posebno na muziku. Prema Eriugeni, pojmovni i tvarni bitak podlijee nepromjenljivom zakonu krunog kretanja od jedinstva prema mnotvu, od apsolutnog prema konkretnom, i vraanja prema jedinstvu, odnosno apsolutnom. Red koji vlada svijetom poiva na zakonitosti koju izraavaju brojevni odnosi. Njome se tumai i bit ljepote u muzici. Nita se drugo dui ne svia niti tvori ljepotu nego razumno razluivi intervali razliitih glasova koji, meusobno usporeeni, tvore ugodnost muzikog oblikovanja. Tu se moe razabrati netc udno, a to je da harmoninu ugodu ne tvore razliiti tonovi, npr. orguljskih cijevi, ili ica na liri, ili rupa na fruli, nego odnosi tenova i omjeri koje duh meusobno usporeuje, a osjetnost razabire. Aluzika podlijee istim stvarnosnim podacima i spoznajnim zakonima kao ostale enciklike znanosti; njezini zakoni vladaju i u kozmikom zbivanju. Rijetko je koji srednjovjekovni muziki pisac dao o muzici tako dubokoumno pojmovno odreenje kao E. u ree nici: Muzika je struno znanje (disciplina) koje uglavljuje prirodnim razumom harmoniju svega onoga to je ili u kretanju, ili je u stanju dohvatnom znanju i u prirodnim odnosima. Njegovu primjedbu o jednostavnim ili sloenim suzvujima neki muziki historiari smatraju svjedoanstvom o najranijem vieglasju. U Eriugeninu traktatu teite je uvijek na filozofskom (a ne na zvukovnom) aspektu muzikog fenomena, pa tako se i ova izreka uk-

ERK, Ludwig Christian, njemaki muziki pedagog (Wetzlar, 6. I 1807 Berlin, 25. XI 1883). Muziku uio kod A. Andrea u Offenbachu. Nastavnik uiteljske kole u Morsu (182635), a zatim u Berlinu (183677), gdje je 183638 vodio katedralni zbor. Tu je 1845 osnovao Erkscher Mannergesangverein i 1852 Erkscher Gesangverein ftir gemischten Chor. E. je je elio sabrati i izdati sveukupne njemake narodne pjesme; iako tu namjeru nije ostvario, velikim brojem svojih zbirki narodnih pjesama mnogo je pridonio upoznavanju njemake narodne muzike. I sam je na pisao niz pjesama u narodnom duhu i tako stvorio tip tzv. kolske pjesme. Svojim kolskim pjesmaricama istisnuo je iz upotrebe neprikladne i esto sladunjave obradbe narodnih pjesama za kolsku omladinu; u tome je najvee znaenje njegove reforme muzike pedagogije. Uz sakupljanje narodnih pjesama i nastav niko djelovanje E. se istakao i kao izvrstan zborovoa.
DJELA. Zbirke njemakih narodnih pjesama: Die deutschen Volkslieder mit ihren Singzveisen (6 sv., sa W. Irmerom), 183845; Deutscher Liederhort, 1856 (nastavio F. M. Bohme 189394): Volkslieder, alte und neue, fiir Mannerstimmen (2 sv.), 184547; Volkskldnge za muki zbor, 185160; Deutscher Liederschatz za glas i klavir (3 sv.), 185972. Zbirke korala: Vierstimmige Choralgesdnge der vornehmsten Aieister des 16. und ij.jahrhunderts, 1845; Die bekanntesten Chor die, dreistimmig gesetzt zum Gebrauch der Schulen, 1847; J. S. Bachs mehrstimmige Choralgesdnge und geistliche Arien (2 sv.), 185065; Vierstimmiges Choralbuch fiir evangelisehe Kirchen, 1863; Chordle fiir Mdnnerstimmen, 1866. Zbirka pjesama raznih autora: Mehrstimmige Gesdnge fiir Mdnnerstimmen (2 sv.), 183335. kolske pjesmarice: Liederkranz; Singvogelein; Deutscher Liedergarten; Musikalischer Jugendfreund; Sdngerhain; Siona; Frische Lieder i dr. Instruktivna djela: vjebe za klavir; Methodischer Leitfaden fiir den Gesangunterricht in Volksschulen (2 sv.), I, 1834; Allgemeine Musiklehre, 1885 (zajedno sa O. Tierchom). Chronologisches Verzeichnis der musikalischen Werke und Hterarischen Arbeiten von Ludzvig Erk 1825 1867, fiir Freundeshand, 1867. LIT.: K. Schultze, Ludwig Erk. Eine biographische Skizze, Berlin, 1876. H. Schmeel, Ludwig Erk. Ein Lebensbild, Giessen 1908. W. Salmen, Ludwig Christian Erk, MGG, III, 1954.

ERKEL, madarska obitelj muziara. 1. Ferenc, kompozitor, pijanist i dirigent (Gyula, Bekes, 7. XI 1810 Budimpeta, 15. VI 1893). Prvu poduku dobio od oca, regensa ehori upne crkve u Gvuli, zatim uio u Bratislavi kod H. Kleina. Karijeru zapoeo oko 1828 u Kolozsvaru (danas Cluj) kao koncertni pijanist, nastavnik i dirigent. God. 1834 pre selio se u Budimpetu, gdje najprije stjee priznanja kao pijanist; od 1836 dirigent je Gradskog (njemakog) kazalita, a od 1838 dirigent (kasnije muziki direktor) novootvorenog Nacionalnog kazalita, iji je operni ansambl i repertoar obogatio i podigao na evropsku razinu. Vanu je ulogu odigrao u madarskom mu zikom ivotu i kao organizator i dirigent drutva Pest-Budai Hangdszegyesulet i zatim Filharmonijskog drutva koje je 1853 pokrenuo i vodio do 1869. Osim toga, bio je prvi direktor i pro fesor klavira (187589) na reorganiziranoj Muzikoj akademiji (pod predsjednitvom F. Liszta), a od 1884 do smrti glavni mu ziki direktor novootvorenog Opernog kazalita. Sredinja linost madarske muzike oko polovine XIX st., E. je jedan od stvaralaca i glavnih predstavnika madarskoga nacionalnog romantikog stila. Prvenstveno operni kompozitor, svojim je najznaajnijim djelima, historijskim operama Hunyadi Ldszlo i Bank ban (prema tragediji J. Katone), utemeljio madarsku romantiarsku nacionalnu operu. Stilski, u njima se isprepliu dvojaki elementi: u velikim dramatskim scenama naziru se tali janski uzori (Rossini, Bellini), a u herojskim i lirskim partijama prevladava madarski kolorit zasnovan na muzici verbunkosa. Taj tip madarske instrumentalne muzike prilagodio je E. dramatskom a i simfonijskom izrazu (u uvertirama), utirui put istodobno i razvoju madarske simfonijske muzike. U kasnijim velikim historijskim operama nastojao je oblikovati madarski recitativni stil, dijelom pod talijanskim, dijelom pod wagnerijanskim utjecajima, ali nije dostigao svjeinu, izvornost melodijske invencije i dramsku zaokruenost svojih najuspjelijih djela.
DJELA. DRAMSKA. Opere: Bdtori Mdria, 1840; Hunyadi Ldszlo, 1844; Erzsebet, 1857 (sa F. i K. Dopplerom, II in Erkelov); Bank ban, 1861; Sarolta, 1862; Dozsa Gorgy, 1867; Brankovics Gorgy, 1874; Nevtelen hosok, 1880; Istvdn kirdly, 1885 (prema skicama partituru dovrio njegov sin Gyula); Kemeny Simon (neizvedeno, izgubljeno), 1887. Scenska muzika za vei broj madarskih pukih igrokaza. Unnepi nyitdny za orkestar, 1887. KOMORNA: Duo brillant en forme de fantaisie sur des airs hongrois za violinu i klavir (sa H.aVieuxtempsom), 1837; Magyar album-lap za violu i klavir, 1890; varijacije na temu iz opere Osel za violonelo i klavir. Vie klavirskih kompozicija (Magyar dbrand; Albumblatt; Capriccio; Marche hongroise). VOKALNA: Magyar cantate, 1867. Zborovi: Daldrindulo', A magyarok istene; Magyar kiralyhimnusz; Elvennellek en i dr. Soio-pjesme. Muzika madarske dravne himne, 1844.

536

ERKEL ERNEST
Moralisch- und Politische Arien; Fiinf und zzvantzig Moralisch- uno Arien. Brojna izgubljena djela, medu ostalim igrokaz Die Pleia NOVA IZD.: 1 sonatu obj. A. Einstein {Zur deutscken Literatm da Gamba, 1902): 2 uvertire iz 1693 i 1 sonatu iz 1694 obj. M. Seiffert 1930); 2 sonate iz 1694 obj. F. Zobeley (Hortus Musicus, CXVII i Sedam pjesama obj. M. Friedlander (Das deutsche Lied im 18. Je 1902); Harmonische Freude (2 sv.) obj. O. Kinkeldey i O. Schmi 1914); 2 moteta obj. M. Seiffert (ibid., 1915); 12 pjesama obj. isti 1930); po 1 ariju obj. A. Schering (Geschichte der Musik im Beispit novo izd. 1953) te A. Davison i W. Apel {Historical Anthology of Mi LIT.: M. Friedlander, Das deutsche Lied im 18. Jh. (2 sv.), ! Berlin 1902. B. Miiller, Die fiirstliche Hofkapelle im Rudolsta 1854, Rudolstadt 1903. O. Kinkeldey, Phvlipp Heinrich Erleb: einigen Bemerkungen zur Rudolstadter Hofmusik, DDT, 46/47. K Philipp Heinrich Erlebach, MGG, I I I , 1954. ' :

LIT.: K. Abrdnyi, Erkel Ferenc elete s mukodese, Budapest 1895. E. Major, Erkel mfirveinek jegyzeke bibliografiai kiserlet, Zenei Szemle, 1947. F. Bonis, Erkel Ferenc, Budapest 1952 (II izd. 1954). B. Szabolcsi, A XIX-szazad magyar romantikus zeneje, Budapest 1951. D. Bartha, Ferenc Erkel, MGGj III, 1954. /. Lakalos i V: Cosma, Erkel elete es munkassaga, mint osszekoto kapocs a magyar es roman zenekultura kozott, Zenetudomanyi tanulmanyok, 1954. Z. Falvy, Adalek Erkel Magyar Cantate cimu mtivehez, Uj Zenei Szemle, 1954. J- Mar6thy, Erkel operadramaturgiaja es az opera fejlodesenek nehany kerdese, Zenetudomanyi tanulmanyok, 1954. Isti, Erkel utja a hosi-lirai operatol a kritikai realizmus nepi agaig, ibid., 1960 (na njema kom u Studia musicologica, 1961). F. Bonis, Adalek Erkel mfiveinek bibliografiajahoz, Muzsika, 1960. Isti, G. Mahler 4 levele Erkelhez, Magyar ene, 1960 (na njemakom u Studia Musicologica, 1961). L. Somfai, Erkel zeneszerzoi muhely?, Muzsika, 1960. Isti, Az Erkel-keziratok problemai, Zenetudomanyi tanulmanyok, 1961. A. Losonczi, A ket Bank ban, Budapest 1961.

2. Gyula, dirigent i kompozitor (Budimpeta, 4. VII 1842 Ujpest, 22. III 1909). Sin i uenik Ferenca, a zatim M. Mosonyija. God. 186389 dirigent Budimpetanske opere; uz to od 1878 profesor Muzike akademije; 1891 utemeljio Konzerva torij u Ujpestu, na kojemu je bio direktor i profesor.
DJELA: simfonijski stavak, 1858; Magyar indul, 1858; baletna suita, 1885. DRAMSKA: balet Vandor Pista Kalandjai, 1885. Scenska muzika za Csongor es Tiinde (M. V6rosmarty), 1879 i Az ember trage'didjd (I. Madach), 1883; muzika za niz pukih igrokaza (A jalu rossza; A tolonc; Ripacsos Pista dolmanya). Zborovi; solo-pjesme.

ERLEBACH, Rupert Osvvald, engleski kompozit janist (London, 16. XI 1894 ). Studirao kompoziciju Stanforda i R. Vaughan Williamsa, a klavir kod F. Tay. H. Jonesa na Royal Academy of Music u Londonu gdje 39 bibliotekar Royal College of Music i 193056 tajnik Royal Musical Association. Mnoga njegova djela kompon u duhu engleskog muzikog folklora.
DJELA. ORKESTRALNA: rapsodija za violonelo i orkestf Dawn, 1922; Aubade; A Memory, 1923, High Noon; Lark's Song a, Tzvo Folksongs Poems za gudaki orkestar. KOMORNA: Moods z kvartet, 1922; rapsodija za flautu, obou, violinu, violu i violonelo; son lonelo i klavir, 2 legende za violinu i klavir. KLAVIRSKA: sona Pieces; Kensington Gardens; Beauty. Dvije suite za orgulje. VO zborovi; pjesme za tenor i orkestar; solo-pjesme.

3, Sandor, dirigent i kompozitor (Budimpeta, 2. I 1846 Bekescsaba, 14. X 1900). Sin i uenik Ferenca, potom i M. Mosonvija. God. 186174 lan orkestra Nacionalnog kazalita u Budimpeti, 18751900 vodi koncerte Filharmonijskoga dru tva, uz to bio 188486 direktor Budimpetanske opere.
DJELA: uvertira u A-duru, 5. Zborovi. 8; Magyar nyitany. Opera Csobanc, I. A.

ERLANGER, Camille, francuski kompozitor (Pariz, 25. V 1863 24. IV 1919). Uenik Parikog konzervatorija (G. Mathias, E. Durand, A. Taudou, L. Delibes), nagraen 1888 sa Prix de Rome na kantatu Velleda. Istakao se kao kompozitor scenskih djela, u kojima se oitovao njegov snaan dramatski talent i sposobnost muzikog ocrtavanja karaktera.
D JE L A. OR K E STR A LNA . Simfoni jske pjesme: Ma'tre et serviteu r (po Tolstoju) i ha Chasse fantastigue, 1893; Serenade carnavalesgue, 1895. Kermaria, suita iz istoimene opere. Solo de trompette chromatique enfa za trublju i klavir. KL A V1RSKA: PremUre Reverie; Souvenir de jeunesse, valse brillante; Au Rosenberg, valse styrienne; Sevenade carnavalesque; Mademoiselle Valentine; Corcia. DRAMSKA. Opere: Kermaria, 1897; Le Juif polonais, 1900 (ponovo izvedena 1933); Le Fils de Vetoile, 1904; Aphrodite, 1906; Bacchus triomphant, 1909; UAube rouge, 1911; La Sorciere, 1912; Forfaiture, 1921 i dr. Dramatska legenda Saint Julien V Hospitalier, 1894; scenska muzika Imroulcais, 1919. Filmska muzika. VOKALNA. Kantare: Didon, 1887 i Velleda 1888; solo-pjesme. Requiem za dvostruki zbor i orkestar. LIT.: A. Bachelet, Camille Erlanger. Le Monde Musical, 1919. G. Demombynes, Histoire de la Musique Francaise, Pari 1946. G. Ferchault, Camille Erlanger, MGG, III, 1954-

ERLEMANN, Gustav, njemaki kompozitor (N 29. III 1876 Trier, 5. X 1936). Uenik P. Piela, Akac instituta za crkvenu muziku (A. Loschhorn, R. Radecke^ ljevske akademije u Berlinu (M. Bruch). Osnovao 1904 1; kolu za crkvenu muziku
DJELA: simfonijska pjesma Das Lied vom Leben, 1921; koncertj 1922; Balada za klavir i orkestar, 1903; Romische Suite za orkestar, Djela za klavir i za orgulje. Der Niebelungen Uberfahrt za barito orkestar, 1900; Adoratio erucis; Stabat Mater. Knjiga Die Einheit lischen deutschen Kirckenliede, 1910.

ERMATINGER, Erhart, vicarski kompozitor, dii muziki pisac (Winterthur, 16. II 1900 Nizozemska, 1966). Studirao na Konzervatoriju u Zurichu (Ph. ] V. Andreae), zatim kod F. Busonija na Visokoj muzik u Berlinu. God. 192223 zborovoa Opere u Ziirichu, 11 vodio teaj za harmoniju i analizu suvremene muzike m kolokom seminaru Univerziteta u Freiburgu (Breisgau), i< muziki dopisnik u Berlinu, od 1934 ponovo u Ziirichu, i od 1945 profesor na Konzervatoriju i na Visokoj muzike
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, op. 1; II, op. 12 i I] za duhaki orkestar. Koncert za klavir op. 4; koncert za orgulje i gt 25 ; koncert za flautu i mali orkestar op. 28; fuga za gudaki orkestar. kompozicije. Djela za klavir i za orgulje. Opera Gysbreckt voi 1947. VOKALNA: 3 kantate op. 14, 15 i 21; Die Worte des Glaubens za zbor i orkestar; Das grosse Hallelujah (Klopstock) za muki zbor i zborovi a cappella. SPISI: Bildhafte Musik Entzvurf einer Lehr* musikalischen Darstellungskunst, 1928; Zerfall und Krise des nachk Musiklebens, 1939; vie lanaka u Schweizerische Musikzeitung i 1 asopisima.

ERLANGER, Frederic d' (pseud. Ferdinand Regnal), engleski kompozitor francuskog podrijetla (Pariz, 29. V 1868 London, 23. IV 1943). Studirao u Parizu kod A. Ehmanta i za tim se nastanio u Londonu. Kao dirigent kazalita Covent Garden nastupao pod pseudonimom.

D JELA. ORKE STRA LNA : simfonijski koncert za klavir i orkestar, 1921; koncert za violinu i orkestar, 1902; simfonijska suita, 1895. KOMORNA: gudaki kvartet: klavirski kvintet; sonata za violinu i klavir; preludij za violinu i klavir. Dvije koncertne etide za klavir. DRAMSKA. Opere: Jehan de Saintre, 1893; Ines Mendo, 1897; Tess of the Urbervilles, 1906 i Noel, 1910. Baleti: Les cent baisers, 1935 i Cinderella, 1938. Solo-pjesme. Rekvijem za sola, zbor i orkestar, 1931. LIT.: R. Cotte, Baron Frederic d'Erlanger, MGG, III, 1954.

ERLEBACH, Philipp Heinrich, njemaki kompozitor (Esens, Istona Frizija, krten, 25. VII 1657 Rudolstadt, 17. IV 1714). Dvorski muziar u Rudolstadtu (1681 Capelldirector, 1708 Capellmeister). Mnoga izgubljena Erlebachova djela poznata su samo po popisima. Njegov odnos prema nurnberkim suv remenim kompozitorima, kao i cijela razvojna linija njemake muzike izmeu Schiitza i Bacha ostaje ba nestankom tih radova (pasija, historije, kantate, crkveni i svjetovni oratoriji i dr.) nedovoljno objanjena. Erlebachove kantate su blize duhovnim koncertima Schiitzovih sljedbenika, u njima se katkada spajaju elementi starijeg koncertnog stila i princip Lieda. Arije iz zbirke Gottgeheiligte Singstunde komponirane su u vie stavaka, i samo ih melodika, nalik na melodiku francuskog aira pribliuje Liedu. U Harmonische Freude javlja se oblik solo-kantate, dvodijelne arije, jednostavnog ronda. Njegov govor je umjeren, vokalize ga ne ukraavaju nasumce, nego ga pojaavaju; toliko one pripadaju patetinoj deklamaciji teksta . . . Uobiajena umjerenost stila daje posebnu snagu nekim lirskim rijeima. I sama pratnja ostaje uglavnom mirna i diskretna. Istie se i pokree samo onda, kad treba pojaati snagu pjeva. Svagdje drugdje imaju instrumenti istu jednostavnost kao i glas (A. Pirro).
DJELA. INSTRUMENTALNA: VI Ouvertures begleitet mit ihren dazu schicklichen Airs nach Franzosischer Art; VI Sonate a Violino e Viola da Gamba col suo Basso Continuo. VOKALNA. Svjetovne i duhovne kantate: Die Streit der Fama und der Verschzviegenheit ilber die Liebe; Herr, wer ist dir gleich; Die mit Tra'nen saen; Ich will ihnen einen einigen Hirten; Jesu, segne du dies Jahr. Svjetovne i duhovne pjesme: Harmonische Freude Musicalischer Freunde; Funfzig

ERNESAKS, Gustav, estonski kompozitor i dirigent 12. XII 1908 ). Studij kompozicije zavrio na Konzer u Tallinu (A. Kapp). Na istoj ustanovi, 193741 pi muziku pedagogiju, a od 1946 profesor je i ef katedre za dirigiranje. Uz to utemeljitelj (1944), dirigent i umjetnik vodilac Dravnog mukog zbora Tallinske filharmonije s je priredio vie tisua koncerata. God. 1947 i 1950 organ vodio Nacionalne pjevake sveanosti Estonije na kojima jt lovalo 32 000 pjevaa. U kompoziciji formirao se pod utj tzv. ruske muzike kole ija je naela usvojio radei sa A. K; uenikom Rimskog Korsakova; vanu je ulogu imao i Erni dugogodinji rad s pjevakim zborovima. Najuspjelija zborna djela i opere, obojene nacionalnim koloritom. E* pisao muziku za Dravnu himnu Estonske SSR.
DJELA. DRAMSKA. Opere: Piihajarv, 1947; Jormide rand, 19 ka'es, 1955 (prer. 1965); Ratno krtenje, 1957; Mladenci iz Mulgimc Scenska muzika Kun tozvajad (E. Sindre) i Randne koduiV.. Tammlaan) muzika. VOKALNA: kantate; zborovi; solo-pjesme. LIT.: A. Baxmep, Xopbi T. SpHecanca, CoBeTcnaH My3biKa, A. Buxmep i JI. IIopMem, My3bma CoBetcKofi SCTOHHH , TajjjiHH 19

ERNEST, Gustav (pravo prezime Seeligsohn), nj pijanist, kompozitor, pedagog i pisac (Marienwerder kraj I 5. VII 1858 Amsterdam, 1941). Uio klavir u Berlii Th. Kullaka, X. Schanvenke i M. Moszkowskoga, a k'omp kod A. Beckera i Ph. Scharvvenke. God. 18831909 d u Londonu. Od 1910 u Berlinu, docent muzikologije na
boldt-Hochschule.
DJELA: orkestralne kompozicije (jednu koncertnu uvertiru nag: 1884 Londonsko filharmonijsko drutvo). Komorne kompozicije. I 1 djela.Kantate; pjesme. SPISI. Monografije: Richard Wagner. Se und Schaffen, 1915 ; Beethoven. Persbnlichkeit, Leben und Schaffen, 1920; J Brahms. Pers6nl\chkeit, Leben und Schaffen, 1930 (jedno od najboljih Brahmsu); Wilhelm Berger. Ein deutscher Meister, 1931. LIT.: W. Kahl, Gustav Ernest, MGG, III, 1954.

I_
ERNST ESCOBEDO
ERNST, i. Heinrich VVilhelm, austrijski violinist i kompozitor (Brno, 6. V 1814 Nica, 8. X 1865). Uenik J. Bohma (violina) i I. Sevfrieda (kompozicija) na Konzervatoriju u Beu, u violini se usavravao kod J. Mevsedera. Od 1832 ivio u Parizu i od 1855 u Londonu; organizirao koncertne turneje po mnogim evropskim zemljama.
DJELA: koncert za violinu i orkestar u fis-molu. Dva gudaka kvarteta; dueti za klavir i violinu (sa S. Hellerom) Pensees fugitives. Za violinu: Deux Nocturnes; Ele'gie; Polonaise de concert; Rondo Papageno; Concertinou D-duru; fantazije i varijacije na operne arije.

537

2. Alfred, francuski muziki pisac (Perigueux, 9. IV 1860 Pariz, 16. V 1898). Sin Heinricha Wilhelma; studirao na Politehnikoj koli u Parizu, ali se onda posvetio muzici.
DJELA: IJOeuvre dramatique d'Hector Berlioz, 1884; Richard Wagner et h drame contemporain, 1887; L'Art de Wagner: I, VOeuvre poetigue, 1893; Etude sur Tannhauser (zajedno sa E. Poreeom), 1895.Preveo na francuski Die Aieistersinger i Der Ring des Nibelungen R. Wagnera. LIT.: A. Heller, Heinrich Wilhelm Ernst im Urteile seiner Zeitgenossen, Brno 1904. J. Pika, Heinrich Wilhelm Ernst (rkp.), diplomski rad na Uni verzitetu Brno, 1958.

EROICO (tal.j franc. heroique), herojski, junaki. Izraz e. odnosi se na karakter muzikog djela ili izvedbe. Najpoznatiji je primjer Beethovenova Trea simfonija u Es-duru op. 55, kojoj je sam autor dao naslov Sinfonia eroica ... composta per feste-ggiare U Sovvenire di un grand'Uomo. ERPF, Hermann, njemaki kompozitor i muzikolog (Pforzheim, 23. IV 1891 Stuttgart, 17. X 1969). Muzikologiju studirao u Heidelbergu (Ph. Wolfrum) i Leipzigu (H. Riemann), gdje je 1913 doktorirao. Predavao (191923) na konzervatoriju Rdhmeyer u Pforzheimu (191923), zatim na Univerzitetu u Freiburgu im Breisgau (192325), na novoosnovanoj Akademie fiir Bezvegung, Sprache und Musik u Miinsteru (192527) i na Folkzvangschule u Essenu (192743). God. 194345 i 195256 bio je direktor Dravne visoke kole za muziku u Stuttgartu.
DJELA. SPISI: Der Begriff der musikalischen Form (disertacija), 1914; EntK'icklungszuge in der zeitgenossischen Musik, 1922; Studien zur Harmonieuni Klangtechnik der muzren Musik, 1928; Harmonielehre in der Schule, 1930; Lekre vjn den Instrumznten und der Instrumzntation, 1937; Vom Wesen der neuen Musik, 1949: Neue Wege der Musikerziehung, 1953; Gegentvartskunde der Musik, 1954: Tagesfragen des Musiklebens, 1957; Form und Struktur in der Musik, 1967. KOMPOZICIJE: simfonija u a-molu; Festliche Fantaste; Nachtmusik. Tri gudaka kvarteta; Satzfolge za violonelo i klavir i dr. Klavirske kompozicije. Cacilien-Kantate; zborovi; pjesme.

Lirski bariton velike muzikalnosti i smisla za scensko oblikovanje, najvie se istakao kao: Onjegin (ajkovski, Evgenije Onjegin), Germont (Verdi, Traviata), Luna (Verdi, Trubadur), Renato (Verdi, Bal pod maskama), Jago (Verdi, Otelio), Figaro (Rossini, Seviljski berberin), Grof Almaviva (Mozart, Figarova enidba), Papageno (Mozart, arobna frula), Wolfram von Eschenbach (Wagner, Tannhauser). Medu njegovim reijskim ostvarenjima treba da se spomenu opere: Carmen (Bizet), Luda di Lammermoor (Donizetti), Lakme, (Delibes), La Bohe'me (Puccini), Rigoletto (Verdi) i dr.' s.. K. ERTMANN, Dorothea (rod. Graumann), njemaka pijanistica (Offenbach a. M., 3. V 1781 Be, 16. III 1849). Od 1797 ivjela u Beu, 182435 u Milanu. Bila je uenica Beethovena koji ju je vrlo cijenio. Nazvao ju je Dorothea Cacilia i po svetio joj svoju klavirsku sonatu u A-duru op. 101. ES, ESES (engl. E flat, E double flat; franc. mi bemol, mi double-bemol; tal. mi bemolle, mi doppio bemolle), jedanput, odnosno dva puta snieni ton e:

m
Enharmonijski je es jednak tonu dis, a eses tonu d. ESCHER, Rudolf George, nizozemski kompozitor i muziki pisac (Amsterdam, 8. I 1912 ). Studirao na Konzerva toriju u Rotterdamu (W. Pijper). ivi u Amsterdamu. Poklonik Debussvja i Ravela, u kompozicijama mjestimice nastoji da oivi stil Machaultove polifonije.
DJELA. ORKESTRALNA : 2 simfonije, 1954 i 1959; Sinfonia in Memoriam Maurice Ravel, 1940; koncert za klavir; Nostalgies za violinu i orkestar; Concerto za gudaki orkestar, 1948; Passacaglia, 1945; Musiaue pour Vesprit et deuil, 1943; Hymne du Grand Meaulnes, 1951. KOMORNA: trio za obou, klarinet i fagot; Le Tombeau de Ravel za embalo i 5 instrumenata, 1952; sonata za violon elo i klavir; sonata za 2 flaute; sonata za violonelo solo; sonatina za flautu solo. KLAVIRSKA: sonata, 1935; sonatina; suita Arcana Musae Dona] kompozicije u 2 - gl. kontrapunktu. Opera Protesilaos und Laodemeia. Scenska muzika za De Poort van Ishtar (F. Schmidt-Degener). VOKALNA. Solo-pjesme: Trois poemes de Tristan Corbiere; Horgajo; Lettre du Mexique i dr. Studije: Toscanini en Debussy: magie der zverkelijkheid, 1938; Maurice Ravel, 1939; niz lanaka o muzici i likovnim umjetnostima u periodikoj tampi.

ERSKINE, John, ameriki muzikolog, pijanist i knjievnik (New York, 5. X 1879 1. VI 1951). Klavir uio kod C. Waltera, kompoziciju i instrumentaciju kod E. MacDowella. Na univerzitetu Columbia u New Yorku zavrio studij engleskog jezika i literature. Na toj ustanovi predavao 190937 engleski jezik. Njegov se rad odvijao na tri podruja: knjievno-historijskom, beletristikom i muzikom. U zrelim godinama (od 1923) ponovno studira muziku (klavir kod E. Hutchesona); poslije toga esto nastupa kao koncertni pijanist. God. 192837 predsjednik Juilliard School of Music u New Yorku. Njegovi radovi autobiografskog karaktera, vrijedni su izvori za upoznavanje amerikoga muzikog ivota u XX st.
DJELA: Is There a Career in Music, 1929; izdanje djela A Musical Companion: Guide to ihe Understanding and Enjoyment of Music, 1935 ( II izd. 1948); Song Without Words: The Story of Felix Mendelssohn, 1941; The Philharmonic-Symphony Sociely of Nezv York; Its First Hundred Years, 1943 ; What is Music}, 1944; The Memory of Certain Persons, 1947; My Life as a Teacher, 1948; My Life in Music, 1950. Romani, knjievno-historijske studije. L. Gruenberg komponirao je 1931 prema njegovu djelu Jack and the Beanstalk istoimeni] operu, a G. Antheil operu Helen Retires (1934V LIT.: K. H. Worner, John Erskine, MGG, III, 1954.

ESCHIG, Max, francuski muziki nakladnik ekog podrijetla (Opava, leska 27. V 1872 Pariz, 3. IX 1927). Osnovao 1907 u Parizu nakladno poduzee u kome su izdana mnoga djela modernih francuskih i panjolskih kompozitora (Ravel, Satie, De Falla, Nino, Turina i dr.). Danas poduzee E. djeluje u Parizu kao zastupnik izdavakih kua Universal, Schott, Breitkopf & Hartel, Simrock i Furstner. ESCOBAR, Luis Antonio, kolumbijski kompozitor (Villapinzon, 14. VII 1925 ). Studirao na Konzervatoriju i Univerzitetu u Bogoti, usavravao se kod N. Nabokova na Peabody Conservatory u Baltimoreu i kod B. Blachera u Berlinu. Vrativi se 1953 u Bogotu razvio iroku aktivnost kao profesor povijesti, kompozicije i harmonije na Kolumbijskom konzervatoriju, direktor televizijskog programa, muziki suradnik dnevnika El espectador, direktor Sekcije za irenje muzike kulture, predsjednik Nacionalnog savjeta za muziku i lan direkcije Simfonijskog orkestra. Komponira na moderan nain, ali istodobno slijedi meloritmike obrasce panjolsko-amerikih plesova.
DJELA. ORKESTRALNA: Sinfonia Cero, 1955; Sinfonia X, 1955; Piccola Sinfonia, 1960; koncert za klavir, 1959; Concertino za flautu, 1951; Concertino za embalo, 1958; serenada, 1950; 2 divertimenta, 1951 i 1956; scherzo, 1952; 3 preludija, 1957. KOMORNA : 2 gudaka kvarteta, 195051; duhaki kvintet, 1959; varijacije za celestu, klavir, klarinet i fagot, 1957; sona tina za violinu i klavir; sonatina za flautu i klavir; sonatina za violinu solo. KLAVIRSKA: 6 sonatina; Preludios Colombianos; ciklus Bambuauerias; 2 preludija za embalo. Scenska muzika. Juramento a,Bolivar za zbor i orkestar, 1964; zborovi uz orkestar i a cappella; solo-pjesme.

ERTEL, Jean Paul, njemaki kompozitor (Poznali, 22. I 1865 Berlin, 11. II 1933). Kompoziciju uio kod E. Tauwitza u Poznahu, klavir kod L. Brassina i kasnije F. Liszta. U Berlinu studirao pravo (doktorirao 1898). Nastavnik muzike i muziki kritiar novina Berliner Lokalanzeiger; 18971905 ureivao Deutsche Musikerzeitung. Povremeno nastupao i kao pijanist. Radi propagiranja njegove muzike osnovano je 1929 drutvo Paul--ErtelGesellschaft.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija Harald; koncert za violu; simfonijske pjesme: Maria Stuart; Der Mensch; Pompeji; Die nachtliche Heerschau i Hero und Leander. Dvostruka fuga za orkestar i orgulje. KOMORNA : dva gudaka kvarteta; sonata za violinu i klavir; suita za violinu i klavir. Djela za klavir i orgulje. Opere: Gudrun i Die heilige Agathe. VOKALNA : balade za bariton, orgulje i gudaki kvartet: Die Wallfahrt nach Kevlaar i Des Sdngers Fluch ; solopjesme. LIT.: H. A. Ertel, Kiinstlerschicksal, eine Biographie iiber Paul Ertel, 1934.

ERTL, Rudolf, peva, bariton (Dubravice kraj Skradina, 3. XI 1886 Nemaka, 1966). Solo-pevanje studirao na Muzikoj akademiji u Beu, gde je diplomirao 1915. Sledee godine dobija angaman u Zagrebakoj operi, a 1919 u Beogradskoj, gde ostaje do 1945 kao jedan od njenih stubova (sa prekidom 192628, kada odlazi u inostranstvo). Tada prelazi u Sarajevo, gde organizuje operu. Bio je profesor pevanja u Sarajevu i Novom Sadu.

ESCOBEDO (Scobedo), Bartolom, panjolski kompozitor (Zamora, poetkom XVI st. Segovia, XI 1563). Sveenik. Pjeva katedrale u Salamanki, od 1536 lan Papinske kapele u Rimu, 154145 boravio u panjolskoj, zatim ponovno u Sikstinskoj kapeli u Rimu do 1548, kada dobiva mjesto muzikog direktora Dvorske kapele Donne Juane, panjolske infantkinje; 1552 povukao se kao kanonik u Segoviju. O ugledu to ga je E. u svoje doba uivao kao muziar svjedoi podatak da je 1551 bio pozvan u Rim da presudi (za)edno s Ghiselinom Danchertsom) raspravu izmeu N. Vicentina i V. Lusitana o dijatonskom, kromatskom i enharmonskom tonskom rodu. Od njegovih djela sauvane su u rukopisu dvije mise za 6 glasova: Philippus Rex Hispaniae (1556) i Ad te levevi; dva moteta za 4 glasa i jedan motet za 5 glasova. Motet Exsurge za 4 glasa objavljen je u zbirci N. Gomberta Muica quatuor vocum, tiskanoj u Veneciji 1541.
LIT.: H. Angles, La Muica en la Corte de Carlos V, Barcelona 1944. Isti, Bartolom Escobedo, MGG, I I I , 1954.

538

ESCUDIER ESPLA
poskakujui na mjestu, izbacujui tijelo naprijed i natrag1 jui s vremena na vrijeme. Plesa solist, koji je istodobni zitor i iskljuivi vlasnik melodije, dri u lijevoj ruci pl< banj (jednostruko presvuen koom, s drvenim okvir starijih plemena promjer mu je i m i vie, kod ostalih ir dimenzije), u desnoj dri palicu i daje ritam sasvim n ritma melodije. Pjesma ima u pravilu vie strofa, a sva zavrava pripjevom. Pjesma je i sastavni dio neke vrste i prepiranja, vanog sredstva u eskimskom pravosuu: osobe dobacuju meusobno rugalice uz pratnju bul dok se poraena stranka ne povue. Ove melodije, 2 pjesmama uz nogometnu igru, istog su oblika kao pl njima tvore glavninu eskimske muzike. Magine pjesme u opasnosti) muziki su drugaije, esto se sastoje samo zirane recitacije i razmjerno su malobrojne. .
LIT.: F. Boas, The Central Eskimo, Annual Report of the American Ethnology, VI, Washington 1888. W. Thalbitzer i 1 Melodies from East Greenland, Meddelelser om Grenland, 1911. On the Eskimo Music in Greenland, ibid. W. Thalbitzer, Es und Dichtkunst in Gronland, Anthropos, 1911. Ch. Leden, Musik der gronlandischen Eskimos und die Verwandtschaft der Musik d< kimos mit der Indianer, Zeitschrift fiir Ethnologie, 1911. D. Jen mo Music in North Alaska, MQ, 1922. H.H.Roberts i D.Jenne Songs. Songs of the Copper-Eskimos, Ottawa 1925. W. Thalbitzer et ehants esquimaux du Groenland, Collection de contes et ehans laires. Pari 1929 H. H. Roberts, Musical Areas in Aboriginal Nort Yale University, Publications in Anthropology, New Haven (Con London 1936. Z. Estreicher, Zur Polyrhythmik in der Musik de SMZ, 1947. Isti, La Musique des Esquimaux Caribous (collecti Bulletin de la Societe Neuchateloise de Geographie, 1948. Isti,h; nie chez les Esquimaux, Journal de la Societe des Americains, nou> 1948. Isti, Teoria dwutonowych melodii, Kwartalnik Muzyczny, 1948. hti, Die Musik der Eskimos, Anthropos, 1950. Isti, Eski; MGG, III, 1954. Isti, Cinq ehants des Esquimaux Ahearmiut, -Report on Caribou Eskimo Law (izd. G. v. d. Steenhoven), Den Hat E. Groven, Eskimomelodier fra Alaska, Oslo 1956. P. R. Olsen, D lodiques dans les ehants esquimaux du Groenland de l'est, Dansk musikforsking, III, 193.

ESCUDIER, braa, francuski muziki pisci i izdavai. 1. Marie (Castelnaudarv, 29. VI 1819 Pariz, 7. IV 1880). 1. Leon (Castelnaudarv, 17. IX 1821 Pariz, 22. VI 1881). U Parizu su osnovali nakladno poduzee, a 1838 reviju La France musicale, koja je izlazila do 1870 i uvelike propagirala talijansku muziku. Za kratko vrijeme stekli su velik utjecaj na francuski muziki ivot. Oko asopisa okupili su se mnogi ugledni pisci i muziari. Uoivi Verdijevu genijalnost, braa E. osigurali su sebi pravo na tiskanje njegovih opera i stekli veliko bogatstvo. Braa su se razila 1860. Leon je osnovao i do kraja ivota iz davao list L'Art musical. God. 187678 vodio The'dtre Italien; na to kazalite utroio je sav svoj imetak. Marie se posvetio po litikom urnalizmu i uao u redakciju lista Le Figaro.
DJELA (zajednika): Etudes biographiques sur les chanteurs contemporains , precedees d'une esquisse sur l'art du chant, 1840; Dictionnaire de musique d'apris les tMoriciens, historiens et critiques les plus celebres, 1844; Rossini, sa vie et ses oeuvres, 1854; Dictionnaire de musique theorique et historique, 1854 (V izd. 1872); Vie et aventures des cantatrices celebres, precedees des musiciens de l'Empire et suivies de la vie anecdotique de Paganini, 1856 i dr. M. ili L. Escudier: La Virite sur VOpera, reponse au memoire de M. Leon Pillet, 1847. L. Escudier: Les Pirates de la litterature et de la musique, questions de propriete, 1862; Mes Souvenirs: Les Virtuoses, 1868. LIT.: E. Haraszti, Marie und Leon Escudier, MGG, III, 1954.

ESKIMSKA MUZIKA je primjer u sebe zatvorenog, upravo klasino primitivnoga muzikog stila, iji je strukturni princip razmjerno lako odrediti. Ona je iskljuivo vokalna. Jedini eskimski instrument je jedna vrsta bubnja. Postoji nekoliko lokalnih varijanata eskimske muzike, koje su nastale kao posljedica negdanjih dugih seoba Eskima. Bu dui da su pravci njihovih seoba openito poznati, u glavnim se crtama, iz dananje meusobne geografske udaljenosti pojedinih varijanata moe rekonstruirati njihova relativna starost, dakle, u irokim obrisima, i povijest eskimske muzike, to je u mu zikoj etnologiji jedinstven sluaj. Dosad je muzika Eskima u nekim predjelima djelomino istraena (Grenland, Aljaska, sjeverna Kanada, itd.), dok je muzika drugih predjela- jo potpuno nepoznata (istoni Sibir, Labrador). Eskimska melodija ima svoje gravitaciono sredite, taku mirovanja, koja se moe nazvati tonikom; ona je veinom i zavrni ton. Uz sredinji ton postoji i neka vrsta dominante, koja mjestimice tei prema tonici, a mjestimice se od nje udaljuje; redovito se nalazi ispod tonike. Tipina struktura eskimske melodije: melodija polazi od tonike (npr. g1) prema dominanti (npr./1); od dominante pravi nekoliko centrifugalnih pokreta (tj. tei da se udalji od tonike) i vraa se na dominantu, koja sad postaje centripetalna, tj. melodija se vraa prema tonici. Linija te tonalne melodije isprva opisuje luk iznad poetnoga tona, zatim se sputa ispod njegove razine, da bi zavrila na poetnom tonu. Formalna shema je ABA'(A' se sastoji od A + B; prevladava element A). ini se da ovako izgraena melodija, povezana s pentatonskom ljestvicom f g a c (odnosno des f g as c des), tvori temelj eskimske muzike i njezin najstariji oblik. Postoje i melodije manjeg opsega (pa i u rasponu samo od sekunde), a i melodije s rasponom od preko jedne oktave. Najstariji muziki stil sauvao se relativno ist samo kod Karibu-Eskima (u unutranjosti Kanade, uz Hudsonov zaljev). Oni su jedini izgradili i neku vrstu polifonije (poznata su samo tri primjera). Danas je e. m. pod jakim evropskim utjecajem, pa je u nekim krajevima (npr. na zapadnom i junom Grenlandu) izvorna muzika ve potpuno nestala. Glavni oblik eskimske muzike je pjesma s plesom. Pjesmu izvodi enski zbor, glasno, resko i visoko. Za to vrijeme mukarac (ili rjee ena) plee (meu Eskimima je rairen pojedinani ples),

ESLAVA (Eslaba), Miguel Hilarion, panjolski koi i muzikolog (Burlada, Navarra, 21. X 1807 Madrid, 1878). Muziko obrazovanje dobio kao djeak u zboru ] u Pamploni; tu je takoer uio klavir, orgulje i violinu, muziki direktor katedrale u Burgo de Osma, zatim (1; na istom poloaju u Sevilli; od 1847 u Madridu dvorski od 1854 profesor harmonije, a neto kasnije direktor K torija. God. 185556 izdavao muziki asopis Gaceta de Madrid, za koji je sam napisao velik broj lanaka. C jednih izdanja stare panjolske muzike ostavio i vana d djela, koja se djelomino jo i danas upotrebljavaju.
DJELA. ORKESTRALNA: Sinfonia fantdstica; simfonijska opere El Solitario. Opere: Las treguas de Tolemaida, 1841; El Soliu Don Pedro el Cruel, 1843. Oko 150 crkvenih kompozicija, medu ko rere (izvodi se samo u Velikom tjednu u seviljskoj katedrali); Te D de Defuntos; Lamentaciones i brojni moteti. INSTRUKTIVNA completo de Solfeo, 1846; Escuela de Armonia y Composicion, 1681 Breve Tratado de Armonia. Izdao zbornike kompozicija: Musec Espanol (sadrava i njegove orguljske kompozicije); zbirku panjolsl muzike XVIXIX st. s biografijama kompozitora Lira Sacro-Hispaj, 1869; Breve Alemoria historica de los organistas espanoles. LIT.: J. Subird, Hilarion Eslava, MGG, III, 1954.

ESPINOSA, Guillermo, kolumbijski dirigent (Ci 9. I 1905 ). Zavrivi studij u rodnom gradu usavra' Milanu kod R. Bossija i G. C. Parilenija, u Berlinu kod wera i u Baselu kod F. Weingartnera. Koncertirao u Ita carskoj, Danskoj i Francuskoj. God. 193646 dirigent nijskoga orkestra u Bogoti, od 1947 djeluje u Washingt suradnik (od 1953 direktor) ustanove Division of Music d American Union.
LIT.: F. C. Lange, Guillermo Espinosa y la Sinfonica Nacion Latino Americano de Muica, 1938,

ESPINOSA, Juan de, panjolski teoretiar (XVI st.; ar u slubi kardinala Pedra Gonzalesa de Mendoze, zati: Hurtada de Mendoze, nadbiskupa Seville. God. 1520 katedrale u Toledu. Sljedbenik Boetija i Gaforija, up drao tradicije i bio protivnik svega to je novo pa je mi njolskim muziarima XVI st. poznat osobito po polemik: je vodio protiv naprednog teoretiara G. Martineza de B
DJELA: Retractationes de los errores y falsedades que escribio Gonzah de Bizcargui, 1514; Tractado de principios de muica prdetica e theor Tractado breve de principios de canto llano, 1520. LIT.: H.AnglesiJ. Subird, Catalogo Musical de la Biblioteca de Madrid (2 sv.), Madrid 194648. H. Angles, Juan de Espinos III 1954.

ESPIRANDO (tal. izdiui), oznaka za interpretac nosi se na intenzitet i dinamiku tona koji se stiava do pianissima (-> morendo), ESPLA (Espla y Triay), Oscar, panjolski kor (Alicante, 5. VIII 1886 ). Zavrio tehniki i filozofsk tet i postao inenjer, a kasnije i doktor filozofije. U muzii samouk, kasnije uio kod C. Saint-Saensa i M. Regera.

Muziciranje u eskimskom plemenu Aduwungmiut, Cap Barrow, Aljaska

ESPLA ESTETIKA, MUZIKA

539
1909 dobio za orkestralnu Suite Levantina prvu nagradu na Meunarodnom natjecanju u Beu, posvetio se sasvim muzici. God. 193136 bio je predsjednik Junta Nacional de Muica, 1936 direktor Madridskog konzervatorija. Kada je doao Franco na vlast, emigrira u Bruxelles, zatim u Pariz. God. 1951 vratio se u domovinu. U novije je vrijeme predsjednik panjolske sekcije Meunarodnog udruenja za suvremenu muziku i predstavnik panjolske u Meunarodnom muzikom savjetu UNESCO-a. Jedan od glavnih predstavnika panjolske suvremene muzike, E. se u poetku gotovo suprotstavlja nacionalistikim strujanjima u panjolskoj. Meutim, zanimajui se sve vie za muziki folklor jugoistone panjolske obale, izgradio je, prema obiljejima tog folklora, posebnu tzv. levantinsku ljestvicu c, des, es, e, f, ges, as, b i na njezinim osnovama razvio vlastiti harmonijski sistem (poev od klavirskih Evocaciones, Danzas y Confines, 1918). To je dalo njegovoj muzici posve junjaki, regionalni karakter a da nije upotrijebljen nikakav folklorni citat i po tome se u vezi s Esplom govori o levantinskoj koli (Escuela levantina).
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija sa zborom, 194750; Sinfonia Aitana, 1964. Simfonijske pjesme: El sueno de Eros, 1910; Don Quijote velando las armas, 1924 i Las Cumbres. Sonata del Sur za klavir i orkestar, 1943; Suite levantina, 1909; fantazija-scherzo Ambito de la danza; 2 suite za komorni orkestar i dr. KOAiORNA: 2 gudaka kvarteta, 1920 i 1956; klavirski trio; klavirski kvintet; sonata za violinu i klavir. KLAVIRSKA: sonata, 1949; Impresiones musicales; Cantos sin palabras; Scherzo; 5 Crepuscolos; Evocaciones; Danzas y Confines i dr. DRAMSKA. Opera La bella durmiente, 1909 i La Balteira, 1939. Baleti El Contrabandista, 1928 i Ciclopes de Ifach, 1937. Scenska kantata Nochebuena del diablo, 1926. Muzika za marionetsko kazalite La pdjara pinta, 1923 (verzija za orkestar 1955). VOKALNA: De profundis za sole, zbor i orkestar, 1966; Coral religioso; panjolska Himno republicano, 1931; zborovi; solo-pjesme (Canciones playeras). Obradba muzike za liturgijsku dramu Feta de Elche, 1924. Studije: El arte y la musicalidad; Las activitades del espiritu y su fundamento estetico. LIT.: Q. Salazar, Muica y miisicos de hoy, Madrid 1928. A. Collet, L'Essor de la musique espagnole au XX e siecle, Pari 1929 (novo izd. 1950). G. Chase, Oscar Espla, The Monthlv Musical Record, 1939. L. Garcia-Abrines, Un Musicien Espagnol: Oscar Espla, La revue internationale de Musiaue, 1951. A. Iglesias, Oscar Espla. Su obra para piano, Madrid 1962. I. A. concinnanda, 1608; Tomo segundo de los salmos, hymnos, Magnificat y de cuatro Antifonas za 36 i 8 glasova, 1613; Officium pro Defunctis u rukopisu. LIT.: H. Collet, Le Mvsticisme musical espagnol au XVI e siecle, Pari 1913. L. Geiger, Juan Esquivel. Ein unbekannter spanischer Meister des 16. Jahrhunderts, Sandberger Festschrift, Miinchen 1918. H. AngUs, Cataleg dels Manuscrits Musicals de la Colleccio Pedrell (sadri i fragmente mise za mrtve), 1921. Isti, Juan Esquivel (Barahona), MGG, I I I , 1954.

ESSER, Heinrich, njemaki dirigent i kompozitor (Mannheim, 15. VII 1818 Salzburg, 3. VI 1872). Uenik F. Lachnera i S. Sechtera u Beu, od 1838 koncertni majstor i zatim muziki direktor Dvorskog kazalita u Mannheimu, pa dirigent Liedertafela u Mainzu. Od 1847 dirigent kazalita Karntnertor, a od 1857 Dvorske opere u Beu, gdje je neko vrijeme vodio i filharmonijske koncerte. Muziki savjetnik izdavake kue B. Schott's Sohne; vatreni pristaa Wagnerove muzike.
DJELA: dvije simfonije; 2 suite za orkestar. Gudaki kvartet. DRAMSKA. Opere: Silas, 1840; Riquiqui, 1843 i Die beiden Prinzen, 1845. Muki vokalni kvarteti i pjesme. Esserova pisma F. Schottu izdao E. Istel pod naslo vom: R. Wagner im Lichte eines zeitgenb'ssischen Briefzvechsels, 1902. LIT.: E. Hanslick, Suite, Wien i Teschen 1884. L. Strecker, Richard Wagner als Verlagsgefahrte, Mainz, 1951.

ESPOILE, Raiil Hugo, argentinski kompozitor (Mercedes, Buenos Aires, 25. I 1888 Buenos Aires, 13. IV 1958). Uio muziku u Buenos Airesu (J. Goula, J. Abella, A. Rinaldi) i u Parizu kod V. d'Indvja. Poduavao je muziku u La Plati i Buenos Airesu. Uz to je bio generalni direktor Teatro Argentino u La Plati i lan uprave kazalita Colon u Buenos- Airesu
DJELA: 2 simfonijske pjesme; krae orkestralne kompozicije. Komorna i klavirska muzika. Opere Frenos, 1928 i La ciudad roja, 1936. Solo-pjesme.

ESPOSITO, Michele, talijanski pijanist i kompozitor (Castellammare di Stabia kraj Napulja, 29. IX 1855 Firenca, 23. XI 1929). Uenik B. Cesija (klavir) i P. Serraoa (kompozicija) na Konzervatoriju u Napulju. God. 187882 nastavnik u Parizu; od 1882 profesor klavira na Royal Irish Academy of Muicu Dublinu, gdje se istakao kao vrstan pijanist i dirigent. God. 1899 os novao Dublin Orchestral Society, koji je vodio do 1914 i ponovo od 1927.
DJELA. ORKESTRALNA : dvije simfonije; Tvio Irish Rapsodies za violinu 1 orkestar; Sinfonia f; Irish Suite; Neapolitan Suite za gudae; Remembrance, SulVopera Benvenuto Cellini di Lauro Rossi; Poem; Omaggio a Bellini, Fantasmi per orchestra; Omaggio a L. Rossi, fantazija. KOMORNA : dva gudaka kvarteta; klavirski kvartet; sonate za violinu i klavir; sonata za violonelo i klavir; brojni aranmani irskih narodnih melodija za violinu i klavir, dva za violonelo i klavir; La Stella del Vesuvio, barkarola za mandolinu i klavir; mazurka za mandolinu. Oko 30 opusa klavirskih kompozicija. DRAMSKA. Opere: Camorra, 1903; // Gentiluomo, 1905; The Tinker and the Fairy, 1910. Opereta The Postbag, 1902. VOKALNA : kantata Deirdre za sole, zbor i orkestar, 1897: pjesme. Izdao 19 sonata i djelo Fuga del gatto D. Scarlattija. LIT.: C. Jachino, Michelle Esposito, MGG, III, 1954.

ESPRESSIVO (con espressione, tal. izraajno, s izraajem; skraeno espr., con espr.), oznaka za. interpretaciju; nalazi se esto uz oznaku tempa (adagio espressivo), a takoer i samostalno, kao uputa da odreeni dio kompozicije treba iz vesti izraajnije, ili da se mora istaknuti solistiki nastup pojedine dionice. ESQUINAZO (panj. esquina ugao'), ilenska serenada, u 3/4 ili 6/8 taktu, sa karakteristinim punktiranim ritmom. Pjeva se i kao boina pjesma. ESQUIVEL (Barahona), Juan, panjolski kompozitor (Ciudad-Rodrigo, oko 1565 poslije 1613). Muziki direktor katedrale u Salamanki (oko 1608) i u Ciudad-Rodrigu (oko 1611 13). Ubraja se meu istaknute panjolske polifoniare ija djela, mahom duhovna, nose izrazito panjolska obiljeja: izraajno tumaenje teksta, prizvuk narodne muzike, jako variranje ritma, zvunu arolikost i naglaenu osjeajnost. Polifoni nain mjestimice je konzervativan (tehnika cantus-firmusa) i upuuje na nizozemske utjecaje, a u koncertantno koncipiranim partijama (misa Batalla) nazire se talijanski stilski utjecaj.
DJELA: Missarum Joannis Esauivelis... liber primus za 4, 5, 6 i 8 glasova, 1608; Moiecta festorum et dominicarum cum communi sanctorum 4, 5, 6, 8 vocibus

ESTAMPIDA (provansalski, moda od starofranc. estampir zvuati; franc. estampie, tal. istampita, lat. stantipe), srednjovjekovni svjetovni, prvenstveno instrumentalni oblik, rairen u XIII i XIV st. Temelji se, slino kao sekvenca i lai, na principu progresivnog ponavljanja. Sastojao se od 47 razliitih dijelova, nazvanih puncta, koji su se opetovali. Svaka puncta imala je dva dijela i izvodila se po dva puta, i to tako da se prvi dio opetovao neizmjenjeno, a drugi s modificiranim zavrecima: prvi put s tzv. otvorenim (vert, ouvert, apertum), drugi put sa zatvorenim (clos, clausum) zavretkom. Obino je taj zakljuni dio bio, poput muzikog refrena, zajedniki svim punctama, pa je e. shematski prikazano imala oblik: A-x 1 , A-x % ; B-x v B-x i ; C-x y Cx 2 ; D-x t , D-x 2 ; E-x l , E-x 2 ; F-x l , F-x 2 ; G-x 1 , G-x 2 . U nekim primjerima javlja se, poslije odreenog broja puncta, novi zavrni napjev (umjesto F-x11 F-x2, F-yl, F-y^)- E. je, izuzevi nekolicinu dvoglasnih primjeraka (rkp. Harleian 978 sa 3 estampide iz XII. st; British Museum, London), redovito monodijska instrumentalna kompozicija. U dva traktata o poeziji iz XIV st. govori se i o vokalnoj estampidi, ali ni jedna se nije sauvala. Najstariji sauvani primjerak estampide bila bi melodija pjesme Kalenda maya (iz druge polovine XII st.), koju je trubadur Raimbaud de Vaqueiras navodno preuzeo od estampide to su mu je svirala dva francuska onglera na vielli. Ta se melodija, meutim, ne podudara posve s uobiajenom graom estampide. Od sauvanih muzikih primjera izraziti oblik estampide ima 8 jednoglasnih instrumentalnih melodija zabiljeenih u prvoj polovini XIV st. (dodatak rukopisu fr. 844, Bibliotheque nationale, Pariz), nadalje ve spomenute 3 dvoglasne instrumentalne estampide iz XIII st. i 8 jednoglasnih estampida u talijanskom rukopisnom zborniku iz druge polovine XIV st. (ms. Add 29987, British Museum, London), koje su popraene zanimljivim ilustrativnim podnaslovima: Belicha, Palamento, Isabella, Tre Fontane. Teoretiar Johannes de Grocheo (oko 1300) opisujui estampidu (stantipes) razlikuje je od kraih instrumentalnih oblika ductia (sa 34 puncte) i nota. M. Praetorius (Syntagma musicum, III, 1619) svrstava estampidu fstampita) u plesove (balli) koje su izvodili uz svirku almaja i flauta. Meutim, smatra se da je e., po sloenoj gradi i izrazito muzikim svojstvima, prvobitno muzika a ne plesna forma, koja kao daleka prethodnica barokne suite uvodi u muziku praksu posuivanja ritmikih i formalnih elemenata (plesnih) da bi posluili kao osnova kompozicijskom obliku.
LIT.: P. Aubry } Estampies et danses rovales, Mercure musicale, 1906. J. Wolf, Die Tanze des Mittelalters, AMFW, 191819. H. J. Moser, Stan tipes und Ductia, ZFMW, 1920. J. Handschin, Uber Estampie und Sequenz, ibid., 192930. L. Hibberd, Estampie and Stantipes, Speculum, 1944. H. Husmann, Kalenda maya, AFMW, 1953. J. Hamdschin, Estampie, MGG, III, 1954. I. A.

ESTETIKA, MUZIKA, znanstveno-filozofska disciplina, kojoj je cilj da prouavanjem svih aspekata muzike umjetno sti upozna njezinu bit i zakone te otkrije njezin potpuni smisao u pojedinostima i cjelini. U staroj Kini, Mezopotamiji i Egiptu prevladavaju kozmogonijska poimanja o muzici. U Grkoj je najstarija pitagorejska estetika; ona polazi od matematikih otkria Pitagore iz kojih se razvilo filozofsko shvaanje o muzici kao odrazu reda i sklada to vladaju u kozmosu. Prema Platonu muzika je umjetnost broja i osjeaja, odraz svemirskih zakona i snaan moralni inilac. Odavle njegov interes za muziku kao odgojno i politiko sredstvo prvoga reda, kojemu daje istaknuto mjesto u svojoj idealno zamiljenoj dravi. Platon zastupa miljenje o odreenom etikom djelovanju pojedinih modusa u odgoju due i stiavanju strasti. Nastavljajui njegovo uenje, Aristotel takoer smatra da muzika ima etiku

540

ESTETIKA, MUZIKA
Mersmann i A. Schering. Motoristika teorija stavlja u ulogu psihike motorinosti u muzikoj percepciji i Glavni su zastupnici R. Bode, Ch. M. Diserens, d'Udint gues i A. Denereaz. Prije L. Dauriaca zastupao je inteb u muzici H. Riemann, prema kojem je muzika percepc djelatnost. Prema J. Combarieuu muzika je umjetnost u tonovima, a muzika je misao neprevediva u rijei. P pitanjima u vezi s muzikom bave se eksperimentah C. E. Seashore, G. Revesz, G. N. Teplov i Husson; J. B ava u tom okviru stvaralaki proces. Zastupajui stan holoke estetike, M. Pradines tumai muzike fenome genetski. Temu o muzici kao umjetnosti koja se odvija i naeo je H. Bergson, a razvila ju je G. Brelet, koja osniv ziku estetiku na muzikom vremenu kao zasebnoj bitnoj za muziku umjetnost. Breletova takoer pridon ljivanju osnovnih problema interpretacije i izvoenja, eksperimentalno bavio naroito C. E. Seashore, dok i E. Schmidt, P. Fraisse i E. Willems prouavaju ekspei ritam. Od psihologije i akustike nezavisno stanovite tzv. ne estetike zastupa napose P. G. Wolff, smatrajui d temeljiti na specifino muzikim elementima, od koj bitniji interval. W. Wiora, naprotiv, trai da muzici bude integralna, tj. da istrauje muziku sveobuhvatno ski, upotrebljavajui sve metode, meu njima historij klorno-socioloku. Stanovite socioloke estetike za; halo, istiui da je umjetnost izraz drutvene sredine historijskom trenutku, sa stanovita kojeg treba postaviti njezine vrijednosti. Istiui drutvenu i osobito klasnv nost muzike, s marksistikog stanovita u muzikoj e lae Z. Lissa, J. Kremljov i V. Vanslov, a kod nas P. i V. Vukovi. U novije vrijeme muzikom estetikom 1 se osobito /. Focht, D. Gostuki, P. Stefanovi i /. upi novije vrijeme u okviru muzike estetike prouavaju se ziki problemi i tretira se niz posebnih ili suvremen napose onih koji se tiu stvaralake i izvodilake praksi muzikog jezika, radiofonskog izvoenja, elektronske i muzike.
LIT.: Platon, Timej. Isti, Republika. Isti, Zakoni. Politika. Isti, Etika Nikomahu. Aristoksen, Elementi harmc Augustin, De muica libri sex, 38789. Boethius, De institution St. M. A. Cassiodorus, De muica, VI st. J. Tinctoris, Termino diffmitorium, Napoli 1475? H. Glareanus, Dodecachordon, B E M. Mersenne, L'Harmonie universelle. Pari 163637. i Musicae Compendium, Amsterdam 1656. L. Euler, Tentamen ni musicae, Petrograd 1734. J. Mattheson, Kern melodischer ^ Hamburg 1737. J. J. Rousseau, Dicttonnaire de musique. Pa J. -B. de La Borde, Essai sur la musique ancienne et moderne, P E M. P. G. Chabanon, De la musique consideree en elle-meme et dans avec la parole, les langues, la poesie et le theatre, Pari 1785. Ideen zu einer Aesthetik der Tonkunst, Wien 1806. R. Bode, Mi wegung, Kassel 1830. E. Hanslick, Vom Musikalisch-Schonen, L A. W. Ambros, Die Grenzen der Musik und Poesie, 1856. C Philosophie de la musique, Pari 1865. F. A. Gevaert, Histoire la musiaue de l'Antiquite, Gand 187581. H. Riemann, Die i musikalischen Asthetik, Berlin i Stuttgart, 1900 Isti, Musikalisc Leipzig 1877. H. Ehrlich, Die Musikasthetik in ihrer Entwicklu bis auf die Gegenwart, Leipzig 1882. H. Riemann, Der Ausdruck i Leipzig 1884. G. Engel, Aesthetik der Tonkunst, Berlin 1884. J ger, Die Musik als Ausdruck, Wien 1885. A. Seidl, Vom Musikal nen, 1887. H. Riemann, Grundlinien der Musik-Aesthetik, 1890. Muici scriptores graeci, Leipzig 1895. H. Abert, Die Lehre v der griechischen Musik, Leipzig 1899. ' A. Galli, Estetica music W. Wolf, Musik-Aesthetik (2 sv.), Stuttgart 1902. L. Laloy, A Tarente, Pari 1904. L. Dauriac, Essai sur l'esprit musical, Pa H. Abert, Die Musikanschauung des Mittelalters, Halie 1905. A. 1 Elementi di estetica musicale, 1906. J. Combarieu, La Musiq son evolution, Pari 1907. A. Pirro, Descartes et la musique, Ps F. Busoni, Entwurf einer neuen Aesthetik der Tonkunst, 1907. Musikasthetik, 1907 (III izd. 1923). F. Brust, Die Aesthetik der j F. Bosenberg, Harmoniegefiihl und goldener Schnitt, Leipzig Schmitz, Musikasthetik, 1915. H. Goldschmidt, Die Musikasth Jahrhunderts, Ziirich 1915. D. C. Miller, The Science of Mus New York 1916. E. Closson, Esthetique musicale, 1921. P. La. sophie du gout musical, 1922. L. Bourguis i A. Denereaz, La A^ vie interieure, Pari i Lausanne 1921. P. Moos, Die Philosophi von Kant bis Eduard v. Hartmann, Stuttgart, Berlin i Leipzig, Mersmann, Angewandte Musikasthetik, Berlin 1926. Ch. M, L Influence of Music on Behaviour, Princeton 1926. Alain, Visite Pari 1927. O. Stieglitz, Einfiihrung in die Musikasthetik, 1928. Musikasthetik in ihren Hauptrichtungen, ein Quellenbuch der deutS' asthetik von Kant und der Frtihromantik bis zur Gegenwart, Frai i Stuttgart 1929. P. Servien, Introduction a une connaissance des faits musicaux. Pari 1929. E. Biicken, Geist und Form im m Kunstwerk, Potsdam 1929. G. Anschutz, Abriss der Musikast E. Kurth, Musikpsvchologie, Berlin 1931 (novo izd. 1947). J Grundlagen einer autonomen Musikasthetik, Leipzig 1934. Geschichte der Musik-Asthetik, Berlin 1934. C. Seashore, Sti Psychology of Music, Iowa 1936. J. Bahle, Der musikalische Si zess, Leipzig 1936 (novo izd. 1947). A. Parente, La Muica e li W. Wiora, Das musikalische Kunstwerk und die svstematische iV schaft ( I I Congres international d'esthetique et de science de l'art), J. Bahle, Eingebung und Tat im musikalischen Schaffen, Leip: Ch. Lalo, Elements d'une esthetique musicale scientifique (II izd.), E. Schmidt, Uber dem Aufbau rhvthmischen Gestalten, Mui M. Beaufils, Par la musique vers l'obscur. Essai sur la musiqut et l'eveil d'une conscience allemande au X\TII e siecle et aux origin siecle, Marseille 1942. J. Andreis, Uvod u glazbenu estetiku, Zagi

i pedagoku ulogu, pa promatra moduse s tog stanovita. On ot vara put prouavanju muzike kao neposredne osjetne i iskustvene injenice. Aristoksen ini prvi na tom putu odluan korak, naroito prouavanjem melodije i muzike percepcije. Sv. Augustin se vraa pitagorejskim tumaenjima. Muzika je, prema njemu, kretanje rasporeeno brojem (lat. scientia bene movendi). Kasiodor, Boetije, Izidor iz Seville, Toma Akvinski i Guido Aretinski uglavnom preuzimaju i razrauju antika shvaanja. I renesansa je jo pod pitagorejskim utjecajem, ali pristupa muzici iskustveno. U prosuivanju muzike J. Tinctoris se obraa sluhu; konsonancu i disonancu, npr., ne odreuje matematiki (brojanim odnosom), nego psiholoki (ugodnou); H. Glareanus jo znatnije nastavlja u tom pravcu. R. Descartes, M. Mersenne, G. W. Leibniz i L. Euler, gledajui na muziku u sutini kao na dio matematike, ne donose, naprotiv, bitnih novosti. No XVIII st. otkriva nove vrijednosti, te oznauje poetak velikog osamostaljenja i razvitka muzike estetike. Sam izraz estetika pojavljuje se uostalom prvi put tek 1750 u naslovu jednog djela A. G. Baumgartena. Niz autora raspravlja o izraaju osjeaja u muzici (Ch. Avison, J. Mattheson, A. Morellet,J. Ph. Rameau,J.J. Rousseau,J. A. Scheibe), o ugodnosti izazvanoj sluanjem muzike (J. B. de la Borde, M. P. G. Chabanon) te o njezinim fiziolokim i psiholokim uvjetima (Avison, Mattheson). Sa W. H. Wackenroderom se pak krajem stoljea rada romantika muzika estetika, iji e iracionalistiki sentimentalizam doi do punog izraaja u XIX st., ve kod J. G. Herdera. Hedonistiki pogledi /. Kanta na muziku nisu, naprotiv, od veeg znaenja. Muzika je umjetnost ugodnog, a ne umjetnost lijepog: prema tome, nia umjetnost; ona je tek igra zvunih senzacija. Filozofija muzike A. Schopenhauera, a osobito G, W. Hegela, kree se, meutim, unutar njihovih metafizikih sistema, kojima je podvrgnuta. Harmonija je, prema Hegelu, jedinstvo razliitosti, koje ini i bit ideje; muzika je ekspresivna po sebi i isti je akt duha u vremenu. Po Schopenhauerovu rasuivanju muzika je izraz volje, koja je, prema njemu, najdublja stvarnost; on dosljedno tome odbacuje sentimentalistiko stanovite o muzici kao izrazu osjeaja, koje je zastupao ve J. Mattheson, a kasnije naroito L. Tieck, Novalis, E. Th. A. Hoffmann, F. Hausegger i H. Kretzschmar. Neka Schopenhauerova gledita utjecala su na estetske poglede F. W. Nietzschea i R. Wagnera. Protiv sentimentalistike estetike ustao je P. Hanslick, prema kojemu je muzika svijet za sebe, pa i muzika estetika treba da bude zasebna nauka. Muzika ljepota upisana je u tonovima i ne ovisi o elementima izvan muzike. Muzika estetika treba da se bavi onim to ima specifino muziki karakter. Prema Hanslicku, muzika je uostalom nesposobna da izraava osjeaje; ona izraava tek njihov dinamizam (napetosti i poputanja, poraste i padove); muzika je forma zvuna arabeska, igra oblika koji se zvuei kreu. Odbacujui ekstremni oblik ekspresionistike estetike, romantiki sentimentalizam, Hanslick je tako zaao u drugu krajnost, u formalizam. No, branei autonomnost muzike, on je donekle pripremio razvitak muzike estetike na prijelazu u XX st., u kojem njezina opa znaajka postaje sve podrobnije pozitivno prouavanje konkretnih i specifinih muzikih injenica, emu su izravnije pridonijeli takoer H. Spencer i W. Wundt te osobito G. Th. Fechner, osniva eksperimentalne estetike. Otada psihologija, akustika, sociologija, etnologija i, razumljivo, muzikologija postaju njezine neophodne pomone znanosti. Podruje prouavanja se proiruje i produbljuje; pojavljuju se razne metode, teorije i pravci, kat kada povezani uz odreena starija ili novija filozofska shvaanja. Muzikom estetikom bavili su se ranije i sami muziari, kao J. Ph. Rameau, R. Schumann, H. Berlioz i R. Wagner. Muziari XX st. to ine u jo znatnijoj mjeri (npr. A. Schonberg, P. Dukas, I. Stravinski, P. Hindemith, A. Honegger, D. ostakovi). Umjetniko iskustvo samih muziara postaje dragocjeno, osobito u prouavanju problema neposredno vezanih uz samu muziku praksu. Teorije o muzici kao izraaju osjeaja poprimaju nova znaenja: prema E. Souriauu, muzika putem sentimentalne apstrakcije izraava i tvori bit afektivnih stanja; prema E. Delacroixu i O. Alainu muzika se ne ograniava na izraavanje osjeaja: ona ih stvara. Na sentimentalistiku estetiku nadovezuje se subjektivistika teorija Einfiihlunga, prema kojoj ovjek nesvjesno unosi svoj subjektivni svijet u muziku. Njezini glavni predstavnici jesu F. Th. Vischer, Th. Lipps, J. Volkelt i V. Basch. Obnovljeno formalistiko stanovite, prema kojem je muzika nesposobna da izraava izvanmuzike sadraje, zastupaju, izmeu ostalih, O. Hostinsky, H. Riemann, F. Brenn i /. Stravinski. Njihovi prethodnici, osim E. Hanslicka, bili su u XVIII st. M. P. G. Chabanon, a u XIX st. H. G. Na'geli, J. F. Herbart, G. Th. Fechner, M. Beauquier, R. Zimmermann i M. Lazarus. Najznaajniji zastupnik energetizma, prema kojem sutina muzike ne stoji u tonovima nego u unutarnjoj energiji i dinamici iji su izraz i simbol, jest E. Kurth. Ostali su predstavnici H. Schenker, A. O. Hahn, H.

ESTETIKA, MUZIKA ETIDA

M. Schoen, The Understanding of Music, New York 1945. /. Stravinski, Poeique musicale, Pari 1945. G. Revesz, Einfiihrung in die Musikpsychologie, Bern 1946. E. De Bruyne, L'Esthetique du Moyen Age, Louvain 1947. G. Pannain, La Vita del linguaggio musicale, Milano 1947. E. Souriau, La Correspondance des arts, Pari 1947 (na srpskohrvatskom Odnos medu umetnostima, Sarajevo 1958). Th. W. Adorno, Philosophie der neuen Musik, Tubingen 1949 (II izd. 1958; na srpskohrvatskom Filozofija nove muzike, Beograd 1968). F. Brenn, Das Wesengefuge der Musik, Kongressbericht, Basel 1949. G. Brelet, Esthetique et creation musicale, Pari 1947. Ista, Le Temps mu si cal (2 sv.). Pari 1949 (s opirnom literaturom). Ista, L' Interpret at ion creatrice (2 sv.), Pari 1951. M. Mila, L'Esperienza musicale e l'estetica, Torino 1951. 5. Finkelstein, How Music Expresses Ideas, New York 1952. H. J. Moser, Musikasthetik, Berlin 1953. K. Huber, Musikasthetik (obradio O. Ursprung), Ettal 1954. M. eaufils, Musique du son, musique du verbe, Pari 1954. A. Golea, Esthetique de la musique contemporaine, Pari 1954. E. Willems, Le Rvthme musical, Pari 1954. V. Vuikovii, Izbor eseja, Beograd 1955. Z. Novaek, Einfiihrung in die Musikasthetik, Berlin 1956. Z. Lissa, t)ber das Spezifische der Musik, Berlin 1957. P. Markovac, Izabrani lanci i eseji (red. A. Tomaek), Zagreb 1957. P. Fraisse, Les Structures rythmiques, Louvain 1957. IO. KpeMJiee, O^iepKH no BonpocaM My3biKajibH0H ecieTHKH , MocKBa, 1957- L. B. Meyer, Emotion and Meaning in Music, Chicago 1957. /. Supii, La Musique expressive, Pari 1957. P. Stefanovi, Tragom tona, Sarajevo 1958. B. de Schloezer i M. Scriabine, Problemes de la musique moderne, Pari 1959. C MapKyc, HCTOPHH My3faiKajibH0H ecTCrnKu I (od sredine XVIII st. do poetka XIX st.), MocKBa 1959. E. Moutsopoulos, La Musique dans l'oeuvre de Platon, Pari 1959. Zbornik antikih tekstova AHTKMH3H My3blKajitHaH ecTeTHKa, MocKBa 1960. A. Coxop, My3biKa KaK Bn# HCKyccTBa, MocKBa 1961. E. Ansermet, Les Fondements de la musique dans la conscience humaine (2 sv.), Neuchatel 1961. E. Fubini, L'Estetica musicale dal Settecento a oggi, Torino 1964 (II izd. 1968). /. Focht, Izgledi fenomenoloke estetike muzike. Forum, 1964. F. Viscidi, Saggio di una estetica musicale, Bologna 1966. C. Dahlhaus, Musikasthetik, Koln 1967. Z. Lissa, Aufsatze zur Musikasthetik, Berlin 1969. D. Gostuki, Vreme umetnosti, Beograd 1969. I. Su.

541

do_ punog procvata muzikog ivota dolo je tek poslije 1944, kada je Estonija postala samostalna republika SSSR.
LIT.: A. Baxmep, 3cT0HCKan CCP, MocKBa 1955. My3bina coBeTCKon 3CTOHHH , TajiJiHH 1956. A. Baxmep, i JI. HopMem, My3biKa coBeTCKofi 3CTOHHH, TajiJiHH 1965. J. As.

EPAJ, 1. Jakov Andrejevi, sovjetski kompozitor i etnomuzikolog (Kokamari, Zvenigorski okrug, n. XI 1890 Moskva, 20. II 1963). U Kazan'u zavrio 1913 Muziku kolu. Predavao pjevanje na bogosloviji u Ufi, a od 1918 na koli u rodnom mjestu. Studirao zatim do 1930 na Konzervatoriju u Moskvi (G. Konius). Bio nauni suradnik Marijskog nauno-istraivakog instituta, uz to od 1932 redaktor izdavakog poduzea Aiy3eu3 i zborovoa. Sudjelovao u nekoliko etnomuzikolokih ekspedicija i zapisao velik broj marijskih narodnih napjeva.
DJELA. ORKESTRALNA: IlecHM-noaMa za violinu i orkestar, 1954; 2 suite, 1949 i 1951; MapuucKue Kapmuhbi, 1955; 3 plesa (marijski, uvaki i tatarski) za orkestar narodnih instrumenata, 1937; suita za duhaki orkestar, 1939- KOMORNA: suita za gudaki kvartet, 1940; flpahcva <""

ESTEVE, Pablo, panjolski kompozitor (Katalonija, prva polovina XVIII st. Madrid, 4. VI 1794). Od 1760 u Madridu, dirigent vojvode od Osune (otprilike do 1766); 177890 maestro compositor de compania na Teatro de la Cruz. Taj ga je poloaj obavezao da komponira muzike take za sve komedije i zarzuele koje su bile na repertoaru; uz to morao je godinje napisati oko 60 tonadilla.
DJELA (veinom u rukopisu u Gradskoj biblioteci u Barceloni). DRAMSKA: 407 tonadilla (335 za I3 glasa; ostale za vei broj glasova); 5 zarzuela {Los jardineros de Aranjuez, 1768); muzika za 72 komedije; entremeses; loas (male sveane igre); sainetes (lakrdije). Adaptacije raznih stranih opera za panjolsko kazalite (G. Scarlatti, / portentosi effetti della Madre Natura; N. Piccinni, La buona figliuola). LIT.: J. Subird, Pablo Esteve, MGG, III, 1954.

2. Andrej Jakovljevi, kompozitor (Koz'modem'jansk, Marijska ASSR, 15. V 1925 ), sin Jakova Andrejevia. Studirao u Moskvi na muzikoj koli Gnjesin (193541) i zatim (do 1953) na Konzervatoriju (N. Mjaskovski, A. Haaturjan, J. Golubjev, V. Sofronicki). Dobitnik mnogih nagrada na razliitim kompozitorskim natjecanjima.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, 1959 i 1962; koncert za klavir, 1954; koncert za violinu, 1956; Madarski napjevi za violinu i orkestar, 1953; Plesovi na marijske narodne napjeve, 1952. Pjesma i ples za violinu i klavir, 1950; suita za flautu i klarinet, 1925. KLAVIRSKA: sonatina, 1948; suita, 1951; 6 preludija, 1947; 3 uvake pjesme, 1953. Solo-pjesme. Obradbe marijskih narodnih napjeva.

ESTINGUENDO (tal. gasei se, odmirui), oznaka za interpretaciju kojom se trai stiavanje tona do granice jedva ujnog. ESTINTO (tal. utrnut, ugaen), oznaka za interpretaciju koja upuuje na posve tiho, jedva ujno izvoenje; krajnji pianissimo (npr. kod Liszta naznaeno sa ppp). ESTONSKA MUZIKA. Narodna e. m. je jednoglasna, osim na jugoistoku zemlje, gdje se susree vieglasje. Poznatiji su plesovi : valcer labajala, polka jooksu i puljga. Muziki instrumenti: kanelj (vrsta gusala), torupillj (gajde), frule, pastirski rogovi i dr., a krajem XVIII st. violina. Muzika estonskog naroda poinje se znaajnije razvijati tek u drugoj polovini XIX st, u doba buenja nacionalne svijesti. God. 1869 odran je u gradu Tartu prvi veliki estonski pjevaki festival, za kojim su slijedili drugi; oni su mnogo utjecali na stvaranje estonskih kompozitora. Meu prvim kompozitorima je Aleksandar Kunileid (184575), autor solopjesama, u kojima je pokuao oponaati obiljeja estonskoga muzikog folklora. Uz njega istakli su se K. A. Hermann (1851 1909) i Friedrich Sabelmann (18511911). Orgulja Johannes Kappel (18851907) i Konstantin Tiirnpu (18651927), petrogradski aci i dobri zborovoe, nisu se mogli sasvim osloboditi njemakih utjecaja. Odlunije su im se suprotstavljali: Aleksandar Late (18601948), utemeljitelj prvog estonskog simfonijskog orkestra i autor zborne muzike; Rudolf Tobias (18731913), kasnije profesor Berlinskog konzervatorija, kompozitor oratorijskih djela (Joonas), orkestralne i komorne muzike i pisac brojnih lanaka, u kojima je zagovarao potrebu da se to temeljitije izgradi nacionalni estonski muziki smjer; Mart Saar (1882 1963), autor klavirske i zborne muzike te pjesama. Njihovoj generaciji pripada Artur Kapp (18781952), simfoniar i komorni kompozitor, Mikhel Liiik (1880), Artur Lemba (18851964) i Heino Eller (1887 ), autor impresionistikih orkestralnih kompozicija. Meu ostalima istiu se: Adolf Vedro (18901944), Eviald Aaw (19001939), tvorac prve estonske opere Vikerlased (Vikinzi; 1928), Eugen Kapp (1908 ), kompozitor simfonija, opere Pjeva slobode i baleta Kalevipoeg, Gustav Ernesaks (1908 ), autor opere Puha jarv i zborova, Edgar Arro (1911 ), Villem Kapp (19131964), Anatolij Garsnek (1918 ) i dr. Meu estonskim muzikim umjetnicima posebno su se istakli dirigent Juhan Aavik (1884 ) i zborovoa August Toppmann (1882 ). U vrijeme dok je Estonija bila posebna drava (191840) utemeljeni su konzervatoriji u gradovima Tallinu i Tartuu, ali

ETIDA (od franc. etude vjeba, studija; engl. Study, njem. Etiide, tal. Studio), instrumentalna kompozicija s izrazito didaktikom svrhom. Namijenjena je svladavanju odreenoga 'tehnikog problema (ljestvice, arpeggia, oktave, pasae, trileri i si. na klaviru; staccato, pizzicato, flaoletni tonovi na violini) koji se rjeava tako da se to potpunije iscrpe sve mogunosti koje on prua. Za razliku od tehnikih vjebi, u kojima je zadatak dan u obliku formule koja se mehaniki prenosi na razne stupnjeve ljestvice (Ch. L. Hanon) ili se varira (O. evik), u etidi zadatak do biva muzikalan sadraj i zaokruenu formu. Obino je e. graena monotematski u obliku dvodijelne ili trodijelne pjesme, katkad ronda ili fugata. Usporedo s razvojem instrumentalne muzike zarana se javila potreba za pisanjem tehnikih vjebi. Meu najstarija djela te vrste ide tabulatura O. Holtzacha, Lauffiverck mit beiden Hdnden zu brauchen (1515). Po svojoj prvenstveno tehnikoj namjeni, u pretee etide ubrajaju se neki oblici muzike za instrumente s tipkama, npr. pojedine tokate talijanskih majstora (G. Diruta, B. Pasquini, A. Scarlatti, D. Zipoli i dr.), zatim fantazije (J. Pachelbel) i kod njemakih kompozitora osobito preludiji (J. K. F. Fischer, J. Kuhnau, J. S. Bach). E. u modernom smislu nastaje u doba kada je klavir svojim irokim tehnikim mogunosti ma definitivno potisnuo embalo. Sam naziv e. javlja se oko 1800 (A. Reicha, Etudes de Transition et 2 Fantaisies op. 31, 1800), ali isprva nije vezan samo na tehnike studije nego ima ire zna enje poput izraza Exercice, Caprice ili -> Capricdo, s kojima se sve do sredine XIX st. esto podudara. Temelje razvoju moderne klavirske etide postavili su J. B. Cramer {Etudes pour le pianoforte en 42 exercices, 2 sv., 180410) i M. Clementi (Gradus ad Parnasum, I, 1817; II, 1819; III, 182526). Njezinom su daljem izgraivanju dali znaajne priloge I. Moscheles, C. Czernv, J. N. Hummel, S. Thalberg, A. Henselt, S. Heller, H. Bertini i dr. Oni stvaraju tip didaktiki koncipirane etide, obraujui sistemat ski sve tehnike izvodilake probleme od poetnikih do virtuoz nih; ali istodobno se zarana javlja tenja da se e. priblii lirskoj klavirskoj kompoziciji (ve kod Cramera u etidama op. 55 i 70 s deskriptivnim naslovima). Usporedo, nastaje s djelima Chopina (Douze grandes Etudes op. 10, 1832; Douze Etudes op. 25, 1836), Schumanna (12 Btudes symphoniques op. 13, 1834) i Liszta (2 zbirke Etudes d'execution transcendante, 1838 i 1851; Trois etudes de Concert, oko 1848; Zwei Konzertetiiden: Waldesrauschen i Gnomenreigen, 186263), tip etide koja je namijenjena koncertnom izvoenju, ali teite joj je ipak na tehniko-izvodilakom pro blemu, a u novije doba ponekad i na kompozicijskom problemu (Messiaen, Quatre etudes de rythme, 194950). Koncertne kla virske etide komponirali su jo A. Skrjabin (23 etide op. 8, op. 42 i 65), K. Szymanowsky (16 etida op. 4 i op. 33, 1902 i 1916), C. Debussv {Douze etudes, 1915), B. Bartok (3 etide op. 18, 1918), H. Pfitzner {Sechs Studien op. 51, 1942), A. erepnjin {Etudes de piano sur la gamme pentatonigue, 1935) i mnogi drugi.

542

ETIDA ETIOPSKA MUZIKA

gove staroegipatskog nasleda te sabejsko-himjaritski uticaje. Kao posledica tih raznovrsnih preslojavanja etiopskoj su se crkvenoj muzici sauvali neki neo starih muzikih kultura, kao npr. upotreba velikih bu] pana, kao i inela i sistruma u obrednoj muzici. Evro] zvona kasno su prihvaena, postepeno potiskujui drvt ploe, koje se danas jo tu i tamo pojedinano up Istorija postanka i razvoja etiopske liturgijske : teno je nepoznata, jer nedostaju neophodni dokurm i liturgiske knjige iz ranih vekova. Takvi su sporne u dva velika progona etiopskih hriana (X i XVI v.). '. skoj predaji, utemeljitelj njihova crkvenog pevanja bi Yared (VI v.). Etiopska crkvena muzika odlikuje se i ritmikim bogatstvom. Njena su tri modusa ge'ez, 'a svi imaju velik ambitus. Temelj svakog modusa jest kai njemu svojstvena melodijska struktura. Ti zakljuci ne mogu se smatrati konanima dok se ne provedu ii jo veem broju primera nego dosad. Liturgijsko pe 1 ljeno je u est knjiga, to su: Qedddse, Zemmdre, Deggu Soma Deggua i Me'erdf. Sve zbirke, pored tekstova, taciju. U koje je vreme nastalo etiopsko notno pisn se sigurno utvrditi. Od etiopskih rukopisa koji se nalaz skoj biblioteci, oni iz XV v. imaju samo tekst, dok 01 imaju i note. Notacioni znakovi (meleket) u liturgijsk nalaze se ili u mari, ili izmeu redaka teksta. Znakt zvanih bet, ima manje, susreu se samo u nekim knjiga im je zadatak da olakaju upotrebu jedne tabele nap notacija izmeu redaka sastoji se od specijalnih znake neuma, od brojeva i od znakova za jedan ili (rede) dv beta ge'ez (ti su trei znakovi znatno najbrojniji), note upisuju u dva reda, jedan crnom, drugi crver U tom se sluaju, uz jedan te isti tekst, dva reda not na dva modusa u kojima iste reci mogu da se pevaju od evropskog, etiopsko notno pismo ne oznaava ni 1 tona, ni njegovo precizno trajanje. Svaki alfabetski kratica za odreenu re, a uz tu re vezana je melodij (serayou) koja na tome mestu treba da se otpeva. sastoji od jedne, dve ili tri reci ili od reenice ija je mei stara i smatra se naroito lepom. Pevai (dabtara) zn; velik broj takvih melodijskih prototipova, koji se preda od pokolenja do pokolenja. Pevanje je popraeno s gore navedenim udaraljkama i u razliite duvake i guc mente, pljeskanjem ruku i topotom nogu. Neki od etiopskih muzikih instrumenata vezai uz linost negusa i njegovih velikodostojnika; u odre nostima ima samo monarh pravo na njihovu upoti su instrumenti vrsta blokflaute embilitd, truba malak nagarit. Nagariti se za vladara prave od srebra, za viso] od bakra, za nie od drva. Broj timpana takoer se n rangu i funkciji pojedinca. Upotreba nagarita doputei Truba malakat nainjena je od bambusove trske, pre om, sa zvunicom od metala, koja je ponekad na ivi Malakat se svira tako da se nekoliko tonova (esto sami skandiraju u otroj ritmizaciji. Spomenute kamene \ zvona (daule ili davial, marazvat, bilbilla), nadalje sistrt dsanddsel [tsanatsel]) su sakralni instrumenti; sistru (obru, neka vrsta narukvice sa praporcima) sveteni ljavaju izvodei liturgijske igre. Mnogo se ceni veliki d sa dve koe (esto obloen skupocenim tkaninama), dobo tilik abero, slui za pratnju pevanja pri crkven nijama. Najvaniji narodni duvaki instrumenti su ler, od bambusa), flauta zagu (nalik na egipatski nay), n gajda), quand (rog krave ili antilope) i zvdhent (vrsta c Bagand je velika lira, ini se azijskog porekla, koja pc veroVanju ponavlja oblik Davidove harfe. Kissar, kr je manja lira sa pet ili est ica, a nzira (inzird) vrs tri ice. Udaraljke kao atamo, dobo sa praporcima, veruje da ima veliku mo u leenju bolesti i doboi s; gurbanghet i gunguma su vrlo popularni narodni i No pravi instrument narodnih pevaa je massaneq varijanta arapskog jednoianog rebabaha, slian nai: U etiopskoj narodnoj muzici igra i pesma su skoro i povezane. Njeni se tradicionalni oblici prenose sa pi pokolenje i obogauju novim melodijskim, ritmikir varijantama, pri emu se vodi rauna da se sam obi ne menjaju. Ovo stapanje priroenog smisla za in sa 'oblicima koje je tradicija ukoila, karakteristino ji muziku praksu afrikih i orijentalnih naroda. Najvai lici etiopske narodne muzike: tubalice leqso, ratne p fakara, lovake pesme i pesme lalibalo koje nou pev; neke vrste bratovtine leproznih bolesnika. Postoje u: koje se izvode solistiki ili uz sudelovanje hora i sa pr

Klavirska e. brojano i muzikim sadrajem premauje etide za druge instrumente. Razvoju violinske etide prethode djela F. Bende (Studes de violon ou Caprices) , F. Fiorilla (titud.es pour le violon formant 36 caprices) i P. Gaviniesa (Les Vingtquatre Matinees); njezinu izgraivanju najvie su pridonijeli P. Rode, R. Kreutzer, N. Paganini, J. F. Mazas, Ch. de Beriot, P. F. Baillot, Ch. Dancla i O. evik. Za violonelo su komponirali etide: F. Dotzauer, D. Popper, F. Griitzmacher, A. Franchomme i dr.; za harfu: J. F. Nadermann, Ch. Bochsa, F. Dizi, W. Posse. U najnovije doba nastaje jo i e. za orkestar, odnosno za solistiki instrument i orkestar, s djelima D. Milhauda (Cinq etudes pour piano et orchestre, 1920), I. Stravinskog (4 Utudes, 1929), H. W. Henzea (Symphonische Ettiden, 1955) i F. Martina {Etues pour orchestre a cordes, 1956).
LIT.: E. Gurk, Die Klavieretiide von Mozart bis Lis~t unter besonderer Beriicksichtigung der Methode des Klavierunterrichts (disertacija), Wien 1930 (rukopis). R. Hafner, Die Entwicklung der Spieltechnik und der Schulund Lehrwerke fur Klavierinstrumente, Miinchen 1937. W. Georgii, Brauchen wir noch Klavieretiiden?, Der Musikerzieher, 1939. Isti, Meisterwerke fiir Klavier mit hohem technischen Ubungswert, ibid. Isti, Klaviermusik, Berlin i Ztirich, 1941 (IV izd. 1965). F. Goebels, Die moderne Klavier-Ettide, Musik im Unterricht, 1952. W. Kahl, Etude, MGG, III, 1954. P. F. Ganz, The Development of the Etude for Pianoforte (disertacija), North Western University (Illinois), 1960. P. Themelis, Vorgeschichte und Entstehung der Violinetiide (disertacija), Miinchen 1964. M. Ca.

ETIOPSKA MUZIKA. Pod ovim pojmom razumeva se muzika raznih naroda i plemena koji ive na dananjoj teritoriji Etiopije. I pored znatnih rasnih, nacionalnih i verskih razlika koje postoje meu ovim narodima i plemenima, oni ipak predstavljaju ne samo geografsku, ve kulturno-politiko-socijalnu celinu, izloenu kroz istoriju uglavnom istim uticajima i promenama, bilo unutranjim bilo spoljnim. Prastare tradicije etiopske muzi ke kulture afrikog su porekla. Te tradicije razvijale su se i postepeno menjale pod uticajem egipatske i jevrejske muzike, zatim u dodiru sa hricanskom liturgijom i islamom. Teritoriju koja priblino odgovara dananjoj Etiopiji zvali su pisci i putnici starog veka Nubijom; zemlja je potpala pod vlast Egipta jo u vreme Stare drave, pa je e. m., kao i itava kultura, usko vezana sa razvojem egipatske muzike. Zna se da su u to vreme faraoni naruivali iz Nubije patuljke koji su svojim grotesknim plesovima zabavljali dvor. Na slikarijama tebanskih grobnica iz doba Nove drave prikazani su etiopski vojnici sa raznim instrumentima (trube, doboi, kastanjete). U Egipat je tada uveden kult etiopskog boga Besa koji se predstavljao kao svira i plesa sa zvonima i runim bubnjevima (i sa harfom). Jedan od znakova staroegipatskih uticaja na muzikom polju ogleda se i danas u upotrebi sistruma u religioznim obredima Etiopljana. Prodiranje triju monoteistikih religija (jevrejske, hrianske i islamske) snano se odrazilo u etiopskoj muzikoj praksi. Mada su Etiopljani jo u IV v. doli u kontakt sa hrianstvom putem sirijske liturgije, ono se poelo iriti tek od XIII v., nadalje preko koptskih kaluera iz Egipta, poto je prethodno islam kao vodea religija tokom nekoliko vekova znatno izmenio kulturni ivot Etiopije. Uporedo sa konanim uvrenjem i prevlau hrianstva postala je crkvena muzika najrazvijeniji oblik etiopske muzike delatnosti. Prema legendi, etiopska crkvena muzika potie izravnom tradicijom od starojevrejske prakse pevanja psalama iz vremena Davida i Solomona. Ona predstavlja meavinu starojevrejskog crkvenog pevanja s obredima koptske, vizantijske i jermenske crkve. Ovom kompleksnom sastavu treba dodati tra-

Narodni svirai

ETIOPSKA MUZIKA EUFONIJ

akih instrumenata, a pevaju ih veinom profesionalni pevai. Izmeu pojedinih strofa svirai improvizuju meustavove, preludije i postludije, koji su umetniki vrlo doterani. Po umetnikoj vrednosti i drutvenom privilegijumu najvie se cene one pesme koje prati bagana, zatim slede pesme uz pratnju kerara i najzad pesme uz massaneqo. Savremena Etiopija trudi se da unapredi svoju muziku i muziki ivot. U Addis Abebi osnovan je orkestar evropskog tipa koji izvodi evropsku umetniku muziku, a istovremeno se putem radio-stanice, ploa i filmova sve vie popularie uz etiopsku i inostrana muzika, istonjaka (egipatska, sirijsko-jermenska, iranska, iraka) i zapadnjaka. Za sada Etiopija jo nema umetniku muziku u naem smislu reci.
LIT.: G. A. Villoteau, De la Musique des Abyssins, u Description de l'Egypte, XIV Pari 1836 (II izd. rev. C. L. F. Panc-Koucke). E. Fiori, Saggi musicali dell'Eritrea (sa primerima), Bulletin de la Societe de geographie italienne, III, sv. V, 1892. P. Wellesz, Studien zur athiopischen Kirchenmusik, Leipzig 1920. M. Motidon-Vidailhet, La Musique ethiopienne, u Lavignacovoj Encyclopedie de la musique, Pari 1922. C Sachs, Geist und Werden der Musikinstrumente, Berlin 1929. O. Barblan, Musiche e strumenti musicali dell 1 Africa Orientale Italiana, Napoli 1941. A r. B. Bodley, The Auloi of Meroe, American Journal of Archeology, L, 2, 1946. H. Hickamann, Athiopische Musik, MGGj I, 1951. B. Velat, Hymnes eucharistiques ethiopiennes, Rythmes du monde, I, Bruges 1953. Isti, Chanteurs, poetes, professeurs: les dabtara, Les Cahiers Coptes, Kairo 1954. S. Pankhurst, Ethiopia. A Cultural History, London 1955. M. Cohen, Sur la notation musicale ethiopienne, Studi orientalistici in onore di G. Levi della Vida, I, Roma 1956. B. Velat, Etudes sur deux livres de plain-chant ethiopien: le Me 1 eraf (commun de l'office) et le Soma Deggua (antiphonaire de Careme), (disertacija), Pari 1965. Isti, Execution liturgique de l'Office divin ethiopien (disertacija), Pari 1965. . J. i B. A.

543

Pitagorejci dali su temelj grkoj nauci o muzikom etosu; Platon i Aristotel su je dalje izgradili. Po Platonu, muzika i ljudska dua identine su strukture; otud i veliko etiko znaenje to ga Platon pridaje muzici. Odmjerenost i sklad tonova ine ovjeka sreenim, promiljenim, vedrim i jedinstvenim. ovjek je muziar tek onda kad je drutveno-etiki izgraen, kad je filozof. Istinski je muzikalan onaj koji ne samo lijepo svira neki instrument, ve je stvorio sklad u svom ivotu. Muzika blagotvorno utjee i na ovjekovo tjelesno i duevno zdravlje. Ona je vaan faktor u ivotu zajednice, obiteljske i dravne. U odgoju posveuje se muzici velika panja. Helen mora biti umjereno vjet muzici, a nimalo teiti za tehnikim savrenstvom; virtuozitet je nedostojan slobodna ovjeka. Konkretna muzika sredstva, koja su pozitivno utjecala na e., bili su odreeni tonski nizovi, tonski rodovi, ritmovi, instrumenti. Danas je teko shvatiti razliku u emotivnom kvalitetu i, dosljedno tome, etikom djelovanju pojedinih harmoniai (gr. rapfJ.oviai oktavne vrste; u neku ruku modalne ljestvice, naini). Tako se dorski nain smatrao muevnim, snanim i borbenim; miksolidijski patetinim i tunim; frigijski zanosnim i ekstatinim; lidijski intimnim i enstvenim, itd. (razni su se autori razilazili u pitanju etosa pojedinih naina). ini se, prema nekim autorima (Pseudoaristotel, Ptolemej, Aristid Kvintilijan), da je registar u kojem su se izvodili pojedini napjevi, kao i smjetaj centralnih tonova unutar naina., igrao u pogledu etosa veliku ulogu, ali su 0 etosu pojedinog djela odluivale i druge karakteristike i njihov slijed, melodijski obrasci, tempo, ritam, itd.
LIT.: H. Abert.Uie Lehre vom. Ethos in der griechischen Musik, Leipzig 1899. P. M. Hornbostel, Tonart und Ethos, Festschrift fiir Johannes Wolf, 1929. G. Adler, Handbuch der Musikgeschichte (II izd.), Frankfurt a. M. 1929. R. Schafke, Geschichte der Musikasthetik in Umrissen, BerlinSchoneberg 1934. G. Reese, Music in the Middle Ages, New York 1940. C. Sachs, The Rise of Music in the Ancient World, New York 1943. W. Vetter, Ethos, MGG, III, 1954. E. A. Lippman, Musical Thought in Ancient Greece, New York 1964. W. D. Anderson, Ethos and Education in Greek Music. The Evidence of Poetry and Philosophy, Cambridge (Massachusetts) 1966.

ETLER, Alwin Derald, ameriki kompozitor i oboist (Battle Creek, Iowa, 19. II 1913). Studirao na University of Illinois, na University of Western Reserve i na University of Yale te kod P. Hindemitha. Bio je oboist simfonijskog orkestra u Indianapolisu (193840), predavao na University of Yale (194246), na Cornell University (194647), na University of Illinois (1947 49) i zatim na Srnith College.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1951; 2 simfonijete, 194041; koncert u jednom stavku, 1957; koncert za duhaki kvintet i orkestar, 1962; passacaglia i fuga, 1947. Duhaki kvintet; suita za obou i gudaki trio; sonata za obou, klarinet i violu.

ETNOMUZIKOLOGIJA, znanost koja prouava folklornu muziku naroda sviju kontinenata i bavi se istraivanjem i utvrivanjem njenih zakonitosti. E. je jedna od mlaih grana muzikologije (odnosno muzikolokih znanosti); poela se jae razvijati tek krajem XIX st. Tada je stekla mogunost mehanikog snimanja pjesme i svirke (fonograf, 1877) i tanijeg mjerenja visine tonova (podjela polustepena u 100 centi, A. J. Ellis, 1885), to je omoguilo detaljnije i preciznije zapisivanje melodija prenoenih usmenom predajom. Naziv etnomuzikologija kojim se ve dvadesetak godina slue ameriki, engleski, nizozemski i francuski istraivai tek se u najnovije vrijeme vie upotrebljava i u drugim zemljama pa i kod nas. W. Wiora s pravom je upozorio da je bio neispravan termin komparativna muzikologija, rairen poetkom XX st., jer je isticao usporeivanje i komparativnu metodu koja se primjenjuje i u drugim znanostima. Slabost naziva muziki folklor kao termina za jednu od muzikolokih znanosti kojim smo se donedavna sluili naroito u Hrvatskoj jest u tome da istim izrazom oznauje i predmet prouavanja i znanost koja taj predmet prouava. U pogledu opsega podruja istraivanja postoje jo i danas razliita miljenja. W. Wiora odluno razlikuje muziku djelatnost nerazvijenih naroda (Naturvolker), evropsku folklornu muziku i cjelokupno, ne samo folklorno, muziko stvaralatvo razvijenijih naroda, osobito Prednjeg i Dalekog Istoka. Zbog toga se i slui terminima Musikalische Volks- und Volkerkunde (drugi se izraz odnosi na muziku nerazvijenih naroda). Takva podjela podruja istraivanja nalikuje amerikoj: a) muzika afrikih naroda, 2) muzika kulturno razvijenijih naroda Azije i Afrike i 3) muzika prenoena usmenom predajom u zemljama visoko razvijene kulture. U Jugoslaviji strunjaci smatraju osnovnim i glavnim predmetom etnomuzikologije folklornu muziku sviju naroda svijeta.
LIT.: J. Kunst, Ethnomusicologv, Den Haag 1955 (III izd. 1959). C. Marcel-Dubois i C. Brailoiu, L'Ethnomusicologie. Precis de musicologie, Pari 1958. C. Brailoiu, Musicologie et ethnomusicologie aujourd'hui, KongressBericht der Gesellschaft fiir Musikforschung, Koln 1958, Kassel i Basel 1959. W. Wiora, Musikalische Volks- und Volkerkunde, MGG, IX, 1961. V. ganec, Muziki folklor. I, Zagreb 1962. B. Nettl, Theory and Method in Ethnomusicology, New York 1964. R. Petrovi, Ethnomusicology in Yugoslavia, Zvuk, 1967, 7778. Z. Kumer, Uvod v glasbeno narodopisje, Ljubljana 1969. J. Bez.

TOUFF (franc. priguen), u izvodilakoj praksi timpana, udaraljki (ineli i gong) i harfe, oznaka koja upuuje da nakon udarca zvuk treba odmah priguiti; kod timpana pritiskom membrane, kod inela prislanjanjem obaju pladnjeva uz tijelo, a kod harfe pritiskom prsta ili itave ruke na ice. ETT, Caspar, njemaki kompozitor (Eresing, Bavarska, 5. 1 1788 Mtinchen, 16. V 1847). Prvi uitelji bili su mu bene diktinci samostana u Andechsu. Na benediktinskom seminaru Gregorianum u Miinchenu studirao stare jezike i literaturu, a pjevanje kod J. B. Schmida, orgulje kod J. Schletta i kompoziciju kod J. Gratza. Uitelj muzike, a 181647 orgulja crkve sv. Mihajla u Miinchenu. E. je zasluan za ponovno oivljavanje crkve ne muzike XVIXVIII st.

DJELA. CRKVENA (vie od 270 kompozicija u rukopisu): mise a cappella i s orkestrom; vie Requiema, Misererea, Stabat Matera; Olbergandacht; Cantica sacra in usum studiosae juventutis, 1827 (tampano) i dr. Generalbassund Harmonielehre. LIT.: K. F. E. Schafhdutl, Erinnerungen an Caspar Ett, KMJB, 1891. F. Bierling, Caspar Ett, 17881847, Hoforganist bei Sankt Michael in Miinchen, Ellbach 1906. F. Haberl, Caspar Ett, MGG, III, 1954.

ETTINGER, Max, njemaki kompozitor (Lwow, 27. XII 1874 Basel, 19. VII 1951). Muzike studije zapoeo u Berlinu (H. Herzogenberg) i nastavio na Muzikoj akademiji u Miinchenu (L. Thuille, J. Rheinberger). Djelovao u Mtinchenu i od 1930 u Berlinu; 1933 emigrirao u vicarsku. Na podruju kazalita nastojao stvoriti jevrejski nacionalni muziki stil, sluei se folklornom tematikom.

DJELA. ORKESTRALNA: koncert za rog, gudaki orkestar i timpane, 1936; Ouverture su Was ihr zoollu, 1906; Alt-Englische Suite, 1932; Alte Tanzsuite nach Tremais, 1933; Cantus Hebraicus, varijacije na stari hebrejski napjev, 1943; Traumbilder; An den Wassern Babylons 2a mali orkestar. KOMORNA: Chassidisches Streichquartett, 1945; kvintet za drvene duhake instrumente i klavir; sonata za violinu i klavir; sonata za violonelo i klavir. DRAMSKA. Opere: Judith, 1921; Der eifersuchtige Trinker, 1925; Juana, 1925; Clavigo, 1926; Fruhlings Erwachen, 1928 i Dolores 1931. Balet Der Dybuk, 1947; pantomima Rialon, 1911. VOKALNA. Za sole, zbori orkestar: Weisheit des Orients (Omar Hajjam), 1921; Das Lied von Moses, 1935; Konigin Esther, 1941; Jiddisch Lebn, 1942 ijiddisch Requi-em, 1947. Brojne solo-pjesme. Obradbe jevrej- skih narodnih melodija.

ETOS (gr. ffioc, znaaj, ud, moralni kvalitet). Starogrka nauka o etosu prouavala je i etiko djelovanje muzikih izraajnih sredstava. Grcima je za muziku bila bitna njena etika vri jednost. Oni su takvo gledanje preuzeli s Istoka, naroito iz Egipta.

EUFONIJ (engl. euphonium, franc. basse a piston, njem. Euphonium ili Barytonhorn), 1. limeni duhaki instru ment sa 3 4, gdjekad i 5 ventila. Pri pada grupi -> Bugelhorna, a po opsegu je izmeu tenorhorna i bas-tube te EUFONIJ odgovara baritonskom

LIT. E. Jucker, Max Ettinger, MGG, I I I , I 954.

registru

ljud-

544

EUFONIJ EVANS
i Darmstadtu (K. Eimert, K. Stockhausen). Bavi s> skom muzikom i neko je vrijeme bio suradnik studi tronsku muziku u Kolnu i Varavi. Od 1961 predsjed skog udruenja Nuova Consonanca.
D JELA. ORKE STRA LNA : Variazioni, 1955; O rdini, i< or not Random, 1962; Condensazioni, 1962. Aleatorio za kvar za violinu i klavir, 1954; Proporzioni za flautu, 1958. Incontri 1 za magnetofonsku vrpcu, 1957; Campi integrati za magnetofonsku Spazio a 5 za 5 udaraljki, glas i magnetofonsku vrpcu, 1961. Oper tel, 1963. Napisao Dal silenzio ad una nuova muica.

skoga glasa. iroko je menzuriran pa ima puni ton. Opseg mu je C c 2 ; biljei se u basovu kljuu. Upotrebljava se najvie in B, a katkad in C. E. je prvenstveno instrument duhakog orkestra; neki suvremeni kompozitori povjeravaju,, meutim, u simfonijskom orkestru dionicu tube eufoniju (I. Stravinski, Petruka). 2. Orguljski registar od 4, 8 i 16 stopa. Zvuk mu je blag, njean. Prvi put je upotrijebljen 1827 (katedralne orgulje u Beauvaisu, sjeverna Francuska); smatra se da ga je izumio M. P. Hamel. EULENBURG, njemako muziko izdavako poduzee. Osnovao ga je 1874 u Leipzigu Ernst E. (Berlin, 30. XI 1847 Leipzig, u. IX 1926). U poetku objavljivao muzikoloke i didaktike radove, a 1892 zapoeo je s izdavanjem depnih par titura djela klasine simfonijske literature. Njegov sin Kurt (Berlin, 22. II 1879), proirio je taj oev rad objavljujui depne partiture i kompozicije suvremenih autora. Do danas u nakladi E. tampano je oko 1000 partitura depnog formata. God. 1939 sjedite tvrtke preseljeno je u London i 1957 prelo je pod upravu naklade Schott. Filijale u Ziirichu (osnovana 1947) i u Stuttgartu (osnovana 1950) djeluju samostalno. EULER, Leonhard, vicarski matematiar i fiziar (Basel, 4. IV 1707 Petrograd, 18. IX 1783). Uenik Johanna Bernoullija. Profesor fizike i matematike u Petrogradu, zatim u Berlinu (od 1754 proelnik klase za matematiku na Akademiji znanosti). God. 1766 vratio se u Petrograd. Ostavio vie od 800 znanstvenih radova. Mnogo se bavio problemom matematskih odnosa u muzici. E. je prvi u akustiku uveo logaritme za izraavanje visinske razlike izmeu tonova.
DJELA: Dissertatio physica de sono, 1727; Tentamen novac theoriae musicae, 1739; Propagatio soni ac luminis, 1750; Lettres a une Princesse d'AHemagne sur divers sujets de Physique et de Philosophie, 3 sv., 1763; Conjecture sur la raison de quelques dissonances, 1764; Du veritable caractere de la musique moderne, 1764; Sur le mouvement d'une corde qui t au cotnmencement, n'a ete ebranlee que dans une partie, 1765. Brojne studije. NOVA IZD. Djela o akustici izdao E. Bernoulli (Opera omnia, III serija, 1), 1926. LIT.: 5. Schulz-Euler, Leonhard Euler, Frankfurt a. M. 1907. L. G. Du Pasauier, Leonhard Euler et ses amis, Pari 1927. J. Handschin, Der Toncharakter, Ztirich 1948. F. Winckel, Leonhard Euler, MGG, III, 1954.

EVANGHELATOS (Evangelatos), Antiochos, 1 pozitor i dirigent (Lixourion, otok Kefalllnia, 7. 1 Na Univerzitetu u Ateni studirao pravo i medicinu. S nastavio 1921 u Leipzigu gdje je do 1928 bio i ueniki torija. God. 1930 uio je muziku u Beu, a 1931 u Weingartner). Od 1932 ivi u Ateni. Od 1933 predaje 1 vatoriju harmoniju, kontrapunkt i kompoziciju. Uz to j< bio dirigent radio-orkestra, a od 1941 opernog orkestrj vodi muziki odio radio-stanice.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1930; koncert za Epitaffio, 1931; Larghetto i scherzo, 1932; suita, 1934; uvertira, It i fuga na grki narodni napjev, 1949. Gudaki kvartet, 1930; gu 1932. Scenska muzika za EshiJove, Euripidove i Sofoklove tra memoriam za zbor i orkestar, 1945; Djevojka i smrt za glas i orkest; me.

EVANS, David, velanski kompozitor (Resolven, G shire, 6. II 1874 Rhos-on-Sea kraj Wrexhama, 17 Nakon studija na Univerzitetu u Cardiffu i (privatn Prouta, promovirao u Oxfordu. Najprije orgulja u (190003), zatim profesor muzike na University Colleg Wales u Cardiffu, 190820 ispitiva Central Welsh Bo 21 izdavao muziki asopis Y Cerddor (Muziar).
DJELA: uvertira za orkestar, 1906; suita za orkestar, 1901. za djecu Bro y bugeiliaid. VOKALNA : kantata Llazvenhezuch yn dramatska kantata The Corning of Arthur, 1907; ode za zbor i orkt mae'n ddydd i Carmen, 1909; zborovi. Crkvene kompozicije, zbirke velanske crkvene muzike. ',

EUOUAE (evovae), kratica, sastavljena od 6 vokala iz rijei saeculorum amen. Upotrebljava se u liturgijskim knjigama zapadne crkve kao zamjena za posljednje rijei male doksologije Gloria Patri, koja se nadovezuje na antifonu Introita i kojom se zavravaju raznovrsne kadence psalama (-> Differentiae). EURITMIJA (gr. eupu&[j.ia), u antikoj Grkoj, irok pojam koji je mogao znaiti ritmiki red ili pokret, a i primjerenost, pristoj nost (u vladanju). U doba renesanse, u vezi s raspravom o tom izrazu kod Vitruvija {De architectura, <~ I st.), e. dobiva odreeno znaenje u arhitekturi u smislu meusobne usklaenosti dijelova i skladne proporcije dijelova u odnosu na cjelinu. Skupa s terminima proporcija, harmonija i simetrija e. ulazi u pojmove koji su zajedniki teoriji arhitekture i muzike. U novije doba izraz e. uvodi R. Steiner (1912) za vrstu ritmikog odgoja i umjetnosti pokreta u antropozofiji (po uzoru na ~> Jaques-Dalcrozeovu metodu ritmike gimnastike).
LIT.: A. Steiner, Eurhythmie als sichtbare Sprache, 1927. Ili, Eurhvthmie als sichtbarer Gesang, Dornach 1956. I. A.

EVANS, David Emlyn, velanski muziki pisac zitor (Newcastle Emlyn, Cardiganshire, 21. IX 1843 IV 1913). U muzici samouk, dulje vremena trgovac, ; posvetio kompoziciji i muzikoj publicistici. Od 1865 njegova djela na velanskim festivalima (Eisteddfod), je esto nagraivan (1876 dobio sve etiri nagrade). E. vie muzikih asopisa i bio urednik asopisa Y Cerddor (
DJELA. VOKALNA. Kantate: The Chrisliaris Prayer i The mnogi zborovi; Glees', Anthems. Zbirka od 500 narodnih pjesama obradbi za klavir, Alawon Fy Ngzvlad (2 sv.), 1896 (najznaajniji of Welsh Songs, 1909. Leksikon Biography of Welsh Musicians,

EVANS, 1. Edvvin st., engleski orgulja i muz (London, 1844 21. XII 1923).
DJELA: Modal Accompaniment of Plainchant, 1911; Wagner by Analogy, 1915; Hozo to Accompany at the Piano, 1917; How to Cc thod of Instrumentation, I; Beethoven's Nine Symphonies (2 sv.), 1 Historical Descriptive and Analytical Account of the Entire Works Brahms (4 sv.), 191236; Technic of the Organ 1938. Preveo, Wagnerov spis Oper und Drama. Preradio vei broj opernih uv gulje.

EUTERPA (gr. EuTepir/]), u grkoj mitologiji, muza, zatitnica lirike i muzike. Prikazivali su je kako svira aulos. EVANELIST, u Mukama {Pasijama, latinski Passio D. N. Jesu Christi), tzv. tilac ili pripovjeda, koji recitira opisne dijelove evaneoskog teksta. Tu tradicionalnu ulogu evanelista zadrao je i J. S. Bach u svojim Mukama (po Mateju i Ivanu). E. iznosi u obliku pjevakog recitativa izvanjsko zbivanje radnje, dok glavni protagonisti (pojedini evaneoski likovi i narod) sudjeluju u dramskom zbivanju pjevajui arije, odnosno izmje njujui polifone zborne stavke s jednostavnim harmonizacijama pukih koralnih napjeva. EVANELISTAR, u zapadnoj crkvi, liturgijska knjiga koja sadrava tekstove uzete i