P. 1
Muzicka enciklopedija 1

Muzicka enciklopedija 1

|Views: 1,072|Likes:
Published by Kljajic Ljilja

More info:

Published by: Kljajic Ljilja on Apr 02, 2013
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOC, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

06/17/2015

pdf

text

original

ENCIKLOPEDIJA
I
A-G
OZ

MUZIČKA

ZAGREB UGOSLAVENSKI

AVCAVLXXI ZAVOD

L E K S I K O G R A F S K I

JUGOSLAVENSKI LEKSIK'

FSKI ZAVOD, ZAGREB

TISAK, B A K R O T I S A K , O F F S E T I UVEZ G R A F I Č K I ZAVOD HRVATSKE, ZAGREB

Drugo izdanje Muzičke enciklopedije izlazi prošireno u tri sveska. Sva ranije objavljena materija pregledana je i dopunjena novim biografskim i bibliografskim podacima. U drugo izdanje uvrštena su mnoga nova imena kompozi tora, muzikologa i muzičkih umjetnika koji su u međuvremenu zauzeli određeno mjesto u muzičkom životu svojih zemalja; unijeti su podaci iz područja jazza kao i zabavne muzike, koja sve više ulazi u svakodnevni život suvremenog čo vjeka. Obrađeni su i novi muzički pojmovi na polju tzv. avangardne muzike, kojih nije bilo u ranijem izdanju. Smatrajući da su koreografi i baletni umjetnici ravnopravni partneri ostalim muzičko-scenskim radnicima, redakcija je unijela čitav niz novih imena s tog područja. Radi boljeg pregleda narodna muzika svakog naroda izložena je u novom izdanju u istom članku s umjetničkom. U nastojanju da nova edicija i u ovom pogledu dosegne nivo nacionalno reprezentativnog djela, redakcija je posvetila punu pozornost sintetičkom prikazu muzičke kulture jugoslavenskih naroda i na rodnosti. Što se tiče likovne opreme, znatno je proširen ilustrativni dio i povećan broj likovnih priloga u bakrotisku i u boji.

MUZIČKA ENCIKLOPEDIJA
3

Glavni urednik

Krešimir Kovačević

Članovi redakcije Ivona Ajanović, Dragotin Cvetko, Stana Đurić-Klajn, Cvjetko Ivanović, Marija Kuntarić, Dragoslav Ortakov, Mladen Pozajić

Sekretar Krasna Panjkota Glavni redaktor ilustracija Koraljka Kos Redaktor ilustracija Mirjana Petričević

Tehnička redakcija Dušan Žvab i Branimir Sokol

SURADNICI U I SVESKU

Andrija Tomašek, prof. Muzičke škole »Pavao Markovac«, Zagreb A. Vi. Albe Vidaković, prof. Teološkog fakulteta, Zagreb B. Ać. Branka Antić, akademski muzičar, Zagreb B. Buj. Dr. Bojan Bujić, prof. Univerziteta, Reading B. D. Branko Dragutinović, dramaturg oVere Narodnog pozorišta, Beograd B. I. Bojana Ivančević, prof. Muzičke škole »Vatroslav Lisinski«, Zagreb B. Lk. Borut Loparnik, urednik III programa Radio-televizije, Ljubljana B. Sč. Branimir Sakač, kompozitor, Zagreb B. Ša. Dr. Božidar Širola, muzikolog i kompozitor, Zagreb Bi. R. Biserka Rako, redaktor JLZ, Zagreb C. I. Cvjetko Ivanović, glavni urednik Radio-stanica, Titograd C. R. Cvjetko Rihtman, akademik, prof. Muzičke akademije, Sarajevo D. Co. Dr. Dragotin Cvetko, akademik, prof. Filozofskog fakulteta, Ljubljana D. Čol. Dragutin Čolić, prof. Muzičke akademije, Beograd D. Ov. Dragoslav Ortakov, docent Visoke muzičke škole, Skopje D. Pl. Dušan Plavša, prof. Muzičke škole >Isidor Bajić«, Novi Sad D. Ps. Dragomir Papadopolos, prof. gimnazije, Beograd D. Sn. Dušan Skovran, prof. Muzičke akademije, Beograd Di. S. Dr. Dimitrije Stefanović, viši naučni suradnik Muzikološkog instituta, Beograd D. Jć. Đura Jakšić, direktor Muzičke škole »Josip Slavenski«, Beograd Đ. Ra. Đoko Radović, muzički urednik Radio-stanice, Titograd E. Hk. Emil Hajek, prof. Muzičke akademije, Beograd E. Kr. Erika Krpan, muzički kritičar, Zagreb F. L. Franjo Lučić, prof. Muzičke akademije, Zagreb G. Jć. Dr. Gavro Jakešević, direktor Srednje muzičke škole, Sarajevo G. Kr. Gordana Krajačić, prof. Muzičke škole »Josip Slavenski«, Beograd H. P. Dr. Hubert Pettan, prof. Muzičke škole »Vatroslav Lisinski«, Zagreb H. U. H. Helena Uhlik Horvat, kostimograf Narodnog pozorišta, Sarajevo I. Ać. Ivona Ajanović, redaktor JLZ, Zagreb I. Hg. Dr. Ivan Henneberg, direktor Zavoda za zaštitu autorskih malih prava, Zagreb 1. Me. Ivo Malec, kompozitor, Pariz I. Su. Dr. Ivo Supičić, prof. Muzičke akademije, Zagreb J. As. Josip Andreis, prof. Muzičke akademije, Zagreb J. Bez. Dr. Jerko Bezić, naučni suradnik Instituta za narodnu umjetnost, Zagreb J. Bur. Jovan Bandur, prof. Muzičke akademije, Beograd J. Gc. Janko Grilc, šef muzičkog odjela Radio-televizije, Ljubljana J. Mvić. Jovan Milošević, prof. Muzičke škole, Cetinje J. S. N. Jelka Stamatović-Nikolić, prof. Muzičke akademije, Beograd J. Se. Dr. Jože Sivec, docent Filozofskog fakulteta, Ljubljana J. Šip. Janka Šipuš, akademski muzičar, Zagreb

A. Koc. A. Pr. A. Rij. ljana A. To.

Akil Koci, muzički urednik Rađio-stanice, Priština Dr. Anđreja Preger, prof. Muzičke akademije, Beograd Dr. Andrej Rijavec, docent Filozofskog fakulteta., Ljub-

Katarina Bedina, bibliotekar Filozofskog fakulte Ljubljana K. Ko. Dr. Krešimir Kovačević, prof. Muzičke akademi Zagreb K. Ks. Dr. Koraljka Kos, docent Muzičke akademije, Zagi L. Ai. Lorenc Antoni, muzički urednik Radio-stanice, Prišti L. Mć. Lazar Marjanović, prof. Muzičke akademije, Beogi L. Vr. Lav Vrbanić, prof. Univerziteta, Boston M. Ca. Milo Cipra, prof. Muzičke akademije, Zagreb M. In. Milica Uijin, naučni suradnik Muzikološkog institu Beograd M. Ke. Milivoj Kerbler, prof. muzike, Zagreb M. Kri. Miro Križić, muzički publicist, Zagreb j M. Kun. Marija Kuntarić, redaktor JLZ, Zagreb M. Maz. Mladen Mazur, muzički urednik Radio-stanice, Zagi M. Poz. Mladen Pozajić, prof. Muzičke akademije, Sarajevo M. Rš. Mirko Ramovš, asistent Glasbeno-narodopisnog i stituta, Ljubljana M. Špe. Manica Špendal, prof. Pedagoške akademije, Marit M. To. Dr. Mihovil Tomandl, publicist, Pančevo M. V. Miodrag Vasiljević, prof. Muzičke akademije, Beogi M. 2. Dr. Milan Žepić, primarius, Zagreb Mi. Pa. Mirka Pavlović, akademski muzičar, Beograd N. Dć. Natko Devčić, prof. Muzičke akademije, Zagreb N. Ha. Nikola Hercigonja, prof. Muzičke akademije, Beogi N. Kri. Nada Križić, muzički publicist, Zagreb N. Mić. Dr. Niko S. Martinović, direktor Centralne bibliotei Cetinje O. D. Dr. Oskar Danon, šef-dirigent Slovenske filharmoni Ljubljana P. B. Petar Bingulac, prof. Muzičke akademije, Beograd P. Me. Dr. Pavle Merku, urednik programa Slovenske stan: RAI — Trst P. Mil. Predrag Milošević, prof. Muzičke akademije, Beogr P. Ši. Pavel Šivic, prof. Akademije za glasbo, Ljubljana R. Redakcija R. A. Rafael Ajlec, muzički urednik Radio-televizije, Ljublja R. Đ. Ratko Đurović, prof. Akademije za pozorište, filrr televiziju, Beograd R. Pej. Roksanda Pejović, prof. Muzičke škole »Stankovi Beograd Ra. Pć. Radmila Petrović, naučni suradnik Muzikološkog i stituta, Beograd S. D. K. Stana Đurić-Klain, direktor Muzikološkog institu Beograd S. Pn. Svetolik Pašćan, prof. muzike, Beograd S. Šp. Slobodan Špirić, asistent Muzičke akademije, Saraje T. Br. Tea Brunšmid, muzički suradnik »Zagreb-filma", Zagr T. Si. Todor Skalovski, dirigent Makedonske filharmoni Skopje V. Br. Vera Baver, redaktor JLZ, Zagreb j V. Mvić. Vlado Milošević, akademik, Banja Luka
!

K. Be.

V. Peć. V. U. V. Žc. j Va. Ba. VI. M. Z. Gić. Z. Kr.

Vlastimir Peričić, prof. Muzičke akademije, Beograd j Vilko Ukmar, prof. Akademije za glasbo, Ljubljana | Dr. Vinko Žganec, akademik, Zagreb

Vartkes Baronijan, muzički urednik Televizije, BeogE Vladeta Milanković, akademski muzičar, Beograd Zlatko Grgošević, prof. Pedagoške akademije, Zagr Dr. Zmaga Kumer, viši naučni suradnik Glasbeno-n rodopisnog instituta, Ljubljana Z. Kuč. Dr. Zija Kučukalić, prof. Muzičke akademije, Saraje

KRATICE
Archiv fiir Musikforschung Archiv fiir Musikwissenschaft Allgemeine Musikzeitung Acta Musicologica Autonomna Sovjetska Socijalistička Republika basso continuo češki Denkmaler deutscher Tonkunst Demokratska Republika Denkmaler der Tonkunst in der Tonkunst in Bavern Denkmaler Osterreich engleski francuski glasni (2-gl., dvoglasni) zavod kazalište MF Die Musikforschung MFM Monatshefte fiir Musikgeschichte MGG Die Musik in Geschichte und Gegenwart ml. mladi MQ Musical Quarterly NR Narodna Republika nem. nemački njem. njemački obj. objavio, objavljeno OKUD Omladinsko kulturno-umjetničko društvo perz. perzijski PGM Publikationen der Gesellschaft fiir Musikforschung PJB Jahrbuch der Musikbibliothek Peters polj. poljski prer. preradio, prerađeno RAM Rassegna musicale red. redigirao rev. revidirao, revidirano RIM Revue Internationale de Musique rkp. rukopis RKUD Radničko kulturno-umjetničko društvo RM La Revue Musicale RMI Rivista musicale italiana rus. ruski S. San (sveti), Santa (sveta) s. a. sine anno SAD Sjedinjene Američke Države SAN Srpska akademija nauka SAP Socijalistička autonomna pokrajina

SBIM

grčki Hrvatski glazbeni Hrvatsko narodno hrvatski Internationale Musikgesellschaft instrumentalni italijanski izdanje, izdao izvedeno Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti jugoslavenski Kirchenmusikalisches Jahrbuch knjiga Kulturno-umjetničko društvo latinski latvij ski Die Musik madžarski

Sammelbande der Internationalen Musikgesellschaft SFSR Sovjetska Federalna Socijalistička Republika SIM Revue de la Societe Internationale de Musique simf. simfonijski SMZ Schweizerische Musikzeitung (od 1961 Schweizerische Musikzeitung und Schweizer Musikpadagogische Blatter) SNG Slovensko narodno gledališče, Ljubljana SR Socijalistička Republika, Savezna Republika (Njemačka) srp. srpski SSR Sovjetska Socijalistička Republika St. Saint St. stariji, stoljeće STMW Studien zur Musik\vissenschaft sv. svezak, sveti Sv. C. Sveta Cecilija španj. španjolski tal. talijanski
V.

VFMW Vierteljahrsschrift fiir Musikwissenschaft vok. vokalni ZFM Zeitschrift fiir Musik ZFMW Zeitschrift fiir Musikwissenschaft ZIMG Zeitschrift der Musikgesellschaft Z.NŽO Zbornik za narodni život i običaje

vek

ILUSTRACIJE U I SVESKU

PRILOZI U BOJI BAROK. D. Hals, Koncert.................................................. CRKVENA MUZIKA. Psalterium chori )M«, Zadar . . ČEMBALO. Djelo nepoznatog slikara.................................. ČEŠKA MUZIKA. Biblija iz Olomouca, minijatura . . . EGIPATSKA MUZIKA. Zidna slika, Teba...................... FRANCUSKA MUZIKA. Detalj tapiserije .................. GOTIKA. Zidna slika, Žminj, Istra.................................... PRILOZI U BAKROTISKU ARAPSKA MUZIKA...............................................................64 BALET ...........................................................................65,120 BALET U JUGOSLAVIJI.........................................120—121 BAROK...................................................................................121 BOSANSKO-HERCEGOVAČKA MUZIKA . . . . 232—233 BUBANJ.........................................................................256—257 CRKVENA MUZIKA...........................................................384 CRNOGORSKA MUZIKA.................................................. ČEMBALO............................................................................. DUHAČKI INSTRUMENTI.............................................. FRULA.................................................................................. GAJDE .............................................................................. GITARA................................................................................. 385 408 409 632 632 633 136 368 392 400 504 608 704

<*fe

A, r. u osnovnoj dijatonskoj ljestvici C-dura i melodijskoj ljestvici c-mola VI stupanj. Kod starih Grka, kao prvo slovo alfabeta, najniži ton ljestvice i najdublji ton ljudskog glasa; u ranom srednjem vijeku, početni ton ljestvice. U zemljama koje se i danas služe nazivima iz solmizacije, tonu a odgovara ton la. 2. Osnovni ton kod ugađanja instrumenata. Još su stari Grci ugađali kitaru prema malom a. Danas se u orkestrima, komornim ansamblima, kao i pri muziciranju pojedinaca redovito uzima ton a1 (u Evropi fiksiran na 435,4 dvostrukih titraja, a u Americi na 440 dvostrukih titraja) kao osnovno uporište za ugađanje; u orkestru taj ton daje oboa. I glazbene viljuške, kojima se ugađaju klaviri, udešene su na ton a 1 (katkada i na a2, u Engleskoj često na c2). -*■ Komorni ton 2. Dur-kvintakord i mol-kvintakord (malo slovo a) nad tonom a. 2. Tonalitet A-dura, odn. (ponajčešće malim slovom) a-mola. Nekada se (još do sredine XVIII st.) A-dur označivao slovom A i jednom povisilicom (A#, a tako i drugi tonaliteti: F# = F-dur, D # = D-dur), dok su za mol-tonalitete služila odgovarajuća mala slova, kojima se dodavala povratilica ili snizilica (a i\ ili a h = a-mol). U starijim teoretskim djelima A-dur označuje samo ton a, a a-mol ton as, tj. veliku (a), odn. malu tercu (as) iznad tona/. 2. Kratica za altus, odn. alt, kao i za antifona. 2. Talijanski prijedlog a susreće se u oznakama za interpre taciju, za dinamiku, za broj izvodilaca itd. (a đue, a tre, poco
a poco)

AARON (Aron), Pietro, talijanski muzički teoretičar (Firenca, oko 1480 — Venecija ili Firenca, oko 1545). Do 1521 vjerojatno u službi pape Leona X, zatim kraće vrijeme muzičar katedrale u Imoliju, a oko 1523 kanonik u Riminiju; 1536 stupio u samostan u Bergamu. A. je jedan od prvih muzičkih teoretičara koji je pisao rasprave na narodnom, talijanskom, jeziku a ne na latinskom. On iscrpno opisuje antičku muziku, instrumente, tonske rodove i dr. ali je vrijednost njegovih rasprava daleko više u tome što izravno obraduju praksu svoga vremena. U rješavanju aktualnih problema A. je napredan i instruktivan; tako, npr. među prvima zagovara istodobno, vertikalno komponiranje sviju glasova polifonog djela namjesto tada još uobičajenog pojedinačnog, sukcesivnog, zatim poznaje estetsku vrijednost disonanca, a u određenim slučajevima dopušta čak i tritonus.

DJELA: Libri tres de Institutione Harmonica, 1516; Thoscanello de la Mušica, 1523 (u kasnijim izdanjima Toscanello in Mušica sa dodacima: Aggiunta de lui fatta, 1529, 1539 itd.); Trattato della natura et Cognitione di tutti gli toni di Canto Figurato . . ., 1525; Lucidario in mušica di alcune oppemoni antiche et moderne . . ., 1545; P. AARON KAO UČITELJ MUZIKE Drvorez iz djela Trattato della natura . . . di Canto Figurato. Venecija, 1525

Compendiolo di molti dubbi, segreti 0 sentenze intorno al Canto Fermo et Figu~ rato, posthumno, možda 1547. LIT.: A. Catelani, Pietro Aron, Gazzetta musicale di Milano, 1851. — H. Riemann, Geschichte der Musiktheorie im IX—XIX Jahrhundert, Leipzig 1898. — G. Adler, Handbuch der Musikgeschichte, II, 2. izd. Berlin 1930. — K. Jeppesen, Eine musiktheoretische Korrespondenz des friihen Cinquecento, AML, 1941. — D. P. VC'alher, Pietro Aaron, MGG, I, 1951.

AAV, Evalđ, estonski kompozitor (Reval, 6. III 1900 — 21. III 1939). Učenik A. Kappa u Revalu. Ostavio je mnogo kompozicija u narodnom duhu, osobito na području vokalne muzike. A. je autor prve finske nacionalne opere Vikingi (1928). Uz to treba spomenuti simfoniju (1938) i simfonijsku pjesmu Život (1934)AAVIK, Juhan, estonski kompozitor i dirigent (Reval, 29. I 1884 —). Studirao na Konzervatoriju u Petrogradu. Od 1911 dirigent simfonijskog orkestra Vanemuine, kasnije direktor Konzervatorija u Dorpatu; 1925—33 dirigent kazališta Estonia u Revalu, uz to profesor (1928—44) i direktor Konzervatorija. Od 1944 živi u Švedskoj. ABACO, 1. Evaristo Felice dali' i 2. Giušeppe Clemente Ferdinando ->■ Dall'Abaco A BATTUTA (tal. po mjeri, u taktu), oznaka za vraćanje na prvobitan tempo, povremeno napušten. Izraz a b, redovno se upotrebljava na završetku recitativno-deklamatorskih odlomaka u kojima se izvodilac može slobodnije odnositi prema tempu, ubrzavajući ga ili usporujući (-> A piacere, -> Ad libitum). ABBA-CORNAGLIA, Pietro, talijanski kompozitor, orguljaš i muzički pisac (Alessandria, Pijemont, 20. III 1851 — : 2. V 1894). Studirao na Milanskom konzervatoriju. Od 1880 orguljaš katedrale u Alessandriji, gdje je osnovao muzičku školu.
DJELA: kompozicije za klavir i za orgulje. — Opere: Isabella Spinola, 1877; Maria di Warden, 1884 i Una partita a scacchi, 1892. — Pjesme. — Aiessa di requiem 3 1876. —SPISI: Sulla introduzione del canto popolare in tutte le tnasse di comunitd e spedalmente nella scuola, 1880; Storia e filosofia della mušica. LIT.: V. Conzani di Revignano, Pietro Abba-Cornaglia e la sua Maria di Warden, Memorie biograflche e critiche, Alessandria 1885. — G. Rossi, Musicisti nostri, Pietro Abba-Cornaglia, Rivista di storia, arte e archeologia della provincia di Alessandria, 1932. DJELA: simfonija u d-molu; koncert za klavir i orkestar; koncert za vio linu i orkestar. — Sonata za klavir u c-molu. — Opera Silgisunelm. — Kantata Honteland ,' zborovi; solo-pjesme.

ABBADO, i. Michelangelo, talijanski violinist i muzički pisac (Abba, 22. IX 1900 —). Studirao na Milanskom konzervatoriju, violinu (E. Polo) i kompoziciju (G. Orefice). Između 1919 i 1962 koncertirao po Evropi, Americi i Africi; prva violina kvarteta Malipiero (1927—34), član trija Vidusso — A. — Crepax (1938—45) te osnivač i dirigent (1941—62) prvog tal. ansambla za staru tal. muziku Orchestra d'archi di Milano. Uz to predavao na konzervatorijima u Palermu i Parmi, a 1925 preuzeo katedru za violinu na Konzervatoriju u Milanu. God. 1964 dokazao eksperimentalno, postojanje donjih parcijalnih tonova.
DJELA. SPISI: A. Vivaldi, 1943; Tecnica dei suoni armonici per violino (5 sv.), 1934; SulVesistenza dei suoni armonici inferiori, AML, 1964; članci i studije. — Obradbe i revizije djela Corellija, Torellija, Vivaldija, Paganinija, Per-golesija i dr.

2. Marcello, talijanski pijanist i kompozitor (Milano, 7. X 1926—). Sin Michelangela. Studirao na Milanskom konzervatoriju (klavir kod R. Lorenzanija, kompoziciju kod G. F. Ghedinija). Od 1944 koncertirao u Italiji te na mnogobrojnim turnejama po Evropi, Americi, Africi i Aziji. Od 1958 vodio Liceo Musicale u Piacenzi, a od 1966 direktor je Konzervatorija u Pesaru.

ABBADO — ABENDMUSIK
DJELA. ORKESTRALNA: Concerto, 1950; Doppio concerto za violinu, klavir i dvostruki komorni orkestar, 1965; Mušica, 1954; Varijacije na Mozartovu temu za komorni orkestar, 1954; Hommage d Debussy, 1955; Costruzioni za 5 malih orkestara, 1963. — KOMORNA. Tri gudačka kvarteta: 1947, 1953 i 1956; Divertimento za 4 duhača i klavir; Concertante za klavir, klarinet, fagot, violončelo i udaraljke; 3 fantazije: I, za 12 instrumenata, I I, za 4 duhača i 31 udaraljku, III, za rogove; sonata za flautu solo itd. — KLAV IRSKA : 2 Ricercara ; Canzona; Variazioni sopra un minuetto di Bach i dr. — Balet Scena senza storia, 1953. — VOKALNA : Kantata; Ciapo za glas i 9 instrumenata; 15 Poene T'ang za glas i 4 instrumenta; zborovi.

ABBASSANDO (tal. umanjujući), umanjujući, prigušujući snagu zvuka. ABBATINI, Antonio Maria, talijanski kompozitor (Citta di Castello, oko 1595—1677). Učenik braće Nanino. Bio maestro di cappella različitih rimskih crkava (1640—66, 1649—57 i 1672— 77 crkve Santa Maria Maggiore). Po svojim višezbornim, koncertantnim crkvenim djelima ide u glavne predstavnike rimskog visokobaroknog, monumentalnog stila. Kao operni kompozitor išao za dramatizacijom izraza i dao važan prilog oblikovanju buffo stila, posebice operom Dal male U bene, jednom od prvih komičnih opera uopće.

58 član dvorske kapele u Dresdenu. Od 1759 koncertirao u Lc donu, gdje doskora postaje komorni muzičar kraljice Charlot Zajedno sa J. Ch. Bachom pokrenuo 1765 seriju Bach-Abel Cc certs, koji su odigrali važnu ulogu u londonskom muzičkom votu XVIII st. God. 1775—81 održavali su koncerte u vlasti raskošno uređenoj dvorani Hanover Square Rooms (to je sve 1874 jedna od najvažnijih koncertnih dvorana Londona). Nak Bachove smrti (1782) A. je koncertirao u Parizu i u Njemačk a od 1785 nastupao ponovo u Londonu kao gambist i kompozii u okviru novih Professional Concerts i Subscription Concerts. I je posljednji virtuoz na gambi, glasovit širom Evrope. Učenici mu bili medu ostalima violinist F. H. Barthelemon, violončeli J. Crosdill i J. Cervetto, te kompozitor i pijanist J. B. Cram — Sljedbenik Mannheimske škole, A. je komponirao melodij dopadljivu, elegantnu instr. muziku. Karakteristične su njege vedre trostavačne simfonije (često nazivane uvertirama), dvos vačni koncerti za čembalo s menuetom kao završnim stavko te trija i kvarteti sa pjevnim Adagio-stavcima.
DJELA. ORKESTRALNA: 35 Simfonija; 10 koncerata za čembalo klavir); 5 koncerta za flautu. — KOMORNA: 20 gudačkih kvarteta; lotrioson: 106 sonata (od kojih 32 za violu da gamba i continuo). NOVA IZD. : The Adagios, the Composition of the late C. Fr. Abel, t J.B. Cramer (sadrži i Abelovu biografsku skicu od Ch. Burneva, 1820); 2 s fonije, u D-duru op. 10 i u A-duru op. 10, obj. H. Hockner (1932); 6 sonats violu da gamba i continuo obj. J. Bacher i W. Woehl (1937—42). LIT.: Ch. Đurney, A General Historv of Music, London 1879. — Spitta, J. S. Bach, I, Leipzig 1873. — H. Abert, Mozart, I—II, Leipzig 191.9— — Ch. S. Terry, J. Chr. Bach, London 1929. — A. Loezvenberg, Annals of Opi Cambridge 1943. — H. F. Redlich, Abel, 1. Christian Ferdinand, 2. B Friedrich, MGG, I, 1951. — 5. M. Helm, Carl Friedrich Abel Symphon Ann Arbor 1952. ,

DJELA. Opere : Dal male U bene (u suradnji sa Al. Marazzolijem, autorom 2. čina; libreto G. Rospigliosi), 1653; Jone, 1666; La Comica del Cielo ovvero La Baltasara, 1668. —■ Dramatska kantata IlPianto di Rodomonte, 1633. — CRKVENA: Mise za 4—16 glasova, 3 knj., 1638—50; Sacre Canzoni za 2—5 glasova, 6 knj.; Psalmi za 4—16 glasova, 4 knj. — Teoretsko djelo: 14 Discorsi e Lezioni Accademiche. Surađivao na A. Kircherovu traktatu Musurgia universalis. Uredio vatikansko izdanje Inni della chiesa in canto gregoriano (1644). LIT.: H. Goldschmidt, Studien zur Geschichte der italienischen Oper im 17. Jahrhundert, Leipzig 1901. — F. Coradini, Antonio Maria Abbatini, Arezzo 1922. — R. Haas, Musik des Barocks, Potsdam 1928. — K. G. Fellerer, Antonio Maria Abbatini, MGG, I, 1951.

ABBELLIMENTI (tal.), melodijski ukrasi (melizmi ili ornamenti). ABBEY, John, engleski graditelj orgulja (Whilton, 22. XII 1785 — Versailles, 19. II 1859). God. 1826—30 radio u Parizu kod S. Erarda, a zatim se osamostalio. Uveo u francusku orguljsku gradnju englesku pneumatsku mehaniku. Sagradio brojne orgulje u Francuskoj (za katedrale u Rheimsu, Nantesu, Versaillesu, fivreuxu, Caenu, Amiensu, Rochelleu, Bayeuxu, za parišku Operu i nekoliko pariških crkava); gradio i za Južnu Ameriku. ABBIATI, Franco, talijanski muzički pisac i kompozitor (Verdello, Bergamo, 14. IX 1898 —). Studirao kompoziciju na Konzervatoriju u Torinu, a muzikologiju kod G. Cesarija. Muzički kritičar listova Secolo Sera (od 1928) i Corriere della sera (Milano, od 1935). Osnovao (1949) i ureduje mjesečnik La Scala.
DJELA. SPISI: Storia della mušica (5 sv.), 1939—46 (do danas najopsežniji talijanski priručnik za opću povijest muzike; novo izd. 1954); La vita e le opere di G. Verdi (4 sv.), 1959; Scritti inediti di G. Cesari, 1937; vodič operi Peter Grinies B. Brittena, 1947. — KOMPOZICIJE: simfonijska pjesma II Canto d'Avila. — Gudački kvarteti; sonata za violinu i klavir; sonata za violončelo i klavir. — Klavirske kompozicije. — Zborovi; pjesme.

ABBREVIATURE -» Muzičke kratice ABD AL-QADIR IBN GUAIBf AL-HAFIZ AL-MARAGHI, perzijski muzički teoretičar (Maragha, Azerbajdžan, oko sredine XIV st. — Herat, Afganistan, 1435). Glavni pjevač i muzičar na dvoru sultana Ahmada (1382—1410), Timira i njihovih nasljednika u Bagdadu i u Samarkandu. A. je jedan od najistaknutijih arapsko-p.erzijskih muzičkih teoretičara.
DJELA: Gami al-alhdn (Sakupljač melodija), 1405 (najopsežnije 'Abd Qadirovo djelo, sadržava opći prikaz arapske i perzijske muzike i muzičke nauke; autograf se čuva u biblioteci Bodleiana u Oxfordu); Maqasid al-alhdn (Smisao melodija), 1418 (kopija autografa čuva se u biblioteci Bodleiana); Kanz al-alhdn (Bogatstvo melodija); Šarh al-adzvdr (Komentar o vrstama tonaliteta; rukopis se čuva u biblioteci Nur-i 'Osmaniva u Carigradu). LIT.: R. G. Kiesemetter, Die Musik der Araber, Leipzig 1842. — H.G. Farmer, Historv of Arabian Music, London 1929. — Isti, 'Abd al-Qadir b. Gaibi al Hafiz al-Maragl, MGG, I, 1951.

ABECEDA, MUZIČKA, nazivanje tonova slovima iz abe cede. Bilježenje tonova slovima abecede javlja se u grčkoj muzici već u *- VII sr. U srednjem vijeku susreće se u X st. latinska abeceda za označivanje 7 stupnjeva dijatonske ljestvice: A BC D E F G, u značenju našega današnjeg niza c d e f g a h. Ta se abeceda upotrebljava prvenstveno za orgulje, psalterij, rottu i dr. Ton B označivao je današnji ton h (->• B durum i B molle). Kako se čini, već je u X st. O. de Clugny dao slovu a njegovo današnje značenje. Kasnije, u XVI i XVII st., postaje osnovicom cjelokupnoga muzičkog sistema niz CDEFGAH(Hse razvio od Bduruni), Engleska muzička abeceda zadržala je danas b umjesto našega h. Romanski narodi umjesto abecede upotrebljavaju solmizaciju (ut, re, mi, fa, sol, la, si). Svaki od osnovnih naziva mu zičke abecede može označivati povišeni ton dodatkom -is (c-cis), ili sniženi ton dodatkom -es (c-ces, ali es, ne ees i as, ne aes). Umje sto hes još uvijek se općenito upotrebljava naziv b. B. SČ. ABEL, Karl Friedrich, njemački kompozitor i virtuoz na violi da gamba (Kothen, 22. XII 1723 — London, 20. VI 1787). Sin i učenik gambiste Christiana Ferdinanda Abela. God. 1748—

ABENDMUSIK, ciklus javnih crkvenih koncerata koji su održavali u XVII i XVIII st. u Liibecku; ujedno i oratorijs kompozicije izvođene na tim koncertima. Razvili su se iz svo vrsnih orguljskih koncerata koje je uveo Franz Tunder 1641— u Liibecku; on je trgovcima koji bi se prije burzovnih skupsti sakupljali u crkvi sv. Marije izvodio po nekoliko kompozicija orgulje. Veliko zanimanje i novčani prilozi omogućili su mu angažiranjem pjevača i instrumentalnih solista obogati i proš programe svojih priredaba. U isto vrijeme održavale su se slič muzičke priredbe i u drugim trgovačkim gradovima (Amsterda Hamburg, Utrecht, Kobenhavn), ali nisu dostigle razinu onih Liibecku. Tunderov nasljednik Dietrich Bimehude (orguljaš eri sv. Marije, 1668—1707) dao je tim priredbama konačni oblil razvio ih u prave koncerte. Napustivši prvotnu svrhu muziciraj za razonodu, Buxtehude je proširio izvodilački ansambl, doda mu zbor i orkestar. Koncerti, koji privlače sve širi krug slušala održavali su se nedjeljom predvečer, i to samo pet puta godiši između Martinja i Božića. Pristup je bio slobodan, jer su za uze žavanje dostajali dobrovoljni prilozi imućnih građana. Progn se sastojao isprva od nekoliko kraćih zbornih kompozicija kantata. Kasnije Buxtehude prelazi ha veća zaokružena dji dramatskog karaktera koja su ispunjavala program cijele več ili su se čak protezala na svih pet večeri. Sadržaj ovih djela bio biblijski, češće starozavjetni, a muzika se sastojala od orkestralr uvoda — sonata koje su prethodile pojedinim dijelovima komj; zicije, jednoglasnih i višeglasnih arija strofna oblika, recitativi zborova koji su nastupali kao promatrači radnje ili kao nosii dramskih zbivanja ili su pak završavali odlomak koralnom obrs bom. Buxtehudeovi nasljednici I. Ch. Schieferdecker, J. P. Kur zen, A. K. Kunzen i C. Konigslow održavali su Abendmusi sve do početka XIX st. zadržavši i usavršujući njihov dotadaš. oblik od 5 sadržajno povezanih cjelovečernjih djela. Izvod su većinom vlastite kompozicije koje su nazivali oratorijin Od pravog oratorija razlikovala se A. po tome što su se u nju um tali korali (inače uobičajeni samo u pasijama i duhovnim kantatarr koji su pojačavali duhovni karakter djela; s time su bile u ošti suprotnosti napitnice i ljubavne scene koje su u A. prodrle pi utjecajem opere. Strofnu ariju zamijenila je oko 1730 oper arija da capo. Zborni dijelovi oblikovani su pretežno homofoi izuzev polifono građenih biblijskih izreka, a orkestar se mjestimi upotrebljavao za tonsko slikanje pojedinih scena. Zanimljivo da je J. P. Kuntzen uveo od 1752 javne generalne probe Aben musike koje su se održavale, uz naplatu ulaznine, u sali grads vijećnice. Od 1789, pošto je gradski savjet zabranio koncei u crkvi, te su probe postale glavne koncertne izvedbe sve do 18 kada i one iščezavaju zbog ratnih prilika. A. su dvojako historiji važne: po svom utjecaju na razvoj oratorija i kao prve ja ne koncertne izvedbe crkvene muzike izvan okvira crkven obreda. Potkraj XIX st. oživio je večernje koncerte orguljaš Ka Lichtwark, koji je u istoj crkvi u Liibecku organizirao priredi s instrumentalnim, vokalnim i zbornim tačkama. Njegov nasljet nik W. Kraft uveo je ponovo historijski naziv Abendmusik. — Te

ABENDMUSIK — ABRAHAM
min A. upotrebljava se u novije doba i tamo gdje se želi izbjeći naziv »koncert«; najčešće je to kod priredaba komornog karaktera.
LIT.: M. Seifert, Buxtehude-Handel-Bach, PJB, 1902. — W. Stahl, Franz Tunder und Dietrich Buxtehude, Leipzig 1926. — Isti, Die Liibecker Abendmusiken im 17. und 18. Jahrhundert, Liibeck 1937. — Isti, Abendmusik, MGG, I, I95 1 - — O- Sohngen, Die Liibecker Abendmusik als kirchengeschichtliches und theologisches Problemi, Musik und Kirche, 1957. — G. Karsta'dt, Die ■>Extraordinaren« A. D. Buxtehudes, Liibeck 1962. I. Ać.

ABENDROTH, Hermann, njemački dirigent (Frankfurt na Majni, 19. I 1883 — Jena, 29. V 1956). Studirao u Miinchenu (L. Thuille, F. Mottl, A. Hirzel-Langenhan). Karijeru započeo 1903 kao dirigent miinchenskog Orchestervereina, 1905 angažiran u Liibecku (Verein der Musikfreunde, Gradsko kazalište), 1911 u Essenu (Gradski muzički direktor), a od 1915 u Kolnu kao dirigent koncerata Gurzenich, direktor Konzervatorija i 1918 gradski generalni muz. direktor. God. 1934—45 vodio glasoviti orkestar Gezcandhaus u Leipzigu, 1946 povjerena mu je reorganizacija muzičkog života u Weimaru i 1949 vodstvo Simfonijskog radio-orkestra u Leipzigu. Gostovao u gotovo svim važnijim muz. središtima širom Evrope. Posebno se istaknuo kao interpret Mozarta, Beethovena, Brahmsa i Brucknera; izvodio često i djela suvremenih kompozitora.
LIT.: K. Laux, Hermann Abendroth, MGG, I, 1951.

2. Hermann, njemački muzikolog i pedagog (Stuttgart, 25. III 1871 — 13. VIII 1927). Učio najprije kod svog oca Johanna Josephaina Konzervatoriju u Stuttgartu, zatim studirao klasičnu filologiju u Tiibinge-nu, a muzikologiju u Berlinu M.

H. ABERT

(H. Bellermann, O. Fleischer, habilitirao se za muzikologiju u Halleu. God. 1920 naslijedio H. Riemanna na Univerzitetu u Leipzigu, a 1923 postao je šef katedre na Univerzitetu Friedlander). God. 1902

ABENDROTH, Walter, njemački kompozitor, muzički pisac i kritičar (Hannover, 29. V 1896 —). Studirao u Berlinu i Miinchenu. Muzički kritičar u Kolnu, Hamburgu i Berlinu (1930—34 urednik časopisa Allgemeine Musikzeitung , 1933—44 surađivao u Berliner Lokalanzeiger). Od 1945 uređivao u Hamburgu tjednik Die Zeit, od 1955 dopisnik tog tjednika u Miinchenu.
DJELA. KNJIGE: Hans Pfitzner, 1935; Deutsche Musik der Zeitioende 1937 (novo izd. 1947); Johannes Brahms, 1939; Die Symphonien A. Bruckners, 1940; Vom Werden und Vergehen der Musik, 1948; Vier Meister der Musik, 19^2; H. Pfitzner (Reden, Schriften, Briefe), 1955; Musikkritik Heute, 1956. — ORKESTRALNA. Pet simfonija: I, 1941; II, 1942; III, 1946; IV, 1950 i V, 1956 ; koncert za violu; koncert za orkestar; koncertna fantazija za čembalo i mali orkestar, 1952; koncertna uvertira; divertimento za komorni orkestar; varijacije i passacaglia. — KOMORNA: pet gudačkih kvarteta; trio za flautu, violu i rog; divertimento za flautu i violu; sonata za violinu i klavir; 2 sonate za violu i klavir. Sonata za klavir. — Pjesme. LIT.: K. Grebe, Walter Abendroth, Mušica, Kassel 1950 i 1956, 6.

A BENE PLACITO (a beneplacito; tal. po volji), oznaka za neke slobode u izvođenju. Po vrijednosti i značenju srodan mu je izraz a piacere. ABER, Adolf, njemački muzikolog i izdavač (Apolda, 28. I 1893 — London, 21. V 1960). Studirao na Univerzitetu u Berlinu (H. Kretzschmar, C. Stumpf, M. Friedlander, J. Wolf); 1913— 18 asistent Muzičko-historijskog seminara u Berlinu i 1919—33 muzički kritičar lista Leipziger neueste Nachrichten. Od 1936 direktor nakladnog poduzeća Novello & C. u Londonu.
DJELA: Die Pflege der Musik unter den Wettinern und tvettinischen Ernestinern: von den Anfdngen bis zur Auflosung der Weimarer Hofkapelle 1662 (disertacija), 1921; Handbuch der Musikliteratur, 1922; Die Musikinstrumente und ihre Sprache, 1924; Die Musik in Schauspiel, 1926; Verzeichnis der Werke von Brahms, 1928; H. Wolf's posthumous Works, Music Review, I I, 1941; studije i članci u stručnim njem. i engl. časopisima.

ABERT, i. Johann Joseph, češki kompozitor i kontrabasist (Kohovice, Češka, 20. IX 1832 — Stuttgart, 1. IV 1915). Studirao na Praškom konzervatoriju (J. Hrabe, J. F. Kittl, A. W. Ambros); od 1853 kontrabasist i 1867—88 dirigent dvorske kapele u Stuttgartu. Komponirao u njemačkom kasnoromantičkom stilu.

DJELA. ORKESTRALNA. Sedam simfonija: II, u c-molu; IV, Columbus i VI, Lyrische Symphonie\ uvertire. — Komorna djela. — Klavirske kompozicije. — DRAMSKA. Opere: Anna von Landskron, 1858; Kb'nig Enzio, 1862 (prerađena 1875 kao Enzio von Hohenstaufen); Astorga, 1866 Ekkehard, 1878; Die Almohaden, 1890. — Komorna muzika. — Svjetovne kantate; solo-pjesme. — Četveroglasna misa op. 23; 100. psalam za muški zbor i duhački orkestar. LIT.: H. Abert, Johann Joseph Abert, Leipzig 1916.

u Berlinu. Vodio Collegium musicum u Halleu, Leipzigu i Berlinu. Objavio velik broj vrlo zapaženih studija u ZFMW, AFMW, u izdanjima IMG i u Gluckovim i Mozartovim godišnjacima, koje je sam izdavao. Proučavao je probleme muzi čke historije, od Antike do suvremenih kretanja, no njegovo je najznačajnije djelo opsežna monografija o Mozartu, koja je nastala temeljitom preradbom Mozartove biografije Otta Jahna; tim djelom A. je produžio i usavršio tradiciju njemačke klasične muzičke biografike Jahn — Chrvsander— Spitta, upotrebljavajući suvremene znanstveno-istraživačke metode. Svojim zamašnim sveukupnim muzikološkim i pedagoškim radom, A. je utemeljio školu, iz koje su izišli muzikolozi F. Blume, H. Boettcher, M. E. Dounais, K. G. Fellerer, R. Gerber, E. Laaff, W. Vetter i dr.
DJELA. KNJIGE. Die Lehre vom Ethos in der griechischen Musik (disertacija), 1899; Die dsthetischen Grundsdtze der mittelalterlichen Melodiebildung, 1902; Robert Schumann, 1903; Die Musikanschauung des Mittelalters und ihre Grundlagen, 1905; Geschichte der Robert-Franz-Singakademie zu Halle (1833 — 1908), 1908; Niccolo Jomelli ah Opernkomponist, 1908; Joh. Joseph Abert, 1916; W. A. Mozarl (V prerađeno i prošireno izdanje O. Jahnova djela), I— II, 1919— 21 (Abertova kćerka Anna Amalie priredila novo, VII izdanje, kojemu je dodala III knjigu, 1955—56); Goethe und die Musik, 1922. — STUDIJE I ČLANCI: Die spatantike Musikasthetik, IMG, 1906; Die musikdsthetischen Anschauungen der fruhesten christlichen Kirche, Zeitschrift fiir Aesthetik und allgemeine Kunstwissenschaft, 1907; J. G. Noverre und sein Einfluss auf die dramatische Balletkomposition, PJB, 1908; Berichte uber die Literatur zur griechischen Musik, I i II, 1903—08 i 1909—21; Zur Geschichte der Oper in Wiirttemberg, IMG, 1909; Antike Musikerlegenden, 1910; Piccini als Buffokomponist, PJB, 1913; Giacomo Meyerbeer, ibid., 1918; Paisiellos Buffokunst, AFMW, 1918; tjber Aufgaben und Ziele der musikalischen Biographie, ibid., 1919; J. Chr. Bachs italienische Opern, ZFMW, 1919; Joseph Haydns Klavierwerke, ibid., 1920—21; Handel als Dra-matiker, 1922; Ein neuentdeckter fruhchristlicher Hymnus mit antiken Musiknoten, ZFMW, 1922; Wort und Ton in der Musik des 18. Jahrhunderts, AFMW, 1923; Kunst, Kunstwissenschaft und Kunstkritik, Die Musik, 1923; Romantisches in Mozarts und Beethovens Opern, Almanach der Deutschen Musikbiicherei, 1924—25; Grundprobleme der Operngeschichte, IMG, 1924; Bach und die moderne Liturgie, 1925; Zu Beethovens Personlichkeit und Kunst, PJB, 1925; Tonart und Thema in Bachs Instrumentalfugen, I926 ; Carl Maria von Weber und sein Freischutz, PJB, 1926; Entstehung und Wurzeln des begleiteten deutschen Sololiedes, 1926; Richard Wagner, 1927; Gluck und Mozart, 39. Jahresbericht des Mozarteums, 1927; Bach-Beethoven-Brahms, MQ, 1927; Die Aufgaben der heutigen Ha'ndel-forschung, Handel-Jahrbuch, 1928. — Izdao Illustriertes Musiklexikon (s mnogim vlastitim člancima), 1927. — Uređivao Gluck-Jahrbuch (4 godišta), 1913—18 i Mozart Jahrbuch (2 godišta), 1920—23. — Priredio nova izdanja opernih djela N. Jomeliija (DDT), G. B. Pergolesija (DDT), C. W. Glucka (DTB, DTO), C. Pallavidnija (DDT), C. M. Webera, W. A. Mozarta i drugih. — Abertova sabrana djela i predavanja izdao F. Blume: Gesammelte Schriften und Vortrage, Halle 1929. LIT.: H. J. Moser, Hermann Abert, M, 1921. — Isti, Hermann Abert, ZFMW, 1927. — W. Vetter, Hermann Abert zum Gedachtnis, PJB, 1927. — F. Blume, Hermann Abert und die Musikwissenschaft, Gedenkschrift ftir Her mann Abert, Halle 1928.—■ E. Laaff, Hermann Aberts Schriften (bibliografija), ibid. — J. Petersen, Hermann Abert, 1928. — K. G. Fellerer, Hermann Abert, Jahresbericht iiber die Fortschritte der klassischen Altertumswissenschaft, 1930. K. Ko.

3. Anna Amalie, njemački muzikolog (Halle, 19. IX 1906 —). Učila najprije kod svog oca Hermanna Aberta, zatim (1926—34) studirala i doktorirala muzikologiju na Univerzitetu u Berlinu (F. Blume, H. J. Moser, A. Schering). Od 1935 asistent i od 1950 profesor muzičke historije na Univerzitetu u Kielu. Suradnik je enciklopedije Die Musik in Geschichte und Gegentvart i stručnih časopisa.
DJELA: Die Stilistischen Voraussetzungen der Cantiones Sacrae von Heinrich Schiitz (disertacija), Kieler Beitrage zur Musikwissenschaft, 1935; Claudio Monteverdi und das musikalische Drama, 1943, obj. 1954; Die Behandlung der Instrumente in Bruckners Streichauintett, Deutsche Musikkultur, 1940—41; Claudio Monteverdi zum 300. Todestag, ibid., 1943—44. — Priredila za štampu: Melchior Franck, Hohelied-Motetten, Chorwerk, 1933; Christoph Demantius, Deutsche Motetten, ibid., 1936. Surađuje na novim izdanjima djela C. W. Glucka, W. A. Mozarta i F. Handela. LIT.: F. Blume, Abert, 1. Johann Joseph, 2. Hermann, 3. Anna Amalie, MGG I, 1951.

ABRAHAM, Gerald, engleski muzikolog (Newport, otok Wight, 9. III 1904 —). Od 1935 suradnik BBC-a u Londonu, isprva kao suizdavač lista Radio Times, od 1939 urednik Listenera i 1942—47 šef diskoteke. Od 1947 profesor Univerziteta u Liverpo-olu. Uz to od 1945 urednik časopisa The Monthly Musical Record. Izvrstan je poznavalac ruske muzike.
DJELA: This Modem Stuff, 1933 (novo revidirano izd. This Modem Music, 1952); Studies in Russian Music, 1935; Masters of Russian Music, 1936 (posljednja dva djela sa M. D. Calvocoressijem); A. Hundred Years of Music, 1938; On Russian Music, 1939; Chopin's Musical Style, 1939; Beethoven's Second-Period Ouartets, 1942; Eight Soviet Composers, 1943; Rimski-Korsakov, 1945. Izdaje seriju »simpozija« (knjiga) Music of Masters u okviru koje je napisao: Tchaikovsky, 1945; Schubert, 1946; Sibelius, 1947; Schumann, 1952; Handel, 1954. Dovršio Calvocoressijevu studiju o Musorgskom (1944). — Uredio VIII i IX svezak Nezu Oxford History of Music.

ABRAHAM, Otto, njemački psiholog (Berlin, 31. V 1872 — 24. I 1926). Studirao medicinu i prirodne znanosti. Od 1896 asistent na Psihološkom institutu berlinskog Univerziteta. Sam i u suradnji sa E. M. Hornbostelom, K. L. Schaeferom i L. J. Briihlom objavio veći broj djela iz područja fiziologije i psihologije tona i usporedne muzikologije od kojih su još i danas aktualni njegovi radovi o apsolutnom sluhu, o problemu karakteristika tonaliteta i dr. Zajedno s Hornbostelom sastavio sistem znakova za bilježenje egzotičnih melodija (plus i minus za četvrttonove,

ABRAHAM — ABSIL
obrnuta korona za agogička skraćenja, i si.), koji zbog znatnih nedostataka nije općenito prihvaćen.
DJELA: Wahrnehmung kiirzester Tone und Gerdusche (sa L. J. Briihlom), Zeitschrift fiir Psychologie und physiologie, 1898; Ober die maximale Geschzuindigkeit von Tonfolgen (sa K. L. Schaeferom), ibid., 1899; Uber das Abhlingen von Tonempfindungen, ibid., 1899; Studien uber Unterbrechungstone (sa K. L. Schaeferom), Archiv fiir die gesamte Physiologie, 1900—04; Das absolute Tonbeumsstsein, SBIMG, III — 1901 i VIII—1907. Sa E. M. von Hornbostelom: Studien uber das Tonsystem und die Musik der Japaner, ibid., IV, 1904; Phonographierte turkische Melodien, 1904; Phonographierte indische Melodien, SBIMG, V, 1904; Phonographierte Indianermelodien aus Britisch Columbia, 1906; Ober die harmonisierbarkeit exotischer Melodien, SBIMG, VII, 1906 i Transkription exotischer Melodien, ibid., XI, 1909. Eine chinesische Notation (Ch'ao t'ien tze) und ihre Ausfuhrungen, AFMW, 1919. LIT.: W. Heinitz, Otto Abraham, MGG, I, 1951.

dimpešti, dirigent i direktor (od 1919) Opere, od 1921 direkt Gradskog kazališta i od 1923 profesor dirigiranja na Muzičk akademiji. Uz to 1926—43 vodio Simfonijski orkestar MA] Kao dirigent gostovao po Njemačkoj. Komponirao preteži dramsku muziku u romantičkom stilu koji odaje utjecaje Wagne J. Masseneta.
DJE LA. ORK ESTRALNA: simfonija; simf. pjesma T rainon; su Peto/i; Epikus szvit. — Komorna muzika. — DRAMSKA. Opere: Kbdkird 1903; Monna Vanna, 1907; Paolo es Francesca, 1907; Don Ouijote, 1917; Lilion herceg, 1938; Eva boszorkdny, 1944; A Tamds templom karnagya, 1947. — Ki tata Ave Maria; oko 30 solo pjesama. — Szegedi Mise za solo, zbor i orkestar. I. Ać.

ABRAHAM, Pal (Paul), madžarski kompozitor (Apatin, 2. XI 1892 — Hamburg, 6. V 1960). Umjetničku karijeru započeo kao kompozitor simfonija, komornih i instrumentalnih djela, ali je svjetsku slavu stekao na području vedrog muzičkog kazališta. Djelovao u Budimpešti i 1931—33 u Berlinu, a zatim preko Pariza emigrirao u New York. Posljednje godine života proveo je, bolestan i potpuno osiromašen, ponovno u Njemačkoj.

DJELA. DRAMSKA. Trinaest opereta: Az utolsd Verebely-ldny, 1929; Szeretem a felesegem, 1929; Viktoria und ihr Husar (Beč, 1930; jug. premijera Zagreb, 16. IX 1931); Die Blume von Hatvai (Leipzig, 1931; jug. premijera Zagreb, 20. III 1934); Bali im Savoy (Berlin, 1932; jug. premijera Zagreb, 30. IX 1933); Madchen im Grand-Hotel, 1934; Roxy und ihr Vi'underteam (Beč, 1937; jug. premijera Zagreb, 20. XI 1937) i dr. Muzika za više od 30 filmova.

ABRAHAMSEN, Erik, danski muzikolog (Brande, Jvlland, 9. IV 1893 — K0benhavn, 17. II 1949). Studirao na Konzervatoriju i na Univerzitetu u Kobenhavnu; 1918—21 vodio muzički odjel tamošpje Kraljevske biblioteke. God. 1923 promovirao u Fribourgu i 1926 postao profesor muzikologije na Univerzitetu u K0benhavnu. Istakao se kao predavač, komentator i muzički kritičar.
DJELA: Liturgisk Musik i den Danske Kirke efter Reformationen, 1919; Elements romans et allemands dans le chant Gregorien et la chanson populaire en Danemark (disertacija), 1923; Tonekunsten, 1927; Musik og Samfund, 1941; Hvem er musikalsk, 1943. — Izdao zbirku danskih narodnih napjeva Melodier I—II (u okviru edicije Danmarks Gamle Folkeviser), 1935 i 1938.

ABRAMOVIĆ, August -> Adelburg, August ABRANYI, I. Kornćl (izvorno obiteljsko ime Eordogh), madžarski muzički pisac, kompozitor i pijanist (Szent Gyorgy-Abranv, 15. X 1822 — Budimpešta, 20. XII 1903). Učio u Parizu kod F. Chopina i F. W. Kalkbrennera, u Beču kod J. Fischofa i u Budimpešti kod M. Mosonvija. Od 1847 koncertni pijanist i nastavnik klavira u Budimpešti. God. 1860 osnovao i do 1876 uređivao prvi madžarski muzički časopis Zeneszeti Lapok, u kojemu su formulirana načela nacionalnog stila u madžarskoj muzici. Surađivao na osnivanju budimpeštanske Muzičke akademije, bio njezin prvi tajnik (1875—83), pa docent i profesor (od 1883). God. 1882 pokrenuo časopis Zeneszeti Kb'zlony; uz to pisao muzičke kritike i u glavnim dnevnicama toga vremena (Pesti Napio i dr.). Spisateljskim, organizacijskim i pedagoškim radom zalagao se i znatno pridonio podizanju i izgrađivanju madžarske nacionalne muzičke škole. Autor prvih madžarskih muzičkih udžbenika, preveo više teoretskih djela i opernih libreta na madžarski. Manje su mu značajne kompozicije, pisane u romantičarskom nacionalnom stilu i u njegovo doba vrlo popularne.
DJELA. KLAVIRSKA: Magyar iralyu szondta op. 84; Magyar milleniumi szondta op. 103; Magyar abrand op. 118; Tiz Magyar nepdal; varijacije; koračnice; plesovi i dr. — VOKALNA. Ciklusi pjesama: Dalvirdgok op. 28; Tizenot eredeti magyar nepdal op. 39; Tdrogato keserve op. 130 i dr.; zborne kompozicije. — SPISI: Mosonyi Mihdly, elet- es jellemrajza (M. M., život i značaj), 1872; Tanulmdny Liszt Ferenc korondzdsi tniseje felett (Studija o Krunidbenoj misi Franza Liszta), 1869; Osszhangzattan, I—II, 1874—81 (Nauk o harmoniji); Zeneszeti aesthetika (Muzička estetika), 1877; A magyar dal es žene sajdtsdgai (Svojstva madžarske pjesme i glazbe), 1877; Altaldnos zenetortenet (Opća historija muzike), 1866; A magyar žene a XIX, szdzabdan (Madžarska muzika u XIX stoljeću), 1900; Brkel Ferenc elete es mukodese (E. F. život i djelo), 1895; Eletembdl es emlekeimbol (Iz mojega života i uspomena), 1897; Kepek a mult es jelenbol (Slike iz prošlosti i sadašnjosti), 1899. LIT.: K. Abrdnyi~Katona, Id. Abranyi Kornel, Budapest 1923. — L. Palagyi, Id. Abranyi Kornel, Magyar hirlap, Budapest 1928.

ABRAŠEVIĆ, 1. radničko kulturno-umetničko društ\ nazvano po Kosti Abraševiću (1879—1898), prvom srpske proleterskom pesniku. Osnovano je u Beogradu 1905; kasn: su po njegovom uzoru nikla istoimena društva u Kragujevc Jagodini, Nišu, Šapcu, Valjevu, Kraljevu, Pirotu, Leskovc Paraćinu, Čačku i dr. Ova su društva potekla iz srpskog radničk sindikalnog pokreta i snažno su uticala na razvoj političke i klas: svesti u Srbiji. Kako tada nije bilo ni slobode reci, ni štamp svoje misli i težnje izražavalo je društvo kroz pozorišne prired i horove. Nakon Obznane u decembru 1920 pa do 6. I 1929 postoji su dva kulturno-umetnička društva A.; jedno, u okviru Neza\ snih sindikata i drugo (centrumaško, kasnije ujedinjeni A.) pi upravom reformističkog Glavnog radničkog saveza. Kada su k munisti ušli u URSS, društva rade i razvijaju se i pored prog njanja i sputavanja od strane tadašnjeg režima. I nakon Drugog svetskog rata postoji niz društava A. (u okvi: Saveza sindikata), učlanjenih u Savez kulturno-prosvetnih dr stava. Najznatnije je beogradsko društvo, uzor za istoimena dr štva u unutrašnjosti. Ono je imalo nakon Oslobođenja dve sekcij horsku i dramsku, a 1950 u njezinom je sklopu delovalo i Omi dinsko društvo A. i amatersko pozorište (ukupno 28 sekcija odbora sa 625 aktivnih članova). Ova su društva imala, a imaju i danas, velikih zasluga ; okupljanje i odgajanje u socijalističkom duhu više generaci radničkih boraca, za opće obrazovanje, za približavanje umetno; radničkoj klasi i za odgajanje talenata iz njihovih redova.
LIT.: Abrašević, trideset godina rada, Beograd 1933. — Četrdeset p godina rada KUD Abrašević 1905—1950, Beograd 1950. D. Sn.

2. Radničko-pjevačko društvo u Podgorici. Osnovano je 19; kao nastavak Radničkog društva koje je u svom sastavu ima! muški hor i gudački kvintet, a veoma je aktivno radilo od 19: do Obznane, 1921, kada je zabranjeno. A. je također zabranj( 1936, ali je ilegalno radio sve do okupacije zemlje, 1941. H rovođa Radničkog društva i Abraševića bio je Luka Krcunovi On je vodio i muzičku sekciju. Pored muškoga hora, koji je broj 40—50 pjevača, u društvu je djelovala i dramska i recitators] sekcija. Hor je na repertoaru imao čitav niz radničkih borben pjesama, a priređivao je i cjelovečernje koncerte. A. jeobnovlji 1945, no iste je godine promijenio ime u KUD Stanko Dragojevi
R . D . — G . K r.

2. Emil, st., madžarski pjesnik i operni libretist (Budim pešta, 1. I 1851 •— 20. V 1920). Sin Kornela. Napisao libreta za opere madžarskih autora: Toldi szerelme (O. Mihalovich), Ninon (J. Sztojanovits), Monna Vanna (prema Maeterlincku), Paolo es Francesca (prema Danteu) i Don Quijote (prema Cervantesu; posljednja tri uglazbio E. Abranvi ml.). Preveo na madžarski velik broj opernih libreta standardnog repertoara: Tristan und Isolde (Wagner), Carmen (Bizet), Hdnsel und Gretel (E. Humperdinek), Prodana nevesta (B. Smetana) i dr. Njegova žena Margareta Abrdnyi-Wein (19. XII 1864—1948), pjevačica, bila je članica Budimpeštanske opere (1884—99) i profesor Muzičke akademije (1901—16). 3. Emil, ml., madžarski dirigent i kompozitor (Budimpešta, 22. IX 1882 —). Sin Emila starijeg. Studirao na Muzičkoj aka demiji u Budimpešti kod H. Koesslera i I. Thomana i u Leipzigu kod A. Nikischa. God. 1904—06 dirigent Gradskog kazališta u Kolnu, 1907—11 Konigstheatera u Hannoveru. Od 1911 u Bu-

ABRAVANEL, Maurice, američki dirigent (Solun, Grčk 6. I 1903 —). Muziku studirao u Lausannei, Ziirichu i Berlin God. 1923—32 dirigent opernih kazališta u Njemačkoj (mec ostalim u Kasselu i na Državnoj operi u Berlinu), zatim u Pariz Londonu, Rimu, Zenevi, Melbourneu (1934—35) i Svdnej (r935—36). Dirigirao australske premijere opera Fidelio (Beethi ven), Boris Godunov (Musorgski) i Rosenkavalier (R. Strauss Od 1936 u SAD (Metropolitan u New Yorku, Opera u Chicagu gdje uvodi djela Kurta Weilla. Od 1947 vodi Simfonijski orki star Utaha i od 1955 istodobno umjetnički je direktor na Mus Academy oj the West (Santa Barbara). ABREU, Antonio (El Portugućs), portugalski gitarist ( polovina XVIII st.). Živio u Madridu, gdje je 1780—1800 objav niz kompozicija za gitaru. Glavno mu je djelo škola za gitari
Escuela para tocar con perfeccićn la guittara de cinco y seis orden

(obj. P. F. V. Prieto, 1799). Taj je priručnik znatno pridon širenju i podizanju gitarističke umjetnosti u Španjolskoj i Porti galu.
LIT.: Sousa Viterbo, Subsidios para a Historia da Mušica em PortugE Coimbra 1932. — S. Kastner, Antonio Abreu, MGG, I, 1951.

ABSIL, Jean, belgijski kompozitor (Peruvvelz, Hainaui 23. X 1893 —). Studirao na Konzervatoriju u Bruxellesu (Mar ehand, L. Dubois), usavršavao se kod P. Gilsona. Od 1923 vodi Muzičku akademiju u Etterbecku a od 1931 profesor je Konzervi torija u Bruxellesu. God. 1936 potaknuo formiranje grupe mladi kompozitora La Sirene. Suosnivač je (1938) i glavni urednik ti sopisa Revue Internationale de Musique. Jedan od glavnih prec stavnika belgijske muzike XX st., A. u svojim djelima napušt tradicionalne harmonijske funkcije. Sklon je komornom izraz

ABSIL — ACADEMIE DE MUSIQUE
sastavima, te čestim 3 1/2 primjenama neuobičajenih, ritmički kompleksnih mjera (npr. 7/16, 4«
li

2 "U

5 1/2

).

I'

4 ' 5 DJELA. ORKESTRALNA: tri simfonije; simf. pjesme La morr đe 7m- ragi/es i Jeanne d'Arc; koncerti za klavir, za violinu, za violu, za violončelo;
folklore roumain i dr. — KUMUKNA: Cetin gu klavirskt kvartet; klavirski trio; duhački kvintet; Concerto grosso za duhački kvintet; 2 kvarteta za saksofone; suita za violončelo i klavir; Fantaisie concertante za violinu i klavir i dr. — KLAVIRSKA: dvije sonatine; 3 Impromptus; Suite pastorale; Đagatelles; 5 Marines; Esquisses sur les sept peches capitaux itd. — DRAMSKA. Opere: Peau d'dne, 1942; Le Chapeau chinois, 1947 i Les voix de

ThrSne pour le Vendredi-Saint za 2 recitatora zbor i orgulje; djela za zbor a cappella; više solo-pjesama uz pratnju orkestra (Trois poemes de T. Klingsor), gudačkog kvarteta i klavira. — Napisao Les postulats de la musiaue contempo- raine, LIT.: J. Dopp, Le style dans la musique de Jean Absil, RM, 1937. — R. Dubois, L'Inspirations dans l'oeuvre de Jean Absil, Le Flambeau, Bruxelles 1938. — R. De Guide, Jean Absil: vie et oeuvre, Tournai 1965. J. As.
1937.

ABSTRAKT -> Orgulje ABT, Franz, njemački kompozitor i dirigent (Eilenburg, 22. XII 1819 — Wiesbaden, 31. III 1885). Muziku učio na školi sv. Tome i na Univerzitetu u Leipzigu. Od 1841 uZiirichu kazališni dirigent i zborovođa (Harmonie Ziirich, Cacilienverein). Uz to je vodio koncerte ziiriškog Allgemeine Musikgeselhchaft. God. 1852'— 82 dvorski dirigent u Braunschweigu gdje je osnovao mješoviti zbor Singakademie. Vodio je više festivala Saveza sjevernonjemačkih Liedertafela. Gostovao u Parizu, Londonu, Rigi, Petrogradu, Moskvi i Sjevernoj Americi. Ostavio je više od 3000 kompozicija (oko 600 opusa), najvećim dijelom muških zborova i solo-pjesama, koje po sadržaju i obličju imaju karakter salonske muzike. Jednostavne, dopadljive, katkad i ganutljivo sentimentalne, mnoge od njih stekle su široku popularnost, kao npr.: Wenn die Schmalben heirmoarts zieKn; Gute Nacht, du mein herziges Kind; O Schmarzwald, 0 Heimat; Zieh'n wir aus ins Feld; Waldandacht i dr.
DJELA: opera Des Konigs Scharfschutz, 1872. — VOKALNA: Schlachtlied op. 223 i All-Deutschland, Siegesgesang nach der Hermannsschlacht za zbor i orkestar. Zborski ciklusi: Ein Sangertag op. 85; Die Kirmes op. 101; Ein eidgenb'ssisches Sangerfest. Pojedinačni zborovi: Vineta op. 163; Waldandacht op. 175; Die stilU Wasserrose op. 192; Mir trdumte von einem Konigskind op. 276. Solo-pjesme. — Priručnik za solo-pjevanje. LIT.: H. Weber, Franz Abt, Ziirich 1886. — B. Rost, Vom Meister des volkstiimlichen Liedes, Franz Abt, Chemnitz 1924. — W. Khal, Franz Abt, MGG, I, 1951.

ACADEMIA PHILHARMONICORUM. Pečat iz 1701

ACADEMIA PHILHARMONICORUM (Academia Philoharmonicorum, Academia Philo-Harmonicorum) u Ljubljani, bila je formalno osnovana 8. I 1702. Zapravo otpočinje s radom već 1700, jer su se već tada budući filharmoničari sastajali i muzicirali, odnosno 1701, iz koje godine datira njen prvi pečat. Ugledala se u strana slična udruženja, a bila je nosilac muzičkog baroka u Sloveniji. Poticaj za njeno osnivanje dala je očito ljubljanska Academia operosorum s kojom je imala srodne zadatke i ciljeve. Njen je utemeljitelj bio ->• J. B. Hoffer(ri), koji je bio i član Akademije operosorum. Kao simbol imala je orgulje, zaštitnica bila joj je sv. Cecilija. Jednom od svojih najvažnijih duž nosti smatrala je proslavu blagdana sv. Cecilije kao i to, da u ljetu priredi javno muziciranje prigodom večernje vožnje po Ljubljanici. Prva takva priredba održana je 30. VII 1702. Himnu od 16 latinskih stihova napisao je za tu zgodu doktor medicine Jurij Žiga Pogačnik; iz nje se razabire da je tom prilikom sudjelovala muzika, sastavljena od trubalja, bubnjeva, gudačkih instrumenata, gitara, flauta i rogova. Njen muzički voda bio je Hoffer, a neke vrste administrativni direktor J. G. Gošel. Filharmoničari su bili od samoga početka vrlo aktivni. Sudjelovali su kod raznih crkvenih i svjetovnih svečanosti. U tu svrhu osnovali su potrebna izvodilačka tijela. Tako je A. Ph. doskora organizirala pjevački zbor i orkestar koji je nastupao već 1706, a 1707 brojio je preko 50 članova. Orkestar je imao pored članova Akademije Philharmonicorum neplaćenih muzičara i muzičara po pozivu, koji su bili plaćeni. Takva struktura znači začetak profesionalnog orkestra. Za svoje profesionalne muzičare upotrebljava A. Ph. naziv Mušico. Filharmoničari su od vremena do vremena priređivali koncerte nazvane serenade. Programi tih muzičkih priredaba Akademije Philharmonicorum nisu doduše tačno poznati, ali je vjerojatno da je A. Ph. u njima išla putovima tadanjeg svjetovnog muzičkog stvaranja. Filharmoničari su izvodili i djela domaćih kompozitora, kao što su bili J. B. Hoffer, J. G. Gošel, V. K. A. Siberau, M. Omerza i dr. Ta je tvrdnja pogotovo opravdana, kad se uzme u obzir da su pojedini od njih bili aktivni članovi, pa čak i vode Akademije (Gošel, Hoffer, Siberau). Tako sačuvani izvori dokazuju da su filharmoničari 1715 i 1716 u tadašnjoj križanskoj, odnosno uršulinskoj crkvi izvodili dva oratorija svoga utemeljitelja Hoffera. Središnja ličnost, koja je poticala rad Akademije Philharmonicorum, bio je Hoffer. Kad je on 1718 umro, njena je djelatnost

donekle oslabila, ali se ipak neprestano nastavljala. To dokazuju izvori iz 1727, 1728, 1739, 1742 i 1746. Iz 1742 poznata je 4-gl. kantata // giubilo incoronazione delV Augustissima Regina d' Ongeria, incoronata Regina di Boemia, koja je izvedena u Ljubljani prilikom ustoličenja biskupa Ernesta Amadea Attemsa. Bila je štampana 1743. Posljednji podatak o djelatnosti Akademije Philharmonicorum potječe iz 1769. Iz toga se može zaključiti da je A. Ph. djelovala u toku prve i na početku druge polovice XVIII st., iako je u raznim vremenskim razdobljima njena aktivnost bila različita. Značenje Akademije Philharmonicorum za muzički život u Sloveniji bilo je veliko. Utemeljila je prvo muzičko društvo, podigla i organizirala muzičku reprodukciju, poticala na stvaranje domaće kompozitore, upoznavala s muzičkim djelima zapadne Evrope i stvorila čvrstu osnovu za dalji razvoj muzičkog života.
LIT.: E. H. Costa, Mitteilungen des historischen Vereins fur Krain, 1861. —■ A. Dimitz, Geschichte Krains, Ljubljana 1874—76. — P. v. Radics, Frau Mušica in Krain, Ljubljana 1877, str. 26—29. — F. Keesbacher, Die philharmonische Gesellschaft in Laibach, 1862, Ljubljana 1902. —■ E. Bock, Die philharmoni sche Gesellschaft in Laibach, 1702—1902, Ljubljana 1902. —■ D. Cvetko, Aca demia Philharmonicorum, Naši zbori, 1952. — Isti, Glasbena klasika na SJovenskem, Ljubljana 1955, str. 27—^30.— Isti, Academia Philharmonicorum Labacensis, Ljubljana 1962. D. Co.

ACADĆMIE DE MUSIQUE, prvobitni naziv francuske opere. Luj XIV je patentom od 28. VI 1669 podijelio Abbeu Pierreu Perrinu, Robertu Cambertu i markizu de Sourdeacu koncesiju na dvanaest godina za prikazivanje »opernih akademija ili muzičkih predstava u francuskim stihovima, u Parizu i drugim gradovima. ..« A. de M. je otvorena u martu 1671 s pastoralom Pontone koju je na riječi P. Perrina komponirao R. Cambert. Djelo je postiglo velik uspjeh, te se opetovano prikazivalo 8 mjeseci. Cijeli se ansambl sastojao od 5 muških i 4 ženska solista, 15 članova zbora i 13 članova orkestra. To je prvi pokušaj stvaranja francuske nacionalne opere u doba neograničene vladavine talijanske opere. Zbog nesloge u vodstvu i dugova bio je Perrin prisiljen Akademiju zatvoriti. J. B. Lully je uspio kod kralja Perrinovu vremenski ograničenu koncesiju pretvoriti u doživotnu na svoje ime, te je ponovo otvorio akademiju 15. XI 1672, pod nazivom Academie
royale de musigue, s premijerom Fetes de l'Amour et de Bacchus.

Vodio ju je do svoje smrti (1687). U toj je akademiji on bio direktor, administrator, režiser i kompozitor u jednoj osobi (uz ostalo izveo je 12 velikih opera). Na taj je način, uz druge povlastice, postao diktatorom pariškog muzičkog života. Akademija je, međutim, upravo u njegovim rukama postala kolijevkom francuske opere. U toku vremena davala je predstave u dvanaest raznih zgrada, njom je upravljalo do danas oko 60 direktora, a izvedeno je preko tisuću djela, većinom opera. Više je puta

ACADEMIE DE MUSIQUE — ADAM
mijenjala ime. Posljednje joj je službeno ime Thedtre National de l'Ope'ra (obično se naziva samo Opera). i. Me. A CAPPELLA (tal. kao u kapeli ili crkvi, odnosno poput crkvenog pjevačkog zbora), muzika pisana za vokalne sastave, bez instrumentalne pratnje. Remek-djela stila a. c. ostavili su majstori polifone muzike XVI st. (Palestrina). Ranije su se tim izrazom obuhvaćala sva vokalna muzička djela nastala prije 1600. Međutim, danas je pouzdano utvrđeno da su se mnoge svjetovne kompozicije izvodile i uz pratnju instrumenata, koji su često izvodili isto što i glasovi (osobito u XIV i XV st.).
LIT.: Th. Kroyer, A cappella oder Conserto, Leipzig 1918. — Isti, Zur a cappella-Frage, AFMW, 1919. — J. Handschin, Die Grundlagen des a-cappella-Stils, Zurich 1929. — Th. Kroyer, Das a-cappella-Ideal, AML, 1934. J. As. LIT.: A. VVeissler, The Modern Renaissance of Jewish Music, New Y 1954- — Ph. Moddel, Joseph Achron, Tel Aviv 1967.

A CAPRICCIO (tal.), po volji i želji izvodioca, slobodno i u tempu i u izrazu. ACCELERANDO (tal. accelerare ubrzati), oznaka za postepeno ubrzavanje tempa. Piše se i accelerato. ACCENTUS (lat. naglasak, akcent), način na koji se u liturgijskom pjevanju izvode tekstovi recitativnoga karaktera (npr. kolekte, epistole, evanđelja, lekcije i si.). Sastoji se od psalmodičkog recitiranja pretežno na jednom stalnom tonu Idominantaj, uz male melodičke promjene (flexa, metrum, punctum, conclusio) uvjetovane raznovrsnom interpunkcijom teksta. A. izvodi uvijek samo jedan pjevač (celebrant ili njegovi pomagači u službi: đakon, subdakon, lektor). Opreka mu je -» concentus, tj. skupno pjevanje složenijih liturgijskih napjeva.
LIT.: P. Wagner, Einfiihrung in die gregorianischen Melodien, III, Gregorianische Formenlehre, eine choralische Stilkunde, Leipzig 1921 (novo izd. 1961). — V. Sesini, La Romana Cantilena, Roma 1942. A. Vi.

ACKERMANN, Otto, švicarski dirigent rumunjskog pod jetla (Bukurešt, 5. X 1909 — Wabern kraj Berna, 9. III 196 Studirao na Muzičkoj akademiji u Bukureštu i na Visokoj muzič školi u Berlinu. Dirigirao već kao dječak. God. 1927—32 dirigi na operi u Diisseldorfu, 1932—35 u Brnu, 1935—47 dirigen režiser opere u Bernu, 1947—52 umjetnički direktor kazali Volksoper u Beču i uz to 1948—53 direktor opere u Ziirichu, a 1954 dirigent opere u Kolnu. Gostovao u Rimu, Torinu, Pari: Bruxellesu, Barceloni i dr. Značajne su njegove interpretac Wagnerovih muzičkih drama. ACKTĆ, Aino (pravo ime Achtć), finska operna pjevači sopran (Helsinki, 23. IV 1876 — 8. VIII 1944). Učila 1894— na Pariškom konzervatoriju. Debitirala (1897) kao Margar(Gounod, Faust) u pariškoj Grand opera i bila njen član do 19« God. 1904—06 pjevala na operi Metropolitan u New Yorku, 1907 prvi put na operi Covent Garden u Londonu. Često gostov; u Americi i Evropi. Osnovala je 1911 godišnje operne svečane ij u Savonlinna (Nvslott). God. 1938—39 bila direktor opere Helsinkiju. Istakla se naročito u ulogama Margarete (Gounc Faust) i Salome (R. Strauss).
DJELA: Minnen och fantasier, 1917; Erinnerungen (njemački i fins 1925; Taiteeni taipaleelta, 1935.

ACOCOTL, meksički duhački instrument, danas pozr pod imenom clarin. Ima vrlo usku cijev od acocotlova drva, du oko 3 m, na kraju proširenu u lijevak. Zbog uska otvora na usni instrument teško izgovara. 1 ACTUS (lat.), u XVII st. svečani čin (krštenje, krunid i si.), a zatim i naziv za svečanu priredbu. S obzirom da su komp zitori za takve zgode najviše pisali vokalno-instrumentalna dje pod tim su se imenom počele razumijevati kompozicije u for: kantate ili oratorija, kao što je npr. A. tragicus J. S. Bacha. ACUTA (lat. oštra; njem. Scharf), vrsta miješanih registž u orguljama. Sastoji se od 3 do 5 nizova svirala raspoređen tako, da sadržavaju obligatnu tercu u zbijenom suzvučju. Ako a. građena u četvorostrukom nizu, onda joj svirale odgovara 8, 10, 12. i 15. alikvotnom tonu; npr. veliki C od 8' sadržavat •

ACCIACCATURA (tal. skupni udar; franc. pince etouffe), ukrasna manira u staroj orguljaškoj i klavirskoj literaturi. Sastoji se u istodobnom nastupu ukrasnog tona (donje male sekunde) s određenim tonom u melodiji ili akordu. A. se označivala u melodiji prekriženim pomoćnim tonom, u akordu kosom crtom ispod glavnog tona, npr.: 0______u_________I___________f\

5E
Kosa crta u akordu označivala je često da akord treba izvesti u obliku -*■ arpeggia. Smjer kose crte (odozdo prema gore, odnosno odozgo prema dolje) pokazivao je da li treba arpeggio započeti s najnižim ili najvišim tonom akorda. — A. su vrlo mnogo upotreb ljavali orguljaši i čembalisti sve do J. S. Bacha, ali se rijetko bi lježila. Oznaka za acciaccaturu primjenjivala se od XVIII st. i za arpeggio. Naziv a. danas je identičan s ->■ appoggiaturom (osobito kratkom). B. Si. ACCOMPAGNAMENTO -> Pratnja ACCOMPAGNATO -> Recitativ ACCORDATURA (tal. ugađanje), naziv za normalnu ugodbu žica na lutnji, gitari i gudačkim instrumentima. Promjena osnovne ugodbe jedne ili više žica zove se -» scordatura. ACCORDO (tal. suglasje), 1. -> Akord 2. Gudački instrument sa 12—15 žica koji se u XVII i XVIII st. upotrebljavao u Italiji. ACCORD PARFAIT (franc.; engl. common chord, tal. accordo perfetto), francuski izraz za konsonantni -> trozvuk, odnosno za dur-trozvuk ili mol-trozvuk. ACHRON (Akhron), Joseph, američki violinist i kompozitor (Leždzeje, Litva, 13. V 1886 — Hollywood, 29. IV 1943). Studirao violinu na Konzervatoriju u Petrogradu (L. Auer); u kompoziciji uglavnom samouk. God. 1913—16 nastavnik violine i komorne muzike u Harkovu, 1918—22 koncertira u Rusiji, a 1923— 24 u ostalim evropskim zemljama i Palestini. God. 1925—34 predavao violinu na konzervatoriju Westchester u New Yorku, poslije u Hollywoodu. Kao kompozitor A. je jedan od znatnijih ruskih predstavnika hebrejskog nacionalnog pravca. Kasnije, živeći u SAD, prihvaća atonalnost i politonalnost. Njegov brat Isidor A. (1892—1948) koncertirao je kao pijanist na brojnim turnejama u Evropi i Americi, a niz godina je i podučavao klavir u New Yorku.
DJELA. ORKESTRALNA: tri koncerta za violinu: 1925, 1933 i 1937; Hebrew Melody za violinu, 1911; Hazan za violončelo, 1912; Shar za klarinet, 1917; suita Golem za komorni orkestar, 1932; Dance Overture, 1933.— KOMORNA: Chromatic String Ouartet; Elegija za gudački kvartet; Children's Suite za klarinet, gudački kvartet i klavir; 2 sonate i 4 suite za violinu i klavir. — KLAVIRSKA: Koncert za klavir solo; sonata; simfonijske varijacije na palestinsku temu. — Scenska i filmska muzika. —■ VOKALNA: Epitaph za zbor i orkestar, 1915; Salame's Dance za soliste, klavir i udaraljke; Evening Service of the Sabath za soliste i orgulje. — Napisao Ober die Ausfiihrung der chromatischen Tonhiter auf der Violine, 1926; preveo na engleski Nauku o harmoniji N. Rimski-Kor-sakova.

c * ( 2 ' ) + e * ( l -j-j +g*(l i-) - c ' ( i ' ) .
AČKUN, Ernest, klarinetist (Hrastnik, 27. I I I 1930 — Studij klarineta završio 1953 na Muzičkoj akademiji u Beograc kod B. Bruna, a specijalizovao se 1955—57 na Pariškom ko zervatorijumu. Solista Beogradske filharmonije i član Beogradski duvačkog kvinteta. Dobitnik više nagrada na takmičenjima Beogradu, Ljubljani, Skopju i Miinchenu. Nastupao kao sol u zemlji i inostranstvu (Pariz, Hannover, Bruxelles, Linz, Saleri itd.) i snimao za radio-stanice mnoga dela jugoslovenskih kor pozitora. s. Đ. K. ADAGIETTO (tal.), nešto brži tempo od adagia; ozna! za kratak polagani stavak u djelu od više stavaka. ADAGIO (tal. ad agio ne žureći, udobno), 1. oznaka za polaga tempo, općenito polaganiji nego andante, ali brži nego larg Takva definicija ima, međutim, relativnu vrijednost, jer je, np a. u Italiji prilično brži nego u Njemačkoj. Kod određivanja b zine adagia odlučno je na kojoj će se osnovnoj notnoj vrijedno; ona temeljiti (na osminki ili na četvrtinki). 2. Naziv za polagani stavak simfonijskih i komornih djela. ADAJEVSKI (Adajevvskv, rod. Schultz), Ella, pijanist muzički pisac (Petrograd, 10. II 1846 — Bonn, 29. VII 192« Učila klavir kod A. Henselta, a nakon višegodišnjih koncertn turneja, i na Konzervatoriju u Petrogradu (A. Rubinstein, N. Zaremba, A. S. Famincin). God. 1882—1909 živjela u Itali kasnije kraj Neuwieda na Rajni. Proučavala muzički folklor antičku muziku.
DJELA: La Berceuse Populaire, RMI, 1894, 1895 i 1897; Les Chants l'Eglise Grecque Orientale, ibid., 1901; Anciennes Melodies et Chansons populai d'Italie, ibid., 1909 i 1911; Du Chant populaire de la Boheme, ibid., 1909; Quelq; chants tatares, ibid., 1911. — Komponirala 2 opere, kraća instrumentalns vokalna djela. LIT.: E. Kraack, Ella von Schultz-Adajewsky, ZFM, 1926.

ADAM, Jeno, madžarski kompozitor, dirigent i muzič pedagog (Szigetszentmiklos, 13. XII 1896 —). Studirao kc Z. Kodalva na Muzičkoj akademiji u Budimpešti. God. 1925—; službenik Općinskog odjela za obrazovanje, radio na reorganiz čiji muzičke nastave u nižim školama. Od 1938 do 1959 profes budimpeštanske Muzičke akademije. Uz to zborovođa nekolicij pjevačkih društava (Budai Daldrda, 1933—42, zbor Palestrina zbor Muzičke akademije) s kojima je priređivao koncertne turne širom Evrope. Zaslužan za mnoge madžarske praizvedbe značajn oratorijskih djela, znatno je pridonio obogaćenju vokalnog muz

ADAM — ADAMIČ
ciranja i oratorijske kulture u Budimpešti. U kompoziciji, nadovezujući se na Kodalya, slijedi suvremeni madžarski nacionalistički smjer.
DJELA: orkestralna suita Domenica, 1925. — Dva gudačka kvarteta; sonata za violončelo i klavir. — Opere Magyar Kardcsony, 1930 i Aldria Veronika, 1938. —■ VOKALNA- simfonijska kantata Ember az uton, 1945 (preradba opere Marta Veronika); Lacrima Sonata (E. Ady) za glas i orkestar; više zborova acappella; solo-pjesme. — SPISI: Egyhđzi enek es zenekari kulturdnk (Naša crkvena vokalna i instrumentalna kultura), Protestans Szemle, 1937; A skdldtdl a szimfdnidig (Od ljestvice do simfonije), 1942; A muzsikdrol (O muzici), 1953. Instruktivna djela: Mćdszeres enektanitds a relativ szolmizdcio alapjdn (Sistematsko učenje pjevanja na temelju relativne solmizacije), 1943; Szo-tni (Sol-mi), 8 sv., 1943—46 i Enekeshb'nyvek az dllaldnos iskoldk reszire (Knjige pjevanja za opće škole), 4 sv., 1948 (oba priručnika u suradnji sa Z. Kodalvem).

mjeri nego druga, protkana narodnim elementima pa su se u njegovu opusu sačuvali mnogi unikati pučkih refrena, najstariji primjerak prosjačke pjesme i jedini poznati napjev jedne chanson de geste.
DJELA. DRAMSKA: Le Jeu de la Feuillee, 1262; Le Jeu de Robin et de Marion, oko 1283. — VOKALNA: 36 chansona; 18 jeux partis; 16 rondeaua za 3 glasa; 5 moteta za 3 glasa. — Sačuvana djela sabrana su u jednom ru kopisu u pariškoj Nacionalnoj biblioteci (br. 25566). NOVA IZD.: Sabrana djela izdao E. de Coussemaker (Oeuvres complUes du trouvire Adam de la Halle, 1872); Le Jeu de Robin et de Marion obj. L. Nicod (! 9I7)5 E. Langlois (u Les Classique francaise du Moyen Age br. 36, 1924), G. Cohen (s muzičkim transkripcijama J. Chailleva, 1935) i D. Milhaud (1949); Rondeaue izdali F. Gennrich (Rondeaux, Virelais und Balladen t 1921) i J. Chaillev (Rondeaux a trois voix e'gales, 1942). LIT.: L. Bahlsen, Adam de la Halles Dramen und das »Jus du Pelerin«, Marburg 1885. — R. Meienreis, Adams Robin und Marion (disertacija), Leipzig 1893. — H- Guy, Essai sur la vie et les oeuvres litteraires du trouvere Adam de la Halle, Pariš 1898.— ■ J. Tiersot, Sur »le Jeu de Robin et de Marion« d'Adam de la Halle, Pariš 1899. — H. Guy, Le Trouvere Adam de la Halle, Pariš 1900. — F. Helfenbein, Die Sprache des Trouvere Adam de la Halle, 1911. — F. Gennrich, Adam de la Halle, MGG, 1951. — D. Milhaud, Le jeu de Robin et de Marion, Notes, 1951. I. Ać.

ADAM, 1. Louis (Johann Ludwig), francuski pijanist i kompozitor (Miitterscholtz, Alsace, 3. XII 1758 — Pariz, 8. IV7 1848). God. 1797—1842 profesor klavira na Konzervatoriju u Parizu. Njegovi su učenici među ostalima F. Kalkbrenner i L. Herold. Zajedno sa L. W. Lachnithom izdao Methode ou principe general de doigter pour le pianoforte (1798) i napisao školu za klavir Methode nouvelle pour le piano (1802) koju je C. Czernv preveo 1826 na njemački. Komponirao uglavnom djela za klavir (29 sonata, varijacije i dr.). 2. Adolphe-Charles, francuski kompozitor (Pariz, 24. VII 1803 —■ 3. V 1856). Sin Louisa. Studirao na pariškom Konzervatoriju kod A. Reiche i F. A. Boieldieua. Ubrzo je postao poznat svojim opernim djelima koje komponira za pariška kazališta, a od 1832 i za London. Nakon izvedbe opere Le Postillon de Lonjumeau(iHs6) stekao je međunarodnu reputaciju. God. 1847 osnovao u Parizu vlastito kazalište (Thedtre national) koje je propalo već iduće godine za revolucionarnih borbi. Izgubivši pri tom sav svoj imutak, preuzeo je mjesto profesora klavira na Konzervatoriju, ispražnjeno smrću njegova oca. A. je bio cijenjen ne samo kao kompozitor i pijanistički pedagog, već i kao kritičar. A. je istaknuti predstavnik franc. romantičke komične opere. Od svojih prethodnika Aubera i Boieldieua razlikuje se jednostavnijim, ležernijim muzičko-scenskim izrazom koji prethodi Offenbachovoj opereti. Melodika mu je dopadljiva, laka, tematika i karakterizacija likova plastična, instrumentacija zvučna i nenametljiva. Od Auberovih baleta izdvaja se muzika za Giselle, najznačajniji ranoromantički balet uopće. Klavirska djela su mu briljantno-virtuozna, a crkveno-muzička zasićeno romantičarska.
DJELA. KLAVIRSKA : Rondo-Caprice.. ., Divertissement op. 40; Variations swr la dernUre pensee de Weber op. 43; Air suisse, op. 45 i dr. — DRAMSKA. Opere (izbor): Pierre et Catherine, 1829; Le Proscrit, 1833; Le Chdlet, 1834; La Marquise, 1835; Le Postillon de Lonjumeau (Pariz 1836, jug. premijera Zagreb, [7. IX 1899);Le Roi a" Yvetot, 1842; Cagliostro, 1844; Le Toriador, 1849; Richard m Palestine, 1844; Giralda, 1850; Sij'e'tais roi! 1852; La Poupee de Nuremberg, 1852; Falstaff, 1856; Les Pantins de Violette, 1856. Baleti: Faust, 1833; Giselle Pariz 1841, jug. premijera Zagreb, 21. I 1897); Le Diable a quatre, 1845; Griteldis, 1848; Le Corsaire, 1856 i dr. — CRKVENA: Messe de Sainte Cecile; Messe solennelle; moteti. — Napisao: Souvenirs d'un musicien, 1857 i Derniers \ouvenirs d'un musicien, 1859 (sabrani članci i kritike). LIT.: J. Halevy, Notice sur la vie et les ouvrages de Adolphe Adam, Pariš [859. — A. Pougin, Adolphe Adam, sa vie, sa carriere, ses memoires artistiques, ?aris 1877. — P. Karlin, Stoletnica Adamovega Postiljona, Življenje in svet, [936, 16. — C. W. Beaumont, The ballet called Giselle, London 1944.— H. Wirth, \dam, 1. Adolphe Charles, 2. Louis, MGG, I, 1951. J. As.

ADAM DE SAINT-VICTOR, francuski pjesnik i kompozitor (1110/12—8. VII 1192). Redovnik i kantor pariške opatije St. Victor. Doktor i magister. Napisao nekoliko teoloških rasprava i spjevao veći broj sekvenca (stihovi i melodije); pripisuje mu se između 45 i 103 a najvjerojatnije je njegovih oko 50 sekvenca, ali se autorstvo ne može sa sigurnošću utvrditi, jer se u liturgij skim izvorima nisu navodili autori. Svakako je A. jedan od glavnih predstavnika novoga stila, formalno skladnije i preglednije »ritmičke i rimovane sekvence« XII st. koju su stvarali upravo augustinci iz pariških opatija St. Victor i St. Florian.
NOVA IZD.: Oeuvres poe'tiques d'Adam de St. Victor, obj. L. Gautier (1858); Les Proses d'Adam de St. Victor, obj. E. Misset i P. Aubry (1900); Adam von St. Viktor. Samtliche Seguenzen. Lateinisch-deutsche Ausgabe, obj. F. Wellner (1937). LIT.: E. Jammers, Adam von St. Viktor, MGG, I, 1951.

ADAM, Theo, njemački pjevač, bas-bariton (Dresden, 1. VIII [926 —). Odgojen u dječačkom zboru Kreuzchor u Dresdenu, studij pjevanja završio kod R. Dittricha i 1949 započeo umjetničku tarijeru na Državnoj operi u Dresdenu. God. 1952 nastupio je jrvi put u Bayreut.hu, a od 1957 istodobno je član opera u Dresienu, Berlinu i Frankfurtu n/M. Pjevač velikih glasovnih mogućlosti i profinjenog osjećaja za stilove, ostvario je niz bas-baritonikih uloga različitog karaktera, među kojima se naročito ističu ikovi iz Wagnerovih opera, Boris Godunov (Musorgski), Evgenij Dnjegin (Čajkovski), Baron Ochs (R. Strauss, Kavalir s ružom), SCecal (Smetana, Prodana nevjesta) i dr. Veoma zapažene kreacije lao je na koncertnom i oratorijskom području. A. je snimio velik ) roj gramofonskih ploča. ADAM DE LA .HALLE (zvan le Bossu), francuski trouvere Arras, oko 1237 — Napulj,- 1286 ili 1287). Školovao se u cister-:itskoj opatiji Vaucelles (kraj Cambraia) i na pariškom Univerzi-:etu. Od 1271 menestrel je u dvorskoj sviti kneza Roberta II l'Artois. God. 1283 na putovanju sa dvorom u Napulju, prešao 1 službu Karla Anžuvinskog, sicilskog kralja. A. je najpoznatiji rancuski trouvere druge polovine XIII st., predstavnik tzv. građanske škole iz Arrasa. Kao pjesnik premašio je suvremenike ■aznovrsnošću svojega djela koje obuhvaća lirske, epske i dramske ?rste. Njegove se scenske igre (jeux) smatraju prvim francuskim Mmedijama. Kao muzičar važan je u prvome redu po dramatskoj Dastorali Jeu de Robin et de Marion u kojoj su među pojedine scene metnuti muzički dijelovi (chansoni, pjevani dijalozi); to je naj-itariji igrokaz s pjevanjem, daleki preteča vaudevillea i opere :omique. U višeglasnim kompozicijama (moteti), A. se drži do-adašnjih konvencija. Ali njegova su muzička djela, u mnogo većoj

ADAMIČ, Bojan, kompozitor i dirigent (Ribnica na Dolenjskem, 9. VIII 1912 —). Muzičko obrazovanje stekao u Ljubljani: na srednjoj muzičkoj školi učio orgulje i trublju, a na Akademiji za glasbo završio 1941 studij klavira (A. Ravnik). Dirigent plesnog orkestra Radio-televizije Ljubljana, 1962—66 bio je stalni gost-dirigent velikog orkestra Doma JNA u Beogradu. U središtu Adamičeva stvaralaštva je scenska i filmska muzika; manje ga privlači jazz, iako je i na tom području napisao mnogo djela. Osobito je plodan na području filmske muzike: komponirao je muziku za oko 200 filmova domaće i strane produkcije (engleske, američke, francuske, švedske, norveške, finske, austrijske, talijanske, njemačke i madžarske). Ta i druge muzičke vrste kojih se dotakao odlikuju se izvornošću i to osobito u tematici i njenoj obradi, u zvučnosti i instrumentaciji. Za Adamičevu muziku značajno je oslanjanje na folklorne elemente, koje upotrebljava nenametljivo i donosi modificirane kroz vlastiti doživljaj. Kao dirigent plesnih orkestara A. ne nastupa samo u Ljubljani i drugim gradovima Jugoslavije, nego i u Njemačkoj, Austriji, Italiji, Švicarskoj, Čehoslovačkoj, Madžarskoj, Poljskoj, Sovjetskom Savezu, Rumunjskoj i Brazilu. Za svoje kompozitorsko djelovanje nagrađen je u više navrata. Između ostaloga dobio je tri »zlatne arene« za filmsku muziku na festivalu u Puli, dvije savezne nagrade za filmsku muziku kao i nagradu Jugoslavenske Radio-difuzije za scensku muziku.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za klavir, 1948; 2 suite za simfonijski orkestar, 1950. — KOMORNA. Za violinu i klavir: Mesečinana Travnigori, 1944; Variacije na temo Naglo puške smo zgrabili, 1944. — DRAMSKA: balet Bela Ljubljana, 1957. Scenska muzika za Shakespeareove drame: Romeo i Julija; Macbeth; Hamlet i San ljetne noći; za Školu za žene J. B. Molierea; Belo križantemo I. Cankara; Jurčka P. Golie; Matiček se ženi A. T. Linharta i dr. Filmska muzika. — VOKALNA. Za zbor i orkestar: Kiša pada, 1962; Partizanske pesmi ; Narodni koktajl, 1962; solo-pjesme; borbene i masovne pjesme. — Zabavna muzika. D. Co.

ADAMIČ, Emil, kompozitor, dirigent, publicist i kritičar (Dobrova pri Ljubljani, 25. XII 1877 — Ljubljana, 6. XII 1936). Studirao muziku na konzervatoriju u Trstu i Ljubljani, gdje je završio studij 1922. God. 1915—20 ratni zarobljenik u Taškentu, poslije profesor muzike na Učiteljskoj školi i Klasičnoj gimnaziji u Ljubljani. U početku romantik, pristaje kasnije uz nove, suvremenije nazore, koje je uz G. Kreka i A. Lajovica zastupao u reviji Novi akordi, pa se razvio u neoromantika, impresionista, čak i ekspresionista. Unosio u slovensku muziku nove tehničke i stilske mogućnosti. Napisao je preko 1000 kompozicija, najviše zbornih. Forma mu je jednostavna, služi se općenito oblikom trodijelne pjesme. Po strukturi je izraziti homofoničar. Adamičeve vokalne kompozicije obilježene su prizvukom prave narodne muzike, pjevnošću melodijske linije i jednostavnom, iako suvremenom harmonijskom osnovom, čime je dokazao da se i zborna muzika može prilagoditi novim kompozicijskim principima. U tematičkoj obradbi umio je sačuvati elementarnu osjećajnost, blisku narodnom duhu, pa su njegova vokalna djela postala vrlo popularna. Oso-

ADA Ml Č — ADEMOLLO
bito su značajni Adamičevi omladinski zborovi. Njegove oikgstralne kompozicije po obliku su slobodne. Naj originalni ja i najdotjeranija je suita Iz moje mladosti. God. 1928—30 uređivao je reviju Nova muzika koja se zbog propagiranja modernih muzičkih strujanja može smatrati donekle idejnim nastavkom Novih akorda; A. je na taj način i riječju djelovao na življi razvoj slovenske muzike.
DJELA: dvije simfonijske pjesme; nekoliko koncerata; Ouven Komorna muzika. — Opere Sumienie ezyli pierwszelzy, 1918 i i1922.

ADAM VON FULDA, njemački kompozitor, historičar (Fulda, oko 1445 — Wittenberg, 1505). benediktinac. Od 1490 u službi saskog kneza izborni Mudrog u Torgauu kao musicus ducalis, zatim i kao d\ riograf (od 1492), kompozitor i dirigent. God. 1502 muziku na Univerzitetu u Wittenbergu. Pripadao je i wittenberškom ranohumanističkom krugu. Napisao Mušica (1490) koji je, iako uglavnom kompilacija, va: pravlja njemačku humanističku muzičku nauku XA kompozitor nadovezuje se na Busnoisa, odn. na kasne stil koji se na taj način i njegovom zaslugom udomaćio ■ ranoj protestantskoj crkvenoj muzici. Njegova svje glasna pjesma Ach htilf mich Leid ušla je kao kont luteranske pjesmarice i proširila se Njemačkom.
DJELA: tri višeglasne svjetovne pjesme (u Pjesmarici Arndt oko 1510. — Misa; responzorij; Magnificat; 2 antifone; 7 hin čije su sačuvane u tri rukopisna crkvena kodeksa, u Univerzitet! kama u Leipzigu i Wroclawu te u Državnoj biblioteci u Berlir sadržavaju još nekolicinu nesigniranih kompozicija koje se pripi NOVA IZD.: traktat De Mušica obj. M. Gerber (Scriptore: svjetovne pjesme obj. H. J. Moser (1928, -► Lit.), a crkvene kc Niemann (1902), W. Ehmann (1936), R. Gerber (Zwolf Hymnen 1935) i dr. LIT.: W. Niemann, Studien zur Musikgeschichte des 15. KMJB, 1902, XVII. — H. J. Moser, Leben und Lieder des Ada: Jahrbuch der staatlichen Akademie fiir Kirchen- und Schulmusi: W. Ehmann, Adam von Fulda, Neue deutsche Forschungen, Be Isti, Adam von Fulda, MGG, I, 1951. — W. Gurlitt, Die Komposi deutschen 16. und 17. Jahrhunderts, Kongress-Bericht, Bambt

D JELA. ORKE STRA LNA : Otroška suita, 1913; Tatarska suita (Tatarske silhouete), 1920; Potrkan ples, skerco za veliki orkestar, 1922; Iz moje mladosti, suita za veliki orkestar, 1922; Preludio di una commedia za 2 flaute, 2 oboe, 2 klarineta, 2 fagota, 2 roga, 2 trublje, 2 pozaune, udaraljke i gudačke instrumente, 1912. Kompozicije za gudački orketar: Ljubljanski akvareli, suita, 1925; Pozabljen ples, 1934; tri kompozicije za veliki E. ADAMIČ gudački orkestar, 1936; Sanjarija (prema istoimenoj kompoziciji za klavir A. Lajovica); Gavota in pastorale (obradba scenske muzike L. M. Škerjanca za komediju Cyrano de Bergerac E. Rostanda), 1926. Kompozicije za mali i školski orkestar: Tri turkestanske ljubavne pesmi, 1917; Otroška suita; Koroška suita, 1936; Gosji ples (La dame des oies); Iz prošlih dni, 1906. — DRAMSKA: Na kmetiski svatbi (svadbeni prizor za priču Volkašin F. Milčinskoga); Sirota Jerica (I. Albreht), 1929; Vaska romantika (pučki igrokazi V. F. Je-lenca), 1911; Šlepa Ijubezen (pučki igrokaz A. Peska), 1908; Princesa in pas-tirček (priča P. Golie), 1930; Testament (pučki igrokaz s pjevanjem po romanu J. Kersnika), .1906; Blagovestnikoma sv. Cirilu in Metodu (igrokaz s pjevanjem Utva). — VOKALNA. Zborovi (značajniji): Vragova nevesta; Smrt carja Samuela; Svatovske pesmi; Vasovalec; Kregata se baba in devojka; Zdravica. Pjesme (značajnije): Uspavanka; Na lipici zeleni; Noćne pesmi; Kot iz tihe zabijene kapele. — Obradbe narodnih napjeva. LIT.: F. Kimovec, Emil Adamič, Pevec, 1924. — L. M. Skerjanc i S. Koželj, Emil Adamič, Življenje in delo slovenskega skladatelja, Ljubljana 1937. — A. Groebming, Spominu Emila Adamiča, Naši zbori, 1951, 6. D. Co.

ADDINSELL, Richard, engleski kompozitor (O> 1904 —). Studirao na Royal College of Music u Londor djeluje u Hollywoodu. Popularnost stekao klavirskim poznatim pod naslovom Warsaw Concerto (iz muzi Dangerous Moonlight) koji se smatra parodijom na stil* njinova. 1
DJELA: scenska muzika, Filmska muzika: Fire Over Englam Bye Mr. Chips, 1939; Dangerous Moonlight, 1941; The Passionate . Tom Brovm's Schooldays, 1951 itd. Muzika za radiokomedije i za Zabavna muzika. LIT.: J. Huntley, British Film Music, London 1948.

ADAMOWSKI, Thymoteusz, poljski violinist, dirigent i kompozitor (Varšava, 24. III 1858 — Boston, 18. IV 1943). Studirao na Konzervatoriju u Varšavi (A. Ka_tski) i Parizu. God. 1879 emigrirao u SAD. Koncertirao u Bostonu, New Yorku, Philadelphiji, Chicagu i Washingtonu; 1884—1908 član simfonijskog orkestra i uz to 1885—1933 nastavnik violine na Netv England Conservatory u Bostonu. Redovno gostovao u Parizu, Londonu, Berlinu i Varšavi. God. 1888 osnovao u Bostonu gudački kvartet, a 1896 klavirski trio, u kojima je sam svirao prvu violinu, a njegov brat Josef A. violončelo. Komponirao je kraća djela za violinu i klavir te solo-pjesme. ADAMS, Diana, američka plesačica (Stawton Vermont, 1926 —•). Učila na Ballet Art School u New Yorku, gdje je debitirala u opereti Oklahoma. Veliki je uspjeh postigla 1945 kao član Ballet Theatre u baletu Helena iz Troje (Offenbach) od D. Lichina. Njene najveće kreacije iz toga doba su baleti Fali River Legend i Pillar of Fire. God. 1950 postala je prva balerina u New York City Ballet. Istakla se briljantnim interpretacijama svih većih uloga u Balanchinovim baletima. Danas se ubraja među najslavnije američke plesačice. ADAMS, Suzanne, američka pjevačica, sopran (Cambridge, Massachusetts, 28. XI 1872 — London, 5. II 1953). Studirala pjevanje u New Yorku i Parizu gdje je 1895 debitirala u operi Romeo et Juliette (Gounod). Pjevala na svim velikim pozornicama Evrope i Amerike, i u oratorijskim izvedbama, a od 1899 s velikim uspjehom i na operi Metropolitan u New Yorku. Istakla se kao Marguerite (Gounod, Faust), Euridice (Gluck, Orfeo ed Euridice), Gilda (Verdi, Rigoletto), Micaela (Bizet, Carmen), Donna Elvira (Mozart, Don Giovanni), Cherubin (Mozart, Le nozze di Figaro). ADAMUS, Henrvk, poljski kompozitor i violončelist (Varšava, 19. II 1880 —). Studirao na konzervatoriju u Varšavi i Leipzigu (S. Krehl, J. Klengel). Solist varšavskog filharmonijskog i opernog orkestra, zatim direktor muzičkog društva u Kaliszu, pa zborovođa u Varšavskoj operi.

DJELA. ORKESTRALNA: Andante religioso; Adagio u f-molu; Finiš coronat opus i Jubilarna koračnica. — Intermezzo za klavir. — Balet Jela (Zagreb, 15. I 1898). — Oko 40 pjesama (djelomično na vlastite tekstove). — Misa za zbor i orgulje. LIT.: F. Kuhač, Jela. Balet u jednom činu, glazba od Bele pl. Adamovića Cepinskoga, Prosvjeta, 1898, 12. str. 375—379. — | Bela pl. Adamović-Čepinski, Hrvatski list, 1934, 60, str. 7. K. Ko.

ADAMOVIĆ, Bela (Čepinski), kompozitor (Čepin, 15. IX 1856 — Osijek, 28. II 1934). Završio studij agronomije u Beču gdje je 1890—93 učio klavir i kompoziciju (C. Fruhling). God. 1897—1908 bio je narodni zastupnik, a zatim se bavio poljoprivredom. Njegov balet Jela prvo je domaće djelo te vrste prikazano u Hrvatskoj.

ADDISON, John, engleski kompozitor (London, < 30. I 1844). Violončelist, dirigent, trgovac muzikalija sist i učitelj pjevanja u Dublinu, kasnije u Londonu. . igrokazi s pjevanjem bili su popularni između 1805—1 žena Miss Willems bila je istaknuta operna pjevačica.
DJELA: šest trio-sonata, 1772. — Deset igrokaza s pjev Alarms, 1807; My Aunt, 1815; Free and Easy, 1816; My Uncle, Singing Practically Treated in a Series of Instructions, 1836. LIT.: A. Mantia, John Addison e i primordi dell'opera ii ghilterra, Roma 1929.

ADELBURG, August, violinist i kompozitor, podrijetla (Carigrad, 1. XI 1830 — Beč, 20. X 1873).« movića, posjednika iz donje Podravine, koji je stekavš uzeo ime Adelburg. Violinu učio 1850—54 kod J. u Beču. Koncertirao zatim po Evropi. Sviranje mu se punoćom tona. Prema F. Ks. Kuhaču, koji se s Adell stao 1871 u Budimpešti, A. je pronašao u austrijs! knjižnici rukopis jedne improvizirane melodije od N. što ga je potaklo da komponira operu Zrinjski na vlai prema drami T. Kornera. Libreto je napisao najpr mačkom, zatim na hrvatskom jeziku, a u operu je u N. Zrinjskog unio i neke starije hrvatske (slavonske) n pjeve. U predgovoru libretu A. brani Wagnerov mu; Wagnerov utjecaj opaža se u muzičkoj strukturi (gole lački sastav, lajtmotivi) i u instrumentaciji opere. A 1866 ponudio zagrebačkom kazalištu, koje je odbilo d Za praizvedbu u Budimpešti preveo je libreto na mad muziku unio madžarske čardaše i narodne melodije. Zrinjski A. je dosegao svoj najviši kompozitorski domet
DJELA: koncerti za violinu i orkestar. — KOMORNA: kih kvarteta, op. 12—19. Za violinu i klavir: sonata u d-m sonate u gmolu; Theme original et variations dans le style hongroi MazurkaScherzo. — DRAMSKA : Opere Zrinyi (Budimpešta, 2 Marinuzzi, 1870 i Wallenstein. — VOKALNA: Oratorij Harc es bi solo-pjesme i dr. — Udžbenik za violinu VEcole de la velocite, 2 s1 Entgegnung auf die von F. Liszt aufgestellte Behauptung, dass es kei Nationalmusik, sondern bloss eine Musik der Zigeuner gibt (odgovol raspravu Des Bohemiens et de leur musiaue en Hongrie), Budimpešta 1 zu meiner Oper »Zrinyi«, Zeneszeti Lapok, 1867, 15. LIT.: F. J. Folnegović, Opera »Zrinski«, Dragoljub, 1868, < Kuhač, Abramović August, Prosvjeta, 1910, 1. — R. Kis-šaulovt nalaz nepoznate opere, Vjesnik u srijedu, 31. XII 1952.

ADEMOLLO, Alessandro, talijanski književnik pisac (Firenca, 22. XI 1826 — 26. VI 1891). Prouča\ talijanskog kazališta XVII—XVIII st., posebno muzičke je nekoliko studija vrijednih zbog mnogobrojnih izvorn

ADEMOLLO — ADLUNG
nih, objektivno iznesenih podataka o operi. U političkim i književnim časopisima pisao pod različitim pseudonimima: Josue,
Malledolo, Nemo.
DJELA. KNJIGE: II carnevale di Roma nei sicoli XVII e XVIII, 1883; — I primi fasti della mušica italiana a Parigi (1645 —1662), 1884; I primi fas ti del teatro della Pergola a Firenze (1657 —1661), 1885; Una famiglia di comici ilaliani nel sec. XVIIP, 1885; / teatri di Roma nel secolo decimosettimo, 1888; La bella Adriana e altrevirtuosedelsuo tempo alla cortediMantova, 1888. ČLANCI: I primo melodramma musicale in Roma. L' Opinione, 1881; Una rappresentazione celebre al Teatro Barberini, 1881; Le cantanti italiane celebri del secolo XVIII: Vittoria Teši, Margherita Salicola, Nuova Antologia, 1889; Bibliografia della cronistoria teatrale italiana, G. F. Haendel in Italia, Gazzetta musicale di Milano, 1889. LIT.: H. Ch. Wolf{, Alessandro Ademollo, MGG, I, 1951. Mahler, 1916; Methode der Musikgeschichte, 1919; Internationalismus in der Tonkunst, Kongressbericht, Basel 1924; Johannes Brahms, SMW, 1933 i dr. — Autobiografija Wollen und Wirken. Aus dem Leben eines Musikhistorikers, 1935. — Obradio je za izdanja zbirke DTO djela G. Muffata, M. A. Cestija, J. J. Frobergera, H. F. Bibera, J. J. Fuxa, A. Draghija, J. C. Kerlla i drugih. Uz suradnju većeg broja istaknutih evropskih muzikologa uredio je i popratio vlastitim pri lozima značajan priručnik Handbuch der Musikgeschichte, 1924 ( I I izd. 1930 u 2 sv.). — U povodu Adlerove 75-godišnjice izdali su njegovi učenici i štovatelji 1930 zbornik Studien zur Musikgeschichte. LIT.: M. Carner, A Pioneer in Musicologv: Guido Adler, Of Men and Music, London 1944. — R. v. Ficker, Guido Adler und die Wiener Schule, Osterreichische Musikzeitung, I, 1946. — Isti, Guido Adler, MGG, I, 1951.

ADIJAFON (grč. d ne i Sia9covta neslaganje u glasu), i. instrument s tipkama, sličan harmonici. Konstruirao ga je urar F. Schuster 1826 u Beču. 2. Klavir koji umjesto žica ima viljuške, pa ga nikad ne treba ugađati. Sagradili su ga Fischer & Fritz 1882 u Leipzigu (->• Celesta). ADINI (Aramburo), Ada, američka pjevačica, sopran (Boston, 1855 — Dieppe, 1924). Debitirala u Napulju 1883. Pjevala a Bologni, Rimu i Milanu (La Scala). Gostovala u Francuskoj, žustriji, Rusiji, Španjolskoj, Engleskoj i Južnoj Americi. A. je bila jedna od najboljih interpreta ženskih likova u Wagnerovim muzičkim dramama. Od 1908 djelovala u Parizu kao vokalni peiagog. ADJULONA, naziv za više brazilskih narodnih duhačkih instrumenata; najčešći su: 1. vrsta trombe, kojoj je cijev od drva :aquarar, duga 44—46 cm, promjera oko 2,5 cm; na donjem kraju ma nataknutu tikvu, dugu oko 40 cm. Otvor za duhanje nalazi >e na gornjoj strani cijevi sa strane. 2. Vrsta frule, načinjene od spiralno omotanog lišća povezanog ikom. Cijev je plosnato pritiješnjena, pa prerez ima jajolik oblik iromjera 3 x 1—2,5 cm. 2. Wolawuk a. (Laku), vrsta okarine sa nekoliko rupica; na:injena je od tikve sa dva odebljanja, od kojih manje, koso odrelano, služi kao usnik. ADLER, Guido, austrijski muzikolog (Ivančice, Moravska, [. XI 1855 — Beč, 15. II 1941). Kompoziciju studirao na Bečkom ;onzervatoriju (A. Bruckner, O. Dessoff), muzikologiju na Uni-'erzitetu (E. Hanslick), gdje je :88o promovirao. God. 1882 — 85 docent na Univerzitetu i Beču, od 1885 profesor na Njemačkom univerzitetu u Pra-fu i 1898—1927 šef katedre :a muzikologiju na Bečkom uliverzitetu. Tu je utemeljio vluzičko-historijski institut, ko-i je ubrzo postao središtem ustrijskog muzikološkog rada. )sim toga u suradnji sa Ph. ipittom i F. Chrvsanderom »okrenuo je 1884 i uređivao do 1894)
Vierteljahrsschrift ur Musikzvissenschaft; 1894 u~ emeljio

J. As. ADLER, Kurt, američki dirigent (Neuhaus, Češka, i. III 1907 —). U Beču studirao dirigiranje i muzikologiju (G. Adler, R. Lach). Operni dirigent u Berlinu, 1929—32 u Pragu i zatim ponovno u Berlinu. God. 1933 emigrirao u SSSR, a 1938 u SAD gdje je dirigent i zborovoda na Metropolitan operi u New Yorku i uz to 1938—43 dirigent Bachovih koncerata ustanove Friendship House. Gostovao u mnogim opernim kazalištima Amerike. Redigirao i objavio nekoliko antologija operne muzike (Operatic Anthology, The Prima Donna Album, Arias jrom Light Operas, Famous Operatic Choruses). ADLER, Kurt Herbert, američki dirigent (Beč, 2. IV 1905—). Studirao u Beču 1921—27. Djelovao u Njemačkoj i Italiji, 1934—36 dirigent Volksopere u Beču, 1936 asistent A. Toscaninija u Salzburgu. Iste godine odlazi u Prag, a 1938 u SAD. Do 1943 živio u Chicagu kao operni i koncertni dirigent, zatim u San Franciscu gdje djeluje na konzervatoriju i u Opera Association (od 1956 muzički direktor). Napisao The Art of Accompanving and Coaching (1965). ADLER, Samuel, amer. dirigent (Mannheim, 4. III 1928—). Studirao u Bostonu (K. Geiringer) i na univerzitetu Harvard (W. Piston, R. Thompson, P. Hindemith), a zatim kod A. Coplanda i S. Kussewitzkoga. Kao vojnik 1950 u Njemačkoj organizirao i vodio Simfonijski orkestar VII korpusa američke vojske s kojim je izveo niz orkestralnih i opernih djela. Od 1953 muzički je direktor ustanove Tempio Emanu-El u Dallasu (Teksas).
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1953; simfonijska pjesma Kin~ nereth, 1947; Concertino za flautu, fagot i gudački orkestar, 1950; 2 Poems za violu i gudački orkestar, 1953; American Comedy Overture, 1946, kompozicije za duhački orkestar. — Četiri gudačka kvarteta, 1945—66; sonata za rog i klavir, 1948, — Kantata The Vision of Isaiah, 1949; zborovi.

ADLGASSER (Adelgasser), Anton Cajetan, austrijski kompozitor (Innzell, Gornja Bavarska, i. X 1729 — Salzburg, 22. XII 1777). God. 1740 zborski dječak nadbiskupske dvorske kapele u Salzburgu i učenik J. E. Eberlina. Od 1750 dvorski orguljaš (na toj ga je dužnosti naslijedio W. A. Mozart); 1764—65 na studijskom putovanju po Italiji. Prijateljevao s Leopoldom Mozartom. Suvremenici su ga cijenili kao orguljaša, čembalistu i kompozitora crkvene muzike. Međutim, središnja su mu dramsko-muzička djela, posebice latinske školske drame (s muzikom), u kojima se nakon povratka iz Italije priklanja stilskim utjecajima napuljske škole i oblikovanju na način »muzičke drame«. Poslije Eberlina A. je, uz Michaela Havdna, jedan od najznačajnijih kompozitora ove specifične dramske vrste, u XVIII st. omiljene na Salzburškom univerzitetskom kazalištu. Po stilu njegova muzika pripada razdoblju rokokoa, odnosno rane klasike.
DJELA: šest simfonija; klavirski koncert. — Gudački trio. — Klavirske sonate;_ divertimento; Praeambulum i dr. — DRAMSKA: opera La Nitteti, 1766. Školske drame (sačuvane): Ochus regnans, 1763; Bela, 1763; Samuel et Meli, 1763; David et Jonathan, 1763; Anysis, 1765; Jechonias et Evilmerodach, 1765; Iphigenia mactata, 1765; Chalcis expugnata , 1766; Hannibal, Capuanae urbis hospes, 1767; Clementia Theodosii, 1768; Syniiorix et Camma, 1769; Pietas in Deum, 1772. Singspieli (duhovni): Die nnrkende Gnade Gott.es, 1756; Die Schuldigkeit des ersten und fiirnehmsten Gebotes, III dio, 1767 (I dio komponirao W. A. Mozart, II — M. Haydn) i dr. — VOKALNA: oratoriji; kantata Der Mensch, die Schivachheit und die Gnade, 1744. — CRKVENA : mise ; 4 rekvijema; veći broj offertorija i litanija; duhovne pjesme. LIT.: 5. Keller i R. Schlecht, Biographische Mitteilungen iiber Anton Cajetan Adlgasser, MFM, 1873, 5. — A. J. Hammerle, Mozart und einige Zeitgenossen, Salzburg 1877. — C. Schneider, Die Oratorien und Schuldramen Anton Cajetan Adlgassers, STMW, 1931, 18. — A. Kutscker, Von Salzburger Barocktheatar zu den Salzburger Festspielen, Dusseldorf 1933. — E. Valentin, Anton Cajetan, Adlgasser (Adelgasser), MGG, I, 1951.

značajnu zbirku izda-ija starije austrijske muzike ~)enkma'ler der Tonkunst in lesterreich, u kojoj su, pod nje-;ovim vodstvom, 1894— 1938 ibjavljena 83 sveska; kao G. ADLER prilog oj zbirci izdavao je 1913—38 Studien zur Musikgeschichte. Orgalizirao je i dva vrlo zapažena internacionalna muzikološka kon-;resa: 1909 u povodu stogodišnjice Havdnove smrti i 1927 za togodišnjicu smrti L. van Beethovena. Na njegov poticaj utemeljeno je 1927 Međunarodno muzikološko društvo sa sjedištem 1 Baselu. Tome je udruženju bio doživotni počasni predsjednik. U razvoju evropske muzikologije Adlerova djelatnost znači ■rekretnicu: on je prvi uočio i svestrano osvijetlio mnoge probleme nuzikološkog istraživanja, postavljajući težište na sistematsko, netodološko proučavanje pojedinosti unutar općih razvojnih poava i na utvrđivanje stilskih kriterija i pojmova. To je važno ibilježje tzv. Bečke muzikološke škole koju je A. utemeljio. Od-;ojio je velik broj historičara i muzikologa medu kojima su: R. von ;icker, K. Geiringer, Z. Jachimecki, A. Smijers i E. Wellesz.
DJELA : Die historischen Grundklassen der christlich-abendlandischen Musik ij 1600, AMZ, 1880 (disertacija); Studie zur Geschichte der Harmonie, 1881; Jmfang, Methode und Ziel der Musikzvissenschaft, VFMW, 1885; Die Wieder-olung und Nachahmung in der Mehrstimmigkeit, ibid., 1886; Verzeichnis der tusikalischen Autographen von L. van Beethoven im Besitz von A. Artaria, 1890; •achkatalog der Musikhistorischen Abteilung, 1892 (u povodu Bečke izložbe muičke i kazališne umjetnosti); Richard VCagner, 1904 (II izd. 1923, franc. prijevod 910); fjber Heterophonie, PJB, 1908; Vber Textlegung in den Trienter Codices, [iemann-Festschrift, 1909; Der Stil in der Musik, I, 1911 (II izd. 1929); Gustav

AD LIBITUM (lat. po volji) znači da izvodilac može po slobodnom izboru i odluci: i. napustiti prvobitan tempo mijenjajući mu brzinu; 2. uključiti u izvodilački sastav ili iz njega izostaviti dionicu nekoga glasa ili instrumenta; 3. izostaviti u izvedbi neki odlomak (npr. kadencu) ili čak i stava'c; 4. umetnuti (osobito u instrumentalno djelo) kadencu koju će sam sastaviti; 5. odrediti kojem će se instrumentu povjeriti neka dionica; 6. u jazzu označuje ->■ improvizaciju u solu (solo a. 1.) ili u pratnji (accomp. a. L). ADLUNG, Jakob, njemački muzički pisac (Bindersleben kraj Erfurta, 14. I 1699 — Erfurt, 5. VII 1762). Studirao filozofiju, filologiju i teologiju u Jeni. Muziku učio najprije kod svojega oca, orguljaša Davida Adlunga, kasnije i kod Johanna Nikolausa Bacha. Od 1727 orguljaš Propovjedničke crkve u Erfurtu (nasljed-

10

ADLUNG — AESCHBACHER
animator-koreograf u Ballet-Thedtre Contemporain u Amk (Francuska). Tu je postavila i balet Aquatheme na muziku I. J leca. Kao koreograf gostovala i u Jugoslaviji. ADRIANO DA BOLOGNA -> Banchieri, Adriano ' ADRIO, Adam, njemački muzikolog (Essen, 4. IV 1901 Muzikologiju studirao kod H. Aberta, A. Scheringa, H. J. Mo i F. Blumea. God. 1935 docent na Školi za crkvenu muziku 1951 profesor Univerziteta u Berlinu. Proučava staru evangeli crkvenu muziku.
DJELA: Die Anfdnge des geistlichen Konzzrts (disertacija), 1935; Matthduspassion von J. G. Kuhnkausen, Schering-Festschrift 1937; Johann mann Schein, Neues Musikblatt, 1939, 42; Wesen und Gestalt der neuen prote tischen Chormusik, AM, 1939, 6; Die neue evangelische Kirchenmusik, I Das Werk Ernst Peppings, Die Musikpflege, 1941, 5—6; Ernst Pepping, Z 1942,2. — Izdao djela G. B. Riccija, J. H. Scheina, Ch. Demantiusa, J. G. K hausena, M. Francka, G. Ph. Telemanna, D. Buxtehudea, J. R. Ahlea i 1

nik Buttstedta) i od 1741 profesor na gimnaziji. Uz to podučavao muziku i gradio klavire (izradio ih je 16). Po širini obrazovanja polihistoričar i istodobno praktični muzičar, A. je u svojim muzičkim spisima naučno osvijetlio Bachovo doba, dajući veoma vrijedan prilog upoznavanju estetskih i praktičkih načela tadašnje muzike. Glavno njegovo djelo Mušica mechanica organoedi temeljna je enciklopedija organografije XVIII st. i ujedno iscrpan izvornik za istraživanje J. S. Bacha.
DJELA. SPISI (sačuvani): Mušica mechanica organoedi, 2 sv., započeto 1726, posthumno obj. J. L. Albrecht 1768 (s primjedbama J. F. Agricole; II sv. sadržava Adlungovu autobiografiju); Anleitung zu der musikalischen Gelahrtheit, 1758 (sa predgovorom Johanna Ernsta Bacha; II. izd. 1783 priredio J. A. Hiller); Musikalisches Siebengestirn, obj. J. L. Albrecht, 1768. NOVA IZD.: Mušica mechanica organoedi, obj. Ch. Mahrenholz (1931); Anleitung zu der musikalischen Gelahrtheit, obj. H. J. Moser (Documenta musicologica, serija 1, faksimile, 1953). LIT.: J. A. Hiller, Mag. Jakob Adlung in Lebensbeschreibungen beriihmter Musikgelehrten und Tonkiinstler neuerer Zeit, Leipzig 1784. — E. Valentin, Jakob Adlung, MGG, I, 1951.

ADORNO (VViesengrund), Theodor, njemački sociolog, filozof, muzikolog i kompozitor (Frankfurt na Majni, 11. IX 1903 — Brig, Švicarska, 6. VIII 1969). U kompoziciji učenik B. Seklesa i A. Berga, u klaviru E. Junga i E. Steuermanna, muzikolo-giju studirao na Sveučilištu u Beču i tamo 1928—31 uređivao muzički časopis Anbruch. Od 1930 djelovao u Frankfurtu na Majni kao suradnik Instituta za socijalna istraživanja i nakon habilitacije (1931) kao privatni docent na sveučilištu. God. 1934 emigrirao najprije u Englesku i zatim u SAD, gdje se pretežno bavio socijalnom psihologijom, 1938— 41 muzički urednik na Prince-ton Radio Research Project. Po povratku u domovinu bio je od 1950 profesor i direktor Instituta za socijalna istraživanja Sveučilišta u Frankfurtu. Uz veoma zapažena predavanja o novoj muzici na Ljetnim TH. ADORNO tečajevima u Kranichsteinu vodio je tamo i tečajeve iz slobodne kompozicije i kontrapunkta. Adornove studije o S. Kierkegaardu, E. Husserlu i G. W. F. Hegelu, o filozofskim strujanjima današnjice, o sociologiji i literaturi i dr. trajnog su značenja. To vrijedi i za njegove kritičkim duhom inspirirane muzičke spise u kojima je zastupao napredno mišljenje, zauzimajući se za nove pravce. Počev od svoje Filozofije nove muzike A. se dosljedno zauzimao za slobodnu atonalnost, osvrćući se kritički prema umjetnosti I. Stravinskoga. Adornove žive i veoma uvjerljive misli nailazile su gotovo uvijek istodobno na odobravanje jednih i oštru reakciju drugih. Istomišljenici su ga uzdizali u apologete nove muzičke estetike, a protivnici su mu kao negativnu stranu pripisivali idealistički pogled na svijet, što ga je, po njihovu mišljenju, sprečavalo da dobro zapažene negativne pojave u muzičkom životu kapitalističkoga društva pravilno ocijeni. No i oni koji se nisu slagali sa svim njegovim sudovima često su mu priznavali zasluge za otkrivanje mnogih reakcionarnih pokušaja i njihovu osudu. To se posebno odnosi na njegovo raskrinkavanje fašističkog omladinskog pjevačkog pokreta u Njemačkoj (Singbezvegung). Kao kompozitor, A. je bio beskompromisan pristalica dodekafonije. Za boravka u Americi, A. je bio muzički savjetnik Th. Manna dok je pisao roman Doktor Faustus.
DJELA (o muzici). KNJIGE: Philosophie der Neuen Musik, 1949 ( I I izd. 1958; prevedeno kao Filozofija nove muzike, Beograd 1968); Minima Moralia. Reflexionen aus dsm beschadigten Leben, 1951; Versuch iiber Wagner, 1952; Prismen, 1955; Dissonanzen. Musik in der verzvalteten Welt, 1956; Klangfiguren. Musikalische Schriften I, 1959; Gustav Mahler. Eine musikalische Physiognomie, 1960; Einleitung in die Musiksoziologie. Zwolf theoretische Vorlesungen, 1962; Der getreue Korrepetitor. Lehrschrift sur musikalischen Praxis, 1963; Ouasi una fantasia. Musikalische Schriften II, 1963; Moments musicaux. Neugedruckte Aufsdtze 1928 — 62, 1964; lmpromptus, 1967; Alban Berg. Der Meister des kleinsten Ubergangs, 1968.—STUDIJE: Zur geselhchaftlichen Lage der Musik, Zeitschrift fur soziale Forschung, 1932; Bach gegen seine Liebhaber verteidigt, Merkur, 1951; Ubzr Form in der Neuen Musik, Darmstadter Beitrage, 1966, 10. — KOMPOZICIJE: Četiri orkestralna stavka op. 4. — Dva stavka za gu dački kvartet. — Tri ženska zbora na stihove Th. Daublera op. 8, 1957. — Za glas i klavir: Pjesme po St. Georgeu op. 1 i 7; Napjevi op. 3; Klage op. 5; Šest bagatela op. 6. — Obradbe francuskih narodnih napjeva; instrumentacija klavirskih kompozicija R. Schumanna. LIT.: L. Pestalozza, La contraddizione pratica di Adorno, RAM, 1960. — K. Oppens, Adornos Musiksoziologie, Merkur, 1963. — L. Rognoni, La musicologia filosofica di Adorno, Fenomenologia della mušica radicale, Bari 1966. — T. Kneif, Der Biirger als Revoluzionar, Melos, 1969, 9. K. Ko.

A DUE (tal. u dvoje), upotrebljava se u orkestralnim part rama, kad dva instrumenta (npr. 2 flaute, 2 oboe ili 2 klarini kojih se dionice pišu na istom sistemu, izvode iste tonove i pr tome zvuče u = unisonu. Stoga se za istu svrhu upotrebljava nekad i izraz all'unisono. Međutim, a d. služi katkad i za ozr suprotnoga postupka, koji se inače bilježi oznakom divisi. / se javlja i u izrazima a due corde ( -> Due corde), a due mani (c ručno), a due vod (dvoglasno), a due ćori (dvozborno). ADUFE (arap. duf f tamburin), španjolski naziv za -* tambi AEDI (grč. doiSot pjevači), pjevači junačkih spjevov Homerovo doba, pjevali su uz pratnju forminksa (instrument n na kitaru; -> Kitarodija). Oslanjajući se na drevnu tradiciju su posvećivali riječima veću važnost nego muzici, ali su i pjevali, a ne recitirali kao kasniji rapsodi. Najistaknutiji a. bil — prema Odiseji — Femij (<J>rj|0.iO(;) i Demodok (AT)[JI68OXO;). AEGIDIUS DE MURINO -> Egidius de Murino AEOLINA -*• Registri kod orgulja 1 AEOLINE, stariji naziv za usnu harmoniku i za jedan' starijih tipova harmonija. AEOLODION (aeolodicon), instrument nalik na '. monij, s tipkama, mijehom i sviralama. Drži se, da ga je i pronašao J. T. Eschenbach u Hamburgu. U toku vremena je puta bio usavršavan. AEQUAL (lat. aequalis jednak), i. naziv za registar od i orguljama ili »normalno« ugodeni registar: pritisne li se tipka likoga C, zvuiit će svirala, ugodena na ton velikoga C. 2. Nazivom a. označuju se i »jednaki glasovi« (voces aequal tj. kompozicije za glasove istoga timbra (npr. muški zbor, žei zbor ili sastav jednakih instrumenata). Beethoven je 1812 korr nirao tri aequala za 4 pozaune. Prigodom njegova sprovoda vodio se prvi i treći u obradbi za muški zbor. AEROFONI INSTRUMENTI, muzički instrumenti kod jih zvuk nastaje neposrednim stvaranjem struje uzduha. Pos dvije skupine takvih instrumenata. U prvu i veću idu oni koj je zračni prostor ograničen (to su svi tzv. duhački instrume; u drugu oni koji djeluju na neograničeni zračni prostor (sirene i, A. i. poznati su u starijoj terminologiji kao inflatibilia. AEROFOR (aerofon; grč. ar]p zrak i tpo>vr) glas), pomc naprava kod duhačkih instrumenata; sastoji se od cijevi koje jedan kraj smješten uz pisak (usnik), a drugi je povezan s mi mijehom, što ga svirač gazi nogom. Struja zraka proizvec pomoću mijeha dopire u usnu šupljinu svirača te mu omogu da držane tonove izvodi dulje nego što mu dopušta dah. A pronašao B. Samuels (1912). R. Strauss traži upotrebu aerofo svojim djelima Eine Alpensinfonie i Festliches Praeludium. AESCHBACHER, švicarska obitelj muzičara. 1. Carl, kompozitor (Biimpliz, Bern, 31. III 1886 — Ztii 29. I 1944). Studirao u Bernu i Kolnu (F. Steinbach). Djek je u Zurichu kao nastavnik i zborovođa. Uz brojna vokalna c komponirao je i komornu i klavirsku muziku. 1. Adrian, pijanist (Langenthal, Bern, 10. V 1912 —),' Carla. Završio Konzervatorij u Zurichu i studirao zatim c godine u Berlinu kod A. Schnabela. Od 1934 koncertirao po cij Evropi, a nakon Drugoga svjetskog rata i u Južnoj Americi. Iz1 najčešće njemačku klasiku i romantiku. 1. Niklaus, pijanist, dirigent i kompozitor (Trogen, Api

ADRET, Francoise, suvremeni francuski koreograf, učenica S. Lifara. Bila je upraviteljica Amsterdamskog baleta i koreograf u velikim internacionalnim baletnim kompanijama. Danas je

zell, 30. IV 1917—), brat Adriana. Studirao na Konzervatori; Zurichu i na Visokoj muzičkoj školi u Berlinu. Kazališni dirij u Zittauu i Braunschweigu, od 1942 u Bernu. God. 1945vodio je simfonijski orkestar u Tokiju, od 1959 djelovao ) Kielu, a od 1964 muzički je direktor kazališta u Detmoldu. !
DJELA. ORKESTRALNA: suita; studije; Rondos suisses. — Divertim za duhački septet; sonatina za klarinet i klavir. — Radio opere Die roten Sch 1943 i Regula Engel; balet Chalanda Mars, 1940. — Solo-pjesme.

br. 1. a zabacuje one koje izazivaju negativne afekte (lidijska). nosi naslov Affetli musicali). zborovi. 2.. Na Univerzitetu u Bernu studirao matematiku. a susreće se često i u naslovima muzičkih djela (op. strast. W. LIT. bilo da se ples izvodi uz pjevanje. Musik der Zeit. Miinster 1929. Berlin 1934. nego i u svim kulturnim manifestacijama. PvccKa« My3biKantHSH raaeTa. estetska teorija. U XVIII st. PJB. 1956. AcbraHCKan HapojiHan My3bma. Gaccini : Nuove musiche. načinu pjevanja i muzičkim postupcima kakvi se ne nalaze u sjevernoj Africi. Glareanus (afektivno djelovanje pojedinih crkvenih modusa). VI 1898). Afghanistan. AFEKTI U MUZICI. prema jačini afekata. u toku povijesti često mijenjao gospodare (vlastitu dinastiju osnovao je 1747). B. klavirski kvintet BocnoMUHauun 06 Ilmajiuu. Wcimar 1817. Mnogo se njeguje i ples uz pjevanje i uz instrumentalnu pratnju. God. kemangeh (vrlo rašireni gudački instrument prednje Azije) i indijski instrumenti sarinda i dilruba. — M. oblik višeglasja kakav se u Africi njeguje čak i danas. — Sir G. u afričkoj muzici postoje pojave paralelne s nekim drugim muzičkim kulturama (višeglasje. Kvarner. 1938. Muzika Bušmana ima veoma malo srodnosti s muzikom Bantu ili s muzikom Somalijaca. Nachtliche Vision za gudače. Ostale priloge nauci o afektima dali su u toj epohi Francuzi Descartes (afektivno djelovanje intervala) i Mersenne (značenje disonanca za izazivanje afekata) te Nijemci J. Teoretičari srednjeg vijeka povezuju Aristotelovu nauku 0 afektima s učenjem o četiri temperamenta (Ramos de Pareja: tonus protus odgovara fiegmatiku. MGG. M. te od 1853 nastavnik klavira na petrogradskom Smoljnom institutu. pa je nemoguće govoriti o afričkoj muzici kao cjelini. Concertino za violinu i violončelo. 1937. Duboke razlike postoje i u samoj afričkoj muzici. Platon priznaje samo one ljestvice koje smatra odgojno pozitivnima (dorska. Allgemeines und Besonderes zur Affektenlehre. Schafke. Temelje nauke o afektima postavili su teoretičari antike. Galilei (primjena nauke o afektima na instrumente). PvccKoe CKpunjiMHoe HCKVCCTBO. a za te se karakteristike. — Četiri opere. čini se. London 1900. a živi su i ostaci prastarog primitivizma. Markovjski. Leipzig 1932. Zbog svog geografskog položaja Afganistan je. Burnes. 1. Goldschmidt. AFFRETTANDO (tal. — KOMORNA : dvanaest gudačkih kvarteta (br. I. npr. upotrebljavaju stile recitativo (za pripovjedanje događaja). Kongo. 1838—41 violinist u orkestru moskovskog Boljšog teatra. kompozicije za duhače. koja smatra da je osnovna zadaća muzike imitiranje i izazivanje afekata. dok su ti krajevi još bili izolirani od ostalog svijeta. — B. što se osobito vidi po muzičkim instrumentima. Instrumentalni sastavi nastupaju obično u skupinama od 2 do 3 instrumenta. 1955. AFANASJEV. — B.: HHKoJiaii HKoBneBHH Ađ)aHacbeB. tritus sangviniku. Vossius (afektivne osobine antiknih metara). The Kafirs of the Hindu-Kush. Uzbeka. 1953. — W. Osobito su omiljele pjesme junačkog sadržaja. Turkmena i Hazara. G. fantazija. koje žele izraziti. njegova bit. 1941. m. I 1821 — Petrograd. 1951. MGG. Geschichte der Musikasthetik. kod proslave pobjede nad neprijateljem i si. — H. — Objavio zbirku 64 PyccKue Hapoduue necnu. da je za izazivanje afekata bitno razumijevanje riječi (G. U muzici Afganaca i Tadžika osjeća se vrlo jak utjecaj Prednjeg Istoka. pentatonika). bilo da se izmjenjuju s plesnim odlomcima.Kurth). Nesumnjivo je da su tragove ostavile velike kulture koje su se u toku historije razvile na afričkom tlu (Egipat. Leipzig 1941. stile espressivo (za umjerene afekte) ili stile rappresentativo (za snažne afekte). solo-pjesme. Zasad je od afričke muzike najbolje proučeno poglavlje instrumenata. Deutsche Vierteljahrsschrift fiir Literaturwissenschaft und Geistesgeschichte. bez suradnje riječi ili stiha« (J.AESCHBACHER — AFRIČKA MUZIKA AESCHBACHER. 1961. Jahrhunderts. gudačkom kvartetu Borna). Frotscher. Njihove pjesme. Od njegovih djela najpoznatije su zborske kompozicije. višeglasje evropskog razvijenog srednjeg vijeka. Marinija iz 1617. Indije i Turkestana. Aristotel uz odgojnu muziku prihvaća i muziku. Nikolaj Jakovljevič. kratica od riječi alleluia (nastala ispuštanjem konsonanata i zamjenom slova u u v). 1824). koncerti za violinu i za violončelo. 1800). da određena melo dijska gibanja izazivaju kod slušalaca određene duševne pokrete. — H. tj. 1944. rabab (gudački instrument s korpusom kruškolikog oblika i kratkog vrata). označuje -> tremolo. 1851—53 koncertni majstor Talijanske opere u Petrogradu. Osterhymnus. ali se isto tako ne daju povući ni stroge granice između različitih muzičkih jezika afričkog kontinenta. prema kojoj muzika nije konkretni afekt. barem u prošlosti. violinske sonate i đr. T. stile concitato ^uzbuđeni stil) za prikazivanje jakih emocija. Kretschmar. Zastupani su gotovo svi instrumenti sa žicama. — Klavirske sonate. Nauku o afektima definitivno je uzdrmala teza A. — Fr. X 1901—). koje izvodi ili pojedinac ili veća skupina pjevača. VValther.iam Een. K. suita za 3 violončela. usrdnost). — G. 1870. Bachs Themenbildung unter dem Einfluss der Affektenlehre. — KOMORNA: tri gudačka kvarteta. Husmann. LIT. Br. od koje melodija zapravo i prima određene afektivne karakteristike (J. Kircher (pokušaj sistematske primjene nauke 0 afektima na muziku) i J. Das Svmbol in der Musik (izd. Serauky t Die musikalische Nachahmungsasthetik in Zeitraum von 1700—1850. Kabul. Gurlitt). Početkom XVII st. Zborovi (svjetovni i duhovni). nekrolog. LIT. 1952 i Heimat-Kantate. švicarski dirigenti kompozitor (Bern. uzbuđeno. ona je živjela bogatim životom kroz mnoga stoljeća. J. kao granično područje između Perzije. Djeluje u Baselu i Bernu kao dirigent i zborovoda.: H. te Bušmane i Hotentote iz jugozapadne Afrike. melodijskih i motivičkih obrazaca za prikazivanje i imitiranje ljudskih afekata. T. pa se utjecaji vladavine raznih naroda očituju ne samo u mnogovrsnosti etnološkog sastava. Muzički život Afganaca i Tadžika odvija se najčešće na večernjim sijelima.iKU): 3 gudačka kvinteta: klavirski trio. affectus snažno duševno uzbuđenje). 1923. tal. Monteverdi uvodi u operu tzv. Wessel. MocKBa—JlenHHTpa/i 1951. 1721). Die materielle Kultur des Kabulgebietes. DJELA : šest simfonija. Bloomington 1955. Nove priloge nauci o afektima dali su u XVI st. Uz to se pronalazi sve više ritmičkih. izražajno i slobodno u interpretaciji. 1955. I. — H.: Schvveizer Komponisten. Eggbrecht. affrettare ubrzati. A. ali je nemoguće zamislili da su stanovnici centralne Afrike poznavali npr. Upotrebljavala se u rukopisnim zbornicima gregorijanskog korala. — A. 7. suita za 4 violončela. MocKBa 1960. — R. Gesandtschaft an den Hof von Kabul. 9 — Ilocuće. — Od instrumenata najrasprostranjeniji su vrsta dugačke flaute i razni oblici bubnjeva. 1913. sve se više širi misao o neodređenosti i općenitosti afekata u muzici. Ciaccona. ruski kompozitor i violinski virtuoz (Tobolsk. fiziku i muzikologiju (E. U Afganistanu postoji i stalež profesionalnih muzičara (pjevača i svirača) koji sudjeluju na raznim svečanostima. AFGANISTANSKA MUZIKA obuhvaća muzičku kulturu stanovnika današnjeg Afganistana: Afganaca. The Affektenlehre in the i8 th Centurv (disertacija). Affrettato (ubrzano) može stajati umjesto piii mosso. H. affettuoso. — A. Kantate: Die Jahreszeiten. Prema onome što se danas (istina još uvijek ograničeno) zna o afričkoj muzici (a zna se mnogo više nego prije 40—50 godina). Herder ističe. Rameau). . Leipzig 1926.1951. lat. Das Ausdrucksprinzip im musikalischen Sturm und Drang. 1602). intervali s polustepenom za tužne afekte) i V. Kompozitori tal. — Klavirska muzika. izraz a. tambur (vrsta lutnje s dugačkim vratom i malim okruglim korpusom za rezonanciju). Sjeverna Afrika mora se promatrati sasvim odvojeno. solo-pjesme. Benin). u kome se prvi put javlja tremolo. — W. AFFETTO (con affetto. medu njima AMa. Mjestimice iskorištavao narodne napjeve (npr. oznaka za tempo: ubrzavajući ( -* Stringendo). varijacije. u 1. 10. Affektenlehre. Geschichte der engl. počinje se smatrati da i instrumentalna muzika može »uzbuditi afekte samim tonovima. 11 LIT. — Kantata FJup Jlempa BeauKoie. gudački trio. affetto uzbuđenje. U tim krajevima islamske kulture prevladava kromatika. Serauky. U Africi žive usporedo različite muzičke kulture. II. 1— Borna. Kasnije diplomirao na Muzičkoj akademiji u Miinchenu. tonova žive i nežive prirode te jezičnih fleksija. u čast bogovima. Ph. Affektenlehre.: M. da muzika nije imitiranje prirode. ona ima svoje karakteristike u instrumentariju. U početku XIX st. Scott Robertson. H. Koncertirao po Rusiji i 1857—58 po glavnim evropskim muzičkim središtima. Nauka o afektima (njem. Tadžika. koja izaziva ugodne osjećaje. Plesovi su najčešće obredni: prigodom posmrtnih svečanosti. čuvstveno. U skladu s razvojem teoretskih muzičkih disciplina javlja se i spoznaja o afektivnoj snazi harmonije. 3 — Hoeocejibe. Schopenhauera (Die Welt als Wille und Vorstellung. barok/ie opere naglašavaju. u pravom smislu jest muzika crnačkih stanovnika Afrike. 1949. ORKESTRALNA: simfonija. DJELA. tetrardus melankoliku). 1911 i 1912. A. Elphingstone. nego da je ona sama za sebe priroda [Kalligone. 3. violu i kontrabas. 1. HMtioAbCKuu. bez ikakvih opisnih dodataka ili detalja. Objavio memoare (HcmopuuecKuu eecniHUK. AFRIČKA MUZIKA. 1927. 1941. Halle 1924. Leipzig 1843. 12. srdačnost. br. nasuprot heptatonici i pentatonici crnačke muzike. Kongressbericht. Završio uz to i konzervatorij. 1819. 1898. AEVIA (aeuia). — H. U okviru nauke o etosu pitagorejci ističu. nego afekt općenito. — M. Prema tome. ne može ustanoviti da bi potjecale od muzičkih kultura drugih kontinenata. Muzika brdskih plemena na sjeveroistoku Afganistana mnogo je jednostavnija od muzike Afganaca i Tadžika. Istina. deuterus koleriku. Beitrage zur einer Geschichte des Affektbegriffs in der Musik von 1550—1700 (disertacija). Afganistan. kemiju. Ein Traum ist unser Leben. G. I. 1929 i 1945. br. postoji autentična afrička muzika još od davnine. Zarlino (intervali bez polustepena za radosne. starije: Pigmeje ekvatorijalnih šuma. požuriti). Eejmee. Zurich 1915. Die Musikasthetik des 18. Encvclopaedie des Islam. 1890) sa zanimljivim prikazom muzičkog života u Rusiji u prvoj polovici XIX st. Das forschende Orchestre. frigijska). koji se susreću i u drugim orijentalnim zemljama. često su samo sastavni dio plesa i to. 1941. Ks. Ostavio je više kompozicija za komorne sastave koje predstavljaju historijski vrijedne spomenike ruske komorne muzike njegova vremena. 1954. Mattheson. njima valja dodati još neke grupe koje su. Longivorth Dones. fuga i coda na vlastitu temu. trio za flautu. Schering. na kojima se pjeva i pleše. — VOKALNA. Cl.

ima ih sviraju samo u određena godišnja doba. Rouget. African music. biti i tema. SchaeJ La Musique Noire d'Afrique. 1 njevima i zvonima. ni instrumenata koji proizvode šumove. Ritam može. temelji se na vertikalnoj polimetriji. Uber die Verhreitung kanischer Chorformen. B. AML. — C. Kirby. 1955. gramna muzika. afrički Crnac svoju će ritmičku inventivnost isto tako ispoljiti u pjevanju i na instrumentu koji ne pripada grupi udaraljka. 1928. -Griaule i B. često se susreću i kromatska mjesta. opći naziv za muzički fol crnačkog stanovništva Sjeverne i Južne Amerike. — J. te (manje prošii instrumenti koji se sviraju gudalom. ali pažljivija analiza razotkriva upravo metronomsku tačnost i svakog zasebnog ritma i njihove cjeline. Introduction aTetude de la musique Africaine. I. Geschichte der Mehrstimmij Berlin 1934. 1951. M. ostinati u pri i si. a dr karakterističan za Sjevernu Ameriku. — M. Takvi instrumenti posto. — A. ^ gart 1933. Idic su instrumenti: ksilofon (tipičan instrument afričkih Crnac mnoge njegove varijante (bundeve na njemu služe za rezonal katkad je tako velik da na njemu svira nekoliko osoba). -> hot) i intoniranje ( -> bending. — G. Jones. Putnici i mornari koji su u prošlim stoljećima istraživali afrički kontinent jednoglasno ističu veliku ulogu što je muzika i ples igraju u životu stanovništva. -> ritual. Histoire de la Musique. skupina solista) izmjenjuje se sa zborom. 1933. Pjevanje se obično odvija na način responzorija. P. kako u ritmičkom i melodičkom pogledu. zborni napjev. on može biti i samostalan. 1 del. — G. Blacking. XXI. koje Afričanin postiže na ritmičkim instrumentima. pjesme i plesovi izvode se na način kao nekad i vezani su uz iste svečanosti i obrede. ali se improvizirani ritmovi uvijek odvijaju na podlozi jednog osnovnog ritma koji se izvodi na drugim instrumentima. Čini se da na traženju i iznalaženju raznolikog timbra počiva sva crnačka muzika. Le monde noir. O izl instrumenata odlučuju često njihovo magično značenje ili prig Tako se npr. Oxford 1934.: E. bez sudjelovanja melodije ili harmonije. Ritmika je nesumnjivo vrlo naglašen element u afričkoj muzici. Panova fr klarineta. La Musique des origines a nos jours. Pattern. u kojoj se interval ili akord više ne opravdava svojom funkcijom nego svojim zvukom. 1966. Kordofor instrumenti: običan luk (njem. RM. — M. U skup sviranju izbor instrumenata ne vrši se po kriteriju karaktei boje zvuka. — R. slijed paralelnih kvarta prekida intervalom terce. I. — A. Les Kissi. izgrađen je na poliritr . Hickmann. 1951. African Rhy Africa. Bulleti lTnstitut Francais d'Afrique Noire. The New Oxford Historv of Music. solist (odn. jer kod svake svečane zgode muzicira čitava zajednica. Barblan. Schneiđer. P tive Music. Characteristics of African Music. Origine des in ments de musique. od najprimitivnijih do najrE jenijih. ali zapadnjaci prečesto crnački ritam povezuju prvenstveno s bučnim udaraljkama. R. vokalna i instrumentalna. Jones. African Negro Music. 1952. 1951. Schneiđer. are. U Africi se nailazi na muzičke forme koje su nalik na folkl forme drugih kontinenata: recitativ. zvona od željeza. — A. neke vrste bubnjeva oglašuju samo u slučaju sr drugi se upotrebljavaju samo u vezi s plemenskim poglavii treći kao znak za uzbunu. S obzi na proširenost po čitavom kontinentu i upotrebu u svim vrst kulta i rituala. Un chromatisme africain. -> blues. m. Aerofon instrumenti: olifanti od slonove kosti. Schneiđer. — A. razni instrumenti iz flauta (uzdužna i poprečna flauta. Merriam. ipak sadržavaju bitnu istinu koju potvrđuju današnja proučavanja. -> balada. što izaziva osjećaj strave. svakako dopušta mnogo slobode ritmičkoj improvizaciji. U vokalnoj. -* c tone). — H. Nijansiranja i gradacije. a i takvih koji šute j nama. 1954. svakovrsne čegrtaljke. A propos de la forme les musiqucs de tradition orale. koja se sastoji od dr ploče ili sanduka. La Mi Enciclopedia Storica. Afrikanische Musik. LIT. Postoje i čitavi orkestri sastavljeni od samih bubnjeva. — A. U višeglasnom muziciranju paralelni pokreti glasova u jednom određenom intervalu povremeno se prekidaju prijelazom na drugi interval: tako se npr. Napoli 1941. and Harmonv in the Ocarina A of the Wenda. J. et ses instruments de musique. A SVIRAČ ROGA OD SLONOVE KOSTI. Općenito se instrumenti sa žicama mnogo rjeđe pojav u kultskoj muzici nego udaraljke i duhački instrumenti. — M. drugi se pohranjuju na skrovitom mjestu. Les colloques de \ mont. Razlike u dinam: gradaciji mnogo su veće nego u evropskoj muzici. oblik ronda. oboa i trompeta algaita. Schaeffnei Decouverte de la musique noire. I. Galame. karakterističan za muzički fol Latinske Amerike. VI. često veoma fine grac Između jednih i drugih postoje. 1 Music in Primitive Culture. Timbales et longues trompettes. harfe. a i ta koji imaju irealno nježan zvuk i jedva se čuju. Blacking. Tu je moguć bezbroj kombinacija u kojima se očituje ne samo ritmička invencija nego i druga upadljiva crta u crnačkom muziciranju — neobično istančan smisao za timbar. Hornbostel.— A. lovu. radilo se o žetvi. — P. ili neka vrsta lajtmotiva. S Geist und Werden der Musikinstrumente. Schneiđer. Les colloques de Wegimont. MGG. Pariš M. zdravlju. African Native Music. lutnje i lire. ostavljaju ponekad utisak da ritam ima melodijsko svojstvo. Baicom i M. Schaeffner. neke je bubnjeve svakome dopuš vidjeti. The Music of Central Africa. 1959. Pariš 1936. Afrička poliritmija. London 1936 (II dodatak A. — A. Some Notes on a Theorv of African Rhvthm. 1960.e uspo- AFRO-AMERIČKA MUZIKA. Schaeffner. Gotovo kod svih afričkih naroda održali su se do danas veoma primitivni instrumenti. Africa. Premda su ta prva zapažanja dosta naivna. The Musical Instruments of the Native Rac South Africa. — G. Rouget. Pariš 1960. instrumentalni preludij i interludij. London 1957. ili se od usporednih terca prelazi na sekundu i si. I. une societe noire. Varky. koji se trzaju. S obzirom na velik broj takvih primjera može se zaključiti da se intervali mijenjaju radi njihova različitog timbra. Presence africaine. -* break. dr i zemljani bubnjevi i bubnjevi presvučeni kožom. 1961. U njima su dominantna afr obilježja. A. odnosno ritmička polifonija zvuči evropskom uhu isprva kao ritmička anarhija. tako i u nai muziciranja. P. — G. Hersk Continuitv and Change in African Cultures. ali čini se da se nigdje kao u Africi nisu za te prigode stvorile tako složene i raz nolike vrste grupnog muziciranja. zummarah i dr. nosna flauta. ili na sedmotonskim slijedovima koji su za 'evropsko uho p nepravilni i ne poklapaju se ni s evropskim ljestvicama. 1961. iako je on u stvari isto tako konstruiran i podvrgnut zakonu periodič nosti kao i drugdje. Pariš — H. u neku ruku. koji se razrađuje simfonijsko-dramatski. i to isl čivo kultskoj muzici. Zeitschrift fiir Ethnologie. I danas se upotrebljavaju isti instrumenti. jedna vrsta sistn nazvana zvasamba. ali su oni rijetko i jedini izvođači. Cambridge (SAD) 1957. Ima instrumenata koji proizvode gotovo podnošljivo jake zvukove. Africa. Po ritmičko-metričkim značajkama razlikuju se dva afroameričke muzike. zi (također vrlo tipičan afrički instrument).12 AFRIČKA MUZIKA — AFRO-AMERIČKA MUZIKA redo s instrumentima razvijenijih kultura. Prvi. smirivanju duhova pokojnika ili primanju mladih ljudi u zajednicu odraslih. ( -*■ riff. Wiesc't Die afrikanischen Trommeln und ihre ausserafrikanischen Beziehungen. R. —■ G. -+ calypso i dr. Berlin 1929. Musikbogen. . — A. H. Konstatacija mora da je zaista bila frapantna. pa se nameće asocijacija s današnjom evropskom muzikom.). M. Schae Situation des musiciens dans trois societes africaines. Merriam) Africa. 1956. Schaeffner. Africa. franc. s nizom pričvršćenih metalnih ili drvenih zičaka. Afrički je ritam svakako autonomniji od evropskih ritmova. Međutim. Hornb Ethnology of African Sound Instruments. kao što su kolektivna improvizacija. J. pjesma pratnje. 195 Isti. Melodije se grade na pentatonskim nizov. 1959. Mu e strumenti musicali in Africa Orientale Italiana. Tačno jest da nigdje na svijetu nema toliko vrsta bubnjeva. — E. La > que d'Afrique Noire. — W. Rouget. Stvaraju se najraznolikije kombinacije. L'Homme. Journal of the I national Folk Music Council. Kamerun Ima crnaca koji su muzičari po zanimanju. primitivnim i razvijenim. ni s a skim modusima. Studies in African M 1959. ni s javanskim pelogom. jer se ponavlja u putopisima kroz više od 300 godina. nal of the African Music Societv. plodnosti žena. u nevjerojatnom anahroni2 svi stupnjevi razvoja instrumenata. Za a -američku muziku karakteristični su manji vokalni oblici koj izvode često uz pratnju udaraljki (-> zvork song. musi razne varijante citare. Ist die vokale Mehrstimmigkcit eine Schopfung der Altra. prvo mjesto pripada duhačkim instrumentima. 1937. Problems of Pitch. — D. Bogatstvo instrumentarija gotovo je neiscrpno. — A. Ca. koja se varira čistim ritmičkim sredstvima. — B. drvene klepetaljke. Mnogo se govori o slobodnom ritmu u afričkoj muzici. M. Takvo kolektivno sudjelovanje u ritualu postoji i u drugim muzičkim kulturama. nastao sv vrsnim stapanjem elemenata afričke i evropske muzike. 1959.

Studirao na Konzervatorijima u Budimpešti (I. da Viadane. Agghazy Karoly. 1596 (II izd. 1856 i Cantata di Santa Rosalia] 2 mise. V 1785 — Enkoping. Sofonisba. 1616).. 1607. Insubria consolata.. Jaganjče božji). 1880. Do svoje vrsne sinteze latinsko-američke polimetrije i sjeverno-američke poliritmije došlo je u jazzu krajem četrdesetih godina XX st. III knj. Sacrae laudes (4 gl. Sacrae cantiones (2 gl. AGNESI PINOTTINI. iz XI st. (novo izd. Praetorius (prevedeno na njemački) . Zingarelli. Sacrarum cantionum. c. Fejlerer. talijanski pijanist (Forli. — Airs divers pour le chant et la harpe. Opere. u istom vremenskom rasponu umjesto četvorodijelnosti javlja trodijelnost. Zenei Szemle. Komponirao je u stilu madžarske nacionalne romantičke škole sa primjesama francuskih utjecaja. B. uključujući i njihove pjevane dijelove (npr. Bila je vrsna čembalistica. Karoly. Mahrenholz. Justh. AGOSTI. LIT. medu prvima prikazuje instrumentalnu i orkestralnu izvodilačku praksu svog vremena. Syntagma musicum. Suvremertim notnim pismom moglo bi se to označiti ovako: LIT. turski narodni ples iz Anatolije. 1881—83 profesor klavira na Konzervatoriju u Budimpešti. 1918.. a ritam 9/4. 1606 (III izd. MR 165. AGON (grč. Agnus Dei. : M.. produljeno ili skraćeno trajanje jednog tona ili više tonova ili akorda u nekoj frazi. Les Deux avares. s neumatski obrađenim antifonama. c. obj. 1874). Svenska fornsanger (3 knj. 1766. U grčkoj ritmici nastaje onda. Die Anfange des Basso continuo.). 1606..). I. X. uzbuđeno. na osmim Pitijskim igrama. (5-gl. 1765. A. Samuehson. — TEORETSKA: Del sonare sopra U basso con tutti li stromenti. La Jacauerie. Luciani. Njena sestra Maria Gaetana A. Arvid August Afzelius och de svenska folkvisorna. 1931. odvođenje). I 1795).) i Suite hongroise. Sacrarum cantionum. Bergstrom i L. I. II knj. 25. (5 gl. 1941. NOVA IZD... Pantomima A muveszet diadala (Trijumf umjetnosti). 1613).. Muzička struktura je obično AAA ili ABA. faksimil obj. se najčešće razvija paralelno s dinamikom: neznatno ubrzavanje tempa povezano je s postepenim pojačavanjem. — L. 1615) i Psalmorum ac Magnificat. Stabat Mater. c. Toldy. a od 1889 ponovno na Konzervatoriju u Budimpešti.: šest psalama (3 gl. Litaniae beatissimae Virginis za zbor (4—6 gl. U svom teoretskom djelu Del sonare sopra U basso. »ispisani« ritardandi). Erpf. La mušica in Siena. u eri -> be-bopa pod nazivom Afro-Cuban jazz. DJELA. n. koncertni duo (sa J. 1625. i 8—gl. — W. On je jedna od vodećih ličnosti novog smjera (stile murvo). God.). Kod protestanata su a. LIT. 1906. DJELA: dva koncerta za čembalo i gudače. La mušica ecclesiastica. V knj. 1607 (IV izd. za zbor (6—8 gl. J)đ J trohei daktil jamb AGELAJ iz Tegeje (grč. Ivan Krstitelj nazvao Isusa Krista. Agenda B. Opere: Marina.) i b.: A. — KLAVIRSKA: Etude de concert. veoma je važna njihova uloga u muzici romantike.— Isti. švedski folklorist (Hornborga. 1633).. 1817 — Marseille. — VOKALNA: pet kvarteta za muške glasove.: M. grčki izraz za manje promjene u tempu. 1613 (III izd. 13 1892. I. 1603 (III izd. usporavanje sa slabljenjem jačine tona (naročito na završecima kod kadence sa zaostajalicama). 1936. Hubayem). 1615. Koncertirao po Evropi kao solist i stalni pratilac violiniste J. Abendstimmung. (5.). ■«. 'Ayiy. — 8 gl. I Due pedanti.. Latinske Amerike usko je povezana s plesovima koji su u komercijaliziranom obliku osvojili cijeli svijet. rano je započela umjetničkim radom. A. Agnus Dei . gl.. što treba činiti). AGAZZARI.. uz allegro (allegro agitato). osobito rafinirana harmonija i instrumentacija. — A. AFZELIUS. 1614 (IV izd. Salvatore. bila je poznati matematičar. AGITATO (tal. 1860 i dr. agenda ono. Donizetti). Član sienske akademije Degli Intronati. 1600 (IV izd. Svenska folkvisor (3 knj. maestro di cappella u zavodima Collegium germanicum i u Seminario Romano u Rimu.) i b. avd>yr. U ordinariju mise posljednji dio. Moteti i duhovni koncerti za zbor i b. 1937. i 5—gl. 3 litanije. primjenjuju se kod interpretacije da bi se postigla veća izražajnost i reljefnost. Virginis. G. 1837. DJELA. Hosi dlagya. Za violinu i klavir: Puszta-Kldnge. Na koncertima je često izvodila vlastite kompozicije. Agostino Agazzari. Javlja se u oznaci tempa. 1615). Die musikalische Agende. od 1846 živio je u Marseilleu gdje je kom ponirao balete i crkvenu muziku.. Pisao je opere za kazališta u Palermu i Napulju. npr. Riemann. Eucharisticum melos za zbor (1—5 gl.). Leipzig 1918. Miserere. dona nobis pacem. K. tj. AGGHAZY. Sastoji se od tri zaziva: Agnus Dei. Liszta i R. Drakeom). Hubavem). — KOMORNA: gudački kvartet: AGOGIČKI AKCENT ->■ Akcent AGOGIKA (grč. 1814—17 (novo izd. Natjecalo se najprije u -*• kitarodiji i ->■ aulodiji. talijanski kompozitor (Milano. II knj. — 3 gl. G. 1881. Budapest 1889. i8l4'—15. X 1855 — 8. m. a ipak je usko povezano s tradicijama Palestrine. odvođenje). Trois pieces intimes. Dialogici concentus. 1619. K.-a. c. Za označivanje bassa continua on predlaže upotrebu brojeva. 1602 (III izd.). 1603 (III izd. pravu mjeru nalaze samo veoma muzikalni interpreti. Sacrarum canlionum. vođenje. XII 1578 — 10. Hubava. qui tollis peccata mundi. 6. (2 gl. 1905. 1855. Započeo je učiti klavir u Mantovi i već 1908 koncertirao. a u srednjem vijeku misa i oficij. Tempo je umjeren. 1608) i III knj. 1881. obrednom igrom Tractus stelle i drugim napjevima). kojim je sv. Adrio. Studirao muziku u Palermu i Napulju (N. Soirees hongroises. 1848. Mušica d'oggi. MGG. Szekelv) i u Beču (A. nego i zbornici raznih crkvenopravnih odredaba. G. zatim na Sternovu i Kullakovu konzervatoriju u Berlinu. Magvar Salon. ovo je prirodna a. 1640. —■ 4 gl. 1878...). — U toku muzičke historije agogička su se sredstva različito primjenjivala. — Pri iskorišćivanju agogičkih mogućnosti osobit je problem kako se interpret odnosi prema volji kompo zitora. 1951. Die Anfange des Bc und seiner Bezifferung. simboličko ime. Stablein. bile ne samo zbirke propisa i uputa za vršenje liturgijskih obreda. Geijerom). 1600). 1771 i // re pastore. — VOKALNA. Nitocri. — 2 gl. 4 sv. 1613) i VI knj. Die Anfange des geistlichen Konzerts. Vjerojatno učenik L. M. c. agogički zastoj. Ahlstromom. Agazzarijevo se stvaranje razvilo unutar specifične rimske škole monodijskog i koncertantnog stila. LIT. R.: Z.). skupni naziv za različite modifikacije tempa. 1842. Agostino Agazzari e l'Orchestrazione del Seicento. Bruckner) te od 1875 kod F. AGIR ZEJBEK. pobjednik u sviranju na kitari bez pjevanja. Volkmanna na novoosnovanoj Muzičkoj akademiji u Budimpešti. c. Chronos protos (xpovo<.jazza u kojima još prevladavaju afrički elementi. 1639.: H. AGENDE (lat. IV knj. Agogik.oq). — A. 2. 7TpoVro. DRAMSKA. Schneider (odlomci). . natjecanje. DJELA: pastorala Eumelio. priredio E. III. u Zagrebačkoj metropolitanskoj knjižnici čuva se Agenda pontificalis. U daljem razvoju jazza sve su više zamjetljivi utjecaji evropske muzike. LIT. Schneider. talijanski kompozitor (Palermo. izvodi se uz pratnju narodnih gudačkih instrumenata. drfcov borba. 1897 i Ravennai ndsz (Ravenska svadba). Afsked af Svenska Folksharpan (sa E. 1753.. A.). Kinkeldev (Orgel und Klavier in der Musik des 16 Jahrhunderts) 1910. Agnus Dei . što pojačava napetost. — Misa za zbor (4 — 8 gl. sa E. Magyar rondo. Stille soavi di celeste aurora za zbor (3—5 gl. solo-pjesme. 1849. M.-4 gl. 1618). Klaes. Adrio..Proske (Mušica divina). c. pastor u Enkopingu. Vi. Magyar haigulatok. U novije vrijeme često se agogički postupci ispisuju konkretno u notnim vrijednostima (promjene takta unutar kontinuiranoga gibanja. 1615). // Fantasma. a kasnije iu -> kitaristici i -> auletici. pjesma Rakoczi. 1607(11 izd. 1616). i 4-gl. <xyu>y£ vođenje.). Madrigali: I knj. 30. 9. MGG. 1627). AGOGE (grč. Arvid August. MGG.) i b. Munkdcsi nota. — 8 gl. — 4 gl. LaSentinella notturna.) trajat će u tome slučaju nešto duže. 1609 (III izd. 1935.: B. X 1720 — 19. igra). Arwidsson. na kojima su bila po prvi put uvedena muzička natjecanja. Potkraj života dirigent zbora katedrale u Sieni. klavirski kvintet. Agenda mortuorum. Psalmi ac Magni/icat (5-gl. 1951. — Djelo Del sonare sopra il bassu. IV 1640). A. Kniezvald. LIT. I. Musikalische Dynamik und Agogik.AFRO-AMERIČKA MUZIKA — AGOSTI A.. Stockholm 1834—42.) i b. dok se svi izuzetni slučajevi redovito ispisuju (npr. koja se rijetko kada označuje u notama. 1611 (III izd. Sč. Za dva klavira: Poemes hongrois (2 sv. Fantasiestucke. AGNELLI (Agnello). Zbirke švedskih narodnih napjeva: Traditiomr af Svenska Folksdansar (sa O. I Dm gemelli. Rođena u vrlo uglednoj obitelji. M.: I knj. U okviru muzičkog folklora sjeveroameričkih crnaca nastali su prvi. 4 Tantum ergo..). 1880). 2 knj. K. Bio je suosnivač (1882) i urednik tjednika Harmonia i suradnik časopisa Zenevildg. miserere nobis. Kleine Rhapsodien . Sacrae cantiones (1 gl. A. talijanski kompozitor i muzički teoretičar (Siena. Leonore des Medicis. 3 serije. Timisoara 1918. II. — VOKALNA: kantate L'Apotheose de Napoleon I er. od 1853 dalje. ORKESTRALNA: simfonija. 2 sonate za čembalo. Ke. A.). Landlerstimmungen. Siena 1928.) i b. — H.. Guido. u zamahu gradacije tempo se potencirano zadržava. 1919. Ko.). Sertum roseum ex plantis Hiericho za zbor (1 gl. kada je crescendo povezan s usporavanjem. (6-gl. 1951. DJELA.. AGNUS DEI (lat. 1611 (III izd.). Moments caracteristiaues. Leipzig 1894. Kretzschmar.: pojedine motete obj. 1620. 1614). Psalmi za zbor i b.. Bernoulli.— DRAMSKA. kad se npr. simf. osobito na Pitijskim igrama u Delfima. Fantaisie Tziganesoue (sa J. Gydszhangok. VIII 1901 —). I knj.. bitan dio svečanosti starih Grka. i obrnuto. u rano kršćansko doba svi čini bogoslužja. Agende. Musicum encomium Divini nominis za zbor (1—3 gl. Lasning for svenska folket. 1620.). Agostino. — Ch. Često se primjenjuje tzv. Andanle is Scherzo. Hoijer. miserere nobis. Agghazy Karolv. sakupljao švedske narodne pjesme. motivu ili skupini. 1618).: H. — K. 1951. 1839.) i b. U doba kasne romantike dopuštale su se pretjerane agogijske slobode. Kod katolika je sadržaj nekadašnjih agenda sačuvan u Ritualu (Obredniku). najznačajnija su mu klavirska djela. X 1918). 1606 (X izd. I. — 8 gl.) i b. A. 0. 1638. Leipzig 1884. a diminuendo s ubrzavanjem tempa). Hartwick gyori piispok Agenda pontificalisa. a u komponiranim misama završni stavak. Studi- . koje je suvremena muzika sa svojom oštrom motoričnom ritmikom svela na minimum. au tentični oblici -s. c.). u Bolletino Bibliografico Musicale. 1611 (II izd. 1916). (8-gl. Baleti.oi. 17. Maria Teresa d'. IX 1871).554. — Opere : Ciro in Armenia. (5-gl. madona s vrčem). madžarski pijanist i kompozitor (Budimpešta. 1840. c. Madrigaletti (3-gl. a korsćs Madonna (Marita. MGG.

I 1 God. In minen Zin. Nanina. nit. H. isprva pseudonimom Flavio Amicio Olibrio.-Lani delusa. 1761. I. Ruski umetnički misionar XIX veka u slovenskim krajevima. suita Das Erdbeben za klavir. njemački orguljaš. kojemu je dodao vlastite. J. XII 183 Ruščuk. 8gl. // tempio d'amore. Canones et Echo (6-gl. Klaića HGZ priredi iste godine u Zagrebu koncert narodnih napjeva (iz Kuh. 4. I Greci in ' 1772. Naslovna strana zbirke ruskih narodnih pjesama iz repertoara D.). 1627 i VII. U razdoblju rane kl. Arti musices. NOVA IZD. God. Swensson. odnosno galantnog stila. do 3-gl.). Trajnije. S.). Benvenuti) na Univerzitetu. A. U operama i kantatama r vezuje se na Hassea i Grauna. S. O. Dimitrij Aleksandrovič (pse nim Slavjanski). zbornika) u umjetničkoj obradbi I. Mezio. The »German« Works of Alexander Agricola. Beograd 1890 . Krpan. rao zatim u Bologni klavir na Konzervatoriju (B. Madrigali (3 knj.'. IV 1944). 2. Gombosi {Jacob Obrecht. znalački formuli bilješke o glasovnoj fiziologiji. 1969. 1582. Vjerojatno učenik Ockeghems 1474 angažiran u dvorskoj kapeli vojvode Sforza u Milanu 1476 petit vicaire katedrale u Cambraiju. švedski kompozitor. Mugellini. Alexander Agricola. Zajca. Paolo. Sje verne i Južne Amerike. diplomirao 1914). Muziku učio u Italiji i T gradu gdje je najprije nastupao kao pjevač. . AGRENJEV (Agrenev). Brodin. Bacha te 1741 u Berlinu k< Quantza i Ph. Novak. Svensk Musiktidning. od 1944 komornu muziku na Accademia di S. Član mnogih međunarodnih ustanova (Accademia Chigiana u Sieni. Uppsala nya tidningen. 19 Isti. Le lagrime del peccatore (6-gl. A. napose njemačka obrada Tos traktata o pjevanju. 1938). Zlata Praha. 10. koncert za klavir i orkestar. Canzoni alla napolitana (5gl. Calmo (4-gl. Uz to mnogostrano aktivan kao pjevač (tenor). transkribira staru klavirsku muziku. Svensk Tidskrift fo sikforskning. 1506). E. Viterbo.).). od 1746 dirigt Niirnbergu. Ih* ( ft ti i IM ■* i. II (4-gl. pripada generaciji koja se distanc od njemačke kasnobarokne tradicije i gorljivo išla za novim alom »prirodne« muzike osjećaja. A. koralne obradbe za orgulje. Salmi alla Madonna (l-gl. Uz to 1930—40 podučava klavir na Konzervatoriju u Veneciji i Milanu. II 1701 — Niirnberg.: L. Marpurga. Đurić-Klajn. Agrell. — VOKALNA. 1504). — Kantata A. 18 V. Hewitt (Harmonice Musices Odbecaton A. 1755. 1951. historijsko značenje imaju 1 colini muzičko-teoretski radovi. Klaića. Miiller. otkuda su ih pre i druge evropske zemlje. AGOSTINI. ] pozitor i teoretičar (Dobitschen kraj Altenburga. 1571. 1750. Njegov učenik bio je V. u Mušica Divina I.). — P. Johan Joachim. 1748 i 1761. R. 1754. Slavjanski a ruska narodna pisen. t)B it. Ostgotland. MQ. 23.: H. misa: In die pasce. DJELA. Odličan kontrapunktičar. 2 Creda za 4 oko 25 moteta sa 3—4 glasa. 1567. L The Sacred Music of Alexander Agricola (disertacija). 1570. Djelovao u različitim talijanskim gradovima. 1765—72 redovito surađivao u NicoL časopisu Allgemeine Deutsche Bibliothek. talijanski kompozitor i orguljaš (Vallerano. J.). sonata za čembalo. koje nisu imale veće umjetničke vrijedno nisu odgovarale ni duhu ruske muzike. Bacha. 32 certa za čembalo. K.. Petrucci: Missae Alexandri Agricolae. J. 17. 1. Primi toni. — DRAM< intermezzo II filosofo convinto in amore. u suvremenim zbirkama i u rukopisu.: neki moteti obj. Scenska muzika za Voltaireovu Semiramis. NOVA IZD. 4. La figlia del navarca. S i V. — Osam opera (11 cavaliere del sogno. Ka 11 m U. 3 koncerta uz obligatni čembalo.< i St . LIT.-gl. — CRKV sedam 4-gl. ■ K 0. Wolf-Ferrarija na dužnosti direktora muzičke škole u Veneciji. 1937. Busoni. DJELA: sedam knjiga misa (4. dirigent u različitim rimskim crkvama (od 1626 crkve sv. Komponira kraća djela za klavir. 1586. XII 1774). talijanski kompozitor (Ferrara. dvije mise bez naslova za 3 i 4 glasa navedenih obj. dodatak. Grauna (1759) preuzeo vodstvo kraljevsk pele. Uspomene na vokalne koncerte u Hrvatskom Glazbenom Zs Zagreb 1890. AGOSTINI. LIT. 1756. 1925). A.): I (5-gl. NOVA IZD. 1572. VII 1908). sa dva pamfleta upi protiv F. A. 1900—09 predavao harmoniju na muzičkoj školi u Pesaru. osnovao je zbor s kojim je već 60-tih godina propu zapadnu Evropu i SAD. Koncertira u svim zemljama Evrope.: sonata za čembalo obj. DJELA: šest simfonija. Od 1750 dvorski kompozitor u Ber poslije smrti K. — Kantate. Od 1749 javlja se i kao pisac. — Isti. 1890 posjetit naše krajeve. 2 klavirska trija. VIII 1875 — 22. 4 orkestralne suite. AGRENJEV (SLAVJANSKI). 1754.il ■ l'i HlIjH . Izvodio je većinom svoje virtuozne obi narodnih napjeva. W. u solo-pjesmama se drži n Prve berlinske škole. pretežno 3-glasnih. I. 1748.14 AGOSTI — AGRICOLA AGRELL. Napisao Osservazioni intorno alla tecnica pianistica. 1938. Kinzel. objavljen u djelu Saggio di contrappunto fugato Padre Martinija. AGOSTINI.!'*' ftim < m u ttt U'i ■ i . Le serviteur. solo-pjesme. i IO-gl. kompozitor nizozemskog ili njemačkog podt (oko 1446 — Valladolid. su se bilježili stereotipnim znake ili notama manje veličine (-> Ukrasi u muzici). — 5. 1630. — Dvije sonate za violinu i čembalo. 1725. Opere: Cleofide. — P. INSTRUMENTALNA: uvertira.). u obradbi za klavir. sonata za violinu i klavir. DJELA. Grunewalda. antifone i dr. 3 sv. Uppsalastudenten som blev stadsk mastare i Niirnberg. 2 stavka iz nije u E-duru obj.. Cecilia u Rimu. 4 kompozicije obj. Je ne demande. 12. Novaka. Secundi toni. PYCKE CJABJJUIHI KOHPPm JAE1MM 3A r/lATBDflfP.: tri moteta obj.^_ AGREMENTS (franc. 2 i I. . ukrasi). Studirao 1738—41 na Univerzitetu u 1 žigu i istodobno učio kod J.V 1. V. 1723—46 dvorski muzičar u Kasselu.* JI 1 . Alexander Ag Seine Missa In minen zin. DJELA: simfonija. H. F. njegovi koncerti probudili su veliko zanimanje naš muzički folklor. Da bi propagirao i muziku. Ludovico. 3 * < t«i . !. Kuba. kc u XVII st. pa je na poticaj V. heur me bat. Komponirao je isključivo svjetovnu muziku za potrebe dvora. Achille in Sciro.: K. Studij klavira i kompozicije završio u Pesaru. 17: Šest sonata za čembalo. 1947. pijanist i dirigent (Fano. Berlinu i dr. violinisi janist (Loth. — S. sjedinjuje kasnoburgundsko nasljeđe Dufava s nizozemskim fonim načinom Ockeghema. Bacha. DJELA: Mušica sopra le rime bizzarre di A. Enigmi musicali (7. uvedeni u francusku muziku.gl. oko 1583 — Rim. MGG. Svensson. i it. D." U. Bruxellesu. . nešto 4-gla jedna 6-glasna na francuske. Učenik G. Bugarska. moteti. naziv za brojne ukrase. talijanski komopozitor. IX 1590). B. Svje D. protonotar i kapelan na dvoru Alfonsa II d'Este i zborovoda katedrale u Ferrari. Johann Friedrich. X 1629). I 172 Berlin. LIT. A. E. 1897. 1. Alexander (često nazivan Alexander). I— VI. Njegov stil karakterizira đv elegancija i melodijsko prožimanje polifoničkog tkiva lini široka daha često ekstatična izraza po čemu njegovu muziku 1 ređuju sa slikarstvom M. Prag 1934. od 1500 ehapela ehantre burgundske dvorske kapele Filipa Lijepoga u Bruxe! Sa dvorom putovao u dva navrata (1501 i 1505—06) u Španjo Jedan od vodećih majstora u generaciji Josquina Des Pres. sonate za klavir. sonata za violon čelo i klavir. 1946). Genfu. mise.). chansonale Grundlagen und Analvse (diserl Marburg 1939. van Maldeghem (Tresor musicale. orgi čembalist i pedagog. 3. li t ' t mi AGRICOLA.). R. a književnost i kompoziciju (G.). VOKALNA : 93 ehansona. 1572 i III (6-gl. 1619. komiteti za pijanistička natjecanja u Varšavi. a u crkvenim kompozicijama još je djelo vezan na J. Der deutsche Musiker Alexander Agricola in weltlichen Werken (disertacija). kasnije na Konzervatoriju. — Klavirske kompozicije. posth. 1960. 1583. Rossini. Najuspjelija mu je kompozicija osmeroglasni Agnus Dei u obliku kanona. talijanske i nizozemske tekstove. S.'. — E. Lii En studie over Johan Agrells liv och musikaliska stil. 1932. 1911. Petra). zborovi. te rasprava o prednostima me! koja je u njegovo doba bila općenito prihvaćena. E. Ann Arbor. Tada je naslijedio E. ruski zborovoda (Moskva. 10 kon čija obj. — Dva gudačka kvarteta. CAOnUUTEHE 04 nAHMMf&HK CAyiUAMl|A HE KME AGRICOLA (Ackermann). Agrenjeva. 1534 — 20. Valentin.

Bdrblan i A. 1901. 1940). L. zarana postao orguljaš: 1585—1603 u katedrali grada Huesca (Aragonija). tokate. 49—51. 1742 prigodom otvaranja nove Berlinske opere nastupila u naslovnoj ulozi opere Cesare e Chopatra K. Afirmirala se najprije u Italiji. Vodovnika). Matija. Andreaš. —■ Dvije opere: Wave King. I. 1951. Aragonija. Die Auferslehung des Erlbsers. God. Sebastian Aguilera de Heredia. oko 1785 i Der Spiegelritter. AGUJARI (Aguiari. klavirski kvartet. Schreiben an Herrn A. II. Adlunga Mušica mechanica organoedi. Firence i drugih talijanskih gradova. Anglis.. (3 koralne obradbe u Rhauovoj zbirci Neue deutsche geistliche Gesdnge. u L. 1532. Magdeburg 1914—15. 18. Karl Christian. Komponirao je gotovo isključivo za klavir (više od 60 opusa). 1758). Alt-Magdeburger Musikschriften. Lucrezia. Mušica instrumentalis deudsch (u pučkim stihovima). 1545). AHLE. Kidrič. XII 1849).: J. IX 1845). MGG. 1951. Melodiae scholasticae. ORKESTRALNA: tri simfonije. Buenos Aires 1930. ■— Priredio za klavir zbirku narodnih pjesama Aires nadonales argentinos (4 sv). Martinus Agricola. 8. Aires populares. Beleuchtung von der Vrage von dem Vorzuge der Melodie vor der Harmonie. 1768. —■ Klavirske kompozicije: Aires criollos.: H. Jakob v Rožu. 16. nekrolog J. Leipzig 1920. Peter-Wagner-Festschrift. gajicom. F. je komponirao niz kraćih djela za gitaru i objavio priručnik Coleccion de estudios para la guitarra (1820) i školu za gitaru Metodo de guitarra (1825) koja je zadržala svoju vrijednost do danas.: F. NOVA IZD. je podupirao i orguljašku školu u Celovcu. i"70. V. — Singspieli Martin Velten. — 5.: četrnaest kompozicija obj. preludiji i fuge). 1529 (posve prer.). 64 kompozicije za orgulje (koralne obradbe. Agricolu i do njegove smrti (1774) bila angažirana u Berlinu. talijanska pjevačica. Julian Aguirre. 1924. — G. Osobito su važna orguljska djela koja se odlikuju dubinom sadržaja. — KOMORNA: dva gudačka kvarteta. 1852. Funck. God. Fr. 23. Proučavao argentinsku pučku muziku. LIT. Zamba.. H. a dijelom vrsti arije nalik na pjesmu (s ritornellom. 15 DJELA. J. 24 etide i 10 studija obj. INSTRUMENTALNA: Dreifaches Zehn allerhand Sinfonien. Prvi put javno pjevala 1764 u Firenci. 28.. Paduanen. Allemanden. a bavio se i muzičkom kritikom. 6. 1771 (u časopisu Magazin der Musik. gdje je 1525 ili 1527 postao kantor protestantske latinske škole. U. Magdeburger Geschichtsblatter. Valentin. 1833 i 1838 (III izd. AGUIRRE. posve je svladao muzičku teoriju svojega doba. Vodovnik.. 1561 (štampano posthumno skupa sa traktatima Mušica choralis i Mušica figuralis pod naslovom Duo libri musices). Trube. I. 1757. I—II. Mozart se oduševio njenim pjevanjem. senis et octonis concionandum (Saragossa 1618). Gato. \ T OVA IZD. Rudimenta musices. — VOKALNA: Geistliche Dialoge. Villalba (Antologia de organistas cldsicos espanoles. oko 1570 —?). Neue Lieder. dijelom u faksimilu. Engelke. Grauna. I 1753) i F. I 1868 — 13. Lsbensbeschreibung des Kapellmeisters Graun (predgovor zbirci Graunovih Duetti. Njegovo jedino štampano djelo. Gotha s. Ensaladu obj. zbirka Canticum Beatissimae Virginis Deiparae Mariae octo modis seu tonu compositum. Po povratku u Madrid postigao je veliki ugled kao pedagog. H. A. E. Kundlich gross. obj. sopran (Ferrara.: Mušica instrumentalis. XII 1625 •— 9. Thiiringischer Lustgarten.. Lissabon 1941. 1544). Sebastian. Berlinische Oden und Lieder. 1869). pjesme i ode objavljene u zbirkama F.: B. Pujol. Old Spanish Masters. Poznati učitelj klavira u Londonu. M. Kastner. Wucherpfennig J. komponiranih u svakom od 8 starocrkvenih tonaliteta. 1751 udala se za J. Kullak). Dionisio. Dionisio Aguado.: K. izbjegavanjem vanjskog sjaja i majstorskom tehnikom. della Corte (redakcija). Blume. Orožena i J. .. Nekaj o Ahacelovih »Pesmih". J. II 1779 — Celovec. J. Anleitung zur Singekunst (prijevod i dopuna P. VI 1556). kasnije dugo godina pertionarius et organis praeceptor katedrale u Saragosi. 2. Poznata pod nadimkom La Bastardina ili La Bastardella. 6 i 8 glasova. Scholia in musicam planam Venceslai Philomatis de Nova Borno.: E. 1929. 1951. 1926. 1863. Studirao klavir i kompoziciju na Konzervatoriju u Madridu. duhače i gudače. 1755. Bachom). plesovi za orkestar. Orožen. njemački kompozitor (Miihlhausen. Mizlerovu časopisu Musikalische Bibliothek. potisnuti tzv. Das Hoftheater in Ballenstedt. Julian. VII 1673). Milano 1956. —Pet sonata za klavir. 27. Quaestiones vulgatiores in Musicam. Magdeburg 1932. 1654. R. Jedan od najvećih španjolskih gitarista. španjolski orguljaš i kompozitor (Huesca. 1552. Magnificat i dr. Njegova djela. 1538. MGG.c. LIT. kao Mušica choralis deudsch. sprijateljio se s Georgom Rhauom i oko 1519/20 nastanio u Magdeburgu. DJELA: sonata za violinu i klavir. a djelomice se oslanjaju na njemačku tradiciju. V. AGTHE. V 1783). Tosijeve pjevačke škole Opinioni de' cantori antichi e moderni. »kosmate« pjesme. LIT. W. (1790—1873) bi° je pijanist i nastavnik muzike u raznim njemačkim gradovima (njegov je učenik bio i Th. 1786). solidno tehničko znanje i sklonost slobodnom oblikovanju. 1646 postaje kantor škole i crkve St. H. F. Benedetta Emilia (rođena Molteni). 1780). Engelke. II 1904). instrumentalnim uvodom). quaternisque vocibus.. Frotscher. sonata za klavir četvororučno. četvoroglasni Magnificat M. pisana pretežno u homofonom slogu. 1754LIT. Lobet den Herrn. Učila kod Porpore. Berlin 1935. M. La guitarra y su Historia. moteti. Eitner (PGM. odaju izrazit lirski talent. Aires nadonales. La Mušica de Espafia. A. 1825—38 živio je u Parizu cijenjen i od najvećih suvremenih muzičara (Rossini. s dodacima tekstova i melodija A. 1908). I 1762 — Ballenstedt. Osobito su bile popularne napitnice u narodnom duhu. 1723). 1539.. XX. književnik (Gorenče. solo-pjesme. (komorne sonate za 3—5 instrumenata). Bennati. AGRICOLA. Za potrebe muzičke nastave u njemačkim protestantskim školama napisao je 3 teoretska djeL iznalazeći sam njemačke izraze za stručne pojmove. 24. U centralnoj biblioteci Barcelone sačuvani su u rukopisu četvoroglasni psalmi. Chase. — SPISI: Schreiben eines reisenden Liebhabers. Ljubljana 1890. Mušica figuralis (s posebnim dodatkom Von den Proportionibus). Jarnik. I viaggi e le lettere. — Hymni aliauot sacri. 1951. Berlin 1922. obj. 1758. AGUILAR. LIT. 1908). 1756 i Geistliche Lieder. sekstet za klavir i duhače. Jahrhundert. F. Slomšek. LIT. Slomšek. AHACEL. D. Ajugari). a imala je. DJELA: simfonije. Globočnik. Hašnik i Sevšek). — G. Kompozicije su mu oblikovane dijelom po uzoru na Josquinovu školu (moteti). Marpurga (KritischHistorische Beitrage. Krumpak. Co. U mladim danima stupio u doticaj s Wittenberškim luteranskim krugom.. 1795. gostovala u Londonu. 1914). Slovensko petje v preteklih dobah.: Metodo de guitarra obj. Za boravka u Italiji W. — Dvije knjige pjesama. Vodušek. Pedrell (Antologia de organistas Espanoles. upotrebljavala se pri pouci jezika u celovečkoj bogosloviji. Buenos Aires 1945. IV 1784 — 20. a u samostanu Escorial 14 kompozicija za orgulje. IV. Giacobbe.— H.. Rakuša. — G. Št. dopune traktatu J. Bacha (zajedno sa Ph. — B. Aconcius undCydippe. Volkmer. Musikalisches aus unseres Herrgotts Kanzlei. Istakla se i kao oratorijska pjevačica. S. Bellini. Duhovne kantate i oratoriji: Traiterkantate. Die mit Tranen sden. Njegovi priručnici. str. LIT.. Tada je postao dvorski orguljaš u Ballenstedtu. — Isti. Mozart. AGUADO Y GARCIA. pisao je na latinskom. Funck (1931 i 1933). Kastner.. Barcelona 1934. — 5. 1756 —59. 2 uvertire. — E. W. Johann Rudolf. Contribucion al estudio de la mušica espafiola y portuguesa. Eslava (Lird Sacro-Hispana. izdavač i nakladnik slovenske svjetovne pjesmarice s melodijama. 1743 ili 1746 — Parma. Strašek. 1749. stvorio je na taj način njemačku muzičku terminologiju koja je dobrim dijelom još uvijek u upotrebi.. 1533). — Isti. A. Huella. Rapsodia argentina za violinu i klavir. Wolf (DDT. u vrijeme jačanja humanističkih tendencija. himne i crkvene pjesme u rukopisu ili u zbirkama XVI st. Njezin glas. — O. 23. M.: H. Erzvin und Elmire. 1. Emanuel Abraham. Ch. Ein Sangbuchlein aller Sontags Evangelia. —■ Zborovi. u nakladi Schott. Agricola (rukopisna disertacija). 10 kompozicija obj. Zbirka sadržava pjesme predstavnika dviju generacija Korošaca i Štajeraca (M. AGUILERA DE HEREDIA. 1529 (III izd. 1763 i Les voeux de Berlin. 1722 — Berlin. Worsching. I. talijanska pjevačica. za 2—-4 glasa i b. 1780. MGG. Reichard. La mušica en Espana. Auferstehung und Himmelfahrt. 1543. 1933. Wolfenbiittel 1933. NOVA IZD. MGG.: N. 1684. 1557. Tercetti. DJELA. Das Milchmadchen. I. Martin Agricola. Profesor na Konzervatoriju u Buenos Airesu. Orgelmusik der Schola Hispanica vom XV—XVII. 21 Psalm. Balet Philemon und Bauds. LIT. argentinski kompozitor i pijanist (Buenos Aires. DJELA. F. Balletten. 34. 1855 i The Bridal Wreath. uz ostale vokalne forme sadržava po 4 Magnificata za 4. 1780. više koncertnih arija. muzički teoretičar i kompozitor (Schvviebus. Buenos Aires 1943. sopran (Modena. pijanist i kompozitor španjolskog podrijetla (Clapham kraj Londona. II. A. O njegovu se životu znade vrlo malo. 3 koralne obradbe obj. 3 klavirska trija. Paganini). zarana stekao glas kao vrstan orguljaš. španjolski gitarist (Madrid. Johann Friedrich Agricola. Studirao teologiju u Erfurtu. — Tri kantate. originalnim muzičkim primjerima (ima ih više od 200) proširili su se i izazvali mnoge imitacije. DJELA: Pesmi po Koroikim ino Štajarskim znane. Urek. VIII 1824 — London. Atti della Deputazione ferrarese di storia patria. Slomšeka. Andrea u Erfurtu.. dopirao je do c 4. Njegov sin Wilhelm Johann Albrecht A. 1541. a. Hassea i Salimbenija. quinis. I. — Fr. njemački humanist. a 1654 orguljaš crkve Divi Blasii u Miihlhausenu. 1782 i 1784. in Italia. Birnstiela (_Oden mit Melodien. Lipold. De profundis iPange lingua. 1778. Već sa 14 godina bio direktor kazališne družine u Revalu koju je vodio do 1782. allegro za klavir i orkestar. Iako samouk. septet za klavir. mazurke i dr. Martin (pravo ime Martin Šore). XI 1797). a kasnije francuska muzika. »falsas«). 10. 24. Tristes argentinos. Gothaisches Taschenbuch fiir die Schaubuhne auf die Jahre 1775—1800. Časopis za zgodovino in narodopisje. M. 1749. Ahleova crkvena muzika pripada dijelom vrsti blistavo-šarenog duhovnog koncerta. Unaprijedio je tehniku sviranja na gitari i time je mnogo pridonio daljnjem razvoju španjolske gitaristike. 18. Inicijativu za ovu zbirku dao mu je A. u izdanju Kirnbergera. tu su virtuoznom tehnikom obrađene melodije gregorijanskog korala (vješta upotreba disonance. sonata za violončelo i klavir. J. F. VIII 1924). svojim moralizatorskim tekstovima. F. VI. Musikgeschichte Magdeburgs. 1757. popraćeni vrijednim. 1757. 1773). Nastupala je na opernim pozornicama Milana. I 1486 — Magdeburg.AGRICOLA — AHLE kantate: Triumphlied bei der Riickkehr Friedrichs II. A. Geschichte des Orgelspiels und der Orgelkomposition (2 sv. a odigrala je značajnu ulogu i u narodnom buđenju koruških Slovenaca. Bonnet (Historical Organ-Recitals. Dessau 1925. I.. J. — KOMPOZICIJE: 54 Instrumentische Gesenge odder exercitia. ex variis musicorutn scriptis pro Magdeburgenis scholae tyronibus collecta (s dodatkom Libellas de octo tonorum regularium compositione). — Isti. njemački kompozitor (Hettstedt. Na njegovo stvaranje utjecala je u početku španjolska. 1896): Božičnu pjesmu i Instrumentische Gesdnge obj. izvanredno velikoga opsega. 5. — F.. Musicisti ferraresi.. Kasnije. L. SPISI: Ein kurtz Deudsche Mušica.

Cantiones Ecclesiasticae. Officium pro defunetis.. . Wolf (DDT. DJELA. II 1779 — Miinchen. Odličan komorni muzičar. A. litanije. instrumente. MGG. M. primjer jući višezborni slog. AIMERIC DE PEGUILHAN (Peguillam). 1845).. Wai Zum 50. Die Aichinger. AHLGRIMM. 14. I. J. kompozicija za violinu). Aus Aiblingers italienischem Briefwechsel. U. Hofhaimer. cum basso continuo seu generali (3 mise. Norlind. Divinae laudes (3-gl. Božični koncert obj. a nakon 1859 na turnejama po Njemačkoj i Nizozemskoj. 4glasova). MGG. — J. C. preuzeo AIDA-TRUBLJA (franc. W. Koncertira već u dvanaestoj godini u Beču i Londonu. Moser (19 LIT.c. 1935. Pamphile-Lćopold-Fransois. 4. 6. 1657—58. DTB X. izvodila kompozicije majstora XVII i XVIII st. 1 i II knj... 1603 (II izd. 1607. XVI i XXVIII). 1597. (4 knj. pjesme i ulomci iz opera aranžirani za klavir). Učenik svojeg oca.: K. koje je 1937 organizirala sa svojim mužem E. 1606 (II izd. Studije i komentari uz djela J. Jacob Niclas Ahlstrom.c. 1911. 1951. 1832. 22. AIBL. Diplomirala 1934 klavir na Bečkoj muzičkoj akademiji. 1598. 1663 i 1665. I. odakle je 1823 prešao u Dvorsku operu. gensburg.16 AHLE — AIMON je Universal-Edition u Beču. 1605. Teutsche Gesenglein. di L.). Afzelius. — L. je objavio rana djela R.. 1900—91.. zatim kaza lišni dirigent i orguljaš u Stockholmu.. XI 1892). Summa Musicae Medii Aevi. Ursprung.. von Winterfeld (_Der evangelische Kirchengesang . 1949. švedski orguljaš i kompozitor (Vardinge. AICHINGER.: Th. VI 1835 —Berlin. Johann Georg Ahle. 1.: sve sačuvane tekstove (s prijevodom na engleski) obj. VIII 1835). Aichingerovo muzi djelo nastaje u doba muzičkih previranja na prijelazu u XVII Pod utjecajem studija u Italiji usvaja izražajna sredstva n monodije. Polyhymnia. Fialom.. 1779 naslijedio Odberga. Anmutiges Zehn 4-stimmige Violdigambenspiele. Njegova sestra Eleonore (1838—1865) bila je vrlo cijenjena pjevačica (mezzosopran) na Kraljevskoj operi u Berlinu. 1845. 1609.. Gudeioill. — SPISI: Unstrutinne oder musikalische Gartenlust. 18 19. U] trebljava se obično u dvije veličine (in As i in H). 21. prva polov: XIII st. una cum basso generali seu partitura adorganum (2—'5 gli va). VI 1651 — 2. C. 1840 i Abu Hasan (nedovršena). . — Opera Frigga. zatim u Kataloi i Aragonu te u sjevernoj Italiji. Johann Rudolf Ahle. NOVA IZD. 1884). 1619. II. — Objavio zbirke Valda svenska folksanger. tokatu za orgulje obj. orguljaš i dirigent (Wisby. 1617. G. Učio kod J. Od 1584 u službi Jakoba Fugg kao orguljaš i dirigent dvorskog orkestra. — CRKVENA : Neues Zehn geistlicher Andachten za 1—2 glasa. Angles. — Isti.). Jode (Chorbuch.. utemeljitelja švedskog muzičkog štamparstva. VI 1805 — Stockholm.. e2. Joachima. 1821. G.). II. II knj. ibid. mit besonderer Beriicksuchtigung der Ornamentik. Fasciculus sacrarum harmoniarum gl... 1950. 1530) njegovoj tiskari u Kolnu objavljena je vjerojatno 1510 zbirka 75 četvoroglasnih njemačkih crkvenih pjesama. F. 1951. 1690 i 1704.. Jordan. Tricinia Mariana (3—4 glasova). 1951.. Pojedinačne melodije obj. (Mušica Divina. Mavsedera u Beču i M. MGG. Todestag Aiblingers. muzička naklada. njemački kompozitor i orguljaš (. Bacha. izabrana vokalna djela J. DJELA: sedam sonata za violinu i klavir.c. nuova serie XI XV. Fried-. ofert LIT.. Kroyer. Gennrich. 1668. Johann Georg. Encomium verbo incarnato za4 glasa i b. Adrio. Neuverfassete Chormusik. Corolla eucharistica. 1783—84. Istaknuta interpretkinja djela J. 1675—76. poznata Lieđerbuch des Arnt von Aich.. Urania (4-gl. Akerberg. Unstrutische Terpsichore (plesne kompozicije). od 1862 živio je stalno u Berlinu (1868 koncertni majstor. s ritornellima za 4 viole. 1951. W. kao orguljaš crkve Divi Blasii u Miilhausenu. Svensk Tidskrift for Musikforskning. Baleti La spada di Kennet.. Minnesbilder. 1836—84 vlasnik je bio Eduard Spitzweg. 19 Fr. 1609). 1787. Flores mušici (duhovni koncerti) za 5—6 glasova i b. Liturgica sive S Officia ad omnes dies Festos Magnae Dei Alatris (4-gl. — Pjesme. Bianca i / Titani. Witt. za 15. ibid. — ?. . Profesionalni pjesnik i pjevač u službi na različit dvorovima. Olof. V 1867).). medu ostalim svirao i u kvartetu J. scenska muzika. Ameln. NOVA IZD. Kupletter sjungna a Stockholms Teatrar (sa J. Sacrae cantiones: I knj. djelovao je najprije u Toulousei. LIT.c. Zum Gedachtnis Aiblingers. 1617 i II knj. .: J. I. Tonsiaren Olof Ahlstroms minne. Wiberg. Ahlea. 1621. Freud-. francuski komj zitor i muzički pisac (L'Isle kraj Avignona. (5—8 glasova). za klavir. prvi put u Njemačkoj.c. Neue geistliche. 1609. 1926. I. R. Mušica sacra... Der Gesellschaftstanz zur Zeit Bachs i dr. A. Ein vei sener Komponist.). Die Kunst der Fuge.X). Adrio. (4—10 glasova) 1590. DJELA. upoi bljava generalbas po uzoru na talijanske duhovne koncerte. IX 1779 — Pai 4. i Rodrigo e Ximene. Andachten.. V 1857).). Shepard i F.c. Beskow.c. Verdi za svoju operu Aida. AHLSTROM. —■ B. Stockholm 1867. f2. . MGG. 2 stavka ob Commer (Mušica sacra. — Opere: Alfred Veliki. Aidatrc pete). Singekunst).Schii mair. Schmid. Najvrednija su mu crkvena djela.. — VOKALNA: Unstrutische Clio oder musikalische Maienlust. — Oko 200 solo-pjesama. Mit neuen E tragen zur Mg. Johann Kaspar Aiblinger. zbor i b.. Wolf. 1. uzdužna trublja sa jednim ventilom. Njegove crkvene kompozi odlikuju se zrelim simfonijskim stilom i odličnim vokalnim s kom te se neke od njih izvode i danas. Girlanda di Canzonette spirituali (3-gl. 1917. s historijsko-teoretskim razlaganjem). . F. Mahrenholz i W. trompette the'baine. — Isti. 24 i više glasova i b.. VIII 1756 — Stockholm. neposredan prethodnik J.(5—6 sova). C 1837 napustio operu i do 1864 vodio crkveni zbor Svih sveti Miinchenu. Officium At Custodis. Uber Druck und Verlag der Kompositionen Bachs. Schulprogramm. — Izdao: Traditioner af svenska folkdansar (sa A. Ausgewahlte Aufsatze (priredio K. Fr. 1662—69. God.. Musikalisches Fruhlings-. AIMO -> Haym. A. Na priredbama Konzerte ftir Kenner und Liebhaber. Ingolstadts und Augsburgs.. Chr. 1945—49 predavala čembalo na Državnoj akademiji u Beču. Gennn Der musikalische Nachlass des Troubadours. 20 stavaka i nekoliko moteta obj Proske. INSTRUMENTALNA : Instrumentalische Fruhlingsmusik (2 knj. — E. 3 Variationen-Werke Bachs. und Jubelgeschrei. 1951. njemački kompozitor (^ serburg na Innu. 23. Regera. Miinchen 1867. Das Musikvjerk. Stockholm 1886. M. 1952. J. 2 stavka obj. God. Isolde. Sordermanland. 20. Učenik i nasljednik svog oca J. S. La mušica a Catalunya fins al segle XIII. 1 1938. 1660—62. Josef. ali zadržava i značajke starog polifonog stila. LIT. A. Svensk Tidskrift for Musikforskning. — Sonate. Istakao se i kao pjesnik (dobio od Leopolda I titulu poeta laureatus)..). Unstrutische Melpomene. Sacrae Dei Laudes (2—8 glasova. Chambers. biografisk skiss. Fellerer). 1604. H.. rekvijemi. 1819 maestro Talijanske opere u Miini nu. njemački štampar (? — Koln. francuski t badur (Toulouse. austrijska umjetnica na čembalu (Beč.. II 1628). 2 korala za or gulje obj. Putovao u navrata u Rim na usavršavanje. Chronik eines baverischen Biirgerhauses 1240—19 1. Arnt von. Quercus Dodonaea. za4 glasa i b. — A.. Bernouilli i H. (4 knj. c2. 1839. (4—6 glase 1595 i III knj. 1608. Bacha koja je snimila na gramo fonskim pločama: Bach und die Rhetorik. 1695—1701 (vrsta škole za kompoziciju u 4 dijela). 1932—42. 1600. I knj. Herbst. 1901). (4 knj. I. cum basso continuo seu generali (4—5 glaso 1615. KMJB. . Historijsku \ nost imaju kompozicije u kojima. — B. Nakon što su nakladom upravljali nakladnici Falter & Sohn (1888) i Alfred Lauterer (1892) nakladu A. Triplex Liturgiarum Fasciculus. Olof Ahlstrom och sallskapsvisan pa Anna Maria Lenngrens tid. zbor i b. za 4-gl. 2. Jacob Niclas.) za 1—5 glasova i b.c. Po nalogu bavarskog lja Ludvviga sakupljao u Italiji (1833) djela starih majstora. I knj. i nastavio njegov rad na izdavanju kompozicija i muzičkih publikacija švedskih i stranih autora. Johann Kaspar. Vespertinum Virt canticum sive Magnificat($-g\. cum basso generali et conl (3—4 glasova). c. (duhovni koncerti) za 2 glasa i b. SBIMG. Natra minnesblad.c. 1794—1823. Musiklifvet inom Par Bricole 1779— 1890. Bonnanom). Novo izdanje zbirke priredili su E.. 14 duhovnih moteta za 5—8 i 10 glasova i b. . g2. Od 1777 do kraja života crkveni orguljaš u Stockholmu.c. švedski kompozitor.). Kroyer (DTB. prigodne pjesme). Virginis et Joannis. 1814—15. 1650. — T. Miihlhausen 1906.) duhovni koncerti za i—20 glasova. 2 sv. Bach und die temperierte Stimmung. Ahle pod naslovom Deutsche kurze und deutliche Anleitung sur. (5 knj.: R. kršten 12. — A.. DRAMSKA: opere La burla fortunata (I due prigiomri). 31. — A. Mozarta. NOVA IZD.. druga polovina XII st. S. oštra i blistava zvu koju je 1870 dao konstruirati G. 1678—79. G. Bach's letztes Cembalo-Werk . S. 1939. djela svoga oca Anleitung zur Singekunst. i instrumentalnu pratnju. X. God. Gregor.: A. instrumente i b. Stockholm 1910. 14. 1 stavak obj. Neuer geistlicher Arien. 7-gl. Gregor Aichinger. d2. 1603. Sesini. b. Niccolo Francesco AIMON. scenska muzika. v. 11. Jedan od prvih studenata Muzičke akademije u Stockholmu (F. U Rimu dobiva poticaj za komponin dramatsko-oratorijske muzike i marijanskih pjesama (po uz na canzonette). u Miinchenu i G. AIBLINGER. A. 1671. AICH. Studi Medievali. — E. To je jedna od najstarijih štampa zbirki s njemačkim tekstom. Sodermanom).). a zatim njegovi sinovi Eugen i Otto. Pjesme su objavljene anonimne nekima su autori P. LIT. — CRKVENA: mise. Ritter (Zur Geschichte des Orgelspiels. DJELA. 1679. Afzeliusom. Stra i M.c. Arnt von Aich.: sveukupna djela obj. DJELA: klavirski koncert. Den svenska musikhandelns historia. DJELA. 1648 (1690 izdao njegov sin J. Rose'n. c. njemački muzički pisac i kompozitor (Mtihlhausen. Heinrich Karl Hermann de.. K. — Compendium pro Tenellis. Isaac. Gregor Aichingers Leben und Werke. 1676—78. Mayra u Italiji.und Wintergesprdch. sonatine i dr. 5. Aus der Geschichte der Musik in Miihlhausen. Stockholm 1877. Oa lactissima(3 —4glasova). — Priredio za štampu III i IV izd. Sundstrom. II 1866). Hb'tzl. Od njegova bogatog stvaralaši sačuvane sa 54 pjesme i 6 napjeva. 1564 — Augsburg. tera pars Huius operis. violončelista Esprita. 1681. 1682. Eine bio-bibliographische Skizze. Adrio. austrijski violinist (Beč. Učeni Schletta i kasnije S. Zwey Klaglieder vom Todund letzten Gericht (41613. Miserere(S—12 glasova). Koln 193 0. 1855—69). na originalnim instrumentima. 1616. njem. Gabrielija u Veneciji (1584—87). . Zellbell). 1832—42 nastavnik muzike i orguljaš u Vasterasu. MGG.: P. folksdanser och folklekar (sa P. 4 sv... LIT. XII 1706). Eiti Schattenriss von Bach. instrumente i b. 9). Thomas (Handbuch der deutschen evangelischen Kirchenmusik. AHLSTRĆJM. 1869 profesor na konzervatoriju). Virginalia: Laudesaeternae Virginis Mariae(5-g\. V. God. 1607.: četrnaest stavaka obj. Mildnera na Konzervatoriju u Pragu. Bacha i W. Izdavao periodičke publikacije Musikaliskt Tidsfordrif (klavirske kompozicije. 1935). 1687. VII 1914—).. Striden om Olof Ahlstroms musiktrvckeriprivilegium. istlichen Liedern(3-g\. Unstrutische Thalia (20 4-gl. — Kompozicije za klavir. sve sačuvane napjeve obj. Adam von Fulda.) za 1—4 glasa. zbirka crkvenih zbornih pjesama. . U tehi vokalnog stavka povodio se za venecijanskom školom.. 1948. 1909. 19 LIT. A. psalmi. Psalam 138 za 3 glasa 5 instrumenata. AHNA. (duhovni koncerti 2—3 glasa i b. 1789—1835 i Skaldestycken satte i Musik (švedske pjesme). Nun danket alte Gon. Stockholm 1955. 1603 . — A. Th. dirigent u Vicenzi(i804— Veneciji i Milanu.i6o9.. je izraziti lirik. 1617. Lacrymae D.. Thiiringen. H. Sperl i Aichinger. Sommer-. a na njoj se me izvesti ovi tonovi (u C-duru): g 1. Johan Rudolf Ahle. dirigira ^ . Olof Ahlstroms musiktrvckeri. i< U tim se djelima nalaze i neke Aichingerove instrumentalne kompozicije. — F. Frotscher (Das Erbe deutscher Musik. osnovana 1824 u Miinchenu.: E. 1603. 1909. Učio kod O.).). I.

to je više u te ustanove prodirao i interes za muzičku umjetnost koja je — upravo tada u XVI st. 1578. S. Guedron. DJELA: simfonije. la double diese.. MGG. Kasnije se bavio podučavanjem. de Cambefort. Vautor. 1601—13). pa se airom nazivaju i raznoliki kraći stavci (Allemande. R. »druga firentinska Camerata« u kojoj se izvela 1594 prva opera (Perijeva Dafne) nije drugo već jedna od tih akademija. pa tako i muzike. naziv za melodiju ili pjesmu. Jenkins. operu Pobratimi. Caietain. Narodni umjetnik Burjatske ASSR. Međutim. dei Filarmonici (Verona). Boccaccio. U Engleskoj se a. U francusku operu toga doba ulazi kao air de cour u obliku kraće dvodijelne pjesme s pratnjom (ponekad i u trodijelnoj formi Da capo). Ime (također i Ayr. VIII 1915 —). vodile su se učene rasprave historijskog. E. ali stil odaje utjecaje talijanskih canzonetta i balletta. Tasso. u suitama J. tzv. Jones (4 sv. 1. A sharp. oblikovan često u slobodnom recitativnom stilu. Naši zbori. majestueux i si. sve više dobiva na važnosti i čista instrumentalna vrsta engleskog aira za različite sastave (već J. Bataille. 1621. yjit. 1959. Bologni. to sing to the Lute with the base Viole od T. pour le mois de Janvier itd. M. Od 1956 muzički urednik Radio-televizije Ljubljana. u pojam učena čovjeka ide i poznavanje umjetnosti. LIT. kritike. Engleska muzička literatura XVII st. Los Angeles 1946. 1831 (XI izd. osobito od Englezima omiljenog G. DJELA: Jakob Gallus in naše glasbeno občestvo. sadrži golem broj zbirki aira. Katkad se vokalnom airu dodavala kompletna ili djelomična instrumentalna verzija. Ovi instrumentalni airs većinom su dvodijelni. Meyer. U XVIII st. koje su se u Italiji od kraja XV st. Obnova je uslijedila na mnogo široj osnovi: u brojnim renesansnim akademijama. Izrazito muzički karakter imale su obje čuvene akademije u Bologni: Accademia dei Filomusi Muz. građena je pretežno homofono s istaknutom melodikom gornjega glasa i srodna talijanskim višeglasnim. Gigue i si. Tu se izvode madrigali. osnivale u Firenci (tu je 1470 osnovana prva. u starogrčkoj Ateni Platonova filozofska škola. U tom obliku javlja se a. Mnogi od tih kasnoelizabetanskih i ranojakobinskih aira idu među najprivlačnije pjesme čitave evropske muzičke literature toga vremena. tal. najčešće se jedan te isti a. za a. Airs mis en musique d quatre parties par F. s različitim karakterističnim pridjevima: air tendre. A. Članci. Tamo se Platon sastajao sa svojim učenicima da raspravlja o problemima spoznaje. a oko 1640 javljaju se i u veoma složenom polifonom obliku (Ayre od Th. Recueil d'airs pour l'ane'e 1695. viole i kornete). Upravo ekskluzivnost. Uvodna studija o slovenskem mladinskem zborovskem gibanju. u nepreglednom broju komponirali i štampali (kod Ballarda su izlazili mjesečno svesci aira. infernal. Dok se engleski madrigal komponirao na tekstove različitih vrsta i kvaliteta. Gastoldija. do ranog XVII st. balet Bato. U akademijama se tada raspravlja o muzici i njezinu djelovanju. komentari i dr. 5 parties de plusiers autheurs. Slavček. uključivo.). muzikolog (Mokronog. 1950. Od 1822 dirigent u pariškom Theatre Franfais. najčešće nazivan air de cour. Oko 1700 više nema određene čvrste forme. Gćrold L'Art du chant en France au XVIIeme siecle. kad svi obrazovani duhovi teže k sve većem i opsežnijem znanju. Sphiire harmonique. Wilstm. la diesis. — G. — rasla na stihovima velikih talijanskih pjesnika. bilo vokalna.). Tessier. svjetovnim vokalnim oblicima tog vremena. oratoriji. 1598—1612. Srećko Kumar. od druge polovice XVI st. odnosno dva puta povišeni ton a: Enharmonijski je ais jednak tonu b. strofni air a boire. i katkada sastavni dijelovi suita (komponirali su ih W. Rimu. Petrarca. katkad i s uputama za plesače. la diese. Ariosto). 1962).. tal. solo-pjesme. Forda). Airs mis en musique a 4. franc. Boesset and the air de cour (disertacija). jedanput. a. Diplomirao na znastvenom odjelu Akademije za glasbo u Ljubljani (1951). u kojima prevladava melodijski element a ne može ih se pobliže okarakterizirati (npr. visoka obrazovanost i improvizirana diskusija lebdjele su pred očima onih koji su mnogo stoljeća kasnije u doba renesansnog humanizma i obnovljenog interesa za antičku kulturu pokušali oživjeti Platonovu akademiju. i engl.vci. Adson komponira Courtly Masquing Airs. U Francuskoj se najprije njeguje kao višeglasna svjetovna pjesma u stilu chansona. Abecedaire musical. Weelkes (Ayres or Phantasticke Spirites) i mnogi drugi. 17. T. P. o odnosu »stare i nove muzike«. Pod utjecajem puritanstva a. Komponirao je simfoniju. Air. — U toku XVII i XVIII st. bilo instrumentalno ili kombinirano. uz to se bavio muzičkom publicistikom i kritikom (1948—68 u raznim ljubljanskim časopisima. — Komorna muzika. 1821. engl. Sieni. Dandar Dampilovič. AKADEMIJA. T. Taj se oblik razvio u dvije varijante: umjetnički dotjeraniji air serieux. tako npr. Ayre) i oblik preuzeti su od Francuza. 2 . 1612) ali kasnije su ih posve istisnuli vokalni jednoglasni (rijetko i dvoglasni) airs s pratnjom koji su se sve do u XVIII st. T. romanse i dr. I. Warlock\P. općenito. M. imao je u početku izrazito homofonu građu: glavnu melodijsku liniju upotpunjavala je pratnja. AIR (franc. J. Tomkins (Airs or Fa-Las).cnov gvmnasion vježbalište). degli Olimpici (Vicenza). pojavljuje potkraj XVI st. — Sedam opera: Les Jeux floraux.). Napulju. U užem smislu. — E. Naziv potječe od Akadema. Često se dodavao (po talijanskom uzoru) pripjev poput pjevuckanja (otuda i naziv Fa-La).. u toku XVII st. a ostavio ih je i Rameau. 1827. 29. Na početku XVII st. AJLEC. N. 1959 (II redakcija pod naslovom Braća. Ać. do XVIII st. a. narodni turski ples iz Anatolije. 1821.. degli Intonati (Siena). I. Sarabande. gdje se često upotrebljava kao naziv onih Air AIR A BOIRE -> Air AIR DE COUR AIS i AISIS (engl. komična opera La Fee Urgele. 1595 itd. Muzičko stvaralaštvo Pavela Šivica. bilo in strumentalna (na lutnji). polagana tempa u 2/4 ritmu. H. U literaturi se Ais-dur i ais-mol javljaju kao prolazne modulacije. u Engleskoj gubi svoje pravo značenje i umjetničku kvalitetu i poslije 1650 postaje vokalna ili instrumentalna kompozicija lakšeg žanra. 1968. i ostaje decenijima najpopularniji oblik pjesme. kao npr. Bataille.. Platonova akademija). Bacha i G. Naši zbori. filozofskog. Tzv. Ayres or little Short Songs. izrađuju se i instrumentalne transkripcije aira za lutnju (Airs de Cour des differents autheurs mis en tablature de Luth par G. AJUŠEJEV. I to ne samo teoretsko već i praktično. degli Arcadi (Rim). Veneciji. J. Accademia dei Pellegrini (Firenca). odabirali gotovo redovito stihovi najboljih suvremenih lirika (u tome se razlikuje i od francuskog aira). a. Bontoux. komponirali su ih J. Lambert. 1818. 1955—63 u Zvuku). Gc.— P. Morleva). burjatski kompozitor (Irkutska gubernija. proširio se a. 1831 i dr. kojemu su bili posvećeni gaj i gimnazij (grč. Alderman A. — SPISI: Connaissances preliminaires del'harmonie. — U toku XVII st. Oxford 1932. se iz Francuske i Engleske proširio po drugim evropskim zemljama. J. 1943. IX 1910 —). Scenska muzika. Od 1958 suradnik je Muzičke enciklopedije i od 1960 Slovenskog biografskog leksikona. Campian (5 sv. instrumentalne kompozicije. 1839). Dowland. Les Sybarites de Florence (kazališni pasticcio. su se u početku XVII st. 1948. Što je više u talijanskim akademijama opadao interes za djela grčkih i rimskih pisaca i rastao kult talijanskih književnika (među njima su na prvom mjestu Dante. 1600—10). iako skromnijeg opsega. boga zaštitnika.AIMON — AKADEMIJA kao sedamnaestogod/šnjak u kazalištu u Marseilleu. Handela). se javlja i u okviru ballet de cour a kao epizodni dio (couplet) a rado se umeće i u francusku baletnu operu (Lully.: Th. metrički jasna. života i smrti. opere. 1951. Lawes. Corkine. 17 instrumentalnih stavaka. Rafael. često plesna karaktera. AJDIN. socijalno-političkog i estetskog karaktera. i pučki jednostavan. plesnog stavka. u kojemu se okoristio i muzikom drugih autora). periodički jednostavna pjesma ili instrumentalna kompozicija. kako je živel in kaj nam je dal. prvotno u Francuskoj i Engleskoj.). za violinu. troglasna. Pattison. Boesset. Rameau) kao orkestralni stavak. Zvuk. Ali u to vrijeme. The English Ayres. franc. u kojima je muzička umjetnost u većoj ili manjoj mjeri stajala u središtu pažnje.. Hume W. 1957. Michel et Christine. 1813 (II izd. u mnogobrojnim zbirkama francuskog izdavača Ballarda i dr. Ch. od II polovice XVI st. T. Bilo je i drugih talijanskih akademija. Najplodniji kompozitori aira su P. Engleski a. obično na lutnji. Prema engleskoj reproduktivnoj tradiciji. ali inače nevezan na posebni plesni tip. raširena. mogao izvoditi po volji: bilo vokalno. 1569. Chanson en Angleterre au temps d'Elisabeth. Pariš 1936. Strasbourgi92l. (Vingt-quatrieme Uvre d'airs et chansons a 4 parties. a aisis tonu h: Umjesto Ais-dura i ais-mola upotrebljavaju se njihove enharmonijske zamjene (B-dur i b-mol). G. A double sharp. koje donosi monodija. Music and Poetry in the English Renaissance. o novim elementima. rjeđe tužaljke. u obliku jednoglasne pjesme s instrumentalnom pratnjom. Bio je to uzak krug izabranih. F. a.). B. I. London 1948. ali većina ih je bila od prve namijenjena isključivo solo glasu s pratnjom lutnje i viole da gamba (npr. Locke i dr. T. la doppio diesis). u kojoj je najugledniji član bio Corelli. Čitava je kompozicija imala većinom karakter poletnog. 1866).

Estonija u Tallinu (1950).: E. W. Adler. Akademijama zvala su se negda operna kazališta. Bvzantinische Musik. O akademiji kao muzičko-odgojnom zavodu -> Muzička akademija. koje su nastajale po njihovu uzoru (u Francuskoj Baifova Academie de poesie et de musigue. Za razliku od ostalih talijanskih akademija. g. samostalna visoka muzička škola s rangom univerziteta. t. J. Akademie. isticanje jednog tona ili akorda u muzičkom govoru. 2. akademije u Bologni branile su pozicije stare kontrapunktske škole. 1567. već i za akademije u drugim zemljama. Cvetko. naziv u SSSR koji se od 1921 daje vodećim kazalištima. ali je on 1965 prestao djelovati. osnovala je 1966 još odjel za muzičku pedagogiku. Tillyard. 2. 1701). za pjevanje. z. S. Breslau 1927. u Njemačkoj Leibnizova Akademie der Wissenschaften. Nazivom akademije označuju se katkada i koncertnc pri redbe. G. Berlin 1930. formirala se pod tim nazivom u jesen 1945 te zamijenila dotadašnju Glasbenu akademiju. 2. As. I. Ljubljana. Njemirovič-Dančenko u Moskvi (1964). Stanislavski i V. za duhačke instrumente. B. Po toj je reorganizaciji A. AKATIST (grč. accentus naglasak doslovan prijevod grč. Ali one su postepeno izmijenile svoj lik. Danas su to ustanove kojima je glavni cilj unapređivanje znanstvenih istraživanja. g. praktičnu i teoretsku muzičku pedagogiku i muzički folklor. Takva se organizacija Akademije pokazala kao nepodesna te je već 1947 predloženo osamostaljenje visokoga stupnja. 1951. Reorganizacija je izvedena u isto vrijeme kad i reorganizacija beogradske Muzičke akademije i zagrebačkog Državnog konzervatorija (1948 i 1949). Handbuch der Musikgeschichte. V. sjediti). LIT. jer je u međuvremenu (1962) uteme ljen odsjek za muzikologiju na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Ljubljani. Popotnik. Kirov) i Mihajlovski (Mali) teatar u Petrogradu. Bvzantine Music and Hymnographv. kasnije niču u krilu građanstva. visoki je stupanj imao rang fakulteta. koje su propagirale monodijsku muziku novih ranobaroknih svjetovnih oblika. d ne i xocS-l^o> postaviti. U novom organizacijskom obliku Akademija ima odjele za kompoziciju i dirigiranje. za solo-pjevanje. I. kojemu je svrha da istra žuje muzičku povijest zemlje. I. Ševčenko u Kijevu (1926). Dok su ih nekada osnivali aristokrati. Co. Dije lila se na umjetnički i znanstveni odjel. ali su stvarno postojali samo odsjeci za muzičku historiju i praktičku muzičku pedagogiku.: Letno poročilo Akademije za glasbo v Ljubljani za leto 1945—47. Znanstveni odjel obuhvaćao je odsjeke za muzičku historiju. As. Izbijanje nacionalnih tendencija nije karakteristično samo za talijanske akademije. Die bvzantinische und orientalische Kirchenmusik.18 AKADEMIJA — AKCENT akatista). Bila je srodna bivšemu Konzervatoriju te je u svoju organizacijsku strukturu uključila sve stupnjeve muzičkog obrazovanja: niži. J. za noćne liturgije u petoj korizmenoj sedmici (subota . pa Richelieuova Academie francaise. 1867. kontrabas i harfu. 8—10 — Akademija za glasbo. Poročila in razprave. srednji i visoki. u prvom redu preko vla stitih znanstvenih instituta i publikacija. AKADEMSKI TEATAR. Hvmnographie de l'eglise grecque. pripojena joj je bila srednja muzička škola koja se kasnije osamostalila. MGG. orgulje i druge instrumente. Sastoji se od 24 strofe te pripada tzv. u Sloveniji se muzikom bavila Academia Philharmonicorum. 1949. Od Renesanse do danas neprekidno se u kulturnoj povi jesti Evrope javljaju akademije. Umjetnički je obuhvaćao odsjeke za kompoziciju i dirigiranje. za violinu. London 1922. tako Lullvjeva Academie royale u Parizu i Handelova Royal Academy u Londonu. Preussner. himna pohvalnica. violončelo. violu i violončelo. — E. J. Uz navedene odjele A. 1700. —• Isti. za klavir i orgulje. Tipoo-o>8ia). Roma 1903. klavir. Vjerojatno je tekst i melodiju akatista sastavio patrijarh Sergije 626. koju su u bizantskoj crkvi pjevali u čast Bo gorodice. — G. Pridjev »akademski« ima i Državni ansambl narodnih plesova SSSR (1965). 1666. Obris razvoja in nalog slovenske Akademije za glasbo. objavljuje muzikološke rasprave i periodičke publikacije te putem vlastitog muzikološkog insti tuta rješava i druge probleme s područja muzičke kulture. violinu. Lisenko u Harkovu (1939). LIT. na kojima uz muzičke tačke redovito ima i recitacija. (1615) i Accademia dei Filarmonici (1666). dobila su kasnije operna kazališta: T. — D. LIT. te historijsko-folklorni odjel. kazališta u Rigi (1956) i Novosibirskom (. AKADEMIJA ZA GLASBO u Ljubljani. Naziv A. Weflesz. 1635 i Academie des Sciences. Prva muzička kazališta odlikovana tim naslovom bila su Boljšoj teatar u Moskvi te Marijinski (S. u kojoj je glavnu riječ vodio Padre Martini. Ljubljana 1965D. kontakijskoj crkvenoj poeziji i muzici Bizanta. — Officio delV Inno Acatisto. 2. Para. N. — H. Historijsko-folklorni odjel pretvorio se kasnije u historijski odjel.: J. Današnje akademije znanosti imaju vrlo često i muzički odjel.1963) te K. M. izdaje kompozicije njezinih muzi čara iz proteklih i novijih vremena. z. AKCENT (lat.

Ti akcenti. . W. melodijski. pripada melodijski akcc U prirodi je muzike da melodijski i dinamički akcent često stupaju zajedno. ekspiratornih jezika. tj. a jednostavne i nekićene ac tus. circumflexus i dr. daje mu dinamički akcent. u današnjem značenju isto je što i naglasak u muzici. Prema F. Ukras tog im spominju M. ali ne uvijek. Medu prvima je o toj podjeli opširno pisao Ornithoparchi djelu Musicae activae micrologus (1517). A purgu taj ukras dolazi iza glavne note (danas se zove Nachschl a po ostalima a. o karakteru djela. frazi. upotrebljavaju određene formule i podli nekim pravilima muzički organizirane interpunkcije. Ostali načini akcentuiranja mnogo su puta u sukobu s met: kim akcentom i unose raznolikost u muzičku interpretac Ako se jedan ton izvede većom jačinom od ostalih. S vremenom su se pojavili i specijalni znakovi za diz i spuštanje glasa i za dužinu slogova. dobro smješten i tačno odmjeren akcent uvijek otkr smisao i ljepotu muzičkog djela. do kraja XIX st. a s monumentalnim je efektom tehniku primjenjivao Beethoven (»beethovenski piano«). Kako da se akcentuira. Stamitz. jer bi svako prečesto potcrtav. u evropskoj umjetnii muzici vlada pravilan metar. Bach spominje dva akcenta. Ph. umj< najjače note. Učinak dinamičkog akcenta u nekim se kom zicijama potencira tako što na dinamičkom vrhuncu. tek su renesansni muzički teoretičari melod bogate napjeve prozvali concentus. A. S. Međutim. na naglašivanje slogova s pomoću diz i spuštanja glasa. gravis. antifona. bez obzira na sve razlike u vremeni ličnostima. Mu2 se akcentira na više načina. lea U prvima prevladava melodijski. se nalazi ispred glavne note (današnji je naziv ukrasa langer Vorschlag). J. U muzičkoj praksi može se tu i tamo lako odrediti akcf Tako će početak motiva često. o vreme u kojem je određena muzika nastala. 1720). Stravinskog iziski akcente posve drukčije vrste nego melodije Pierrot lunairea Schonberga. Metrički akcent redovno je više implicitan nego istak dinamičkim i drugim sredstvima. Međutim. o kompozitorovoj individv nosti. Marpurg. E. 7rpo. teških doba djelovalo monotono. kojim se trajanje određene note nešto produži oni njene striktno metričke vrijednosti. Bachovi klavirski preludiji dopuštaju manji broj agogič akcenata nego Chopinovi. Bach i L.Pojam accentus. ovis mnogim faktorima: o inteligenciji i ukusu interpreta. responzc a drugi su melodijski mnogo jednostavniji (psalm.). A. ostinati Petruške I. starogrčkog jezika u klasično doba bi prvenstveno muzikalan. naglo nastupi piano. i u urnama. M. III. W. teško je odrediti da li izvodilac u svak pojedinačnom slučaju i stvarno naglašava ili je akcent vrlo če pretežno psihološke prirode. Luther nadovezao je na praksu accentusa i primijenic na njemački jezik u djelu Deutsche Messe (1526). < su u upotrebu tek u aleksandrinsko vrijeme.<o8ta odnosio se u antici na muzil element govorenog jezika. St£ menzuralna muzika nije znala za naglašene i nenaglašene takto dobe. Često se na jednu notu mogu mijeniti dvije ili više vrsta akcenata. muzika se odvija u taktov jednakog trajanja. kad je grčki j već počeo gubiti svoj melodijski karakter i prešao posteper grupu tzv. U liturgijskom pjevanju rimske crkve neki tekstovi imaju : razvijene i bogato ukrašene melodije (himna. odn. Neki su antički gramat još i neke druge znakove prozvali akcentima. oratio. s izrazito dinamičkim akceni Grčke znakove za naglasak preuzeli su Rimljani i dali im lati: imena (acutus. Ac. Termin a. rečenici i si. Utjecaj ac tusa u protestantskoj duhovnoj muzici ispoljio se i u kora pasiji XVI i XVII st. Praetorius (Syntagma musicum. C. hebrejskom i bizantskom akcentnom pi (ovo posljednje naziva se i ekfonetskim notnim pismom). s metričkim akcentom na tešku dobu. Melodije accentus ir karakter recitativa. Mozart. kada i u kojoj mjeri. Od kraja XVI st. Akcenti su posl kao elementi u razvoju srednjovjekovne notacije i postali n znakovi u sirijskom. a pri to: velikoj mjeri vode računa o jezičnom naglasku teksta. Tim se sredstvom s mn> uspjeha služio J. Jedna Palestrinina misa izvodit će s mnogo manje dinamičkih akcenata nego Carmina burana Orffa. Pitanje muzičke akcentuacije v je složeno. steigend i Accent fallend. pojavljuje se i u nauci o ukrasima. iziskivati akce sinkopiranu notu valja istaknuti. Najviš tonu u motivu. S muzičke strane važn napomenuti da je starogrčka pjevana melodija — sudeći pc jetkim sačuvanim primjerima — pretežno slijedila govornu lodiju. u drugima jezični elem Doduše u srednjem vijeku nisu se gregorijanske melodije m način dijelile. međutim. Važno je sredstvo muzičke prozodije i agog akcent. 1619). J Bach (Klavierbuchlein fu'r Wilhelm Friedemann Bach. isto tako i neočekivanu h moniju.

Erik Akerberg. — Opera Turandot.. W. gudački trio. A. Monuments de la notation ekphonetique et neumatique de l'Eglise latine. — H. L'evangeliaire de Žara. Laudes iz početka XII vijeka u Evandelistaru zadarske crkve sv. citra. njemački naziv za duhački instrument. U nekima se zamjećuje utjecaj Skrjabina i impresionista. na kojoj se pomoću posebnih naprava mogu isključiti žice sa stranim harmonijskim tonovima. kralja Kolomana. Redu d'une dme reveuse. Giitter u Markneukirchenu. na skupštinu ili u cirkus. 8. Odlazi zatim u Švedsku gdje je angažirana u Kraljevskom švedskom baletu u Stockhoimu. — J. cithare d'amateur). 1958. kasnije vladarima. ukrajinski kompozitor i pijanist (Harkov. Obično je smisao aklamacije odgovarao značenju »na mnogaja ljeta« (TroXu^p6\iiov). Augsburg 1928 (II izd. Pariš 1912. Nicolaus a AKERBERG. — Zborovi. U orkestralnim L. Sv. Taj je običaj trajao sve do 1918. —J. Melodie und Akzent. — KOMORNA: gudački kvartet. 1901 i 1921 (IV izd. harfu i slične instrumente a. Breslau 1927. fantazija. AKKORDFLOTE (franc. — B. orguljaš i kompozitor (Stockholm. Ać. Universitats-Archiv XVII.: B. 1936.). ORKESTRALNA: simfonija u e-molu. Hesbert. udaraljke itd. — M. U Zapadnoj crkvi a.SAKOLADA (franc. Thibaut. — W. AKLAMACIJE (lat. 1951. GiitersIoh 1877. fantazija. Hamburg i Petrograd 1884. Minstan. Chr. Die liturgischen Herrscheracclamationen im Sacrum Imperium des Mittelalters. što ga je sastavio Serafin Cerva (1686—1756). gudački sekstet. 2 sonate za violinu i klavir. Hildesheim i Wiesbaden 1962). London 1923. Studies in the psychology of music. sonate za violinu i klavir. Od 1923 živio u Parizu. Wellesz. J.57 a Allegro assai m PP AKESSON.E. Komponisten und Musikverleger. izvodi u isto vrijeme. Franck). — F. CIV. Pariš 1949. H. b).-J. engl.: H. sonate za violu i klavir. accolade obuhvaćanje). klavirski trio.mjesec i smrt^Cavalcata . franc. U Zadru su već oko 1107 pjevali a. Kongress fiir Aesthetik und allgemeine Kunstwissenschaft. 1910. — P. austrijsko Društvo autora. čineli. Einfuhrung in die Gregorianischen Melodien I i III. Kongressbericht. U nordijskim zemljama uživa veliki ugled. W. drveni ili limeni duhački instrumensti. Pages de poe'sie fantasque. 20. Bizantine Music and Hymnography. su izvodila dva zbora uz pratnju instrumenata (trublje. IV. AKM je preuzelo ostvarivanje prava javnog izvođenja naših l H muzičkih djela na teritoriju Austrije. I. sonata za violončelo i klavir. Zagreb 1922. Weimar 1953. Darmstadt 1958). DJELA. 19. koncert i mazurka za violončelo. Le Temps musical. vrstu dvostruke flaute. Vi. U Dubrovniku su također već 1192 tri puta godišnje pjevali a. Die LaudesAcclamationen des Mittelalters. Akzent.AKCENT — AKOLADA LIT. 1908 —). uvertira. Pregled povijesti hrvatske muzike. (ili laudes) u čast pape Paskala (1099—1118). u čast bizantskom caru. Laudes Regiae. što se sačuvalo sve do danas. konstruirao je potkraj XIX st. — E. kompozitora i muzičkih nakladnika odobreno od države. 1954. LIT. pedagog i zborovoda. suita. Ornithoparchus und dessen Lehre von den Kirchenakzenten. Berlin 1959. AKIMENKO. Obično su se izvodile po tri puta uzastopce. Balakireva i N. a bavi se ostvarivanjem prava javnog izvođenja nescenskih muzičkih djela (muzička mala prava). Flute d'accorđ).— R. Gurlitt. Sačuvan je zapis tekstova aklamacije. prestao je i običaj pjevanja aklamacija. pisana unutar tih sistema. Pošto su muzička djela jugoslavenskih autora dobila autorskopravnu zaštitu u Austriji prema odredbama Bruxelleskog akta (1948) -> Bernske konvencije za zaštitu književnih i umjetničkih djela. U notaciji muzike za klavir. Lussy. Wagner. Fjodor Stepanovič. A. System der musikalischen Rhythmik und Metrik. Konsertstycke za fagot. Šimuna. svečani pozdravi koji su se pjevali u čast bizantskih careva pri njihovu ulasku u crkvu. AKCENTNE OKTAVE I KVINTE -* Paralelne oktave i paralelne kvinte A KEMPIS. Nicolas -> Kempis. Wigmann koju prati na turnejama po Americi. — G. A Study in Liturgical Acclamations and Mediaeval Ruler Worship. 19 wicz. rogovi. C. fućkalice). Ohmann. 1926. DJELA. AKKORDZITHER (njem. C. — C. Rytes. — E. sv. Miinster 1929. Sakač: »Noć. a manjim. 4 klavirska kvarteta. Becking. Wien 1956. — Zborovi. koja se poput naših dvojnica sastoji od dvije svirale. Većim akoladama u obliku [ spajaju se dionice pojedinih grupa instrumenata (npr. 2. Opfermann. vertikalna linija koja spaja dva ili više notnih sistema (crtovlja). Zaninović. su uvedene u srednjem vijeku. autoharp. 1907. A. Erik Carl Emanuel. švedska plesačica i koreograf (Malmo. AKM. balet. a označava da se muzika. Akademie der Wissenschaften und der Literatur. pjesme. 1960). Universitv of lova Studies. Osnovano je 1897. njegova sina Stjepana. obično u obliku ( udružuju B. Christus imperat koja se nalazi u najstarijim rukopisnim zbornicima. Djelovao u Stock-holmu kao orguljaš. 1957. Handschin. Učenica M. Studirao u Stockhoimu i 1887—88 u Parizu (C. Raspored rupica na cijevima omogućuje dvoglasno sviranje. Der musikalische Rhythmus als Erkenntnisquelle. Leipzig 1903. I 1938). Pjeva uz pratnju narodnog instrumenta -> dombre. Besseler. LIT. — G. Pfaff. — H. Najbolje su mu klavirske kompozicije. 1892. II 1876 — Pariz. — A. zadarskog biskupa Grgura i zadarskog kneza Kledina. uvertire. narodni pjesnik improvizator i pjevač u Kazahstanu kao i kod nekih drugih naroda. Das musikalische Horen der Neuzeit. S padom republike u XIX st. Serauky. .: A4.). Sitzungsberichte Leipzig. Predavao na muzičkoj školi u Tiflisu i Nizzi te na Konzervatoriju u Harkovu i Petrogradu. Kasnije (oko 1453) su se u Istočnoj crkvi aklamacijama pozdravljali i visoki crkveni dostojanstvenici. Scriptorium VIII. vrlo raširen među muzičkim diletantima. acclamatio klicanje). Brelet. učenik M. Među najpoznatije ubraja se Christus vincit. A. Lyra. MGG. Objective analysis of musical performance. Seashore (izdavač). širola. Instrument. kratki. essai d'une esthetique nouvelle de la musique (2 sv. Berlin 1913. Musikalische Dynamik und Agogik.mn Beethoven: Sonata za klavir op. švedski dirigent. Christus regnat. Lindgvist. Riemann. Kantoro- partiturama upotrebljavaju se kombinirane akolade. 1914. Birgit. I 1945). Tillyard. Traite de l'expression musicale. Mainz 1954. rimskim papama i drugim crkvenim i svjetovnim dostojanstvenicima. — Isti. 6. Za taj balet postavlja mnoge koreografije (Sisyphus. — W. — J. Die musikali sche Nachahmungsasthetik. Svensk musiktidning. — KLAVIRSKA: dvije sonate. ORKESTRALNA: JJupuHuan noaMa. I 1860 — 20. spaja dionicu desne ruke s dionicom lijeve ruke (primjeri. Pariš 1874. Berkeley i Los Angeles 1946. oktet i nonet za gudače i duhače. AKKOMPAGNEMENT -> Pratnja AKKORDEON -> Harmonika. Rimski-Korsakova. skraćenica za Staatlich Genehmigte Gesellschaft der Autoren. B. — Opera <Pen cnezoa. — Musiklifvet inom Par Bricole 1779 —1890.Debussij: Preludij Lento et melancolicrue AKIN. Form in der Musik als Zeitgestaltung. — KOMORNA: sedam gudačkih kvarteta. gudački kvintet. a. Byzantinische Musik. — H. suite.

.

tijesno postavljenog (> Nepotpuni oblik akorda. 15 Poema za violončelo. ! i w DJELA. 2 a). od 1955 u Bonnu. 1939. ■ kompozicija op. God. 3 pjesme za mezzosopran i gudački kvartet. Haba). složenije akordičke tvorevine. Time se međutim. Ali feroce za saksofon i klavir. -* C. Izciler za zbor i orkes 1933. ■ Priroda i širenje zvuka. je nauka o zvuku. -> Obrat akorda. Brailoiu uveo je taj naziv kao oznaku za sve oblike ritma se javljaju u onim asimetričnim mjerama u kojima sve jedii mjere (->■ dobe) ne traju jednako dugo. -»■ figuracija koja se sastoji od akordičkih tonova (primjer br. na Bliskom Istoku. — KOMORI gudački kvartet. 1943). -> Neakordički tonovi). Po definiciji zvuk su elastični titraji u krutim tijelir kapljevinama i plinovima odnosno zvuk je promjena tlaka. sastavljeni od samih kvarta i drugi (primjer br. cikal u sekundi i herc {Hz. AKUSTIKA. kretanje jednog ili više glasova po tonovima jednog akorda za njegova trajanja. J. Uvod. U priloženom su primjeru c. a svima je izvor u različitim titrajima. suzvučje od tri ili više tonova različite visine. Kralj Edip. J J prva duža. RAZRJEĐENJE F. 2 c). i). ->• Slučajne harmonije). prema fizičaru H.Chopirv. frekvencija i kod različitih amplituda ostaje konstantna. 1947.Sch6nberq: između pojedinih njihovih 6molihkTqvirskih tonova ne samo terce. a odgovaraju officiumu (časosloV) u Zapadnoj crkvi. A. Raspored tonova po tercama važio je sve do kraja XIX st. Kod akorda koji se pojavljuju u obratu 20: (primjer br. 1946. koje se šire u elastičnoj sredini. £P Ovaj se raspored ostvaruje doslovno i u cijelosti samo onda. sonata za flautu i klavir. . 1931 u Pragu (J. njem Akkord. N Dć -*■ Akordički tonovi. koji zajedno s akordičkim nastupaju u obliku zaostajalica. 2 izohroni (si. Zvuki ima mnogo vrsta. Akkordtone).Bach: Mali preludij za klavir u C-duru jt J -1 f - . —• VOKALh Sur ve mu'zik za recitatora. od srednjovjekovno lat. već i * £-i ■ Ln_ i. Sč. koji se ovdje pojavljuje kao SMJER SIREN VALA PRIKAZ PRIGUŠENOG IZOHRONC TITRAJA . cl i e1 akordički tonovi akorda c-e-g. 1930. Pomak jedne čestice. accordo.. osnovni princip rasporeda po tercama ne narušava. 1929. zbirke propisa koji se odnose na vršenje liturgijskih čina u Istočnoj crkvi. Pojam zvuk obuhvaća : što čujemo. 1926 nastavio u Beču Mara). 2 b) ili u širokom slogu (primjer br. zatim je kultu ataše turske ambasade u Bernu. zbirke preludija i i za klavir. akustičke pojave mehaničke pojave određenih karakteristika. 1934 i Timur. Akord.AKORDIČKA FIGURACIJA. 1942) i Sofokla (Antigona. Ako se taj pomak periodički mijei tada u tom tijelu nastaju titraji ili oscilacije. violina I i violina II itdj primjeri c. Uz suradnju P. 2). dxouw čujem). One mogu biti pravilne ili nepravilne. nepotpuni [1] (primjer br. -* Slog akorda. to jest o onome zapažamo sluhom (grč. svojstva i zvučnu prirodu akorda. Hertzu). nasuprot neakordičkim tonovima. akfak). gudački trio. Necil Kazim. često se kombinira s prohodnim i izmjeničnim tono vima (primjer br. d). kao osnovni 2a= princip akorda (primjer br. A. nastaju A. u drugačijoj trodijelnoj mjeri J. accord.19 A. Suk. Stoga jednostavno titranje zovemo i sinuso-idalno ili harmoničko titranje (si. prohodnih i izmjeničnih tonova i si. "AKOLUTHIA (grč. a i drugdje (čal srednjoj Evropi). u toku XX st. franc. a f1 je neakordički ton. -> Položaj akorda. Te se promjene zbivaju u prostoru i vremenu na raz čite načine. 1933. ' AKSAK (tur. flauta i mala AKOLADA — AKUSTIKA flauta. stoji na po8vakog muzičkog retka ili stranice (u partiturama). Balada. ples Ciftetelli. 1949 radi u ministarstvu nastave. AKORD (engl. Baybnder. ili dijela sredine. pa kažemo da su takvi titraji si.Skrjabin:»Prometej« |>ft drugi intervali. Za broj titraja u jednoj sekundi (frekvencii postoje i nazivi perioda u sekundi. kao i od razmaka (intervala) među njima. napeto pomaka ili brzine čestica. Od broja tih tonova. Tako je u trodijel mjeri j . Studij započet u Istambulu. Tako nastaje ni pomak koji se na isti način prenosi dalje na ostale čestice sredsi odnosno dijelova materije. jednostav ili složene (složene se opet mogu prikazati kao zbroj više jednosU nih titraja). Bi titraja u jednoj sekundi je frekvencija (v) titranja koja je da izrazom v = —. —■ DRAMSKA. U daljnjem razvoju muzike. pa veličina amplitude postepeno o-pada. Obuhvaćaju upute za obavljanje obreda izvan svečane mise. Pri titranju elongacija se troši na svladavanje trenja i drugih zapreka. ) u turskoj muzičkoj teoi C. B. «r budući da se on uvijek odnosi na temeljni oblik potpunoga akorda. javljaju se mnoge nove. 1942. 1951. Le rvthme aksak. Čestice tvari međusobno su vezJ elastičnim silama. 1938. pjevače i orkestar. pren se preko elastičnih veza na čestice u okolini. ići za kim). Međutim. kraće kompozicije za klavir. potpuni i u tijesnu slogu. 3). Scenska muzika za djela Shakespef (Julije Cezar. odnos no. accordare uskladiti).: C. J. Pri jednostavnom titraju čestica mijenja svoj polo: oko položaja ravnoteže. 1933. njegova svojstva i njegova zvučna priroda uopće. Udaljenost čestice od položaja ravnote zove se elongacija (a). tako akordi. druga kraća od ostalih. 1931. 1908 —). naziv za četvorodijelnu asimetri mjeru J J J J J J " ( J J J J. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Ankara Kalesi. chord. g. f. kad se akordi pojavljuju u 2bž temeljnom obliku. A. Za . AKSES. Opere: M 1933. očituju kao zvukovi.se' diomce srodnih instrumenata unutar grupe (npr. i). 2). dxoXou&£a> slijediti. Elongacija se mijenja kontinuirano od nule do vrijednosti amplitude kao harmonička funkcija sinusa u vremenu t prema izrazu a = A sin — t. 1954. -* Izmjenični ton. A.28br3 PRIKAZ LONGITUDINALNOG VAI SINUSOIDOM AKORDIČKI TONOVI (njem. -> Akord. 1933. -> Prohodni ton. kada slijede dosta brzo jedna iza druge. a najveća elongacija amplituda (A) titran Vrijeme potrebno da neka čestica sredstva prede put od amplitu i ponovno se u nju vrati zove se vrijeme jednog titraja (T). — Sonata za klavir. Brailoiu. Preludij za klavir op. H demitha reorganizirao tu ustanovu pretvorivši je u Državni kon2 vatorij na kojem je od 1936 predavao kompoziciju (1948— direktor). ~* Akordički tonovi. LIT. pa.S. Razlika u trajanju je u odnosu 3 Asimetrične mjere s nejednakim dobama nalazimo u Makedo i susjednim zemljama. svi sastavni tonovi nekog akorda.r--------- SMJER ŠIRENJA VAL. -> Neakordički' zaostajalica na akordički ton e1 ( novi. Sastav. Revue de musicologie. tal. Vrativši se 1935 u don vinu predavao na muzičkoj školi u Ankari.Debussy:»LaCathedra!eengloutie* Temeljni ton i temeljni oblik akorda). . 1). 1946. njihove funkcije i međusobne odnose proučava nauka o harmoniji (-> Harmonija. Periodičke promje tlaka uzduha. 6. zavisi sastav (struktura) akorda. turski kompozitor (Istambul.

Oni nastaju kad se istim sredstvom. izvor vala. Čestice prenose svoje titranje oko položaja ravnoteže posredstvom energije pa tako nastaje gibanje koje se zove val. Dopplerov efekt. 3). ili dijela sredine određenom brzinom. U štapovima zvuk se širi i pomoću valova savijanja i torzionih valova (si. šire dva identična progresivna vala.AKUSTIKA postizavanje konstantne amplitude potrebno je sistemu koji titra dovoditi energiju izvana (potezom gudula. Frekvenc ija. Ta prividna promjena frekvencije (valne du žine). a u jelovu drvetu 3320 m/sek. dok je pri temperaturi od —20°C samo 318 m/sek.6 t m/sek (t = temperatura uzduha u °C).0. brzina širenja zvuka 5000 m/sek. 3 MEHANIČKI MODEL KOJI PRIKAZUJE POSTANAK PROGRESIVNOG LONGITUDINALNOG VALA 21 busi) titraju maksimalnim amplitudama (si. tj. koju registrira naše uho kao po sljedicu Dopplerov a efekta. koja se širi oko izvora tiranja na sve strane. Postanak i širenje longitudinalnog vala može se prikazati modelom kuglica međusobno vezanih elastičnim perima (si. Ako val nastaje gibanjem čestica u istom smjeru u kojem se širi val. Udar i. Osim navedenih valova. Put koji u jednoj sekundi prijeđe određeni dol (ili brijeg) odnosno zgušćenje (ili razrijeđenje) jest brzina širenja vala (v). gibanja promatra ča odnosno izvora vala). tada je to longitudinalni val. zgušćenja (ili razrjeđenja) nazivamo dužinom vala (X). naziva se Dopplero v efekt (Ch. Ovisnost brzine širenja zvuka o temperaturi pokazuje približno izraz: v = 330 -f. i uz nepromijenjenu frekvenciju može se povećati dužina vala i to ubrzavanjem širenja vala. 10 11 12 (vala) ili promatra ča. Ako izvor zvučnih valova ostaje od nas stalno u istoj udaljenosti tada prima naše uho svake sekunde tačno toliko zgušćenja i razrijeđenja koliko ih taj izvor proizvodi. Udaljenost dva susjedna dola (ili brijega). 6 POSTANAK STOJNOG TRANSVERZALNOG VALA Brzina širenja zvučnih valova je relativno malena. Međusobni odnosi tih 1) v 1) A veličina dani su izrazima: X = — v = — t. postoje i valovi kod kojih se ne opaža pomicanje. 4). Kad u naše uho istodobn o dolaze dva zvučna vala. g = gustoća krutine). Doppler. a u drugom slučaju manje frekvencije u odnosu na frekvenciju registriranu kod kon stantne udaljenosti. koji pripadaju skupini si. Ako pak čestice titraju okomito na smjer širenja vala tada nastaje transverzalni val (si. . v ( frekve ncije izvora zvuka. jednaka je vp =-------------------------------------v . U krutim tije lima ona je funkcija elastičnih svojstava tih tijela i može se izračunati pomoću izraza v = 1/— (E = modul elastičnosti. istih frekvencija i amplituda. izvodi harmoničko titranje tada val ima oblik sinusoide.). dok druge (tr- v — vi = registrir ana frekvenc ija. 4 POSTANAK PROGRESIVNOG TRANSVERZALNOG VALA SI. strujom zraka u duhačkim instrumentima i dr. U željezu je npr. 6). tada će ljudsko uho registrirati veći broj zvučnih valova u jedinici vremena odnosno ako se udaljenost povećava. rjeđenje longitudinalnih valova odgovara brijegu i dolu transverzalnih valova. Ako se udaljenost između promatrača i izvora zvuka smanjuje. Udaljenost između dva susjedna čvora ili trbuha odgovara polovini dužine vala. 5 PRIKAZ VALOVA SAVIJANJA progresivnih valova. Dužina vala je to veća što je frekvencija titranja manja i obrnuto. v. U normalnoj sobnoj temperaturi (2O°C) iznosi 342 m/sek. daje kuglasti val. Kad početna čestica. Valno gibanje je dakle širenje pomaka čestice. To su stojni ili stacionarni valovi. 5). J. ali iz suprotnih izvora. broj primljenih zvučnih valova u jedinici vremena biva manji. Pri tome neke tačke sredstva (čvorovi) miruju. v p i vt brzina širenja zvuka u uzduhu. Zbog toga imamo u prvom slučaju osjet zvučnog vala veće. koja nastaje radi relativne brzine gibanja izvora zvuka Međutim.X. austrijski fizičar). (\i p = SI. U kapljevinama je brzina širenja zvuka veća (u vodi kod io°C iznosi 1440 m/sek). Zgušćenje i razSI. = v. Periodička promjena tlaka uzduha.

tada čujemo udare. Pojava treptaja koristi se po- I . treptaji.kojih se frekvencije (valne dužine) samo neznatno razlikuju. periodičko mijenjanje intenziteta zvuka. Na taj način nastaje. Npr. Broj udara (treptaja) u sekundi jednak je razlici frekvencija promatranih valova. na određenom mjestu prostora. vibrato s frekvencijom od 10 Hz nastaje ako su frekvencije izvora 500 i 510 Hz.

SI. Bubnjić je eliptičnog oblika plitkog lij s ispupčenjem prema srednjem uhu. Rezonancija. nakovanj i stremen. vrijeme gutanja ili zijevanja. koji se radi tog tlaka deformira (si. Uska svojim oblikom pri tome pojačava zvuk.3 mm. Cortijev or Slušni proces. šetke slušnog živ tako dolazi do o. Po H. 9). jer se titranje glazbene viljuške preko prisilnog titranja široke plohe bolje prenosi na uzduh. kao i njegove glasnoće i boje. Ona se sastoji od oko 30 000 poprečnih kana dugačkih 0. 9). pa jedan od njih zatitra. onda se uvijek misli na njegovu efektivnu vrijednost. Gornji SI. Često se takvo prisilno titranje identificira s rezonancijom. U slučaju titranja žica mogućnost rezonancije je daleko veća nego u opisanom primjeru s glazbenim viljuškama.22 AKUSTIKA cijevi je oko 3000 Hz. kod koje duljinu možemo mijenjati. To možemo utvrditi ako prigušimo titranje prve viljuške. To prikazuje izraz v = (2n — 1) f/41 (y = brzina zvuka u uzduhu. Impulsi se kroz živac gibaju brzinom od 30 m/sek. Kada dva izvora va -A la iste frekvencije ti tranja stoje jedan bli zu drugoga. SI. 10). c) udar viljušci koja titra pri bliži druga glazbena . Ta pojava prijenosa energije ti tranja s jednoga sistema na drugi sistem iste frekvencije titranja zove se rezonancija. viljuška. Helmholtz ih smatra rezonatoi od kojih svaki ima vlastitu frekvenciju. premda su to dvije različite akustičke pojave. nji okruglim prozorom. Prilikom širenja zvučnog vala u atmosferi zvučni tlak superponira se atmosferskom tlaku (si. To je najsavršeniji instrument koji akustičku energiju pretvara u električnu. 10 PRESJEK VANJSKOGA 1 nekad kod nekih instrumenata (orguljr\ r\_ ski registar vox angelica. Duž pužnice protežu se tri kanala međusobno odijeljena bazilarnom i Reis-snerovom membranom. 7). predvorja i niče. U dručju niskih frekvencija pomiče se stup tekućine preko heliko me do okruglog prozora.). 7 POSTANAK UDARA: a) titraji prvoga tona. Tako ukupni tlak čas veći od atmosferskog tlaka kod zgušćavanja da b drugoj poluperiodi bio manji od atmosferskog tlaka kod razrje> nja. glavni rezonatori (ormarići ili tijela za rezonanciju) koji rezoniraju na svaku frekvenciju pa pojačavaju ton i daju mu punoću i boju (npr. 11 PRIKAZ UGIBANJA DIJELOVA BAZIdolimfu. Ona mora odgovarati 3/4. kod klavira sa žicom C rezoni raju sve one žice koje su ugođene na visinu tona pojedinih alikvotnih tonova tona C. Kada se govori o zvučn tlaku. Psihoakustika. a promjera osnovice oko 3. Gornji i BUB donji kanal spojeni su otvorom zvanim helikotrema. Ako se npr. Titranje bubnjića prenosi se srednje uho mostićem sastavljenim od tri kosti koje radi nji] oblika zovemo čekić. opaziti ćemo da do rezonancije dolazi samo kod određene veličine stupca uzduha (si. g.. Iznad bazilarne membrane je i osjetljiv slušni mehanizam u kojem se nalazi 20 000 do 30 ooO nih osjetnih ćelija. Eustahijeva cijev omogu izjednačenje vanjskog i unutarnjeg tlaka. uho je i vrlo selektivni analizator frekvencije. Uho je organ zvuka. koji se nalazi u dnu pužnice. bubnjić kojim završava vanjsko uho (si. To je cijev savijena u spiralu sa dva i po do dva i tri četvrtine zavoja. u manjoj ili većoj mjeri pobuđuju na rezonanciju.c\ e1 itd. Titranje glazbene viljuške se pri tome vrlo brzo priguši. Ako glazbenu viljušku koja titra prislonimo na stol ili na koji drugi oveći predmet tada zvuk postaje glasniji. zvuka (si. kod gudačkih instrumenata korpus instrumenta itd. k frekvencije odgovaraju frekvencijama sadržanim u primljei zvuku. glazbenoj b) titraji drugoga tona. n cijeli broj). koja je s usnom šupljinom spojena Eusta vom cijevi dugačkom oko 3 cm. Broj impulsa ovisan je 0 intenzitetu zvuka. 7/4 ■ • ■ dužine vala zvuka koji daje glazbena viljuška. a. Energija titranja glazbene viljuške prelazi u energiju potrebnu za prisilno titranje plohe na koju je glazbena viljuška prislonjena. Rezonantna frekvencija 1 njića je između 1200 i 1400 Hz. U živčanoj niti je maksimalan broj impulsa u jednoj sekundi oko 400. i ona će zatitrati. Dobivena električna energija prenosi se preko živaca pomoću impulsa u mozak. SI. 12). koja može titrati istom frekvencijom (daje istu visinu to na). SI. Tekućina (endolimfa) ispunjava cijelo unutarnje uho. efektivni zvučni tlak (p) p = -™ . U . Kada zvuk dođe u v tarnje uho. Helmholtzu je bazilarna opnanajvaž za proces slušanja. dužina stupca uzduha mora biti neparni broj četvrtina valne dužine vala koji emitira izvor. koje žica proizvodi. Tako npr. tj. Srednje uho je mala. Pr novijim teorij. za/\ ^T tirat će i drugi izvor.04 do 0. Polukružni kanali ne sudjeluju u slušnom procesu. Osim što je prijemnik zvuka. Zvuk postaje glasniji. jer i alikvotni tonovi.--------------------------U N U T A R N J E U H O STREMEN I OVALNI PROZORClĆ OKRUGLI PROZOR&Ć EU S TA H U EV A C IJEV PUŽNICA (RAZMOTANA) kanal je od srednjeg uha odijeljen ovalnim prozorom. DOLIMFE veću vrijednost rt dređenom mjestu. zilarne membrane. / duljina stupca uzduha. 12 ZVUČNI TLAK SUPER] NIRAN ATMOSFERSKOM TLAKU a njime također određujemo i smjer zvučnoga izvora (si. Ona je otvoren. 11) području visokih frekvencija dolazi radi inercije tekućine do de macije bazilarne membrane. rezonirati će ona vlakanca bazilarne membrane. uzdu ispunjena šupljina. 8). Hidraul LARNE MEMBRANE POD PRITISKOM ENtlačni val postiže . Iz njih izlaze vrlo fine niti. duljine nešto preko 3 cm. 5/4. indikator visine tona. Unutarnje uho (labi\ sastoji se od tri glavna dijela: polukružnih kanala. već služe samo za osjet ravnoteže. 9 SHEMATSKI PRIKAZ UHA ■SREDNJE UHO^ri-. Zvuk ulazi u uho kroz vanjsku slušnu cijev. Kod muzičkih instrumenata važni su tzv. Rezonantna frekvencija slušne Zvučni tlak. što ovisi o frekvenciji primljenog tona. Ako amplitudu zvučnog tlaka (pm) podijelimo s | 2 dobiva tzv. iako nije direktno po buđen na titranje. Fizika uha. zvučna energij a pi ljena bubnjićem ] nosi se na teku< unutarnjeg uha. Ako pomoću glazbe-Sl 8 REZONANCIJA STUPCA UZDUHA U ne viljuške određe-CIJEVI NA TON GLAZBENE VILJUŠKE ne frekvencije pobuđujemo na rezonanciju stupac uzduha u cijevi. Dio ukupne energije zvučnih valova dolazi u slušnu cijev na čijem dnu je tanka opna. Pužnica je najosjetljiviji i najsloženiji dio ljudskog tijela. si. S porastom frekvencije pomiče se n sto deformacije prema ovalnom prozoru. Radi vertikalnog pomaka dijelova bazilarne membrane javlja se u ćelijama niti Cortijeva organa neka vrsta piezoelektriciteta. _ kod klavira škrinja u ^^ kojoj su napete žice. Zvuk se i dalje čuje.5 mm. Cortijev organ prenosi titranje opne na osjetljive z. dakle :c. tzv. Stremen završav^ stanom pločicom smještenom u ovalnom prozorčiću kroz ' stremen predaje titranje unutarnjem uhu.

Tabela zvučne snage za neke izvore: Običan razgovor (srednja vrijednost) oko 7. 500 1000 5000 10000 20000 SI. Jakost ili intenzitet zvuka. U ---području visokih frekvencija . krivulja praga sluha naglo se 60 sa. Ako ak naraste iznad io~ 4 atmosferskog tlaka. 13 PODRUČJE SLUHA S KRIVULJAMA JEDNAKE GLASNOĆE .2 -10"' -0 . ono može zamijetiti zvuk s fektivnim tlakom IO"10 (0. kojim se 2 ikše izražava odnos medu veličinama snaga. koji nam se pri raznim frek ve nc ij ama či ne jedna ko gla sni ka o t on frek ve nc ij e od 1000 Hz.0000000001) atmosferskog tlaka. Jedinica mjere Po !o za ovako defi- A (omi 1CT3 P (dina/cm2) 200 10" 5 - 10' 6 - . koja pokazuje koliki mora biti intenzitet zvuka da za različite frekvencije dođe do praga sluha. Pod snagom zvuka podrazumijevamo zvučnu nergiju koja u jedinici vremena prijeđe kroz plohu bilo koje povrine. Decibel nije mjerna jedinica već samo broj. dobi vamo tzv. decibel (dB). jer uho nije za sve frekvencije podjednako osjetljivo. izumitelju telefona). Bellu.AKUSTIKA lože registrirati veoma malene zvučne tlakove. On je preko milijon puta (ili za više od 120 dB) viši od nultog nivoa to jest od praga sluha. naz iva se prag bola. koja u jednoj ekundi prijeđe kroz plohu veličine jednog cm2 okomitu na smjer irenja zvuka. s intenzitetom određenog broja decibela iznad nultog.2 10"'- 10*" \ \ GLASNOĆA ZNAO PRAGA SLUHA . koji se na ' pojedinim frekvencijama -20 smije dovesti uhu a 200 500 1000 2000 5000 10000 Hz 2 —- ' — n ■—• — ~---------- -— 1 — 0 FREKVENCIJA SI. Uho je najosjetljivije za područje FON ----frekvencija između 800 i 6 A 000 Hz. U području :ekvencija. Najveći ---zvučni tlak. Za frekvencije od 1000 Hz čestice u uzduhu smiju titrati laksimalnom amplitudom od 0. Da bi se postigao prag sluha za različite . oje naše uho može čuti. zove se krifu-Ija za glasnoću od o 'de. a prekida se na frek50 ---venciji koja je kod raznih 40 opažača (naročito kod osoba 30 ' iznad 30 godina starosti) " --vrlo različita. Snaga zvuka.iior cibela (si. za koje je najosjetljivije. 14 IZOFONE NORMALNOGA UHA da ono ne osjeti neugodu ili bol. Mjerna jedinica za snagu zvuka je vat (w). Jedinica za mjerenje zvučnog tlaka je likrobar (\>.10-1 vata Orgulje (fortissimo) 1 do 10 vata Bubanj (fortissimo) oko 10 vata Veliki zvučnik (najveća snaga) IO2 vata .0002 VRIJEDI ZA FREKVENCIJU 00 1000 U'Vsek. Fizikalna definicija glasnoće (G) odnosi se na ton fre kvencije od 1000 Hz i glasi: G = 20 log — = 10 log -— fona. U praksi uzima se deset ■lita manja jedinica. 14).b). jest jakost ili intenzitet zvuka.GRANICA BOLA 120 db IZNAD PRAGA 23 je frekvencije potreban i različiti intenzitet. onda je njihov odnos (ri) u decibelima dan izrazom n = 10 jg^dB. Zvučnim se valom prenosi kroz redstvo mehanička energija. U tom slučaju promjena laka iznosi 280 din/cm2. Odredimo li intenzitete tonova.0. krivulju jednake glasnoće ili izofona (si. zvuk izaziva u uhu ol. naziva se prag sluha.10"1 vata Violina (fortissimo) oko io~3 vata Klavir (fortissimo) oko 2. 13).0.10"1 -0. Krivulja.. potreban je određeni minimalni zvučni iak da bi uho registriralo zvuk. Količina energije.10" -20 PRAGA SLUHA . Prema WeberFechnerovu zakonu glasnoća je proporcionalna logaritmu zvučnog tlaka. Mjerenja praga 120 sluha za frekvencije ispod 30 10 0 90 Hz posve su nepouzdana. To je tlak što ga proizvodi sila od jednoga dina a površinu od jednoga cm2.10~ 5 .01 mm. Taj je tlak ovisan o frekvenciji. po G. diže.ogaritam iz odnosa dviju zvučnih snaga izražava se u belima B. Ako sa Ij i I? označimo intenzitete ivora.002 \ .I0"1 vata Trublja (fortissimo) oko 3. 0 2 ^1 10"1*(GLASNOĆA 0 db) . Za svaku frekvenciju.10"" vata Vršna snaga ljudskog glasa oko 2.

Praktična mjerenja glasnoće zvuka vrše se fono-metrom a veličina gubitka sluha mjeri se audiometrom. Prema definiciji čisti ton od iooo Hz glasnoće 40 fona daje subjektivnu glasnoću od jednog sona (si. To se neprekidno ponavlja. dušnik. Jedinica za subjektivnu procjenu glasnoće je jedan son. Tako uzduh između SHEMATSKI PRIKAZ glasnica lakše prolazi. 15 ODNOS BROJA FONA PREMA BROJU SONA ZA TON FREKVENCIJE IOOO Hz određuju se uspoređivanjem s glasnoćom tona od iooo Hz. Govor. b) i zvučni intenzitet I o (= io~ 16 w/cm 2 ) odnose se na prag sluha za frekvenciju od 1000 Hz. dakle na temelju subjektivnog ocjenjivanja. a one se radi svoje elastičnosti odmah ponovno stisnu. Kod stvaranja govornih glasova sudjeluju pluća. Uzduh dolazi iz pluća i DUŠNIK pritišće odozdo glasnice te ih razmakne (si. Formanti su sasta' novi koji neovisno o osnovnoj frekvenciji određuju svojstva ' niranu glasnoću je jedan fon. grkljan.24 AKUSTIKA nako raspoređeni po čitavom frekventnom području. 15). Zvučni tlak p 0 (= 2 • io~ 4 u. ždrijelo te usna i nosna šupljina. već su rani u jednom ili dva područja formanata. . Glasnoće tonova ostalih frekvencija ■ * i' IO 2 / / J s — i 10 ( f 1 f 1 O 1S 20 30 4O . Pri tome energiju strujanja pretvara u zvučnu energiju. pa GRKLJANA tlak ispod njih postaje manji. 50 60 70 GLASNOĆA U FONIMA 80 i i 90 100 SI. Čovjek proizvodi glasove tako da potiskuje uzduh iz pluća kroz glasnice i usnu šupljinu. 16).

Kontinuirani prijelaz s tona neke frekvencij e na ton druge frekvencije zove se portamento. ' VRIJE ME novi izvode vokala nisu jed- GLAS E: a) na izlazu iz glasnica. 30 100 1000 10000 150C 100 FONA 120i- 1 Il n ) 1000 . Znač ajke go vornog zvuka. TRAJANJE o XV \ ^ VRIJEME U SEKUNDAMA PORTAMENTO VRUEME U SEKUNDAMA AMPLITUDNA MODULACIJA FREKVENTNA MODULACIJA SI. lažnih glasnica. Od starijih uređaja za analizu zvuka najpoznatiji su Helmholtzovi rezona tori s Koenigovim monometričkim plamenikom. si. VOGA GOVORA spektroskop. vremenski tok intenziteta koji sadrži porast ili početni tranzijent. 17 DIJAGR AM ZVUČN OGA TLAKA ZA . 19 ANALIZA IZGOVORNE RIJEČI MUZIKA NA PRINCIPU VI. Opseg frek*> vencija i spektralni sastav pojedinih gla sova vrlo su različiti. ali obuh frekvencije koje su daleko više nego kod vokala (si. 18 SPEKTAR GLASA 5 M K SI. NJE OPADANJE. Promjeno m tih uvjeta mijenja se i visina proizved enog tona. glasnoća. 20). a od novijih oscilograf i akustički Analizom zvu- / n \\ V 1000 2000 FREKVENCIJA 600 SI. opseg frekvenci ja ljudskog govora mnogo je veći te se smatra da glas nastaje zajedničk im djelovanj em glasnica i prostora između glasnica i tzv. b) u ustima i nosu Vokal UO AE I Područje formanata od 200 do 400 Hz od 400 do 600 Hz ' od 800 do 1200 Hz od 400 do 600 i od 2200 do 2600 Hz do 200 do 400 i od 3000 do 3500 Hz . debljini i napetosti . Naja niže frekvenci je ljud skog govora nalaze se kod muškarc a na 80 Hz. spektralni sastav o kojem ovisi boja tona. Međutim . 20 ZNAČAJKE MUZIČKIH TONO' Viši harmonijs ki tosi. 3[jy/ STANJE NT^I/. 17). Značajke muzičkog zvuka. Frekvenc ija titranja glasnica ovisi o njihovoj duljini.Tako glasnice relaksaciono titranje i u ritmu tog titranja modulira se struja uzduha (si.STAC. GLASNOĆA 60 30 PDRAST. a kod žena na oko 120 Hz. 21 i 22). a tremolo ili vibratojeamplitudna ili frekventna modulacija određenog tona. Danas se za analizu govornih glasova mnogo pr njuje postupak zvan visible speech (vidljivi govor. Opseg frekvencija zvuka što ga proizvode muzički instrumenti mnogo je veći od onoga kod govora (si. ka odjeljuju se pojedine komponente sastavljenog zvuka i određuju im se frekvencije i jakost. Osnovne \nj V\J H karakteristike muzičkih tonova jesu: osnovna frekvencija koja određuje njegovu visinu. Konsonanti sadržavaju vrlo malu zvučnu energiju. stacionarno stanje i opadanje ili završni tranzijent (si. 18). STA£>/~ STACIONARNO VV.

. . Rameau (1683—1764) svoju nauku o harmoniji. Međutim. 21 SPEKTRALNI PRIKAZI TONOVA XIX st. FREKVENCIJA se razvila istom u I. oethius (oko 475—524) je dalje razradio Aristotelove postavke. Newtona (1643—1727). LJUDSKOG GOVORA I NEKIH ŠUMOVA [f. Aristotel je pokušao definirati sam pojam nauke o zvuku.„ . jer isti ton na istom instrumentu f=294Hz ima različit odnos B 30 SOPS N komponenata ako je A 20 različite glasnoće (si. Ch. . .. 24).AKUSTIKA f=196 Hz VIOLINA 20 iB 30 1 1 25 Prepoznavanje tonova pojedinih in... Kao IO 4 8 10 2 8 10* samostalna znanost a. Sistematskim proučavanjem zvuovnih pojava bavili su se već fizičari i filozofi antikne Grčke. .I st. NE-:iH MUZIČKIH INSTRUMENATA I akustička zapažanja LJUDSKIH GLASOVA čovjeka jednako su stara kao njegovo vučno i muzičko izražavanje. Da su inogi akustički zakoni u praksi bili poznati već u Antiki dokazuju ivanredna otvorena kazališta npr.1imi«. Pitagora je na monoordu ispitivao odnos dužina žice za tonove pojedinih intervala. IB 30 Ako želimo identifi20 cirati ton samo preko stacionarnog stanja 10--------(tako da uklonimo porast i opadanje toUM na) teško možemo f-196Hz IB 30 prepoznati kojem inSAKSOFON strumentu pripada 20 emitirani zvuk. Spektralni sastav ovisi i o 10 IlullHl ml l glasnoći. Huvgensa (1629—95) i I. . Ph. Glasnoća i boja 10 — tona mijenja se ' i _L1_ L promjenom položaja I instrumenata i sluB 30 šaoca. Tako svaki I------TEND ! muzički instrument 20 P ima za različite frekvencije i različite us10 mjerene karakteristiII liiLL I I I li 1 1 ke (si. Galileja (1564— 542). koja : opisao Vitruvije (<. 'blasti akustike pripadaju i načela izrasla iz prakse graditelja mučkih instrumenata. 1 Historija. Naziv lllllliUii i itlitllllllll 10* 5 10' FREKVENCIJA .) u V knj.. u Epidauru ili Sirakuzi. Na temelju njihovih teoretskih postavki izradio J.IKI BUBANJ 3ANJ LI BUBANJ ELE ITRABAS LONČELO UNA kVIR TUBA AUNA IBA SAKSOFON OT KLARINET SOFON UTA :0l0 FLAUTA 3H MUŠKARCA OR ŽENE ISKANJE JANJE KLJUČE" . 22 SPEKTRALNI PRIKAZ TONOVA MUZIČKIH INSTRUMENATA. 23). On je uočio postojanje alikvotnih tonova koje je razjasnio Sauver (1701). Brzinu zvuka prvi je izmjerio M.l n itt t — i 2 . 1 1. a jerojatno i stari egipatski matematičari.. 1 10 strumenata ovisi znatno više o tranzijentima nego o spektralf=196 Hz nom sastavu tona. svoga djela De architetura. 1 \ i. a daljnji razvoj akustike važni su i radovi G. Mersenne : 636).

— H. London Einfiihrung in die Schwingungslehre. 1937 (njem. — A. London 1946.: H. LIT. Dinamic Theory of Sound. Hala i M. Daviš. Torino 1942. Innamorati i P. New York 1937. upotrijebili su medu prvima isusovac G. Morse. Ein fiihrung in die Akustik. The Physics of Music. 1918. — P. A Historical Survey.— J. Musical Acoustics. A TextBook on Sound. Simbriger. — A. W. feč.und Skalabildung. L. Pariš 1949. Acoustics for Musicians. — H. New York 1942 (novo izd. Ultraschall. Bergmann. — E. Akustik. — L. Kobenhavn 1930. Cambridge 1927. Klange und Gerausche. Musikalische Akustik. Collected Papers on Acoustics. — R. Milano 1933. — A. The New Acoustics. Berlin 1929. New York 1938. London 1932. New York 1929. Leipzig 1935 (II izd. H. Broadhouse. 1929.Murray Barbour. B. 1936. Schwingungs-und Wellenlehre der Ultraschallwellen. — G. Današnji visoki stupanj razvoja postigla je akustička znanost naročito pomoću elektroakustike. Michigan 1951. C. — K. H. Roma 1925. — S. Bragg. Physikalische Musiklehre. C. — C. Nešto kasnije postavili su svojim kapitalnim radovima temelje suvremenoj akustici H. Grossmann. New York 1956). Stevens i H. Pariš 1935. Buck. Berlin 1926. lEtni _ i. Die Welt des Schalles. Winstanley. Tonpsychologie (2 sv. Rocard. New York 1951 (IV izd. Berlin 1939. Hearing. 1926. — E. von Helmholtz.). — A. — J.) — A T . McLachlan. Kornerup. London 1944. i A. — G. Revher (De natura et jure Auditus et som. Lindsay. — C. C. u 2 sv. Leipzig 1908.. Bar ton. Bartholomezv. Leipzig I93 2. A. Salzburg 1943. 1951).— J. Stumpf. Schaefer. Hlas. — J. Steivart i R. Die Anfange der Musik. G. Acustica.5 6 7 8 9 REDNI BROJ HARMONIJSKIH TONOVA b)MEZZDFORTE C) FORTE SI. U početku XIX st. T. — G.— J. Propagation et absorption du son. Leipzig 1918.Theory of Hearing. Daviš. — Isti. Wood.— H. — J. London 1944. Matzke. Theory of Sound (2 sv. Culver. Schmidt. B. Slovak. London 1947. Berlin 1935. La Registrazione del suono. — H. Akustische Gesetze fur die Akkord. T. The Theory of Sound. Barkhausen 1932. Doniselli.iih 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 10 1 2 3 4 . Wood. L. 1951. C. Lindau 1949. Wood. W. Theory of Vibrations. Helmholtz (1821—94) i J. Ravleigh (1842—1919). New York 1949. Schumann. Beranek. Acoustics of Music.A Physical Text-Book. Starke. B. — D. — J. Sound Waves. 1956). London 1931. 24 USMJERENI DIJAGRAM KLAVIRA ZA 90° 270° RAZLIČITE FREKVENCIJE sirelii broj titraja i tako odredio apsolutne visine tonova. — F. Richarđson. C. Sound. Sound. The World of Sound. — S. Psychology of Music. Udito e voće. O. London 1929 (II izd. Vibration and Sound. London 1944. Tuning and Temperament. 1913). Acustica musicale generale. Beatty. The Acoustics of Orchestral Instruments and of the Organ. — F. New York 1951. Trendelenburg. Leipzig i9n. W. Schotto {Magiae universaliS) 1674) i S. G. Zehelein. — B. Martin i //. — J. . Baglioni. Riemann. E. London 1943. Leipzig 1902. Strutt. Miller. Bartholomezv. W. Speech and Hearing. 23 SPEKTRALNI PRIKAZ MUZIČKOG TONA U RAZLIČITIM DINAMIČKIM STUPNJEVIMA a. Handbuch der musikalischen Akustik. — E. Sabine. 1919. Uccello. — C. T. Bemhart. Jeans. Acoustics. Stufttpf. A Text-book of Sound. 1928. London 1934. — W. Jones. Rayleigh. W. Die Physik der Klangfarben. Textbook on Sound. — H. London 1948. — T. Schaefer. London 1894—96.). Musical Acoustics. London 1950. — C. Acoustics. Music: a Science and an Art. Trendelenburg. New York 1930. — N.. Roma 1939. Milano 1927. — P. New York T938. T. Acoustics of Music. New York 1937. Regensburg 1951.). Acoustics. Science and Music. Scheminzky. — Isti. P. Wever. — A. Die Lehre von den Tonempfindungen als physiologische Grundlage der Musik. Fletcher. Braunschweig 1862 (II izd. Lamb. W. Unser technisches Wissen von der Musik. — W. Udito e sensi generali. — A. McLachlan. Stumpf. Berlin 1939. — W. Traite de prise de son. Leipzig 1934. New York 1952. Seashore. — H. Richarđson. sluch. Redfield. MGG. — W. Righini. — E. Leipzig 1883—9°. L. L. Katechismus der Akustik. Acoustics Measurements. Valle. Die Sprachlaute. — Y. Stuttgart i Leipzig 1938).W. Cagniard de la Tour mjerio je na svojoj SI. Musikalische Akustik. The Physics of Music ( I V izd. H. New York i London 1949. W. —■ F. I. — K. M. Hearing in Man and Animals. Praha 1947. — H. — L. Their Shape and Speed. New York 1952. Lottermoser. Modem Acoustics.

Sestra Jehana i Oliviera. — J. Uz to djelovao kao zborovođa u L i Rimu i kao muzički kritičar. S. Na Pariškom konzervatoriju učenik M. 1950. London 1929. Mušica ex Machina. 1950—64 kao direktor Konzervatorija i uz to 1952—58 kao orkestralni dirigent. / moderni orizonti della tecnica musicale. klavirska djela VOeuvre de piano (3 sv. Die Schallmessfibel fur die Larmbekampfung. Ku. Često izvod: ziku starih francuskih majstora. od 1916 povijest muzike i estetiku na S vatoriju sv. — R. — DRAMSKA: opera Tamno ogledalo. 1924. varijacije na napjev Lucis Creator. LIT. — Technical Aspects of Sound (E. Marie-Claire. Eslava. // Rinascimento musicale e Giacomo Carissimi. Zgodov venskega slovstva. — G. 1. 1936 dobio prvu konzervatorijsku nagradu za orgulje. Die Grundlagen der Akustik. Torino 1961). fantazije. musicista e musicollogo. U Parizu završio studij književnosti na Sorbonnei i studij muzike na Konzervatoriju (T. Domenico Alaleona. 2 fantazije. Član ansambla narodnih pjes plesova Lađo. postludij. 1626). sin kompozitora Alberta Alaina.. — Oratorij Chant funebre pour les morts en montagne. A. 4 Canzoni italiant centesehe za gudače. Nuova Antologia. Messiaen). London 1957. Aleksandar ->. Canac). ORKESTRALNA. XII Muziku učio u Rimu (C. Jean-Delphin. varijacije na temu Cl. Dupre). Lisinski u Zagrebu (Z. — H.. ALASIA DA SOMMARIPA. Rekvijem. Prieberg. — E. II 1888). 1914. — J. K. Vlačić (Devčić. — La Resonance dans les echelles musicales (red. I. Gavoty. Colloques internationaux du Centre National de la Recherche scientifique. VIII 1918 —). francuski kompozitor i orguljaš (Saint-Germain-en-Laye. M. Acoustics. DJELA. 3. P. Phanomene des musikalischen Horens. Važna su njegova istražh razvoju talijanskog oratorija. Pariš 1963. Bustini. ALALA. 1951. L'armonia modernissima. — A. 1935. klavir i dirigiranje. učenik Pariškog konzervatorija Habeneck). New York 1953.: B. 1953. Hamburg 1964. DJELA: Trois danses za orkestar. Physiological Acoustics. 1954—56 bio je na studijskom putovanju kroz Evropu. — Acoustique musicale (red. 1934 i 1936. solo-pjesmi 18 Melodie Pascoliane. London 1955. Wever i M. — Klavirska muzika (La cittd fiorita. francuski violinist (Bayonne. Durufle. David. Rakuša. ibid. -Pjevanje učio na muzičkoj školi Va. VIII 1926 —). Montgomery. Bacha. H. Winckel. 2. 1911. Faust). Palestrine.: R. 3. bariton (Z 26. Svet zvoka in glasbe. MGG. Szvenson. ATextbook of Sound. N djela (brojni moteti i himni). 1934. Pariš 1945 i 1950. 16. K. tip španjolske (galicijanske) narodne pjesme stvene i čeznutljive. Divertissement za gudački orkestar. Grave. Winckel. Princeton 1954. — Suite monodique za klavir. Instrument je vrlo sličan violini (»indijska violina«). New York 1954. Sga: God. 22.: H. kao što su Figaro (Rossini. (II izd.26 AKUSTIKA — ALBA jednih nagrada na međunarodnim natjecanjima i ugled movini i inozemstvu kao koncertni orguljaš. K. Marcel-Dubois. Speech and Hearing in Communication. poginuo u Drugome svjetskom ratu. DJELA: violinski koncerti. 1938. od 185 koncertni majstor dvorskog orkestra. Ascoli Piceno. A. 1934. Simfonijska trilogija. Loviery. Experimentelle Beitrage zur Psvchologie des musikalischen Horens. VI 1940). High Quality Sound Reproduction. LaMusique d'orgue francaise de Jehan Titelouze a Jehan Alain. U nj] upotrebljavaju i slogovi la-la ili ai-le-h-la. Beranek. redovnik iz reda servita (Sommariva del Bose 1578 — Rim. Ljubljana 1929—38. — Suita za orgulje. Rossenthal. Sarasate). a zanimali su ga i problemi penta dvanaesttonskog sistema i različite mogućnosti podjele 1 Težio je za obnovom talijanske muzike pa je nastojao < neke stare forme (Canzoni. La Sonorite superieure. Pedrell. Physics. Angles. LIT. Les Instruments de musique dans 1' Inde ancienne. — H. Šir). LIT. Studisulla storia delV oratorio musicale in Italia. Yasushi. 1914. Weber). A. Priere. Fra Gregorio Alasia. Kidrič. alabu tikva). Physikalische und technische Akustik. 1905. G. ALARD. Pariš 1941. — CRKVENA: Messe gregorienne de mariage za zbor i gudački kvartet. Najviše pisao za orgulje i ti radovi idu u najbolje što je komponirano na tom području u suvremenoj francuskoj muzici. francuski orguljaš (Saint-Germain-en-Laye. M i dr. Le jar din suspendu. — L. — W. Richardson). Jehan Alain. Boravio više godina u samostanu u I i naučio slovenski. — F. O. flautu i gudački kvartet (ili orgulje).i 1815 — Pariz. London 1891. Climat. Laurence.— F. Music and Musical Instruments of Southern India and the Deccan. A Guide to Musical Acoustics. 1932. Cecilije. L. Miinchen 1960. L. 1908 (novo izc Le laudi spirituali italiane nei secoli XVI e XVII e U loro rapporto cm profani. Brat Jehana. II. Barcelona 19. NOVA IZD. — Gudački kvartet. Valentin (Gounod. The Story of Indian Music and its Instruments. 3 sv.: F. 3 Danses.fourcq. AFMF. Akustik. niz kompozicija za orgulje. 1948. Snimila je vel ploča uglavnom s kompozicijama J. Ormarić za rezonanciju načinjen je od tikve. Ljubljana 1964. francuski orguljaš i kompozitor (Saint-Germain-en-Laye. kazališnu karijeru započeo 1954 u zagrebačkoj Ko Od 1955 operni solist Hrvatskog narodnog kazališta u Za Njegov repertoar obaseže niz zapaženih baritonskih uloga 1 karaktera. 1951. — Solo-pjesme. Torino 1963). Cardi. — S. VPatson i C. Day. kraće komorne kompozicije. 2 korala. Janequina. 1952. uleknute sa strana. Izgubljeni raj. ima četiri crijevne žice ugođene po kvintama i sedam (iznimno devet) simpatetičkih žica: LIT. 1934. SSSR. 12. 1960. 1 LIT. Pariš 1958. Završila Konzerva torij u Parizu (M. dueti za violinu i klavir. 2 Danses d Agni Vavishta. — VOKALNA: Rekvijen II Cantico di Frate Sole za zbor. 1934. R. // cicalamento delle donne al bucato di A. La Traviata). — Klavirska muzika. 1934. Dukasa i R. — Andante varie za gudački kvintet. Intermezzo. New York 1958 (tal. F. Berlin 1960. Canti di Maggio). — ZA ORGULJE (djelomično sabrana u L'Oeuvre de Jehan Alain. Richardson. Berlin 1952. Indiju i jugoistočnu Aziju. 1938. Guglielmo (Mozart. 1929. — E. Angeles. Banchierija. Ljubljanski zvon. 1843—75 profesor na istom zavodu. a tanka gornja daska od drva ima otvore u obliku slova F. La Jeune a Ecole d'orgue francaise. 1909. Barcelona 1934. de Sanctis. God. operni pjevač. Slovensko petje v preteklih dobah.. Litanije. La Mušica en Espafla. Lauđi). Ljubljana ] F. moderne). Aleksandar ALABUSARANGI (indij. Pripada krugu japanskih avangardnih muzičara i član je međunarodnih udruženja za suvremenu muziku. Ducassea (kompozicija). . Pedro. Jchan. 1963. talijanski muzikolog i kom] (Montegiorgio. 1949). 1938. London 1952. konjić i držak za žice slični su onima na violini. Piše članke za različite stručne pu blikacije i muzičke kritike (od 1958 za Figuro). Klangstruktur der Musik. 1937. — M. 3. Gavoty. Pokušao je utvrditi tekstove na narodni ziku potrebne svećenstvu pri vršenju obreda. —■ E. W. DJELA. Pariš 1962. Aubin. Nicolas d' -* D'Alayrac. e Ecole du violon (prevedena na više jezika). DJELA: klavirski trio. Francis. Principles of Modem Acoustics. Istakao se kao pi (njegov učenik bio je P. — Klavirska muzika. Cancionero musical popular espanol. F. Aria. Cosi fan Germont (Verdi. 1934. dug 52 cm. 1934. La Perception de la musique. G. 1930. Mercier. japanski kompozitor (Tokio. ALALEONA. LIT. 1935. Vecchija. Sound. VII 1925 —). RMI. 1932. — SPISI: Su Emilio de' C Nuova Mušica. Bern 1959. — Opera Mirra. AKUTAGAWA. Li) moderno e umanita musicale.). Simfonia italiana. XI 1881 — 24. Ballade en mode phrygien. Stuhlman.: B. — Kom pozicije za violinu i klavir. Paj (Mozart. Pariš 1952. suita. 3 Canzoni ita Canzoni italiane za gudače i harfe. 1913 (Rim 1920). — C. Revidira i objavljuje djela orguljaške literature. većinom prije propi ili poslije nie. Postigla je nekoliko vri- . P. W. — F. ALBA -> Aubade ALBA (Alva). W. E. I Pedro Alba. 1938. KIangwelt unter der Lupe. Ascol 1957- ALABJEV. Guasco. Wood. Berlin 1955. 1930. —■ Isti. 1938. — Solo-pjesme. Saumur.-s. M. Vrat s pužem. 1907—11 predavao u Rimu zborno pjevanje na Nacioi institutu za muziku. harfu i duhače. G. Lamento. Berlin 1960 (tal. 1953. New York 1952. Man's World of Sound. Braunchweig 1967. Ko. Lira Sacro-Hispana. Domenico. 1929—38): Berceuse. — H. Zabilježio ostalim pet slovenskih narodnih crkvenih pjesama koje su i vale već na izmaku srednjega vijeka. Nicolas . Pje je dopušteno da ukrašavaju melodiju. E. ALAIN.: F. Das spanisehe Volkslied. Adlešič. španjolski kompozitor iz X1 Do 1557 dirigent katedrale u Oviedu zatim u Burgosu. Striggii 1905—06. — E. — Meyer-Neumann. Biophysics. odaju majstora polifone tehnike. — H." le tonalitd neutre e Var te di ibid. Skudrzyk. i trublje. B.. ALAUPOVIĆ. II 1911 — Petit-Puy.Aljabjev. 1929—38. Musical Engineering. Sound recording and reproduction. Od 1961 direktor je muzičke škole Cesar Franck u Parizu. Fletcher. Pierce i E. Seviljski brijač).: G. Harmonia. 1911. — J. Reinecke. Čarobna frula). ALAYRAC. G. —■ H. Goodfrey. 1938. Messe breve za 2 ženska glasa. Labinska vještica) i dr. stariji tip indijskog narodnog gudačkog instrumenta -»■ sdrangi. Traite d'acoustique. orkestar i orgulje. Olson. H. — Transkribirao djela A. Kinu. U kompozicijama slijedio j konstruktivistički pravac. Duprea (orgulje). — Izdao veliku zbirku soi Maitres classiques du violon. —■ F. 1939 i dr. Laudi spirituali italiane za gudače. 1951 i Kappa. suita za trublju i orgulje. 1938. 10. London 1956.: Tri moteta obj. Burek. mješovitog zbora Radio-Zagreba i vokalnog k' Lisinski. LIT. Pariš 1959. Djelovao zatim u rodnom gradu 1943—50 kao zborovođa. se na tekst od četiri strofe (svaki stih ima osam slogova). // libro d'oro del musicista 1923). O. XII 1925 —). širok 20—22 cm. Wien 1954. 2 preludija. —■ O. W. New York 1953. Moir. 1933. London 1958. Nikole u Maisons-Laffitte (nedaleko Pariza). sa dugo izdržanim završnim tonom. Djelovao kao orguljaš u crkvi sv. Tugomir. P. Stariji primjeri s su elemente koji podsjećaju na crkveno pjevanje. Pariš 1937.. Olivier. Margenau. preludij i fuga. Adam. Nastupa i na konce podiju. Baleti: San jezera. God. nastala u duhu kastilskog čizma. Na Konzervatoriju u Tokiju diplomirao 1949 kompoziciju. 1932. solo-pjesme. D. Triptihon za gudački orkestar. 1937. musicien francais (1911—40). Winckel. celestu i timpane. 1928. 20. Alessanđro (redovnici Gregorio).— H. ORKESTRALNA: tri simfonije. zborovi.

Edwards. gde je jedna metarska jedinica u svom trajanju duža od ostalih jedinica za polovinu njihova trajanja. 1960. dobama) unutar jedne mere ■— i na grupu oblika kojima unutar mere nisu sve metarske jedinice stalno jednake (oblici tzv. nešto manje u gradskima. The Primadonna. La Boheme) u milanskoj Scali. Sagmavra. a žene muške pesme. Arbatshy. Stockmann. — Y. III 1720 — Bolzano. iichele (Bolzano. Montreal.rtirao najviše po Francuskoj i Engleskoj. aksak-grupa veoma je bogata raznovrsnim oblicima. Melodika jone po pullore. III 1680 — 10. Arbatsky. Ethnomusicologie. Setaccioli) i Bologni P. Berlin 1965. uglavnom žicanih. Chicago 1953. Stockmann. Vola. Les dances populaires et les instruments musicaux du peuple Albanais. Prozodija dhe metrika jone popullore. Nikad se nije desilo da muškarci pevaju ženske. New York >58. deitirala 1935 u milanskom Teatro Lirico kao Nedda (Leoncavallo. Frankfurt 1922. London i833. Polifonia jone popullore. ALBANI (Alban. Stockmann. pevaju uz pratnju melodijskih instrumenata. 1958. — H. Način izvođenja uslovio je da su ženske pesme pretežno u strogom ritmu. veoma uglađene vokalne tehnike. IV 1930). J J ). scenska muzika La FigHa di Jorio (D'Annunzio. a 712 preuzeo je očev posao. kasnije je neko vrijeme djelovao u Linzu. ->■ hemiola. simfonijski i duhački orkestar. Njegovi instrumenti osjeduju neke osebine Amatijevih i Stainerovih radova. Trodelna mera sa hemiolom na prvom mestu. kompoziciju kod Pinta i S. Sonnambuld). Die vokale Bordun-Mehrstimmigkeit in Siidalbanien. od najprostijih do najsloženijih. Novara 1940. Zur Vokalmusik der sudalbanischen Camen. muzički kritičar i komenitor prvih zvučnih filmskih dnevnika talijanskog Istituto Luče. Giuseppe je najprije Ddio vlastitu radionicu u Bolzanu. u odnosu 3 : 2.: H. harfu. -> aksak ritma. LIT. XV. — Kengedhe valle popullore. njegovi su sinovi. Svaka od ovih grupa strogo se pridržavala svojih pesama. 1960. Gostovala u . Svi ovi izvođači mogu da pevaju solo. tj. Tirane 1952. ansambli narodnih instrumenata i dr. Les Colloques de Wegimont. mimokoreografska akcija s muzikom La Grotta i Aligi. Uz to ostoji i tonski sistem izgrađen na kvintnom principu. R. — D. K. Moskva 1953. tzv. Dungu. dok muške mogu da budu i široko pevane. 27 Profesionalna muzička kultura koja se oslanja na evropsku tradiciju počela se razvijati nakon oslobođenja zemlje (1944). Narodna. 2. 3. u Albaniji sačuvala se do danas izvorna autohtona mzička kultura. I 1722). 4eđu instrumentima najviše se susreće veliki bubanj. Nećak Michelea i Giuseppea Giuseppe "ntonio (Caldaro. četverodelna dosta je retka. 5. — Kenge popullore shqiptare. Od 1911 nije više javno astupala. S.'Albani. Michele : 1700—12 radio u Grazu kod W. Zbog geografskog položaja. Baldassare-Tedeschija. talijanska pjevačica. 7. Trako i P. komponirala kraća djela za klavir. Rusiji. najčešća je mera nakon proste dvodelne iz prve grupe u narodnoj muzici Albanaca. DJELA: orkestralne kompozicije. vjerojatno turkestanskog podrijetla. U narodnoj muzici Albanaca u Jugoslaviji ritam i metrika veoma su bogati različitim oblicima. filmska muzika.merici. III. klavirski trio. ali isto tako i ljubavne. 1759 vratio se u Bolzano do smrti vodio obiteljsku radionicu. Falconija. Mattia (Caldaro. Me Loughlin. Francuskoj. Journal of the International Folk Musik Council 1963. Tirane 1958. Liigendorf. S obzirom na veće bogatstvo ritmičko-metričkih oblika može se reći da je ritam primaran. 923). 3 + 2 + 2 (starijom oznakom »sedmodelni takt«). —• Obj. Radio je desetak godina u Beču. Stockmann. LIT. itim u Wurzburgu i Salzburgu. Izuzetno je zajednički pevao samo katolički živalj u gradovima. 1959. r II 1909 —). — R.: P. Pjevala zatim u Fi-:nci i od 1872 u operi Covent Garden u Londonu. kanadska pjevačica francuskog podrijetla. 1923. Bari 565. 2/4 mera. Sokoli. Sokoli. Njemačkoj. 3. Lampertija gdje je ebitirala kao Amina (Bellini. Nendori. — Javirske kompozicije (6 sonata. Narodni apjevi uz instrumentalnu pratnju izvode se često troglasno. neizvijenih saobraćajnica i reljefa zemlje. u slobodnom rubato izvođenju. Dok su dečje i ženske pesme isključivo lirskog karaktera. ALBANI.— Y. talijanski kompozitor (Ortona. — Komorna muzika. Druge složene mere. 6. . Licia. MU Z IKA AL BA N AC A U SFR J ALBANESE. Od 1893 bio je profe->r na Royal Academy of Music u Londonu te odgojio više istak-utih klavirskih umjetnika. Binari i ternari (hemiole) kao metarske jedinice oblikuju velik broj različitih mera. koje je još za partizanskih borbi komponirao 5. Ritmika e muzikes sone popullore. Druga. Krantja. Chieti. 8. — DRAMSKA: :enski triptih Terra d'oro. 3. Albanci koji žive u SAP Kosovo i duž albanske granice od Skadarskog do Prespanskog jezera. LIT. 8. tzv. 1964. II 1712) kao mladić otvorio radionicu u Bolzanu. 23. žene svoje. E. koje se formiraju spaja njem prostih mera. zbor i orkestar. Objavila je memoare Forty Years of Song (1911). Dungu. Alfano). XI. Carlo. zbirku Nuovi canti popolari d'Abruzzo. u severnim Gege. zborsku muziku i solopjesme. sopran (Bari. Bolzano. Nije bilo zajedničkog pevanja muškaraca i žena. Umjetnička muzika temelji se na narodnom melosu. talijanski kompozitor i pijanist (Napulj. fuge. Guido. Deca pevaju obično bez ikakve instrumentalne pratnje. Stockmann. U južnim krajevima žive Toski. U prvoj grupi mera sa stalno jednakom metarskom jedinicom samo se prosta dvodelna mera. Paparisto. sopran (Chamly. Albanische Volksmusik. Emma (pravo ime Marie-Luise-Cćcile Lajeuesse). — E. 23. Gesange der Camen. Njihove pesme razlikuju se ne samo po sadržaju već i po formalnoj strukturi i načinu izvođenja. J. a dečje najmanje razvijene. I. koji se ogledao i na instrumentalnom području. a u instrumentalnoj na svirci gajda. ALBANESI. Pariš 1951. XI 1677 — Graz. šaljive. može se podeliti u dve osnovne velike grupe: na grupu sa stalno jednakim metarskim jedinicama (jedinicama mere. Die Geigen. Stidostdeutsche Forschungen 1943. — R. a na zapadu niskom močvarnom i slabo razveenom obalom. visoko svedeni. Muzička praksa u Albaniji još je uvijek u rukama arodnih muzičara i pjevača. 'agliacci). vola vola dr. Zur musikalischen Struktur einiger mehrstimmiger Gesange der sudalbanischen Laben. Proben aus der albanischen Volksmusikkultur. s ljestvi3m od 11 tonova. XII 1634 . Licia Albanese. postoje i mnoge zajedničke osobine albanske narodne muzike. Bila je vrlo cijenjena ratorijska pjevačica i dobra pijanistkinja. 21. u kojoj djeluje više muzičkih ustanova: operno kazalište. Beating the tupan in the Central Balkans. Nendori. Konou. javlja se u kombi- . III 1730) i Giuseppe Jolzano. — D. 1927. muškarci pevaju uglavnom junačke pesme. 1. . naročito -=• defa. pečalbarske. Studirao u Milanu (G.ALBANESE — ALBANSKA MUZIKA ALBANESE. 1951 ponovno nastupa u Scali. Stockmann. Prvu albansku nacionalnu operu »Mrika« napisao je P. Ostale proste i složene mere iz ove grupe ve oma se retko javljaju. tupan lapan. Deca su stvarala svoje pesme. omeđene na sjeveru i jugu isokim planinama. 2. Indiji i južnoj Africi. — Isti. roga. DJELA: L'arca di Noć za orkestar. 29. Za muškarce je karakteristično visoko i jako pevanje. Volkskundliche Bibliographie Albaniens von 1945—1956. XI 1847 — London. — VOKALNA: Sanf Antonio za sole. Montreal 1938. Pjevanje učila Parizu kod G. — D. pučke canzone (popularne: Lu Piante de le fojje.). tzv. a temelji se u vokalnoj oblasti najviše a ojkanju. The Licia Albanese. Premda svako pleme poseduje vlastiti muzički folklor izrazite fizionomije. Lirski sopran ristalnog sjaja. a među reproduktivnim umjetnicima dirigent M. IX 1926). Učila u Milanu kod G. L. Fiedler i E. Buletin i Universitetit shteteror te Tirane. dok su muške najveća. a muškarci svoje. —■ R. J Ortoni potaknuo 1920 obnovu tradicionalnih svečanosti Abrazija Maggiolate abruzzesi za koje komponira muzičke spektakle i rganizira izvedbe pučkih abruzzijskih canzona. Prve umjetničke forme bile su masovne i borbene pjesme. New Yorku. dele se u dva plemena. Jakova. — Isti. međunarodnu reputaciju stekla 1939 kreacijom Mirni (Pucini. također goč ili kasa). 8. Vannes. Od ostalih kompozitora ističu se još K. Djelovao kao zborovođa. d 1891 na operi Metropolitan u New Yorku. 27. —■ Isti.: J. Giovane. talijanska obitelj graditelja guačkih instrumenata. U melodijama je posebno naglašen nesiletričan ritam sastavljen od različitih metričkih kombinacija. ALBANSKA MUZIKA. zborovi. — Gudački kvartet. Kao i njihovi preci Dardani koji su živeli u ovim krajevima Albanci se odlikuju neobičnom muzikalnošću. i to iko da jedan glas leži. Calendario storico della citta di Bari. Buletin i Universitetit shteteror te Tiranes. To se smatralo najvećom sramotom. Pjevala zatim na glavnim talijanskim opernim pozorniima. npr. Muzika je nekada bila njihova jedina razonoda i zabava. W. Dečje pesme brojčano su najmanja grupa. Dupreza i u Milanu kod F. Music Club. 28. u dvoje ili grupno. naprotiv. Muzičko središte Albanije je Tirana. urođene muzikalosti. Nalazimo je u mnogim seoskim pesmama. narodna muzika Albanaca u Jugoslaviji ne poznaje. Kon-. — Kange popullore shqipetare. Deutsches Jahrbuch fur Volkskunde 1958. — Solo-pjesme. Muškarci. XII 1893 —). Charbonmau. Dictionnaire universel des uthiers. Deutsches Jahrbuch fur Volkskunde 1965. i E. 1954. Od 1940 članica opere Metropotanu. God. proslavila se kao interpret Puccinijevih i Verdijevih opernih kova. Tirane 1959. Ritam i metrika.: W. — D. Učio klavir kod svog oca .uigija Albanesija. Retki su slučajevi da se hemiola pojavljuje na kraju mere.und Lautenmacher von Mittelalter is zur Gegenwart. Vallet shqiptare. s lijepim crvenkastosmeđim lakom. VII 1771) izučio : u Grazu kod strica Michelea. 1708—12 bio je u Grazu. — R.Bolzano. dominirajući elemenat. X 1856 — London. 1949 (vlastiti libreto). a trodelna go tovo i ne postoji. Snimila je velik broj gramofonskih ploča (opere i vokalna rika). Sokoli. LIT. Malo 1 duguljasti. Albanus). 12 preludija). Ogroman broj metričkih oblika. — A. Lyra shqiptare. Nendori. >lo-pjesme. a žene uz pratnju ritmičkih instrumenata. Negovali su je od najranijeg detinjstva do duboke starosti jednako muškarci i žene. ističe veoma velikim brojem primera. Po formalnoj strukturi muške su pesme najrazvijenije.

a) Ambitus melodike veoma je raznolik — od male sekunde (primer br..ri. moli' qi . Povezivanjem različitih mera nastaju nove kombinacije. sastavljena od trodelne i četvorodelne: (2 + 2 + 3) + (2 + 2 + 2 + 3) (šesnaestodelni takt): O-dame ta. naravno. Dosta je česta četvorodelna mera.J.. ali samo onda kad se ova četvorodelna mera kombinira sa drugim merama.(2 + 3): i N(LTb'TUUh' 7KUh\ CL~ TThCLTLTTULTb. jo. mo-ri hi. J = 72 p p p p p e____ shkoj ne [ k. 7). o d^mb'dhejtu/et-e.nin. Nisu isključena i druga osei Makam hidžas nalazimo više u gradskim nego u seoskim.na. i drugi metrički oblici. formirali su njen razvoj i današnji šaroliki sastav. sastavljena od dvodelne i trodelne ili obratno (dvanaestodelni takt). eh.> po Vper. Tempo izvođenja oblika druge aksak-grupe sporiji je nego u Makedonaca i Bugara.. Ostale r r f Mo. dorski i jonski modus i anhemitonska pentatonika.----rrin. U prvoj su grupi dijatonski penta-. U ambitusima sekste. io) kao što je i narodna uticala na crki 10 Ruboto(J = 72) pe.o. naročito oni sa Istoka. septime i oktave broj primera opada. Mnogob grupu orijentalnih Iestvica predstavlja tzv. i 3. starocrkveni eolski. sa c na a (primer br. Orijentalne lestvice tonalna su osnova otprilike jednoj ti vokalne narodne muzike Albanaca u Jugoslaviji.e-..qe-ve dja.rajh. FR r TTO J-T Tu DiC rns t'zan'ja. novi oblici.. 0. Česti su slučajevi ispreplitanja j i druge lestvice. neobuzdana ljubav.me li---rrw. me ta.nder o.vari- T i-. što zavisi od ukusa pevai tehničkih mogućnosti instrumenta koji prati pesmu. Nije retka ni sedmodelna mera.. zatim kvarte i terce. eh. Pojava duodecime je razumljiva kad se uzme u obzir da je za Albance karakteristično visoko i jako pevanie. CL- K i m Prilično je česta pojava promene tonskog centra koji se s za malu tercu.bej pcLsh. o- da me ta------v&n.H. u muškim nego u ženskim pesmama (primer br.ces____ s'vet. sy. askt ai qe H1-L LJjLr . Događa se čak da se ista pesma peva i u kom modusu i u makam hidžasu. bu.maji. Javlja se u četiri oblika: (3 + 2) + (3 + 2 + 2). po UUL. (3 + 2 + 2) + (3 + 2) i (2 + 2 + 3) J. ma-Ut-o f'i pel. 8). trodelna 3 + 2 + 3 (osmodelni takt) i dvodelna 3 + 2 i 2 + 3 (petodelni takt). nw-rL la. Tonalne osnove najvećeg broja albanskih narodnih pe u Jugoslavijr jesu eolski modus. je makam ponešto modificiran i podešen mentalitetu Alba Osnovni sadržaj pesama koje se izvode u makam hidžasu strastvena. ue-----shisk.nat i kom gje.. CL" TTUUZ. _ kvinte. bil---bU------------- rr hil------hil----------------o.----- van..rij mi----re shka. Mo-ri Uil-ja. Najveći broj pesama ima ambitus Durska Iestvica sa završetkom na trećem stupnju iznad t javlja se u pesmama Albanaca koji žive u Makedoniji.— Pentatoniku nalazimo u pesmama Albanaca oko Prespai jezera (Toski) (primer br. nan\ rtuo. Različiti uticaji.re.28 ALBANSKA MUZIKA 6 J= 132-142 nacijama s drugim merama druge grupe i u merama narodne plesne instrumentalne muzike: 0 kurjomko-ium.. e------net ^T Kushasht ai qe -v —v—=r $ rrin nder o -------------------rrin. 9).da.. tona iznad tonike toga niza.. ne dozvoljavaju velike brzine u izvođenju.dja-lit- Hemiola se izuzetno pojavljuje i na drugim mestima. Mo----ra. pored velike uloge ritma. Najčešća Iestvica iz prve grupe je dijatonski tonski niz sa polustepenom između 2. oj! \ Đo t'i fojm. prisutni u vokalnoj narodnoj muzici Albanaca u Jugoslaviji. Uz njega javlja se često i kompletan eolski modus: orijentalnih Iestvica kao makam kardžijar i druge javljaju' minimalnom procentu. dosta su retke. dy jcu.ru--e. U narodnoj muzici Albanaca.-la. 5) do duodecime.-Hb-o? o-dame ta- Druge mere.----ti------ret te 7ia. obično u ovim oblicima: + 2 + 2 + 3 1 2 + 3 + 2 + 2 (devetodelni takt): ICush. tetra-. Mo . Na albansku narodnu muziku u Jugoslaviji uticala je i crl muzika (primer br.e.. Metodika. Tonalne osnove većine pesama su lestvice iz prve grupe. tri. Dy JCL- ra. dok su lestvice druge grupe orijentalnog porekla. In- ke.ra.' san.i heksakordalni nizovi. melodika još snažnije odražava duhovno ustrojstvo svojih stvaralaca. nuk e du. kurjom Jeo-rum dymJidh£J lw. a nikada obratno. Kod plemena Gege ne pi anhemitonske pentatonske lestvice. Postoje.te. a od oktave na više primeri su još redi.-n a. Elementi melanholije.-le.0. b) Tonalne osnove su mnogobrojne.le. makam hidžas. dijatonski nizovi sa malom te iznad tonike i makam hidžas.ni ha.de.. Sve lestvice mogu se podeliti u dve grupe: na one koje su nastale pre dolaska Turaka i na one koje su nastale za vreme turskog ropstva.nat i kam Nakon trodelne najčešća je peterodelna mera. (2 + 3) + (2 + 2 + 3).

konnyoft\ moj biL-ktu-ri-----ne Qysk se mJje per------kun.ta.' ni .

VCL. Najmanji strofični oblik sastoji se od dva melodijska stiha. dok drugi glas leži na tonici sa istim samoglasnicima kao i prvi. Troglasje Toski sastoji se od prvog glasa koji peva samo jedan pevač. a refren s proširenim završetkom dvoglasno. i prvi i drugi glas pevaju melodiju. C + D itd. Dosta je čest i oblik bordunskog dvoglasja u kojem drugi glas iz tonike povremeno silazi za veliku sekundu. Sastoji se samo 3 1 ) % kg j ^ E 0 j| Ah. veoma ovisna o tekstu pesme. A + A + B + C i s l . me haba. sem poslednjeg koji se peva drugim. Mi. Retkost je pesma duža od četiri takta. Stoga bi se. muške su pesme razvijenije i interesantije. na tonici (-> primer br. !___±A------------------- bibkur me kish hi- o Ka. Pojedini melodijski stiho1 mogu da se ponove u različitim kombinacijama. Jedan od oblika jeste i taj u kome se pesma peva jednoglasno. On često upada i u sredini reci i s prvim glasom čini neku vrstu narodne polifonije. Amelodijskim stihom.0 Ff T - Ah. ali obično se peva na a. Višeglasje plemena Toski razlikuje se od onog u Gega. Višeglasje. 0 i e. Većina ovih pesama stvorena je dodavanjem refrena pesmi a dva melodijska stiha. ovaj oblik mogao shematski irikazati ovako: xA + B. u drugom primeru ranovljeni stih je u zagradama. dok je drugi (B) raspevan i poletan lo najveće dramatičnosti. Stalno drži ležeći ton na tonici koja je i nota finalis. muškarci evaju i dvoglasno. Oni se mogu podeliti u dve .e stihovi vežu po shemi: A-j-B. Gostiara i Kičeva. Uz ovakvo pevanje obavezna je ritmička pratnja defa. Troglasno pevanje oni nazivlju: me iso.Han hoj.Uen-o buJcurme kish hi. Treći glas isto tako nastupa docnije sa drugim glasom ili čak i posle njega. vet jena t'holla. Bmelodijskim stihom. i to u više oblika. Hajde. Ima i mnogo drugih oblika armiranih na sličan način.. Si t'ia baj hallin i mjeri. B + C. izuzetno u terenom dvoglasju. ima i oblika od deset pa i četrnaest delova. Ovu kadencu peva prvi glas-solista u slobodnom ritmu. Prvi oblik je prostiji i najviše se upotrebljava. (Si t'ia baj hallin i mjeri. 6). Prvim oblikom služe se nevešte pevačice.0 bu. Sadri. Treba naglasiti da prvi melodijski tih (A) ima karakter parlanda.ALBANSKA MUZIKA c) Formalna struktura melodije. ili na tom tonu izgovara tekst istovremeno s prvim glasom. U tim e oblicima kod različitih pasusa teksta menja samo drugi meadijski stih. 9VCL- kor m >—* e kish m kish e. onda se i samoglasnik menja. me te mbajtur. Počinju tim tonom. Češći oblik je onaj od dva melodijska stiha i -r. U ovim krajevima dvolasje se javlja u više oblika. peva na samoglasniku e (Primer br. Za razliku od ženskih. x>gata je interesantnim oblicima. Svaka troglasna pesma ima mali uvod koji može biti dvojak. Najprostiji oblik jeste svakako pevanje ćele pesme jednim nelodijskim stihom. Svi melodijski stihovi mogu la budu različiti: A 4. gde se peva i dvoglasno. ili ponavljanjem drugog stiha. a ostali pevači nastavljaju pesmu obično posle prvog stiha: 13 J) = 208 ft l_________1 Oj. kod nestroičnih pesama. jeste kombinacija jedne vrste heterofonije i bordunskog dvoglasja. utoliko su i redi primeri. To proširenje melodije peva se kao koloratura. Drugi strofični oblik su pesme od tri melodijska stiha za tri tiha teksta. Ako je ta kadenca duža. U prvom iriloženom primeru tekst refrena je kurzivan. Tim oblikom pevaju se i nestrofične pesme kojima . posle prve fraze. ponavlja se. Prvi glas peva od početka do kraja — i to melodiju (vodeći glas)....nemme al-. U toku pevanja spaiju se oba glasa ponekad u unisono na terci iznad tonike. Treći. hajde. hajde mashalla! 1 Prej Podrime na erdh haberi.Tlajn hoj_____ Dvoglasne ženske pesme ovakovih oblika veoma su skučene svim elementima. i + A + B + B.rw lo-nja. bu ' hlLT u- > . pra. pa čak i docnije. Sem jednoglasno. Žene pevaju u malim grupama od 2—3 pevačice u svakom lasu.nin ne je--leh---- Razvijenijim drugim oblikom služe se veštije pevačice. što izvodi drugi glas. U pesmama ovog oblika dvoglasja solist počinje. sem u područjima Tetova. Svi stihovi pesme u ovom slučaju pevaju se prvim. Toski oko Prespanskog jezera i delimično s leve strane Crnog Drima pevaju uglavnom troglasno. ali ne i veliki broj. Ponekad se prvi glas pušta ispod drugog. U ovakvim pesmama pošto se otpeva ceo tekst jedne strofe odgovarajućom melodijom. 1 P O vjen mollaxhiu molla me na shite. takode i po formalnoj strukturi. i na oblike čiji le pojedini delovi menjaju kod svakog ponavljanja. mo-re. 12). kao npr. Gege.) Najčešće su četvorodelne pesme. i to tako da drugi glas sav tekst refrena peva samo na jednom tonu. koji čine većinu Albanaca u Jugoslaviji. Interesantniji su oblici druge grupe na tekstove nestrofičnih lesarria. dok su u gradovima apušteni ovi oblici višeglasnog pevanja..je__ ha. Drugi las kreće se uglavnom istim smerom kao i prvi glas. i trećeg glasa koji peva grupa pevača.ta-. obično na poslednjem samoglasniku strofe. dok drugi nekoliko pevača. najčešći oblik dvoglasja. 14). Ukoliko su oblici veći od četiri dela. naime. U trodelnom obliku pevaju se i tekstovi nestrofičnih >esama.. Drugi glas. hi- Uen. me nande i me te renkuar. 3n je do^ta čest. koji narod nazivljezaniqe e pret (glas koji dočekuje). Dvolasno pevaju žene danas samo po selima. Završetak : uvek unisono na tonici (primer br. Sastoji se od melodije oju peva prvi glas i recitovanjem istog teksta na finalisu odnosno snici.rupe: na utvrđene oblike koji se javljaju uz tekstove strofičnih jesama i ponavljaju se sa svakom strofom teksta. onoliko puta za koliko je stihova lovećan koji pasus pesme.- Uen. u. a rede dvoglasno.. Ovim oblikom formalne trukture melodije pevaju se i nestrofične pesme u različitim »mbinacijama stihova. samo se mestimično jedan glas odvaja od drugog. Za višeglasje Toski karakteristično je njihovo troglasje. ili iz država osnovni ton (toniku) na samoglasniku e. Time se stvara bordunsko dvoglasje: i = 208 29 ovog dvoglasja da prvi glas peva samo jedan pevač. — . u-ne lo-nja. «vaju uglavnom jednoglasno. od drugog glasa koji takođe peva samo jedan pevač.>. ne počinje zajedno s prvim glasom već uvek nešto docnije. Drugi glas prati prvi tako da.B -f C + D. Naime. U drugoj grupi ima i oblika sa četiri melodijska stiha. Takvo proširenje može da bude i u sredini pesme ako je pesma duža. Shematski bi se ovaj oblik mogao irikazati ovako: A + xB ~ C + D. ona se ne prekida već se produžuje za kraće ili duže trajanje. Tipično je za sve oblike ^ *= V $ V va. Vet kena molla.B.. Njihovo dvoglasno pevanje je bordunskog tipa.

Inspiraciju za! stvaralaštvo našao je u albanskoj narodnoj muzici i komp' Košta Manojlović (1890—1949). Drugi veoma česti ženski idiofoni instrument jeste tepsija ili tanjur. Na samoglasniku e izvija nekoliko tonova prema svom raspoloženju. jednako ugl. Hrvat Josip Slavenski (1896—1955) posizao je u više at za albanskim melosom. Na svim pomenutim instrumantima sviraju seljaci Ali sem na zurlama i tapanu na kojima sviraju Cigani. Radio-Priština daje posebne emisije sa kc tarima. rede zurladžije. dužine 30—40 cm sa 6 rupica. Budućnost u Prizrenu. kontrabasa i defa. violine. koji je među ostalim pesi obradio za hor »Dola ne pengjefe« (Izašla sam na prozor) i e miros (Moja lepojko). a u okviru Oblasnog pozorišta izvode se i rete. sličan makedonskoj šupelci. koji je od samog početka podsticao stv: mladih kompozitora. God. Zajedno sa čitelijom često nastupa šarkija. U raznim pokrajinama on je druk čijeg oblika i veliči ne. a nešto docnije upadaju drugi i treći glas. Rudolf Bruci (1917). U nedostatku defa udaraju i o tepsiju. Emil Cossetto (1918) Glavna rasadišta muzičke kulture na Kosovu posle Oslobo postale su niže muzičke škole u Prizrenu. 1 Uporedo sa bujnim razvojem muzičkog života na Kosovu Oslobođenja. ali su i veoma interesantna i impresivna. Pod opštim imenom zumara Albanci označuju aerofoni in strument s udarnim jezičkom. Na završetku pesme. koji je udario temelje nacionalnoj n E i ii-ri terzlut. a zatim u Prištini i Prizrenu Muzička odeljenja na pedagoškim školama. repi kim i saveznim festivalima. Žene pevaju uz okretanje tepsije na sofri. Muzički instrumenti služe Albancima u Jugoslaviji za pratnju pesama i igara kao i za samo instrumentalno muziciranje. ->■ gajde (koje se mnogo manje upotrebljavaju nekada) i -> dvojnice. a pratnju udaraljke. U zbirci za klavir »Melodije i ri Balkana« Miloje Milojević (1884—1946) obradio je albanske na »Pesmu iz Nerodimlja«. ko zitor i etnomuzikolog. od jednog tona koji peva prvi glas. Milenko Živković (1901—] Mihailo Vukdragović (1900). V retko upotrebljava se karadyzen. grnate (klari jedne vrste tambure i defa. Drvena ili metalna cev. moj. Muzičkim folklorom Kosova i Metohije inspirisali su 1 novije vreme i drugi jugoslovenski kompozitori. Instru menti sa dve cevi (diple) imaju ili isti broj rupica na svakoj cevi. Sazvučja ovog troglasja ponekad su oštra. S Mokranjac u Prištini i Hajdar Dushi u Đakovici. Tonovi gornjeg registra dobivaju se jačim duvanjem. a upotrebljava se i kao solistici strument. Dorde Karaklaić (1912). Ivo L Kalinski (1913). Kose Mitrovici i dr. V< od čitelije. ima 3—12 žica i instrument je hromatskog tipa. Najomiljeniji aerofoni labijalni instrument je fyelli. To isto va Srbina Svetomira Nastasijevića (1902). koje je do danas sudelovalo skoro na svim pokrajinskim. objavljene 1933 pod naslovom »Pesme z Skenderbegove«. jednak kratkom uvodu s glissandom — pevaju ga svi. Prvi medu njirr je Stevan Mokranjac (1856—1914). rrbn-te per ne je male zurle. druga i četvrta žica. Svaka žena ume da u njega udara. naročito zbog vi Simfonijskog orkestra. izvodi se mali dodatak. Na poro i druge svečanosti Albanci pozivlju ansamble sastavljene c telija i šarkija. moj. ~> Tapan ide uvijek uz -> zurle. među k su Petar Konjović (1883—1970). javljaju se i prvi albanski kompozitori. na drugima cev bez rupica stvara bordunsko dvoglasje. duga je oko 40 cm. Taj dvožični dijai instrument veoma je omiljen medu Albancima u Jugos Prati lirske i epske pesme. pažnju srpskih kompozitora. Peći. Značajne rezultate ostvarila su i druga kulturno-umet društva. kako aerofonim tako i kordo-fonim sviraju samo muškarci. U gradovima postojali su ans zvani čalgidžije. Redovito služi kao ritmička pratnja ženskom pevanju.te. Sa svojih šest rupica daje heptatonsku lestvicu. Uroševcu. Gnjilanu. On je obradio 4 narodne j za hor: »Hajde dul ćupa« (Izašla je devojka). svestrani umetnik. duvačkih. Treća žica uglašena je za kvartv i služi kao bordun. U različitim kra jevima različito se naziva (u Debru pilipizge. kao i na završetku jednog pasusa teksta pesme. u Đakovici filikacke). Melodiju izvode unisono svi žičani i duvački instrumenti. Taj polazni ton uvek je tonika. otvorena sa obeju strana. zamenjuju ih novi ansambli. Umetnička. Najomiljeniji ritmički membranofoni instrument jeste -> def. Izrađuje se od ve oma različitog mate rijala. -> Tarabuka se mnogo manje upotrebljava. kordofoni instrument kr vrata sa četiri žice. Ima jednu žicu i nalik je na crnogorske Veće izražajne mogućnosti ima čitelija. Postoje mali ansambli žicanih instrumenata. služe za izvođenje melodije. U većim ansamblima ima najviše šest do sedam instrumenata. mo/. sličan srpskoj fruli. stari grade«. 1 čalgidžije nestaju. Za razvoj profesionalne muzike na Kosovu ' je bilo osnivanje Radio-stanice u Prištini. sastavljci harmonike. »Makam uz Saz« i »Motiv iz Priz On je komponovao i »Kosovsku svitu« za orkestar. koje su okupile i veći broj učenika iz redova rad omladine. Za toskijsko troglasje karakteristični su česti glissandi. Narodni muzički instrumenti. kao Ramiz Sadiku u Peći. Važnu ulogu u širenju muzike na Kosovu odigrala su kult -umetnička društva. »Kanga e dhanderise« (Pesma mladoženje) i »Zoterij e : (Dame i gospodo). tako da se ton ne prekida sve do kraja pesme ili igre. Ostali predstav nici aerofonih instruZURLAŠ IZ RUGOVA menata jesu velike i . »Frven veriu« ( duva). upoznavajući svoje slušaoce sa dostignućima na ozbiljne muzike u zemlji i inostranstvu. Tehnika duvanja veoma je teška. rnu-d me shi- kon. i glissanda za veliku sekundu naniže ili čak i za veći interval. ili pak svi zajedno. 1949 osnovana je u Prizrenu i Srednja im škola. Peva se na samoglasnike e i o. Nakon toga prvi glas nastavlja pesmu. ili 4—6 na jed noj a na drugoj nije dnu. rrtnte per ne Uje rrtn-te. koji je na osnovu vk zapisa komponovao »Pesme sa Kosova« (»Rukoveti« VIII i 1896 i 1906) i hor »Prizrene. Prištini i Kose Mitrovici.će. L. uz koja treb: menuti društva u Orahovcu. moj.^-^^ ALBANSKA MUZIKA Tilziub. Prva. Na melodijskim instrumentima. pa je sem »Albanskih pesama« ( komponovao po jedan stav u svojim »Igrama i pesmama sa Bal (1927) i u orkestarskoj »Balkanofoniji« (1927). 1 Jedan od najstarijih žicanih instrumenata je ljahuta (g Još danas se dosta često upotrebljava medu gorštacima za pj epskih pesama. klarineta. iz kojih su mnogi svršeni đaci i stv nastavili školovanje na muzičkim akademijama i postali p muzičkog života i stvaralaštva u Pokrajini. Manje je cenjen labijalni aerofoni instrument nazvan bilbil (slavuj). U Prištini deluje Di prijatelja muzike. Drugi oblik kratkog uvoda u stvari je mala kadenca koju peva samo prvi glas. autora simfonijske p »Viđenje Kosovke devojke« i orkestarske »Šiptarske rapso i Makedonca Živka Firfova (1906). Muzički folklor Kosova i Metohije privul već u XIX v. Na prvima se melodija izvodi jed noglasno. solističko i grupno. u kombinaciji duvačkih i žicanih ili duvačkih i udaraljki. na kojima su svirali Cigani. svirač diše kroz nos. izvodeći dela domaćih i stranih ko zitora. a duva ustima. Ima jednu ili dve cevi sa 4—6 ru pica. sastavljeni od ćemand (violine). J) JI J) J 1 fororne sili0 se ne hl-je nm. Kavali su slični fvellu samo što su dvostruko duži (oko 80 cm) i sa mnogo više rupica (do 14). E-o. Propagirajući muzičku umetnost u šii slojevima naroda. naročito u oblasti reproduktivne umet Najaktivnije među njima je svakako Agimi (Zora) iz Pri. Među i posebno mesto zauzima Lorenc Antoni. Ima dva registra.

Albanaca u Jugoslaviji. Antoni je napisao veći broj vokal .

Zef Tupeci. — VOKALNA: oratorij El Cristo. Serra Crespo. koji jeuz kamerne oblike ostavio i nekoliko orkestralnih kompozicija (»Šiptarska devojka«. prožeti snažnim dramatskim akcentima. Rhapsodia cubana. po kojima je jedan od utemeljitelja španjolskoga nacionalnog stila. ALBENIZ. Simović. — DRAMSKA. Albeniz. 6 fuga i svita za klavir) i veoma nadaren. te solopjesme. Zvuk. Uz to se istakao kao muzički pedagog i dirigent Simfonijskog orkestra i hora Radio-Prištine i KUD Agimi u Prizrenu. Priština 1951. 1699. — J. 1959—60. 1687. — H. Ginevrd). Klavir učio kod E. 1696. Sinibaldo. Zarzuela San Antonio de la Florida. Sakać. Uveo je moderni pijanistički stil u Španjolsku i odgojio gotovo sve istaknutije španjolske i južnoameričke pijaniste idućih generacija. 1729. I i II. Liszta u Weimaru. Pariš 1917. Priština 1956. A. O šaljivoj lirskoj poeziji kod Šiptara na Kosovu i Metohiji. radija i^gramofona. — G. Gevaert). Dupont. 11. Oltilia. 1959—60. prožet španjolskim koloritom. Oratoriji: Nabuccodonosor. Giobbe. R. Mexico 1944. Lancelot. Etudes musicales. 1958. J. Instrumentalna i vokalna dela pišu Esad Rizvanoli. I 1956. 8. 83. Annuario Musical. 1897—1906. — Isti. Eufema. Suonate a due Violini col suo Basso continuo op. Rašiđ Krasnici. Recuerdos de viaje. Na po vratku u Evropu nastupa u Londonu i Liverpoolu. Severin Kajtazi. LIT. španjolski pijanist i kompozitor (Camprodon. 1964. LIT. I. ibid. autor »Prve simfonije«. 16. 4. — Isti. bogato instrumentirani. 4. između mnogobrojnih koncerata po Americi i Evropi boravio je najčešće u Španjolskoj (Madrid. — Komorna muzika. Mateo (Antonio Pćrez ds). I. — L. Kao kompozitor dao je svoje najbolje u klavirskim djelima. Geschichte des Oratoriums. 1697. a 1868 na Konzer vatoriju u Madridu (Mendizabal. Plana. Pauera u Londonu. pretežno lirskog karaktera. — L. španjolski pijanist. 23. 41—42. —■ J. fantazije. 1914. Zvuk. Sagardia. Središnja su mu djela oratoriji. Ljubljana 1960. vokalnih i instrumentalnih dela i dr. O nekim značajkama albanskog muzičkog folklora. 1893. Glasnik Muzeja Kosova i Metohije. značajnije su jedino solo-pjesme iz posljednjeg stvaralačkog razdoblja. dve »Albanske svite«. IV 1864 — Riga. Laplane. a 1878 odlazi na usavršavanje F. istovremeno koncertira po Španjolskoj. Coutts. LIT. ibid. Narodno stvaralaštvo. njemački pijanist. Sarabmdl e Gighe za gudače op. Frati. sa vie-son oeuvre. Mark Kafinari. IV 1795 — Madrid. Najznačajnije mu je djelo tog žanra Iberia.ALBANSKA MUZIKA — ALBERT 31 1875 nastavlja studije na Konzervatoriju u Bruxellesu (Brassin. Sevime Gjinali. Sin i učenik Matea. Slavenski. dvije godine ka snije učio klavir kod Marmontela u Parizu. Cazim Dushku i dr. više kantata. Caprici varii da catnera op. IX 1663 — Bologna. Fahri Begiri. // convinto di Baldassarre. Navarra (dovršio Deodat de Severac). 1688. Rad kon gresa Saveza folklorista Jugoslavije. 14. de Marliave. 1950. talijanski kompozitor (Carrati. približava se u zreloj fazi harmonijama i zvučnim bojama francuskih impresionista. — Isti. mazurke. —■ VOKALNA. Muzičke novine. Skopje 1968. U to je vrijeme već zreo pijanist virtuoz. Šiptarski revolucionarni muzički folklor.: B. i 15. — CRKVENA: Messa e Salmi concertati op. Isaac Albeniz. 22. 1721. trilogija El rey Arthur (I. Espaiia. Kaladojne. Pirro. 1689. 2.. Njegov muzički govor kreće se u širokom dijapazonu od citata albanske narodne melodike do približavanja ekstremnim pravcima zapadno evropske muzike. — M. RMI. 1701. Antoni. III. 1690. 1. Lisztu u Budimpeštu. Schering. Od 1830 profesor je klavira na Konzervatoriju u Madridu i od 1834 dvorski orguljaš i muzički učitelj. Jedna decenija muzičkog života na Kosovu i Me tohiji. I. Senderos espirituales de Albeniz y Debussv. I. Raux-Deledicque. godine. — Isti.. BORBA ZA DJEVOJKU instrumentalnih dela. — J. Priština 1962. Eustachio. to su lirske impresije i slike jarko obojenih krajolika Španjolske. // ritorno dalla Capanna. — L. 14. 1687. Već tada dolazi na glas kao pijanist koji »svojom virtuoznošću i fan tazijom fascinira publiku«. MGG. I. VI 1735). 1699 i II Principe selvaggio. U najproduktivnije kompozitore na Kosovu koji nisu albanske narodnosti ide Redžo Mulić. INSTRUMENTALNA: Ballelti. y Basanta). — A. El Lied en la obra musical de Isaac Aibiniz. Cantate da camera a voće sola op. Kao pijanist proslavio se osobito interpretacijom clavecinista te Bacha. I. — Isti. prateći ga u WeimariRim. DJELA. — L. 1687 posvetio je caru Leopoldu I zbirku Pletro armonico. u odsječenim ritmovima narodnih plesova. Albeniz et Granados. VI 1831). Akil Koci. 5. koji se služi i tekovinama savremenog muzičkog stvaralaštva. Suite ancienne.). Isaac Albeniz. Azulejos (dovršio Granados). španjolski kompozitor (?. Antoni. rano preminuo Halit Kasapoli. Pedro (A. Albeniz su vida inquieta y ardorosa. Rad VI kongresa folklorista Jugoslavije. 5. ALBENIZ 2. U instrumentalnim kompozicijama približava se koncertnom stilu Corellija i Torellija. La Vega (prvi stavak nedovršene suite VAlhambra). 1951. 1682. Moracić. oko 1755 — San Sebastian. H. Za madridski Konzervatorij napisao udžbenik Metodo completo de piano (1840). Crkveni zborovođa katedrale u Logronu i San Sebastianu. Albanološka istraživanja 1. 1732. Pireneji. Dobrivoje Baskić. Kange popullore te Shqiptareve te Kosove-Metohis. solo-pjesme: Deux morceaux de prose de Loti. Cantate e Oratorii spirituali op. — R. 7: 1691. Pariš 1956. 1905—08. Rhapsodia espanola (orkestriraliEnesco i Casella). Napisao: Instruccion metodica especulativa y prdctica para ensenar a cantar y a laner la mušica moderna y antiqua. 29. III. moteti i dr. IV 1855). 1696. Na albanskom muzičkom folkloru izgrađuju svoja dela još: Isak Muc'oli. Plasencia 1951. Ać. Quatre melodies de F. valceri i dr. Merlin. 1691.a Ballata. Poduzimao je mnogobrojne turneje po Evropi i Americi. Morle di Cristo. Uiride di pače. pobjegavši iz roditeljske kuće. Orsola. 1899. koja su izgrađena na albanskom muzičkom folkloru. 5. orguljaš kompozitor (Logrono. Narodno pevanje kod Šiptara. ciklus od 12 »slika« različitih španjolskih krajeva. // trionfo della grazia. 1948)..) i crkvenu muziku (mise. Correnti. San Petronio. II. Schmitz. 10. ALBERGATTI CAPACELLI. a izraz. 1963. etide i si. Eugen d'. 5—5. Plana. Uloga individualnih stvaralaca u razvitku savremenog albanskog narod nog pevanja na Kosovu i Metohiji putem štampe. »Koncertna igra«). VI 1909). — H. Pepita Jimenez. Folklori muzikuer shqiptar. Malaguena. Zadruga. — Ž. 5. Leipzig 1911. Hinno et Antifone op. 1895. Compta). 6. Krist Lekaj (kantata. Musicisti e cantanti bolognesi del Settecento. Pariš 1925 (novo izd. Potekavši iz stare talijanske aristokratske obitelji bavio se muzikom samo kao »nobile dilettante«. Schuberta i Chopina. Herza i C. dirigent i kompozitor (Glasgovv. 1896. Suite esponola. DJELA: simfonijska suita Catalonia. Enrico Clifford. 1702. 1875 u Leipzigu kraće vrijeme studira kod Jadassohna i Reineckea. La B. Buenos Aires 1950. Kalkbrennera. Cantos de Espaha. provincija Gerona. 12. Studirao i u Parizu kod H. Iz među 11. — Isti. Antoni. Nastavljači misije Stevana Mokranjca na Kosovu i Metohiji. ibid.). — 5.. Pletro armonico composto di dieci sonate da camera op. Naročito se ističe kao dobar poznavalac instru mentacije. ALBERT. Notas ineditas sobre el virtuosismo de Isaac Albeniz y sa producion pianistica. 1956. 1947. Među ostalim muzičkim stvaraocima pažnju su svratili Vincenc Gjini (»Concerto grosso«. Isaac. Puna ne kanget popullore shqiptare. komponirao ih je kao djela većih razmjera bliza operi i manjeg komornog tipa bližeg kantati. mnogobrojne etide (»sonate«). Atbćniz. 1705. 1694. 1894. 1683. Iberia. 1714. Čitelija. Komponirao klavirske varijacije. 5. Virtuozni pijanistički slog tih djela pod utjecajem je Liszta.: 5. Komponirane uglavnom u obliku minijatura (u ciklusima). — E. Redovnik. Gjurmime albanologjike. Barcelona) i u Parizu. MGG. uz njega ostaje do 1880. II. stekavši veoma velik ugled svojim interpretacijama Beethovenovih i Bacho - . Već u petoj godi ni nastupao kao »čudo od djete ta« u Barceloni. 3. To Nellie i dr. Jeta e re. Metrički oblici u šiptarskoj narodnoj muzici. Opere: Gli amici. 1960. po čemu se pretpostavlja da je u to doba bio u službi carskoga dvora.. Ostala Albenizova djela odaju kompozitora primarno pijanističke inspiracije. Richtera u Beču i F. L'innocensa di S. 1951. »Zemlja se zaklinje«) i Zeqir. V 1860 — Campo les Bains. Therstappen. 1719. puto vao po Južnoj i Sjevernoj Ame rici i izdržavao se najprije svira njem po kavanama i kabaretima. a objavio je i tri zbirke albanskih narodnih napeva. 1712. navješćujući načinom oblikovanja prijelaz iz venecijanskog u napuljski stil. ronda. E. 20. komponirao djela za klavir (sonata i dr. s ustreptalom metodikom u stilu cante flamenca. Motetti et Anti/one op. II martirio di S. 1686. — KLAVIRSKA: Piezas caracteristicas. — DRAMSKA. a bio je na glasu i kao violinist. 1715 i dr.: A. ALBĆNIZ. Gazmed Zajmi. Marta Annunciata delVAngelo. Llorens Cistero. Caterina da Bologna. 1968. 59. Seis danzas espanolas. III 1932). Collet. Usprkos tome ušao je u red najznačajnijih kompozitora bolonjske škole na prijelazu iz XVII u XVIII st. Koc. zatim i koncertiranjem. 10. 1802. Pirro d'Albergati conte Capacclli. Opere: The magic opal. Concerti varii da camera op. 1687. Kange popullore Shqiptare (2 sv. — Š.

— VOKALNA: Arien u 8 dijelova {Ersler Teil der Arien oder Melodeien etlicher teils geistlicher teils weltlicher. 1921). LIT. Dach i dr. \ (1927). Domenico Alberti. Blizak je stilu talijanskih majstora XVII st. Kriegera i J. Torrefranca. —■ J. ORKESTRALNA: simfonija u F-duru op. suita. 1886. Eugen d'Albert.: Arien I i II. oko 1710 — vjerojatno Rim. ALBICASTRO. Vlaamse Suite. I. Pente (1922). Singspiel Prussiarchus ili Sorbuisa. a oko 1945 na dodekafoniju. Musikaliscke Kiirbs-Hutte. . Muziku studirao u zu i tamo 1893—95 započe mjetničku karijeru kao diri . RMI. Flauto solo. Grundlage einer Ehrenpforte. A. Liebesketten. VFMW. 1951.— H. Od 1933 sekretar belgijske nacionalne radiofonijske službe. Concerti per ehiesa e per camera. U solo-pjesmama bliz je po sadržaju smjeru R. belgijski kompozitor (Antvverpen. W. — DRAMSKA. 1622 učio kompoziciju kod svojega bratića H. — L. 18 1933). NOVA IZD. XII i XIII). ciklus tricinija u 12 dijelova. J. u operama. Eugenio. Les Marrons du feu (A. uvertira Esther op. ravnomjerna. J. MGG.. d'ALBERT DJELA. Die verschenkte Frau. Die schivarze Orchidee. među znatnije njemačke opere te vrste. —■ Dva gudačka kvarteta: op. Miinchen 1925. — VOKALNA : Oratorij La Vergine Annunziata. Geschichte des deutschen Liedes vom Zeitalter des Barock bis zur Gegenwart. — Komorna muzika. Mittelalterliche Venushymne za tenor. Le origini italiane del romanticismo musicale. — Moteti.. 1623—26 studirao pravo u Leipzigu. Oedipus Rex itd. R. (C01 U violinskim sonatama majstorski iskorištava tehničke moguć instrumenta. de Musset). odmjerenom ornamentacijom i izražajnim načinom predstavljaju uzore ranomonodijskog stila u njemačkoj pjesmi. NOVA IZD. Jozzija). Giovanni in Monte. Die toten Augen. Srećko. Mnogo smisla za muzički humor pokazao je u sažetim komičnim operama Die Abreise i Flauto solo. Domenico. — Opere: Endimione. . 1886. De Toverlantaarn. 5 Bagatellen. 1929. 1919.: E. Moser. U p često upotrebljava rastavljene akorde (-> Albertinski basm DJELA: oko 36 sonata za čembalo (8 sonata štampano je 1761 u Ai damu pod imenom njegova učenika G. a od 1939 vicedirektor flamanskoga muzičkog odjela radija. Fremde Melodien in H. Preradio za klavir niz orguljskih kompozicija J. Eugen d'Albert. I. Der Stier von Olivera. 1895. Die Abreise. An den Genius von Deutschland za zbor. violinskih sonata. Minellija i F. trio-sonatuuh-moluobj. 1912. X 1651). članci. 1887 i op. u kojoj daje impresivnu sliku sredine i likova. Alberts Arien. Historijsku važnost imaju njegove dvosta' sonate za čembalo u kojima nakon Allegra slijedi drugi stai obliku plesa (Minuetto ili Giga). — Više klavirskih kompozicija: sonata u fis-molu. Ušavši u konigsberški krug baroknih pjesnika (S. Oblicima i umjetničkom dotjeranošću svog muzičkog izraza Albertove Arien dale su visoko estetsko mjerilo i putokaz punom razvoju njemačkoga baroknog Lieda. Van der Velde). Ghismonda. ALBERT. Albe Osobito se često primjenjuju u klavirskim djelima iz druge ] vine XVIII st. 1626 zarobljuju ga Šveđani. Bio je violinist i dirigent na dvoru grofa Bor nija. Hamburg 1740. 1893. strofne pjesme. Muller-Blatlau.und Westpreussen. Raupp. 1638 —50.: F. Revolutionshochzeit. duhovne pjesme. Leipzig 1911. ORKESTRALNA: četiri simfonije. God. transkribi prerađivao staru literaturu za violu da gamba. Rosenwald (1931). talijanski kompozitor. MGG. Corvdon. 1904. LIT. Stobausa. — Napisao: De Evolutie von de Muziek von de Oudheid tot I ven. 2 klavirska koncerta: u h-molu op. talijanski kompozitor i nist (Bologna.. gdje 1630 dobiva mjesto orguljaša katedrale i nastavlja muzičke studije kod J. priredio novo izdanje Bachova djela Das Wohllemperierte Clavier. 1645. Diplomirao 1901 na Liceo Musicale u Bol (F. Poeti minori del clavicembalo. blizu 60 solo-pjesama uz klavir. H. DJELA. Musikgeschichte von Ost. Kain.. pjevač ij balist (Venecija. Ander Teil der Arien . Shiitza u Dresdenu. sonata za 4 gudača. ALBERTI. M. zu guten Sitten und Lust dienender Lieder. Izraziti vokalni kompozitor. 1902. As. op. 1953. Glavno njegovo djelo. F. — H. ta za gudače i 2 trublje. Geschichte des neuen deutschen Liedes. uvertira za 4 gudača i trombon. Mu'ller. obuhvaća višeglasne i jednoglasne pjesme i korale uz generalbas. Arestija (kontrapunkt). I. 8 Klaviersliicke i dr. Jedan od prvih predstavnika suvremenog smjera u flamanskoj muzici. Rii 26. Tragaldabas. 1930. osnovao Nuovo Quartetto Romano. 8. LIT. je u Bologni. 1893. — "? stenberg. II 1751). Na putu u Varšavu. Het Beestenspel. Gernot. sole i orkestar. suitu u G-duri H. metoda solfeggia. IX 1685 — 18. koje su najvećim dijelom zaboravljene. Beckmann (Das Violu 5 sv. Karei. Mister Wu. Galatea. 2 sv. 1916. — DRAMSKA: komična opera Europa oulvoerd. postiže trajniji uspjeh. 1721. švicarski violinist i kompozitor na prij u XVIII st. a nekoliko ih je i sam spjevao. — G. napisao Beetk e le sue cinque sonate per vi cello (1923) i Gli slrumenti > cali moderni (1936). 1737—40. — Kla djela. b. ALBERTINSKI BASOVI. Komponirane su dijelom monodijski. 1932. U instrumentalnim djelima nadovezuje se većinom na Brahmsa. Wirth. pučki obojene. koje idu E. 3 koncerta za 2 flaute i gudače. isprva slijedi Wagnera. 1918. — VOKALNA: Wie wir die Natur erleben za solo-glas i orkestar. kor zitor i dirigent (Županja. Bacha. Der Improvisator. a od 1726 zborovoda u crkvi S. 1900. H. mahom prigodne. Kasnije se priklanja verizmu i operom Tiefland. 6. kantata. Scenska muzika za djela: Me von Nymeghen (srednjovjekovni misterij). osmerodijelna zbirka Arien. A. k' za flautu i gudače. 7.: J. sklon ekstatičnom izrazu. Francka. Die Witwe von Epkesus. za koje je komponirao više scensko-muzičkih djela. sonata za 2 violine 1706. muški zbor i orkestar. 1907. Učen Biffija i A. DJELA: opera Cleomedes. U kompoziciji eklektik. Studirao na Konzervatoriju u Antwerpenu. kom 3 violine. 1635 (sačuvane samo dvije arije). 1924. Het Vraggstuk der Toneeln 1929. 1951. poslije 1918 pristaša ekspresionizma. 1897. talijanski violončelist (Saludecio. S pijani M. zborne pjesme. 12. 2 oboe i 2 trublje. E. 1909.: ALBERT. Izeyl. svjetovnog i duhovnog sadržaja. Fischer. Serato). Tiefland. 2. 1903. 1910 i — Isti. Kretzschmar. 1888. npr. 1950. IV 1881 —). monodija u talijanskom stile recitativo. a oblici su im raznolični: ima jednoglasnih i višeglasnih strofnih pjesama (među tima se javljaju parodirani napjevi poljskih i francuskih plesova i pjesama). Dritter Teil der Arien . 33. Vitalijem izvodio staru i suvremenu komornu muziku. Straussa. — H. I. 1905. oko 1720.. 1899. Pisao i muzičke kritike. — H.: violinsku sonatu u a-molu obj. Leipzig 1923. Konigsberg 1931. 1740). jednolična f rastavljenog trozvuka koja se u klavirskoj literaturi često p ljuje u lijevoj ruci kao pratnja melodije. 1912.c. DJELA. 1645 (u povodu stogodišnjice Univerziteta u Konigsbergu. 4. violu i kontrabas. 12 koncerata obj. studirao zatim u Berlinu (H. Lottija. 1686 upisan je bio kao student muzike na Un zitetu u Levdenu. S. Passacagliu obj. dijelom polifonički. simf. koncert za violončelo u C-duru. Istel. Olimpiade. Mai nija (violina) te P. itd. Heinrich Albert. 1903. VII 1604 — Konigsberg. 1933.. Scheina te A. IV 1901 —). Kretzschmara (DDT. Torino 1930. 1737—40. 1947. Leipzig 1930. 1921. (-* Murky). polifoničkih zbornih stavaka i kantatnih kompozicija uz pratnju instrumenata. prešao zatim na neoklasicizam. Braunschweig 1933. pjesma Ananki. 1947 (muzička historija ilustrirana pločama). sonata za violinu i b. Sirocco. Die moderne Oper vom Tode Richard Wagners bis zur Gegenwart. Albertijevi Allegri vjere su prvi primjerci toga oblika u literaturi za čembalo. Živio je u Holandiji gdje je oko 1700 izd Amsterdamu veći broj trio-sonata. prokomponirane kantatne »arije« i monodije koje produhovljenošću melodijsko-harmonijskih linija. 1898. Nakon mnogih neprilika vraća se 1628 u Konigsberg. Becker). — Zborna solopjesme. suita Aschenputtei op. Henrico (pravo ime Heinrich Weis burg von Biswang).. 1884 i u E-duru op. Heinrich. Bio i virtuoz na violi da ga: Komponirao kraća djela za violončelo i klavir. 8. 20. jednoglasne. Ein Kiinstlerund Menschenschicksal. God. Osobito su značajne pregnantne. 1893. MGG. Od 1924 muzički savjetnik i dirigent avangardnog kazališta Vlaamse Volkstoneel. Lucifer del).). 1946 i Tornooi. 11. obj. ALBERTI. 1904. Oslhoff. ALBINI. njemački kompozitor (Lobenstein. ALBINI. Mattheson. suverene tehnike. Bernoulli s predgovorom H. Učenik C. E. G. 20. Regina Coeli. Martin (1931). violinsku sonatu u A-duru obj. 16. Tijl (A.) kao »muzikalna spona« uglazbio je mnoge njihove pjesme. dobili su ime po talijanskom kompozitoru D. INSTRUMENTALNA : simfonija za gudački orkestar i 2 ti 12 simfonija za 4 instrumenta. 1903—04. sačuvan samo libreto). — W. Giuseppe Matteo. 1713. XII 1869 — Zagreb. 1951. Zulauf (1955). je u razvoju njemačke ranobarokne vokalne lirike središnja ličnost između H. Opere (ukupno 21): Der Rubin.32 ALBERT — ALBINI vih djela koje su smatrali nedostižnim. M. Baleti Huma 1929. konce simfonija i dr.

—1902 bio je dirigent i 191 19 direktor (s kraćim pre' ma) Zagrebačke opere. ALBINI janja Matice hrvatskihkazah .Um vremenu djelovao u Beču slobodan umjetnik-kompoz Kasnije u Zagrebu vodio torsko-pravno zastupnii Osim toga aktivno je sui vao i potpomagao rad i n. S. God.Gradskog kazališta.

je komponirao tri gudačka kvarteta. Bartok) i kompozicije (H. Kassel 1962. Evgenij Maria Karlovič. Od 1854 violončelist Carskog kazališta u Moskvi. 1773). Nakon kratkoajnog djelovanja u Diisseldorfu otišao 1838 u Petrograd. Hutchings. Versuch einer Abhandlung von den Ursachen des Hasses. Na prvim rojim štampanim djelima potpisivao se dilettante veneto a od 711 nadalje mušico di violino. Dirigirao je i simfonijskim koncerima. Concerti a cinque op. Slovenska hudba. zvukovno bogati (komponirani su i za du-ače. Uz to je od 1947 direktor ustanove Landesinstitut fiir Musikforschung Schleswig-Holsteina. — KOMORNA: gudački kvartet u Dduru. talijanska evačica. Wesselom izdao je tri zbirke ruskih vojničkih. Miiano 1945. — /. ALBRECHT. jer je obradio 2 fuge iz trioso-ata op. 2. ALBRECHT. Ije je neko vrijeme bio violinist opernog orkestra. Od njegovih muzičko-historijskih djela važni su katalog rukopisa koji su se čuvali u knjižnici Petrogradskog konzervatorija i brošure o Petrogradskom konzervatoriju (1891). 16. J. I. 1872 osnovao je petrogradsko komorno udruženje. Pjevanje učila u Bologni.: G. Sonate a tre op. Vilhar. J. God. zatim dirigent njemačke i od S40 ruske opere (dirigirao prvu izvedbu opere PycAau u JJwd- ALBRECHT. Amosa. AML. Prijateljevao je sa P. — Zbornik Hans Albrecht in Memoriam (urednici W. zatim vrsta španjolskih (i to osobito galicijskih) narodnih medija. 1930 i Die Briicke.nskoga kasnog baroka. LIT. III 1826 — Ville d'Avrav kraj iriza. Karl. 7. Glinke). Od 1850 poučavao je pjevanje u Gatčini. — K. Leben und Werk. 1708. Ko. — Izdao djela Th. Griselda. scenska muzika l drame Pavlimir (J. Hans. od 1939 vodio muzikološki institut u Berlinu. — DRAMSKA: opera Maričon (Zagreb. a od 1892 bibliotekar Carskog kazališta. Sa N. za dvor Miinchenu. M. Acta Musicologica i Documenta Musicologica. Berlin 1923. II 1894). Sa N. Trattenimenti armonici 'r camera divisi in dodici sonate op. LIT. ALBRECHT. XI 1901). Madame roubadour. ob die Musik beim Gottesdienst der Christen zu dulden ist oder nicht. '. VIII 1885 — Bratislava. Čajkovskim. 1946. Schnabela u Breslauu. 12.). LIT. Sv. Komponirao je kraća vokalna i klavirska djela. Madridu). I 1961). B. alt (Citta di Castelo. 1934. Scenska muzika (Goethe. God. prigodom svadbenih rečanosti bavarskog kneza izbornika Karla Alberta. klavirski kvintet u E-duru. VI 1893). Alexander Albrecht. eschichte des Instrumental-Konzerts. pored B. A. Hornbostel). trio za 2 violine i violu. br. The Baroque Concerto. Nezoman. 1694. Rossinija.: E. Ondje bio dirigent Dramskog kazališta. 1724. 1952. Kao orkestralni dirigent gostovao i u inozemstvu. Sonata per violino solo e basso continuo. — Komorna muzika. homofonički. 29. 68. Učio je kod J. II Tiranno eroe. MGG. a od 1954 njemačkog muzičkohistorijskog arhiva u Kasselu. — Kompozicije za klavir i orgulje. kantata Šuhajko. Neros Ende. 8. sin Karla. Klinda. je. Zatim je. Parizu. Stolzera (DDT. talija i dr. 15. od 1937 kao bibliotekar. 1732. 6. 1725 (prva opera u Ve-:ciji na Metastasijev libreto). W. Vivaldija. Spomienky a tužby. 1703. — A. II 1915). Adlunga Mušica mechanica organoedi i Musikalisches Siebengestirn. MU/ia M. A. The Sonatas of Albinoni and Vivaldi. III 1890 —). Pored strogo polifonički građenih stalka javljaju se mjestimice i slobodnije oblikovani. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Šipkova ružička. Max Richard. H. LIT. 8. 4. 23. Miletić. Berlinu. III 1902 — Kiel. talijanski kompozitor (Venecija. 6. 1932. Johann Lorenz (Magister Albrecht). Sjećanja na Srećka Albinija. 1701. 1925—37 nastavnik u Essenu i Wuppertalu. evala na najuglednijim opernim pozornicama Evrope (La Scala Milanu. violinist i kompozitor (Poznan. 23. od 1951 i Bachova instituta u Gottingenu. Pjesme za glas i klavir. 1927. Nicholas from the I2th Century Fleury . telodijski inventivni. S. a 1722. Londonu. Berlinu i dr. Operete Nabob (praizvedba 1905 u Beču. — Klavirske kompozicije. Rumunjska. Lupija. lersa. Prerađena pod naslovom Bosonoga plesačica. Pariš 1912. DJELA: dvije simfonijske pjesme. raizvedba 1909. Caspar Othmayr. 3 i 8. svitanje). Hans Albrecht. zbor i orkestar. Humoreska. a od 1936 djeluje kao dirigent u Stettinu. ALBORADA (španj. I 1750). — A. mimička slika Svečanost ukratvićevu dvorcu (Zagreb. od 1942 predavao (1955 profesor) na Univerzitetu u Kielu. Bratislava 1964. u Petrogradu. Paumgartner. VII 1842 — 9. njemački muzički pisac i kompozitor (Gormar. je značajan kao kompozitor vedre muzike. 14. Marietta Alboni II izd. 2. izmjenjujući ih vješto s naglašeno osjećajnim arijama i tiično romantično-operetnim rekvizitima. ig. Konstantin Karlovič. A. 1695. Engleska. Tomaso Albinoni. solo-pjesme. 33 ALBINONI. Marietta Alboni. I. što upućuje na to da je prešao u rofesionalne muzičare. je uređivao publikacije Musikforschung. God. 1740. Lhotka). AML. Marcella i A. Milanu. 1925. oko 1722. Zvuk. Flaccus -> Alkuin ALBONI. LIT. LAmor di figlio non conosciuto. mate e Balletti a tre op. 2. Novak. Komponirao je opere za venecijanska azališta (poznato je 48 dovršenih). Maria Anna Marzia (zvana Marietta). 8. — A. 7 i op. 1933. 1768. 1761.: F. 1765. olone e continuo. Dvorska opera u Beču. 20. Učio vjerojatno kod G. 30. H. // Trionfo d'Armida. kozačkih i mornarskih pjesama. Tomaso. II 1906. američki muzikolog (Philadelphia. 1950. 7. dirigent. 1. Alexandcr. — Izdao zbirku crkvenih kantata za sve godišnje blagdane: Musikalisches Lob Gottes in der Stille zu Zion. a obogatio je repertoar i standardnim jelima stranih kompozitora. Palmotić) i Rikard III (Shakespeare). S. L'Ardelinda. 4. C. VI 671 — 17. 3. III 1863). 1. njemački kompozitor i dirigent (Chemnitz. ALBINUS. 1726. članci u zbirci Historisch-kritische Beytrdge F. 1722. Marpurga i G. Bach. Faust"). 1929. Ko. sonatina za 11 instrumenata. 9 0 12 koncerata u zbirci). Igrokaz Pepeljuga. DJELA. 1715. Pougin. B. 1764 i djela J. Na Muzičkoj akademiji u Budimpešti završio studij klavira (S. — Opere: Jeljena. premijera: Zagreb. Mala baronesa. rio. 26. New York 1941. nakon trogodišnjeg usavršavanja kod G. Koncerti su mu formalno dotjerani. Barun Trenk (praizvedba 1908 u Leipzigu. zborovi. ALBRECHT. 1707. Širola. VI 1894). I. 1940.: A. J. Reger). 1960. Wolf. L'Inganno nocente. Koessler). F. Pragu. / veri amici. — VOKALNA : komorne kantate i arije (rukopisi u bibliotekama Bologni. IX 1807 ■ Gatčina. Ratna und Sita. 1701. ■ W. i. amburgu. Živio zatim u Dresdenu. — Crkvene kompozicije. Legrenzija. Muzikologiju studirao na Univer zitetu u Berlinu (J. violončelist (Elberfeld. 1919. INSTRUMENTALNA: devet Sinfonie a auattro (u rukopisu) I Sinfonie e concerti a cinque op. Marpurg. DJELA: Four Latin Plays of St. violinist (Petrograd. oko 1711. DJELA. Bersa. Othmavra i G. posebice za obou). II prodigio delV innocenza. — DRAMSKA. Hmškovsky. 1919. 1907. premijera: Zagreb. F. 9—12. Abhandlung iiher die Frage. II Radamisto.ALBINI — ALBRECHTSBERGER lobrovoljaca (od 1926 predsjednik) i bio jedan od utemeljitelja ) ruštva prijatelja kazališta. L'Ermengarda. Hatze. od 1758 orguljaš u Miihlhausenu. gdje je 1842 debirala. Rhausa. njemački muzikolog (Magdeburg. Giazotto. VII 1899 —). Sachs. 65). Journal of the American usicological Societv.). str. Balletti tre op. X 1836 — Moskva. njemačka obitelj muzičara koja je djelovala Rusiji. I 1732 — Miihlhausen. oko 1716. Firenci. op. ne■olog. K. 1904. Jahrhunderts (disertacija). II. Kovačević. u Leipzigu. 1694. — R. DJELA: Grundliche Einleitung in die Anfangslehre der Tonkunst. Opere (ukupno 48): mobia. E. ALBRECHT. Studirao na Konzervatoriju u Leipzigu (H. oko 1704. Didone abbandonata. Predavao je solfeggio i pjevanje te napisao i nekoliko priručnika. pjesme uz orkestar i uz klavir. C. Čini se da je njegovu mziku osobito cijenio J. jug. Haase). LIT. 1923. i na University of Pennsylvania (1931 doktorirao) gdje djeluje od 1923 kao nastavnik. 1764. 1701. — Jav:ske kompozicije.: F.). Dji nagoviještaju budući simfonijski stil. — VOKALNA: Marienleben za sopran. 8. V. God. III 1900). Objavio anonimno Gedanken eines thuringischen Tonkiinstlers (u povodu polemike između F. jndon 1961. kompozicije za violončelo i klavir i dr. Brennecke i H. — »"Srećko Albini. Bratislava 1959. Vrativši se u Petrograd bio je 1860— 72 violinist tamošnje talijanske opere. Thoman. alet Na plitvička jezera (Zagreb. ORKESTRALNA: uvertira Tomislav. od 1907 djelovao u Bratislavi kao orguljaš i profesor na Gradskoj muzičkoj školi. W. IV 1898). — Isti. Leipzig 1927. Hrvatsko glumište.« Najviše uspjeha potigla je opereta Barun Trenk koja se nakon praizvedbe u Leipzigu ivodila na mnogim evropskim pozornicama (Njemačka. Scipione nelle Spagne. oko 1716. Geschichte des Violinspiels. Varijacije za trublju i orkestar.: S. — R. 1951. Acloque. Rubinsteinom suosnivač (1860) Moskovskog konzervatorija. 1716 i 1722. Moser. koja se izvodi na instrumentima dulzaina i tamboril (-»ubade). prvobitno jutarnja serenada. Sei sonate da chiesa op. 8. Chase. 31. 1908. Otto Edwin. A. Studirao na Univerzitetu u K0benhavnu. Kao direktor i dirigent Zagrebačke opere izveo po ivi put više opera suvremenih jugoslavenskih kompozitora (B. J. V. jug. U svoja djela nosio je »svježinu slavonske narodne melodike i vedrinu naših ola. Lupus Hellinck und Johannes Lupi. 1925. The Music of Spain. Cinque sonate per violino solo. Blume. Sorgea). kantata Marathon. 1906. 1966. Tomaso Ibinoni. K. '23. DJELA: Die Auffuhrungspraxis der italienischen Musik des 14. 1936. LJELA. sin Karla. premijera: agreb. 1950. Hrvatski kompozitori i njihova djela. 8. Koračnica Hrvata. 1848. najznačajiji instrumentalni kompozitor u posljednjem razdoblju veneci-. 1961. a 1853 gostovala je s :likim uspjehom u SAD i Južnoj Americi. vjelchen einige Menschen gegen die Musik von sich blicken lassen. slovački kompozitor i dirigent (Arad. VII 1958). B. balet Gorski duh i jednu misu. 1700. Konjović. rtamene. — Kantata Četiri idišnja doba za muški zbor i orkestar. 1947. 1857—60 učio je na Konzer vatoriju u Leipzigu. Albert. 1914—15 u Neisseu. — Oratorij Heroische Ballade. L'Astarto. 20. Ciro 1709. Schering. od 1871 inspektor svih carskih orkestara. zborovi. 1911—13 operni dirigent u Chemnitzu. Studirao muziku u Leipzigu. C. Sitt. agreb. 5. XI 1908). Od 1921 bio je ujedno i dirigent katedralnog zbora s kojim je izveo više oratorijskih djela. A.

Johann Georg..Playbook. 7. 1755—57 bio je orguljaš u Gyoru. 3. Pittnera u rodnom gradu. austrijski kompozitor i muzički teoretičar (Klosterneuburg. 1938. 1953- ALBRECHTSBERGER. A Census of Autograph Music Manuscripts of European Composers in American Libraries. Musician. III 1809). God. 1935. Kasnije je u muzici sticao znanje kao samouk. Poet and Patriot. 3 1736 — Beč. E. Francis Hopkinson. I. II Muz. Kao dječak pjevao u crkvenom zboru i učio general-bas i orgulje kod L. .

II izd. ALEATORIKA. LIT. 1932 \Rococo Suite za d orkestar. Bologna 1891. 2. 1701: arije. — E. — Zbirka dečjih pesama za glas i klavir. pa se zato radi o dirigiranom. 1837. Pfannhauser. Schmitz. 12. kantata L Anunciazione.a. C. Lazarov Stojan. Dresden 1849. oko 80 gudačkih kvar teta. Isaac u Alder). Pirros Incoronazione di Dario. Schumanna (Fiinf Albumblatter za klavir iz op. II Padre G. \. Kuhnau. oko 40 gudačkih trija.: A. rnuss ich dich lossen) i njemačkih pjesama vremenim zbornicima i u rkp. T oj Modem Instruments. — A. preludiji i fuge za orgulje. : W. lamentacije za sopran i instrumentalnu pratnju. francuskoj muzici. MGG. — CRKVENA: Ai sacra. 1698. Schramek-Kirchner . A. 1958). Albumblatter op. 30 fuga za čembalo ili orgulje obj. 19 Cantate omottetti na latinski tekst. Dresden 1861. L'Italia humiliata. — A. Bei (Zwingliana). 1553) sačuvano je i nekoliko njegovih moteta (1 ostalima Isbruck. (II izd. 1907. Oratoriji: La Guerra in' 1691. Ausweichungen von C-dur und c-moll. 1701. Zur Geschichte der Musik und des Theaters am Hofe der Kurfiirsten von Sachsen. gde na muzičkoj školi uči klavir i kompoziciju. Ova je igra slučaja kod neke aleatoričke '. kl kvintet. Učio možda kod Carissimija na rimskom Collegio Germanico. 1844. Geering. 1700. U središtu njegova kompozitor -skog rada bila je crkvena muzika. I. Afirmaciji festivala pridonijeli su pomni izbor programa i visok umjetnički domet ostvarenja. Oprečan prethodnome je post gdje kompozitor definitivno fiksira cjelinu kompozicije k . Monteverdija. 1660 putuje u pratnji švedske kraljice Kristine preko Stralsunda u Stockholm. za flautu i klavir) i dr. T. 1808. Kongressbericht IMG). a od 1936 predaje na konzei riju Santa Cecilia u Rimu. pozicije uvijek ograničena izvjesnim pravilima. ALDRICH. Prvi primjeri potječu od R. 7. Vincenzo. Učenik G. 39 Canti sacri. //. Cosmas Alder und die bernische Reforn Bern 1930. Johann Georg Albrechts berger als Kirchenkomponist. izabrana teoretska djela (J. Thiirlings (2. Crozier i pjevač P. Profesor muzike na školi za slepe u Zemunu. više solo-kantata. F. — Isti. na talijanske i njemačke tekstove. 1690. Festschrift Friedrich Blume. G. K. Methode de Vaccompagnement. Omaggi za klavir i gudački orkestar. Aarau 1933. — Dvije mise za 3 i 5 glasova i instrumente. 1695 član Filharmonijske akad u Bologni.: dvije simfonije. Thiirlings. Hummel i I. 58). Busonija {3 Albumblatter za klavir. — A. — E. Klavierschule fiir Anfdnger. ALDERIGHI. je A. velik bro rijanti u kojima se djelo može izvesti. Neue Zeitschrift fiir Musik. VII 1898 —). Od ostalih kompozitora treba spomenuti A. Ouverture breve. VI 1631 — Prag. isprva kao njezin član. Mozarta). Eitner (MFM). Giuseppe Ani Vincenzo. Kao petnaestogodišnjak gubi vid. 1663—67 boravi u Londonu kao dvorski kompozitor. ich muss dich lassen (H. 1 misu obj. 1939. 1906. The Burning Furnace (1966) i Golden Vanity (1967). Noye's Fludde (misterij. nekoliko preludija i fuga obradio O. Gh Antonio Vincenzo Aldrovandini. 1911. Od 1772 djelovao je u Beču kao dvorski orguljaš. — Gudački kvartet. Berkeley( Dinner Engagement (1954) i Castaway (1967) i Waltono\ Bear (1967). 1699. 1907.— Obradbe ma> C. Curlezc River (parabola. anthems) i napisao priručnik C Commencement of Greek Music. suvremeni kompozicijski postupak koj: Ijučuje igru slučaja. 4 kvarteta. 10 trio-s 1706. zatim u Mariataferlu i od 1760 u Melku. solo-pjesme. Kurzgefasste Methode.— KOMORNA: gudački kvartet. oko 1673 — ! 1708). filozof. C Alder. 1909. je bio vrstan kontrapunktičar i dobar poznavalac stare polifone muzike. Johann Georg Albrechts berger. je E. fantazija za klavir i komorni orkestar. Basel 1906. mise (5-glasne) uz i mentalnu pratnju. ALDROVANDINI (Aldovandini). 2 sonate za violinu i klavir. Amor toma. 1947. za sole. 1818). Tome. MGG. XVI. a izvodiocu pre] da on sam izabire njihov redoslijed u toku izvođenja. čembalist i orguljaš (Rim. tako i u aleatoričkoj kompoziciji^ 0 izvodiocu koju će od predviđenih mogućnosti u času izv odabrati. H iscoc. 99. 26. Suvremenici su ga veoma cijenili kao čembalistu. naziv za ->■ Charakterstiick. je isti (Schweizer Musikbuch). — VOKALNA: oratorij Maria a Na. ali su u središtu operne predstave u Brittenovoj kući na obali Suffolka. potpuno šlep odlazi u Beograd. ALDER. alea kocka zbog analogije s i. ako se igra bacanja kocke izvodi s više ko broj je mogućih kombinacija vrlo velik. Furstenau. na engleskom s komentarom obj. oko 40 kvinteta. Cosmas. Osmodnevni festival koji se održava svake godine u mjesecu junu posvećen je raznim granama umjetnosti. DJELA. Oko 1654 stupio u Sasku dvorsku kapelu u Dresdenu. Na Aldeburškom festivalu doživjele su praizvedbu Brittenove opere Let's Make an Opera DELA: Dećja simfonija za gudački orkestar. je isti (Liederbiichern der ] nistenzeit). St. ofertoriji. Stjepana (nasljednik W. 1700. Albrechtsbergers sdmtliche Schrifteri) obj. gelenkter Zu Sam naziv izveden je od lat. a od 1682 crkveni je dirigent u Pragu. G. 1701. zatim je ponovno u Dresdenu. — VOKALNA. engleski historičar. karal stični primjeri takve aleatorike su Klavierstuck IX K. zatim L. van Beethoven. — Isti. Komponirao je vokalna djela (glees. INSTRUMENTALNA: četiri simfonije. — SPISI: Griindliche Anmeisung zur Komposition. 1691. fuge za klavir. mottetti. LIT. himne. I. — A. medu njegove učenike ubraja se J. L IT. 1790 (II izd. K. talijanski kompozitor. salmi za solo-glas i instrumente. ALBUMBLATT (njem. odnosno -> strukture kompozicije.: M.). zborovi. suita za violončelo i klavir. jer tamo svaki od izvc ca opet slobodno odabire medu mogućnostima koje kompc njemu namjenjuje. — DRAMSKA. Wien 1954.: i njemačku pjesmu obj. Moberg. Pezzi infantili. Bouleza. Vincenzo Albrici. — V. 1964). 1951. 1932. divertimento za klavir i g orkestar. LIT. 1908. Uz zbirku Hymni sacri (57 duhovnih pozicija. talijanski kompozitor (Bologna. M. — Isti. Oppel. Tokata. 1950). 1935. Jesu nato. 1705. 3 Te Deuma. 1935. ORKESTRALNA: simfonija. 1951. Teichmullera i S. VIII 1696). ALDEBURSKI FESTIVAL utemeljili su 1948 u engleskom gradiću Aldeburghu kompozitor B. A. Le due Auguste. — A. Sonata (jestiva) a 5. Stockhai 1III sonata za klavir P. A. pjesni! hitekt i muzičar (Westminster. Johann Georg Al brechtsbergers Fugenkompositionen in seinen Werken fiir Tasteninstrumente (3 sv. 124 kao zbirni naslov za 20 klavirskih kompozicija različitih naziva). Consola (Rim) te R. — Oko 50 klavirskih kompozicija (Suita. XI 1550). švicarski kompozitor (Baden. A. Nakon Reformacije dje kao gradski činovnik. Busi. 1910. Sinfonia a 4. G. Zwingliana. Schmitz. Poslije smrti saskog kneza izbornika Johanna Georga II (1680) odlazi u Leipzig za orguljaša crkve sv. 1949. Henry A ldrich of Christ Church 1648Oxford 1960. Dante. 1951. Čini se da je u oblikovanju latinskoga duhovnog koncerta za mali (solistički) sastav bio jedan od utjecajnih Talijana u Njemačkoj. N. Albrechtsberger als Bindeglied zwischen Bach und Beethoven. Umlauf. NOVA IZD. Alder). Beitrage zur Geschichte der Koniglich-Sachsischen musikalischen Kapelle. — Dido ed Enea. Kongressbericht IMG. 1698. je A. Kurze Regeln des reinsten Satzes. 1951. orguljaša. Sgambatija. psalmi. Bernoulli. 1927. Pertija. Kantata za vokalnog solista. Vincenzo Albrici. 26. — Entr'actes za dramu Henrik IV. Leipzig 1905.: R. La Semiramide. von Sevfried. ALCUINUS -> Alkuin ALČEV. kraću kompoziciju različitog oblika nastalu u časovitom raspoloženju. 2). je R. 1703. 1952. s. A Midsummer A Dream (1960). napisane za više izvodilaca. 1 obj. 26 misa. Bacha. Aargau 1497 — Bern. B. DJELA: Sinfonia a 6. — H. upravljanom slučaju (njem. 1855). a isto je tako i kod toričke kompozicije. DJELA: koncerti za 2 violine i violončelo (ili teorbu). zbor i instrumente. ibid. NOVA IZD. 1703. ide u red rijetkih predstavnika voka višeglasja u Švicarskoj za vrijeme Reformacije. A. La Fortezza. 1658 kao jedan od dirigenata. Innsbruck. Geschichte des Instrumental-Konzerts. Eine biographische Skizze mit besonderer Berucksichtigung seiner schwedischen Zeit. ALBRICI. Bavi se i muzičkom kritikom. Krehla (Leipzig' 1921 poučavao klavir u Firenci. a bez komentara S. Učenik G. 1 motet obj. Scherin/ schichte des Instrumental-Konzerts. litanije i dr. Njegovi se teoretski radovi temelje na spisima Marpurga i Kirnberga i na djelima J. 1935. Učenici su mu bili i L. Dubi. Weissenback. Theory oj Organ Building. Nakon penzionisanja ponovo direktor Niže muzičke škole u Titovu Ve lesu (do 1968). osim toga počasni dvorski dirigent vojvode od Man Uz to trgovac muzikalijama. MGG. Unterricht iiber den Gebrauch der verminderten und iibermdssigen Intervalle. Cosmas Alder. 14. XV). God. 1648 — Oxford. manire. 1792. Skrjabina (Feuillet d'album op.. — E. 19 latinskih crkvenih pjesama. IV 1969). talijanski pijanist i kompozitor (T to. 1950. catches. A. Si. 3 psalma i 3 duhovne pjesme obj. Od 1945 direktor Niže muzičke škole u Titovu Velesu i 1954—63 profesor Srednje muzičke škole u Skopju. Con za violinu. Die Vokalmusik in der Schweiz zur Zeit der 1 mation. Wannemacher und C. U misama za zbor a cappella slijedi strogi polifoni stil Palestrine. Nadalje. — H. Leipzig 1905. LIT. 2 koncerta za klavir. Czernv. koju je ostavio koledžu ( Church u Oxfordu. Goas. 8. kompozitora i pedagoga. I. 2 njemačke pjesme obj. raskošnom stilu rimske škole. bacanja kocke: kao što u igri kockom ovisi o slučaju koji će bačena kocka pokazati. oko 1660. Komponirao je u kasnobaroknom. Merrick. Novello. Martini. Uz biblioteku u British Museumu to je m čajnija muzička biblioteka u Engleskoj. književnik E. moteti. — CRKVENA: šest oratorija. Setaccio E. a 1791 i kao zborovođa crkve sv. Farrenc (Le Tresor des Pianistes. Sigismondo. Concerti sacri za vokalnog solista. Thiirlings. Po stilu bli. 1676—80 na čelu dvorskoga muzičkog života. S. III 1903 — Skopje. arije i ariette. Postoji više osnovnih aleatoričkih kompozicijskih postu Jedan se sastoji u tome da kompozitor detaljno izradi »sast dijelove«. Flury i A. Kapp (DTO. Henry. Britten. Geschichte der weltlichen Solokantate. Schering. A. Ko. — Više obrada narodnih pesama za hor i klavir. kantata za glas i continuo. Leipzig 1914. spomenar). DJELA.34 ALBRECHTSBERGER — ALEATORIKA (1949). Pears. a u misama uz instrumentalnu pratnju nadovezuje se na Havdnova crkvena djela. muzički pedagog i kompozitor (Titov Veles. graduali. MGG. I. STMW. 1894.: L. A. 7. den Generalbass zu erlernen. u XIX i na početku XX st. 1 njei pjesmu obj. Opere: GVInganni amorosi. Alders K sition auf Zwinglis Tod. J. d mento za flautu i klavir. Do 1511 član dječačkoga zbc 1524 kraće vrijeme kantor u Bernu. 1835. — A. Kassel 1963. Geering (Ps und geistliche Gesange von J. XII 1 Sakupio veliku muzičku biblioteku. 1937. 1654.

1768. Dva napjeva obj. kraća klavirska djela. 1948). Die Musikasthetik des 18. Muziku studirao u Ziinchu (V. The Alleluia in Gregorian Chant. Kineska suita. Raffaele d'. 1932. 1948. 1783. a papa Damaz (368—84) uvrstio je aleluju u liturgiju uskrsnog vremena. Tanjejeva i na Moskovskom konzervatoriju (klavir K. 1957. 1769: 6 koncerata za čembalo. ALESSANDRESCU.—' E. G. H. Die musikalisehe Nachahmungsasthet'k im Zeitraum von 1700 bis 1850. švicarski pijanist i kompozitor (St. d'Alessandro. Wellesz. 1952. U duhu racionalističkih shvaćanja smatra da je za umjetnost važno imitiranje prirode. nokturno. 1774. V 1888 —). 1780. Pariš 1889. Ferretti.: P. — Zborovi. U Bukureštu dirigent opere (od 1921). Arbace. 1933. VIII 1893 — 18. 1931). Jahrhunderts. Sonate: dvije za violinu i klavir. New York 1947. — W. Wellesz.— KOMORNA: dva gudačka kvarteta. 1938. VII 1946). 6 Klavierstucke fu'r die linke Hand. Jerolim. Rjazanj. šest pjesama (Puškin). 1951. Rumunjska fantazija za orkestar. — Balet Išla persa. 1940 i 1953. 1953. Browna. te na asimilaciji elemenata narodne muzike i suvremene sovjetske pjesme. Po nekim značajkama one su preteče umjetnosti Meistersingera. Estetica gregoriana. 1936. De cantu »alleluja« in patribus saeculo VII antiquioribus. za fagot. Zbog stilske složenosti tih pjesama. Gallen 359 (disertacija). — Opera: PycaAKa. 1936. Za gudački orkestar: Concerto grosso. d'Indv). Notes on the Alleluia. oslanja se na neposrednu estetsku vrijednost koju akustičke forme imaju nezavisno od neke psihološke pozadine. 1781. MGG. Anatolij Nikolajevič. 1936 i 1953. La musique et les philosophes au XVIIII e siecle. scenska muzika. Concertino za klavir. T 951. Orguljaš i koncertni pijanist u . pijanist i dirigent (Bukurešt. — DRAMSKA: Sedam opereta (Ceadb6a e MajiuHOBKe. 1945). 1931. 1754. I. Boris Aleksandrovič. — H. LIT.: sve 4 sačuvane pjesme obj. o tome je napisao više rasprava. Geschichte der Musikasthetik. Četiri zbirke solo-pjesama: 1915. DJELA. Gregorv the Great's Letter Alleluia. simfonijska poemaCMepnib u o^u3Hb. 1940. Miiller. 1781. ALESANI. baleti. Prva je musique imitative. 25. Fr. 1940. Meister. DJELA: mise. Četiri gudačka kvarteta: 1914. 1759. III 1911 — Lausanne. 1957. Pariš 1926. 1775. . V Surrexit Dominus de sepulehro. N. ORKESTRALNA: dvije simfonije. 1942. 1941 (prer. kantata. Neke njegove operete postigle su znatan uspjeh. francuski matematičar i filozof (Pariz. Arianna e Teseo.Lausannei (istakao se interpretacijama Mozartovih djela). i. ibid. — Obradbe narodnih napjeva. 24. Muziku dijeli u dvije vrste: nižega i višega reda. talijanski kompozitor (Rim. Od 1790 operni je dirigent u Berlinu. Munster 1929. Dupre. 1922 1925 i 1927. za klarinet i klavir. Wellnitz. varijacije. 1937. J. Organicae Voces. Stošije. Journal of the American Muzicological Societv. je H. Cochrane. 1887. Hagen (Minnesinger). 1954. 16. Leipzig 1961. kao i tzv. DJELA: simfonijske pjesme Didona. Opere: Dva svijeta. — M. Reflexions sur la musique en general et sur la musique francaise en particulier. 1778. 4. Recherches 1966. kratica V. — H. 1765 i Bethulia diberata. Esjia (prema Ljermontovu). jednostavnih i prožetih obilježjima operne muzike Bellinija i Donizettija. — B. Prvenstveno liričar. 1912. A. Bonn 1959. LIT.: A. Njegov muzički izraz osniva se na tradiciji ruske zborne klasike. —■ VOKALNA: PoMaumunecKan ciouma za zbor i orkestar. 24 preludija. 1953. Berija predstavlja karakterističan primjer ovakvog aleatoričkog postupka. Studirao u Napulju. TUMH CosemcKozo CoH>3a\ zborovi. Alfred Alessandrescu. LIT. za violinu. 1945). rumunjski kompozitor. Miiller. Schlatter. verzija. — KLAVIRSKA: tri sonate. 2. VIII 1798). koncert za klavir. sonatina za 2 klavira. P. — /. Zbinden. (franc. harfu i dva perkusionista L. Musical Courier i dr. MF. Darius. 1959. npr. Gerson-Kiiui. J. 1947. 1949. 1913. God. A. — C. Berlin 1934. Le Menestrel. — E. Alfred. 1929 diplomirao na Konzervatoriju u Moskvi. 1943. 1940. ide među najbogatije razvijene i najljepše melodije korala. Sačuvane su 4 njegove pjesme s napjevima. Više od 30 opera: Ezio. za flautu. Koncerti: tri za klavir. A. Dć. kao i u pojedinostima. The Chesterian. musigue naturelle. Kompozicije su mu često impresionistički obojene. Aleksandar Vasiljevič. Roma 1934. Felice. djelovao u XII ili XIII st. 1914—58. — Obradbe revolucionarnih i narodnih napjeva. MGG. Gallen. Zwei Textierungen des Alleluia . gdje je izvedena njegova prva opera. Jean Lerond d'Alembert. A. 1958. La sposa persiana. preludij i fuga. L'Alleluja dans l'usage romain et la reforme de Saint Gregoire. SIM. za obou i klavir. 3 koncertne etide. 1966. Ratneau. 1932. God. Predgovor zbirci 12 etida. 1794 i dr. Alleluia. koja se odnosi na određeni blagdan. Oliver. izraz veselja i hvale koji se često susreće u napjevima gregorijanskog korala. Artaserse. 1948 i op. Stablein. posebno muzičke. J. 1913. Ephemerides Liturgicae. U tim slučajevima zamijenjen je tractusom. TloAHHOaCKuu. Serauky.).). kompozicija S. 1939 (za lijevu ruku) i 1941. 1940. Vidal. I. 6 koncerata za čembalo i gudače. Bukuresti 1962. II 1959). gdje je od 1923 profesor. Enescuđ. za 2 flaute. ORKESTRALNA: dvije simfonije op. 1936. 1785 odlazi u Petrograd i ondje podučava muziku na nekom aristokratskom dvoru. 6 sonata za 2 violine i bas. LIT. Modena 1896. 2 suite. sovjetski zborovođa i kompozitor (Bologol. — R. 1955. za obou-solo. a vjerojatno i autorova načina izvođenja. oko 1770. — Filmska muzika. Muziku učio u Veneciji. 14. DJELA. Symphonie concertante. AjieKcaHflpOB. Nakon očeve smrti (1946) preuzima vodstvo tog ansambla.Jammers. XX. Minne. Djelovao u Torinu i Parizu. 1901 i dr. VIII 1905 —). Muziku učio kod S. XI 1747 — Casinalbo. oko 1780. 1953—54. U uskoj je vezi s aleatorikom -> otvorena ili —> varijabilna forma u suvremenoj muzici. — A. 1932). Trois compositeurs vaudois: R. divertimento. 1767. 1945 i 1951. Lipatti. Die Alleluia-Melodien in der Handschrift St. 1941. filharmonijskog orkestra (1926—40) i na radio-stanici (1933—47). Sin Aleksandra Vasiljeviča. Serauky. Rumba. Goldschmidt. slučaj u tolikoj mjeri odlučuje o formi u cjelini. 1936. Boulanger. se ne pjeva ni u misi za mrtve. — Gudački kvartet. —-Gudački kvartet. Essai sur la position de d'Alembert dans la querelle des bouffons. Amurg de toamna za gudački orkestar. W. ekspresivan u izrazu. . 1926. Ljadov. 1953. 1938 i 1947. Mooser. zborovi. — R. —■ E. 1955 i za obou i gudački orkestar. Njegove mladenačke kompozicije imaju impresionističke značajke. jasan u formi. simfonijska priča. 1943. 1913. 1963. 17. njemački Minnesanger. Julien. X 1783). za violončelo i klavir. 1937. je dobio nadimak »der Wilde«. nego prepušta izvodiocu u danim okvirima slobodu odlučivanja i u izvođenju detalja i u oblikovanju forme djela u cjelini. Alleluia. Trouveres. 1951. Za potrebe crkve napisao priličan broj duhovnih kompozicija. 1926 (rev. Roes). konačno. II Creso. 3 sonatine. Rietsch (DTO. A. 1769. — ZA ORGULJE: koral i tokata. 1752. Glazunov. Balet Venere in Cipro. Bernoulli (Die Jenaer Liederhandschrift). 1910. — Članci. Fragment sur VOpera. V. 1958.und Meistergesang). hallelujah hvalite Gospoda). and Jubilus in Hebrevv-Oriental Chant. 1943. Froger. afektivnog i predodžbenog toka doživljaja u muzički izraz. . Dirigent i uz to 1931—41 docent na Moskovskom konzervatoriju. 1954. U Zadru orguljaš katedrale sv. Tomescu. 12 etida. uvertira na popularne ruske napjeve.: V. ALEKSANDROV. uvertira. A. F. P. latinizirani oblik hebr. tipičan primjer ove vrsti aleatorike je orkestralna kompozicija Available Formi I E. — W. 1916. IV 1883 — Berlin. solo-pjesme. sovjetski kompozitor i zborovođa (Plakhino. vokalize za zbor. 3. 1953. -> grafička notacija. Napjev a. Annales de la musique et des musiciens en Russie au XVIII e siecle. Jaccard. Ziirich 1915. 72. Scenska muzika. 1938. 1955. 1952 i 1954. NOVA IZD. i. 62. da prestaje biti specifičnim sredstvom kompozicijske tehnike i postaje ciljem autorove stvaralačke akcije. a zatim kao operni dirigent u Londonu. 1948. fantazija za klavir. — DRAMSKA. — Sonata za violinu i klavir. Pariš 1873. 1911 i Acteon. klavirski trio. —J. F. Rimski-Korsakov) i u Moskvi (S. Scha'fke. za flautu i klavir. ORKESTRALNA: klasična suita. 1920 (rev. B. 1913. Regamev. Barthelemy. u misi sastoji se od riječi alleluia i kratke izreke (versus alleluiaticus. — M. 1915 (2. 1911. HuKan Bapa. sovjetski kompozitor (Moskva. simfonijeta za gudački orkestar i obligatni klavir. — Kantate. K. Halleluia. 1952. K. 1946. 2). Ta se vokaliza zove jubilus. M.: r. Bertrand. Kompoziciju studirao na Konzervatoriju u Petrogradu (A. Re'flexions sur la theorie de la musique. — Dvije kantate. LIT. kompozitor (Zadar. druga. Stablein. Miserere. su: F. 1957. osim korizmenog vremena. Demofoonte. — DRAMSKA. Američki kompozitor John Cage doveo je pak aleatoričke principe do krajnjih konsekvenca: kod njega. postoji takav aleatorički kompozicijski postupak u kome autor definitivno ne determinira ni detalje djela niti djelo u cje lini. moteti. DJELA. Gennrich (Troubadours. R. 1939. 1948. 1777. 1942 i 1950. 1791. 1958. koncert za trublju. 1941. za flautu i violu. DJELA: simfonija. — D. 1941. Filmska muzika. Erifile. naime. B. u kasnijim se djelima priklanja muzičkom realizmu i preuzima neke karakteristične elemente narodne muzike (opera E3Aa). Festschrift Besseler.. 1928 osnovao moskovski AncaMdab KpacnoapMeucKOu necHU koji je kasnije prerastao u popularni An'caM6jib necnu u H/IHCKU CoeeniCKOu ApMUu. — KOMORNA. LIT. 1928 i 1930. XI 1717 — 29. od 1918 profesor na Konzervatoriju u Moskvi. Bavio se i problemima estetike. 1915. 1958. Vi. 1767 u Veroni. Calliroe. Conga contrapuntique. a od 1937 i umjetnički savjetnik u AHcaM6At necnu u nAHCKu CosemcKou ApMUu. Učio u Bukureštu i Parizu (P. C. Vasiljenko). ALEKSANDROV. masovne pjesme. INSTRUMENTALNA: šest simfonija. 1955. solopjesme. 1783. Šaran i E. 8. Jean Lerond d'. MocKBa i Jleimirrpafl. 1773. verzija. N.: L. — Solo-pjesme. As. 1778—1823). prevođenje individualnog. Modena. N. Lausanne 1955- ALEXANDER. s naglašenom ritmičkom strukturom kompozicija. Annales Muzicologiques. Armida. sonata za violinu i klavir. rekvijem (La grande mzssa instrumentale di Requie). I. prijevod u Revue du ehant gregorien. Glibotić. 1838. Završava s dugom vokalizom iznad posljednjeg sloga. za fagot i klavir. — Trinaest sonata za klavir. 15. D'Alembert. — VOKALNA: oratoriji II Tobia. Felice Alessandri. 1942.Tiin spatmittelalterliches Alleluia. ALESSANDRO. Traite sur la liberte de la musique. 1960. Suite giocosa. Argea. dok za izvođenje pojedinosti daje izvodiocu više raznih ravnopravnih mogućnosti rješenja..ALEATORIKA — ALEXANDER raspored njenih dijelova. —■ J B. Valdrighi. Geneve I95I- ALELUJA (alleluia. DJELA. Kršćanstvo ga je preuzelo od jevrejskih obreda u jeruzalemskom hramu.: D. kompozicija Circles za ženski glas. 12 solo-pjesama (tekst sovjetski pje snici). a 1792 vraća se u Italiju. 1944. ALEMBERT. — M. DJELA: Eletnents de musique the'orique et pratique suivant les principes đe M. kvartet za drvene duhačke instrumente. III 1959). 1779. MOH Fw3eAb. Kao pijanist bio je 1919—45 stalni pratilac G. 1937 i 1938). 17. koncert za klarinet. kraće komorne kompozicije. 1941. N. dječji zborovi. Vasiljenko). The Encvclopedists as Critics of Music. Essai sur la philosophie de Jean Lerond d'Alembert. Schuh) i u Parizu (N. Učitelj muzike i dirigent u Tveru. N. Holz. — A. Bavio se i muzičkom kritikom (L' Independance roumaine. Kasnije mu je upotreba proširena i na ostale blagdane u toku godine. 1936. Igumnov. A. A. ALESSANDRI. 1945.

solo-pjesme. // Dottor Antonio. 1841. zatim u Leipzigu (H. Cyrano de Bergerac. Far mer je objavio iz Kitab ihsa al'-ulum dio teksta koji se odnosi na muziku. Raci mottetti di G. Vici Gregorio Allegri Romano. Gli Albori del melodramma. Argenti). Pannain. od 1936 nastavnik na konzervatoriju Manhattan u SAD. a u originalu još nije čitava izdana. — C. — S. — M. 1845. pisao filozofska. 1881 — Chamonix. S. L. 153c madrigali za 4. 1953. Musicisti moderni d'Italia e di fuori. An Annotated Bibliographv. Sartori. Wurzburg 1935. 1907 i Dalarapsodi. Svećenik i profesor crkvenog pje- ALGAITA (algaitasu). afrička svirala s dvostrukim jezici duga oko 45 cm. N. Leiden 1965. Uvi suite. — KOMORNA: tri gudačka kvarteta. jer je tu stvarni završetak kompo2 ALFONSO DELLA VIOLA. LIT. ed.' XII 1712 — Piša. 1940—42 intendant u Teatro Massimo u Palermu. 1912. Od 1920 profesor na &ole normale u Parizu. G. God. pridonio reformi crkvenog pjevanja i oživljavanju stare poi duhovne muzike u Italiji. Kao nastavnik zastupao principe P. zatim predaje na konzervatoriju Santa Cecilia u Rimu. A. 1934. da bi se mogao što intenzivnije baviti pedagoškim radom. koje je vrijedilo kao »neophodan vodič studentima«. Medu njegove brojne učenike ide i A. / dur och moli. — Napisao Traite theoriaue et pratique du violoncelle. u usta. La leggenda di Sakuntala di Franco Alfano. Divertimento za komorni orkestar s obligatnim klavirom. — Klavirski kvintet. 1563 i Lo Sfor (A. 1567 (obje izgubljene). Bologna 1920. Les orgues melodiums d'Alexandre Pere et Fils. Simfonijske pjesme En Skargardssdgen. Madonna Imperia.: Fr. — A. pomagao kralju kod pisanja opernih libreta). H. Da capo: D. tt Documenten betreffende de muziekkapel aan het hof van Ferrara. Pierre. G. MGG. je uz G. Torino 1935. F. VI 1876). da Palestrina. talijanski pisac (Venecija. G. 1930. 1845. Napisao je Methode pour l'accordeon (1839) i Notice sur les orgues melodium d'Alezandre etfils inventeurs (1844). A. di Avia e di Felice Romano. La leggenda di Sakuntala. 1904 i Drapa. God. Roma 1946. Janigro. 1900. dramska pantomima Bergakungen. talijanski muzikolog i kompozitor (Rim. U tom su pravcu osobito važni nj teoretski radovi i redakcija djela Palestrine. ego« di G. 1905. Ristabilimento del canto e della tnusict slastica. zatim Kitab al'-iqa'at (Knjiga o ritmu) i Kalam fi'lmusiqi (Rasprava o muzici). S. Notizie biografiche di Nicolo Jommelli. 17. klavirski kvintet. 1936. slična arapskom zamru. 3. Via: jaarbock voor muziekgeschiedenis. oba izgubljena. II cavaliere e la bella. I. DJELA. 1840. 1840. 1928). M. 1925. Zeitschrift fur deutsches Altertum. Franco Alfano. II. Anerij Allegrija i drugih predstavnika rimske škole. — Klavirske kompozicije. Praenestino. švedski kompozitor i dirigent (Stockh 1. a vana recitativna scena iz te pastorale »Invocazione del Saće di Pan« za solistu i zbor mogla bi biti prvi primjer recitat pratnjom. Alexander Meister. Nyblom. L'ultimo Lord. i to na arapskom.). 1939. u kojima se nakon drugog dijela prvi dio opetuje s 1 mjesta označenog sa Fine. 1943. ALEXANDRE. Brevi notizie : sulla Congregazione ed Accademia de* Maestri e Profesori di mušica di Ron. LIT. 1841—47. Giraldi Ci 1541 (izgubljeno) i za 3 pastorale: // Sacrificio (A. da Vittoria. Verdi u Torinu. DJELA. La fonte di Enschir. Jezičac se ne st. sadrži i po prvi puta sabran Palestrine). 1923—39 vodi Liceo musicale G. Svensson. izgradio je svoj muzički govor na elementima verizma. Diran. 1904. MGG. radio-opera Vesuvius. — G. 174 53 boravio na dvoru Friedricha II u Potsdamu (medu ost. al Fine (od početka do kraja) nalazi se u ko zicijama. Vesuvio. maestro compositore di mus Buonarroti. VI 1801 — 12. — Isti. Kao kompozito pokazao veću izvornost. LIT. della Viola. I. u kojem raspravlja o suvremenoj opernoj pro . u dva dijela. 1. Rusiju i Njemačku. Studirao u Rimu. A. 1948. — E. L. B. utaknutoj u drvenu cijev. MGG. od 1950 bio je direktor Liceo musicale Rossini u Pesaru. gdje je izdavao svoja sabrana djela (najpotpunije je izd iz 1791 pod naslovom Opere del conte Algarotti. Hugo Alfven.: C. oko 870 — Damask. 2 kanti muški zbor. Konično izbušena vena cijev na kraju je proširena u obliku zvona te ima 5—6 ruj Dvostruki jezičac od lista ili trave smješten je na maloj želje ili mjedenoj cjevčici. li Redigirao je nova izdanja: Cantus gregorianus Passionis D. 1951. Potpun prijevod na francuskom objavio je R. Raps Midsommarvaka. — G. Stock 1966. romanca za violinu i klavir. Lorenza. Pariš 1885. Studirao na Konzervatori Stockholmu. 1829 započeo je izgradnjom harmonija tipa accordeon i melodium koji su bili poznati pod nazivom orgue de cent francs. Al-Farabi. sonata za violončelo i klavir. Tri simfonije: I. Milano 1904. sačuvan je samo prvi dio Madkhal-al~musiqi (Uvod u teoriju muzike) podijeljen u tri knjige: prva knjiga obrađuje fizikalna svojstva tona. a treća donosi nauku o ritmu i kompoziciji. novissii Za muzičku historiju važan je njegov spis Saggio sopra l'oper mušica (1755). 8. Rossi-Doria. Steinschneider. Kasnije ga je usavršio konstruiravši tzv. G. 1923. 1931. Solerti. 8. ALGAROTTI. a dijelovi teksta prevedeni su na latinski. matematička i muzičko-teoretska djela (većina je prevedena na latinski i hebrejski). impresionizma i simfonijski tretiranog opernog orkestra. Glavno mu je muzičko-teoretsko djelo Kitab almusiqi al-kabir (Velika knjiga o muzici). Halle 1921. Petrograd 1896. Sin glasovitog ferarskog pjevača Agt della Viola (XV—XVI st. — VOKALNA: kantata za sole. I (Pariz 1930). Perrachio. Freiburg im B. 1913 (prerađeno 1941 pod naslovom Don Juan de Manara). C____. — H. VI 1863). 1804 — 11. — H. — Pjesme uz orkestar i uz klavir. 29. Age 2. Surađivao je u različitim stručnin blikacijama (milanska Gazzetta musicale). 1923. Hase. — Sonata za violinu i klavir. Arapski historičari navode da je bio »izvrstan« i temeljito obrazovan muzičar i >>istaknuti svirač lutnje«. L'ombra di don Giovanni. 1869. Griitzmachera u Dresdenu. Kompoziciju studirao na Konzervatoriju u Napulju (C. d'Erlanger u djelu La musique arabe. — H. U madrigalima. // principe Zilah. 1931. Hugo. Accompagnamento colV organo. Bainija n. Forsta s 1946. P. Husmann. 1903: Uppsalarapsodi. njemački i španjolski. 1936. Perga Hugo Alfven. II pianoforte. The Sources of Arabian Music. ALFIERI. G. 1554. 1927. h prvima komponirao scensku muziku za pastorale. sekvence i dr. LIT. The Sources of Arabian Music. 1926 i I943J koncert u A-duru za gudački trio. III 1878 — Solaro. Glasgow 1934. Dirigiranje učio u Dresdenu. 1840. Farmer. Bearsden 1940. X 1954). ALFVEN. 1898: Resurrezione. —L. 1898. Uenseignement de Violoncelle. II. Casalsa. 1923. Inno e ritmo »Stabat Mater« e mottetto ». upotrebljava se zajedno s ozn. DJELA: Saggio storico teoretico poetico del canto gregoriano o romano. Opere: Miranda. Sitt. Stockholm 1920. I. Pietro. Farab. 195. Raccolta di mušica sacra (7 sv. 1910 (prerađena 1953 pod naslovom Sinfonia Classica).: M. Bologni i Fire Putovao u Francusku. da Palestrina. — G. ORKESTRALNA. < ili tikve. Ovaj je traktat najznačajnije djelo toga sadržaja od starogrčkih vremena do Alfarabijeva doba. zborovi. XIII. 1929. Fabi-Montani. 5 i 6 glasova u skupnim zbirkama i u rkp. Loevienthal.: A. God.— DRAMSKA. de Nardis. Le opere di Pierluigi da Palestrina pub con moderni caratteri da Don Pietro Alfieri. sklon je homofonom stilu. Hugo Alfven manniska och konstnar (s bibliografijom i katalogom djela). AL FINE (tal. 1909. Abu Nasr Mohamcd ben Mohamed ben Uzlag al Farabi). 1910 (nedovršena). litanije. kić ukrasima i kromatici (-». 1896. 1920. T. 1922. tativna scena i Canzone finale). 2 intermezza za gudače. MGG. 1909. LIT. — G. Do 1535 instrumentalist i maest cappella na dvoru vojvode Ercolea II d'Este u Ferrari. Franco Alfano. Prodromo sulla restaurazione de'libri di canto ecclesiastico detto gregoriano. 1931. F Pietro Alfieri. DJELA: Petite suite arminienne za orkestar. — Pjesme. Uppsala 194 Zbornik Hugo Alfven bezatter. Milano 1923. Franco. 1896.: G. arapski filozof i muzički teoretičar turskog podrijetla (Vasilj. s poglavljem o muzici. P. Longhi. — R. — DRAMSKA: sv igra Festpel. G. Violončelo studirao kod F. a ideje za sadržaj svojih kompozicija često n u starim švedskim legendama. »Miserere« di G. muzika Sacrificio (1554) može se smatrati prvim djelom te vrste. Cecilia. Puccinija dovršio njegovu operu Turandot. Serrao). 1554 (sačuvan. Živio i naučavao u Alepu. LIT. u više djela prirodne ljepote svoje domovine. ALEXANIAN. 1933 i III. Od 1753 živi Italiji. AI-Farabi. P. 1896. Ritratto di Franco Alfano. Musikblatter des Anbruch. LIT. Sanremo. himne. 1914. C. već se usnicama pritište na malu pločicu od metala. III. 1918. Od 1916 nastavnik kompozicije na Konzervatoriju u Bologni (1918 direktor). — Klavir-ske kompozicije. Manhem. Notizie sulla vita di Bernardo Bittoni.). 1966. Filmska muzika. politička. baletna panto Den bergtagna: scenska muzika. oko 950). Suite romantica. 1 19 i 1942—52. — Isti. američke orgulje. koncertiranje je sve više zapuštao. — Preveo je na talijanski 'Traite d'harmonie Ch. Der Minneleich Meister Alexanders. 1951. 1901. — Prema oporučnoj želji G. London 1929. Der wilde Alexander. intervala i tonskih rodova. Svenska tonsattare. Halkr. Francesco. J. Gani. L. Scenska muzika za tragediju Orbecche (G. V 1960). Upotrebljava citate iz šve narodne muzike. I. Historv of Arabian Alusic. 1910—39 un zitetski muzički direktor u Uppsali. pričvršćenu 0 željeznu cjevčicu. 1908. Beccari). P. VI 1954). 1922. —■ Autobiografija u 4 djela: I. Tempo furioso. Radiointervjner (red. talijanski kompozitor (Fe: oko 1508 — oko 1570). Kasni romantik. motete. talijanski pijanist i kompozitor (Posilippo kod Napulja. Excerpta ex celebrioribus de mušica viriš. E. P. — K. 1950. Kairu i drugdje. V 1764). ORKESTRALNA: pet simfonija. Englesku. 1921.Francesco della Viola). Die Wissenschaft der Musik bei Al-Farabi (disertacija). Monsignor Pietro Alfieri. 1840. Franco Alfano. ALFARABI (Alfarabius. — Komponirao je mise. Aretusa (A. 27. elegija za rog i orgulje. 1902 nastanio se u Parizu. Jacob. — W. Farmer. sa različitim latinskim i jednim engleskim prijevodom u Al-Farabi's Arabic-Latin Writings on Music. — Klavirska muzika. Vinvocazione di S. francuski orguljaš i graditelj harmonija (Pariz. 1925.. Lindfors). 1843. 1949 i IV. Alfonso. 1936. God. Della Corte. Wien 1925. (2 knj.: C. do kraja). Komentirao Aristotelove spise iz logike. 1903 nastž kompozicije na Konzervatoriju u Stockholmu. Final. violončelist i pedagog armenskog podrijetla (Carigrad.36 ALEXANDER — ALGAROTTI vanja na Collegio degV'Inglesi u Rimu.: Catalogo delle opere sulla mušica sacra finora pubblicate dali' I ssimo e Reverendissimo Monsignor Don Pietro Alfieri. Uz to je dirigent students zbora Orphei Drangar (1910—47) i zbora Allmdnna sangen (19 31 i 1934—38). Jadassohn) i Berlinu. I. Sinjonia breve. Kompozitor nacionalnog smjera. sonata za violinu i klavir. Jedan od najvećih filozofa svojega doba. DJELA. 1951. Rukopisi Velike knjige 0 muzici čuvaju se u Madridu. Turkestan. Baleti: Napoli. 1840. Das Ratsel des wilden Alexander. 1898—99. Beichert. V 1872 — Falun. ALFANO. Eliana. u drugoj su opisani pojedini instrumenti. 1949. Lollio). di L. Roma 1846 ili i£ F. Ostala njegova djela u kojima obrađuje muziku jesu: Kitab ihsa' al'-ulum (Knjiga o podjeli znanosti). zbor i orkestar (Sten Šture. — Madrigali a 4 v. Allegri.

ali je u toku vremena više instrumenata nestalo. . II conte Francesco Algarotti e il rinnovamento del melodramma. ZFMW. a instrumenti sa manje alikvotnih tonova prazniji (pokriveni registri orgulja. autograf DJELA: Concerto da camsra za klavir i orkestar u a-molu op. AFMW. 1924. zborovi. London 1936. Prirodni tonovi. Sauveur ih je razjasnio (1701) i upozorio na njihovo značenje u nauci o harmoniji. 31. —■ KOMORNA: klavirski trio op. Njegovo jedino sačuvano teoretsko muzičko djelo Etaavcdvri U. od 1928 vodi emisije Glasa Izraela na francuskom radiju. sonata za klavir. XI 1791 — Beč. Rondo za klavir i gudački kvartet op. Mnogo proučavao povijest. Petites preludes sur les gammes du plainchant.: »Nach Welten-Wonne mein Wunsch verlagte aus wild webendem Bangen«). pojava u poeziji. Jan. Stumpf. 26. Gluck. 1650. flautu i klavir. Siracusa 1925. 2 Nocturnes op. Torrefranca. Ton instrumenta vrlo je nježan. Le Dibbouh i dr. Briefwechsel mit dem Grafen Algarotti. Nikola. ALGAZI. 16. medu ostalim..OUOTXY] (Uvod u muziku) vrlo je važno za upoznavanje starogrčke notacije i muzičke teorije koju prikazuje sistematski i iscrpno (obrađena su tri temeljna područja muzike: harmonijsko. MGG. kojom pjesnik postizava poseban učinak time što u jednoj rečeničnoj cjelini upotrebljava više riječi s istim početnim konsonantom. U nizu alikvotnih tonova 4. Stainer). koji se kod duhačkih instrumenata dobivaju prepuhivanj em. Die Tonleitern und Musiknoten der Gnechen. violončelo. — M. L'AIgarotti critico e scrittore di belle arti Asti' 1811. Ber lin 1847. Rameau izgradio je na njegovim zaključcima svoj muzički sistem. zbor i orkestar. 32. 4?) (druga oktava) itd. ritmičko i metričko). 1616. Uz rukopisna djela starih hrvatskih kompozitora (A. DJELA. 1923—24. osobito. SBIMG 1914. 30. Fortlage. 8. Tartini. — Psalmi 27. napadajući pretjeranu virtuoznost i izvještačenost. 1847. — Isti. — Operna priča Yolande. 37 ALGAROTTI-UDINA. balada Revenants za orkestar.: Meursius. alikvotni ton) svi su a. filolog (Krk. ibid.orkestralne kompozicije Largo i Danse de David. 3 _ B Ivančević. Le Chemin de fer. K Ko 1907. I. — A. U programnim djelima očitovao je smisao za tonsko slikanje. Algarotti e la corte di Dresda. francuski kompozitor. — Scenska muzika za Le Mur des lamentatiom. C. Mumrgia universalis. 2 Pieces za violinu i orkestar.: D. ALGAROTTI-UDINA. 39. 35. Problemom alikvotnih tonova bavili su se uz druge H. Posredno se iz 10. Mersenne prvi je uočio postojanje alikvotnih tonova. — Pjesme. Bellermann. 1965 337 (donosi historijat i popis zbirke). — W. U šestoj godini primljen na Pariški konzervatorij. Kircher.As- od kojih je jedna na donjoj strani. — KLAVIRSKA : Concerto symphomque. London 1944. dramatske efekte 1 orkestralno tretiranje klavirskog sloga (B. Kako broj alikvotnih tonova uvjetuje boju tona (po Helmholtzu). Proučava hebrejski folklor i bavi se muzičkom kritikom. Miller. LIT. 137 za sole. Die Alvpiusschen Reihen der altgriechischen Tonbezeichnung. Beethovena). Bergonzi. J. ALGHOZA. J. s frekvencijom 2 n (oktava osnovnog tona). Francesco Algarotti und seine Stellung zur Musik. t. 57. . Mušici scriptores graeci. Antique musicae auctores septem. A. Primjere nalazimo u tetralogiji Ring des Nibelungen R. Rad JAZU. NOVA IZD.. Amati. 1965. Die griechische Gesangsnotenschrift. 1964.: F. tj. J. Bajamonti. violinu. Die griechische Instrumentalnotenschrift. i 15. muzički teoretičar (oko 360—?). Siccardi. J. 48 Esquisses op. muzička vilica)." t. sačinjavaju dur-trozvuk.12 Etudes dans le tons mojeurs op. 1948. Stradivari. 17. svira uglavnom u zatvorenim prostorijama.). VII 1838). Profesor liturgijske muzike na francuskoj rabinskoj školi. Helmholtz i K. — A. —■ Kom pozicije za klavir i za orgulje. Alberti. Sachs. K. — V. Komponirao tehnički briljantna klavirska djela u kojima je nastojao da poveže francusku tradiciju s obilježjima njemačkog romantizma. 4. Sabrao golemu knjižnicu (preko 6000 knjiga). op. MGG. Petite suite za bariton. v. I. Petrobelli. na kojima je niz alikvotnih tonova bogatiji. I. Rumunjska.: F. 3« (čista kvinta nad oktavom osnovnog tona). t. Torrefranca smatra da na analogni način postoji i muzička aliteracija. M. Wagnera (npr. pa se a. oko 1831 posvetio se kompoziciji i pedagoškom radu. 1924—25. XI 1813 — 29. i 8. 1968. to instrumenti. Muzička zbirka knjižnice Udine Algarottiia. dirigent i orguljaš (Sotteville-les-Rouen.. — A Einstein. Muzičke novine. u zbirci se nalaze. Sve je to oporukom ostavio rodnom gradu Krku. ima 5—8 rupica. Ona nastaje kod čestog ponavljanja jednog tona ili skupine tonova (npr. ■i. Ph. 331 6 Morceaux caracteristique op. odnosno harmonijski tonovi. Nazivaju se i parcijalni. Science of Musical Sounds. Svećenik. Forster. sonata Les Quatre Ages op. J. ALIKVOTNI TONOVI. Meibom. Alvpios. 6. 47. Jarnović). i 6.). Wood. niz tiših tonova (s manjom amplitudom). i to osnovnog tona. 1. skupocjenu zbirku instrumenata i veliku zbirku muzikalija. ?■■ ' 'J ALKAN (pravo ime Charles-Henri-Valentin Morhange). Cijev od bambusovine ili drva. moteti. Ambrogio. 4 Impromptus op. L'allitterazione e lo sviluppo dslla tonalita. DJELA: koncert za klavir i orkestar. od 1938 pomoćni orguljaš Notre Dame u Parizu. I 1888). 27. ako je. etude de concert op. 1895. Allegretto iz VII simfonije L. sonata za violinu i klavir. talijansku književnost i. 1890 —). također su a. Samoiloff. Bollert. Le Preux. — K. Guarneri. U zbirci instrumenata nalazili su se veoma vrijedni gudački instrumenti čuvenih graditelja (A.' Venezia 1770. M. na kojoj su neki podaci napisani Mozartovom rukom. God. Talijanski muzikolog F. 1—2. duga 27—42 cm. I95I _ G Roncaglia. frekvencija titraja osnovnog tona n. francuski pijanist i kompozitor (Pariz. npr. C. kao i u prvim izdanjima. netemperirani. Memorie intorno alla vita ed agli scritti del Francesco Algarotti. New York 1922 (II izd. — C. 3 Študes de bravoure op. A(ndreis). mnoga djela kompozitora Algarottijeva doba u ranim. etude op. Ona sadržava oko 3000 štampanih i rukopisnih kompozicija s raznih područja. Vjesnik bibliotekara Hrvatske. Bonifačić. br. slijedit će a. daju topliji i puniji ton (ljudski glas. Orguljaš crkve St. engleski i njemački. indijska uzdužna frula arapskog podrijetla. ALIPIJE (grčki 'AX'JTUO<. — P. The Phvsics of Music. RMI. solo-pjesme. Vetter. 4. LIT. Renć. Tematski katalog zbirke muzikalija Nikole Udine Algarottija. —• A. 12 Etudes dam les tons mmeurs op. od 1824 predavao u Salzburgu talijanski jezik i književnost. Iz tematskog kataloga zbirke muzikalija. 63. M. prirodni. Analecta Musicologica. 1936—40 profesor hebrejske muzike na Scholi Cantorum u Parizu. Friedrichs II. 5. 12. Concerto da camera u cis-molu. Leipzig 1847. Das musikalische Svstem der Griechen in seiner Urgestalt. Dirigirao mnogim koncertima u Francuskoj.ALGAROTTI — ALKAN matici. francuski kompozitor i muzički pisac (Epuresti. 144. 1951. Welhsz. M. 25 Preludes. a u desetoj dobio prvu nagradu za klavir. O zbirci Udina-Algarotti. Osim oktava (2. — F. 10. L'estetica di Francesco Algarotti. — Gudački kvartet. LIT. Michel u Le Havreu. Od 1944 predaje kontrapunkt i fugu na školi Cesar Franck u Parizu. U njoj su dva fragmenta iz Mozartove opere Ludo Silla. Chigiana. koji prate osnovni glasniji ton (s najvećom amplitudom) istog izvora i daju mu boju i punoću. 1652. Kasnije u Beču rektor francuske crkve. muziku.- ALIX.: J. LIT ■ D Michelessi. 30. 1907—). LIT. violina). — E. u kojem je instrument ugođen. Isprva koncertni pijanist. — W. Algarottijeva zbirka muzikalija nalazi se od 1935 u arhivu Hrvatskog glazbenog zavoda u Zagrebu. Taj je spis preveden na francuski. Francesco Algarotti. Frekvencija titraja alikvotnih tonova stoji u određenom odnosu prema frekvenciji titraja osnovnog tona. van Dieren naziva ga »Berliozom klavira«). Filmska muzika. Lćon. violu i violončelo op. Kun. alikvotnog tona može oblikovati i mol-trozvuk medijante. ALITERACIJA.

— Popis je nastavio dalje do 1755 G. a napokon dicinu. nadimak Flaccus). Gerbert.38 ALKAN — ALLEGRI dakle dvostruko brže. Ch. MGG. 1). talijanski kompozitor (Rim. U prvom stavku prve Beethovenove simfonije: Umjesto Allegro ALLA MENTE (A mente. ALLEGRETTO (tal. van Beeth klavirska sonata op. je. prvi je pokušao da dade sintezu grčke. javlja se »diminucija«. b. medu njima i muziku (praktički i spekulativno).: G. proc evropsku literaturu i muziku turski utjecaji. 1952. II 1652). Izraz a. Al-Kindi. — Isti. Ponekad a. divisa in sette indici (1666). G. Brahms. talijanski kompozitor (Palermi VII 1898 —). LIT. A. Dolazi osobito u velikim zvukovnim . Kao posljedica p nog interesa za Orijent. Mozart. hagiografskih i pedagoških djela. 1936. je. — Isti. I 1669). talijanski hu grčkog podrijetla (Khios. ALLARGANDO (tal. 7 tonaliteta. prijatelj i do kraja života savjetnik Karla Velikoga. L. M. pjesama i pisama (sačuvana su 232 pisma upućena Karlu Velikom). London 1922. — F. »Ra spravu o temeljnoj razdiobi muzike« obj. 12 fuga. 76 i dr. cantus firmus i si. modulacije itd. Kao opat benediktinske opatije u Toursu (od 796) podigao je tamošnju školu na razinu visoke škole.: »Raspravu o unutarnjim elementima komponiranja melodije« obj. Contrappunto alla m talijanski izraz za tehniku improviziranog kontrapunktira] postojeću melodiju. 781 stupio u službu Karla Velikoga isprva kao rektor Dvorske škole (rector scholae Palatinae). Favara). London 1908. pa se -> brevis izvodila kao -*■ semibrevis. H. anglosaski Ealhzvine. naime.. Bearsden 1940. 1951. OPERE: Ave Maria. Music and Letters. m. rasprostraniti). a ne semibrevis. I. nije proširen. Salvatore. M. Searle. allargare širiti. 72. je u muzičkoj historiji poznat najviše po 9-gl. degli Agostinija u novom proširenom izdanju cijeve Drammaturgije (1755). Polifo su djela zasićena afektivnim modulacijama i kromatskim p cima sa prizvukom patetike. engleski teolog. u kojem je doba J a ne j. -> integer valor). Alcuin of York. I. dok drugdje ima karakter pc ljivijeg andantea (npr. Flugel. Les pianistes celebres. — ZA ORGULJE (ILI PEDALNI KLAVIR): 13 Prieres op. a susreće se i Poznati primjer je Contrappunto bestiale alla mente iz III j madrigala Festino nella sera . A. 15!: 7. Historv of Arabian Music. I. 1938 i Romulus. ALLEGRA. // rrndico su građo. — H. 12 Ftuies pour les pieds seuh. imitirati izvanjska ob turske muzike. — G. već skraćen. pismeno utvrdio materijal koji su dotad samo usmeno prenosili pjevači Scholae cantorum. 1. Charles Henri Victorin Morhange (Alkan). na poljski način). Hamelin. / viandanti. I. Luigi dei Francesi u Rimu i ujedno učenik braće Na Od 1629 pjevač papinske kapele. 1930. 69. Stuc Rimu latinski i grčki jezik. Za muzičku historiju važna je njegova Dramm. V 804). post usporavanje tempa. u drugoj polovici XVIII st. Ovaj se posljednji znak zadržao sve do danas. naziv za i s obilježjima ciganskoga muzičkog folklora (J. violinu i violončelo op. umjereno brz tempc allegro moderato). — K. — Isti. Jedan je od najznačajnijih arheologa i teologa svojč mena. Ać. 1937- preko predznaka za prolatio major kao i za prolatio minor: prolatio major (£) (£ . na temelju spekulativnog razmatranja. drugi stavak VII fonije). allegro. R01 z. Lachmann i Mahmud el-Hefni na njemačkom i arapskom (1931). 1951. 11 Pieces dans le style religieux et une transcription du »Alessie« op. Michaele quam Alcuin composuit Carolo Imperatori. odnosno contrappunto alla mente (ili Contraf ex mente) prihvaćen je općenito u XVI st. Pojedini kompc pokušavaju tada. Napisao je velik broj teoloških. U vrijeme J. ali ( kao ova posljednja. 14.: T. (1608) A. Down Among the Dead Men. Wilmot-Buxton. U traktatu De Mušica (obj. dvodobni takt. 66. Brovme. 1586 — Rim. dao je različite definicije muzike (oslanjajući se na Cassiodora) i iznio teoriju o 8 starocrkvenih tonaliteta. U instrumentalnim djelima pojačava izražaj su stavljajući polagane i brze stavke. Jedan od začetnika arapske filozofske misli. Bio je učitelj. London 1932. zatim do 1604 tei kapele S. ALLA ZINGARESE (tal. Osam opereta. G. u -> diskantu gdje se nazivala i discantus supra librum termin A. Al-Kindi. tumačeći ime i značenje svakog pojedinog. U toj se knjižnici čuva 230 s njegovih rukopisnih djela različitih struka pod nazivom Allacciane«. Bacha živahni stavci suita i sonata u t. Rondo a. Leipzig 1857. Finale rondo iz klavirske s u A-duru). tome. ALLA TURCA (tal. tonove unutar oktave. 19. R. LIT. definirao ih je. DJELA. U XV st. br. London 1935. Sorabji. po prvi put na latinskom Zapadu. 1 ALLACCI. 64. MCG. kojom se notna vrijednost skra ćivala za polovinu. Banchierija. Wolf. Farmer (u djelu The Influence of Music. prolgl/o minor (J) (£ I : ALKINDI (Abu Jusuf Yakub ibn Ishak al Kindi). — Transkripcije za klavir. ALLA BREVE (alla cappella). Risala fi agza'habariyat al-musiqi (Rasprava o temeljnoj razdiobi muzike) u kojoj obraduje ritmiku i njezin utjecaj na čovjeka i Risala fi'l luhun (Rasprava o melodijama) u kojoj istražuje elemente zvuka. From Arabic Sources. temu. u današnjoj muzici jedini ostatak iz vre mena kad se tempo određivao trajanjem nota a ne posebnim ozna kama (npr. Essai sur la vie et les ouvrages d'Alcuin. . b. Najstariji znak za diminuciju bio j< 3 Grandesetudes pour les deux mains separees oureunies op. God. ponešto naivno. Cendoni uz su A. ALKUIN (latinizirano Alcuinus. Impromptu sur le Choral de Luther op. Sačuvane su 3 knjige: Risala fihubr ta' lif al-alhan (Rasprava o unutarnjim elementima komponiranja melodije) u kojoj obraduje udesbu lutnje. oko 735 — Tours. a 766 rektor iste škole. G. — A. U menzuralnoj notaciji bila je osnovna jedinica — tempus — nota brevis (tzv. asketskog). London 1929. na ciganski način). 1934. ALLEGRI. odnosi se na kompoziciju često s bu pratnjom i s jednostavnom ostinatnom harmonijom. u muzikalnom smislu. Pariš 1887. gdje U2 gičko usporavanje i zvuk postaje intenzivniji. muzički teoretičar i književnik (York?. God. 1926). p. obuhvaćajući podjednako teologiju i profane discipline (artes liberales). Pietzsch. b. b. arapski učenjak. KMJB. MGG. LIT. 19. 1784). Pored ostalog napisao je oko 12 knjiga 0 muzici u kojima prilagođuje grčku muzičku teoriju arapskoj muzičkoj praksi. oko 790 — Bagdad. 1951. gotovo jednako brz tempo kao allegro (npr. Razvio je živu aktivnost u različitim stručnim ' ženjima. — H. Lione). U nastavi je proveo antički ideal enciklopedijskog obrazovanja (namjesto srednjovjekovnog. Marmontel. LIT. A. Alkuinu se pripisuje i jedna sekvenca notirana neumama 1 posvećena Karlu Velikome: Sequentia de S. Ta se tehnika ticirala u srednjovjekovnim i renesansnim oblicima više npr. Leone Allacci. Sources of Arabian Music. Alkuinova je historijska zasluga u tome što je u svom traktatu. 11 Grands priludes et une transcriplion du »Messie« op. koja sadrži popis sveukupnih < oratorija napisanih na talijanskom jeziku od konca XVI 1666. Komponirao crkvenu m u polifoničkom stile antico i u koncertantnom stilu. iz klavirskog kvarteta u g-molu op. — Orkest komorne kompozicije. (produljenim notnim traja njima) olakšava se notacija i za kompozitora i za izvodioca. van Dieren. Međutim. značilo da je taktna doba brevis. Žena i G. aristotelovsko-novoplatonske filozofije i islamske teologije. . Gregorio. tiber die acht Tone. — B. cijama (namjesto izraza rallentando ili ritardando). takt a. andante itd. naziv za sta ritmu ->■ poloneze (Beethoven. Leone (Allatius. zatim kao organizator i reformator cjelokupnog školstva u franačkom carstvu. 1591—96 zborski dječak.). A. pop' njičarske muzike (W.und Bildungsideal des ausgehenden Altertums und friihen Mittelalters. 25). S. Around Music. S. 56). veselo). Filmska muzika. iz Trostrukog ko za klavir. na turski način).: H. a u koncertantnima je slobodna tativna deklamacija potcrtana harmonijski bogatom prat generalbasa. — E. Halle 1932. filozofiju i teologiju. kao najmanje sastavne dijelove »regulae musicae«. Scriptores. polifoničke i homofone strul A. Alcuin. Studirao na Konzervatoriju u Palermu (F. prve u Franačkoj. Pariš 1874. zat bliotekar kardinala Francesca Barberinija i od 1661 glavni tekar Vatikanske knjižnice. kompc Miserere koja je do 1870 bila redovito na repertoaru Sikst . Upotrebom takta a. ALLA POLACCA (tal. ALLEGRAMENTE (tal.: A. Učenik nadbiskupa Egberta i Aelberta u samostanskoj školi u Yorku. Farmer. Alkuin. van Beethoven. rom crkvenom stilu nosili su natpis Alla breve. filozof i muzički teoretičar (Basra. NOVA IZD.. I. Djelo je jedini zapadnofranački dokument o muzičko-teoretskoj nastavi u doba Karla Velikog. t. Die Musik im Erziehungs. rad oznaka za tempo prilično promjenljiva značenja. Gastoui. profesor grčkog jezika na Collegio greco u Rimu. A Plea for Alkan. oko 874). deminutiv od allegro veselo. Oko 760 diaconus et bibliothecarius. L.

engl. —■ H. God. stekao reputaciju kreacijom Gurnemanza (Wagner. Muzičke studije završio 1889 u Oxfordu. 1922 Oxford-Festival koji je obuhvatio raznovrsnu muziku od narodne pjesme i plesa do simfonijskih djela). gotovo polagana tempa. H. J. oko 25 solo-pjesma. ALMEIDA. — Napisao Metodo original de iniciacion musical.. I. U prvoj polovini XVII st. Die Allemande. Concerto sinfonico za violončelo. Njegove gavotte i anaries idu medu najstarije poznate plesove toga naslova. To djelo sadrži osam serija instrumentalnih plesova za 5 ili 6 neodređenih instrumenata i seriju plesnih pjesama (za 1—6 glasova). 1913 (revidirano 1930). od Palestrine i Schiitza do suvremenih majstora. L.: nekoliko crkvenih kompozicija i 2 Misererea obj. 1906 i 1909. 1948. 1940. odn. se proširio i. jedna od najstarijih osnovnih oznaka za brz tempo. engleski pjevač. Barth). First Modernist of Chile. Bailey.: A. Prema nadimku // Tedesco vjerojatno ie rođen u Njemačkoj.3. 2. kontra-alt i orkestar. Scheidt i dr. Letelier. gudački kvartet. ali se a. Music and Letters. Compositores de America. 1913. Učio u Rimu. kao instrumentalni oblik. Ziirich 1932. Luigi dei Francesi in Roma. Ca.B. — Komorna i klavirska muzika. Već 1880 angažiran kao crkveni orguljaš u Readingu zatim u Cambridgeu. Francuskoj. Lully 7 I 2. vivo. Milda. ALL'ONGARESE (tal. Note uz koje se nalazi oznaka a. — F. Do 1903 studirao na Univerzitetu u Harvardu. Francisco Antonio d'. odnosno paralelnog dura kod stavaka u molu. portugalski kompozitor XVIII st. XI 1883 — Boston. iako oznaka za tempo tih stavaka može biti presto. 11 fUtro. Ghisi. 191&—37 direktor londonskog Royal College of Music i istodobno 1918—46 profesor muzike na Univerzitetu u Oxfordu. 1620—21. Studirao na konzervatoriju Lindeman u Oslu. 8va sopra 8va više). Potkraj prve polovine XVIII st. Izraz a. 1937LIT. Solerti. U XVII i XVIII st. 1916—17 predavao na konzervatoriju Klindworth-Scharwenka u Berlinu i 1919—21 na Muzičkom institutu u Helsinkiju. čilenski kompozitor i muzički pedagog (Santiago de Chile. Acton). pedagog i organizator odigrao je važnu ulogu u muzičkom životu Londona i Oxforda. 1904. zbirku kompozicija nastalih za potrebe dvorskih svečanosti. koncert za violinu. Pedro Humberto Allende . 1951. 1942. Hugh Percy Allen. i njem. Uz to 1907—20 vodio Bach-Choir u Londonu i organizirao nekoliko muzičkih festivala (1914 Bach-Festival. God. Paumgartner.). Nakon prvog koncerta 1908. VII 1648). 1913. oko 1550 susreće se istodobno u francuskim i nizozemskim zbirkama za lutnju te kod engleskih virginalista (kao stilizirana plesna kompozicija). God. Uultimo dei Mohicani. Mlegrijevi plesni stavci srodni su uobičajenim njemačkim plesovima onog vremena (pavane. umnažati. La despedida za 2 soprana. 1901—18 orguljaš New Collegea u Oxfordu i dirigent univerzitetskog zbora s kojim je realizirao velik broj značaj nih izvedbi vokalne muzike. 9-glasni Miserere obj.: A. 1735. W. 1931. Jedan je od utemeljitelja British National Opera Company (1922). Tobias. većinom se zamjenjuje oznakom -»■ presto. Wood. kod J. almand. Više nota koje treba izvesti a. S. Paula u Oslu. usavršavao se u Berlinu (R. Pedro Humberto. osobito je bio cijenjen kao interpret basovskih uloga u operama Wagnera i Mozarta (Bartolo u Le Nozze di Figaro. 29. Lorenzo Allegri. sonatni allegro). Allegris Miserere und die Auffiihrungspraxis in der Sixtina (disertacija). Paul Hastings. Finskoj i Skandinavskim zemljama. Untersuchungen iiber Allemande als Volksliedtvp des 16. 1950. La scuola dei pueri cantus di S. 1921—35 bio je orguljaš crkve sv. jedini predstavljao madžarsku nacionalnu muziku. Dvanaest opera (većinom na talijanski tekst). MGG. norveški pijanist. 1843). correnti). G. Ballet Entertainments in Pitti Palače. sastoji se obično od dva dijela. Od 1604 do smrti bio u službi na medicejskom dvoru u Firenci. današnji bi pravilan oblik bio all'ungherese). ALLEGRO (kratica Allo. Florence [608—1625. o. MGG. 1912. Schrattenholz. 16. Dans la nuit za komorni orkestar. VIII ! 959)' Violinu i kompoziciju studirao na Conservatorio Nacional de Mušica u Santiagu. Humberto Allende.). 1949. talijanski lautist i kompozitor (?. Miserere Ea 9 glasova. kao oznaka za tempo brži je od Bachova ili Mozartova allegra. se sastoji od dvije (obično proširene) rečenice. postao sastavni dio barokne suite (najčešće prvi stavak). LIT. Od Engleza su stilizirani a. zborovi. Regensburg 1935. Washington 1956. je više označavao karakter itavka. Meyer. — CRKVENA : pet misa za 5—8 glasova. — Dječja opereta . Mozart je taj Miserere zabilježio po slušanju kada je kao 14-godišnjak bio u Rimu što.: N. 28. Bacha) a.'Haberl (1936) i dr. 12 Tonadas de cardcter popular chileno. DJELA. 1910. međutim. Sarastro u Die Zauberflote). ALLEGRI. 1618—19. simfonijske pjesme La voz de las calles. 10 etida. madžarski. — J. VValdemar. 23. koji se služi suvremenim izražajnim sredstvima. 1945. 1. — A. As. ALL'OTTAVA (tal. 1573 — Firenca. Mohr. La pazienza di Socrate.). 39 ALLEN. uvertira. na madžarski način. L. Motetti za 2—5 glasova '2 knj. ALLEMANDE (franc. Anders. eine Untersuchung ihrer Entwicklung von den Anfangen bis zu Bach und Handel. plesni i instrumentalni oblik XVI—XVIII st. dirigent i muzički pedagog (Reading. 1919. Purcell ALLENDE SARĆN. NOVA IZD. oznaka kojom je kompozitor (osobito u starijoj muzici) želio istaći da djelo. I. Niederoiever \SReciteil de morceaux de musique ancienne. — Pedro Humberto Allende. Njegova opera La pazienza di Socrate (Lisabon 1733) smatra se prvom portugalskom operom. odn. njemački društveni ples (sinonim Deutscher Tanz) u 3/4 taktu. Izraz allegrissimo (što je brže moguće) upotrebljava se veoma rijetko. 1945. za starije muzičare. Serenade Le . La piccola Figaro. pod prijetnjom ekskomunikacije. 1951. veselo. 1923. tal. — K. Opere: Guiditta. almain. 1918—22. radosno). Raširen do najnovijeg doba u južnoj Njemačkoj (Schvvaben) i Švicarskoj a u XIX st. H. Koncertirao je u Njemačkoj. — KLAVIRSKA: dvije sonate.4 voci(2 knj. bas (Aschton Uiider Lyne. 1921. — A. u kazalištu Covent Garden. prema tome da li znak 8 va stoji iznad ili ispod note (8 va bassa 8va niže. I 1890 —). je prvi čilenski kompozitor. Canzone i simfonije u rkp. balio e drammatica alla Corte medicea dal 1600 il 1637. DJELA: Pilgrim Symphony. Beck. DJELA. fuga za kvintet. IX 1952). 1915. oponašanje i drugih obi lježja melodike i ritmike madžarskoga varoškog folklora. Motetti za 2—8 glasova. 1933. Gregorio Allegri. K. umjerena.ALLEGRI — ALMEIDA kapele u Velikom tjednu i nije se smjela prepisivati. 1910. — B. a. 1940. Prema predaji. Portrait of Hugh Percy Allen. partite te oko 1660 talijanske sonate da camera. 1739. DJELA. O'Munasterio. Objavio je Primo libro delle Musiche (1618). Parsifal). nije neobično kada se uzme u obzir da je djelo komponirano u tradicionalnoj jednostavnoj tehnici falsobordone. Te Deum. MGG. Dent. studija u časopisu The Music Bulletin. o. — C. sadržava elemente karakteristične za madžarsku muziku: rapsodičnost. Cametti. Lorenzo. koji je. 28. II 1946). komična opera La spinalba. 1916. tal. Massachusetts. — VOKALNA : Oda a Espana za bariton i zbor. Pojam allegra nije bio uvijek isti. 1929. gagliarde. F. sir Hugh Percy. i u Češkoj. 1726 (izvedena u Rimu). 1947. — KOMORNA: Quartetto in modo dorico. ottava oktava).: E. VI 1885 — 16. 1. Concerto sinfonico za klavir. — Zborovi. Oxford 1948. Poslije toga nastupao s podjednakim uspjehom kao operni i koncertni pjevač. a i posljednji stavak klasične simfonije ili sonate (tzv. Na istom je zavodu 1908—45 profesor harmonije i kompozicije. II. Allemande. 1960. označuje i cijeli prvi. ALLEN. 1915. Firenze 1905. LIT. Pjevanje učio na Royal College of Music u Manchesteru (j. Jahrhunderts (disertacija). 20. M. i prvi zastupnik nacionalnog pravca u čilenskoj muzici. 1920 i Escenas campesinas chilenas.: E. ALLIN. 1922.La Cenicienta. LIT. 1965.. Musical America. — DRAMSKA. američki kompozitor (Hyde Park. A. XI 1884 — ). općenito iščezava iz kompozicijske prakse (a znatno prije i iz plesne dvorane). a. preuzeli oko 1600 njemački kompozitori (Schein. u 2/4 ili 4/4 mjeri. J. oko 250 solopjesama. 1940. Držao je katedru za pjevanje na Royal Academy of Music u Londonu. kao društveni. RMI. — Th. s kratkim uzmahom. 1650). Naziv upućuje na njemačko podrijetlo. Današnji a. Debitirao 1916 u londonskom Aldzvich Theatru. 1951. allegro moderato itd. alemanda). nJ n 7 JU J. Cleopatra. sličan brzom valceru (ili austrijskom landleru). — E. od kojih prva skreće prema tonalitetu dominante. Norman. Slonimsky. ORKESTRALNA: simfonija (nedovršena). Fellerer. Lorenzo Allegris »Primo libro delle Musiche«. A. orguljaš i pedagog (Oslo. INSTRUMENTALNA : Concertini 02. engleski orguljaš.Revista musical chilena. ALME. zatim u Firenci. 17331 La Pinta pazza. Frankfurt am Main. 10. ozna čuje se 8va---------------. H. izvode se za oktavu više ili niže nego što su pisane. dvorski ples javlja prije u drugim zemljama.Amann. Magnificat. Kao zborovoda. MQ. Mušica. AFMW. improperije i lamentacije za 4 glasa. 19. Vrativši se 1920 u SAD nastanio se u Bostonu. U stiliziranom obliku [npr. Chichesteru i Londonu. Lancashire. stavak. LIT. naglašenu primjenu sinkopa. XII 1869 — Oxford. Symphonia a 4 (u Kircherovu djelu Musurgia universalis.

Wilde). solo-pjesme. tamo bio zborovođa katedrale te dirigent filharmonije koju je i osnovao. solo-pjesme. a prenosila usmenom predajom. Kinderlisderen. God. V 1948). Francuskoj. 1951. pogansko vjerovanje i magične obrede različite pjevane ili recitacijske formule dozivanja stada (A Almschrei). — Klavirske kompozicije. XII 1932). God. Lof aan de Kunst i dr. klavirski trio. 2. Vrativši se u Koln otvorio je 1820 tvornicu fagota. ALPSKA MUZIKA. Hauptmann). 1922. Cymbeline (. 1929. Stoga s rijski prikaz temelji uglavnom na istraživanju i prou nasljeđa.. Završivši studij muzike u Granadi. ORKESTRALNA: koncert za violončelo. Djeluje u Hollywoodu. Salome (O. Jubilacijama iz ranog doba pripada i jo to je pjevanje u slogovima bez riječi sa čestim i naglim iz vanjem grudnog i falsetnog registra. ORKESTRALNA: Lsntesympkonie. belgijska nacionalna himna. za zbor.. — Klavirske kompozicije. — DRAMSKA: opera Chylock 1913. 14. Kao 12-godišnji dječak poznati svirač turskog nacionalnog instrumenta kanun. Rc vaches) koja se sastoji od tri dijela: polaganog s tercnim završ srednjeg brzog s kratkim motivima i završnog (većinom na i Ova se pjesma javlja u različitim verzijama: kao doziv stac strofna pjesma epskog karaktera. 1903 . 1898. 1936 dirigent filharmonijskog orkestra. — KOMORNA : četiri gudačka kvarteta. brazilski gitarist (Sao Paolo. IX 1876 — 5. 1726. Na istom je Konzervatoriju od 1903 nastavnik solfeggia.Shakespeare). Bio je zatim član kazališnog orkestra (1821—14) i dirigent vojne muzike (1815—16) u Frankfurtu te fagotist kazališnog orkestra (1817—20) u Mainzu. zatim molitvena zazivanja. I. Be: ALONSO LĆPEZ. zatim profesor Konzervatorija i direktor Opere u Ankari. Suite turca. Benoit. turski dirigent i kompozitor (Istanbul. 1901. 1927—32 studirao na Muzičkoj akademiji u Beču (J. u ritmički slobodnom matskom obliku (sa slogovima riječi Loba ili Kuh kao sred izrazom). Relevo. m. 9. Njegove rane kompozicije nose značajke turskog muzičkog folklora. MGG. Kentonau SAD. Kao dirigent gostovao po Belgiji. 1722 i Giuditta. Pasodoble de la bandera . Varšavi i dr. Uz to je 1919—51 vodio simfonijske koncerte Antwerpenskog zoološkog društva. De Ring van Gyges (A. 1939—46 vodio vlastiti orkestar u Rio de Janeiru. Flor Alpaerts. belgijski kompozitor i dirigent (Antwerpen. — VOKALNA: tri narodne pjesme za sopran i orkestar. u obliku slobodn stihova poput litanija. Marx. XII 1895 —). glasnog pc tona pada na pojedine više ili manje određene stupnjeve: u obliku melizmatskih. 1946. Ondje je 1810—12 predavao na muzičkoj školi. Fausta. 1930. 1933.: J. Kleina. A. — Gudački kvartet 1933. U veleškoj Švi< . God. Pallieter. 1924 profesor kontrapunkta i fuge. Simfonijske pjesme: Psyche. 1892—95 na Konzervatoriju u Leipzigu (K. 1904. 1907. gudački kvartet. Eyvind. 11. raširena podvrsta je j< u velikim intervalima (kvarta. suita za violinu i klavir. 1928 i Zomeridylle. LIT. Iz poganskog obreda vabljenja stoke potekla je p vrsta pastirske pjesme. ALMEIDA.: A. ALPAERTS. Avondmuziek za 8 duhača i dr. — Izdao Norges Melodier (4 sv. Slaveni). Corbet i dr. 1913. P. 1928. a komponirao je koncerte i fantazije za fagot i orkestar. Razvile su se iz prvobitnih ( tarnih. 1927. scenska muzika za Goetheovu dramu Faust. God. 1924. Djelovao je i kao zborovođa. većinom zarzuela koje su postigle veliki uspjeh (Da Madrid al Infierno . Komponirao je više od 120 muzičko-scenskih djela. Avondindruck. je najbolji poznavalac brazilske narodne muzike. Suite Istanbul.). 1895—1907 orguljaš u Drammenu. je znatno usavršio izgradnju fagota. God. Laurindo. LIT. IV 1872 — Oslo. kasnije se sve više služi suvremenim muzičkim govorom. 18. kasnije u Berlinu. moteti). 3.. norveški orguljaš. ALMEIDA. DJELA. El Oficial de la Guardia . Kantate: Het schoner Vaderland. IX 1843). 1944—45. decima) i širokoi ponu. 5 sv. Juchizer) koje s visokog. 1948. španjolski kompozitor (Granada. suita James Ensor i dr. Muzičku teoriju učio je u Kolnu kod B. 24. Antwerpen 1941. Sammlung von Schzveizer-Kuhreihen und V'olksliedern. poslije član koncertnog udruženja Daruttalim-i musiki. 1954 organizirao internacionalni kongres folklorista u Sao Paolu. ALMENRADER. simfonijske varijacije. Scenska muzika: Oedipus Rex (Sofoklo). U Rio de Janeiru diplomirao pravo. brazilski muzikolog (S. —■ Klavirske kompozicije. Napisao je Abhandlung iiber die Verbesserung des Fagotts (1820) i školu za fagot (1841). DJELA: dvije simfonije > u c-molu. Violinski koncert. pučka muzika stanovnika Alpa koja se u izvornim oblicima ponajviše sačuvala na njemačkom jezičnom području Istočnih Alpa. Jedan od najvećih gitarista jazza. E. 4 sv. u Londonu. — DRAMSKA : muzički igrokazi Pjesma Valove. O. Muziku učio u Oslu (I. Među arhaičkim oblicima pjesama iz alpskog mt nasljeđa izdvajaju se: retoromanska Margaretska pjesma melodija slična glavnom napjevu molitvenog zazivanja. pastirske jubilacije ički oblici pjesama. ALNAES. 1937—38. 1935. 1943.. Un Pitillo y mi mujer). seksta. klic ijujuškanje (Juchzer. La Nina de les planchas. DJELA. ima veoma malo pismenih izvora. ritmički asimetričnih jubilacija k srodne crkvenim jubilacijama što upućuje na dosad neisi korijene korala. Molitvena zazivanja. Pastirske jubilacije pastorales) javljale su se raznolično: kao signalizacija. V 1887 — Madrid. Baia. 6. Kuhreigen ili Kuhreihen (franc. Francisco Antonio d'Almeida. Symphonische Gedichte za flautu i orkestar. III 1906 —). koncert za kanun i gudački orkestar.40 ALMEIDA — ALPSKA MUZIKA virtii triomfanti. Las Corsarias . uglavnom asimetričnih oblika pjevanja i stvaranja zvi zanih uz radne procese. Od 1822 član je dvorskoga orkestra u Biebrichu. Die versunkene Glocke (G. izvodila su se gdjekad doslovnim pc njem određenih tonova. 1908 šef katedre za zborno pjevanje. Mnoge naslijede: potječu iz najstarijih vremena. a u manjoj mjeri kod ostalih etničkih grupa koje žive u Alpama (Romani. oko 40 solo-pjesama. 1898 i u D-duru. i VIppolito. 1923. 1918. Heckelom radionicu fagota u Mainzu. Kao fagotist bio je samouk. solo-pjesme i dr. Ouverture romantica. koja se stvarala i r u prirodi. 1948. —■ Instruktivno djelo: Muzieklezen en Zingen: Volledige Studie der 7 Sleutels. Flor. — Oratoriji II pentimento di Davide. Blockx. izgradio je vlastiti stil koji se temelji na crnačkim elementima i starim španjolskim plesovima. u instrumentalnoj verziji itd. ALNAR. 1831 ute meljio sa F. 1932. — VOKALNA. X 1786 — Biebrich. Retoromani. X 1954). Herleving. njemački fagotist i graditelj fagota (Ronsdorf kod Diisseldorfa. Antonio de Jesiis. 1917. A. je prvotno bila pastirska muzika. 1932 i Sari Zeybek. — Zborovi. Kabasta). A. Renato. 12. 1905. Francisco. Subira. Thijl Uilenspiegel. Monet) i dr. Reinecke). Keurvels). a 1936—46 profesor Državnog konzervatorija. Cyrus. Hasan Ferid. rija alpske muzike svojevrsna je i ne može se uključiti u uot periodizaciju opće muzičke povijesti niti pratiti kontir jer sve do XIX st. zatim u Oslu. Koncert za klavir. Holter). Filmska muzika. a gdjekad variranjem dvodjelnih dijskih obrazaca nalik na pjesmu. Ensaio sobre o problema do ser. preludij i dva plesa. IX 1917 —). zborovi. 29. —■ Crkvene kompozicije (psalmi. Karl. od 1947 član ansambla S. Studirao na Konzervatoriju u Antwerpenu (K. 1922. Po povratku u Istanbul bio je kazališni dirigent i nastavnik na Konzervatoriju. 1930. JODLANJE. 1752. kompozitor i dirigent (Fredrikstad. praoblici melodija poskočnice (Schnaderhupfl) i pojedini' napjevi. Kao kompozitor izraziti je flamanski predstavnik impresionizma. A. metodama komparativne muzikologije. 1738. a 1933—41 direktor.

harmoničko su. Različite vrste imaju dijelom zajedničke fc i stilska obilježja: ranu pojavu durskog tonaliteta (Ut-m svojevrsne završne portamente. Od instrumenata rasprostranjeni su od davnine ->• rog. paralelni pomaci. te široko razmahani. Od davnine se održala praksa stvaranja posebnih z\ boja. napjevi p. na kažu) — bordun. osvjetljavaju berške kronike svetaca (Acta sanctorum 29. Kuhreigen itd. zvona. Pr su alpske instrumentalne muzike. praporci i obični kravlji rog. varijabilne i neutralne stu] (osobito terca. npr. nadalje tragove arhaičkih melodike trozvuka i fanfara i djelomice istih oblika viš< kakvi su se sačuvali i u drugim pastirskim kulturama (npr. »pr melodika« tro zvuka. pritiskivanjem ruke na grkljan (pri jodlanju) ili ni Muzički život alpskih pastira potkraj IV st. itd. ostinato. zatim šalmaj. V): pjevalo se \ . ritmički sk pastirski napjevi (instrumentalna protuteža melizmatskog jub kasnije se instrumentalno izvode i različiti plesovi.razvila se kasnije u društvenu igru pripovjedalačko-pje' žanra. živahni. kvarta i vodica). raznovrsni signali.

Trio za violončelo. artističku vještinu. od utjecajem crkve dolazi do razdvajanja na duhovnu i svjetovnu : eru što je izmijenilo smisao nekadanje pastirske muzike. 1959 utemeljio Agrupacio'n Nueva Mušica i zatim studirao elektroakustiku i elektroniku na Univerzitetu u Buenos Airesu. Ober die Entzoicklung des Klavierspieh. Iza toga znaka često se prelazi na Codu (D. Magie und Technik in der Alpenmusik. a. 1966. — L. zborove. Szadrowsky. I. Schweizerisches Archiv fiir Volkskunde. Pastiri su se atjecali u pjevanju. periodičnom ritlikom. Volkstiimliche Musikinstrumente in den Alpen. Pfleger. Hohenemser.raza. Zur Erklarung des »Lobetanz« durch die Schweizerische Volksmusik. ALPSKI ROG. |irenje patriotskih i prosvjetiteljskih esama. Dber das alplerische Volkslied und wie man es findet. jubilacije se izvode s tekstom (poput sekvence Alleluja). — Uvertire i marševi za orkestar. priliv stranaca.— R. u bavarsko-austrijskim predjelima. selima gradovima na obroncima Alpa zahvatio je i alpsku muziku koja. — W. Kuhreihen Lobetanz und Galder. i zabavu. Sympton za orkestar. u pojedinostima još i dulje. S vremenom su se oblikovali različiti pokrajinski ijalekti alpske muzike: tirolski. I ALSLEBEN. entuzijastički osjećaj isine. pri društvenim satancima i vjerskim obredima. 'radicija te muzike održala se dobrim dijelom do u XVIII st. Istodobno se u okvire novoga ila uključuju stare vrste alpskih predjela. određenija. III 1832 — 8. na Sloveju i na Švicarsku gdje se prihvaćaju ili stvaraju novi oblici po■■alnice. do znaka). ograničena na pastirske predjele. Das schweizer Alphorn in den Hochvogesen. Steirer. prastari primitivni duhački instrument pastira u Alpama. Alpska muzička tradicija jzire se i u karakterističnim pučkim plesovima u trodijelnom tak1. 1864. u spomenici In memoriam J. Die Muzik und die tonerzeugenden Instrumente der Alpenbevvohner. 1968. Ko. — K. brazilski pijanist i kompozitor (Buenos Aires. 1862. ali za razliku od ranije. IV. pa na taj način prouktivnije dalje razvija naslijeđene oblike i širi se u susjedne krave (Slovenija). njemački pisac. 1941. Tradicionalni izraz mijenja se ponajviše u duhu apadnjačke muzike: stupnjevi postaju normirani. u dokolici i osami. 45. ALSINA. ALPSKI ROG 41 m LIT. Julius. — E. naopako). ali stil se dalje raralački ne izgrađuje.es Archiv fiir Volkskunde. Die Alpenlandischen Jodler und der Ursprung des Jodelns. olje se sačuvao stari oblik melizmatskih jubilacija. napjevi obivaju simetričnu formu pjesme s plesnom. poganskih običaja i demonskog karaktera ona postaje laza. Klier.und Wendepunkte in der Entzvicklung der Musik. Funktionen za komorni sastav. prevladava ojedinačno jodlanje ili pak jodlanje koje je zvukovno jasno odvono od zbora. 1951. chuhplattler). Pjeva se iz čiste životne radosti. ima ravnu ili svinutu koničnu cijev. — W. Osobito su očljive suprotnosti između alemanskog i štajerskog-bavarskog . Posebni su tipovi: idlerlieđ. Berija. Handschin. koje je najčešće obilježeno znakom #. God. Jodlerkanon Nacheinand«). 4 glumca i 3 male skupine instrumenata. Das rhatoromanische St. Uporedo s odumiranjem pastirskog načina života nestalo je rotne podloge arhaičkog pastirskog muzičkog izraza. 1969. višeglasje je pravilno. Sve intenivniji razvoj muzičkog života u samostanima. počelo se temeljitije istraživati sakupljati ostatke alpske muzike. — 'romjene socijalnih i idejnih temelja alpske muzike izmjenile su toku vremena i njezin prvobitan. AL SEGNO (tal. 4 J. Oblikuje i nova vrsta tzv. Andachtsjodler i dr. lklorne svečanosti itd. Schweizeriscb. »primitivna« luzika tražila je pri izvođenju neobičnu. Sichardt. 1880. 54. — W. m. jodlerske pjesme i poskočnice. a javljaju se i nastojanja za ezinom obnovom. bavarsko-austrijska narodna muzika također :ezava. K. i tal. — W. tj.: H. npr. Salzkammergut). — Pjesme. 3 udaraljke i mješoviti zbor. vorne radne pjesme ona ne odražava neposredno prirodu nei je slika. lišena lagije. — F. a napravljen je od kore drva (obično breze). Na rogu se mogu izvoditi samo prirodni tonovi. pijanist. opularna austrijsko-bavarska poskočnica Schnaderhiipfl ima ta-)đer korijene u alpskoj tradiciji. s pastirskim Kuhreigenom. i 8-gl. naivno profanija. Pommer. A. Slični instrumenti nalaze se i u Skandinavskim zemljama. 1867—68. Carlos. II 1941 —). — Isti. i. 1964. oprimajući lokalna obilježja. Alpske svečanosti. kojemu je i suosnivač (1879). XIII.. ■— Ch. Wiora. Alpenmusik. Švicarska a. Ali ova na izgled jednostavna. MGG. misa. M. oznaka koja upućuje da određeni odsjek treba ponoviti do naznačenog mjesta. 1956. U XVIII st. Tamo je učio' kod L. uvoz novih instrumenata i pollarne zabavne muzike. F. DJELA. Bukofzer. Francuskoj i Njemačkoj. talijanski izraz za -> račje kretanje. Danckert. Wien 1907. trombon i udaraljke. sviranju i improvizaciji. propagira se širenje čiste izvorne pučke esme. SPISI: Vorlesungen iiber Musikgeschichte. organiziraju pučki koncerti. Text II za 5 solista i glas s pojačalom. Dehna. C. ali i tjeskobu i grozu pred bregovima punim ajna i opasnosti. — Requiemi za 6-gl. Bio je predsjednik berlinskog Tonkunstlervereina i Društva muzičkih nastavnika. 1965. u Poljskoj i Rumunjskoj a upotrebljavaju ih također i južnoamerički Indijanci te drugi primitivni narodi (sa Celebesa i Himalaje). contralto. Učenik F. . služi za davanje signala na veće udaljenosti i za izvođenje jednostavnih melodija. Poslije zdoblja procvata. izazvali su i mnogobrojni izvanjski čimbenici: dustrijalizacija. Kassel 1956. postaje ogrankom raznoličnih »najdnih muzika«. 1870. SBIMG. Napjevi i forme iz toga doba sačuvali su se do danas mnogim predjelima (npr. XII 1894). K. napjevi i pokreti tih plesova podudaraju se mjestilice sa starim narodnim plesovima. Szadrowsky. Alpenmusik. koje su bliske izvornoj alpskoj muzici (npr. Jahrbuch des Schweizer Alpenclubs. ibid. štajerski itd. Zur Friihgeschichte der Musik in den Alpenlandern. Text. Nastaju umjetničke pjesme u tobožnjem irodnom stilu. The Journal of American Folklore. 1937—38. Zecha i S. javljaju obredni apjevi iz ranog doba i iz srednjeg vijeka. širine i daljine.ALPSKA MUZIKA — ALT esijama i obilascima polja. 1964. Havdna sa stavkom Menuetto al Rovescio koji se kod repeticije izvodi čitav tehnikom račjeg kretanja — od kraja prema početku. ona je linearnija. 36. Basel 1949. C. 1951. AFMW. Hirtenmusik. Schweizer Annalen. AL ROVESCIO (tal. pjesme Hubera). haute-contre). usnik je — ako postoji — od tvrda drveta. I. jodlanje poprima oblik iesme u trodobnom taktu landlera i izvodi se većinom više-asno. — J. od njezinog posljednjeg tona prema prvome. Klier. u ažićnim pastirskim pjesmama i igrama. XI. sentimentalnog karaktera po uzoru na šlagere. Die Entstehung des Jodelns. kasnije nastavnik klavira u Berlinu (od 1872 profesor). ■— Klavirske kompozicije. Najznačajnije su die tzv. ali pretežno izmijenjena. r.: H. Hornbostel. a i sama stječe nova obilježja. Ober die Volksmusik in den deutschen Alpenlandern.. Kleines Tonkiinstlerlexikon. Kassel 1956. Od 1964 član je grupe Artiste-in-Residence u Berlinu. koja pjeva o životu pastira. zadržala čišći. u doba procvata austrijske umjetničke. dvorcima. Moberg. m. Od 1874 uređivao časopis Harmonie. c 2 — fis). 24. engl. Ać. v. — A. kod igara i natjecanja. malo ih je. te austrijro-bavarske narodne muzike. oporija. Koncertni pijanist. Ta rana pastirska muzika bila je asnovana na pokretljivosti i širini prostora u kojemu je zvučeći odjekujući izražavala životnu prirodnost. ALT (lat. U alpskoj muzici ovih krajeva prevladao je kaikter plesnog ritma i sklonost melodici rastavljenih akorda sa :stim skokovima. Schmidt. Nasuprot tome. Propadanje izvorne alpske muzike. 1966. Volkstiimliche Musikinstrumente in den Alpen. kompozitor i pedagog (Berlin. Novi stil se proširio i na susjedne zemlje. Schweizerisches Archiv fiir Volkskunde. Berlin 1939. drvosječa i o ljepotama prirode. Na prijelazu u XX st. LIT.. I. Margarethalied. I. 1935—36. od VIII st. MGG. 1909—10. e poi Coda). Basei 1924. Wiora. Tako se npr. Alpske pjesme. koja je povezana likom. Die kulturgeschichtlichen Grundlagen des Volksgesanges in Osterreich. Jahrbuch des Schweizer Alpenclubs. Kao pijanist koncertirao već od 1948 u Južnoj Americi. vedrija. astirska se muzika više miješa sa seoskom. muzička scena za trombon. — Isti. obrnuto. kod kojega se izmjenjuju tekst i slogovi. prevladavaju urtonalitet i akordička melodika. 3 stavka za 13 skupina gudača. izrazito pastirski karakter. The Swiss Kuhreigen. 19. 1953. za izlaganje jedne teme natraške. altus visok. Strasbourg 1962. izdaje se čitav niz pjesmarica. Zanimljiv je primjer sonata za violinu i klavir br. arhaički pastirski stil. Licht. DJELA (izbor): Oratorio za 3 solista. 1867—68. M. utječe na formiranje njihova jecifičnog stila. vaca. A. Osnivaju se i mnogobrojna pučka pjevačka društva sobito u Švicarskoj) koja presađuje narodnu muziku u okvire ađanskog koncerta. dubok ženski ili dječji glas u normalnom opsegu od a do e%. dugu do 4 m. 1948. franc. — M. koje dijelom vuku kojen iz izvornih pastirskih plesova i pjesama. M. Frauchiger. obuhvaćenim zajedničkim imenom Landler (Landla. Die Musik und die tonerzeugenden Instrumente der Alpenbewohner. djelomice kao stacionarna igra zvukova rastavljenog akorda . Schnadahiipfljodler. čestim velikim skokovima (npr. bavarski. nadalje. Caminada.

: A. akord d-fis-a bio je po takvu shvaćanju alteracija 1 g-molu). Die Bedeutung Chopins fiir die Entvviklung đer al Akkorde in der Musik des 20. M. LIT. Michael. — H. 1617. Alt. Rabs LIT. alterirani ton i alterirani ostaju u osnovnom tonalitetu. unutar kojega se po (-* Alteracija). Povišeni (alterirani) tonovi imaju čiju da se rješavaju uzlazno. ali ne i u D-duru. LIT. Strauss (Klytamnestra) i SaintSaens (Dalila). V 1801). 1—2. Alteriranihj može biti dvije vrste: 1. učio kod J. ^ 1960. novo izd. a.: A. a. kada se u polifoničkoj muzici prešlo sa troglasja na četveroglasje. LIT. kao što su saksofon. Johann Ernst Altenburg. 1932—33. kao ansambl za plesnu muziku. Studien zur Vorgeschichte der Orchestersuite im XV und XVI Jahrhundert. du Hauflein klein«..42 ALT — ALTES NOVA IZD.. u XV st. A. Die Charakterologie der stimmlichen Einheiten in der Oper. Hochzeitliche musikalische Freude (9—12 gl. Gottingen 1935. a u iznimnom od e ili d do h? ili •/". (ili vox alta) notirao se u C-ključu. alt-saksofon itd. I. ZFMW. — J. a od 1562 i alti naturali. R. alternativement).— Isti. oznal baroknih dvodijelnih suitnih stavaka (npr. kasnije izgubljene). 27. Catalonische Cobla und Alta-Tanzkapelle. — s obzirom na stranost akorda — jedno od snažnih harmonijskih sreds modulaciju. —■ .: J. ZFMW. za rješenjem prema dolje. akord d-fis-a je al akord u C-duru i c-molu.und Paukerkunst. 1. Ženski alt srodan je mezzosopranu ali tamnije boje i pastozniji. MFM. a mjestimice i dulje. a izvodili su ga muški glasovi djelomice grudnim. koncert za 7 trublji i timpane te 6 sonata za čembalo (obj. 5—8 gl. I. gdje se također javlja). praksa izvođenja altovskih partija s muškim pjevačima — falsetistima — održala se sve do XIX st. u kojem je najznačajniji instrument tenor calamus. 1584—1640. pa stoga izazivaju težnju z njem.). Obično su altovski instrumenti ugođeni za kvartu ili kvintu niže od odgovarajućeg normalnog instrumenta. u fragment stavka Beethovenove VII simfonije ton ds ima izrazito me ulogu: Prvi akord Wagnerove opere Tristan und Isolde pre alterirani četvorozvuk II stupnja u a-molu (povišeni te U klasičnoj i romantičnoj harmoniji alterirali su se u 2. 1951. — Naziv a. djelomice falsetnim registrom u opsegu od c do c1. u Španjolskoj zbirci Cancionero Musical del Palacio jedini je dosad poznati primjer ove vrste iz doba menzuralne muzike. Jacobus Fabricius und Michael Altenburg.5 —8gl. predstavlja onaj tip pojedine instrumentalne vrste koji odgovara altovskom registru ljudskoga glasa. bombarda i trombon). menuetto alteri da se svaki dio može po volji naizmjence ponavljati. Gustav Adolf. SBIMG. ALTENBURG. SBIMG. Ch. a. Winterfeld (Der evangelische Kirch 1845. Fricka). Riegel Schatz des liturgisc und Gemeindegesangs. Cantiones de adventu (5—8 gl. javlja se prvi put oko 1450. 2. minimc posebnim uvjetima. 1620. Die Schwankungen des Stimmtones. Die Entstehung der Posaune. 1939. koji su izgrađeni u XIX st. 4. U instrumentariju.. 1618. Liebliche undzierliche Intraden(6-gl. — H. Auberlen. Lady Macbeth) . altovski instrument (all-klarinet. komponirao crkvene pjesme i motete. 21. 1622. Musikalische Fest-Zierde (5—14 gl.und Hausgesdnge (3 knj. i u imitaciji je najčešće nastupao posljednji. Hertzmann. 12. 1908. —■ L. 6. Ehmann.E. akord dis-fis-as je alterirani akord u na bilo koji tonalitet). Angles. Johann Ernst Alternburg. kromatska promjena nekog ljes tona. — W.). 1905—06. se. u doba renesanse.) uz instrumentalnu pratnju. Blume. 1620.4—9 gl. AML. MGG. Altnikola u Naumburgu. Gudetvill. 15. 1868—72. 4. Habock. Michael Altenburg. ] ALTERIRANI AKORDI sadržavaju jedan ili više stranih ljestvici onoga tonaliteta. ali nije primjenjivao tehniku generalbasa. nisu ni u jednom to dijatonski oblik (npr. C. melodijsko ili harmonijsko značenje.— Isti. Erda. Kap. 55. alt-blokflauta. — F.) djelomično uz instrumentalnu pratnju. Musikalische VVeihnachts.). U operi. 1. A. koja se u klasičnoj muzici sačuvala u m . Neka obilježja alte sačuvale su se do danas u cobli. ZFMW.) uz instrumentalnu pratnju. ženski alt kao solistička partija dobiva važniju ulogu u XIX st. pučkom plesnom orkestru Katalonije. 1620. kod Handela dok se u Mozartovim operama gotovo i ne javlja. Kao trubljač sudjelovao u Sedmogodišnjem ratu. ^ ALTERNATIVO (tal. Od 1767 orguljaš u Halleu i od 1679 do smrti u Bitterfeldu. 1951. a. u užem smislu ili pravi a. Posebnu vrstu dramatskog alta stvorili su Wagner (Ortrud. die dre des Liedes »Verzage nicht. a. Leipzig 1925. Johann Ernst. I. njemački kompozitor (Alach kraj Erfurta. Oni su alterirani. znači udvostručenje druge 0 nota jednake vrijednosti (dvije breves. 1621. U određenom to imaju ulogu umjetnih vodica. Christliche Kirchen. —. Besseler. 1951. od 1638 u Erfurtu. 1621.). je autor prvoga priručnika za trublju i za timpane (Versuch einer Anleitung zur heroisch-musikalischen Trompeter. Dresden 1911). U 4-glasnom stavku a. Histoire de la musique et des musiciens de la Cour de Bourgogne sous le regne de Philippe le Bon. Javlja se oko 1450 na burgundskom dvoru. 1928—29. alteracija su samo u nekom ili v tonalitetima. U menzurnoj notaciji a. V 1584 — Erfurt. alt-pozauna). kada je svaka instrumentalna vrsta imala i svoju altovsku varijantu (npr. Ranije je prilično bogato zastupan npr. 1949. 1613. u širem smislu.. pa se contratenor razdvojio na contratenor altus i contratenor bassus. Ipak je a. Ova praksa nastala je zbog toga što ženama nije bilo dopušteno da pjevaju u crkvi. Monumentos de la Mušica Espafiola. La mušica en la Corte de los Reyes Catolicos.).). ALTENBURG. MGG. a sniženi silazno: ALTA (vjerojatno od talijanskog alta mušica).undNeujahrs -Zierde'. 1941. fis-molu. 1 Ać 1944. 1795. 1925—26. a ovise 0 notama koje ih okružuju. Hamel. i 7. II 1640). Taj se redoslijed napušta u doba baroka kada dolazi do težnje za izjednačenjem glasova pa a. 14. — F. MGG. LIT. krilnica i dr. A. Festgesdnge (5—9 gl). orguljaš i kompozitor (Weissenfels. Takvi su strani tonovi nužno kromatska ods od određenog tonaliteta. — Isti. Gaudium Christianum (6knj. Međutim. Die Gesangskunst der Kastraten. Michael Altenburg. 1903—0 Kitzig. . / u fis (u C-duru) ili e u es (u G-duru). Alta. Michael Altenburg. Altovski ugođeni oblici zastupani su posebice u porodicama limenih duhača. H. Verdi (Amneris. Ein Beitrag Biographie. Partije dramatskog alta redovito imaju veoma proširen opseg u visinu tako da se podudaraju sa mezzosopranskim. Za razliku od kastrata muški altisti nazivali su se u Italiji često tenorini. 1621.: F. Erdlen i E. Za razliku od modulacije. L. intradc obj. 14 stavaka obj. npr. njemački trubljač. kasnije se udomaćio u svima većim evropskim centrima. Starija nauka o harmoni trala je alteriranim svaki akord koji bi sadržavao bilo kaki matsku promjenu u odnosu na broj predznaka. Općenito se u muzici XIX st. označen izi (npr. VI 1734 — Bitterfeld. Svećenik u različitim seoskim župama. Wicn 1923. Schoeberlein i Fr.). Die thiiringer Musikerfamilie Altenburg. Ponav! prvog dijela nakon drugog nastajala je iz dvodijelne forme trodijelna (A B A). Eii zur Geschichte der evangelischen Kirchenmusik. DJELA: Das 53. alt-viola da gamba. Jahrhunderts. — K. a u drugima nisu (npr. u engleskim katedralnim zborovima altovske partije i danas pjevaju muškarci. Kun. ( g-molu i A-duru. — Al Kunath. 1951. semibreves. E. Marix. 2. des Jesaia (6-gl. Studien zur Basse danse im XV Jahrhundert mit besonderer Berucksichtigung des Briisseler Manuskripts. Mnogi od tih instrumenata izašli su iz prakse u XVII st. Prema tome je pojam alteriranog usko povezan uz pojata tonaliteta i ne može se predstavit: atonalnoj muzici (-> Atonalnost). komponirao kao posljednji glas (dionica). Werner. 6 i 8 trublji. i to.: tri stavka obj. Adams hochzeitliche Freude (6gl. za rješenjem prema gore alteracija naniže.). ton skale.- ALTERACIJA. ne mogu povući posve oštre granice između alta i mezzosoprana (Carmen). Komponirao je djela za 2. 1879. Meinecke.: G. v. Volek. 1608. Kongress-Bericht. psalam (6-gl. a. Homofono je obrađivao protestantske koralne napjeve. MGG. mo. Npr. 1783. The Adult Male Alto or Countertenor. kod alteracija naviše. Stubbs. često dobiva funkciju akordičkog popunjenja muzičkog tkiva. 1949. franc. Sin trubljača Johanna Kaspara. I. naziv za ansambl duhačkih instrumenata (calamus. alt-horn. Praksa gradnje altovskih instrumenata uvedena je u XVI st. I. Deutsche Musikkultur.

24. 18.(seherzu) s triom. VII Studij završio na Konzervatoriju u Parizu. na kojem je od . ALTES. obitelj francuskih muzičara. I 1826 — Pariz. 1. Joseph-Henr tist i kompozitor (Rouen.

1959. U tematici se odrazuje romanti-čno-pesimističko raspoloženje ruskog društva nakon ustanka dekabrista. Maksimovič. Stuttgart. Bacha koji mu je bio diktirao svoj isljednji koral za orgulje Vor deinem Thron tret ich hiemit. koji se od njega vrlo malo razlikuje.ALTES — ALJABJEV um djelovao kao nastavnik. Deljviga. II 1954). osobito kao Siegfried (Siegfried i Gotterdammerung). Bach-Jahrbuch. bogatu ljestvicu različitih štimunga od lirsko-elegičkih do dramatskih i satiričnih. 1939. drveni uhački instrument iz obitelji klarineta. obradio je i izdao prvi samostalni muzički zbornik ukrajinskih narodnih pjesama (1834) koje je sabrao M. 1945). isnije i zet J. 1920—38 Beč). od 1906 kao šef njemačke muičke zbirke. — VOKALNA: oratorij The Marriage of Heaven and Hell. Djelovao je kao orguljaš u manjim njeačkim mjestima. najzreliji majstor ruske romanse u krugu starijih Glinkinih suvremenika. Handbuch r Klavierquintettspieler. I. — Transkripcije. ALT-KLARINET (baritonklarinet) in F ili in Es. Studirao u Marburgu i Berlinu ovijest i klasičnu filologiju. se upotrebljavao kao pratnja instrumentu (najčešće flauti) koji je izvodilac držao istovremeno u desnoj ruci. Boris Godunov). A. kraća crkvena djela. 9. — Objavio pisma i spise Brahmsa. a o žice. tenor (Diisseldorf. ali se 1843 vratio. /eći od viole. Član opera u New Yorku. Naziv a. najprije kao bibliotekar. 1951. LIT. kantata. Gostovao u Evropi (Berlin. Frankova djela Kurzgefasstes Tonkiinstler-Lexikon. ALTNIKOL. Ima opseg A-es*. 28. Turkmenija itd. najpopularnija od njih — Slavuj — doživjela je više vokalnih i instrumentalnih obradbi (Glinka. Paul. različit način. 25. koncert za obou. — F. A. fantazije. 2. Komponirao je više od 150 roman -sa i pjesama na stihove Puš-kina. instrument iz obitelji riolina. Karl Oskar. DJELA. Francuskoj i Španjolskoj. 1925. i prognan u Sibir. 3 Concerta grossa. 1964. ruski kompozitor (Tobolsk. komorna djela. VVilliam. ALTHORN (franc. A. 'ennsvlvania. ALJABJEV. J. viola alta). se rijetko upotrebljava. a gostovao je u Engleskoj. 6. Wilcheltn Berger Katalog. udarao je malim drvenim batićem (lijevom rukom). helikona ili tube. Muzika za više od 60 filmova. operne fantazije za violinu i klavir i dr. zbirni naziv za različite muzičke instrumente. američki pjevač. God. 1939. Ritter. na prvoj meričkoj izvedbi tog djela. vrstu dubokog iiigelhorna in Es. A. odanle je 1842 ponovno prognan. Piše najviše filmsku muziku. New Yorku (Metropolitan). Brat Josepha Henrija. njemački orguljaš i kompozir(Bern. Aleksandr Aleksanđrovič. Leipzig 1885.1956 i IV. a po socijalnosatiričkoj crti. Za flautu i klavir: 3 Fantaisies caracteristiques. Neki muzikolozi smatraju da je a. Bacha. Altnikol. 1951. MGG. izd. kraća orkestralna djela i solo-pjesme. Liszt). V.: R.). — H. a kasnije tenora Jana Kiepure. 20—29. J. 1928—31. te zborne muzike. lio (obuhvaća djela obj. Koncertni pjevač na muzičkim fetivalima u Americi. Učenik J. LIT. Bio je flautist u operi i u orkestru Societe des concerts du Conservatoire. Hamburgu. divertimento za flautu. Methode complUe du flute. Die Kammermusikiaerke von riedrich Lux. Knjige: Chronik des Berliner Philharmonischen Orchesters. III 1830 — St. Katalog der seit 1861 den Handel gekommenen theatralischen Musik (5 sv. Nastupao i kao klavirski pratilac. Composers I have wwn. VII 1759). Učenik O. KO. specijalizirao se za bibliotekarstvo. sastavljenom od četiri lo tanke daščice. je među prvim ruskim kompozitorima sakupljao i harmonizirao narodne napjeve. 1929.) i djela Taschenbiichlein des Musikers. solo-pjesme. kojima je opseg po prilici za kvintu dublji od opsega diskantovih instrumenata iste vrste. Šlezija. 1947. 7. — Obj. a uvrštena je i u Rossinijevu operu Barbiere di Siviglia kao »sat pjevanja«.und 6-handig. Tiringija. izd. Monthlv Musical Record. 1831 prešao na Kavkaz. DJELA. The Songs of Innocence za glas i gudački kvartet. a od 1915 kao direktor muzičkog odjela. A. violinist i dirigent (Pariz. 1934)." Kammermusik-Literatur. Handbuch fiir Klaviertriospieler. najprije (1920—36) svoje žene sopranistice Elisabethe Schumann. Johann Christoph Altnikol. njemački engleski naziv za limeni duhački instrument. Dye-sur-Loire. 43 2. njemački muzikolog (Adelnau. kompozitor i pijanist (Konigsberg. Kompolirao je simfoniju. ALTOVA KLAUZULA -> Diskantova klauzula ALTOVI INSTRUMENTI. VII 1899). zvuk mu : snažniji i oporiji. ALJABJEV ALTO. Oficir. 34—36. — Sonata za klavir. Habenecka na Konzervatoriju u Parizu. 1954:111. od 1845 nadalje. ALTHOUSE. njemački pjevač. Sonata-Impromptu za violinu i violu. ie Schiiler J. koncert Lyra Angelica za harfu i gudače.: F. klavir i kompoziciju. 25. Wagnera. 1940. sudjelovao u ratu 1812. K. 1903. ORKESTRALNA. Četiri simfonije: I. Fantaisie dramatique. O. 4. — Isti. harfu i gudače. nastao po uzoru na žičani instrument -> Tambourin du Bearn. Krabbe. riolinu i klavir. 1951. VI izd. od 1748 u Naumburgu. Odojevski. Fuhrer durch i Violin-Literatur (preradba Tottmannova djela). 1953. koncert za klavir. Chicagu San Franciscu. 3. •d 1900 do umirovljenja (1927) radio u Kraljevskoj biblioteci u erlinu. Za flautu solo: op. 1903. engleski kompozitor (Northampton. 1939. Altnikol in Greiffenberg. 1930. X 1945). ) rissowskym). Verzeichnis von Werken fiir Klavier 4. 1935—39. ein frommer 'unsch. \l 1898). Max (pravo ime Achenbach). Objavio je iše vrijednih bibliografskih djela i kataloga. Handbuch fiir Klavierauartettspieler. ALWYN. tal. Mannheimu i Bavreuthu. 1917—20 Hamburg. Baškiraca. Pridio nova izdanja P.). ALWIN. — KOMORNA: rapsodija za klavirski kvartet. Orchester-Literatur-Katalog (2 sv. pa ijev može biti svinuta kao kod trublje. orgulje i gudački orkestar. Od 1940 živio je u New Yorku i bavio se edagoškim radom. Bavreuth. MF.). »17. njemački dirigent. sozvie fiir und mehr Klaviere. IV 862 — Hildesheim.). na oba kraja priTŠćene vijcima. Po svojemu interesu za muzički folklor ruskog Istoka (obradbe pjesama Čerkeza. ALTGEIGE (njem. simfonijski preludij The Magic Island. ieraturverzeichnis fiir Bratsche und Viola d'amore. laengera u New Yorku.). bugle alto. Miinchenu. 1937 (u suradnji sa W. Humperdincka. Osobito se istakao kao interpret Wagnerovih morskih likova. koncert za obou. 39.: W. Na Royal Academy of Music u Londonu diplomirao flautu. Albert Niemann und Richard Wagner. 1 kasnije pet žica (es). XII 1719 — Naumburg. Ogarev i dr. 1936.). — Fantaisie concertante za flautu. Hiarijsku vrijednost imaju njegovi pouzdani prijepisi Bachovih impozicija. flicorno contralto). Učenik. — 15 Me-'cdies pour le chant uz pratnju orkestra (klavira). Johann Christoph. Hamann. kojih je broj bio različit i koje su bile ugodene na Samouk. Kauna i R. 1954. Pastoral Fantasta za violu i gudače. 1920. on je prethodnik Glinke i Balakireva. 1825 uhapšen. Za azliku od srodnih instrumenata (krilnice i tenorhorna). Istakao se u Wagnerovim muzičkim dramama. Handbuch fiir Streichquartettieler (4 sv. je dao značajne priloge i oblikovanju ruske komorne i orkestralne. na osnovu lažne optužbe. Bach-Jahrbuch. Max Reger-Katalog. koju daje pojedinim pjesmama. koji je H. je Neue Bach-Gesellschaft. V 1856 — Grosstabarz. 6. bile su napete crijevne žice. Bio je kazališni dirigent u raznim njemačkim gradovima (Berlin. Komponirao je simfoniju. Ernest-Eugžne. einrich von Herzogenberg. 1920. Sudjelovao je u sređiinju i prikupljanju djela J. 1919. Wilhelm Altmann zum Gedachtnis. Kyrie i motet Befiehl 1 deine Wege obj. 1937. pa u Moskvu. II. 1943. A. 1942—64. 1943. DJELA: Solo de concert za flautu i orkestar. God. 32. varijacije i dr. Od 1927 profesor iste ustanove. S. N. sonata za klarinet i klavir. Osim toga. Ch. 1925 i 1951 (31. Katalozi. Posebnu grupu čine pjesme građene na elementima ruske i istočnjačke narodne muzike. 2. Bachs. Die Geschichte der Viola alta und die Grundsatze ihres 3aues. S. 1913 pjevao prvi put u operi Metroolitan u ulozi Grigorija (Musorgski. katkad se upotrebljava za običnu dolu. 1902. violinu ičio kod F. H. Učenik E. XI 1905 —). posebice istočnih krajeva Rusije (Kavkaz. 15. 1953. Gradi se u raznim oblicima. F. III 1851). icolaja i Webera. 1823 nastanio se u Moskvi i sprijateljio s muzičarima i književnicima (A. Prvi tenorist opera u Weimaru J. Od Altnikolovih djela vrlo je malo sačuvano (2 klarske sonate. Od 1938 živio u Americi gdje je 1941 postao dirigent Narodne opere u Mexico Citvju. Straussa. ALTOBASSO. A. — Scenska muzika. 1944. Žukovskog i dr. Chr. 4. Loffler. Ritter konstruirao za Svečane igre u Bavreuthu. Offentliche Musikbibliotheken. Blume.. Na ormariću za rezonanciju. ALTMANN. Gribojedov. tal. i ostvario. A. VIII 1787 — Moskva. Kirgiza). 1926 948—49(15. sa tri ventila. koncert za violinu. IV 1891 — Mexico City. ALT-SAKSOFON ~> Saksofon ALTUS -* Alt ALVARY. Stockolm) i Australiji (1922—25). 1949. herojski tenor (Reading. Svirač je instrument obično prislonio na desno me. Schlesisches Blatt fur evangelische rchenmusik. Verstovski. Stockhausena. XII 1889 — New York. LIT. N. Komponirao je pretežno samo za svoj instrument. S. Od 1846 )rvi violinist i 1880—87 dirigent orkestra pariške opere. 1934. nekadašnji venecijanski narodni žičani inrument. u Francuskoj (rjeđe u Italiji) naziv za violu. preteča Dargomižskog i Musorgskoga. . 1936. P. Inogo je češći -> basetni rog. kojemu je opseg za kvintu ublji od običnog a klarineta in C ili in B. Le Chant du Rossignol. 1935. — Izdavao zbirku Deutsche Hausmusik der Gegenmart. s istančanim osjećanjem za oblikovanje vokalne melodike i profinjenih harmonija. ovaj je instrument imao u početku 4 žice (c-g-d^-a1). 15. III 1951). Wilhelm. S. 7. 15. Diisseldorf.

CoseTCKaa My3biKa. Počasni član Glasbene Matice u Ljubljani. Nastaje i tzv. MocKBa 1956. 1825. AMATER (franc. V.IT HHTOHauHOHHOro aHajiH3a (zbirka članaka pod redakcijom Asafjeva). glomaznijeg oblika. Za kućno muziciranje stvara s peno čitava literatura: kvarteti. AMATI.o6poxomoe. Sa stvaranjem građanske klase javljaju si koncerti uz naplaćivanje ulaznica. Casparom. Juan Carlos. zastupa tezu o socijalnoj uslovljenosti idejnog sadržaja muzičkog djela te tumači vezu muzike s filozofijom. *TauKO8CKoeo ^1864—1888). AjinSteB B BOHHax. AMAR.. — E.ajiatn6eK\ nedovršena opera KaeKa3CKuu TIABUHUK (prema PuŠkinu). DJELA: KAOČ J]. klavirski trio. MocKBa i JleHHHrpafl 1930. pjesme za glas i orkestar. ALJAŽ. XII 1891 — Freiburg im Br. 1945. 1942. 1963.eHTajii)Hoe TBop^iecTBO. AMADEUS KVARTET. 1812—1814 rr. moj dom i Slovan. Veliki preokret nasti Prvog svetskog rata. prvi graditelj iz obitelji A. Javno ciranje kao i sam razvoj muzike stavljali su na izvođače zahteve kojima amateri više nisu mogli da udovolje.. Marteaua u Berlinu i 1912—15 član njegova gudačkog kvarteta. Siegmund Nissel. nije postojala oštra razlika između amatera i ] nalnih muzičara. — PVCCKHH poMaHc.. 1940. u muzici. Oni su zajedno sudelovali kod izvode zičkih dela u okviru akademija. Gramofonske ploče. Spominje se već 1097. X 1898 — Moskva. 3—4. Antonio (Cremona. A. A. djeluje kao stalni komorni ansambl Univerziteta u Yorku. a ne radi materijalne dobiti. postavili temelje glasovitoj Cremonsk 1. Subira. Djelo je pisano u namjei pularizira učenje gitare.H. Maggini i Gasparo da Salo iz Brescije. ibid. u serijama Cesepnuu neeeu i KasKa3. 3 gudačka kvarteta. oko 1570/72 — 10. — DRAMSKA. 3. u kojima daje neke podatke o slovenskom muzičkom životu u drugoj polovini XIX st. 12. 28. LIT. M. Vodvilji. a njezini su članovi.: E. 1963). i na početku XX st. koja je još za njegova života ( više izdanja. kompozitor i zborovođa (Zavrh kodSmlednika. figure i ilustracije u drvorezu (izdanje iz 1639) na ki prikazani pojedini položaji ruke na instrumentu. Koncertni majstor filharmonije u Berlinu (1915—20) i opere u Mannheimu. A. A. a takođe i u amaterskim udrt (amaterskim horovima i orkestrima). Objavio Pevske spomine (Pevec. između 1589 i 1630. Svećenik. T BOPHCCKHH nyTb. A. amateur ljubitelj). 1898). Gradio pretežno violine. 1950. A. uzimaju većeg maha. 1834. 1935 postao je profesor na Konzervatoriju u Ankari. — 5". A. 1923 osnovao sa W. zbornik obradbi ukrajinskih narodnih pjesama za glas i klavir. MocKBa-JIeHHHrpafl 1948. udr LIT. od 1885 u Dovju. k. španjolski gitarist (Monistra lonija. priproste. uvertira. 1928. Mohorja (I/1886. Significacićn de Juan Carlos Amat en la historia] tarra. čini se. 1827. otvorili su mu put u prve svjetske muzičke centre. već po svoj prilici Marco del Busetto iz C Međutim. Izabrani članci obj. Pujol. AjiH6*>eB B n3rHaHHH. Pyca/iK<z u pbi6ax. Jakob. poslije 1550 — 1638). lutnje te violine starijeg.: V. Peter Schidlhof i Martin Lovett. Prema istraživanjima (G. H. INSTRUMENTALNA: simfonija. sovjetski muzikolog i kompozitor (Kijev. zvučn televizija učinili su muzičke amatere skoro izlišnima. pa sadrži praktične upute. AjiH6beB. Hubada. ypajihCKiiH coBpeMeHHHK. Arnoljd Aleksandrovič. Ks. II/1890. kvartet za 4 flaute. A. a amateri privatno. Juan Carlos Amat. 1830. VII 1959). JI. 1931. Licco. AjiH6beBa. ALJŠVANG (Aršvang).. Uz koncertne turneje po cijelom svijetu. . solo-pesme i dr. Andrea (Cremona. po zvanju liječnik u 1 gradu. na dan). CBepflJiOBCK. ali se aktivno bavi muzikon bavi prema muziciranju. djela za klavir i scensku muziku. — Komponirao je simfoniju. Ljubljanski zvon. A. ali mu je model manji od njihova. Salzburgu i dr. Priredio Pesmaricu Družbe sv. AJieKcaH#p AnHGteB.—E. II 1642). Profesor moskovskog i kijevskog konzervatorija. radio. 1951. Om. prvu raspravu o gitari: Guitarra Espanola y Vandola ordenes y de cuatro (1586). 1842. Frankom gudački kvartet. Romantik. LIT. ranije mislilo. između 1540 i 1740. najviše na tekstove S. — 5. a 1957 na Visokoj muzičkoj školi u Freiburgu. Balet BoAuieČHbiu 6apa6an UAU Caedcmeue Bojiwe6uou $Aeumbi. Dc XIX v. D. ' nastalo strogo lučenje. poslije smrti sve izdane pod naslovom TToAHoe cočpanue pOMancoe u neceu^ I—IV. 10. Eemxosen. A. a izbočenja idu sve do ruba. K. ^lauKoecKuu. KaMepHO-HHCTpyM. Od rane mladosti isticao se kao gitarist i pjevač. Anuario musical. Tokom XIX v. MocKBa 1966. međutim. Ulmeuunpecc. a kasnije je (u XVII—XVIII st. prvotno u posjet cuskog kralja Karla IX za koga je Andrea navodno treba radi čitav gudački orkestar. Foerstera.e6wccu. collegia mušica i drugih kao i privatno. utemeljen 1942 u Londonu. Kao muzikolog. UJIU JToMOSbie. MocKBa 1961. 1—4. romanse (za života obj.. Bonetti) s obzirom na životnu dob. A. notne re. AMM. salonska muzička literatura slabe ili vrednosti. Komponirao muške. Isprva j< viole. A.) prevođer girana u Španjolskoj i Portugalu. A. H. Gregorčiča. Cerkveni glasbenik. je u početku crvenkasto-crn a kasnije varira od zlatnož svijetlo-smeđih nijansa. — J. Hindemithom i M. AjinSbeB. VII 1960). 1923). PaeeAH. — Isti. 1. Scenska muzika. 1951- DJELA. stariji dreje. 19. redigirano izdanje uz sudjelovanje M. UAU 3AOE 3€Abe. 1896. ali tek u XIX v. A. Hpou38edeHun K. Močpoxomoe. 1933 preselio u Pariz. Prvi su priređivani p XVIII v. AjiHSbeB B TOSOJIBCKOH ccbiJiKe. God. A. Nedveda i A. 1959 i 1964—65. CTpaHHiTbi H3 >KH3HH A. Izradba njegovih instrumenata vanredno je brižlji njača i dno jako su svedeni. Jakob Aljaževe skladbe. 1952 (II dopunjeno izd. 1923 i 1924). Sačuvalo se samo nekoliko Ari instrumenata od toga 1 violina iz 1564. začetnik Cremonske škole. kvartet je snimio mnogobrojne gramofonske ploče. Kako je t ćan dobavljao je za izradbu instrumenata najkvalitetnij smrekovinu od posebnih stabala koja rastu na obroncir (Picea exceha) i javorovinu koja se iz Dalmacije i Bosne mala u Veneciju za vesla na galijama. Koncertirao je i solistički. — VOKALNA: prolog Topotcecmeo My3. plesovi za klavir. Jakob Aljaž in naša ljudska pesen. je svakako bio povezan s brescijanskim ma jer je. tičara.: F. trija i druga dela kamerne bečkih klasičara te klavirske minijature. Prvi uspjesi na međunarodnim muzičkim festivalima u Edinburghu. Koncertirao kao pijanist. literaturom i likovnim umjetnostima. Opere: Jlvunan HOH.44 ALJABJEV — AMATI AMAT. koji je do 1929 redovito sudjelovao na festivalima suvremene muzike u Donaueschingenu.CKUU neeetf te u posebnim izdanjima. Vurnik. 77. 6. S pasivno prilaženje muzici na štetu plemenitog amatei pored velikog proširenja muzičke publike i podizanja nivoa izumiranje amaterizma krije u sebi opasnost dek muzičke umetnosti. muziku studirao privatno kod A. 4. 1935. ženske i mješovite zborove. od njih preuzeo široke / otvore i nezaoštre: štene uglove. Co. 1822. TuMo^eee. oso po zanimanju nije muzičar. Studirao klavir i kompoziciju na Konzervatoriju u Kijevu. učenik H. muzika se. uči nisu mogli biti P. 1959. Foerster. Profesionalni muzičari izvode' javno. Jledwccu. obitelj talijanskih graditelja gudačkih instri iz Cremone. U Veneciji je nal smolu iz prekomorskih zemalja za izradbu laka. Slovenska pesmarica. — E.CKpx6un. oko 1520 — oko 1575/80). VII 1845 — Dovje. stekao je u relativno kratko vrijeme reputaciju jednoga od najugled- AMAOl-. MocKBa 1912.. madžarski violinist (Budimpešta. P. —Isti. danas u sastavu Norbert Brainin.rs KVARTKT nijih evropskih gudačkih kvarteta. zatim j< manji model (oko 1570) i time stvorio do danas mjeroda linski tip. IHmeHunpecc. Onum anaAU3a meopnecmea TI. V 1927). Premrl. kompozicije su mu lake. 1. još mn govala u domovima amatera. osjećajne i pristupačne pa su u narodu brzo postale popularne (najpoznatije su Triglav. God. — E.

Girolamo (Gerolamo.mladim bratom Girolamom u očevoj radionici. IX 12. a oba su br mašili oca. / otvora i puža. pa ih danas općenito navode kao »braću 1. Bio je vještiji majstor od Antonija.j nije oko 1625 izgradio model. 1. djela koja je izgradio mogu se sa sigurnošću razlik bratovih. Mijenjao je omjere dasaka. Uveli su oštriji pad izbočenja s obaju strana pa su im instrumenti plosnatiji a ton mekši.). Preuzevši dostignuća svojih pret usavršio ih je u svim pojedinostima. nazvan Grande Amati. najveći majstor iz obitelji i u gradnji vi< života nenadmašen. Lak njihovih isprva je gust i tamnosmeđ poput trešnje. Amati C> Andreae fil. liniju izbočenja i lak. 3. a kasnije prc narančast. Na etiketar zajedno potpisivali (Antonius & Hieronymus Vr. sin 1 učenik Girolama (Cremona. poj . Hieronymus). oblik trupa. VIII 1684). 1551—1635). mlađi / sin (Cremona. Iako se na instrumentima : šivao. Nicola.

Ambroziju himne: Veni redemptor gentium. Amati. 1872—74. sin Nicole (Cremona. VII 1897—). Za četiri od njih postoji i izričito svjedočanstvo sv. Štuttgart 1933. Kade. 1856. AMBROS. koji pripisuje sv. Zur Lehre vom Ouintenverbote. II 1740). concertino za trautonium. sastoje od osam strofa. 1859.). Das Conservatorium zu Prag . dan i noć uređuješ. 7. — Ciklus pjesama Sbohem a šdteček. New York 1942. G. Culturhistorische Bilder aus dem Musikleben der Gegeniuart. Webera. E. Veoma je važna za Cremonsku iTii IV. sonate za violinu. — F. — F. ORKESTRALNA: Symfonie pfirody. sveobuhvatni način izlaganja s esejističkim pa je među njemačkim muzičkim piscima XIX st. Leipzig 1877. (rani barok u Italiji). Djelo obuhvaća muzičku povijest od antike do sredine XVII st. trilogija. Firenze 1886. obj. II. za violončelo. de Picolellis. prer. Jalovec. uz individualna obilježja i niz zajedničkih svojstava: zlatnožuti. h. Aus meinem Leben. F. Rogeri. Studirao kod L. LIT. — H. Knorr). nakon očeve smrti preuzeo njegovu radionicu.: Krasucki. Spušta li se za kvartu niže od njega. po jedan koncert za čembalo. 1932. — W. Deus creator omnium i Jam surgit hora tertia. gradus). sladak i svijetao ton. Scenska muzika za dramu Faust (Goethe). pjesma što ju je pjevač na tim stepenicama nakon poslanice pjevao zvala se graduale (respon-sorium graduale). Da ne muči nas dosada. Zagreb 1951. K. 1887). Adler. nastavnik i kompozitor. Ać. — F. grč. Geschichte der Musik (4 knj. P. 1926—38 direktor Muzičke škole. Aeterne rerum conditor. učenik A. Episoda za komorni orkestar. Kersnik i A. SPISI: Die Grenzen der Musik und Poesie. I. ako se melodija kreće samo iznad završnog tona. Od 1862 profesor je muzike na Praškom univerzitetu i muzičke historije na Konzervatoriju. F. u Londonu. Batka). Known Violin Makers. Ambroziju. jednu vrstu praškoga ogran ka Schumanovih Davidsbundle'a. 1878 (prema bilješkama iz Ambrosove ostavštine obj. udubljenja na stranama manje naglašena. La genealogia degli Amati e il primato della scuola liutistica cremonese. Bunte Bldtter. 1938. Vladimir. Kako se na a. I— 1862 (III izd. za flautu i za fagot. odlikuje se živim stilom i velikim brojem veoma vrijednih podataka sakupljenih u izvorima (zbog istraživanja izvornika u četiri je navrata putovao u Italiju). Blums. IV nedovršena. — KOMPOZICIJE: dvije simfonije. što ih je spjevao. 1877. B. afAfSoiv kvrga na štitu. LIT. Najuspjelije su mu kreacije: grof Luna (Verdi.). Guarneri. — Crkvena muzika. Cremona 1938. 1882 (obj. Italienische Geigenbauer. 21. III. violinska sonata. opseg). — KOMORNA: kompozicije za gudački kvartet. plesovi. 1914—22 dirigent operne kompanije Rossa and Co. III 1878 — New York. Band der Musikgeschichte von Ambros. klavirski kvintet. Ann Arbor 1957. Meisterwerke italienischer Geigenbaukunst. je muziku promatrao u odnosu na sveukupna umjetnička i kulturna zbivanja pojedinih razdoblja. zatim muzički urednik na radio-stanici i od 1926 profesor na Konzervatoriju. Praha 1957. Ali svojom je univerzalnom klasicistički orijentiranom kulturom jedinstveno spojio historičarski. 1925 i El Christo de la Luz. suita Život.: F. Kittla i F. 1880. himni rimskog i ambrozijanskog obreda.). A. npr. .). Odatle se pjevalo evanđelje. Naegeli. pjesme Betgie. Kade zbirku primjera na osnovu Ambrosova i vlastitog materijala: Auserwahlte Tonzverke der beruhmtesten Musiker des 15. VIII 1942). — Klavirska djela (sonate. O. Sassuolo 1909. DJELA. Kiesewettera te kod J. 1936. Moravska. U tom je smislu a. Niederhaitmann. 18. što uvjetuje manji volumen zvuka ali zato daje neobično blagi. I . zborovođa i orkestralni dirigent u Bfeclavi. formirao je zajedno sa mlađim kolegom E. prozračan i sjajan. D. francuskog impresionizma i talijanskog verizma. Skizzen und Studien (2 knj. . — Psalmi. Kade. Ambrozije (333—397). 1931. Girolamo. 1929. His Historical and Critical Thought. Augustina (De mušica). 1891). 1931. —■ Klavirske kompozicije. etide). 1927. uvertire. za flautu.und Lautenmacher vom Mittelalter bis zur Gegenwart (2 knj. 1942 i 1948. lak zlatno-crven. Nottebohm u suradnji sa C. O. Die schonsten italienischen Geigen. Pasquale. eine Studie zur Asthetik der Tonkunst (2 sv. 17. Carmen). 1936. . H. kao V knj.. u težnji za otkrivanjem historijskih povezanosti različitih umjetničkih grana na krupnom planu. — K. I Beskudy. U muzičkom svijetu stekao reputaciju studijom Die Grenzen der Musik und Poesie AMBROSIUS. —■ DRAMSKA. 1894. talijanski pjevač. Fairfeld. Vi. I vazda ih izmjenjuješ. za violinu. — M. Cremona. Geschichte der Musik der Neuzeit. —• KOMORNA: tri gudačka kvarteta. Budući da je završni ton (nota finalis) jednak u oba načina. Pod pseu donimom Flamin. To je vrhunac Ambrosova naučnog rada te se još i danas smatra klasičnim temeljem za proučavanje povijesti muzičke renesanse. Ruggeri. — G. Hanslick. III izd. je najsigurnije mjerilo za određivanje autentičnog ili plagalnog načina. Scenska muzika. suita Inferno. a. F. Ziirich 1940. Sokolovsky. H. III — 1868 (II izd. Od 1923 u Leipzigu kazališni dirigent. 28. tri koncerta za klavir. Beckerom. 1909—21 bio član opere Metropolitan u New Yorku. zanemarivao je precizno. MGG. Studien zur bildenden Kunst . II Fantasie za violinu. Što. W.: R. dok se danas smatra da ih je napisao svega oko 20. solo-pjesme. Szendreja i H. Praha. Die Geigen. Wien 1931. raspon od najdubljeg tona do najvišeg. češki kompozitor i dirigent (Prostejov. Herman. njegovi su neposredni učenici: A. 1882.). 1880. 5. Međutim. Grancino i A. među astalim u Schumannovu Neue Zeitschrift fiir Musik. Trubadur). — Posthumno objavljeno: Nachgelassene Schriften: I. . Luda di Lammermoor) i Escamillo (Bizet. istovremeno učio muziku kod svoga ujaka G. AMBROS. Balada 0 mnarozenem ditšti. Genealogia degli Amati e dei Guarneri. 1893). 1963. Konzervatorij završio u Napulju. A. dok je u novijima nastojao naći svoj vlastiti izraz. a poslije 1938 ponovno djeluje u Prostejovu kao dirigent. Nekada su se svi himni iz antifonara (oko 120) pripisivali sv. naučno ispitivanje pojedinosti pa su mu pojedinačni sudovi katkad jednostrani ili čak netačni. — G.. Pfitznera. — G. poslanica i tractus. Ugrenović. djela za komorne sastave s duhačkim instrumentima. I. klavirska trija. dolazilo stepenicama (lat. Ž . Hanslickom (pseudonim Renalus). Nakon Drugoga svjetskog rata vodi zborove i podučava privatno u Engenu im Hegau. Studirao u Pragu pravo i slikarstvo. 25. — Isti. Stradivarija. AMATO. 1925. W. III Jaro života. 1951.\tl»Cln. Ut alleves fastidium. und 16. AMATI]A školu i pedagoška djelatnost Nicole Amatija. njemački kompozitor (Hamburg. 45 VIOLINSKA ETIKETA N. A. AMBROS . — F. melodije pokazuje da je napjev u autentičnom načinu. očitujući svestranu naobrazbu i izvanredni smisao za uočavanje velikih historijskih uvjetovanosti. XI 1816 — Beč. Ko. melodija je u plagalnom načinu. ORKESTRALNA: jedanaest simfonija. klavirski trio Letni večer. God. Musikalisch-Schonen. 1932. zatim nastavnik u Prostejovu. Drdger. (Preveo M. a uglovi znatno produljeni što je uvjetovalo ljepši i veći ton. 1916 i Pan. MGG. simf. Liitgendorff. Uber den Ambitus der gregorianischen Messgesange. W. izdao je O. Bonetti. Sctuveitz. August Wilhelm. a svaka strofa od po četiri jampska dimetra.. za violončelo. 1927. God. ostao najmarkantnija pojava. a kasnije se i propovijedalo. — Solo-pjesme.2. Janačeka. — Opera Bfetislav a Jitka. O. Janačeka i na Konzervatoriju u Frankfurtu na Majni (J. AMATI — AMBROZIJANSKI HIMNI je postao slavan. AMBITUS (lat. Muzikološki rad započeo sura đujući u različitim dnevnicima i stručnim časopisima. metodično. AMBON (amvon. G. obj. Glavno njegovo djelo Geschichte der Musik. Violini antichi. Sinfonietta. Ashton (Donizetti. vanredno sjajni lak. Leichtentritt. U ra nijim djelima bio je pod utjecajem L. komična opera To mm teši. Starotalijansko građenje gudačkih instrumenata. — Zborovi. Beispielsammlung zum 3. DJELA. A. —■ P. gudački sekstet. AMBROZIJANSKI HIMNI. VI 1876). Noctem diemque qui regis. Riemann. 26. Stradivari. Ambrosove kompozicije nemaju osobitog značenja. 1951. austrijski muzikolog češkog podrijetla (Vvsoke Myto kraj Praga. skladne oblike vrlo blagih linija i razmjerno jaku izbočenost. II 1649 — 21. Opere: Ukradene štisti. Jahrhunderts. August Wilhelm Ambros. 1933 prestao je javno nastupati i otada se bavio pedagoškim radom. 1909). Veroffentlichungen der Gregorianischen Akademie zu Freiburg. w. Neue Osterreichische Biographie. Ai . H. Zampa. Pjevao zatim po raznim kazalištima Evrope i Amerike. DJELA. Geigen und Geiger. simf. Frankfurt am Main 1904. 1882. 1945. — J. Instrumenti su mu nešto plosnatiji. Svi se a. II — 1864 (II izd. proporcionalne. Vjekovit stvorče stvari svih. Na njegovim se instrumentima opažaju odstupanja od obiteljske tradicije što se pripisuje utjecaju A. 1858. Linije su elegantne. Et temporum das tempora. —7. Ambros MFM. — Operna priča Der Wolf und die siebsn Geislein. bariton (Napulj. ■— Sve violine što su ih izradili članovi obitelji Amati imaju. JAZU. 1930. 1860. I. V 1956). klavirski koncert. — Komorna i klavirska djela. — C. B. Aus Italien. IX 1891—12. A. u 4 knj. posebno ograđeno i povišeno mjesto u starokršćanskim crkvama između svetišta i glavne lađe. 1931. Isprva službo vao u Pragu kao sudac. Od osobite je vrijednosti treća knjiga koja obrađuje veliku nizozemsku epohu (XV i XVI st. Ambro?. Hamma. Uz kompoziciju studirao u Berlinu i muzikologiju. Farga. Ambros. Biographisches. a možda i uglazbio milanski biskup sv. L. Eitner. izraz koji se obično upotrebljava kada je govor 0 melodiji. I. a od 1872 pozvan je za profesora na Konzervatorij u Beču. Bollettino Storico Cremonese. preradio i dovršio do 1650 H. LIT. Aeterne rerum conditor. Pavelić) J856) zamišljenom kao pro tuteža Hanslickovu eseju Vom A. a po prilici od 1850 redovito pre davao i na Konzervatoriju. ono što se ističe). J. Kod analize napjeva građenih na temelju starocrkvenih ljestvica a. 12.

J1 AMERIČKA MUZIKA -> Muzika SAD ' AMERUS (Aumerus). — R. Fonti e paleografia del canto ambrosiano. G. sonata za rog i 14 instrumena de table za saksofon i klavir. 1 ansambl osnovan decembra 1934 u Hartfordu (SAD). 1940. Rezultati novijih istraživanja otkrivaju tragove Ambrozijeve djelatnosti na području liturgije i liturgijskog pjevanja. Himnologija zagrebačke stol Zbornik zagrebačke nadbiskupije. I. — Sa W. 1952. 1950. je komponirao i napjeve nekih himana. Scenska — Zborovi. Ludwig) i 1921—24 u Freiburgu im Gurlitt. ciklus Terre secrite za glas i orkestar. 1956. preludij. — Izdanja: Locheimer L\ (faksimil). DJELA. u Cithari octo- AMERICAN NATIONAL BALLET THEATRE. 1944. Deutsche Musiker.: P. 1957. jer su ga mnogi vjerno imi tirali. vom Himmel sieh đarein« (disertacija). Vi. — G. Alborada para la > Las Flores za klavir. Zagreb 1944. Walter und die dltesten deutschen 1 historien (sa C. 1951. Susreće se u suitama k zitora XVII st. 2. ostaje otvoreno pitanje. dovesti). — P. rimski introit u ambrozijanskom obredu zove ingressa. God. (H. Završio muzički studij na Conservatorio Nacional u Si (R. Lechner. Leipzig 1904. Sunol. Br. I. Fresques symphoniqut Triptyque symphonique. Općenito se smatralo da je osnivač ove liturgije i pjevanja milanski biskup sv. Rimski upravitelj (konzul) Ligurije i Emilije. AFMW. M. — M. God. Borella. Husmann.. Budući da se ambrozijanski obred razlikuje od rimskoga. 6. Mahrenholzc Thomasom izdavao Handbuch der deutschen evangelischen Kirchenmusik od 1932 nadalje. Kriza. K. iz kojih se kasnije razvila pučka crkvena pjesma. . ORKESTRALNA: simfonija. Briefe. u Zagrebačkom brevijaru MR 67 iz 1290). 5. Pleasant i L. Parođi. a njen se repertoar odlikuje v dinamikom i nekonvencionalnošću. To se odnosi u prvom redu na njegovo nastojanje oko aktivnijeg sudjelovanja vjernika kod liturgije uopće. Hipotetično je. Pavelić. Um den urheberrechtlichen Schutz d kalischen Ouellenausgaben. — M. Die gregorianische Gradualeweise des 2. — Isti i P. der Vater des Kirchenj Freiburg i. Gerhardtom). Note storiche sul canto ambrosiano. Lander. a i srednjovjekovna lirika. VI 1932 —). Nastupa kao solist i k pratilac.Borella. E. 1950. spjevao. gio e la sua eta. Thomasom izdavai protestantskih crkvenih pjesama Das Quempas-Heft. Repertorij ambrozijanskog pjevanja sadržan je u mnogim rukopisima XII—XIV st. 1911 (IV izd. 1941. 1929. Poglietti. da je a. 10 preludija z. — Sonatina za klavir. I i III. S. a potom predavač klavira i metodike kla Muzičkoj akademiji u Sarajevu. AMELN. J. A. Einftihrung in die Gregorianischen Melodien.). H. neke se razlike očituju i u nazivima pjevačkih dijelova. MGG. Rene. od najstarijih vremena do danas. 1926 (IV izd. Jammers. < AMELLER. Milano 1949—50. 1962). Huglo. Weakland. Hightower. Introduction i Allegro za 2 klavira. 4 + 2). Fen i G. Zagreb 1945. 1956.: G. jer je bilo slučajeva da su se na istu melodiju pjevali tekstovi raznih autora. Aurelius Ambrosius . 0 direktor je Konzervatorija i dirigent u Dijonu. Skibin) b. 1 Zborovi. kasnije i u udruženju čilenskih kompc te direktor u Sociedad Amigos del Ane. Rac i F. Stablein. Stablein. 1 Od 1959 asistent. IV 397). 1953. Steier. Opere: Sampier La Lance de Fingal (jednočinka).). Nije rijetkost. U najstarijim rukopisima neumatska notacija ima značajke neuma iz sjeverne Italije. LIT. Crkveni himni. Nekoliko novijih pi objavili su K. Smuin. Zum Grossaufbau des Ambrosianischen Alleluia. Leipzig II izd. II. Uz mnogobrojna moralna i dogmatska djela napisao nekoliko poslanica i spjevao više himana koje se odlikuju klasičnim oblikom i pučkom jednostavnošću. —■ K. —■ A. Cattaneo. poseban muzički stil karakterističan za milansku liturgiju. — G. 1944. 1893. njemački muzikolog i dirigent Niederrhein. Basler Kongressbericht. Preveo na španjolski Unterzveisung im Tonsatz P. Milano 1862. God. 1943. M. VII 1899 —). — A. A. —■ B.: L. — B. Zaslužan je za razvoj liturgije i pjevanja u Zapadnoj crkvi. Manuale di canto Ambrosiano. 1929. 1941 tajnik u Insti Extension Musical. U melodijskom pogledu ambrozijanski napjevi obiluju ukrasima i pretežno su bogatiji od gregorijanskih. ORKESTRALNA: koncert za klavir. 1938. Pavelić. zbog svojih muzičkih značajki. koliko je himana A. R. Zagreb 1917. — H. Andrć Charles. 1950. Tako se npr. B. tko je kompozitor tih himana. Budući da se preko polovine sačuvanih melodija ambrozijanskih himana. Biber. R. Milano 1950. K. suita za flautu i klavir. 1925. umjeren ples u trodijelnoj 1 frazama od 6 taktova (3 + 3. i u hrvatskim varijantama (npr. IX 1911— : 1954). Torino. Ambrosius. a sačuvano je i nekoliko odlomaka iz X i XI st. New York 1966. Zum 1600 Geburtstage des Ambrosius. 1951. DJELA. Ambrozije. Studirao je na Pariškom konzervatoi Drugog svjetskog rata bio u njemačkom zarobljeništvu. AMBROZIJANSKO PJEVANJE. God. 1947. graduale psalmellus. B. 1893. 2. —■ M. Ambrozije (333—397). Gesangbuch (faksimil). Ouverture solenelle. Untersuchungen iiber die Echtheit de: sianischen Hvmnen (disertacija). Isti. 374 biskup u Milanu. Prvi tori su bili H. Chase. J. ili možda kasnije komponirane melodije. 1957. Freiburg i. AMENER (franc. — A. Legende du Rhin. Dreves. Serrano. afirmirao je svoju visoku umjetničku zrelost i na turi u Evropi (1946—47). Deutsche Evangelienspruche. 1925—33 uređivao Die Singgemeinde. konačnom stilizacijom i popularizacijom psalmodije. 1955. Himni Ambrozija i njegovih suvremenika jedan su od osnova. na poznate stare tekstove? Na svaki način. Lechner: Johannes-Passion. — D. M. da su nastali u ranom srednjem vijeku. 1934. Renard. čilenski pijanist pozitor i muzički pedagog (Santiago de Chile. koncert za violončelc koncert za trublju. Untersuchungen iiber die Echtheit der ambrosianischen Hymnen (disertacija). Geistliche Lieder. da li je bratile a mener (od X amener) bio završni dio plesa basse dance (-> Branle). 333 ili 340 — Milano. što je postigao sređivanjem. Lasman. solo-pjesme. 1933 . — KOMORNA: gudački kvartet. Metodo completo di canto gregoriano. Hetzerom). Predavao himnologiju i historiju evan muzike na raznim univerzitetima. te stvaranjem i uvođenjem liturgijske himnodije. L. Othmavr. T. Bas. —■ KOM' dva gudačka kvarteta. 1941 i 1944. 1937. sa C. Young. mitha. nastalo stapanjem raznih elemenata: arhajskog (rimskog) i lokalnog (starog latinskog pjevanja s orijentalnim natruhama). Pavelić. U njoj je odgojen veliki broj plesača i kore međunarodnog ugleda. H denthaller i dr. L. Milano 1941.i Franck. Robbins. Luthers Kirchenlieder in Tonsatzen seiner Zeit. — H. 1934. Prvi prevodilac himana na hrvatski jezik bio je Kašić. francuski kompozitor ville. —• E. 1939. 1924. AMENGUAL (Astaburuaga). kvintet. Studij klavira 1958 na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (E. Fischer. Tonovi psalmodije su jednostavniji i siromašniji od gregorijanskih. AM. Biraghi. 1956. Iz tih se dokumenata razabire. Agustoni. Allende) gdje je od 1935 predavao u Liceo rimental Manuel de Salas (od 1947 direktor). J. F. a 1938—43 organizirao n svečanosti (Kleine Musikfeste) u Llidenscheidu. koncert z: 1950. Lasman te M. To je najprogresivnija 1 trupa u SAD. Deutsche Liedsdtze des 1$. Leipzig 1904. Muzikologiju studirao 191c Gottingenu (Fr. Vaulin. Knieviald. Danas su najpoznatiji plesači toga an. Danse de Selene. Ann Koesun. L (sa H. Ne može se tačno utvrditi. Lied und A Kinderleben (sa H. . AFMF. J. L. sačuvani napjevi svojim silabičkim karakterom i mjestimičnim neumama od dva ili tri člana upućuju. p. concertino za kontrabas. L. 1949 i La Coupe de sang. Wagner. stare književnosti kršćanske. LIT. Vi. I u našim se liturgijskim knjigama. 1935.46 AMBROZIJANSKI HIMNI — AMERUS chordi). I 1912 —). sa P. II rito ambrosiano. Izolda. Rac i F. Konrad. The Performance of Ambrosian Chant in the 12 th Centurv. Berichte. AM. Brescia 1964. Inni sinceri di s. ali se ne zna sigurno koje. DJELA: Beitrdge zur Geschichte der Melodien »Innsbruck ich muss du und »Ach Gott. 4. da pojedine vokalize (jubilus) imaju i do 200 nota: AMBROŽIĆ-MILAŠEVIĆ. Aurelius Ambrosius. Da li su to starokršćanski »pučki napjevi«. — DRAMSKA. Hucke. Jahrhunderts 1933. kraće klavirske kompozicije. A. Schnoorom). Br. valcer za violinu i gudački orkestar. Marke Baronova. Pidouom). sonata za \ klavir. 1947 i Monsieur Personne. pijanistkinja i i pedagog (Nova Gradiška. prenose stihovi Ambrozijevih himana i to u latinskom originalu (npr. biskup (Trier. Moneta Caglio. Od 1955 tor je publikacije Jahrbuch fiir Liturgik und Hymno!ogie. ako to nije sv.. communio transitorium itd. Dreves. Hugenotenp 1565 (faksimil. — E. t. 1941 među člar trupe bili su najveći plesači Amerike i Evrope (A. 1950. duhački sekstet. 1940 o udruženje Escuela Moderna da Mušica. Crkven Zagreb 1945. Muller-Blattau). AMBROZIJE. Ambrozijanskim se himnom često puta pogrešno naziva i hvalospjev Te Deum laudamus. Cardine i E. R. Ambrogio. Milano 1956. solo-pjesme. 1949). Steier. Archivio Ambroziano (3 sv. A. 1957. Tons und ihre ambrosianischen Parallelen.. LIT. 1935. engleski muzički teoretičar iz . 1955. — G. klavirski kvintet. A. ne može staviti u razdoblje prije XII st. koji ih je izdao vjerojatno u Rimu oko 1634 P°d ni Imni Hiti piesni Božje iz Breviara. Rhythmisch< nale Studien zur Musik der Antike und des Mittelalters.

Bio je u službi kardinala Ottobonija 1 .polovice XIII st.

C. 22. rogove i orgulje. DJELA.5 cm. Amerus. AMY. Pragu (J. 1601. je objavio Orgel. Komponira uglavnom vokalnu muziku. Francesco d' (Franciscus Venetus organista). I9SI- 47 niku na instrumentima s tipkama.). Partita za orgulje. Willaerta tzv. Fikret Amirov. 1958. 1934. 1937. Baku 1956. kompozitor nacionalnog smjera. — VOKALNA: Cantate breve za sopran i 3 instrumenta. Strophes za sopran i orkestar. 1948. Kritija navodi da je A. violončelo i orgulje. AMON. cantionum (5-gl. 1960. sin Zeusa i teanske princeze Antiope. — D. 5 i 6 glasova. Wien 1914 (prvi dio objavljen u prerađenom obliku. Wegner. Krička) i 1921—24 Rimu (O. Kompoziciju učio na Konzervatoriju u Oberlinu i kod V. Relais za 5 duhača.— Zborovi. Drei Psalmenlieder za zbor. drvećem i kamenjem. Simfonijski mugami Amirova. A. Gabrielija. koncert za klavir i orkestar narodnih istrumenata. pet stavaka obj. Roussel. Danilov. 1960.: C. talijanski dirigent i kompozitor iskog podrijetla (Petrograd. Ismailova. Sacrae cantiones . AMPLITUDA. Orguljaš u crkvi sv. O muzičkoj građi njegove lirike malo se doznalo. koncert i violinu. Jahrhunderts) . Scenska muzika za brojna Shakespeareova djela na festivalima u New Yorku. — KOMORNA: trio za tenor-saksofon. gudački kvartet. Instrulentom se na ulici služe slijepi maseri. 1271 A. završio 1948 na Konzervatoriju u Bakuu i. duhovito. [adžibekov. 1934. 1). u temelje azerbejdžanske muzike uputio ga U. azerbajdžanski kompoitor (Gandža. XI 1922 —). Fikret Mešadi Džamil. talijanski kompozitor i orguljaš (? — Venecija. klavir i orkestar. Poslije Drugog svjetskog rata dirigira u Švicarskoj u drugim zemljama. H. Diaphonies za 12 instrumenata i magnetofonsku vrpcu. 2 stavka obj. Grabner) i muzikologiju rh. Epigrammes. 1948 i Sevilj. — Balet Zweimal Besuch'. Pro Defunctis za 5-gl. I. vicarska. Petrucci (II knj. 1909—10.enata (zajedno sa S.. 1930. A. ~rois chants sacre za bariton i orkestar. Die junge Reuss. Anakreon. formalno uglađeno. scenska [uzika. MGG. Primjenjivao je još prije A. Halbig (Klaviertdnze des 16. 1960. za 3 instrumenta. LIT. LIT. Simfonijske pjesme: Poema. solo-pjesme. . 1951. Milhauda. 1937 preselio u SAD gdje je 1938 . razjašnjenje (tumačenje). Amon Blasius. Apel (Musik aus frilher Zeitj. nekoliko plesova obj. Composers in America. 1927. Gipfelrausch. Simfonijski plesovi. Bergndhe i dr. 1941. H. Ehmann (Alte Liedsatze fiir Orgel oder Klavier). za 4. Commer. — W. U svojim djelima povezuje elemente barokne muzike sa suvremenom serijelnom tehnikom komponiranja. 5 stavaka iz prve zbirke obj.: F. 18). francuski rog i fagot. 1961. Gilbert. elegija Uspomeni na Uzeira Hadžibekova za violine i violončela lisono. barbitona. Liederzyklus aus Unteruialden .AMERUS — ANALIZA. II prerađeno izd. . The Wind and the Rain za violu i klavir. je prvi njemački kompozitor. MGG. 1954. SBIMG. Anna AMICIS. Kromolicki. DJELA. raščlanjivanje. Die Stimme des Berges.: R. C. Antiphonies za 2 orkestra.). Pisao je jednostavnim jezikom. katkad se služi i dvanaesttonskom tehnikom. liričar (Teos u Joniji. Uspomena na heroje velikog domovinskog Ma.). Osnovao i vodio više instrumentalnih ansambla s kojima je izvodio klasičnu i jazz muziku. pripisivali su mu pronalazak lidijskog ačina u grčkoj muzičkoj teoriji i povećanje opsega lire za 3 žice. NOVA IZD. ide u najistaknutije predavnike muzike svoje uže domovine. ljubav. STMW. strambotta.oder Instrument-TabuUor (1571. MUZIČKA 265—68 boravio u Engleskoj.: G. 1962. 1588. F. 1962—64. zborovi. je H. 1590. Djelovao je u Kirovabadu kao direktor filharmonije i astavnik muzičke škole. muzika za gudački orkestar. MGG. Ime A. — KOMORNA : varijacije za 4 instrumenta. Milhaud) i Baselu (F. . Cycle za 6 udaraljki. rema Homeru njegova je umjetnost imala magičnu moć nad votinjama. 1037 te za flautu i klavir. AMMA-NO-FUYE. Danilov. 1560—95 bio je orguljaš crkve v. •— D. oko 1560 — Beč.). druga polovina ■<. Studij kompozicije. 2 passamezza obj. njemački orguljaš i komozitor (Naumburg. bio protivnik aulosa i zagovornik barbitona. Blasius. AMRAM. Epitaph za gudački or-:star. — Isti. )47. 1954. luzičke komedije. Oberborbeck (Zeitschrift fiir Spielmusik). Zatim je do 1941 djelovao kao dirigent na Teatro Reale delV ) pera u Rimu. 1502 ili 1503). 1965.41 bio dirigent simfonijskog orkestra u Minneapolisu. O amplitudi titraja ovisi jačina tona. 1951. za violončelo i avir. 1950. Sopranist dvorske kapele vojvode Ferdinanda Austrijskog u Innsbrucku. za 4 instrumenta. 1963. DJELA. 'A^cpicov). Cahier d'Epigrammes. New York 1947. 1946. prekinut 1 domovinskog rata. 'Avaxp£<i>v). 1929 i Panorama americano. violinu. zbor a cappella. Živio u Trakijskoj Abderiji i na dvorovima tiranina Polikrata na Samosu. zbor i udaraljke. // miracolo delte rose. God. Izvrstan kornist. od 1947 direktor je filharmonije u Bakuu. LIT.: Introituse iz 1582 i Sacrae cantiones iz 1590 obj. Trajectoires za violinu i orkestar. Die Practica artis musicae des Amerus und ihre Stelng in der Musiktheorie des Mittelalters.: 5 plesova obj. Franjevac. A MEZZA VOĆE (tal. 1949. 1957. 1937—46. Napisao je muziku i za brojne filmove. Tirol. ANAKREONT (grč. Neko vrijeme jeluje u Genovi i Trstu. AMMERBACH. pa su znatno utjecala na razvoj literature za orgulje i čembalo. Muzičko djelo — kao i svako drugo umjetničko djelo . a unose i neke nove postupke u izvodilačku teh- ANA. Die irne. Ouatre chants Suisses. 1925. olkslieder). Seidman). Studirao u Leipzigu kompoziciju. 1961 . 1583) i Einneu Kiinstlich Tabulaturuch (1575). Weingartner). MGG. DJELA. dvozborni stil (ćori spezzati). 1927. Suita Azerbajdžan. ciklus napjeva prema crnačkim pjesmama Der schivarze rpheus za bariton. Za soliste. vjerojatno pod utjecajem A. LIT. duga 14—21. U kompoziciji se usavršavao u Parizu (A. ORKESTRALNA: simfonija Uspomena na Nizamia za gudače. 1950. Reis. 1954. Anna Lucia de uda AMIROV. Liber sacratissimarum . — DRAMSKA. 1951. francuski kompozitor (Pariz. XX). 334. (Mušica sacra.V st. Kjurdi-Ovšari. 1963. Nekoliko njegovih kompozicija uvršteno je u veliku zbirku frottola. oko 1530 — Leipzig. 1928. Benno. De Amicis Buonsollazzi. 1966. moteti i mise u rkp. je u Italiji napisao aktat Practica artis musicae. David Werner. 1960. M. Simfonijske pjesme: Poema limare. američki kompozitor (Philadelphia. AMFITEATROF. Tre modi za gudački orkestar i magnetofonsku vrpcu. 1959.VI st. 1938. Studirao muziku Petrogradu (V. šur. MUZIČKA. Od 1924 pijanist. Missae (4-gl. zatim učio dirigiranje kod P. Poput svih liri— cara njegova doba bio je pjesnik i ujedno kompozitor i pjevač svojih pjesama. Wustmann. Šerbačev. [oskva 1961. 1932. Sonate: za violinu i klavir. Triade. 1954. Blasius Amon. sonata-fantazija za violinu i klavir. God. grčki pjesnik. VI 1590). Honegger. ANAKRUZA -> Uzmah ANALITIČKA HARMONIJA -> Harmonijska analiza ANALIZA. Christus Dominus. DJELA: koncert za klavir i orkestar. vino i si. uputa pjevaču da označeni dlomak melodije izvede s ograničenom snagom glasa. preludij i ricercar za 9 duhačkih istrumenata i orgulje. kao kompozitor posebno se ističe na području scenske muzike u kazalištu i na televiziji. — CRKVENA. filmska i televizijska muzika. 1928. 1951. DJELA. — A. 29. O. 1961 (II red. pozaunu i udaraljke. 1953. Ehmann. Moskva 1959. a u kasni jim dokumentima kaže se da je taj instrument i izumio (saču vano je nekoliko slika na vazama koje prikazuju Anakreonta s barbitonom). Messiaena i Y. Opere: Ulduz. ca. Fikret mirov. 4 moteta. 1560—1590 (disertacija). Studirao na Iniverzitetu u Leipzigu. najveća njegova udaljenost (elongacija) od položaja mirovanja. Huigens. 1948. Scenska muzika. — VOKALNA : kantata Flucht aus der Tiefe za bariton. oda i drugih vokalnih oblika.). 1956. 1582. LIT. 2 Inventions: I. Lysistrata za flautu solo. . 1937. ORKESTRALNA: Shakespearian Concerto za mali orkestar. . Alpha-Beth za 6 duhača. Mamedbekov. — KLAVIRSKA: sonata. XXXVIII. ?6r. »47. F. rasvjetljivanje muzičkog djela ili jednovrsne grupe muzičkih djela. 1963). 1952. 1960. solo-pjesme Trois chants d*automne. 27. Loriod u Parizu. 1967. kod tijela. švicarski dirigent i kompozitor (Gersau. varijacije za duhački rkestar. — Obrade na-jdnih napjeva. Komponira uglavnom muziku za film. 1959. koju je 1504—14 izdao O. 1593. trublju. violončelo. I. Već kao dječak svirao u jazz-sastavima. AMFION (grč. lavir i dirigiranje (S. 1963 . Breves et seleaae quaedam Motestae za 4. sonata za violinu i klavir. Tome u Leipzigu. zbor i orkestar: Bergland. magadisa i pektisa a jednom i aulosa. U Baselu : 1936—39 bio zborovođa. slaveći životne radosti. je F. U ulomcima njegovih pjesama spominje se isključivo svirka žicanih instrumenata. 17. 1959 i II. NOVA IZD. školovao se na njegov trošak 1575—77 u Veneciji. 1954. 1939. Autobiography za gudače. 1956—61 i Stratfordu. AMMANN. 1959. Krover). austrijski kompozitor (Imst. Baku 1965. Leonarda u Veneciji. Fikret Amirov. J. Daniele. a zatim Hrjllywoodu. solo-pjesme. 1947 (sa A. 1964. 5 i 6 glasova. I 1597). 1958. uvertira Džangi za orkestar narodnih instru-. od 1587 živio u Beču. Discussion za flautu. 1936. Huigens (DTO. je W. — Filmska [uzika. 29. za saksofon i klavir. zborovođa i irigent simfonijskog orkestra Augusteo u Rimu.: J. Elias Nikolaus Ammerbach. gudački kvintet. Respighi). 1961. Elias Nikolaus. — Sonata za klavir. ORKESTRALNA: Mouvements za 17 instrumenata. Gianninija u New Yorku. 3 kompozicije za gudački orkestar. 1929. God. 1964. VIII 1936 —). Babajevim). je W. korepetitor i nastavnik na Konzervatoju. 1943. vedro. saksofon. Hadžibekovim). ORKESTRALNA: Vision pastorale. . 1931. D. 1966. VI 1905 —). Merian (Der Tanz in den Deutschen Tabulaturbuchern). orguljaš. u po glasa). japanska dvostruka svirala (dvojnice) ijepljena od dvije bambusove cijevi. 14. — Klavirski trio. Geering. Ta djela sadrže važne podatke o izvodilačkoj praksi noga vremena. Šest misa: Defensor Pacis za 6—12-gl. A. — D. Djelovao u Service de la Recherche de la RTF. Chaconne za vio-nu i klavir. 1966. — vjerojatno početak ■*. XI 1930 —). Elias Nikolaus Ammerbach. — DRAMSKA: televizijska opera The Final Ingredient. koji signalom od dva dugo ržana tona upozoruju na sebe.. zbor a cappella. Introitus đominicales per totum annum (4-gl. Italia. koje titra. Berlin 1909. 1964. X 1901 —). a o frekvenciji (broju titraja u sekundi) visina tona. 1053. Karg-Elert. koji je pisao kompozicije za dva zbora. nose mnoga muzička druženja. — Rekvijem < a zbor i orkestar. — Kompozicije 1 komorne sastave i klavir. LIT. luzika za 6 duhačkih instrumenata. je W. scenska. — KO-10RNA: gudački trio. klavir i udaraljke. 354. Bouleza u Baselu i 1967 preuzeo od njega vodstvo u Domain musical. zatim Pizistrata i Hiparha u Ateni i dr. Wihtol). U kompoziciji učenik D. 1959— 61. grčki mitski svirač. 1953 i Deutsche ingmesse.

Portugalu. Schering je tako pokušao dosta uvjerljivo objasniti Schubertovu Nedovršenu simfoniju. dobro uoči ono. Stoga se i partiture suvr< muzike danas redovito štampaju s uvodnom analizom. osnovnih harmoničkih i ritmičkih činjenica. a ni u poetiziranje. Giildenstein. Unterweisungen im Tonsatz (1937) P. koja se '. Razlikuju se uglavnom tri vrste analize: formalna. ZFMW. Ali i individualni stilovi pojedinih kc zitora nalaze svoja teoretsko-analitička obrazloženja. pored didaktičko-pijanističke namjene. Musik heute.: H. Shakespeare i dr. Belgiji. —■ A. Začetnik joj je H. Musikhoren. Musikhoren. resi Libera me Domine. I. intervala. kao što koriste muzičkoj praksi. P. ali jedno im je zajedničko: muzika se shvaća kao govor. — A. obratno. Polazeći od specifičnog psihološkog učinka muzike. — H schmidt. Juan de. ispravno interpretiranje muzičkog teksta. sav upravo u realizaciji toga harmonijskog plana.. U djelima E. Psihološka analiza uzima rezultate formalne analize tek kao pretpostavku. Tako se već intervalima pridaje značenje elementarnih emocija: uzlazni intervali izražavaju pozitivna čuvstva. Analysis Today. Dos anades madre za 3 glasa. 5 mott glasa. tema. MQ. Mersmann. Bacha. Wagner). protumačiti. tačnije izražajna. 1952). Plun suvremene muzike traži i adekvatni (pluralistički) pristup. pozivajući se pri tom medu ostalim i na Beethovenovu izjavu. svi proma traju muzičko djelo izolirano od društvene i historijske osnove. La Rue. 1956. M. 1932. Mathematische Analyse der Formalstruktur von Koln i Opladen 1958. 1939. H. perioda. Isto tako i kompozicija kao cjelina ima formalnu dispoziciju. tugu (čuveni motiv uzdaha). K. doživljaj cjeline podloga za razumijevanje dijelova. Berlin 1962. u elementarnije oblike. dovodi u vezu sa Schillerovom baladom 1 Leander). Mersmann. Razvoj programne muzike XIX st. 1 G. — Isti. da se svaka kompozicija dade razlučiti u dijelove. jer je njen interes prvenstveno zaokupljen strukturalnom zakonitošću cjeline. tj. Con amores la mi madre za 3 glasa i D Madre de Dios za 3 glasa. Jelinek Eimerta npr. Izgrađuje se analitička metoda. Danas takva gledanja imaju malo pristaš se još uvijek provlače kroz kritiku. od dva kratka i jednog dugog sloga (y ^ -): ^ tn Naziv a. njegova ispravna interpunkcija. DJELA: četiri višeglasne pjesme: romanca En msmoria d'Alixand glasa. PJB. — P. pozivajući se na jedan njegov poetsko-prozni autobiografski tekst. himna Conditoralme siderum za 3 glasa. 1928—29. Schering. Beitrage zur wissenschaft. London 1935—39. Neue Anregungen zur Forderung musiki Hermeneutik: Satzasthetik. — W. ona je ili sonata ili rondo. da se više bavi onim »što se odigrava između nota« nego samim notama. druga je logika i stilistika muzičkog govora. V. Svi ti analitički postupci. rečenica. psihološkoj je analizi. pa i spoznajnoteoretskih stajališta. Magnificat za 3 glasa. Sadržajna analiza. U historiji muzi] sreće se (kao i ostale pjesničke stope) najprije u umjetnosi badura te kao metričko-ritmički modus u modalnoj notaciji X ANCHIETA. XII.. Darmstadt 1963. a u drugome od J. pokušava cjelinu razumjeti iz njezinih dijelova. onom »unutarnjom« vezom dijelova u jedinstvu umjetničkog djela. Tak\ djela npr. formalna je a. Po — vrlo je složeno. Schiller. Sonatu mjesto zauzima B. ibid. LIT. ne zapadnu ni u formalizam. — H. koncertirala u mnogim grac Francuske. »Sadržaj« prvog preludija iz Bachova djela Wohltemperiertes Klavier iscrpljuje se npr. a u svome obimnom djelu Beethoven und die Dichtung tumačio je niz Beethovenovih kompozicija kao »programnu muziku« na osnovi djela klasične literature (Goethe. koji se opet zasebno mogu analizirati. — CRKVENA: dvije mise za 4 glasa. a poslije njezine na istim je dužnostima na aragonskom dvoru. Becking. »Horen« unc lysieren«. zatim u Engleskoj. Berlin 1961. Po stilu njegovih djela mi zaključiti da je učio kod španjolskih majstora. Autori polaze od različitih estetskih. Bartok. Drugi tumače kompoziciju kao izraz neke vanmuzičke ideje. Transkribovala za harfu velik . Zur Frage der musikalischen A M.: H. MGG. Messiaena. 1941—47 (I sv.« Za cijeli ovaj smjer dobro je primijećeno. također je predmet formalne analize. neophodan ključ za raži vanje njegova sveukupnog kompozicijskog opusa. 1905. ima svoj harmonijski tlocrt. psihološka ili strukturalna i sadržajna. U prvom djelu polazi od Wagnerova Tristana. pa je j analize ostalo još otvoreno. rekreirati umjetničko djelo (to je ujedno i ideal svake interpretacije).. Journal of the American Musicological i 1957. 1922—23. R. Leibowitza. 1887—90). Tako se dolazi do većih i manjih zaokruženih jedinica kompozicije. Nastojao je da što izražajniju muziku i njegovao jednostavni kontrapunkt bito u motetima i pojedinim misnim stavcima (Credo). — D. Cone. —■ K. Kolneder. Kretzschmar (Ftihrer durch den Konzertsaal. — W. koji je za nju napisa Koncert za harfu i orkestar. Ovako »dinamično« gledanje na muziku počinje već kod tona. U misnim tei a još više u Anchietinim svjetovnim canciones na kastilske tel opažaju se utjecaji španjolske narodne pjesme. Formalna analiza polazi od pretpostavke. Određen čuvstveni sadržaj pridaje se i nekim tipičnim ritmičkim formulama. — Isti. Boulez. Sve je to poznato pod imenom hermeneutika.. Njene su metode veoma različite. —■ E. nego jedne cijele epohe. osobito nestručnu. Potječe iz baskijske plemenitaške o Od 1489 capelldn y cantor na kastilskom dvoru kraljice I Katoličke. motiv. Kfeneka. Essays in Musical A (6 sv. govorit će o »napetosti« kadence i o »opuštenosti« sekvence. Dodekafonija. Mersmann stavlja kao motto svojoj knjizi riječi iz Talmuda: »Želiš li spoznati nevidljivo. Ligeti. La mušica en la Corte de los Reyes Catolicos. — G. Saint-Saensom. ZFMW. XI 1894 —). Anglis. prvi od Herbartove formalne estetike. koja bi bila adekvatna osebujnoj. što je vidljivo. silazni negativna: bol. Sarađivala sa C. Fr. Die musikalische Analyse. a II sv tovne pjesme). kao što su: stavak. npr. Ober den Wert musikalischer Analyse. Angewandte Musikiisthetik. Rollanda s tog područja (npr. odlučnost. Osnivač psihološke metode E. Njegov je Mikrokosmos. da ga pri komponiranju vodi gotovo uvijek neka »poetska ideja«. ! hausen. Za njegovo »razumijevanje« služe razni analitički postupci koji imaju i spoznajni i utilitaristički karakter. Varese dali s druge. Das Symbol in der Musik. što rakteristično za španjolsku školu. Versuch einer Phanome der Musik. njegov ciklus o Beethovenu) čine tako vrijednima. govoreći o muzičkom djelu. fraza. Kretzschmar. One se shvaćaju kao elementarni fenomeni jednog općeg dinamičnog procesa. Madrid i Barcellona. 8. Visuelle und auditive ^ Der Wandel des musikalischen Horens. Nono. Slično je i s akordima. otvaraju načelno nove aspekte analize. ušla u sve muzičko-odgojne ustanove kao poseban predmet pod nazivom muzički oblici. — W. — H. T. — J. koji treba riječima objasniti. podvrgnuta je i određenoj harmonijskoj zakonitosti. harmonijske i agogičko-ritmičke komponente. Uz to od rektor župne crkve u Azpeitiji. A. Synthetische Analyse. MUZIČKA — ANCKIER-CASTERAN pathetiaue npr. Nicole. juan de Anchieta. 1960. ritmička stopa. — Načelna razlika obaju gledišta izražena je već u naslovu dviju tipičnih studija o analizi: L. Fuchs. Obojica pišu s očitom didaktičkom namjerom te spretno pronalaze način da. I. Boulez. danas je u sebi zat sistem. Ako se prva označi kao sintaksa. borbenost (početak Marseillaise).). LIT. S obzirom na njezino veliko didaktičko značenje. dao je takvu tumačenju bogatu osnovu. potječe iz starogrčke poezije. Tovey. I. M. 1495—97 vodio dvorsku kapelu princa Don zatim ponovno na dvoru kraljice Izabele. upute u tehniku »komponiranja sa I2'tonova< uporedo s analizom. 1 und Interpretation. izvorne doprinose analitičkim metodama suvremene m Gotovo je suvišno napomenuti da konkretna i elektronska n znače radikalni zaokret prema tek naslućeno novom. dviju misa. G. Zur Methodologie der musikalischen Analyse. kao polaznu platformu. Analiza kompozicija pisanih u toj tehnici nužno pj stavlja temeljito poznavanje njenih kompozicijsko-tehi osnova. francuska harfi (Pariz. u kojima značenje pripada razlici između konsonance i disonance. ponovo s oživljena i produbljena poslije 1945. Mersmann. III. plan po kojemu se odvija. ona nastoji rekonstruirati stvaralački proces. A Sys Symbols for Formal Analysis. ANCKIER-CASTĆRAN. Fraziranje. 1951. što studije R. L. Suvremena muzika i njeni posebni strukturalni pr traže i osobite načine analiziranja. otkrila harmonički plan Bachova preludija. ibid. Po završenom studiju u klasi Hasseh na Pariškom konzervatorijumu. avaTtaicTTO^). Potsdam—Berlin 1938 (prošire Frankfurt am Main. VII 1523). samo muzici svojstvenoj strukturi. Dok formalna a. Schiitze. E. ANAPEST (grč. 1928—29. Formenlehre i H. — E. jer jednako zadovoljavaju teorijski interes. An£ osvrt kompozitora na vlastito djelo gotovo je neodvojiv od i djela: jedno drugo upotpunjuje. španjolski kompozitor (Az 1462 — 30. prevesti. Govori se i o karakteru tonaliteta i si. i. Westphal. i cijeli će preludij interpretirati kao igru suprotnih snaga. sadrži novo izd.. Međutim. stoga ga smatraju jedn: utemeljitelja te škole na prijelazu u XVI st. 1918—19. 1926. drugi od Husserlove fenomenologije. fuga ili passacaglia. dije i eseji vodećih kompozitora posljednjih dvaju decenija u periodičkim publikacijama Die Reihe ili Darmstddter Bt zur Neuen Musik. najzad. često puni proizvolj u stvari su odraz zakašnjele romantičke estetike (Schopenl Liszt. Mersmann i Halm nastoje da odrede specifičnost muzičkog izraza kao ekspresije sui generis.48 ANALIZA. S. psihološka će ispitati njegov učinak. Ali njoj prijeti stalna opasnost da se izrodi u puku deskripciju i formalizam. Dok je formalna a. Hindem Techniaue de mon langage musical (1944) O. Svaki od tih dijelova sadržava melodijske. Bussler. zanemaruju upravo ono. SMZ. Jugosl dr. Karthaus. Kurth ne daje u svojim djelima Romantische Harmonik (1920) i Grundlagen des linearen Kontrapunkts (1916) analizu samo jedne kompozicije.

n.ANCKIER-CASTERAN — ANDRAŠEVIĆ kompozicija srpskih autora kao i jugoslovenskih narodnih pesama. 13. fantazije Iz norveških brda i dolina i Najade. Nils. 1953. 9. je prva crnačka umjetnica koja je pjevala na operi Metropolitan u New Yorku (1955.: K. Carl Joachitn. Godinama istraživao finsku muzičku historiju. Od 1942 živi u Ziirichu. a 1948—50 glavni dirigent čehoslovačcog Radio-orkestra u Pragu. operete. altistica (Philadelphia. knjige Early English Music. meno andante je polaganije. 1940. Wetterberg). ANDERSEN. 1938. danski flautist i dirigent (Kobenhavn. Berlin 1963. ANDRADE. 1921. 29. God. V 1909). ANDANTINO (tal.). II 1945). ORKESTRALNA: tri simfonije. Najbolja kreacija bila mu je Don Giovanni (Mozart). pa se prema tradiciji iko i izvodi. (1854—1952) bio je također vrlo poznati operni pjevač (tenor). isto što i Da capo. je napisao i niz članaka o nordijskom folkloru. 20. VII 1864 — Lund. Solista Beogradske opere 1951—69. A mušica e as cancols populares do Brasil. DJELA. kad je polagani smpo bio znatno pokretniji nego npr. Kao muzički pedagog vodila (do 1940) klasu harfe u Srednjoj muzičkoj školi i Muzičkoj akademiji u Beogradu. 1936. 1963. 1915. ANDERSON. ANDANTE (tal.. balet. Hannoveru. 1918. u teoretskim spisima CVIII st. I. Tamo je kasnije predavao klavir. jedna od najstarijih osnovlih oznaka za tempo (javlja se prvi put oko 1680). — Opere. 8. Sabrao je oko 12 000 nordijskih narodnih napjeva. solo-pjesme. Prema A.: F. Alfred Nicolai. 1907.: Z. 1917. Hovvard Orsmond. Melodisamlaren Nils Andersson. Carl-Olof. Norveška. portugalski pjevač. 10. Završio Muzički institut u Helsinkiju (kompoziciju kod M. 4 ANDRAŠEVIĆ. Klavir i kompoziciju studirao u tockholmu (O. Masseneta i A. Rusija. IV 1908 —). Komponirao je djela za flautu (koncerti. 29. ANDERSSON. 1948. Den unge Pacius. 2 koncerta za violinu. 1. Andersson. Boghettija. Carlos Gomes. Član opera u Darmstadtu. Švedska. švedski folklorist (Hofterup. ANDERTON. God. Pauli. Weingartner) i Londonu. je jedan od osnivača Berlinske filharmonije i do 1892 njen stalni član. Finlandssvenska musikfester under $0 ar. najistaknutiji član porodice flautista. ANDRADE. aktivno surađivao u stručnim udruženjima. Martin Wegelius. ANDERBERG. uz adagio postao sinonim za umjerene i poigane stavke simfonija u doba bečke klasike. način hoda). Pjevao na najvećim opernim pozornicama Evrope (Engleska. 19. Geburtstag. gdje je I1871 bio član Dvorskog orkestra(i88o—1905 koncertni majstor). finski muzički pisac. pevač. 1934. Bio je profesor u Srednjoj muzičkoj školi u Osijeku. Johanna von Schoultz i sol och skugga. Osnovao je nekoliko časopisa. 2. u romantici. Njegov brat Antonio A. Muzika 1 komorni orkestar br. Švaj- . Regera. 28. Taj je vrijedan materijal kasnije izdao švedski folklorist Olof Anderson u listu Svenska Latar (Stockholm. I 1859 — Charlottenburg. 3 ariz. Lindegrena na Konzervatoriju u Stockholmu. Marian. koncert za saksofon. Pippingskbld och musiklivet i Abo 1808—1828.atim dirigent u Pragu (Osvobozeni divadlo. Miinchenu 937—41). Pevanje studirao u Rimu (R. Studij muzike završio na Konzervatoriju u Sao Paolo. A. do sada je u tri lavrata osvojio Grand Prix du Disaue. engleski dirigent. tj. ANDERS.: 1. Haarkloua. Najbolja su mu scenska djela. II 1934). ANDAMENTO (tal. Dohnanva la Muzičkoj akademiji u Budimpešti. Sa Češkom filharmonijom . Nastavnik i zborovođa u Londonu. Od 1933 gostovao je u svim evropskim zemljama (Beč. a u Parizu kod J. Prvi veći uspjeh postigla 1925 na pjevačkom natjecanju u New Yorku. zborovi. Studirao filozofiju i pravo. VIII 1883 —). Prvi angažman ) bio 1932 kao pjevač i glumac u gradskom kazalištu u Heidel-:rgu. 17. AND A. 1869—77 svirao u kraljevskom orkestru u Kobenhavnu. J. Prembauera i H. gdje je 1911—18 dirigirao simfonijskim koncertima. Tri klavirska kvinteta. Geza. dirigent i muzički ritičar (Teutschenthal. Erich. 2 orijentalne rapsodije. X 1845 — Stockholm. Norlind. Istakao se i kao koncertni pjevač. Stadsnotarie Nils Andersson och den svenska folkmusiken. LIT. se posebno ističe kao interpret Lisztove. — DRAMSKA: opera Hilde . III 1921). A. scenska muzika za grčke antičke tragedije. ZFM. Ch. IV 1952). Veoma je proireno shvaćanje da je a. 1933. Verdi. klavirska suita) ietvrtstepenu muziku. j. 1. Solari). >ncert za violu. tenor (Essen. II 1902 —). Karei. Compendio de historia da mušica.Pjesme uz pratnju orkestra.: H. Mušica do Brasil. Italija. etide. 1942. Asistent H. deminutiv od andante. Kolnu. Muz. kompozitor i pisac (London. u. 10. Haba). Barcelona.Iđyll. LIT. New York 1941. DJELA: English Sinfonietta\ fantazija Virgil. Završio Royal Academy oj Music u Londonu. Vrativši se 1893 u Kobenhavn dirigirao je ondje dvorskim orkestrom i utemeljio orkestralnu školu. Uz brojna muzičkocenska djela komponirao je zbornu i orkestralnu muziku te )lopjesme. 1890—1905 violinist i violist kazališnih orke stara u Oslu. : to 1876—1911 predavao na Konzervatoriju violončelo i konabas. švicarski državianin postao 1955. 27. 1928. pokretan mpo sličan moderatu. Jedan i najmnogostranijih njemačkih pjevača. Otto Anderson: en av forgrundsgestalterna i Svensk. Anton Jorgen. Veliki je uspjeh postigla i 1957 na turneji po Indiji. 2 koncerta za klavir. God.Finlands kulturelal liv. ANČERL. vodio festivale. Švicarska. folklorist i kompozitor (Vardo. 1939. Zato i piu andante ili un poco andante nači brže a ne polaganije. Pequena historia de mušica. izvrstan interpret te->rskih uloga od lirskih do herojskih. njemački kompozitor. i. Heikel. LIT. idući. češki dirigent i kompozitor (Tučapy kod Sobeslava. Stracciari. The Song of the Morning Star za zbor i orkestar. brazilski muzikolog i pjesnik (Sao Paolo. 1929. Ipak je a. Debitirao 1881 u San Remu kao Amonasro (Verdi. sonata za violončelo i klavir. Berlinu (1942—48) i konačno u Hamburgu. 1946 bio je dirigent i dramaturg noroosnovane opere 5 Maj. Wegeliusa). Berlin). bariton (Lisabon. Riemanna. Var Sang. IV 1914 —). God. Budkaveln. 1964. Peter Anders. — Mono grafija Granville Bantock'. scenska muzika. Stokholm 1921. — Fantazija za gudački kvartet. LIT. D. historiju muzike i estetiku. pjesme uz orkestar i uz klavir. Austrija. tenor (Zagreb. 1964. Amsterdam. gdje je već kao dječak isvojio nagradu Liszt. Naprotiv . redovito većeg opsega. IV 1847 — 7. Od )45 vodio opernu agenciju u Hamburgu. 1790—1808. Studij klavira završio kod E. Jedan od najistaknutijih pijanista današnjice. 2 suite. Lemacher. Malmohus lan. I. XI 1912 —). XI 1921 —). a dirigiranje u Salzurgu (F. Studirao na Konzervatoriju u Pragu J.). Komponira (simfonijeta. polagan tempo poput adagia. — Koncertna kompozicija za 5 violončela i 3 konbasa. Capriccio za obou i gudače. Jean Sibelius i Amerika. 2. ANDERSSON. 49 ANDERSEN. 1922—40). Song of Alfred. ORKESTRALNA: simfonijska fantazija.oncertirao je u Jugoslaviji 1956. VII )o8 — u saobraćajnoj nesreći. kolajući). 1958 bila je delegat SAD u Ujedinjenim nacijama. 1939. II 1921). Francisco d'. švicarski pijanist madžarskog podrijetla (Budim>ešta. — Solo-pjesme. zraz je prilično neodređen (u tome je nalik na allegretto). Objavila je autobiografiju My Lord. Vehanen. je sredina između allegra i adagia. A. scenska muzika za Ibsenove drame. K. Otto Emanuel. Od 1939 muzički direktor azališta u Malmou gdje je 1946 osnovao komorno orkestralno druženje kojemu je dirigent i umjetnički rukovodilac. od 1923 bio je bibliotekar u British Federation oj Musical Competition Festivals. norveški violončelist i kompotor (Christiansand. Sa Beogradskom operom gostovao u Italiji. čenik J. DJELA: Ensaio sojre a mušica brasileira. Bartokove i Brahmove muzike. IX 1954). — Opera Baldur. Erich Anders zum 70. Radio-stanica). Musik och musiker. K. 1941. suite. Krička. Istakao se i kao koncertni evač. Njegovim ompozicijama uzor je suvremena francuska muzika. redavao 1920—22 na Univerzitetu u Bonnu. Posebna vrsta teme za fugu. hod. Peter. IX 1926). objavljivao zbirke narodnih napjeva. 31. Folkestoneu i Birminghamu. Muziku udirao u Leipzigu kod M. Halle na S. Marian Anderson: a Portrait. a zatim profesor filozofije i povijesti umjetnosti na Univerzitetu u Rio de Janeiru. Musik och folklore. Od 1881 živio u Berlinu. 3 sv. U Oslu učio kod J. violinist i dirigent (Oslo. Musikaliska sallskapet i Abo. — Zborovi. 1926— 46 profesor muzikologije i folklora na Akademiji u Turkuu. to je relativno brz. IV 1861 — Leicester. Tada je preuzeo umjetničko vodstvo 3eške filharmonije i postao profesor na Muzičkoj akademiji u 'ragu. S. ANCORA. 15. balade). i A. manje okretno. Toscaniniju »takav glas javlja se jednom u sto godina«. DJELA: pet simfonija. 1947. američka pjevačica. orkestralna suita. Balio in Maschera). E. inata za violinu i klavir. IV 1879 —). Ur nutidens musikliv. 9. norveški kompozitor. X 1869 — 21. Koncertira u Evropi i Americi. DJELA. W. Obično značuje nešto brži tempo nego andante. Aida). Vraivši se iz njemačkog zatočeništva (1945) ponovno je djelovao na 'raškoj radio-stanici. DJELA: Inhemska Musikstrdfvanden. a od 1922 kompozici1 na konzervatoriju Klindworth-Schwarwenka u Berlinu. Srakharpan (disertacija). ANDERSEN-VVINGAR. sekvenca. Kao član operete i opere nastupao u Osijeku i Zagrebu. God. razne komorne kompozicije. Wibergh. . God. Pjevanje učila kod G. — Oda A Song of Life za zbor i orkestar. Gedalgea. Spring . 1935—38 bio je direktor odjela za kulturu. 29. . — Redaktor zbirke narodnih napjeva Finlandos Svenska Folkdiktning (dosad obj. LIT. Stjepan. Alandski otoci. 1937 i br. Španjolska). Od 1930 gostovala je često u Evropi. 1940. Scherchena u Berlinu do 1931. fantazije.: Y. what a Morning (1956). oznaka za tempo. švedski pijanist i kompozitor Stockholm. X 1893 — 25. 1955. ANDERS. Holandija. Mario de. J. Često izvodi djela suvremenih tutora. — O. njemački pjevač.

Der Barbier von Bagdad. 1918 i Trois piices. chronologisch geordnet von 1764—84. Emilia 1915. VI 1654). Die Bezcmberten.50 ANDRAŠEVIĆ — ANDREIS Ziirich 1931. VI 1893 —). oblikovao. 2 klavirska trija. Giunizz Mincio ubbidiente. AFMF. Williams. Josip. F. — J Gli ultimi anni di G.: C. S. God. L'opera italien en France avant Lu] 1913. njegov učenik H. 1841. Slovensk. Kochela. Music and Letters. 1774. Proslavila se kao prva interpretkinja n. Lieder und Gesange (4 sv. 1833). J. LIT. d'Indv. 1958—63.: J. 1779—80. 195 ANDRE. ORKESTRALNA. u F-duru i II. Zaljub ljen u tri narandže). Claudine von Villa Bella. Vorbericht zum Kochel-Verzeichnis. Burgers Leonore. J. 1829. 1773. W. 2. B. Aguirre). Charons Nachen za sole. ANDREAŠ. Don Pasquale). XXIII—XXVI. 1776. Zapadnoj Nemačkoj. 1884). — Gudački kvar' virski kvintet. uvertire. tako da je združio elemente različitih dramskih komedije. A. DRAMSKA (samo muzički zanimljiva): L'Adamo. M. Kasnije je objavio katalog ostalih Mozartovih rukopisa. VI 1799). rođena Ramponi (umjetničko ime Flot pjevačica i glumica (Milano. — Dvije romance za violinu. Un famoso comico e autore drammatico dei' 600. U svojim kompozicijama često donosio citate iz argentinske narodne muzike. 19. mise. Nastupao pod imenom Lelio. studirao romanistiku (talijanski i fn jezik) u Zagrebu i Rimu (diplomirao 1931). 6. Princ (Prokofjev. solo-pjesme (Mensajes Liricos). Engleskoj. simfonijska fantazija za tenor. zbor i orkestar. B. Seidl. DJELA: Lied. 1865. VI 1962). A. Ztirich 1949. Ilešič. Giambattista Andreini e la Compagnia dei Giornale Storico della Letteratura Italiana. Johann Anton. J. Laura Rosetti. kojima posebno mjesto zauzimaju opsežna Historija mi Razvoj muzičke umjetnosti u Hrvatskoj. A. Prevodio s francuskog i talija God. divertimento za flautu i gudački trio. Osobito se istakao kao interpret djela A. rapsodija za violinu. Rakuša. II 1841 — Stockholm. belgijski dirigent (Bruxelles. argentinski kompozitor i muzički kritičar (Buenos Aires. na Scholi cantorum u Parizu (V. Sin Johanna. Musik.-B. glu muževljevim kazališnim djelima. od 1969 v Arti musices). Iscrpnom an svih značajnijih faktora A. švedski kompozitor i orguljaš (' 19. 1901. Kleine suite . je 0 samostalnost i u rasporedu građe i u prilaženju k pojedinii blemima. a nešto kasnije postao je direktor velikog simfonijskog orkestra NIR (Institut National de Radiophonie Belge). Ova izdanja prethodila su iscrpnom katalogu L. Scenska muzika: Der Barbier von Sevilien (Beaumarchais). 1923. zbor i orkestar. a originalni sudovi o muzičkim razdobljima. više ciklusa za glas i klavir. izdao 1805 tematski katalog umjetnikovih djela prema popisu. 1778. besitzt (obj. Johann Andre und seine Stellung in der Berliner Liederschule (disertacija). odnosno igrol libreta. Bericht iiber den Internationalen Musikwissenschaftlichen Kongress Wien 1956. 8 kineskih pjesama Li-Tai-Pe za tenor i orkestar. 1949—51. Tobler. Monteverdi. —■ VOKALNA: Das Gotliche za sole.. Wissen und Leben. 9. 1951. Andre. — KOMORNA: dva gudačka kvarteta. koji je Mozart sam vodio 1784— 91. Pojedina njegova kazališna popraćena u većoj ili manjoj mjeri muzičkim odlomcima. — O. a na Muzičkoj akademiji u Zagrebu mirao na nastavničkom odsjeku. Mihovil Andreaš seoski tkalac i pesnik. klavirski kvartet.). V 1821).. — Klavirski kvintet. Studirao na Konzervatoriju u Buenos Airesu (A. Konig Lear (Shakespeare). Wiillner. 5. 1777. 1622. DJELA. III 1909 —). Njegove pjesme pripadaju berlinskoj školi. Andre on Mozarts Manuscripts. muziku učio u Mannheimu kod F. pastorale. u C-duru. 1902—14 bio je zborovođa u Winterthuru. II 1576 ili 1579 — Reggio ] 7. Španiji. Poslije očeve smrti preuzeo njegovo nakladno poduzeće i usavršio tehniku notnog tiska primjenom litografije. glavni urednik prvoga izdanja Muzičke e pedije (2 sv. 1931—41 gimnazijski p u Šibeniku. Efrem i A. 1776.. Mozart. 1861—67 o u Stockholmu i od 1867 u Goteborgu gdje je 1897 bila i d popularnih simfonijskih koncerata. III 1741—18. u svoju zbirku (Pesme.: E. Franke). 17. 1 i u Monteverdijevoj baletskoj operi Balio delVIngrate. Ein Beitrag zur Geschichte des deutschen Singspiels. U Historiji muzike A. VII 1879 — Ziirich. 1952—53 i 1955—56 bio je predsjednik Udruženja k zitora Hrvatske. Kao naročito uspjela treba istaknuti \ poglavlja u muzičku kulturu XIX i XX st. t zitorima i djelima rezultat su ličnoga stava koji se nije p za stranim uzorima. Dvije simfonije: I. 20. se često približio stilu komične opere. Radio u redakcijama mi časopisa (1950—51 urednik Muzičke revije. MGG. 1. U njegovim brojnim kompozicijama zamjećuje se utjecaj R. Gade). Mazzetti. Za svoj znanstveni rad dobio više nag odlikovanja (1969 nagrada grada Zagreba). —■ H. sonata za violinu i klavir. Francoske vojne in slovenski pesniki. MozarU tematischer Katalog. Abert. sac presentazione. — F. opera Abenteuer des Casanova. zborovi. intermedij. Vater unser za sole. ANDRE. — DRAMSKA : muzička tragedija Ratcliff. God. 1613. Seiler. Hercegnovom i Splitu. Samoniklom komikom svojih pučkih igrokaza s pjevanjem A. 10. Vollweilera. God. Stauder. DJELA. 1894. A. Roussel). X 1775 — 6. — E. Johann. A. prvi se u obitelji bavio muzikom. Arien und Duette (4 sv. . 1775. koncerte. zatim u Zagrebu. Komponirao scensku muziku. je u njima dao sintetičke p: koji bacaju novo svjetlo na složena muzička zbivanja. uloge u Monteverdijevoj operi Arianna. Nakon što se afirmirao Singspielom Der Topfer (1773) povjerio mu je Goethe pisanje muzike za igrokaz Ertvin und Elmire (1775). DJELA: dvije simfonije. A. Henkel). Ni blatt der Allgemeinen Musikgesellschaft. Volkmar. Ljubljai — F. Đ. 1805.. God. 1904—24 vodio muški zbor u Ziirichu gdje je uz to bio dirigent orkestra Tonhal-leGesellschaft (1906—49) i direktor Konzervatorija (1914—39). —' V. I. Lullyja. 1909. Koncert za violinu. Lebeau. 1777—84 dirigent T. — Klavirske i orguljske kompoz Opera Fritiofs saga. A. S školu polazio u Splitu. — Pjesme: Scherzhafte Lieder von Herrn VCeisse. sacra rappresentazione. Ernesto (Donizetti. Snjeguročka). I. —■ A. IX 1762 — 27. 1628 ili 1631 1601 supruga Giovannija Battiste i članica družine dei zatim dei Fedeli. Weingartner). Austriji. Od 1924 predavao kompoziciju na Konzervatoriju u Buenos Airesu. Beitrage zur Geschichte des Requiems von W. Giegling. 28. kc 1622. Eminentni historičar. — F. — Kantata Santa Rosa de Lima. A. scenska muzika. Bacha. ANDREIS. Ph. November 1791 eigenhandig gesckrieben hat. K. kompozitor. samouki pesnik in pevec slovenski. Musikalischer Blumenstrauss. muzikolog (Split. Thematisches Verzeichnis W. Volkmar Andreae.). Paraća u Splitu. Pretzsch. Macbeth. IX. Kao koncertni pevač učestvovao u mnogim oratorijumskim izvođenjima. — Sonatina. Einstein. brojni muški zborovi uz orkestar ili a cappella. 1. gudački trio. 1930 za orkestar. J. DJELA: Lehrbuch der Tonsetzkunst (nedovršeno). Sin znamenitih glumaca komedije de Francesca Andreinija i habelle Canali. 28. D ANDRliE. — W. Une succursale officieuse de Johann Anton Andre a Pariš de 1802 a 1806. Lieder. komornu i klavirsku muziku. 1617 komponirali C. talijanski glumac. I i II dio obj. za leto 1859. . DerBrdutigam in der Klemme. su za historiju opere jer ih je A. lake području hrvatske muzičke historiografije bilo i ranije po Andreisov Razvoj muzičke umjetnosti u Hrvatskoj prva je r. — Festgabe an Volkmar Andreae. 1919 za klavir. Thematisches Verzeichnis derjenigen Originalhandschriften von W. Karijeru započeo 1594 kao član družine dei Geh je vodio njegov otac. Studirala u Stock (L. — A. Leipzig 1937. tkal poznavajući note sastavljao sam napjeve svojim svjetovnim božnim pjesmama. teoretičar i nakladnik (OiTenbach na M. Notturno und Scherzo. d pisac i pjesnik (Firenza. 1931. 1. Dobbelinove operne trupe u Berlinu. u kojima se po pi kod nas strogo naučnom metodom izlažu i kritički osvj muzička zbivanja u toku stoljeća. snimao za inostrane gramofonske firme. Slovan. Kompozicij kod I. orgulje i orkestar. je objavio više priručnika. posebice u komedijama LIT. I 1929). Mozarta. Giovanni Battista. osnovao 1915 društvo za propagiranje djela argentmskih kompozitora. solo-pjesme. 1778 i dr. Die Entfuhrung ausdem Serail. 1778. J. Erzvin und Elmire (Goethe). Volkmar Andreae. ili 8. LIT. 1914. Kasnije je u Offenbachu osnovao muzičku nakladu u kojoj je štampao oko 1200 djela. Dr. Franzla i G. VII 1944). sonate za 1 klavir. 18. G. 1780—81. 1620. 1775. Studirao na Unive u Bologni. Transkribirao za orkestar djela J. uvertire. 1833. carskoj. I 1881—13. Februar 1784 bis zum 15. Concertino za obou. 1924. Johann Andre.). MGG. 1781. so Vlie er solchen vom 9. Singspieli: Der Topfer. Wien 1958. — Harmonizacije švedskih narodnih napjeva. zvelche Hofrat Andre . MGG. 1832 1 1840.: E. sin industrijalca. ANDREINI. — Mihael Andreaš. Volkmar Andreae. ANDRE. La Ferinda. zum Jubilaum seiner 25-jahrigen Tatigkeit. — Kantate (Snofrid. La Aiaddalena. S. Bevilacqua. DJELA. Ziirich 1959. Danica 1841. Elfrida. Rassegna bibliografica dellt Italiane. I. Brucknera. Mozart. Vrativši se u Argentinu. Kupivši 1800 u Beču rukopisnu ostavštinu W. Bio je i muzički kritičar dnevnika La Nacion. Volkmar Andreae . Dirigiranje i kompoziciju studirao na Konzervatoriju u Kolnu (F. Salomone Rossi. 2 opere i vokalno-instrumentalna djela. Virginia. prema praksi s vremena. Rameaua i dr. Mihael.. Mozartscher Manuskripte. — H. izvedenoj 1608 dom svadbenih svečanosti na dvoru Gonzaga u Mantovi. 1935 osnovao i vodio simfonijski orkestar INR (belgijska radiodifuzija).. — Komponirao simfo nije. Utemeljitelj i predsjednik Muzikološkoga Muzičke akademije u Zagrebu. 11. njemački kompozitor i nakladnik (Offenbach na M. klavirski trio. Werther (Massenet). LIT. I 1583 —?. IV 1842). Medu njegovim ulogama ističu se Car (Rimski-Korsakov. Leipzig 1924. 1604 o vlastitu družinu dei Fedeli koja je stupila u službu vojvoda zaga od Mantove i doskora se proslavila nastupima širom i višestrukim gostovanjima u Francuskoj (na kraljevskom i drugdje) te u Pragu i Beču. 1924. 1796. slovenski narodni pjevač (B Št. Franz. ANDREAE. A. švicarski kompozitor i dirigent (Bern. Andreini in Francia. — H. zbor i orkestar. 2. Studirao na Konzervatoriju u Bruxellesu i Berlinu (F. Oldman. — F. I član JAZU. La Centaura. osam svjetovnih pjesama uvrstio je M. 1783 . 1869 i 1893. Straussa. Norman) i Kobenhavnu (A. Josć. Wirth. 1916 i Impresiones portenas. zbor. gdji 1945 profesor historije muzike na Muzičkoj akademiji. Narod ih nije prihvatio zbog 1 moralizatorskog tona. 1936. Jakob na Koroškem. Prunieres. Slovensko petje v preteklih dobah. Giovanni Battista Andreini. Od 1920 djeluje u Bruxellesu gdje je do 1944 predavao na Konzervatoriju. tragedije i opere. 1865.

Didone abbandonata. ORKESTRALNA: Mala seoska simfonija. 1784. mise za 8 i 4 glasa i instrumente. IV. Kantate: Fruška gora. Dječja opera Ceadb6a coeK. — K O MO R N A : gudački kvartet Bački.. A. 1834 (za Ferdinanda I I ) . 5—6. rumunjski kompozitor (Bukurešt. Bollert. Značenje i struktura historijske—folklornog odjela Muzičkih akademija. Kantata II ritorno dei Numi. više puta izdavano i prevedeno na francuski. 1941. knj. ANDREJEVIĆ. Toderini u Letteratura turehese. — KOMORNA: gudački kvartet. God. poema za klavir. Mogućnosti. i 4. — VOKALNA. muzički kritičar i urednik književnih izdanja. DJELA. ibid. Cecilija. pjesma Husar Iriston. LIT. Nacionalizam i internacionalizam u glazbi. 1950. Manojlović. Tragom suvremene muzičke bibliografije. — Dva gudačka kvarteta. 1965. 1797. — K. MGG. I. knj. 3 kvinteta za gudački kvartet i obou. Balet Jurjaši. 1923. 1936. 1966. 1965. proučava arapsku muziku. 1866—1966. Hrvatska revija. sv. Progressi e Stato attuale d'ogni letteratura. Hector Berlioz. po kojemu je i dobio nadimak.. 1967. 1940. I. Umjetnički put Mila Cipre. U pet poglavlja. U tom djelu obradio muzičko kazalište i operu (3. 10. — Baleti Taina. 14. Prilozi biografskom rečniku srpskih muzičara. 1949. šokački svatovi. LIT.r958—63. u 2 sv. 11. Srbobran. V. moteti. Music in Croatia Dovm to the End of the Nineteenth Century. Rad JAZU. plesova. 2. Komponovao je oko 18 marševa (najistaknutiji je Cvetićev marš). muzički pedagog i kompozitor (Ruma. III. — VOKALNA.: F. Slovačka glazba (prva povijest slovačke muzike uopće). Muzička enciklopedija. 1942. Arti musices. XII 1894 ■—). 7. talijanski kompozitor (Napulj. A. poema za violončelo. prikazao muzički razvoj u Hrvatskoj od XI st. 1944. 1969. 1954. 1794. zatim preselio u Pariz. Djelovao kao crkveni dirigent katedrale u Segorbi (1808—18). oko 180 kompozici ja za tamburašk i orkestar. God. 140 godina Hrvatskog glazbenog zavoda. Lerida. Vasilij Vasiljevič. 1946. 1919—1959. 1873 usavršava se na Bečkom konzervatorijumu u fagotu i ujedno radi kao horovođa srpskog akademskog pevačkog društva Zora. SKG. 1933 i 1934. Đordevič. A. u kojemu se on ne ograničuje samo na tumačenje elemenata tonske građevine. u knjizi K. fagotista.). Ćiraki). Subird. Isprva komponirao za tambure. Zvuk. El juicio universal. 3 kvinteta za gudački kvartet i flautu. Akakij. 351. VIII. God. 2 suite. IV. 1767 prebjegao u Italiju. Giasane e Medea. Učio u Barceloni kod J. Suite breve. 1919—54 djelovao u Zagrebu kao novinar. CLXIX. Muzička komedija Na vrbi svirala (vlastiti libreto. a 1807—14 prefekt Kraljevske knjižnice u Napulju. ORKESTRALNA: dvije simfonije. dvije komorne simfonije. 1884. prorekao muzičku dramu budućnosti. Popularnost njegovih djela zasjenio je G. God. God. 1779. Suite lyrique. (1782—98. — STUDIJE I ČLANCI (izbor): O preduvjetima ispravne glazbene kritike. 4. književnik. IX 1904 —). kasnije za različite komorne i orkestralne sa stave. 1925. 1796 bibliotekar vojvode od Parme. Opere: Kano Kaiazu. Uvod u muzičku umjetnost. 1930. Faure. gdje u 3. 1830—36 dirigent kraljevske kapele i rektor dječačke pjevačke škole u Madridu. znalački iskorišćujući svu poznatu literaturu. 1950. ruski virtuoz na balalajci (Tverska gubernija.). Juan Andres. Od 1803 učitelj pjevanja u Napulju. je izvrsno prikazao stilska razgraničenja u historijskom toku razvoja muzičke umjetnosti i potanje ušao u odnose koji vladaju između stvaraoca i njegova djela s jedne te slušatelja i kompozicije s druge strane. XI 1853). 1955. referat za simpozij o Dubrovniku. P. Vječni Orfej. I. Smrt Toše Andrejevića. (1785—93). Studirao na Konzervatoriju u Bukureštu (D. 1946.. gruzijski kompozitor (Ahalsopeli. Moskva—Lenjingrad 1948 (II izd.: A. Omapoea edoea. 1785. 2 simfonijete. ANDREJEV (Andreev). 1950. V. Muzička umjetnost u Dubrovniku. La passione di Gesu Cristo. klavirski trio. 1968. Florimo. 1928.: Srbin muzičar u Australiji. VII. Misa de Requiem. Trois Tableaux symphonique. koncert za violončelo. I. 5 sv. Ljubljana 1968. 23. Francisco. Gustavo. Spomenica Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Otmica Šijakinje (libreto F. Glasovirske skladbe Božidara Kunca. Muzika. Josip. Studij prava završio u Zagrebu (Dr iur). Milo Cipra. Historija muzike (3 sv. Oko 45 opera (većinom opere serie): La morte di Cesare. kompozitor i muzički pisac (Bukin u Bačkoj. napisao prvu sveobuhvatnu povijest književnosti: Dett'Origine. 1946. sv. 1924. . komponirao opere za kazališta u Italiji. — DRAMSKA. Napoli 1882. 1786. 21. Po povratku u Srbiju osniva Tipografsko pevačko društvo Jakšić. 1942. sv. —■ DRAMSKA. Castaldi) i zatim u Parizu (G. Kako ćemo razumjeti glazbu. 1922. V. V. 1941. 1928 i dr. predavao retoriku i poetiku na Univerzitetu u Gandiji. 1960. 1962. sonata za violinu i klavir. Svestrano naobražen. ili 24. 1949. strogost i plemenitost izraza. — Uredio: Vugoslav Music. K. Jlasuna. u kolektivnom radu »Historijski razvoj muzičke kulture u Jugoslaviji«. Oko 60 zborova. Kompozicije su mu rađene jednostavnijim izražajnim sredstvima i imaju pretežno popularan karakter. 337. koja je zbog finansijskih teškoća posle godine dana zatvorena. 1. brojne obrade i dr. 2. 1942. ANDRIAŠVILI. Muzikološki zbornik. Suradnik časopisa Dimineata (1924). 18 simf. 1880—84 boravi u Australiji kao član orkestra (prvi fagotista. Jakov Gotovac. španjolski kompozitor talijanskog podrijetla (Sanahuja. 5 uvertira. 1969. I. koncert za violinu. G. Slavonska berba. 1957. Oratoriji: Saulle.. Oslanjao se u prvom redu na folklorne elemente svoga rodnog kraja. Bunjevačka kantata i dr. a uz to je osvijetlio ulogu muzike u društvu i njegovu razvitku te upozorio na specifičnosti 0 kojima umnogome ovisi život muzike. lamentacije.. 1960 i IX 1963. r lil DJELA. 1967. 1960. sv. Posebna izdanja SAN. 18. 1966. Razvoj muzičke umjetnosti u Hrvatskoj. Komponirao pretežno crkvena djela. Muzikolog velike akribije. knj. već govori također J. kompozicije za violinu i klavir. violinista i violista) Johanna Straussa. Svoje kompozicije izgrađuje uglavnom na temama iz rumunjskog folklora. Quintane (orgulje) i Queralta (kompozicija). 1966 . duhački oktet. 1929. Pozabljeni Nokturno Ferda Livadica. Zvuk. sv. oplemenjivanje pjesničkoga teksta muzikom. 1961. ANDREOZZI.) i.). I. prva bunjevačka opera. 1961). Marinović). čagadajev. 1942. II. 1785. 1955. Rad JAZU. Muziku isprva učio privatno u Beogradu kod Cimbrića i Resa i ubrzo se zaposlio kao član orkestra Narodnog pozorišta. gdje je do kraja života dirigent crkve Nuenra Senora de la Merced i direktor dječačkog zbora. 27. Alicante. V 1931). Isacco figura del Redentore. 3. Andrejev. 1955. III 1894 — Zagreb. Kovačevića »Muzičko stvaralaštvo u Hrvatskoj 1945—1965«. ANDREIS o stilu i o povezanosti muzike i života. Opere: Dužijanca (na vlastiti libreto. 1935. Muzička revija. Re di Svezia. 1951—54 (II izd. Rossini. Jommellija. KOMORNA: šest gudačkih kvarteta. Rusiji i Španjolskoj. 1957. 1946. Andrejević Australijanac. Vatroslav Lisinski. nekoliko plesnih komada i solo-pesama (Nebo moje i dr. 1. Kantata o Somboru. Valenciji (1819—28) i Sevilli (1828—30). koncert za klavir. 16. 3—4. 1949—51. II 1740 — Rim. 1931. Zbog progona isusovaca u Španjolskoj. XII 1826). 1951. XII 1786 — Barcelona. sv. Osnovao prvi veliki ruski orkestar balalajki. Mihail. Francisco Andrevi. 1934. 1951. Pedagošku djelatnost započeo kao asistent na katedri za kompoziciju u Tbilisiju. I959(zajedno sa S. 15. 1848 (iste godine izdano na španjolskom pod naslovom Tratado teorico-practico de Armonia y Composicion). Muzička nauka i njen razvitak. Ko. B. Rampa (1925). 1969. Sv. 1952. Isusovac. Vreme. Udruženje kompozitora Hrvatske 1945 —1965. knj. oktet za gudače i duhače. LIT. 1956. njemački i španjolski). Universul (1926) i dr. Devet simfon ija : I. MGG. izvedena 1953 u Subotici) . VI. španjolski literarni historičar i muzički pisac (Planes. 7 simfonijeta. poeme. klavirski kvintet. 1951. 1944. 1944. 1955. muziku učio privatno u Slavonskoj Požegi i Pragu. Muzička kultura. Kao kompozitora najviše ga privlači muzičko kazalište. 1929. 1939. 1939. Zbog političkih nemira napustio Španjolsku i 1836—42 bio dirigent katedrale u Bordeauxu. Jakov Gotovac. Uvod u glazbenu estetiku. DJELA. Svećenik. Muzičke teme obradio je i u brošuri Lettera sopra la mušica degli arabi (obj. zalažući se za produbljivanje opernog sadržaja i Među ostalim Andreisovim radovima ističe se njegov uvod u muzičku umjetnost pod naslovom Vječni Orfej. u kojima je nasuprot dekadansi toga vremena postigao stilsku čistoću. diriguje u mnogim drugim horovima. Gaetano (Jommellino). OBpbie. 351. 1862 — potkraj 1918 ili 1919). ANDRIC. sve do najnovijega doba. VI 1852 — Beograd. opisuje konzervatorije u Veneciji. Zlatićem). G. posebice djela Al Farabija. V. Na Muzičkoj akademiji u Bukureštu bio je profesor komorne muzike (1926—48) i kompozicije (1948—59). Suite pitoreasca. Zagreb 1969. 1966). Napisao je veliki broj kompozicija i obradbi za balalajku i orkestar. 1943. ANDREVI. 1968. 337. 16. duhački kvintet.RadJAZU. 1953. R. 22. je živim stilom i osjećajem za pravu mjeru. 1938 i dr. 7—8 (i separat). 1959. Studirao filozofiju i teologiju. 1954 i Raspršeno kolo (libreto V. 1802. Slovaka i Čeha. C. Studij kompozicije završio na Konzervatoriju u Tbilisiju (S. 1849 vratio se u Barcelonu. — Vokalne kompozicije (mješoviti zborovi). Gaetano Andreozzi. a u 4. ANDRICO (Andricu).. radi kao nastavnik muzike u gimnaziji 1 drugim školama i osniva (1888) muzičku školu u Beogradu. 1938. S. —■ SPISI: Ruska opera. Naličje glazbenog života. Usavršio konstrukciju tog instrumenta. d'Indv). I 1817). — M. sonatina. 1960. Stabat Mater. Zvuk. Zvuk. —■ KLAVIRSKA: sonata. — Udžbenik Traite d'harmonie et de composition. 1799. izvedena 1956). D JE LA . 1960. O RK E STRA LN A. 1763 — Pariz. XII 1967). — W. sekstet za klavir i duhače. 4 novellette za klavirski kvintet. ibid. Kiriac. Spomenica u počast 40-godišnjice osnivanja SKJ. JlauiKapa. Albertijev »Dijalog«. 2 sv. LIT. D. Barhudarjan) i zatim prošao kurs aspiranture. 150 solo-pjesama. Oratoriji: La dulzura de la virtud.: J. 1944. — VI. ibid. KNJIGE: Povijest glazbe. Rezultati i zadaci muzičke nauke u Hrvatskoj. Rad JAZU. K. DJELA. s kojim je koncertirao po Evropi. Arti musices. Na Konzervatoriju u Napulju učio kod svoga ujaka N. 12. 1934. klavirski kvartet. himni. 1926 i 1962. 1958. — Kompozicije za klavir. ANDRĆS. ali je na nj utjecao i muzički folklor Lužičkih Srba. koncert za tamburu-solo i tamburaški orkestar. 1787) i u djelu Cartas familiares del Abate D. — DRAMSKA. 1931. Tragovi mudrosti. 1932 i Luceafdrul. 1924 i 1930. DJELA. Hrvatski glazbeni zavod kroz 125 godina svog postojanja.ANDRE1S — ANDRIC hrvatske muzike u kojoj je sistematično raspoređena grada stavljena pod lupu znanstvenih kriterija. u 7 sv. La scuola musicale di Napoli (3 sv. Toša (Teodor)-Australijanac. Juan. simf.

— Sabrao oko 2000 narodnih napjeva. 1953 (prva škola za sve sisteme) i dr.1944. škola za tambure. .

Studirao na Konzervatoriju u Amsterdamu (J. Brink. što navješćuje monodijst Zborove Adoramus te Christe i Stabat Mater smatrali su vremena Palestrininim djelima. koncert za klavir. Giovanni in Laterano. Vi. Robert te B. Pezzo festoso za duhački kvartet. 161: i 1618. V 1913). Magnificat za zbor i orgulje. 1945. 1938. Brucknera. Kerbler. je spjevao oko 100 kanona. canzonette. suita za gudački kvartet. 1932. Responsorit vitatis Domini (3-gl. von Cret. do 8-gl. — Dvije sonate za klavir. 1923. obou i klavir. 1967. 1950. 740). 1600. obou i klavir. a gotovo svaka je strofa nički dotjerana parafraza jednog od stihova starozavjetni A. F. 1965. 1962. kompozitor (Rim. u različitim suvremenim zbirkama i U. psalam 47 za zbor i orkestar. Ein jambisches Gedicht des A. Messe a 4 vod. 42. A Flomer Song III za violončelo solo. God. 1593. 1596 i II knj. obou i klavir. brat Nicolaasa Hendrika. madrigali.. Schnell u namjeri da se efekti eolov> primijene i u umjetničkoj muzici. 1960. sonata za flautu i klavir. sonata za violinu i klavir. Giovanni Francesco. bizantski pjesnik (Damask. 1587. 1939. Canzonette (4-gl. 1962.).D'Andrieu. O RK E STRA LN A. fantazija Mascherata. 1614.). canzonette. A. Missarum (4-gl. trio za klarinet. 1955. 1586. Ittrospezione III za 2 klavira i 3 instrumentalne grupe. Poslije je imenovan kretskim metrop Smatra se da je A. 1961. DJELA: Fantazija za klavir i orkestar. ANEMOKORD (animocorde). 1961 . 1617. — Za orgulje: Sonata da chiesa. 1605. — Triplum za gitaru. moteti. Series za 2 klavira. — Rekvijem. Sinfonietta concertante za 4 trubite. 28. madrigali Li diporti musicali (i-gl. 16. 1963. Editio Medicaea. koji je 1851 konstruirao instrument. introdukcija i allegro za 2 trublje. Willem. — DRAA1SKA. 15. Istakao se i kao pijanist. Sonata da camera za flautu. 1967. 1945. 1962. 6. 1958. ali je s i nove izražajne elemente. 1965.. 1959. violu i klavir. Brat Felicea. klarinet i fagot. 1613—20 bio je zborovoda crkve 5. 1567 — Gr 1630). arije. Kasnije profesor kompozicije na Konzervatoriju u Amsterdamu. 3 kompozicije za flautu i harfu.). 1945. ] LIT. IX 1892 —). Commer. a od 1579 u 5. pijanist i kompozitor (Hil versum. 1594 naslijedio Palestrinu kao kompozitor pa kapele.). 1964. osobito kao interpret djela Beethovena i Chopina. kraj Mitilinija. i potisnula iz bi: liturgije kontakion. 1962. Muzika za radio-drame. Tehnička jasnoća i dotjeranost polifonog oblik u njegovoj su muzici često povezani s dubokom izražaj Njegove mise ne prelaze granice strogih principa polifonij u motetima (osobito onima s manjim brojem glasova) po sklonost zvukovnom kontrastiranju i isticanju melodijske nasuprot harmonijskoj podlozi. J.). 1950. concertino za fagot i gudače. 1609. talijanski kompozitor (Rim. Maria Maggiore. simfonijska studija. 1789. Bio je učitelj (od 1585) u Collegio degl'In Rimu. concertino za 2 klavira. L'Attente mystique). je stvorio djela uzorna i stoci stila. dirigent i kompozitor (Zaječar. do 6gl. suita Respiration za 10 duhačkih instrumenata. 1. rapsodija Thai. — Filmska muzika. 1961. 9. 1613. Nastavnik muzike u gimnazijama i muzičkim školama u Nišu i Leskovcu. Komponovao više kompozicija za mešovite i ženske horove. van Otterlooa na Konzervatoriju u Utrechtu. 3 invencije za violinu i violončelo. O. — Opera Philomela. 5-gl. gali (5-gl. tokata. 1585. prvi pjesnik kanona. 1949—50 boravio u SAD usavrša vajući se kod A. kompozitor (Utrecht. Poslije studija klavira i orgulja u Aachenu. 25. II dialogo past presepio (3-gl. rog. I 1947). Ricercare. Andrića. 1964. Sinfonia concertante. Sličan je i postupak sa slo| no-e-a-ne u zapadnoj ili te-re-rem u bizantskoj muzici (teret LIT. 1963. 1. J. Surianom.). 1934—49 orguljaš katedrale i uz to 1937—49 direktor Konzervatorija u Utrechtu. Saa etCantica: I knj. Po je otišao u Krakov 1624 gdje je ostao do 1628. III 1964). K. H. Louis. Brat Jurriaana. Berija u Berlinu. Virginis (7-gl. nizozemska obitelj muzičara. concertino za saksofon. do 6-gl. 1959. solo-pjesme (ciklusi Miroir de peine. 1937. Učenik K. rog i trombon. 1966. M (3gl-)> !598. usavršavao se u kompoziciji kod L. trombon. Ugledajući se na Palestrinu A. 1960. solo-pjesme.52 ANDRIĆ — ANERIO ANDRIEU. 17. Preko 50 godina direktor muzičke škole Toonkumt u Hilversumu. C. K. Zwers i J. Kerkradeu i Haarlemu. Aubade za duhački kvartet. 1957.). — KLA 1 IRSKA: sonata. Cornelius (nazivan Kees). 4. Movimenti za trublju. — KOMORNA : Ouartetto in stile antico. Paintings za flautu i klavir. VIII 1912 —). — Obradbe narodnih napjeva. Anti/ona I za zbor. uvertire. do 5-gl. Učio kod svog oca Hendrika i W. zbor i orkestar. Magnificat za sopran. Die Notationen des altrussischen Kircheng Moskau 1908. LIT. 1952. . 1962. B. 1607. Učio kod G. i arije La selva (i-gl. simfonija Aves uz zbor. 1962. 1967. 1963. L. 30.: Jubilej dr. slijedio je Palestrinin stil. passacaglia. 1955. Canzone za flautu. — E. 1608. X. — Opereta. F. O'Neill). V 1845 — Haarlem. Japanse epigrammen za sopran. 1. Sacri concentus ( 4-gl. C. — SPISI: C. 1611.: A. Zweers). Koncert za orgulje: varijacije na Couperinovu temu za flautu. Franck. 1568—74 bio so u zboru crkve S. 1602. Kasnije je u Parizu studirao filmsku muziku i uz to bio učenik O. ORKESTRALNA: Ondim. 4 madrigala za duhački kvartet. F. NOVA IZD. Ttvee improvisaties za flautu. Coplanda i S. —■ KOMORNA: trio za flautu. Ittrospezione II. 1960. DJELA: Madrigali spirituali (5-gl. 1967. Hommage a Milhaud za 11 instrumenata. — M. C.). — KOMORNA: Percosse za flautu. obilni koloraturni odlomci iz crkvenog pjevanja (osobito XVI i XVII st. Gagliarde intavolate per sor Čembalo e Liuto. Subotičke novine. — Klavirska suita In Gooiland's Dreven. a 1937—53 bio direktor Konzer vatorija u Amsterdamu. Veni creator za zbor i orkestar. 1963. tvorac toga novog himničke pjesme koja je procvala u VII st. Obj. X 1887 — Amsterdam. I. K. 1934 i 1966). 2. — VOKALNA: Nocturnen za sopran i orkestar. madrigali Rec\ armonica (i-gl. 1965. Harp. Riesemann. 1960. Sciarada spagnola za duhački kvintet. Iduće godine dirigirao je u katedrali u 1 a kraće vrijeme djeluje na kraljevskom dvoru u Krakovu.). dc 1617. Messiaena. 1968. Od 1575 pjevao u G Giulia pod Palestrinom. sonatina. Moteti (5 knj. 1611. Marenzio. Maria dei Monti. II. 1575—79 član dječačkog zbora pa kapele. orguljaš u Culembourgu. 1961. harfu i gitaru. Jean Fr. simfonija. — Mise. zbirku duhovnih madrigala Le Gioie s djelima 19 najistaknutijih ' društva Sodalitas musicorum (Palestrina. Komponira pod utjecajem A. 1618. B. Stojan. 1954. 1962. koji se sastoji od 250 strofa. 1946 i IV. 5. Fran?ois -> Franciscus Magister ANDRIEU. 1957. Djelovao i kao orguljaš katoličke kate drale u Utrechtu. Nicolaas Hendrik. De Pauw. L. Summer Dances za 7 udaraljki.): 1609. nazvan eolov klavir. W(illner. harfu i gudače. Over muziek. Sacrae cantiones (i-gl. o — Hierissos. LIT. Kalkbrenner i osobito H.). D JE LA . VI 1939 —). izd. Luigi dei France Fr. —■ CRKVENA: sedam misa. Wind. moteti. Aan Zee za orkestar. Komponirao je zborska djela koja su postigla veliku popularnost (osobito muški zborovi). Cc invocationibus koje je 1584 osnovao papa Grgur XIII. 3. s.. gde je diplomirao nastavnički otsek 1939. kompozitor i dirigent (Haarlem. van Baarena. 1613—17. G. 1964. Herz. obou i klavir. 1966. zbor i orkestar. M.). trublju. Registers za klavir.: pojedine mise obj. Concerti spirituali. violu i gitaru. 1952. 4 plesa. 1927. do 4-gl. oke — 27. brat Willem. L. Baleti. Jean Fran?ois d' ->.).). Slične pokušaje vršili su F. orguljaš i kompozitor (Haarlem. zbor i orkestar. — Balet Het Labyrint. Proske. sin Nicolaasa Hendrika. Kao i stariji brat Felice. Horovođa pevačkog društva Abrašević i dirigent Simfonijskog orkestra Radio-Niša. Surianom priredio izdanje zbirke gregorijanskih tzv. Francka i novijih francuskih kompozitora. God. Te Deum za sole. do 4-gl. a 1949—57 direktor Konzerva torija u Haagu. pijanist i kompozitor (Haarlem. Vi'ellesz. intermezzi i dr. do 3-gl. ORKESTRALNA: Berkshire Symphony. — Solo-pjesme. 1590. madrig 6. — Solo-pjesme. Scenska mu zika: Tartuf/e (Moliere). pojedine motete obj. Dr Josip Andrić (1894—1967). konstruirao ga je 1789 u tvorničar klavira J. do 6-gl. Proske. 1949. orguljaš i kompozitor (Hilversum. 1962. zborovi. 4. — Ittrospezione I za klavir 4-ručno. kojoj je rukovodio Palestrina. 1949. Responsoria ad lectiones divini Officii Hebdomadas Sanctae 1606. Kod njega se bogat polifoni u mnogoglasnim i višezbornim djelima ravnomjerno izmj s jednostavnom homofonijom u kompozicijama za manji glasova i basso continuo. 3 korala. Recorders za flautu i magnetofon.: Allgemeine Musikalische Zeitung. Litanie Deiparae. Haberl (1903). flautu. 1965. Haberl (1903). — VOKALNA: Ballade van de Marel za recitatora i orkestar. Redovnik u Jeruzalerr stupao jeruzalemskog patrijarha na VI ekumenskom koncil u Konstantinopolu. I. 6-gl. I 1865 — 22. 1937. Veliki kanon se pjeva i d četvrtak petoga korizmenog tjedna. 1926. — Zborovi. 18. XI 1925 —). madrigali.). fagot i udaraljke. Kussewitzkog. Zajedno sa F. mise i dr. do 2-gl. Jurriaan. sonata za violončelo i klavir. Concentuum cotnpositoris (i-gl. Zvuk. 1905. Studirao na Muzičkoj školi Stanković. ANDRIJA KRETSKI. Sakunlala i dr. Umro je na p ku u Rim. usav jući formalnu i tematsku čistoću polifone strukture. Muziek en muzikaliteit. God. Č etiri simfonije : I. Felice. DJELA. 1908. koji su se i na slogovima a-ne-ne ili a-ne-na. S 1589. i 8-gl. Mendelssohn (19. instrument s mijehorr skim oblikom sličan klaviru. 1600—03 n di cappella crkve 5. Mariae Virginis ac S. Hendrik Franciscus. Pauw na Kon zervatoriju u Amsterdamu. Concerto Rotterdam za jazz sastav i orkestar. DJELA: koncert za klavir i orkestar. Niedermever (1844). timpane i gudače. sonata za violinu i klavir. M. Madrigali (6-gl. 1945. brojne kraće kompozicije. klavirski trio. 1 nische Zeitschrift. Nanina.. Aanloop en sprangen za flautu. (8-gl.. 1614.Nanino. tonsko sli zvukovno bogatstvo opažaju se najjače u duhovnim madrig važnim primjercima razvojne faze oratorija {oratorio vo DJELA: madrigali (2 knj. A. violončelo i klavir. ANERIO. Andreas von Kreta. Heisenberg. 1947.) Antiphonae seu Sacrae cantiones (1 gl. violinu i klavir. 1950. God. 1961. — Grande Messe pour la Gloire de Dieu za sole. Mourning becomes Electra (E. Osim toga bio je i dirigent društva Sodalitas mus suh Visitationis S. 1962. balada za obou i klavir.). lntermezzo za flautu i harfu.). F. III. zatim na Konzervatoriju u Rotterdamu. Od 1916 bio je crkveni orguljaš u rodnom gradu. Novi barokni izraz. New York 1947. B. 1910—18 predavao klavir na Konzervatoriju u Haagu. concertino za klavir. varijacije i fuge na Kuhnauovu temu za gudače. 1599. ANENAlKA (anenaiki). : (1933) i dr. IX 1614). tema s varijacijama za flautu. duhački trio. X. F.). Učitelji su mu bili njegov otac Nicolaas Hen drik. Đ. obou. (5-gl. J (1845). Glavno mu je djelo Veliki kanon (6 /aucov). koncert za flautu. Istakao se i kao pijanist. ANDRIESSEN. 82. — Klavirske kompozicije (2 sonate. MGG. trio za flautu. DJELA. Gregorii et S. i 8-gl. ANDRIĆ. 1614. Hamlet (Shakespeare). 1930. i-gl. 1605—10 crl Spirito u Rimu. — C.

M.: pojedine plesove obj. Eitner (1875). 1954.. Bollert. često sentimentalnu notu. gudače. gdje je 1927 postao profesor na Konzervatoriju i 1933 na Univerzitetu. ibid. 1965. Pojedine kompozicije obj.Baoh ANFOSSI. Chigiana. Tagore. tip engleskih plesova u francuskom baletu potkraj XVII st. ANGELI. — K. Mušica fera. Becherini. 1934. K. KMJB 1886. F. 1903. a na završetku rasprava o harmoniji generalbasa. — G. sakupljeni su u knjizi Posvete za Alcestu. španjolski muzikolog (Maspujols. u muzikologiji se kasnije usavršavao kod W.: F. Nizozemska. Brand). II. ugodena su u oktavama. Federkofer. X. Surađivao je sa Calzabigijem i Gluckom i zajedno > njima postavio je 1761 balet-pantomimu Don Juan. 1939. Le nozze di Figaro). U nastojanju da reformira tradicionalni balet A. trublju. Metastasio). mjera dvodobna. 1620. Eitner.. fagot. koji se podudaraju s Glu-:kovim načelima o reformi opere. 1934.: Y. Giovanni Francesco Anerio. Bari 1923. 1964. Tempo im je vrlo živ. Za španjolskog građanskog rata 1936—39 boravio u Munchenu. Haberl. 1689 objavio Pieces de clavecin . A. 1891 i [895. MGG. Un suo fugace soggiorno a Treviso. oko 1800 i za Country Dance i Ecossaiseu. duhački kvintet. H. — W. Naziv a. udara jući svaki o svoj angklung. — L. XII 1969 Studij filozofije i teologije završio 1913 u Tarragoni. — Isti. LIT. 1776. Calcutta 1882. Schering(i93l) i dr. Haberl. Od 1792 maestro di cappella crkve S. — R. Ko. Ancient European Musical Instruments. Gli irtigiani. Pozvan je dva puta u Petrograd gdje je koreografirao balet Napuštena Di-iona. muziku učio kod J. LIT.. 1794. Učio violinu na napuljskom Konzervatoriju Santa Marta di Loreto. MFM. I. Oratoriji: Gesang von mir selbst (W_ Whitman). ibid. Gasparo. 4 mise. God. 1949 1953. iz obitelji utaje. Sopranos of Today. Parizu. II 1803). Dalet akcije. Andrea d' ~> D'Angeli. 1946. A1F. smještena su na bambusovu stalku tako da kod trzanja u nj udaraju i odzvanjaju. Maurizio. To su tri serije od 30 do 40 kompozicija poredanih po tonalitetima. K. / Lieti scherzi. A. — Misa za zbor a cappella. francuski kompozitor i čembalist(Pariz. koncert za čembalo. Nei Parentali 1614—1914 di Felice \nerio e di Carlo Gesualdo. ANGIOLINI. Učenik bečke Muzičke akademije. Stilizirani oblik toga plesa javlja se katkad u baroknoj instrumentalnoj suiti. I viaIgiatori felici. I. — KOMORNA: kvartet za 2 violine.— F. Salve Regina i litanije F. Andrea ANGELICA (angelique). MGG. Gloriatio za kontrabas i komorni orkestar.Champion. ANGLEBERT. — Instrumentalna muzika... Giovanni in Laterano u Rimu. 1797). Rosenthal. Proske. 1780.: H.S. Messa di morli. Mušica za gudače. LIT. orguljaš vojvode od Orleansa. violu i kontrabas. kao i serija od 22 varijacije na Folies d'Espagne. IV 1727 — Rim. a zatim slijedi Allemande. unosi lirsku. LIT. Cogula i F. Ein Beitrag zur BiogTaphie von Giovanni Francesco Anerio. psalmi i ir. Rasselinstrument). IV 1691). The Father of Modem Ballet. ANGELES. CH. O. 1933 (novo izd. Das Neu-Eroffnete Orchester. se gradi u raznim veličinama. V. Felice Anerio : la »Congregazione dell' Oratorio«. Giovanni Andrea ANGELIS. I. 1784.. započinju slobodnim preludijem. Pedrella u Barceloni. Alberto de ~> De Angelis. Mattheson.: J. Između pojedinih plesova umetnute su obradbe uvertira i plesova iz Lully-jevih opera. L'avaro. avec la maniere de les jouer. ANGLES. Londonu. 24. Rokseth. violinu. Barbere. Chambonnieresa. [630. 1949) i G. Farrenc. 1619. ANGELINI. Pasquale ^nfossi. a osobito je raširen na zapadnoj . 1781: // cavaliere per amore. [6. 1920. London 1950. DJELA. Kanade i Južne Amerike.. za violu da ? amba. kojima su gornji dijelovi koso odrezani. Po formi su suite.. [963. — Dvanaest oratorija (La Betulia Liberata). Firenca. Raugel. Liberali. kasnije studirao kontrapunkt i kompoziciju kod A. Note d'archivio. Najodličniji poznavalac španjolske muzike. X. Catnetti. Casimiri. Javi. instrument XVII st. LIT.). Fellerer. u različitim zbirkama. DJELA. Najuspjelije su mu komične opere u koje. sopran Barcelona. Paul. — A. La scuola musicale di Napoli. Prve svoje balete postavio u Torinu (1757). Učenik J. Anerio. Salzburg. Lynham. upotrebljava se i za druge plesove engleskog podrijetla: za Hornpipe. u svojim kompozicijama primjenjuje rane po-ifonijske (organum.: Pieces de clavecin obj. je utemeljitelj i muzičkog časopisa Anuario Musical. Njegove su se opere izvodile u Italiji. u Parizu. L'opera comica italiana nel 700. XI 1923 —). Na početku zbirke nalazi se popis ukrasa i uputa za njihovo izvođenje. i. od 1664 čembalist Luja XIV. Rim. 1951. Felice und Giovanni Fran:esco Anerio. violu i 5 duhačkih instrumenata. La clemenza di Tito (P.: D. — B. sekstet za flautu. Giovanni Francesco Anerio. — H. X. Felice e Giovanni Francesco Anerio. 1773 . 1769. G. 1887. Berichte und kleine Beitrage nochmals zur Biographie von Gio/anni Francesco Anerio.. do 3-gl. zbirkama koje je sam pokrenuo. Pariš i Helenu. \~Jli. Giberta. II. La Bibliofilia. je stvorio okosnicu za tzv. Higino. osobito u Publicaciones del Departamento de Mušica de la Biblioteca de Cataluna i Monumentos de la Mušica Espanola. ibid. Tamošnji stanovnici plešu često u većim grupama. NOVA IZD. M. I 1888 —). LIT. engleski ples). [774. MGG. Hamburg 1713. 1764. Menuet. Od 1917 vodio muzički odjel biblioteke de Cata-lunya u Barceloni. L. Kinkeldev (1910). Od 1949 koncertira u mnogim gradovima Evrope. — VOKALNA. Povodom 70-godišnjice njegova života objavljena su 2 sveska Festschriften (Barcelona 1961). talijanski plesač. Florimo. \arrenoratorium (S. Stalan je gost najpoznatijih muzičkih festivala Edinburgh. neke mise obj. KMJB. 8. bez uzmaha.). Dardo. V 1927 —). španjolska pjevačica. i. Della Corte. a zatim je djelovao u Beču. Gurlitta u Freiburgu im Breisgau i F. Conference za 2 violončela i komorni orkestar. pa je stoga područja objavio niz veoma zapaženih rasprava i muzičkih spomenika. ANGKLUNG. — V. Pjeva na milanskoj Scali.: S. javanski idiofoni instrument (njem. — F. Vješt polifoničar. za flautu i komorni orkestar. Piccinnija. faux-bourdon). Rekvijem i Te Deum obj. Calzabigi). Boston 1941. X. x Covent Gardenu u Londonu. Chaconne ili Passsacaglia. Jean Henri d'Anglebert. talijanski kompozitor (Taggia kraj Napulja. London 1956.. Alberto ANGERER. Haberl. gdje je debitirala 1944 (Mozart. Chorbuch za zbor a cappella.ANERIO — ANGLĆS Sella Clori armonica (i-gl. L'incognita perseguitata. ali i suvremene oblike. — Mušica za >rgu!je. Pasquale. gudače i udaraljke. više Couranta. 1914. Od 1947 bio direktor Papinskog instituta za crkvenu muziku u Rimu. Psalmi vesperarum (3-gl. Sacchina i N. Opere (76): JI finto medico. // curioso indiscreto. Victoria de Los.). 1965 i za 12 instrumenata i klavir. Tagliapietra. moteti su obj. 1619. Kobenhavnu. violu i kontrabas. 1620. 1871 i M. Bauerle (1931) i dr. — A. 5. 1951. Giovanni Francesco Anerio ad alcune sue gagliarde per čembalo. 1953. —■ G. 1915. ANGLAISE (danse anglaise. NOVA IZD. Gail-larde. A.: F. Koncerti: za klavir . R. Haberl. Rime sacre concertate (2-gI. pojedinačne kompozicije u razli čitim suvremenim zbirkama i u rkp. 1731 — Milano. Mušica ad impulsum et pulsum za gudače i udaaljke. Gigue. austrijski violinist i kompozitor (Beč. J. koreograf i teore-:ičar (Firenca. u Stockholmu. Ludvviga u Gottingenu. 1775. je svoja istraživanja usmjerio najviše na razdoblje od XIII do XV st. a po povratku u domovinu imenovan je 1943 za direktora novoosnovanog Španjolskog instituta za muziko-logiju i člana Akademije lijepih umjetnosti u Barceloni. Bessaraboff. / vecchi burlati. Trost der Philosophie (Boethius) i Sinfonia dominica n passione. Napoli 1882. Hindu Music. ORKESTRALNA: simfonija (s orguljama). Cogitatio za nonet. X. do 4-gl. Nuovi contributi Ule biografie di Maurizio e Felice Anerio. 1628 — 23. 1951. Član tamošnjeg iimfonijskog orkestra i od 1956 dirigent komornog orkestra. RMI. SAD.). Sarabande. Haberl. 1940. \.. za violu i komorni orkestar. A. Dva ili tri komada bambusova drva. u kazalištu Coldn u Buenos Airesu i od 1951 na operi Metropolitan j New Yorku. i 4-gl. M. — R. franc. Jean-Henri d'. Pjevanje i klavir učila na Konzervatoriju u Barceloni. Giovanni Francesco Anerio. F. J. LIT. La vera costanza. Zeitschrift fur Kirchenmusik. Berlinu . Švicarska). Pragu. Roesgen. Giovanni Andrea ->■ Bontempi. Felice Anerio. Gavotte. Njegovi pogledi i ideje o baletu. po uzoru na Piccinnija. sa 17 dijatonski ugođenih žica. Torri. La finta giardiniera (R. Ghirlanda di sacre rose (5-gl.

8. 1947. 1954. 1926.. 7. 1929. La mušica en la Corte del rey D. Anuario musical. Estudis Universitaris Catalans. ibid. Alfonso V de Aragon. 1955. dodatak u španjolskom izdanju »Male muzičke historije« J. Estudis Universitaris Catalans.ANGKLUNG DJELA. La notacion musical espanola de la sugunda mitad del 5. Historia de la Mušica Espanola. ibid. XV. 1926/27. — .. Spanische Forschungen der GorresGesellschaft. 1954. 1939. Wolfa. Les Cantigues delreiN'AnfoselSavi. 1941. El »Llibre Vermelh de Montserrat y los cantos y la dama sacra de los peregrinos durante le siglo XIV. 1934 ( I I izd. Die Bedeutung der Vokalpoliphonie fur die r'omische Litur-gie. Cristobal de Morales y Francisco Gu-errero. La mušica medieval en Toledo. 1944). Vopera di Morales e lo sviluppo della polifonia sacra spag-nola nel 1500. La mušica espanola desde la Edad Media kasta nueslros dias. Anuario musical. El »Chanson-nier Francais* de la Colombina de Sevilla. 1938. 1954. ibid. STUDIJE (izbor): Les melodies del trobador Guiraut Riquier.. La mušica conservada en la Biblioteca Colombina y en la Catedral de Sevilla. Vida Cristiana. 2. Kongress-Bericht des Kongresses fiir Kirchenmusik.

London i New York 1938. 1936. živahno). od se ne samo na karakter nego i na tempo kompozicije. English Cathedral Music. Jubilare Festschrift der Lai bibliothek. 1778. MGG.■s--^ -. H pjesmu Auf! tapfre Krieger obj. Psalam XIX za bariton i klavir. jer su se odlikovali snažnim i pr. tenor i bas. Mur 1947. Music and Letters. je jedan od pionira elektronske muzike u Kanadi. 1951. 1951. LIT. balada i zabavnih melodija. c. Scholes. LIT. DJELA: instrumentalne kompozicije (trio-sonate. — O. violu i kontrat Muzika za igrokaz Erzvin und Elmire (Goethe). — A. Grupiranje teksta u omeđene taktove izmijenilo je prirodnu deklamaciju. Venegas de Henestrosa. 1944. 1948.: A. Zbirka misa (4-gl. Marka u Veneciji..). 2 sv. — Kantata Der Jod Jesu (na tekst K. p. I.). Romeua Figuerasa. Time se izražajna snaga melodije u tolikoj mjeri skučila da je gotovo potpuno izgubila vezu s originalnim vrelom iz koga je potekla. 1951. 1956. pa se u himnima nastojala sa čuvati prirodna gipkost recitacije. Znatno je utjecala na umjetnički život Wein okupivši oko sebe istaknute umjetnike (Goethe. Tallis. kompromis. C. Douglas. VII 1941 —). Opera omnia.. Heuschele. koji ponekad podsjeća čak na recitativni stil talijanske opere XVIII st. c. Comments za alt i klavirski trio. biblijskih pjesama i drugih nabožnih tekstova koji se upotrebljava u liturgiji anglikanske crkve. na način. 12. dajući neopravdanu važnost izoliranim riječima. 3. što se a. Kao muzičar-amater očitovala zamjernu tehničku vjei i izvornost. A. pokazujući osobitu lakoću stvaranja.. Palestrina. da Vittorije i drugih. G. 1949. DJELA. Berlin 1908. klarinet. Nastojanje za isticanjem j deklamacije teksta iznio je A. NOVO IZD.). A. MQ. Ramsbotham. trio-sonatu u D-duru i 4 kon obj. Cibanilles. Le laudi spirituali di Giovanni Animuccia e le origini dell' on musicale a Roma. — Četiri Electronic Compositions. Istodi surađuje sa F. 1927. Tome se pokušalo doskočiti tzv.: Igrokaz Erwin und Elmire obj. sonate za flautu i 1 koračnice). 1921. — KLAVIRSKA: sonata. Kirnbergera i komponirala u stilu starih polifonii Skupila je bogatu zbirku rukopisa i štampanih muzičkih ć većinom kompozitora XVIII st.. U anglikanskom pjevanju prozni akcenti ovise o nepromjenljivoj metričkoj shemi. laudu obj. Cataleg dels Manuscrits Musicah de la colleccio Pedrell. Subirom).: R. umjetničku karijeru započeo kao dirigent opere u Budimpešti. ibid. 1527 — Graz. — La Mušica en la Corte de los Reyes Catolicos. Opera Omnia I—IV. van den Borren. J. četiri knjige madrigala: I (4-gl. Funeral music. kac s melodijom Diana stekao svjetsku popularnost. Harmoniziranje psalmodije. J. de J. čitav niz riječi morao se izvoditi na jednu razmjerno kratku notu. 1567. II (4-gl. Boulanger u Parizu. 1954. ' DJELA. M.novLe&est ihou. (Handel. ibid. Već kao d počeo improvizirati napjeve. LIT. da istakne pojedini slog ili riječ u nizu ostalih i na taj način sačuva logičan smisao teksta. Morlev i O. Fleischera i E Wolfa.. violu i violor 2 sonatine za obligatni čembalo. Kao pjevač jeda od najistaknutijih svjetskih predstavnika zabavnog muzi žanra. K. uvođenjem mjera i taktnih crta u harmonizacijama. madrigal i Magnifica' L. Pedrellom). A. Laudi spirituali (2 knj. 3 sv. 19] W. H. W. — E. c. 1951LIT.. u predgovoru svoje zbirke 1 objavljene 1567.).. ORKESTRALNA: simfonija. Stanton. — Crl kompozicije. 1915 (obrađenu za glas i li i 1916 (obrađenu za zbor). 2 sv. Libro de Cifra Nueva).tion. on se sačuvao sve do danas. A. -gl. gdje je . ibid. L piše se i con anima. 1933. La Mušica en la Corte de Carlos V (uz to: L. 1920. A. Od 1914 zbirka se ču Berlinskoj državnoj biblioteci. Lenzewski. ■ Miinnich. MGG. 1568. 2 violine. flautu. LIT. Katalog der Musikalien-Sammlung des Joahimi schen Gvmnasiums zu Berlin. Usprkos mnogim nastojanjima... Friedlander. 1548. Anna Amalia. 1565 i II (4-gl. Herzogin Anna Amalia..). Sarasate). ANNA AMALIA. ANIMUCCIA. h p&ac e seen ucorcLng to Ay sal. G. Ko. Frangopulo. ibid. 1952—56. Lenjingrad . 1555—71 rnaestt cappella crkve sv.. 1931. 1950. La Mušica a Catalunya fins al segle XIII. ibid. Anna Amalie von Sachsen-Weimar. Bode. Rubija i J. 1909 —). IV 1919 —). 25. Hommage a Higino Angles. Abert. MGG. 1933. općenito prošireno u djelima Josquina des Presa. krajem III i< Od 1552 orguljaš prvih orgulja crkve sv. 1951. IV 1807). Fantasia. — KOMORNA: klavirski trio. a u mnogim napjevima. Kao kompozitor 1 i duhovnih madrigala A. sonata za violinu i klavir. U njegovim dje nema formalističkog kontrapunktiranja. Vasquez. NOVA IZD. p. Osobito je u XVII st. Kasnije je i to napušteno. talijanski kompozitor (Firenca 1500 — Rim. Granados. K. Prvi engleski kompozitori kao Th.. He 1 dr. Els Madrigals i la Missa de Difunts d'En Brudie (zajedno sa F. Recopi-lacion de sonetos y villancicos a auatro y a cinco. Lord. Kodalva na Muzičkoj akademiji u Budimpešti i N.. Gibbons prihvatili su ovaj način obradbe i. Attualita di Giovanni Animuccia. 1951).oa . S Prinzessin Amalie von Preussen als Musikerin. 1947 (III sv. 1897). I i II. 1941. 3 sv. Ramlera). Giovanni Animuccia. alt. London 1943 — W. 1946.. 2 stavka iz kantate Der Tod Jesu obj. Nina Aleksandrovna. Byrd.sal .). Siena 1955. 1563 i 1570. 1958. Jena 1941.: K. X 1739 — Weimar. Tanworth in Arden 1946. 30. 1943.: W. Najpozn njene koreografije su balet Gajane (Hačaturjan) i nova vs baleta Šeherezada (Rimski-Korsakov). 1959. S. — Posebno izd. 1937. p i/u/ ^' J J ii^^^ ANKA. koje se javlja najprije kao falso kordone. 1953. Monumentos de la Mušica Espaftola. T951. Th. Najvredniji su u njoj ruk< (autografi) i izdanja djela J. Već njeni prvi nastupi u I listu Kirov bili su zapaženi. A. sovjetska plesači koreograf (Lenjingrad. DJELA: simfonija. : Ch. G. ANNA AMALIA. jednostavnošću i ura teženošću teksta i muzičkog izraza. i K Graun. do 6-gl. ibid. Gerhardom) ibid. I. 1954. Bacha. 10. ANNIBALE PADOVANO (Hannibal Patavinus). W. Muziku 1 kod P. —■ Schrift iibsr Musik (izgubljeno). c. Schering schichte der Musik in Beispielen). 1958. 1960 i 1961. peace ac~cor~cU/ig to thy tvorcĆ: Y B /2>^ p TTM / KJ p ec/es p hane r se&n.). njemački kompozitor (Berlin. The Canticles Pointed. gl.). 1554. Soler. Berlin 1884 (kao dodatak za MFM). U duhu proturi macijskog pokreta A. Gornje navode ilustriraju slijedeći primjeri: ANISIMOVA. ova su dva sistema ostala nepomirljiva. izvodi četvoroglasno harmonizirano. HohenzoHern-Jahrbuch. Učila kod F. Od svoje petnaeste godine. Ono se temelji uglavnom na principima psalmodijskog recitiranja gregorijanskog korala s tom razlikom. Church Music in Historv and Practice. (recitativo secco). već je tokom XVI st. AML. J. Petra u Rimu (nasljednik Palestrine). — C. teži za jasnoćom. — W. kinja od Sachsen-Weimara. Eitner. .). La Mušica de las Cantigas del rey Alfonso el Sabio II: Transcripcion musical. ANHALT. . 1955. Pearce. ANGLIKANSKO CRKVENO PJEVANJE obuhvaća poseban način izvođenja psalama. a 1935 postavila je svoje prve balete na muziku špa skih kompozitora (Albeniz. 1959. s komentarima J. sicisti toscani. El Codex Musical de Las Huelgas. bez obzira na književni oblik teksta. Nerijem kao dirigent i kompozitor u orat San Gerolamo della Caritd. I sv. The Futilitv M Anglican Chant. XI 172 30. :. LIT. Fellowes. ncut Idtest tAou lhy seroant deport in. The Oxford Companion to Music. II sv. Dok su neki slogovi podmetnuti pod duge note. napisao viš 300 ehansona. premda su tokom stoljeća nastajale promjene. Lenzewski. gdje izjavljuje da komponira ». proširen ovaj način »stiliziranja« izvornog gregorijanskog korala. God. nastojalo se postići što veću okretnost izvođenja. Uu: seroant defor mine part in. Paul.. 1921. tal ski orguljaš i kompozitor (Padova. 1928 interpretirala je virtu Žar Pariza. kanadski pjevač i kompozitor zabavnih mel< sirijskog podrijetla (Ottawa. God. G.■^----■^. ili čak pojedinim slogovima. 1946.. Nina Aleksandrovna Anisimova. njemački kompozitor (Wolfenbiittel. I. akcentuiranjem (pointing) koje je imalo zadatak. Sempr< animato ili poco a poco animato znači isto što i incalzando. Od 1949 djeluje kao nastavnik Konzervatorija u Montrealu. Sis Quintets (zajedno sa R. — P. NOVA IZD. Komponirao je pretežno crk muziku. 1954. oznaka za interpretaciju. Cr. do 6-gl. 1926—32. Krabbe. rog. Publicaciones del Departamento de Mušica de la Biblioteca de Cataluna. 9. pruska princeza. 1928—31. G. 3 Songs of Death za sopran. Prema tome je a. koji se sastoje od nota kraćih vrijednosti. 4 sv.). Aus der Musikaliensammlung der Weimarer Landesbiblii besonders dem Nachlass der Anna Amalie. Wieland. W.gl. Vi. p.Cervelli. plesačkim temperamentom. klavir i timpane. Are en del za 2 klavira.). divertimento za klavir. Interludium za gudače. Morales. 1951. Torchi (Arte tnusizale in Italia. 1950. (zajedno sa J. Giovanni. 1896 i 1916. kanadski kompozitor madžarskog podrijetla (Budimpešta.: Catdlogo Musical de la Biblioteca Nacional de Madrid. Fellerer. . sestra Friedricha II.). Hasse. 1 pojedine odlomke. 1547. ibid. 1951. vo. 1567 Magnificat (4 . do 5-gl. relativno je nepotpuno uspjeli napor oko stvaranja vlastitog muzičkog izraza na temelju gregorijanskog korala. RAM. fagot. 1921. je znatno pridonio razvoju orator forme. u strogo metričkom ritmu i na živom engleskom jeziku. 1935. Učenik Z. Madrigali i moteti (2 knj. Haydn i dr. — VOKALNA: šest pjesama Na Conxy Pan za bariton i klavir. Opera omnia. 3 Songs of Love za 2 soprana i alt. III ili IV 1571). Pujol.:i^s^ č--^ 54 ANGLĆS — ANNIBALE PADOVANO ANHEMITONIKA -> Pentatonika 1 ANIMATO (tal. III(5-gl. III 1787). A. dok se u koralu ritmički zamah muzike upravlja normalnim govorom. Istvan. — Ch. — Isti. : prešao na dvor austrijskog nadvojvode Karla u Graz.thy te- va - lord. L.: M.: dva stavka mise Conditor alme.. 1551 i IV(5-gl. nećakinja Friedricha II.: sonatu za flautu i b. 1776 i za farsu Jahrmar zu Plundersweilen (Goethe). će najmanje smetati razumijevanju riječi«. Amalie Herzogin von Weimar (3 sv..

1898 i 1899. Pod rukovodstvom Olge Skovran ansambl je stvorio bogat i raznolik program narodnih igara iz svih krajeva Jugoslavije. Zadatak ansambla ne sastoji se samo u tome da preko javnih izvedaba prikazuje folklorno blago s područja SFRJ. koji zajednički izvode muzičko. lerlin 1938. de Coussemaker. de La Fage.). Svojim nastupima u izvornim narodnim nošnjama društvo je steklo mnoga priznanja u zemlji i u inozemstvu. na kojemu se u pojedinoj :birci nalaze. i. Nakon smrti svog osnivača F. — // primo libro de Madrigali (5-gl. U toku vremena neke su od tih grupa prestale s radom. 1556. bis 19. a A.: A. tonus. 1896. Marolta (1951) promijenila je ime u Akademska folklorno-plesna skupina France Marolt. — H. 1kojemu nastupa određeni manji sastav izvodilaca. Leipzig 1928. — Prema nepotpunim podacima u Srbiji je 1949 bilo oko 1500 grupa sa preko 20000 igrača. Liber Primus. kao i sindikalnih i omladinskih kulturnoprosvjetnih društava. I. ntrodukcija i scherzo. Broj članstva se naglo širio. lastavak Gerbertova djela izdao je Ch. 1934). Leipzig 1913. 13.enaara. prvi prakticirao dvozborni stil u muziciranju na orgujama. poštarsko KUD Doka Pavlović (1945) i dr. a koncertirao je u više navrata u Čehoslovačkoj. MGG. pisac četvrte anonimne asprave prvog sveska Scriptores Coussemakera. Wa-. Hennebains {Edi-'.. —■ H. X 1879 — Hag. Obuhvaćen je uglavnom peiod IV—XVI st. 1951. E. Peter van. a stalni su članovi istaknuti slovenski koncertanti. držeći se dosljedno principa da je potrebno sačuvati stil i karakter svake igre i koristiti samo izvornu gradu. poštarsko KUD Vilim Galjer (1945). H.) u rkp. S. vox i dr. nije još do danas izvršen cjelokupan pregled anonima. a u nekim slučajevima upotreba idređenih termina (modus. — H. Kassel 1962. koje u srednjem rijeku nasljeđuje jedan teoretičar od drugoga. Handbuch der Notationskunde. Za određivanje doba u kojem je anonimno djelo lastalo važan je opći sadržaj. idnosno muzičko-scensko djelo. koji se od 1955 zove Lađo. Annibale Padovano. 1898. G. Od 1901 kazališni dirigent u Amsterdamu. DJELA: II prima libro de Ricercari (4-gl). G. Sjeverne i Južne Amerike.) u rkp. I.). za razliku od nekih drugih znanosti (filozofija. 1784. Odlomak scenskih ili većih vokalno-instrumentalnih djela. Adler Festschrift. rapsodija Piet Hein. Lk. P. glumaca ili plesača. dok su se druge razvile u ozbiljne amaterske plesne i pjevačke kolektive. 1901. srednjim i stručnim školama. LIT. ensemble). radničko KUD Otokar Keršovani (1946) i Vladimir Nazor (1947). U nuzikologiji. Riemann. Poslije Oslobođenja 1945 u mnogim gradovima Jugoslavije osnovane su brojne grupe za izvođenje narodnih plesova i pjesama. oblika i boja. zvuka. Schollum. madrigali (5-gI.« Direktor ansambla (1970) je Ivo Vuljević. a 1917—29 vodio je Residentie drchester u Amsterdamu. što je odgovaralo mentalitetu tadašnjeg čovjeka. i 8-gl. kao i za prikazivanje folklora u domovini i u inozemstvu. X 1954). 1567 obrister Musicus i 1570 Kapellmeister. Leipzig 904. Ippel. U proteklih 20 godina Lađo je nastupio više od 2000 puta u zemlji i u najuglednijim koncertnim dvoranama Evrope. Smatra iedaje A. u živopisnu. U SR Hrvatskoj afirmirali su se još: u Splitu radničko KUD Jedinstvo. XX. — Isti. gotovo u svakoj socijalističkoj republici osnovani su profesionalni državni ansambli. Do danas 1970) na njegovim je koncertima doživjelo praizvedbu više od 0 suvremenih muzičkih ostvarenja. Ansambl je u početku nastupao pod ime-lom Pro mušica viva. i 6-gl. kornist ože Falout. Rumunjskoj. od 1905 u jroningenu. M. 13.).ostovao na festivalima u Varšavi (1963). Zur Frage der Autorenzuweisung in nittelalterlichen Musiktraktaten. Annibale Padoanos Madrigalbuch. — M. — H. U Srbiji je 1948 utemeljen profesionalni državni ansambl narodnih igara Kolo. osnovan 1964 pod rukovodstvom Slavka Kvasneskog. harfistica Paula Uršič pijanist Aci Bertoncelj. Veermana i S. na . a bave se i scenskim obradama pojedinih plesova. osvajajući brojne nacionalne i internacionalne nagrade. B. u Nišu KUD Abrašević i KUD Oro. Klotz. P. Kassel 1962. Jahrhundert. P. Geschichte der Mensuralnotation von 1250 bis 1460. DJELA.ions de VOiseau Syre. clavis. Austriji. stalno sudjeluje na Muzičkom bienalu u Zagrebu. Njihov je zadatak upoznavanje i njegovanje pjesama i plesova svih jugoslavenskih naroda. Najvažnije zbirke u kojima su sabrana i djela anonimnih mtora: M. Pierront i J. skupina reproduktivnih umjetlika muzičara.). ORKESTRALNA: balada za violinu. Za velik broj anonimlih djela. ANSAMBEL SLAVKO OSTERC (Ensemble SO). ostvarenja nepoznatih autora. proširivši je na trodijelni oblik dodavanjem imita-:ijskoga srednjeg dijela. S. 1. 1864—76 i \. ne navode suvremenike. prije svega onih iz srednjeg razdoblja srednjeg vijeka. radničko KUD Abrašević (1905). N. naročito među srednjoškolskom omladinom. misa za 24 glasa u rkp. Pohlmann. Battaglia per sonar d'Instrumenti da fiato (8-gl. Tanje-eva u Moskvi. Jt'ien 1930. 4. Prvi javni nastup triju parova bio je iste godine u ljetu. nože se pretpostaviti da su im se autori svjesno povlačili u tamu jezimenosti.ANNIBALE PADOVANO — ANSAMBLI NAR. i to standardni koncertni repertoar i avangardle partiture. Kongress-Bericht. van Adelberga u Utrechtu i S. Njemačkoj i Italiji. Fragmenta inedita scriptorum anonymorum u Nicolai lapuani presbyteru compendium musicale. Einstein. Uz to je ansambl . Scriptorum de mušica medii aevi nova series (4 sv. 2 uvertire. studentsko KUD Ivan Goran Kovačić (1948). U Prizrenu je veliku aktivnost razvio zbor albanskog KUD Agimi. nazvao se u maju 1963. Anonimni traktati većinom ne nose oznake . a ni bibliografija. teologija i historija). koji vrlo uspješno propagiraju jugoslavensku narodnu umjetnost i u inozemstvu.: J. Do završetka Drugog svjetskog rata nije u Sloveniji bilo ni jednoga društva koje bi njegovalo narodne plesove. željezničarsko KUD Branko Cvetković (1944). od 1910 u Arnhemu. 1590 (u skupnoj zbirci). Azije. Liber Motectorum 5-gl. Ramovš i dr. Autori anonimnih Ijela citiraju se obično prema mjestu. Torino 1933. naročito djela jugoslavenskih kompozitora. O. a u Prištini profesionalni ansambl narodnih igara Šota. kao i u mnogim zemljama Evrope i drugih kontinenata. God. Kun. u Dubrovniku KUD Linđo. 1567. Lađo u prvom redu prikazuje hrvatske tradicionalne plesove. željezničarsko KUD Vinko Jeđut (1946) i grafičarsko KUD Ognjen Priča (1947). Pored mnogobrojnih grupa za izvođenje plesova i pjesama koje djeluju u okviru radničkih kulturnoumjetničkih društava. Anonvmi. Iz SR Srbije ističu se još ovi amaterski ansambli: u Novom Sadu radničko KUD Svetozar Marković i KUD Rusina Maksim Gorki. u Opatiji KUD Zora. izabirajući najljepše i najkarakterističnije. U Hrvatskoj je 1949 osnovan Državni zbor narodnih plesova i pjesama sa sjedištem u Zagrebu. O. — \iissarum (5gl. — Među amaterskim folklornim ansamblima u SR Hrvatskoj izdvajaju se svojim kvalitetom sekcije kulturnoumjetničkih društava u Zagrebu: omladinsko KUD Joža Vlahović (osnovano 1945). sa ciljem da njeguje narodne igre Albanaca u Jugoslaviji. Učenik J. već i da pomaže folklornim grupama SR Hrvatske u njihovu umjetničkom usavršavanju. U Zrenjaninu djeluje poluprofesionalni ansambl Đura Jakšić. i kojima su se sluiili i neki poznati autori.). 1897.). pa je skupina otada najčešće nastupala pod tim imenom. Die 7 riihgeschichte des musikalischen Urheberrechts.). omladinsko KUD Ivo Lola Ribar (1944). violinist Tomaž Lorenz. i to podjednako . ANSAMBLI NARODNIH PLESOVA I PJESAMA SFRJ. Petrič. Sofiji (1968) i Dubrovuku (1969). Od amaterskih ansambla srpskih kulturno-umjetničkih društava najviši su domet postigli u Beogradu: studentsko KUD Branko Krsmanović (osnovano 1946). Couss. a nedostaju im notni primjeri. 1573. 2. Huschen. Izdanja inonimnih djela po vremenu svog postanka idu gotovo uvijek 1 srednji vijek (rjeđe u XVII i XVIII st. God. PLESOVA I PJESAMA SFRJ prije orguljaš. koji je najviše zaslužan za visok artistički nivo i međunarodnu afirmaciju. Terminologie in den mittelalterlichen Musiktraktaten (disertacija). I. Repertoar ansambla obuhvaća komornu nuziku XX stoljeća. »Oštri se kontrasti spajaju tako u estetsku cjelinu. —■ G. 55 ANONIMNA DJELA. ANROOY. — Clavirski kvintet. ali u svoj program stavlja i najljepše primjere narodne umjetnosti ostalih naroda Jugoslavije. Oni interpretiraju izvorne narodne plesove. 1604 (posthumna zbirka koja sadržava i tokate drugih majsto. i tursko KUD Dogru--Yol. naročito pod vodstvom Lorenca Antonija. Afrike.). od kojih su neka i njemu losvećena (Shin-Ichi Matsushita.a). konorno muzičko tijelo osnovano 1962 u Ljubljani na poticaj kom-»ozitorske skupine Pro mušica viva za njen koncert na festivalu Mu-ica nova u Opatiji 1962. Musikwissenschaftliche Arteiten. MGG. 1935 prestao javno nastupati. Među prvima je objavio instrumentalne ricercare i usavršio ormu tokate. 951. 1863.odine. nizozemski dirigent i kompozitor Zeltbommel.: Ricercare iz 1556 obj. jeschichte der Musiktheorie im 9. moteti i4-gl. 1564. 1902. Wolf. —■ G. ilologija. prigodno prikazivanje folklora bilo je na raznim priredbama prepušteno seljačkim grupama. a 1948 skupini su pristupili i neki članovi studentskog KUD Tone Tomšič. čas eksplozivno-temperamentnu a čas u melankolično obojenu simfoniju pokreta. Del Valle De Paz. estivalu sodobne komorne glasbe u Slatini Radencima i na ugoslavenskoj muzičkoj tribini u Opatiji. koji proučava i njeguje isključivo vojvođanske igre. 1945 osnovana je u Sloveniji folklorno-plesna skupina pri Glasbeno-narodopisnom institutu u Ljubljani za potrebe institutskog rada na istraživanju slovenskog plesnog folklora.). Vodi ga . u Osijeku Pajo Kolarić i dr. u Valjevu KUD Abrašević i u Šapcu KUD Abrašević. a umjetnički rukovodilac Zvonko Ljevaković. LIT. Toccate e Ricer-ari per organo. pjesme i nošnje. Tako je anon. Scriptores ecclesiastici de mušica (3 sv. Bio orkestralni muzičar u raznim evropskim :emljama. često ni mjesta. NOVA IZD. klarinetist Miha Gunzek. suita Das kalte Herz. U toku dosadašnjeg rada Kolo je dalo na hiljade javnih priredaba u Beogradu i gotovo u svim jugoslavenskim gradovima. Annibale Padovano nella storia della mušica lel cinquecento. Gerbert. — Dvije kantate za dječje glasove. R. medu :ojima su flautist Feđa Rupel. ANSAMBL (franc. Reaney. ne računajući grupe u osnovnim.

W. 1938. Costanzo (Brescia. nastavak). 1948. od 1920 na Univerzitetu u Hamburgu gdje je uz to 1942—45 i direktor Psihološkog instituta. der Pelikan. kasnije (1885—86) u Weimaru i Rimu. Breithaupt ibid. a neko je vrijen katedrale u Milanu. Cremoni. koncert za klavir i orkestar. Ernest. Predgrad i dr. XII 1549 — 14 Graziadija. Košta Abrašević. ANTECEDENTE-CONSEO. gudački sekstet. Stari trg ob Kolpi. Lausanne 1964. Ilinden iz Bitole i Panče Pešev iz Kumanova. Tanec se u većini slučajeva strogo pridržava čistih narodnih izvora. N nici djelovali u Bresciji od sredine XV do sredine dili su ukupno više od 400 orgulja. najpoznatiji član obitelji. — Pj i uz klavir. ANSAMBL ZAGREBAČKIH SOLISTA -+ Zagrebački solisti ANSATZ (njem. LIT. talijanska obitelj orguljaša. Brescia. AFMW. II 193c na Konzervatoriju u Leipzigu. 1962. Debat sur Vart conletnporain. H. Njegov repertoar igara i pjesama vrlo je opsežan. Neue Schvveizeri 1926. Kod limenih instrumenata dodatni dio koji je produljivao cijev i omogućivao sviranje i neharmonijskih tonova. Abriss der Musikaesthetik. 1936. Radionu su zatim vodili Bar Benedetto (Brescia. osobito za izvođenje onih starinskih pjesama koje se zbog arhaičnih obilježja ne daju harmonizirati po zapadnoevropskim harmonijskim principima.: W. muški zbor i orkestar. Kočo Racin. -Ernst Ansermet. — K. Slobodan Princip Seljo i Vaso Miskin Crni). nazivi za dvije melodijske fraze (ili rečenice) sobno odnose kao pitanje i odgovor.: H. kojemu je u Njemačkoj utirao put. Predvor pri Kranju. narodnih pjevača i muzičara. Propa menu muziku. Mostaru (Abrašević) i Sarajevu (Ivo Lola Ribar. Georg Ernst. Koristeći folklorno bogatstvo svoje republike i iznoseći ga na javnim nastupima u zemlji i u inozemstvu. Ko. M. Od amaterskih ansambla narodnih plesova i pjesama u Makedoniji na brojnim su koncertima u zemlji i inozemstvu postigla zapažene rezultate. R. Bloch) Gedalge). kršten 9. Bavio se i rr E. p( sku i rusku (I. Conrad. Razvojem turizma raširilo se u posljednje vrijeme zanimanje za plesni folklor. 1919.). nastupao je u zemlji i u inozemstvu. Binet). njemački muzički pisac (Braunschweig. M. Da) Polemik gegen Schonberg. kompozicije. Conrad Ansorge. solo-pjesme. 11. U Makedoniji je 1949 osnovan ansambl narodnih igara i pjesama Tanec. Neuchatel-Paris 1965. položaj usana kod sviranja na drvenim i limenim duhačkim instrumentima (prema istoznačnom franc.. K. 51. Studirao u Miinchenu. M. Kod limenih instrumenata usnice preuzimaju i funkciju jezičca. 1929. Giovanni Giacomo (Brescia. — SPISI: Le geste d 1943. Umjesto toga veliku su aktivnost razvile folklorne sekcije pojedinih kulturno-umjetničkih društava. U okviru rada toga ansambla pokušalo se spojiti netemperirane narodne muzičke instrumente s modernim orkestralnim instrumentima. Augsbourg. 13.-c. 2. Prikupljao je. ANSERMET kom (Gazette de DJELA: simfonijska pjesma Feuilles de Printemps. Der deutsche Film. Po uzoru na ansambl France Marolt počele su se po cijeloj Sloveniji osnivati folklorne skupine kod kulturno-umjetničkih društava. 1927—36. Piguet. Nakon turneje po Americi pr 1903 na konzervatoriju Klindworth-Scharwenka u 1920 vodio majstorsku klasu klavira na Njemačkoj n miji u Pragu. Das Farbe-Ton-Problem im psycho-logischen Gesamtbereich. dok nisu pronađeni ventili. Medu njima se najviše afirmirala folklorna skupina KUD Tine Rožanc. Lancova vas. — Tri sonate i druge kompozicije za klavir. Čehoslovačkoj i Rumunjskoj. — H. 1964. Najmlađi u ovoj skupini je ansambl studentskog folklornog društva Mirko Srzentić. Schvveizerische Musikzeitung Baudry i G. — Isti. Archiv ftir die gesamte Psychologie. 25.). Farbe-TonForschungen (3 sv. Ansermet. Tappolet. 1928. 1929.: R. Milanu. U Crnoj Gori postoje tri folklorna ansambla. ANSORGE. obrađivao i interpretirao folklor iz svih naših republika. oko 1450 — Albino. Organizirao je i 1927— 31 vodio kongrese Farbe-Ton-Forschung i uređivao njihove publikacije. M. pr ći). Lipps. DJELA: Asthetik der Tonkunst — Stiherzvandschaften zzvischen Musik und anderen Kiinsten. Debereaz). oko 1556). — B. Hofmann. St tako po prvi put značajna djela si tora. dobijala priznanja i osvajala nagrade ova kulturno-umjetnička društva: akademsko društvo Mirče Acev. Les fondements de I conscience humaine (2 sv. Ober den psychologischen Ausdruck der Musik im Zeitalter der Romantik. Sagradio je oko 150 org Bresciji. Osim u domovini velik je uspjeh postigao na gostovanjima u Italiji. — W. pa danas djeluje više seljačkih skupina u raznim mjestima (Bohinj. dok to kod drvenih duhačkih instrumenata nije potrebno. ali djeluje i dalje kao folklorna grupa KUD Njegoš na Cetinju. 1930.UENTE (tal. Gavoty. Šlezija. oko 1530 —?) i Graziadio /(Br te Costanzo. Wundt. Žt blan. 1928. 1966. ako svaku frazu izvodi druga a.. Beltinci. a izvodio ih je na mnogobrojnim koncertima u zemlji i inozemstvu. Leipzigu i Parizu (T. ! ten und den Sinn subjektiver Tonempfindungen. Bergarm Naslijedili su ga sinovi Giovanni Battista (Bresci Lodi. — C. ' Ali? molto quasi presto 1 VCELLO ANSCHUTZ. 15. Ovakvo dijalo bolje do izražaja. ANSERMET. a u posljednje doba zamjerne uspjehe ostvaruju također folklorna skupina Emona iz Ljubljane i studentsko KUD Student iz Maribora. Miljenko Cvitković. Pre stao je s radom 1954. LIT. švicarski dirigent i koi vey. Zeitschrift ftir Ps Die Syndsthesien und das Farbe-Ton-Problem. Tappolet. upotrebljavaju se i kao sinonimi za temu subjekt) i odgovor (comes. odlikovanja i nagrade. XI 1886 — Hamburg. Njegov rad je u prvom redu. 8. Kurze Einfiihrung in Farbe-Ton-Forschung. Ernest Ansermet. II 1969). Folklorni ansambl Budo Tomović ističe se također raznovrsnim umjetničkim repertoarom. dodatak. Ernest Ansermet. risposta) u fugi. XI 1883 — Ženeva. ol Giovanni Francesco (?) koji je uz orgulje (među lanskoj katedrali) gradio i čembala. MGG. — Dva gudačka kvarteta. Nord und Sud Schellenberg. Cirkovce. usmjeren na klasifikaciju i izvođenje narodnih igara i pjesama sa gledišta njihovih glavnih odlika. soi i klavir. Ernest Ansermet. Najznačajnije rezultate ostvarile su folklorne sekcije kulturno-umjetničkih društava u Banjaluci (Veselin Masleša). embouchure odomaćio se kod nas izraz ambažura). Wiirzburgu. A. 25. Entretiens sur la musiaue (sa 1963.). Frage der musikalischen Symbolik. Bergamu i Mantovi. Markovci. osobito iz Crne Gore. 1953 . osobito u izvornom obliku. Melos. — Transkripcije za orkestar. Stravins dirigent baletne Djagiljeva (191 1918 bio je gl novoosnovanog C Suisse romande 1 je vodio do 1966 među najveće d generacije. Zeitschrift fur Asthetik. Farben-horen und Kunstschaffen. 1. one su postigle opetovana priznanja. LIT.56 ANSAMBLI NARODNIH PLESOVA I PJESAMA SFRJ — ANTEGN/ Kiinsten im Lichte stilistischer Betrachtungen. Das Verhaltnis der Musik zu den bildenden ANTEGNATI. Conrad Ansorge. U Bosni i Hercegovim nema državnog ansambla narodnih plesova i pjesama. God. Mu Mottl) i Berlinu Orkestralni dirig reauxu (1911—1< njem I. Karavanke u Tržiču i dr. 1936. Breithaupt. Ts L'arte organica jedan je od najvažnijih izvora mehanizma i načina gradnje orgulja onog vreme . zbog odabranog programa koji se sastojao pretežno od plesova sa cijelog područja SR Slovenije i zbog izvrsne realizacije. Upotreblja vao se u XVIII i XIX st. Istakao se kao interpret Beethoven Schumanna. Neke skupine djeluju u okviru kulturno-prosvjetnih društava (Svoboda u Jesenkama. I. Vinica. — Requie za tenor. Laux. Ansermets Musikdenken. Neue Wissenscha logie. Profesionalnog državnog ansambla u Sloveniji nema. U njegovim kompozicijama osjeća se sionizma. X 1862 — Berlin. Državni ansambl narodnih igara Crne Gore Oro osnovan je na Cetinju 1951.). Cl. Curjel. 1915—19 predavao na Univerzitetu u Carigradu.— J. 1951. Muziku uči (A. On je 1584— ljaš katedrale u Bresciji. 1920. Bild und Klang. sindikata i omladinskih organizacija. Ernest Ansermet. XII 1953). Vlado Tasevski i Orce Nikolov iz Skopja. DJELA: dvije simfonije. Lausanne 1943. U tehnici pjevanja način dobivanja prvog tona neke fraze ( -» Einsatz). Neue Zeitschrift fiir Musik. Kassel 1956. — R. 15. Conrad Ansorge. Ernest Ansermet und das Orchestre de 1 Laussanne 1943. njemački pijanist i kom vvald. Bojanci. Sastavljen od pro fesionalnih plesača. Err les fondements de la musique. E. 1927. Riemann. Proleter. 21. Preloka. Geneve. Tvrtku je utem (Lunezzane. 2. tjber den Ansatz der Blechblaser.

Dijeli se na više vrsta: Full Anthem. Over the Plains. I. DJELA. Antiquus. američki kompozitor i pijanist (Trenton. za simfonijski orkestar. Note d'archivio. violu. 1587 —?) te njegov sin Graziadio II (Brescia. je nastao u doba Reformacije. 1967. Papayoannua na Konzervatoriju u Ateni. Homard. Firenze 1958. Decatur in Algiers. George. kvartet) uz pratnju continua ili obligatnih instrumenata. 1945. d. Boston Mass. osnovao je Helenic Group of Contemporary Music. -> Konsonanca i disonanca). Pored elemenata jazza. zbor i gudače. 1926. ANTICIPACIJA (lat. MGG. 8. Istra. Tom Sawyer. T.: D. Proceedings of the Royal Musical Association.Ać. 1933. Katkad se i full anthem izvodi uz pratnju instrumenata. Jahrhunderts. Od 1920 živio je u Evropi. Andrea. P. 1962). Kinesis za 2 gudačke skupine. Hrvatski skladatelji XVI sto ljeća. 1962. Tomasin i G. Nazvao ga je koligacionim ambitusom. Vi. J. u primjeru br. LIT. Gibbons (nazvan engleski Palestrina) stvorili su u XVI st. WaIker. 1948. duet. Milano 1883. anticipatio uzimanje unaprijed. 1969 predaje kao gost kompoziciju i instrumentaciju na Stanford University. Trieste 1880. ->■ Monnet. Mušica. Jeppesen. pjevanje i kompoziciju učio kod M. Violinu. 1959—60. Venus in Africa. Fighting the Waves. Hot Time Dance. y . VCorner. II1959). A. Šostakovič). 1510 štampao prvu zbirku: Can-zoni Nove con alcune scelte de varii libri di canto.Th. kojima je nastojao imitirati zvukove suvremenih tehničkih uređaja {Ballet mecaniaue pisan je za 10 klavira. King. 1965. violinu i orkestar. 1955. 1966. W. koji na nenaglašenoj dobi znači anticipaciju. Kalomirisa i J. J. ksilofone. solo-pjesme. te se prema njemu odnose kao -* neakordički tonovi (primjer 1. Jeux za violončelo i gudače. 1965. — K. 1929. Koncertirao je u mnogim evropskim gradovima. 1951. I. La Ruea. Lune Posljednji orguljari iz obitelji A. Brescia 1930. ide u najistaknutije predstavnike mlade kompozitorske generacije u svijetu. 1965 i dr. Zingareska. Mikrographien. 12. 1936 vratio se u SAD (Hollvvvood). — Isti. . Daniel. a. Cambridge Mass. a 1516 dobio od pape Leona X privilegij za tiskanje muzike »figurate«. pa se tada govori o slobodno riješenoj anticipaciji (primjeri 2 i 3). LIT. većinom u Parizu. koncert za klavir. Harmonijski centar jedne i druge je na gl. Ovu razvijeniju formu anthema (sličnu kantati) usavršio je kasnije G. 1950. fagot i klavir.: K. Antizipation. koji najavljuju akord na nenaglašenoj dobi. 1955). li *f i »r X ANTHEM (staroengl. himna. Guerrini. Filmska muzika. Bnglish Models for the First American Anthems. George Antheil. Moutona. —■ Memoari Bad Boy of Music. opaža se u njegovim djelima i utjecaj suvremenih ruskih kompozitora (I. On je ustanovio da se velika većina jugoslavenskih narodnih pjesama kreće u tonskom ambitusu od malog h do as2. Kltstz. U tematici je katkada aktualan: u operi Transatlantic. 1951. 1942. 1924. _ J. 4. A. 1910— u. Full Anthem)^ obično čist zborni stavak. ali nije dostigao njegovu kvalitetu. nije antifonalnog karaktera. M. 1968 boravio je kao stipendist u Berlinu.The Chapel Royal Anthem Book of 1635. prethodenje. rt\ ^ A I—F — [ j * r i- ^ -i A. 1946. VPestrup. trublju i trombon. U Veneciji nije više radio samostalno nego za nakladnike Giuntu. 1969. VII 1900 — New York. 1950. Županović. Op Ouverture. Josquina. franc. — K. Andrea Antico chierico di Montona nell'Istria. tercet. —■ K. primo calcografo musicale. 954 . — Muzika za Sofoklova Edipa. Upotrebljava se kao propisan dio u bogoslužju anglikanske crkve (izvodi se iza treće kolekte). Lyrics za violinu i klavir. Bossinensis. Disertorija iz djela Le frottole per canto e liuto intabulate da F. LIT. Schmidt-Gorg. 1928. —• C. Theodore Antoniou. 1609 —?). napisanim za razne svečane zgode (npr. To je prva talijanska tiskana zbirka muzike za orgulje. Dance in Four Parts. bili su sin Costanza Giovanni Francesco //(?. 1727). avionski propeler. — Isti. 1964). Jean ANTHONIOU. čine redovito disonancu s ~> akordičkim tonovima akorda s kojima zvuče. odnosno instrumenata. :\ [ ' ■ --------- A.. Die italienische Orgelmusik am Anfang des XVI. The Eng lish Anthem from the Early Tudor Period through the Restoration Era (diser tacija). Antheil and the Treatise on Harmonv. Full Anthem toith Verses i Verse Anthem. Epilog za mezzosopran. avr^oveco odgovarati). A. LIT. Lunelli. Muoni. koncert za violinu. Dreams. Jeppesen. Dva Concertina za klavir i instr. Wise. The Love Within. Zagreb 1970 (sadrži i 7 Anticovih frottola za orgulje u transkripciji B. I. 1608. serenada za gudače. a djelomično i po obliku. 1953. serenada za komorni orkestar. 1948. anticipation. Vorausnahme. — DRAMSKA : baleti Klytemnestra. Dizionario degli editori musicali italiani. 1923. Purcel obogaćuju formu anthema uvodeći monodički stil i proširujući opseg izmjenjivanjem zbornih i solističkih stavaka uz pratnju continua. fornija. — P. ANTHOLOGIE FRANCAISE -» Zbirke primjera. njem. 1962—63. Antigo). Pipelarea i dr. — J. Coronation Anthems for George II. ruga se američkom načinu života. u početku XVI st. 1935. ANTICO (Anticho. Ovi »anticipirani« tonovi. 3 mogla bi se tumačiti i kao ->■ izmjenični ton koji »odskače« na novi akordički ton. London 1901. 1924—48. ORKESTRALNA: Antithesen. 1968. ansambl._^ 4. — W. ljestvica koju je konstruirao srpski folklorist M. Andrea de Antiquis. koncert za violinu. Dć. kvintet za flautu. hrvatski kompozitor i naziva ga. 1930. Scotta i dr. U svemu je poznato 21 Anticovo izdanje. 1961—65 studirao kompoziciju kod G. prema mjestu rođenja. suita za komorni orkestar. I. ORKESTRALNA: šest simfonija. Foster. Costanzo Antegnati. električna zvona. Česti su i slučajevi da se ton. Chandos Anthems 1717— 20. Oko 1509 preselio u Rim i započeo nakladničku djelatnost. marionetski balet Flight. je primjenjivao novu tehniku notnog tiska prema metodi O. — VOKALNA: kantata Meli. 1968. Th. ansambl. koncert za flautu. ByrdiO. Una breve stassi dell'attivita organaria degli Antegnati. Sartori. MGG. Pound. 1935. a. anticipation. Vasiljević postavlja ove bitne razlike između antičkog i moder- . DJELA. Svećenik. J. Le Huray. Journal of the American Musicological Societv. Županović smatra da je A. Our Contemporarv Composers. Handel u svojim kompozicijama. vjerojatno orguljaš i pjevač u Veneciji (15 njegovih frottola objavio je Petrucci u prvim zbirkama iz 1504—08). — E. — L. A. 1959. 1967. 1926—49. 1943. zborna kompozicija u Engleskoj na biblijske tekstove ili na parafraze biblijskih tekstova. Ljestvicu s prvim centrom nazvao je a. Gli Antegnati. MGG. Kobenhavn 1943. 1962. Tye. pojavljuje kao akordički ton na idućoj naglašenoj dobi u nekom drugom glasu. Kantakion za sole. tal. La bottega organaria degli Antegnati. pa se onda još jednom u toj naglašenoj dobi ponavlja (primjer 4). Sklonost neuobičajenim zvučnim efektima očitovala se i u njegovim klavirskim interpretacijama (upotreba stisnute šake i podlaktice). 1921. N. Chicago 1927. engl. I. uvertira The Rivers. ako nastupa neposredno prije naglašene dobe. New Jersey. grčki kompozitor (Atena. Ubrzo zatim dobio i privilegij za štampanje orguljske muzike i 1517 izdao Frottole intabulate da sonar organi libro primo. zatim kod E. violinu. 954. Clarke i H. Blocha. 1520 vratio se u Veneciju i objavio Chansons a troys. A. — J. koju sam naziva »satirom i prvom modernom političkom operom«. je sličan motetu u katoličkoj liturgiji. oko 1470/80 —?). Hashagen. Capriccio. 1951. God. Petruccija. Po svome značenju. Studirao na Konzervatoriju u Philadelphiji. La fine di Costanzo Antegnati. Verse je stavak za sole (solo. B. violinčelo i klavir. Jazz Symphony za komorni orkestar (prer.: M. Six Likes za tubu solo. 1926. II 1935 —). — P.: P.: E. I čitav akord može biti anticipiran. 1930. New York 1954. The Anthem in New England before 1800 (disertacija). Ugleda jući se u katoličke motete. 955 Ballet micaniaue. Musical Antiquary. Piber. Anthem. D. 1966. MGG. Vasiljević na osnovu analize narodnih pjesama s Kosova. LIT. The English Anthem 1580—1640. recitatora i instr. 1951. — R. novi izdanje priredio R. De Antiquis. Premda etimološki potječe od antifone. — KOMORNA: Ouartetto giocoso za obou. 1967 i Kas-sandra. H. fagot. Humphrey. ANTHEIL. — R. Andrija Motovunjanin. — Kantata. Iste godine objavio veliki zbornik Liber quindecim Missarum sa 15 četvoro-glasnih misa Brumela. God. Stravinski. Ch. a izgleda ovako: Prema Vasiljeviću postoje dvije varijante toga ambitusa: prvoj je centar as — h (stepen i pol). — KOMORNA: tri gudačka kvarteta. 1950. Theodore. komorni koncert za 8 instrumenata. na kojoj ga očekujemo. Die italienische Orgel musik am Anfang des Cinquecento. 1963. Anthems and Anthem Composers. pone. unoseći u partituru neuobičajene sastave. pneumatsko svrdlo i udaraljke). Cali- ANTIČKI DUR. 1963. prijevremeni nastup jednoga ili više tonova nekog akorda koji se u cjelini pojavljuje tek na idućoj naglašenoj dobi. 1947. a onu s drugim cen trom orijentalni dur. 1935 i The Capital oj the World. talijanski muzički nakladnik i kompozitor (Motovun. Events za klavir. L. U ranijim djelima eksperimentirao. Blow. Od 1967 direktor Gradskog orkestra u Ateni. Bialasa na Visokoj muzičkoj školi u Miinchenu i radio u Studiju za elektronsku muziku. 10.ANTEGNATI — ANTIČKI DUR 57 i zasebno. 1933. F. — H. a drugoj a — b (polustepen). od grč. Kobenhavn 1943 (II izd. Oko sredine XVII st. 1930. Tallis. A. Mušica sacra. brojne antheme polifonog stila s bogatim imitacijama. 1962. 1964. anticipazione).

dv-ucpcoveco odgovarati). Na Zapadu ga je uveo biskup Ambrozije (386). Kao član Jugosl kvarteta koncertirao u Parizu i drugim francuskim gr Od 1957 profesor je na Muzičkoj akademiji u Sarajevu. U kršćansku je liturgiju preuzeto iz grčke t Već Plimje mlađi (112) spominje da kršćani pjevaju himai izmjenično (secum invicem). John. Lyon P. Untersuchungen zum Begriff »Antiphon« (disertacija). 1919. Ave regine coelo-rum. Roma 1934. D'Amato. sv. Benoit-Castelli. melodijski razvijenije. 2. XV st. — J. VII i VIII). ANTIFONAR IZ ST. Vaclav. A. u kojemu postavlja na scen tični totemistički ritual australskih domorodaca. 1951. GALLENA. VI : Protestantski svećenik. Studirao teologiju i muziku ni zitetima u Heidelbergu. V. Freiburg im Br. ANTON. nema u svom opsegu ni harmonijsku ni melodijsku funkcionalnu cjelinu. Montpellier) u seriji Pa hie musicale (sv. se ističe kao interpret djela jugoslavenskih kompozitora. Kongressbericht. Sydney I9< ANTIQUIS. Andrea ANTOLEK.). Luther und die A (III izd. Karl. — D. Huske. L'antiphonaire gregorien. St. ANTIFONIJA (grč. Ferretti. av-ricpoveo odvraćati). 1954. Gastoue. — G. australski kompozitor i dirigent 8. LIT. Beograd 1950. Bavio se najviše problemima evangeličke crkven DJELA: Beitrdge zur Biographie Karl Loezves mit besonderer Beru seiner Oratorien und Ideen zu einer volkstiimlichen Ausgestaltung dei tischen Kirchenmusik (proširena disertacija).: M. Iz antifonijskog pjevanja nikla sebna pjesma -> antifona. antifonaru XX st. Erneuerung der Kirchenn REDOVNICI UZ ANTIFONAR. di Lassa i kompozic spezzati mletačke škole zahtijevali su po dva brojna izvježbana zbora koji su pjevali najprije izmjenično. osnova za restauraciju gregorijanskog korala. LIT. 16. i se baletom Corroboree (1947). Etudes gregoriennes. Garling. a sadržavaju glavnu misao psalma. koji je prvi objavio L. Franjevački samostan.: A. Antiphonar. da bi zajednički završili kompoziciju. izmjenično pjevanj zborova. Ephemerides liturgicae. Les antiennes »Veteran hominem«. zadržala samo kao uvodna i završna pjesma psalma. jer kvari ljepotu antičke plagalne kadence. Pariš 1907. ANTILL. 1957. A. 1958. kratak napjev u ranoj kršćanskoj liturgiji (od IV st. operni pjevač (bariton) i glumai podrijetla (Plzen. Etudes gregoriennes. Alexaniana u Parizu. Vi. Jugoslovenski muzički folklor. Estetica gregoriana. ANTIFONIJSKO PJEVANJE. Grgurov nakon mnogih rasprava oko njegove autentičnosti. Boston 1947. — P. Izvedba tog bale stavlja značajan datum u stvaranju australskog nacional: zičkog izraza. 1949—51. Renoit-Castelli. miksolidijskom ljestvicom. i Zagrebački liturgijski kodeksi XI—XV stoljeća. dirigent i korepetitor putujuće operne družine (Williar. — B.: J. Baleti Corroboree (1947) i Sentimental Bloke. L'antienne »Jam fulget Oriens«. — Kantata The Song of Hagar. Kasnije se a. franc. 359. a tekstovi su im uzeti iz Novoga zavjeta. dominantni akord ne dolazi u upotrebu. MGG. u Vatikanu iz prijelaza VIII1 Nekoliko antifonara iz XIV—XVI st. Le graduel et Tantiphonaire romains. 22. DJELA: opere Endymion (prema Keatsu) i The Music Critic or 77 Devil. II 1917). tonički kvintakord na noti finalis postavlja se od finalisa naniže. Sowa. sačuvano je u dalmatinskim knjižnicama te u Sveučilišnoj i u Metropoli knjižnici u Zagrebu. — H. I. V 1850 — Zagreb. 1951. Nastao je u XI st. Gallen). i a. I) pod Cantatorium (Cod. Stablein. Žc. Regina coeli laetare i Salve regina) i razlikuju se samo opsežnijim tekstom. pape Grgura Velikog (umro 604) sadržava anti responzorije koje je on sam prikupio i sredio. Lemarie. — H. A. Eastern Elements in Western Chant. U gregorijanskom repertoaru ima ih oko 1000. IV i Studij violončela završio 1930 na Muzičkoj akademiji u (U. Greifsvvaldu i Halleu. H. . 1912. Is . Gregor der Grosse Anteil am romischen Antiphonarium. Napjevi su poredani načinima (modusima) pa je rukopis vjerojatno služio u tičke svrhe. dok se druge upotrebljavaju kod mise. zadržani samo oni napjevi koji se izv pjevanja časoslova. LIT. njemački muzikolog (Worms. 1928). Les origines du chant romain. L'Ar Officii. IV 1904 —). ANTIFONAR (liber antiphonarius). odnosno svetkovine. Njegov koligacioni ambitus nema analogije sa savršenim ljestvicama u smislu opće muzičke teorije. — W. Rivista Liturgica. p. Lambillot {Anti de Saint Gregoire. Ove su obično narativnog karaktera. Vasiljević je počeo sam revidirati ranija svoja teorijska shvaćanja o antičkom duru. u koje pojedine pjesme toga muzičkog kruga moduliraju. Scenska muzika Hassan i dr. LIT. Najpravilnije bilo bi nazvati ljestvicu. On obuhvaća tonove i onih tetrakordalnih ljestvica. ANTON. u grč] zičkoj teoriji naziv za oktavu. Kritičko izdanje antifonara iz St. Matesa u Plzeriu i na Konzervatoriju u Pragu karijeru započeo 1871 u Plzenu. Fabbri) i dobio Klaićevu nagradu. Anđreas de -* Antico. a zatim se 1931—. Misnim antifonama zovu se i introit (antiphona ad introitum). ciklusi solo-pjesama. učio kod I. Roma 1950. ANTIENNE. koji se kod antifonijskog pjevanja psalama izvodio prije i poslije svakog stiha. Monumenta Musicae Byzantinae. violončelist (Zagreb. — C. tetrakordi imaju plagalne harmonijske konstrukcije.: A. cvalo je i u crkvenim zb XVI i XVII st. Tekstovi za antifonu uzeti su obično iz Biblije.. Zadar. Vasiljević. 1952. — B. heptakordalnu podjelu. a mogu se svesti na 40 vrsta. Alfonso. MGG. Antiphon. A. rukopisni ne kodeks iz IX st. Kasnije je j iz antifonara razdijeljeno u više različitih knjiga tako d. — INote sull'Antifonario. Pariš 1851) misleći da je to autograf p gura Velikog što ga je papa Hadrijan poslao (oko 790) Karlu Velikome. Vladimir. — G. šavao kod D. 159. u kojoj se kreću pjesme Vasiljevićeva antičkog dura.iM>iiBii 58 ANTIČKI DUR — ANTON mise. pseudoantifone: Alma redemptoris mater. — E. od 1934 dirigent rad a poslije rata direktor muzičkog odjela (program i pri Australian Broadcasting Commission (ABC) u Sydneyu. ibid. Među najstarije antifonare ubrajaju se torium u Monzi iz VIII st. Od 1873 djelovao je 1 gdje je debitirao kao Valentin u Faustu (Gounod). talni sastav unosi posebne udaraljke. Objavljen je 1901 pod naslovom Antiph Tonale Missarum (Cod. zbornik zapadnih liturgijskih napjeva koje su izvodili pjevači ili narod za vrijeme ANTIFONAR IZ MONTPELLIERA potječe iz samostana clunvevskog reda. i s brojne liturgijske napjeve zabilježene dvostrukom muzičk tacijom: neumatskom i alfabetskom. Subiaco 1935. Benedictus i četiri tzv. perial Grand Opera Company) . Jedne se upotrebljavaju kod časoslova (Magnificat. Melodije antifone jednostavne su i silabičkog karaktera. Australian Notes on the Ballet. prigodom koje se izvode. I. Antifona ANTIFONA (grč. Zagreb 1940. Višeglasni psalmi O. Lipphardt. poslu. Quellen zur Transformation der Antiphonen. Angezoandte Liturgik. Osim psalamskih antifona postoje i druge samostalnog karaktera. ima kvartno kretanje. I nog dura: antički protivno od modernoga gravitira naniže prema subdominanti. L'Antifonario deU'Ufncio Romano. 18. Od 191 muzičku povijest na Hochschule fiir Musik u Mannheii profesor). Inicijal iz rukopisa Psalterium chori »Af«. Gastoue. L'Antienne »Ecce nomen Domini Emmanuel«. u kojoj se melodije završavaju na drugom stupnju s dominantnom harmonijom. Studirao na Konzervatoriju u Sidnevu. Wellesz. 1961. a u in. a danas se čuva u knjižnici \ skog fakulteta u Montpellieru. Kassel 1935. ofertorij (antiphona ad offertorium) i communio (antiphona ad communionem). I. Ga] skano je 1924 u seriji Paleographie musicale (2.

X 1893 —). 1964. 1957. a 1531 Consiliarius. Die alte Klaviermusik. 1934. 1 Credo). Istaknuti pedagog. -> Ad libitum APIVOR. — Objavio antologije i zbirke starije muzike: Musik aus friiher Zeit (2 sv. — Isti. 7. C. 1946. 4 sv. 1937. 1952. 23. Specijalna metodika nastave muzike (rkp. R. Narodno pjevanje. Instruktivna djela: 12 Studi per la viola. 2—3 . 2 sv. manje s lista (2 sv. ANTONELLUS DE CASERTA (Anthonello de Caserta). 1967. Rondeaux. -6 i 1951. Perparimi. Nastupao i u operetama I. 1938. III 1907 —). — F. E. 1960. 5 moteta i 5 višeglasnih svjetovnih esama (u arhivima i bibliotekama u Bologni. 1951. C). Die Hvmnen des Apelschen Kodex. Isaac. I. Studirao matematiku u Bonnu. MQ. av^pcorco? čovjek i cpaiv?] glas). Ritam liptarskih narodnih pjesama. 1951. Lorca). muzički pedagog i zborovođa (Dubra-:c. 1964. 2 sonate za violinu i klavir. Zbirke zborova: Šiptarski korovi. — H. kompozitor i muzički pisac (Trento. U.. 4. Imitation in the Thirteenth and Fourteenth Centuries. Coronaro). 1951. sljedbenik je Ciconije. 1. klavirski trio. Anatomie und Phvsiologie des menschlichen Stimmund Sprachorgans (Anthropophonik). Ne Prizrenin e bukur (U lijepom Prizrenu). kompozitor i muzički pisac (Skoplje. A. Perparimi. — R. Virelais and Ballades in French I3th . uglavnom su 4-glasni. Grande studio di concerto za violinu i klavir i dr. J. A. 1950. sa T. Studirao na Milanskom konzervatoriju (G. C.. Zellera. 43 Sonetti musicali. Muzička vježbenica. koncert za klavir. 1923. ilajdjoni.. Komponira dodekafoničku muziku. 1909. ■ednjoškolski nastavnik i od 1951 profesor Pedagoške akademije Zagrebu. L. 1950 (sadrži transkripcije svih Antonellusovih Euvanih djela). Bourdon und Fauxbourdon. Kosovska suita. klavir i udaraljke. 1956. asovne pjesme (Kanga e nji majit. Historical Anthology of Music (2 sv. Angles. Novo izdanje kodeksa obj. MQ. Martial. te više anonimnih rkp.. američki muzikolog njemačkog podrijetla (Konitz. 1537). Lorenc. LIT. God. Misni stavci su troglasni. Hadleva. Faida. 1929. Belfagor. mjestimice u imitaciji i sa slobodni tenorom. Schering-Festschrift. 1914.Century Song. 1947—50. X.). Lorca). 1950. ANZOLETTI. Paulus de Rhoda i dr. 1889—1928 predavao violinu na Milanskom konzervatoriju. ANTONIĆ. ass. 1948. 1949.. I. T. — HT. Clarka. ANTROPOFONIKA (grč. RM. Od 1956 muzički urednik Radio-Prištine. 1906. ibid. 1938. From St. LIT. stare svadbene igre. Studirao teologiju i filozofiju na Univerzitetu u Leipzigu. Gerber. Isprva je jevao manje partije u operama. Accidentien und Tonalitat in den Musikdenkmdlern des 15. djelovao u Avignonu krajem XIV i početjm XV st. Concertante zz klarinet. Leipzig 1937. 1920 i Moto perpetuo sopra movimenti di scale. njemački učenjak (Konigshofen an der Saale. rte d'Archivio per la storia Musicale. svoja zborska i orkestralna djela temelji na ementima albanske narodne muzike. 1944. Proučavao osobito srednjovjekovnu i renesansnu muziku. French Secular Music of the Late Fourteenth Century. 1942 (IV izd. 1920. A. 3. 1938. Pripada generaciji kompozitora nakon Landija. MW. studio critico biografico.. — DRAMSKA. dirigentski kompozitorski rad uspješno se bavi melografijom. Pruska. DJELA. pripada »sljednjem razdoblju talijanske Ars nove. 1917. Straussa i K. Apel. Leipzig 1950. 1961. 1949. Mozart. 1953. Heinrich Finck. 1497 dobio naslov magister artium. Uz pedagoški. 7 i 9. 1897. 1951. 1943—47 i Yerma(F. Mješoviti zborovi: suita Opojanja. 1952. Merkel.). The Notation of Polyphonic Music. Muzička vježbenica. 1924. Podijeljen je na 22 fascikla a sadrži 172 kompozicije. // repertorio del piccolo violinista. 1881 postao : redatelj opere i operete. — RASPRAVE I ČLANCI: Back's Kunst der Fuge. —■ Klavirske kompozicije. nije samo sakupljač nego i pisac pojedinih dijelova kodeksa. Jahrhunderts (disertacija). 1968. 1902. 1963. ibid. Early Spanish Music for Lute and Keyboard. Dunoiveau sur la musique francaise pour l'orgue au XVIe siecle. 1947. A. Ćitelija. DJELA: Suvremena metoda pjevanja u pučkoj školi.. M. ORKESTRALNA: Na ka dale nusja e mire (Lijepa nevjesta).: H. XVIII—XIX.. Djelovao kao zborovođa. 9 i Zvuk. ANTONI.: J. Metrički oblici šiptarskoj narodnoj muzici. 1934. The Partial Signatures in the Sources prior to 1450. LIT. 1967. DJELA: violinski koncert. de Angelis. je objavio še zapaženih rasprava i studija s područja etnomuzikologije. 1966 . 1936 emigrirao u SAD. Nikolaus. Poesie musi^ali italiane dell'Ars nova fiorentina. i već prijemljiv i za stvaranje mladoga Dufavja. pa ritmička >mpleksnost pojedinih glasova u njegovoj muzici često poprima izmjere čiste intelektualne igre. Geschichte der Mensural-Notation. Apel. Perparimi. Ne Prizrenin e vjeter ' starom Prizrenu). Sv. ibid. i944(XVizd.). nokturno Si la noće hace escure za gudački orkestar. Opere: La fine di Mozart. Oko 1492 počeo sakupljati kompozicije. Narodne pjesme iz Opolja d.). — A. 1958. — SPISI: O muzičkom folkloru Kosova i Metohije. Geschichte der Orgel und Klaviermusik. ANTONIUS DE CIVITATE (Antonio da Cividale del riuli). LIT. muziku Sio privatno u Skoplju i Beogradu. 568) i Parizu ( Bibliotheque nationale. 1957. koncert za violinu. jednostavniji. Davison. Muziku studirao kod P. 1953 i Sandades i Veneziana (prema mu- . 1938. Militza o Serbia. Bratstvo 'edinstvo i Ivan Filipović. C. Uspavanka. 1915. Sačuvana su 3 njegova misna ivka (2 Glorije. članci i kritike. 1956. Marco. 11 . U dva navrata (1514—22) bio rektor Leipziškog univerziteta. Ać. 1947.— DRAMSKA. Willi. Munche1. Der Mensuralkodex des Magisters N. A. 1950. ibid. Neue Quellen des 14. Martial to Notre—■ Dame. AML. VI 1866 — Mesiano di Pavo. Early German Keyboard Music. — VOKALNA. Kreutzera. Mass.. Ghisi. Božidar. 1958. The Early Development of the Organ Ricercar. završio medicinski fakuhet. und beginnenden 15. 1967. ominikanac. 3 i 7. Giuseppe Tartini. 1925.. Revue Belge de . 1901. Die Tabulatur des Adam Ileborgh. nauka o prirodi ljudskoga glasa. U rukopisima u Modeni Vblioteca Estense. I95i—53. irski kompozitor. Dva \ra načina pjevanja kod šiptara u Crnoj Gori. 1938. J. Muzička početnica.. Davisonom). PartisJ. 1940—42 (separat Sv. Leipzig 1856. ballata. 11—12. 800—1600. 13. Koc.). L'insegnamento del violino in Italia. Trento. Offenbacha. 1958. Baleti: A Mirror for Witches. Koncertirao po Italiji i Austriji. DJELA. 1959. — KOMORNA: sonata za klarinet. živio u Firenci. pretežno duhovne i u manjem broju svjetovne. ibid. Perparimi. MGG. G.. Zvuk. nova red. Speculum. 23. Bes3 A PIACERE (tal. Cambridge. ajca... Imitation Canons on VHomme arme. Kah an erdhe keta partizan. The Central Problem of Gregorian Chant.. scene della vita intima. Uz nastavnički rad djelovao je kao di-. oko 1470 — Leipzig. 1937. Cambridge. I 1929). Muzički oblici i narodni instrumenti šiptarskog naroda. 1956—70. Tonalne osnove tarske narodne muzike. 1954. Riemann. klavir i udaraljke. Neapolitan Links between Cabezon and Frescobaldi. 1948 novao u Prizrenu prvu muzičku školu na Kosovu i bio njen rektor. sonata za violinu i klavir. — SPISI: Do-menico Cimarosa. Denis. 1945. Oxfordu. Neue Klaviermusik. ZFMW. Muzička počet-\a. primjenjuje u notaciji zamršene odnose prolacija proporcija i nekoliko tipova crvenih nota (color). str. simfonijska pjesma L'ospite della Terra. 1969). I. a zatim je prešao u dramu naupajući najviše u komičnom fahu. Journal of the American Musicological Societv. Martienssena i dr. Stari ćalgadžijski !S. —■ Isti. Skenderbeu ngadhnimtar i dr. talijanski kompozitor (krajem XIV st. — KOMORNA: dva gudačka kvarteta. — MELOGRAFSKE ZBIRKE: Kange pullore shqiptare. Leipzig 1904. 1911 proslavio je Dgodišnjicu umjetničkog rada i napustio pozornicu. The Earliest Polyphonic Composition and its Theoretical Background. APEL. SPD Obilić. Folklori muzikor shaiptar. 1934. Miinchenu i Berlinu i istodobno privatno učio klavir kod L. glavna su mu djela iscrpan traktat o notaciji polifone muzike i leksikon muzičkih pojmova koji je doživio 16 izdanja. Rawsthornea i kod Schonbergova učenika E. Moteti (dva iz 1422— . 1948. 59 seler. M. po volji) ~* A bene placito. Festschrift H. a 1504 završio znameniti muzički kodeks poznat pod naslovom Mensuralkodex des Magisters Nikolaus Apel koji je prvotno bio u njegovu posjedu a kasnije je prešao u Univerzitetsku biblioteku u Leipzigu kao rukopis 1494 (poslije 1945 izgubljen izuzev jedne fotokopije). God. 1963 . Na Muzičkoj akademiji u Zagre-1 studirao orgulje i diplomirao u teoretskonastavničkom odjelu. 1962—65. io je i koralist u zagrebačkoj katedrali. 1959. Concord Classics for the Piano. 1957 ijehonate mres. 10. Early History of the Organ. Osnovne karakteristike albanskog muzičkog klora Kosova. H. ORKESTRALNA: simfonija. Obrade rodnih napjeva. solo-pjesme. ibid. 59. 3 Šiptarske rapsodije. VC'olf. Kun. 1. Un nuovo codice 11'Ars nova: il codice Lucchese. The Notation of Polyphonic Music 900—1600. Za zagreačko kazalište najznačajnija je njegova djelatnost u karakternolomičnoj struci. 1936. 1917.. God. G. ibid. Strasbourgu. 1958. 1959. 1900 imenovan je nadredateljem. 1938—42 predavao na Harvard University. APEL.) pripadaju gornjotalijanskom tipu što ga je utemeljio Johannes iconia. The French Secular Music of the Late Fo irteenth Century. podrijetlom iz Walesa (Collinstown. koja je lihvarila francuski jezik i francuske forme. 50. Bordas de sangre (F. Bonaccorsi. ostale su imponirane prema francuskim uzorima u obliku rondeaua (3) virelaija (1). 24 varijacije na temu J. French Secular Music of the Late Fourteenth :ntury. 1909. KNJIGE: Die Fuge. 1902. Studirao na Filozofskom fakultetu u Skoplju. und 16. Mušica Disciplina. 1. cenni biografici. Antonius de Civitate MGG. 41—42 . Malsorja. God. G. Nikolaus Apel. DJELA. 2 rondeaua 1 virelai. Prema glavnim stilskim obilježjima A. Sieni i Lučci). IV 1916 —). Masters of the Keyboard. 1961. fantazija Normandy. Firenci. Jahrhunderts. Besseler. Bemerkungen zu den Organa von St.Musicologie. ibid. 1952. 1957. 1946. 2. 1898 (na vlastiti libreto). 1932. Florigal. LIT. Speoilum. Essay on Music in Honor of A. C 1909 —). Gerber u Das Erbe Deutscher Musik. Član dječačkog katedralnog zbora u Christ Churchu u Oxfordu i Herefordu. 1914. svojim je radom mnogo pridonio lapredenju muzičkog školstva u Hrvatskoj. Pretpostavlja se da A. Brahmsa za violinu i klavir. Glasnik muzeja Kosova i Metohija. 1961—67 Siptarska plesa. A. 1507 imenovan profesorom filozofije. — U čast Apelu objavljen je svezak Essays in Musicology.ent pjevačkih društava Jeka (Samobor). 1950. rukopis T]\ — Codex Reina) sačuvano je njegovih 5 ballada. 1948. ilijanski kompozitor. I. talijanski violinist. 1960 —61. Harvard Dictionary of Music.. — poslije 1423). a od 1950 do 1963 profesor je muzikologije na Indiana University u Bloomingtonu. Uređuje zbirku Corpus of Early Keyboard Music.: Vaclav Anton. 10 i irodno stvaralaštvo. XXXII. A. id 1893 nastavnik za mimiku u školi Hrvatskog glazbenog zavoda. Kompozitor icionalnog smjera. Od svjevnih pjesama samo je jedna talijanska 3-gl. 1922. 14.ANTON — APIVOR ngažiran je za stalnog člana zagrebačkog kazališta. Opere: The Stoops to Conquer. str. Aulen. 1946—47. The GregorianChant. Journal of the American Musicological Societv. Uvod u dirigiranje (2 sv. je prvi kod nas imijenio načela metode Tonic-SolFa i u muzičkoj nastavi na ićeobrazovnim školama. Atti Academici dei Lincei. Concerto za 4 violine. Turopolje. 1949. kestralni dirigent i nastavnik u Prištini i Prizrenu. Apelov kodeks predstavlja veoma važan izvor za njemačku muziku XV st. od raznih autora (Adam von Fulda. Irska. 4. 1920. od 1963 nadalje. 1959. Fischera. concertino za gitaru. — Isti. 414. L. 1953). —■ Kantata.: K. Jeta e 1949.: H. KMJB 1897. La Gore.

Vorschlag). odrazuje u motornom dijelu vokalnog ins APPUNN. Smijerš (VCerken van Josquin de Pres. LIT. — KOMORNA: dva gudačka kvarteta. je napisao tužaljku prigodom smrti Josquina Des Presa. 1964. Plašt). Giulietta i Antonija (Offenbach. 1955. passacaglia. sv. Micaela (Bizet. Engel). Od 1783 b sopranist na dvoru u Napulju gdje je vodio i privatnv školu (njegov je učenik bio i D. DJELA. da je bio Josquinov učenik. obj. 1521 (obj. Carmen). Sonatina ritmica. 22. Benedictus. Pjevanje učio u Napulju kod G. kai na teški dio dobe. Festliche Musik za duhački orkestar. violu i gitaru. Na Pitijskim igrama u Delfima. J. Bogdanova Kocka u Skoplju. ? — ?). a služi obogaćenju melodijske linije. Ero s onoga svijeta). 1964. 1951. 1545. napisana. 28. Abenteuer einer Notenfeder. Široke stručne naobrazbe. pavanu i 11 chansona. veća. vođa muza. Berga u Beču gdje od 1922 djeluje kao nastavnik. 1949. Benedictus de Opittiis). sitnimIzvodi se kao obična zaostajalica na glavni dio dobe ili trajanju kojim je sitna nota zabilježena. 1935 i 1956. Giuseppe (zvan Sciroletto. APREA. 60 Shemen fiir Klavier. kitare i aulosa {Ilijada. Cimarosa). 1949—50. Učio na Konzervatoriju u rodnom gradu (A. V 1927 —). pripada ostatak trajanja. Si. I. Među njima posebno se ističu: Euridika (Gluck. Ballatta. La Traviata). 1958 (nova ver zija 1964). 1956. Hans Erich Apostel. Odiseja. Pavlina.). Aristofan. tužaljku je obj. Muziku studirao na Konzervatoriju u Ns Longo). T. U grčkoj mitologiji bog sunca. z a klarinet. Abigaile (Verdi. 1929. APOTOME (grč. 1964. (2048 : 2187) nastaje. za razliku od dijatonskog polustepena (a — b) nazvanog limma (grč. pevačica. VO^O? Apolonova himna).: tužaljku. Pamina (Mozart. — H. violu i gitaru. 6 epigrama za gudački kvartet. Do 1860 bio je učitelj muzičke te ranja i pjevanja u Hanauu i Frankfurtu. La Boheme). Magnificat (4-gl. Benedictus Appenzeller. i onda. Npr. APPENZELLER (Appenzelders). 1933. 1957. Adina (Donizetti. 1939 (rev. jer stari majs bili dosljedni u bilježenju. God. za 8-gl. SBIMG. Holderlin. predudar ili predraz (od tal. Zbog jasnoće harmonija APRILE. 1959.60 APIVOR — APRILE pisali su je u starijoj praksi kao appoggiaturu. 1. franc. I a. Olvmpia. Variationen nach einer Kokoschka-Mappe. Norma (Bellini). XIV. Sonata campestre za violinu i klavir. appoggiature. Nabucco). Svoja je djela najčešće potpisivao samo imenom Benedictus i stoga su mnoge njegove kompozicije pripisivali drugim autorima (Benedictus Ducis. Fiinf osterreichische Miniaturen. duhački kvartet. XeT(i[Aa). 'ATCOXXCOV). oko 40 chansona. —■ D. Nikola Šubić Zrinjski) i Đula (Go tovac. njem. koje čvršće ili slabije zbližene. Kasnije se b. 1937. Helmholtz. A. III. tj. intrada za limene duhačke instrumente i udaraljke. sonata za vio lončelo i klavir. Albrecht. God. Bartha. Kleines Kammerkonzert za flautu. A. van Maldeghem (Tresor musical. zbor i orkestar. Osnovnoj noti i. — VOKALNA: kantata The Hollow Men (T. Bruxelles 1867—88. Taj rad doveo ga s istaknutim akustičkim stručnjacima (H. talijanski kompozitor i pijanist (Ri 1904 —). pa time izazivaju komprimiranost zraka ispod Osjetno se a. Eshil. Barclay Squire. Nepripravljena zaostajalica u harmoniji (-*■ Zao APPOGGIO (tal. M. G. Juvem Teoretsko djelo L'arte del pedale nel pianoforte (2 sv. zaštitnik pjesništva i muzike. Musette i Mirni (Puccini. Donizettija). La Musique aux Pays-Bas. Madame Butterfly). pjesme za glas i različite komorne instrumentalne sastave. pa su neki otud zaključivali. X 1731 — 11. F. U staroj grčkoj književnosti i umjetnosti često prikazan kao pjevač i svirač lire. Schonberga i A. II diapason. ako je a. DJELA: tužaljka Musae J. . Ispravna je izvedba u primjeru označena zvji b. Od 1949 članica Skopske opere u kojoj je ostvarila niz sopranskih uloga. misa (4-gL). — KLAVIRSKA: sonata. Veneciji (175?—60). 1947—49. Eslela marina za glas i gudački orkestar. psalama i responzorija u rkp. što je u stvari zaostajalica. nizozemski kompozitor iz XVI st. Čarobna frula). Rondo ritmico. APOLONOV NOMOS (grč. Trakl). APPASSIONATO (tal. G. kad stoji pred tonom iz akorda. 1542. E. 28 brani di avviamento alla mušica moderna. van der Straeten. Hoffmannove priče). Dvije su vrste appoggiatura: a. Kratki predraz izvodi se. 1927—37 direktor Talijanskog konzer Tunisu. njegovu glavnom svetištu. Morike. Isprva komponira u duhu kasne romantike. i u suvremenim zbirkama. Rilke). Cio-Cio-San (Puccini. zanosna interpretacija. S velikim je uspjehe u Španjolskoj (1758). Kratki predraz koji se razlikuje od dugoga (od X dalje) po prekriženoj zastavici. melodijski ukras od jednog ili više tonova. Benedictus und Ducis Appenzeller. DJELA: poema Augusteo za orkestar. a a. I 1901 —). njemački muzičai 1. gotovo sve instrumente. Limma je polustepen. Johst. pjevač (Martina Franca. — W. Pevanje učila kod Nine Kuneli i P. Georgetta (Puccini. suita Concise. stičkim istraživanjima. Scirolija. (Oudenarde. 1952. port de voix). za fagot. ano^o^i]). npr.: loše Dinamički je a. u službi madžarske kraljice Marije koja je stolovala u tom gradu. 1959).: žici G. solo-pjesme. Georg August Ignaz. 1951. studija za flautu. 1946. A. : E. Kastrat. 1951. bilježi se obično kao 1 Njegovu je vrijednost često teško odrediti. Sonatine: za flautu. S. Stuttgart 1767) i u mnogim talijanskim gradovima. Napisao je knjigu Ober die Helmholtz: von den Tonempfindungen (1863). 1955. Pindar). usklađen čvrst pritisak glasnice. strastvena. austrijski kompozitor. Dok je u suvremenoj muzičkoj praksi kromatski polustepen (24 : 25) manji od dijatonskog (15 : 16). a 1791 izdao je u Londonu školu pje Modem Italian Method of Singing (posljednje talija 1942) koja se upotrebljava još i danas. koji se dobiva. appoggiarsi nasloniti se. zatim do 1962 profesor klavira u Rimu. Tito. Od u Cagliariju kao direktor Konzervatorija te umjetničk koncertne poslovnice i kazališta.). od i izvodi se na početku dobe i s jednakom snagom kao i gla\ APOSTOLOVA BOGDANOVA. dugi predraz (nota cambiata. pod utjecajem A. 1958.ovis ter maximi povodom smrti Josquina Des Presa. za obou. aecent. K pjevač debitirao 1753 u Napulju. VII i VIII. Schonberga. Wien 1965. Who was Benedictus. 1945—50. Orfej). IX 1816 — 14. 1545). a ne prije akorda: j 2. Scirolino). varijacije na Havdnovu temu. Komponi vokalnih djela. I 1888). 1953. 1964 i za rog. Eliot). Wolfenbuttel 1930. 16. 1962. Canto za violončelo i k klavir: tokata. ORKESTRALNA: koncert za klavir. Kaufmann. Ljubavni napitak). 'ATC6XXO>VO. 1954. NOVA IZD. — H.: J. sopran (Tetovo. koji prethodi (izvan takta) glavnom tonu. 1928. LIT. 5 bagatela za duhački trio. ako se od čiste kvarte (3 : 4) oduzmu dva cijela stepena (t : [t] 2 = ! T I ili 20 : 21). zatim kod A. tokata. uvijek jednaka glavnoj noti. 1529—72. 1961. stvaraju otf zraka. APLIKATURA -+ Prstomet APOLINIJSKI -> Dionizijski i apolinijski APOLON (grč. kad se od cijelog stepena odbije limma. prihvaća dodekafoničke principe. izvodi se kratki j na dobu. 1962. a ne pred dobom. Lorenz). Izvodila se uz pratnju kitare (->■ Kitarodija) na različitim natjecanjima u staroj Grčkoj. održavala su se i muzička natjecanja. — VOKALNA: Reguiem (R. Hans Erich. Taranto. 1946). Violetta (Verdi. pijanist i pedagog (Karlsruhe. kromatski polustepen (b — h). je R. zbirka od 23 chansona (4-gl.). varijacije na 3 narodne pjesme. ciklus Kubiniana. [U IflsH dobro Teškoća nastaje katkad kod ° ili I takta. Faust). oko 30 moteta. gen.). pjesma sastavljena od nekoliko dijelova i posvećena bogu Apolonu. oslonac). 1911—12. Margareta (Gounod. Adagio za veliki gudački orkestar. Jelena (Zajc. 1934. APPOGGIATURA. 1962. Kafer. u muzičkoj teoriji starih Grka. 1551 pratio je kraljicu na putu u Španjolsku. kasnije. XV i XVIII) . Euripid. — Ouartetto delle stagiott kvartet. po Pitagori je a. Konstruirao je akustičke aparate i harmonijume s ljestvicama čiste ugodbe. pjesme za glas i orkestar (H. Oko sredine stoljeća dirigent dječačkoga zbora na dvoru u Bruxellesu. motet Soneta Marta. APOSTEL. MGG. 1951. Hans Erich Apostel.

tužno. 23. Geneve 1948. sonata). 1932. kompozitor i direktor Talijanske operne družine. Jancke. Priifung der Musikalitat. 1874 —86 ia Nem England Conservatory u Bostonu. Treba razlikovati pravi a. srodne. A. Filmska muzika. Seleuco. 1729. about Music and Art in general (2 sv. a 1888—1903 bio je muzički litičar u Boston Evening Transcript. zatim na Harvard College u Bostonu J. Sunday Courier i Traveller. Untersuchungen iiber das absolute Gehor. MGG. već raspoznaju subjektivnu visinu. Muziku studirao na Konzervatoriju u Moskvi (1894— 1901). LIT. Od 1872 surađivao u časopisima The Atlantic \ionthly. Gebhardt. lle$aji u LlpoKpuc. Prema drugom se mišljenju muzika mora kloniti veze s poezijom li slikarstvom. The Psychology of Musical Talent. II (sa zborom). Lang). LIT. — DRAMSKA. Postoje različiti tipovi apsolutnih slušača: jedan. 1920. a predavao je i na Muzičkoj akademiji. D. — Gudački kvartet. instrumentalna muzika bez programa ili programnog naslova (fuga. ARAKIŠVILI (Arakčev). U violini učenik V. Poslije Oslobođenja djelovao neko vrijeme u Sarajevu kao violist opernog orkestra i gudačkog kvarteta. Debussv i dr.. Abraham i F. Granica između apsolutne i programne muzike nije oštra. Musicisti napoletani in Russia nel' 700. time ujedno započinje rad ruske Dvorske opere. takav su slučaj npr. 1929. Das absolute Gehor im Kindesalter. Alessandro nelle Indie. AFMW.). von Stanlin. 1910—n privatni učenik A. Serauky 3 Die nusikaljsche Nachahmungsasthetik im Zeitraum von 1600 bis 1800. 1736 postavio u carskom kazalištu svoju operu La Forza dell' amore e dell'odio — prvi veliki operni spektakl izveden u Rusiji. Das Spezifisch-Musikalische md die Frage nach dem Sinngehalt der Musik. — L. pojavljuje se najčešće već u 3. Schdfke. LIT. lami po sebi. 19. SBIMG. 1730. 1919). Kurth. — Opera Viento Sur. s. 1934. VI 1709 — Bologna. Zeitschrift fiir Psychologie. Učio kod svoga djeda Pietra Aniella. Machado). simfonija. npr. iesto mnogo sigurnije raspoznati komorni ton ili neke druge tonove od apsolutnog slušača. izuzetno prirođeno svojstvo sluha la prima i pamti apsolutnu visinu tonova. Simpatije romantičkih pjesnika za poeziju Istoka nalaze tu svoju muzičku paralelu (R. 1922. uputa violinistu.APSOLUTAN SLUH — ARANY APSOLUTAN SLUH. L'Asilo dellapacejLa Corona d' Alessandro Magno . 1750. Do Oktobarske revolucije veoma aktivno sudjelovao u muzičkom životu Moskve kao jedan od osnivača Narodnog konzervatorija (1905). Krueger. Osoba s apsolutnim sluhom može. Vincija i L. Archiv fiir Psychologie. Musikpsychologische Studien. Mnogo je važniji i svakom muzičaru prijeko potreban -> relativan sluh. koncert. Studirao u Parizu kod P. odnosno afekte ili emocije. pa se ne mogu prilagoditi na stvarnu apsolutnu visinu tonova. — Andante za gudački kvartet. potpuni neovisan. Dmitrij Arakišvili. II 1873 — Tbilisi. ARAJA. 1948. Archiv fiir die gesamte Psychologie. 1930. talijanski kompozitor (Napulj. Uz istaknutu djelatnost u Zagre- . c kao c. se ne može naučiti. A. Leipzig 1938. prema kojemu svako muzičko djelo mora imati »program«. Ać. —■ A. violist (Kaposvar. LIT. linearni tip. 1940. — R. ZIMG. 1951. absolutus oslobođen. Cber die beiden Arten des absoluten Gehors. Ks. 1913.). susjedne tonove. VIII 1953). tražeći ia sačuva svoju autonomiju kojoj smisao leži u čistom kombiniranju tonova i oblika (F. Dragutin. Već oznake kao veselo. K. U toku svoje 24-godišnje intenzivne djelatnosti znatno je utjecao na muzički ukus ruskog dvora. Boston 1919. godini života i podvrgnut je zakonima razvitka. Sumarokov). 1729 debitirao kao operni kompozitor muzičkom komedijom u napuljskom dijalektu Lo Matremmonejo pe'vennetta. iako je prilično siguran znak muzikalnosti. Tonhohenbewusstsein und Intervallsinn. Prvo. pedagog i suradnik časopisa Mysbma u Mcu3Hb te gruzinskih novina Meepun. Seashore. 1894. Das ibsolute Gehor und seine Typen. Smisao je naziva figurativan: ornamentalne šare Istoka odražavaju se u ritmu i bizarnosti melodijske linije. a da uz to čitav niz tonova ne raspoznaje). — W. Dmitrij Ignjatovič. Francesco.. Gatz: »Svaka je muzika autonomna apsolutna«. 24. I. bez ikakva pomagala i izvan konkretne muzičke :jeline. — A. 1911 i FUMH noeoio BocmoKa. Past andPresent. 1735 angažiran u Petrogradu kao dvorski dirigent. gruzinski kompozitor i folklorist (Vladikavkaz. 1920. A. APSOLUTNA MUZIKA (lat. I. 1738. ARABESKA. 1731. Dirigirao je u svim većim španjolskim gradovima. američki muzički pisac (Boiton. s. Das Musikleben. Machado) za sopran i orkestar. Neue Psychologische Stimme. : P. oratorija i kantata. dok uklapanje literarnih programa preazi njeno područje. X 1848 — Vevey.Champlinom Cyclopedia of Music and Musidans (3 knj. s. Od 1953 predaje na Konzervatoriju u Madridu. The Opera. DJELA: četiri Impromptua i Elegija za orkestar. A PUNTO D'ARCO (tal. odnosno s vanmuzičkim elementima. 1948. Amor prigioniero . Berlinu i Rimu. APTHORP. Musik-Aesthetik in ihren Hauptrichtungen. U Petrogradu je ostao do 1759 (ponovno se vratio na kratko vrijeme 1762). I 1964). Lučio Vero. relativnog sluha. — DRAMSKA: opera CKasanue 0 Ilfoma Pycmaeejiu. od parcijalnog. 61 DJELA: Hector Berlioz. Suprotstavljanje apsolutne muzike programnoj dugo je izazivalo polemike. — C. DJELA. 1731. 9. čeznutljivo. 1898. Izdavao Programbooks boston-ikog simfonijskog orkestra 1892—1901. On je i muziku uveo borbu i patos. // Finto Nino. Dukasa. Kobelt. ibid. Podučavao na College >f Music i na Lozvell Institute u Bostonu. Grečaninova. Kpa-mKuu ucmopunecKuu 0630P zpy3UHCKou My3UKu. 1902. IV 1902 —). diplomirao 1869. 1929. da je štetno držati se striktno bilo kojeg od ovih ivaju pogleda na muzičku umjetnost: formalizam sužava mogućlosti apsolutne muzike. 1745. ORKESTRALNA. Moses. 1955. DJELA: sonata i capricci za čembalo. 1918—25 drugi koncertni majstor. Paine. ARAMBARRI Y GARATE. II 1913). Cleomene. osobe. izv. Te se polemike mogu svesti na iva oprečna mišljenja. Andrea Corsini. Često se a. Artaserse. s. Musikpsvchologie. Simfonijske pjesme FUMH OpMy3dy. 1901. Tri simfonije: I. Sdpione. 1930. A. C-dur kao C-dur i slično. ciklički (ili polarni tip) osjeća ovakve tonove kvalitativno suprotnima. latz. da svira vrhom gudala. 13. Od 1918 direktor Konzervatorija u Tbilisiju. I. Osnovao je Savez muzičara i bio pročelnik opernog orkestra HNK. God. A. — R. Begidžanov. Moos. Scheringovoj tezi o skri-? enom. ibid. Revesz. — 0. Jesiis. Rosenberga Ružica na školi HGZ-a u Zagrebu. često žučljive i oštre. Ciro riconosduto. 1926. u svojoj biti (Schopenhauer). komična opera )Ku3Hb-padocmb. — Oratorij Castilla (M. — F. 1747. kod kojeg nije razvijen potpuni iistem raspoznavanja tonova (osoba s takvim sluhom može npr. 1941. fV m. umjetničku karijeru započeo 1915 kao član opernog orkestra Hrvatskog narodnog kazališta. VVilliam Foster. I kod apsolutnog sluha javljaju se u većoj ili manjoj mjeri pogreške u određivanju visine tonova.—Klavirske kompozicije (7 kavkaskih plesova. M. da raspoznaje. koje tačnije čuju srednje tonove nego visoke i duboke i obrnuto. se istakao i kao organizator staleških organizacija. Wellek. Selection jrom his Letters and Writings. na vrhu gudala). Mitridate. Das absolute Tonbewusstsein. kulminira u A. O630P napodnou necuu BocmoHHou Fpy3uu. i 4. 2. Nachrichten von der Musik in Russland. španjolski dirigent i kompozitor (Bilbao. Vrativši se 1933 u Španjolsku istakao se izvedbama velikih zbornih djela. W. čist). le Flema te na Scole Normale de Musique kod P. von Hartmann. Auerbach. a i reproducira (ne uvijek) tonove. Stupanj sposobnosti i nepogrešivosti zavisi od razvitka i vježbe isto tako kao i kod tzv. koje će interpretacija njome oživjeti. Osobite je uspjehe postigao kao član -> Zagrebačkog kvarteta s kojim je koncertirao po cijeloj Evropi. ovvero La Semiramide riconosciuta. 1888—90.: A. Napoli 1923. oko 80 solo-pjesama. 1932. Berenice. — G. Na brojnim putovanjima (1901—08) po Gruziji sabrao preko 500 gruzinskih narodnih pjesama. E. 1952. Mainz 1948. God. Abraham. obilježavaju tarakter neke kompozicije. 1951. Opere: Lo Matremmonejo pe' vennetta. nije preduvjet za muzičku nadarenost. — Obradbe narodnih pje sama. Prota-Giurleo. — W. akorde ili tonalitete. doživljava. B. /I. — J. — H.: J. Gefiihl und Kunst (u djelu Phantasie ind Kunst). oko 1770). — Izdao zajedno sa J. te na Peabody Institute 1 Baltimoreu. — Isti. Švicarska. a nisu vezani uz neke realne životne okolnosti. 78. nije gotovo nikad potpuno odvojena od vanmuzičkih pojmova. zasniva na pamćenju specifične boje koju imaju pojedini tonovi. — U. 1735. 1737. VII 1899 — Zagreb. 25. No to su apstraktni afekti i emocije. Eudossa incoronata. K'iora naglašava. MGG. Das absolute Tonbewusstsein. 1731. — Kantate. IV. Kratko vrijeme na-:tavnik klavira i harmonije na National College of Music. — SPISI: Fpy3UHci<oe napodnoc My3UKanbHoe meopnecmeo. Gehorpsvchologie.: O. Annales de la musique et des musiciens au XVIII e siecle. prešućenom programu svih pretklasičnih i klasičnih djela. — A. Schumann. 1744. C. 1937). Studirao u Dresdenu. koje su u svojoj praksi i iskustvu naučene na različito udešene instrumente. je autor prve gruzinske opere Cna3aHue 0 Uloma PycmaeeAU (1914) i prve gruzinske simfonije. — :. Na Konzervatoriju u Baselu učio dirigiranje (F. 1755 (libreto: A. Lea. 8 baskijskih pjesama (M. naziv za kraću (obično klavirsku) kompoziciju. a kvartne i kvintne tonove (kvintni krug) doživljava kao bliskije. Utemeljitelj (1919) i dugogodišnji predsjednik Zagrebačke filharmonije. Leipzig 1734. Kantate: La Gara delVamore e dello zelo . Junon secourable Lucine i Urania vaticinante. By the Way. — G. 1907. ARANY. 1939. Moskva 1953. 1755. 18. K. 1914 (1. 1934. Hindemith: »Svemu je zlu kriv Beethoven. Wellek. dok drugi. — H. 1942 i III (sa zborom). Die deutsche Aesthetik der Gegenwart. 13. Njegova je muzika izrazito nacionalnog karaktera osobito po jasnoći ritma 0 osebujnosti melodike. Das Dauergedachtnis fiir absolute Tonhohen. Weingartner). 1916. Riemann. J. 1751. 1930. balet. nadalje postoje osobe. gudački kvartet. Krajnji ipsolutisti brane joj čak odražavanje emocija i afekata. La Forza delVamore e dell'odio. Wiora. tzv. 1919. Weinert. a od 1925 solo-violist. 1734. Revesz. 1755 komponirao prvu operu na izvorni ruski libreto I4e<p~aji u FIpoKpuc koja je doživjela golem uspjeh i zadržala se na repertoaru do konca XVIII st. I. K'ellek. Propagirao je muziku engleskih kompozitora. Posljednje godine proveo u Bologni posvetivši se podučavanju. Die Philosophie der Musik von Kant bis E. — F. AI. Geschichte ler Musik-Aesthetik. — M. Bellerofonte. 1912. zborovi. \bsolute Musik. zatim komponirao za talijanska kazališta niz opera seria. ali se može izvježbati do nekih granica. divlje. 1879: Aiusicians and Music Lovers. a ja želim samo muzicirati«). —• VOKALNA: oratorij 5. a možda i kod L. kao najbliže slične tonove.).

četvorouglast. Joachima. G. God. Melodije se monotono ponav ljaju od stiha do stiha. 1959 i III. N. J. 26. madžarske violinistice. Debitirala u Beču 1909 i otada koncertirala po cijeloj Evropi. B. u zabavnoj muzici i jazzu naziv za instrumentalnu ili vokalnu preinaku ne kog djela.: M. 1923—24 bio član Zagrebačkog kvarteta (prva violina). Tri simfonije: I. Moskva 1964.: A. važnu funkciju ima u toj muzici ritam izveden iz govornog ritma. izvodi iz posrednih izvora. Studirao na Muzičkoj akademiji u Budimpešti (J. filmska muzika. II. poezije i u dodiru s muzičkim kulturama naroda koje je zahvatila islamska ekspanzija te je postala svojevrsnom sintezom raznorodnih muzičkih elemenata. D. m. Hubava u Budimpešti. Jelly (Budimpešta. se prenosila usmenom predajom. Budimpešta. zatim veliki bubanj tabl. sovjetski kompozitor (Petrograd. LIT. Od 1923 živjela u Londonu. ARANYI. a u širem smislu i muziku naroda novoperzijskog i turskog jezičnog područja koja se razvila u posebne dijalekte (->. plosnat. od 1909 živjela u Londonu gdje je koncertirala solistički i zajedno sa sestrom. Debitirao 1904.— DRAMSKA. Arapov. LIT. IX 1905 —). a sama muzika proučava se uglavnom u njezinu današnjem stanju. — Kantata Jjotceaaji~3dduH. Ko. Zvuk. Marteau). Jordanija. Kenigsberg. Ravel i R. velikih osvajanja i širenja na Istok a. zatim kraće vrijeme profesor na Muzičkoj školi u Michiganu. II 1888 — Firenca. God. izrasla iz govornih akcenata. Kao profesor Lenjingradskog konzervatorija odgojio niz uglednih kompozitora (J. uspješno se bavio i muzičkom pedagogijom na srednjoj školi Muzičke akademije u Zagrebu. III 1966). CeododHuu Kumau. K. ORKESTRALNA. Madžarskoj i Italiji. Od 1936 živio u SAD gdje je do 1940 bio pročelnik odjela za violinu na Duquesne University u Pittsburgu. solističko. Predislamsko razdoblje. Maroko). m. kasnije koncertirao u Njemačkoj. Melodije imaju mali opseg i karakteristične mikrointervale. 61. Austriji. HacpedduH. Jefimov. Razvoj arapske muzike može se podijeliti u 5 razdoblja koja se uglavnom podudaraju s važnim događajima arapske opće povijesti. 1927—32 gostovala je u mnogim gradovima SAD. Od 1941 djelovao u Seattleu kao dirigent (do 1942) i violinist. Balkašin. pa vrsta mandoline s dugim vratom i 2 žice -» tanbur i vrsta violine sa 2 žice i četvorouglastim ili kruškolikim rezonatorom -> rebab (ili rabab). 30. neki srednjovjekovni teoretičari navode podjelu male terce na 6 različitih tonova. arranger urediti. pa se njezina povijest. Bartok. madžarski violinist (Budimpešta. 12. <[>pezam »nočeda«. Nizozemskoj. 1943. mogućnostima i stilu soliste. Červinski. 1. V. Hubav) i na Visokoj muzičkoj školi u Berlinu (W. odnosno orkestralnog sastava za koji se piše. A. prilagođuje sve elemente izvorne kompozicije (melodiju. III 1893 — Seattle. -> Turska muzika). Predislamska ili tzv. Sirija. Citovič. Sve do novijih vremena a. B. staroarapska muzika nomada-beduina ima mnogo zajedničkog s hebrejskim ili staroegipatskim melizmatičkim oblicima. A. Vaughan Williams posvetili su joj svoja djela za violinu. sestre. Francuskoj. poglavito iz muzičkih teoretskih djela i religijskih dokumenata. U doba osnivanja dinastije Omejida. ona je povezana s predislamskim narodnim pjesničkim oblicima koje su gajili putujući pjevači-pjesnici. njime se oponašaju koraci deve i konjski galop. ritam i oblik) potrebama. Libija. dvostruko napeti ručni bubanj koji prati akcente govornog ritma. Hess. V 1966). In memoriam. Boris Aleksandrov ič. ARAPOV. Studirala kod J. 1959. Francis. 1944 (sa. Černov). ARANYI d'. 5. Graf. a izgrađivala se pod utjecajem Islama. 1947. Dragutin Arany. DJELA. Holst je za njih napisao svoj koncert za dvije violine i orkestar. 1. Psalmodičko. Kozlovskim) i dr. 1964. 30. 1964. to su po predaji hidd i khabab. M. A. Tostoj. Irak) i u sjevernoj Africi (Egipat. Zaslužni umjetnik Ruske SFSR i Uzbečke SSR. 15. V 1896 — Firenca. Od instrumenata poznati su od davnine: duff {-> def). Opere: XodMca.62 ARANY — ARAPSKA MUZIKA Razdoblje razvoja (od 662 do oko 830). m. Ovi osnovni ritmovi pojavljuju se u najstarijim oblicima arapske pjesme. H. klasičnih oblika arap. 21. ARAPSKA MUZIKA obuhvaća muziku naroda arapskog jezičnog područja i islamskog kulturnog kruga na Prednjem Istoku (Saudijska Arabija. Alžir. melodijsko deklamiranje narodnih epova uz pratnju gudačkog instrumenta rebaba može se ubrojiti u primjere izvorne muzike Beduina. ARANŽMAN (franc. Učenica J. Adila (udata Fachizi. A. Libanon. izuzev malobrojnih izvornih muzičkih primjera. harmoniju. priredili). se bačkom kvartetu i Zagrebačkoj filharmoniji u kojoj je djelovao do smrti. . Koncert za violinu. Za razliku od ~* preradbe muzičkog djela koja nosi karakteristična obilježja obrađivača.Perzijska muzika. 1962. vuče korijene iz narodne muzike arapskih nomada predislamskog doba. XII 1962). a. Tunis.

sistematizirao je ara zičku teoriju starije škole (u mnogome podudaranu s Eu i opisao njezinu praktičnu primjenu u 2 traktata: u melodiji i ritmu« i u »Velikoj knjizi pjesme«. Pokušaj sinteze različitih muzičkih nisu uspjeli zbog etničke raznolikosti. drugi thaqil (svaki sa po 16 doba) i mdkhiiri. a od duhačkih. koji se od Zapada prei oplođuju i križaju. Najvažniji ir klasične arapske muzike postaje lutnja—'ud ili al-'ud 1 svoj prilici potekla od perzijskog barbata. U to doba su reproduktivni umjetnici često bi kompozitori. i . lutnjist i teoretičar.il al awwal J jt i J i i J \ £ jt J \ Jl s v ar i j a nt om m dk hu r i a ! t h aa j l al t h đ ni J J i J j ' J J Cordobi — gdje se razvijaju različito usmjerene škole. vrsta harfe ili citre sa 12 ž kanun (qanun). Njegov sin Ish 850). ibn Mussayih je pjevački sistem i proširio opseg melodike preko oktav učenik Muslim ibn Muhriz razbio je okvire klasičnog stiha i time omogućio bogatiji razvoj muzičkih linija.obogaćuje elementima sirijske. počinje se razv dicionalni orijentalni stil. muzička središta bila su. otud potječe izraz naub. h novi tip lutnje ('ud aš-šabbut). osobito proširenju ljestvice. Bagdad. za vladavine Omejida. Muzika je doduše podvrgnuta poezije i Kur'ana. 1 hazaj (po svoj prilici dvodjelni ritam marša). vrsta obo( (ili zamr) i flauta — gesbah ili qhesbah (najčešće sa 9 rup struka flauta sa 5 rupa). je na čelu Ibrahim (742—804). Ibrahim Mansur Zalzal (?—791). uglađenija. Pojavljuju se profesionalni muzi osnivaju škole. ramal (2+! prvi thagil. ali nije više samo dopuna pjesničkor Prema suvremenim dokumentima težilo se za umjetnici kovanjem primarno muzičkih elemenata pa u to doba postaje bogatija. U toku svečanosti i službenih prijema su nastupali jedan za drugim. Prvi put se formulira dotad 1 pojam muzičkog izražaja. ima 4 žice i t perzijskih imena barnm i zir a unutarnje arapskih matb lath i udešena je u kvartama: bamm mithlath bo mathna \\o Upotrebljava se i mi' zaf. Karakter star stiha sačuvale su do najnovijeg doba psalmodičke recitacij koje su jednostavne. gdje su muzika i likovne umjetnosti velik procvat. pjevač. učitelji. Na dvorovima kalifa muzika je postalf dio ceremonijala. nastaju originalna djela. perzijske i grčke muzike' umjetnički karakter. arapskoj baladi građenoj u dugačkom nizu stihova jedna i strukture. Ibn Muhriz proširio je muzičku fra: stiha (po uzoru na perzijsku Rubayiu). Instrumentarij se također obogatio i prilagodio st napretku. koja služi i za pratnju pjevač. bez ikakvih ukrasa. Dam Abasida. pjevač i instrumentali: se pripisuje više od 900 kompozicija. pojedine su vrste razdijeljene prema 4 temeljna 1 h a z a j n 7 / 1 | r a m a l J i J J J i J i \ al thaq. opsegom šira. drugog thaqila). citra u obliku trapeza sa po 3 žice za pa već spomenuti tanbur. tako je nastao oblil koji i danas postoji u arapskoj muzici. izražajnija. N skom dvoru glasovita je bila obitelj muzičara al Mav. Već na početku ov< ističu se dva muzička središta — jedan u Bagdadu. suitu. Osvajanje zapadnih zema arapskoj muzici nove utjecaje. također dvorski muzičar. dulje od dotadašnje. se i ritmička građa ali novi se oblici prilagođuju zahtjev: rike. Razdoblje širenja arapske kulture na Zapad (( konačne Rekonkviste 1492). koji je u muzici isprva značio izvodilački sastav a kasnij ziciju u obliku niza instrumentalnih (i vokalnih) stavak. graditelji instrumenata i teoretici od prvih arapskih muzičkih teoretičara. čisto metričke. melodijska se fraza oblikovala prema jedr i zatim ponavljala.

(X): — 1 KOMA Avicena. a oktava je obulvaćala često 17 do 24 tona. Istodobno. kršćanski vladari uvode arapsku muziku u svoje palače. ibn Sina. Različite sisteme jestvica ili tonskih rodova izgrađivali su i arapski teoretičari ta osnovi tetrakorda. nabraja 16 tonskih rodova (7 jakih i 9 slabih). 980—1037) — znanstveno obuhvatili tekovine slamske kulture. -ice na hvataljki. U općoj teoriji o itmu arapski teoretičari dijele ritmove na »sastavljene«. alžirska pod kordobskim utjecajem. to su npr. Najveći broj pomičnih prečnica usreće se kod Alfarabija. svakom rimovanom stihu odgovara druga melodijska fraza. Glavna su luzička obilježja maqama. XI st. dvorski žongleri.) čije su pjesme bile podjednako omiljene u Španjolskoj i zemljama Prednjeg istoka. maqam). Ali ben Jaahdar. Sam narod usvaja saracenske pjesme tako da crkvene vlasti najzad moraju intervenirati (koncil u Valladolidu). Osim Cordobe značajna su žarišta zapadnoarapske muzike Granada. čija je tzv. oko 1090— 1138). Njegovao ga je i proširio pučki pjesnik i trubadur ibn-Guzman (XII st. Villoteau otkrio je u toku svojih straživanja 1428 vrsta arapskih ljestvica. Fragment s kovčežića od slonove kosti. već su zasnovani na slobodnom nizanju kraćih li duljih ritmičkih jedinica (aditivna ritmika). Jevreji i Saraceni. Razdoblje stagnacije. temeljni ton svakog pojedinog i odeđeni broj tipičnih melodijskih pomaka. njezine su prazne žice bilo ugođene u tetrakordima a onski je opseg obuhvaćao 2 oktave antičkog systema teleion. gotovo redovito su dijelile tri nepomične prečlice iz kojih su proizlazile »pitagorejske« vrijednosti velikog cijelog ona. karakteristična za današnju orijentalnu muziku naroda 'rednjeg istoka (primjer u modernoj notaciji): 63 SVIRAČ KRATKE OBOE. m. kompozitor. Zatim slijedi polagani dio i priredba završava sa dva poletna stavka. uprotno od Grka. a Tetuan i Fez blizi su stilski nekadašnjim središtima u Valenciji i Granadi. i na »rastavljene«. a melodika je bogato ornamentirana. perzijski). U tim gradovima djeluje čitav niz istaknutih arapskih muzičara i teoretičara: Ibn Kharia i Ibn Zai al-Haddad (Valencija).) teoriju meDdijskih modela (arap. obraduju vrste ljestvica. Visinu tonova i njihove međusobne odnose zračunavali su i utvrđivali arapski teoretičari pomoću lutnje (ili anbura). Valencija i Sevilla koja je ujedno središte gradnje muzičkih instrumenata. klasičnog tila i slobodnija škola nezavisnih. A. umjetnost virtuoza-solista. oko 800). teoreti-:ar i pedagog. pučka je varijanta muvešaha u andaluzijskom dijalektu. Velik procvat doživjela je a. španjolska. islamska muzika dalje se širi u kršćanskoj Španjolskoj. Pulsiranje itmičkih figura ili perioda odvija se samostalno i prilično neovisno melodijskom obličju tako da se melodija i ritmički instrument esto križaju. Prvotno su a bile narodne melodije koje su u toku vremena tipizirane. koji se po svemu sudeći oslanja na Ptolemejevu eoriju. Ta se pojava naziva »orijentalnom kromaikom«. žice su se skraćivale dalje većim ili manjim jrojem pomičnih prečnica pa su se na taj način dobivale različite jolutonske. Uzori su im bili grčki filozofi pa i u teorijskoj istematizaciji muzike usvajaju osnove grčkog sistema prilagođuući ih arapskoj muzici. Tako su pod utjecajem španjolske pučke refrenske pje sme nastali novi strofni oblici arapske lirike: muvešah i zajal koji su slični renesansnoj odi ili baladi. Alfarabi (oko 870 — oko 950) i Avicena arap. Tradicionalna. koji se sastoje od nizanja ritmičkih motiva u duge periode dor). U afričkim provincijama isprepletali su se sve do prve Rekonkviste utjecaji s Istoka (osobito iz Sirije i Iraka) i sa Zapada. Polazi se od najnanje ritmičke jedinice (kao antički chronos protos) koja se slaže 1 različite ritmičke figure (iga'at) prema metričkim modelima loetike. Karakteristično je da je u osvojenim španjolskim krajevima muzički život obuhvatio šire. što se oslanja na akcente govora. Abu Bakr al-Hassar. Od teoretskih djela toga razdoblja zanimljiva je manja rasprava nepoznatog autora — »Poznavanje 8 tonova« — koja sadrži jedini do danas poznati pokušaj notacije arapske muzike: znakovi arapskog pisma raspoređeni su prema grčkom alfabetu (slovčana notacija). U ovom su razdoblju veliki irapski filozofi. m.). Proučavaju se u prvome redu fizikalna vojstva tonova i intervala. Polazeći od »savršenog sistema« Alfarabi je razvrstao iestvice u dvije grupe tonskih rodova: jake (dijatonske) i slabe kromatske i enharmonske) sa po 6 različitih vrsta u svakoj grupi. koji lotječu od staroarapskog hazaja. Za velikih kršćanskih osvajanja. ujedno kompozitor i muzički teoretičar Avempace (ibn Badžah. a sama a. arapska je nuzika sačuvala do danas svoju specifičnost.) U pogledu ritma arapska se teorija bitno razlikuje od zapadijačke. ritmički lačini i instrumenti. Avicena i dr. enciklopedisti i teoretičari muzike — Alkindi oko 790 — oko 873). Zajal. materijalna ljestvica na utnji sadržavala više od 25 stupnjeva u oktavi. Posljednji veliki teoreičar klasične. U traktatu . Abu Bakr Sabuni i Abu Bakr ben Sarim (Sevilla) te veliki filozof arapskog Zapada. dok su kod Grka mali ntervali smješteni u donjem dijelu kvarte. koji se pjeva u slobodno odabranom ritmu. odnosno karakterističnih melodijkih tipova koji kompozitoru služe za uobličavanje. a te često obuhvaćaju veći melodijski kompleks. Tragovi Zirvabove škole naziru se u sjevernoafričkom području još i u XIV st. u užem smislu zapravo stagnira. stvaraju se sve izrazitije raznolični muzički dijalekti (egipatski. čiste kvarte i oktave sa dijatonskim ni-:om od sedam tonova koji je bio i ostao temeljem umjetničke nuzike Prednjeg Istoka. kod Arapa se nalaze 1a oba kraja tako da najveći interval dolazi u sredini tetrakorda povećana sekunda). karakteristično je međutim da su Arapi. Od XVI st. zatim istematizirane i svedene u okvire određenih ljestvica. što je losve izmjenilo teoriju 0 tonskim rodovima. Osim ovakvim ustaljenim brojem neponičnih prečnica. tako da lastaje 48 kombinacija. jer metričko ritmički oblici arapske muzike nisu simerično naglašeni. Po tome. (G. znameniti pjevač. Pored vlastite teorije ritmičkih modela izgradili su arapski rednjovjekovni teoretičari (Alkindi. kada je vlast nad islamskim svijetom prešla u ruke turskih sultana. Abu al Hossen Ali ben al-Hamra (Granada). turski. srednjovjekovne arapske muzike Perzijanac Safi I Din (1230—1294) klasificirao je i prvi put imenovao 12 maqama 6 avazata (sekundarnih melodijskih tipova). razvoj arapske muzike nije više posve jedinstven. protjerani Arapi osnivaju u berberskoj Africi kulturne centre u koje presađuju umjetničke tradicije andaluzijskih gradova. odnosno o položaju tepena u svakom pojedinom slučaju. Njegova metoda pjevanja i raspored tih nauba poznati su po opisu al-Maqqaria: »U Andaluziji koncert počinje nashidom (recitativ). arapska muzička djela sve više ustupaju mjesto novim oblicima mahom turskoga podrijetla. u osvojenoj Španjolskoj gdje e obogatila španjolskim elementima. Jnutar grupe »jakih« tonaliteta nalazi se dijatonska »ptolemejska« iestvica. četvrttonske pa i manje vrijednosti. Taj se preokret najjasnije igleda u kromatskom tonskom rodu. nadalje. Izvještaji o Rekonkvisti i suvremene kronike govore o muzičkim priredbama na kojima sudjeluju kršćani. Razvio se novi stil tzv. Nakis i Kiami-natik. Muvešah je bliži klasičnoj arapskoj metrici ramala. Zirvab je proširio opseg lutnje dodavši joj petu žicu hadd i izgradio vlastiti muzički sistem koji je izložio u 24 nauba. Razvijaju se četiri muzička dijalekta čije varijante odaju podrijetlo: tuniska je škola pod utjecajem seviljske. plesači i svirači uglavnom su Arapi.ARAPSKA MUZIKA Bagdadu javlja se pored predstavnika tradicionalnog. An-'aluzijske škole koju je utemeljio u Cordobi Ziryab (Abu'lHasan ili ibn Xafi. male i velike terce. intervali ih tonaliteta mogu se razdijeliti na tri različita načina. prema pravilima koja je postavio Zirvab«. odnosno »preinute«. ugledajući se na muhamedanske knezove. ljestvicu smatrali uzlaznom linijom. orkestralna predigra Pesref i melizmatičke pjesme Semai. narodske slojeve dok je na Istoku muziciranje uglavnom privilegij dvorske elite. njegovali su ga prvenstveno dvorski pjesnici virtuozi (pronalazak se pripisuje 'Obadu al-Quazzazu iz XI st.

takva se lutnja još i danas upotrebljava u Alžiru i Maroku (kouitra). Po građi a. Živi u Švicarskoj. U to doba nastaju i neke neobične eklektičke tvorevine. kratki guturalni akcenti. L: Arabe (6 sv. New York 1943. Die Maqamen der arabischen Musik. Jerusalem 1940. Canti sacri e profani. Bruxellesu (t temps. Michel. Robson. SBIMG. — R. Bearsden 1940. P. 1519 — Langres. Musik und Tanz. Beaumont. — J. Jeruzalemu. — P. Sonn> Arbeau. The Story of Dance h York 1947. MGG. Carigradu (u sklopu Konzervatorija). Kur'an se danas čita na dva načina: u »oficijelnom« liturgijskom stilu koji se kreće između povišena govora i pjevanja (tzv. Tetuanu i drugdje. —■ R. Jurij (Yury).: R. Milano 1931. oblikovana poput si rapsodičnih uvoda (maval) svjetovnog pjevanja. Fonta. Bari Thoinot's Francy. Muhamed ibn al-Hassan al-Hdik sastavlja zbirku azjala i tavasiha (novo ime za muvešah). ARBEAU. —■ . I. — Ibrahim bey Mustafa. Journal asiatique. neki pjevač npr. Studij kor dovršio je 1932 kod H. na kojemu je utvrđen program naučnog istraživanja i sakupljanja ostataka islamske muzike. Islamic Culture.— -A. G. Sonner. u kojima se radi na sakupljanju i sistematizaciji materijala. matassin i dr. 1933 bio je dirigent u Leskovcu i Sremskoj Miti 1935 zborovođa i orguljaš katoličke katedrale u Beograd živao je balkanski muzički folklor. melizmi. Berg: LIT. m. Ursprum Frage nach dem arabischen beziehungsweise maurischen Einfluss auf landische Musik des Mittelalters. dar degli Arabi. F. Migrations and of Oriental Folk Instruments. Od 1904 bio: gent te profesor Konzervatorija u Madridu. zborovi. u melodici se često susreće povećana sekunda. komponira naubu u tonalitetu istihldl (»izlazak mjeseca«). ARBĆS. Kod muziciranja. — G. VI 19 ziku studirao u Madridu (J. Z. 6 stavaka obradio W. neznatnoj jačini zvuka i solističkoj prvenstveno vokalnoj ili instrumentalnoj izvedbi ili malim. — R L'Orientalisme musical et la musique arabe. Anciei Musical Instruments. Musik and Letters. Minijatura iz arapskog rukopisa Egipat. ali su svi njegovi fonografski snimci prilikom bombardiranja Beograda. A. Mickmann. Die Volksmusik der Araber von Biskra und Umgebung. je monofona. des intervalles dans la musique arabe. 1948. Pariš 1930—59. La Mušica hispano-musulmana en Maruecos. ElHadž'Allal al-Batla (1729—57) iz Feza. usprkos nejedinstvenosti današnje arapske muzike. španjolski dirigenl nist (Madrid. 1930. —■ R. Gerson-Kiwi. pavane. Arabic Musical Manuscripts in the Bodleiai London 1925. gaillarde. — Komponirao je 8 simfo orkestralna. 9. London 1931. L'orchesographie de Thoinot A Tresors des bibl. Les Chansons mozarabes. To je prije svega pojava mikrointervala. 1904—06. ARBATSKI (Arbatskv). Possibilities of Crossing of the Modem Occidental Art . Švicarskoj. Schlesinger. U okviru velikog pokreta za ponovnim oživljavanjem cjelokupne muhamedanske kulture i umjetnosti. IV—VIII. polifonih i har monijskih elemenata nema. Osebujna tvorevina islamske duhovne muzike su molitvena za- ARATO. < . Idelsohn. —■ K. — E. Extraeuropean Music Cultures.). The Minstrels of the golden Age of Islam.: Orchćsographie obj. u Langresu. Enrique Fernandez. Larache 1941. Farmer. Terminologie arabe des instruments de Kairo 1947. raznovrsnih tonaliteta: svaki tip melodije i svaka vrsta tonaliteta obuhvaća 8 tonova oktave. — H. Journal of the International Folk Musi 1952. I. NOVA IZD. XII 1863 — San Sebastian. Monasterio). Na temelju dosadašnjih istraživanja utvrđeno je da. — H. 1950.). Farmer. madžarski kompozitor (Zagreb. Kodalv). L. SSSR i SAD ' tirao je i kao član komornih sastava. srodnu klasičnoj naubi dil. LIT. 2. Leipzig 1842 N. koji se danas upotrebljavaju. 1944 A. Leipzig 1930. zatim primjena mnogobrojnih. God. U krugovima evropske avangarde postao je poznat svojim apstraktnim baletima DJELA: rapsodija za orkestar. je u Pri torirao disertacijom Sviranje na tupanu u Makedoniji živi u Chicagu. 1595). —■ C. Nettl. trileri. na engles C. pozitor i muzikolog (Moskva. Breslau 1929. ZFMW. M. Kratko koncertni majstor Berlinske filharmonije. 1951 . moresca. Najnovije doba. 27—28. 19 Ronzevalle. — Sonatina za violinu i klavir Ronda dei tempo. Palermo 1953. Kao dirigenti je u Italiji. G. 1952. G. — H. Kusznir. 1934. donosi i mnogo podataka o nim i kulturnim prilikama svoga vremena. se nalazi i tabulatura za lutnju ugodenu u kvintama. —A. s. solo-pjesme. The Road of the Music of Humanit the Tupan in the Central Balkans. brze pasaže. Land. — Isti. — A. izvatke iz toga djela preveo na njemački A. The Sources t Music. A History of Arabian Music to the XIIIth Century. Thoinot (anagram pravog imena Jean Ta francuski muzički pisac (Dijon. — 5. Napisao traktat o plesovima svog doba Orches traite en forme de dialogue (Langres 1589). 1932 održan je međunarodni muzički kongres u Kairu. 1925. Lon — R. s melodijom koja slijedi svjetovne modele maqama. Grabnera na Konzervatoriju u I God. Beyruth 1913. javljaju se pokušaji renesanse andaluzijskog stila. — O. 1 A. 1951. komornim sastavima. Sachs. Mušica astratta per un balletto za 14 instrumei — Kantata Ruf za zbor i orkestar. — H. G. Pesenti. Le Monde Oriental. G. — E. Kieseioetter. a osim njih postoje još mnoge varijante). Leiden 1884. postoje odre đena karakteristična svojstva zajednička svim arapskim mu zičkim dijalektima.— Isti. 24. dei Somali e dei Suaheli. — Isti. — H. A. Lachmai Cantillation and Song in the Išle of Djerba. Die Musik der Araber. Die altesten Tanzlehrbiicher. The Influence of Music: From Arabic Source 1926. a. 1000 makedonskih i nešto srpskih. Hickmann. LIT. MGG. klavirska i orguljska djela. What is Arabian Mu gow University Oriental Society. d'Erlanger. Musik des Orients. Musik. zatim predavai na konzervatoriju u Hamburgu i Madridu. Weltgesi Tanzes. 1935. Studies in Orientj Instruments. 1951. zajedničko je obilježje svih muzičkih dijalekta smisao za složene ritmove koji se izvode na raznovrsnim udaraljkama gotovo potpuno neovisno od melodije (d'Erlanger je uspio zabilježiti 110 vrsta ritmova. Berlin 1933. The Religious Music of Išla: of the Royal Asiatic Society. — B. kantilacija slična silabičkim recitacijama psalama i lekcija) i u »koncertantnom« stilu koji je bliz svjetovnom umjetničkom pjevanju. God. a ne mogu se niti notirati). Općenito se u arapskoj svjetovnoj i duhovnoj muzici današnjice može utvrditi podjela na zapadnjačku dijalektalnu grupu koja se nadovezuje na »andaluzijsku« tradiciju i na istočnjačku grupu kojoj su glavna središta Kairo i Carigrad. Stern. G. Actes du Viem International des Orientalistes. An Annotated Bibliography. Farmer. S tim u vezi osnovani su istraživački instituti u Kairu (Institut za orijentalnu muziku).64 ARAPSKA MUZIKA — ARBOS zivanja ('odan) mujezina s minareta. W. Tel-j GOZBA UZ SVIRKU LUTNJE. U XVIII st. Berlin 19 Shiloah. ± Rise of Music in the Ancient World. Gevaert) i Berlinu (J. Farmer. XIV st. 1891—191 sor na Royal Cottege of Music u Londonu. ZFMW. allemande. Istvan. glavno je obilježje oblikovanja princip slobodnog nizanja dijelova bez dinamičkih vrhunaca i bogato ornamentiranje na različite načine: vokalize. hr bugarskih zapisa). 1948. Chottin i H. (Die Tanze des XVI Jahrhunderts).: R. bogat melizmima. Ankari. ruski orgul.1 i druge folklorističke elemente. — C. I. Farmer. Djelo je bo strirano slikama i notnim primjerima. — H. Collangei sur la musique arabe. Glasgow 1938. Un Traite de musique arabe moderne. izuzev nekih oblika heterofonije (bordunske i ostinatne forme). Rabatu (Konzervatorij u suradnji s Institutom za domorodačku umjetnost). de France. 1952. Belgiji. Lachmann. institut u Pragu (1942) sabrao je veliki folklorni mater 3000 albanskih.: O. IV 1911 —). 1878. Francuskoj. 1889 1 majstor glasgowskog simfonijskog orkestra. koje razvrstava u slijed nauba. East and West. — X. M. Jury Arbatsky. gdje vodi folklornu zbirku biblioteke 1 DJELA: Stichproben aus den Volksmusikkulturen Sudosteuropa: einer Verzvertung der Elemente der ukrainischen Volksmusikkultur in aben Kunstmusik. Kairo 1888. započela je i obnova arapske muzike. Recherches sur l'histoire de la gamme arabe. Grundlagen der antiken und orientalischen Musikkultur. — H. karakteristična je sklonost improvizaciji. važan zboj opisa svih ondašnjih važnijih plesova (branle. ali se ti tonovi mogu odabrati između 24 ljestvičnih stupnjeva (evropsko uho teško može razlikovati sve te tonove. 1 1943—44. God. te pokretanja njezine obnove i pripremanja tla za razvoj koji bi se uskladio s razvojem evropske muzike. Prije odlaska na . Le Rapports entre la musique orientale et occident: ne Egyptienne. 1880. Mary. Joachim). Caracteristiques de Fart vocal arabe au moyen age. II Muziku studirao u Budimpešti (Z. te svih klasičnih i neoklasičnih tradicionalnih pjesničkih oblika. 1953. Is European Musical Theory Indebted to the Arabs 1925. Farmer. MGG. kao i zbog n koje se odnose na muziku. sastavlja čudan mozaik reminiscencija povezujući u cjelinu egipatski taqsim. andaluzijski mavg. 15. U liturgijskoj muzici također nije provedeno jedinstvo. kasnije u ] u Salzburgu.

Minijatura iz rukopisa Haririjevih makama. 1237 .ARAPSKA MUZIKA VOJNIČKA MUZIKA. Bagdad.

Minijatura iz engleske kronike Jeana de Waurina J XV st. .BALET PLESNA SVEČANOST.

obou. koncert za kla vir.). Fena con la gionta di dodese canzoni francese & sei moteti novissimi. K. 1 knjiga moteta a 4. sonatina za violončelo i klavir. Nastojao oživjeti interes za umjetnost Chr. 1890. Erkin. Piccinini 1623. 1936.. obou. Ondje je 1934 osnovao i do 1952 vodio komorni orkestar. Zur Geschichte des Luvthon' schen Klavizimbels. 1585). 1903. 1959. U chansonima se A. 23. od 1951 muzički direktor Radio-Ankare. kasnije se približio neoklasicizmu. Pnmo libro di Madrigali a 3 v. VFMW. — Kantate. madrigala: I—IV. I. 1891. 1959. H. Riemann). 1952. a madrigal // bianco e dolce cigno postao je antologijsko djelo. Po stilu A. 1961. ORKESTRALNA. 3 ricercara. DJELA. Tri gudačka kvarteta: I. u francuskim izvornicima Harcha-delt i Arcadet). Canticum beatae Mariae Virginis. ARDITI. Filmska muzika. 1883 predavao harmoniju i kontrapunkt na moskovskom Konzervatoriju. AREND. Po značajkama svog stvaranja bliži je P. njemački prijevod. C. tj. klarinet i klavir. kanadski kompozitor i pijanist (Montreal. Đoni (sa 3 manuala). 1957. MGG. B. Jakob Arcadelt. a isticanje gornjega glasa još je u vezi s frottolom. -> Teorba. intermezzo za gudački orkestar. Luigi. Živ i raznolik ritam njegove muzike otkriva utjecaj kubanske narodne muzike. 1557. Wildea i dr. DJELA. Vercelli. 1932. God. A. CoBeTCKafl My3biKa. 1900. Bio je dirigent u Vercelliju. 1539 i V. DJELA. ARCO (coll'arco. je zbog teškoća pri sviranju iščeznuo iz prakse već potkraj XVI st. Concertino za klarinet i orkestar. Uincantatrice. Vicentino (Descrizione dell'arciorgano. — J. Moskva 1966. 1957. 1951. Jacob Archadelt. ARCIORGANO (tal. kao kompozitor sljedbenik suvremenih muzičkih strujanja. 1929. — A. ARCHICEMBALO (tal. solo-pjesme. NOVA IZD. VII 1822 — Hove kraj Brightona. — Klavirske kompozicije. ARCHER. 1960). — W. simfonijske varijacije za violončelo. 1947. Tri simfonije: I. (tal. Mayer-Serra. 7. sonata za violinu i klavir. Mušica y Musicos de Latino-America. 194711949. odnosno da bi mogao izvoditi u tačnoj intonaciji tri antička tonska roda (dijatonski. I. Ballarda. turski kompozitor i pijanist (Istanbul. Zna se da je A. 1950—53 predavao na North Texas State College. izraz melodiozan liričan a interpretacija teksta. 1943—47. ORKESTRALNA: dvije simfonije. 1932. 1946. IV 1913 —). Instrumente slične archicembalu konstruirali su kasnije G. Završio studij na Konzervatoriju u Ankari (N. Geschichte der musikalischen Temperatur. njemački muzikolog (Deutz na Rajni. ajoyful Overture. III 1911 —). Parla). sonata za violinu i klavir. arcato. 13. više madrigala u talijanskim antologijskim zbirkama. VII 1873 — Koln. — F. 1945 i 1947. 1944.: R. Glucka. are. Arcadellt ou Monte?. PatfajAb.Koczirz. 1946. 1940 i 1942. C6opHuK 3adai (1000) ČA. — W. — Trois Pieces originales dans le genre espagnol za klavirski trio ■—■ Kompozicije za violinu. Tanaka. obj. 1895—1901 bio je dirigent Carske pjevačke kapele u Petrogradu. 2 gudačka trija. približava stilu chanson mesure'e. Anton Stepanovič. ARCILIUTO (tal.1943 i III. I. — A. 1938. Bartoka u New Yorku. Komponirao je pretežno svjetovnu muziku. 1944. — Pjesme. Osthoff (Das Chormerk 54. pijanist i dirigent (Novgorod. 1952. 1874. 2 kubanske suite. 12. Vicentino ga je opisao u svojemu djelu L'antica mušica ridotta alla moderna prattica (1555). koncert za violinu. I. Muz. poseban tip orgulja iz XVI st. Komponirao je i tri opere te kraća instrumentalna djela. 1544. Konstruirao ju je A. arco gudalo). El son za violinu. 1883 i 1889. Fantasia concertante za flautu. — KOMORNA: dva gudačka kvarteta. LIT. a sudjelovao je i u pokretanju avangardnog udruženja Grupo de Renovacion Musical te u osnivanju Simfonijskog orkestra i Muzičke akademije u Habani na kojoj je od 1938 profesor kompozicije. nizozemski kompozitor (oko 1500 ili 1514 — Pariz. 22. klarinet i klavir. LJbinuH. The Chansons of J. Meier (Das Chortnerk. The Italian Madrigal. ARDĆVOL. Torinu te u Habani. 1933. U kardinalovoj je pratnji dospio i na francuski dvor. van Maldeghem (zbirka Tresor musicale.: F. 1954. — Josi Ardevol. Revue Belge de Musicologie. vanredno poetična. sonata za violončelo i klavir. Akses. koncert za klavir. 1910 i L'arbre enehante (Der Zauberbaum). 1941. solo-pjesme. IV 1919 —). — Isti. Praetorius). A. — Orkestrirao više klavirskih kompozicija I. 1939. — KOMORNA. — KOMORNA: četiri stavka za gudački kvartet. Albeniza. dirigent Komornog orkestra. od tal. 1922 i 1934. 1893—94 (VI izd. posebna vrsta čembala koji je izumio Nicola Vicentino da bi ostvario prirodnu ugodbu na instrumentu s tipkama. God. 1949. 1884 i 1889—92). insieme alcuni di C. Britannia. Učio na Milanskom konzervatoriju. Helm (Smith College Music Archives. ARCI. -> Archicembalo. DJELA: VOKALNA. sonatina za violinu i klavir. 58). četrdeset izdanja. 1895. duhački kvintet. sonata za violončelo i klavir i dr. VII 1861 — Terioki. Lesure. simfonijska pjesma The Nun. sonata za flautu. V 1903). 3 suite. Oktava je bila podijeljena na 31 ton. Schmidt-Gorg. — KLAVIRSKA: tri sonate.. 1947. — Balet Forma za zbor i orkestar. 1956. LIT. Nordlingen 1935. II. X 1568). Dupont. Na jednom nizu izvodi se melodija. Predaje i na Univerzitetu. Upotrebljava se kad treba prekinuti izvođenje -> pizzicata. E. 1943. Max. kvartet za flautu. LIT. AHTOH ApeHCKHH. R. 2 sonatine. zborovi. zatim u Rimu gdje je isprva pjevač (tenor) a od 1540 (ili 1539) do najkasnije 1552 dirigent Papinske kapele. U svojim djelima služi se povremeno i dodekafonijom. Revue de Musicologie. LIT.. Suosnivač Akademije za balet i narodne plesove u Istanbulu (sada u Ankari) i udruženja Helikon. tj. Washington 1955. scenska muzika. Gostovao je u Beču. — Kompozicije za klavir i orgulje. Mušica za mali orke star. Guido -> Guido d'Arezzo . B. 1936. El meastro Arbos. uz imena starijih instrumenata znači ili velik oblik instrumenta (archiviola. Balet Honb e Ezunme. 1891 (V izd. Od 1930 živi u Habani. Koln 1938. Ać. 1956. 1944. E.. — Priredio izdanje Gluckovih komičnih opera Le recontre imprevue (Der Pilger von Mekka). 1953 i 1961. Surađuje u različitim stručnim časopisima i urednik je revije La Mušica. Podaci o njegovu životu vrlo su oskudni. Madrid 1942. 1. 1921. 1948.). 1894 i Ha. Koncert za 3 klavira. 14. — Kompozicije za klavir {Constructions. muzika za dramu Saloma O. 1948. arciliuto) ili neku osobitost u gradnji (archicembalo). Milanu. ruski kompozitor. Napisao je autobiografiju My Reminiscences (1896). 1542. 1930). dijatonske. Školovao se možda kod Josquina Des Presa što također nije pouzdano utvrđeno. Studien im Gebiet der reinen Stimmung. Petrogradu i Madridu te u Njemačkoj i u Americi.: O. 1953—61 na Univerzitetu u Oklahomi. 2 klavirska trija. Attainganta i dr. LIT. Passacaglia za gudače i udaraljke. Čajkovskom nego skupini Petorice. ORKESTRALNA: simfonija. DJELA.). 1890. Opere: Cou na Bome.. are. 11. Carigradu i Dublinu. 1561). ApeHCKHH. DJELA: Gluck. 1900). Johannsen. E.: V. A. Princeton 1949.: 6 chansona. 1961. Einstein. II 1906). pa je 1913 osnovao i udruženje Gluckgemeinde. 1946. 1963. God. uz to i pravne nauke. klarinet i gudače. Mušica de cdmara za sekstet. Pisao muzičke kritike i eseje. klavirski trio. Pynoeodcmeo K u3yueMUHj <f>opM uucmpyMeumatibnou u eoKaAbtiou My3UKu (2 sv. F. I. ali su rana Arcadeltova djela svakako inspirirana Josquinovim stilom. velika lutnja sa dvije pužnice i dva niza žica. Hindemitha i B. MFM. dulje vremena boravio u Italiji: najprije u Firenci (30-tih godina). 3 Concerta grossa. Vito Trasuntino (clavemusicum omnitonum sa 31 tonom u oktavi.I npaKtnuuecKoio u3yueHUH zapMOHuu. AREL. God. — DRAMSKA. 1606) i dr. 1882. Klefisch. Svoja ranija djela A. B. 1944. Klavir i kompoziciju studirao na Konzervatoriju u Montrealu. N. pripada među rane majstore renesansnog madrigala: slog mu je redovito 4-glasan. Instrument je imao 125 tipaka. SBIMG. Arcadelt als Madrigalist (disertacija). Eitner. kubanski kompozitor španjolskog podrijetla (Barcelona. — Ch.ab u HaMannmu. 1943. 1946. Trtptico de Santiago. K. 1907—08. — Zarzuela Viaje al centro de la tierra. 1950). koje je sagradio i opisao N. 2. 1954. uputa violinistu da svira gudalom. gdje dobiva naslov regius musicus. ARCHET (archetto) -> Gudalo ARCHI. Jakob (Jacques). Compositores de America. 1949. 1943. c. 1945 i III. koncert za timpane. Neobičnu je popularnost stekao upravo kao madrigalist: prva knjiga njegovih 4-glasnih madrigala doživjela je još za njegova života. Violet. sabrani članci Zur Kunst Glucks. varijacije za gudački orkestar na temu P. W. dva klavirska trija. 25. Muzika za gudački kvartet. Jose. Nastanio se zatim u Londonu gdje je bio dirigent na Talijanskoj operi i promenadnim koncertima u Covent Gardenu (1874—77). gudački kvintet. osim toga izgradio je i jedan Arcfhjiorgano. do 1654. 1914. oko 120 francuskih chansona u zbirkama Le Roya. — Udžbenici: KpaniKoe pyKosodcmeo KnpaKtnuHecKoMy ujyneHuw tapMonuu. 1939 i dr. 1887. koji je najčešće Petrarkin. 1950. koncert za klavir i duhački orkestar. Triptico de Pinar del Rio. : Sh. sonata za gitaru. Nastavnik muzičke teorije na konzervatorijima u Istanbulu i Ankari. motete obj. 9 Pequetas piezas. 1947. Čajkovskog. 1 motet i 29 madrigala obj. 1557. enharmonski i kromatski). 1951 i Bremer Stadtmusikanten. est mort en 1568. Mexico 1947. — Zborovi. Koncert za gudački sekstet.. ARCADELT 65 (Archađet. 6 sonata za 3 različita instrumenta. 1951. 1545. a na drugome pratnja (bordun). ARENSKI. posebice madrigale (više od 200) i francuske chansone (oko 120). van den Borren. 24. 1937—46. Harmonije su mu čiste. Od 1962 profesor je teoretskih muzičkih predmeta na Univerzitetu u Alberti. J. — Burla de Don Pedro a caballo za zbor i orkestar. 1889—93 studirao muziku i muzikologiju u Kolnu i Wiesbadenu (H. Fantasy on a Gromid. madrigale obj. građa polifonička mjestimice akordička. zborovi. — KOMORNA: dva gudačka kvarteta. Stekao je popularnost nizom plesnih pjesama (II Baccio. 1956). A. Pet knjiga 4-gl. 1954 i 1957. 1911. a u misama i motetima provodi skroz imitaciju. 1944. U novije su doba instrumenti s tipkama za reprodukciju prirodne ugodbe uglavnom harmoniji. 1557 objavljene su mu 3 mise u Parizu a u naslo vu je tituliran dvorskim dirigentom kardinala Charlesa de Lorrainea. 1879—82 studirao na Konzervatoriju u Petrogradu (K. Kanada. talijanski dirigent i kompozitor (Crescentino. Prema Van der Straetenu potječe vjerojatno iz Brug-gea ili Brabanta a drugi misle da mu je domovina Liege. V 1942). ORKESTRALNA: dvije simfonije. Luvthon (Universalklavizymbel sa 18 tonova u oktavi. God. 1943. klavirski kvintet. solo-pjesme i dr. 1961. je komponirao atonalno. — DRAMSKA: baleti Hdnsel und Gretel. Ać. Three Sketches. Espinds Molto.ARBOS — AREZZO DJELA: Noche de Arabia i Ausencia za orkestar. Rimski-Korsakov). u kompoziciji se zatim usavršavao kod P. 1945. fantazija na ruske narodne pjesme za klavir.). 6 nizova raspoređenih vjerojatno na 2 manuala. Finska. — CRKVENA: Missae tres cum 4 et 5 vocibus. 1897 (najnovije izd. koncert za violinu.). Btilent. 1944). I. AREZZO. koncert za kla vir.

napisao ju je Blas Parera. Jedan od najradikalnijih suvremenih argentinskih kompozitora je Juan Carlos Paz (1897) koji je od neoklasicizma. G. preko atonalnosti i politonalnosti. 1931). Mag i S. ARGHUL (arap. Muziekgeschiedenis der Middeleen sv. U svojim djelima sretno spaja vrlo razvijenu kompozicijsku tehniku s folklornim obilježjima (»Sinfonia Portena«.). Pošto je Argentina 1813 postigla političku nezavisnost. A Guide oi America Music. — J. Mušica tradicional arg 1946. 1784. Triana (Albeniz) i naročito u baletu El amor brujo (de Falla). zatim pjevanje kod bugarskog pjevai Brmbarova. u kojoj se prvi put likovi iz naroda pojavljuju u argentinskom muzičko-scenskom djelu. Villoteau. Aribo. Felipe Brero (1884 —. 1844 J. Počeci muzičke kulture u ovoj zemlji. U prvoj polovini stoljeća dominira u argentinskoj muzici talijanski utjecaj. Od 1945 bio je stalni dirigent Simfonijskog orkestra u Madridu. Ai benediktinac. 5. 1946 dobitnik prve nagrade ni dunarodnom natjecanju u Zenevi. najizrazitiji je u komornim kompozicijama. 1949). Kasnije je studirao dirigiranje u Belgiji i Njemačkoj. U raspravi De Mušica. a da kod toga ne prekidaj. Miisicos argentinos contemporaneos. violinu i kompoziciju učio na Konzervatoriju u Madridu. Askenazea. God. Iste godine nastaje argentinska himna. argentinska pijanistica (Buenos . Fellerer) smatraju da je bio Bavarac iz Freisinga i tamo umro kao predstojnik (scholasticus) katedralne škole drugi (J. Berlin 1913. truka svirala felaha (bila znata i starim Egipća sa dvije cilindrične cijevi su pričvršćene jedna uz gu. bugarski pjevač. NOVA IZD. Tilburg 1936—42. — Isti. Pariš 1931. Nacionalnom pravcu ne pripada Jose Maria Castro (1892). Smits van Waesberghe (Corpus scriptorum de Mušica. što joj vorilo put u najveća sv muzička središta. Buenos Aires ARGENTA (Maza). raspravlja o etičkim i estetskim vrijedne muzičke umjetnosti. Ona je najslavnija španjolska plesačica svoga vremena. 1951). usavršavao se u Italiji kod A. Od ostalih J. El Contrabandista (Espla). Nakon velikih uspjeha u najvećim španjolskim kazalištima odlazila je od 1905 na duge turneje po Evropi i Južnoj Americi. Od argentinskih muzičara rođenih u ovom stoljeću najdarovitiji je i najugledniji Alberto Ginastera (1916).: H. 1951. Origines de la mušica argentina. 1826 izvodi se u Argentini prva opera. Ataulfo Argenta. —■ A. A. — O. za izvođenje melodije. prilike za razvoj muzičke kulture postajale su sve povoljnije. već kao jedanaestgodišnja djevojčica nastupila u kraljevskoj operi u Madridu. posebno crkvene. je prva nastojala razviti španjolski ples u klasičnom okviru. II. Aretz-Thiele. I 1958).66 ARGENTA — ARIE ističu se Roberto Garda Morillo (1911). U svojim djelima uspješno združuje značajke kasne romantike i argentinskog folklora. G. Washington 1945. »Concierto argentino«. LIT. Rosario de Sa: 1908. Kod nja obje se svirale drže u ustima. Plodnu i razgranatu aktivnost razvio je Alberto Williams (1862—1952). ARIBO SCHOLASTICUS (Arbeo. Dalek je od nacionalnog smjera i Malipierov učenik Honorio Siccardi (1897). A. 1933. književnik i kompozitor većinom klavirske muzike. Marta. je s la također i velik broj gi fonskih ploča. Geneve 1956. ARGENTINSKA MUZIKA. I 1926. 1941. S. Montero Alonso. Sonatina (Halffter). A. najuspjelije su mu solo-pjesme. Chase. a 1965 ni dunarodnom Chopinovor tjecanju u Varšavi. Aharez. pijanist i utemeljitelj Muzičke akademije u Buenos Airesu (1822) i Juan Bautista Alberti (1810—1884). XI 1913 — Los Molinos kraj Madrida. — A. 1936). razvija se u Argentini nacionalni muzički smjer. lijt bordunsku pratnju. Arpeo.: De Mušica objavili su: M. Prema novijim istraživanjima (K. Rousselov učenik Carlos Lopez Buchardo (1881—1948) sjedinjuje impresionističke i folklorne elemente. Rafael. povezani su s radom misionara-redovnika. se gradi u tri veličine. Bord svirala može se produljiti jednim ili sa više nastavaka. španjolska plesačica i koreograf (Buenos Aires. Fernandez Cid. God. dirigent. Toj generaciji pripada pijanist Ernesto Drangosch (1882— 1925). 16. U ruskom crkv pjevanju zamijenio dječačke glasove ženskima.: B. XI 1924). novo izd. Poslije toga pjeva na glavnim evrops sjevernoameričkim opernim pozornicama i na mnogim festh (Maggio musicale fiorentino). LIT. autor prve argentinske opere »Bijela mačka« (1877) i Arturo Berutti (1862— r 938). — J. On je jedan od najva predstavnika srednjovjekovne muzičke simbolike. Napisao broj crkvenih kompozicija (mise. Gulde. 23. Description historique. LIT. kompozitor i e: Rodolfo Arizaga (1926) i Mauricio Kagel (1931) koji živi u I i očituje poseban afinitet za aleatoriku i elektronsku muziki Središte kulturnog i muzičkog života zemlje već je 01 Buenos Aires sa svojim mnogobrojnim muzičkim ustano od kojih svjetski ugled uživa opera Teatro Colon. — C. Santander. sv. ruski di i kompozitor (Penza. — J. poi muziku i kozmos. pedagog. Die Musikanschauung des Mittelalters und ilire Grun Halle 1905. Schiuma. Tada se istakla u baletima Juerga (Batista). Gavoly. 1948 nastupom u opei ljubljen u tri naranče (Prokofjev) u milanskoj Scali stječe 1 narodnu reputaciju. sa šest rupica. Napisao je. član razgranate obitelji muzičara. Juan Pedro Esnaola (1808—1878). VIII 1921 Isprva učio violinu.: G. teoretičar. Abert. Beitrage zur Musikgesch'chte Freisings. samo u nekim kompozicijama blizak argentinskom folkloru (»Sinfonia argentina«). Merlinija i G. HUschen. muzički teoretičar iz XI st. 1888 — San Sebastian. Ataulfo. bas (Sofija. 22. Šupljina ustiju služi kao spremište zraka ko raci dovode dišući kroz nos. Dok je Constantino Gaito (1880—1945) najpoznatiji argentinski operni kompozitor. autor klavirske i komorne muzike te pjesama. A. Danzas y canciones arge 1933. čembalist i orguljaš Domenico Zipoli. narodna opera »El Matrero«) i Floro Ugarte (1884).). — S. Učenica V. Umjetni vanredne tehničke spremi razitog smisla za modi: klavirskog zvuka. VI 1941 —). tako u XVIII st. MGG. ranje. Njegov opsežan repertoar obu preko 90 opera na originalnim jezicima od Don Giovannija (M . A. s jednostavnim jezičcem koso je urezan u cijevi. CL. ARGENTINA (pravo ime Antonia Mercć y Luque). Gerbert (Scriptores eccl 2. Aleksandar Andrejevič. Gilardo Gilardi (1889) piše pretežno orkestralna djela. ali se ne pritiskaju ni zu ni usnicama. X 1846 — Prag. d'Indvjev učenik i dirigent međunarodnog ugleda. Fellerer. Madrid 1958. Waesberghe) drže da je bio Francuz iz Orleai Belgijanac iz Liegea. napisanoj vjeri između 1068 i 1078. kompozitor opere »Pompa« (1897). organizator i utemeljitelj Konzervatorija u Buenos Airesu (1893). Pariš — C. kao koncertant debitirala već 1949 uz pi orkestra u Buenos Airesu. LIT. Vida apasionada de Ataulfo Argenta. Kći roditelja plesača. 1927 priređivala u Parizu u Theđtre des Champs-Elysees samostalne koncerte uz pratnju gitare i kastanjeta koje je svirala izvanredno virtuozno. technique et littera: instruments de musique des Orientaux. N. La mušica popular argentina. medu ostalim. Ponovno je gostovala u Parizu (Opera comigue) 1929 sa španjolskim baletima. Migne (Patrologia tatina. pretežno neoklasik. Description de l'Egvpte. Scaramuzze. 9 simfonija i oko 150 klavirskih kompozicija. s kojim je koncertirao po Evropi. ARGERICH ARHANGELSKI. koji svjesno gradi na elementima folklora. Bin Od 1945 član Sofijske opere. U Argentini su u kasnijim stoljećima boravili i poznatiji evropski kompozitori. Rossinijev II barbiere di Siviglia. kao i u drugim zemljama Južne Amerike. — N. rekvijem). U generaciji rođenoj devedesetih godina zamjećuje se sve određenije napuštanje nacionalno-muzičkih smjernica. kome su podložna sva tri istaknuta muzičara toga razdoblja: Amancio Alcorta (1805— 1862). P. — G. I. ARIE. M. tumači teoriju Guida Aretinskog. K. 19. »Cantos del Tucuman« za sopran i mali instrumentalni sastav). učenik Pariškog konzervatorija. Sachs. V šesnaeste godine crkveni zborovoda. prešao k Schonbergovoj dodekafoniji. Južna Amerika) popularizirao djela suvremenih španjolskih kompozitora. Se Historia de la mušica argentina. Cabrebra. Član crkvenog pjevačkog zbora u rodnom gradu. Smits van Waesberghe. Santander 1959. španjolski dirigent (Castro Urdiales. ARGERICH. — H. pijanist. God. Prvi su mu predstavnici Francisco Hargreaves (1849—1900). 21. J. Luis Gianneo (1897) je najpoznatiji po svojim orkestralnim djelima. Medu njima se najviše istaknuo isusovac Luis Berger (1588—1641) koji je propagirao sviranje na evropskim muzičkim instrumentima. Slonimsky. Istakao se i kao zborovoda. sv. 1880 organizirao titi zbor. dok je njegov brat Juan Jose Castro (1895—1968). klavir. Real-Lexikon der Musikinstrumente. ističe se ma plastičnom interpreta muzičkog sadržaja. Ataulfo Argenta. Desna. koji su udarali temelje muzičkoj nastavi i crkvenoj muzici. Arbon. jedan od prvih poznatih argentinskih kompozitora XIX st. Vega. Music of Latin Ai New York 1945 (III izd. Na koncertnim turnejama po inozemstvu (Evropa. F. — K. Chansons populaires argentines. U drugoj polovini XIX st.: J. Sigurnih npdat njegovu životu ima vrlo malo. 1957 osvojila prvu nagrai Busonijevom natjecanju u zanu i Ženevi.

od Don Carlosa (Verd .do Borisa Godunova (Musorgski).

pa i a. Wagner. ARIJA (tal. Otuda ona često naivna »slikovitost« te muzike. Opera se demokratizira. na kojoj se gradi čitav niz varijacija (J. Dvodjelna plesna arija. Tako je dru štvena struktura našla svoj odraz u dvojakom tipu arije. od svih vokalnih oblika a.Air). zanemarujući pri tom često sam tekst. aria da chiesa. aria d'imitazione. U. a izmjenjuje se s govornim dijalogom u fran cuskim muzičkim komedijama comedie a ariettes ili pieces d'ariettes. ARIENZO. a i dvorskih (sarabande. a. S. čežnje. S. aria od srednjovjekovno lat. No svaka kritika arije da capo nepravedna je i jednostrana. gavotte). Ovaj je dio na shemi zagrađen. suprotno od recitativa. njome se označivala određena shema (model) strofne pjesme. opraštanja. zatim brzi dio (npr. T ij T T '' Da Capo T' D' A. 1. Meverbeer). U operama je bilo po 70 do 80 takvih »malih arija« zapravo dvodjelnih arietta. sinonim modus). koje se očituju u konvencionalnosti bez duha i virtuoznosti bez sadržaja. Grandi. počinje uvodom (prvi ritornello). provansalski naziv za jednostavne duhačke instrumente (svirale. menuet. a arije u molu imaju srednji dio u nekom srodnom duru. aria di mezzo carattere u tempu andante.). U njegovim posljednjim djelima već se pojavljuje a. ariette). Pjesnički oblik (strofa) razbija se do te mjere. Prvi se oslanja na slobodni deklamatorski stil rane monodije. kasnije u XVIII st. Tekst ima još jednu tipičnu crtu: afekt se poistovećuje s nekom prirodnom. npr. u kojemu se sažima akcija drame. Da capo (ponavljanje prvog ^-odsjeka) nikad se ne ispisuje. Tek nakon ponovnog. umjesto dugih recitativa. srednji dio (S) razvija se ili na srodnoj ili na novoj tematskoj građi. 1951). što izbjegava strofni oblik i težište prebacuje više na posve muzičke kvalitete. monodijskog solopjevačkog stila (G. forma arije da capo nije isključila improvizaciju. 1609. 67 hodnik Monteverdi.. a. 1949 i The Rake's Progress I. više odgovaraju kraće melodioznije arije. engl. napušta svoj strogi oblik. namijenjen je u operi osobama koje predstavljaju »višu« društvenu klasu. često isto što i pjesma ili cavatina. samo što je sada njegov model kraći. Odsada se a. a poslije u Veneciji (1640—1700) i Napulju (1700—1760). Nicola d' -> D'Arienzo. No ako se izuzmu nastranosti (oko 1750 i 1850. pa je a. kao što su osveta. pa je time i cijela forma elastičnija. Nicola. Cantade et arie a voće sola. pištaljke i si. 1602. Aria i Air. Nuove musiche. franc.. Handelove siciliano-arije). bourree. shema (lat. umiljatog. Goldbergvariationeri). odražava duh racionalizma i barokne reprezentativnosti. najvažniji tip. je uglavnom izraz lirskih raspoloženja. U prvim zbornicima novog. koja najprije cvate u Firenci. nalik na pjesmu. I tu vlada zakonitost: arije u duru donose odsjek B u paralelnom molu. pa i Bach. Peri. Billy Budd F. u muzičku terminologiju. zatim vilotta. Pachelbela i J. Varie musiche. 2. Tom vrlo raširenom praksom obilno su se koristili ne samo manji nego i najveći kompozitori toga vremena (Handel. na stavlja i izgrađuje oblik strofne arije na ostinatnom basu. courante. U operi seria izgradila se arija da capo do pune formalne zrelosti. Ovaj seriozni tip arije. trijumf i si. tuge.ARIE — ARIJA suvremenih (svjetske praizvedbe opera Raskolnikoff A. drugog nastupa instrumenata (drugi ritornello) pjevač razvija temu (a). 1633—41). mala arija. largo namijenjena »teškim« raspoloženjima: boli. Frobergera. to je jezgra prvog dijela (A). Caccini. općenitog. Landi. dcrjp zrak. Ovaj dvodijelni oblik traje do preko polovine XIX st. Drugo razdoblje u razvoju arije (1650—1750) karakterizira uglavnom izgradnja tipa arije da capo.. u oblikovanju prevladava jaka tendencija za izgradnjom arije da capo. aria in-furiata i dr. u kojoj se iznad stalne basove melodije (basso ostinato) improvizirala uvijek nova melodija. aria buffa. koje su se pored glavnog vokalnog oblika održale sve do kraja XVIII st. ljubomore) mogle bez ikakvih teškoća presaditi iz jedne opere u drugu. obično brzog tempa. oratorija. ili se sasvim iz nje izdvaja u obliku koncertne arije. Ferrari. Sutermeistera. i . zatim aria concertata.). Razlikuje se od solo-pjesme po tome. U toku XVI st. zaboravljajući pri tom čak i samu emociju. taj značajan oblik baroknog muziciranja. Bach. Zakonitost muzikalne forme provodi se na račun teksta. koji čak prenosi ariju iz svjetovne sfere u duhovnu). gigue. (-». Sve češća je dvodijelna dispozicija: poslije obligatnog recitativa najprije polagani. 1620. se pojavljuje uz stariji madrigal i noviju kantatu. razmatranjima. Kontrastni oblici komične i ozbiljne opere (opera buffa i opera seria) konačan su rezultat toga razvoja. s koloraturama. je odnos riječi i tona najradikalnije riješila u korist muzike. U drugoj polovici XVIII st. razvile su se i instrumentalne i plesne arije. U oba slučaja kontrast se postiže i promjenom tonaliteta. način. U Veneciji se napušta strogi humanistički ideal Firentinaca koji su operom željeli prvenstveno oživjeti starogrčki teatar. koje se ni Bach nije htio odreći. pjevaču se dopušta. franc. Istodobno se arijom počela nazivati i sama melodija (B. Njezina se forma postepeno ustaljuje. prožeta herojskim. razvija uglavnom unutar opere. J. U tome novom značenju a.st. Drugi je tip složen poput canzone od dijelova. aera od grč. Konačna čista forma arije da capo javlja se poslije 1700. u posljednjim djelima i Verdi). naročito venecijanska opera obiluje veoma bogatom galerijom tipova iz puka. da se tekst ukazuje tek kao pretekst. je postala upravo anti-dramatska. zakonomjernom i uravnoteženom obliku a. iz njega se kasnije razvio -> arioso. prvotno brzog tempa. Frescobaldija. da je mogla. Instrumentalna a. a. ponajviše iz talijanskih narodnih plesova. kantate). proširilo se u srednjem vijeku na pojmove: pojava. ako se mimoiđu specifične težnje ne samo muzičkog baroka. arija u D-duru »Kraljice noći« u Mozartovoj Čarobnoj fruli). osnovna je shema te arije: ra T B A ARIGOT. razvila se osobito u francuskom dvorskom baletu. Drugi. U ariju ulaze i melodijski i ritmički elementi stranih pučkih plesova. namijenjena »prvim« pjevačima (prima donna i primo uomo). Tu temu prihvaća zatim pjevač (a'). koji se često razlikuju i po tempu i po mjeri. Takvo shvaćanje prihvaćaju i pjesnici. ARIETTA (tal. da prikazuje efekte koji se pojavljuju kao posljedice neke dramatske situacije. B. a. Musiche varie. Riemann). Taj je ostinatni bas odgovarao trajanju jedne strofe. dok se manje pretencioznim. i poeziji diktirati i nametnuti svoje zakone. dobiva sve raznoličnije oblike. Stoga su se pojedine arije (osvete. kao što su venecijanska forlana (preteča barkarole). nio i siciliano. kojoj je pret- tra a'~j ra a . 1948. snažnim osjećajima. aria cantabile u tempu adagio. svega individualnog. Likovi kao da ne izražavaju svoju strast nego strast uopće. aria di portamento polaganog tempa. potvrđuje da je muzika u to doba postala toliko autonomna. Pod utjecajem opere buffe. Instrumentalni uvod i međuigre (ritornello) pojavljuju se sve redovitije i sačinjavaju važan konstruktivni element arije. Općenito. Bacha zadržava prvotni oblik teme (modela). u toku razvoja opere sve se više zaoštravala opreka između recitativa i arije (osobito u XVIII st. ponešto tugaljivog izraza (npr. I barokna a. U melodici se opaža i utjecaj narodne pjesme. posve protivno od težnja firentinske Camerate. U operi. air. 1620. operi i francuskoj suiti XVII i XVIII . Hasse. elementarnom pojavom. Iako prilično stroga. aria fugata. Arie). a i razvoja instrumentalne muzike. kraćim arijama izražavaju osobe iz naroda. što je opsegom veća. U njihovu melodiku sve jače prodiru plesni ritmovi. Ponešto drugačiju sliku pokazuje razvoj opere u Napulju. Uporedo sa svim tim utjecajima. izraz je ljupkog. koja se temelji na trodjelnom obliku tipa ABA (finale opere Incoronazione di Poppea). njem. Treći. takav simboličan prikaz emocionalnog stanja daje kompozitoru prilike. vokalna kompozicija za solo glas i instrumentalnu (obično orkestralnu) pratnju. 2. Njena se uloga svodila na to. da se iživljava u tonskom slikanju tog simbola. nosilac pastoralnog. u djelima G. Castiglione. Stoga i svi reformatori opere (Gluck. Pjevača stavlja pred maksimalne zadatke i u izražaju i u vokalnoj tehnici bel canta karakterističnoj za baroknu ariju. dostojanstvena smirena izraza. jer ga nemaju sve arije. Poslije smrti Bacha i Handela javljaju se nove težnje. Glavna se misao pojavljuje na početku dva puta: kao neka deviza (parola) otuda i naziv devizna arija (H. Arie a una voće. nego baroka uopće. 1528). To prikazivanje lišeno je. S. Gluck. Javlja se samostalno ili kao dio većih vokalno-instrumentalnih djela (opere. višedjelna. virtuozna aria di bravura. da ga slobodno interpretira. ona se opet više prilagođuje zahtjevima drame. krug njezine publike širi se i zahvata ponajviše građanske slojeve čijem ukusu. međutim. U tom strogo simetričnom. Stravinskog. je dala veliko bogatstvo izraza i istinskih umjetničkih vrijednosti. dajući sadržaju sliku tipičnog. Ghedinija. Značenje riječi a. nastoje zamijeniti ariju oblicima koji će se bolje i elastičnije prilagoditi razvoju dramske radnje. ariette je solistička pjesma na francuskom jeziku. J.francuskoj operi prije 1750 ariette je pjesma u briljan tnom koloraturnom stilu na talijanskom jeziku. vrlo često predstavljala odlomke koji su ispadali iz okvira dramske radnje i kočili njen razvoj. u kojemu instrumenti intoniraju glavnu temu (r a ). U okviru oblika da capo razvili su se pojedini tipovi arija različiti po svom karakteru i izrazu. U ovoj prvoj razvojnoj fazi opažaju se tri tipa. A. je ušla na početku XVI st. Premda rođena u krilu muzičke drame. a. J. obogaćen i koloraturama.

— H. i vjerojatno u više dijelova. S. Posebna se pažnja poklanja instrumentalnoj pratnji. 1951. Ariosti's Lessons for Viola d'amore. Ponovo je boravio u Londonu 1723—28 i tada je živo sudjelovao u sukobima između pristaša G. talijanski kompozitor (Bologna. — R. Gerber.625 do <. Handela i talijanskih opernih kompozitora kojima je na čelu G. Aristidovo c kompilacija mnogih antičkih filozofskih i muzičko-teoretskil dova. Godefroy. Schafke.und Arien-Formen des 17. Aristoksenu je uho vrt sudac. U prvim Ariostijevim operama opažaju se utjecaji Lullvja. posvećena muzici općenito. De Aristoxeni Tarentini elementis harmonicis ( tacija). je R. The Aristo] Theory of Musical Rhythm. MC 1951. Feussner. dobiva sve više karakter prokomponirane dramatske scene. 1868. lat. — H. Some Aspects of the Aria. 1697—1703 kompozitor kraljice Sophije Charlotte u Berlinu i zatim na dvoru cara Josipa I u Beču (1706—11). Jan. Provo đenjem jednog instrumentalnog motiva na slobodnom harmoničkom planu stvara se jedinstvena osnova za rapsodički. Cleveland 1937. Jahrhundert (2 sv. — G. Aristotle's Treatise on Poetry . 1891. Abert) smatraju jednin najvažnijih izvora za upoznavanje antičke muzičke estetike je A. Ebert. Javlja se u XVII st. a ne suha računska konstrukcija starogrčkih akusti DJELA: Elementi harmonije. Walther. Rielle. o Htetima. osnivač (335) pe tetičke škole. L. Kod tzv. 'Apic-retSTj? KoivtiAiavo. F. De etico anticorum rhvthmorun ractere auctore Aristide Quintiliano (disertacija). Leipzig I. Pariš 1904.68 ARIJA — ARITMETIČKA PODJELA \LO\><3tM. 1937. Strauss. essai sur la musique. 1700. grčki filozof i mu teoretičar (Tarent. —■ G. 5/6. nauke o etosu. Tischer. Kod utvrđivanja akust odnosa između žice. 5. Proceedings of the Royal Musical Association. Handel-Jahrbuch. Attilio. Wiirzburg 1940. 2/6.— H. 1883. ponavljanja i si. XIX).)j vokalni odlomak. — M. Posen 1881. Jahrhunderts. Bach. Flogel. Verdi. Potječe s otoka Lezba. I Wagnerov deklamatorski stil proizašao je iz ariosa.: Elemente harmonije objavili su u latinskom prijevoi Gogavino. pojavljuje u vezi s tendencijama oko obnove baroknih oblika (R. Marquard. Pripisuje mu se da je stvorio ditiramb odnosno da ga je razvio u umjetnički oblik. a u kasnijima A. SBIMG. Philo 1870. a br postaje sve veći). Leipzig — Ch. Susemihl. . 1947.). Uber das Verhaltnis des Martianus Capella zu Ar: Quintilianus. na gradna pjesma Walthera u operi Die Meistersinger von Niirnberg). na engleskom H. U tom obliku. Britten. God. S.585) živio na Korintu gdje su njegove ditirambe pjevali i recitirali maskirani korovi. Die etischgogische Wurdigung der Musik durch Plato und Aristoteles. npr. M. La fede ne'tradimenti. — G. Stvaralački duh oblikuje u muzii djelu sintezu koju onaj koji djelo prima sukcesivno raščla naknadno doživljujući prvobitnu sintezu i kritički ispit njenu valjanost i uravnoteženost. slobodni stil pjevača. — L. nije pisano isključivo s gledišta muzičke prakse. Aristoteles. 1695. 1893. Goldschmidt. kao zvukovnog izvora. bola ad doctrinae graecorum harmoniae historiam (disertacija).). 1725. Aber Lehre vom Ethos in der griechischen Musik. Laloy. Berlin 1902. Prir and Causes of the Art of Music. 1895. 1840) Westphal i F. opet se a. RMI. du« i »Wiewohl mein Herz in Tranen schwimmt«). 1871. Geva J. 1/2. 1724. . koji su pod Aristotelovim imenom izlože nastavku istog djela (Problemata Sect. Pod tim imenom krije se vjerojatno engleski pisac traktata o menzuralnoj teoriji iz XII—XIII : Wolf misli da je to magister Lombert. Dardo.flz (O muzici) u tri knjige. 1936. Vespasiano. grčki pjesnik i pjevač (živio oko *. povezao Pitagorino. Walter.). LIT. Grei: 1866—67. na fi skom E. Teuzzone. uzeti su iz aleksandrijskog Katekizma iz II st. — L. Fidelio. 1910. 1562 i Meibom. 1712 vratio se u samostan u Bologni. — C. II. su M. Bollert. Bononcini. Chigiana. MGG. V. 1701. na talijanskom Rios (2 sv. F. Frati. Stumpf. 1693. U prvoj knjizi govori o harm i ritmici. o mi nom slušanju. U svojim spisima promatra muziku kao sas dio prirodnih nauka. ARIOSTI.). 1883 i 1893. LIT. grčki filozof (Sts 1- 384 — Chalsis. — H. Fleischer i W. Njegov je dramatski talent najjače došao do izražaja u oratorijima. L. Die pseudo-aristotelischen Probleme uber Musik. 1705. Traviata. Bellermann. 1696 dvorski muzičar u Mantovi. Fragment o ritmici objavili su na latinskom J. Abdy Williams. Aristoxenus von Tarent. nije nikada potpuno napušten. — M. koji je umro 120. A. 1882^ mački prijevod obj. Prema legendi. 1899—1900. Tu se istakao kao solist na violi d'amore u Handelovoj operi Amadigi. — F. ARISTOTEL (grč. Studien zur Arientechnik in den Opern Handels. zapjevao uz pratnju kitare i da bi se spasio. Učenik Platonov. Die Tonleitern und Musiknoten der Griechen. ARION ('Apicov). F. Stravinski. Meibom. The Aria in Opera Seria. 1694. a. Casimiri. Le musicographe Aristide Quintilien. Hermann. Zur Wissenschaf Lslehre von der Musik bei Platon um stoteles. 'APICTTOT£XT)<. Pariš 1924. 1932. F. LIT. fors' e lui« (finale I čina) — tipičan primjer tzv. studije 0 kompoziciji. zanio svojom pjesmom. De fontibus rvthmicae Aristidis Quintiliani doctrinae. Die aristotel: Musikprobleme. M. / gloriosi presagi di Scipione Africano. Deiters. A. koga spominje i J. koju preuzima njegov biograf Herodot (Historia. dali su savršene primjere ariosa (Lamento d'Arianna). Pisac važnog djela Ilept ARISTOTEL. Opere: Tirsi. u sceni poslije večere). U operi XX st. LIT. oko 1740). 1926. napadnut od mornara pljačkaša. Među mnogim primjerima osobito je karakteristična smrt Izolde iz njegove opere Tristan und Isolde. Cavalli. a gdje se pak javlja. und 18. Leipzig 1899. Em.: Beethoven. Bonn 1905. Ruelle. Le profezie di Eliseo nelV assedio di Samaria. D. »Du lieber Heiland. Schiuartz. i to uglavnom u fragmer (ponekad kao citati u djelima drugih autora). 3/6. o tragičkom plesu. Bartels. Marquard. Ca. I. Urbain. 1696. — Isti. (Antique musicae res septem. XVII. — Isti. Macran. Prema nekim podacima suvremenik je Plutarha. LIT. VFMW.: Th. Aspects of the Aria in the Early Operas of Fr. kod Bacha. Six cantatas and six lessons za violu d'amore. u drugoj o etičkim i pedagoškim problemima. A. Jan u djelu Mušici scriptores g. Gluckova reforma opere vraća ariosu prvobitno značenje izražajnog deklamatorskog pjeva. Boyden. 1966. opravdava se dramskom radnjom (npr. Music and Letters. — VOKALNA.). o jedinstvu vremena. Ne može se tačno ustanoviti kada je živio. često pretjerano sentimentalna. Elementi ritma. 1704. — R. A. — DRAMSKA. — J. Tivining. Aristoxene de T. na njemačkom H. U ariosu se ostvaruju ideali izražajne deklamacije riječi u okviru i pomoću melodijske fraze. a navodi ga i G. završni dio arije). MQ. prema najnoi istraživanjima. služi često kao uvod u ariju (altovske arije u Matthauspassion. Šaran (2 sv. 1693—94 bio je orguljaš u Bologni. 1870. ■<. »La Passione« di Attilio Ariosti. NOVA IZD. u stilu ariosa komponirane su i partije Isusa (npr. arija Leonore »Abscheulicher. Abert. Vetter. Melik und Rhvthmik des sischen Hellenentums (2 sv. 1704. Arie. oko *~ 350 — oko <. Coriolano. Atys (L'inganno vinto della costanza). osobito sofističkim razmatran Drugu knjigu neki historičari (H. Die Ostinato-Technik in den Ghaconne. Reulle. 1706. SBIMG. i njezinih dije aritmetičkom podjelom nazivala se u muzičkoj teoriji XV podjela žice na jednake dijelove. MGG. AI 1936. I. II. Lučio Vero. v( protkano mnogim filozofskim. Počeci monodije. I. Westphal. Attilio Ariosti. dajući iscrpan prikaz opće . Vetter. v. Aristoxenos. Attilio Ariosti in Berlin (disertacija). a u t o aritmetičkim i prirodoznanstvenim pitanjima. Wiegandt. The Rape of Lucretia. Studien zur Geschichte der italienischen Oper im 17. a naročito C. wo eilst du hin?« i arija Florestana »Gott. — R. DJELA. A. — W. Note d'Archivio. Die Ari nische Rhvthmuslehre. welch Dunkel hier«. Kod Wagnera nestaje arija kao zatvoren oblik. npr. Vollgraff. Na obalu ga je iznio na svojim leđima delfin koga je A. Scarlattija. I. O njegovu životu ima malo sigurnih podataka. ARIOSO (tal. (novo izd. ublažujući tako jednostrano učenje Platoi Aristotelove misli. 1725—80. 1951. a da pri tom formalno-muzički principi ipak stupaju u pozadinu: izbjegavaju se zatvoreni i simetrični oblici. Aristides Quintilianus. harmonijske podjele duljine pojec dijelova žice naprama cijeloj žici stoje u odnosu 1/1. : H. Chr. NOVA IZD.: P. — H. o instrumentima. Od njegovih muz radova sačuvao se samo malen broj. B. ■—■ D. 1724. Kobenhavn 1962. Natalicia Musicologica. grčki muzički teoretičar. važne za poznavanje povijesti starogrčke zike. ARISTOKSEN (grč. Attilio Ariosti. homogenu cjelinu. a javlja se i pod imenom recitativo accompagnato (za razliku od recitativo secco). Vetter. traži lje muzičkog djela u skladnom stapanju pojedinih njegovih dij< u čvrstu. — D.600). Leipzig 1901—04. B. INSTRUMENTALNA: Divertimenti da camera za violinu i violončelo. koji je rođen 232. Weber. Bonn 1863. Aristides Quintilianus). 1902. Die antike Musik in der Beleuchtung durch Aristoteles. Amor tra nemici. ARISTID KVINTILIJAN (grč. Oratoriji: La passione. Iako je daljnji razvoj monodijskog pjevanja sve više naglašavao razliku između recitativa i arije. koji po svome stilu stoji između recitativa i arije. Vicentini.. Aristotelovo i Aristokse naučavanje sa svojim gledištem. Ariadne auf Naxos. s francuskim prijevodom obj. Problemi. 1727 i dr. 1652 i na njemačkom P. Leipzig 1816.: A. et la musique de l'antiquite. 1727. Dario. Platonovo. na francuskom Ch. 1724. Berlin 1961. 1789. Ariosti. Više kantata. arija Violette »Ah. 23). —■ B. Halle 1881. Berlin W. MGG. 'ApioTĆ^evo. — B. ti su dijelovi označeni raz cima 1/6. C. VFMW. La madre dei Maccabei. 4/6. Le Tombeau stoxene. se da je godinama podučavao u Ateni. Richter. Robinson. Berlin 18^ F. Der neue Aristoxenes von Oxyrhyncos. brzi. with two Dis tions on Poetical and Musical Imitation. 6/6 (nazivnik ostaje isti. A. —■ L. Hjelmborg. 1954. Nebuccodonosor. 1929. 1951. Farm svom djelu Al-Fdrdbi's Arabic-Latin Writings on Music. 1723. The Rake's Progress). de A kao izumitelja menzuralne notacije. kao sastavni dio talijanske opere i kantate a od po prilici 1700 nalazi se i u prote stantskoj crkvenoj muzici (J. Radegonda reina di Francia. Die Harmonik des Aristoxenos. skupio je i objavio K. Freischiitz. arija Agathe »Wie nahet mir der Schlummer«. Redovnik. Jahn (Aristidis Quintiliani de mušica libri III. Ksenofilov i Ai telov učenik. — W. 5. kantate i pasije). MC 1951. An Aristotelian Analysis of the Elements. Monteverdi. Za vladavine tiranina Periandera (oko ■<. XI 1666 — Španjolska. I. De Aristidis Quintiliani doctrinae harmonicae for Duren 1870. 1708. skočio s broda. Elementa doctrinae metricae. E. — C. Seydel. S. 1652) i H.).322). 1961—62. a prema drugim suvremenik novoplatoničara Porfirija. 1899—1903). a. arije stretto (izraz se odnosi na briljantni. U instrumentalnim djelima prevladava melodika. . Cambridge 1911. a 1715—16 odlazi preko južne Njemačke u Pariz i London. Vetter. Ca.300). je na putovanju morem.: ITepl UOUOLIOJC obj. Gla: 1934ARITMETIČKA PODJELA.: G. biografska djela o sviračima aulosa i pjesnicima tragedima. — R. Artaserse.

Sajat-Nova (1712—95). od 1955 živi u New Yorku. C. Tarverdjan te 6". Garcia Lorca). A. 16. to je pismo ipak ostalo dosta neprecizno i ne da se ni danas pouzdano dešifrirati. Uz narodnu se muziku vrlo rano javlja profesionalizam — u stvaralaštvu putujućih pjevača gusand ili ašuga. Speath. The Old English Edition(2$ sv. a mol divisio arithmetica. Martenota. ARMENSKA MUZIKA sačuvala je u toku historije od tri tisućljeća svoje karakteristične crte: gipkost melodike. c. 1837—98) te muzički teoretičari i pedagozi {M. A. Sin i učenik kantora sinagoge u Buffalu. E. A. Stormy VPeather.). 1952. 6 Divertimenti de Concert. Hačaturjan. D. lov. Korganov. Passa-caglia op 14. Mušica para čine . 1889—1902. 2 sonatine. A Historv of Popular Music in America. Međutim. ARMA. Najistaknutiji predstavnici suvremenog muzičkog stvaralaštva jesu: 5. G. 1931 i 1949 objavljen je zbornik S. 1943—55 djelovao u Hollywoodu kao komzitor filmske muzike. Es. a zajedno sa H. balet Bailable Realđe la Impaciencia. komornih i vokalnih djela. ARKVVRIGHT. — KOMORNA: Diverlimento op. 1954! Jamaica. Na Petrogradskom i Moskovskom konzervatoriju odgajali su se prvi armenski stručno obrazovani kompozitori (H. muzike i elemenata glume. Godfrey Edvvard Pellevv. VIII 1944). 1909—13 bio je urednik muzikološkog mjesečnika The Musical Anliquary u Oxfordu u kome je objavio i niz vlastitih članaka o engleskoj dvorskoj muzici. ali matematički analognih podjela dužine žice zasnovao je 1558 Zarlino svoju dualističku teoriju dur-tonaliteta i mol-tonaliteta. 1940. Lazara nedaleko Venecije (osnovan 1717). God. Tako u djelu lstituzioni harmoniche naziva dur divisio harmonica. c'-e1-^1. pa se napjevi i nadalje prenose usmenom predajom. motete. Njihova je umjetnost bila sinteza riječi. Rimbauda). p. Blues in the Night. House of Flowers. ARIZAGA. 1947. 1950. Komitasa (1869—1935)1 folklorista i utemeljitelja armenske zborne muzike. II 1905 —). — Filmska muzika. Wooldridgeom Studies in Modal Composition (Mušica Antiquata). udaraljke. Messiaena i G. 17 b. kompozitor i folklorist (Budimpešta. usavršavao se u Parizu kod Nadie Boulanger. Melikjana (1882—1935). 5. — KOMORNA: koncert za gudački kvartet. 1962. 1855—1905. DJELA. romanski naslov za akcidentalije. 1853—1902). Kfenek i dr.. ORKESTRALNA: Miisica za gudače. — Članci: Exegesis de la opera contemporanea en Viena . 15 . Barhudarjan. izgrađeni na sustavu od osam modusa. sonatina za flautu. Ubrzo se razvija posebno liturgijsko pjevanje na staroarmenskom jeziku koje je svoj konačni oblik postiglo u XII st. 1877 časoslov. 1948 . Svaki se modus sastoji od dva tetrakorda i pojavljuje se u uzlaznom i silaznom obliku. Komitasa. flautu. celestu. brojni zborski i komorni ansambli i muzičke škole. koncert za flautu i gudački orkestar. — Balet Ani Couni za zbor a cappella.ARITMETIČKA PODJELA — ARMENSKA MUZIKA 14. 5 Esquisses i dr. Izdao je i muzički katalog knjižnice Christ Church u Oxfordu (1915). 12. argentinski kompozitor i muzički pisac (Buenos Aires. I. perzijskih i bizantskih utjecaja. — Pet kantata. a pratili su se na žicanim instrumentima saze i kemande. i zadržalo ga do danas. Polydiaphonie. Na spajanju ovih dvaju suprotnih. Na Muzičkoj akademiji u Budimpešti učenik B. Dešifriranjem armenskih neuma dosada se najuspješnije bavio P. F) tvore mol-trozvuk. sadržava masques. suita. — Chansoni. Za evropsko uho čini se kao da je malko melankolično obojena. IVs Only a Paper Moon. muzičku karijeru započeo 1925 u New Yorku kao svirač i pjevač u noćnim lokalima i kompozitor zabavne muzike. 3 Epitaphes. Egiazarjan. gusanska se umjetnost ponovno širi u razdoblju od XVII do XIX stoljeća. ORKESTRALNA: koncert za klavir. Niz tonova. Ahverdjan. X 1905 —). koji se dobivaju na temelju aritmetičke podjele (C. Osniva se simfonijski orkestar. srodnim ekfonetskoj notaciji. de Falla . Musicali. Arutjunjan. Temelje za proučavanje melodijskih i ritmičkih značajki armen skog crkvenog pjevanja postavio je S. madžarski pijanist. G. 11. c. Rukopisi starih armenskih liturgijskih knjiga čuvaju se u samostanu sv. Melikjana (1881—1933) i R. a 1945 i 1949 sabrani na pjevi gusana. DJELA. God. 1957. f. g. Cijenjen osobito kao kompozitor orkestralne muzike i kantata. tj. Newbury. 1946. Kara-Murza. ansambl narodnih pjesama i plesa. A. VII 1926 —). 10. a nazivnik raste). istovetni s alikvotnim tonovima i sačinjavaju dur-trozvuk. Tada su bili nešto jači turski i orijentalni utjecaji. Aubry. Etnomuzikologija razvija se u Armeniji osobito živo nakon Ok tobarske revolucije. Ti modusi nemaju značaj ljestvice već su srodniji seriji odnosno nomosu. kompozitora simfonijskih. a na harmonijskoj podjeli počiva muzička teorija starih Grka. Serenata op. 1956. Objavio i studije Christopher Tye (1925) i Sources of Old English Songs (1929). 1925—30 boravio je u New Yorku. I. antheme i dr. — Klavirske sonate. armatura). Taščjan dovršio je njegov rad na notiranju glavnih liturgijskih knjiga (1875 objavio je himnarij. značajna je djelatnost S. Suite za klarinet i fagot. St-Louis Woman. 1. A. S kršćanstvom (III st. Spendijarova (1871—1928). Notacija armenskih crkvenih napjeva otežana je i radi nestalne intonacije. God. Krajem XVIII st. DJELA. 1/6 (brojnik ostaje isti. Tigranjana (1879—1950). IV 1864 — Highclere. 1966. Paul (pravo ime Imre Weisshaus . Cantatas Humanos i Delires (na tekst H. 1957 i Free and Easy. g. Od 1949 predaje etnomuzikologiju na Pariškom univerzitetu. Sonata breve za onde Martenot i klavir. 22. — VOKALNA : kantate Martirio de Santa Olalla (tekst F. U tom su periodu najistaknutiji ašuzi Nagaš Ovnatan (1661—1722). američki kompozitor (Buffalo. c. E. koje se bilježe između muzičkog ključa i oznake za mjeru. ARLEN. 3 divertimenta. Ostavio 5 knjiga pjesama. — Opera Prometeo. tal. klavir i ksilofon. G. God. Širiti (1827—57). Melikjan i A. Strawinsky . 1932. Dživani (1846—1909) i Šeram (1857—1936). Nakon Oktobarske revolucije sagrađeni su u Erevanu zgrada Državne opere i baleta te Konzervatorij. H. je istraživao muzički folklor razli čitih evropskih i američkih zemalja. Umjetnost gusana i ašuga proučavali su H. 15 vieux airs francais za 3 violine. Školovao se u Etonu i Oxfordu. V. koncert za gudački kvartet i gudački orkestar. — Izdao nekoliko zbirki narodnih napjeva i Nouveau Dictionnaire de Musiaue (sa Y. Ekmaljan. 15. LIT. G. Armenski su napjevi dijatonski. Between the Devil and the Deep Blue Sea. Medu ostalim sakupio je oko 1800 pjesama nastalih za Drugoga svjetskog rata u francuskom pokretu otpora. O. sonata za violinu. zborovi. 9 Eclogues. New York. u armenskom samostanu u Beču i u Nacionalnoj biblio teci u Parizu. za dvostruki gudački orkestar. Bartoka. Stepanjan. g 1) ili silazno (c1. Life begins at 8 : 40. I. 1/5. Melikjana. 1964. u Erevanu. armatura oružje. opernih. Harold (pravo ime Hyman Arluck). 1930. plesne i zabavne melodije: Get Happy . 1865— 1934)U razdoblju oblikovanja nacionalnog armenskog muzičkog izraza na osnovi narodnoga stvaranja. Izdavao važnu zbirku djela engleskih kompozitora XVII i XVIII st. Bagdasar Dpir (1680—1763). Suosnivač je ustanove Ateneo Argentino de Cultura i Seminario de Jovenes Musicos Argentinos. madrigale. Kun. Levonjan. You Said It. Petite suite za ARMATURA (lat. Komitas (1869—1935). 1951—52. ali je ono zadržalo i mnoge značajke armenske narodne muzike. 6/6 Aritmetička podjela: 5/6 4/6 Es Harmonijska podjela: 1/1 69 gudački kvartet. Sonetos de lo Peno za mezzosopran. istodobno i član Budimpeštanskog trija. oko 40 solo-pjesama. Surađuje u većem broju argentinskih i stranih časopisa. prvog armenskog vokalnog lirika. usvajaju armenski muzičari tekovine svjetske i ruske klasične muzike. 1944. Suite de danses za flautu i gudače. fluktuacije u visini tona i upotre be netemperiranih intervala. A. dok su tonovi harmonijske podjele (C. engleski muzikolog (Nonvick. 1946—47. New York 1948. U rodovskom je uređenju narodna armenska muzika tijesno povezana uz proizvodni proces. slobodu arhitektonike te neobično bogatstvo metrike i ritmike. rat ili obred. Bloomer Girl. nagrađena 1939 >>Oscarom<0 i dr. 1958 . Nakon plodnog srednjovjekovnog razdoblja. autora prve armenske nacionalne realistične opere »Anuš« i A. reproduktivci i organizatori (T. reformirao je Baba Hampartsum (umro 1838) armensku notaciju pokušavši tačnije odrediti značenje neumatskih simbola (ima ih 85). sonatine i dr. Za Purcellovo udruženje priredio je 1899 i 1902 izdanje crkvenih djela toga majstora. 1947. Bilježilo se posebnim neumatskim pismom. zatim arapska i konačno grčka muzička kultura. Studirao na Nacionalnom konzervatoriju u Buenos Airesu. koji međutim nisu identični. TerGevondjan koji su 1916 objavili zbornik gusanskih napjeva. violu i gitaru. Čuhadžjan. franc. —■ KLAVIRSKA: sonata. G J 1/2 3/6 2/6 1/6 8 M. Ono predočuje smjer kretanja melodije i mjestimično prikazuje uobičajene melodijske obrasce. obogaćenog rezultatima evropske muzičke kulture. stalne povisilice i snizilice. u kome je bilo sirijskih. Na stvaranje tog crkvenog pjevanja utjecala je u po četku perzijska. 1949 zbirka S. solo-pjesme. Stjepanjan . Serranillas deljaque op.) prima Armenija i kršćansku liturgiju. L. R. G. Ter-Gevondjan. je temelj arapsko-perzijske muzičke teorije.: S. As. 1959. Zatim se nastanio u Parizu gdje je 1940 osnovao Les loisirs musicaux de la jeunesse i neko vrijeme vodio na radio-stanici odjel za konkretnu muziku. Over the Rainbozc (iz filma čarobnjak iz Oza. 1950. That Old Black Magic. Rođolfo. G. Scherzo de Juguete op. armature. V. A. Gusani su izvodili vlastite ili narodne pjesme. H. Happiness Is a Thing Called Joe . Tienot). 31 Instantanes za drvene duhače. a 1878 misal). Bio je kraće vrijeme kazališni dirigent i zborovođa u Berlinu. M. A. Hampartsumov učenik N. varijacije za gudački orkestar. Oko sredine XIX st. Musiaue mćtaphonique za magnetofonsku vrpcu i orkestar.

Muzičke temelje dobio u odgojnom domu u New Orleansu (1913). 1931. sin dirigenta Otta Herrmanna. Crkveni orguljaš u Peterboroughu. oni dovode žicu u stalnu vibraciju. Aubry. LIT. God. ARNE.. 2. — Deux Abbes d'opera au siecle dernier. pedagog i kompozitor (Peterborough. To je razdoblje -»■ svjinga. Das Geheimnis der Zungenkraft. Die Stimmkrise. PJB. Kirchenmusik in Agypten. Kongressbericht Wien 1956. Gastoue.: J. C. glavnu pažnju posvećuje -> shomu. Avignon 1881. dirigent i kompozitor Vojtech Hlavač (1849—1911). de Bricqueville. Louis Armstrong. 1920. Lenty. 6 Favourite Concertcs za orgulje ili čembalo ili klavir. Ovaj mehanizam konstruirao je češki orguljaš.: U. Paris 1917. — A. violinska sonata i dr. Altitalienische Gesangsmethoden auf Papier. a dva koljenima. Pristaša Ch. Iffert) i Leipzigu (M. — R. a kasnije čitač i bibliotekar grofa od Proven Francuske akademije. 8 sonata (lessons) za čembalo. 1905—08. Učio je violinu kod M. XII 1784).). — 5. direktor rata Balliol i univerzitetski nastavnik (Choragus). Biehle. A A. ARMSTRONG ARNAUT. Tmpanoe. LIT. E. F Komponirao je za londonska kazališta i za koncerte u V Gardens. Orleans bio još onaj bogati. EpeBaH 1958. A. 1939. Objavio je knjigu us Swing thal Music (1936) i autobiografiju Satchmo. Louis Daniel (nazvan Satchmo ili Pops). 1911. L. A. New York 1947. — M. Ziirich 1960. — R. FIpo6jieMbi coBeTCKOH apMHHCKOH My3bIKaJIbH0H KyjlbTypbI. engleski kompozitor (I 12. Carigrad 1914. Thou Winter Wind. Danas je poznat zbog patriotske pjesme Rule Britannia iz scenskog djela The Masque of Alfred (1740) i solo-pjesama naShakespeareovtekst (Blow. ARNAUD. (3 sv. Berkeley 1942. \ Williams). Oeuvres completes de l'abb. L'abbe Arnaud et la reforme de l'opera a siecle. ApMHHCKan coBei-CKaH My3biKajibHaH Kyji&Typa. La Musique en Armenie.: H. LIT. Kočarjan. nego samo pratnja. IHaeepdnH. gdje je u školskom orkestru ubrzo zauzeo mjesto prvoga kornetiste. 1903. II 1963). — A. Iz toga razdoblja datiraju njegove snimke u stilu -> New Orleans. sob — Evening Services. — X. A rm en i s ch e M u s i k. RMI. stvarao između 1180—1200. K. kada je Nev. 1740. od 1904 učitelj pjevanja u Berlinu. CoBeTCKaH My3bIKa. VII 1900 — New York. 10. B. KoMHTac H apMHHCKan My3biKajibHan KyjibTypa. INSTRUMENTALNA: dvanaest uvertira (obj. 19 5 1 . uz to dirigent oxf Bach Choira (1933—55) i Orkestralnog društva.w^^^^^K^fm % ka važni su primjeri engles^^^^^^^^^mm '■ kog simfonijskog stila u sredini XVIII st. Manje uspjeha imale su njegove kompozicije velikih oblika. razdoblju trubadurske umjetnosti. Armensko notno pismo (armenski). Od 176 samostana. VI li Studirao na Royal College of Music u Londonu (G. Jazz. A History of Jazz in America. 1929. Liturgijski napjevi (armenski). II Pluricromatismo nella mušica armena. 1808. Thomas Augustine. Louis Armstrong.). je pn stavnik jazza koji je kvalitetom svog instrumentalnog i v muziciranja.Arneove uvertire od 8 stava. U to doba on postepeno napušta stil kolektivne improvizacije i postaje solist. 4. Le Rythme tonique dans la poesie liturgique et dans le chant des eglises chrćtiennes au Moyen-Age. La Vita e le Opere del trovatore Arnoldo Halle 1883. L'Armenie et son art traditionnel. Bianchini. I. Agajan. David. 1961. — D. A steru. A. Kon gressbericht Salzburg 1964. 1900. W. ApMHHcKaH CCP. 1935. G. A. O'Brien. maske. Bernstein. franc. — E. Gasparjan. Panassie. chevalier Gluck. Under the Greenzvood Tree i Where the Bee Sucks). Etude sur le rvthme. East and West. američki trubljač i pjevač (New Orleans. Venezia 1877. S. Glucka. Mnogostrani latnošću zauzima važno mjesto u muzičkoj kulturi En] uživa široku popularnost. — R. Basel 1953. L. Cerri. The Story of Louis Armstrong. Mel 1958. MocKBa 1944. 1743. Ekmelijan. Od direktor londonske Royal Academy of Music. 1768—69. Das armenische Hvmn ar. Kušnarjov. EpeBaH 195c. — ■ I s ti . Svjetsku slavu postigao je s vlastitim ansamblima Louis Armstrong and His Hot Five i Hot Seven 1925—27 u Chicagu. od kojih se jedan upravlja stopalom. Speath. 1944 izabran je za najboljeg muzičara jazza na svijetu i tada priređuje prvi koncert jazza u njujorškom Metropolitanu. bučni i veseli lučki grad u čijoj su četvrti Storywille svirali svi veterani prve generaL. Die Technik der Breitspannung. 8. Drury Lane i Covent . šareni. III 1710 — 5.—My3biK0BefleHne H My3biKaJibHan KpHTHKa B pecny6jiHKax 3aKaBKa3bH. XII st. musii Milano 1948. — 5. šarmom i sugestivnošću svoje ličnosti steka nanje cijeloga svijeta. 1753. Melodies of the Holy Apostolic Church of Armenian. III 1778). a usavršili su ga talijanski graditelji instrumenata Ricordi i Finzi. — K. Bonpocbi HCTOPHH H TeopuH apMHHCKOii MOHO^HMeCKOH My3biKH. M G G. — Knjiga: Strauss: Tone Poei članci u časopisima i dnevnim novinama. Illaoepdm. ARMSTRONG. P. Leipzig i Wien 1896. Erevan 1959. ARMONIPIANO. XI 1871 — Karlsruhe Strand. Sachs. G. — M. kojemu orkestar više nije ravnopravni partner. 9—10. — A. Kleines Stimmlexikon. Tigranov i A. Gilina. Od 1925 izdavao mjesečnik Der Stimmvjart. A PMHHCKHH My3biKajitHbiH TeaTp. Scenska muzika za oko 30 kazališnih . 1740). Gesammelte Aufsdtze iiber Stimmbildung. Sačuvano je 18 Arn vanredno uglađenih pjesama od kojih 2 s melodijama. H. ApMHHCKan HapoflHa« My3biKa. Ulanov. Goffin. 1899—1901. Kyiunapea. Corbin. 7 sonata za 2 violine i b. I. Arnaut Daniel. pantomime. 1934. Un critique musical au siecle dernier. Oxfordu. Das Stauprinzip. Mnogi ga smatraju personifikacijo] 1 njegovim najvećim interpretom. 1912. 27. — P. Od svoga djetinjstva. 1933. — A. Abcar. Die Lieder von Richard Wetz. MocKBa 1957. francuski muzički pisac (Aubigi Carpentrasa. Vartanjan. K. 1951. Macler. Hissarlean. Poladian. Mušica Divina. Toulouse 19 Gennrich. u kl. Slawe. — Isti. — A. I. — Is ti D ie armenis che Messe und ih re Mus ik. ARMIN. Armenian Folk Songs. A. Holst. Exeteru (1928—33 katedralni orguljaš). Danska. Armstrong. Ann Arbor 1956. — H. My New Orleans (1951). — A. zabavljanje i šlageri. — DRAMSKA: TH. Profesionalnu karijeru započeo 1918 kao trubljač u ansamblu Kida Oryja. Babadžanjan. S. Thomas Henry Wait. njemački pjevač i učitelj pjevanja (Braunschvveig. c. — Posthumno obj. Mehanizam se sastoji u tome da uz glavni batić postoje manji. Londonu. SBIMG. Paris 1889. Azam. priređuje velike turneje po Americi i Evropi (1932). Paris 1903. — A. Canello. ARMSTRONG. BTOpOH C 6 OPHHK cTaTeft. — Zborovi. A. MocKBa 1956. LIT. My3biKajibHaa KyjibTypa COK>3 HHX pecny6jiHK. MocKBa i JlemiHrpajj 1939. Wellesz. — R. eseji u Leblond« Memoires pour servir a Vhistoire de la revolution operee dans la musique . i tal. Les Chants liturgiques de l'eglise armenienne (armenski. H. u njegovom repertoaru središnje mjesto zauzimaju pjevanje. Lettre sur la tnusique d Aionsieur le comte de Cayl Varietes literaires (sa J. ARNE brojne opere. I. naprava na klaviru koja omogućuje da se trajanje tona po volji produlji. New York 1943. — Isti. Mypadnn. J. JleHHHrpafl 1958. MacCharty. A. Njegovao je »hermetii trobar clus i stvorio posebni oblik strofe od 6 jedanaester stinu koju su oponašali mnogi provansalski i talijanski { a preuzeli su je i Dante i Petrarca. Iz siromašne crnačke obitelji (roditelji njegove majke bili su još robovi). DJELA: Die Lehrsatze der automatischen Stimmbildung. »unaire«. se stavlja u pogon pomoću tri posebna pedala. Armenian Music (disertacija). Muzičkom kritikom i publicistikom bave se M. Lavaud. 6. G. — E. — Isti. VII 1721 — Pariz. M u s ik u n d K ir ch e. C. Šaverdjan. — f. Koiapnu. Kerkworkian Die armenische Kirchenmusik. 1781. Garden. VII 1971). George Armin. A. 15. La Cantillation des rituels chretien. New Y( — /. a od 1925 solist ansambla Fletchera Hendersona u New Yorku. Šestina. Erinnerungen an Armin. Historija armenske notacije i biografije armenskih pjevača 1768—1909 (armenski). Die armenische Kirchenmusik. New York 1948. veći broj anthema. 16. 1921. Calcutta 1897. Les Poesies d'Arnaut Daniel. MGG. 1936.Blow. 1786. 1946. engleski c dirigent. — X.: E. Francois. — F. Kraće vrijeme koncertni pjevač. Hickmann. A. ibid. Von der Urkraft der Stimme. Torsleff). Paris 1947. G. U trećem razdoblju A. Hovhannissian. 1918. Z. — L. Ks. A. — H. a onda se za drugoga svjetskog rata vraća klasičnom stilu New Orleansa.). CoBeTCKan My3biKa. — L. 1 9 4 7 . Revue de Musicologie. Louis Ai London 1960. Kfenek. — M. / of popular Music in America. ZFM . Daniel. Oratorij Judith pokazuje Handelov utje- caj. — B. DJELA: Reflexions sur la musique en general et sur la musiaue fn particulier. — -S. on je sretno u svojoj ličnosti sintetizirao karakte obilježja najznačajnijih muzičara toga razdoblja. TopdoKHH. < ponovno u Oxfordu (Christ Church) . The Rise of Music in the Ancient World. DJELA. »zvijezda«. Suardom). od 1922 član je orkestra Kinga Olivera u Chicagu i s njim 1924 snima prve gramofonske ploče. Zbog zasluga dobio 1958 nasl DJELA: klavirski kvintet. Dayan. EpeBaH 1956. Atajan.70 ARMENSKA MUZIKA — ARNE cije muzičara jazza. 1951. LIT. : P. Die Meisterregeln der Stimmbildungskunst. 1918. je do drugoga svjetskog rata bio c sudionik u gotovo svim razvojnim fazama te vrste : Surađujući usko s mnogim istaknutim orkestrima i ma. — C. provansalski trubadur (Ribera> Dordogne. Učio pjevanje u Kolnu (A. George (pravo ime Georg Herrmann). EoraTbipCKHH onoc apiviHHCKOro Hapoaa — »JJaBHfl CacyHCKHii.

J chant of Venice. 1922. 1756. c . Gubitozi. 1761. 1741. Murril (1950). suitu za čembalo obj. su M. 1746. Much Ado about Nothir Romeo and Juliet. 1750. The Tempest.komada. Dvije kantate. 6 kantata za vokalnog solistu i instru pratnju. među ostalima za Shakespeareova djela As You Like it. — Mise. — VOKALNA: oratoriji The Death of Abi Judith.: Neke trio-sonate obj. preko 20 knjiga pjesama. 1740. je E. Seiffert (Collegium 1928) i H. 2 ode i NOVA IZD. 2 moteta.

Od 1947 profesor je kompozicije na Trinity College of Music u Londonu. ibid. I 1901 —Ljubljana. 63. jugosl. DJELA. 1934—35 predavao muziku na gimnaziji u Bolu na Braču. 1941. 1940. preludij i fantazija). 35. — P. London 1948. op. 1954. MQ. Po dotjeranosti i izvornosti značajne su njegove simfonijske pjesme. Filmska muzika. koncertni preludij za )rgulje (Ljubljana. 1965) i Vasovalec op. Sklon je velikim muzičkim oblicima. koncert za violinu. 71 (Ljubljana. — KOMORNA. Fleischer). Harlequin in April. Canzona and capriccio za violinu i gudače. Salkeld. 1956. 1940. Abstract Forms za gudače. kantatu The Morning obj. 78. Herbage (Mušica Britanica. Burnev. [V 1937). Sidelights on Thomas Arne. 1960. XI 1935). simfonijska pjesma Lord Byron. 1932 (Ljubljana. pa dosljedno komponira simfonijsku i komornu muziku. 16. 1910—11. 19. 1942. K. u daljnjem je razvoju neoromantični realist. DJELA: Zur Geschichte des einstimmigen iveltlichen Kunstliedes im XVII Jahrhundert. Studirala pjevanje zatim muzikologiju na Univerzitetu u Berlinu (H. 1951. 1963. divertimento. God. 7. SBIMG. 31. verzija op. V 1932. Ko. I. Devet simfonija: Te Deum za orkestar. 64. XII 1940).Herbage. 1950. 48. 1939 otišao u SAD gdje je 1943—45 bio muzički savjetnik BBC za radio-službu Sjeverne Amerike i do 1946 zborovoda u International Lady Garment Worker's Union Choir. Granan Flood. koncert !a klarinet op. Doctor Arne. Resurrectionis za orkestar i orgulje op. Koncert za orgulje. 17 Ljubljana. Cummings. koncert za violu op. IV 1937). Richard (Anthony Sayer). London 1912. XI 1940). kantata The War God. Divja jaga op. XII 1863 — 26. Lewis (1950). Njegova je muzika svježa. London 1893. A. sonata za violinu i klavir. Brucknera i ruske petorice. je R. 1953 i The new Age. 9. 22 varijacije) i za orgulje (sonata. MGG. 20 (Ljubljana. uzima tematiku iz realnog života. 1945. 1935. 10. The Monthly Musical Record. Gozdovi pojejo op. Ode to the West Wind za sopran i orkestar. ORKESTRALNA: pet simfonija. Posljednjih godina uzimao teme iz narodnooslobodilačkog rata i poratne obnove. Savinjska dolina. klavirski kvartet. A. 1. 1953. Westrup. — Popis djela. H. A. 1941. bas solo i mješoviti zbor op. Samorasnik op. Thomas Augustin Arne. VII 1958. Proceedings of the Musical Association. 1951). novembar-decembar. engleski kompozitor (London. sonata za komorni orkestar. Thomas Selle als Schulkantor. Sedam simfonijskih pjesama: Ples čarovnic op. ARNIČ. Liliencron-Festschrift. 1951. 1910—11. orgulje i mješoviti zbor op. 79. kompozitor (Luče. 28. [933 (Ljubljana. Studij kompozicije započet na Konzerva toriju u Ljubljani završio 1931 u Beču i zatim se usavršavao u Varšavi (1938) i Parizu (1939— 40). H. VIII 1930). a od komornih kompozicija prvi. Simfonićna rapsodija za orkestar i klavir op. Simfonije obično nose konkretne nazive koji se odnose na određene ideje. Dr. koncert za klavir. Life and Works of Dr. Friedlander. 2. Povodni moz (Ljubljana. 72. 1967. povezana sa slovenskom prirodom i ljudima. — H. 1. 1908—09. Scholes.: B. Two Georgian Ckssics: Arne and Stevens. God. divertimento za klavir i komorni orkestar. solo-pjesme. [8 (Ljubljana. Amalie. Ireland). LIT.ARNE — ARNOLD VON BRUCK mm obj. 1964. linije se prepleću i nižu često u polifonom slogu. a od 1945 redovni profesor za kompoziciju na Akademiji za glasbo u Ljubljani. Proceedings of the Roval Musical Association. M. 1952. 41 (Ljub-jana.8. 1. VIII 1958). Dr. II 1970). uvertire The Nezo Age 1939 i 1940. zborovi. — W. XI 1938). XI 1936). Simfonija dela op. Muzičko tkivo često je zgusnuto. 28. 27 (Beograd. Cambridge 1938. Uvertira za orkestar. 1944. članci. Arne. [951 i Vojna in mir op. Kretzschmar. LangUy. Melodika mu je široka. O. Studirao na Royal College of Music u Londonu (J. kvintet s oboom. An Arne Portrait. XI 1938). 1958. 21. — W. Scott. 23. Langley. 1951—52. 1948 Ljubljana. H. Aus dem Bremer Musikleben in XVII Jahrhundert. a 1 motet A. 36. A. Griffin. 5. Duma za orkestar. 1942. 29. 2 koncerta za violinu: I op.— J. koncert za klari net. 1949—51. 1932. je J. [II 1946). 15. God Save the King.. 1941. 19. U početku pod očitim utjeB. IX 1917 —). [. 1960. Pesem planin op. Classical Variations za gudače. — Kompozicije za klavir (Siciliana and furiant. ARNIČ cajem A. modulacije smione i osobite. Landscapes and Figures. 1943—1954. The Musical Times. 1947. — R. II 1951). 20. njemački muzikolog (Berlin.stavak široko oblikovanog koncerta za violinu i klavir. Musical Antiquary. — VOKALNA: Secular Cantata. DJELA. Dva klavirska trija: I. Vojne vihre. (1954). Baleti: Punch and the Child. — C. 1915. iako je pregledno u formi. 69. 1901. Na domaći grudi op. 1969. The Newly Discovered Arne Mass. vedra. Ističe se i autobiografska VI simfonija. harmonije su bogate. 15. Music and Letters. ORKESTRALNA. 40. 1939. 53 . koncert za violončelo op. 19 (Ljubljana. The great Detective. London 1942. 1940—43 bio profesor na srednjoj školi Glasbene akademije u Ljubljani. — H. 12. U težnji za širim izrazom oblikuje slobodno. ARNHEIM. Opere: Love in transit (za TV) i Moon Flozvers. 1929 (Beč. — KOMORNA: pet gudačkih kvarteta. pa ostavlja dojam zamršenosti. — Isti. — DRAMSKA. I 1953) i II op. — H. 1935 Ljubljana. Arne's Visits to Dublin. The Great Dr. The Vocal Style of Thomas Augustine Arne. — J. 2 preludija. Horner. ARNELL. 22. V 1917). 12. Za-"leljivec op. iuhače i trublje (Ljubljana. Arne and »Rule Britannia«. Blaž. Cudworth.

za klarinet. Londonu {Covent Garden). Lakme (Delibes). Sigrid (udata Fischof). Tam o Shanter'. Strakoscha. 1943. C. Od 1800 do smrti upravitelj kora župne crkve sv. 1948. 20. Školovao se u Pečuhu i Varadinu. Tantum ergo. 1810. 1954. Otac Josip. 1966. zatim kod M. 1953. D. Arnoldov Pismenik bio je kasnije jedno od vrela za Vinac (1830) M. Đuro. 1934. (1796) i priručnik New Instruction for the German Flute (1787). X 1956). Rapsodija The Sound Barrier. Učio kod B. 1953. 4—5A. 1946. 1809. 1957. 1833. za obou. Bio je orguljaš i kompozitor dvorske kapele. Hagu. 1965. koncert za violinu i klavir op. Vidaković. simfonijska pjesma Larch Trees. ARNOLDSON. Roma 1938. 1955. Ziirichu.premijera Ljubljana. — VOKALNA : kantata Z vlakom za soliste. Mignon (Thomas) Cherubina i Zerline (Mozart. Napio. ARNOLD VON BRUCK. engleski kompozitor (London. najviše za zbor. X 1848). Beckus the Dandipratt. Arlberga i Desiree Arot. Od 1546 živio . koja je temelj današnje Muzičke škole.: D. IV. kvartet s oboom. 26. od 1789 ravnatelj Academy of Ancient Music i od 1793 orguljaš Westminsterske opatije u Londonu. Divadla). trio za flautu. Sonnambule (Bellini) itd. 5 fantazija za fagot. Te Deum. 4. 1954 (Ljubljana. za 2 klavira. Schulhoff. kod M. ORKESTRALNA. Pri sastavljanju tog djela A. solo-pjesme. zbor i orkestar op. Alagoviću). oko 1554).. 1847. Đakovu. 1846. Malcolm Arnold. Vjerojatno je oko 1510 ušao u dvorsku kapelu Ferdinanda I u Beču. — Psalm CL za zbor i orgulje. 1956. Violette (Verdi. 21. Coopersmith. Notes. sonata za violu i klavir. Le nozze di Figaro i Don Giovanm). d'Isoz. Pet simfonija: I. — DRAMSKA: opere The Dancing Master i The Open Window. Az elfelejtet zeneszerzo" . 1943. engleski trubljač i kompozitor (Northampton. Arnold's Edition of Handel's Works.. 1960 i V. sopran (Stockholm. M. Koncerti: za orgulje. gudački kvartet op. 1947. ofer-torije. II 1943). D. — Klavirska suita Slike iz mladosti. Član je londonskog Filharmonijskog orkestra.: F. 1940. The Smoke. Libera in c. najprije kao pjevač.. tenora Oscara Arnoldsona. 2 kvinteta. Kompozicije mu se odlikuju melodijskom invencioznošću i virtuozno tretiranim instrumentalnim dionicama. Segedinu. za flautu. DJELA. Somboru. Čini se. New Yorku {Metropolitan). — Scenska muzika (Shakespeare The Tempest. 28. VI 1781 — Subotica. Offertorium e-mol de B. Terezije u Subotici. Missa in B. 1826. Komponirao je uglavnom djela duhovnog karaktera (mise. A. 1957. —■ Klavirske kompozicije. — A. himne). Tu je osnovao stalni pjevački zbor i orkestar. God.: J.. Stockholm 1885. The First Gesamtausgabe: Dr. 25. 1963. — Sonata za orgulje. 12 himana i dr. Dinorah (Meverbeer). 1948. ARNOLD. oko 1490 — Linz. Priredio je za štampu i antologiju crkvenih kompozicija engleskih autora XVI—XVIII st. Libera. 1832. kompozitor i muzički pisac (Taksonv. Te Deum solenne (posvećeno A. Pjesmarica je objavljena »na korist sveg Naroda Illiricskog«. U rukopisu je ostavio Historisch-musikalisch-biographisches Tonkiinstler Lexicon. M. LIT. kasnije u Stockholmu. Offertorium de B.). Nici. DJELA: Missa in C. Nekoliko nepoznatih dokumenata 0 glazbeniku Duri Arnoldu. Petrogradu. — Filmska muzika. 48. orgulje i orkestar. 1954. 1848. je 1787 započeo objavljivati prvo izdanje sveukupnih Handelovih djela (dovršio je 36 sv. medu kojima je postala veoma popularna. SS. a muziku učio kod oca i kod P. za harmoniku. sonatina za obou i klavir. — KOMORNA: gudački kvartet. — Isti. III. 1933 (Ljub ljana. skladbe za violinu i klavir. Malcolm Henry. Baleti: Homage to the Oueen. Papae Leonis XII. Pio IX dedicatum. 1965. Requiem. se služio među ostalim Citharom octochordom. Gatesa i J. Satnuel. ARNOLD. solo-pjesme. Svenska operasangare. 3—4. austrijski kompozitor (Bruck. Budimpešti i Stockholmu. ibid. klavirski trio. za klarinet. 1953. M. Mitchell. Vi. S učenicima je često priređivao samostalne koncerte. rođen je u Prinzensdorfu (Austrija). Co. V. Toy Symphony. 1950. 1937. Traviatd). Libera in e. Uvertire: A Sussex Overture. a kao dirigent gostovao u Kalači. Fincka. 1948. a i vlastitim zapisima bunjevačkih narodnih pjesama. LIT. The Musical Times. X 1802). 1813. 1951. Rinaldo and Armida i Solitaire. za gitaru i 2 koncerta za rog. XI 1938) i II. Amsterdamu. za flautu. dirigenta katedrale u Ka-lači. a od 1527 kao dirigent. sonatina za klarinet i klavir. Madžarska. Debitirala 1885 u Pragu. Budapest 1908. — Isti. ARNOLD. sonatina za flautu i klavir. Simfonija za gudački orkestar. neobične mekoće. 1954). za rog i za obou. orguljaš. I I . Arnold Gyorgy. To je prva pjesmarica namijenjena bačkim Hrvatima. a majka Katarina Bohm u Paksu (Madžarska). 2 divertimenta za duhački trio. — Muzika za melodram Goihardska vještica. Jaića. A. LIT.. Visoki sopran velikog raspona. odgojivši njihove članove u vlastitoj školi. 1950. koja su stilski i tehnički pod očitim utjecajem operne manire svoga vremena. zborovi. — Filmska muzika. pjevala zatim u Moskvi. Regina coeli. 25. Pečuhu. 5. 3. . 10 VIII 1740 — 22. švedska pjevačica. Hedberg. IV 1938). Giorgio Arnold. Three Shanties za duhački kvintet 2 sonate za violinu i klavir. — J. 16. Note d'archivio. 4 Scottish Dances. 1922—38 podučavala pjevanje u Beču. Muziku učio na Royal College of Music u Londonu. // barbiere di Siviglia). violu i fagot. 2 simfonijete. Tantum ergo.: K. Pohma. Najvažnije je Arnoldovo djelo omašna zbirka tekstova crkvenih pjesama Pisme-nik Uliti skupljenje pisama razlicsiti . Pjevanje učila kod svog oca. 1947. X 1921 —). III 1861 — 7. VII 1934. LIT. Đuro Arnold. 1952. 1823. Komponirao je više od 60 opera i 5 oratorija. Sačuvalo se samo nekoliko njegovih kompozicija. Subotica 22. . Sv. Naresa. F. V. da je bio učenik H. Offertorium pro fešto anniversarii electionis et coronationis S. (Osijek 1819. proslavila se kreacijama Rosine (Rossini.

MGG. A. . — Kantata CeemAana. A. Gerber (Das Erbe deutscher Musik'}. konstruirao pa je G. označuju dvije vitičaste linije. Die Alten Kirchenmodi historisch undakustisch entwickeltjl%y$'. LIT. Madeleine-Sophie. tal. svaka na svojen Poseban su slučaj predrazi u arpeggiu.iat 1853. 14. 4 himne obj.. B. I. već neki Pešenin koji je za njih dobio novčanu odštetu. kao na harfi. MGG.). R. 1852 i Honb nod lleaua Kyna. Wessely. 1913. 18 svjetovnih pjesama obj. Wessely. BocnOMUnanun (3 sv. I. već se nalaze u velikom broju zbirki iz XVI st. Jode (Das Chorbuch. Destouchesa (Les Elements) i dr.: A. i. dopisnik lista Signal i član redakcije (1863—70. arpeggirao se dva ili više puta (prema gore i prema dolj lježio se polovinkama ili cijelim notama. promjera 10—18 cm. muzički pisac i pedagog (Petrograd. Eitner (ibid. LIT. . A l'ombre de Sophie Arnould. Kastalski. de la Sablonara. nači đenja akorda.72 ARNOLD VON BRUCK — ARPEGGIONE ARPEGGIO (arpeggiato. ugo kod gitare (E A d g h c 1 ) . u kojem tonovi ne nastupaju istovremeno. 1898. A. u brošuri Agenti carističke Ohrane (1917). časopisa Neue Zeitschrift fiir Musik. a u do datku biografske podatke o autorima). Jesus Aroca. na kojemu je od 1933 predavao harmoniju. Rogers. 1919. Staul ARON. Das Te Deum des Arnold von Bruck. 1927—31). Fr. Iako katolik. 13. zborovi. Festschrift Fr. tj. ima kožu prilijepljenu samo na jednom kraju. Nowak (DTO. X 1877 — 31. Ima šest žica. Arbatsky. A. MQ. Zusammenfassung der Grundregeln zur Harmonisierung des Neumengesdnge.: ARNOULD. 1951. Njegova djela — moteti i druge crkvene kompozicije. Subird. — Obj. (sadržava transkripcije španjolske muzike X-\T~XVIII s t. Sjerova i Čajkovskog. Pietro ->• Aaron (Aron). — J. talijanski. Međutim. Pariš 1898. Prvi put javno nastupila 1757 na dvorskoj svečanosti u Parizu. — O. Sokalski. DJELA. — O. akademičar.. lOpuu ApnoAbd. — E. svira gudalom (guitare d'amour). je bio u službi Trećeg odjela pa je njegova muzička aktivnost u Leipzigu služila samo za prikrivanje špijunske djelatnosti. — KOMPOZICIJE: uvetira Eopuc /"odjHO«. 20 VII 1898). Ist es mb'glich in der Musikkunst die charakteristische nationale Schule des Singens festzustellen und auf tuelchen Daten musi sie basiert sein?. ruski kompozitor. Deville. ij. često je i uspješno obrađivao protestantske korale. oborili su ruski muzikolozi P. Jurij von Arnold. Jesus Aroca. Ambros (Geschichte der Musik. Od 1840 živio u Leipzigu kao muzički kritičar i publicist. — U kompoziciji neinventivan. s tekstom i komentarima. iz toga vremena nije poznat muzičar imenom Pešenin. a u starijoj 1 kosom crtom. Kozlovski smatra da A. Sophie Arnould. Teorija oblikovanja glasa (na ruskom).). LIT. MGG I. je bila prvi interpret glavnih ženskih uloga u Gluckovim operama: Iphigenie en Aulide. 1908). označuje vitičasta linija kroz oba istodobni a. Pariš 18^7. SPISI: Resena histdrica de la Tonada. Sophie Arnould. 1857 —68 izdavao Neue Allgemeine Zeitschrift fiir Theater und Musik. Pariš 1813. Jesus Aroca (sadržava 78 višeglasnih kompozicija iz kodeksa koji jt sastavio C. . za clavicembalo ili gud strumente a. uz to pijanist i kompozitor Teatra Romeo. umrla je u bijedi. NOVA IZD. Npr. Prevodio na njemački ruske romanse i libreta opera Glinke. J. 13 stavaka obj. Novogvinejski bubanj. 1889.. Stern. B. Sophie Arnould d'apres sa correspondance et ses memoires Inedits. — R. 1892. DargomiŽskog. Melgunov. 1867. Kdln i Graz 1968. Harmonijski principi crkvenog pjevanja (na ruskom). na način harfe). U muzici XVII i XVIII st. 1911).: U modernoj muzici tempo izvođenja ovisi o trajai Npr. a na opernoj sceni afirmi rala se iduće godine u Auvergneovoj operi Enee et Lavinie. 1778 povukla se iz javnog života. recogido por Claudio de la Sablonara y publicado por D. XVIIy XVIII . Pariš 1938. W. Lullvja (Proserpine i Amadis). Cancionero musical y poetico delsiglo XVII recogido por Claudio de la Sablonara y transcripto en notacion moderna por el maestro D. Arnouldiana. francuska pjevačica. sedamnaest koralnih stavaka ooj. — B.: ARPEGGIONE (tal. Coleccion de Transcripciones musicales a*e los siglos XVI. X 1802). Wolf (DDT. R. 1951.). O teoriji muzičkih tonova na temelju akustičkih principa (na ruskom). visok 50— 150 cm. Actress and Wit. Atnold von Bruck. * 7 h 4 ARNOLJD. LIT. TI. I.: R. Linjova i A. sopran (Pariz. Dugi i uski korpus. Comentarios y apostillas al »Cancionero Poetico y Mu sical del sigio XVII. Mitjana. de Goncourt. Istraživao je stariju španjolsku muzičku povijest. Douglas. Označuje se kraticom Arp. Kontinuirani a. Betrachtungen iiber die Kunst der Darstellung im Musikdrama. SPISI: Primjena starogrčkih i bizantskih teorija na rusko neumatsko pjevanje (na ruskom). Uz to se istakla u djelima Rameaua (Dardanus i Les Fetes d"Hebe). gavom linijom (rjeđe lukom) ispred akorda. Dussanc. X 1939). koja ujedno označuje smjer arpeggia. Albrecht. Sophie Arnould. Ać.: TI. v. DJELA. Orphee et Euridice i Arbre enchante. Nacrt racionalne muzičke gramatike (na ruskom). Instrument ima obično u sredini držak. 2. L. IV. J. Studirao na Madridskom konzervatoriju. 1886. 1888 profesor je muzikologije na tamošnjem Univerzitetu. instrument u obliku gitar Rijetko se susreće ova oznaka za arpeggio: AROCA (Aroca y Ortega). Osthoff.— Y. 2 dijela. Njegovo gledište da muzičkim folklorom vanevropskih naroda vladaju ista načela kao zapadnjačkim. 193°). a od 1894 do kraja života vokalni pedagog u Petrogradu. la plus spirituelle des bacchantes. Krim.. VapMonu3auuji dpeeue-pyccKoio uepKosnozo nenuM. 2 svjetovne pjesme obj. oni se izvode t peggia. Studirao kod Fuchsa i Josepha Huntea. Od 1870 vodio vlastitu muzičku školu u Moskvi. Jurij Karlovič. 1892—93. Kozlovskog. 1951. BceMHpHan HjiuiocTpauHa. 1918. Blume. —J. Npr. Arnold von Bruck. 37. savršeno svladava višeglasni. — H. ou Sophie Arnould et ses contemporains. je služio kao neka vrsta abbreviature. osobito peteroglasni stavak. — Komične opere HHeaAud. je važniji po svojim muzičkim spisima. i jednu tiranu samog Aroce). španjolski i baskijski naziv za harfu. posebice po monografijama 0 ruskoj crkvenoj muzici. J. 1886. A. u Ljubljani ili u Linzu (u oba grada posjedovao je nadarbine).. oko 50 romansa i dr. Zur Frage nach der Herkunft Arnolds von Bruck. Revista de Filologia Espagnola. nije autor muzikoloških djela objavljenih pod njegovim imenom.: H. španjolski muzikolog i kompozitor (Madrid. Leben und Umwelt. višeglasne duhovne i svjetovne pjesme (ukupno oko 50) — nisu se sačuvala u posebnim štampanim izdanjima. — F. II 1740 — 18. Pariš 1930. 1920. — Prema otkrićima V. sužen u sredini. Kassel 1963. i dan za drugim. God. 3 stavka obj. Jesus. XI 1811 — Karakaš. Wien 1951. U melodici njegovih djela jasno je zamjetljiv utjecaj renesansnih načela o odnosu riječi i tona. Npr. Pietro ARPAj 1.

1853. Komponirao pretežno crkvenu muziku. Vicente (Vincente). XI 1903 —). Suosnivač i u nekoliko navrata predsjednik bolonjske \ccadenrije Filarmonica. op. španjolski kompoitor (Madrid. — K. Sachs. m Vinganno si vince Vinganno. 1728 i Ester. Opere: Noe. talijanski naziv za vrstu nstrumenta koji se vrlo malo razlikovao od čembala. Carlo. 1883. 1675 i Abigail. španjolski kompozitor (Villaro. 1846 i La Conauista di Granada.: V. vodio zbor Eco e Madrid i više godina pisao muzičke kritike za madridski dnev-ik El Debate. 1710. Petronio Bologni. Geschichte des Oratoriums. Los Ojos jovenes. talijanski kompozitor (Lombardija?. XII 1697 — 19. talijanski lautist i kompozitor (Firenca. Schubertova sonata za a. Dos Santos. Candide. Fassini. P. 6. Više od 50 zarzuela: El Domind azul. A. ARRIGONI. 1853. izvodeći djela velikih vokalnih polifoničara. 4. komponira djela formalno dotjerana i jasna. Aragona. kantata / lobo aego. 1712 i // Trionfo di Pallade in Arcadia. 30. Accademia Filarmonica di Bologna. koncert za dva klavira. 2. 1940. 1651: Licenza di Gesu da Maria.ca antoniana. 1951. Claude. Studirala na Konzervatoriju u Parizu klavir (M. Floriano. La Costanza in cimento n la Crudeltd. Pena y Goni. DJELA. a u franjevačkom samostanu u Caspeu (Aragon) bor Orfeon Caspolina..: C. ARRIETA (Arrieta y Corera). 1955. 1734. LIT. 1926. 1938. Od 659 do 1699. accompagnate da Motetti e Concerti op. — . 1951. itudirao kod Paolija u Santiagu. MGG. Laux. U početku neovisan o nacionalnim strujanjima lijedi simfonijski stil C. Etnilio. Uz to gostuje po SAD i Evropi te više puta u Jugoslaviji (HNK. DJELA. c. — ?. I. kantata Cieli! Che cara pena. ■ A. ORKESTRALNA: Sinfonia Basca. PJB. violinska sonata. — DRAMSKA. 1894). Vincente Arregui. od 1941 živi u SAD. XII 1667 — oko 1719). 1951. Muzička komedija Les gueux au Paradis. Opere: La Maya Jolande. 1934. 1687. Giovanni Giacomo. 1927 osvojio Gr and Prix International des Hanistes u Ženevi. 1939 i 1949. Verdija) često izvodi sopranske partije suvremenih opera. ide u najsvestranije pijaniste svoje generacije. — VOKALNA: oratoriji // Ripentimento d'Acabbo. LIT. preuzeo mnoge značajke spuljske škole ne zapadajući u miniru. — S. — K. 1850 (1855 pod naslovom Isabel la Catolica). sopran (New York.V. klarinet i violu. Zarzuele: La Sombra del rey Galdn. 5. Ricci. španjolski kompotor :Puente la Reina. u užem smislu od oko DJELA: simfonijska pjesma Amor. Studirala na Hunter Collegeu i na Univerzitetu u New Yorku. San Franco de Sena. Navarra. Cadet Roussel. — Antifone za 2 glasa. 2. Marques i dr. je težio za vučnim efektima i profinjenom deklamacijom pa je zbog toga priavao manje važnosti kontrapunktičkoj razradi. Long) i kompoziciju (J. Torino 1914. 1861. II 1903 —. MGG. I. U početku svoje karijere bio je. Orguljaš carske dvorske kapele Ferdinanda II u Beču najmanje od 1635. Floriano Maria. kasnije se posvetio gotovo isključivo zarzueli. Melodia religiosa i dr. LIT. stilski vjerno oblikoanje. 1722. u XVI i XVII st. — Više prigodnih kantata i himna. ARRIGONI. — KOMORNA: kvartet za klavir. DJELA: 6 Lezzioni za violu d'amore — Opere: La Vedova. . Per la oria della mušica in Bologna nel secolo XVII. 1738. A. Pizzetti) u njujorškom Carnegie Hallu. 1934. I. ARRESTI. LIT. medu njima 3 vlastite. 1.\'OKALXA. Martina. —). DJELA. X 1861 — Quinta do Casal. Pasquiija u Rimu. La Estrella de Madrid. Cassadća. zajedno sa Giuseppeom Sammartinijem »koncerte četvrtkom« u Hickfords-Hallu. 1663. La Opera espanola y la mušica dramatica en Espana. — Isti. Arresti (1663). 1913. L e s deux rendez-vous. 1925—40 profesor klavira na Sternovu konzeratoriju u Berlinu. Joao Arrovo. Maria in 'rastevere. Jedan od odećih majstora bolonjskog koncertantnog stila. I. VII 1701). maestro di cappella na dvoru princa od Carignana. Debitirala 1956 sopranskom partijom (Korifeja) opere Assassinio nella Cattedrale (I. Zur dienischen Orgel-Musik des XVII—XVIII Jahrhunderts. La Princesse de Babylone. sklona stvaranju humorističkih štimunga. 1951. A orillas del Arga za 8 glasova. L'Ane culotte . violine i b. 1948. Historia de la zarzuella y el genero chico. MGG. Poput svog oca komponirao u koncertantnom stilu 1 težištem na zvukovnom oblikovanju. V.CRKVENA : Messa e Vespro della B. koju je reorganizirao i podigao na visoku umjetničku rainu. . MGG. Krausea la Sternovu konzervatoriju u Berlinu. 1. otkraj XIX st. američka pjevačica. 3 jednoglasna moteta (u skupnim zbirkama) i zbirka Salmi a 3 vod concertate. — Klavirska sonata. Južne i Sjeverne Amerike. Redovnik. RMI. ali čini se da je još do 1640 živio u Beču. 3. prvi orguljaš crkve 5. Koncertirao na mnogoirojnim turnejama po zemljama Evrope. G. 1732—33 vodio u Londonu. Studirao na konzervatoriju u Madridu. 1. 1737. opereta Tres Sdbios no Nonage'simo Hemisferio Norte. 1855 (izvodi se i danas u Španjolskoj). LIT. Marina. II 1936 —). u kojoj je vješto povezao stilske elemente talijanske opere i španjolskog folklora.: A. Bologna 1888. !ew York 1945. Sirbace. I. LIT. Giovanni Giacomo Arrigoni. Comedies italiennes. El Grumete. 1947. suita La Conouete de l'Algerie. Emilio Arrieta. poslije 1663). Histoires de Pariš. Opere: Ildegonda. Paumgartner. E. Pietro u Boigni. Giulio Cesare. čini se. INSTRUMENTALNA: dvanaest Sonate a trt op. LIT. jesma Los dos cortejos za 5 glasova.ARPEGGIONE — ARS ANTIQUA ieču. M. responzoriji za 6—8 glasova i dr. Dos Santos. 1938). P. Puccinija. Llamada y tropa. God. Nacionalna biblioteka). Thomson.: C. — Komorne i klavirske kompozicije. psalmi za 6—7 glasova. Muzički biennale u Zagrebu). 1911. — B. zborovi. Pristaša neoklasičkog stila. talijanski orguljaš i kompozitor (Bologna. 1739 i Sdpione nelle Spagne. R. 21. MGG. 1 madrigal a due sa continuom. Reallexikon der Musikinstrumente. kojim se u razvoju muzike označuje razdoblje od kraja XII do početka XIV st. ARRIEU. od 1857 predavao kompoziciju na Madridskom konzervatoriju (od 1868 direktor). zatim se vratio u Italiju. Marini. Crisippo.. A. U Barceloni osnovao i vodio Orquesta sera-. Claudio. Jose Maria. I. Bologna 1930. Pored standardnog repertoara (JMadame Butterfly i Turrandot G. 1710. Alesse a 3 v. — L. Roger-Ducasse. Subird. Pre-avao muziku na Escuela Superior de Magisterio. The Strange Case of Claudio Arrau. Učenik O. Studirao na Konzervatoriju u Milanu (N. 1879. God. Eluarda i dr. C. konac XVI st. zbirka moteta ColeccionHomenaje. na što mu je Cazzati poslao odgovor: Risposta lle opposizioni fatte dal Signor G. Komponirao je medu prvima vokalne komorne koncerte i objavio ih u zbirci Concerti di Camera (za 2—9 glasova. a od 1900 profesor prava na Univerzitetu u Coimbri gdje je osnovao i vodio pjevačko društvo. 1959 nastupila prvi put na sceni Metropolitana i doskora postala članicom tog opernog kazališta. — J. ivoj opsežan i raznovrstan repertoar interpretira virtuoznom tehlikom i posebnim smislom za produbljeno. Madrid 1885. — Alissa Sanctus Fraticiscus za 4 glasa. VIII 1744).: C. 1948 iLamaison de la courtisane. LIT. franjevac. Francisco. od 1918 vodio Capilla del Santuario u Aranazuu. Od 1684 član bolonjske Accademije Filarmonica (1714 i njen redsjednik). Breton. je autor prve modernije portugalske opere O amor de Perdicdo nastale pod neposrednim Wagnerovim utjecajem. Ostala su mu sačuvana djela: opera Gli amori di Alessandro Magno e di Rossana (1657). Vernizzija. Klavir i kompoziciju studirao u Oportu. irtitura di Modulationi precettive sopra gVHinni del canto fermo za orgulje op. —■ Solo-pjesme. —Radio-opere: La Coauille dplanetes . Ikusten dezu (na baskiisku melodiju) za 6 Lsova 1 dr. — Baleti: Fete galante.Gudački kvartet. usavršavao se kod M.'Lo Sposalizio di Rebecca.. Isprva se afirmirao kao oncertni pijanist. Lisboa 1941. 2. Isprva operni kompozitor (prvi Španjolac čije su opere izvedene na španjolskom jeziku u Kraljevskom kazalištu). 1951. Canzonette. 73 ARRANGEMENT -* Preradba muzičkog djela ARRAU. ARROYO. DJELA. Leipzig 1911. LIT. con Sinfonie Ripieni d beneplacito. Joao Arrovo: notas sobre a sua personalidade. isprva kao pomoćni dirigent zatim kao maestro di cappella. često puna fantazije i brija. — VOKALNA: Reauiem za zbor a cappella.: A. — Klavirska suita La boite a malice. 4 orkestralne suite. u. A. sin Giulija Cesara. 1925. Datumi rođenja i smrti nisu utvrđeni sa sigurnošću. 1715. . Lisboa 1941. A. Necrologio di Carlo Arrigoni. 2 koncerta za klavir 1932 i 1950. s kraćim prekidima. napustio tu službu 1637. Chapi.: J. VII (VIII) 1881 — 2. duhački trio. a katkad i moernih kompozitora. istodobno komponirao i za bečki dvor. Fešta da camera. — /. 1717). 1663 . 4. — Izdao >irku Sotiate da organo di varii autori. — Opere O amor de Perdicdo. 1951. sonata za flautu. ARPICORDO. njegovi su učenici T. E. — Šest oratorija nuditta. La Cabine telephonique. Partita. The Musical Scene. ORKESTRALNA: simfonija u C-duru. Frati. francuski kompozitor (Pariz. La . 1635). 2 koncerta za violinu. Muiioz. Francka (Calipso). Od 1849 učitelj kraljice Izabele II u Madridu i dvorski kompozitor. V 1930). II melodramma italiano a Londra nella prima meta del Settecento. (1824. kasnije se priklanja panjolskom kolorizmu (Sinfonia Bascaj. Serrano. Bio je u diplomatskoj službi. I Teatri di Bologna nei secoli XVII e XVIII. 1951. Cappi. 1710. Subird. Cazzatijem oštro ga je napao u spisu Dialogo fatto 'a im maestro ed un discepolo desideroso d'approfittarsi nel con-•appunto (1659). Scenska i filmska muzika. rresti. Cantate des sept poimes de guerre. 6 Cantate con stromenti. Koncertirao već u svojoj estoj godini. — Crkvena muzika. Penedo. flautu. u koju je umetnuo i 4 instrumentalne sonate. Dukas). ARS ANTIQUA. učenik B. 1701. 2. 10 Cantate da catnera za sopran i basso continuo. solo pjesme na stihove Mallarmea (Chanson bas. 7. Giulio Cesare. DJELA: jota Viva Caspe za 6 glasova. Subird. ARREGUI. Claudio Arrau. XII 1925). Schering. talijanski orguljaš i kompozitor Bologna. naziv. . ekspresivna. nekoliko kantata u rukopisu (Beč. con 1 Magnificat a 5 voci e 2 violini (1663).: J. J61: L'Orto di Getsemani. Carlo Arrigoni.: B. Jjegova zborna djela i obrade narodnih pjesama često su na epertoaru pjevačkih zborova. La Guerra Santa. 18. Sukobivši se s glavnim zborovođom San etronija M. Vaccai). usavršavao se u Parizu i Rimu. 1739. Ravenna 1862. 1732. Jose Maria Arregui. — M. II ARROYO. La Aiadona. — VOKALNA: oratorij S. postala je vrlo poznata u ibradbi za violončelo G. 5. ARREGUI GARAY. čilenski pijanist (Chillan. spontana u izražavanju muzičkih misli. 1665. — DRAMSKA. II 1619 — 17. Madrid 1946.. Paumgartner. 26. 1661. I Cuento de Barba Azul i dr. 1935. Od 1703 do smrti orguljaš katedrale 5. DJELA: više orguljskih kompozicija. — Opere: VEnigma disciolto.-J. Joao Marcellino. dubrovačke Ljetne igre. Fernando. MGG. Oratoriji: // figliol prodico. Velik uspjeh postigla je muzikom za radio. I. simfonijske pjesme Calipso Historia de una madre (na španjolsku dječju pjesmu). X 1823 — Madrid. Cijenjena i kao koncertna pjevačica. Don Carlos i Aida G. Fellerer. MGG. portugalski kompozitor (Oporto. 1907 i Leonor Telles. 1853. Od 1736 u službi je Toskanskog dvora u Firenci. gdje je kraće vrijeme orguljaš crkve 5.

u prvom redu u Francuskoj i Italiji. zamjećuju se u to doba nove. Pariš 1936. —■ D. dramska glumica i operska pevačica (Vranjevo. uvertire i dr. Aubry. Potsdam 1931—34. Die geistliche nichtliturgische. Cambridge (1 1942. Pariš 1922. Berlin 1940. On the Technique. LIT. Darmstadl 1957. ZFMW. Besseler. — H. S. Minnesangera i žonglera. sa sjedištem u Beču. Majstori su ars nove u Italiji Francesco Landini. troglasje i četvoroglasje. Musik der Gotik: Perotinus. —' F. MGG. Die italienischer. Artaria. Johann Florentia. 17. Franco iz Pariza. Riemann) i načinili od njega stilistički pojam. -* balada i -da. izazvao je tada antitezu: ars antiqua. -> ho-quetus. Čučuk-Stana. Wien 1930. Artaria i H. Gasperini. iz kojih se mogu proučavati stilska i 1 nička obilježja ovog razdoblja. Bern 1956. odsjek prije 1230 naziva se doba Nolre Dame. ' 1230 do 1320. — W. SBIMG. weltliche einstimmige und mehrstimmige Musik des Mittelalters. čime se priprema tlo za osjećanje dura i mola. Mozarta. X 1960). Pariš 1935—48. La Musique italienne aux 1 XVe siecles. Formen friiher Mehrstimmigkeit. AFMW. — E. Toth. scenska muzika za oko 100 kazališnih djela. 26. Kasam. Izbjegavaju se usporedne kvarte i kvinte. Apel. Die geistliche nichtliturgische. — J. — DRAMSKA: pet opera ( 1939. New York 1940.). preuzetog iz inventara koralnih melodija. ZFMW. Geschichte der Musiktheorie im XI. G. 1946. Adler. a kvarta ulazi medu disonance. Besseler. Berlin 1930. SBIMG. — F. The Conđuctus. Ritmiku c zuje primjena sinkopa. A. u djelomičnom napuštanju liturgijskih cantus firmusa u korist slobodno sastavljenih.'—J. evoluciju značenja. II 5 e la tecnica musicale del trecento italiano. koja je napisana u Parizu. Histoire e1 tion des formules musicales du I er au XV e siecle. P. zička djela. Pariš 1908. — Isti. — E.). fl the Middle Ages. u doba progona isusovaca iz Španjolske. I. 1906 članica hora Narodnog pozorišta u Beogradu. Neko je vrijeme poduzeće bilo udruženo s poduzećei imena. Pirrotta. Zur Satztechnik der Notre Dame-Schule. Seoska lola. Nakon prvih početaka višeglasja. Đ. Italian Ars-nova Music (dodatak k Jouri Renaissance and Baroque Music. Schneiđer. . Riemann. v. Leipzig 1926—29. ekonomskim jačanjem gradova i napredovanjem nauke.und vierstimmigen Organa. Schmidt. Aleksej Pavlovič. 1957. Sremac. Studien zur M' Mittelalters. galisten des Trecento. Ursprung. uglavnom. — L. Repertorium organorum recentioris et motetorum vetustissimi stili. ART DU VIOLON. Le manuscrit de mi du Tresor d'Apt (XIV e — XVe siecle). Die drei. von Konigslozv. Primo Convegn nazionale 1959. Die Musik des Mi1 und der Renaissance. n. ARTARIA. Besseler. I. 1902—03. de Machault. F. I. J. Poduzeće je po prvi put objavilo djela Havdna. Trubadur (Verdi). slikati scene iz prirode i života. II. Die Musiklehre des Johannes de Grocheo. MacKapad. Pariš 1925. Schneiđer. de Vitrvja. Ars nova. ARSENOVIĆ (Boberić). predsjednik sekcije kompozitora u Rostovu na Do DJELA. kojim su tada htjeli obilježiti početak jednog novog naprednijeg razdoblja (osobito na području notacije). u razdoblju ars antiquae izgrađene su i razvijene nove značajne višeglasne forme. Esteban de. XII 1747 — Pari2 1799). Dodavanjem jednog. Pariš 1928. Baci Njegov je posljednji veliki pothvat izdavanje (1894—1918' zbirke Denkmaler der Tonkunst in Oesterreich pod uredi G. Berlin 1898 (II izd. što su njegovi najznačajniji predstavnici djelovali u pariškoj katedrali. Leipzig 1940. Wolf. Ghisi.—XIX. ORKESTRALNA: šest simfonija (I. Perotinus i Petrus de Cruce. Beethovena. Lavignac. 1940. 1921).. God. MQ. Dresden 1921—27. — M. a i kratko vreme posle toga. 65. A. Fischer.. Certaldo 1962.). 1941. 58. Les plus anciens monuments de la musique fran Pariš 1905. Madame Butterfly (Puccini). posjedovala je bogat i skupocjen arhiv gobrojnim rukopisima velikih austrijskih i drugih komp Historijski su od važnosti katalozi koje je poduzeće pov izdavalo. nasuprot nazivu ars nova. 1951. L' -*. terca i seksta postaju konsonancama. Les Harmonistes du XIV e siecle. pjesme. 1912. Brenet. — A\ Pirrotta. vjerojatno oko 1320. zbog toga. H. U vima ovih umjetnika susreću se moteti. Vi Marrocco. Studien zur Musik des Mittelalters. Halle 1910. Menzuralna notacija dalje se razra iako je svi putovi ne vode uvijek k jasnoći. Stjepan ' ARTEAGA. Adlera. ARSIS -> Arza ARS NOVA.und vierstimmigen Notre Dame-Organa. 22. — H. Sing. ± Studien zur Musikgeschichte der Friihrenaissance. »Sederunt principes«. Ohio 1937. Polifonija ARTAMONOV. naziv za muzičku kulturu od početka XIV do početka XV st. Za proučavanje ovog razdoblja izvori su uz rukopise. Aiachabey. L' art harmonique aux XII e et XIII e siecles. simf. ona je i nosilac glavnih mezzosopranskih partija u operama Carmen (Bizet). Wolf. Li Gotti. Schmiđ.. Razvijaju se elementi kromatike. Ludivig. Novija su izdanja. The Fr< cular Music of the Late Fourteenth Centurv. Italian Trecento Music. Pariš 1938. Koštana. a. Cambridge (Mass. Parent. Segovia. str. XII 1885 — Beograd. Handbuch der Musikgeschichte. doživio je. Besseler. H. — F. — Th. As. Besseler. RMI. Iako je drama glavno područje njene umetničke delatnosti. G. Firenze 1935. Petrović-Seljančica. LIT. Zaslužni umjetnik SFSR. Ludwig. Cent motets du XIIIe siecle (tzv. Najznačajniji su muzički oblici u to vrijeme ->• conđuctus.) 1939. 1946—47/3). usporedo s razvitkom društvenog života. — L. — G. Berli Af. Potječe od istoimenog naslova rasprave Ph. — A. Die katholische Kirchenmusik. und beginnenden 15. — G. ibid. — K. javljaju se tada i brojni teoretičari. Do osnivanja stalne opere u Beogradu. Leipzig 1914. Polvphonies du XIII e siecle (zbornik iz Montpelliera. Gastoue. prevlast svjetovnih elemenata s izrazitom sklonošću za isticanje realističkih pojedinosti. Ludivig. Stanković. Besseler. Berlin 1930. Potsdam 1931—34. II izd. Golner. Handbuch der Musikgeschichte. 1928—29. Jahrhunderts. D. Schneiđer. Franco iz Kolna. Tutzing 1961. — M. M. 1921). 1769 na osnovi carskog patenta utemt Carlo (sin Cesara).«. K.). Jacopo da Bologna i dr. Pariš 1865.: E. Ficker. — A. Jahrhundert 1898 (II izd. S. ali i narodnih napjeva. Bibliographie der altesten franzosischen und lateinischen Motetten. — A. 1931. 1964). Izvan okvira višeglasne muzike razvijala se tada i jednoglasna muzička umjetnost trubadura. Od 1776 počeli su i sami štamp. — G. u novije vrijeme preuzeli su ga opet pojedini njemački muzikolozi (J. 1931—32. Die Mehrstimmigkeit der Ars antiqua in Theorie und Praxis (disertacija). D. Svjetovne tendencije očite su u izboru tekstova. 1^ H. — E. Naziv a. Kompozitori žele što vjernije izraziti ljudska čuvstva. iz mjesta Ble jezeru Como) nastanili su se oko 1750 kao putujući trgovci nina u Beču. Sasse. on danas ne označuje samo nove tekovine u razvoju notacije. — H. rondeaux. God. New York 1940. 1926. I/i. — J. Ee dpy3tH.) 1950.— H. MGG. V. I/i. Wolf. — O. II 1905 —). Origins of the Italian Ars Nova. U muzičkoj kulturi tih zemalja. koje je još 1765 osnovao u Mainzu Giovanni Casin kasnije se opet osamostalilo. ubrzo zatim dobija uloge u komadima sa pevanjem(E. Botstiber. Acta Musicologica. Kad je poduzeće prestalo s radom taj je arhiv pohranjen u biblioteci Albertina u Beču. medu ostalima. nastao je vjero jatno oko 1320 u Parizu.ien 1909. Izraz a. Isusovac. Die Motette von von Koln bis Philip von Vitrv. Teodora. — M. 1901—02. Kuća A. de Les monuments de l'Ars nova. U Francuskoj ars novu predstavljaju u prvome redu Ph: de Vitrv. Ars antiqua. Li Gotti i N. —■ Fr. španjolski književnik i pisac (Moraleja de Coca. Emsdetten 193' Ellinzvood. Joseph Haydn und das Verlagshau \X . Bamberški rukopis). I Secular Music of the Late Fourteenth Centurv. -> motet (motetus). S. Les Inst: de musique au XIV e siecle. 1926. W.). ove publik P. K. Johannes de Grocheo i dr. već sve napredne pojave ondašnje evropske muzike. sovjetski kompc dirigent (Novočerkassk. te su ga.74 ARS ANTIQUA — ARTEAGA se dalje izgrađuje. Florenz in der Musikgeschichte des 1. -> rondellus. — A. 4 sv. 1 Les Primitifs de la musique francaise. Uz kompozitore. Die mehrstimmige Mu 14. Johannes de Muris i Guillaume de Machault. U Italiji razvijaju se pretežno svjetovne forme: -> ma ne valja ga zamjenjivati s madrigalom XVI st. MGG. Neue Quellen des 14. Apel. Aubry. kakvi su Leoninus. balet JJonCKan Hpacaeu opereta. Gennrich. B. 17.. ibid. Usavršava se i notacija. Domenico i Giovanni Casimiro A. dvaju pa i triju novih glasova cantus firmusu nastalo je dvoglasje. balade. tom. Encvclopedie de la musique. 1951). Cavalleria rusticana (Mascagni). Fourteenth-Centurv Italian Cacce. Pariš 1911. L. de C'oussemaker. Rondeaux. Fr. Ellinwooa Works of Francesco Landini. poput izraza ars antiqua. —XIX. Jahrhunderts in Frankreich unc (disertacija).Spadina. Palermo 1944. Procee the Musical Association. weltliche einstimmige und mehrstimmigi des Mittelalters. muzičko izdavačko poduzeće u Beču. 1951. Jahrhunderts. već od 1778. a druge na temelju cantus firmusa. Riemann. cl virelais. F Die Friihgeschichte des Kanons bis Josquin des Prez. Zona Zamfirova i dr. Tr Cesare. Wolf. Rokseth. Caml (Mass. Potsdam 1931—34. Reese. LIT. Music in the Middle Ages. F. Die Ars nova des 14. Die Motette von Franko von Koln bis Philipp von Vitry. Per l'origine e la sto »caccia« e del »madrigale« trecentesco. neka djela J. Ludzvig. Francesco (sin Domenica) i G Casimiro poduzeće za prodaju umjetnina i muzikalija pod i A. Reese. — G. Origin and Evolution of Italian Trecento Musi 1961. F. Studien ltenischen Musik des Trecento und frtihen Quattrocento. — H. Musique et musicie vieille France. polagano se stvaraju obrisi kadencirajućih završetaka s povišenim VII stupnjem ljestvice.: H. n. Pari — H. R. 1951. 1 1925. Husmann. je u stvaranju i izgrađivanju beogradske opere odigrala korisnu pionirsku ulogu. Der Conđuctus.und Spielmusi alterer Zeit. Ovaj dugo zaboravljeni naziv — a. pod kojom se u početku razumijevala pretežno tehnička strana muzičke umjetnosti XIII st. — Fr. Geschichte der Musiktheorie im IX. Die drei. neke na osnovi potpuno slobodne koncepcije. osobito uz pomoć imitiranja. de Coussemaker. humanističke crte. tako Johannes de Garlandia. vodili j osnivača sve do 1932. Virelais und Balladen (2 sv. — H. Wolf. hunderts. Gennrith.: F. 1899—1900. a u kojoj se objašnjavaju nove tekovine ondašnje notacije. Ellimvood. Kassel 1933. II izd. I. prvenstveno izdanja iz novijeg vremena: W. 1/2. Musikalische ^ (3 sv. Muzička se tehnika obogaćuje. Wurzburg 1940. Adler. — Zbornik L'Ars Nova italiana del Trecento. L' »Ars nova«eilm Atti Accademici. Leipzig 1926. koja od modalnog tipa izrazito simetričnog karaktera prelazi na menzuralno notiranje. truvera. J. Jahrhundert. Die Musik des Mittelalters und der Renaissance.

Esteban le Arteaga. Arteaga le Rivoluzioni del teatro musicale italiano. ilbum of Vocal Studies. larmonično sjedinjavanje drame. gdje se oznake odnose na artikulaciju: SulG L. zatim legato assai (veoma vezano). 8. Za specifične načine artikulacije. 1869—71 bio je crkveni pjevač u Bostonu. muzike i dekoracije. upotrebljavaju se i raz-ičiti grafički znakovi: za legato tzv. 1888 i dr. npr. staccatissimo (odijeljeno to je najviše moguće). mezzostaccato (ne odviše odije-jeno). Angles. — Solo-pjesme. mezzolegato (ne odviše 'ezano). articulus član. saltanđo ili saltellato. DJELA: kompozicije za klavir.borovođa te osnivač i direktor muzičke škole u Clevelandu. — R. ali je od ovih potpuno različita. M. pridonosi jasnoći muzičke deklamacije i fraziranja. — Priručnici za solo-pjevanje: Progressive Vocal Studies. Studirao u Bostonu na Muzičkoj školi i na Konzervatoriju (J. Madrid 1891. Dell'influenza degli Arabi sulV origine kila poesia moderna in Europa (o utjecaju arapske poezije i muzike u Provansi). 75 _ _ za N <OT /ć^aro i portato. (počeo ga je pisati po nagovoru Padre Martinija) proučava odnos pjesništva i muzike u operi s tog gledišta obraduje različite oblike muzičke drame od njezine )ojave do drama P. 1950. 1783.). Menendez y Pelayo. RMI. tzv. 1887. — At. 7 PP Još veći nesporazum nastaje ako autor označi samo artikulaciju (npr. — F. Metastasija.van Beethoven: Koncert za violinu t^ a staccato tačke iznad nota ili ispod njih. picchiettato (za gudačke instrumente) te leggiero. Diccionario biogranco-bibliograiico de Musicos Espafioles. detache.25 br. u muzici — malogno artikulaciji konzonanata i vokala u govoru — međuobno povezivanje. 1938. Ideario nlosoflco y estetico de Arteaga. Wagner u predigri 3. 7. za lačin vođenja gudala ili udara upotrebljavaju se nazivi portato za klavir). Ohio. pa su kompozitori prisiljeni da se služe legato-lukovima za označivanje fraza. 1769 istupio iz reda i studirao u Bologni filozofiju i priodne znanosti. pa dolazi do proturječja. U svojem najvažnijem djelu Le rivo-uzioni del teatro musicale italiano . Investigaciones filosoficas sobra la belleza ieal considerada come objeto de todas las artes de imitacion (o estetskim osnoama muzike). egatissimo (vezano što je najviše moguće). XI 1918). staccato (odijeljeno). MGG. staccata itd. M. martele. Pedrell. — Opere: The W ater-Carrier t 1876.. Lettere musico-filologiche (o Aristotelovoj terminologiji) i Del ritmo sonoro del ritmo muto nella mušica degli antički (o ritmu u antičkoj muzici). Discursos leidos ante la Real Academia de iellas Artes.Wagner:»Majstori pjevači< (atisdrucksvoll) ir dim. Nejasnoća proizlazi odatle što ne postoje posebne oznake za fraziranje.lim idejama njegovo stajalište ima mnogo zajedničkog s Wagne-ovim. II—III. odn.1Obr:9 Pojačani staccato označuje se znakom '.: ARTIKULACIJA (lat. Tako npr. isključivala svaku mogućnost podjele tema na motive itd. 791. To je osobito često kod klasičnih autora. Esperanza y Sola. — ili - ■^J IH \ Allegro ili tačke ispod legalo-luka. 1944 (postlumno obj. DJELA: Le rivoluzioni del teatro musicale italiano dalle sue origini fino al •resented knj. i potkraj života u Parizu. šostakovid: I simfonija P ■ L. ono je potpuno suprotno pojmu artikulacije. molto agi tato ARTE MUSICALE IN ITALIA. budući da bi inače nevezana a. odn. fonovi bez oznake za artikulaciju izvode se obično non legato ili Utache i si. — Crkvene ompozicije. — M.1 Lento FChopin: Etida za klavir op. II. Alfred. 1943). iichberg). 1789 (novo izd. pristaša alijanske melodike.' * . larcelona 1897. tenuto — znak s tačkom. 1878.: Allegro. Nezavisni tonovi dobivaju se na gudačkim instrumen-ima u načelu izmjenom gudala za svaki ton. Veani tonovi izvode se na gudačkim instrumentima jednim pote-:om gudala. — V. staccato assai (veoma odijeljeno). Batllon). naglašuje da je za savršenu nuzičku dramu potrebna sinteza sviju lijepih umjetnosti. Allorlo. jer je A. I. po literar. Za oznaku legata. Od 1784 živio u Veneciji. LIT. američki kompozitor i zborovoda (Pittsnirgh. Batllori. npr. God. Torino 896. Fraziranje se temelji na ritmičko-metričkoj strukturi muzike i znači sistematiziranje motiva i fraza unutar neke muzičke ideje ili odsjeka muzike. •■lačin artikulacije označuje se obično talijanskim izrazima: legato povezano). 1951. tj. odjeljivanje tonova u interpretaciji. legato-luk. I. 1785. non legato (nevezano). prepuštajući muzikalnom osjećaju izvodioca ritmijsko-metričko raščlanjivanje (fraziranje) teme. Sian. iako razlika u muzičkoj teoriji i praksi nije uvijek jasna.ARTEAGA — ARTIKULACIJA i Italiju. a na duhačkim jednim dahom. kao kod dviju tema iz Beethovenova violinskog koncerta. stac-ato a ricochet. Spomenici muzičke imjetnosti ARTHUR. npr. Santander 1940. Madrid 1904.: D. zatim u Rimu i Firenci. Na klaviru se postiza-'aju tako da početni ton ne bude pušten prije nego što nastupi lovi ton. Prema tome. Italia e Spagna nel sec. R Chopin: Etida za klavir op. npr. potez gudalom). ali muzička mu je teorija posve suprotna. A. The loundheads and Cavaliers. kasnije . VI. 1879.: T f r »r dim f f r f i f rr A. npr. a ne artikulacije (poteza gudalom): R. a na duhačkim pre-ddom daha (u brzim pasažama obično pomoću udarca jezikom). činu opere Die Meistersinger von Nurnberg označava temu u smislu fraza. Adaline.van Beethoven: Koncert za violinu ^ bJ b4 ■ 4 . Pensilvanija. L' -. članak). ipanische Forschungen der Gorres-Gesellschaft. X 1844 — Lakevvood.: J. Ideas Esteticas. XVIII. spiccato. 20.. — H.

S' u Bologni.A. br. Polemike: protiv C. i u Poljskoj. C. de Padilla. 3 Prvu temu treba frazirati ovako: 2 . Bottrigarija: II Desiderio di Annibale Melone.vanBeethoven: Sonata za klavir op. VII 1845).— E.2 takta. 1951. 1913 dobila naslov K sangerin. jasna artikulacija dviju vezanih osminka pridonosi izrazitosti jampskog karaktera dekla macije: L. Olten 19 Pokušaji reformi i uvođenja posebnih znakova za fraziranje datiraju od XVIII st. De 1904 u pariškoj Opera-Comique. 1603. 1905—08 članica je komičnt 1909—27 dvorske opere u Berlinu. 2. Die musikalische Artikulation bei J.und Clavichordspiel. Atti e Memorie Romagna. Od 1884 podučavala p u Berlinu.Brahms:ll simfonija J. disertacija) 1925. 1. J J Frazirana. — Isti. F. pjevals u Belgiji. DJELA. Kompozicije: Canzonetle a 4 voci.31 br3 umjesto Sličan je primjer iz Brahmsove II simfonije: J. Alexandre (Joseph). Bruxelles. God. etide. I 1815 — Ville d'Avrav. posebice sa C. poslije u Rusiji gdje je 1868 zaručena sa P. 1 Zarlino da Chioggia. od 1562 kanonik crkve S. kvartete za rogove itd. — G. Bologna 1876. 5. Nizozemskoj. Maurice Montagney. IX 18 St. Don Giovanni i Le Nozze di . prozvan Artot. Frage der Artikulation im Čembalo.van Beethoven: Sonata za klavir op. pravim im Montagney. III 1887). A. II (Considerazioni musicalij. prima prattica). uz to podu pjevanje a bio i vješt gitarist i violinist. 1869 vjenčala se sa španjolski vačem Marianom Padillom y Ramos. Haute-Saone.MGG. a istodobno pomažu jasnijoj muzičkoj deklamaciji. ARTUSI. protiv G. Vrstan kontrapunktičar ali uvjereni pristaša vativnog »starog stila« (tzv. SPISI: teoretsko djelo VAne del Contraponto (2 knj. I. kasnije proširila o dubinu i visinu tako da je mogla pjevati i sopranske partij slavila se kreacijama Donne Anne i Zerline.76 ARTIKULACIJA — ARUTJUNJAN Hin Beitrag zu einer Sprachlehre der Musik. Regensburg 1962. U Berlinu pjevala na svjetskoj praizvedbi Leonc opere La Boheme. Giovanni Maria. obitelj muzičara rodom iz Belgije. 31 br. pjevačica. — W. S. La Traviata). de Giovanni Fantuzzi. I 1829). IV 1907). Galileijem.). Artikulation. zatim na Konzervatoriju u Parizu kod Rodol Augusta Kreutzera. K započela 1857 koncertima u Bruxellesu.van Beethoven: Sonata za klavir op. II—2. 8.Kćerka i učenica Desiree. Carmen). Mozart. 21. I. Od 1843 profesor je Bruxelleskog konzervatoriji 1849 prvi kornist kraljevske kapele. Mozart.: Padre Martini. Zarlina: Impresa del molto Rev._ LIT. talijanski muzički teor kompozitor (Bologna. II 1772 — Bruxelles. Npr. Audrana i Pauline Viardot-Garcie.). Komponirao više violinskih djela: koncert u a fantazije i varijacije za violinu i klavir ili violinu i orkestar nadalje gudačke kvartete i klavirski kvintet. 20. A. Notizie degli scrittori Bologne. Međut: teoretičar on je medu prvima iznio mišljenje da u dvo: kompozicijama i u duhovnim koncertima treba sve basov na unisono. 1606. Giulizie musicale del S. La Figlia del reggimento (Donizetti). 1905 (Mirni) i Straussova Rosenkc 1911 (Ottaviano). 1601. 2. E. Galileija: Lettera apologetica . Monteverdija L'Artusi ovvero delte imperfettioni derna mušica. pjevačici zosopran (Pariz. Phrasierung und Artikulation! . Jean Desirć. odn. Charlotte (Massene ther) i Micaele (Bizet. — Isti. Le Prophete). Josse ten Noode. Gaspari. violinist. Monteven 1945. protiv E. motet Cantate Domino za LIT. Fantuzzi. de' Paoli. Bach . 1660. 1889 preselila u Pariz. instrumei :Gray. Berlin 1924. 4. fraza od 4 takta. — H. Sin i učenik A cea koga je 1829 naslijedio kao kornist u Theatre de la Mon Bruxellesu. Un balio in maschera).Mozart: Sonata za klavir u D-duru L. Marguerite (G Faust) i Violette (Verdi. 3. s Bizet). Bologna 1781.10 br. ova tema bi izgledala ovako: i ARTOT. 1604: protiv V. Esemplare ossia Saggio fondamentale di Con Bologna 1774—75. kornist u Theatre de la Monnaie u Bruxellesu. Thoet. 5. kovskim. Studirala najprije na Konzervatoriju u Bruxellesu a 57 u Parizu kod M. navskim zemljama i Poljskoj. VII 1835 — Berlin. 1598. . A. Contesse i S 'W. Mori jem. IV 1933). Italiji. — Berlin.vanBeethoven: Koncert za violinu J J J Lf Artikulacijske oznake uvjetovane su violinskom tehnikom. Lola. sopran (Sevres. 12. 23. Kći Desirea. 1858 debitirala n. pristrane a katkad čak rektne polemike sa suvremenicima. Desirće (Marguerite Josephine Dćsiree).: H. Dei Musicisti al 16° secolo. C. Slično i u Beethovenovoj klavirskoj sonati op. I. pariške Opere kao Fides (Meverbeer. Don Giovanni i Le Nozze di Figaro). 3 Jak utjecaj konvencionalnosti starije violonske tehnike osjeća se i u klavirskim djelima klasičnih majstora. Italiji. 3. 25. 31. Komponirao mnogo! djela za rog: fantazije. Pariz. — G. Kassel 195S.3 W. pokazujući nerazum za njihove napredne ideje i nov muzički govor. Monteverdi—Leben und Werk. zatim pjevala u Berlinu. Discorso r. Bottrigarijem i V. oko 1540 ili 1545 — 18. Uči prije kod oca. Cabalao nobile di Pocceia (otvoreno pismo). kornist i kompozitor (Pariz. Antonio Braccino da Todi. Njemačkoj. Amelije (Verdi. Poznat je p što je niz godina vodio žučljive. 3. Stekao međunarodnu reputaciju kao vi virtuoz na mnogobrojnim koncertnim turnejama po Belgi zozemskoj. Keller. 25. ( lerer. u vezi s metričkom strukturom: J> J Motiv na početku druge teme sačinjava pet tonova: L. Festschrift K. brat Jeana Desirea (B les. Discorso secondo musicale di Antonii de Todi per la dichiaratione. 1608. Redlich. II Desiderio (novo izd. između 1860—65 u Ber talijanskom opernom družinom Lorinija) i Londonu (k: Her Majesty). Isprva snažan mezzo osvajala pasioniranošću akcentuacije. Velike uspjehe postigla i kreacijama Z Contesse (W. VIII i6r kod G. Zarlina u Veneciji.: jUlegretto L. Engleskoj (1839 u Londonu) 1843). — D.

Artusi e alcune sue opere teoriche. 23. ARUTJUNJAN. — ■ rini.Giovanni Maria Artusi. MGG. armensi pozitor i pijanist (Erevan. I. 1957. M. Le celebrazioni deli Siena 1963. — D. Aleksandr Grigorjevič. Studirao na . »Seconda P Bachground to Monteverdi's Madrigals.. G. IX 1920 —. Music and Letters. 1951. Arnold.

a muzičke pojave ne istražuje statički već u njihovim neprekidnim promjenama. Flo. je dobila obratni smisao. 5). 1951. dizanje. la double bemol). a asas tonu g: M. nasuprot tezi. 29. S. simfonijska pjesma Cna3 od apMtiuCKOM napode. već odražava cjelokupni razvoj društvenog života. koncert za rog. 1949. Babadžanjanom) i dr. Boris Vladimirovič (pseudonim Igor Glebov). la doppio bemolle. Coticertino za 5 duhačkih instrumenata. zamah). franc. AS i ASAS (tal. 1941. te stalni naučni suradnik Instituta za povijest umjetnosti Akademije nauka. simfonijet a. to često stvara zabunu. 1961 . jedanput. koji označava dizanje. recitatora.ARUTJUNJAN — ASHTON vatoriju u Erevanu. Studirao 1904—10 na Petrogradskom konzervatoriju (kompoziciju kod A. koncert za klavir. Kod rimskih-gramatika i srednjovjekovnih pisaca a. VII 1884 — Moskva.J ASAFJEV (Asaf'ev). zamah i polet. 1964. A.J . ORKESTRALNA: simfonija. Od 1954 umjetnički je direktor Filharmonijskog društva u Erevanu. Muzički jezik B. dva puta sniženi ton a: Enharmonijski je as jednak tonu gis. V. plesovi. Kunst der Fuge. ukidanje. 1948. zborovi. U tom se smislu a. 1957. DJEL A. koncert za trublju. ASAFJEV žavati životni sadržaj). — KOMORNA : FICCHR 0 zope Apazaif za ansambl violončela i klavir. Najznačajnija su mu djela baleti. Graši). klonulosti i mirovanja. SpSi. A PMUHCKUH pancodun za 2 klavira (sa A. J. Tam^eeaAbHan cwuma. Bach. usavršavao se u Moskvi. je jedan od najznačajnijih ruskih muzikologa i muzičkih kritičara. Ljadova) i usporedo povijest i filologiju na Univerzitetu. tj. odn. . Od 1943 bio je u Moskvi upravitelj Odjela za muzikološka istraživanja i profesor Konzervatorija. ■—■ VOKALNA : Kaumama 0 Podune. Concertino za klavir. Kao pedagog protivi se skolastič kom učenju muzičkih oblika i harmonij e. i danas upotrebljava u metrici. u starogrčkoj metrici oznaka za laku dobu stope. klavirski koncert i dr. oblikova n na tradicija ma muzičke klasike. npadduuHHan yaepmwpa. i orkestar. 1950. franc. la bemolle. I. te snagom masovnog djelovanja. — Scenska i filmska muzika. r Starogrčka metrika t a t a Srednjovjekovna i današnja metrika a t a t Današnja muzika t a t a Kod starih kontrapunktičara izraz per arsin et thesin značio je. 27. koja je označivala tešku dobu (po uzoru na dizanje i spuštanje noge kod plesa ili ruke kod dirigiranja). a zagovara emocion alno i živo shvaćanj e i usvajanje muzičkih zakona. A. 1944. God. ORKESTR ALNA: četiri simfonije. I—II) uveo je kao novi pojam — intonaciju koja obuhvaća cjelokupnost karakterističnih formalnih tokova određenog stila. KoHt^epmnoe CKepifo za trublju i klavir i dr. 1962. U svojim metodološkim radovima {Muzički oblik kao proces. Kao pijanist izvodi najčešće vlastita djela. sovjetski kompozitor i muzikolog (Petrograd. nasuprot tezi. 1910—37 muzički savjetnik i kompozitor Manjinskog teatra u Lenjingradu. koja ima karakter spuštanja. la bemol. 77 povezan ost kompozi cija P. estetska je vrijednost muzike određena njezinom pjevnošću (koja mora odraB. koncert za koloraturni sopran i orkestar (tekst A. tehnički je uglađen i primarno melodiča n. Asafjeva . isticanje toničkog naglaska. br. KonitepniHan yeepmwpa. Po njegovu mišljenju historija muzike se ne iscrpljuje u nizu odijeljenih biografija. I 1949). uz to od 1920 vodio muzičkohistorijski odjel Državnog instituta historije umjetnosti i od 1925 bio profesor (i osnivač) Muzikološkog fakulteta na Lenjingradskom konzervatoriju. Gorljivi pristaša zapadnoe vropskog moderniz ma (20tih godina osnovao je i vodio KpyxoK HO&OU My3UKu ). jer je označivala dizanje glasa. 1953 i dr. Čajkovsk oga s ruskim duhom. — KL A VIRSKA : preludiji. — Obrađujući iscrpno pojedine ličnosti i razdoblja ruske muzičke prošlosti A. da se odgovor na subjekt kod fuge mora provesti u protupomaku (npr. tal. poslije 1930 mijenja svoj stav te se u mnogobr ojnim člancima zalaže za izgrađiva nje socijalisti čkog realizma i primjenu folklora u muzici. jer je u muzičkoj ritmici zadržan njezin prvotni smisao. je među ostalim ukazao na ARZA (grč. zasole.tu^OHunecKan napmuma za violinu i klavir. Vi. A. solo-pjesme. DJELA.

Op/ioea. — E. bas (Jičin. KaahaacKuu YI. Jlupunecnue cifenu 17.iaMH riapuitca. Društvo se bavi ostvarivanjem prava javnog izvođenja nescenskih muzičkih djela na teritoriju SAD. Henrik Voglar (Wagner. 1924. H. Alle-manden. 2. njemački violinist i kompozitor (Altstettin. Rahmanjinovu. 1945. Knuza 0 CtnpasuucKoM.und Hochzeitsfreude. kao što su Rocco (Beethoven. Bersa. XI 1921). 1916. ASCAP je preuzelo ostvarivanje prava njihovog javnog izvođenja na teritoriju SAD. violinist i muzički direktor vojvodskih dvorskih kapela u Zeitzu (1677—81 i 1695— J7!3) i u Merseburgu (1683 —90 i 1713—19). Praha 1935. Rimski-Korsakovu. — JI. S. Njegov repertoar obuhvaćao je niz prvih basovskih uloga. češki operni pjevač.JleHHHrpaA 1937. B. Glinki. a od 1913 na London College of Music i Trinity College of Music. Hugenoti). usavršavao se u Frankfurtu na Majni (J.AI. 1934. Židovka). EaxuucapaucKuu $0Hmau prema Puškinu). 1922. Kardinal (Halevv. Acad>beB. — VOKALNA : dvije kantate.). Lisztu. 1870—76 bio je direktor Petrogradskog konzervatorija kojemu je ostavio svoju muzičku biblioteku. 1947. 1930. Praludien. 1944. engleski pijanist i kompozitor (Durham. afirmirao se najviše djelima za komorne . ASCHENBRENNER. ASCHENBRENNER. koncertni vodič PyccKan no33un e pyccKou My-3biKe. Arien. Lodovico (Verdi. A. M. Objavio: Gast. Komponirao je instrumentalna djela (koncertna uvertira. Operete. Kasnije je djelovao u Brnu kao pjevač i redatelj.. XII 1859 — London. E. solo-pjesme. Ilcmpy'MenmaAbHoe maopuecmeo *lauKO6CKoeo. Pjevačku karijeru započeo 1879 u Pragu. eio oicmnb u maopnectneo. CoBeTCKan MV3biKa. HHTOHaqiifl H My3biKaJibHbiii o6paa (zbornik članaka). — Autobiografski članak Mou nyntb. 1932. Skrjabinu. I. Tirsa da Moline i dr. Smiljana). H. Schillera.au My3UKa om HavajiaXIXcmoJiemuH. I. Couranten. FIvTf. Članci: K eoccmaHoaneHuto lEopuca FodyHoea« NlycopicKozo (zbirka članaka). — DRAMSKA: deset opera (3 dječje). Austriji i Madžarskoj. A.: Z. Studirao na Konzervatoriju u Leipzigu (S. Py6uHiutneiiH e ezo My3biKa*ibHou deHmeAbnocmu u oni3bieax coepeMenHuKoe (1829—1929). 1942(neobjavljeno). Đukan (Vilhar. Liszt). Algernon (Bennet Langton). Eduard. Čarobna frula) i dr. E. Sarastro (Mozart. 1947 i E. E. MocKBa 1954. Acad>beB (Hropt. — F. skraćenica za American Society of Composers. kompozicije za klavir) i solo-pjesme. HccneAOBaTeJiH H ny6jiHUHcTa. 1922. 9. Jadassohn. I 1881). — SPISI. Kontrapunkt i kompoziciju učio u Leipzigu (M. B. lauKoacnuu. Njemačkoj. II (HutnonaitUH). Steffano Colonna (Wagner. LIT. K. 1944. 1930. A. Lohengriri). K. nebst dem Basso continuo. Maričori). 1923. 1929. 1949. K. 1838 — 24. Musorg-skom. I942(neobjavljeno). —E. 1. EozdaHoe-Bepe3oacKuu. FjieCoB). Chopinu. 13. F. Hauptmann. Ramphis (Verdi. PyccK. F. osobito Schumanna i Brahmsa. 2 klavirska trija. Glazunovu. IV 1937). 1921. 2 gudačka kvarteta. Marcel (Meverbeer. Richter).) Djelovao kao 1. Ko. Faust). MUCAU u JIy-Mbi. — Izabrana djela. MocKBa 1965. Hpycmoecxuu i drugi. LIT. Balletten. Nejedly. 27 Baleta. ASCAP. ITaMHTH B. 2. 77.: CoBeTCKan My3biKa.. My3biKajibHaH tfiopMa K<IK npoifecc. Nikola Šubić Zrinjski). I9!9. K. 5 sv. Pop (V. TlopmpembicoeetncKuxKOMno3umopoe. Tanjejeva). AcadibeB. P. 'EezeHuii OneeuH«. Alapić (Zajc. Authors and Publisheres (Američko društvo kompozitora. Komponirao instrumentalna djela (Fetiš mu pripisuje 6 violinskih sonata koje su izgubljene) i kantate (u rkp. — B. M.UHHUK (prema Puškinu). Porin). 1934. III 1857 — Prag. Otelio). Mihael Pavlovič. Knjige: Opecmen (muzička trilogija S. Fidelio). Rienzi). Mefisto (Gounod. Theilea (Merseburg) i J. Cvijeta) i Komes (Albini. Christian Heinrich.ASANČEVSKI. 1922. 1885—1910 profesor klavira na Royal College of Music u Londonu. 1880—89 pjevao na švicarskim i talijanskim opernim pozornicama. 1938. 1952—57. Schmelzera (Beč. U kompoziciji pod utjecajem njemačkih romantičara. dvorskog dirigenta u Wolfenbiittelu. Ka6cvieecKuu. N. Aida). 1929. B. autora i nakladnika). XII 1732). Reinecke. EepHandm.uifioHUHecKue 3mwdbi. Cu. a klavir u Rimu (F. Pošto su muzička djela jugoslavenskih autora dobila autorskopravnu zaštitu u SAD prema odredbama -> Univerzalne konvencije 0 autorskom pravu. i ASHTON. F. E. 29. monografije o F.1930. bestehend in Sonaten. 11. ruski kompozitor (Moskva. Sofokla. Ks. 2 knj. Raff). ^auKoecKoza. Opera Narodniho divadla. sonata za violončelo i klavir. F. 1673. AcadibeBa. U djelima hrvatskih kompozitora istakao se kao Sveslav (Lisinski. 10. Richter). 1921. zborovi. 1922. Sarabanden mit 3. XII 1654 — Jena. JJaHme u Gy3biKa. Komorne kompozicije. God. -leHHHrpa^ 1964.E. Učio kod svog oca. Rječnik muzičkih termina. 4 und 5 Stimmen. 14. I. MocKBa . Ljadovu. jednu od najbogatijih i najvrednijih u Evropi. A. 1889—92 član Narodnog divadla u Pragu 1 1896—1902 solist Zagrebačke opere. Griegu. najuspjeliji: FI. zatim kod J. God. Koncertirao u Engleskoj. B. 1948. Scenska muzika za drame Shakespearea.

uvertire Mad/eth -i Julius Ceasar. S. 29. Missa otf obj. ASPERGES ME (lat. Schrems itd. 1780. Iza. — E. a od 1947 dirigent Radio-stanice Tirana (Albanija). koncerti za klavir i za violinu. duo za rogove i dr. Vita di Bonifazio Asioli da Correggio. 1941 (Zagreb. Flora. ASIĆ. 46 ricercara F. flautu piccolo i onkleidu. Omladinska pozornica. posebice po Rousseauovu monodramu Pygmalion u njemačkom jezičnom području prvi muzički obradio. Kao kompozitor uspješno se ogledao na području vedrog muzičkog kazališta. talijanski kompozitor (Messina. školski priručnici za klavir (čembalo). fagot. Miinchen 1921. kvarteti. pripravljaju Havdnove gudačke kvartete. zabavne melodije. Carlotta e VC'erther. ASIOLI. II maestro di composizione. Storia musicale vicentina. moteti. Iphigenie en Tauride. godine. I 1942). DJELA (sačuvana). XI 1856 — Oslo. Kompozicije za orgulje. 5 sonata za violinu i klavir. na tom je zavodu organizirao nastavu. 190*4 i More Truth. Učio kod V. 1579—87. Allan Mac-Aulay. Wil and Wisdom t 1905. 1950 (na gruzijskom). Notturni a 5 v. Sorkočevića. Ekvador.Fellerer.). Dugo je živio u Njemačkoj. (Principi elementari upotrebljavaju se još i danas. 1964 (na gruzijskom). 1584. 1845. 1787. 1785. — -K. 4 i 8 glasova. 1952—55 direktor muzičke škole u Dubrovniku. Bio je koreograf Sadler's Welh Balleta (1933) i kao direktor te kompanije koreografirao je Fafade (1935). ASPESTRAND. prevedena na mnoge evropske jezike. lamentacije i dr. osnovao bogatu knjižnicu i pokrenuo seriju koncerata. Kasnije je predavao kontr na Istituto del Buon Pastore u Palermu. Svećenik. Commer (Mušica Sacra XXVII). c. klarinet. Bonifazio Asioli. L'Espiegled* La Lavandara di Citere. 14 zbirki psalama za 3sova. Fouse. Piramo e Tisbe. — CRKVENA: Misse tres za 5—6 glasova (2 knj. Treviso 1954. — D. 1793. Mario. 3 violinske sonate. Daphnis et Cloe (Ravel. H. D JELA. Agamemnon vengi. 1939. A a 6 v. ali je karijeru violiniste n zbog povrede na ruci. varijacije. pari (2 knj. kvintet za duhačke instru mente. austrijski kompozitor (Beč. 17. Cecchinija i Marc'Antonija Romana. od 1959 dirigent Narodnog pozorišta i Filharmonije u Subotici. Missae tres octonis vocibus (2 knj. — A. ASPELMAYR (Aspelmeyr. 1799 preselio u Milano gdje je od 1805 dirigent kraljevske kapele. 1816. 81. Istel. 1951.) DJELA. Studien zur Geschichte des Melodrams (disertacija). od 1787 u službi markiza Gherardinija u Torinu i Veneciji. Ples sa Balkana za orkestar. Pigmalione. 0 njegovu životu vrlo su oskudni. Franz Aspelmaver (1728 Innsbruck 1954. Aspelmaver. 1946). 15 trija za 2 violine i b. Engleski. II Cid.: 6 orguljskih kompozicija obj.-J. Virginia. je najplodniji suvremeni koreograf. antifona Vidi < psalmom Confitemini.. 1950. Requiem J. Kutajska gubernija. a 4 v. Pjesmom kroz život. — Osam opera (7 na vlastiti tekst): 5 bruden. Aspelmavr. 1814 povukao se u Correggio te ondje utemeljio. sonate za harfu i klavir. Za ži\ međutim. Poznatiji je. sa bratom Giovannijem. — Zabavna muzika: Stara priča za glas i orkestar . 4. 1936. Ko. Frezza. talijanski kompozitor (\ 1524 — Venecija. ORKESTRALNA: pet simfonija. Trattato d'armonia. Milano 1834. Gustava al Malavar. Le Baiser au Porteur. 1956. škotski i irski plesovi za klavir četvororučno. — A. 1838. Salva Salamonovič.: F. DJELA: Požarište na Hvaru. 1938. narodnih zborskih pjesama Kartalino-Kahetije. 1802. Asola. DJELA: P.. — CRKVENA: mise. madrigali (2 kuj. predstavnike novije baletne muzike. Riessberger. Dvoglasne i invencije J. Maria d'Arles. čega zbor nastavlja s pjevanjem antifone. Asioliana. zna se jedino da je 1761 na Glucka u službi baletnog kompozitora Njemačkog kaza Beču. Violinu učio 1 Leipzigu i Berlinu (J. —■ SPISI: Principi elementari di mušica. Amađei. 1969 (rukopis).. / senza lite. J. Opere: La Volubile. Studij kompozicije završio na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (K. 30. Osservazioni sul temperamento proprio degVistromenti stabili. Ann Arbor 1960. XII 1941). 1591. I. 1728 — 29. — H. X 1609). Bosanca. su ga nadživjela. II 1916 —). Sandberger. 13. Missa Defunctorum za 6 zbirki moteta i introitusa za 2. G. Rousseau). God. kantate: // consiglio. La Tradizione musicale a Verona. — Kantate i himne. INSTRUMENTALNA: tri simfonije.). psalma Miserere Gloria Patri. 3 klavirska trija. međutim. Gradski dirigent u Correggiju. 1785.). I. psalmi. Wit and Wisdom. kompozitor i dirigent (Zagreb. Melzi. 2 trija i b. Pepeljugu (Prokofjev. rog i violu. — G.). 12 gudačkih kvarteta. ASPA. — G. Zingarelli) gdje ji privatno podučavao pjevanje. 6 serenada za flautu. M. — G. Turrini. La tempesta i dr. Bajamontija. Riegel (Praxis Orga 1869). Acis et Galathie. Es-dui 1 Dis-dur (!). kompozicijama baleta Noverrea koje ga svrstavaju među. Za života bio je jedan od najviše cijenjenih muzičara u Italiji. oslobođeni continua. Robin Hood i Pervonte. 1570. — VOK Le Vergini 3-gl. . Ciaffi. 1 1901. Frejas Altar. Dok su mu kompo zicije ubrzo pale u zaborav. 6-gl. 1578—82 u V zatim kapelan crkve San Severo u Veneciji. 3 klavirska kvinteta. — DRAMSKA: melodram I(tekst J. Kom] je u tradicijama romantike i norveškog nacionalnog mi pravca. III 1896 —). 1816. Renesansa u Dubrovniku. Odak). 1948. 1942. II Ratto di Proserpina. Ko. 1844. 1968. crkveni zborovi. I altre cose ecdesiastiche appartenenti ai suonatori d'organo. motet obj. VII 1786). — G. ossia L'assedio di Arolte. violinski koncert. c. Bonifazio. NOVA IZD. — KOMORNA: gudački kvarteti. LIT. 31. ASOLA. 1940). 1592. 1809. F. God.. 3 fantazije i dr. m. ASHTON. 1832.: E. zborovi i dr. — Sastavio je Popis djela dubrovačkih kompo zitora 1730—1850. himni. Restića i uvertire A. 1952) te plesove za film Hoffmannove priče. T. 1894. 1772. Roncaglia.. — DRAMSKA. —■ R. — Preko 200 kompozicija za klavir: sonate. Milano 1873. Baleti: Les petits riens. trio za klarinet. Kraće vrijeme muzički urednik Radio-Zagreba. VIII 1917 —). sastave s klavirom. violu i fagot. toga zbor opet ponavlja antifonu do psa] uskrsno vrijeme pjevala se mjesto A. Merighija (Morigi) u Parmi. — KOMORNA: 2 gudačka kvarteta.. 23. sonate za violončelo i klavir. 1940 (na ruskom jeziku). 1605. antifona koja se < nedjeljom prije svečane mise. God. DJELA : Narodni ples za orkestar. 1836. simfonija L. — Solo-pjesme. Madrigali a 2 v. IX 1906 —). 1849. VIII 1769 — 18. Četiri madrigala Andrije Petrisa iz J550. da je bio dvorski muzičar i da je 1782 kao violinist lovao u izvedbi Havdnovih kvarteta. Appelm Franz. U baletnu tehniku on ne unosi ni novosti ni promjena već u okvirima tradicionalnoga plesa postiže visok stupanj umjetničke vrijednosti. — VOKALNA: oratorij Giacobbe in Galaad.: A. Sylviju (Delibes. 1956—58 direktor muzičke škole u Splitu i od 1958 muzički urednik Radio-televizije Beograd. muzički pisac (Dubrovnik. V 1832). Cinna. poškropi me). // coscritto. English Dances za 2 klavira. — R. Uz Balanchina A. 1831. Asola (disertacija). muzičku školu (1815). gruzijski mu: (Ardanuč. Requiem T. 1841.78 ASHTON — ASPESTRAND ASIRSKA MUZIKA -> Babilonsko-asirska muzika ASLANIŠVILI. 1843. 5 divertimenta. D La Cappella musicale del Duomo di Treviso.. kantate Na rijekama babilonskim A. 1840. 1948). Kao stvaralac značajan je više po individualnoj zvukovnoj koncepciji nego po načinu oblikovanja. menueti. Skjavetića. Finzi. Elementi di contrappunto. Missae tres za 6 glasa. 1951. Intorno allo stile della moderna mušica di chiesa. K. Od 1949 u Beogradu muzički rukovodilac Savjeta za nauku i kulturu FNRJ i nastavnik muzičkih škola Mokranjac i Stanković. Scale e salti per U solfeggio. Zaslužni nik Gruzijske SSR. za 3 glasa. 1955—58 rukovodilac muzičke grane kazališta Komedija u Zagrebu. izdvajaju se divertimenti u koji: naziru talijanski utjecaji te kvarteti i trija koji. 1809. divertimenti. Odaka u Zagrebu. Die W Goethezimmer. seksteti. 5 sonata za violončelo i klavir. dok celebrant škropi blago nom vodom. Čajkovski u Gruziji. 1931. M. Singspieli: Fruhling und Liebe i Die Ki Natur. Baleti: J dei fidanzati. K. c. Della vita e delle opere di G. — KLAVIRSKA: dvanaest sonata (3 sonate za klavir 4-ručno). Giovanni Matteo. Plodan poli venecijanske škole XVI st. La Sonate de Dante (Liszt. Stilski je na prijelomu iz klasičarskog racionalizma u romantizam. Frederick. Sigwardt. kontrabas. DJELA: komorne kompozicije. Federico II re di Prussia. djelovao je kao profesor na Konzervat Tbilisiju. Važan je u prvome r< svojim instrumentalnim djelima po kojima je jedan od 1 predstavnika bečkog instrumentalnog stila u razdoblju i pretklasike i Havdna. I. Bacha. a od 1808 profesor kompozicije i direktor novoosnovanog Konzervatorija. Missae duae decemoue sacr. Atti e Memorie della Deputazione di storia patria per la antiche province modenesi. 1829. Vicenza 1956. Milan. Missae octonis compositae tonis za 4 glasa (2 knj. M. IN STR UMENTA LNA : Canto fermo sopra Messe. DJELA. za kontrabas i druge solističke instrumente. Veseli penzionat. — Operete: Pekarev Miško. 3 klavirska kvarteta. ORKESTRALNA: tri simfonije (Sinfonia pastorale)\ uvertire. 1945—54 direktor opere i artistički upravnik filharmonije u Subotici i 1954—55 prvi dirigent opere i filharmonije u Novom Sadu. Joachim). sonata za violu i klavir. Der Recke von Lyskovsheid. Valent. — Dvije zbirke eseja u formi pisama: Truth. duhački kvarteti. čembalist i muzički pisac (Correggio. j 0 gruzijskoj narodnoj pjesmi. etide. Ramberta. La Discordia teatrale. 1588. LIT. — Transkribirao djela J. Ariette. scenska muzika za drame. vokalni seksteti. norveški kompozitor (Fr hald. kao autor eseja pisanih u obliku pisama. bio najviše cijenjen po svojim dramsko-muzički lima. ovvero La calunnia. Muzikologiju studirao na Univerzitetu u Pragu. Milo. ASIĆ. . Zur Geschichte des Havdnschen Streichc Ausgevvahlte Aufsatze zur Musikgeschichte. The religioi of G. 1925. terceti i dueti. ibid. — Mnogobrojne pjesme. 1574. 1588. Haa in der Wiener deutschen Stegreifkomodie. MGG. meo del Piombo. 1. suite. 1813. Cenni storici sul Conservatorio di mušica in Milano. Učio kod A. Kompoziciju učio na Muzičkoj akademiji u Beogradu i kod K. 23. Padova G. DJELA (izbor). talijanski kompozitor. 1799— i 1868). — Priredio izdanja. Opere: Bannier. Variation symphoniques (Franck. kvinteti. 1768. I Mori Espagnuoli. 1955—56 bibliotekar Muzičke akademije u Sarajevu. Sorkočevića." 81. Mnoga su mu djela višezborna. STMW. Muziku je učio u Napulju (N. Od 1944 u NOB zborovođa i nastavnik Partizanske gimnazije. Danas je direktor i koreograf Royal Balleta u Londonu. Narodna igra Pobjednik. Zvuk. Učenik Massina. komponirao pretežno crkvenu r pridržavajući se odluka Tridentskog koncila jednostavn čistoćom izraza. rog čelo i b. trio za klavir. koncertna uvertira. MGG. 1954 (na gruzijskom i ruskom). 1851. A. i kasnije M. Ale> Campaspe. Primi elementi di canto con 12 ariette. . engleski plesač i koreograf (Guyaquil. teoretska i instruktivna djela. Coli. Canzonette. Asperges me počinje s intonacijom celebranta. LIT. Ruffa 1577—78 maestro di cappella u Trevisu. 1836. Correggio 1930. Bonifazio Asioli. F. Verona 1953. 1951). 1833.

1940 i Diloram. Sicilija. Sačuvali su se njegovi plesovi i kompozicija Hornpipe. 1947. Volkmann. od 1923 lektor za teoretske discipline. Po stilskim obilježjima to je djelo mnogo naprednije od tadašnjih kompozicija za instrumente s tipkama na kontinentu (rukopis potječe iz 1525. 1951. Filmska muzika. Tri simfonije: I. 1924. Kosara. Grattan Flood. graduali i offertoriji. H. Umro je vjerojatno na povratku u Italiju. Rita Hayworth. Vrativši se u Italiju bio je 1717—18 senator u Palermu.). klavir kod Đ. — Solo-pjesme i dr. Paulette Godard. ASTORGA. Auston. — Opere: Buran. dinamiku. Pjevanje prati na narodnom gudačkom instrumentu (kemanđe. Smiths (Mušica antiqtia) . 6. vjerojatno 1707. H. R. Top Hat. F. 1912. 1906. —■ A. Das Geliibde. Leipzig 1911—19. H. Emanuele d'. odnosno motivima. poema Veliki vojskovođa za zbor i orkestar.: P. K. Ljondev. c.: Hornpipe obj. 1962. F. S. 1 kompoziciju za virginal obj. musicista siciliano. I. F. Trajniju vrijednost ima. Mantovi i Veneciji. 2 Requiema.. ATANASOV. MGG. Za razliku od svojih prethodnika koji su njegovali pretežno manje vokalne oblike. u muzici samouk. pa predavač i 1929—58 profesor na Muzičkoj akademiji u Sofiji. 9. Ć. zbor i orkestar. Te Deum. V. smisao za komiku i grotesku i natprosječna nadarenost za glumu učinili su Astairea najistaknutijim umjetnikom modernog plesa i nezaboravnom ličnošću filmskoga platna. Early Tudor Composers. God. 1780 u Bratislavi. L. 1926 i Alcek. Nikola Atanasov. Gene Kelly i dr. 1951. Latrobe. Slavka (Alojzija). A. V. Uz to 15 godina vodio bečki Tonkunstler-Societat. Nachschlag). LIT. uzbečki kompozitor i dirigent (Buhara. Sofija 1963. Isti smisao ima i riječ molto. Fr. se označivao i drugim znakovima: okomitim ili kosim crticama. Gennaro. Gergana. Dolina sreće. Tiby. DJELA: simfonija u B-duru. Schubertom. — F. X 1886 —). Oratoriji: Die SUndflul. dirigent i kompozitor (Salzburg. — Kompozicije za klavir. temeljeći svoju muziku na elementima bugarskog folklora. Apel (Musik aus friiher Zeit). ORKESTRALNA. ASSMAYER. artikulaciju itd. Liszta i -A. a dodiruje gornju ili donju sekundu glavnog tona. 6. Franz. Vladimir. . 1872 . oko 1480 — York. ističe se i kao interpret djela suvremenih kompozitora. 1726). Fred (pravo ime Austerlitz). 1934. 1916. Walker. Muzički studij završio 1912 na školi Hrvatskog^glazbenog zavoda u Zagrebu (F. Boravio zatim u Palermu. Reflets du Printemps. Vrativši se u Italiju živio-je 1789—93 u Veneciji. Shall We Dance. — 158 komornih kantata za glas i b. Emanuele d'Astorga. 1919. Carreras y Bulbena. XII 1522). bugarski kompozitor i dirigent (Plovdiv. 20. Studij kompozicije završio 1903 kod P. Umjetnik međunarodne reputacije. H. VII 1937 —•). 1709. Karlovu i Plovdivu. njem. 1825 dvorski orguljaš. Sagajev. 1922. Pojedine komorne kantate obj. 1919. Blizak kasnoromantičnom smjeru. stilska značajka suvremene muzike koja se očituje u odsustvu tema i kompozicijsko-tehničkih manipulacija s temom i njenim dijelovima.). Poslije 1939 njegove su partnerice bile Eleanor Powel. XI 1850 — Beč. a 1507 magister artiutn Univerziteta u Oxfordu. Središnje mjesto u njegovu stvaralaštvu zauzimaju muzičko scenska djela. 1929. M.ASPIRATION — ATEMATIČNOST ASPIRATION (franc. u e-molu. Riemann. Sofija 1960. Dvije uvertire: Hristo Botev. II. God. Aystoun). Makedonska krvava svadba (Cveta). Hugh. II 1790 — Beč. 1955 osvojio nagradu na internacionalnom Chopinovom natjecanju u Varšavi i iduće godine prvu nagradu na natjecanju u Bruxellesu. 1940 (obje u suradnji sa S. solo-pjesme. G. ATANASOV. NOVA IZD. AŠUG. R. li. Volkmann. Kamata Worte der Weihe i dr. M. — Kantata Uzbekistan. variranje. 1950. Prijateljevao sa F. Martienssen. 7 komornih dueta za 2 glasa i b. L. transponiranje. Član ugledne plemićke obitelji. Emanuele Rincon d'Astorga. J.: Pile se 79 Izvodi se A. Šest opera: Borislav. — O. Vasiljenkom). Pedrell. kontrastiranje i si... AŠRAFI. ATEMATIČNOST. H. ASSAI (tal. Huml). su u partituri R. Genovi.. 1838 pomoćni dirigent i 1846 dru gi dirigent dvorske kapele u Beču. VI 1912 —). — Th. 1934 započeo filmsku karijeru i do 1939 s partnericom Ginger Rogers snimio nekoliko filmova koji idu u vrhunska dostignuća u toj umjetničkoj grani (The Gay Diverce. 1914 postao dirigent Gardijskog orkestra u Sofiji. G. 1505 baccalaureus. W. Bajdanova i P. Emanuele d'Astorga. Volkmann. najstariji primjerak muzike za virginal u Engleskoj. 1930. Chansonette Slave (varijacije na Ustaj. Commer (Cantica sacra) . 1916. Koncertirala isprva na priredbama pevačkog društva Lipa u Osijeku. obje mise i 4 moteta (Tudor Church Music. čuva se u British Museumu). 1723 bio je u Lisabonu. ASTON (Ashton. Veliku popularnost stekle su njegove komorne kantate. Prvo muzičko vaspitanje dobila u Osijeku učeći pevanje kod I. Napuštena vodenica. The Monthly Musical Record 1951. Subotici i dr. ogleda se briljantni salonski stil sa mnoštvom površnih efekata. Hummela. MGG. ?). Carreras y Bulbena. 1929). saze i dr. c. AML. 1913—22 nastavnik gimnazije u Staroj Zagori (1915 u Plevenu). DELA. Učenik K. DJELA: opere La Moglie nemica. (-* Motiv. Kompo nirao je pretežno oratorijsku i crkvenu muziku. pijanistkinja i kompozitor (Osijek. K. Virtuozna tehnika i koreografska invencija. Muhtar Ašrafovič. Carefree i The Story oj Vernon and Irene Castle). V 1882 — Lago di Garda. Rubinstein. Npr. Abert. diminuendo assai. izvodeći svoja i tuđa dela. 1698 i Dafni. J. Oxford 1925. dolazi uz oznake za tempo. Piccinnija. Sa svojim ansamblom priredio je gotovo 100 simf. On je napisao prvu simfoniju u povijesti bugarske muzike (tri stavka komponirao u Zagrebu kao diplomski rad). — Solopjesme. Učenik L. Dreyschocka. Georgi (prozvan Maestro). Emanuele d' Astorga (2 sv. fantazija slavenskih pesama. 1939. Jeppesen. 1919. fagot i klavir. 1922 i III. koje su većinom varijacije na narodne i gradske melodije.: L. O njegovu se životu zna vrlo malo. -> Tema). allegro assai (vrlo brzo). Komponirao je više od 30 opera od kojih je najveći uspjeh postigla Ulisse e Circe (1787). 25. međutim. američki plesač i glumac (Omaha. Sa sestrom Adelom postigao velike uspjehe u nizu vaudevillea. a 1712—14 živio je u Beču. Steinitzer. Kompozitor prve uzbečke nacionalne opere. Atanasova je privlačila orkestralna muzika. 1864. 1799 ponovo u Petrogradu gdje je vodio talijansku opernu trupu. — Sonata za klavir.: W. austrijski orguljaš. u g-molu. 1806. 1908. smještenima uz ton. Astorga and a Neapolitan Librettist. narodni pjesnik pjevač kavkaskih naroda. Opereta Moralisti. Evblera. Dan. 17. 1912. 1942 i 1944. Hettich. 1831. veoma. Stabat Mater. 1 duet obj. Roberta. Služio se suvremenim tehničkim sredstvima. 1942. kao što je ponavljanje. Volkmann. 1922. Hugh Aston. DJELA.. Dvije arije obj. Sauls Tod i Saul und David.. 11. Učenik Michaela Havdna i J. Mascagnija u Pesaru (Italija). God. talijanski kompozitor španjolskoga podrijetla (Augusta. Rosler. više dječjih igrokaza s pjevanjem. Izvodi se na račun trajanja prethodnog tona. 31. stekavši naziv Maestro. ASTARITTA. N. komponirao u duhu nacionalne muzike svoje zemlje. oko 1757). Djelovao je u Haskovu. nekoliko baleta i kantata. AŠKENAZI. Pipkova u Plovdivu te na Konzervatoriju u Bukureštu. 2. Veliki kanal. : H. 1910 i dr. I. Ignaz. upoznavajući bugarsku javnost s klasičnom zapadnoevropskom i ruskom simfonijskom muzikom. DRAMSKA. Studirala u Beču. legato assai itd. S. Wayburna u New Yorku. Szving Time. razrađivanje. Vjerojatno je bio učenik N. u d-molu. su: J. Napisao je i jednu simfoniju. Volkmann. Junek. N. LIT. Archivio Storico Siciliano. Rektor Konzervatorija i od 1947 dirigent Uzbečkos muzičkog kazališta u Taškentu. Bio je kanonik u Westminsteru. A. kompozicija koja zbog svoje neposredne izražajnosti i stilske čistoće ide među uzorna djela crkvene muzike. oko 1745 — poslije 1803). U biblioteci Bodleiana (Oxford) sačuvane su dvije mise (Te Deum i Videte manus meas) i nekoliko moteta NOVA IZD. XI 1931). ustaj rode). Nikola. od 1784 u Moskvi. Posljednje godine života proveo je u Španjolskoj ili u Portugalu. sovjetski pijanist (Gorki. H. KLAVIRSKA: Fantaisie de Concert (varijacije na temu Na te mislim).: Odlomke iz opere Dafni obj. Fischer. Mahulke. vrlo). (za autorova života obj. J. Riemann. aggiunte e correzioni da apportare alle ricerche del prof. ukras u francuskoj muzici XVII i XVIII st. ubrzo se uvrstio u prve plesače -+ stepa ftap dance) na Broadwayu. kome pripada. zatim učio kod G. su H. — Komorna i klavirska muzika. Od 1808 orguljaš crkve sv. Pisao je opere sa sadržajem iz narodnog života. 10. ASTAIRE. Đ. DJELA: dvije simfonije. 1937—55. Prvu poduku dobio od oca. a od 1787 u Petrogradu. Budimpešti. — L. ATANASIJEVIĆ. 1928 i Jecaj u planini. U njenim kompozicijama. Genuardi. Djelovao je 1779 u Veneciji. Maestro Georgi Atanasov. Dugan. Folloui the Fleet. VIII 1862). Poznato je da je 1707 i 1708 bio u Rimu i Napulju. God. LIT. — Trio za violinu. — Stabat Mater za sole. a u klavirskom izvatku C. III 1680 — Madrid ili Lisabon. talijanski kompozitor (Napulj. gde se udala za poljskog slikara Kietkowskog. 5 orkestralnih suita. 1912. 1953. God. bugarski kompozitor (Kjustendil. — CRKVENA: 15 misa. LIT. gdje je razvio široku mu zičku aktivnost. 1931. 1911. — VOKALNA. Oborina na Konzervatoriju u Moskvi. Zanon. inspirisan virtuoznim stilom F. engleski kompozitor (Lancashire. (javlja se i pod imenom accent i plainte). Grazu. V 1899 —). Trišlera i violinu kod T. DJELA. Rosenberg-Ružić. a zatim u Somboru. 12 Cantate da Camera a voće sola. ali se nije mogao oteti utjecaju talijanske opere. koncerata. Rochlitz. Npr. 1902. Petra u Salzburgu. a od 1515 arhidakon u Yorku. Mnogo je putovao i u njegovoj biografiji ima dosta neutvrđenih podataka. 1927. Od 1920 kapelnik Vojne akademije i 1922—23 istodobno dirigent Sofijske opere. Stabat Mater obj. revija i musicala u SAD i Engleskoj.

Atonalitat). — A". Završio studij elektrotel muziku učio kod A. III kustbilder. 1916: IV. 1553). 1914. — Crkvena muzika. XI 1869 — Worcester. klavirski kvintet. Bazu za takvu organizaciju dao je Schonberg tek 1923 svojom metodom komponiranja sa dvanaest tonova (-> Dodekafonijd). III Od devete godine života član (zborski dječak) engleske kral. S. Rihouet ■ Rokseth). ta se izdanja ubrajaju među najbe izvore za upoznavanje francuske muzičke prakse XVI st. Koechlin. operama i rovima često upotrebljava švedske narodne melodije. LIT. Atonale Musiklehre. Sinfonia funebre. 1941 i Stormen. RM. formiranje složenih akorđičkih sklopova. Wien 1937.123-. N. — E. s podnaslovom Ein Lehrbuch der atonalen AJusik. — H. 1915 i De f jungbrurna. — Isti.najpopularnija): VII. U Argosu je postojalo svetište u čast Ateni Salpinx. kad su se Atenjani počeli opirati sviranju na aulosu. VIII. kapele. 1528—1530) Maitres musiciens de la Renaissance francaise. LIT. — D. Wien 1960. Dissonance. 29. DJELA. 22. — D. — Priredio je za štampu Liederbuch fiir Mdnnergesang. ATTVVOOD. 24. 5. Prinzessin Wun i Riitlifahrt. Surađivao u švedskim i međunarc muzičkim organizacijama i ustanovama (1924—47 predsj i od 1947 počasni predsjednik Udruženja švedskih kompoz: Propagira suvremenu švedsku muziku. Vrativši se u domovinu. Koncert za klavir. zbor i orkestar. »bez-tonski«. Attingens). — L. Vom Melos zur Pauke. — A. A TEMPO (tal. postoji samo 12 ravnopravnih kromatskih polustepena od kojih je svaki potpuno slobodan u svome kretanju. 2 oboe i engleski rog itd. kojoj mjedeni zvuk odjekuje u boju. božica mudrosti i rata. Das Kind der WiXste. a ne »tonalan«. London 1958. Prema tome bilo bi ispravnije •■atonalitetan« — jednako kao i »tonalitetan«. Pavla u Londonu te kompozitor i od orguljaš kraljevske kapele. engleski orguljaš i kompozitor don. Scenska muzika. Reauiem.: A. Berg. — Klavirske kompozicije. Lesure. baziranog na klasičnim harmonijskim funkcijama. 1923. 1943. izdao je 35 knjiga eha: (oko 2000 kompozicija). stilska značajka suvremene muzike koja se očituje ne samo u odsustvu tonaliteta. Aladdin. Sir Ivor Algernon. oć orguljaš katedrale sv. — DRAMSKA. Zvuk.1912. XII 1887 —). — G. A TRE (tal. de musicologie. Latille u Napulju. Expert. oznaka k< stavlja na kraju stavka ili odsjeka kompozicije i znači da • između toga i idućega stavka ili odsjeka treba da bude vrlo 1 ili da je treba sasvim izostaviti (attacca subito slijedi smjesta) ATTAINGNANT (Attaignant. Sinclaira. pokroviteljica umjetnosti. Tonalitat und Atonalitat. Trente et une ehansor sicales. Pariš 1900. — F. Paque. Tonality-Atonality-Pantonality. Was ist atonal?. tlber neue Musik. zat: 1787 kod W. Hauer. temu. Brelet. 1913. engleski orguljaš. Tonal ou atonal. 1951. Uz to dirigent glasovitog Three Choirs Festivala. Sam Schonberg smatrao je izraz 'atonalan« nepodesnim. francuski muzički tiskar i nakladnik (p XV st. Karl. atonalite. alteriranim akordima i modulacijama u udaljene tonalitete. prvi put izliven 1525. — Y. U orkestralnom sastavu znači da su drveni duhački instrumenti zastupani sa po tri instrumenta od svake vrste (npr. Smatrali su je izumiteljicom instrumenta salpinx. pa i samu konkretnu vrstu forme (->• Atonalnost. dirigent i kompozitor (Cardiff. po čemu se i đuje tip i veličina orkestralnog sastava. Kurt Magnus. — A. Perle.: A. Pariš 1946. Atteignant. Berkelev 1965. navaliti). Kantate za žensk Beim Rattenfanger im Zauberberg. 1936: koncert za violinu.Elektronska muzika. U vre od 1528 do 1550 objavio je stotinjak opsežnih zbirki pre francuskih kompozicija obuhvativši velik dio francuskog mui stvaranja iz prve polovice XVI st. 1920. ATTACCA (tal. zborne kompozi cije. — Komorne i klavirske kompozic VOKALNA. ATTERBERG. 1905. 1914 i dr. ATENA (grč. Sti na Konzervatoriju u Leipzigu. Melos. Od 1897 do 1950 orguljaš i zborovoda katedrale u Worcesteru. napušten zbog povremenog ubrzavanja ili usporavanja. 1923. ali ga je odbacila. Berlin-Wien 1923). M. Heartz. prije jula. u dugom historijskom procesu. odnosa koji bi bili sve deni barem samo na dominaciju jednoga jedinog središnjeg tona — tonike (-*■ Harmonijske funkcije i Tonalitet). Atonale Satztechnik. 1930. 1927. — Spis Med notpenna och taktpinne. Karl Attenhoffer. Magnus Atterberg. — Isti. I. RM. 1891. ibid. 1925. Pierre Attaingnant. od 1889 drugi direktor Konzervatorija. God. Sinfonia romantica. Polvtonalite et atonalite. L'atonalite. Trente sept chansons musicales (Attaingnant. Kurt Atterberg. 1945 i IX. u partiturama a 3 znači da tri instrumenta izvode neku dionicu unisono (npr. Pet opera (na Šved njemačkom jeziku): Harvard Harpolekare. — H. 1936. Prijelaz iz tonaliteta u atonalnost odvijao se postepeno. attaccare privezati. Vom Wesen der Musik. — R. Wien-New York 1925. Chelsea. Die Zvvolfordnung der Tone. trublje. canone a tre i si. corni a 3) ili da se dionica dijeli na tri grupe (divisi a 3). 'A#r(va). M. od 1919 muzički kritičar dne Stockholms-Tidningen. Notes et docu Mušica Disciplina. Isler. 1961. najprije kao knjižar i ! zatim i nakladnik. 23. 45—46. Rondeau retrospeetif. Baleti Per Svinaherde. Mozarta u Beču. XI 1953). Devet simfonija: 1. ATKINS. V 1914). koncert za rog.). von Schillingsa u Berlinu. Walir. na kojemu je izveo mnoga značajna novija vokalna i orkestralna djela. švicarski zborovoda i komp(Wettingen kod Badena. 1882. kao tonalitet. Gluck. DJELA: Hymn of Faith za sole. — E. R. 1919. Za muški zbor i orkestar: Festgesang .. Friihlingsfeier i Der deutsche Michel. Kompozitor neorom nog nacionalnog smjera. Pošto je preuzeo od grafičara Pierrea Ha njegov kalup pomičnih znakova. libraires ayant exerce a Pariš de 1450 a Pariš 1901. 1946. tj. ATTENHOFFER. I. Rej Documents sur les imprimeurs.). VC'ege zur Neuen Musik. Ovaj je mit nastao u Ateni vjerojatno nakon perzijskih ratova. 26—27. Donaueschingen 1924. — Objavio (zajedno s Elgarom) Matthdus Passion i Weimarer Orgelbiichlein J. 11 (1908) A. Kantate za muški zbor: lingenfahrt. Thomas. Pierre. Međutim.: H. 1. 1890. Festkantate (pri 600godišnjice švicarske konfederacije). Neumann. 1913—22 dirigent E skog kazališta u Stockholmu. polvtonalite. Webern. V 1827 — Zurich. koncert za viol 1923. MGG. atonale et totale. 3 knjige mis djela). Solo-pjesme. 1782—85 učio kod G. motiv. -> Serijelna muzika). 5 knjiga plesova.: E. -s. Uz to član utemeljitelj i dugogo . znak). 1529. 1961. Neujar der Allgemeinen Musikgesellschaft. — G. Traite d'harmonie tonale. 1926. suita. 1923—24. DJELA: Intermezzo za orkestar. I. je prilikom borbe Perseja s Meduzom pronašla aulos. LIT. podsjećajući na grmljavinu. LIT. Landsberg am Lech 1955. 1949. od 1879 orguljaš i muzički direktor crkve sv. V. x. označuje vraćanje na prvobitan tempo. 1930. kao i zbog drugih sloboda u izvođenju. Theoretische Schriften. 13 knjiga moteta (oko 300 djela knjiga tabulatura za instrumente s tipkama. U njima nema tradicionalnih uzajamnih odnosa među tonovima ni u horizontalnom niti u vertikalnom smislu. kad je vidjela kako sviranje tog instrumenta unakazuje sviračevo lice. Zbog zasluga za obnovu (1920) i vođenje tog festivala podijeljen mu je naslov Sira. Krenek. Atonale Musik. — Ch. Obogaćivanje dijatonske tonalitetne osnove kromatikom. Schonberga. kompozicije za flautu. 2. God. — Nekoliko misa. Fedorov. Re'ti. nego i u odsustvu tonalnih odnosa u najširem smislu riječi. — F. Sinfonia piceola. dvostruki koncert za violinu i violončelo 1960 (red. crkvenog orguljaša Frederika Atkinsa i kod G. u troje). je i objavio 1528 zbirku Chansons nouvelles en musique d quatre l (najstarije datirano i dosad poznato Attaingnantovo izd Od 1538 potpisivao se s naslovom Libraire et Imprimeur de sique du Roy i do 1549 bio je jedini pariški muzički nakli Posljednja zbirka s njegovim potpisom izašla je 1550. — Isti. Ouverture da concerto. u vremenu). pa protivuriječi biti muzike. 1925}. u orkestralnim djelima. Dć. Oznaka da je djelo komponirano za tri instrumenta ilij (fuga a tre. — vjerojatno u Parizu. — Isti. Muri (Aargau) i 1863 dirigent muškog pjevačkog zbora u perswylu.. Deutsch. Serial Composition and Atonalitv. kao stranom instrumentu. M. Le Menestrel. — A. Book and the Beginnings of French Music Pr Journal of the American Musicological Society. Zurich 1888. Bdckahastan. Zurich 1915. 3. 1924. Milhaud. latini. Leipzig-Wien 1920 (II izd. — Napisao predgovor djelu Worcester Mediaeval Harmony. jer »atonalan« u stvari znači koliko i »a-tonski«. kao što nema ni konsonantnih akorđičkih sklopova niti akorda građenih po terenom prin cipu. — KOMORNA: 1 đačka kvarteta. 1911. Hallena na Konzervatoriju u Stockho kod M. od 1867 djelovao je u Ziirichu kao dirigent pje\ društava. 1913—44. XI 1765 — posjed Chevne Walk. Zur Einfuhrung in meine <Zwolftonmusik". — V. Pierre Attaingnant. 1931. Atonalna muzika. Notes biographique sur Attaingnant. Machabey. Bibliographie thematique. — VOKALNA: kantata Jamba 1919. 1934. 1964). MGG.80 ATEMATIČNOST — ATTWOOD 2 flaute i mala flauta. God. Spominje se od 1514 u Parizu. Augv. — Ph. A New A. Ali u praksi su ipak općenito prihvaćeni izrazi nonalan« i »atonalan«. Obuchotv. A. Cham 1923 (. 26. ic D. solo-pjesme. Pierre Attain Rova] Prints of Music. Zurich—Leipzig—Wien 1953. V . — 5. ORKESTRALNA. Stuarl. Berkeley-Los AngelesLondon 1962. nema ni središnjeg tona ni vodice s njenom težnjom za polustepenim pomakom. Učio kod svog oca. Prema Pindaru A. 1936. 1919. 1859 postao učitelj pjev. pa i do svjesnog izbjegavanja svake melodijske i harmonijske — horizontalne i vertikalne — konstelacije tonova koja bi mogla izazvati neke tonalne asocijacije (-> Harmonija). 1947. sonata za violončelo (violu ili violinu) i 1925. Rapsodija za klavir i orkestar 1908. II. Prvim atonalnim kompozicijama smatraju se Drei Klavierstiicke op. — J. Prvi parisk zički nakladnik koji je tiskao polifoničku muziku s pomi jednostrukim znakovima (note i dijelovi crtovlja spojeni u. 2 knjige tabulatura za lutnju i 2 . ATONALNOST (njem. A. Eimert. Dć. : U skladu s posve novim pristupom sveukupnom zvučnom materijalu suvremeno muzičko mišljenje odbacilo je svaku una prijed determiniranu kategoriju. ou mode chromatique unique. Stockhlom 1925. švedski kompozitor i gent (Goteborg. Perogner. 1927. Eine Einfuhrung in die Zwolftonmusik. Bauer. Wiener Musikzeitschrift . uvođenje elemenata cjelotonske ljestvice u melodijske i harmonijske odnose i osamostaljenje disonance slabilo je sve više tonalitet i dovelo na kraju do nestanka svakog tonalnog osjećaja uopće. Bacha. Das Problem der Atonalitat und des Zvvolftonprinzips. 1957. Leipzig 1924. toj atonalnosti nedostaje još racionalna organizacija tonskog materijala koja bi bila njena pozitivna komponenta.II izd. 12.

1833. Die Opern von Daniel-Francois-Esprit Auber (disertacija). 1925. or The VC'ater carrier. Musiciens d'aujourd'hui (2eme serie). 29. Zagreb. Jenny Bell. 1805 . c.-F. a 1729—40 nastupao je na Concerts spirituels u Parizu. 1836. DJELA: klavirske sonate i etide. 1844 . DELA. Pariš 1873. B. Mu/. La Circassienne. Ać. 31. 1807 i dr. To je razlog Auberove popularnosti i uspeha. francuski violinist i kompozitor (Belleville. Erinnerungen an Auber. 1802 . M. 1824. 1904. La Barcarolle ou L'Amour et la musigue. 1830. — DRAMSKA: Arlequin Hulla. La Sirene.-F. Louis-Francois-Marie. F. 1850. Hertzmann. The Escapes. 1734. kome nedostaju D. Od 1823 on sarađuje stalno sa E. IX 1689 — 17. Le premier jour de bonheur. (Bizet. 1721 i La Reine des Peris. — Ch. — Više solo-pjesama i glees (popularni In peace Love tunel . : B. Faure). — Prvo Auberovo delo izvedeno u pozorištu (L'Erreur d'un moment i jfean de Couvin nisu javno izvedeni) bila je komična opera Le Sejour militaire (1813). X 1887). 1943. 1838 . Nijema iz Portičija. živi ritmovi.: C.. Plod ove saradnje je komična opera Le Magon (1825). Le tombeau de Chateaubriand. La Muette de Portici. Suite brive. 1902. Opere: La legende du sang i La ForU bleue. Ali tek posle tridesete godine života A. Sadržaj opere je pobuna naroda u Napulju (1674) predvođena od ribara Masa-niella protiv stranog kneza-na-mesnika. od 1727 na dvoru Luja XV. kojim se pokazao kao legitimni sledbenik Boieldieua ravan Heroldu i Adamu u šarmantnosti melodije. 1825 . 6 . 1900. Le Dieu et la Bayadere. Mendelssohna koji mu je posvetio tri orguljska preludija i fuge op. Dodavši naknadno svojim suitama za gudače duhačke instrumente. Les Saisons za solo. 1904—10 (izv. — A. Učitelj mu je bio L. Offrande. Longyear. — Instrumentalna muzika (koncert za violinu i orkestar. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Habanera. član Instituta. 1922. se nije maknuo iz Pariza. B. u Collection Debroux: 1 koncert obj. NOVA IZD. AUBER široki potezi. 1842 . Hertzmann. I. . G. prizor s izvedbe u Beču. lucidnosti orkestracije i drugim karakteristikama francuske škole. Ovo delo poslužilo je i Wagneru kao uzor za njegovu operu Rienzi. Les trois genres (sa Boieldieuom). Auber. 1959. Manon Lescaut. 1734 i 1739. 1965. Marco Spada. Scribeom. 1823. Scenska muzika. je prvi u Francusku uveo tip talijanskog koncerta sa solo-violinom. je dao prvu veliku istorijsku operu koja je uskoro kao nova operna vrsta suvereno zavladala francuskim muzičkim pozorištem. Leicester. Scheurleer. Les Diamants de la couronne. La Bergere chd- D. 1819 . I. Cine'ma. Vendome en Espagne (sa Heroldom). V 1753). Oldmann. — A. Crepuscules d'automne.) upotrebljavali su taj naziv za neku vrstu idilične uvertire. Le Lac des fees. naročito najuspelija među njima Fra Diavolo. 1855. zadovoljavajući njene želje za zabavom i razonodom. francuski pijanist. — C. Bio je muzički kritičar i suradnik Francuske radio-stanice. capriccio za violinu. 1860 . Daniel Francois Esprit Auber. 1813 . LIT. Senaillea. Noel. divertimento Diane. Th. Le Timide ou Le nouveau seducteur. Lavignac. 1937: Incantation za jazz-orkestar. MGG. je predstavnik muzike. 1836 . Sa vie et ses oeuvres. Pariš 1871. 1859. Jacques Aubert. — Devetnaest opera: The Pnsoner. fantazija za klavir. Journal of the American Musicological Societv. Bio je. 1726. 1832. Neue Mozart-Ausgabe. Le Domino noir. Borrel. — H. Mnogi kompozitori u XIX st. 27. (5 knj. najuglednijim ondašnjim libretistom i vrlo plodnim dramskim piscem. (2 knj. 1927. 1907. Pariz. La Marguise de Brinvilliers (kolektivni rad). 1822.: violinska sonata i suita za 2 violine obj. F. — Misa. 1925. iako zaostaje iza njih u strukturi dela. 1746. da su posle predstave krenuli pred zgradu uredništva novina Le National i otpočeli pobunu. I. 's Gravenhage 1925. Tu dužnost vršio je do smrti. 1907. Jullien. Fra Diavolo. Muziku je studirao na Pariškom konzervato riju (L. kompozicije za manje sastave. Thomas Attvvood. alba zora. 1821. Delehelle. u čast kraljeva i prinčeva kod jutarnjih primanja. INSTRUMENTALNA: suite Six Concerts de Simphonie. pregnantna karakterizacija likova. Les petits concerts. Rimski-Korsakov i dr. Wirth. Le Pare d'automne. 1820. jasnoća i vedrina. Opere : L'Erreur d'un moment. c. Trois Chants Hebraigues. — A. Od 1719 bio je u službi princa de Condea. A. AUBERT. Kohut. 1864 . I. Čuveni duo opere Amour sacre de la >'■' patrie toliko je oduševio sluša-oce. klavirski kvintet. I 1782 — Pariz. — R. 1913). 1722 i L' Inconstance. u Engleskoj. premijera. Sillages. Pariš 1923—24. koji se odlično prilagodio građanskom ukusu toga doba.: L. I 1968). 1930. Pr. Malherbe. 1869. 10. Leipzig 1962. ili čak i više pozorišnih dela za vreme Restauracije. B. Violinu učio kod J. 37. prvi veliki uspeh Aubera. a djelovao je i kao pijanist i kao pedagog. Auber. Magenta. duhovitost. AUBER. Gedenkbock D. Le Macon.). Oldmann i dr. Njegov impresionistički izraz pokazuje značajke Faureove škole. kakva će se docnije uzalud tražiti u drugim Aube-rovim delima. Druge Republike i Drugog carstva. AUBADE (franc. de Mirecourt. 1947. 1716. je tipični kompozitor komičnih opera. 1824. AUBERT. A. Feuille d'Images. — Kantate Le ballet de Chantilly. 1798. Chrysothe'tnis. — KOMORNA: sonata za violinu i klavir. Jacques. X 1871 (i u Gesammelte Schriften und Dichtungen. Scenske kantate. 4 koncerta za violončelo i orkestar. zbor i orkestar. gudački kvarteti. 1737. 1812.-E. — E. 1923. 1851. LIT. Haydee ou Le Secret. Leocadie. 1831. — VOKALNA. DJELA. Lalo. — DRAMSKA. Daniel-Francois-Esprit. — E. 1841 . U početku amater. Pariš 1894. a 1842 postao je direktor Konzervatorija (kao naslednik Cherubinija). Opera ima i sama svoju posebnu istoriju. Margarethe von Gent. — R. A. Borner. 1840. 1725. Six poimes arabes. Ono obiluje me-lodijskim bogatstvom i moćnim ansamblima te je prožeto pravim revolucionarnim zanosom i strašću. Ovim delom A. Musikalisches Wochenblatt. 1899. Gustav III ou Le Bal Masque. 3 ripieno-violine i basso continuom. Baleti: La paix triomphante. Pougin. Ona je 1830 bila neposredni povod ustanku Belgijanaca u njihovoj borbi za nezavisnost i otcep-ljenje od Holandije. 1951. se potpuno posvećuje umetnosti. francuski kompozitor (Caen. Njegovi su motivi laki i pristupačni. koja je ugađala građanskoj klasi svoga vremena. La Neige ou Le nouvel Eginhard. V 1871). La Fiancee. 1839. Acteon. —■ KL A V IRSKA : Lutins.-E. 1948. Emma ou La Promesse imprudente. Auber. violončelo i b. — Traite de VHarmonie. Zerline ou La Corbeille d'oranges. Borrel. 1847. 15. Njegova djela s tog područja idu u najbolja ostvarenja s početka XIX st. 1842 . 1835 (prikazana kao balet 1857). Wagner. Lestoca ou VIntrigue et Vamour. The Adopted Child. 1713. komponovao je balade i romance. a kasnije se posvetio crkvenoj muzici. Mozart und Attwood. 1926 i Trois Chansons francaises. 1831. Baleti: La Momie. II 1877 — Pariz. 30. Pieces en forme de Mazurka. 1918. — 81 Anglikanska crkvena muzika: 5 servicea: više anthema (3 krunidbena s orkes trom): himne.ATTWOOD — AUBERT dirigent koncerata Filharmonijskog društva i jedan od prvih piofesora (od 1823) novoosnovane Royal Academy of Music.). alborada. L'Enfant prodigue. I. kompozitor i muzički kritičar (Parame. od lat. 1836 . 19. 1830 (jug. klavirski trio). Jouvin. Thomas Attvtood's Studies with Mozart. 1719—35 i 1793. Oldmann. 1733 i Six Suites en trio. Pariš 1864. izvodile su se a. sonate za 2 violine. Auber. 1908—12. 1826. Les arrets de Vamour. španj. L'Ecole francaise du violon. LIT. Le Cheval de bronze. La Fiancee du roi de Garbe. 1828 (jug. Francuska. A. 1837. 1834. dajući svake godine po iedno. pastoral za violinu. No on je kompozitor bez snažnih osećanja. DJELA. 1907. Leipzig 1895. MGG. 12. 1722 i La fete champetre et guerriere. Le Ballet des vingt-quatre heures. vladao je njegovom muzičkom scenom. 1868 i Reves d'amour. Le Serment ou Les Faux monnayeurs. Pariš 1911. No Auberu nedostaje ono što je najvažnije u ovom rodu: veličina i pravi dramski stil. C. 1924. One su. Diemer. 1801 (muzika djelomice iz Cherubinijeve opere Les deux journees). Les Chaperons blancs. Fiorilla. Le Concertdla cour. — E. — A. Leipzig 1888). solo-pjesme. uz ostalo. God. A. Kassel 1965. U XVII i XVIII st. Drugi vanredan uspeh kompozitora je njegova opera La Muette de Portici (1828). Daniel-Francois-Esprit Auber. The Musical Times. 1907. sonata za violinu i b. 1823. koncerti za 4 violine. 1852 (prikazana kao balet 1857). ili 18.). 1792 (finale u suradnji s Jarnovićem). 1808. AUBER. B. svitanje). serija X. — W. i To ali that breathe the air of Heaveri). Le Duc d'Olonne. Suvremena litografija telaine. za 2 violine i za 2 flaute. Pays sans nom. stvorio je simfonijske oblike i time pridonio razvoju klasične simfonije. 1856 . Attwoods Theorie. Za zbor i orkestar: Nuit mauresque. oni ostaju u pamćenju bez napora. Cherubini. 1910. zbor i simfonijski orkestar. 1940—43. 1903. E. 1824. The Devil of a Lover. 1749. 1845.. IX. Zagreb. 1728 postao je prvi violinist u Operi. ponešto suv i dosta površan. Le Testament ou Les Billets doux. La nuit ensorcelee. premijera.und Kompositionsstudien bei Mozart. Ann Arbor 1957. Pariš 1867. 1826 . 1829 . Les jolis airs za 2 violine (4 knj. Avril. 1952 i La belle Helene. Correspondance litteraire. Daniel-Francois-Esprit Auber (1782—1871). Auber. Carlo Broschi ou La Part du diable. de la Laurencie. Dryade. Introduction et Allegro za flautu i klavir. Zagovornik i prijatelj F. — E. Le Philtre. The Curfezv. jutarnja pjesma. 1951. Zanetta. L'Ambassadrice. A. Sem kraćeg boravka u Londonu. . 1795 . II 1877). 1719. pronele njegovu slavu i u njima su došle do punog izražaja najbolje strane njegovog stila: tečna melodika. Le Sejour militaire. Jean de Couvin. Komponirao isprva pretežno opere 7abavnog žanra sa prizvukom pasticcia.

1903—08 pisao i u listovima Courrier musical i Mercure musical. 1932 —). početnika. La Mascotte. glumljenje i si. Hugues. Zagreb. Dacierom). Les Proses d'Adam de Saint Victor (s Abbe Missetom). simfonij a u F.) uz instrumentalnu pratnju. M. Muffata i francuskog instrumentalno toga vremena. Paul. Ljubljana 1877. Mtinchei (obj. 1904. 17 1930). — H. — Oratorij La Sulamite. Leopold Auer. a 1934—35 usavršavao dirigiranje kod Ph. AFMW. Contributions a l'etude des cantigas d'Alphonse le Savant. 1909.: E. La Rhythmique musicale des troubadours et des trouveres. 1907: L'Oeuvre melodique des troubadours et des trouveres. 1905. natječu za namještenje u kazalištu. muzički odjel Šcole des hautes etudes sociales). God. My Long Life in Music Violin Master Works and their Interpretation. 17. opsežne Gollerichove monografije o Bruckneru. 1905. klavir i orgulje i dobio naslov počasnog proi Od 1924 djelovao je kao regens chori u Vocklabrucku. englesko nakladno poduzeće sa sjec u Londonu. izdanja s faksimilima srednjovjekovnih crkvenih i svjetovnih muzičkih dokumenata te djela iz tog razdoblja u modernoj notaciji. austrijski komp i muzički teoretičar (Kitzbiihel. — W. 1862. Parlow. Brucknera. Les plus anciens monuments de la musique francaise (sa 24 faksimila). 1895: La Pouppee. J. 1924. Prvi u Ljubljani uveo tali opere. OR K E STR A LNA : Sym phonie rom antigue.gl. koji je okupio brojne suradnike. c. Louis Aubert et son oeuvre. AUFSCHNAITER. II 1665 — P sahranjen 24. God. . sa A. koje su se davale u njegovu dvorcu i u njegovu v: paviljonu Ballhaus. 9. 1930 dobio Prix de Rome za kantatu Acteon. Schmid. — Crkvene kompozicije (misa). 7. Gesammelte Briefe. a od 1877 živio u Parizu. V 1880 — Beč. Le Chansonnier de rArsenal (faksimile i transkrip cija. Prvi veći uspjeh postigao je 196 stupom u Parizu (Olympia). njegov nasljednik bio je W. DJELA: Violin Playing as 1 Teach it. Lais et descorts francais du XIII e siecle (suradnici A. 1893. 5 Mise. 1947). Jeanrov i L. I 1742). Ljubljana 1957. HtmonbcKuL nonji Ayep. tako je nastalo prošireno nakladno poduzeće Augener & Co. Melanges de musicologie critique: I. 3 sv. ZFM. 1907. L'Oncle Celestin. Refrains et rondeaux du Xlll e siecle. — Solo-pjesme (Six poemes de Verlainej. francuski kompozitor i dirigent (Pariz. troubadour Gascon du XIIe siecle. CoBeTCKan My3biKa. 1617 u službi opa Saint Aubina. Uzmah AUFTAKT AUGENER & CO. Dukasa). 1877. 1907. U nas se taj izraz udomaćio za pokusno pjevanje. DJELA. AUER. La musique francaise apres Debussv. LIT. N su učenici M. 1892. 1879. Ludwigu (primjena već 1905). 14. protesnoj muzici ili su bliske fc nim napjevima. Schola Cantorum. George Augener vodio je poc do 1910. Studirao 1925—30 na Pariškom konzervatoriju (kompoziciju kod P. 1956. 1908. 1923. (4. DJELA. Der Streit um den »echten« Bruckner. A. de Montpellier. — A. 1905. Recherches sur les »Tenor s« latins dans les motets du XIII e siecle d'apres le ms. Operete (komične opere): L'Ours et le Pacha. Brandin). Od 1940 dirigent Francuskog radio-orkestra i od 1946 profesor kompozicije na Konzervatoriju u Parizu (učenici su mu 0. Scenska muzika za Athalie (Račine). 1703. D JE L A. a na Pravnom 1894. koji je za njega napisao nekoliko kompozicija z linu solo. 1896 i dr. God. Machabey. Les caracteres de la danse (sa E. DJELA: Huit chants he'roiques de Vancienne France. Benedict Anton Aufschnaiter. je komponirao više od 30 opereta (komičnih opera) koje su po stigle veliku popularnost (opereta La Mascotte izvedena je do 1897 u Parizu 1700 puta). Po stilu neoklasičar. IV 1842 — Tierceville kraj Pariza. Bernard. 1925. Iter hispanicum. 1907. 1947: Cressida. ali mu je melodika bliža pučkom duhu. francuski muzikolog i paleograf (Pariz. 1951^ — J. U svojoj biblioteci A. XII 1897). Festschrift H. U njegovim kompozii opažaju se utjecaji G. La chanson populaire dans les textes musicaux du moyen Age.. zatim pjevač Kraljevske k . — CRKVENA: pet misa A laudae V . Essais de musicologie comparee: 1. 1880 (jugosl. Miss Helyett. AUERSPERG. Zimbalist. Une Estampide de Rambaut de Vaqueiras. 1896. INSTRUMENTALNA: šest uvertira. Elman. osobito XIII st. 1948 i dr. mjestimice pod utjecajima Dukasa. Chailley. od 1868 dvorski solist i pr Konzervatorija u Petrogradu. glumci i dr. AUBRY. La tnusique et les musiciens de l'eglise en Normandie au X1116 siecle d'apres le »Journal des visites pastorale« d'Odou Rigaud. 1907. sviranje. klarinet i gudače. Hilb. I. IX 1962). 1898. Ouatre po'esies de Marcabru. 1909. zboru i si. Gauberta. III. God. 1893. III i IV sv. 1951. Studirao u Parizu na £cole Niedermeyer (C. 1. die i dr. kršten 21. 1924—25.. Proučavao francusku srednjovjekovnu muziku. — Gudački kvartet. LIT. 11. Pierre. 1912 (obj. ] Priredio II. VIII 1901). Cantilene variee za violončelo i orkestar. E als Kirchenmusiker. (pjesme trubadura i truvera. madžarski violinist i muzički pe (Veszprem. audition slušanje. Portraits de trente musiciens francais. Njegove pjesme očituju utjecaj Boba Dvlana. gdje je 1887—92 vodio ko Carskog muzičkog društva.: L. Les Chansons des Croisades (sa J. MGG. 1861 postao orguljaš crkve sv. LIT. Bruckner. Muzika za radio-drame i za film (La Belle meuniire. LIT. Tribune de Saint-Gervais (1897—iyO4 i 1906—07) i jedan od glavnih suradnika novoosnovane Revue d'histoire et de critigue musicales (od 1901 do kraja života). Suite danoise. Cent motets du XIII e siecle. LIT. Trouveres et troubadours. Aufschnaiter (disertacija). položio je 1921 u Beču d ispit za pjevanje. Alain i M.: H. studirao u Italiji. Schmid. Joachim). osobito klavirsku. Peters).: F. Quel est l'auteur de la »theorie modale« dite de Beck-Aubry. potpomagao izvođenje kazališnih stava kod ljubljanskih isusovaca. 1728. VI 1845 — Loschwitz kraj Dresdena. je sabrao više teor djela o muzici i štampana libreta raznih suvremenih opera. 1909 (na engleskom. ( Austrija. 171 toriji Aquila elangens exaltata. kranjski zemaljsk glavar (1610—1673). Muffata). M. DRAMSKA. U rješavanju problema notacije trubadurskih melodija primijenio (počevši od 1907) tzv. Revue musicale. Redoviti suradnik organa Scholae Cantorum.. — D. Feschotte. F. 1937. na radiju. I.. 1953. VI izd. Pariš 1921. M. Zur Passauer Musikgeschichte. D AUFRAY. izvor za istraživanje historije kazališnih i opernih preds tadašnjoj Ljubljani. Od 1705 dvorski i crkveni di u Passauu (nasljednik G. Zaslužan za razvoj muzičkog života 1: bljani. God. Vuillemin. Le grand Mogol. — A. Edmond Audran. . 6. La Cigale et la Fourmi. Heifetz. — Klavirska muzika. 31. X. III 1660).: P. kad pristupaju prvi put kojem ansamblu ili se upisuju u umjetničku školu. Objavljivalo je djela istaknutih kompc iz raznih razdoblja. Constant). 1719: Cymbalum Davidis. 1908. austrijski muzički pisac (Vocklabruck. Osnovao ga 1853 George Augener (1829— Isprva se njegova djelatnost ograničavala na dobavljanje in nih muzičkih izdanja (englesko generalno zastupstvo n C. Saint-Saens). : P. 1906. XII 1907 —). Les Noces d'Olivette. 1900. 1695. 1904. Diplomirao na pariškom Filozofskom fakultetu (književnost i orijentalni jezici) 1892. Villalba. Louis Aubert. DJELA: Anton Bruckner. francuski kompozitor (Lyon. IV. Edmond. 8. 1896. francuski pjevač i kompozitor eh na (Neuillv. 1921. francais 146 de la Bibliotheque Nationale (s indeksom muzičkih umetaka i tumačenjima). profesionalnom orkestru. B. (4-gl. Pariš 1948. I. Monsieur Lohengrin. 1927. Riemann. Proi je uglavnom djela A. 1884. AUGER (Auget). Recherches sur les »Tenors« francais dans les motets du XlII e stide. Suite eolienne za flautu. MGG. VIII 1910). Le rhythme tonique dans la poesie liturgique et dans le chant des eglises chretiennes du moyen-dge. Tony. Mon Prince. B. God. a 1878 uredio j štitu tiskaru.) za gudače. La Philologie musicale des trouveres (disertacija). španjolske cantigas). 1951. A. Međutim. Prouth). v. St kao samouk muzičku naobrazbu. Izdanja ove naklade hvaćaju više od 6000 djela. 1905. Studirao na Konzervatoriju u Budimpešti zatim u 1 Hannoveru (J. La Musicologie medievale. znatan broj kompozicija suvremenih . Strecker. 1911. : J. Madame Suzette. 1907. Jeaurovom). K. Benedict Anton. Machabey. Zgodovina glasbene umetnosti na Slovenskem. 1900. MGG. Esquisse d'une bibliographie de la chanson populaire en Europe. a 1922—44 zećem je upravljao Frank Standfield. Bulletin hispanique. Passau 1930). Besseler. Ać. — Komponirao je violinu. francuski kompozitor (Por oko 1592 — Pariz. Gillette de Narbonne. II.. God. les plus anciens textes de musiaue instrumentale au moyen age. Pierre Aubry. 1911. Radics. 2 1930—31. 1903. premijera. AUDRAN.— J. der Meister der Orgel (mit visationsthemen). Louis-Francois-Marie Aubert. La Duchesse de Ferrare. Objavio je brojne studije. A. F. 1866 u Hamburgu. 36. crkvene sonate Dulcis fidium harmonis za 4 g instrumenta i b. 24. 1891 . koje js uredilo novu modernu tiskaru. Od 1918 bio je nastavnik violine u New Yorku. 1 LIT. zborovođa i dirigent. I AUDICIJA (franc. 1951. Bečkom zbog prioriteta koji zapravo pripada F. IV 6 sa transkripcijom u modernu notaciju i komentarom). I. — R. I. AUBIN. 1896 nakladnici su kupili londonsko nali poduzeće Robert Cocks & Co. scherzo Chevalier Picopin. E. Njegova je popularnost nagi sla pa je već 1966 bio jedan od najpoznatijih francuskih sonjera. Predavao historiju muzike u Parizu (Institut catholigue. 1947 i Fourberies (na muziku Rossinija). II 1874 — Dieppe. 1909. Collet i L. pariškog dekana.. A. Zahvaljujući dinamičnosti radnje i istinskoj muzičkoj komici neke od njih održale su se do danas. 1863'—65 koncertni majs Dusseldorfu. 24. — H. — E.82 AUBERT — AUGER AUER. Izdao A. (fak simile rukopisnog kodeksa Bamberg Ed. 1927). na kojoj posebna komisija ocjenjuje njihove sposobnosti. histoire et methodes. Ecorcheville. — 1871 poc je pokrenulo časopis The Monthly Musical Record (prvi ui E. Bedierom). Leopold. 1900—15 bi Vocklabrucku učitelj osnovne škole. . 1867 poduzeće je započelo izdavati muz pod vlastitim imenom. Ebnera u Beču je zatim bio dvorski muzičar. TEORETSKA: Regulae compositionis fundamentales Musurgiae. Rivista Musicale. 1890. 1923 . je osnivač društva Bru -Gesellschaft. 1901. -> modalnu teoriju došavši u sukob sa J. Estampies et danses royales. 1914). 1906—07 (obj. Lehrndorfer.) uz instrumentalnu pratnju. Faurea i Ravela. moraju pristupiti audiciji. 1949). Landormy. 3. — DRAMSKA. — Izdanja: Le Roman de Fauvel reproduction photographique du ms. A. Interpretirao je djela klasika kao Čajkovskog. Bruckner. pokusno pjevanje). Baleti: Les caprichos. Volk Engelbert. Frau Mušica in Krain. Nekrolog s popisom djela u Bulletin de la Societe Internationale de Musique. Max. kad se i školovani muzičari. sadržaju pripadaju tzv. Pariš 1949. Josipa u Marseilleu. MGG. LIT. literaturu. suite Concors d (5-gl. te instruktivnu. (utemeljeno 1823). plesanje. 1950. Vjerojatno učenik M. II.

A.. Augustinus sechs Blicher »De mušica«. zbirke Das Wohltemperierte Klavier gdje s augmentacijom teme u srednjoj dionici istodobno nastupa njezin obrat u basovoj dionici. — VC r. AURELIANUS REOMENSIS (Aurćlien de Rćomć). Die Musikanschauung des Augustins (disertacija). LIT. P.). Scherer. Bilo je raznih vrsta dvostrukih aulosa: frigijski je imao jednu cijev kraću. složeni ritmički omjeri. — Venecija. nazivima i podjeli muzičke umjetnosti. God. suita i plesovi za orkestar. Svenska Tonsattare. Pallarolo. LIT. U završnoj \aone. MQ. a svaka je imala više rupica (do 15). Angelo a Scala.-------o " gradaciji kompozicije često se kombinira a. 397—400. Br. Edehtein. Two Centuries of Pergolesi Forgeries and Misattributions. 1—7) govori se općenito o postanku. slonove kosti i si. Porpore na napuljskom konzervatoriju 5. osobito o ambrozijanskom pjevanju. J 1 J. G. Saureta i Ph. 1949. Napisao traktat Mušica disciplina u 20 poglavlja (izd. Saint Augustin musicien. Upotrebljavao se solistički. Berlin 1937. Pergament. Havard Studies. Belloni. naziv za nekoliko vrsta duhačkih instrumenata starih naroda. — A. Chr. Le Ballet de France avant Benserade et Lully. — H. Sv. jednake i divergentne. Aulos und Kithara in der griechischen Musik (disertacija). De civitate Dei libri XXII. talijanski kompozitor (S. KMJB. Hoffmann. Glavni oblik auletike bio je -> Pitijski nomos Sakadasa iz Argosa. 1. II »De mušica« di S. MGG. se kao kontrapunktska tehnika javlja u različitim polifoničkim oblicima počevši od razdoblja Ars antiquae. III 1914). Beitrag zur Asthetik Augustinus Cdisertacija). A. B.). — Kompozicije za violinu. — A. LIT. AURELI. 413—27 i dr. Augustine and Music. Americo. nakon 1708). — A. najviše u Argosu i Tebama. Musikmanniskor. Strasbourg 1921. Avellino. MGG. j. Becker. je obrađivao uobičajene teme venecijanske opere (likovi iz mitologije i alegorije). Onofrio. Aurelio Aureli. Miinster 1931. 1943. Pallavicino. IX 1771). Grčki AULETIKA. ali se stvaraju i drukčiji. God. Agostino. dvorske balete (ballet de cour) . 1724 maestro di cappella crkve S. — H. VIII 430). motiva. Učio na Konzervatoriju u Stockholmu kod C. Roetzer. Neuchatel 1942. oznaka za dinamiku. nadalje augmentacija u posljednjem stavku Beethovenove klavirske sonate op. a posebno 0 . 1952. Wolf. Storia Letteraria d'Italia (III izd. duhalo se istodobno u dvije cijevi. oko 1698 — Napulj. AULIN. Huckzermeyer. — G. a od 396 biskup u gradu Hippo. prstenove za zatvaranje. Weida i. od 391 svećenik. Numidija. au>. prva polovina XVII st. Tor. Hure. U skupnim zbirkama Ballarda objavljeno je (između 1617 i 1628) u svemu 13 Augerovih aira koji po muzičkoj građi i ritmičkoj shemi pripadaju prvom razdoblju razvoja te vrste. Stenhammar och Peterson-Berger. 1913. Legrenzi. r . Augustin (2 sv. — M. Analyse du traite de metrique et de rhythmique de Saint Augustin intitule »De mušica*. Kako se nije sačuvao nijedan primjerak s potpunim gornjim dijelom. 1887 osnovao gudački kvartet Aulin. A. — Isti. 1759. A. ne zna se dali je jezičac bio jednostruk ili dvostruk. Roma 1931. Najviše se primjenjuje u kanonu i fugi. AUGMENTED (engl. povećan). Sjorgen. DJELA: tri violinska koncerta. je imao oblik cilindrične cijevi. A. Philosophische Interpretation der Augustin-Schrift »De arte mušica«. Sachs. Maria La Nova. Freiburg i. — Scenska muzika za dramu Master Olof A. npr. Mausbach. Kao dirigent propagirao djela švedskih kompozitora. Die venetianische Oper in der zweiten Halfte des XVII Jahrhunderts (disertacija). Freiburg i Br. 1909.V st. Reallexikon der Musikinstrumente. Br. Perl. solo-pjevanje uz pratnju aulosa koju je izvodio poseban svirač. C. Daveson. švedski violinist. LIT. M.). AULOS (grč. 1725 dvorski dirigent princa Belvedera u Napulju. Studien zur Entwichlungsgeschichte der Rohrblattinstrumente. MQ. I. Više cijenjena bila je -> kitarodija. — W. Scarlattija. 1951. 1955. — ^rKvena muziKa. Alžir. Ko. -ai UD---- AULODIJA. — J. AUGUSTINUS. August Strindberg och Tor Aulin. U predgovoru k libretu Fatiche d'Ercole per Deianira A. Pergolesija i Terradellasa pa se najzad transformirala u pravi pasticcio.AUGER — AURELIANUS REOMENSIS 1624 maitre de la musique kraljice majke i oko 1630 vrhovni intendant kraljevske komorne muzike. — Th. : F. Sastavio je 1652— 1708 preko 50 libreta za kompozitore venecijanskog opernog kazališta (Fr. B. SVIRAČICA AULOSA. LIT. 1929. U kompoziciji. La mušica in San Agostino. Studirao u Kartagi. koji je koncertirao i u inozemstvu. od 383 retor u Rimu. šimšira. Freiburg i Br. XI 354 — Hippo. Poitiers 1891. Des hl.: H. Strindberga. Walker. 13. 1930. Milano 1929. Aurelio. Pariš 1849.: A. Pescettija. IX 1866 — 1. A. ili kao pratnja pjevanju. je naglasio da jedinim temeljem opere smatra ariju. — H. Walkeru u tom je pasticciu samo 7 arija od Aulette). Scharvvenke. 1943. oznaka za povećani interval. Aulin. 1930. The Aulos or Tibia. ali je uz njih stvorio i realistična lica. J. F.: |^|. MGG. 1784). na kraju svinutu. — Klavirske kompozicije (dvoručno i četvororučno). LIT. 1889—1902 koncertni majstor opere u Stockholmu. Studij aulosa bio je sastavni dio školske nastave u Ateni. Wikmann. sačuvan je 1 air iz Ballet du Roy i 2 aira iz Ballet du Serieux et du Grotesque (1627). Grci su usavršili frigijski aulos dodavši mu poklopce. Des heiligen Augustins Schriften als liturgiegeschichtliche Studien (disertacija). 1951. Torino 1929. Borghezio. — W. tj. Cijevi su bile načinjene od trske. Aurelius. u trodjelnom utrostručuju. Najuspjelija je UOrazio (1737) koja se više puta izvodila s umetnutim arijama Finija. Gerbert. Bilježi se tačkom — punctus augmentationis (additionis) — uz odgovarajući notni znak. Berthaud. 10. a upotrebljavao se obično u paru. IV. 28. Confessiones.6?). K. Howard. lat. J. Minnen om Aulin. u jednoj dionici s imitacijom teme u obratu ili račjem kretanju u drugoj dionici. Prepuhivao se u duodecimu kao današnji klarinet. pismo (učenik biskupa Ambrozija). Sviralo se na jednom ili dva instrumenta. 1932. Scriptores ecclesiastici de mušica sacra. Thiir. Verchaly. Prvotne se vrijednosti u dvodjelnom tempu obično udvostručuju. Komponirao vokalnu muziku za tzv. Philosophische Interpretation der Augustinusschrift »De arte mušica« (diser tacija). i. osobito u njezinu završnom dijelu. U svojim prvim libretima A. —• R. Kasnija Aurelijeva djela znatno su jednostavnija. Die Etnik des hl. The Greek Aulos. Upotrebljava se najčešće u dužim zvukovnim gradacijama.). i uz fantastična lica sudjeluju u vrlo zamršenoj radnji. Poznati su primjeri augmentacije: Bachova fuga u c-molu iz II sv. ali se susreće i u sonatnim stavcima. komične tipove sluga i lakrdijaša. reljef. AUGMENTACIJA (srednjovjek. francuski muzički teoretičar IX st. L'Art du chant en France au XVII e siecle. Paul Auger. U Milanu studirao Platona. u menzuralnoj notaciji. Pergolesija. Pariš 1914. 1909. Studirao kod N. Komponirao pretežno komične opere pod utjecajem A. Hamburg 1961 (rkp. Njegova djela {De mušica Ubri sex. — K. objavljen u Parizu 1753 AUMENTANDO (tal. zatim dirigent orkestralnog udruženja u Goteborgu.: A. —• A. talijanski operni libretist (Murano. — C. — H. Vincent. Augustinus Aurelius. — Solo-pjesme. koji podsjećaju na commediu dell' arte. Hascken. instrumentalno muziciranje na aulosu. — F. 1939. 1909. Sartorija. crkveni otac (Thagaste. Hoffmann. gdje je od 379 retor. tehnički postupak koji se sastoji u povećavanju ritmičkih vrijednosti tonova postojeće teme. Ziani). Abert. kod grčko-rimskog obje su cijevi bile ravne.Ać. fraze i si. primjenjuje se najviše u američkom načinu bilježenja -> harmonijskih simbola za povećanu undecimu od temeljnog tona. stavku Brahmsove IV simfonije u c-molu itd. augmentatio povećanje). U prvom dijelu (Cap. Cavalli. Lindberga i u Berlinu kod E. I. J.) sadržavaju i važne podatke o muzici u najstarijem razdoblju kršćanstva. Enfvrvappling av svenska tonsattare. Prunieres. Lea. — W. C. 387—89. Music and Letters. Pietro. identična s oznakom -> crescendo. II Seicento. Nestaje iz prakse oko V st. te za Handela (Admeto) i Hassea (Gerone). AULETTA. Traite de la musique selon l'eprit de Saint Augustin. 110.: A. do 1909 dirigent tamošnjeg koncertnog udruženja. Orazio: The History of a Pasticcio. Kasnije je radio i za B. produljenje trajanja nota za polovinu njezine vrijednosti. sada Bone. 2. 83 pod naslovom II Maestro di mušica i krivo pripisan Pergolesiju i Latilli (prema F. 1893. Scarlattija i G.: A. — C. Pasquinija. prešao na kršćanstvo 387. Augustini doctrina de pulchro ingeniusque artibus. Gerold. Pariš 1924. Najpoznatiji predstavnik aulodije bio je Klonas iz Tegea u Arkadiji. I. — H. Sabadinija. — J. Freiburg i. 1951. <. dirigent i kompozitor (Stockholm. Schlesinger. H. početak reprize u 1.

kao i njima nih Tasmanaca i Naga (tibetsko-burmansko jezično podr Ova muzika razvila se iz primitivnih oblika. 1936. Muškarac pleše pred : uz pratnju jedne vrste flaute (txistu) i malog bubnja. španj. IV 18 Newcastle. Pariš. 3 1872 — 10. Chr. George Auric. H. Honeggerom. danse basque.: H. 1952: La Ckambre. The Rise of English Opera. nauci o intervalima. 1932. Rostand. gudački k\ klavir. Gascue. povezuje gledište Boetia (mušica mundana. Riemann. tema i oblici sažeti. ORKESTRALNA: Sutle symphomque. veoma gustim i često složenim harmonijama i bujnoj ritmici. 1921. 1926: Les Enchantements d'Alcine. i prvi put pio kao koncertni pjevač 1902 u Londonu. rhythmica et metrica). Supervielle. a treći (Cap. Les Fdcheaux. — KLAVIRSKA: sonata. 1931. ima vrlo velik niz ritmičkih i melodičkih obrazaca. koji opisuje starocrkvene načine i bavi se problemom podmetanja teksta pod melodiju. 1964. Osobito se istakao kao interpr Wagnera. Ring des Nibelungen). — Isti. 26. La musique francaise apres Debussv. A. Les Oiseaux (B. 1930. The Mušica Disciplina« of Aurelien of Reome: A Critical Text and Commentarv (disertacija). D. Karijeru započeo kao c orguljaš i nastavnik harmonije na College of Music u Liver Istovremeno studirao pjevanje kod Ch. Poslije toga angažiran u kazalištirr Majesty's i Covent Garden (1910). Caussadea (kontrapunkt i fuga) zatim na Scholi cantorum kod d'Indvja (kompozicija) i Saint-Riquiera (orgulje). opera Polly. — SPISI: Notice sur la vie et les travaux dej. Hunta (klavir. — L. Od 1946 profesor na College of Music. Anouilh). Printemps (Ronsard). Richard. AURIAC. A nous la liberte. Drugi dio 'Cap. Trois pastorales. za dva klavira: Chandelles romaines i Partita. 1951. a nakon osnutka Bt Opera Company (1915). 1937. Oko 1918 potpao je pod utjecaj Satiea i doskora sa A. I. Revue Musicale de la Internationale de Musique. La Concurrence. 1920. 1931: Songs of Unrest. de Schloezer. Nizozemskoj. L'Aurresku. 1918. plesovi uz totemističke ol . — Knjiga: The Fa. Landormy. Traktat Mušica disciplina jedan je od najvažnijih izvora za proučavanje muzičke prakse onoga doba. Handschin. Studirao u Parizu. La musique francaise contemporaine. 3. L'ecran des musiciens. prelazi G. 1946. go festivali. Slella Mary Dances op. 1925. — Preradbe: The Beggar's Opera J. Festival Prelude za gudače i orgulje. AURIC. Way of the Vt'orld (Congreve). 1915. Cinq poemes de Gerard de Nerval. La Seine au matin. 1. Georges Auric. Chemin de lumUre. 1912. Abert. Pariš 1958. Hommage a Marguerite Long. W. Pjevao na mnogim engleskim festivalima. Njem: Istakla se kao Aida (Verdi) i osobito u Wagnerovim muz dramama. Moulin rouge. Prelude (u Album des Six). Geschichte der Musiktheorie im IX—XIX Jahrhundert. — DRAMSKA: Komična opera Sous le masque. Le Canard. Songs inaFar za sole. nastavak tog djela. 1956. Le Peintre et son modele. RM. nidbene svečanosti i druge obrede. najpc trio Fantasv on Old Tunes op. Ać. 14 sonai djecu na teme engleskih pučkih pjesama. — Više komornih kompozicija. AML. 1913 (pjesme s orkestrom). 58. lnsecl-Play ((. koji se u okviru tzv. AUSTRAL. Trois Caprices (Th. Kod podjele muzike A. Leipzig 1920. pjevač (bariton) i kompozitor (London. protkana humorom i satirom. a značajan je i za muzičku terminologiju. 1947. foxtrot Adieu. 1922. razvijenijim melodijskim linijama. — C. Achard).). Pariš 1943.: E. 1950. ki zicija) i H. Les Mystires de Pariš. XII 1874 —■ Wellir Surrev. Nezv York. Hiischen. 16—20) razlaže postanak. — P. Gushee. 1938. D'Alberta (Tiefland) i Verdija (Otelio). Georges Auric. — Scenska mu. a I1 40 orkestar Bournemoutha. po osnovnom je ugođaju vedra. U kasnijim djelima prevladava sklonost k dramatičnosti. članci i kritike. 1956 i dr. 1928. izvodi se u raznolikim fig s energičnim oštrim koracima i gestama koje simbolizira. Lionel d' -* Dauriac Lionel AURIC. Ouatorze juillet (R. 1963. AUSTRALSKA MUZIKA obuhvaća muziku indonezi australskih. 1960. solo-pjesme. 1960. Muzika prve faze. go. — G. Halle 1905. Trois impromptus. Die Klassifikation der Musik von Boetius bis Ugolino von Orvieto. godini svratio na sebe pozornost prvim kompozicijama u kojima se ugledao u Ravela. 1922. tragičnom intenzitetu izraza. sačuvanih jo: ostataka predaustralskog i predaustronezijskog pučanstva. Pisao je muzičke kritike za Nouvelle Revue Francaise (1921). 1930). 35. Ouverlure. \X'hite. kasnije na umjereniji način izražavanja. Zimmer prema Aristofanu). Daven] ali je zapravo samouk. — A. God. U Engleskoj su se mnogo iz' njegova komorna djela. Eine alte Neumenschrift. Georges. 16. -moma muzika.: F. 1926. 1925. sopran (Richmond. Rolland). — VOKALNA : Ouatre chansons francaises za zbor (na pjesme iz XV st. 1928. 15. Sargent). vezana na estetiku »Šestorice«. kompozitor (London. La belle et la bete. uvertira The Sea Venturers. 1931 i 1932. XII 1903 —: Frederica. Quatre ckants de la France malheureuse (Aragon. Kac certni pjevač često je izvodio vokalna djela suvremenih eng kompozitora. humana et instrumentalis) s Cassiodorovim stanovištem (mušica harmonica. de Banville). 1950.: B. Ciklus od 12 kompozicija za inspiriranih djelom The Pilgrim's Progress J. U svojim kompozicijama često obr motive starih engleskih napjeva. 1938. danske impresije Palsgaard. Cocteau). 1937. ORKESTRALNA: simfonija u E-duru. Eluardl. V 1968). je prvi zapadni muzički teoretičar. DJELA: varijacije za gudački orkestar The Vicar of Bray op. 8—15. Gribouille. Le Bal des voleurs (libreto J. 1924—29 umjetnički je direktor 1 National Opera Company. engleska obitelj muzičara. Pepuscha. sonatina. melodika je jasna. — VOKALNA: Pervigilium Veneris za orkestar. 1946. 1949. 1952. Gervaise. Istakao se kao vrstan dirigent stan nog repertoara i dobar organizator (redoviti koncerti. Frederic. 1920: Neuf pieces breves. I. DJELA. Petite suite. 65. 1952. Radiguet). 1923. Baleti: Les Noces de Gamache. Filmska muzika: Le sang d'un pokle. — J. Nakon stui Melbourneu (1914—18). 1935. Eluard). Symphonie pastorale. sonata za flautu i klavir. Komponirao scensku muziku za radio-izvedbu kespeareove tragedije Antony and Cleopatra. Lunna. Die Musikanschauung des Mittelalters und ihre Grundlagen. VII 1947). Studirao 1922—26 na Royal College of Music u donu (A. Le Mariage de M. Djagiljeva Ballets Russes (Les Fđcheux i dr. Mnogo je koncertirala u Engleskoj i Ško od 1925 u SAD. Les Joues en fe-l (R. Cocteaua AUSTIN. 1955. te Carl Rosa 1 Company. harmonije opore. od 1962 vodi Reunion des The'atres Natio-naux Lyriques. 1916. 1936. — Klavirske i orguljske kompozicije. 1 LIT. LIT. 1949. MGG. oštre. Hymn of Apollo za orkestar. gudački kvartet i klavir. 1942. Australiji. 1925. Golea. LIT. Nouvelles Lit-teraires. IV 1952).). Fox-trot. I. Brat Frederica. 1945. Londonu i New Yorku debitirala u londonskom Covent Gardenu kao Briinnhilde (Wagner. Veliki postigao kreacijom Peachuma u obnovljenoj izvedbi The Be Opera (1920) koju je za tu prigodu sam i preradio (arar napjeva i instrumentacija za mali orkestar i čembalo). Orphee. Romains). Od 1928 vodio Bristolski simfonijski orkestar. Suite pour six in~ struments. LIT. 1937. 1950. — Isprva radikalan protivnik svih tradicija. 1950. — H. osobine i oblike gregorijanskog pjevanja. Les Matelots. zbor i orkestar. 2. Machabey. Les Imaginaires. Već u 15. Phidre (libreto J. 1932. reorganizacija orkestra). melanezijskih i polinezijskih naroda. jer se u njemu prvi put upotrebljavaju nazivi tonus (dotada tropus) i nota (dotada neuma). Ode on a Grecian Um: zborovi. Gaya i J. 1948. usavršavao se u Munchenu. M. autobiografija 'u knjizi J. Alphabet. Segun Iszueta. »uske melodike« (motivi u opsegu 2—3 tona). Musical Chairs. Učio kod W. Od 1957 direktor je pariških Concerts Lamoureux na kojima se zalaže za izvođenje suvremene muzike. Kanadi. 1909. Aurelianus Reomensis. 31. 1933: Ouadrille. 24. Le di Figaro). 26. 1924. Coup de feu. Bruvra. 1947 osnovao u Londonu udruženje The Era Concert Sociely namijenjeno izvođenju manje poznatih i kompozicija. 1929. — KOMORNA: trio za obou. 1951. naglašujući potrebu njihova usklađivanja. Le Trouhadec (J. Bunvana op. Love's Pilgrimage za glas. W. rapsodija Spring. 1 je dirigent različitih londonskih kazališta. veličanstvenom. Na opernoj debitirao 1908 u kazalištu Covent Garden kao Gunther (W Die Gdtterdammentng). 1926. Nocturne. 1924. — KLAVIRSKA: dvije sonate. Ernest. a nakon uspjeha koji postiže muzikom za film Rene Claira A nous la liberte posvetio se u većoj mjeri filmskoj muzici. stari baskijski n. 1913. El Aurresku en Guipuzcoa a H siglo XVIII. preuzima glavne bas-baritonske u tom kazalištu. U to doba stekao je značajna priznanja baletima za trupu S. Pietsch.84 AURELIANUS REOMENSIS — AUSTRALSKA MUZIKA AURRESKU (aurrescu. 1927: Volpone (Ben Jonson). London 1951. Crtež J. simfonijsk ma Isabella. Ann Arbor 1963. Melbourne. to jedini oblici primitivnog muzičkog izražavanja: muziko mogu smatrati i razne tužaljke. of Music. Trois poemes d'Henri de Montherlant. — H. Orage. Nuovo Galles del Sud. Ibert. II 1899 —}. 1950. francuski kompozitor (Lodeve Herault. Milhaudom i drugima osnovao grupu Les Six. Florence (pravo ime Florence Wilson) stralska pjevačica. Scenska muzika za Marlbourgh s'envat' enguerre (M. 1924. u Njemačkoj. 1952. Caroline cherie.). Le Bossu (Feval i Anicet Bourgeois). 14. 1952. ples iz provincije Guipiizcoa. Six poemes (P. J. Učio kod F. 1946. 1951. 1920. A. A. 1918. do 1914 na Konzervatoriju kod G. — VOKA Love Songs from Don Quixote za sole. Halle 1929. DJELA. Grimshavva (orgulje). klarinet i fagot. The Knight oj the Burning Pestle (Beaumont i Fletcher). Huit poemes dejean Cocteau. Offenbacha ( manns Erzahlungenj . dirigent (Birkenhead. Straussa (Elektra). te opera R. MGG. 1938. Mozarta (Cosi fan tutte. 1928. violinska sonata. Boult. — A. San Sebastian 1916. Nizozemskoj i Danskoj. sadrži teoriju o starocrkvenim načinima. Solo-pjesme: Trois interludes. Marianne (od 1936) i Pariš-Soir. La Pastorale.

U Australiju se iz Engleske uselio 1909 Fritz Bennicke Hart (1874—1949). Na ti m osnovnim muzičkim elementima primitivnih kultura grade narodi na višem stupnju razvoja složenije oblike. već sadržavaju niz motiva koji se u toku ponavljanja razvijaju u svojstvene melodijske obrasce. a izvode ih dvije grupe pjevača izmjenično. jer tema ima prilično određen metrički model koji se postepeno razbija u manje vrijednosti: pojavljuju se već i kratki epilozi na kraju pojedinih redaka. koje domoroci smatraju stanovima božanstava i mrtvih predaka. ili donosi nove motive. odnosno smrt i život). međutim. na oblike slične kanonu (primjer 2). Kod ovih naroda pobuda za stvaranjem muzike potječe iz poštovanja prema mrtvima koje smatraju začetnicima svega živoga. zatim školjkaste trublje. Neki karakteristični postupci pri gradnji upućuju ipak na izrazitu težnju za postizavanjem raznolikih forma. Oni proizvode osebujne i mističke zvukove pomoću neobičnih rezonantnih tijela. na melodije sazdane od tonova rastavMalaka J—I J J—I ^r lj enog a kord a ili na dvoglasja poput ev ropskog diskant a itd. pa ih je teško svrstati u određene muzičke oblike i vrste. prirodnih zvukova i šumova). Zbor često izvodi temu za trećinu polaganije od solista. ili pak u paralelnim pomacima terca. Engleski kompozitor Eugene Goossens (1893—1962) bio je direktor Konzervatorija u Sydneyu. direktor Konzervatorija u Melbourneu. dok često ponavljanje nota ili visine upućuje na starije totemističke muzičke oblike (primjer 3). Kanonske oblike i ovdje izvode izmjenični zborovi. U polinezijskoj muzici opažaju se evropski elementi. pregledniju formu. transpoziciju motiva s jednog stupnja na druge provode slobodnije. ili je transponira na niže stupnjeve. U melodijskoj strukturi melanezijske mu zike javlja se. razvijaju u opsežnije teme. Postoje i spontano stvoreni muzički motivi. bubnjevi (signalni i ručni). U višeglasju mnogo se upotrebljava dvostruka kvarta (Samoa). melodijska linija oblikovana je u stilu recitativa. trajno se prepleću. ili borduna. Od kompozitora australskog podrijetla vrijedni su spomena Alfređ Hill (1870—1960). Granice između ovih motiva i onih nastalih na bazi imitacije. Najvažniji su instrumenti nomatuna i nankara (neke vrste zujalica). česta je upotreba ostinata ispod dva glasa u diskantu. Umjetnička muzika u evropskom smislu javlja se u Australiji tek u najnovije doba.wa/v Izib eiri-(U7h o LJr LTp provedenim sekundnim ili tercnim opsegom (primjer i). . kvarta i kvinta. a ritmika u skladu sa sadržajem. Napjevi u paralelnim sekundnim pomacima imaju vjerojatno simboličko značenje (kozmički dualizam: riba i lav. jako isticanje inter vala kvarte i kvinte. Percy A. koji se upotpunjuju. koje se svode npr. a višeglasje izvode u formi diskanta. Kod Indonezijaca jako su rašireni zborni oblici s pjevačem solistom. jer se oni ne ograničavaju samo na realističko imitiranje prirod nih pojava. Unatoč tome muzika odiše najčešće vedrinom i bezbrižnom radošću. paralelno s razvojem kulture. Pjesme lovaca iz plemena Naga imaju kanonske oblike sa širokim razmacima između imitacija. na melodije sa dosljedno Malu 85 Važno muzičko izdavačko poduzeće Lyre Bird Press utemeljila sE eiri-cun bzib cu! U ULI} p U . Na Bismarckovu L arhipelagu postoji naročito oblikovanje melodike nalik na fanfare: brzo se izmjenjuju veće i manje skupine kratkih nota. panove svirale.AUSTRALSKA MUZIKA — AUSTRIJSKA MUZIKA (imitiranje životinjskih pokreta. Znatan broj pravih tužbalica izvodi se. Grainger (1882—1961) i Margaret Sutherland (1897 —). Kod Melanezijaca i Malajaca uska melodika dobiva izrazituju. flaute i ksilofoni. samo kod kulta mrtvih.

pokrovitelji umjetnosti. Nije sigurno da li veliki Minnesanger Walther von der Vogelmeide potječe iz Austrije. 1959. Rucroft. — V. Australian Aboriginal Songs. Za jedan graduale iz Seckaua (Štajerska) P. Musical Life in Australia and New Zeeland. Melbourne i London 1950. Tu je izdan. Lethbriđge. Ellis. 1957. Melbourne 1937. (npr. 1926—27. — /. A. Davies. po vlastitom iskazu. — H. Orchard. Burrows. AUSTRIJSKA MUZIKA. Memoirs of the National Museum Melbourne. Melbourne 1931—32. Aboriginal Music Making: A Study of Central Australian Music. Središtem Minnesanga postaje Beč. Ulrich von Lichtenstein. Neke specifičnosti austrijske muzike uvjetovane su geografskim položajem zemlje. naučio »u Austriji pjevanje i kazivanje« (ze Osterriche singen unde sagen). »Auferstehungshistorie« iz Sankt Floriana) i duhovnih napjeva na njemačkom jeziku. 1959. Australian and New Guinea Musical Records. Adelaide 1964. salcburški redovnik Hermann. koja neposredno graniči s romanskim i slavenskim narodima i s Madžarima.H. Leuthold von Sachen. I. 196) i sveukupna djela F. — Af. Nova Muziek en Dans in de Gvineja Buitengewesten. Leceine. Music in Aus tralia: More than 150 Years of Development. — C. Beč je kao glavna rezidencija habsburških vladara bio predodređen da bude i najveće žarište muzičkih zbivanja. Sačuvano je i nekoliko uskrsnih prikazanja (npr. Hubner. ali je. Moresby.: Af. Albrecht von Scharpfenberg. Hugo von Montfort (za čije je stihove melodiju komponirao njegov Spielmann Btirk Mangolt) i dr. Od 1920 Salzburg je jedan od najpoznatijih festivalskih gradova na svijetu. Mozart. — H.je Louise B. 1325. osim Kiirenbergera: Dietmar von Aist. 785—821). G. O. 1951. Schneider. A Survev of Music in X>w Zeeland Proceedinge of the Musical Association. Danas se uz redovne i visoko kvalitetne koncertne i operne izvedbe u Beču priređuju i muzički festivali (od 1951). Sir Baldvvin Spencer's Recordings of Australian Aboriginal Singing. Ti su gradovi i danas zadržali muzičku prevlast. H. Kad je za vladavine Karolinga rimsko liturgijsko pjevanje postalo obvezatno. 1943. u austrijskim se zemljama ta praksa najprije proširila u Salzburgu (pod nadbiskupom Arnom. Music Year Book P. MGG. — A. Oceania. Prve polifone kompozicije svjetovnog karaktera napisao je u drugoj polovici XIV st. Prvi austrijski zastupnik njemačke svjetovne viteške lirike (»Minnesang«) bio je Kiirenberger iz Gornje Austrije (prije 1150). MF. Couperina. Historija austrijske muzike najvećim se dijelom neodvojivo uklapa u historiju njemačke muzike. Berlin 1938. Oceania. Elkin. Prvi zapis s potpunim tekstom i neumama crkvene pjesme »Ćhrist ist erstanden« nalazi se u jed nom rukopisu opatije Klosterneuburg od god. čiji kanoni svjedoče o poznavanju . — E. Austrijski su Minnesangeri. — A. Silbermann. Kao muzički centri najznatniju su ulogu odigrali Beč i Salzburg. Neki rukopisi s neumama iz austrijskih samostana potječu još iz IX—X st. Antifonar iz Montpelliera (Cod. Wagner smatra da je »možda najvažniji dokument za studij njemačke koralne tradicije XII st. Moyle. Kao što su austrijski muzičari preuzimali muzičke tekovine osta lih zemalja njemačkog jezičnog područja. Dyer. Zur Geschichte des Musiklebens in Australien. Australien und Austronesien. tako su sa svoje strane djelovali na njemačku muziku i dali joj djela epohalne vrijednosti. Wellington 1936. — J. već od srednjeg vijeka živo gaji muzičku umjetnost.« Rukopisi iz Štajerske i Salzburga sadržavaju najstarije primjere polifonije s austrijskog tla i pokazuju na utjecaj škole Notre Dame. Keya. Neidhart von Reuenthal. Honolulu 1933. Heinrich von Tiirlin. zvan Miinch von Salzburg. a u njemu se rodio i počeo djelovati W. LIT. Australia Makes Music. A. J. — A. »Codex Millenarius Minor« iz Kremsmunstera). Die Musik im Bismarck .Archipel. u kojem vladaju vojvode od Babenberga. SVIRAC CEREMONIJALNE FLAUTE. A. Maori Music with its Polinesian Background. Vi. Amsterdam 1946. Salzburg. Kunst. Zachdus von Himmelberg. Andersen. — W. a za njim tirolski vitez Osmald von Wolkenstein. A. C. Melbourne 1952. Native Music of the Tuamotus. — J. P. — E. Aboriginal Songs of Central and Southern Australia. među ostalim. Af. u toku nekoliko stoljeća sjedište kneza-nadbiskupa koji je istodobno bio crkveni poglavar i svjetovni suveren.

A. A. instrumentalna i operna djela J. J. Wranitzky. U toku XVII i XVIII st. »Innsbruck ich muss dich lassen«. Sintezu talijanskoga. 178 i W. Fux (1660—1741). nosioci muzičke kulture bili su gradovi. A. ko- STARA ZGRADA DRU STVA PRI MUZIKE U BEČU . Cesti. F. Uz najreprezentativnije barokne muzičke opere. Draghi. koji su na duhačkim instrumentima. G. 1611). G. Humanizam je dao svoj doprinos muzici u.zborovima za antičke komedije i suvremene latinske drame. 1 zatim majstora suite za čembalo J. A. čije je postojanje dokumentirano od 1288 do 1782. tako u Schwazu. i u Komofonim melodijama na teksto ve Horacijevih oda. dvorski dirigent u Crkvena. von Bruck. međutim. Umlauffa »Die Bergknappen«. J. W. L. Prva oratorijska izvedba s onu stranu Alpa zabilježena je u Salzburgu 1617 (oratorij »La Santa Christina«). H. Fuxa označi vršetak austrijskog muzičkog baroka. Muffat. a rs 1788). gradskih glazbenika. potječe od Nizozemca H. 1627 sagrađeno je u Innsbrucku operno kazalište. podignutom 1659. M. XV st. G. te nička muzika preuzima mnoge elemente narodnog muzi Na toj su podlozi u doba velikog stilskog obrata po za barokne ere stvarali austrijski pretklasični kompozitori Monn. francuskog i njemačkog stila o su Georg Muffat (1653—1704). Od prve polovine XVIII st. Peuerla valja u XVII st. Cantus firmus njemačkog viseglasnog Lieda katkad je narodna. W. »Intrada«. domaći su se talenti nesputano ra Uz P. većinom u određene sate. »Dantz und Galliarda«. Crtež N. God. Bernardi. F. Regnart. REBEK I LUTNJA. Nastojanju oko Singspiela dao je kratkotraj žan dodatni impuls car Josip II. »II Figlinolo prodigo« cara Leopo 1663). bili su u Austriji slabije zastupani od Minnesangera. kompozitori su stvori! Singspiela koja je od srednjonjemačkog Singspiela H tipa muzički mnogo bogatija usprkos tome što je stilski jedinstvena. vilinskim sadržajem kakav su njegovali F.. u Austriju doprli još i novi zvuči i nove t iz Engleske i Francuske. izvode se i mnogi oratoriji i specifična bečka varijar oblika sepolcoro (npr. Reuter m stvorio je teren za bečku klasiku. K. također slovenskog porijekla. Sances. a u dvorcu Hellbrunn pokraj Salzburga god. prikazana u vrlo luksuznoj o s mnoštvom blještavih scenskih efekata god. Isaac A. Peuerl kao prvi predstavnik ranobarokne cikličke forme nazvane variacijskom suitom (»Neue Padovan«. orguljaš na nadbiskupskom u Salzburgu. 1762 Gluckovo je djelo. Građanski nasljednici viteške poezije. Brassart. Talijanski muzičari namješteni u austrij skim dvorskim kapelama donijeli su tekovine venecijanske vo r kalne i instrumentalne umjetnosti XVI st. de Monte. Prvo cehovsko udruženje svjetovnih svirača (Spielleute) na njemačkom tlu nastalo je u Beču. Caldara i dr. među kojima se kao komp ističu Ferdinand III. stekli su velike 2 za sjajan i intenzivan muzički život XVII i XVIII st. Taj muzičar (1459—1537) bio je najveći majstor na orguljama svoga vremena u zemljama njemačkog jezika i jedan od glavnih zastupnika tadanjeg njemačkog viseglasnog Lieda (zvanog Cantus firmus—Lied. preko škole i crkve muz kultura sve više razvija i u širim društvenim slojevima. Gornja Austrija. O. H. J. Postojalo je nekoliko škola za majstore pjevače. To je bratovština sv. prevladali posvema. Pored dvorova i samostana. Hofhaimer. Bi . Bertali. Na dvoru Maksimilijana I (vladao 1493— I 5'i9) pojavljuju se i majstori koji nisu Nizozemci. Nicolai-Bruderschaft). B. Crpući mace pučke komedije i muzički raznolikih opernih pi koje su se u Beču mogle vidjeti. Leopold I i Josip I. Kerlla (Ni orguljaš u Beču 1677—84) i H. osobito Singspiel sa čarobnim. Wagenseil. G. Monteverdi za vjenčanje Ferdinanda II piše tri intermedija (1622). Stevru i Welsu. U Beču su nasta reformne opere C. Detalj drvenog oltara iz crkve u Kefermarktu.86 AUSTRIJSKA MUZIKA •II Pomo d'oro« M. Mu'ller i dr. bečki Kdrntnertorth talijanske putujuće operne družine omogućuju publici sv jeva da prisustvuje opernim predstavama. Dvorska carska kapela u Beču reorganizirana je 1498 pod vodstvom Slovenca J. Ditters von Dittersdorf (»Doctor und Apotheker«. Meistersingeri. U posljednja dva de XVIII st. kao Austrijanac P. Među njima nalazili su se i J. samo u ograničenoj mjeri pi s austrijskom muzikom. Bibera. Frobergera (rođeni jemca. Prvenstveno habsburške dvorske kapele u Beču. I. r. zahvaljujući radu školskih učitelja i kantora. kvartetu). u Austriji se pojavljuju i sve više jačaju utjecaji talijanske muzike (koja je i sama u to vrijeme u nekim kra jevima mnogo preuzela od nizozemskih majstora). P. imali udjela i G. Tenorlied ili Gesellschaftslied). a utjecao je i na razvoj njemačke romantične opere. klasičnoj sonati. Medu sve brojnijim izved bama talijanskih scenskih djela pravu je senzaciju izazvala opera Novim formama (simfoniji. Isaaca (prije 1450—1517). Na srodan način tekao je muzički razvoj u Salz U Austriji su stvarali talijanski majstori 5. Usprkos necjelovitosti dramske forme i mješovito: Singspiel je u rukama pravih opernih dramatičara kakvi K. Be A.J. Hofhaimer i Švicarac L. Nekoliko muzici darenih habsburških vladara. koji su u XVII st. a 1574 kao član dvorske kapele u Beču. te Turnera ili Tiirmera. Jacobus Gallus (Petelin) živio neko vrijeme u Austriji. a njegova nauka trapunktu »Gradus ad Parnassum« svrstava ga među velik« tičare u historiji evropske muzike. Kauer. Nešto kasnije je i veliki renesansni polifoničar. Važnu etapu u postanku barokne suite označuje Austrija nac P. Visoku muzičku kulturu toga vremena potvrđuju između ostalog kodeksi iz Trenta (Trienter Kodices). Glucka (»Orfeo ed Euridice«. Schr (prvog dirigenta koji nije bio Talijan). Innsbrucku i Grazu pozivaju nizozemske majstore. »Andromeda« i »Perseo«. Peuerlova instrumentalna djela spajaju elemente talijanske instrumentalne muzike i umjetnosti virginalista s tradicijom njemačkih renesansnih plesova. Cestija. Humanističke ode pisao je i P. a specifičnu povezanost narodnog duha. plesove i dr. fanfare. Slatkonje. P. de Cleve. Jedan od najglasovitijih primjera njemačkog viseglasnog Lieda. Još prije romantike iz atmosfere vilinskog Singspiela izrasla je Mozartova opera »Die Zauberflote« (1791). s tornjeva svirali signale. koji je radi podupirai mačkog nacionalnog teatra osnovao Nationalsingspiel ( 1778 sa Singspielom /. Senfl. koji je samo povremeno živio u Austriji). a zatim i monodijski stil. Mozart pružio bogate mogućnosti za finu karakterizaciju likova i situacija. J. Premda talijanska muzika zauzima privilegiran položaj. i J. korale. francuske Ars nove i talijanske umjetnosti trecenta. C. Nikolaja (St. Proces muzičke obnove (u koj osim spomenutih. u Innsbrucku. a još češće dvorska melodija. su u XVII st. Mozart i dr. A. J. U toku XVI st. Bor. XV stoljeće razvija bogatu vokalnu polifoniju pod utjecajem franko-nizozemskih škola. 1666 (ili Ić Bečkom Opernhausu. Beč je postao glavni centar Singspiela. J. vilinskog svijeta i svečanog nadahnuća te opere pokušali su oponašati mnogi muzičari. 1618 prikazuju se tri talijanske opere: »Orfeo«. Dokumentirano je da se oko 1568 nalazio u samostanu Melk kao pjevač u zboru. još posebno spomenuti W.

Josepha i Eduarda.. E. prenosivo je i većinom ograničena trajanja. Liszt. Bittnera. Uray. Osterreichisches Wesen in osterreichischer Musik. H. te F. Kassel 1954. Wessely. Marx. Liszta i W. god. STMW. — E. Graziella. LXV. Mahlera. Osterreichs Neue Musik. Wien 1947. tal. DJELA: komorna muzika. Schenker (1867—1935). Jelinek. — E. Liess.AUSTRIJSKA MUZIKA — AUTORSKO PRAVO 87 G. LIT. 1887. 1957. R. Orel. IX. 1951. 1879) i našli na tom putu sljedbenika sve do naših dana (K. a nakon njih B. Berga i A. Kienzla. Anzeiger der Osterreichischen Akademie der Wissenschaften XCIII. Ono je neovisno o pravu na materijalnom predmetu kojim je duhovna tvorevina izražena (npr. Beethoven udarili pečat savršenstva. — E. Torricella. Gregor. Tenschert. danas (1970) nosi naslov »Hochschule fiir Musik und Darstellende Kunst«). Molio & Cappi. Beču. Die bohmischen Musiker in der Musikgeschichte Wiens. E. \Vien 1928. njem. Diabelli i dr. W'essely. A. droit d'auteur. L. Lanner i J. Nicolaja. osim spomenutih. autobiografije. — H. Musikstadt Wien. 1957. XII 1845 — Parma. 21. 1953—54. — O. Botstiber (1875— 1941). II 1924). O svježini. Brauner. — A. pismo. Schonberga. Salvatore. Ks. Suppea. XXIX. — R. Burney. Severo Torelli. Bruckneru i majstoru Lieda H. — G. Naslijedivši »Tonkiinstlersozietat. — H. 24. kroz neko vrijeme bio jedno od žarišta muzičkog stvaralaštva. F. A. Bio je prijatelj F. 1962. koja je postojala još od 1769. F. Weberna. XXV. U prvoj polovici stoljeća stvarali su J. Veliku su popularnost uživale njegove pjesme i dopadljive romance.) i održala se u punoj snazi sve do danas. među AUTOMELON (grč. od sebe. Die Niederlander an den Habsburgerhofen in Osterreich. II Negriero. London 1773. Autograph.L). Učio kod P. Die altosterreichischen Orgeln. Orel. N. H.. Umjetnička karijera Hamburžanina J. Suppe i Johann Strauss ml. a najviši umjetnički domet valcer postiže nakon 1860 u djelima Straussovih sinova Johanna (mlađeg). Enciclopedia della Mušica Ricordi. Hauer. Urheberrecht. Deutsches Jahrbuch der Musikwissenschaft I I I (PJB. Berlinu i Beču. Orel. Geschichte des Concertwesens in Wien. partiture.. Wien 1946. OPERNO KAZALIŠTE STAROG BEČA jima su temelji stvoreni u Mannheimu. R. B. 1929. I. da održava na životu Konzervatorij (pre šao u državne ruke 1908. Die Musik im frlihevangelischen Osterreich. Strauss st. Kfeneka. pravo stvaraoca (autora) duhovne tvorevine (književnog. snažno se proširila u vrijeme bečke klasike {Huberty. Lach (1874—1938).. 1958. Schonberg nakon 1920 izgradio metodu komponiranja s nizovima od dvanaest kromatskih tonova (dodekafoniju). — C. 1765 kraljevom odredbom zabranjeno je njihovo prikazivanje. a vjerojatno još više djela njegovih genijalnih učenika A. — O. lakoći i bezbrižnosti austrijskog mentaliteta svjedoče ritmovi i melodije bečkih valcera. F. Millenkovich-Morold. skica) ili slovčano pismo (dnevnik. Lausch. MGG. Pisali su ih španjolski dramatičari Juan del Encina. Alte Musiklehrtmcher aus Osterreich. i imena kompozitora W. Lach. Bečka opera privlačila je prvorazredne sile. u obliku studije ili skice (u tom su po gledu osobito zanimljive Beethovenove skice). II Conte di Gleichen.: W. Schuberta podignuo je u stoljeću romantizma njemačku solo-pjesmu na umjetnički ravnopravnu razinu sa simfonijom. Tu je A. stvorili su klasičnu bečku operetu (»Die Fledermaus« J. LIT. Noivak. F. sve više sudjeluje građanska publika. God. da daje poticaj muzikološkim istraživanjima. 950 Jahre Musik in Osterreich. Schrekera i njegova učenika E. — O. Deutsches Jahrbuch der Musikwissenschaft II (PJB. Wolfu. 1812 nastaje »Gesellschaft der Musikfreunde«. Platanije u Palermu i T. Kleine KARNTNERTHORTHEATER. Die Entwicklung der Musikerziehung in Osterreich. sam i Ypaq3eiv pisati). — H. Senn i E. J. vlasništvo knjige. 1963. ■— R. koncertom i drugim velikim formama. W. Ovaj se izraz upotrebljavao i za antifone gregorijanskog korala. Haydn. 1903. — A. c) za bolje upoznavanje stvaralačkog procesa kompozitora naročito ako je a. Živio je zatim kao nastavnik pjevanja i koncertni dirigent u Parizu. Der Musikerstand in Oster reich von circa 1200 bis 1520. 1874. Austrijska muzikologija obiluje značajnim imenima kao što su E. Weingartnera i R. slike). Lulher. Millocker. Adler (1855—1941). muzičara može biti notno pismo (čistopis. — Opere: Marcellina. Beč je i u XX st. 1875. 1874. u kojem je stalno djelovao od 1878 do svoje smrti (1897). Federhofer. Sačuvani datirani notni autografi potječu uglavnom iz doba nakon pronalaska notnog tiska. Kassel 1953. MGG.« udruženje koje je 1771 osnovao kompozitor F. Osebujan genij F. s ciljem da organizira koncerte i muzičke svečanosti. Mandyczewski (1857—1929). čin). Wessely. Osterreich. 1938. Linzu 1821. M. Artaria. J. 1894. što se pjevaju po ustaljenoj melodiji. F. Grasberger. na nešto drugačijim principima. koji zajedno s njim tvore tzv. bilješka i drugo). Weltkrieg. Austria. Njihovom zaslugom Austrija je u drugoj polovini XVIII st. sam. Czernvja i A. — A. prijepis. Među suvremenim kompozitorima ističu se. Ličnost i naučavanje A. upravo i (ićXo. franc. Wessely. Wien i Stuttgart 1953. d) kao izvoru autentičnog muzičkog teksta prigodom izdavanja muzičkih i znanstvenih edicija. Balet Alessandro U Magnanimo. Straussa. L. znanstvenog ili umjetničkog djela) na toj tvorevini. Wiener Musikgeschichte. Straussa. b) kao vrelu podataka o interpretaciji djela. Wellesz i dr. U suvremenoj muzičkoj nauci i praksi pripada autografu veliko značenje: a) za utvrđivanje kronologije i autorstva. i prvih decenija XIX st. Lehdr. A. Fr. U koncertnom životu XIX st. Monodie und mušica reservata. Calderon i dr. Mabellinija u Firenci. AML. Straus i dr. Musik in Osterreich. The Present State of Music in Germany. Hanslick (1825—1904). W. Služeći se plesnim formama. H. — Teoretsko djelo // canto nella sua essenza artistica e scientifica. auro. drukčiji napjev). — R. Od 1927 postoji u Beču zbirka originalnih rukopisa znamenitih muzičara. von Einem. L. Autografi u obliku pisma. J. Geschichte des osterreichischen Theaters. često praćeno muzikom (autos sacramentales). Wien 1948. Još prije Schonberga bavio se kompozicijom sa dvanaest kromatskih tonova.-M. Brahmsa dobrim je dijelom vezana za Beč. Živa muzičkoizdavačka djelatnost. H. 1878. među njima kompozitore-dirigente kao G. Salzburgu 1841). Osterreichische Bucherei X. — J. AUTOGRAF (grč. 1880. pjesme u bizantskoj crkvenoj muzici. K. Schmidta. originalni rukopis. — Isti. Osterreichische Rundschau II. Wien 1948. F. — H. bilješke (Beethovenovi sveščići za konverzaciju) pružaju muzičkoj historiji bitne biografske elemente pojedinih umjetnika. O. XLIX). Quoika. 1952— : 53. a i u operi i oratoriju stvorili su čitav niz remek-djela. Schenk. Schneider. talijanski kompozitor (Palermo. Apostel. G. 1841 osnovano je društvo »Philharmonische Konzerte« na poticaj O. Schenk. Musikerziehung VII. Hanslick. Schenk. Paumgartner. O. Die osterreichische Tonkunst. dramsko prikazivanje biblijskih sadržaja u Španjolskoj i Portugalu. — Romance. rođen u Gradišću (Burgenland). Petyrek. Adhr. AUTO (španj. Das Osterreichertum in der Musik. 1961. tek su veliki majstori bečke klasike J. Federhofer. David. Federhofer. Uz bečku operu vezana su u XIX i XX st. AUTORSKO PRAVO (engl. E. . AM. — Isti. Lope de Vega. Ambrosa čiju je kćerku oženio. pjesma. Dolores. Musikerziehung VI. Die Musikstatten Osterreichs. copyright. E. u Austriji su se pojavile snažne kreativne ličnosti u simfoničaru A. Schiske. Muzička udruženja rađaju se i u drugim austrij skim gradovima (u Grazu 1815. XVI. A. K. Innsbrucku 1818. snažno su djelovali na razvoj nove muzike. Schoenbaum. može se svakom suprotstaviti (apsolutno pravo). Klagenfurtu 1828. Najveća suvremena austrijska izdavačka kuća Universal-Edition utemeljena je 1901. Mozart i L. Stella. 1935. »Boccaccio« F. : Ch. Salierija. Budimpešti. 1956. E. v.Die osterreichische Musikforschung nach dem 2. cc'j-cot. 1936. Ać. Austrijanac J. — M. 2 sv. Gassmann. J. Federhofer. Trstu i od 1889 u Parmi gdje je do 1910 predavao pjevanje na Konzervatoriju. izvorno komponiranoj za neku drugu pjesmu. a danas sa država najčešće: a) imovinskopravna ovlaštenja (imovinska prava). A. Wessely. prva muzička zemlja u Evropi. H. Moser. korektura. Wien i Leipzig 1918. STMW. došao je 1822 u Beč i postao učenik C. I. Fischer (izdavač). Niz godina djelovao u Londonu.). Gil Vicente. diritto di autore). Stari načini AUTENTIČNA KADENCA -» Kadenca AUTENTIČNI MODUSI AUTERI-MANZOCCHI. F. bečku atonalnu školu. I u drugoj polovini XIX st. O. Wien 1869— 70. I.

medu koja se ubrajaju naročito pravo na priznanje autorstva. a) osobnopravna ovlaštenja (moralna prava). se naziva i »knji ževnim i umjetničkim vlasništvom«. prikazivanja. . pre vođenja. prerađivanja i dr. izvođenja. Zbog sličnosti s pravom vlasništva a. emitiranja. p.koja se ubrajaju pojedina prava na iskorištavanje djela. pravo raspola ganja djelom i pravo na poštivanje djela. kao što su pravo umnožavanja.

U britanskom zakonodavstvu postoje znatna ograničenja prava autora u korist industrije koja koristi autorska djela. radija ili i pravo saopćavanja javnosti pomoću zvučnika ili koji sličnog uređaja za prijenos znakova. . SAD 1790. U zakonodavstvu SAD više je zaštićeno djelo nego autor. koja se moguj Na temelju nekih zakona (npr. državni organ ili osoba koja samostalno ■ nom dopuštenu djelatnost ima isključivo pravo da u ok redovne djelatnosti iskorištava. dobila je većina tadašnjih država posebne zakone o autorskom pravu. Pored izvornih. Rusija 1828. Taj novi tehnički postupak nametnuo je izdavačima znatne troškove i rizike. pre samostalne duhovne tvorevine. a traje za života autora i određeno vrijeme poslije njegove smrti. prevođenje). među zaštićena djela ubrajaju se i djela koje imaju značaj duhovnih tvorevina. dramska i dramsko-muzička. 19) prema kojem isključivo pravo izdavanja djela dobivaju autori u trajanju od 14 godina s time da se taj rok može produžiti. U Francuskoj su u XVI i XVII st. zijska djela. oporuke) j sva ili pojedina autorskopravna ovlaštenja. To je bio prvi zakonski propis koji je priznao autorima još jedno od te meljnih autorskih imovinskih prava: pravo prikazivanja. trajanju i ostvarivanju tog prava i sankcijar čaju njegovih povreda. Autorska imovinska prava obuhvaćaju: I. koji su ostali na snazi na dijelovima teritorija Jugoslavije do stupanja na snagu zakona iz 1929. prava koja su se prava prikazivanja. U novoj Jugoslaviji donijet je već 1946 Zakon o zaštiti autorskog prava. Prema zakonu SFRJ iz 1968. ! Razvoj autorskog prava. U Francuskoj su donijete 1777 odluke Kraljevskog vijeća koje priznaju autoru pravo izdavanja djela na temelju njegove stvaralačke djelatnosti. Među njima su i hrvatsko-ugarski zakon iz 1884 i austrijski zakon iz 1895. zvukova ili si ranog djela. U nekim zakonodavstvima postoji takoi pravo slijeđenja koje se sastoji u pravu na dio od pov jednosti djela likovne umjetnosti koja se ostvari priliki prodaja djela. U tor plifikativnom nabrajanju navode se naročito književna 1 sana i govorna). su im autori nepoznati. Tako je u Engleskoj donijet 1709 zakon (Act of 8 Anne. Zakonska je pretpostavka da se autorom djela srna čije je ime ili pseudonim označeno na djelu. posebna pravna pravila o. pravo prilagođavanja. pa je došlo najprije do zaštite imovinskih interesa izdavača protiv nelojalne konkurencije preštampavanjem knjiga. pravo prenošei žica. Peru 1849). t( scenarija i režiser. Unutar evropskih država znatnije se razlikuje zakonodavstvo Velike Britanije i SSSR od zakonodavstava ostalih evropskih država. II. U sistemu evropskog zakonodavstva a. Propisi o autorskom pravu često upoti za zaštićena djela izraze »književna i umjetnička djela«. pravo javnog recitiranja. Nosilac autorskog prava može biti i druga osoba temelju zakona ili pravnog posla (ugovora. jer za to nije postojala potreba s obzirom na društveni položaj pisaca koji su dobivali kao naknadu za svoj rad počasti i materijalnu pomoć svojih mecena.autorskom pravu nisu postojala ni u rimskoj državi. i kc muzike u tom djelu. a u drugoj polovici XIX st. kao i djelatnost prikazivanja kazališnih djela. Po seban dekret-zakon iz 1793 priznao je autorima isključivo pravo iskorištavanja njihovih djela za života i 10 godina poslije smrti. s glumcima oko polaganja računa o prihodima od predstava i udjela autora u tim prihodima kao i nakon ukidanja svih vrsta privilegija. Tim zakonom priznato je autorima prvi put jedno od temeljnih autorskih imovinskih prava. nego se veže uz stvaralačku djelatnost autora. naslovi pojedinih opera' Autor djela je osoba koja je djelo stvorila. kinemai djela likovnih umjetnosti. o čemu svje doče napose epigrami Martiala protiv plagijatora Fidentina. Sudska praksa počela je primjenjivati taj propis i na muzička djela. odnosno radnik zaposlen kod osobe. U vezi s novim načinima iskorištavanja autorskih djela povećao se i broj autorskih imovinskih prava. Pojedini zakoni posebno određuju tko se smatra kinematografskog djela. to je osoba koja je zbirku a kod preradba djela. depo niranja primjeraka). prava k razvila iz prava izdavanja. na daljnji rok istog trajanja. koreo. omogućivši da se književna djela umnožavaju i stavljaju u promet u velikom broju. izdavački privilegiji postali sredstvo cenzure. zatim o prenošenju. pantomimska. a kinematografskom djelu muzika bitni element. pripada prvenstveno autoru. Pruska 1837. dok se moralna prava posebno ne navode. Već u starom vijeku postojala je svijest o moralnom pravu na priznanje autorstva. napose kinematogra lagođavanja i pravo obrađivanja. kao što su prijevodi. Iz navedenih prava proizlazi da druga osoba smij autorsko djelo samo uz dozvolu autora (autorizacija. pravo javnog izvođenja (tzv. Sistem privilegija izazivao je među izdavačima sukobe tako da su se tokom XVIII st. a trajanje je utvrđeno u određenom roku neovisno o trajanju života autora. Prema zakonu iz 1968. Kod zbirl smatra autorskim djelom. a njihovo trajanje se produživalo. fotografska i kartografska d novi. Danas postoje u pravnim propisima o autorskom pravu pojedinih država brojne razlike od kojih su najznatnije one između zakonodav stva evropskih država i SAD. Zaštita je vezana uz formalnosti. Zaštićenim djelima smatraju se sve duhovne tvorevii ideja ne smatra se djelom dok nije izražena u određenor što ne znači da oblik mora biti u svakom slučaju fiksirai terijalnoj podlozi. pravo prelazi poslije smrti autora na njegove nasljedr U našim zakonima iz 1957 i 1968 posebno je norn torsko pravo na autorskom djelu stvorenom u radnon odnosno po narudžbi. Prema našim zakonima iz 19. Među autorska imovinska prava ubrajaju se takoc prevođenja. Time se počelo odvajati autorsko pravo od prava na materijalnom predmetu kojim je djelo izraženo. radna organizacija. Ta se zaštita javila u sistemu privilegija za vršenje izdavačke djelatnosti ili za izdavanje pojedinog djela. uz određena ograničen sko djelo koje je u izvršenju svoje radne obaveze stvo: te organizacije ili organa. Nakon sukoba autora dramskih djela. Suvremena zakonodavstva o autorskom pravu. britanskog) autorsko ] kinematografskom djelu pripada proizvođaču takvog temelju ugovora mogu pripasti pojedina autorskoprav tenja izdavačima i drugim korisnicima autorskih djela. pa su se podjeljivali i autorima. ako ga autor nadživi. melju zakona ili. one su suautori (koautori) djela. Prvi poznati izdavački privilegij dobio je u Veneciji 1469 Johannes Spever. kod crtanog filma i glavni crtač. a ovaj do stupanja na snagu Zakona o autorskom pravu iz 1968. pa propisi 1 taju da se za naslov djela uzima naziv već upotrijebljen sko djelo iste vrste. skice i plastična djela s raznih područja znanosti. upotreba izvornih narodnih književnih i umjetničkih slobodna je. u nekim zakonodavstvima i oporuke. obradila). Suvremena zakonodavstva o autorskom pravu sadržavaju naročito odredbe o objektima (zaštićenim djelima) i subjektima Medu duhovne tvorevine uvrštavaju se i zbirke < takve ako. mala prava). Ako je djelo stvoreno suradnjom dvij osoba. ali se za izvođenje takvih tvorevina plaća Naslovi djela zaštićeni su kao i samo djelo. p. pravo emitiranja putem radiodifuzije (tj. osoba koja je djelo preradila (pre\ godila. prilagođavanja (adaptacije) i obradbe (aranžma folklora također mogu biti objektima autorskog prav. c. Krajem XVIII i u prvoj polovici XIX st. pa se zbog toga taj zakon smatra prvim zakonom o autorskom pravu. vrijeme neki zakoni posebno navode i radiodifuzijska.88 AUTORSKO PRAVO (autorima i drugim nosiocima) autorskog prava. ako bi takav naslov mogao izazvati pogledu autorstva djela (npr. a ograničeno je i prenošenje i trajanje autorskog prava. napose Beaumarchaisa. i to na temelju njegova čina stvaranja duhovne tvorevine bez posebnih formalnosti (registracije djela. s obzirom na izbor i raspored građe. Na razvoj autorskih imovinskih prava utjecao je Gutenbergov izum tiska (štampe). i to posebice: pravo umnoi reprodukcije (pod reprodukcijom misli se svako materij ranje djela) i pravo stavljanja u promet umnoženih p bilo da se radi o grafičkom ili fonografskom umnožav pravo mehaničke reprodukcije). U sovjetskom zakonodavstvu postoje znatnija ograničenja prava autora u javnom interesu (korištenje putem radiodifuzije. Međutim. Austrija 1846. jaju manje ili više podrobno primjere takvih djela. u kojoj je građansko pravo postiglo visok stupanj razvoja i u kojoj je postojala razvijena izdavačka djelatnost pomoću prepisivanja knjiga. koji je bio na snazi do stupanja na snagu Zakona o autorskom pravu iz 1957. i to posebno: pravo javnog prikazh autorska velika prava). u Francuskoj je u dekret-zakon o javnim kazalištima iz 1791 ušla i odredba da djela živih autora ne mogu biti prikazivana bez formalnog i pismenog pristanka autora pod prijetnjom oduzimanja cijelog prihoda predstave u korist autora. dok se 1 protivno. muzička s riječima i bez njih. donijeti su i u drugim državama propisi o autorskom pravu (npr. pojedinačni privilegiji počeli nadomještavati općim propisima prema kojima se pravo izdavanja ne dobiva više kao »milost«.

Skandinavske države 1961. naknada štete) i kaznenopravne sankcije (novčane i druge kazne). 1613—27 (ili 1616—27) pjevač kapele kralja Luja XIII. Štempihar. LIT. Njegovom je zaslugom znatno obogaćen repertoar tih ustanova djelima suvremenika (simfonije Havdna. proizvođača fonograma i organizacija za radiodifuziju. Nakon prestanka autorskih imovinskih prava autorsko djelo postaje slobodno u pogledu korištenja. Italija 1941.izv ođač a ->■ prava proizvođača fonograma i -> prava organizacija za ra- diodifuziju. a uglavnom i moralna prava. ukoliko nije anonimno. Pariš 1908. 1780—82 (zajedno sa Gossecom) i 1786—90. — K. ali se po objektima. I. ima pravo da ih povuče iz prometa (pravo povlačenja). Vade). označi ime autora. a ako je pustio u promet primjerke djela. 1751. Ako je djelo stvoreno suradnjom dvaju ili više autora. ova opera označuje prijelaz iz vaudevillea u pravu opera comique i smatra se prvom francuskom komičnom operom. P. — J. Potreba međunarodne zaštite autorskih prava javila se naročito u drugoj polovici XIX st. a u nekim je državama neograničena trajanja (u SFRJ autorska moralna prava). — P. posebno ograničeno. On T he L aw of C opvright. U nekim državama uživaju zaštitu i djela stranih državljana koji imaju prebivalište na teritoriju te države. u SSSR 15. Pyrrhus et Polyxene. 1768. u Habani 1928 i u Washingtonu 1946). konac XVI st. Propriete litteraire et artistique. 1771. anonimna djela. Za Francuske revolucije izgubio službu. Zagreb 1962. AUVERGNE (Dauvergne). Pravo javnog izvođenja i pravo mehaničke reprodukcije ostvaruje se najčešće kolektivno putem organizacije autora. prema kojem autor ima pravo da se protivi svakom mijenjanju djela kao i svakoj drugoj povredi koja bi vrijeđala njegovu čast i ugled. Autor. Skone James i E. 1758. Canente. der Hersteller von Tontragern und der Sendegesellschaften in internationaler und rechtsvergleichender Sicht. Pariš 1957. 3. fotografijama. U novije doba sklopljena je u Ženevi 1952 -> Univerzalna konvencija 0 autorskom pravu. Le Droit d'auteur. 1633 magister puerorum katedrale u Amiensu. maltre de musique de la chambre) i vrhovnog intendanta kraljevske muzike (1764. I. nastave. La vie et les oeuvres d'Antoine Dauvergne. ugovor o prilagođivanju. Der Schutz musikwissenschaftlichen Editionen nach d h MF 66 E UlU h b PRAVA (engl. De Roure đuPaulin. u Caracasu 1911. France. Histoire de l'edition musicale ou du droit d'editeur au droit d'auteur (1501—1793). Hg. — Ph. Pariš richt Der Schutz musikwissenschaftlichen Editionen nach dem neuen Urheber richt. u Poljskoj 20. Campardon. Pariš 1963. Baleti: Les Amours de Tempe. SR Njemačka 1965 itd. kao i slučajeve u kojima autor ne može uskratiti davanje dozvole (prinudne licence). tal. Le Triomphe de Flore. informacija. u SR Njemačkoj 70. citiranja odlomaka. Pouillet. Unver— H. Poslije toga dobiva zvanje kraljevskog kompozitora (1755. Der Rechtsschutz der ausiibenden Kiinstler.. Miinchen 1928. Nešto 0 međunarodnoj zaštiti prava srodnih autorskom pravu.. ugovor o prevođenju. odnosno nosilac autorskog prava može ostvarivati a. Avtorsko pravo. za vrijeme trajanja tih prava ili na kraće vrijeme. 1912. Sigulinski. Les Troaueurs (tekst J. umro u bijedi. u Meksiku 1902. E. Prvi i najpotpuniji takav ugovor je -> Bernska konvencija za zaštitu književnih i umjetničkih djela potpisana 1886. pravo na poštivanje djela. u stilu talijanskih buffo intermezza. u Brazilu 60. III izd. MGG. Austrija 1936. Bournonville). Načini računanja navedenih rokova nisu u svim zakonima jednaki. prava na određenim izdanjima. djela primijenjene umjetnosti. Nachbarrechte ili verivandte Schutzrechte. Spaić. autorsko pravo traje u većini država za života autora i 50 godina poslije autorove smrti. 1753. II 1797). Olagnier. — R.: E. Pariš — H. Hercule mourant. izd. en II.AUTORSKO PRAVO — AUXCOUSTEAUX samim zakonom nije drukčije određeno. diritti connessi) . Etude sur le droit d'auteur. IN STR U MEN TA LNA : Concerts de sym phonies a 4 parties op. Ljubljana 1960. prelaze na njegove nasljednike. — E. Castelain. U SAD autorska imovinska prava traju 28 godina od objavljivanja djela s time da se taj rok može produžiti još na 28 godina. Učio u pjevačkoj školi ka tedrale u Saint Quentinu (J. oko 1656). Les Rapports entre 89 SUSJEDNA ILI SRODNA AUTORSKOM PRAVU 1957. — Desbois. pravo raspolaganja djelom. iz kojega proizlazi dužnost da se kod svakog iskorištavanja djela. a u nekima i na temelju faktične uzajamnosti (reciprociteta). pa se pristupilo sklapanju višestranih međunarodnih ugovora. Međunarodna zaštita prava »srodnih« autorskom pravu. Djelomični propisi o pravima umjetnika — izvođača donijeti su u SFRJ 1953. 1762.. Cleveland i New York 1957. 1760. Begrad 1964. ugovor o snimanju. oni nisu u dovoljnoj mjeri osiguravali međunarodnu zaštitu autorskih prava. Prvi instrumenti takve zaštite bili su dvostrani međunarodni ugovori. 1763. među kojima je i naš. Le Droit II. 1933. Za povrede autorskog prava predviđene su građanskopravne sankcije (najčešće. Beograd 1966. Ph. oduzimanje predmeta kojim se vrši njegova povreda. Za pojedine vrste djela (npr. sadržaju i trajanju razlikuju od autorskog prava. — Pariz. D JE L A. Zakoni navode slučajeve u kojima se autorsko djelo može koristiti i bez dozvole autora (zakonske licence). Antoine d'. — R. Pariš 1953. posebice opera Les Troqueurs. Pariš 1884. 1761. L ondon 1965. Karijeru započeo kao violinist u Clermont-en-Auvergneu. LIT.). Plaisant. a 1751 dirigent. Općenito. Allfeld. LIT. . osobno ili putem zastupnika. Poslije kanonik crkve St. prema kojem samo autor odlučuje da li će svoje djelo učiniti pristupačnim javnosti. Za života autora mogu se prenositi autorska imovinska prava ugovorima. U slučaju autorove smrti autorska imovinska. 3 i 4. Sonates d viola seule avec la basse continue op. U nekim državama plaća se naknada i za korištenje slobodnih djela (domaine public payant). L'Academie Rovale de Musique au 18-eme siecle. droits voisins ou connexes. ali prožeta pravim galskim duhom. bez trunka sentimentalnosti i suvišnih ukrasa. — L. — Z. Od 1739 je u Parizu. Desbois. —■ M. — Sidjanski — Castanos. Djela stranih državljana uživaju zaštitu u većini država i na temelju odredaba međunarodnih ugovora. 1744 violinist u orkestru Velike opere. U središtu su njegova stvaranja scensko-muzička djela. neighbouring rights. 1752. Argentina. Deux imitateurs francais des bouffons: Blavet et d'Aavergne. AUXCOUSTEAUX. Jacques de VHdpital. kinematografskim djelima i dr.— J. Urem. francuski kompozitor (Amiens. i to u cjelini ili djelomično. — H. i stila (baroknog) što ga je uveo Lullv u XVII st. U nekim je državama rok poslije autorove smrti kraći (npr. Međunarodna zaštita navedenih susjednih ili srodnih prava regulirana je —*. 1634 ponovno pjevač (altist) i 1642— 51 glavni dirigent Kraljevske kapele (Sainte Chapelle) u Parizu. 1966. I. Sonates a 2 violons et labasse op. franc. Wittenberg. ugo vor o prikazivanju. Artus. Ova prava pojavila su se u vezi s autorskim pravom i najčešće su normirana u okviru pojedinih zakona o autorskom pravu (Velika Britanija 1911. je svoje stvaranje započeo instrumentalnim djelima: solo i trio sonatama na talijanski način sa razvijenijom formalnom građom i ekspresivnom tematikom koja karakterizira i druga njegova djela. u Španjolskoj 80 godina). ugovor o izvođenju. zabrana vrijeđanja autorskog prava. sač inja va ju da na s na r oč ito —> prav a um je tnik a. LeDesbois. gdje postiže velik uspjeh operom Les Troqueurs (1753). susjedna ili srodna prava i neka druga prava kao što su npr. Američke države sklopile su niz ugovora o zaštiti autorskih prava (u Montevideu 1889. surintendant de la musique du Roi). u Rio de Janeiru 1906. — Ž. djela objavljena pod pseudonimom) postoje posebni rokovi. Copinger and Skone James. Uz to je 1762—71 član uprave pariških Concerts spirituels i u tri navrata na čelu Velike opere: 1769—76. Traite theorique et pratique de la propriete litteraire et artistique et du droit de representation. X izd. Engelke. C. Takvi ugovori su naročito izdavački ugovor. Ać. R adojković. Antoine d'Auvergne. Miinchen—Berlin 1957. Zakonska ograničenja autorskih imovinskih prava postoje naročito *u pogledu korištenja radi osobnog usavršavanja. — F. The Law of Literarv Propertv. Pariš 1911. uz naknadu ili bez nak nade. Ulmer. za fotografska djela. La Venitienne (Comedie-ballet). L'annee musicale.Rimskom konvencijom o zaštiti umjetnika interpreta ili izvođača. Naša zakonitost. p. a u nekima i djela stranih. Skone James (izdavači). Opere: La Coquette trompee. izd. Najčešće se njihovo trajanje računa od početka kalendarske godine koja slijedi neposredno poslije događaja od kojeg su ti rokovi počeli teći. Das Urheberrecht an Werken der Literatur und der Tonkunst. Urugvaj 1939. A. God. u Buenos Aieresu 1910.. u Japanu 30 godina). 1751. iduće godine prešao u novootvorenu Opera Comique. U većini država autorskopravnu zaštitu prema domaćim propisima uživaju djela domaćih državljana (kriterij državljanstva) i djela stranih državljana koja su prvi put izdana ili objavljena na teritoriju te države (kriterij mjesta prvog izdanja). I. Čehoslovačka 1953. Trajanje autorskih prava je u većini država ograničeno. Enee et Lavinie. — DRAMSKA. 1764 i Le Prix de la valeur. Pariš 1934. Autorska moralna prava sačinjavaju posebice: pravo na priznanje autorstva. 1951. Prava »srodna« autorskom pravu i njihova zaštita. . : E. državljana koja se u materijalnom obliku nalaze na teritoriju te države. francuski violinist i kompozitor (Moulins. traja nje autorskih imovinskih prava računa se od smrti suradnika koji je posljednji umro. X 1713 — Lyon. Dock. L ičnopravni (moralni) elementi autorskog prava. Droit d'auteur en dauteur France. Svestrano obrazovan i nadaren muzičar ancien regimea. Pariš 1954. subjektima. 1739. — B.: \'. Alphee et Arethuse (opera-ballet). Međutim. u nekim dulji (npr. Komponirao pretežno muziku koja se nalazi po sredini između tradicionalne polifonije XVI st. J. opere Gosseca i Glucka). 1739. kada se počela sve više razvijati međunarodna razmjena kulturnih dobara. 1758: Les Fetes d'Euterpe (opera-ballet). ugovor o emitiranju. koja je potpisana 1961. La Propriete litteraire et artistique. Sarajevo 1956. pobjegao iz Pariza i doskora zaboravljen. njem. Droit d'auteur ou copyright. 2. isprva član kraljevske komorne muzike. Pravo prevođenja stranih djela je u nekim zakonima. U nekim državama svrstavaju se među a. de la Laurencie. ugovor o obradi. p. 23.

jer su tek pripadnici tih generacija radikalno prekinuli sve veze s tradicijom prošlih muzičkih razdoblja. pridonose stvaranju suvremenoga muzičkog izraza. Avicenna. nizozemski kompozitor i zborovođa (Willige Langerak. Mathieu. Milner. a zatim u Londonu.90 AUXCOUSTEAUX — AVSHALOMOV (al-Qanun fi't-tibb). 1652. Geminiani). Grademuitz. — VOKALNA: Kiril i Metodij 1969: kantate: Makedonija. Od 1914 djelova« proučavao kinesku muziku i komponirao niz djela koja s< na kineskoj tematici a sadrže i autentične kineske melodi uspjeh imao i kao dirigent. Sti Italiji (F. DJELA.: Missa quinti toni obj. Bacha iz zbirke Das Wohltemperierte Klavier). G. 1957 i VI. Gardinijem).). Noels et cantiques spirituels. zbor Psalm 100 za zbor i duhače i dr. Vilko -> Ovsenik AVSHALOMOV. Studirao u Amsterdamu (D. Little Ballet for Daniela i dr. 3 Ouatrains obj. de Laborde (Essai sur la musique ancienne et moderne. sada je muzički saradnik Radio-televizijs DELA : Varijacije za orkestar. AVANGARDA (prema franc. Farmer of Arabian Music. Avicenne. 1780). kompozitor (Selci. 1956. 8 koncerata za orgulje ili čembalo op. A. or| koncerte u pretplati.— J. gdje je. . section Pariš. Missa quinque v. Bloch-Michel. američki kompozitor (Tsingtao. II. Marcella s engleskim tekstom i autorovom biografijom. 1958. AVELINE. Napisao »Kanon medicine« 2. a od 1924 kao direktor Baletne škole pariške opere. 1925 i Veliki zid. . kao orguljaš u Hildesheimu. God. Missa super benedicta). 1769. 1755. 980 — Hamadan. on se ipak dovodi prvenstveno u vezu s avangardnim kompozitorskim generacijama koje su se pojavile poslije Drugoga svjetskog rata. Scarlattija. plesne suite) i Viridarium musicum. Willaert. The Takmg' Kuan. Esenski skici za flautu i klavir . kidajući s tradicijom i pronalazeći nove mogućnosti razvoja. 1954. 28. recitatora. AVERKAMP. L'Art du chant en France au X\TI e siecle. Debar. koncert za klavir. 1935. 1. . AVIDOM. 1908). 1756. njemački orguljaš (Eilenburg. S. — DRAMSKA. vidirana 1958). Les Musiciens de la Sainte Chapelle du Palais. I u Parizu. 1911 postao partner tada najpoznatije balerine C. solo-pesme Jezero i Psalm* AVENARIUS. B. po svemu sudeći najznačajniji I prilog muzičkoj nauci »Uvod u muzičku umjetnost« (Ma Sina 'at al-musiql). I" Studirao na Konzervatoriju u Zurichu. koncert za violinu. Bio je izvanredan poznavalac plesačke tehnike i izvrstan pedagog. studirao u Pekingu. Treći. 1766. 1947—54 predavao na univerzitetu Columbia. Kiel i W. rusko-američki koi (Nikolajevsk. Gounod. 1 1950 i IV. nadahnjuju i predstavljaju neki pokret. Iste muzičke teme obraduje i u »Knjizi oslobođenj tab an-Nagat). ili kao cantus firmus u jednoj dionici. Messire A. Folk Symphony. maitre de musique de la Sainte-Chapelle du Palais. književni. — Rasprava An Essay t Expression. 4 del kamerni sastav. Cherubini. zbor i orkestar. ORKESTRALNA: šest simfonija: I. 12 koi 9. među ostalima. II. Thomas. skica P tungs. 1946. II. koje bi ih mogle kočiti u njihovom traganju za novim. 1752 (dopunjeno 1753). I. duhački kvintet. Dć. od 1952 direktor umjetničke sekcije Jerusal vention centrea. s mpetim kromatskim harmoi istočnjačkim prizvukom. — Th. iLIT. 11. 1614. £ Oratorij Ruth (sa F. Stilski njegove koreografije stoje na prijelazu iz baleta belle epoque i ruske baletne škole. engleski kompozitor i muzič (Newcastle-on-Tyne. Convivium musicale. Prije Tridentskog koncila (1545) kompozitori su često obrađivali proširene i parafrazirane verzije izvornog teksta. en vers francois. 1760 i IV op. arapski filozof. 1946 generalni sekretar 1 filharmonije. — Minijature i Suita za klavir. Les Meslanges d'Aux-Cousteaux. XI 1894 — New York. — Zborovi s orkestrom (Decora Lux. J. Albert. mnogi članovi zbora postali su znameniti pjevači. Auxcousteaux. Bargiel) i Miinchenu (J. anđeoski pozdrav Bogorodici. U svoje vrijeme najveći medicinski autoritet arapskog svijeta. Leiden 1965. Sredinom XVI st. Tel Aviv AVISON. 1951. : M. Pariš 1900. 1933. Od 1919 bio je direktor Muzičke škole u Utrechtu koja se pod njegovim vodstvom razvila u konzervatorij. I. . Charles. Pariš 1963. ] CKina. 1758). II 1861 — Bussum. NOVA IZD. t A VISTA (a prima vista) -> Prima vina '■ AVRAMOVSKI. 6. 1967. 1631. Mediterranian Sinfonietta. Djela su mu formaln sadržajno raznolična. 193 Farmer (na engleskom u Studies in Oriental Musical Instruments. ad imitationem moduli »Quelle beaute. 1651. 1951 . 1744. Amorischer Gesanglein.. — H. I 1908 -dirao na Američkom univerzitetu u Beirutu i kod H. ORKESTRALNA: Simfonietla. Reboud. : !943 —)• Kompoziciju studirao na Muzičkoj akademiji gradu (E. 1948. Koralna se tema uzimala ili kao materijal za slobodnu polifonu obradbu. 1955 i dj David and Goliath. 1948. Josif). : dva različita fragmenta o muzici iz »Knjig. pjesme. Charles Avison. LIT. Jacob. LIT. En Each Generation. avant-garde prethodnica. ritmu i k čiji. 1. David. ustalio se običaj da se komponira tekst uz primjenu motivičke građe koralnog napjeva. The Plywood Age. —A. Meslange de chansons. LIT. — KAMERNA: gudači sonata za 2 violončela i klavir . 1916. AVICENA (arap. od 1927 predsjednik Vereeni-ging voor nederlandsche Muziekgeschiedenis. I I I .. I. koji već od početka XX st. naziv za one suvremene kompozitorske generacije koje su kao svoj glavni stvaralački zadatak postavile traženje i pronalaženje novih oblika muzičkog izraza. simfonijska pjesma Elaine en Lancelot. 1638. G. Bulletin de la Societe d'etudes du XVIIe siecle. U svom glavnom djelu »Knjizi ozdr. oko 1650 i 1655. 1630 (5-gl. Osnovao i 1890—1918 vodio pjevački zbor Amsterdamsch A Cappella Coor s kojim je koncertirao širom Evrope izvodeći djela starih nizozemskih majstora. — Isti. Od 1919 djelovao je kao maitre de ballet. 6 koncerata op. — CRKVENA: 8 misa za 4—6 glasova . M. Plesanje je započeo učiti 1894 u baletnoj školi Pariške opere. Prophecy za tenor. Antoon. 1951 Sources of Arabian Music. grupa ili pojedine osobe koje predvode. 1940. je komponirao prvu : veliku historijsku operu. 26. Garthom priredio je za štarr psalama B. DJELA. predvodnica). 2 Con violinu i klavir i za violončelo i klavir i dr. Četiri simfonije: I. Zdravo Marijo). ozd objavili su R. The Song of Eilat. Strasbourg 1921. Koreografirao je. Bes i molitva i Burleska. rado uzimali taj tekst za solo-pjesme uz pratnju orgulja ili klavira (L. 1954. a. Schubert i Ch. Rheinberger). govori 0 intervalima. Osobito su kompozitori XIX st. de Lange). ustanove za organizaciju muzičkih i k: festivala. N. tzv. Aaron. — Priručnik za solo-pjevanje Ujt mijn practijk. — KLAVIRSKA: Firsi Miriam. III op. — R. umjetnički. II op. 1947 nastanio se u Ne\ DJELA. zborovi a cappella. izraelski kompozitor (Stanislawow. Vezilka. koji je za harmonijsku podlogu svojoj melodiji upotrebio preludij u C-duru J. 7. Ecritsde musiciens (XV e— XVIII« siecles). solo-pjesme.) c i muzičku teoriju. 1965 i Rođen k horovi: Sckerzando. Amsterdam. Suite de la premiere partie des Ouatrains de M. — DRAMSKA. 1765. Mahmud el-Hefni (na njemaČkon Ibn Sina's Musiklehre. francuski plesač. Sibir. — široko uzevši — može primijeniti na čitav niz kompozitora. — Isti. nije se sačuvao. vođi Portland Junior Symphony. Mathieu mis en musigue a trois parties selon Vordre des douze modes. AVE MARIA (lat. Die versunkene Burg). 1955 . psalmi za 4—6 glasova. balete La Grisi (1935). Octo Cantica Divae Mariae Virginis secundum octo modos. Elvire (! 937)) Jeux d'enfants (1941) i prolog za Indes galantes (1952). 1643. Ać. Pariš 1962. . V. 5. Evocations za klarinet i komorr — Komorna i klavirska muzika. Menahem (pravo ime Menahem Mahle stein). 24 sonate za čembalo uz 2 violine i (4 serije): I op. simf. 1937 preselio u Ameriku i studije kod E. III 191 Aarona. 16. Paraphrase des Psaumes de David. V 1770). Opere: Alex -Hašmonit. 1931). (Kitab aš-Šifa) koje ima karakter enciklopedije (18 sv. God. ORKESTRALNA. 4. 1953 (prva izvedba 1961). F. tonskim rodovima i sistemima. Opere: Kuan Yin. 1742— u 4 knj.: P. — Zajedno sa J. Prod'homme. II 1709 — 10. NOVA IZD. među prvima u Engleskoj. I I . — Psalm Cantata za zbor. Tocha (Los Angeles) i B. 1037). Music and Musicians in Israel. U zapadnoj se liturgiji upotrebljavao obično kao tekst za ofertorije marijanskih blagdana. 1883 —). 1641. — KOMORNA: gudački kvartet. — Opera De Heidebloem. 1644. radničke klase). Recherches 1961—62. Smijers. Lammers (Oeuvres vocales et instrumentale*. — VOKALNA: Inscriptions at t. Publications delaSIM. A. za 5—6 glasova. u ustanovi uz koju će biti vezana cjelokupna nje gova umjetnička djelatnost. DJELA: simfonija u F-duru. oko 1757. Gerold. MGG. 1945. 19 mak iz »Knjige oslobođenja* obj. 2 knj. Recherches 1963. Djelovao u prvoj polovici XVII st. prirodoslovac i liječnik (Afšana kraj Buhare. De Koordirigent. AVSENIK. 10. Od 1736 bio ljaš u Newcastleu. Pariš 1912. 1.. Vi. 1931—35 nastavnik u Alexandriji i Kairu 45 predaje na Konzervatoriju u Tel Avivu a od 1945 n Teacher's Training Collegeu. koreografska slika j božanstava planetarija. Risto. Rogersa (Rc God. Brenet. Saska. A. DJELA: dvadesetšest koncerata za orgulje ili čembalo. VOKALNA: Les Quatrains de M. 6 mortels«. ? — ?). pantomima Sjene tamjana. 1933. 18. općenito. Brass za glas. VI 1934). — Preradio je u obliku koncerta D. The Musical Times. članci u raznim časopisima. Glavno žarište i stjecište muzičke avangarde u svijetu predstavljali su pedesetih godina ovoga stoljeća tečajevi za novu muziku u -> Darmstadtu. Njegova rasprava An Essay on Expression izazvala je vrlo žive diskusije među engleski] čarima onoga vremena. djelo koje je u latinskom prijevodu na evropskim fakultetima kao temeljni udžbenik medi< XII do XVII st. 1656 (IV izd. dotada zanemarenih. DJELA. God. 1910. : Carra de Vaux. U muzici.: A. Concertino za flautu i gudače: strings. oslobađajući se tako sila. politički (npr. Iako se izraz a. u 6 rasprava XII poglavlja. Njegov je učenik bio A. Abu'AH al Husein ibn 'Abd AHah ibn Sina). 1942.. Berlinu (F.. d'Erlanger (na francuskom u La Musique arabe. Izdao je: Horticello . Les Messes d'Aux-Cousteaux. Zambelli. London 1929. koreograf i pedagog (Pariz. — Izdavao djela starih nizozemskih majstora (A. U ranim djelima pod utjecajem je francuske poslije 1940 priključuje se nastojanjima za izgrađivanjer nalnog muzičkog izraza Izraela.

MGG. Muzika ove opere pretežno je u stilu mugama uz pratnju tare i kjemanče. — KOMORNA. koncert za violinu 1936. Rossini. 1924 II. 1931. Dvofaka. a stanovništvo joj se sastoji od raznih rasa i naroda s vlastitim kulturama. rasprave. 1938. Oxford 1926. Ilonka Beniaćova. svoj kasnoromantički muzički govor obogatio je tekovinama suvremenog konstruktivizma. da vrijeme od VII do X st. XI. AZANJAC. inabi. Osim toga. IV. simfonijska pjesma). VII 1908 —). vrsta timpana nagara i vrsta citre kanon. La verite sur Rouget de V Išle et la Marseillaise. Četiri gudačka kvarteta: I.: G. 1940. Emil. različiti burdonski tipovi. 1926. Rustamov (pjesme. To je još opravdanije. zborovi. G. 1924. od plesova gazaki. Kantate Moje matka. 21. U plamene. simfonijska i komorna muzika). 1940. 1923 . Tamo je utemeljio i Yucatanski konzervatorij. 1932. . 1963Bi. ipak je po uzoru na carski dvor prevladala jedna određena muzičko-izvedbena praksa koja je. članci. za mnoge raznorodne muzičke oblike.). Budući da je Azija samo geografski pojam. ORKESTRALNA: simfonija. 1921 . 3. 1928. 1864. Dolmetsch. Miodrag. dvostruki koncert za violinu i violončelo. Poznati narodni instrumentalni ansambl (Sazandari) osnovali su početkom XX st. da se pojedina područja odijele i promatraju kao zasebne cjeline. 1924. 1925 . ali samo do početka PLES UZ INSTRUMENTALNI ANSAMBL. ORKESTRALNA. kompozicije za orkestar). tarist Kurban Primov i kjemančist Šaša Oganezešvili. Ima bogat solistički repertoar koji zahvata od ba rokne do avangardne muzike. moteti i dr. sonata za violončelo i klavir. mirzai. inspirirajući se legendama Maja. Balada 0 oćich topičovych. 1924 . Njegove simfonijske suite izvode se često i kao baletna muzika. Le Siecle . Ipak. studije. za koje su karakteristične bogato ornamentirane i ritmički raznovrsne melodije. Novaka. 1944. 1946 . Russland. 1929 Sobotecky hfbitov. posebno se istakao na području vokalne muzike. u libretu je navedeno ime pojedinog mugama kao podloga pjevaču za improvizaciju. Postoji 7 temeljnih mugama istih imena kao njihove odgovarajuće ljestvice. Podzimni koupel. ne može se govoriti o nekoj jedinstvenoj azijskoj muzici. AYRE (aire. 1918. 1922 i I I I . Hadžibekov (balet »Gjuljšen«. AZEVEDO. Studij violine završio na Konzervatoriju u Mexicu. — KLAVIRSKA. — Obrade moravskih. VI 1887 — Prag. hanende Džabar Karjagdi. u svoja djela unosi folklorna obilježja. 1920 i Jasno. vjerskim. također u improvizatorskom stilu. imitacijska odstupanja od unisona) javljaju se kod pjevača uz pratnju instrumenata. AZIJSKA MUZIKA. Magmajev komponirao je operu »Šah Ismail«. 1922. koji zbog svoje raznolikosti već unaprijed onemogućuju svaki pokušaj sjedinjavanja. suita. kompoziciju učio privatno kod V. English Songs and Dialogues of the XVI and XVII Centuries. ruskih i šleskih narodnih napjeva za različite sastave. Primavera. A. III. Tragica. teško je postaviti makar samo i približni kri terij za opće-azijsku stilističku bazu. Đ. Dictionnaire musicokumoristique. 25. Pisni o domovu. Paisaje. i nadalje ostavljala netaknute izvorne značajke i pučko obilježje svake pojedine regionalne muzičke vrste. trzalački tar i saz. 1870 (pod pseudonimom »Docteur Aldo«). a zatim elementi iz Indokine koji su se iz današnjeg Amana i Kambodže također širili prema sjeveru. The English Ayre. obrede. Plaine and Easy Introduction). sa vie et ses oeuvres. Zidna slika iz pećina Tung--huang. 1864. 1929. III. izraz aire istovetan je s modusom: sthese aires which the antiquity termed Modi« (Th. Varialni suita. melodijsko obličje (»kalup«). 1. La Presse. opsežne vokalno-instrumentalne pjesme.: A. žurna (tip šalmaja). da se konačno nađu u središtu ki neskog carskog područja. SPISI: Feliden David. mugami. Les doubles croches malades (zbirka članaka. Hadžijev (5 simfonija. Njegovi zborovi i kantate od likuju se snažno izraženom melodikom i dobro ostvarenim kontrastima. II. 1912. R. dopušta pretpostavku o postojanju jednog kontinentalnog zajedničkog stila. 1933. razdoblje dinastije T'ang (618— 907). 1874. Srejovića na Muzičkoj akademiji u Beogradu a usavršavao se u Parizu i Sieni. 1942 2 simfonijske pjesme : Smutky a nadčje. 1936. duhački kvintet. Jednostavniji oblici višeglasja (heterofonija. unatoč nekim međusobnim utjecajima. 21. 1952. Studij muzikologije s doktoratom završio 1912 na Univerzitetu u Pragu (Z. duhački naj (vrsta flaute). AZERBAJDŽANSKA MUZIKA. I 1949). Melikov (balet »Jlezenba 0 jtwd6y«) A. 1924 i dr. simfonijske suite : Un antiguo cemeterio.). današnju Mandžuriju i Koreju. 18. U mugamima se izmjenjuju pjevački i plesni dijelovi.AXMAN — AZIJSKA MUZIKA AXMAN. Odatle su se utjecaji širili dalje na sjever u pokrajinu Po-hai. sredstva i načine izvedbe. Mnogostranost muzičkih pojava. Ditirambica. 1923. KytUka z Moravy. 1937 i Vdnoćni zpiv. —■ VOKALNA. Javlja se u engleskoj muzici XVI st. gdje im se priklonio pučki muzički stil naroda Moho. Pamdtce velikeho človčka. Tokom mnogih vjekova azerbajdžanska narodna muzika razvijala se u znaku jednoglasja. Amirov (opera »Sevilj«. — P. 1938 sonata za violinu i klavir. nastalih u toku dugih vremenskih razdoblja na temelju međusobnih povezanosti i utjecaja. sa vie et ses oeuvres. 1936. koncert za klavir. autorom prve nacionalne opere »Lejli i Medžun« (1908). a nalik je na talijansku —> canzonettu ili balletto. simfonijeta. Giocosa 1927 . 5. Žalmy. Rsajev (2 violinska koncerta) itd. veoma su omiljeli tzv. II. Najprije svirao u različitim orkestrima. međutim. 1939. /. 1922 . 1930 . traži. a povezana su s imenom -> Uzeira Hadžibekova (1885— 1948). ašik) oslanja se na pučke mu-zičkopjesničke oblike. 1927. 1912. Yucatan. flautist (Kragujevac. 91 i prvu azerbajdžansku operu s revolucionarnom tematikom »Negris« (1935). La Transposition par les nombres. V. — CRKVENA: kantata Stabat Mater. engl. Od 1913 do smrti arhivar Nacionalnog muzeja u Pragu. strofna pjesma u jednostavnom homofonom stilu za vokalni ili vokalno-instrumentalni sastav. 1930 i IV. 1946. ali još u većoj mjeri. Alcxis Jacob. El Hombre Maya.. 2 sv. s. tonalitet i sadržaj.. ako se analizirajući kulturnu baštinu azijskih naroda bude išlo putem postepenog odjeljivanja historijskih naslaga. Leoš Jandček. Nejedly). To je razdoblje. Kompozitori novije generacije su Kara Abulfas-ogly Karajev (baleti. a zatim osnovao i vodio simfonijski orkestar u Meridi. — U Kayil Chaac za sopran i orkestar. Premda se ne može reći. zatim bubanj gaval. AYALA. Osim kraćih narodnih pjesama i plesova. A. moći će se utvrditi. Kompozitor indijanskog podrijetla. — SPISI: Moravske opery v XVIII stoleti (disertacija). Tri sonate: I. Yaax U ha. koncert za violončelo. — Komorna i klavirska djela. kada su granice Kine sezale na zapad gotovo do Kaspijskog jezera. Wdldman. Patioramas de Mexico. Keldiš. 1948. tarakjama. klavirski trio. 9 ciklusa solo-pjesama : Vzpomindni. F. solo-pjesme uz klavirsku i orkestralnu pratnju i dr. 2. LIT. kompozicije za orkestar narodnih instrumenata). Appassionata. DJELA. K. 1935 . svaki od njih ima svoju karakterističnu gradu. Dinlomirao kod J. koje pjevaju hanendi. Morlev. Opinion nationale). Tribu. Sonatina charakteristickd. Duha. Šest simfonija: I. meksički kompozitor i dirigent (Abala. kada se njen živi pomorski promet odvijao ne samo s Indijom nego je išao čak do Perzijskog zaljeva i kada je carski dvor dinastija Sui i Tang bio središte koje je služilo kao uzor kulturnih nastojanja svake vrste. graduali. simfonijski mugami). francuski muzički pisac i kritičar (Bordeaux. Kod engleskih muzičkih pisaca XVII st. Daniel. III 1813 — Pariz. Vinogradov i dr. Narodni pjevač ašug (od tur. 1926. provincija Kan-su. kulturnim i povijesnim uzrocima. Noc. 1863. 1925 . 1940. 9. ako se uzmu kao primjer bezbrojni tonski sistemi. Kompozitor A. Surađivao u nizu pariških novina (Le Menestrel. Eroica . s dijelovima improvizatorskog karaktera. Dž. gudački kjemanča. La France musicale. J. Sljedbenik A. osnivao i vlastite muzičke časopise: La critique musicale (1846) i Les doubles croches (1874). V. 1947. Warlock. uzundara i dr. Studirao na Konzervatoriju u Parizu. češki kompozitor (Rataje kod Kromžfiža. Muzičar programnog smjera. Simfonijska uvertira. 1922. 1874. DJELA. 1946 . Prva djela azerbajdžanske umjetničke muzike nastala su u XX st. Nastupao kao solista i kao član Beogradskog duvačkog kvinteta u mnogim gradovima u zemlji i inostranstvu. DJELA. XII 1875). LIT. 1936 i Patriotica. od kojih je najrazvijeniji dastan. XII 1932 —). da je u to vrijeme na području muzike došlo do stvaranja jedinstvenog tonsJcog jezika. Isto vrijedi. Najrasprostranjeniji su instrumenti: žičani. koji imaju ustaljenu (tipiziranu) melodiku. koje su ovisne o rasnim. 1928 . i balaban (sličan duduku).. Pri tom su glavno značenje imali muzički elementi koji su dolazili ponajprije iz Indije preko istočnog Irana i miješa jući se s tokarijskim utjecajima prodirali na sjeveroistok.

Hedin.92 AZIJSKA MUZIKA — AŽARAGS 9. A. kompozitor i folklorist (Lequeitio. — H. Ziirich 1935. Jesusen Biotzi Cdnticos religiosos. Izvrstan poznavalac baskijskoga jezika. A1GG. 1951. DRAMSKA. je sakupio oko 2000 na napjeva. V. Sachs. pa su se tako izgubili i počeci zajedničke muzičke izvedbene prakse. 1947. I je pjevačku karijeru z još 1941 veći uspjeh i i čiju postigao je istom CH. Danckert. Vi. Die Musik der Nationen. nasilnim prodiranjem stranih naroda. Siamese Music. — M. The nuclear theme as a determinant of patet in Javanese Music. Reciprocical influences in music 'twixt the Far and the Middle East.). Asiatische Musik. Eguzkia Nora. A. Hobbs). T. L don en nuestra mušica popular . Journal of the Royal Asiatic Society. Njegove chansone govore najčešće bavi. — F. — 5. Resureccion Maria de. Groningen 1954. Die Musik der aussereuropaischen Volker. — SPISI: La Mi pular vascongada (sadrži i 14 1 ziranih narodnih napjeva). Breslau 1929. AZNAVOUR Oko 1960 postao je jec najpopularnijih pjevača Francuske. McPhee.. 1911 i Urlo. Ćoro y tres estrofas en San Josi. Poleman i C. Herrmann. Madras 1941. Anthropos 1937. Danielou. Echardt. — CRK Oratoriji: Daniel. Pariš 1962. — H. LIT. C (pravo ime Charles As urian Garabed). XI 1951). 1923—24. VIII 1864 — Bilbao. AZNAVOUR. a onda Indija i jugoistočna Azija s otocima. Naturvolker und musikalische Hochkulturen des Ori ents. — P. Northern Indian Music (2 sv. Danielou. La Ville). MGG. a odlikuju se poetskim prikazivanjem stvarnosti La Mamma. — W. The Balinese wajang Koelit and its music. A. Husmann.). The music of the Mongols. Džakarta 1937. London 1949 i 1954. 1924—). instrumenti i običaji iz Irana. Z \'iscaytik Bizkaira. Musik des Orients. zaslugom posredničke uloge naroda Moho sačuvani su u Japanu u prvom redu ostaci njegove svojevrsne muzičke prakse (bugakuj. Existencia de la mušica poput i La Mušica popular vasca v (oboje u predgovoru zbirci nero. 19 AZIONE SACRA -> Oratorij AZKUĆ. Hood. Hitchock. jer svako od njih predstavlja izvjesno šire jedinstvo u duhovnom i kulturnom pogledu. New York 1943 (talijanski prijevod 1963). Dok joj na kontinentu nije kasnije ostalo nikakvih tragova.). a onda teorije. 1913. islamizacijom i mnogim drugim zbivanjima povijesnog značenja. Sambamoorty. p> filološkim i etnomuzikološkim komentarom te izdao U| Cancionero popular Vasco (12 sv. 1897 o u Bilbaou baskijsku školu s kazalištem za koje je napisao n zarzuela. I. Die koreanische Musik. Watermann. Berlin i Ziirich 1943. fn šansonjer armenskoga jetla (Pariz. Bangkok 1948. P. G. — H. te samo veoma slaba sjećanja na sirijsko-nestorijansku liturgiju u ritualu budističke sekte Šingon. X st. Lichtenwanger. Musikvvissenschaft und Kulturkreislehre. Propašću kineske dinastije Tang izgubio se i njezin utjecaj na svim područjima. zatim elementi stare stražnjoindijske muzike u tzv. letonski narodni instrument od kozjeg . AŽARAGS. Berlin 1963.: J. opere Orlzurri. — Duriyanga Phra Cheti. španjolski filolog. — A. Tada je započeo studirati muziku i to najprije u E zatim u Parizu na Schola cantorum i konačno u Bruxelle: tujući po baskijskim selima A. Grundlagen der antiken und orientalischen Musikkultur. Paso de chimbos.ondichery 1937. Te Deum. Stockholm 1943.). Sasi -es-kola i Aitart Muzička komedija Colonia inglesa. Biicken. središnja Azija i sjeverna Azija. South Indian Music (4 sv. S. utjecale su i na mijenjanje i preslojavanje u muzičkom pogledu. kad ga je nakon najezde Kitana nestalo. — Tran van Khe. — E. Mnoge promjene uvjetovane seobama. H. — Chung Sik Keh. Subird. a od 1955 : je u mnogim filmovima. Lachmann. Zortzikos za glas i klavir. — A. Resurea ria de Azkue. Cdnticos a Nuestra Senora. stilu linyi. — C. 1934. The Rise of Music in the ancient World East and West. Zato se kao osnovne cjeline muzičkih područja mogu smatrati najprije prednja Azija. — Zbirka baskijskih 1 napjeva Cancionero popular z sv. DJELA. Bose. — Bibliography of Asiatic Musics (sastavili R. 5.. Apres Vamour. — C.: R. J. od kojih je gotovo polovicu uzorno sredio..). La Musique du Cambodge et du Laos. Biscaglia. Farmer. Lemindano i Andrd Urraha. piše i t< za chansone. Zbog bezbrojnih pojedinačnih muzičkih pojava Azija se mora danas podijeliti na nekoliko velikih autonomnih područja koja se neće uvijek slagati s geografskim i nacionalnim granicama. La musique vietnamienne traditionnelle. Leipzig 1937. LIT.

BABAJEV. 1963. Ciklus Herojska balada za klavir i orkestar. — Gudački trio. kada se priklonio 12-tonskoj metodi komponiranja. U početku neoromantičar. 2. K. Sovraposizioni I. Muziku učio u Erevanu i na Konzervatoriju u Moskvi (klavir K. Šebaljin). DJELA. za violinu. Kratica za Basso. — KOMORNA: dva gudačka kvarteta. BAAREN. 1946. 1952. DJELA. ORKESTRALNA. 1952. ali je 1933. Arno Arutjunovič. — KLA-VIRSKA: sonata In memoriam W. dok se za polustepensko sniženje tona h upotrebljava oznaka b flat (romanske zemlje uopće ne označa vaju tonove slovima. Scenska i filmska muzika. APHO Ea6aA>KaHHH. — Filmska muzika. Djelovao u Amsterdamu i Utrechtu. Utjecaj narodnog melosa vidljiv je u većini njegovih djela koja je oblikovao pretežno u klasičnim formama. 1948 i dr. ORKESTRALNA : simfonija. 1957. — Solo--pjesme. 1948. uništio sva svoja ranija djela. 1958. 1956 i 1958. 1944. 1959. 21. već solmizacijskim slogovima). Kompozicije za duhački orkestar i za orkestar armenskih narodnih instrumenata. 1948. 1959. sonata za violinu i klavir. Naziv za polustepensko sniženje tona h. DJELA: dvije simfonijske pjesme. — Obradbe narodnih pjesama. Za dalji razvoj tona b u durum i molle -* Predznaci. Profesor matematike. 1957. 1963. Budući da je između prvog i drugog stupnja ljestvice postojao interval od cijelog ste-pena. Poema-rapsodija. suita. Dramatska poema. Na Konzervatoriju u Bakuu diplomirao 1950 kompoziciju (K. 1953. 1943—49 studirao muziku na Konzervatoriju u Taškentu gdje je djelovao kao zborovoda. Wouters. kompozicija V. S. 1955. 30. B. ORKESTRALNA: simfonija za komorni orkestar. 1962.čka stilska obilježja. 1943. 1949 i za violončelo. Concertino za klavir i orkestar. trio za flautu. Njegov muzički izraz nastao je pod utjecajem S. 1947 i Pjesma o partiji. je prihvatio impresionisti. je bio dobar poznavalac narodne muzike mnogih istočnih sovjetskih republika. zbor i orkestar (tekst T. Rah-manjinova i A.: J. komična opera Ujak Baltazar. IX 1970). 1966. u Engleskoj i Nizozemskoj b još uvijek označuje ton h. MocKBa 1961. i. Mušica za flautu solo. MocKBa 1966. 1952. 2. I 1921 —). Studirao zatim na Konzervatoriju u Moskvi (J. LIT. 1937. LIT. Sonorum Speculum. 1946 i 1948. 1946 . Za mali orkestar: Koncertna rapsodija. Eliota). sekstet. sonatina. 1961. — Opera Orlovska pleme. DJELA. 22. Kompoziciju učio u Berlinu (F. 27. 2. Partita za duhace. — Kantate Oktobar. 1964. Ko. — Obradbe narodnih pjesama. 1934. Taj naziv nije po svuda usvojen u tome smislu. armenski kompozitor (Msmna. — KOMORNA. XII 1923 — Moskva. Kees van. uzbečki kompozitor (Taškent. 22. drugi stupanj nekadašnje osnovne ljestvice. X 1964). 1933 i II. FpmopMH. XII 1920—). djela za orkestar narodnih instrumenata. Andrej Avanesovič. septet. Njegova se muzika i melodijski i ritmički temelji na uzbekistanskom folkloru. varijacije. klarinet i fagot. Dva gudačka kvarteta: I. BABAJEV. armenski kompozitor i pijanist (Erevan. 3ax.B. klavirski trio. koncert za klavir. 1957. nizozemski kompozitor (Enschede. posebno armenskoga folklora. uvertira Mladost. od 1957 direktor Kraljevskog konzervatorija u Hagu. 1936. Koncerti: za klavir. — Muzička drama Ljubav za . 1954. Sovraposizioni II za 5 duhača. rapsodija za 2 klavira). LIT. Indijska fantazija. 1950. Šaporin). Azerbajdžan. varijacije. Hačaturjana kao i muzičkog folklora njegova rodnog kraja. 1962. 2 plesa. B. Karajev). 2 orkestralne suite. X 1906 — Oegstgeest. BABADŽANJAN. 1962. Kees van Baaren. Koch) i Rotterdamu (W. brojne klavirske kompozicije (sonata. to je b zapravo označivao ton h. Igumnov. AHflpeft Ea6aeB. Sabir.: B.: A. solo-pjesme. Mušica. koja je započinjala tonom a (A B C D E F G). polifona sonata. Pijper. — Kantata The Hollov: Men za soliste. Pijper).

Philomel za sopran. u Lisabonu. nekoliko godina orguljaš u Ali Hallozvs u Londonu. Ali Set za 8 jazz-instru-menata. solopjesme. Music for the Mass za zbor a cappella i dr. Studirao kod Tartinijeva učenika P. 1. Sessiona. 1948. Relata I za orkestar. Vision and Prayer za sopran i elektronske zvukove. BABBITT. violinski koncerti. Composition za 4 instrumenta. I 1768). — Filmska muzika. Koncertni majstor i dirigent dvorskoga orkestra u Dresdenu. c. Journal of the American Musicological Society. suita Bijelo zlato za zbor i orkestar. Partitions. Oko 1760 vratio se u Cesenu. Juilliard Revieio. Gregorio II. 1953. Komponirao je sonate za violinu (ili obou) i b. oko 1690 — 23. 2 operete. 1948. VIII 1591). U traženju novih zvukovnih rješenja služi se posebno konstruiranim aparatom. ? — ?). 1965. orguljaš (Dubrovnik. 1948 i 1954. Bio je vikar kongregacije. Historičar Sebastian Dolci navodi da je B. Na istoj ustanovi predavao od 1938 matematiku. Composition for Tenor and six Instruments. Profesor u Dubrovniku. oko 1748 — Dresden. 1950. 1956. — KLAVIRSKA: Semi-Simple. zborovi . 1966. violinist i kompozitor (Cesena. zatim na toskanskome dvoru. 1. Composition za 12 instrumenata. — Obradbe narodnih pjesama. Beču i Madridu. Dominikanac. orguljaš i violinist (London. kvartet za flautu. Na Univerzitetu u Princetonu završio studij matematike. Sounds and Words za sopran. 1962. njegova se djela odlikuju metodičnom organizacijom. raznim talijanskim gradovima i rektor kolegija samostana San Giovanni e Paolo u Veneciji. XI 1708 — 2. nauke dovršio u Bologni. brojni članci i studije u časopisima: Musical Quarterly. Od njegovih kom pozicija (simfonije. 1951. B. kasnije postigao stupanj baccalaureusa. God. Kompozicije mu se nisu sačuvale. Objavio je zbirku popularnih opernih arija prerađenih za čembalo koja je vrijedan izvor za upoznavanje izvodilačke prakse onoga vremena. 1962. 18. scenska muzika. — VOKALNA. Variations. Komponirao je dvije simfonije. Pepusha. 1961. posebno Handelovih opera. Ensembles for Synthesizer. New Aiusic. a zatim postao profesor muzike. Bio je u službi na dvoru u Napulju. BABBI. V 1916 —). DJELA: dva gudačka kvarteta. Gregorio. Kao muzički pisac osobito se bavio problemima 12-tonske muzike. američki kompozitor i muzički pisac (Philadelphia. Alberghija. 1960. 10. Pjevao na mnogim talijan skim opernim pozornicama. muziku učio privatno kod R. Kao solist debitirao 1731 u Firenzi. vokalna djela) sačuvana je samo simfonija-uvertira kantate Augusta (1798). Ugledni američki pred stavnik avangardnog muzičkog stremljenja. prvi uveo koralno pjevanje {Fasti litterari Ra- . Milton. 1961. ciklus pjesama Du. obou i fagot. 1955. violinist i kompozitor (Dresden. nazvanim synthesizer. Za glas i klavir: The Widow's Lament in Springtime za sopran. 1781—83 solist na dvoru u Dresdenu. ekonomičnošću sredstava i matematičkom preciznošću. flautu i elektronske zvukove. — Kantata Uzbekistanski uzgajati pamuka. IX 1723). te concerte grosse za gudački orkestar. 1957.domovinu. 1961. Cristoforo. ste kavši veliku popularnost i slavu. 1. sin ili brat Gregorija. Post-Partitions. William. 1950. Composition for Synthesizer. djela za orkestar i za orgulje. Benedikt. 1957. tenor (Cesena. klarinet. 1965. Composition za violinu i klavir. Perspectives of New Music i dr. 19. je direktor Elektronskog muzičkog centra Univerziteta u Columbiji i Princetonu. engleski čembalist. sin Cristofora. — SPISI: The Function of Set Structure in the Twelzve Tone System. pjevač. opeTa Hamza. 1946. XI 1814). BABIĆ (BABA). kvarteti. 6. talijanska obitelj muzičara. Učenik J. Bio je član Filharmonijskoga druš tva te koncertni majstor i dirigent kazališnoga orkestra u Bologni. 1957. BABELL. oko 1540 — Bosco kraj Aleksandrije.

2. u Llangollenu 1956. 1966 i dr. Na tom području nastala je najprije sumerska kult je utjecaj vidljiv u životu svih plemena koja su kasnije ni tu zemlju. Razvijaju se dva tipa harfe. Od 1943 korepetitor. U upotrebi je i lutnja. Beograd 1969. Dvostruka svirala i je česta na ikonografskim spomenicima. BABIĆ. Prei đacima iz zapisa klinovim pismom pjevalo se solistički i i to responzorijalno ili antifonijski. tužaljke i r molitve. drže harfu okomito. Visoki stupanj razv postiže muzička kultura ponovno u doba asirskih kra: Zbog brojnih različitih i raznorodnih kulturnih utjeca su se križali u toj zemlji. Pleše mnogo i u inozemstvu i na raznim festivalima (Maggio Fiorentino. Lira je kod Su povezana sa simbolom bika. ~ . 27. ' Kroz cijelu historiju Mezopotamije muzika je isključivo" a instrumenti se poštuju kao posvećeni predmeti. koreograf i glumac (Pariz. U upotrebi je i veliki bubanj. II 1927 —). Interpretacijom Jockea u baletu Igra karata (Stravinski) uspeo se u najviši red mladih plesačkih virtuoza. Dizionario biografico. O Babicu kao muzičaru pišu Serafin Razzi (koji je u Du brovniku boravio 1587—89) u djelu La storia di Raugia (Lucca ! 59S) i Ambrozije Gučetić-Gozze u Catalogus virorum ex Familia Praedicatorum in literis insignium (Venecija 1605. Asirci su pozr duhački instrument sličan trublji. a njen izraz i oblik uvjetovani tekstoi su to pjesme himničkoga obilježja. Konstantin. gusini. N. koji ponekad izrasta iz narodnog melosa. jer narodi Mezopotami poznavali notno pismo (pretpostavka C.: S. — Filmska muzika. Posinković. S. 1917. Oblici obredne bili su tačno utvrđeni. nastupao u mnogim zemljama Evrope i Amerike.3500 500). Oko *. potom dirigent Beogradske opere. Politici i Zvuku. nisu poznavali duhačke instrumente. fima u kraljevskoj grobnici ona su prikazana sa svojim < i muzičkim instrumentima. instrument. 1945 ušao je u trupu Ballets des Champs-Elysees. sačuvanim na 1 oko <.2800) kada se u klinovom pismu upotre i znak u obliku harfe sa tri žice i okruglim rezonatorom. i muzički život pokazuje veliku kost. debitirao 1941 u Cannesu (Plava ptica i Labuđe jezero). Beč 1856. izvesna osebujnost muzičkog jezika vezuje ga za savremeni stil. a Serafin Cerva piše da je B. rkp. zahvalnice. IX 1921 —). Muzičkih spomenika nema. te je B. Orffove Carminu burana i Trijumf Afrodite. str. Čini se c tovnu ili narodnu muziku narodi Mezopotamije nisu posj( Tek asirski kraljevi uvode muziku na dvor. Ba su bili vrsni matematičari i gotovo je sigurno da su utvrdili čane odnose intervala. Veliki epovi o Gilgamešu i Stvaranju svijeta rali su se na način srodan našoj guslarskoj umjetnosti. Mali je bubanj i nadalje instrume šačica. Burleska za violinu i klavir. Sa istim horom dobio je prvu nagradu na međunarodnim takmičenjima u Arezzu 1955. a sred stematizirali Asirci.2000 pojavljuje se prvi puta mali bubanj kao instrume šačica. sonatina. dirigent (Zagreb. a broj žica kreće s do 8. Nakon propasti babik carstva doseljavaju s planina u plodnu dolinu Mezop različita pastirska plemena (Huriti). Peričić. Sachsa da su nel klinova pisma zapravo notni znakovi utvrđena je u novije kao netačna). glazbenik i graditelj orgulja. pjevač. God. 1953—55 dirigent hora KUD Napredak i redaktor Radio-stanice u Beogradu. Jean Gutmann. Stoga je instrumentarij Asirai bično šarolik. Pej. 41). Studij dirigovanja završio na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Đavo u selu (Lhotka). Sve do posljednjih godina asirskoga 1 stva službeni jezik bogoslužja bio je sumerski. K. 1954. 1955. Ljubić. Dečja simfonija. Posljednjih godina nastupa i kao glumac.2500 njen rezonator in bikova tijela. U početku je lira veliki instrument sa čet vremenom postaje manji. kompozitor i muzički publicist (Beograd. Kao koreograf pojavio se prvi put 1949 (L'Amour et son amour. II 1923 —). Harfa mijenja oblik rezonatora. R. — Gudački kvartet. Među njima je 1 i lutnja koju Babilonci još nisu poznavali.). 1963 nagrađen Oktobarskom nagradom grada Beograda. Muzički stvaraoci u Srbiji.: V.Kuzmić. zatim medalje u Moskvi 1957 i Beču 1958. a Asirci su muzicirali i u većim instrumentalnim sas Svirkom na instrumentima pratili su pjevanje ili plesj podataka o samostalnom instrumentalnom muziciranju. gradio i orgulje (Bibliotheca Ragusina. Nastupa i kao simfonijski dirigent. Harfa postaje veliki ment sa 8 do 22 žice. Njihova je lira mala. Phillippart. Najviše podataka o muzičkom životu sadi nografski prikazi. Tili Eulenspiegel). Sumera se. — Pl pastirska plemena donose u Mezopotamiju i neke svoje mente. Lira posta instrument.. DELA. prenosivi instrument sa n žic <. Najbrojniji su oblici lire. God.V II st.2000. 1 menicima iz oko <. Napjevi su se prenosili usmenom predajom. Udio mi kultu bio je velik. Kasnije je taj oblik stiliziran. BABIĆ. Domi nikanac fra Benedikt Babić (Baba). Bogdan. Ko. a b režijom (muzička komedija Noć bez kralja prema Shakesj BABILONSKO-ASIRSKA MUZIKA. Saradivao u Književnim novinama. — Babilonski mentarij znatno se razlikuje od sumerskoga. On je postavljen c a po njemu sa svake strane udara po jedan svirač. moglo bi se zaključiti da su upotrebljavali dijs ASIRSKI VOJNI SVIRAČI. Prodor semitskih naroda sa zapada bio je odi za oblikovanje babilonske kulture. Literarna djela su također važan. Reljef iz Asurbanipalove palače u Ninivi. Pohađao baletnu školu Pariške opere. Okomita se harfa svira 1 a vodoravna trzalicom. Najstariji dokaz o upotrebi instrumenata potječe iz v Uruka IV (oko *. Vjerojatno je to bio . francuski plesač. Njegovom zaslugom ovaj amaterski hor se uzdigao do profesionalnog umetničkog nivoa. LIT. Studij kompozicije završio 1955 na Muzičkoj akademiji u Beogradu (M. Enghien- . a žice se trzaju com. Muzička 1 stare Mezopotamije obuhvaća oko 3000 godina (<. Balada ukraj potoka za ženski hor. Najveći uspjeh postigao je u baletu Le jeune homme et la mort (Cocteau) u kojem je plesao zajedno sa svojom ženom A. Suton (Hristić). 8). Uz bubanj' se i neke druge udaraljke (tamburin).2500 nalaze se veće i manje harfe sa šest žica. K. str. Veliki bubanj Babilonci postavljaju vodoravno. Preludijum. a od domaćih dela diriguje opere Ero s onoga svijeta (Gotovac). ali i nepouzdan izvor o muzičkoj praksi. — U doba asirskih kraljeva mnoga pi susjedna plemena bila su prisilno doseljavana u Asir. 10. ali je zadržao glavu i rogove.Đ. Život tolikih glazbenika (rkp. i u koncertnoj formi operu Prvi ustanak S. str.— V. Najraširenija je dvostru rala koju svirač drži u ustima poput panove frule. Levačka suita za mešoviti hor. ■—■ A. a udara samo jedan svirač. gde preuzima uglavnom italijanski i francuski repertoar. — KLAVIR-SKA: Metamorfoze. Rašireno je bilo i psalm recitiranje. a žice trzaju prstima. Prema nekim podacima. • — VOKALNA: kantata Orfej među šljivama. Kao dirigent Akademskog hora Branko Krsmano-vić izveo je.). po obliku potpuno drugačija merske ili babilonske i prebire se prstima. 5. Tokata. pored ostalih dela. Već su Sumerani svirali zajednički u manjim nama. C. Nastasijevića. dečje pesme. 158. gubi vezu sa simbolom bika. prvi u Jugoslaviji Hindemithove Kantate nade. ORKESTARSKA: Koncerna intrada. LIT. Sv. Babićeva muzika odlikuje se ne samo temperamentom već i ritmom. Njih su postavili Sumerani. Vjerojatno su brojčanim simbolima zivali i ljestvice. Plesačice se i prate malim bubnjem. U to se vrijeme po prvi puta po čineli kao i duhački instrumenti. jer su muzički tei njima još uvijek često kontradiktorno prevođeni i tumačen su najbrojniji i najpouzdaniji podaci o instrumentariju j nom na reljefima i kipovima. Venecija 1767. Živković). a nešto kasnije povećao se broj žica na 11 do 15. od 1955 profesor muzičke škole Mokranjac i od 1966 docent Muzičke akademije u Beogradu. I.94 BABIĆ — BABILONSKO-ASIRSKA MUZIKA -les-Bains). Dubrovnik 1740. Četrdeset prvu (Logar) i balete Ohridska legenda (Hristić). Veliki bubanj u ponovno stoji okomito i sviraju ga dva svirača. BABILČE.

1895) i C. Bratislava 1964. Evropi (londonski Covent Garden) i Americi (Teatro Colon u Buenos Airesu. prve su dvije u trodijelnom. Babylonians and Assyrians. Valentin -> Bakfark. — Kraća rasprava. Muzika za gudače. XII 1969). 1925—36 bio je umjetnički direktor radio-stanice u Madridu. Bellermann. Od 1939 bio je dirigent (1942—52 šef) radio-orkestra u Bratislavi. 1953. violu i violončelo. a druge dvije u dvodijelnom taktu. 1959.). gradske muzičare u Erfurtu nazivali . Engel. 1921. Stoga su još potkraj XVIII st. 1948. The Music of the Sumerians. Madrigalist i crkveni zborovoda u Veneciji (crkva sv. Tres movimientos concertantes za violinu. 1585. Bacchusi). atonalnosti. 1931. Seviljski brijač). U idućoj fazi svog umjetničkog razvoja počela je posezati za elementima iz poljskog muzičkog folklora (III koncert za violinu). pjesme za glas i orkestar na stihove R. 1941. 1964. F. 1952. Babvlonian and Hebrew Musical Terms. Od oko *. Živio je zatim u Parizu gdje se povremeno bavio i muzičkom kritikom. 1934. G. Humoreska. klarinet i fagot. Za 2 klavira: 6 studija. Studies in Oriental Musical Instruments. ORK ESTRALNA: simfonijeta za 18 duhačkih instrumenata i harfu. Ein babylonischer Hymnus. Schnabel. Belgija. Madrigali (7 knj. I 1969). 1934. IV. XII. Debitirao je 1922 u Rimu kao Dulcamara (Donizetti. 1959. Muzika se podučavala u hramu. 1954 i Esik w Ostendzie. Melodija. DJELA. Valentin BACH. Frankfurt a. Radostnd ndlada. trio za obou. 1605. František. . God. pripada Bacchiusu Dionvsosu. Napisao muzički priručnik Isagoge musicae artis. Na Konzervatoriju u Varšavi završila studij kompozicije (K. 2 koncerta za violončelo. simfonijska pjesma Bud sldva narodu. London 1937 (novo izd. Hillandale Waltzes za klarinet i klavir. LIT. 1933. LIT. Beču. Die Harfen und Leiern Vorderasiens in babylonischer und assyrischer Zeit. Fantazija za dječji zbor i orkestar. koju je 1841 pod Bacchiusovim imenom objavio F. Pet sonata za violinu i klavir: I. — KLAVIRSKA: Fantasia. da bi se napokon priklonila suvremenim muzičkim strujama. Za violinu solo: 2 Capriccia.: /. Tri preludija. Dijelili su se na više i niže. Završivši u Rimu studij arhitekture učio pjevanje kod J. misa (8-gl. — Ciklusi solo-pjesama Beloved Stranger. Pensieri notturni za komorni orkestar. Ruellea (francuski prijevod s komentarom. Farmera. G. Accademia delle Scienze di Torino. koncert za gitaru. simfonija sa ženskim zborom La Nave de Ulises. Koncertni pijanist. 1943. SSSR. vrijedni primjeri renesansne muzike.). Scenska i filmska muzika. violinu i violončelo. 1597. simfonijeta za gudački orkestar. Frankfurt a. Njegov je repertoar sadržavao oko 160 uloga. Konzertstiick za violončelo i orkestar. — W. B. 1805 povukao se s pozornice. 1947. Tagore. Revue d'assyriologie. talijanski kompozitor (Mantova. Prvi put je to djelo izdao Mersenne 1623 u latinskom prijevodu. 3 Fantaste su un tema antico. 1572. se uspješno ogledala i na literarnom području. B. ORKESTRALNA. Deux mouvements dansants. Sumerisch-babylonische Musik. Jarzebski). 1933. Landsberger. Pjevao je na Dvorskoj operi u Berlinu. III. II 1754 — 22. 1955. Impromptu. 1570. odlikuju se izražajnošću. Njegovi madrigali. balet Corrida de Feria. 1951 i 1963. IX 1898 — Pariz. Capriccio. ORKESTRALNA: koncert za klavir u d-molu. — KOMORNA. DJELA. slovački dirigent i kompozitor (Bratislava. 1963. Simfonijske varijacije. ali još uvijek nisu odgovorila na sva važna pitanja o muzičkoj historiji naroda Mezopotamije. Schreker). Kun.). 1593. 1934. Mušici scriptores graeci. XI 1905 — 13. Svaka je rečenica razdijeljena u dvije fraze od četiri takta. moteti (5-gl. a zatim se usavršavala u Parizu kod N. španjolski kompozitor (Madrid. Main 1960. BABINI (Babbini). 12. Sachsa da su poznavali pentatoniku nije tačna). Istraživanjem muzičke kulture Sumerana. 1609). BACCALONI. Music and Letters. Galpin objavio je 1937 iz sačuvanih ploča s klinovim pismom ulomke koji govore o muzici. 1951. Lisabonu. Marka). Die Entzifferung einer babylonischen Notenschrift. 1935. Na Konzervatoriju u Madridu studirao klavir (M. 1946. 1950.).): I (5—6-gl. Mickiewicza K. Collection des auteurs grecs relatifs a la musique.). London 1864. Vronskv 1933 osnovao klavirski duo i s njom nastupao na turnejama u Evropi i SAD. 1592. Mise (4-gl. očitujući se kao umjetnik duboke izražajnosti i smisla za pronalaženje izvornih zvukovnih kombinacija. Meissner. Boulanger (kompozicija) i A. američki pijanist ruskoga podrijetla (Moskva. Aiissae tres (8-gl. tenor (Bologna. — KOMORNA: gudački kvartet. Glavni predstavnik neoklasičnog smjera u poljskoj muzici. Sonatina za obou i klavir. 1948 i 1964. Od 1931 kontrabasist i tubist Praškoga radija i istodobno učenik u kompoziciji J. II. — B. Pro-gramm des Strassburger Lyceums. Galczynskog i A. — DRAMSKA: opera Charlot. Victor. Metropolitan u New Yorku). Psalmi (8-gl. sa suprugom V. III (6-gl. F. 1927. Nastanivši se u Bologni djelovao je kao pjevački pedagog. II. Na svojim putovanjima sabrao je zbirku vrlo vrijednih i rijetkih knjiga. Klavirski kvintet. 95 u D-duru za klavir.). Senexa. grčki tekst. 1570. —■ DRAMSKA: radio-opera Przygody krola Artura. Za violinu i klavir: Legenda. 2 uvertire. — KOMORNA: tri gudačka kvarteta. Sachsa i H. 1937.). Mantovi i Veroni. — F. Mald predohra. AFMW. Četiri simfonije: I. IV 1900 — New York. Babylonien und Assyrien (2 sv. — H. MGG. Učili su je budući svećenici zajedno s ostalim znanostima. 3 koračnice i dr. —■ F. Najnovija arheološka istraživanja pobila su i mnoge tvrdnje C. Madridu. Albert) i kompoziciju (C. 1935. III. Pjevao je na svim poznatim opernim kućama u Italiji (milanska Scala). — VOKALNA: dvije kantate. 1945. Španjolska. koncert za violončelo. a njihov je ugled kao i utjecaj na javni život bio veoma velik. Koncert za gudački orkestar. Opera u Chicagu. koncert BACFARC. 1953. The Music of the Most Ancient Nations. 1594.). sastoji se od tri muzičke rečenice po osam taktova. Tres Nanas za glas i mali orkestar ili klavir. 1943 i 1954. 1597.. Hruškovsky. Parizu (1787—89) i u mnogim talijanskim gradovima. 1946. Strassburg 1955). Salvatore. Concertino. i 8-gl. premda vrlo uvjereno primjenjuje kromatiku. Ippolito Baccusi.: H. od druge polovine XVI st. VIII 1963). 1932. Suita polj skih plesova. Gražvna. Kasnije su osnovane i škole na kraljevskom dvoru na kojima se predavala i muzika. Paisiella. Die Musik der Sumerer. scenska muzika. 1957. Dvije sonate za violinu solo. Furlani. XII 1908 —). M. 13. Die Harfen und Leiern der Sumerer. Odzemok. DJELA. Šest gudačkih kvarteta: I. God. Atti della R. Magnificat (4-gl. trio za obou. 1952 i IV. Mušica sinfćnica. 1943 i 1958. — H. Babilonaca i Asiraca počeli su se muzikolozi baviti u drugoj polovini XIX st. Slovenskd rapsćdia.). 1949 V. 1953.1949 1953. Tres marchas burlescas. Koncert za klavir. 6-gl. 1941 i dr. 1579. violončelo i harfu. E. Od 1934 koncertant u zemlji i inozemstvu (Francuska. From an old note book. 1954 i VI. Partita. 1935. 1594 i III.: C. Ipolito (Hipolito). — VOKALNA: kantate Slovenskd rodina i Piesen života. — C.). 15941 VII (3-gl. Sikorski) i violine (J. 1936. 1948. Galpin. Od ostalih izdanja najvažnija su ona K. W. Njihovi su zaključci često nepouzdani i temelje se na krivim pretpostavkama. London 1931 i 1939. Studirao književnost i filozofiju. — KLAVIRSKA: dvije sonate. razgranata njemačka obitelj muzičara. 1951. serijelnoj tehnici komponiranja i drugim tekovinama avangardne muzike. — Isti. Stander. simfonijska idila Slovenskd veselica. —Mise (4 knj. 945. 1938 II 1945. D JELA.). 1572. talijanski pjevač. 1931. X 1954). La Harpe en Asie occidentale ancienne. 1924. BABORAK (baboračka. II. balada za klavir. del Campo). i u Archiv fur Orientforschung). 1605. 2 Obereka. 5. I.). IX 1816). Ki BABIN. — Isti.). 1588. von Oppenheim (obj. 1956 i VI. Klavir i kompoziciju studirao na Konzervatoriju u Rigi i na Visokoj muzičkoj školi u Berlinu (A. 1949. Cortonija. aria e capriccio. 14. IV (6-gl. Babylonier und Assyrer. Erfurt. — B. 1948. — M. 1962. BACEVVICZ. V. Poljski plesovi. od 1961 direktor je Muzičkog instituta u Clevelandu. Simfonija za gudački orkestar. Muzikom su se već u sumersko doba bavili isključivo svećenici-profesionalci. 1950 1952. 1934. MGG. Istakao se osobito u Paisiellovim operama.) i u dva navrata profesor na Visokoj muzičkoj školi u Lodžu. 1957. Svadobna poloneza. Salvađor. Ljubavni napitak) i kao Bartolo (Rossini. Leiden 1965. Main 1961. DJELA. talijanski pjevač. 1929. 1950. V (6-gl. 1596. Capriccio. von Jana (s njemačkim prijevodom i komentarom. Engel. V. II. Galpin. Die Musik der sumerischen Kultur (disertacija). 1937. Sonata za obou i klavir. London 1953. Duchesne-Guillemin. trublju i udaraljke. The Musical Instruments of the Sumerians and Assyrians. Hollderling-Songs i dr. 1936. Medu njima bilo je i žena. — VOKALNA: kantata Por la Paz y Felicidad de las Naciones. Toureta i K. Novaka i J. 1955. Kašmana. Studij kontrabasa završio u Bratislavi i tamo 1929 započeo muzičku karijeru kao član radio-orkestra. — W. — Sieta variaciones. Farmer. Langdon. 4-gl. 1911. Hartmann.): I.): I. Debitirao u Modeni 1771 u operi Demetrio G. Sachs. I. sonatina. Andante sostenuto za violinu i orgulje. — Nonet. Sitzungsbericht der Preussischen Akademie der Wissenschaften. LIT. Koncert za simlonijski orke star. 1947. 17. II. III. Londonu. Članovi te obitelji. C. — Isti. pripada venecijanskoj školi. — G. — 5. Flescha (violina). 1943. 1952. Za violončelo i klavir: Sonata-Fantasia. Koncert za 4 violončela. 1950. Baltičke zemlje. III. BaxZ sto? 6 veptov). 1955. W. Duhački kvintet. Deset koncertnih etida. 1928. Stander.. oko 1550 — Verona. 1933. Suka. IV. VI (3-gl. — C. Journal of the Royal Asiatic Society. 1940—47. Sachs. Heidelberg 1923. Festschrift fiir M. 1958. bavorak. bavoračka). 1932—33. 7. Farmer. Od 1947 bavila se samo kompozicijom. K.). Slovenska hudba. 5—9-gl. 1949. 1961.. 5. Kvartet za 4 violine. u obliku dijaloga. 6 koncerata za violinu: I. češki narodni ples. na dvoru u Petrogradu (1771—81). Matteo Antonio. B. tokata i dr. II Rito babilonese-asiro della copertura del timpano sacro. The Mystery of the Babylonian Notation. Od 1937 američki državljanin. sonata za flautu. IV. Dedečeka. V 1913 — Varšava. a pjevanje učio kod A. simfonijska slika La Tragedia de Dona Ajada za glas i orkestar. W. 1588. 1950. III. Die angebliche babylonische Notenschrift. 1965. V.2000 postoje i muzičari na dvoru. u Varšavi. Eisenach) ili su bili članovi gradskih kapela (Stadlpfeiferei) po srednjoj Njemačkoj. 1950. Čehoslovačka i dr. — H. Psalmi (3 knj. B AC ARIŠ SE. 1921. poljski kompozitor i dirigent (todž. držali su gotovo dva stoljeća sve važnije položaje kantora i orguljaša u različitim mjestima Tiringije (Weimar. 19. II (s-gl. Ravenni. BACCUSI (Baccusio. je svoj najviši stvaralački domet ostvarila u kompozicijama za gudače (Koncert za gudački orkestar). Predohra in D za gudački orkestar. 1830 i 1891. klavirski trio. bas (Rim. baleti Z chlopa krči. Osobit uspjeh postigao je kao bas-buffo. The Sumerian Harp of Ur.BABILONSKO-ASIRSKA MUZIKA — BACH ljestvicu sa sedam stupnjeva (pretpostavka C. 937. Frankfurt a. 1925. G. 1942. 1951. Serenada. 1949. Main 1957. simfonijska slika Heraldos. Engel opisao je 1864 instrumente prikazane na reljefima u kraljevskom asirskome dvoru. 12 varijacija na Purcellovu temu. suvremeniku B. 1895). F. 1956. BABUŠEK. po zvanju muzičari. 1949 1952. ORKESTRALNA: koncert za 2 klavira i orkestar. 1948. da camera. Ko. 31. MQ. 1946. 1579. Kfičke (diplomirao 1938) i u dirigiranju P. 1929. 1951. S rcki mu ' zički teoretičar iz IV—V st. BACCHIUS SENEX (grč. 1952. Fantazija za orgulje i orkestar. 1589 i IV. 1946.

o GeneaoloSko stablo muzičara iz obitelji Bach Os _ _ 4) Caspar (oko 1570-1642/45) 3) Hans (oko 1555-1615) \ ^~™~ "^ "~ ^J ^S ^t _v / 6) Lips (?-l62O) lviemingcuSKa 10) Wendel (1619-1682) 20) Jacob (1655-1718) | ___36) Nikolaus Ephraim (1690-1760) 35) Johann Ludvvig — (1677-1741) 50) Gottlieb Friedrich — 52) Johann Philipp 1 (1714-1785) (1752-1846) | 49) Samuel Anton (1713-1781) grana i) Hans (oko 1520-?) ~* Arnstadtska _. 5 1) Wilhelm — ~ ^ —| 47) Johann Cristoph Friedrich -----.oko 1722) (1673-1691) r 6)J ohann Ambrosius (1645-1695) — 5) Johann '— (oko 1580-1626) 8) Christoph (1613-1661) 15) Johann Cristoph (1654-1693) Franačka grana —14) Georg Christoph (1642-1697) —13) Johann Nikolaus (1653-1682) Ohrdrufska grana —>■ __29) Johann Balthasar 28) Johann Christoph __44) Wilhelm Friedemann (1710-1784) 43) Johann Andreas (1713-c. 1779) 42) Johann Heinrich (1707-1783) — 41) Johann Bernhard (1700-1743) —40) Johann Elias (1705-1755) __27) Johann Christoph (1689-1740) 26) Johann Ernst (1683-1739) — 25) Johann Valentin (1669-1720) — —24) JohannChristoph (1685-1740) (1671-1721) __39) Johann Lorenz (1695-1773) Erfurtska grana > —7) Johannes (1604-1673).1 _ _46) Johann Gottfried Bernhard (I7I5-I739) Bari sinovi •e 45) Carl Philipp Emanuel (1714-1788) ^ Cl K _ _30) Johann Jacob (1682.Friederich Ernst | (1732-1795) (1759-1845) .—12) Johann Aegidius — (1645-1716) __23) Johann Bernhard (1676-1749) —22) Johann Christoph _ _11) Johann Christian 38) Johann Ernst (1722-1777) 37) Johann Giinther ._____9) Heinrich_ grana (1615-1692) 19) Johann Giinther (1653-1683) _ _18) Johann Michael—Maria Barbara (1648-1694) (1684-1720) _ _34) Johann Friedrich 17) Johann Christoph (1642-1703) — (1682-poslije 1730) 33) Johann Christoph (1676.oko 1730) 32) Johann Nicolaus ~ (1669-1753) —31) Johann Sebastian___ (1685-1750) 2) Veit (oko 1550-1619) --------------------------- 73 ________48) Johann Christian "|S (1735-1782) 1 .

S...Genealoško stablo potomaka J. Colson (1746-1795) Anna Philippa Friederica (1755-1804) Juliane Wilhelmine (1754-1815) Johann Christoph Altnikol — (17191759) • Auguste Magdalena.. Bacha Anna Magdalena Wiilcken (1701-1760) Regine Susanna (1742-1809) Johanna Carolina (1737-1781) Johann Christian (1735-1782) Johann August Abraham (?-i733) Johann Christoph Friedrich (1732-1795) Christine Dorothea (1731-1732) Christine Benedicta (1729-1730) Regine Johanne (1728-1733) Hrnestus Andreas (M727) Klisabeth Juliane Friederica (1726-1781) Christian Gottlieb (1725-1728) Gottfried Heinrich (1724-1763) Christine Sophie Henriette (1723-1726) _ _ Wilhelm Friedrich Ernst (1759-1845) Lucia Elisabeth Munchhausen (1728-1803) Auguste Wilhelmi ne (1 8 0 51 8 5 8) Caro line ' (18001871) -J. Christoph Friedrich Colson. (1778-1831) Ernest C.-(1751-1809) Johann Sebastian I I I (?-i749) .

> n 31) Johann Sebastian Bach(1685-1750) Maria Barbara Bach (1684-1720) Leopold Augustus (1718-1719) Johann Gottfried Bernhard (1715-1739) Carl Ph.?) (1724-1795) _ _ Friederike Sophie -^ Johann Schmidt (1757-1801) Gotthilf Wilhelm (1754-1756) __ Wilhelm Adolf (P-I752) (1761-?) . Emanuel Johanna Maria Dannemann (1714-1788) Marie Sophie ? Johann Christoph (7-1713) Wilhelm Friedemann —.Dorothea Elisabeth Georgi (1710-1784) (1725-1791) Catharina Dorothea (1708-1777) Johann Sebastian II (1748-1778) Anna Caroline Philippina (1747-1804) Johann August (1745-1789) Sophia Friederika (1797-?) Sophia Dorothea (1793.

Tzv. Johan Sebastian. — F. 1708 odlazi u Weimai kakvu je dužnost bio pozvan. njegov mlađi brat (4) Caspar (oko 1570—1642/44) bio je već po zvanju muzičar. ide od (5) Johanna na njegova drugog sina (8) Christopha (1613— 1661). Tu je imao da upozna vokalnu polifoniju XV i XVI st. Terry. i (43) Johann Andreas (1713— oko 1779). I. Geiringer (Musi Bach Family. arije Es ist nun aus i Mit Weinen hebt sich za 4 glasa. Rollberg. Đorđa u Eise ubrzo zatim i čembalist dvorske kapele. 31. 1705 odlazi na jednomjesečni dopust u L da bi čuo D. 1900. 2 1685 — Leipzig. III 1703). dok je mlađi (18) Johann Michael (1648—1694). Muller Genealogie der Musicalisch-Bachischen Familie. Muzičarska djelatnost nasljeđivala se s generacije na generaciju i potkraj XVII st. o Gott za 5 glasova. wiederhergestellt und erlautert. Erfurt itd. The Bach Family.— J. učenik. unuk Johai bastiana (sin »biickeburškog Bacha«. obitelj). crkveni orguljaš i čembalista dvorske kapele u Eisenachu. najvećeg tadašnjeg orguljaša sj« Njemačke. Bach Jahrbuch. Geiringer. člana gradske kapele u Erfurtu te dvorskog i gradskog muzičara (Hof. misa) i graditelj klavira i orgulja (izumio je instrument Lautenmerk. biblijsku historiju Es er ein Streit i orguljski preludij i fugu u Es-duru obj. Johann Christian Bach. (8) Christopha i (9) Heinricha. orguljaš u Ohrdrufu. te graditelj violina i klavira. U idućoj generaciji muzičara Erfurtske grane ističe se sin Johanna Aegidiusa (23) Johann Bernhard (1676— 1749). pekar 0 mlinar u Wechmaru. Najstariji sin i učenik richa Bacha. LIT. koralne obradbe. Schneider. VII 1750). moteti.Johanna Sebastiana. Mliller-Blattau -+ Lit. Sklon je gustoći i velikim zvučnim sastavima (22-gl. The Origin of the Family of Bach Musicians. Poslije sinova Johanna Sebastiana (44 -> Wilhelm Friedemann. Johann Christoph (1671—1721). a nastavio Philipp Emanuel ( Ursprung der musicalisch -Bachischen Familie. Na tom ga je položaju naslijedio sin (11) Johann Christian (1640—1682). njegova kći Maria Barbara (1684— 1720) postala je prva žena Johanna Sebastiana. se preselio najstarijemu bratu Johannu Christoj Ohrdruf i kod njega nastavio s učenjem klavira. Kad ga brat više nije mogao i vati. The Bachs. kompozitor (sačuvana 1 kantata) i kantor u Themaru (kraj Meiningena) i Schweinfurtu. M. violinist gradske kapele u Erfurtu te dvorski i gradski muzičar u Eisenachu. Bach-Jahrbuch. Bachs A nungen. Međutim.und Bierrufer. koji je kao orguljski i pijanistički virtuoz tirao u Londonu. sjevernonjemačku orguljsku n te francusku operu i balet. Johanna Chi Friedricha). M. te je dosegla vrhunac pojavom -> Johanna Sebastiana. iako u to doba nije više ni jedan član obitelji pripadao muzičarskom cehu.—• Bachurkunden (izd. Mihajla. 48 -> Johann Christian) javlja se posljednja muzičarska generacija obitelji B. Nizozemskoj i Njemačkoj. novo izd.. Eisenach 1957. I'. gudače lamentacija Wie bist du denn. Schneider (ibid. M' 1951. Arnstadt. . Johann Ambrosius imao je također šestoro sinova od kojih su važni: Johann Sebastian te (28) Johann Christoph i (30) Johann Jacob. Ne zna se pouzdano kada je oti Liineburga. K. 2. New York i London 1954. On je bio orguljaš i direktor gradske muzike u Erfurtu. autor orkestralnih suita. Tzv. On je djed Johanna Sebastiana. Schneider (s predgovorom Reichsdenkmale des Erbes deutscher Musik. začetnik je tzv. 4 moteta za 8 glasova i teta za 5 glasova. a ko rao je više raznovrsnih. putujući u nekoliko navrata u Hamburg i Celle B. drži se da je rodonačelnik obitelji (i) Hans Bach (oko 1520 — ?)3 član općinskog starateljstva u Wechmaru. — M. Bach-Jahrbuch. I. 1935). Kassel i Basel 1950. Stein. 1935). s kojom će imat moro djece (medu njima kompozitore Wilhelma Friedema Carla Philippa Emanuela). Freyse (Veroffenth der Neuen Bach Gesellschaft. i (16). u Eisenachu. 1. te vokalnu i i mentalnu muziku talijanskih i njemačkih baroknih ma. — K. 1703 stupio je u službu weimarskog vojvode Jo Ernsta. 1907. C. Od šestoro njegove djece trojica su bili muzičari: (14) Georg Christoph (1642—1697). Johann Cr Bach. Buxtehudea. MGG. Od 1665 orguljaš crkve sv. ZFMW. potomak meiningenske grane. God. 45 -> Carl Philipp Emanuel. The Bach Family. KLAVIRSKA: Sarabande duodedes variat u G-duru.: 2 moteta i 2 arije obj.: M. Jedan od njegovih sinova (2) Veit (Vitus) Bach (oko 1550—1619). je ur. nadaleko poznatim crkvenim orguljašem u Arnstadtu. bio plodan kompozitor kantata. dvorski orguljaš i slikar u Mei- 1. začetnik tzv. Ponovni dolazak u W J . Johann Christoph. drugi. J. Arie mit 75 variationen (izgubljeno' gulje: 44 Chordle zvelche bei icahrenden Gottes Dienst Zum praambulieren ge tverden konnen. Prigodom obiteljskih svetkovina Bachovi su se sastajali (ponekad ih je bilo do 120). Johann Christoph podučavao ga je čembalo i orgulje. dialog Herr. Se! 1917. orkestralne suite. 28. 47 -* Johann Christoph Friedrich. zbor. zvende dich und sei mir gnddig za 4-gl. S. Singspiel Der Jenaische Wein. — C. vrstu lutnje s tipkama). više kantata. — E. 47. orguljaš i kompozitor (Arnst XII 1642 — Eisenach. orgulja i se upućivati u tehniku komponiranja. J. je najznačajniji muzičar među pripadnicima Arn grane i uopće medu članovima obitelji Bach prije Johan bastiana. koje uza svu složenost uvijek oblikuje jasno i prej DJELA. Familie Bach. Johann Christoph Bach. čiji su potomci bili muzičari na dvoru u Meiningenu. Arnstadtska grana započinje s najmlađim (5) Johannovim sinom (9) Heinrichom (1615—1692). M. kantate Die Furcht des i Meine Freundin du bist schon. Jena 1931.). Ar Hana pro dormiente Camillo variata. ali se 1713 potp kao Hoforganist und Kammermusikus. 1955). 44 orguljska korala obj. bio je muzički amater (svirao lutnju ili citru) pa se smatra začetnikom muzičke tradicije u obitelji.). — R. Ch. — C Die Ohrdrufer Bache in der Silhouette.). God. — M. dass ich Wassers geni za alt. 1682. Benecke. E. Die Musikerfamilie Bach. NOVA IZD. direktor Meiningenskog dvorskog orkestra. jer se njegova vlastita obitelj jako povećala. Tematisches Verzeichnis der musikalischen der Familie Bach. koji je u svojim kompozicijama (orkestralna suita. klavirski koncerti. Ch. Geiringer. partije u Es erhub s Streit). zbora i orkestar. dao mu je prve upute u sviranju violine. Ohrdrufske grane koju zastupaju njegovi sinovi crkveni orguljaši u Ohrdrufu (41) Johann Bernhard (1700—1743). Kod njega je stekao muzičku naobrazbu Veitov sin (5) Johann {Hans. LIT. Meiningenska grana započinje s (6) Lipsom (Philippus) Bachom (umro 1620). S njegovim najstarijim sinom (7) Johannesom (1604—1673) započinje tzv. a od njega je službu direktora preuzeo. otišao je ] Liineburg. Najznačajniji je član te grane (35) Johann Ludivig (1677—1741). orguljaš u Arnstadtu i Gehrenu. autor svjetovne i crkvene muzike (orkestralne suite. U Arnstadtskoj grani ističe se još (32) Johann Nicolaus (1669—1753). Parizu. Uz to je kao učenik ' rufske škole pjevao u zboru. kompozicija za čembalo i koralnih obradba za orgulje. zbog prekoračenja dopusta i suko đacima i pretpostavljenima B. smionost harmonija (za 1 doba začuđujuća upotreba povećane sekste) i dubina izr majstorskom kompozicijskom tehnikom. i "dva brata blizanca —(15) Johann Christoph (1645—1693). mise) uspješno sjedinio utjecaje talijanskog stila s njemačkom misaonošću. 2. Prema genealogiji koju je počeo bilježiti Johann Sebastian. Stadtpfeifer u Gothi i Arnstadtu.: B. vokaln itd. IV. Erfurtska grana obitelji.brat Johanna Sebastiana (30) Johann Jacob (1682—1722) stupio je u službu švedskoga kralja i posljednje godine života proveo u Stockholmu kao komorni i dvorski muzičar (njemu je Johann Sebastian posvetio Capriccio sopra la lontananza del suo frattello dilettissimo). 1929. Glavna obiteljska grana što vodi izravno do Johanna Sebastiana. mlađi brat (12) Johann Aegidius (1645—1716). mu je 1694 umrla majka Elisabetha rod. Borkowsky.und Stadtmusikus) u Arnstadtu. Obiteljska muzička baština čuvala se u arhivu što ga je utemeljio otac Johanna Sebastiana sakupivši najbolje kompozicije članova obitelji u neku vrstu antologije (Alt-Bachisches Archiv). tada dvorski i gradski rr. Fischer 15 klavirskih varijacija na Eberlinovu ariju obj. zahvatila velik broj pripadnika obitelji B. 1956. preludij i fuga u Es-duru. kantatu Meine 1 obj. Imao je 3 sina muzičara: (7) Johannesa. Thematisches Verzeichnis der musikalische: der Familie Bach. zajedno muzicirali i raspravljali 0 novim kompozicijama i drugim muzičkim pitanjima. preludije i fuge. 1707 napušta Arnstadt te za orguljaša u Muhlhausen. Komponirao je pretežno vokalna djela u koj sjedinjuje bogatstvo invencije. a zastupaju je: (52) Johann Philipp (1752—1846). i tadašnju njemačku operu. violinist dvorske kapele u Arnstadtu. crkveni orguljaš u Jeni. M. Fischer. njemački kompozitor (Eisenach. koji je komponirao koncerte. Lammerhirt. Kassel 1928. ondje je ostao godinu dana i vj se s rođakinjom Marijom Barbarom Bach. Njegov ota hann Ambrosius (-> Bach. 1928—29. 1951. Franačke grane. korale i motete (sačuvane samo 2 kantate i 2 koralna preludija). 1940). — R. Die organ Improvisation bei J. Bach. U Eisenachu je 1692—< hađao protestantsku latinsku školu u kojoj je stekao temel manističkog i teološkog obrazovanja. — K. Nach Ph. Schneider. a otac. On je jedini od potomaka sudjelovao u velikoj re Johanna Sebastiana (prigodom otkrivanja spomenika u L< 1843). moteta i orguljskih korala stilski srodnih Pachelbelu. XXXIX. — Vokalna: biblijska hist erhub sich ein Streit za dva 5-gl. A Family Boston 1953.98 BACH ningenu (ostavio i jedan portret Carla Philippa Emanuela te (51) Wilhelm Friedrich Ernst (1759—1845). 1 die Bache. oko 1580—1626) koji je svirao po gradskim kapelama tirinških gradova (Gotha. B. koji bogatstvom invencije nadvisuje mnoge svoje su vremenike u Srednjoj Njemačkoj. a od 1700 dvorski mermusiker. stilski prilično konzervativnih c simfonije. nije poznato. 1907.. Johann Sebastian Bach und die Familie Bach. Johann Ambrosius (1645—1695). u školu samostana sv. a pjevajući u škc zboru učio je i elementarnu muzičku teoriju. — Isti. Njegov stariji sin (17) -> Johann Christoph najznačajniji je predstavnik Arnstadtske grane. New York i London 1954. solo-kantata Ach. vjerojatno kao dvorski violinist a možda i orgulja već je u drugoj polovini 1703 dobio mjesto orguljaša i k u Arnstadtu (dužnost mu je bila da sudjeluje i u grofovskoj skoj kapeli). Njegov sin (38) -> Johann Ernst posljednji je istaknuti muzičar Erfurtske grane. — C.

a neka i iz njegove pedagoške djelatnosti (njoj. Tamo je B. duguju postanak invencije). Tome. pružala veće stvaralačke slobode i u sebi nosila veće klice novog: instrumentalno tehničko majstorstvo i subjektivniji. toccate. S. 99 Na ovome dvoru B. U Cothenu je izvršavao samo zadatke svoje dvorske službe. a u Leipzigu je. Iduće se godine oženio s Annom Magdalenom Wiilcken. B. Zadaci. . Cothenski orkestar sastojao se od izvrsnih profesionalnih mu zičara. Od duhovnih kompozicija u Cothenu je nastao veličanstveni Johannespassion. Krebs. djela za svečane priredbe pod vedrim nebom. T. Graupner. VI 1723 stupio na novu dužnost. koralne fantazije. da B. Ph. razvijajući se u dvostrukom sjaju i atmosferi prosvjetiteljskih ideja. Schubart. emocionalni sadržaj. Pošto je izabran. priliku koja se pružila smrću J. No to je i doba. on je u Leipzigu i dalje ostao. partite za klavir. koncerti za violinu. Tome i sv. pokušao je da provede stare luteransko-humanističke odgojne principe i da postavi muziku u središte školskog odgoja. Telemann i Chr. . Sukob novog i starog očitovao se i u školi sv. koji dobiva za njega neu godne oblike. univerzitetskih i javnih. po kome nose i ime). za gradske i vojne odličnike. prvi svezak zbirke Wohltemperiertes Klavier. tako i s crkvom i s gradskim vijećem. J. gotovo prijateljski. starih tradicionalnih pravila i ograda. što mu se pružila prilika. Kad je J. tj. sintetizirajući i 'pretvarajući u novi kvalitet skupljenu baštinu i iskustva. Summa. Tome u Leipzigu i tamošnjeg gradskog Directora Musices. Već pri kraju ovog perioda jasno je iz Bachovih izjava i pisama. kompozitorske i izvođačke zadatke: trebalo je pisati serenade za aristokratske kuće.što ga vojvoda nije J. Nezadovoljan. . Gesner 1730 postao rektor škole. unijeli su temeljite promjene u njegov način rada i stvaranja. Ali unatoč razočaranju. u Leipzigu je morao »snabdijevati« muzikom crkve sv. za boravka u Leipzigu. oratorijske pasije i dr. kao i djela za razne prigode (dijelove misa. pa je B. među njima kompo zitora Johanna Christiana. je napisao velik broj svojih najznačaj nijih kompozicija za klavir: dvoglasne i troglasne invencije. U njegove dužnosti išla je muzička nastava u školi. On je do duše smatrao da će prelaskom u Leipzig doći na niži društveni položaj od onoga što ga je imao u Cothenu. sa stanjem i prilikama u kojima je trebalo raditi. pune zaostalih. makar samo izvana. suite) za violinu solo. Vogler. 1740—50. orguljaš. tako i u instrumentalnom virtuozitetu i improvizatorskoj vještini. koji su ga u Leipzigu očekivali. Orgelbucklein. x Dolazak u Leipzig otvara u Bachovu životu novo krupno poglavlje. kada stupa u najzreliju fazu svog života i stvaralaštva. K. odsjedio u zatvoru s obitelji u Cothenu. da u Cothenu dobije baš takav položaj. suprotstavit će se odsad stalnost i trajnost dužnosti kojih će. B. . 1730—40. Zbog upletanja u njegovu kompetenciju. učenici su mu bili J. ali je bio uvjeren. u Leipzigu je najviše pisao vokalnu (solističku i zbornu). pomirivši se. posebno i tradicija reformacije. . S njom će imati 13 djece. U kolovozu 1717 primio je i službeno imenovanje za dvorskog kneževskog dirigenta Anhalt-Cothena (Hochfiirstlich Anhah-Cothenische Kapellmeister). Pored toga. M. te od studenata amatera i učenika. Osim toga B. cothenskom razdoblju pripada i najveći dio njegovih sačuvanih orkes tralnih i komornih djela: sonate (odn. već u početku sukobio s Univerzitetom u pogledu svoje uloge i obaveza prema toj ustanovi. Ziegler i dr. Englische Suiten. morao dijeliti rad na više strana. G. je 1. '»Weimarske« su godine značile za Bacha uspon do visokog majstorstva. u kojemu je dominirala nestalnost boravaka i obaveza. kantora škole sv. 1720 umrla je Bachova žena Marija Barbara.«).: ». oko 50 crkvenih kantata i nekoliko svjetovnih. 20 još neupotrebljivih. kad je to mjesto ostalo upražnjeno. a vjerojatno i komornih i klavirskih kompozicija. većinom svjetovna. U Weimaru je B. Natjecali su se i G. skromnih sposobnosti. utoliko prije. f EINSENACH U XVII ST. da nije bio zadovoljan životom i radom u Leipzigu. Drugi odsjek Bachova leipziškog života. Bachova djelatnost u Leipzigu može se podijeliti u tri raz doblja: 1723—30. u svome muzičkom djelovanju imao potpuno slobodne ruke. kromatsku fantaziju i fugu. B.. God. Bachova djelatnost u Cothenu priprema je za konačnu sintezu najpozitivnijih tradicija svjetovne i crkvene muzike. Dvorski svjetovni muzički život (koji se tada u Weimaru naglo razvijao) pružao mu je i šire polje rada. obaveze i povlastice kantora sv. M. Naoko se činilo. Komponirao je pretežno instrumentalna djela. Uza sav taj posao treba pribrojiti još i druge. pored kompozitorskih obaveza. prigodne kantate. brani prava koja su mu kao kantoru bila pismeno zajamčena. Magnificate. a vokalna (kantate). iskoristio je B. Bachovo umjetničko djelovanje u Cothenu sasvim je drukčijeg karaktera. U Weimaru je nastao velik broj njegovih djela za orgulje (koralne obradbe. . U Cothenu se bavio pretežno instrumentalnom muzikom. sonate za flautu i klavir. svjestan velikih postignuća. biti čitav niz. zatim više kantata. Kad su mu stariji sinovi dorasli za univerzitetski studij. kako s Univerzitetom. Prvom dijelu života. to spajanje provest će B. U njemu se ogleda veliki umjetnikov interes za svjetovnu muziku njegovanu na dvorovima. komponirati nedjeljne i blagdanske kantate. Uz to je i zbor u crkvi sv. Brandenburgische Konzerte (posvećeni markgrofu Christianu Ludwigu od Brandenburg-Ansbacha. J. 17 upotrebljivih. nabavljanje muzičkog materijala. On će u tome gradu ostati do smrti. on će idućih godina imati i drugih sporova. suite za violončelo solo. da se B. Nikole. Ernesti (mladi) nastupio je 1734 s novohumanističkim pogledima. i prijavio se na natječaj. U stvari. pojedini preludiji i fuge). Međutim je zbog otpusta izbio otvoren sukob između njega i weimarskog vojvode koji ga je dao zatvoriti. »kneževskom pjevačicom« cothenskog dvora. U prvom razdoblju komponirao je: Magnificat i Matthduspassion. pa je B. A. sve više osjeća sukob između ustaljene tradicije i novih nastojanja. član (violinist ili violist) dvorskog orkestra i kompozitor orguljske i klavirske muzike. doduše. iako je uglavnom bio usredotočen na Tafelmusik i na muziciranje kod primanja i svečanosti te kod crkvenih obreda u dvorskoj kapeli. sređujući. doba je njegove velike duhovne koncentracije. vjenčanja. a 1714 dobio je naziv Konzertmeistera uz obavezu da svakog mjeseca stvara nove kompozicije za dvorsku kapelu. Dok se u Cothenu gotovo isključivo bavio svjetovnom muzikom. 17 nesposobnih . je kroz 12 godina vodio javne muzičke priredbe studentskog Collegium musicuma u jednom od leipziških Kaffeehausa ili Kaffeegartena. rukovođenje zborom. 2 triosonate. dužnosti i prava. da će imati veće prihode u čemu se doskora razočarao. npr. Tome i gradskog muzičkog direktora bile su u društvenoj djelatnosti Leipziga toliko zamršene i isprepletene. gradskih svečanosti itd. ali su obojica odustali u Bachovu korist. J. Tome bio loš i nediscipliniran (o kvaliteti 54-orice đaka pisao je B. orkestralne uvertire itd. BACH imenovao dvorskim dirigentom. za prigodne dvorske svečanosti. Novi rektor J. pogreba. Time je neposredno prethodio kasnijoj praksi stalnih javnih koncerata za građanstvo u Leipzigu. orguljanje. a u Leipzigu mu je stajao na raspolaganju ansambl sa stavljen prigodice od gradskih muzikanata. Većina ovih djela nastala je iz određenih izvođačkih potreba. te muziciranje kod misa. koncerti. kako u stvaralaštvu.). započeo i intenzivnu pedagošku djelatnost kao nastavnik orgulja i kompozicije. Odnos malog cothenskog kneza prema Bachu bio je prisan. Kuhnaua. Nadalje. koralni preludiji. zatim sonate za orgulje. Franzosische Suiten. za muziku kasnog baroka koja je. čime je izazvao sukob s Bachom. isprva čembalist.BACH donosi mu bolji materijalni i društveni položaj. je odlučio da napusti Weimar.

zbirke Wohltemperiertes klavier. protivrječnost i kontrast u muzičkim kod kojih konvencija igra važnu ulogu. To nosi poglavito na instrumentalnu muziku. 1885. je povremeno putovao u druge njemačke gradove radi koncertiranja ili kolaudiranja orgulja. 6 (. Karakteristično je za Bachovo doba s jedne strane čuvanj TRIJEM BACHOVK RODNE KUĆU U EISENACHU radilo se o »prodoru racionalističko-prosvjetiteljske koncepcije školstva (u Ernestijevoj osobi).. počeci izgrađivanja instrumentalne muzike kac stalne muzičke grane. još mnogim konvencijama ustaljene muzičke prakse — s baroku poprima određenije. aristokracije i građanstva): u kontrareforma Rimu javlja se prvi pokušaj komične opere s oštrom p: dalnom tendencijom. Ali Bachov lični i umjetnički autoritet nije na njih jače utjecao. da bi se zatim razgranali na razne strane. stvoren da služi kao oružje kontrareformacijske i postaje nosilac naprednih umjetničkih tendencija.. Alarcuspassion. vezana -i prostorom za crkvu. Prvi spomenik Bachu podignut je 1843 u Leipzigu. VII 1750 pokopali kod južnog zida crkve sv. Kevserlincka za njegova dvorskog muzičara J. Klavierubung . nastale po narudžbi grofa H. o 200-godišnjici umjetnikova rođenja leipziško gradsko vijeće postavilo je spomen-ploču na taj zid. U ep roka stvaraju se i neke karakteristike pojedinih naći muzičkih kultura. smjelo se ruše polifone pa monijske konvencije. Sve važne tekovine muzičke renesanse — pr težišta s crkvene tematike na svjetovnu. Chr. elementarnim formama. došle su do izražaja u djelu Johanna Se Bacha.. kojoj je najčešće nametnut zad služi samo u reprezentativno-dekorativne svrhe. višedjelnim uvodnim zborom. Bacha su 31. Blume). Potkraj stoljeća postoje uvjeti nomsko jačanje pojedinih pokrajina iz tadašnjeg komplel mačkih zemalja — Austrije i Prusije (jačanje zanata i tr. 18 Chorale za orgulje itd. i pored konstruktivizma i kombinatorike u kontrapunktičkoj tehnici. U sukob su bili uvučeni načelnik. koja je htjela nadomjestiti dogmatsko i teocentrično.i. Međutim. iako ponekad nagao i nedosljedan. u protestantskim kantatama=B. Ivana. preneseni su Bachovi ostaci 1949 u crkvu sv. u Bachovim djelima iz tog vremena stalno prisutna emocionalna. Tome. sve su to u stvari parodije. umjetnički vanredno složeni ciklus kanona. u svojemu monumentalnom djelu. je kao s ličnost. II sv. God. ali je mjesto njegova groba ubrzo zaboravljeno. 7 . i instrumentalnih ansambla.) i na crkvene kantate. reljefno : i jasno osvijetljene. u Halleu 1740. Sve ove crte u punijem obliku i u najoštrijim suprotnostima. zrele oblike. poprirj čenje umjetnički složenog i duboko proživljenog djela. Kanonische Veranderungen iiber uVom Himmel hochi i Kunst der Fuge. 1736 i 1738. Mendelssohna. karakteristično je za to doba da osim Mise u h-molu. Da bi se objasnilo Bachovo značenje. ciklus na temu koju je Bachu 1747 zadao Fridrik II prilikom umjetnikova posjeta Potsdamu (na taj Thema Regium komponirao je B. Operacija. nije komponirao više niti jedno veliko oratorijsko djelo. Ono što se u doba muzičke renesanse ješta ili javlja u neizradenim. postaju glavnim 1 čem razvoja novih muzičkih misli i građe novih arhitel oblika. Od Tridesetgodišnjeg rata (1618—48) do Bachov Njemačka pruža sliku ekonomski i politički rasparčane malo samostalne u kulturnom pogledu. to je epoha se sukobljuju i prepleću kulturne tendencije triju dri snaga: crkve. simbolizirano u gajenju muzike. gradsko vijeće. . ortodoksno kršćansko poimanje. Zato se muzički barok i ocrtava kai previranja. 1746 u Naumburgu. Das musikalische Opfer. Od 1740 B. savršenije. Početkom 1749 razbolio se. također djelomično parodije ranijih djela. — Što se tiče Bachova stvaralaštva. d budućnost. uloga i vrijednost. na inicijativu F. dramma per mušica. Ivana. djelo u kojemu ni prije ni poslije nitko nije dosegao toliku visinu kontrapunktičkog majstorstva u okviru fuge (ovaj je rad ostao nedovršen\ Za boravka u Leipzigu B. tada napušta stariji oblik (tzv. . pročišćavanjem i konačnim dotjerivanjem muzičkog nasljeđa i vlastitih iskustava. da je. Njegova pažnja usredotočuje se na sakupljanje pretežno ranije nastalih djela u veće zbirke (4 sv. Altnikol bio je u posljednjim mjesecima stalno uza nj. očitovao samosvijest i uzdržanost. Spruchkantate) i prelazi na novi tip solo kantate (bez uvodnog zbora) te na koralnu kantatu sa široko razvijenim i razrađenim. ravnoteža muzičkih oblika i njihova sve v ređenost. Osteroratorium.. uz filozofsku i religioznu meditaciju — jedar i oštar uz snažnu dramatiku — najtananija lirika. na nove \ -instrumentalne vrste i na scensko-muzička djela. izvršena u januaru 1750. obuhvatio s muzičke tekovine i stvorio osnovu novim još i danas nei nim mogućnostima razvoja. naslovna str. U tom je sukobu Ernesti pokazao netrpeljivost i sitničavost. slobodno oblikovanim recitativima i arijama i jednostavnim završnim zbornim koralom. znanstvenim izobražavanjem intelekta i odgajanjem u duhu moralno razborite čovječnosti« (F. Himmelfahrts-Oratorium i Vier kleine Messen. Goldberga. rođena iz te realističnijim umjetničkim izražavanjem i uskrsavanjem kratične (u specifičnom smislu) grčke tragedije. neposrednost melodike sa jačanjem utjecaja grada pučkih izvora. živa muzika. puna protivurječnosti (konačno. On je po Bachovu dik tatu zapisao posljednje umjetnikove kompozicije. treba njegovu stvaralačku ličnost promotriti kao kariku u lan cu razvoja evropske muzičke kulture. kristaliziranje i ustaljivanje nije.. jačanje tender jasnijim ispoljavanjem kompozitorova odnosa prema stv razvoj polifonog majstorstva.. Weihnachts-Oratorium. Pod pritiskom kracije i djelomično pod valom kontrareformacije ona se 1 sporo i na poseban način. knez ga je od 1733 do 1736 ostavio da čeka na zamoljeni naslov dvorskog kompozitora. Karakteristično je pri tome. a 1747 u Potsdamu u znamenitoj posjeti Fridriku II. G. posta opera seria) tipičan predstavnik feudalne umjetničke id< oratorij. opredjeljuju se stilovi pojedinih instri. Tako je 1732 boravio u Kasselu. konzistorij pa i sam knez. a služio se i podvalama. a krajem godine izgubio je vid. većinom prema svjetovnim. odnosno kao raskršće prema >•*<! "i Ut. Pojavivši se u završnoj fazi baroka B. a samo djelomično prema crkvenim uzorima. 1735 u Cothenu i Miihlhausenu.100 BACH kojemu vode gotovo svi putovi dotadašnje evropske 1 aktivnosti. fuga i ricercara te jednu trio-sonatu). To vrijedi u prvome redu za četiri majstorska ciklusa: Goldberg-Variationen. zemlje s tipičnin građanskim pojavama u duhovnom životu. uz dostojanstvenost i ukočenost javlja se živa ŠE i kićenost. Budući da je ta crkva bila porušena za Drugoga svjetskog rata. ostala je sasvim bez uspjeha. 1 7 2 2 . 1894 pronađen je lijes s Bachovim ostacima i oni su položeni u kriptu crkve sv.~~ ' 1 Clavierbuchlein Jur Anua Magdalena litich. u Dresdenu je bio 1731. dok je B.. 1733. uz pompoznost susreće se jednostavnost i ne nost. se više bavi muzičko-tehničkim problemima: sabiranjem. dobija ponekad svjetovni karakter. približavanje muzike dramskom iz sve su to temelji na kojima izrasta nova epoha evropske 1 kulture — barok. instrun muzika na dvorovima. u Berlinu 1741. o muzika. Njegov učenik i zet J.

arije. sadržaja i oblikovanja tako i linija stilskog razvoja. Hasse. recitativi. Lippiusa. nužan je rezultat takve djelatnosti temeljito proučavanje raznih njemačkih i stranih. Grignvja. obilje u stvaralaštvu karakteristično je za kompozitore toga vremena (takvi su Handel. i utjecaj težnje za slobodnijim sudjelovanjem građanstva u muzičkoj praksi i za njegovom umjetničkom afirmacijom. adaptiranju tuđe muzike. dolazi i do jedne univerzalističke crte. nije Bachova osobina. Svojstvo baroknih muzičara. Scarlatti. Boehma. klavirskoj i vokalnoj muzici). Karakteristično je da B. cijeni ga. od starih teoretičara Praetoriusa. utvrđivanja kronologije i objašnjenja djela. na romantiku upućuju snaga izražaja. kaže — leipziški aparat bio oskudan. U pogledu muzičkih vrsta i oblika njegovo stvaralaštvo pruža tipičnu sliku kasnog baroka: preludiji. i na klasičnoj starini u rimsko-humanističkoj predaji. sudjelujući u muzičkoj praksi dvorova. preobličuje i »parodira? svoje vlastite kompozicije. koralne fantazije (instrumentalne i vokalne). a i sam pokušava da mu usavrši konstrukciju i zvuk). provodi zvukovnu diferencijaciju u odnosu na karakter muzike. U njegovoj muzici osjećaju se muzičke tradicije reformacije. Neidhardta. kod klavirskih djela B. obogatio i formalno zaokružio premašivši u tome sve svoje suvremenike. od koralne partite O Gon. koralne zborove u formi uvertire. za njene običaje i njenu kulturnu baštinu. shematski shvaćati. filantropinizma i sekularizacije što prethodi predrevolucionarnbj epohi. osim toga neprestano usvaja nove elemente iz francuske i talijanske muzike. a kasnije Silbermannovom. Njegovo stvaranje počinje polagano i istom od 24. plesne forme. obrazovanju i djelovanju B. U opravdanost ovih hipoteza može uvjeriti činjenica da je B. takav je način rada za Bachovo doba posve neobičan. suite. a često u dotjeranijem i potpunijem obliku. se stilski nadovezuje neposredno na njemačko nasljeđe (u orguljskoj. dakle na stupovima ortodoksnog luteranskog naučavanja. od starih i suvremenih majstora vokalne i orguljaške muzike dobro poznaje Palestrinu. Sve te suprotnosti njegova vremena isprepleću se i sjedinjuju u njegovoj muzici: produhovljena meditativnost s crtama hedonizma i plemenitog uživanja u zvuku. komorne i crkvene sonate. Marchanda. B. taj vjekovima ustaljen odgojni ideal protestantske Njemačke sa teocentričko-simboličkim poimanjem muzike. uvertire. od francuskih klavesinista Raisona. drveni i li meni duhači samostalne su grupe. Beera. Za posebna reprezentativna izvođenja služi se najvećim sastavima i kombinacijama. a kod kompozicija u kojima prevladava homofoni princip i virtuozitet. motetski ili koncertantni zborni stavci. Osim toga B. kanoni (instrumentalni i vokalni). starijih i suvremenih autora. bio je u vrijeme Bachova školovanja još mjerodavan ali se u toku XVIII st. No B. Razlog i cilj ovakvih postupaka nisu uvijek sasvim jasni. Po svom odgoju. ali nikad ne upada u obično imitiranje već svemu daje pečat snažne individualnosti koja ga uzdiže iznad njegovih suvremenika. barokna kićenost s lirskim refleksijama. kao i od želje za ovladavanjem novim tehničkim izražajnim sredstvima. a možda je to i težnja za potpunijim i zrelijim obrađivanjem ranije zamisli. od miihlhausenske Ratstvechsel-Kamate do Lobet den Herren. nalazi se prerađena u Himmelfahrts-Oratorium iz 1735 i konačno u Agmisu iz Messe in h). Međutim. Vjerojatno odavde. pa se kod polifonih služi radije klavikordom. jer se sastav ponajprije prilagođavao mjestu (akustičkom prostoru)! i mogućnostima izvođenja. jer je — kao što i sam B. To stvara poteškoće kod ocjenjivanja. fuge. a kod kasnijih kantata i oratorijskih djela to nije slučaj. jedna arija iz Gottscheds Kamate — 1725. a vjerojatno ni istovetni: možda se radi o adaptiranju postojeće kompozicije za nove. Bachova opća naobrazba počiva na Hutterovu Compendiumu i Comeniusovu Vestibulumu. Telemann. Opseg Bachova djela golem je. Buttstedta. od talijanskih instrumentalnih majstora Albinonija. Stroge diferencijacije između orkestra i komornih ansambla kod Bacha još nema. mnoge instrumentalne kompozicije obrađivao za razne sastave i u raznim stupnjevima teškoće izvođenja. Pachelbela. studiranju. od lnventionen do Kunst der Fuge — i to kako linija tehničkog umijeća. je. arioso i recitativ (Matthauspassion) ili dijelove suite i koncerta. kombinira i proširuje. specifične potrebe. naročito »presađivanje« stavaka iz jednog djela u drugo. a i od onog kulturnog »internacionalizma« feudalnih dvorova. Barvphonusa i dr. godine postaje intenzivnije i bogatije što traje po prilici do 55. Bachov je orkestar koncipiran »zborno« kao i orgulje. harmonija. Te je ustaljene oblike B. Prema tome Bachova genijalnost nije u pronalaženju novih oblika nego u tome što je nasljedene vrste i oblike do krajnjih mogućnosti produbio. Frescobaldija. postepeno izmjenio u smislu neohumanizma. Nisu poznate kompozicije. ili povezujući u cjelinu koral. Konkretan povod za komponiranje kod Bacha je još uvijek u najvećoj mjeri — »službena dužnost«. Frobergera. godine. U tom smislu karakteri- . Kvaliteta u Bachovu stvaralaštvu neprestano se uzdiže: od Actus tragicusa (1707) do Kreuzstab Kamate (1731). njemačke narodne pjesme. uvijek iznova vraćao. bez obzira kakvog je karaktera ili vrste (npr. godine života. B. a s druge sve jače prodiranje racionalističkog gledanja na svijet i očiglednih novohumanističkih tendencija u umjetnosti. a na klasicizam oblikovanje tema izrazito homofonog karaktera. njegova se »ruka« lako prepoznaje čak i u preradbama tuđih djela. oblikujući npr. odnosno težnje za što širim spajanjem raznih elemenata. njemačke građanske »muzikantske« prakse i njemačke (profesionalne) vokalne. Doduše. Eulera. fantazije. toccate. du frommer Gott (između 1704—08) do varijacija Vom Himmel hoch (1747). prerađivanju. partite. individualnost melodike. daleko natkriljuje svoje suvremenike u poznavanju muzike drugih majstora i sintetiziranju različitih iskustava s izrazitim obilježjem svoje individualnosti. Graupner i mnogi drugi autori). Nuciusa. on ukazuje više na romantizam nego na značajke klasike. Stoga se u Bachovoj umjetničkoj djelatnosti osjeća i odraz Augustinove teze o muzici kao laudatio Dei i recreatio cordis. I aktivnost u raznim granama muzičke djelatnosti nije neobična za ono doba. Praksu instrumentalnih sastava (s obzirom na broj izvođača) iz Bachova vremena ne treba kruto. Zvučna sredstva kojima se B. tada intenzitet počinje opadati. od suvremenih teoretičara Matthesona. upotrebljava radije čembalo (Bach poznaje i Hammerklavier. vokalno-instrumentalne i orguljaške prakse proizašle iz kantorskog zvanja. Schnitgerovom tipu orgulja s mnogo mikstura.BACH govanje religioznih tradicija. služi također su kasnobarokna. sadržajno intenzivirao. Couperina. Vivaldija. da se vrlo rano počinju baviti kompozicijom i da vrlo rano izgrađuju svoj stil. ali ako se uzme u obzir da je gotovo polovina Bachova opusa izgubljena onda on svakako ide medu najplodnije muzičke stvaraoce. U nizu vveimarskih kantata i oratorijskih djela instrumentalni sastav zamišljen je solistički. ali i njihove moguć nosti on u najvećoj mjeri iskorišćuje. rano došao u dodir s francuskim prosvjetiteljskim idejama i antropocentričkim shvaćanjem muzike. Buxtehudea. gudači. Tamo gdje B. katkad i mijenjao. koje bi on bio napisao prije svoje 20. u svom mu- 101 CRKVA SV. pa se pretpostavlja da se zapravo radi o prauzorcima ili praidejama na koje se B. je čvrsto vezan za svoju zemlju. arije i duete kao koncertne stavke (u Mesu in h). Marcella. Werckmeistera. radi neobično mnogo na sakupljanju. obrađuje. kantabilnijemu tipu. mnogo prerađuje. TOME U LEIPZIGU zičkom jeziku progovara za budućnost. U orguljskim djelima isprva daje prednost sjevernonjemačkom.

često nesa Biblije. je bio Iz Muzičkog rječnika J. 12 za apostole. savjestan učitelj. melodijske formule. da sve. dalek od svijeta. a njegova dvorska tituls furstlicher Sachsischer Hofcompositeur. lake razdražljivosti i plamene srdžbe. početak. Gledajući. k trojstvo« traži tri odnos te snage i dubine i u tako veličanstvenim oblicima i glasa).8 = 14. Pored toga je redovno radio na pedagoškim u posljednjoj koralnoj obradbi Vor deinen Thron prvi rr i didaktičkim djelima. kao kabalistika alfabeta izraženog brojevima 1—24 (ti do 1713 mnogo zastupane orguljske kompozicije. kao čke prakse. kršćanski ^ melodijske linije s tekstom (naročito u dramskim recitativima teocentričko-sim pasija). u Leipzigu pretežno crkvena djela (iako su i druga tema prve fuge u zbirci Vohltemperiertes Klavier ima 14 područja zastupana). BACH je 9+18-1-2 + 1^3^virsku muziku. Kod njega se susreću i mistična primjena je iskreno religiozan. S. BACH. J. tri oblika: 1. a pomirljiv i predan. koje oznoj dogmi svoju muzičku misao. Ali u drugom čen život i d. što teologije prodrla u ostvari u muzici. ali se istodobno ] treba da asocijativno povezu pažnju uz određeni tekst.1 + 3 -•. bez određene Nijedan muz namjene. G. dobar otac i dobar kim sredstvima. u izrazio i sjedinio u svom stvaralaštvu snagom čudesne Credu iz Messe in dualnosti. 11 se konstatirati. građanin pun 1 produbljeno povezivanje strog konzervati muzičkog sadržaja s dagog i najsmjel poetskim. Te svoje unutarnje protivurječnosti crkvu. koja nisu naručena nost vremena i niti namijenjena određenoj u kojoj je živio. u Bacho-voj tehničar. ali upravo kao snažan unum De-um« 7 x duh. Za svoje sugrađane B. nego tri stavku: tako broj 7 oštrouman mislilac kojemu nije bilo strano ni lirsko san za stvoritelja. odrazi neupotrebljiva i za rimsko i u punoj mjeri u za luteransko bogoslužje.pouzdan čuvar svog posla i doma. Ali dubok filozof i neposrednost emocija. je bio kasnijeg datuma. kako se Bachov život raširena pojava). koji je gledao daleko ispred sebe i svog vremena.strastvenosti. odsjeku leipziš-kog boravka ali ni jedan ne nalazimo u tom pogledu sve toliko problema! veće oslobađanje. da je B. »in -trao »bogom određenim« pojavama. autograf g razinu. jer i h — riječ »credo« javlja ne mogavši izaći iz »ljušture« svog religioznog shvatanja se 7 x 7 = 49 puta. od.njemu nepravedno postupa. tenzivno i iscrpi poriva. Što je B. »pramuzikar je iz aleksandrin-ske »iskonski je muzikantskom« osjećanju težnje. B.čovjek zdrave srži. Vrlo je razmičući granice svoje umjetničke koncepcije često kod Bacha zastupana i simbolika brojeva (u njegovo vrijeme rivanja. ali i ozbiljan luteran. da tako kažemo. laštva u smislu onog stvaralaštva »neobaveznog« tipa. duboko i intenzivno. — U pobujne fantazije i j gledu sadržaja. tijesna povezanost tor. S. fuga čitavom svom djelu — i mimo svoje volje — morao c Patrem omnipotentem odraz jedne nepobitne životne istine. izvan religioznih okvira. isticanje dramatskih akce-nata. Ona naoko jednostavno i normalno. »sveto je sredine prema sebi i svoju vlastitu vrijednost. ilustrativni ć elementi podignuti na višu J. katkada predaje radosti umjetničkog stvaralaštva i radosti zanatski pomoću principa naivne ilustrativnosti. tj. u svakodnevnom marljivo. ui cjelina praktički nasljeđa. očekuje kraj života. svrsi u muzičkoj praksi rječnost i složene sredine (Messa in h. Tu su prizvukom tragike. bez Jude mora osjećajem posmatrao i proživljavao život oko sel — uvjetuje 11 nastupa ljudskim jasno uočavao svakidašnje probleme sredine u kojoj j dionica. kao dublja toliko mogao ocrtati slike najrazličitijih raspoloženja i ka semantika brojeva koja rima Bachova snaga u onom. Gradski r je na sjednici vijeća. njihovi zbro. zahtijeva da se promotri odnos takta. kao navajući golemu snaguposlovnih i sugestivnost njegova muzičkog jednostavna a-legorija i u grandioznim dramskim scenama i u intimnim lirskim brojeva (npr. izraženi muzič. k n nosno u muzičkom čovjek isprazna mudrovanja. koji be. 2. između mnogih Thomaskantora«. vjernike (npr. bio je osjećajan. kraj. niz složenom djelu »reprezentativnih« djela nosti. ako se cije. duhovit i oštar kritičar negativnih ranje. on ih je nastojao među sobom pomiriti. komornu i klaje 2 4. naklonjen radostima života.u njegovo pravo. još ne pozna potpunu slobodu stvararedak ima 14 tonova. koju je svakako pod ima 84 CRKVENI osjetio: životni proces je neprekidna borba. o »teorijom o afektima«. KONCERT U Činjenica. Početak Ciacone iz sonate u d-molu za violinu solo.punim dahom udisao život i izgarao u plemenitom naj kaliptički brojevi«) iz ga prenese u muziku. pa i neki meno sjajan impi or-guljski korali). Bachova muzika nije lišena ni ce starih zakona i dogma. on je duh silovite snage. koja se javlja kao XIX st. np tate. 1732 jeručno naznačio). nego životne pojavu punine i slojevitosti »sveti brojevi« (»apo. Walthera. br. kad s« jevi. dan nakon Bachove smrti izvijestic Schule brauche einen Kantoren und keinen Kapellmeisl . sve to dokazuje da genijalno nadareni muzičar može i shvaćanjem unutar određenih formula progovoriti izravno nadahnutim posve svjestan građanin koji revolucionarnom kim ruš: individualnim jezikom. Bacha zanosi i smjelošću kombinatorika spekulativnih momenata koji su našli dosta plodno tlo u like brojeva i realističko ocrtavanje psiholoških momen racionalizmu XVIII st. odnosno renesansnih postupaka). nailazimo Protivurječnost < na djela. on je r muzici ima mnogo dodirnih pjesnik i učenj tačaka s tada raširenom perimentator. čitava melodija 41. podređuje religioznom osjećanju kanona i muzičke »retoričke figure«. produkti. se susreće uglavnom u u sferi profesionalnih. nema plod unutrašnjeg zahtijeva. od 1714 kani ostatak flamanskih. < 12 = 84 puta.102 BACH stične su pojedine etape njegova života i rada: u Weimaru su 3. i obiteljskih problema. da je Bachovo pravo značenje shvaćeno i BACHOVO DOBA prvoj polovini XIX st. stva. stoga njegovu ne treba prom luteranstvo. s isl apostola — tj. B. Kapellmeister und tor Chori Mušici in Leipzig) bila im je trn u oku. poten. SVOnjemu nakon njegove smrti. u Cothenu je najviše pisao orkestralnu.

Liszta. Ch. a-mol. oko 1744. 1 kanonska fuga. Chr. J. sve oko 1709. d-mol. e-mol. suite u a-molu i Es^duru. kao i pojedinačno na raznim mje stima. h-mol (tema A. 5 malih preludija. A. ali neposredni potomci su. u II sv. Rochlitz. 3 sonate za violu da gamba i klavir: G-dur. u F-duru. to je ujedno i najstarija Bachova biografija. oko 1720. G-dur. Klemmu u Sangerhausen Berlinu). zbirke Klavieriibung. oko 1704. Hoffmann. oko 1720. Goldberg-Variationen. V. J. G. U drugoj polovini XVIII st. F. fuga u a-molu. za koje postoji više ili manje opravdana sumnja da nisu njegove (iznimka su jedino neke kantate. objavljivanje praktičkih i pedagoških izdanja i poticanje naučnih istraživanja. ličnih zapažanja. Simrock (Bonn) i dr. Es-dur. oko 1712—16. 4 Duetta (obj. Kromatische Fantasie und Fuge u d-molu. Dionice kantata dobiva Anna Magdalena Bach i predaje ih gradu Leipzigu (danas u crkvi sv. g-mol. Preko Forkela je dosta materijala otišlo na razne strane. II (ovom svesku B. Ph. Kla vieriibung. 1747. 1747. C-dur. 6 Brandenburgische K onzerte: I. oba oko 1720. zbirke Kla vieriibung. sastavljena na temelju usmene predaje. pa izdavači Kollmann (London). tokate u fis-molu i c-molu. D-dur. 1736 (oba su koncerta u c-molu preradbe. zbirke Klavieriibung. Schweitzera. G-dur. I I . Franzosische Suiten. III. u F-duru. oko 1716. u svom izvještaju od 4. E. nešto je došlo do Zeltera (i Mendelssohna) i Nagelija. Legrenzija). d-mol (tzv. e-mol. c-mol. B. Zelter. A-dur. Bacha). A-dur. A. U XVIII i XIX st. prema Altnikolovu prijepisu. Dorische). oko 1709 i u a-molu. Nageli J. oko 1709—10. oko 1722. u e-molu. A. Ch. f-mol. u G-duru oko 1720 i III. oko 1720. sonata u D-duru. 1731). Bachovi rukopisi podijeljeni su poslije njegove smrti između njegovih sinova. sve oko 1720. E. f-mol. D-dur. naglo počeo rasti interes za Bachovu muziku. E-dur. Nakon toga započinje tzv. g-mol. g-mol. 1739. g-mol. i od stavka <fjG#tftBachovo pismo J. Kollmann. Ernesti. Englische Suiten. 7 br. 6 partita (obj. koncert za 2 violine u d-molu. Es-dur (obj. d-mol (u Weimaru). koralne obradbe u zbir kama: OrgelbiiMein (46 stavaka). klavir i gudače u a-molu. oko 1720—23 (troglasne invencije nose i naziv Sinfonie) . ujedno i prvi — doduše površan — pregled djela iz tada još potpune zaostavštine. u B-duru. zbirke Klavieriibung . Hausera u Miinchenu. d-mol. partita za flautu solo u a-molu. oko 1722. oko 1721. C-dur. 7 fuga iz zbirke Klavierbuchlein: e-mol. Brahmsa i F. 6 tzv. anegdota. a-mol. Bachii u E-duru. op. je osvojio svijet. partita u h-molu (obj. 1742). III 1829). Clementija. Šest sonata: I. Marx. oko 1730. a-mol. stavka orguljske sonate u d-molu). bibliotekar berlinske Singakademie iz ostavštine C. f-mol. sve oko 1727. h-mol. G-dur. nije nikada dao taj naslov. Fantazije u G-duru i C-duru. 2 koncerta za violinu: a-mol i E-dur. Terry. 10). i prema nepoznatim uzorcima. u G-duru. Moschelesa. III. Engleskoj. 6 tzv. — KOMORNA. oko 1720 (poznata i pod nazivom Fantasie und Fuge)\ G-dur. IV. 1747—49. Hoffmeister & Kuhnel i Breitkopf & Hartel (Leipzig). pojedinačno 1726—31. kao IV sv. Veći dio materijala iz tih i drugih rukopisa dolazi tada u Preussische Staatsbibliothek (današnja Offentliche Wissenschafts~Bibliothek u 103 j • -u u XIX st. III sv. u III sv. u G-duru. Canzona u d-molu. Razvoj historijskih muzičkih stilova novijeg doba (neobarok. Mendelssohn. utemeljeno je novo društvo. B. preludij i fuga u A-duru. improvizatora i majstora kompozicijske tehnike. ona su se studirala i navodila u udžbenicima. Fantazija i fuga u c-molu. Njegovi učenici čuvali su djela u prijepisima. 8 sonata za violinu i klavir: h-mol. IV. 1 trio-sonata u c-molu). N. Većinu rukopisa prikupio je kasnije G. H. oko 1720—-21. Dio ostavštine koji je došao u ruke Friedemanna ne može se tačno slijediti. ORKESTRALNA. oko 1730—33 (preradba Vivaldijeva koncerta za 4 violine u h-molu op. c-mol. u Es-duru. C-dur. D. oko 1720. — KLAVIRSKA. oko 1720. 3 trio-sonate: I. G. u II sv. u c-molu. A-dur. Sechs Chordle. 1900. 6 suita za violončelo solo: G-dur. u III sv. među kojima je bio i Telemannov Sonet (1754). obje oko 1727—30. on je oko 1770 jedan dio prodao. Schwenckea (nasljednika C. III. A-dur. B. da je na prijelazu . Ph. C-dur. sve oko 1720 (posljednja je za violu pomposu). II. E. a nisu spoznali veličinu stvaralačke ličnosti: između 1750—1800 niti jedno Bachovo djelo nije štampano. oko 1730—33 (oba su djela preradbe nepoznatih. oko 1716. Italienisches Konzert u F-duru (obj. kojemu je svrha organiziranje izvedaba Bachovih kompozicija. d-mol. 1747. Uzak krug profesionalnih muzičara veoma je cijenio Bacha. više pojedinačnih suitnih stavaka. u C-duru. 1735). 1720.BACH Njegova je smrt zabilježena samo u jednim novinama. Rektor Thomasschuh. 1850 osniva se u Leipzigu pod vodstvom Schumanna. oko 1724. 4 sonate za flautu i klavir: h-mol. oko 1720. Capriccio sopra la lontananza del suo fratello dilettissimo u B-duru. 9 malih preludija. E-dur. ipak nije bio sasvim zaboravljen. a-mol. Preludiji i fuge: a-mol. u c-molu. Istom 1754 objavljen je nekrolog. C-dur. zbirke Klavieriibung. 1739). Spohra i drugih Bach-Gesellschaft (-> Muzička društva) sa zadatkom da objavi cjelokupno izdanje Bachovih djela. oko 1703. 1734). tuđih kompozicija). Th. pa Goethe. oko 1716—17. Aria mit 30 Verdnderungen (tzv. a drugi sačuvanog koncerta za 2 violine u d-molu). c-mol. a-mol. početkom 1722. sve je to učinilo. g-mol. mlada historijska nauka. u h-molu sa koncertantnom flautom. Capriccio in honorem J. velik broj koralnih obradbi u rukopisnoj Kirnbergerovoj zbirci. oko 1720. Odsudna prekretnica je svakako izvedba Matthauspassiona pod ravnanjem Mendelssohna (u Leipzigu. drugi ustupio Forkelu. nađen je manji broj autografa kod Kirnbergera. II. Aria variata alla maniera italiana. u c-molu. Corellija). T. Fuge: c-mol (tema G. Neue Bach-Gesellschaft. 6 i 11. Tokate i fuge: F-dur. e-mol. sadržava 24 preludija i fuge u svim tonalitetima). da komm ich her«. e-mol. u C-duru. 3 koncerta za 2 klavira: I. oko 1727—36. oko 1725. Passacaglia u c-molu. V 1751 ne spominje Bacha. pošto je Bach-Gesellschaft svoj zadatak ostvario. završen vjerojatno 1722. neoklasika) ukazao je na neiscrpnu vitalnost Bachove muzike koja postaje ishodištem različitih pravaca u muzici XX st. Schelble. C-dur. — BEZ ODREĐENE NA MJENE: Das Musikalische Opfer na temu Fridrika II (2 ricercara. 8 koncerata za klavir (čembalo): d-mol. Schweitzer. c-mol. a 1946 osnovano je Internacionalno Bachovo društvo (u Schaffhausenu) pod vodstvom A. u F-duru. Spitta (najvažniji Bachov biograf u XIX st. Tome). 1704. E. u C-duru. obj. bili su privučeni snagom Bachova genija. cijenili samo velikog orguljskog virtuoza. 3 partite za violinu solo" h-mol. oko 1730. A. Bach i Fr. II. Istovremeno pojavljuje se zanimanje za Bachovu umjetnost u Engleskoj (A. F. Počinje i štampanje nekih Bachovih (uglavnom manjih instrumentalnih) djela u Njemačkoj. sadržava također 24 preludija i fuge u svim tonalitetima. E-dur. e-mol. J. dok su ostali vjerojatno preradbe tuđih i nesačuvanih Bachovih violinskih kon cerata). 3 br. između 1733 i 1739 (prer. koncert za flautu. (20 korala). DJELA. Agricola. Vivaldija op. oko 1717 (Weimar). Mosevvius. »Bachova renesansa«. u D-duru. fantazija i fuga u a-molu. 1704. G-dur. 5 fuga: e-mol. C-dur. C-dur. 18 Chordle. — VOKALNA: Messe in h. violinu. oko 1725. — ZA ORGULJE. c-mol. Rijetki i veoma skromni epitafi. Fantasia con imitazione u h-molu. 4 koralne partite. u C-duru i VI. Bacha i Ch. u d-molu. God. C. Einige canonische Verdnderungen iiber das Weihnachtslied »Vom Himmel hoch. nakon 1740. oko 1721. Das Wohltemperierte Klavier. L. oko 1727—36. 2 br. D-dur. Bitter. P61chau. F. 3 sonate za violinu solo: g-mol. u D-duru i IV 7 . Schering i čitav niz drugih. i to prvi preradba nesačuvanog koncerta za 2 violine u d-molu. oko 1720. svi 1721. C-dur (Cothen). interes za stvaralačku individualnost. g-mol i d-mol svi. oko 1730—33 (potpuno su originalni u najboljem slučaju koncerti u d-molu i E-duru. oko 1720. 5. a 1778 je neke rukopise preko J. Ph. d-mol. oko 1730 (zapravo preradba vlastitog preludija i fuge u a-molu za klavir i 2. I (započet 1720. završen je 1744). Schubart i drugi. Das Wohltemperierte Klavier. Friedemanna i Philippa Emanuela. a jedva da je i izvođene No vrijeme koje je tražilo kontinuitet s prošlošću. 1751. fugato u e-molu. e-mol. Ph. 2 koncerta za 3 klavira: d-mol i C-dur. a-mol. V. Nauea u Halleu itd. Burnev).). a zajedno kao I sv. F. nisu mnogo izmijenili sliku te ravnodušnosti. Eschenburga dao na licitaciju. oko 1708—23. Bachovo djelo — jedna od najvećih manifestacija evropske kulture — postalo je svojina čitavog čovje čanstva. c-mol. Hilgenfeldtj a nastavljaju C. koje se navode zbog kontinuiteta u numeriranju). Švicarskoj. II. 11. Naučno istraživanje Bachova života i djelatnosti započinje C. slično kao i Bachovi suvremenici. E-dur. A-dur. zbirke Klavieriibung. u G -duru. D-dur. koncert za 4 klavira u a-molu. F-dur. što su ga napisali C. Ch. koncertne obradbe prema djelima princa Johanna Ernsta Weimarskog i prema violinskim koncertima A. S. Preludiji: C-dur. 9 kanona. e-mol. Die Kunst der Fuge. God. G-dur. U ovom popisu Bachovih kompozicija ne navode se one. 15 dvoglasnih i 15 troglasnih invencija. Četiri uvertire (suite): I. u kojoj su važnu ulogu odigrali H. oko 1720. u D-duru i VI. 5 tokata: D-dur. 1739). oko 1727—30. d-mol. 6 malih preludija. III.

Trossingen 1958. 55. 134 a.. Duprea (do 1940.. 1915. 1723. ] (vjerojatno obradbe tuđih djela). oko 1735—50. nun sei gepreiset. Tessmer... .) u redakciji ] (Steingrdber. Landau. 73. Ich hatte viel Bekummernis. 1958). Du solist Gott. Gott ist mein Konig. Von der Vergnugsamkeit.. 56. Telemanna). 1726.. 132. ist Sonn und Schild. 19. J733. Ach wie f\\uchtifl ach ZVie nichtiS 1724* 27 ^y/i>y 7nP7 cr vrtić ytn"hfi wtiy mćivj V* MAĐ ~T T~y& « « 1„*vVix1. oko 172 Der zufriedengestellte Aeolus. Oster orator ium. Ich armer Mensch. "Obersicht Iiber die wichtigi sehriften erschienenen Aufsatze iiber J. 184. 1734 (parodija prethoc 208. za 4 glasa. zertriimmert 1725. — E. 1731. 130.. 80. Kassel i Hamburg 1950). 142. Falsche Welt. Weichet nur. Su'sser Trost. 48. Bac 1918. 1726. j . 1735. _ _______________ . 1724. Der Geist hilft unsrer Schzvachheit auf. Sie zverden euch in dt 1725. S. Ach Gott.. meine Freude. 1726. već je načinjena prema stavcima iz ranijih Bachovih kantata. 186. u 47 godišta. der Herr. u nekrologu Ph. so schicks m}t mir. O Eivigkeit. Was mir behagt.. Ich hab in Gottes Herz und Sinn. Agricole spominje se još jedna do danas nepoznata pasija. Mache dich. 1727. 89. New York 1954 (franc. — A. Ich zvill den Kreuzstab gerne tragen. mein Gott. Lobet den Herrn.— W. Gott. Ph. Leipzig 1754. 198.) u redakciji E. j. Ich liebe den Hochsten.. Uns ist ein Kind geboren (pripisuje se J. du Donnerzvort. Der Streit zzvischen Phoebus und Pan »Geschzvinde. oko 1730—34. Lobe den Herrn... od br. 1735. Nun danket alle Gott. 43. 1724. 1723. du hochstes Gut. 1724. verlanget mich (vjerojatno nije Bachovo djelo). — W. 1724.. — I Beitrage zur Bach-Kritik. 149. S. Bach-Jahrbuch (izd. 1726. . Bach Jahrbuch 1953. oko 1732—35. dir trau ich nicht. Schlage doch. des Herren Tag. 1 7 4 . Komm.. 192.. Br\ch dem Hun-grigen dein Brot. 1726.. 151. 38. Kunst werke . 1723. Bach im offentlichen Schrifttum seiner Musikzeitung. 79. Was frag ich nach der Welt.. korale izdao je C pod naslovom Bach's Four Part Chorales (3 sv. 1734 (parodija prethodne k. Argre dich. 117. zvahr'r Mensch und Gott. Her. M. po svoj prilici djelo G. 1725.. Wer mich liebet. 1932 objavljen je jedan dod 1948 izdana je u Ann Arboru (Michigan. 140. 203.Christus. Beitrage zur Bach-Kritik (2 den i Leipzig 1910—12. 1723. 53. 1 u jednom svesku. Bringet dem Herrn Ehre seines Namens. 58. ] dein l\ame. Stuttgart 1919. BIOGRAFIJE I MONOGRAFIJE: J. Wer mich liebet. 1726. Frotscher. priredili su i J. 1735 (zapravo kantata Lobet Gott in seinen Reichen). Jesu. Dazu ist erschienen der Sohn Gottes.. bereit. 26. 215. Gleich w\e der Regen und Schnee. 189. 1726. 1930.. sia dolore.. Jesu Christ. oko 1740 (nije kantata. so ist auch dein Ruhm. Wachet. oko 1723. 1724. 24. Bach-Jahrbuch. deinen Herren. alle Heic zbor i b. Himmelskonig. The Bach Reader. und erfahre. 47. 194. 1723). Nach dir.. 216. 1723. 1724. Herr Jesu Crist. izv. a I izd. oko 1723. 1 (Pforten) zu Zion. i£ alles auf dich. — E. Četvoroglasne c tovo 400 protestantskih korala (371 koral nalazi se u proširenom II Bachovih korala. Neue Bach-Gesellschaft objavilo je praktična izdanja i uglavnom mi te novootkrivena Bachova djela. Schneider.. 1723. 1724. 1742. Matthduspassion (tekst: Picander). koji je 1834 obj. 1716 (2 verzije). I. T.-■_ \r_____ i__. oko 1730 (parodija iduće kantate). 190. 1730. oko 1729. Jesu. 45. Es ii Bachovih kompozicija): 1 Wie schon leucktet der Aiorgenstern 1725. Sei Lob und Preis mit Ehren. 1725. 60.w ^^*b. Der Herr denket an uns. 1733. Ein ungefdrbt Gemiite. 1725. Luther. 1725. 136. Herr. 1731—44. 1784—87.. Gelobet seist du. 1724? ( I I verzija oke 196. Es ist dir gesagt. 1724. 1724 (to je zapravo parodija iduće kantate). Muller v. "Zerreisset. 42. 1719. O Ezvigkeit.. 1725. . 1 (nekrolog). — K. Das Bachschrifttum 1945—52. 1734 (sastoji se gotovo isključivo od parodiranih stavaka Bachovih kantata). Ph. Ich geh und suche mit Verlangen. 1728—29. 21. der zvird mein Wort halten.. uz kritičke komentare (k izdanja). 1723. — W. 145. 148. Organ Works (15 sv. 1905. ibid.. Amo 204. 11—18. 36. 1950). 1724. Meine Seele riihmt und preist (vjerojatno n djelo). dich loben zvir. za 8 glasova oko 1726.. 46. oko 1735—50.__________s. Ziirich i95°. 176. New York 1945. 8. 188. — A. XXXVII— XI. liebe Christen. Bachs Bi Festgabe fiir J.. Himmelfahrtsoratorium. Bereitet die Wege. lass noch einen Strahl. Ich elender Mensch.. tekst sadržava 3 odlom Glorta. komm. 133. Ach Herr. O proslavi 200-godišnjice ■ smrti preuzeli su dužnost pripremanja novog cjelokupnog izdanja n> ustanove Johann-Sebastian-Bach Institut u Gottingenu i Bach-Archiz God. 76. der du meine Seele. c. ibid. 96.u. Herr. Bach Dc Kassel i Leipzig 1963. 20. 22.. 1735. n . 1726. Cambridge. Zahn. Thematisch-svstematischi nis der musikalischen Werke von Johann Sebastian Bach. 141. 214. Vergniigte Ruh. Mensch. Ich ruj zu dir. 40. Barmherziges Herz Liebe. što ih je obj. 71. 115. — H. lasst uns zvachen«. 146. 90. . Denn du tvirst meine Seele (djelo J. Bachs. Die Handschriften J. godišta 1940—48.■■ 1724. 1 mal dreier verstorbener Mitglieder der Sozietat der musikalischen X ten. izazvala je potrebu za novim. oko 1723—34. 70. 93. oko 1736—37.. Prvo cjelokupno izdanje Bachovih djela (sačuvanih) objavio je schaft od 1851 do 1899 u 46 svezaka. 1723. Kantate (do br... 1733. Osanna dalje. Schleicht. ali se pojedini stavci mogu rekonstruirati. 1724. Ouevres completes pour Vorgue (6 sv. £"5 ist nichts gesundes an meinem Leibe. da je to izdanje u mnogočemu zastarjelo. Ddrffel. 1724. _. Mizler. — J. E. 16. T Verzeichnis der musikalischen Werke der Familie Bach. ich Siindenknecht. 1708. 144. zersprenget. Geiringei Familv.. Man singet mit Freuden vom Sieg. 1724. Becker. Warum betrubst du dich. mein's Lebens L i instrumentalnu pratnju. 57. ____________. Liebsl Gott.. 59). a 4-gl. 1901—48. Du Friedefurst..ruft uns die Stimme. 1716 (II verzija 1723). Asozv. 1726.^^*. zvas dein ist und gehe hin. Wer nur den lieben Gott Idsst zvalten. Kassel 1950. 1723. Leipzi izd. 37. 1724. 1723 (prerađen oko 1730). 197. Tritt auf die _ _ _ . der sich auf seinen Gott. Erhohtes Fleisch undBlut. Ka >>Schweigt stille. . Tonet. 1715. K t ___ / i_. mein Herz. 1904—39. Kirnberger. oko 1715. mich armen Sunder. Herr Jesu Christ. Herkules auf dem Scheidezveg sorgen. 1724. Wer sich selbst erhohet. 1731. 119 Preise Jerusalem Wort. Bacha i J. oko 1730? (ova kantata po svoj prilici nije Bachova). Auf. II izd. Veri senstadt (nedovršeno) 1728. Ich habe meine Zuversicht. nova naklada svih Okolnost. Bach. spielende Wellen. 4. Schreyer. 1725. Ephraim. Pariz). — M.. ^ . 1735—44. .. meine Seele. 172. zvie du zvillst. David (izdavači). izv. za 8 glasova Jesu. zvie manches Herzeleid. Pojedinačna Bachova djela tiskana su za njegova života i po. 183. mein Geist. F. 1735—44. 1726. betet. 1726. tako za orgulje: Sdmtliche Orgelzverke (8 sv. 1714. 77. L. Schering (urednik). nepotpuno i da principima današnje muzičke nauke. 1714. 1731—32. 1724?. . 1727.. — H. 1725. i. Bacha). 210. o Seele. 185. 1906. Sie zverden euch in den Bann tun. 174. 52. gesegnetes Sachsen. Die Elenden sollen essen. 1723.. Alesse in k). Bach-Jahrbuch. Singet dem Herrn ein neues Lied (nedovršeno).. 139. 1714. Ein fešte Burg. zvann zverd (eh sterben. A Life of Johann Sebastian in Letten ments. plaudert nicht«. 50. Weihnachtsoratorium. 1715. Die Zeit. 1727. jer pripadaju drugim Bachovim vokalnim djelima). den mdchtigen Konig der Ehren. . Selig ist der Mann. S. 39. 129. 94. Kassel 1934. der zvird Wort halten. — M. J. Kuhnauu).. oko 1717—23. 92.. Sei Lob und Ehr dem Hochsten Gut. t ^ .. »Ich bin in mir vergnugt«. — J. zbirka sviju koncerata obj. Es ist ein trotzig und v oko 1735. 205 a. ibid.. _ J i*U.es Freudenlicht. Vereinigte Zzoietracht der Saiten. Wir mu'ssen durch viel Triibsal. Leipzig). 1729. Johannespassion (tekst djelomice prema B.. dich nicht. Erschallet. Marcuspassion. . 1704. LIT. S. zvas gut ist. F. 113. 54. 1735—36. 1707. Pjesme (samo je jt njegova — Vergiss mein nicht). oko 1728 (po sve Bachovo djelo).. Ba sehrift 1950. Ich freue mich in dir. Du zvahrer Gott und Davids Sohn. oko 1736 (zapravo parodija jedne Bachove svjetovne kantate). Herr Gott. seid getrost.: BIBLIOGRAFIJA. oko 1731. 1924—31). izdanjem cjelokupnih Bachovih djela. lw*. Schulze. J. PISMs MENTI: A. erzviinschte Zeit. — Lebensbeschreibungen beriihmter Musikgelehrter und Tonkiinstl 1784. J. — G. wer da glaubet und ge~ tauft zvird. das seinen Jesam lebend zveiss. . Gott ist unsere Zuv ili 1738.. 72. A. 1715. seit bereit. 207 a. 1955 izašli su prvi svesci (Barenreiter-Verlag u Kasselu) tog no^ izdanja (Neue Ausgabe sdmtlicher Werkej koje će objavljivati sva djelo u autentičnom obliku i u preradbama. j_____r r . 1880—88).. 189 zadržana je numeracija prema izdanju cjelokupnih Bachovih djela. nicht. 118 O Jesu Christ meins Lebens Licht 1748. Herr Jesu Christ. Siehe zu. mein Jesu kommt. Nimm.. G-dur (sastoje se samo od stavaka Kyrie i ( je najkasnije oko 1737 sastavio prema ranijim vlastitim djelima). 0 liebe Seele. Auf ChristiHimmelfahrt allein. von Dc trage zur Chronologie der Werke J. —■ G.. Herr Jesu Christ. Blast Larmen. Gott fdhret auf mit Jauchzen. Schmieder.. Lobe den Herren. Was soli ich aus dir machen. SAD).. djelomično parodija idu 193 a. t^l J frUIrLH »f £J J. Gott. 127. 147. 1724.. Thematisches Katalog der Instrumentalwerke Leipzig 1867. 211. Leipzig 1802 ( I V izd. Aus der Tiefe rufe ich. g-mol.. 1724. — M. vjerojatno 1731 (muzika se nije sačuvala. ist nur die muntre Jagd.'Šnhn TT> A ' O"7 7w flllcvt ttlfiinfiti Tnten T71 A • n8 getreuer getreuer Hirt. Regensburg 1938 ( I I izd. E. za 8 glasova. 41.. Ph.. 1724. Lass. ihr Feinde. Bachs. Zu: Gesamtausgabe von Bachs Werken. Die Himmel erzdhlen die Ehre Gottes. — W.. 1 seinen Schafen mit Mamen. Musikalische Bibliothek. Herz und Mund und Tat und Leben. Bach. Erwunscht. dich loben alle zvir.. Obersicht iibe -Schrifttum in Zeitschriften 1928—1930. (Breitkopf & Hdrtel.. 1714. 131. 1716 (prer. Ihr Hduser des Himmels. smrti. Am Abend aber desselbigen Sabbats. oko 1729. Leichtgesinnte Flatterg 182. Preuss. 49. ihr Pauken! Erschallet. 135. Jesus nahm zu sich die Zzvolfe. Es erhub sich ein Streit. Bekennen zvill ich seinen Namen ok 201. Ph. 1726. naziv Hohe Messe dobilo je ovo djelo u XIX st. S. 173 a i od 201 do 216 s' karaktera. 1708. Preise dein Gliicke. za 8 1726—27. Johann Sebastian Bach. Verzeichnis der bisher erschie ratur iiber J. — CRKVENA: Četiri male mise 1 F-dur. Widerstehe doch der Šunde. 1723. 1725 (-* br. 134. 137. Pretpostavlja se da će ovo izdanje biti dovršeno kroz 15 cjelokupno izdanje Bachovih djela postoje i izdanja sveukupnih dj struke. 1724. Bornemann. Schneider. Schauet doch und sehet. gesehu 202. 1727. 1726. 1716 (II verzija 1723). Ein Herz. Bachs. Bachs. 179. mein Herz. 1732. Aus tiefer Not schrei ich zu dir. 170. I—XXXVI. Cantate en bu hahn en neue Oberkeet«. 207. 17. 25. 1723. 128. S. oko 17^ angenehme Melodei (parodija prethodne kantate).. Brockesu)j izv. Forkel. A-dur. Wer Dank opfert. Jauchzet Gott in allen Landen.. E.. 213. G.. 190 preuzeta je numeracija Schmiederova tematskog popisa zum Jordan kam. Christe eleison. Bach 1915—1918. Schmieder. sei millkommen. 1723. 1730—36. f-fovr C. Bach 1765—69"). 178. 51. sv. Neue I schaft). S. 44. — H. 15. Dem Gerechten mus das Licht. 59.). Alles nur nach Gottes Willen.~j. oko 1723. 95. Erforsche mich. izvedeno 1723. H. Leipzig. 1726. 1723. Fr.3 104 BACH Herze haben. Agricola i C.hv-int Aor oivSao ClnttĐC .. 1717. du Donnerzvort. 1724. Leipzig. 200. 138. 1726. 1725. 209. 23. . Ober Johann Sebastian Bachs Leben. 1725. dass deine Gottesfurcht Schmiicke dich. Singet dem Herrn. der ist mein Leben. (katalog Bachove izložbe u Gottingenu 1950). (Kantate br. Wachet auf. schzvimmt im Blut. 18. 177. 195. S. in excelsis Deo.beliebte Seelenlust. 78. 1723.' M. Fiirstin. lieben. S. Leipzig 1928. Neues Material zum Verzeichnis der bisher erschienenen Lil J. Seiffert. 1726. 9. 2 Zeit. prijevod Pariz 1955). . 1734. mein Herz. za 5 glasova. 75. 181. muzika nije originalna. Wohl dem. Schriftstucke von der Hand J.. Wo Go nicht bei uns hd'lt. 150. Isti. ihr L 173. 1738 ? (nedovršeno.. 91. 116. Moteti: O Jesu Christi. 1724. Auf schmetternde Tone. — I i H. gezviinschte Stunde.dig in die Luft). O holder Tag. Es reifet euch ein schrecklich Ende. 199. Nun ist das Heil und die Kraft. Das ist je gezvisslich (nedovršeno. izv. 152. 1 lauchtster Leopold. Gott. 74.. je u Scheringa {Eulenburg. 143. Hochsterzvunschstes 1723.. 212. Gelobet sei der Herr. 1723. Noveli nadalje djela za klavir: Sdmtliche Klavierzverke (7 sv. betriibte Schatten. izgubljene kantate nisu uzete u obzir).. Jesu. 1910. BachGesellschaft.. Briefe J. die Tag und Jahre macht. POPISI IZDANJA. N.

ine iuites 01 tsach. S. novo izd. Abert. J. J. London 1911 [XI izd. tischer. Potsdam 1935. — A. Terry. — E. Vetter. Leipzig 1935 ( II izd. J. Johann Sebastian Bach (2 sv. 1926 (obj. Uxtord 1924. Hamburg 1953. L. prijevod Milano 1952). London 1938. Ce6aCTHH Eax.. Paris i9<. S. J. Po3euoe. S. Bern 1948. Schzveitzer. Bach-Jahrbueh. Bach. — A. London 1932. Baugeheimnisse der Kunst der Fuge von J. Ernst. 1934). S. Koln 1941. VFMW. J. — C. — C. S. Williams. Tiersot. T. — F. — WGraeser. VC'ackemagel. Bach. Bach's Organ Works. G. Boughton. Dietrich. — S. Daymond. Paris 1906 (novo izd. — E. Schwebsch. Zur Chronologie der Klaviersuiten J. }. — R. MocKBa H JleHHHrpaA 1947. A Handbook to the Performance of the 48 Preludes and Fugues of J. Lorch 1947. J. J. i E. 1930. le musicien-poete.). Roma 1962. S. 1957). Munchen 1924. — W. J. Bach. — G. Breslau 1834. F. prijevod Leipzig 1929. Warszawa 1910 (na poljskom). — H. J. Der Meister und seinWerk. Huggler. A. London 1909 (novo izd. Bern 1935. S. Miiller. Bach. Eaglefield-Hull. Ernst. — J. — Th. Das Leben von J. iđ. Wien 1956. — H. Der 3. S. — E. Bach. Fayol. Dresden 1939. London 1947. A. Malipiero. Leipzig. Bach. J. tal. J. Berlin 1928. Bach bearbeitet. J. J. Bach Biographie critique. revidirao E. Pirro. Bach.6. Langer. Leipzig 1938. — W. The >>48i( (2 sv. J. 1958. Hilgenfeldt. Lualdi. MF. — J. S. MocKBa 1936 ( I II prer. Le Maitre de Porgue. S. London 1955. Florand. Miiller-Blattau. 1929. Hitzig. Paris 1905 (VII izd. S. Bach. franc. Unerkannte Formen im Wohltemperierten Klavier. Frankfurt am Main. Die Spielbestimmung der Kunst der Fuge. J. David. — R. Bach-Jahrbuch. Leipzig 1948. S. J. A. Bach. 1936. Perrachio. T. Bach. — F. Gerold. Bach-Biichlein fiir jedermann. Bach's Orgelbiichlein (disertacija). Parry. Chybinski. 1955). — Ch. S. S. Berlin 1935. Husmann. — A. Bach. S. Die Fugen des Wohltemperierten Klaviers in bildlicher Darstellung. Hasse. Fuller-Maitland. — O INSTRUMENTALNIM DJELIMA: Debrais van Bruyck. — Eva Mary i Sydney Grezv. Engel. Kassel 1951 J E Hum A Companion to Bach's Orgelbiichlein London 1951 1952. Dresden 1937. — T. Praktische Anwendung der im Studium der Kunst der Fuge gewonnenen Erkenntnisse. London i New York 1955' — J. Jena 1930. — J. — B. Moser. Paumgartner. 1940—48. — L.. — K. 1950). S. Levin. S. S. u 2 sv. M. 1949). Vivaldis Violinkonzerte von J. J. Eine Einfiihrung in ihre formale und geistige Wesensart. Bach. Gerber. J. 1925). Paris 1950. Tovey. Guida illustrativa alle composizioni per ^Surich 1950. — w. J. Paris 1941. Bach. 1924. The Style of J. — C. Analyse des vv'ohltemperierten Klaviers. Bach. Milano 1926. J. Bach. Heidelberg 1951. — K. Berlin i Leipzig. — J.)— F. II izd. My3biKajibnaH KJiacHKa XVIII Bena. Grundziige einer Geschichte der Fuge. Keller. David. Keller. Benz.. La Vita e le opere. Bachs. 1948. Bach's Orgelchoral und seine geschichtlichen Wurzeln. —E. Les Six concerts Brandenbourgeois de J. — W. Brandenburgische Konzerte. London 1929. — C.). Bach-Jahrbuch. Jlueanoea. Unechte Orgelwerke Bachs. Ober die Wiedergabe der Praludien und Fugen fiir Orgel. The Forty-eight Preludes and Fugues of J. Johann Se bastian Bach. 1926. Cherbuliez. — R. — H. London 1954. na njem. according to the Rules of the Old Tradition. S. Schzveitzer i Ch. Bach. Sebastian Bach. S. — N. Bach. Hamburg 1950. Paris 1952. Bach. Bach. Steffin. Bach. Gray. — H. J. Die Gestalt von Bachs Chromatischer Fantasie. Eax. H. Krey. J. Halle 1928. London 1930. Brescia 1948. Borkotvsky. Johann Sebastian Bach. Die Rhythmik der Bachschen Praludien und Fugen fiir die Orgel (disertacija). Czaczkes. 1937. 1933. Paris 1925 (novo izd. — Ch. Laux. Bach. Kassel 1931. S. Lunowt ninluhrung in die >>Kunst der rug. Bach. — H. J. The Origins of the Family of Bach. prijevod Milano 1938.— H. — H. prijevod pod naslovom j. — F. Keller. Ć. Parma 1950. Bach (sa 40 muzičkih primjera). Bachs Violinsonaten. 1906— 10. Bachs Orgei- ses fils. Valabrega. J. Gedenkschrift fiir H. F. — H. S. — B. Der Flugel J. S. Bach. Taylor. S. Einfiihrungen. S. Bach's Chorale Preludes. Widor. Der Thomaskantor und seine Sohne. Berkelev i Los Angeles 1956. Stuttgart 1931 ( I I izd. — A. Bach-Jahrbuch. London 1925. 1938. Torino 1935). — Isti. Bach. — P. Bach. njemačko prošireno izd. Rotschild. i dopunjeno izd. New York 1945. II Clavicembalo ben temperato. Wolfrum. Bach. Bach. Bachs Brandenburgische Konzerte. — H. — A. HeopcKUU. — E. Tusler. Bach. Wolfenbiittel 1926 (II izd. S. 1938. S. Johann Sebastian Bach. Bachs. Gurlitt. 1937. J. Bach. une lignee de musiciens. H. — J. London 1928 (njem. —■ R. S. J. — E.— G. Moser. A Companion to the Art of Fugue. E. Dufourcq. Bach. Johann 105 u 3 sv. Katechismus der Fugenkomposition (3 sv. — L. engl. — J. G. Das »Musikalische Opfer" von J. Bach. revidirao Bider. — F. Leipzig 1908 [novo izd. J. Steglich.. Besseler. Kassel 1948). Die Kunst Bachs dargestellt an seinen Inventionen. 1885. S. The Choral Preludes of J. Bachs Kunst der Fuge. 1930. S. Bach und die Kunst der Fuge. — J. S. L'Arte della fuga di G. Moskva 1953). Leipzig 1867 ( II I izd. Wien i New York 1950. Bachs Englische und Franzosische Suiten. — P. Bach. S. Paccagnella. III izd. Paris 1947. Xydoe. — D. Berlin 1936 ( I I I izd. S. Paris 1948. Knorr. S. Schiitze. Die Kunst der Fuge als Klavierwerk. 1950). Bach's Brandenburg Concertos. The Story of the Development of a Great Personality. Germani. skraćeno njemačk C. J. Die Orgelwerke Bachs. Die Orgel. Fischer. — H. Kretzschmar. Riemann. MocKBa 1911. J. Leipzig 1925. J. S. Jb'de. London 1925. J. Torino 1942. ZFM. S. Bach. S. Miiller-Blattau. S. F. L'oeuvre d'orgue. — F. Berlin 1950. S. tal. A. 1960]. — H. Teil der Klavier -iibung. E. Schenk. Firenze 1955. S. Ehmann. Bach. — J. — R. J. S. Form und . J. S. Bach's Musical Offering (2 sv. CIOHTBI Eaxa RIIH KnaBiipa. Hamburg 1950. 1943). 1949). Berlin 1935. London 1903. Wien 1953. S. Bach-Jahrbuch. Borkoivsky. S. — J. — W. -— R. Leipzig 1922 (tal. — A. — F. Basler Nachrichten. 1955]. Eax (H ero poa). BachJahrbuch. E. Bach. — L.. — A. Bach. Olten 1946. L. S. sadržava analize djela Wohltemperiertes Klavier i Kunst der Fuge). i engl. — J. New York i London 1936). Die Musikerfamilie Bach. E.). — H. Bach. Fuller-Maitland. Bach. prijevod u 2 sv. Leben und Aufbau der Fuge bei Bach. Oberst. Analyse des Wohltemperierten Klaviers. Pitrou. Kongressbericht Basel 1924. F. Misch. Casella. Waldersee. — R.BACH Bachs. — W. J. Dahms. Jena 1939. Aiartin. — A. MocKBa 1939. 1940. Johann Sebastian Bach. London 1942. K. J. S. — H. Bach-Kolleg. S. I. — E. S. S. Handschin. S. — E. —■ Ph. Bach. Leipzig 1938 (II izd. Paris 1912 (II izd. Bach. Musik und Kirche.F> Paillard.

Matthdi (redaktor). O VOKALNIM DJELIMA: Th. Smend. Voigt. J. G. Bach. Pirro. Leipzig 1933. — W. Leipzig 1925. — F. S. Bachs. Huber. Smend. — A. — W. J. — W. — A. Terry. — A. 1938. S. Meyer. 1946. Bach. Menke. Gottingen 1950. G. S. MocKBa H JleHHHrpaa 1948. Rochlitz. Pfender. Sacred and Secular. Bachs. Smend. Bach. . J. London 1926. — M. — K. Stuttgart 1950. — A. Berlin 1947. Mojsisovicz. London 1956. An Introduction. 1896 (Leipzig 1897). Barblan. — F. — W. Širola. Leipzig 1909. Blankenburg. Forschungen iiber Bachs Grabstatte. Leipzig 1923. Liitje. L'Esthetique de J. J. Wolfenbiittel 1926. Die sechs Suiten fiir das Violoncello allein von J. Vetter. Das vvahre Bildnis J. S.T. — Isti. Leipzig 1939. Leipzig 1947. KpKCTajuiHsaiiHH TeMaTH3Ma_ B TBoptiecTBe Eaxa H ero npeauiecTBenHHKOB. Miiller. 1934. The St. 1. Bach im Gottesdienst (3 sv. Smend. J. Leipzig 1913. London 1933. Beyer. Bach. I. Život i rad. C. Leipzig 1895. Die Matthauspassion. rpy6ep. Bpaydo. Zeitschrift fiir Asthetik und allgemeine Kunstwissenschaft.Bax H TeH^ejii. Berlin 1947— 48. — P. Das Symbol in der Musik. Schrade. Handbuch der Kantaten J. Die Auffuhrung der Johannispassion. Bojanozvski. Die Harmonik Bachs (disertacija). — K. O staroklasičnom stilu i Bahu i Hendlu. — B. Herz. Eine Noteninschrift und ihre Deutung. Schering. The Music of Bach. Un Architecte de la musique: Jean-Sebastien Bach. S. E. Verzeichnis von Bildnissen Bachs. The Art of J. —. — R. Pevec. J. Kassel 1948. Paris 1947. 1913. i engl. 1903. Bachs Matthauspassion.. Kurth. Bach-Jahrbuch. I. Milano 1961. Oxford 1925. M. —■ C. Berlin 1957. 1950). Bach-Handel. 1935. Dehnert. Das Thema in der Fuge Bachs. J. Paris 1948. — F. J. Raupach. Bachs (diserta cija). Neumann. — N. 1918—28. S. Boult i W. J. — G. P. 1926. — W. Bachs Johannespassion. — F. Luther und Bach. S. Bach. Werker. Bach als Meister der »Gemtiths-Ergotzung«. Huber.—■ H. London 1936 ( I I izd. Breslau 1845. Paris 1963. Smend. Strassburg 1938. S. Die Geschichte der Bach. Milojević. S. Bach-Probleme. 1954). S. MQ. Reinhart. E. 1905.: F. Lazarević. Bach (zbornik). —■ E. Terry. — R. Bach's Orchestra. W. Leipzig 1936 (II izd. u i 12. Hashagen. J. Ziirich 1950. Paris 1947 (novo izd. Jansen. Die Artikulation bei Bach. Blume). Življenje in svet. I935i 3. Graf. Bachs Kantatentexte. 1935). 1930. — Isti. Život. Škerjanc. Bach-Portraits. S. — F. S. Ivan Sebastijan Bach: Muka Gospodina Našega Isusa Krista po Mateju. Dresden 1950. PJB. S. — L. — M. Bachs Matthauspassion. Bach als Meister der Farben. Bachs Kantatenvverk. S. New Haven 1946 (u posebnoj knjizi. Bachs Grab und Bachs Bildnisse. — B. Bonn _ j. S. Korte. — Isti. —■ J. Kassel i Basel 1950. — B. Oxford 1925. S. Gottingen 1942. de Schloezer. 1824—32 (Članke o Bachu obj. — W. Leipzig 1914. J. Bachs Leben in Bildern. 1927 i 1930. Paris 1947. Bach. Bach-Jahrbuch. Vetter. — L. —■ A. Herz. Riječ. Die Chorfugen J. genie latin?. Bach. Ziirich 1935. Bach. S. Lazarević. Berlin 1852. 351. Die Auffindung der Gebeine J. Emery. Mosezvius. Bachs Vokalitat. — W. Kolb. 1908. Musik und Kirche. Dufourcq. Geiringer. 1926). Zur Markuspassion. Waegner. S. Bah. Bachs Kirchenkantaten (2 sv. G. Leipzig 1941. 1950. Bern 1936. Bach's Passions (2 sv. S. M. F. Besch. Grundlagen des linearen Kontrapunkts. The Lost Bach Portrait. Wolfenbiittel 1950. — P. S. sv. Bach-Jahrbuch. —• Ch. Hausszvald (redaktor). Dickinson. J. S. Bachs Matthauspassion. 1934. Cber Kantaten J. — Ch. S. — F. Schmitz. Ph. Bach's B-minor Mass. Bahove kantate. S. Leipzig 1940. A. — K. Reinhart. Bach bei seinem Namen gerufen. Bach i njegovi korali. S. — M.— F. Jahrhundert. Untersuchungen zur Struktur der chorischen Choralbearbeitung bei J. Journal of Renaissance and Baroque Music. Bach und deren Probleme. — O 1957. 1935. Glazbeni vjesnik. 1927. Bach in seinen Kirchenkantaten. Bachs Frb'mmigkeit und Glaube. Kolb. Diirr. —■ J. Johann-a Sebastian-a Bacha vokalna djela. J. — W. CoBeTCKaH My3biKa. Die Kirchenkantaten Bachs. — G. Its Preparation and Performance. •— J. Bach-Jahrbuch. Einfiihrung in Stil und Technik von Bachs melodischer Polyphonie. Musikgeschichte Leipzigs. Das Symbol in der Kirchenmusik Bachs (disertacija). i K. Festschrift zur Deutschen Bach-Feier. ibid. S. — K. Bach. Put. J. Heuss. — W. Hoffmann. Kassel 1950. Der junge Johann Sebastian. Bachs h-moll Messe. F. S. Paris 1907. Leipzig 1938. Bach i Handel. O. New York 1950. Schittenhelm. Wege zuBach. 1939. Bach-Jahrbuch. 1928. Ziirich 1949. Bach der Lutheraner. Berlin 1936.). Bach's weltlichen Kantaten. Bach-Jahrbuch. — L. I935J 141—'146. Bach-Jahrbuch. Wustmann. 1911. — M. Einige Gedanken zur Praxis der Auffuhrung Bachscher Chorwerke mit Orchester. 3. Der Kapellmeister Bach Potsdam 1950. — R. — Isti. — R. Bachs Leipziger Kirchenmusik. — H. Erlangen 1935. — R. — Isti. Kassel 1950). Bruckner. Beethoven. Musik und Weltbild (Bach und Beethoven). The Historical Approach. Bach-Portrats. Auf den Geisteswegen von Bach und Beetho ven. — H. Giitersloh 1938 (II izd. 3—6. Markovac. Stuttgart 1950. Hitzig. Bach and his Predecessons. Bachs. — A.—■ J> TWAUH. London 1949. Platen. — E. Letopis Matice Srpske. Vogel. Vom Sinn der kultischen Tragodie. 1937. W.). 1950. — F. Bach's Cantatas and Oratorios.). Bach-Probleme. The Background of Passion Music. Das Weimar J. Das Weltbild J. — M. Die AurTiihrung der Johannes-Passion von J. Laux (redaktori). J. — W. Kassel 1940. Ziebler. chantre de Dieu. Bachs Zahlensymbolik. Studi sui testi delle Cantate sacre di G. 1895. J. — M. Bach und das Musikleben Leipzigs im 18. Bach (disertacija). His. TEHNICI. Švarc. J.— A. — Ch. — A. S. Journal of the History of Ideas. S. Das architektonische Prinzip der Matthauspas sion. S. London 1932. Bachs Passion. S. — Zeta. Bach. 1921. — W. JleHHHrpafl 1928. S. genie allemand. — H. Jlmauoaa. S. — R. — W. S. Huber. Smallman. Studien iiber die friihen Kantaten J. Die innere Einheit von Bachs Werk (disertacija). Schering. Ziirich 1948. Kort s Bach's Weihnachtsoratorium. Dufourcg. Sv.). Zulauf. 6. S. Bach. J. — M. F. Ivan Sebastijan Bach. Steglich. Bachs. — G. 1939. London 1934 (obj. Bern 1917. 1863. Bach-Jahrbuch. 1931. Bachs (obj. 4. — K. A. S. Bachs Matthauspassion. Keller. Berlin 1924 ( I I izd. — L. Bachs Chorfuge (disertacija). Leipzig 1941. — R. J. S. Chailley. J. — W. Gottingen 1950. — H. Jena 1956. S. — W. — H.— H. S. Stuttgart 1926. — B.). Padova i Kassel 1956. Bachs. Leipzig 1898. •— • A. Introduction a J. Schneider. Wustmann. Terry y ]. Gannett Bach's Harmonic Progression.und Handel-Trompete. Bachs. Die Bildlichkeit der wortgebundenen Musik J. Mainz 1950. 6. Bach im Wandel der Ge schichte. — A. S. — K. — M. S. Dreger. — Ch. My3biKajinaH ApaMaTyprHH Baxa. — A. Amsterdam 1952. — O. Leipzig 1950. — A. London 1930.musik in der Weimarer Periode (disertacija). Jodei Die Kunst Bachs. — W. —■ N. Berlin 1928. Deutung und Wirklichkeit. Oxford 1924. Die Vokalthematik Bachs. Leipzig 1948. Benz. na njem. Neumann. Aus Leipzigs Vergangenheit. Rameau et J. 1935. Bachs Magnificat. 10—11. Schiitz und Bach. Ukmar. AM. Bach (disertacija). Blankenburg.Preuss. S. — G. 1935. Miiller-Blattau kao Wege zu Bach. Bach. Leipzig 1942. Zvuk. S. Bach. Tagliavini. INTERPRETACIJI I DR. —■ E. Anmerkungen und Hinweise. Koberle. 1939. S. PJB. Krause. v. Terry. My3biKo3HaHHe. Reinhart. Bachs. Bach-Gedenkschrift 1950. Finlay. Von der Verwendung von Blechblasinstrumenten in Bachs kirchenmusikalischen Werken. Fiir Freunde der Tonkunst (4 sv. — F. Franz. Schering. — E. Souchay. — A. 5.). Blume. 2. Matthew Passion. 1936. III. J. Blankenburg. C. 1954). Bach: the Conflict between the Sacred and the Secular. Paris 1947. — Bach-Festschrift. Bern 1924—-33. Sv. Schering. Bach-Jahrbuch. Bach-Gedenkschrift 1950. —■ B. Ziirich 1950. Franke. Guida al Clavicembalo ben temperato di Bach. Regensburg 1950. Drdger. — R. Thiele. Bach's Cantata Texts. G. Wolff_. Philadelphia 1942. STILU. S. 1935. Gebeine und Antlitz. Einfiihrung in die h-moll Messe. A. Les Passions de J. Bach als Sanger und Musiker des Evangeliums. J. Kirchenkantaten (6 sv. 1955). Bach. Bach's Religion. La Messe en si mineur de J. — G. — ^V. Ziirich 1956. S. K Bonpocy o JiorHKe 6axoBCKoro H3bina. W. Smend. Kassel 1930. — F.Wustmann. Bach im Zeitalter des Rationalismus und der Friihromantik (disertacija).

Schonewolj i K. K. God. Emery. 1911. Kassel i Basel 1956. W. The Consummation of the Baroque in Music. Sva su mu klavirska dje preobiljem osjećajnosti. London 1956. uz to je i podučavao (učenik mu je J. Johann Sebastian Bachs Sohn. Matter. 6 dua za 2 flaute viole. Bachs. Hamburg 1955. 10 fantazija. BACH muzički direktor (Director musices) što je obuhvaćalo dužnosti slične očevoj službi u Leipzigu: komponiranje kamata (nedjeljnih i blagdanskih) za tri glavne mjesne crkve. P. Schrade. S. a od 1729 studirao pravo te filozofiju i matematiku na Univerzitetu u Leipzigu. Tako se u vezi s prodajom očevih autografa ističe činjenica da je čitava tadašnja sredina bila indiferentna prema djelu Johanna Sebastiana pa sin nije morao da bude u tome iznimka. Tetzner (redaktori). F. Umro je u bijedi. Berlin 1953. Graenera (1931). Kompositionsweise und Bearbeitungstechnik in der Instrumentalmusik J. — K.Wilhelm Friedemann Bach. Bach. 1784) može zaključiti da je bio veoma cijenjen i poznat: »Njemačka je s njime izgubila svog prvog orguljaša. upoznao talijanski operni i francuski g£ i drugovao s književnicima (Lessing. kompozitor i čembalist 8. archiv. J. Nov LIT. Mainz 1950 (na engleskom. W. Bachs Berufung nach Darmstadt. E. F. F-dur. F. Das sogenannte »Orgel konzert d-moll von Wilhelm Friede Bach-Jahrbuch. J. imao je i nekolicinu nadarenih učenika (J. Mann. Beethoven. Sche alter Gesangmusik. posvetio Wiintt Sonaten. Ubrzo nakon njegove smrti biografi (F. J. a prisvajanje i iskorištavanje tuđih (očevih) djela ne mora se uzeti kao prijestup. — P. Wilhelm Friedemann Bach (( popisom djela). 1778— KALNA: 24 duhovne kantate. uzdržavajući se podučavj vira te muziciranjem na akademskim svečanostima i koncertnog društva. Bach und seine hallische Wirksamkeit. VII 1784). u to doba učenici su mu vojvoda C Wiirttemberški (kojemu je C. G.). Marpurg. Bachs. J. Grauna.: F. — R.). — W. Posebno se izdvajaju njegove klavirske sonate početak moderne klavirske sonate u sjevernonjemačk prethode sonatama Philippa Emanuela. karakteristične za tzv. Bachs. Eller. D'ou vient l'art de Bach.. —■ F. braća Graun. Berlin-Dahlem 1951. kantatu Heilig. Bach und das Mittelalter. i S. MGG. S. Ondje je. njemačkom stilskom krugu a važan je po klavirskim i djelima. Bachvogela (1858) i istoimena opera P. — M. Marpurg. Kiek-Pavesi. Ein verpflichtendes Erbe. . ORKESTRALNA. XII 1788). u prije vodu autora. Fr. Bach manu mei patris descriptum. Bachs. jer je to u ono vrijeme bila uobičajena pojava (F. redovito mom DJELA. II. Introduction to the Music of Bach. a 1753 za kantora konačno je 1768 dol muzičkog direktora j. — P. H. Moser. 1734—38 nasta prava u Frankfurtu na Odri. G. — H. 1733 dobiva mjesto orguljaša crkve sv. Najstariji sin Johanna Sebastiana koji ga je podučavao orgulje. — L. S. W. F. 11 fuga. Princeton 1952.: sveukupne klavirske sonate obj. Seiffert( za flautu obj. 1. s vlastitim i nešto tuđih kompozicija (autograf danas u biblioteci Yale Universityja u New Havenu). 1746 postao je u Halleu orguljaš u Liebfrauenkirche i gradski W. G. Od 1723 W. Leipzig i Hamburg 1935. kao i sonate. Leipzig 1950. London 1950. S. N. koncerata i komornih kompoz je kasnije u Berlinu preradio. Smatra se da je zbog neimaštine u to vrijeme bio prisiljen da proda dio očevih rukopisa koje je naslijedio. . Ziirich 1957. pi ORGULJSKA: 3 fuge. Berlin 1963. Schwartz (1925). Kao kompozitor pripada pretklasičnom. angefangen in Cothen . New York 1951. Witold. trio na »Allein Gott i kanoni. zapadajući u sve veću oskudicu. Fried Sohn J. Bach eternel. Berlin 1868. S. M. 1930—40). F. Zur Frage Bach-Vivaldi. 3 sonate za flautu i b. 1 Sckneider. Krause. H. je pohađao školu sv. Leipzig 1950. ondje je 1723—30 pohađao školu a 1731—34 studirao pravo na Univerzitetu. — A. Leipzig 1913 (novo izd. S. —■ KOMORNA: violine ili flautu i b. S. Siegele. S. Bach in Kothen. Koln 17& Bitter. svoj natpis: di W. L. 3. Tome gu. čini se. Venezia 1956. E. kantatu Dies ist der Tag obj. Kao orguljaš W. U osamnaestoj godini komponira svoja j (više klavirskih sonata. Steglich. 3) stavio je W. F. Bach and Handel. 14. S. Nakon nekoliko posve kontradiktornih sudova istom se u novije doba nastoji naučno rasvijetliti njegova ličnost i životni put. AFMW. na dvoru i u građan govima. Ch. Bach. Falck. la cathedrale musicale du monde. Bachs Sonaten und Partiten fur Violine allein. 1738 pozvan je na dvor pri ljednika Fridrika Pruskog čija je kapela boravila većinom bergu. — G. C. 1957. — H. Geneve 1953. Die Sohne Sebastian Bachs. Ornamentation in J. B-dur. Carl Philipp Emanuel. Carl Philipp Emanuel und Wilhelm Fridemann Bach und d (2 sv. J. vođenje školskog i gradskog zbora te jednog Collegium Musicuma. Rust. 9 sonati 2 klavira. Lausanne 1952. S. prozvan B Hamburški Bach. J. Pošto je završio studije. Bekenntnis zu Bach. U želji da živi životom slobodna umjetnika W. — W. misni stavci. koncert za 2 klavira u Es-duru. 4 trio-sonate obj. W. Bachs. — J. Besseler.106 BACH su na snažnu stvaralačku ličnost Johanna Sebastiana plodonosno. — A. — H. — H. God. 1950. 1900. —■ J. Uber die »kantable Art« der Musik J. God. Hausswald. 1953). Ha. Sofije u Dresdenu. Bachs Werke. Pet koncerata za klavir i gudače: a-emol i Es-dur. Lindau 1 Stabenow. Intenziva život u očevu domu rano ga je doveo u dodir s mnogi nim kompozitorima i s različitim muzičkim strujanju vremena. — L. F. Davison. U \ je razdoblju napisao e stveni priručnik Vei die tuahre Art das ( spielen koji mu je d< taciju najznačajnijeg pedagoga onoga vrei kako je bio nezadovol službom na dvoru (k: osobito cijenio. 22. Goethe und Bach. J. W. c. 1726—27 boravio je u Merseburgu i učio violinu kod J. G. Kongressbericht der Gesellschaft fur Musikforschung. David. NOVA IZD. Rust) ali je zbog opetovanih nesuglasica s pretpostavljenim crkvenim vlastima 1764 napustio službu i 1770 preselio u Braunschweig. 1951. Život i stvaranje izuzetno nadarenog Wilhelma Friedemanna zapravo su razorile iste one suprotnosti vremena i sredine koje 4. G A-dur. 78 i 156. Kassel 1964. -W. obj. Fridrik II ga je 1741 komornim čembalistom. Bach. Pariš 1957. Ph. vježbe. arije. te koncertant pirane poloneze koje se približavaju romantičarskom nom klavirskom »komadu«. Na tom položaju dužnost n da muzicira na čembalu pri redovitim kraljevim veče mornim koncertima na dvorovima u Berlinu i Potsda podučava klavir. Smend. Bach's Fugal Works. Reichardt i dr. Drugi sin Johanna Sebastiana Bach. nakon oč natjecao se bez uspje sto kantora sv. je bio jedan od naj\ stora svojega doba i smatra se posljednjim reprezenta like tradicije. J berger i dr. — Isti. Djetinjstvo je proveo u Weimaru (do 1717): (do 1723) i Leipzigu. God.c. D-dur i a-mol. Šcheide. — W. London 1951. se oslobodio službeničkih spona. . I 1922). God. gdje je ostao do 1746. — W. S. P. —■ W. A. — R. London 1953. F. a muzički svijet čovjeka čiji je gubitak nenadoknadiv«. kompozitor i orguljaš (Weimar. Ronga. Kassel 1951. Em stil. Bachs Orgeln. I. Bach. Wilhelmshaven 1951. F. heilig obj. 63. Bach in unserem Leben. Bach-Jahrbuch.. Festgabe zur Deutschen Bach-Feier 1950. 1774 nastanio se u Berlinu. — W. Mozart. Ramler. S. Wiihrer (1949— za 2 klavira obj. Besseler. Bach's Ornaments. Auf den Lebenswegen J. 13 poloneza. Walther (1939). F. Sulzer. W. Schulz. Tiibingen 1956. 1720. VVilhelm Friedemann. 12 poloneza obj. Koncerti i simfonije su. — C Deutsche Messe. Bachs (disertacija). ali u njegovom vremenu još nisu bili dozreli uvjeti za takav način života. XI 1710 — Berlin. Otada nije više imao stalno namještenje nego je uzdržavao sebe i obitelj koncertiranjem i podučavanjem. S. pokušava koliko navrata da se z: gdje: 1750. Goldberg). 2 svjetovne kantate. suita u g-molu. pla bila slaba). Gleir sve znatno utjecalo na njegov umjetnički razvoj. A. došao u dodir s istaknutim muziča: Quantz. iako se iz nekrologa (u Cramerovu Magazin der Musik. Berlin-Dahlem 1952. E. Johann Sebastian Bach. Osam simfonija: C-dur. Gurlitt. T. Ondje je komponirao većinu svojih najznačajnijih instrumentalnih djela. učenik. — G. klavir i kompoziciju i za njega sastavio Klavierbiichlein. Krdmer. Neumann. tako da tehnička izradba i forma djeluju poput prsi ra. Uber die Wiedergabe der Musik J. Blume (N. Aldrich. Wolfenbiittel 1952. Zur Stilistik von J. —■ Opera Lausus und Lydie (nedovršena). 1743). Legende einer Musikheiligen. U Halleu je stekao velik ugled osobito kao orguljski virtuoz i improvizator. Bach as a Biblical-Interpreter. Hindetnith. Ehmann. 7 koralnih predigra. Blume). Dickinson. A. H. Leipzig 1951. — H. — KLAVIRSKA: koncert za klavir solo u G-duru. Tome. — W. SBIMG. Petri. U Berlinu je.) spleli su oko njegove ličnosti i bohemskog načina života romantične legende na koje se oslanja i fantastični roman »Wilhelm Friedemann Bach« E. mlađi brat Johann Bach i F. Ph. Franck. F. III 1714 — Hamburg. Leipzig Nagel. — U. Pošto je stupio na prijestolje. F. the Conflict between the Sacred and the Secular. došlo do kasnije često citiranih i ozloglašenih »falsifikata« očevih djela: na autograf orguljskog koncerta u d-molu od Johanna Sebastiana (preradba Vivaldijeva koncerta op. Schmitz. New York 1955. Funf echte Bildnisse J.

BACH jatelja G. E.crkava i kantora gim hanneum u Hambur jedivši svog dugogod C. F. PH. Telen .

c. Die deutsche Clavichord-Kunst des 18. E. Form.. C. Niemann. 1742 (tzv. . u 2 sv. F. 1763. 1951. — O. Miscellanea Mušica. 19 Simfonija: Sinfonia a Violino primo. Ztuolf kleine Stucke. mit Exempeln iiber jedem Accord (rkp. 1749. Stoga je i djelatnost Philippa Emanuela bila mnogo šira: pored organiziranja crkvene muzike (što je uključivalo i stvaranje novih djela) on komponira niz svjetovnih. Regensburg 1957. zbirka od 80 kadenca za vlastite klavirske koncerte i sonate (rkp. sv. Ph. . 5 klavirskih koncerata prer. 2 zbirke. Kurze Anzveisung zum General-Bass. 1766. Von der Fingersetzung. 1775 i Auferstehung und Himmelfahrt Jesu (tekst C. poloneze za različite sastave. — M. Bachs. U berlinskom periodu preobličava elemente nasljeđa u galantni i mjestimice »osjećajni« izraz. Riemann. suprotstavljajući za bavi jačkom karakteru talijanske i francuske galantne muzike ideju poetične muzike. Zato C. 28. ostali koncerti u rkp. Ebeling. menueti i manje kompozicije u rkp.. 1775)5 J. — KLAVIRSKA. 1935. 1957. — E.. S. apsolutne muzike. viola 1 bas-flauta) i b. — Popis sveukupnih djela obj. Jalozvetz. C. einen doppelten Contrapunct in der Octave von 6 Tacten zu machen ohne die Regeln davon zu zvissen (štampano u F. Ph. Bach. hauptsachlich bei Ph. Ph. tako da se tada pod imenom Bach podrazumijevalo Philippa Emanuela. the Netherlands and United Provinces (2 sv.. Sei Sonate per Čembalo. 4 obj. Six Sonates. Westphala. 1785 i 1787. 20 pasija (djelomice upotrebljena muzika iz pasija i kantata J. — C. — H. C. Krebs (Sechs Sammlungen . 3 klavirska trija. 1895). Muzička supstanca. se intenzivno bavio i podučavanjem klavira. 1753. M. Pasijska kantata Die letzten Leiden des Erlosers.. Bratsche und Bass. Ober harmonisehe Ausfullungen alterer Klavier-Musik. A. mnogo duguje talijanskoj muzici. U ranim se djelima C. — ZA ORGULJE: 7 sonata. E. Westphala): Thematisches Verzeichnis der Werke Ph. Stucke fiir Klavier. Heilig mit zwey Choren und einer Ariette. ostale sonate u antologijama i u rukopisu (među njima Sonata per U Čembalo a due Tastature. MGG.und Stiluntersuchungen zum ersten Satz der Klaviersonaten C. Bach-Jahrbuch 1938 i 1940—48. New light on the last years of Carl Philipp Emanuel Bach. E. Ann Arbor 1965. — F. on se odlučno protivio prodiranju elemenata opere bufTo u okvire tzv. 1764—66. E. Der Wirth und die Gaste. E. još u velikoj mjeri drži očeve tradicije. za njegovo je stvaranje osobito značenje imalo prijateljevanje s pjesničkim krugom oko Klopstocka (H. — D. Bach (disertacija). prakse generalbasa i muzičke interpretacije njegova vremena. 6 sonata za klavir. Stevens. 18.). 1753 (dodatak traktatu Versuch iiber die Wahre A r t . Vrieslander (Kurze und leichte Klavierstucke. Philipp Emanuel Bach in Hamburg. Lieder und Gesdnge. Kantate: Phillis und Tirsis. 4 Orchester-Sinfonien mit 12 obligaten Stimmen. Zzvo'lf kleine Stucke. Leupold (6 sonata za duhače. Ova zbirka djela nalazi se u Kraljevskom konzervatoriju u Bruxellesu. O značenju i utjecaju Philippa Emanuela na bečke klasičare najviše govore izjave Havdna i Beethovena koji se pozivam na taj utjecaj u izgrađivanju vlastitog stila. F. E. — A. 1763. — H. Allgemeine musikalisehe Zeitung. Umro je poznat u čitavome muzičkom svijetu. 1770.. E. 6 zbirki fiir Kenner und Liebhaber (sadrži 18 sonata. — Ph. 1780—81 (po 30 pjesama). Dresea i Quantza). 1758 i 1770. Zum Liedschaffen C.. Zmolf geistliche Oden und Lieder. njegova tematika većinom proizlazi iz jedne jedine muzičke zamisli koju on motivički raspreda. U vokalnim djelima C. osiromašen Sedmogodišnjim ratom. W. filozof J. C. E.). . 2 sv. E. Schenker (Klavierzverke. Rammler). Gotovo sva djela Philippa Emanuela Bacha sačuvala su se zaslugom orguljaša J. 1787.). serenade i zborovi. ORKESTRALNA.. prije 1768. ibid. I. 1787 (sadrži i pjesme Dolesa. Bachs. Riemann (2 simfonije... J. . I).). je svoja golema iskustva iznio u priručniku Versuch iiber die zuahre Art das Clavier zu spielen koji ide medu najvažnije izvore za upoznavanje sviranja klavira. 2 zbirke. 1781. 1783. 2 sv. E. Einfall. 1776.). Mitchell. — G. Ph. u faksimilu sa svim dodacima iz kasnijih izdanja. fiir den Generalbass (rkp. The Keyboard Concertos of C. 1776—77. Bach in the Development of the Clavier Sonata. 1949. 1904. Plamenac. historičar Ch. Cramers iibersetzte Psalmen mit Melodien zum Singen bey dem Claviere. 1766—68. Forkelom (koji se kasnije natjecao za njegovu ostavštinu) i drugovao s istaknutim hamburškim učenjacima i književnicima (Lessing. 1955) i dr. E. Heide 1929. — KOMORNA: 30 trio-sonata za 2 melodijska instrumenta (violina i flauta. Ph. Zwey Litanien aus dem Schleszvig-Holsteinischen Gesangbuche za 8 glasova.. Wien-Claudi. Bitter. 5. 1935. Carl Phillipp Emanuel Bach. 1780. Le Origini italiane del romanticismo musicale. dua za 2 violine. Vier leichte Sonaten. 2 za obou i 3 za violončelo (sve u rkp. Doflein (6 klavirskih sonata). J. W. W. A. Čembalo: 3. . — Autobiogra fiju izdao C. sonata za obou i b. 13 ronda i 5 slobodnih fantazija). Glucka (Orpheus)3 Haydna. 1714—1788. Baumgart. A. — A. Sechs leichte Clavier-Sonaten. J. bestehend in Ubungen. pojedinačno. Sei Concertiper U Čembalo. a ne Johanna Sebastiana. Bach und seine Lieder.H. pojedinačno 1745. Violino secondo. Oden mit Melodien. Ann Arbor 1965. posebice na klavirskim djelima s kojima je odsudno pridonio razvoju ranoklasične instrumentalne muzike. — J. geistliche gesdnge mit Melodien. Fischer. Ph. O. kulturni i muzički život nego Berlin.. E. — CRKVENA: Magnificat. te priređuje javne koncerte kao solist (čembalist) i kao dirigent izvodeći značajna oratorijska i operna djela Telemanna. — C. R. A Re-Evaluation of the Role Plaved by C. Beethovens Jugendwerke in ihren melodischen Beziehungen zu Mozart. 1779. C.. a u klavirskim. Kao jedan od posljednjih velikih virtuoza na čembalu (klavikordu) C. F. osobito melodici belkanta čiji se utjecaji naziru u pjevnoj melodici njegove klavirske muzike. E. je i po stvaralačkoj koncepciji u biti improvizator te zato nije pridavao toliku važnost oblikovanju bitematske sonatne forme. 1766. Kleine. Phillipp Ema nuel Bachs musikalischer Nachlass. 1935. Burnev. Fortsetzung von sechs Sonaten. 2 sv. Pruske i Wurtemberške sonate. H. — H. 7 klavirskih trija. priredio W. štampane u zbirkama: Gellerts geistliche Oden und Lieder mit Melodien. Violetta e Basso. H. II. Zweyte Fortsetzung von sechs Sonaten.: C. Handela (Messias. III. I I I . samosvojni izraz koji navješćuje klavirsku muziku romantičara. Salzer. C. Die Norddeutsche Triosonate (disertacija). Sechs neue Sonatinen. Ph. Torino 1930. D. — H. Bachs Harpsichord Concertos. E.: velik broj kompozicija objavili su C. c. E. Ph. da bude čist govor osjećaja. (medu njima 2 per Vorgano overo U čembalo concertato i po 1 Concerto doppio za čembalo i klavir). on se dopisivao s Diderotom (o muzičkim problemima) i sa J. Bretver. Gerstenberg. fiir Kenner und Liebhaber. E. 1944). obj. Revue Belge de Musicologie. Fuga a 4. Ziirich 1940. Ph. Bach considered in Relation to His Musical Aesthetics and the Rise of the Sonata Principle. 18 Probestucke in 6 Sonaten. Das Klavierkonzert der Berliner Schule. Ph. Bach. Reimarus). XII. Vrieslander. den Manieren und der Freyen Fantasie (rkp. Lolli. Schmid. Ali istodobno. E. Geiringer (simfonije i koncert za čembalo u djelu The Music of the Bach Family. Kassel 1931. 1927—28). — R. Ch. pa su ga kao izrazita zastupnika »osjećajnog stila« (Empfindsamer stil) nazivali »Klopstockom tonova«.— R. L. ZFMW. W. pod naslovom Sonatina a Čembalo concertato. 1772. a podjednako i oblikovanje posebne klavirske tehnike. DJELA. 1760. Bitter. za flautu (violinu) i klavir. I primitivi della Sonata moderna. 1762. — W. N.. 1770. Kiel 1927. Miesner. 4 dua za 2 klavira. B.). 4 dua za 2 klavira. Cherbuliez. Galuppi). Die Sohne Sebastian Bachs. 2 violine. Neue Melodien zu einigen Liedsrn des neuen Hamburgischen Gesangbuchs.. Ph. Od sviju sinova Johanna Sebastiana on je na taj razvoj djelovao najtrajnije i najjače.. 9 koncerata 107 za melodijske instrumente: 4 za flautu. The Kevboard Music of C. te produbljivanju i produhovljenosti izražaja. koji ih je marljivo sakupljao i još za umjetnikova života (s njim se dopisivao) načinio potpuni tematski katalog. 1930. Haydn und Ph. Lon don 1965. Una Sonata per U Čembalo. — E. Schering. E. . Ph.. Bachs Klavierwerken. Sechs Sonaten. Miinchen 1923. Bachs Variationenwerke. 1759 . Bachs. C. Barford. — F. 11 koncerata za flautu (sporno je da li su svi prvotno u tom obliku). 1870. Claudius. Fantasta e fuga a 4. u njegovim kasnijim klavirskim djelima odražavaju posve lični. Flueler.). na engleskom W. — VO KALNA: oratoriji Die Israeliten in der Wuste. 1942. SBIMG. MQ. Busch. II ( . Oberdorffer (simfonija u C-duru. Die Sohne Bachs. c. 1780. E. 1762 (20 oda). — H. Zweyter Theil in tvelehem die Lehre von den Accompagnement und der freyen Fantasie abgehandelt wird). Bachs. Johann Ernst. kompozitor (Eisenach. E. Bach in Relation to Performance (disertacija). I. 1947. Ph. I 1722 — 1. klarinet i fagot (rkp. Bachs (disertacija). C. 1897. Marpurgovu djelu Historisch-Kritische Beytrdge zur Musik. prigodnih kantata i serenada za gradske svečanosti. NOVA IZD. Burnev u djelu The Present State of Music in Germany. Težište je na instrumentalnoj muzici. štampane: Sei Sonate per Čembalo. I—III. U Hamburgu je stekao i velik društveni ugled. Six Sonates za klavirski trio. Jahrhunderts (disertacija). Sve do pred kraj života C. vise varijacija. F. The two Oratorios of C. ozbiljne. nije toliko pridonio izgrađivanju oblika klasične sonate koliko njezinu sadržaju. 1787. 1784. 1932. E. — E. Bach und seine Kammermusik. a u pojedinostima njegov doprinos premašuje i udio bečke i mannheimske škole. Kurze und leichte Clavierstucke mit veranđerten Reprisen und beygefugter Fingersetzung. Oko 170 sonata. dvozborno. Carl Philipp Emanuel Bach. posljednji istaknuti muzičar Erfurtske grane obitelji . Ausgezodhlte Kompositionen). Berlin 1868. Torrefranca. Busch. 6 Piccole Sonate za 7 duhača. 1788. PJB. Njegovoj fantaziji i izražajnom senzibilitetu najviše je od instrumenata s tipkama odgovarao klavikord na kojemu se proslavio i kao improvizator. Freiburg im Breisgau 1930. J. 1914. E. Voss) u kojemu su se vodile diskusije o odnosu muzike i poezije 0>Sing-Poesie«).. 1752 i 1760..). Auerbach. mit veranđerten Reprisen. 1757). — SPISI: Versuch iiber die zvahre Art das Clavier zu spielen. više kompozicija za različite crkvene blagdane. ostale u rkp. — II. Steglich (4 simfonije u seriji Das Erbe Deutscher Musik. — H. koristeći se harmonijskim i dinamičkim kontrastima i promjenama tempa. 3 obj. Leipzig 1901. Washington 1956. takta i zvučnih registara.. sonata za violončelo i b. Hamburg je u ono doba imao daleko razvijeniji društveni. prigodne kantate. Wyler. Reichenberg 1928. a Vusage des Dames. zbirka klavir skih sonata. Kahl u Selbstbiographien deutscher Musiker. Muller. Miesner.. S. 52 Koncerta za klavir odn. 2 sonate za violu da gamba i b. Der Fruhling. a katalog i preostali vrijedni materijal čuva se u Bruxelleskoj kraljevskoj knjižnici {Fond Fetiš Nr. Ać. Uldall. 1758 (55 pjesama). E. 1751 i 1762—63. ostale u antologijama i u rukopisu (medu njima 6 simfonija za gudače iz 1773). — W. 11 sonata za flautu i b. moteti. 1779. obj. 1744 (tzv. K.. Music and Letters. HoffmannErbrecht. Neue-Lieder-Melodien nebst einer Kantate. Ph. 1766. E. tražio je neposrednost izraza i smatrao da muzika treba da uzbuđuje. Bacha. Wurttembergische Sonaten). Carl Philipp Emanuel Bach. 1938. Ph. 1905. U. Schmid. c.BACH Kao bogat hanzeatski grad. razlaže i modificira na najrazličitije načine. 1786. ostale pjesme u antologijama. Bach und das redende Prinzip in der Musik. Flote. H.. Paz Corazon Canave. IX 1777). napose razvoju motivičke razradbe. E. Djelo Philippa Emanuela Bacha nalazi se po sredini između svijeta njegova oca i bečke klasike te pripada pretklasičnom razdoblju. Mitchell. Praludien und Studien. oda i arija. za 2 flaute i za 2 kla rineta. H.. R. 1949. Bern 1960. Carl Philipp Emanuel und Wilhelm . Hoffmann. 1930. izuzev pojedinih oda i pjesama. 1937). eine Singode vom Herrn Gleim. Die Norddeutsche Sinfonie zur Zeit Friedrichs des Grossen und besonders die Werke Ph. . 1761. Ph... Hassea. trio-sonata u G-duru. marŠevi. Ph. Berlin 1908. menueti. — G. G. 1764. LIT. Preussische Sonaten posvećene Fridriku II). Selma. H. za flautu i violinu. H. 1959. Das Ausdrucksproblem in der Klaviermusik C. Leipzig 1884. E. H. 1773 (novo izd. 3 Quartette furs Clavier. ekonomist J. Oko 250 duhovnih i svjetovnih pjesama. 1952. Sturms . Bachs Essav. Jommellija (Reguiem) i dr. ronda i dr. Morgengesang am Schdpfungsfeste (tekst Klopstock). c. — K. — L. 1747). komornim i simfonijskim djelima hamburškog razdoblja izražava se posve individualnim stilom koji upućuje na budućnost. Wotquenne (prema popisu J. Ph. 1902). 1774 (42 psalma). an Introduction. 1786. Traktat Versuch iiber die zvahre Art das Clavier zu spielen u skraćenom izd. Ph. Uber die Bedeutung der Ornamente in Ph. 5218). I. Kleinere Stucke za duhače. 1935. 1789 (21 pjesma i 1 kantata). se uglavnom drži stila sjevernonjemačke (Berlinske) škole i ne dostiže originalnost svoje instrumentalne muzike. Bacha i Telemanna). njegov hamburški dom posjećivali su mnogi muzičari na proputovanju (Ch. Crichmore. za 2 klavira. H. Ph. Waldersees Vortragssammlung. Leipzig 1928. 1922).Friedemann Bach und deren Briider (2 sv. 1958. Sonata per U Flauto traverso solo. 1948). Six Sonates pour le Clavezin. 4. mit Exempeln und 18 Probe-stiicken in 6 Sonaten erla'utert.

1792—94. Ch. 1785. 1773. MGG I. Michaels Sieg (Herder).: M. God. 1 vrijeme bio previše zau. I. . Die Hiru Krippe Jesu (Ramler. 1786 —87 i u skupnoj zbirci Musicalischer Pot-Pourri. Schunemann. više manjih kompozicija u vlastitoj zbirci Alusicalische Nebenstunden. Das Deutsche Lied im 18.: pasijski oratorij obj. 1776 pon u Mannheimu na praizvedbi svoje opere Lučio Silla. sačuvano nekoliko dionica). 21. Ch. deren Sehnen. Kantate: Stvaf mich nicht in deinem Zorn. U. VI 1732 — Biickeburg. F. posebno je značajan za razvoj muzičke balade. C. Johann Christoph Friedrich. 177 ponirao je J.molu i 3 stavka iz VI psalma obj. uverti pasticcio // Tutore e la Pupilla. Oratoriji: Der Tod Jesu (Ramler). Zur Biographie J. duo-drama Mosis Mutter und ihre Tochter (tekst Stille. C. — Ch. 1776. Najstariji preživjeli sin Johanna Sebastiana iz braka s Annom Magdalenom WU1cken. New York i London 1954. Jommelli. 6 koncerata za klavir. a uz to i djela njemačkih majstora Stamitza. nu. dopisivao do kraja života).). duhovne pjesme u zbirci B. Plod je tih putovanja bila izvedba niza Handelovih opera. 1770 i 10 četverostavačnih. Kantate: Die Ausgit Geistes (Herder. u F. Uspjes slijedeće opere Zanaida donijeli su mu položaj kraljičina m majstora (music master) što je obuhvaćalo medu ostalim čavanje kraljevske djece. zatim Univerzitet (pravne studije) u Leipzigu. muzika izgubljena). 1917). Duet O w. Kao kompozitor držao se. 1754: rojatnije 1756 J. 2 sonate za violončelo i klavir. ruft uns di 1780 i Ich lieg und schlafe. God. Ondje stječe imućno. Johann Ernst Bach. 1773. Ch. grofa Agostina Littu.Benecke. 1764 pokreće zajedno s gambistom C. von Mecklenburg Strelitz) što mu je osiguralo poslužbu u Londonu. Hassi J. Magnificat (na njem. i. oratorije i kantate. Schlichtegrollovu Nek das Jahr 1795. F. Schoberta i Mozarta. pa su većinom izvođena izvan Biickeburga (u Hamburgu i drugdje). Havdna. 19. 1749. Bach. 1774. Die Liebe Gottes ist ausgegossen. Tome i zatim studirao pravo. God. 1769. Stilski je prošao različite faze: isprva komponira pretežno vokalna djela. Drey leichte Sonaten.. 1785. Jahrhundert. Maria di Caravaggio. 1773. Die Au^ und Himmelfahrt Jesu (Ramler. 2 sv. simfonije) u kojima se naziru utjecaji mlađega brata Johanna Christiana Bacha. Od 1771 do 1777 na dvoru je službovao i J. C. 1914). Quant: Agricola. a na povratku Philippa Emanuela u Hamburgu. fughetta. Sve te komponente starog i novog uspio je J. 1749. i vlastita i tuđa djela (npr. Bach J XI. Bachs. prozvan Buckeburški Bach (Leipzig. je ostavio opsežan i raznoličan opus koji doduše ne dostiže važnost djela njegove poznatije braće. 1785. God. i Abel redovito su nastupali kao solisti i dirigenti. 1769. usprkos neujednačenoj vrijednosti cjelokupnog njegovog opusa. I. 42. God. Scarlattiidr. 17 und machtig (Herder). 1776. Stuttgart 1902. New York i London 1954. Allegretto con XVIII variazioni u G-duru. F. Berlin 19SO. 1951. LSffler. Uz to je pohađao školu sv. 6. kao i istaknute rr berlinskog kruga (braća F. Schiinemanna). 1781 nije više napisao nijedno novo djelo. odnosno bečke klasike.. raspuštena. duodrama Philoktetes (Herder. C. a 1762 i položaj m direktora crkve 5. Gotha 1797. 2 sv. — KOMORNA : 6 gudačkih trija. 1764—65 kod njega uči Mozart koji u to vrijeme koncertira na engleskom dvoru. J. Održavali su se sve do J. — H. Vier Organisten Eisenachs aus bachischem Geschlecht. J. 1914. muzika izgubljena). Brat gs dučavao i kompoziciju gućio mu da upozna re berlinske opere. Schneider ili J. 1762 preselio se u London i svoju višegodišnju djelatnost za King's Theater. Ch. H. jer je kapela nakon regentove smrti. Ch. 1786 (samo klavirski izvadak) i L'Inciampo. J. 1916. — KLAVIRSKA. fantazija i fuga u a-molu i F-duru. Colonne. ] J. Die Auferzveckung Lazarus (Herder). II 1763) označuje prvu pojs rineta u engleskom opernom orkestru (Burnev). MGG. gdje je od 1737 pohađao školu sv. Bach-Jahrbuch. za kazalište u Mannheimu operu Tem kojom na praizvedbi doživljuje golem uspjeh. galant nog stila i mjestimice nalazio smiona i nova tehnička i stilska rješenja pa se. F.: Cjelokupna djela izdaje Fiirstliche Institut fiir mus schaftliche Forschung u Buckeburgu (dosad izašla 3 sveska — moteti. 2 sonate za violinu i klavir. surađivao uglazbivši više nje govih tekstova (3 oratorija. A Johann Sebastian B. ORKESTRALNA: 14 simfonija. Geiringer (Music of the Bach Family. DJELA. Orione. Kraft. F. Mein Odem ist schivach i Gesegneten Auftritt. Za nau kod glasovitog Bolonježanina komponirao je gotovo sv crkvena djela. Miintera Geistliche Liec ( I I sv. 2 sv. — G. 1758. 1773. Hey. Romanze con XII variazioni u A-duru. The Bach Familv. odlazi u Milano. 2 sv. Bendom plan reorganizacije koji nije uspio da provede u djelo. muzika izgubljena). — VOKALNA: pasijski oratorij O Seele. 1789 i Čembalo Sonate u F-duru. 6 sonata za čembalo i violinu ili flautu. motet Aus der Tiefen za zbor a cappella. Kretzschmar (DDT. Geiringer. 1794. 1953. God. Tome. u kojima nastoji da sjedini utjecaje talijanske muzike i svoga brata Philippa Emanuela Bacha s vlastitim načinom. Bacha). God. 1786—87 i zbirci Philippa Emanuela Bacha Mw Vielerley. opere. 1760 prešao je na katoličku vjeru mjesto orguljaša u Milanskoj katedrali. Gon wird deinen Fuss nicht gleiten lass Solokantate: Die Amerikanerin (Gerstenberg). da poveže u jedinstvenu cjelinu te je na taj način postao značajan posrednik između tradicije i mannheimovaca. — H. 1776. oda Vertrauen des Christen auf Gon za zbor a cappella. v. Die Kind-heit Jesu (Herder. kao Concerts spirituels za Pariz.gleskoj. kompozitor. koji mu je dao mjesto dirigenta s\ vatnog orkestra i stipendiju za studije u Bologni kod Padi tinija (s njim se J. 1912). . Die Nachkommen der Bucke