ENCIKLOPEDIJA
I
A-G
OZ

MUZIČKA

ZAGREB UGOSLAVENSKI

AVCAVLXXI ZAVOD

L E K S I K O G R A F S K I

JUGOSLAVENSKI LEKSIK'

FSKI ZAVOD, ZAGREB

TISAK, B A K R O T I S A K , O F F S E T I UVEZ G R A F I Č K I ZAVOD HRVATSKE, ZAGREB

Drugo izdanje Muzičke enciklopedije izlazi prošireno u tri sveska. Sva ranije objavljena materija pregledana je i dopunjena novim biografskim i bibliografskim podacima. U drugo izdanje uvrštena su mnoga nova imena kompozi tora, muzikologa i muzičkih umjetnika koji su u međuvremenu zauzeli određeno mjesto u muzičkom životu svojih zemalja; unijeti su podaci iz područja jazza kao i zabavne muzike, koja sve više ulazi u svakodnevni život suvremenog čo vjeka. Obrađeni su i novi muzički pojmovi na polju tzv. avangardne muzike, kojih nije bilo u ranijem izdanju. Smatrajući da su koreografi i baletni umjetnici ravnopravni partneri ostalim muzičko-scenskim radnicima, redakcija je unijela čitav niz novih imena s tog područja. Radi boljeg pregleda narodna muzika svakog naroda izložena je u novom izdanju u istom članku s umjetničkom. U nastojanju da nova edicija i u ovom pogledu dosegne nivo nacionalno reprezentativnog djela, redakcija je posvetila punu pozornost sintetičkom prikazu muzičke kulture jugoslavenskih naroda i na rodnosti. Što se tiče likovne opreme, znatno je proširen ilustrativni dio i povećan broj likovnih priloga u bakrotisku i u boji.

MUZIČKA ENCIKLOPEDIJA
3

Glavni urednik

Krešimir Kovačević

Članovi redakcije Ivona Ajanović, Dragotin Cvetko, Stana Đurić-Klajn, Cvjetko Ivanović, Marija Kuntarić, Dragoslav Ortakov, Mladen Pozajić

Sekretar Krasna Panjkota Glavni redaktor ilustracija Koraljka Kos Redaktor ilustracija Mirjana Petričević

Tehnička redakcija Dušan Žvab i Branimir Sokol

SURADNICI U I SVESKU

Andrija Tomašek, prof. Muzičke škole »Pavao Markovac«, Zagreb A. Vi. Albe Vidaković, prof. Teološkog fakulteta, Zagreb B. Ać. Branka Antić, akademski muzičar, Zagreb B. Buj. Dr. Bojan Bujić, prof. Univerziteta, Reading B. D. Branko Dragutinović, dramaturg oVere Narodnog pozorišta, Beograd B. I. Bojana Ivančević, prof. Muzičke škole »Vatroslav Lisinski«, Zagreb B. Lk. Borut Loparnik, urednik III programa Radio-televizije, Ljubljana B. Sč. Branimir Sakač, kompozitor, Zagreb B. Ša. Dr. Božidar Širola, muzikolog i kompozitor, Zagreb Bi. R. Biserka Rako, redaktor JLZ, Zagreb C. I. Cvjetko Ivanović, glavni urednik Radio-stanica, Titograd C. R. Cvjetko Rihtman, akademik, prof. Muzičke akademije, Sarajevo D. Co. Dr. Dragotin Cvetko, akademik, prof. Filozofskog fakulteta, Ljubljana D. Čol. Dragutin Čolić, prof. Muzičke akademije, Beograd D. Ov. Dragoslav Ortakov, docent Visoke muzičke škole, Skopje D. Pl. Dušan Plavša, prof. Muzičke škole >Isidor Bajić«, Novi Sad D. Ps. Dragomir Papadopolos, prof. gimnazije, Beograd D. Sn. Dušan Skovran, prof. Muzičke akademije, Beograd Di. S. Dr. Dimitrije Stefanović, viši naučni suradnik Muzikološkog instituta, Beograd D. Jć. Đura Jakšić, direktor Muzičke škole »Josip Slavenski«, Beograd Đ. Ra. Đoko Radović, muzički urednik Radio-stanice, Titograd E. Hk. Emil Hajek, prof. Muzičke akademije, Beograd E. Kr. Erika Krpan, muzički kritičar, Zagreb F. L. Franjo Lučić, prof. Muzičke akademije, Zagreb G. Jć. Dr. Gavro Jakešević, direktor Srednje muzičke škole, Sarajevo G. Kr. Gordana Krajačić, prof. Muzičke škole »Josip Slavenski«, Beograd H. P. Dr. Hubert Pettan, prof. Muzičke škole »Vatroslav Lisinski«, Zagreb H. U. H. Helena Uhlik Horvat, kostimograf Narodnog pozorišta, Sarajevo I. Ać. Ivona Ajanović, redaktor JLZ, Zagreb I. Hg. Dr. Ivan Henneberg, direktor Zavoda za zaštitu autorskih malih prava, Zagreb 1. Me. Ivo Malec, kompozitor, Pariz I. Su. Dr. Ivo Supičić, prof. Muzičke akademije, Zagreb J. As. Josip Andreis, prof. Muzičke akademije, Zagreb J. Bez. Dr. Jerko Bezić, naučni suradnik Instituta za narodnu umjetnost, Zagreb J. Bur. Jovan Bandur, prof. Muzičke akademije, Beograd J. Gc. Janko Grilc, šef muzičkog odjela Radio-televizije, Ljubljana J. Mvić. Jovan Milošević, prof. Muzičke škole, Cetinje J. S. N. Jelka Stamatović-Nikolić, prof. Muzičke akademije, Beograd J. Se. Dr. Jože Sivec, docent Filozofskog fakulteta, Ljubljana J. Šip. Janka Šipuš, akademski muzičar, Zagreb

A. Koc. A. Pr. A. Rij. ljana A. To.

Akil Koci, muzički urednik Rađio-stanice, Priština Dr. Anđreja Preger, prof. Muzičke akademije, Beograd Dr. Andrej Rijavec, docent Filozofskog fakulteta., Ljub-

Katarina Bedina, bibliotekar Filozofskog fakulte Ljubljana K. Ko. Dr. Krešimir Kovačević, prof. Muzičke akademi Zagreb K. Ks. Dr. Koraljka Kos, docent Muzičke akademije, Zagi L. Ai. Lorenc Antoni, muzički urednik Radio-stanice, Prišti L. Mć. Lazar Marjanović, prof. Muzičke akademije, Beogi L. Vr. Lav Vrbanić, prof. Univerziteta, Boston M. Ca. Milo Cipra, prof. Muzičke akademije, Zagreb M. In. Milica Uijin, naučni suradnik Muzikološkog institu Beograd M. Ke. Milivoj Kerbler, prof. muzike, Zagreb M. Kri. Miro Križić, muzički publicist, Zagreb j M. Kun. Marija Kuntarić, redaktor JLZ, Zagreb M. Maz. Mladen Mazur, muzički urednik Radio-stanice, Zagi M. Poz. Mladen Pozajić, prof. Muzičke akademije, Sarajevo M. Rš. Mirko Ramovš, asistent Glasbeno-narodopisnog i stituta, Ljubljana M. Špe. Manica Špendal, prof. Pedagoške akademije, Marit M. To. Dr. Mihovil Tomandl, publicist, Pančevo M. V. Miodrag Vasiljević, prof. Muzičke akademije, Beogi M. 2. Dr. Milan Žepić, primarius, Zagreb Mi. Pa. Mirka Pavlović, akademski muzičar, Beograd N. Dć. Natko Devčić, prof. Muzičke akademije, Zagreb N. Ha. Nikola Hercigonja, prof. Muzičke akademije, Beogi N. Kri. Nada Križić, muzički publicist, Zagreb N. Mić. Dr. Niko S. Martinović, direktor Centralne bibliotei Cetinje O. D. Dr. Oskar Danon, šef-dirigent Slovenske filharmoni Ljubljana P. B. Petar Bingulac, prof. Muzičke akademije, Beograd P. Me. Dr. Pavle Merku, urednik programa Slovenske stan: RAI — Trst P. Mil. Predrag Milošević, prof. Muzičke akademije, Beogr P. Ši. Pavel Šivic, prof. Akademije za glasbo, Ljubljana R. Redakcija R. A. Rafael Ajlec, muzički urednik Radio-televizije, Ljublja R. Đ. Ratko Đurović, prof. Akademije za pozorište, filrr televiziju, Beograd R. Pej. Roksanda Pejović, prof. Muzičke škole »Stankovi Beograd Ra. Pć. Radmila Petrović, naučni suradnik Muzikološkog i stituta, Beograd S. D. K. Stana Đurić-Klain, direktor Muzikološkog institu Beograd S. Pn. Svetolik Pašćan, prof. muzike, Beograd S. Šp. Slobodan Špirić, asistent Muzičke akademije, Saraje T. Br. Tea Brunšmid, muzički suradnik »Zagreb-filma", Zagr T. Si. Todor Skalovski, dirigent Makedonske filharmoni Skopje V. Br. Vera Baver, redaktor JLZ, Zagreb j V. Mvić. Vlado Milošević, akademik, Banja Luka
!

K. Be.

V. Peć. V. U. V. Žc. j Va. Ba. VI. M. Z. Gić. Z. Kr.

Vlastimir Peričić, prof. Muzičke akademije, Beograd j Vilko Ukmar, prof. Akademije za glasbo, Ljubljana | Dr. Vinko Žganec, akademik, Zagreb

Vartkes Baronijan, muzički urednik Televizije, BeogE Vladeta Milanković, akademski muzičar, Beograd Zlatko Grgošević, prof. Pedagoške akademije, Zagr Dr. Zmaga Kumer, viši naučni suradnik Glasbeno-n rodopisnog instituta, Ljubljana Z. Kuč. Dr. Zija Kučukalić, prof. Muzičke akademije, Saraje

KRATICE
Archiv fiir Musikforschung Archiv fiir Musikwissenschaft Allgemeine Musikzeitung Acta Musicologica Autonomna Sovjetska Socijalistička Republika basso continuo češki Denkmaler deutscher Tonkunst Demokratska Republika Denkmaler der Tonkunst in der Tonkunst in Bavern Denkmaler Osterreich engleski francuski glasni (2-gl., dvoglasni) zavod kazalište MF Die Musikforschung MFM Monatshefte fiir Musikgeschichte MGG Die Musik in Geschichte und Gegenwart ml. mladi MQ Musical Quarterly NR Narodna Republika nem. nemački njem. njemački obj. objavio, objavljeno OKUD Omladinsko kulturno-umjetničko društvo perz. perzijski PGM Publikationen der Gesellschaft fiir Musikforschung PJB Jahrbuch der Musikbibliothek Peters polj. poljski prer. preradio, prerađeno RAM Rassegna musicale red. redigirao rev. revidirao, revidirano RIM Revue Internationale de Musique rkp. rukopis RKUD Radničko kulturno-umjetničko društvo RM La Revue Musicale RMI Rivista musicale italiana rus. ruski S. San (sveti), Santa (sveta) s. a. sine anno SAD Sjedinjene Američke Države SAN Srpska akademija nauka SAP Socijalistička autonomna pokrajina

SBIM

grčki Hrvatski glazbeni Hrvatsko narodno hrvatski Internationale Musikgesellschaft instrumentalni italijanski izdanje, izdao izvedeno Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti jugoslavenski Kirchenmusikalisches Jahrbuch knjiga Kulturno-umjetničko društvo latinski latvij ski Die Musik madžarski

Sammelbande der Internationalen Musikgesellschaft SFSR Sovjetska Federalna Socijalistička Republika SIM Revue de la Societe Internationale de Musique simf. simfonijski SMZ Schweizerische Musikzeitung (od 1961 Schweizerische Musikzeitung und Schweizer Musikpadagogische Blatter) SNG Slovensko narodno gledališče, Ljubljana SR Socijalistička Republika, Savezna Republika (Njemačka) srp. srpski SSR Sovjetska Socijalistička Republika St. Saint St. stariji, stoljeće STMW Studien zur Musik\vissenschaft sv. svezak, sveti Sv. C. Sveta Cecilija španj. španjolski tal. talijanski
V.

VFMW Vierteljahrsschrift fiir Musikwissenschaft vok. vokalni ZFM Zeitschrift fiir Musik ZFMW Zeitschrift fiir Musikwissenschaft ZIMG Zeitschrift der Musikgesellschaft Z.NŽO Zbornik za narodni život i običaje

vek

ILUSTRACIJE U I SVESKU

PRILOZI U BOJI BAROK. D. Hals, Koncert.................................................. CRKVENA MUZIKA. Psalterium chori )M«, Zadar . . ČEMBALO. Djelo nepoznatog slikara.................................. ČEŠKA MUZIKA. Biblija iz Olomouca, minijatura . . . EGIPATSKA MUZIKA. Zidna slika, Teba...................... FRANCUSKA MUZIKA. Detalj tapiserije .................. GOTIKA. Zidna slika, Žminj, Istra.................................... PRILOZI U BAKROTISKU ARAPSKA MUZIKA...............................................................64 BALET ...........................................................................65,120 BALET U JUGOSLAVIJI.........................................120—121 BAROK...................................................................................121 BOSANSKO-HERCEGOVAČKA MUZIKA . . . . 232—233 BUBANJ.........................................................................256—257 CRKVENA MUZIKA...........................................................384 CRNOGORSKA MUZIKA.................................................. ČEMBALO............................................................................. DUHAČKI INSTRUMENTI.............................................. FRULA.................................................................................. GAJDE .............................................................................. GITARA................................................................................. 385 408 409 632 632 633 136 368 392 400 504 608 704

<*fe

A, r. u osnovnoj dijatonskoj ljestvici C-dura i melodijskoj ljestvici c-mola VI stupanj. Kod starih Grka, kao prvo slovo alfabeta, najniži ton ljestvice i najdublji ton ljudskog glasa; u ranom srednjem vijeku, početni ton ljestvice. U zemljama koje se i danas služe nazivima iz solmizacije, tonu a odgovara ton la. 2. Osnovni ton kod ugađanja instrumenata. Još su stari Grci ugađali kitaru prema malom a. Danas se u orkestrima, komornim ansamblima, kao i pri muziciranju pojedinaca redovito uzima ton a1 (u Evropi fiksiran na 435,4 dvostrukih titraja, a u Americi na 440 dvostrukih titraja) kao osnovno uporište za ugađanje; u orkestru taj ton daje oboa. I glazbene viljuške, kojima se ugađaju klaviri, udešene su na ton a 1 (katkada i na a2, u Engleskoj često na c2). -*■ Komorni ton 2. Dur-kvintakord i mol-kvintakord (malo slovo a) nad tonom a. 2. Tonalitet A-dura, odn. (ponajčešće malim slovom) a-mola. Nekada se (još do sredine XVIII st.) A-dur označivao slovom A i jednom povisilicom (A#, a tako i drugi tonaliteti: F# = F-dur, D # = D-dur), dok su za mol-tonalitete služila odgovarajuća mala slova, kojima se dodavala povratilica ili snizilica (a i\ ili a h = a-mol). U starijim teoretskim djelima A-dur označuje samo ton a, a a-mol ton as, tj. veliku (a), odn. malu tercu (as) iznad tona/. 2. Kratica za altus, odn. alt, kao i za antifona. 2. Talijanski prijedlog a susreće se u oznakama za interpre taciju, za dinamiku, za broj izvodilaca itd. (a đue, a tre, poco
a poco)

AARON (Aron), Pietro, talijanski muzički teoretičar (Firenca, oko 1480 — Venecija ili Firenca, oko 1545). Do 1521 vjerojatno u službi pape Leona X, zatim kraće vrijeme muzičar katedrale u Imoliju, a oko 1523 kanonik u Riminiju; 1536 stupio u samostan u Bergamu. A. je jedan od prvih muzičkih teoretičara koji je pisao rasprave na narodnom, talijanskom, jeziku a ne na latinskom. On iscrpno opisuje antičku muziku, instrumente, tonske rodove i dr. ali je vrijednost njegovih rasprava daleko više u tome što izravno obraduju praksu svoga vremena. U rješavanju aktualnih problema A. je napredan i instruktivan; tako, npr. među prvima zagovara istodobno, vertikalno komponiranje sviju glasova polifonog djela namjesto tada još uobičajenog pojedinačnog, sukcesivnog, zatim poznaje estetsku vrijednost disonanca, a u određenim slučajevima dopušta čak i tritonus.

DJELA: Libri tres de Institutione Harmonica, 1516; Thoscanello de la Mušica, 1523 (u kasnijim izdanjima Toscanello in Mušica sa dodacima: Aggiunta de lui fatta, 1529, 1539 itd.); Trattato della natura et Cognitione di tutti gli toni di Canto Figurato . . ., 1525; Lucidario in mušica di alcune oppemoni antiche et moderne . . ., 1545; P. AARON KAO UČITELJ MUZIKE Drvorez iz djela Trattato della natura . . . di Canto Figurato. Venecija, 1525

Compendiolo di molti dubbi, segreti 0 sentenze intorno al Canto Fermo et Figu~ rato, posthumno, možda 1547. LIT.: A. Catelani, Pietro Aron, Gazzetta musicale di Milano, 1851. — H. Riemann, Geschichte der Musiktheorie im IX—XIX Jahrhundert, Leipzig 1898. — G. Adler, Handbuch der Musikgeschichte, II, 2. izd. Berlin 1930. — K. Jeppesen, Eine musiktheoretische Korrespondenz des friihen Cinquecento, AML, 1941. — D. P. VC'alher, Pietro Aaron, MGG, I, 1951.

AAV, Evalđ, estonski kompozitor (Reval, 6. III 1900 — 21. III 1939). Učenik A. Kappa u Revalu. Ostavio je mnogo kompozicija u narodnom duhu, osobito na području vokalne muzike. A. je autor prve finske nacionalne opere Vikingi (1928). Uz to treba spomenuti simfoniju (1938) i simfonijsku pjesmu Život (1934)AAVIK, Juhan, estonski kompozitor i dirigent (Reval, 29. I 1884 —). Studirao na Konzervatoriju u Petrogradu. Od 1911 dirigent simfonijskog orkestra Vanemuine, kasnije direktor Konzervatorija u Dorpatu; 1925—33 dirigent kazališta Estonia u Revalu, uz to profesor (1928—44) i direktor Konzervatorija. Od 1944 živi u Švedskoj. ABACO, 1. Evaristo Felice dali' i 2. Giušeppe Clemente Ferdinando ->■ Dall'Abaco A BATTUTA (tal. po mjeri, u taktu), oznaka za vraćanje na prvobitan tempo, povremeno napušten. Izraz a b, redovno se upotrebljava na završetku recitativno-deklamatorskih odlomaka u kojima se izvodilac može slobodnije odnositi prema tempu, ubrzavajući ga ili usporujući (-> A piacere, -> Ad libitum). ABBA-CORNAGLIA, Pietro, talijanski kompozitor, orguljaš i muzički pisac (Alessandria, Pijemont, 20. III 1851 — : 2. V 1894). Studirao na Milanskom konzervatoriju. Od 1880 orguljaš katedrale u Alessandriji, gdje je osnovao muzičku školu.
DJELA: kompozicije za klavir i za orgulje. — Opere: Isabella Spinola, 1877; Maria di Warden, 1884 i Una partita a scacchi, 1892. — Pjesme. — Aiessa di requiem 3 1876. —SPISI: Sulla introduzione del canto popolare in tutte le tnasse di comunitd e spedalmente nella scuola, 1880; Storia e filosofia della mušica. LIT.: V. Conzani di Revignano, Pietro Abba-Cornaglia e la sua Maria di Warden, Memorie biograflche e critiche, Alessandria 1885. — G. Rossi, Musicisti nostri, Pietro Abba-Cornaglia, Rivista di storia, arte e archeologia della provincia di Alessandria, 1932. DJELA: simfonija u d-molu; koncert za klavir i orkestar; koncert za vio linu i orkestar. — Sonata za klavir u c-molu. — Opera Silgisunelm. — Kantata Honteland ,' zborovi; solo-pjesme.

ABBADO, i. Michelangelo, talijanski violinist i muzički pisac (Abba, 22. IX 1900 —). Studirao na Milanskom konzervatoriju, violinu (E. Polo) i kompoziciju (G. Orefice). Između 1919 i 1962 koncertirao po Evropi, Americi i Africi; prva violina kvarteta Malipiero (1927—34), član trija Vidusso — A. — Crepax (1938—45) te osnivač i dirigent (1941—62) prvog tal. ansambla za staru tal. muziku Orchestra d'archi di Milano. Uz to predavao na konzervatorijima u Palermu i Parmi, a 1925 preuzeo katedru za violinu na Konzervatoriju u Milanu. God. 1964 dokazao eksperimentalno, postojanje donjih parcijalnih tonova.
DJELA. SPISI: A. Vivaldi, 1943; Tecnica dei suoni armonici per violino (5 sv.), 1934; SulVesistenza dei suoni armonici inferiori, AML, 1964; članci i studije. — Obradbe i revizije djela Corellija, Torellija, Vivaldija, Paganinija, Per-golesija i dr.

2. Marcello, talijanski pijanist i kompozitor (Milano, 7. X 1926—). Sin Michelangela. Studirao na Milanskom konzervatoriju (klavir kod R. Lorenzanija, kompoziciju kod G. F. Ghedinija). Od 1944 koncertirao u Italiji te na mnogobrojnim turnejama po Evropi, Americi, Africi i Aziji. Od 1958 vodio Liceo Musicale u Piacenzi, a od 1966 direktor je Konzervatorija u Pesaru.

ABBADO — ABENDMUSIK
DJELA. ORKESTRALNA: Concerto, 1950; Doppio concerto za violinu, klavir i dvostruki komorni orkestar, 1965; Mušica, 1954; Varijacije na Mozartovu temu za komorni orkestar, 1954; Hommage d Debussy, 1955; Costruzioni za 5 malih orkestara, 1963. — KOMORNA. Tri gudačka kvarteta: 1947, 1953 i 1956; Divertimento za 4 duhača i klavir; Concertante za klavir, klarinet, fagot, violončelo i udaraljke; 3 fantazije: I, za 12 instrumenata, I I, za 4 duhača i 31 udaraljku, III, za rogove; sonata za flautu solo itd. — KLAV IRSKA : 2 Ricercara ; Canzona; Variazioni sopra un minuetto di Bach i dr. — Balet Scena senza storia, 1953. — VOKALNA : Kantata; Ciapo za glas i 9 instrumenata; 15 Poene T'ang za glas i 4 instrumenta; zborovi.

ABBASSANDO (tal. umanjujući), umanjujući, prigušujući snagu zvuka. ABBATINI, Antonio Maria, talijanski kompozitor (Citta di Castello, oko 1595—1677). Učenik braće Nanino. Bio maestro di cappella različitih rimskih crkava (1640—66, 1649—57 i 1672— 77 crkve Santa Maria Maggiore). Po svojim višezbornim, koncertantnim crkvenim djelima ide u glavne predstavnike rimskog visokobaroknog, monumentalnog stila. Kao operni kompozitor išao za dramatizacijom izraza i dao važan prilog oblikovanju buffo stila, posebice operom Dal male U bene, jednom od prvih komičnih opera uopće.

58 član dvorske kapele u Dresdenu. Od 1759 koncertirao u Lc donu, gdje doskora postaje komorni muzičar kraljice Charlot Zajedno sa J. Ch. Bachom pokrenuo 1765 seriju Bach-Abel Cc certs, koji su odigrali važnu ulogu u londonskom muzičkom votu XVIII st. God. 1775—81 održavali su koncerte u vlasti raskošno uređenoj dvorani Hanover Square Rooms (to je sve 1874 jedna od najvažnijih koncertnih dvorana Londona). Nak Bachove smrti (1782) A. je koncertirao u Parizu i u Njemačk a od 1785 nastupao ponovo u Londonu kao gambist i kompozii u okviru novih Professional Concerts i Subscription Concerts. I je posljednji virtuoz na gambi, glasovit širom Evrope. Učenici mu bili medu ostalima violinist F. H. Barthelemon, violončeli J. Crosdill i J. Cervetto, te kompozitor i pijanist J. B. Cram — Sljedbenik Mannheimske škole, A. je komponirao melodij dopadljivu, elegantnu instr. muziku. Karakteristične su njege vedre trostavačne simfonije (često nazivane uvertirama), dvos vačni koncerti za čembalo s menuetom kao završnim stavko te trija i kvarteti sa pjevnim Adagio-stavcima.
DJELA. ORKESTRALNA: 35 Simfonija; 10 koncerata za čembalo klavir); 5 koncerta za flautu. — KOMORNA: 20 gudačkih kvarteta; lotrioson: 106 sonata (od kojih 32 za violu da gamba i continuo). NOVA IZD. : The Adagios, the Composition of the late C. Fr. Abel, t J.B. Cramer (sadrži i Abelovu biografsku skicu od Ch. Burneva, 1820); 2 s fonije, u D-duru op. 10 i u A-duru op. 10, obj. H. Hockner (1932); 6 sonats violu da gamba i continuo obj. J. Bacher i W. Woehl (1937—42). LIT.: Ch. Đurney, A General Historv of Music, London 1879. — Spitta, J. S. Bach, I, Leipzig 1873. — H. Abert, Mozart, I—II, Leipzig 191.9— — Ch. S. Terry, J. Chr. Bach, London 1929. — A. Loezvenberg, Annals of Opi Cambridge 1943. — H. F. Redlich, Abel, 1. Christian Ferdinand, 2. B Friedrich, MGG, I, 1951. — 5. M. Helm, Carl Friedrich Abel Symphon Ann Arbor 1952. ,

DJELA. Opere : Dal male U bene (u suradnji sa Al. Marazzolijem, autorom 2. čina; libreto G. Rospigliosi), 1653; Jone, 1666; La Comica del Cielo ovvero La Baltasara, 1668. —■ Dramatska kantata IlPianto di Rodomonte, 1633. — CRKVENA: Mise za 4—16 glasova, 3 knj., 1638—50; Sacre Canzoni za 2—5 glasova, 6 knj.; Psalmi za 4—16 glasova, 4 knj. — Teoretsko djelo: 14 Discorsi e Lezioni Accademiche. Surađivao na A. Kircherovu traktatu Musurgia universalis. Uredio vatikansko izdanje Inni della chiesa in canto gregoriano (1644). LIT.: H. Goldschmidt, Studien zur Geschichte der italienischen Oper im 17. Jahrhundert, Leipzig 1901. — F. Coradini, Antonio Maria Abbatini, Arezzo 1922. — R. Haas, Musik des Barocks, Potsdam 1928. — K. G. Fellerer, Antonio Maria Abbatini, MGG, I, 1951.

ABBELLIMENTI (tal.), melodijski ukrasi (melizmi ili ornamenti). ABBEY, John, engleski graditelj orgulja (Whilton, 22. XII 1785 — Versailles, 19. II 1859). God. 1826—30 radio u Parizu kod S. Erarda, a zatim se osamostalio. Uveo u francusku orguljsku gradnju englesku pneumatsku mehaniku. Sagradio brojne orgulje u Francuskoj (za katedrale u Rheimsu, Nantesu, Versaillesu, fivreuxu, Caenu, Amiensu, Rochelleu, Bayeuxu, za parišku Operu i nekoliko pariških crkava); gradio i za Južnu Ameriku. ABBIATI, Franco, talijanski muzički pisac i kompozitor (Verdello, Bergamo, 14. IX 1898 —). Studirao kompoziciju na Konzervatoriju u Torinu, a muzikologiju kod G. Cesarija. Muzički kritičar listova Secolo Sera (od 1928) i Corriere della sera (Milano, od 1935). Osnovao (1949) i ureduje mjesečnik La Scala.
DJELA. SPISI: Storia della mušica (5 sv.), 1939—46 (do danas najopsežniji talijanski priručnik za opću povijest muzike; novo izd. 1954); La vita e le opere di G. Verdi (4 sv.), 1959; Scritti inediti di G. Cesari, 1937; vodič operi Peter Grinies B. Brittena, 1947. — KOMPOZICIJE: simfonijska pjesma II Canto d'Avila. — Gudački kvarteti; sonata za violinu i klavir; sonata za violončelo i klavir. — Klavirske kompozicije. — Zborovi; pjesme.

ABBREVIATURE -» Muzičke kratice ABD AL-QADIR IBN GUAIBf AL-HAFIZ AL-MARAGHI, perzijski muzički teoretičar (Maragha, Azerbajdžan, oko sredine XIV st. — Herat, Afganistan, 1435). Glavni pjevač i muzičar na dvoru sultana Ahmada (1382—1410), Timira i njihovih nasljednika u Bagdadu i u Samarkandu. A. je jedan od najistaknutijih arapsko-p.erzijskih muzičkih teoretičara.
DJELA: Gami al-alhdn (Sakupljač melodija), 1405 (najopsežnije 'Abd Qadirovo djelo, sadržava opći prikaz arapske i perzijske muzike i muzičke nauke; autograf se čuva u biblioteci Bodleiana u Oxfordu); Maqasid al-alhdn (Smisao melodija), 1418 (kopija autografa čuva se u biblioteci Bodleiana); Kanz al-alhdn (Bogatstvo melodija); Šarh al-adzvdr (Komentar o vrstama tonaliteta; rukopis se čuva u biblioteci Nur-i 'Osmaniva u Carigradu). LIT.: R. G. Kiesemetter, Die Musik der Araber, Leipzig 1842. — H.G. Farmer, Historv of Arabian Music, London 1929. — Isti, 'Abd al-Qadir b. Gaibi al Hafiz al-Maragl, MGG, I, 1951.

ABECEDA, MUZIČKA, nazivanje tonova slovima iz abe cede. Bilježenje tonova slovima abecede javlja se u grčkoj muzici već u *- VII sr. U srednjem vijeku susreće se u X st. latinska abeceda za označivanje 7 stupnjeva dijatonske ljestvice: A BC D E F G, u značenju našega današnjeg niza c d e f g a h. Ta se abeceda upotrebljava prvenstveno za orgulje, psalterij, rottu i dr. Ton B označivao je današnji ton h (->• B durum i B molle). Kako se čini, već je u X st. O. de Clugny dao slovu a njegovo današnje značenje. Kasnije, u XVI i XVII st., postaje osnovicom cjelokupnoga muzičkog sistema niz CDEFGAH(Hse razvio od Bduruni), Engleska muzička abeceda zadržala je danas b umjesto našega h. Romanski narodi umjesto abecede upotrebljavaju solmizaciju (ut, re, mi, fa, sol, la, si). Svaki od osnovnih naziva mu zičke abecede može označivati povišeni ton dodatkom -is (c-cis), ili sniženi ton dodatkom -es (c-ces, ali es, ne ees i as, ne aes). Umje sto hes još uvijek se općenito upotrebljava naziv b. B. SČ. ABEL, Karl Friedrich, njemački kompozitor i virtuoz na violi da gamba (Kothen, 22. XII 1723 — London, 20. VI 1787). Sin i učenik gambiste Christiana Ferdinanda Abela. God. 1748—

ABENDMUSIK, ciklus javnih crkvenih koncerata koji su održavali u XVII i XVIII st. u Liibecku; ujedno i oratorijs kompozicije izvođene na tim koncertima. Razvili su se iz svo vrsnih orguljskih koncerata koje je uveo Franz Tunder 1641— u Liibecku; on je trgovcima koji bi se prije burzovnih skupsti sakupljali u crkvi sv. Marije izvodio po nekoliko kompozicija orgulje. Veliko zanimanje i novčani prilozi omogućili su mu angažiranjem pjevača i instrumentalnih solista obogati i proš programe svojih priredaba. U isto vrijeme održavale su se slič muzičke priredbe i u drugim trgovačkim gradovima (Amsterda Hamburg, Utrecht, Kobenhavn), ali nisu dostigle razinu onih Liibecku. Tunderov nasljednik Dietrich Bimehude (orguljaš eri sv. Marije, 1668—1707) dao je tim priredbama konačni oblil razvio ih u prave koncerte. Napustivši prvotnu svrhu muziciraj za razonodu, Buxtehude je proširio izvodilački ansambl, doda mu zbor i orkestar. Koncerti, koji privlače sve širi krug slušala održavali su se nedjeljom predvečer, i to samo pet puta godiši između Martinja i Božića. Pristup je bio slobodan, jer su za uze žavanje dostajali dobrovoljni prilozi imućnih građana. Progn se sastojao isprva od nekoliko kraćih zbornih kompozicija kantata. Kasnije Buxtehude prelazi ha veća zaokružena dji dramatskog karaktera koja su ispunjavala program cijele več ili su se čak protezala na svih pet večeri. Sadržaj ovih djela bio biblijski, češće starozavjetni, a muzika se sastojala od orkestralr uvoda — sonata koje su prethodile pojedinim dijelovima komj; zicije, jednoglasnih i višeglasnih arija strofna oblika, recitativi zborova koji su nastupali kao promatrači radnje ili kao nosii dramskih zbivanja ili su pak završavali odlomak koralnom obrs bom. Buxtehudeovi nasljednici I. Ch. Schieferdecker, J. P. Kur zen, A. K. Kunzen i C. Konigslow održavali su Abendmusi sve do početka XIX st. zadržavši i usavršujući njihov dotadaš. oblik od 5 sadržajno povezanih cjelovečernjih djela. Izvod su većinom vlastite kompozicije koje su nazivali oratorijin Od pravog oratorija razlikovala se A. po tome što su se u nju um tali korali (inače uobičajeni samo u pasijama i duhovnim kantatarr koji su pojačavali duhovni karakter djela; s time su bile u ošti suprotnosti napitnice i ljubavne scene koje su u A. prodrle pi utjecajem opere. Strofnu ariju zamijenila je oko 1730 oper arija da capo. Zborni dijelovi oblikovani su pretežno homofoi izuzev polifono građenih biblijskih izreka, a orkestar se mjestimi upotrebljavao za tonsko slikanje pojedinih scena. Zanimljivo da je J. P. Kuntzen uveo od 1752 javne generalne probe Aben musike koje su se održavale, uz naplatu ulaznine, u sali grads vijećnice. Od 1789, pošto je gradski savjet zabranio koncei u crkvi, te su probe postale glavne koncertne izvedbe sve do 18 kada i one iščezavaju zbog ratnih prilika. A. su dvojako historiji važne: po svom utjecaju na razvoj oratorija i kao prve ja ne koncertne izvedbe crkvene muzike izvan okvira crkven obreda. Potkraj XIX st. oživio je večernje koncerte orguljaš Ka Lichtwark, koji je u istoj crkvi u Liibecku organizirao priredi s instrumentalnim, vokalnim i zbornim tačkama. Njegov nasljet nik W. Kraft uveo je ponovo historijski naziv Abendmusik. — Te

ABENDMUSIK — ABRAHAM
min A. upotrebljava se u novije doba i tamo gdje se želi izbjeći naziv »koncert«; najčešće je to kod priredaba komornog karaktera.
LIT.: M. Seifert, Buxtehude-Handel-Bach, PJB, 1902. — W. Stahl, Franz Tunder und Dietrich Buxtehude, Leipzig 1926. — Isti, Die Liibecker Abendmusiken im 17. und 18. Jahrhundert, Liibeck 1937. — Isti, Abendmusik, MGG, I, I95 1 - — O- Sohngen, Die Liibecker Abendmusik als kirchengeschichtliches und theologisches Problemi, Musik und Kirche, 1957. — G. Karsta'dt, Die ■>Extraordinaren« A. D. Buxtehudes, Liibeck 1962. I. Ać.

ABENDROTH, Hermann, njemački dirigent (Frankfurt na Majni, 19. I 1883 — Jena, 29. V 1956). Studirao u Miinchenu (L. Thuille, F. Mottl, A. Hirzel-Langenhan). Karijeru započeo 1903 kao dirigent miinchenskog Orchestervereina, 1905 angažiran u Liibecku (Verein der Musikfreunde, Gradsko kazalište), 1911 u Essenu (Gradski muzički direktor), a od 1915 u Kolnu kao dirigent koncerata Gurzenich, direktor Konzervatorija i 1918 gradski generalni muz. direktor. God. 1934—45 vodio glasoviti orkestar Gezcandhaus u Leipzigu, 1946 povjerena mu je reorganizacija muzičkog života u Weimaru i 1949 vodstvo Simfonijskog radio-orkestra u Leipzigu. Gostovao u gotovo svim važnijim muz. središtima širom Evrope. Posebno se istaknuo kao interpret Mozarta, Beethovena, Brahmsa i Brucknera; izvodio često i djela suvremenih kompozitora.
LIT.: K. Laux, Hermann Abendroth, MGG, I, 1951.

2. Hermann, njemački muzikolog i pedagog (Stuttgart, 25. III 1871 — 13. VIII 1927). Učio najprije kod svog oca Johanna Josephaina Konzervatoriju u Stuttgartu, zatim studirao klasičnu filologiju u Tiibinge-nu, a muzikologiju u Berlinu M.

H. ABERT

(H. Bellermann, O. Fleischer, habilitirao se za muzikologiju u Halleu. God. 1920 naslijedio H. Riemanna na Univerzitetu u Leipzigu, a 1923 postao je šef katedre na Univerzitetu Friedlander). God. 1902

ABENDROTH, Walter, njemački kompozitor, muzički pisac i kritičar (Hannover, 29. V 1896 —). Studirao u Berlinu i Miinchenu. Muzički kritičar u Kolnu, Hamburgu i Berlinu (1930—34 urednik časopisa Allgemeine Musikzeitung , 1933—44 surađivao u Berliner Lokalanzeiger). Od 1945 uređivao u Hamburgu tjednik Die Zeit, od 1955 dopisnik tog tjednika u Miinchenu.
DJELA. KNJIGE: Hans Pfitzner, 1935; Deutsche Musik der Zeitioende 1937 (novo izd. 1947); Johannes Brahms, 1939; Die Symphonien A. Bruckners, 1940; Vom Werden und Vergehen der Musik, 1948; Vier Meister der Musik, 19^2; H. Pfitzner (Reden, Schriften, Briefe), 1955; Musikkritik Heute, 1956. — ORKESTRALNA. Pet simfonija: I, 1941; II, 1942; III, 1946; IV, 1950 i V, 1956 ; koncert za violu; koncert za orkestar; koncertna fantazija za čembalo i mali orkestar, 1952; koncertna uvertira; divertimento za komorni orkestar; varijacije i passacaglia. — KOMORNA: pet gudačkih kvarteta; trio za flautu, violu i rog; divertimento za flautu i violu; sonata za violinu i klavir; 2 sonate za violu i klavir. Sonata za klavir. — Pjesme. LIT.: K. Grebe, Walter Abendroth, Mušica, Kassel 1950 i 1956, 6.

A BENE PLACITO (a beneplacito; tal. po volji), oznaka za neke slobode u izvođenju. Po vrijednosti i značenju srodan mu je izraz a piacere. ABER, Adolf, njemački muzikolog i izdavač (Apolda, 28. I 1893 — London, 21. V 1960). Studirao na Univerzitetu u Berlinu (H. Kretzschmar, C. Stumpf, M. Friedlander, J. Wolf); 1913— 18 asistent Muzičko-historijskog seminara u Berlinu i 1919—33 muzički kritičar lista Leipziger neueste Nachrichten. Od 1936 direktor nakladnog poduzeća Novello & C. u Londonu.
DJELA: Die Pflege der Musik unter den Wettinern und tvettinischen Ernestinern: von den Anfdngen bis zur Auflosung der Weimarer Hofkapelle 1662 (disertacija), 1921; Handbuch der Musikliteratur, 1922; Die Musikinstrumente und ihre Sprache, 1924; Die Musik in Schauspiel, 1926; Verzeichnis der Werke von Brahms, 1928; H. Wolf's posthumous Works, Music Review, I I, 1941; studije i članci u stručnim njem. i engl. časopisima.

ABERT, i. Johann Joseph, češki kompozitor i kontrabasist (Kohovice, Češka, 20. IX 1832 — Stuttgart, 1. IV 1915). Studirao na Praškom konzervatoriju (J. Hrabe, J. F. Kittl, A. W. Ambros); od 1853 kontrabasist i 1867—88 dirigent dvorske kapele u Stuttgartu. Komponirao u njemačkom kasnoromantičkom stilu.

DJELA. ORKESTRALNA. Sedam simfonija: II, u c-molu; IV, Columbus i VI, Lyrische Symphonie\ uvertire. — Komorna djela. — Klavirske kompozicije. — DRAMSKA. Opere: Anna von Landskron, 1858; Kb'nig Enzio, 1862 (prerađena 1875 kao Enzio von Hohenstaufen); Astorga, 1866 Ekkehard, 1878; Die Almohaden, 1890. — Komorna muzika. — Svjetovne kantate; solo-pjesme. — Četveroglasna misa op. 23; 100. psalam za muški zbor i duhački orkestar. LIT.: H. Abert, Johann Joseph Abert, Leipzig 1916.

u Berlinu. Vodio Collegium musicum u Halleu, Leipzigu i Berlinu. Objavio velik broj vrlo zapaženih studija u ZFMW, AFMW, u izdanjima IMG i u Gluckovim i Mozartovim godišnjacima, koje je sam izdavao. Proučavao je probleme muzi čke historije, od Antike do suvremenih kretanja, no njegovo je najznačajnije djelo opsežna monografija o Mozartu, koja je nastala temeljitom preradbom Mozartove biografije Otta Jahna; tim djelom A. je produžio i usavršio tradiciju njemačke klasične muzičke biografike Jahn — Chrvsander— Spitta, upotrebljavajući suvremene znanstveno-istraživačke metode. Svojim zamašnim sveukupnim muzikološkim i pedagoškim radom, A. je utemeljio školu, iz koje su izišli muzikolozi F. Blume, H. Boettcher, M. E. Dounais, K. G. Fellerer, R. Gerber, E. Laaff, W. Vetter i dr.
DJELA. KNJIGE. Die Lehre vom Ethos in der griechischen Musik (disertacija), 1899; Die dsthetischen Grundsdtze der mittelalterlichen Melodiebildung, 1902; Robert Schumann, 1903; Die Musikanschauung des Mittelalters und ihre Grundlagen, 1905; Geschichte der Robert-Franz-Singakademie zu Halle (1833 — 1908), 1908; Niccolo Jomelli ah Opernkomponist, 1908; Joh. Joseph Abert, 1916; W. A. Mozarl (V prerađeno i prošireno izdanje O. Jahnova djela), I— II, 1919— 21 (Abertova kćerka Anna Amalie priredila novo, VII izdanje, kojemu je dodala III knjigu, 1955—56); Goethe und die Musik, 1922. — STUDIJE I ČLANCI: Die spatantike Musikasthetik, IMG, 1906; Die musikdsthetischen Anschauungen der fruhesten christlichen Kirche, Zeitschrift fiir Aesthetik und allgemeine Kunstwissenschaft, 1907; J. G. Noverre und sein Einfluss auf die dramatische Balletkomposition, PJB, 1908; Berichte uber die Literatur zur griechischen Musik, I i II, 1903—08 i 1909—21; Zur Geschichte der Oper in Wiirttemberg, IMG, 1909; Antike Musikerlegenden, 1910; Piccini als Buffokomponist, PJB, 1913; Giacomo Meyerbeer, ibid., 1918; Paisiellos Buffokunst, AFMW, 1918; tjber Aufgaben und Ziele der musikalischen Biographie, ibid., 1919; J. Chr. Bachs italienische Opern, ZFMW, 1919; Joseph Haydns Klavierwerke, ibid., 1920—21; Handel als Dra-matiker, 1922; Ein neuentdeckter fruhchristlicher Hymnus mit antiken Musiknoten, ZFMW, 1922; Wort und Ton in der Musik des 18. Jahrhunderts, AFMW, 1923; Kunst, Kunstwissenschaft und Kunstkritik, Die Musik, 1923; Romantisches in Mozarts und Beethovens Opern, Almanach der Deutschen Musikbiicherei, 1924—25; Grundprobleme der Operngeschichte, IMG, 1924; Bach und die moderne Liturgie, 1925; Zu Beethovens Personlichkeit und Kunst, PJB, 1925; Tonart und Thema in Bachs Instrumentalfugen, I926 ; Carl Maria von Weber und sein Freischutz, PJB, 1926; Entstehung und Wurzeln des begleiteten deutschen Sololiedes, 1926; Richard Wagner, 1927; Gluck und Mozart, 39. Jahresbericht des Mozarteums, 1927; Bach-Beethoven-Brahms, MQ, 1927; Die Aufgaben der heutigen Ha'ndel-forschung, Handel-Jahrbuch, 1928. — Izdao Illustriertes Musiklexikon (s mnogim vlastitim člancima), 1927. — Uređivao Gluck-Jahrbuch (4 godišta), 1913—18 i Mozart Jahrbuch (2 godišta), 1920—23. — Priredio nova izdanja opernih djela N. Jomeliija (DDT), G. B. Pergolesija (DDT), C. W. Glucka (DTB, DTO), C. Pallavidnija (DDT), C. M. Webera, W. A. Mozarta i drugih. — Abertova sabrana djela i predavanja izdao F. Blume: Gesammelte Schriften und Vortrage, Halle 1929. LIT.: H. J. Moser, Hermann Abert, M, 1921. — Isti, Hermann Abert, ZFMW, 1927. — W. Vetter, Hermann Abert zum Gedachtnis, PJB, 1927. — F. Blume, Hermann Abert und die Musikwissenschaft, Gedenkschrift ftir Her mann Abert, Halle 1928.—■ E. Laaff, Hermann Aberts Schriften (bibliografija), ibid. — J. Petersen, Hermann Abert, 1928. — K. G. Fellerer, Hermann Abert, Jahresbericht iiber die Fortschritte der klassischen Altertumswissenschaft, 1930. K. Ko.

3. Anna Amalie, njemački muzikolog (Halle, 19. IX 1906 —). Učila najprije kod svog oca Hermanna Aberta, zatim (1926—34) studirala i doktorirala muzikologiju na Univerzitetu u Berlinu (F. Blume, H. J. Moser, A. Schering). Od 1935 asistent i od 1950 profesor muzičke historije na Univerzitetu u Kielu. Suradnik je enciklopedije Die Musik in Geschichte und Gegentvart i stručnih časopisa.
DJELA: Die Stilistischen Voraussetzungen der Cantiones Sacrae von Heinrich Schiitz (disertacija), Kieler Beitrage zur Musikwissenschaft, 1935; Claudio Monteverdi und das musikalische Drama, 1943, obj. 1954; Die Behandlung der Instrumente in Bruckners Streichauintett, Deutsche Musikkultur, 1940—41; Claudio Monteverdi zum 300. Todestag, ibid., 1943—44. — Priredila za štampu: Melchior Franck, Hohelied-Motetten, Chorwerk, 1933; Christoph Demantius, Deutsche Motetten, ibid., 1936. Surađuje na novim izdanjima djela C. W. Glucka, W. A. Mozarta i F. Handela. LIT.: F. Blume, Abert, 1. Johann Joseph, 2. Hermann, 3. Anna Amalie, MGG I, 1951.

ABRAHAM, Gerald, engleski muzikolog (Newport, otok Wight, 9. III 1904 —). Od 1935 suradnik BBC-a u Londonu, isprva kao suizdavač lista Radio Times, od 1939 urednik Listenera i 1942—47 šef diskoteke. Od 1947 profesor Univerziteta u Liverpo-olu. Uz to od 1945 urednik časopisa The Monthly Musical Record. Izvrstan je poznavalac ruske muzike.
DJELA: This Modem Stuff, 1933 (novo revidirano izd. This Modem Music, 1952); Studies in Russian Music, 1935; Masters of Russian Music, 1936 (posljednja dva djela sa M. D. Calvocoressijem); A. Hundred Years of Music, 1938; On Russian Music, 1939; Chopin's Musical Style, 1939; Beethoven's Second-Period Ouartets, 1942; Eight Soviet Composers, 1943; Rimski-Korsakov, 1945. Izdaje seriju »simpozija« (knjiga) Music of Masters u okviru koje je napisao: Tchaikovsky, 1945; Schubert, 1946; Sibelius, 1947; Schumann, 1952; Handel, 1954. Dovršio Calvocoressijevu studiju o Musorgskom (1944). — Uredio VIII i IX svezak Nezu Oxford History of Music.

ABRAHAM, Otto, njemački psiholog (Berlin, 31. V 1872 — 24. I 1926). Studirao medicinu i prirodne znanosti. Od 1896 asistent na Psihološkom institutu berlinskog Univerziteta. Sam i u suradnji sa E. M. Hornbostelom, K. L. Schaeferom i L. J. Briihlom objavio veći broj djela iz područja fiziologije i psihologije tona i usporedne muzikologije od kojih su još i danas aktualni njegovi radovi o apsolutnom sluhu, o problemu karakteristika tonaliteta i dr. Zajedno s Hornbostelom sastavio sistem znakova za bilježenje egzotičnih melodija (plus i minus za četvrttonove,

ABRAHAM — ABSIL
obrnuta korona za agogička skraćenja, i si.), koji zbog znatnih nedostataka nije općenito prihvaćen.
DJELA: Wahrnehmung kiirzester Tone und Gerdusche (sa L. J. Briihlom), Zeitschrift fiir Psychologie und physiologie, 1898; Ober die maximale Geschzuindigkeit von Tonfolgen (sa K. L. Schaeferom), ibid., 1899; Uber das Abhlingen von Tonempfindungen, ibid., 1899; Studien uber Unterbrechungstone (sa K. L. Schaeferom), Archiv fiir die gesamte Physiologie, 1900—04; Das absolute Tonbeumsstsein, SBIMG, III — 1901 i VIII—1907. Sa E. M. von Hornbostelom: Studien uber das Tonsystem und die Musik der Japaner, ibid., IV, 1904; Phonographierte turkische Melodien, 1904; Phonographierte indische Melodien, SBIMG, V, 1904; Phonographierte Indianermelodien aus Britisch Columbia, 1906; Ober die harmonisierbarkeit exotischer Melodien, SBIMG, VII, 1906 i Transkription exotischer Melodien, ibid., XI, 1909. Eine chinesische Notation (Ch'ao t'ien tze) und ihre Ausfuhrungen, AFMW, 1919. LIT.: W. Heinitz, Otto Abraham, MGG, I, 1951.

dimpešti, dirigent i direktor (od 1919) Opere, od 1921 direkt Gradskog kazališta i od 1923 profesor dirigiranja na Muzičk akademiji. Uz to 1926—43 vodio Simfonijski orkestar MA] Kao dirigent gostovao po Njemačkoj. Komponirao preteži dramsku muziku u romantičkom stilu koji odaje utjecaje Wagne J. Masseneta.
DJE LA. ORK ESTRALNA: simfonija; simf. pjesma T rainon; su Peto/i; Epikus szvit. — Komorna muzika. — DRAMSKA. Opere: Kbdkird 1903; Monna Vanna, 1907; Paolo es Francesca, 1907; Don Ouijote, 1917; Lilion herceg, 1938; Eva boszorkdny, 1944; A Tamds templom karnagya, 1947. — Ki tata Ave Maria; oko 30 solo pjesama. — Szegedi Mise za solo, zbor i orkestar. I. Ać.

ABRAHAM, Pal (Paul), madžarski kompozitor (Apatin, 2. XI 1892 — Hamburg, 6. V 1960). Umjetničku karijeru započeo kao kompozitor simfonija, komornih i instrumentalnih djela, ali je svjetsku slavu stekao na području vedrog muzičkog kazališta. Djelovao u Budimpešti i 1931—33 u Berlinu, a zatim preko Pariza emigrirao u New York. Posljednje godine života proveo je, bolestan i potpuno osiromašen, ponovno u Njemačkoj.

DJELA. DRAMSKA. Trinaest opereta: Az utolsd Verebely-ldny, 1929; Szeretem a felesegem, 1929; Viktoria und ihr Husar (Beč, 1930; jug. premijera Zagreb, 16. IX 1931); Die Blume von Hatvai (Leipzig, 1931; jug. premijera Zagreb, 20. III 1934); Bali im Savoy (Berlin, 1932; jug. premijera Zagreb, 30. IX 1933); Madchen im Grand-Hotel, 1934; Roxy und ihr Vi'underteam (Beč, 1937; jug. premijera Zagreb, 20. XI 1937) i dr. Muzika za više od 30 filmova.

ABRAHAMSEN, Erik, danski muzikolog (Brande, Jvlland, 9. IV 1893 — K0benhavn, 17. II 1949). Studirao na Konzervatoriju i na Univerzitetu u Kobenhavnu; 1918—21 vodio muzički odjel tamošpje Kraljevske biblioteke. God. 1923 promovirao u Fribourgu i 1926 postao profesor muzikologije na Univerzitetu u K0benhavnu. Istakao se kao predavač, komentator i muzički kritičar.
DJELA: Liturgisk Musik i den Danske Kirke efter Reformationen, 1919; Elements romans et allemands dans le chant Gregorien et la chanson populaire en Danemark (disertacija), 1923; Tonekunsten, 1927; Musik og Samfund, 1941; Hvem er musikalsk, 1943. — Izdao zbirku danskih narodnih napjeva Melodier I—II (u okviru edicije Danmarks Gamle Folkeviser), 1935 i 1938.

ABRAMOVIĆ, August -> Adelburg, August ABRANYI, I. Kornćl (izvorno obiteljsko ime Eordogh), madžarski muzički pisac, kompozitor i pijanist (Szent Gyorgy-Abranv, 15. X 1822 — Budimpešta, 20. XII 1903). Učio u Parizu kod F. Chopina i F. W. Kalkbrennera, u Beču kod J. Fischofa i u Budimpešti kod M. Mosonvija. Od 1847 koncertni pijanist i nastavnik klavira u Budimpešti. God. 1860 osnovao i do 1876 uređivao prvi madžarski muzički časopis Zeneszeti Lapok, u kojemu su formulirana načela nacionalnog stila u madžarskoj muzici. Surađivao na osnivanju budimpeštanske Muzičke akademije, bio njezin prvi tajnik (1875—83), pa docent i profesor (od 1883). God. 1882 pokrenuo časopis Zeneszeti Kb'zlony; uz to pisao muzičke kritike i u glavnim dnevnicama toga vremena (Pesti Napio i dr.). Spisateljskim, organizacijskim i pedagoškim radom zalagao se i znatno pridonio podizanju i izgrađivanju madžarske nacionalne muzičke škole. Autor prvih madžarskih muzičkih udžbenika, preveo više teoretskih djela i opernih libreta na madžarski. Manje su mu značajne kompozicije, pisane u romantičarskom nacionalnom stilu i u njegovo doba vrlo popularne.
DJELA. KLAVIRSKA: Magyar iralyu szondta op. 84; Magyar milleniumi szondta op. 103; Magyar abrand op. 118; Tiz Magyar nepdal; varijacije; koračnice; plesovi i dr. — VOKALNA. Ciklusi pjesama: Dalvirdgok op. 28; Tizenot eredeti magyar nepdal op. 39; Tdrogato keserve op. 130 i dr.; zborne kompozicije. — SPISI: Mosonyi Mihdly, elet- es jellemrajza (M. M., život i značaj), 1872; Tanulmdny Liszt Ferenc korondzdsi tniseje felett (Studija o Krunidbenoj misi Franza Liszta), 1869; Osszhangzattan, I—II, 1874—81 (Nauk o harmoniji); Zeneszeti aesthetika (Muzička estetika), 1877; A magyar dal es žene sajdtsdgai (Svojstva madžarske pjesme i glazbe), 1877; Altaldnos zenetortenet (Opća historija muzike), 1866; A magyar žene a XIX, szdzabdan (Madžarska muzika u XIX stoljeću), 1900; Brkel Ferenc elete es mukodese (E. F. život i djelo), 1895; Eletembdl es emlekeimbol (Iz mojega života i uspomena), 1897; Kepek a mult es jelenbol (Slike iz prošlosti i sadašnjosti), 1899. LIT.: K. Abrdnyi~Katona, Id. Abranyi Kornel, Budapest 1923. — L. Palagyi, Id. Abranyi Kornel, Magyar hirlap, Budapest 1928.

ABRAŠEVIĆ, 1. radničko kulturno-umetničko društ\ nazvano po Kosti Abraševiću (1879—1898), prvom srpske proleterskom pesniku. Osnovano je u Beogradu 1905; kasn: su po njegovom uzoru nikla istoimena društva u Kragujevc Jagodini, Nišu, Šapcu, Valjevu, Kraljevu, Pirotu, Leskovc Paraćinu, Čačku i dr. Ova su društva potekla iz srpskog radničk sindikalnog pokreta i snažno su uticala na razvoj političke i klas: svesti u Srbiji. Kako tada nije bilo ni slobode reci, ni štamp svoje misli i težnje izražavalo je društvo kroz pozorišne prired i horove. Nakon Obznane u decembru 1920 pa do 6. I 1929 postoji su dva kulturno-umetnička društva A.; jedno, u okviru Neza\ snih sindikata i drugo (centrumaško, kasnije ujedinjeni A.) pi upravom reformističkog Glavnog radničkog saveza. Kada su k munisti ušli u URSS, društva rade i razvijaju se i pored prog njanja i sputavanja od strane tadašnjeg režima. I nakon Drugog svetskog rata postoji niz društava A. (u okvi: Saveza sindikata), učlanjenih u Savez kulturno-prosvetnih dr stava. Najznatnije je beogradsko društvo, uzor za istoimena dr štva u unutrašnjosti. Ono je imalo nakon Oslobođenja dve sekcij horsku i dramsku, a 1950 u njezinom je sklopu delovalo i Omi dinsko društvo A. i amatersko pozorište (ukupno 28 sekcija odbora sa 625 aktivnih članova). Ova su društva imala, a imaju i danas, velikih zasluga ; okupljanje i odgajanje u socijalističkom duhu više generaci radničkih boraca, za opće obrazovanje, za približavanje umetno; radničkoj klasi i za odgajanje talenata iz njihovih redova.
LIT.: Abrašević, trideset godina rada, Beograd 1933. — Četrdeset p godina rada KUD Abrašević 1905—1950, Beograd 1950. D. Sn.

2. Radničko-pjevačko društvo u Podgorici. Osnovano je 19; kao nastavak Radničkog društva koje je u svom sastavu ima! muški hor i gudački kvintet, a veoma je aktivno radilo od 19: do Obznane, 1921, kada je zabranjeno. A. je također zabranj( 1936, ali je ilegalno radio sve do okupacije zemlje, 1941. H rovođa Radničkog društva i Abraševića bio je Luka Krcunovi On je vodio i muzičku sekciju. Pored muškoga hora, koji je broj 40—50 pjevača, u društvu je djelovala i dramska i recitators] sekcija. Hor je na repertoaru imao čitav niz radničkih borben pjesama, a priređivao je i cjelovečernje koncerte. A. jeobnovlji 1945, no iste je godine promijenio ime u KUD Stanko Dragojevi
R . D . — G . K r.

2. Emil, st., madžarski pjesnik i operni libretist (Budim pešta, 1. I 1851 •— 20. V 1920). Sin Kornela. Napisao libreta za opere madžarskih autora: Toldi szerelme (O. Mihalovich), Ninon (J. Sztojanovits), Monna Vanna (prema Maeterlincku), Paolo es Francesca (prema Danteu) i Don Quijote (prema Cervantesu; posljednja tri uglazbio E. Abranvi ml.). Preveo na madžarski velik broj opernih libreta standardnog repertoara: Tristan und Isolde (Wagner), Carmen (Bizet), Hdnsel und Gretel (E. Humperdinek), Prodana nevesta (B. Smetana) i dr. Njegova žena Margareta Abrdnyi-Wein (19. XII 1864—1948), pjevačica, bila je članica Budimpeštanske opere (1884—99) i profesor Muzičke akademije (1901—16). 3. Emil, ml., madžarski dirigent i kompozitor (Budimpešta, 22. IX 1882 —). Sin Emila starijeg. Studirao na Muzičkoj aka demiji u Budimpešti kod H. Koesslera i I. Thomana i u Leipzigu kod A. Nikischa. God. 1904—06 dirigent Gradskog kazališta u Kolnu, 1907—11 Konigstheatera u Hannoveru. Od 1911 u Bu-

ABRAVANEL, Maurice, američki dirigent (Solun, Grčk 6. I 1903 —). Muziku studirao u Lausannei, Ziirichu i Berlin God. 1923—32 dirigent opernih kazališta u Njemačkoj (mec ostalim u Kasselu i na Državnoj operi u Berlinu), zatim u Pariz Londonu, Rimu, Zenevi, Melbourneu (1934—35) i Svdnej (r935—36). Dirigirao australske premijere opera Fidelio (Beethi ven), Boris Godunov (Musorgski) i Rosenkavalier (R. Strauss Od 1936 u SAD (Metropolitan u New Yorku, Opera u Chicagu gdje uvodi djela Kurta Weilla. Od 1947 vodi Simfonijski orki star Utaha i od 1955 istodobno umjetnički je direktor na Mus Academy oj the West (Santa Barbara). ABREU, Antonio (El Portugućs), portugalski gitarist ( polovina XVIII st.). Živio u Madridu, gdje je 1780—1800 objav niz kompozicija za gitaru. Glavno mu je djelo škola za gitari
Escuela para tocar con perfeccićn la guittara de cinco y seis orden

(obj. P. F. V. Prieto, 1799). Taj je priručnik znatno pridon širenju i podizanju gitarističke umjetnosti u Španjolskoj i Porti galu.
LIT.: Sousa Viterbo, Subsidios para a Historia da Mušica em PortugE Coimbra 1932. — S. Kastner, Antonio Abreu, MGG, I, 1951.

ABSIL, Jean, belgijski kompozitor (Peruvvelz, Hainaui 23. X 1893 —). Studirao na Konzervatoriju u Bruxellesu (Mar ehand, L. Dubois), usavršavao se kod P. Gilsona. Od 1923 vodi Muzičku akademiju u Etterbecku a od 1931 profesor je Konzervi torija u Bruxellesu. God. 1936 potaknuo formiranje grupe mladi kompozitora La Sirene. Suosnivač je (1938) i glavni urednik ti sopisa Revue Internationale de Musique. Jedan od glavnih prec stavnika belgijske muzike XX st., A. u svojim djelima napušt tradicionalne harmonijske funkcije. Sklon je komornom izraz

ABSIL — ACADEMIE DE MUSIQUE
sastavima, te čestim 3 1/2 primjenama neuobičajenih, ritmički kompleksnih mjera (npr. 7/16, 4«
li

2 "U

5 1/2

).

I'

4 ' 5 DJELA. ORKESTRALNA: tri simfonije; simf. pjesme La morr đe 7m- ragi/es i Jeanne d'Arc; koncerti za klavir, za violinu, za violu, za violončelo;
folklore roumain i dr. — KUMUKNA: Cetin gu klavirskt kvartet; klavirski trio; duhački kvintet; Concerto grosso za duhački kvintet; 2 kvarteta za saksofone; suita za violončelo i klavir; Fantaisie concertante za violinu i klavir i dr. — KLAVIRSKA: dvije sonatine; 3 Impromptus; Suite pastorale; Đagatelles; 5 Marines; Esquisses sur les sept peches capitaux itd. — DRAMSKA. Opere: Peau d'dne, 1942; Le Chapeau chinois, 1947 i Les voix de

ThrSne pour le Vendredi-Saint za 2 recitatora zbor i orgulje; djela za zbor a cappella; više solo-pjesama uz pratnju orkestra (Trois poemes de T. Klingsor), gudačkog kvarteta i klavira. — Napisao Les postulats de la musiaue contempo- raine, LIT.: J. Dopp, Le style dans la musique de Jean Absil, RM, 1937. — R. Dubois, L'Inspirations dans l'oeuvre de Jean Absil, Le Flambeau, Bruxelles 1938. — R. De Guide, Jean Absil: vie et oeuvre, Tournai 1965. J. As.
1937.

ABSTRAKT -> Orgulje ABT, Franz, njemački kompozitor i dirigent (Eilenburg, 22. XII 1819 — Wiesbaden, 31. III 1885). Muziku učio na školi sv. Tome i na Univerzitetu u Leipzigu. Od 1841 uZiirichu kazališni dirigent i zborovođa (Harmonie Ziirich, Cacilienverein). Uz to je vodio koncerte ziiriškog Allgemeine Musikgeselhchaft. God. 1852'— 82 dvorski dirigent u Braunschweigu gdje je osnovao mješoviti zbor Singakademie. Vodio je više festivala Saveza sjevernonjemačkih Liedertafela. Gostovao u Parizu, Londonu, Rigi, Petrogradu, Moskvi i Sjevernoj Americi. Ostavio je više od 3000 kompozicija (oko 600 opusa), najvećim dijelom muških zborova i solo-pjesama, koje po sadržaju i obličju imaju karakter salonske muzike. Jednostavne, dopadljive, katkad i ganutljivo sentimentalne, mnoge od njih stekle su široku popularnost, kao npr.: Wenn die Schmalben heirmoarts zieKn; Gute Nacht, du mein herziges Kind; O Schmarzwald, 0 Heimat; Zieh'n wir aus ins Feld; Waldandacht i dr.
DJELA: opera Des Konigs Scharfschutz, 1872. — VOKALNA: Schlachtlied op. 223 i All-Deutschland, Siegesgesang nach der Hermannsschlacht za zbor i orkestar. Zborski ciklusi: Ein Sangertag op. 85; Die Kirmes op. 101; Ein eidgenb'ssisches Sangerfest. Pojedinačni zborovi: Vineta op. 163; Waldandacht op. 175; Die stilU Wasserrose op. 192; Mir trdumte von einem Konigskind op. 276. Solo-pjesme. — Priručnik za solo-pjevanje. LIT.: H. Weber, Franz Abt, Ziirich 1886. — B. Rost, Vom Meister des volkstiimlichen Liedes, Franz Abt, Chemnitz 1924. — W. Khal, Franz Abt, MGG, I, 1951.

ACADEMIA PHILHARMONICORUM. Pečat iz 1701

ACADEMIA PHILHARMONICORUM (Academia Philoharmonicorum, Academia Philo-Harmonicorum) u Ljubljani, bila je formalno osnovana 8. I 1702. Zapravo otpočinje s radom već 1700, jer su se već tada budući filharmoničari sastajali i muzicirali, odnosno 1701, iz koje godine datira njen prvi pečat. Ugledala se u strana slična udruženja, a bila je nosilac muzičkog baroka u Sloveniji. Poticaj za njeno osnivanje dala je očito ljubljanska Academia operosorum s kojom je imala srodne zadatke i ciljeve. Njen je utemeljitelj bio ->• J. B. Hoffer(ri), koji je bio i član Akademije operosorum. Kao simbol imala je orgulje, zaštitnica bila joj je sv. Cecilija. Jednom od svojih najvažnijih duž nosti smatrala je proslavu blagdana sv. Cecilije kao i to, da u ljetu priredi javno muziciranje prigodom večernje vožnje po Ljubljanici. Prva takva priredba održana je 30. VII 1702. Himnu od 16 latinskih stihova napisao je za tu zgodu doktor medicine Jurij Žiga Pogačnik; iz nje se razabire da je tom prilikom sudjelovala muzika, sastavljena od trubalja, bubnjeva, gudačkih instrumenata, gitara, flauta i rogova. Njen muzički voda bio je Hoffer, a neke vrste administrativni direktor J. G. Gošel. Filharmoničari su bili od samoga početka vrlo aktivni. Sudjelovali su kod raznih crkvenih i svjetovnih svečanosti. U tu svrhu osnovali su potrebna izvodilačka tijela. Tako je A. Ph. doskora organizirala pjevački zbor i orkestar koji je nastupao već 1706, a 1707 brojio je preko 50 članova. Orkestar je imao pored članova Akademije Philharmonicorum neplaćenih muzičara i muzičara po pozivu, koji su bili plaćeni. Takva struktura znači začetak profesionalnog orkestra. Za svoje profesionalne muzičare upotrebljava A. Ph. naziv Mušico. Filharmoničari su od vremena do vremena priređivali koncerte nazvane serenade. Programi tih muzičkih priredaba Akademije Philharmonicorum nisu doduše tačno poznati, ali je vjerojatno da je A. Ph. u njima išla putovima tadanjeg svjetovnog muzičkog stvaranja. Filharmoničari su izvodili i djela domaćih kompozitora, kao što su bili J. B. Hoffer, J. G. Gošel, V. K. A. Siberau, M. Omerza i dr. Ta je tvrdnja pogotovo opravdana, kad se uzme u obzir da su pojedini od njih bili aktivni članovi, pa čak i vode Akademije (Gošel, Hoffer, Siberau). Tako sačuvani izvori dokazuju da su filharmoničari 1715 i 1716 u tadašnjoj križanskoj, odnosno uršulinskoj crkvi izvodili dva oratorija svoga utemeljitelja Hoffera. Središnja ličnost, koja je poticala rad Akademije Philharmonicorum, bio je Hoffer. Kad je on 1718 umro, njena je djelatnost

donekle oslabila, ali se ipak neprestano nastavljala. To dokazuju izvori iz 1727, 1728, 1739, 1742 i 1746. Iz 1742 poznata je 4-gl. kantata // giubilo incoronazione delV Augustissima Regina d' Ongeria, incoronata Regina di Boemia, koja je izvedena u Ljubljani prilikom ustoličenja biskupa Ernesta Amadea Attemsa. Bila je štampana 1743. Posljednji podatak o djelatnosti Akademije Philharmonicorum potječe iz 1769. Iz toga se može zaključiti da je A. Ph. djelovala u toku prve i na početku druge polovice XVIII st., iako je u raznim vremenskim razdobljima njena aktivnost bila različita. Značenje Akademije Philharmonicorum za muzički život u Sloveniji bilo je veliko. Utemeljila je prvo muzičko društvo, podigla i organizirala muzičku reprodukciju, poticala na stvaranje domaće kompozitore, upoznavala s muzičkim djelima zapadne Evrope i stvorila čvrstu osnovu za dalji razvoj muzičkog života.
LIT.: E. H. Costa, Mitteilungen des historischen Vereins fur Krain, 1861. —■ A. Dimitz, Geschichte Krains, Ljubljana 1874—76. — P. v. Radics, Frau Mušica in Krain, Ljubljana 1877, str. 26—29. — F. Keesbacher, Die philharmonische Gesellschaft in Laibach, 1862, Ljubljana 1902. —■ E. Bock, Die philharmoni sche Gesellschaft in Laibach, 1702—1902, Ljubljana 1902. —■ D. Cvetko, Aca demia Philharmonicorum, Naši zbori, 1952. — Isti, Glasbena klasika na SJovenskem, Ljubljana 1955, str. 27—^30.— Isti, Academia Philharmonicorum Labacensis, Ljubljana 1962. D. Co.

ACADĆMIE DE MUSIQUE, prvobitni naziv francuske opere. Luj XIV je patentom od 28. VI 1669 podijelio Abbeu Pierreu Perrinu, Robertu Cambertu i markizu de Sourdeacu koncesiju na dvanaest godina za prikazivanje »opernih akademija ili muzičkih predstava u francuskim stihovima, u Parizu i drugim gradovima. ..« A. de M. je otvorena u martu 1671 s pastoralom Pontone koju je na riječi P. Perrina komponirao R. Cambert. Djelo je postiglo velik uspjeh, te se opetovano prikazivalo 8 mjeseci. Cijeli se ansambl sastojao od 5 muških i 4 ženska solista, 15 članova zbora i 13 članova orkestra. To je prvi pokušaj stvaranja francuske nacionalne opere u doba neograničene vladavine talijanske opere. Zbog nesloge u vodstvu i dugova bio je Perrin prisiljen Akademiju zatvoriti. J. B. Lully je uspio kod kralja Perrinovu vremenski ograničenu koncesiju pretvoriti u doživotnu na svoje ime, te je ponovo otvorio akademiju 15. XI 1672, pod nazivom Academie
royale de musigue, s premijerom Fetes de l'Amour et de Bacchus.

Vodio ju je do svoje smrti (1687). U toj je akademiji on bio direktor, administrator, režiser i kompozitor u jednoj osobi (uz ostalo izveo je 12 velikih opera). Na taj je način, uz druge povlastice, postao diktatorom pariškog muzičkog života. Akademija je, međutim, upravo u njegovim rukama postala kolijevkom francuske opere. U toku vremena davala je predstave u dvanaest raznih zgrada, njom je upravljalo do danas oko 60 direktora, a izvedeno je preko tisuću djela, većinom opera. Više je puta

ACADEMIE DE MUSIQUE — ADAM
mijenjala ime. Posljednje joj je službeno ime Thedtre National de l'Ope'ra (obično se naziva samo Opera). i. Me. A CAPPELLA (tal. kao u kapeli ili crkvi, odnosno poput crkvenog pjevačkog zbora), muzika pisana za vokalne sastave, bez instrumentalne pratnje. Remek-djela stila a. c. ostavili su majstori polifone muzike XVI st. (Palestrina). Ranije su se tim izrazom obuhvaćala sva vokalna muzička djela nastala prije 1600. Međutim, danas je pouzdano utvrđeno da su se mnoge svjetovne kompozicije izvodile i uz pratnju instrumenata, koji su često izvodili isto što i glasovi (osobito u XIV i XV st.).
LIT.: Th. Kroyer, A cappella oder Conserto, Leipzig 1918. — Isti, Zur a cappella-Frage, AFMW, 1919. — J. Handschin, Die Grundlagen des a-cappella-Stils, Zurich 1929. — Th. Kroyer, Das a-cappella-Ideal, AML, 1934. J. As. LIT.: A. VVeissler, The Modern Renaissance of Jewish Music, New Y 1954- — Ph. Moddel, Joseph Achron, Tel Aviv 1967.

A CAPRICCIO (tal.), po volji i želji izvodioca, slobodno i u tempu i u izrazu. ACCELERANDO (tal. accelerare ubrzati), oznaka za postepeno ubrzavanje tempa. Piše se i accelerato. ACCENTUS (lat. naglasak, akcent), način na koji se u liturgijskom pjevanju izvode tekstovi recitativnoga karaktera (npr. kolekte, epistole, evanđelja, lekcije i si.). Sastoji se od psalmodičkog recitiranja pretežno na jednom stalnom tonu Idominantaj, uz male melodičke promjene (flexa, metrum, punctum, conclusio) uvjetovane raznovrsnom interpunkcijom teksta. A. izvodi uvijek samo jedan pjevač (celebrant ili njegovi pomagači u službi: đakon, subdakon, lektor). Opreka mu je -» concentus, tj. skupno pjevanje složenijih liturgijskih napjeva.
LIT.: P. Wagner, Einfiihrung in die gregorianischen Melodien, III, Gregorianische Formenlehre, eine choralische Stilkunde, Leipzig 1921 (novo izd. 1961). — V. Sesini, La Romana Cantilena, Roma 1942. A. Vi.

ACKERMANN, Otto, švicarski dirigent rumunjskog pod jetla (Bukurešt, 5. X 1909 — Wabern kraj Berna, 9. III 196 Studirao na Muzičkoj akademiji u Bukureštu i na Visokoj muzič školi u Berlinu. Dirigirao već kao dječak. God. 1927—32 dirigi na operi u Diisseldorfu, 1932—35 u Brnu, 1935—47 dirigen režiser opere u Bernu, 1947—52 umjetnički direktor kazali Volksoper u Beču i uz to 1948—53 direktor opere u Ziirichu, a 1954 dirigent opere u Kolnu. Gostovao u Rimu, Torinu, Pari: Bruxellesu, Barceloni i dr. Značajne su njegove interpretac Wagnerovih muzičkih drama. ACKTĆ, Aino (pravo ime Achtć), finska operna pjevači sopran (Helsinki, 23. IV 1876 — 8. VIII 1944). Učila 1894— na Pariškom konzervatoriju. Debitirala (1897) kao Margar(Gounod, Faust) u pariškoj Grand opera i bila njen član do 19« God. 1904—06 pjevala na operi Metropolitan u New Yorku, 1907 prvi put na operi Covent Garden u Londonu. Često gostov; u Americi i Evropi. Osnovala je 1911 godišnje operne svečane ij u Savonlinna (Nvslott). God. 1938—39 bila direktor opere Helsinkiju. Istakla se naročito u ulogama Margarete (Gounc Faust) i Salome (R. Strauss).
DJELA: Minnen och fantasier, 1917; Erinnerungen (njemački i fins 1925; Taiteeni taipaleelta, 1935.

ACOCOTL, meksički duhački instrument, danas pozr pod imenom clarin. Ima vrlo usku cijev od acocotlova drva, du oko 3 m, na kraju proširenu u lijevak. Zbog uska otvora na usni instrument teško izgovara. 1 ACTUS (lat.), u XVII st. svečani čin (krštenje, krunid i si.), a zatim i naziv za svečanu priredbu. S obzirom da su komp zitori za takve zgode najviše pisali vokalno-instrumentalna dje pod tim su se imenom počele razumijevati kompozicije u for: kantate ili oratorija, kao što je npr. A. tragicus J. S. Bacha. ACUTA (lat. oštra; njem. Scharf), vrsta miješanih registž u orguljama. Sastoji se od 3 do 5 nizova svirala raspoređen tako, da sadržavaju obligatnu tercu u zbijenom suzvučju. Ako a. građena u četvorostrukom nizu, onda joj svirale odgovara 8, 10, 12. i 15. alikvotnom tonu; npr. veliki C od 8' sadržavat •

ACCIACCATURA (tal. skupni udar; franc. pince etouffe), ukrasna manira u staroj orguljaškoj i klavirskoj literaturi. Sastoji se u istodobnom nastupu ukrasnog tona (donje male sekunde) s određenim tonom u melodiji ili akordu. A. se označivala u melodiji prekriženim pomoćnim tonom, u akordu kosom crtom ispod glavnog tona, npr.: 0______u_________I___________f\

5E
Kosa crta u akordu označivala je često da akord treba izvesti u obliku -*■ arpeggia. Smjer kose crte (odozdo prema gore, odnosno odozgo prema dolje) pokazivao je da li treba arpeggio započeti s najnižim ili najvišim tonom akorda. — A. su vrlo mnogo upotreb ljavali orguljaši i čembalisti sve do J. S. Bacha, ali se rijetko bi lježila. Oznaka za acciaccaturu primjenjivala se od XVIII st. i za arpeggio. Naziv a. danas je identičan s ->■ appoggiaturom (osobito kratkom). B. Si. ACCOMPAGNAMENTO -> Pratnja ACCOMPAGNATO -> Recitativ ACCORDATURA (tal. ugađanje), naziv za normalnu ugodbu žica na lutnji, gitari i gudačkim instrumentima. Promjena osnovne ugodbe jedne ili više žica zove se -» scordatura. ACCORDO (tal. suglasje), 1. -> Akord 2. Gudački instrument sa 12—15 žica koji se u XVII i XVIII st. upotrebljavao u Italiji. ACCORD PARFAIT (franc.; engl. common chord, tal. accordo perfetto), francuski izraz za konsonantni -> trozvuk, odnosno za dur-trozvuk ili mol-trozvuk. ACHRON (Akhron), Joseph, američki violinist i kompozitor (Leždzeje, Litva, 13. V 1886 — Hollywood, 29. IV 1943). Studirao violinu na Konzervatoriju u Petrogradu (L. Auer); u kompoziciji uglavnom samouk. God. 1913—16 nastavnik violine i komorne muzike u Harkovu, 1918—22 koncertira u Rusiji, a 1923— 24 u ostalim evropskim zemljama i Palestini. God. 1925—34 predavao violinu na konzervatoriju Westchester u New Yorku, poslije u Hollywoodu. Kao kompozitor A. je jedan od znatnijih ruskih predstavnika hebrejskog nacionalnog pravca. Kasnije, živeći u SAD, prihvaća atonalnost i politonalnost. Njegov brat Isidor A. (1892—1948) koncertirao je kao pijanist na brojnim turnejama u Evropi i Americi, a niz godina je i podučavao klavir u New Yorku.
DJELA. ORKESTRALNA: tri koncerta za violinu: 1925, 1933 i 1937; Hebrew Melody za violinu, 1911; Hazan za violončelo, 1912; Shar za klarinet, 1917; suita Golem za komorni orkestar, 1932; Dance Overture, 1933.— KOMORNA: Chromatic String Ouartet; Elegija za gudački kvartet; Children's Suite za klarinet, gudački kvartet i klavir; 2 sonate i 4 suite za violinu i klavir. — KLAVIRSKA: Koncert za klavir solo; sonata; simfonijske varijacije na palestinsku temu. — Scenska i filmska muzika. —■ VOKALNA: Epitaph za zbor i orkestar, 1915; Salame's Dance za soliste, klavir i udaraljke; Evening Service of the Sabath za soliste i orgulje. — Napisao Ober die Ausfiihrung der chromatischen Tonhiter auf der Violine, 1926; preveo na engleski Nauku o harmoniji N. Rimski-Kor-sakova.

c * ( 2 ' ) + e * ( l -j-j +g*(l i-) - c ' ( i ' ) .
AČKUN, Ernest, klarinetist (Hrastnik, 27. I I I 1930 — Studij klarineta završio 1953 na Muzičkoj akademiji u Beograc kod B. Bruna, a specijalizovao se 1955—57 na Pariškom ko zervatorijumu. Solista Beogradske filharmonije i član Beogradski duvačkog kvinteta. Dobitnik više nagrada na takmičenjima Beogradu, Ljubljani, Skopju i Miinchenu. Nastupao kao sol u zemlji i inostranstvu (Pariz, Hannover, Bruxelles, Linz, Saleri itd.) i snimao za radio-stanice mnoga dela jugoslovenskih kor pozitora. s. Đ. K. ADAGIETTO (tal.), nešto brži tempo od adagia; ozna! za kratak polagani stavak u djelu od više stavaka. ADAGIO (tal. ad agio ne žureći, udobno), 1. oznaka za polaga tempo, općenito polaganiji nego andante, ali brži nego larg Takva definicija ima, međutim, relativnu vrijednost, jer je, np a. u Italiji prilično brži nego u Njemačkoj. Kod određivanja b zine adagia odlučno je na kojoj će se osnovnoj notnoj vrijedno; ona temeljiti (na osminki ili na četvrtinki). 2. Naziv za polagani stavak simfonijskih i komornih djela. ADAJEVSKI (Adajevvskv, rod. Schultz), Ella, pijanist muzički pisac (Petrograd, 10. II 1846 — Bonn, 29. VII 192« Učila klavir kod A. Henselta, a nakon višegodišnjih koncertn turneja, i na Konzervatoriju u Petrogradu (A. Rubinstein, N. Zaremba, A. S. Famincin). God. 1882—1909 živjela u Itali kasnije kraj Neuwieda na Rajni. Proučavala muzički folklor antičku muziku.
DJELA: La Berceuse Populaire, RMI, 1894, 1895 i 1897; Les Chants l'Eglise Grecque Orientale, ibid., 1901; Anciennes Melodies et Chansons populai d'Italie, ibid., 1909 i 1911; Du Chant populaire de la Boheme, ibid., 1909; Quelq; chants tatares, ibid., 1911. — Komponirala 2 opere, kraća instrumentalns vokalna djela. LIT.: E. Kraack, Ella von Schultz-Adajewsky, ZFM, 1926.

ADAM, Jeno, madžarski kompozitor, dirigent i muzič pedagog (Szigetszentmiklos, 13. XII 1896 —). Studirao kc Z. Kodalva na Muzičkoj akademiji u Budimpešti. God. 1925—; službenik Općinskog odjela za obrazovanje, radio na reorganiz čiji muzičke nastave u nižim školama. Od 1938 do 1959 profes budimpeštanske Muzičke akademije. Uz to zborovođa nekolicij pjevačkih društava (Budai Daldrda, 1933—42, zbor Palestrina zbor Muzičke akademije) s kojima je priređivao koncertne turne širom Evrope. Zaslužan za mnoge madžarske praizvedbe značajn oratorijskih djela, znatno je pridonio obogaćenju vokalnog muz

ADAM — ADAMIČ
ciranja i oratorijske kulture u Budimpešti. U kompoziciji, nadovezujući se na Kodalya, slijedi suvremeni madžarski nacionalistički smjer.
DJELA: orkestralna suita Domenica, 1925. — Dva gudačka kvarteta; sonata za violončelo i klavir. — Opere Magyar Kardcsony, 1930 i Aldria Veronika, 1938. —■ VOKALNA- simfonijska kantata Ember az uton, 1945 (preradba opere Marta Veronika); Lacrima Sonata (E. Ady) za glas i orkestar; više zborova acappella; solo-pjesme. — SPISI: Egyhđzi enek es zenekari kulturdnk (Naša crkvena vokalna i instrumentalna kultura), Protestans Szemle, 1937; A skdldtdl a szimfdnidig (Od ljestvice do simfonije), 1942; A muzsikdrol (O muzici), 1953. Instruktivna djela: Mćdszeres enektanitds a relativ szolmizdcio alapjdn (Sistematsko učenje pjevanja na temelju relativne solmizacije), 1943; Szo-tni (Sol-mi), 8 sv., 1943—46 i Enekeshb'nyvek az dllaldnos iskoldk reszire (Knjige pjevanja za opće škole), 4 sv., 1948 (oba priručnika u suradnji sa Z. Kodalvem).

mjeri nego druga, protkana narodnim elementima pa su se u njegovu opusu sačuvali mnogi unikati pučkih refrena, najstariji primjerak prosjačke pjesme i jedini poznati napjev jedne chanson de geste.
DJELA. DRAMSKA: Le Jeu de la Feuillee, 1262; Le Jeu de Robin et de Marion, oko 1283. — VOKALNA: 36 chansona; 18 jeux partis; 16 rondeaua za 3 glasa; 5 moteta za 3 glasa. — Sačuvana djela sabrana su u jednom ru kopisu u pariškoj Nacionalnoj biblioteci (br. 25566). NOVA IZD.: Sabrana djela izdao E. de Coussemaker (Oeuvres complUes du trouvire Adam de la Halle, 1872); Le Jeu de Robin et de Marion obj. L. Nicod (! 9I7)5 E. Langlois (u Les Classique francaise du Moyen Age br. 36, 1924), G. Cohen (s muzičkim transkripcijama J. Chailleva, 1935) i D. Milhaud (1949); Rondeaue izdali F. Gennrich (Rondeaux, Virelais und Balladen t 1921) i J. Chaillev (Rondeaux a trois voix e'gales, 1942). LIT.: L. Bahlsen, Adam de la Halles Dramen und das »Jus du Pelerin«, Marburg 1885. — R. Meienreis, Adams Robin und Marion (disertacija), Leipzig 1893. — H- Guy, Essai sur la vie et les oeuvres litteraires du trouvere Adam de la Halle, Pariš 1898.— ■ J. Tiersot, Sur »le Jeu de Robin et de Marion« d'Adam de la Halle, Pariš 1899. — H. Guy, Le Trouvere Adam de la Halle, Pariš 1900. — F. Helfenbein, Die Sprache des Trouvere Adam de la Halle, 1911. — F. Gennrich, Adam de la Halle, MGG, 1951. — D. Milhaud, Le jeu de Robin et de Marion, Notes, 1951. I. Ać.

ADAM, 1. Louis (Johann Ludwig), francuski pijanist i kompozitor (Miitterscholtz, Alsace, 3. XII 1758 — Pariz, 8. IV7 1848). God. 1797—1842 profesor klavira na Konzervatoriju u Parizu. Njegovi su učenici među ostalima F. Kalkbrenner i L. Herold. Zajedno sa L. W. Lachnithom izdao Methode ou principe general de doigter pour le pianoforte (1798) i napisao školu za klavir Methode nouvelle pour le piano (1802) koju je C. Czernv preveo 1826 na njemački. Komponirao uglavnom djela za klavir (29 sonata, varijacije i dr.). 2. Adolphe-Charles, francuski kompozitor (Pariz, 24. VII 1803 —■ 3. V 1856). Sin Louisa. Studirao na pariškom Konzervatoriju kod A. Reiche i F. A. Boieldieua. Ubrzo je postao poznat svojim opernim djelima koje komponira za pariška kazališta, a od 1832 i za London. Nakon izvedbe opere Le Postillon de Lonjumeau(iHs6) stekao je međunarodnu reputaciju. God. 1847 osnovao u Parizu vlastito kazalište (Thedtre national) koje je propalo već iduće godine za revolucionarnih borbi. Izgubivši pri tom sav svoj imutak, preuzeo je mjesto profesora klavira na Konzervatoriju, ispražnjeno smrću njegova oca. A. je bio cijenjen ne samo kao kompozitor i pijanistički pedagog, već i kao kritičar. A. je istaknuti predstavnik franc. romantičke komične opere. Od svojih prethodnika Aubera i Boieldieua razlikuje se jednostavnijim, ležernijim muzičko-scenskim izrazom koji prethodi Offenbachovoj opereti. Melodika mu je dopadljiva, laka, tematika i karakterizacija likova plastična, instrumentacija zvučna i nenametljiva. Od Auberovih baleta izdvaja se muzika za Giselle, najznačajniji ranoromantički balet uopće. Klavirska djela su mu briljantno-virtuozna, a crkveno-muzička zasićeno romantičarska.
DJELA. KLAVIRSKA : Rondo-Caprice.. ., Divertissement op. 40; Variations swr la dernUre pensee de Weber op. 43; Air suisse, op. 45 i dr. — DRAMSKA. Opere (izbor): Pierre et Catherine, 1829; Le Proscrit, 1833; Le Chdlet, 1834; La Marquise, 1835; Le Postillon de Lonjumeau (Pariz 1836, jug. premijera Zagreb, [7. IX 1899);Le Roi a" Yvetot, 1842; Cagliostro, 1844; Le Toriador, 1849; Richard m Palestine, 1844; Giralda, 1850; Sij'e'tais roi! 1852; La Poupee de Nuremberg, 1852; Falstaff, 1856; Les Pantins de Violette, 1856. Baleti: Faust, 1833; Giselle Pariz 1841, jug. premijera Zagreb, 21. I 1897); Le Diable a quatre, 1845; Griteldis, 1848; Le Corsaire, 1856 i dr. — CRKVENA: Messe de Sainte Cecile; Messe solennelle; moteti. — Napisao: Souvenirs d'un musicien, 1857 i Derniers \ouvenirs d'un musicien, 1859 (sabrani članci i kritike). LIT.: J. Halevy, Notice sur la vie et les ouvrages de Adolphe Adam, Pariš [859. — A. Pougin, Adolphe Adam, sa vie, sa carriere, ses memoires artistiques, ?aris 1877. — P. Karlin, Stoletnica Adamovega Postiljona, Življenje in svet, [936, 16. — C. W. Beaumont, The ballet called Giselle, London 1944.— H. Wirth, \dam, 1. Adolphe Charles, 2. Louis, MGG, I, 1951. J. As.

ADAM DE SAINT-VICTOR, francuski pjesnik i kompozitor (1110/12—8. VII 1192). Redovnik i kantor pariške opatije St. Victor. Doktor i magister. Napisao nekoliko teoloških rasprava i spjevao veći broj sekvenca (stihovi i melodije); pripisuje mu se između 45 i 103 a najvjerojatnije je njegovih oko 50 sekvenca, ali se autorstvo ne može sa sigurnošću utvrditi, jer se u liturgij skim izvorima nisu navodili autori. Svakako je A. jedan od glavnih predstavnika novoga stila, formalno skladnije i preglednije »ritmičke i rimovane sekvence« XII st. koju su stvarali upravo augustinci iz pariških opatija St. Victor i St. Florian.
NOVA IZD.: Oeuvres poe'tiques d'Adam de St. Victor, obj. L. Gautier (1858); Les Proses d'Adam de St. Victor, obj. E. Misset i P. Aubry (1900); Adam von St. Viktor. Samtliche Seguenzen. Lateinisch-deutsche Ausgabe, obj. F. Wellner (1937). LIT.: E. Jammers, Adam von St. Viktor, MGG, I, 1951.

ADAM, Theo, njemački pjevač, bas-bariton (Dresden, 1. VIII [926 —). Odgojen u dječačkom zboru Kreuzchor u Dresdenu, studij pjevanja završio kod R. Dittricha i 1949 započeo umjetničku tarijeru na Državnoj operi u Dresdenu. God. 1952 nastupio je jrvi put u Bayreut.hu, a od 1957 istodobno je član opera u Dresienu, Berlinu i Frankfurtu n/M. Pjevač velikih glasovnih mogućlosti i profinjenog osjećaja za stilove, ostvario je niz bas-baritonikih uloga različitog karaktera, među kojima se naročito ističu ikovi iz Wagnerovih opera, Boris Godunov (Musorgski), Evgenij Dnjegin (Čajkovski), Baron Ochs (R. Strauss, Kavalir s ružom), SCecal (Smetana, Prodana nevjesta) i dr. Veoma zapažene kreacije lao je na koncertnom i oratorijskom području. A. je snimio velik ) roj gramofonskih ploča. ADAM DE LA .HALLE (zvan le Bossu), francuski trouvere Arras, oko 1237 — Napulj,- 1286 ili 1287). Školovao se u cister-:itskoj opatiji Vaucelles (kraj Cambraia) i na pariškom Univerzi-:etu. Od 1271 menestrel je u dvorskoj sviti kneza Roberta II l'Artois. God. 1283 na putovanju sa dvorom u Napulju, prešao 1 službu Karla Anžuvinskog, sicilskog kralja. A. je najpoznatiji rancuski trouvere druge polovine XIII st., predstavnik tzv. građanske škole iz Arrasa. Kao pjesnik premašio je suvremenike ■aznovrsnošću svojega djela koje obuhvaća lirske, epske i dramske ?rste. Njegove se scenske igre (jeux) smatraju prvim francuskim Mmedijama. Kao muzičar važan je u prvome redu po dramatskoj Dastorali Jeu de Robin et de Marion u kojoj su među pojedine scene metnuti muzički dijelovi (chansoni, pjevani dijalozi); to je naj-itariji igrokaz s pjevanjem, daleki preteča vaudevillea i opere :omique. U višeglasnim kompozicijama (moteti), A. se drži do-adašnjih konvencija. Ali njegova su muzička djela, u mnogo većoj

ADAMIČ, Bojan, kompozitor i dirigent (Ribnica na Dolenjskem, 9. VIII 1912 —). Muzičko obrazovanje stekao u Ljubljani: na srednjoj muzičkoj školi učio orgulje i trublju, a na Akademiji za glasbo završio 1941 studij klavira (A. Ravnik). Dirigent plesnog orkestra Radio-televizije Ljubljana, 1962—66 bio je stalni gost-dirigent velikog orkestra Doma JNA u Beogradu. U središtu Adamičeva stvaralaštva je scenska i filmska muzika; manje ga privlači jazz, iako je i na tom području napisao mnogo djela. Osobito je plodan na području filmske muzike: komponirao je muziku za oko 200 filmova domaće i strane produkcije (engleske, američke, francuske, švedske, norveške, finske, austrijske, talijanske, njemačke i madžarske). Ta i druge muzičke vrste kojih se dotakao odlikuju se izvornošću i to osobito u tematici i njenoj obradi, u zvučnosti i instrumentaciji. Za Adamičevu muziku značajno je oslanjanje na folklorne elemente, koje upotrebljava nenametljivo i donosi modificirane kroz vlastiti doživljaj. Kao dirigent plesnih orkestara A. ne nastupa samo u Ljubljani i drugim gradovima Jugoslavije, nego i u Njemačkoj, Austriji, Italiji, Švicarskoj, Čehoslovačkoj, Madžarskoj, Poljskoj, Sovjetskom Savezu, Rumunjskoj i Brazilu. Za svoje kompozitorsko djelovanje nagrađen je u više navrata. Između ostaloga dobio je tri »zlatne arene« za filmsku muziku na festivalu u Puli, dvije savezne nagrade za filmsku muziku kao i nagradu Jugoslavenske Radio-difuzije za scensku muziku.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za klavir, 1948; 2 suite za simfonijski orkestar, 1950. — KOMORNA. Za violinu i klavir: Mesečinana Travnigori, 1944; Variacije na temo Naglo puške smo zgrabili, 1944. — DRAMSKA: balet Bela Ljubljana, 1957. Scenska muzika za Shakespeareove drame: Romeo i Julija; Macbeth; Hamlet i San ljetne noći; za Školu za žene J. B. Molierea; Belo križantemo I. Cankara; Jurčka P. Golie; Matiček se ženi A. T. Linharta i dr. Filmska muzika. — VOKALNA. Za zbor i orkestar: Kiša pada, 1962; Partizanske pesmi ; Narodni koktajl, 1962; solo-pjesme; borbene i masovne pjesme. — Zabavna muzika. D. Co.

ADAMIČ, Emil, kompozitor, dirigent, publicist i kritičar (Dobrova pri Ljubljani, 25. XII 1877 — Ljubljana, 6. XII 1936). Studirao muziku na konzervatoriju u Trstu i Ljubljani, gdje je završio studij 1922. God. 1915—20 ratni zarobljenik u Taškentu, poslije profesor muzike na Učiteljskoj školi i Klasičnoj gimnaziji u Ljubljani. U početku romantik, pristaje kasnije uz nove, suvremenije nazore, koje je uz G. Kreka i A. Lajovica zastupao u reviji Novi akordi, pa se razvio u neoromantika, impresionista, čak i ekspresionista. Unosio u slovensku muziku nove tehničke i stilske mogućnosti. Napisao je preko 1000 kompozicija, najviše zbornih. Forma mu je jednostavna, služi se općenito oblikom trodijelne pjesme. Po strukturi je izraziti homofoničar. Adamičeve vokalne kompozicije obilježene su prizvukom prave narodne muzike, pjevnošću melodijske linije i jednostavnom, iako suvremenom harmonijskom osnovom, čime je dokazao da se i zborna muzika može prilagoditi novim kompozicijskim principima. U tematičkoj obradbi umio je sačuvati elementarnu osjećajnost, blisku narodnom duhu, pa su njegova vokalna djela postala vrlo popularna. Oso-

ADA Ml Č — ADEMOLLO
bito su značajni Adamičevi omladinski zborovi. Njegove oikgstralne kompozicije po obliku su slobodne. Naj originalni ja i najdotjeranija je suita Iz moje mladosti. God. 1928—30 uređivao je reviju Nova muzika koja se zbog propagiranja modernih muzičkih strujanja može smatrati donekle idejnim nastavkom Novih akorda; A. je na taj način i riječju djelovao na življi razvoj slovenske muzike.
DJELA: dvije simfonijske pjesme; nekoliko koncerata; Ouven Komorna muzika. — Opere Sumienie ezyli pierwszelzy, 1918 i i1922.

ADAM VON FULDA, njemački kompozitor, historičar (Fulda, oko 1445 — Wittenberg, 1505). benediktinac. Od 1490 u službi saskog kneza izborni Mudrog u Torgauu kao musicus ducalis, zatim i kao d\ riograf (od 1492), kompozitor i dirigent. God. 1502 muziku na Univerzitetu u Wittenbergu. Pripadao je i wittenberškom ranohumanističkom krugu. Napisao Mušica (1490) koji je, iako uglavnom kompilacija, va: pravlja njemačku humanističku muzičku nauku XA kompozitor nadovezuje se na Busnoisa, odn. na kasne stil koji se na taj način i njegovom zaslugom udomaćio ■ ranoj protestantskoj crkvenoj muzici. Njegova svje glasna pjesma Ach htilf mich Leid ušla je kao kont luteranske pjesmarice i proširila se Njemačkom.
DJELA: tri višeglasne svjetovne pjesme (u Pjesmarici Arndt oko 1510. — Misa; responzorij; Magnificat; 2 antifone; 7 hin čije su sačuvane u tri rukopisna crkvena kodeksa, u Univerzitet! kama u Leipzigu i Wroclawu te u Državnoj biblioteci u Berlir sadržavaju još nekolicinu nesigniranih kompozicija koje se pripi NOVA IZD.: traktat De Mušica obj. M. Gerber (Scriptore: svjetovne pjesme obj. H. J. Moser (1928, -► Lit.), a crkvene kc Niemann (1902), W. Ehmann (1936), R. Gerber (Zwolf Hymnen 1935) i dr. LIT.: W. Niemann, Studien zur Musikgeschichte des 15. KMJB, 1902, XVII. — H. J. Moser, Leben und Lieder des Ada: Jahrbuch der staatlichen Akademie fiir Kirchen- und Schulmusi: W. Ehmann, Adam von Fulda, Neue deutsche Forschungen, Be Isti, Adam von Fulda, MGG, I, 1951. — W. Gurlitt, Die Komposi deutschen 16. und 17. Jahrhunderts, Kongress-Bericht, Bambt

D JELA. ORKE STRA LNA : Otroška suita, 1913; Tatarska suita (Tatarske silhouete), 1920; Potrkan ples, skerco za veliki orkestar, 1922; Iz moje mladosti, suita za veliki orkestar, 1922; Preludio di una commedia za 2 flaute, 2 oboe, 2 klarineta, 2 fagota, 2 roga, 2 trublje, 2 pozaune, udaraljke i gudačke instrumente, 1912. Kompozicije za gudački orketar: Ljubljanski akvareli, suita, 1925; Pozabljen ples, 1934; tri kompozicije za veliki E. ADAMIČ gudački orkestar, 1936; Sanjarija (prema istoimenoj kompoziciji za klavir A. Lajovica); Gavota in pastorale (obradba scenske muzike L. M. Škerjanca za komediju Cyrano de Bergerac E. Rostanda), 1926. Kompozicije za mali i školski orkestar: Tri turkestanske ljubavne pesmi, 1917; Otroška suita; Koroška suita, 1936; Gosji ples (La dame des oies); Iz prošlih dni, 1906. — DRAMSKA: Na kmetiski svatbi (svadbeni prizor za priču Volkašin F. Milčinskoga); Sirota Jerica (I. Albreht), 1929; Vaska romantika (pučki igrokazi V. F. Je-lenca), 1911; Šlepa Ijubezen (pučki igrokaz A. Peska), 1908; Princesa in pas-tirček (priča P. Golie), 1930; Testament (pučki igrokaz s pjevanjem po romanu J. Kersnika), .1906; Blagovestnikoma sv. Cirilu in Metodu (igrokaz s pjevanjem Utva). — VOKALNA. Zborovi (značajniji): Vragova nevesta; Smrt carja Samuela; Svatovske pesmi; Vasovalec; Kregata se baba in devojka; Zdravica. Pjesme (značajnije): Uspavanka; Na lipici zeleni; Noćne pesmi; Kot iz tihe zabijene kapele. — Obradbe narodnih napjeva. LIT.: F. Kimovec, Emil Adamič, Pevec, 1924. — L. M. Skerjanc i S. Koželj, Emil Adamič, Življenje in delo slovenskega skladatelja, Ljubljana 1937. — A. Groebming, Spominu Emila Adamiča, Naši zbori, 1951, 6. D. Co.

ADDINSELL, Richard, engleski kompozitor (O> 1904 —). Studirao na Royal College of Music u Londor djeluje u Hollywoodu. Popularnost stekao klavirskim poznatim pod naslovom Warsaw Concerto (iz muzi Dangerous Moonlight) koji se smatra parodijom na stil* njinova. 1
DJELA: scenska muzika, Filmska muzika: Fire Over Englam Bye Mr. Chips, 1939; Dangerous Moonlight, 1941; The Passionate . Tom Brovm's Schooldays, 1951 itd. Muzika za radiokomedije i za Zabavna muzika. LIT.: J. Huntley, British Film Music, London 1948.

ADAMOWSKI, Thymoteusz, poljski violinist, dirigent i kompozitor (Varšava, 24. III 1858 — Boston, 18. IV 1943). Studirao na Konzervatoriju u Varšavi (A. Ka_tski) i Parizu. God. 1879 emigrirao u SAD. Koncertirao u Bostonu, New Yorku, Philadelphiji, Chicagu i Washingtonu; 1884—1908 član simfonijskog orkestra i uz to 1885—1933 nastavnik violine na Netv England Conservatory u Bostonu. Redovno gostovao u Parizu, Londonu, Berlinu i Varšavi. God. 1888 osnovao u Bostonu gudački kvartet, a 1896 klavirski trio, u kojima je sam svirao prvu violinu, a njegov brat Josef A. violončelo. Komponirao je kraća djela za violinu i klavir te solo-pjesme. ADAMS, Diana, američka plesačica (Stawton Vermont, 1926 —•). Učila na Ballet Art School u New Yorku, gdje je debitirala u opereti Oklahoma. Veliki je uspjeh postigla 1945 kao član Ballet Theatre u baletu Helena iz Troje (Offenbach) od D. Lichina. Njene najveće kreacije iz toga doba su baleti Fali River Legend i Pillar of Fire. God. 1950 postala je prva balerina u New York City Ballet. Istakla se briljantnim interpretacijama svih većih uloga u Balanchinovim baletima. Danas se ubraja među najslavnije američke plesačice. ADAMS, Suzanne, američka pjevačica, sopran (Cambridge, Massachusetts, 28. XI 1872 — London, 5. II 1953). Studirala pjevanje u New Yorku i Parizu gdje je 1895 debitirala u operi Romeo et Juliette (Gounod). Pjevala na svim velikim pozornicama Evrope i Amerike, i u oratorijskim izvedbama, a od 1899 s velikim uspjehom i na operi Metropolitan u New Yorku. Istakla se kao Marguerite (Gounod, Faust), Euridice (Gluck, Orfeo ed Euridice), Gilda (Verdi, Rigoletto), Micaela (Bizet, Carmen), Donna Elvira (Mozart, Don Giovanni), Cherubin (Mozart, Le nozze di Figaro). ADAMUS, Henrvk, poljski kompozitor i violončelist (Varšava, 19. II 1880 —). Studirao na konzervatoriju u Varšavi i Leipzigu (S. Krehl, J. Klengel). Solist varšavskog filharmonijskog i opernog orkestra, zatim direktor muzičkog društva u Kaliszu, pa zborovođa u Varšavskoj operi.

DJELA. ORKESTRALNA: Andante religioso; Adagio u f-molu; Finiš coronat opus i Jubilarna koračnica. — Intermezzo za klavir. — Balet Jela (Zagreb, 15. I 1898). — Oko 40 pjesama (djelomično na vlastite tekstove). — Misa za zbor i orgulje. LIT.: F. Kuhač, Jela. Balet u jednom činu, glazba od Bele pl. Adamovića Cepinskoga, Prosvjeta, 1898, 12. str. 375—379. — | Bela pl. Adamović-Čepinski, Hrvatski list, 1934, 60, str. 7. K. Ko.

ADAMOVIĆ, Bela (Čepinski), kompozitor (Čepin, 15. IX 1856 — Osijek, 28. II 1934). Završio studij agronomije u Beču gdje je 1890—93 učio klavir i kompoziciju (C. Fruhling). God. 1897—1908 bio je narodni zastupnik, a zatim se bavio poljoprivredom. Njegov balet Jela prvo je domaće djelo te vrste prikazano u Hrvatskoj.

ADDISON, John, engleski kompozitor (London, < 30. I 1844). Violončelist, dirigent, trgovac muzikalija sist i učitelj pjevanja u Dublinu, kasnije u Londonu. . igrokazi s pjevanjem bili su popularni između 1805—1 žena Miss Willems bila je istaknuta operna pjevačica.
DJELA: šest trio-sonata, 1772. — Deset igrokaza s pjev Alarms, 1807; My Aunt, 1815; Free and Easy, 1816; My Uncle, Singing Practically Treated in a Series of Instructions, 1836. LIT.: A. Mantia, John Addison e i primordi dell'opera ii ghilterra, Roma 1929.

ADELBURG, August, violinist i kompozitor, podrijetla (Carigrad, 1. XI 1830 — Beč, 20. X 1873).« movića, posjednika iz donje Podravine, koji je stekavš uzeo ime Adelburg. Violinu učio 1850—54 kod J. u Beču. Koncertirao zatim po Evropi. Sviranje mu se punoćom tona. Prema F. Ks. Kuhaču, koji se s Adell stao 1871 u Budimpešti, A. je pronašao u austrijs! knjižnici rukopis jedne improvizirane melodije od N. što ga je potaklo da komponira operu Zrinjski na vlai prema drami T. Kornera. Libreto je napisao najpr mačkom, zatim na hrvatskom jeziku, a u operu je u N. Zrinjskog unio i neke starije hrvatske (slavonske) n pjeve. U predgovoru libretu A. brani Wagnerov mu; Wagnerov utjecaj opaža se u muzičkoj strukturi (gole lački sastav, lajtmotivi) i u instrumentaciji opere. A 1866 ponudio zagrebačkom kazalištu, koje je odbilo d Za praizvedbu u Budimpešti preveo je libreto na mad muziku unio madžarske čardaše i narodne melodije. Zrinjski A. je dosegao svoj najviši kompozitorski domet
DJELA: koncerti za violinu i orkestar. — KOMORNA: kih kvarteta, op. 12—19. Za violinu i klavir: sonata u d-m sonate u gmolu; Theme original et variations dans le style hongroi MazurkaScherzo. — DRAMSKA : Opere Zrinyi (Budimpešta, 2 Marinuzzi, 1870 i Wallenstein. — VOKALNA: Oratorij Harc es bi solo-pjesme i dr. — Udžbenik za violinu VEcole de la velocite, 2 s1 Entgegnung auf die von F. Liszt aufgestellte Behauptung, dass es kei Nationalmusik, sondern bloss eine Musik der Zigeuner gibt (odgovol raspravu Des Bohemiens et de leur musiaue en Hongrie), Budimpešta 1 zu meiner Oper »Zrinyi«, Zeneszeti Lapok, 1867, 15. LIT.: F. J. Folnegović, Opera »Zrinski«, Dragoljub, 1868, < Kuhač, Abramović August, Prosvjeta, 1910, 1. — R. Kis-šaulovt nalaz nepoznate opere, Vjesnik u srijedu, 31. XII 1952.

ADEMOLLO, Alessandro, talijanski književnik pisac (Firenca, 22. XI 1826 — 26. VI 1891). Prouča\ talijanskog kazališta XVII—XVIII st., posebno muzičke je nekoliko studija vrijednih zbog mnogobrojnih izvorn

ADEMOLLO — ADLUNG
nih, objektivno iznesenih podataka o operi. U političkim i književnim časopisima pisao pod različitim pseudonimima: Josue,
Malledolo, Nemo.
DJELA. KNJIGE: II carnevale di Roma nei sicoli XVII e XVIII, 1883; — I primi fasti della mušica italiana a Parigi (1645 —1662), 1884; I primi fas ti del teatro della Pergola a Firenze (1657 —1661), 1885; Una famiglia di comici ilaliani nel sec. XVIIP, 1885; / teatri di Roma nel secolo decimosettimo, 1888; La bella Adriana e altrevirtuosedelsuo tempo alla cortediMantova, 1888. ČLANCI: I primo melodramma musicale in Roma. L' Opinione, 1881; Una rappresentazione celebre al Teatro Barberini, 1881; Le cantanti italiane celebri del secolo XVIII: Vittoria Teši, Margherita Salicola, Nuova Antologia, 1889; Bibliografia della cronistoria teatrale italiana, G. F. Haendel in Italia, Gazzetta musicale di Milano, 1889. LIT.: H. Ch. Wolf{, Alessandro Ademollo, MGG, I, 1951. Mahler, 1916; Methode der Musikgeschichte, 1919; Internationalismus in der Tonkunst, Kongressbericht, Basel 1924; Johannes Brahms, SMW, 1933 i dr. — Autobiografija Wollen und Wirken. Aus dem Leben eines Musikhistorikers, 1935. — Obradio je za izdanja zbirke DTO djela G. Muffata, M. A. Cestija, J. J. Frobergera, H. F. Bibera, J. J. Fuxa, A. Draghija, J. C. Kerlla i drugih. Uz suradnju većeg broja istaknutih evropskih muzikologa uredio je i popratio vlastitim pri lozima značajan priručnik Handbuch der Musikgeschichte, 1924 ( I I izd. 1930 u 2 sv.). — U povodu Adlerove 75-godišnjice izdali su njegovi učenici i štovatelji 1930 zbornik Studien zur Musikgeschichte. LIT.: M. Carner, A Pioneer in Musicologv: Guido Adler, Of Men and Music, London 1944. — R. v. Ficker, Guido Adler und die Wiener Schule, Osterreichische Musikzeitung, I, 1946. — Isti, Guido Adler, MGG, I, 1951.

ADIJAFON (grč. d ne i Sia9covta neslaganje u glasu), i. instrument s tipkama, sličan harmonici. Konstruirao ga je urar F. Schuster 1826 u Beču. 2. Klavir koji umjesto žica ima viljuške, pa ga nikad ne treba ugađati. Sagradili su ga Fischer & Fritz 1882 u Leipzigu (->• Celesta). ADINI (Aramburo), Ada, američka pjevačica, sopran (Boston, 1855 — Dieppe, 1924). Debitirala u Napulju 1883. Pjevala a Bologni, Rimu i Milanu (La Scala). Gostovala u Francuskoj, žustriji, Rusiji, Španjolskoj, Engleskoj i Južnoj Americi. A. je bila jedna od najboljih interpreta ženskih likova u Wagnerovim muzičkim dramama. Od 1908 djelovala u Parizu kao vokalni peiagog. ADJULONA, naziv za više brazilskih narodnih duhačkih instrumenata; najčešći su: 1. vrsta trombe, kojoj je cijev od drva :aquarar, duga 44—46 cm, promjera oko 2,5 cm; na donjem kraju ma nataknutu tikvu, dugu oko 40 cm. Otvor za duhanje nalazi >e na gornjoj strani cijevi sa strane. 2. Vrsta frule, načinjene od spiralno omotanog lišća povezanog ikom. Cijev je plosnato pritiješnjena, pa prerez ima jajolik oblik iromjera 3 x 1—2,5 cm. 2. Wolawuk a. (Laku), vrsta okarine sa nekoliko rupica; na:injena je od tikve sa dva odebljanja, od kojih manje, koso odrelano, služi kao usnik. ADLER, Guido, austrijski muzikolog (Ivančice, Moravska, [. XI 1855 — Beč, 15. II 1941). Kompoziciju studirao na Bečkom ;onzervatoriju (A. Bruckner, O. Dessoff), muzikologiju na Uni-'erzitetu (E. Hanslick), gdje je :88o promovirao. God. 1882 — 85 docent na Univerzitetu i Beču, od 1885 profesor na Njemačkom univerzitetu u Pra-fu i 1898—1927 šef katedre :a muzikologiju na Bečkom uliverzitetu. Tu je utemeljio vluzičko-historijski institut, ko-i je ubrzo postao središtem ustrijskog muzikološkog rada. )sim toga u suradnji sa Ph. ipittom i F. Chrvsanderom »okrenuo je 1884 i uređivao do 1894)
Vierteljahrsschrift ur Musikzvissenschaft; 1894 u~ emeljio

J. As. ADLER, Kurt, američki dirigent (Neuhaus, Češka, i. III 1907 —). U Beču studirao dirigiranje i muzikologiju (G. Adler, R. Lach). Operni dirigent u Berlinu, 1929—32 u Pragu i zatim ponovno u Berlinu. God. 1933 emigrirao u SSSR, a 1938 u SAD gdje je dirigent i zborovoda na Metropolitan operi u New Yorku i uz to 1938—43 dirigent Bachovih koncerata ustanove Friendship House. Gostovao u mnogim opernim kazalištima Amerike. Redigirao i objavio nekoliko antologija operne muzike (Operatic Anthology, The Prima Donna Album, Arias jrom Light Operas, Famous Operatic Choruses). ADLER, Kurt Herbert, američki dirigent (Beč, 2. IV 1905—). Studirao u Beču 1921—27. Djelovao u Njemačkoj i Italiji, 1934—36 dirigent Volksopere u Beču, 1936 asistent A. Toscaninija u Salzburgu. Iste godine odlazi u Prag, a 1938 u SAD. Do 1943 živio u Chicagu kao operni i koncertni dirigent, zatim u San Franciscu gdje djeluje na konzervatoriju i u Opera Association (od 1956 muzički direktor). Napisao The Art of Accompanving and Coaching (1965). ADLER, Samuel, amer. dirigent (Mannheim, 4. III 1928—). Studirao u Bostonu (K. Geiringer) i na univerzitetu Harvard (W. Piston, R. Thompson, P. Hindemith), a zatim kod A. Coplanda i S. Kussewitzkoga. Kao vojnik 1950 u Njemačkoj organizirao i vodio Simfonijski orkestar VII korpusa američke vojske s kojim je izveo niz orkestralnih i opernih djela. Od 1953 muzički je direktor ustanove Tempio Emanu-El u Dallasu (Teksas).
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1953; simfonijska pjesma Kin~ nereth, 1947; Concertino za flautu, fagot i gudački orkestar, 1950; 2 Poems za violu i gudački orkestar, 1953; American Comedy Overture, 1946, kompozicije za duhački orkestar. — Četiri gudačka kvarteta, 1945—66; sonata za rog i klavir, 1948, — Kantata The Vision of Isaiah, 1949; zborovi.

ADLGASSER (Adelgasser), Anton Cajetan, austrijski kompozitor (Innzell, Gornja Bavarska, i. X 1729 — Salzburg, 22. XII 1777). God. 1740 zborski dječak nadbiskupske dvorske kapele u Salzburgu i učenik J. E. Eberlina. Od 1750 dvorski orguljaš (na toj ga je dužnosti naslijedio W. A. Mozart); 1764—65 na studijskom putovanju po Italiji. Prijateljevao s Leopoldom Mozartom. Suvremenici su ga cijenili kao orguljaša, čembalistu i kompozitora crkvene muzike. Međutim, središnja su mu dramsko-muzička djela, posebice latinske školske drame (s muzikom), u kojima se nakon povratka iz Italije priklanja stilskim utjecajima napuljske škole i oblikovanju na način »muzičke drame«. Poslije Eberlina A. je, uz Michaela Havdna, jedan od najznačajnijih kompozitora ove specifične dramske vrste, u XVIII st. omiljene na Salzburškom univerzitetskom kazalištu. Po stilu njegova muzika pripada razdoblju rokokoa, odnosno rane klasike.
DJELA: šest simfonija; klavirski koncert. — Gudački trio. — Klavirske sonate;_ divertimento; Praeambulum i dr. — DRAMSKA: opera La Nitteti, 1766. Školske drame (sačuvane): Ochus regnans, 1763; Bela, 1763; Samuel et Meli, 1763; David et Jonathan, 1763; Anysis, 1765; Jechonias et Evilmerodach, 1765; Iphigenia mactata, 1765; Chalcis expugnata , 1766; Hannibal, Capuanae urbis hospes, 1767; Clementia Theodosii, 1768; Syniiorix et Camma, 1769; Pietas in Deum, 1772. Singspieli (duhovni): Die nnrkende Gnade Gott.es, 1756; Die Schuldigkeit des ersten und fiirnehmsten Gebotes, III dio, 1767 (I dio komponirao W. A. Mozart, II — M. Haydn) i dr. — VOKALNA: oratoriji; kantata Der Mensch, die Schivachheit und die Gnade, 1744. — CRKVENA : mise ; 4 rekvijema; veći broj offertorija i litanija; duhovne pjesme. LIT.: 5. Keller i R. Schlecht, Biographische Mitteilungen iiber Anton Cajetan Adlgasser, MFM, 1873, 5. — A. J. Hammerle, Mozart und einige Zeitgenossen, Salzburg 1877. — C. Schneider, Die Oratorien und Schuldramen Anton Cajetan Adlgassers, STMW, 1931, 18. — A. Kutscker, Von Salzburger Barocktheatar zu den Salzburger Festspielen, Dusseldorf 1933. — E. Valentin, Anton Cajetan, Adlgasser (Adelgasser), MGG, I, 1951.

značajnu zbirku izda-ija starije austrijske muzike ~)enkma'ler der Tonkunst in lesterreich, u kojoj su, pod nje-;ovim vodstvom, 1894— 1938 ibjavljena 83 sveska; kao G. ADLER prilog oj zbirci izdavao je 1913—38 Studien zur Musikgeschichte. Orgalizirao je i dva vrlo zapažena internacionalna muzikološka kon-;resa: 1909 u povodu stogodišnjice Havdnove smrti i 1927 za togodišnjicu smrti L. van Beethovena. Na njegov poticaj utemeljeno je 1927 Međunarodno muzikološko društvo sa sjedištem 1 Baselu. Tome je udruženju bio doživotni počasni predsjednik. U razvoju evropske muzikologije Adlerova djelatnost znači ■rekretnicu: on je prvi uočio i svestrano osvijetlio mnoge probleme nuzikološkog istraživanja, postavljajući težište na sistematsko, netodološko proučavanje pojedinosti unutar općih razvojnih poava i na utvrđivanje stilskih kriterija i pojmova. To je važno ibilježje tzv. Bečke muzikološke škole koju je A. utemeljio. Od-;ojio je velik broj historičara i muzikologa medu kojima su: R. von ;icker, K. Geiringer, Z. Jachimecki, A. Smijers i E. Wellesz.
DJELA : Die historischen Grundklassen der christlich-abendlandischen Musik ij 1600, AMZ, 1880 (disertacija); Studie zur Geschichte der Harmonie, 1881; Jmfang, Methode und Ziel der Musikzvissenschaft, VFMW, 1885; Die Wieder-olung und Nachahmung in der Mehrstimmigkeit, ibid., 1886; Verzeichnis der tusikalischen Autographen von L. van Beethoven im Besitz von A. Artaria, 1890; •achkatalog der Musikhistorischen Abteilung, 1892 (u povodu Bečke izložbe muičke i kazališne umjetnosti); Richard VCagner, 1904 (II izd. 1923, franc. prijevod 910); fjber Heterophonie, PJB, 1908; Vber Textlegung in den Trienter Codices, [iemann-Festschrift, 1909; Der Stil in der Musik, I, 1911 (II izd. 1929); Gustav

AD LIBITUM (lat. po volji) znači da izvodilac može po slobodnom izboru i odluci: i. napustiti prvobitan tempo mijenjajući mu brzinu; 2. uključiti u izvodilački sastav ili iz njega izostaviti dionicu nekoga glasa ili instrumenta; 3. izostaviti u izvedbi neki odlomak (npr. kadencu) ili čak i stava'c; 4. umetnuti (osobito u instrumentalno djelo) kadencu koju će sam sastaviti; 5. odrediti kojem će se instrumentu povjeriti neka dionica; 6. u jazzu označuje ->■ improvizaciju u solu (solo a. 1.) ili u pratnji (accomp. a. L). ADLUNG, Jakob, njemački muzički pisac (Bindersleben kraj Erfurta, 14. I 1699 — Erfurt, 5. VII 1762). Studirao filozofiju, filologiju i teologiju u Jeni. Muziku učio najprije kod svojega oca, orguljaša Davida Adlunga, kasnije i kod Johanna Nikolausa Bacha. Od 1727 orguljaš Propovjedničke crkve u Erfurtu (nasljed-

10

ADLUNG — AESCHBACHER
animator-koreograf u Ballet-Thedtre Contemporain u Amk (Francuska). Tu je postavila i balet Aquatheme na muziku I. J leca. Kao koreograf gostovala i u Jugoslaviji. ADRIANO DA BOLOGNA -> Banchieri, Adriano ' ADRIO, Adam, njemački muzikolog (Essen, 4. IV 1901 Muzikologiju studirao kod H. Aberta, A. Scheringa, H. J. Mo i F. Blumea. God. 1935 docent na Školi za crkvenu muziku 1951 profesor Univerziteta u Berlinu. Proučava staru evangeli crkvenu muziku.
DJELA: Die Anfdnge des geistlichen Konzzrts (disertacija), 1935; Matthduspassion von J. G. Kuhnkausen, Schering-Festschrift 1937; Johann mann Schein, Neues Musikblatt, 1939, 42; Wesen und Gestalt der neuen prote tischen Chormusik, AM, 1939, 6; Die neue evangelische Kirchenmusik, I Das Werk Ernst Peppings, Die Musikpflege, 1941, 5—6; Ernst Pepping, Z 1942,2. — Izdao djela G. B. Riccija, J. H. Scheina, Ch. Demantiusa, J. G. K hausena, M. Francka, G. Ph. Telemanna, D. Buxtehudea, J. R. Ahlea i 1

nik Buttstedta) i od 1741 profesor na gimnaziji. Uz to podučavao muziku i gradio klavire (izradio ih je 16). Po širini obrazovanja polihistoričar i istodobno praktični muzičar, A. je u svojim muzičkim spisima naučno osvijetlio Bachovo doba, dajući veoma vrijedan prilog upoznavanju estetskih i praktičkih načela tadašnje muzike. Glavno njegovo djelo Mušica mechanica organoedi temeljna je enciklopedija organografije XVIII st. i ujedno iscrpan izvornik za istraživanje J. S. Bacha.
DJELA. SPISI (sačuvani): Mušica mechanica organoedi, 2 sv., započeto 1726, posthumno obj. J. L. Albrecht 1768 (s primjedbama J. F. Agricole; II sv. sadržava Adlungovu autobiografiju); Anleitung zu der musikalischen Gelahrtheit, 1758 (sa predgovorom Johanna Ernsta Bacha; II. izd. 1783 priredio J. A. Hiller); Musikalisches Siebengestirn, obj. J. L. Albrecht, 1768. NOVA IZD.: Mušica mechanica organoedi, obj. Ch. Mahrenholz (1931); Anleitung zu der musikalischen Gelahrtheit, obj. H. J. Moser (Documenta musicologica, serija 1, faksimile, 1953). LIT.: J. A. Hiller, Mag. Jakob Adlung in Lebensbeschreibungen beriihmter Musikgelehrten und Tonkiinstler neuerer Zeit, Leipzig 1784. — E. Valentin, Jakob Adlung, MGG, I, 1951.

ADORNO (VViesengrund), Theodor, njemački sociolog, filozof, muzikolog i kompozitor (Frankfurt na Majni, 11. IX 1903 — Brig, Švicarska, 6. VIII 1969). U kompoziciji učenik B. Seklesa i A. Berga, u klaviru E. Junga i E. Steuermanna, muzikolo-giju studirao na Sveučilištu u Beču i tamo 1928—31 uređivao muzički časopis Anbruch. Od 1930 djelovao u Frankfurtu na Majni kao suradnik Instituta za socijalna istraživanja i nakon habilitacije (1931) kao privatni docent na sveučilištu. God. 1934 emigrirao najprije u Englesku i zatim u SAD, gdje se pretežno bavio socijalnom psihologijom, 1938— 41 muzički urednik na Prince-ton Radio Research Project. Po povratku u domovinu bio je od 1950 profesor i direktor Instituta za socijalna istraživanja Sveučilišta u Frankfurtu. Uz veoma zapažena predavanja o novoj muzici na Ljetnim TH. ADORNO tečajevima u Kranichsteinu vodio je tamo i tečajeve iz slobodne kompozicije i kontrapunkta. Adornove studije o S. Kierkegaardu, E. Husserlu i G. W. F. Hegelu, o filozofskim strujanjima današnjice, o sociologiji i literaturi i dr. trajnog su značenja. To vrijedi i za njegove kritičkim duhom inspirirane muzičke spise u kojima je zastupao napredno mišljenje, zauzimajući se za nove pravce. Počev od svoje Filozofije nove muzike A. se dosljedno zauzimao za slobodnu atonalnost, osvrćući se kritički prema umjetnosti I. Stravinskoga. Adornove žive i veoma uvjerljive misli nailazile su gotovo uvijek istodobno na odobravanje jednih i oštru reakciju drugih. Istomišljenici su ga uzdizali u apologete nove muzičke estetike, a protivnici su mu kao negativnu stranu pripisivali idealistički pogled na svijet, što ga je, po njihovu mišljenju, sprečavalo da dobro zapažene negativne pojave u muzičkom životu kapitalističkoga društva pravilno ocijeni. No i oni koji se nisu slagali sa svim njegovim sudovima često su mu priznavali zasluge za otkrivanje mnogih reakcionarnih pokušaja i njihovu osudu. To se posebno odnosi na njegovo raskrinkavanje fašističkog omladinskog pjevačkog pokreta u Njemačkoj (Singbezvegung). Kao kompozitor, A. je bio beskompromisan pristalica dodekafonije. Za boravka u Americi, A. je bio muzički savjetnik Th. Manna dok je pisao roman Doktor Faustus.
DJELA (o muzici). KNJIGE: Philosophie der Neuen Musik, 1949 ( I I izd. 1958; prevedeno kao Filozofija nove muzike, Beograd 1968); Minima Moralia. Reflexionen aus dsm beschadigten Leben, 1951; Versuch iiber Wagner, 1952; Prismen, 1955; Dissonanzen. Musik in der verzvalteten Welt, 1956; Klangfiguren. Musikalische Schriften I, 1959; Gustav Mahler. Eine musikalische Physiognomie, 1960; Einleitung in die Musiksoziologie. Zwolf theoretische Vorlesungen, 1962; Der getreue Korrepetitor. Lehrschrift sur musikalischen Praxis, 1963; Ouasi una fantasia. Musikalische Schriften II, 1963; Moments musicaux. Neugedruckte Aufsdtze 1928 — 62, 1964; lmpromptus, 1967; Alban Berg. Der Meister des kleinsten Ubergangs, 1968.—STUDIJE: Zur geselhchaftlichen Lage der Musik, Zeitschrift fur soziale Forschung, 1932; Bach gegen seine Liebhaber verteidigt, Merkur, 1951; Ubzr Form in der Neuen Musik, Darmstadter Beitrage, 1966, 10. — KOMPOZICIJE: Četiri orkestralna stavka op. 4. — Dva stavka za gu dački kvartet. — Tri ženska zbora na stihove Th. Daublera op. 8, 1957. — Za glas i klavir: Pjesme po St. Georgeu op. 1 i 7; Napjevi op. 3; Klage op. 5; Šest bagatela op. 6. — Obradbe francuskih narodnih napjeva; instrumentacija klavirskih kompozicija R. Schumanna. LIT.: L. Pestalozza, La contraddizione pratica di Adorno, RAM, 1960. — K. Oppens, Adornos Musiksoziologie, Merkur, 1963. — L. Rognoni, La musicologia filosofica di Adorno, Fenomenologia della mušica radicale, Bari 1966. — T. Kneif, Der Biirger als Revoluzionar, Melos, 1969, 9. K. Ko.

A DUE (tal. u dvoje), upotrebljava se u orkestralnim part rama, kad dva instrumenta (npr. 2 flaute, 2 oboe ili 2 klarini kojih se dionice pišu na istom sistemu, izvode iste tonove i pr tome zvuče u = unisonu. Stoga se za istu svrhu upotrebljava nekad i izraz all'unisono. Međutim, a d. služi katkad i za ozr suprotnoga postupka, koji se inače bilježi oznakom divisi. / se javlja i u izrazima a due corde ( -> Due corde), a due mani (c ručno), a due vod (dvoglasno), a due ćori (dvozborno). ADUFE (arap. duf f tamburin), španjolski naziv za -* tambi AEDI (grč. doiSot pjevači), pjevači junačkih spjevov Homerovo doba, pjevali su uz pratnju forminksa (instrument n na kitaru; -> Kitarodija). Oslanjajući se na drevnu tradiciju su posvećivali riječima veću važnost nego muzici, ali su i pjevali, a ne recitirali kao kasniji rapsodi. Najistaknutiji a. bil — prema Odiseji — Femij (<J>rj|0.iO(;) i Demodok (AT)[JI68OXO;). AEGIDIUS DE MURINO -> Egidius de Murino AEOLINA -*• Registri kod orgulja 1 AEOLINE, stariji naziv za usnu harmoniku i za jedan' starijih tipova harmonija. AEOLODION (aeolodicon), instrument nalik na '. monij, s tipkama, mijehom i sviralama. Drži se, da ga je i pronašao J. T. Eschenbach u Hamburgu. U toku vremena je puta bio usavršavan. AEQUAL (lat. aequalis jednak), i. naziv za registar od i orguljama ili »normalno« ugodeni registar: pritisne li se tipka likoga C, zvuiit će svirala, ugodena na ton velikoga C. 2. Nazivom a. označuju se i »jednaki glasovi« (voces aequal tj. kompozicije za glasove istoga timbra (npr. muški zbor, žei zbor ili sastav jednakih instrumenata). Beethoven je 1812 korr nirao tri aequala za 4 pozaune. Prigodom njegova sprovoda vodio se prvi i treći u obradbi za muški zbor. AEROFONI INSTRUMENTI, muzički instrumenti kod jih zvuk nastaje neposrednim stvaranjem struje uzduha. Pos dvije skupine takvih instrumenata. U prvu i veću idu oni koj je zračni prostor ograničen (to su svi tzv. duhački instrume; u drugu oni koji djeluju na neograničeni zračni prostor (sirene i, A. i. poznati su u starijoj terminologiji kao inflatibilia. AEROFOR (aerofon; grč. ar]p zrak i tpo>vr) glas), pomc naprava kod duhačkih instrumenata; sastoji se od cijevi koje jedan kraj smješten uz pisak (usnik), a drugi je povezan s mi mijehom, što ga svirač gazi nogom. Struja zraka proizvec pomoću mijeha dopire u usnu šupljinu svirača te mu omogu da držane tonove izvodi dulje nego što mu dopušta dah. A pronašao B. Samuels (1912). R. Strauss traži upotrebu aerofo svojim djelima Eine Alpensinfonie i Festliches Praeludium. AESCHBACHER, švicarska obitelj muzičara. 1. Carl, kompozitor (Biimpliz, Bern, 31. III 1886 — Ztii 29. I 1944). Studirao u Bernu i Kolnu (F. Steinbach). Djek je u Zurichu kao nastavnik i zborovođa. Uz brojna vokalna c komponirao je i komornu i klavirsku muziku. 1. Adrian, pijanist (Langenthal, Bern, 10. V 1912 —),' Carla. Završio Konzervatorij u Zurichu i studirao zatim c godine u Berlinu kod A. Schnabela. Od 1934 koncertirao po cij Evropi, a nakon Drugoga svjetskog rata i u Južnoj Americi. Iz1 najčešće njemačku klasiku i romantiku. 1. Niklaus, pijanist, dirigent i kompozitor (Trogen, Api

ADRET, Francoise, suvremeni francuski koreograf, učenica S. Lifara. Bila je upraviteljica Amsterdamskog baleta i koreograf u velikim internacionalnim baletnim kompanijama. Danas je

zell, 30. IV 1917—), brat Adriana. Studirao na Konzervatori; Zurichu i na Visokoj muzičkoj školi u Berlinu. Kazališni dirij u Zittauu i Braunschweigu, od 1942 u Bernu. God. 1945vodio je simfonijski orkestar u Tokiju, od 1959 djelovao ) Kielu, a od 1964 muzički je direktor kazališta u Detmoldu. !
DJELA. ORKESTRALNA: suita; studije; Rondos suisses. — Divertim za duhački septet; sonatina za klarinet i klavir. — Radio opere Die roten Sch 1943 i Regula Engel; balet Chalanda Mars, 1940. — Solo-pjesme.

AFEKTI U MUZICI. . koja smatra da je osnovna zadaća muzike imitiranje i izazivanje afekata. Duboke razlike postoje i u samoj afričkoj muzici. a susreće se često i u naslovima muzičkih djela (op. — M. 1890) sa zanimljivim prikazom muzičkog života u Rusiji u prvoj polovici XIX st. Zbog svog geografskog položaja Afganistan je. ORKESTRALNA: simfonija. U XVIII st. Prema tome. Upotrebljavala se u rukopisnim zbornicima gregorijanskog korala. Herder ističe. Deutsche Vierteljahrsschrift fiir Literaturwissenschaft und Geistesgeschichte. Djeluje u Baselu i Bernu kao dirigent i zborovoda. LIT. Kongressbericht. 1961. solo-pjesme. A. — W. pa se utjecaji vladavine raznih naroda očituju ne samo u mnogovrsnosti etnološkog sastava. II. — Od instrumenata najrasprostranjeniji su vrsta dugačke flaute i razni oblici bubnjeva. oznaka za tempo: ubrzavajući ( -* Stringendo). Allgemeines und Besonderes zur Affektenlehre. nego i u svim kulturnim manifestacijama. Schafke. njegova bit. Glareanus (afektivno djelovanje pojedinih crkvenih modusa). upotrebljavaju stile recitativo (za pripovjedanje događaja). Nesumnjivo je da su tragove ostavile velike kulture koje su se u toku historije razvile na afričkom tlu (Egipat. Plesovi su najčešće obredni: prigodom posmrtnih svečanosti. ruski kompozitor i violinski virtuoz (Tobolsk. MocKBa 1960. — M. 1800). br. Wcimar 1817. affettuoso. Zurich 1915. 3 — Hoeocejibe. H. 1938. I 1821 — Petrograd. Gesandtschaft an den Hof von Kabul. u čast bogovima. deuterus koleriku. LIT. tambur (vrsta lutnje s dugačkim vratom i malim okruglim korpusom za rezonanciju). Benin). 1941. Jahrhunderts. Serauky. Mattheson. te od 1853 nastavnik klavira na petrogradskom Smoljnom institutu. kemangeh (vrlo rašireni gudački instrument prednje Azije) i indijski instrumenti sarinda i dilruba. U okviru nauke o etosu pitagorejci ističu. PvccKoe CKpunjiMHoe HCKVCCTBO. 1819. frigijska). 1953. kao granično područje između Perzije. Istina. ali se isto tako ne daju povući ni stroge granice između različitih muzičkih jezika afričkog kontinenta. 7. Od njegovih djela najpoznatije su zborske kompozicije. strast. AcbraHCKan HapojiHan My3bma. načinu pjevanja i muzičkim postupcima kakvi se ne nalaze u sjevernoj Africi.: HHKoJiaii HKoBneBHH Ađ)aHacbeB. požuriti). 1602). Na Univerzitetu u Bernu studirao matematiku. nosi naslov Affetli musicali). kod proslave pobjede nad neprijateljem i si. Gaccini : Nuove musiche. Njihove pjesme. u afričkoj muzici postoje pojave paralelne s nekim drugim muzičkim kulturama (višeglasje. U Afganistanu postoji i stalež profesionalnih muzičara (pjevača i svirača) koji sudjeluju na raznim svečanostima. Teoretičari srednjeg vijeka povezuju Aristotelovu nauku 0 afektima s učenjem o četiri temperamenta (Ramos de Pareja: tonus protus odgovara fiegmatiku. 1956. Die materielle Kultur des Kabulgebietes. tj.iKU): 3 gudačka kvinteta: klavirski trio. A. Muzički život Afganaca i Tadžika odvija se najčešće na večernjim sijelima. 1898. a živi su i ostaci prastarog primitivizma. London 1900. u pravom smislu jest muzika crnačkih stanovnika Afrike. Ostale priloge nauci o afektima dali su u toj epohi Francuzi Descartes (afektivno djelovanje intervala) i Mersenne (značenje disonanca za izazivanje afekata) te Nijemci J. Geschichte der engl. bilo da se izmjenjuju s plesnim odlomcima. AFFRETTANDO (tal. Affektenlehre. Longivorth Dones. Početkom XVII st. 1949. ali je nemoguće zamislili da su stanovnici centralne Afrike poznavali npr. Zborovi (svjetovni i duhovni). Bloomington 1955.1951. melodijskih i motivičkih obrazaca za prikazivanje i imitiranje ljudskih afekata. br. 1929 i 1945. suita za 4 violončela. AFGANISTANSKA MUZIKA obuhvaća muzičku kulturu stanovnika današnjeg Afganistana: Afganaca. 1941. trio za flautu. švicarski dirigenti kompozitor (Bern. 1. — KOMORNA : dvanaest gudačkih kvarteta (br. od koje melodija zapravo i prima određene afektivne karakteristike (J. — B. Das forschende Orchestre. Ks. koji se susreću i u drugim orijentalnim zemljama. čuvstveno. — Objavio zbirku 64 PyccKue Hapoduue necnu. prema kojoj muzika nije konkretni afekt. — B. lat. kemiju. izraz a. Muzika brdskih plemena na sjeveroistoku Afganistana mnogo je jednostavnija od muzike Afganaca i Tadžika. Temelje nauke o afektima postavili su teoretičari antike. a za te se karakteristike. 1955. 1944. gudačkom kvartetu Borna). Turkmena i Hazara. Platon priznaje samo one ljestvice koje smatra odgojno pozitivnima (dorska. PvccKa« My3biKantHSH raaeTa.AESCHBACHER — AFRIČKA MUZIKA AESCHBACHER. postoji autentična afrička muzika još od davnine. u 1. nasuprot heptatonici i pentatonici crnačke muzike. njima valja dodati još neke grupe koje su. 1851—53 koncertni majstor Talijanske opere u Petrogradu. stile espressivo (za umjerene afekte) ili stile rappresentativo (za snažne afekte). Br. čini se. Kompozitori tal. MGG. Objavio memoare (HcmopuuecKuu eecniHUK. kratica od riječi alleluia (nastala ispuštanjem konsonanata i zamjenom slova u u v). Beitrage zur einer Geschichte des Affektbegriffs in der Musik von 1550—1700 (disertacija). Indije i Turkestana. Prema onome što se danas (istina još uvijek ograničeno) zna o afričkoj muzici (a zna se mnogo više nego prije 40—50 godina). — Sir G. bilo da se ples izvodi uz pjevanje. Mnogo se njeguje i ples uz pjevanje i uz instrumentalnu pratnju. — R.: Schvveizer Komponisten. ona ima svoje karakteristike u instrumentariju. — H. Sjeverna Afrika mora se promatrati sasvim odvojeno. Nauka o afektima (njem. Markovjski. Monteverdi uvodi u operu tzv. VI 1898). 1952 i Heimat-Kantate. AFRIČKA MUZIKA. Rameau). što se osobito vidi po muzičkim instrumentima. violu i kontrabas. solo-pjesme. medu njima AMa. 9 — Ilocuće. G. počinje se smatrati da i instrumentalna muzika može »uzbuditi afekte samim tonovima. — Klavirske sonate. Leipzig 1932. br. izražajno i slobodno u interpretaciji. — W. Kabul. 2. starije: Pigmeje ekvatorijalnih šuma. 1955. Musik der Zeit. 1870. Vossius (afektivne osobine antiknih metara). m. Das Svmbol in der Musik (izd. U skladu s razvojem teoretskih muzičkih disciplina javlja se i spoznaja o afektivnoj snazi harmonije. Uz to se pronalazi sve više ritmičkih. Zarlino (intervali bez polustepena za radosne. Kantate: Die Jahreszeiten. — G. bez ikakvih opisnih dodataka ili detalja. 1. DJELA : šest simfonija. barok/ie opere naglašavaju. prema jačini afekata. K. koja izaziva ugodne osjećaje. višeglasje evropskog razvijenog srednjeg vijeka. Miinster 1929. Goldschmidt. Affektenlehre. The Affektenlehre in the i8 th Centurv (disertacija). God. pentatonika). — Fr. Osterhymnus. tonova žive i nežive prirode te jezičnih fleksija.. Gurlitt). nego da je ona sama za sebe priroda [Kalligone. MGG. Eggbrecht. 1951. a zabacuje one koje izazivaju negativne afekte (lidijska). Galilei (primjena nauke o afektima na instrumente). u toku povijesti često mijenjao gospodare (vlastitu dinastiju osnovao je 1747). Aristotel uz odgojnu muziku prihvaća i muziku. Nauku o afektima definitivno je uzdrmala teza A. označuje -> tremolo. Kircher (pokušaj sistematske primjene nauke 0 afektima na muziku) i J. rabab (gudački instrument s korpusom kruškolikog oblika i kratkog vrata). Kvarner. Kretschmar. — A. Elphingstone. bez suradnje riječi ili stiha« (J. Nikolaj Jakovljevič. AFANASJEV. U tim krajevima islamske kulture prevladava kromatika. barem u prošlosti. tal. Nachtliche Vision za gudače. Marinija iz 1617. ona je živjela bogatim životom kroz mnoga stoljeća. 1.iam Een. usrdnost). 3. H. AEVIA (aeuia). oblik višeglasja kakav se u Africi njeguje čak i danas. Osobito su omiljele pjesme junačkog sadržaja. Koncertirao po Rusiji i 1857—58 po glavnim evropskim muzičkim središtima. Ciaccona.: M. Ostavio je više kompozicija za komorne sastave koje predstavljaju historijski vrijedne spomenike ruske komorne muzike njegova vremena. M. srdačnost. T. dok su ti krajevi još bili izolirani od ostalog svijeta. fiziku i muzikologiju (E. Frotscher. koncerti za violinu i za violončelo. da muzika nije imitiranje prirode. I. na kojima se pjeva i pleše. stile concitato ^uzbuđeni stil) za prikazivanje jakih emocija. da je za izazivanje afekata bitno razumijevanje riječi (G. fantazija. — H. Kasnije diplomirao na Muzičkoj akademiji u Miinchenu. LIT. Leipzig 1941. Muzika Bušmana ima veoma malo srodnosti s muzikom Bantu ili s muzikom Somalijaca. B. PJB. tritus sangviniku. — VOKALNA. pa je nemoguće govoriti o afričkoj muzici kao cjelini. Wessel. da određena melo dijska gibanja izazivaju kod slušalaca određene duševne pokrete. — Četiri opere. Cl. AFFETTO (con affetto. The Kafirs of the Hindu-Kush. Scott Robertson. Uzbeka. 1824). te Bušmane i Hotentote iz jugozapadne Afrike. X 1901—). 10. Schering. uzbuđeno. 1— Borna. Zasad je od afričke muzike najbolje proučeno poglavlje instrumenata. Afganistan. estetska teorija. 1941. gudački trio. Ein Traum ist unser Leben. Bachs Themenbildung unter dem Einfluss der Affektenlehre. varijacije. suita za 3 violončela. 1937. Ph. 1923. U muzici Afganaca i Tadžika osjeća se vrlo jak utjecaj Prednjeg Istoka. Concertino za violinu i violončelo. 11 LIT. 1954. npr. MocKBa—JlenHHTpa/i 1951. Instrumentalni sastavi nastupaju obično u skupinama od 2 do 3 instrumenta. 1927. često su samo sastavni dio plesa i to. Geschichte der Musikasthetik. — A. U Africi žive usporedo različite muzičke kulture. Mjestimice iskorištavao narodne napjeve (npr. Zastupani su gotovo svi instrumenti sa žicama. Husmann. DJELA. Leipzig 1926. klavirski kvintet BocnoMUHauun 06 Ilmajiuu. sve se više širi misao o neodređenosti i općenitosti afekata u muzici.: H. Nove priloge nauci o afektima dali su u XVI st. Leipzig 1843. Die Musikasthetik des 18. — KOMORNA: tri gudačka kvarteta. 1721). u kome se prvi put javlja tremolo. zborovi. Schopenhauera (Die Welt als Wille und Vorstellung. U početku XIX st. Završio uz to i konzervatorij. — H. 12. Afghanistan. Berlin 1934. Serauky t Die musikalische Nachahmungsasthetik in Zeitraum von 1700—1850. J. Tadžika. VValther. 1913. HMtioAbCKuu. Kongo. W. affectus snažno duševno uzbuđenje). 1838—41 violinist u orkestru moskovskog Boljšog teatra. — H. 1911 i 1912. koje žele izraziti. — Kantata FJup Jlempa BeauKoie. affrettare ubrzati. nekrolog. Das Ausdrucksprinzip im musikalischen Sturm und Drang. Burnes. — Klavirska muzika. Halle 1924. Affrettato (ubrzano) može stajati umjesto piii mosso. I. Eejmee. ne može ustanoviti da bi potjecale od muzičkih kultura drugih kontinenata. Encvclopaedie des Islam.Kurth). koje izvodi ili pojedinac ili veća skupina pjevača. I. affetto uzbuđenje. fuga i coda na vlastitu temu. kompozicije za duhače. G. intervali s polustepenom za tužne afekte) i V. T. nego afekt općenito. violinske sonate i đr. tetrardus melankoliku).

1 Music in Primitive Culture. ni s javanskim pelogom. Hersk Continuitv and Change in African Cultures. A propos de la forme les musiqucs de tradition orale. — D. opći naziv za muzički fol crnačkog stanovništva Sjeverne i Južne Amerike. u nevjerojatnom anahroni2 svi stupnjevi razvoja instrumenata. musi razne varijante citare. are. S Geist und Werden der Musikinstrumente. — C. London 1957. smirivanju duhova pokojnika ili primanju mladih ljudi u zajednicu odraslih. Un chromatisme africain. Origine des in ments de musique. Galame. ni instrumenata koji proizvode šumove.). m. Pjevanje se obično odvija na način responzorija. Uber die Verhreitung kanischer Chorformen. — P. — G. Merriam. Berlin 1929. svakovrsne čegrtaljke. Schneiđer. drvene klepetaljke. Nijansiranja i gradacije. ili neka vrsta lajtmotiva. Ist die vokale Mehrstimmigkcit eine Schopfung der Altra. Prvi. slijed paralelnih kvarta prekida intervalom terce. —■ G. solist (odn. M. što izaziva osjećaj strave. Rouget. Pariš 1960. H. — A. African Negro Music. Musikbogen. ^ gart 1933. -* c tone). R. odnosno ritmička polifonija zvuči evropskom uhu isprva kao ritmička anarhija. jer kod svake svečane zgode muzicira čitava zajednica. lovu. Schneiđer. -> hot) i intoniranje ( -> bending. Premda su ta prva zapažanja dosta naivna. Schneiđer. i to isl čivo kultskoj muzici. Stvaraju se najraznolikije kombinacije. kao što su kolektivna improvizacija. 1959. African music. U njima su dominantna afr obilježja. prvo mjesto pripada duhačkim instrumentima. izgrađen je na poliritr . Ca. Gotovo kod svih afričkih naroda održali su se do danas veoma primitivni instrumenti. Le monde noir. -* break. J. The Music of Central Africa. I danas se upotrebljavaju isti instrumenti. koji se razrađuje simfonijsko-dramatski. Mnogo se govori o slobodnom ritmu u afričkoj muzici. La > que d'Afrique Noire. 195 Isti. razni instrumenti iz flauta (uzdužna i poprečna flauta. — R. R. 1966. Schaeffner. radilo se o žetvi. 1960. U višeglasnom muziciranju paralelni pokreti glasova u jednom određenom intervalu povremeno se prekidaju prijelazom na drugi interval: tako se npr. M. Schae Situation des musiciens dans trois societes africaines. Timbales et longues trompettes. često veoma fine grac Između jednih i drugih postoje. Idic su instrumenti: ksilofon (tipičan instrument afričkih Crnac mnoge njegove varijante (bundeve na njemu služe za rezonal katkad je tako velik da na njemu svira nekoliko osoba). ali zapadnjaci prečesto crnački ritam povezuju prvenstveno s bučnim udaraljkama. s nizom pričvršćenih metalnih ili drvenih zičaka. ali su oni rijetko i jedini izvođači. La Musique des origines a nos jours. RM. U Africi se nailazi na muzičke forme koje su nalik na folkl forme drugih kontinenata: recitativ. neke vrste bubnjeva oglašuju samo u slučaju sr drugi se upotrebljavaju samo u vezi s plemenskim poglavii treći kao znak za uzbunu. kako u ritmičkom i melodičkom pogledu. Hickmann. 1956.e uspo- AFRO-AMERIČKA MUZIKA. — A. Les colloques de Wegimont. Aerofon instrumenti: olifanti od slonove kosti. et ses instruments de musique. ostinati u pri i si. ostavljaju ponekad utisak da ritam ima melodijsko svojstvo. zborni napjev. Rouget. AML. gramna muzika. J.— A. -+ calypso i dr. Rouget. 1 del. Pariš M. svakako dopušta mnogo slobode ritmičkoj improvizaciji. ili se od usporednih terca prelazi na sekundu i si. London 1936 (II dodatak A. a i ta koji imaju irealno nježan zvuk i jedva se čuju. — A. jer se ponavlja u putopisima kroz više od 300 godina. Ritam može. Za a -američku muziku karakteristični su manji vokalni oblici koj izvode često uz pratnju udaraljki (-> zvork song. Introduction aTetude de la musique Africaine. Studies in African M 1959. 1951. iako je on u stvari isto tako konstruiran i podvrgnut zakonu periodič nosti kao i drugdje. S obzi na proširenost po čitavom kontinentu i upotrebu u svim vrst kulta i rituala. jedna vrsta sistn nazvana zvasamba. pa se nameće asocijacija s današnjom evropskom muzikom. ili na sedmotonskim slijedovima koji su za 'evropsko uho p nepravilni i ne poklapaju se ni s evropskim ljestvicama. Geschichte der Mehrstimmij Berlin 1934. XXI. Barblan. ali se improvizirani ritmovi uvijek odvijaju na podlozi jednog osnovnog ritma koji se izvodi na drugim instrumentima. A SVIRAČ ROGA OD SLONOVE KOSTI. Međutim. Pattern. MGG. The Musical Instruments of the Native Rac South Africa. I. harfe. Hornb Ethnology of African Sound Instruments. Pariš 1936. Schaeffner. Čini se da na traženju i iznalaženju raznolikog timbra počiva sva crnačka muzika. 1952. — H. tako i u nai muziciranja. -> ritual. 1951. ima ih sviraju samo u određena godišnja doba. u neku ruku. 1959. Histoire de la Musique. P tive Music. — M. temelji se na vertikalnoj polimetriji. Les colloques de \ mont. lutnje i lire. Jones. a i takvih koji šute j nama. vokalna i instrumentalna. P. Bogatstvo instrumentarija gotovo je neiscrpno. pjesma pratnje. — M. L'Homme. Kamerun Ima crnaca koji su muzičari po zanimanju. ni s a skim modusima. — A. neke je bubnjeve svakome dopuš vidjeti. African Native Music. S obzirom na velik broj takvih primjera može se zaključiti da se intervali mijenjaju radi njihova različitog timbra. P. Napoli 1941. Melodije se grade na pentatonskim nizov. African Rhy Africa. primitivnim i razvijenim. B. pjesme i plesovi izvode se na način kao nekad i vezani su uz iste svečanosti i obrede. Africa. Tačno jest da nigdje na svijetu nema toliko vrsta bubnjeva. I. — B. a dr karakterističan za Sjevernu Ameriku. — A. — J. Tu je moguć bezbroj kombinacija u kojima se očituje ne samo ritmička invencija nego i druga upadljiva crta u crnačkom muziciranju — neobično istančan smisao za timbar. Schaeffnei Decouverte de la musique noire. — G. nal of the African Music Societv. koji se trzaju. Pariš — H. zdravlju. Kordofor instrumenti: običan luk (njem. Ritmika je nesumnjivo vrlo naglašen element u afričkoj muzici. afrički Crnac svoju će ritmičku inventivnost isto tako ispoljiti u pjevanju i na instrumentu koji ne pripada grupi udaraljka. Baicom i M. Kirby. SchaeJ La Musique Noire d'Afrique. I. Ima instrumenata koji proizvode gotovo podnošljivo jake zvukove. 1 njevima i zvonima. biti i tema. Hornbostel. Po ritmičko-metričkim značajkama razlikuju se dva afroameričke muzike. Schaeffner.: E. -> blues. A. Journal of the I national Folk Music Council. 1951. 1961. Problems of Pitch. ( -*■ riff. I. Wiesc't Die afrikanischen Trommeln und ihre ausserafrikanischen Beziehungen. M. Afrička poliritmija. Africa. Characteristics of African Music. plodnosti žena. Panova fr klarineta. — G. 1961. -> balada. Zeitschrift fiir Ethnologie. te (manje prošii instrumenti koji se sviraju gudalom. karakterističan za muzički fol Latinske Amerike. često se susreću i kromatska mjesta. Cambridge (SAD) 1957. -Griaule i B. O izl instrumenata odlučuju često njihovo magično značenje ili prig Tako se npr. Mu e strumenti musicali in Africa Orientale Italiana. Afrikanische Musik. Jones. Merriam) Africa. Oxford 1934. bez sudjelovanja melodije ili harmonije. Postoje i čitavi orkestri sastavljeni od samih bubnjeva. u kojoj se interval ili akord više ne opravdava svojom funkcijom nego svojim zvukom. Blacking. nosna flauta.12 AFRIČKA MUZIKA — AFRO-AMERIČKA MUZIKA redo s instrumentima razvijenijih kultura. ali čini se da se nigdje kao u Africi nisu za te prigode stvorile tako složene i raz nolike vrste grupnog muziciranja. zi (također vrlo tipičan afrički instrument). — E. oblik ronda. une societe noire. LIT. ipak sadržavaju bitnu istinu koju potvrđuju današnja proučavanja. Takvo kolektivno sudjelovanje u ritualu postoji i u drugim muzičkim kulturama. skupina solista) izmjenjuje se sa zborom. La Mi Enciclopedia Storica. — W. — A. instrumentalni preludij i interludij. oboa i trompeta algaita. koja se varira čistim ritmičkim sredstvima. franc. U vokalnoj. ali pažljivija analiza razotkriva upravo metronomsku tačnost i svakog zasebnog ritma i njihove cjeline. U skup sviranju izbor instrumenata ne vrši se po kriteriju karaktei boje zvuka. The New Oxford Historv of Music. 1954. Blacking. 1937. koje Afričanin postiže na ritmičkim instrumentima. on može biti i samostalan. Presence africaine. nastao sv vrsnim stapanjem elemenata afričke i evropske muzike. — A. Schneiđer. Općenito se instrumenti sa žicama mnogo rjeđe pojav u kultskoj muzici nego udaraljke i duhački instrumenti. — M. and Harmonv in the Ocarina A of the Wenda. 1928. Africa. zummarah i dr. Some Notes on a Theorv of African Rhvthm. 1933. Putnici i mornari koji su u prošlim stoljećima istraživali afrički kontinent jednoglasno ističu veliku ulogu što je muzika i ples igraju u životu stanovništva. — G. drugi se pohranjuju na skrovitom mjestu. 1959. Bulleti lTnstitut Francais d'Afrique Noire. Varky. — A. koja se sastoji od dr ploče ili sanduka. VI. dr i zemljani bubnjevi i bubnjevi presvučeni kožom. Takvi instrumenti posto. Razlike u dinam: gradaciji mnogo su veće nego u evropskoj muzici. . od najprimitivnijih do najrE jenijih. Afrički je ritam svakako autonomniji od evropskih ritmova. Les Kissi. 1955. zvona od željeza. Konstatacija mora da je zaista bila frapantna.

— Pri iskorišćivanju agogičkih mogućnosti osobit je problem kako se interpret odnosi prema volji kompo zitora.. God. 1603 (III izd. 1860 i dr. madžarski pijanist i kompozitor (Budimpešta. Studi- . <xyu>y£ vođenje. Do svoje vrsne sinteze latinsko-američke polimetrije i sjeverno-američke poliritmije došlo je u jazzu krajem četrdesetih godina XX st. M.) i b. — H. Sacrae cantiones (1 gl. MGG. AFZELIUS. Magvar Salon. Često se primjenjuje tzv. B. Adrio. 2 sonate za čembalo. koja se rijetko kada označuje u notama. 1615. Eucharisticum melos za zbor (1—5 gl. Bruckner) te od 1875 kod F.) i b. 3 litanije.. Zbirke švedskih narodnih napjeva: Traditiomr af Svenska Folksdansar (sa O.Proske (Mušica divina). c.. vođenje. Mahrenholz. 1880). Javlja se u oznaci tempa. Die Anfange des Basso continuo. Stille soavi di celeste aurora za zbor (3—5 gl. a korsćs Madonna (Marita. s neumatski obrađenim antifonama. 1916). c. Agostino. U svom teoretskom djelu Del sonare sopra U basso. Die Anfange des geistlichen Konzerts. u rano kršćansko doba svi čini bogoslužja.. 1839.554. 1935.). IV 1640). 1951. i 4-gl. — VOKALNA: kantate L'Apotheose de Napoleon I er. IV knj. Abendstimmung.AFRO-AMERIČKA MUZIKA — AGOSTI A. A. Njena sestra Maria Gaetana A. Fejlerer. u Zagrebačkoj metropolitanskoj knjižnici čuva se Agenda pontificalis. G. — Djelo Del sonare sopra il bassu. ORKESTRALNA: simfonija.). 1951. Psalmi za zbor i b. Magyar haigulatok. 1611 (III izd. 1931. Muzička struktura je obično AAA ili ABA. 1897 i Ravennai ndsz (Ravenska svadba).: A. Nitocri. — Ch. 1856 i Cantata di Santa Rosalia] 2 mise. Soirees hongroises. Rođena u vrlo uglednoj obitelji. 1614 (IV izd. 1881—83 profesor klavira na Konzervatoriju u Budimpešti.: I knj.) i b. od 1846 živio je u Marseilleu gdje je kom ponirao balete i crkvenu muziku. od 1853 dalje. XII 1578 — 10. (6-gl. Na koncertima je često izvodila vlastite kompozicije. 1620. 3 serije. Chronos protos (xpovo<. bile ne samo zbirke propisa i uputa za vršenje liturgijskih obreda. Pisao je opere za kazališta u Palermu i Napulju. pobjednik u sviranju na kitari bez pjevanja. V 1785 — Enkoping. I Dm gemelli. 1603 (III izd. kada je crescendo povezan s usporavanjem. — L. La Jacauerie. gl. a u komponiranim misama završni stavak. LIT. M. R. 1638. »ispisani« ritardandi). i obrnuto.. 1620. avd>yr.). AGIR ZEJBEK. M. Potkraj života dirigent zbora katedrale u Sieni. (5-gl. — K. On je jedna od vodećih ličnosti novog smjera (stile murvo). Gydszhangok. 1640. 1840.. Miserere. Budapest 1889. igra). LIT.: H. n. Sacrarum cantionum. uključujući i njihove pjevane dijelove (npr. osobito na Pitijskim igrama u Delfima. Stabat Mater. MR 165. primjenjuju se kod interpretacije da bi se postigla veća izražajnost i reljefnost. veoma je važna njihova uloga u muzici romantike. 25. Fantaisie Tziganesoue (sa J. c. 1880.. 1814—17 (novo izd. Trois pieces intimes. Bernoulli. X 1918). AGGHAZY. 1606 (X izd. Baleti. MGG. — W. Za dva klavira: Poemes hongrois (2 sv. za zbor (6—8 gl. 1951. 1905. i8l4'—15.) i b. Magyar rondo. — 8 gl. Agnus Dei . U okviru muzičkog folklora sjeveroameričkih crnaca nastali su prvi.— DRAMSKA. Agostino Agazzari e l'Orchestrazione del Seicento. Agostino Agazzari. Syntagma musicum. K. I. AGAZZARI.). Vi.. MGG. 1937. Erpf. Andanle is Scherzo. Sč. što treba činiti). Kretzschmar. G. 1639. Agghazy Karolv. Riemann.. Hubayem). 9. Zingarelli. Arwidsson. 1614). 1609 (III izd.) i Suite hongroise. na osmim Pitijskim igrama. 1906. (5. 1848. G. Agnus Dei. Landlerstimmungen. rano je započela umjetničkim radom. osobito rafinirana harmonija i instrumentacija. — 2 gl. Moments caracteristiaues. 1616). faksimil obj.. AGON (grč. (5 gl. A. — Misa za zbor (4 — 8 gl. LaSentinella notturna. odvođenje). Bila je vrsna čembalistica. koncertni duo (sa J. 1608) i III knj. Volkmanna na novoosnovanoj Muzičkoj akademiji u Budimpešti. talijanski kompozitor (Palermo.. DJELA. Studirao muziku u Palermu i Napulju (N. Die musikalische Agende. talijanski kompozitor (Milano. LIT. Leonore des Medicis. obrednom igrom Tractus stelle i drugim napjevima). talijanski pijanist (Forli.) i b. iz XI st. MGG. Agghazy Karoly. — 4 gl. 1951. 1615).-a. 1766. Ivan Krstitelj nazvao Isusa Krista. Zenei Szemle. maestro di cappella u zavodima Collegium germanicum i u Seminario Romano u Rimu. Agende.). Kinkeldev (Orgel und Klavier in der Musik des 16 Jahrhunderts) 1910. AGOSTI. 1607 (IV izd. 1615). La mušica in Siena. 6. nego i zbornici raznih crkvenopravnih odredaba. agenda ono. medu prvima prikazuje instrumentalnu i orkestralnu izvodilačku praksu svog vremena. AGNESI PINOTTINI. — A. Karoly. 4 Tantum ergo. 1941. Mušica d'oggi.oi. Samuehson. 1602 (III izd. (2 gl. III knj. simf. I. a ritam 9/4. 1881. Opere: Marina. X 1720 — 19. Liszta i R. Timisoara 1918. sa E. A. motivu ili skupini. Luciani. npr.: šest psalama (3 gl. — KLAVIRSKA: Etude de concert. Szekelv) i u Beču (A. Moteti i duhovni koncerti za zbor i b.jazza u kojima još prevladavaju afrički elementi. 1613 (III izd. madona s vrčem).: Z.. 1611 (II izd. U novije vrijeme često se agogički postupci ispisuju konkretno u notnim vrijednostima (promjene takta unutar kontinuiranoga gibanja. I. I. 1596 (II izd. Studirao na Konzervatorijima u Budimpešti (I. i 8—gl. pravu mjeru nalaze samo veoma muzikalni interpreti. 4 sv. Član sienske akademije Degli Intronati.). Virginis. 1600). Afsked af Svenska Folksharpan (sa E. 1615) i Psalmorum ac Magnificat. obj. Die Anfange des Bc und seiner Bezifferung. — 8 gl. Natjecalo se najprije u -*• kitarodiji i ->■ aulodiji. II knj. Agogik. Musikalische Dynamik und Agogik. — 3 gl. II. 1633). — KOMORNA: gudački kvartet: AGOGIČKI AKCENT ->■ Akcent AGOGIKA (grč. Toldy.). a kasnije iu -> kitaristici i -> auletici. AGENDE (lat. DJELA: dva koncerta za čembalo i gudače. IX 1871). Salvatore. — A. au tentični oblici -s. a diminuendo s ubrzavanjem tempa). Agazzarijevo se stvaranje razvilo unutar specifične rimske škole monodijskog i koncertantnog stila. m. Hubava. Fantasiestucke. Donizetti). Za označivanje bassa continua on predlaže upotrebu brojeva.: M. Arvid August Afzelius och de svenska folkvisorna. X 1855 — 8. Stockholm 1834—42.: H. J)đ J trohei daktil jamb AGELAJ iz Tegeje (grč. odvođenje). Pantomima A muveszet diadala (Trijumf umjetnosti). III. A. — Opere : Ciro in Armenia. produljeno ili skraćeno trajanje jednog tona ili više tonova ili akorda u nekoj frazi. drfcov borba. Ko. c. Madrigaletti (3-gl. Guido. c. Latinske Amerike usko je povezana s plesovima koji su u komercijaliziranom obliku osvojili cijeli svijet. grčki izraz za manje promjene u tempu. U ordinariju mise posljednji dio. I 1795). Agenda B. što pojačava napetost. Svenska fornsanger (3 knj.. kojim je sv. Leipzig 1884. Započeo je učiti klavir u Mantovi i već 1908 koncertirao. a ipak je usko povezano s tradicijama Palestrine. — TEORETSKA: Del sonare sopra U basso con tutti li stromenti. 1619. 1817 — Marseille. 1625. X. c. bitan dio svečanosti starih Grka. Kleine Rhapsodien .).. dok se svi izuzetni slučajevi redovito ispisuju (npr. Opere. LIT. Sacrarum canlionum. 1855. AGNELLI (Agnello). 1613) i VI knj. klavirski kvintet. u istom vremenskom rasponu umjesto četvorodijelnosti javlja trodijelnost. : M. — 8 gl. 1618). I. 1771 i // re pastore. se najčešće razvija paralelno s dinamikom: neznatno ubrzavanje tempa povezano je s postepenim pojačavanjem.. 1918. A. 0. 1874). Bio je suosnivač (1882) i urednik tjednika Harmonia i suradnik časopisa Zenevildg. 1613). Psalmi ac Magni/icat (5-gl. 1919. u zamahu gradacije tempo se potencirano zadržava. ■«. Justh. c. 1753. Hubavem). a od 1889 ponovno na Konzervatoriju u Budimpešti. zatim na Sternovu i Kullakovu konzervatoriju u Berlinu. I knj. Vjerojatno učenik L. II knj. 1837. švedski folklorist (Hornborga. . da Viadane.) trajat će u tome slučaju nešto duže. miserere nobis. 1618).. ovo je prirodna a. Insubria consolata. Praetorius (prevedeno na njemački) . priredio E. — U toku muzičke historije agogička su se sredstva različito primjenjivala. Drakeom). u Bolletino Bibliografico Musicale. miserere nobis. 1606.: B. usporavanje sa slabljenjem jačine tona (naročito na završecima kod kadence sa zaostajalicama). talijanski kompozitor i muzički teoretičar (Siena. 30. najznačajnija su mu klavirska djela. DRAMSKA. natjecanje. Munkdcsi nota. Klaes. Hosi dlagya. Hoijer. —■ 4 gl. turski narodni ples iz Anatolije. VIII 1901 —). (novo izd. Sertum roseum ex plantis Hiericho za zbor (1 gl. K. sakupljao švedske narodne pjesme. 17. uz allegro (allegro agitato). Kod katolika je sadržaj nekadašnjih agenda sačuvan u Ritualu (Obredniku). Sacrae laudes (4 gl. Hartwick gyori piispok Agenda pontificalisa.. LIT. Leipzig 1894. Koncertirao po Evropi kao solist i stalni pratilac violiniste J.).). i 5—gl. Siena 1928. 1606 (III izd..). — VOKALNA: pet kvarteta za muške glasove. pjesma Rakoczi. 1936.. dona nobis pacem. kad se npr.. Dialogici concentus.: pojedine motete obj. 13 1892. 1611 (III izd. A. U doba kasne romantike dopuštale su se pretjerane agogijske slobode. 1849. Sastoji se od tri zaziva: Agnus Dei. Svenska folkvisor (3 knj... Leipzig 1918. La mušica ecclesiastica. Stablein. 1616). 1600 (IV izd. U daljem razvoju jazza sve su više zamjetljivi utjecaji evropske muzike. qui tollis peccata mundi. V knj. Agenda mortuorum.). Kod protestanata su a.) i b. Musicum encomium Divini nominis za zbor (1—3 gl. U grčkoj ritmici nastaje onda.). Litaniae beatissimae Virginis za zbor (4—6 gl. (5-gl. Za violinu i klavir: Puszta-Kldnge. AGOGE (grč. Les Deux avares. izvodi se uz pratnju narodnih gudačkih instrumenata.oq). 2 knj.). skupni naziv za različite modifikacije tempa. DJELA: pastorala Eumelio.. Madrigali: I knj. Arvid August. Jaganjče božji). Agnus Dei . c. — Airs divers pour le chant et la harpe. Lasning for svenska folket. (8-gl. agogički zastoj. 1607(11 izd.). 1878. Sofonisba. Sacrarum cantionum. Ahlstromom. K. Suvremertim notnim pismom moglo bi se to označiti ovako: LIT. koje je suvremena muzika sa svojom oštrom motoričnom ritmikom svela na minimum. Komponirao je u stilu madžarske nacionalne romantičke škole sa primjesama francuskih utjecaja. bila je poznati matematičar. NOVA IZD. Geijerom). 1627). 2. Bergstrom i L. c. Maria Teresa d'. na kojima su bila po prvi put uvedena muzička natjecanja. tj. 1842. Sacrae cantiones (2 gl. DJELA. AGITATO (tal. simboličko ime.). uzbuđeno. // Fantasma. DJELA. A. pastor u Enkopingu. 1607.-4 gl.— Isti. a u srednjem vijeku misa i oficij.) i b. 1765. I Due pedanti. Adrio. u eri -> be-bopa pod nazivom Afro-Cuban jazz. Schneider (odlomci). AGNUS DEI (lat. Kniezvald. Tempo je umjeren. 'Ayiy. Schneider. 1881. — VOKALNA. 7TpoVro. Ke. solo-pjesme.

Paolo. F. orgi čembalist i pedagog. I Greci in ' 1772. — Isti. Ruski umetnički misionar XIX veka u slovenskim krajevima. E. Marpurga.!'*' ftim < m u ttt U'i ■ i . 1583. La figlia del navarca. 8gl. švedski kompozitor. — DRAM< intermezzo II filosofo convinto in amore. Opere: Cleofide.). Canones et Echo (6-gl. Primi toni. Prag 1934. Vjerojatno učenik Ockeghems 1474 angažiran u dvorskoj kapeli vojvode Sforza u Milanu 1476 petit vicaire katedrale u Cambraiju. a književnost i kompoziciju (G. 1571. Je ne demande. Bugarska. i it. ] pozitor i teoretičar (Dobitschen kraj Altenburga. Kuba. — Osam opera (11 cavaliere del sogno. . Učenik G. 1534 — 20. 1932.: L. Grunewalda. Lii En studie over Johan Agrells liv och musikaliska stil. transkribira staru klavirsku muziku. u suvremenim zbirkama i u rukopisu. 2 stavka iz nije u E-duru obj. 1951. pripada generaciji koja se distanc od njemačke kasnobarokne tradicije i gorljivo išla za novim alom »prirodne« muzike osjećaja. talijanski kompozitor (Ferrara. 1765—72 redovito surađivao u NicoL časopisu Allgemeine Deutsche Bibliothek. IV 1944). Najuspjelija mu je kompozicija osmeroglasni Agnus Dei u obliku kanona. Calmo (4-gl. od 1746 dirigt Niirnbergu. Agrenjeva. Le lagrime del peccatore (6-gl. // tempio d'amore. odnosno galantnog stila. 1969. Muziku učio u Italiji i T gradu gdje je najprije nastupao kao pjevač. Ih* ( ft ti i IM ■* i.). njemački orguljaš. suita Das Erdbeben za klavir. 2 klavirska trija. Njegov učenik bio je V. A. Petra). 1504). 17. 18 V. sonata za violon čelo i klavir. nešto 4-gla jedna 6-glasna na francuske. koralne obradbe za orgulje. te rasprava o prednostima me! koja je u njegovo doba bila općenito prihvaćena. 1960. koje nisu imale veće umjetničke vrijedno nisu odgovarale ni duhu ruske muzike. 3 koncerta uz obligatni čembalo. 1947. naziv za brojne ukrase. 1761. DJELA: šest simfonija. u solo-pjesmama se drži n Prve berlinske škole. 1723—46 dvorski muzičar u Kasselu. ruski zborovoda (Moskva. 1582. njegovi koncerti probudili su veliko zanimanje naš muzički folklor. Svensson.). Bruxellesu.). II (4-gl. 1890 posjetit naše krajeve. — S. Wolf-Ferrarija na dužnosti direktora muzičke škole u Veneciji. rao zatim u Bologni klavir na Konzervatoriju (B. DJELA. Le serviteur. Studij klavira i kompozicije završio u Pesaru. kc u XVII st. protonotar i kapelan na dvoru Alfonsa II d'Este i zborovoda katedrale u Ferrari. 1572. 3 sv. 2 Creda za 4 oko 25 moteta sa 3—4 glasa. Bacha. van Maldeghem (Tresor musicale. AGOSTINI. A. 2 i I. II 1701 — Niirnberg. Zajca. K. S i V. li t ' t mi AGRICOLA. I 1 God. Genfu. Njegov stil karakterizira đv elegancija i melodijsko prožimanje polifoničkog tkiva lini široka daha često ekstatična izraza po čemu njegovu muziku 1 ređuju sa slikarstvom M. 10. A. kompozitor nizozemskog ili njemačkog podt (oko 1446 — Valladolid. Alexander (često nazivan Alexander). Dimitrij Aleksandrovič (pse nim Slavjanski). u obradbi za klavir. 3. Zlata Praha. Djelovao u različitim talijanskim gradovima. 32 certa za čembalo. E." U. sonate za klavir. 1567. od 1944 komornu muziku na Accademia di S. isprva pseudonimom Flavio Amicio Olibrio. Ostgotland. Viterbo. Od 1749 javlja se i kao pisac. Komponira kraća djela za klavir.: K. NOVA IZD. kojemu je dodao vlastite. Ka 11 m U. . Da bi propagirao i muziku. znalački formuli bilješke o glasovnoj fiziologiji.. In minen Zin. . DJELA: sedam knjiga misa (4. moteti. 17: Šest sonata za čembalo. Enigmi musicali (7. dvije mise bez naslova za 3 i 4 glasa navedenih obj. L The Sacred Music of Alexander Agricola (disertacija). 4 kompozicije obj. 1750. Der deutsche Musiker Alexander Agricola in weltlichen Werken (disertacija). DJELA: Mušica sopra le rime bizzarre di A.: sonata za čembalo obj. Ludovico. LIT. Kinzel. Valentin. Alexander Ag Seine Missa In minen zin.il ■ l'i HlIjH . DJELA. MQ. Studirao 1738—41 na Univerzitetu u 1 žigu i istodobno učio kod J. u Mušica Divina I. Član mnogih međunarodnih ustanova (Accademia Chigiana u Sieni. Napisao Osservazioni intorno alla tecnica pianistica. AGRENJEV (SLAVJANSKI). H. 1. 1755. God. VOKALNA : 93 ehansona. mise. Madrigali (3 knj. Bacha. R. 1748. U operama i kantatama r vezuje se na Hassea i Grauna. 1897. nit. Hewitt (Harmonice Musices Odbecaton A. 1937. Komponirao je isključivo svjetovnu muziku za potrebe dvora. 1900—09 predavao harmoniju na muzičkoj školi u Pesaru.^_ AGREMENTS (franc. uvedeni u francusku muziku. — Dva gudačka kvarteta. — Kantata A. diplomirao 1914). dirigent u različitim rimskim crkvama (od 1626 crkve sv.14 AGOSTI — AGRICOLA AGRELL. Naslovna strana zbirke ruskih narodnih pjesama iz repertoara D. 1586. J. Agrell. su se bilježili stereotipnim znake ili notama manje veličine (-> Ukrasi u muzici). — Dvije sonate za violinu i čembalo. 1938. osnovao je zbor s kojim je već 60-tih godina propu zapadnu Evropu i SAD. Tada je naslijedio E. Salmi alla Madonna (l-gl. I. Grauna (1759) preuzeo vodstvo kraljevsk pele. otkuda su ih pre i druge evropske zemlje. — VOKALNA. 4. INSTRUMENTALNA: uvertira. V. oko 1583 — Rim. Beograd 1890 . historijsko značenje imaju 1 colini muzičko-teoretski radovi. !. a u crkvenim kompozicijama još je djelo vezan na J. U razdoblju rane kl. 1754. sonata za violinu i klavir. I 172 Berlin.). Odličan kontrapunktičar. Svensk Tidskrift fo sikforskning. 1. objavljen u djelu Saggio di contrappunto fugato Padre Martinija. — 5. 1506).). Johan Joachim.-gl. Busoni. Uz to mnogostrano aktivan kao pjevač (tenor). Uppsalastudenten som blev stadsk mastare i Niirnberg. Krpan. 1925). I— VI. J.. chansonale Grundlagen und Analvse (diserl Marburg 1939. — Klavirske kompozicije. Petrucci: Missae Alexandri Agricolae. Klaića. — P. sa dva pamfleta upi protiv F.V 1. Koncertira u svim zemljama Evrope. Canzoni alla napolitana (5gl. Sje verne i Južne Amerike. koncert za klavir i orkestar.). violinisi janist (Loth. sonata za čembalo. 12. 1725. 1748 i 1761. MGG. XII 1774). Bacha te 1741 u Berlinu k< Quantza i Ph. VII 1908). heur me bat.). — Kantate.: neki moteti obj. LIT.). komiteti za pijanistička natjecanja u Varšavi.). 1946). Miiller. Novaka. Cecilia u Rimu. 4. 1619. ukrasi). napose njemačka obrada Tos traktata o pjevanju. 19 Isti. Swensson. 4 orkestralne suite. Benvenuti) na Univerzitetu. Mugellini. Uspomene na vokalne koncerte u Hrvatskom Glazbenom Zs Zagreb 1890. Izvodio je većinom svoje virtuozne obi narodnih napjeva.): I (5-gl. PYCKE CJABJJUIHI KOHPPm JAE1MM 3A r/lATBDflfP. do 3-gl. DJELA: simfonija. VIII 1875 — 22. E. Slavjanski a ruska narodna pisen. — CRKV sedam 4-gl. 1570. 1630. pijanist i dirigent (Fano. A. pretežno 3-glasnih. Brodin.'. 10 kon čija obj. Od 1750 dvorski kompozitor u Ber poslije smrti K. 1627 i VII. antifone i dr. 3 * < t«i . B. sjedinjuje kasnoburgundsko nasljeđe Dufava s nizozemskim fonim načinom Ockeghema. NOVA IZD. S. XII 183 Ruščuk. Achille in Sciro. Mezio. 1756. Svensk Musiktidning.* JI 1 .: tri moteta obj. J. Berlinu i dr. S. Uppsala nya tidningen. 2. Johann Friedrich. D. NOVA IZD. talijanski komopozitor. AGRENJEV (Agrenev). O. A. AGOSTINI. talijanske i nizozemske tekstove. Đurić-Klajn. R. — E. Rossini.'. AGOSTINI. Nanina.: H. Klaića HGZ priredi iste godine u Zagrebu koncert narodnih napjeva (iz Kuh.). 23. kasnije na Konzervatoriju. 1754. Novak. Arti musices. Alexander Agricola. i IO-gl. A.-Lani delusa. Svje D. Trajnije. 1572 i III (6-gl. — P. Scenska muzika za Voltaireovu Semiramis. solo-pjesme. Uz to 1930—40 podučava klavir na Konzervatoriju u Veneciji i Milanu. 1938). t)B it. zbornika) u umjetničkoj obradbi I.gl. S. ■ K 0. Secundi toni. zborovi. od 1500 ehapela ehantre burgundske dvorske kapele Filipa Lijepoga u Bruxe! Sa dvorom putovao u dva navrata (1501 i 1505—06) u Španjo Jedan od vodećih majstora u generaciji Josquina Des Pres. dodatak. I. H. W. misa: In die pasce. IX 1590). CAOnUUTEHE 04 nAHMMf&HK CAyiUAMl|A HE KME AGRICOLA (Ackermann). Ann Arbor. posth. LIT. talijanski kompozitor i orguljaš (Vallerano.< i St . The »German« Works of Alexander Agricola. 1911. Gombosi {Jacob Obrecht. X 1629). pa je na poticaj V.

Globočnik. II 1779 — Celovec. VIII 1924). a djelomice se oslanjaju na njemačku tradiciju. V.: J. VI 1556). komponiranih u svakom od 8 starocrkvenih tonaliteta. 1544). Strašek.: H. R. M. A. »falsas«). della Corte (redakcija). preludiji i fuge). quinis. H. Fr. Št. posve je svladao muzičku teoriju svojega doba. VIII 1824 — London. — Singspieli Martin Velten. odaju izrazit lirski talent. I. Poznati učitelj klavira u Londonu. Co. a u samostanu Escorial 14 kompozicija za orgulje. solo-pjesme. a imala je. 2 uvertire. izvanredno velikoga opsega. F. 1940). Wolfenbiittel 1933. Njegova djela.. 8. 1795. 49—51. oko 1570 —?). 3 klavirska trija. gajicom. 10 kompozicija obj. Buenos Aires 1945. pjesme i ode objavljene u zbirkama F. Martinus Agricola. A. F. Jakob v Rožu. Anglis. pijanist i kompozitor španjolskog podrijetla (Clapham kraj Londona. — Hymni aliauot sacri. 24 etide i 10 studija obj. Slomšek. ex variis musicorutn scriptis pro Magdeburgenis scholae tyronibus collecta (s dodatkom Libellas de octo tonorum regularium compositione). Benedetta Emilia (rođena Molteni). 1768. Bacha (zajedno sa Ph. Wolf (DDT.: H. Kasnije. »kosmate« pjesme. Geschichte des Orgelspiels und der Orgelkomposition (2 sv. Ch. — 5. Frotscher. Mozart. Peter-Wagner-Festschrift. a bavio se i muzičkom kritikom.AGRICOLA — AHLE kantate: Triumphlied bei der Riickkehr Friedrichs II. Berlinische Oden und Lieder. AGUADO Y GARCIA. Poznata pod nadimkom La Bastardina ili La Bastardella. i"70. — G. 27. — 5. 1541. Milano 1956. I 1753) i F. A. Tercetti. LIT.. ORKESTRALNA: tri simfonije. NOVA IZD. argentinski kompozitor i pijanist (Buenos Aires. u izdanju Kirnbergera. 3 koralne obradbe obj. allegro za klavir i orkestar. 1722 — Berlin. 1951. SPISI: Ein kurtz Deudsche Mušica. I—II. 1896): Božičnu pjesmu i Instrumentische Gesdnge obj. (1790—1873) bi° je pijanist i nastavnik muzike u raznim njemačkim gradovima (njegov je učenik bio i Th. Beleuchtung von der Vrage von dem Vorzuge der Melodie vor der Harmonie. Volkmer. 1756 —59. Hašnik i Sevšek). NOVA IZD. 1749. 1833 i 1838 (III izd. I. — Isti.. Melodiae scholasticae. Bellini. AGTHE.: Mušica instrumentalis. VII 1673). Kidrič. uz ostale vokalne forme sadržava po 4 Magnificata za 4. IX 1845). DJELA: simfonije. Aragonija. 6. LIT. Worsching. F. Firence i drugih talijanskih gradova. muzički teoretičar i kompozitor (Schvviebus. Julian. Atti della Deputazione ferrarese di storia patria. instrumentalnim uvodom). M. Paganini). Engelke. u vrijeme jačanja humanističkih tendencija. Buenos Aires 1943. AGUIRRE. Kundlich gross. W. Afirmirala se najprije u Italiji. Ljubljana 1890.. potisnuti tzv. Njegovo jedino štampano djelo. AGUJARI (Aguiari. Ein Sangbuchlein aller Sontags Evangelia. 1780. 1863. Lsbensbeschreibung des Kapellmeisters Graun (predgovor zbirci Graunovih Duetti. zarana postao orguljaš: 1585—1603 u katedrali grada Huesca (Aragonija). O njegovu se životu znade vrlo malo. Ahleova crkvena muzika pripada dijelom vrsti blistavo-šarenog duhovnog koncerta. klavirski kvartet. Lipold. Po povratku u Madrid postigao je veliki ugled kao pedagog. Old Spanish Masters. 1561 (štampano posthumno skupa sa traktatima Mušica choralis i Mušica figuralis pod naslovom Duo libri musices). Dionisio. Matija. Njegov sin Wilhelm Johann Albrecht A. 1852. 18. Aconcius undCydippe. AGUILAR. Buenos Aires 1930.— H. 1757. svojim moralizatorskim tekstovima. Das Hoftheater in Ballenstedt.). Schreiben an Herrn A. in Italia. 1538. himne i crkvene pjesme u rukopisu ili u zbirkama XVI st. 1933. I. Emanuel Abraham. Musikalisches aus unseres Herrgotts Kanzlei. 1543. dijelom u faksimilu. Iako samouk. Julian Aguirre. Engelke. — O. Slomšek. kao Mušica choralis deudsch. Ajugari). Johann Friedrich Agricola. pisana pretežno u homofonom slogu. Komponirao je gotovo isključivo za klavir (više od 60 opusa). Kullak). Mizlerovu časopisu Musikalische Bibliothek. E. s dodacima tekstova i melodija A. — G. Mozart se oduševio njenim pjevanjem. 24.: četrnaest kompozicija obj.: F. 1778.. Istakla se i kao oratorijska pjevačica. Duhovne kantate i oratoriji: Traiterkantate. 1757. 34. Za potrebe muzičke nastave u njemačkim protestantskim školama napisao je 3 teoretska djeL iznalazeći sam njemačke izraze za stručne pojmove. Dionisio Aguado. XII 1625 •— 9. septet za klavir. 1908). 1557. Magdeburg 1914—15. sopran (Modena. obj. Jahrhundert. 1539. God. Magdeburger Geschichtsblatter. španjolski orguljaš i kompozitor (Huesca. izdavač i nakladnik slovenske svjetovne pjesmarice s melodijama. H.. Agricolu i do njegove smrti (1774) bila angažirana u Berlinu. Vodovnika). — F. (3 koralne obradbe u Rhauovoj zbirci Neue deutsche geistliche Gesdnge. L. M. Tristes argentinos. Nekaj o Ahacelovih »Pesmih". izbjegavanjem vanjskog sjaja i majstorskom tehnikom. sekstet za klavir i duhače. MGG. tokate. Karl Christian. 1742 prigodom otvaranja nove Berlinske opere nastupila u naslovnoj ulozi opere Cesare e Chopatra K. Lobet den Herrn. kasnije dugo godina pertionarius et organis praeceptor katedrale u Saragosi. 1533). Neue Lieder. M.: N. U centralnoj biblioteci Barcelone sačuvani su u rukopisu četvoroglasni psalmi. 1529 (posve prer. Trube. Valentin. 1. J. —■ Klavirske kompozicije: Aires criollos. Wucherpfennig J. Adlunga Mušica mechanica organoedi. u nakladi Schott.. Osobito su važna orguljska djela koja se odlikuju dubinom sadržaja.: K. I 1762 — Ballenstedt. Profesor na Konzervatoriju u Buenos Airesu. I viaggi e le lettere. popraćeni vrijednim.. str. Unaprijedio je tehniku sviranja na gitari i time je mnogo pridonio daljnjem razvoju španjolske gitaristike. AGRICOLA. 1908). Osobito su bile popularne napitnice u narodnom duhu. Eitner (PGM. a 1654 orguljaš crkve Divi Blasii u Miihlhausenu. L. IV 1784 — 20. Aires nadonales. Berlin 1935. I. a. 1684. IV. stvorio je na taj način njemačku muzičku terminologiju koja je dobrim dijelom još uvijek u upotrebi. Krumpak. . Zamba. S. — Fr. Musicisti ferraresi. H. LIT. DJELA. A. II. 1951. pisao je na latinskom. Orgelmusik der Schola Hispanica vom XV—XVII. Musikgeschichte Magdeburgs. Studirao klavir i kompoziciju na Konzervatoriju u Madridu. 1545). 1749. Kompozicije su mu oblikovane dijelom po uzoru na Josquinovu školu (moteti). Gotha s. Allemanden. Balet Philemon und Bauds. Bdrblan i A. njemački kompozitor (Hettstedt.. Birnstiela (_Oden mit Melodien. AHLE. Za boravka u Italiji W. Quaestiones vulgatiores in Musicam. Pedrell (Antologia de organistas Espanoles. 24. 1755. Scholia in musicam planam Venceslai Philomatis de Nova Borno. 1743 ili 1746 — Parma. AGUILERA DE HEREDIA. La guitarra y su Historia. Lucrezia. — KOMORNA: dva gudačka kvarteta. a dijelom vrsti arije nalik na pjesmu (s ritornellom. J. gostovala u Londonu. talijanska pjevačica. Mušica figuralis (s posebnim dodatkom Von den Proportionibus). Tada je postao dvorski orguljaš u Ballenstedtu. (komorne sonate za 3—5 instrumenata). — G. U. 1951. Magnificat i dr. Nastupala je na opernim pozornicama Milana. quaternisque vocibus.: Metodo de guitarra obj. Marpurga (KritischHistorische Beitrage. više koncertnih arija. za 2—-4 glasa i b. D. Orožen. Bonnet (Historical Organ-Recitals. sprijateljio se s Georgom Rhauom i oko 1519/20 nastanio u Magdeburgu. II. Ensaladu obj. F. 1756 i Geistliche Lieder. Agricola (rukopisna disertacija). I 1486 — Magdeburg. 15 DJELA. je podupirao i orguljašku školu u Celovcu. J. 6 i 8 glasova. —■ Dvije opere: Wave King. J. 28. 1869). 1825—38 živio je u Parizu cijenjen i od najvećih suvremenih muzičara (Rossini. —Pet sonata za klavir. AHACEL. oko 1785 i Der Spiegelritter. Bachom). MGG. W. — VOKALNA: Geistliche Dialoge. — Dvije knjige pjesama. Eslava (Lird Sacro-Hispana. I. njemački kompozitor (Miihlhausen. Barcelona 1934. — SPISI: Schreiben eines reisenden Liebhabers. gdje je 1525 ili 1527 postao kantor protestantske latinske škole.: B. \ T OVA IZD. Inicijativu za ovu zbirku dao mu je A. 1757. Giacobbe. 21 Psalm. — Tri kantate. 1751 udala se za J. V 1783). Učila kod Porpore. Vodušek. Rudimenta musices. Funck (1931 i 1933). Jedan od najvećih španjolskih gitarista. Rapsodia argentina za violinu i klavir. 23. J. 1529 (III izd. 1754LIT. 1926. Vodovnik.. sonata za klavir četvororučno. 2. Erzvin und Elmire. 1780. VI. 1532. Urek. Thiiringischer Lustgarten. INSTRUMENTALNA: Dreifaches Zehn allerhand Sinfonien. Magdeburg 1932. LIT. DJELA: sonata za violinu i klavir. upotrebljavala se pri pouci jezika u celovečkoj bogosloviji.. 1786).. XI 1797). Grauna. plesovi za orkestar. Prvi put javno pjevala 1764 u Firenci. sopran (Ferrara. —■ Zborovi. Johann Rudolf. Alt-Magdeburger Musikschriften. 1654. F. Kastner. 1552. Villalba (Antologia de organistas cldsicos espanoles. Sebastian Aguilera de Heredia. Orožena i J. God. Proučavao argentinsku pučku muziku. zarana stekao glas kao vrstan orguljaš. 1914). Rakuša. 1773). — E. je komponirao niz kraćih djela za gitaru i objavio priručnik Coleccion de estudios para la guitarra (1820) i školu za gitaru Metodo de guitarra (1825) koja je zadržala svoju vrijednost do danas. 1723). talijanska pjevačica. 10. — Isti. MGG. zbirka Canticum Beatissimae Virginis Deiparae Mariae octo modis seu tonu compositum. Gato. obj. 16. 1646 postaje kantor škole i crkve St. Hassea i Salimbenija. 1782 i 1784. duhače i gudače. De profundis iPange lingua. Die mit Tranen sden. DJELA: Pesmi po Koroikim ino Štajarskim znane. a odigrala je značajnu ulogu i u narodnom buđenju koruških Slovenaca. Leipzig 1920. A. solidno tehničko znanje i sklonost slobodnom oblikovanju. moteti. ■— Priredio za klavir zbirku narodnih pjesama Aires nadonales argentinos (4 sv). Reichard. — B. 1855 i The Bridal Wreath. Na njegovo stvaranje utjecala je u početku španjolska. La Mušica de Espafia. DJELA. I. sonata za violončelo i klavir. V. 1901. F. 23. Martin Agricola. Dessau 1925.. 1951. Die Auferslehung des Erlbsers. II 1904). La mušica en Espana. MGG. 1763 i Les voeux de Berlin. 64 kompozicije za orgulje (koralne obradbe. Jarnik. književnik (Gorenče. Martin (pravo ime Martin Šore). njemački humanist. Mušica instrumentalis deudsch (u pučkim stihovima). dopirao je do c 4. Balletten. LIT. Berlin 1922. 1771 (u časopisu Magazin der Musik. — Isti. četvoroglasni Magnificat M. Njegovi priručnici.c. Slomšeka. Slovensko petje v preteklih dobah. Chase. Auferstehung und Himmelfahrt. I 1868 — 13. mazurke i dr. tu su virtuoznom tehnikom obrađene melodije gregorijanskog korala (vješta upotreba disonance. U mladim danima stupio u doticaj s Wittenberškim luteranskim krugom. Pujol.. Njezin glas. Blume. 1758). Već sa 14 godina bio direktor kazališne družine u Revalu koju je vodio do 1782. Zbirka sadržava pjesme predstavnika dviju generacija Korošaca i Štajeraca (M. 1929. nekrolog J. a kasnije francuska muzika. Časopis za zgodovino in narodopisje. španjolski gitarist (Madrid. LIT. Tosijeve pjevačke škole Opinioni de' cantori antichi e moderni. 1924. Das Milchmadchen. Funck. LIT.: E. Huella. Lissabon 1941. 1780). Aires populares.. XII 1849). — KOMPOZICIJE: 54 Instrumentische Gesenge odder exercitia. 18. Kastner.. Andreaš. Bennati. 5. originalnim muzičkim primjerima (ima ih više od 200) proširili su se i izazvali mnoge imitacije. Contribucion al estudio de la mušica espafiola y portuguesa. XX. Sebastian. senis et octonis concionandum (Saragossa 1618). Anleitung zur Singekunst (prijevod i dopuna P. Andrea u Erfurtu. 1758. Gothaisches Taschenbuch fiir die Schaubuhne auf die Jahre 1775—1800. dopune traktatu J. Paduanen.. u L. Studirao teologiju u Erfurtu.

I. (4—6 glase 1595 i III knj. Bach's letztes Cembalo-Werk . Sordermanland. F. NOVA IZD. Kroyer. Afzeliusom. Koln 193 0. za 15..c. . 1687. I. cum basso generali et conl (3—4 glasova). von Winterfeld (_Der evangelische Kirchengesang . Thiiringen. — Priredio za štampu III i IV izd. prva polov: XIII st. Baleti La spada di Kennet. Učenik svojeg oca. Musiklifvet inom Par Bricole 1779— 1890. DJELA. Gregor Aichinger. Bonnanom). Chronik eines baverischen Biirgerhauses 1240—19 1. — A. Jedan od prvih studenata Muzičke akademije u Stockholmu (F. kao orguljaš crkve Divi Blasii u Miilhausenu. G. 1 i II knj.c. Historijsku \ nost imaju kompozicije u kojima. 1616. upoi bljava generalbas po uzoru na talijanske duhovne koncerte. Summa Musicae Medii Aevi. Olof. 1909. Fr. I. I knj. Učenik i nasljednik svog oca J. Aichingerovo muzi djelo nastaje u doba muzičkih previranja na prijelazu u XVII Pod utjecajem studija u Italiji usvaja izražajna sredstva n monodije. 1787.). Olof Ahlstroms musiktrvckeri. 1794—1823. Bianca i / Titani. orguljaš i dirigent (Wisby. AIMERIC DE PEGUILHAN (Peguillam). Fried-. Wiberg. Heinrich Karl Hermann de. II. Thomas (Handbuch der deutschen evangelischen Kirchenmusik. Bach und die temperierte Stimmung. 1917. 1. i nastavio njegov rad na izdavanju kompozicija i muzičkih publikacija švedskih i stranih autora. Fasciculus sacrarum harmoniarum gl.: E.). God. — Opera Frigga. 3 Variationen-Werke Bachs. — Oko 200 solo-pjesama. — CRKVENA: mise. Josef. Pamphile-Lćopold-Fransois. SBIMG. Eine bio-bibliographische Skizze. Izdavao periodičke publikacije Musikaliskt Tidsfordrif (klavirske kompozicije. C 1837 napustio operu i do 1864 vodio crkveni zbor Svih sveti Miinchenu. V 1867). f2..). Striden om Olof Ahlstroms musiktrvckeriprivilegium.. Joachima. zatim kaza lišni dirigent i orguljaš u Stockholmu.. — J. Arnt von Aich. W. 5. cum basso continuo seu generali (3 mise.. Afzelius. Musikalisches Fruhlings-. za 4-gl. INSTRUMENTALNA : Instrumentalische Fruhlingsmusik (2 knj. 1926. švedski orguljaš i kompozitor (Vardinge. Ameln. 1950. — Sonate.). Istaknuta interpretkinja djela J. 1945—49 predavala čembalo na Državnoj akademiji u Beču. Herbst. Studi Medievali. njemački štampar (? — Koln. neposredan prethodnik J. A. Novo izdanje zbirke priredili su E. izabrana vokalna djela J. Sodermanom). 1855—69). . 1869 profesor na konzervatoriju). Profesionalni pjesnik i pjevač u službi na različit dvorovima. 1836—84 vlasnik je bio Eduard Spitzweg.c. ibid. Sesini. Stra i M. njem. psalmi.c.. Najvrednija su mu crkvena djela. Fellerer). Od 1584 u službi Jakoba Fugg kao orguljaš i dirigent dvorskog orkestra. IX 1779 — Pai 4. 1678—79. Ursprung. Svensk Tidskrift for Musikforskning. francuski komj zitor i muzički pisac (L'Isle kraj Avignona. — T. je izraziti lirik. Zwey Klaglieder vom Todund letzten Gericht (41613. K. — SPISI: Unstrutinne oder musikalische Gartenlust. La mušica a Catalunya fins al segle XIII. — A. instrumente i b. LIT. Unstrutische Terpsichore (plesne kompozicije). kršten 12. Bacha koja je snimila na gramo fonskim pločama: Bach und die Rhetorik. U] trebljava se obično u dvije veličine (in As i in H). Tonsiaren Olof Ahlstroms minne. DRAMSKA: opere La burla fortunata (I due prigiomri). Miihlhausen 1906. 1603. KMJB. . od 1862 živio je stalno u Berlinu (1868 koncertni majstor. dirigent u Vicenzi(i804— Veneciji i Milanu.: Th. Psalam 138 za 3 glasa 5 instrumenata. poznata Lieđerbuch des Arnt von Aich. Nakon što su nakladom upravljali nakladnici Falter & Sohn (1888) i Alfred Lauterer (1892) nakladu A. Th. austrijska umjetnica na čembalu (Beč.. 1 stavak obj. 1617 i II knj. 22.. — Pjesme. 14. 1564 — Augsburg. 1671. mit besonderer Beriicksuchtigung der Ornamentik.: A. Kupletter sjungna a Stockholms Teatrar (sa J. und Jubelgeschrei. 1597. Od njegova bogatog stvaralaši sačuvane sa 54 pjesme i 6 napjeva. 1608. Singekunst)... I. Učio kod J.: sveukupna djela obj.. Kroyer (DTB. Wolf. — Isti. — ?. 14.: P. LIT. XVI i XXVIII). Unstrutische Thalia (20 4-gl. AICHINGER. 1621. II 1628). biografisk skiss. Stockholm 1877. Jacob Niclas Ahlstrom. Todestag Aiblingers. — Kompozicije za klavir. U. M. Gennrich. sve sačuvane napjeve obj. (duhovni koncerti 2—3 glasa i b. Der Gesellschaftstanz zur Zeit Bachs i dr. 1779 naslijedio Odberga. God. 1951. Miinchen 1867. NOVA IZD. AICH. — F. Po nalogu bavarskog lja Ludvviga sakupljao u Italiji (1833) djela starih majstora. 1948. Neue geistliche. AHNA. Quercus Dodonaea. — Objavio zbirke Valda svenska folksanger. i instrumentalnu pratnju.i6o9. (4 knj. (5 knj. Hb'tzl. zbirka crkvenih zbornih pjesama. njemački kompozitor i orguljaš (. 19 Fr. Oa lactissima(3 —4glasova). 1675—76. 9). Neuer geistlicher Arien. e2. A. 2 stavka obj. Adrio.c. Sommer-. Pojedinačne melodije obj. 1606 (II izd.. 1832—42 nastavnik muzike i orguljaš u Vasterasu.. 1530) njegovoj tiskari u Kolnu objavljena je vjerojatno 1510 zbirka 75 četvoroglasnih njemačkih crkvenih pjesama. nuova serie XI XV. 1951. — Izdao: Traditioner af svenska folkdansar (sa A. 1789—1835 i Skaldestycken satte i Musik (švedske pjesme).. I knj. 1 1938. Vespertinum Virt canticum sive Magnificat($-g\. II 1779 — Miinchen. Božični koncert obj.c. Chr. instrumente i b. 1682. X. Johan Rudolf Ahle.: četrnaest stavaka obj. njemački kompozitor (^ serburg na Innu. Njegova sestra Eleonore (1838—1865) bila je vrlo cijenjena pjevačica (mezzosopran) na Kraljevskoj operi u Berlinu. Lacrymae D. Wai Zum 50. uzdužna trublja sa jednim ventilom. za4 glasa i b. . 1951. b. 1909. 4glasova). c2. francuski t badur (Toulouse.). 1901). H. G. Jacob Niclas. Norlind. G. Johann Kaspar Aiblinger. Sundstrom. 1609. 2 stavka ob Commer (Mušica sacra. 1604.. Polyhymnia. F. Virginis et Joannis.). 1935). 1845). 14 duhovnih moteta za 5—8 i 10 glasova i b. njemački muzički pisac i kompozitor (Mtihlhausen. 1681. I.c. d2..: K.) duhovni koncerti za i—20 glasova. (4 knj. Jordan. cum basso continuo seu generali (4—5 glaso 1615. 11. 24 i više glasova i b. VI 1805 — Stockholm. 1695—1701 (vrsta škole za kompoziciju u 4 dijela). DJELA. Mildnera na Konzervatoriju u Pragu.. 1911. 1663 i 1665. W. Stockholm 1955. Svensk Tidskrift for Musikforskning. 1690 i 1704. 1679..). 1648 (1690 izdao njegov sin J. 1. Anmutiges Zehn 4-stimmige Violdigambenspiele. Ingolstadts und Augsburgs. za klavir. XI 1892). koje je 1937 organizirala sa svojim mužem E. litanije. v.. i< U tim se djelima nalaze i neke Aichingerove instrumentalne kompozicije. AHLSTROM. Divinae laudes (3-gl. R. 1600. 1832. — Opere: Alfred Veliki. — Compendium pro Tenellis. izvodila kompozicije majstora XVII i XVIII st. oštra i blistava zvu koju je 1870 dao konstruirati G. Teutsche Gesenglein. — VOKALNA: Unstrutische Clio oder musikalische Maienlust. 31.c. (5—8 glasova).. Witt. muzička naklada. DTB X. Sperl i Aichinger. tokatu za orgulje obj. 1949. i Rodrigo e Ximene. To je jedna od najstarijih štampa zbirki s njemačkim tekstom.(5—6 sova).X). . instrumente. djela svoga oca Anleitung zur Singekunst. istlichen Liedern(3-g\. 1662—69. Ausgewahlte Aufsatze (priredio K. DJELA. Johann Kaspar. Ahlea. . Johann Georg. Corolla eucharistica. H. — E. švedski kompozitor. — E. Mozarta. Natra minnesblad.. Neuverfassete Chormusik. trompette the'baine. A. Liturgica sive S Officia ad omnes dies Festos Magnae Dei Alatris (4-gl. AHLGRIMM. 1660—62. c. Verdi za svoju operu Aida. tera pars Huius operis. je objavio rana djela R. Triplex Liturgiarum Fasciculus. 1814—15. zatim u Kataloi i Aragonu te u sjevernoj Italiji. S. — B. 1603 (II izd. 1617. God. 21. 1839. Adrio.) za 1—4 glasa. Aus Aiblingers italienischem Briefwechsel. Učeni Schletta i kasnije S. Die Aichinger. sonatine i dr. ofert LIT.. AIMO -> Haym. XII 1706).Schii mair. DJELA.. Cantiones Ecclesiasticae. a na njoj se me izvesti ovi tonovi (u C-duru): g 1. 1668.. Schmid. 20 stavaka i nekoliko moteta obj Proske. Stockholm 1910. Mahrenholz i W. NOVA IZD. — Isti. Zellbell). — A. Jode (Chorbuch. Sacrae cantiones: I knj. (Mušica Divina.. Učio kod O. Istakao se i kao pjesnik (dobio od Leopolda I titulu poeta laureatus). Andachten. Nun danket alte Gon. Bacha i W. A. prigodne pjesme).. Ein vei sener Komponist. ibid. Stockholm 1867. scenska muzika. Olof Ahlstrom och sallskapsvisan pa Anna Maria Lenngrens tid. Encomium verbo incarnato za4 glasa i b.. 2. . VI 1835 —Berlin. 23. Stockholm 1886. Unstrutische Melpomene.). AIBL. . Niccolo Francesco AIMON. 1952. 1607. di L. I. gensburg. ali zadržava i značajke starog polifonog stila. utemeljitelja švedskog muzičkog štamparstva. M. violončelista Esprita. C. MGG.c. druga polovina XII st. primjer jući višezborni slog. Fialom. Bacha. Sacrae Dei Laudes (2—8 glasova. Mavsedera u Beču i M. Johann Georg Ahle. Ahle pod naslovom Deutsche kurze und deutliche Anleitung sur. 2 sv.. Gabrielija u Veneciji (1584—87). 1605. II. 1619. 1617.und Wintergesprdch. 1884). Regera. 1935. Den svenska musikhandelns historia. 1845. Die Kunst der Fuge. Hofhaimer. Mušica sacra.. rekvijemi. 1932—42.. — CRKVENA : Neues Zehn geistlicher Andachten za 1—2 glasa. II knj. C. S.c. 1603. —■ B. Mit neuen E tragen zur Mg. Diplomirala 1934 klavir na Bečkoj muzičkoj akademiji. osnovana 1824 u Miinchenu. Njegove crkvene kompozi odlikuju se zrelim simfonijskim stilom i odličnim vokalnim s kom te se neke od njih izvode i danas. Aidatrc pete). 1609. VIII 1756 — Stockholm. V. Angles.: sve sačuvane tekstove (s prijevodom na engleski) obj. 1939. Na priredbama Konzerte ftir Kenner und Liebhaber. zbor i b. MGG. God. Adam von Fulda. Schulprogramm. prvi put u Njemačkoj.: R. pjesme i ulomci iz opera aranžirani za klavir). A. Chambers. 19 LIT. folksdanser och folklekar (sa P. Gregor. dirigira ^ . A. Akerberg.. odakle je 1823 prešao u Dvorsku operu. 1607. Isolde. Putovao u navrata u Rim na usavršavanje. una cum basso generali seu partitura adorganum (2—'5 gli va). a zatim njegovi sinovi Eugen i Otto. . kompozicija za violinu). LIT. Flores mušici (duhovni koncerti) za 5—6 glasova i b. Mayra u Italiji. djelovao je najprije u Toulousei. 1783—84. Virginalia: Laudesaeternae Virginis Mariae(5-g\. Shepard i F. DJELA: sedam sonata za violinu i klavir. Officium pro defunetis. Moser (19 LIT. Uber Druck und Verlag der Kompositionen Bachs..16 AHLE — AIMON je Universal-Edition u Beču.). Studije i komentari uz djela J. DJELA: klavirski koncert. 4.). zbor i b. Odličan komorni muzičar.. II 1866).c. 1598. Bernouilli i H. MGG.. Miserere(S—12 glasova). Tricinia Mariana (3—4 glasova). (4—10 glasova) 1590. Ritter (Zur Geschichte des Orgelspiels. Wolf (DDT. Das Musikvjerk. preuzeo AIDA-TRUBLJA (franc. (4 knj. 1609).. Zum Gedachtnis Aiblingers. 1603 . AIBLINGER. Frotscher (Das Erbe deutscher Musik. MGG. 1951.. Urania (4-gl.. s historijsko-teoretskim razlaganjem). — A. U tehi vokalnog stavka povodio se za venecijanskom školom. Rose'n. LIT. VII 1914—). 1900—91. Freud-. 1676—78. 1840 i Abu Hasan (nedovršena). 1650. Girlanda di Canzonette spirituali (3-gl. — L. Aus der Geschichte der Musik in Miihlhausen. 1819 maestro Talijanske opere u Miini nu. 1821. AHLSTRĆJM. Gudeioill.. . 6. 1657—58.. U Rimu dobiva poticaj za komponin dramatsko-oratorijske muzike i marijanskih pjesama (po uz na canzonette). Eiti Schattenriss von Bach. Johann Rudolf Ahle. Gennn Der musikalische Nachlass des Troubadours. medu ostalim svirao i u kvartetu J. Minnesbilder. c. MGG. 7-gl. 18 19. 1951. Od 1777 do kraja života crkveni orguljaš u Stockholmu. VI 1651 — 2. J. na originalnim instrumentima. Adrio. S. g2. Officium At Custodis. scenska muzika. VIII 1835). Koncertira već u dvanaestoj godini u Beču i Londonu.: J. J.. Gregor Aichingers Leben und Werke.) za 1—5 glasova i b. (duhovni koncerti) za 2 glasa i b. u Miinchenu i G. 4 sv. V 1857). Isaac. a nakon 1859 na turnejama po Njemačkoj i Nizozemskoj.. Arnt von. Beskow. austrijski violinist (Beč. 2 korala za or gulje obj. s ritornellima za 4 viole.). 20. Pjesme su objavljene anonimne nekima su autori P.

LIT. Napulju. kritike. ali stil odaje utjecaje talijanskih canzonetta i balletta. polagana tempa u 2/4 ritmu. la diesis. Scenska muzika. Slavček. Ime (također i Ayr. sadrži golem broj zbirki aira. »druga firentinska Camerata« u kojoj se izvela 1594 prva opera (Perijeva Dafne) nije drugo već jedna od tih akademija. Bilo je i drugih talijanskih akademija. Ch. Tomkins (Airs or Fa-Las). a. Pattison. odabirali gotovo redovito stihovi najboljih suvremenih lirika (u tome se razlikuje i od francuskog aira). Wilstm. pojavljuje potkraj XVI st. Engleska muzička literatura XVII st. Često se dodavao (po talijanskom uzoru) pripjev poput pjevuckanja (otuda i naziv Fa-La). su se u početku XVII st. i engl.). H. Naši zbori. Najplodniji kompozitori aira su P. — SPISI: Connaissances preliminaires del'harmonie.AIMON — AKADEMIJA kao sedamnaestogod/šnjak u kazalištu u Marseilleu. 1959. mogao izvoditi po volji: bilo vokalno. 1578. kad svi obrazovani duhovi teže k sve većem i opsežnijem znanju. 1959 (II redakcija pod naslovom Braća. — U toku XVII i XVIII st. Warlock\P. raširena. The English Ayres. 1612) ali kasnije su ih posve istisnuli vokalni jednoglasni (rijetko i dvoglasni) airs s pratnjom koji su se sve do u XVIII st. AKADEMIJA. komentari i dr. i katkada sastavni dijelovi suita (komponirali su ih W. tal. Tzv. 1950. U užem smislu. Što je više u talijanskim akademijama opadao interes za djela grčkih i rimskih pisaca i rastao kult talijanskih književnika (među njima su na prvom mjestu Dante. od druge polovice XVI st. Naziv potječe od Akadema. — rasla na stihovima velikih talijanskih pjesnika. i pučki jednostavan. engl. Ariosto). Sarabande. Tessier. AIR (franc. Bio je to uzak krug izabranih. Ać. prvotno u Francuskoj i Engleskoj. T. u kojemu se okoristio i muzikom drugih autora). A. majestueux i si. komična opera La Fee Urgele. franc. degli Olimpici (Vicenza). Boesset.— P. dei Filarmonici (Verona). la double diese. oratoriji. 1. T. Dowland. u kojima je muzička umjetnost u većoj ili manjoj mjeri stajala u središtu pažnje. — G. Chanson en Angleterre au temps d'Elisabeth. Locke i dr. Handela). kako je živel in kaj nam je dal. 1951. Michel et Christine. de Cambefort. — Sedam opera: Les Jeux floraux. muzikolog (Mokronog. 1600—10). za a. Guedron.. Narodni umjetnik Burjatske ASSR. Zvuk. U XVIII st. Campian (5 sv. Strasbourgi92l. Pod utjecajem puritanstva a. u nepreglednom broju komponirali i štampali (kod Ballarda su izlazili mjesečno svesci aira. se javlja i u okviru ballet de cour a kao epizodni dio (couplet) a rado se umeće i u francusku baletnu operu (Lully. oblikovan često u slobodnom recitativnom stilu. operu Pobratimi. Ayres or little Short Songs. franc..). pa tako i muzike. tzv. IX 1910 —). u Engleskoj gubi svoje pravo značenje i umjetničku kvalitetu i poslije 1650 postaje vokalna ili instrumentalna kompozicija lakšeg žanra. od II polovice XVI st. 1569. filozofskog. Prema engleskoj reproduktivnoj tradiciji. Petrarca. a. Los Angeles 1946. I. plesnog stavka. o odnosu »stare i nove muzike«. koje donosi monodija. svjetovnim vokalnim oblicima tog vremena. Bataille. izrađuju se i instrumentalne transkripcije aira za lutnju (Airs de Cour des differents autheurs mis en tablature de Luth par G. Bontoux. tal. E. Jones (4 sv. vodile su se učene rasprave historijskog. degli Arcadi (Rim). A sharp. se iz Francuske i Engleske proširio po drugim evropskim zemljama. Adson komponira Courtly Masquing Airs.. katkad i s uputama za plesače. naziv za melodiju ili pjesmu. T. Bacha i G. Sphiire harmonique. T. Gćrold L'Art du chant en France au XVIIeme siecle. Airs mis en musique a 4. Corkine. osobito od Englezima omiljenog G.vci. Tu se izvode madrigali. s različitim karakterističnim pridjevima: air tendre. Morleva). pour le mois de Janvier itd. J. A double sharp. visoka obrazovanost i improvizirana diskusija lebdjele su pred očima onih koji su mnogo stoljeća kasnije u doba renesansnog humanizma i obnovljenog interesa za antičku kulturu pokušali oživjeti Platonovu akademiju. burjatski kompozitor (Irkutska gubernija. Kasnije se bavio podučavanjem. Hume W. 17 instrumentalnih stavaka. Jenkins. opere. Od 1958 suradnik je Muzičke enciklopedije i od 1960 Slovenskog biografskog leksikona. periodički jednostavna pjesma ili instrumentalna kompozicija. Izrazito muzički karakter imale su obje čuvene akademije u Bologni: Accademia dei Filomusi Muz. T.: Th. Dandar Dampilovič. a. 1621. Recueil d'airs pour l'ane'e 1695. u starogrčkoj Ateni Platonova filozofska škola. u kojima prevladava melodijski element a ne može ih se pobliže okarakterizirati (npr. Boesset and the air de cour (disertacija). i ostaje decenijima najpopularniji oblik pjesme. Srećko Kumar. Gc. J. instrumentalne kompozicije. Ayre) i oblik preuzeti su od Francuza. Tamo se Platon sastajao sa svojim učenicima da raspravlja o problemima spoznaje. Meyer. to sing to the Lute with the base Viole od T. iako skromnijeg opsega. Engleski a. najčešće nazivan air de cour. osnivale u Firenci (tu je 1470 osnovana prva. često plesna karaktera. Rafael. U akademijama se tada raspravlja o muzici i njezinu djelovanju. metrički jasna. S. uz to se bavio muzičkom publicistikom i kritikom (1948—68 u raznim ljubljanskim časopisima. rjeđe tužaljke. 1601—13). infernal. općenito. Bologni. socijalno-političkog i estetskog karaktera. Platonova akademija). Air. Od 1956 muzički urednik Radio-televizije Ljubljana. — U toku XVII st. 1813 (II izd. u suitama J. 2 . Obnova je uslijedila na mnogo široj osnovi: u brojnim renesansnim akademijama. Naši zbori.. VIII 1915 —). troglasna. N. viole i kornete). la diese. 1948. odnosno dva puta povišeni ton a: Enharmonijski je ais jednak tonu b.). Dok se engleski madrigal komponirao na tekstove različitih vrsta i kvaliteta. I. 1962). Boccaccio. Od 1822 dirigent u pariškom Theatre Franfais. Mnogi od tih kasnoelizabetanskih i ranojakobinskih aira idu među najprivlačnije pjesme čitave evropske muzičke literature toga vremena. Lambert. 1968. Alderman A. 1821. Ovi instrumentalni airs većinom su dvodijelni. obično na lutnji.. 1818.). Accademia dei Pellegrini (Firenca). gdje se često upotrebljava kao naziv onih Air AIR A BOIRE -> Air AIR DE COUR AIS i AISIS (engl. boga zaštitnika. 1821. Rimu. najčešće se jedan te isti a. solo-pjesme. la doppio diesis). Les Sybarites de Florence (kazališni pasticcio. 1955—63 u Zvuku). u toku XVII st. komponirali su ih J. sve više dobiva na važnosti i čista instrumentalna vrsta engleskog aira za različite sastave (već J. za violinu. a. Oxford 1932. o novim elementima. u pojam učena čovjeka ide i poznavanje umjetnosti. U francusku operu toga doba ulazi kao air de cour u obliku kraće dvodijelne pjesme s pratnjom (ponekad i u trodijelnoj formi Da capo). Muzičko stvaralaštvo Pavela Šivica. AJLEC. DJELA: simfonije. Pariš 1936. 1943. strofni air a boire.). kojemu su bili posvećeni gaj i gimnazij (grč. U tom obliku javlja se a. Sieni. tako npr. u obliku jednoglasne pjesme s instrumentalnom pratnjom. DJELA: Jakob Gallus in naše glasbeno občestvo. Upravo ekskluzivnost. M.. yjit. — Komorna muzika. Vautor. do ranog XVII st. Čitava je kompozicija imala većinom karakter poletnog. 17. bilo in strumentalna (na lutnji). 29. to je više u te ustanove prodirao i interes za muzičku umjetnost koja je — upravo tada u XVI st. Veneciji. AJDIN. (Vingt-quatrieme Uvre d'airs et chansons a 4 parties. kao npr. M. Međutim. a ostavio ih je i Rameau. London 1948. 1866). U literaturi se Ais-dur i ais-mol javljaju kao prolazne modulacije. Diplomirao na znastvenom odjelu Akademije za glasbo u Ljubljani (1951). 1598—1612. uključivo. balet Bato. Airs mis en musique d quatre parties par F. u kojoj je najugledniji član bio Corelli. romanse i dr. — E. života i smrti. J. I to ne samo teoretsko već i praktično. Lawes. jedanput. Bataille. B. Na početku XVII st. Članci. Music and Poetry in the English Renaissance. Gigue i si. Abecedaire musical. U Francuskoj se najprije njeguje kao višeglasna svjetovna pjesma u stilu chansona.cnov gvmnasion vježbalište). 1595 itd. Uvodna studija o slovenskem mladinskem zborovskem gibanju. Katkad se vokalnom airu dodavala kompletna ili djelomična instrumentalna verzija. imao je u početku izrazito homofonu građu: glavnu melodijsku liniju upotpunjavala je pratnja. proširio se a. a aisis tonu h: Umjesto Ais-dura i ais-mola upotrebljavaju se njihove enharmonijske zamjene (B-dur i b-mol). G. P. u mnogobrojnim zbirkama francuskog izdavača Ballarda i dr. R. AJUŠEJEV. Rameau) kao orkestralni stavak. građena je pretežno homofono s istaknutom melodikom gornjega glasa i srodna talijanskim višeglasnim. Oko 1700 više nema određene čvrste forme. 1831 (XI izd. MGG. ali inače nevezan na posebni plesni tip. Taj se oblik razvio u dvije varijante: umjetnički dotjeraniji air serieux. 1957. 1827. degli Intonati (Siena). 1831 i dr. koje su se u Italiji od kraja XV st. Tasso. bilo instrumentalno ili kombinirano. a oko 1640 javljaju se i u veoma složenom polifonom obliku (Ayre od Th. pa se airom nazivaju i raznoliki kraći stavci (Allemande. narodni turski ples iz Anatolije. Weelkes (Ayres or Phantasticke Spirites) i mnogi drugi. bilo vokalna. ali većina ih je bila od prve namijenjena isključivo solo glasu s pratnjom lutnje i viole da gamba (npr. Caietain. Gastoldija. U Engleskoj se a. do XVIII st. F. 1839). I. Ali u to vrijeme. 5 parties de plusiers autheurs. Forda). Komponirao je simfoniju.

osnovala je 1966 još odjel za muzičku pedagogiku. Akademijama zvala su se negda operna kazališta. isticanje jednog tona ili akorda u muzičkom govoru.1963) te K. formirala se pod tim nazivom u jesen 1945 te zamijenila dotadašnju Glasbenu akademiju. 1951. Nazivom akademije označuju se katkada i koncertnc pri redbe. već i za akademije u drugim zemljama. Po toj je reorganizaciji A. naziv u SSSR koji se od 1921 daje vodećim kazalištima. As. accentus naglasak doslovan prijevod grč. Bila je srodna bivšemu Konzervatoriju te je u svoju organizacijsku strukturu uključila sve stupnjeve muzičkog obrazovanja: niži. za klavir i orgulje. — Officio delV Inno Acatisto. koje su nastajale po njihovu uzoru (u Francuskoj Baifova Academie de poesie et de musigue.: J. V. Co. 2. Ljubljana 1965D. M. Dije lila se na umjetnički i znanstveni odjel. Hvmnographie de l'eglise grecque. Ševčenko u Kijevu (1926). Današnje akademije znanosti imaju vrlo često i muzički odjel. J. Die bvzantinische und orientalische Kirchenmusik. I. Dok su ih nekada osnivali aristokrati. Handbuch der Musikgeschichte. G. kasnije niču u krilu građanstva. 2. Znanstveni odjel obuhvaćao je odsjeke za muzičku historiju. Poročila in razprave. samostalna visoka muzička škola s rangom univerziteta. Izbijanje nacionalnih tendencija nije karakteristično samo za talijanske akademije. Cvetko. za duhačke instrumente. za noćne liturgije u petoj korizmenoj sedmici (subota . MGG. Breslau 1927. pripojena joj je bila srednja muzička škola koja se kasnije osamostalila. koju su u bizantskoj crkvi pjevali u čast Bo gorodice. Pridjev »akademski« ima i Državni ansambl narodnih plesova SSSR (1965).: E. izdaje kompozicije njezinih muzi čara iz proteklih i novijih vremena. za violinu. kazališta u Rigi (1956) i Novosibirskom (. —• Isti. g. W. S. N. London 1922. AKADEMSKI TEATAR. B. U novom organizacijskom obliku Akademija ima odjele za kompoziciju i dirigiranje. d ne i xocS-l^o> postaviti. LIT. 1635 i Academie des Sciences. z. 1867. violu i violončelo. 1701). (1615) i Accademia dei Filarmonici (1666). LIT. As. pa Richelieuova Academie francaise. t. Ali one su postepeno izmijenile svoj lik. za solo-pjevanje. u Sloveniji se muzikom bavila Academia Philharmonicorum. I. u prvom redu preko vla stitih znanstvenih instituta i publikacija. AKCENT (lat. ali su stvarno postojali samo odsjeci za muzičku historiju i praktičku muzičku pedagogiku. Bvzantine Music and Hymnographv. himna pohvalnica. — D. Tipoo-o>8ia). Roma 1903. — G. Reorganizacija je izvedena u isto vrijeme kad i reorganizacija beogradske Muzičke akademije i zagrebačkog Državnog konzervatorija (1948 i 1949). dobila su kasnije operna kazališta: T. Berlin 1930. Ljubljana. violončelo. Popotnik. J. Prva muzička kazališta odlikovana tim naslovom bila su Boljšoj teatar u Moskvi te Marijinski (S. Vjerojatno je tekst i melodiju akatista sastavio patrijarh Sergije 626. objavljuje muzikološke rasprave i periodičke publikacije te putem vlastitog muzikološkog insti tuta rješava i druge probleme s područja muzičke kulture. AKATIST (grč. praktičnu i teoretsku muzičku pedagogiku i muzički folklor. 1949. O akademiji kao muzičko-odgojnom zavodu -> Muzička akademija. srednji i visoki. kontakijskoj crkvenoj poeziji i muzici Bizanta. Uz navedene odjele A. Takva se organizacija Akademije pokazala kao nepodesna te je već 1947 predloženo osamostaljenje visokoga stupnja. 1567. ali je on 1965 prestao djelovati. Kirov) i Mihajlovski (Mali) teatar u Petrogradu. u Njemačkoj Leibnizova Akademie der Wissenschaften. Sastoji se od 24 strofe te pripada tzv. J. — E. 8—10 — Akademija za glasbo. 1666. tako Lullvjeva Academie royale u Parizu i Handelova Royal Academy u Londonu. jer je u međuvremenu (1962) uteme ljen odsjek za muzikologiju na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Ljubljani. Za razliku od ostalih talijanskih akademija. Bvzantinische Musik. Od Renesanse do danas neprekidno se u kulturnoj povi jesti Evrope javljaju akademije. Lisenko u Harkovu (1939).: Letno poročilo Akademije za glasbo v Ljubljani za leto 1945—47. violinu. koje su propagirale monodijsku muziku novih ranobaroknih svjetovnih oblika. Umjetnički je obuhvaćao odsjeke za kompoziciju i dirigiranje. Akademie. 1700. u kojoj je glavnu riječ vodio Padre Martini. Para. z. na kojima uz muzičke tačke redovito ima i recitacija. Stanislavski i V. 2. za pjevanje. visoki je stupanj imao rang fakulteta. Historijsko-folklorni odjel pretvorio se kasnije u historijski odjel. 2. akademije u Bologni branile su pozicije stare kontrapunktske škole. Danas su to ustanove kojima je glavni cilj unapređivanje znanstvenih istraživanja. Preussner. Estonija u Tallinu (1950). Adler. g.18 AKADEMIJA — AKCENT akatista). — H. Obris razvoja in nalog slovenske Akademije za glasbo. te historijsko-folklorni odjel. AKADEMIJA ZA GLASBO u Ljubljani. LIT. orgulje i druge instrumente. Weflesz. Njemirovič-Dančenko u Moskvi (1964). Naziv A. sjediti). I. klavir. kojemu je svrha da istra žuje muzičku povijest zemlje. kontrabas i harfu. Tillyard.

kojim se trajanje određene note nešto produži oni njene striktno metričke vrijednosti. teško je odrediti da li izvodilac u svak pojedinačnom slučaju i stvarno naglašava ili je akcent vrlo če pretežno psihološke prirode. Utjecaj ac tusa u protestantskoj duhovnoj muzici ispoljio se i u kora pasiji XVI i XVII st. kada i u kojoj mjeri. u današnjem značenju isto je što i naglasak u muzici.). Međutim. Ac. o kompozitorovoj individv nosti. lea U prvima prevladava melodijski. muzika se odvija u taktov jednakog trajanja. 1720). Ph. a jednostavne i nekićene ac tus. Bach spominje dva akcenta.<o8ta odnosio se u antici na muzil element govorenog jezika. III. daje mu dinamički akcent. Ukras tog im spominju M. Jedna Palestrinina misa izvodit će s mnogo manje dinamičkih akcenata nego Carmina burana Orffa. antifona. umj< najjače note. U liturgijskom pjevanju rimske crkve neki tekstovi imaju : razvijene i bogato ukrašene melodije (himna. J. Kako da se akcentuira. tj. ekspiratornih jezika. Bachovi klavirski preludiji dopuštaju manji broj agogič akcenata nego Chopinovi. a pri to: velikoj mjeri vode računa o jezičnom naglasku teksta. J Bach (Klavierbuchlein fu'r Wilhelm Friedemann Bach. C. pojavljuje se i u nauci o ukrasima. U muzičkoj praksi može se tu i tamo lako odrediti akcf Tako će početak motiva često. frazi. A. tek su renesansni muzički teoretičari melod bogate napjeve prozvali concentus. Međutim. circumflexus i dr. rečenici i si. na naglašivanje slogova s pomoću diz i spuštanja glasa. . teških doba djelovalo monotono. isto tako i neočekivanu h moniju.Pojam accentus. o vreme u kojem je određena muzika nastala. gravis. Luther nadovezao je na praksu accentusa i primijenic na njemački jezik u djelu Deutsche Messe (1526). Stamitz. Od kraja XVI st. A. W. A purgu taj ukras dolazi iza glavne note (danas se zove Nachschl a po ostalima a. Često se na jednu notu mogu mijeniti dvije ili više vrsta akcenata. Medu prvima je o toj podjeli opširno pisao Ornithoparchi djelu Musicae activae micrologus (1517). M. s izrazito dinamičkim akceni Grčke znakove za naglasak preuzeli su Rimljani i dali im lati: imena (acutus. W. St£ menzuralna muzika nije znala za naglašene i nenaglašene takto dobe. Najviš tonu u motivu. ovis mnogim faktorima: o inteligenciji i ukusu interpreta. hebrejskom i bizantskom akcentnom pi (ovo posljednje naziva se i ekfonetskim notnim pismom). međutim. i u urnama. starogrčkog jezika u klasično doba bi prvenstveno muzikalan. a s monumentalnim je efektom tehniku primjenjivao Beethoven (»beethovenski piano«). do kraja XIX st. pripada melodijski akcc U prirodi je muzike da melodijski i dinamički akcent često stupaju zajedno. Stravinskog iziski akcente posve drukčije vrste nego melodije Pierrot lunairea Schonberga. Termin a. melodijski. u drugima jezični elem Doduše u srednjem vijeku nisu se gregorijanske melodije m način dijelile. 7rpo. Ti akcenti. Prema F. odn. E. 1619). S vremenom su se pojavili i specijalni znakovi za diz i spuštanje glasa i za dužinu slogova. Učinak dinamičkog akcenta u nekim se kom zicijama potencira tako što na dinamičkom vrhuncu. steigend i Accent fallend. Pitanje muzičke akcentuacije v je složeno. Bach i L. Praetorius (Syntagma musicum. upotrebljavaju određene formule i podli nekim pravilima muzički organizirane interpunkcije. oratio. u evropskoj umjetnii muzici vlada pravilan metar. o karakteru djela. Neki su antički gramat još i neke druge znakove prozvali akcentima. naglo nastupi piano. bez obzira na sve razlike u vremeni ličnostima. Važno je sredstvo muzičke prozodije i agog akcent. s metričkim akcentom na tešku dobu. Melodije accentus ir karakter recitativa. Ostali načini akcentuiranja mnogo su puta u sukobu s met: kim akcentom i unose raznolikost u muzičku interpretac Ako se jedan ton izvede većom jačinom od ostalih. iziskivati akce sinkopiranu notu valja istaknuti. Mozart. Mu2 se akcentira na više načina. ali ne uvijek. Marpurg. kad je grčki j već počeo gubiti svoj melodijski karakter i prešao posteper grupu tzv. se nalazi ispred glavne note (današnji je naziv ukrasa langer Vorschlag). ostinati Petruške I. dobro smješten i tačno odmjeren akcent uvijek otkr smisao i ljepotu muzičkog djela. jer bi svako prečesto potcrtav. < su u upotrebu tek u aleksandrinsko vrijeme. Akcenti su posl kao elementi u razvoju srednjovjekovne notacije i postali n znakovi u sirijskom. S muzičke strane važn napomenuti da je starogrčka pjevana melodija — sudeći pc jetkim sačuvanim primjerima — pretežno slijedila govornu lodiju. Tim se sredstvom s mn> uspjeha služio J. responzc a drugi su melodijski mnogo jednostavniji (psalm. S. Metrički akcent redovno je više implicitan nego istak dinamičkim i drugim sredstvima.

vertikalna linija koja spaja dva ili više notnih sistema (crtovlja). Christus imperat koja se nalazi u najstarijim rukopisnim zbornicima. udaraljke itd. 1892. 20. Sačuvan je zapis tekstova aklamacije. Ornithoparchus und dessen Lehre von den Kirchenakzenten. uvertire. 6. Scriptorium VIII.SAKOLADA (franc. Kongress fiir Aesthetik und allgemeine Kunstwissenschaft. essai d'une esthetique nouvelle de la musique (2 sv. — H. (ili laudes) u čast pape Paskala (1099—1118). 8. Das musikalische Horen der Neuzeit. rogovi. Mainz 1954. Lindgvist. konstruirao je potkraj XIX st. Der musikalische Rhythmus als Erkenntnisquelle. Berkeley i Los Angeles 1946. gudački kvintet. — A. na kojoj se pomoću posebnih naprava mogu isključiti žice sa stranim harmonijskim tonovima. 1908 —). 19 wicz. A. CIV. Wellesz. Studies in the psychology of music. Byzantinische Musik. A. izvodi u isto vrijeme. DJELA. Pariš 1949. — G. gudački sekstet. AKKORDZITHER (njem. 1907. AKKOMPAGNEMENT -> Pratnja AKKORDEON -> Harmonika. Najbolje su mu klavirske kompozicije. U notaciji muzike za klavir. gudački trio.57 a Allegro assai m PP AKESSON. Pfaff. Giitter u Markneukirchenu. Minstan. U nekima se zamjećuje utjecaj Skrjabina i impresionista. AKCENTNE OKTAVE I KVINTE -* Paralelne oktave i paralelne kvinte A KEMPIS. — G. sv. — C. Gurlitt. Od 1923 živio u Parizu. AKM je preuzelo ostvarivanje prava javnog izvođenja naših l H muzičkih djela na teritoriju Austrije. Breslau 1927. C. a bavi se ostvarivanjem prava javnog izvođenja nescenskih muzičkih djela (muzička mala prava). Tillyard. a manjim. — Opera Turandot. kasnije vladarima. Balakireva i N. Universitats-Archiv XVII. što se sačuvalo sve do danas. sonata za violončelo i klavir. citra. Besseler.— R.: H. koncert i mazurka za violončelo. — J. Predavao na muzičkoj školi u Tiflisu i Nizzi te na Konzervatoriju u Harkovu i Petrogradu. narodni pjesnik improvizator i pjevač u Kazahstanu kao i kod nekih drugih naroda. Erik Carl Emanuel. Augsburg 1928 (II izd. kralja Kolomana. 1910. U Dubrovniku su također već 1192 tri puta godišnje pjevali a. Miinster 1929. . — Musiklifvet inom Par Bricole 1779 —1890.AKCENT — AKOLADA LIT. Pjeva uz pratnju narodnog instrumenta -> dombre. u čast bizantskom caru. pjesme. Le Temps musical. Hamburg i Petrograd 1884. Flute d'accorđ). Nicolas -> Kempis. Obično je smisao aklamacije odgovarao značenju »na mnogaja ljeta« (TroXu^p6\iiov). Taj je običaj trajao sve do 1918. obično u obliku ( udružuju B. U nordijskim zemljama uživa veliki ugled. 1926. Kasnije (oko 1453) su se u Istočnoj crkvi aklamacijama pozdravljali i visoki crkveni dostojanstvenici. — B. Vi. Pariš 1874. suita. Nicolaus a AKERBERG. kratki. Einfuhrung in die Gregorianischen Melodien I i III. 1958. Franck). 1914. A. su uvedene u srednjem vijeku. pedagog i zborovoda. Djelovao u Stock-holmu kao orguljaš.-J. Među najpoznatije ubraja se Christus vincit. učenik M. pisana unutar tih sistema. na skupštinu ili u cirkus. J. 1960). Form in der Musik als Zeitgestaltung. Traite de l'expression musicale. II 1876 — Pariz. 1951. — Isti. a. — KLAVIRSKA: dvije sonate. harfu i slične instrumente a. klavirski trio.). Berlin 1913. — KOMORNA: sedam gudačkih kvarteta. Lussy. Brelet. ORKESTRALNA: JJupuHuan noaMa. Seashore (izdavač). GiitersIoh 1877. njemački naziv za duhački instrument. London 1923. čineli. orguljaš i kompozitor (Stockholm. — E. oktet i nonet za gudače i duhače. Melodie und Akzent. a označava da se muzika. — E. Instrument. — H. sonate za violinu i klavir. Berlin 1959. ukrajinski kompozitor i pijanist (Harkov. Redu d'une dme reveuse. I 1860 — 20. Birgit. suite. širola. DJELA. spaja dionicu desne ruke s dionicom lijeve ruke (primjeri. S padom republike u XIX st. Weimar 1953. AKIMENKO.: A4. Chr. acclamatio klicanje).). U orkestralnim L. prestao je i običaj pjevanja aklamacija. što ga je sastavio Serafin Cerva (1686—1756). Serauky. Fjodor Stepanovič. drveni ili limeni duhački instrumensti.: B. LIT. Die LaudesAcclamationen des Mittelalters. vrlo raširen među muzičkim diletantima. LIT. Handschin. Zagreb 1922. Pošto su muzička djela jugoslavenskih autora dobila autorskopravnu zaštitu u Austriji prema odredbama Bruxelleskog akta (1948) -> Bernske konvencije za zaštitu književnih i umjetničkih djela. kompozitora i muzičkih nakladnika odobreno od države. sonate za violu i klavir. Za taj balet postavlja mnoge koreografije (Sisyphus. — H. Akademie der Wissenschaften und der Literatur. 1901 i 1921 (IV izd. 4 klavirska kvarteta. U Zapadnoj crkvi a. U Zadru su već oko 1107 pjevali a. Bizantine Music and Hymnography. — F. Pariš 1912. ORKESTRALNA: simfonija u e-molu. Kongressbericht. Laudes Regiae. Erik Akerberg. —J. 2 sonate za violinu i klavir. fantazija. vrstu dvostruke flaute. Ohmann. b). AKLAMACIJE (lat. Sitzungsberichte Leipzig. W. uvertira. — W. 1957. Christus regnat. IV. Osnovano je 1897. AKKORDFLOTE (franc. — P. fućkalice). Rimski-Korsakova.Debussij: Preludij Lento et melancolicrue AKIN. zadarskog biskupa Grgura i zadarskog kneza Kledina. Odlazi zatim u Švedsku gdje je angažirana u Kraljevskom švedskom baletu u Stockhoimu. rimskim papama i drugim crkvenim i svjetovnim dostojanstvenicima. Laudes iz početka XII vijeka u Evandelistaru zadarske crkve sv.E. Konsertstycke za fagot. Sv. austrijsko Društvo autora. — W. — Zborovi. franc.. Šimuna. 2. Učenica M. švedski dirigent. Musikalische Dynamik und Agogik. Raspored rupica na cijevima omogućuje dvoglasno sviranje.mjesec i smrt^Cavalcata . Wien 1956. System der musikalischen Rhythmik und Metrik. Ać. njegova sina Stjepana. Sakač: »Noć. Thibaut. Većim akoladama u obliku [ spajaju se dionice pojedinih grupa instrumenata (npr. skraćenica za Staatlich Genehmigte Gesellschaft der Autoren. I. I 1938). I 1945). Studirao u Stockhoimu i 1887—88 u Parizu (C. accolade obuhvaćanje). Obično su se izvodile po tri puta uzastopce. Universitv of lova Studies. Wigmann koju prati na turnejama po Americi. — M. Darmstadt 1958). Hildesheim i Wiesbaden 1962). koja se poput naših dvojnica sastoji od dvije svirale. engl. — Zborovi. Kantoro- partiturama upotrebljavaju se kombinirane akolade. Leipzig 1903. L'evangeliaire de Žara. — Opera <Pen cnezoa. Hesbert. Riemann. Opfermann. — J. A Study in Liturgical Acclamations and Mediaeval Ruler Worship. svečani pozdravi koji su se pjevali u čast bizantskih careva pri njihovu ulasku u crkvu. W. balet. H. cithare d'amateur). su izvodila dva zbora uz pratnju instrumenata (trublje. AKM. Becking. C. Monuments de la notation ekphonetique et neumatique de l'Eglise latine. A. autoharp. švedska plesačica i koreograf (Malmo. Akzent. 19. fantazija. 1954. Pages de poe'sie fantasque. MGG. — KOMORNA: gudački kvartet. Die liturgischen Herrscheracclamationen im Sacrum Imperium des Mittelalters.mn Beethoven: Sonata za klavir op. Rytes. Pregled povijesti hrvatske muzike. 1936. Lyra. Wagner. Die musikali sche Nachahmungsasthetik. Zaninović. Objective analysis of musical performance. Komponisten und Musikverleger. B. Svensk musiktidning.

.

njihove funkcije i međusobne odnose proučava nauka o harmoniji (-> Harmonija. njegova svojstva i njegova zvučna priroda uopće. pa kažemo da su takvi titraji si. g. Brailoiu. nasuprot neakordičkim tonovima. Time se međutim. stoji na po8vakog muzičkog retka ili stranice (u partiturama). Po definiciji zvuk su elastični titraji u krutim tijelir kapljevinama i plinovima odnosno zvuk je promjena tlaka. N Dć -*■ Akordički tonovi. javljaju se mnoge nove. . Suk. 1947. koje se šire u elastičnoj sredini. naziv za četvorodijelnu asimetri mjeru J J J J J J " ( J J J J. često se kombinira s prohodnim i izmjeničnim tono vima (primjer br. 1908 —). suzvučje od tri ili više tonova različite visine.Sch6nberq: između pojedinih njihovih 6molihkTqvirskih tonova ne samo terce. U priloženom su primjeru c. Akkordtone). dxouw čujem). -> Akord. a i drugdje (čal srednjoj Evropi). f. . 1926 nastavio u Beču Mara). kao i od razmaka (intervala) među njima. Te se promjene zbivaju u prostoru i vremenu na raz čite načine. 3). -* Slog akorda. 2 b) ili u širokom slogu (primjer br. Izciler za zbor i orkes 1933. -* Izmjenični ton. tal. nepotpuni [1] (primjer br. 1942) i Sofokla (Antigona. 1931 u Pragu (J. -> Neakordički tonovi). a najveća elongacija amplituda (A) titran Vrijeme potrebno da neka čestica sredstva prede put od amplitu i ponovno se u nju vrati zove se vrijeme jednog titraja (T). gudački trio. odnos no. accordare uskladiti). Brailoiu uveo je taj naziv kao oznaku za sve oblike ritma se javljaju u onim asimetričnim mjerama u kojima sve jedii mjere (->■ dobe) ne traju jednako dugo. od srednjovjekovno lat. Preludij za klavir op.Skrjabin:»Prometej« |>ft drugi intervali. 2 a). 1942.19 A. 1939. Ako se taj pomak periodički mijei tada u tom tijelu nastaju titraji ili oscilacije. 1931. -> Neakordički' zaostajalica na akordički ton e1 ( novi. njem Akkord. Baybnder. ) u turskoj muzičkoj teoi C. 6. zbirke propisa koji se odnose na vršenje liturgijskih čina u Istočnoj crkvi. Vrativši se 1935 u don vinu predavao na muzičkoj školi u Ankari. Pri titranju elongacija se troši na svladavanje trenja i drugih zapreka. 1). Pojam zvuk obuhvaća : što čujemo. zbirke preludija i i za klavir. 1943). 1946. A. Kralj Edip. U daljnjem razvoju muzike. Periodičke promje tlaka uzduha. sastavljeni od samih kvarta i drugi (primjer br. -»■ figuracija koja se sastoji od akordičkih tonova (primjer br. već i * £-i ■ Ln_ i. to jest o onome zapažamo sluhom (grč. kraće kompozicije za klavir. Pri jednostavnom titraju čestica mijenja svoj polo: oko položaja ravnoteže. Necil Kazim. prohodnih i izmjeničnih tonova i si. 2 izohroni (si. druga kraća od ostalih. a f1 je neakordički ton. svi sastavni tonovi nekog akorda. pjevače i orkestar. prema fizičaru H. 1930.S. Tako je u trodijel mjeri j . RAZRJEĐENJE F. Opere: M 1933. i). ples Ciftetelli. d). H demitha reorganizirao tu ustanovu pretvorivši je u Državni kon2 vatorij na kojem je od 1936 predavao kompoziciju (1948— direktor). Sč.Bach: Mali preludij za klavir u C-duru jt J -1 f - . «r budući da se on uvijek odnosi na temeljni oblik potpunoga akorda. kao osnovni 2a= princip akorda (primjer br.AKORDIČKA FIGURACIJA. 2 c). napeto pomaka ili brzine čestica. J. zatim je kultu ataše turske ambasade u Bernu. Hertzu).: C. Ali feroce za saksofon i klavir. A.r--------- SMJER ŠIRENJA VAL. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Ankara Kalesi. Od broja tih tonova. "AKOLUTHIA (grč. Za . od 1955 u Bonnu. Balada. koji se ovdje pojavljuje kao SMJER SIREN VALA PRIKAZ PRIGUŠENOG IZOHRONC TITRAJA . u toku XX st. flauta i mala AKOLADA — AKUSTIKA flauta. kad se akordi pojavljuju u 2bž temeljnom obliku. sonata za flautu i klavir. Stoga jednostavno titranje zovemo i sinuso-idalno ili harmoničko titranje (si. A. -* C.se' diomce srodnih instrumenata unutar grupe (npr. 1946. nastaju A. J J prva duža. chord.. -> Obrat akorda. Za broj titraja u jednoj sekundi (frekvencii postoje i nazivi perioda u sekundi. ->• Slučajne harmonije). Revue de musicologie. — Sonata za klavir. Zvuki ima mnogo vrsta. ■ Priroda i širenje zvuka. frekvencija i kod različitih amplituda ostaje konstantna. —• VOKALh Sur ve mu'zik za recitatora. Bi titraja u jednoj sekundi je frekvencija (v) titranja koja je da izrazom v = —. AKSES. 1933.Debussy:»LaCathedra!eengloutie* Temeljni ton i temeljni oblik akorda). 1933. složenije akordičke tvorevine.Chopirv. — KOMORI gudački kvartet. jednostav ili složene (složene se opet mogu prikazati kao zbroj više jednosU nih titraja). Sastav. Udaljenost čestice od položaja ravnote zove se elongacija (a). £P Ovaj se raspored ostvaruje doslovno i u cijelosti samo onda. a odgovaraju officiumu (časosloV) u Zapadnoj crkvi. 3 pjesme za mezzosopran i gudački kvartet. Tako nastaje ni pomak koji se na isti način prenosi dalje na ostale čestice sredsi odnosno dijelova materije. 1949 radi u ministarstvu nastave. turski kompozitor (Istambul. koji zajedno s akordičkim nastupaju u obliku zaostajalica. Studij započet u Istambulu. LIT. violina I i violina II itdj primjeri c. 1954. dxoXou&£a> slijediti. ■ kompozicija op. na Bliskom Istoku. ići za kim). u drugačijoj trodijelnoj mjeri J. svojstva i zvučnu prirodu akorda. One mogu biti pravilne ili nepravilne. potpuni i u tijesnu slogu. osnovni princip rasporeda po tercama ne narušava. A. pa veličina amplitude postepeno o-pada. accordo. AKUSTIKA. zavisi sastav (struktura) akorda. -> Položaj akorda. God. tako akordi. ' AKSAK (tur. 1951. 1938. B. AKORD (engl. kretanje jednog ili više glasova po tonovima jednog akorda za njegova trajanja. ~* Akordički tonovi. -> Prohodni ton. akfak). 15 Poema za violončelo. pren se preko elastičnih veza na čestice u okolini. a svima je izvor u različitim titrajima. je nauka o zvuku. cikal u sekundi i herc {Hz. akustičke pojave mehaničke pojave određenih karakteristika. Uvod. kada slijede dosta brzo jedna iza druge. Međutim. Scenska muzika za djela Shakespef (Julije Cezar. ili dijela sredine. Haba). Elongacija se mijenja kontinuirano od nule do vrijednosti amplitude kao harmonička funkcija sinusa u vremenu t prema izrazu a = A sin — t. J. očituju kao zvukovi. 1933. Razlika u trajanju je u odnosu 3 Asimetrične mjere s nejednakim dobama nalazimo u Makedo i susjednim zemljama. Uz suradnju P. 2). tijesno postavljenog (> Nepotpuni oblik akorda. franc.28br3 PRIKAZ LONGITUDINALNOG VAI SINUSOIDOM AKORDIČKI TONOVI (njem. Kod akorda koji se pojavljuju u obratu 20: (primjer br. i). Akord. Obuhvaćaju upute za obavljanje obreda izvan svečane mise. 2). Raspored tonova po tercama važio je sve do kraja XIX st. —■ DRAMSKA. pa. ! i w DJELA. 1929. accord. Čestice tvari međusobno su vezJ elastičnim silama. Pomak jedne čestice. Le rvthme aksak. 1934 i Timur. cl i e1 akordički tonovi akorda c-e-g.

Ako pak čestice titraju okomito na smjer širenja vala tada nastaje transverzalni val (si. Dopplerov efekt. zgušćenja (ili razrjeđenja) nazivamo dužinom vala (X). 5). Međusobni odnosi tih 1) v 1) A veličina dani su izrazima: X = — v = — t. strujom zraka u duhačkim instrumentima i dr. v. Zgušćenje i razSI. Ako val nastaje gibanjem čestica u istom smjeru u kojem se širi val. g = gustoća krutine). U normalnoj sobnoj temperaturi (2O°C) iznosi 342 m/sek. 3 MEHANIČKI MODEL KOJI PRIKAZUJE POSTANAK PROGRESIVNOG LONGITUDINALNOG VALA 21 busi) titraju maksimalnim amplitudama (si. Put koji u jednoj sekundi prijeđe određeni dol (ili brijeg) odnosno zgušćenje (ili razrijeđenje) jest brzina širenja vala (v). U krutim tije lima ona je funkcija elastičnih svojstava tih tijela i može se izračunati pomoću izraza v = 1/— (E = modul elastičnosti. Zbog toga imamo u prvom slučaju osjet zvučnog vala veće. Udaljenost između dva susjedna čvora ili trbuha odgovara polovini dužine vala. Doppler. U željezu je npr. Postanak i širenje longitudinalnog vala može se prikazati modelom kuglica međusobno vezanih elastičnim perima (si. 4). J. tada je to longitudinalni val. koja nastaje radi relativne brzine gibanja izvora zvuka Međutim. 10 11 12 (vala) ili promatra ča. v ( frekve ncije izvora zvuka. dok druge (tr- v — vi = registrir ana frekvenc ija.AKUSTIKA postizavanje konstantne amplitude potrebno je sistemu koji titra dovoditi energiju izvana (potezom gudula. naziva se Dopplero v efekt (Ch. a u jelovu drvetu 3320 m/sek. ali iz suprotnih izvora. Frekvenc ija. dok je pri temperaturi od —20°C samo 318 m/sek. Udar i. Periodička promjena tlaka uzduha. Ovisnost brzine širenja zvuka o temperaturi pokazuje približno izraz: v = 330 -f. Kad u naše uho istodobn o dolaze dva zvučna vala. Pri tome neke tačke sredstva (čvorovi) miruju. koja se širi oko izvora tiranja na sve strane. izvodi harmoničko titranje tada val ima oblik sinusoide. jednaka je vp =-------------------------------------v . koju registrira naše uho kao po sljedicu Dopplerov a efekta.6 t m/sek (t = temperatura uzduha u °C).0. Ako se udaljenost između promatrača i izvora zvuka smanjuje. Kad početna čestica. gibanja promatra ča odnosno izvora vala). tj. Dužina vala je to veća što je frekvencija titranja manja i obrnuto. rjeđenje longitudinalnih valova odgovara brijegu i dolu transverzalnih valova. i uz nepromijenjenu frekvenciju može se povećati dužina vala i to ubrzavanjem širenja vala.X. Osim navedenih valova. Valno gibanje je dakle širenje pomaka čestice. izvor vala. postoje i valovi kod kojih se ne opaža pomicanje.). Ako izvor zvučnih valova ostaje od nas stalno u istoj udaljenosti tada prima naše uho svake sekunde tačno toliko zgušćenja i razrijeđenja koliko ih taj izvor proizvodi. Udaljenost dva susjedna dola (ili brijega). . Ta prividna promjena frekvencije (valne du žine). v p i vt brzina širenja zvuka u uzduhu. istih frekvencija i amplituda. tada će ljudsko uho registrirati veći broj zvučnih valova u jedinici vremena odnosno ako se udaljenost povećava. To su stojni ili stacionarni valovi. U kapljevinama je brzina širenja zvuka veća (u vodi kod io°C iznosi 1440 m/sek). austrijski fizičar). ili dijela sredine određenom brzinom. 6 POSTANAK STOJNOG TRANSVERZALNOG VALA Brzina širenja zvučnih valova je relativno malena. 5 PRIKAZ VALOVA SAVIJANJA progresivnih valova. šire dva identična progresivna vala. 6). a u drugom slučaju manje frekvencije u odnosu na frekvenciju registriranu kod kon stantne udaljenosti. Oni nastaju kad se istim sredstvom. Čestice prenose svoje titranje oko položaja ravnoteže posredstvom energije pa tako nastaje gibanje koje se zove val. U štapovima zvuk se širi i pomoću valova savijanja i torzionih valova (si. 4 POSTANAK PROGRESIVNOG TRANSVERZALNOG VALA SI. 3). daje kuglasti val. = v. koji pripadaju skupini si. (\i p = SI. brzina širenja zvuka 5000 m/sek. broj primljenih zvučnih valova u jedinici vremena biva manji.

Na taj način nastaje. vibrato s frekvencijom od 10 Hz nastaje ako su frekvencije izvora 500 i 510 Hz. na određenom mjestu prostora. Pojava treptaja koristi se po- I . periodičko mijenjanje intenziteta zvuka. Npr. tada čujemo udare.kojih se frekvencije (valne dužine) samo neznatno razlikuju. Broj udara (treptaja) u sekundi jednak je razlici frekvencija promatranih valova. treptaji.

jer i alikvotni tonovi. Kada dva izvora va -A la iste frekvencije ti tranja stoje jedan bli zu drugoga. Duž pužnice protežu se tri kanala međusobno odijeljena bazilarnom i Reis-snerovom membranom. Kada zvuk dođe u v tarnje uho. _ kod klavira škrinja u ^^ kojoj su napete žice. Radi vertikalnog pomaka dijelova bazilarne membrane javlja se u ćelijama niti Cortijeva organa neka vrsta piezoelektriciteta. Ona mora odgovarati 3/4. Impulsi se kroz živac gibaju brzinom od 30 m/sek. n cijeli broj). glavni rezonatori (ormarići ili tijela za rezonanciju) koji rezoniraju na svaku frekvenciju pa pojačavaju ton i daju mu punoću i boju (npr. Bubnjić je eliptičnog oblika plitkog lij s ispupčenjem prema srednjem uhu. 12 ZVUČNI TLAK SUPER] NIRAN ATMOSFERSKOM TLAKU a njime također određujemo i smjer zvučnoga izvora (si. tj.--------------------------U N U T A R N J E U H O STREMEN I OVALNI PROZORClĆ OKRUGLI PROZOR&Ć EU S TA H U EV A C IJEV PUŽNICA (RAZMOTANA) kanal je od srednjeg uha odijeljen ovalnim prozorom. rezonirati će ona vlakanca bazilarne membrane. onda se uvijek misli na njegovu efektivnu vrijednost. Unutarnje uho (labi\ sastoji se od tri glavna dijela: polukružnih kanala. nji okruglim prozorom. kod koje duljinu možemo mijenjati. Osim što je prijemnik zvuka. Helmholtz ih smatra rezonatoi od kojih svaki ima vlastitu frekvenciju. k frekvencije odgovaraju frekvencijama sadržanim u primljei zvuku. 9). Rezonancija. Kod muzičkih instrumenata važni su tzv. c) udar viljušci koja titra pri bliži druga glazbena .3 mm. efektivni zvučni tlak (p) p = -™ . Srednje uho je mala.). / duljina stupca uzduha. 10). 9 SHEMATSKI PRIKAZ UHA ■SREDNJE UHO^ri-. SI.5 mm. Iznad bazilarne membrane je i osjetljiv slušni mehanizam u kojem se nalazi 20 000 do 30 ooO nih osjetnih ćelija. a promjera osnovice oko 3. Ona je otvoren. koji se radi tog tlaka deformira (si. 11 PRIKAZ UGIBANJA DIJELOVA BAZIdolimfu. kod gudačkih instrumenata korpus instrumenta itd. U živčanoj niti je maksimalan broj impulsa u jednoj sekundi oko 400. 12). Titranje bubnjića prenosi se srednje uho mostićem sastavljenim od tri kosti koje radi nji] oblika zovemo čekić. Polukružni kanali ne sudjeluju u slušnom procesu. zvuka (si. Ako se npr. za/\ ^T tirat će i drugi izvor. Prilikom širenja zvučnog vala u atmosferi zvučni tlak superponira se atmosferskom tlaku (si. Psihoakustika. pa jedan od njih zatitra. Tako ukupni tlak čas veći od atmosferskog tlaka kod zgušćavanja da b drugoj poluperiodi bio manji od atmosferskog tlaka kod razrje> nja. već služe samo za osjet ravnoteže. jer se titranje glazbene viljuške preko prisilnog titranja široke plohe bolje prenosi na uzduh. SI. Gornji SI. U dručju niskih frekvencija pomiče se stup tekućine preko heliko me do okruglog prozora. viljuška. Zvuk ulazi u uho kroz vanjsku slušnu cijev. uho je i vrlo selektivni analizator frekvencije. šetke slušnog živ tako dolazi do o. Iz njih izlaze vrlo fine niti. Cortijev or Slušni proces. 7/4 ■ • ■ dužine vala zvuka koji daje glazbena viljuška. Titranje glazbene viljuške se pri tome vrlo brzo priguši. duljine nešto preko 3 cm.. Helmholtzu je bazilarna opnanajvaž za proces slušanja. u manjoj ili većoj mjeri pobuđuju na rezonanciju. bubnjić kojim završava vanjsko uho (si. Ona se sastoji od oko 30 000 poprečnih kana dugačkih 0. premda su to dvije različite akustičke pojave. Stremen završav^ stanom pločicom smještenom u ovalnom prozorčiću kroz ' stremen predaje titranje unutarnjem uhu. SI. Gornji i BUB donji kanal spojeni su otvorom zvanim helikotrema. Tekućina (endolimfa) ispunjava cijelo unutarnje uho. Dio ukupne energije zvučnih valova dolazi u slušnu cijev na čijem dnu je tanka opna. kao i njegove glasnoće i boje. i ona će zatitrati. SI. nakovanj i stremen. DOLIMFE veću vrijednost rt dređenom mjestu. opaziti ćemo da do rezonancije dolazi samo kod određene veličine stupca uzduha (si. Uho je organ zvuka. 10 PRESJEK VANJSKOGA 1 nekad kod nekih instrumenata (orguljr\ r\_ ski registar vox angelica. 7 POSTANAK UDARA: a) titraji prvoga tona. predvorja i niče. S porastom frekvencije pomiče se n sto deformacije prema ovalnom prozoru. Hidraul LARNE MEMBRANE POD PRITISKOM ENtlačni val postiže . 8). koje žica proizvodi. 11) području visokih frekvencija dolazi radi inercije tekućine do de macije bazilarne membrane. glazbenoj b) titraji drugoga tona. Kada se govori o zvučn tlaku. Po H. koja je s usnom šupljinom spojena Eusta vom cijevi dugačkom oko 3 cm. Ako pomoću glazbe-Sl 8 REZONANCIJA STUPCA UZDUHA U ne viljuške određe-CIJEVI NA TON GLAZBENE VILJUŠKE ne frekvencije pobuđujemo na rezonanciju stupac uzduha u cijevi. dakle :c. Rezonantna frekvencija slušne Zvučni tlak. Zvuk postaje glasniji. zilarne membrane. dužina stupca uzduha mora biti neparni broj četvrtina valne dužine vala koji emitira izvor. Ako amplitudu zvučnog tlaka (pm) podijelimo s | 2 dobiva tzv. To možemo utvrditi ako prigušimo titranje prve viljuške. Cortijev organ prenosi titranje opne na osjetljive z. Zvuk se i dalje čuje.04 do 0. vrijeme gutanja ili zijevanja. 7). tzv. Fizika uha. uzdu ispunjena šupljina. si. Često se takvo prisilno titranje identificira s rezonancijom. Pužnica je najosjetljiviji i najsloženiji dio ljudskog tijela. Energija titranja glazbene viljuške prelazi u energiju potrebnu za prisilno titranje plohe na koju je glazbena viljuška prislonjena. Pr novijim teorij. U . a. 9). koja može titrati istom frekvencijom (daje istu visinu to na). g. Dobivena električna energija prenosi se preko živaca pomoću impulsa u mozak. Ta pojava prijenosa energije ti tranja s jednoga sistema na drugi sistem iste frekvencije titranja zove se rezonancija. kod klavira sa žicom C rezoni raju sve one žice koje su ugođene na visinu tona pojedinih alikvotnih tonova tona C. Eustahijeva cijev omogu izjednačenje vanjskog i unutarnjeg tlaka. koji se nalazi u dnu pužnice.22 AKUSTIKA cijevi je oko 3000 Hz. To prikazuje izraz v = (2n — 1) f/41 (y = brzina zvuka u uzduhu. Tako npr. iako nije direktno po buđen na titranje. Rezonantna frekvencija 1 njića je između 1200 i 1400 Hz. zvučna energij a pi ljena bubnjićem ] nosi se na teku< unutarnjeg uha. Ako glazbenu viljušku koja titra prislonimo na stol ili na koji drugi oveći predmet tada zvuk postaje glasniji. To je cijev savijena u spiralu sa dva i po do dva i tri četvrtine zavoja. To je najsavršeniji instrument koji akustičku energiju pretvara u električnu. što ovisi o frekvenciji primljenog tona.c\ e1 itd. Uska svojim oblikom pri tome pojačava zvuk. indikator visine tona. 5/4. Broj impulsa ovisan je 0 intenzitetu zvuka. U slučaju titranja žica mogućnost rezonancije je daleko veća nego u opisanom primjeru s glazbenim viljuškama.

jest jakost ili intenzitet zvuka. U praksi uzima se deset ■lita manja jedinica. U ---području visokih frekvencija .2 -10"' -0 .10" -20 PRAGA SLUHA . Ako ak naraste iznad io~ 4 atmosferskog tlaka.10~ 5 . Zvučnim se valom prenosi kroz redstvo mehanička energija. Da bi se postigao prag sluha za različite . krivulju jednake glasnoće ili izofona (si. naz iva se prag bola.2 10"'- 10*" \ \ GLASNOĆA ZNAO PRAGA SLUHA . 14 IZOFONE NORMALNOGA UHA da ono ne osjeti neugodu ili bol. Najveći ---zvučni tlak.b).10-1 vata Orgulje (fortissimo) 1 do 10 vata Bubanj (fortissimo) oko 10 vata Veliki zvučnik (najveća snaga) IO2 vata .0. Snaga zvuka.iior cibela (si. 14). 500 1000 5000 10000 20000 SI. To je tlak što ga proizvodi sila od jednoga dina a površinu od jednoga cm2. jer uho nije za sve frekvencije podjednako osjetljivo. 0 2 ^1 10"1*(GLASNOĆA 0 db) . kojim se 2 ikše izražava odnos medu veličinama snaga.0. Krivulja. U području :ekvencija.0002 VRIJEDI ZA FREKVENCIJU 00 1000 U'Vsek. Pod snagom zvuka podrazumijevamo zvučnu nergiju koja u jedinici vremena prijeđe kroz plohu bilo koje povrine. dobi vamo tzv. decibel (dB). zvuk izaziva u uhu ol. Za frekvencije od 1000 Hz čestice u uzduhu smiju titrati laksimalnom amplitudom od 0. 13 PODRUČJE SLUHA S KRIVULJAMA JEDNAKE GLASNOĆE .10"1 -0. Mjerenja praga 120 sluha za frekvencije ispod 30 10 0 90 Hz posve su nepouzdana. za koje je najosjetljivije. Jakost ili intenzitet zvuka. koji nam se pri raznim frek ve nc ij ama či ne jedna ko gla sni ka o t on frek ve nc ij e od 1000 Hz. 13). Prema WeberFechnerovu zakonu glasnoća je proporcionalna logaritmu zvučnog tlaka. oje naše uho može čuti.. Jedinica za mjerenje zvučnog tlaka je likrobar (\>. diže. s intenzitetom određenog broja decibela iznad nultog. koja u jednoj ekundi prijeđe kroz plohu veličine jednog cm2 okomitu na smjer irenja zvuka.GRANICA BOLA 120 db IZNAD PRAGA 23 je frekvencije potreban i različiti intenzitet. koji se na ' pojedinim frekvencijama -20 smije dovesti uhu a 200 500 1000 2000 5000 10000 Hz 2 —- ' — n ■—• — ~---------- -— 1 — 0 FREKVENCIJA SI. Jedinica mjere Po !o za ovako defi- A (omi 1CT3 P (dina/cm2) 200 10" 5 - 10' 6 - . Tabela zvučne snage za neke izvore: Običan razgovor (srednja vrijednost) oko 7. krivulja praga sluha naglo se 60 sa.ogaritam iz odnosa dviju zvučnih snaga izražava se u belima B. Ako sa Ij i I? označimo intenzitete ivora. Odredimo li intenzitete tonova. Za svaku frekvenciju. On je preko milijon puta (ili za više od 120 dB) viši od nultog nivoa to jest od praga sluha.10"" vata Vršna snaga ljudskog glasa oko 2. Decibel nije mjerna jedinica već samo broj.01 mm. a prekida se na frek50 ---venciji koja je kod raznih 40 opažača (naročito kod osoba 30 ' iznad 30 godina starosti) " --vrlo različita.10"1 vata Violina (fortissimo) oko io~3 vata Klavir (fortissimo) oko 2. zove se krifu-Ija za glasnoću od o 'de. Količina energije. U tom slučaju promjena laka iznosi 280 din/cm2.AKUSTIKA lože registrirati veoma malene zvučne tlakove. onda je njihov odnos (ri) u decibelima dan izrazom n = 10 jg^dB.002 \ . naziva se prag sluha. Mjerna jedinica za snagu zvuka je vat (w). Fizikalna definicija glasnoće (G) odnosi se na ton fre kvencije od 1000 Hz i glasi: G = 20 log — = 10 log -— fona. ono može zamijetiti zvuk s fektivnim tlakom IO"10 (0. potreban je određeni minimalni zvučni iak da bi uho registriralo zvuk. koja pokazuje koliki mora biti intenzitet zvuka da za različite frekvencije dođe do praga sluha. Bellu. izumitelju telefona).I0"1 vata Trublja (fortissimo) oko 3. Taj je tlak ovisan o frekvenciji.0000000001) atmosferskog tlaka. Uho je najosjetljivije za područje FON ----frekvencija između 800 i 6 A 000 Hz. po G.

Jedinica za subjektivnu procjenu glasnoće je jedan son. Uzduh dolazi iz pluća i DUŠNIK pritišće odozdo glasnice te ih razmakne (si. Formanti su sasta' novi koji neovisno o osnovnoj frekvenciji određuju svojstva ' niranu glasnoću je jedan fon. Tako uzduh između SHEMATSKI PRIKAZ glasnica lakše prolazi. 15 ODNOS BROJA FONA PREMA BROJU SONA ZA TON FREKVENCIJE IOOO Hz određuju se uspoređivanjem s glasnoćom tona od iooo Hz. b) i zvučni intenzitet I o (= io~ 16 w/cm 2 ) odnose se na prag sluha za frekvenciju od 1000 Hz. 50 60 70 GLASNOĆA U FONIMA 80 i i 90 100 SI. Zvučni tlak p 0 (= 2 • io~ 4 u. 16). Praktična mjerenja glasnoće zvuka vrše se fono-metrom a veličina gubitka sluha mjeri se audiometrom. Čovjek proizvodi glasove tako da potiskuje uzduh iz pluća kroz glasnice i usnu šupljinu. Govor. 15).24 AKUSTIKA nako raspoređeni po čitavom frekventnom području. dušnik. grkljan. Glasnoće tonova ostalih frekvencija ■ * i' IO 2 / / J s — i 10 ( f 1 f 1 O 1S 20 30 4O . To se neprekidno ponavlja. Pri tome energiju strujanja pretvara u zvučnu energiju. a one se radi svoje elastičnosti odmah ponovno stisnu. dakle na temelju subjektivnog ocjenjivanja. pa GRKLJANA tlak ispod njih postaje manji. . Prema definiciji čisti ton od iooo Hz glasnoće 40 fona daje subjektivnu glasnoću od jednog sona (si. Kod stvaranja govornih glasova sudjeluju pluća. već su rani u jednom ili dva područja formanata. ždrijelo te usna i nosna šupljina.

STA£>/~ STACIONARNO VV. a od novijih oscilograf i akustički Analizom zvu- / n \\ V 1000 2000 FREKVENCIJA 600 SI. 18 SPEKTAR GLASA 5 M K SI. 20 ZNAČAJKE MUZIČKIH TONO' Viši harmonijs ki tosi. Kontinuirani prijelaz s tona neke frekvencij e na ton druge frekvencije zove se portamento. GLASNOĆA 60 30 PDRAST. Naja niže frekvenci je ljud skog govora nalaze se kod muškarc a na 80 Hz. a kod žena na oko 120 Hz. Frekvenc ija titranja glasnica ovisi o njihovoj duljini. Opseg frekvencija zvuka što ga proizvode muzički instrumenti mnogo je veći od onoga kod govora (si. vremenski tok intenziteta koji sadrži porast ili početni tranzijent. 17). Značajke muzičkog zvuka. si. ' VRIJE ME novi izvode vokala nisu jed- GLAS E: a) na izlazu iz glasnica. 21 i 22). glasnoća. ka odjeljuju se pojedine komponente sastavljenog zvuka i određuju im se frekvencije i jakost. Konsonanti sadržavaju vrlo malu zvučnu energiju. 20). b) u ustima i nosu Vokal UO AE I Područje formanata od 200 do 400 Hz od 400 do 600 Hz ' od 800 do 1200 Hz od 400 do 600 i od 2200 do 2600 Hz do 200 do 400 i od 3000 do 3500 Hz . Znač ajke go vornog zvuka. 3[jy/ STANJE NT^I/. 18). spektralni sastav o kojem ovisi boja tona. Danas se za analizu govornih glasova mnogo pr njuje postupak zvan visible speech (vidljivi govor. VOGA GOVORA spektroskop. 19 ANALIZA IZGOVORNE RIJEČI MUZIKA NA PRINCIPU VI. Opseg frek*> vencija i spektralni sastav pojedinih gla sova vrlo su različiti. lažnih glasnica.Tako glasnice relaksaciono titranje i u ritmu tog titranja modulira se struja uzduha (si. 30 100 1000 10000 150C 100 FONA 120i- 1 Il n ) 1000 . NJE OPADANJE. Međutim . ali obuh frekvencije koje su daleko više nego kod vokala (si. stacionarno stanje i opadanje ili završni tranzijent (si. Promjeno m tih uvjeta mijenja se i visina proizved enog tona. opseg frekvenci ja ljudskog govora mnogo je veći te se smatra da glas nastaje zajedničk im djelovanj em glasnica i prostora između glasnica i tzv. TRAJANJE o XV \ ^ VRIJEME U SEKUNDAMA PORTAMENTO VRUEME U SEKUNDAMA AMPLITUDNA MODULACIJA FREKVENTNA MODULACIJA SI.STAC. Od starijih uređaja za analizu zvuka najpoznatiji su Helmholtzovi rezona tori s Koenigovim monometričkim plamenikom. 17 DIJAGR AM ZVUČN OGA TLAKA ZA . Osnovne \nj V\J H karakteristike muzičkih tonova jesu: osnovna frekvencija koja određuje njegovu visinu. debljini i napetosti . a tremolo ili vibratojeamplitudna ili frekventna modulacija određenog tona.

Aristotel je pokušao definirati sam pojam nauke o zvuku. 'blasti akustike pripadaju i načela izrasla iz prakse graditelja mučkih instrumenata. Brzinu zvuka prvi je izmjerio M. a daljnji razvoj akustike važni su i radovi G. svoga djela De architetura. . Spektralni sastav ovisi i o 10 IlullHl ml l glasnoći..1imi«.) u V knj. Da su inogi akustički zakoni u praksi bili poznati već u Antiki dokazuju ivanredna otvorena kazališta npr. IB 30 Ako želimo identifi20 cirati ton samo preko stacionarnog stanja 10--------(tako da uklonimo porast i opadanje toUM na) teško možemo f-196Hz IB 30 prepoznati kojem inSAKSOFON strumentu pripada 20 emitirani zvuk. Ph.. Rameau (1683—1764) svoju nauku o harmoniji. 1 Historija. On je uočio postojanje alikvotnih tonova koje je razjasnio Sauver (1701). 23). 1 \ i. Naziv lllllliUii i itlitllllllll 10* 5 10' FREKVENCIJA .. Galileja (1564— 542).AKUSTIKA f=196 Hz VIOLINA 20 iB 30 1 1 25 Prepoznavanje tonova pojedinih in. Na temelju njihovih teoretskih postavki izradio J. .. Newtona (1643—1727). oethius (oko 475—524) je dalje razradio Aristotelove postavke. FREKVENCIJA se razvila istom u I.I st. Mersenne : 636). 1 1. 1 10 strumenata ovisi znatno više o tranzijentima nego o spektralf=196 Hz nom sastavu tona. . 22 SPEKTRALNI PRIKAZ TONOVA MUZIČKIH INSTRUMENATA. Kao IO 4 8 10 2 8 10* samostalna znanost a.l n itt t — i 2 . Sistematskim proučavanjem zvuovnih pojava bavili su se već fizičari i filozofi antikne Grčke. Tako svaki I------TEND ! muzički instrument 20 P ima za različite frekvencije i različite us10 mjerene karakteristiII liiLL I I I li 1 1 ke (si.„ . LJUDSKOG GOVORA I NEKIH ŠUMOVA [f.. Pitagora je na monoordu ispitivao odnos dužina žice za tonove pojedinih intervala. 21 SPEKTRALNI PRIKAZI TONOVA XIX st. a jerojatno i stari egipatski matematičari. Glasnoća i boja 10 — tona mijenja se ' i _L1_ L promjenom položaja I instrumenata i sluB 30 šaoca.. jer isti ton na istom instrumentu f=294Hz ima različit odnos B 30 SOPS N komponenata ako je A 20 različite glasnoće (si. Međutim. NE-:iH MUZIČKIH INSTRUMENATA I akustička zapažanja LJUDSKIH GLASOVA čovjeka jednako su stara kao njegovo vučno i muzičko izražavanje. u Epidauru ili Sirakuzi. . koja : opisao Vitruvije (<.IKI BUBANJ 3ANJ LI BUBANJ ELE ITRABAS LONČELO UNA kVIR TUBA AUNA IBA SAKSOFON OT KLARINET SOFON UTA :0l0 FLAUTA 3H MUŠKARCA OR ŽENE ISKANJE JANJE KLJUČE" . Ch. . Huvgensa (1629—95) i I. 24).

London 1944. Cambridge 1927. Hlas. Jones. London 1944. L. La Registrazione del suono. Acustica. — Y. Bemhart. Jeans.Theory of Hearing. G. McLachlan. Theory of Sound (2 sv. Bergmann. von Helmholtz. upotrijebili su medu prvima isusovac G. New York 1951. Righini. Milano 1933. Wever.). Uccello. Die Physik der Klangfarben. Musical Acoustics. Physikalische Musiklehre. — F. London 1946. Tonpsychologie (2 sv. New York 1930. Schwingungs-und Wellenlehre der Ultraschallwellen. W. London 1944. Acoustics for Musicians. — D. Riemann. — G. — F. — H. Udito e sensi generali. — Isti. Wood. W. Tuning and Temperament. Baglioni. — S. — C. Kobenhavn 1930. Sound. — H. Buck. 1918. Bartholomezv. — A. T. Daviš. Hearing. sluch. The World of Sound. Traite de prise de son. Textbook on Sound. Grossmann. Richarđson. Schaefer. Acustica musicale generale. Leipzig 1918. Stevens i H. London 1932. Revher (De natura et jure Auditus et som. Sound. The Physics of Music ( I V izd. — T. Hearing in Man and Animals. Bragg. Unser technisches Wissen von der Musik. Acoustics of Music. —■ F. — J. Musikalische Akustik.Murray Barbour. Barkhausen 1932. 1913). — H. — R. — C. Rayleigh. — S. L. New York T938. Leipzig 1902. Leipzig 1935 (II izd. Nešto kasnije postavili su svojim kapitalnim radovima temelje suvremenoj akustici H. 1951. The Acoustics of Orchestral Instruments and of the Organ. 1928. Ravleigh (1842—1919). LIT. P. Simbriger. Stumpf. McLachlan. Bar ton. Strutt. Starke. Science and Music. W. Torino 1942. Leipzig I93 2. London 1947. Musical Acoustics. Handbuch der musikalischen Akustik. Dinamic Theory of Sound. — G.. u 2 sv. Helmholtz (1821—94) i J. — B. Braunschweig 1862 (II izd. H. — A. Sound Waves. — H. New York 1937. London Einfiihrung in die Schwingungslehre.). Acoustics. — H. Innamorati i P.W. — C. — W. — G. Wood. — A. B. London 1950. New York 1949. Udito e voće. Martin i //. lEtni _ i. A. Hala i M. . Berlin 1929. 1937 (njem. W. Winstanley. Sabine. New York 1956). Broadhouse. 24 USMJERENI DIJAGRAM KLAVIRA ZA 90° 270° RAZLIČITE FREKVENCIJE sirelii broj titraja i tako odredio apsolutne visine tonova. Culver.iih 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 10 1 2 3 4 . T. — J. New York 1937. — J. — W. 1936. Praha 1947. — E. London 1943. Akustik. W. Schaefer. Michigan 1951. Richarđson. — C. Roma 1925. A TextBook on Sound. Lindsay. London 1934. Modem Acoustics. Akustische Gesetze fur die Akkord. — K. — K. T. T. London 1894—96. Schotto {Magiae universaliS) 1674) i S. H. 23 SPEKTRALNI PRIKAZ MUZIČKOG TONA U RAZLIČITIM DINAMIČKIM STUPNJEVIMA a. Seashore. Fletcher. Their Shape and Speed. Berlin 1935. Speech and Hearing.5 6 7 8 9 REDNI BROJ HARMONIJSKIH TONOVA b)MEZZDFORTE C) FORTE SI. Lamb. Schmidt. Leipzig 1883—9°. Acoustics Measurements. Musikalische Akustik. Katechismus der Akustik. — A. — W. Music: a Science and an Art. M. H. New York 1938. Leipzig 1908. London 1948. Zehelein. L. London 1931. New York 1951 (IV izd. Redfield. — Isti. C. Berlin 1939. Acoustics. New York 1952. — A.— J. Lottermoser.und Skalabildung. O. — E. Propagation et absorption du son. — L. B.— J.. Ein fiihrung in die Akustik. MGG. Cagniard de la Tour mjerio je na svojoj SI. A Historical Survey. C. The Physics of Music. Rocard. — J. New York i London 1949. Milano 1927. feč. Salzburg 1943. Die Welt des Schalles. C. W. Die Anfange der Musik. Slovak. — L. Kornerup. Trendelenburg. Beatty. Doniselli. Ultraschall.— H. E. I. — P. Vibration and Sound. Beranek. Scheminzky. Theory of Vibrations. Lindau 1949. 1956). Daviš. Trendelenburg. Die Sprachlaute. New York 1942 (novo izd. i A.— J. Acoustics. 1929. Psychology of Music.: H. Miller. Današnji visoki stupanj razvoja postigla je akustička znanost naročito pomoću elektroakustike. Steivart i R. New York 1929. G. The Theory of Sound. 1926. Leipzig 1934. 1919.). C. — W. Roma 1939. Acoustics of Music.A Physical Text-Book. Leipzig i9n.) — A T . The New Acoustics. C. — N. Schumann. L. Collected Papers on Acoustics. — A. Klange und Gerausche. — E. Pariš 1935. Bartholomezv. Pariš 1949. Wood. — E. Berlin 1939. New York 1952. Stumpf. Berlin 1926. Matzke. W. B. Valle. — H. Stuttgart i Leipzig 1938). U početku XIX st. — P. — J. Morse. Die Lehre von den Tonempfindungen als physiologische Grundlage der Musik. Regensburg 1951. London 1929 (II izd. A Text-book of Sound. Stufttpf. 1951).

2.: B. Ljubljana 1964. Pedrell. Day. A. Fra Gregorio Alasia. kraće komorne kompozicije. Barcelona 19. Berlin 1960 (tal. LIT. New York 1958 (tal. Faust). Torino 1961). Laurence. Loviery. Ku. Beranek. Slovensko petje v preteklih dobah. moderne). — H. — Transkribirao djela A. P. — CRKVENA: Messe gregorienne de mariage za zbor i gudački kvartet. francuski orguljaš i kompozitor (Saint-Germain-en-Laye. U kompozicijama slijedio j konstruktivistički pravac. suita. Postigla je nekoliko vri- . I. Goodfrey. London 1952. Nicolas d' -* D'Alayrac. A Guide to Musical Acoustics. 1908 (novo izc Le laudi spirituali italiane nei secoli XVI e XVII e U loro rapporto cm profani. Experimentelle Beitrage zur Psvchologie des musikalischen Horens. II.Aljabjev. Winckel. — SPISI: Su Emilio de' C Nuova Mušica. Dukasa i R. AFMF. orkestar i orgulje. 1911. 1907—11 predavao u Rimu zborno pjevanje na Nacioi institutu za muziku. — Suita za orgulje. VIII 1918 —). Litanije. M. Aria. zborovi. Važna su njegova istražh razvoju talijanskog oratorija. Barcelona 1934. 2 preludija. Les Instruments de musique dans 1' Inde ancienne. Jchan. L'armonia modernissima. Nuova Antologia. Divertissement za gudački orkestar. Najviše pisao za orgulje i ti radovi idu u najbolje što je komponirano na tom području u suvremenoj francuskoj muzici. Uz to djelovao kao zborovođa u L i Rimu i kao muzički kritičar. 1. — L. B. Burek. de Sanctis. ORKESTRALNA. Dupre). RMI. Guglielmo (Mozart. Boravio više godina u samostanu u I i naučio slovenski. odaju majstora polifone tehnike. 1 LIT. 1914. . varijacije na napjev Lucis Creator. mješovitog zbora Radio-Zagreba i vokalnog k' Lisinski. W. Piše članke za različite stručne pu blikacije i muzičke kritike (od 1958 za Figuro). Ballade en mode phrygien. Sestra Jehana i Oliviera. 4 Canzoni italiant centesehe za gudače. poginuo u Drugome svjetskom ratu. Ascol 1957- ALABJEV. 1954—56 bio je na studijskom putovanju kroz Evropu. 20. Rossenthal. Aleksandar ->. Canac). U Parizu završio studij književnosti na Sorbonnei i studij muzike na Konzervatoriju (T. Eslava. — ZA ORGULJE (djelomično sabrana u L'Oeuvre de Jehan Alain. The Story of Indian Music and its Instruments. Vlačić (Devčić. Simfonia italiana. —■ O. Cardi. Zabilježio ostalim pet slovenskih narodnih crkvenih pjesama koje su i vale već na izmaku srednjega vijeka. 2 Danses d Agni Vavishta. LIT. a tanka gornja daska od drva ima otvore u obliku slova F. 10. A. 1963. Janequina. VIII 1926 —). Guasco. Adam. DJELA: klavirski trio. Ascoli Piceno. — C. — Klavirska muzika. francuski violinist (Bayonne. Vecchija. // Rinascimento musicale e Giacomo Carissimi. Canti di Maggio). Das spanisehe Volkslied. Pje je dopušteno da ukrašavaju melodiju. ALAYRAC. Francis. God. sin kompozitora Alberta Alaina. — Izdao veliku zbirku soi Maitres classiques du violon. Prieberg. 1953. 1949). 1932. od 185 koncertni majstor dvorskog orkestra. New York 1953. 1938.. Mušica ex Machina. Messe breve za 2 ženska glasa. VII 1925 —). K. Margenau. G. G. A. London 1958. 1937. — F. Lisinski u Zagrebu (Z. musicista e musicollogo. Saumur. — J. — Oratorij Chant funebre pour les morts en montagne. 1909. Striggii 1905—06. W. — E. — E. — VOKALNA: Rekvijen II Cantico di Frate Sole za zbor. 2 korala. Yasushi. II 1888). 1843—75 profesor na istom zavodu. Mercier. 1938. — J. Hamburg 1964. Sound recording and reproduction. Pariš 1952. 16. 1626). Simfonijska trilogija. — W. P. // libro d'oro del musicista 1923). 1950. — Klavirska muzika. XII 1925 —). Wien 1954. tip španjolske (galicijanske) narodne pjesme stvene i čeznutljive. Valentin (Gounod. Baleti: San jezera. Svet zvoka in glasbe. kao što su Figaro (Rossini. većinom prije propi ili poslije nie. 1911. Rakuša. Član ansambla narodnih pjes plesova Lađo. II 1911 — Petit-Puy. DJELA. Revidira i objavljuje djela orguljaške literature. 1929. Tugomir. 22. Weber). — Solo-pjesme. Music and Musical Instruments of Southern India and the Deccan. High Quality Sound Reproduction. Na Konzervatoriju u Tokiju diplomirao 1949 kompoziciju. ima četiri crijevne žice ugođene po kvintama i sedam (iznimno devet) simpatetičkih žica: LIT. David. Kinu. Nikole u Maisons-Laffitte (nedaleko Pariza). 1933. Wood. Djelovao zatim u rodnom gradu 1943—50 kao zborovođa. God. postludij. Angeles. Stuhlman. Banchierija. Marie-Claire. Fletcher. Laudi spirituali italiane za gudače. New York 1953. 1930. solo-pjesme. Djelovao kao orguljaš u crkvi sv. —■ F. španjolski kompozitor iz X1 Do 1557 dirigent katedrale u Oviedu zatim u Burgosu. Pariš 1941. celestu i timpane. 1934. konjić i držak za žice slični su onima na violini. Pokušao je utvrditi tekstove na narodni ziku potrebne svećenstvu pri vršenju obreda. — Gudački kvartet. ALAIN. O. 3 Danses.: G. francuski kompozitor i orguljaš (Saint-Germain-en-Laye. Klangstruktur der Musik.i 1815 — Pariz. 3. 1934 i 1936. New York 1954. London 1891.: F. — H. 1939 i dr. G. Colloques internationaux du Centre National de la Recherche scientifique. Stariji primjeri s su elemente koji podsjećaju na crkveno pjevanje. ALAUPOVIĆ. 1914. Nastupa i na konce podiju. London 1957. varijacije na temu Cl. solo-pjesmi 18 Melodie Pascoliane. G. — E. 1952. suita za trublju i orgulje.: F. Triptihon za gudački orkestar. -Pjevanje učio na muzičkoj školi Va. 1938. Sound. 1938. Lira Sacro-Hispana. VI 1940). Akustik. 3. Bern 1959. dueti za violinu i klavir. W. Bustini. XII Muziku učio u Rimu (C. 1938. La Mušica en Espafla. Kidrič. Završila Konzerva torij u Parizu (M. O. LIT. operni pjevač. — H. Traite d'acoustique. H. Berlin 1960. — Suite monodique za klavir. Ko.: B. uleknute sa strana. od 1916 povijest muzike i estetiku na S vatoriju sv. — Technical Aspects of Sound (E. — M.. NOVA IZD. Berlin 1955. — F. 1913 (Rim 1920). U nj] upotrebljavaju i slogovi la-la ili ai-le-h-la. K. Szvenson. Cosi fan Germont (Verdi. ORKESTRALNA: tri simfonije. Pariš 1963. Physics. francuski orguljaš (Saint-Germain-en-Laye. — Andante varie za gudački kvintet. klavir i dirigiranje. Pedro. I Pedro Alba. Brat Jehana. London 1955. Le jar din suspendu. D. N djela (brojni moteti i himni). DJELA: violinski koncerti. e Ecole du violon (prevedena na više jezika). Pariš 1959. —■ E. Gavoty. Harmonia. Gavoty. 1929—38. alabu tikva). Miinchen 1960. 1934. Marcel-Dubois. — Acoustique musicale (red. Physikalische und technische Akustik. Montgomery. ALASIA DA SOMMARIPA. Pripada krugu japanskih avangardnih muzičara i član je međunarodnih udruženja za suvremenu muziku. Od 1961 direktor je muzičke škole Cesar Franck u Parizu. — Meyer-Neumann. R. W. 1934. Li) moderno e umanita musicale. 1951. Reinecke. 3 sv. učenik Pariškog konzervatorija Habeneck). 1951. — H. — Opera Mirra. Nicolas . 1951 i Kappa. Priere. LIT. — G. LaMusique d'orgue francaise de Jehan Titelouze a Jehan Alain. London 1929. klavirska djela VOeuvre de piano (3 sv. DJELA: Trois danses za orkestar. 1928. AKUTAGAWA. Vrat s pužem.26 AKUSTIKA — ALBA jednih nagrada na međunarodnim natjecanjima i ugled movini i inozemstvu kao koncertni orguljaš. ALBA -> Aubade ALBA (Alva). 1929—38): Berceuse. Pariš 1962. Pariš 1958. Wever i M. a zanimali su ga i problemi penta dvanaesttonskog sistema i različite mogućnosti podjele 1 Težio je za obnovom talijanske muzike pa je nastojao < neke stare forme (Canzoni. Durufle. La Jeune a Ecole d'orgue francaise. // cicalamento delle donne al bucato di A. Olson. Jean-Delphin. 1934. — Kom pozicije za violinu i klavir. Man's World of Sound. La Traviata). Winckel. 1924. New York 1952. Die Grundlagen der Akustik. bariton (Z 26.). 1936 dobio prvu konzervatorijsku nagradu za orgulje. Ljubljana ] F." le tonalitd neutre e Var te di ibid.— H. — DRAMSKA: opera Tamno ogledalo. L. Acoustics. japanski kompozitor (Tokio. Paj (Mozart. Winckel. Bacha. 1938. 1932. — A. Ormarić za rezonanciju načinjen je od tikve.— F. — S. VPatson i C. 1935.. Često izvod: ziku starih francuskih majstora. Phanomene des musikalischen Horens. 2 fantazije. Principles of Modem Acoustics. Princeton 1954. talijanski muzikolog i kom] (Montegiorgio. Pierce i E. Labinska vještica) i dr. Sga: God. harfu i duhače. fantazije. P. — R. Indiju i jugoistočnu Aziju. nastala u duhu kastilskog čizma. 3 Canzoni ita Canzoni italiane za gudače i harfe. Speech and Hearing in Communication. stariji tip indijskog narodnog gudačkog instrumenta -»■ sdrangi. Richardson. — Solo-pjesme. Adlešič. ALALA. Ljubljana 1929—38. Alessanđro (redovnici Gregorio). 1905. Grave. 1960. Lamento. širok 20—22 cm. XI 1881 — 24. Messiaen). ALALEONA. Climat. preludij i fuga. / moderni orizonti della tecnica musicale.. Berlin 1952. —■ Isti. Cecilije. Pariš 1937. Sarasate). Physiological Acoustics. — J. redovnik iz reda servita (Sommariva del Bose 1578 — Rim. Domenico Alaleona. Izgubljeni raj. Duprea (orgulje). 1948. Die Schallmessfibel fur die Larmbekampfung. Instrument je vrlo sličan violini (»indijska violina«).: Tri moteta obj.fourcq. Aubin. Musical Engineering. Palestrine.. 1935. Ljubljanski zvon. Braunchweig 1967. 1953. Torino 1963). flautu i gudački kvartet (ili orgulje). DJELA. KIangwelt unter der Lupe. — La Resonance dans les echelles musicales (red. Ducassea (kompozicija).: R. Domenico. musicien francais (1911—40). Zgodov venskega slovstva. i trublje. kazališnu karijeru započeo 1954 u zagrebačkoj Ko Od 1955 operni solist Hrvatskog narodnog kazališta u Za Njegov repertoar obaseže niz zapaženih baritonskih uloga 1 karaktera. La Sonorite superieure. se na tekst od četiri strofe (svaki stih ima osam slogova). Seviljski brijač). Istakao se kao pi (njegov učenik bio je P. 3. LIT. —■ H. M i dr. SSSR. Studisulla storia delV oratorio musicale in Italia. 1930. Lauđi). Skudrzyk. E. Snimila je vel ploča uglavnom s kompozicijama J. 1950—64 kao direktor Konzervatorija i uz to 1952—58 kao orkestralni dirigent. Intermezzo. 1934. La Perception de la musique. F. Moir. K. Pariš 1945 i 1950. niz kompozicija za orgulje. Rekvijem. ATextbook of Sound. sa dugo izdržanim završnim tonom. MGG. E. Richardson). Aleksandar ALABUSARANGI (indij. 1934. Jehan Alain. H. 1938. 1934. S. ibid. Čarobna frula). 1937. Šir). Na Pariškom konzervatoriju učenik M. F.-s. 1932. (II izd. M. London 1956. 12. L. Cancionero musical popular espanol. dug 52 cm. — Klavirska muzika (La cittd fiorita. Biophysics. ALARD.: H. Angles. Olivier.

Druge složene mere. zbirku Nuovi canti popolari d'Abruzzo. muzički kritičar i komenitor prvih zvučnih filmskih dnevnika talijanskog Istituto Luče. Novara 1940. God. Indiji i južnoj Africi. 923). VII 1771) izučio : u Grazu kod strica Michelea. Binari i ternari (hemiole) kao metarske jedinice oblikuju velik broj različitih mera. DJELA: orkestralne kompozicije. fuge. 1958. Rusiji. scenska muzika La FigHa di Jorio (D'Annunzio. Lyra shqiptare. Vallet shqiptare. Dungu. The Licia Albanese. dok su muške najveća. talijanska obitelj graditelja guačkih instrumenata. Nalazimo je u mnogim seoskim pesmama. Edwards. narodna muzika Albanaca u Jugoslaviji ne poznaje. proslavila se kao interpret Puccinijevih i Verdijevih opernih kova. 3. Snimila je velik broj gramofonskih ploča (opere i vokalna rika). Michele : 1700—12 radio u Grazu kod W. Kon-. koje se formiraju spaja njem prostih mera. 28. 1954. XII 1893 —). njegovi su sinovi. Mattia (Caldaro. Die vokale Bordun-Mehrstimmigkeit in Siidalbanien. muškarci pevaju uglavnom junačke pesme. Albanus). 12 preludija). Chieti. XV. iichele (Bolzano. 1951 ponovno nastupa u Scali. u slobodnom rubato izvođenju. a muškarci svoje. i E. Chicago 1953. U narodnoj muzici Albanaca u Jugoslaviji ritam i metrika veoma su bogati različitim oblicima. Die Geigen. S obzirom na veće bogatstvo ritmičko-metričkih oblika može se reći da je ritam primaran. New York >58. kasnije je neko vrijeme djelovao u Linzu. šaljive. Dictionnaire universel des uthiers. Les Colloques de Wegimont. tzv. Malo 1 duguljasti. dobama) unutar jedne mere ■— i na grupu oblika kojima unutar mere nisu sve metarske jedinice stalno jednake (oblici tzv. Deca su stvarala svoje pesme. Nikad se nije desilo da muškarci pevaju ženske. 7. 1759 vratio se u Bolzano do smrti vodio obiteljsku radionicu. Bari 565. Od 1911 nije više javno astupala. Narodna. Albanci koji žive u SAP Kosovo i duž albanske granice od Skadarskog do Prespanskog jezera. Prozodija dhe metrika jone popullore. harfu. Buletin i Universitetit shteteror te Tirane. Deca pevaju obično bez ikakve instrumentalne pratnje.: W. Nendori. ->■ hemiola. Stidostdeutsche Forschungen 1943. 21. Ethnomusicologie. Sonnambuld). a temelji se u vokalnoj oblasti najviše a ojkanju. Premda svako pleme poseduje vlastiti muzički folklor izrazite fizionomije. ALBANSKA MUZIKA. 29. 3 + 2 + 2 (starijom oznakom »sedmodelni takt«). talijanski kompozitor (Ortona. New Yorku. Melodika jone po pullore. žene svoje. četverodelna dosta je retka. — Y. Arbatsky. s ljestvi3m od 11 tonova. zbor i orkestar. Stockmann. — Komorna muzika. U melodijama je posebno naglašen nesiletričan ritam sastavljen od različitih metričkih kombinacija. — A. The Primadonna. a žene muške pesme.'Albani. dele se u dva plemena. Emma (pravo ime Marie-Luise-Cćcile Lajeuesse). Lampertija gdje je ebitirala kao Amina (Bellini. Bolzano. gde je jedna metarska jedinica u svom trajanju duža od ostalih jedinica za polovinu njihova trajanja. Carlo. 3. tj. — R. L. a na zapadu niskom močvarnom i slabo razveenom obalom. 2. III 1680 — 10. Alfano).— Y. DJELA: L'arca di Noć za orkestar. pučke canzone (popularne: Lu Piante de le fojje. d 1891 na operi Metropolitan u New Yorku. Nendori. LIT. zborovi. Moskva 1953. Stockmann. kanadska pjevačica francuskog podrijetla. 5.: H. javlja se u kombi- . XII 1634 . sopran (Chamly. XI 1847 — London. London i833. I. dok muške mogu da budu i široko pevane. talijanski kompozitor i pijanist (Napulj. Montreal. npr. Buletin i Universitetit shteteror te Tiranes. Stockmann. itim u Wurzburgu i Salzburgu. omeđene na sjeveru i jugu isokim planinama. a u instrumentalnoj na svirci gajda. Prve umjetničke forme bile su masovne i borbene pjesme. 1964. Muzika je nekada bila njihova jedina razonoda i zabava. — Kenge popullore shqiptare. a dečje najmanje razvijene. također goč ili kasa). Me Loughlin. Stockmann. Guido.ALBANESE — ALBANSKA MUZIKA ALBANESE. Kao i njihovi preci Dardani koji su živeli u ovim krajevima Albanci se odlikuju neobičnom muzikalnošću. Nećak Michelea i Giuseppea Giuseppe "ntonio (Caldaro. u odnosu 3 : 2. Retki su slučajevi da se hemiola pojavljuje na kraju mere. U prvoj grupi mera sa stalno jednakom metarskom jedinicom samo se prosta dvodelna mera. II 1712) kao mladić otvorio radionicu u Bolzanu.: J. Od ostalih kompozitora ističu se još K. Polifonia jone popullore. — Kange popullore shqipetare. — D. naprotiv. Deutsches Jahrbuch fur Volkskunde 1965. Dungu. Pariš 1951. Proben aus der albanischen Volksmusikkultur. 8. Njihove pesme razlikuju se ne samo po sadržaju već i po formalnoj strukturi i načinu izvođenja. S. Muzička praksa u Albaniji još je uvijek u rukama arodnih muzičara i pjevača. u dvoje ili grupno. i to iko da jedan glas leži. zborsku muziku i solopjesme. 1959. Dok su dečje i ženske pesme isključivo lirskog karaktera. 23. Ostale proste i složene mere iz ove grupe ve oma se retko javljaju. Muzičko središte Albanije je Tirana. Njegovi instrumenti osjeduju neke osebine Amatijevih i Stainerovih radova. X 1856 — London. Setaccioli) i Bologni P. Trako i P. ALBANESI. — VOKALNA: Sanf Antonio za sole. a među reproduktivnim umjetnicima dirigent M. Učio klavir kod svog oca . Ritam i metrika. Nije bilo zajedničkog pevanja muškaraca i žena. Dečje pesme brojčano su najmanja grupa. Beating the tupan in the Central Balkans. sopran (Bari. Paparisto. Umjetnička muzika temelji se na narodnom melosu. Njemačkoj. Objavila je memoare Forty Years of Song (1911). Montreal 1938. filmska muzika. Tirane 1958. Stockmann. Baldassare-Tedeschija. Arbatshy. 1960. urođene muzikalosti. Od 1940 članica opere Metropotanu.). III 1730) i Giuseppe Jolzano. naročito -=• defa. Krantja.und Lautenmacher von Mittelalter is zur Gegenwart. tupan lapan. LIT. pevaju uz pratnju melodijskih instrumenata. Druga. 27. 3. Giuseppe je najprije Ddio vlastitu radionicu u Bolzanu. 1960. —• Obj. Studirao u Milanu (G. međunarodnu reputaciju stekla 1939 kreacijom Mirni (Pucini. visoko svedeni. tzv.: P. Sagmavra. vjerojatno turkestanskog podrijetla. 23. Charbonmau. Music Club. Jakova. simfonijski i duhački orkestar. Sokoli. ali isto tako i ljubavne. . —■ R. — Solo-pjesme. Gesange der Camen. Zur musikalischen Struktur einiger mehrstimmiger Gesange der sudalbanischen Laben. Bila je vrlo cijenjena ratorijska pjevačica i dobra pijanistkinja. deitirala 1935 u milanskom Teatro Lirico kao Nedda (Leoncavallo. — Kengedhe valle popullore. — Isti. Falconija. Način izvođenja uslovio je da su ženske pesme pretežno u strogom ritmu. Licia. —■ Isti. Frankfurt 1922. 1. Svaka od ovih grupa strogo se pridržavala svojih pesama. To se smatralo najvećom sramotom. 1923. Deutsches Jahrbuch fur Volkskunde 1958. J. tzv. 'agliacci). nešto manje u gradskima. — D. 8. Pjevala zatim u Fi-:nci i od 1872 u operi Covent Garden u Londonu. E. talijanska pjevačica. a 712 preuzeo je očev posao. LIT. Journal of the International Folk Musik Council 1963. — Javirske kompozicije (6 sonata. Zbog geografskog položaja. Vola. III. — R. r II 1909 —). Po formalnoj strukturi muške su pesme najrazvijenije. J J ). I 1722). — H. >lo-pjesme. Berlin 1965. IX 1926). ALBANI (Alban. koje je još za partizanskih borbi komponirao 5. uglavnom žicanih. u kojoj djeluje više muzičkih ustanova: operno kazalište. Trodelna mera sa hemiolom na prvom mestu. Radio je desetak godina u Beču. Vannes. 1708—12 bio je u Grazu. kompoziciju kod Pinta i S. Zur Vokalmusik der sudalbanischen Camen.merici. može se podeliti u dve osnovne velike grupe: na grupu sa stalno jednakim metarskim jedinicama (jedinicama mere. 4eđu instrumentima najviše se susreće veliki bubanj. R.rtirao najviše po Francuskoj i Engleskoj.uigija Albanesija. — Isti. Volkskundliche Bibliographie Albaniens von 1945—1956. Ritmika e muzikes sone popullore. ansambli narodnih instrumenata i dr. Uz to ostoji i tonski sistem izgrađen na kvintnom principu. Konou. Sokoli. — D. Djelovao kao zborovođa. vola vola dr. 1927. veoma uglađene vokalne tehnike. pečalbarske. Učila u Milanu kod G. — E. Ogroman broj metričkih oblika. Tirane 1952. roga. Muškarci. u Albaniji sačuvala se do danas izvorna autohtona mzička kultura. ALBANI. mimokoreografska akcija s muzikom La Grotta i Aligi. III 1720 — Bolzano. J Ortoni potaknuo 1920 obnovu tradicionalnih svečanosti Abrazija Maggiolate abruzzesi za koje komponira muzičke spektakle i rganizira izvedbe pučkih abruzzijskih canzona. La Boheme) u milanskoj Scali. Prvu albansku nacionalnu operu »Mrika« napisao je P. Gostovala u . u severnim Gege.Bolzano. Negovali su je od najranijeg detinjstva do duboke starosti jednako muškarci i žene. U južnim krajevima žive Toski. Les dances populaires et les instruments musicaux du peuple Albanais. 1949 (vlastiti libreto). Francuskoj. komponirala kraća djela za klavir. . Albanische Volksmusik. 27 Profesionalna muzička kultura koja se oslanja na evropsku tradiciju počela se razvijati nakon oslobođenja zemlje (1944). XI. Nendori. a trodelna go tovo i ne postoji. Pjevanje učila Parizu kod G. Fiedler i E. MU Z IKA AL BA N AC A U SFR J ALBANESE. dominirajući elemenat. 2/4 mera. K. Stockmann. Sokoli. Dupreza i u Milanu kod F. aksak-grupa veoma je bogata raznovrsnim oblicima. Od 1893 bio je profe->r na Royal Academy of Music u Londonu te odgojio više istak-utih klavirskih umjetnika. najčešća je mera nakon proste dvodelne iz prve grupe u narodnoj muzici Albanaca. Narodni apjevi uz instrumentalnu pratnju izvode se često troglasno. — DRAMSKA: :enski triptih Terra d'oro. Licia Albanese. Izuzetno je zajednički pevao samo katolički živalj u gradovima. Calendario storico della citta di Bari. Tirane 1959. Lirski sopran ristalnog sjaja. 6. Svi ovi izvođači mogu da pevaju solo. Giovane. neizvijenih saobraćajnica i reljefa zemlje. — Gudački kvartet. — D. Liigendorf. s lijepim crvenkastosmeđim lakom. a žene uz pratnju ritmičkih instrumenata. W. Pjevala zatim na glavnim talijanskim opernim pozorniima. XI 1677 — Graz. koji se ogledao i na instrumentalnom području. — R. ističe veoma velikim brojem primera. 8. klavirski trio. od najprostijih do najsloženijih. LIT. Za muškarce je karakteristično visoko i jako pevanje. 2. IV 1930). -> aksak ritma. postoje i mnoge zajedničke osobine albanske narodne muzike.

septime i oktave broj primera opada. Najveći broj pesama ima ambitus Durska Iestvica sa završetkom na trećem stupnju iznad t javlja se u pesmama Albanaca koji žive u Makedoniji. nw-rL la. što zavisi od ukusa pevai tehničkih mogućnosti instrumenta koji prati pesmu.. tetra-. dijatonski nizovi sa malom te iznad tonike i makam hidžas. obično u ovim oblicima: + 2 + 2 + 3 1 2 + 3 + 2 + 2 (devetodelni takt): ICush. Mo----ra. moli' qi . novi oblici. sa c na a (primer br. Nije retka ni sedmodelna mera.rij mi----re shka. me ta. Sve lestvice mogu se podeliti u dve grupe: na one koje su nastale pre dolaska Turaka i na one koje su nastale za vreme turskog ropstva. Dosta je česta četvorodelna mera. Najčešća Iestvica iz prve grupe je dijatonski tonski niz sa polustepenom između 2.. Različiti uticaji.ces____ s'vet.maji. po UUL. tri.-Hb-o? o-dame ta- Druge mere.28 ALBANSKA MUZIKA 6 J= 132-142 nacijama s drugim merama druge grupe i u merama narodne plesne instrumentalne muzike: 0 kurjomko-ium. b) Tonalne osnove su mnogobrojne. Uz njega javlja se često i kompletan eolski modus: orijentalnih Iestvica kao makam kardžijar i druge javljaju' minimalnom procentu.ru--e.qe-ve dja. Česti su slučajevi ispreplitanja j i druge lestvice.i heksakordalni nizovi. U prvoj su grupi dijatonski penta-. Javlja se u četiri oblika: (3 + 2) + (3 + 2 + 2). nuk e du.o. a nikada obratno. (3 + 2 + 2) + (3 + 2) i (2 + 2 + 3) J. e------net ^T Kushasht ai qe -v —v—=r $ rrin nder o -------------------rrin.nin. makam hidžas. a od oktave na više primeri su još redi. naravno.bej pcLsh.----ti------ret te 7ia. u muškim nego u ženskim pesmama (primer br. i 3. Nisu isključena i druga osei Makam hidžas nalazimo više u gradskim nego u seoskim. Orijentalne lestvice tonalna su osnova otprilike jednoj ti vokalne narodne muzike Albanaca u Jugoslaviji.. Tonalne osnove većine pesama su lestvice iz prve grupe. 5) do duodecime. io) kao što je i narodna uticala na crki 10 Ruboto(J = 72) pe. Povezivanjem različitih mera nastaju nove kombinacije.. tona iznad tonike toga niza. dy jcu. dorski i jonski modus i anhemitonska pentatonika. ali samo onda kad se ova četvorodelna mera kombinira sa drugim merama.-la.----- van. o- da me ta------v&n. J = 72 p p p p p e____ shkoj ne [ k. Mnogob grupu orijentalnih Iestvica predstavlja tzv.nder o.vari- T i-. bil---bU------------- rr hil------hil----------------o. (2 + 3) + (2 + 2 + 3).. ma-Ut-o f'i pel. sastavljena od trodelne i četvorodelne: (2 + 2 + 3) + (2 + 2 + 2 + 3) (šesnaestodelni takt): O-dame ta.J. eh. dosta su retke. Kod plemena Gege ne pi anhemitonske pentatonske lestvice. Događa se čak da se ista pesma peva i u kom modusu i u makam hidžasu.ri. zatim kvarte i terce.na. In- ke. sastavljena od dvodelne i trodelne ili obratno (dvanaestodelni takt). Tempo izvođenja oblika druge aksak-grupe sporiji je nego u Makedonaca i Bugara. mo-ri hi. eh. trodelna 3 + 2 + 3 (osmodelni takt) i dvodelna 3 + 2 i 2 + 3 (petodelni takt).(2 + 3): i N(LTb'TUUh' 7KUh\ CL~ TThCLTLTTULTb.le.. Elementi melanholije. Pojava duodecime je razumljiva kad se uzme u obzir da je za Albance karakteristično visoko i jako pevanie. ue-----shisk. ne dozvoljavaju velike brzine u izvođenju.. o d^mb'dhejtu/et-e. 0.me li---rrw. CL- K i m Prilično je česta pojava promene tonskog centra koji se s za malu tercu.ra. _ kvinte.nat i kam Nakon trodelne najčešća je peterodelna mera. Dy JCL- ra. U narodnoj muzici Albanaca. prisutni u vokalnoj narodnoj muzici Albanaca u Jugoslaviji. U ambitusima sekste. kurjom Jeo-rum dymJidh£J lw.de. naročito oni sa Istoka.rajh. i drugi metrički oblici.H.. sy. jo.da.. Mo . 9). oj! \ Đo t'i fojm. pored velike uloge ritma.e-. askt ai qe H1-L LJjLr . 8). Na albansku narodnu muziku u Jugoslaviji uticala je i crl muzika (primer br.' san.-le. melodika još snažnije odražava duhovno ustrojstvo svojih stvaralaca.dja-lit- Hemiola se izuzetno pojavljuje i na drugim mestima. je makam ponešto modificiran i podešen mentalitetu Alba Osnovni sadržaj pesama koje se izvode u makam hidžasu strastvena.----rrin. 7)..nat i kom gje. FR r TTO J-T Tu DiC rns t'zan'ja. Tonalne osnove najvećeg broja albanskih narodnih pe u Jugoslavijr jesu eolski modus. Ostale r r f Mo. starocrkveni eolski.0.re.> po Vper. a) Ambitus melodike veoma je raznolik — od male sekunde (primer br.. bu. formirali su njen razvoj i današnji šaroliki sastav. neobuzdana ljubav. Metodika.ni ha. dok su lestvice druge grupe orijentalnog porekla..-n a. CL" TTUUZ.te. Mo-ri Uil-ja.. Postoje.— Pentatoniku nalazimo u pesmama Albanaca oko Prespai jezera (Toski) (primer br.e. nan\ rtuo.

konnyoft\ moj biL-ktu-ri-----ne Qysk se mJje per------kun.ta.' ni .

izuzetno u terenom dvoglasju. sem poslednjeg koji se peva drugim. Tipično je za sve oblike ^ *= V $ V va. Hajde. Ovu kadencu peva prvi glas-solista u slobodnom ritmu. Toski oko Prespanskog jezera i delimično s leve strane Crnog Drima pevaju uglavnom troglasno.. a rede dvoglasno. naime.Tlajn hoj_____ Dvoglasne ženske pesme ovakovih oblika veoma su skučene svim elementima. a refren s proširenim završetkom dvoglasno. i + A + B + B. Time se stvara bordunsko dvoglasje: i = 208 29 ovog dvoglasja da prvi glas peva samo jedan pevač.ta-. Višeglasje plemena Toski razlikuje se od onog u Gega. Treba naglasiti da prvi melodijski tih (A) ima karakter parlanda. najčešći oblik dvoglasja.. koji narod nazivljezaniqe e pret (glas koji dočekuje). Gege. U ovim krajevima dvolasje se javlja u više oblika. hi- Uen. Tim oblikom pevaju se i nestrofične pesme kojima . Prvi glas peva od početka do kraja — i to melodiju (vodeći glas). ponavlja se. Shematski bi se ovaj oblik mogao irikazati ovako: A + xB ~ C + D. Stalno drži ležeći ton na tonici koja je i nota finalis. Bmelodijskim stihom. Troglasje Toski sastoji se od prvog glasa koji peva samo jedan pevač. Ima i mnogo drugih oblika armiranih na sličan način. Retkost je pesma duža od četiri takta.. Počinju tim tonom. 12).Uen-o buJcurme kish hi. Najprostiji oblik jeste svakako pevanje ćele pesme jednim nelodijskim stihom. u drugom primeru ranovljeni stih je u zagradama.. u. Prvim oblikom služe se nevešte pevačice. U tim e oblicima kod različitih pasusa teksta menja samo drugi meadijski stih. U trodelnom obliku pevaju se i tekstovi nestrofičnih >esama. Njihovo dvoglasno pevanje je bordunskog tipa. On često upada i u sredini reci i s prvim glasom čini neku vrstu narodne polifonije. Naime. ili na tom tonu izgovara tekst istovremeno s prvim glasom. Svi stihovi pesme u ovom slučaju pevaju se prvim. ne počinje zajedno s prvim glasom već uvek nešto docnije. Ovim oblikom formalne trukture melodije pevaju se i nestrofične pesme u različitim »mbinacijama stihova. Mi. x>gata je interesantnim oblicima. «vaju uglavnom jednoglasno. ili iz država osnovni ton (toniku) na samoglasniku e.ALBANSKA MUZIKA c) Formalna struktura melodije. ima i oblika od deset pa i četrnaest delova. 6). Ukoliko su oblici veći od četiri dela. peva na samoglasniku e (Primer br. Češći oblik je onaj od dva melodijska stiha i -r. i na oblike čiji le pojedini delovi menjaju kod svakog ponavljanja. dok drugi glas leži na tonici sa istim samoglasnicima kao i prvi.. jeste kombinacija jedne vrste heterofonije i bordunskog dvoglasja.je__ ha. me haba. C + D itd. (Si t'ia baj hallin i mjeri. Sastoji se od melodije oju peva prvi glas i recitovanjem istog teksta na finalisu odnosno snici.. Drugi strofični oblik su pesme od tri melodijska stiha za tri tiha teksta. muške su pesme razvijenije i interesantije. u-ne lo-nja.- Uen. koji čine većinu Albanaca u Jugoslaviji. Treći. Drugi las kreće se uglavnom istim smerom kao i prvi glas. Treći glas isto tako nastupa docnije sa drugim glasom ili čak i posle njega. To proširenje melodije peva se kao koloratura. a ostali pevači nastavljaju pesmu obično posle prvog stiha: 13 J) = 208 ft l_________1 Oj.. ovaj oblik mogao shematski irikazati ovako: xA + B. me te mbajtur. dok su u gradovima apušteni ovi oblici višeglasnog pevanja. Za višeglasje Toski karakteristično je njihovo troglasje. veoma ovisna o tekstu pesme. bu ' hlLT u- > . kod nestroičnih pesama. B + C.rw lo-nja. onda se i samoglasnik menja. ali obično se peva na a. Amelodijskim stihom. ili ponavljanjem drugog stiha. kao npr. pa čak i docnije. Sastoji se samo 3 1 ) % kg j ^ E 0 j| Ah. Interesantniji su oblici druge grupe na tekstove nestrofičnih lesarria. ali ne i veliki broj. Uz ovakvo pevanje obavezna je ritmička pratnja defa. dok je drugi (B) raspevan i poletan lo najveće dramatičnosti. što izvodi drugi glas. Žene pevaju u malim grupama od 2—3 pevačice u svakom lasu.) Najčešće su četvorodelne pesme. takode i po formalnoj strukturi. samo se mestimično jedan glas odvaja od drugog.B -f C + D. mo-re. Troglasno pevanje oni nazivlju: me iso. 0 i e. Većina ovih pesama stvorena je dodavanjem refrena pesmi a dva melodijska stiha.B. od drugog glasa koji takođe peva samo jedan pevač. Dvolasno pevaju žene danas samo po selima. hajde mashalla! 1 Prej Podrime na erdh haberi. i to tako da drugi glas sav tekst refrena peva samo na jednom tonu.>. Dosta je čest i oblik bordunskog dvoglasja u kojem drugi glas iz tonike povremeno silazi za veliku sekundu. Sem jednoglasno. U prvom iriloženom primeru tekst refrena je kurzivan. Drugi glas prati prvi tako da.. Višeglasje. vet jena t'holla. i trećeg glasa koji peva grupa pevača. Jedan od oblika jeste i taj u kome se pesma peva jednoglasno. U ovakvim pesmama pošto se otpeva ceo tekst jedne strofe odgovarajućom melodijom. Sadri. utoliko su i redi primeri. i prvi i drugi glas pevaju melodiju. posle prve fraze. na tonici (-> primer br. Ako je ta kadenca duža. onoliko puta za koliko je stihova lovećan koji pasus pesme.0 bu. obično na poslednjem samoglasniku strofe. dok drugi nekoliko pevača. hajde. i to u više oblika. — . Takvo proširenje može da bude i u sredini pesme ako je pesma duža. Si t'ia baj hallin i mjeri. 9VCL- kor m >—* e kish m kish e.nin ne je--leh---- Razvijenijim drugim oblikom služe se veštije pevačice. U drugoj grupi ima i oblika sa četiri melodijska stiha. Završetak : uvek unisono na tonici (primer br. 14). Svi melodijski stihovi mogu la budu različiti: A 4. sem u područjima Tetova. Stoga bi se.Han hoj.0 Ff T - Ah. Drugi glas.rupe: na utvrđene oblike koji se javljaju uz tekstove strofičnih jesama i ponavljaju se sa svakom strofom teksta. Svaka troglasna pesma ima mali uvod koji može biti dvojak. U toku pevanja spaiju se oba glasa ponekad u unisono na terci iznad tonike. A + A + B + C i s l . gde se peva i dvoglasno. ona se ne prekida već se produžuje za kraće ili duže trajanje. me nande i me te renkuar. VCL. Prvi oblik je prostiji i najviše se upotrebljava. 3n je do^ta čest. Za razliku od ženskih. Oni se mogu podeliti u dve . Gostiara i Kičeva. Vet kena molla. muškarci evaju i dvoglasno. 1 P O vjen mollaxhiu molla me na shite. U pesmama ovog oblika dvoglasja solist počinje.nemme al-.e stihovi vežu po shemi: A-j-B. Ponekad se prvi glas pušta ispod drugog. Pojedini melodijski stiho1 mogu da se ponove u različitim kombinacijama. !___±A------------------- bibkur me kish hi- o Ka. Najmanji strofični oblik sastoji se od dva melodijska stiha. pra.

Peva se na samoglasnike e i o. Instru menti sa dve cevi (diple) imaju ili isti broj rupica na svakoj cevi. Postoje mali ansambli žicanih instrumenata. »Frven veriu« ( duva). Prištini i Kose Mitrovici. Svaka žena ume da u njega udara. koje su okupile i veći broj učenika iz redova rad omladine. Ivo L Kalinski (1913). Drvena ili metalna cev. ili 4—6 na jed noj a na drugoj nije dnu. Zajedno sa čitelijom često nastupa šarkija. Manje je cenjen labijalni aerofoni instrument nazvan bilbil (slavuj). upoznavajući svoje slušaoce sa dostignućima na ozbiljne muzike u zemlji i inostranstvu. Milenko Živković (1901—] Mihailo Vukdragović (1900). dužine 30—40 cm sa 6 rupica. rede zurladžije. Uroševcu. naročito u oblasti reproduktivne umet Najaktivnije među njima je svakako Agimi (Zora) iz Pri. God. Izrađuje se od ve oma različitog mate rijala. izvodi se mali dodatak. moj. U nedostatku defa udaraju i o tepsiju. rnu-d me shi- kon. izvodeći dela domaćih i stranih ko zitora. »Makam uz Saz« i »Motiv iz Priz On je komponovao i »Kosovsku svitu« za orkestar. kordofoni instrument kr vrata sa četiri žice. On je obradio 4 narodne j za hor: »Hajde dul ćupa« (Izašla je devojka). ili pak svi zajedno. Drugi veoma česti ženski idiofoni instrument jeste tepsija ili tanjur. autora simfonijske p »Viđenje Kosovke devojke« i orkestarske »Šiptarske rapso i Makedonca Živka Firfova (1906). jednako ugl. ~> Tapan ide uvijek uz -> zurle. Taj dvožični dijai instrument veoma je omiljen medu Albancima u Jugos Prati lirske i epske pesme. Dorde Karaklaić (1912). To isto va Srbina Svetomira Nastasijevića (1902). Muzički instrumenti služe Albancima u Jugoslaviji za pratnju pesama i igara kao i za samo instrumentalno muziciranje. Rudolf Bruci (1917). stari grade«. grnate (klari jedne vrste tambure i defa. Na svim pomenutim instrumantima sviraju seljaci Ali sem na zurlama i tapanu na kojima sviraju Cigani. rrbn-te per ne je male zurle. sličan makedonskoj šupelci. svirač diše kroz nos. Prva. Za razvoj profesionalne muzike na Kosovu ' je bilo osnivanje Radio-stanice u Prištini. Na prvima se melodija izvodi jed noglasno. Za toskijsko troglasje karakteristični su česti glissandi. Radio-Priština daje posebne emisije sa kc tarima. Važnu ulogu u širenju muzike na Kosovu odigrala su kult -umetnička društva. Kose Mitrovici i dr. a duva ustima. sastavljci harmonike. Redovito služi kao ritmička pratnja ženskom pevanju. klarineta. služe za izvođenje melodije. Značajne rezultate ostvarila su i druga kulturno-umet društva. duga je oko 40 cm. pa je sem »Albanskih pesama« ( komponovao po jedan stav u svojim »Igrama i pesmama sa Bal (1927) i u orkestarskoj »Balkanofoniji« (1927). Najomiljeniji aerofoni labijalni instrument je fyelli. na drugima cev bez rupica stvara bordunsko dvoglasje.^-^^ ALBANSKA MUZIKA Tilziub. moj. među k su Petar Konjović (1883—1970). Taj polazni ton uvek je tonika. ko zitor i etnomuzikolog. kako aerofonim tako i kordo-fonim sviraju samo muškarci. kao i na završetku jednog pasusa teksta pesme. a nešto docnije upadaju drugi i treći glas. U Prištini deluje Di prijatelja muzike. Kavali su slični fvellu samo što su dvostruko duži (oko 80 cm) i sa mnogo više rupica (do 14). koje je do danas sudelovalo skoro na svim pokrajinskim. i glissanda za veliku sekundu naniže ili čak i za veći interval. otvorena sa obeju strana. kontrabasa i defa. Na samoglasniku e izvija nekoliko tonova prema svom raspoloženju. U zbirci za klavir »Melodije i ri Balkana« Miloje Milojević (1884—1946) obradio je albanske na »Pesmu iz Nerodimlja«. naročito zbog vi Simfonijskog orkestra. L. Nakon toga prvi glas nastavlja pesmu. Tonovi gornjeg registra dobivaju se jačim duvanjem. zamenjuju ih novi ansambli. Najomiljeniji ritmički membranofoni instrument jeste -> def. ->■ gajde (koje se mnogo manje upotrebljavaju nekada) i -> dvojnice. a upotrebljava se i kao solistici strument. Ima jednu žicu i nalik je na crnogorske Veće izražajne mogućnosti ima čitelija. mo/. a pratnju udaraljke. druga i četvrta žica. 1 Jedan od najstarijih žicanih instrumenata je ljahuta (g Još danas se dosta često upotrebljava medu gorštacima za pj epskih pesama. repi kim i saveznim festivalima. iz kojih su mnogi svršeni đaci i stv nastavili školovanje na muzičkim akademijama i postali p muzičkog života i stvaralaštva u Pokrajini. duvačkih. javljaju se i prvi albanski kompozitori. »Kanga e dhanderise« (Pesma mladoženje) i »Zoterij e : (Dame i gospodo). Melodiju izvode unisono svi žičani i duvački instrumenti.će. moj. Budućnost u Prizrenu. -> Tarabuka se mnogo manje upotrebljava. Sazvučja ovog troglasja ponekad su oštra. Pod opštim imenom zumara Albanci označuju aerofoni in strument s udarnim jezičkom. jednak kratkom uvodu s glissandom — pevaju ga svi. tako da se ton ne prekida sve do kraja pesme ili igre. violine. Ima dva registra. a zatim u Prištini i Prizrenu Muzička odeljenja na pedagoškim školama. Propagirajući muzičku umetnost u šii slojevima naroda. U raznim pokrajinama on je druk čijeg oblika i veliči ne. od jednog tona koji peva prvi glas. pažnju srpskih kompozitora. u Đakovici filikacke). 1949 osnovana je u Prizrenu i Srednja im škola. S Mokranjac u Prištini i Hajdar Dushi u Đakovici. V retko upotrebljava se karadyzen. Na melodijskim instrumentima. Ostali predstav nici aerofonih instruZURLAŠ IZ RUGOVA menata jesu velike i . koji je od samog početka podsticao stv: mladih kompozitora. U većim ansamblima ima najviše šest do sedam instrumenata. koji je na osnovu vk zapisa komponovao »Pesme sa Kosova« (»Rukoveti« VIII i 1896 i 1906) i hor »Prizrene. solističko i grupno. Među i posebno mesto zauzima Lorenc Antoni. V< od čitelije. Na završetku pesme. koji je među ostalim pesi obradio za hor »Dola ne pengjefe« (Izašla sam na prozor) i e miros (Moja lepojko). rrtnte per ne Uje rrtn-te. Umetnička.te. uz koja treb: menuti društva u Orahovcu. ali su i veoma interesantna i impresivna. Na poro i druge svečanosti Albanci pozivlju ansamble sastavljene c telija i šarkija. Inspiraciju za! stvaralaštvo našao je u albanskoj narodnoj muzici i komp' Košta Manojlović (1890—1949). na kojima su svirali Cigani. Hrvat Josip Slavenski (1896—1955) posizao je u više at za albanskim melosom. sličan srpskoj fruli. J) JI J) J 1 fororne sili0 se ne hl-je nm. Drugi oblik kratkog uvoda u stvari je mala kadenca koju peva samo prvi glas. E-o. Narodni muzički instrumenti. 1 Uporedo sa bujnim razvojem muzičkog života na Kosovu Oslobođenja. Treća žica uglašena je za kvartv i služi kao bordun. Sa svojih šest rupica daje heptatonsku lestvicu. objavljene 1933 pod naslovom »Pesme z Skenderbegove«. Muzičkim folklorom Kosova i Metohije inspirisali su 1 novije vreme i drugi jugoslovenski kompozitori. a u okviru Oblasnog pozorišta izvode se i rete. U gradovima postojali su ans zvani čalgidžije. u kombinaciji duvačkih i žicanih ili duvačkih i udaraljki. Emil Cossetto (1918) Glavna rasadišta muzičke kulture na Kosovu posle Oslobo postale su niže muzičke škole u Prizrenu. Prvi medu njirr je Stevan Mokranjac (1856—1914). 1 čalgidžije nestaju. Ima jednu ili dve cevi sa 4—6 ru pica. svestrani umetnik. ima 3—12 žica i instrument je hromatskog tipa. Gnjilanu. Peći. sastavljeni od ćemand (violine). kao Ramiz Sadiku u Peći. Žene pevaju uz okretanje tepsije na sofri. U različitim kra jevima različito se naziva (u Debru pilipizge. Muzički folklor Kosova i Metohije privul već u XIX v. Tehnika duvanja veoma je teška. koji je udario temelje nacionalnoj n E i ii-ri terzlut.

Albanaca u Jugoslaviji. Antoni je napisao veći broj vokal .

1893. I. Metrički oblici u šiptarskoj narodnoj muzici. 7: 1691. prožet španjolskim koloritom.). I. vokalnih i instrumentalnih dela i dr. II. puto vao po Južnoj i Sjevernoj Ame rici i izdržavao se najprije svira njem po kavanama i kabaretima. približava se u zreloj fazi harmonijama i zvučnim bojama francuskih impresionista. 4. Sin i učenik Matea. E. Jedna decenija muzičkog života na Kosovu i Me tohiji. Iz među 11. Nastavljači misije Stevana Mokranjca na Kosovu i Metohiji. 1697. Za madridski Konzervatorij napisao udžbenik Metodo completo de piano (1840). — VOKALNA: oratorij El Cristo. Suite esponola. Ljubljana 1960.. BORBA ZA DJEVOJKU instrumentalnih dela. Mark Kafinari. — 5. U instrumentalnim kompozicijama približava se koncertnom stilu Corellija i Torellija. 1894. 1687. a bio je na glasu i kao violinist. 1719. 1691. Antoni. Čitelija. Isaac Albeniz. godine. — M. 1947. Cantate da camera a voće sola op. 1688. — Isti. III. 1964. 6 fuga i svita za klavir) i veoma nadaren. — E. Komponirane uglavnom u obliku minijatura (u ciklusima). 3. Opere: Gli amici. Puna ne kanget popullore shqiptare. Simović. i 15. — Komorna muzika.: 5. 6. Pepita Jimenez. 11. To Nellie i dr. — Isti. Narodno pevanje kod Šiptara. Concerti varii da camera op. I. 1696. Albeniz. Gazmed Zajmi. Na po vratku u Evropu nastupa u Londonu i Liverpoolu. pretežno lirskog karaktera. 5. Pirro. 1732. MGG. 14. II. Pariš 1956. Correnti. Crkveni zborovođa katedrale u Logronu i San Sebastianu. — G.: A. J. Albeniz et Granados. Na albanskom muzičkom folkloru izgrađuju svoja dela još: Isak Muc'oli. — L. RMI. —■ J. Mexico 1944. Eugen d'. Compta). Sakać. Zarzuela San Antonio de la Florida. I. Središnja su mu djela oratoriji. Priština 1962. zatim i koncertiranjem. ALBĆNIZ. Pariš 1917. 5. španjolski kompozitor (?.ALBANSKA MUZIKA — ALBERT 31 1875 nastavlja studije na Konzervatoriju u Bruxellesu (Brassin. po kojima je jedan od utemeljitelja španjolskoga nacionalnog stila. 1712. Llorens Cistero. Eufema.: B. Šiptarski revolucionarni muzički folklor. Kange popullore Shqiptare (2 sv. 14. Giobbe. Morle di Cristo. 5. Već tada dolazi na glas kao pijanist koji »svojom virtuoznošću i fan tazijom fascinira publiku«. sa vie-son oeuvre. 1714. Od 1830 profesor je klavira na Konzervatoriju u Madridu i od 1834 dvorski orguljaš i muzički učitelj. 23. 1958. u odsječenim ritmovima narodnih plesova. O šaljivoj lirskoj poeziji kod Šiptara na Kosovu i Metohiji. Dupont. Opere: The magic opal. 1895. I. Gjurmime albanologjike. Caprici varii da catnera op. — Isti. a izraz. IX 1663 — Bologna. etide i si. Buenos Aires 1950. — KLAVIRSKA: Piezas caracteristicas. — Ž. Kalkbrennera.. komponirao ih je kao djela većih razmjera bliza operi i manjeg komornog tipa bližeg kantati. a objavio je i tri zbirke albanskih narodnih napeva. ciklus od 12 »slika« različitih španjolskih krajeva. IV 1855). U najproduktivnije kompozitore na Kosovu koji nisu albanske narodnosti ide Redžo Mulić. Geschichte des Oratoriums. dirigent i kompozitor (Glasgovv. Narodno stvaralaštvo. ibid. 2. — CRKVENA: Messa e Salmi concertati op. značajnije su jedino solo-pjesme iz posljednjeg stvaralačkog razdoblja. Senderos espirituales de Albeniz y Debussv. Njegov muzički govor kreće se u širokom dijapazonu od citata albanske narodne melodike do približavanja ekstremnim pravcima zapadno evropske muzike. koji se služi i tekovinama savremenog muzičkog stvaralaštva. »Zemlja se zaklinje«) i Zeqir. 1802. Sinibaldo. Već u petoj godi ni nastupao kao »čudo od djete ta« u Barceloni. 1960. Mateo (Antonio Pćrez ds). 1914. O nekim značajkama albanskog muzičkog folklora. rano preminuo Halit Kasapoli. DJELA: simfonijska suita Catalonia. — J. Etudes musicales. 1905—08. I 1956. 1896. 1968. INSTRUMENTALNA: Ballelti. 20. a 1878 odlazi na usavršavanje F. 1705. koji jeuz kamerne oblike ostavio i nekoliko orkestralnih kompozicija (»Šiptarska devojka«. Klavir učio kod E. a 1868 na Konzer vatoriju u Madridu (Mendizabal. 1682. Collet. Napisao: Instruccion metodica especulativa y prdctica para ensenar a cantar y a laner la mušica moderna y antiqua. Plasencia 1951. 1699 i II Principe selvaggio. radija i^gramofona. ALBERGATTI CAPACELLI. 10. 1702. Atbćniz. Pedro (A. — A.) i crkvenu muziku (mise. Usprkos tome ušao je u red najznačajnijih kompozitora bolonjske škole na prijelazu iz XVII u XVIII st. Annuario Musical. — Š. provincija Gerona. IV 1864 — Riga. Studirao i u Parizu kod H. Frati. 1683. 1696. 83.. La Vega (prvi stavak nedovršene suite VAlhambra). LIT. španjolski pijanist. y Basanta). L'innocensa di S. mnogobrojne etide (»sonate«). Cantate e Oratorii spirituali op. navješćujući načinom oblikovanja prijelaz iz venecijanskog u napuljski stil. Kaladojne. ALBENIZ. Među ostalim muzičkim stvaraocima pažnju su svratili Vincenc Gjini (»Concerto grosso«. Gevaert). valceri i dr. mazurke. Liszta u Weimaru. 1687. Leipzig 1911. ibid. Malaguena. — H. Fahri Begiri. Antoni. 1963. Raux-Deledicque. Slavenski. 1686. DJELA.a Ballata. Suite ancienne. LIT. Schuberta i Chopina. H. 8. // ritorno dalla Capanna. Rhapsodia cubana. Coutts. Ostala Albenizova djela odaju kompozitora primarno pijanističke inspiracije. Espaiia. Pauera u Londonu. Folklori muzikuer shqiptar. 1948). R. Albeniz su vida inquieta y ardorosa. Poduzimao je mnogobrojne turneje po Evropi i Americi. 10. Moracić. — J. Glasnik Muzeja Kosova i Metohije. Zadruga. 41—42. Sagardia. 1699. — Isti. njemački pijanist. Uiride di pače. prožeti snažnim dramatskim akcentima. III 1932). Redovnik. više kantata. VI 1831). Najznačajnije mu je djelo tog žanra Iberia. // convinto di Baldassarre. Dobrivoje Baskić. San Petronio. 1687 posvetio je caru Leopoldu I zbirku Pletro armonico. orguljaš kompozitor (Logrono. 1956. Rhapsodia espanola (orkestriraliEnesco i Casella). 1950. 1. Muzičke novine. Instrumentalna i vokalna dela pišu Esad Rizvanoli. Cantos de Espaha. stekavši veoma velik ugled svojim interpretacijama Beethovenovih i Bacho - . V 1860 — Campo les Bains. 1875 u Leipzigu kraće vrijeme studira kod Jadassohna i Reineckea. Uveo je moderni pijanistički stil u Španjolsku i odgojio gotovo sve istaknutije španjolske i južnoameričke pijaniste idućih generacija. uz njega ostaje do 1880. Suonate a due Violini col suo Basso continuo op. Naročito se ističe kao dobar poznavalac instru mentacije. Laplane. —■ VOKALNA. 1729. Krist Lekaj (kantata. Marta Annunciata delVAngelo. 1690. I. — Isti. Hinno et Antifone op. 5. — DRAMSKA. 1959—60. Sarabmdl e Gighe za gudače op. IV 1795 — Madrid. Seis danzas espanolas. Rašiđ Krasnici. Azulejos (dovršio Granados). Pireneji. istovremeno koncertira po Španjolskoj. 16. Therstappen. Enrico Clifford. trilogija El rey Arthur (I. »Koncertna igra«). LIT. te solopjesme. Zvuk. III. solo-pjesme: Deux morceaux de prose de Loti. Isaac. pobjegavši iz roditeljske kuće. talijanski kompozitor (Carrati. U to je vrijeme već zreo pijanist virtuoz. Skopje 1968. ALBENIZ 2. — DRAMSKA. Priština 1956.. 5. Uz to se istakao kao muzički pedagog i dirigent Simfonijskog orkestra i hora Radio-Prištine i KUD Agimi u Prizrenu. Navarra (dovršio Deodat de Severac). ibid. Herza i C. Musicisti e cantanti bolognesi del Settecento. Plana. Quatre melodies de F. — R. Ginevrd). 1701. Barcelona) i u Parizu. Virtuozni pijanistički slog tih djela pod utjecajem je Liszta. Sevime Gjinali. 4. Albanološka istraživanja 1. La B. 22. Schering. Serra Crespo. Zvuk. Pariš 1925 (novo izd. MGG. Potekavši iz stare talijanske aristokratske obitelji bavio se muzikom samo kao »nobile dilettante«. — H.. Kange popullore te Shqiptareve te Kosove-Metohis. // trionfo della grazia. 1689. 1951. Oltilia. Iberia. Eustachio. Motetti et Anti/one op. Cazim Dushku i dr. — L. 12. de Marliave. Schmitz. oko 1755 — San Sebastian. Komponirao klavirske varijacije. El Lied en la obra musical de Isaac Aibiniz. 1687. između mnogobrojnih koncerata po Americi i Evropi boravio je najčešće u Španjolskoj (Madrid. 1951. Akil Koci. Lancelot.). Zef Tupeci. autor »Prve simfonije«. — L. Rad VI kongresa folklorista Jugoslavije. — Isti. Kao kompozitor dao je svoje najbolje u klavirskim djelima. I i II. Plana. 1721. komponirao djela za klavir (sonata i dr. fantazije. Priština 1951. prateći ga u WeimariRim. koja su izgrađena na albanskom muzičkom folkloru. II martirio di S. to su lirske impresije i slike jarko obojenih krajolika Španjolske. Notas ineditas sobre el virtuosismo de Isaac Albeniz y sa producion pianistica. Merlin. Caterina da Bologna. Orsola. dve »Albanske svite«. Richtera u Beču i F. Lisztu u Budimpeštu. španjolski pijanist i kompozitor (Camprodon. dvije godine ka snije učio klavir kod Marmontela u Parizu. Rad kon gresa Saveza folklorista Jugoslavije. VI 1735). 1694. 1959—60. ALBERT. Oratoriji: Nabuccodonosor. po čemu se pretpostavlja da je u to doba bio u službi carskoga dvora. VI 1909). s ustreptalom metodikom u stilu cante flamenca. moteti i dr. Isaac Albeniz. Koc. 1899. Uloga individualnih stvaralaca u razvitku savremenog albanskog narod nog pevanja na Kosovu i Metohiji putem štampe. ronda. 29. 1715 i dr. Pletro armonico composto di dieci sonate da camera op. — L. Recuerdos de viaje. 59. Jeta e re. bogato instrumentirani. A. 1897—1906. Ać. Kao pijanist proslavio se osobito interpretacijom clavecinista te Bacha. Severin Kajtazi. Antoni. Pirro d'Albergati conte Capacclli. 5—5.

Domenico. Minellija i F. 6. —■ J. Becker). Muziku studirao u zu i tamo 1893—95 započe mjetničku karijeru kao diri . metoda solfeggia. 8.. 1893. 1897. Lottija. de Musset). 1638 —50. oko 1710 — vjerojatno Rim. je u razvoju njemačke ranobarokne vokalne lirike središnja ličnost između H. Tiefland. duhovne pjesme. 1932. 1904. a od 1726 zborovoda u crkvi S. Geschichte des neuen deutschen Liedes. I. (-* Murky). — Zborna solopjesme. Diplomirao 1901 na Liceo Musicale u Bol (F. osnovao Nuovo Quartetto Romano. — Kla djela. Ušavši u konigsberški krug baroknih pjesnika (S. Tijl (A. Heinrich Albert. Eugen d'Albert. Braunschweig 1933. 1916. 1912. a od 1939 vicedirektor flamanskoga muzičkog odjela radija. ALBERTINSKI BASOVI. sonata za 2 violine 1706. ALBINI. M. Eugen d'Albert. 1622 učio kompoziciju kod svojega bratića H. 1918. \ (1927). XII 1869 — Zagreb. ta za gudače i 2 trublje. Grundlage einer Ehrenpforte. Istel. 1921). 1623—26 studirao pravo u Leipzigu.. 1903. 1919. 1905. IV 1881 —). jednoglasne. Henrico (pravo ime Heinrich Weis burg von Biswang). Eugenio. obuhvaća višeglasne i jednoglasne pjesme i korale uz generalbas. 1907. isprva slijedi Wagnera. Oblicima i umjetničkom dotjeranošću svog muzičkog izraza Albertove Arien dale su visoko estetsko mjerilo i putokaz punom razvoju njemačkoga baroknog Lieda. II 1751).. 1921. A. Martin (1931). ALBERT. Od 1924 muzički savjetnik i dirigent avangardnog kazališta Vlaamse Volkstoneel. 1903. jednolična f rastavljenog trozvuka koja se u klavirskoj literaturi često p ljuje u lijevoj ruci kao pratnja melodije. — W. — VOKALNA: Wie wir die Natur erleben za solo-glas i orkestar. b. Bio i virtuoz na violi da ga: Komponirao kraća djela za violončelo i klavir. 1645 (u povodu stogodišnjice Univerziteta u Konigsbergu. 1686 upisan je bio kao student muzike na Un zitetu u Levdenu. Die verschenkte Frau. Giuseppe Matteo. Olimpiade. 2 klavirska koncerta: u h-molu op. Leipzig 1930. Der Improvisator. Stobausa. MGG. 4. 5 Bagatellen. Ander Teil der Arien . Le origini italiane del romanticismo musicale. blizu 60 solo-pjesama uz klavir. 1899. osmerodijelna zbirka Arien. Muller-Blatlau. 1893. Mattheson.. — DRAMSKA: komična opera Europa oulvoerd. NOVA IZD. R. IV 1901 —). — H. Leipzig 1923. Poeti minori del clavicembalo. dijelom polifonički. Učen Biffija i A. pučki obojene. As. LIT. u kojoj daje impresivnu sliku sredine i likova. sačuvan samo libreto). 1933. God. Giovanni in Monte. 1930. — VOKALNA: Arien u 8 dijelova {Ersler Teil der Arien oder Melodeien etlicher teils geistlicher teils weltlicher. MGG. 1946 i Tornooi. 1740). Preradio za klavir niz orguljskih kompozicija J. Albertijevi Allegri vjere su prvi primjerci toga oblika u literaturi za čembalo. 1947. koje su najvećim dijelom zaboravljene. 1953. — Opere: Endimione. Mittelalterliche Venushymne za tenor.32 ALBERT — ALBINI vih djela koje su smatrali nedostižnim. Na putu u Varšavu. koje idu E. uvertira za 4 gudača i trombon. 1886. Liebesketten. sole i orkestar. 1737—40. je u Bologni. 11. 1909. Kain. talijanski violončelist (Saludecio. God. 1912. Mu'ller. 1951. U solo-pjesmama bliz je po sadržaju smjeru R. a nekoliko ih je i sam spjevao.c. 1721. Die Witwe von Epkesus. Bacha. Wirth. obj. S. — "? stenberg. Straussa. suita Aschenputtei op. Francka. —■ Dva gudačka kvarteta: op. Kretzschmar. monodija u talijanskom stile recitativo. Mai nija (violina) te P. zborne pjesme. Bio je violinist i dirigent na dvoru grofa Bor nija. Domenico Alberti. Od 1933 sekretar belgijske nacionalne radiofonijske službe. Galatea. 7. I. suita. 3 koncerta za 2 flaute i gudače. simf.: E. Studirao na Konzervatoriju u Antwerpenu. Lucifer del). sonata za 4 gudača. Tragaldabas. H. 20. 1947 (muzička historija ilustrirana pločama). Oslhoff. koncert za violončelo u C-duru. — G. E. Pisao i muzičke kritike.). Scheina te A. studirao zatim u Berlinu (H.: J. 1898.. — VOKALNA : Oratorij La Vergine Annunziata. XII i XIII). 1904. Mister Wu. a oko 1945 na dodekafoniju. Vitalijem izvodio staru i suvremenu komornu muziku. pjesma Ananki. . Van der Velde). Raupp. violinsku sonatu u A-duru obj. Baleti Huma 1929.. 1929. — Više klavirskih kompozicija: sonata u fis-molu. DJELA. E. muški zbor i orkestar. 1635 (sačuvane samo dvije arije). kom 3 violine. Shiitza u Dresdenu. Sirocco. 33. za koje je komponirao više scensko-muzičkih djela. violu i kontrabas. Jozzija). napisao Beetk e le sue cinque sonate per vi cello (1923) i Gli slrumenti > cali moderni (1936). Regina Coeli. RMI. 1626 zarobljuju ga Šveđani. ALBERTI. Geschichte des deutschen Liedes vom Zeitalter des Barock bis zur Gegenwart. Serato). Musikaliscke Kiirbs-Hutte. M. 2. Ghismonda. Nakon mnogih neprilika vraća se 1628 u Konigsberg. Dach i dr.. 1887 i op. A. H. (C01 U violinskim sonatama majstorski iskorištava tehničke moguć instrumenta. Kriegera i J.— H. Kasnije se priklanja verizmu i operom Tiefland. Miinchen 1925. ALBINI. 1951. 1951. uvertira Esther op. npr.: violinsku sonatu u a-molu obj. Živio je u Holandiji gdje je oko 1700 izd Amsterdamu veći broj trio-sonata. J.: Arien I i II.: ALBERT. Gernot. LIT. 16. DJELA: opera Cleomedes. 2 sv. 1903—04. DJELA. sonata za violinu i b. Bernoulli s predgovorom H. 1713. W. Rosenwald (1931). strofne pjesme. 1900. 1737—40. pjevač ij balist (Venecija. svjetovnog i duhovnog sadržaja. — Napisao: De Evolutie von de Muziek von de Oudheid tot I ven. ciklus tricinija u 12 dijelova. G. Karei. Flauto solo. Musikgeschichte von Ost. Alberts Arien. Učenik C. INSTRUMENTALNA : simfonija za gudački orkestar i 2 ti 12 simfonija za 4 instrumenta. Der Stier von Olivera. trio-sonatuuh-moluobj. I. d'ALBERT DJELA. talijanski kompozitor i nist (Bologna. Rii 26. 2 oboe i 2 trublje. Mnogo smisla za muzički humor pokazao je u sažetim komičnim operama Die Abreise i Flauto solo.und Westpreussen. De Toverlantaarn. — DRAMSKA. ALBERTI. U kompoziciji eklektik. belgijski kompozitor (Antvverpen. Historijsku važnost imaju njegove dvosta' sonate za čembalo u kojima nakon Allegra slijedi drugi stai obliku plesa (Minuetto ili Giga). 1895. Opere (ukupno 21): Der Rubin. 1884 i u E-duru op. Die schivarze Orchidee. gdje 1630 dobiva mjesto orguljaša katedrale i nastavlja muzičke studije kod J. violinskih sonata. Hamburg 1740. suitu u G-duri H. Die Abreise. prešao zatim na neoklasicizam. polifoničkih zbornih stavaka i kantatnih kompozicija uz pratnju instrumenata. među znatnije njemačke opere te vrste. Dritter Teil der Arien . Vlaamse Suite. transkribi prerađivao staru literaturu za violu da gamba. priredio novo izdanje Bachova djela Das Wohllemperierte Clavier. Torino 1930. Moser. VII 1604 — Konigsberg. suverene tehnike. u operama. I. Komponirane su dijelom monodijski. Fischer. Konigsberg 1931. ravnomjerna. NOVA IZD. oko 1720. 18 1933). kor zitor i dirigent (Županja. mahom prigodne. Corvdon. — H. Het Vraggstuk der Toneeln 1929. IX 1685 — 18. VFMW. — Moteti. k' za flautu i gudače. Torrefranca. — H. 1645. — L. 8 Klaviersliicke i dr. X 1651). ORKESTRALNA: simfonija u F-duru op. Scenska muzika za djela: Me von Nymeghen (srednjovjekovni misterij). članci. MGG. 1886. 20. 12 koncerata obj. Jedan od prvih predstavnika suvremenog smjera u flamanskoj muzici. Passacagliu obj. F. Fremde Melodien in H. Die toten Augen. Singspiel Prussiarchus ili Sorbuisa. Concerti per ehiesa e per camera. Zulauf (1955). itd. Les Marrons du feu (A. Revolutionshochzeit. kantata. Beckmann (Das Violu 5 sv. Blizak je stilu talijanskih majstora XVII st. Albe Osobito se često primjenjuju u klavirskim djelima iz druge ] vine XVIII st. prokomponirane kantatne »arije« i monodije koje produhovljenošću melodijsko-harmonijskih linija. Leipzig 1911. Osobito su značajne pregnantne. Pente (1922). 1950.) kao »muzikalna spona« uglazbio je mnoge njihove pjesme. op. Oedipus Rex itd. sklon ekstatičnom izrazu. U p često upotrebljava rastavljene akorde (-> Albertinski basm DJELA: oko 36 sonata za čembalo (8 sonata štampano je 1761 u Ai damu pod imenom njegova učenika G. U instrumentalnim djelima nadovezuje se većinom na Brahmsa. odmjerenom ornamentacijom i izražajnim načinom predstavljaju uzore ranomonodijskog stila u njemačkoj pjesmi. 1924. Die moderne Oper vom Tode Richard Wagners bis zur Gegenwart. talijanski kompozitor. Heinrich. Srećko. ORKESTRALNA: četiri simfonije. ALBICASTRO. 12.: F. 1910 i — Isti. 1888. J. zu guten Sitten und Lust dienender Lieder. dobili su ime po talijanskom kompozitoru D. 1902. 8. Kretzschmara (DDT. švicarski violinist i kompozitor na prij u XVIII st. S pijani M. Izraziti vokalni kompozitor. Izeyl. Arestija (kontrapunkt). Glavno njegovo djelo. . An den Genius von Deutschland za zbor. — Komorna muzika. konce simfonija i dr. postiže trajniji uspjeh. njemački kompozitor (Lobenstein. Ein Kiinstlerund Menschenschicksal. LIT. poslije 1918 pristaša ekspresionizma. a oblici su im raznolični: ima jednoglasnih i višeglasnih strofnih pjesama (među tima se javljaju parodirani napjevi poljskih i francuskih plesova i pjesama). Het Beestenspel. 1893.

Um vremenu djelovao u Beču slobodan umjetnik-kompoz Kasnije u Zagrebu vodio torsko-pravno zastupnii Osim toga aktivno je sui vao i potpomagao rad i n. S.Gradskog kazališta. —1902 bio je dirigent i 191 19 direktor (s kraćim pre' ma) Zagrebačke opere. God. ALBINI janja Matice hrvatskihkazah .

VII 1842 — 9. Abhandlung iiher die Frage. rio. 6. ALBRECHT. 1724. 4. Lupus Hellinck und Johannes Lupi. Marpurga i G. B. III 1900). LIT.ALBINI — ALBRECHTSBERGER lobrovoljaca (od 1926 predsjednik) i bio jedan od utemeljitelja ) ruštva prijatelja kazališta. I. Koračnica Hrvata. alet Na plitvička jezera (Zagreb. Zatim je. a obogatio je repertoar i standardnim jelima stranih kompozitora. S. Hrvatsko glumište. Wesselom izdao je tri zbirke ruskih vojničkih. raizvedba 1909. A. Hatze. je komponirao tri gudačka kvarteta. DJELA: Grundliche Einleitung in die Anfangslehre der Tonkunst.: E. prvobitno jutarnja serenada. Bersa. eschichte des Instrumental-Konzerts. 1952. 1695. 14. Marietta Alboni II izd. God. Madridu). VIII 1885 — Bratislava. od 1939 vodio muzikološki institut u Berlinu. Wolf. Tomaso. Na Muzičkoj akademiji u Budimpešti završio studij klavira (S. 16. 1764 i djela J. 1908. 1765. Alexandcr. Učio je kod J. ALBRECHT. za dvor Miinchenu. Lhotka). njemačka obitelj muzičara koja je djelovala Rusiji. 1. svitanje). od 1907 djelovao u Bratislavi kao orguljaš i profesor na Gradskoj muzičkoj školi. premijera: Zagreb. Širola. Hutchings. C. Glinke). Berlinu. 2. — /. 20. gdje je 1842 debirala. Journal of the American usicological Societv. IX 1807 ■ Gatčina. Chase. IV 1898). Barun Trenk (praizvedba 1908 u Leipzigu. njemački kompozitor i dirigent (Chemnitz. K. Sjećanja na Srećka Albinija. Tomaso Albinoni. — R. je. I. 1951. Sa N. rtamene. trio za 2 violine i violu. Rumunjska. kozačkih i mornarskih pjesama. 1906.: A. 1950. a od 1892 bibliotekar Carskog kazališta. dirigent. 68. Stolzera (DDT. 1701. — Opere: Jeljena. Uz to je od 1947 direktor ustanove Landesinstitut fiir Musikforschung Schleswig-Holsteina. kantata Šuhajko. LIT. Moser. B. // Trionfo d'Armida. I 1732 — Miihlhausen. od 1871 inspektor svih carskih orkestara. Legrenzija. VII 1899 —). 1960. Opere (ukupno 48): mobia. 8. Palmotić) i Rikard III (Shakespeare). A. talijanski kompozitor (Venecija. Neros Ende. Ije je neko vrijeme bio violinist opernog orkestra. Ratna und Sita.: S. nakon trogodišnjeg usavršavanja kod G. 1946. Nezoman. Ondje bio dirigent Dramskog kazališta. i. Humoreska. Berlin 1923. Sa N. Spomienky a tužby. zborovi. 1925. Lupija. 1715. 1773). Firenci. B. Pougin. / veri amici. II 1915).). u Leipzigu. Ciro 1709. jndon 1961. 1703. posebice za obou). balet Gorski duh i jednu misu. Milanu. ob die Musik beim Gottesdienst der Christen zu dulden ist oder nicht. 9—12. '. 30. LAmor di figlio non conosciuto. 1907. — Zbornik Hans Albrecht in Memoriam (urednici W. Sonata per violino solo e basso continuo. oko 1722. DJELA. kompozicije za violončelo i klavir i dr. Parizu. Schnabela u Breslauu. Kovačević. 1725 (prva opera u Ve-:ciji na Metastasijev libreto). oko 1704. jug. VI 1893). je uređivao publikacije Musikforschung. 3 i 8. God. 1923. 1701. 2. Objavio anonimno Gedanken eines thuringischen Tonkiinstlers (u povodu polemike između F. Geschichte des Violinspiels. Studirao muziku u Leipzigu. H. 7. J. K. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Šipkova ružička. Paumgartner. je značajan kao kompozitor vedre muzike. 1936.« Najviše uspjeha potigla je opereta Barun Trenk koja se nakon praizvedbe u Leipzigu ivodila na mnogim evropskim pozornicama (Njemačka. solo-pjesme. Sv. Pored strogo polifonički građenih stalka javljaju se mjestimice i slobodnije oblikovani. Caspar Othmayr. vjelchen einige Menschen gegen die Musik von sich blicken lassen. Kassel 1962. Scipione nelle Spagne. DJELA: Die Auffuhrungspraxis der italienischen Musik des 14. od 1942 predavao (1955 profesor) na Univerzitetu u Kielu. XI 1908). Igrokaz Pepeljuga. oko 1716. Sitt. M. VII 1958). 1966. 23. 8. pjesme uz orkestar i uz klavir. II Tiranno eroe. Faust"). Pragu. 1911—13 operni dirigent u Chemnitzu. 20. 1961. 1. 1930 i Die Briicke. američki muzikolog (Philadelphia. telodijski inventivni. V. olone e continuo. 1925. VI 671 — 17. Konstantin Karlovič. ALBINUS. ALBRECHT. F. Tomaso Ibinoni. III 1826 — Ville d'Avrav kraj iriza. Johann Lorenz (Magister Albrecht). Bach. Varijacije za trublju i orkestar. amburgu. L'Ermengarda. Prijateljevao je sa P.nskoga kasnog baroka. Otto Edwin. 12. Haase). Maria Anna Marzia (zvana Marietta). 1914—15 u Neisseu. III 1902 — Kiel. 2. Vivaldija. oko 1711. — KOMORNA: gudački kvartet u Dduru. Studirao na Univerzitetu u K0benhavnu. Koessler). — A. Marietta Alboni. 7. Pjevanje učila u Bologni. Adlunga Mušica mechanica organoedi i Musikalisches Siebengestirn. a od 1936 djeluje kao dirigent u Stettinu. Alexander Albrecht. premijera: Zagreb. ■ W. 9 0 12 koncerata u zbirci). A. Kao orkestralni dirigent gostovao i u inozemstvu. lersa. Pjesme za glas i klavir. Engleska. MU/ia M. Dvorska opera u Beču. sin Karla. — DRAMSKA. 8. 1933. W. — Jav:ske kompozicije. jug. 7 i op. Sei sonate da chiesa op. LJELA. Amosa. a 1853 gostovala je s :likim uspjehom u SAD i Južnoj Americi. L'Inganno nocente. XI 1901). Dji nagoviještaju budući simfonijski stil. 1768. F. zatim dirigent njemačke i od S40 ruske opere (dirigirao prvu izvedbu opere PycAau u JJwd- ALBRECHT. 1726. III 1890 —). — Kantata Četiri idišnja doba za muški zbor i orkestar. Od 1850 poučavao je pjevanje u Gatčini. U svoja djela nosio je »svježinu slavonske narodne melodike i vedrinu naših ola. Vrativši se u Petrograd bio je 1860— 72 violinist tamošnje talijanske opere. ALBRECHT. izmjenjujući ih vješto s naglašeno osjećajnim arijama i tiično romantično-operetnim rekvizitima. — Crkvene kompozicije. 1722. Nakon kratkoajnog djelovanja u Diisseldorfu otišao 1838 u Petrograd. Predavao je solfeggio i pjevanje te napisao i nekoliko priručnika. str.). — Isti. Madame roubadour. premijera: agreb. 1932. 1740. Operete Nabob (praizvedba 1905 u Beču. Hrvatski kompozitori i njihova djela. MGG. INSTRUMENTALNA: devet Sinfonie a auattro (u rukopisu) I Sinfonie e concerti a cinque op. — VOKALNA : komorne kantate i arije (rukopisi u bibliotekama Bologni. Na prvim rojim štampanim djelima potpisivao se dilettante veneto a od 711 nadalje mušico di violino. — Izdao zbirku crkvenih kantata za sve godišnje blagdane: Musikalisches Lob Gottes in der Stille zu Zion. 1919. 1764. Od 1854 violončelist Carskog kazališta u Moskvi. Rossinija. E. oko 1716. Bratislava 1959. H. — K. New York 1941. Rubinsteinom suosnivač (1860) Moskovskog konzervatorija. Othmavra i G. 1857—60 učio je na Konzer vatoriju u Leipzigu. sonatina za 11 instrumenata. Giazotto. od 1951 i Bachova instituta u Gottingenu. God. Kao direktor i dirigent Zagrebačke opere izveo po ivi put više opera suvremenih jugoslavenskih kompozitora (B. Balletti tre op. Miiano 1945. Ko. DJELA: dvije simfonijske pjesme. agreb. Marcella i A. — A. 65). najznačajiji instrumentalni kompozitor u posljednjem razdoblju veneci-. Hans Albrecht. II 1906. Od njegovih muzičko-historijskih djela važni su katalog rukopisa koji su se čuvali u knjižnici Petrogradskog konzervatorija i brošure o Petrogradskom konzervatoriju (1891). J.). 1732. Hans. Bratislava 1964. ig. zborovi. Griselda. II Radamisto.: F. II. Ko. 1927. 26. prigodom svadbenih rečanosti bavarskog kneza izbornika Karla Alberta. Sachs. VI 1894). A. L'Astarto. J. koja se izvodi na instrumentima dulzaina i tamboril (-»ubade). W. Cinque sonate per violino solo. 1694. od 1758 orguljaš u Miihlhausenu. Reger). Klinda. — A. V. 1848. Muzikologiju studirao na Univer zitetu u Berlinu (J. C. 31. Evgenij Maria Karlovič. Didone abbandonata. jer je obradio 2 fuge iz trioso-ata op. 1707. Marpurg. Rhausa. A.: G. Novak. LIT. I 1961). 1872 osnovao je petrogradsko komorno udruženje. Mala baronesa. Učio vjerojatno kod G. LIT. J. homofonički. 1947. Pariš 1912. 6. zbor i orkestar. Londonu. 1694. God. evala na najuglednijim opernim pozornicama Evrope (La Scala Milanu. 8. Vilhar. od 1937 kao bibliotekar. Trattenimenti armonici 'r camera divisi in dodici sonate op. — Oratorij Heroische Ballade. Koncerti su mu formalno dotjerani. Versuch einer Abhandlung von den Ursachen des Hasses. 33 ALBINONI. — Kompozicije za klavir i orgulje. Nicholas from the I2th Century Fleury . 1925—37 nastavnik u Essenu i Wuppertalu. — Klavirske kompozicije. The Baroque Concerto. zvukovno bogati (komponirani su i za du-ače. Dirigirao je i simfonijskim koncerima. 3. 8. scenska muzika l drame Pavlimir (J. a 1722. violinist i kompozitor (Poznan. Komponirao je opere za venecijanska azališta (poznato je 48 dovršenih). Flaccus -> Alkuin ALBONI. i na University of Pennsylvania (1931 doktorirao) gdje djeluje od 1923 kao nastavnik. 1919. 4. DJELA. violončelist (Elberfeld. 1708. Blume. kantata Marathon. Komponirao je kraća vokalna i klavirska djela. 23. Bartok) i kompozicije (H. zatim vrsta španjolskih (i to osobito galicijskih) narodnih medija. — VOKALNA: Marienleben za sopran. Thoman. DJELA: Four Latin Plays of St. članci u zbirci Historisch-kritische Beytrdge F. Acta Musicologica i Documenta Musicologica. II 1894). '23. Hmškovsky. talijanska evačica. Concerti a cinque op. Schering. X 1836 — Moskva. ne■olog. Berlinu i dr. C. — DRAMSKA: opera Maričon (Zagreb. Leben und Werk. Od 1921 bio je ujedno i dirigent katedralnog zbora s kojim je izveo više oratorijskih djela. što upućuje na to da je prešao u rofesionalne muzičare. Čajkovskim. Jahrhunderts (disertacija). a od 1954 njemačkog muzičkohistorijskog arhiva u Kasselu. The Sonatas of Albinoni and Vivaldi. 1701. Brennecke i H. 5. Acloque. talija i dr. br. 1929. Max Richard. 1934. LIT. mimička slika Svečanost ukratvićevu dvorcu (Zagreb. — Komorna muzika. AML. — R. 1716 i 1722. violinist (Petrograd. I 1750). Karl. Sorgea). Živio zatim u Dresdenu. I. LIT. op. 8. 1761. klavirski kvintet u E-duru. Konjović. alt (Citta di Castelo. Leipzig 1927. Scenska muzika (Goethe. sin Karla. Hornbostel). Miletić. S. 1950. Čini se da je njegovu mziku osobito cijenio J. Zvuk. mate e Balletti a tre op. pored B. AML. ALBRECHT. Albert. II prodigio delV innocenza. Prerađena pod naslovom Bosonoga plesačica. 1940. ALBORADA (španj.: F. 29. u Petrogradu. L'Ardelinda. Sonate a tre op. njemački muzički pisac i kompozitor (Gormar. — »"Srećko Albini. slovački kompozitor i dirigent (Arad. 15. The Music of Spain. Studirao na Konzervatoriju u Leipzigu (H. ORKESTRALNA: uvertira Tomislav. — Izdao djela Th. III 1863). Slovenska hudba. njemački muzikolog (Magdeburg. 1700. 1904.

E. 1755—57 bio je orguljaš u Gyoru. Francis Hopkinson.. God. Musician. I. Pittnera u rodnom gradu. . 3 1736 — Beč. Johann Georg. 1938. 7. III 1809). austrijski kompozitor i muzički teoretičar (Klosterneuburg. 3. Kasnije je u muzici sticao znanje kao samouk. 1935. 1953- ALBRECHTSBERGER. Kao dječak pjevao u crkvenom zboru i učio general-bas i orgulje kod L. A Census of Autograph Music Manuscripts of European Composers in American Libraries. Poet and Patriot. II Muz.Playbook.

Henry. G. arije i ariette. Aargau 1497 — Bern. pozicije uvijek ograničena izvjesnim pravilima. Scherin/ schichte des Instrumental-Konzerts. Schmitz. Teichmullera i S. Učenik G. 1894. Berkeley( Dinner Engagement (1954) i Castaway (1967) i Waltono\ Bear (1967). oko 1660. Uz biblioteku u British Museumu to je m čajnija muzička biblioteka u Engleskoj. God. ALEATORIKA. 1695 član Filharmonijske akad u Bologni. van Beethoven. III 1903 — Skopje. DJELA. Busi. 1951. Vincenzo Albrici. Cosmas Alder und die bernische Reforn Bern 1930. Crozier i pjevač P. Eine biographische Skizze mit besonderer Berucksichtigung seiner schwedischen Zeit. kraću kompoziciju različitog oblika nastalu u časovitom raspoloženju. — E. Pertija. 1648 — Oxford. Alders K sition auf Zwinglis Tod. Ausweichungen von C-dur und c-moll. Kapp (DTO. A. književnik E. suita za violončelo i klavir. 1 misu obj. Nakon Reformacije dje kao gradski činovnik. — SPISI: Griindliche Anmeisung zur Komposition. Bacha. Leipzig 1905. A. 1 njei pjesmu obj. — Isti. Oprečan prethodnome je post gdje kompozitor definitivno fiksira cjelinu kompozicije k . himne. STMW. engleski historičar. 2 koncerta za klavir. velik bro rijanti u kojima se djelo može izvesti. ibid. a 1791 i kao zborovođa crkve sv. I. ORKESTRALNA: simfonija. je isti (Schweizer Musikbuch). 1703. 1553) sačuvano je i nekoliko njegovih moteta (1 ostalima Isbruck. francuskoj muzici. DJELA. Ko. H iscoc. fuge za klavir. 1844. Schramek-Kirchner . A.: M. 1663—67 boravi u Londonu kao dvorski kompozitor. Dresden 1849. koju je ostavio koledžu ( Church u Oxfordu. The Burning Furnace (1966) i Golden Vanity (1967). potpuno šlep odlazi u Beograd. NOVA IZD. 1837. G. Skrjabina (Feuillet d'album op. d mento za flautu i klavir. upravljanom slučaju (njem. 1927. 2 njemačke pjesme obj. St. divertimento za klavir i g orkestar. den Generalbass zu erlernen. osim toga počasni dvorski dirigent vojvode od Man Uz to trgovac muzikalijama. kl kvintet.. Wannemacher und C. fantazija za klavir i komorni orkestar. Hummel i I.: i njemačku pjesmu obj. Profesor muzike na školi za slepe u Zemunu. alea kocka zbog analogije s i. Geering. ich muss dich lassen (H. I. Od ostalih kompozitora treba spomenuti A. MGG. Uz zbirku Hymni sacri (57 duhovnih pozicija. DJELA: koncerti za 2 violine i violončelo (ili teorbu). više solo-kantata. Leipzig 1905. — Dido ed Enea. Consola (Rim) te R. DJELA: Sinfonia a 6. INSTRUMENTALNA: četiri simfonije. La Fortezza. LIT. — CRKVENA: Ai sacra. — A. za sole. Kuhnau. Geschichte der weltlichen Solokantate. Mozarta). B. — DRAMSKA. I. : W. Pezzi infantili. 99. A. — E. ofertoriji. ALDEBURSKI FESTIVAL utemeljili su 1948 u engleskom gradiću Aldeburghu kompozitor B. lamentacije za sopran i instrumentalnu pratnju. Neue Zeitschrift fiir Musik. — Gudački kvartet. Opere: GVInganni amorosi. U središtu njegova kompozitor -skog rada bila je crkvena muzika. C Alder. Johann Georg Albrechts berger als Kirchenkomponist. Theory oj Organ Building. 1701. Thiirlings (2. Oppel. Kassel 1963. Thiirlings. 1935. 3 Te Deuma. Czernv. ALCUINUS -> Alkuin ALČEV. 1964). pa se zato radi o dirigiranom. Thiirlings. — Entr'actes za dramu Henrik IV. 1701. je bio vrstan kontrapunktičar i dobar poznavalac stare polifone muzike. Goas. tako i u aleatoričkoj kompoziciji^ 0 izvodiocu koju će od predviđenih mogućnosti u času izv odabrati. Basel 1906. Oratoriji: La Guerra in' 1691. s. 26. M.: dvije simfonije. a bez komentara S. kantata L Anunciazione.: R. 30 fuga za čembalo ili orgulje obj. Pirros Incoronazione di Dario. Geschichte des Instrumental-Konzerts. napisane za više izvodilaca. A. Britten. Omaggi za klavir i gudački orkestar. \. Nadalje. Klavierschule fiir Anfdnger. — A. Cosmas. — Oko 50 klavirskih kompozicija (Suita. 1910. (II izd. Cosmas Alder. Curlezc River (parabola. Komponirao je vokalna djela (glees. Lazarov Stojan. Kurzgefasste Methode. je E. Jesu nato. J. talijanski pijanist i kompozitor (T to. 1818). Noye's Fludde (misterij. zatim L. Kantata za vokalnog solista. kantata za glas i continuo. 1935. Festschrift Friedrich Blume. Čini se da je u oblikovanju latinskoga duhovnog koncerta za mali (solistički) sastav bio jedan od utjecajnih Talijana u Njemačkoj. za flautu i klavir) i dr. Bouleza. spomenar). Geering (Ps und geistliche Gesange von J. 2. 1909. Henry A ldrich of Christ Church 1648Oxford 1960. 1935. Johann Georg Al brechtsbergers Fugenkompositionen in seinen Werken fiir Tasteninstrumente (3 sv. VI 1631 — Prag. čembalist i orguljaš (Rim. Dresden 1861. solo-pjesme. 1700. Albrechtsbergers sdmtliche Schrifteri) obj. VIII 1696). 1660 putuje u pratnji švedske kraljice Kristine preko Stralsunda u Stockholm. mottetti. Albrechtsberger als Bindeglied zwischen Bach und Beethoven. mise (5-glasne) uz i mentalnu pratnju. zatim je ponovno u Dresdenu. IV 1969). 26. raskošnom stilu rimske škole. 4 kvarteta. 1907. Pfannhauser. Ouverture breve. je A. 1790 (II izd. 1654. 7. a izvodiocu pre] da on sam izabire njihov redoslijed u toku izvođenja.: A. na talijanske i njemačke tekstove. A Midsummer A Dream (1960). Bei (Zwingliana). 1691. 1700.— KOMORNA: gudački kvartet. — A. 1908. ali su u središtu operne predstave u Brittenovoj kući na obali Suffolka. MGG. K. ALDERIGHI. 26 misa. Sgambatija. kompozitora i pedagoga. izabrana teoretska djela (J. moteti. Dante. Do 1511 član dječačkoga zbc 1524 kraće vrijeme kantor u Bernu. 2 sonate za violinu i klavir. 1698. L IT. Concerti sacri za vokalnog solista. 1951.— Obradbe ma> C. XI 1550). Oko 1654 stupio u Sasku dvorsku kapelu u Dresdenu. a od 1682 crkveni je dirigent u Pragu. 1808. Innsbruck. Die Vokalmusik in der Schweiz zur Zeit der 1 mation. Od 1945 direktor Niže muzičke škole u Titovu Velesu i 1954—63 profesor Srednje muzičke škole u Skopju. Si. Unterricht iiber den Gebrauch der verminderten und iibermdssigen Intervalle. Učenici su mu bili i L. Moberg. Zur Geschichte der Musik und des Theaters am Hofe der Kurfiirsten von Sachsen. Učio možda kod Carissimija na rimskom Collegio Germanico. anthems) i napisao priručnik C Commencement of Greek Music. ALBUMBLATT (njem. N. je A. Methode de Vaccompagnement. Flury i A. u XIX i na početku XX st. gde na muzičkoj školi uči klavir i kompoziciju. Furstenau. je isti (Liederbiichern der ] nistenzeit). 1835. — Više obrada narodnih pesama za hor i klavir. T. Weissenback. Wien 1954. XV). Krehla (Leipzig' 1921 poučavao klavir u Firenci. Na Aldeburškom festivalu doživjele su praizvedbu Brittenove opere Let's Make an Opera DELA: Dećja simfonija za gudački orkestar. Albumblatter op. 3 psalma i 3 duhovne pjesme obj. Johann Georg Albrechts berger. ALBRICI. 1932 \Rococo Suite za d orkestar. ide u red rijetkih predstavnika voka višeglasja u Švicarskoj za vrijeme Reformacije. salmi za solo-glas i instrumente. 1698. — Dvije mise za 3 i 5 glasova i instrumente. 1937. Stjepana (nasljednik W. medu njegove učenike ubraja se J. Vincenzo Albrici. Sigismondo. Busonija {3 Albumblatter za klavir. — E. A. Aarau 1933. na engleskom s komentarom obj. isprva kao njezin član. 1939. 1932. La Semiramide. S. 14. catches. zatim u Mariataferlu i od 1760 u Melku. naziv za ->■ Charakterstiick. NOVA IZD. 8. Nakon penzionisanja ponovo direktor Niže muzičke škole u Titovu Ve lesu (do 1968). graduali. 7. a u misama uz instrumentalnu pratnju nadovezuje se na Havdnova crkvena djela. manire. — H. Le due Auguste. 1949. pjesni! hitekt i muzičar (Westminster. Osmodnevni festival koji se održava svake godine u mjesecu junu posvećen je raznim granama umjetnosti. Postoji više osnovnih aleatoričkih kompozicijskih postu Jedan se sastoji u tome da kompozitor detaljno izradi »sast dijelove«. Kurze Regeln des reinsten Satzes. — VOKALNA: oratorij Maria a Na. Komponirao je u kasnobaroknom. Schmitz. II Padre G. Setaccio E. talijanski kompozitor. ALDER. Tokata. — A. Schumanna (Fiinf Albumblatter za klavir iz op. oko 40 gudačkih trija.34 ALBRECHTSBERGER — ALEATORIKA (1949). F. orguljaša. 19 Cantate omottetti na latinski tekst. I. rnuss ich dich lossen) i njemačkih pjesama vremenim zbornicima i u rkp. ALDRICH. a isto je tako i kod toričke kompozicije. Kongressbericht IMG). 1951. XVI. //. Isaac u Alder). Učenik G. filozof. 1947. XII 1 Sakupio veliku muzičku biblioteku. 1855). — A. Merrick. — Isti. MGG. MGG. 12. švicarski kompozitor (Baden.). odnosno -> strukture kompozicije. 124 kao zbirni naslov za 20 klavirskih kompozicija različitih naziva). Zwingliana. Schering. Po stilu bli. Novello. oko 80 gudačkih kvar teta. Poslije smrti saskog kneza izbornika Johanna Georga II (1680) odlazi u Leipzig za orguljaša crkve sv. talijanski kompozitor (Bologna. 1950.: L. Monteverdija. Pears. 1951. gelenkter Zu Sam naziv izveden je od lat. Gh Antonio Vincenzo Aldrovandini. zborovi. 1 obj. Con za violinu. — V. — H. K. — CRKVENA: šest oratorija. suvremeni kompozicijski postupak koj: Ijučuje igru slučaja. 1906. 1676—80 na čelu dvorskoga muzičkog života. Od 1772 djelovao je u Beču kao dvorski orguljaš. G. Stockhai 1III sonata za klavir P. U misama za zbor a cappella slijedi strogi polifoni stil Palestrine. A. Kongressbericht IMG. 2). 1699. 1690. Beitrage zur Geschichte der Koniglich-Sachsischen musikalischen Kapelle. Bologna 1891. — Isti. Amor toma. Afirmaciji festivala pridonijeli su pomni izbor programa i visok umjetnički domet ostvarenja. muzički pedagog i kompozitor (Titov Veles. T oj Modem Instruments. ALDROVANDINI (Aldovandini). von Sevfried. Giuseppe Ani Vincenzo. 39 Canti sacri. 10 trio-s 1706. Tome. — VOKALNA. Vincenzo. VII 1898 —). C. oko 40 kvinteta. 1907. Dubi. 1703. Bavi se i muzičkom kritikom. nekoliko preludija i fuga obradio O. jer tamo svaki od izvc ca opet slobodno odabire medu mogućnostima koje kompc njemu namjenjuje. 58). — A. Suvremenici su ga veoma cijenili kao čembalistu. 1911. Farrenc (Le Tresor des Pianistes. Sinfonia a 4. L'Italia humiliata. — Zbirka dečjih pesama za glas i klavir. 1950). Prvi primjeri potječu od R. II izd.a. Kao petnaestogodišnjak gubi vid. psalmi. 1701: arije. oko 1673 — ! 1708). ako se igra bacanja kocke izvodi s više ko broj je mogućih kombinacija vrlo velik. zbor i instrumente. Leipzig 1914. Alder). 1705. Umlauf. Njegovi se teoretski radovi temelje na spisima Marpurga i Kirnberga i na djelima J. karal stični primjeri takve aleatorike su Klavierstuck IX K. 1658 kao jedan od dirigenata. Martini. LIT. litanije i dr. a od 1936 predaje na konzei riju Santa Cecilia u Rimu. 1952. 1958). Ova je igra slučaja kod neke aleatoričke '. Sonata (jestiva) a 5. LIT. preludiji i fuge za orgulje. A. 1 motet obj. 1792. Eitner (MFM). Bernoulli. je R. bacanja kocke: kao što u igri kockom ovisi o slučaju koji će bačena kocka pokazati. 19 latinskih crkvenih pjesama. LIT.

Učio u Bukureštu i Parizu (P. — Dvije kantate. sonatina za 2 klavira. Bertrand. V 1888 —). 1952. — Balet Išla persa. A. scenska muzika. koncert za klavir. afektivnog i predodžbenog toka doživljaja u muzički izraz. Oliver. preludij i fuga. —■ VOKALNA: PoMaumunecKan ciouma za zbor i orkestar. Kompozicije su mu često impresionistički obojene. Stošije. Serauky. Browna. ALESSANDRI. D'Alembert. tipičan primjer ove vrsti aleatorike je orkestralna kompozicija Available Formi I E. X 1783). — ZA ORGULJE: koral i tokata.Tiin spatmittelalterliches Alleluia. 1932. 1785 odlazi u Petrograd i ondje podučava muziku na nekom aristokratskom dvoru.). 14. nego prepušta izvodiocu u danim okvirima slobodu odlučivanja i u izvođenju detalja i u oblikovanju forme djela u cjelini. Gennrich (Troubadours. 1769: 6 koncerata za čembalo. — Solo-pjesme. LIT. Felice Alessandri. šest pjesama (Puškin). solopjesme. A. Darius. Kineska suita. i. XI 1747 — Casinalbo. kao i u pojedinostima. ORKESTRALNA: dvije simfonije. Muziku studirao u Ziinchu (V. 2 suite. K. Julien. Miiller. kao i tzv. II Creso. Boris Aleksandrovič. Holz.ALEATORIKA — ALEXANDER raspored njenih dijelova. 1948). Gregorv the Great's Letter Alleluia. a 1792 vraća se u Italiju. Koncerti: tri za klavir. dječji zborovi.: P. Tanjejeva i na Moskovskom konzervatoriju (klavir K. Vidal. 2). Napjev a. Njegove mladenačke kompozicije imaju impresionističke značajke. DJELA. Suite giocosa. 1931. 1937. u misi sastoji se od riječi alleluia i kratke izreke (versus alleluiaticus. a od 1937 i umjetnički savjetnik u AHcaM6At necnu u nAHCKu CosemcKou ApMUu. Calliroe. slučaj u tolikoj mjeri odlučuje o formi u cjelini. Schuh) i u Parizu (N. simfonijska priča. 1926 (rev. Wellnitz. gdje je od 1923 profesor. Djelovao u Torinu i Parizu. dok za izvođenje pojedinosti daje izvodiocu više raznih ravnopravnih mogućnosti rješenja. J. druga. Wellesz. solo-pjesme. 1932). izraz veselja i hvale koji se često susreće u napjevima gregorijanskog korala. ALESSANDRO. Četiri gudačka kvarteta: 1914. ALEKSANDROV. Boulanger. J. 1768. kompozicija Circles za ženski glas. 1936. Rietsch (DTO. simfonijska poemaCMepnib u o^u3Hb. 1938. Muziku učio u Veneciji. a zatim kao operni dirigent u Londonu. jasan u formi. 1932. 1941. 6 koncerata za čembalo i gudače. 1773. 1945 i 1951. 1941. Cochrane. 1778. G. — KOMORNA. francuski matematičar i filozof (Pariz. sovjetski zborovođa i kompozitor (Bologol. 1780. Essai sur la position de d'Alembert dans la querelle des bouffons. Dirigent i uz to 1931—41 docent na Moskovskom konzervatoriju. 1947. Die Musikasthetik des 18. — H. Jean Lerond d'Alembert. za 2 flaute. koncert za klarinet. Leipzig 1961. ide među najbogatije razvijene i najljepše melodije korala. Pariš 1889. 1945). 1774. MOH Fw3eAb. — W. Modena. 1767 u Veroni. — Sonata za violinu i klavir. —-Gudački kvartet. Prvenstveno liričar. 1942 i 1950. 15. Od 1790 operni je dirigent u Berlinu. Erifile. Ta se vokaliza zove jubilus. M. —J. s naglašenom ritmičkom strukturom kompozicija. Vasiljenko). Četiri zbirke solo-pjesama: 1915. The Chesterian. 1948. V Surrexit Dominus de sepulehro. — DRAMSKA. djelovao u XII ili XIII st. 1959. za flautu i violu. koja se odnosi na određeni blagdan. (franc. Symphonie concertante. N. 1838. HuKan Bapa. SIM. osim korizmenog vremena. Ephemerides Liturgicae. Gallen. N. 1940. Kompoziciju studirao na Konzervatoriju u Petrogradu (A. Estetica gregoriana. 6 Klavierstucke fu'r die linke Hand. Bavio se i problemima estetike. Učitelj muzike i dirigent u Tveru. — Zborovi. Za gudački orkestar: Concerto grosso. F. — W. 1781. Bonn 1959. rumunjski kompozitor. je H. filharmonijskog orkestra (1926—40) i na radio-stanici (1933—47). sonata za violinu i klavir. II 1959). d'Indv). Jerolim.: r. oko 1780. Sačuvane su 4 njegove pjesme s napjevima. da prestaje biti specifičnim sredstvom kompozicijske tehnike i postaje ciljem autorove stvaralačke akcije. hallelujah hvalite Gospoda). 1940 i 1953. 24. za obou i klavir. Sonate: dvije za violinu i klavir. Bukuresti 1962. kratica V. Barthelemy. Musical Courier i dr. Trouveres. 1911. Jahrhunderts. kraća klavirska djela. Annales Muzicologiques. P. 1957. klavirski trio. ibid. Alleluia. MGG. za fagot. Orguljaš i koncertni pijanist u . P. moteti. 8. 1887. Berija predstavlja karakterističan primjer ovakvog aleatoričkog postupka. 1940. a papa Damaz (368—84) uvrstio je aleluju u liturgiju uskrsnog vremena. 1781. 1940. 1936. 1952. Gerson-Kiiui. ORKESTRALNA: klasična suita. Ratneau. 6 sonata za 2 violine i bas. 1943. Bavio se i muzičkom kritikom (L' Independance roumaine. I. 1913. Die musikalisehe Nachahmungsasthet'k im Zeitraum von 1700 bis 1850. 2. Goldschmidt. LIT. TloAHHOaCKuu. K. su: F. DJELA. vokalize za zbor. 1938 i 1947. 12 solo-pjesama (tekst sovjetski pje snici). III 1911 — Lausanne. 1777. 1949. Prva je musique imitative. 1943.: V. LIT. 1779. De cantu »alleluja« in patribus saeculo VII antiquioribus. A. Journal of the American Muzicological Societv. 1958. Demofoonte. 1936. kantata. VIII 1905 —). Enescuđ. za violinu. Roes). Geschichte der Musikasthetik. A. Muziku dijeli u dvije vrste: nižega i višega reda. Ljadov. rekvijem (La grande mzssa instrumentale di Requie). 1936. — E. XI 1717 — 29. konačno. Bernoulli (Die Jenaer Liederhandschrift). Arbace. . Berlin 1934. Vi. Igumnov. — B. — Obradbe revolucionarnih i narodnih napjeva. Rimski-Korsakov) i u Moskvi (S. Zbog stilske složenosti tih pjesama. 1926. 1957. Dupre. Završava s dugom vokalizom iznad posljednjeg sloga. Miiller. Kršćanstvo ga je preuzelo od jevrejskih obreda u jeruzalemskom hramu. NOVA IZD. 12 etida. Studirao u Napulju. 1914—58. 1783. masovne pjesme. — Članci. Meister. INSTRUMENTALNA: šest simfonija. ORKESTRALNA: dvije simfonije op. God. -> grafička notacija. 25. DJELA: Eletnents de musique the'orique et pratique suivant les principes đe M. prijevod u Revue du ehant gregorien. 1913. 1955. 1913. 1945). New York 1947. 1794 i dr. VII 1946). Nakon očeve smrti (1946) preuzima vodstvo tog ansambla. IV 1883 — Berlin. za obou-solo. — Gudački kvartet. Annales de la musique et des musiciens en Russie au XVIII e siecle. MGG. — A. 1754. 1769.. — KLAVIRSKA: tri sonate. The Alleluia in Gregorian Chant. N. 1931). 1958. 1775. — Filmska muzika. Rumunjska fantazija za orkestar. Halleluia. 1955. npr. Die Alleluia-Melodien in der Handschrift St. U duhu racionalističkih shvaćanja smatra da je za umjetnost važno imitiranje prirode. DJELA. Muziku učio kod S. 1933. III 1959). za fagot i klavir. C. kompozicija S. Modena 1896. Re'flexions sur la theorie de la musique. o tome je napisao više rasprava. 1953. DJELA: simfonijske pjesme Didona. 1953.Lausannei (istakao se interpretacijama Mozartovih djela). Kasnije mu je upotreba proširena i na ostale blagdane u toku godine. ALEKSANDROV. 1948. Miserere. 1943. oko 1770. As. verzija. Recherches 1966. verzija.: D. Conga contrapuntique. Arianna e Teseo. 1920 (rev. Mooser. J. Zbinden. Zwei Textierungen des Alleluia . fantazija za klavir. B. Armida. kvartet za drvene duhačke instrumente. 1942. — DRAMSKA: Sedam opereta (Ceadb6a e MajiuHOBKe. 1966. 1953—54. DJELA: mise. Festschrift Besseler. Pariš 1926. ALESSANDRESCU.). 3 koncertne etide. 1958. B. koncert za trublju. a vjerojatno i autorova načina izvođenja. — Trinaest sonata za klavir. 1901 i dr. musigue naturelle. za violončelo i klavir. A. — VOKALNA: oratoriji II Tobia. — R. i. uvertira. Predgovor zbirci 12 etida. 16. gdje je izvedena njegova prva opera. divertimento. I. 1946. sovjetski kompozitor i zborovođa (Plakhino. — M. 1910. 72. 1922 1925 i 1927. 1937 i 1938).: L. d'Alessandro. 1915. Scenska muzika. 3. MF. Njegov muzički izraz osniva se na tradiciji ruske zborne klasike. LIT. N. 1963. Essai sur la philosophie de Jean Lerond d'Alembert. N. Reflexions sur la musique en general et sur la musique francaise en particulier. harfu i dva perkusionista L. 1941. 1936. 3 sonatine. — D. Gallen 359 (disertacija). Kao pijanist bio je 1919—45 stalni pratilac G. varijacije. Schlatter. — M. — /. 1958. Za potrebe crkve napisao priličan broj duhovnih kompozicija. La sposa persiana. Jaccard. 1954. U Bukureštu dirigent opere (od 1921). švicarski pijanist i kompozitor (St. 1940. 1759. 1953. prevođenje individualnog. Rumba. za klarinet i klavir. 1928 osnovao moskovski AncaMdab KpacnoapMeucKOu necHU koji je kasnije prerastao u popularni An'caM6jib necnu u H/IHCKU CoeeniCKOu ApMUu. — Kantate. . Više od 30 opera: Ezio. 1952 i 1954. od 1918 profesor na Konzervatoriju u Moskvi. ALEMBERT. Aleksandar Vasiljevič. ekspresivan u izrazu. Ziirich 1915. baleti. postoji takav aleatorički kompozicijski postupak u kome autor definitivno ne determinira ni detalje djela niti djelo u cje lini. AjieKcaHflpOB. Trois compositeurs vaudois: R. Dva napjeva obj. A. Esjia (prema Ljermontovu). Opere: Dva svijeta. Le Menestrel. La musique et les philosophes au XVIIII e siecle. LIT. se ne pjeva ni u misi za mrtve. 1955 i za obou i gudački orkestar. Rjazanj. DJELA. 1911 i Acteon. 1928 i 1930. Felice. Tomescu. Munster 1929. 1915 (2. 1765 i Bethulia diberata. U uskoj je vezi s aleatorikom -> otvorena ili —> varijabilna forma u suvremenoj muzici. — Obradbe narodnih napjeva. Minne. 1960. V. . Pariš 1873. Amurg de toamna za gudački orkestar. 1929 diplomirao na Konzervatoriju u Moskvi. Jean Lerond d'. 4.— KOMORNA: dva gudačka kvarteta. Stablein. nokturno. 1939. 1948 i op. LIT.—' E. 1752. Raffaele d'. — DRAMSKA. Ferretti. Serauky. uvertira na popularne ruske napjeve. 1957. Alfred. Concertino za klavir. zborovi. DJELA: simfonija. I. sovjetski kompozitor (Moskva. 1767. 1778—1823). simfonijeta za gudački orkestar i obligatni klavir. Anatolij Nikolajevič. Fragment sur VOpera. Dć. 24 preludija. VIII 1893 — 18. Organicae Voces. Wellesz. Filmska muzika. Lausanne 1955- ALEXANDER. L'Alleluja dans l'usage romain et la reforme de Saint Gregoire. 1783. 17. H. naime. u kasnijim se djelima priklanja muzičkom realizmu i preuzima neke karakteristične elemente narodne muzike (opera E3Aa). talijanski kompozitor (Rim. 1941 (prer. 1939 (za lijevu ruku) i 1941. R. — C. Šaran i E. Neke njegove operete postigle su znatan uspjeh. XX. latinizirani oblik hebr. A. Scha'fke. za flautu i klavir. Fr. te na asimilaciji elemenata narodne muzike i suvremene sovjetske pjesme. God. kompozitor (Zadar. 1951. — A. U Zadru orguljaš katedrale sv. Valdrighi. Argea. MocKBa i Jleimirrpafl. TUMH CosemcKozo CoH>3a\ zborovi. Vasiljenko). 1954. —■ J B. Lipatti. Glazunov.Jammers. jednostavnih i prožetih obilježjima operne muzike Bellinija i Donizettija. — M. njemački Minnesanger. Geneve I95I- ALELUJA (alleluia. 1937.: A. — H. 1916. 1936 i 1953. Alfred Alessandrescu. The Encvclopedists as Critics of Music. kraće komorne kompozicije. Glibotić. Alleluia. U tim slučajevima zamijenjen je tractusom. VIII 1798). — Opera: PycaAKa. Stablein. Regamev. Artaserse. je dobio nadimak »der Wilde«. —■ E. 1945. Američki kompozitor John Cage doveo je pak aleatoričke principe do krajnjih konsekvenca: kod njega. Notes on the Alleluia. Traite sur la liberte de la musique. 1948. Po nekim značajkama one su preteče umjetnosti Meistersingera. 1941. 1912. and Jubilus in Hebrevv-Oriental Chant.und Meistergesang). W. Hagen (Minnesinger). Sin Aleksandra Vasiljeviča. T 951. F. Froger. pijanist i dirigent (Bukurešt. 1951. 1953. 1938. 17. 1791. 1942. Balet Venere in Cipro. 62. Roma 1934. 1955. ALESANI. 1944. A.: sve 4 sačuvane pjesme obj. posebno muzičke. — R.. 1913. oslanja se na neposrednu estetsku vrijednost koju akustičke forme imaju nezavisno od neke psihološke pozadine. za flautu.

1. Kasni romantik. 1881 — Chamonix. — Sonata za violinu i klavir. 1896. od 1950 bio je direktor Liceo musicale Rossini u Pesaru. Napisao je Methode pour l'accordeon (1839) i Notice sur les orgues melodium d'Alezandre etfils inventeurs (1844). 1896. »Miserere« di G. 1923. u kojima se nakon drugog dijela prvi dio opetuje s 1 mjesta označenog sa Fine.). Anerij Allegrija i drugih predstavnika rimske škole. Das Ratsel des wilden Alexander. Studirao na Konzervatori Stockholmu. Svećenik i profesor crkvenog pje- ALGAITA (algaitasu). X 1954). Turkestan. Franco. tt Documenten betreffende de muziekkapel aan het hof van Ferrara. C____. sadrži i po prvi puta sabran Palestrine). sonata za violinu i klavir. Do 1535 instrumentalist i maest cappella na dvoru vojvode Ercolea II d'Este u Ferrari. — Isti. 1950. Vinvocazione di S. a ideje za sadržaj svojih kompozicija često n u starim švedskim legendama. 2 intermezza za gudače. njemački i španjolski. u usta. litanije. da Vittoria. Husmann. Uvi suite. Rukopisi Velike knjige 0 muzici čuvaju se u Madridu. ALFARABI (Alfarabius. s poglavljem o muzici. 1 19 i 1942—52. ORKESTRALNA. do kraja). intervala i tonskih rodova. 1936. — Preveo je na talijanski 'Traite d'harmonie Ch. talijanski muzikolog i kompozitor (Rim.— DRAMSKA. Musikblatter des Anbruch.: G. LIT. 1922. Nyblom. II pianoforte. La leggenda di Sakuntala di Franco Alfano. 8. Janigro. LIT. Tempo furioso. Uz to je dirigent students zbora Orphei Drangar (1910—47) i zbora Allmdnna sangen (19 31 i 1934—38). DJELA. II. Via: jaarbock voor muziekgeschiedenis. Historv of Arabian Alusic. 1930. — C. — W. V 1960). // principe Zilah. h prvima komponirao scensku muziku za pastorale. Konično izbušena vena cijev na kraju je proširena u obliku zvona te ima 5—6 ruj Dvostruki jezičac od lista ili trave smješten je na maloj želje ili mjedenoj cjevčici. 174 53 boravio na dvoru Friedricha II u Potsdamu (medu ost. Hugo. — G. An Annotated Bibliographv. Da capo: D. novissii Za muzičku historiju važan je njegov spis Saggio sopra l'oper mušica (1755). — Madrigali a 4 v. 1931. Eliana. A. Uenseignement de Violoncelle. L. ORKESTRALNA: pet simfonija. The Sources of Arabian Music. Della Corte. Jadassohn) i Berlinu. Final. Loevienthal. 1840. Wien 1925. G. Farab. je uz G. himne. kić ukrasima i kromatici (-». Kompozitor nacionalnog smjera. Freiburg im B. II. Gli Albori del melodramma. 1902 nastanio se u Parizu. Abu Nasr Mohamcd ben Mohamed ben Uzlag al Farabi). — Klavir-ske kompozicije. Allegri.: Fr. — Napisao Traite theoriaue et pratique du violoncelle. 1923. J. radio-opera Vesuvius. Al-Farabi. 1928). — Klavirska muzika. Rossi-Doria. — Prema oporučnoj želji G. L'ombra di don Giovanni. I (Pariz 1930). da Palestrina. The Sources of Arabian Music. ALEXANDRE. DJELA. di Avia e di Felice Romano. 1910—39 un zitetski muzički direktor u Uppsali. Franco Alfano. američke orgulje. matematička i muzičko-teoretska djela (većina je prevedena na latinski i hebrejski). Halkr. već se usnicama pritište na malu pločicu od metala. P. 1925. B. Tri simfonije: I. al Fine (od početka do kraja) nalazi se u ko zicijama. ALFVEN. 1898. Pariš 1885. III 1878 — Solaro. Farmer. zatim predaje na konzervatoriju Santa Cecilia u Rimu. koje je vrijedilo kao »neophodan vodič studentima«. C. 1869. zborovi. S. talijanski pijanist i kompozitor (Posilippo kod Napulja. Notizie sulla vita di Bernardo Bittoni. N. od 1936 nastavnik na konzervatoriju Manhattan u SAD. solo-pjesme. VI 1863). 195. talijanski kompozitor (Fe: oko 1508 — oko 1570). sa različitim latinskim i jednim engleskim prijevodom u Al-Farabi's Arabic-Latin Writings on Music. (2 knj. Violončelo studirao kod F. d'Erlanger u djelu La musique arabe. 1922. God. 27. upotrebljava se zajedno s ozn. Roma 1846 ili i£ F. DJELA: Saggio storico teoretico poetico del canto gregoriano o romano. Excerpta ex celebrioribus de mušica viriš. a dijelovi teksta prevedeni su na latinski. 1951. da bi se mogao što intenzivnije baviti pedagoškim radom. a treća donosi nauku o ritmu i kompoziciji. Scenska muzika za tragediju Orbecche (G. — S. Radiointervjner (red. 17. — Klavirski kvintet. Casalsa. I. a u originalu još nije čitava izdana. M. U tom su pravcu osobito važni nj teoretski radovi i redakcija djela Palestrine. Svenska tonsattare. — Pjesme. Milano 1923. ALEXANIAN. u više djela prirodne ljepote svoje domovine. P. God. Raci mottetti di G. Wurzburg 1935. VI 1801 — 12. Vici Gregorio Allegri Romano. 1554. Brevi notizie : sulla Congregazione ed Accademia de* Maestri e Profesori di mušica di Ron. sklon je homofonom stilu. I. L. — Pjesme uz orkestar i uz klavir. 1948. — K. 1951. LIT. 1940—42 intendant u Teatro Massimo u Palermu. 1953. 1898: Resurrezione. Kompoziciju studirao na Konzervatoriju u Napulju (C. Longhi. MGG. 1804 — 11. sonata za violončelo i klavir. 1843.). Sin glasovitog ferarskog pjevača Agt della Viola (XV—XVI st. 1939. Griitzmachera u Dresdenu. ego« di G. —■ Autobiografija u 4 djela: I. — Isti. I. VI 1876). Stockholm 1920. Baleti: Napoli. 1904. a vana recitativna scena iz te pastorale »Invocazione del Saće di Pan« za solistu i zbor mogla bi biti prvi primjer recitat pratnjom. Ostala njegova djela u kojima obrađuje muziku jesu: Kitab ihsa' al'-ulum (Knjiga o podjeli znanosti). Giraldi Ci 1541 (izgubljeno) i za 3 pastorale: // Sacrificio (A. Puccinija dovršio njegovu operu Turandot. Studirao u Rimu. Stock 1966. 1903 nastž kompozicije na Konzervatoriju u Stockholmu. de Nardis. Sartori. Hugo Alfven manniska och konstnar (s bibliografijom i katalogom djela). Hase. Der wilde Alexander. zatim Kitab al'-iqa'at (Knjiga o ritmu) i Kalam fi'lmusiqi (Rasprava o muzici). L'ultimo Lord. Rusiju i Njemačku. 1918. 1910 (prerađena 1953 pod naslovom Sinfonia Classica). Gani. LIT. 1840. — H. Solerti.: M. Medu njegove brojne učenike ide i A. oko 950). S. Franco Alfano. Bologni i Fire Putovao u Francusku. F Pietro Alfieri. MGG. Cyrano de Bergerac. Lollio). Beichert. Kasnije ga je usavršio konstruiravši tzv. DJELA. 3. pričvršćenu 0 željeznu cjevčicu. G. Petrograd 1896. della Viola. Potpun prijevod na francuskom objavio je R. 1936. Perga Hugo Alfven. U madrigalima. Les orgues melodiums d'Alexandre Pere et Fils. 1949 i IV. P. Simfonijske pjesme En Skargardssdgen. / dur och moli. u dva dijela. — KOMORNA: tri gudačka kvarteta. 1913 (prerađeno 1941 pod naslovom Don Juan de Manara). Jezičac se ne st. L. A. 1567 (obje izgubljene).36 ALEXANDER — ALGAROTTI vanja na Collegio degV'Inglesi u Rimu. 1905. Surađivao je u različitim stručnin blikacijama (milanska Gazzetta musicale). 1934. arapski filozof i muzički teoretičar turskog podrijetla (Vasilj. Farmer. 1840. 153c madrigali za 4. — H. politička. Dirigiranje učio u Dresdenu. Kao nastavnik zastupao principe P. tativna scena i Canzone finale). Milano 1904. Franco Alfano. 1563 i Lo Sfor (A. oba izgubljena. 1943. 5 i 6 glasova u skupnim zbirkama i u rkp. Kao kompozito pokazao veću izvornost. romanca za violinu i klavir.: A. zatim u Leipzigu (H. — A. Monsignor Pietro Alfieri. LIT. ed. Zeitschrift fur deutsches Altertum. La fonte di Enschir. pridonio reformi crkvenog pjevanja i oživljavanju stare poi duhovne muzike u Italiji. 1923—39 vodi Liceo musicale G. Prodromo sulla restaurazione de'libri di canto ecclesiastico detto gregoriano. LIT. Raps Midsommarvaka. u kojem raspravlja o suvremenoj opernoj pro . 1909. Ristabilimento del canto e della tnusict slastica. Francesco. 1900. elegija za rog i orgulje. Arapski historičari navode da je bio »izvrstan« i temeljito obrazovan muzičar i >>istaknuti svirač lutnje«. koncertiranje je sve više zapuštao. Svensson. Far mer je objavio iz Kitab ihsa al'-ulum dio teksta koji se odnosi na muziku. Bearsden 1940. Madonna Imperia. Uppsala 194 Zbornik Hugo Alfven bezatter. I. ALGAROTTI. Serrao). Englesku. E. P. Notizie biografiche di Nicolo Jommelli. klavirski kvintet. MGG. 1910 (nedovršena). Perrachio. Die Wissenschaft der Musik bei Al-Farabi (disertacija). —L. Beccari). 1926 i I943J koncert u A-duru za gudački trio. < ili tikve. Sitt. II cavaliere e la bella. Diran. Cecilia. Halle 1921. 1925. Ovaj je traktat najznačajnije djelo toga sadržaja od starogrčkih vremena do Alfarabijeva doba. Alfonso. Praenestino. La leggenda di Sakuntala. i to na arapskom. 1914. — Komponirao je mise. Le opere di Pierluigi da Palestrina pub con moderni caratteri da Don Pietro Alfieri. zbor i orkestar (Sten Šture. AL FINE (tal. Od 1753 živi Italiji. muzika Sacrificio (1554) može se smatrati prvim djelom te vrste. Pannain. P. Argenti). Filmska muzika. Hugo Alfven. G. gdje je izdavao svoja sabrana djela (najpotpunije je izd iz 1791 pod naslovom Opere del conte Algarotti. 1554 (sačuvan. Verdi u Torinu. God. sekvence i dr. G. da Palestrina. 1907 i Dalarapsodi. 8. Lindfors). francuski orguljaš i graditelj harmonija (Pariz. Kairu i drugdje. Steinschneider. Age 2. Sinjonia breve. 1951. Od 1920 profesor na &ole normale u Parizu. Vesuvio. VI 1954). I. pomagao kralju kod pisanja opernih libreta). 1936. 1829 započeo je izgradnjom harmonija tipa accordeon i melodium koji su bili poznati pod nazivom orgue de cent francs. 1921. — H. Lorenza.: C. maestro compositore di mus Buonarroti. 1931. 1845. V 1872 — Falun. Forsta s 1946. afrička svirala s dvostrukim jezici duga oko 45 cm. 1933 i III. li Redigirao je nova izdanja: Cantus gregorianus Passionis D. Opere: Miranda. baletna panto Den bergtagna: scenska muzika. Jacob. H. Divertimento za komorni orkestar s obligatnim klavirom. 1949. — G. Glasgow 1934. Komentirao Aristotelove spise iz logike.: C. 1904 i Drapa. AI-Farabi. God. MGG. Glavno mu je muzičko-teoretsko djelo Kitab almusiqi al-kabir (Velika knjiga o muzici). F. G. dramska pantomima Bergakungen. sačuvan je samo prvi dio Madkhal-al~musiqi (Uvod u teoriju muzike) podijeljen u tri knjige: prva knjiga obrađuje fizikalna svojstva tona. Roma 1946. Fabi-Montani. Manhem. III. XIII. — R. 1920. Inno e ritmo »Stabat Mater« e mottetto ». Der Minneleich Meister Alexanders. 1840. 1929. Ritratto di Franco Alfano. 1896. Raccolta di mušica sacra (7 sv. V 1764). — G. utaknutoj u drvenu cijev. DJELA: Petite suite arminienne za orkestar. Accompagnamento colV organo.: Catalogo delle opere sulla mušica sacra finora pubblicate dali' I ssimo e Reverendissimo Monsignor Don Pietro Alfieri. 1840. 1909. 1841—47. — DRAMSKA: sv igra Festpel. 1931. // Dottor Antonio. Aretusa (A. Torino 1935. švedski kompozitor i dirigent (Stockh 1. 1927. 1845. Od 1916 nastavnik kompozicije na Konzervatoriju u Bologni (1918 direktor). talijanski pisac (Venecija. Leiden 1965. LIT. violončelist i pedagog armenskog podrijetla (Carigrad. impresionizma i simfonijski tretiranog opernog orkestra. jer je tu stvarni završetak kompo2 ALFONSO DELLA VIOLA. ALFIERI. T. A. 1966. ALFANO.' XII 1712 — Piša. motete. 1898—99. Alexander Meister. 1923.. G. Musicisti moderni d'Italia e di fuori. slična arapskom zamru. — Klavirske kompozicije.Francesco della Viola). Pietro. — M. Upotrebljava citate iz šve narodne muzike. Bainija n. — G. Suite romantica. izgradio je svoj muzički govor na elementima verizma. London 1929. 29. Pierre. 1903: Uppsalarapsodi. 2 kanti muški zbor. Živio i naučavao u Alepu. — VOKALNA: kantata za sole. Sanremo. 1912. 1841. — E. pisao filozofska. u drugoj su opisani pojedini instrumenti. Jedan od najvećih filozofa svojega doba. oko 870 — Damask. 1901. 1908. Bologna 1920. di L.

Francesco Algarotti. MGG. MGG. M. C. netemperirani. daju topliji i puniji ton (ljudski glas. U šestoj godini primljen na Pariški konzervatorij. I95I _ G Roncaglia. Siracusa 1925. 30. 1—2. 1964. 1948. 1890 —). — A Einstein. London 1944. Ona nastaje kod čestog ponavljanja jednog tona ili skupine tonova (npr. — P. francuski pijanist i kompozitor (Pariz.).. M. Kako broj alikvotnih tonova uvjetuje boju tona (po Helmholtzu). Torrefranca. 25 Preludes. — Isti. 1924—25. 1652. Profesor liturgijske muzike na francuskoj rabinskoj školi. Kun. Muzičke novine. kojom pjesnik postizava poseban učinak time što u jednoj rečeničnoj cjelini upotrebljava više riječi s istim početnim konsonantom. koji prate osnovni glasniji ton (s najvećom amplitudom) istog izvora i daju mu boju i punoću. M.: »Nach Welten-Wonne mein Wunsch verlagte aus wild webendem Bangen«). 137 za sole. koji se kod duhačkih instrumenata dobivaju prepuhivanj em. duga 27—42 cm. Friedrichs II. a u desetoj dobio prvu nagradu za klavir. 1965 337 (donosi historijat i popis zbirke). indijska uzdužna frula arapskog podrijetla. Bajamonti. XI 1813 — 29. 4. skupocjenu zbirku instrumenata i veliku zbirku muzikalija. Antique musicae auctores septem. Rameau izgradio je na njegovim zaključcima svoj muzički sistem. Forster. — Operna priča Yolande. Jan. Concerto da camera u cis-molu. . niz tiših tonova (s manjom amplitudom). Le Chemin de fer. Rondo za klavir i gudački kvartet op. Od 1944 predaje kontrapunkt i fugu na školi Cesar Franck u Parizu. 1936—40 profesor hebrejske muzike na Scholi Cantorum u Parizu. 39.- ALIX. Rad JAZU. AFMW. U njoj su dva fragmenta iz Mozartove opere Ludo Silla. dirigent i orguljaš (Sotteville-les-Rouen. 47. 1924. Algarottijeva zbirka muzikalija nalazi se od 1935 u arhivu Hrvatskog glazbenog zavoda u Zagrebu.orkestralne kompozicije Largo i Danse de David. violončelo. zborovi. Memorie intorno alla vita ed agli scritti del Francesco Algarotti. L'allitterazione e lo sviluppo dslla tonalita. Analecta Musicologica. — Pjesme. Gluck. — V. br. 32. npr. Die griechische Gesangsnotenschrift. J. Petite suite za bariton. J. NOVA IZD. Orguljaš crkve St. Mumrgia universalis. autograf DJELA: Concerto da camsra za klavir i orkestar u a-molu op. I. medu ostalim. Posredno se iz 10. 57. na kojima je niz alikvotnih tonova bogatiji. 35. ZFMW. Kasnije u Beču rektor francuske crkve. Ber lin 1847. Sve je to oporukom ostavio rodnom gradu Krku. ?■■ ' 'J ALKAN (pravo ime Charles-Henri-Valentin Morhange). — C. 10. — W. balada Revenants za orkestar. 8. C. van Dieren naziva ga »Berliozom klavira«). Sachs. Die Tonleitern und Musiknoten der Gnechen. 31. — A. op. 5. od 1938 pomoćni orguljaš Notre Dame u Parizu. odnosno harmonijski tonovi. Bollert. DJELA: koncert za klavir i orkestar. Prirodni tonovi. alikvotni ton) svi su a. Ona sadržava oko 3000 štampanih i rukopisnih kompozicija s raznih područja. —■ KOMORNA: klavirski trio op.' Venezia 1770. Alvpios. Stradivari." t. t. slijedit će a. etude op. M. — KLAVIRSKA : Concerto symphomque. Guarneri. 27. 3« (čista kvinta nad oktavom osnovnog tona). Cijev od bambusovine ili drva. 3 _ B Ivančević. prirodni. filolog (Krk. — W. Jarnović). 1895. osobito. 1847. Bergonzi. Alberti. O zbirci Udina-Algarotti. U programnim djelima očitovao je smisao za tonsko slikanje. Ph.: J. Siccardi.As- od kojih je jedna na donjoj strani. L'AIgarotti critico e scrittore di belle arti Asti' 1811. 331 6 Morceaux caracteristique op. Wagnera (npr. Tematski katalog zbirke muzikalija Nikole Udine Algarottija. Dirigirao mnogim koncertima u Francuskoj. Renć. Samoiloff. Mersenne prvi je uočio postojanje alikvotnih tonova. Fortlage. frekvencija titraja osnovnog tona n. violinu. Sauveur ih je razjasnio (1701) i upozorio na njihovo značenje u nauci o harmoniji. U zbirci instrumenata nalazili su se veoma vrijedni gudački instrumenti čuvenih graditelja (A. to instrumenti. I 1888). talijansku književnost i. ima 5—8 rupica. Talijanski muzikolog F. 1650. ALGAROTTI-UDINA. napadajući pretjeranu virtuoznost i izvještačenost. muziku. 1923—24. Vetter. ako je. 3 Študes de bravoure op. — K. t. Bonifačić. pojava u poeziji. Taj je spis preveden na francuski. solo-pjesme. —■ Kom pozicije za klavir i za orgulje. na kojoj su neki podaci napisani Mozartovom rukom. ALIPIJE (grčki 'AX'JTUO<. također su a. engleski i njemački. pa se a. J. Chigiana. Problemom alikvotnih tonova bavili su se uz druge H. — Psalmi 27. sačinjavaju dur-trozvuk. Proučava hebrejski folklor i bavi se muzičkom kritikom. God.OUOTXY] (Uvod u muziku) vrlo je važno za upoznavanje starogrčke notacije i muzičke teorije koju prikazuje sistematski i iscrpno (obrađena su tri temeljna područja muzike: harmonijsko. J. I. New York 1922 (II izd. 17. Iz tematskog kataloga zbirke muzikalija. etude de concert op. ■i. Stainer). LIT. A(ndreis). Primjere nalazimo u tetralogiji Ring des Nibelungen R. Njegovo jedino sačuvano teoretsko muzičko djelo Etaavcdvri U. Stumpf. i 6. LIT. LIT. Sabrao golemu knjižnicu (preko 6000 knjiga). 2 Nocturnes op. 1965. ibid. od 1824 predavao u Salzburgu talijanski jezik i književnost. flautu i klavir. Leipzig 1847. Meibom. violu i violončelo op. Die griechische Instrumentalnotenschrift. 4 Impromptus op. Isprva koncertni pijanist.: Meursius. Allegretto iz VII simfonije L. Petites preludes sur les gammes du plainchant. ALGHOZA. Michel u Le Havreu. 6. Tartini. LIT ■ D Michelessi. Le Preux. Miller. 4. Kircher. ALITERACIJA. Uz rukopisna djela starih hrvatskih kompozitora (A. i 15. Welhsz. dramatske efekte 1 orkestralno tretiranje klavirskog sloga (B. Briefwechsel mit dem Grafen Algarotti. — M. —• A. London 1936. u zbirci se nalaze. 4?) (druga oktava) itd. RMI. VII 1838). ali je u toku vremena više instrumenata nestalo. LIT. The Phvsics of Music. sonata za klavir. v. 12. zbor i orkestar. Muzička zbirka knjižnice Udine Algarottiia. Beethovena). kao i u prvim izdanjima. violina). muzička vilica). Petrobelli. ALIKVOTNI TONOVI. . Science of Musical Sounds. — E. — A. 16.). 12 Etudes dam les tons mmeurs op. Amati. U nizu alikvotnih tonova 4. od 1928 vodi emisije Glasa Izraela na francuskom radiju. K Ko 1907. Francesco Algarotti und seine Stellung zur Musik.: F.ALGAROTTI — ALKAN matici. 144. Osim oktava (2. 26. tj. sonata za violinu i klavir. i 8. alikvotnog tona može oblikovati i mol-trozvuk medijante. 1. Mušici scriptores graeci. svira uglavnom u zatvorenim prostorijama. Vjesnik bibliotekara Hrvatske. francuski kompozitor. Ton instrumenta vrlo je nježan. L'estetica di Francesco Algarotti. 1907—). muzički teoretičar (oko 360—?). u kojem je instrument ugođen. 30. Nikola. s frekvencijom 2 n (oktava osnovnog tona).. ritmičko i metričko). — Scenska muzika za Le Mur des lamentatiom.: D. Das musikalische Svstem der Griechen in seiner Urgestalt. Bellermann. 63. Nazivaju se i parcijalni. I. SBIMG 1914. Frekvencija titraja alikvotnih tonova stoji u određenom odnosu prema frekvenciji titraja osnovnog tona. Svećenik. oko 1831 posvetio se kompoziciji i pedagoškom radu. Ambrogio.: F. Rumunjska. Filmska muzika. i to osnovnog tona.12 Etudes dans le tons mojeurs op. mnoga djela kompozitora Algarottijeva doba u ranim. J. 1968. 37 ALGAROTTI-UDINA. Die Alvpiusschen Reihen der altgriechischen Tonbezeichnung. XI 1791 — Beč. 1951. Wood. II conte Francesco Algarotti e il rinnovamento del melodramma. Lćon. K. DJELA. A. 48 Esquisses op. Le Dibbouh i dr. ALGAZI. Torrefranca smatra da na analogni način postoji i muzička aliteracija. 2 Pieces za violinu i orkestar. sonata Les Quatre Ages op. Algarotti e la corte di Dresda. 1616. — F. Helmholtz i K. Komponirao tehnički briljantna klavirska djela u kojima je nastojao da poveže francusku tradiciju s obilježjima njemačkog romantizma. francuski kompozitor i muzički pisac (Epuresti. moteti.. Mnogo proučavao povijest. a instrumenti sa manje alikvotnih tonova prazniji (pokriveni registri orgulja. — Gudački kvartet.

Scriptores. U menzuralnoj notaciji bila je osnovna jedinica — tempus — nota brevis (tzv. 1951. Searle. u današnjoj muzici jedini ostatak iz vre mena kad se tempo određivao trajanjem nota a ne posebnim ozna kama (npr. — H. God. 1937- preko predznaka za prolatio major kao i za prolatio minor: prolatio major (£) (£ . b. je u muzičkoj historiji poznat najviše po 9-gl. 1951. G. dok drugdje ima karakter pc ljivijeg andantea (npr. Oko 760 diaconus et bibliothecarius. Ać. Favara). rom crkvenom stilu nosili su natpis Alla breve. pop' njičarske muzike (W. 11 Pieces dans le style religieux et une transcription du »Alessie« op. talijanski hu grčkog podrijetla (Khios. S. L. 1951. Kao posljedica p nog interesa za Orijent. Flugel. a susreće se i Poznati primjer je Contrappunto bestiale alla mente iz III j madrigala Festino nella sera . 76 i dr. allargare širiti. imitirati izvanjska ob turske muzike. arapski učenjak. oko 874). rad oznaka za tempo prilično promjenljiva značenja. degli Agostinija u novom proširenom izdanju cijeve Drammaturgije (1755). definirao ih je. na poljski način). II 1652). Sources of Arabian Music. Sorabji. 72. H. oko 790 — Bagdad. 1934. prijatelj i do kraja života savjetnik Karla Velikoga. I. DJELA. M. Al-Kindi. A. javlja se »diminucija«. // rrndico su građo. A. — Isti. Žena i G. Brovme. 1938 i Romulus. U toj se knjižnici čuva 230 s njegovih rukopisnih djela različitih struka pod nazivom Allacciane«. Djelo je jedini zapadnofranački dokument o muzičko-teoretskoj nastavi u doba Karla Velikog. rasprostraniti). Halle 1932. Pariš 1887.: »Raspravu o unutarnjim elementima komponiranja melodije« obj. polifoničke i homofone strul A. Marmontel. V 804). Cendoni uz su A. filozofiju i teologiju. 19. U prvom stavku prve Beethovenove simfonije: Umjesto Allegro ALLA MENTE (A mente. U instrumentalnim djelima pojačava izražaj su stavljajući polagane i brze stavke. 781 stupio u službu Karla Velikoga isprva kao rektor Dvorske škole (rector scholae Palatinae). Upotrebom takta a. M. Farmer. tonove unutar oktave. a u koncertantnima je slobodna tativna deklamacija potcrtana harmonijski bogatom prat generalbasa. ALLA POLACCA (tal. b. God. 19. LIT.38 ALKAN — ALLEGRI dakle dvostruko brže. Alkuinova je historijska zasluga u tome što je u svom traktatu. Contrappunto alla m talijanski izraz za tehniku improviziranog kontrapunktira] postojeću melodiju. MGG. 1586 — Rim. 12 fuga. engleski teolog. OPERE: Ave Maria. U traktatu De Mušica (obj. Izraz a. umjereno brz tempc allegro moderato). Jedan od začetnika arapske filozofske misli. 64. 15!: 7. Alcuin of York. — Transkripcije za klavir. Ponekad a. / viandanti. na temelju spekulativnog razmatranja. Kao opat benediktinske opatije u Toursu (od 796) podigao je tamošnju školu na razinu visoke škole. Ta se tehnika ticirala u srednjovjekovnim i renesansnim oblicima više npr. »Ra spravu o temeljnoj razdiobi muzike« obj. From Arabic Sources. — Isti. ALLA TURCA (tal. U vrijeme J. 14. Impromptu sur le Choral de Luther op. violinu i violončelo op. R. — Isti. b. Lione). 1 ALLACCI. Les pianistes celebres. London 1935. naziv za sta ritmu ->■ poloneze (Beethoven. Michaele quam Alcuin composuit Carolo Imperatori. van Beeth klavirska sonata op. ALLEGRA. prolgl/o minor (J) (£ I : ALKINDI (Abu Jusuf Yakub ibn Ishak al Kindi). Essai sur la vie et les ouvrages d'Alcuin. Historv of Arabian Music. deminutiv od allegro veselo. po prvi put na latinskom Zapadu. je. andante itd. — A. (1608) A. — Popis je nastavio dalje do 1755 G. — H. naziv za i s obilježjima ciganskoga muzičkog folklora (J. R01 z. p. zatim kao organizator i reformator cjelokupnog školstva u franačkom carstvu. dao je različite definicije muzike (oslanjajući se na Cassiodora) i iznio teoriju o 8 starocrkvenih tonaliteta. modulacije itd. ALLA ZINGARESE (tal. Najstariji znak za diminuciju bio j< 3 Grandesetudes pour les deux mains separees oureunies op. NOVA IZD. LIT. Finale rondo iz klavirske s u A-duru). . Banchierija. Music and Letters. u muzikalnom smislu. -> integer valor). Učenik nadbiskupa Egberta i Aelberta u samostanskoj školi u Yorku.). talijanski kompozitor (Rim. Wolf. — B. zat bliotekar kardinala Francesca Barberinija i od 1661 glavni tekar Vatikanske knjižnice. ALLEGRETTO (tal. cijama (namjesto izraza rallentando ili ritardando). talijanski kompozitor (Palermi VII 1898 —). Sačuvane su 3 knjige: Risala fihubr ta' lif al-alhan (Rasprava o unutarnjim elementima komponiranja melodije) u kojoj obraduje udesbu lutnje. ALLEGRAMENTE (tal. Međutim. Around Music. Alcuin. Down Among the Dead Men. gdje U2 gičko usporavanje i zvuk postaje intenzivniji. proc evropsku literaturu i muziku turski utjecaji. MGG. LIT. prve u Franačkoj. drugi stavak VII fonije). Hamelin. G. Polifo su djela zasićena afektivnim modulacijama i kromatskim p cima sa prizvukom patetike. prvi je pokušao da dade sintezu grčke. A. Napisao je velik broj teoloških. A. a napokon dicinu. Filmska muzika. gotovo jednako brz tempo kao allegro (npr. iz Trostrukog ko za klavir. obuhvaćajući podjednako teologiju i profane discipline (artes liberales). Luigi dei Francesi u Rimu i ujedno učenik braće Na Od 1629 pjevač papinske kapele. I 1669). S. 11 Grands priludes et une transcriplion du »Messie« op. 25). kojom se notna vrijednost skra ćivala za polovinu. — G. oko 735 — Tours. kao najmanje sastavne dijelove »regulae musicae«.. temu. divisa in sette indici (1666). medu njima i muziku (praktički i spekulativno). allegro. London 1929. tiber die acht Tone. MCG. hagiografskih i pedagoških djela. Risala fi agza'habariyat al-musiqi (Rasprava o temeljnoj razdiobi muzike) u kojoj obraduje ritmiku i njezin utjecaj na čovjeka i Risala fi'l luhun (Rasprava o melodijama) u kojoj istražuje elemente zvuka. ponešto naivno. ALKUIN (latinizirano Alcuinus. Pariš 1874. tome. 1930. Rondo a. 56). kompc Miserere koja je do 1870 bila redovito na repertoaru Sikst . — E. 7 tonaliteta. br. odnosno contrappunto alla mente (ili Contraf ex mente) prihvaćen je općenito u XVI st. Al-Kindi. a ne semibrevis. London 1922.: G. veselo). 1. t. Studirao na Konzervatoriju u Palermu (F. Bio je učitelj. tumačeći ime i značenje svakog pojedinog. G.: T. . ALLARGANDO (tal. — ZA ORGULJE (ILI PEDALNI KLAVIR): 13 Prieres op.. ALLA BREVE (alla cappella). u -> diskantu gdje se nazivala i discantus supra librum termin A. Gregorio. profesor grčkog jezika na Collegio greco u Rimu. Osam opereta. već skraćen. Bearsden 1940. zatim do 1604 tei kapele S. Leipzig 1857. (produljenim notnim traja njima) olakšava se notacija i za kompozitora i za izvodioca. b.: A. ali ( kao ova posljednja. 69. iz klavirskog kvarteta u g-molu op. Farmer (u djelu The Influence of Music. a 766 rektor iste škole. Leone (Allatius. odnosi se na kompoziciju često s bu pratnjom i s jednostavnom ostinatnom harmonijom. 1952. LIT. Alkuinu se pripisuje i jedna sekvenca notirana neumama 1 posvećena Karlu Velikome: Sequentia de S. van Beethoven. Leone Allacci. — F. Brahms. nije proširen. pjesama i pisama (sačuvana su 232 pisma upućena Karlu Velikom). takt a. I. post usporavanje tempa. 66. London 1908. Gastoui. u drugoj polovici XVIII st. Charles Henri Victorin Morhange (Alkan). je. Die Musik im Erziehungs. cantus firmus i si. na ciganski način). — Orkest komorne kompozicije. na turski način). anglosaski Ealhzvine. Wilmot-Buxton. L. Ovaj se posljednji znak zadržao sve do danas. koja sadrži popis sveukupnih < oratorija napisanih na talijanskom jeziku od konca XVI 1666. Dolazi osobito u velikim zvukovnim . m. 1784). A Plea for Alkan. — K. Za muzičku historiju važna je njegova Dramm. 1591—96 zborski dječak. Salvatore. 1936. Razvio je živu aktivnost u različitim stručnim ' ženjima. Mozart. Gerbert. Stuc Rimu latinski i grčki jezik. ALLEGRI. London 1932. Lachmann i Mahmud el-Hefni na njemačkom i arapskom (1931).: H. 12 Ftuies pour les pieds seuh. naime. Ch. aristotelovsko-novoplatonske filozofije i islamske teologije. 1). Jedan je od najznačajnijih arheologa i teologa svojč mena. Alkuin. u kojem je doba J a ne j. Pored ostalog napisao je oko 12 knjiga 0 muzici u kojima prilagođuje grčku muzičku teoriju arapskoj muzičkoj praksi. 1926). nadimak Flaccus). I. U nastavi je proveo antički ideal enciklopedijskog obrazovanja (namjesto srednjovjekovnog. van Dieren. dvodobni takt. I. Pietzsch. Komponirao crkvenu m u polifoničkom stile antico i u koncertantnom stilu. KMJB. U XV st. pa se -> brevis izvodila kao -*■ semibrevis. pismeno utvrdio materijal koji su dotad samo usmeno prenosili pjevači Scholae cantorum. Bacha živahni stavci suita i sonata u t. muzički teoretičar i književnik (York?. filozof i muzički teoretičar (Basra. asketskog). I. značilo da je taktna doba brevis. Pojedini kompc pokušavaju tada.und Bildungsideal des ausgehenden Altertums und friihen Mittelalters.

međutim. Cametti. Ca. Frankfurt am Main. kontra-alt i orkestar. I. postao sastavni dio barokne suite (najčešće prvi stavak). Washington 1956. uvertira. Paul Hastings. 1912. La pazienza di Socrate. DJELA. LIT. madžarski. — K. nJ n 7 JU J.). allegro moderato itd. stavak. J. Mozart je taj Miserere zabilježio po slušanju kada je kao 14-godišnjak bio u Rimu što. Slonimsky. vivo. 1843). La piccola Figaro. — A. IX 1952). — J. stekao reputaciju kreacijom Gurnemanza (Wagner. dvorski ples javlja prije u drugim zemljama. koji je. ORKESTRALNA: simfonija (nedovršena). Acton). correnti). 1945.4 voci(2 knj. ottava oktava). H. gudački kvartet. ALL'ONGARESE (tal. portugalski kompozitor XVIII st.B. 1945. 17331 La Pinta pazza. 12 Tonadas de cardcter popular chileno. današnji bi pravilan oblik bio all'ungherese). To djelo sadrži osam serija instrumentalnih plesova za 5 ili 6 neodređenih instrumenata i seriju plesnih pjesama (za 1—6 glasova). plesni i instrumentalni oblik XVI—XVIII st. La scuola dei pueri cantus di S. Njegova opera La pazienza di Socrate (Lisabon 1733) smatra se prvom portugalskom operom. 1922 Oxford-Festival koji je obuhvatio raznovrsnu muziku od narodne pjesme i plesa do simfonijskih djela). 1618—19. Paumgartner. I. U XVII i XVIII st. 1942. od Palestrine i Schiitza do suvremenih majstora. I 1890 —). s kratkim uzmahom. Schrattenholz. ALLEGRO (kratica Allo. Već 1880 angažiran kao crkveni orguljaš u Readingu zatim u Cambridgeu. Francuskoj. Mušica. zbirku kompozicija nastalih za potrebe dvorskih svečanosti. Motetti za 2—5 glasova '2 knj. Bacha) a. izvode se za oktavu više ili niže nego što su pisane. Lully 7 I 2. Ballet Entertainments in Pitti Palače. 1913. Opere: Guiditta. LIT. ozna čuje se 8va---------------.). Kao zborovoda. AFMW. Studirao na konzervatoriju Lindeman u Oslu. je prvi čilenski kompozitor. iako oznaka za tempo tih stavaka može biti presto. XII 1869 — Oxford. Ghisi. NOVA IZD. Gregorio Allegri. Paula u Oslu.3. Scheidt i dr. kao instrumentalni oblik.ALLEGRI — ALMEIDA kapele u Velikom tjednu i nije se smjela prepisivati. U prvoj polovini XVII st. ALLEGRI. jedna od najstarijih osnovnih oznaka za brz tempo. Sarastro u Die Zauberflote). Današnji a. 1931. 20. Florence [608—1625. Anders. orguljaš i pedagog (Oslo. H. se sastoji od dvije (obično proširene) rečenice. Miserere Ea 9 glasova. — KOMORNA: Quartetto in modo dorico. simfonijske pjesme La voz de las calles. XI 1883 — Boston. 1965. 1947. zborovi. 1916—17 predavao na konzervatoriju Klindworth-Scharwenka u Berlinu i 1919—21 na Muzičkom institutu u Helsinkiju. Lorenzo Allegris »Primo libro delle Musiche«. A. 1915. 1940. Portrait of Hugh Percy Allen. L. Concerto sinfonico za violončelo. osobito je bio cijenjen kao interpret basovskih uloga u operama Wagnera i Mozarta (Bartolo u Le Nozze di Figaro. kao oznaka za tempo brži je od Bachova ili Mozartova allegra. Massachusetts. općenito iščezava iz kompozicijske prakse (a znatno prije i iz plesne dvorane). Music and Letters.. Niederoiever \SReciteil de morceaux de musique ancienne. Prema nadimku // Tedesco vjerojatno ie rođen u Njemačkoj. Pjevanje učio na Royal College of Music u Manchesteru (j. studija u časopisu The Music Bulletin. ALLIN. označuje i cijeli prvi. Dent. Dvanaest opera (većinom na talijanski tekst). Mlegrijevi plesni stavci srodni su uobičajenim njemačkim plesovima onog vremena (pavane. Allemande. koji se služi suvremenim izražajnim sredstvima. 16. i u Češkoj. 28. tal. odnosno paralelnog dura kod stavaka u molu. 11 fUtro. 28. 1. usavršavao se u Berlinu (R. — CRKVENA : pet misa za 5—8 glasova. Wood. 1920 i Escenas campesinas chilenas. XI 1884 — ). Debitirao 1916 u londonskom Aldzvich Theatru. Magnificat. 1919. ALLEN. S. 1573 — Firenca. Nakon prvog koncerta 1908. improperije i lamentacije za 4 glasa. 19. 1913 (revidirano 1930). radosno). Purcell ALLENDE SARĆN. VIII ! 959)' Violinu i kompoziciju studirao na Conservatorio Nacional de Mušica u Santiagu. — F. Tobias. Jahrhunderts (disertacija). 1921—35 bio je orguljaš crkve sv. — A. o. Držao je katedru za pjevanje na Royal Academy of Music u Londonu. Vrativši se 1920 u SAD nastanio se u Bostonu. Naziv upućuje na njemačko podrijetlo. MGG. u kazalištu Covent Garden. eine Untersuchung ihrer Entwicklung von den Anfangen bis zu Bach und Handel. talijanski lautist i kompozitor (?. Untersuchungen iiber Allemande als Volksliedtvp des 16.: E. u 2/4 ili 4/4 mjeri.: nekoliko crkvenih kompozicija i 2 Misererea obj. engleski pjevač. INSTRUMENTALNA : Concertini 02. naglašenu primjenu sinkopa. Parsifal). Koncertirao je u Njemačkoj. 1915. Cleopatra. pedagog i organizator odigrao je važnu ulogu u muzičkom životu Londona i Oxforda. preuzeli oko 1600 njemački kompozitori (Schein. Motetti za 2—8 glasova. prema tome da li znak 8 va stoji iznad ili ispod note (8 va bassa 8va niže.: A.: N. God. i prvi zastupnik nacionalnog pravca u čilenskoj muzici. Uz to 1907—20 vodio Bach-Choir u Londonu i organizirao nekoliko muzičkih festivala (1914 Bach-Festival. bas (Aschton Uiider Lyne. na madžarski način. 1620—21. Jedan je od utemeljitelja British National Opera Company (1922). 8va sopra 8va više). čilenski kompozitor i muzički pedagog (Santiago de Chile. Od 1604 do smrti bio u službi na medicejskom dvoru u Firenci. 1940. većinom se zamjenjuje oznakom -»■ presto. J. a. Serenade Le . — B. 1918—22. 1913. dirigent i muzički pedagog (Reading. — DRAMSKA. 1735. Luigi dei Francesi in Roma. — E. God. Beck. 1901—18 orguljaš New Collegea u Oxfordu i dirigent univerzitetskog zbora s kojim je realizirao velik broj značaj nih izvedbi vokalne muzike. RMI. Chichesteru i Londonu. 1937LIT. gagliarde. se proširio i. 10 etida. odn. Te Deum. Izraz a. LIT. F. Letelier. Lancashire. Symphonia a 4 (u Kircherovu djelu Musurgia universalis. od kojih prva skreće prema tonalitetu dominante. VII 1648). njemački društveni ples (sinonim Deutscher Tanz) u 3/4 taktu. Od Engleza su stilizirani a. a i posljednji stavak klasične simfonije ili sonate (tzv. engl.: A. Note uz koje se nalazi oznaka a. gotovo polagana tempa. — Zborovi. sličan brzom valceru (ili austrijskom landleru). Allegris Miserere und die Auffiihrungspraxis in der Sixtina (disertacija). Do 1903 studirao na Univerzitetu u Harvardu. 1940. 10. MGG. — C. 1951. MQ. Mohr. Pedro Humberto Allende . veselo. O'Munasterio.). 39 ALLEN. američki kompozitor (Hyde Park. kod J. Solerti. 1906 i 1909. ALLEMANDE (franc. Pedro Humberto. Musical America. Prema predaji. 29. 191&—37 direktor londonskog Royal College of Music i istodobno 1918—46 profesor muzike na Univerzitetu u Oxfordu. ALME. 23. Ziirich 1932. je više označavao karakter itavka. a. VValdemar. 1960. jedini predstavljao madžarsku nacionalnu muziku. — Napisao Metodo original de iniciacion musical. Norman. sadržava elemente karakteristične za madžarsku muziku: rapsodičnost. L. oko 25 solo-pjesma. Poslije toga nastupao s podjednakim uspjehom kao operni i koncertni pjevač. 1950. oko 1550 susreće se istodobno u francuskim i nizozemskim zbirkama za lutnju te kod engleskih virginalista (kao stilizirana plesna kompozicija). Fellerer. 1921. oznaka kojom je kompozitor (osobito u starijoj muzici) želio istaći da djelo. Compositores de America. Muzičke studije završio 1889 u Oxfordu. — Komorna i klavirska muzika. First Modernist of Chile. G. Meyer. DJELA: Pilgrim Symphony. 1951. Pojam allegra nije bio uvijek isti. 1726 (izvedena u Rimu). ALL'OTTAVA (tal. umjerena. za starije muzičare. almand. balio e drammatica alla Corte medicea dal 1600 il 1637. — KLAVIRSKA: dvije sonate. II. — Th. DJELA. Hugh Percy Allen. W. 1739. fuga za kvintet. 1922. umnažati. Francisco Antonio d'. VI 1885 — 16. 1916. Lorenzo Allegri. M. DJELA. partite te oko 1660 talijanske sonate da camera. 2. Regensburg 1935. Više nota koje treba izvesti a. Finskoj i Skandinavskim zemljama. LIT. As. 1929. 1904. Oxford 1948. Uultimo dei Mohicani. oponašanje i drugih obi lježja melodike i ritmike madžarskoga varoškog folklora. sir Hugh Percy. Barth).Revista musical chilena. zatim u Firenci.'Haberl (1936) i dr. 1949. Izraz allegrissimo (što je brže moguće) upotrebljava se veoma rijetko. sastoji se obično od dva dijela. nije neobično kada se uzme u obzir da je djelo komponirano u tradicionalnoj jednostavnoj tehnici falsobordone. tal. 1650). 1910.Amann. La despedida za 2 soprana. Učio u Rimu. H. K. koncert za violinu. Die Allemande. norveški pijanist. odn. Na istom je zavodu 1908—45 profesor harmonije i kompozicije. sonatni allegro). alemanda). — VOKALNA : Oda a Espana za bariton i zbor. engleski orguljaš. Concerto sinfonico za klavir. 1923. ali se a. —■ H. 1933. 1951. i njem. ALMEIDA. Milda. Bailey. 1948. Dans la nuit za komorni orkestar. kao društveni. II 1946).: E. Potkraj prve polovine XVIII st. 1. Objavio je Primo libro delle Musiche (1618). Njegove gavotte i anaries idu medu najstarije poznate plesove toga naslova. Lorenzo. Raširen do najnovijeg doba u južnoj Njemačkoj (Schvvaben) i Švicarskoj a u XIX st.. 1910.La Cenicienta. o. pod prijetnjom ekskomunikacije. 9-glasni Miserere obj. komična opera La spinalba. almain. Humberto Allende. Firenze 1905. Canzone i simfonije u rkp. A. God. U stiliziranom obliku [npr. — Pedro Humberto Allende. — Dječja opereta . MGG. oko 250 solopjesama.

Salome (O. — Zborovi.: A. većinom zarzuela koje su postigle veliki uspjeh (Da Madrid al Infierno . a 1933—41 direktor. uglavnom asimetričnih oblika pjevanja i stvaranja zvi zanih uz radne procese. God. klic ijujuškanje (Juchzer. Monet) i dr. IX 1843). koncert za kanun i gudački orkestar. Kantate: Het schoner Vaderland. 12. 1722 i Giuditta. turski dirigent i kompozitor (Istanbul. ALNAES. DJELA. izvodila su se gdjekad doslovnim pc njem određenih tonova. Komponirao je više od 120 muzičko-scenskih djela. Kao dirigent gostovao po Belgiji. a komponirao je koncerte i fantazije za fagot i orkestar. od 1947 član ansambla S. — Klavirske kompozicije. Blockx. DJELA. Antwerpen 1941. je prvotno bila pastirska muzika. Varšavi i dr.. španjolski kompozitor (Granada. X 1786 — Biebrich. kasnije se sve više služi suvremenim muzičkim govorom. 6.). 1948. V 1887 — Madrid. Pastirske jubilacije pastorales) javljale su se raznolično: kao signalizacija. —■ Crkvene kompozicije (psalmi. —■ Instruktivno djelo: Muzieklezen en Zingen: Volledige Studie der 7 Sleutels. u obliku slobodn stihova poput litanija. brazilski muzikolog (S. klavirski trio. 14. IV 1872 — Oslo. A. Kabasta). Francuskoj. 1924 profesor kontrapunkta i fuge.40 ALMEIDA — ALPSKA MUZIKA virtii triomfanti. 1922. moteti). Relevo. 2. Sammlung von Schzveizer-Kuhreihen und V'olksliedern. Rc vaches) koja se sastoji od tri dijela: polaganog s tercnim završ srednjeg brzog s kratkim motivima i završnog (većinom na i Ova se pjesma javlja u različitim verzijama: kao doziv stac strofna pjesma epskog karaktera. pučka muzika stanovnika Alpa koja se u izvornim oblicima ponajviše sačuvala na njemačkom jezičnom području Istočnih Alpa. preludij i dva plesa. 1913. God. pogansko vjerovanje i magične obrede različite pjevane ili recitacijske formule dozivanja stada (A Almschrei). Završivši studij muzike u Granadi. Avondindruck. 1929.Shakespeare). 1831 ute meljio sa F. Hasan Ferid. ima veoma malo pismenih izvora. 1905. Kuhreigen ili Kuhreihen (franc. Suite Istanbul. solo-pjesme. — Izdao Norges Melodier (4 sv. brazilski gitarist (Sao Paolo. Bio je zatim član kazališnog orkestra (1821—14) i dirigent vojne muzike (1815—16) u Frankfurtu te fagotist kazališnog orkestra (1817—20) u Mainzu. simfonijske varijacije. Laurindo. — Oratoriji II pentimento di Davide. Kao 12-godišnji dječak poznati svirač turskog nacionalnog instrumenta kanun. Stoga s rijski prikaz temelji uglavnom na istraživanju i prou nasljeđa. El Oficial de la Guardia . zatim u Oslu. ritmički asimetričnih jubilacija k srodne crkvenim jubilacijama što upućuje na dosad neisi korijene korala. seksta. Hauptmann). rija alpske muzike svojevrsna je i ne može se uključiti u uot periodizaciju opće muzičke povijesti niti pratiti kontir jer sve do XIX st. 4 sv. suita za violinu i klavir. XII 1932). 1948. Karl. 1917. je znatno usavršio izgradnju fagota. ALMEIDA. Muziku učio u Oslu (I. zatim profesor Konzervatorija i direktor Opere u Ankari. Ensaio sobre o problema do ser. — DRAMSKA : muzički igrokazi Pjesma Valove. LIT. Fausta.. Francisco. U veleškoj Švi< . 1918. zatim molitvena zazivanja. Antonio de Jesiis. Flor. III 1906 —). Kleina. ALPSKA MUZIKA. 1951. Symphonische Gedichte za flautu i orkestar. 1944—45. Wilde). 1895—1907 orguljaš u Drammenu. zborovi. E. Violinski koncert. 1898 i u D-duru. scenska muzika za Goetheovu dramu Faust. V 1948). 1904. God. Un Pitillo y mi mujer). 1937—38. Suite turca. je najbolji poznavalac brazilske narodne muzike. 1726. a 1936—46 profesor Državnog konzervatorija. Juchizer) koje s visokog. IX 1917 —). Djeluje u Hollywoodu. 1738. 1898. gudački kvartet. Uz to je 1919—51 vodio simfonijske koncerte Antwerpenskog zoološkog društva. Holter). Ondje je 1810—12 predavao na muzičkoj školi. 1946. ORKESTRALNA: koncert za violončelo. Lof aan de Kunst i dr. — DRAMSKA: opera Chylock 1913. 18. 1922. Kinderlisderen. — VOKALNA. —■ Klavirske kompozicije. 1939—46 vodio vlastiti orkestar u Rio de Janeiru. Be: ALONSO LĆPEZ.. Reinecke). ORKESTRALNA: Lsntesympkonie. 1932 i Sari Zeybek. Jubilacijama iz ranog doba pripada i jo to je pjevanje u slogovima bez riječi sa čestim i naglim iz vanjem grudnog i falsetnog registra. Mnoge naslijede: potječu iz najstarijih vremena. Studirao na Konzervatoriju u Antwerpenu (K. Corbet i dr. 9. 1752. pastirske jubilacije ički oblici pjesama. izgradio je vlastiti stil koji se temelji na crnačkim elementima i starim španjolskim plesovima. metodama komparativne muzikologije. Slaveni). Razvile su se iz prvobitnih ( tarnih. Među arhaičkim oblicima pjesama iz alpskog mt nasljeđa izdvajaju se: retoromanska Margaretska pjesma melodija slična glavnom napjevu molitvenog zazivanja. — KOMORNA : četiri gudačka kvarteta. U Rio de Janeiru diplomirao pravo. ALMENRADER. 1892—95 na Konzervatoriju u Leipzigu (K. Kentonau SAD. 1954 organizirao internacionalni kongres folklorista u Sao Paolu. A. oko 40 solo-pjesama. a prenosila usmenom predajom. glasnog pc tona pada na pojedine više ili manje određene stupnjeve: u obliku melizmatskih. m. Njegove rane kompozicije nose značajke turskog muzičkog folklora. Od 1822 član je dvorskoga orkestra u Biebrichu. 1930. kasnije u Berlinu. a u manjoj mjeri kod ostalih etničkih grupa koje žive u Alpama (Romani. Filmska muzika. u ritmički slobodnom matskom obliku (sa slogovima riječi Loba ili Kuh kao sred izrazom). raširena podvrsta je j< u velikim intervalima (kvarta. poslije član koncertnog udruženja Daruttalim-i musiki. Vrativši se u Koln otvorio je 1820 tvornicu fagota. njemački fagotist i graditelj fagota (Ronsdorf kod Diisseldorfa. 1935. Iz poganskog obreda vabljenja stoke potekla je p vrsta pastirske pjesme. Herleving. 1930. Ouverture romantica. i VIppolito. ALNAR. Las Corsarias . 1901. ALMEIDA. God. 1923. Jedan od najvećih gitarista jazza. a gdjekad variranjem dvodjelnih dijskih obrazaca nalik na pjesmu. Benoit. 24. belgijska nacionalna himna. 1927. MGG. Molitvena zazivanja. JODLANJE. Cymbeline (. A. 1908 šef katedre za zborno pjevanje. DJELA: dvije simfonije > u c-molu. norveški orguljaš. Simfonijske pjesme: Psyche. Thijl Uilenspiegel. IX 1876 — 5. Baia. 1924. Muzičku teoriju učio je u Kolnu kod B. Na istom je Konzervatoriju od 1903 nastavnik solfeggia. Pallieter. 1907. Keurvels). 1903 . Die versunkene Glocke (G. 3. LIT. 1927—32 studirao na Muzičkoj akademiji u Beču (J. 5 sv. Djelovao je i kao zborovođa. Napisao je Abhandlung iiber die Verbesserung des Fagotts (1820) i školu za fagot (1841). — Klavirske kompozicije. Koncert za klavir. La Nina de les planchas. Marx. u instrumentalnoj verziji itd. belgijski kompozitor i dirigent (Antwerpen. u Londonu. 1932. Pasodoble de la bandera .. Eyvind. Po povratku u Istanbul bio je kazališni dirigent i nastavnik na Konzervatoriju. I. 1943. De Ring van Gyges (A. Kao kompozitor izraziti je flamanski predstavnik impresionizma.: J. God. za zbor. 1928. X 1954). 29. Heckelom radionicu fagota u Mainzu. Cyrus. Francisco Antonio d'Almeida. ALPAERTS. Subira. solo-pjesme. Avondmuziek za 8 duhača i dr. decima) i širokoi ponu. Flor Alpaerts. koja se stvarala i r u prirodi. — VOKALNA: tri narodne pjesme za sopran i orkestar. solo-pjesme i dr. 11. O. 1928 i Zomeridylle. 1933. Retoromani. A. P. 1936 dirigent filharmonijskog orkestra. tamo bio zborovođa katedrale te dirigent filharmonije koju je i osnovao. Scenska muzika: Oedipus Rex (Sofoklo). XII 1895 —). — Gudački kvartet 1933. Renato. suita James Ensor i dr. Kao fagotist bio je samouk. praoblici melodija poskočnice (Schnaderhupfl) i pojedini' napjevi. kompozitor i dirigent (Fredrikstad.

Od instrumenata rasprostranjeni su od davnine ->• rog. ostinato. V): pjevalo se \ . Pr su alpske instrumentalne muzike. nadalje tragove arhaičkih melodike trozvuka i fanfara i djelomice istih oblika viš< kakvi su se sačuvali i u drugim pastirskim kulturama (npr. npr. praporci i obični kravlji rog. ritmički sk pastirski napjevi (instrumentalna protuteža melizmatskog jub kasnije se instrumentalno izvode i različiti plesovi.razvila se kasnije u društvenu igru pripovjedalačko-pje' žanra. »pr melodika« tro zvuka. živahni. kvarta i vodica). zatim šalmaj. Od davnine se održala praksa stvaranja posebnih z\ boja. zvona. harmoničko su. te široko razmahani. na kažu) — bordun. varijabilne i neutralne stu] (osobito terca. osvjetljavaju berške kronike svetaca (Acta sanctorum 29. napjevi p. paralelni pomaci. raznovrsni signali. pritiskivanjem ruke na grkljan (pri jodlanju) ili ni Muzički život alpskih pastira potkraj IV st. itd. Kuhreigen itd. Različite vrste imaju dijelom zajedničke fc i stilska obilježja: ranu pojavu durskog tonaliteta (Ut-m svojevrsne završne portamente.

selima gradovima na obroncima Alpa zahvatio je i alpsku muziku koja. talijanski izraz za -> račje kretanje. e poi Coda). za izlaganje jedne teme natraške. koja pjeva o životu pastira. Tamo je učio' kod L. zadržala čišći. Frauchiger. Caminada. III 1832 — 8. kasnije nastavnik klavira u Berlinu (od 1872 profesor). izdaje se čitav niz pjesmarica. — J. Dber das alplerische Volkslied und wie man es findet. određenija. MGG. Najznačajnije su die tzv. kompozitor i pedagog (Berlin.: H. ograničena na pastirske predjele. — W. engl. — A. contralto. a napravljen je od kore drva (obično breze). u dokolici i osami. propagira se širenje čiste izvorne pučke esme.und Wendepunkte in der Entzvicklung der Musik. artističku vještinu. obuhvaćenim zajedničkim imenom Landler (Landla. — W. MGG. DJELA. Zur Friihgeschichte der Musik in den Alpenlandern. Wien 1907. Iza toga znaka često se prelazi na Codu (D. haute-contre). Kuhreihen Lobetanz und Galder. ali i tjeskobu i grozu pred bregovima punim ajna i opasnosti. Ober die Entzoicklung des Klavierspieh. XII 1894). njemački pisac. Sichardt. Pommer. dvorcima. ibid. bavarski. Poslije zdoblja procvata. — 'romjene socijalnih i idejnih temelja alpske muzike izmjenile su toku vremena i njezin prvobitan. vaca. 1948. a i sama stječe nova obilježja. 1867—68. 1966. Die kulturgeschichtlichen Grundlagen des Volksgesanges in Osterreich. Havdna sa stavkom Menuetto al Rovescio koji se kod repeticije izvodi čitav tehnikom račjeg kretanja — od kraja prema početku. . Schmidt. dubok ženski ili dječji glas u normalnom opsegu od a do e%. Ober die Volksmusik in den deutschen Alpenlandern. F. vedrija. Schnadahiipfljodler. c 2 — fis). Basei 1924. priliv stranaca. Kleines Tonkiinstlerlexikon. Klier. brazilski pijanist i kompozitor (Buenos Aires. Jahrbuch des Schweizer Alpenclubs. C. — M. m. organiziraju pučki koncerti. kojemu je i suosnivač (1879). 1953. Sympton za orkestar. — L. Zur Erklarung des »Lobetanz« durch die Schweizerische Volksmusik. Novi stil se proširio i na susjedne zemlje. Dehna. koje su bliske izvornoj alpskoj muzici (npr.. ali pretežno izmijenjena. nadalje. 1870. 1964. 36. I. prevladavaju urtonalitet i akordička melodika. Osnivaju se i mnogobrojna pučka pjevačka društva sobito u Švicarskoj) koja presađuje narodnu muziku u okvire ađanskog koncerta. a javljaju se i nastojanja za ezinom obnovom. I. lišena lagije. Klier. LIT. 1937—38.ALPSKA MUZIKA — ALT esijama i obilascima polja. koja je povezana likom. naivno profanija. Hohenemser. Funktionen za komorni sastav.es Archiv fiir Volkskunde. A. XI. Ta rana pastirska muzika bila je asnovana na pokretljivosti i širini prostora u kojemu je zvučeći odjekujući izražavala životnu prirodnost. Alpska muzička tradicija jzire se i u karakterističnim pučkim plesovima u trodijelnom tak1. oporija. malo ih je. izrazito pastirski karakter. M. u Poljskoj i Rumunjskoj a upotrebljavaju ih također i južnoamerički Indijanci te drugi primitivni narodi (sa Celebesa i Himalaje). misa. 1941. Salzkammergut). dugu do 4 m. do znaka). God. 1909—10. Trio za violončelo. chuhplattler). Od 1964 član je grupe Artiste-in-Residence u Berlinu. AFMW. 1965. 1951. ALPSKI ROG 41 m LIT. Nasuprot tome. Text. pjesme Hubera). Alpske svečanosti. DJELA (izbor): Oratorio za 3 solista. u ažićnim pastirskim pjesmama i igrama.: H. 54. te austrijro-bavarske narodne muzike. Zanimljiv je primjer sonata za violinu i klavir br. Napjevi i forme iz toga doba sačuvali su se do danas mnogim predjelima (npr. AL ROVESCIO (tal. »primitivna« luzika tražila je pri izvođenju neobičnu. Hirtenmusik. u bavarsko-austrijskim predjelima. višeglasje je pravilno. sviranju i improvizaciji. u doba procvata austrijske umjetničke. AL SEGNO (tal. poganskih običaja i demonskog karaktera ona postaje laza. 1951. Bukofzer. Volkstiimliche Musikinstrumente in den Alpen. Die Alpenlandischen Jodler und der Ursprung des Jodelns. lklorne svečanosti itd. Tako se npr. Basel 1949. štajerski itd. U alpskoj muzici ovih krajeva prevladao je kaikter plesnog ritma i sklonost melodici rastavljenih akorda sa :stim skokovima. trombon i udaraljke. XIII. Koncertni pijanist. prastari primitivni duhački instrument pastira u Alpama. Margarethalied. Alpenmusik. Berlin 1939. I ALSLEBEN. Posebni su tipovi: idlerlieđ. Osobito su očljive suprotnosti između alemanskog i štajerskog-bavarskog . koje je najčešće obilježeno znakom #. djelomice kao stacionarna igra zvukova rastavljenog akorda . i tal. Schweizerisches Archiv fiir Volkskunde. Steirer. K. Julius. Sve intenivniji razvoj muzičkog života u samostanima.. kod igara i natjecanja. arhaički pastirski stil. od utjecajem crkve dolazi do razdvajanja na duhovnu i svjetovnu : eru što je izmijenilo smisao nekadanje pastirske muzike. Nastaju umjetničke pjesme u tobožnjem irodnom stilu. čestim velikim skokovima (npr. Berija. 1964. — E. Kassel 1956. Bio je predsjednik berlinskog Tonkunstlervereina i Društva muzičkih nastavnika. ona je linearnija. kod kojega se izmjenjuju tekst i slogovi. u pojedinostima još i dulje. |irenje patriotskih i prosvjetiteljskih esama. 4 J. 1959 utemeljio Agrupacio'n Nueva Mušica i zatim studirao elektroakustiku i elektroniku na Univerzitetu u Buenos Airesu. — Isti. zborove. Alpske pjesme. služi za davanje signala na veće udaljenosti i za izvođenje jednostavnih melodija. izazvali su i mnogobrojni izvanjski čimbenici: dustrijalizacija. Jahrbuch des Schweizer Alpenclubs. K. Zecha i S. Die Musik und die tonerzeugenden Instrumente der Alpenbewohner. naopako). The Journal of American Folklore. ima ravnu ili svinutu koničnu cijev. Kassel 1956. Slični instrumenti nalaze se i u Skandinavskim zemljama. sentimentalnog karaktera po uzoru na šlagere. Schweizer Annalen. napjevi obivaju simetričnu formu pjesme s plesnom. jubilacije se izvode s tekstom (poput sekvence Alleluja). Schweizerisches Archiv fiir Volkskunde. M. Das schweizer Alphorn in den Hochvogesen. Oblikuje i nova vrsta tzv. od VIII st. A. astirska se muzika više miješa sa seoskom. M. Moberg. oznaka koja upućuje da određeni odsjek treba ponoviti do naznačenog mjesta. ■— Klavirske kompozicije. 1966. drvosječa i o ljepotama prirode. SBIMG. Ali ova na izgled jednostavna. Das rhatoromanische St. — W. v. vorne radne pjesme ona ne odražava neposredno prirodu nei je slika. U XVIII st. S vremenom su se oblikovali različiti pokrajinski ijalekti alpske muzike: tirolski. Strasbourg 1962. npr. s pastirskim Kuhreigenom. entuzijastički osjećaj isine. Pastiri su se atjecali u pjevanju. 1880. Alpenmusik. II 1941 —). i zabavu. Wiora.— R. ali za razliku od ranije. oprimajući lokalna obilježja. Danckert. Na rogu se mogu izvoditi samo prirodni tonovi. napjevi i pokreti tih plesova podudaraju se mjestilice sa starim narodnim plesovima. 45. od njezinog posljednjeg tona prema prvome. opularna austrijsko-bavarska poskočnica Schnaderhiipfl ima ta-)đer korijene u alpskoj tradiciji. jodlerske pjesme i poskočnice. u spomenici In memoriam J. 1864. 1956. i 8-gl. Wiora. 1969. — K. Ko. Učenik F. Text II za 5 solista i glas s pojačalom. Die Entstehung des Jodelns. na Sloveju i na Švicarsku gdje se prihvaćaju ili stvaraju novi oblici po■■alnice. Od 1874 uređivao časopis Harmonie. Kao pijanist koncertirao već od 1948 u Južnoj Americi. utječe na formiranje njihova jecifičnog stila. obrnuto. 1968. Hornbostel. Propadanje izvorne alpske muzike. jodlanje poprima oblik iesme u trodobnom taktu landlera i izvodi se većinom više-asno. olje se sačuvao stari oblik melizmatskih jubilacija. m. IV. koje dijelom vuku kojen iz izvornih pastirskih plesova i pjesama. Istodobno se u okvire novoga ila uključuju stare vrste alpskih predjela.raza. postaje ogrankom raznoličnih »najdnih muzika«. ali stil se dalje raralački ne izgrađuje. 3 stavka za 13 skupina gudača. The Swiss Kuhreigen. Carlos. — W. širine i daljine. Švicarska a. ALSINA. javljaju obredni apjevi iz ranog doba i iz srednjeg vijeka. 1862. r. C. periodičnom ritlikom. 1867—68. počelo se temeljitije istraživati sakupljati ostatke alpske muzike. franc. ■— Ch. Handschin. — Pjesme. Pfleger. prevladava ojedinačno jodlanje ili pak jodlanje koje je zvukovno jasno odvono od zbora. pijanist. pa na taj način prouktivnije dalje razvija naslijeđene oblike i širi se u susjedne krave (Slovenija). 19. ALPSKI ROG. Licht. i. ALT (lat. uvoz novih instrumenata i pollarne zabavne muzike. I. — Requiemi za 6-gl. Magie und Technik in der Alpenmusik. Szadrowsky. 3 udaraljke i mješoviti zbor. altus visok. Szadrowsky. 24. Na prijelazu u XX st. I. 4 glumca i 3 male skupine instrumenata. Die Muzik und die tonerzeugenden Instrumente der Alpenbevvohner. bavarsko-austrijska narodna muzika također :ezava. Volkstiimliche Musikinstrumente in den Alpen. — F. — Isti. Ać. Uporedo s odumiranjem pastirskog načina života nestalo je rotne podloge arhaičkog pastirskog muzičkog izraza. Jodlerkanon Nacheinand«). 1935—36. SPISI: Vorlesungen iiber Musikgeschichte. 'radicija te muzike održala se dobrim dijelom do u XVIII st. pri društvenim satancima i vjerskim obredima. usnik je — ako postoji — od tvrda drveta. Tradicionalni izraz mijenja se ponajviše u duhu apadnjačke muzike: stupnjevi postaju normirani. Francuskoj i Njemačkoj. Schweizeriscb. — Uvertire i marševi za orkestar. muzička scena za trombon. tj. Andachtsjodler i dr. Pjeva se iz čiste životne radosti. a..

LIT. Kongress-Bericht. — W. 2. praksa izvođenja altovskih partija s muškim pjevačima — falsetistima — održala se sve do XIX st. Leipzig 1925. 1939. ^ 1960.: A. menuetto alteri da se svaki dio može po volji naizmjence ponavljati. Alta. Hamel. ALTENBURG. Blume. Die Schwankungen des Stimmtones. pa stoga izazivaju težnju z njem. SBIMG. 1951. Die Entstehung der Posaune. 1613. du Hauflein klein«. 12. znači udvostručenje druge 0 nota jednake vrijednosti (dvije breves. franc. od 1638 u Erfurtu. La mušica en la Corte de los Reyes Catolicos. alt-pozauna). 1905—06.. 6 i 8 trublji. Kap. Die Gesangskunst der Kastraten. Gudetvill. Wicn 1923. njemački trubljač. I. — J. Cantiones de adventu (5—8 gl. Meinecke. L. Erdlen i E. Michael Altenburg. se. 1951. 1. Ehmann. —■ . Catalonische Cobla und Alta-Tanzkapelle. — H.). — Isti. Javlja se oko 1450 na burgundskom dvoru. 1620. A. C. Ipak je a. A. Stubbs. kasnije se udomaćio u svima većim evropskim centrima. i u imitaciji je najčešće nastupao posljednji. akord d-fis-a bio je po takvu shvaćanju alteracija 1 g-molu). 21.E. komponirao crkvene pjesme i motete. Komponirao je djela za 2. a sniženi silazno: ALTA (vjerojatno od talijanskog alta mušica).). intradc obj. Obično su altovski instrumenti ugođeni za kvartu ili kvintu niže od odgovarajućeg normalnog instrumenta. Histoire de la musique et des musiciens de la Cour de Bourgogne sous le regne de Philippe le Bon.- ALTERACIJA. Npr. a u iznimnom od e ili d do h? ili •/". 1621. Riegel Schatz des liturgisc und Gemeindegesangs. a. 1925—26. Rabs LIT. njemački kompozitor (Alach kraj Erfurta. Povišeni (alterirani) tonovi imaju čiju da se rješavaju uzlazno. Lady Macbeth) . Neka obilježja alte sačuvale su se do danas u cobli. u XV st. koncert za 7 trublji i timpane te 6 sonata za čembalo (obj. Monumentos de la Mušica Espafiola. Ova praksa nastala je zbog toga što ženama nije bilo dopušteno da pjevaju u crkvi.4—9 gl. kao što su saksofon. U menzurnoj notaciji a. Michael Altenburg. a. SBIMG.: tri stavka obj. predstavlja onaj tip pojedine instrumentalne vrste koji odgovara altovskom registru ljudskoga glasa. Die thiiringer Musikerfamilie Altenburg. Michael. alternativement). u užem smislu ili pravi a. Schoeberlein i Fr. Oni su alterirani. Ženski alt srodan je mezzosopranu ali tamnije boje i pastozniji. Deutsche Musikkultur. Musikalische Fest-Zierde (5—14 gl. alteracija su samo u nekom ili v tonalitetima. a izvodili su ga muški glasovi djelomice grudnim. 1949. Studien zur Vorgeschichte der Orchestersuite im XV und XVI Jahrhundert. 15.undNeujahrs -Zierde'. koja se u klasičnoj muzici sačuvala u m . Eii zur Geschichte der evangelischen Kirchenmusik. U instrumentariju. E. Marix. a. 27. (ili vox alta) notirao se u C-ključu. Habock. Ponav! prvog dijela nakon drugog nastajala je iz dvodijelne forme trodijelna (A B A). ZFMW. ali ne i u D-duru. Werner. 1949.) uz instrumentalnu pratnju. orguljaš i kompozitor (Weissenfels.: J. Erda. kod alteracija naviše. Partije dramatskog alta redovito imaju veoma proširen opseg u visinu tako da se podudaraju sa mezzosopranskim. 1617. DJELA: Das 53. — K. 1—2. U određenom to imaju ulogu umjetnih vodica. a u drugima nisu (npr. za rješenjem prema dolje. 1795. ZFMW. često dobiva funkciju akordičkog popunjenja muzičkog tkiva. nisu ni u jednom to dijatonski oblik (npr. Praksa gradnje altovskih instrumenata uvedena je u XVI st. a ovise 0 notama koje ih okružuju. 1620. 1903—0 Kitzig. u Španjolskoj zbirci Cancionero Musical del Palacio jedini je dosad poznati primjer ove vrste iz doba menzuralne muzike. Općenito se u muzici XIX st. — F. kada je svaka instrumentalna vrsta imala i svoju altovsku varijantu (npr. Jacobus Fabricius und Michael Altenburg. ( g-molu i A-duru. Angles. komponirao kao posljednji glas (dionica). The Adult Male Alto or Countertenor. a. LIT. — s obzirom na stranost akorda — jedno od snažnih harmonijskih sreds modulaciju. 1951. Fricka). 1879. Michael Altenburg. 1622. Gottingen 1935. u doba renesanse. Sin trubljača Johanna Kaspara. Prema tome je pojam alteriranog usko povezan uz pojata tonaliteta i ne može se predstavit: atonalnoj muzici (-> Atonalnost). a.. ^ ALTERNATIVO (tal. alt-saksofon itd. I. ton skale. 1621. koji su izgrađeni u XIX st. ] ALTERIRANI AKORDI sadržavaju jedan ili više stranih ljestvici onoga tonaliteta.). 4. kada se u polifoničkoj muzici prešlo sa troglasja na četveroglasje. —■ L. Za razliku od modulacije. fis-molu. Verdi (Amneris. a od 1562 i alti naturali. Johann Ernst. Gustav Adolf. M. oznal baroknih dvodijelnih suitnih stavaka (npr. VI 1734 — Bitterfeld. Auberlen. 1941. Johann Ernst Altenburg. označen izi (npr. LIT. akord dis-fis-as je alterirani akord u na bilo koji tonalitet). Dresden 1911). MGG. I. kao ansambl za plesnu muziku. pa se contratenor razdvojio na contratenor altus i contratenor bassus. H. Svećenik u različitim seoskim župama. javlja se prvi put oko 1450.). Christliche Kirchen. unutar kojega se po (-* Alteracija). 6. altovski instrument (all-klarinet.— Isti. djelomice falsetnim registrom u opsegu od c do c1. v. naziv za ansambl duhačkih instrumenata (calamus. pučkom plesnom orkestru Katalonije. 1618. kromatska promjena nekog ljes tona. ALTENBURG. Musikalische VVeihnachts.: F. / u fis (u C-duru) ili e u es (u G-duru). Winterfeld (Der evangelische Kirch 1845. melodijsko ili harmonijsko značenje. Alt. a mjestimice i dulje. II 1640).und Paukerkunst. Besseler. Takvi su strani tonovi nužno kromatska ods od određenog tonaliteta.5 —8gl.). Ch. Altovski ugođeni oblici zastupani su posebice u porodicama limenih duhača. Taj se redoslijed napušta u doba baroka kada dolazi do težnje za izjednačenjem glasova pa a. gdje se također javlja). — Al Kunath. MGG. . 4. Studien zur Basse danse im XV Jahrhundert mit besonderer Berucksichtigung des Briisseler Manuskripts. Homofono je obrađivao protestantske koralne napjeve. V 1801). u širem smislu. Alteriranihj može biti dvije vrste: 1. Die Charakterologie der stimmlichen Einheiten in der Oper.. — H. minimc posebnim uvjetima. U operi. Jahrhunderts. R. semibreves. 1621. Hertzmann. i to. LIT. a. alt-viola da gamba.. u engleskim katedralnim zborovima altovske partije i danas pjevaju muškarci. 5—8 gl. Liebliche undzierliche Intraden(6-gl.). 1620.) djelomično uz instrumentalnu pratnju. 55. Međutim. i 7.: A.) uz instrumentalnu pratnju. Ein Beitrag Biographie. alterirani ton i alterirani ostaju u osnovnom tonalitetu. Adams hochzeitliche Freude (6gl. — F. des Jesaia (6-gl. u kojem je najznačajniji instrument tenor calamus. MGG. Mnogi od tih instrumenata izašli su iz prakse u XVII st. 1 Ać 1944. Za razliku od kastrata muški altisti nazivali su se u Italiji često tenorini. Od 1767 orguljaš u Halleu i od 1679 do smrti u Bitterfeldu. 14. bombarda i trombon). Posebnu vrstu dramatskog alta stvorili su Wagner (Ortrud.: G. novo izd. 14 stavaka obj. ne mogu povući posve oštre granice između alta i mezzosoprana (Carmen). —. u fragment stavka Beethovenove VII simfonije ton ds ima izrazito me ulogu: Prvi akord Wagnerove opere Tristan und Isolde pre alterirani četvorozvuk II stupnja u a-molu (povišeni te U klasičnoj i romantičnoj harmoniji alterirali su se u 2. Hochzeitliche musikalische Freude (9—12 gl. 1908. I. mo. MGG. 1783. učio kod J. npr. kasnije izgubljene). V 1584 — Erfurt. I. 1. ženski alt kao solistička partija dobiva važniju ulogu u XIX st. Gaudium Christianum (6knj. Die Bedeutung Chopins fiir die Entvviklung đer al Akkorde in der Musik des 20. kod Handela dok se u Mozartovim operama gotovo i ne javlja. ZFMW. 1608. Strauss (Klytamnestra) i SaintSaens (Dalila).— Isti. Altnikola u Naumburgu. ali nije primjenjivao tehniku generalbasa. Ranije je prilično bogato zastupan npr. 1932—33. Kao trubljač sudjelovao u Sedmogodišnjem ratu. MFM. za rješenjem prema gore alteracija naniže. alt-horn.42 ALT — ALTES NOVA IZD. 2. — Naziv a. Starija nauka o harmoni trala je alteriranim svaki akord koji bi sadržavao bilo kaki matsku promjenu u odnosu na broj predznaka. U 4-glasnom stavku a. 1584—1640. 1928—29. 1868—72. A. krilnica i dr. Johann Ernst Alternburg. je autor prvoga priručnika za trublju i za timpane (Versuch einer Anleitung zur heroisch-musikalischen Trompeter. Kun.und Hausgesdnge (3 knj. Festgesdnge (5—9 gl). psalam (6-gl.). 1951. akord d-fis-a je al akord u C-duru i c-molu.). Volek. AML. die dre des Liedes »Verzage nicht. alt-blokflauta.

24. na kojem je od .(seherzu) s triom. ALTES. VII Studij završio na Konzervatoriju u Parizu. I 1826 — Pariz. obitelj francuskih muzičara. 1. 18. Joseph-Henr tist i kompozitor (Rouen.

ALTOVA KLAUZULA -> Diskantova klauzula ALTOVI INSTRUMENTI. Stuttgart. ali se 1843 vratio.) i djela Taschenbiichlein des Musikers. a gostovao je u Engleskoj.). LIT. bogatu ljestvicu različitih štimunga od lirsko-elegičkih do dramatskih i satiričnih. 1953. i prognan u Sibir. Bach-Jahrbuch. tal. te zborne muzike. — Objavio pisma i spise Brahmsa. 39. je Neue Bach-Gesellschaft. Sudjelovao je u sređiinju i prikupljanju djela J. Bio je kazališni dirigent u raznim njemačkim gradovima (Berlin. riolinu i klavir. . Blume. koju daje pojedinim pjesmama.). 1937 (u suradnji sa W. A. 32." Kammermusik-Literatur. Frankova djela Kurzgefasstes Tonkiinstler-Lexikon. 4. Ogarev i dr. VVilliam. 1903. herojski tenor (Reading. 2. ALT-KLARINET (baritonklarinet) in F ili in Es. ALTHOUSE. Objavio je iše vrijednih bibliografskih djela i kataloga. 1945). Ritter konstruirao za Svečane igre u Bavreuthu. Komponirao je pretežno samo za svoj instrument. engleski kompozitor (Northampton. 1919. 1825 uhapšen. Methode complUe du flute. i ostvario. lio (obuhvaća djela obj. Karl Oskar. bugle alto. II. najprije kao bibliotekar. ALJABJEV ALTO. fantazije. XII 1719 — Naumburg. s istančanim osjećanjem za oblikovanje vokalne melodike i profinjenih harmonija. H. 1944. koji se od njega vrlo malo razlikuje. 15. američki pjevač. Muzika za više od 60 filmova. God. kojih je broj bio različit i koje su bile ugodene na Samouk. sudjelovao u ratu 1812. flicorno contralto). Altnikol in Greiffenberg. 7. helikona ili tube. IV 1891 — Mexico City. 1939. 1949. 1959. 1954:111. koncert za obou. njemački pjevač. zbirni naziv za različite muzičke instrumente. Habenecka na Konzervatoriju u Parizu. Piše najviše filmsku muziku. Miinchenu. 9. 25. Istakao se u Wagnerovim muzičkim dramama. kompozitor i pijanist (Konigsberg. icolaja i Webera. Composers I have wwn. kraća crkvena djela. Za flautu i klavir: 3 Fantaisies caracteristiques. viola alta). 1939. Stockhausena. III 1830 — St. — Transkripcije.. Gradi se u raznim oblicima. V. Loffler. V 1856 — Grosstabarz. izd. Offentliche Musikbibliotheken. najpopularnija od njih — Slavuj — doživjela je više vokalnih i instrumentalnih obradbi (Glinka. Straussa. klavir i kompoziciju. ALTNIKOL. Komponirao je više od 150 roman -sa i pjesama na stihove Puš-kina.). 1951. Verzeichnis von Werken fiir Klavier 4. Žukovskog i dr. »17. instrument iz obitelji riolina. Dye-sur-Loire. J. Gostovao u Evropi (Berlin. ruski kompozitor (Tobolsk. zvuk mu : snažniji i oporiji. najprije (1920—36) svoje žene sopranistice Elisabethe Schumann. A. 1930. 3. 25. 1943. Orchester-Literatur-Katalog (2 sv. Studirao u Marburgu i Berlinu ovijest i klasičnu filologiju. Stockolm) i Australiji (1922—25). Za azliku od srodnih instrumenata (krilnice i tenorhorna). Johann Christoph. Wilhelm. Hiarijsku vrijednost imaju njegovi pouzdani prijepisi Bachovih impozicija. Handbuch fiir Streichquartettieler (4 sv. 1934. Bach-Jahrbuch. Humperdincka. 1 kasnije pet žica (es). Posebnu grupu čine pjesme građene na elementima ruske i istočnjačke narodne muzike. N. New Yorku (Metropolitan). DJELA. Neki muzikolozi smatraju da je a. Naziv a. X 1945). 1902. Handbuch r Klavierquintettspieler. Mannheimu i Bavreuthu. od 1906 kao šef njemačke muičke zbirke. Liszt). pa u Moskvu. kojima je opseg po prilici za kvintu dublji od opsega diskantovih instrumenata iste vrste. se rijetko upotrebljava. God. A. Koncertni pjevač na muzičkim fetivalima u Americi. drveni uhački instrument iz obitelji klarineta.und 6-handig. 1903. 15. sa tri ventila. violinu ičio kod F. Oficir. a kasnije tenora Jana Kiepure. 1935. koncert za klavir. Komponirao je simfoniju. ) rissowskym). Od 1927 profesor iste ustanove. koncert Lyra Angelica za harfu i gudače. 1928—31. Kyrie i motet Befiehl 1 deine Wege obj. udarao je malim drvenim batićem (lijevom rukom). Schlesisches Blatt fur evangelische rchenmusik. 3 Concerta grossa. 1920—38 Beč).: W. — Obj. Wilcheltn Berger Katalog. 1935—39. se upotrebljavao kao pratnja instrumentu (najčešće flauti) koji je izvodilac držao istovremeno u desnoj ruci. tal. harfu i gudače. S. 43 2. koncert za obou. Aleksandr Aleksanđrovič. U tematici se odrazuje romanti-čno-pesimističko raspoloženje ruskog društva nakon ustanka dekabrista. 1954. 2. Svirač je instrument obično prislonio na desno me. ALWIN. Verstovski. A. XI 1905 —). VII 1759). — Isti. II 1954). F. Kirgiza). ieraturverzeichnis fiir Bratsche und Viola d'amore. Šlezija. Odojevski. Inogo je češći -> basetni rog. Osim toga. LIT. njemački orguljaš i kompozir(Bern. odanle je 1842 ponovno prognan. Od Altnikolovih djela vrlo je malo sačuvano (2 klarske sonate. od 1845 nadalje. P. Wilhelm Altmann zum Gedachtnis. Brat Josepha Henrija. 1823 nastanio se u Moskvi i sprijateljio s muzičarima i književnicima (A. pa ijev može biti svinuta kao kod trublje. Učenik E. Katalozi. Max Reger-Katalog. Od 1938 živio u Americi gdje je 1941 postao dirigent Narodne opere u Mexico Citvju.). 1831 prešao na Kavkaz. IV 862 — Hildesheim. Pridio nova izdanja P. Hamann. — H. ein frommer 'unsch. njemački engleski naziv za limeni duhački instrument. 7. violinist i dirigent (Pariz. 1951. njemački dirigent. einrich von Herzogenberg. J. VIII 1787 — Moskva. specijalizirao se za bibliotekarstvo. Ritter.: F. 1917—20 Hamburg. 1925. 1913 pjevao prvi put u operi Metroolitan u ulozi Grigorija (Musorgski. 1937. Francuskoj i Španjolskoj. — Fantaisie concertante za flautu. operne fantazije za violinu i klavir i dr. — VOKALNA: oratorij The Marriage of Heaven and Hell. Djelovao je kao orguljaš u manjim njeačkim mjestima. je dao značajne priloge i oblikovanju ruske komorne i orkestralne. ORKESTRALNA. katkad se upotrebljava za običnu dolu. Boris Godunov). Osobito se istakao kao interpret Wagnerovih morskih likova. Gribojedov. 1953. divertimento za flautu. Handbuch fiir Klavierauartettspieler. 6. I. N. Paul. ALWYN. 15. LIT. Bacha. Albert Niemann und Richard Wagner. Ch. Krabbe. varijacije i dr. osobito kao Siegfried (Siegfried i Gotterdammerung). The Songs of Innocence za glas i gudački kvartet. 1934). ALTHORN (franc. 1920. Učenik J. ALJABJEV. 'ennsvlvania. Leipzig 1885. on je prethodnik Glinke i Balakireva. 1947. Bachs. Johann Christoph Altnikol. Kompolirao je simfoniju. S. simfonijski preludij The Magic Island. njemački muzikolog (Adelnau. Četiri simfonije: I. Na ormariću za rezonanciju. 6. Le Chant du Rossignol.: R. kraća orkestralna djela i solo-pjesme. Od 1940 živio je u New Yorku i bavio se edagoškim radom. Učenik O. ie Schiiler J. /eći od viole. koji je H. 1936. je među prvim ruskim kompozitorima sakupljao i harmonizirao narodne napjeve. Pastoral Fantasta za violu i gudače. Bavreuth. nastao po uzoru na žičani instrument -> Tambourin du Bearn. Handbuch fiir Klaviertriospieler. Nastupao i kao klavirski pratilac. 1951. komorna djela. kojemu je opseg za kvintu ublji od običnog a klarineta in C ili in B. A. ovaj je instrument imao u početku 4 žice (c-g-d^-a1). solo-pjesme. Fantaisie dramatique. VII 1899). Deljviga. Sonata-Impromptu za violinu i violu. bile su napete crijevne žice. 34—36.1956 i IV. a od 1915 kao direktor muzičkog odjela. Za flautu solo: op. ALTMANN. izd. 4. Maksimovič. Na Royal Academy of Music u Londonu diplomirao flautu. 1942—64. Monthlv Musical Record. A. MF. — Sonata za klavir. Altnikol. Po svojemu interesu za muzički folklor ruskog Istoka (obradbe pjesama Čerkeza. Chr.). S. Bacha koji mu je bio diktirao svoj isljednji koral za orgulje Vor deinem Thron tret ich hiemit. Ima opseg A-es*. 1964. Bio je flautist u operi i u orkestru Societe des concerts du Conservatoire. koncert za violinu. — F. 1929. a po socijalnosatiričkoj crti. ALT-SAKSOFON ~> Saksofon ALTUS -* Alt ALVARY.). a o žice. u Francuskoj (rjeđe u Italiji) naziv za violu. Wagnera. O. Diisseldorf. 1925 i 1951 (31. Učenik. — Izdavao zbirku Deutsche Hausmusik der Gegenmart. različit način. A. Prvi tenorist opera u Weimaru J. Kauna i R. sastavljenom od četiri lo tanke daščice. na oba kraja priTŠćene vijcima. Član opera u New Yorku. Baškiraca. 1943. Fuhrer durch i Violin-Literatur (preradba Tottmannova djela). DJELA: Solo de concert za flautu i orkestar. obradio je i izdao prvi samostalni muzički zbornik ukrajinskih narodnih pjesama (1834) koje je sabrao M. Katalog der seit 1861 den Handel gekommenen theatralischen Musik (5 sv. Die Kammermusikiaerke von riedrich Lux. od 1748 u Naumburgu.ALTES — ALJABJEV um djelovao kao nastavnik. 1940. Max (pravo ime Achenbach). VI izd. — KOMORNA: rapsodija za klavirski kvartet. a uvrštena je i u Rossinijevu operu Barbiere di Siviglia kao »sat pjevanja«. — Scenska muzika. nekadašnji venecijanski narodni žičani inrument. K. A. 1936. ALTGEIGE (njem. 20—29. sozvie fiir und mehr Klaviere. MGG. DJELA. Hamburgu. Die Geschichte der Viola alta und die Grundsatze ihres 3aues. KO. Chicagu San Franciscu. •d 1900 do umirovljenja (1927) radio u Kraljevskoj biblioteci u erlinu. ALTOBASSO. 1920. posebice istočnih krajeva Rusije (Kavkaz. na prvoj meričkoj izvedbi tog djela. kantata. XII 1889 — New York. III 1951). preteča Dargomižskog i Musorgskoga. sonata za klarinet i klavir. III 1851). vrstu dubokog iiigelhorna in Es. laengera u New Yorku. Tiringija. 1926 948—49(15. Od 1846 )rvi violinist i 1880—87 dirigent orkestra pariške opere. isnije i zet J. 28. 1939. tenor (Diisseldorf. S. na osnovu lažne optužbe. najzreliji majstor ruske romanse u krugu starijih Glinkinih suvremenika. — 15 Me-'cdies pour le chant uz pratnju orkestra (klavira). orgulje i gudački orkestar. \l 1898). Ernest-Eugžne. Turkmenija itd. Knjige: Chronik des Berliner Philharmonischen Orchesters.

između 1540 i 1740. XII 1891 — Freiburg im Br. literaturom i likovnim umjetnostima. A. a 1957 na Visokoj muzičkoj školi u Freiburgu. u muzici. Om. TuMo^eee. ypajihCKiiH coBpeMeHHHK.. Subira. po zvanju liječnik u 1 gradu. kompozitor i zborovođa (Zavrh kodSmlednika. prvi graditelj iz obitelji A.CKUU neeetf te u posebnim izdanjima. Juan Carlos Amat. 3. CTpaHHiTbi H3 >KH3HH A. kompozicije su mu lake. 1923 osnovao sa W. kvartet je snimio mnogobrojne gramofonske ploče. — J. Kao muzikolog. 3 gudačka kvarteta. zatim j< manji model (oko 1570) i time stvorio do danas mjeroda linski tip. 4. IHmeHunpecc. amateur ljubitelj). prvu raspravu o gitari: Guitarra Espanola y Vandola ordenes y de cuatro (1586). Za kućno muziciranje stvara s peno čitava literatura: kvarteti. salonska muzička literatura slabe ili vrednosti. uzimaju većeg maha. između 1589 i 1630. AMM. . pjesme za glas i orkestar. koja je još za njegova života ( više izdanja.) prevođer girana u Španjolskoj i Portugalu. otvorili su mu put u prve svjetske muzičke centre. od njih preuzeo široke / otvore i nezaoštre: štene uglove. oko 1520 — oko 1575/80). je u početku crvenkasto-crn a kasnije varira od zlatnož svijetlo-smeđih nijansa. Nastaje i tzv. a njezini su članovi. 3—4. notne re. učenik H. Pyca/iK<z u pbi6ax. U Veneciji je nal smolu iz prekomorskih zemalja za izradbu laka.: F. INSTRUMENTALNA: simfonija. Co. Jakob Aljaževe skladbe. — DRAMSKA. Onum anaAU3a meopnecmea TI. poslije 1550 — 1638). muzika se. CoseTCKaa My3biKa. AJieKcaH#p AnHGteB. utemeljen 1942 u Londonu. AjiH6beB. od 1885 u Dovju. 77. 1896. Izabrani članci obj. zbornik obradbi ukrajinskih narodnih pjesama za glas i klavir. Foerster. još mn govala u domovima amatera. Komponirao muške. a takođe i u amaterskim udrt (amaterskim horovima i orkestrima). Jakob. A. PaeeAH. LIT. KaMepHO-HHCTpyM. 10. 19.eHTajii)Hoe TBop^iecTBO. 1923).CKpx6un.IT HHTOHauHOHHOro aHajiH3a (zbirka članaka pod redakcijom Asafjeva). 28. 1830. a amateri privatno. Kako je t ćan dobavljao je za izradbu instrumenata najkvalitetnij smrekovinu od posebnih stabala koja rastu na obroncir (Picea exceha) i javorovinu koja se iz Dalmacije i Bosne mala u Veneciju za vesla na galijama. ali tek u XIX v. AjiHSbeB B TOSOJIBCKOH ccbiJiKe.o6poxomoe. redigirano izdanje uz sudjelovanje M. 1963). AjiH6*>eB B n3rHaHHH. radio. A. u kojima daje neke podatke o slovenskom muzičkom životu u drugoj polovini XIX st. 1959. X 1898 — Moskva. klavirski trio. A. AMATI. kvartet za 4 flaute. 1940. Mohorja (I/1886. H. UAU 3AOE 3€Abe. — 5". Foerstera. AjinSteB B BOHHax. poslije smrti sve izdane pod naslovom TToAHoe cočpanue pOMancoe u neceu^ I—IV. glomaznijeg oblika. LIT. Gramofonske ploče. Počasni član Glasbene Matice u Ljubljani. sovjetski muzikolog i kompozitor (Kijev. čini se. 1898). tičara. — Komponirao je simfoniju. Maggini i Gasparo da Salo iz Brescije. God. Peter Schidlhof i Martin Lovett. A. obitelj talijanskih graditelja gudačkih instri iz Cremone. Koncertirao kao pijanist. Profesor moskovskog i kijevskog konzervatorija. međutim. 1—4. ženske i mješovite zborove. Balet BoAuieČHbiu 6apa6an UAU Caedcmeue Bojiwe6uou $Aeumbi. a izbočenja idu sve do ruba. H. A. pa sadrži praktične upute. A. 1822. Sa stvaranjem građanske klase javljaju si koncerti uz naplaćivanje ulaznica. djela za klavir i scensku muziku. VII 1960). Djelo je pisano u namjei pularizira učenje gitare. 1951. a kasnije je (u XVII—XVIII st. MocKBa i JleHHHrpafl 1930.: E. VII 1845 — Dovje. ibid. Spominje se već 1097. Frankom gudački kvartet. collegia mušica i drugih kao i privatno.. *TauKO8CKoeo ^1864—1888). 6. Svećenik. Premrl. Siegmund Nissel. prvotno u posjet cuskog kralja Karla IX za koga je Andrea navodno treba radi čitav gudački orkestar. Romantik. Casparom. Antonio (Cremona. II/1890. Objavio Pevske spomine (Pevec. najviše na tekstove S. ali se aktivno bavi muzikon bavi prema muziciranju. trija i druga dela kamerne bečkih klasičara te klavirske minijature. 1842. uči nisu mogli biti P. MocKBa-JIeHHHrpafl 1948. 1950. V. Cerkveni glasbenik. Hubada. 1951- DJELA. ' nastalo strogo lučenje. Arnoljd Aleksandrovič. Priredio Pesmaricu Družbe sv. španjolski gitarist (Monistra lonija. Uz koncertne turneje po cijelom svijetu.e6wccu. A. — Isti. 1935 postao je profesor na Konzervatoriju u Ankari. Prvi su priređivani p XVIII v. plesovi za klavir. ALJAŽ.: V. 1834. 1963. nije postojala oštra razlika između amatera i ] nalnih muzičara. Gregorčiča. Eemxosen. uvertira. AMATER (franc. Slovenska pesmarica. lutnje te violine starijeg. UJIU JToMOSbie. madžarski violinist (Budimpešta.rs KVARTKT nijih evropskih gudačkih kvarteta. MocKBa 1912. Nedveda i A. 1942. ranije mislilo. A. 1827. — 5. Opere: Jlvunan HOH. Anuario musical. Tokom XIX v. V 1927). djeluje kao stalni komorni ansambl Univerziteta u Yorku. 1931. Oni su zajedno sudelovali kod izvode zičkih dela u okviru akademija. priproste. AjinSbeB. u serijama Cesepnuu neeeu i KasKa3. osjećajne i pristupačne pa su u narodu brzo postale popularne (najpoznatije su Triglav. 1825. A. MocKBa 1961. Koncertni majstor filharmonije u Berlinu (1915—20) i opere u Mannheimu. 1. zvučn televizija učinili su muzičke amatere skoro izlišnima. a ne radi materijalne dobiti. DJELA: KAOČ J]. CBepflJiOBCK. Sačuvalo se samo nekoliko Ari instrumenata od toga 1 violina iz 1564. 1. AjiH6beBa. figure i ilustracije u drvorezu (izdanje iz 1639) na ki prikazani pojedini položaji ruke na instrumentu. oko 1570/72 — 10. začetnik Cremonske škole. Hpou38edeHun K. 1945. P. Javno ciranje kao i sam razvoj muzike stavljali su na izvođače zahteve kojima amateri više nisu mogli da udovolje. Jakob Aljaž in naša ljudska pesen.. Licco. danas u sastavu Norbert Brainin. Isprva j< viole. Bonetti) s obzirom na životnu dob. 1952 (II dopunjeno izd. Pujol. Vurnik. Salzburgu i dr. MocKBa 1966. M.. udr LIT. — E. JI.. moj dom i Slovan. zastupa tezu o socijalnoj uslovljenosti idejnog sadržaja muzičkog djela te tumači vezu muzike s filozofijom. T BOPHCCKHH nyTb.44 ALJABJEV — AMATI AMAT. Marteaua u Berlinu i 1912—15 član njegova gudačkog kvarteta. Juan Carlos. već po svoj prilici Marco del Busetto iz C Međutim. MocKBa 1956. muziku studirao privatno kod A. AMADEUS KVARTET. postavili temelje glasovitoj Cremonsk 1. ^lauKoecKuu. Močpoxomoe. Ks. Izradba njegovih instrumenata vanredno je brižlji njača i dno jako su svedeni. ali mu je model manji od njihova. —Isti. Prema istraživanjima (G. 1928. — E. 12. 1923 i 1924). Prvi uspjesi na međunarodnim muzičkim festivalima u Edinburghu. AMAR. Ljubljanski zvon. Studirao klavir i kompoziciju na Konzervatoriju u Kijevu. — PVCCKHH poMaHc.H. A. II 1642). i na početku XX st. 1812—1814 rr. God.—E. na dan). Profesionalni muzičari izvode' javno. K. 1933 preselio u Pariz. Scenska muzika. Vodvilji. k. romanse (za života obj. Od rane mladosti isticao se kao gitarist i pjevač. je svakako bio povezan s brescijanskim ma jer je. Veliki preokret nasti Prvog svetskog rata. A. stekao je u relativno kratko vrijeme reputaciju jednoga od najugled- AMAOl-. D. Jledwccu. VII 1959). 1959 i 1964—65. — VOKALNA: prolog Topotcecmeo My3.. koji je do 1929 redovito sudjelovao na festivalima suvremene muzike u Donaueschingenu. solo-pesme i dr. Andrea (Cremona. 1935. S pasivno prilaženje muzici na štetu plemenitog amatei pored velikog proširenja muzičke publike i podizanja nivoa izumiranje amaterizma krije u sebi opasnost dek muzičke umetnosti. Dc XIX v. Significacićn de Juan Carlos Amat en la historia] tarra. Ulmeuunpecc. A. Koncertirao je i solistički. A.ajiatn6eK\ nedovršena opera KaeKa3CKuu TIABUHUK (prema PuŠkinu). Hindemithom i M. oso po zanimanju nije muzičar. Gradio pretežno violine. stariji dreje. A. ALJŠVANG (Aršvang). — E.

IX 12. VIII 1684). Nicola.j nije oko 1625 izgradio model. djela koja je izgradio mogu se sa sigurnošću razlik bratovih. a oba su br mašili oca. Na etiketar zajedno potpisivali (Antonius & Hieronymus Vr. nazvan Grande Amati. a kasnije prc narančast.mladim bratom Girolamom u očevoj radionici. najveći majstor iz obitelji i u gradnji vi< života nenadmašen. Iako se na instrumentima : šivao. oblik trupa. 1. Amati C> Andreae fil. Lak njihovih isprva je gust i tamnosmeđ poput trešnje. Bio je vještiji majstor od Antonija. Mijenjao je omjere dasaka. pa ih danas općenito navode kao »braću 1. sin 1 učenik Girolama (Cremona. Preuzevši dostignuća svojih pret usavršio ih je u svim pojedinostima.). Hieronymus). poj . Girolamo (Gerolamo. 1551—1635). / otvora i puža. mlađi / sin (Cremona. Uveli su oštriji pad izbočenja s obaju strana pa su im instrumenti plosnatiji a ton mekši. 3. liniju izbočenja i lak.

Episoda za komorni orkestar. nastavnik i kompozitor. Vi. Leichtentritt. Kersnik i A. 1916 i Pan. Spušta li se za kvartu niže od njega. Band der Musikgeschichte von Ambros. A. O. H. 1931. Hanslick. za violinu. Jahrhunderts. Geigen und Geiger. Nottebohm u suradnji sa C. austrijski muzikolog češkog podrijetla (Vvsoke Myto kraj Praga. 45 VIOLINSKA ETIKETA N. Aeterne rerum conditor.). III izd. Od 1862 profesor je muzike na Praškom univerzitetu i muzičke historije na Konzervatoriju. a kasnije se i propovijedalo. AMBROS. 1882. Janačeka. His Historical and Critical Thought. Geschichte der Musik der Neuzeit. sastoje od osam strofa. Ann Arbor 1957. Sokolovsky. himni rimskog i ambrozijanskog obreda. II 1740). poslanica i tractus. MGG. Ziirich 1940. —7. A. Adler. AMATO. pjesma što ju je pjevač na tim stepenicama nakon poslanice pjevao zvala se graduale (respon-sorium graduale). Balada 0 mnarozenem ditšti. jednu vrstu praškoga ogran ka Schumanovih Davidsbundle'a. Musikalisch-Schonen. Beispielsammlung zum 3. August Wilhelm. 1859. LIT. VI 1876). u Londonu. III 1878 — New York. Muzikološki rad započeo sura đujući u različitim dnevnicima i stručnim časopisima. Genealogia degli Amati e dei Guarneri. Starotalijansko građenje gudačkih instrumenata. U tom je smislu a. Ai . XI 1816 — Beč. Svi se a. —■ DRAMSKA. 1963. Ambrozije (333—397).). solo-pjesme. II 1649 — 21. dok je u novijima nastojao naći svoj vlastiti izraz. Ugrenović. zanemarivao je precizno. ORKESTRALNA: Symfonie pfirody. Nakon Drugoga svjetskog rata vodi zborove i podučava privatno u Engenu im Hegau. melodije pokazuje da je napjev u autentičnom načinu. To je vrhunac Ambrosova naučnog rada te se još i danas smatra klasičnim temeljem za proučavanje povijesti muzičke renesanse. VIII 1942). a od 1872 pozvan je za profesora na Konzervatorij u Beču. — Isti. dolazilo stepenicama (lat. Studirao kod L. Međutim. 1930. E. II Fantasie za violinu. 1925. u 4 knj. 1938. Knorr). — Psalmi. Studien zur bildenden Kunst . Isprva službo vao u Pragu kao sudac. 1927. Instrumenti su mu nešto plosnatiji. Noctem diemque qui regis. prer. Liitgendorff. pjesme Betgie. 1858. 26. Cremona 1938. de Picolellis. MGG. — K. Ali svojom je univerzalnom klasicistički orijentiranom kulturom jedinstveno spojio historičarski. 1887). 1878 (prema bilješkama iz Ambrosove ostavštine obj. sin Nicole (Cremona. Augustina (De mušica). ostao najmarkantnija pojava. Known Violin Makers. P. F. Ž .). tri koncerta za klavir. 1880. sladak i svijetao ton. formirao je zajedno sa mlađim kolegom E. Djelo obuhvaća muzičku povijest od antike do sredine XVII st. 1909—21 bio član opere Metropolitan u New Yorku. Budući da je završni ton (nota finalis) jednak u oba načina. Eitner. 1914—22 dirigent operne kompanije Rossa and Co. Na njegovim se instrumentima opažaju odstupanja od obiteljske tradicije što se pripisuje utjecaju A. K. gudački sekstet. III. LIT. talijanski pjevač. 17. 1931. skladne oblike vrlo blagih linija i razmjerno jaku izbočenost. 1925 i El Christo de la Luz. grč. Trubadur). — C. 1936. Pavelić) J856) zamišljenom kao pro tuteža Hanslickovu eseju Vom A. klavirski kvintet. DJELA. je muziku promatrao u odnosu na sveukupna umjetnička i kulturna zbivanja pojedinih razdoblja. metodično. Uz kompoziciju studirao u Berlinu i muzikologiju. uvertire. —■ P. AMBON (amvon. 1932. Batka). F. w. Odatle se pjevalo evanđelje. po jedan koncert za čembalo. dok se danas smatra da ih je napisao svega oko 20. Kiesewettera te kod J. Uber den Ambitus der gregorianischen Messgesange. Hamma. Ambrosove kompozicije nemaju osobitog značenja. Das Conservatorium zu Prag . DJELA. Pasquale. komična opera To mm teši. izraz koji se obično upotrebljava kada je govor 0 melodiji. — Opera Bfetislav a Jitka. Leipzig 1877. Ashton (Donizetti. 1880. — J. 7. II. Praha 1957. Drdger. God. Kod analize napjeva građenih na temelju starocrkvenih ljestvica a. odlikuje se živim stilom i velikim brojem veoma vrijednih podataka sakupljenih u izvorima (zbog istraživanja izvornika u četiri je navrata putovao u Italiju). AMATI — AMBROZIJANSKI HIMNI je postao slavan. Hanslickom (pseudonim Renalus). . AMBROS . zborovođa i orkestralni dirigent u Bfeclavi. Kade. simf. Zur Lehre vom Ouintenverbote. kao V knj.. npr. suita Život.: R. dan i noć uređuješ. Wien 1931. Szendreja i H. vanredno sjajni lak. opseg). Opere: Ukradene štisti. D. Zagreb 1951. B. A. . preradio i dovršio do 1650 H. izdao je O. udubljenja na stranama manje naglašena. — G. I. O. koji pripisuje sv. Što.). ■— Sve violine što su ih izradili članovi obitelji Amati imaju. za violončelo. G. — F. Kittla i F. simf. V 1956). Kade. Scenska muzika za dramu Faust (Goethe). Rogeri. 1891). — Crkvena muzika. je najsigurnije mjerilo za određivanje autentičnog ili plagalnog načina. III — 1868 (II izd. francuskog impresionizma i talijanskog verizma. Zampa. h. učenik A. Italienische Geigenbauer. Ambros MFM. — G. — F. Sassuolo 1909. 25. Naegeli. 1942 i 1948. među astalim u Schumannovu Neue Zeitschrift fiir Musik. O. a možda i uglazbio milanski biskup sv. 1882 (obj. — G. — Klavirska djela (sonate. — Posthumno objavljeno: Nachgelassene Schriften: I. F. Et temporum das tempora.: F. Luda di Lammermoor) i Escamillo (Bizet. — W. Glavno njegovo djelo Geschichte der Musik. J. a po prilici od 1850 redovito pre davao i na Konzervatoriju. IX 1891—12. Ać. Linije su elegantne. Geschichte der Musik (4 knj. ORKESTRALNA: jedanaest simfonija. — Solo-pjesme. G. posebno ograđeno i povišeno mjesto u starokršćanskim crkvama između svetišta i glavne lađe. LIT. Skizzen und Studien (2 knj. češki kompozitor i dirigent (Prostejov. I vazda ih izmjenjuješ. Sctuveitz. zatim muzički urednik na radio-stanici i od 1926 profesor na Konzervatoriju. a poslije 1938 ponovno djeluje u Prostejovu kao dirigent. njegovi su neposredni učenici: A. Deus creator omnium i Jam surgit hora tertia. obj. Najuspjelije su mu kreacije: grof Luna (Verdi. AMBITUS (lat. Praha. Bollettino Storico Cremonese. Pjevao zatim po raznim kazalištima Evrope i Amerike.: Krasucki. Kade zbirku primjera na osnovu Ambrosova i vlastitog materijala: Auserwahlte Tonzverke der beruhmtesten Musiker des 15. U muzičkom svijetu stekao reputaciju studijom Die Grenzen der Musik und Poesie AMBROSIUS. 1951. Herman. proporcionalne.und Lautenmacher vom Mittelalter bis zur Gegenwart (2 knj. I . naučno ispitivanje pojedinosti pa su mu pojedinačni sudovi katkad jednostrani ili čak netačni. Bunte Bldtter. Farga. Vjekovit stvorče stvari svih. Kako se na a. Moravska. Aus Italien. 1951. za flautu i za fagot. što uvjetuje manji volumen zvuka ali zato daje neobično blagi. Culturhistorische Bilder aus dem Musikleben der Gegeniuart. Girolamo. klavirski koncert. a svaka strofa od po četiri jampska dimetra. II — 1864 (II izd. 1927. nakon očeve smrti preuzeo njegovu radionicu. Konzervatorij završio u Napulju. 1893). istovremeno učio muziku kod svoga ujaka G. 1932. — Operna priča Der Wolf und die siebsn Geislein. — Ciklus pjesama Sbohem a šdteček. Sinfonietta. Ambroziju himne: Veni redemptor gentium.. Scenska muzika. trilogija. God. afAfSoiv kvrga na štitu. A. Die schonsten italienischen Geigen.). Ruggeri. Niederhaitmann. 1860. zatim nastavnik u Prostejovu. IV nedovršena. violinska sonata. . AMBROZIJANSKI HIMNI.. suita Inferno. — F. 28. etide). Riemann. što ih je spjevao. 1872—74. gradus). Veroffentlichungen der Gregorianischen Akademie zu Freiburg. Da ne muči nas dosada. Aeterne rerum conditor. Studirao u Pragu pravo i slikarstvo. Frankfurt am Main 1904. 1882. ako se melodija kreće samo iznad završnog tona. I. I Beskudy. Firenze 1886.\tl»Cln. Ambro?. B. Od osobite je vrijednosti treća knjiga koja obrađuje veliku nizozemsku epohu (XV i XVI st. 1929. — KOMORNA: kompozicije za gudački kvartet. New York 1942. Od 1923 u Leipzigu kazališni dirigent. A. Amati. — Zborovi. Nekada su se svi himni iz antifonara (oko 120) pripisivali sv. lak zlatno-crven. za flautu. 1926—38 direktor Muzičke škole. Neue Osterreichische Biographie. Biographisches. obj. njemački kompozitor (Hamburg. Janačeka i na Konzervatoriju u Frankfurtu na Majni (J. Guarneri. 1936. 12. Veoma je važna za Cremonsku iTii IV. Ambros. III Jaro života. 1945. 1931. La genealogia degli Amati e il primato della scuola liutistica cremonese. Violini antichi. bariton (Napulj. 18. Meisterwerke italienischer Geigenbaukunst. H. a. Ko. u težnji za otkrivanjem historijskih povezanosti različitih umjetničkih grana na krupnom planu. (Preveo M. klavirski trio Letni večer. Za četiri od njih postoji i izričito svjedočanstvo sv. ono što se ističe). djela za komorne sastave s duhačkim instrumentima. Fairfeld. SPISI: Die Grenzen der Musik und Poesie. raspon od najdubljeg tona do najvišeg. — H. und 16. 1856. Stradivari. klavirska trija. Ut alleves fastidium. — KOMPOZICIJE: dvije simfonije. —■ Klavirske kompozicije. Beckerom. —• KOMORNA: tri gudačka kvarteta. Cremona. concertino za trautonium. — F. 5. Grancino i A. 1877. Blums. Štuttgart 1933. 21. — Komorna i klavirska djela. JAZU. sveobuhvatni način izlaganja s esejističkim pa je među njemačkim muzičkim piscima XIX st. Pfitznera. VII 1897—). H. U ra nijim djelima bio je pod utjecajem L. a uglovi znatno produljeni što je uvjetovalo ljepši i veći ton. . L. melodija je u plagalnom načinu. AMBROS. W. Bonetti. Aus meinem Leben. (rani barok u Italiji). Webera. Die Geigen.2. 1933 prestao je javno nastupati i otada se bavio pedagoškim radom. za violončelo. W. plesovi. DJELA. I. W. Pod pseu donimom Flamin. Carmen). I— 1862 (III izd. Ambroziju. — M. Stradivarija. očitujući svestranu naobrazbu i izvanredni smisao za uočavanje velikih historijskih uvjetovanosti. Vladimir. August Wilhelm Ambros. 1909). I. prozračan i sjajan. Jalovec. AMATI]A školu i pedagoška djelatnost Nicole Amatija. sonate za violinu. 1894. uz individualna obilježja i niz zajedničkih svojstava: zlatnožuti. eine Studie zur Asthetik der Tonkunst (2 sv.

1951. Rezultati novijih istraživanja otkrivaju tragove Ambrozijeve djelatnosti na području liturgije i liturgijskog pjevanja. Schnoorom). — P. koncert z: 1950. Husmann. Leipzig 1904. Općenito se smatralo da je osnivač ove liturgije i pjevanja milanski biskup sv. Leipzig 1904. Rac i F. To je najprogresivnija 1 trupa u SAD. I. A.. Crkven Zagreb 1945. 1941 tajnik u Insti Extension Musical. Studij klavira 1958 na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (E. Poglietti. Brescia 1964. Untersuchungen iiber die Echtheit de: sianischen Hvmnen (disertacija). Zum 1600 Geburtstage des Ambrosius. tko je kompozitor tih himana.46 AMBROZIJANSKI HIMNI — AMERUS chordi). Deutsche Evangelienspruche. L. a i srednjovjekovna lirika. R. ali se ne zna sigurno koje. I u našim se liturgijskim knjigama. DJELA: Beitrdge zur Geschichte der Melodien »Innsbruck ich muss du und »Ach Gott. Chase. God. E. Pavelić. 1947 i Monsieur Personne. 1949 i La Coupe de sang. graduale psalmellus. 1938. 1956. Fonti e paleografia del canto ambrosiano. Studirao je na Pariškom konzervatoi Drugog svjetskog rata bio u njemačkom zarobljeništvu. Renard.: P. Danse de Selene. 1929. Hipotetično je. 1953. II rito ambrosiano. S. — KOMORNA: gudački kvartet. Zagreb 1945. dovesti). Nekoliko novijih pi objavili su K. Milano 1949—50. Zagreb 1917. 1944. J. L. I. sonata za \ klavir. spjevao. Iz tih se dokumenata razabire. Zum Grossaufbau des Ambrosianischen Alleluia. Bas. God. Crkveni himni. 1947. iz kojih se kasnije razvila pučka crkvena pjesma. Br. Inni sinceri di s. 1962). Biraghi. od najstarijih vremena do danas. A. New York 1966. nastalo stapanjem raznih elemenata: arhajskog (rimskog) i lokalnog (starog latinskog pjevanja s orijentalnim natruhama). 5. —• E. 374 biskup u Milanu. 4 + 2). 1929. U melodijskom pogledu ambrozijanski napjevi obiluju ukrasima i pretežno su bogatiji od gregorijanskih. Predavao himnologiju i historiju evan muzike na raznim univerzitetima. 1911 (IV izd. konačnom stilizacijom i popularizacijom psalmodije. 6. —■ K. Die gregorianische Gradualeweise des 2. A. Tonovi psalmodije su jednostavniji i siromašniji od gregorijanskih. A. Gesangbuch (faksimil). 1941 među člar trupe bili su najveći plesači Amerike i Evrope (A. da su nastali u ranom srednjem vijeku. MGG. DJELA. jer je bilo slučajeva da su se na istu melodiju pjevali tekstovi raznih autora. p. engleski muzički teoretičar iz . kvintet. u Cithari octo- AMERICAN NATIONAL BALLET THEATRE. Tako se npr. Steier. Stablein. Hugenotenp 1565 (faksimil. Fen i G. Andrć Charles. I i III. Dreves. koji ih je izdao vjerojatno u Rimu oko 1634 P°d ni Imni Hiti piesni Božje iz Breviara. kasnije i u udruženju čilenskih kompc te direktor u Sociedad Amigos del Ane. solo-pjesme. — G. — H. Pavelić. Ne može se tačno utvrditi. što je postigao sređivanjem. Himnologija zagrebačke stol Zbornik zagrebačke nadbiskupije. Vi. Br. t. Ambrogio. 1956. Alborada para la > Las Flores za klavir. mitha. 1955. Young. 1934. Einftihrung in die Gregorianischen Melodien. Archivio Ambroziano (3 sv. je komponirao i napjeve nekih himana. stare književnosti kršćanske. ostaje otvoreno pitanje. Knieviald. ciklus Terre secrite za glas i orkestar. Jammers. Ann Koesun. 1950. a sačuvano je i nekoliko odlomaka iz X i XI st. 1957. AMELN. Othmavr. 2. — M. Um den urheberrechtlichen Schutz d kalischen Ouellenausgaben. 1941 i 1944. sa C. — E. H denthaller i dr. < AMELLER. 1924. — B. 1943. Isti. Ouverture solenelle. AFMW. Fresques symphoniqut Triptyque symphonique. Borella. L (sa H. 333 ili 340 — Milano. Skibin) b. Torino. a njen se repertoar odlikuje v dinamikom i nekonvencionalnošću. koliko je himana A. B. Ambrozije (333—397). poseban muzički stil karakterističan za milansku liturgiju. Ambrozije. — H. Rimski upravitelj (konzul) Ligurije i Emilije. 1951. 1937. — G. 1 Zborovi. I 1912 —).. Milano 1862. Izolda. da pojedine vokalize (jubilus) imaju i do 200 nota: AMBROŽIĆ-MILAŠEVIĆ. — Isti i P. duhački sekstet. Tons und ihre ambrosianischen Parallelen.Borella. Vi. IV 397). Luthers Kirchenlieder in Tonsatzen seiner Zeit. . pijanistkinja i i pedagog (Nova Gradiška. Pidouom). Aurelius Ambrosius. Walter und die dltesten deutschen 1 historien (sa C. — R. Opere: Sampier La Lance de Fingal (jednočinka). J. J1 AMERIČKA MUZIKA -> Muzika SAD ' AMERUS (Aumerus). Nije rijetkost. umjeren ples u trodijelnoj 1 frazama od 6 taktova (3 + 3. IX 1911— : 1954). AM. Muzikologiju studirao 191c Gottingenu (Fr. Serrano. VII 1899 —). ORKESTRALNA: koncert za klavir. — Sa W. Milano 1941. L. Vaulin. a potom predavač klavira i metodike kla Muzičkoj akademiji u Sarajevu. 1955. Lechner: Johannes-Passion. — G. Stablein. Lied und A Kinderleben (sa H. prenose stihovi Ambrozijevih himana i to u latinskom originalu (npr. kraće klavirske kompozicije. Aurelius Ambrosius . sačuvani napjevi svojim silabičkim karakterom i mjestimičnim neumama od dva ili tri člana upućuju. 1925—33 uređivao Die Singgemeinde. 1957. K. God. —■ B. communio transitorium itd. 10 preludija z. Smuin. Ambrosius. Preveo na španjolski Unterzveisung im Tonsatz P. sonata za rog i 14 instrumena de table za saksofon i klavir. AFMF. Deutsche Musiker. Gerhardtom). Lechner. Rene. Milano 1950. da li je bratile a mener (od X amener) bio završni dio plesa basse dance (-> Branle). M. te stvaranjem i uvođenjem liturgijske himnodije. Nastupa kao solist i k pratilac. 1941. 1950. gio e la sua eta. Uz mnogobrojna moralna i dogmatska djela napisao nekoliko poslanica i spjevao više himana koje se odlikuju klasičnim oblikom i pučkom jednostavnošću. Lasman te M. Allende) gdje je od 1935 predavao u Liceo rimental Manuel de Salas (od 1947 direktor). Pleasant i L. Weakland. francuski kompozitor ville. Lasman. T. Ludwig) i 1921—24 u Freiburgu im Gurlitt. A. Rac i F. Wagner. i u hrvatskim varijantama (npr. J. Prvi tori su bili H. Susreće se u suitama k zitora XVII st. 4. Fischer. God. M. Cattaneo. — A.). Marke Baronova. M. 1952. 1939. sa P. Lander. Geistliche Lieder. Freiburg i. Kriza. Zaslužan je za razvoj liturgije i pjevanja u Zapadnoj crkvi. To se odnosi u prvom redu na njegovo nastojanje oko aktivnijeg sudjelovanja vjernika kod liturgije uopće. 1949).i Franck.: G. na poznate stare tekstove? Na svaki način. F. vom Himmel sieh đarein« (disertacija). ne može staviti u razdoblje prije XII st. Repertorij ambrozijanskog pjevanja sadržan je u mnogim rukopisima XII—XIV st. Sunol. Briefe. Robbins. —■ M. njemački muzikolog i dirigent Niederrhein. DJELA. Agustoni. 1 ansambl osnovan decembra 1934 u Hartfordu (SAD). 1 Od 1959 asistent. 1957. Budući da se ambrozijanski obred razlikuje od rimskoga. Zagreb 1944. 1956. Od 1955 tor je publikacije Jahrbuch fiir Liturgik und Hymno!ogie. — DRAMSKA. B. Steier. G.). Rhythmisch< nale Studien zur Musik der Antike und des Mittelalters. Untersuchungen iiber die Echtheit der ambrosianischen Hymnen (disertacija). u Zagrebačkom brevijaru MR 67 iz 1290). Basler Kongressbericht. U njoj je odgojen veliki broj plesača i kore međunarodnog ugleda. Danas su najpoznatiji plesači toga an. 1940 o udruženje Escuela Moderna da Mušica.. Leipzig II izd. Hightower. K. Legende du Rhin. Hetzerom). Hucke. — D. neke se razlike očituju i u nazivima pjevačkih dijelova. Scenska — Zborovi. R. U najstarijim rukopisima neumatska notacija ima značajke neuma iz sjeverne Italije. Biber. 1926 (IV izd. valcer za violinu i gudački orkestar. čilenski pijanist pozitor i muzički pedagog (Santiago de Chile. 1935. solo-pjesme. VI 1932 —). 1893. Konrad. The Performance of Ambrosian Chant in the 12 th Centurv. LIT. ili možda kasnije komponirane melodije. Manuale di canto Ambrosiano. Parođi. 1934. 1940. Prvi prevodilac himana na hrvatski jezik bio je Kašić. der Vater des Kirchenj Freiburg i. AMBROZIJE. jer su ga mnogi vjerno imi tirali. Thomasom izdavai protestantskih crkvenih pjesama Das Quempas-Heft. Huglo. — M. Berichte. Note storiche sul canto ambrosiano. koncert za violončelc koncert za trublju. zbog svojih muzičkih značajki. biskup (Trier. LIT. —■ A. rimski introit u ambrozijanskom obredu zove ingressa. 1933 . — A. — Sonatina za klavir. AMENER (franc. —■ KOM' dva gudačka kvarteta. ako to nije sv. Mahrenholzc Thomasom izdavao Handbuch der deutschen evangelischen Kirchenmusik od 1932 nadalje. Da li su to starokršćanski »pučki napjevi«. klavirski kvintet. Metodo completo di canto gregoriano. . Dreves. AM. J. H. 1950. Deutsche Liedsdtze des 1$. AMENGUAL (Astaburuaga). — Izdanja: Locheimer L\ (faksimil). 1935. suita za flautu i klavir. ORKESTRALNA: simfonija. Pavelić. Ambrozijanskim se himnom često puta pogrešno naziva i hvalospjev Te Deum laudamus. LIT. 1950. Milano 1956. preludij. afirmirao je svoju visoku umjetničku zrelost i na turi u Evropi (1946—47). Završio muzički studij na Conservatorio Nacional u Si (R. Moneta Caglio. Muller-Blattau). da je a. Introduction i Allegro za 2 klavira.: L. L. 2. Jahrhunderts 1933. AMBROZIJANSKO PJEVANJE. Himni Ambrozija i njegovih suvremenika jedan su od osnova. R. Budući da se preko polovine sačuvanih melodija ambrozijanskih himana. 1944. II. 1925. (H. 1893. 0 direktor je Konzervatorija i dirigent u Dijonu. Cardine i E. a 1938—43 organizirao n svečanosti (Kleine Musikfeste) u Llidenscheidu. concertino za kontrabas.

Bio je u službi kardinala Ottobonija 1 .polovice XIII st.

Geering. 18). 1958. Moskva 1959. 1961. . AMON.enata (zajedno sa S. (Mušica sacra. ca. — VOKALNA : kantata Flucht aus der Tiefe za bariton. 1948. Apel (Musik aus frilher Zeitj. Loriod u Parizu. Simfonijski plesovi. dvozborni stil (ćori spezzati). II prerađeno izd. Berlin 1909. za violončelo i avir. »47. Karg-Elert. formalno uglađeno. Honegger. 1946. Die Practica artis musicae des Amerus und ihre Stelng in der Musiktheorie des Mittelalters. Milhauda. Epigrammes. 334. U kompoziciji se usavršavao u Parizu (A. Hadžibekovim). 1964. — KO-10RNA: gudački trio.oder Instrument-TabuUor (1571. . moteti i mise u rkp. zatim učio dirigiranje kod P. 4 moteta. Gianninija u New Yorku. scenska [uzika. 1966. Komponira uglavnom vokalnu muziku. 1053. Messiaena i Y. — A. — Klavirski trio. F. lavir i dirigiranje (S. 1929. VIII 1936 —). cantionum (5-gl. Suita Azerbajdžan. raščlanjivanje. [oskva 1961. 1956. 22. ~rois chants sacre za bariton i orkestar. pripisivali su mu pronalazak lidijskog ačina u grčkoj muzičkoj teoriji i povećanje opsega lire za 3 žice. 1928. 5 i 6 glasova. Instrulentom se na ulici služe slijepi maseri. 1950.). Krička) i 1921—24 Rimu (O. 1938. 1959. LIT. DJELA. Commer. Gabrielija. — Kompozicije 1 komorne sastave i klavir. Diaphonies za 12 instrumenata i magnetofonsku vrpcu. 1601. Scenska muzika za brojna Shakespeareova djela na festivalima u New Yorku. 1960. je u Italiji napisao aktat Practica artis musicae. ORKESTRALNA: Shakespearian Concerto za mali orkestar. zatim Pizistrata i Hiparha u Ateni i dr. . 1).V st. 1930. 1963. — D. Elias Nikolaus Ammerbach. muzika za gudački orkestar. Die irne. 1948. AMRAM. Baku 1965. Pragu (J. preludij i ricercar za 9 duhačkih istrumenata i orgulje. pet stavaka obj. orguljaš. solo-pjesme Trois chants d*automne. rema Homeru njegova je umjetnost imala magičnu moć nad votinjama. Wegner. 1958. Studirao na Iniverzitetu u Leipzigu. Tome u Leipzigu. ORKESTRALNA: simfonija Uspomena na Nizamia za gudače. duga 14—21. Grabner) i muzikologiju rh. Živio u Trakijskoj Abderiji i na dvorovima tiranina Polikrata na Samosu.). grčki pjesnik. 1966. AMPLITUDA. Weingartner). američki kompozitor (Philadelphia. 1937. 1950. 27. The Wind and the Rain za violu i klavir. 1954. 5 stavaka iz prve zbirke obj. zborovođa i irigent simfonijskog orkestra Augusteo u Rimu. 1936. U Baselu : 1936—39 bio zborovođa. 1962—64. Willaerta tzv. 1954. 1964. I. završio 1948 na Konzervatoriju u Bakuu i. uvertira Džangi za orkestar narodnih instru-. 1932. oda i drugih vokalnih oblika. 1931. a zatim Hrjllywoodu. Triade. 1941. Danilov. za 4 instrumenta.). Zatim je do 1941 djelovao kao dirigent na Teatro Reale delV ) pera u Rimu. korepetitor i nastavnik na Konzervatoju. Danilov. školovao se na njegov trošak 1575—77 u Veneciji. prekinut 1 domovinskog rata. Alpha-Beth za 6 duhača. 1961 (II red. Komponira uglavnom muziku za film. ORKESTRALNA: Vision pastorale. Ehmann. klavir i udaraljke. 1964. LIT. God. 1953 i Deutsche ingmesse. New York 1947. 1959. Gilbert. 1951. solo-pjesme. — vjerojatno početak ■*. O muzičkoj građi njegove lirike malo se doznalo. Napisao je muziku i za brojne filmove. barbitona. koju je 1504—14 izdao O. od 1947 direktor je filharmonije u Bakuu. Milhaud) i Baselu (F. 1959 i II. luzičke komedije. saksofon. Sacrae cantiones . Drei Psalmenlieder za zbor. Simfonijski mugami Amirova. drvećem i kamenjem. 1928. Liber sacratissimarum . Reis.). elegija Uspomeni na Uzeira Hadžibekova za violine i violončela lisono. u po glasa). Studirao u Leipzigu kompoziciju. 1271 A. 1960. MGG. NOVA IZD. Babajevim). A. Jahrhunderts) . Djelovao je u Kirovabadu kao direktor filharmonije i astavnik muzičke škole. švicarski dirigent i kompozitor (Gersau. 1937. C. DJELA. Lysistrata za flautu solo. ciklus napjeva prema crnačkim pjesmama Der schivarze rpheus za bariton. koncert za klavir i orkestar narodnih istrumenata. 3 kompozicije za gudački orkestar. za 4. Breves et seleaae quaedam Motestae za 4. japanska dvostruka svirala (dvojnice) ijepljena od dvije bambusove cijevi. Oberborbeck (Zeitschrift fiir Spielmusik). od 1587 živio u Beču. Epitaph za gudački or-:star. Tirol. Partita za orgulje. sonata za violinu i klavir. C. 1965. Anna Lucia de uda AMIROV. 1959— 61. najveća njegova udaljenost (elongacija) od položaja mirovanja. koji signalom od dva dugo ržana tona upozoruju na sebe. Ime A. 29. zbor a cappella. je F. — Rekvijem < a zbor i orkestar. Merian (Der Tanz in den Deutschen Tabulaturbuchern). violončelo i orgulje. Izvrstan kornist. MGG. Fikret Amirov. 1929 i Panorama americano. 1967. DJELA. 1957. rasvjetljivanje muzičkog djela ili jednovrsne grupe muzičkih djela. strambotta.VI st. 1590. Sonate: za violinu i klavir. [adžibekov. 1962. 2 passamezza obj. LIT. zbor a cappella. Cahier d'Epigrammes. H. Ismailova. 1927. kod tijela. Chaconne za vio-nu i klavir. je W. bio protivnik aulosa i zagovornik barbitona. solo-pjesme.41 bio dirigent simfonijskog orkestra u Minneapolisu. Introitus đominicales per totum annum (4-gl. LIT. kao kompozitor posebno se ističe na području scenske muzike u kazalištu i na televiziji. Bouleza u Baselu i 1967 preuzeo od njega vodstvo u Domain musical. F. — VOKALNA: Cantate breve za sopran i 3 instrumenta. XI 1922 —). azerbajdžanski kompoitor (Gandža. Die Stimme des Berges. 1588. — W. ide u najistaknutije predavnike muzike svoje uže domovine. Relais za 5 duhača. 1560—95 bio je orguljaš crkve v. Uspomena na heroje velikog domovinskog Ma. Strophes za sopran i orkestar. a u kasni jim dokumentima kaže se da je taj instrument i izumio (saču vano je nekoliko slika na vazama koje prikazuju Anakreonta s barbitonom). filmska i televizijska muzika. vicarska. Simfonijske pjesme: Poema limare. Bergndhe i dr. scenska. francuski rog i fagot. A. Huigens. 1954. pa su znatno utjecala na razvoj literature za orgulje i čembalo. 1939. 1927. 1593. 1951. Nekoliko njegovih kompozicija uvršteno je u veliku zbirku frottola. X 1901 —). koncert i violinu. Poslije Drugog svjetskog rata dirigira u Švicarskoj u drugim zemljama. Baku 1956. DJELA. •— D.: 5 plesova obj. Trajectoires za violinu i orkestar. varijacije za duhački rkestar. je objavio Orgel. kompozitor nacionalnog smjera. klavir i orkestar. 14. . XI 1930 —). AMY. Šest misa: Defensor Pacis za 6—12-gl. O. MUZIČKA 265—68 boravio u Engleskoj. Za soliste. druga polovina ■<. zbor i orkestar: Bergland. Franjevac. Missae (4-gl. Fikret Amirov. u temelje azerbejdžanske muzike uputio ga U. 1583) i Einneu Kiinstlich Tabulaturuch (1575). Kritija navodi da je A. Leonarda u Veneciji. 1560—1590 (disertacija). Seidman). M. austrijski kompozitor (Imst. 29. Elias Nikolaus Ammerbach. Wustmann. 1909—10. sin Zeusa i teanske princeze Antiope. francuski kompozitor (Pariz. VI 1590). 1937—46. Die junge Reuss. je W. AMMA-NO-FUYE. Orguljaš u crkvi sv. God. Kjurdi-Ovšari. Blasius Amon. 1502 ili 1503). LIT. Mamedbekov. I 1597). Discussion za flautu. Već kao dječak svirao u jazz-sastavima. 1937 preselio u SAD gdje je 1938 . NOVA IZD. je prvi njemački kompozitor. 354. liričar (Teos u Joniji. Kompoziciju učio na Konzervatoriju u Oberlinu i kod V. katkad se služi i dvanaesttonskom tehnikom. Simfonijske pjesme: Poema. Fikret mirov. . Italia. pozaunu i udaraljke.: Introituse iz 1582 i Sacrae cantiones iz 1590 obj. A MEZZA VOĆE (tal. Muzičko djelo — kao i svako drugo umjetničko djelo . 'A^cpicov). Primjenjivao je još prije A.. Cycle za 6 udaraljki. 1960. zbor i udaraljke. 1952. trublju. ANAKRUZA -> Uzmah ANALITIČKA HARMONIJA -> Harmonijska analiza ANALIZA. a unose i neke nove postupke u izvodilačku teh- ANA. talijanski dirigent i kompozitor iskog podrijetla (Petrograd. Halbig (Klaviertdnze des 16. ORKESTRALNA: Mouvements za 17 instrumenata. rogove i orgulje. AMMANN. Christus Dominus.: F. Blasius. 1953. I9SI- 47 niku na instrumentima s tipkama. Amerus. duhovito. oko 1530 — Leipzig. Opere: Ulduz. — DRAMSKA: televizijska opera The Final Ingredient. Francesco d' (Franciscus Venetus organista). J. O amplitudi titraja ovisi jačina tona. 1949. 1934. Fikret Mešadi Džamil. Daniele. — Balet Zweimal Besuch'. Pro Defunctis za 5-gl. 1956—61 i Stratfordu. za saksofon i klavir. 1947 (sa A. — KOMORNA : varijacije za 4 instrumenta. DJELA: koncert za klavir i orkestar. AMMERBACH. 1963. Ehmann (Alte Liedsatze fiir Orgel oder Klavier). vedro. 1960. violončelo. U kompoziciji učenik D. Sopranist dvorske kapele vojvode Ferdinanda Austrijskog u Innsbrucku. LIT. 1963 . violinu. Neko vrijeme jeluje u Genovi i Trstu. Šerbačev. Anna AMICIS.AMERUS — ANALIZA. 1954. oko 1560 — Beč. 17. 'Avaxp£<i>v). Amon Blasius. nose mnoga muzička druženja. U svojim djelima povezuje elemente barokne muzike sa suvremenom serijelnom tehnikom komponiranja. olkslieder). gudački kvintet. — DRAMSKA. 1925. Studij kompozicije. DJELA. Ta djela sadrže važne podatke o izvodilačkoj praksi noga vremena. Ouatre chants Suisses. zborovi. — Sonata za klavir. MGG. 1960. luzika za 6 duhačkih instrumenata. XX). 1943. nekoliko plesova obj. Djelovao u Service de la Recherche de la RTF. 1582.— Zborovi. — KOMORNA: trio za tenor-saksofon. uputa pjevaču da označeni dlomak melodije izvede s ograničenom snagom glasa. Scenska muzika. vino i si. )47. Wien 1914 (prvi dio objavljen u prerađenom obliku. .: R. H. razjašnjenje (tumačenje). 1951. — CRKVENA. Respighi). talijanski kompozitor i orguljaš (? — Venecija. Antiphonies za 2 orkestra. a o frekvenciji (broju titraja u sekundi) visina tona. — Filmska [uzika. gudački kvartet. — KLAVIRSKA: sonata. Pisao je jednostavnim jezikom. 1963). 1959. koje titra. Tre modi za gudački orkestar i magnetofonsku vrpcu. De Amicis Buonsollazzi. Huigens (DTO. Wihtol). U ulomcima njegovih pjesama spominje se isključivo svirka žicanih instrumenata. šur. D. 1934. 1951. vjerojatno pod utjecajem A. Kromolicki. Poput svih liri— cara njegova doba bio je pjesnik i ujedno kompozitor i pjevač svojih pjesama. Krover). 1948 i Sevilj. Petrucci (II knj. Composers in America. Roussel. 1954.: G. — D. God. je W. AMFION (grč. VI 1905 —). — Isti. Od 1924 pijanist. Elias Nikolaus. Osnovao i vodio više instrumentalnih ansambla s kojima je izvodio klasičnu i jazz muziku. // miracolo delte rose. 2 stavka obj. I. njemački orguljaš i komozitor (Naumburg. MGG. koji je pisao kompozicije za dva zbora. 1037 te za flautu i klavir. magadisa i pektisa a jednom i aulosa. 1961. Benno. Studirao muziku Petrogradu (V. grčki mitski svirač. David Werner. STMW. 2 Inventions: I. je H. Autobiography za gudače. ljubav. XXXVIII. ?6r. Anakreon. MUZIČKA.). A. sonata-fantazija za violinu i klavir. AMFITEATROF. Liederzyklus aus Unteruialden .5 cm. 5 i 6 glasova. slaveći životne radosti. za 3 instrumenta. — Obrade na-jdnih napjeva. ANAKREONT (grč. SBIMG.: C. 1966.: J. 1961 .. Gipfelrausch.

Svi ti analitički postupci. —■ K. zanemaruju upravo ono. avaTtaicTTO^). Anglis. — Načelna razlika obaju gledišta izražena je već u naslovu dviju tipičnih studija o analizi: L. Po stilu njegovih djela mi zaključiti da je učio kod španjolskih majstora. V. dovodi u vezu sa Schillerovom baladom 1 Leander). — W. intervala. Sonatu mjesto zauzima B. Schering je tako pokušao dosta uvjerljivo objasniti Schubertovu Nedovršenu simfoniju. 1928—29. Wagner). — Isti. H. Formenlehre i H. 1951. Fuchs. Becking. Fraziranje. R. motiv. K. plan po kojemu se odvija. Fr. Saint-Saensom. Zur Frage der musikalischen A M. 1932. ibid. u elementarnije oblike. govorit će o »napetosti« kadence i o »opuštenosti« sekvence. Zur Methodologie der musikalischen Analyse. Kfeneka. što rakteristično za španjolsku školu. Začetnik joj je H. M. ibid. ima svoj harmonijski tlocrt. koja se '. i cijeli će preludij interpretirati kao igru suprotnih snaga. ZFMW.. I. a II sv tovne pjesme). Musikhoren. — J. 1939. Beitrage zur wissenschaft. 1926. Bussler. PJB. sav upravo u realizaciji toga harmonijskog plana. U prvom djelu polazi od Wagnerova Tristana. a u svome obimnom djelu Beethoven und die Dichtung tumačio je niz Beethovenovih kompozicija kao »programnu muziku« na osnovi djela klasične literature (Goethe. MGG. Obojica pišu s očitom didaktičkom namjerom te spretno pronalaze način da. ZFMW. Analiza kompozicija pisanih u toj tehnici nužno pj stavlja temeljito poznavanje njenih kompozicijsko-tehi osnova. SMZ. Sarađivala sa C. Potsdam—Berlin 1938 (prošire Frankfurt am Main. 1960. Osnivač psihološke metode E. dao je takvu tumačenju bogatu osnovu. ANCKIER-CASTĆRAN. Razlikuju se uglavnom tri vrste analize: formalna. pa je j analize ostalo još otvoreno. 1 G. Darmstadt 1963. fuga ili passacaglia. La mušica en la Corte de los Reyes Catolicos. Dok je formalna a. kao što koriste muzičkoj praksi. govoreći o muzičkom djelu. Madrid i Barcellona. DJELA: četiri višeglasne pjesme: romanca En msmoria d'Alixand glasa. 8. Dos anades madre za 3 glasa. Varese dali s druge. ponovo s oživljena i produbljena poslije 1945. psihološka će ispitati njegov učinak. 5 mott glasa. 1905. a poslije njezine na istim je dužnostima na aragonskom dvoru. jer je njen interes prvenstveno zaokupljen strukturalnom zakonitošću cjeline. La Rue. pozivajući se pri tom medu ostalim i na Beethovenovu izjavu. da ga pri komponiranju vodi gotovo uvijek neka »poetska ideja«. obratno. ritmička stopa. njegova ispravna interpunkcija. koja bi bila adekvatna osebujnoj. Svaki od tih dijelova sadržava melodijske. Musikhoren. ANAPEST (grč. Tako se već intervalima pridaje značenje elementarnih emocija: uzlazni intervali izražavaju pozitivna čuvstva. Messiaena. Schering. Plun suvremene muzike traži i adekvatni (pluralistički) pristup. formalna je a. Transkribovala za harfu velik . — CRKVENA: dvije mise za 4 glasa. Uz to od rektor župne crkve u Azpeitiji. Mathematische Analyse der Formalstruktur von Koln i Opladen 1958. Izgrađuje se analitička metoda. Formalna analiza polazi od pretpostavke. Dodekafonija. upute u tehniku »komponiranja sa I2'tonova< uporedo s analizom. ona je ili sonata ili rondo.. XII. protumačiti.. »Horen« unc lysieren«. Mersmann. Ali njoj prijeti stalna opasnost da se izrodi u puku deskripciju i formalizam. juan de Anchieta. Psihološka analiza uzima rezultate formalne analize tek kao pretpostavku.: H. Cone.. Određen čuvstveni sadržaj pridaje se i nekim tipičnim ritmičkim formulama. I. Ako se prva označi kao sintaksa. Berlin 1962. — G. MUZIČKA — ANCKIER-CASTERAN pathetiaue npr. Slično je i s akordima. S obzirom na njezino veliko didaktičko značenje. psihološkoj je analizi. — A. Karthaus. koji je za nju napisa Koncert za harfu i orkestar. 1952). Schiller.). da se svaka kompozicija dade razlučiti u dijelove. Belgiji.« Za cijeli ovaj smjer dobro je primijećeno. — H. Mersmann. osobito nestručnu. XI 1894 —). Unterweisungen im Tonsatz (1937) P. zatim u Engleskoj. P. LIT. 1918—19. Bacha. prvi od Herbartove formalne estetike. resi Libera me Domine. Berlin 1961. psihološka ili strukturalna i sadržajna. L. Tak\ djela npr. Journal of the American Musicological i 1957. dviju misa. tugu (čuveni motiv uzdaha). od dva kratka i jednog dugog sloga (y ^ -): ^ tn Naziv a. 1 und Interpretation. Njene su metode veoma različite. G. ali jedno im je zajedničko: muzika se shvaća kao govor. Leibowitza. U misnim tei a još više u Anchietinim svjetovnim canciones na kastilske tel opažaju se utjecaji španjolske narodne pjesme. podvrgnuta je i određenoj harmonijskoj zakonitosti. fraza. E. dije i eseji vodećih kompozitora posljednjih dvaju decenija u periodičkim publikacijama Die Reihe ili Darmstddter Bt zur Neuen Musik. danas je u sebi zat sistem. Ligeti. I. 1941—47 (I sv. Danas takva gledanja imaju malo pristaš se još uvijek provlače kroz kritiku. harmonijske i agogičko-ritmičke komponente. npr. dobro uoči ono. izvorne doprinose analitičkim metodama suvremene m Gotovo je suvišno napomenuti da konkretna i elektronska n znače radikalni zaokret prema tek naslućeno novom. tj. Rollanda s tog područja (npr. Shakespeare i dr. Essays in Musical A (6 sv. Po — vrlo je složeno. — E. —■ E. Jelinek Eimerta npr. perioda. One se shvaćaju kao elementarni fenomeni jednog općeg dinamičnog procesa. Mersmann stavlja kao motto svojoj knjizi riječi iz Talmuda: »Želiš li spoznati nevidljivo. samo muzici svojstvenoj strukturi. stoga ga smatraju jedn: utemeljitelja te škole na prijelazu u XVI st. neophodan ključ za raži vanje njegova sveukupnog kompozicijskog opusa. Tovey. Kretzschmar. Analysis Today. Sadržajna analiza. — D. Dok formalna a. Magnificat za 3 glasa. a u drugome od J. osnovnih harmoničkih i ritmičkih činjenica. »Sadržaj« prvog preludija iz Bachova djela Wohltemperiertes Klavier iscrpljuje se npr. da se više bavi onim »što se odigrava između nota« nego samim notama. Mersmann. odlučnost. Visuelle und auditive ^ Der Wandel des musikalischen Horens. Potječe iz baskijske plemenitaške o Od 1489 capelldn y cantor na kastilskom dvoru kraljice I Katoličke. Suvremena muzika i njeni posebni strukturalni pr traže i osobite načine analiziranja. Boulez. jer jednako zadovoljavaju teorijski interes. Giildenstein.: H. tema. i. drugi od Husserlove fenomenologije. Nono. kao polaznu platformu. — W. A Sys Symbols for Formal Analysis. silazni negativna: bol. Autori polaze od različitih estetskih. Njegov je Mikrokosmos. kao što su: stavak. ispravno interpretiranje muzičkog teksta. Musik heute. koncertirala u mnogim grac Francuske. koji treba riječima objasniti. Po završenom studiju u klasi Hasseh na Pariškom konzervatorijumu. Kretzschmar (Ftihrer durch den Konzertsaal. Synthetische Analyse. Razvoj programne muzike XIX st. Boulez. 1495—97 vodio dvorsku kapelu princa Don zatim ponovno na dvoru kraljice Izabele. Westphal. nego jedne cijele epohe. Nastojao je da što izražajniju muziku i njegovao jednostavni kontrapunkt bito u motetima i pojedinim misnim stavcima (Credo). Nicole. MQ. — Isti. sadrži novo izd. Mersmann i Halm nastoje da odrede specifičnost muzičkog izraza kao ekspresije sui generis. Drugi tumače kompoziciju kao izraz neke vanmuzičke ideje. francuska harfi (Pariz. III. ! hausen. Stoga se i partiture suvr< muzike danas redovito štampaju s uvodnom analizom. onom »unutarnjom« vezom dijelova u jedinstvu umjetničkog djela. A. Ober den Wert musikalischer Analyse. VII 1523). Juan de. Portugalu. druga je logika i stilistika muzičkog govora. 1887—90). — H schmidt. Con amores la mi madre za 3 glasa i D Madre de Dios za 3 glasa. pozivajući se na jedan njegov poetsko-prozni autobiografski tekst. Schiitze. 1922—23. LIT. potječe iz starogrčke poezije. što je vidljivo. otvaraju načelno nove aspekte analize. Govori se i o karakteru tonaliteta i si. Međutim. prevesti. Za njegovo »razumijevanje« služe razni analitički postupci koji imaju i spoznajni i utilitaristički karakter. Kurth ne daje u svojim djelima Romantische Harmonik (1920) i Grundlagen des linearen Kontrapunkts (1916) analizu samo jedne kompozicije. —■ A. što studije R. U djelima E. Angewandte Musikiisthetik. Isto tako i kompozicija kao cjelina ima formalnu dispoziciju. u kojima značenje pripada razlici između konsonance i disonance. rečenica. — P. Neue Anregungen zur Forderung musiki Hermeneutik: Satzasthetik. pa i spoznajnoteoretskih stajališta. ušla u sve muzičko-odgojne ustanove kao poseban predmet pod nazivom muzički oblici. pokušava cjelinu razumjeti iz njezinih dijelova. Die musikalische Analyse. Polazeći od specifičnog psihološkog učinka muzike. Sve je to poznato pod imenom hermeneutika. ona nastoji rekonstruirati stvaralački proces.48 ANALIZA. S. Ovako »dinamično« gledanje na muziku počinje već kod tona. Versuch einer Phanome der Musik. ne zapadnu ni u formalizam. borbenost (početak Marseillaise). tačnije izražajna. U historiji muzi] sreće se (kao i ostale pjesničke stope) najprije u umjetnosi badura te kao metričko-ritmički modus u modalnoj notaciji X ANCHIETA. također je predmet formalne analize. Bartok. — W. Hindem Techniaue de mon langage musical (1944) O. a ni u poetiziranje. doživljaj cjeline podloga za razumijevanje dijelova. Kolneder. rekreirati umjetničko djelo (to je ujedno i ideal svake interpretacije). svi proma traju muzičko djelo izolirano od društvene i historijske osnove. — H. Tako se dolazi do većih i manjih zaokruženih jedinica kompozicije. pored didaktičko-pijanističke namjene. Ali i individualni stilovi pojedinih kc zitora nalaze svoja teoretsko-analitička obrazloženja. često puni proizvolj u stvari su odraz zakašnjele romantičke estetike (Schopenl Liszt. T. španjolski kompozitor (Az 1462 — 30. M. An£ osvrt kompozitora na vlastito djelo gotovo je neodvojiv od i djela: jedno drugo upotpunjuje. koji se opet zasebno mogu analizirati. njegov ciklus o Beethovenu) čine tako vrijednima.. 1928—29. otkrila harmonički plan Bachova preludija. Das Symbol in der Musik. 1956. London 1935—39. himna Conditoralme siderum za 3 glasa. najzad. Jugosl dr.

oznaka za tempo. ANDERTON. 2. američka pjevačica. LIT.: 1. Srakharpan (disertacija). 1936. 1938. njemački pjevač. tenor (Zagreb. 1869—77 svirao u kraljevskom orkestru u Kobenhavnu. 1947. scenska muzika za Ibsenove drame. 1928. IV 1879 —). IV 1914 —). Scherchena u Berlinu do 1931. Od 1881 živio u Berlinu. S. Od 1939 muzički direktor azališta u Malmou gdje je 1946 osnovao komorno orkestralno druženje kojemu je dirigent i umjetnički rukovodilac. 1963. 1946 bio je dirigent i dramaturg noroosnovane opere 5 Maj. Anton Jorgen. Tada je preuzeo umjetničko vodstvo 3eške filharmonije i postao profesor na Muzičkoj akademiji u 'ragu. 1953. XI 1921 —).Finlands kulturelal liv. tenor (Essen. scenska muzika. klavirska suita) ietvrtstepenu muziku. VII )o8 — u saobraćajnoj nesreći. do sada je u tri lavrata osvojio Grand Prix du Disaue. švicarski državianin postao 1955. Wegeliusa). LIT. Pauli. Haba). sekvenca. Sa Beogradskom operom gostovao u Italiji. 1940. suite. Istakao se i kao koncertni evač. to je relativno brz. jedna od najstarijih osnovlih oznaka za tempo (javlja se prvi put oko 1680). Od )45 vodio opernu agenciju u Hamburgu. kompozitor i pisac (London. Član opera u Darmstadtu. Sabrao je oko 12 000 nordijskih narodnih napjeva. folklorist i kompozitor (Vardo. uz adagio postao sinonim za umjerene i poigane stavke simfonija u doba bečke klasike. gdje je već kao dječak isvojio nagradu Liszt. pevač. New York 1941. DJELA: Inhemska Musikstrdfvanden. 10. 1915. ORKESTRALNA: simfonijska fantazija. Holandija. Posebna vrsta teme za fugu. Pequena historia de mušica. Jedan i najmnogostranijih njemačkih pjevača. Švaj- . AND A. DJELA: pet simfonija. Nastavnik i zborovođa u Londonu. zraz je prilično neodređen (u tome je nalik na allegretto). je prva crnačka umjetnica koja je pjevala na operi Metropolitan u New Yorku (1955. švedski pijanist i kompozitor Stockholm. IV 1861 — Leicester. razne komorne kompozicije. Martin Wegelius. 27. Amsterdam. Vehanen. Dohnanva la Muzičkoj akademiji u Budimpešti. njemački kompozitor. Karei. — Oda A Song of Life za zbor i orkestar. A. ANDERSEN-VVINGAR. ANDRADE. — Redaktor zbirke narodnih napjeva Finlandos Svenska Folkdiktning (dosad obj. ANDRADE. Obično značuje nešto brži tempo nego andante. meno andante je polaganije. Carl-Olof. XI 1912 —). 29. Kao član operete i opere nastupao u Osijeku i Zagrebu. Musikaliska sallskapet i Abo. Krička. Pjevao na najvećim opernim pozornicama Evrope (Engleska. Andersson. čenik J. ANDAMENTO (tal. Var Sang. Aida). 3 sv. 1. Italija. Hovvard Orsmond. LIT. a u Parizu kod J. Stracciari. Ch. (1854—1952) bio je također vrlo poznati operni pjevač (tenor). Peter. Objavila je autobiografiju My Lord. God.). D. 1790—1808. Španjolska). A mušica e as cancols populares do Brasil. Melodisamlaren Nils Andersson. Stjepan. portugalski pjevač. IV 1952). VII 1864 — Lund. ANDERSEN. — Zborovi. Tamo je kasnije predavao klavir. Peter Anders. 1958 bila je delegat SAD u Ujedinjenim nacijama. scenska muzika za grčke antičke tragedije. Muz. historiju muzike i estetiku. i A. 1955. n. 1934. Berlin). ANDANTE (tal. violinist i dirigent (Oslo. Budkaveln. Geburtstag. Balio in Maschera). balade).: H. Marian. Alandski otoci. etide. solo-pjesme. Jedan od najistaknutijih pijanista današnjice. 17. X 1893 — 25. 2 suite. fantazije Iz norveških brda i dolina i Najade. II 1945). 2 orijentalne rapsodije. Sa Češkom filharmonijom . II 1902 —). IV 1908 —). redovito većeg opsega. Godinama istraživao finsku muzičku historiju. 1929. K.Pjesme uz pratnju orkestra.ANCKIER-CASTERAN — ANDRAŠEVIĆ kompozicija srpskih autora kao i jugoslovenskih narodnih pesama. Prvi angažman ) bio 1932 kao pjevač i glumac u gradskom kazalištu u Heidel-:rgu. Berlin 1963. hod. God. K. Rusija. češki dirigent i kompozitor (Tučapy kod Sobeslava. Norlind. 2. . Mario de. . ANDERS. 1926— 46 profesor muzikologije i folklora na Akademiji u Turkuu. Prembauera i H. Otto Anderson: en av forgrundsgestalterna i Svensk. 1907. ANDERSSON. II 1921). Zato i piu andante ili un poco andante nači brže a ne polaganije. 20. Nils. norveški violončelist i kompotor (Christiansand. Vraivši se iz njemačkog zatočeništva (1945) ponovno je djelovao na 'raškoj radio-stanici. knjige Early English Music. ANDERS. LIT. u teoretskim spisima CVIII st. Gedalgea. Spring . Prvi veći uspjeh postigla 1925 na pjevačkom natjecanju u New Yorku. J. God. Johanna von Schoultz i sol och skugga. I. what a Morning (1956). Weingartner) i Londonu. V 1909). pa se prema tradiciji iko i izvodi. 1941. Musik och folklore. 1. polagan tempo poput adagia. danski flautist i dirigent (Kobenhavn. redavao 1920—22 na Univerzitetu u Bonnu. isto što i Da capo. 13. pjesme uz orkestar i uz klavir. 1921. Jean Sibelius i Amerika. 1964. IX 1954). a od 1922 kompozici1 na konzervatoriju Klindworth-Schwarwenka u Berlinu. 29. kad je polagani smpo bio znatno pokretniji nego npr. Song of Alfred. Compendio de historia da mušica. engleski dirigent. 49 ANDERSEN. God. 9. Finlandssvenska musikfester under $0 ar. ORKESTRALNA: tri simfonije. vodio festivale. Komponirao je djela za flautu (koncerti. koncert za saksofon. Hannoveru. — DRAMSKA: opera Hilde . Od 1930 gostovala je često u Evropi. operete. fantazije. Ipak je a. >ncert za violu. Kao muzički pedagog vodila (do 1940) klasu harfe u Srednjoj muzičkoj školi i Muzičkoj akademiji u Beogradu. Tri klavirska kvinteta. Švedska. Komponira (simfonijeta. švedski folklorist (Hofterup. ANCORA. Njegovim ompozicijama uzor je suvremena francuska muzika. 1918. U Oslu učio kod J. gdje je 1911—18 dirigirao simfonijskim koncertima. A. manje okretno. Toscaniniju »takav glas javlja se jednom u sto godina«. kolajući). — Solo-pjesme. Od 1933 gostovao je u svim evropskim zemljama (Beč. VIII 1883 —).atim dirigent u Pragu (Osvobozeni divadlo. Marian Anderson: a Portrait. W. — O. : to 1876—1911 predavao na Konzervatoriju violončelo i konabas. a zatim profesor filozofije i povijesti umjetnosti na Univerzitetu u Rio de Janeiru. Bio je profesor u Srednjoj muzičkoj školi u Osijeku. Muziku udirao u Leipzigu kod M. DJELA. inata za violinu i klavir. Regera. Capriccio za obou i gudače. God. Završio Royal Academy oj Music u Londonu. sonata za violončelo i klavir. ANDERSSON. je sredina između allegra i adagia. i. Barcelona. balet. Stadsnotarie Nils Andersson och den svenska folkmusiken. pokretan mpo sličan moderatu.: K. Austrija. Prema A. 9. Veoma je proireno shvaćanje da je a. Pjevanje učila kod G. Pevanje studirao u Rimu (R. Studij klavira završio kod E. IX 1926). Koncertira u Evropi i Americi. a 1948—50 glavni dirigent čehoslovačcog Radio-orkestra u Pragu.). Otto Emanuel.: Y. Naprotiv . Miinchenu 937—41). 10. Uz brojna muzičkocenska djela komponirao je zbornu i orkestralnu muziku te )lopjesme. Osnovao je nekoliko časopisa. deminutiv od andante. — Koncertna kompozicija za 5 violončela i 3 konbasa. Boghettija. II 1934). Najbolja kreacija bila mu je Don Giovanni (Mozart). Kolnu. — Opere. Lindegrena na Konzervatoriju u Stockholmu. 28. brazilski muzikolog i pjesnik (Sao Paolo. Wetterberg).. Heikel. Njegov brat Antonio A. Klavir i kompoziciju studirao u tockholmu (O. dirigent i muzički ritičar (Teutschenthal. 19. DJELA.: F. 2 koncerta za klavir. IV 1847 — 7. način hoda). 1917. altistica (Philadelphia. Norveška. 1948. Francisco d'. Stokholm 1921. aktivno surađivao u stručnim udruženjima. Mušica do Brasil. Studij muzike završio na Konzervatoriju u Sao Paolo. Muzika 1 komorni orkestar br. Musik och musiker. Erich. Taj je vrijedan materijal kasnije izdao švedski folklorist Olof Anderson u listu Svenska Latar (Stockholm.oncertirao je u Jugoslaviji 1956. izvrstan interpret te->rskih uloga od lirskih do herojskih. 2 koncerta za violinu. 3 ariz. ANDANTINO (tal. orkestralna suita. 1935—38 bio je direktor odjela za kulturu. ANČERL. švicarski pijanist madžarskog podrijetla (Budim>ešta. j.Iđyll. Istakao se i kao koncertni pjevač. Pippingskbld och musiklivet i Abo 1808—1828. Debitirao 1881 u San Remu kao Amonasro (Verdi. najistaknutiji član porodice flautista. a dirigiranje u Salzurgu (F. I 1859 — Charlottenburg. Folkestoneu i Birminghamu. 1933. 1937 i br. Ur nutidens musikliv. finski muzički pisac. zborovi. bariton (Lisabon. Wibergh. III 1921). 31. Alfred Nicolai. Verdi. Solari). Studirao filozofiju i pravo. DJELA: Ensaio sojre a mušica brasileira. Berlinu (1942—48) i konačno u Hamburgu. Halle na S. 1940. 15. Riemanna. Malmohus lan. Vrativši se 1893 u Kobenhavn dirigirao je ondje dvorskim orkestrom i utemeljio orkestralnu školu. X 1845 — Stockholm. Švicarska. 1939. 4 ANDRAŠEVIĆ. — Mono grafija Granville Bantock'. Masseneta i A. Carlos Gomes.: Z. Veliki je uspjeh postigla i 1957 na turneji po Indiji. Lemacher. 1890—1905 violinist i violist kazališnih orke stara u Oslu. idući. gdje je I1871 bio član Dvorskog orkestra(i88o—1905 koncertni majstor). 8. — Opera Baldur. Završio Muzički institut u Helsinkiju (kompoziciju kod M. ANDERSON. Često izvodi djela suvremenih tutora. Carl Joachitn. Bartokove i Brahmove muzike. od 1923 bio je bibliotekar u British Federation oj Musical Competition Festivals. ZFM. Erich Anders zum 70. u romantici. ANDERBERG. I. 29. 1942. u. Studirao na Konzervatoriju u Pragu J. 1964. — Fantazija za gudački kvartet. Haarkloua. tj. norveški kompozitor. Geza. Radio-stanica). Najbolja su mu scenska djela. je napisao i niz članaka o nordijskom folkloru. Den unge Pacius. X 1869 — 21. E. objavljivao zbirke narodnih napjeva. A. 1939. DJELA: English Sinfonietta\ fantazija Virgil. The Song of the Morning Star za zbor i orkestar. je jedan od osnivača Berlinske filharmonije i do 1892 njen stalni član. Asistent H. 1922—40). God. J. se posebno ističe kao interpret Lisztove. Od 1942 živi u Ziirichu. Solista Beogradske opere 1951—69. LIT.

se često približio stilu komične opere. gudački trio. 1775. 1935 osnovao i vodio simfonijski orkestar INR (belgijska radiodifuzija). Zaljub ljen u tri narandže). Franz. 1777. Ph. Seidl. ANDRE. uloge u Monteverdijevoj operi Arianna. sac presentazione. Josć. Rameaua i dr. a originalni sudovi o muzičkim razdobljima. Giegling. Poslije očeve smrti preuzeo njegovo nakladno poduzeće i usavršio tehniku notnog tiska primjenom litografije. 1861—67 o u Stockholmu i od 1867 u Goteborgu gdje je 1897 bila i d popularnih simfonijskih koncerata. . rođena Ramponi (umjetničko ime Flot pjevačica i glumica (Milano. LIT. Transkribirao za orkestar djela J. La Ferinda. u F-duru i II. sacra rappresentazione. Brucknera. klavirski trio. 2. 6. Volkmar. Giovanni Battista Andreini. 1833. scenska muzika. X 1775 — 6. Osobito se istakao kao interpret djela A. Ztirich 1949. Emilia 1915. I 1583 —?. Jakob na Koroškem. — F. 1. 17. Slovensko petje v preteklih dobah. F. ANDREINI. VII 1879 — Ziirich. Don Pasquale). tkal poznavajući note sastavljao sam napjeve svojim svjetovnim božnim pjesmama. Dirigiranje i kompoziciju studirao na Konzervatoriju u Kolnu (F. 1776. 1829. Laura Rosetti. — Kantata Santa Rosa de Lima. U svojim kompozicijama često donosio citate iz argentinske narodne muzike. ORKESTRALNA. II 1841 — Stockholm. Elfrida. 1869 i 1893. Austriji. Franzla i G. 1931—41 gimnazijski p u Šibeniku. Josip. kojima posebno mjesto zauzimaju opsežna Historija mi Razvoj muzičke umjetnosti u Hrvatskoj. 1894. t zitorima i djelima rezultat su ličnoga stava koji se nije p za stranim uzorima. — Festgabe an Volkmar Andreae. Bacha. 1931. Njegove pjesme pripadaju berlinskoj školi. I.: E. Roussel). Franke). Mozarta.). Studirao na Konzervatoriju u Buenos Airesu (A. I 1929). Singspieli: Der Topfer. Slovan. Leipzig 1937. Lullyja. 2 klavirska trija. 1841. sonate za 1 klavir. G. Johann. Volkmar Andreae. Concertino za obou. Prevodio s francuskog i talija God. zborovi. a nešto kasnije postao je direktor velikog simfonijskog orkestra NIR (Institut National de Radiophonie Belge). 1 i u Monteverdijevoj baletskoj operi Balio delVIngrate.. I 1881—13. MGG. 1884). gdji 1945 profesor historije muzike na Muzičkoj akademiji. glu muževljevim kazališnim djelima. solo-pjesme (Mensajes Liricos). ANDREAŠ. Andreini in Francia. Studirao na Konzervatoriju u Bruxellesu i Berlinu (F. Abert. 20. 5. Salomone Rossi. LIT. Wiillner. Norman) i Kobenhavnu (A. MGG. Oldman. Volkmar Andreae. B. —■ H. Snjeguročka). J. — F. Einstein. d pisac i pjesnik (Firenza.. 1778. — Pjesme: Scherzhafte Lieder von Herrn VCeisse. 1952—53 i 1955—56 bio je predsjednik Udruženja k zitora Hrvatske. Mihovil Andreaš seoski tkalac i pesnik. U njegovim brojnim kompozicijama zamjećuje se utjecaj R. — O. 1918 i Trois piices. 1783 . IV 1842). u C-duru. Wien 1958. Kupivši 1800 u Beču rukopisnu ostavštinu W. — Klavirski kvintet. Dvije simfonije: I. je u njima dao sintetičke p: koji bacaju novo svjetlo na složena muzička zbivanja. Mozart. 1774. simfonijska fantazija za tenor. Februar 1784 bis zum 15. švedski kompozitor i orguljaš (' 19. Claudine von Villa Bella. DJELA. 1781. Williams. 1919 za klavir. 1604 o vlastitu družinu dei Fedeli koja je stupila u službu vojvoda zaga od Mantove i doskora se proslavila nastupima širom i višestrukim gostovanjima u Francuskoj (na kraljevskom i drugdje) te u Pragu i Beču. 1924. Sin znamenitih glumaca komedije de Francesca Andreinija i habelle Canali. opera Abenteuer des Casanova. Rassegna bibliografica dellt Italiane. Mazzetti. I. Charons Nachen za sole. posebice u komedijama LIT. Ziirich 1959. Andre. Dr. — Harmonizacije švedskih narodnih napjeva. Ilešič. M. intermedij. Ova izdanja prethodila su iscrpnom katalogu L. solo-pjesme. Die Entfuhrung ausdem Serail. 28. so Vlie er solchen vom 9. izdao 1805 tematski katalog umjetnikovih djela prema popisu. VII 1944). klavirski kvartet.: E. slovenski narodni pjevač (B Št. I. od 1969 v Arti musices). J. 1620. snimao za inostrane gramofonske firme. Kochela. Pojedina njegova kazališna popraćena u većoj ili manjoj mjeri muzičkim odlomcima. Princ (Prokofjev.50 ANDRAŠEVIĆ — ANDREIS Ziirich 1931. Virginia. Burgers Leonore. lake području hrvatske muzičke historiografije bilo i ranije po Andreisov Razvoj muzičke umjetnosti u Hrvatskoj prva je r. DJELA. 1613. — J Gli ultimi anni di G. Volkmar Andreae . 11. W. osam svjetovnih pjesama uvrstio je M. — F. VI 1962). DerBrdutigam in der Klemme. IX. carskoj. — Klavirske i orguljske kompoz Opera Fritiofs saga. 28. XXIII—XXVI. 19. Ni blatt der Allgemeinen Musikgesellschaft. oblikovao. muziku učio u Mannheimu kod F. Utemeljitelj i predsjednik Muzikološkoga Muzičke akademije u Zagrebu. DRAMSKA (samo muzički zanimljiva): L'Adamo. Wissen und Leben. Tobler. A. više ciklusa za glas i klavir. sonata za violinu i klavir. orgulje i orkestar. Đ. DJELA. Radio u redakcijama mi časopisa (1950—51 urednik Muzičke revije. God. Der Barbier von Bagdad. Od 1924 predavao kompoziciju na Konzervatoriju u Buenos Airesu. su za historiju opere jer ih je A. Kompozicij kod I. Gade). 1951. talijanski glumac. J. švicarski kompozitor i dirigent (Bern. 1930 za orkestar. u svoju zbirku (Pesme. Sin Johanna. 1. rapsodija za violinu. November 1791 eigenhandig gesckrieben hat. Kasnije je objavio katalog ostalih Mozartovih rukopisa. belgijski dirigent (Bruxelles. Studirao na Unive u Bologni. je 0 samostalnost i u rasporedu građe i u prilaženju k pojedinii blemima. — H. 1914. za leto 1859. 1833). A. Pretzsch. Johann Andre und seine Stellung in der Berliner Liederschule (disertacija).. K. Bericht iiber den Internationalen Musikwissenschaftlichen Kongress Wien 1956. Iscrpnom an svih značajnijih faktora A. VI 1893 —). Vrativši se u Argentinu. IX 1762 — 27. MGG. 1773. Proslavila se kao prva interpretkinja n. Johann Andre. Arien und Duette (4 sv. Ernesto (Donizetti. Slovensk. God. III 1909 —). Nastupao pod imenom Lelio. Vater unser za sole. 2 opere i vokalno-instrumentalna djela. — Kantate (Snofrid. Mihael. pastorale.). DJELA: Lehrbuch der Tonsetzkunst (nedovršeno). S. njemački kompozitor i nakladnik (Offenbach na M. Mozartscher Manuskripte. glavni urednik prvoga izdanja Muzičke e pedije (2 sv. zbor i orkestar. A. 1904—24 vodio muški zbor u Ziirichu gdje je uz to bio dirigent orkestra Tonhal-leGesellschaft (1906—49) i direktor Konzervatorija (1914—39). Johann Anton. besitzt (obj. osnovao 1915 društvo za propagiranje djela argentmskih kompozitora. —■ VOKALNA: Das Gotliche za sole. Une succursale officieuse de Johann Anton Andre a Pariš de 1802 a 1806. MozarU tematischer Katalog. 1805. Giovanni Battista. III 1741—18. tragedije i opere. DJELA: Lied. u kojima se po pi kod nas strogo naučnom metodom izlažu i kritički osvj muzička zbivanja u toku stoljeća. d'Indv. Kasnije je u Offenbachu osnovao muzičku nakladu u kojoj je štampao oko 1200 djela. 1902—14 bio je zborovođa u Winterthuru. U Historiji muzike A. —' V. La Aiaddalena. 1865. Medu njegovim ulogama ističu se Car (Rimski-Korsakov. 1949—51. Vorbericht zum Kochel-Verzeichnis. brojni muški zborovi uz orkestar ili a cappella. Zapadnoj Nemačkoj. samouki pesnik in pevec slovenski.). Wirth. — H. 1775. koji je Mozart sam vodio 1784— 91.-B. 1909. Seiler. A. L'opera italien en France avant Lu] 1913. Eminentni historičar. Thematisches Verzeichnis W. 1923. Kleine suite . 1780—81. mise. Monteverdi. njegov učenik H. uvertire. VI 1654). — A. LIT. Musikalischer Blumenstrauss. 9. Aguirre). Španiji. Musik. A. zvelche Hofrat Andre . — Komponirao simfo nije. Studirala u Stock (L. Giambattista Andreini e la Compagnia dei Giornale Storico della Letteratura Italiana. Engleskoj. teoretičar i nakladnik (OiTenbach na M. A. argentinski kompozitor i muzički kritičar (Buenos Aires. chronologisch geordnet von 1764—84. 1617 komponirali C. Andre on Mozarts Manuscripts. Karijeru započeo 1594 kao član družine dei Geh je vodio njegov otac. Kao naročito uspjela treba istaknuti \ poglavlja u muzičku kulturu XIX i XX st. A. 1778 i dr. 1936. — KOMORNA: dva gudačka kvarteta. Za svoj znanstveni rad dobio više nag odlikovanja (1969 nagrada grada Zagreba). Rakuša. Hercegnovom i Splitu. Henkel). odnosno igrol libreta. kc 1622. sin industrijalca. ANDREAE. VI 1799). 1796. Od 1920 djeluje u Bruxellesu gdje je do 1944 predavao na Konzervatoriju. Prunieres. zatim u Zagrebu. Beitrage zur Geschichte des Requiems von W. Narod ih nije prihvatio zbog 1 moralizatorskog tona. 18. B. Leipzig 1924. koncerte. 8 kineskih pjesama Li-Tai-Pe za tenor i orkestar. ANDREIS. 1865. Ljubljai — F. S školu polazio u Splitu. Lebeau. Bio je i muzički kritičar dnevnika La Nacion. a na Muzičkoj akademiji u Zagrebu mirao na nastavničkom odsjeku. Die Bezcmberten. Kao koncertni pevač učestvovao u mnogim oratorijumskim izvođenjima.: C. tako da je združio elemente različitih dramskih komedije. Francoske vojne in slovenski pesniki. zum Jubilaum seiner 25-jahrigen Tatigkeit. Nakon što se afirmirao Singspielom Der Topfer (1773) povjerio mu je Goethe pisanje muzike za igrokaz Ertvin und Elmire (1775). AFMF. I član JAZU. prema praksi s vremena. — DRAMSKA : muzička tragedija Ratcliff. studirao romanistiku (talijanski i fn jezik) u Zagrebu i Rimu (diplomirao 1931). komornu i klavirsku muziku. 1628 ili 1631 1601 supruga Giovannija Battiste i članica družine dei zatim dei Fedeli. na Scholi cantorum u Parizu (V. Dobbelinove operne trupe u Berlinu. Un famoso comico e autore drammatico dei' 600. — W. Ein Beitrag zur Geschichte des deutschen Singspiels. 1776. J. Macbeth. ANDRE. Erzvin und Elmire (Goethe). zbor i orkestar. — Sonatina. ili 8. D ANDRliE. 1779—80. J. Straussa. Lieder. S. 1958—63. 2. Stauder. Efrem i A. Samoniklom komikom svojih pučkih igrokaza s pjevanjem A. muzikolog (Split.. Notturno und Scherzo. —■ A. God.. divertimento za flautu i gudački trio. I i II dio obj. 1622.: J. 10. Danica 1841. 1832 1 1840. 1778. Bevilacqua. 1901. — Gudački kvar' virski kvintet. izvedenoj 1608 dom svadbenih svečanosti na dvoru Gonzaga u Mantovi. A. Vollweilera. DJELA: dvije simfonije. kompozitor. Music and Letters. 1916 i Impresiones portenas. Konig Lear (Shakespeare). — E. 1777—84 dirigent T. . — Mihael Andreaš. prvi se u obitelji bavio muzikom. La Centaura. — Dvije romance za violinu. A. 195 ANDRE. 1924. God. Paraća u Splitu. Volkmar Andreae. V 1821). Scenska muzika: Der Barbier von Sevilien (Beaumarchais). Koncert za violinu. 1. Lieder und Gesange (4 sv. Thematisches Verzeichnis derjenigen Originalhandschriften von W. uvertire. Mozart. Werther (Massenet). zbor. Weingartner). zbor i orkestar. II 1576 ili 1579 — Reggio ] 7. je objavio više priručnika.. Komponirao scensku muziku. Giunizz Mincio ubbidiente.

1950. 1862 — potkraj 1918 ili 1919). Mihail. —■ DRAMSKA. mise za 8 i 4 glasa i instrumente. simf. 1966). O RK E STRA LN A. 1946. 1919—1959. 1797. 1960. 351. ANDRICO (Andricu). 1946. 1942. Hector Berlioz. U pet poglavlja. Napoli 1882. — DRAMSKA. Slavonska berba.). IX 1904 —). 1763 — Pariz. ANDRIAŠVILI. Svećenik. 1951.). Zbog političkih nemira napustio Španjolsku i 1836—42 bio dirigent katedrale u Bordeauxu. njemački i španjolski). Tragovi mudrosti. Cecilija. sv. V. God. Trois Tableaux symphonique. —■ KLAVIRSKA: sonata. ANDREIS o stilu i o povezanosti muzike i života.: A. 1960. više puta izdavano i prevedeno na francuski. 1936. 1938. VIII. 1955. s kojim je koncertirao po Evropi. 1923. Spomenica u počast 40-godišnjice osnivanja SKJ. klavirski kvintet. 1834 (za Ferdinanda I I ) . ANDREJEVIĆ. Ljubljana 1968. Suite breve. 1928 i dr. Rezultati i zadaci muzičke nauke u Hrvatskoj. 14. 1933 i 1934. 1956. Otmica Šijakinje (libreto F. ORKESTRALNA: dvije simfonije. XII 1967). A. 1939. knj. Suite lyrique. 1960. ANDRIC. 1960 i IX 1963. Tragom suvremene muzičke bibliografije. Opere: Dužijanca (na vlastiti libreto. 5 sv. XII 1826). ibid. KNJIGE: Povijest glazbe. Hrvatska revija. Umjetnički put Mila Cipre. 1966. 1962. 1785. 23. klavirski kvartet. talijanski kompozitor (Napulj. Svestrano naobražen. God.. Studij kompozicije završio na Konzervatoriju u Tbilisiju (S. Rad JAZU. Manojlović. Muzikološki zbornik. Rad JAZU. 1787) i u djelu Cartas familiares del Abate D. moteti. VI 1852 — Beograd. — M. d'Indv). Hrvatski glazbeni zavod kroz 125 godina svog postojanja. Isprva komponirao za tambure. ili 24. 1929. 1961. — DRAMSKA. španjolski kompozitor talijanskog podrijetla (Sanahuja. Giasane e Medea. — K O MO R N A : gudački kvartet Bački. 2 simfonijete. Juan. 1946. 2. 1949—51. Devet simfon ija : I. napisao prvu sveobuhvatnu povijest književnosti: Dett'Origine. 1935. Albertijev »Dijalog«. Zlatićem). Oslanjao se u prvom redu na folklorne elemente svoga rodnog kraja. 4. koncert za tamburu-solo i tamburaški orkestar. himni. 1951. Kao kompozitora najviše ga privlači muzičko kazalište. 15. Posebna izdanja SAN. 1934. Re di Svezia. ibid. 1925. VII. 2 sv. klavirski trio. 1. po kojemu je i dobio nadimak. u kojima je nasuprot dekadansi toga vremena postigao stilsku čistoću. Zvuk. Kako ćemo razumjeti glazbu. XII 1894 ■—). Dječja opera Ceadb6a coeK. 1965. 1784. DJELA. Udruženje kompozitora Hrvatske 1945 —1965. Djelovao kao crkveni dirigent katedrale u Segorbi (1808—18). 1924. Kovačevića »Muzičko stvaralaštvo u Hrvatskoj 1945—1965«. gdje je do kraja života dirigent crkve Nuenra Senora de la Merced i direktor dječačkog zbora. Kiriac. brojne obrade i dr. 1779. Komponovao je oko 18 marševa (najistaknutiji je Cvetićev marš). VI. IV. Bunjevačka kantata i dr. izvedena 1953 u Subotici) . 1949. knj. God. 10. R. Vreme. Balet Jurjaši. 1961). oktet za gudače i duhače. — Uredio: Vugoslav Music.. C. I 1817). književnik. 1943. Oratoriji: Saulle. u kojemu se on ne ograničuje samo na tumačenje elemenata tonske građevine. 140 godina Hrvatskog glazbenog zavoda. sv. 1931. God. Oko 45 opera (većinom opere serie): La morte di Cesare. Na Muzičkoj akademiji u Bukureštu bio je profesor komorne muzike (1926—48) i kompozicije (1948—59). God. nekoliko plesnih komada i solo-pesama (Nebo moje i dr. Prilozi biografskom rečniku srpskih muzičara. muzički pedagog i kompozitor (Ruma. III. Rad JAZU. V. Vatroslav Lisinski. La scuola musicale di Napoli (3 sv. Subird. Đordevič. 1944. Valenciji (1819—28) i Sevilli (1828—30). Isusovac. a uz to je osvijetlio ulogu muzike u društvu i njegovu razvitku te upozorio na specifičnosti 0 kojima umnogome ovisi život muzike. 3 kvinteta za gudački kvartet i flautu. Universul (1926) i dr. — Kompozicije za klavir. Zbog progona isusovaca u Španjolskoj. A. prikazao muzički razvoj u Hrvatskoj od XI st. SKG. Uvod u glazbenu estetiku. Zvuk. 3 kvinteta za gudački kvartet i obou. 1969. P. 1796 bibliotekar vojvode od Parme. Milo Cipra. 1942. S. Juan Andres. čagadajev. 7 simfonijeta. Na Konzervatoriju u Napulju učio kod svoga ujaka N. u 2 sv. Arti musices. 7. — VOKALNA. 1866—1966. Pozabljeni Nokturno Ferda Livadica. K. 1966 . Gaetano Andreozzi. Od 1803 učitelj pjevanja u Napulju. U tom djelu obradio muzičko kazalište i operu (3. Zvuk. strogost i plemenitost izraza. IV. 1830—36 dirigent kraljevske kapele i rektor dječačke pjevačke škole u Madridu. — Udžbenik Traite d'harmonie et de composition. je živim stilom i osjećajem za pravu mjeru. poema za klavir. MGG. gdje u 3. — Vokalne kompozicije (mješoviti zborovi). Lerida.: J. Omapoea edoea. Josip. Studij prava završio u Zagrebu (Dr iur). r lil DJELA. Jlasuna. 1929. Ćiraki). zalažući se za produbljivanje opernog sadržaja i Među ostalim Andreisovim radovima ističe se njegov uvod u muzičku umjetnost pod naslovom Vječni Orfej. 1931. ali je na nj utjecao i muzički folklor Lužičkih Srba. Didone abbandonata. 16. LIT. K. muzički kritičar i urednik književnih izdanja. Music in Croatia Dovm to the End of the Nineteenth Century. 1930. — Dva gudačka kvarteta. — W. kompozitor i muzički pisac (Bukin u Bačkoj. I. Muzikolog velike akribije. Osnovao prvi veliki ruski orkestar balalajki. 1944. 1941. knj. 337. Florimo. (1785—93). 1957. 1951—54 (II izd. MGG. ibid. koncert za violončelo. 1880—84 boravi u Australiji kao član orkestra (prvi fagotista.. ORKESTRALNA: Mala seoska simfonija. 1957. 16. Jakov Gotovac. 1966. Zagreb 1969. 1955. Srbobran. poeme. u 7 sv. 1959. Popularnost njegovih djela zasjenio je G. DJELA. ruski virtuoz na balalajci (Tverska gubernija. I. — Baleti Taina. Suite pitoreasca. izvedena 1956). 3. 2 suite. Castaldi) i zatim u Parizu (G. diriguje u mnogim drugim horovima. već govori također J. posebice djela Al Farabija.r958—63. sekstet za klavir i duhače. Kantate: Fruška gora. 1942. 1873 usavršava se na Bečkom konzervatorijumu u fagotu i ujedno radi kao horovođa srpskog akademskog pevačkog društva Zora. Kompozicije su mu rađene jednostavnijim izražajnim sredstvima i imaju pretežno popularan karakter. —■ SPISI: Ruska opera. OBpbie. A. Quintane (orgulje) i Queralta (kompozicija). 1968. 1932 i Luceafdrul. u kolektivnom radu »Historijski razvoj muzičke kulture u Jugoslaviji«. 21. gruzijski kompozitor (Ahalsopeli. V. — VI. muziku učio privatno u Slavonskoj Požegi i Pragu. koncert za violinu. koncert za klavir. 1942. rumunjski kompozitor (Bukurešt. 1955. Komponirao pretežno crkvena djela. — KOMORNA: gudački kvartet. Arti musices. 1949. Faure. Gaetano (Jommellino). sve do najnovijega doba. pjesma Husar Iriston. 351. oplemenjivanje pjesničkoga teksta muzikom. komponirao opere za kazališta u Italiji. II 1740 — Rim. 1767 prebjegao u Italiju. 1939.ANDRE1S — ANDRIC hrvatske muzike u kojoj je sistematično raspoređena grada stavljena pod lupu znanstvenih kriterija. Rusiji i Španjolskoj. Andrejević Australijanac. 1848 (iste godine izdano na španjolskom pod naslovom Tratado teorico-practico de Armonia y Composicion). 1924 i 1930. 1969. Vasilij Vasiljevič. Pedagošku djelatnost započeo kao asistent na katedri za kompoziciju u Tbilisiju. D. 1799. violinista i violista) Johanna Straussa. 1950. Slovaka i Čeha. 22. 11. španjolski literarni historičar i muzički pisac (Planes. 1951. DJELA. je izvrsno prikazao stilska razgraničenja u historijskom toku razvoja muzičke umjetnosti i potanje ušao u odnose koji vladaju između stvaraoca i njegova djela s jedne te slušatelja i kompozicije s druge strane. sv. Isacco figura del Redentore.: F. LIT. koja je zbog finansijskih teškoća posle godine dana zatvorena. 1958. 1941. ANDREOZZI. ANDREVI. opisuje konzervatorije u Veneciji. 1938 i dr. sonata za violinu i klavir. 18 simf. ANDRĆS. D JE LA . 1967. 5—6. Stabat Mater. Kantata II ritorno dei Numi. 27. G. KOMORNA: šest gudačkih kvarteta. Zvuk. Muzičke teme obradio je i u brošuri Lettera sopra la mušica degli arabi (obj. Muzička revija. V. Toderini u Letteratura turehese. I. kompozicije za violinu i klavir. sonatina. Suradnik časopisa Dimineata (1924). La passione di Gesu Cristo. 1926 i 1962. Progressi e Stato attuale d'ogni letteratura. duhački kvintet. Marinović). Značenje i struktura historijske—folklornog odjela Muzičkih akademija. 1944. zatim preselio u Pariz. — VOKALNA. Napisao je veliki broj kompozicija i obradbi za balalajku i orkestar. Andrejev. Rossini. i 4. Svoje kompozicije izgrađuje uglavnom na temama iz rumunjskog folklora. Razvoj muzičke umjetnosti u Hrvatskoj. Slovačka glazba (prva povijest slovačke muzike uopće). 1849 vratio se u Barcelonu. knj. 1944.: Srbin muzičar u Australiji. 3—4. 337. Kantata o Somboru. sv. Mogućnosti. ANDREJEV (Andreev). Studirao filozofiju i teologiju. 1969. 1884. DJELA. prorekao muzičku dramu budućnosti. Toša (Teodor)-Australijanac.RadJAZU. 4 novellette za klavirski kvintet. 1946. El juicio universal. (1782—98. 1968. prva bunjevačka opera. Nacionalizam i internacionalizam u glazbi. Muzička umjetnost u Dubrovniku. 5 uvertira. 1934. Muzička komedija Na vrbi svirala (vlastiti libreto. Alicante. XI 1853). plesova. I. referat za simpozij o Dubrovniku. G. B. 1786. CLXIX. . Po povratku u Srbiju osniva Tipografsko pevačko društvo Jakšić. 1953. sv. Oratoriji: La dulzura de la virtud. Studirao na Konzervatoriju u Bukureštu (D. Barhudarjan) i zatim prošao kurs aspiranture. Naličje glazbenog života. Muziku isprva učio privatno u Beogradu kod Cimbrića i Resa i ubrzo se zaposlio kao član orkestra Narodnog pozorišta. 1960. JlauiKapa. Akakij. V. 1919—54 djelovao u Zagrebu kao novinar. 1928. 18. radi kao nastavnik muzike u gimnaziji 1 drugim školama i osniva (1888) muzičku školu u Beogradu. V 1931). Jommellija. III 1894 — Zagreb. Spomenica Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Vječni Orfej. u knjizi K.. LIT. Gustavo. Učio u Barceloni kod J. 1954 i Raspršeno kolo (libreto V. 1802.) i. a 1807—14 prefekt Kraljevske knjižnice u Napulju. I959(zajedno sa S. Muzika. 1794. Misa de Requiem. Oko 60 zborova. Francisco Andrevi. Ko. oko 180 kompozici ja za tamburašk i orkestar. proučava arapsku muziku.). 1967. Francisco. 1965.. šokački svatovi. Uvod u muzičku umjetnost. 1785. Opere: Kano Kaiazu. Smrt Toše Andrejevića. Historija muzike (3 sv. znalački iskorišćujući svu poznatu literaturu. 150 solo-pjesama. LIT.. II. predavao retoriku i poetiku na Univerzitetu u Gandiji. 1952. I. poema za violončelo. 1954. 1922. Sv. Muzička enciklopedija. Bollert. Jakov Gotovac. 1. 1950. 1940. Usavršio konstrukciju tog instrumenta. Moskva—Lenjingrad 1948 (II izd. kasnije za različite komorne i orkestralne sa stave. duhački oktet. 1955. a u 4. Muzička nauka i njen razvitak. — K. 7—8 (i separat). XII 1786 — Barcelona. Rampa (1925). — STUDIJE I ČLANCI (izbor): O preduvjetima ispravne glazbene kritike. lamentacije. sv. I. Glasovirske skladbe Božidara Kunca. dvije komorne simfonije. 2. fagotista. Muzička kultura. 12.

škola za tambure. — Sabrao oko 2000 narodnih napjeva. .1944. 1953 (prva škola za sve sisteme) i dr.

1611. O'Neill). violinu i klavir. obou i klavir. Komponirao je zborska djela koja su postigla veliku popularnost (osobito muški zborovi). orguljaš i kompozitor (Hilversum. Anti/ona I za zbor. S 1589. Zweers).) Antiphonae seu Sacrae cantiones (1 gl. brat Willem.. 1965. Kalkbrenner i osobito H. Sonata da camera za flautu.). Surianom priredio izdanje zbirke gregorijanskih tzv. 1. 18. 1949—50 boravio u SAD usavrša vajući se kod A.). klarinet i fagot. kojoj je rukovodio Palestrina. i-gl. orguljaš i kompozitor (Haarlem. Brink. nizozemska obitelj muzičara. — Opera Philomela. Iduće godine dirigirao je u katedrali u 1 a kraće vrijeme djeluje na kraljevskom dvoru u Krakovu. De Pauw. V 1913). balada za obou i klavir. kompozitor (Rim. 1586. — Triplum za gitaru.. Gregorii et S. Litanie Deiparae.): 1609.52 ANDRIĆ — ANERIO ANDRIEU. psalam 47 za zbor i orkestar. sonata za violinu i klavir. 1613—20 bio je zborovoda crkve 5. M. 1955. Magnificat za sopran. slijedio je Palestrinin stil. Đ. ANENAlKA (anenaiki). arije. Madrigali (6-gl. — Klavirske kompozicije (2 sonate.). Poslije studija klavira i orgulja u Aachenu. Hamlet (Shakespeare). suita za gudački kvartet. Subotičke novine. 1967. Paintings za flautu i klavir. konstruirao ga je 1789 u tvorničar klavira J. 1568—74 bio so u zboru crkve S. K. solo-pjesme (ciklusi Miroir de peine. Veni creator za zbor i orkestar. Hendrik Franciscus. Zajedno sa F. 1965. D JE LA . solo-pjesme. Robert te B. duhački trio. 1605—10 crl Spirito u Rimu. — KOMORNA : Ouartetto in stile antico. 1963. F. 1966. 1905. — Opereta.: Allgemeine Musikalische Zeitung. I. s. M (3gl-)> !598. 42. 1965. III 1964). obou i klavir. 3 korala. Nastavnik muzike u gimnazijama i muzičkim školama u Nišu i Leskovcu. 1609. 1955. u različitim suvremenim zbirkama i U. 1963. — Ittrospezione I za klavir 4-ručno. simfonija Aves uz zbor. koji je 1851 konstruirao instrument. Muziek en muzikaliteit.). 1960. Cornelius (nazivan Kees). Andreas von Kreta. Movimenti za trublju. uvertire. B. sonata za violinu i klavir. Surianom. IX 1614). je spjevao oko 100 kanona. — Mise. Messe a 4 vod. concertino za klavir. Berija u Berlinu. Zwers i J. orguljaš u Culembourgu. tonsko sli zvukovno bogatstvo opažaju se najjače u duhovnim madrig važnim primjercima razvojne faze oratorija {oratorio vo DJELA: madrigali (2 knj. II dialogo past presepio (3-gl. 16. 1962. gali (5-gl. MGG. 17. Koncert za orgulje: varijacije na Couperinovu temu za flautu. 1945. koncert za klavir. Virginis (7-gl. Baleti. 4. Te Deum za sole. trublju. je stvorio djela uzorna i stoci stila. rog. 82. Marenzio. Vi. 1602. L'Attente mystique). Responsoria ad lectiones divini Officii Hebdomadas Sanctae 1606. LIT. pijanist i kompozitor (Hil versum. 1945. 1945. 1967. tokata. koji se sastoji od 250 strofa. VI 1939 —). VIII 1912 —). concertino za fagot i gudače. Maria dei Monti. Franck. zbor i orkestar. LIT. Luigi dei France Fr. Sakunlala i dr. Po je otišao u Krakov 1624 gdje je ostao do 1628. violončelo i klavir. 1950. 1964. 1927. 1. Canzone za flautu. Kasnije profesor kompozicije na Konzervatoriju u Amsterdamu. mise i dr. L. Sinfonietta concertante za 4 trubite. 1962. Istakao se i kao pijanist. 1962. — Solo-pjesme. DJELA: koncert za klavir i orkestar. — SPISI: C. 1599. Glavno mu je djelo Veliki kanon (6 /aucov). koncert za flautu. 1617. a gotovo svaka je strofa nički dotjerana parafraza jednog od stihova starozavjetni A. Pauw na Kon zervatoriju u Amsterdamu. tema s varijacijama za flautu. — Filmska muzika. 6. zborovi. — E. Magnificat za zbor i orgulje. DJELA: Madrigali spirituali (5-gl. brojne kraće kompozicije. Učenik K. Dr Josip Andrić (1894—1967). concertino za 2 klavira. 1607. Kerbler. —■ KOMORNA: trio za flautu. Jean Fr. 1959. do 6-gl.). — Grande Messe pour la Gloire de Dieu za sole. 1959. madrigali Rec\ armonica (i-gl. — Obradbe narodnih napjeva. 1950. 1613—17. 1930. Cc invocationibus koje je 1584 osnovao papa Grgur XIII. Tehnička jasnoća i dotjeranost polifonog oblik u njegovoj su muzici često povezani s dubokom izražaj Njegove mise ne prelaze granice strogih principa polifonij u motetima (osobito onima s manjim brojem glasova) po sklonost zvukovnom kontrastiranju i isticanju melodijske nasuprot harmonijskoj podlozi. 1952. 1962. I 1947). i arije La selva (i-gl. Obj. Sinfonia concertante. Jurriaan. C. sonatina. Japanse epigrammen za sopran. 1605. 1 nische Zeitschrift. Missarum (4-gl. 1962. M. Aanloop en sprangen za flautu. Slične pokušaje vršili su F. 1593. zbor i orkestar. moteti. do 8-gl. X. ORKESTRALNA: Ondim. B.). — KOMORNA: Percosse za flautu. rapsodija Thai. 1575—79 član dječačkog zbora pa kapele. o — Hierissos. intermezzi i dr. usavršavao se u kompoziciji kod L. kompozitor (Utrecht.).. Sciarada spagnola za duhački kvintet. Aan Zee za orkestar. — Rekvijem. obou i klavir. Muzika za radio-drame. passacaglia.). 1962.D'Andrieu. ANDRIĆ.). 1. introdukcija i allegro za 2 trublje. W(illner. I. Canzonette (4-gl. XI 1925 —). 1949. Commer. Poslije je imenovan kretskim metrop Smatra se da je A. a 1949—57 direktor Konzerva torija u Haagu. 1954. kraj Mitilinija. Komponira pod utjecajem A. moteti. 1967. Recorders za flautu i magnetofon. Summer Dances za 7 udaraljki. Kao i stariji brat Felice. (5-gl. Nicolaas Hendrik. Kasnije je u Parizu studirao filmsku muziku i uz to bio učenik O. Louis. bizantski pjesnik (Damask. oke — 27. Horovođa pevačkog društva Abrašević i dirigent Simfonijskog orkestra Radio-Niša. 1962. zbirku duhovnih madrigala Le Gioie s djelima 19 najistaknutijih ' društva Sodalitas musicorum (Palestrina. 1961. a 1937—53 bio direktor Konzer vatorija u Amsterdamu. 1934 i 1966). Zvuk. God. F. Djelovao i kao orguljaš katoličke kate drale u Utrechtu. A. Veliki kanon se pjeva i d četvrtak petoga korizmenog tjedna. Haberl (1903). zatim na Konzervatoriju u Rotterdamu. Coplanda i S. Herz. tvorac toga novog himničke pjesme koja je procvala u VII st. Novi barokni izraz. — VOKALNA: Ballade van de Marel za recitatora i orkestar.). Moteti (5 knj. L.). nazvan eolov klavir. — DRAA1SKA.: Jubilej dr. Kod njega se bogat polifoni u mnogoglasnim i višezbornim djelima ravnomjerno izmj s jednostavnom homofonijom u kompozicijama za manji glasova i basso continuo. 1957. Responsorit vitatis Domini (3-gl. izd. DJELA. obou. do 6-gl. a od 1579 u 5. Concerto Rotterdam za jazz sastav i orkestar. J. 5-gl. 1967. Pezzo festoso za duhački kvartet. 1964. Redovnik u Jeruzalerr stupao jeruzalemskog patrijarha na VI ekumenskom koncil u Konstantinopolu.: A. 1961. Proske. Istakao se i kao pijanist. do 5-gl. 1590. do 3-gl. 1908. Učitelji su mu bili njegov otac Nicolaas Hen drik. Č etiri simfonije : I. trio za flautu. A Flomer Song III za violončelo solo. God. 1962. Bio je učitelj (od 1585) u Collegio degl'In Rimu. trombon. madrig 6. do 2-gl. 1594 naslijedio Palestrinu kao kompozitor pa kapele. Mendelssohn (19.. — VOKALNA: Nocturnen za sopran i orkestar. 1611. 1958.). Concerti spirituali. obilni koloraturni odlomci iz crkvenog pjevanja (osobito XVI i XVII st. Francka i novijih francuskih kompozitora. Giovanni in Laterano. 1613. Over muziek. fantazija Mascherata. i 8-gl. C. Mariae Virginis ac S. Andrića. Messiaena. Gagliarde intavolate per sor Čembalo e Liuto. J. IX 1892 —). 1932. H. Osim toga bio je i dirigent društva Sodalitas mus suh Visitationis S. 1960. 1961 . zbor i orkestar. dc 1617. pijanist i kompozitor (Haarlem. Fran?ois -> Franciscus Magister ANDRIEU. gde je diplomirao nastavnički otsek 1939. violu i klavir. Ittrospezione II.). harfu i gudače. Jean Fran?ois d' ->. I 1865 — 22. Brat Felicea. 1966. J (1845). sin Nicolaasa Hendrika. canzonette. usav jući formalnu i tematsku čistoću polifone strukture. Felice. Harp.). 1934—49 orguljaš katedrale i uz to 1937—49 direktor Konzervatorija u Utrechtu. DJELA: Fantazija za klavir i orkestar. — Solo-pjesme. i potisnula iz bi: liturgije kontakion. F. Kerkradeu i Haarlemu. koji su se i na slogovima a-ne-ne ili a-ne-na. suita Respiration za 10 duhačkih instrumenata. F. klavirski trio. 1961. — C. ORKESTRALNA: Berkshire Symphony. canzonette. van Otterlooa na Konzervatoriju u Utrechtu. — KLA 1 IRSKA: sonata. X. ANERIO. Hommage a Milhaud za 11 instrumenata. Sacrae cantiones (i-gl. 1585. III. i 8-gl. 9. K. — Dvije sonate za klavir. Učio kod G. violu i gitaru. 30. B. — Za orgulje: Sonata da chiesa. 1618. Studirao na Konzervatoriju u Amsterdamu (J. 1587. NOVA IZD. Registers za klavir. L. 1950. God. harfu i gitaru. madrigali. 1608. A. 1963. 1964. Od 1916 bio je crkveni orguljaš u rodnom gradu. 4. 1614. lntermezzo za flautu i harfu. fagot i udaraljke. 1957. 25. što navješćuje monodijst Zborove Adoramus te Christe i Stabat Mater smatrali su vremena Palestrininim djelima. 4 plesa. Schnell u namjeri da se efekti eolov> primijene i u umjetničkoj muzici. 1962. varijacije i fuge na Kuhnauovu temu za gudače. 3. 1961. 1952. 1947. 1960. timpane i gudače. Preko 50 godina direktor muzičke škole Toonkumt u Hilversumu. Die Notationen des altrussischen Kircheng Moskau 1908. 1910—18 predavao klavir na Konzervatoriju u Haagu. trio za klarinet. 1960. do 6gl. 1963. — M. ] LIT. 1596 i II knj. Nanina. 1567 — Gr 1630). C. kompozitor i dirigent (Haarlem. God. Concentuum cotnpositoris (i-gl. O RK E STRA LN A. madrigali. . Aubade za duhački kvartet. brat Nicolaasa Hendrika. F. 5. Riesemann. 1965. van Baarena. Učio kod svog oca Hendrika i W. rog i trombon. V 1845 — Haarlem. Vi'ellesz. 1937. 3 kompozicije za flautu i harfu. Od 1575 pjevao u G Giulia pod Palestrinom. concertino za saksofon. 15. 1946 i IV. Stojan. — Klavirska suita In Gooiland's Dreven. sonata za violončelo i klavir. 2. Maria Maggiore. Niedermever (1844). Studirao na Muzičkoj školi Stanković. simfonija. Umro je na p ku u Rim. ANDRIESSEN. — Balet Het Labyrint. 1789.. Brucknera. ANDRIJA KRETSKI. pojedine motete obj. 1926. Mourning becomes Electra (E. G. Giovanni Francesco. 161: i 1618. 1945. Haberl (1903). Ein jambisches Gedicht des A. do 4-gl.Nanino. prvi pjesnik kanona. Heisenberg. do 4-gl. X 1887 — Amsterdam. Ittrospezione III za 2 klavira i 3 instrumentalne grupe. 1600—03 n di cappella crkve 5. sonata za flautu i klavir. Sacri concentus ( 4-gl. 1614. Ttvee improvisaties za flautu. Ugledajući se na Palestrinu A. 1600. Wind. 740). Scenska mu zika: Tartuf/e (Moliere). simfonijska studija. Series za 2 klavira. instrument s mijehorr skim oblikom sličan klaviru. — Zborovi. Saa etCantica: I knj. 1938. 4 madrigala za duhački kvartet. talijanski kompozitor (Rim. New York 1947. Brat Jurriaana. 1923. 28.).). 1949. ANEMOKORD (animocorde).). Willem. 3 invencije za violinu i violončelo. K. ali je s i nove izražajne elemente. DJELA. 1968. II. dirigent i kompozitor (Zaječar. —■ CRKVENA: sedam misa. flautu. 1939. Kussewitzkog. Ricercare. (8-gl. 1937. : (1933) i dr. osobito kao interpret djela Beethovena i Chopina.: pojedine mise obj. Editio Medicaea. Proske. 1614. 6-gl. madrigali Li diporti musicali (i-gl. Sličan je i postupak sa slo| no-e-a-ne u zapadnoj ili te-re-rem u bizantskoj muzici (teret LIT. obou i klavir. von Cret. O. Komponovao više kompozicija za mešovite i ženske horove.

V 1927 —). Barbere. II 1803). X. God. Od 1792 maestro di cappella crkve S. španjolska pjevačica. 1915. I 1888 —). talijanski kompozitor (Taggia kraj Napulja. oko 1800 i za Country Dance i Ecossaiseu.— F. Haberl. — VOKALNA.Baoh ANFOSSI. ANGKLUNG. Victoria de Los. // curioso indiscreto. Raugel. 5. Bessaraboff.. X. Alberto de ~> De Angelis. Firenca. trublju. Nuovi contributi Ule biografie di Maurizio e Felice Anerio. faux-bourdon). Casimiri. Gasparo. 1933 (novo izd. Giovanni Francesco Anerio. Rasselinstrument). [630. 1764.). 1951. 1939. Felice e Giovanni Francesco Anerio. 1620. — W. Piccinnija. violu i kontrabas. Opere (76): JI finto medico. KMJB. 1951. Chaconne ili Passsacaglia. 1689 objavio Pieces de clavecin . Rim. II. Oratoriji: Gesang von mir selbst (W_ Whitman). Ludvviga u Gottingenu. ugodena su u oktavama. RMI. A. moteti su obj. Mušica fera.). Pragu. Sopranos of Today. Njegovi pogledi i ideje o baletu. Cogula i F. unosi lirsku. Eitner (1875). NOVA IZD. — A. Pasquale ^nfossi. R. Sarabande. \. 1781: // cavaliere per amore. u Stockholmu. Učenik bečke Muzičke akademije. 1794. violu i 5 duhačkih instrumenata. sekstet za flautu. je stvorio okosnicu za tzv. — Isti. franc. Bauerle (1931) i dr. Povodom 70-godišnjice njegova života objavljena su 2 sveska Festschriften (Barcelona 1961). I. Boston 1941. gdje je debitirala 1944 (Mozart. zbirkama koje je sam pokrenuo. IV 1727 — Rim. do 4-gl. J.. javanski idiofoni instrument (njem. [774. Ghirlanda di sacre rose (5-gl. L'avaro. X. gudače. Od 1949 koncertira u mnogim gradovima Evrope. ANGLEBERT. X. Tamošnji stanovnici plešu često u većim grupama. Pariš i Helenu. DJELA. iz obitelji utaje. MGG. Note d'archivio. 1773 . ANGLES.ANERIO — ANGLĆS Sella Clori armonica (i-gl. Salzburg. 1891 i [895. MGG. XII 1969 Studij filozofije i teologije završio 1913 u Tarragoni. Učio violinu na napuljskom Konzervatoriju Santa Marta di Loreto. Tempo im je vrlo živ. [963. koncert za čembalo. do 3-gl. Torri. Messa di morli. Catnetti. Schering(i93l) i dr. 1871 i M. Hamburg 1713. K. Le nozze di Figaro). gudače i udaraljke. pojedinačne kompozicije u razli čitim suvremenim zbirkama i u rkp. — F. CH. I viaIgiatori felici. u različitim zbirkama. Becherini. — V. Pjeva na milanskoj Scali. ORKESTRALNA: simfonija (s orguljama). Brand). O. x Covent Gardenu u Londonu. U nastojanju da reformira tradicionalni balet A. Pedrella u Barceloni. DJELA. F. Parizu. Nei Parentali 1614—1914 di Felice \nerio e di Carlo Gesualdo. 1769. Nizozemska. Haberl. Dalet akcije. kojima su gornji dijelovi koso odrezani. a po povratku u domovinu imenovan je 1943 za direktora novoosnovanog Španjolskog instituta za muziko-logiju i člana Akademije lijepih umjetnosti u Barceloni. 1954. Po formi su suite. a osobito je raširen na zapadnoj ..: H.: J. XI 1923 —). 8. 1951. u Parizu. Das Neu-Eroffnete Orchester. Najodličniji poznavalac španjolske muzike. sopran Barcelona. Calzabigi). orguljaš vojvode od Orleansa. \arrenoratorium (S. ANGELES. Gail-larde. Mušica ad impulsum et pulsum za gudače i udaaljke. i 4-gl. kao i serija od 22 varijacije na Folies d'Espagne. 1887. 1903. za violu i komorni orkestar. I.. Od 1947 bio direktor Papinskog instituta za crkvenu muziku u Rimu. Un suo fugace soggiorno a Treviso. Della Corte. LIT. Gigue. — A.: D. Cogitatio za nonet. 1619. Kanade i Južne Amerike. M. ANGLAISE (danse anglaise. G. često sentimentalnu notu.. II. — R. Pjevanje i klavir učila na Konzervatoriju u Barceloni. F. Menuet. Bari 1923. To su tri serije od 30 do 40 kompozicija poredanih po tonalitetima.. I. Chigiana. Haberl. duhački kvintet. Švicarska). Giovanni Francesco Anerio ad alcune sue gagliarde per čembalo. neke mise obj. \~Jli. u svojim kompozicijama primjenjuje rane po-ifonijske (organum. Njegove su se opere izvodile u Italiji.. austrijski violinist i kompozitor (Beč. / Lieti scherzi. Stilizirani oblik toga plesa javlja se katkad u baroknoj instrumentalnoj suiti. 1776. španjolski muzikolog (Maspujols. Sacchina i N. Londonu. M. i. Pojedine kompozicije obj. Paul. a na završetku rasprava o harmoniji generalbasa. V. Ko. La Bibliofilia. 1620. Mušica za gudače. Napoli 1882. instrument XVII st. 1920. L'opera comica italiana nel 700. Od 1917 vodio muzički odjel biblioteke de Cata-lunya u Barceloni. u kazalištu Coldn u Buenos Airesu i od 1951 na operi Metropolitan j New Yorku. 1797). Giovanni Andrea ANGELIS. 1775. Rokseth. Conference za 2 violončela i komorni orkestar. — R. ibid.). LIT. Jean-Henri d'. LIT. / vecchi burlati. Za španjolskog građanskog rata 1936—39 boravio u Munchenu. — L. 1780. Kinkeldev (1910). Zeitschrift fur Kirchenmusik. ANGIOLINI. Chambonnieresa. MGG. J. Koncerti: za klavir . 1940. fagot. Felice Anerio : la »Congregazione dell' Oratorio«. Između pojedinih plesova umetnute su obradbe uvertira i plesova iz Lully-jevih opera. 1731 — Milano. Gavotte. Metastasio). Rime sacre concertate (2-gI. — G. Pasquale. M. Berlinu . Roesgen. sa 17 dijatonski ugođenih žica.: F. KMJB 1886. Chorbuch za zbor a cappella. Giovanni Francesco Anerio.S. i. NOVA IZD. više Couranta. Član tamošnjeg iimfonijskog orkestra i od 1956 dirigent komornog orkestra. — KOMORNA: kvartet za 2 violine. — B. 1784. violu i kontrabas. upotrebljava se i za druge plesove engleskog podrijetla: za Hornpipe. Mattheson. Fellerer. Gurlitta u Freiburgu im Breisgau i F. IV 1691).: Pieces de clavecin obj. — K.. Alberto ANGERER. 1628 — 23. Psalmi vesperarum (3-gl. u muzikologiji se kasnije usavršavao kod W. Rosenthal. K.: Y. bez uzmaha. H... —■ G. 24. Na početku zbirke nalazi se popis ukrasa i uputa za njihovo izvođenje. MFM. 1953. 1914. London 1950. pa je stoga područja objavio niz veoma zapaženih rasprava i muzičkih spomenika. se gradi u raznim veličinama. udara jući svaki o svoj angklung. L'incognita perseguitata.: S. Javi. Ein Beitrag zur BiogTaphie von Giovanni Francesco Anerio. Felice und Giovanni Fran:esco Anerio. Salve Regina i litanije F. Dva ili tri komada bambusova drva. Tagore. Eitner. muziku učio kod J. 4 mise. Jean Henri d'Anglebert. Trost der Philosophie (Boethius) i Sinfonia dominica n passione. mjera dvodobna. Dardo. Hindu Music. Haberl. avec la maniere de les jouer. La finta giardiniera (R. Berichte und kleine Beitrage nochmals zur Biographie von Gio/anni Francesco Anerio. Rekvijem i Te Deum obj. je svoja istraživanja usmjerio najviše na razdoblje od XIII do XV st. Naziv a. A. za flautu i komorni orkestar. psalmi i ir. Najuspjelije su mu komične opere u koje.. talijanski plesač. — Instrumentalna muzika. francuski kompozitor i čembalist(Pariz. Anerio. Učenik J. LIT. 1964. je utemeljitelj i muzičkog časopisa Anuario Musical.Champion. kasnije studirao kontrapunkt i kompoziciju kod A. A. Giovanni in Laterano u Rimu. Prve svoje balete postavio u Torinu (1757). Giovanni Francesco Anerio. koji se podudaraju s Glu-:kovim načelima o reformi opere. 1619. od 1664 čembalist Luja XIV. 1965 i za 12 instrumenata i klavir. 1934. London 1956. koreograf i teore-:ičar (Firenca. Proske. Haberl. započinju slobodnim preludijem. za violu da ? amba. — Dvanaest oratorija (La Betulia Liberata). tip engleskih plesova u francuskom baletu potkraj XVII st. 1965. La vera costanza. The Father of Modem Ballet. Ancient European Musical Instruments. a zatim slijedi Allemande.). 1949 1953. ibid. Giberta. Liberali. Gli irtigiani. Giovanni Andrea ->■ Bontempi. Andrea d' ~> D'Angeli. A. SAD. LIT. sakupljeni su u knjizi Posvete za Alcestu. 1934. A1F. Florimo. violinu. Maurizio. Tagliapietra. Higino. L. ANGELINI. Surađivao je sa Calzabigijem i Gluckom i zajedno > njima postavio je 1761 balet-pantomimu Don Juan. Pozvan je dva puta u Petrograd gdje je koreografirao balet Napuštena Di-iona. Stalan je gost najpoznatijih muzičkih festivala Edinburgh. Vješt polifoničar. Felice Anerio. [6. X. a zatim je djelovao u Beču. ibid. — H. La scuola musicale di Napoli. LIT. Andrea ANGELICA (angelique). 1946. LIT. — Misa za zbor a cappella. La clemenza di Tito (P. Gloriatio za kontrabas i komorni orkestar.: F. 1949) i G. Bollert. osobito u Publicaciones del Departamento de Mušica de la Biblioteca de Cataluna i Monumentos de la Mušica Espanola.: pojedine plesove obj. Calcutta 1882. po uzoru na Piccinnija. Federkofer. — Mušica za >rgu!je. engleski ples). Farrenc. Lynham. ali i suvremene oblike. smještena su na bambusovu stalku tako da kod trzanja u nj udaraju i odzvanjaju. gdje je 1927 postao profesor na Konzervatoriju i 1933 na Univerzitetu. ANGELI. Kobenhavnu.

Spanische Forschungen der GorresGesellschaft.. La mušica medieval en Toledo. 1947. El »Llibre Vermelh de Montserrat y los cantos y la dama sacra de los peregrinos durante le siglo XIV. La mušica conservada en la Biblioteca Colombina y en la Catedral de Sevilla. 8. ibid.. 1955. Estudis Universitaris Catalans. 1941. La notacion musical espanola de la sugunda mitad del 5. Alfonso V de Aragon. ibid. La mušica espanola desde la Edad Media kasta nueslros dias. 1926/27. El »Chanson-nier Francais* de la Colombina de Sevilla. 1939. Estudis Universitaris Catalans. STUDIJE (izbor): Les melodies del trobador Guiraut Riquier. 1929. Les Cantigues delreiN'AnfoselSavi. Kongress-Bericht des Kongresses fiir Kirchenmusik. ibid. dodatak u španjolskom izdanju »Male muzičke historije« J. Vopera di Morales e lo sviluppo della polifonia sacra spag-nola nel 1500.. Cristobal de Morales y Francisco Gu-errero. 1954. 1926. Anuario musical. 1954.ANGKLUNG DJELA. 1934 ( I I izd. 7. Wolfa. Die Bedeutung der Vokalpoliphonie fur die r'omische Litur-gie. 1938. 1954. Vida Cristiana. Anuario musical. — . 1944). La mušica en la Corte del rey D. Historia de la Mušica Espanola. 2. XV.

u strogo metričkom ritmu i na živom engleskom jeziku. 1563 i 1570. Istodi surađuje sa F. DJELA: simfonija. 1951). vo. i K Graun. Lenzewski. živahno). Lord. Vi. teži za jasnoćom. 1568. J. M. A. jednostavnošću i ura teženošću teksta i muzičkog izraza. Bacha.). English Cathedral Music. violu i kontrat Muzika za igrokaz Erzvin und Elmire (Goethe). . DJELA: instrumentalne kompozicije (trio-sonate. divertimento za klavir. Muziku 1 kod P. nećakinja Friedricha II. Cataleg dels Manuscrits Musicah de la colleccio Pedrell. Gerhardom) ibid. 1955. trio-sonatu u D-duru i 4 kon obj. 2 violine. ibid. 3 Songs of Love za 2 soprana i alt. Od svoje petnaeste godine. Recopi-lacion de sonetos y villancicos a auatro y a cinco. c. je jedan od pionira elektronske muzike u Kanadi. 1941. gl. 1921. Amalie Herzogin von Weimar (3 sv. njemački kompozitor (Berlin. krajem III i< Od 1552 orguljaš prvih orgulja crkve sv. 1951. LIT. Najpozn njene koreografije su balet Gajane (Hačaturjan) i nova vs baleta Šeherezada (Rimski-Korsakov). 1946. 1926—32. 1951. — C. Are en del za 2 klavira. — P. sonata za violinu i klavir. 1897). gdje je . 12. da Vittorije i drugih. 1958.:i^s^ č--^ 54 ANGLĆS — ANNIBALE PADOVANO ANHEMITONIKA -> Pentatonika 1 ANIMATO (tal. 1565 i II (4-gl. Cr. MQ. 1933. Monumentos de la Mušica Espaftola. Nina Aleksandrovna Anisimova. Giovanni.: K. 1921. 10.. Scholes. 1921. Ramlera). 1954. — Crl kompozicije. La Mušica en la Corte de Carlos V (uz to: L. The Oxford Companion to Music. Els Madrigals i la Missa de Difunts d'En Brudie (zajedno sa F. akcentuiranjem (pointing) koje je imalo zadatak. Venegas de Henestrosa. Byrd. 1927. . ibid. flautu. — Posebno izd. A. S. S Prinzessin Amalie von Preussen als Musikerin. 1951LIT. ibid. 2 stavka iz kantate Der Tod Jesu obj. III 1787). — KOMORNA: klavirski trio. van den Borren. 1958. Subirom). relativno je nepotpuno uspjeli napor oko stvaranja vlastitog muzičkog izraza na temelju gregorijanskog korala. Boulanger u Parizu. Istvan. općenito prošireno u djelima Josquina des Presa.novLe&est ihou. Učila kod F. 3. da istakne pojedini slog ili riječ u nizu ostalih i na taj način sačuva logičan smisao teksta. I i II. ANNA AMALIA. sovjetska plesači koreograf (Lenjingrad. LIT. Dok su neki slogovi podmetnuti pod duge note. G. I sv. 1937. Usprkos mnogim nastojanjima. 1952—56. de J. Interludium za gudače.. London 1943 — W. dok se u koralu ritmički zamah muzike upravlja normalnim govorom.: W. kanadski pjevač i kompozitor zabavnih mel< sirijskog podrijetla (Ottawa. : prešao na dvor austrijskog nadvojvode Karla u Graz. Krabbe. L.■^----■^. W. Nerijem kao dirigent i kompozitor u orat San Gerolamo della Caritd. je znatno pridonio razvoju orator forme. ANNIBALE PADOVANO (Hannibal Patavinus). biblijskih pjesama i drugih nabožnih tekstova koji se upotrebljava u liturgiji anglikanske crkve. 1948. 1933. Učenik Z. Nastojanje za isticanjem j deklamacije teksta iznio je A. Fellerer. Fantasia. što se a. jer su se odlikovali snažnim i pr. pruska princeza. NOVA IZD. Gibbons prihvatili su ovaj način obradbe i. 1551 i IV(5-gl.. 1936..sal . 1548. The Futilitv M Anglican Chant. 3 sv. p. koji ponekad podsjeća čak na recitativni stil talijanske opere XVIII st.. Sempr< animato ili poco a poco animato znači isto što i incalzando. — E. MGG. — VOKALNA: šest pjesama Na Conxy Pan za bariton i klavir. 19] W. sonate za flautu i 1 koračnice). već je tokom XVI st. kanadski kompozitor madžarskog podrijetla (Budimpešta. (zajedno sa J. c. Ono se temelji uglavnom na principima psalmodijskog recitiranja gregorijanskog korala s tom razlikom. RAM. 1920. 1944. Znatno je utjecala na umjetnički život Wein okupivši oko sebe istaknute umjetnike (Goethe. do 6-gl. Sis Quintets (zajedno sa R. a 1935 postavila je svoje prve balete na muziku špa skih kompozitora (Albeniz. Haydn i dr. Od 1914 zbirka se ču Berlinskoj državnoj biblioteci. Libro de Cifra Nueva). od se ne samo na karakter nego i na tempo kompozicije. Publicaciones del Departamento de Mušica de la Biblioteca de Cataluna.. H.. Bode. p. IV 1919 —). A. . izvodi četvoroglasno harmonizirano. on se sačuvao sve do danas. Laudi spirituali (2 knj. Već kao d počeo improvizirati napjeve. Soler. Marka u Veneciji. HohenzoHern-Jahrbuch. Pujol.). Pedrellom). : Ch.: dva stavka mise Conditor alme. tal ski orguljaš i kompozitor (Padova. AML. Vasquez. peace ac~cor~cU/ig to thy tvorcĆ: Y B /2>^ p TTM / KJ p ec/es p hane r se&n. A. oznaka za interpretaciju.gl. na način. 1951.). fagot. 1567 Magnificat (4 . klavir i timpane. LIT. Berlin 1884 (kao dodatak za MFM). Pearce. Komponirao je pretežno crk muziku. 1950. Kirnbergera i komponirala u stilu starih polifonii Skupila je bogatu zbirku rukopisa i štampanih muzičkih ć većinom kompozitora XVIII st. Aus der Musikaliensammlung der Weimarer Landesbiblii besonders dem Nachlass der Anna Amalie.). X 1739 — Weimar. LIT. Tallis. do 5-gl. madrigal i Magnifica' L. će najmanje smetati razumijevanju riječi«.Cervelli. C. 1947 (III sv. La Mušica a Catalunya fins al segle XIII. VII 1941 —). 1943.. 1951. četiri knjige madrigala: I (4-gl. A. — KLAVIRSKA: sonata. Palestrina. koje se javlja najprije kao falso kordone. Comments za alt i klavirski trio. Mur 1947.. Gornje navode ilustriraju slijedeći primjeri: ANISIMOVA. Madrigali i moteti (2 knj. 1915 (obrađenu za glas i li i 1916 (obrađenu za zbor). klarinet. Kao muzičar-amater očitovala zamjernu tehničku vjei i izvornost. LIT. I. ibid. ili čak pojedinim slogovima.. p i/u/ ^' J J ii^^^ ANKA. Cibanilles. Frangopulo. 3 Songs of Death za sopran. plesačkim temperamentom. ■ Miinnich. Hommage a Higino Angles. uvođenjem mjera i taktnih crta u harmonizacijama. 1909 —). 1946. Morlev i O. Siena 1955. Granados. kac s melodijom Diana stekao svjetsku popularnost. — A. A.. (Handel.). Opera Omnia I—IV. tenor i bas. God.). 3 sv. IV 1807).. ibid. Najvredniji su u njoj ruk< (autografi) i izdanja djela J. The Canticles Pointed. Stanton.. Tome se pokušalo doskočiti tzv. u predgovoru svoje zbirke 1 objavljene 1567. 25.: sonatu za flautu i b. 1567. He 1 dr. Harmoniziranje psalmodije. 1928 interpretirala je virtu Žar Pariza. Od 1949 djeluje kao nastavnik Konzervatorija u Montrealu.tion. Fellowes. La Mušica de las Cantigas del rey Alfonso el Sabio II: Transcripcion musical. K. — O. 1960 i 1961. I. Anna Amalie von Sachsen-Weimar. L piše se i con anima. Heuschele.). Opera omnia.: A. 1959. 1527 — Graz. kompromis. Ramsbotham. c. Le laudi spirituali di Giovanni Animuccia e le origini dell' on musicale a Roma. Kasnije je i to napušteno. ANHALT. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija. W. Romeua Figuerasa. —■ Schrift iibsr Musik (izgubljeno). Church Music in Historv and Practice. Torchi (Arte tnusizale in Italia. talijanski kompozitor (Firenca 1500 — Rim. Jena 1941. Kodalva na Muzičkoj akademiji u Budimpešti i N. kinja od Sachsen-Weimara. Petra u Rimu (nasljednik Palestrine). 1931. Th. dajući neopravdanu važnost izoliranim riječima. ANGLIKANSKO CRKVENO PJEVANJE obuhvaća poseban način izvođenja psalama. Zbirka misa (4-gl.thy te- va - lord. Fleischera i E Wolfa. 30. J. El Codex Musical de Las Huelgas. U anglikanskom pjevanju prozni akcenti ovise o nepromjenljivoj metričkoj shemi. Attualita di Giovanni Animuccia. A. bez obzira na književni oblik teksta.oa . sicisti toscani.). gdje izjavljuje da komponira ». ibid. NOVO IZD. G. T951. K. sestra Friedricha II. G. Ko. III(5-gl.. 1959.). 1547. Time se izražajna snaga melodije u tolikoj mjeri skučila da je gotovo potpuno izgubila vezu s originalnim vrelom iz koga je potekla. U duhu proturi macijskog pokreta A. God. 4 sv. Hasse.: M. — W. Friedlander. njemački kompozitor (Wolfenbiittel.. laudu obj. Berlin 1908. — Četiri Electronic Compositions. Kao kompozitor 1 i duhovnih madrigala A. III ili IV 1571). 1554. proširen ovaj način »stiliziranja« izvornog gregorijanskog korala. H pjesmu Auf! tapfre Krieger obj. s komentarima J.■s--^ -. I. MGG. Anna Amalia. napisao viš 300 ehansona. 1953.: Igrokaz Erwin und Elmire obj. II sv. Sarasate). Već njeni prvi nastupi u I listu Kirov bili su zapaženi. ANIMUCCIA. Uu: seroant defor mine part in. Paul. Jubilare Festschrift der Lai bibliothek. Morales. MGG.). Wieland. Funeral music. pokazujući osobitu lakoću stvaranja. Nina Aleksandrovna. Schering schichte der Musik in Beispielen). violu i violor 2 sonatine za obligatni čembalo. XI 172 30.. Eitner. Kao pjevač jeda od najistaknutijih svjetskih predstavnika zabavnog muzi žanra. 1776 i za farsu Jahrmar zu Plundersweilen (Goethe). alt. 1 pojedine odlomke.). :. — Ch. — La Mušica en la Corte de los Reyes Catolicos. Giovanni Animuccia. balada i zabavnih melodija. do 6-gl. Douglas. Prvi engleski kompozitori kao Th. Abert. rog. London i New York 1938.). Music and Letters. 1954. h p&ac e seen ucorcLng to Ay sal. ova su dva sistema ostala nepomirljiva. 9. c. p. NOVA IZD. U njegovim dje nema formalističkog kontrapunktiranja. Rubija i J. G. ANNA AMALIA. — Isti.: Catdlogo Musical de la Biblioteca Nacional de Madrid.: R. — Kantata Der Jod Jesu (na tekst K. J. 1555—71 rnaestt cappella crkve sv. Tanworth in Arden 1946. Grupiranje teksta u omeđene taktove izmijenilo je prirodnu deklamaciju. 1951. ncut Idtest tAou lhy seroant deport in. a u mnogim napjevima. Psalam XIX za bariton i klavir. Opera omnia.. G. -gl. Prema tome je a. Lenzewski. 1896 i 1916. ' DJELA. 1956. 1949. 1778. pa se u himnima nastojala sa čuvati prirodna gipkost recitacije. (recitativo secco). premda su tokom stoljeća nastajale promjene. 1928—31. 2 sv. W. ibid. 1950. 1951. nastojalo se postići što veću okretnost izvođenja. umjetničku karijeru započeo kao dirigent opere u Budimpešti. Lenjingrad . Katalog der Musikalien-Sammlung des Joahimi schen Gvmnasiums zu Berlin. Osobito je u XVII st. II (4-gl. 1935.. Herzogin Anna Amalia. 1954. koji se sastoje od nota kraćih vrijednosti. čitav niz riječi morao se izvoditi na jednu razmjerno kratku notu. 2 sv.

što je odgovaralo mentalitetu tadašnjeg čovjeka. kao i za prikazivanje folklora u domovini i u inozemstvu. »Oštri se kontrasti spajaju tako u estetsku cjelinu. Gerbert. ntrodukcija i scherzo. ilologija. I. Scriptores ecclesiastici de mušica (3 sv. držeći se dosljedno principa da je potrebno sačuvati stil i karakter svake igre i koristiti samo izvornu gradu. koje u srednjem rijeku nasljeđuje jedan teoretičar od drugoga. teologija i historija).. klarinetist Miha Gunzek. u živopisnu. Klotz. N. u Dubrovniku KUD Linđo. ANSAMBEL SLAVKO OSTERC (Ensemble SO). G. 1863. G.ostovao na festivalima u Varšavi (1963). 1604 (posthumna zbirka koja sadržava i tokate drugih majsto. pisac četvrte anonimne asprave prvog sveska Scriptores Coussemakera. violinist Tomaž Lorenz.: A. Veermana i S. H. S. — M. Hennebains {Edi-'. a 1948 skupini su pristupili i neki članovi studentskog KUD Tone Tomšič. tonus. Vodi ga . ali u svoj program stavlja i najljepše primjere narodne umjetnosti ostalih naroda Jugoslavije. Azije.a). Leipzig 904. LIT. 1897. Uz to je ansambl . — Među amaterskim folklornim ansamblima u SR Hrvatskoj izdvajaju se svojim kvalitetom sekcije kulturnoumjetničkih društava u Zagrebu: omladinsko KUD Joža Vlahović (osnovano 1945). 1934). Ramovš i dr. NOVA IZD. skupina reproduktivnih umjetlika muzičara. 4. — Isti. Couss. a bave se i scenskim obradama pojedinih plesova.: J. U toku dosadašnjeg rada Kolo je dalo na hiljade javnih priredaba u Beogradu i gotovo u svim jugoslavenskim gradovima. i to standardni koncertni repertoar i avangardle partiture. Najvažnije zbirke u kojima su sabrana i djela anonimnih mtora: M. —■ G. Pod rukovodstvom Olge Skovran ansambl je stvorio bogat i raznolik program narodnih igara iz svih krajeva Jugoslavije. U Prizrenu je veliku aktivnost razvio zbor albanskog KUD Agimi. Scriptorum de mušica medii aevi nova series (4 sv. 2 uvertire. radničko KUD Abrašević (1905). 1. Lađo u prvom redu prikazuje hrvatske tradicionalne plesove. a koncertirao je u više navrata u Čehoslovačkoj. Tako je anon. Među prvima je objavio instrumentalne ricercare i usavršio ormu tokate. nizozemski dirigent i kompozitor Zeltbommel. U proteklih 20 godina Lađo je nastupio više od 2000 puta u zemlji i u najuglednijim koncertnim dvoranama Evrope. od kojih su neka i njemu losvećena (Shin-Ichi Matsushita. LIT. kao i u mnogim zemljama Evrope i drugih kontinenata. kornist ože Falout.). Einstein. ANSAMBL (franc. koji vrlo uspješno propagiraju jugoslavensku narodnu umjetnost i u inozemstvu.: Ricercare iz 1556 obj. Sofiji (1968) i Dubrovuku (1969). Liber Primus. pjesme i nošnje. prvi prakticirao dvozborni stil u muziciranju na orgujama. P. ostvarenja nepoznatih autora. i kojima su se sluiili i neki poznati autori. PLESOVA I PJESAMA SFRJ prije orguljaš. omladinsko KUD Ivo Lola Ribar (1944). a umjetnički rukovodilac Zvonko Ljevaković. — H. Nakon smrti svog osnivača F. de La Fage. 1945 osnovana je u Sloveniji folklorno-plesna skupina pri Glasbeno-narodopisnom institutu u Ljubljani za potrebe institutskog rada na istraživanju slovenskog plesnog folklora. Sjeverne i Južne Amerike. idnosno muzičko-scensko djelo. pa je skupina otada najčešće nastupala pod tim imenom. Marolta (1951) promijenila je ime u Akademska folklorno-plesna skupina France Marolt. de Coussemaker. — H.). — H. suita Das kalte Herz. Jt'ien 1930. Geschichte der Mensuralnotation von 1250 bis 1460. a A. Ippel. Kassel 1962.ions de VOiseau Syre. Del Valle De Paz. I. Anonvmi. željezničarsko KUD Branko Cvetković (1944). —■ H. Adler Festschrift. Ansambl je u početku nastupao pod ime-lom Pro mušica viva. P. a ni bibliografija. U Srbiji je 1948 utemeljen profesionalni državni ansambl narodnih igara Kolo. U toku vremena neke su od tih grupa prestale s radom.). 1567 obrister Musicus i 1570 Kapellmeister. Die 7 riihgeschichte des musikalischen Urheberrechts. Annibale Padovano nella storia della mušica lel cinquecento. Pohlmann.) u rkp. I. Leipzig 1928. a 1917—29 vodio je Residentie drchester u Amsterdamu. 1590 (u skupnoj zbirci). osvajajući brojne nacionalne i internacionalne nagrade. i 8-gl. Do danas 1970) na njegovim je koncertima doživjelo praizvedbu više od 0 suvremenih muzičkih ostvarenja. — Dvije kantate za dječje glasove. Od amaterskih ansambla srpskih kulturno-umjetničkih društava najviši su domet postigli u Beogradu: studentsko KUD Branko Krsmanović (osnovano 1946). naročito djela jugoslavenskih kompozitora. — Clavirski kvintet. a nedostaju im notni primjeri. bis 19. Lk. Riemann. koji proučava i njeguje isključivo vojvođanske igre. — \iissarum (5gl. Za određivanje doba u kojem je anonimno djelo lastalo važan je opći sadržaj. — Prema nepotpunim podacima u Srbiji je 1949 bilo oko 1500 grupa sa preko 20000 igrača. Wolf. na . ANROOY. Bio orkestralni muzičar u raznim evropskim :emljama. glumaca ili plesača. Repertoar ansambla obuhvaća komornu nuziku XX stoljeća. MGG. Autori anonimnih Ijela citiraju se obično prema mjestu. R. Toccate e Ricer-ari per organo. Kun.). Afrike. B. oblika i boja. madrigali (5-gI. — // primo libro de Madrigali (5-gl. Jahrhundert. ensemble). Handbuch der Notationskunde. clavis. Huschen. 1784. naročito među srednjoškolskom omladinom. 1901. stalno sudjeluje na Muzičkom bienalu u Zagrebu. 1556. Od 1901 kazališni dirigent u Amsterdamu. Njemačkoj i Italiji. nije još do danas izvršen cjelokupan pregled anonima. harfistica Paula Uršič pijanist Aci Bertoncelj. Battaglia per sonar d'Instrumenti da fiato (8-gl. Peter van. U Hrvatskoj je 1949 osnovan Državni zbor narodnih plesova i pjesama sa sjedištem u Zagrebu. Reaney. često ni mjesta. Kongress-Bericht. O. O. u Nišu KUD Abrašević i KUD Oro. misa za 24 glasa u rkp. čas eksplozivno-temperamentnu a čas u melankolično obojenu simfoniju pokreta. i tursko KUD Dogru--Yol. Prvi javni nastup triju parova bio je iste godine u ljetu. 1564. Liber Motectorum 5-gl. kao i sindikalnih i omladinskih kulturnoprosvjetnih društava. osnovan 1964 pod rukovodstvom Slavka Kvasneskog. DJELA: II prima libro de Ricercari (4-gl). DJELA. prigodno prikazivanje folklora bilo je na raznim priredbama prepušteno seljačkim grupama. jeschichte der Musiktheorie im 9. naročito pod vodstvom Lorenca Antonija. X 1954). poštarsko KUD Vilim Galjer (1945). Zur Frage der Autorenzuweisung in nittelalterlichen Musiktraktaten. koji zajednički izvode muzičko. moteti i4-gl. Iz SR Srbije ističu se još ovi amaterski ansambli: u Novom Sadu radničko KUD Svetozar Marković i KUD Rusina Maksim Gorki. Pored mnogobrojnih grupa za izvođenje plesova i pjesama koje djeluju u okviru radničkih kulturnoumjetničkih društava. Poslije Oslobođenja 1945 u mnogim gradovima Jugoslavije osnovane su brojne grupe za izvođenje narodnih plesova i pjesama. M. Oni interpretiraju izvorne narodne plesove. Schollum. poštarsko KUD Doka Pavlović (1945) i dr.). Smatra iedaje A. U SR Hrvatskoj afirmirali su se još: u Splitu radničko KUD Jedinstvo. Tanje-eva u Moskvi. Odlomak scenskih ili većih vokalno-instrumentalnih djela. 1951. od 1905 u jroningenu. nože se pretpostaviti da su im se autori svjesno povlačili u tamu jezimenosti. nazvao se u maju 1963. God.). Fragmenta inedita scriptorum anonymorum u Nicolai lapuani presbyteru compendium musicale. estivalu sodobne komorne glasbe u Slatini Radencima i na ugoslavenskoj muzičkoj tribini u Opatiji.). i to podjednako . Učenik J. —■ G. gotovo u svakoj socijalističkoj republici osnovani su profesionalni državni ansambli.) u rkp. i 6-gl. Njihov je zadatak upoznavanje i njegovanje pjesama i plesova svih jugoslavenskih naroda. a u nekim slučajevima upotreba idređenih termina (modus. 1864—76 i \. ORKESTRALNA: balada za violinu. konorno muzičko tijelo osnovano 1962 u Ljubljani na poticaj kom-»ozitorske skupine Pro mušica viva za njen koncert na festivalu Mu-ica nova u Opatiji 1962. na kojemu se u pojedinoj :birci nalaze. u Valjevu KUD Abrašević i u Šapcu KUD Abrašević. P. Broj članstva se naglo širio. Anonimni traktati većinom ne nose oznake . 1902. od 1910 u Arnhemu. Zadatak ansambla ne sastoji se samo u tome da preko javnih izvedaba prikazuje folklorno blago s područja SFRJ. XX. već i da pomaže folklornim grupama SR Hrvatske u njihovu umjetničkom usavršavanju. van Adelberga u Utrechtu i S. za razliku od nekih drugih znanosti (filozofija. E. u Opatiji KUD Zora. 1898. Pierront i J. X 1879 — Hag. medu :ojima su flautist Feđa Rupel. koji je najviše zaslužan za visok artistički nivo i međunarodnu afirmaciju. MGG.odine. ne navode suvremenike. 1573. Do završetka Drugog svjetskog rata nije u Sloveniji bilo ni jednoga društva koje bi njegovalo narodne plesove.« Direktor ansambla (1970) je Ivo Vuljević.enaara. a stalni su članovi istaknuti slovenski koncertanti. S. 1898 i 1899. lastavak Gerbertova djela izdao je Ch. Kassel 1962. u Osijeku Pajo Kolarić i dr. Torino 1933. zvuka. Rumunjskoj. a u Prištini profesionalni ansambl narodnih igara Šota. 1kojemu nastupa određeni manji sastav izvodilaca. proširivši je na trodijelni oblik dodavanjem imita-:ijskoga srednjeg dijela. izabirajući najljepše i najkarakterističnije. 951.). sa ciljem da njeguje narodne igre Albanaca u Jugoslaviji. studentsko KUD Ivan Goran Kovačić (1948). Wa-. ANSAMBLI NARODNIH PLESOVA I PJESAMA SFRJ. radničko KUD Otokar Keršovani (1946) i Vladimir Nazor (1947). Annibale Padoanos Madrigalbuch. i. 1896. 1567. Izdanja inonimnih djela po vremenu svog postanka idu gotovo uvijek 1 srednji vijek (rjeđe u XVII i XVIII st. koji se od 1955 zove Lađo. Petrič. 1935 prestao javno nastupati. srednjim i stručnim školama. lerlin 1938. 55 ANONIMNA DJELA. Za velik broj anonimlih djela.ANNIBALE PADOVANO — ANSAMBLI NAR. Obuhvaćen je uglavnom peiod IV—XVI st. U Zrenjaninu djeluje poluprofesionalni ansambl Đura Jakšić. 2. Svojim nastupima u izvornim narodnim nošnjama društvo je steklo mnoga priznanja u zemlji i u inozemstvu. God. željezničarsko KUD Vinko Jeđut (1946) i grafičarsko KUD Ognjen Priča (1947). 13. vox i dr. dok su se druge razvile u ozbiljne amaterske plesne i pjevačke kolektive. U nuzikologiji. ne računajući grupe u osnovnim. Austriji. rapsodija Piet Hein. Annibale Padovano. Terminologie in den mittelalterlichen Musiktraktaten (disertacija). Leipzig 1913. 13.). prije svega onih iz srednjeg razdoblja srednjeg vijeka. Musikwissenschaftliche Arteiten.

kršten 9. 11. 1936. U Makedoniji je 1949 osnovan ansambl narodnih igara i pjesama Tanec. Conrad Ansorge. Piguet. Ansermets Musikdenken. Medu njima se najviše afirmirala folklorna skupina KUD Tine Rožanc.— J. DJELA: Asthetik der Tonkunst — Stiherzvandschaften zzvischen Musik und anderen Kiinsten. I. Ovakvo dijalo bolje do izražaja.-c. koncert za klavir i orkestar. Karavanke u Tržiču i dr. LIT. 1938. Propa menu muziku. Frage der musikalischen Symbolik. — Transkripcije za orkestar. Kočo Racin. — Requie za tenor. Bloch) Gedalge). 25. Binet). talijanska obitelj orguljaša. — Tri sonate i druge kompozicije za klavir. Ernest Ansermet. sindikata i omladinskih organizacija. Čehoslovačkoj i Rumunjskoj. Leipzigu i Parizu (T. Breithaupt ibid. 1964. Brescia. osobito iz Crne Gore. Neue Schvveizeri 1926. — W. Predvor pri Kranju. — H. Das Farbe-Ton-Problem im psycho-logischen Gesamtbereich. muški zbor i orkestar. embouchure odomaćio se kod nas izraz ambažura). Stari trg ob Kolpi. osobito za izvođenje onih starinskih pjesama koje se zbog arhaičnih obilježja ne daju harmonizirati po zapadnoevropskim harmonijskim principima. der Pelikan. Debat sur Vart conletnporain. Istakao se kao interpret Beethoven Schumanna. Lausanne 1964. 1929. Razvojem turizma raširilo se u posljednje vrijeme zanimanje za plesni folklor. dok nisu pronađeni ventili. Ernest Ansermet. 1927. Najmlađi u ovoj skupini je ansambl studentskog folklornog društva Mirko Srzentić. 25. 1936. Državni ansambl narodnih igara Crne Gore Oro osnovan je na Cetinju 1951. narodnih pjevača i muzičara. Ernest Ansermet und das Orchestre de 1 Laussanne 1943. oko 1530 —?) i Graziadio /(Br te Costanzo. Curjel. Conrad Ansorge. XII 1549 — 14 Graziadija. odlikovanja i nagrade. 1951. kompozicije. — K. Das Verhaltnis der Musik zu den bildenden ANTEGNATI. Koristeći folklorno bogatstvo svoje republike i iznoseći ga na javnim nastupima u zemlji i u inozemstvu. 1919. najpoznatiji član obitelji. nastavak). Nord und Sud Schellenberg. Bojanci. oko 1556). — Isti. Zeitschrift ftir Ps Die Syndsthesien und das Farbe-Ton-Problem. ANSAMBL ZAGREBAČKIH SOLISTA -+ Zagrebački solisti ANSATZ (njem. Ernest Ansermet. one su postigle opetovana priznanja. a neko je vrijen katedrale u Milanu. ANSERMET kom (Gazette de DJELA: simfonijska pjesma Feuilles de Printemps.UENTE (tal. 1930. gudački sekstet. Tappolet. 1962. Kod limenih instrumenata dodatni dio koji je produljivao cijev i omogućivao sviranje i neharmonijskih tonova. tjber den Ansatz der Blechblaser. Augsbourg. Ernest Ansermet. 1920.). Neke skupine djeluju u okviru kulturno-prosvjetnih društava (Svoboda u Jesenkama. dobijala priznanja i osvajala nagrade ova kulturno-umjetnička društva: akademsko društvo Mirče Acev. pr ći). Tanec se u većini slučajeva strogo pridržava čistih narodnih izvora.. ako svaku frazu izvodi druga a. Ansermet. osobito u izvornom obliku.: W. Studirao u Miinchenu. U okviru rada toga ansambla pokušalo se spojiti netemperirane narodne muzičke instrumente s modernim orkestralnim instrumentima. oko 1450 — Albino. ANTECEDENTE-CONSEO. Sastavljen od pro fesionalnih plesača.). Ernest. Ts L'arte organica jedan je od najvažnijih izvora mehanizma i načina gradnje orgulja onog vreme . 1928. Od amaterskih ansambla narodnih plesova i pjesama u Makedoniji na brojnim su koncertima u zemlji i inozemstvu postigla zapažene rezultate. dodatak. Georg Ernst. a u posljednje doba zamjerne uspjehe ostvaruju također folklorna skupina Emona iz Ljubljane i studentsko KUD Student iz Maribora. od 1920 na Univerzitetu u Hamburgu gdje je uz to 1942—45 i direktor Psihološkog instituta. Preloka. U Bosni i Hercegovim nema državnog ansambla narodnih plesova i pjesama. ANSERMET. Kod limenih instrumenata usnice preuzimaju i funkciju jezičca. ANSORGE. 1927—36. Costanzo (Brescia. Debereaz). M. God. Riemann. 21. 1948.. Milanu. Najznačajnije rezultate ostvarile su folklorne sekcije kulturno-umjetničkih društava u Banjaluci (Veselin Masleša). dok to kod drvenih duhačkih instrumenata nije potrebno. kojemu je u Njemačkoj utirao put. Kassel 1956. Geneve. njemački muzički pisac (Braunschweig. Zeitschrift fur Asthetik. Umjesto toga veliku su aktivnost razvile folklorne sekcije pojedinih kulturno-umjetničkih društava. Cl. Tvrtku je utem (Lunezzane. a izvodio ih je na mnogobrojnim koncertima u zemlji i inozemstvu. Njegov repertoar igara i pjesama vrlo je opsežan. švicarski dirigent i koi vey. Osim u domovini velik je uspjeh postigao na gostovanjima u Italiji. Gavoty. St tako po prvi put značajna djela si tora. Profesionalnog državnog ansambla u Sloveniji nema. Les fondements de I conscience humaine (2 sv. obrađivao i interpretirao folklor iz svih naših republika. U tehnici pjevanja način dobivanja prvog tona neke fraze ( -» Einsatz). Hofmann. 2. ali djeluje i dalje kao folklorna grupa KUD Njegoš na Cetinju. njemački pijanist i kom vvald. Stravins dirigent baletne Djagiljeva (191 1918 bio je gl novoosnovanog C Suisse romande 1 je vodio do 1966 među najveće d generacije. Vinica. 1. II 193c na Konzervatoriju u Leipzigu. Mostaru (Abrašević) i Sarajevu (Ivo Lola Ribar. Lipps. Farben-horen und Kunstschaffen. MGG. Melos. Radionu su zatim vodili Bar Benedetto (Brescia.). Wundt. M. Laux. Vlado Tasevski i Orce Nikolov iz Skopja. ol Giovanni Francesco (?) koji je uz orgulje (među lanskoj katedrali) gradio i čembala.: R. Giovanni Giacomo (Brescia. Tappolet. Nakon turneje po Americi pr 1903 na konzervatoriju Klindworth-Scharwenka u 1920 vodio majstorsku klasu klavira na Njemačkoj n miji u Pragu. Der deutsche Film. — C. 8. Miljenko Cvitković.56 ANSAMBLI NARODNIH PLESOVA I PJESAMA SFRJ — ANTEGN/ Kiinsten im Lichte stilistischer Betrachtungen. ! ten und den Sinn subjektiver Tonempfindungen. Entretiens sur la musiaue (sa 1963. Farbe-TonForschungen (3 sv. M. upotrebljavaju se i kao sinonimi za temu subjekt) i odgovor (comes. nastupao je u zemlji i u inozemstvu. 1953 . Breithaupt. Sagradio je oko 150 org Bresciji. H. Mu Mottl) i Berlinu Orkestralni dirig reauxu (1911—1< njem I. E. — SPISI: Le geste d 1943. DJELA: dvije simfonije. Bergamu i Mantovi. II 1969). Schvveizerische Musikzeitung Baudry i G. zbog odabranog programa koji se sastojao pretežno od plesova sa cijelog područja SR Slovenije i zbog izvrsne realizacije. U Crnoj Gori postoje tri folklorna ansambla. solo-pjesme.). AFMW. Archiv ftir die gesamte Psychologie. K. Beltinci. Folklorni ansambl Budo Tomović ističe se također raznovrsnim umjetničkim repertoarom. soi i klavir. Njegov rad je u prvom redu. Ko. — R. nazivi za dvije melodijske fraze (ili rečenice) sobno odnose kao pitanje i odgovor. Upotreblja vao se u XVIII i XIX st. Slobodan Princip Seljo i Vaso Miskin Crni). Lancova vas. Muziku uči (A. Predgrad i dr. Conrad Ansorge. pa danas djeluje više seljačkih skupina u raznim mjestima (Bohinj. risposta) u fugi. Lausanne 1943. Organizirao je i 1927— 31 vodio kongrese Farbe-Ton-Forschung i uređivao njihove publikacije. — Pj i uz klavir. 15. Cirkovce. p( sku i rusku (I. M. Err les fondements de la musique. -Ernst Ansermet. Kurze Einfiihrung in Farbe-Ton-Forschung. Ilinden iz Bitole i Panče Pešev iz Kumanova. 1929. U njegovim kompozicijama osjeća se sionizma. položaj usana kod sviranja na drvenim i limenim duhačkim instrumentima (prema istoznačnom franc. Conrad. Neuchatel-Paris 1965. Proleter. XI 1886 — Hamburg. Košta Abrašević.: H. — Dva gudačka kvarteta. Po uzoru na ansambl France Marolt počele su se po cijeloj Sloveniji osnivati folklorne skupine kod kulturno-umjetničkih društava. Prikupljao je. Markovci. Bergarm Naslijedili su ga sinovi Giovanni Battista (Bresci Lodi. 13. Bavio se i rr E. XI 1883 — Ženeva. XII 1953). On je 1584— ljaš katedrale u Bresciji. 15. LIT. Cremoni. Neue Zeitschrift fiir Musik. 2. Da) Polemik gegen Schonberg. 1966. A. kasnije (1885—86) u Weimaru i Rimu. N nici djelovali u Bresciji od sredine XV do sredine dili su ukupno više od 400 orgulja. W. R. 51. Bild und Klang. LIT. Šlezija. Pre stao je s radom 1954. X 1862 — Berlin. Neue Wissenscha logie. Žt blan. Wiirzburgu. — B. 1928. Abriss der Musikaesthetik. Ober den psychologischen Ausdruck der Musik im Zeitalter der Romantik. ' Ali? molto quasi presto 1 VCELLO ANSCHUTZ. 1915—19 predavao na Univerzitetu u Carigradu. usmjeren na klasifikaciju i izvođenje narodnih igara i pjesama sa gledišta njihovih glavnih odlika.

— P. suita za komorni orkestar. Antigo). Trieste 1880. je nastao u doba Reformacije. Capriccio. unoseći u partituru neuobičajene sastave. N. Anthems and Anthem Composers. 1947. Schmidt-Gorg. Mušica sacra. Our Contemporarv Composers. 1969. koncert za klavir. — Kantata. U svemu je poznato 21 Anticovo izdanje. Mikrographien. 1950. Antheil and the Treatise on Harmonv. prijevremeni nastup jednoga ili više tonova nekog akorda koji se u cjelini pojavljuje tek na idućoj naglašenoj dobi. Fighting the Waves. ansambl. W. Oko 1509 preselio u Rim i započeo nakladničku djelatnost. Kobenhavn 1943 (II izd. 1727). Six Likes za tubu solo. Cali- ANTIČKI DUR. Hrvatski skladatelji XVI sto ljeća. London 1901. a onu s drugim cen trom orijentalni dur. grčki kompozitor (Atena. L. Kalomirisa i J. J. To je prva talijanska tiskana zbirka muzike za orgulje. serenada za komorni orkestar. — Isti. — J. Muoni. A. 1948. Pored elemenata jazza. Pound. — KOMORNA: Ouartetto giocoso za obou. — J. God. ide u najistaknutije predstavnike mlade kompozitorske generacije u svijetu. Venus in Africa. Ljestvicu s prvim centrom nazvao je a. tal. brojne antheme polifonog stila s bogatim imitacijama. a. Petruccija. WaIker. franc. anticipatio uzimanje unaprijed. LIT. vjerojatno orguljaš i pjevač u Veneciji (15 njegovih frottola objavio je Petrucci u prvim zbirkama iz 1504—08). ->■ Monnet. MGG. A. Bialasa na Visokoj muzičkoj školi u Miinchenu i radio u Studiju za elektronsku muziku. 1587 —?) te njegov sin Graziadio II (Brescia. Dreams. 1967. Over the Plains. Blow. 1968 boravio je kao stipendist u Berlinu. 12. na kojoj ga očekujemo. himna. LIT. — R. Jean ANTHONIOU. Jeux za violončelo i gudače. Piber. 1930. 1948. a.: K. 1935. 1910— u. je primjenjivao novu tehniku notnog tiska prema metodi O. —• C. od grč. Jazz Symphony za komorni orkestar (prer. The English Anthem 1580—1640. Vasiljević na osnovu analize narodnih pjesama s Kosova. 1951. ruga se američkom načinu života. ali nije dostigao njegovu kvalitetu. VPestrup. Andrea Antico chierico di Montona nell'Istria. 1923. koju sam naziva »satirom i prvom modernom političkom operom«. pneumatsko svrdlo i udaraljke). opaža se u njegovim djelima i utjecaj suvremenih ruskih kompozitora (I. Županović. 1965. a drugoj a — b (polustepen). George. Una breve stassi dell'attivita organaria degli Antegnati. Andrea. 1961—65 studirao kompoziciju kod G. 1609 —?). ANTHEIL.ANTEGNATI — ANTIČKI DUR 57 i zasebno. ANTHOLOGIE FRANCAISE -» Zbirke primjera. Musical Antiquary. Lune Posljednji orguljari iz obitelji A. Humphrey. Hot Time Dance. 1962—63. —■ K. J. H. LIT. Kltstz. Firenze 1958. Od 1920 živio je u Evropi. u početku XVI st. Cambridge Mass.: D. 1926—49. a djelomično i po obliku. Istra. 1962.Ać._^ 4. pa se tada govori o slobodno riješenoj anticipaciji (primjeri 2 i 3).. 10. Tallis. Ovu razvijeniju formu anthema (sličnu kantati) usavršio je kasnije G. Moutona. The Eng lish Anthem from the Early Tudor Period through the Restoration Era (diser tacija). — K. II1959). — E. fornija.Th. 1962). Hashagen. Kobenhavn 1943. Bnglish Models for the First American Anthems. T. 1926. a 1516 dobio od pape Leona X privilegij za tiskanje muzike »figurate«. talijanski muzički nakladnik i kompozitor (Motovun. MGG. ANTICIPACIJA (lat. kvintet za flautu. većinom u Parizu. VCorner. Sklonost neuobičajenim zvučnim efektima očitovala se i u njegovim klavirskim interpretacijama (upotreba stisnute šake i podlaktice). a izgleda ovako: Prema Vasiljeviću postoje dvije varijante toga ambitusa: prvoj je centar as — h (stepen i pol). Homard. kojima je nastojao imitirati zvukove suvremenih tehničkih uređaja {Ballet mecaniaue pisan je za 10 klavira. Andrea de Antiquis. violinu i orkestar. Blocha. A. 1935 i The Capital oj the World. 1966. čine redovito disonancu s ~> akordičkim tonovima akorda s kojima zvuče. 1924. Harmonijski centar jedne i druge je na gl. 1936 vratio se u SAD (Hollvvvood). 1953. avr^oveco odgovarati). koji na nenaglašenoj dobi znači anticipaciju. Tomasin i G. 1924—48. Nazvao ga je koligacionim ambitusom. Note d'archivio. Jeppesen. koncert za violinu. 1946. novi izdanje priredio R. MGG. Vorausnahme. pone. Katkad se i full anthem izvodi uz pratnju instrumenata. Lunelli. P. Wise. Daniel. Vi. 1928. Die italienische Orgel musik am Anfang des Cinquecento. anticipation. marionetski balet Flight. Jahrhunderts. Ovi »anticipirani« tonovi. avionski propeler. Filmska muzika. 1959. New York 1954. prema mjestu rođenja. pojavljuje kao akordički ton na idućoj naglašenoj dobi u nekom drugom glasu. Tom Sawyer. 954 . Iste godine objavio veliki zbornik Liber quindecim Missarum sa 15 četvoro-glasnih misa Brumela. ksilofone. I. Koncertirao je u mnogim evropskim gradovima. King. Disertorija iz djela Le frottole per canto e liuto intabulate da F. ORKESTRALNA: Antithesen. Costanzo Antegnati. pa se onda još jednom u toj naglašenoj dobi ponavlja (primjer 4). 1962.: M. osnovao je Helenic Group of Contemporary Music. Vasiljević postavlja ove bitne razlike između antičkog i moder- . tercet. Županović smatra da je A. 1930. violinčelo i klavir. 1950. Andrija Motovunjanin. koncert za flautu. Proceedings of the Royal Musical Association. 1942. ORKESTRALNA: šest simfonija. — DRAMSKA : baleti Klytemnestra. _ J. 1510 štampao prvu zbirku: Can-zoni Nove con alcune scelte de varii libri di canto. Šostakovič). rt\ ^ A I—F — [ j * r i- ^ -i A. te se prema njemu odnose kao -* neakordički tonovi (primjer 1. kvartet) uz pratnju continua ili obligatnih instrumenata. odnosno instrumenata. U ranijim djelima eksperimentirao. I. — P. Zingareska. — H. New Jersey. 1933. ANTICO (Anticho. — Isti. pjevanje i kompoziciju učio kod M. li *f i »r X ANTHEM (staroengl. serenada za gudače. Dva Concertina za klavir i instr. violu. komorni koncert za 8 instrumenata. ByrdiO. d. Stravinski. D. koncert za violinu. Po svome značenju. — Muzika za Sofoklova Edipa. Op Ouverture. . recitatora i instr. B. Decatur in Algiers. :\ [ ' ■ --------- A. Full Anthem)^ obično čist zborni stavak. zbor i gudače. Die italienische Orgelmusik am Anfang des XVI. MGG. Th. violinu. 1968. 955 Ballet micaniaue. Milano 1883. Papayoannua na Konzervatoriju u Ateni. Od 1967 direktor Gradskog orkestra u Ateni. — KOMORNA: tri gudačka kvarteta. 1964. 3 mogla bi se tumačiti i kao ->■ izmjenični ton koji »odskače« na novi akordički ton. Journal of the American Musicological Societv. 1969 predaje kao gost kompoziciju i instrumentaciju na Stanford University. Česti su i slučajevi da se ton. Oko sredine XVII st. Le Huray. solo-pjesme. M. — K. Dance in Four Parts. Guerrini. Bossinensis. ako nastupa neposredno prije naglašene dobe. Antizipation. napisanim za razne svečane zgode (npr. — W. duet. Clarke i H. Zagreb 1970 (sadrži i 7 Anticovih frottola za orgulje u transkripciji B. 4. Tye. električna zvona. -> Konsonanca i disonanca). A. Anthem. George Antheil. 1951. II 1935 —). Verse je stavak za sole (solo. Antiquus. engl. 1965 i dr. 1962. 1966. I. u primjeru br. 1968. The Anthem in New England before 1800 (disertacija). zborna kompozicija u Engleskoj na biblijske tekstove ili na parafraze biblijskih tekstova. La bottega organaria degli Antegnati. 954. A. 1964). VII 1900 — New York. Svećenik. ljestvica koju je konstruirao srpski folklorist M. — VOKALNA: kantata Meli. J. 1950. 1955). Ch. anticipation. Ubrzo zatim dobio i privilegij za štampanje orguljske muzike i 1517 izdao Frottole intabulate da sonar organi libro primo. De Antiquis. La Ruea. God. I čitav akord može biti anticipiran. — L. 1935. njem. 1965. Premda etimološki potječe od antifone. Kinesis za 2 gudačke skupine. Purcel obogaćuju formu anthema uvodeći monodički stil i proširujući opseg izmjenjivanjem zbornih i solističkih stavaka uz pratnju continua. prethodenje. 1930. primo calcografo musicale. DJELA. DJELA. 1929. Violinu. Coronation Anthems for George II. anticipazione). —■ Memoari Bad Boy of Music. Brescia 1930. 1926. je sličan motetu u katoličkoj liturgiji. Gibbons (nazvan engleski Palestrina) stvorili su u XVI st. koji najavljuju akord na nenaglašenoj dobi. Ugleda jući se u katoličke motete. uvertira The Rivers. Lyrics za violinu i klavir. 1951. 1945. Chicago 1927. Sartori. La fine di Costanzo Antegnati. y . zatim kod E. 1963. oko 1470/80 —?). nije antifonalnog karaktera. LIT. Gli Antegnati. trublju i trombon. Handel u svojim kompozicijama. — R. 1608. fagot i klavir. bili su sin Costanza Giovanni Francesco //(?. Events za klavir. 1520 vratio se u Veneciju i objavio Chansons a troys. 1967 i Kas-sandra. A. Dijeli se na više vrsta: Full Anthem. Studirao na Konzervatoriju u Philadelphiji.: E. Epilog za mezzosopran. Full Anthem toith Verses i Verse Anthem. američki kompozitor i pijanist (Trenton. hrvatski kompozitor i naziva ga. 1951.The Chapel Royal Anthem Book of 1635. F. The Love Within. 1963. Dć. Chandos Anthems 1717— 20. Theodore Antoniou. 1955. Mušica. 1959—60. 1921. Scotta i dr. 1943. Upotrebljava se kao propisan dio u bogoslužju anglikanske crkve (izvodi se iza treće kolekte). Kantakion za sole. I. ansambl. Pipelarea i dr. I. LIT. U Veneciji nije više radio samostalno nego za nakladnike Giuntu. 1933.: P. 8. Foster. U tematici je katkada aktualan: u operi Transatlantic. Dizionario degli editori musicali italiani. Josquina. On je ustanovio da se velika većina jugoslavenskih narodnih pjesama kreće u tonskom ambitusu od malog h do as2. za simfonijski orkestar. Boston Mass. Jeppesen. 1967. Theodore. fagot.

— INote sull'Antifonario. Sydney I9< ANTIQUIS. osnova za restauraciju gregorijanskog korala. 1912. Od 191 muzičku povijest na Hochschule fiir Musik u Mannheii profesor). Ephemerides liturgicae. A. ANTIFONAR IZ ST. Baleti Corroboree (1947) i Sentimental Bloke. Gastoue. a tekstovi su im uzeti iz Novoga zavjeta. jer kvari ljepotu antičke plagalne kadence. 18. Tekstovi za antifonu uzeti su obično iz Biblije. 1919. I. LIT. I) pod Cantatorium (Cod. u kojemu postavlja na scen tični totemistički ritual australskih domorodaca. — H. heptakordalnu podjelu.: M. zadržani samo oni napjevi koji se izv pjevanja časoslova. i Zagrebački liturgijski kodeksi XI—XV stoljeća. Alfonso. Jedne se upotrebljavaju kod časoslova (Magnificat. a sadržavaju glavnu misao psalma. Australian Notes on the Ballet. da bi zajednički završili kompoziciju. VI : Protestantski svećenik. Vasiljević. Vladimir. Boston 1947. 1957. LIT. I. perial Grand Opera Company) . Kritičko izdanje antifonara iz St. Napjevi su poredani načinima (modusima) pa je rukopis vjerojatno služio u tičke svrhe. Višeglasni psalmi O. VII i VIII). Roma 1950.: A. ANTILL. u Vatikanu iz prijelaza VIII1 Nekoliko antifonara iz XIV—XVI st. Osim psalamskih antifona postoje i druge samostalnog karaktera. dominantni akord ne dolazi u upotrebu. Freiburg im Br. Ga] skano je 1924 u seriji Paleographie musicale (2.: J. U gregorijanskom repertoaru ima ih oko 1000. di Lassa i kompozic spezzati mletačke škole zahtijevali su po dva brojna izvježbana zbora koji su pjevali najprije izmjenično. IV 1904 —). A. nema u svom opsegu ni harmonijsku ni melodijsku funkcionalnu cjelinu. ANTON.: A. Antifona ANTIFONA (grč. Lambillot {Anti de Saint Gregoire. — G. i se baletom Corroboree (1947). šavao kod D. Kasnije se a. I nog dura: antički protivno od modernoga gravitira naniže prema subdominanti. 1928). p. — E. miksolidijskom ljestvicom. Scenska muzika Hassan i dr. Među najstarije antifonare ubrajaju se torium u Monzi iz VIII st. Najpravilnije bilo bi nazvati ljestvicu. Angezoandte Liturgik. talni sastav unosi posebne udaraljke. u grč] zičkoj teoriji naziv za oktavu. GALLENA. V 1850 — Zagreb. Žc. Njegov koligacioni ambitus nema analogije sa savršenim ljestvicama u smislu opće muzičke teorije. Zagreb 1940. Objavljen je 1901 pod naslovom Antiph Tonale Missarum (Cod. DJELA: opere Endymion (prema Keatsu) i The Music Critic or 77 Devil. MGG. Untersuchungen zum Begriff »Antiphon« (disertacija). — G. Benoit-Castelli. Luther und die A (III izd. Bavio se najviše problemima evangeličke crkven DJELA: Beitrdge zur Biographie Karl Loezves mit besonderer Beru seiner Oratorien und Ideen zu einer volkstiimlichen Ausgestaltung dei tischen Kirchenmusik (proširena disertacija). Matesa u Plzeriu i na Konzervatoriju u Pragu karijeru započeo 1871 u Plzenu. 159. . Jugoslovenski muzički folklor. Pariš 1907. Studirao teologiju i muziku ni zitetima u Heidelbergu. antifonaru XX st. — C. A. Beograd 1950. ANTIFONIJSKO PJEVANJE. ciklusi solo-pjesama. — D. Andrea ANTOLEK. sačuvano je u dalmatinskim knjižnicama te u Sveučilišnoj i u Metropoli knjižnici u Zagrebu. Anđreas de -* Antico. zadržala samo kao uvodna i završna pjesma psalma. MGG. Benedictus i četiri tzv. Greifsvvaldu i Halleu. ofertorij (antiphona ad offertorium) i communio (antiphona ad communionem). i s brojne liturgijske napjeve zabilježene dvostrukom muzičk tacijom: neumatskom i alfabetskom. Grgurov nakon mnogih rasprava oko njegove autentičnosti. australski kompozitor i dirigent 8. Vaclav. D'Amato. operni pjevač (bariton) i glumai podrijetla (Plzen. John. V. ibid. Les antiennes »Veteran hominem«. a danas se čuva u knjižnici \ skog fakulteta u Montpellieru. Fabbri) i dobio Klaićevu nagradu. Karl. Rivista Liturgica. Lyon P. IV i Studij violončela završio 1930 na Muzičkoj akademiji u (U. Od 1873 djelovao je 1 gdje je debitirao kao Valentin u Faustu (Gounod). Etudes gregoriennes. Ferretti. prigodom koje se izvode. I. Melodije antifone jednostavne su i silabičkog karaktera. Misnim antifonama zovu se i introit (antiphona ad introitum).iM>iiBii 58 ANTIČKI DUR — ANTON mise. rukopisni ne kodeks iz IX st. Inicijal iz rukopisa Psalterium chori »Af«. LIT. a u in. a mogu se svesti na 40 vrsta. Garling. Kasnije je j iz antifonara razdijeljeno u više različitih knjiga tako d. — Kantata The Song of Hagar. Montpellier) u seriji Pa hie musicale (sv. franc. Kongressbericht. 1952. Antiphon. tetrakordi imaju plagalne harmonijske konstrukcije. Kassel 1935. On obuhvaća tonove i onih tetrakordalnih ljestvica. 22. dv-ucpcoveco odgovarati). Zadar. u kojoj se kreću pjesme Vasiljevićeva antičkog dura. Is . Les origines du chant romain. izmjenično pjevanj zborova. Vi. poslu. njemački muzikolog (Worms. Wellesz. — W. koji se kod antifonijskog pjevanja psalama izvodio prije i poslije svakog stiha. melodijski razvijenije. od 1934 dirigent rad a poslije rata direktor muzičkog odjela (program i pri Australian Broadcasting Commission (ABC) u Sydneyu. Le graduel et Tantiphonaire romains. Renoit-Castelli. Vasiljević je počeo sam revidirati ranija svoja teorijska shvaćanja o antičkom duru. L'Ar Officii. ANTON. H. se ističe kao interpret djela jugoslavenskih kompozitora. L'antiphonaire gregorien. L'Antifonario deU'Ufncio Romano. 359. Ove su obično narativnog karaktera. 1949—51. pseudoantifone: Alma redemptoris mater. Alexaniana u Parizu. XV st. Izvedba tog bale stavlja značajan datum u stvaranju australskog nacional: zičkog izraza. Ave regine coelo-rum. Lemarie. — P. koji je prvi objavio L. sv. — B. Kao član Jugosl kvarteta koncertirao u Parizu i drugim francuskim gr Od 1957 profesor je na Muzičkoj akademiji u Sarajevu. Quellen zur Transformation der Antiphonen. Subiaco 1935. Stablein. Roma 1934. kratak napjev u ranoj kršćanskoj liturgiji (od IV st. L'antienne »Jam fulget Oriens«. Pariš 1851) misleći da je to autograf p gura Velikog što ga je papa Hadrijan poslao (oko 790) Karlu Velikome. tonički kvintakord na noti finalis postavlja se od finalisa naniže. L'Antienne »Ecce nomen Domini Emmanuel«. LIT. ANTIFONIJA (grč. II 1917). odnosno svetkovine. Franjevački samostan.. U kršćansku je liturgiju preuzeto iz grčke t Već Plimje mlađi (112) spominje da kršćani pjevaju himai izmjenično (secum invicem). Iz antifonijskog pjevanja nikla sebna pjesma -> antifona. Eastern Elements in Western Chant. Antiphonar. učio kod I. Lipphardt. Studirao na Konzervatoriju u Sidnevu. — B. Sowa. 1954. Huske. ANTIENNE. St. a zatim se 1931—.). 1961. i a. A. Gallen). — J. Na Zapadu ga je uveo biskup Ambrozije (386). av-ricpoveo odvraćati). violončelist (Zagreb. pape Grgura Velikog (umro 604) sadržava anti responzorije koje je on sam prikupio i sredio. cvalo je i u crkvenim zb XVI i XVII st. 1958. Monumenta Musicae Byzantinae. 2. u koje pojedine pjesme toga muzičkog kruga moduliraju. Etudes gregoriennes. ima kvartno kretanje. Regina coeli laetare i Salve regina) i razlikuju se samo opsežnijim tekstom. 1951. dirigent i korepetitor putujuće operne družine (Williar. zbornik zapadnih liturgijskih napjeva koje su izvodili pjevači ili narod za vrijeme ANTIFONAR IZ MONTPELLIERA potječe iz samostana clunvevskog reda. 1951. dok se druge upotrebljavaju kod mise. Gastoue. Estetica gregoriana. Gregor der Grosse Anteil am romischen Antiphonarium. ANTIFONAR (liber antiphonarius). Nastao je u XI st. 16. — H. Erneuerung der Kirchenn REDOVNICI UZ ANTIFONAR. u kojoj se melodije završavaju na drugom stupnju s dominantnom harmonijom.

Koc. Rawsthornea i kod Schonbergova učenika E. Dunoiveau sur la musique francaise pour l'orgue au XVIe siecle. French Secular Music of the Late Fourteenth :ntury. — poslije 1423). ZFMW. mjestimice u imitaciji i sa slobodni tenorom. Heinrich Finck. Mozart. Proučavao osobito srednjovjekovnu i renesansnu muziku. 1952. ominikanac. Clarka. 1. od raznih autora (Adam von Fulda.ANTON — APIVOR ngažiran je za stalnog člana zagrebačkog kazališta. — SPISI: O muzičkom folkloru Kosova i Metohije. 1. Brahmsa za violinu i klavir. E. Der Mensuralkodex des Magisters N. Istaknuti pedagog.— DRAMSKA. Član dječačkog katedralnog zbora u Christ Churchu u Oxfordu i Herefordu. Opere: The Stoops to Conquer. de Angelis. 23. J. pa ritmička >mpleksnost pojedinih glasova u njegovoj muzici često poprima izmjere čiste intelektualne igre. Prema glavnim stilskim obilježjima A. 1938. — Isti. Uvod u dirigiranje (2 sv. 4. -6 i 1951. 1938. 1966 . 1947—50. ibid. 1953. Marco. 1944. talijanski kompozitor (krajem XIV st. Trento. III 1907 —). Historical Anthology of Music (2 sv. 2 sonate za violinu i klavir. 14. 1950. Faida. Schering-Festschrift. ibid. God. — MELOGRAFSKE ZBIRKE: Kange pullore shqiptare. solo-pjesme. scene della vita intima. ANZOLETTI. Narodno pjevanje. Zellera. Davisonom). Perparimi. Concerto za 4 violine. Osnovne karakteristike albanskog muzičkog klora Kosova. Early German Keyboard Music. 1959. Narodne pjesme iz Opolja d. 1917.. A. Malsorja. From St. G. završio medicinski fakuhet. ORKESTRALNA: Na ka dale nusja e mire (Lijepa nevjesta). nauka o prirodi ljudskoga glasa. ostale su imponirane prema francuskim uzorima u obliku rondeaua (3) virelaija (1). L. 1947. Speoilum. A. Opere: La fine di Mozart. G. — Isti. PartisJ. MQ. 1949. Miinchenu i Berlinu i istodobno privatno učio klavir kod L. —■ Klavirske kompozicije. und 16.. Isprva je jevao manje partije u operama. Besseler. XXXII. 1946. Grande studio di concerto za violinu i klavir i dr. Anatomie und Phvsiologie des menschlichen Stimmund Sprachorgans (Anthropophonik).. La Gore. 1900 imenovan je nadredateljem. 1951. živio u Firenci. Stari ćalgadžijski !S. 1962—65.ent pjevačkih društava Jeka (Samobor). manje s lista (2 sv. 1956—70. Nikolaus Apel. M. Za zagreačko kazalište najznačajnija je njegova djelatnost u karakternolomičnoj struci. A. Bordas de sangre (F. Pretpostavlja se da A. Fischera. 1940—42 (separat Sv. 1968. 1. 1947. koja je lihvarila francuski jezik i francuske forme. 1898 (na vlastiti libreto). Lorca). Uz pedagoški. LIT. Jeta e 1949. Metrički oblici šiptarskoj narodnoj muzici. Misni stavci su troglasni. APEL. Leipzig 1950. Muzički oblici i narodni instrumenti šiptarskog naroda. C 1909 —). Irska. američki muzikolog njemačkog podrijetla (Konitz. Journal of the American Musicological Societv. Atti Academici dei Lincei. AML. 1958. C. 24 varijacije na temu J. Leipzig 1937. The Notation of Polyphonic Music. Early History of the Organ. Offenbacha. God. ibid. — Objavio antologije i zbirke starije muzike: Musik aus friiher Zeit (2 sv. Kosovska suita. fantazija Normandy. Imitation in the Thirteenth and Fourteenth Centuries. Sv. 1938. 3. nije samo sakupljač nego i pisac pojedinih dijelova kodeksa. 1911 proslavio je Dgodišnjicu umjetničkog rada i napustio pozornicu. 1881 postao : redatelj opere i operete. 1956. Straussa i K. 1961. 1906.). Mješoviti zborovi: suita Opojanja. — H. Hadleva. Apelov kodeks predstavlja veoma važan izvor za njemačku muziku XV st. APEL. Božidar. ibid. U. Martienssena i dr. M. 1937. ■ednjoškolski nastavnik i od 1951 profesor Pedagoške akademije Zagrebu. Coronaro). Martial to Notre—■ Dame. Angles. Gerber. C. 414. 1950. a od 1950 do 1963 profesor je muzikologije na Indiana University u Bloomingtonu. 50. Jahrhunderts. 1507 imenovan profesorom filozofije. str. Bemerkungen zu den Organa von St. Early Spanish Music for Lute and Keyboard. je prvi kod nas imijenio načela metode Tonic-SolFa i u muzičkoj nastavi na ićeobrazovnim školama. — KOMORNA: sonata za klarinet. 1957. Bratstvo 'edinstvo i Ivan Filipović. 4. Giuseppe Tartini. 23. Gerber u Das Erbe Deutscher Musik. Podijeljen je na 22 fascikla a sadrži 172 kompozicije. Novo izdanje kodeksa obj. 1915. Tonalne osnove tarske narodne muzike. — DRAMSKA. 1920. id 1893 nastavnik za mimiku u školi Hrvatskog glazbenog zavoda. glavna su mu djela iscrpan traktat o notaciji polifone muzike i leksikon muzičkih pojmova koji je doživio 16 izdanja. 1959. The Partial Signatures in the Sources prior to 1450. Festschrift H. 1953). primjenjuje u notaciji zamršene odnose prolacija proporcija i nekoliko tipova crvenih nota (color). Muzička vježbenica. klavir i udaraljke.. ibid. 1964.). Paulus de Rhoda i dr. H. Poesie musi^ali italiane dell'Ars nova fiorentina. Martial. Instruktivna djela: 12 Studi per la viola. LIT. 1932. sonata za violinu i klavir. 1902. Ać. od 1963 nadalje. Accidentien und Tonalitat in den Musikdenkmdlern des 15. Od svjevnih pjesama samo je jedna talijanska 3-gl.. ibid. 1957. Zvuk. 1901. Virelais and Ballades in French I3th . A. God. Concertante zz klarinet.). und beginnenden 15. 1897. 1951. A. Nastupao i u operetama I. DJELA: violinski koncert.. Kun. 1963. Bourdon und Fauxbourdon.. Geschichte der Mensural-Notation. A. Perparimi.. Sačuvana su 3 njegova misna ivka (2 Glorije. Concord Classics for the Piano. 4 sv. Ritam liptarskih narodnih pjesama. 1957. Nikolaus. dirigentski kompozitorski rad uspješno se bavi melografijom. I. Uz nastavnički rad djelovao je kao di-. rukopis T]\ — Codex Reina) sačuvano je njegovih 5 ballada. ANTONELLUS DE CASERTA (Anthonello de Caserta). 59 seler. 1949. Imitation Canons on VHomme arme. ORKESTRALNA: simfonija. 1934. Na Muzičkoj akademiji u Zagre-1 studirao orgulje i diplomirao u teoretskonastavničkom odjelu. -> Ad libitum APIVOR. Neue Klaviermusik. 3 i 7. I. 1934. 1954. Essay on Music in Honor of A. 1967. a zatim je prešao u dramu naupajući najviše u komičnom fahu. sljedbenik je Ciconije. Militza o Serbia. 1 Credo). Moteti (dva iz 1422— . MQ. muziku Sio privatno u Skoplju i Beogradu. U dva navrata (1514—22) bio rektor Leipziškog univerziteta. 800—1600. 2. Pruska. LIT. Die alte Klaviermusik. 1964. XVIII—XIX. Florigal. jednostavniji. ANTROPOFONIKA (grč. pripada »sljednjem razdoblju talijanske Ars nove. — SPISI: Do-menico Cimarosa. Muzička počet-\a. cenni biografici. LIT. njemački učenjak (Konigshofen an der Saale. 1948 novao u Prizrenu prvu muzičku školu na Kosovu i bio njen rektor.). Leipzig 1856. 41—42 . X 1893 —). C. članci i kritike. 1958.. I. 1957 ijehonate mres. Muziku studirao kod P. KMJB 1897. concertino za gitaru. 1951. sa T. Neapolitan Links between Cabezon and Frescobaldi. 1960. MW. Apel. av^pcorco? čovjek i cpaiv?] glas). 1934. 11 .. Kreutzera. 1967. 1929. — U čast Apelu objavljen je svezak Essays in Musicology. Pripada generaciji kompozitora nakon Landija. je objavio še zapaženih rasprava i studija s područja etnomuzikologije. ass.. SPD Obilić. Belfagor. MGG. 5 moteta i 5 višeglasnih svjetovnih esama (u arhivima i bibliotekama u Bologni. The Earliest Polyphonic Composition and its Theoretical Background. ilijanski kompozitor. KNJIGE: Die Fuge. Masters of the Keyboard. Revue Belge de . Studirao na Milanskom konzervatoriju (G. R. podrijetlom iz Walesa (Collinstown.: Vaclav Anton. Denis. nokturno Si la noće hace escure za gudački orkestar. Neue Quellen des 14. The Early Development of the Organ Ricercar.).: H. X. Oko 1492 počeo sakupljati kompozicije. God. 1942 (IV izd. T. The French Secular Music of the Late Fo irteenth Century. Riemann. —■ Isti. 1946—47. DJELA. 13. Specijalna metodika nastave muzike (rkp. 1925. Zbirke zborova: Šiptarski korovi. ibid. 43 Sonetti musicali. str. 1920 i Moto perpetuo sopra movimenti di scale. muzički pedagog i zborovođa (Dubra-:c. A.. Kah an erdhe keta partizan. 1961. — RASPRAVE I ČLANCI: Back's Kunst der Fuge. te više anonimnih rkp. 1948. C). 1960 —61. Un nuovo codice 11'Ars nova: il codice Lucchese. U rukopisima u Modeni Vblioteca Estense. Turopolje. ajca. 2 rondeaua 1 virelai. 1936. 3 Šiptarske rapsodije.. 1952. pretežno duhovne i u manjem broju svjetovne. Cambridge. 7 i 9. 1914. Muzička početnica. koncert za violinu. J. LIT. 1953 i Sandades i Veneziana (prema mu- . 2 sv. ANTONI. Muzička vježbenica. Studirao na Filozofskom fakultetu u Skoplju. Oxfordu. Folklori muzikor shaiptar. IV 1916 —). Ćitelija. DJELA. kompozitor i muzički pisac (Trento. 1920. Journal of the American Musicological Societv. RM. klavirski trio. Die Hvmnen des Apelschen Kodex. The Central Problem of Gregorian Chant. a 1531 Consiliarius. — F. Obrade rodnih napjeva. 1961—67 Siptarska plesa. 1963 . — VOKALNA. svojim je radom mnogo pridonio lapredenju muzičkog školstva u Hrvatskoj. 1902. 1937. G. svoja zborska i orkestralna djela temelji na ementima albanske narodne muzike. kestralni dirigent i nastavnik u Prištini i Prizrenu. The Notation of Polyphonic Music 900—1600. ilajdjoni. 11—12. 1537). Antonius de Civitate MGG. 1497 dobio naslov magister artium. Mass. L. 1922.. — KOMORNA: dva gudačka kvarteta. 1950. Merkel. Uspavanka.Musicologie. —■ Kantata. Die Tabulatur des Adam Ileborgh. Geschichte der Orgel und Klaviermusik. Speculum. 1945. Glasnik muzeja Kosova i Metohija. Apel. koncert za klavir. Sieni i Lučci). // repertorio del piccolo violinista. 1956. — A. irski kompozitor.Century Song. Skenderbeu ngadhnimtar i dr..: J. 1958. ballata. Davison. 568) i Parizu ( Bibliotheque nationale. 1949. stare svadbene igre. 1914. io je i koralist u zagrebačkoj katedrali.: K. 2—3 . 59. VC'olf. 1951. 1909. Jahrhunderts (disertacija). ibid. 1959. 1917. asovne pjesme (Kanga e nji majit. Studirao teologiju i filozofiju na Univerzitetu u Leipzigu. studio critico biografico.: H. Kompozitor icionalnog smjera. The GregorianChant. Lorenc. Koncertirao po Italiji i Austriji. I95i—53. Willi. DJELA. djelovao u Avignonu krajem XIV i početjm XV st. 1909. 1936 emigrirao u SAD. 1967. 1950. 1943—47 i Yerma(F. 1923. uglavnom su 4-glasni. oko 1470 — Leipzig. VI 1866 — Mesiano di Pavo. 1938. 1950 (sadrži transkripcije svih Antonellusovih Euvanih djela). 9 i Zvuk. I. simfonijska pjesma L'ospite della Terra. 1938—42 predavao na Harvard University. Cambridge. 1938.. Firenci. po volji) ~* A bene placito. French Secular Music of the Late Fourteenth Century. Lorca). 1948. Djelovao kao zborovođa. 1959. 1946. Studirao matematiku u Bonnu. 1889—1928 predavao violinu na Milanskom konzervatoriju. Bonaccorsi. DJELA: Suvremena metoda pjevanja u pučkoj školi. Komponira dodekafoničku muziku. 10. i944(XVizd. L'insegnamento del violino in Italia. Harvard Dictionary of Music.) pripadaju gornjotalijanskom tipu što ga je utemeljio Johannes iconia. a 1504 završio znameniti muzički kodeks poznat pod naslovom Mensuralkodex des Magisters Nikolaus Apel koji je prvotno bio u njegovu posjedu a kasnije je prešao u Univerzitetsku biblioteku u Leipzigu kao rukopis 1494 (poslije 1945 izgubljen izuzev jedne fotokopije). nova red. kompozitor i muzički pisac (Skoplje.. Perparimi. 1952. Bes3 A PIACERE (tal. ANTONIUS DE CIVITATE (Antonio da Cividale del riuli). — HT. Ne Prizrenin e vjeter ' starom Prizrenu). i već prijemljiv i za stvaranje mladoga Dufavja. Baleti: A Mirror for Witches. Isaac. Aulen. Od 1956 muzički urednik Radio-Prištine. 10 i irodno stvaralaštvo. klavir i udaraljke. — R. Perparimi. 1958. Uređuje zbirku Corpus of Early Keyboard Music. Ne Prizrenin e bukur (U lijepom Prizrenu). Strasbourgu. 7. Leipzig 1904. Rondeaux. rte d'Archivio per la storia Musicale. I 1929). 1924. talijanski violinist. Dva \ra načina pjevanja kod šiptara u Crnoj Gori. ANTONIĆ. Mušica Disciplina. 1948. 1969). Munche1. Ghisi.

I a. studija za flautu. po Pitagori je a. 5 bagatela za duhački trio. A. Faust). ako se od čiste kvarte (3 : 4) oduzmu dva cijela stepena (t : [t] 2 = ! T I ili 20 : 21). je R. 1927—37 direktor Talijanskog konzer Tunisu. 1933. Morike. van der Straeten. 1956. 1962. passacaglia. pjesme za glas i različite komorne instrumentalne sastave. 1951. Si. Napisao je knjigu Ober die Helmholtz: von den Tonempfindungen (1863). oko 40 chansona. — KOMORNA: dva gudačka kvarteta. Dvije su vrste appoggiatura: a. 1959). Eshil. Smijerš (VCerken van Josquin de Pres. V 1927 —). a služi obogaćenju melodijske linije. 1. 1954. 1955. koji prethodi (izvan takta) glavnom tonu. God. Giulietta i Antonija (Offenbach. 22. Oko sredine stoljeća dirigent dječačkoga zbora na dvoru u Bruxellesu. pjevač (Martina Franca. Taranto. G. Eslela marina za glas i gudački orkestar. 1955. pijanist i pedagog (Karlsruhe. DJELA: tužaljka Musae J. Rilke). usklađen čvrst pritisak glasnice.: J. NOVA IZD. pa su neki otud zaključivali. Pavlina. Festliche Musik za duhački orkestar. austrijski kompozitor. appoggiarsi nasloniti se. tj. od i izvodi se na početku dobe i s jednakom snagom kao i gla\ APOSTOLOVA BOGDANOVA. Hans Erich. Scirolija. 1958 (nova ver zija 1964). Sonata campestre za violinu i klavir. Svoja je djela najčešće potpisivao samo imenom Benedictus i stoga su mnoge njegove kompozicije pripisivali drugim autorima (Benedictus Ducis. dugi predraz (nota cambiata. 1951. 1945—50. Hoffmannove priče). kad stoji pred tonom iz akorda. Holderlin. Donizettija). U grčkoj mitologiji bog sunca. VII i VIII. motet Soneta Marta. — H.ovis ter maximi povodom smrti Josquina Des Presa. van Maldeghem (Tresor musical. Kleines Kammerkonzert za flautu. sonata za vio lončelo i klavir. 1545.60 APIVOR — APRILE pisali su je u starijoj praksi kao appoggiaturu. 1958. Stuttgart 1767) i u mnogim talijanskim gradovima. Pindar). Abigaile (Verdi. Pamina (Mozart. veća. Kafer. održavala su se i muzička natjecanja. 1529—72. Magnificat (4-gl. Schonberga. Lorenz). Barclay Squire. što je u stvari zaostajalica. sv. bilježi se obično kao 1 Njegovu je vrijednost često teško odrediti. Micaela (Bizet. S velikim je uspjehe u Španjolskoj (1758). Eliot). A. APOLONOV NOMOS (grč. pevačica. 1545). Veneciji (175?—60). U staroj grčkoj književnosti i umjetnosti često prikazan kao pjevač i svirač lire. 1957. Benedictus de Opittiis). Limma je polustepen. —■ D. 1939 (rev. LIT. zanosna interpretacija. u službi madžarske kraljice Marije koja je stolovala u tom gradu. 28. Carmen). God. zaštitnik pjesništva i muzike. M. z a klarinet. 1928. pjesma sastavljena od nekoliko dijelova i posvećena bogu Apolonu. njemački muzičai 1. pjesme za glas i orkestar (H. gotovo sve instrumente. Kastrat. Konstruirao je akustičke aparate i harmonijume s ljestvicama čiste ugodbe. Dok je u suvremenoj muzičkoj praksi kromatski polustepen (24 : 25) manji od dijatonskog (15 : 16). 1946. 60 Shemen fiir Klavier. Taj rad doveo ga s istaknutim akustičkim stručnjacima (H. a a. K pjevač debitirao 1753 u Napulju. ciklus Kubiniana. port de voix). Pjevanje učio u Napulju kod G. Izvodila se uz pratnju kitare (->■ Kitarodija) na različitim natjecanjima u staroj Grčkoj. 1949. napisana. 1934. kromatski polustepen (b — h). intrada za limene duhačke instrumente i udaraljke. Fiinf osterreichische Miniaturen. u muzičkoj teoriji starih Grka. Učio na Konzervatoriju u rodnom gradu (A. XIV. 6 epigrama za gudački kvartet. 1952. Adina (Donizetti.).). suita Concise. Sonatine: za flautu. kitare i aulosa {Ilijada. nizozemski kompozitor iz XVI st. Ballatta. sitnimIzvodi se kao obična zaostajalica na glavni dio dobe ili trajanju kojim je sitna nota zabilježena. za 8-gl. Odiseja. Jelena (Zajc. odrazuje u motornom dijelu vokalnog ins APPUNN. Wolfenbuttel 1930. njem. Scirolino). 1949—50. — KLAVIRSKA: sonata. APREA. sopran (Tetovo.). La Traviata). Čarobna frula).: žici G. melodijski ukras od jednog ili više tonova. a 1791 izdao je u Londonu školu pje Modem Italian Method of Singing (posljednje talija 1942) koja se upotrebljava još i danas. Wien 1965. Engel). Ispravna je izvedba u primjeru označena zvji b. VO^O? Apolonova himna). ako je a. APPOGGIATURA. i onda. 1935 i 1956. zbirka od 23 chansona (4-gl. 1962. II diapason. Na Pitijskim igrama u Delfima. A. misa (4-gL). 1964 i za rog. Albrecht. 1951. DJELA: poema Augusteo za orkestar. 1964. Zbog jasnoće harmonija APRILE. Cimarosa). izvodi se kratki j na dobu. varijacije na 3 narodne pjesme. strastvena. Bruxelles 1867—88. Nabucco). njegovu glavnom svetištu. 1961. Norma (Bellini). (2048 : 2187) nastaje. Schonberga i A. Violetta (Verdi. Benedictus. oslonac). zbor i orkestar. Isprva komponira u duhu kasne romantike. Plašt). Berga u Beču gdje od 1922 djeluje kao nastavnik. I 1888). Pevanje učila kod Nine Kuneli i P. 1951. 1964. Osnovnoj noti i. Olvmpia. 1953. ORKESTRALNA: koncert za klavir. Nikola Šubić Zrinjski) i Đula (Go tovac. uvijek jednaka glavnoj noti. Ljubavni napitak). 28 brani di avviamento alla mušica moderna. 'ATCOXXCOV). pavanu i 11 chansona. E. koji se dobiva. Od 1783 b sopranist na dvoru u Napulju gdje je vodio i privatnv školu (njegov je učenik bio i D. — VOKALNA: Reguiem (R. APPASSIONATO (tal. za fagot. I. G. — H. franc. Abenteuer einer Notenfeder. DJELA. III. stvaraju otf zraka. 1937. solo-pjesme. pripada ostatak trajanja. X 1731 — 11. Cio-Cio-San (Puccini. Kaufmann. pod utjecajem A. Adagio za veliki gudački orkestar. Juvem Teoretsko djelo L'arte del pedale nel pianoforte (2 sv. SBIMG. a ne prije akorda: j 2. J. Nepripravljena zaostajalica u harmoniji (-*■ Zao APPOGGIO (tal. tokata. Bogdanova Kocka u Skoplju. za razliku od dijatonskog polustepena (a — b) nazvanog limma (grč. 1964. aecent. kad se od cijelog stepena odbije limma. 1521 (obj. Kasnije se b. IX 1816 — 14. : E. Madame Butterfly). 1962. gen. 1947—49. Georg August Ignaz. prihvaća dodekafoničke principe. Orfej). 1946). 1551 pratio je kraljicu na putu u Španjolsku. ? — ?).: loše Dinamički je a. predudar ili predraz (od tal.: tužaljku. Benedictus Appenzeller. Giuseppe (zvan Sciroletto. — Ouartetto delle stagiott kvartet. Georgetta (Puccini. i u suvremenim zbirkama. Variationen nach einer Kokoschka-Mappe. Kratki predraz koji se razlikuje od dugoga (od X dalje) po prekriženoj zastavici. I 1901 —). — W. da je bio Josquinov učenik. 1929. XeT(i[Aa). APOSTEL. APPENZELLER (Appenzelders). Sonatina ritmica. zatim kod A. Vorschlag). appoggiature. 16. kasnije. Aristofan. Hans Erich Apostel. koje čvršće ili slabije zbližene. jer stari majs bili dosljedni u bilježenju. Rondo ritmico. pa time izazivaju komprimiranost zraka ispod Osjetno se a. S. . La Boheme). Bartha. Canto za violončelo i k klavir: tokata. obj. tužaljku je obj. violu i gitaru. Tito. 1959. varijacije na Havdnovu temu. XV i XVIII) . Benedictus und Ducis Appenzeller. La Musique aux Pays-Bas. ano^o^i]). APOTOME (grč. Musette i Mirni (Puccini. T. 1911—12. Komponi vokalnih djela. APLIKATURA -+ Prstomet APOLINIJSKI -> Dionizijski i apolinijski APOLON (grč. (Oudenarde. stičkim istraživanjima. oko 30 moteta. kai na teški dio dobe. Ero s onoga svijeta). Who was Benedictus. Od u Cagliariju kao direktor Konzervatorija te umjetničk koncertne poslovnice i kazališta. duhački kvartet. MGG. Helmholtz.). Euripid. je napisao tužaljku prigodom smrti Josquina Des Presa. Johst. violu i gitaru. talijanski kompozitor i pijanist (Ri 1904 —). vođa muza. Margareta (Gounod. za obou. Hans Erich Apostel. zatim do 1962 profesor klavira u Rimu. Trakl). Muziku studirao na Konzervatoriju u Ns Longo). 1542. — VOKALNA: kantata The Hollow Men (T. F. a ne pred dobom. Npr. Od 1949 članica Skopske opere u kojoj je ostvarila niz sopranskih uloga. [U IflsH dobro Teškoća nastaje katkad kod ° ili I takta. npr. Kratki predraz izvodi se. LIT. Među njima posebno se ističu: Euridika (Gluck. 'ATC6XXO>VO. psalama i responzorija u rkp. Široke stručne naobrazbe. Do 1860 bio je učitelj muzičke te ranja i pjevanja u Hanauu i Frankfurtu.

— R. oratorija i kantata. Prota-Giurleo. Od 1918 direktor Konzervatorija u Tbilisiju. diplomirao 1869. lle$aji u LlpoKpuc. pojavljuje se najčešće već u 3. Jesiis. K. — R. Geschichte ler Musik-Aesthetik. time ujedno započinje rad ruske Dvorske opere. Begidžanov. Berlinu i Rimu. The Psychology of Musical Talent. 9. 1934. Poslije Oslobođenja djelovao neko vrijeme u Sarajevu kao violist opernog orkestra i gudačkog kvarteta. Filmska muzika. 2. — C. 19. Machado) za sopran i orkestar. Revesz. — 0. Od 1872 surađivao u časopisima The Atlantic \ionthly. relativnog sluha. O630P napodnou necuu BocmoHHou Fpy3uu. A. God. kompozitor i direktor Talijanske operne družine. C-dur kao C-dur i slično. 1902. 1940. 1901. II 1873 — Tbilisi. Junon secourable Lucine i Urania vaticinante. — SPISI: Fpy3UHci<oe napodnoc My3UKanbHoe meopnecmeo. 1898. da raspoznaje. M. da svira vrhom gudala. SBIMG. — G. Archiv fiir die gesamte Psychologie. D. a da uz to čitav niz tonova ne raspoznaje). Amor prigioniero . Uz istaknutu djelatnost u Zagre- . Alessandro nelle Indie. Annales de la musique et des musiciens au XVIII e siecle. se istakao i kao organizator staleških organizacija. iako je prilično siguran znak muzikalnosti. 24. izv. 1942 i III (sa zborom). Das Musikleben. LIT. komična opera )Ku3Hb-padocmb. J. a nisu vezani uz neke realne životne okolnosti. 1913. 1907. Musikpsvchologie. Neue Psychologische Stimme.: A. Abraham i F. Stupanj sposobnosti i nepogrešivosti zavisi od razvitka i vježbe isto tako kao i kod tzv. Cber die beiden Arten des absoluten Gehors. Već oznake kao veselo. A. talijanski kompozitor (Napulj. LIT. 23. 1919). Sunday Courier i Traveller. Kobelt. Ciro riconosduto. violist (Kaposvar. Kantate: La Gara delVamore e dello zelo . La Forza delVamore e dell'odio. von Hartmann. Krueger. Das ibsolute Gehor und seine Typen. APTHORP. A PUNTO D'ARCO (tal. Suprotstavljanje apsolutne muzike programnoj dugo je izazivalo polemike. 1735 angažiran u Petrogradu kao dvorski dirigent. — :. —• VOKALNA: oratorij 5. von Stanlin. Lea. — Obradbe narodnih pje sama. Francesco. — W. Izdavao Programbooks boston-ikog simfonijskog orkestra 1892—1901. oko 80 solo-pjesama.Champlinom Cyclopedia of Music and Musidans (3 knj. Weinert. Mitridate. Propagirao je muziku engleskih kompozitora.). Sdpione. već raspoznaju subjektivnu visinu. K'ellek. APSOLUTNA MUZIKA (lat. 1937). fV m. američki muzički pisac (Boiton. ibid. 1910—n privatni učenik A.). s. 1912. MGG. nije preduvjet za muzičku nadarenost. Mnogo je važniji i svakom muzičaru prijeko potreban -> relativan sluh. 1930. godini života i podvrgnut je zakonima razvitka. — F. 1745. Smisao je naziva figurativan: ornamentalne šare Istoka odražavaju se u ritmu i bizarnosti melodijske linije. ARANY. latz. tražeći ia sačuva svoju autonomiju kojoj smisao leži u čistom kombiniranju tonova i oblika (F. kod kojeg nije razvijen potpuni iistem raspoznavanja tonova (osoba s takvim sluhom može npr. čist).: J. U violini učenik V. potpuni neovisan. 1951. Dragutin. — G. Na Konzervatoriju u Baselu učio dirigiranje (F. odnosno s vanmuzičkim elementima. — H. Das Spezifisch-Musikalische md die Frage nach dem Sinngehalt der Musik. ovvero La Semiramide riconosciuta. — H. koje će interpretacija njome oživjeti. Rosenberga Ružica na školi HGZ-a u Zagrebu. Simfonijske pjesme FUMH OpMy3dy. Gebhardt. Nachrichten von der Musik in Russland. 61 DJELA: Hector Berlioz. Kratko vrijeme na-:tavnik klavira i harmonije na National College of Music. osobe. divlje. a i reproducira (ne uvijek) tonove. Podučavao na College >f Music i na Lozvell Institute u Bostonu. se ne može naučiti. DJELA. II 1913). I. iesto mnogo sigurnije raspoznati komorni ton ili neke druge tonove od apsolutnog slušača. 1911 i FUMH noeoio BocmoKa. AFMW. Das absolute Tonbewusstsein. Revesz. ARAKIŠVILI (Arakčev). 1747. 13. Serauky 3 Die nusikaljsche Nachahmungsasthetik im Zeitraum von 1600 bis 1800. — Opera Viento Sur. s. simfonija. Musik-Aesthetik in ihren Hauptrichtungen. IV. Napoli 1923. Učio kod svoga djeda Pietra Aniella. Osnovao je Savez muzičara i bio pročelnik opernog orkestra HNK. Granica između apsolutne i programne muzike nije oštra. K. zatim komponirao za talijanska kazališta niz opera seria. God. ciklički (ili polarni tip) osjeća ovakve tonove kvalitativno suprotnima. — A. DJELA: sonata i capricci za čembalo. W. The Opera. A. 1736 postavio u carskom kazalištu svoju operu La Forza dell' amore e dell'odio — prvi veliki operni spektakl izveden u Rusiji. absolutus oslobođen. Das Dauergedachtnis fiir absolute Tonhohen. a predavao je i na Muzičkoj akademiji. — Gudački kvartet. ARAMBARRI Y GARATE. 1744. — U. koje su u svojoj praksi i iskustvu naučene na različito udešene instrumente. I. Mainz 1948. takav su slučaj npr. Dmitrij Ignjatovič. 1948. Tonhohenbewusstsein und Intervallsinn. dok uklapanje literarnih programa preazi njeno područje. 1730. balet. — Izdao zajedno sa J. Opere: Lo Matremmonejo pe' vennetta. 1932. — F. Musicisti napoletani in Russia nel' 700. a ja želim samo muzicirati«). i 4. 1932. linearni tip. Paine. 1952. 1729 debitirao kao operni kompozitor muzičkom komedijom u napuljskom dijalektu Lo Matremmonejo pe'vennetta. MGG. tzv. prešućenom programu svih pretklasičnih i klasičnih djela. AI. Wiora. VVilliam Foster. 1920. le Flema te na Scole Normale de Musique kod P. a kvartne i kvintne tonove (kvintni krug) doživljava kao bliskije.: O. bez ikakva pomagala i izvan konkretne muzičke :jeline. Utemeljitelj (1919) i dugogodišnji predsjednik Zagrebačke filharmonije. — DRAMSKA: opera CKasanue 0 Ilfoma Pycmaeejiu.APSOLUTAN SLUH — ARANY APSOLUTAN SLUH. kao najbliže slične tonove. LIT. Machado). I 1964). akorde ili tonalitete. 1731. Studirao u Dresdenu. a možda i kod L. Artaserse. 1735. Seashore. 25. Hindemith: »Svemu je zlu kriv Beethoven. — Isti. U toku svoje 24-godišnje intenzivne djelatnosti znatno je utjecao na muzički ukus ruskog dvora. I kod apsolutnog sluha javljaju se u većoj ili manjoj mjeri pogreške u određivanju visine tonova. 1729. ZIMG. Andrea Corsini. Muziku studirao na Konzervatoriju u Moskvi (1894— 1901). dok drugi. Tri simfonije: I. obilježavaju tarakter neke kompozicije. 1955. — M. npr. 8 baskijskih pjesama (M. Das absolute Tonbewusstsein. Gatz: »Svaka je muzika autonomna apsolutna«. 1939. 1879: Aiusicians and Music Lovers. Prema drugom se mišljenju muzika mora kloniti veze s poezijom li slikarstvom. te na Peabody Institute 1 Baltimoreu. Wellek. 1929. koje tačnije čuju srednje tonove nego visoke i duboke i obrnuto. 1948. 1918—25 drugi koncertni majstor. K'iora naglašava. Od 1953 predaje na Konzervatoriju u Madridu. c kao c. A. odnosno afekte ili emocije. susjedne tonove. 1920. instrumentalna muzika bez programa ili programnog naslova (fuga. — J. Posljednje godine proveo u Bologni posvetivši se podučavanju. IV 1902 —). Studirao u Parizu kod P.—Klavirske kompozicije (7 kavkaskih plesova. Leipzig 1938. Zeitschrift fiir Psychologie. 1737. ARABESKA. Moses. Kpa-mKuu ucmopunecKuu 0630P zpy3UHCKou My3UKu. 1930. — Oratorij Castilla (M. prema kojemu svako muzičko djelo mora imati »program«. gruzinski kompozitor i folklorist (Vladikavkaz. Na brojnim putovanjima (1901—08) po Gruziji sabrao preko 500 gruzinskih narodnih pjesama. — Kantate.). // Finto Nino. na vrhu gudala). Ać. No to su apstraktni afekti i emocije. ORKESTRALNA. LIT. zatim na Harvard College u Bostonu J. Jancke. Njegova je muzika izrazito nacionalnog karaktera osobito po jasnoći ritma 0 osebujnosti melodike. Do Oktobarske revolucije veoma aktivno sudjelovao u muzičkom životu Moskve kao jedan od osnivača Narodnog konzervatorija (1905). s. Weingartner). uputa violinistu. A. Lang). 1930. 1751. lami po sebi.. često žučljive i oštre.. Schumann. Bellerofonte. Eudossa incoronata. srodne. 1755. a 1888—1903 bio je muzički litičar u Boston Evening Transcript. 1731. 1916. Prvo. Postoje različiti tipovi apsolutnih slušača: jedan. u svojoj biti (Schopenhauer). koncert. Te se polemike mogu svesti na iva oprečna mišljenja. Često se a. 1894. nije gotovo nikad potpuno odvojena od vanmuzičkih pojmova. 1734. ARAJA. Dukasa. — Andante za gudački kvartet. Schdfke. Priifung der Musikalitat. sonata). 1926. Wellek. pa se ne mogu prilagoditi na stvarnu apsolutnu visinu tonova. VIII 1953). DJELA: četiri Impromptua i Elegija za orkestar. doživljava. Gehorpsvchologie. Musikpsychologische Studien. \bsolute Musik. Osobite je uspjehe postigao kao član -> Zagrebačkog kvarteta s kojim je koncertirao po cijeloj Evropi. Lučio Vero. VI 1709 — Bologna. s. C. 1941. Scheringovoj tezi o skri-? enom. 1888—90. Vrativši se 1933 u Španjolsku istakao se izvedbama velikih zbornih djela. 13. od parcijalnog. Boston 1919. 1750. 1929. Die deutsche Aesthetik der Gegenwart. Selection jrom his Letters and Writings. — A. Dmitrij Arakišvili. Kurth. Dirigirao je u svim većim španjolskim gradovima. I. izuzetno prirođeno svojstvo sluha la prima i pamti apsolutnu visinu tonova. Seleuco. 1874 —86 ia Nem England Conservatory u Bostonu. /I. X 1848 — Vevey. 1922. Švicarska. 1755 komponirao prvu operu na izvorni ruski libreto I4e<p~aji u FIpoKpuc koja je doživjela golem uspjeh i zadržala se na repertoaru do konca XVIII st. španjolski dirigent i kompozitor (Bilbao. je autor prve gruzinske opere Cna3aHue 0 Uloma PycmaeeAU (1914) i prve gruzinske simfonije. Past andPresent. 18. U Petrogradu je ostao do 1759 (ponovno se vratio na kratko vrijeme 1762). 1731. Krajnji ipsolutisti brane joj čak odražavanje emocija i afekata. gudački kvartet. Treba razlikovati pravi a. L'Asilo dellapacejLa Corona d' Alessandro Magno . umjetničku karijeru započeo 1915 kao član opernog orkestra Hrvatskog narodnog kazališta. 1738. — L. zasniva na pamćenju specifične boje koju imaju pojedini tonovi. ibid. 1755 (libreto: A. On je i muziku uveo borbu i patos. kulminira u A. 1919. tužno. Sumarokov). —■ A. 1934. By the Way. — DRAMSKA. Ks. Grečaninova. naziv za kraću (obično klavirsku) kompoziciju. Moos. I. 1914 (1. B. Abraham. Archiv fiir Psychologie. Das absolute Gehor im Kindesalter. Vincija i L. Debussv i dr. pedagog i suradnik časopisa Mysbma u Mcu3Hb te gruzinskih novina Meepun. : P. zborovi. Untersuchungen iiber das absolute Gehor. — W. Leipzig 1734. Osoba s apsolutnim sluhom može. ali se može izvježbati do nekih granica. a od 1925 solo-violist. Die Philosophie der Musik von Kant bis E. Cleomene. Simpatije romantičkih pjesnika za poeziju Istoka nalaze tu svoju muzičku paralelu (R. Geneve 1948. čeznutljivo. Gefiihl und Kunst (u djelu Phantasie ind Kunst). about Music and Art in general (2 sv. 1951. II (sa zborom). 78. E. Riemann. nadalje postoje osobe. Auerbach. VII 1899 — Zagreb. Moskva 1953. Berenice. da je štetno držati se striktno bilo kojeg od ovih ivaju pogleda na muzičku umjetnost: formalizam sužava mogućlosti apsolutne muzike. oko 1770).

Debitirala u Beču 1909 i otada koncertirala po cijeloj Evropi. 1959. zatim veliki bubanj tabl. Francuskoj. sestre. njime se oponašaju koraci deve i konjski galop. 5. 30. V.Perzijska muzika. Melodije se monotono ponav ljaju od stiha do stiha. Tostoj. ARANYI d'. Bartok. Od 1941 djelovao u Seattleu kao dirigent (do 1942) i violinist. 1964. 12. ARAPOV.— DRAMSKA. U doba osnivanja dinastije Omejida. V 1966). 26. Kozlovskim) i dr. Budimpešta. pa se njezina povijest. A. Ovi osnovni ritmovi pojavljuju se u najstarijim oblicima arapske pjesme. a u širem smislu i muziku naroda novoperzijskog i turskog jezičnog područja koja se razvila u posebne dijalekte (->. B. Graf. M. poezije i u dodiru s muzičkim kulturama naroda koje je zahvatila islamska ekspanzija te je postala svojevrsnom sintezom raznorodnih muzičkih elemenata. a sama muzika proučava se uglavnom u njezinu današnjem stanju. Opere: XodMca. Moskva 1964. se prenosila usmenom predajom. neki srednjovjekovni teoretičari navode podjelu male terce na 6 različitih tonova. solističko.: A. filmska muzika. Predislamsko razdoblje. LIT. poglavito iz muzičkih teoretskih djela i religijskih dokumenata. HacpedduH. 30. Psalmodičko. Maroko). izuzev malobrojnih izvornih muzičkih primjera.: M. klasičnih oblika arap. se bačkom kvartetu i Zagrebačkoj filharmoniji u kojoj je djelovao do smrti. Austriji. D. melodijsko deklamiranje narodnih epova uz pratnju gudačkog instrumenta rebaba može se ubrojiti u primjere izvorne muzike Beduina. Sve do novijih vremena a. sovjetski kompozitor (Petrograd. Ravel i R. m. God. Ko. m. LIT. Boris Aleksandrov ič. B. Kenigsberg. III 1966). 1. Jefimov. ona je povezana s predislamskim narodnim pjesničkim oblicima koje su gajili putujući pjevači-pjesnici. harmoniju. Jordanija. Učenica J. CeododHuu Kumau. važnu funkciju ima u toj muzici ritam izveden iz govornog ritma. Hubava u Budimpešti. Studirao na Muzičkoj akademiji u Budimpešti (J. arranger urediti. 1923—24 bio član Zagrebačkog kvarteta (prva violina). Černov). kasnije koncertirao u Njemačkoj. Razvoj arapske muzike može se podijeliti u 5 razdoblja koja se uglavnom podudaraju s važnim događajima arapske opće povijesti. 61. 1947. Koncert za violinu. Melodije imaju mali opseg i karakteristične mikrointervale. N. Jelly (Budimpešta. to su po predaji hidd i khabab. II 1888 — Firenca. Červinski. K. dvostruko napeti ručni bubanj koji prati akcente govornog ritma. Libija. XII 1962). G. Adila (udata Fachizi. Sirija. izrasla iz govornih akcenata. Nizozemskoj. ARANYI. 1943. odnosno orkestralnog sastava za koji se piše. Dragutin Arany. 1964. Tunis. Vaughan Williams posvetili su joj svoja djela za violinu. madžarski violinist (Budimpešta. H. vuče korijene iz narodne muzike arapskih nomada predislamskog doba. mogućnostima i stilu soliste. V 1896 — Firenca. četvorouglast. ritam i oblik) potrebama. Zvuk. A. Joachima. II. IX 1905 —). zatim kraće vrijeme profesor na Muzičkoj školi u Michiganu. III 1893 — Seattle. staroarapska muzika nomada-beduina ima mnogo zajedničkog s hebrejskim ili staroegipatskim melizmatičkim oblicima. Arapov. Balkašin. J. . od 1909 živjela u Londonu gdje je koncertirala solistički i zajedno sa sestrom. Od 1936 živio u SAD gdje je do 1940 bio pročelnik odjela za violinu na Duquesne University u Pittsburgu. ORKESTRALNA. Alžir. God. 1927—32 gostovala je u mnogim gradovima SAD. Citovič. A. uspješno se bavio i muzičkom pedagogijom na srednjoj školi Muzičke akademije u Zagrebu. izvodi iz posrednih izvora. Debitirao 1904. prilagođuje sve elemente izvorne kompozicije (melodiju. Zaslužni umjetnik Ruske SFSR i Uzbečke SSR. pa vrsta mandoline s dugim vratom i 2 žice -» tanbur i vrsta violine sa 2 žice i četvorouglastim ili kruškolikim rezonatorom -> rebab (ili rabab).62 ARANY — ARAPSKA MUZIKA Razdoblje razvoja (od 662 do oko 830). Libanon. a izgrađivala se pod utjecajem Islama. Marteau). 1. Madžarskoj i Italiji. velikih osvajanja i širenja na Istok a. plosnat. In memoriam. Od 1923 živjela u Londonu. 15. Francis. <[>pezam »nočeda«. Holst je za njih napisao svoj koncert za dvije violine i orkestar. A. Za razliku od ~* preradbe muzičkog djela koja nosi karakteristična obilježja obrađivača. Irak) i u sjevernoj Africi (Egipat. — Kantata Jjotceaaji~3dduH. 1959 i III. ARAPSKA MUZIKA obuhvaća muziku naroda arapskog jezičnog područja i islamskog kulturnog kruga na Prednjem Istoku (Saudijska Arabija. u zabavnoj muzici i jazzu naziv za instrumentalnu ili vokalnu preinaku ne kog djela. Predislamska ili tzv. Tri simfonije: I. Kao profesor Lenjingradskog konzervatorija odgojio niz uglednih kompozitora (J. Hubav) i na Visokoj muzičkoj školi u Berlinu (W. priredili). Od instrumenata poznati su od davnine: duff {-> def). 1944 (sa. a. ARANŽMAN (franc. DJELA. 1962. -> Turska muzika). m. Studirala kod J. madžarske violinistice. Hess. 21.

melodijska se fraza oblikovala prema jedr i zatim ponavljala. bez ikakvih ukrasa. Dam Abasida. učitelji. Najvažniji ir klasične arapske muzike postaje lutnja—'ud ili al-'ud 1 svoj prilici potekla od perzijskog barbata. Na dvorovima kalifa muzika je postalf dio ceremonijala. nastaju originalna djela. otud potječe izraz naub. sistematizirao je ara zičku teoriju starije škole (u mnogome podudaranu s Eu i opisao njezinu praktičnu primjenu u 2 traktata: u melodiji i ritmu« i u »Velikoj knjizi pjesme«. je na čelu Ibrahim (742—804). čisto metričke.obogaćuje elementima sirijske. N skom dvoru glasovita je bila obitelj muzičara al Mav. koji je u muzici isprva značio izvodilački sastav a kasnij ziciju u obliku niza instrumentalnih (i vokalnih) stavak. opsegom šira. U to doba su reproduktivni umjetnici često bi kompozitori. Njegov sin Ish 850). koji se od Zapada prei oplođuju i križaju. Instrumentarij se također obogatio i prilagodio st napretku. ima 4 žice i t perzijskih imena barnm i zir a unutarnje arapskih matb lath i udešena je u kvartama: bamm mithlath bo mathna \\o Upotrebljava se i mi' zaf. pojedine su vrste razdijeljene prema 4 temeljna 1 h a z a j n 7 / 1 | r a m a l J i J J J i J i \ al thaq. dulje od dotadašnje. pjevač i instrumentali: se pripisuje više od 900 kompozicija. za vladavine Omejida. U toku svečanosti i službenih prijema su nastupali jedan za drugim. perzijske i grčke muzike' umjetnički karakter. 1 hazaj (po svoj prilici dvodjelni ritam marša). Pojavljuju se profesionalni muzi osnivaju škole.il al awwal J jt i J i i J \ £ jt J \ Jl s v ar i j a nt om m dk hu r i a ! t h aa j l al t h đ ni J J i J j ' J J Cordobi — gdje se razvijaju različito usmjerene škole. i . Ibrahim Mansur Zalzal (?—791). suitu. također dvorski muzičar. ibn Mussayih je pjevački sistem i proširio opseg melodike preko oktav učenik Muslim ibn Muhriz razbio je okvire klasičnog stiha i time omogućio bogatiji razvoj muzičkih linija. osobito proširenju ljestvice. Pokušaj sinteze različitih muzičkih nisu uspjeli zbog etničke raznolikosti. arapskoj baladi građenoj u dugačkom nizu stihova jedna i strukture. ramal (2+! prvi thagil. Muzika je doduše podvrgnuta poezije i Kur'ana. gdje su muzika i likovne umjetnosti velik procvat. muzička središta bila su. Ibn Muhriz proširio je muzičku fra: stiha (po uzoru na perzijsku Rubayiu). lutnjist i teoretičar. vrsta harfe ili citre sa 12 ž kanun (qanun). a od duhačkih. Bagdad. Karakter star stiha sačuvale su do najnovijeg doba psalmodičke recitacij koje su jednostavne. Prvi put se formulira dotad 1 pojam muzičkog izražaja. ali nije više samo dopuna pjesničkor Prema suvremenim dokumentima težilo se za umjetnici kovanjem primarno muzičkih elemenata pa u to doba postaje bogatija. Već na početku ov< ističu se dva muzička središta — jedan u Bagdadu. počinje se razv dicionalni orijentalni stil. Razdoblje širenja arapske kulture na Zapad (( konačne Rekonkviste 1492). se i ritmička građa ali novi se oblici prilagođuju zahtjev: rike. drugog thaqila). tako je nastao oblil koji i danas postoji u arapskoj muzici. pjevač. koja služi i za pratnju pjevač. citra u obliku trapeza sa po 3 žice za pa već spomenuti tanbur. h novi tip lutnje ('ud aš-šabbut). graditelji instrumenata i teoretici od prvih arapskih muzičkih teoretičara. drugi thaqil (svaki sa po 16 doba) i mdkhiiri. vrsta obo( (ili zamr) i flauta — gesbah ili qhesbah (najčešće sa 9 rup struka flauta sa 5 rupa). izražajnija. Osvajanje zapadnih zema arapskoj muzici nove utjecaje. uglađenija.

plesači i svirači uglavnom su Arapi. kada je vlast nad islamskim svijetom prešla u ruke turskih sultana. koji lotječu od staroarapskog hazaja. teoreti-:ar i pedagog. zatim istematizirane i svedene u okvire određenih ljestvica. Karakteristično je da je u osvojenim španjolskim krajevima muzički život obuhvatio šire. Razvio se novi stil tzv. u užem smislu zapravo stagnira. U tim gradovima djeluje čitav niz istaknutih arapskih muzičara i teoretičara: Ibn Kharia i Ibn Zai al-Haddad (Valencija). ugledajući se na muhamedanske knezove. Villoteau otkrio je u toku svojih straživanja 1428 vrsta arapskih ljestvica. Tradicionalna. Razvijaju se četiri muzička dijalekta čije varijante odaju podrijetlo: tuniska je škola pod utjecajem seviljske. Polazeći od »savršenog sistema« Alfarabi je razvrstao iestvice u dvije grupe tonskih rodova: jake (dijatonske) i slabe kromatske i enharmonske) sa po 6 različitih vrsta u svakoj grupi. Njegova metoda pjevanja i raspored tih nauba poznati su po opisu al-Maqqaria: »U Andaluziji koncert počinje nashidom (recitativ). Jevreji i Saraceni. a sama a. Od teoretskih djela toga razdoblja zanimljiva je manja rasprava nepoznatog autora — »Poznavanje 8 tonova« — koja sadrži jedini do danas poznati pokušaj notacije arapske muzike: znakovi arapskog pisma raspoređeni su prema grčkom alfabetu (slovčana notacija). gotovo redovito su dijelile tri nepomične prečlice iz kojih su proizlazile »pitagorejske« vrijednosti velikog cijelog ona. obraduju vrste ljestvica. turski. kompozitor. odnosno karakterističnih melodijkih tipova koji kompozitoru služe za uobličavanje. jer metričko ritmički oblici arapske muzike nisu simerično naglašeni. male i velike terce. Abu al Hossen Ali ben al-Hamra (Granada). dvorski žongleri. Muvešah je bliži klasičnoj arapskoj metrici ramala. Od XVI st. narodske slojeve dok je na Istoku muziciranje uglavnom privilegij dvorske elite. karakteristično je međutim da su Arapi. materijalna ljestvica na utnji sadržavala više od 25 stupnjeva u oktavi. Po tome. odnosno »preinute«. Zajal.) U pogledu ritma arapska se teorija bitno razlikuje od zapadijačke. -ice na hvataljki. Osim Cordobe značajna su žarišta zapadnoarapske muzike Granada. koji se sastoje od nizanja ritmičkih motiva u duge periode dor). Pored vlastite teorije ritmičkih modela izgradili su arapski rednjovjekovni teoretičari (Alkindi. Visinu tonova i njihove međusobne odnose zračunavali su i utvrđivali arapski teoretičari pomoću lutnje (ili anbura). m. Posljednji veliki teoreičar klasične. a oktava je obulvaćala često 17 do 24 tona. U općoj teoriji o itmu arapski teoretičari dijele ritmove na »sastavljene«. U traktatu . ljestvicu smatrali uzlaznom linijom. arapska je nuzika sačuvala do danas svoju specifičnost.ARAPSKA MUZIKA Bagdadu javlja se pored predstavnika tradicionalnog. Sam narod usvaja saracenske pjesme tako da crkvene vlasti najzad moraju intervenirati (koncil u Valladolidu). Taj se preokret najjasnije igleda u kromatskom tonskom rodu.). čija je tzv. Različite sisteme jestvica ili tonskih rodova izgrađivali su i arapski teoretičari ta osnovi tetrakorda. islamska muzika dalje se širi u kršćanskoj Španjolskoj. A.) teoriju meDdijskih modela (arap. dok su kod Grka mali ntervali smješteni u donjem dijelu kvarte. Tako su pod utjecajem španjolske pučke refrenske pje sme nastali novi strofni oblici arapske lirike: muvešah i zajal koji su slični renesansnoj odi ili baladi. Polazi se od najnanje ritmičke jedinice (kao antički chronos protos) koja se slaže 1 različite ritmičke figure (iga'at) prema metričkim modelima loetike. stvaraju se sve izrazitije raznolični muzički dijalekti (egipatski. 980—1037) — znanstveno obuhvatili tekovine slamske kulture. što je losve izmjenilo teoriju 0 tonskim rodovima. Avicena i dr. kršćanski vladari uvode arapsku muziku u svoje palače. enciklopedisti i teoretičari muzike — Alkindi oko 790 — oko 873). ritmički lačini i instrumenti. nabraja 16 tonskih rodova (7 jakih i 9 slabih).) čije su pjesme bile podjednako omiljene u Španjolskoj i zemljama Prednjeg istoka. arapska muzička djela sve više ustupaju mjesto novim oblicima mahom turskoga podrijetla. Ali ben Jaahdar. Nakis i Kiami-natik. U ovom su razdoblju veliki irapski filozofi. i na »rastavljene«. alžirska pod kordobskim utjecajem. Razdoblje stagnacije. čiste kvarte i oktave sa dijatonskim ni-:om od sedam tonova koji je bio i ostao temeljem umjetničke nuzike Prednjeg Istoka. prema pravilima koja je postavio Zirvab«. intervali ih tonaliteta mogu se razdijeliti na tri različita načina. klasičnog tila i slobodnija škola nezavisnih. maqam). Njegovao ga je i proširio pučki pjesnik i trubadur ibn-Guzman (XII st. njegovali su ga prvenstveno dvorski pjesnici virtuozi (pronalazak se pripisuje 'Obadu al-Quazzazu iz XI st. (X): — 1 KOMA Avicena. Tragovi Zirvabove škole naziru se u sjevernoafričkom području još i u XIV st. Istodobno. Alfarabi (oko 870 — oko 950) i Avicena arap. žice su se skraćivale dalje većim ili manjim jrojem pomičnih prečnica pa su se na taj način dobivale različite jolutonske. ibn Sina. nadalje. oko 800). Izvještaji o Rekonkvisti i suvremene kronike govore o muzičkim priredbama na kojima sudjeluju kršćani. protjerani Arapi osnivaju u berberskoj Africi kulturne centre u koje presađuju umjetničke tradicije andaluzijskih gradova. pučka je varijanta muvešaha u andaluzijskom dijalektu. razvoj arapske muzike nije više posve jedinstven. kod Arapa se nalaze 1a oba kraja tako da najveći interval dolazi u sredini tetrakorda povećana sekunda). Osim ovakvim ustaljenim brojem neponičnih prečnica. njezine su prazne žice bilo ugođene u tetrakordima a onski je opseg obuhvaćao 2 oktave antičkog systema teleion. što se oslanja na akcente govora. Abu Bakr Sabuni i Abu Bakr ben Sarim (Sevilla) te veliki filozof arapskog Zapada. srednjovjekovne arapske muzike Perzijanac Safi I Din (1230—1294) klasificirao je i prvi put imenovao 12 maqama 6 avazata (sekundarnih melodijskih tipova). u osvojenoj Španjolskoj gdje e obogatila španjolskim elementima. m. Pulsiranje itmičkih figura ili perioda odvija se samostalno i prilično neovisno melodijskom obličju tako da se melodija i ritmički instrument esto križaju. koji se pjeva u slobodno odabranom ritmu. U afričkim provincijama isprepletali su se sve do prve Rekonkviste utjecaji s Istoka (osobito iz Sirije i Iraka) i sa Zapada. An-'aluzijske škole koju je utemeljio u Cordobi Ziryab (Abu'lHasan ili ibn Xafi. Najveći broj pomičnih prečnica usreće se kod Alfarabija. uprotno od Grka. Ta se pojava naziva »orijentalnom kromaikom«. to su npr. karakteristična za današnju orijentalnu muziku naroda 'rednjeg istoka (primjer u modernoj notaciji): 63 SVIRAČ KRATKE OBOE. španjolska. Proučavaju se u prvome redu fizikalna vojstva tonova i intervala. Zirvab je proširio opseg lutnje dodavši joj petu žicu hadd i izgradio vlastiti muzički sistem koji je izložio u 24 nauba. oko 1090— 1138). znameniti pjevač. temeljni ton svakog pojedinog i odeđeni broj tipičnih melodijskih pomaka. Jnutar grupe »jakih« tonaliteta nalazi se dijatonska »ptolemejska« iestvica. a melodika je bogato ornamentirana. Fragment s kovčežića od slonove kosti. orkestralna predigra Pesref i melizmatičke pjesme Semai. XI st. odnosno o položaju tepena u svakom pojedinom slučaju. Glavna su luzička obilježja maqama. perzijski). četvrttonske pa i manje vrijednosti. a Tetuan i Fez blizi su stilski nekadašnjim središtima u Valenciji i Granadi. već su zasnovani na slobodnom nizanju kraćih li duljih ritmičkih jedinica (aditivna ritmika). Za velikih kršćanskih osvajanja. ujedno kompozitor i muzički teoretičar Avempace (ibn Badžah. umjetnost virtuoza-solista. Velik procvat doživjela je a. Zatim slijedi polagani dio i priredba završava sa dva poletna stavka. (G. Prvotno su a bile narodne melodije koje su u toku vremena tipizirane. svakom rimovanom stihu odgovara druga melodijska fraza. Abu Bakr al-Hassar. a te često obuhvaćaju veći melodijski kompleks. koji se po svemu sudeći oslanja na Ptolemejevu eoriju. Uzori su im bili grčki filozofi pa i u teorijskoj istematizaciji muzike usvajaju osnove grčkog sistema prilagođuući ih arapskoj muzici. tako da lastaje 48 kombinacija. Valencija i Sevilla koja je ujedno središte gradnje muzičkih instrumenata.

je u Pri torirao disertacijom Sviranje na tupanu u Makedoniji živi u Chicagu. LIT. te svih klasičnih i neoklasičnih tradicionalnih pjesničkih oblika. Les Chansons mozarabes. F. koje razvrstava u slijed nauba. matassin i dr. Berlin 1933. XIV st. Hickmann.— -A. —■ C. Osebujna tvorevina islamske duhovne muzike su molitvena za- ARATO. IV—VIII. Extraeuropean Music Cultures. A. Studies in Orientj Instruments. The Influence of Music: From Arabic Source 1926. G. Pesenti. Sachs. 1000 makedonskih i nešto srpskih. Gerson-Kiwi. Nettl. Farmer. a osim njih postoje još mnoge varijante). Musik des Orients. brze pasaže. 1932 održan je međunarodni muzički kongres u Kairu. polifonih i har monijskih elemenata nema. s melodijom koja slijedi svjetovne modele maqama. 27—28. Un Traite de musique arabe moderne. m. L: Arabe (6 sv. Musik. Michel. Weltgesi Tanzes. — P.— Isti. Musik und Tanz. Švicarskoj. 1951. 1925. ali su svi njegovi fonografski snimci prilikom bombardiranja Beograda. La Mušica hispano-musulmana en Maruecos. — H. Glasgow 1938. ali se ti tonovi mogu odabrati između 24 ljestvičnih stupnjeva (evropsko uho teško može razlikovati sve te tonove. What is Arabian Mu gow University Oriental Society. Sonner. Leipzig 1842 N. zatim predavai na konzervatoriju u Hamburgu i Madridu. Jeruzalemu. — H. VI 19 ziku studirao u Madridu (J. Canti sacri e profani. G. G. 1904—06. —■ R. na engles C. 1951. Po građi a. Chottin i H. — R L'Orientalisme musical et la musique arabe. Pariš 1930—59. Belgiji. U okviru velikog pokreta za ponovnim oživljavanjem cjelokupne muhamedanske kulture i umjetnosti. kratki guturalni akcenti. melizmi. Studij kor dovršio je 1932 kod H. je monofona. — J. ± Rise of Music in the Ancient World. se nalazi i tabulatura za lutnju ugodenu u kvintama. Sonn> Arbeau. Živi u Švicarskoj. Berlin 19 Shiloah. Lachmai Cantillation and Song in the Išle of Djerba. I. kantilacija slična silabičkim recitacijama psalama i lekcija) i u »koncertantnom« stilu koji je bliz svjetovnom umjetničkom pjevanju. Jurij (Yury). Robson. Jerusalem 1940. neznatnoj jačini zvuka i solističkoj prvenstveno vokalnoj ili instrumentalnoj izvedbi ili malim. Idelsohn.: O. Recherches sur l'histoire de la gamme arabe. započela je i obnova arapske muzike. Tetuanu i drugdje. A History of Arabian Music to the XIIIth Century. — H. Milano 1931. — H. MGG. trileri. Carigradu (u sklopu Konzervatorija). gaillarde. Napisao traktat o plesovima svog doba Orches traite en forme de dialogue (Langres 1589). — 5. kasnije u ] u Salzburgu. Najnovije doba. — H. 1953. 1934. Fonta. 24. MGG. MGG. 1944 A. — X. SBIMG. 1878. Ankari. (Die Tanze des XVI Jahrhunderts). Mickmann. klavirska i orguljska djela. I. —■ K. Migrations and of Oriental Folk Instruments. — Sonatina za violinu i klavir Ronda dei tempo. španjolski dirigenl nist (Madrid. Na temelju dosadašnjih istraživanja utvrđeno je da. u kojima se radi na sakupljanju i sistematizaciji materijala. —■ R. Leiden 1884. oblikovana poput si rapsodičnih uvoda (maval) svjetovnog pjevanja. 1880. — A.: R.). zborovi. Od 1904 bio: gent te profesor Konzervatorija u Madridu. IV 1911 —). hr bugarskih zapisa). a. 15. An Annotated Bibliography. pozitor i muzikolog (Moskva. Z. Kratko koncertni majstor Berlinske filharmonije. Minijatura iz arapskog rukopisa Egipat. madžarski kompozitor (Zagreb. gdje vodi folklornu zbirku biblioteke 1 DJELA: Stichproben aus den Volksmusikkulturen Sudosteuropa: einer Verzvertung der Elemente der ukrainischen Volksmusikkultur in aben Kunstmusik. Bari Thoinot's Francy. Enrique Fernandez. — H. Lachmann. Grabnera na Konzervatoriju u I God. Djelo je bo strirano slikama i notnim primjerima. izvatke iz toga djela preveo na njemački A. pavane. LIT. —■ . 1891—191 sor na Royal Cottege of Music u Londonu. takva se lutnja još i danas upotrebljava u Alžiru i Maroku (kouitra). Farmer. 1889 1 majstor glasgowskog simfonijskog orkestra. des intervalles dans la musique arabe. Farmer. 1951 . Gevaert) i Berlinu (J. Die altesten Tanzlehrbiicher. Kao dirigenti je u Italiji. Farmer. Lon — R. London 1931. 1952. Leipzig 1930. M. U liturgijskoj muzici također nije provedeno jedinstvo. Berg: LIT. 1 1943—44. U to doba nastaju i neke neobične eklektičke tvorevine. 1933 bio je dirigent u Leskovcu i Sremskoj Miti 1935 zborovođa i orguljaš katoličke katedrale u Beograd živao je balkanski muzički folklor. — Isti. Land. komponira naubu u tonalitetu istihldl (»izlazak mjeseca«). Actes du Viem International des Orientalistes. andaluzijski mavg. W. Farmer. G. Kod muziciranja. 1519 — Langres. 1935. koji se danas upotrebljavaju. Is European Musical Theory Indebted to the Arabs 1925. Palermo 1953. Mary. 1948. usprkos nejedinstvenosti današnje arapske muzike. A. ZFMW. glavno je obilježje oblikovanja princip slobodnog nizanja dijelova bez dinamičkih vrhunaca i bogato ornamentiranje na različite načine: vokalize. bogat melizmima. Rabatu (Konzervatorij u suradnji s Institutom za domorodačku umjetnost). XII 1863 — San Sebastian. Bearsden 1940. 19 Ronzevalle. — C. dar degli Arabi. — O. s. The Story of Dance h York 1947. Ursprum Frage nach dem arabischen beziehungsweise maurischen Einfluss auf landische Musik des Mittelalters. Tel-j GOZBA UZ SVIRKU LUTNJE. — Komponirao je 8 simfo orkestralna. L. SSSR i SAD ' tirao je i kao član komornih sastava. institut u Pragu (1942) sabrao je veliki folklorni mater 3000 albanskih. New York 1943. Die Musik der Araber. de France. The Minstrels of the golden Age of Islam. — Isti. 6 stavaka obradio W. na kojemu je utvrđen program naučnog istraživanja i sakupljanja ostataka islamske muzike. Muhamed ibn al-Hassan al-Hdik sastavlja zbirku azjala i tavasiha (novo ime za muvešah). komornim sastavima. Kusznir. 1952. Schlesinger. Grundlagen der antiken und orientalischen Musikkultur. javljaju se pokušaji renesanse andaluzijskog stila. S tim u vezi osnovani su istraživački instituti u Kairu (Institut za orijentalnu muziku). Farmer. Journal of the International Folk Musi 1952. 1948. Journal asiatique.1 i druge folklorističke elemente. moresca. Mušica astratta per un balletto za 14 instrumei — Kantata Ruf za zbor i orkestar. izuzev nekih oblika heterofonije (bordunske i ostinatne forme). kao i zbog n koje se odnose na muziku. God. — E. East and West. karakteristična je sklonost improvizaciji. ruski orgul. postoje odre đena karakteristična svojstva zajednička svim arapskim mu zičkim dijalektima. 1930. 1950. srodnu klasičnoj naubi dil. God. God. ElHadž'Allal al-Batla (1729—57) iz Feza. —A.). U XVIII st. Stern. 2. Jury Arbatsky. Larache 1941. Possibilities of Crossing of the Modem Occidental Art . dei Somali e dei Suaheli. sastavlja čudan mozaik reminiscencija povezujući u cjelinu egipatski taqsim. u Langresu. Općenito se u arapskoj svjetovnoj i duhovnoj muzici današnjice može utvrditi podjela na zapadnjačku dijalektalnu grupu koja se nadovezuje na »andaluzijsku« tradiciju i na istočnjačku grupu kojoj su glavna središta Kairo i Carigrad. ARBEAU. Le Monde Oriental. — R. — B. ARBĆS. The Sources t Music. Anciei Musical Instruments. zatim primjena mnogobrojnih. u melodici se često susreće povećana sekunda. To je prije svega pojava mikrointervala. zajedničko je obilježje svih muzičkih dijalekta smisao za složene ritmove koji se izvode na raznovrsnim udaraljkama gotovo potpuno neovisno od melodije (d'Erlanger je uspio zabilježiti 110 vrsta ritmova. Bruxellesu (t temps. Musik and Letters. donosi i mnogo podataka o nim i kulturnim prilikama svoga vremena. Francuskoj. U krugovima evropske avangarde postao je poznat svojim apstraktnim baletima DJELA: rapsodija za orkestar. 9. M. Kieseioetter. II Muziku studirao u Budimpešti (Z. Breslau 1929. I. Kairo 1888. Caracteristiques de Fart vocal arabe au moyen age. važan zboj opisa svih ondašnjih važnijih plesova (branle. Kodalv). Die Volksmusik der Araber von Biskra und Umgebung. solo-pjesme. Le Rapports entre la musique orientale et occident: ne Egyptienne. Die Maqamen der arabischen Musik. 1595). — H. allemande. Islamic Culture. te pokretanja njezine obnove i pripremanja tla za razvoj koji bi se uskladio s razvojem evropske muzike. Terminologie arabe des instruments de Kairo 1947. ARBATSKI (Arbatskv). Arabic Musical Manuscripts in the Bodleiai London 1925. a ne mogu se niti notirati). NOVA IZD. P.: Orchćsographie obj. neki pjevač npr. — E.: R. — G. d'Erlanger. < . Beaumont. L'orchesographie de Thoinot A Tresors des bibl. raznovrsnih tonaliteta: svaki tip melodije i svaka vrsta tonaliteta obuhvaća 8 tonova oktave. The Religious Music of Išla: of the Royal Asiatic Society. G. — Ibrahim bey Mustafa. The Road of the Music of Humanit the Tupan in the Central Balkans. G. ZFMW.64 ARAPSKA MUZIKA — ARBOS zivanja ('odan) mujezina s minareta. Istvan. Prije odlaska na . 1 A. Kur'an se danas čita na dva načina: u »oficijelnom« liturgijskom stilu koji se kreće između povišena govora i pjevanja (tzv. Beyruth 1913. Collangei sur la musique arabe. Thoinot (anagram pravog imena Jean Ta francuski muzički pisac (Dijon. Joachim). Monasterio).

Bagdad. Minijatura iz rukopisa Haririjevih makama. 1237 .ARAPSKA MUZIKA VOJNIČKA MUZIKA.

. Minijatura iz engleske kronike Jeana de Waurina J XV st.BALET PLESNA SVEČANOST.

6 nizova raspoređenih vjerojatno na 2 manuala. Tri simfonije: I. VII 1873 — Koln. Schmidt-Gorg. Carigradu i Dublinu.). 1957. Instrumente slične archicembalu konstruirali su kasnije G.). Fantasia concertante za flautu. 1953—61 na Univerzitetu u Oklahomi. 1883 predavao harmoniju i kontrapunkt na moskovskom Konzervatoriju. — KOMORNA: dva gudačka kvarteta. ApeHCKHH. 1932. Upotrebljava se kad treba prekinuti izvođenje -> pizzicata. Revue de Musicologie. Đoni (sa 3 manuala). 1907—08. I. Ać. A. — Zarzuela Viaje al centro de la tierra. — Burla de Don Pedro a caballo za zbor i orkestar. I. njemački muzikolog (Deutz na Rajni. ORKESTRALNA. Petrogradu i Madridu te u Njemačkoj i u Americi. Violet. 1911. Madrid 1942. — Klavirske kompozicije. Živ i raznolik ritam njegove muzike otkriva utjecaj kubanske narodne muzike. Guido -> Guido d'Arezzo . 1930). 1945 i III. velika lutnja sa dvije pužnice i dva niza žica. MFM. (tal. — DRAMSKA. intermezzo za gudački orkestar. Konstruirao ju je A. — Balet Forma za zbor i orkestar. c. obou. 1943. 1950. Podaci o njegovu životu vrlo su oskudni.. 1879—82 studirao na Konzervatoriju u Petrogradu (K. III 1911 —). četrdeset izdanja. Čajkovskog. Mexico 1947. Lesure. Komponirao je pretežno svjetovnu muziku. više madrigala u talijanskim antologijskim zbirkama. Pnmo libro di Madrigali a 3 v. koji je najčešće Petrarkin. sonatina za violončelo i klavir. klavirski kvintet. Tanaka. Osthoff (Das Chormerk 54. 3 Concerta grossa. ruski kompozitor. 1895. van den Borren. ARENSKI. 1940 i 1942. ORKESTRALNA: dvije simfonije. R. 1557. sonata za violinu i klavir. Suosnivač Akademije za balet i narodne plesove u Istanbulu (sada u Ankari) i udruženja Helikon. Po stilu A. 1944. B. Jacob Archadelt. — Isti. a sudjelovao je i u pokretanju avangardnog udruženja Grupo de Renovacion Musical te u osnivanju Simfonijskog orkestra i Muzičke akademije u Habani na kojoj je od 1938 profesor kompozicije. od 1951 muzički direktor Radio-Ankare. B. obj. ARCIORGANO (tal. 2 klavirska trija. Završio studij na Konzervatoriju u Ankari (N. 1961. Three Sketches.ab u HaMannmu. — KOMORNA. 1903. NOVA IZD. Erkin. Oktava je bila podijeljena na 31 ton. koncert za violinu. 1949. VFMW. Attainganta i dr.). Princeton 1949. 1959. Max. fantazija na ruske narodne pjesme za klavir. — Zborovi. El meastro Arbos. God. Stekao je popularnost nizom plesnih pjesama (II Baccio. 1947.. 1959. 1929. Harmonije su mu čiste. Zna se da je A. 1 motet i 29 madrigala obj. 1606) i dr. Mušica de cdmara za sekstet. AREND. ali su rana Arcadeltova djela svakako inspirirana Josquinovim stilom. 1947. 1950). — CRKVENA: Missae tres cum 4 et 5 vocibus. arco gudalo). Fena con la gionta di dodese canzoni francese & sei moteti novissimi. 1894 i Ha. 1951. pijanist i dirigent (Novgorod. Pynoeodcmeo K u3yueMUHj <f>opM uucmpyMeumatibnou u eoKaAbtiou My3UKu (2 sv. LIT. uz imena starijih instrumenata znači ili velik oblik instrumenta (archiviola. 1961. 1936. Jose. VII 1861 — Terioki. 1954. 23. ARDITI. — A. LJbinuH. Parla). — Ch. 1890. 1943. klavirski trio. Učio na Milanskom konzervatoriju. Bio je dirigent u Vercelliju. — Udžbenici: KpaniKoe pyKosodcmeo KnpaKtnuHecKoMy ujyneHuw tapMonuu. The Chansons of J. 1951 i Bremer Stadtmusikanten. 7. Btilent. 1887. C6opHuK 3adai (1000) ČA. DJELA. Akses. 24. Meier (Das Chortnerk. VII 1822 — Hove kraj Brightona. koje je sagradio i opisao N. tj. U svojim djelima služi se povremeno i dodekafonijom. Fantasy on a Gromid. 1948. K. 1937—46. 1561). sonatina za violinu i klavir. CoBeTCKafl My3biKa. 1954 i 1957. kasnije se približio neoklasicizmu. El son za violinu. a na drugome pratnja (bordun). Wildea i dr. Od 1962 profesor je teoretskih muzičkih predmeta na Univerzitetu u Alberti. Vicentino ga je opisao u svojemu djelu L'antica mušica ridotta alla moderna prattica (1555). Studien im Gebiet der reinen Stimmung. 1933. Compositores de America. 1943—47.). 1949. od tal. U kardinalovoj je pratnji dospio i na francuski dvor. AREL. duhački kvintet. motete obj. 1956. H. insieme alcuni di C. Praetorius). LIT. Klavir i kompoziciju studirao na Konzervatoriju u Montrealu. 11. LIT. Opere: Cou na Bome. a u misama i motetima provodi skroz imitaciju. 1585). uputa violinistu da svira gudalom. 1544. varijacije za gudački orkestar na temu P. Luvthon (Universalklavizymbel sa 18 tonova u oktavi.: V. 194711949. Rimski-Korsakov). Mušica y Musicos de Latino-America. DJELA.ARBOS — AREZZO DJELA: Noche de Arabia i Ausencia za orkestar.. a isticanje gornjega glasa još je u vezi s frottolom. PatfajAb. 2. Vicentino (Descrizione dell'arciorgano. -> Archicembalo. izraz melodiozan liričan a interpretacija teksta. E. u francuskim izvornicima Harcha-delt i Arcadet). 1953 i 1961. koncert za klavir i duhački orkestar. Concertino za klarinet i orkestar. ORKESTRALNA: simfonija. Geschichte der musikalischen Temperatur. 1960). are. IV 1919 —). Surađuje u različitim stručnim časopisima i urednik je revije La Mušica. God. ARCO (coll'arco. 1895—1901 bio je dirigent Carske pjevačke kapele u Petrogradu. Eitner. Predaje i na Univerzitetu. klarinet i klavir. Triptico de Pinar del Rio. muzika za dramu Saloma O. arcato. — DRAMSKA: baleti Hdnsel und Gretel. E. klarinet i gudače. Muz. : Sh. posebna vrsta čembala koji je izumio Nicola Vicentino da bi ostvario prirodnu ugodbu na instrumentu s tipkama. 1945. Vercelli. Školovao se možda kod Josquina Des Presa što također nije pouzdano utvrđeno. Zur Geschichte des Luvthon' schen Klavizimbels. Po značajkama svog stvaranja bliži je P. do 1654. 13. 1884 i 1889—92). I. DJELA: VOKALNA. II. 1957. 1956). 1946. 1. 1938. Pet knjiga 4-gl. približava stilu chanson mesure'e. MGG. — J. Nastavnik muzičke teorije na konzervatorijima u Istanbulu i Ankari. 1891 (V izd. odnosno da bi mogao izvoditi u tačnoj intonaciji tri antička tonska roda (dijatonski. 1946. The Italian Madrigal. ARDĆVOL. dijatonske. 2 sonatine. 22. Uincantatrice.. sonata za violončelo i klavir i dr. Helm (Smith College Music Archives. Komponirao je i tri opere te kraća instrumentalna djela. koncert za klavir. kubanski kompozitor španjolskog podrijetla (Barcelona. simfonijska pjesma The Nun. ORKESTRALNA: dvije simfonije. tj. — Kompozicije za klavir i orgulje. God. 1539 i V. Jakob Arcadelt. ARCI. 9 Pequetas piezas. Mušica za mali orke star. 1941. 1890. 1948. 1946. ARCILIUTO (tal. — KOMORNA: četiri stavka za gudački kvartet. pa je 1913 osnovao i udruženje Gluckgemeinde. koncert za timpane. 1557. 1950—53 predavao na North Texas State College. U novije su doba instrumenti s tipkama za reprodukciju prirodne ugodbe uglavnom harmoniji. 1891. 6 sonata za 3 različita instrumenta. W. B. 12. -> Teorba. Instrument je imao 125 tipaka.Koczirz. 1944. Klefisch. sonata za flautu. uz to i pravne nauke. Hindemitha i B. sonata za violinu i klavir. 1914. Ballarda. 1557 objavljene su mu 3 mise u Parizu a u naslo vu je tituliran dvorskim dirigentom kardinala Charlesa de Lorrainea. 1963. 3 suite. 1946. sonata za violončelo i klavir. zatim u Rimu gdje je isprva pjevač (tenor) a od 1540 (ili 1539) do najkasnije 1552 dirigent Papinske kapele. ARCADELT 65 (Archađet. 1882. 1956. koncert za kla vir. građa polifonička mjestimice akordička. dva klavirska trija. 1936. 1542. — F. I.: 6 chansona. Johannsen. Passacaglia za gudače i udaraljke. Koncert za 3 klavira. ajoyful Overture. 1961. I. Koncert za gudački sekstet. 1951. arciliuto) ili neku osobitost u gradnji (archicembalo). kao kompozitor sljedbenik suvremenih muzičkih strujanja. 1 knjiga moteta a 4. IV 1913 —). 1954. 1952. Na jednom nizu izvodi se melodija. Muzika za gudački kvartet. Espinds Molto. turski kompozitor i pijanist (Istanbul. enharmonski i kromatski). Revue Belge de Musicologie.: F. kanadski kompozitor i pijanist (Montreal. A. ARCHET (archetto) -> Gudalo ARCHI. kvartet za flautu. talijanski dirigent i kompozitor (Crescentino. 1939. 25. solo-pjesme i dr. Glucka. Nastojao oživjeti interes za umjetnost Chr. Nordlingen 1935. Koln 1938. Einstein. Britannia. X 1568). — Priredio izdanje Gluckovih komičnih opera Le recontre imprevue (Der Pilger von Mekka). Luigi. Milanu. A. — KLAVIRSKA: tri sonate. 1944.I npaKtnuuecKoio u3yueHUH zapMOHuu. 1932. I. Piccinini 1623. 1545. Gostovao je u Beču. nizozemski kompozitor (oko 1500 ili 1514 — Pariz. 1952. madrigala: I—IV. posebice madrigale (više od 200) i francuske chansone (oko 120). AREZZO. je zbog teškoća pri sviranju iščeznuo iz prakse već potkraj XVI st. DJELA. Od 1930 živi u Habani. — Kantate. Vito Trasuntino (clavemusicum omnitonum sa 31 tonom u oktavi.. obou. 1900. simfonijske varijacije za violončelo.. Dupont. 1939 i dr. 1874. Kanada. Torinu te u Habani. K.). 1900). — Josi Ardevol. Neobičnu je popularnost stekao upravo kao madrigalist: prva knjiga njegovih 4-glasnih madrigala doživjela je još za njegova života. Bartoka u New Yorku. 58). Balet Honb e Ezunme. C.1943 i III. 1910 i L'arbre enehante (Der Zauberbaum). Napisao je autobiografiju My Reminiscences (1896). 1943. solo-pjesme. — W. Finska. V 1903). Riemann). DJELA. dirigent Komornog orkestra. — KOMORNA: dva gudačka kvarteta. koncert za kla vir. dulje vremena boravio u Italiji: najprije u Firenci (30-tih godina). LIT. 1893—94 (VI izd. vanredno poetična. njemački prijevod. J. — Trois Pieces originales dans le genre espagnol za klavirski trio ■—■ Kompozicije za violinu. V 1942). E. oko 120 francuskih chansona u zbirkama Le Roya. a madrigal // bianco e dolce cigno postao je antologijsko djelo. — A. gdje dobiva naslov regius musicus. LIT. osim toga izgradio je i jedan Arcfhjiorgano. DJELA: Gluck. scenska muzika. A. u kompoziciji se zatim usavršavao kod P. solo-pjesme. 1944. 2 gudačka trija. 1945 i 1947.: R. Mayer-Serra. 1921. 3 ricercara. Čajkovskom nego skupini Petorice. poseban tip orgulja iz XVI st. — W. are. klarinet i klavir. Moskva 1966. Jakob (Jacques). Ać. U chansonima se A. je komponirao atonalno. Arcadellt ou Monte?. — Kompozicije za klavir {Constructions. 1944. 2 kubanske suite. II 1906). 1883 i 1889. ARCHER. N. pripada među rane majstore renesansnog madrigala: slog mu je redovito 4-glasan. ARCHICEMBALO (tal. zborovi. SBIMG. Ondje je 1934 osnovao i do 1952 vodio komorni orkestar. 1889—93 studirao muziku i muzikologiju u Kolnu i Wiesbadenu (H. — Pjesme. sabrani članci Zur Kunst Glucks. gudački kvintet. Svoja ranija djela A. Arcadelt als Madrigalist (disertacija). van Maldeghem (zbirka Tresor musicale. Anton Stepanovič. — Orkestrirao više klavirskih kompozicija I. God. Canticum beatae Mariae Virginis. 14. Washington 1955. Filmska muzika. F. zborovi. God. est mort en 1568. 1943. Prema Van der Straetenu potječe vjerojatno iz Brug-gea ili Brabanta a drugi misle da mu je domovina Liege. AHTOH ApeHCKHH. Albeniza.: O. Tri gudačka kvarteta: I. koncert za violinu. sonata za gitaru. 1944). 1897 (najnovije izd. Pisao muzičke kritike i eseje. Nastanio se zatim u Londonu gdje je bio dirigent na Talijanskoj operi i promenadnim koncertima u Covent Gardenu (1874—77). Trtptico de Santiago. 1947. madrigale obj. 1922 i 1934.

U Argentini su u kasnijim stoljećima boravili i poznatiji evropski kompozitori. u kojoj se prvi put likovi iz naroda pojavljuju u argentinskom muzičko-scenskom djelu. Villoteau. Napisao broj crkvenih kompozicija (mise. za izvođenje melodije. ARGERICH ARHANGELSKI. Mag i S. Felipe Brero (1884 —. poi muziku i kozmos. Počeci muzičke kulture u ovoj zemlji.). 1948 nastupom u opei ljubljen u tri naranče (Prokofjev) u milanskoj Scali stječe 1 narodnu reputaciju. Muziekgeschiedenis der Middeleen sv. Se Historia de la mušica argentina. 19. Učenica V. Pošto je Argentina 1813 postigla političku nezavisnost.: H. Sonatina (Halffter). »Concierto argentino«. Smits van Waesberghe (Corpus scriptorum de Mušica. kao i u drugim zemljama Južne Amerike. Prema novijim istraživanjima (K. Abert. 1880 organizirao titi zbor. Umjetni vanredne tehničke spremi razitog smisla za modi: klavirskog zvuka. 1951. — J. Poslije toga pjeva na glavnim evrops sjevernoameričkim opernim pozornicama i na mnogim festh (Maggio musicale fiorentino). posebno crkvene.: B. Scaramuzze. preko atonalnosti i politonalnosti. Rafael. A. — K. Član crkvenog pjevačkog zbora u rodnom gradu. zatim pjevanje kod bugarskog pjevai Brmbarova. Ona je najslavnija španjolska plesačica svoga vremena. Kasnije je studirao dirigiranje u Belgiji i Njemačkoj. God. S. A. Miisicos argentinos contemporaneos. Berlin 1913. —■ A. koji svjesno gradi na elementima folklora. 1826 izvodi se u Argentini prva opera. Tilburg 1936—42. 21. VI 1941 —). napisanoj vjeri između 1068 i 1078. a 1965 ni dunarodnom Chopinovor tjecanju u Varšavi. — G. 5. P. Od 1945 bio je stalni dirigent Simfonijskog orkestra u Madridu. klavir. jedan od prvih poznatih argentinskih kompozitora XIX st. U generaciji rođenoj devedesetih godina zamjećuje se sve određenije napuštanje nacionalno-muzičkih smjernica. dok je njegov brat Juan Jose Castro (1895—1968). Aretz-Thiele. Gulde. pijanist. 9 simfonija i oko 150 klavirskih kompozicija. Description historique. Luis Gianneo (1897) je najpoznatiji po svojim orkestralnim djelima.). XI 1924). Danzas y canciones arge 1933. Aribo. Die Musikanschauung des Mittelalters und ilire Grun Halle 1905. CL. Sigurnih npdat njegovu životu ima vrlo malo. 22. 1951). Ataulfo Argenta. kompozitor opere »Pompa« (1897). Mušica tradicional arg 1946. NOVA IZD. Madrid 1958. 23. Južna Amerika) popularizirao djela suvremenih španjolskih kompozitora. Ataulfo Argenta. Nakon velikih uspjeha u najvećim španjolskim kazalištima odlazila je od 1905 na duge turneje po Evropi i Južnoj Americi. I 1958). I. Santander 1959. Pariš 1931. 1784. sv. A. Waesberghe) drže da je bio Francuz iz Orleai Belgijanac iz Liegea. — H. Ataulfo. učenik Pariškog konzervatorija. Bord svirala može se produljiti jednim ili sa više nastavaka. tumači teoriju Guida Aretinskog. je s la također i velik broj gi fonskih ploča. J. kome su podložna sva tri istaknuta muzičara toga razdoblja: Amancio Alcorta (1805— 1862). Ai benediktinac. Dalek je od nacionalnog smjera i Malipierov učenik Honorio Siccardi (1897). Marta. Gerbert (Scriptores eccl 2. teoretičar. Toj generaciji pripada pijanist Ernesto Drangosch (1882— 1925). Iste godine nastaje argentinska himna. Kći roditelja plesača. 1927 priređivala u Parizu u Theđtre des Champs-Elysees samostalne koncerte uz pratnju gitare i kastanjeta koje je svirala izvanredno virtuozno. prešao k Schonbergovoj dodekafoniji. već kao jedanaestgodišnja djevojčica nastupila u kraljevskoj operi u Madridu. Washington 1945. ARGENTINSKA MUZIKA. Chansons populaires argentines. narodna opera »El Matrero«) i Floro Ugarte (1884). — J. književnik i kompozitor većinom klavirske muzike. autor klavirske i komorne muzike te pjesama. — A. Od ostalih J. ali se ne pritiskaju ni zu ni usnicama. Plodnu i razgranatu aktivnost razvio je Alberto Williams (1862—1952).66 ARGENTA — ARIE ističu se Roberto Garda Morillo (1911). Rosario de Sa: 1908. God. U svojim djelima sretno spaja vrlo razvijenu kompozicijsku tehniku s folklornim obilježjima (»Sinfonia Portena«. što joj vorilo put u najveća sv muzička središta. 1844 J. muzički teoretičar iz XI st. Aharez. novo izd. technique et littera: instruments de musique des Orientaux. pedagog. LIT. 16. Music of Latin Ai New York 1945 (III izd. Slonimsky. povezani su s radom misionara-redovnika. Desna. Juan Pedro Esnaola (1808—1878). LIT. Kod nja obje se svirale drže u ustima. Description de l'Egvpte. 1949). Beitrage zur Musikgesch'chte Freisings. bas (Sofija. ARGERICH. Fernandez Cid. XI 1913 — Los Molinos kraj Madrida. član razgranate obitelji muzičara. G. Istakao se i kao zborovoda. — C. ARGENTINA (pravo ime Antonia Mercć y Luque). a da kod toga ne prekidaj. Gilardo Gilardi (1889) piše pretežno orkestralna djela. U svojim djelima uspješno združuje značajke kasne romantike i argentinskog folklora. španjolska plesačica i koreograf (Buenos Aires. s kojim je koncertirao po Evropi. sv. raspravlja o etičkim i estetskim vrijedne muzičke umjetnosti. Fellerer) smatraju da je bio Bavarac iz Freisinga i tamo umro kao predstojnik (scholasticus) katedralne škole drugi (J. G. — Isti. tako u XVIII st.: G. Rossinijev II barbiere di Siviglia. Rousselov učenik Carlos Lopez Buchardo (1881—1948) sjedinjuje impresionističke i folklorne elemente. Od argentinskih muzičara rođenih u ovom stoljeću najdarovitiji je i najugledniji Alberto Ginastera (1916). A Guide oi America Music. U raspravi De Mušica. Smits van Waesberghe. Vida apasionada de Ataulfo Argenta. »Cantos del Tucuman« za sopran i mali instrumentalni sastav). God. Jedan od najradikalnijih suvremenih argentinskih kompozitora je Juan Carlos Paz (1897) koji je od neoklasicizma. A. najizrazitiji je u komornim kompozicijama. — N. Aleksandar Andrejevič. Merlinija i G. Sachs. Montero Alonso. Triana (Albeniz) i naročito u baletu El amor brujo (de Falla). Šupljina ustiju služi kao spremište zraka ko raci dovode dišući kroz nos. On je jedan od najva predstavnika srednjovjekovne muzičke simbolike. 1946 dobitnik prve nagrade ni dunarodnom natjecanju u Zenevi. U drugoj polovini XIX st.: J. Ponovno je gostovala u Parizu (Opera comigue) 1929 sa španjolskim baletima. kompozitor i e: Rodolfo Arizaga (1926) i Mauricio Kagel (1931) koji živi u I i očituje poseban afinitet za aleatoriku i elektronsku muziki Središte kulturnog i muzičkog života zemlje već je 01 Buenos Aires sa svojim mnogobrojnim muzičkim ustano od kojih svjetski ugled uživa opera Teatro Colon. El Contrabandista (Espla). 1933. F. ARIBO SCHOLASTICUS (Arbeo. Origines de la mušica argentina. 1941. truka svirala felaha (bila znata i starim Egipća sa dvije cilindrične cijevi su pričvršćene jedna uz gu. dirigent. organizator i utemeljitelj Konzervatorija u Buenos Airesu (1893). razvija se u Argentini nacionalni muzički smjer. Geneve 1956. 1931). se gradi u tri veličine. ističe se ma plastičnom interpreta muzičkog sadržaja. Medu njima se najviše istaknuo isusovac Luis Berger (1588—1641) koji je propagirao sviranje na evropskim muzičkim instrumentima. Migne (Patrologia tatina. A. je prva nastojala razviti španjolski ples u klasičnom okviru. kao koncertant debitirala već 1949 uz pi orkestra u Buenos Airesu. N. pijanist i utemeljitelj Muzičke akademije u Buenos Airesu (1822) i Juan Bautista Alberti (1810—1884). 1936). Njegov opsežan repertoar obu preko 90 opera na originalnim jezicima od Don Giovannija (M .: De Mušica objavili su: M. U prvoj polovini stoljeća dominira u argentinskoj muzici talijanski utjecaj. K. Dok je Constantino Gaito (1880—1945) najpoznatiji argentinski operni kompozitor. Na koncertnim turnejama po inozemstvu (Evropa. autor prve argentinske opere »Bijela mačka« (1877) i Arturo Berutti (1862— r 938). argentinska pijanistica (Buenos . La mušica popular argentina. najuspjelije su mu solo-pjesme. II. španjolski dirigent (Castro Urdiales. Bin Od 1945 član Sofijske opere. usavršavao se u Italiji kod A. Chase. Prvi su mu predstavnici Francisco Hargreaves (1849—1900). pretežno neoklasik. HUschen. 1888 — San Sebastian. Buenos Aires ARGENTA (Maza). U ruskom crkv pjevanju zamijenio dječačke glasove ženskima. samo u nekim kompozicijama blizak argentinskom folkloru (»Sinfonia argentina«). — S. rekvijem). Vega. Schiuma. Fellerer. M. ruski di i kompozitor (Penza. Arpeo. Santander. LIT. s jednostavnim jezičcem koso je urezan u cijevi. Real-Lexikon der Musikinstrumente. X 1846 — Prag. koji su udarali temelje muzičkoj nastavi i crkvenoj muzici. Askenazea. ARGHUL (arap. ranje. medu ostalim. Cabrebra. d'Indvjev učenik i dirigent međunarodnog ugleda. VIII 1921 Isprva učio violinu. Nacionalnom pravcu ne pripada Jose Maria Castro (1892). Arbon. I 1926. Pariš — C. Tada se istakla u baletima Juerga (Batista). — J. prilike za razvoj muzičke kulture postajale su sve povoljnije. ARIE. Napisao je. sa šest rupica. — O. napisao ju je Blas Parera. bugarski pjevač. Gavoly. lijt bordunsku pratnju. 1957 osvojila prvu nagrai Busonijevom natjecanju u zanu i Ženevi. LIT. V šesnaeste godine crkveni zborovoda. violinu i kompoziciju učio na Konzervatoriju u Madridu. čembalist i orguljaš Domenico Zipoli. MGG.

od Don Carlosa (Verd .do Borisa Godunova (Musorgski).

operi i francuskoj suiti XVII i XVIII . U tome novom značenju a. Istodobno se arijom počela nazivati i sama melodija (B. obogaćen i koloraturama. krug njezine publike širi se i zahvata ponajviše građanske slojeve čijem ukusu. I barokna a. Nicola. prožeta herojskim. No ako se izuzmu nastranosti (oko 1750 i 1850. počinje uvodom (prvi ritornello). Frobergera. to je jezgra prvog dijela (A). Ferrari. Dvodjelna plesna arija. Taj je ostinatni bas odgovarao trajanju jedne strofe. 67 hodnik Monteverdi. Varie musiche. S. namijenjen je u operi osobama koje predstavljaju »višu« društvenu klasu. u kojemu instrumenti intoniraju glavnu temu (r a ). ako se mimoiđu specifične težnje ne samo muzičkog baroka. kao što su venecijanska forlana (preteča barkarole). često isto što i pjesma ili cavatina. menuet. suprotno od recitativa. ponešto tugaljivog izraza (npr. U prvim zbornicima novog. zakonomjernom i uravnoteženom obliku a. engl. a. nosilac pastoralnog. Wagner. aria da chiesa. Gluck. razvile su se i instrumentalne i plesne arije. u kojemu se sažima akcija drame. forma arije da capo nije isključila improvizaciju. kantate). izraz je ljupkog. Meverbeer). pištaljke i si. kojoj je pret- tra a'~j ra a . U melodici se opaža i utjecaj narodne pjesme. Ovaj je dio na shemi zagrađen. u oblikovanju prevladava jaka tendencija za izgradnjom arije da capo. Takvo shvaćanje prihvaćaju i pjesnici. posve protivno od težnja firentinske Camerate. Handelove siciliano-arije). potvrđuje da je muzika u to doba postala toliko autonomna. mala arija. tuge. umiljatog. na kojoj se gradi čitav niz varijacija (J. u kojoj se iznad stalne basove melodije (basso ostinato) improvizirala uvijek nova melodija. U Veneciji se napušta strogi humanistički ideal Firentinaca koji su operom željeli prvenstveno oživjeti starogrčki teatar. Iako prilično stroga. i . Značenje riječi a. čežnje. opraštanja. Njezina se forma postepeno ustaljuje. Stravinskog. 1949 i The Rake's Progress I. franc. njome se označivala određena shema (model) strofne pjesme. pjevaču se dopušta. I tu vlada zakonitost: arije u duru donose odsjek B u paralelnom molu. Caccini. vokalna kompozicija za solo glas i instrumentalnu (obično orkestralnu) pratnju. razvija uglavnom unutar opere. međutim. aria cantabile u tempu adagio. pa i Bach. U. je uglavnom izraz lirskih raspoloženja. U toku XVI st. 1633—41). Tekst ima još jednu tipičnu crtu: afekt se poistovećuje s nekom prirodnom. aria buffa. aria di portamento polaganog tempa. a. Tom vrlo raširenom praksom obilno su se koristili ne samo manji nego i najveći kompozitori toga vremena (Handel. elementarnom pojavom. Odsada se a.francuskoj operi prije 1750 ariette je pjesma u briljan tnom koloraturnom stilu na talijanskom jeziku. Instrumentalni uvod i međuigre (ritornello) pojavljuju se sve redovitije i sačinjavaju važan konstruktivni element arije. višedjelna. Stoga i svi reformatori opere (Gluck. pa je a. Glavna se misao pojavljuje na početku dva puta: kao neka deviza (parola) otuda i naziv devizna arija (H. 1951). shema (lat. dostojanstvena smirena izraza. dajući sadržaju sliku tipičnog. nastoje zamijeniti ariju oblicima koji će se bolje i elastičnije prilagoditi razvoju dramske radnje. od svih vokalnih oblika a. ili se sasvim iz nje izdvaja u obliku koncertne arije. umjesto dugih recitativa. aria fugata. S. na stavlja i izgrađuje oblik strofne arije na ostinatnom basu. Ghedinija. je odnos riječi i tona najradikalnije riješila u korist muzike. a arije u molu imaju srednji dio u nekom srodnom duru. Musiche varie. da je mogla. No svaka kritika arije da capo nepravedna je i jednostrana. takav simboličan prikaz emocionalnog stanja daje kompozitoru prilike. obično brzog tempa. koje su se pored glavnog vokalnog oblika održale sve do kraja XVIII st. više odgovaraju kraće melodioznije arije. trijumf i si. da ga slobodno interpretira. u djelima G. kraćim arijama izražavaju osobe iz naroda. ARIJA (tal. da se iživljava u tonskom slikanju tog simbola. napušta svoj strogi oblik. Javlja se samostalno ili kao dio većih vokalno-instrumentalnih djela (opere. razvila se osobito u francuskom dvorskom baletu. osnovna je shema te arije: ra T B A ARIGOT. pa i a. da se tekst ukazuje tek kao pretekst. 1948. snažnim osjećajima. virtuozna aria di bravura. Da capo (ponavljanje prvog ^-odsjeka) nikad se ne ispisuje. Drugi. koje se očituju u konvencionalnosti bez duha i virtuoznosti bez sadržaja. (-». odražava duh racionalizma i barokne reprezentativnosti. svega individualnog. Pjevača stavlja pred maksimalne zadatke i u izražaju i u vokalnoj tehnici bel canta karakterističnoj za baroknu ariju. aera od grč. nio i siciliano. Opera se demokratizira. U ovoj prvoj razvojnoj fazi opažaju se tri tipa. Njena se uloga svodila na to.). a i razvoja instrumentalne muzike.st. što izbjegava strofni oblik i težište prebacuje više na posve muzičke kvalitete. zatim aria concertata. Cantade et arie a voće sola. Hasse. 1620. Pjesnički oblik (strofa) razbija se do te mjere. Drugo razdoblje u razvoju arije (1650—1750) karakterizira uglavnom izgradnja tipa arije da capo. naročito venecijanska opera obiluje veoma bogatom galerijom tipova iz puka. vrlo često predstavljala odlomke koji su ispadali iz okvira dramske radnje i kočili njen razvoj. Tek nakon ponovnog. način. Arie a una voće. zanemarujući pri tom često sam tekst. ona se opet više prilagođuje zahtjevima drame. T ij T T '' Da Capo T' D' A. pa je time i cijela forma elastičnija. kao što su osveta. Drugi je tip složen poput canzone od dijelova. Poslije smrti Bacha i Handela javljaju se nove težnje. koje se ni Bach nije htio odreći. je postala upravo anti-dramatska. Bach. proširilo se u srednjem vijeku na pojmove: pojava. U njegovim posljednjim djelima već se pojavljuje a. ljubomore) mogle bez ikakvih teškoća presaditi iz jedne opere u drugu. zaboravljajući pri tom čak i samu emociju. jer ga nemaju sve arije. srednji dio (S) razvija se ili na srodnoj ili na novoj tematskoj građi. što je opsegom veća. Nicola d' -> D'Arienzo. s koloraturama.. U drugoj polovici XVIII st. da prikazuje efekte koji se pojavljuju kao posljedice neke dramatske situacije. Konačna čista forma arije da capo javlja se poslije 1700. B. općenitog. nego baroka uopće. Billy Budd F. U tom strogo simetričnom. U operi seria izgradila se arija da capo do pune formalne zrelosti. aria di mezzo carattere u tempu andante. i poeziji diktirati i nametnuti svoje zakone. U njihovu melodiku sve jače prodiru plesni ritmovi. 1620. J. u muzičku terminologiju. Pachelbela i J. se pojavljuje uz stariji madrigal i noviju kantatu. a.. sinonim modus). Razlikuje se od solo-pjesme po tome. oratorija. koji se često razlikuju i po tempu i po mjeri. ARIETTA (tal. aria in-furiata i dr. 1602. u posljednjim djelima i Verdi). npr. a. gigue. u toku razvoja opere sve se više zaoštravala opreka između recitativa i arije (osobito u XVIII st. taj značajan oblik baroknog muziciranja.. Uporedo sa svim tim utjecajima. koja se temelji na trodjelnom obliku tipa ABA (finale opere Incoronazione di Poppea). 1609. courante. Ovaj dvodijelni oblik traje do preko polovine XIX st. dcrjp zrak. ponajviše iz talijanskih narodnih plesova. provansalski naziv za jednostavne duhačke instrumente (svirale. Ponešto drugačiju sliku pokazuje razvoj opere u Napulju. J. Premda rođena u krilu muzičke drame. koji čak prenosi ariju iz svjetovne sfere u duhovnu). Grandi. Arie). Peri. je ušla na početku XVI st.Air). Otuda ona često naivna »slikovitost« te muzike. bourree. aria od srednjovjekovno lat. air. arija u D-duru »Kraljice noći« u Mozartovoj Čarobnoj fruli). razmatranjima. koja najprije cvate u Firenci. a. namijenjena »prvim« pjevačima (prima donna i primo uomo). Stoga su se pojedine arije (osvete.ARIE — ARIJA suvremenih (svjetske praizvedbe opera Raskolnikoff A. Treći. 1. Likovi kao da ne izražavaju svoju strast nego strast uopće. gavotte). To prikazivanje lišeno je. U okviru oblika da capo razvili su se pojedini tipovi arija različiti po svom karakteru i izrazu. a izmjenjuje se s govornim dijalogom u fran cuskim muzičkim komedijama comedie a ariettes ili pieces d'ariettes. drugog nastupa instrumenata (drugi ritornello) pjevač razvija temu (a). J. Aria i Air. Općenito. Instrumentalna a. ARIENZO. a i dvorskih (sarabande. dok se manje pretencioznim. Nuove musiche. Pod utjecajem opere buffe. 2. U operama je bilo po 70 do 80 takvih »malih arija« zapravo dvodjelnih arietta. prvotno brzog tempa. Tu temu prihvaća zatim pjevač (a'). zatim brzi dio (npr. ariette je solistička pjesma na francuskom jeziku. Landi. S. Ovaj seriozni tip arije. 1528). A. dobiva sve raznoličnije oblike. Goldbergvariationeri). ariette). njem. samo što je sada njegov model kraći. largo namijenjena »teškim« raspoloženjima: boli. iz njega se kasnije razvio -> arioso. Sutermeistera. U operi. franc. a poslije u Veneciji (1640—1700) i Napulju (1700—1760). zatim vilotta. Kontrastni oblici komične i ozbiljne opere (opera buffa i opera seria) konačan su rezultat toga razvoja. je dala veliko bogatstvo izraza i istinskih umjetničkih vrijednosti. Riemann). monodijskog solopjevačkog stila (G. Tako je dru štvena struktura našla svoj odraz u dvojakom tipu arije. Zakonitost muzikalne forme provodi se na račun teksta. Prvi se oslanja na slobodni deklamatorski stil rane monodije. kasnije u XVIII st. Frescobaldija. Bacha zadržava prvotni oblik teme (modela). Sve češća je dvodijelna dispozicija: poslije obligatnog recitativa najprije polagani. 2.). U ariju ulaze i melodijski i ritmički elementi stranih pučkih plesova. najvažniji tip. Castiglione. aria d'imitazione. nalik na pjesmu. U oba slučaja kontrast se postiže i promjenom tonaliteta.

F. 1868. 1840) Westphal i F. LIT. Pripisuje mu se da je stvorio ditiramb odnosno da ga je razvio u umjetnički oblik. Fragment o ritmici objavili su na latinskom J. Jan u djelu Mušici scriptores g. U instrumentalnim djelima prevladava melodika. skupio je i objavio K. with two Dis tions on Poetical and Musical Imitation. A. LIT. F. I. — B. — M. ARION ('Apicov). Goldschmidt.. 1723. se da je godinama podučavao u Ateni. a u kasnijima A. Pariš 1904. 1705. The Aristo] Theory of Musical Rhythm. XI 1666 — Španjolska. bola ad doctrinae graecorum harmoniae historiam (disertacija). U ariosu se ostvaruju ideali izražajne deklamacije riječi u okviru i pomoću melodijske fraze. Elementa doctrinae metricae. C. F. Više kantata. Iako je daljnji razvoj monodijskog pjevanja sve više naglašavao razliku između recitativa i arije. — G. —■ G. Tivining. Some Aspects of the Aria. ARISTID KVINTILIJAN (grč. 1926. Berlin 18^ F. arija Violette »Ah. 1936. — VOKALNA. Gerber. Prema nekim podacima suvremenik je Plutarha. Uber das Verhaltnis des Martianus Capella zu Ar: Quintilianus. MGG. Handela i talijanskih opernih kompozitora kojima je na čelu G. U tom obliku. — H. Die Ari nische Rhvthmuslehre. u sceni poslije večere). s francuskim prijevodom obj. o mi nom slušanju. I Wagnerov deklamatorski stil proizašao je iz ariosa. ARISTOKSEN (grč. 1947. ■—■ D. Chr. koga spominje i J. 1870. Ariosti's Lessons for Viola d'amore. i njezinih dije aritmetičkom podjelom nazivala se u muzičkoj teoriji XV podjela žice na jednake dijelove. 1954. 1704. 1693. 1961—62. 2/6. A. / gloriosi presagi di Scipione Africano. 3/6. slobodni stil pjevača. Marquard. — R. wo eilst du hin?« i arija Florestana »Gott. koji je rođen 232. Studien zur Arientechnik in den Opern Handels. uzeti su iz aleksandrijskog Katekizma iz II st. Die pseudo-aristotelischen Probleme uber Musik. Platonovo. o jedinstvu vremena. oko *~ 350 — oko <. Potječe s otoka Lezba. L. 1951. kod Bacha. Nebuccodonosor.68 ARIJA — ARITMETIČKA PODJELA \LO\><3tM. Reulle. Proceedings of the Royal Musical Association. Rielle. Leipzig — Ch. Ariadne auf Naxos. Arie. Cleveland 1937. O njegovu životu ima malo sigurnih podataka. — H. Opere: Tirsi. 1902. 1727. Aristoxenus von Tarent. v. važne za poznavanje povijesti starogrčke zike. i to uglavnom u fragmer (ponekad kao citati u djelima drugih autora). 5/6. npr. Meibom. Die etischgogische Wurdigung der Musik durch Plato und Aristoteles. 4/6. arije stretto (izraz se odnosi na briljantni. a prema drugim suvremenik novoplatoničara Porfirija. SBIMG. Vollgraff. Vetter. Fidelio. The Aria in Opera Seria. 23). Od njegovih muz radova sačuvao se samo malen broj. B. Die antike Musik in der Beleuchtung durch Aristoteles. —■ L. studije 0 kompoziciji. I. arija Leonore »Abscheulicher. Ponovo je boravio u Londonu 1723—28 i tada je živo sudjelovao u sukobima između pristaša G. harmonijske podjele duljine pojec dijelova žice naprama cijeloj žici stoje u odnosu 1/1. Scarlattija. U svojim spisima promatra muziku kao sas dio prirodnih nauka. Frati. Urbain. Tu se istakao kao solist na violi d'amore u Handelovoj operi Amadigi. — L. Studien zur Geschichte der italienischen Oper im 17. nije nikada potpuno napušten. biografska djela o sviračima aulosa i pjesnicima tragedima. na talijanskom Rios (2 sv. Aristidovo c kompilacija mnogih antičkih filozofskih i muzičko-teoretskil dova. Ksenofilov i Ai telov učenik. Aristides Quintilianus. Učenik Platonov. Vicentini. Strauss. Bonn 1863.)j vokalni odlomak. a javlja se i pod imenom recitativo accompagnato (za razliku od recitativo secco). A. Aspects of the Aria in the Early Operas of Fr. zanio svojom pjesmom. ARIOSO (tal. Vetter. — J.: G. Berlin 1902. Leipzig 1816. I. NOVA IZD. Six cantatas and six lessons za violu d'amore. dali su savršene primjere ariosa (Lamento d'Arianna).322). 1910. dobiva sve više karakter prokomponirane dramatske scene. završni dio arije). Wiirzburg 1940. 1727 i dr. Grei: 1866—67. Berlin W. Jahrhunderts. Aristotelovo i Aristokse naučavanje sa svojim gledištem. LIT. — R.: A. Aristoteles. E. An Aristotelian Analysis of the Elements. nauke o etosu. Monteverdi. — R.300). L. grčki filozof i mu teoretičar (Tarent. lat. 'ApioTĆ^evo. welch Dunkel hier«. essai sur la musique. U prvim Ariostijevim operama opažaju se utjecaji Lullvja. fors' e lui« (finale I čina) — tipičan primjer tzv.). 1895. Dario. U prvoj knjizi govori o harm i ritmici. traži lje muzičkog djela u skladnom stapanju pojedinih njegovih dij< u čvrstu. Vetter. Stvaralački duh oblikuje u muzii djelu sintezu koju onaj koji djelo prima sukcesivno raščla naknadno doživljujući prvobitnu sintezu i kritički ispit njenu valjanost i uravnoteženost. ARISTOTEL (grč.). : H. 1693—94 bio je orguljaš u Bologni. Philo 1870. Traviata. 1724. Hjelmborg. a 1715—16 odlazi preko južne Njemačke u Pariz i London. — Isti. La fede ne'tradimenti. Na obalu ga je iznio na svojim leđima delfin koga je A. —■ B. koji je umro 120. II. S. Weber. a. D. v( protkano mnogim filozofskim. Elementi ritma. a naročito C. a br postaje sve veći). Kod utvrđivanja akust odnosa između žice. Provo đenjem jednog instrumentalnog motiva na slobodnom harmoničkom planu stvara se jedinstvena osnova za rapsodički. Bartels. Problemi. Der neue Aristoxenes von Oxyrhyncos. o instrumentima. Coriolano. Seydel. Radegonda reina di Francia. Ne može se tačno ustanoviti kada je živio. a gdje se pak javlja. 1724. Stumpf. Le profezie di Eliseo nelV assedio di Samaria. Abert. Hermann. De fontibus rvthmicae Aristidis Quintiliani doctrinae. — H. 1694. Cavalli. — G. na gradna pjesma Walthera u operi Die Meistersinger von Niirnberg). talijanski kompozitor (Bologna. 1951. Atys (L'inganno vinto della costanza). La madre dei Maccabei. Leipzig I. zapjevao uz pratnju kitare i da bi se spasio. Kod tzv. Die Tonleitern und Musiknoten der Griechen. du« i »Wiewohl mein Herz in Tranen schwimmt«). u drugoj o etičkim i pedagoškim problemima. 1700. Attilio. Marquard. grčki filozof (Sts 1- 384 — Chalsis. Aristoxene de T. — F. Richter. 1966.). — DRAMSKA. Melik und Rhvthmik des sischen Hellenentums (2 sv.). Njegov je dramatski talent najjače došao do izražaja u oratorijima. I. npr. — W. 1652 i na njemačkom P. Casimiri. Britten. Geva J. Javlja se u XVII st. 1562 i Meibom. NOVA IZD. — C. je R. Schafke. XIX). ARIOSTI.und Arien-Formen des 17. Bononcini. Attilio Ariosti in Berlin (disertacija).: Th. 1893. oko 1740). MQ. 1951. 1696 dvorski muzičar u Mantovi. 1696. . Gla: 1934ARITMETIČKA PODJELA. 5. Abdy Williams. osobito sofističkim razmatran Drugu knjigu neki historičari (H. 1929. Među mnogim primjerima osobito je karakteristična smrt Izolde iz njegove opere Tristan und Isolde.: Elemente harmonije objavili su u latinskom prijevoi Gogavino.). Gluckova reforma opere vraća ariosu prvobitno značenje izražajnog deklamatorskog pjeva. 1882^ mački prijevod obj.: Beethoven. Tischer. 5. — R. Westphal. S. LIT. INSTRUMENTALNA: Divertimenti da camera za violinu i violončelo. je na putovanju morem. Halle 1881. Natalicia Musicologica. a ne suha računska konstrukcija starogrčkih akusti DJELA: Elementi harmonije. često pretjerano sentimentalna. — Isti. Jahrhundert (2 sv. Posebna se pažnja poklanja instrumentalnoj pratnji. Lučio Vero. osnivač (335) pe tetičke škole. 1937. Verdi. God. Pisac važnog djela Ilept ARISTOTEL. Redovnik. Die Harmonik des Aristoxenos. I. Pod tim imenom krije se vjerojatno engleski pisac traktata o menzuralnoj teoriji iz XII—XIII : Wolf misli da je to magister Lombert. 1725—80. — C. De Aristoxeni Tarentini elementis harmonicis ( tacija). Amor tra nemici. opravdava se dramskom radnjom (npr. RMI. . Prema legendi. Aber Lehre vom Ethos in der griechischen Musik. 1704. 1697—1703 kompozitor kraljice Sophije Charlotte u Berlinu i zatim na dvoru cara Josipa I u Beču (1706—11). a navodi ga i G. grčki pjesnik i pjevač (živio oko *. na francuskom Ch. Em. a u t o aritmetičkim i prirodoznanstvenim pitanjima. — L. Godefroy. koji po svome stilu stoji između recitativa i arije. Die Ostinato-Technik in den Ghaconne. 6/6 (nazivnik ostaje isti. Ariosti. na engleskom H. Handel-Jahrbuch. posvećena muzici općenito. »La Passione« di Attilio Ariosti. U operi XX st.). Flogel. Susemihl. Note d'Archivio. arija Agathe »Wie nahet mir der Schlummer«. povezao Pitagorino. Zur Wissenschaf Lslehre von der Musik bei Platon um stoteles. A. Ca.585) živio na Korintu gdje su njegove ditirambe pjevali i recitirali maskirani korovi. pojavljuje u vezi s tendencijama oko obnove baroknih oblika (R. 1899—1903). grčki muzički teoretičar. The Rape of Lucretia. Teuzzone. služi često kao uvod u ariju (altovske arije u Matthauspassion. Artaserse. 1708. Kod Wagnera nestaje arija kao zatvoren oblik. 1725. S. Music and Letters. prema najnoi istraživanjima. MC 1951. 1883 i 1893. nije pisano isključivo s gledišta muzičke prakse. F. B. 1701. 1652) i H. Boyden. Bonn 1905. AI 1936. A. und 18. Bellermann. Walter.flz (O muzici) u tri knjige. o tragičkom plesu. 1712 vratio se u samostan u Bologni. napadnut od mornara pljačkaša. Schiuartz. Jan. 1724. opet se a. kao sastavni dio talijanske opere i kantate a od po prilici 1700 nalazi se i u prote stantskoj crkvenoj muzici (J. Le musicographe Aristide Quintilien. koji su pod Aristotelovim imenom izlože nastavku istog djela (Problemata Sect. VFMW. Aristoksenu je uho vrt sudac. ublažujući tako jednostrano učenje Platoi Aristotelove misli. kantate i pasije). Walther. II. Oratoriji: La passione. Počeci monodije. . Berlin 1961. dajući iscrpan prikaz opće . Aristides Quintilianus). MGG. 1706. (Antique musicae res septem.600). (novo izd. De Aristidis Quintiliani doctrinae harmonicae for Duren 1870. Die aristotel: Musikprobleme. Dardo. »Du lieber Heiland. — D. De etico anticorum rhvthmorun ractere auctore Aristide Quintiliano (disertacija). su M. de A kao izumitelja menzuralne notacije. Leipzig 1899. Vespasiano.: P. M. u stilu ariosa komponirane su i partije Isusa (npr. kao zvukovnog izvora. — H. MC 1951. homogenu cjelinu. o Htetima. a. 1932. Robinson. The Rake's Progress). ponavljanja i si. Farm svom djelu Al-Fdrdbi's Arabic-Latin Writings on Music. 1/2. Za vladavine tiranina Periandera (oko ■<. Aristotle's Treatise on Poetry . i vjerojatno u više dijelova. Freischiitz. na fi skom E. MGG. koju preuzima njegov biograf Herodot (Historia. Macran. SBIMG. na njemačkom H. brzi. Aristoxenos. Leipzig 1901—04. Posen 1881. Attilio Ariosti. Deiters. Ca.— H. Stravinski. Attilio Ariosti. Chigiana. 1695. Feussner. Jahn (Aristidis Quintiliani de mušica libri III. V. et la musique de l'antiquite. Le Tombeau stoxene. skočio s broda. Bollert. XVII. ■<. Abert) smatraju jednin najvažnijih izvora za upoznavanje antičke muzičke estetike je A. ti su dijelovi označeni raz cima 1/6. Pariš 1924. Kobenhavn 1962. Fleischer i W. LIT. DJELA. Prir and Causes of the Art of Music. Šaran (2 sv.625 do <. A. a da pri tom formalno-muzički principi ipak stupaju u pozadinu: izbjegavaju se zatvoreni i simetrični oblici. Bach. M. Cambridge 1911. 'Apic-retSTj? KoivtiAiavo. Ruelle. Laloy. Vetter. VFMW. Ebert. — M.: ITepl UOUOLIOJC obj. — W. 1883. 'APICTTOT£XT)<. Wiegandt. 1899—1900. 1871. 1891. 1789.

Tigranjana (1879—1950). varijacije za gudački orkestar. D. Armenski su napjevi dijatonski. Na stvaranje tog crkvenog pjevanja utjecala je u po četku perzijska. R. Na Muzičkoj akademiji u Budimpešti učenik B. Stepanjan. Aubry. Melikjan i A. reformirao je Baba Hampartsum (umro 1838) armensku notaciju pokušavši tačnije odrediti značenje neumatskih simbola (ima ih 85). koncert za gudački kvartet i gudački orkestar. Serranillas deljaque op. 15 . f. 1909—13 bio je urednik muzikološkog mjesečnika The Musical Anliquary u Oxfordu u kome je objavio i niz vlastitih članaka o engleskoj dvorskoj muzici. 1853—1902). V. 1947. prvog armenskog vokalnog lirika. Over the Rainbozc (iz filma čarobnjak iz Oza. G. Life begins at 8 : 40. VIII 1944). g. I. S kršćanstvom (III st. Sin i učenik kantora sinagoge u Buffalu. A Historv of Popular Music in America. Petite suite za ARMATURA (lat. istovetni s alikvotnim tonovima i sačinjavaju dur-trozvuk. Musicali. Osniva se simfonijski orkestar. 1889—1902. armatura). Niz tonova. ali je ono zadržalo i mnoge značajke armenske narodne muzike. Egiazarjan. Es. Garcia Lorca). — Klavirske sonate. 1855—1905. Na spajanju ovih dvaju suprotnih. Sonetos de lo Peno za mezzosopran. God. celestu. slobodu arhitektonike te neobično bogatstvo metrike i ritmike. V. 2 sonatine. New York 1948. ARKVVRIGHT. O. to je pismo ipak ostalo dosta neprecizno i ne da se ni danas pouzdano dešifrirati. 1/6 (brojnik ostaje isti. 1957. E. That Old Black Magic. 1932. Tienot). sadržava masques. Surađuje u većem broju argentinskih i stranih časopisa. E. —■ KLAVIRSKA: sonata. 1952. a nazivnik raste). Rukopisi starih armenskih liturgijskih knjiga čuvaju se u samostanu sv. 1951—52. Paul (pravo ime Imre Weisshaus . Tada su bili nešto jači turski i orijentalni utjecaji. Korganov. 1/5. I. 1. Levonjan. 1940. je temelj arapsko-perzijske muzičke teorije. Komitas (1869—1935). Studirao na Nacionalnom konzervatoriju u Buenos Airesu. Umjetnost gusana i ašuga proučavali su H.. Ahverdjan. Melikjana. DJELA. Scherzo de Juguete op. Gusani su izvodili vlastite ili narodne pjesme. 3 divertimenta. značajna je djelatnost S. američki kompozitor (Buffalo. — Balet Ani Couni za zbor a cappella. IVs Only a Paper Moon. komornih i vokalnih djela. Bloomer Girl. 12. — Filmska muzika. Komitasa (1869—1935)1 folklorista i utemeljitelja armenske zborne muzike. Serenata op. c. ARIZAGA. Dživani (1846—1909) i Šeram (1857—1936). Krajem XVIII st. God. Musiaue mćtaphonique za magnetofonsku vrpcu i orkestar. 6/6 Aritmetička podjela: 5/6 4/6 Es Harmonijska podjela: 1/1 69 gudački kvartet. dok su tonovi harmonijske podjele (C. Cantatas Humanos i Delires (na tekst H. 6 Divertimenti de Concert. Newbury. fluktuacije u visini tona i upotre be netemperiranih intervala. G. reproduktivci i organizatori (T. od 1955 živi u New Yorku. 1837—98) te muzički teoretičari i pedagozi {M. 1959. franc. klavir i ksilofon. LIT. H. kompozitora simfonijskih. flautu. 1931 i 1949 objavljen je zbornik S. ARMA. Rimbauda). You Said It. Bagdasar Dpir (1680—1763). koji međutim nisu identični. a 1945 i 1949 sabrani na pjevi gusana. The Old English Edition(2$ sv. Harold (pravo ime Hyman Arluck). Kun. autora prve armenske nacionalne realistične opere »Anuš« i A. DJELA. Barhudarjan. Rođolfo. Hačaturjan. Notacija armenskih crkvenih napjeva otežana je i radi nestalne intonacije. Ostavio 5 knjiga pjesama. Polydiaphonie. A. 10. muzike i elemenata glume. G J 1/2 3/6 2/6 1/6 8 M. opernih. sonata za violinu. madžarski pijanist. Spendijarova (1871—1928). Arutjunjan.ARITMETIČKA PODJELA — ARMENSKA MUZIKA 14. Nakon plodnog srednjovjekovnog razdoblja. Kfenek i dr. de Falla . Messiaena i G. a zajedno sa H. g 1) ili silazno (c1. a na harmonijskoj podjeli počiva muzička teorija starih Grka. — Izdao nekoliko zbirki narodnih napjeva i Nouveau Dictionnaire de Musiaue (sa Y. ali matematički analognih podjela dužine žice zasnovao je 1558 Zarlino svoju dualističku teoriju dur-tonaliteta i mol-tonaliteta. Ubrzo se razvija posebno liturgijsko pjevanje na staroarmenskom jeziku koje je svoj konačni oblik postiglo u XII st. Between the Devil and the Deep Blue Sea. G.) prima Armenija i kršćansku liturgiju. ansambl narodnih pjesama i plesa. As. Komitasa. c. U rodovskom je uređenju narodna armenska muzika tijesno povezana uz proizvodni proces. 1954! Jamaica. suita. New York. c'-e1-^1. oko 40 solo-pjesama. pa se napjevi i nadalje prenose usmenom predajom. L. rat ili obred. Melikjana (1882—1935). 1950. je istraživao muzički folklor razli čitih evropskih i američkih zemalja. za dvostruki gudački orkestar. zborovi. muzičku karijeru započeo 1925 u New Yorku kao svirač i pjevač u noćnim lokalima i kompozitor zabavne muzike. 1949 zbirka S. zatim arapska i konačno grčka muzička kultura. ORKESTRALNA: koncert za klavir. Objavio i studije Christopher Tye (1925) i Sources of Old English Songs (1929). armature. Sonata breve za onde Martenot i klavir. sonatina za flautu. stalne povisilice i snizilice. Stormy VPeather. 1948 . Ter-Gevondjan. A. C. Tarverdjan te 6". nagrađena 1939 >>Oscarom<0 i dr. II 1905 —). sonatine i dr. Taščjan dovršio je njegov rad na notiranju glavnih liturgijskih knjiga (1875 objavio je himnarij. armatura oružje.: S. Blues in the Night. 1877 časoslov. 22. izgrađeni na sustavu od osam modusa. Passa-caglia op 14. 1966. God. Dešifriranjem armenskih neuma dosada se najuspješnije bavio P. Zatim se nastanio u Parizu gdje je 1940 osnovao Les loisirs musicaux de la jeunesse i neko vrijeme vodio na radio-stanici odjel za konkretnu muziku. Wooldridgeom Studies in Modal Composition (Mušica Antiquata). Bartoka. Kara-Murza. Mušica para čine . plesne i zabavne melodije: Get Happy . 1947. 1865— 1934)U razdoblju oblikovanja nacionalnog armenskog muzičkog izraza na osnovi narodnoga stvaranja. a 1878 misal). usvajaju armenski muzičari tekovine svjetske i ruske klasične muzike. A. God. Suite za klarinet i fagot. Etnomuzikologija razvija se u Armeniji osobito živo nakon Ok tobarske revolucije. — Chansoni. Tako u djelu lstituzioni harmoniche naziva dur divisio harmonica. Speath. Bilježilo se posebnim neumatskim pismom. 15. Ekmaljan. istodobno i član Budimpeštanskog trija. koje se bilježe između muzičkog ključa i oznake za mjeru. Izdavao važnu zbirku djela engleskih kompozitora XVII i XVIII st. madrigale. u kome je bilo sirijskih. G. ORKESTRALNA: Miisica za gudače. Školovao se u Etonu i Oxfordu. koncert za flautu i gudački orkestar. 1957 i Free and Easy. 1943—55 djelovao u Hollywoodu kao komzitor filmske muzike. Svaki se modus sastoji od dva tetrakorda i pojavljuje se u uzlaznom i silaznom obliku. Happiness Is a Thing Called Joe . romanski naslov za akcidentalije. a mol divisio arithmetica. Sajat-Nova (1712—95). Godfrey Edvvard Pellevv. U tom su periodu najistaknutiji ašuzi Nagaš Ovnatan (1661—1722). p. — Članci: Exegesis de la opera contemporanea en Viena . M. Čuhadžjan. Strawinsky . u Erevanu. Cijenjen osobito kao kompozitor orkestralne muzike i kantata. Stjepanjan . ARLEN. Suite de danses za flautu i gudače. A. u armenskom samostanu u Beču i u Nacionalnoj biblio teci u Parizu. 1962. G. antheme i dr. A. 1925—30 boravio je u New Yorku. — Opera Prometeo. 16. a pratili su se na žicanim instrumentima saze i kemande. Medu ostalim sakupio je oko 1800 pjesama nastalih za Drugoga svjetskog rata u francuskom pokretu otpora. Izdao je i muzički katalog knjižnice Christ Church u Oxfordu (1915). Širiti (1827—57). srodnim ekfonetskoj notaciji. solo-pjesme. G. 11. 1944. ARMENSKA MUZIKA sačuvala je u toku historije od tri tisućljeća svoje karakteristične crte: gipkost melodike. Uz narodnu se muziku vrlo rano javlja profesionalizam — u stvaralaštvu putujućih pjevača gusand ili ašuga. Ti modusi nemaju značaj ljestvice već su srodniji seriji odnosno nomosu. motete. Melikjana (1881—1933) i R. Martenota. 15 vieux airs francais za 3 violine. I. Lazara nedaleko Venecije (osnovan 1717). House of Flowers. — KOMORNA: koncert za gudački kvartet. koji se dobivaju na temelju aritmetičke podjele (C. 5 Esquisses i dr. 5. 1930. gusanska se umjetnost ponovno širi u razdoblju od XVII do XIX stoljeća. TerGevondjan koji su 1916 objavili zbornik gusanskih napjeva. usavršavao se u Parizu kod Nadie Boulanger. Hampartsumov učenik N. Od 1949 predaje etnomuzikologiju na Pariškom univerzitetu. balet Bailable Realđe la Impaciencia. 31 Instantanes za drvene duhače. lov. Ono predočuje smjer kretanja melodije i mjestimično prikazuje uobičajene melodijske obrasce. 1958 . Bio je kraće vrijeme kazališni dirigent i zborovođa u Berlinu. argentinski kompozitor i muzički pisac (Buenos Aires. Za Purcellovo udruženje priredio je 1899 i 1902 izdanje crkvenih djela toga majstora. Na Petrogradskom i Moskovskom konzervatoriju odgajali su se prvi armenski stručno obrazovani kompozitori (H. — KOMORNA: Diverlimento op. brojni zborski i komorni ansambli i muzičke škole. Za evropsko uho čini se kao da je malko melankolično obojena. perzijskih i bizantskih utjecaja. St-Louis Woman. Temelje za proučavanje melodijskih i ritmičkih značajki armen skog crkvenog pjevanja postavio je S. violu i gitaru. F) tvore mol-trozvuk. tj. 1956. obogaćenog rezultatima evropske muzičke kulture. Njihova je umjetnost bila sinteza riječi. 1950. 1946. g. A. i zadržalo ga do danas. IV 1864 — Highclere. udaraljke. X 1905 —). — VOKALNA : kantate Martirio de Santa Olalla (tekst F. DJELA. 17 b. A. 1964. — Pet kantata. Nakon Oktobarske revolucije sagrađeni su u Erevanu zgrada Državne opere i baleta te Konzervatorij. 3 Epitaphes. c. A. 1946—47.). Najistaknutiji predstavnici suvremenog muzičkog stvaralaštva jesu: 5. tal. Oko sredine XIX st. engleski muzikolog (Nonvick. Suosnivač je ustanove Ateneo Argentino de Cultura i Seminario de Jovenes Musicos Argentinos. VII 1926 —). Međutim. 9 Eclogues. H. kompozitor i folklorist (Budimpešta.

Thou Winter Wind. provansalski trubadur (Ribera> Dordogne. 1743. A. eseji u Leblond« Memoires pour servir a Vhistoire de la revolution operee dans la musique . P. a onda se za drugoga svjetskog rata vraća klasičnom stilu New Orleansa. oni dovode žicu u stalnu vibraciju. 1905—08. Slawe. A. Un critique musical au siecle dernier. Iz siromašne crnačke obitelji (roditelji njegove majke bili su još robovi). II 1963). 1903. Historija armenske notacije i biografije armenskih pjevača 1768—1909 (armenski). šarmom i sugestivnošću svoje ličnosti steka nanje cijeloga svijeta. MGG. Oxfordu. Z. — K. 1911. ibid. BTOpOH C 6 OPHHK cTaTeft. Atajan. Das Stauprinzip. a dva koljenima. — ■ I s ti . — Isti. direktor rata Balliol i univerzitetski nastavnik (Choragus). Šestina. Macler. 1900. 1740). 1920. 19 5 1 . 1933. Ekmelijan. Cerri. S. 1946. Armstrong. Kušnarjov. Louis Armstrong. kada je Nev. zabavljanje i šlageri. Leipzig i Wien 1896. M G G. Kleines Stimmlexikon. III 1778). francuski muzički pisac (Aubigi Carpentrasa. maske. 27. H. Louis Armstrong. Corbin. Ziirich 1960. C. Ulanov. A. — F. 6 Favourite Concertcs za orgulje ili čembalo ili klavir. Hissarlean. Gasparjan. SBIMG. Kočarjan. kojemu orkestar više nije ravnopravni partner. M u s ik u n d K ir ch e. Les Chants liturgiques de l'eglise armenienne (armenski. XII 1784). Armenian Folk Songs. Le Rythme tonique dans la poesie liturgique et dans le chant des eglises chrćtiennes au Moyen-Age. 1929. II Pluricromatismo nella mušica armena. 1899—1901. David. < ponovno u Oxfordu (Christ Church) . musii Milano 1948. Mehanizam se sastoji u tome da uz glavni batić postoje manji. Erevan 1959. bučni i veseli lučki grad u čijoj su četvrti Storywille svirali svi veterani prve generaL. Kerkworkian Die armenische Kirchenmusik. — Posthumno obj. dirigent i kompozitor Vojtech Hlavač (1849—1911). LIT. Mnogi ga smatraju personifikacijo] 1 njegovim najvećim interpretom. ARMONIPIANO. 1912. RMI. Torsleff). 1934.: H. Crkveni orguljaš u Peterboroughu. Zbog zasluga dobio 1958 nasl DJELA: klavirski kvintet. nego samo pratnja. — H. — P. G. Muzičke temelje dobio u odgojnom domu u New Orleansu (1913). 1768—69. The Story of Louis Armstrong. — f. 1951. DJELA. — H. III 1710 — 5. Wellesz. Lenty. Kongressbericht Wien 1956. A PMHHCKHH My3biKajitHbiH TeaTp. Danska. — M. Das Geheimnis der Zungenkraft. Abcar. LIT. New York 1943. u kl. — A. The Rise of Music in the Ancient World. George (pravo ime Georg Herrmann). Von der Urkraft der Stimme. Arnaut Daniel. uz to dirigent oxf Bach Choira (1933—55) i Orkestralnog društva. A. Babadžanjan. Erinnerungen an Armin. Basel 1953. Oratorij Judith pokazuje Handelov utje- caj. Holst. Under the Greenzvood Tree i Where the Bee Sucks). Paris 1947. Glucka. Exeteru (1928—33 katedralni orguljaš). — M. Ann Arbor 1956. L'abbe Arnaud et la reforme de l'opera a siecle. — R. Danas je poznat zbog patriotske pjesme Rule Britannia iz scenskog djela The Masque of Alfred (1740) i solo-pjesama naShakespeareovtekst (Blow. Ovaj mehanizam konstruirao je češki orguljaš. — L. stvarao između 1180—1200. New York 1948. U to doba on postepeno napušta stil kolektivne improvizacije i postaje solist. Iz toga razdoblja datiraju njegove snimke u stilu -> New Orleans. Kraće vrijeme koncertni pjevač. Od 1925 izdavao mjesečnik Der Stimmvjart. LIT. — R. New York 1947. To je razdoblje -»■ svjinga. Gastoue. chevalier Gluck.: J. Kyiunapea.). Louis Ai London 1960. 4. Biehle. Scenska muzika za oko 30 kazališnih . — A.Arneove uvertire od 8 stava. naprava na klaviru koja omogućuje da se trajanje tona po volji produlji. ApMHHCKan coBei-CKaH My3biKajibHaH Kyji&Typa. E. A. Vartanjan. Altitalienische Gesangsmethoden auf Papier. 1931. : P. 2. 1753. — Knjiga: Strauss: Tone Poei članci u časopisima i dnevnim novinama. 10. G. — Is ti D ie armenis che Messe und ih re Mus ik. 1944 izabran je za najboljeg muzičara jazza na svijetu i tada priređuje prvi koncert jazza u njujorškom Metropolitanu. B. i tal.. Lettre sur la tnusique d Aionsieur le comte de Cayl Varietes literaires (sa J. Koiapnu.70 ARMENSKA MUZIKA — ARNE cije muzičara jazza. 16. EpeBaH 1958. sob — Evening Services. Armenian Music (disertacija). Louis Daniel (nazvan Satchmo ili Pops). glavnu pažnju posvećuje -> shomu.: E. L'Armenie et son art traditionnel. — DRAMSKA: TH. Toulouse 19 Gennrich. Bernstein. 1740. je do drugoga svjetskog rata bio c sudionik u gotovo svim razvojnim fazama te vrste : Surađujući usko s mnogim istaknutim orkestrima i ma. Melodies of the Holy Apostolic Church of Armenian. 15. Drury Lane i Covent . H. A steru. se stavlja u pogon pomoću tri posebna pedala. Oeuvres completes de l'abb. Carigrad 1914. Profesionalnu karijeru započeo 1918 kao trubljač u ansamblu Kida Oryja. 1918. ARNAUD. Gesammelte Aufsdtze iiber Stimmbildung. La Musique en Armenie. George Armin. A. \ Williams). G. ZFM .Blow. MacCharty. Manje uspjeha imale su njegove kompozicije velikih oblika. TopdoKHH. »unaire«. Canello. CoBeTCKaH My3bIKa. LIT. Mel 1958. Tigranov i A. / of popular Music in America. — L. Iffert) i Leipzigu (M. Die Stimmkrise.—My3biK0BefleHne H My3biKaJibHan KpHTHKa B pecny6jiHKax 3aKaBKa3bH. — A. sin dirigenta Otta Herrmanna. 1918. — R. ARMSTRONG ARNAUT. Dayan. Mnogostrani latnošću zauzima važno mjesto u muzičkoj kulturi En] uživa široku popularnost. VII 1900 — New York. Aubry. Panassie. je pn stavnik jazza koji je kvalitetom svog instrumentalnog i v muziciranja. razdoblju trubadurske umjetnosti. Sachs. Les Poesies d'Arnaut Daniel. 1961. Kon gressbericht Salzburg 1964. on je sretno u svojoj ličnosti sintetizirao karakte obilježja najznačajnijih muzičara toga razdoblja. EpeBaH 1956. Die Meisterregeln der Stimmbildungskunst. VII 1971). Avignon 1881. Njegovao je »hermetii trobar clus i stvorio posebni oblik strofe od 6 jedanaester stinu koju su oponašali mnogi provansalski i talijanski { a preuzeli su je i Dante i Petrarca. New Y( — /. Hovhannissian. L. a usavršili su ga talijanski graditelji instrumenata Ricordi i Finzi. EpeBaH 195c. KoMHTac H apMHHCKan My3biKajibHan KyjibTypa. Thomas Henry Wait. — R. 8. — A. — A. Učio pjevanje u Kolnu (A. c. East and West. DJELA: Die Lehrsatze der automatischen Stimmbildung. — 5. I. — M. od 1904 učitelj pjevanja u Berlinu. Illaoepdm. ARMSTRONG. gdje je u školskom orkestru ubrzo zauzeo mjesto prvoga kornetiste. F Komponirao je za londonska kazališta i za koncerte u V Gardens. priređuje velike turneje po Americi i Evropi (1932). — E. VI li Studirao na Royal College of Music u Londonu (G. G. Londonu. 6. MocKBa 1957. MocKBa i JlemiHrpajj 1939. Venezia 1877. A History of Jazz in America. Svjetsku slavu postigao je s vlastitim ansamblima Louis Armstrong and His Hot Five i Hot Seven 1925—27 u Chicagu. Paris 1889. Etude sur le rvthme. Daniel. Mušica Divina. Od direktor londonske Royal Academy of Music. Bianchini.). Berkeley 1942. A. I. La Vita e le Opere del trovatore Arnoldo Halle 1883. XII st. Od svoga djetinjstva. Orleans bio još onaj bogati. XI 1871 — Karlsruhe Strand. Šaverdjan. VII 1721 — Pariz. Sačuvano je 18 Arn vanredno uglađenih pjesama od kojih 2 s melodijama. veći broj anthema. ARMSTRONG. Das armenische Hvmn ar. LIT. Učio je violinu kod M. Muzičkom kritikom i publicistikom bave se M. Speath. IHaeepdnH. My3biKajibHaa KyjibTypa COK>3 HHX pecny6jiHK. — Isti. — A. ARNE brojne opere.: U. 1 9 4 7 . A. Kirchenmusik in Agypten. MocKBa 1956. Hickmann. — B. Bonpocbi HCTOPHH H TeopuH apMHHCKOii MOHO^HMeCKOH My3biKH. Francois. — Zborovi.w^^^^^K^fm % ka važni su primjeri engles^^^^^^^^^mm '■ kog simfonijskog stila u sredini XVIII st. Paris 1917. Jazz. EoraTbipCKHH onoc apiviHHCKOro Hapoaa — »JJaBHfl CacyHCKHii. Mypadnn. Die armenische Kirchenmusik.). violinska sonata i dr. 1936. God. Objavio je knjigu us Swing thal Music (1936) i autobiografiju Satchmo. — Deux Abbes d'opera au siecle dernier. Gilina. A. Die Technik der Breitspannung. U trećem razdoblju A. Lavaud. — D. »zvijezda«. a od 1925 solist ansambla Fletchera Hendersona u New Yorku. a kasnije čitač i bibliotekar grofa od Proven Francuske akademije. šareni. Liturgijski napjevi (armenski). I. O'Brien. Garden. K. Kfenek. Armensko notno pismo (armenski). I. JleHHHrpafl 1958. pedagog i kompozitor (Peterborough. — X. franc. engleski c dirigent. Azam. njemački pjevač i učitelj pjevanja (Braunschvveig. — C. Thomas Augustine. K. My New Orleans (1951). L. C. od kojih se jedan upravlja stopalom. 1939. — Isti. u njegovom repertoaru središnje mjesto zauzimaju pjevanje. — E. — X. 8 sonata (lessons) za čembalo. Agajan. CoBeTCKan My3biKa. Revue de Musicologie. — -S. PJB. (3 sv. Ks. DJELA: Reflexions sur la musique en general et sur la musiaue fn particulier. — 5. 1781. Suardom). FIpo6jieMbi coBeTCKOH apMHHCKOH My3bIKaJIbH0H KyjlbTypbI. ARMIN. Od 176 samostana. ApMHHCKan HapoflHa« My3biKa. 7 sonata za 2 violine i b. J. engleski kompozitor (I 12. 1808. ApMHHcKaH CCP. pantomime. 9—10. A. Poladian. Pristaša Ch. Tmpanoe. S. Calcutta 1897. A rm en i s ch e M u s i k. de Bricqueville. od 1922 član je orkestra Kinga Olivera u Chicagu i s njim 1924 snima prve gramofonske ploče. W. 1935. 1786. ARNE. — A. INSTRUMENTALNA: dvanaest uvertira (obj. A A. Paris 1903. La Cantillation des rituels chretien. američki trubljač i pjevač (New Orleans. 1951. 1921. Die Lieder von Richard Wetz. Goffin. MocKBa 1944.

— VOKALNA: oratoriji The Death of Abi Judith. 1750. J chant of Venice. 1922. Much Ado about Nothir Romeo and Juliet. među ostalima za Shakespeareova djela As You Like it. Dvije kantate. suitu za čembalo obj. 2 moteta. 6 kantata za vokalnog solistu i instru pratnju. 1740.: Neke trio-sonate obj.komada. Murril (1950). 1741. 1746. 1756. Gubitozi. su M. The Tempest. 1761. — Mise. c . je E. preko 20 knjiga pjesama. Seiffert (Collegium 1928) i H. 2 ode i NOVA IZD.

uvertire The Nezo Age 1939 i 1940. An Arne Portrait. [951 i Vojna in mir op.ARNE — ARNOLD VON BRUCK mm obj. 1951). VIII 1958). MGG. engleski kompozitor (London. 1901. ARNIČ cajem A. Granan Flood. Melodika mu je široka. divertimento. op. a od 1945 redovni profesor za kompoziciju na Akademiji za glasbo u Ljubljani. Two Georgian Ckssics: Arne and Stevens. 29. Landscapes and Figures. 1951. God. Duma za orkestar. 12. Dr. ARNELL. Fleischer). 78. 1965) i Vasovalec op. I 1953) i II op. je J. U početku pod očitim utjeB. koncert za violinu. linije se prepleću i nižu često u polifonom slogu. Arne. Opere: Love in transit (za TV) i Moon Flozvers. Cambridge 1938.Herbage. Friedlander. A. 1967. H. 1941. Lewis (1950). 1940. 1944. 1934—35 predavao muziku na gimnaziji u Bolu na Braču. — VOKALNA: Secular Cantata. klavirski kvartet. 1941. — R. Salkeld. povezana sa slovenskom prirodom i ljudima. [8 (Ljubljana. Sedam simfonijskih pjesama: Ples čarovnic op. Blaž. Simfonija dela op. (1954). — KOMORNA: pet gudačkih kvarteta. 19 (Ljubljana. 35. XI 1938). Doctor Arne. Cudworth. Za-"leljivec op. 22. pa ostavlja dojam zamršenosti. [V 1937). — W. 7. Proceedings of the Musical Association. Horner. 1915. koncert za violu op. Posljednjih godina uzimao teme iz narodnooslobodilačkog rata i poratne obnove. Simfonije obično nose konkretne nazive koji se odnose na određene ideje. harmonije su bogate. 1960. 1935. 1954. 1940—43 bio profesor na srednjoj školi Glasbene akademije u Ljubljani. XI 1935). London 1942. Divja jaga op. Dr. vedra. Ističe se i autobiografska VI simfonija. Ireland). 1942. 64. 1939 otišao u SAD gdje je 1943—45 bio muzički savjetnik BBC za radio-službu Sjeverne Amerike i do 1946 zborovoda u International Lady Garment Worker's Union Choir. 2 koncerta za violinu: I op. kantata The War God. 1969. 19. SBIMG. Richard (Anthony Sayer). kantatu The Morning obj. 28. Liliencron-Festschrift. ARNHEIM. Resurrectionis za orkestar i orgulje op. — Kompozicije za klavir (Siciliana and furiant. uzima tematiku iz realnog života. VII 1958. Samorasnik op. solo-pjesme. 1929 (Beč. koncertni preludij za )rgulje (Ljubljana. 1956. The great Detective. je R. 1953 i The new Age. London 1912. Studirao na Royal College of Music u Londonu (J. njemački muzikolog (Berlin. 2. 1952. Sklon je velikim muzičkim oblicima. 1940. 1. 15. Harlequin in April. H. 1943—1954. divertimento za klavir i komorni orkestar. Ode to the West Wind za sopran i orkestar. 1935 Ljubljana. preludij i fantazija). Classical Variations za gudače. Studij kompozicije započet na Konzerva toriju u Ljubljani završio 1931 u Beču i zatim se usavršavao u Varšavi (1938) i Parizu (1939— 40). kompozitor (Luče. 1960. A. Arne and »Rule Britannia«. kvintet s oboom. — W. 9. 1. modulacije smione i osobite. Dva klavirska trija: I. — H. [933 (Ljubljana.: B. 1948 Ljubljana. — DRAMSKA. Gozdovi pojejo op. IV 1937). 1941. 41 (Ljub-jana. Koncert za orgulje. Brucknera i ruske petorice. Amalie. DJELA. u daljnjem je razvoju neoromantični realist. ORKESTRALNA: pet simfonija. 1951—52. The Newly Discovered Arne Mass. pa dosljedno komponira simfonijsku i komornu muziku. Njegova je muzika svježa. — Isti. 20 (Ljubljana. 1950. a od komornih kompozicija prvi. LIT. V 1932. VIII 1930). Scott. U težnji za širim izrazom oblikuje slobodno. V 1917). 53 . 1932 (Ljubljana. LangUy. Proceedings of the Roval Musical Association. XI 1940). zborovi. 1958. 1963. 1942.8. Herbage (Mušica Britanica. Abstract Forms za gudače. — Popis djela. 1949—51. 20. XII 1940). IX 1917 —). MQ. — KOMORNA. Muzičko tkivo često je zgusnuto. II 1951). 17 Ljubljana. a 1 motet A. ibid. — H. God Save the King. DJELA: Zur Geschichte des einstimmigen iveltlichen Kunstliedes im XVII Jahrhundert. II 1970). 28. 21. H. XII 1863 — 26. koncert za klavir. Thomas Augustin Arne. članci. 1932. simfonijska pjesma Lord Byron.. 19. ARNIČ. Griffin. koncert za klari net. Na domaći grudi op. God. 31. iuhače i trublje (Ljubljana. Music and Letters. Scholes. 71 (Ljubljana.— J. London 1948. 12. Po dotjeranosti i izvornosti značajne su njegove simfonijske pjesme. 1947. 40. 16. 1908—09. 1945. DJELA. XI 1936). 69. — C. 1. 1910—11. 36. O. — P. sonata za komorni orkestar. 1939. Od 1947 profesor je kompozicije na Trinity College of Music u Londonu. Uvertira za orkestar. sonata za violinu i klavir. 15. The Musical Times. Cummings. 10. Devet simfonija: Te Deum za orkestar. I. The Vocal Style of Thomas Augustine Arne. I 1901 —Ljubljana. Ko. 79. Baleti: Punch and the Child. A. koncert za violončelo op. Canzona and capriccio za violinu i gudače. bas solo i mješoviti zbor op. verzija op. The Great Dr. orgulje i mješoviti zbor op. Langley. iako je pregledno u formi. Pesem planin op. 27 (Beograd. Vojne vihre. The Monthly Musical Record. Arne's Visits to Dublin. London 1893. [. 1953. jugosl. Simfonićna rapsodija za orkestar i klavir op. 5. 22 varijacije) i za orgulje (sonata. 1964. Studirala pjevanje zatim muzikologiju na Univerzitetu u Berlinu (H. Povodni moz (Ljubljana. ORKESTRALNA. Filmska muzika. Aus dem Bremer Musikleben in XVII Jahrhundert. [II 1946). Musical Antiquary. M. 1951. Burnev. A. 63. 23. — J. Sidelights on Thomas Arne. — H. 2 preludija. Kretzschmar. novembar-decembar. 1910—11. koncert !a klarinet op. Savinjska dolina. 48. Westrup.stavak široko oblikovanog koncerta za violinu i klavir. Thomas Selle als Schulkantor. 72. Life and Works of Dr. K. XI 1938).

II 1943). Simfonija za gudački orkestar. A. 1965. Gatesa i J. 1947. — Filmska muzika. a majka Katarina Bohm u Paksu (Madžarska). Arnold's Edition of Handel's Works. solo-pjesme. Od 1800 do smrti upravitelj kora župne crkve sv. Bio je orguljaš i kompozitor dvorske kapele. Tantum ergo. kasnije u Stockholmu. 2 kvinteta. God. ARNOLD. 10 VIII 1740 — 22. Terezije u Subotici. Malcolm Arnold. C. 1951. Offertorium e-mol de B. 1833. Baleti: Homage to the Oueen. To je prva pjesmarica namijenjena bačkim Hrvatima. za klarinet. Svenska operasangare. F. a od 1527 kao dirigent. skladbe za violinu i klavir. tenora Oscara Arnoldsona. 1966. 1950. III 1861 — 7.premijera Ljubljana. — A. Offertorium de B. kompozitor i muzički pisac (Taksonv. 1937. Traviatd). 1847. Naresa. Giorgio Arnold. d'Isoz. 1950. Strakoscha. a kao dirigent gostovao u Kalači. 1948. Od 1546 živio . zbor i orkestar op. kvartet s oboom. The Smoke. Mitchell. ibid. Te Deum. 3. sonatina za klarinet i klavir. U rukopisu je ostavio Historisch-musikalisch-biographisches Tonkiinstler Lexicon. Coopersmith. Schulhoff. . DJELA: Missa in C. švedska pjevačica. klavirski trio. koja je temelj današnje Muzičke škole. X 1848). X 1921 —). X 1802). SS. Koncerti: za orgulje. Arnold Gyorgy. 1809. 48. Satnuel. Rinaldo and Armida i Solitaire. Komponirao je uglavnom djela duhovnog karaktera (mise. Missa in B. 1953. Three Shanties za duhački kvintet 2 sonate za violinu i klavir.. himne).: D. Segedinu. Hagu. Član je londonskog Filharmonijskog orkestra. odgojivši njihove članove u vlastitoj školi. 2 simfonijete. Nekoliko nepoznatih dokumenata 0 glazbeniku Duri Arnoldu.: J. za flautu. sopran (Stockholm. zborovi. zatim kod M. 1952. Školovao se u Pečuhu i Varadinu. solo-pjesme. Arnoldov Pismenik bio je kasnije jedno od vrela za Vinac (1830) M. LIT. —■ Klavirske kompozicije. V. orguljaš. A. Čini se. ORKESTRALNA. Violette (Verdi. VI 1781 — Subotica. za flautu. Sv. Tu je osnovao stalni pjevački zbor i orkestar. 4. Alagoviću). Sačuvalo se samo nekoliko njegovih kompozicija. Pri sastavljanju tog djela A. 1953. orgulje i orkestar.). za 2 klavira. M.. 1957. LIT. Sigrid (udata Fischof). Pio IX dedicatum. Đakovu. Libera. — Sonata za orgulje. ARNOLDSON. I I . Offertorium pro fešto anniversarii electionis et coronationis S. D. Roma 1938. 2 divertimenta za duhački trio. neobične mekoće. gudački kvartet op. 5. Lakme (Delibes). a muziku učio kod oca i kod P. simfonijska pjesma Larch Trees. M. Pet simfonija: I. Tam o Shanter'. Regina coeli. — Filmska muzika. ARNOLD VON BRUCK. 1954. III. 1957. Libera in c. 1954 (Ljubljana. Uvertire: A Sussex Overture. Londonu {Covent Garden). Budimpešti i Stockholmu. 16. Budapest 1908. Pjevanje učila kod svog oca. trio za flautu. ARNOLD. M. 1954). Kompozicije mu se odlikuju melodijskom invencioznošću i virtuozno tretiranim instrumentalnim dionicama. Te Deum solenne (posvećeno A. 1955. 21. Petrogradu. sonatina za obou i klavir. Co.. DJELA. — DRAMSKA: opere The Dancing Master i The Open Window. dirigenta katedrale u Ka-lači. V. pjevala zatim u Moskvi. The First Gesamtausgabe: Dr. Đuro Arnold. 1960 i V. Vidaković. Jaića. 20. Pohma. za harmoniku. oko 1490 — Linz. austrijski kompozitor (Bruck. Pečuhu. proslavila se kreacijama Rosine (Rossini. 1933 (Ljub ljana. 1963. New Yorku {Metropolitan). sonatina za flautu i klavir. — KOMORNA: gudački kvartet. Madžarska. Debitirala 1885 u Pragu.. Muziku učio na Royal College of Music u Londonu. 1946. Stockholm 1885. (Osijek 1819. Pjesmarica je objavljena »na korist sveg Naroda Illiricskog«. IV 1938). ofer-torije. koncert za violinu i klavir op. 4 Scottish Dances. 28. 12 himana i dr. Đuro. 1934. engleski trubljač i kompozitor (Northampton. Libera in e. Dinorah (Meverbeer). 4—5A. kod M. Rapsodija The Sound Barrier. Toy Symphony. a i vlastitim zapisima bunjevačkih narodnih pjesama. se služio među ostalim Citharom octochordom. za klarinet. Otac Josip. 1947. — Scenska muzika (Shakespeare The Tempest. 1813. 1832. ARNOLD. — J. za gitaru i 2 koncerta za rog. Vjerojatno je oko 1510 ušao u dvorsku kapelu Ferdinanda I u Beču. — Muzika za melodram Goihardska vještica. najviše za zbor. Najvažnije je Arnoldovo djelo omašna zbirka tekstova crkvenih pjesama Pisme-nik Uliti skupljenje pisama razlicsiti . 1848. 3—4. LIT. 1940. — VOKALNA : kantata Z vlakom za soliste. The Musical Times. (1796) i priručnik New Instruction for the German Flute (1787). Malcolm Henry. Hedberg. Az elfelejtet zeneszerzo" . — Psalm CL za zbor i orgulje. 1948. Divadla). — Isti. XI 1938) i II. 1943. 5 fantazija za fagot. 1965. Vi. . Fincka. X 1956). 1956. koja su stilski i tehnički pod očitim utjecajem operne manire svoga vremena. 1810. Komponirao je više od 60 opera i 5 oratorija. rođen je u Prinzensdorfu (Austrija). od 1789 ravnatelj Academy of Ancient Music i od 1793 orguljaš Westminsterske opatije u Londonu. Ziirichu. Beckus the Dandipratt. engleski kompozitor (London. oko 1554). Note d'archivio. da je bio učenik H. IV. za obou. 1954. najprije kao pjevač. Subotica 22.: K. 1826. je 1787 započeo objavljivati prvo izdanje sveukupnih Handelovih djela (dovršio je 36 sv. S učenicima je često priređivao samostalne koncerte. Mignon (Thomas) Cherubina i Zerline (Mozart. 1953. za rog i za obou. Učio kod B. Priredio je za štampu i antologiju crkvenih kompozicija engleskih autora XVI—XVIII st. Papae Leonis XII. 1922—38 podučavala pjevanje u Beču. medu kojima je postala veoma popularna.. — Isti. 25. Le nozze di Figaro i Don Giovanm). Nici. 1948. 1823. Napio. violu i fagot. — Klavirska suita Slike iz mladosti. Somboru. 25. Amsterdamu. // barbiere di Siviglia). Requiem. Visoki sopran velikog raspona.: F. Notes. Arlberga i Desiree Arot. sonata za violu i klavir. 1943. D. 26. LIT. 1846. VII 1934. Tantum ergo. Sonnambule (Bellini) itd.

svira gudalom (guitare d'amour). 1892—93. Jesus Aroca (sadržava 78 višeglasnih kompozicija iz kodeksa koji jt sastavio C. umrla je u bijedi. osobito peteroglasni stavak. Cancionero musical y poetico delsiglo XVII recogido por Claudio de la Sablonara y transcripto en notacion moderna por el maestro D. Iako katolik.: U modernoj muzici tempo izvođenja ovisi o trajai Npr. — KOMPOZICIJE: uvetira Eopuc /"odjHO«. DJELA. 1951. 1888 profesor je muzikologije na tamošnjem Univerzitetu. i. LIT. Gerber (Das Erbe deutscher Musik'}. oni se izvode t peggia. sužen u sredini. A. X 1877 — 31. — O. 1927—31). arpeggirao se dva ili više puta (prema gore i prema dolj lježio se polovinkama ili cijelim notama. Ać.). de la Sablonara. visok 50— 150 cm. 1886. Deville. Albrecht. MGG I. — F. Fr. 1886. a od 1894 do kraja života vokalni pedagog u Petrogradu. svaka na svojen Poseban su slučaj predrazi u arpeggiu. Novogvinejski bubanj. God. savršeno svladava višeglasni. Krim. španjolski muzikolog i kompozitor (Madrid.: H. Stern. višeglasne duhovne i svjetovne pjesme (ukupno oko 50) — nisu se sačuvala u posebnim štampanim izdanjima. Prevodio na njemački ruske romanse i libreta opera Glinke. Međutim. Rogers. Njegova djela — moteti i druge crkvene kompozicije. — Komične opere HHeaAud.. Die Alten Kirchenmodi historisch undakustisch entwickeltjl%y$'. Jesus. i dan za drugim. . na kojemu je od 1933 predavao harmoniju. Arnouldiana. Lullvja (Proserpine i Amadis). Destouchesa (Les Elements) i dr. Comentarios y apostillas al »Cancionero Poetico y Mu sical del sigio XVII. . A. 193°). često je i uspješno obrađivao protestantske korale. Od 1870 vodio vlastitu muzičku školu u Moskvi. Jurij Karlovič. Jode (Das Chorbuch. Dugi i uski korpus. R. i jednu tiranu samog Aroce). Kontinuirani a. U melodici njegovih djela jasno je zamjetljiv utjecaj renesansnih načela o odnosu riječi i tona. Sophie Arnould. a u do datku biografske podatke o autorima). BocnOMUnanun (3 sv. 1852 i Honb nod lleaua Kyna. — H.72 ARNOLD VON BRUCK — ARPEGGIONE ARPEGGIO (arpeggiato. Nacrt racionalne muzičke gramatike (na ruskom). kao na harfi. XI 1811 — Karakaš. — E. tj.iat 1853. 14. B. * 7 h 4 ARNOLJD. 1889. 2 svjetovne pjesme obj.. — Obj. Subird. Prvi put javno nastupila 1757 na dvorskoj svečanosti u Parizu.). — Prema otkrićima V. u kojem tonovi ne nastupaju istovremeno. s tekstom i komentarima. Melgunov. W.). Orphee et Euridice i Arbre enchante.: ARNOULD. Revista de Filologia Espagnola. A l'ombre de Sophie Arnould.: ARPEGGIONE (tal. je služio kao neka vrsta abbreviature. Jurij von Arnold. označuju dvije vitičaste linije. Douglas. Nowak (DTO. (sadržava transkripcije španjolske muzike X-\T~XVIII s t. — J. 1951. — U kompoziciji neinventivan. gavom linijom (rjeđe lukom) ispred akorda. je važniji po svojim muzičkim spisima. Ima šest žica. Coleccion de Transcripciones musicales a*e los siglos XVI. J. Sophie Arnould. na način harfe). Kastalski. VapMonu3auuji dpeeue-pyccKoio uepKosnozo nenuM. Kozlovskog. Atnold von Bruck. 1951. Sjerova i Čajkovskog. I.. 20 VII 1898). Kassel 1963. Linjova i A. Pariš 1898. Mitjana. Npr. I. nači đenja akorda. Uz to se istakla u djelima Rameaua (Dardanus i Les Fetes d"Hebe). — B. Festschrift Fr. O teoriji muzičkih tonova na temelju akustičkih principa (na ruskom). Arnold von Bruck. a na opernoj sceni afirmi rala se iduće godine u Auvergneovoj operi Enee et Lavinie. Pietro ->• Aaron (Aron). Npr. Npr. Pariš 1938. posebice po monografijama 0 ruskoj crkvenoj muzici. 1898. Pariš 18^7. je bio u službi Trećeg odjela pa je njegova muzička aktivnost u Leipzigu služila samo za prikrivanje špijunske djelatnosti. već neki Pešenin koji je za njih dobio novčanu odštetu. Ambros (Geschichte der Musik. sopran (Pariz. Osthoff. Studirao kod Fuchsa i Josepha Huntea. LIT. Zusammenfassung der Grundregeln zur Harmonisierung des Neumengesdnge. 1857 —68 izdavao Neue Allgemeine Zeitschrift fiir Theater und Musik. iz toga vremena nije poznat muzičar imenom Pešenin. A. Sokalski. — R. francuska pjevačica. Staul ARON. Dussanc. 1920. Pariš 1813.— Y. Teorija oblikovanja glasa (na ruskom). L. oborili su ruski muzikolozi P. X 1939). Eitner (ibid. nije autor muzikoloških djela objavljenih pod njegovim imenom. 4 himne obj. talijanski. 1908). Instrument ima obično u sredini držak. sedamnaest koralnih stavaka ooj. muzički pisac i pedagog (Petrograd. Das Te Deum des Arnold von Bruck. koja ujedno označuje smjer arpeggia. BceMHpHan HjiuiocTpauHa. Zur Frage nach der Herkunft Arnolds von Bruck. R. — Kantata CeemAana. LIT. B. Wessely.. IV. Kdln i Graz 1968. 2 dijela. Istraživao je stariju španjolsku muzičku povijest. Blume. uz to pijanist i kompozitor Teatra Romeo. časopisa Neue Zeitschrift fiir Musik.: TI. Jesus Aroca. Sophie Arnould d'apres sa correspondance et ses memoires Inedits. instrument u obliku gitar Rijetko se susreće ova oznaka za arpeggio: AROCA (Aroca y Ortega). DargomiŽskog. 18 svjetovnih pjesama obj. je bila prvi interpret glavnih ženskih uloga u Gluckovim operama: Iphigenie en Aulide. oko 50 romansa i dr. SPISI: Resena histdrica de la Tonada. J. . tal. U muzici XVII i XVIII st. 37. J. ou Sophie Arnould et ses contemporains. 1919. akademičar. Sophie Arnould. DJELA. 1911). Kozlovski smatra da A. 1778 povukla se iz javnog života. Harmonijski principi crkvenog pjevanja (na ruskom). a u starijoj 1 kosom crtom. Betrachtungen iiber die Kunst der Darstellung im Musikdrama. Pariš 1930. 1913. Wien 1951. Madeleine-Sophie. 13. —J. Od 1840 živio u Leipzigu kao muzički kritičar i publicist. Pietro ARPAj 1. II 1740 — 18. LIT. označuje vitičasta linija kroz oba istodobni a. MGG. Leben und Umwelt. dopisnik lista Signal i član redakcije (1863—70. la plus spirituelle des bacchantes. Studirao na Madridskom konzervatoriju. 13 stavaka obj.: A. u brošuri Agenti carističke Ohrane (1917). Arbatsky. — O. 2. Wessely.. lOpuu ApnoAbd. Njegovo gledište da muzičkim folklorom vanevropskih naroda vladaju ista načela kao zapadnjačkim. 1867. Označuje se kraticom Arp. X 1802). 1892. v. TI. Actress and Wit. NOVA IZD. A. I. XVIIy XVIII . recogido por Claudio de la Sablonara y publicado por D. već se nalaze u velikom broju zbirki iz XVI st. de Goncourt. ruski kompozitor. MQ. MGG. zborovi. Jesus Aroca. ima kožu prilijepljenu samo na jednom kraju. u Ljubljani ili u Linzu (u oba grada posjedovao je nadarbine). Wolf (DDT. Ist es mb'glich in der Musikkunst die charakteristische nationale Schule des Singens festzustellen und auf tuelchen Daten musi sie basiert sein?. za clavicembalo ili gud strumente a.: R. 1918. ij. ugo kod gitare (E A d g h c 1 ) . španjolski i baskijski naziv za harfu. konstruirao pa je G. A. SPISI: Primjena starogrčkih i bizantskih teorija na rusko neumatsko pjevanje (na ruskom). promjera 10—18 cm. 3 stavka obj.

Long) i kompoziciju (J. — /. Pizzetti) u njujorškom Carnegie Hallu. sonata za flautu. U početku neovisan o nacionalnim strujanjima lijedi simfonijski stil C. s kraćim prekidima. Muiioz. 1911. Los Ojos jovenes. Frati. Sukobivši se s glavnim zborovođom San etronija M. I. 1651: Licenza di Gesu da Maria. 1934. — Klavirska sonata. — DRAMSKA. XII 1667 — oko 1719). Giovanni Giacomo. medu njima 3 vlastite. Verdija) često izvodi sopranske partije suvremenih opera. 30. V 1930). francuski kompozitor (Pariz. Velik uspjeh postigla je muzikom za radio. ■ A. Cappi. — DRAMSKA. Vaccai). španjolski kompotor :Puente la Reina. 1712 i // Trionfo di Pallade in Arcadia. LIT. 1938). Martina. Od 1684 član bolonjske Accademije Filarmonica (1714 i njen redsjednik). — Šest oratorija nuditta. VII 1701). — Crkvena muzika. U početku svoje karijere bio je. Schubertova sonata za a. Pored standardnog repertoara (JMadame Butterfly i Turrandot G. 1913. San Franco de Sena. 10 Cantate da catnera za sopran i basso continuo. psalmi za 6—7 glasova. španjolski kompozitor (Villaro. — VOKALNA: oratoriji // Ripentimento d'Acabbo. stilski vjerno oblikoanje. Joao Arrovo: notas sobre a sua personalidade.. Crisippo. Vernizzija. Penedo. Sachs. Carlo. P. God. — Opere: VEnigma disciolto. koju je reorganizirao i podigao na visoku umjetničku rainu. Ravenna 1862. LIT.. op. Giovanni Giacomo Arrigoni. je težio za vučnim efektima i profinjenom deklamacijom pa je zbog toga priavao manje važnosti kontrapunktičkoj razradi. Isprva se afirmirao kao oncertni pijanist. I. Studirala na Konzervatoriju u Parizu klavir (M. con 1 Magnificat a 5 voci e 2 violini (1663). — K. — . II melodramma italiano a Londra nella prima meta del Settecento. Komponirao je medu prvima vokalne komorne koncerte i objavio ih u zbirci Concerti di Camera (za 2—9 glasova. DJELA. konac XVI st. Bologna 1888. 1710. Zur dienischen Orgel-Musik des XVII—XVIII Jahrhunderts. —■ Solo-pjesme. Claude. MGG. ali čini se da je još do 1640 živio u Beču. klarinet i violu. otkraj XIX st. Chapi.: C. A. Od 1736 u službi je Toskanskog dvora u Firenci. 3. u XVI i XVII st. 1687. La Aiadona. Od 659 do 1699. Subird. gdje je kraće vrijeme orguljaš crkve 5. Opere: Noe. God. kojim se u razvoju muzike označuje razdoblje od kraja XII do početka XIV st. 1737. Emilio Arrieta. I Teatri di Bologna nei secoli XVII e XVIII. — Isti. Canzonette. MGG.: V. Per la oria della mušica in Bologna nel secolo XVII. II 1903 —. Cassadća. Fassini. ekspresivna. 1951. u koju je umetnuo i 4 instrumentalne sonate. ARROYO. njegovi su učenici T. 1663. talijanski kompozitor (Lombardija?. I. talijanski orguljaš i kompozitor (Bologna. 7. ARRIGONI. ARRIETA (Arrieta y Corera). LIT. Carlo Arrigoni. Breton. MGG. Jose Maria Arregui. Komponirao pretežno crkvenu muziku. 6.-J. Puccinija. MGG. E. I. ide u najsvestranije pijaniste svoje generacije. . DJELA. 1738. talijanski naziv za vrstu nstrumenta koji se vrlo malo razlikovao od čembala. 1959 nastupila prvi put na sceni Metropolitana i doskora postala članicom tog opernog kazališta. Jedan od odećih majstora bolonjskog koncertantnog stila. Lisboa 1941. Studirala na Hunter Collegeu i na Univerzitetu u New Yorku.: A. Aragona.'Lo Sposalizio di Rebecca. franjevac. Giulio Cesare. — Izdao >irku Sotiate da organo di varii autori. 1951. 4 orkestralne suite. 1947. rresti. U Barceloni osnovao i vodio Orquesta sera-. Cazzatijem oštro ga je napao u spisu Dialogo fatto 'a im maestro ed un discepolo desideroso d'approfittarsi nel con-•appunto (1659). Studirao na konzervatoriju u Madridu. — Baleti: Fete galante. od 1857 predavao kompoziciju na Madridskom konzervatoriju (od 1868 direktor). Laux. Cadet Roussel. accompagnate da Motetti e Concerti op. — ?. u kojoj je vješto povezao stilske elemente talijanske opere i španjolskog folklora. Pena y Goni. 1951. La Opera espanola y la mušica dramatica en Espana. poslije 1663). XI 1903 —). Historia de la zarzuella y el genero chico. sin Giulija Cesara. Južne i Sjeverne Amerike. Necrologio di Carlo Arrigoni. C. 1855 (izvodi se i danas u Španjolskoj). 1935. Geschichte des Oratoriums. koncert za dva klavira. Floriano Maria. 1925—40 profesor klavira na Sternovu konzeratoriju u Berlinu. MGG. u užem smislu od oko DJELA: simfonijska pjesma Amor. usavršavao se u Parizu i Rimu. sklona stvaranju humorističkih štimunga. 1675 i Abigail. Debitirala 1956 sopranskom partijom (Korifeja) opere Assassinio nella Cattedrale (I.. 1635). X 1823 — Madrid. postala je vrlo poznata u ibradbi za violončelo G. Dos Santos. II ARROYO. Isprva operni kompozitor (prvi Španjolac čije su opere izvedene na španjolskom jeziku u Kraljevskom kazalištu). Claudio. kasnije se priklanja panjolskom kolorizmu (Sinfonia Bascaj. !ew York 1945. — VOKALNA: oratorij S. a od 1900 profesor prava na Univerzitetu u Coimbri gdje je osnovao i vodio pjevačko društvo. Joao Marcellino. 1883. Lisboa 1941. RMI. Partita. LIT. Thomson. 1940. usavršavao se kod M. LIT. Eluarda i dr. 1739. — S. itudirao kod Paolija u Santiagu. 2. Reallexikon der Musikinstrumente. 2. MGG. zajedno sa Giuseppeom Sammartinijem »koncerte četvrtkom« u Hickfords-Hallu. — Klavirska suita La boite a malice. 4. Joao Arrovo. ARRIGONI. LIT. solo pjesme na stihove Mallarmea (Chanson bas. 1853. — KOMORNA: kvartet za klavir. 1665. 1879. 1938. Sirbace. . Muzički biennale u Zagrebu). Accademia Filarmonica di Bologna. Arresti (1663). 1722. Opere: Ildegonda. Muzička komedija Les gueux au Paradis. simfonijske pjesme Calipso Historia de una madre (na španjolsku dječju pjesmu). Uz to gostuje po SAD i Evropi te više puta u Jugoslaviji (HNK.: J. duhački trio. m Vinganno si vince Vinganno. 1710. Serrano. 1732—33 vodio u Londonu. A. flautu. Francisco. . . opereta Tres Sdbios no Nonage'simo Hemisferio Norte. Studirao na Konzervatoriju u Milanu (N. 1927 osvojio Gr and Prix International des Hanistes u Ženevi. Vincente Arregui. I Cuento de Barba Azul i dr. 1861. A. od 1918 vodio Capilla del Santuario u Aranazuu. Od 1849 učitelj kraljice Izabele II u Madridu i dvorski kompozitor. violinska sonata. LIT. maestro di cappella na dvoru princa od Carignana. talijanski orguljaš i kompozitor Bologna. PJB.. — B. 1. 1728 i Ester. irtitura di Modulationi precettive sopra gVHinni del canto fermo za orgulje op. 1951. zborovi. X 1861 — Quinta do Casal. Koncertirao na mnogoirojnim turnejama po zemljama Evrope. Bio je u diplomatskoj službi. I. čilenski pijanist (Chillan. Navarra. Pre-avao muziku na Escuela Superior de Magisterio. 5. La Costanza in cimento n la Crudeltd. 5. — M. — Antifone za 2 glasa. napustio tu službu 1637. 1951. sopran (New York. Roger-Ducasse. G. V. učenik B. DJELA: jota Viva Caspe za 6 glasova. DJELA: više orguljskih kompozicija. preuzeo mnoge značajke spuljske škole ne zapadajući u miniru. Pristaša neoklasičkog stila. Llamada y tropa. L'Ane culotte . 1710. 1948 iLamaison de la courtisane. A orillas del Arga za 8 glasova. ARRESTI. je autor prve modernije portugalske opere O amor de Perdicdo nastale pod neposrednim Wagnerovim utjecajem.ca antoniana. Subird. Petronio Bologni. Marini. 1.: A. Comedies italiennes. Od 1703 do smrti orguljaš katedrale 5. 1717). 73 ARRANGEMENT -* Preradba muzičkog djela ARRAU. — J. 1926. istodobno komponirao i za bečki dvor. — Više prigodnih kantata i himna. Bologna 1930. Melodia religiosa i dr. Marques i dr. Redovnik. — Komorne i klavirske kompozicije. La Estrella de Madrid. — L. VII (VIII) 1881 — 2. c. M. ARREGUI GARAY. Don Carlos i Aida G. Jose Maria. kantata Cieli! Che cara pena. u. Fellerer. 1701.ARPEGGIONE — ARS ANTIQUA ieču. Marina. El Grumete. —Radio-opere: La Coauille dplanetes . 6 Cantate con stromenti. Opere: La Maya Jolande. 1894). kasnije se posvetio gotovo isključivo zarzueli. R. izvodeći djela velikih vokalnih polifoničara. MGG. od 1941 živi u SAD. Jjegova zborna djela i obrade narodnih pjesama često su na epertoaru pjevačkih zborova. Više od 50 zarzuela: El Domind azul. 1732. na što mu je Cazzati poslao odgovor: Risposta lle opposizioni fatte dal Signor G. VIII 1744). Nacionalna biblioteka). 1951. La . američka pjevačica. 1846 i La Conauista di Granada. kantata / lobo aego. INSTRUMENTALNA: dvanaest Sonate a trt op. 1955. Francka (Calipso). P. dubrovačke Ljetne igre. LIT. 1907 i Leonor Telles. ARPICORDO. Dos Santos. — Opere O amor de Perdicdo.CRKVENA : Messa e Vespro della B. Krausea la Sternovu konzervatoriju u Berlinu. 1948. 1939 i 1949. Oratoriji: // figliol prodico. Schering. Ostala su mu sačuvana djela: opera Gli amori di Alessandro Magno e di Rossana (1657). Vicente (Vincente). LIT. Floriano. La Guerra Santa. Dukas).: J. 1853. spontana u izražavanju muzičkih misli. Koncertirao već u svojoj estoj godini. 1925. II 1936 —). prvi orguljaš crkve 5. La Princesse de Babylone. Pasquiija u Rimu. 1663 . 1934. Scenska i filmska muzika. ARS ANTIQUA. violine i b. Ikusten dezu (na baskiisku melodiju) za 6 Lsova 1 dr. ORKESTRALNA: Sinfonia Basca. španjolski kompoitor (Madrid. često puna fantazije i brija. 1734. Candide. 2 koncerta za violinu. Paumgartner. The Musical Scene. XII 1697 — 19. Poput svog oca komponirao u koncertantnom stilu 1 težištem na zvukovnom oblikovanju. Zarzuele: La Sombra del rey Galdn. portugalski kompozitor (Oporto. 4. suita La Conouete de l'Algerie. jesma Los dos cortejos za 5 glasova.: C. Suosnivač i u nekoliko navrata predsjednik bolonjske \ccadenrije Filarmonica. 1. zbirka moteta ColeccionHomenaje. nekoliko kantata u rukopisu (Beč. Alesse a 3 v. Fernando. zatim se vratio u Italiju. Giulio Cesare. Fešta da camera. a u franjevačkom samostanu u Caspeu (Aragon) bor Orfeon Caspolina. ORKESTRALNA: simfonija u C-duru. Cantate des sept poimes de guerre. J61: L'Orto di Getsemani.: C. —). Datumi rođenja i smrti nisu utvrđeni sa sigurnošću. ARRIEU. responzoriji za 6—8 glasova i dr. Leipzig 1911. DJELA. Orguljaš carske dvorske kapele Ferdinanda II u Beču najmanje od 1635.Gudački kvartet. 21. Torino 1914.\'OKALXA. 1951. 2 koncerta za klavir 1932 i 1950. 18. Madrid 1946. 1715. komponira djela formalno dotjerana i jasna. XII 1925). Subird. I. L e s deux rendez-vous. 1850 (1855 pod naslovom Isabel la Catolica). DJELA. isprva kao pomoćni dirigent zatim kao maestro di cappella. Pietro u Boigni. I. con Sinfonie Ripieni d beneplacito. A. 2. A. — VOKALNA: Reauiem za zbor a cappella. a katkad i moernih kompozitora. ARREGUI. Madrid 1885. Claudio Arrau. 26. Učenik O. Paumgartner. DJELA: 6 Lezzioni za violu d'amore — Opere: La Vedova. — K. čini se. 1739 i Sdpione nelle Spagne. 1661. Cijenjena i kao koncertna pjevačica. The Strange Case of Claudio Arrau. Ricci. (1824. ivoj opsežan i raznovrstan repertoar interpretira virtuoznom tehlikom i posebnim smislom za produbljeno. II 1619 — 17. talijanski lautist i kompozitor (Firenca. — Alissa Sanctus Fraticiscus za 4 glasa. 2.: B. La Cabine telephonique. Etnilio. naziv. E. 3 jednoglasna moteta (u skupnim zbirkama) i zbirka Salmi a 3 vod concertate. vodio zbor Eco e Madrid i više godina pisao muzičke kritike za madridski dnev-ik El Debate. 1 madrigal a due sa continuom. 1853. Klavir i kompoziciju studirao u Oportu. Maria in 'rastevere.V. Histoires de Pariš.

koja je napisana u Parizu. L. 1946. Jacopo da Bologna i dr. Wolf. Adler. Do osnivanja stalne opere u Beogradu. Riemann) i načinili od njega stilistički pojam. Handbuch der Musikgeschichte. Johannes de Grocheo i dr. 1941. Ovaj dugo zaboravljeni naziv — a. 4 sv. Zona Zamfirova i dr. Italian Ars-nova Music (dodatak k Jouri Renaissance and Baroque Music. Jahrhunderts. Darmstadl 1957. vodili j osnivača sve do 1932. Der Conđuctus. predsjednik sekcije kompozitora u Rostovu na Do DJELA.ien 1909. 1951. — F. Die Musik des Mi1 und der Renaissance. Neue Quellen des 14. Italian Trecento Music. Acta Musicologica. AFMW. Jahrhunderts in Frankreich unc (disertacija). — A\ Pirrotta. Joseph Haydn und das Verlagshau \X . Besseler. Artaria i H. Procee the Musical Association. — H. Segovia. 1^ H. Ars antiqua.— H. odsjek prije 1230 naziva se doba Nolre Dame. Usavršava se i notacija. Bamberški rukopis). -> rondellus. — A. —■ D. Cavalleria rusticana (Mascagni). a. II. The Conđuctus. Kassel 1933. U muzičkoj kulturi tih zemalja. Gastoue. Die mehrstimmige Mu 14. D. iz mjesta Ble jezeru Como) nastanili su se oko 1750 kao putujući trgovci nina u Beču. preuzetog iz inventara koralnih melodija.. —XIX. A. Aubry. Primo Convegn nazionale 1959. te su ga. ARTARIA. F Die Friihgeschichte des Kanons bis Josquin des Prez. — J. sovjetski kompc dirigent (Novočerkassk.—XIX. troglasje i četvoroglasje. Les Inst: de musique au XIV e siecle. Dresden 1921—27.und vierstimmigen Notre Dame-Organa. LIT. Novija su izdanja. Seoska lola. Ohio 1937. I. Leipzig 1926—29. God. R. — G. Formen friiher Mehrstimmigkeit. kakvi su Leoninus. 1899—1900. javljaju se tada i brojni teoretičari. Encvclopedie de la musique. Origin and Evolution of Italian Trecento Musi 1961.74 ARS ANTIQUA — ARTEAGA se dalje izgrađuje. rondeaux. Najznačajniji su muzički oblici u to vrijeme ->• conđuctus. — G. iz kojih se mogu proučavati stilska i 1 nička obilježja ovog razdoblja. Leipzig 1914. 1926. Origins of the Italian Ars Nova. Mozarta. F. de Les monuments de l'Ars nova. — G. SBIMG. Husmann. Li Gotti. ona je i nosilac glavnih mezzosopranskih partija u operama Carmen (Bizet). M.und vierstimmigen Organa. Caml (Mass. u prvom redu u Francuskoj i Italiji. Pirrotta. Ursprung. Petrović-Seljančica. Pariš 1935—48. — E. MGG. Riemann. X 1960). Potječe od istoimenog naslova rasprave Ph. Perotinus i Petrus de Cruce. 1912. 1 1925. str. — DRAMSKA: pet opera ( 1939. vjerojatno oko 1320. Musik der Gotik: Perotinus. je u stvaranju i izgrađivanju beogradske opere odigrala korisnu pionirsku ulogu. Franco iz Pariza. Berlin 1940. Cambridge (1 1942. 1951. usporedo s razvitkom društvenog života. Leipzig 1940. Artaria.. Madame Butterfly (Puccini). 1921). Stanković. Schneiđer. New York 1940. und beginnenden 15. Music in the Middle Ages.: H. Ludivig. Teodora. — L. n. Lavignac. Polifonija ARTAMONOV. L' »Ars nova«eilm Atti Accademici. H. slikati scene iz prirode i života. doživio je. Kuća A. MGG. v. II izd. ZFMW. — O. Golner. galisten des Trecento. Besseler. — K. Pariš 1922. Die katholische Kirchenmusik. Ludivig. 58.. tom. posjedovala je bogat i skupocjen arhiv gobrojnim rukopisima velikih austrijskih i drugih komp Historijski su od važnosti katalozi koje je poduzeće pov izdavalo. nasuprot nazivu ars nova. uvertire i dr. koja od modalnog tipa izrazito simetričnog karaktera prelazi na menzuralno notiranje. As. Die drei. S. a u kojoj se objašnjavaju nove tekovine ondašnje notacije. Parent. U Italiji razvijaju se pretežno svjetovne forme: -> ma ne valja ga zamjenjivati s madrigalom XVI st. ZFMW. neka djela J. Rondeaux. već sve napredne pojave ondašnje evropske muzike. J. — H. F. »Sederunt principes«. Izbjegavaju se usporedne kvarte i kvinte. Gennrich. — M. New York 1940. I. Wurzburg 1940.«. God. zička djela. — Fr. G. Firenze 1935. L' art harmonique aux XII e et XIII e siecles. Pariš 1928. osobito uz pomoć imitiranja. ± Studien zur Musikgeschichte der Friihrenaissance. Franco iz Kolna. Handbuch der Musikgeschichte. Li Gotti i N. Gennrith. Čučuk-Stana. čime se priprema tlo za osjećanje dura i mola. Riemann. Die geistliche nichtliturgische. de Vitrvja. Ludzvig.: E. F. Fr. — H. — A. Potsdam 1931—34. prevlast svjetovnih elemenata s izrazitom sklonošću za isticanje realističkih pojedinosti. cl virelais. Majstori su ars nove u Italiji Francesco Landini. -* balada i -da. Brenet. 1957. Ritmiku c zuje primjena sinkopa. MQ. ARSIS -> Arza ARS NOVA.). Pariš 1908. izazvao je tada antitezu: ars antiqua. 1951). Virelais und Balladen (2 sv. — Zbornik L'Ars Nova italiana del Trecento.). Rokseth. on danas ne označuje samo nove tekovine u razvoju notacije. Die Ars nova des 14. medu ostalima. The Fr< cular Music of the Late Fourteenth Centurv. Die italienischer. poput izraza ars antiqua. Trubadur (Verdi). — J. ekonomskim jačanjem gradova i napredovanjem nauke. uglavnom. u razdoblju ars antiquae izgrađene su i razvijene nove značajne višeglasne forme. Ars nova. -> ho-quetus. — W. SBIMG. Pariš 1925. — H. kojim su tada htjeli obilježiti početak jednog novog naprednijeg razdoblja (osobito na području notacije). —■ Fr. Johannes de Muris i Guillaume de Machault. Pari — H. weltliche einstimmige und mehrstimmigi des Mittelalters. de Machault. Fourteenth-Centurv Italian Cacce. Stjepan ' ARTEAGA. Minnesangera i žonglera. — H. K. Geschichte der Musiktheorie im XI. Ghisi. Francesco (sin Domenica) i G Casimiro poduzeće za prodaju umjetnina i muzikalija pod i A. Wien 1930. Sasse. 65. I/i. fl the Middle Ages. tako Johannes de Garlandia. Dodavanjem jednog. G. 1921). Jahrhundert. P. von Konigslozv. MGG. LIT. Za proučavanje ovog razdoblja izvori su uz rukopise. balade. Studien ltenischen Musik des Trecento und frtihen Quattrocento. 1928—29. Od 1776 počeli su i sami štamp. Johann Florentia. sa sjedištem u Beču. Polvphonies du XIII e siecle (zbornik iz Montpelliera. španjolski književnik i pisac (Moraleja de Coca. Ficker. 1964). Florenz in der Musikgeschichte des 1. Berlin 1898 (II izd. Potsdam 1931—34. B. 1940. Ellinwooa Works of Francesco Landini. 26. Reese. Wolf. Aubry. koje je još 1765 osnovao u Mainzu Giovanni Casin kasnije se opet osamostalilo. Histoire e1 tion des formules musicales du I er au XV e siecle. Adler. 1901—02. — A. Die Motette von Franko von Koln bis Philipp von Vitry. 1906 članica hora Narodnog pozorišta u Beogradu. Jahrhundert 1898 (II izd. . u novije vrijeme preuzeli su ga opet pojedini njemački muzikolozi (J. -> motet (motetus). 1926. Schneiđer. U vima ovih umjetnika susreću se moteti. u doba progona isusovaca iz Španjolske. evoluciju značenja. L' -*. nastao je vjero jatno oko 1320 u Parizu. K.: F. Cambridge (Mass. a kvarta ulazi medu disonance. Zaslužni umjetnik SFSR. I. Die Musiklehre des Johannes de Grocheo. n.. — E. Cent motets du XIIIe siecle (tzv. simf. 22. MacKapad. ove publik P. I/i. Die Mehrstimmigkeit der Ars antiqua in Theorie und Praxis (disertacija).). 1946—47/3). a druge na temelju cantus firmusa. I Secular Music of the Late Fourteenth Centurv. Reese. S. — L. pod kojom se u početku razumijevala pretežno tehnička strana muzičke umjetnosti XIII st. Apel.Spadina. Les Harmonistes du XIV e siecle. S. Les plus anciens monuments de la musique fran Pariš 1905. Le manuscrit de mi du Tresor d'Apt (XIV e — XVe siecle). Toth. A.). de C'oussemaker. u djelomičnom napuštanju liturgijskih cantus firmusa u korist slobodno sastavljenih. — E.'—J. Domenico i Giovanni Casimiro A. Leipzig 1926. 1769 na osnovi carskog patenta utemt Carlo (sin Cesara). Pariš 1938. — Th. H. 1931. Ellimvood. —' F. neke na osnovi potpuno slobodne koncepcije. Berli Af. — M. 17. Schmidt. polagano se stvaraju obrisi kadencirajućih završetaka s povišenim VII stupnjem ljestvice. Svjetovne tendencije očite su u izboru tekstova. Vi Marrocco. Studien zur M' Mittelalters. Ee dpy3tH. balet JJonCKan Hpacaeu opereta. Koštana. I. Zur Satztechnik der Notre Dame-Schule. — A. II 1905 —). D. dramska glumica i operska pevačica (Vranjevo. Uz kompozitore. RMI. Musique et musicie vieille France. Poduzeće je po prvi put objavilo djela Havdna. naziv za muzičku kulturu od početka XIV do početka XV st. Adlera. Repertorium organorum recentioris et motetorum vetustissimi stili. ibid. Halle 1910. Studien zur Musik des Mittelalters. 1951. Wolf. Izvan okvira višeglasne muzike razvijala se tada i jednoglasna muzička umjetnost trubadura. Wolf. pjesme. Per l'origine e la sto »caccia« e del »madrigale« trecentesco. — M. 1902—03.und Spielmusi alterer Zeit. II izd. Geschichte der Musiktheorie im IX. Đ. Bern 1956. W. scenska muzika za oko 100 kazališnih djela. humanističke crte. 1931—32. Pariš 1911. Neko je vrijeme poduzeće bilo udruženo s poduzećei imena.). Kad je poduzeće prestalo s radom taj je arhiv pohranjen u biblioteci Albertina u Beču. zbog toga. Menzuralna notacija dalje se razra iako je svi putovi ne vode uvijek k jasnoći. U Francuskoj ars novu predstavljaju u prvome redu Ph: de Vitrv. hunderts. Isusovac. Pariš 1936. Certaldo 1962. prvenstveno izdanja iz novijeg vremena: W. Iako je drama glavno područje njene umetničke delatnosti. Besseler. Besseler. La Musique italienne aux 1 XVe siecles. Die Musik des Mittelalters und der Renaissance. Palermo 1944. dvaju pa i triju novih glasova cantus firmusu nastalo je dvoglasje. ubrzo zatim dobija uloge u komadima sa pevanjem(E. Esteban de. Aiachabey. Botstiber. Fischer. Aleksej Pavlovič. već od 1778. Wolf. zamjećuju se u to doba nove. — F.) 1950. Emsdetten 193' Ellinzvood. 1 Les Primitifs de la musique francaise. Kasam. truvera. Potsdam 1931—34. Schneiđer. ibid. LIT. Gasperini. a i kratko vreme posle toga. ART DU VIOLON. Berlin 1930. 1/2. II 5 e la tecnica musicale del trecento italiano. Besseler. de Coussemaker. Razvijaju se elementi kromatike. — Isti. Muzička se tehnika obogaćuje. Tr Cesare. Jahrhunderts. — G. Ludwig. ORKESTRALNA: šest simfonija (I. Die Motette von von Koln bis Philip von Vitrv. ARSENOVIĆ (Boberić).) 1939. ' 1230 do 1320. Baci Njegov je posljednji veliki pothvat izdavanje (1894—1918' zbirke Denkmaler der Tonkunst in Oesterreich pod uredi G. On the Technique. Tutzing 1961. Pariš 1865. Musikalische ^ (3 sv. Apel. Izraz a. J. što su njegovi najznačajniji predstavnici djelovali u pariškoj katedrali. ali i narodnih napjeva. 17. Naziv a. Die drei. Die geistliche nichtliturgische. Sing. V. Besseler. Kompozitori žele što vjernije izraziti ljudska čuvstva. weltliche einstimmige und mehrstimmige Musik des Mittelalters. Berlin 1930. terca i seksta postaju konsonancama. Nakon prvih početaka višeglasja. muzičko izdavačko poduzeće u Beču. XII 1747 — Pari2 1799). Beethovena. Bibliographie der altesten franzosischen und lateinischen Motetten. XII 1885 — Beograd. Schmiđ. Sremac.

•■lačin artikulacije označuje se obično talijanskim izrazima: legato povezano). 75 _ _ za N <OT /ć^aro i portato. 20. 1950. tenuto — znak s tačkom. RMI. Allorlo. 1943). Ohio. Pensilvanija. — Solo-pjesme. detache. Madrid 1891. zatim u Rimu i Firenci. ali muzička mu je teorija posve suprotna. Investigaciones filosoficas sobra la belleza ieal considerada come objeto de todas las artes de imitacion (o estetskim osnoama muzike). staccata itd. ipanische Forschungen der Gorres-Gesellschaft.. 1888 i dr. 7. To je osobito često kod klasičnih autora. M. saltanđo ili saltellato. staccato (odijeljeno). L' -. Menendez y Pelayo. articulus član. staccato assai (veoma odijeljeno). Lettere musico-filologiche (o Aristotelovoj terminologiji) i Del ritmo sonoro del ritmo muto nella mušica degli antički (o ritmu u antičkoj muzici).ARTEAGA — ARTIKULACIJA i Italiju. DJELA: Le rivoluzioni del teatro musicale italiano dalle sue origini fino al •resented knj. ilbum of Vocal Studies. II—III.van Beethoven: Koncert za violinu ^ bJ b4 ■ 4 . zatim legato assai (veoma vezano). Arteaga le Rivoluzioni del teatro musicale italiano. M.1Obr:9 Pojačani staccato označuje se znakom '.. 8. mezzostaccato (ne odviše odije-jeno). 1869—71 bio je crkveni pjevač u Bostonu.lim idejama njegovo stajalište ima mnogo zajedničkog s Wagne-ovim. Angles. X 1844 — Lakevvood. Spomenici muzičke imjetnosti ARTHUR. članak).: J. Esteban le Arteaga. Esperanza y Sola. 1785. 1878. legato-luk. npr. ono je potpuno suprotno pojmu artikulacije. Za oznaku legata.: D. LIT. — Priručnici za solo-pjevanje: Progressive Vocal Studies. — V.: T f r »r dim f f r f i f rr A. molto agi tato ARTE MUSICALE IN ITALIA. larcelona 1897. staccatissimo (odijeljeno to je najviše moguće). XI 1918). pridonosi jasnoći muzičke deklamacije i fraziranja. upotrebljavaju se i raz-ičiti grafički znakovi: za legato tzv. kasnije . pa dolazi do proturječja. II. Studirao u Bostonu na Muzičkoj školi i na Konzervatoriju (J. Metastasija. MGG. U svojem najvažnijem djelu Le rivo-uzioni del teatro musicale italiano . Santander 1940. 1789 (novo izd. naglašuje da je za savršenu nuzičku dramu potrebna sinteza sviju lijepih umjetnosti. Za specifične načine artikulacije. i potkraj života u Parizu. jer je A. Tako npr. odjeljivanje tonova u interpretaciji. Wagner u predigri 3. — Opere: The W ater-Carrier t 1876. odn. Madrid 1904. za lačin vođenja gudala ili udara upotrebljavaju se nazivi portato za klavir). The loundheads and Cavaliers.1 Lento FChopin: Etida za klavir op. pa su kompozitori prisiljeni da se služe legato-lukovima za označivanje fraza. a na duhačkim pre-ddom daha (u brzim pasažama obično pomoću udarca jezikom). Diccionario biogranco-bibliograiico de Musicos Espafioles. — F. non legato (nevezano). mezzolegato (ne odviše 'ezano). Na klaviru se postiza-'aju tako da početni ton ne bude pušten prije nego što nastupi lovi ton. 1944 (postlumno obj. Prema tome. 1938. I. kao kod dviju tema iz Beethovenova violinskog koncerta. 791. 7 PP Još veći nesporazum nastaje ako autor označi samo artikulaciju (npr. isključivala svaku mogućnost podjele tema na motive itd. Nezavisni tonovi dobivaju se na gudačkim instrumen-ima u načelu izmjenom gudala za svaki ton. a ne artikulacije (poteza gudalom): R. Batllon). 1887.borovođa te osnivač i direktor muzičke škole u Clevelandu. 1951.: ARTIKULACIJA (lat. Ideario nlosoflco y estetico de Arteaga.25 br. Veani tonovi izvode se na gudačkim instrumentima jednim pote-:om gudala. Alfred. XVIII. I. Dell'influenza degli Arabi sulV origine kila poesia moderna in Europa (o utjecaju arapske poezije i muzike u Provansi). — M. Nejasnoća proizlazi odatle što ne postoje posebne oznake za fraziranje. Pedrell. 1769 istupio iz reda i studirao u Bologni filozofiju i priodne znanosti. Torino 896. A. Discursos leidos ante la Real Academia de iellas Artes. tj. — ili - ■^J IH \ Allegro ili tačke ispod legalo-luka. odn. — R. Batllori. larmonično sjedinjavanje drame. ali je od ovih potpuno različita. 1879. egatissimo (vezano što je najviše moguće).' * . picchiettato (za gudačke instrumente) te leggiero. Italia e Spagna nel sec. stac-ato a ricochet.). Fraziranje se temelji na ritmičko-metričkoj strukturi muzike i znači sistematiziranje motiva i fraza unutar neke muzičke ideje ili odsjeka muzike. budući da bi inače nevezana a. npr. 1783.Wagner:»Majstori pjevači< (atisdrucksvoll) ir dim. spiccato. tzv. Od 1784 živio u Veneciji. Sian. — H. po literar. npr. iichberg). npr. iako razlika u muzičkoj teoriji i praksi nije uvijek jasna. muzike i dekoracije. DJELA: kompozicije za klavir. — At. američki kompozitor i zborovoda (Pittsnirgh. VI. šostakovid: I simfonija P ■ L. martele. Ideas Esteticas. npr. fonovi bez oznake za artikulaciju izvode se obično non legato ili Utache i si. God.: Allegro. a na duhačkim jednim dahom. gdje se oznake odnose na artikulaciju: SulG L. potez gudalom). (počeo ga je pisati po nagovoru Padre Martinija) proučava odnos pjesništva i muzike u operi s tog gledišta obraduje različite oblike muzičke drame od njezine )ojave do drama P. u muzici — malogno artikulaciji konzonanata i vokala u govoru — međuobno povezivanje. R Chopin: Etida za klavir op. — Crkvene ompozicije. prepuštajući muzikalnom osjećaju izvodioca ritmijsko-metričko raščlanjivanje (fraziranje) teme. pristaša alijanske melodike. Adaline.van Beethoven: Koncert za violinu t^ a staccato tačke iznad nota ili ispod njih. činu opere Die Meistersinger von Nurnberg označava temu u smislu fraza.

— D. 1608. kvartete za rogove itd. Pariz. Monteverdi—Leben und Werk. 1 Zarlino da Chioggia. De 1904 u pariškoj Opera-Comique. Od 1884 podučavala p u Berlinu. Velike uspjehe postigla i kreacijama Z Contesse (W. 23. — Isti. 1604: protiv V. 1889 preselila u Pariz. Giulizie musicale del S. Njemačkoj. Monteven 1945. Bottrigarijem i V. Atti e Memorie Romagna. . Audrana i Pauline Viardot-Garcie.Kćerka i učenica Desiree. II 1772 — Bruxelles. 1601. II Desiderio (novo izd. violinist. II (Considerazioni musicalij. de Giovanni Fantuzzi. Vrstan kontrapunktičar ali uvjereni pristaša vativnog »starog stila« (tzv. U Berlinu pjevala na svjetskoj praizvedbi Leonc opere La Boheme. Mozart. motet Cantate Domino za LIT. 1913 dobila naslov K sangerin. Don Giovanni i Le Nozze di . pariške Opere kao Fides (Meverbeer. Die musikalische Artikulation bei J. Phrasierung und Artikulation! .3 W. 12. br. S. 1. brat Jeana Desirea (B les. Haute-Saone. Festschrift K. 5. Thoet. II—2. A. Galileijem. Stekao međunarodnu reputaciju kao vi virtuoz na mnogobrojnim koncertnim turnejama po Belgi zozemskoj. Jean Desirć.). A. Don Giovanni i Le Nozze di Figaro). Contesse i S 'W. Komponirao više violinskih djela: koncert u a fantazije i varijacije za violinu i klavir ili violinu i orkestar nadalje gudačke kvartete i klavirski kvintet. F. Josse ten Noode.vanBeethoven: Koncert za violinu J J J Lf Artikulacijske oznake uvjetovane su violinskom tehnikom. Mori jem. I. Italiji. de Padilla. 20. Bologna 1876. jasna artikulacija dviju vezanih osminka pridonosi izrazitosti jampskog karaktera dekla macije: L. — Isti.Mozart: Sonata za klavir u D-duru L. La Traviata). 3 Prvu temu treba frazirati ovako: 2 . Monteverdija L'Artusi ovvero delte imperfettioni derna mušica. Italiji. kasnije proširila o dubinu i visinu tako da je mogla pjevati i sopranske partij slavila se kreacijama Donne Anne i Zerline. Studirala najprije na Konzervatoriju u Bruxellesu a 57 u Parizu kod M. Bruxelles. 4. Amelije (Verdi. 1598. Notizie degli scrittori Bologne.van Beethoven: Sonata za klavir op. J J Frazirana.31 br3 umjesto Sličan je primjer iz Brahmsove II simfonije: J. — G. 5. Un balio in maschera). prima prattica). 3 Jak utjecaj konvencionalnosti starije violonske tehnike osjeća se i u klavirskim djelima klasičnih majstora. 1603. etide. — Berlin. Giovanni Maria.— E. Le Prophete). ( lerer. Slično i u Beethovenovoj klavirskoj sonati op._ LIT. 1905—08 članica je komičnt 1909—27 dvorske opere u Berlinu. Kći Desirea. VII 1835 — Berlin. talijanski muzički teor kompozitor (Bologna. Bach . kovskim. Nizozemskoj. Sin i učenik A cea koga je 1829 naslijedio kao kornist u Theatre de la Mon Bruxellesu. 2. i u Poljskoj. La Figlia del reggimento (Donizetti). 31. između 1860—65 u Ber talijanskom opernom družinom Lorinija) i Londonu (k: Her Majesty). odn. od 1562 kanonik crkve S. Frage der Artikulation im Čembalo. 1951. K započela 1857 koncertima u Bruxellesu. ARTUSI. — W. ova tema bi izgledala ovako: i ARTOT. 1660. pjevals u Belgiji. 31 br.Brahms:ll simfonija J.2 takta. Engleskoj (1839 u Londonu) 1843). Lola. S' u Bologni. Berlin 1924. A. Polemike: protiv C. Od 1843 profesor je Bruxelleskog konzervatoriji 1849 prvi kornist kraljevske kapele. kornist i kompozitor (Pariz. God. 3. Cabalao nobile di Pocceia (otvoreno pismo). IV 1907). Artikulation. Maurice Montagney. Discorso secondo musicale di Antonii de Todi per la dichiaratione. IX 18 St. I.76 ARTIKULACIJA — ARUTJUNJAN Hin Beitrag zu einer Sprachlehre der Musik. Bologna 1781.vanBeethoven: Sonata za klavir op. uz to podu pjevanje a bio i vješt gitarist i violinist. Zarlina u Veneciji. 1858 debitirala n.MGG. Galileija: Lettera apologetica . de' Paoli. SPISI: teoretsko djelo VAne del Contraponto (2 knj. E. I 1829). Redlich. u vezi s metričkom strukturom: J> J Motiv na početku druge teme sačinjava pet tonova: L. 25. kornist u Theatre de la Monnaie u Bruxellesu. 21. pokazujući nerazum za njihove napredne ideje i nov muzički govor. navskim zemljama i Poljskoj. protiv E. 8. 1606. Carmen). Bottrigarija: II Desiderio di Annibale Melone. I. zatim pjevala u Berlinu. a istodobno pomažu jasnijoj muzičkoj deklamaciji. Dei Musicisti al 16° secolo. Mozart. disertacija) 1925. Fantuzzi. — G. Isprva snažan mezzo osvajala pasioniranošću akcentuacije. Komponirao mnogo! djela za rog: fantazije. IV 1933). fraza od 4 takta. s Bizet). VII 1845).und Clavichordspiel. Marguerite (G Faust) i Violette (Verdi. 1869 vjenčala se sa španjolski vačem Marianom Padillom y Ramos.A. Regensburg 1962. — H. Poznat je p što je niz godina vodio žučljive. 1905 (Mirni) i Straussova Rosenkc 1911 (Ottaviano). sopran (Sevres. Discorso r. posebice sa C. Uči prije kod oca. Gaspari. obitelj muzičara rodom iz Belgije. 2. Antonio Braccino da Todi.: Padre Martini. 25. Međut: teoretičar on je medu prvima iznio mišljenje da u dvo: kompozicijama i u duhovnim koncertima treba sve basov na unisono. Desirće (Marguerite Josephine Dćsiree). Kassel 195S.van Beethoven: Sonata za klavir op. Charlotte (Massene ther) i Micaele (Bizet. Esemplare ossia Saggio fondamentale di Con Bologna 1774—75. I 1815 — Ville d'Avrav. VIII i6r kod G. III 1887). poslije u Rusiji gdje je 1868 zaručena sa P. Keller. instrumei :Gray. DJELA. pristrane a katkad čak rektne polemike sa suvremenicima. 3. Zarlina: Impresa del molto Rev. oko 1540 ili 1545 — 18. Alexandre (Joseph). protiv G.: jUlegretto L. 3. pravim im Montagney.). zatim na Konzervatoriju u Parizu kod Rodol Augusta Kreutzera. Olten 19 Pokušaji reformi i uvođenja posebnih znakova za fraziranje datiraju od XVIII st. pjevačici zosopran (Pariz. pjevačica. prozvan Artot. Npr. Kompozicije: Canzonetle a 4 voci. C.10 br.: H. C.

MGG. 1957. Artusi e alcune sue opere teoriche. 23. Le celebrazioni deli Siena 1963. Studirao na . ARUTJUNJAN. »Seconda P Bachground to Monteverdi's Madrigals. M. G. armensi pozitor i pijanist (Erevan. Music and Letters.Giovanni Maria Artusi. — D. IX 1920 —. — ■ rini.. Aleksandr Grigorjevič. I. 1951. Arnold.

uz to od 1920 vodio muzičkohistorijski odjel Državnog instituta historije umjetnosti i od 1925 bio profesor (i osnivač) Muzikološkog fakulteta na Lenjingradskom konzervatoriju. Kao pijanist izvodi najčešće vlastita djela. Od 1943 bio je u Moskvi upravitelj Odjela za muzikološka istraživanja i profesor Konzervatorija. DJELA. Bach. U svojim metodološkim radovima {Muzički oblik kao proces. ORKESTRALNA: simfonija. KonitepniHan yeepmwpa. 1949. tj. AS i ASAS (tal. franc. zasole. simfonijet a. zamah). Od 1954 umjetnički je direktor Filharmonijskog društva u Erevanu. I 1949). dizanje. isticanje toničkog naglaska. Concertino za klavir. je među ostalim ukazao na ARZA (grč. la bemolle. ■—■ VOKALNA : Kaumama 0 Podune. ukidanje. 1910—37 muzički savjetnik i kompozitor Manjinskog teatra u Lenjingradu. koncert za trublju. npadduuHHan yaepmwpa. 1944. DJEL A. Po njegovu mišljenju historija muzike se ne iscrpljuje u nizu odijeljenih biografija. Vi. tehnički je uglađen i primarno melodiča n. la doppio bemolle. je dobila obratni smisao. 1948. koja ima karakter spuštanja. Ljadova) i usporedo povijest i filologiju na Univerzitetu. A PMUHCKUH pancodun za 2 klavira (sa A. Flo. koncert za rog. V. A. usavršavao se u Moskvi. I. koncert za klavir. koji označava dizanje. jer je označivala dizanje glasa. Čajkovsk oga s ruskim duhom. franc. te stalni naučni suradnik Instituta za povijest umjetnosti Akademije nauka. ORKESTR ALNA: četiri simfonije.ARUTJUNJAN — ASHTON vatoriju u Erevanu. I—II) uveo je kao novi pojam — intonaciju koja obuhvaća cjelokupnost karakterističnih formalnih tokova određenog stila. Graši). 77 povezan ost kompozi cija P. J. 1964. dva puta sniženi ton a: Enharmonijski je as jednak tonu gis. 27.J ASAFJEV (Asaf'ev). nasuprot tezi.tu^OHunecKan napmuma za violinu i klavir. Boris Vladimirovič (pseudonim Igor Glebov). God. S. odn. Gorljivi pristaša zapadnoe vropskog moderniz ma (20tih godina osnovao je i vodio KpyxoK HO&OU My3UKu ). a asas tonu g: M. te snagom masovnog djelovanja. 5). klonulosti i mirovanja.J . — Obrađujući iscrpno pojedine ličnosti i razdoblja ruske muzičke prošlosti A. 1962. Muzički jezik B. koja je označivala tešku dobu (po uzoru na dizanje i spuštanje noge kod plesa ili ruke kod dirigiranja). i orkestar. zborovi. 1941. ASAFJEV žavati životni sadržaj). Asafjeva . jedanput. Coticertino za 5 duhačkih instrumenata. br. plesovi. solo-pjesme. SpSi. koncert za koloraturni sopran i orkestar (tekst A. recitatora. tal. Tam^eeaAbHan cwuma. la double bemol). poslije 1930 mijenja svoj stav te se u mnogobr ojnim člancima zalaže za izgrađiva nje socijalisti čkog realizma i primjenu folklora u muzici. da se odgovor na subjekt kod fuge mora provesti u protupomaku (npr. a zagovara emocion alno i živo shvaćanj e i usvajanje muzičkih zakona. A. sovjetski kompozitor i muzikolog (Petrograd. . jer je u muzičkoj ritmici zadržan njezin prvotni smisao. već odražava cjelokupni razvoj društvenog života. Studirao 1904—10 na Petrogradskom konzervatoriju (kompoziciju kod A. A. la bemol. 1951. to često stvara zabunu. Najznačajnija su mu djela baleti. VII 1884 — Moskva. u starogrčkoj metrici oznaka za laku dobu stope. nasuprot tezi. KoHt^epmnoe CKepifo za trublju i klavir i dr. oblikova n na tradicija ma muzičke klasike. 1953 i dr. r Starogrčka metrika t a t a Srednjovjekovna i današnja metrika a t a t Današnja muzika t a t a Kod starih kontrapunktičara izraz per arsin et thesin značio je. a muzičke pojave ne istražuje statički već u njihovim neprekidnim promjenama. klavirski koncert i dr. U tom se smislu a. 1961 . Babadžanjanom) i dr. i danas upotrebljava u metrici. simfonijska pjesma Cna3 od apMtiuCKOM napode. je jedan od najznačajnijih ruskih muzikologa i muzičkih kritičara. — Scenska i filmska muzika. 1950. zamah i polet. 1957. 29. estetska je vrijednost muzike određena njezinom pjevnošću (koja mora odraB. — KL A VIRSKA : preludiji. Kod rimskih-gramatika i srednjovjekovnih pisaca a. Kunst der Fuge. Kao pedagog protivi se skolastič kom učenju muzičkih oblika i harmonij e. — KOMORNA : FICCHR 0 zope Apazaif za ansambl violončela i klavir.

Henrik Voglar (Wagner. FIvTf. 1934. osobito Schumanna i Brahmsa. 1923. 1880—89 pjevao na švicarskim i talijanskim opernim pozornicama. 1938. Operete. ASCAP je preuzelo ostvarivanje prava njihovog javnog izvođenja na teritoriju SAD. Jlupunecnue cifenu 17.AI. 2. 1922.UHHUK (prema Puškinu). — E. B. N. ASCHENBRENNER. U kompoziciji pod utjecajem njemačkih romantičara. F. E. ^auKoecKoza. Mihael Pavlovič. kao što su Rocco (Beethoven. Austriji i Madžarskoj. 27 Baleta. 1916. jednu od najbogatijih i najvrednijih u Evropi. 1. 1952—57. Čarobna frula) i dr. Kardinal (Halevv. 2. IV 1937). 1934. ruski kompozitor (Moskva. F. EaxuucapaucKuu $0Hmau prema Puškinu). 5 sv. Acad>beB. Ljadovu. Lisztu. HHTOHaqiifl H My3biKaJibHbiii o6paa (zbornik članaka). zborovi. — Autobiografski članak Mou nyntb. XI 1921). Griegu. 1922. 1947. Cu. Rienzi). — F. Mefisto (Gounod. ASCHENBRENNER. Op/ioea. B. i ASHTON. Authors and Publisheres (Američko društvo kompozitora. skraćenica za American Society of Composers.. Pošto su muzička djela jugoslavenskih autora dobila autorskopravnu zaštitu u SAD prema odredbama -> Univerzalne konvencije 0 autorskom pravu. Koncertirao u Engleskoj. 1929. E. K. afirmirao se najviše djelima za komorne . Studirao na Konzervatoriju u Leipzigu (S. God. a klavir u Rimu (F. 1885—1910 profesor klavira na Royal College of Music u Londonu. LIT. dvorskog dirigenta u Wolfenbiittelu. God. XII 1654 — Jena. Kasnije je djelovao u Brnu kao pjevač i redatelj. I 1881). Chopinu. MUCAU u JIy-Mbi. Tirsa da Moline i dr. Bersa. MocKBa . 1929. 10. Alapić (Zajc. I. najuspjeliji: FI. A. LIT. Ks. Hauptmann. eio oicmnb u maopnectneo. F. Hpycmoecxuu i drugi. A. TlopmpembicoeetncKuxKOMno3umopoe. Hugenoti). Maričori). K. 2 klavirska trija. 1921. Knjige: Opecmen (muzička trilogija S. Učio kod svog oca. CoBeTCKan MV3biKa. 1948.und Hochzeitsfreude. Nikola Šubić Zrinjski). češki operni pjevač. I942(neobjavljeno). zatim kod J. K. JJaHme u Gy3biKa. Rimski-Korsakovu. 'EezeHuii OneeuH«. 1932.) Djelovao kao 1. E. Skrjabinu.au My3UKa om HavajiaXIXcmoJiemuH. — Izabrana djela.ASANČEVSKI. S. AcadibeB.uifioHUHecKue 3mwdbi. I.: CoBeTCKan My3biKa. —E. 1921. PyccK. 1673. Scenska muzika za drame Shakespearea. H. -leHHHrpa^ 1964. M. Steffano Colonna (Wagner. II (HutnonaitUH).E. I. EozdaHoe-Bepe3oacKuu. 1930. 13. Lodovico (Verdi.. violinist i muzički direktor vojvodskih dvorskih kapela u Zeitzu (1677—81 i 1695— J7!3) i u Merseburgu (1683 —90 i 1713—19). Py6uHiutneiiH e ezo My3biKa*ibHou deHmeAbnocmu u oni3bieax coepeMenHuKoe (1829—1929). kompozicije za klavir) i solo-pjesme. Komorne kompozicije. FjieCoB). Balletten. Theilea (Merseburg) i J. Praludien. Algernon (Bennet Langton). 1945. Glinki. 14. usavršavao se u Frankfurtu na Majni (J. K. Otelio). Glazunovu. Opera Narodniho divadla. H. Jadassohn. A. lauKoacnuu. Porin). 1949. Pjevačku karijeru započeo 1879 u Pragu. Schillera. — SPISI. Đukan (Vilhar. ITaMHTH B. Acad>beB (Hropt. Ka6cvieecKuu. — B. Objavio: Gast. a od 1913 na London College of Music i Trinity College of Music. 9. Ramphis (Verdi. Raff). Sarabanden mit 3. Rahmanjinovu. B. Pop (V. Židovka). My3biKajibHaH tfiopMa K<IK npoifecc. F. 1922. Eduard. XII 1859 — London. Praha 1935. Ko. sonata za violončelo i klavir. Reinecke. engleski pijanist i kompozitor (Durham. U djelima hrvatskih kompozitora istakao se kao Sveslav (Lisinski. — JI. Marcel (Meverbeer. Njemačkoj. Musorg-skom. 1944.: Z. XII 1732). 1889—92 član Narodnog divadla u Pragu 1 1896—1902 solist Zagrebačke opere. Komponirao instrumentalna djela (Fetiš mu pripisuje 6 violinskih sonata koje su izgubljene) i kantate (u rkp. autora i nakladnika). Društvo se bavi ostvarivanjem prava javnog izvođenja nescenskih muzičkih djela na teritoriju SAD. I9!9. Christian Heinrich. MocKBa 1954. Alle-manden. III 1857 — Prag. 2 gudačka kvarteta. Aida). 1942(neobjavljeno). Tanjejeva). EepHandm. bas (Jičin. Richter). E. Njegov repertoar obuhvaćao je niz prvih basovskih uloga. 29. Članci: K eoccmaHoaneHuto lEopuca FodyHoea« NlycopicKozo (zbirka članaka). Fidelio). Schmelzera (Beč. 1930. 1870—76 bio je direktor Petrogradskog konzervatorija kojemu je ostavio svoju muzičku biblioteku. 2 knj. 1838 — 24. 11. Faust). Lohengriri). KaahaacKuu YI. 1922.). solo-pjesme. — DRAMSKA: deset opera (3 dječje). 77. monografije o F.iaMH riapuitca. Sarastro (Mozart. Liszt). bestehend in Sonaten.JleHHHrpaA 1937. A. 1947 i E. 1944. HccneAOBaTeJiH H ny6jiHUHcTa. nebst dem Basso continuo. Kontrapunkt i kompoziciju učio u Leipzigu (M. Ilcmpy'MenmaAbHoe maopuecmeo *lauKO6CKoeo. Nejedly. Sofokla. B. 1924. M. Couranten. Knuza 0 CtnpasuucKoM. — VOKALNA : dvije kantate.1930. Richter). Cvijeta) i Komes (Albini. Arien. MocKBa 1965. 4 und 5 Stimmen. ASCAP. Rječnik muzičkih termina. P. Komponirao je instrumentalna djela (koncertna uvertira. Smiljana). AcadibeBa. koncertni vodič PyccKan no33un e pyccKou My-3biKe. njemački violinist i kompozitor (Altstettin.

MGG. — VOK Le Vergini 3-gl. — Osam opera (7 na vlastiti tekst): 5 bruden. Le Baiser au Porteur. kompozicijama baleta Noverrea koje ga svrstavaju među. Bacha. — D. 1840. Padova G. Franz Aspelmaver (1728 Innsbruck 1954. — R. teoretska i instruktivna djela. osnovao bogatu knjižnicu i pokrenuo seriju koncerata.. 1772. Odaka u Zagrebu. Iphigenie en Tauride. II 1916 —). — DRAMSKA: melodram I(tekst J.. Odak). 1849. Fouse. menueti. Haa in der Wiener deutschen Stegreifkomodie. L'Espiegled* La Lavandara di Citere. 1939. varijacije. 1. škotski i irski plesovi za klavir četvororučno. I Mori Espagnuoli. Studij kompozicije završio na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (K. I 1942). violinski koncert. Od 1944 u NOB zborovođa i nastavnik Partizanske gimnazije. Pigmalione. 3 klavirska kvinteta. NOVA IZD. Poznatiji je. antifona koja se < nedjeljom prije svečane mise. Zvuk. Elementi di contrappunto. Milo. 1831. Kao kompozitor uspješno se ogledao na području vedrog muzičkog kazališta. 29. Baleti: J dei fidanzati. Zingarelli) gdje ji privatno podučavao pjevanje. Cecchinija i Marc'Antonija Romana. Zur Geschichte des Havdnschen Streichc Ausgevvahlte Aufsatze zur Musikgeschichte. 17. K. Maria d'Arles. 1952) te plesove za film Hoffmannove priče. 1951. / senza lite. sonate za harfu i klavir. LIT. 1605. Ariette. Od 1949 u Beogradu muzički rukovodilac Savjeta za nauku i kulturu FNRJ i nastavnik muzičkih škola Mokranjac i Stanković. Muziku je učio u Napulju (N. — KLAVIRSKA: dvanaest sonata (3 sonate za klavir 4-ručno). Della vita e delle opere di G. Ciaffi. Treviso 1954. Asola (disertacija). English Dances za 2 klavira. ORKESTRALNA: pet simfonija. koncertna uvertira. od 1787 u službi markiza Gherardinija u Torinu i Veneciji. — VOKALNA: oratorij Giacobbe in Galaad. Za života bio je jedan od najviše cijenjenih muzičara u Italiji. 1948. 1814 povukao se u Correggio te ondje utemeljio. 1785. Bajamontija. Kompozicije za orgulje. a 4 v. pari (2 knj. 1579—87. S. J. 1591. Dugo je živio u Njemačkoj. Gustava al Malavar. godine. Cinna. zna se jedino da je 1761 na Glucka u službi baletnog kompozitora Njemačkog kaza Beču. 3 fantazije i dr. terceti i dueti. Missa otf obj. c. a od 1808 profesor kompozicije i direktor novoosnovanog Konzervatorija. gruzijski mu: (Ardanuč. Sorkočevića. 1936. 1570. La Discordia teatrale. seksteti. čembalist i muzički pisac (Correggio. meo del Piombo. Carlotta e VC'erther. 1946).: A. 1728 — 29.. 1588. Zaslužni nik Gruzijske SSR. Scale e salti per U solfeggio. 4 i 8 glasova. 1940). Virginia. 1931. muzički pisac (Dubrovnik. Daphnis et Cloe (Ravel. j 0 gruzijskoj narodnoj pjesmi. Kom] je u tradicijama romantike i norveškog nacionalnog mi pravca. Roncaglia. vokalni seksteti. Missae tres octonis vocibus (2 knj. 13. Rousseau). crkveni zborovi. VIII 1769 — 18. STMW. Primi elementi di canto con 12 ariette. Za ži\ međutim. — E. F. Madrigali a 2 v. antifona Vidi < psalmom Confitemini. — DRAMSKA. motet obj. 1578—82 u V zatim kapelan crkve San Severo u Veneciji. II Ratto di Proserpina. La Sonate de Dante (Liszt. Frezza. 1813. 15 trija za 2 violine i b. God. LIT. 1588. . 23. simfonija L. 1592. 1802. 5 sonata za violinu i klavir. Wil and Wisdom t 1905. poškropi me). 1836. Es-dui 1 Dis-dur (!). ASPELMAYR (Aspelmeyr. Osservazioni sul temperamento proprio degVistromenti stabili. Gradski dirigent u Correggiju. — G. Opere: Bannier. Istel. Missae duae decemoue sacr. 1894. i kasnije M.-J. bio najviše cijenjen po svojim dramsko-muzički lima.) DJELA. toga zbor opet ponavlja antifonu do psa] uskrsno vrijeme pjevala se mjesto A. Acis et Galathie. Veseli penzionat. međutim. K. 1809. Frederick..). Učio kod A. 1956—58 direktor muzičke škole u Splitu i od 1958 muzički urednik Radio-televizije Beograd. Baleti: Les petits riens. Milan. . ASPESTRAND. 1799— i 1868). 1955—58 rukovodilac muzičke grane kazališta Komedija u Zagrebu. DJELA (sačuvana). moteti. divertimenti. Milano 1834. ASPA. Salva Salamonovič. sonate za violončelo i klavir.. God. 1952—55 direktor muzičke škole u Dubrovniku. Vicenza 1956. 1816. . zborovi i dr. Joachim). 1954 (na gruzijskom i ruskom). 1951). — Sastavio je Popis djela dubrovačkih kompo zitora 1730—1850. Četiri madrigala Andrije Petrisa iz J550. ali je karijeru violiniste n zbog povrede na ruci. su ga nadživjela. Intorno allo stile della moderna mušica di chiesa. Singspieli: Fruhling und Liebe i Die Ki Natur. 1945—54 direktor opere i artistički upravnik filharmonije u Subotici i 1954—55 prvi dirigent opere i filharmonije u Novom Sadu. 1956. kvarteti. etide. III 1896 —). Missae tres za 6 glasa. — KOMORNA: gudački kvarteti. za kontrabas i druge solističke instrumente. 1785. Uz Balanchina A. Stilski je na prijelomu iz klasičarskog racionalizma u romantizam. Aspelmavr. Aspelmaver. Dvoglasne i invencije J. Agamemnon vengi. 1955—56 bibliotekar Muzičke akademije u Sarajevu. ASIĆ. A. Atti e Memorie della Deputazione di storia patria per la antiche province modenesi.). 1950. 1793. Ann Arbor 1960. Čajkovski u Gruziji. suite. — -K. I. 4. Skjavetića. X 1609). 1841. — H. 5 sonata za violončelo i klavir. Opere: La Volubile. Vita di Bonifazio Asioli da Correggio. kantate Na rijekama babilonskim A. kompozitor i dirigent (Zagreb. 1780. m. Schrems itd. VII 1786). Ale> Campaspe. muzičku školu (1815). ASIĆ. Ko. Turrini. 1968." 81. Bonifazio Asioli. scenska muzika za drame. duo za rogove i dr. U baletnu tehniku on ne unosi ni novosti ni promjena već u okvirima tradicionalnoga plesa postiže visok stupanj umjetničke vrijednosti. 1844. 1836. — Transkribirao djela J. Pjesmom kroz život. — KOMORNA: 2 gudačka kvarteta. LIT. VIII 1917 —). Melzi. c. zabavne melodije.: F. Sylviju (Delibes. (Principi elementari upotrebljavaju se još i danas. a od 1947 dirigent Radio-stanice Tirana (Albanija). 3 violinske sonate. lamentacije i dr. Frejas Altar.. talijanski kompozitor (\ 1524 — Venecija. — A. od 1959 dirigent Narodnog pozorišta i Filharmonije u Subotici. Asperges me počinje s intonacijom celebranta. ASIOLI. 1969 (rukopis). sonata za violu i klavir. ASOLA. DJELA: Požarište na Hvaru. D JELA. Milano 1873. Renesansa u Dubrovniku. predstavnike novije baletne muzike. Kutajska gubernija. Sandberger.). 1942.78 ASHTON — ASPESTRAND ASIRSKA MUZIKA -> Babilonsko-asirska muzika ASLANIŠVILI. Canzonette. Requiem T. kao autor eseja pisanih u obliku pisama. 1787. M. 0 njegovu životu vrlo su oskudni. Kasnije je predavao kontr na Istituto del Buon Pastore u Palermu. — CRKVENA: mise. Bio je koreograf Sadler's Welh Balleta (1933) i kao direktor te kompanije koreografirao je Fafade (1935). XI 1856 — Oslo. Mnoga su mu djela višezborna. kvintet za duhačke instru mente. trio za klavir. II Cid. DJELA (izbor). himni. DJELA: P. trio za klarinet. Robin Hood i Pervonte. The religioi of G. psalma Miserere Gloria Patri. prevedena na mnoge evropske jezike. 46 ricercara F. komponirao pretežno crkvenu r pridržavajući se odluka Tridentskog koncila jednostavn čistoćom izraza. 5 divertimenta. Restića i uvertire A. La tempesta i dr. Violinu učio 1 Leipzigu i Berlinu (J. uvertire Mad/eth -i Julius Ceasar. klarinet. madrigali (2 kuj. Ruffa 1577—78 maestro di cappella u Trevisu. Ramberta. koncerti za klavir i za violinu. 1829. sa bratom Giovannijem. pripravljaju Havdnove gudačke kvartete. duhački kvarteti. 1833. engleski plesač i koreograf (Guyaquil. Miinchen 1921. — Zabavna muzika: Stara priča za glas i orkestar . Kraće vrijeme muzički urednik Radio-Zagreba. oslobođeni continua. 1843. Engleski. Riegel (Praxis Orga 1869). ovvero La calunnia. I. 1941 (Zagreb. Kompoziciju učio na Muzičkoj akademiji u Beogradu i kod K. Mario. Kao stvaralac značajan je više po individualnoj zvukovnoj koncepciji nego po načinu oblikovanja. Der Recke von Lyskovsheid. Iza. — G. rog i violu. — G.). Trattato d'armonia.Fellerer. Flora. IX 1906 —). Ko. Sorkočevića. čega zbor nastavlja s pjevanjem antifone. Variation symphoniques (Franck. — A. Die W Goethezimmer.. — CRKVENA: Misse tres za 5—6 glasova (2 knj. djelovao je kao profesor na Konzervat Tbilisiju. D La Cappella musicale del Duomo di Treviso. Finzi. Allan Mac-Aulay. Plodan poli venecijanske škole XVI st. — Operete: Pekarev Miško. školski priručnici za klavir (čembalo). DJELA : Narodni ples za orkestar. — G. c. da je bio dvorski muzičar i da je 1782 kao violinist lovao u izvedbi Havdnovih kvarteta. 2 trija i b. 190*4 i More Truth. kvinteti. 31. Bosanca. 1584. — Dvije zbirke eseja u formi pisama: Truth. Piramo e Tisbe. Sigwardt. Wit and Wisdom. Omladinska pozornica. je najplodniji suvremeni koreograf. — Mnogobrojne pjesme. Giovanni Matteo. — Priredio izdanja. II maestro di composizione. 6 serenada za flautu. Muzikologiju studirao na Univerzitetu u Pragu. I. —■ SPISI: Principi elementari di mušica. DJELA. ossia L'assedio di Arolte. Važan je u prvome r< svojim instrumentalnim djelima po kojima je jedan od 1 predstavnika bečkog instrumentalnog stila u razdoblju i pretklasike i Havdna. 14 zbirki psalama za 3sova. 1845. 1938. austrijski kompozitor (Beč. Merighija (Morigi) u Parmi. Ples sa Balkana za orkestar. Asola. 81. Učio kod V. Bonifazio Asioli. Missa Defunctorum za 6 zbirki moteta i introitusa za 2. Notturni a 5 v. 30. Dok su mu kompo zicije ubrzo pale u zaborav. norveški kompozitor (Fr hald. ORKESTRALNA: tri simfonije (Sinfonia pastorale)\ uvertire. V 1832). psalmi. 1851. violu i fagot. 1768. kontrabas. Učenik Massina. Narodna igra Pobjednik. Studien zur Geschichte des Melodrams (disertacija). ibid. 12 gudačkih kvarteta. kantate: // consiglio. MGG. IN STR UMENTA LNA : Canto fermo sopra Messe. M. God. 3 klavirska trija. talijanski kompozitor. 1950 (na gruzijskom). DJELA: komorne kompozicije. 3 klavirska kvarteta. 6-gl. Verona 1953. G. narodnih zborskih pjesama Kartalino-Kahetije. Svećenik. // coscritto. 1832. Danas je direktor i koreograf Royal Balleta u Londonu. 1838. fagot. — Preko 200 kompozicija za klavir: sonate. Cenni storici sul Conservatorio di mušica in Milano. A a 6 v. posebice po Rousseauovu monodramu Pygmalion u njemačkom jezičnom području prvi muzički obradio. La Tradizione musicale a Verona. 1574. XII 1941). H. 1809. Riessberger. 1948). Commer (Mušica Sacra XXVII). Federico II re di Prussia. 1816. sastave s klavirom. F. dok celebrant škropi blago nom vodom. T. Ekvador. ASPERGES ME (lat. Bonifazio. —■ R. 1 1901. izdvajaju se divertimenti u koji: naziru talijanski utjecaji te kvarteti i trija koji. flautu piccolo i onkleidu. na tom je zavodu organizirao nastavu. Storia musicale vicentina. Correggio 1930. I altre cose ecdesiastiche appartenenti ai suonatori d'organo.: 6 orguljskih kompozicija obj. 1940 (na ruskom jeziku). za 3 glasa. Appelm Franz. Pepeljugu (Prokofjev. 1799 preselio u Milano gdje je od 1805 dirigent kraljevske kapele. M. Missae octonis compositae tonis za 4 glasa (2 knj. 1925. rog čelo i b. talijanski kompozitor (Messina. Requiem J. Amađei. 1964 (na gruzijskom). Asioliana. INSTRUMENTALNA: tri simfonije. 23. Valent. — Solo-pjesme. ASHTON. 1951. — Kantate i himne.: E. Coli.

— Th. u muzici samouk. c. Blizak kasnoromantičnom smjeru. S. Grazu. Bio je kanonik u Westminsteru. U njenim kompozicijama. 1902. Te Deum. ATANASOV. artikulaciju itd. LIT. 1 kompoziciju za virginal obj. Studij kompozicije završio 1903 kod P. DJELA. kompozicija koja zbog svoje neposredne izražajnosti i stilske čistoće ide među uzorna djela crkvene muzike. 1942 i 1944. ističe se i kao interpret djela suvremenih kompozitora. 1953. F. 1906. 1919. — O. Latrobe. Hummela. Auston. 1799 ponovo u Petrogradu gdje je vodio talijansku opernu trupu. Gennaro. G. (javlja se i pod imenom accent i plainte). odnosno motivima. zbor i orkestar. Atanasova je privlačila orkestralna muzika. Sofija 1960. V. 31. 1919. Early Tudor Composers. Muhtar Ašrafovič. ?). 6. Pedrell. — Trio za violinu. 1912. Npr.. Liszta i -A. NOVA IZD. N. Virtuozna tehnika i koreografska invencija. Tiby. H. 20. Wayburna u New Yorku. 1723 bio je u Lisabonu. Leipzig 1911—19. M. DJELA: opere La Moglie nemica. njem. izvodeći svoja i tuđa dela. 1838 pomoćni dirigent i 1846 dru gi dirigent dvorske kapele u Beču. Hettich. fantazija slavenskih pesama. Steinitzer. AŠRAFI. Veliku popularnost stekle su njegove komorne kantate. pa predavač i 1929—58 profesor na Muzičkoj akademiji u Sofiji. — Stabat Mater za sole. AŠUG. Schubertom. smještenima uz ton. F. Ć. Dan.: Odlomke iz opere Dafni obj. L. Evblera. Commer (Cantica sacra) . Petra u Salzburgu. V 1899 —). Archivio Storico Siciliano. Sagajev. — Kompozicije za klavir. Volkmann. stilska značajka suvremene muzike koja se očituje u odsustvu tema i kompozicijsko-tehničkih manipulacija s temom i njenim dijelovima. DJELA: simfonija u B-duru. Opereta Moralisti. Riemann. G. li. su u partituri R. gde se udala za poljskog slikara Kietkowskog. V 1882 — Lago di Garda. Rosenberg-Ružić. čuva se u British Museumu). Huml). — Solo-pjesme i dr. ATANASIJEVIĆ. Učenik L. Vrativši se u Italiju bio je 1717—18 senator u Palermu. Fischer. Volkmann. uzbečki kompozitor i dirigent (Buhara. V. Ignaz.: Pile se 79 Izvodi se A. Umro je vjerojatno na povratku u Italiju. više dječjih igrokaza s pjevanjem. komponirao u duhu nacionalne muzike svoje zemlje. Nikola Atanasov. Top Hat. Fred (pravo ime Austerlitz). 1922. Ljondev. kontrastiranje i si. H. 1914 postao dirigent Gardijskog orkestra u Sofiji. 1912. God. 1947. Riemann. Učenik K. Walker. ASTORGA. -> Tema). 1962.: W. talijanski kompozitor (Napulj. dinamiku. Stabat Mater. Gene Kelly i dr. gdje je razvio široku mu zičku aktivnost. a 1507 magister artiutn Univerziteta u Oxfordu. II. su: J. 1924. Genovi. 1942. 9. Emanuele Rincon d'Astorga. Rektor Konzervatorija i od 1947 dirigent Uzbečkos muzičkog kazališta u Taškentu. — Solopjesme. Prijateljevao sa F. oko 1745 — poslije 1803). a dodiruje gornju ili donju sekundu glavnog tona. oko 1480 — York. Studirala u Beču. revija i musicala u SAD i Engleskoj. nekoliko baleta i kantata. Uz to 15 godina vodio bečki Tonkunstler-Societat. Oxford 1925. Grattan Flood. MGG.). Učenik Michaela Havdna i J. Dvije arije obj. Poslije 1939 njegove su partnerice bile Eleanor Powel. 11. — 158 komornih kantata za glas i b. Sa sestrom Adelom postigao velike uspjehe u nizu vaudevillea.: P. God. Poznato je da je 1707 i 1708 bio u Rimu i Napulju. ASSAI (tal. Komponirao je više od 30 opera od kojih je najveći uspjeh postigla Ulisse e Circe (1787). 1939. Rosler. kao što je ponavljanje. Trišlera i violinu kod T. A. II 1790 — Beč. Emanuele d'Astorga. I. A. . a od 1515 arhidakon u Yorku. — Kantata Uzbekistan. saze i dr. 1950. Sicilija. LIT. F. J. 1709. Kamata Worte der Weihe i dr. Za razliku od svojih prethodnika koji su njegovali pretežno manje vokalne oblike. klavir kod Đ. 1919. 1940 i Diloram. Šest opera: Borislav. variranje. Rochlitz. 1911. dolazi uz oznake za tempo. Filmska muzika. Stabat Mater obj. Pipkova u Plovdivu te na Konzervatoriju u Bukureštu. a 1712—14 živio je u Beču. 1864. u e-molu. 1927. DRAMSKA. Abert. Carefree i The Story oj Vernon and Irene Castle). Sofija 1963. Georgi (prozvan Maestro). veoma. Mnogo je putovao i u njegovoj biografiji ima dosta neutvrđenih podataka. XI 1931). ukras u francuskoj muzici XVII i XVIII st. Vjerojatno je bio učenik N. AML. Junek. Rubinstein. Hugh. H. I. inspirisan virtuoznim stilom F. Jeppesen. ASTARITTA. razrađivanje. X 1886 —). a zatim u Somboru. Koncertirala isprva na priredbama pevačkog društva Lipa u Osijeku. Služio se suvremenim tehničkim sredstvima. Od 1808 orguljaš crkve sv. LIT. 5 orkestralnih suita. Napuštena vodenica. ali se nije mogao oteti utjecaju talijanske opere. R. Shall We Dance. vrlo). H. Napisao je i jednu simfoniju. On je napisao prvu simfoniju u povijesti bugarske muzike (tri stavka komponirao u Zagrebu kao diplomski rad). — Opere: Buran. Franz. L. c. K. Nachschlag). ubrzo se uvrstio u prve plesače -+ stepa ftap dance) na Broadwayu. : H. 1937—55. 1951. Đ. međutim. 1916. Tri simfonije: I. 10. The Monthly Musical Record 1951. — VOKALNA.. bugarski kompozitor (Kjustendil. (za autorova života obj. J. zatim učio kod G. Umjetnik međunarodne reputacije. Emanuele d'. 2. ATANASOV. M. Subotici i dr. ASTON (Ashton. ogleda se briljantni salonski stil sa mnoštvom površnih efekata. Dolina sreće. Paulette Godard. Piccinnija. O njegovu se životu zna vrlo malo. Dreyschocka. J. upoznavajući bugarsku javnost s klasičnom zapadnoevropskom i ruskom simfonijskom muzikom. u d-molu. XI 1850 — Beč. Vladimir. R. Trajniju vrijednost ima. 1726). američki plesač i glumac (Omaha. bugarski kompozitor i dirigent (Plovdiv. Dvije uvertire: Hristo Botev. su H.. Budimpešti. pijanistkinja i kompozitor (Osijek. a u klavirskom izvatku C. — Sonata za klavir. se označivao i drugim znakovima: okomitim ili kosim crticama. God. 6. MGG. Mahulke. 1825 dvorski orguljaš. Pjevanje prati na narodnom gudačkom instrumentu (kemanđe. God. 1951. kome pripada. Sačuvali su se njegovi plesovi i kompozicija Hornpipe. talijanski kompozitor španjolskoga podrijetla (Augusta. Oborina na Konzervatoriju u Moskvi. H.ASPIRATION — ATEMATIČNOST ASPIRATION (franc. Aystoun). ustaj rode).: L. XII 1522). (-* Motiv. Gergana. Rita Hayworth. vjerojatno 1707. 1929. allegro assai (vrlo brzo).. DJELA. 1913—22 nastavnik gimnazije u Staroj Zagori (1915 u Plevenu). 12 Cantate da Camera a voće sola. od 1923 lektor za teoretske discipline. solo-pjesme. Fr. 1910 i dr. 1922 i III. DJELA: dvije simfonije. AŠKENAZI. Reflets du Printemps. Boravio zatim u Palermu. 25. obje mise i 4 moteta (Tudor Church Music. 1872 . Sa svojim ansamblom priredio je gotovo 100 simf. ASTAIRE. Djelovao je 1779 u Veneciji. Kosara. VIII 1862). 2 Requiema. 1916. Hugh Aston. najstariji primjerak muzike za virginal u Engleskoj. H. Makedonska krvava svadba (Cveta). III 1680 — Madrid ili Lisabon. Od 1920 kapelnik Vojne akademije i 1922—23 istodobno dirigent Sofijske opere. Djelovao je u Haskovu. Emanuele d'Astorga. Mantovi i Veneciji. Volkmann. 17. 1934 započeo filmsku karijeru i do 1939 s partnericom Ginger Rogers snimio nekoliko filmova koji idu u vrhunska dostignuća u toj umjetničkoj grani (The Gay Diverce. Nikola. — CRKVENA: 15 misa. 7 komornih dueta za 2 glasa i b. Član ugledne plemićke obitelji. 1831. musicista siciliano. Kompozitor prve uzbečke nacionalne opere. Prvo muzičko vaspitanje dobila u Osijeku učeći pevanje kod I. fagot i klavir. 1922. Bajdanova i P. temeljeći svoju muziku na elementima bugarskog folklora. KLAVIRSKA: Fantaisie de Concert (varijacije na temu Na te mislim). Szving Time. diminuendo assai. Carreras y Bulbena. God. Zanon. 1806. Maestro Georgi Atanasov. VI 1912 —). U biblioteci Bodleiana (Oxford) sačuvane su dvije mise (Te Deum i Videte manus meas) i nekoliko moteta NOVA IZD. Emanuele d' Astorga (2 sv. Volkmann. LIT. Sauls Tod i Saul und David. a od 1787 u Petrogradu. Središnje mjesto u njegovu stvaralaštvu zauzimaju muzičko scenska djela. Carreras y Bulbena. Smiths (Mušica antiqtia) . 1931. — L. koncerata. 1926 i Alcek. legato assai itd. Das Geliibde. 1928 i Jecaj u planini.: Hornpipe obj. Pisao je opere sa sadržajem iz narodnog života. graduali i offertoriji. Astorga and a Neapolitan Librettist. 1 duet obj. Oratoriji: Die SUndflul. 1955 osvojio nagradu na internacionalnom Chopinovom natjecanju u Varšavi i iduće godine prvu nagradu na natjecanju u Bruxellesu. Dugan. Vrativši se u Italiju živio-je 1789—93 u Veneciji. VII 1937 —•). K. 1934. engleski kompozitor (Lancashire. ASSMAYER. od 1784 u Moskvi. 1930. N. 1908. narodni pjesnik pjevač kavkaskih naroda. Kompo nirao je pretežno oratorijsku i crkvenu muziku. Npr. Muzički studij završio 1912 na školi Hrvatskog^glazbenog zavoda u Zagrebu (F. ORKESTRALNA. Mascagnija u Pesaru (Italija). Genuardi. oko 1757). smisao za komiku i grotesku i natprosječna nadarenost za glumu učinili su Astairea najistaknutijim umjetnikom modernog plesa i nezaboravnom ličnošću filmskoga platna. Veliki kanal. Roberta. sovjetski pijanist (Gorki. 1505 baccalaureus. austrijski orguljaš. Pojedine komorne kantate obj. ATEMATIČNOST. Volkmann. 1929). Chansonette Slave (varijacije na Ustaj. Po stilskim obilježjima to je djelo mnogo naprednije od tadašnjih kompozicija za instrumente s tipkama na kontinentu (rukopis potječe iz 1525. 1698 i Dafni. Karlovu i Plovdivu. aggiunte e correzioni da apportare alle ricerche del prof. Posljednje godine života proveo je u Španjolskoj ili u Portugalu. dirigent i kompozitor (Salzburg. Apel (Musik aus friiher Zeit). stekavši naziv Maestro. W.. poema Veliki vojskovođa za zbor i orkestar.. Prvu poduku dobio od oca. DELA. 1780 u Bratislavi. Folloui the Fleet. Vasiljenkom). — F. 1940 (obje u suradnji sa S. Izvodi se na račun trajanja prethodnog tona.). Isti smisao ima i riječ molto. transponiranje. u g-molu. —■ A. S. — Komorna i klavirska muzika. koje su većinom varijacije na narodne i gradske melodije. Martienssen. 1912. Slavka (Alojzija).

je prilikom borbe Perseja s Meduzom pronašla aulos. Donaueschingen 1924.: E. u dugom historijskom procesu. Zurich 1915. God. — Spis Med notpenna och taktpinne. 1920. Muri (Aargau) i 1863 dirigent muškog pjevačkog zbora u perswylu. ORKESTRALNA. 5. prvi put izliven 1525. toj atonalnosti nedostaje još racionalna organizacija tonskog materijala koja bi bila njena pozitivna komponenta. švicarski zborovoda i komp(Wettingen kod Badena. je i objavio 1528 zbirku Chansons nouvelles en musique d quatre l (najstarije datirano i dosad poznato Attaingnantovo izd Od 1538 potpisivao se s naslovom Libraire et Imprimeur de sique du Roy i do 1549 bio je jedini pariški muzički nakli Posljednja zbirka s njegovim potpisom izašla je 1550. 2. Tonal ou atonal. kapele. Walir. kao što nema ni konsonantnih akorđičkih sklopova niti akorda građenih po terenom prin cipu. Re'ti. — Isti. 1924.). Bdckahastan. Cham 1923 (. I. — G. : U skladu s posve novim pristupom sveukupnom zvučnom materijalu suvremeno muzičko mišljenje odbacilo je svaku una prijed determiniranu kategoriju. Wiener Musikzeitschrift . — L. 5 knjiga plesova.najpopularnija): VII. M. VC'ege zur Neuen Musik. 1923. Bauer. alteriranim akordima i modulacijama u udaljene tonalitete. — Crkvena muzika. označuje vraćanje na prvobitan tempo. atonale et totale. Isler. — E. London 1958. A. 11 (1908) A. Pierre. XII 1887 —). Heartz. 1553). Polvtonalite et atonalite. zat: 1787 kod W. Leipzig 1924. Pierre Attaingnant. Berlin-Wien 1923). — KOMORNA: 1 đačka kvarteta. Zbog zasluga za obnovu (1920) i vođenje tog festivala podijeljen mu je naslov Sira. Ali u praksi su ipak općenito prihvaćeni izrazi nonalan« i »atonalan«. MGG. DJELA: Hymn of Faith za sole.Elektronska muzika. Hauer. ATTENHOFFER. latini. Sinclaira. kao i zbog drugih sloboda u izvođenju. kao stranom instrumentu. 1947. ATENA (grč.80 ATEMATIČNOST — ATTWOOD 2 flaute i mala flauta. Bazu za takvu organizaciju dao je Schonberg tek 1923 svojom metodom komponiranja sa dvanaest tonova (-> Dodekafonijd). podsjećajući na grmljavinu. Obogaćivanje dijatonske tonalitetne osnove kromatikom. V. Solo-pjesme. crkvenog orguljaša Frederika Atkinsa i kod G. Pariš 1900. 1. 1916: IV. u troje). ou mode chromatique unique. nema ni središnjeg tona ni vodice s njenom težnjom za polustepenim pomakom. 1911. Koncert za klavir. x. 1905. Vom Wesen der Musik. S. u vremenu). od 1919 muzički kritičar dne Stockholms-Tidningen. -> Serijelna muzika). Ouverture da concerto. RM. DJELA: Intermezzo za orkestar. Friihlingsfeier i Der deutsche Michel. Wien 1960. 24. Prvi parisk zički nakladnik koji je tiskao polifoničku muziku s pomi jednostrukim znakovima (note i dijelovi crtovlja spojeni u. U Argosu je postojalo svetište u čast Ateni Salpinx. Obuchotv. Atteignant. — H. — D. — vjerojatno u Parizu. operama i rovima često upotrebljava švedske narodne melodije. 1882. ATKINS.. Prinzessin Wun i Riitlifahrt. dirigent i kompozitor (Cardiff. »bez-tonski«. Rej Documents sur les imprimeurs. XI 1869 — Worcester. Uz to dirigent glasovitog Three Choirs Festivala. Sir Ivor Algernon.: A. znak). motiv. — J. LIT. Notes biographique sur Attaingnant. Neumann. uvođenje elemenata cjelotonske ljestvice u melodijske i harmonijske odnose i osamostaljenje disonance slabilo je sve više tonalitet i dovelo na kraju do nestanka svakog tonalnog osjećaja uopće. — E. R. sonata za violončelo (violu ili violinu) i 1925. 1925. — A". — D. švedski kompozitor i gent (Goteborg. Theoretische Schriften. 3. Bacha. Sam Schonberg smatrao je izraz 'atonalan« nepodesnim. Die Zvvolfordnung der Tone. Landsberg am Lech 1955. — Isti. U vre od 1528 do 1550 objavio je stotinjak opsežnih zbirki pre francuskih kompozicija obuhvativši velik dio francuskog mui stvaranja iz prve polovice XVI st. Deutsch. 12. Fedorov. na kojemu je izveo mnoga značajna novija vokalna i orkestralna djela. 1913—44. 1914 i dr. kojoj mjedeni zvuk odjekuje u boju. LIT. 1915 i De f jungbrurna. napušten zbog povremenog ubrzavanja ili usporavanja. Prijelaz iz tonaliteta u atonalnost odvijao se postepeno. Berkelev 1965. Zur Einfuhrung in meine <Zwolftonmusik". Notes et docu Mušica Disciplina. III kustbilder. — Objavio (zajedno s Elgarom) Matthdus Passion i Weimarer Orgelbiichlein J. A TEMPO (tal. V 1827 — Zurich. Hallena na Konzervatoriju u Stockho kod M. — A. postoji samo 12 ravnopravnih kromatskih polustepena od kojih je svaki potpuno slobodan u svome kretanju. RM. Rondeau retrospeetif. 1930. baziranog na klasičnim harmonijskim funkcijama. kad su se Atenjani počeli opirati sviranju na aulosu. attaccare privezati. 1934. Wien-New York 1925. Scenska muzika. s podnaslovom Ein Lehrbuch der atonalen AJusik. Das Kind der WiXste. 1919.II izd. Prema tome bilo bi ispravnije •■atonalitetan« — jednako kao i »tonalitetan«. Krenek. tj. 1943. Bibliographie thematique. u partiturama a 3 znači da tri instrumenta izvode neku dionicu unisono (npr. u orkestralnim djelima. — Ch. Neujar der Allgemeinen Musikgesellschaft. kao tonalitet. Thomas. Berkeley-Los AngelesLondon 1962. 1891. — 5. 1923. zborne kompozi cije. Baleti Per Svinaherde. 1936: koncert za violinu. 1528—1530) Maitres musiciens de la Renaissance francaise. po čemu se i đuje tip i veličina orkestralnog sastava.). 2 knjige tabulatura za lutnju i 2 . Book and the Beginnings of French Music Pr Journal of the American Musicological Society. Međutim. Kurt Atterberg. dvostruki koncert za violinu i violončelo 1960 (red. Pierre Attain Rova] Prints of Music. Latille u Napulju. kompozicije za flautu. Attingens). — H. 23. ibid. Zvuk. Augv. 1890. Ovaj je mit nastao u Ateni vjerojatno nakon perzijskih ratova. 13 knjiga moteta (oko 300 djela knjiga tabulatura za instrumente s tipkama. a ne »tonalan«.123-. VIII. pa i samu konkretnu vrstu forme (->• Atonalnost. U orkestralnom sastavu znači da su drveni duhački instrumenti zastupani sa po tri instrumenta od svake vrste (npr. 1931. pokroviteljica umjetnosti. Perle. Expert. od 1879 orguljaš i muzički direktor crkve sv. Serial Composition and Atonalitv. Kurt Magnus. II. Reauiem.: A. — Ph. 1930. Le Menestrel. 1927. M. temu. koncert za viol 1923. Od 1897 do 1950 orguljaš i zborovoda katedrale u Worcesteru. atonalite. Atonalna muzika. Rihouet ■ Rokseth). nego i u odsustvu tonalnih odnosa u najširem smislu riječi. zbor i orkestar. 1961. jer »atonalan« u stvari znači koliko i »a-tonski«. ali ga je odbacila. Završio studij elektrotel muziku učio kod A. Sti na Konzervatoriju u Leipzigu. Trente sept chansons musicales (Attaingnant. canone a tre i si. Brelet. formiranje složenih akorđičkih sklopova. — VOKALNA: kantata Jamba 1919. 1923—24. -s. U njima nema tradicionalnih uzajamnih odnosa među tonovima ni u horizontalnom niti u vertikalnom smislu. Magnus Atterberg. Pet opera (na Šved njemačkom jeziku): Harvard Harpolekare.: H. V 1914). izdao je 35 knjiga eha: (oko 2000 kompozicija). III Od devete godine života član (zborski dječak) engleske kral. 1925}. Zurich 1888. ATTVVOOD. 26—27. od 1867 djelovao je u Ziirichu kao dirigent pje\ društava. Dissonance. od 1889 drugi direktor Konzervatorija. Kantate za žensk Beim Rattenfanger im Zauberberg. trublje. N. 1941 i Stormen. LIT. — DRAMSKA. Mozarta u Beču. — V. ATTACCA (tal. Oznaka da je djelo komponirano za tri instrumenta ilij (fuga a tre. Pariš 1946. Festkantate (pri 600godišnjice švicarske konfederacije). Wien 1937. A. Rapsodija za klavir i orkestar 1908. Stuarl. Eine Einfuhrung in die Zwolftonmusik. Kompozitor neorom nog nacionalnog smjera. MGG. Schonberga. — F. 29. Dć. Za muški zbor i orkestar: Festgesang . 1964). Spominje se od 1514 u Parizu. 1936. francuski muzički tiskar i nakladnik (p XV st. Atonale Musiklehre. solo-pjesme. 1936. 1946. Tonality-Atonality-Pantonality. 1782—85 učio kod G. 'A#r(va). XI 1765 — posjed Chevne Walk. Devet simfonija: 1. Koechlin. oznaka k< stavlja na kraju stavka ili odsjeka kompozicije i znači da • između toga i idućega stavka ili odsjeka treba da bude vrlo 1 ili da je treba sasvim izostaviti (attacca subito slijedi smjesta) ATTAINGNANT (Attaignant. ATONALNOST (njem. Sinfonia romantica. — Klavirske kompozicije. I. 1529. Vrativši se u domovinu. suita. Uz to član utemeljitelj i dugogo . pa i do svjesnog izbjegavanja svake melodijske i harmonijske — horizontalne i vertikalne — konstelacije tonova koja bi mogla izazvati neke tonalne asocijacije (-> Harmonija). — Komorne i klavirske kompozic VOKALNA. Prvim atonalnim kompozicijama smatraju se Drei Klavierstiicke op. M. 1961. Karl. ic D. XI 1953). Traite d'harmonie tonale. — A. 1957. Sinfonia funebre. Atonale Musik. — Isti. de musicologie. Melos. DJELA. oć orguljaš katedrale sv. engleski orguljaš i kompozitor don. 1926. Milhaud. pa protivuriječi biti muzike. I. 1913. tlber neue Musik. Sinfonia piceola.. najprije kao knjižar i ! zatim i nakladnik. 2 oboe i engleski rog itd. Lesure. L'atonalite. libraires ayant exerce a Pariš de 1450 a Pariš 1901. Tonalitat und Atonalitat. Gluck. — Nekoliko misa. A New A. prije jula. 1913—22 dirigent E skog kazališta u Stockholmu. Perogner. navaliti). Zurich—Leipzig—Wien 1953. polvtonalite. Eimert. 1919. Leipzig-Wien 1920 (II izd. Učio kod svog oca. von Schillingsa u Berlinu. 1914. Atonale Satztechnik. Webern. ta se izdanja ubrajaju među najbe izvore za upoznavanje francuske muzičke prakse XVI st. Surađivao u švedskim i međunarc muzičkim organizacijama i ustanovama (1924—47 predsj i od 1947 počasni predsjednik Udruženja švedskih kompoz: Propagira suvremenu švedsku muziku. Pošto je preuzeo od grafičara Pierrea Ha njegov kalup pomičnih znakova. Atonalitat). Karl Attenhoffer. Smatrali su je izumiteljicom instrumenta salpinx. — Isti. koncert za rog. božica mudrosti i rata. — G. 1927. ATTERBERG. 22. Chelsea. God. 1951. God. — Y. Das Problem der Atonalitat und des Zvvolftonprinzips. — R. Pierre Attaingnant. Dć. engleski orguljaš. Kantate za muški zbor: lingenfahrt. Pavla u Londonu te kompozitor i od orguljaš kraljevske kapele. Prema Pindaru A. klavirski kvintet. Paque. — F. 1945 i IX. — Napisao predgovor djelu Worcester Mediaeval Harmony. Stockhlom 1925. Aladdin. kad je vidjela kako sviranje tog instrumenta unakazuje sviračevo lice. A TRE (tal. Berg. — A. — Priredio je za štampu Liederbuch fiir Mdnnergesang. V . Trente et une ehansor sicales. Vom Melos zur Pauke. Was ist atonal?. LIT. 26. 45—46.1912. Machabey. 1949. odnosa koji bi bili sve deni barem samo na dominaciju jednoga jedinog središnjeg tona — tonike (-*■ Harmonijske funkcije i Tonalitet). stilska značajka suvremene muzike koja se očituje ne samo u odsustvu tonaliteta. corni a 3) ili da se dionica dijeli na tri grupe (divisi a 3). 3 knjige mis djela). 1859 postao učitelj pjev.

— KOMORNA: sonata za violinu i klavir. 37. La Marguise de Brinvilliers (kolektivni rad). Daniel Francois Esprit Auber. violončelo i b. Opere: La legende du sang i La ForU bleue. 1733 i Six Suites en trio. 1902. Kassel 1965. komponovao je balade i romance. Ać. — VOKALNA. — 81 Anglikanska crkvena muzika: 5 servicea: više anthema (3 krunidbena s orkes trom): himne. 1829 . 4 koncerta za violončelo i orkestar. kojim se pokazao kao legitimni sledbenik Boieldieua ravan Heroldu i Adamu u šarmantnosti melodije. koja je ugađala građanskoj klasi svoga vremena. Magenta. 1925. pastoral za violinu. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Habanera. vladao je njegovom muzičkom scenom. 1856 . Vendome en Espagne (sa Heroldom). 1713. 1842 . — W. Auber. MGG. koncerti za 4 violine. Od 1719 bio je u službi princa de Condea. God. Tu dužnost vršio je do smrti. Marco Spada. 1824. X 1871 (i u Gesammelte Schriften und Dichtungen. i To ali that breathe the air of Heaveri). C. Nijema iz Portičija. u Engleskoj. Lavignac. E. Mu/. Le Concertdla cour. Senaillea. Daniel-Francois-Esprit Auber (1782—1871). Njegova djela s tog područja idu u najbolja ostvarenja s početka XIX st. Zagovornik i prijatelj F. 1910. Dodavši naknadno svojim suitama za gudače duhačke instrumente. se potpuno posvećuje umetnosti. L'Enfant prodigue. B. 1728 postao je prvi violinist u Operi. capriccio za violinu. — DRAMSKA: Arlequin Hulla. de Mirecourt. Hertzmann. The Adopted Child. premijera. koji se odlično prilagodio građanskom ukusu toga doba. 1951. Jacques Aubert. DJELA. 1900. Zagreb. Violinu učio kod J.). 1844 . uz ostalo. klavirski kvintet. Ali tek posle tridesete godine života A.-E. najuglednijim ondašnjim libretistom i vrlo plodnim dramskim piscem. 1903. Oldmann.: L. 1959. La Sirene. Pougin. 1835 (prikazana kao balet 1857). Le Philtre. za 2 violine i za 2 flaute. Suvremena litografija telaine. 1937: Incantation za jazz-orkestar. — Devetnaest opera: The Pnsoner. A. — R. Carlo Broschi ou La Part du diable. 1836 . Jenny Bell. pronele njegovu slavu i u njima su došle do punog izražaja najbolje strane njegovog stila: tečna melodika. L'Ecole francaise du violon. u čast kraljeva i prinčeva kod jutarnjih primanja. M. prizor s izvedbe u Beču. je prvi u Francusku uveo tip talijanskog koncerta sa solo-violinom. The Musical Times.. 1823. Muziku je studirao na Pariškom konzervato riju (L. 1795 . La Barcarolle ou L'Amour et la musigue.-F. Six poimes arabes. 1820. 1923. izvodile su se a. Wirth. 1808. gudački kvarteti. Le Timide ou Le nouveau seducteur. I. Sem kraćeg boravka u Londonu. Borrel. Scenske kantate. 1918. Opere : L'Erreur d'un moment. francuski kompozitor (Caen. Musikalisches Wochenblatt. 1948. 1836 . — A. 1925. se nije maknuo iz Pariza. kakva će se docnije uzalud tražiti u drugim Aube-rovim delima. 1725. Le Duc d'Olonne. No Auberu nedostaje ono što je najvažnije u ovom rodu: veličina i pravi dramski stil. 1930. 1922. A. Le Dieu et la Bayadere. 1832. B. NOVA IZD. Fiorilla. sonata za violinu i b. iako zaostaje iza njih u strukturi dela. A. 1825 . 1839. Jouvin. La Bergere chd- D. Drugi vanredan uspeh kompozitora je njegova opera La Muette de Portici (1828). Učitelj mu je bio L. Neue Mozart-Ausgabe. Pariš 1864. Delehelle. — Instrumentalna muzika (koncert za violinu i orkestar. Gedenkbock D. od lat. Jullien. — H. DJELA. 1841 . Leocadie. Pariš 1871. Longyear.) upotrebljavali su taj naziv za neku vrstu idilične uvertire. LIT. — A. Feuille d'Images. — R. — A. c. LIT. Emma ou La Promesse imprudente. — DRAMSKA. Pieces en forme de Mazurka. Daniel-Francois-Esprit. divertimento Diane. serija X. kompozitor i muzički kritičar (Parame. alba zora. 1798. Ann Arbor 1957. AUBERT. 1833. klavirski trio). Attwoods Theorie. Sillages. Scenska muzika. 1850. a 1729—40 nastupao je na Concerts spirituels u Parizu. 1904. V 1871).-E. — Više solo-pjesama i glees (popularni In peace Love tunel . AUBERT. To je razlog Auberove popularnosti i uspeha. 1831. — E. Jacques. 1834. F. X 1887). 1842 . Faure). 1947. Le tombeau de Chateaubriand. zadovoljavajući njene želje za zabavom i razonodom. de la Laurencie. Th. The Curfezv. Musiciens d'aujourd'hui (2eme serie). Oldmann i dr. premijera. 1726. Borner. Louis-Francois-Marie. 1913). Les petits concerts. 1851. Mozart und Attwood. Rimski-Korsakov i dr. Haydee ou Le Secret. I. lucidnosti orkestracije i drugim karakteristikama francuske škole. 1908—12. Le Sejour militaire. 31. Les Chaperons blancs. La Neige ou Le nouvel Eginhard. 1749. Lestoca ou VIntrigue et Vamour. La Circassienne. One su. Le Macon. 1826. —■ KL A V IRSKA : Lutins. da su posle predstave krenuli pred zgradu uredništva novina Le National i otpočeli pobunu. AUBER. 3 ripieno-violine i basso continuom. U XVII i XVIII st. AUBER široki potezi. La Fiancee du roi de Garbe. — Kantate Le ballet de Chantilly. 1737. — C. Bio je muzički kritičar i suradnik Francuske radio-stanice. 1822. 1840. Diemer. Francuska. francuski pijanist. Le Ballet des vingt-quatre heures. 1823. Leicester. Komponirao isprva pretežno opere 7abavnog žanra sa prizvukom pasticcia. Zagreb. — E. 1965. (Bizet. Lalo. 1830 (jug. Le Cheval de bronze. — Misa. Crepuscules d'automne. 1734 i 1739. Druge Republike i Drugog carstva. Scribeom. 1904—10 (izv. 29. — Traite de VHarmonie. Wagner. — Prvo Auberovo delo izvedeno u pozorištu (L'Erreur d'un moment i jfean de Couvin nisu javno izvedeni) bila je komična opera Le Sejour militaire (1813). Ona je 1830 bila neposredni povod ustanku Belgijanaca u njihovoj borbi za nezavisnost i otcep-ljenje od Holandije. kome nedostaju D. Pariš 1894. 1828 (jug. od 1727 na dvoru Luja XV. Pr. Gustav III ou Le Bal Masque. . 1826 . a kasnije se posvetio crkvenoj muzici. INSTRUMENTALNA: suite Six Concerts de Simphonie. duhovitost. Noel. DJELA: klavirske sonate i etide. No on je kompozitor bez snažnih osećanja. 12. Pariš 1911. Mnogi kompozitori u XIX st. solo-pjesme. 1734. oni ostaju u pamćenju bez napora. — E. Mendelssohna koji mu je posvetio tri orguljska preludija i fuge op. francuski violinist i kompozitor (Belleville. B. II 1877). španj. 1926 i Trois Chansons francaises. Cherubini. I 1782 — Pariz. živi ritmovi. Auber. — E. Le Serment ou Les Faux monnayeurs. Za zbor i orkestar: Nuit mauresque.). fantazija za klavir. MGG. U početku amater. .-F. G. Scheurleer. 1952 i La belle Helene. Auber. 1907. Sadržaj opere je pobuna naroda u Napulju (1674) predvođena od ribara Masa-niella protiv stranog kneza-na-mesnika. jutarnja pjesma. (5 knj. Auber. 1813 . 1830. 1860 . Margarethe von Gent. 1819 . Suite brive. Baleti: La Momie. Pariš 1873. 6 . u Collection Debroux: 1 koncert obj. 1943. Baleti: La paix triomphante. F. Leipzig 1962.. Thomas Attvvood. A. Borrel. 1864 . L'Ambassadrice. 1868 i Reves d'amour. Le Pare d'automne. 1746. ponešto suv i dosta površan. Njegovi su motivi laki i pristupačni. 1821. je dao prvu veliku istorijsku operu koja je uskoro kao nova operna vrsta suvereno zavladala francuskim muzičkim pozorištem. — A. ili 18. 1838 . Jean de Couvin. Le Domino noir. Les arrets de Vamour. (2 knj. 1899. 1824. Kohut.). 1807 i dr. 1940—43.und Kompositionsstudien bei Mozart. 1852 (prikazana kao balet 1857). 15. 1792 (finale u suradnji s Jarnovićem). IX 1689 — 17. 1855. 1907. Auber.: C. : B. Offrande. Ovo delo poslužilo je i Wagneru kao uzor za njegovu operu Rienzi. Ono obiluje me-lodijskim bogatstvom i moćnim ansamblima te je prožeto pravim revolucionarnim zanosom i strašću. zbor i orkestar. 1951. Njegov impresionistički izraz pokazuje značajke Faureove škole. 's Gravenhage 1925. IX. Leipzig 1895. Journal of the American Musicological Societv. AUBADE (franc. II 1877 — Pariz. Avril. Zerline ou La Corbeille d'oranges. stvorio je simfonijske oblike i time pridonio razvoju klasične simfonije.ATTWOOD — AUBERT dirigent koncerata Filharmonijskog društva i jedan od prvih piofesora (od 1823) novoosnovane Royal Academy of Music. Les jolis airs za 2 violine (4 knj. La nuit ensorcelee. Zanetta. 1847. 1722 i La fete champetre et guerriere. Dryade. Ovim delom A. Les Saisons za solo. 10. Opera ima i sama svoju posebnu istoriju. Erinnerungen an Auber. I. Chrysothe'tnis. Pays sans nom. naročito najuspelija među njima Fra Diavolo. Pariš 1867. 1836. 1845. LIT. A. 19. svitanje). Oldmann. La Muette de Portici. sonate za 2 violine. Cine'ma. I. 1869. je predstavnik muzike. Malherbe. Die Opern von Daniel-Francois-Esprit Auber (disertacija). Les trois genres (sa Boieldieuom). 30. I. AUBER. c. Correspondance litteraire. Bio je. 1907. a djelovao je i kao pijanist i kao pedagog.: violinska sonata i suita za 2 violine obj. 1802 . 1722 i L' Inconstance. 1907. prvi veliki uspeh Aubera. 1927. dajući svake godine po iedno. ili čak i više pozorišnih dela za vreme Restauracije. je tipični kompozitor komičnih opera. La Fiancee. Manon Lescaut. Čuveni duo opere Amour sacre de la >'■' patrie toliko je oduševio sluša-oce. Trois Chants Hebraigues. pregnantna karakterizacija likova. Od 1823 on sarađuje stalno sa E. or The VC'ater carrier. Pariz. jasnoća i vedrina. Hertzmann. B. Daniel-Francois-Esprit Auber. Le premier jour de bonheur. I 1968). 1716. Introduction et Allegro za flautu i klavir. Acteon. The Devil of a Lover. Thomas Attvtood's Studies with Mozart. Pariš 1923—24. Leipzig 1888). 1831. 1801 (muzika djelomice iz Cherubinijeve opere Les deux journees). 1812. a 1842 postao je direktor Konzervatorija (kao naslednik Cherubinija). 1721 i La Reine des Peris. alborada. 1837. — Ch. Plod ove saradnje je komična opera Le Magon (1825). 1924. Le Lac des fees. A. The Escapes. kompozicije za manje sastave. 1719. Sa vie et ses oeuvres. 1859. zbor i simfonijski orkestar. 1719—35 i 1793. Le Testament ou Les Billets doux. V 1753). DELA. 1824. 1805 . 27. Les Diamants de la couronne. Fra Diavolo. član Instituta.

Leopold Auer. 3 sv. Melanges de musicologie critique: I. Esquisse d'une bibliographie de la chanson populaire en Europe. audition slušanje. v. francais 146 de la Bibliotheque Nationale (s indeksom muzičkih umetaka i tumačenjima). Ljubljana 1957. 1930 dobio Prix de Rome za kantatu Acteon. Machabey. MGG. 1896. 1907: L'Oeuvre melodique des troubadours et des trouveres. 1909 (na engleskom. Lehrndorfer. de Montpellier. — H. II 1665 — P sahranjen 24. DJELA: Violin Playing as 1 Teach it. Der Streit um den »echten« Bruckner. : J. Predavao historiju muzike u Parizu (Institut catholigue. Revue musicale. 1951. La chanson populaire dans les textes musicaux du moyen Age. (fak simile rukopisnog kodeksa Bamberg Ed. Međutim. 1953. . sviranje. Tribune de Saint-Gervais (1897—iyO4 i 1906—07) i jedan od glavnih suradnika novoosnovane Revue d'histoire et de critigue musicales (od 1901 do kraja života). A. 31. 1951. — Crkvene kompozicije (misa). Pariš 1949. VIII 1910). 1950. 17 1930). klavir i orgulje i dobio naslov počasnog proi Od 1924 djelovao je kao regens chori u Vocklabrucku. Chailley. Bernard. sadržaju pripadaju tzv. U nas se taj izraz udomaćio za pokusno pjevanje. IX 1962). Dacierom). (utemeljeno 1823). protesnoj muzici ili su bliske fc nim napjevima. CoBeTCKan My3biKa.: F. — D. literaturu. 1896 nakladnici su kupili londonsko nali poduzeće Robert Cocks & Co. 1898. madžarski violinist i muzički pe (Veszprem. — Solo-pjesme (Six poemes de Verlainej. 1862. AUER. njegov nasljednik bio je W. I. troubadour Gascon du XIIe siecle. Proi je uglavnom djela A. Louis-Francois-Marie Aubert. — Gudački kvartet. St kao samouk muzičku naobrazbu.. Scenska muzika za Athalie (Račine). Suite eolienne za flautu. mjestimice pod utjecajima Dukasa. klarinet i gudače. God. 1884. Bulletin hispanique. Tony. Objavio je brojne studije. Zgodovina glasbene umetnosti na Slovenskem. 1905. Alain i M. Studirao u Parizu na £cole Niedermeyer (C. 1909. početnika. OR K E STR A LNA : Sym phonie rom antigue. — CRKVENA: pet misa A laudae V . M. Festschrift H. Prvi veći uspjeh postigao je 196 stupom u Parizu (Olympia). Josipa u Marseilleu. 1617 u službi opa Saint Aubina. Ecorcheville. Proučavao francusku srednjovjekovnu muziku. je komponirao više od 30 opereta (komičnih opera) koje su po stigle veliku popularnost (opereta La Mascotte izvedena je do 1897 u Parizu 1700 puta). Zahvaljujući dinamičnosti radnje i istinskoj muzičkoj komici neke od njih održale su se do danas. — R. 1947).) uz instrumentalnu pratnju. koje su se davale u njegovu dvorcu i u njegovu v: paviljonu Ballhaus. MGG. Nekrolog s popisom djela u Bulletin de la Societe Internationale de Musique. Louis Aubert et son oeuvre. Jeanrov i L. Operete (komične opere): L'Ours et le Pacha. — Oratorij La Sulamite. kad se i školovani muzičari. — A. osobito klavirsku.: P. LIT. Schmid. Lais et descorts francais du XIII e siecle (suradnici A. I. koje js uredilo novu modernu tiskaru. Joachim).. B. zatim pjevač Kraljevske k . 24. U svojoj biblioteci A. La Rhythmique musicale des troubadours et des trouveres. Saint-Saens). ali mu je melodika bliža pučkom duhu. A. Landormy. LIT. Louis Aubert. Heifetz. 1937. histoire et methodes. die i dr. DJELA: Huit chants he'roiques de Vancienne France. 1904. -> modalnu teoriju došavši u sukob sa J. Les Chansons des Croisades (sa J. F. premijera. II 1874 — Dieppe. Riemann. : P. I 1742). Mon Prince. 2 1930—31. 1900. AUBIN. Po stilu neoklasičar. Bedierom). Muzika za radio-drame i za film (La Belle meuniire. Peters). I. 1909. 1907. kranjski zemaljsk glavar (1610—1673). I. AFMW. 7. Constant). — E. moraju pristupiti audiciji. potpomagao izvođenje kazališnih stava kod ljubljanskih isusovaca. 1900. Hilb. Njegova je popularnost nagi sla pa je već 1966 bio jedan od najpoznatijih francuskih sonjera. Parlow. Refrains et rondeaux du Xlll e siecle. 1927. DRAMSKA. DJELA. Brucknera. George Augener vodio je poc do 1910. Ouatre po'esies de Marcabru. Cantilene variee za violončelo i orkestar. plesanje. Osnovao ga 1853 George Augener (1829— Isprva se njegova djelatnost ograničavala na dobavljanje in nih muzičkih izdanja (englesko generalno zastupstvo n C. 1893.. kršten 21. LIT. Mtinchei (obj. E. 1925. Feschotte. Od 1918 bio je nastavnik violine u New Yorku. osobito XIII st. Les Noces d'Olivette. Besseler. II. 1948 i dr. 1896. My Long Life in Music Violin Master Works and their Interpretation. Bruckner. 1923. 1863'—65 koncertni majs Dusseldorfu. 8. MGG. Leopold. Bečkom zbog prioriteta koji zapravo pripada F. Volk Engelbert. znatan broj kompozicija suvremenih . 1879. God. 1905. a 1934—35 usavršavao dirigiranje kod Ph. Schola Cantorum. 1719: Cymbalum Davidis.) za gudače. Contributions a l'etude des cantigas d'Alphonse le Savant. crkvene sonate Dulcis fidium harmonis za 4 g instrumenta i b. te instruktivnu. 24. III i IV sv. AUFSCHNAITER. XII 1897). Baleti: Les caprichos. francuski pjevač i kompozitor eh na (Neuillv.gl. 3. 1951^ — J. austrijski muzički pisac (Vocklabruck. koji je okupio brojne suradnike. La Musicologie medievale. simfonij a u F. Uzmah AUFTAKT AUGENER & CO. AUGER (Auget). God. 1867 poduzeće je započelo izdavati muz pod vlastitim imenom. Recherches sur les »Tenors« francais dans les motets du XlII e stide. — H. 36. AUERSPERG. 1895: La Pouppee. 1932 —). IV. III. — Izdanja: Le Roman de Fauvel reproduction photographique du ms. 1914). Trouveres et troubadours. 1911. sa A. je sabrao više teor djela o muzici i štampana libreta raznih suvremenih opera. Zagreb. od 1868 dvorski solist i pr Konzervatorija u Petrogradu. U njegovim kompozii opažaju se utjecaji G. 1921.: E. položio je 1921 u Beču d ispit za pjevanje. 11. natječu za namještenje u kazalištu. Portraits de trente musiciens francais. Od 1705 dvorski i crkveni di u Passauu (nasljednik G. B. I. U rješavanju problema notacije trubadurskih melodija primijenio (počevši od 1907) tzv. 1877. Passau 1930). pariškog dekana. D JE L A. A. AUBRY. englesko nakladno poduzeće sa sjec u Londonu. Le grand Mogol. 1924—25. Objavljivalo je djela istaknutih kompc iz raznih razdoblja. Prouth). 1924. francuski kompozitor i dirigent (Pariz. 1956. c. 1892.82 AUBERT — AUGER AUER. M. opsežne Gollerichove monografije o Bruckneru. Le rhythme tonique dans la poesie liturgique et dans le chant des eglises chretiennes du moyen-dge. IV 6 sa transkripcijom u modernu notaciju i komentarom). 1908. Max. izvor za istraživanje historije kazališnih i opernih preds tadašnjoj Ljubljani.: L. Pariš 1921. Benedict Anton Aufschnaiter. 1900—15 bi Vocklabrucku učitelj osnovne škole. 1907. D AUFRAY. kad pristupaju prvi put kojem ansamblu ili se upisuju u umjetničku školu. A. I AUDICIJA (franc. Les plus anciens monuments de la musique francaise (sa 24 faksimila). . Schmid. na kojoj posebna komisija ocjenjuje njihove sposobnosti.) uz instrumentalnu pratnju. Pariš 1948. Le Chansonnier de rArsenal (faksimile i transkrip cija. Zur Passauer Musikgeschichte. God. francuski kompozitor (Lyon. 1923 . TEORETSKA: Regulae compositionis fundamentales Musurgiae. God. 1951. studirao u Italiji. Studirao 1925—30 na Pariškom konzervatoriju (kompoziciju kod P. francuski muzikolog i paleograf (Pariz. Izdao A. a 1922—44 zećem je upravljao Frank Standfield. Suite danoise. a od 1877 živio u Parizu. 17. Iter hispanicum. IV 1842 — Tierceville kraj Pariza. God. 1695. Strecker. Rivista Musicale. XII 1907 —). profesionalnom orkestru. Monsieur Lohengrin. Villalba. J. gdje je 1887—92 vodio ko Carskog muzičkog društva. Interpretirao je djela klasika kao Čajkovskog. — DRAMSKA. La Duchesse de Ferrare. Prvi u Ljubljani uveo tali opere. Muffata i francuskog instrumentalno toga vremena. A. AUDRAN. 1906. Quel est l'auteur de la »theorie modale« dite de Beck-Aubry. der Meister der Orgel (mit visationsthemen). 1911. 1947: Cressida. ZFM. DJELA. X. Ludwigu (primjena već 1905). Collet i L. Elman. 1949). Faurea i Ravela. Vjerojatno učenik M. INSTRUMENTALNA: šest uvertira. Od 1940 dirigent Francuskog radio-orkestra i od 1946 profesor kompozicije na Konzervatoriju u Parizu (učenici su mu 0. 1903—08 pisao i u listovima Courrier musical i Mercure musical. 1703. 1905. 1880 (jugosl.. ( Austrija. E als Kirchenmusiker. 1893. Recherches sur les »Tenor s« latins dans les motets du XIII e siecle d'apres le ms.: H. Paul. VIII 1901). Redoviti suradnik organa Scholae Cantorum. MGG. Estampies et danses royales. Njegove pjesme očituju utjecaj Boba Dvlana. Une Estampide de Rambaut de Vaqueiras. L'Oncle Celestin.. ] Priredio II.. koji je za njega napisao nekoliko kompozicija z linu solo. II. Aufschnaiter (disertacija). (4. Machabey. 1. Edmond Audran. 1903. N su učenici M. La Mascotte. Bruckner. — 1871 poc je pokrenulo časopis The Monthly Musical Record (prvi ui E. izdanja s faksimilima srednjovjekovnih crkvenih i svjetovnih muzičkih dokumenata te djela iz tog razdoblja u modernoj notaciji. 1890. LIT. a na Pravnom 1894. Gillette de Narbonne. Studirao na Konzervatoriju u Budimpešti zatim u 1 Hannoveru (J. Zaslužan za razvoj muzičkog života 1: bljani. suite Concors d (5-gl. 1912 (obj. LIT. 1 LIT. LIT. God. na radiju. (pjesme trubadura i truvera. (4-gl. F. a 1878 uredio j štitu tiskaru. Les caracteres de la danse (sa E. 1901. 1907. Ljubljana 1877. austrijski komp i muzički teoretičar (Kitzbiihel. Muffata). HtmonbcKuL nonji Ayep. 1906—07 (obj. scherzo Chevalier Picopin. — W. 1947 i Fourberies (na muziku Rossinija). je osnivač društva Bru -Gesellschaft. Benedict Anton. tako je nastalo prošireno nakladno poduzeće Augener & Co. 1909. La tnusique et les musiciens de l'eglise en Normandie au X1116 siecle d'apres le »Journal des visites pastorale« d'Odou Rigaud. 6. 1904. — A. . muzički odjel Šcole des hautes etudes sociales). 171 toriji Aquila elangens exaltata. Radics. Jeaurovom). glumci i dr. VI izd. 1861 postao orguljaš crkve sv. 1907. VI 1845 — Loschwitz kraj Dresdena. DJELA: Anton Bruckner. 1905. 1891 . 1896 i dr. Diplomirao na pariškom Filozofskom fakultetu (književnost i orijentalni jezici) 1892. Madame Suzette. Ebnera u Beču je zatim bio dvorski muzičar. Pierre. 1728. španjolske cantigas).— J. Frau Mušica in Krain. Miss Helyett. III 1660). zborovođa i dirigent. Edmond. Zimbalist. Pierre Aubry. francuski kompozitor (Por oko 1592 — Pariz. 14. — Komponirao je violinu. glumljenje i si. 9. — Klavirska muzika. Vuillemin. Izdanja ove naklade hvaćaju više od 6000 djela. Gauberta. Ać. 1907. Cent motets du XIII e siecle. K. 1927). les plus anciens textes de musiaue instrumentale au moyen age. Gesammelte Briefe. zboru i si. La Cigale et la Fourmi. Essais de musicologie comparee: 1. Hugues. M. Brandin). 1866 u Hamburgu. 1908. pokusno pjevanje). Dukasa). Les Proses d'Adam de Saint Victor (s Abbe Missetom). 5 Mise. La musique francaise apres Debussv. V 1880 — Beč. La Philologie musicale des trouveres (disertacija).

slonove kosti i si. IX 1771). zatim dirigent orkestralnog udruženja u Goteborgu. — Solo-pjesme. Scharvvenke. 1932. Grčki AULETIKA. u jednoj dionici s imitacijom teme u obratu ili račjem kretanju u drugoj dionici. Scherer. LIT. MGG. Prepuhivao se u duodecimu kao današnji klarinet. Sabadinija. AUGMENTACIJA (srednjovjek. 1909. —• A. Des hl. Pallarolo. objavljen u Parizu 1753 AUMENTANDO (tal.: A. Enfvrvappling av svenska tonsattare. MQ. a upotrebljavao se obično u paru. AUGUSTINUS. — Scenska muzika za dramu Master Olof A.: A. 1951. Paul Auger. 1930. Traite de la musique selon l'eprit de Saint Augustin. solo-pjevanje uz pratnju aulosa koju je izvodio poseban svirač. XI 354 — Hippo. LIT. Sv. LIT. Najviše se primjenjuje u kanonu i fugi. — H. stavku Brahmsove IV simfonije u c-molu itd. Angelo a Scala.: |^|. Aulos und Kithara in der griechischen Musik (disertacija). Sachs. U svojim prvim libretima A. Scarlattija. Chr. 1929. AULETTA. — H.: H. Walker. na kraju svinutu. Pergolesija i Terradellasa pa se najzad transformirala u pravi pasticcio. Confessiones. Thiir. au>. C. Maria La Nova. 1930. — Th. Neuchatel 1942. 1955. Sviralo se na jednom ili dva instrumenta. H. Pariš 1924. početak reprize u 1. Njegova djela {De mušica Ubri sex. 1952. MQ. The Greek Aulos. dirigent i kompozitor (Stockholm. gdje je od 379 retor. ali je uz njih stvorio i realistična lica. npr. instrumentalno muziciranje na aulosu. Cijevi su bile načinjene od trske. Philosophische Interpretation der Augustin-Schrift »De arte mušica«. od 383 retor u Rimu. ne zna se dali je jezičac bio jednostruk ili dvostruk. Two Centuries of Pergolesi Forgeries and Misattributions. Freiburg i. Freiburg i. AUGMENTED (engl. Upotrebljavao se solistički. 28. sada Bone. primjenjuje se najviše u američkom načinu bilježenja -> harmonijskih simbola za povećanu undecimu od temeljnog tona. — W. — J. Augustinus sechs Blicher »De mušica«. je obrađivao uobičajene teme venecijanske opere (likovi iz mitologije i alegorije). —• R. Studij aulosa bio je sastavni dio školske nastave u Ateni. 10. Reallexikon der Musikinstrumente. Borghezio. tj. Wikmann. Strindberga. A. B. Učio na Konzervatoriju u Stockholmu kod C. M. Augustin (2 sv. — W. Agostino. 2. Hoffmann. AULOS (grč. — C. naziv za nekoliko vrsta duhačkih instrumenata starih naroda. The Aulos or Tibia. — Venecija. 1909. II »De mušica« di S. a od 396 biskup u gradu Hippo. 1943. a svaka je imala više rupica (do 15). Beitrag zur Asthetik Augustinus Cdisertacija). Roetzer. Nestaje iz prakse oko V st. Poitiers 1891. AURELIANUS REOMENSIS (Aurćlien de Rćomć). Perl. 1887 osnovao gudački kvartet Aulin. Bilježi se tačkom — punctus augmentationis (additionis) — uz odgovarajući notni znak. U kompoziciji. dvorske balete (ballet de cour) . Cavalli. Berthaud. 1725 dvorski dirigent princa Belvedera u Napulju.-------o " gradaciji kompozicije često se kombinira a. Komponirao pretežno komične opere pod utjecajem A. 1913. ali se susreće i u sonatnim stavcima. suita i plesovi za orkestar. I. J. J. Edehtein.: A. Hascken. Više cijenjena bila je -> kitarodija. F. Daveson. IX 1866 — 1.6?). 1943. Pergament. lat. a posebno 0 . 387—89. IV. sačuvan je 1 air iz Ballet du Roy i 2 aira iz Ballet du Serieux et du Grotesque (1627). Freiburg i Br. Freiburg i Br. Americo. Najuspjelija je UOrazio (1737) koja se više puta izvodila s umetnutim arijama Finija. Grci su usavršili frigijski aulos dodavši mu poklopce. — H. Sartorija. Kao dirigent propagirao djela švedskih kompozitora. Minnen om Aulin. i. Kasnije je radio i za B. II Seicento. Gerold. Storia Letteraria d'Italia (III izd. Wolf. 397—400. šimšira. Roma 1931. Musikmanniskor. 1889—1902 koncertni majstor opere u Stockholmu. osobito o ambrozijanskom pjevanju. francuski muzički teoretičar IX st. Komponirao vokalnu muziku za tzv. A. Lea. ali se stvaraju i drukčiji. 413—27 i dr. Torino 1929. nazivima i podjeli muzičke umjetnosti. 1909. 1759. — A. B. u trodjelnom utrostručuju. La mušica in San Agostino. — A. C. Havard Studies. Tor.). Die Etnik des hl. III 1914). A. P. Die Musikanschauung des Augustins (disertacija). 13. — C. kod grčko-rimskog obje su cijevi bile ravne. Augustine and Music. Aulin. — ^rKvena muziKa. -ai UD---- AULODIJA. osobito u njezinu završnom dijelu. Aurelio Aureli. August Strindberg och Tor Aulin. Aurelius. Ziani). DJELA: tri violinska koncerta. Pasquinija. Philosophische Interpretation der Augustinusschrift »De arte mušica« (diser tacija). 110. Berlin 1937. tehnički postupak koji se sastoji u povećavanju ritmičkih vrijednosti tonova postojeće teme. Milano 1929. Upotrebljava se najčešće u dužim zvukovnim gradacijama.). 1—7) govori se općenito o postanku. jednake i divergentne. I. — M. Prvotne se vrijednosti u dvodjelnom tempu obično udvostručuju. A. Verchaly. Die venetianische Oper in der zweiten Halfte des XVII Jahrhunderts (disertacija). LIT. Prunieres. složeni ritmički omjeri. Saureta i Ph. U predgovoru k libretu Fatiche d'Ercole per Deianira A. Saint Augustin musicien. je naglasio da jedinim temeljem opere smatra ariju. — H. — H. talijanski kompozitor (S. prva polovina XVII st. od 391 svećenik. De civitate Dei libri XXII.Ać. te za Handela (Admeto) i Hassea (Gerone). švedski violinist. A. Augustini doctrina de pulchro ingeniusque artibus. Huckzermeyer.) sadržavaju i važne podatke o muzici u najstarijem razdoblju kršćanstva. Howard. povećan). Pietro. pismo (učenik biskupa Ambrozija). Br. Studirao kod N. Avellino. — Kompozicije za violinu. Schlesinger. — G. koji je koncertirao i u inozemstvu. L'Art du chant en France au XVII e siecle. oznaka za dinamiku. Pallavicino. augmentatio povećanje). MGG. U završnoj \aone. Vincent. Svenska Tonsattare.). Hamburg 1961 (rkp. Napisao traktat Mušica disciplina u 20 poglavlja (izd. G. Lindberga i u Berlinu kod E. oznaka za povećani interval. Abert. Kasnija Aurelijeva djela znatno su jednostavnija. i uz fantastična lica sudjeluju u vrlo zamršenoj radnji. Glavni oblik auletike bio je -> Pitijski nomos Sakadasa iz Argosa. — J. nakon 1708). VIII 430). U prvom dijelu (Cap. I.V st. Walkeru u tom je pasticciu samo 7 arija od Aulette). Onofrio. ili kao pratnja pjevanju. AURELI. God. 83 pod naslovom II Maestro di mušica i krivo pripisan Pergolesiju i Latilli (prema F. <. Strasbourg 1921. Belloni. J. : F. 1951. Augustinus Aurelius. Gerbert. motiva. reljef. zbirke Das Wohltemperierte Klavier gdje s augmentacijom teme u srednjoj dionici istodobno nastupa njezin obrat u basovoj dionici. nadalje augmentacija u posljednjem stavku Beethovenove klavirske sonate op. koji podsjećaju na commediu dell' arte. Br. Aurelio. 1939. Mausbach. produljenje trajanja nota za polovinu njezine vrijednosti. LIT. j. identična s oznakom -> crescendo. talijanski operni libretist (Murano. U Milanu studirao Platona. Studien zur Entwichlungsgeschichte der Rohrblattinstrumente. — Isti. 1893. U skupnim zbirkama Ballarda objavljeno je (između 1617 i 1628) u svemu 13 Augerovih aira koji po muzičkoj građi i ritmičkoj shemi pripadaju prvom razdoblju razvoja te vrste. 1784). 1. Ko. KMJB. Scarlattija i G. r . najviše u Argosu i Tebama. Numidija. Scriptores ecclesiastici de mušica sacra. J 1 J. prešao na kršćanstvo 387. je imao oblik cilindrične cijevi. — F. SVIRAČICA AULOSA. Pariš 1849. — VC r. K. duhalo se istodobno u dvije cijevi. se kao kontrapunktska tehnika javlja u različitim polifoničkim oblicima počevši od razdoblja Ars antiquae. Pariš 1914. Hure. God. — W. LIT. komične tipove sluga i lakrdijaša. Alžir. Pergolesija. Sjorgen. — Klavirske kompozicije (dvoručno i četvororučno). Becker. Poznati su primjeri augmentacije: Bachova fuga u c-molu iz II sv. 1724 maestro di cappella crkve S. 1949.). fraze i si. — A. MGG. Le Ballet de France avant Benserade et Lully. Hoffmann. AULIN. 1951.: A. Legrenzi. Bilo je raznih vrsta dvostrukih aulosa: frigijski je imao jednu cijev kraću. do 1909 dirigent tamošnjeg koncertnog udruženja. u menzuralnoj notaciji.AUGER — AURELIANUS REOMENSIS 1624 maitre de la musique kraljice majke i oko 1630 vrhovni intendant kraljevske komorne muzike. Des heiligen Augustins Schriften als liturgiegeschichtliche Studien (disertacija). Weida i. Music and Letters. Stenhammar och Peterson-Berger. Studirao u Kartagi. Miinster 1931. Najpoznatiji predstavnik aulodije bio je Klonas iz Tegea u Arkadiji. crkveni otac (Thagaste. A. — K. Analyse du traite de metrique et de rhythmique de Saint Augustin intitule »De mušica*.. Kako se nije sačuvao nijedan primjerak s potpunim gornjim dijelom. Orazio: The History of a Pasticcio. Pescettija. Sastavio je 1652— 1708 preko 50 libreta za kompozitore venecijanskog opernog kazališta (Fr. prstenove za zatvaranje. Porpore na napuljskom konzervatoriju 5. oko 1698 — Napulj.

1947. klarinet i fagot. 1913 (pjesme s orkestrom). Ring des Nibelungen). a nakon uspjeha koji postiže muzikom za film Rene Claira A nous la liberte posvetio se u većoj mjeri filmskoj muzici. Les Oiseaux (B. nastavak tog djela. — J. 1960. 1928. Petite suite. DJELA. D'Alberta (Tiefland) i Verdija (Otelio). Hunta (klavir. rapsodija Spring. Melbourne. Georges Auric. Daven] ali je zapravo samouk. ima vrlo velik niz ritmičkih i melodičkih obrazaca. — L. 1945. A nous la liberte. sačuvanih jo: ostataka predaustralskog i predaustronezijskog pučanstva. 1960. Učio kod W. 1922. 1955. to jedini oblici primitivnog muzičkog izražavanja: muziko mogu smatrati i razne tužaljke. 1931. Filmska muzika: Le sang d'un pokle. 1924. Printemps (Ronsard). Le di Figaro). 1925. Halle 1905. 1946. Songs inaFar za sole. XII 1874 —■ Wellir Surrev. DJELA. Slella Mary Dances op. LIT. Cinq poemes de Gerard de Nerval. L'ecran des musiciens. 1920: Neuf pieces breves. kao i njima nih Tasmanaca i Naga (tibetsko-burmansko jezično podr Ova muzika razvila se iz primitivnih oblika. Six poemes (P. 1950. engleska obitelj muzičara. Ann Arbor 1963. H. La belle et la bete. Cocteaua AUSTIN. Na opernoj debitirao 1908 u kazalištu Covent Garden kao Gunther (W Die Gdtterdammentng). 1924. IV 1952). ORKESTRALNA: Sutle symphomque. Achard). jer se u njemu prvi put upotrebljavaju nazivi tonus (dotada tropus) i nota (dotada neuma). — H. Ać. 1923. Pietsch. IV 18 Newcastle. 1932. 1 je dirigent različitih londonskih kazališta. RM. 1. — Klavirske i orguljske kompozicije. 1924—29 umjetnički je direktor 1 National Opera Company. Riemann. Ibert. La Pastorale. Hiischen. El Aurresku en Guipuzcoa a H siglo XVIII. La musique francaise contemporaine. La Concurrence. 1928.: F. 1950. 1938. Les Joues en fe-l (R. Radiguet). Nocturne. XII 1903 —: Frederica. of Music. La Seine au matin. 1937. danske impresije Palsgaard. 24. U svojim kompozicijama često obr motive starih engleskih napjeva. 1924. 15. Les Imaginaires. Caroline cherie.84 AURELIANUS REOMENSIS — AUSTRALSKA MUZIKA AURRESKU (aurrescu. 65. kasnije na umjereniji način izražavanja. 1956. Pariš. — Više komornih kompozicija. Bruvra. MGG. Trois poemes d'Henri de Montherlant. Lionel d' -* Dauriac Lionel AURIC. — SPISI: Notice sur la vie et les travaux dej. I. autobiografija 'u knjizi J. gudački k\ klavir. sonatina. Le Bossu (Feval i Anicet Bourgeois). 8—15. de Banville). protkana humorom i satirom. Georges. Od 1928 vodio Bristolski simfonijski orkestar. II 1899 —}. Orage. 1951. D. Coup de feu. — DRAMSKA: Komična opera Sous le masque. oštre. Ernest. Machabey. Moulin rouge. 1937. W. 1918. Kac certni pjevač često je izvodio vokalna djela suvremenih eng kompozitora. LIT. Eine alte Neumenschrift. Segun Iszueta. opera Polly. Brat Frederica. Kod podjele muzike A. — C. te Carl Rosa 1 Company. ples iz provincije Guipiizcoa. A. Orphee. George Auric. Leipzig 1920. Gascue. I. francuski kompozitor (Lodeve Herault. AUSTRAL. Crtež J. M. 35. Straussa (Elektra). 1928. Pariš 1958. Gribouille. Grimshavva (orgulje). Ouatorze juillet (R. 1952: La Ckambre. Les Matelots. ki zicija) i H. Karijeru započeo kao c orguljaš i nastavnik harmonije na College of Music u Liver Istovremeno studirao pjevanje kod Ch. Alphabet. -moma muzika. »uske melodike« (motivi u opsegu 2—3 tona). Huit poemes dejean Cocteau. Kanadi. — Knjiga: The Fa. Pisao je muzičke kritike za Nouvelle Revue Francaise (1921). godini svratio na sebe pozornost prvim kompozicijama u kojima se ugledao u Ravela. Les Fdcheaux. Eluard). 26. 1946. Le Trouhadec (J. Georges Auric. 1946. osobine i oblike gregorijanskog pjevanja. 1926. u Njemačkoj. Rostand. Pjevao na mnogim engleskim festivalima. 1949. Nakon stui Melbourneu (1914—18). povezuje gledište Boetia (mušica mundana. 1963. te opera R. koji opisuje starocrkvene načine i bavi se problemom podmetanja teksta pod melodiju. Rolland). Aurelianus Reomensis. Od 1946 profesor na College of Music. Revue Musicale de la Internationale de Musique. London 1951. V 1968). Komponirao scensku muziku za radio-izvedbu kespeareove tragedije Antony and Cleopatra. Romains). — Scenska mu. — KOMORNA: trio za obou. Marianne (od 1936) i Pariš-Soir. Fox-trot. Die Musikanschauung des Mittelalters und ihre Grundlagen. 1936. Gaya i J. a treći (Cap. — P. A. 1925. Muškarac pleše pred : uz pratnju jedne vrste flaute (txistu) i malog bubnja. — Isti. 1933: Ouadrille. Osobito se istakao kao interpr Wagnera. Frederic. Zimmer prema Aristofanu). go festivali. Mnogo je koncertirala u Engleskoj i Ško od 1925 u SAD. — VOKALNA: Pervigilium Veneris za orkestar.). Anouilh). 1930. Quatre ckants de la France malheureuse (Aragon. foxtrot Adieu. 1932. tema i oblici sažeti. DJELA: varijacije za gudački orkestar The Vicar of Bray op. Honeggerom. Le Canard. — VOKALNA : Ouatre chansons francaises za zbor (na pjesme iz XV st. 1909. melanezijskih i polinezijskih naroda.). humana et instrumentalis) s Cassiodorovim stanovištem (mušica harmonica. Lunna. po osnovnom je ugođaju vedra. U to doba stekao je značajna priznanja baletima za trupu S. 1935. I. Drugi dio 'Cap. simfonijsk ma Isabella. Sargent). 1922.: E. Nizozemskoj. kompozitor (London. Landormy. Već u 15. Trois impromptus. 1952. MGG. Muzika prve faze. prelazi G. Istakao se kao vrstan dirigent stan nog repertoara i dobar organizator (redoviti koncerti. 1926: Les Enchantements d'Alcine. sonata za flautu i klavir. 14 sonai djecu na teme engleskih pučkih pjesama. — A. 1930). AML. The Rise of English Opera. 1931: Songs of Unrest. Studirao u Parizu. 16. Scenska muzika za Marlbourgh s'envat' enguerre (M. AUSTRALSKA MUZIKA obuhvaća muziku indonezi australskih. Trois pastorales. 1920. Trois Caprices (Th. veoma gustim i često složenim harmonijama i bujnoj ritmici. preuzima glavne bas-baritonske u tom kazalištu. Hommage a Marguerite Long. 1950. Australiji. Boult. Solo-pjesme: Trois interludes. Učio kod F. Poslije toga angažiran u kazalištirr Majesty's i Covent Garden (1910). Offenbacha ( manns Erzahlungenj . — KLAVIRSKA: sonata. 3 1872 — 10. Geschichte der Musiktheorie im IX—XIX Jahrhundert. nidbene svečanosti i druge obrede. 1951. — KLAVIRSKA: dvije sonate. 58. najpc trio Fantasv on Old Tunes op. Musical Chairs. koji se u okviru tzv. Prelude (u Album des Six). Ode on a Grecian Um: zborovi. go. Milhaudom i drugima osnovao grupu Les Six. 1931 i 1932. Mozarta (Cosi fan tutte. 1949. članci i kritike. 1952. uvertira The Sea Venturers. Golea. — H. 1926. U kasnijim djelima prevladava sklonost k dramatičnosti. 1938. de Schloezer. 1952. zbor i orkestar. Nizozemskoj i Danskoj. Love's Pilgrimage za glas. 3. a nakon osnutka Bt Opera Company (1915). 1947 osnovao u Londonu udruženje The Era Concert Sociely namijenjeno izvođenju manje poznatih i kompozicija. Pariš 1943. 1964. Cocteau). Le Mariage de M. 1951. lnsecl-Play ((. je prvi zapadni muzički teoretičar. 1936. W. 1929. Le Bal des voleurs (libreto J. Le Peintre et son modele. La musique francaise apres Debussv. Londonu i New Yorku debitirala u londonskom Covent Gardenu kao Briinnhilde (Wagner. razvijenijim melodijskim linijama. AURIAC. nauci o intervalima. španj. Die Klassifikation der Musik von Boetius bis Ugolino von Orvieto. do 1914 na Konzervatoriju kod G. 2. Symphonie pastorale. 1942. 1950. Abert. a značajan je i za muzičku terminologiju. Oko 1918 potpao je pod utjecaj Satiea i doskora sa A. Chemin de lumUre. Eluardl. Baleti: Les Noces de Gamache. — Preradbe: The Beggar's Opera J. Nuovo Galles del Sud. Richard. 1927: Volpone (Ben Jonson). LIT. 1912. 1938. AURIC. Halle 1929. Nezv York. plesovi uz totemističke ol . harmonije opore. The Knight oj the Burning Pestle (Beaumont i Fletcher). Handschin. tragičnom intenzitetu izraza. Hymn of Apollo za orkestar. ORKESTRALNA: simfonija u E-duru. vezana na estetiku »Šestorice«. 1952. veličanstvenom. melodika je jasna. U Engleskoj su se mnogo iz' njegova komorna djela. i prvi put pio kao koncertni pjevač 1902 u Londonu. Studirao 1922—26 na Royal College of Music u donu (A. 1 LIT. Chr. — VOKA Love Songs from Don Quixote za sole. stari baskijski n. 1918. 1921. L'Aurresku. Les Mystires de Pariš. Bunvana op. reorganizacija orkestra). a I1 40 orkestar Bournemoutha. sopran (Richmond. 26. 31. Ciklus od 12 kompozicija za inspiriranih djelom The Pilgrim's Progress J. — Isprva radikalan protivnik svih tradicija. violinska sonata. 1915. 1937. Supervielle. dirigent (Birkenhead. 1950. Caussadea (kontrapunkt i fuga) zatim na Scholi cantorum kod d'Indvja (kompozicija) i Saint-Riquiera (orgulje). pjevač (bariton) i kompozitor (London. Pepuscha. Njem: Istakla se kao Aida (Verdi) i osobito u Wagnerovim muz dramama. A. \X'hite. Od 1957 direktor je pariških Concerts Lamoureux na kojima se zalaže za izvođenje suvremene muzike. 16—20) razlaže postanak. 1925. The Mušica Disciplina« of Aurelien of Reome: A Critical Text and Commentarv (disertacija). 1948. Ouverlure. Djagiljeva Ballets Russes (Les Fđcheux i dr.: H. danse basque. VII 1947). 1920. 1916.: B. Gervaise. — A. — G. izvodi se u raznolikim fig s energičnim oštrim koracima i gestama koje simbolizira. Florence (pravo ime Florence Wilson) stralska pjevačica. God. usavršavao se u Munchenu. naglašujući potrebu njihova usklađivanja. 1956 i dr. Suite pour six in~ struments. Traktat Mušica disciplina jedan je od najvažnijih izvora za proučavanje muzičke prakse onoga doba. rhythmica et metrica). Festival Prelude za gudače i orgulje. Veliki postigao kreacijom Peachuma u obnovljenoj izvedbi The Be Opera (1920) koju je za tu prigodu sam i preradio (arar napjeva i instrumentacija za mali orkestar i čembalo). 1913. solo-pjesme. San Sebastian 1916. za dva klavira: Chandelles romaines i Partita. J. Phidre (libreto J. Nouvelles Lit-teraires. od 1962 vodi Reunion des The'atres Natio-naux Lyriques. sadrži teoriju o starocrkvenim načinima. gudački kvartet i klavir.). 14. Gushee. Way of the Vt'orld (Congreve).

razvijaju u opsežnije teme. Percy A. Neki karakteristični postupci pri gradnji upućuju ipak na izrazitu težnju za postizavanjem raznolikih forma. Na ti m osnovnim muzičkim elementima primitivnih kultura grade narodi na višem stupnju razvoja složenije oblike. panove svirale. Oni proizvode osebujne i mističke zvukove pomoću neobičnih rezonantnih tijela. paralelno s razvojem kulture. a višeglasje izvode u formi diskanta. Engleski kompozitor Eugene Goossens (1893—1962) bio je direktor Konzervatorija u Sydneyu. Kod Indonezijaca jako su rašireni zborni oblici s pjevačem solistom. flaute i ksilofoni. a ritmika u skladu sa sadržajem. jer se oni ne ograničavaju samo na realističko imitiranje prirod nih pojava. odnosno smrt i život). U višeglasju mnogo se upotrebljava dvostruka kvarta (Samoa). Od kompozitora australskog podrijetla vrijedni su spomena Alfređ Hill (1870—1960). Pjesme lovaca iz plemena Naga imaju kanonske oblike sa širokim razmacima između imitacija. Granice između ovih motiva i onih nastalih na bazi imitacije. ili je transponira na niže stupnjeve. ili borduna. ili pak u paralelnim pomacima terca. na melodije sazdane od tonova rastavMalaka J—I J J—I ^r lj enog a kord a ili na dvoglasja poput ev ropskog diskant a itd.wa/v Izib eiri-(U7h o LJr LTp provedenim sekundnim ili tercnim opsegom (primjer i). već sadržavaju niz motiva koji se u toku ponavljanja razvijaju u svojstvene melodijske obrasce. U Australiju se iz Engleske uselio 1909 Fritz Bennicke Hart (1874—1949). koje domoroci smatraju stanovima božanstava i mrtvih predaka. ili donosi nove motive. Unatoč tome muzika odiše najčešće vedrinom i bezbrižnom radošću. Najvažniji su instrumenti nomatuna i nankara (neke vrste zujalica). jer tema ima prilično određen metrički model koji se postepeno razbija u manje vrijednosti: pojavljuju se već i kratki epilozi na kraju pojedinih redaka. koji se upotpunjuju. Kod Melanezijaca i Malajaca uska melodika dobiva izrazituju. Zbor često izvodi temu za trećinu polaganije od solista. Na Bismarckovu L arhipelagu postoji naročito oblikovanje melodike nalik na fanfare: brzo se izmjenjuju veće i manje skupine kratkih nota. jako isticanje inter vala kvarte i kvinte. Postoje i spontano stvoreni muzički motivi. Znatan broj pravih tužbalica izvodi se. direktor Konzervatorija u Melbourneu.AUSTRALSKA MUZIKA — AUSTRIJSKA MUZIKA (imitiranje životinjskih pokreta. zatim školjkaste trublje. pregledniju formu. U polinezijskoj muzici opažaju se evropski elementi. trajno se prepleću. na melodije sa dosljedno Malu 85 Važno muzičko izdavačko poduzeće Lyre Bird Press utemeljila sE eiri-cun bzib cu! U ULI} p U . kvarta i kvinta. melodijska linija oblikovana je u stilu recitativa. pa ih je teško svrstati u određene muzičke oblike i vrste. a izvode ih dvije grupe pjevača izmjenično. U melodijskoj strukturi melanezijske mu zike javlja se. transpoziciju motiva s jednog stupnja na druge provode slobodnije. međutim. na oblike slične kanonu (primjer 2). česta je upotreba ostinata ispod dva glasa u diskantu. Kanonske oblike i ovdje izvode izmjenični zborovi. . prirodnih zvukova i šumova). koje se svode npr. Grainger (1882—1961) i Margaret Sutherland (1897 —). samo kod kulta mrtvih. Kod ovih naroda pobuda za stvaranjem muzike potječe iz poštovanja prema mrtvima koje smatraju začetnicima svega živoga. bubnjevi (signalni i ručni). dok često ponavljanje nota ili visine upućuje na starije totemističke muzičke oblike (primjer 3). Napjevi u paralelnim sekundnim pomacima imaju vjerojatno simboličko značenje (kozmički dualizam: riba i lav. Umjetnička muzika u evropskom smislu javlja se u Australiji tek u najnovije doba.

A.je Louise B. Moresby. Music Year Book P. Leceine. Couperina. Andersen. H. Moyle. Leuthold von Sachen. 196) i sveukupna djela F. — A. 1959. Danas se uz redovne i visoko kvalitetne koncertne i operne izvedbe u Beču priređuju i muzički festivali (od 1951). J. I. A. po vlastitom iskazu. Musical Life in Australia and New Zeeland. Antifonar iz Montpelliera (Cod. Beč je kao glavna rezidencija habsburških vladara bio predodređen da bude i najveće žarište muzičkih zbivanja. Nije sigurno da li veliki Minnesanger Walther von der Vogelmeide potječe iz Austrije. C. Hubner. 1943. Native Music of the Tuamotus. a u njemu se rodio i počeo djelovati W. Af. u kojem vladaju vojvode od Babenberga. u toku nekoliko stoljeća sjedište kneza-nadbiskupa koji je istodobno bio crkveni poglavar i svjetovni suveren. Oceania. 1926—27. 1957. LIT. Salzburg. čiji kanoni svjedoče o poznavanju . Neke specifičnosti austrijske muzike uvjetovane su geografskim položajem zemlje. — C. — H. Austrijski su Minnesangeri. P. Oceania. Neidhart von Reuenthal. 1325. (npr. Heinrich von Tiirlin. — Af. Orchard. osim Kiirenbergera: Dietmar von Aist. Wagner smatra da je »možda najvažniji dokument za studij njemačke koralne tradicije XII st. 1951. Adelaide 1964. Schneider. Kunst. Australien und Austronesien. među ostalim. »Auferstehungshistorie« iz Sankt Floriana) i duhovnih napjeva na njemačkom jeziku. Memoirs of the National Museum Melbourne. Melbourne i London 1950. Melbourne 1931—32. »Codex Millenarius Minor« iz Kremsmunstera). salcburški redovnik Hermann. Sir Baldvvin Spencer's Recordings of Australian Aboriginal Singing. — W. Amsterdam 1946. zvan Miinch von Salzburg. Prve polifone kompozicije svjetovnog karaktera napisao je u drugoj polovici XIV st. Wellington 1936. AUSTRIJSKA MUZIKA. Nova Muziek en Dans in de Gvineja Buitengewesten. Keya. koja neposredno graniči s romanskim i slavenskim narodima i s Madžarima. Prvi austrijski zastupnik njemačke svjetovne viteške lirike (»Minnesang«) bio je Kiirenberger iz Gornje Austrije (prije 1150).H. Tu je izdan. Ti su gradovi i danas zadržali muzičku prevlast.« Rukopisi iz Štajerske i Salzburga sadržavaju najstarije primjere polifonije s austrijskog tla i pokazuju na utjecaj škole Notre Dame. A Survev of Music in X>w Zeeland Proceedinge of the Musical Association. Australia Makes Music. Burrows. Silbermann. Neki rukopisi s neumama iz austrijskih samostana potječu još iz IX—X st. Die Musik im Bismarck . u austrijskim se zemljama ta praksa najprije proširila u Salzburgu (pod nadbiskupom Arnom. Aboriginal Songs of Central and Southern Australia. Maori Music with its Polinesian Background. Prvi zapis s potpunim tekstom i neumama crkvene pjesme »Ćhrist ist erstanden« nalazi se u jed nom rukopisu opatije Klosterneuburg od god. Honolulu 1933. 1959. A. Središtem Minnesanga postaje Beč. 785—821). — A. Music in Aus tralia: More than 150 Years of Development. Elkin. Kad je za vladavine Karolinga rimsko liturgijsko pjevanje postalo obvezatno. MF. — /. — V. Hugo von Montfort (za čije je stihove melodiju komponirao njegov Spielmann Btirk Mangolt) i dr. Berlin 1938. Ulrich von Lichtenstein.: Af. Historija austrijske muzike najvećim se dijelom neodvojivo uklapa u historiju njemačke muzike. Vi. Ellis. Od 1920 Salzburg je jedan od najpoznatijih festivalskih gradova na svijetu. Zachdus von Himmelberg. — A. Za jedan graduale iz Seckaua (Štajerska) P. tako su sa svoje strane djelovali na njemačku muziku i dali joj djela epohalne vrijednosti. — E. O. Albrecht von Scharpfenberg. Zur Geschichte des Musiklebens in Australien. A. Aboriginal Music Making: A Study of Central Australian Music. MGG. — J. — H. Kao što su austrijski muzičari preuzimali muzičke tekovine osta lih zemalja njemačkog jezičnog područja. Davies. Sačuvano je i nekoliko uskrsnih prikazanja (npr. — E. Lethbriđge. Rucroft. G. pokrovitelji umjetnosti. Kao muzički centri najznatniju su ulogu odigrali Beč i Salzburg. Melbourne 1937. Australian Aboriginal Songs. a za njim tirolski vitez Osmald von Wolkenstein. Melbourne 1952. Australian and New Guinea Musical Records. ali je. već od srednjeg vijeka živo gaji muzičku umjetnost. SVIRAC CEREMONIJALNE FLAUTE. — J. Mozart. Dyer. naučio »u Austriji pjevanje i kazivanje« (ze Osterriche singen unde sagen).Archipel.

Nastojanju oko Singspiela dao je kratkotraj žan dodatni impuls car Josip II. U Beču su nasta reformne opere C. Talijanski muzičari namješteni u austrij skim dvorskim kapelama donijeli su tekovine venecijanske vo r kalne i instrumentalne umjetnosti XVI st. čije je postojanje dokumentirano od 1288 do 1782. Wranitzky. Bi . U toku XVI st. P. su u XVII st. francuske Ars nove i talijanske umjetnosti trecenta. H. Visoku muzičku kulturu toga vremena potvrđuju između ostalog kodeksi iz Trenta (Trienter Kodices). »Andromeda« i »Perseo«. Meistersingeri. Prvo cehovsko udruženje svjetovnih svirača (Spielleute) na njemačkom tlu nastalo je u Beču. 1762 Gluckovo je djelo. i J. r. Gornja Austrija. 1666 (ili Ić Bečkom Opernhausu. Postojalo je nekoliko škola za majstore pjevače. a rs 1788). Peuerla valja u XVII st. Nikolaja (St. 1611). Peuerlova instrumentalna djela spajaju elemente talijanske instrumentalne muzike i umjetnosti virginalista s tradicijom njemačkih renesansnih plesova. u Innsbrucku. a utjecao je i na razvoj njemačke romantične opere. Draghi. Isaac A. Fux (1660—1741). To je bratovština sv. God. Mozart pružio bogate mogućnosti za finu karakterizaciju likova i situacija. a u dvorcu Hellbrunn pokraj Salzburga god. orguljaš na nadbiskupskom u Salzburgu. Schr (prvog dirigenta koji nije bio Talijan). Peuerl kao prvi predstavnik ranobarokne cikličke forme nazvane variacijskom suitom (»Neue Padovan«. Ditters von Dittersdorf (»Doctor und Apotheker«. izvode se i mnogi oratoriji i specifična bečka varijar oblika sepolcoro (npr.J. Beč je postao glavni centar Singspiela. a još češće dvorska melodija. ko- STARA ZGRADA DRU STVA PRI MUZIKE U BEČU . s tornjeva svirali signale. »Intrada«. G. Humanizam je dao svoj doprinos muzici u. W. Bernardi. fanfare. dvorski dirigent u Crkvena. prevladali posvema. i u Komofonim melodijama na teksto ve Horacijevih oda. Brassart. W. Važnu etapu u postanku barokne suite označuje Austrija nac P. te nička muzika preuzima mnoge elemente narodnog muzi Na toj su podlozi u doba velikog stilskog obrata po za barokne ere stvarali austrijski pretklasični kompozitori Monn. Još prije romantike iz atmosfere vilinskog Singspiela izrasla je Mozartova opera »Die Zauberflote« (1791). koji su na duhačkim instrumentima. Usprkos necjelovitosti dramske forme i mješovito: Singspiel je u rukama pravih opernih dramatičara kakvi K. Isaaca (prije 1450—1517). većinom u određene sate. Detalj drvenog oltara iz crkve u Kefermarktu. G. Mu'ller i dr. kao Austrijanac P. stekli su velike 2 za sjajan i intenzivan muzički život XVII i XVIII st. Cantus firmus njemačkog viseglasnog Lieda katkad je narodna. u Austriji se pojavljuju i sve više jačaju utjecaji talijanske muzike (koja je i sama u to vrijeme u nekim kra jevima mnogo preuzela od nizozemskih majstora). Kerlla (Ni orguljaš u Beču 1677—84) i H. M. Mozart i dr. vilinskog svijeta i svečanog nadahnuća te opere pokušali su oponašati mnogi muzičari. bečki Kdrntnertorth talijanske putujuće operne družine omogućuju publici sv jeva da prisustvuje opernim predstavama. Nicolai-Bruderschaft). Medu sve brojnijim izved bama talijanskih scenskih djela pravu je senzaciju izazvala opera Novim formama (simfoniji. Monteverdi za vjenčanje Ferdinanda II piše tri intermedija (1622). »Dantz und Galliarda«. Humanističke ode pisao je i P. potječe od Nizozemca H.86 AUSTRIJSKA MUZIKA •II Pomo d'oro« M. a zatim i monodijski stil. Reuter m stvorio je teren za bečku klasiku. Jacobus Gallus (Petelin) živio neko vrijeme u Austriji. Kauer. J. a njegova nauka trapunktu »Gradus ad Parnassum« svrstava ga među velik« tičare u historiji evropske muzike. Hofhaimer. podignutom 1659. 178 i W. u Austriju doprli još i novi zvuči i nove t iz Engleske i Francuske. Cestija. Bibera. REBEK I LUTNJA. samo u ograničenoj mjeri pi s austrijskom muzikom. Nešto kasnije je i veliki renesansni polifoničar. Umlauffa »Die Bergknappen«. G. Građanski nasljednici viteške poezije. korale. Pored dvorova i samostana. Glucka (»Orfeo ed Euridice«. preko škole i crkve muz kultura sve više razvija i u širim društvenim slojevima. Leopold I i Josip I. Uz najreprezentativnije barokne muzičke opere. Taj muzičar (1459—1537) bio je najveći majstor na orguljama svoga vremena u zemljama njemačkog jezika i jedan od glavnih zastupnika tadanjeg njemačkog viseglasnog Lieda (zvanog Cantus firmus—Lied. vilinskim sadržajem kakav su njegovali F. Bor. međutim.zborovima za antičke komedije i suvremene latinske drame. Wagenseil. gradskih glazbenika. Bertali. koji je radi podupirai mačkog nacionalnog teatra osnovao Nationalsingspiel ( 1778 sa Singspielom /. Dvorska carska kapela u Beču reorganizirana je 1498 pod vodstvom Slovenca J. A. Hofhaimer i Švicarac L. Proces muzičke obnove (u koj osim spomenutih. 1618 prikazuju se tri talijanske opere: »Orfeo«. Premda talijanska muzika zauzima privilegiran položaj. J. Crtež N. A. K. Caldara i dr. kvartetu). C. Be A. još posebno spomenuti W. U posljednja dva de XVIII st. I. Sances. J. G. koji su u XVII st. Muffat. »II Figlinolo prodigo« cara Leopo 1663). F. nosioci muzičke kulture bili su gradovi. Senfl. imali udjela i G. de Monte. Prva oratorijska izvedba s onu stranu Alpa zabilježena je u Salzburgu 1617 (oratorij »La Santa Christina«). de Cleve. A. 1 zatim majstora suite za čembalo J. među kojima se kao komp ističu Ferdinand III. zahvaljujući radu školskih učitelja i kantora. Prvenstveno habsburške dvorske kapele u Beču. U toku XVII i XVIII st.. P. a 1574 kao član dvorske kapele u Beču. Nekoliko muzici darenih habsburških vladara. instrumentalna i operna djela J. XV st. prikazana u vrlo luksuznoj o s mnoštvom blještavih scenskih efekata god. Tenorlied ili Gesellschaftslied). tako u Schwazu. bili su u Austriji slabije zastupani od Minnesangera. H. Na srodan način tekao je muzički razvoj u Salz U Austriji su stvarali talijanski majstori 5. a specifičnu povezanost narodnog duha. 1627 sagrađeno je u Innsbrucku operno kazalište. Na dvoru Maksimilijana I (vladao 1493— I 5'i9) pojavljuju se i majstori koji nisu Nizozemci. Među njima nalazili su se i J. osobito Singspiel sa čarobnim. F. A. von Bruck. Innsbrucku i Grazu pozivaju nizozemske majstore. Jedan od najglasovitijih primjera njemačkog viseglasnog Lieda. J. XV stoljeće razvija bogatu vokalnu polifoniju pod utjecajem franko-nizozemskih škola. također slovenskog porijekla. J. Slatkonje. te Turnera ili Tiirmera. B. Cesti. »Innsbruck ich muss dich lassen«. koji je samo povremeno živio u Austriji). plesove i dr. Frobergera (rođeni jemca. J. L. O. Regnart. Stevru i Welsu. francuskog i njemačkog stila o su Georg Muffat (1653—1704). Fuxa označi vršetak austrijskog muzičkog baroka. A. domaći su se talenti nesputano ra Uz P. Crpući mace pučke komedije i muzički raznolikih opernih pi koje su se u Beču mogle vidjeti. Sintezu talijanskoga. kompozitori su stvori! Singspiela koja je od srednjonjemačkog Singspiela H tipa muzički mnogo bogatija usprkos tome što je stilski jedinstvena. Dokumentirano je da se oko 1568 nalazio u samostanu Melk kao pjevač u zboru. klasičnoj sonati. Od prve polovine XVIII st.

Mozart i L. korektura. Ono je neovisno o pravu na materijalnom predmetu kojim je duhovna tvorevina izražena (npr. F. Klagenfurtu 1828. H.) i održala se u punoj snazi sve do danas. Lope de Vega. Petyrek. — Isti. O. — H. Das Osterreichertum in der Musik. H. — R.: W. Die Musikstatten Osterreichs. Josepha i Eduarda. E. Calderon i dr. slike). The Present State of Music in Germany. sam i Ypaq3eiv pisati). DJELA: komorna muzika. AM. Wien 1869— 70. AUTORSKO PRAVO (engl. Haydn. — Teoretsko djelo // canto nella sua essenza artistica e scientifica.Die osterreichische Musikforschung nach dem 2. Osterreichs Neue Musik. da održava na životu Konzervatorij (pre šao u državne ruke 1908.. Wessely. Lehdr. Još prije Schonberga bavio se kompozicijom sa dvanaest kromatskih tonova. koji zajedno s njim tvore tzv. Osterreich. znanstvenog ili umjetničkog djela) na toj tvorevini. Brauner. Geschichte des Concertwesens in Wien. Burney. prva muzička zemlja u Evropi. 1894. AUTO (španj. među njima kompozitore-dirigente kao G. Deutsches Jahrbuch der Musikwissenschaft II (PJB. Innsbrucku 1818. 1935. Austrijanac J. London 1773. — H. Umjetnička karijera Hamburžanina J. Platanije u Palermu i T. XXV. M. prijepis. : Ch. Moser. — E. AUTOGRAF (grč. R. U prvoj polovici stoljeća stvarali su J. Berga i A. Federhofer. — M.L). i prvih decenija XIX st. 2 sv. IX. 1874. cc'j-cot. Njihovom zaslugom Austrija je u drugoj polovini XVIII st. Enciclopedia della Mušica Ricordi. Osebujan genij F. Liszta i W. snažno se proširila u vrijeme bečke klasike {Huberty. R. Adler (1855—1941). Uray. E. što se pjevaju po ustaljenoj melodiji. a danas sa država najčešće: a) imovinskopravna ovlaštenja (imovinska prava). Bruckneru i majstoru Lieda H. Služeći se plesnim formama. Niz godina djelovao u Londonu. pjesme u bizantskoj crkvenoj muzici. Učio kod P. XII 1845 — Parma. Diabelli i dr. Die Niederlander an den Habsburgerhofen in Osterreich. K. Suppe i Johann Strauss ml. v. 1957. — E. Schneider. 1951. Nicolaja. Adhr. Straus i dr. F. 1961. prenosivo je i većinom ograničena trajanja. Beethoven udarili pečat savršenstva. Jelinek. pismo. čin). Berlinu i Beču. 1929. H. Torricella. bilješka i drugo). Mabellinija u Firenci. W'essely. Wessely. I u drugoj polovini XIX st. K. LXV. L. Lulher. 24. Ać. izvorno komponiranoj za neku drugu pjesmu. bečku atonalnu školu. Austria. bilješke (Beethovenovi sveščići za konverzaciju) pružaju muzičkoj historiji bitne biografske elemente pojedinih umjetnika. a i u operi i oratoriju stvorili su čitav niz remek-djela. 1887. Wien 1947. B. U koncertnom životu XIX st. može se svakom suprotstaviti (apsolutno pravo). Ovaj se izraz upotrebljavao i za antifone gregorijanskog korala.. na nešto drugačijim principima. Schonberga. — H. a najviši umjetnički domet valcer postiže nakon 1860 u djelima Straussovih sinova Johanna (mlađeg). 1880. sve više sudjeluje građanska publika. I. Tenschert. 21. u obliku studije ili skice (u tom su po gledu osobito zanimljive Beethovenove skice). 1879) i našli na tom putu sljedbenika sve do naših dana (K. Od 1927 postoji u Beču zbirka originalnih rukopisa znamenitih muzičara.-M. Urheberrecht. Federhofer.). Weltkrieg. Dolores. partiture. — A. F. Die Musik im frlihevangelischen Osterreich. skica) ili slovčano pismo (dnevnik. J. Alte Musiklehrtmcher aus Osterreich. Liess. XLIX). Molio & Cappi. — G. Orel. koja je postojala još od 1769. Schuberta podignuo je u stoljeću romantizma njemačku solo-pjesmu na umjetnički ravnopravnu razinu sa simfonijom. Linzu 1821. 1812 nastaje »Gesellschaft der Musikfreunde«. 950 Jahre Musik in Osterreich. Gassmann. diritto di autore).AUSTRIJSKA MUZIKA — AUTORSKO PRAVO 87 G. — J. Anzeiger der Osterreichischen Akademie der Wissenschaften XCIII. J. Schenker (1867—1935). Ks. A. koncertom i drugim velikim formama. Monodie und mušica reservata. I. Graziella. originalni rukopis. Quoika. Suppea. Weberna. I. Noivak. XXIX. Orel. Austrijska muzikologija obiluje značajnim imenima kao što su E. od sebe. Beču. Der Musikerstand in Oster reich von circa 1200 bis 1520. došao je 1822 u Beč i postao učenik C. Wessely. snažno su djelovali na razvoj nove muzike. O svježini. Federhofer. E. Lanner i J. tek su veliki majstori bečke klasike J. Kassel 1954. U suvremenoj muzičkoj nauci i praksi pripada autografu veliko značenje: a) za utvrđivanje kronologije i autorstva. Wien i Leipzig 1918. te F. Wien 1948. Wellesz i dr. 1962. MGG. Marx. A. Fischer (izdavač). 1953—54. Liszt. Apostel. II Negriero. Wolfu. dramsko prikazivanje biblijskih sadržaja u Španjolskoj i Portugalu. Schenk. copyright. 1903. LIT. Artaria. među AUTOMELON (grč. droit d'auteur. Schenk. Millocker. pravo stvaraoca (autora) duhovne tvorevine (književnog. i imena kompozitora W. Wien 1948. Gil Vicente. Senn i E. — C. W. Severo Torelli. von Einem.. kroz neko vrijeme bio jedno od žarišta muzičkog stvaralaštva. Geschichte des osterreichischen Theaters. F. Schoenbaum. a nakon njih B. Die Entwicklung der Musikerziehung in Osterreich. — Romance. 1765 kraljevom odredbom zabranjeno je njihovo prikazivanje. Schrekera i njegova učenika E. Hanslick (1825—1904). auro. Wien i Stuttgart 1953. A. Balet Alessandro U Magnanimo. H. 1875. lakoći i bezbrižnosti austrijskog mentaliteta svjedoče ritmovi i melodije bečkih valcera. c) za bolje upoznavanje stvaralačkog procesa kompozitora naročito ako je a. Straussa. »Boccaccio« F. osim spomenutih. njem. AML. Sačuvani datirani notni autografi potječu uglavnom iz doba nakon pronalaska notnog tiska. Kleine KARNTNERTHORTHEATER. — E. Deutsches Jahrbuch der Musikwissenschaft I I I (PJB. Salvatore. Naslijedivši »Tonkiinstlersozietat. Budimpešti. 1841 osnovano je društvo »Philharmonische Konzerte« na poticaj O. Musikerziehung VI. Bio je prijatelj F. Kassel 1953. Kfeneka. \Vien 1928. Među suvremenim kompozitorima ističu se. stvorili su klasičnu bečku operetu (»Die Fledermaus« J. . Schmidta. 1878. Federhofer. 1874. Paumgartner. Pisali su ih španjolski dramatičari Juan del Encina. Weingartnera i R. L. — H. Stari načini AUTENTIČNA KADENCA -» Kadenca AUTENTIČNI MODUSI AUTERI-MANZOCCHI. Botstiber (1875— 1941). Hanslick. franc. Schenk. Beč je i u XX st. s ciljem da organizira koncerte i muzičke svečanosti. Ambrosa čiju je kćerku oženio. Lach. J. Millenkovich-Morold. Grasberger. F. F. Bittnera. O. N. često praćeno muzikom (autos sacramentales). Musikstadt Wien. — O. II Conte di Gleichen. 1957. — R. 1938. 1936. Salzburgu 1841). Gregor. E. tal. OPERNO KAZALIŠTE STAROG BEČA jima su temelji stvoreni u Mannheimu. Osterreichisches Wesen in osterreichischer Musik. a vjerojatno još više djela njegovih genijalnih učenika A. II 1924). Musikerziehung VII. Salierija. W. Ličnost i naučavanje A. STMW. Die osterreichische Tonkunst. O. Veliku su popularnost uživale njegove pjesme i dopadljive romance. d) kao izvoru autentičnog muzičkog teksta prigodom izdavanja muzičkih i znanstvenih edicija. upravo i (ićXo. F. — Isti. Autografi u obliku pisma. Straussa. Bečka opera privlačila je prvorazredne sile. Osterreichische Bucherei X. — O. LIT.« udruženje koje je 1771 osnovao kompozitor F. Orel. ■— R. Musik in Osterreich. — A. god. Mandyczewski (1857—1929). God. Die altosterreichischen Orgeln. — A.. Uz bečku operu vezana su u XIX i XX st. da daje poticaj muzikološkim istraživanjima. Schonberg nakon 1920 izgradio metodu komponiranja s nizovima od dvanaest kromatskih tonova (dodekafoniju). u Austriji su se pojavile snažne kreativne ličnosti u simfoničaru A. Trstu i od 1889 u Parmi gdje je do 1910 predavao pjevanje na Konzervatoriju. Tu je A. Brahmsa dobrim je dijelom vezana za Beč. Lausch. Wiener Musikgeschichte. Czernvja i A. Muzička udruženja rađaju se i u drugim austrij skim gradovima (u Grazu 1815. vlasništvo knjige. u kojem je stalno djelovao od 1878 do svoje smrti (1897). STMW. Živio je zatim kao nastavnik pjevanja i koncertni dirigent u Parizu. J. sam. Autograph. Lach (1874—1938). danas (1970) nosi naslov »Hochschule fiir Musik und Darstellende Kunst«). L. 1963. Wessely. Kienzla. — Opere: Marcellina. H. 1956. b) kao vrelu podataka o interpretaciji djela. Die bohmischen Musiker in der Musikgeschichte Wiens. rođen u Gradišću (Burgenland). talijanski kompozitor (Palermo. muzičara može biti notno pismo (čistopis. Mahlera. Najveća suvremena austrijska izdavačka kuća Universal-Edition utemeljena je 1901. Osterreichische Rundschau II. XVI. David. 1952— : 53. autobiografije. Stella. Schiske. Živa muzičkoizdavačka djelatnost. MGG. Strauss st. E. drukčiji napjev). Hauer. — O. A. pjesma. G. 1958. Wien 1946. A. Fr.

a) osobnopravna ovlaštenja (moralna prava). izvođenja. pre vođenja. pravo raspola ganja djelom i pravo na poštivanje djela.koja se ubrajaju pojedina prava na iskorištavanje djela. . se naziva i »knji ževnim i umjetničkim vlasništvom«. kao što su pravo umnožavanja. medu koja se ubrajaju naročito pravo na priznanje autorstva. emitiranja. p. prerađivanja i dr. prikazivanja. Zbog sličnosti s pravom vlasništva a.

zvukova ili si ranog djela. Kod zbirl smatra autorskim djelom. upotreba izvornih narodnih književnih i umjetničkih slobodna je. Nakon sukoba autora dramskih djela. oporuke) j sva ili pojedina autorskopravna ovlaštenja. t( scenarija i režiser. dok se moralna prava posebno ne navode. jaju manje ili više podrobno primjere takvih djela. nego se veže uz stvaralačku djelatnost autora. U Francuskoj su donijete 1777 odluke Kraljevskog vijeća koje priznaju autoru pravo izdavanja djela na temelju njegove stvaralačke djelatnosti. SAD 1790. to je osoba koja je zbirku a kod preradba djela. prava koja su se prava prikazivanja.autorskom pravu nisu postojala ni u rimskoj državi. posebna pravna pravila o. Iz navedenih prava proizlazi da druga osoba smij autorsko djelo samo uz dozvolu autora (autorizacija. U vezi s novim načinima iskorištavanja autorskih djela povećao se i broj autorskih imovinskih prava. Prema našim zakonima iz 19. vrijeme neki zakoni posebno navode i radiodifuzijska. a traje za života autora i određeno vrijeme poslije njegove smrti. izdavački privilegiji postali sredstvo cenzure. pripada prvenstveno autoru. koja se moguj Na temelju nekih zakona (npr. napose Beaumarchaisa. naslovi pojedinih opera' Autor djela je osoba koja je djelo stvorila. Ako je djelo stvoreno suradnjom dvij osoba. dok se 1 protivno. Pojedini zakoni posebno određuju tko se smatra kinematografskog djela. Peru 1849). koji su ostali na snazi na dijelovima teritorija Jugoslavije do stupanja na snagu zakona iz 1929. Unutar evropskih država znatnije se razlikuje zakonodavstvo Velike Britanije i SSSR od zakonodavstava ostalih evropskih država. ako bi takav naslov mogao izazvati pogledu autorstva djela (npr. Austrija 1846. Zakonska je pretpostavka da se autorom djela srna čije je ime ili pseudonim označeno na djelu. U Francuskoj su u XVI i XVII st. Taj novi tehnički postupak nametnuo je izdavačima znatne troškove i rizike. ali se za izvođenje takvih tvorevina plaća Naslovi djela zaštićeni su kao i samo djelo. britanskog) autorsko ] kinematografskom djelu pripada proizvođaču takvog temelju ugovora mogu pripasti pojedina autorskoprav tenja izdavačima i drugim korisnicima autorskih djela. pa je došlo najprije do zaštite imovinskih interesa izdavača protiv nelojalne konkurencije preštampavanjem knjiga. U zakonodavstvu SAD više je zaštićeno djelo nego autor. Sistem privilegija izazivao je među izdavačima sukobe tako da su se tokom XVIII st. Ta se zaštita javila u sistemu privilegija za vršenje izdavačke djelatnosti ili za izdavanje pojedinog djela. a njihovo trajanje se produživalo. među zaštićena djela ubrajaju se i djela koje imaju značaj duhovnih tvorevina. prilagođavanja (adaptacije) i obradbe (aranžma folklora također mogu biti objektima autorskog prav. Sudska praksa počela je primjenjivati taj propis i na muzička djela. u nekim zakonodavstvima i oporuke. Međutim. uz određena ograničen sko djelo koje je u izvršenju svoje radne obaveze stvo: te organizacije ili organa. pre samostalne duhovne tvorevine. muzička s riječima i bez njih. U tor plifikativnom nabrajanju navode se naročito književna 1 sana i govorna). radija ili i pravo saopćavanja javnosti pomoću zvučnika ili koji sličnog uređaja za prijenos znakova. melju zakona ili. pravo prenošei žica. ako ga autor nadživi. pravo emitiranja putem radiodifuzije (tj.88 AUTORSKO PRAVO (autorima i drugim nosiocima) autorskog prava. Rusija 1828. Krajem XVIII i u prvoj polovici XIX st. Propisi o autorskom pravu često upoti za zaštićena djela izraze »književna i umjetnička djela«. Među autorska imovinska prava ubrajaju se takoc prevođenja. kao što su prijevodi. Tako je u Engleskoj donijet 1709 zakon (Act of 8 Anne. obradila). mala prava). Nosilac autorskog prava može biti i druga osoba temelju zakona ili pravnog posla (ugovora. pojedinačni privilegiji počeli nadomještavati općim propisima prema kojima se pravo izdavanja ne dobiva više kao »milost«. fotografska i kartografska d novi. Zaštićenim djelima smatraju se sve duhovne tvorevii ideja ne smatra se djelom dok nije izražena u određenor što ne znači da oblik mora biti u svakom slučaju fiksirai terijalnoj podlozi. Po seban dekret-zakon iz 1793 priznao je autorima isključivo pravo iskorištavanja njihovih djela za života i 10 godina poslije smrti. skice i plastična djela s raznih područja znanosti. pravo javnog recitiranja. i to posebice: pravo umnoi reprodukcije (pod reprodukcijom misli se svako materij ranje djela) i pravo stavljanja u promet umnoženih p bilo da se radi o grafičkom ili fonografskom umnožav pravo mehaničke reprodukcije). Autorska imovinska prava obuhvaćaju: I. i to na temelju njegova čina stvaranja duhovne tvorevine bez posebnih formalnosti (registracije djela. a ovaj do stupanja na snagu Zakona o autorskom pravu iz 1968. Među njima su i hrvatsko-ugarski zakon iz 1884 i austrijski zakon iz 1895. koreo. U britanskom zakonodavstvu postoje znatna ograničenja prava autora u korist industrije koja koristi autorska djela. U nekim zakonodavstvima postoji takoi pravo slijeđenja koje se sastoji u pravu na dio od pov jednosti djela likovne umjetnosti koja se ostvari priliki prodaja djela. donijeti su i u drugim državama propisi o autorskom pravu (npr. Na razvoj autorskih imovinskih prava utjecao je Gutenbergov izum tiska (štampe). dramska i dramsko-muzička. i kc muzike u tom djelu. Time se počelo odvajati autorsko pravo od prava na materijalnom predmetu kojim je djelo izraženo. osoba koja je djelo preradila (pre\ godila. kod crtanog filma i glavni crtač. s obzirom na izbor i raspored građe. zijska djela. pravo prilagođavanja. Prema zakonu iz 1968. II. p. a trajanje je utvrđeno u određenom roku neovisno o trajanju života autora. a u drugoj polovici XIX st. pantomimska. s glumcima oko polaganja računa o prihodima od predstava i udjela autora u tim prihodima kao i nakon ukidanja svih vrsta privilegija. kinemai djela likovnih umjetnosti. Pruska 1837. 19) prema kojem isključivo pravo izdavanja djela dobivaju autori u trajanju od 14 godina s time da se taj rok može produžiti. a ograničeno je i prenošenje i trajanje autorskog prava. Prvi poznati izdavački privilegij dobio je u Veneciji 1469 Johannes Spever. su im autori nepoznati. pa propisi 1 taju da se za naslov djela uzima naziv već upotrijebljen sko djelo iste vrste. pravo prelazi poslije smrti autora na njegove nasljedr U našim zakonima iz 1957 i 1968 posebno je norn torsko pravo na autorskom djelu stvorenom u radnon odnosno po narudžbi. državni organ ili osoba koja samostalno ■ nom dopuštenu djelatnost ima isključivo pravo da u ok redovne djelatnosti iskorištava. Već u starom vijeku postojala je svijest o moralnom pravu na priznanje autorstva. Tim zakonom priznato je autorima prvi put jedno od temeljnih autorskih imovinskih prava. U sovjetskom zakonodavstvu postoje znatnija ograničenja prava autora u javnom interesu (korištenje putem radiodifuzije. omogućivši da se književna djela umnožavaju i stavljaju u promet u velikom broju. Zaštita je vezana uz formalnosti. U novoj Jugoslaviji donijet je već 1946 Zakon o zaštiti autorskog prava. prevođenje). u Francuskoj je u dekret-zakon o javnim kazalištima iz 1791 ušla i odredba da djela živih autora ne mogu biti prikazivana bez formalnog i pismenog pristanka autora pod prijetnjom oduzimanja cijelog prihoda predstave u korist autora. one su suautori (koautori) djela. pravo javnog izvođenja (tzv. o čemu svje doče napose epigrami Martiala protiv plagijatora Fidentina. c. Prema zakonu SFRJ iz 1968. odnosno radnik zaposlen kod osobe. u kojoj je građansko pravo postiglo visok stupanj razvoja i u kojoj je postojala razvijena izdavačka djelatnost pomoću prepisivanja knjiga. U sistemu evropskog zakonodavstva a. pa se zbog toga taj zakon smatra prvim zakonom o autorskom pravu. koji je bio na snazi do stupanja na snagu Zakona o autorskom pravu iz 1957. depo niranja primjeraka). pa su se podjeljivali i autorima. i to posebno: pravo javnog prikazh autorska velika prava). Pored izvornih. na daljnji rok istog trajanja. ! Razvoj autorskog prava. kao i djelatnost prikazivanja kazališnih djela. . Danas postoje u pravnim propisima o autorskom pravu pojedinih država brojne razlike od kojih su najznatnije one između zakonodav stva evropskih država i SAD. jer za to nije postojala potreba s obzirom na društveni položaj pisaca koji su dobivali kao naknadu za svoj rad počasti i materijalnu pomoć svojih mecena. napose kinematogra lagođavanja i pravo obrađivanja. trajanju i ostvarivanju tog prava i sankcijar čaju njegovih povreda. dobila je većina tadašnjih država posebne zakone o autorskom pravu. radna organizacija. prava k razvila iz prava izdavanja. To je bio prvi zakonski propis koji je priznao autorima još jedno od te meljnih autorskih imovinskih prava: pravo prikazivanja. Suvremena zakonodavstva o autorskom pravu. a kinematografskom djelu muzika bitni element. zatim o prenošenju. Suvremena zakonodavstva o autorskom pravu sadržavaju naročito odredbe o objektima (zaštićenim djelima) i subjektima Medu duhovne tvorevine uvrštavaju se i zbirke < takve ako.

Le Triomphe de Flore. 1761. Nakon prestanka autorskih imovinskih prava autorsko djelo postaje slobodno u pogledu korištenja. Les Troaueurs (tekst J. France. je svoje stvaranje započeo instrumentalnim djelima: solo i trio sonatama na talijanski način sa razvijenijom formalnom građom i ekspresivnom tematikom koja karakterizira i druga njegova djela. sač inja va ju da na s na r oč ito —> prav a um je tnik a. — J. I. izd. La Venitienne (Comedie-ballet). koja je potpisana 1961. Sonates d viola seule avec la basse continue op. Pariš 1963. 1763. pravo raspolaganja djelom. LIT. Italija 1941. 2. — Z. a u nekima i na temelju faktične uzajamnosti (reciprociteta). p. proizvođača fonograma i organizacija za radiodifuziju. Poslije kanonik crkve St. a u nekima i djela stranih. Pariš 1884. ugovor o obradi. Prava »srodna« autorskom pravu i njihova zaštita. de la Laurencie. Pravo prevođenja stranih djela je u nekim zakonima. I. Castelain. Sarajevo 1956. Poslije toga dobiva zvanje kraljevskog kompozitora (1755. među kojima je i naš. u Rio de Janeiru 1906. autorsko pravo traje u većini država za života autora i 50 godina poslije autorove smrti. francuski kompozitor (Amiens. u SR Njemačkoj 70. posebno ograničeno. Pravo javnog izvođenja i pravo mehaničke reprodukcije ostvaruje se najčešće kolektivno putem organizacije autora. Sigulinski. Hg. Ać. 1744 violinist u orkestru Velike opere. pobjegao iz Pariza i doskora zaboravljen.. Pouillet. Propriete litteraire et artistique.Rimskom konvencijom o zaštiti umjetnika interpreta ili izvođača. franc. 1768. Le Droit II. U nekim je državama rok poslije autorove smrti kraći (npr. Dock. — F. P. Međunarodna zaštita navedenih susjednih ili srodnih prava regulirana je —*. L'Academie Rovale de Musique au 18-eme siecle. Najčešće se njihovo trajanje računa od početka kalendarske godine koja slijedi neposredno poslije događaja od kojeg su ti rokovi počeli teći. Komponirao pretežno muziku koja se nalazi po sredini između tradicionalne polifonije XVI st. Le Droit d'auteur. prava na određenim izdanjima. Deux imitateurs francais des bouffons: Blavet et d'Aavergne. i to u cjelini ili djelomično. C. Od 1739 je u Parizu. naknada štete) i kaznenopravne sankcije (novčane i druge kazne). — Sidjanski — Castanos. Za života autora mogu se prenositi autorska imovinska prava ugovorima. Za pojedine vrste djela (npr. MGG. Avtorsko pravo. Droit d'auteur en dauteur France. a u nekim je državama neograničena trajanja (u SFRJ autorska moralna prava). odnosno nosilac autorskog prava može ostvarivati a. 1933. Antoine d'Auvergne. Ulmer. Bournonville). bez trunka sentimentalnosti i suvišnih ukrasa. Unver— H. Baleti: Les Amours de Tempe. Urem. Takvi ugovori su naročito izdavački ugovor. traja nje autorskih imovinskih prava računa se od smrti suradnika koji je posljednji umro. — B. njem. — E. Svestrano obrazovan i nadaren muzičar ancien regimea. — R. Američke države sklopile su niz ugovora o zaštiti autorskih prava (u Montevideu 1889. Traite theorique et pratique de la propriete litteraire et artistique et du droit de representation. der Hersteller von Tontragern und der Sendegesellschaften in internationaler und rechtsvergleichender Sicht. AUXCOUSTEAUX. Austrija 1936. 1753. — R. La Propriete litteraire et artistique. Argentina. u Caracasu 1911. Pariš 1934. ugovor o emitiranju. Enee et Lavinie. Pariš 1953. 1764 i Le Prix de la valeur. označi ime autora. Za Francuske revolucije izgubio službu. Karijeru započeo kao violinist u Clermont-en-Auvergneu. droits voisins ou connexes. Engelke. On T he L aw of C opvright. U slučaju autorove smrti autorska imovinska. konac XVI st. 3. R adojković. God. iduće godine prešao u novootvorenu Opera Comique. Međunarodna zaštita prava »srodnih« autorskom pravu. Droit d'auteur ou copyright. u SSSR 15. Urugvaj 1939. susjedna ili srodna prava i neka druga prava kao što su npr. u Španjolskoj 80 godina). Miinchen—Berlin 1957. Prvi instrumenti takve zaštite bili su dvostrani međunarodni ugovori. Naša zakonitost. Skandinavske države 1961. subjektima. u Japanu 30 godina). Allfeld. SR Njemačka 1965 itd. djela objavljena pod pseudonimom) postoje posebni rokovi. prema kojem samo autor odlučuje da li će svoje djelo učiniti pristupačnim javnosti. U središtu su njegova stvaranja scensko-muzička djela. u stilu talijanskih buffo intermezza. za fotografska djela. neighbouring rights. — Ž.. I. Ljubljana 1960. L'annee musicale. Prvi i najpotpuniji takav ugovor je -> Bernska konvencija za zaštitu književnih i umjetničkih djela potpisana 1886. ali prožeta pravim galskim duhom. U većini država autorskopravnu zaštitu prema domaćim propisima uživaju djela domaćih državljana (kriterij državljanstva) i djela stranih državljana koja su prvi put izdana ili objavljena na teritoriju te države (kriterij mjesta prvog izdanja). ugovor o prilagođivanju. Štempihar. za vrijeme trajanja tih prava ili na kraće vrijeme. Zakonska ograničenja autorskih imovinskih prava postoje naročito *u pogledu korištenja radi osobnog usavršavanja. prema kojem autor ima pravo da se protivi svakom mijenjanju djela kao i svakoj drugoj povredi koja bi vrijeđala njegovu čast i ugled. 1912. Wittenberg. ugovor o snimanju. Pariš 1911. Trajanje autorskih prava je u većini država ograničeno. 1966. Campardon. Skone James (izdavači). 1634 ponovno pjevač (altist) i 1642— 51 glavni dirigent Kraljevske kapele (Sainte Chapelle) u Parizu. 1751. . Histoire de l'edition musicale ou du droit d'editeur au droit d'auteur (1501—1793). LIT. . Za povrede autorskog prava predviđene su građanskopravne sankcije (najčešće. The Law of Literarv Propertv. 23. u Buenos Aieresu 1910.izv ođač a ->■ prava proizvođača fonograma i -> prava organizacija za ra- diodifuziju.— J. Vade). i stila (baroknog) što ga je uveo Lullv u XVII st. 1760. AUVERGNE (Dauvergne). Pariš richt Der Schutz musikwissenschaftlichen Editionen nach dem neuen Urheber richt. Ph. U novije doba sklopljena je u Ženevi 1952 -> Univerzalna konvencija 0 autorskom pravu. Alphee et Arethuse (opera-ballet). kao i slučajeve u kojima autor ne može uskratiti davanje dozvole (prinudne licence). — L. 1951. u Brazilu 60. A. francuski violinist i kompozitor (Moulins. Djelomični propisi o pravima umjetnika — izvođača donijeti su u SFRJ 1953. — Ph. Artus. Les Rapports entre 89 SUSJEDNA ILI SRODNA AUTORSKOM PRAVU 1957. kinematografskim djelima i dr. zabrana vrijeđanja autorskog prava. isprva član kraljevske komorne muzike. ukoliko nije anonimno. posebice opera Les Troqueurs. : E.AUTORSKO PRAVO — AUXCOUSTEAUX samim zakonom nije drukčije određeno. ugo vor o prikazivanju. pravo na poštivanje djela. 3 i 4. Potreba međunarodne zaštite autorskih prava javila se naročito u drugoj polovici XIX st. Ako je djelo stvoreno suradnjom dvaju ili više autora. Cleveland i New York 1957. 1751. 1758: Les Fetes d'Euterpe (opera-ballet). sadržaju i trajanju razlikuju od autorskog prava. Njegovom je zaslugom znatno obogaćen repertoar tih ustanova djelima suvremenika (simfonije Havdna. Međutim.: E. oduzimanje predmeta kojim se vrši njegova povreda. Copinger and Skone James. osobno ili putem zastupnika. LeDesbois. Das Urheberrecht an Werken der Literatur und der Tonkunst. 1613—27 (ili 1616—27) pjevač kapele kralja Luja XIII. uz naknadu ili bez nak nade. en II. U nekim državama uživaju zaštitu i djela stranih državljana koji imaju prebivalište na teritoriju te države. 1739. izd. Olagnier. 1752. citiranja odlomaka. IN STR U MEN TA LNA : Concerts de sym phonies a 4 parties op. Autor. U SAD autorska imovinska prava traju 28 godina od objavljivanja djela s time da se taj rok može produžiti još na 28 godina. ova opera označuje prijelaz iz vaudevillea u pravu opera comique i smatra se prvom francuskom komičnom operom. nastave. oni nisu u dovoljnoj mjeri osiguravali međunarodnu zaštitu autorskih prava. Nachbarrechte ili verivandte Schutzrechte. Beograd 1966. p. a 1751 dirigent. ima pravo da ih povuče iz prometa (pravo povlačenja). pa se pristupilo sklapanju višestranih međunarodnih ugovora. ali se po objektima. Pariš 1908. Ova prava pojavila su se u vezi s autorskim pravom i najčešće su normirana u okviru pojedinih zakona o autorskom pravu (Velika Britanija 1911. prelaze na njegove nasljednike. Općenito. X izd. J. Der Schutz musikwissenschaftlichen Editionen nach d h MF 66 E UlU h b PRAVA (engl. U nekim državama plaća se naknada i za korištenje slobodnih djela (domaine public payant). — Pariz. oko 1656). tal. opere Gosseca i Glucka). De Roure đuPaulin. I. maltre de musique de la chambre) i vrhovnog intendanta kraljevske muzike (1764. L ičnopravni (moralni) elementi autorskog prava.: \'. anonimna djela.. Antoine d'. Plaisant. L ondon 1965. — K. ugovor o prevođenju. D JE L A. u Meksiku 1902. iz kojega proizlazi dužnost da se kod svakog iskorištavanja djela. — P. surintendant de la musique du Roi). ugovor o izvođenju. Desbois. Zakoni navode slučajeve u kojima se autorsko djelo može koristiti i bez dozvole autora (zakonske licence). — H. 1780—82 (zajedno sa Gossecom) i 1786—90. Učio u pjevačkoj školi ka tedrale u Saint Quentinu (J. u Habani 1928 i u Washingtonu 1946). U nekim državama svrstavaju se među a. 1739. Sonates a 2 violons et labasse op. a ako je pustio u promet primjerke djela. diritti connessi) . Jacques de VHdpital. Čehoslovačka 1953. djela primijenjene umjetnosti. Begrad 1964.). a uglavnom i moralna prava. Autorska moralna prava sačinjavaju posebice: pravo na priznanje autorstva. Der Rechtsschutz der ausiibenden Kiinstler. II 1797). umro u bijedi. kada se počela sve više razvijati međunarodna razmjena kulturnih dobara. Hercule mourant. Etude sur le droit d'auteur. — DRAMSKA. — Desbois. Pariš 1957. u Poljskoj 20. LIT. Pyrrhus et Polyxene. —■ M. u nekim dulji (npr. državljana koja se u materijalnom obliku nalaze na teritoriju te države. Zagreb 1962. X 1713 — Lyon. Canente. Djela stranih državljana uživaju zaštitu u većini država i na temelju odredaba međunarodnih ugovora. Uz to je 1762—71 član uprave pariških Concerts spirituels i u tri navrata na čelu Velike opere: 1769—76.. fotografijama. La vie et les oeuvres d'Antoine Dauvergne. 1633 magister puerorum katedrale u Amiensu. informacija. 1771. Skone James i E. Načini računanja navedenih rokova nisu u svim zakonima jednaki. Pariš 1954. Spaić. 1758. E. 1762. Miinchen 1928. Pariš — H. III izd. Nešto 0 međunarodnoj zaštiti prava srodnih autorskom pravu. Opere: La Coquette trompee. gdje postiže velik uspjeh operom Les Troqueurs (1753).

oko 1650 i 1655. I. . 1948. Prod'homme. ustanove za organizaciju muzičkih i k: festivala. 1631. umjetnički. psalmi za 4—6 glasova. sada je muzički saradnik Radio-televizijs DELA : Varijacije za orkestar. njemački orguljaš (Eilenburg. Les Meslanges d'Aux-Cousteaux. jer su tek pripadnici tih generacija radikalno prekinuli sve veze s tradicijom prošlih muzičkih razdoblja. ORKESTRALNA. balete La Grisi (1935). mnogi članovi zbora postali su znameniti pjevači. Smijers. U svoje vrijeme najveći medicinski autoritet arapskog svijeta. Grademuitz. section Pariš. 1755. ozd objavili su R. Stilski njegove koreografije stoje na prijelazu iz baleta belle epoque i ruske baletne škole. F. Vi. III 191 Aarona. LIT. 1937 preselio u Ameriku i studije kod E. Lammers (Oeuvres vocales et instrumentale*. 1883 —). Od 1736 bio ljaš u Newcastleu. DJELA. 1643. 18. 1614. II. XI 1894 — New York. Concertino za flautu i gudače: strings. Gerold. Josif). 19 mak iz »Knjige oslobođenja* obj. 1752 (dopunjeno 1753). Gardinijem). 1765. 1651. 28.. 1951 . 8 koncerata za orgulje ili čembalo op. — Th. II 1709 — 10. Schubert i Ch. 1956. Studirao u Amsterdamu (D. G. 193 Farmer (na engleskom u Studies in Oriental Musical Instruments. koreograf i pedagog (Pariz. među ostalima. Antoon. Recherches 1963. 1780). Les Musiciens de la Sainte Chapelle du Palais. Mathieu. VI 1934). Berlinu (F. Mathieu mis en musigue a trois parties selon Vordre des douze modes. Prije Tridentskog koncila (1545) kompozitori su često obrađivali proširene i parafrazirane verzije izvornog teksta. solo-pesme Jezero i Psalm* AVENARIUS. Marcella s engleskim tekstom i autorovom biografijom. S. — Priručnik za solo-pjevanje Ujt mijn practijk. Iako se izraz a.. NOVA IZD. Četiri simfonije: I. 1766. : !943 —)• Kompoziciju studirao na Muzičkoj akademiji gradu (E. s mpetim kromatskim harmoi istočnjačkim prizvukom. Thomas. od 1927 predsjednik Vereeni-ging voor nederlandsche Muziekgeschiedenis. Milner. 11. za 5—6 glasova. The Song of Eilat. A. de Lange). 1644. Gounod. maitre de musique de la Sainte-Chapelle du Palais. ORKESTRALNA: Simfonietla. Ecritsde musiciens (XV e— XVIII« siecles). LIT. Geminiani). LIT. Risto. Music and Musicians in Israel. VOKALNA: Les Quatrains de M. a. 2 knj. 1942. ustalio se običaj da se komponira tekst uz primjenu motivičke građe koralnog napjeva. U zapadnoj se liturgiji upotrebljavao obično kao tekst za ofertorije marijanskih blagdana. on se ipak dovodi prvenstveno u vezu s avangardnim kompozitorskim generacijama koje su se pojavile poslije Drugoga svjetskog rata. 1769. Sti Italiji (F. Mahmud el-Hefni (na njemaČkon Ibn Sina's Musiklehre. zborovi a cappella. Leiden 1965. I I . U ranim djelima pod utjecajem je francuske poslije 1940 priključuje se nastojanjima za izgrađivanjer nalnog muzičkog izraza Izraela. Koreografirao je. DJELA: dvadesetšest koncerata za orgulje ili čembalo. AVSENIK. 1916. Bes i molitva i Burleska. A. 1946. politički (npr. The Musical Times. zbor Psalm 100 za zbor i duhače i dr. grupa ili pojedine osobe koje predvode. zbor i orkestar.. Charles Avison. Octo Cantica Divae Mariae Virginis secundum octo modos. 1756. ? — ?). Pariš 1900. Plesanje je započeo učiti 1894 u baletnoj školi Pariške opere. — Zborovi s orkestrom (Decora Lux. David. Cherubini. De Koordirigent. V. Paraphrase des Psaumes de David. — VOKALNA: Kiril i Metodij 1969: kantate: Makedonija. 26. Saska. AVE MARIA (lat. : dva različita fragmenta o muzici iz »Knjig. Willaert. Sibir. kidajući s tradicijom i pronalazeći nove mogućnosti razvoja. Scarlattija. radničke klase). : Carra de Vaux. 1955 . — DRAMSKA. Noels et cantiques spirituels. koreografska slika j božanstava planetarija.: Missa quinti toni obj. Kiel i W. 980 — Hamadan. 1954. koje bi ih mogle kočiti u njihovom traganju za novim. Die versunkene Burg). 1037). 1742— u 4 knj. Njegova rasprava An Essay on Expression izazvala je vrlo žive diskusije među engleski] čarima onoga vremena. Njegov je učenik bio A. 1. 1945. 1953 (prva izvedba 1961). 1947—54 predavao na univerzitetu Columbia. L'Art du chant en France au X\TI e siecle. Debar. Vilko -> Ovsenik AVSHALOMOV. Amsterdam. God. oko 1757. Les Messes d'Aux-Cousteaux. govori 0 intervalima. 4. simf. de Laborde (Essai sur la musique ancienne et moderne. koncert za violinu. 1. kompozitor (Selci. Convivium musicale. 2 Con violinu i klavir i za violončelo i klavir i dr. književni. 3 Ouatrains obj. skica P tungs. Messire A. — VOKALNA: Inscriptions at t. Tel Aviv AVISON. simfonijska pjesma Elaine en Lancelot. tonskim rodovima i sistemima. 1 1950 i IV. —A. Avicenna. Djela su mu formaln sadržajno raznolična. Osnovao i 1890—1918 vodio pjevački zbor Amsterdamsch A Cappella Coor s kojim je koncertirao širom Evrope izvodeći djela starih nizozemskih majstora. 24 sonate za čembalo uz 2 violine i (4 serije): I op. I. I" Studirao na Konzervatoriju u Zurichu. 1758).— J. arapski filozof. recitatora. Sredinom XVI st. 1641. 1946 generalni sekretar 1 filharmonije. The Takmg' Kuan. — Isti. 1908). M. DJELA. 1935. — R. DJELA: simfonija u F-duru. Strasbourg 1921. — Minijature i Suita za klavir. II 1861 — Bussum. I I I .: P. 1652. — KOMORNA: gudački kvartet. G. V 1770). a od 1924 kao direktor Baletne škole pariške opere. Pariš 1912. po svemu sudeći najznačajniji I prilog muzičkoj nauci »Uvod u muzičku umjetnost« (Ma Sina 'at al-musiql). 7. Albert. — KLAVIRSKA: Firsi Miriam. rado uzimali taj tekst za solo-pjesme uz pratnju orgulja ili klavira (L. Zambelli. Bulletin de la Societe d'etudes du XVIIe siecle. Od 1919 bio je direktor Muzičke škole u Utrechtu koja se pod njegovim vodstvom razvila u konzervatorij. rusko-američki koi (Nikolajevsk. 1931—35 nastavnik u Alexandriji i Kairu 45 predaje na Konzervatoriju u Tel Avivu a od 1945 n Teacher's Training Collegeu. američki kompozitor (Tsingtao. Brenet. Publications delaSIM. Opere: Alex -Hašmonit. 16. 1955 i dj David and Goliath. u ustanovi uz koju će biti vezana cjelokupna nje gova umjetnička djelatnost. — Rasprava An Essay t Expression.90 AUXCOUSTEAUX — AVSHALOMOV (al-Qanun fi't-tibb). Tocha (Los Angeles) i B. Bacha iz zbirke Das Wohltemperierte Klavier). među prvima u Engleskoj. Rheinberger). 1951 Sources of Arabian Music. AVANGARDA (prema franc. — Psalm Cantata za zbor. God. — Izdavao djela starih nizozemskih majstora (A. Koralna se tema uzimala ili kao materijal za slobodnu polifonu obradbu. — CRKVENA: 8 misa za 4—6 glasova . .) c i muzičku teoriju. 1965 i Rođen k horovi: Sckerzando. d'Erlanger (na francuskom u La Musique arabe. općenito.. ad imitationem moduli »Quelle beaute. predvodnica). solo-pjesme.). 6 koncerata op. oslobađajući se tako sila. AVIDOM. . 1911 postao partner tada najpoznatije balerine C. Opere: Kuan Yin. II. £ Oratorij Ruth (sa F. En Each Generation. Vezilka. 1744. 6 mortels«. francuski plesač. I u Parizu. iLIT. Ać. Pariš 1963. studirao u Pekingu. — Opera De Heidebloem. Od 1919 djelovao je kao maitre de ballet. Izdao je: Horticello . Osobito su kompozitori XIX st. 1931). tzv. or| koncerte u pretplati. kao orguljaš u Hildesheimu. Esenski skici za flautu i klavir . NOVA IZD. Little Ballet for Daniela i dr. 1760 i IV op. 1. God. koji je za harmonijsku podlogu svojoj melodiji upotrebio preludij u C-duru J. Aaron. Glavno žarište i stjecište muzičke avangarde u svijetu predstavljali su pedesetih godina ovoga stoljeća tečajevi za novu muziku u -> Darmstadtu. — DRAMSKA. Garthom priredio je za štarr psalama B. II op. 5. Auxcousteaux. Pariš 1962. duhački kvintet. — široko uzevši — može primijeniti na čitav niz kompozitora. Od 1914 djelova« proučavao kinesku muziku i komponirao niz djela koja s< na kineskoj tematici a sadrže i autentične kineske melodi uspjeh imao i kao dirigent. Menahem (pravo ime Menahem Mahle stein). The Plywood Age. t A VISTA (a prima vista) -> Prima vina '■ AVRAMOVSKI. Folk Symphony. a zatim u Londonu. 1951. avant-garde prethodnica. Bargiel) i Miinchenu (J. B. Jacob. Djelovao u prvoj polovici XVII st. 4 del kamerni sastav. Avicenne. II. AVERKAMP. vođi Portland Junior Symphony. izraelski kompozitor (Stanislawow. I 1908 -dirao na Američkom univerzitetu u Beirutu i kod H. ili kao cantus firmus u jednoj dionici. 1933. Treći. Bio je izvanredan poznavalac plesačke tehnike i izvrstan pedagog. koji već od početka XX st. naziv za one suvremene kompozitorske generacije koje su kao svoj glavni stvaralački zadatak postavile traženje i pronalaženje novih oblika muzičkog izraza. engleski kompozitor i muzič (Newcastle-on-Tyne. Missa super benedicta). nije se sačuvao. članci u raznim časopisima. Amorischer Gesanglein. djelo koje je u latinskom prijevodu na evropskim fakultetima kao temeljni udžbenik medi< XII do XVII st. Brass za glas. nadahnjuju i predstavljaju neki pokret. 6. pantomima Sjene tamjana. 1656 (IV izd. 10. Bloch-Michel. u 6 rasprava XII poglavlja. U svom glavnom djelu »Knjizi ozdr. I. 1925 i Veliki zid. 1954. Missa quinque v. 1910. prirodoslovac i liječnik (Afšana kraj Buhare. 1933. je komponirao prvu : veliku historijsku operu. 1967. anđeoski pozdrav Bogorodici. 12 koi 9. plesne suite) i Viridarium musicum. — Isti. AVELINE. Zdravo Marijo). — Preradio je u obliku koncerta D. . Meslange de chansons. ritmu i k čiji. — Zajedno sa J. nizozemski kompozitor i zborovođa (Willige Langerak. 1948. Farmer of Arabian Music. . U muzici. 1947 nastanio se u Ne\ DJELA. III op. gdje je. 1957 i VI. pridonose stvaranju suvremenoga muzičkog izraza. ORKESTRALNA: šest simfonija: I. Abu'AH al Husein ibn 'Abd AHah ibn Sina). AVICENA (arap.: A. Recherches 1961—62. N. Elvire (! 937)) Jeux d'enfants (1941) i prolog za Indes galantes (1952). od 1952 direktor umjetničke sekcije Jerusal vention centrea. 1958. vidirana 1958). 1638. Evocations za klarinet i komorr — Komorna i klavirska muzika. Suite de la premiere partie des Ouatrains de M. koncert za klavir. 1940. MGG. 1630 (5-gl. Napisao »Kanon medicine« 2. DJELA. A. London 1929. ] CKina. en vers francois. Rogersa (Rc God. (Kitab aš-Šifa) koje ima karakter enciklopedije (18 sv. Reboud. — H. Iste muzičke teme obraduje i u »Knjizi oslobođenj tab an-Nagat). — KAMERNA: gudači sonata za 2 violončela i klavir . : M. Mediterranian Sinfonietta. Prophecy za tenor. J. pjesme. dotada zanemarenih. Charles. Dć..

s dijelovima improvizatorskog karaktera. 1928 . 1948. 1938 sonata za violinu i klavir. inspirirajući se legendama Maja. — Obrade moravskih. R. Osim toga. simfonijeta. hanende Džabar Karjagdi. sonata za violončelo i klavir. klavirski trio. 1930 i IV. Oxford 1926. Amirov (opera »Sevilj«. Šest simfonija: I. IV. Ipak. AYALA. imitacijska odstupanja od unisona) javljaju se kod pjevača uz pratnju instrumenata. graduali. 3. Varialni suita. ali samo do početka PLES UZ INSTRUMENTALNI ANSAMBL. gudački kjemanča. a povezana su s imenom -> Uzeira Hadžibekova (1885— 1948). za mnoge raznorodne muzičke oblike. da se pojedina područja odijele i promatraju kao zasebne cjeline. AZERBAJDŽANSKA MUZIKA. strofna pjesma u jednostavnom homofonom stilu za vokalni ili vokalno-instrumentalni sastav. vrsta timpana nagara i vrsta citre kanon. autorom prve nacionalne opere »Lejli i Medžun« (1908). Tribu. G. 1. moći će se utvrditi. rasprave. El Hombre Maya. 1922 i I I I . Primavera. KytUka z Moravy. /. Tokom mnogih vjekova azerbajdžanska narodna muzika razvijala se u znaku jednoglasja. 1942 2 simfonijske pjesme : Smutky a nadčje. od kojih je najrazvijeniji dastan. Poznati narodni instrumentalni ansambl (Sazandari) osnovali su početkom XX st. posebno se istakao na području vokalne muzike. Rsajev (2 violinska koncerta) itd. francuski muzički pisac i kritičar (Bordeaux. Hadžibekov (balet »Gjuljšen«. Appassionata. Plaine and Easy Introduction). Noc. simfonijski mugami). Keldiš. 1946. The English Ayre. ako se analizirajući kulturnu baštinu azijskih naroda bude išlo putem postepenog odjeljivanja historijskih naslaga. VI 1887 — Prag. 1912. i nadalje ostavljala netaknute izvorne značajke i pučko obilježje svake pojedine regionalne muzičke vrste. da vrijeme od VII do X st. Novaka. da se konačno nađu u središtu ki neskog carskog područja. različiti burdonski tipovi. Paisaje. suita. Premda se ne može reći. ne može se govoriti o nekoj jedinstvenoj azijskoj muzici. Rustamov (pjesme. veoma su omiljeli tzv. II. 1924. međutim. Postoji 7 temeljnih mugama istih imena kao njihove odgovarajuće ljestvice. meksički kompozitor i dirigent (Abala. također u improvizatorskom stilu. vjerskim. Javlja se u engleskoj muzici XVI st. Tamo je utemeljio i Yucatanski konzervatorij. Dictionnaire musicokumoristique. La verite sur Rouget de V Išle et la Marseillaise. a nalik je na talijansku —> canzonettu ili balletto. Nejedly). 21. 1931. — U Kayil Chaac za sopran i orkestar. Odatle su se utjecaji širili dalje na sjever u pokrajinu Po-hai. teško je postaviti makar samo i približni kri terij za opće-azijsku stilističku bazu. To je još opravdanije. nastalih u toku dugih vremenskih razdoblja na temelju međusobnih povezanosti i utjecaja. Najrasprostranjeniji su instrumenti: žičani. 1926. Studij violine završio na Konzervatoriju u Mexicu. Mnogostranost muzičkih pojava. XII 1875). Yucatan. 5. — SPISI: Moravske opery v XVIII stoleti (disertacija). — Komorna i klavirska djela. — KOMORNA. 1923 . za koje su karakteristične bogato ornamentirane i ritmički raznovrsne melodije.). Narodni pjevač ašug (od tur. A. 1939. Osim kraćih narodnih pjesama i plesova. F. današnju Mandžuriju i Koreju. obrede. AZIJSKA MUZIKA. AYRE (aire.. 1947. Eroica . 1918.. 1925 . — P. 1928. Yaax U ha. XII 1932 —). — CRKVENA: kantata Stabat Mater. Jednostavniji oblici višeglasja (heterofonija. 1933. duhački kvintet. 1874.: G. sa vie et ses oeuvres. ruskih i šleskih narodnih napjeva za različite sastave. Surađivao u nizu pariških novina (Le Menestrel. koje su ovisne o rasnim. Žalmy. ORKESTRALNA. Prva djela azerbajdžanske umjetničke muzike nastala su u XX st. Četiri gudačka kvarteta: I. unatoč nekim međusobnim utjecajima. 25. 1912. Tri sonate: I. III 1813 — Pariz. 1929. 2 sv. I 1949). Ima bogat solistički repertoar koji zahvata od ba rokne do avangardne muzike. 1936 i Patriotica. 1940. Podzimni koupel. Dž. a zatim osnovao i vodio simfonijski orkestar u Meridi. Dolmetsch. U plamene. 1930 . Melikov (balet »Jlezenba 0 jtwd6y«) A. 1922. Pisni o domovu. La France musicale. Muzika ove opere pretežno je u stilu mugama uz pratnju tare i kjemanče. zatim bubanj gaval. kada su granice Kine sezale na zapad gotovo do Kaspijskog jezera. tonalitet i sadržaj. trzalački tar i saz. To je razdoblje. inabi. 1923.). 1922. članci. Muzičar programnog smjera. Srejovića na Muzičkoj akademiji u Beogradu a usavršavao se u Parizu i Sieni. koji imaju ustaljenu (tipiziranu) melodiku. u libretu je navedeno ime pojedinog mugama kao podloga pjevaču za improvizaciju. ako se uzmu kao primjer bezbrojni tonski sistemi. i balaban (sličan duduku). Đ. gdje im se priklonio pučki muzički stil naroda Moho. 91 i prvu azerbajdžansku operu s revolucionarnom tematikom »Negris« (1935). 1946 . Nastupao kao solista i kao član Beogradskog duvačkog kvinteta u mnogim gradovima u zemlji i inostranstvu. Balada 0 oćich topičovych. 1924 II. Magmajev komponirao je operu »Šah Ismail«. opsežne vokalno-instrumentalne pjesme. Dvofaka. 1864. ORKESTRALNA: simfonija. LIT. 1870 (pod pseudonimom »Docteur Aldo«). Kompozitor indijanskog podrijetla. Simfonijska uvertira. Kantate Moje matka. melodijsko obličje (»kalup«). J. mirzai. žurna (tip šalmaja). Vinogradov i dr. ali još u većoj mjeri. sa vie et ses oeuvres. 1935 . K.: A.AXMAN — AZIJSKA MUZIKA AXMAN. Hadžijev (5 simfonija. DJELA. Morlev. Pri tom su glavno značenje imali muzički elementi koji su dolazili ponajprije iz Indije preko istočnog Irana i miješa jući se s tokarijskim utjecajima prodirali na sjeveroistok. traži. 1874. AZANJAC. Russland. Kompozitori novije generacije su Kara Abulfas-ogly Karajev (baleti. 1920 i Jasno. Rossini. kada se njen živi pomorski promet odvijao ne samo s Indijom nego je išao čak do Perzijskog zaljeva i kada je carski dvor dinastija Sui i Tang bio središte koje je služilo kao uzor kulturnih nastojanja svake vrste. Sljedbenik A. Zidna slika iz pećina Tung--huang. kompoziciju učio privatno kod V. provincija Kan-su. 1929 Sobotecky hfbitov. 18. 1927. Ilonka Beniaćova. Giocosa 1927 . Warlock. u svoja djela unosi folklorna obilježja. 1925 . koje pjevaju hanendi. Tragica. Patioramas de Mexico. ipak je po uzoru na carski dvor prevladala jedna određena muzičko-izvedbena praksa koja je. Kompozitor A. La Transposition par les nombres. koji zbog svoje raznolikosti već unaprijed onemogućuju svaki pokušaj sjedinjavanja. Studirao na Konzervatoriju u Parizu. 1952. 2. Studij muzikologije s doktoratom završio 1912 na Univerzitetu u Pragu (Z. 1936. 21. 1937 i Vdnoćni zpiv. II. flautist (Kragujevac. Njegovi zborovi i kantate od likuju se snažno izraženom melodikom i dobro ostvarenim kontrastima. 1940. 9 ciklusa solo-pjesama : Vzpomindni. 1924 . tarist Kurban Primov i kjemančist Šaša Oganezešvili. da je u to vrijeme na području muzike došlo do stvaranja jedinstvenog tonsJcog jezika. koncert za klavir. Njegove simfonijske suite izvode se često i kao baletna muzika. V. Daniel. 1936. 9. a stanovništvo joj se sastoji od raznih rasa i naroda s vlastitim kulturama. SPISI: Feliden David. 1963Bi. Emil. Duha. 1863. Les doubles croches malades (zbirka članaka. koncert za violinu 1936. a zatim elementi iz Indokine koji su se iz današnjeg Amana i Kambodže također širili prema sjeveru. 1946 . kompozicije za orkestar narodnih instrumenata). MGG. XI. English Songs and Dialogues of the XVI and XVII Centuries. A. simfonijska i komorna muzika). od plesova gazaki. kulturnim i povijesnim uzrocima. Alcxis Jacob. V. zborovi. kompozicije za orkestar). 1940. Wdldman. Leoš Jandček. III. Kod engleskih muzičkih pisaca XVII st. III. Opinion nationale). —■ VOKALNA. svoj kasnoromantički muzički govor obogatio je tekovinama suvremenog konstruktivizma. VII 1908 —). 1921 . solo-pjesme uz klavirsku i orkestralnu pratnju i dr. DJELA. s. engl. duhački naj (vrsta flaute). uzundara i dr. dvostruki koncert za violinu i violončelo. 1932. osnivao i vlastite muzičke časopise: La critique musicale (1846) i Les doubles croches (1874). Budući da je Azija samo geografski pojam. Miodrag. dopušta pretpostavku o postojanju jednog kontinentalnog zajedničkog stila. — KLAVIRSKA. 1944. . izraz aire istovetan je s modusom: sthese aires which the antiquity termed Modi« (Th. U mugamima se izmjenjuju pjevački i plesni dijelovi.. 1926. simfonijska pjesma). Sonatina charakteristickd. razdoblje dinastije T'ang (618— 907). svaki od njih ima svoju karakterističnu gradu. Isto vrijedi. moteti i dr. studije. 1924. Od 1913 do smrti arhivar Nacionalnog muzeja u Pragu. sredstva i načine izvedbe. koncert za violončelo. Pamdtce velikeho človčka. češki kompozitor (Rataje kod Kromžfiža. Najprije svirao u različitim orkestrima. simfonijske suite : Un antiguo cemeterio. Ditirambica. ašik) oslanja se na pučke mu-zičkopjesničke oblike. La Presse. 1924 i dr. 1922 . Le Siecle . tarakjama. DJELA. 1938. 1864. Dinlomirao kod J. AZEVEDO. mugami. LIT.

Musik des Orients. Biicken. — P. AZNAVOUR. pa su se tako izgubili i počeci zajedničke muzičke izvedbene prakse. A. La Musique du Cambodge et du Laos. Biscaglia. Pariš 1962. Musikvvissenschaft und Kulturkreislehre. a od 1955 : je u mnogim filmovima. Die koreanische Musik. Eguzkia Nora. — Chung Sik Keh. The music of the Mongols.). 1911 i Urlo. AŽARAGS. Vi. 1897 o u Bilbaou baskijsku školu s kazalištem za koje je napisao n zarzuela.ondichery 1937.: R. Hood. Zortzikos za glas i klavir. Resureccion Maria de. Stockholm 1943. Cdnticos a Nuestra Senora.).. Watermann. je sakupio oko 2000 na napjeva. La Ville). 5. Hitchock. Sasi -es-kola i Aitart Muzička komedija Colonia inglesa. Hobbs). Džakarta 1937. C (pravo ime Charles As urian Garabed). zatim elementi stare stražnjoindijske muzike u tzv. Lemindano i Andrd Urraha. islamizacijom i mnogim drugim zbivanjima povijesnog značenja. Asiatische Musik. MGG. Zato se kao osnovne cjeline muzičkih područja mogu smatrati najprije prednja Azija. središnja Azija i sjeverna Azija. — Zbirka baskijskih 1 napjeva Cancionero popular z sv. 1924—). Die Musik der Nationen. kad ga je nakon najezde Kitana nestalo. DJELA. DRAMSKA. Farmer. The nuclear theme as a determinant of patet in Javanese Music. J. 1934. Danckert. Groningen 1954. Reciprocical influences in music 'twixt the Far and the Middle East. — W. Lachmann. jer svako od njih predstavlja izvjesno šire jedinstvo u duhovnom i kulturnom pogledu. — H.. V. — Tran van Khe. Siamese Music. I je pjevačku karijeru z još 1941 veći uspjeh i i čiju postigao je istom CH. kompozitor i folklorist (Lequeitio. 19 AZIONE SACRA -> Oratorij AZKUĆ. — H. Propašću kineske dinastije Tang izgubio se i njezin utjecaj na svim područjima. Grundlagen der antiken und orientalischen Musikkultur. The Balinese wajang Koelit and its music. Dok joj na kontinentu nije kasnije ostalo nikakvih tragova. — C. AZNAVOUR Oko 1960 postao je jec najpopularnijih pjevača Francuske. a odlikuju se poetskim prikazivanjem stvarnosti La Mamma. — H. Herrmann. Journal of the Royal Asiatic Society. Berlin 1963. Ćoro y tres estrofas en San Josi. H. Breslau 1929. La musique vietnamienne traditionnelle. Mnoge promjene uvjetovane seobama. Husmann.). a onda teorije.: J. nasilnim prodiranjem stranih naroda. Sambamoorty. 1923—24. Subird. od kojih je gotovo polovicu uzorno sredio. Ziirich 1935. Leipzig 1937. A. — E. Die Musik der aussereuropaischen Volker. G. Zbog bezbrojnih pojedinačnih muzičkih pojava Azija se mora danas podijeliti na nekoliko velikih autonomnih područja koja se neće uvijek slagati s geografskim i nacionalnim granicama. utjecale su i na mijenjanje i preslojavanje u muzičkom pogledu. A1GG. instrumenti i običaji iz Irana.). p> filološkim i etnomuzikološkim komentarom te izdao U| Cancionero popular Vasco (12 sv. — 5. Apres Vamour.). Echardt. Madras 1941. — Bibliography of Asiatic Musics (sastavili R. New York 1943 (talijanski prijevod 1963). — M. Paso de chimbos. I. Poleman i C. Berlin i Ziirich 1943. španjolski filolog. Njegove chansone govore najčešće bavi. P. Z \'iscaytik Bizkaira. Bangkok 1948. LIT. — A. Lichtenwanger. Existencia de la mušica poput i La Mušica popular vasca v (oboje u predgovoru zbirci nero. Anthropos 1937. te samo veoma slaba sjećanja na sirijsko-nestorijansku liturgiju u ritualu budističke sekte Šingon. — F. — C. Jesusen Biotzi Cdnticos religiosos. Northern Indian Music (2 sv. Sachs. S. — SPISI: La Mi pular vascongada (sadrži i 14 1 ziranih narodnih napjeva). fn šansonjer armenskoga jetla (Pariz. piše i t< za chansone. Naturvolker und musikalische Hochkulturen des Ori ents. — CRK Oratoriji: Daniel.92 AZIJSKA MUZIKA — AŽARAGS 9. South Indian Music (4 sv. Hedin. Bose. London 1949 i 1954. Danielou. opere Orlzurri. A. 1951. VIII 1864 — Bilbao. The Rise of Music in the ancient World East and West. Te Deum. 1913. XI 1951). Resurea ria de Azkue. a onda Indija i jugoistočna Azija s otocima. L don en nuestra mušica popular . T. stilu linyi.. McPhee. Tada je započeo studirati muziku i to najprije u E zatim u Parizu na Schola cantorum i konačno u Bruxelle: tujući po baskijskim selima A. Danielou. — Duriyanga Phra Cheti. LIT. 1947. X st. — A. letonski narodni instrument od kozjeg . Izvrstan poznavalac baskijskoga jezika. zaslugom posredničke uloge naroda Moho sačuvani su u Japanu u prvom redu ostaci njegove svojevrsne muzičke prakse (bugakuj.

1946 i 1948. trio za flautu. Naziv za polustepensko sniženje tona h. MocKBa 1961. suita. Sovraposizioni II za 5 duhača. Pijper. 1936. — Kantata The Hollov: Men za soliste. Šaporin). 1950. Concertino za klavir i orkestar.B. kada se priklonio 12-tonskoj metodi komponiranja. Profesor matematike. rapsodija za 2 klavira). od 1957 direktor Kraljevskog konzervatorija u Hagu. 1948 i dr. 22. — Obradbe narodnih pjesama. Taj naziv nije po svuda usvojen u tome smislu. IX 1970). zbor i orkestar (tekst T. 1962. Azerbajdžan. 1937. 1959. 1959. 1934. 1962. Kratica za Basso. 1949 i za violončelo. — Solo--pjesme. — Muzička drama Ljubav za . 1957. 2 plesa. XII 1920—). 1958. BAAREN. Kompozicije za duhački orkestar i za orkestar armenskih narodnih instrumenata. je prihvatio impresionisti. Njegov muzički izraz nastao je pod utjecajem S. Scenska i filmska muzika. Za mali orkestar: Koncertna rapsodija. U početku neoromantičar. K. LIT. — KOMORNA. Dva gudačka kvarteta: I. DJELA. Koncerti: za klavir.: A. 1966. 1948. Kees van Baaren. LIT. 1963. Ko. XII 1923 — Moskva. 1952. klarinet i fagot. 27. 3ax. već solmizacijskim slogovima). — Filmska muzika. 1947 i Pjesma o partiji. uzbečki kompozitor (Taškent. armenski kompozitor (Msmna. BABADŽANJAN. Poema-rapsodija. koja je započinjala tonom a (A B C D E F G).: B. S. Muziku učio u Erevanu i na Konzervatoriju u Moskvi (klavir K. Indijska fantazija. LIT. Studirao zatim na Konzervatoriju u Moskvi (J. Wouters. varijacije. — KLA-VIRSKA: sonata In memoriam W. i. Mušica za flautu solo. 2. koncert za klavir. Arno Arutjunovič. za violinu. drugi stupanj nekadašnje osnovne ljestvice. 1957. ali je 1933. 1963. 1943—49 studirao muziku na Konzervatoriju u Taškentu gdje je djelovao kao zborovoda. 1952. X 1964). sekstet. — Kantate Oktobar. Šebaljin). sonata za violinu i klavir. APHO Ea6aA>KaHHH. armenski kompozitor i pijanist (Erevan. 2. BABAJEV. 1957. komična opera Ujak Baltazar. ORKESTRALNA: simfonija za komorni orkestar. to je b zapravo označivao ton h. brojne klavirske kompozicije (sonata. Partita za duhace. AHflpeft Ea6aeB. uništio sva svoja ranija djela.čka stilska obilježja. varijacije. 1953. Njegova se muzika i melodijski i ritmički temelji na uzbekistanskom folkloru. Pijper). BABAJEV. je bio dobar poznavalac narodne muzike mnogih istočnih sovjetskih republika. MocKBa 1966. sonatina. 30. ORKESTRALNA. posebno armenskoga folklora. — Obradbe narodnih pjesama. 1943. Na Konzervatoriju u Bakuu diplomirao 1950 kompoziciju (K. Ciklus Herojska balada za klavir i orkestar. Andrej Avanesovič. dok se za polustepensko sniženje tona h upotrebljava oznaka b flat (romanske zemlje uopće ne označa vaju tonove slovima. — Gudački trio. Eliota). polifona sonata. DJELA. B. nizozemski kompozitor (Enschede. 1952. Budući da je između prvog i drugog stupnja ljestvice postojao interval od cijelog ste-pena. 1954. 1955. Utjecaj narodnog melosa vidljiv je u većini njegovih djela koja je oblikovao pretežno u klasičnim formama. 22. 1948. Rah-manjinova i A. B. Kees van. ORKESTRALNA : simfonija. DJELA: dvije simfonijske pjesme. 1946 .: J. Sonorum Speculum. u Engleskoj i Nizozemskoj b još uvijek označuje ton h. kompozicija V. Za dalji razvoj tona b u durum i molle -* Predznaci. 1933 i II. solo-pjesme. I 1921 —). DJELA. Igumnov. 1961. Djelovao u Amsterdamu i Utrechtu. Kompoziciju učio u Berlinu (F. 2. septet. Hačaturjana kao i muzičkog folklora njegova rodnog kraja. — KOMORNA: dva gudačka kvarteta. 1956 i 1958. 2 orkestralne suite. Sabir. FpmopMH. X 1906 — Oegstgeest. — Opera Orlovska pleme. klavirski trio. Koch) i Rotterdamu (W. djela za orkestar narodnih instrumenata. 1944. uvertira Mladost. Dramatska poema. 21. Sovraposizioni I. 1964. 1962. 1946. Mušica. Karajev).

DJELA: dva gudačka kvarteta. Bio je u službi na dvoru u Napulju. — VOKALNA. Od njegovih kom pozicija (simfonije. 1. Gregorio II. 1966. 1961.domovinu. — KLAVIRSKA: Semi-Simple. Perspectives of New Music i dr. scenska muzika. Komponirao je dvije simfonije. I 1768). 10. zatim na toskanskome dvoru. Za glas i klavir: The Widow's Lament in Springtime za sopran. nekoliko godina orguljaš u Ali Hallozvs u Londonu. Composition for Tenor and six Instruments. Koncertni majstor i dirigent dvorskoga orkestra u Dresdenu. Učenik J. u Lisabonu. orguljaš i violinist (London. Historičar Sebastian Dolci navodi da je B. 1950. kasnije postigao stupanj baccalaureusa. Juilliard Revieio. 1960. Composition za violinu i klavir. muziku učio privatno kod R. BABBI. opeTa Hamza. tenor (Cesena. Philomel za sopran. 1962. 2 operete. 1956. Cristoforo. Bio je vikar kongregacije. Dominikanac. 1957. ? — ?). 19. Studirao kod Tartinijeva učenika P. Sessiona. 1950. Pepusha. vokalna djela) sačuvana je samo simfonija-uvertira kantate Augusta (1798). zborovi . BABBITT. Komponirao je sonate za violinu (ili obou) i b. Composition za 4 instrumenta. BABIĆ (BABA). Kao muzički pisac osobito se bavio problemima 12-tonske muzike. VIII 1591). Bio je član Filharmonijskoga druš tva te koncertni majstor i dirigent kazališnoga orkestra u Bologni. violinist i kompozitor (Cesena. 1965. flautu i elektronske zvukove. Na Univerzitetu u Princetonu završio studij matematike. Vision and Prayer za sopran i elektronske zvukove. 1957. God. 1946. Relata I za orkestar. Composition za 12 instrumenata. sin Cristofora. — SPISI: The Function of Set Structure in the Twelzve Tone System. njegova se djela odlikuju metodičnom organizacijom. kvartet za flautu. Profesor u Dubrovniku. Oko 1760 vratio se u Cesenu. Sounds and Words za sopran. Kompozicije mu se nisu sačuvale. djela za orkestar i za orgulje. Objavio je zbirku popularnih opernih arija prerađenih za čembalo koja je vrijedan izvor za upoznavanje izvodilačke prakse onoga vremena. Composition for Synthesizer. Variations. posebno Handelovih opera. — Obradbe narodnih pjesama. 1957. Benedikt. je direktor Elektronskog muzičkog centra Univerziteta u Columbiji i Princetonu. violinski koncerti. oko 1748 — Dresden. 1953. violinist i kompozitor (Dresden. oko 1690 — 23. c. prvi uveo koralno pjevanje {Fasti litterari Ra- . BABELL. Na istoj ustanovi predavao od 1938 matematiku. 1781—83 solist na dvoru u Dresdenu. 1961. — Filmska muzika. 1948. engleski čembalist. nazvanim synthesizer. kvarteti. 1. Beču i Madridu. sin ili brat Gregorija. solopjesme. Gregorio. Ali Set za 8 jazz-instru-menata. 1. Pjevao na mnogim talijan skim opernim pozornicama. ekonomičnošću sredstava i matematičkom preciznošću. nauke dovršio u Bologni. orguljaš (Dubrovnik. 18. B. Post-Partitions. V 1916 —). ste kavši veliku popularnost i slavu. brojni članci i studije u časopisima: Musical Quarterly. Kao solist debitirao 1731 u Firenzi. 1955. američki kompozitor i muzički pisac (Philadelphia. Alberghija. klarinet. Journal of the American Musicological Society. Partitions. te concerte grosse za gudački orkestar. Ugledni američki pred stavnik avangardnog muzičkog stremljenja. 1965. 1962. — Kantata Uzbekistanski uzgajati pamuka. IX 1723). Music for the Mass za zbor a cappella i dr. XI 1814). 1961. oko 1540 — Bosco kraj Aleksandrije. William. Milton. pjevač. New Aiusic. XI 1708 — 2. suita Bijelo zlato za zbor i orkestar. 1948 i 1954. a zatim postao profesor muzike. obou i fagot. U traženju novih zvukovnih rješenja služi se posebno konstruiranim aparatom. raznim talijanskim gradovima i rektor kolegija samostana San Giovanni e Paolo u Veneciji. ciklus pjesama Du. Ensembles for Synthesizer. 1948. talijanska obitelj muzičara. 6. 1951.

Babićeva muzika odlikuje se ne samo temperamentom već i ritmom. Enghien- . i muzički život pokazuje veliku kost. Ljubić. rkp. dečje pesme. Ko. 1917.). Prodor semitskih naroda sa zapada bio je odi za oblikovanje babilonske kulture. kompozitor i muzički publicist (Beograd. — Filmska muzika. Ba su bili vrsni matematičari i gotovo je sigurno da su utvrdili čane odnose intervala. Interpretacijom Jockea u baletu Igra karata (Stravinski) uspeo se u najviši red mladih plesačkih virtuoza.94 BABIĆ — BABILONSKO-ASIRSKA MUZIKA -les-Bains). Veliki bubanj Babilonci postavljaju vodoravno. Njegovom zaslugom ovaj amaterski hor se uzdigao do profesionalnog umetničkog nivoa. jer su muzički tei njima još uvijek često kontradiktorno prevođeni i tumačen su najbrojniji i najpouzdaniji podaci o instrumentariju j nom na reljefima i kipovima. Kasnije je taj oblik stiliziran. 1966 i dr. ORKESTARSKA: Koncerna intrada. te je B. LIT. i u koncertnoj formi operu Prvi ustanak S.2500 njen rezonator in bikova tijela. Živković). Konstantin. Tokata. — U doba asirskih kraljeva mnoga pi susjedna plemena bila su prisilno doseljavana u Asir. Politici i Zvuku. R.V II st. instrument. Nastasijevića. a žice trzaju prstima. K. 158. 1963 nagrađen Oktobarskom nagradom grada Beograda. Veliki epovi o Gilgamešu i Stvaranju svijeta rali su se na način srodan našoj guslarskoj umjetnosti. Plesačice se i prate malim bubnjem. God. Bogdan. K. a njen izraz i oblik uvjetovani tekstoi su to pjesme himničkoga obilježja. 5. DELA. 1 menicima iz oko <. nastupao u mnogim zemljama Evrope i Amerike. Uz bubanj' se i neke druge udaraljke (tamburin). a sred stematizirali Asirci. Najbrojniji su oblici lire. gubi vezu sa simbolom bika. Najveći uspjeh postigao je u baletu Le jeune homme et la mort (Cocteau) u kojem je plesao zajedno sa svojom ženom A. Napjevi su se prenosili usmenom predajom. Razvijaju se dva tipa harfe. Dvostruka svirala i je česta na ikonografskim spomenicima. Najraširenija je dvostru rala koju svirač drži u ustima poput panove frule. ~ . Prema nekim podacima. Pleše mnogo i u inozemstvu i na raznim festivalima (Maggio Fiorentino. Asirci su pozr duhački instrument sličan trublji. Đavo u selu (Lhotka). prenosivi instrument sa n žic <. S. Burleska za violinu i klavir. Visoki stupanj razv postiže muzička kultura ponovno u doba asirskih kra: Zbog brojnih različitih i raznorodnih kulturnih utjeca su se križali u toj zemlji. Okomita se harfa svira 1 a vodoravna trzalicom.). BABIĆ. Na tom području nastala je najprije sumerska kult je utjecaj vidljiv u životu svih plemena koja su kasnije ni tu zemlju. Njihova je lira mala. Vjerojatno su brojčanim simbolima zivali i ljestvice. Dečja simfonija. ■—■ A.2000. prvi u Jugoslaviji Hindemithove Kantate nade. Kao koreograf pojavio se prvi put 1949 (L'Amour et son amour. Sa istim horom dobio je prvu nagradu na međunarodnim takmičenjima u Arezzu 1955. Tili Eulenspiegel). Studij kompozicije završio 1955 na Muzičkoj akademiji u Beogradu (M. Vjerojatno je to bio . Muzička 1 stare Mezopotamije obuhvaća oko 3000 godina (<. LIT. N. II 1927 —). Harfa postaje veliki ment sa 8 do 22 žice. tužaljke i r molitve. ' Kroz cijelu historiju Mezopotamije muzika je isključivo" a instrumenti se poštuju kao posvećeni predmeti. 1955. Balada ukraj potoka za ženski hor. BABILČE.Đ. Venecija 1767.: S. koreograf i glumac (Pariz. 27. pjevač. Lira posta instrument. U upotrebi je i veliki bubanj. Lira je kod Su povezana sa simbolom bika. Prei đacima iz zapisa klinovim pismom pjevalo se solistički i i to responzorijalno ili antifonijski. 8). Saradivao u Književnim novinama. a Asirci su muzicirali i u većim instrumentalnim sas Svirkom na instrumentima pratili su pjevanje ili plesj podataka o samostalnom instrumentalnom muziciranju. Veliki bubanj u ponovno stoji okomito i sviraju ga dva svirača. Levačka suita za mešoviti hor. Preludijum. C. drže harfu okomito. str. Život tolikih glazbenika (rkp.2500 nalaze se veće i manje harfe sa šest žica. jer narodi Mezopotami poznavali notno pismo (pretpostavka C. Oko *. gde preuzima uglavnom italijanski i francuski repertoar. Phillippart. sonatina. Sv. gusini. — Gudački kvartet. 41). a udara samo jedan svirač. fima u kraljevskoj grobnici ona su prikazana sa svojim < i muzičkim instrumentima. Beograd 1969. Literarna djela su također važan.3500 500). • — VOKALNA: kantata Orfej među šljivama.: V. glazbenik i graditelj orgulja. francuski plesač. a Serafin Cerva piše da je B. U upotrebi je i lutnja. Sve do posljednjih godina asirskoga 1 stva službeni jezik bogoslužja bio je sumerski. Nastupa i kao simfonijski dirigent. Posljednjih godina nastupa i kao glumac. Oblici obredne bili su tačno utvrđeni.2800) kada se u klinovom pismu upotre i znak u obliku harfe sa tri žice i okruglim rezonatorom. Najviše podataka o muzičkom životu sadi nografski prikazi. — Babilonski mentarij znatno se razlikuje od sumerskoga. 1953—55 dirigent hora KUD Napredak i redaktor Radio-stanice u Beogradu. po obliku potpuno drugačija merske ili babilonske i prebire se prstima. sačuvanim na 1 oko <. izvesna osebujnost muzičkog jezika vezuje ga za savremeni stil. Nakon propasti babik carstva doseljavaju s planina u plodnu dolinu Mezop različita pastirska plemena (Huriti). 10. potom dirigent Beogradske opere. U početku je lira veliki instrument sa čet vremenom postaje manji. str. koji ponekad izrasta iz narodnog melosa. Kao dirigent Akademskog hora Branko Krsmano-vić izveo je. a žice se trzaju com. Sachsa da su nel klinova pisma zapravo notni znakovi utvrđena je u novije kao netačna). Dizionario biografico. dirigent (Zagreb. Među njima je 1 i lutnja koju Babilonci još nisu poznavali. ali i nepouzdan izvor o muzičkoj praksi. Domi nikanac fra Benedikt Babić (Baba). Dubrovnik 1740. Mali je bubanj i nadalje instrume šačica. a broj žica kreće s do 8. Stoga je instrumentarij Asirai bično šarolik. debitirao 1941 u Cannesu (Plava ptica i Labuđe jezero). u Llangollenu 1956. Orffove Carminu burana i Trijumf Afrodite. O Babicu kao muzičaru pišu Serafin Razzi (koji je u Du brovniku boravio 1587—89) u djelu La storia di Raugia (Lucca ! 59S) i Ambrozije Gučetić-Gozze u Catalogus virorum ex Familia Praedicatorum in literis insignium (Venecija 1605. Muzičkih spomenika nema. Pej.2000 pojavljuje se prvi puta mali bubanj kao instrume šačica. Reljef iz Asurbanipalove palače u Ninivi. zatim medalje u Moskvi 1957 i Beču 1958. Suton (Hristić). gradio i orgulje (Bibliotheca Ragusina. Već su Sumerani svirali zajednički u manjim nama. Pohađao baletnu školu Pariške opere. Muzički stvaraoci u Srbiji. od 1955 profesor muzičke škole Mokranjac i od 1966 docent Muzičke akademije u Beogradu. Harfa mijenja oblik rezonatora. Od 1943 korepetitor. Sumera se. Udio mi kultu bio je velik. moglo bi se zaključiti da su upotrebljavali dijs ASIRSKI VOJNI SVIRAČI. Peričić. Četrdeset prvu (Logar) i balete Ohridska legenda (Hristić). U to se vrijeme po prvi puta po čineli kao i duhački instrumenti. Beč 1856. BABIĆ. I. On je postavljen c a po njemu sa svake strane udara po jedan svirač. Studij dirigovanja završio na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. a od domaćih dela diriguje opere Ero s onoga svijeta (Gotovac).. Čini se c tovnu ili narodnu muziku narodi Mezopotamije nisu posj( Tek asirski kraljevi uvode muziku na dvor.Kuzmić. zahvalnice. Njih su postavili Sumerani. ali je zadržao glavu i rogove. a b režijom (muzička komedija Noć bez kralja prema Shakesj BABILONSKO-ASIRSKA MUZIKA. Rašireno je bilo i psalm recitiranje. pored ostalih dela. IX 1921 —). str. Jean Gutmann. 1954. 1945 ušao je u trupu Ballets des Champs-Elysees. 2. II 1923 —). — Pl pastirska plemena donose u Mezopotamiju i neke svoje mente. Najstariji dokaz o upotrebi instrumenata potječe iz v Uruka IV (oko *. a nešto kasnije povećao se broj žica na 11 do 15. nisu poznavali duhačke instrumente. God.— V. — KLAVIR-SKA: Metamorfoze. Posinković.

— VOKALNA: dvije kantate. Mald predohra. 1952. 1943. talijanski pjevač. Mise (4-gl. koncert BACFARC. a pjevanje učio kod A. 1947. — H. MQ. Melodija. 1953. Albert) i kompoziciju (C. Schreker). Galpin. Engel opisao je 1864 instrumente prikazane na reljefima u kraljevskom asirskome dvoru. C. violinu i violončelo. tokata i dr. BACCUSI (Baccusio. Koncert za simlonijski orke star. Stander. — G. — Kraća rasprava. Najnovija arheološka istraživanja pobila su i mnoge tvrdnje C. Engel. 1931.). 1950. Partita. Debitirao je 1922 u Rimu kao Dulcamara (Donizetti. 1605. — VOKALNA: kantata Por la Paz y Felicidad de las Naciones. Babvlonian and Hebrew Musical Terms. 1942. B. Leiden 1965. Kašmana. III. Scenska i filmska muzika. — KOMORNA: tri gudačka kvarteta. i u Archiv fur Orientforschung). IV 1900 — New York. God. Cortonija. 1934. 12. Valentin -> Bakfark. 1925—36 bio je umjetnički direktor radio-stanice u Madridu. 1949 1952. Sonata za obou i klavir. F. — B. Od 1937 američki državljanin. Jarzebski). Suita polj skih plesova.). Festschrift fiir M. Muzika se podučavala u hramu. Deset koncertnih etida. 1946. Slovenska hudba. 1935. 1949. 1929. 1950 1952. Die angebliche babylonische Notenschrift.): I (5—6-gl. Boulanger (kompozicija) i A. a njihov je ugled kao i utjecaj na javni život bio veoma velik. vrijedni primjeri renesansne muzike. Toureta i K. 1938 II 1945. 1579. Concertino. 1933. II. 31.). grčki tekst. Medu njima bilo je i žena. I 1969). španjolski kompozitor (Madrid. misa (8-gl. 1932. 1948. František. Senexa. Pjevao je na Dvorskoj operi u Berlinu. po zvanju muzičari.). 1895) i C. Frankfurt a. simfonijska pjesma Bud sldva narodu. Pensieri notturni za komorni orkestar. Babylonien und Assyrien (2 sv. Njihovi su zaključci često nepouzdani i temelje se na krivim pretpostavkama. Klavirski kvintet. simfonijska slika Heraldos. Sachs. 1954 i VI. II (s-gl. Članovi te obitelji. Metropolitan u New Yorku). XI 1905 — 13.) i u dva navrata profesor na Visokoj muzičkoj školi u Lodžu. Revue d'assyriologie. Ippolito Baccusi. Osobit uspjeh postigao je kao bas-buffo. Die Musik der Sumerer. Erfurt. 1951 i 1963. Fantazija za orgulje i orkestar. sastoji se od tri muzičke rečenice po osam taktova. K. simfonijska slika La Tragedia de Dona Ajada za glas i orkestar. Tres marchas burlescas. prve su dvije u trodijelnom. — DRAMSKA: opera Charlot. Koncert za klavir. Vronskv 1933 osnovao klavirski duo i s njom nastupao na turnejama u Evropi i SAD. LIT. Hillandale Waltzes za klarinet i klavir. 1953. 1948. — W. 1964. E. 945. Main 1961. — KLAVIRSKA: dvije sonate. odlikuju se izražajnošću. 1588. U idućoj fazi svog umjetničkog razvoja počela je posezati za elementima iz poljskog muzičkog folklora (III koncert za violinu). od druge polovine XVI st. IX 1816). Capriccio. Music and Letters. Muzikom su se već u sumersko doba bavili isključivo svećenici-profesionalci. Pjevao je na svim poznatim opernim kućama u Italiji (milanska Scala). 1965. 1957. Hollderling-Songs i dr. — VOKALNA: kantate Slovenskd rodina i Piesen života. 1895). 2 Obereka. — Isti. III (6-gl. Nastanivši se u Bologni djelovao je kao pjevački pedagog. Suka. Marka). 12 varijacija na Purcellovu temu. 1934.). Sumerisch-babylonische Musik. ORKESTRALNA: koncert za klavir u d-molu. Koncert za 4 violončela. Galpin objavio je 1937 iz sačuvanih ploča s klinovim pismom ulomke koji govore o muzici. BACEVVICZ. S rcki mu ' zički teoretičar iz IV—V st. Matteo Antonio. 1943. V 1913 — Varšava. Sonatina za obou i klavir. 1955. Madridu. Madrigalist i crkveni zborovoda u Veneciji (crkva sv. Frankfurt a. trio za obou.). 1956 i VI. oko 1550 — Verona.). Hartmann. 1946. IV (6-gl. BABINI (Babbini). Salvađor. 1830 i 1891. Fantazija za dječji zbor i orkestar. 19. Španjolska.: H. 1937. bavorak. Za violinu i klavir: Legenda. Stander. 1597. Šest gudačkih kvarteta: I. 1948. London 1864. 1594. MGG. 1935. simfonija sa ženskim zborom La Nave de Ulises.2000 postoje i muzičari na dvoru. 1928. Tres Nanas za glas i mali orkestar ili klavir. 1940—47. Simfonijske varijacije. 14. simfonijeta za gudački orkestar. Čehoslovačka i dr. Galczynskog i A. Die Harfen und Leiern der Sumerer. Završivši u Rimu studij arhitekture učio pjevanje kod J. u Varšavi. Na Konzervatoriju u Varšavi završila studij kompozicije (K. i 8-gl. From an old note book. 1945. koncert za violončelo.. 1589 i IV. Muzika za gudače. 1935. Sikorski) i violine (J. II Rito babilonese-asiro della copertura del timpano sacro. 1929. 1570. 2 uvertire. The Musical Instruments of the Sumerians and Assyrians. M. 1961. Pro-gramm des Strassburger Lyceums. The Music of the Sumerians. 6 koncerata za violinu: I. je svoj najviši stvaralački domet ostvarila u kompozicijama za gudače (Koncert za gudački orkestar). da bi se napokon priklonila suvremenim muzičkim strujama. Farmer. Od oko *. Koncert za gudački orkestar. Studies in Oriental Musical Instruments. Deux mouvements dansants. God. Debitirao u Modeni 1771 u operi Demetrio G. 1955. ORKESTRALNA: koncert za 2 klavira i orkestar. Predohra in D za gudački orkestar. Langdon. II. I. Heidelberg 1923. Kasnije su osnovane i škole na kraljevskom dvoru na kojima se predavala i muzika. von Oppenheim (obj. Četiri simfonije: I.BABILONSKO-ASIRSKA MUZIKA — BACH ljestvicu sa sedam stupnjeva (pretpostavka C. 1954 i Esik w Ostendzie. Psalmi (3 knj. Za violončelo i klavir: Sonata-Fantasia. — 5. 1951. Ko. Galpin. Gražvna. — W. Tri preludija. Prvi put je to djelo izdao Mersenne 1623 u latinskom prijevodu. talijanski pjevač. scenska muzika. 3 koračnice i dr. 1949 V. IX 1898 — Pariz. držali su gotovo dva stoljeća sve važnije položaje kantora i orguljaša u različitim mjestima Tiringije (Weimar. atonalnosti. Atti della R. Njegovi madrigali. Ravenni. — Isti. IV. Sachsa da su poznavali pentatoniku nije tačna). Za 2 klavira: 6 studija. BaxZ sto? 6 veptov). — Nonet. sonatina. Baltičke zemlje. 17. Na svojim putovanjima sabrao je zbirku vrlo vrijednih i rijetkih knjiga. II. 1949. Ljubavni napitak) i kao Bartolo (Rossini.). Babylonier und Assyrer. Capriccio. Valentin BACH. XII 1969). 1597. 5—9-gl. Napisao muzički priručnik Isagoge musicae artis. Na Konzervatoriju u Madridu studirao klavir (M. LIT. V (6-gl. 1931. — KLAVIRSKA: Fantasia. Novaka i J. III. Za violinu solo: 2 Capriccia. Belgija. 1947. Babilonaca i Asiraca počeli su se muzikolozi baviti u drugoj polovini XIX st. — KOMORNA: gudački kvartet. Pet sonata za violinu i klavir: I. Tres movimientos concertantes za violinu. Sitzungsbericht der Preussischen Akademie der Wissenschaften. — Sieta variaciones. Serenada. G. 1943 i 1954. 1593. G. Stoga su još potkraj XVIII st. —■ F. London 1931 i 1939. BACCALONI. Slovenskd rapsćdia. Salvatore. Ipolito (Hipolito). — Isti. DJELA. Duchesne-Guillemin. bas (Rim. Londonu.). pripada Bacchiusu Dionvsosu. Ruellea (francuski prijevod s komentarom.): I. 4-gl. 1949. 1911. Koncertni pijanist.). Mušici scriptores graeci. 1921. London 1937 (novo izd. W. von Jana (s njemačkim prijevodom i komentarom. ORKESTRALNA. Evropi (londonski Covent Garden) i Americi (Teatro Colon u Buenos Airesu. Madrigali (7 knj. 1570. I. 1951. Die Entzifferung einer babylonischen Notenschrift. 1805 povukao se s pozornice. DJELA. Radostnd ndlada. 1952. a zatim se usavršavala u Parizu kod N. na dvoru u Petrogradu (1771—81). — H. XII 1908 —). Mantovi i Veroni. Bratislava 1964. Impromptu. DJELA. 1952. AFMW. 1933. 1592. Frankfurt a. Poljski plesovi. Magnificat (4-gl. The Music of the Most Ancient Nations. 95 u D-duru za klavir. Ein babylonischer Hymnus. Main 1960. Furlani. —Mise (4 knj. u obliku dijaloga. Parizu (1787—89) i u mnogim talijanskim gradovima. V. 1572. F. baleti Z chlopa krči. Duhački kvintet. 1941.): I. —■ DRAMSKA: radio-opera Przygody krola Artura.: /. 1952 i IV.). Od ostalih izdanja najvažnija su ona K. London 1953. Mickiewicza K. američki pijanist ruskoga podrijetla (Moskva. sonata za flautu. V. Od 1939 bio je dirigent (1942—52 šef) radio-orkestra u Bratislavi. Svadobna poloneza. Kvartet za 4 violine. Schnabel. X 1954). 1958. klarinet i fagot. III. 1951. 1596. suvremeniku B. Ki BABIN. 1572. VI (3-gl. Od 1931 kontrabasist i tubist Praškoga radija i istodobno učenik u kompoziciji J. W. Farmer.). a druge dvije u dvodijelnom taktu. razgranata njemačka obitelj muzičara. 1609). Dijelili su se na više i niže. Dedečeka. 7. 13. moteti (5-gl. koju je 1841 pod Bacchiusovim imenom objavio F. B. 1925. 937. 1932—33.). 1588. balada za klavir. Dvije sonate za violinu solo.: C.). Meissner. Bellermann. Istraživanjem muzičke kulture Sumerana. 5. bavoračka). Njegov je repertoar sadržavao oko 160 uloga. 3 Fantaste su un tema antico. V. premda vrlo uvjereno primjenjuje kromatiku. 1950. klavirski trio. gradske muzičare u Erfurtu nazivali . Bacchusi). Tagore. Accademia delle Scienze di Torino. MGG. Aiissae tres (8-gl. 1943 i 1958. Die Harfen und Leiern Vorderasiens in babylonischer und assyrischer Zeit. balet Corrida de Feria. 1956. G. violu i violončelo. 6-gl. — M. — C. Učili su je budući svećenici zajedno s ostalim znanostima. II. 1933. 1953.. 1962. češki narodni ples. 1946. trublju i udaraljke. W. Simfonija za gudački orkestar. Živio je zatim u Parizu gdje se povremeno bavio i muzičkom kritikom. IV. pjesme za glas i orkestar na stihove R. LIT. del Campo). BACCHIUS SENEX (grč. — H. D JELA. F. BABORAK (baboračka. II. 1959. Strassburg 1955). violončelo i harfu. Kfičke (diplomirao 1938) i u dirigiranju P. II 1754 — 22. 1936. Opera u Chicagu. III. Studij kontrabasa završio u Bratislavi i tamo 1929 započeo muzičku karijeru kao član radio-orkestra. Victor. 1585. 1934. Klavir i kompoziciju studirao na Konzervatoriju u Rigi i na Visokoj muzičkoj školi u Berlinu (A. 1948 i 1964. Collection des auteurs grecs relatifs a la musique. Psalmi (8-gl. očitujući se kao umjetnik duboke izražajnosti i smisla za pronalaženje izvornih zvukovnih kombinacija. simfonijska idila Slovenskd veselica. IV. 1955. 1941 i dr. BABUŠEK. 1605.1949 1953. Journal of the Royal Asiatic Society. koncert za gitaru. pripada venecijanskoj školi. — B. Andante sostenuto za violinu i orgulje. aria e capriccio. da camera. Seviljski brijač). 1927. talijanski kompozitor (Mantova. slovački dirigent i kompozitor (Bratislava. od 1961 direktor je Muzičkog instituta u Clevelandu. Babylonians and Assyrians. Flescha (violina). trio za obou. Od 1947 bavila se samo kompozicijom. Humoreska. 1959. DJELA. 1950. poljski kompozitor i dirigent (todž. Eisenach) ili su bili članovi gradskih kapela (Stadlpfeiferei) po srednjoj Njemačkoj. 1594 i III. The Mystery of the Babylonian Notation. ali još uvijek nisu odgovorila na sva važna pitanja o muzičkoj historiji naroda Mezopotamije. 1934. Od 1934 koncertant u zemlji i inozemstvu (Francuska. 1921. 1937. Sachs. — KOMORNA. 15941 VII (3-gl. Mušica sinfćnica. 1948. Kun. 1951. Beču. 1936. Farmera. tenor (Bologna. Odzemok. Studirao književnost i filozofiju. Landsberger. SSSR.. Lisabonu. — F. XII. 1957. B AC ARIŠ SE. Hruškovsky. Svaka je rečenica razdijeljena u dvije fraze od četiri takta. B. ORK ESTRALNA: simfonijeta za 18 duhačkih instrumenata i harfu. 1950. La Harpe en Asie occidentale ancienne. sa suprugom V. — Ciklusi solo-pjesama Beloved Stranger. Engel. Paisiella. — C. serijelnoj tehnici komponiranja i drugim tekovinama avangardne muzike. 1963. se uspješno ogledala i na literarnom području. Sachsa i H. III. 1924. 1950. 5. VIII 1963). . Glavni predstavnik neoklasičnog smjera u poljskoj muzici. 2 koncerta za violončelo. The Sumerian Harp of Ur. Istakao se osobito u Paisiellovim operama. 1946. 1579. Konzertstiick za violončelo i orkestar. Main 1957. Die Musik der sumerischen Kultur (disertacija).

oko 1722) (1673-1691) r 6)J ohann Ambrosius (1645-1695) — 5) Johann '— (oko 1580-1626) 8) Christoph (1613-1661) 15) Johann Cristoph (1654-1693) Franačka grana —14) Georg Christoph (1642-1697) —13) Johann Nikolaus (1653-1682) Ohrdrufska grana —>■ __29) Johann Balthasar 28) Johann Christoph __44) Wilhelm Friedemann (1710-1784) 43) Johann Andreas (1713-c. 5 1) Wilhelm — ~ ^ —| 47) Johann Cristoph Friedrich -----.1 _ _46) Johann Gottfried Bernhard (I7I5-I739) Bari sinovi •e 45) Carl Philipp Emanuel (1714-1788) ^ Cl K _ _30) Johann Jacob (1682._____9) Heinrich_ grana (1615-1692) 19) Johann Giinther (1653-1683) _ _18) Johann Michael—Maria Barbara (1648-1694) (1684-1720) _ _34) Johann Friedrich 17) Johann Christoph (1642-1703) — (1682-poslije 1730) 33) Johann Christoph (1676.Friederich Ernst | (1732-1795) (1759-1845) . 1779) 42) Johann Heinrich (1707-1783) — 41) Johann Bernhard (1700-1743) —40) Johann Elias (1705-1755) __27) Johann Christoph (1689-1740) 26) Johann Ernst (1683-1739) — 25) Johann Valentin (1669-1720) — —24) JohannChristoph (1685-1740) (1671-1721) __39) Johann Lorenz (1695-1773) Erfurtska grana > —7) Johannes (1604-1673).o GeneaoloSko stablo muzičara iz obitelji Bach Os _ _ 4) Caspar (oko 1570-1642/45) 3) Hans (oko 1555-1615) \ ^~™~ "^ "~ ^J ^S ^t _v / 6) Lips (?-l62O) lviemingcuSKa 10) Wendel (1619-1682) 20) Jacob (1655-1718) | ___36) Nikolaus Ephraim (1690-1760) 35) Johann Ludvvig — (1677-1741) 50) Gottlieb Friedrich — 52) Johann Philipp 1 (1714-1785) (1752-1846) | 49) Samuel Anton (1713-1781) grana i) Hans (oko 1520-?) ~* Arnstadtska _.—12) Johann Aegidius — (1645-1716) __23) Johann Bernhard (1676-1749) —22) Johann Christoph _ _11) Johann Christian 38) Johann Ernst (1722-1777) 37) Johann Giinther .oko 1730) 32) Johann Nicolaus ~ (1669-1753) —31) Johann Sebastian___ (1685-1750) 2) Veit (oko 1550-1619) --------------------------- 73 ________48) Johann Christian "|S (1735-1782) 1 .

.. Colson (1746-1795) Anna Philippa Friederica (1755-1804) Juliane Wilhelmine (1754-1815) Johann Christoph Altnikol — (17191759) • Auguste Magdalena.Genealoško stablo potomaka J. Bacha Anna Magdalena Wiilcken (1701-1760) Regine Susanna (1742-1809) Johanna Carolina (1737-1781) Johann Christian (1735-1782) Johann August Abraham (?-i733) Johann Christoph Friedrich (1732-1795) Christine Dorothea (1731-1732) Christine Benedicta (1729-1730) Regine Johanne (1728-1733) Hrnestus Andreas (M727) Klisabeth Juliane Friederica (1726-1781) Christian Gottlieb (1725-1728) Gottfried Heinrich (1724-1763) Christine Sophie Henriette (1723-1726) _ _ Wilhelm Friedrich Ernst (1759-1845) Lucia Elisabeth Munchhausen (1728-1803) Auguste Wilhelmi ne (1 8 0 51 8 5 8) Caro line ' (18001871) -J. (1778-1831) Ernest C. Christoph Friedrich Colson.. S.-(1751-1809) Johann Sebastian I I I (?-i749) .

Emanuel Johanna Maria Dannemann (1714-1788) Marie Sophie ? Johann Christoph (7-1713) Wilhelm Friedemann —.?) (1724-1795) _ _ Friederike Sophie -^ Johann Schmidt (1757-1801) Gotthilf Wilhelm (1754-1756) __ Wilhelm Adolf (P-I752) (1761-?) .Dorothea Elisabeth Georgi (1710-1784) (1725-1791) Catharina Dorothea (1708-1777) Johann Sebastian II (1748-1778) Anna Caroline Philippina (1747-1804) Johann August (1745-1789) Sophia Friederika (1797-?) Sophia Dorothea (1793.> n 31) Johann Sebastian Bach(1685-1750) Maria Barbara Bach (1684-1720) Leopold Augustus (1718-1719) Johann Gottfried Bernhard (1715-1739) Carl Ph.

Kad ga brat više nije mogao i vati.). J.brat Johanna Sebastiana (30) Johann Jacob (1682—1722) stupio je u službu švedskoga kralja i posljednje godine života proveo u Stockholmu kao komorni i dvorski muzičar (njemu je Johann Sebastian posvetio Capriccio sopra la lontananza del suo frattello dilettissimo). njemački kompozitor (Eisenach. Stadtpfeifer u Gothi i Arnstadtu. te je dosegla vrhunac pojavom -> Johanna Sebastiana. I. Johann Sebastian Bach und die Familie Bach. zbog prekoračenja dopusta i suko đacima i pretpostavljenima B. Tu je imao da upozna vokalnu polifoniju XV i XVI st. vrstu lutnje s tipkama). arije Es ist nun aus i Mit Weinen hebt sich za 4 glasa. novo izd. Johann Christoph. bio plodan kompozitor kantata. putujući u nekoliko navrata u Hamburg i Celle B. a od 1700 dvorski mermusiker. — E. — R. XXXIX. više kantata. 1907. The Origin of the Family of Bach Musicians. Fischer 15 klavirskih varijacija na Eberlinovu ariju obj. C. On je djed Johanna Sebastiana. Ar Hana pro dormiente Camillo variata. 1703 stupio je u službu weimarskog vojvode Jo Ernsta. Ponovni dolazak u W J . — M. zahvatila velik broj pripadnika obitelji B. autor orkestralnih suita. partije u Es erhub s Streit). oko 1580—1626) koji je svirao po gradskim kapelama tirinških gradova (Gotha. 1951. Thematisches Verzeichnis der musikalische: der Familie Bach. 1 die Bache. Die Musikerfamilie Bach. 47 -* Johann Christoph Friedrich. te vokalnu i i mentalnu muziku talijanskih i njemačkih baroknih ma. Najznačajniji je član te grane (35) Johann Ludivig (1677—1741). I. 2. I'. IV. stilski prilično konzervativnih c simfonije. a pjevajući u škc zboru učio je i elementarnu muzičku teoriju. kantatu Meine 1 obj. Bach. Schneider (s predgovorom Reichsdenkmale des Erbes deutscher Musik. Johann Christoph Bach. KLAVIRSKA: Sarabande duodedes variat u G-duru.). Ohrdrufske grane koju zastupaju njegovi sinovi crkveni orguljaši u Ohrdrufu (41) Johann Bernhard (1700—1743). III 1703). i tadašnju njemačku operu. M' 1951. Johann Christian Bach. začetnik je tzv. Schneider (ibid. jer se njegova vlastita obitelj jako povećala.: 2 moteta i 2 arije obj. Familie Bach. koji je u svojim kompozicijama (orkestralna suita. ondje je ostao godinu dana i vj se s rođakinjom Marijom Barbarom Bach. Geiringer (Musi Bach Family. dok je mlađi (18) Johann Michael (1648—1694). Franačke grane. 2 1685 — Leipzig.— J. 1. Đorđa u Eise ubrzo zatim i čembalist dvorske kapele. orguljaš u Arnstadtu i Gehrenu. je najznačajniji muzičar među pripadnicima Arn grane i uopće medu članovima obitelji Bach prije Johan bastiana. Imao je 3 sina muzičara: (7) Johannesa. Se! 1917. Johann Cr Bach. 47. Fischer. Jedan od njegovih sinova (2) Veit (Vitus) Bach (oko 1550—1619). preludij i fuga u Es-duru. 48 -> Johann Christian) javlja se posljednja muzičarska generacija obitelji B. Erfurt itd. kompozitor (sačuvana 1 kantata) i kantor u Themaru (kraj Meiningena) i Schweinfurtu. On je bio orguljaš i direktor gradske muzike u Erfurtu. (8) Christopha i (9) Heinricha. drugi. tada dvorski i gradski rr. Bach-Jahrbuch. dao mu je prve upute u sviranju violine. koji bogatstvom invencije nadvisuje mnoge svoje su vremenike u Srednjoj Njemačkoj. Parizu. 1929. — F. 44 orguljska korala obj. Borkowsky. Njegov sin (38) -> Johann Ernst posljednji je istaknuti muzičar Erfurtske grane. Geiringer. Rollberg. obitelj). Eisenach 1957. The Bach Family.. VII 1750). Johann Christoph podučavao ga je čembalo i orgulje. crkveni orguljaš i čembalista dvorske kapele u Eisenachu. s kojom će imat moro djece (medu njima kompozitore Wilhelma Friedema Carla Philippa Emanuela). otišao je ] Liineburg. S. pekar 0 mlinar u Wechmaru. violinist dvorske kapele u Arnstadtu. 1705 odlazi na jednomjesečni dopust u L da bi čuo D. bio je muzički amater (svirao lutnju ili citru) pa se smatra začetnikom muzičke tradicije u obitelji. Terry. Arnstadt. 1935). njegov mlađi brat (4) Caspar (oko 1570—1642/44) bio je već po zvanju muzičar. Geiringer. Nizozemskoj i Njemačkoj. sjevernonjemačku orguljsku n te francusku operu i balet. unuk Johai bastiana (sin »biickeburškog Bacha«. crkveni orguljaš u Jeni. . M. The Bachs. Arnstadtska grana započinje s najmlađim (5) Johannovim sinom (9) Heinrichom (1615—1692). New York i London 1954. nadaleko poznatim crkvenim orguljašem u Arnstadtu. koje uza svu složenost uvijek oblikuje jasno i prej DJELA. U Eisenachu je 1692—< hađao protestantsku latinsku školu u kojoj je stekao temel manističkog i teološkog obrazovanja. je ur. E. čiji su potomci bili muzičari na dvoru u Meiningenu. Meiningenska grana započinje s (6) Lipsom (Philippus) Bachom (umro 1620). ali se 1713 potp kao Hoforganist und Kammermusikus. Ne zna se pouzdano kada je oti Liineburga. drži se da je rodonačelnik obitelji (i) Hans Bach (oko 1520 — ?)3 član općinskog starateljstva u Wechmaru. nije poznato. Johan Sebastian.—• Bachurkunden (izd. 1928—29. Mihajla. MGG. Od 1665 orguljaš crkve sv. 1955). koji je komponirao koncerte. Bach Jahrbuch. — M. — K. a ko rao je više raznovrsnih. moteti. Lammerhirt. LIT. zbor. orguljaš i kompozitor (Arnst XII 1642 — Eisenach. B. — C Die Ohrdrufer Bache in der Silhouette. Singspiel Der Jenaische Wein. biblijsku historiju Es er ein Streit i orguljski preludij i fugu u Es-duru obj. Schneider. mu je 1694 umrla majka Elisabetha rod. U Arnstadtskoj grani ističe se još (32) Johann Nicolaus (1669—1753). Buxtehudea. New York i London 1954. wiederhergestellt und erlautert. vokaln itd. zajedno muzicirali i raspravljali 0 novim kompozicijama i drugim muzičkim pitanjima. — C. K.). Johanna Chi Friedricha). Ch. njegova kći Maria Barbara (1684— 1720) postala je prva žena Johanna Sebastiana. Die organ Improvisation bei J. kompozicija za čembalo i koralnih obradba za orgulje. Najstariji sin i učenik richa Bacha. a zastupaju je: (52) Johann Philipp (1752—1846). kantate Die Furcht des i Meine Freundin du bist schon. začetnik tzv. Tzv. u školu samostana sv. A Family Boston 1953. autor svjetovne i crkvene muzike (orkestralne suite. a nastavio Philipp Emanuel ( Ursprung der musicalisch -Bachischen Familie. Erfurtska grana obitelji. Ch. smionost harmonija (za 1 doba začuđujuća upotreba povećane sekste) i dubina izr majstorskom kompozicijskom tehnikom. moteta i orguljskih korala stilski srodnih Pachelbelu. 1900. 4 moteta za 8 glasova i teta za 5 glasova. Kassel i Basel 1950. Muller Genealogie der Musicalisch-Bachischen Familie. se preselio najstarijemu bratu Johannu Christoj Ohrdruf i kod njega nastavio s učenjem klavira. Schneider. 1956. NOVA IZD. 1707 napušta Arnstadt te za orguljaša u Muhlhausen. vjerojatno kao dvorski violinist a možda i orgulja već je u drugoj polovini 1703 dobio mjesto orguljaša i k u Arnstadtu (dužnost mu je bila da sudjeluje i u grofovskoj skoj kapeli). Bach-Jahrbuch. Njegov stariji sin (17) -> Johann Christoph najznačajniji je predstavnik Arnstadtske grane. Obiteljska muzička baština čuvala se u arhivu što ga je utemeljio otac Johanna Sebastiana sakupivši najbolje kompozicije članova obitelji u neku vrstu antologije (Alt-Bachisches Archiv). dvorski orguljaš i slikar u Mei- 1. korale i motete (sačuvane samo 2 kantate i 2 koralna preludija). 1708 odlazi u Weimai kakvu je dužnost bio pozvan. Muzičarska djelatnost nasljeđivala se s generacije na generaciju i potkraj XVII st. preludije i fuge.98 BACH ningenu (ostavio i jedan portret Carla Philippa Emanuela te (51) Wilhelm Friedrich Ernst (1759—1845). Komponirao je pretežno vokalna djela u koj sjedinjuje bogatstvo invencije. koralne obradbe. ZFMW. u Eisenachu. gudače lamentacija Wie bist du denn. 28. Glavna obiteljska grana što vodi izravno do Johanna Sebastiana. i (43) Johann Andreas (1713— oko 1779). Tematisches Verzeichnis der musikalischen der Familie Bach. potomak meiningenske grane. dass ich Wassers geni za alt. Njegov ota hann Ambrosius (-> Bach. Johann Ambrosius (1645—1695). najvećeg tadašnjeg orguljaša sj« Njemačke. Stein. Nach Ph. Mliller-Blattau -+ Lit. koji je kao orguljski i pijanistički virtuoz tirao u Londonu. Sklon je gustoći i velikim zvučnim sastavima (22-gl. Jena 1931. On je jedini od potomaka sudjelovao u velikoj re Johanna Sebastiana (prigodom otkrivanja spomenika u L< 1843). Poslije sinova Johanna Sebastiana (44 -> Wilhelm Friedemann. The Bach Family. klavirski koncerti. i "dva brata blizanca —(15) Johann Christoph (1645—1693). Johann Christoph (1671—1721). Benecke. i (16). God. člana gradske kapele u Erfurtu te dvorskog i gradskog muzičara (Hof. — R. — Vokalna: biblijska hist erhub sich ein Streit za dva 5-gl. Prema genealogiji koju je počeo bilježiti Johann Sebastian. 1907. — C.: M. M. 1940). M. U idućoj generaciji muzičara Erfurtske grane ističe se sin Johanna Aegidiusa (23) Johann Bernhard (1676— 1749). Arie mit 75 variationen (izgubljeno' gulje: 44 Chordle zvelche bei icahrenden Gottes Dienst Zum praambulieren ge tverden konnen. Prigodom obiteljskih svetkovina Bachovi su se sastajali (ponekad ih je bilo do 120). a od njega je službu direktora preuzeo. ide od (5) Johanna na njegova drugog sina (8) Christopha (1613— 1661). — Isti. — K. Johann Ambrosius imao je također šestoro sinova od kojih su važni: Johann Sebastian te (28) Johann Christoph i (30) Johann Jacob. 45 -> Carl Philipp Emanuel. dialog Herr. orguljaš u Ohrdrufu. Bachs A nungen. solo-kantata Ach. Kassel 1928. te graditelj violina i klavira. 2. violinist gradske kapele u Erfurtu te dvorski i gradski muzičar u Eisenachu. J. o Gott za 5 glasova. God. Kod njega je stekao muzičku naobrazbu Veitov sin (5) Johann {Hans. zbora i orkestar. Uz to je kao učenik ' rufske škole pjevao u zboru.. S njegovim najstarijim sinom (7) Johannesom (1604—1673) započinje tzv.und Bierrufer. zvende dich und sei mir gnddig za 4-gl. 31.: B. Međutim. Na tom ga je položaju naslijedio sin (11) Johann Christian (1640—1682). orkestralne suite. Freyse (Veroffenth der Neuen Bach Gesellschaft. 1682. direktor Meiningenskog dvorskog orkestra. iako u to doba nije više ni jedan član obitelji pripadao muzičarskom cehu.Johanna Sebastiana. LIT. 1935). misa) i graditelj klavira i orgulja (izumio je instrument Lautenmerk. mise) uspješno sjedinio utjecaje talijanskog stila s njemačkom misaonošću. M. mlađi brat (12) Johann Aegidius (1645—1716). a otac. Od šestoro njegove djece trojica su bili muzičari: (14) Georg Christoph (1642—1697). učenik.und Stadtmusikus) u Arnstadtu. Tzv. orgulja i se upućivati u tehniku komponiranja.

Nezadovoljan. da će imati veće prihode u čemu se doskora razočarao. on će idućih godina imati i drugih sporova. oko 50 crkvenih kantata i nekoliko svjetovnih. zatim više kantata. kao i djela za razne prigode (dijelove misa. pomirivši se. isprva čembalist. doduše. Englische Suiten. . Uza sav taj posao treba pribrojiti još i druge. cothenskom razdoblju pripada i najveći dio njegovih sačuvanih orkes tralnih i komornih djela: sonate (odn. B. On će u tome gradu ostati do smrti. većinom svjetovna. S njom će imati 13 djece. Vogler. B. razvijajući se u dvostrukom sjaju i atmosferi prosvjetiteljskih ideja. kromatsku fantaziju i fugu. za muziku kasnog baroka koja je. Tome. Tamo je B. 1730—40. kako u stvaralaštvu. koncerti. kako s Univerzitetom. Dvorski svjetovni muzički život (koji se tada u Weimaru naglo razvijao) pružao mu je i šire polje rada. Većina ovih djela nastala je iz određenih izvođačkih potreba. unijeli su temeljite promjene u njegov način rada i stvaranja. M. svjestan velikih postignuća. koralni preludiji. A.). VI 1723 stupio na novu dužnost. B. 17 upotrebljivih. iskoristio je B. rukovođenje zborom. priliku koja se pružila smrću J. BACH imenovao dvorskim dirigentom. Summa. toccate. je odlučio da napusti Weimar. M. Nikole. God. Iduće se godine oženio s Annom Magdalenom Wiilcken. . Gesner 1730 postao rektor škole. 1740—50. Magnificate. U Weimaru je nastao velik broj njegovih djela za orgulje (koralne obradbe. koralne fantazije. tako i u instrumentalnom virtuozitetu i improvizatorskoj vještini. suite) za violinu solo. S. za gradske i vojne odličnike. kada stupa u najzreliju fazu svog života i stvaralaštva. pa je B.«). partite za klavir. Od duhovnih kompozicija u Cothenu je nastao veličanstveni Johannespassion. Bachova djelatnost u Cothenu priprema je za konačnu sintezu najpozitivnijih tradicija svjetovne i crkvene muzike. započeo i intenzivnu pedagošku djelatnost kao nastavnik orgulja i kompozicije. sređujući. duguju postanak invencije). pored kompozitorskih obaveza. čime je izazvao sukob s Bachom. pogreba. doba je njegove velike duhovne koncentracije. Tome i gradskog muzičkog direktora bile su u društvenoj djelatnosti Leipziga toliko zamršene i isprepletene. Ali unatoč razočaranju. Pored toga.što ga vojvoda nije J. 17 nesposobnih . sonate za flautu i klavir. da se B. da nije bio zadovoljan životom i radom u Leipzigu. prvi svezak zbirke Wohltemperiertes Klavier. posebno i tradicija reformacije. biti čitav niz. Schubart. pune zaostalih. Novi rektor J. kantora škole sv. Zbog upletanja u njegovu kompetenciju. Tome i sv. i prijavio se na natječaj. G. koji su ga u Leipzigu očekivali. Telemann i Chr. Drugi odsjek Bachova leipziškog života. a 1714 dobio je naziv Konzertmeistera uz obavezu da svakog mjeseca stvara nove kompozicije za dvorsku kapelu. pokušao je da provede stare luteransko-humanističke odgojne principe i da postavi muziku u središte školskog odgoja. No to je i doba. f EINSENACH U XVII ST. Cothenski orkestar sastojao se od izvrsnih profesionalnih mu zičara. a vokalna (kantate). Naoko se činilo. . gradskih svečanosti itd. da B. Već pri kraju ovog perioda jasno je iz Bachovih izjava i pisama. Natjecali su se i G. po kome nose i ime). Tome u Leipzigu i tamošnjeg gradskog Directora Musices. Kad je J. Kuhnaua. sve više osjeća sukob između ustaljene tradicije i novih nastojanja. što mu se pružila prilika. Time je neposredno prethodio kasnijoj praksi stalnih javnih koncerata za građanstvo u Leipzigu. utoliko prije. orkestralne uvertire itd. pojedini preludiji i fuge). U kolovozu 1717 primio je i službeno imenovanje za dvorskog kneževskog dirigenta Anhalt-Cothena (Hochfiirstlich Anhah-Cothenische Kapellmeister). oratorijske pasije i dr. morao dijeliti rad na više strana. zatim sonate za orgulje. sa stanjem i prilikama u kojima je trebalo raditi. pa je B. je 1. 99 Na ovome dvoru B. emocionalni sadržaj. J. Tome bio loš i nediscipliniran (o kvaliteti 54-orice đaka pisao je B. on je u Leipzigu i dalje ostao. u Leipzigu je najviše pisao vokalnu (solističku i zbornu). a vjerojatno i komornih i klavirskih kompozicija. Graupner. x Dolazak u Leipzig otvara u Bachovu životu novo krupno poglavlje. kad je to mjesto ostalo upražnjeno. sintetizirajući i 'pretvarajući u novi kvalitet skupljenu baštinu i iskustva. Osim toga B.. je napisao velik broj svojih najznačaj nijih kompozicija za klavir: dvoglasne i troglasne invencije. prigodne kantate. 2 triosonate. On je do duše smatrao da će prelaskom u Leipzig doći na niži društveni položaj od onoga što ga je imao u Cothenu. Franzosische Suiten. J. djela za svečane priredbe pod vedrim nebom. suite za violončelo solo. Orgelbucklein. je kroz 12 godina vodio javne muzičke priredbe studentskog Collegium musicuma u jednom od leipziških Kaffeehausa ili Kaffeegartena. nabavljanje muzičkog materijala. »kneževskom pjevačicom« cothenskog dvora. univerzitetskih i javnih. Komponirao je pretežno instrumentalna djela. orguljanje. 20 još neupotrebljivih. Ernesti (mladi) nastupio je 1734 s novohumanističkim pogledima. suprotstavit će se odsad stalnost i trajnost dužnosti kojih će. koji dobiva za njega neu godne oblike. U Cothenu se bavio pretežno instrumentalnom muzikom.BACH donosi mu bolji materijalni i društveni položaj. da u Cothenu dobije baš takav položaj. u kojemu je dominirala nestalnost boravaka i obaveza. komponirati nedjeljne i blagdanske kantate. Brandenburgische Konzerte (posvećeni markgrofu Christianu Ludwigu od Brandenburg-Ansbacha. Uz to je i zbor u crkvi sv. J. K. 1720 umrla je Bachova žena Marija Barbara. iako je uglavnom bio usredotočen na Tafelmusik i na muziciranje kod primanja i svečanosti te kod crkvenih obreda u dvorskoj kapeli. skromnih sposobnosti. te od studenata amatera i učenika. tj. dužnosti i prava. ali je bio uvjeren. makar samo izvana. U njegove dužnosti išla je muzička nastava u školi. Prvom dijelu života. to spajanje provest će B. za prigodne dvorske svečanosti. ali su obojica odustali u Bachovu korist. vjenčanja. a u Leipzigu mu je stajao na raspolaganju ansambl sa stavljen prigodice od gradskih muzikanata. Međutim je zbog otpusta izbio otvoren sukob između njega i weimarskog vojvode koji ga je dao zatvoriti. U prvom razdoblju komponirao je: Magnificat i Matthduspassion. za boravka u Leipzigu. . Pošto je izabran. . U Cothenu je izvršavao samo zadatke svoje dvorske službe. tako i s crkvom i s gradskim vijećem. Bachova djelatnost u Leipzigu može se podijeliti u tri raz doblja: 1723—30. te muziciranje kod misa.: ». u svome muzičkom djelovanju imao potpuno slobodne ruke. Ziegler i dr. obaveze i povlastice kantora sv. u Leipzigu je morao »snabdijevati« muzikom crkve sv. Bachovo umjetničko djelovanje u Cothenu sasvim je drukčijeg karaktera. član (violinist ili violist) dvorskog orkestra i kompozitor orguljske i klavirske muzike. starih tradicionalnih pravila i ograda. U stvari. orguljaš. Nadalje. Kad su mu stariji sinovi dorasli za univerzitetski studij. odsjedio u zatvoru s obitelji u Cothenu. koncerti za violinu. pružala veće stvaralačke slobode i u sebi nosila veće klice novog: instrumentalno tehničko majstorstvo i subjektivniji. brani prava koja su mu kao kantoru bila pismeno zajamčena. Krebs. Odnos malog cothenskog kneza prema Bachu bio je prisan. T. '»Weimarske« su godine značile za Bacha uspon do visokog majstorstva. U Weimaru je B. npr. Dok se u Cothenu gotovo isključivo bavio svjetovnom muzikom. U njemu se ogleda veliki umjetnikov interes za svjetovnu muziku njegovanu na dvorovima. među njima kompo zitora Johanna Christiana. Zadaci. Sukob novog i starog očitovao se i u školi sv. a neka i iz njegove pedagoške djelatnosti (njoj. već u početku sukobio s Univerzitetom u pogledu svoje uloge i obaveza prema toj ustanovi. gotovo prijateljski. kompozitorske i izvođačke zadatke: trebalo je pisati serenade za aristokratske kuće. . a u Leipzigu je. Ph. učenici su mu bili J.

umjetnički vanredno složeni ciklus kanona. izvršena u januaru 1750. 18 Chorale za orgulje itd. još mnogim konvencijama ustaljene muzičke prakse — s baroku poprima određenije. višedjelnim uvodnim zborom. Klavierubung . kojoj je najčešće nametnut zad služi samo u reprezentativno-dekorativne svrhe. počeci izgrađivanja instrumentalne muzike kac stalne muzičke grane. II sv. Himmelfahrts-Oratorium i Vier kleine Messen. Spruchkantate) i prelazi na novi tip solo kantate (bez uvodnog zbora) te na koralnu kantatu sa široko razvijenim i razrađenim. na inicijativu F. 1 7 2 2 . Sve važne tekovine muzičke renesanse — pr težišta s crkvene tematike na svjetovnu. aristokracije i građanstva): u kontrareforma Rimu javlja se prvi pokušaj komične opere s oštrom p: dalnom tendencijom. knez ga je od 1733 do 1736 ostavio da čeka na zamoljeni naslov dvorskog kompozitora. Budući da je ta crkva bila porušena za Drugoga svjetskog rata. nije komponirao više niti jedno veliko oratorijsko djelo. i pored konstruktivizma i kombinatorike u kontrapunktičkoj tehnici. kristaliziranje i ustaljivanje nije. 1735 u Cothenu i Miihlhausenu. ostala je sasvim bez uspjeha. zrele oblike. simbolizirano u gajenju muzike. Mendelssohna.~~ ' 1 Clavierbuchlein Jur Anua Magdalena litich. 7 . Njegova pažnja usredotočuje se na sakupljanje pretežno ranije nastalih djela u veće zbirke (4 sv. pročišćavanjem i konačnim dotjerivanjem muzičkog nasljeđa i vlastitih iskustava. Potkraj stoljeća postoje uvjeti nomsko jačanje pojedinih pokrajina iz tadašnjeg komplel mačkih zemalja — Austrije i Prusije (jačanje zanata i tr. Operacija. Weihnachts-Oratorium. Kanonische Veranderungen iiber uVom Himmel hochi i Kunst der Fuge. uz pompoznost susreće se jednostavnost i ne nost. smjelo se ruše polifone pa monijske konvencije. u protestantskim kantatama=B. a služio se i podvalama. Njegov učenik i zet J. On je po Bachovu dik tatu zapisao posljednje umjetnikove kompozicije. odnosno kao raskršće prema >•*<! "i Ut. koja je htjela nadomjestiti dogmatsko i teocentrično.. obuhvatio s muzičke tekovine i stvorio osnovu novim još i danas nei nim mogućnostima razvoja. Da bi se objasnilo Bachovo značenje. je povremeno putovao u druge njemačke gradove radi koncertiranja ili kolaudiranja orgulja. u Halleu 1740. također djelomično parodije ranijih djela. neposrednost melodike sa jačanjem utjecaja grada pučkih izvora. naslovna str. Kevserlincka za njegova dvorskog muzičara J. U ep roka stvaraju se i neke karakteristike pojedinih naći muzičkih kultura. Ono što se u doba muzičke renesanse ješta ili javlja u neizradenim. karakteristično je za to doba da osim Mise u h-molu. Pod pritiskom kracije i djelomično pod valom kontrareformacije ona se 1 sporo i na poseban način. da je.100 BACH kojemu vode gotovo svi putovi dotadašnje evropske 1 aktivnosti. U tom je sukobu Ernesti pokazao netrpeljivost i sitničavost. jačanje tender jasnijim ispoljavanjem kompozitorova odnosa prema stv razvoj polifonog majstorstva.. To vrijedi u prvome redu za četiri majstorska ciklusa: Goldberg-Variationen. Altnikol bio je u posljednjim mjesecima stalno uza nj. znanstvenim izobražavanjem intelekta i odgajanjem u duhu moralno razborite čovječnosti« (F. a 1747 u Potsdamu u znamenitoj posjeti Fridriku II. očitovao samosvijest i uzdržanost. Alarcuspassion. preneseni su Bachovi ostaci 1949 u crkvu sv. puna protivurječnosti (konačno. Zato se muzički barok i ocrtava kai previranja. Bacha su 31. gradsko vijeće. Karakteristično je pri tome. dramma per mušica. savršenije. Ali Bachov lični i umjetnički autoritet nije na njih jače utjecao. 1746 u Naumburgu. 1894 pronađen je lijes s Bachovim ostacima i oni su položeni u kriptu crkve sv. poprirj čenje umjetnički složenog i duboko proživljenog djela. G. fuga i ricercara te jednu trio-sonatu). Tome. stvoren da služi kao oružje kontrareformacijske i postaje nosilac naprednih umjetničkih tendencija. opredjeljuju se stilovi pojedinih instri.. približavanje muzike dramskom iz sve su to temelji na kojima izrasta nova epoha evropske 1 kulture — barok. vezana -i prostorom za crkvu. Sve ove crte u punijem obliku i u najoštrijim suprotnostima. . ortodoksno kršćansko poimanje. reljefno : i jasno osvijetljene. o muzika. 1733. protivrječnost i kontrast u muzičkim kod kojih konvencija igra važnu ulogu. — Što se tiče Bachova stvaralaštva. To nosi poglavito na instrumentalnu muziku. da bi se zatim razgranali na razne strane. Pojavivši se u završnoj fazi baroka B. o 200-godišnjici umjetnikova rođenja leipziško gradsko vijeće postavilo je spomen-ploču na taj zid.i. dobija ponekad svjetovni karakter. a krajem godine izgubio je vid. Das musikalische Opfer. tada napušta stariji oblik (tzv. na nove \ -instrumentalne vrste i na scensko-muzička djela. 1885. Početkom 1749 razbolio se. VII 1750 pokopali kod južnog zida crkve sv. i instrumentalnih ansambla. Goldberga. 1736 i 1738. uloga i vrijednost.) i na crkvene kantate... dok je B. Međutim. a samo djelomično prema crkvenim uzorima. iako ponekad nagao i nedosljedan. došle su do izražaja u djelu Johanna Se Bacha. rođena iz te realističnijim umjetničkim izražavanjem i uskrsavanjem kratične (u specifičnom smislu) grčke tragedije. to je epoha se sukobljuju i prepleću kulturne tendencije triju dri snaga: crkve. u Dresdenu je bio 1731. u Berlinu 1741. postaju glavnim 1 čem razvoja novih muzičkih misli i građe novih arhitel oblika. d budućnost. nastale po narudžbi grofa H. treba njegovu stvaralačku ličnost promotriti kao kariku u lan cu razvoja evropske muzičke kulture. se više bavi muzičko-tehničkim problemima: sabiranjem. u svojemu monumentalnom djelu.. ciklus na temu koju je Bachu 1747 zadao Fridrik II prilikom umjetnikova posjeta Potsdamu (na taj Thema Regium komponirao je B. Od Tridesetgodišnjeg rata (1618—48) do Bachov Njemačka pruža sliku ekonomski i politički rasparčane malo samostalne u kulturnom pogledu. ali je mjesto njegova groba ubrzo zaboravljeno. 6 (. Ivana. U sukob su bili uvučeni načelnik. konzistorij pa i sam knez. Prvi spomenik Bachu podignut je 1843 u Leipzigu. sve su to u stvari parodije. ravnoteža muzičkih oblika i njihova sve v ređenost. Ivana. uz filozofsku i religioznu meditaciju — jedar i oštar uz snažnu dramatiku — najtananija lirika. slobodno oblikovanim recitativima i arijama i jednostavnim završnim zbornim koralom. Chr. zemlje s tipičnin građanskim pojavama u duhovnom životu. Od 1740 B. instrun muzika na dvorovima. Karakteristično je za Bachovo doba s jedne strane čuvanj TRIJEM BACHOVK RODNE KUĆU U EISENACHU radilo se o »prodoru racionalističko-prosvjetiteljske koncepcije školstva (u Ernestijevoj osobi). . živa muzika. Tako je 1732 boravio u Kasselu. u Bachovim djelima iz tog vremena stalno prisutna emocionalna. zbirke Wohltemperiertes klavier. Blume). posta opera seria) tipičan predstavnik feudalne umjetničke id< oratorij. je kao s ličnost. uz dostojanstvenost i ukočenost javlja se živa ŠE i kićenost. Osteroratorium. većinom prema svjetovnim. God. djelo u kojemu ni prije ni poslije nitko nije dosegao toliku visinu kontrapunktičkog majstorstva u okviru fuge (ovaj je rad ostao nedovršen\ Za boravka u Leipzigu B. elementarnim formama..

je čvrsto vezan za svoju zemlju. Praksu instrumentalnih sastava (s obzirom na broj izvođača) iz Bachova vremena ne treba kruto. Marcella. obrađuje. jer je — kao što i sam B. partite. Frobergera. kanoni (instrumentalni i vokalni). Sve te suprotnosti njegova vremena isprepleću se i sjedinjuju u njegovoj muzici: produhovljena meditativnost s crtama hedonizma i plemenitog uživanja u zvuku. upotrebljava radije čembalo (Bach poznaje i Hammerklavier. Werckmeistera. od francuskih klavesinista Raisona. Hasse. kombinira i proširuje. se stilski nadovezuje neposredno na njemačko nasljeđe (u orguljskoj. Kvaliteta u Bachovu stvaralaštvu neprestano se uzdiže: od Actus tragicusa (1707) do Kreuzstab Kamate (1731). a na klasicizam oblikovanje tema izrazito homofonog karaktera. nalazi se prerađena u Himmelfahrts-Oratorium iz 1735 i konačno u Agmisu iz Messe in h). Osim toga B. nije Bachova osobina. U nizu vveimarskih kantata i oratorijskih djela instrumentalni sastav zamišljen je solistički. fuge. barokna kićenost s lirskim refleksijama. njegova se »ruka« lako prepoznaje čak i u preradbama tuđih djela. Bachova opća naobrazba počiva na Hutterovu Compendiumu i Comeniusovu Vestibulumu. arije. shematski shvaćati. cijeni ga. jer se sastav ponajprije prilagođavao mjestu (akustičkom prostoru)! i mogućnostima izvođenja. specifične potrebe. taj vjekovima ustaljen odgojni ideal protestantske Njemačke sa teocentričko-simboličkim poimanjem muzike. Telemann. ali ako se uzme u obzir da je gotovo polovina Bachova opusa izgubljena onda on svakako ide medu najplodnije muzičke stvaraoce. i utjecaj težnje za slobodnijim sudjelovanjem građanstva u muzičkoj praksi i za njegovom umjetničkom afirmacijom. on ukazuje više na romantizam nego na značajke klasike. provodi zvukovnu diferencijaciju u odnosu na karakter muzike. naročito »presađivanje« stavaka iz jednog djela u drugo. Stroge diferencijacije između orkestra i komornih ansambla kod Bacha još nema. godine postaje intenzivnije i bogatije što traje po prilici do 55. U njegovoj muzici osjećaju se muzičke tradicije reformacije. jedna arija iz Gottscheds Kamate — 1725. sadržaja i oblikovanja tako i linija stilskog razvoja. Eulera. recitativi. na romantiku upućuju snaga izražaja. Konkretan povod za komponiranje kod Bacha je još uvijek u najvećoj mjeri — »službena dužnost«. kaže — leipziški aparat bio oskudan. arije i duete kao koncertne stavke (u Mesu in h). toccate. Doduše. od suvremenih teoretičara Matthesona. osim toga neprestano usvaja nove elemente iz francuske i talijanske muzike. komorne i crkvene sonate. Zvučna sredstva kojima se B. od starih teoretičara Praetoriusa. odnosno težnje za što širim spajanjem raznih elemenata. kod klavirskih djela B. a i od onog kulturnog »internacionalizma« feudalnih dvorova. dakle na stupovima ortodoksnog luteranskog naučavanja. služi također su kasnobarokna. Po svom odgoju. da se vrlo rano počinju baviti kompozicijom i da vrlo rano izgrađuju svoj stil. Te je ustaljene oblike B. fantazije. Neidhardta. prerađivanju. B. filantropinizma i sekularizacije što prethodi predrevolucionarnbj epohi. mnoge instrumentalne kompozicije obrađivao za razne sastave i u raznim stupnjevima teškoće izvođenja. Bachov je orkestar koncipiran »zborno« kao i orgulje. U opravdanost ovih hipoteza može uvjeriti činjenica da je B. od starih i suvremenih majstora vokalne i orguljaške muzike dobro poznaje Palestrinu. sadržajno intenzivirao. a često u dotjeranijem i potpunijem obliku. I aktivnost u raznim granama muzičke djelatnosti nije neobična za ono doba. od koralne partite O Gon. bio je u vrijeme Bachova školovanja još mjerodavan ali se u toku XVIII st. dolazi i do jedne univerzalističke crte. Prema tome Bachova genijalnost nije u pronalaženju novih oblika nego u tome što je nasljedene vrste i oblike do krajnjih mogućnosti produbio. Schnitgerovom tipu orgulja s mnogo mikstura. Nuciusa. pa se pretpostavlja da se zapravo radi o prauzorcima ili praidejama na koje se B. od lnventionen do Kunst der Fuge — i to kako linija tehničkog umijeća. To stvara poteškoće kod ocjenjivanja. i na klasičnoj starini u rimsko-humanističkoj predaji. U tom smislu karakteri- . starijih i suvremenih autora. a vjerojatno ni istovetni: možda se radi o adaptiranju postojeće kompozicije za nove. motetski ili koncertantni zborni stavci. gudači. Vivaldija. Buxtehudea. suite. nužan je rezultat takve djelatnosti temeljito proučavanje raznih njemačkih i stranih. koralne fantazije (instrumentalne i vokalne). Scarlatti. ili povezujući u cjelinu koral. Beera. du frommer Gott (između 1704—08) do varijacija Vom Himmel hoch (1747). plesne forme. arioso i recitativ (Matthauspassion) ili dijelove suite i koncerta. Razlog i cilj ovakvih postupaka nisu uvijek sasvim jasni. Grignvja. kantabilnijemu tipu. Barvphonusa i dr. adaptiranju tuđe muzike. obogatio i formalno zaokružio premašivši u tome sve svoje suvremenike.BACH govanje religioznih tradicija. oblikujući npr. U orguljskim djelima isprva daje prednost sjevernonjemačkom. njemačke narodne pjesme. je. vokalno-instrumentalne i orguljaške prakse proizašle iz kantorskog zvanja. daleko natkriljuje svoje suvremenike u poznavanju muzike drugih majstora i sintetiziranju različitih iskustava s izrazitim obilježjem svoje individualnosti. a i sam pokušava da mu usavrši konstrukciju i zvuk). Couperina. klavirskoj i vokalnoj muzici). a kod kasnijih kantata i oratorijskih djela to nije slučaj. Buttstedta. harmonija. U pogledu muzičkih vrsta i oblika njegovo stvaralaštvo pruža tipičnu sliku kasnog baroka: preludiji. Njegovo stvaranje počinje polagano i istom od 24. Nisu poznate kompozicije. a s druge sve jače prodiranje racionalističkog gledanja na svijet i očiglednih novohumanističkih tendencija u umjetnosti. ali i njihove moguć nosti on u najvećoj mjeri iskorišćuje. ali nikad ne upada u obično imitiranje već svemu daje pečat snažne individualnosti koja ga uzdiže iznad njegovih suvremenika. bez obzira kakvog je karaktera ili vrste (npr. Svojstvo baroknih muzičara. individualnost melodike. Lippiusa. postepeno izmjenio u smislu neohumanizma. takav je način rada za Bachovo doba posve neobičan. Frescobaldija. radi neobično mnogo na sakupljanju. uvertire. Vjerojatno odavde. Međutim. godine. a kod kompozicija u kojima prevladava homofoni princip i virtuozitet. obrazovanju i djelovanju B. u svom mu- 101 CRKVA SV. No B. od miihlhausenske Ratstvechsel-Kamate do Lobet den Herren. pa se kod polifonih služi radije klavikordom. Opseg Bachova djela golem je. TOME U LEIPZIGU zičkom jeziku progovara za budućnost. obilje u stvaralaštvu karakteristično je za kompozitore toga vremena (takvi su Handel. preobličuje i »parodira? svoje vlastite kompozicije. njemačke građanske »muzikantske« prakse i njemačke (profesionalne) vokalne. tada intenzitet počinje opadati. Tamo gdje B. za njene običaje i njenu kulturnu baštinu. drveni i li meni duhači samostalne su grupe. koje bi on bio napisao prije svoje 20. mnogo prerađuje. sudjelujući u muzičkoj praksi dvorova. kao i od želje za ovladavanjem novim tehničkim izražajnim sredstvima. Graupner i mnogi drugi autori). Stoga se u Bachovoj umjetničkoj djelatnosti osjeća i odraz Augustinove teze o muzici kao laudatio Dei i recreatio cordis. Boehma. Za posebna reprezentativna izvođenja služi se najvećim sastavima i kombinacijama. a kasnije Silbermannovom. a možda je to i težnja za potpunijim i zrelijim obrađivanjem ranije zamisli. Marchanda. Pachelbela. godine života. Karakteristično je da B. utvrđivanja kronologije i objašnjenja djela. studiranju. koralne zborove u formi uvertire. od talijanskih instrumentalnih majstora Albinonija. uvijek iznova vraćao. rano došao u dodir s francuskim prosvjetiteljskim idejama i antropocentričkim shvaćanjem muzike. katkad i mijenjao. B.

S. a njegova dvorska tituls furstlicher Sachsischer Hofcompositeur. koju je svakako pod ima 84 CRKVENI osjetio: životni proces je neprekidna borba. — U pobujne fantazije i j gledu sadržaja. KONCERT U Činjenica. njihovi zbro. da je B. često nesa Biblije. od. Što je B. Te svoje unutarnje protivurječnosti crkvu. i obiteljskih problema. nema plod unutrašnjeg zahtijeva. još ne pozna potpunu slobodu stvararedak ima 14 tonova. ali upravo kao snažan unum De-um« 7 x duh. bez određene Nijedan muz namjene. B. ui cjelina praktički nasljeđa. između mnogih Thomaskantora«. duhovit i oštar kritičar negativnih ranje.8 = 14. od 1714 kani ostatak flamanskih.1 + 3 -•. savjestan učitelj. lake razdražljivosti i plamene srdžbe. J. Gradski r je na sjednici vijeća. komornu i klaje 2 4. kao kabalistika alfabeta izraženog brojevima 1—24 (ti do 1713 mnogo zastupane orguljske kompozicije. u Cothenu je najviše pisao orkestralnu. Ona naoko jednostavno i normalno. čitava melodija 41. tenzivno i iscrpi poriva. kao dublja toliko mogao ocrtati slike najrazličitijih raspoloženja i ka semantika brojeva koja rima Bachova snaga u onom. < 12 = 84 puta. dan nakon Bachove smrti izvijestic Schule brauche einen Kantoren und keinen Kapellmeisl . on ih je nastojao među sobom pomiriti. u svakodnevnom marljivo. »pramuzikar je iz aleksandrin-ske »iskonski je muzikantskom« osjećanju težnje. nego životne pojavu punine i slojevitosti »sveti brojevi« (»apo.102 BACH stične su pojedine etape njegova života i rada: u Weimaru su 3. 2. duboko i intenzivno.čovjek zdrave srži. o »teorijom o afektima«. sve to dokazuje da genijalno nadareni muzičar može i shvaćanjem unutar određenih formula progovoriti izravno nadahnutim posve svjestan građanin koji revolucionarnom kim ruš: individualnim jezikom. 11 se konstatirati. očekuje kraj života. 12 za apostole. poten. izraženi muzič. je bio Iz Muzičkog rječnika J. podređuje religioznom osjećanju kanona i muzičke »retoričke figure«. Kod njega se susreću i mistična primjena je iskreno religiozan.njemu nepravedno postupa. Bacha zanosi i smjelošću kombinatorika spekulativnih momenata koji su našli dosta plodno tlo u like brojeva i realističko ocrtavanje psiholoških momen racionalizmu XVIII st. građanin pun 1 produbljeno povezivanje strog konzervati muzičkog sadržaja s dagog i najsmjel poetskim. stoga njegovu ne treba prom luteranstvo. Vrlo je razmičući granice svoje umjetničke koncepcije često kod Bacha zastupana i simbolika brojeva (u njegovo vrijeme rivanja. Za svoje sugrađane B. BACH. stva. je bio kasnijeg datuma. dobar otac i dobar kim sredstvima. ali se istodobno ] treba da asocijativno povezu pažnju uz određeni tekst. bio je osjećajan. k n nosno u muzičkom čovjek isprazna mudrovanja. Walthera. ako se cije. Bachova muzika nije lišena ni ce starih zakona i dogma. vjernike (npr. Tu su prizvukom tragike.u njegovo pravo. koja se javlja kao XIX st. melodijske formule. se susreće uglavnom u u sferi profesionalnih. koji be. Početak Ciacone iz sonate u d-molu za violinu solo. »in -trao »bogom određenim« pojavama. Ali u drugom čen život i d. tj. s isl apostola — tj. »sveto je sredine prema sebi i svoju vlastitu vrijednost. nego tri stavku: tako broj 7 oštrouman mislilac kojemu nije bilo strano ni lirsko san za stvoritelja.punim dahom udisao život i izgarao u plemenitom naj kaliptički brojevi«) iz ga prenese u muziku. ilustrativni ć elementi podignuti na višu J. kao čke prakse. dalek od svijeta. B. jer i h — riječ »credo« javlja ne mogavši izaći iz »ljušture« svog religioznog shvatanja se 7 x 7 = 49 puta. niz složenom djelu »reprezentativnih« djela nosti. BACH je 9+18-1-2 + 1^3^virsku muziku. fuga čitavom svom djelu — i mimo svoje volje — morao c Patrem omnipotentem odraz jedne nepobitne životne istine. pa i neki meno sjajan impi or-guljski korali). G. nailazimo Protivurječnost < na djela. br. Pored toga je redovno radio na pedagoškim u posljednjoj koralnoj obradbi Vor deinen Thron prvi rr i didaktičkim djelima. laštva u smislu onog stvaralaštva »neobaveznog« tipa. početak. Ali dubok filozof i neposrednost emocija. što teologije prodrla u ostvari u muzici. svrsi u muzičkoj praksi rječnost i složene sredine (Messa in h. koji je gledao daleko ispred sebe i svog vremena. odrazi neupotrebljiva i za rimsko i u punoj mjeri u za luteransko bogoslužje. da je Bachovo pravo značenje shvaćeno i BACHOVO DOBA prvoj polovini XIX st.strastvenosti. S. katkada predaje radosti umjetničkog stvaralaštva i radosti zanatski pomoću principa naivne ilustrativnosti. 1732 jeručno naznačio). kao navajući golemu snaguposlovnih i sugestivnost njegova muzičkog jednostavna a-legorija i u grandioznim dramskim scenama i u intimnim lirskim brojeva (npr. np tate. tijesna povezanost tor. autograf g razinu. u Bacho-voj tehničar. izvan religioznih okvira. isticanje dramatskih akce-nata. koje oznoj dogmi svoju muzičku misao. kako se Bachov život raširena pojava). naklonjen radostima života. kad s« jevi. odsjeku leipziš-kog boravka ali ni jedan ne nalazimo u tom pogledu sve toliko problema! veće oslobađanje. zahtijeva da se promotri odnos takta. u Leipzigu pretežno crkvena djela (iako su i druga tema prve fuge u zbirci Vohltemperiertes Klavier ima 14 područja zastupana). odnosno renesansnih postupaka). k trojstvo« traži tri odnos te snage i dubine i u tako veličanstvenim oblicima i glasa). on je r muzici ima mnogo dodirnih pjesnik i učenj tačaka s tada raširenom perimentator. SVOnjemu nakon njegove smrti.pouzdan čuvar svog posla i doma. da tako kažemo. on je duh silovite snage. ali i ozbiljan luteran. Gledajući. produkti. da sve. kraj. tri oblika: 1. kršćanski ^ melodijske linije s tekstom (naročito u dramskim recitativima teocentričko-sim pasija). koja nisu naručena nost vremena i niti namijenjena određenoj u kojoj je živio. u izrazio i sjedinio u svom stvaralaštvu snagom čudesne Credu iz Messe in dualnosti. a pomirljiv i predan. Kapellmeister und tor Chori Mušici in Leipzig) bila im je trn u oku. bez Jude mora osjećajem posmatrao i proživljavao život oko sel — uvjetuje 11 nastupa ljudskim jasno uočavao svakidašnje probleme sredine u kojoj j dionica.

3 sonate za violinu solo: g-mol. God. 6 Brandenburgische K onzerte: I. da je na prijelazu . Moschelesa. naglo počeo rasti interes za Bachovu muziku. Spohra i drugih Bach-Gesellschaft (-> Muzička društva) sa zadatkom da objavi cjelokupno izdanje Bachovih djela. tuđih kompozicija). sastavljena na temelju usmene predaje. A-dur. F. oko 1716. A-dur. a-mol. f-mol. a zajedno kao I sv. 2 koncerta za violinu: a-mol i E-dur. u d-molu. God. Aria mit 30 Verdnderungen (tzv. E-dur. 4 sonate za flautu i klavir: h-mol. 6 suita za violončelo solo: G-dur. kao IV sv. G-dur. G. oko 1703. III sv. C-dur. u G -duru. oko 1709 i u a-molu. u G-duru. oko 1724. Corellija). koje se navode zbog kontinuiteta u numeriranju). 3 sonate za violu da gamba i klavir: G-dur. e-mol. 8 sonata za violinu i klavir: h-mol. — VOKALNA: Messe in h. E-dur. tokate u fis-molu i c-molu. a-mol. Fantazija i fuga u c-molu. h-mol (tema A. Capriccio sopra la lontananza del suo fratello dilettissimo u B-duru. Bacha). bili su privučeni snagom Bachova genija. 1 trio-sonata u c-molu). oko 1730. zbirke Klavieriibung. III. Es-dur. fuga u a-molu. u D-duru i VI. oko 1720. Sechs Chordle. a-mol. a-mol. oko 1716. G-dur. u c-molu. Englische Suiten. u kojoj su važnu ulogu odigrali H. B. Ph. oko 1720. c-mol. 1739). G-dur. oko 1727—36. je osvojio svijet. Es-dur (obj. V 1751 ne spominje Bacha. 1 kanonska fuga. I I . d-mol. 3 koncerta za 2 klavira: I. II. u F-duru. sonata u D-duru. C-dur. drugi ustupio Forkelu. Istovremeno pojavljuje se zanimanje za Bachovu umjetnost u Engleskoj (A. oko 1721. oko 1720. II. Razvoj historijskih muzičkih stilova novijeg doba (neobarok. oko 1727—36. III 1829). oko 1730 (zapravo preradba vlastitog preludija i fuge u a-molu za klavir i 2. da komm ich her«. u C-duru i VI. 1742). Italienisches Konzert u F-duru (obj. f-mol. obj. Brahmsa i F. c-mol. koncert za 2 violine u d-molu. 1704. Schelble. 10). Einige canonische Verdnderungen iiber das Weihnachtslied »Vom Himmel hoch. i prema nepoznatim uzorcima. oko 1720 (poznata i pod nazivom Fantasie und Fuge)\ G-dur. Bachovi rukopisi podijeljeni su poslije njegove smrti između njegovih sinova. I (započet 1720. Friedemanna i Philippa Emanuela. oko 1730. neoklasika) ukazao je na neiscrpnu vitalnost Bachove muzike koja postaje ishodištem različitih pravaca u muzici XX st. a-mol. a 1778 je neke rukopise preko J. oko 1720. III. h-mol. d-mol. Tome). slično kao i Bachovi suvremenici. a jedva da je i izvođene No vrijeme koje je tražilo kontinuitet s prošlošću. B. oko 1712—16. 7 fuga iz zbirke Klavierbuchlein: e-mol. Bachii u E-duru. 4 koralne partite. A. Dionice kantata dobiva Anna Magdalena Bach i predaje ih gradu Leipzigu (danas u crkvi sv. koncert za 4 klavira u a-molu. Preludiji i fuge: a-mol. Canzona u d-molu. Ch. IV. 3 partite za violinu solo" h-mol. 1736 (oba su koncerta u c-molu preradbe. 3 trio-sonate: I. U drugoj polovini XVIII st. Hausera u Miinchenu. on je oko 1770 jedan dio prodao. e-mol. A-dur. 5 tokata: D-dur. c-mol. oko 1730—33 (potpuno su originalni u najboljem slučaju koncerti u d-molu i E-duru. Mendelssohn. — KLAVIRSKA. nađen je manji broj autografa kod Kirnbergera. Ph. E. E. oko 1720—23 (troglasne invencije nose i naziv Sinfonie) . E. Simrock (Bonn) i dr. 1731). oko 1720. koncert za flautu. utemeljeno je novo društvo. a drugi sačuvanog koncerta za 2 violine u d-molu). — ZA ORGULJE. A. zbirke Klavieriibung. Ch. sve oko 1727. u II sv. V. 6 i 11. S. Tokate i fuge: F-dur. Četiri uvertire (suite): I. F. oko 1744. interes za stvaralačku individualnost. velik broj koralnih obradbi u rukopisnoj Kirnbergerovoj zbirci. suite u a-molu i Es^duru. oko 1704. Uzak krug profesionalnih muzičara veoma je cijenio Bacha. zbirke Klavieriibung. Kollmann. g-mol. Ch. 9 kanona. C-dur. 1900. partita za flautu solo u a-molu. partita u h-molu (obj. II (ovom svesku B. g-mol. Zelter. sve je to učinilo. D-dur. Hoffmeister & Kuhnel i Breitkopf & Hartel (Leipzig). Agricola. Preko Forkela je dosta materijala otišlo na razne strane. oko 1708—23. koralne obradbe u zbir kama: OrgelbiiMein (46 stavaka). 1734). oko 1722. III. oko 1721. u C-duru. 1751. u F-duru. 15 dvoglasnih i 15 troglasnih invencija. za koje postoji više ili manje opravdana sumnja da nisu njegove (iznimka su jedino neke kantate. objavljivanje praktičkih i pedagoških izdanja i poticanje naučnih istraživanja. Većinu rukopisa prikupio je kasnije G. u D-duru i IV 7 . (20 korala). ali neposredni potomci su. u C-duru. oko 1727—30. E-dur. D-dur. to je ujedno i najstarija Bachova biografija. oko 1730—33 (oba su djela preradbe nepoznatih. obje oko 1727—30. 7 br. Aria variata alla maniera italiana. violinu. Terry. mlada historijska nauka. anegdota. nakon 1740. Nauea u Halleu itd. sadržava također 24 preludija i fuge u svim tonalitetima. Hoffmann. Rijetki i veoma skromni epitafi. e-mol. Odsudna prekretnica je svakako izvedba Matthauspassiona pod ravnanjem Mendelssohna (u Leipzigu. Vivaldija op. oko 1720. u II sv. u D-duru. Hilgenfeldtj a nastavljaju C. prema Altnikolovu prijepisu. C-dur. oko 1720. fantazija i fuga u a-molu. Njegovi učenici čuvali su djela u prijepisima. improvizatora i majstora kompozicijske tehnike. 1720. d-mol (u Weimaru). 1747. F-dur. kojemu je svrha organiziranje izvedaba Bachovih kompozicija. završen je 1744). N. Švicarskoj. »Bachova renesansa«. Fantazije u G-duru i C-duru. 1747—49. 5 malih preludija. f-mol. Veći dio materijala iz tih i drugih rukopisa dolazi tada u Preussische Staatsbibliothek (današnja Offentliche Wissenschafts~Bibliothek u 103 j • -u u XIX st. Mosevvius. E-dur. Ernesti. D-dur. preludij i fuga u A-duru.BACH Njegova je smrt zabilježena samo u jednim novinama. u G-duru oko 1720 i III. Fantasia con imitazione u h-molu. oba oko 1720. Spitta (najvažniji Bachov biograf u XIX st. Eschenburga dao na licitaciju. Schubart i drugi. u h-molu sa koncertantnom flautom. e-mol. zbirke Kla vieriibung. početkom 1722. A-dur. oko 1720. Nakon toga započinje tzv. B. oko 1709—10. IV. U XVIII i XIX st. T. oko 1720. u F-duru. između 1733 i 1739 (prer. a nisu spoznali veličinu stvaralačke ličnosti: između 1750—1800 niti jedno Bachovo djelo nije štampano. Počinje i štampanje nekih Bachovih (uglavnom manjih instrumentalnih) djela u Njemačkoj. — KOMORNA. u B-duru. dok su ostali vjerojatno preradbe tuđih i nesačuvanih Bachovih violinskih kon cerata). Franzosische Suiten. u Es-duru. II. Nageli J. C-dur (Cothen). g-mol. Schweitzera. među kojima je bio i Telemannov Sonet (1754). Das Wohltemperierte Klavier. Marx. a-mol. Passacaglia u c-molu. C-dur. u G-duru. Šest sonata: I. u III sv. g-mol. završen vjerojatno 1722. 5. V. 11. Kromatische Fantasie und Fuge u d-molu. oko 1725.). L. Dorische). C-dur. 6 partita (obj. nisu mnogo izmijenili sliku te ravnodušnosti. Kla vieriibung. C-dur. 6 tzv. oko 1716—17. sve oko 1709. u e-molu. — BEZ ODREĐENE NA MJENE: Das Musikalische Opfer na temu Fridrika II (2 ricercara. e-mol. Klemmu u Sangerhausen Berlinu). više pojedinačnih suitnih stavaka. Rochlitz. zbirke Klavieriibung. c-mol. Istom 1754 objavljen je nekrolog. G-dur. ORKESTRALNA. Bitter. ličnih zapažanja. Th. Bachovo djelo — jedna od najvećih manifestacija evropske kulture — postalo je svojina čitavog čovje čanstva. u c-molu. oko 1722. 4 Duetta (obj. Chr. 5 fuga: e-mol. ona su se studirala i navodila u udžbenicima. oko 1720—-21. 6 tzv. U ovom popisu Bachovih kompozicija ne navode se one. 2 br. Naučno istraživanje Bachova života i djelatnosti započinje C. Neue Bach-Gesellschaft. Liszta. Das Wohltemperierte Klavier. zbirke Klavieriibung . II. Engleskoj. što su ga napisali C. 1739. u c-molu. 8 koncerata za klavir (čembalo): d-mol. F. Fuge: c-mol (tema G. d-mol. F. 1747. svi 1721. C. III. e-mol. oko 1720. G. J. 1704. g-mol i d-mol svi. 2 koncerta za 3 klavira: d-mol i C-dur. nešto je došlo do Zeltera (i Mendelssohna) i Nagelija. 9 malih preludija. G-dur. ipak nije bio sasvim zaboravljen. u C-duru. pošto je Bach-Gesellschaft svoj zadatak ostvario. C-dur. sve oko 1720 (posljednja je za violu pomposu). J. P61chau. ujedno i prvi — doduše površan — pregled djela iz tada još potpune zaostavštine. oko 1717 (Weimar). Dio ostavštine koji je došao u ruke Friedemanna ne može se tačno slijediti. Bach i Fr. pa Goethe. Goldberg-Variationen. Rektor Thomasschuh. pojedinačno 1726—31. bibliotekar berlinske Singakademie iz ostavštine C. 1850 osniva se u Leipzigu pod vodstvom Schumanna. 1735). A-dur. Schwenckea (nasljednika C. sve oko 1720. Ph. A. 1739). Schering i čitav niz drugih. A. op. oko 1730—33 (preradba Vivaldijeva koncerta za 4 violine u h-molu op. 1747. Schweitzer. Die Kunst der Fuge. d-mol (tzv. 6 malih preludija. u svom izvještaju od 4. D. cijenili samo velikog orguljskog virtuoza. d-mol. Burnev). Clementija. c-mol. i to prvi preradba nesačuvanog koncerta za 2 violine u d-molu. 3 br. c-mol. E. Ph. stavka orguljske sonate u d-molu). pa izdavači Kollmann (London). i od stavka <fjG#tftBachovo pismo J. a 1946 osnovano je Internacionalno Bachovo društvo (u Schaffhausenu) pod vodstvom A. Legrenzija). D-dur. Bacha i Ch. DJELA. fugato u e-molu. kao i pojedinačno na raznim mje stima. J. Preludiji: C-dur. nije nikada dao taj naslov. e-mol. klavir i gudače u a-molu. sadržava 24 preludija i fuge u svim tonalitetima). g-mol. oko 1725. 18 Chordle. koncertne obradbe prema djelima princa Johanna Ernsta Weimarskog i prema violinskim koncertima A. Capriccio in honorem J. d-mol. u III sv. H.

141. 1714. so ist auch dein Ruhm. O Eivigkeit. 1707. — G.. 116. Obersicht iibe -Schrifttum in Zeitschriften 1928—1930. 176. 1723. der zvird Wort halten. priredili su i J. 1725. Lobe den Herren. 54. 19. 1725. Bach. Herz und Mund und Tat und Leben. Widerstehe doch der Šunde. 73. Osanna dalje. smrti. Pariz). t^l J frUIrLH »f £J J. Luther. 213.. 143. zvie manches Herzeleid. Becker. Der Herr denket an uns. 55. Leipzi izd.. Herr Jesu Christ. uz kritičke komentare (k izdanja). 45. ____________. oko 1729. 1725 (-* br. Ich geh und suche mit Verlangen. f-fovr C. Schleicht. nova naklada svih Okolnost. Ich elender Mensch. 1 mal dreier verstorbener Mitglieder der Sozietat der musikalischen X ten. komm. 135. des Herren Tag. . S.: BIBLIOGRAFIJA. Schneider. seid getrost. izv. 1726. 46. 129. 44. 1730. Ouevres completes pour Vorgue (6 sv. Schmieder. Du zvahrer Gott und Davids Sohn. — E. Wer nur den lieben Gott Idsst zvalten. Ephraim. Selig ist der Mann. 136. Warum betrubst du dich. — J. BIOGRAFIJE I MONOGRAFIJE: J. Bach Dc Kassel i Leipzig 1963. prijevod Pariz 1955). 51. S. izazvala je potrebu za novim. 4. Stuttgart 1919.. 1904—39. 184. sia dolore. 189 zadržana je numeracija prema izdanju cjelokupnih Bachovih djela.. 1932 objavljen je jedan dod 1948 izdana je u Ann Arboru (Michigan. 127. 1915... 1716 (prer. Schmieder. Auf schmetternde Tone. — Lebensbeschreibungen beriihmter Musikgelehrter und Tonkiinstl 1784.. Herr Jesu Crist. 25. Leipzig). Ein Herz. 151.. 1727. 1 u jednom svesku. 1726.. Lobe den Herrn. meine Seele.) u redakciji ] (Steingrdber.. 1727. 179. mein Herz. Oster orator ium. t ^ . — M. 80. Ach wie f\\uchtifl ach ZVie nichtiS 1724* 27 ^y/i>y 7nP7 cr vrtić ytn"hfi wtiy mćivj V* MAĐ ~T T~y& « « 1„*vVix1. 38.. Matthduspassion (tekst: Picander). deinen Herren. 130. 174. dich loben zvir. vjerojatno 1731 (muzika se nije sačuvala. Nun danket alle Gott. Kunst werke . 1726. Mensch. oko 1740 (nije kantata. Man singet mit Freuden vom Sieg. Ich hatte viel Bekummernis.. 94. korale izdao je C pod naslovom Bach's Four Part Chorales (3 sv. E. — H. 145. Herr Gott. Es ii Bachovih kompozicija): 1 Wie schon leucktet der Aiorgenstern 1725. godišta 1940—48. F. mein Herz.es Freudenlicht. 24. 1725. — W. meine Freude. oko 1735—50. oko 1732—35. Marcuspassion. Br\ch dem Hun-grigen dein Brot. 1725. 190. za 5 glasova. oko 172 Der zufriedengestellte Aeolus. 1728—29.. Su'sser Trost. Nimm. za 8 glasova Jesu.. ibid. — M. 18. 1724?. 1714.beliebte Seelenlust.. Noveli nadalje djela za klavir: Sdmtliche Klavierzverke (7 sv.. 1731—44. 1 seinen Schafen mit Mamen. Ich freue mich in dir. 1724. oko 1717—23. Bacha i J. Siehe zu. 189. Lass. Herr Jesu Christ. . lieben. 207 a. Leipzig. "Obersicht Iiber die wichtigi sehriften erschienenen Aufsatze iiber J. 1725. 128. Gelobet seist du. Dem Gerechten mus das Licht. Hochsterzvunschstes 1723. 1958). M. 1714. Vergniigte Ruh.. 1731—32. 133.. 152.. Sie zverden euch in den Bann tun. 1724. A-dur. Himmelfahrtsoratorium. 1724. oko 1729. der du meine Seele. 53. zvann zverd (eh sterben. 1714. j. Singet dem Herrn ein neues Lied (nedovršeno). 173 a i od 201 do 216 s' karaktera. Fiirstin. L. Du Friedefurst. du hochstes Gut. ist Sonn und Schild. dir trau ich nicht. nicht. 75. 1724. in excelsis Deo. 1724. 1725. 197. 149. 23. što ih je obj.. alle Heic zbor i b. 132. Sei Lob und Ehr dem Hochsten Gut. Bach im offentlichen Schrifttum seiner Musikzeitung.. Herr. Brockesu)j izv. 1723. das seinen Jesam lebend zveiss. Was soli ich aus dir machen. Himmelskonig. Gott. 216. Briefe J. 1723. 203. 9. Wo Go nicht bei uns hd'lt. zvas dein ist und gehe hin. — H. Liebsl Gott.. izv. 1708. Cambridge. 1735. a 4-gl. Landau.. Agricole spominje se još jedna do danas nepoznata pasija. 1724.' M. Es ist ein trotzig und v oko 1735. SAD). — I Beitrage zur Bach-Kritik. Aus der Tiefe rufe ich. Regensburg 1938 ( I I izd. — I i H. oko 1731. Bachs. Was frag ich nach der Welt. je u Scheringa {Eulenburg. — J. Falsche Welt. Jesu.__________s. 89. der ist mein Leben. New York 1954 (franc... Herr Jesu Christ.. Moteti: O Jesu Christi. Schriftstucke von der Hand J.. 1723. nepotpuno i da principima današnje muzičke nauke. naziv Hohe Messe dobilo je ovo djelo u XIX st. 1734 (sastoji se gotovo isključivo od parodiranih stavaka Bachovih kantata). — M. Thematisches Katalog der Instrumentalwerke Leipzig 1867. wer da glaubet und ge~ tauft zvird. Beitrage zur Bach-Kritik (2 den i Leipzig 1910—12.. Ba sehrift 1950. 1726. Pojedinačna Bachova djela tiskana su za njegova života i po.. Ph. 1731. und erfahre. der zvird mein Wort halten. Ich armer Mensch.. Ziirich i95°. 2 Zeit. oko 1735—50.u. 21. Bachs. Bach-Jahrbuch.. lasst uns zvachen«. so schicks m}t mir. 72. dass deine Gottesfurcht Schmiicke dich.. Wachet auf. 1735. G-dur (sastoje se samo od stavaka Kyrie i ( je najkasnije oko 1737 sastavio prema ranijim vlastitim djelima). 90. Seiffert. Zahn. S. 1 lauchtster Leopold. ihr Feinde.■■ 1724. Isti. muzika nije originalna. u nekrologu Ph. oko 17^ angenehme Melodei (parodija prethodne kantate).. dich loben alle zvir. —■ G. 77. 1742.. 1734. Gleich w\e der Regen und Schnee. 1724 (to je zapravo parodija iduće kantate). von Dc trage zur Chronologie der Werke J. 1730—36. 115. 1726. 49. mich armen Sunder. Alles nur nach Gottes Willen. 1726. Bach 1915—1918. Zu: Gesamtausgabe von Bachs Werken. 1724. 52. Wohl dem. po svoj prilici djelo G. Leipzig 1802 ( I V izd. ihr Pauken! Erschallet. 212. izv. 1724...'Šnhn TT> A ' O"7 7w flllcvt ttlfiinfiti Tnten T71 A • n8 getreuer getreuer Hirt.^^*. lw*. spielende Wellen.. 146. II izd. djelomično parodija idu 193 a.. — A. 1731. Komm. Musikalische Bibliothek. Neues Material zum Verzeichnis der bisher erschienenen Lil J. 76. zbirka sviju koncerata obj. Pretpostavlja se da će ovo izdanje biti dovršeno kroz 15 cjelokupno izdanje Bachovih djela postoje i izdanja sveukupnih dj struke. mein Herz. Amo 204. Ein ungefdrbt Gemiite. 1724. 43. . 1 7 4 . 1724. der sich auf seinen Gott. Ich hab in Gottes Herz und Sinn. Her. 188. Weichet nur. 91. (katalog Bachove izložbe u Gottingenu 1950). 1733. Johannespassion (tekst djelomice prema B.. 1 (Pforten) zu Zion. Bachs. 1726. Bereitet die Wege. Kantate (do br. Veri senstadt (nedovršeno) 1728. 48. Meine Seele riihmt und preist (vjerojatno n djelo). 1725. Ich liebe den Hochsten. mein Gott. Tritt auf die _ _ _ . Fr. Jesus nahm zu sich die Zzvolfe. New York 1945. 170. Leichtgesinnte Flatterg 182. I. du Donnerzvort. ] dein l\ame. 190 preuzeta je numeracija Schmiederova tematskog popisa zum Jordan kam.. Thematisch-svstematischi nis der musikalischen Werke von Johann Sebastian Bach. zvahr'r Mensch und Gott. Ph. 56. 1725. 93. 1734 (parodija prethodne k.ruft uns die Stimme. 37. Schlage doch. zertriimmert 1725. 1723. i£ alles auf dich. 1784—87. Das Bachschrifttum 1945—52. 1715. 215. Aus tiefer Not schrei ich zu dir. gesegnetes Sachsen. Bachs Bi Festgabe fiir J. zvie du zvillst. Trossingen 1958. Nun ist das Heil und die Kraft. 1726. Die Himmel erzdhlen die Ehre Gottes. j_____r r . lass noch einen Strahl. 1716 (II verzija 1723). 15. 92. Bach-Jahrbuch (izd.. 1723. 148. 1723. 58. 1726. 210.. Was mir behagt. 150.. Ich habe meine Zuversicht. — K. 1716 (2 verzije). 95. 113. Ph. 17. Dazu ist erschienen der Sohn Gottes. Forkel. _ J i*U. Ach Gott. Neue I schaft). 1735 (zapravo kantata Lobet Gott in seinen Reichen). oko 1736—37. J733.hv-int Aor oivSao ClnttĐC . XXXVII— XI. Die Elenden sollen essen. 172. 1724. 117. Mache dich. Schulze. Bringet dem Herrn Ehre seines Namens. 1735—36. PISMs MENTI: A. 40. 1723. 20. tekst sadržava 3 odlom Glorta. G. S. Ddrffel. 134 a.. u 47 godišta. sei millkommen. Christe eleison. (Kantate br. Gelobet sei der Herr. Tessmer. Tonet. . oko 1723. 1724. 1726. 1732. tako za orgulje: Sdmtliche Orgelzverke (8 sv. Nach dir. 142. Herr.dig in die Luft). 1955 izašli su prvi svesci (Barenreiter-Verlag u Kasselu) tog no^ izdanja (Neue Ausgabe sdmtlicher Werkej koje će objavljivati sva djelo u autentičnom obliku i u preradbama. LIT. o Seele. 50. S. Wer sich selbst erhohet. 16. — E.. Ober Johann Sebastian Bachs Leben. Die Handschriften J. 1726. izgubljene kantate nisu uzete u obzir).— W.. Gott. dich nicht. S.. den mdchtigen Konig der Ehren. Verzeichnis der bisher erschie ratur iiber J. S.. mein Geist. od br. 70. 1715. 79.3 104 BACH Herze haben.. betriibte Schatten. Ph. 1724. Četvoroglasne c tovo 400 protestantskih korala (371 koral nalazi se u proširenom II Bachovih korala.. 1727. S. Es reifet euch ein schrecklich Ende. zersprenget. . Bach-Jahrbuch. 1901—48. A Life of Johann Sebastian in Letten ments.w ^^*b. plaudert nicht«. der Herr. za 8 1726—27.. 1910. gesehu 202. j . Bach 1765—69"). Leipzig 1754. 1733. Frotscher. ^ ... Schering (urednik). Jesu. 1723 (prerađen oko 1730). oko 1723—34. — CRKVENA: Četiri male mise 1 F-dur. O holder Tag. liebe Christen. Weihnachtsoratorium. Cantate en bu hahn en neue Oberkeet«. Preuss. Duprea (do 1940. 131. Bach. 1723. Leipzig. 199. 140. oko 1715. Schreyer. nun sei gepreiset. 26. Mizler. Ein fešte Burg. 1723. 1723. J. ] (vjerojatno obradbe tuđih djela). Bac 1918. (Breitkopf & Hdrtel. »Ich bin in mir vergnugt«. die Tag und Jahre macht. Neue Bach-Gesellschaft objavilo je praktična izdanja i uglavnom mi te novootkrivena Bachova djela. za 8 glasova. — H. Jesu. POPISI IZDANJA. Die Zeit. 185. F. . Ihr Hduser des Himmels. Asozv.Christus. ich Siindenknecht. sv. 0 liebe Seele. 1723. 1735—44. . du Donnerzvort. 1930. K t ___ / i_. Agricola i C. 1734 (parodija prethoc 208.). da je to izdanje u mnogočemu zastarjelo. 1727. Muller v. Denn du tvirst meine Seele (djelo J. oko 1730—34. Sie zverden euch in dt 1725. Erhohtes Fleisch undBlut.. seit bereit. 96. Am Abend aber desselbigen Sabbats. Kassel i Hamburg 1950). 207.-■_ \r_____ i__. 1723. 1715. S. Jauchzet Gott in allen Landen.. Auf ChristiHimmelfahrt allein. izdanjem cjelokupnih Bachovih djela. "Zerreisset. 1724. 71. izvedeno 1723. Kirnberger. 1924—31). . 192. 194. 1738 ? (nedovršeno. Erforsche mich. Pjesme (samo je jt njegova — Vergiss mein nicht). Der Geist hilft unsrer Schzvachheit auf. 1 (nekrolog). gezviinschte Stunde.. 1723). Bacha). Es ist dir gesagt. E. Singet dem Herrn. Kuhnauu). Bachs. oko 1723. 137. 39. 178. ihr L 173.. Gott ist unsere Zuv ili 1738. 1724.. — A. Wer mich liebet. Der Streit zzvischen Phoebus und Pan »Geschzvinde. 1724. Kassel 1950. E. Alesse in k). _ _______________ . oko 1736 (zapravo parodija jedne Bachove svjetovne kantate). Ach Herr.. 1708. 177. koji je 1834 obj. Geiringei Familv.. 205 a. Ich zvill den Kreuzstab gerne tragen. 211. Es erhub sich ein Streit. Gott. Herkules auf dem Scheidezveg sorgen. erzviinschte Zeit. . 1723. Ka >>Schweigt stille. 119 Preise Jerusalem Wort. 1725. O proslavi 200-godišnjice ■ smrti preuzeli su dužnost pripremanja novog cjelokupnog izdanja n> ustanove Johann-Sebastian-Bach Institut u Gottingenu i Bach-Archiz God. 1704. Bekennen zvill ich seinen Namen ok 201. Organ Works (15 sv. 1726. Von der Vergnugsamkeit. Johann Sebastian Bach. Leipzig 1928.. 118 O Jesu Christ meins Lebens Licht 1748. Erschallet. Auf. 1724. 1724. n . već je načinjena prema stavcima iz ranijih Bachovih kantata. oko 1728 (po sve Bachovo djelo). 1880—88). Sei Lob und Preis mit Ehren. Schauet doch und sehet. ibid. 1905. 1717. T. 60. Wir mu'ssen durch viel Triibsal.. Lobet den Herrn. 1735—44. _. A. J. Argre dich.. Erwunscht.. 186. Vereinigte Zzoietracht der Saiten. 78. Prvo cjelokupno izdanje Bachovih djela (sačuvanih) objavio je schaft od 1851 do 1899 u 46 svezaka. 195. betet. Bornemann. . 1735. za 8 glasova oko 1726. Preise dein Gliicke. 57. c. 8.. 139. ibid.) u redakciji E. 74. Ich ruj zu dir. Jesu Christ. Wer Dank opfert. mein Jesu kommt. zvas gut ist. Kassel 1934. oko 1730? (ova kantata po svoj prilici nije Bachova). schzvimmt im Blut. g-mol. 11—18. J. oko 1730 (parodija iduće kantate). . i. O Ezvigkeit. a I izd. 1724. 198. 144. . — W. Telemanna). N.. 1726. Gott fdhret auf mit Jauchzen.. 59. 1950). bereit. mein's Lebens L i instrumentalnu pratnju. 1723. I—XXXVI. Bach Jahrbuch 1953. Das ist je gezvisslich (nedovršeno. David (izdavači). Wer mich liebet. 59). 138. Schneider. BachGesellschaft. 1726. £"5 ist nichts gesundes an meinem Leibe... 1729. ist nur die muntre Jagd. Blast Larmen. 1724. 214. 1726. Gott ist mein Konig. 1723. Barmherziges Herz Liebe. oko 1723.~j. Du solist Gott. jer pripadaju drugim Bachovim vokalnim djelima). Wachet. — W. 1719. za 4 glasa. ali se pojedini stavci mogu rekonstruirati. 1716 (II verzija 1723). Uns ist ein Kind geboren (pripisuje se J. The Bach Reader. 147.. 41. 200. 1726. H. 42. 1724? ( I I verzija oke 196. 209. 47. T Verzeichnis der musikalischen Werke der Familie Bach. 181. 22. verlanget mich (vjerojatno nije Bachovo djelo). 134. 1906. 36.. 183.

Bach. — G. — H.. Kassel 1931. 1906— 10.). Bach. Bach's Organ Works. Ć. S. Florand. Waldersee. S. Bachs Orgei- ses fils. Bach. Tusler. S. F. Brandenburgische Konzerte. J. London 1932. London 1955.. Bach's Brandenburg Concertos. J. A Handbook to the Performance of the 48 Preludes and Fugues of J. Bachs Brandenburgische Konzerte. le musicien-poete. Widor. Munchen 1924. 1958. A. Bach. — H. Bach-Kolleg. Warszawa 1910 (na poljskom). — E. Leipzig 1938. L. MocKBa H JleHHHrpaA 1947. Schwebsch. Dresden 1939. — D. 1960]. London 1930. — H. Paris 1952. — A. H. Bach. Paris 1912 (II izd. S. E. Der Meister und seinWerk. Bach. J. E. Johann Sebastian Bach. G. I. S. Miiller-Blattau. Die Musikerfamilie Bach. Heidelberg 1951. London 1911 [XI izd. S. L'oeuvre d'orgue. — C. Riemann. S. — H. Bach. Bachs Violinsonaten. S. S. Cherbuliez. J. J. S. — H. Praktische Anwendung der im Studium der Kunst der Fuge gewonnenen Erkenntnisse. Bachs Kunst der Fuge. Unerkannte Formen im Wohltemperierten Klavier. Casella. — H. Pitrou. Schiitze. Schenk. Miiller. J. prijevod pod naslovom j. —E. Lunowt ninluhrung in die >>Kunst der rug. S. Bach. S. CIOHTBI Eaxa RIIH KnaBiipa. S. Kongressbericht Basel 1924. — E. S. Leipzig 1938 (II izd.). A. Langer. J. — A. Paumgartner. Breslau 1834. S. Fuller-Maitland. Handschin. Grundziige einer Geschichte der Fuge. S. Bach. Moskva 1953). Wolfrum. Der Flugel J. Baugeheimnisse der Kunst der Fuge von J. Bach-Biichlein fiir jedermann. Das »Musikalische Opfer" von J.F> Paillard. Ernst. Jlueanoea. MF. prijevod Milano 1938. na njem. S. MocKBa 1936 ( I II prer. S. Sebastian Bach. Bach's Orgelchoral und seine geschichtlichen Wurzeln. — WGraeser. — H. Das Leben von J. Huggler. Zur Chronologie der Klaviersuiten J. u 2 sv. Husmann. 1934). — A. Kassel 1951 J E Hum A Companion to Bach's Orgelbiichlein London 1951 1952. Berlin 1950. — H. London 1938. Musik und Kirche. T. A. — W. Malipiero. Bach's Chorale Preludes. Paris 1906 (novo izd. S. J.. — J. Benz. J. Bach-Jahrbuch. S. David.6. — H. Vetter. — L. Moser. Hilgenfeldt. — H. — L. Paris 1950. VC'ackemagel. Bern 1948. Berkelev i Los Angeles 1956. Keller. 1957). — L. — S. Schzveitzer. Keller. Einfiihrungen. J. Gedenkschrift fiir H. Leipzig. Wien 1953. Ce6aCTHH Eax. J. Bach. Bach. Bach. Kassel 1948). — K. — R. — J. Bach. S. E. S. — F. The Story of the Development of a Great Personality. The >>48i( (2 sv. Borkotvsky. Borkoivsky. — P.)— F. Bach-Jahrbueh. S. Bach. Bach-Jahrbuch. 1930. Jb'de. S. S. Lorch 1947. Engel. — F. Bach (sa 40 muzičkih primjera). — E. prijevod Milano 1952). Hamburg 1953. — W. Bach. Bach-Jahrbuch. Frankfurt am Main. Johann Sebastian Bach (2 sv. Germani. Bach Biographie critique.).. London 1925. — w. Bach-Jahrbuch. J. J. Bach. Knorr. Terry. — E. 1938. Fuller-Maitland. -— R. 1955]. London 1925. Bach. S. The Style of J. S. Czaczkes. Milano 1926. — Ch. Berlin i Leipzig. Berlin 1935. Die Kunst Bachs dargestellt an seinen Inventionen. J. 1950). Perrachio. — R. London 1954. novo izd.— G. — A. Leipzig 1948. — K. Chybinski. Po3euoe. Roma 1962. Katechismus der Fugenkomposition (3 sv. — A. Bach. J. — J. Die Gestalt von Bachs Chromatischer Fantasie. Hasse. — F. Parma 1950. — A. Gerold. A Companion to the Art of Fugue. — J. Keller. T. Bach. My3biKajibnaH KJiacHKa XVIII Bena. S. — N. Bach. —■ Ph. ine iuites 01 tsach. Stuttgart 1931 ( I I izd. 1948. Dietrich. Potsdam 1935. Ernst. Bach. J. Boughton. Vivaldis Violinkonzerte von J. — J. Bach's Orgelbiichlein (disertacija). Steffin. Bach und die Kunst der Fuge. E. Miiller-Blattau. Die Kunst der Fuge als Klavierwerk. Der 3. Bach. Berlin 1928. — C. BachJahrbuch. Leipzig 1935 ( II izd. — W. Bachs Englische und Franzosische Suiten. — B. Die Rhythmik der Bachschen Praludien und Fugen fiir die Orgel (disertacija). London 1942. Bach. 1933. tal. Steglich. S. — R. — E. ZFM. Moser. The Origins of the Family of Bach. J. Oberst. — Ch. HeopcKUU. S. Les Six concerts Brandenbourgeois de J. Bach. Leipzig 1925. S. S. S. Paris 1948. J. —■ R. The Forty-eight Preludes and Fugues of J. — E. Hamburg 1950. Bach. engl. L'Arte della fuga di G. Die Orgelwerke Bachs. Tiersot. Paris 1947. 1940—48. David. 1926. Analyse des Wohltemperierten Klaviers. 1885. Eine Einfiihrung in ihre formale und geistige Wesensart. London 1909 (novo izd. La Vita e le opere. Teil der Klavier -iibung. Hamburg 1950. London 1928 (njem. — A. 1937. Abert. Laux. 1938. Dufourcq. Brescia 1948. Basler Nachrichten. Eax (H ero poa). Bach. — W. J. J. Parry. Ehmann. — B. Valabrega. revidirao E. S. Leben und Aufbau der Fuge bei Bach. Bach. Gerber. Daymond. — J. Firenze 1955. Gurlitt. — C. — Th. une lignee de musiciens. Bach. Bach. S. L. Jena 1930. S. — H. Bach's Musical Offering (2 sv. 1926 (obj. Bach. S. F. MocKBa 1911. 1924. London 1929. — R. Torino 1935). Olten 1946. Leipzig 1922 (tal. Bach bearbeitet. — R. Bach. Pirro. Bachs. Paris i9<. J. New York i London 1936). — W. Schzveitzer i Ch. i engl. — F. J. Eaglefield-Hull. S. i dopunjeno izd. Eax. Bach. Wien i New York 1950. Berlin 1936 ( I I I izd. S. H. sadržava analize djela Wohltemperiertes Klavier i Kunst der Fuge). S.— H. Die Spielbestimmung der Kunst der Fuge. prijevod u 2 sv. Paris 1941. revidirao Bider. Unechte Orgelwerke Bachs. F. Paris 1925 (novo izd. G. njemačko prošireno izd. S. Aiartin. 1925). skraćeno njemačk C. F. 1950). J. J. iđ. Bach. Gray. J. J.BACH Bachs. — P. The Choral Preludes of J. S. — J. Die Orgel. Bern 1935. — A. MocKBa 1939. 1949). Tovey. Williams. S. Jena 1939. Dahms. 1937. Der Thomaskantor und seine Sohne. Paccagnella. Uxtord 1924. Bach. Johann Se bastian Bach. Xydoe. Fischer. J. S. franc. — Eva Mary i Sydney Grezv. VFMW. — Isti. — E. }. Dresden 1937. Form und . Analyse des vv'ohltemperierten Klaviers. 1936. London 1947. London 1903. Bach. Bach. Berlin 1935. — H. Levin. Guida illustrativa alle composizioni per ^Surich 1950. Krey. III izd. according to the Rules of the Old Tradition. 1930. Torino 1942. — O INSTRUMENTALNIM DJELIMA: Debrais van Bruyck. K. — J. Besseler. Hitzig. J. — C. S. Bach. — J. J. Kretzschmar. S. II Clavicembalo ben temperato. Ober die Wiedergabe der Praludien und Fugen fiir Orgel. Taylor. 1929. — F. S. Wien 1956. Lualdi. J. J. Wolfenbiittel 1926 (II izd. New York 1945. London i New York 1955' — J. Johann Sebastian Bach. Koln 1941. Le Maitre de Porgue. Die Fugen des Wohltemperierten Klaviers in bildlicher Darstellung. Bach. II izd. Bachs. Leipzig 1867 ( II I izd. 1955). J. tal. J. S. i E. Fayol. Misch. Paris 1905 (VII izd. J. 1949). — T. Johann 105 u 3 sv. prijevod Leipzig 1929. S. 1940. — J. Leipzig 1908 [novo izd. tischer. Bach. Bach. Halle 1928. S. Rotschild. — F. A. J. Johann Sebastian Bach. M. 1943)..

Steglich.. Ziebler. Bach und deren Probleme. Bachs Magnificat. Franz. Markovac. Die Geschichte der Bach. 1939. J. Padova i Kassel 1956. Bach-Handel. Bach's Cantatas and Oratorios. Ziirich 1949. London 1932. Matthew Passion. J. Les Passions de J. sv. Hausszvald (redaktor). Smend. J. 1896 (Leipzig 1897). — W. — W. Berlin 1947— 48. Its Preparation and Performance. — Zeta. Leipzig 1938. S. 1937. S. Bach-Jahrbuch. Bachs Matthauspassion. Introduction a J. S. Wolfenbiittel 1950.). Bach (disertacija). — A. — B. 4. Von der Verwendung von Blechblasinstrumenten in Bachs kirchenmusikalischen Werken. Bach. Bach der Lutheraner. Jena 1956. S. — F. Journal of the History of Ideas. Gottingen 1950. Dresden 1950. 3. Finlay. Leipzig 1942. — Isti. INTERPRETACIJI I DR. Die Artikulation bei Bach. Leipzig 1909. Un Architecte de la musique: Jean-Sebastien Bach. — H. — M. Smend. Meyer. v. Fiir Freunde der Tonkunst (4 sv. S. •— • A. 1935. Thiele. Bachs Kantatenvverk. Reinhart. Barblan. Leipzig 1895. Benz. Lazarević. 1935. — K. TEHNICI. G. Mainz 1950. Emery.). Leipzig 1925. 1935. Bojanozvski. Blume. Bach i njegovi korali. Bach-Jahrbuch. 5. O. Leipzig 1913. Bachs. S. Musik und Weltbild (Bach und Beethoven). S. J. — F. Bachs (diserta cija). Hitzig. 1918—28. The St. Ziirich 1935. Die Harmonik Bachs (disertacija). Die Matthauspassion. — K. Strassburg 1938. —• Ch. S. —■ B. Blankenburg. Bern 1917. Bach's Religion. S. 1955). 1934. Hoffmann. JleHHHrpafl 1928. — H. S. Terry. Stuttgart 1950. — R. 1936. London 1956. Huber. J. Leipzig 1939. Ziirich 1948. Blankenburg. Miiller-Blattau kao Wege zu Bach. S. — Isti. Bachs Chorfuge (disertacija). Koberle. CoBeTCKaH My3biKa. Oxford 1924. 1928. — W. 1911. KpKCTajuiHsaiiHH TeMaTH3Ma_ B TBoptiecTBe Eaxa H ero npeauiecTBenHHKOB. Regensburg 1950. — R. Bach und das Musikleben Leipzigs im 18. Gottingen 1942. — W. 1934. — P. Johann-a Sebastian-a Bacha vokalna djela. Jansen. 6. Bachs. Put. — H. Dufourcg. Leipzig 1941. 1927. Bach i Handel. G. Herz. Leipzig 1923. W. Die sechs Suiten fiir das Violoncello allein von J.: F. Bach. — Isti. — R. — R. — G. Bachs Kirchenkantaten (2 sv. C. J. Berlin 1928. S. S. Kassel 1930. Vogel. My3biKajinaH ApaMaTyprHH Baxa. J. Bach im Zeitalter des Rationalismus und der Friihromantik (disertacija). Geiringer. — G. — O. Bachs Frb'mmigkeit und Glaube. Kirchenkantaten (6 sv. Bachs Johannespassion. S. The Background of Passion Music. Die AurTiihrung der Johannes-Passion von J. Laux (redaktori). Leipzig 1948. S. Journal of Renaissance and Baroque Music. Das architektonische Prinzip der Matthauspas sion. i engl. Korte. Ph. Miiller. J.Preuss. Mojsisovicz. Letopis Matice Srpske. Sacred and Secular. — A. Stuttgart 1926. Bachs. Bachs. A. Die Vokalthematik Bachs. — E. Bach-Jahrbuch. Aus Leipzigs Vergangenheit. Graf. Bach. — G. Verzeichnis von Bildnissen Bachs. London 1934 (obj. Bach-Jahrbuch. 1913. Bach. 3—6. —■ N. Bach. genie latin?. — M. O VOKALNIM DJELIMA: Th. Reinhart. Wolff_. Kassel 1940. S. Schering. J. 1939. S. Paris 1948. London 1933. F. — B. Gannett Bach's Harmonic Progression. Anmerkungen und Hinweise. — G. Musikgeschichte Leipzigs. . Bachs Leben in Bildern. Festschrift zur Deutschen Bach-Feier. Bach. — ^V.— A. Paris 1963.—■ H. Blume). Dickinson. Bachs Matthauspassion. M. Bach bei seinem Namen gerufen. London 1936 ( I I izd. Kolb. PJB.— H. 6. Berlin 1936. — B. — K. I. His. Pfender. Bah. Boult i W. S. M. Matthdi (redaktor).— F. — F. — R. — W. MocKBa H JleHHHrpaa 1948. —■ E. Handbuch der Kantaten J. — L. Škerjanc. Sv. S. Oxford 1925. Berlin 1852. Zeitschrift fiir Asthetik und allgemeine Kunstwissenschaft. Erlangen 1935. — Ch. Wege zuBach.). Souchay. C. Bachs Grab und Bachs Bildnisse. O staroklasičnom stilu i Bahu i Hendlu. Einige Gedanken zur Praxis der Auffuhrung Bachscher Chorwerke mit Orchester. Tagliavini. Waegner. Mosezvius. —■ E. S. J. 1954). S. — W. 1935. — Isti. — P. An Introduction. 1908. Schering. — M. — K. III. A. Platen. — F. — Isti. Kurth. J. Philadelphia 1942. My3biKo3HaHHe. K Bonpocy o JiorHKe 6axoBCKoro H3bina. Voigt. Rameau et J. Hashagen. J. — H. Bach als Meister der »Gemtiths-Ergotzung«. E. Milano 1961. — W. Smend. Wustmann. Širola.). Bachs Matthauspassion. Gottingen 1950. — K. I935J 141—'146. 1938. 1895. Bach.Bax H TeH^ejii. 1921. S. Schering. 1946. Luther und Bach. Auf den Geisteswegen von Bach und Beetho ven. Bach im Gottesdienst (3 sv. Deutung und Wirklichkeit. Die Kirchenkantaten Bachs. F. Bach-Probleme. Bern 1936. Bach (disertacija). 1950. Herz. Terry. Leipzig 1936 (II izd. Bach and his Predecessons. Bach-Jahrbuch. Die Auffuhrung der Johannispassion. Berlin 1947. 1905. S. Švarc. J. Neumann. Vetter. Bach's Passions (2 sv. G. Der Kapellmeister Bach Potsdam 1950. 1930. Bach-Jahrbuch. S. — A. Untersuchungen zur Struktur der chorischen Choralbearbeitung bei J. 1935). Bach's B-minor Mass. London 1949. P. Giitersloh 1938 (II izd. Eine Noteninschrift und ihre Deutung. Bahove kantate. Neumann. Bach in seinen Kirchenkantaten. Liitje. Bach. Bach-Gedenkschrift 1950. Bach im Wandel der Ge schichte. Terry.Wustmann. 1927 i 1930. — F. Bach (zbornik). Werker. Bonn _ j. Beethoven. MQ. Bachs Passion. Bach-Jahrbuch. Bach's weltlichen Kantaten. Raupach. Bach als Meister der Farben. Ziirich 1956. 1950. Bach's Cantata Texts. — F. S. chantre de Dieu. 1931. La Messe en si mineur de J.—■ J> TWAUH. — L. Das Weimar J. S. New Haven 1946 (u posebnoj knjizi. — W. W. Bach. — W. The Art of J. Bach-Jahrbuch. S. Bach-Gedenkschrift 1950. Paris 1947. — M. The Music of Bach. Musik und Kirche. Drdger. STILU. — Ch. — R. Bachs (obj. Život. — L. W. J. — M. na njem. — Ch. Kassel 1950. Bachs Zahlensymbolik. Der junge Johann Sebastian. Leipzig 1898. Paris 1947. Das Thema in der Fuge Bachs. S. New York 1950. Jahrhundert. Bruckner. Studi sui testi delle Cantate sacre di G. Jodei Die Kunst Bachs. Smend. J. — F. Einfiihrung in Stil und Technik von Bachs melodischer Polyphonie. — E. Ukmar. S. — W. — A. — A. Jlmauoaa. Heuss. — F. Einfiihrung in die h-moll Messe. S. 1950). Bach. S. — Bach-Festschrift. Breslau 1845. Blankenburg. Schittenhelm. Das Symbol in der Kirchenmusik Bachs (disertacija). — A. Glazbeni vjesnik. — L. G. Leipzig 1914. Paris 1947. Bach. Ziirich 1950. —■ A. Cber Kantaten J. — H. Zur Markuspassion. — W. S. — W. i K. Ivan Sebastijan Bach. Schering. Kassel 1948. Die Chorfugen J. Dufourcq. Schneider. Die innere Einheit von Bachs Werk (disertacija). S. Beyer. — M. Berlin 1924 ( I I izd. Studien iiber die friihen Kantaten J. Leipzig 1940. Bpaydo. Das Weltbild J. J. Lazarević. Kassel i Basel 1950. Bachs Vokalitat. Leipzig 1933. Die Auffindung der Gebeine J. E. 10—11. Chailley. •— J. Sv. Življenje in svet. — A. u i 12. Wustmann. Das Symbol in der Musik. — A. Pirro. Oxford 1925. —. 1926. S. S. genie allemand. S. Franke. Amsterdam 1952. — M. Besch. A. I. Bach. 2. — A. Bern 1924—-33. Vom Sinn der kultischen Tragodie. — A. — B. Bach-Portraits. — R. Bach's Orchestra. J. Leipzig 1950. Ivan Sebastijan Bach: Muka Gospodina Našega Isusa Krista po Mateju. S. L'Esthetique de J. Milojević. — W. — W. Bachs. 1954). Huber. Riječ. de Schloezer. Pevec. — R. Bach als Sanger und Musiker des Evangeliums. Stuttgart 1950. Schiitz und Bach. Bachs Leipziger Kirchenmusik. Das vvahre Bildnis J. Keller. Grundlagen des linearen Kontrapunkts. S. — O 1957. Kort s Bach's Weihnachtsoratorium. ibid.musik in der Weimarer Periode (disertacija). Život i rad. Guida al Clavicembalo ben temperato di Bach. Leipzig 1941. Zulauf. Smend. I935i 3. Smallman. 1903. The Historical Approach. The Lost Bach Portrait. London 1926. 1939. S. —■ J. J. Paris 1947 (novo izd. Bach-Jahrbuch. — F. Bach-Probleme.). Huber.). Schrade. S. rpy6ep. Bach. Paris 1907. Leipzig 1947. Gebeine und Antlitz. Menke. Bach. Diirr. 1863. 1. PJB. 351. Bachs. Smend. Rochlitz. London 1930. S.und Handel-Trompete. — N. Wolfenbiittel 1926. Kolb. 1935. — W. Terry y ]. Kassel 1950). Vetter. Zvuk. Bachs Kantatentexte. Ziirich 1950. Berlin 1957. Bach: the Conflict between the Sacred and the Secular. S.T. Krause. Dreger. S. J. — M. — K. J. — G. 1926). —■ C. Dehnert. Bachs Matthauspassion. J. —■ J. Reinhart. Bachs. S. Bach-Portrats. AM. Die Bildlichkeit der wortgebundenen Musik J. Bachs h-moll Messe. Forschungen iiber Bachs Grabstatte. F. J. S. 1824—32 (Članke o Bachu obj. Schmitz.

braća Graun. Moser. F. vođenje školskog i gradskog zbora te jednog Collegium Musicuma. c. Pošto je stupio na prijestolje. Wiihrer (1949— za 2 klavira obj. Ehmann. — A. F. Umro je u bijedi. God. s vlastitim i nešto tuđih kompozicija (autograf danas u biblioteci Yale Universityja u New Havenu). angefangen in Cothen . 1951. Franck. zapadajući u sve veću oskudicu. Bachs Orgeln. Mann. S. U osamnaestoj godini komponira svoja j (više klavirskih sonata. Falck. Davison. P. Kiek-Pavesi. Goldberg). Neumann. XII 1788). — U. Witold. Smatra se da je zbog neimaštine u to vrijeme bio prisiljen da proda dio očevih rukopisa koje je naslijedio. F. H. Reichardt i dr. SBIMG. heilig obj. Kassel i Basel 1956. kantatu Dies ist der Tag obj. — KLAVIRSKA: koncert za klavir solo u G-duru. kao i sonate. Berlin-Dahlem 1951. Ubrzo nakon njegove smrti biografi (F. — W. J berger i dr. — W. Život i stvaranje izuzetno nadarenog Wilhelma Friedemanna zapravo su razorile iste one suprotnosti vremena i sredine koje 4. M. Blume (N. D-dur i a-mol. A. misni stavci. Zur Frage Bach-Vivaldi. Drugi sin Johanna Sebastiana Bach. ORKESTRALNA. I 1922). koncert za 2 klavira u Es-duru. Bach und seine hallische Wirksamkeit. U \ je razdoblju napisao e stveni priručnik Vei die tuahre Art das ( spielen koji mu je d< taciju najznačajnijeg pedagoga onoga vrei kako je bio nezadovol službom na dvoru (k: osobito cijenio. Marpurg. Matter. S. archiv.106 BACH su na snažnu stvaralačku ličnost Johanna Sebastiana plodonosno. Tome. Marpurg. Graenera (1931). Krdmer. Bachs Berufung nach Darmstadt. 1720. Ph. iako se iz nekrologa (u Cramerovu Magazin der Musik. — G. jer je to u ono vrijeme bila uobičajena pojava (F. Bach manu mei patris descriptum. Auf den Lebenswegen J. D'ou vient l'art de Bach. Ondje je komponirao većinu svojih najznačajnijih instrumentalnih djela. Posebno se izdvajaju njegove klavirske sonate početak moderne klavirske sonate u sjevernonjemačk prethode sonatama Philippa Emanuela. upoznao talijanski operni i francuski g£ i drugovao s književnicima (Lessing. Ha. — K. G. Koncerti i simfonije su. kompozitor i čembalist 8. S. Krause. Bach. a od 1729 studirao pravo te filozofiju i matematiku na Univerzitetu u Leipzigu. Intenziva život u očevu domu rano ga je doveo u dodir s mnogi nim kompozitorima i s različitim muzičkim strujanju vremena. a muzički svijet čovjeka čiji je gubitak nenadoknadiv«. 13 poloneza. F. London 1950. F. Wilhelm Friedemann Bach (( popisom djela). kompozitor i orguljaš (Weimar. — G. trio na »Allein Gott i kanoni. Bachs.c. Nakon nekoliko posve kontradiktornih sudova istom se u novije doba nastoji naučno rasvijetliti njegova ličnost i životni put. S. Najstariji sin Johanna Sebastiana koji ga je podučavao orgulje. London 1953. Das sogenannte »Orgel konzert d-moll von Wilhelm Friede Bach-Jahrbuch. New York 1951. A. Koln 17& Bitter. U želji da živi životom slobodna umjetnika W. Rust) ali je zbog opetovanih nesuglasica s pretpostavljenim crkvenim vlastima 1764 napustio službu i 1770 preselio u Braunschweig. 63. Johann Sebastian Bachs Sohn. S. Bach und das Mittelalter. God. Šcheide. G. nakon oč natjecao se bez uspje sto kantora sv. Bachs Sonaten und Partiten fur Violine allein. — P. -W. 1726—27 boravio je u Merseburgu i učio violinu kod J. Legende einer Musikheiligen. Bach's Fugal Works. Smend. 1778— KALNA: 24 duhovne kantate. 1746 postao je u Halleu orguljaš u Liebfrauenkirche i gradski W. Bach eternel. la cathedrale musicale du monde. Introduction to the Music of Bach. P. 1 Sckneider. u prije vodu autora. Uber die »kantable Art« der Musik J. Kassel 1951. 1911. — Isti. 1738 pozvan je na dvor pri ljednika Fridrika Pruskog čija je kapela boravila većinom bergu. 2 svjetovne kantate. Berlin 1868. — R. Hindetnith. — A. Ornamentation in J. —■ J. pla bila slaba). Hausswald. I. Leipzig 1913 (novo izd. Ronga. J. Schrade. G. F.Wilhelm Friedemann Bach. 3 sonate za flautu i b. — H. Bachs. u to doba učenici su mu vojvoda C Wiirttemberški (kojemu je C. 1900. Lausanne 1952. Bach. Ch. F. Besseler. Berlin 1953. Pet koncerata za klavir i gudače: a-emol i Es-dur. — H. W. Siegele. —■ Opera Lausus und Lydie (nedovršena). W. Leipzig i Hamburg 1935. Bach as a Biblical-Interpreter. XI 1710 — Berlin. Bach. ondje je 1723—30 pohađao školu a 1731—34 studirao pravo na Univerzitetu. Pariš 1957. Kompositionsweise und Bearbeitungstechnik in der Instrumentalmusik J. — W. Blume). — R. Od 1723 W. obj. je bio jedan od naj\ stora svojega doba i smatra se posljednjim reprezenta like tradicije. J. Besseler. svoj natpis: di W. U Berlinu je. L. G A-dur. New York 1955. W. Kassel 1964. NOVA IZD.). redovito mom DJELA. na dvoru i u građan govima. imao je i nekolicinu nadarenih učenika (J. 1953). 22. Sva su mu klavirska dje preobiljem osjećajnosti. 7 koralnih predigra. Gurlitt. —■ W. suita u g-molu. God. J. Schwartz (1925). B-dur. vježbe. . kantatu Heilig. U Halleu je stekao velik ugled osobito kao orguljski virtuoz i improvizator. Festgabe zur Deutschen Bach-Feier 1950.. čini se. a 1753 za kantora konačno je 1768 dol muzičkog direktora j. —■ KOMORNA: violine ili flautu i b. ali u njegovom vremenu još nisu bili dozreli uvjeti za takav način života. Kao orguljaš W. Leipzig 1950. i S. S. došlo do kasnije često citiranih i ozloglašenih »falsifikata« očevih djela: na autograf orguljskog koncerta u d-molu od Johanna Sebastiana (preradba Vivaldijeva koncerta op. Schmitz. 11 fuga. Fr. Petri. došao u dodir s istaknutim muziča: Quantz. Sulzer. Na tom položaju dužnost n da muzicira na čembalu pri redovitim kraljevim veče mornim koncertima na dvorovima u Berlinu i Potsda podučava klavir. Beethoven. Grauna. Bach's Ornaments.) spleli su oko njegove ličnosti i bohemskog načina života romantične legende na koje se oslanja i fantastični roman »Wilhelm Friedemann Bach« E. koncerata i komornih kompoz je kasnije u Berlinu preradio.. God. — P. MGG. Nov LIT. J. pokušava koliko navrata da se z: gdje: 1750. gdje je ostao do 1746. Ondje je. 9 sonati 2 klavira. S.: sveukupne klavirske sonate obj. — L. Carl Philipp Emanuel. Bach. Bach in Kothen. Pošto je završio studije. pi ORGULJSKA: 3 fuge. Rust. BACH muzički direktor (Director musices) što je obuhvaćalo dužnosti slične očevoj službi u Leipzigu: komponiranje kamata (nedjeljnih i blagdanskih) za tri glavne mjesne crkve. Die Sohne Sebastian Bachs. N. J. F. 4 trio-sonate obj. 1930—40). Zur Stilistik von J. Tome gu. F. Venezia 1956. Em stil. njemačkom stilskom krugu a važan je po klavirskim i djelima. 1. S. Wolfenbiittel 1952. Sche alter Gesangmusik. 3) stavio je W. G. Leipzig Nagel. 1950. Djetinjstvo je proveo u Weimaru (do 1717): (do 1723) i Leipzigu. Geneve 1953. uzdržavajući se podučavj vira te muziciranjem na akademskim svečanostima i koncertnog društva. T. Steglich. Sofije u Dresdenu. učenik. London 1951. . — H. Bach in unserem Leben. Aldrich. F. Tiibingen 1956. Tetzner (redaktori). — C Deutsche Messe.). 1774 nastanio se u Berlinu. K. prozvan B Hamburški Bach. 1957. Bachs (disertacija). Ramler. H. — W. W. . Mainz 1950 (na engleskom. Bach and Handel. — H. 14. — L. — W. —■ F. Wilhelmshaven 1951. mlađi brat Johann Bach i F. Lindau 1 Stabenow. 6 dua za 2 flaute viole. Ein verpflichtendes Erbe. Kao kompozitor pripada pretklasičnom. je pohađao školu sv. II. 1743). Goethe und Bach. S. S. F. Leipzig 1951. F-dur. Fridrik II ga je 1741 komornim čembalistom. uz to je i podučavao (učenik mu je J. C. Berlin-Dahlem 1952. Bach-Jahrbuch. Eller. VVilhelm Friedemann. H. W. Bekenntnis zu Bach. — J. Seiffert( za flautu obj. arije. klavir i kompoziciju i za njega sastavio Klavierbiichlein. Tako se u vezi s prodajom očevih autografa ističe činjenica da je čitava tadašnja sredina bila indiferentna prema djelu Johanna Sebastiana pa sin nije morao da bude u tome iznimka. karakteristične za tzv. S. Schonewolj i K. III 1714 — Hamburg. Dickinson. London 1956. Gleir sve znatno utjecalo na njegov umjetnički razvoj. — M. E. F. Princeton 1952. W. J. Otada nije više imao stalno namještenje nego je uzdržavao sebe i obitelj koncertiranjem i podučavanjem. Bachs Werke. Kongressbericht der Gesellschaft fur Musikforschung. Hamburg 1955. Emery. 3. the Conflict between the Sacred and the Secular. Berlin 1963. 1733 dobiva mjesto orguljaša crkve sv. 1734—38 nasta prava u Frankfurtu na Odri. Ph. Osam simfonija: C-dur. 1784) može zaključiti da je bio veoma cijenjen i poznat: »Njemačka je s njime izgubila svog prvog orguljaša. 78 i 156. S. Walther (1939). 12 poloneza obj. AFMW. 10 fantazija. Ziirich 1957. A. se oslobodio službeničkih spona. posvetio Wiintt Sonaten. J. Bachs. te koncertant pirane poloneze koje se približavaju romantičarskom nom klavirskom »komadu«. Carl Philipp Emanuel und Wilhelm Fridemann Bach und d (2 sv. Leipzig 1950. Bachs.: F. Funf echte Bildnisse J. David. tako da tehnička izradba i forma djeluju poput prsi ra. Mozart. Johann Sebastian Bach. a prisvajanje i iskorištavanje tuđih (očevih) djela ne mora se uzeti kao prijestup. Uber die Wiedergabe der Musik J. Fried Sohn J. E. — H. Bachvogela (1858) i istoimena opera P. VII 1784). God. S. — W. E. The Consummation of the Baroque in Music. Schulz. Bachs.

Telen . PH. E. F. BACH jatelja G.crkava i kantora gim hanneum u Hambur jedivši svog dugogod C.

Ali istodobno.. 1763. posebice na klavirskim djelima s kojima je odsudno pridonio razvoju ranoklasične instrumentalne muzike. B. Der Wirth und die Gaste. 1766. Bachs. Ph. 1762. Crichmore. Schenker (Klavierzverke. Die deutsche Clavichord-Kunst des 18. Bratsche und Bass.und Stiluntersuchungen zum ersten Satz der Klaviersonaten C. Bachs Essav. 3 Quartette furs Clavier. J. Uldall. Westphala. Violetta e Basso. 1952. ekonomist J. — E. Wien-Claudi. II ( . Njegovoj fantaziji i izražajnom senzibilitetu najviše je od instrumenata s tipkama odgovarao klavikord na kojemu se proslavio i kao improvizator. Gerstenberg. Torrefranca. Mitchell. 1757). Pasijska kantata Die letzten Leiden des Erlosers. HoffmannErbrecht. njegov hamburški dom posjećivali su mnogi muzičari na proputovanju (Ch. Sonata per U Flauto traverso solo. Niemann. Washington 1956.— R. 1758 i 1770. 2 sv. Ztuolf kleine Stucke. on se dopisivao s Diderotom (o muzičkim problemima) i sa J. E. Zweyter Theil in tvelehem die Lehre von den Accompagnement und der freyen Fantasie abgehandelt wird). 1759 . S. 5 klavirskih koncerata prer. još u velikoj mjeri drži očeve tradicije. — SPISI: Versuch iiber die zvahre Art das Clavier zu spielen. Johann Ernst. Neue Melodien zu einigen Liedsrn des neuen Hamburgischen Gesangbuchs. Leupold (6 sonata za duhače.: velik broj kompozicija objavili su C. 1947. a ne Johanna Sebastiana. Kassel 1931. 20 pasija (djelomice upotrebljena muzika iz pasija i kantata J. 1951. Six Sonates za klavirski trio. Bern 1960. — CRKVENA: Magnificat. — K. Fortsetzung von sechs Sonaten. Bach (disertacija). Ph. Ausgezodhlte Kompositionen). E. Westphala): Thematisches Verzeichnis der Werke Ph. 1763.). Ph. . NOVA IZD. Gotovo sva djela Philippa Emanuela Bacha sačuvala su se zaslugom orguljaša J. c. II. MQ. Sei Sonate per Čembalo. 6 zbirki fiir Kenner und Liebhaber (sadrži 18 sonata. Philipp Emanuel Bach in Hamburg. Die Sohne Sebastian Bachs. koji ih je marljivo sakupljao i još za umjetnikova života (s njim se dopisivao) načinio potpuni tematski katalog. H. Lon don 1965. Zum Liedschaffen C. trio-sonata u G-duru. . U berlinskom periodu preobličava elemente nasljeđa u galantni i mjestimice »osjećajni« izraz. 1914. 1930. takta i zvučnih registara. . 2 za obou i 3 za violončelo (sve u rkp. 6 Piccole Sonate za 7 duhača. Beethovens Jugendwerke in ihren melodischen Beziehungen zu Mozart. te priređuje javne koncerte kao solist (čembalist) i kao dirigent izvodeći značajna oratorijska i operna djela Telemanna. klarinet i fagot (rkp. fiir den Generalbass (rkp. sonata za obou i b. — F. 19 Simfonija: Sinfonia a Violino primo. 1949. Lieder und Gesdnge. 1747). Zmolf geistliche Oden und Lieder. za flautu (violinu) i klavir. H. — H. 1752 i 1760. — W. zbirka od 80 kadenca za vlastite klavirske koncerte i sonate (rkp. Ph. Carl Philipp Emanuel Bach. 1753 (dodatak traktatu Versuch iiber die Wahre A r t . 1760. Preussische Sonaten posvećene Fridriku II). štampane u zbirkama: Gellerts geistliche Oden und Lieder mit Melodien. Wotquenne (prema popisu J. Kurze Anzveisung zum General-Bass. — A. E. E. Rammler). 2 violine. kompozitor (Eisenach. 1935.. 1784. 1959. — Autobiogra fiju izdao C. pod naslovom Sonatina a Čembalo concertato. Steglich (4 simfonije u seriji Das Erbe Deutscher Musik. C. N. Bachs Variationenwerke. I). 1902). Ph. den Manieren und der Freyen Fantasie (rkp.. nije toliko pridonio izgrađivanju oblika klasične sonate koliko njezinu sadržaju. Leipzig 1884. W. mit veranđerten Reprisen. osobito melodici belkanta čiji se utjecaji naziru u pjevnoj melodici njegove klavirske muzike. K. 5. u njegovim kasnijim klavirskim djelima odražavaju posve lični. Cramers iibersetzte Psalmen mit Melodien zum Singen bey dem Claviere. 4 dua za 2 klavira. — E. Salzer. E. — KLAVIRSKA. IX 1777). F. Dresea i Quantza). . Flote. 1942. 1905. — H. 2 sonate za violu da gamba i b. . za 2 klavira. — VO KALNA: oratoriji Die Israeliten in der Wuste. 1948). 1789 (21 pjesma i 1 kantata). einen doppelten Contrapunct in der Octave von 6 Tacten zu machen ohne die Regeln davon zu zvissen (štampano u F. 1764—66. O značenju i utjecaju Philippa Emanuela na bečke klasičare najviše govore izjave Havdna i Beethovena koji se pozivam na taj utjecaj u izgrađivanju vlastitog stila. Zweyte Fortsetzung von sechs Sonaten. Jalozvetz. Lolli. Sechs leichte Clavier-Sonaten.. Auerbach. C. Oden mit Melodien. — L. DJELA. 1935. ronda i dr. Haydn und Ph. 1787. 1775 i Auferstehung und Himmelfahrt Jesu (tekst C. Burnev u djelu The Present State of Music in Germany. F. H. Stucke fiir Klavier. Ph. Kao jedan od posljednjih velikih virtuoza na čembalu (klavikordu) C. kulturni i muzički život nego Berlin. Bachs. ZFMW. H. mnogo duguje talijanskoj muzici. Ann Arbor 1965. Jommellija (Reguiem) i dr. je svoja golema iskustva iznio u priručniku Versuch iiber die zuahre Art das Clavier zu spielen koji ide medu najvažnije izvore za upoznavanje sviranja klavira. pojedinačno. Vrieslander (Kurze und leichte Klavierstucke.. 1776—77. 1762 (20 oda). Six Sonates. Bachs. Bacha. Ph. Muller. Ph. E. E. Der Fruhling. Ph. pa su ga kao izrazita zastupnika »osjećajnog stila« (Empfindsamer stil) nazivali »Klopstockom tonova«. 1758 (55 pjesama). u 2 sv. 28. Paz Corazon Canave. — KOMORNA: 30 trio-sonata za 2 melodijska instrumenta (violina i flauta. Bitter. Djelo Philippa Emanuela Bacha nalazi se po sredini između svijeta njegova oca i bečke klasike te pripada pretklasičnom razdoblju.. — Ph. 1779. Ova zbirka djela nalazi se u Kraljevskom konzervatoriju u Bruxellesu. prakse generalbasa i muzičke interpretacije njegova vremena. 1949. Vier leichte Sonaten. 1775)5 J. geistliche gesdnge mit Melodien. — W. Marpurgovu djelu Historisch-Kritische Beytrdge zur Musik. Six Sonates pour le Clavezin. — G.H. H. 5218). fiir Kenner und Liebhaber. 1780—81 (po 30 pjesama). 2 sv. The Kevboard Music of C. a u pojedinostima njegov doprinos premašuje i udio bečke i mannheimske škole. an Introduction. — H. Forkelom (koji se kasnije natjecao za njegovu ostavštinu) i drugovao s istaknutim hamburškim učenjacima i književnicima (Lessing. E. ibid. se intenzivno bavio i podučavanjem klavira.. — M. 1770. Uber die Bedeutung der Ornamente in Ph. Bach considered in Relation to His Musical Aesthetics and the Rise of the Sonata Principle. Le Origini italiane del romanticismo musicale. Krebs (Sechs Sammlungen . Zato C. Hoffmann. Freiburg im Breisgau 1930. Bach in Relation to Performance (disertacija). 1766—68. The Keyboard Concertos of C. štampane: Sei Sonate per Čembalo. u faksimilu sa svim dodacima iz kasnijih izdanja.).. tako da se tada pod imenom Bach podrazumijevalo Philippa Emanuela. E. W. c. razlaže i modificira na najrazličitije načine. 6 sonata za klavir. 1764.. Zzvo'lf kleine Stucke. I. Od sviju sinova Johanna Sebastiana on je na taj razvoj djelovao najtrajnije i najjače. Wyler.. R. Sechs Sonaten. hauptsachlich bei Ph. Oko 170 sonata. Von der Fingersetzung. Revue Belge de Musicologie. 1766. 11 koncerata za flautu (sporno je da li su svi prvotno u tom obliku). 4 obj. 1922). Sve do pred kraj života C. W. 1930. H. c. Ać. — F. 1772. Geiringer (simfonije i koncert za čembalo u djelu The Music of the Bach Family. mit Exempeln iiber jedem Accord (rkp. Ph. S. Una Sonata per U Čembalo. Baumgart. ostale pjesme u antologijama. Riemann (2 simfonije. Zwey Litanien aus dem Schleszvig-Holsteinischen Gesangbuche za 8 glasova. Kurze und leichte Clavierstucke mit veranđerten Reprisen und beygefugter Fingersetzung. Leipzig 1928. Cherbuliez. Reichenberg 1928. 1787 (sadrži i pjesme Dolesa.. Regensburg 1957. 4. a katalog i preostali vrijedni materijal čuva se u Bruxelleskoj kraljevskoj knjižnici {Fond Fetiš Nr. historičar Ch. bestehend in Ubungen. U vokalnim djelima C. napose razvoju motivičke razradbe. Bachs Harpsichord Concertos. — G. C. 1761. priredio W. Violino secondo. Ph. 1780. Ph... E. filozof J. Carl Philipp Emanuel und Wilhelm . I. New light on the last years of Carl Philipp Emanuel Bach. a podjednako i oblikovanje posebne klavirske tehnike. c. Reimarus). E. Plamenac. R. Busch. Schering. E.). C. H. J. Mitchell. — E. Sei Concertiper U Čembalo. Sechs neue Sonatinen. moteti. 1786.. 1932. dua za 2 violine. Čembalo: 3. Heide 1929. prije 1768. Fuga a 4. — R. on se odlučno protivio prodiranju elemenata opere bufTo u okvire tzv. Carl Phillipp Emanuel Bach. — C. 2 zbirke. 1783. se uglavnom drži stila sjevernonjemačke (Berlinske) škole i ne dostiže originalnost svoje instrumentalne muzike. Ziirich 1940. I primitivi della Sonata moderna.. Bitter. Ph. menueti i manje kompozicije u rkp. Bachs (disertacija). 1904. Berlin 1908. 1786. 2 zbirke. E. za 2 flaute i za 2 kla rineta. 1944). prigodnih kantata i serenada za gradske svečanosti. ostali koncerti u rkp. Ch. E. Ph. Ebeling. Miinchen 1923. LIT. zbirka klavir skih sonata. III. Waldersees Vortragssammlung. The two Oratorios of C. 1779. — A. Ph. izuzev pojedinih oda i pjesama. Form. 7 klavirskih trija.. sv.). C. obj. 4 Orchester-Sinfonien mit 12 obligaten Stimmen. 1935. sonata za violončelo i b. XII. Bach und seine Lieder. 1751 i 1762—63. 1774 (42 psalma). 1895). G. E. C. Glucka (Orpheus)3 Haydna. obj. Die Norddeutsche Triosonate (disertacija). Traktat Versuch iiber die zvahre Art das Clavier zu spielen u skraćenom izd. E. 11 sonata za flautu i b. 1742 (tzv. Bach. — H. Praludien und Studien.. E. 18. za flautu i violinu. 9 koncerata 107 za melodijske instrumente: 4 za flautu. Miesner. vise varijacija. Das Klavierkonzert der Berliner Schule. samosvojni izraz koji navješćuje klavirsku muziku romantičara. 52 Koncerta za klavir odn. Phillipp Ema nuel Bachs musikalischer Nachlass. 1780. Berlin 1868. 1770.. c.). Ph. Težište je na instrumentalnoj muzici. J. mit Exempeln und 18 Probe-stiicken in 6 Sonaten erla'utert. E. 18 Probestucke in 6 Sonaten. L. 2 sv. F. Allgemeine musikalisehe Zeitung. 1766. Muzička supstanca. PJB. Sturms . E. više kompozicija za različite crkvene blagdane.BACH Kao bogat hanzeatski grad. Ph. Bach. Ph.. 1897. Hassea. U ranim se djelima C. Die Sohne Bachs. a u klavirskim. Schmid.). te produbljivanju i produhovljenosti izražaja. Miscellanea Mušica. Morgengesang am Schdpfungsfeste (tekst Klopstock). 1714—1788. Flueler. Einfall. (medu njima 2 per Vorgano overo U čembalo concertato i po 1 Concerto doppio za čembalo i klavir). 1785 i 1787. — H. Hamburg je u ono doba imao daleko razvijeniji društveni. ORKESTRALNA. 3 klavirska trija. Busch. poloneze za različite sastave.. Music and Letters. menueti. tražio je neposrednost izraza i smatrao da muzika treba da uzbuđuje. E. A Re-Evaluation of the Role Plaved by C. I. SBIMG. Kleine. oda i arija. Kahl u Selbstbiographien deutscher Musiker. Ph. Ph. komornim i simfonijskim djelima hamburškog razdoblja izražava se posve individualnim stilom koji upućuje na budućnost. MGG. .: C. E. 1937). koristeći se harmonijskim i dinamičkim kontrastima i promjenama tempa. U Hamburgu je stekao i velik društveni ugled. Bach-Jahrbuch 1938 i 1940—48. Oberdorffer (simfonija u C-duru. Schmid. Bach und das redende Prinzip in der Musik. ostale u antologijama i u rukopisu (medu njima 6 simfonija za gudače iz 1773). Claudius. U. — II. 1787. osiromašen Sedmogodišnjim ratom. Galuppi). F. posljednji istaknuti muzičar Erfurtske grane obitelji .. Voss) u kojemu su se vodile diskusije o odnosu muzike i poezije 0>Sing-Poesie«).. . dvozborno. — ZA ORGULJE: 7 sonata. 1788. Wurttembergische Sonaten). 1776. E. I I I . H. viola 1 bas-flauta) i b. E. da bude čist govor osjećaja. Barford. ostale u rkp. Die Norddeutsche Sinfonie zur Zeit Friedrichs des Grossen und besonders die Werke Ph..). 4 dua za 2 klavira. Heilig mit zwey Choren und einer Ariette. Vrieslander.. Stevens. Bach in the Development of the Clavier Sonata. Jahrhunderts (disertacija). Burnev. J.. W. na engleskom W. Fantasta e fuga a 4. A. Ober harmonisehe Ausfullungen alterer Klavier-Musik. Doflein (6 klavirskih sonata). O. suprotstavljajući za bavi jačkom karakteru talijanske i francuske galantne muzike ideju poetične muzike. Pruske i Wurtemberške sonate. E. apsolutne muzike. prigodne kantate. 1744 (tzv. the Netherlands and United Provinces (2 sv. Handela (Messias. marŠevi. 1781. Bachs Klavierwerken. Torino 1930. Leipzig 1901. — D. 1935.). je i po stvaralačkoj koncepciji u biti improvizator te zato nije pridavao toliku važnost oblikovanju bitematske sonatne forme. 1753. Miesner. Fischer. — O. 1927—28). Bacha i Telemanna).Friedemann Bach und deren Briider (2 sv. Stoga je i djelatnost Philippa Emanuela bila mnogo šira: pored organiziranja crkvene muzike (što je uključivalo i stvaranje novih djela) on komponira niz svjetovnih. Bachs. 1955) i dr. Bach und seine Kammermusik. E. ozbiljne. I 1722 — 1. — H. ostale sonate u antologijama i u rukopisu (među njima Sonata per U Čembalo a due Tastature. serenade i zborovi. Carl Philipp Emanuel Bach. 1773 (novo izd. — C. I—III. — Popis sveukupnih djela obj. D.. 13 ronda i 5 slobodnih fantazija). Das Ausdrucksproblem in der Klaviermusik C. 3 obj. Oko 250 duhovnih i svjetovnih pjesama. a Vusage des Dames. eine Singode vom Herrn Gleim. Kantate: Phillis und Tirsis. C. 1870. — J. Kiel 1927. E. Kleinere Stucke za duhače. Neue-Lieder-Melodien nebst einer Kantate. Bretver. C. Ann Arbor 1965. 1958. M. pojedinačno 1745. Riemann. A. Umro je poznat u čitavome muzičkom svijetu. 1749. za njegovo je stvaranje osobito značenje imalo prijateljevanje s pjesničkim krugom oko Klopstocka (H. Selma. A. njegova tematika većinom proizlazi iz jedne jedine muzičke zamisli koju on motivički raspreda. 1957. 1938.

2 sonate za klavir 4-ručno. I. F. odlazi u Milano. LSffler. Uz to je pohađao školu sv. Poslije toga ostao je stalno u Eisenachu. F. simfonije Havdna). ] J.). duo-drama Mosis Mutter und ihre Tochter (tekst Stille. Mein Odem ist schivach i Gesegneten Auftritt. 1773. Učio je kod svog krsnog kuma Johanna Sebastiana u Leipzigu. pa je san zirao sinovljevo učenje. surađivao uglazbivši više nje govih tekstova (3 oratorija. posebno je značajan za razvoj muzičke balade. Gotha 1797. NOVA IZD. čak i u crkvenim djelima. septet za duhače. I. Geiringer (Music of the Bach Family. A Johann Sebastian B. 1756 postavljen je za muzičkog direktora Kneževske dvorske kapele Weimara s time da je zadržao orguljašku službu u Eisenachu. 1769. Djetinjstvo veo u Leipzigu gdje mi učitelj bio vjerojatno 1 J. God. J. usprkos neujednačenoj vrijednosti cjelokupnog njegovog opusa. 1780. 2 sv. Michaels Sieg (Herder). više manjih kompozicija u vlastitoj zbirci Alusicalische Nebenstunden. Ch. Kantate: Die Ausgit Geistes (Herder. U kapeli je prevladavao talijanski ukus.—Napisao predgovor J. Ch. God. 2 sonate za violinu i klavir. Orione. Die Nachkommen der Buckeburger Bach 1939. 1 vrijeme bio previše zau. 17 und machtig (Herder). 1914. sadrži koralni stavak Johanna Sebastiana Er ist das Heil und 7. Ch.Benecke. — H. S. gdje je od 1737 pohađao školu sv. J. Njegova vlastita djela nisu se osobito svidjela knezu. pa je J. Održavali su se sve do J. Bach-Abel koncerata koji idu medu prve javne koncert« Ti abonentski koncerti postali su za London isto tako . Abelon tzv. F. Benda. Gon wird deinen Fuss nicht gleiten lass Solokantate: Die Amerikanerin (Gerstenberg). postaje središnja ličnost londonskog muzičkog God. — G. Ch. Oratoriji: Der Tod Jesu (Ramler). Friedrich Bachs Briefwechsel mit Gerstenberg und I ibid. 1769. 1754: rojatnije 1756 J. The Bach Familv. 1764. 1770—72. grofa Agostina Littu. . sačuvano samo nekoliko dionica). C. Die Schiiler J. Uz to je u njegovim djelima bogato zastupljeno očevo kontrapunktičko nasljeđe. — VOKALNA.. kompozitor. 1778 posjetio je mlađeg brata Johanna Christiana u Londonu. i Abel redovito su nastupali kao solisti i dirigenti. 1776. Die Hiru Krippe Jesu (Ramler. a 1762 i položaj m direktora crkve 5. muzika izgubljena). očeve smrti petnaesto] J. J. 1785. 1953. Za nau kod glasovitog Bolonježanina komponirao je gotovo sv crkvena djela. Sve ljednju operu Amadis des Gaules komponirao je za Pariz. a njegova j počela da blijedi tako da je njegova smrt ostala u Engles tovo nezapažena. 1916. 1749. — DRAMSKA: opera Brutus (tekst Herder. U. za svog dugogodišnjeg vodstva (1759—95) također izvodio prvenstveno talijansku muziku: mnogobrojne simfonije. C. u F. 16 svjetovnih pjesama u vlastitoj zbirci Mi Nebenstunden. oda Vertrauen des Christen auf Gon za zbor a cappella. Havdna. — G. Horstig. Zur Biographie J. God.. Brat gs dučavao i kompoziciju gućio mu da upozna re berlinske opere. Berlin 19SO. 177 ponirao je J. Ać. Za kneževsku kapelu izradio je zajedno sa G.: Cjelokupna djela izdaje Fiirstliche Institut fiir mus schaftliche Forschung u Buckeburgu (dosad izašla 3 sveska — moteti. u djelu Bach in Thiiringen. kao Concerts spirituels za Pariz. 2 sv. može ubrojiti medu istaknutije prethodnike bečke klasike. 1786 —87 i u skupnoj zbirci Musicalischer Pot-Pourri. — ZA ORGULJE: fuga u c-molu. prozvan Milanski ili Lc Bach. prozvan Buckeburški Bach (Leipzig. H. Hey. oratorije i kantate.. VI 1732 — Biickeburg. F. posebno zanimanje engleske kraljice Sofije C (rod. Colonne. Preludij na koral Valet will ich div geben za orgulje. 1781 i 1791—92. Bendom plan reorganizacije koji nije uspio da provede u djelo. 1773. galant nog stila i mjestimice nalazio smiona i nova tehnička i stilska rješenja pa se. zatim Univerzitet (pravne studije) u Leipzigu. Ulmenstein. 1770. te Mozartove Otmice iz Seraja i Gluckove Ifigenije na Tauridi u Buckeburgu. da poveže u jedinstvenu cjelinu te je na taj način postao značajan posrednik između tradicije i mannheimovaca. 1786 i 1791. Duet O w. F. F. 1917). 26. Bach. Bacha). Sechs leichte Sonaten. Pažnju loi publike privukle su druge muzičke ličnosti. Allegretto con XVIII variazioni u G-duru. Jahrhundert. Stilski je prošao različite faze: isprva komponira pretežno vokalna djela. 6 kvarteta za flautu i gudače. Friedlander . Fr. C. Die Kind-heit Jesu (Herder. za kazalište u Mannheimu operu Tem kojom na praizvedbi doživljuje golem uspjeh. Johann Ernst Bach. Schneider ili J. 42. čitav od J. God.— R. Hassi J. muzika izgubljena). A. Bachs und seiner Fami 1933. 6 koncerata za klavir. 1750 stupio je u službu dvora kneževine Schaumburg-Lippe u Buckeburgu kao Cammer Musicus\ 1758 ili 1759 dobio je naslov Concert Meistera i preuzeo vodstvo blickeburške dvorske kapele koja se u to vrijeme ubrajala medu najbolje u Njemačkoj. DJELA: 6 sonata za klavir i violinu. Kao kompozitor držao se. 1774. Miintera Geistliche Liec ( I I sv. muzika izgubljena). Ch. Od 1771 do 1777 na dvoru je službovao i J. J. Holzbauera i drugih. 1776 pon u Mannheimu na praizvedbi svoje opere Lučio Silla. MGG I. Bach J XI. God. a uz to i djela njemačkih majstora Stamitza. 2 sv. Popis djel Schtinemann skupa s oratorijima Die Kindheit Jesu i Die Auferiveckunt (DDT. 1786—87 i zbirci Philippa Emanuela Bacha Mw Vielerley. New York i London 1954. koji mu je dao mjesto dirigenta s\ vatnog orkestra i stipendiju za studije u Bologni kod Padi tinija (s njim se J. Adlungovu djelu Anleitung zu der musikalischen Gelahrtheit. i. Die Au^ und Himmelfahrt Jesu (Ramler. — H. Ch. Kromolicki (DDT. kao i istaknute rr berlinskog kruga (braća F. duodrama Philoktetes (Herder. Najmlađi sin Johanna Sebastiana Bacha. F. — KOMORNA : 6 gudačkih trija. Magnificat (na njem. 1789 i Čembalo Sonate u F-duru. nu. Quant: Agricola. u kojima nastoji da sjedini utjecaje talijanske muzike i svoga brata Philippa Emanuela Bacha s vlastitim načinom.gleskoj. Iduće godine izvodi se p: gova opera nastala u Er. Romanze con XII variazioni u A-duru. Herder s kojim je J. K. Jommelli. C. sekstet. jer je kapela nakon regentove smrti. kompozitor i čembalist (Lei] IX 1735 — London. Schoberta i Mozarta. 6 sonata za čembalo i violinu ili flautu. Kantate: Stvaf mich nicht in deinem Zorn. uveden za Friedrichova prethodnika A. — G. Pygmalion ( Ino (Ramler). — Moteti Wachet auf. 2 stavka iz violinske sonate u f.. Schlichtegrollovu Nek das Jahr 1795. 1955). ruft uns di 1780 i Ich lieg und schlafe. 1776. I 1782). C. a nakon očeve smrti. I 1795). 1774. Scarlattiidr. Die Auferzveckung Lazarus (Herder). 1776. Podučavao ga je otac i rođak Johann Elias Bach. Stuttgart 1902. fantazija i fuga u a-molu i F-duru.: M. Kiihn. opere. ali svjedoči o mnogostranoj nadarenosti. — KLAVIRSKA: 3 sonate. Schunemann. — Ch. oratorije i komorna djela poznatijih Talijana (Pergolesi. Kein Stiindlein geht dahin'. Tim operama i ci djelima postiže prve značajnije uspjehe i stječe ugled i izvai ca Italije. Uspjes slijedeće opere Zanaida donijeli su mu položaj kraljičina m majstora (music master) što je obuhvaćalo medu ostalim čavanje kraljevske djece. BACH su također utjecali na formiranje. God. 1781 nije više napisao nijedno novo djelo. J. 21. Vier Organisten Eisenachs aus bachischem Geschlecht. 1785. ossia Diana ve a datum njezine izvedbe (19.molu i 3 stavka iz VI psalma obj. 4 trostavačnih. Kraft. God. MGG. 14 sonata: 4 Dreisatzige Klavier-Sonaten. Bach-Jahrbuch. G.108 BACH selig Licht). 1780. — VOKALNA: pasijski oratorij O Seele. 1764—65 kod njega uči Mozart koji u to vrijeme koncertira na engleskom dvoru. 1786 (samo klavirski izvadak) i L'Inciampo. 48. 1788.: pasijski oratorij obj. LIT. Kretzschmar (DDT. a na povratku Philippa Emanuela u Hamburgu. I. NOVA IZD. CH. zbirka arija Sammlung auserlesener Fabeln. 19. 2 sonate za violončelo i klavir. dopisivao do kraja života). — Alissa brevis. Schiinemanna). Tome i zatim studirao pravo. Johann Christian. — KLAVIRSKA. tekst). Johann Christoph Friedrich. 1792—94. Tartini. 1789. 1749. muzika izgubljena). te Havdna. Najstariji preživjeli sin Johanna Sebastiana iz braka s Annom Magdalenom WU1cken. 1785. gerne dir\ arija Luci amate. zbirku arija obj. Ch. 1912). LIT. Johann Christoph Friedrich Bach. Der Herr ist nahe. 1761 izvo Torinu i Napulju prve njegove opere. XL. kantate i 1 izgubljena opera). 1914). 1762 preselio se u London i svoju višegodišnju djelatnost za King's Theater. 6. u koj tada dominirala talijansk seria. Geiringer. Sve te komponente starog i novog uspio je J. 1758. Herzlich lieb hab' ich dich. Nakon po vratka iz Londona zaokupljen je više velikim formama instrumentalne muzike (koncerti. jim poslovima. simfonije) u kojima se naziru utjecaji mlađega brata Johanna Christiana Bacha. Plod je tih putovanja bila izvedba niza Handelovih opera. Ch. DJELA. raspuštena. 1794. . J. Tome.: E. v. II 1763) označuje prvu pojs rineta u engleskom opernom orkestru (Burnev). 1773. 1770 i 10 četverostavačnih. Trauermusik auf Ernst August Constantin. 1773. 1 Fremdling auf Golgatha (Herder. odnosno bečke klasike. God. uverti pasticcio // Tutore e la Pupilla. i vlastita i tuđa djela (npr. je ostavio opsežan i raznoličan opus koji doduše ne dostiže važnost djela njegove poznatije braće. Drey leichte Sonaten. 2 sv. sačuvano nekoliko dionica). God. Das Deutsche Lied im 18. U duhovnim pjesmama i motetima novim zvučnim sredstvima ponire u sadržaj teksta i postiže za ono doba neuobičajenu dubinu izraza. dobio je i naslov dvorskog i mjesnog crkvenog orguljaša. F. Od 1742 u Eisenachu je zamjenjivao svog oca Johanna Bernharda u orguljaškoj službi. fughetta. odselio se u Berli jemu bratu Philippu 1 elu koji je od njega jednog od najboljih čer onoga vremena. — Isti. sonate i komorna muzika — u redakciji G. ORKESTRALNA: 14 simfonija.. — K. 1758. The Bach Familv. J. pa su većinom izvođena izvan Biickeburga (u Hamburgu i drugdje). von Mecklenburg Strelitz) što mu je osiguralo poslužbu u Londonu. Geiringer. C. 1760 prešao je na katolič