ENCIKLOPEDIJA
I
A-G
OZ

MUZIČKA

ZAGREB UGOSLAVENSKI

AVCAVLXXI ZAVOD

L E K S I K O G R A F S K I

JUGOSLAVENSKI LEKSIK'

FSKI ZAVOD, ZAGREB

TISAK, B A K R O T I S A K , O F F S E T I UVEZ G R A F I Č K I ZAVOD HRVATSKE, ZAGREB

Drugo izdanje Muzičke enciklopedije izlazi prošireno u tri sveska. Sva ranije objavljena materija pregledana je i dopunjena novim biografskim i bibliografskim podacima. U drugo izdanje uvrštena su mnoga nova imena kompozi tora, muzikologa i muzičkih umjetnika koji su u međuvremenu zauzeli određeno mjesto u muzičkom životu svojih zemalja; unijeti su podaci iz područja jazza kao i zabavne muzike, koja sve više ulazi u svakodnevni život suvremenog čo vjeka. Obrađeni su i novi muzički pojmovi na polju tzv. avangardne muzike, kojih nije bilo u ranijem izdanju. Smatrajući da su koreografi i baletni umjetnici ravnopravni partneri ostalim muzičko-scenskim radnicima, redakcija je unijela čitav niz novih imena s tog područja. Radi boljeg pregleda narodna muzika svakog naroda izložena je u novom izdanju u istom članku s umjetničkom. U nastojanju da nova edicija i u ovom pogledu dosegne nivo nacionalno reprezentativnog djela, redakcija je posvetila punu pozornost sintetičkom prikazu muzičke kulture jugoslavenskih naroda i na rodnosti. Što se tiče likovne opreme, znatno je proširen ilustrativni dio i povećan broj likovnih priloga u bakrotisku i u boji.

MUZIČKA ENCIKLOPEDIJA
3

Glavni urednik

Krešimir Kovačević

Članovi redakcije Ivona Ajanović, Dragotin Cvetko, Stana Đurić-Klajn, Cvjetko Ivanović, Marija Kuntarić, Dragoslav Ortakov, Mladen Pozajić

Sekretar Krasna Panjkota Glavni redaktor ilustracija Koraljka Kos Redaktor ilustracija Mirjana Petričević

Tehnička redakcija Dušan Žvab i Branimir Sokol

SURADNICI U I SVESKU

Andrija Tomašek, prof. Muzičke škole »Pavao Markovac«, Zagreb A. Vi. Albe Vidaković, prof. Teološkog fakulteta, Zagreb B. Ać. Branka Antić, akademski muzičar, Zagreb B. Buj. Dr. Bojan Bujić, prof. Univerziteta, Reading B. D. Branko Dragutinović, dramaturg oVere Narodnog pozorišta, Beograd B. I. Bojana Ivančević, prof. Muzičke škole »Vatroslav Lisinski«, Zagreb B. Lk. Borut Loparnik, urednik III programa Radio-televizije, Ljubljana B. Sč. Branimir Sakač, kompozitor, Zagreb B. Ša. Dr. Božidar Širola, muzikolog i kompozitor, Zagreb Bi. R. Biserka Rako, redaktor JLZ, Zagreb C. I. Cvjetko Ivanović, glavni urednik Radio-stanica, Titograd C. R. Cvjetko Rihtman, akademik, prof. Muzičke akademije, Sarajevo D. Co. Dr. Dragotin Cvetko, akademik, prof. Filozofskog fakulteta, Ljubljana D. Čol. Dragutin Čolić, prof. Muzičke akademije, Beograd D. Ov. Dragoslav Ortakov, docent Visoke muzičke škole, Skopje D. Pl. Dušan Plavša, prof. Muzičke škole >Isidor Bajić«, Novi Sad D. Ps. Dragomir Papadopolos, prof. gimnazije, Beograd D. Sn. Dušan Skovran, prof. Muzičke akademije, Beograd Di. S. Dr. Dimitrije Stefanović, viši naučni suradnik Muzikološkog instituta, Beograd D. Jć. Đura Jakšić, direktor Muzičke škole »Josip Slavenski«, Beograd Đ. Ra. Đoko Radović, muzički urednik Radio-stanice, Titograd E. Hk. Emil Hajek, prof. Muzičke akademije, Beograd E. Kr. Erika Krpan, muzički kritičar, Zagreb F. L. Franjo Lučić, prof. Muzičke akademije, Zagreb G. Jć. Dr. Gavro Jakešević, direktor Srednje muzičke škole, Sarajevo G. Kr. Gordana Krajačić, prof. Muzičke škole »Josip Slavenski«, Beograd H. P. Dr. Hubert Pettan, prof. Muzičke škole »Vatroslav Lisinski«, Zagreb H. U. H. Helena Uhlik Horvat, kostimograf Narodnog pozorišta, Sarajevo I. Ać. Ivona Ajanović, redaktor JLZ, Zagreb I. Hg. Dr. Ivan Henneberg, direktor Zavoda za zaštitu autorskih malih prava, Zagreb 1. Me. Ivo Malec, kompozitor, Pariz I. Su. Dr. Ivo Supičić, prof. Muzičke akademije, Zagreb J. As. Josip Andreis, prof. Muzičke akademije, Zagreb J. Bez. Dr. Jerko Bezić, naučni suradnik Instituta za narodnu umjetnost, Zagreb J. Bur. Jovan Bandur, prof. Muzičke akademije, Beograd J. Gc. Janko Grilc, šef muzičkog odjela Radio-televizije, Ljubljana J. Mvić. Jovan Milošević, prof. Muzičke škole, Cetinje J. S. N. Jelka Stamatović-Nikolić, prof. Muzičke akademije, Beograd J. Se. Dr. Jože Sivec, docent Filozofskog fakulteta, Ljubljana J. Šip. Janka Šipuš, akademski muzičar, Zagreb

A. Koc. A. Pr. A. Rij. ljana A. To.

Akil Koci, muzički urednik Rađio-stanice, Priština Dr. Anđreja Preger, prof. Muzičke akademije, Beograd Dr. Andrej Rijavec, docent Filozofskog fakulteta., Ljub-

Katarina Bedina, bibliotekar Filozofskog fakulte Ljubljana K. Ko. Dr. Krešimir Kovačević, prof. Muzičke akademi Zagreb K. Ks. Dr. Koraljka Kos, docent Muzičke akademije, Zagi L. Ai. Lorenc Antoni, muzički urednik Radio-stanice, Prišti L. Mć. Lazar Marjanović, prof. Muzičke akademije, Beogi L. Vr. Lav Vrbanić, prof. Univerziteta, Boston M. Ca. Milo Cipra, prof. Muzičke akademije, Zagreb M. In. Milica Uijin, naučni suradnik Muzikološkog institu Beograd M. Ke. Milivoj Kerbler, prof. muzike, Zagreb M. Kri. Miro Križić, muzički publicist, Zagreb j M. Kun. Marija Kuntarić, redaktor JLZ, Zagreb M. Maz. Mladen Mazur, muzički urednik Radio-stanice, Zagi M. Poz. Mladen Pozajić, prof. Muzičke akademije, Sarajevo M. Rš. Mirko Ramovš, asistent Glasbeno-narodopisnog i stituta, Ljubljana M. Špe. Manica Špendal, prof. Pedagoške akademije, Marit M. To. Dr. Mihovil Tomandl, publicist, Pančevo M. V. Miodrag Vasiljević, prof. Muzičke akademije, Beogi M. 2. Dr. Milan Žepić, primarius, Zagreb Mi. Pa. Mirka Pavlović, akademski muzičar, Beograd N. Dć. Natko Devčić, prof. Muzičke akademije, Zagreb N. Ha. Nikola Hercigonja, prof. Muzičke akademije, Beogi N. Kri. Nada Križić, muzički publicist, Zagreb N. Mić. Dr. Niko S. Martinović, direktor Centralne bibliotei Cetinje O. D. Dr. Oskar Danon, šef-dirigent Slovenske filharmoni Ljubljana P. B. Petar Bingulac, prof. Muzičke akademije, Beograd P. Me. Dr. Pavle Merku, urednik programa Slovenske stan: RAI — Trst P. Mil. Predrag Milošević, prof. Muzičke akademije, Beogr P. Ši. Pavel Šivic, prof. Akademije za glasbo, Ljubljana R. Redakcija R. A. Rafael Ajlec, muzički urednik Radio-televizije, Ljublja R. Đ. Ratko Đurović, prof. Akademije za pozorište, filrr televiziju, Beograd R. Pej. Roksanda Pejović, prof. Muzičke škole »Stankovi Beograd Ra. Pć. Radmila Petrović, naučni suradnik Muzikološkog i stituta, Beograd S. D. K. Stana Đurić-Klain, direktor Muzikološkog institu Beograd S. Pn. Svetolik Pašćan, prof. muzike, Beograd S. Šp. Slobodan Špirić, asistent Muzičke akademije, Saraje T. Br. Tea Brunšmid, muzički suradnik »Zagreb-filma", Zagr T. Si. Todor Skalovski, dirigent Makedonske filharmoni Skopje V. Br. Vera Baver, redaktor JLZ, Zagreb j V. Mvić. Vlado Milošević, akademik, Banja Luka
!

K. Be.

V. Peć. V. U. V. Žc. j Va. Ba. VI. M. Z. Gić. Z. Kr.

Vlastimir Peričić, prof. Muzičke akademije, Beograd j Vilko Ukmar, prof. Akademije za glasbo, Ljubljana | Dr. Vinko Žganec, akademik, Zagreb

Vartkes Baronijan, muzički urednik Televizije, BeogE Vladeta Milanković, akademski muzičar, Beograd Zlatko Grgošević, prof. Pedagoške akademije, Zagr Dr. Zmaga Kumer, viši naučni suradnik Glasbeno-n rodopisnog instituta, Ljubljana Z. Kuč. Dr. Zija Kučukalić, prof. Muzičke akademije, Saraje

KRATICE
Archiv fiir Musikforschung Archiv fiir Musikwissenschaft Allgemeine Musikzeitung Acta Musicologica Autonomna Sovjetska Socijalistička Republika basso continuo češki Denkmaler deutscher Tonkunst Demokratska Republika Denkmaler der Tonkunst in der Tonkunst in Bavern Denkmaler Osterreich engleski francuski glasni (2-gl., dvoglasni) zavod kazalište MF Die Musikforschung MFM Monatshefte fiir Musikgeschichte MGG Die Musik in Geschichte und Gegenwart ml. mladi MQ Musical Quarterly NR Narodna Republika nem. nemački njem. njemački obj. objavio, objavljeno OKUD Omladinsko kulturno-umjetničko društvo perz. perzijski PGM Publikationen der Gesellschaft fiir Musikforschung PJB Jahrbuch der Musikbibliothek Peters polj. poljski prer. preradio, prerađeno RAM Rassegna musicale red. redigirao rev. revidirao, revidirano RIM Revue Internationale de Musique rkp. rukopis RKUD Radničko kulturno-umjetničko društvo RM La Revue Musicale RMI Rivista musicale italiana rus. ruski S. San (sveti), Santa (sveta) s. a. sine anno SAD Sjedinjene Američke Države SAN Srpska akademija nauka SAP Socijalistička autonomna pokrajina

SBIM

grčki Hrvatski glazbeni Hrvatsko narodno hrvatski Internationale Musikgesellschaft instrumentalni italijanski izdanje, izdao izvedeno Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti jugoslavenski Kirchenmusikalisches Jahrbuch knjiga Kulturno-umjetničko društvo latinski latvij ski Die Musik madžarski

Sammelbande der Internationalen Musikgesellschaft SFSR Sovjetska Federalna Socijalistička Republika SIM Revue de la Societe Internationale de Musique simf. simfonijski SMZ Schweizerische Musikzeitung (od 1961 Schweizerische Musikzeitung und Schweizer Musikpadagogische Blatter) SNG Slovensko narodno gledališče, Ljubljana SR Socijalistička Republika, Savezna Republika (Njemačka) srp. srpski SSR Sovjetska Socijalistička Republika St. Saint St. stariji, stoljeće STMW Studien zur Musik\vissenschaft sv. svezak, sveti Sv. C. Sveta Cecilija španj. španjolski tal. talijanski
V.

VFMW Vierteljahrsschrift fiir Musikwissenschaft vok. vokalni ZFM Zeitschrift fiir Musik ZFMW Zeitschrift fiir Musikwissenschaft ZIMG Zeitschrift der Musikgesellschaft Z.NŽO Zbornik za narodni život i običaje

vek

ILUSTRACIJE U I SVESKU

PRILOZI U BOJI BAROK. D. Hals, Koncert.................................................. CRKVENA MUZIKA. Psalterium chori )M«, Zadar . . ČEMBALO. Djelo nepoznatog slikara.................................. ČEŠKA MUZIKA. Biblija iz Olomouca, minijatura . . . EGIPATSKA MUZIKA. Zidna slika, Teba...................... FRANCUSKA MUZIKA. Detalj tapiserije .................. GOTIKA. Zidna slika, Žminj, Istra.................................... PRILOZI U BAKROTISKU ARAPSKA MUZIKA...............................................................64 BALET ...........................................................................65,120 BALET U JUGOSLAVIJI.........................................120—121 BAROK...................................................................................121 BOSANSKO-HERCEGOVAČKA MUZIKA . . . . 232—233 BUBANJ.........................................................................256—257 CRKVENA MUZIKA...........................................................384 CRNOGORSKA MUZIKA.................................................. ČEMBALO............................................................................. DUHAČKI INSTRUMENTI.............................................. FRULA.................................................................................. GAJDE .............................................................................. GITARA................................................................................. 385 408 409 632 632 633 136 368 392 400 504 608 704

<*fe

A, r. u osnovnoj dijatonskoj ljestvici C-dura i melodijskoj ljestvici c-mola VI stupanj. Kod starih Grka, kao prvo slovo alfabeta, najniži ton ljestvice i najdublji ton ljudskog glasa; u ranom srednjem vijeku, početni ton ljestvice. U zemljama koje se i danas služe nazivima iz solmizacije, tonu a odgovara ton la. 2. Osnovni ton kod ugađanja instrumenata. Još su stari Grci ugađali kitaru prema malom a. Danas se u orkestrima, komornim ansamblima, kao i pri muziciranju pojedinaca redovito uzima ton a1 (u Evropi fiksiran na 435,4 dvostrukih titraja, a u Americi na 440 dvostrukih titraja) kao osnovno uporište za ugađanje; u orkestru taj ton daje oboa. I glazbene viljuške, kojima se ugađaju klaviri, udešene su na ton a 1 (katkada i na a2, u Engleskoj često na c2). -*■ Komorni ton 2. Dur-kvintakord i mol-kvintakord (malo slovo a) nad tonom a. 2. Tonalitet A-dura, odn. (ponajčešće malim slovom) a-mola. Nekada se (još do sredine XVIII st.) A-dur označivao slovom A i jednom povisilicom (A#, a tako i drugi tonaliteti: F# = F-dur, D # = D-dur), dok su za mol-tonalitete služila odgovarajuća mala slova, kojima se dodavala povratilica ili snizilica (a i\ ili a h = a-mol). U starijim teoretskim djelima A-dur označuje samo ton a, a a-mol ton as, tj. veliku (a), odn. malu tercu (as) iznad tona/. 2. Kratica za altus, odn. alt, kao i za antifona. 2. Talijanski prijedlog a susreće se u oznakama za interpre taciju, za dinamiku, za broj izvodilaca itd. (a đue, a tre, poco
a poco)

AARON (Aron), Pietro, talijanski muzički teoretičar (Firenca, oko 1480 — Venecija ili Firenca, oko 1545). Do 1521 vjerojatno u službi pape Leona X, zatim kraće vrijeme muzičar katedrale u Imoliju, a oko 1523 kanonik u Riminiju; 1536 stupio u samostan u Bergamu. A. je jedan od prvih muzičkih teoretičara koji je pisao rasprave na narodnom, talijanskom, jeziku a ne na latinskom. On iscrpno opisuje antičku muziku, instrumente, tonske rodove i dr. ali je vrijednost njegovih rasprava daleko više u tome što izravno obraduju praksu svoga vremena. U rješavanju aktualnih problema A. je napredan i instruktivan; tako, npr. među prvima zagovara istodobno, vertikalno komponiranje sviju glasova polifonog djela namjesto tada još uobičajenog pojedinačnog, sukcesivnog, zatim poznaje estetsku vrijednost disonanca, a u određenim slučajevima dopušta čak i tritonus.

DJELA: Libri tres de Institutione Harmonica, 1516; Thoscanello de la Mušica, 1523 (u kasnijim izdanjima Toscanello in Mušica sa dodacima: Aggiunta de lui fatta, 1529, 1539 itd.); Trattato della natura et Cognitione di tutti gli toni di Canto Figurato . . ., 1525; Lucidario in mušica di alcune oppemoni antiche et moderne . . ., 1545; P. AARON KAO UČITELJ MUZIKE Drvorez iz djela Trattato della natura . . . di Canto Figurato. Venecija, 1525

Compendiolo di molti dubbi, segreti 0 sentenze intorno al Canto Fermo et Figu~ rato, posthumno, možda 1547. LIT.: A. Catelani, Pietro Aron, Gazzetta musicale di Milano, 1851. — H. Riemann, Geschichte der Musiktheorie im IX—XIX Jahrhundert, Leipzig 1898. — G. Adler, Handbuch der Musikgeschichte, II, 2. izd. Berlin 1930. — K. Jeppesen, Eine musiktheoretische Korrespondenz des friihen Cinquecento, AML, 1941. — D. P. VC'alher, Pietro Aaron, MGG, I, 1951.

AAV, Evalđ, estonski kompozitor (Reval, 6. III 1900 — 21. III 1939). Učenik A. Kappa u Revalu. Ostavio je mnogo kompozicija u narodnom duhu, osobito na području vokalne muzike. A. je autor prve finske nacionalne opere Vikingi (1928). Uz to treba spomenuti simfoniju (1938) i simfonijsku pjesmu Život (1934)AAVIK, Juhan, estonski kompozitor i dirigent (Reval, 29. I 1884 —). Studirao na Konzervatoriju u Petrogradu. Od 1911 dirigent simfonijskog orkestra Vanemuine, kasnije direktor Konzervatorija u Dorpatu; 1925—33 dirigent kazališta Estonia u Revalu, uz to profesor (1928—44) i direktor Konzervatorija. Od 1944 živi u Švedskoj. ABACO, 1. Evaristo Felice dali' i 2. Giušeppe Clemente Ferdinando ->■ Dall'Abaco A BATTUTA (tal. po mjeri, u taktu), oznaka za vraćanje na prvobitan tempo, povremeno napušten. Izraz a b, redovno se upotrebljava na završetku recitativno-deklamatorskih odlomaka u kojima se izvodilac može slobodnije odnositi prema tempu, ubrzavajući ga ili usporujući (-> A piacere, -> Ad libitum). ABBA-CORNAGLIA, Pietro, talijanski kompozitor, orguljaš i muzički pisac (Alessandria, Pijemont, 20. III 1851 — : 2. V 1894). Studirao na Milanskom konzervatoriju. Od 1880 orguljaš katedrale u Alessandriji, gdje je osnovao muzičku školu.
DJELA: kompozicije za klavir i za orgulje. — Opere: Isabella Spinola, 1877; Maria di Warden, 1884 i Una partita a scacchi, 1892. — Pjesme. — Aiessa di requiem 3 1876. —SPISI: Sulla introduzione del canto popolare in tutte le tnasse di comunitd e spedalmente nella scuola, 1880; Storia e filosofia della mušica. LIT.: V. Conzani di Revignano, Pietro Abba-Cornaglia e la sua Maria di Warden, Memorie biograflche e critiche, Alessandria 1885. — G. Rossi, Musicisti nostri, Pietro Abba-Cornaglia, Rivista di storia, arte e archeologia della provincia di Alessandria, 1932. DJELA: simfonija u d-molu; koncert za klavir i orkestar; koncert za vio linu i orkestar. — Sonata za klavir u c-molu. — Opera Silgisunelm. — Kantata Honteland ,' zborovi; solo-pjesme.

ABBADO, i. Michelangelo, talijanski violinist i muzički pisac (Abba, 22. IX 1900 —). Studirao na Milanskom konzervatoriju, violinu (E. Polo) i kompoziciju (G. Orefice). Između 1919 i 1962 koncertirao po Evropi, Americi i Africi; prva violina kvarteta Malipiero (1927—34), član trija Vidusso — A. — Crepax (1938—45) te osnivač i dirigent (1941—62) prvog tal. ansambla za staru tal. muziku Orchestra d'archi di Milano. Uz to predavao na konzervatorijima u Palermu i Parmi, a 1925 preuzeo katedru za violinu na Konzervatoriju u Milanu. God. 1964 dokazao eksperimentalno, postojanje donjih parcijalnih tonova.
DJELA. SPISI: A. Vivaldi, 1943; Tecnica dei suoni armonici per violino (5 sv.), 1934; SulVesistenza dei suoni armonici inferiori, AML, 1964; članci i studije. — Obradbe i revizije djela Corellija, Torellija, Vivaldija, Paganinija, Per-golesija i dr.

2. Marcello, talijanski pijanist i kompozitor (Milano, 7. X 1926—). Sin Michelangela. Studirao na Milanskom konzervatoriju (klavir kod R. Lorenzanija, kompoziciju kod G. F. Ghedinija). Od 1944 koncertirao u Italiji te na mnogobrojnim turnejama po Evropi, Americi, Africi i Aziji. Od 1958 vodio Liceo Musicale u Piacenzi, a od 1966 direktor je Konzervatorija u Pesaru.

ABBADO — ABENDMUSIK
DJELA. ORKESTRALNA: Concerto, 1950; Doppio concerto za violinu, klavir i dvostruki komorni orkestar, 1965; Mušica, 1954; Varijacije na Mozartovu temu za komorni orkestar, 1954; Hommage d Debussy, 1955; Costruzioni za 5 malih orkestara, 1963. — KOMORNA. Tri gudačka kvarteta: 1947, 1953 i 1956; Divertimento za 4 duhača i klavir; Concertante za klavir, klarinet, fagot, violončelo i udaraljke; 3 fantazije: I, za 12 instrumenata, I I, za 4 duhača i 31 udaraljku, III, za rogove; sonata za flautu solo itd. — KLAV IRSKA : 2 Ricercara ; Canzona; Variazioni sopra un minuetto di Bach i dr. — Balet Scena senza storia, 1953. — VOKALNA : Kantata; Ciapo za glas i 9 instrumenata; 15 Poene T'ang za glas i 4 instrumenta; zborovi.

ABBASSANDO (tal. umanjujući), umanjujući, prigušujući snagu zvuka. ABBATINI, Antonio Maria, talijanski kompozitor (Citta di Castello, oko 1595—1677). Učenik braće Nanino. Bio maestro di cappella različitih rimskih crkava (1640—66, 1649—57 i 1672— 77 crkve Santa Maria Maggiore). Po svojim višezbornim, koncertantnim crkvenim djelima ide u glavne predstavnike rimskog visokobaroknog, monumentalnog stila. Kao operni kompozitor išao za dramatizacijom izraza i dao važan prilog oblikovanju buffo stila, posebice operom Dal male U bene, jednom od prvih komičnih opera uopće.

58 član dvorske kapele u Dresdenu. Od 1759 koncertirao u Lc donu, gdje doskora postaje komorni muzičar kraljice Charlot Zajedno sa J. Ch. Bachom pokrenuo 1765 seriju Bach-Abel Cc certs, koji su odigrali važnu ulogu u londonskom muzičkom votu XVIII st. God. 1775—81 održavali su koncerte u vlasti raskošno uređenoj dvorani Hanover Square Rooms (to je sve 1874 jedna od najvažnijih koncertnih dvorana Londona). Nak Bachove smrti (1782) A. je koncertirao u Parizu i u Njemačk a od 1785 nastupao ponovo u Londonu kao gambist i kompozii u okviru novih Professional Concerts i Subscription Concerts. I je posljednji virtuoz na gambi, glasovit širom Evrope. Učenici mu bili medu ostalima violinist F. H. Barthelemon, violončeli J. Crosdill i J. Cervetto, te kompozitor i pijanist J. B. Cram — Sljedbenik Mannheimske škole, A. je komponirao melodij dopadljivu, elegantnu instr. muziku. Karakteristične su njege vedre trostavačne simfonije (često nazivane uvertirama), dvos vačni koncerti za čembalo s menuetom kao završnim stavko te trija i kvarteti sa pjevnim Adagio-stavcima.
DJELA. ORKESTRALNA: 35 Simfonija; 10 koncerata za čembalo klavir); 5 koncerta za flautu. — KOMORNA: 20 gudačkih kvarteta; lotrioson: 106 sonata (od kojih 32 za violu da gamba i continuo). NOVA IZD. : The Adagios, the Composition of the late C. Fr. Abel, t J.B. Cramer (sadrži i Abelovu biografsku skicu od Ch. Burneva, 1820); 2 s fonije, u D-duru op. 10 i u A-duru op. 10, obj. H. Hockner (1932); 6 sonats violu da gamba i continuo obj. J. Bacher i W. Woehl (1937—42). LIT.: Ch. Đurney, A General Historv of Music, London 1879. — Spitta, J. S. Bach, I, Leipzig 1873. — H. Abert, Mozart, I—II, Leipzig 191.9— — Ch. S. Terry, J. Chr. Bach, London 1929. — A. Loezvenberg, Annals of Opi Cambridge 1943. — H. F. Redlich, Abel, 1. Christian Ferdinand, 2. B Friedrich, MGG, I, 1951. — 5. M. Helm, Carl Friedrich Abel Symphon Ann Arbor 1952. ,

DJELA. Opere : Dal male U bene (u suradnji sa Al. Marazzolijem, autorom 2. čina; libreto G. Rospigliosi), 1653; Jone, 1666; La Comica del Cielo ovvero La Baltasara, 1668. —■ Dramatska kantata IlPianto di Rodomonte, 1633. — CRKVENA: Mise za 4—16 glasova, 3 knj., 1638—50; Sacre Canzoni za 2—5 glasova, 6 knj.; Psalmi za 4—16 glasova, 4 knj. — Teoretsko djelo: 14 Discorsi e Lezioni Accademiche. Surađivao na A. Kircherovu traktatu Musurgia universalis. Uredio vatikansko izdanje Inni della chiesa in canto gregoriano (1644). LIT.: H. Goldschmidt, Studien zur Geschichte der italienischen Oper im 17. Jahrhundert, Leipzig 1901. — F. Coradini, Antonio Maria Abbatini, Arezzo 1922. — R. Haas, Musik des Barocks, Potsdam 1928. — K. G. Fellerer, Antonio Maria Abbatini, MGG, I, 1951.

ABBELLIMENTI (tal.), melodijski ukrasi (melizmi ili ornamenti). ABBEY, John, engleski graditelj orgulja (Whilton, 22. XII 1785 — Versailles, 19. II 1859). God. 1826—30 radio u Parizu kod S. Erarda, a zatim se osamostalio. Uveo u francusku orguljsku gradnju englesku pneumatsku mehaniku. Sagradio brojne orgulje u Francuskoj (za katedrale u Rheimsu, Nantesu, Versaillesu, fivreuxu, Caenu, Amiensu, Rochelleu, Bayeuxu, za parišku Operu i nekoliko pariških crkava); gradio i za Južnu Ameriku. ABBIATI, Franco, talijanski muzički pisac i kompozitor (Verdello, Bergamo, 14. IX 1898 —). Studirao kompoziciju na Konzervatoriju u Torinu, a muzikologiju kod G. Cesarija. Muzički kritičar listova Secolo Sera (od 1928) i Corriere della sera (Milano, od 1935). Osnovao (1949) i ureduje mjesečnik La Scala.
DJELA. SPISI: Storia della mušica (5 sv.), 1939—46 (do danas najopsežniji talijanski priručnik za opću povijest muzike; novo izd. 1954); La vita e le opere di G. Verdi (4 sv.), 1959; Scritti inediti di G. Cesari, 1937; vodič operi Peter Grinies B. Brittena, 1947. — KOMPOZICIJE: simfonijska pjesma II Canto d'Avila. — Gudački kvarteti; sonata za violinu i klavir; sonata za violončelo i klavir. — Klavirske kompozicije. — Zborovi; pjesme.

ABBREVIATURE -» Muzičke kratice ABD AL-QADIR IBN GUAIBf AL-HAFIZ AL-MARAGHI, perzijski muzički teoretičar (Maragha, Azerbajdžan, oko sredine XIV st. — Herat, Afganistan, 1435). Glavni pjevač i muzičar na dvoru sultana Ahmada (1382—1410), Timira i njihovih nasljednika u Bagdadu i u Samarkandu. A. je jedan od najistaknutijih arapsko-p.erzijskih muzičkih teoretičara.
DJELA: Gami al-alhdn (Sakupljač melodija), 1405 (najopsežnije 'Abd Qadirovo djelo, sadržava opći prikaz arapske i perzijske muzike i muzičke nauke; autograf se čuva u biblioteci Bodleiana u Oxfordu); Maqasid al-alhdn (Smisao melodija), 1418 (kopija autografa čuva se u biblioteci Bodleiana); Kanz al-alhdn (Bogatstvo melodija); Šarh al-adzvdr (Komentar o vrstama tonaliteta; rukopis se čuva u biblioteci Nur-i 'Osmaniva u Carigradu). LIT.: R. G. Kiesemetter, Die Musik der Araber, Leipzig 1842. — H.G. Farmer, Historv of Arabian Music, London 1929. — Isti, 'Abd al-Qadir b. Gaibi al Hafiz al-Maragl, MGG, I, 1951.

ABECEDA, MUZIČKA, nazivanje tonova slovima iz abe cede. Bilježenje tonova slovima abecede javlja se u grčkoj muzici već u *- VII sr. U srednjem vijeku susreće se u X st. latinska abeceda za označivanje 7 stupnjeva dijatonske ljestvice: A BC D E F G, u značenju našega današnjeg niza c d e f g a h. Ta se abeceda upotrebljava prvenstveno za orgulje, psalterij, rottu i dr. Ton B označivao je današnji ton h (->• B durum i B molle). Kako se čini, već je u X st. O. de Clugny dao slovu a njegovo današnje značenje. Kasnije, u XVI i XVII st., postaje osnovicom cjelokupnoga muzičkog sistema niz CDEFGAH(Hse razvio od Bduruni), Engleska muzička abeceda zadržala je danas b umjesto našega h. Romanski narodi umjesto abecede upotrebljavaju solmizaciju (ut, re, mi, fa, sol, la, si). Svaki od osnovnih naziva mu zičke abecede može označivati povišeni ton dodatkom -is (c-cis), ili sniženi ton dodatkom -es (c-ces, ali es, ne ees i as, ne aes). Umje sto hes još uvijek se općenito upotrebljava naziv b. B. SČ. ABEL, Karl Friedrich, njemački kompozitor i virtuoz na violi da gamba (Kothen, 22. XII 1723 — London, 20. VI 1787). Sin i učenik gambiste Christiana Ferdinanda Abela. God. 1748—

ABENDMUSIK, ciklus javnih crkvenih koncerata koji su održavali u XVII i XVIII st. u Liibecku; ujedno i oratorijs kompozicije izvođene na tim koncertima. Razvili su se iz svo vrsnih orguljskih koncerata koje je uveo Franz Tunder 1641— u Liibecku; on je trgovcima koji bi se prije burzovnih skupsti sakupljali u crkvi sv. Marije izvodio po nekoliko kompozicija orgulje. Veliko zanimanje i novčani prilozi omogućili su mu angažiranjem pjevača i instrumentalnih solista obogati i proš programe svojih priredaba. U isto vrijeme održavale su se slič muzičke priredbe i u drugim trgovačkim gradovima (Amsterda Hamburg, Utrecht, Kobenhavn), ali nisu dostigle razinu onih Liibecku. Tunderov nasljednik Dietrich Bimehude (orguljaš eri sv. Marije, 1668—1707) dao je tim priredbama konačni oblil razvio ih u prave koncerte. Napustivši prvotnu svrhu muziciraj za razonodu, Buxtehude je proširio izvodilački ansambl, doda mu zbor i orkestar. Koncerti, koji privlače sve širi krug slušala održavali su se nedjeljom predvečer, i to samo pet puta godiši između Martinja i Božića. Pristup je bio slobodan, jer su za uze žavanje dostajali dobrovoljni prilozi imućnih građana. Progn se sastojao isprva od nekoliko kraćih zbornih kompozicija kantata. Kasnije Buxtehude prelazi ha veća zaokružena dji dramatskog karaktera koja su ispunjavala program cijele več ili su se čak protezala na svih pet večeri. Sadržaj ovih djela bio biblijski, češće starozavjetni, a muzika se sastojala od orkestralr uvoda — sonata koje su prethodile pojedinim dijelovima komj; zicije, jednoglasnih i višeglasnih arija strofna oblika, recitativi zborova koji su nastupali kao promatrači radnje ili kao nosii dramskih zbivanja ili su pak završavali odlomak koralnom obrs bom. Buxtehudeovi nasljednici I. Ch. Schieferdecker, J. P. Kur zen, A. K. Kunzen i C. Konigslow održavali su Abendmusi sve do početka XIX st. zadržavši i usavršujući njihov dotadaš. oblik od 5 sadržajno povezanih cjelovečernjih djela. Izvod su većinom vlastite kompozicije koje su nazivali oratorijin Od pravog oratorija razlikovala se A. po tome što su se u nju um tali korali (inače uobičajeni samo u pasijama i duhovnim kantatarr koji su pojačavali duhovni karakter djela; s time su bile u ošti suprotnosti napitnice i ljubavne scene koje su u A. prodrle pi utjecajem opere. Strofnu ariju zamijenila je oko 1730 oper arija da capo. Zborni dijelovi oblikovani su pretežno homofoi izuzev polifono građenih biblijskih izreka, a orkestar se mjestimi upotrebljavao za tonsko slikanje pojedinih scena. Zanimljivo da je J. P. Kuntzen uveo od 1752 javne generalne probe Aben musike koje su se održavale, uz naplatu ulaznine, u sali grads vijećnice. Od 1789, pošto je gradski savjet zabranio koncei u crkvi, te su probe postale glavne koncertne izvedbe sve do 18 kada i one iščezavaju zbog ratnih prilika. A. su dvojako historiji važne: po svom utjecaju na razvoj oratorija i kao prve ja ne koncertne izvedbe crkvene muzike izvan okvira crkven obreda. Potkraj XIX st. oživio je večernje koncerte orguljaš Ka Lichtwark, koji je u istoj crkvi u Liibecku organizirao priredi s instrumentalnim, vokalnim i zbornim tačkama. Njegov nasljet nik W. Kraft uveo je ponovo historijski naziv Abendmusik. — Te

ABENDMUSIK — ABRAHAM
min A. upotrebljava se u novije doba i tamo gdje se želi izbjeći naziv »koncert«; najčešće je to kod priredaba komornog karaktera.
LIT.: M. Seifert, Buxtehude-Handel-Bach, PJB, 1902. — W. Stahl, Franz Tunder und Dietrich Buxtehude, Leipzig 1926. — Isti, Die Liibecker Abendmusiken im 17. und 18. Jahrhundert, Liibeck 1937. — Isti, Abendmusik, MGG, I, I95 1 - — O- Sohngen, Die Liibecker Abendmusik als kirchengeschichtliches und theologisches Problemi, Musik und Kirche, 1957. — G. Karsta'dt, Die ■>Extraordinaren« A. D. Buxtehudes, Liibeck 1962. I. Ać.

ABENDROTH, Hermann, njemački dirigent (Frankfurt na Majni, 19. I 1883 — Jena, 29. V 1956). Studirao u Miinchenu (L. Thuille, F. Mottl, A. Hirzel-Langenhan). Karijeru započeo 1903 kao dirigent miinchenskog Orchestervereina, 1905 angažiran u Liibecku (Verein der Musikfreunde, Gradsko kazalište), 1911 u Essenu (Gradski muzički direktor), a od 1915 u Kolnu kao dirigent koncerata Gurzenich, direktor Konzervatorija i 1918 gradski generalni muz. direktor. God. 1934—45 vodio glasoviti orkestar Gezcandhaus u Leipzigu, 1946 povjerena mu je reorganizacija muzičkog života u Weimaru i 1949 vodstvo Simfonijskog radio-orkestra u Leipzigu. Gostovao u gotovo svim važnijim muz. središtima širom Evrope. Posebno se istaknuo kao interpret Mozarta, Beethovena, Brahmsa i Brucknera; izvodio često i djela suvremenih kompozitora.
LIT.: K. Laux, Hermann Abendroth, MGG, I, 1951.

2. Hermann, njemački muzikolog i pedagog (Stuttgart, 25. III 1871 — 13. VIII 1927). Učio najprije kod svog oca Johanna Josephaina Konzervatoriju u Stuttgartu, zatim studirao klasičnu filologiju u Tiibinge-nu, a muzikologiju u Berlinu M.

H. ABERT

(H. Bellermann, O. Fleischer, habilitirao se za muzikologiju u Halleu. God. 1920 naslijedio H. Riemanna na Univerzitetu u Leipzigu, a 1923 postao je šef katedre na Univerzitetu Friedlander). God. 1902

ABENDROTH, Walter, njemački kompozitor, muzički pisac i kritičar (Hannover, 29. V 1896 —). Studirao u Berlinu i Miinchenu. Muzički kritičar u Kolnu, Hamburgu i Berlinu (1930—34 urednik časopisa Allgemeine Musikzeitung , 1933—44 surađivao u Berliner Lokalanzeiger). Od 1945 uređivao u Hamburgu tjednik Die Zeit, od 1955 dopisnik tog tjednika u Miinchenu.
DJELA. KNJIGE: Hans Pfitzner, 1935; Deutsche Musik der Zeitioende 1937 (novo izd. 1947); Johannes Brahms, 1939; Die Symphonien A. Bruckners, 1940; Vom Werden und Vergehen der Musik, 1948; Vier Meister der Musik, 19^2; H. Pfitzner (Reden, Schriften, Briefe), 1955; Musikkritik Heute, 1956. — ORKESTRALNA. Pet simfonija: I, 1941; II, 1942; III, 1946; IV, 1950 i V, 1956 ; koncert za violu; koncert za orkestar; koncertna fantazija za čembalo i mali orkestar, 1952; koncertna uvertira; divertimento za komorni orkestar; varijacije i passacaglia. — KOMORNA: pet gudačkih kvarteta; trio za flautu, violu i rog; divertimento za flautu i violu; sonata za violinu i klavir; 2 sonate za violu i klavir. Sonata za klavir. — Pjesme. LIT.: K. Grebe, Walter Abendroth, Mušica, Kassel 1950 i 1956, 6.

A BENE PLACITO (a beneplacito; tal. po volji), oznaka za neke slobode u izvođenju. Po vrijednosti i značenju srodan mu je izraz a piacere. ABER, Adolf, njemački muzikolog i izdavač (Apolda, 28. I 1893 — London, 21. V 1960). Studirao na Univerzitetu u Berlinu (H. Kretzschmar, C. Stumpf, M. Friedlander, J. Wolf); 1913— 18 asistent Muzičko-historijskog seminara u Berlinu i 1919—33 muzički kritičar lista Leipziger neueste Nachrichten. Od 1936 direktor nakladnog poduzeća Novello & C. u Londonu.
DJELA: Die Pflege der Musik unter den Wettinern und tvettinischen Ernestinern: von den Anfdngen bis zur Auflosung der Weimarer Hofkapelle 1662 (disertacija), 1921; Handbuch der Musikliteratur, 1922; Die Musikinstrumente und ihre Sprache, 1924; Die Musik in Schauspiel, 1926; Verzeichnis der Werke von Brahms, 1928; H. Wolf's posthumous Works, Music Review, I I, 1941; studije i članci u stručnim njem. i engl. časopisima.

ABERT, i. Johann Joseph, češki kompozitor i kontrabasist (Kohovice, Češka, 20. IX 1832 — Stuttgart, 1. IV 1915). Studirao na Praškom konzervatoriju (J. Hrabe, J. F. Kittl, A. W. Ambros); od 1853 kontrabasist i 1867—88 dirigent dvorske kapele u Stuttgartu. Komponirao u njemačkom kasnoromantičkom stilu.

DJELA. ORKESTRALNA. Sedam simfonija: II, u c-molu; IV, Columbus i VI, Lyrische Symphonie\ uvertire. — Komorna djela. — Klavirske kompozicije. — DRAMSKA. Opere: Anna von Landskron, 1858; Kb'nig Enzio, 1862 (prerađena 1875 kao Enzio von Hohenstaufen); Astorga, 1866 Ekkehard, 1878; Die Almohaden, 1890. — Komorna muzika. — Svjetovne kantate; solo-pjesme. — Četveroglasna misa op. 23; 100. psalam za muški zbor i duhački orkestar. LIT.: H. Abert, Johann Joseph Abert, Leipzig 1916.

u Berlinu. Vodio Collegium musicum u Halleu, Leipzigu i Berlinu. Objavio velik broj vrlo zapaženih studija u ZFMW, AFMW, u izdanjima IMG i u Gluckovim i Mozartovim godišnjacima, koje je sam izdavao. Proučavao je probleme muzi čke historije, od Antike do suvremenih kretanja, no njegovo je najznačajnije djelo opsežna monografija o Mozartu, koja je nastala temeljitom preradbom Mozartove biografije Otta Jahna; tim djelom A. je produžio i usavršio tradiciju njemačke klasične muzičke biografike Jahn — Chrvsander— Spitta, upotrebljavajući suvremene znanstveno-istraživačke metode. Svojim zamašnim sveukupnim muzikološkim i pedagoškim radom, A. je utemeljio školu, iz koje su izišli muzikolozi F. Blume, H. Boettcher, M. E. Dounais, K. G. Fellerer, R. Gerber, E. Laaff, W. Vetter i dr.
DJELA. KNJIGE. Die Lehre vom Ethos in der griechischen Musik (disertacija), 1899; Die dsthetischen Grundsdtze der mittelalterlichen Melodiebildung, 1902; Robert Schumann, 1903; Die Musikanschauung des Mittelalters und ihre Grundlagen, 1905; Geschichte der Robert-Franz-Singakademie zu Halle (1833 — 1908), 1908; Niccolo Jomelli ah Opernkomponist, 1908; Joh. Joseph Abert, 1916; W. A. Mozarl (V prerađeno i prošireno izdanje O. Jahnova djela), I— II, 1919— 21 (Abertova kćerka Anna Amalie priredila novo, VII izdanje, kojemu je dodala III knjigu, 1955—56); Goethe und die Musik, 1922. — STUDIJE I ČLANCI: Die spatantike Musikasthetik, IMG, 1906; Die musikdsthetischen Anschauungen der fruhesten christlichen Kirche, Zeitschrift fiir Aesthetik und allgemeine Kunstwissenschaft, 1907; J. G. Noverre und sein Einfluss auf die dramatische Balletkomposition, PJB, 1908; Berichte uber die Literatur zur griechischen Musik, I i II, 1903—08 i 1909—21; Zur Geschichte der Oper in Wiirttemberg, IMG, 1909; Antike Musikerlegenden, 1910; Piccini als Buffokomponist, PJB, 1913; Giacomo Meyerbeer, ibid., 1918; Paisiellos Buffokunst, AFMW, 1918; tjber Aufgaben und Ziele der musikalischen Biographie, ibid., 1919; J. Chr. Bachs italienische Opern, ZFMW, 1919; Joseph Haydns Klavierwerke, ibid., 1920—21; Handel als Dra-matiker, 1922; Ein neuentdeckter fruhchristlicher Hymnus mit antiken Musiknoten, ZFMW, 1922; Wort und Ton in der Musik des 18. Jahrhunderts, AFMW, 1923; Kunst, Kunstwissenschaft und Kunstkritik, Die Musik, 1923; Romantisches in Mozarts und Beethovens Opern, Almanach der Deutschen Musikbiicherei, 1924—25; Grundprobleme der Operngeschichte, IMG, 1924; Bach und die moderne Liturgie, 1925; Zu Beethovens Personlichkeit und Kunst, PJB, 1925; Tonart und Thema in Bachs Instrumentalfugen, I926 ; Carl Maria von Weber und sein Freischutz, PJB, 1926; Entstehung und Wurzeln des begleiteten deutschen Sololiedes, 1926; Richard Wagner, 1927; Gluck und Mozart, 39. Jahresbericht des Mozarteums, 1927; Bach-Beethoven-Brahms, MQ, 1927; Die Aufgaben der heutigen Ha'ndel-forschung, Handel-Jahrbuch, 1928. — Izdao Illustriertes Musiklexikon (s mnogim vlastitim člancima), 1927. — Uređivao Gluck-Jahrbuch (4 godišta), 1913—18 i Mozart Jahrbuch (2 godišta), 1920—23. — Priredio nova izdanja opernih djela N. Jomeliija (DDT), G. B. Pergolesija (DDT), C. W. Glucka (DTB, DTO), C. Pallavidnija (DDT), C. M. Webera, W. A. Mozarta i drugih. — Abertova sabrana djela i predavanja izdao F. Blume: Gesammelte Schriften und Vortrage, Halle 1929. LIT.: H. J. Moser, Hermann Abert, M, 1921. — Isti, Hermann Abert, ZFMW, 1927. — W. Vetter, Hermann Abert zum Gedachtnis, PJB, 1927. — F. Blume, Hermann Abert und die Musikwissenschaft, Gedenkschrift ftir Her mann Abert, Halle 1928.—■ E. Laaff, Hermann Aberts Schriften (bibliografija), ibid. — J. Petersen, Hermann Abert, 1928. — K. G. Fellerer, Hermann Abert, Jahresbericht iiber die Fortschritte der klassischen Altertumswissenschaft, 1930. K. Ko.

3. Anna Amalie, njemački muzikolog (Halle, 19. IX 1906 —). Učila najprije kod svog oca Hermanna Aberta, zatim (1926—34) studirala i doktorirala muzikologiju na Univerzitetu u Berlinu (F. Blume, H. J. Moser, A. Schering). Od 1935 asistent i od 1950 profesor muzičke historije na Univerzitetu u Kielu. Suradnik je enciklopedije Die Musik in Geschichte und Gegentvart i stručnih časopisa.
DJELA: Die Stilistischen Voraussetzungen der Cantiones Sacrae von Heinrich Schiitz (disertacija), Kieler Beitrage zur Musikwissenschaft, 1935; Claudio Monteverdi und das musikalische Drama, 1943, obj. 1954; Die Behandlung der Instrumente in Bruckners Streichauintett, Deutsche Musikkultur, 1940—41; Claudio Monteverdi zum 300. Todestag, ibid., 1943—44. — Priredila za štampu: Melchior Franck, Hohelied-Motetten, Chorwerk, 1933; Christoph Demantius, Deutsche Motetten, ibid., 1936. Surađuje na novim izdanjima djela C. W. Glucka, W. A. Mozarta i F. Handela. LIT.: F. Blume, Abert, 1. Johann Joseph, 2. Hermann, 3. Anna Amalie, MGG I, 1951.

ABRAHAM, Gerald, engleski muzikolog (Newport, otok Wight, 9. III 1904 —). Od 1935 suradnik BBC-a u Londonu, isprva kao suizdavač lista Radio Times, od 1939 urednik Listenera i 1942—47 šef diskoteke. Od 1947 profesor Univerziteta u Liverpo-olu. Uz to od 1945 urednik časopisa The Monthly Musical Record. Izvrstan je poznavalac ruske muzike.
DJELA: This Modem Stuff, 1933 (novo revidirano izd. This Modem Music, 1952); Studies in Russian Music, 1935; Masters of Russian Music, 1936 (posljednja dva djela sa M. D. Calvocoressijem); A. Hundred Years of Music, 1938; On Russian Music, 1939; Chopin's Musical Style, 1939; Beethoven's Second-Period Ouartets, 1942; Eight Soviet Composers, 1943; Rimski-Korsakov, 1945. Izdaje seriju »simpozija« (knjiga) Music of Masters u okviru koje je napisao: Tchaikovsky, 1945; Schubert, 1946; Sibelius, 1947; Schumann, 1952; Handel, 1954. Dovršio Calvocoressijevu studiju o Musorgskom (1944). — Uredio VIII i IX svezak Nezu Oxford History of Music.

ABRAHAM, Otto, njemački psiholog (Berlin, 31. V 1872 — 24. I 1926). Studirao medicinu i prirodne znanosti. Od 1896 asistent na Psihološkom institutu berlinskog Univerziteta. Sam i u suradnji sa E. M. Hornbostelom, K. L. Schaeferom i L. J. Briihlom objavio veći broj djela iz područja fiziologije i psihologije tona i usporedne muzikologije od kojih su još i danas aktualni njegovi radovi o apsolutnom sluhu, o problemu karakteristika tonaliteta i dr. Zajedno s Hornbostelom sastavio sistem znakova za bilježenje egzotičnih melodija (plus i minus za četvrttonove,

ABRAHAM — ABSIL
obrnuta korona za agogička skraćenja, i si.), koji zbog znatnih nedostataka nije općenito prihvaćen.
DJELA: Wahrnehmung kiirzester Tone und Gerdusche (sa L. J. Briihlom), Zeitschrift fiir Psychologie und physiologie, 1898; Ober die maximale Geschzuindigkeit von Tonfolgen (sa K. L. Schaeferom), ibid., 1899; Uber das Abhlingen von Tonempfindungen, ibid., 1899; Studien uber Unterbrechungstone (sa K. L. Schaeferom), Archiv fiir die gesamte Physiologie, 1900—04; Das absolute Tonbeumsstsein, SBIMG, III — 1901 i VIII—1907. Sa E. M. von Hornbostelom: Studien uber das Tonsystem und die Musik der Japaner, ibid., IV, 1904; Phonographierte turkische Melodien, 1904; Phonographierte indische Melodien, SBIMG, V, 1904; Phonographierte Indianermelodien aus Britisch Columbia, 1906; Ober die harmonisierbarkeit exotischer Melodien, SBIMG, VII, 1906 i Transkription exotischer Melodien, ibid., XI, 1909. Eine chinesische Notation (Ch'ao t'ien tze) und ihre Ausfuhrungen, AFMW, 1919. LIT.: W. Heinitz, Otto Abraham, MGG, I, 1951.

dimpešti, dirigent i direktor (od 1919) Opere, od 1921 direkt Gradskog kazališta i od 1923 profesor dirigiranja na Muzičk akademiji. Uz to 1926—43 vodio Simfonijski orkestar MA] Kao dirigent gostovao po Njemačkoj. Komponirao preteži dramsku muziku u romantičkom stilu koji odaje utjecaje Wagne J. Masseneta.
DJE LA. ORK ESTRALNA: simfonija; simf. pjesma T rainon; su Peto/i; Epikus szvit. — Komorna muzika. — DRAMSKA. Opere: Kbdkird 1903; Monna Vanna, 1907; Paolo es Francesca, 1907; Don Ouijote, 1917; Lilion herceg, 1938; Eva boszorkdny, 1944; A Tamds templom karnagya, 1947. — Ki tata Ave Maria; oko 30 solo pjesama. — Szegedi Mise za solo, zbor i orkestar. I. Ać.

ABRAHAM, Pal (Paul), madžarski kompozitor (Apatin, 2. XI 1892 — Hamburg, 6. V 1960). Umjetničku karijeru započeo kao kompozitor simfonija, komornih i instrumentalnih djela, ali je svjetsku slavu stekao na području vedrog muzičkog kazališta. Djelovao u Budimpešti i 1931—33 u Berlinu, a zatim preko Pariza emigrirao u New York. Posljednje godine života proveo je, bolestan i potpuno osiromašen, ponovno u Njemačkoj.

DJELA. DRAMSKA. Trinaest opereta: Az utolsd Verebely-ldny, 1929; Szeretem a felesegem, 1929; Viktoria und ihr Husar (Beč, 1930; jug. premijera Zagreb, 16. IX 1931); Die Blume von Hatvai (Leipzig, 1931; jug. premijera Zagreb, 20. III 1934); Bali im Savoy (Berlin, 1932; jug. premijera Zagreb, 30. IX 1933); Madchen im Grand-Hotel, 1934; Roxy und ihr Vi'underteam (Beč, 1937; jug. premijera Zagreb, 20. XI 1937) i dr. Muzika za više od 30 filmova.

ABRAHAMSEN, Erik, danski muzikolog (Brande, Jvlland, 9. IV 1893 — K0benhavn, 17. II 1949). Studirao na Konzervatoriju i na Univerzitetu u Kobenhavnu; 1918—21 vodio muzički odjel tamošpje Kraljevske biblioteke. God. 1923 promovirao u Fribourgu i 1926 postao profesor muzikologije na Univerzitetu u K0benhavnu. Istakao se kao predavač, komentator i muzički kritičar.
DJELA: Liturgisk Musik i den Danske Kirke efter Reformationen, 1919; Elements romans et allemands dans le chant Gregorien et la chanson populaire en Danemark (disertacija), 1923; Tonekunsten, 1927; Musik og Samfund, 1941; Hvem er musikalsk, 1943. — Izdao zbirku danskih narodnih napjeva Melodier I—II (u okviru edicije Danmarks Gamle Folkeviser), 1935 i 1938.

ABRAMOVIĆ, August -> Adelburg, August ABRANYI, I. Kornćl (izvorno obiteljsko ime Eordogh), madžarski muzički pisac, kompozitor i pijanist (Szent Gyorgy-Abranv, 15. X 1822 — Budimpešta, 20. XII 1903). Učio u Parizu kod F. Chopina i F. W. Kalkbrennera, u Beču kod J. Fischofa i u Budimpešti kod M. Mosonvija. Od 1847 koncertni pijanist i nastavnik klavira u Budimpešti. God. 1860 osnovao i do 1876 uređivao prvi madžarski muzički časopis Zeneszeti Lapok, u kojemu su formulirana načela nacionalnog stila u madžarskoj muzici. Surađivao na osnivanju budimpeštanske Muzičke akademije, bio njezin prvi tajnik (1875—83), pa docent i profesor (od 1883). God. 1882 pokrenuo časopis Zeneszeti Kb'zlony; uz to pisao muzičke kritike i u glavnim dnevnicama toga vremena (Pesti Napio i dr.). Spisateljskim, organizacijskim i pedagoškim radom zalagao se i znatno pridonio podizanju i izgrađivanju madžarske nacionalne muzičke škole. Autor prvih madžarskih muzičkih udžbenika, preveo više teoretskih djela i opernih libreta na madžarski. Manje su mu značajne kompozicije, pisane u romantičarskom nacionalnom stilu i u njegovo doba vrlo popularne.
DJELA. KLAVIRSKA: Magyar iralyu szondta op. 84; Magyar milleniumi szondta op. 103; Magyar abrand op. 118; Tiz Magyar nepdal; varijacije; koračnice; plesovi i dr. — VOKALNA. Ciklusi pjesama: Dalvirdgok op. 28; Tizenot eredeti magyar nepdal op. 39; Tdrogato keserve op. 130 i dr.; zborne kompozicije. — SPISI: Mosonyi Mihdly, elet- es jellemrajza (M. M., život i značaj), 1872; Tanulmdny Liszt Ferenc korondzdsi tniseje felett (Studija o Krunidbenoj misi Franza Liszta), 1869; Osszhangzattan, I—II, 1874—81 (Nauk o harmoniji); Zeneszeti aesthetika (Muzička estetika), 1877; A magyar dal es žene sajdtsdgai (Svojstva madžarske pjesme i glazbe), 1877; Altaldnos zenetortenet (Opća historija muzike), 1866; A magyar žene a XIX, szdzabdan (Madžarska muzika u XIX stoljeću), 1900; Brkel Ferenc elete es mukodese (E. F. život i djelo), 1895; Eletembdl es emlekeimbol (Iz mojega života i uspomena), 1897; Kepek a mult es jelenbol (Slike iz prošlosti i sadašnjosti), 1899. LIT.: K. Abrdnyi~Katona, Id. Abranyi Kornel, Budapest 1923. — L. Palagyi, Id. Abranyi Kornel, Magyar hirlap, Budapest 1928.

ABRAŠEVIĆ, 1. radničko kulturno-umetničko društ\ nazvano po Kosti Abraševiću (1879—1898), prvom srpske proleterskom pesniku. Osnovano je u Beogradu 1905; kasn: su po njegovom uzoru nikla istoimena društva u Kragujevc Jagodini, Nišu, Šapcu, Valjevu, Kraljevu, Pirotu, Leskovc Paraćinu, Čačku i dr. Ova su društva potekla iz srpskog radničk sindikalnog pokreta i snažno su uticala na razvoj političke i klas: svesti u Srbiji. Kako tada nije bilo ni slobode reci, ni štamp svoje misli i težnje izražavalo je društvo kroz pozorišne prired i horove. Nakon Obznane u decembru 1920 pa do 6. I 1929 postoji su dva kulturno-umetnička društva A.; jedno, u okviru Neza\ snih sindikata i drugo (centrumaško, kasnije ujedinjeni A.) pi upravom reformističkog Glavnog radničkog saveza. Kada su k munisti ušli u URSS, društva rade i razvijaju se i pored prog njanja i sputavanja od strane tadašnjeg režima. I nakon Drugog svetskog rata postoji niz društava A. (u okvi: Saveza sindikata), učlanjenih u Savez kulturno-prosvetnih dr stava. Najznatnije je beogradsko društvo, uzor za istoimena dr štva u unutrašnjosti. Ono je imalo nakon Oslobođenja dve sekcij horsku i dramsku, a 1950 u njezinom je sklopu delovalo i Omi dinsko društvo A. i amatersko pozorište (ukupno 28 sekcija odbora sa 625 aktivnih članova). Ova su društva imala, a imaju i danas, velikih zasluga ; okupljanje i odgajanje u socijalističkom duhu više generaci radničkih boraca, za opće obrazovanje, za približavanje umetno; radničkoj klasi i za odgajanje talenata iz njihovih redova.
LIT.: Abrašević, trideset godina rada, Beograd 1933. — Četrdeset p godina rada KUD Abrašević 1905—1950, Beograd 1950. D. Sn.

2. Radničko-pjevačko društvo u Podgorici. Osnovano je 19; kao nastavak Radničkog društva koje je u svom sastavu ima! muški hor i gudački kvintet, a veoma je aktivno radilo od 19: do Obznane, 1921, kada je zabranjeno. A. je također zabranj( 1936, ali je ilegalno radio sve do okupacije zemlje, 1941. H rovođa Radničkog društva i Abraševića bio je Luka Krcunovi On je vodio i muzičku sekciju. Pored muškoga hora, koji je broj 40—50 pjevača, u društvu je djelovala i dramska i recitators] sekcija. Hor je na repertoaru imao čitav niz radničkih borben pjesama, a priređivao je i cjelovečernje koncerte. A. jeobnovlji 1945, no iste je godine promijenio ime u KUD Stanko Dragojevi
R . D . — G . K r.

2. Emil, st., madžarski pjesnik i operni libretist (Budim pešta, 1. I 1851 •— 20. V 1920). Sin Kornela. Napisao libreta za opere madžarskih autora: Toldi szerelme (O. Mihalovich), Ninon (J. Sztojanovits), Monna Vanna (prema Maeterlincku), Paolo es Francesca (prema Danteu) i Don Quijote (prema Cervantesu; posljednja tri uglazbio E. Abranvi ml.). Preveo na madžarski velik broj opernih libreta standardnog repertoara: Tristan und Isolde (Wagner), Carmen (Bizet), Hdnsel und Gretel (E. Humperdinek), Prodana nevesta (B. Smetana) i dr. Njegova žena Margareta Abrdnyi-Wein (19. XII 1864—1948), pjevačica, bila je članica Budimpeštanske opere (1884—99) i profesor Muzičke akademije (1901—16). 3. Emil, ml., madžarski dirigent i kompozitor (Budimpešta, 22. IX 1882 —). Sin Emila starijeg. Studirao na Muzičkoj aka demiji u Budimpešti kod H. Koesslera i I. Thomana i u Leipzigu kod A. Nikischa. God. 1904—06 dirigent Gradskog kazališta u Kolnu, 1907—11 Konigstheatera u Hannoveru. Od 1911 u Bu-

ABRAVANEL, Maurice, američki dirigent (Solun, Grčk 6. I 1903 —). Muziku studirao u Lausannei, Ziirichu i Berlin God. 1923—32 dirigent opernih kazališta u Njemačkoj (mec ostalim u Kasselu i na Državnoj operi u Berlinu), zatim u Pariz Londonu, Rimu, Zenevi, Melbourneu (1934—35) i Svdnej (r935—36). Dirigirao australske premijere opera Fidelio (Beethi ven), Boris Godunov (Musorgski) i Rosenkavalier (R. Strauss Od 1936 u SAD (Metropolitan u New Yorku, Opera u Chicagu gdje uvodi djela Kurta Weilla. Od 1947 vodi Simfonijski orki star Utaha i od 1955 istodobno umjetnički je direktor na Mus Academy oj the West (Santa Barbara). ABREU, Antonio (El Portugućs), portugalski gitarist ( polovina XVIII st.). Živio u Madridu, gdje je 1780—1800 objav niz kompozicija za gitaru. Glavno mu je djelo škola za gitari
Escuela para tocar con perfeccićn la guittara de cinco y seis orden

(obj. P. F. V. Prieto, 1799). Taj je priručnik znatno pridon širenju i podizanju gitarističke umjetnosti u Španjolskoj i Porti galu.
LIT.: Sousa Viterbo, Subsidios para a Historia da Mušica em PortugE Coimbra 1932. — S. Kastner, Antonio Abreu, MGG, I, 1951.

ABSIL, Jean, belgijski kompozitor (Peruvvelz, Hainaui 23. X 1893 —). Studirao na Konzervatoriju u Bruxellesu (Mar ehand, L. Dubois), usavršavao se kod P. Gilsona. Od 1923 vodi Muzičku akademiju u Etterbecku a od 1931 profesor je Konzervi torija u Bruxellesu. God. 1936 potaknuo formiranje grupe mladi kompozitora La Sirene. Suosnivač je (1938) i glavni urednik ti sopisa Revue Internationale de Musique. Jedan od glavnih prec stavnika belgijske muzike XX st., A. u svojim djelima napušt tradicionalne harmonijske funkcije. Sklon je komornom izraz

ABSIL — ACADEMIE DE MUSIQUE
sastavima, te čestim 3 1/2 primjenama neuobičajenih, ritmički kompleksnih mjera (npr. 7/16, 4«
li

2 "U

5 1/2

).

I'

4 ' 5 DJELA. ORKESTRALNA: tri simfonije; simf. pjesme La morr đe 7m- ragi/es i Jeanne d'Arc; koncerti za klavir, za violinu, za violu, za violončelo;
folklore roumain i dr. — KUMUKNA: Cetin gu klavirskt kvartet; klavirski trio; duhački kvintet; Concerto grosso za duhački kvintet; 2 kvarteta za saksofone; suita za violončelo i klavir; Fantaisie concertante za violinu i klavir i dr. — KLAVIRSKA: dvije sonatine; 3 Impromptus; Suite pastorale; Đagatelles; 5 Marines; Esquisses sur les sept peches capitaux itd. — DRAMSKA. Opere: Peau d'dne, 1942; Le Chapeau chinois, 1947 i Les voix de

ThrSne pour le Vendredi-Saint za 2 recitatora zbor i orgulje; djela za zbor a cappella; više solo-pjesama uz pratnju orkestra (Trois poemes de T. Klingsor), gudačkog kvarteta i klavira. — Napisao Les postulats de la musiaue contempo- raine, LIT.: J. Dopp, Le style dans la musique de Jean Absil, RM, 1937. — R. Dubois, L'Inspirations dans l'oeuvre de Jean Absil, Le Flambeau, Bruxelles 1938. — R. De Guide, Jean Absil: vie et oeuvre, Tournai 1965. J. As.
1937.

ABSTRAKT -> Orgulje ABT, Franz, njemački kompozitor i dirigent (Eilenburg, 22. XII 1819 — Wiesbaden, 31. III 1885). Muziku učio na školi sv. Tome i na Univerzitetu u Leipzigu. Od 1841 uZiirichu kazališni dirigent i zborovođa (Harmonie Ziirich, Cacilienverein). Uz to je vodio koncerte ziiriškog Allgemeine Musikgeselhchaft. God. 1852'— 82 dvorski dirigent u Braunschweigu gdje je osnovao mješoviti zbor Singakademie. Vodio je više festivala Saveza sjevernonjemačkih Liedertafela. Gostovao u Parizu, Londonu, Rigi, Petrogradu, Moskvi i Sjevernoj Americi. Ostavio je više od 3000 kompozicija (oko 600 opusa), najvećim dijelom muških zborova i solo-pjesama, koje po sadržaju i obličju imaju karakter salonske muzike. Jednostavne, dopadljive, katkad i ganutljivo sentimentalne, mnoge od njih stekle su široku popularnost, kao npr.: Wenn die Schmalben heirmoarts zieKn; Gute Nacht, du mein herziges Kind; O Schmarzwald, 0 Heimat; Zieh'n wir aus ins Feld; Waldandacht i dr.
DJELA: opera Des Konigs Scharfschutz, 1872. — VOKALNA: Schlachtlied op. 223 i All-Deutschland, Siegesgesang nach der Hermannsschlacht za zbor i orkestar. Zborski ciklusi: Ein Sangertag op. 85; Die Kirmes op. 101; Ein eidgenb'ssisches Sangerfest. Pojedinačni zborovi: Vineta op. 163; Waldandacht op. 175; Die stilU Wasserrose op. 192; Mir trdumte von einem Konigskind op. 276. Solo-pjesme. — Priručnik za solo-pjevanje. LIT.: H. Weber, Franz Abt, Ziirich 1886. — B. Rost, Vom Meister des volkstiimlichen Liedes, Franz Abt, Chemnitz 1924. — W. Khal, Franz Abt, MGG, I, 1951.

ACADEMIA PHILHARMONICORUM. Pečat iz 1701

ACADEMIA PHILHARMONICORUM (Academia Philoharmonicorum, Academia Philo-Harmonicorum) u Ljubljani, bila je formalno osnovana 8. I 1702. Zapravo otpočinje s radom već 1700, jer su se već tada budući filharmoničari sastajali i muzicirali, odnosno 1701, iz koje godine datira njen prvi pečat. Ugledala se u strana slična udruženja, a bila je nosilac muzičkog baroka u Sloveniji. Poticaj za njeno osnivanje dala je očito ljubljanska Academia operosorum s kojom je imala srodne zadatke i ciljeve. Njen je utemeljitelj bio ->• J. B. Hoffer(ri), koji je bio i član Akademije operosorum. Kao simbol imala je orgulje, zaštitnica bila joj je sv. Cecilija. Jednom od svojih najvažnijih duž nosti smatrala je proslavu blagdana sv. Cecilije kao i to, da u ljetu priredi javno muziciranje prigodom večernje vožnje po Ljubljanici. Prva takva priredba održana je 30. VII 1702. Himnu od 16 latinskih stihova napisao je za tu zgodu doktor medicine Jurij Žiga Pogačnik; iz nje se razabire da je tom prilikom sudjelovala muzika, sastavljena od trubalja, bubnjeva, gudačkih instrumenata, gitara, flauta i rogova. Njen muzički voda bio je Hoffer, a neke vrste administrativni direktor J. G. Gošel. Filharmoničari su bili od samoga početka vrlo aktivni. Sudjelovali su kod raznih crkvenih i svjetovnih svečanosti. U tu svrhu osnovali su potrebna izvodilačka tijela. Tako je A. Ph. doskora organizirala pjevački zbor i orkestar koji je nastupao već 1706, a 1707 brojio je preko 50 članova. Orkestar je imao pored članova Akademije Philharmonicorum neplaćenih muzičara i muzičara po pozivu, koji su bili plaćeni. Takva struktura znači začetak profesionalnog orkestra. Za svoje profesionalne muzičare upotrebljava A. Ph. naziv Mušico. Filharmoničari su od vremena do vremena priređivali koncerte nazvane serenade. Programi tih muzičkih priredaba Akademije Philharmonicorum nisu doduše tačno poznati, ali je vjerojatno da je A. Ph. u njima išla putovima tadanjeg svjetovnog muzičkog stvaranja. Filharmoničari su izvodili i djela domaćih kompozitora, kao što su bili J. B. Hoffer, J. G. Gošel, V. K. A. Siberau, M. Omerza i dr. Ta je tvrdnja pogotovo opravdana, kad se uzme u obzir da su pojedini od njih bili aktivni članovi, pa čak i vode Akademije (Gošel, Hoffer, Siberau). Tako sačuvani izvori dokazuju da su filharmoničari 1715 i 1716 u tadašnjoj križanskoj, odnosno uršulinskoj crkvi izvodili dva oratorija svoga utemeljitelja Hoffera. Središnja ličnost, koja je poticala rad Akademije Philharmonicorum, bio je Hoffer. Kad je on 1718 umro, njena je djelatnost

donekle oslabila, ali se ipak neprestano nastavljala. To dokazuju izvori iz 1727, 1728, 1739, 1742 i 1746. Iz 1742 poznata je 4-gl. kantata // giubilo incoronazione delV Augustissima Regina d' Ongeria, incoronata Regina di Boemia, koja je izvedena u Ljubljani prilikom ustoličenja biskupa Ernesta Amadea Attemsa. Bila je štampana 1743. Posljednji podatak o djelatnosti Akademije Philharmonicorum potječe iz 1769. Iz toga se može zaključiti da je A. Ph. djelovala u toku prve i na početku druge polovice XVIII st., iako je u raznim vremenskim razdobljima njena aktivnost bila različita. Značenje Akademije Philharmonicorum za muzički život u Sloveniji bilo je veliko. Utemeljila je prvo muzičko društvo, podigla i organizirala muzičku reprodukciju, poticala na stvaranje domaće kompozitore, upoznavala s muzičkim djelima zapadne Evrope i stvorila čvrstu osnovu za dalji razvoj muzičkog života.
LIT.: E. H. Costa, Mitteilungen des historischen Vereins fur Krain, 1861. —■ A. Dimitz, Geschichte Krains, Ljubljana 1874—76. — P. v. Radics, Frau Mušica in Krain, Ljubljana 1877, str. 26—29. — F. Keesbacher, Die philharmonische Gesellschaft in Laibach, 1862, Ljubljana 1902. —■ E. Bock, Die philharmoni sche Gesellschaft in Laibach, 1702—1902, Ljubljana 1902. —■ D. Cvetko, Aca demia Philharmonicorum, Naši zbori, 1952. — Isti, Glasbena klasika na SJovenskem, Ljubljana 1955, str. 27—^30.— Isti, Academia Philharmonicorum Labacensis, Ljubljana 1962. D. Co.

ACADĆMIE DE MUSIQUE, prvobitni naziv francuske opere. Luj XIV je patentom od 28. VI 1669 podijelio Abbeu Pierreu Perrinu, Robertu Cambertu i markizu de Sourdeacu koncesiju na dvanaest godina za prikazivanje »opernih akademija ili muzičkih predstava u francuskim stihovima, u Parizu i drugim gradovima. ..« A. de M. je otvorena u martu 1671 s pastoralom Pontone koju je na riječi P. Perrina komponirao R. Cambert. Djelo je postiglo velik uspjeh, te se opetovano prikazivalo 8 mjeseci. Cijeli se ansambl sastojao od 5 muških i 4 ženska solista, 15 članova zbora i 13 članova orkestra. To je prvi pokušaj stvaranja francuske nacionalne opere u doba neograničene vladavine talijanske opere. Zbog nesloge u vodstvu i dugova bio je Perrin prisiljen Akademiju zatvoriti. J. B. Lully je uspio kod kralja Perrinovu vremenski ograničenu koncesiju pretvoriti u doživotnu na svoje ime, te je ponovo otvorio akademiju 15. XI 1672, pod nazivom Academie
royale de musigue, s premijerom Fetes de l'Amour et de Bacchus.

Vodio ju je do svoje smrti (1687). U toj je akademiji on bio direktor, administrator, režiser i kompozitor u jednoj osobi (uz ostalo izveo je 12 velikih opera). Na taj je način, uz druge povlastice, postao diktatorom pariškog muzičkog života. Akademija je, međutim, upravo u njegovim rukama postala kolijevkom francuske opere. U toku vremena davala je predstave u dvanaest raznih zgrada, njom je upravljalo do danas oko 60 direktora, a izvedeno je preko tisuću djela, većinom opera. Više je puta

ACADEMIE DE MUSIQUE — ADAM
mijenjala ime. Posljednje joj je službeno ime Thedtre National de l'Ope'ra (obično se naziva samo Opera). i. Me. A CAPPELLA (tal. kao u kapeli ili crkvi, odnosno poput crkvenog pjevačkog zbora), muzika pisana za vokalne sastave, bez instrumentalne pratnje. Remek-djela stila a. c. ostavili su majstori polifone muzike XVI st. (Palestrina). Ranije su se tim izrazom obuhvaćala sva vokalna muzička djela nastala prije 1600. Međutim, danas je pouzdano utvrđeno da su se mnoge svjetovne kompozicije izvodile i uz pratnju instrumenata, koji su često izvodili isto što i glasovi (osobito u XIV i XV st.).
LIT.: Th. Kroyer, A cappella oder Conserto, Leipzig 1918. — Isti, Zur a cappella-Frage, AFMW, 1919. — J. Handschin, Die Grundlagen des a-cappella-Stils, Zurich 1929. — Th. Kroyer, Das a-cappella-Ideal, AML, 1934. J. As. LIT.: A. VVeissler, The Modern Renaissance of Jewish Music, New Y 1954- — Ph. Moddel, Joseph Achron, Tel Aviv 1967.

A CAPRICCIO (tal.), po volji i želji izvodioca, slobodno i u tempu i u izrazu. ACCELERANDO (tal. accelerare ubrzati), oznaka za postepeno ubrzavanje tempa. Piše se i accelerato. ACCENTUS (lat. naglasak, akcent), način na koji se u liturgijskom pjevanju izvode tekstovi recitativnoga karaktera (npr. kolekte, epistole, evanđelja, lekcije i si.). Sastoji se od psalmodičkog recitiranja pretežno na jednom stalnom tonu Idominantaj, uz male melodičke promjene (flexa, metrum, punctum, conclusio) uvjetovane raznovrsnom interpunkcijom teksta. A. izvodi uvijek samo jedan pjevač (celebrant ili njegovi pomagači u službi: đakon, subdakon, lektor). Opreka mu je -» concentus, tj. skupno pjevanje složenijih liturgijskih napjeva.
LIT.: P. Wagner, Einfiihrung in die gregorianischen Melodien, III, Gregorianische Formenlehre, eine choralische Stilkunde, Leipzig 1921 (novo izd. 1961). — V. Sesini, La Romana Cantilena, Roma 1942. A. Vi.

ACKERMANN, Otto, švicarski dirigent rumunjskog pod jetla (Bukurešt, 5. X 1909 — Wabern kraj Berna, 9. III 196 Studirao na Muzičkoj akademiji u Bukureštu i na Visokoj muzič školi u Berlinu. Dirigirao već kao dječak. God. 1927—32 dirigi na operi u Diisseldorfu, 1932—35 u Brnu, 1935—47 dirigen režiser opere u Bernu, 1947—52 umjetnički direktor kazali Volksoper u Beču i uz to 1948—53 direktor opere u Ziirichu, a 1954 dirigent opere u Kolnu. Gostovao u Rimu, Torinu, Pari: Bruxellesu, Barceloni i dr. Značajne su njegove interpretac Wagnerovih muzičkih drama. ACKTĆ, Aino (pravo ime Achtć), finska operna pjevači sopran (Helsinki, 23. IV 1876 — 8. VIII 1944). Učila 1894— na Pariškom konzervatoriju. Debitirala (1897) kao Margar(Gounod, Faust) u pariškoj Grand opera i bila njen član do 19« God. 1904—06 pjevala na operi Metropolitan u New Yorku, 1907 prvi put na operi Covent Garden u Londonu. Često gostov; u Americi i Evropi. Osnovala je 1911 godišnje operne svečane ij u Savonlinna (Nvslott). God. 1938—39 bila direktor opere Helsinkiju. Istakla se naročito u ulogama Margarete (Gounc Faust) i Salome (R. Strauss).
DJELA: Minnen och fantasier, 1917; Erinnerungen (njemački i fins 1925; Taiteeni taipaleelta, 1935.

ACOCOTL, meksički duhački instrument, danas pozr pod imenom clarin. Ima vrlo usku cijev od acocotlova drva, du oko 3 m, na kraju proširenu u lijevak. Zbog uska otvora na usni instrument teško izgovara. 1 ACTUS (lat.), u XVII st. svečani čin (krštenje, krunid i si.), a zatim i naziv za svečanu priredbu. S obzirom da su komp zitori za takve zgode najviše pisali vokalno-instrumentalna dje pod tim su se imenom počele razumijevati kompozicije u for: kantate ili oratorija, kao što je npr. A. tragicus J. S. Bacha. ACUTA (lat. oštra; njem. Scharf), vrsta miješanih registž u orguljama. Sastoji se od 3 do 5 nizova svirala raspoređen tako, da sadržavaju obligatnu tercu u zbijenom suzvučju. Ako a. građena u četvorostrukom nizu, onda joj svirale odgovara 8, 10, 12. i 15. alikvotnom tonu; npr. veliki C od 8' sadržavat •

ACCIACCATURA (tal. skupni udar; franc. pince etouffe), ukrasna manira u staroj orguljaškoj i klavirskoj literaturi. Sastoji se u istodobnom nastupu ukrasnog tona (donje male sekunde) s određenim tonom u melodiji ili akordu. A. se označivala u melodiji prekriženim pomoćnim tonom, u akordu kosom crtom ispod glavnog tona, npr.: 0______u_________I___________f\

5E
Kosa crta u akordu označivala je često da akord treba izvesti u obliku -*■ arpeggia. Smjer kose crte (odozdo prema gore, odnosno odozgo prema dolje) pokazivao je da li treba arpeggio započeti s najnižim ili najvišim tonom akorda. — A. su vrlo mnogo upotreb ljavali orguljaši i čembalisti sve do J. S. Bacha, ali se rijetko bi lježila. Oznaka za acciaccaturu primjenjivala se od XVIII st. i za arpeggio. Naziv a. danas je identičan s ->■ appoggiaturom (osobito kratkom). B. Si. ACCOMPAGNAMENTO -> Pratnja ACCOMPAGNATO -> Recitativ ACCORDATURA (tal. ugađanje), naziv za normalnu ugodbu žica na lutnji, gitari i gudačkim instrumentima. Promjena osnovne ugodbe jedne ili više žica zove se -» scordatura. ACCORDO (tal. suglasje), 1. -> Akord 2. Gudački instrument sa 12—15 žica koji se u XVII i XVIII st. upotrebljavao u Italiji. ACCORD PARFAIT (franc.; engl. common chord, tal. accordo perfetto), francuski izraz za konsonantni -> trozvuk, odnosno za dur-trozvuk ili mol-trozvuk. ACHRON (Akhron), Joseph, američki violinist i kompozitor (Leždzeje, Litva, 13. V 1886 — Hollywood, 29. IV 1943). Studirao violinu na Konzervatoriju u Petrogradu (L. Auer); u kompoziciji uglavnom samouk. God. 1913—16 nastavnik violine i komorne muzike u Harkovu, 1918—22 koncertira u Rusiji, a 1923— 24 u ostalim evropskim zemljama i Palestini. God. 1925—34 predavao violinu na konzervatoriju Westchester u New Yorku, poslije u Hollywoodu. Kao kompozitor A. je jedan od znatnijih ruskih predstavnika hebrejskog nacionalnog pravca. Kasnije, živeći u SAD, prihvaća atonalnost i politonalnost. Njegov brat Isidor A. (1892—1948) koncertirao je kao pijanist na brojnim turnejama u Evropi i Americi, a niz godina je i podučavao klavir u New Yorku.
DJELA. ORKESTRALNA: tri koncerta za violinu: 1925, 1933 i 1937; Hebrew Melody za violinu, 1911; Hazan za violončelo, 1912; Shar za klarinet, 1917; suita Golem za komorni orkestar, 1932; Dance Overture, 1933.— KOMORNA: Chromatic String Ouartet; Elegija za gudački kvartet; Children's Suite za klarinet, gudački kvartet i klavir; 2 sonate i 4 suite za violinu i klavir. — KLAVIRSKA: Koncert za klavir solo; sonata; simfonijske varijacije na palestinsku temu. — Scenska i filmska muzika. —■ VOKALNA: Epitaph za zbor i orkestar, 1915; Salame's Dance za soliste, klavir i udaraljke; Evening Service of the Sabath za soliste i orgulje. — Napisao Ober die Ausfiihrung der chromatischen Tonhiter auf der Violine, 1926; preveo na engleski Nauku o harmoniji N. Rimski-Kor-sakova.

c * ( 2 ' ) + e * ( l -j-j +g*(l i-) - c ' ( i ' ) .
AČKUN, Ernest, klarinetist (Hrastnik, 27. I I I 1930 — Studij klarineta završio 1953 na Muzičkoj akademiji u Beograc kod B. Bruna, a specijalizovao se 1955—57 na Pariškom ko zervatorijumu. Solista Beogradske filharmonije i član Beogradski duvačkog kvinteta. Dobitnik više nagrada na takmičenjima Beogradu, Ljubljani, Skopju i Miinchenu. Nastupao kao sol u zemlji i inostranstvu (Pariz, Hannover, Bruxelles, Linz, Saleri itd.) i snimao za radio-stanice mnoga dela jugoslovenskih kor pozitora. s. Đ. K. ADAGIETTO (tal.), nešto brži tempo od adagia; ozna! za kratak polagani stavak u djelu od više stavaka. ADAGIO (tal. ad agio ne žureći, udobno), 1. oznaka za polaga tempo, općenito polaganiji nego andante, ali brži nego larg Takva definicija ima, međutim, relativnu vrijednost, jer je, np a. u Italiji prilično brži nego u Njemačkoj. Kod određivanja b zine adagia odlučno je na kojoj će se osnovnoj notnoj vrijedno; ona temeljiti (na osminki ili na četvrtinki). 2. Naziv za polagani stavak simfonijskih i komornih djela. ADAJEVSKI (Adajevvskv, rod. Schultz), Ella, pijanist muzički pisac (Petrograd, 10. II 1846 — Bonn, 29. VII 192« Učila klavir kod A. Henselta, a nakon višegodišnjih koncertn turneja, i na Konzervatoriju u Petrogradu (A. Rubinstein, N. Zaremba, A. S. Famincin). God. 1882—1909 živjela u Itali kasnije kraj Neuwieda na Rajni. Proučavala muzički folklor antičku muziku.
DJELA: La Berceuse Populaire, RMI, 1894, 1895 i 1897; Les Chants l'Eglise Grecque Orientale, ibid., 1901; Anciennes Melodies et Chansons populai d'Italie, ibid., 1909 i 1911; Du Chant populaire de la Boheme, ibid., 1909; Quelq; chants tatares, ibid., 1911. — Komponirala 2 opere, kraća instrumentalns vokalna djela. LIT.: E. Kraack, Ella von Schultz-Adajewsky, ZFM, 1926.

ADAM, Jeno, madžarski kompozitor, dirigent i muzič pedagog (Szigetszentmiklos, 13. XII 1896 —). Studirao kc Z. Kodalva na Muzičkoj akademiji u Budimpešti. God. 1925—; službenik Općinskog odjela za obrazovanje, radio na reorganiz čiji muzičke nastave u nižim školama. Od 1938 do 1959 profes budimpeštanske Muzičke akademije. Uz to zborovođa nekolicij pjevačkih društava (Budai Daldrda, 1933—42, zbor Palestrina zbor Muzičke akademije) s kojima je priređivao koncertne turne širom Evrope. Zaslužan za mnoge madžarske praizvedbe značajn oratorijskih djela, znatno je pridonio obogaćenju vokalnog muz

ADAM — ADAMIČ
ciranja i oratorijske kulture u Budimpešti. U kompoziciji, nadovezujući se na Kodalya, slijedi suvremeni madžarski nacionalistički smjer.
DJELA: orkestralna suita Domenica, 1925. — Dva gudačka kvarteta; sonata za violončelo i klavir. — Opere Magyar Kardcsony, 1930 i Aldria Veronika, 1938. —■ VOKALNA- simfonijska kantata Ember az uton, 1945 (preradba opere Marta Veronika); Lacrima Sonata (E. Ady) za glas i orkestar; više zborova acappella; solo-pjesme. — SPISI: Egyhđzi enek es zenekari kulturdnk (Naša crkvena vokalna i instrumentalna kultura), Protestans Szemle, 1937; A skdldtdl a szimfdnidig (Od ljestvice do simfonije), 1942; A muzsikdrol (O muzici), 1953. Instruktivna djela: Mćdszeres enektanitds a relativ szolmizdcio alapjdn (Sistematsko učenje pjevanja na temelju relativne solmizacije), 1943; Szo-tni (Sol-mi), 8 sv., 1943—46 i Enekeshb'nyvek az dllaldnos iskoldk reszire (Knjige pjevanja za opće škole), 4 sv., 1948 (oba priručnika u suradnji sa Z. Kodalvem).

mjeri nego druga, protkana narodnim elementima pa su se u njegovu opusu sačuvali mnogi unikati pučkih refrena, najstariji primjerak prosjačke pjesme i jedini poznati napjev jedne chanson de geste.
DJELA. DRAMSKA: Le Jeu de la Feuillee, 1262; Le Jeu de Robin et de Marion, oko 1283. — VOKALNA: 36 chansona; 18 jeux partis; 16 rondeaua za 3 glasa; 5 moteta za 3 glasa. — Sačuvana djela sabrana su u jednom ru kopisu u pariškoj Nacionalnoj biblioteci (br. 25566). NOVA IZD.: Sabrana djela izdao E. de Coussemaker (Oeuvres complUes du trouvire Adam de la Halle, 1872); Le Jeu de Robin et de Marion obj. L. Nicod (! 9I7)5 E. Langlois (u Les Classique francaise du Moyen Age br. 36, 1924), G. Cohen (s muzičkim transkripcijama J. Chailleva, 1935) i D. Milhaud (1949); Rondeaue izdali F. Gennrich (Rondeaux, Virelais und Balladen t 1921) i J. Chaillev (Rondeaux a trois voix e'gales, 1942). LIT.: L. Bahlsen, Adam de la Halles Dramen und das »Jus du Pelerin«, Marburg 1885. — R. Meienreis, Adams Robin und Marion (disertacija), Leipzig 1893. — H- Guy, Essai sur la vie et les oeuvres litteraires du trouvere Adam de la Halle, Pariš 1898.— ■ J. Tiersot, Sur »le Jeu de Robin et de Marion« d'Adam de la Halle, Pariš 1899. — H. Guy, Le Trouvere Adam de la Halle, Pariš 1900. — F. Helfenbein, Die Sprache des Trouvere Adam de la Halle, 1911. — F. Gennrich, Adam de la Halle, MGG, 1951. — D. Milhaud, Le jeu de Robin et de Marion, Notes, 1951. I. Ać.

ADAM, 1. Louis (Johann Ludwig), francuski pijanist i kompozitor (Miitterscholtz, Alsace, 3. XII 1758 — Pariz, 8. IV7 1848). God. 1797—1842 profesor klavira na Konzervatoriju u Parizu. Njegovi su učenici među ostalima F. Kalkbrenner i L. Herold. Zajedno sa L. W. Lachnithom izdao Methode ou principe general de doigter pour le pianoforte (1798) i napisao školu za klavir Methode nouvelle pour le piano (1802) koju je C. Czernv preveo 1826 na njemački. Komponirao uglavnom djela za klavir (29 sonata, varijacije i dr.). 2. Adolphe-Charles, francuski kompozitor (Pariz, 24. VII 1803 —■ 3. V 1856). Sin Louisa. Studirao na pariškom Konzervatoriju kod A. Reiche i F. A. Boieldieua. Ubrzo je postao poznat svojim opernim djelima koje komponira za pariška kazališta, a od 1832 i za London. Nakon izvedbe opere Le Postillon de Lonjumeau(iHs6) stekao je međunarodnu reputaciju. God. 1847 osnovao u Parizu vlastito kazalište (Thedtre national) koje je propalo već iduće godine za revolucionarnih borbi. Izgubivši pri tom sav svoj imutak, preuzeo je mjesto profesora klavira na Konzervatoriju, ispražnjeno smrću njegova oca. A. je bio cijenjen ne samo kao kompozitor i pijanistički pedagog, već i kao kritičar. A. je istaknuti predstavnik franc. romantičke komične opere. Od svojih prethodnika Aubera i Boieldieua razlikuje se jednostavnijim, ležernijim muzičko-scenskim izrazom koji prethodi Offenbachovoj opereti. Melodika mu je dopadljiva, laka, tematika i karakterizacija likova plastična, instrumentacija zvučna i nenametljiva. Od Auberovih baleta izdvaja se muzika za Giselle, najznačajniji ranoromantički balet uopće. Klavirska djela su mu briljantno-virtuozna, a crkveno-muzička zasićeno romantičarska.
DJELA. KLAVIRSKA : Rondo-Caprice.. ., Divertissement op. 40; Variations swr la dernUre pensee de Weber op. 43; Air suisse, op. 45 i dr. — DRAMSKA. Opere (izbor): Pierre et Catherine, 1829; Le Proscrit, 1833; Le Chdlet, 1834; La Marquise, 1835; Le Postillon de Lonjumeau (Pariz 1836, jug. premijera Zagreb, [7. IX 1899);Le Roi a" Yvetot, 1842; Cagliostro, 1844; Le Toriador, 1849; Richard m Palestine, 1844; Giralda, 1850; Sij'e'tais roi! 1852; La Poupee de Nuremberg, 1852; Falstaff, 1856; Les Pantins de Violette, 1856. Baleti: Faust, 1833; Giselle Pariz 1841, jug. premijera Zagreb, 21. I 1897); Le Diable a quatre, 1845; Griteldis, 1848; Le Corsaire, 1856 i dr. — CRKVENA: Messe de Sainte Cecile; Messe solennelle; moteti. — Napisao: Souvenirs d'un musicien, 1857 i Derniers \ouvenirs d'un musicien, 1859 (sabrani članci i kritike). LIT.: J. Halevy, Notice sur la vie et les ouvrages de Adolphe Adam, Pariš [859. — A. Pougin, Adolphe Adam, sa vie, sa carriere, ses memoires artistiques, ?aris 1877. — P. Karlin, Stoletnica Adamovega Postiljona, Življenje in svet, [936, 16. — C. W. Beaumont, The ballet called Giselle, London 1944.— H. Wirth, \dam, 1. Adolphe Charles, 2. Louis, MGG, I, 1951. J. As.

ADAM DE SAINT-VICTOR, francuski pjesnik i kompozitor (1110/12—8. VII 1192). Redovnik i kantor pariške opatije St. Victor. Doktor i magister. Napisao nekoliko teoloških rasprava i spjevao veći broj sekvenca (stihovi i melodije); pripisuje mu se između 45 i 103 a najvjerojatnije je njegovih oko 50 sekvenca, ali se autorstvo ne može sa sigurnošću utvrditi, jer se u liturgij skim izvorima nisu navodili autori. Svakako je A. jedan od glavnih predstavnika novoga stila, formalno skladnije i preglednije »ritmičke i rimovane sekvence« XII st. koju su stvarali upravo augustinci iz pariških opatija St. Victor i St. Florian.
NOVA IZD.: Oeuvres poe'tiques d'Adam de St. Victor, obj. L. Gautier (1858); Les Proses d'Adam de St. Victor, obj. E. Misset i P. Aubry (1900); Adam von St. Viktor. Samtliche Seguenzen. Lateinisch-deutsche Ausgabe, obj. F. Wellner (1937). LIT.: E. Jammers, Adam von St. Viktor, MGG, I, 1951.

ADAM, Theo, njemački pjevač, bas-bariton (Dresden, 1. VIII [926 —). Odgojen u dječačkom zboru Kreuzchor u Dresdenu, studij pjevanja završio kod R. Dittricha i 1949 započeo umjetničku tarijeru na Državnoj operi u Dresdenu. God. 1952 nastupio je jrvi put u Bayreut.hu, a od 1957 istodobno je član opera u Dresienu, Berlinu i Frankfurtu n/M. Pjevač velikih glasovnih mogućlosti i profinjenog osjećaja za stilove, ostvario je niz bas-baritonikih uloga različitog karaktera, među kojima se naročito ističu ikovi iz Wagnerovih opera, Boris Godunov (Musorgski), Evgenij Dnjegin (Čajkovski), Baron Ochs (R. Strauss, Kavalir s ružom), SCecal (Smetana, Prodana nevjesta) i dr. Veoma zapažene kreacije lao je na koncertnom i oratorijskom području. A. je snimio velik ) roj gramofonskih ploča. ADAM DE LA .HALLE (zvan le Bossu), francuski trouvere Arras, oko 1237 — Napulj,- 1286 ili 1287). Školovao se u cister-:itskoj opatiji Vaucelles (kraj Cambraia) i na pariškom Univerzi-:etu. Od 1271 menestrel je u dvorskoj sviti kneza Roberta II l'Artois. God. 1283 na putovanju sa dvorom u Napulju, prešao 1 službu Karla Anžuvinskog, sicilskog kralja. A. je najpoznatiji rancuski trouvere druge polovine XIII st., predstavnik tzv. građanske škole iz Arrasa. Kao pjesnik premašio je suvremenike ■aznovrsnošću svojega djela koje obuhvaća lirske, epske i dramske ?rste. Njegove se scenske igre (jeux) smatraju prvim francuskim Mmedijama. Kao muzičar važan je u prvome redu po dramatskoj Dastorali Jeu de Robin et de Marion u kojoj su među pojedine scene metnuti muzički dijelovi (chansoni, pjevani dijalozi); to je naj-itariji igrokaz s pjevanjem, daleki preteča vaudevillea i opere :omique. U višeglasnim kompozicijama (moteti), A. se drži do-adašnjih konvencija. Ali njegova su muzička djela, u mnogo većoj

ADAMIČ, Bojan, kompozitor i dirigent (Ribnica na Dolenjskem, 9. VIII 1912 —). Muzičko obrazovanje stekao u Ljubljani: na srednjoj muzičkoj školi učio orgulje i trublju, a na Akademiji za glasbo završio 1941 studij klavira (A. Ravnik). Dirigent plesnog orkestra Radio-televizije Ljubljana, 1962—66 bio je stalni gost-dirigent velikog orkestra Doma JNA u Beogradu. U središtu Adamičeva stvaralaštva je scenska i filmska muzika; manje ga privlači jazz, iako je i na tom području napisao mnogo djela. Osobito je plodan na području filmske muzike: komponirao je muziku za oko 200 filmova domaće i strane produkcije (engleske, američke, francuske, švedske, norveške, finske, austrijske, talijanske, njemačke i madžarske). Ta i druge muzičke vrste kojih se dotakao odlikuju se izvornošću i to osobito u tematici i njenoj obradi, u zvučnosti i instrumentaciji. Za Adamičevu muziku značajno je oslanjanje na folklorne elemente, koje upotrebljava nenametljivo i donosi modificirane kroz vlastiti doživljaj. Kao dirigent plesnih orkestara A. ne nastupa samo u Ljubljani i drugim gradovima Jugoslavije, nego i u Njemačkoj, Austriji, Italiji, Švicarskoj, Čehoslovačkoj, Madžarskoj, Poljskoj, Sovjetskom Savezu, Rumunjskoj i Brazilu. Za svoje kompozitorsko djelovanje nagrađen je u više navrata. Između ostaloga dobio je tri »zlatne arene« za filmsku muziku na festivalu u Puli, dvije savezne nagrade za filmsku muziku kao i nagradu Jugoslavenske Radio-difuzije za scensku muziku.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za klavir, 1948; 2 suite za simfonijski orkestar, 1950. — KOMORNA. Za violinu i klavir: Mesečinana Travnigori, 1944; Variacije na temo Naglo puške smo zgrabili, 1944. — DRAMSKA: balet Bela Ljubljana, 1957. Scenska muzika za Shakespeareove drame: Romeo i Julija; Macbeth; Hamlet i San ljetne noći; za Školu za žene J. B. Molierea; Belo križantemo I. Cankara; Jurčka P. Golie; Matiček se ženi A. T. Linharta i dr. Filmska muzika. — VOKALNA. Za zbor i orkestar: Kiša pada, 1962; Partizanske pesmi ; Narodni koktajl, 1962; solo-pjesme; borbene i masovne pjesme. — Zabavna muzika. D. Co.

ADAMIČ, Emil, kompozitor, dirigent, publicist i kritičar (Dobrova pri Ljubljani, 25. XII 1877 — Ljubljana, 6. XII 1936). Studirao muziku na konzervatoriju u Trstu i Ljubljani, gdje je završio studij 1922. God. 1915—20 ratni zarobljenik u Taškentu, poslije profesor muzike na Učiteljskoj školi i Klasičnoj gimnaziji u Ljubljani. U početku romantik, pristaje kasnije uz nove, suvremenije nazore, koje je uz G. Kreka i A. Lajovica zastupao u reviji Novi akordi, pa se razvio u neoromantika, impresionista, čak i ekspresionista. Unosio u slovensku muziku nove tehničke i stilske mogućnosti. Napisao je preko 1000 kompozicija, najviše zbornih. Forma mu je jednostavna, služi se općenito oblikom trodijelne pjesme. Po strukturi je izraziti homofoničar. Adamičeve vokalne kompozicije obilježene su prizvukom prave narodne muzike, pjevnošću melodijske linije i jednostavnom, iako suvremenom harmonijskom osnovom, čime je dokazao da se i zborna muzika može prilagoditi novim kompozicijskim principima. U tematičkoj obradbi umio je sačuvati elementarnu osjećajnost, blisku narodnom duhu, pa su njegova vokalna djela postala vrlo popularna. Oso-

ADA Ml Č — ADEMOLLO
bito su značajni Adamičevi omladinski zborovi. Njegove oikgstralne kompozicije po obliku su slobodne. Naj originalni ja i najdotjeranija je suita Iz moje mladosti. God. 1928—30 uređivao je reviju Nova muzika koja se zbog propagiranja modernih muzičkih strujanja može smatrati donekle idejnim nastavkom Novih akorda; A. je na taj način i riječju djelovao na življi razvoj slovenske muzike.
DJELA: dvije simfonijske pjesme; nekoliko koncerata; Ouven Komorna muzika. — Opere Sumienie ezyli pierwszelzy, 1918 i i1922.

ADAM VON FULDA, njemački kompozitor, historičar (Fulda, oko 1445 — Wittenberg, 1505). benediktinac. Od 1490 u službi saskog kneza izborni Mudrog u Torgauu kao musicus ducalis, zatim i kao d\ riograf (od 1492), kompozitor i dirigent. God. 1502 muziku na Univerzitetu u Wittenbergu. Pripadao je i wittenberškom ranohumanističkom krugu. Napisao Mušica (1490) koji je, iako uglavnom kompilacija, va: pravlja njemačku humanističku muzičku nauku XA kompozitor nadovezuje se na Busnoisa, odn. na kasne stil koji se na taj način i njegovom zaslugom udomaćio ■ ranoj protestantskoj crkvenoj muzici. Njegova svje glasna pjesma Ach htilf mich Leid ušla je kao kont luteranske pjesmarice i proširila se Njemačkom.
DJELA: tri višeglasne svjetovne pjesme (u Pjesmarici Arndt oko 1510. — Misa; responzorij; Magnificat; 2 antifone; 7 hin čije su sačuvane u tri rukopisna crkvena kodeksa, u Univerzitet! kama u Leipzigu i Wroclawu te u Državnoj biblioteci u Berlir sadržavaju još nekolicinu nesigniranih kompozicija koje se pripi NOVA IZD.: traktat De Mušica obj. M. Gerber (Scriptore: svjetovne pjesme obj. H. J. Moser (1928, -► Lit.), a crkvene kc Niemann (1902), W. Ehmann (1936), R. Gerber (Zwolf Hymnen 1935) i dr. LIT.: W. Niemann, Studien zur Musikgeschichte des 15. KMJB, 1902, XVII. — H. J. Moser, Leben und Lieder des Ada: Jahrbuch der staatlichen Akademie fiir Kirchen- und Schulmusi: W. Ehmann, Adam von Fulda, Neue deutsche Forschungen, Be Isti, Adam von Fulda, MGG, I, 1951. — W. Gurlitt, Die Komposi deutschen 16. und 17. Jahrhunderts, Kongress-Bericht, Bambt

D JELA. ORKE STRA LNA : Otroška suita, 1913; Tatarska suita (Tatarske silhouete), 1920; Potrkan ples, skerco za veliki orkestar, 1922; Iz moje mladosti, suita za veliki orkestar, 1922; Preludio di una commedia za 2 flaute, 2 oboe, 2 klarineta, 2 fagota, 2 roga, 2 trublje, 2 pozaune, udaraljke i gudačke instrumente, 1912. Kompozicije za gudački orketar: Ljubljanski akvareli, suita, 1925; Pozabljen ples, 1934; tri kompozicije za veliki E. ADAMIČ gudački orkestar, 1936; Sanjarija (prema istoimenoj kompoziciji za klavir A. Lajovica); Gavota in pastorale (obradba scenske muzike L. M. Škerjanca za komediju Cyrano de Bergerac E. Rostanda), 1926. Kompozicije za mali i školski orkestar: Tri turkestanske ljubavne pesmi, 1917; Otroška suita; Koroška suita, 1936; Gosji ples (La dame des oies); Iz prošlih dni, 1906. — DRAMSKA: Na kmetiski svatbi (svadbeni prizor za priču Volkašin F. Milčinskoga); Sirota Jerica (I. Albreht), 1929; Vaska romantika (pučki igrokazi V. F. Je-lenca), 1911; Šlepa Ijubezen (pučki igrokaz A. Peska), 1908; Princesa in pas-tirček (priča P. Golie), 1930; Testament (pučki igrokaz s pjevanjem po romanu J. Kersnika), .1906; Blagovestnikoma sv. Cirilu in Metodu (igrokaz s pjevanjem Utva). — VOKALNA. Zborovi (značajniji): Vragova nevesta; Smrt carja Samuela; Svatovske pesmi; Vasovalec; Kregata se baba in devojka; Zdravica. Pjesme (značajnije): Uspavanka; Na lipici zeleni; Noćne pesmi; Kot iz tihe zabijene kapele. — Obradbe narodnih napjeva. LIT.: F. Kimovec, Emil Adamič, Pevec, 1924. — L. M. Skerjanc i S. Koželj, Emil Adamič, Življenje in delo slovenskega skladatelja, Ljubljana 1937. — A. Groebming, Spominu Emila Adamiča, Naši zbori, 1951, 6. D. Co.

ADDINSELL, Richard, engleski kompozitor (O> 1904 —). Studirao na Royal College of Music u Londor djeluje u Hollywoodu. Popularnost stekao klavirskim poznatim pod naslovom Warsaw Concerto (iz muzi Dangerous Moonlight) koji se smatra parodijom na stil* njinova. 1
DJELA: scenska muzika, Filmska muzika: Fire Over Englam Bye Mr. Chips, 1939; Dangerous Moonlight, 1941; The Passionate . Tom Brovm's Schooldays, 1951 itd. Muzika za radiokomedije i za Zabavna muzika. LIT.: J. Huntley, British Film Music, London 1948.

ADAMOWSKI, Thymoteusz, poljski violinist, dirigent i kompozitor (Varšava, 24. III 1858 — Boston, 18. IV 1943). Studirao na Konzervatoriju u Varšavi (A. Ka_tski) i Parizu. God. 1879 emigrirao u SAD. Koncertirao u Bostonu, New Yorku, Philadelphiji, Chicagu i Washingtonu; 1884—1908 član simfonijskog orkestra i uz to 1885—1933 nastavnik violine na Netv England Conservatory u Bostonu. Redovno gostovao u Parizu, Londonu, Berlinu i Varšavi. God. 1888 osnovao u Bostonu gudački kvartet, a 1896 klavirski trio, u kojima je sam svirao prvu violinu, a njegov brat Josef A. violončelo. Komponirao je kraća djela za violinu i klavir te solo-pjesme. ADAMS, Diana, američka plesačica (Stawton Vermont, 1926 —•). Učila na Ballet Art School u New Yorku, gdje je debitirala u opereti Oklahoma. Veliki je uspjeh postigla 1945 kao član Ballet Theatre u baletu Helena iz Troje (Offenbach) od D. Lichina. Njene najveće kreacije iz toga doba su baleti Fali River Legend i Pillar of Fire. God. 1950 postala je prva balerina u New York City Ballet. Istakla se briljantnim interpretacijama svih većih uloga u Balanchinovim baletima. Danas se ubraja među najslavnije američke plesačice. ADAMS, Suzanne, američka pjevačica, sopran (Cambridge, Massachusetts, 28. XI 1872 — London, 5. II 1953). Studirala pjevanje u New Yorku i Parizu gdje je 1895 debitirala u operi Romeo et Juliette (Gounod). Pjevala na svim velikim pozornicama Evrope i Amerike, i u oratorijskim izvedbama, a od 1899 s velikim uspjehom i na operi Metropolitan u New Yorku. Istakla se kao Marguerite (Gounod, Faust), Euridice (Gluck, Orfeo ed Euridice), Gilda (Verdi, Rigoletto), Micaela (Bizet, Carmen), Donna Elvira (Mozart, Don Giovanni), Cherubin (Mozart, Le nozze di Figaro). ADAMUS, Henrvk, poljski kompozitor i violončelist (Varšava, 19. II 1880 —). Studirao na konzervatoriju u Varšavi i Leipzigu (S. Krehl, J. Klengel). Solist varšavskog filharmonijskog i opernog orkestra, zatim direktor muzičkog društva u Kaliszu, pa zborovođa u Varšavskoj operi.

DJELA. ORKESTRALNA: Andante religioso; Adagio u f-molu; Finiš coronat opus i Jubilarna koračnica. — Intermezzo za klavir. — Balet Jela (Zagreb, 15. I 1898). — Oko 40 pjesama (djelomično na vlastite tekstove). — Misa za zbor i orgulje. LIT.: F. Kuhač, Jela. Balet u jednom činu, glazba od Bele pl. Adamovića Cepinskoga, Prosvjeta, 1898, 12. str. 375—379. — | Bela pl. Adamović-Čepinski, Hrvatski list, 1934, 60, str. 7. K. Ko.

ADAMOVIĆ, Bela (Čepinski), kompozitor (Čepin, 15. IX 1856 — Osijek, 28. II 1934). Završio studij agronomije u Beču gdje je 1890—93 učio klavir i kompoziciju (C. Fruhling). God. 1897—1908 bio je narodni zastupnik, a zatim se bavio poljoprivredom. Njegov balet Jela prvo je domaće djelo te vrste prikazano u Hrvatskoj.

ADDISON, John, engleski kompozitor (London, < 30. I 1844). Violončelist, dirigent, trgovac muzikalija sist i učitelj pjevanja u Dublinu, kasnije u Londonu. . igrokazi s pjevanjem bili su popularni između 1805—1 žena Miss Willems bila je istaknuta operna pjevačica.
DJELA: šest trio-sonata, 1772. — Deset igrokaza s pjev Alarms, 1807; My Aunt, 1815; Free and Easy, 1816; My Uncle, Singing Practically Treated in a Series of Instructions, 1836. LIT.: A. Mantia, John Addison e i primordi dell'opera ii ghilterra, Roma 1929.

ADELBURG, August, violinist i kompozitor, podrijetla (Carigrad, 1. XI 1830 — Beč, 20. X 1873).« movića, posjednika iz donje Podravine, koji je stekavš uzeo ime Adelburg. Violinu učio 1850—54 kod J. u Beču. Koncertirao zatim po Evropi. Sviranje mu se punoćom tona. Prema F. Ks. Kuhaču, koji se s Adell stao 1871 u Budimpešti, A. je pronašao u austrijs! knjižnici rukopis jedne improvizirane melodije od N. što ga je potaklo da komponira operu Zrinjski na vlai prema drami T. Kornera. Libreto je napisao najpr mačkom, zatim na hrvatskom jeziku, a u operu je u N. Zrinjskog unio i neke starije hrvatske (slavonske) n pjeve. U predgovoru libretu A. brani Wagnerov mu; Wagnerov utjecaj opaža se u muzičkoj strukturi (gole lački sastav, lajtmotivi) i u instrumentaciji opere. A 1866 ponudio zagrebačkom kazalištu, koje je odbilo d Za praizvedbu u Budimpešti preveo je libreto na mad muziku unio madžarske čardaše i narodne melodije. Zrinjski A. je dosegao svoj najviši kompozitorski domet
DJELA: koncerti za violinu i orkestar. — KOMORNA: kih kvarteta, op. 12—19. Za violinu i klavir: sonata u d-m sonate u gmolu; Theme original et variations dans le style hongroi MazurkaScherzo. — DRAMSKA : Opere Zrinyi (Budimpešta, 2 Marinuzzi, 1870 i Wallenstein. — VOKALNA: Oratorij Harc es bi solo-pjesme i dr. — Udžbenik za violinu VEcole de la velocite, 2 s1 Entgegnung auf die von F. Liszt aufgestellte Behauptung, dass es kei Nationalmusik, sondern bloss eine Musik der Zigeuner gibt (odgovol raspravu Des Bohemiens et de leur musiaue en Hongrie), Budimpešta 1 zu meiner Oper »Zrinyi«, Zeneszeti Lapok, 1867, 15. LIT.: F. J. Folnegović, Opera »Zrinski«, Dragoljub, 1868, < Kuhač, Abramović August, Prosvjeta, 1910, 1. — R. Kis-šaulovt nalaz nepoznate opere, Vjesnik u srijedu, 31. XII 1952.

ADEMOLLO, Alessandro, talijanski književnik pisac (Firenca, 22. XI 1826 — 26. VI 1891). Prouča\ talijanskog kazališta XVII—XVIII st., posebno muzičke je nekoliko studija vrijednih zbog mnogobrojnih izvorn

ADEMOLLO — ADLUNG
nih, objektivno iznesenih podataka o operi. U političkim i književnim časopisima pisao pod različitim pseudonimima: Josue,
Malledolo, Nemo.
DJELA. KNJIGE: II carnevale di Roma nei sicoli XVII e XVIII, 1883; — I primi fasti della mušica italiana a Parigi (1645 —1662), 1884; I primi fas ti del teatro della Pergola a Firenze (1657 —1661), 1885; Una famiglia di comici ilaliani nel sec. XVIIP, 1885; / teatri di Roma nel secolo decimosettimo, 1888; La bella Adriana e altrevirtuosedelsuo tempo alla cortediMantova, 1888. ČLANCI: I primo melodramma musicale in Roma. L' Opinione, 1881; Una rappresentazione celebre al Teatro Barberini, 1881; Le cantanti italiane celebri del secolo XVIII: Vittoria Teši, Margherita Salicola, Nuova Antologia, 1889; Bibliografia della cronistoria teatrale italiana, G. F. Haendel in Italia, Gazzetta musicale di Milano, 1889. LIT.: H. Ch. Wolf{, Alessandro Ademollo, MGG, I, 1951. Mahler, 1916; Methode der Musikgeschichte, 1919; Internationalismus in der Tonkunst, Kongressbericht, Basel 1924; Johannes Brahms, SMW, 1933 i dr. — Autobiografija Wollen und Wirken. Aus dem Leben eines Musikhistorikers, 1935. — Obradio je za izdanja zbirke DTO djela G. Muffata, M. A. Cestija, J. J. Frobergera, H. F. Bibera, J. J. Fuxa, A. Draghija, J. C. Kerlla i drugih. Uz suradnju većeg broja istaknutih evropskih muzikologa uredio je i popratio vlastitim pri lozima značajan priručnik Handbuch der Musikgeschichte, 1924 ( I I izd. 1930 u 2 sv.). — U povodu Adlerove 75-godišnjice izdali su njegovi učenici i štovatelji 1930 zbornik Studien zur Musikgeschichte. LIT.: M. Carner, A Pioneer in Musicologv: Guido Adler, Of Men and Music, London 1944. — R. v. Ficker, Guido Adler und die Wiener Schule, Osterreichische Musikzeitung, I, 1946. — Isti, Guido Adler, MGG, I, 1951.

ADIJAFON (grč. d ne i Sia9covta neslaganje u glasu), i. instrument s tipkama, sličan harmonici. Konstruirao ga je urar F. Schuster 1826 u Beču. 2. Klavir koji umjesto žica ima viljuške, pa ga nikad ne treba ugađati. Sagradili su ga Fischer & Fritz 1882 u Leipzigu (->• Celesta). ADINI (Aramburo), Ada, američka pjevačica, sopran (Boston, 1855 — Dieppe, 1924). Debitirala u Napulju 1883. Pjevala a Bologni, Rimu i Milanu (La Scala). Gostovala u Francuskoj, žustriji, Rusiji, Španjolskoj, Engleskoj i Južnoj Americi. A. je bila jedna od najboljih interpreta ženskih likova u Wagnerovim muzičkim dramama. Od 1908 djelovala u Parizu kao vokalni peiagog. ADJULONA, naziv za više brazilskih narodnih duhačkih instrumenata; najčešći su: 1. vrsta trombe, kojoj je cijev od drva :aquarar, duga 44—46 cm, promjera oko 2,5 cm; na donjem kraju ma nataknutu tikvu, dugu oko 40 cm. Otvor za duhanje nalazi >e na gornjoj strani cijevi sa strane. 2. Vrsta frule, načinjene od spiralno omotanog lišća povezanog ikom. Cijev je plosnato pritiješnjena, pa prerez ima jajolik oblik iromjera 3 x 1—2,5 cm. 2. Wolawuk a. (Laku), vrsta okarine sa nekoliko rupica; na:injena je od tikve sa dva odebljanja, od kojih manje, koso odrelano, služi kao usnik. ADLER, Guido, austrijski muzikolog (Ivančice, Moravska, [. XI 1855 — Beč, 15. II 1941). Kompoziciju studirao na Bečkom ;onzervatoriju (A. Bruckner, O. Dessoff), muzikologiju na Uni-'erzitetu (E. Hanslick), gdje je :88o promovirao. God. 1882 — 85 docent na Univerzitetu i Beču, od 1885 profesor na Njemačkom univerzitetu u Pra-fu i 1898—1927 šef katedre :a muzikologiju na Bečkom uliverzitetu. Tu je utemeljio vluzičko-historijski institut, ko-i je ubrzo postao središtem ustrijskog muzikološkog rada. )sim toga u suradnji sa Ph. ipittom i F. Chrvsanderom »okrenuo je 1884 i uređivao do 1894)
Vierteljahrsschrift ur Musikzvissenschaft; 1894 u~ emeljio

J. As. ADLER, Kurt, američki dirigent (Neuhaus, Češka, i. III 1907 —). U Beču studirao dirigiranje i muzikologiju (G. Adler, R. Lach). Operni dirigent u Berlinu, 1929—32 u Pragu i zatim ponovno u Berlinu. God. 1933 emigrirao u SSSR, a 1938 u SAD gdje je dirigent i zborovoda na Metropolitan operi u New Yorku i uz to 1938—43 dirigent Bachovih koncerata ustanove Friendship House. Gostovao u mnogim opernim kazalištima Amerike. Redigirao i objavio nekoliko antologija operne muzike (Operatic Anthology, The Prima Donna Album, Arias jrom Light Operas, Famous Operatic Choruses). ADLER, Kurt Herbert, američki dirigent (Beč, 2. IV 1905—). Studirao u Beču 1921—27. Djelovao u Njemačkoj i Italiji, 1934—36 dirigent Volksopere u Beču, 1936 asistent A. Toscaninija u Salzburgu. Iste godine odlazi u Prag, a 1938 u SAD. Do 1943 živio u Chicagu kao operni i koncertni dirigent, zatim u San Franciscu gdje djeluje na konzervatoriju i u Opera Association (od 1956 muzički direktor). Napisao The Art of Accompanving and Coaching (1965). ADLER, Samuel, amer. dirigent (Mannheim, 4. III 1928—). Studirao u Bostonu (K. Geiringer) i na univerzitetu Harvard (W. Piston, R. Thompson, P. Hindemith), a zatim kod A. Coplanda i S. Kussewitzkoga. Kao vojnik 1950 u Njemačkoj organizirao i vodio Simfonijski orkestar VII korpusa američke vojske s kojim je izveo niz orkestralnih i opernih djela. Od 1953 muzički je direktor ustanove Tempio Emanu-El u Dallasu (Teksas).
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1953; simfonijska pjesma Kin~ nereth, 1947; Concertino za flautu, fagot i gudački orkestar, 1950; 2 Poems za violu i gudački orkestar, 1953; American Comedy Overture, 1946, kompozicije za duhački orkestar. — Četiri gudačka kvarteta, 1945—66; sonata za rog i klavir, 1948, — Kantata The Vision of Isaiah, 1949; zborovi.

ADLGASSER (Adelgasser), Anton Cajetan, austrijski kompozitor (Innzell, Gornja Bavarska, i. X 1729 — Salzburg, 22. XII 1777). God. 1740 zborski dječak nadbiskupske dvorske kapele u Salzburgu i učenik J. E. Eberlina. Od 1750 dvorski orguljaš (na toj ga je dužnosti naslijedio W. A. Mozart); 1764—65 na studijskom putovanju po Italiji. Prijateljevao s Leopoldom Mozartom. Suvremenici su ga cijenili kao orguljaša, čembalistu i kompozitora crkvene muzike. Međutim, središnja su mu dramsko-muzička djela, posebice latinske školske drame (s muzikom), u kojima se nakon povratka iz Italije priklanja stilskim utjecajima napuljske škole i oblikovanju na način »muzičke drame«. Poslije Eberlina A. je, uz Michaela Havdna, jedan od najznačajnijih kompozitora ove specifične dramske vrste, u XVIII st. omiljene na Salzburškom univerzitetskom kazalištu. Po stilu njegova muzika pripada razdoblju rokokoa, odnosno rane klasike.
DJELA: šest simfonija; klavirski koncert. — Gudački trio. — Klavirske sonate;_ divertimento; Praeambulum i dr. — DRAMSKA: opera La Nitteti, 1766. Školske drame (sačuvane): Ochus regnans, 1763; Bela, 1763; Samuel et Meli, 1763; David et Jonathan, 1763; Anysis, 1765; Jechonias et Evilmerodach, 1765; Iphigenia mactata, 1765; Chalcis expugnata , 1766; Hannibal, Capuanae urbis hospes, 1767; Clementia Theodosii, 1768; Syniiorix et Camma, 1769; Pietas in Deum, 1772. Singspieli (duhovni): Die nnrkende Gnade Gott.es, 1756; Die Schuldigkeit des ersten und fiirnehmsten Gebotes, III dio, 1767 (I dio komponirao W. A. Mozart, II — M. Haydn) i dr. — VOKALNA: oratoriji; kantata Der Mensch, die Schivachheit und die Gnade, 1744. — CRKVENA : mise ; 4 rekvijema; veći broj offertorija i litanija; duhovne pjesme. LIT.: 5. Keller i R. Schlecht, Biographische Mitteilungen iiber Anton Cajetan Adlgasser, MFM, 1873, 5. — A. J. Hammerle, Mozart und einige Zeitgenossen, Salzburg 1877. — C. Schneider, Die Oratorien und Schuldramen Anton Cajetan Adlgassers, STMW, 1931, 18. — A. Kutscker, Von Salzburger Barocktheatar zu den Salzburger Festspielen, Dusseldorf 1933. — E. Valentin, Anton Cajetan, Adlgasser (Adelgasser), MGG, I, 1951.

značajnu zbirku izda-ija starije austrijske muzike ~)enkma'ler der Tonkunst in lesterreich, u kojoj su, pod nje-;ovim vodstvom, 1894— 1938 ibjavljena 83 sveska; kao G. ADLER prilog oj zbirci izdavao je 1913—38 Studien zur Musikgeschichte. Orgalizirao je i dva vrlo zapažena internacionalna muzikološka kon-;resa: 1909 u povodu stogodišnjice Havdnove smrti i 1927 za togodišnjicu smrti L. van Beethovena. Na njegov poticaj utemeljeno je 1927 Međunarodno muzikološko društvo sa sjedištem 1 Baselu. Tome je udruženju bio doživotni počasni predsjednik. U razvoju evropske muzikologije Adlerova djelatnost znači ■rekretnicu: on je prvi uočio i svestrano osvijetlio mnoge probleme nuzikološkog istraživanja, postavljajući težište na sistematsko, netodološko proučavanje pojedinosti unutar općih razvojnih poava i na utvrđivanje stilskih kriterija i pojmova. To je važno ibilježje tzv. Bečke muzikološke škole koju je A. utemeljio. Od-;ojio je velik broj historičara i muzikologa medu kojima su: R. von ;icker, K. Geiringer, Z. Jachimecki, A. Smijers i E. Wellesz.
DJELA : Die historischen Grundklassen der christlich-abendlandischen Musik ij 1600, AMZ, 1880 (disertacija); Studie zur Geschichte der Harmonie, 1881; Jmfang, Methode und Ziel der Musikzvissenschaft, VFMW, 1885; Die Wieder-olung und Nachahmung in der Mehrstimmigkeit, ibid., 1886; Verzeichnis der tusikalischen Autographen von L. van Beethoven im Besitz von A. Artaria, 1890; •achkatalog der Musikhistorischen Abteilung, 1892 (u povodu Bečke izložbe muičke i kazališne umjetnosti); Richard VCagner, 1904 (II izd. 1923, franc. prijevod 910); fjber Heterophonie, PJB, 1908; Vber Textlegung in den Trienter Codices, [iemann-Festschrift, 1909; Der Stil in der Musik, I, 1911 (II izd. 1929); Gustav

AD LIBITUM (lat. po volji) znači da izvodilac može po slobodnom izboru i odluci: i. napustiti prvobitan tempo mijenjajući mu brzinu; 2. uključiti u izvodilački sastav ili iz njega izostaviti dionicu nekoga glasa ili instrumenta; 3. izostaviti u izvedbi neki odlomak (npr. kadencu) ili čak i stava'c; 4. umetnuti (osobito u instrumentalno djelo) kadencu koju će sam sastaviti; 5. odrediti kojem će se instrumentu povjeriti neka dionica; 6. u jazzu označuje ->■ improvizaciju u solu (solo a. 1.) ili u pratnji (accomp. a. L). ADLUNG, Jakob, njemački muzički pisac (Bindersleben kraj Erfurta, 14. I 1699 — Erfurt, 5. VII 1762). Studirao filozofiju, filologiju i teologiju u Jeni. Muziku učio najprije kod svojega oca, orguljaša Davida Adlunga, kasnije i kod Johanna Nikolausa Bacha. Od 1727 orguljaš Propovjedničke crkve u Erfurtu (nasljed-

10

ADLUNG — AESCHBACHER
animator-koreograf u Ballet-Thedtre Contemporain u Amk (Francuska). Tu je postavila i balet Aquatheme na muziku I. J leca. Kao koreograf gostovala i u Jugoslaviji. ADRIANO DA BOLOGNA -> Banchieri, Adriano ' ADRIO, Adam, njemački muzikolog (Essen, 4. IV 1901 Muzikologiju studirao kod H. Aberta, A. Scheringa, H. J. Mo i F. Blumea. God. 1935 docent na Školi za crkvenu muziku 1951 profesor Univerziteta u Berlinu. Proučava staru evangeli crkvenu muziku.
DJELA: Die Anfdnge des geistlichen Konzzrts (disertacija), 1935; Matthduspassion von J. G. Kuhnkausen, Schering-Festschrift 1937; Johann mann Schein, Neues Musikblatt, 1939, 42; Wesen und Gestalt der neuen prote tischen Chormusik, AM, 1939, 6; Die neue evangelische Kirchenmusik, I Das Werk Ernst Peppings, Die Musikpflege, 1941, 5—6; Ernst Pepping, Z 1942,2. — Izdao djela G. B. Riccija, J. H. Scheina, Ch. Demantiusa, J. G. K hausena, M. Francka, G. Ph. Telemanna, D. Buxtehudea, J. R. Ahlea i 1

nik Buttstedta) i od 1741 profesor na gimnaziji. Uz to podučavao muziku i gradio klavire (izradio ih je 16). Po širini obrazovanja polihistoričar i istodobno praktični muzičar, A. je u svojim muzičkim spisima naučno osvijetlio Bachovo doba, dajući veoma vrijedan prilog upoznavanju estetskih i praktičkih načela tadašnje muzike. Glavno njegovo djelo Mušica mechanica organoedi temeljna je enciklopedija organografije XVIII st. i ujedno iscrpan izvornik za istraživanje J. S. Bacha.
DJELA. SPISI (sačuvani): Mušica mechanica organoedi, 2 sv., započeto 1726, posthumno obj. J. L. Albrecht 1768 (s primjedbama J. F. Agricole; II sv. sadržava Adlungovu autobiografiju); Anleitung zu der musikalischen Gelahrtheit, 1758 (sa predgovorom Johanna Ernsta Bacha; II. izd. 1783 priredio J. A. Hiller); Musikalisches Siebengestirn, obj. J. L. Albrecht, 1768. NOVA IZD.: Mušica mechanica organoedi, obj. Ch. Mahrenholz (1931); Anleitung zu der musikalischen Gelahrtheit, obj. H. J. Moser (Documenta musicologica, serija 1, faksimile, 1953). LIT.: J. A. Hiller, Mag. Jakob Adlung in Lebensbeschreibungen beriihmter Musikgelehrten und Tonkiinstler neuerer Zeit, Leipzig 1784. — E. Valentin, Jakob Adlung, MGG, I, 1951.

ADORNO (VViesengrund), Theodor, njemački sociolog, filozof, muzikolog i kompozitor (Frankfurt na Majni, 11. IX 1903 — Brig, Švicarska, 6. VIII 1969). U kompoziciji učenik B. Seklesa i A. Berga, u klaviru E. Junga i E. Steuermanna, muzikolo-giju studirao na Sveučilištu u Beču i tamo 1928—31 uređivao muzički časopis Anbruch. Od 1930 djelovao u Frankfurtu na Majni kao suradnik Instituta za socijalna istraživanja i nakon habilitacije (1931) kao privatni docent na sveučilištu. God. 1934 emigrirao najprije u Englesku i zatim u SAD, gdje se pretežno bavio socijalnom psihologijom, 1938— 41 muzički urednik na Prince-ton Radio Research Project. Po povratku u domovinu bio je od 1950 profesor i direktor Instituta za socijalna istraživanja Sveučilišta u Frankfurtu. Uz veoma zapažena predavanja o novoj muzici na Ljetnim TH. ADORNO tečajevima u Kranichsteinu vodio je tamo i tečajeve iz slobodne kompozicije i kontrapunkta. Adornove studije o S. Kierkegaardu, E. Husserlu i G. W. F. Hegelu, o filozofskim strujanjima današnjice, o sociologiji i literaturi i dr. trajnog su značenja. To vrijedi i za njegove kritičkim duhom inspirirane muzičke spise u kojima je zastupao napredno mišljenje, zauzimajući se za nove pravce. Počev od svoje Filozofije nove muzike A. se dosljedno zauzimao za slobodnu atonalnost, osvrćući se kritički prema umjetnosti I. Stravinskoga. Adornove žive i veoma uvjerljive misli nailazile su gotovo uvijek istodobno na odobravanje jednih i oštru reakciju drugih. Istomišljenici su ga uzdizali u apologete nove muzičke estetike, a protivnici su mu kao negativnu stranu pripisivali idealistički pogled na svijet, što ga je, po njihovu mišljenju, sprečavalo da dobro zapažene negativne pojave u muzičkom životu kapitalističkoga društva pravilno ocijeni. No i oni koji se nisu slagali sa svim njegovim sudovima često su mu priznavali zasluge za otkrivanje mnogih reakcionarnih pokušaja i njihovu osudu. To se posebno odnosi na njegovo raskrinkavanje fašističkog omladinskog pjevačkog pokreta u Njemačkoj (Singbezvegung). Kao kompozitor, A. je bio beskompromisan pristalica dodekafonije. Za boravka u Americi, A. je bio muzički savjetnik Th. Manna dok je pisao roman Doktor Faustus.
DJELA (o muzici). KNJIGE: Philosophie der Neuen Musik, 1949 ( I I izd. 1958; prevedeno kao Filozofija nove muzike, Beograd 1968); Minima Moralia. Reflexionen aus dsm beschadigten Leben, 1951; Versuch iiber Wagner, 1952; Prismen, 1955; Dissonanzen. Musik in der verzvalteten Welt, 1956; Klangfiguren. Musikalische Schriften I, 1959; Gustav Mahler. Eine musikalische Physiognomie, 1960; Einleitung in die Musiksoziologie. Zwolf theoretische Vorlesungen, 1962; Der getreue Korrepetitor. Lehrschrift sur musikalischen Praxis, 1963; Ouasi una fantasia. Musikalische Schriften II, 1963; Moments musicaux. Neugedruckte Aufsdtze 1928 — 62, 1964; lmpromptus, 1967; Alban Berg. Der Meister des kleinsten Ubergangs, 1968.—STUDIJE: Zur geselhchaftlichen Lage der Musik, Zeitschrift fur soziale Forschung, 1932; Bach gegen seine Liebhaber verteidigt, Merkur, 1951; Ubzr Form in der Neuen Musik, Darmstadter Beitrage, 1966, 10. — KOMPOZICIJE: Četiri orkestralna stavka op. 4. — Dva stavka za gu dački kvartet. — Tri ženska zbora na stihove Th. Daublera op. 8, 1957. — Za glas i klavir: Pjesme po St. Georgeu op. 1 i 7; Napjevi op. 3; Klage op. 5; Šest bagatela op. 6. — Obradbe francuskih narodnih napjeva; instrumentacija klavirskih kompozicija R. Schumanna. LIT.: L. Pestalozza, La contraddizione pratica di Adorno, RAM, 1960. — K. Oppens, Adornos Musiksoziologie, Merkur, 1963. — L. Rognoni, La musicologia filosofica di Adorno, Fenomenologia della mušica radicale, Bari 1966. — T. Kneif, Der Biirger als Revoluzionar, Melos, 1969, 9. K. Ko.

A DUE (tal. u dvoje), upotrebljava se u orkestralnim part rama, kad dva instrumenta (npr. 2 flaute, 2 oboe ili 2 klarini kojih se dionice pišu na istom sistemu, izvode iste tonove i pr tome zvuče u = unisonu. Stoga se za istu svrhu upotrebljava nekad i izraz all'unisono. Međutim, a d. služi katkad i za ozr suprotnoga postupka, koji se inače bilježi oznakom divisi. / se javlja i u izrazima a due corde ( -> Due corde), a due mani (c ručno), a due vod (dvoglasno), a due ćori (dvozborno). ADUFE (arap. duf f tamburin), španjolski naziv za -* tambi AEDI (grč. doiSot pjevači), pjevači junačkih spjevov Homerovo doba, pjevali su uz pratnju forminksa (instrument n na kitaru; -> Kitarodija). Oslanjajući se na drevnu tradiciju su posvećivali riječima veću važnost nego muzici, ali su i pjevali, a ne recitirali kao kasniji rapsodi. Najistaknutiji a. bil — prema Odiseji — Femij (<J>rj|0.iO(;) i Demodok (AT)[JI68OXO;). AEGIDIUS DE MURINO -> Egidius de Murino AEOLINA -*• Registri kod orgulja 1 AEOLINE, stariji naziv za usnu harmoniku i za jedan' starijih tipova harmonija. AEOLODION (aeolodicon), instrument nalik na '. monij, s tipkama, mijehom i sviralama. Drži se, da ga je i pronašao J. T. Eschenbach u Hamburgu. U toku vremena je puta bio usavršavan. AEQUAL (lat. aequalis jednak), i. naziv za registar od i orguljama ili »normalno« ugodeni registar: pritisne li se tipka likoga C, zvuiit će svirala, ugodena na ton velikoga C. 2. Nazivom a. označuju se i »jednaki glasovi« (voces aequal tj. kompozicije za glasove istoga timbra (npr. muški zbor, žei zbor ili sastav jednakih instrumenata). Beethoven je 1812 korr nirao tri aequala za 4 pozaune. Prigodom njegova sprovoda vodio se prvi i treći u obradbi za muški zbor. AEROFONI INSTRUMENTI, muzički instrumenti kod jih zvuk nastaje neposrednim stvaranjem struje uzduha. Pos dvije skupine takvih instrumenata. U prvu i veću idu oni koj je zračni prostor ograničen (to su svi tzv. duhački instrume; u drugu oni koji djeluju na neograničeni zračni prostor (sirene i, A. i. poznati su u starijoj terminologiji kao inflatibilia. AEROFOR (aerofon; grč. ar]p zrak i tpo>vr) glas), pomc naprava kod duhačkih instrumenata; sastoji se od cijevi koje jedan kraj smješten uz pisak (usnik), a drugi je povezan s mi mijehom, što ga svirač gazi nogom. Struja zraka proizvec pomoću mijeha dopire u usnu šupljinu svirača te mu omogu da držane tonove izvodi dulje nego što mu dopušta dah. A pronašao B. Samuels (1912). R. Strauss traži upotrebu aerofo svojim djelima Eine Alpensinfonie i Festliches Praeludium. AESCHBACHER, švicarska obitelj muzičara. 1. Carl, kompozitor (Biimpliz, Bern, 31. III 1886 — Ztii 29. I 1944). Studirao u Bernu i Kolnu (F. Steinbach). Djek je u Zurichu kao nastavnik i zborovođa. Uz brojna vokalna c komponirao je i komornu i klavirsku muziku. 1. Adrian, pijanist (Langenthal, Bern, 10. V 1912 —),' Carla. Završio Konzervatorij u Zurichu i studirao zatim c godine u Berlinu kod A. Schnabela. Od 1934 koncertirao po cij Evropi, a nakon Drugoga svjetskog rata i u Južnoj Americi. Iz1 najčešće njemačku klasiku i romantiku. 1. Niklaus, pijanist, dirigent i kompozitor (Trogen, Api

ADRET, Francoise, suvremeni francuski koreograf, učenica S. Lifara. Bila je upraviteljica Amsterdamskog baleta i koreograf u velikim internacionalnim baletnim kompanijama. Danas je

zell, 30. IV 1917—), brat Adriana. Studirao na Konzervatori; Zurichu i na Visokoj muzičkoj školi u Berlinu. Kazališni dirij u Zittauu i Braunschweigu, od 1942 u Bernu. God. 1945vodio je simfonijski orkestar u Tokiju, od 1959 djelovao ) Kielu, a od 1964 muzički je direktor kazališta u Detmoldu. !
DJELA. ORKESTRALNA: suita; studije; Rondos suisses. — Divertim za duhački septet; sonatina za klarinet i klavir. — Radio opere Die roten Sch 1943 i Regula Engel; balet Chalanda Mars, 1940. — Solo-pjesme.

ona je živjela bogatim životom kroz mnoga stoljeća. A. 1898. MocKBa—JlenHHTpa/i 1951. deuterus koleriku. 1949. 1923. H. DJELA. Husmann. 1941. a susreće se često i u naslovima muzičkih djela (op. II. AFGANISTANSKA MUZIKA obuhvaća muzičku kulturu stanovnika današnjeg Afganistana: Afganaca. — W. bilo da se ples izvodi uz pjevanje. U skladu s razvojem teoretskih muzičkih disciplina javlja se i spoznaja o afektivnoj snazi harmonije. affectus snažno duševno uzbuđenje). Ostale priloge nauci o afektima dali su u toj epohi Francuzi Descartes (afektivno djelovanje intervala) i Mersenne (značenje disonanca za izazivanje afekata) te Nijemci J. švicarski dirigenti kompozitor (Bern. Turkmena i Hazara. Od njegovih djela najpoznatije su zborske kompozicije. God. Eejmee. Zasad je od afričke muzike najbolje proučeno poglavlje instrumenata. 1913. Platon priznaje samo one ljestvice koje smatra odgojno pozitivnima (dorska. I. npr. — Kantata FJup Jlempa BeauKoie. Zarlino (intervali bez polustepena za radosne. Tadžika. ali se isto tako ne daju povući ni stroge granice između različitih muzičkih jezika afričkog kontinenta. I 1821 — Petrograd. oblik višeglasja kakav se u Africi njeguje čak i danas. Koncertirao po Rusiji i 1857—58 po glavnim evropskim muzičkim središtima. Leipzig 1926. sve se više širi misao o neodređenosti i općenitosti afekata u muzici. Herder ističe. affettuoso. Markovjski. — Objavio zbirku 64 PyccKue Hapoduue necnu. Ks. a za te se karakteristike. U Afganistanu postoji i stalež profesionalnih muzičara (pjevača i svirača) koji sudjeluju na raznim svečanostima. Uzbeka. ruski kompozitor i violinski virtuoz (Tobolsk. 1937. affetto uzbuđenje. — A. U muzici Afganaca i Tadžika osjeća se vrlo jak utjecaj Prednjeg Istoka. — H. čini se. Schopenhauera (Die Welt als Wille und Vorstellung. London 1900. MGG. Zborovi (svjetovni i duhovni). The Affektenlehre in the i8 th Centurv (disertacija). što se osobito vidi po muzičkim instrumentima. Ciaccona. AFFETTO (con affetto. Nikolaj Jakovljevič. Scott Robertson. 1953. postoji autentična afrička muzika još od davnine. Muzika brdskih plemena na sjeveroistoku Afganistana mnogo je jednostavnija od muzike Afganaca i Tadžika.: M. gudačkom kvartetu Borna). koncerti za violinu i za violončelo. 1952 i Heimat-Kantate. AcbraHCKan HapojiHan My3bma. tj. lat. intervali s polustepenom za tužne afekte) i V. Monteverdi uvodi u operu tzv. 11 LIT.Kurth). 1938. 12. K. trio za flautu. Schering. LIT. Duboke razlike postoje i u samoj afričkoj muzici. Osobito su omiljele pjesme junačkog sadržaja. LIT. 1890) sa zanimljivim prikazom muzičkog života u Rusiji u prvoj polovici XIX st. 1956. G. koje izvodi ili pojedinac ili veća skupina pjevača. Glareanus (afektivno djelovanje pojedinih crkvenih modusa). ali je nemoguće zamislili da su stanovnici centralne Afrike poznavali npr. violinske sonate i đr. solo-pjesme. često su samo sastavni dio plesa i to. Das Ausdrucksprinzip im musikalischen Sturm und Drang. m. estetska teorija.AESCHBACHER — AFRIČKA MUZIKA AESCHBACHER. U tim krajevima islamske kulture prevladava kromatika. Objavio memoare (HcmopuuecKuu eecniHUK. označuje -> tremolo. čuvstveno. PvccKoe CKpunjiMHoe HCKVCCTBO. Afganistan. Kretschmar. — VOKALNA. Die materielle Kultur des Kabulgebietes.: HHKoJiaii HKoBneBHH Ađ)aHacbeB. Mnogo se njeguje i ples uz pjevanje i uz instrumentalnu pratnju. Affektenlehre. 1819. Affrettato (ubrzano) može stajati umjesto piii mosso. bilo da se izmjenjuju s plesnim odlomcima. — H. DJELA : šest simfonija. AEVIA (aeuia). Kompozitori tal. 1941. barem u prošlosti. Goldschmidt. medu njima AMa. 9 — Ilocuće. uzbuđeno. Prema tome. oznaka za tempo: ubrzavajući ( -* Stringendo). dok su ti krajevi još bili izolirani od ostalog svijeta. — Sir G. Zbog svog geografskog položaja Afganistan je. Cl. 1. . Geschichte der Musikasthetik. bez ikakvih opisnih dodataka ili detalja.: Schvveizer Komponisten. Kongo. nego i u svim kulturnim manifestacijama. 1954. 1961. 1951. Zurich 1915. gudački trio. Bloomington 1955. Galilei (primjena nauke o afektima na instrumente). Indije i Turkestana. VValther. Das Svmbol in der Musik (izd. br. izražajno i slobodno u interpretaciji. klavirski kvintet BocnoMUHauun 06 Ilmajiuu. solo-pjesme. — M. Gaccini : Nuove musiche. — Fr. — R. Concertino za violinu i violončelo. Uz to se pronalazi sve više ritmičkih. Nauka o afektima (njem. — H. H. nekrolog. MGG. PvccKa« My3biKantHSH raaeTa. ne može ustanoviti da bi potjecale od muzičkih kultura drugih kontinenata. HMtioAbCKuu. Br. starije: Pigmeje ekvatorijalnih šuma. tetrardus melankoliku). Djeluje u Baselu i Bernu kao dirigent i zborovoda. Leipzig 1932. G. — Od instrumenata najrasprostranjeniji su vrsta dugačke flaute i razni oblici bubnjeva. 1870.: H. te Bušmane i Hotentote iz jugozapadne Afrike. ona ima svoje karakteristike u instrumentariju. Završio uz to i konzervatorij. Serauky. Musik der Zeit. Die Musikasthetik des 18. izraz a. Plesovi su najčešće obredni: prigodom posmrtnih svečanosti. 1721). 1— Borna. I. B. Afghanistan. 10. Teoretičari srednjeg vijeka povezuju Aristotelovu nauku 0 afektima s učenjem o četiri temperamenta (Ramos de Pareja: tonus protus odgovara fiegmatiku. suita za 4 violončela. rabab (gudački instrument s korpusom kruškolikog oblika i kratkog vrata). Gurlitt). M. LIT. fuga i coda na vlastitu temu. kemangeh (vrlo rašireni gudački instrument prednje Azije) i indijski instrumenti sarinda i dilruba. — G. Benin). 1. 1927. br. Gesandtschaft an den Hof von Kabul. kratica od riječi alleluia (nastala ispuštanjem konsonanata i zamjenom slova u u v). nego afekt općenito. kao granično područje između Perzije. da je za izazivanje afekata bitno razumijevanje riječi (G. Eggbrecht. Zastupani su gotovo svi instrumenti sa žicama. od koje melodija zapravo i prima određene afektivne karakteristike (J. koji se susreću i u drugim orijentalnim zemljama. 1941. Encvclopaedie des Islam. u toku povijesti često mijenjao gospodare (vlastitu dinastiju osnovao je 1747). pentatonika). pa je nemoguće govoriti o afričkoj muzici kao cjelini. zborovi. Prema onome što se danas (istina još uvijek ograničeno) zna o afričkoj muzici (a zna se mnogo više nego prije 40—50 godina). Temelje nauke o afektima postavili su teoretičari antike. te od 1853 nastavnik klavira na petrogradskom Smoljnom institutu. suita za 3 violončela. 1800). u pravom smislu jest muzika crnačkih stanovnika Afrike. AFFRETTANDO (tal. u kome se prvi put javlja tremolo. Muzički život Afganaca i Tadžika odvija se najčešće na večernjim sijelima. Leipzig 1941. koje žele izraziti.1951. Berlin 1934. da muzika nije imitiranje prirode. — W. njima valja dodati još neke grupe koje su. tonova žive i nežive prirode te jezičnih fleksija. nasuprot heptatonici i pentatonici crnačke muzike. Marinija iz 1617. Nachtliche Vision za gudače. Ostavio je više kompozicija za komorne sastave koje predstavljaju historijski vrijedne spomenike ruske komorne muzike njegova vremena. višeglasje evropskog razvijenog srednjeg vijeka. melodijskih i motivičkih obrazaca za prikazivanje i imitiranje ljudskih afekata. Affektenlehre. Mattheson. T. bez suradnje riječi ili stiha« (J. Rameau). fantazija. Muzika Bušmana ima veoma malo srodnosti s muzikom Bantu ili s muzikom Somalijaca. Kongressbericht. koja smatra da je osnovna zadaća muzike imitiranje i izazivanje afekata. barok/ie opere naglašavaju. Kasnije diplomirao na Muzičkoj akademiji u Miinchenu. — KOMORNA: tri gudačka kvarteta. nego da je ona sama za sebe priroda [Kalligone. Aristotel uz odgojnu muziku prihvaća i muziku. Deutsche Vierteljahrsschrift fiir Literaturwissenschaft und Geistesgeschichte. 1955. prema jačini afekata. načinu pjevanja i muzičkim postupcima kakvi se ne nalaze u sjevernoj Africi. stile concitato ^uzbuđeni stil) za prikazivanje jakih emocija. Beitrage zur einer Geschichte des Affektbegriffs in der Musik von 1550—1700 (disertacija). 1. Kircher (pokušaj sistematske primjene nauke 0 afektima na muziku) i J. Allgemeines und Besonderes zur Affektenlehre. — KOMORNA : dvanaest gudačkih kvarteta (br. varijacije. — B. — Klavirska muzika.. Das forschende Orchestre. pa se utjecaji vladavine raznih naroda očituju ne samo u mnogovrsnosti etnološkog sastava. Geschichte der engl. kod proslave pobjede nad neprijateljem i si. tambur (vrsta lutnje s dugačkim vratom i malim okruglim korpusom za rezonanciju). u 1. J. Frotscher. Na Univerzitetu u Bernu studirao matematiku. The Kafirs of the Hindu-Kush. tritus sangviniku. I. kemiju. U XVIII st. tal. Početkom XVII st. T. Upotrebljavala se u rukopisnim zbornicima gregorijanskog korala. — A. usrdnost). — Klavirske sonate. požuriti). violu i kontrabas. — M. 2. 1838—41 violinist u orkestru moskovskog Boljšog teatra. Nove priloge nauci o afektima dali su u XVI st. ORKESTRALNA: simfonija. srdačnost. koja izaziva ugodne osjećaje. U Africi žive usporedo različite muzičke kulture. Kvarner. Elphingstone. Serauky t Die musikalische Nachahmungsasthetik in Zeitraum von 1700—1850. nosi naslov Affetli musicali). — Četiri opere. Istina. AFEKTI U MUZICI. 1911 i 1912. počinje se smatrati da i instrumentalna muzika može »uzbuditi afekte samim tonovima. frigijska). fiziku i muzikologiju (E. U početku XIX st. 7. njegova bit. VI 1898). Ein Traum ist unser Leben. 1955. 1929 i 1945. Kantate: Die Jahreszeiten. X 1901—). Halle 1924. prema kojoj muzika nije konkretni afekt. a živi su i ostaci prastarog primitivizma. Bachs Themenbildung unter dem Einfluss der Affektenlehre. Burnes. strast.iKU): 3 gudačka kvinteta: klavirski trio. upotrebljavaju stile recitativo (za pripovjedanje događaja). Mjestimice iskorištavao narodne napjeve (npr. W. 3 — Hoeocejibe. Wcimar 1817. — B. MocKBa 1960. Instrumentalni sastavi nastupaju obično u skupinama od 2 do 3 instrumenta. Jahrhunderts. Nauku o afektima definitivno je uzdrmala teza A. Osterhymnus. na kojima se pjeva i pleše. Leipzig 1843. affrettare ubrzati. Njihove pjesme. kompozicije za duhače. 1851—53 koncertni majstor Talijanske opere u Petrogradu. AFANASJEV. Vossius (afektivne osobine antiknih metara). stile espressivo (za umjerene afekte) ili stile rappresentativo (za snažne afekte). Longivorth Dones. Miinster 1929. a zabacuje one koje izazivaju negativne afekte (lidijska). U okviru nauke o etosu pitagorejci ističu. u afričkoj muzici postoje pojave paralelne s nekim drugim muzičkim kulturama (višeglasje. 1944. Kabul.iam Een. — H. u čast bogovima. AFRIČKA MUZIKA. 1824). Nesumnjivo je da su tragove ostavile velike kulture koje su se u toku historije razvile na afričkom tlu (Egipat. Wessel. Schafke. da određena melo dijska gibanja izazivaju kod slušalaca određene duševne pokrete. Ph. Sjeverna Afrika mora se promatrati sasvim odvojeno. PJB. 1602). 3. br. A.

Africa. Schneiđer. -+ calypso i dr. u nevjerojatnom anahroni2 svi stupnjevi razvoja instrumenata. jer kod svake svečane zgode muzicira čitava zajednica. RM. S obzirom na velik broj takvih primjera može se zaključiti da se intervali mijenjaju radi njihova različitog timbra. a i takvih koji šute j nama. Razlike u dinam: gradaciji mnogo su veće nego u evropskoj muzici. . ni s a skim modusima. Afrički je ritam svakako autonomniji od evropskih ritmova. Po ritmičko-metričkim značajkama razlikuju se dva afroameričke muzike. The New Oxford Historv of Music. — P. — C. Geschichte der Mehrstimmij Berlin 1934. are. zi (također vrlo tipičan afrički instrument). Stvaraju se najraznolikije kombinacije. 1959. ali su oni rijetko i jedini izvođači. Jones. ostinati u pri i si. karakterističan za muzički fol Latinske Amerike. franc. primitivnim i razvijenim. Za a -američku muziku karakteristični su manji vokalni oblici koj izvode često uz pratnju udaraljki (-> zvork song. S obzi na proširenost po čitavom kontinentu i upotrebu u svim vrst kulta i rituala. 1955. R. harfe. pjesme i plesovi izvode se na način kao nekad i vezani su uz iste svečanosti i obrede. Putnici i mornari koji su u prošlim stoljećima istraživali afrički kontinent jednoglasno ističu veliku ulogu što je muzika i ples igraju u životu stanovništva. instrumentalni preludij i interludij. Merriam. ^ gart 1933. Hickmann. Varky. Bulleti lTnstitut Francais d'Afrique Noire. Jones. iako je on u stvari isto tako konstruiran i podvrgnut zakonu periodič nosti kao i drugdje. African Rhy Africa. Ima instrumenata koji proizvode gotovo podnošljivo jake zvukove. VI. U višeglasnom muziciranju paralelni pokreti glasova u jednom određenom intervalu povremeno se prekidaju prijelazom na drugi interval: tako se npr.12 AFRIČKA MUZIKA — AFRO-AMERIČKA MUZIKA redo s instrumentima razvijenijih kultura. Africa. ostavljaju ponekad utisak da ritam ima melodijsko svojstvo. dr i zemljani bubnjevi i bubnjevi presvučeni kožom. African Native Music. Konstatacija mora da je zaista bila frapantna. ali čini se da se nigdje kao u Africi nisu za te prigode stvorile tako složene i raz nolike vrste grupnog muziciranja.). Rouget. Histoire de la Musique. — G. Cambridge (SAD) 1957. drugi se pohranjuju na skrovitom mjestu. Tačno jest da nigdje na svijetu nema toliko vrsta bubnjeva. Galame. 1928. — M. izgrađen je na poliritr . Ritmika je nesumnjivo vrlo naglašen element u afričkoj muzici. Pariš — H. Journal of the I national Folk Music Council. I. razni instrumenti iz flauta (uzdužna i poprečna flauta. koje Afričanin postiže na ritmičkim instrumentima. Kirby. A. I. drvene klepetaljke. Pattern. La Musique des origines a nos jours. Schaeffnei Decouverte de la musique noire. I danas se upotrebljavaju isti instrumenti. H. Merriam) Africa. vokalna i instrumentalna. oblik ronda. — M. -> ritual. Mnogo se govori o slobodnom ritmu u afričkoj muzici. 1966. Čini se da na traženju i iznalaženju raznolikog timbra počiva sva crnačka muzika. temelji se na vertikalnoj polimetriji. — A. Africa. biti i tema. Problems of Pitch. Characteristics of African Music. L'Homme. Ist die vokale Mehrstimmigkcit eine Schopfung der Altra. 1 del. 195 Isti. Rouget. Takvi instrumenti posto. 1961. Pariš 1936.— A. Panova fr klarineta. 1952. and Harmonv in the Ocarina A of the Wenda. Les colloques de \ mont. -> blues. P tive Music. 1951. The Musical Instruments of the Native Rac South Africa. ali se improvizirani ritmovi uvijek odvijaju na podlozi jednog osnovnog ritma koji se izvodi na drugim instrumentima. Međutim. La Mi Enciclopedia Storica. La > que d'Afrique Noire. Afrikanische Musik. jer se ponavlja u putopisima kroz više od 300 godina. odnosno ritmička polifonija zvuči evropskom uhu isprva kao ritmička anarhija. -* break. I. — W. opći naziv za muzički fol crnačkog stanovništva Sjeverne i Južne Amerike. — G. pjesma pratnje. ipak sadržavaju bitnu istinu koju potvrđuju današnja proučavanja. Blacking. Schaeffner. — A. Hornb Ethnology of African Sound Instruments. koja se varira čistim ritmičkim sredstvima. The Music of Central Africa. Bogatstvo instrumentarija gotovo je neiscrpno. svakovrsne čegrtaljke. od najprimitivnijih do najrE jenijih. pa se nameće asocijacija s današnjom evropskom muzikom. 1960. — G. Studies in African M 1959. Hornbostel. nal of the African Music Societv. Idic su instrumenti: ksilofon (tipičan instrument afričkih Crnac mnoge njegove varijante (bundeve na njemu služe za rezonal katkad je tako velik da na njemu svira nekoliko osoba). Pariš M. Wiesc't Die afrikanischen Trommeln und ihre ausserafrikanischen Beziehungen. AML. zummarah i dr. SchaeJ La Musique Noire d'Afrique. U Africi se nailazi na muzičke forme koje su nalik na folkl forme drugih kontinenata: recitativ. — A. u neku ruku. London 1936 (II dodatak A. — A. Les colloques de Wegimont. Afrička poliritmija. -> hot) i intoniranje ( -> bending. neke vrste bubnjeva oglašuju samo u slučaju sr drugi se upotrebljavaju samo u vezi s plemenskim poglavii treći kao znak za uzbunu. oboa i trompeta algaita. 1959. musi razne varijante citare. Napoli 1941. 1933. skupina solista) izmjenjuje se sa zborom. a dr karakterističan za Sjevernu Ameriku. u kojoj se interval ili akord više ne opravdava svojom funkcijom nego svojim zvukom. Baicom i M. Uber die Verhreitung kanischer Chorformen. Pariš 1960. U vokalnoj. plodnosti žena. afrički Crnac svoju će ritmičku inventivnost isto tako ispoljiti u pjevanju i na instrumentu koji ne pripada grupi udaraljka. — A. — A. smirivanju duhova pokojnika ili primanju mladih ljudi u zajednicu odraslih. —■ G. Nijansiranja i gradacije. LIT. Oxford 1934. jedna vrsta sistn nazvana zvasamba. Kamerun Ima crnaca koji su muzičari po zanimanju. Hersk Continuitv and Change in African Cultures. Un chromatisme africain. B. zborni napjev. koji se razrađuje simfonijsko-dramatski. Introduction aTetude de la musique Africaine. MGG. lovu. Općenito se instrumenti sa žicama mnogo rjeđe pojav u kultskoj muzici nego udaraljke i duhački instrumenti. Ca. ima ih sviraju samo u određena godišnja doba. Schneiđer. nastao sv vrsnim stapanjem elemenata afričke i evropske muzike. prvo mjesto pripada duhačkim instrumentima. Berlin 1929. Prvi. XXI. R. tako i u nai muziciranja. — R. Kordofor instrumenti: običan luk (njem. zdravlju. -Griaule i B. Rouget. A propos de la forme les musiqucs de tradition orale. ili neka vrsta lajtmotiva. 1951. — G. Premda su ta prva zapažanja dosta naivna. 1 Music in Primitive Culture. on može biti i samostalan. — A. 1 njevima i zvonima. Origine des in ments de musique. O izl instrumenata odlučuju često njihovo magično značenje ili prig Tako se npr. Gotovo kod svih afričkih naroda održali su se do danas veoma primitivni instrumenti. Some Notes on a Theorv of African Rhvthm. ili se od usporednih terca prelazi na sekundu i si. nosna flauta. zvona od željeza. — J. Barblan. 1937. — H. neke je bubnjeve svakome dopuš vidjeti. Les Kissi. P. Musikbogen. — B. Mu e strumenti musicali in Africa Orientale Italiana. une societe noire. koja se sastoji od dr ploče ili sanduka. kao što su kolektivna improvizacija. Postoje i čitavi orkestri sastavljeni od samih bubnjeva. -> balada. M. Melodije se grade na pentatonskim nizov. Schae Situation des musiciens dans trois societes africaines. S Geist und Werden der Musikinstrumente. ali zapadnjaci prečesto crnački ritam povezuju prvenstveno s bučnim udaraljkama. I. — E. svakako dopušta mnogo slobode ritmičkoj improvizaciji. African music. koji se trzaju. Schaeffner. Zeitschrift fiir Ethnologie. kako u ritmičkom i melodičkom pogledu. često se susreću i kromatska mjesta. Pjevanje se obično odvija na način responzorija. A SVIRAČ ROGA OD SLONOVE KOSTI. gramna muzika. Ritam može. ili na sedmotonskim slijedovima koji su za 'evropsko uho p nepravilni i ne poklapaju se ni s evropskim ljestvicama. et ses instruments de musique. Le monde noir. 1956. M. Takvo kolektivno sudjelovanje u ritualu postoji i u drugim muzičkim kulturama. Schneiđer. J. lutnje i lire. — A. solist (odn. 1954. London 1957. m. bez sudjelovanja melodije ili harmonije. — D. — M. slijed paralelnih kvarta prekida intervalom terce. Tu je moguć bezbroj kombinacija u kojima se očituje ne samo ritmička invencija nego i druga upadljiva crta u crnačkom muziciranju — neobično istančan smisao za timbar. ni s javanskim pelogom. Schneiđer. 1959. Blacking.e uspo- AFRO-AMERIČKA MUZIKA. P. M. -* c tone). te (manje prošii instrumenti koji se sviraju gudalom. Presence africaine. a i ta koji imaju irealno nježan zvuk i jedva se čuju. ni instrumenata koji proizvode šumove. Timbales et longues trompettes. radilo se o žetvi. 1951. African Negro Music. često veoma fine grac Između jednih i drugih postoje. U skup sviranju izbor instrumenata ne vrši se po kriteriju karaktei boje zvuka. 1961.: E. J. U njima su dominantna afr obilježja. ali pažljivija analiza razotkriva upravo metronomsku tačnost i svakog zasebnog ritma i njihove cjeline. Aerofon instrumenti: olifanti od slonove kosti. što izaziva osjećaj strave. ( -*■ riff. i to isl čivo kultskoj muzici. Schaeffner. s nizom pričvršćenih metalnih ili drvenih zičaka.

) trajat će u tome slučaju nešto duže. DRAMSKA. Bruckner) te od 1875 kod F. I knj.) i b. od 1846 živio je u Marseilleu gdje je kom ponirao balete i crkvenu muziku. se najčešće razvija paralelno s dinamikom: neznatno ubrzavanje tempa povezano je s postepenim pojačavanjem. Madrigaletti (3-gl. Ko. Pisao je opere za kazališta u Palermu i Napulju. Agende. dona nobis pacem.). nego i zbornici raznih crkvenopravnih odredaba. La mušica ecclesiastica. 1606. G. u rano kršćansko doba svi čini bogoslužja. 1640. uključujući i njihove pjevane dijelove (npr. . 1936. Agostino. talijanski pijanist (Forli. sa E. V knj. 1620. za zbor (6—8 gl. Zingarelli. — A.) i b. uzbuđeno. 1608) i III knj. Agenda mortuorum. 1607. 1600). Kod katolika je sadržaj nekadašnjih agenda sačuvan u Ritualu (Obredniku). 1615). au tentični oblici -s. Les Deux avares. primjenjuju se kod interpretacije da bi se postigla veća izražajnost i reljefnost. A. — KOMORNA: gudački kvartet: AGOGIČKI AKCENT ->■ Akcent AGOGIKA (grč. X 1720 — 19. Volkmanna na novoosnovanoj Muzičkoj akademiji u Budimpešti. Musicum encomium Divini nominis za zbor (1—3 gl. vođenje. Sacrae cantiones (1 gl. Opere: Marina. Studirao na Konzervatorijima u Budimpešti (I. c. a diminuendo s ubrzavanjem tempa). Schneider. agogički zastoj. Baleti. Soirees hongroises. odvođenje). Sč. Suvremertim notnim pismom moglo bi se to označiti ovako: LIT. 1941. madona s vrčem).: B. švedski folklorist (Hornborga. AGENDE (lat. 1615) i Psalmorum ac Magnificat. Sacrarum canlionum.. Agghazy Karoly. U daljem razvoju jazza sve su više zamjetljivi utjecaji evropske muzike. Sacrae laudes (4 gl.AFRO-AMERIČKA MUZIKA — AGOSTI A. sakupljao švedske narodne pjesme... AGNESI PINOTTINI.jazza u kojima još prevladavaju afrički elementi. DJELA. Vjerojatno učenik L. medu prvima prikazuje instrumentalnu i orkestralnu izvodilačku praksu svog vremena.Proske (Mušica divina). — W. AGIR ZEJBEK. talijanski kompozitor i muzički teoretičar (Siena. talijanski kompozitor (Palermo. tj. pastor u Enkopingu. Često se primjenjuje tzv. Timisoara 1918. I. 1625. 1611 (II izd..) i b. U grčkoj ritmici nastaje onda. a u komponiranim misama završni stavak. 2 sonate za čembalo.. 9.. Agostino Agazzari e l'Orchestrazione del Seicento. Studirao muziku u Palermu i Napulju (N. bile ne samo zbirke propisa i uputa za vršenje liturgijskih obreda. Arvid August. 1951. izvodi se uz pratnju narodnih gudačkih instrumenata. Komponirao je u stilu madžarske nacionalne romantičke škole sa primjesama francuskih utjecaja.. MGG. u eri -> be-bopa pod nazivom Afro-Cuban jazz. pjesma Rakoczi. agenda ono. — Pri iskorišćivanju agogičkih mogućnosti osobit je problem kako se interpret odnosi prema volji kompo zitora. obrednom igrom Tractus stelle i drugim napjevima). AGON (grč. Latinske Amerike usko je povezana s plesovima koji su u komercijaliziranom obliku osvojili cijeli svijet. AGNELLI (Agnello). —■ 4 gl. IV 1640). Bila je vrsna čembalistica. skupni naziv za različite modifikacije tempa. 1611 (III izd. Potkraj života dirigent zbora katedrale u Sieni. 4 sv. 1603 (III izd.— Isti. u Zagrebačkoj metropolitanskoj knjižnici čuva se Agenda pontificalis. Sertum roseum ex plantis Hiericho za zbor (1 gl.. X. miserere nobis. B. Klaes. Njena sestra Maria Gaetana A. avd>yr. Hubayem). Praetorius (prevedeno na njemački) . 1753. Moteti i duhovni koncerti za zbor i b. Salvatore.). — VOKALNA: kantate L'Apotheose de Napoleon I er.).). madžarski pijanist i kompozitor (Budimpešta. — L. Agnus Dei . (5-gl. X 1918). Madrigali: I knj. A. Moments caracteristiaues. i 8—gl. Arwidsson... A. 1766. Karoly. V 1785 — Enkoping. Leipzig 1884. 1951.oq).). osobito rafinirana harmonija i instrumentacija. m. Erpf. DJELA. koncertni duo (sa J. U novije vrijeme često se agogički postupci ispisuju konkretno u notnim vrijednostima (promjene takta unutar kontinuiranoga gibanja. Sacrarum cantionum.. — KLAVIRSKA: Etude de concert. Fantaisie Tziganesoue (sa J. — 8 gl. 2 knj. usporavanje sa slabljenjem jačine tona (naročito na završecima kod kadence sa zaostajalicama). i 4-gl. Studi- . 25.). Lasning for svenska folket. XII 1578 — 10. u zamahu gradacije tempo se potencirano zadržava.). AGGHAZY. u Bolletino Bibliografico Musicale. Andanle is Scherzo. Miserere. K. 1897 i Ravennai ndsz (Ravenska svadba). 1607 (IV izd.) i b.) i b. 1814—17 (novo izd. Bio je suosnivač (1882) i urednik tjednika Harmonia i suradnik časopisa Zenevildg. motivu ili skupini. LIT. 1618).: H. c. u istom vremenskom rasponu umjesto četvorodijelnosti javlja trodijelnost. miserere nobis. — A. ■«.). što pojačava napetost. Abendstimmung. 'Ayiy. Kinkeldev (Orgel und Klavier in der Musik des 16 Jahrhunderts) 1910. LaSentinella notturna. Hubava. DJELA.). Javlja se u oznaci tempa. qui tollis peccata mundi. K. Sacrarum cantionum.: M. — Djelo Del sonare sopra il bassu. — Ch. G. koja se rijetko kada označuje u notama. a korsćs Madonna (Marita.-a. Geijerom). 1881—83 profesor klavira na Konzervatoriju u Budimpešti. uz allegro (allegro agitato). odvođenje). A.. Zenei Szemle. A. X 1855 — 8. dok se svi izuzetni slučajevi redovito ispisuju (npr. simf. najznačajnija su mu klavirska djela. koje je suvremena muzika sa svojom oštrom motoričnom ritmikom svela na minimum. kojim je sv. 1878. Mušica d'oggi. bila je poznati matematičar. 1603 (III izd. — 8 gl. I 1795). ORKESTRALNA: simfonija. Stille soavi di celeste aurora za zbor (3—5 gl. DJELA: pastorala Eumelio. Sacrae cantiones (2 gl. (2 gl. 1935. Szekelv) i u Beču (A. Fejlerer. 1614 (IV izd. AGNUS DEI (lat. III. : M. zatim na Sternovu i Kullakovu konzervatoriju u Berlinu. Agnus Dei . grčki izraz za manje promjene u tempu. 1602 (III izd.: I knj. La mušica in Siena. a u srednjem vijeku misa i oficij. gl. Dialogici concentus. 1616). npr. Za označivanje bassa continua on predlaže upotrebu brojeva. — Misa za zbor (4 — 8 gl. Munkdcsi nota. 1881.: pojedine motete obj. 1615. AGAZZARI.. Drakeom). Psalmi za zbor i b. Samuehson. Za violinu i klavir: Puszta-Kldnge. 6. 1916).. na osmim Pitijskim igrama. Hosi dlagya. NOVA IZD. kada je crescendo povezan s usporavanjem. M.). Sastoji se od tri zaziva: Agnus Dei. 1609 (III izd.: šest psalama (3 gl. Agghazy Karolv. 1849.: Z. Magyar rondo. Liszta i R. turski narodni ples iz Anatolije. Toldy. Na koncertima je često izvodila vlastite kompozicije. Agostino Agazzari. I. Mahrenholz. Justh. Adrio. c. Fantasiestucke. c.. Za dva klavira: Poemes hongrois (2 sv. 17. Guido.. 1613) i VI knj. i8l4'—15. Muzička struktura je obično AAA ili ABA. — TEORETSKA: Del sonare sopra U basso con tutti li stromenti.). 2.. Schneider (odlomci). a ritam 9/4. M. 1881. (6-gl. 1600 (IV izd. (5 gl.). LIT. Ivan Krstitelj nazvao Isusa Krista. Agogik. (8-gl. 1848. c. 1918. — VOKALNA. I Dm gemelli. AGOSTI. 1951. — VOKALNA: pet kvarteta za muške glasove. Leipzig 1894. Hoijer. LIT. Zbirke švedskih narodnih napjeva: Traditiomr af Svenska Folksdansar (sa O. klavirski kvintet. AGOGE (grč. 1856 i Cantata di Santa Rosalia] 2 mise.) i Suite hongroise.— DRAMSKA. Musikalische Dynamik und Agogik. Insubria consolata. (novo izd. Natjecalo se najprije u -*• kitarodiji i ->■ aulodiji. — U toku muzičke historije agogička su se sredstva različito primjenjivala. 1839. Litaniae beatissimae Virginis za zbor (4—6 gl. 1613 (III izd. Chronos protos (xpovo<. LIT. 1619. 1906. VIII 1901 —). AFZELIUS. 1937. maestro di cappella u zavodima Collegium germanicum i u Seminario Romano u Rimu. Donizetti). 1840. talijanski kompozitor (Milano. 1613). s neumatski obrađenim antifonama.. Maria Teresa d'. I. <xyu>y£ vođenje. kad se npr. Tempo je umjeren.. igra). MR 165.: A. bitan dio svečanosti starih Grka. 1842. — 3 gl.: H. c. pravu mjeru nalaze samo veoma muzikalni interpreti. U okviru muzičkog folklora sjeveroameričkih crnaca nastali su prvi. Stockholm 1834—42. n. 1951. od 1853 dalje. Bernoulli. Afsked af Svenska Folksharpan (sa E. J)đ J trohei daktil jamb AGELAJ iz Tegeje (grč. »ispisani« ritardandi). 1606 (III izd. 30. Die Anfange des geistlichen Konzerts.. faksimil obj. Započeo je učiti klavir u Mantovi i već 1908 koncertirao. 1620. Vi. Član sienske akademije Degli Intronati. Agenda B. Die Anfange des Bc und seiner Bezifferung. Stablein. — Airs divers pour le chant et la harpe. 1919. IX 1871).. IV knj. 1614). drfcov borba. 1771 i // re pastore. 4 Tantum ergo. Koncertirao po Evropi kao solist i stalni pratilac violiniste J. rano je započela umjetničkim radom. 1618). Kretzschmar. U ordinariju mise posljednji dio. 1607(11 izd. Svenska fornsanger (3 knj. a ipak je usko povezano s tradicijama Palestrine. Arvid August Afzelius och de svenska folkvisorna. 1611 (III izd. Budapest 1889. natjecanje. Riemann. iz XI st. da Viadane. Magvar Salon. Siena 1928. Nitocri. veoma je važna njihova uloga u muzici romantike.). Die musikalische Agende. R. I Due pedanti.. Ahlstromom. ovo je prirodna a. MGG. 1880). Kod protestanata su a.) i b. 3 serije.). // Fantasma. Landlerstimmungen. 3 litanije. MGG. II knj. Agazzarijevo se stvaranje razvilo unutar specifične rimske škole monodijskog i koncertantnog stila. Jaganjče božji). 1931.-4 gl. 1638. MGG. — 4 gl. Leonore des Medicis. M. Hartwick gyori piispok Agenda pontificalisa. — 2 gl. — H. Luciani. — 8 gl. Adrio. Kleine Rhapsodien . 1880. G. a od 1889 ponovno na Konzervatoriju u Budimpešti. simboličko ime.). produljeno ili skraćeno trajanje jednog tona ili više tonova ili akorda u nekoj frazi.) i b. Pantomima A muveszet diadala (Trijumf umjetnosti). c. i 5—gl. 13 1892. 1765. na kojima su bila po prvi put uvedena muzička natjecanja. c. Stabat Mater. God. I. solo-pjesme. 1817 — Marseille. 1627). Hubavem). Do svoje vrsne sinteze latinsko-američke polimetrije i sjeverno-američke poliritmije došlo je u jazzu krajem četrdesetih godina XX st. 1616). priredio E. I. — Opere : Ciro in Armenia. Svenska folkvisor (3 knj. Gydszhangok. Virginis. — K. 0. 1596 (II izd. (5-gl. 1837. Psalmi ac Magni/icat (5-gl. Die Anfange des Basso continuo. Leipzig 1918. 1874). K. c. obj. pobjednik u sviranju na kitari bez pjevanja. 1633). On je jedna od vodećih ličnosti novog smjera (stile murvo). Kniezvald. DJELA: dva koncerta za čembalo i gudače. A. Trois pieces intimes. II knj. 1905. La Jacauerie. Opere. Ke. osobito na Pitijskim igrama u Delfima.554.oi. 1639. Bergstrom i L. a kasnije iu -> kitaristici i -> auletici. Eucharisticum melos za zbor (1—5 gl. U doba kasne romantike dopuštale su se pretjerane agogijske slobode. Syntagma musicum. 1855. U svom teoretskom djelu Del sonare sopra U basso. (5. 7TpoVro. III knj. Magyar haigulatok..). i obrnuto. Sofonisba. A. LIT. AGITATO (tal. II. 1860 i dr. 1615). Rođena u vrlo uglednoj obitelji. 1606 (X izd. što treba činiti). Agnus Dei.

Brodin.). 1925). talijanske i nizozemske tekstove. Studirao 1738—41 na Univerzitetu u 1 žigu i istodobno učio kod J. 2 klavirska trija. J.'. naziv za brojne ukrase. napose njemačka obrada Tos traktata o pjevanju. 1748. W. Da bi propagirao i muziku. 17: Šest sonata za čembalo. Alexander Agricola. A. V. Alexander Ag Seine Missa In minen zin.). Le lagrime del peccatore (6-gl. Paolo.* JI 1 . DJELA. I. NOVA IZD. 12. pijanist i dirigent (Fano. Bugarska. Salmi alla Madonna (l-gl. u Mušica Divina I. 1754. Komponirao je isključivo svjetovnu muziku za potrebe dvora. Trajnije.: tri moteta obj. 1. oko 1583 — Rim. koje nisu imale veće umjetničke vrijedno nisu odgovarale ni duhu ruske muzike. 1725. A. Johann Friedrich. dodatak. K. AGOSTINI. 1534 — 20. Ostgotland. sonata za violon čelo i klavir. 1932. . nešto 4-gla jedna 6-glasna na francuske. Grauna (1759) preuzeo vodstvo kraljevsk pele.). Kuba. 1586. Hewitt (Harmonice Musices Odbecaton A. O.). Je ne demande. historijsko značenje imaju 1 colini muzičko-teoretski radovi. XII 183 Ruščuk. 1761. van Maldeghem (Tresor musicale. Svensson. 2 Creda za 4 oko 25 moteta sa 3—4 glasa. — Isti." U. Calmo (4-gl. orgi čembalist i pedagog. Opere: Cleofide. — P. 1969. Izvodio je većinom svoje virtuozne obi narodnih napjeva. solo-pjesme. LIT. Primi toni. pretežno 3-glasnih. — DRAM< intermezzo II filosofo convinto in amore.). A. Bruxellesu. 1900—09 predavao harmoniju na muzičkoj školi u Pesaru. Svensk Tidskrift fo sikforskning. Bacha. Odličan kontrapunktičar. 4. L The Sacred Music of Alexander Agricola (disertacija).: sonata za čembalo obj. Scenska muzika za Voltaireovu Semiramis.). a književnost i kompoziciju (G. i IO-gl. MQ. Johan Joachim. In minen Zin. Koncertira u svim zemljama Evrope. Canones et Echo (6-gl. INSTRUMENTALNA: uvertira. talijanski kompozitor (Ferrara. Miiller. 1572 i III (6-gl. Mugellini. Benvenuti) na Univerzitetu. Alexander (često nazivan Alexander). A. isprva pseudonimom Flavio Amicio Olibrio. J. Rossini. NOVA IZD. Uppsala nya tidningen.-Lani delusa. XII 1774). Wolf-Ferrarija na dužnosti direktora muzičke škole u Veneciji. DJELA: sedam knjiga misa (4. pa je na poticaj V. Od 1749 javlja se i kao pisac. — Kantata A. S i V. mise. I— VI. H. Svje D. AGRENJEV (Agrenev). B. 1946). Canzoni alla napolitana (5gl. Ka 11 m U. zbornika) u umjetničkoj obradbi I. CAOnUUTEHE 04 nAHMMf&HK CAyiUAMl|A HE KME AGRICOLA (Ackermann). 3 sv. znalački formuli bilješke o glasovnoj fiziologiji.'. I. // tempio d'amore. A. R. . E. 2. S. Od 1750 dvorski kompozitor u Ber poslije smrti K. komiteti za pijanistička natjecanja u Varšavi. Novaka. II (4-gl. protonotar i kapelan na dvoru Alfonsa II d'Este i zborovoda katedrale u Ferrari. Gombosi {Jacob Obrecht. VOKALNA : 93 ehansona. Grunewalda. Ludovico. 1755. odnosno galantnog stila. u suvremenim zbirkama i u rukopisu. nit. 3. X 1629). E.!'*' ftim < m u ttt U'i ■ i . — Dvije sonate za violinu i čembalo. Dimitrij Aleksandrovič (pse nim Slavjanski). S. u solo-pjesmama se drži n Prve berlinske škole. švedski kompozitor. 1627 i VII. ruski zborovoda (Moskva. LIT. i it. 1. Krpan. kompozitor nizozemskog ili njemačkog podt (oko 1446 — Valladolid. 1911. 23. Der deutsche Musiker Alexander Agricola in weltlichen Werken (disertacija). DJELA: Mušica sopra le rime bizzarre di A. posth. diplomirao 1914). 18 V. 4 orkestralne suite.). do 3-gl. 1756. — Kantate. zborovi. pripada generaciji koja se distanc od njemačke kasnobarokne tradicije i gorljivo išla za novim alom »prirodne« muzike osjećaja. objavljen u djelu Saggio di contrappunto fugato Padre Martinija. Ruski umetnički misionar XIX veka u slovenskim krajevima. od 1500 ehapela ehantre burgundske dvorske kapele Filipa Lijepoga u Bruxe! Sa dvorom putovao u dva navrata (1501 i 1505—06) u Španjo Jedan od vodećih majstora u generaciji Josquina Des Pres. — CRKV sedam 4-gl. U operama i kantatama r vezuje se na Hassea i Grauna. Uz to 1930—40 podučava klavir na Konzervatoriju u Veneciji i Milanu. 1723—46 dvorski muzičar u Kasselu. koncert za klavir i orkestar. Uppsalastudenten som blev stadsk mastare i Niirnberg. 1582. AGOSTINI. Secundi toni. Djelovao u različitim talijanskim gradovima. dirigent u različitim rimskim crkvama (od 1626 crkve sv. 1571. VII 1908). Achille in Sciro. MGG. 2 i I. kojemu je dodao vlastite. 1938). Klaića. 1570. Ih* ( ft ti i IM ■* i. 19 Isti. 1506). D. 1897. IV 1944). 1504).: L. — S. 1890 posjetit naše krajeve.gl. sjedinjuje kasnoburgundsko nasljeđe Dufava s nizozemskim fonim načinom Ockeghema. I 172 Berlin. 10 kon čija obj. 1567. 2 stavka iz nije u E-duru obj. 1572. Viterbo. rao zatim u Bologni klavir na Konzervatoriju (B. Svensk Musiktidning. a u crkvenim kompozicijama još je djelo vezan na J.: neki moteti obj. E. Uspomene na vokalne koncerte u Hrvatskom Glazbenom Zs Zagreb 1890.14 AGOSTI — AGRICOLA AGRELL. 1630. Lii En studie over Johan Agrells liv och musikaliska stil. !. 1754. Cecilia u Rimu. li t ' t mi AGRICOLA.. Sje verne i Južne Amerike. koralne obradbe za orgulje. Najuspjelija mu je kompozicija osmeroglasni Agnus Dei u obliku kanona.^_ AGREMENTS (franc. ] pozitor i teoretičar (Dobitschen kraj Altenburga. 1748 i 1761. sonata za violinu i klavir.-gl. uvedeni u francusku muziku. osnovao je zbor s kojim je već 60-tih godina propu zapadnu Evropu i SAD. I 1 God. AGRENJEV (SLAVJANSKI). Nanina.). Beograd 1890 . otkuda su ih pre i druge evropske zemlje. R. su se bilježili stereotipnim znake ili notama manje veličine (-> Ukrasi u muzici). 3 * < t«i . 1619. Klaića HGZ priredi iste godine u Zagrebu koncert narodnih napjeva (iz Kuh. I Greci in ' 1772. God. 1951. Učenik G. Madrigali (3 knj. Agrell. Marpurga. Ann Arbor. talijanski kompozitor i orguljaš (Vallerano. violinisi janist (Loth. sa dva pamfleta upi protiv F. ukrasi). LIT. Arti musices. Član mnogih međunarodnih ustanova (Accademia Chigiana u Sieni. Enigmi musicali (7.: H. II 1701 — Niirnberg. J. od 1746 dirigt Niirnbergu. H. njemački orguljaš. PYCKE CJABJJUIHI KOHPPm JAE1MM 3A r/lATBDflfP.V 1. transkribira staru klavirsku muziku. — VOKALNA. . NOVA IZD. 4 kompozicije obj. 17. u obradbi za klavir. Bacha te 1741 u Berlinu k< Quantza i Ph. — Klavirske kompozicije. 1583. suita Das Erdbeben za klavir. misa: In die pasce. — 5. — Dva gudačka kvarteta. sonate za klavir. Valentin. 32 certa za čembalo. 1960. talijanski komopozitor. Busoni.). Novak. Berlinu i dr. Swensson. IX 1590). heur me bat. dvije mise bez naslova za 3 i 4 glasa navedenih obj. DJELA: simfonija. 3 koncerta uz obligatni čembalo. od 1944 komornu muziku na Accademia di S. La figlia del navarca. 1937. te rasprava o prednostima me! koja je u njegovo doba bila općenito prihvaćena.). A. ■ K 0. Petrucci: Missae Alexandri Agricolae. 1765—72 redovito surađivao u NicoL časopisu Allgemeine Deutsche Bibliothek. Napisao Osservazioni intorno alla tecnica pianistica.< i St . 1750. Zajca. Zlata Praha. — Osam opera (11 cavaliere del sogno. Vjerojatno učenik Ockeghems 1474 angažiran u dvorskoj kapeli vojvode Sforza u Milanu 1476 petit vicaire katedrale u Cambraiju. Njegov učenik bio je V. Bacha. Le serviteur. 10. DJELA. moteti. 8gl. — P. Naslovna strana zbirke ruskih narodnih pjesama iz repertoara D. Kinzel. Muziku učio u Italiji i T gradu gdje je najprije nastupao kao pjevač. Mezio. Tada je naslijedio E. chansonale Grundlagen und Analvse (diserl Marburg 1939. Njegov stil karakterizira đv elegancija i melodijsko prožimanje polifoničkog tkiva lini široka daha često ekstatična izraza po čemu njegovu muziku 1 ređuju sa slikarstvom M. kc u XVII st. t)B it. Slavjanski a ruska narodna pisen. 4. kasnije na Konzervatoriju.il ■ l'i HlIjH . F. — E. Đurić-Klajn.. sonata za čembalo. The »German« Works of Alexander Agricola.: K. Agrenjeva. AGOSTINI. DJELA: šest simfonija. 1938. Genfu. S. Uz to mnogostrano aktivan kao pjevač (tenor). njegovi koncerti probudili su veliko zanimanje naš muzički folklor. 1947. antifone i dr.). Komponira kraća djela za klavir. Prag 1934. U razdoblju rane kl. VIII 1875 — 22.): I (5-gl. Studij klavira i kompozicije završio u Pesaru. Petra).

— G. F.AGRICOLA — AHLE kantate: Triumphlied bei der Riickkehr Friedrichs II. 6 i 8 glasova. Julian Aguirre. Matija. Berlin 1922. Milano 1956. Fr. AGUIRRE. dopirao je do c 4. Gotha s. — 5. J.. 1863.: H. quinis. Tosijeve pjevačke škole Opinioni de' cantori antichi e moderni.. 1924. A. 2 uvertire. L. I. U. I—II. AGTHE. La mušica en Espana. 1773). LIT. Inicijativu za ovu zbirku dao mu je A. 18. više koncertnih arija.).. kao Mušica choralis deudsch. — Hymni aliauot sacri. Proučavao argentinsku pučku muziku. u nakladi Schott. — KOMORNA: dva gudačka kvarteta. AGUADO Y GARCIA. »kosmate« pjesme. Wucherpfennig J. A. talijanska pjevačica. 1896): Božičnu pjesmu i Instrumentische Gesdnge obj. La guitarra y su Historia. MGG. dijelom u faksimilu. Scholia in musicam planam Venceslai Philomatis de Nova Borno. Vodušek. Wolf (DDT. Orožena i J. 1869). četvoroglasni Magnificat M. F. u vrijeme jačanja humanističkih tendencija. Bachom). Prvi put javno pjevala 1764 u Firenci. Adlunga Mušica mechanica organoedi. Tada je postao dvorski orguljaš u Ballenstedtu. Dessau 1925. —Pet sonata za klavir. LIT. F. — VOKALNA: Geistliche Dialoge. svojim moralizatorskim tekstovima. 1722 — Berlin. izbjegavanjem vanjskog sjaja i majstorskom tehnikom. njemački kompozitor (Hettstedt. AGUILAR. Njegovo jedino štampano djelo. Jedan od najvećih španjolskih gitarista. solidno tehničko znanje i sklonost slobodnom oblikovanju. Ensaladu obj. potisnuti tzv. Bellini. Leipzig 1920. M. Njegovi priručnici. Tercetti. Das Hoftheater in Ballenstedt. J. Kastner. u izdanju Kirnbergera. Gothaisches Taschenbuch fiir die Schaubuhne auf die Jahre 1775—1800. odaju izrazit lirski talent. gostovala u Londonu. Die Auferslehung des Erlbsers. 1929. LIT. Reichard. Anglis. 1654. A. 24. Kastner. Zamba. sopran (Modena. Orgelmusik der Schola Hispanica vom XV—XVII. VI 1556). Globočnik. 1908). 28. klavirski kvartet. Njegov sin Wilhelm Johann Albrecht A. a dijelom vrsti arije nalik na pjesmu (s ritornellom. Alt-Magdeburger Musikschriften. Engelke. 1940). njemački kompozitor (Miihlhausen.. W. zarana postao orguljaš: 1585—1603 u katedrali grada Huesca (Aragonija). preludiji i fuge). njemački humanist. (3 koralne obradbe u Rhauovoj zbirci Neue deutsche geistliche Gesdnge. 1743 ili 1746 — Parma. — G. gdje je 1525 ili 1527 postao kantor protestantske latinske škole. sopran (Ferrara. XII 1625 •— 9. Geschichte des Orgelspiels und der Orgelkomposition (2 sv. (komorne sonate za 3—5 instrumenata). popraćeni vrijednim. DJELA: Pesmi po Koroikim ino Štajarskim znane. 1552. tokate. zbirka Canticum Beatissimae Virginis Deiparae Mariae octo modis seu tonu compositum. Lipold. LIT. 1757. della Corte (redakcija). himne i crkvene pjesme u rukopisu ili u zbirkama XVI st. Bacha (zajedno sa Ph. Thiiringischer Lustgarten. 1751 udala se za J. I 1753) i F. O njegovu se životu znade vrlo malo. Duhovne kantate i oratoriji: Traiterkantate. pjesme i ode objavljene u zbirkama F. — B. Erzvin und Elmire. 1742 prigodom otvaranja nove Berlinske opere nastupila u naslovnoj ulozi opere Cesare e Chopatra K. Mozart. F. duhače i gudače. Johann Rudolf.. Anleitung zur Singekunst (prijevod i dopuna P. Peter-Wagner-Festschrift. Profesor na Konzervatoriju u Buenos Airesu.. Grauna. I. Rakuša. NOVA IZD. Funck. 1782 i 1784. V 1783). Lucrezia. Lissabon 1941. Beleuchtung von der Vrage von dem Vorzuge der Melodie vor der Harmonie. Vodovnik. 1855 i The Bridal Wreath. Allemanden. 1723). Njezin glas.: H.: Mušica instrumentalis. Magdeburg 1914—15. I. Rapsodia argentina za violinu i klavir. I 1486 — Magdeburg. komponiranih u svakom od 8 starocrkvenih tonaliteta. izdavač i nakladnik slovenske svjetovne pjesmarice s melodijama. Krumpak. XII 1849). Magnificat i dr. Slovensko petje v preteklih dobah. solo-pjesme. 10. 1538. Eslava (Lird Sacro-Hispana. Tristes argentinos. Poznata pod nadimkom La Bastardina ili La Bastardella. —■ Dvije opere: Wave King. IV. 5. Unaprijedio je tehniku sviranja na gitari i time je mnogo pridonio daljnjem razvoju španjolske gitaristike. 1529 (III izd. 6. Martin Agricola. M. 23. I 1762 — Ballenstedt. 1951.: E. 3 klavirska trija.: četrnaest kompozicija obj. H. Nastupala je na opernim pozornicama Milana. AHLE. XI 1797). 1684. I viaggi e le lettere. Aires populares. — Dvije knjige pjesama. a odigrala je značajnu ulogu i u narodnom buđenju koruških Slovenaca. Bennati. 16. — F. Quaestiones vulgatiores in Musicam. M. uz ostale vokalne forme sadržava po 4 Magnificata za 4. Bdrblan i A. allegro za klavir i orkestar. Vodovnika). W. Paduanen. zarana stekao glas kao vrstan orguljaš. Nekaj o Ahacelovih »Pesmih". upotrebljavala se pri pouci jezika u celovečkoj bogosloviji. VI. D. Časopis za zgodovino in narodopisje. Melodiae scholasticae. Mušica instrumentalis deudsch (u pučkim stihovima). str. Andreaš. Pujol. obj. 21 Psalm. — 5. 1544). 1755. pisao je na latinskom. DJELA. sonata za violončelo i klavir. I. a kasnije francuska muzika. »falsas«). Marpurga (KritischHistorische Beitrage. Die mit Tranen sden. M. a 1654 orguljaš crkve Divi Blasii u Miihlhausenu. — G. septet za klavir. LIT. AHACEL. Valentin. Kasnije. Paganini). F. Berlin 1935. 1758. IX 1845). Aconcius undCydippe. quaternisque vocibus. plesovi za orkestar. 1758). 1754LIT. R. Kompozicije su mu oblikovane dijelom po uzoru na Josquinovu školu (moteti). — SPISI: Schreiben eines reisenden Liebhabers. Blume. Giacobbe. — Fr. sprijateljio se s Georgom Rhauom i oko 1519/20 nastanio u Magdeburgu. Slomšek. oko 1570 —?).— H. II. Balet Philemon und Bauds. 1825—38 živio je u Parizu cijenjen i od najvećih suvremenih muzičara (Rossini. Jarnik. Za boravka u Italiji W. De profundis iPange lingua. J. Ein Sangbuchlein aller Sontags Evangelia. Hassea i Salimbenija. IV 1784 — 20. Slomšek. muzički teoretičar i kompozitor (Schvviebus. izvanredno velikoga opsega. 1756 i Geistliche Lieder. Mizlerovu časopisu Musikalische Bibliothek. — Isti. 1951. 1908). 18. španjolski gitarist (Madrid. Studirao klavir i kompoziciju na Konzervatoriju u Madridu. oko 1785 i Der Spiegelritter. Ljubljana 1890. Slomšeka. sekstet za klavir i duhače. 24 etide i 10 studija obj. II 1904). J. senis et octonis concionandum (Saragossa 1618). Chase. Aragonija. V. — Singspieli Martin Velten. 1. AGUILERA DE HEREDIA. La Mušica de Espafia. A. 15 DJELA. Lobet den Herrn. nekrolog J. Za potrebe muzičke nastave u njemačkim protestantskim školama napisao je 3 teoretska djeL iznalazeći sam njemačke izraze za stručne pojmove. DJELA: simfonije. Martinus Agricola. Funck (1931 i 1933). L. 1533). Frotscher. Schreiben an Herrn A. 34. stvorio je na taj način njemačku muzičku terminologiju koja je dobrim dijelom još uvijek u upotrebi. a bavio se i muzičkom kritikom. II 1779 — Celovec. LIT. a u samostanu Escorial 14 kompozicija za orgulje. Old Spanish Masters. V. — KOMPOZICIJE: 54 Instrumentische Gesenge odder exercitia. Njegova djela. i"70.. Buenos Aires 1943.. Komponirao je gotovo isključivo za klavir (više od 60 opusa).: Metodo de guitarra obj. I 1868 — 13. 1780. Trube. 1763 i Les voeux de Berlin. 1541. — O. dopune traktatu J.. E. 1780. Co. II. je podupirao i orguljašku školu u Celovcu. Auferstehung und Himmelfahrt. — E. Neue Lieder. Jakob v Rožu. Dionisio. Contribucion al estudio de la mušica espafiola y portuguesa. a imala je. Ahleova crkvena muzika pripada dijelom vrsti blistavo-šarenog duhovnog koncerta. Orožen. 1933. Strašek. Berlinische Oden und Lieder.c.. 1529 (posve prer. Magdeburger Geschichtsblatter. Huella. Afirmirala se najprije u Italiji. moteti. Karl Christian. 1901. posve je svladao muzičku teoriju svojega doba. Rudimenta musices. Volkmer. God. pijanist i kompozitor španjolskog podrijetla (Clapham kraj Londona. a djelomice se oslanjaju na njemačku tradiciju. Atti della Deputazione ferrarese di storia patria. 1926. AGUJARI (Aguiari.: F. Musikalisches aus unseres Herrgotts Kanzlei. s dodacima tekstova i melodija A. Ajugari). — Isti.. Emanuel Abraham. MGG. 1951. 1786). originalnim muzičkim primjerima (ima ih više od 200) proširili su se i izazvali mnoge imitacije. 23. Mušica figuralis (s posebnim dodatkom Von den Proportionibus). Andrea u Erfurtu. Po povratku u Madrid postigao je veliki ugled kao pedagog.. Musicisti ferraresi. 1646 postaje kantor škole i crkve St. VII 1673). DJELA. 1780). Dionisio Aguado. 1757. — Tri kantate. Johann Friedrich Agricola.: K. 8. 2. SPISI: Ein kurtz Deudsche Mušica. Poznati učitelj klavira u Londonu. H. za 2—-4 glasa i b. Sebastian. Buenos Aires 1945. 1914). Wolfenbiittel 1933. književnik (Gorenče. španjolski orguljaš i kompozitor (Huesca. 1768. Št. 1833 i 1838 (III izd. kasnije dugo godina pertionarius et organis praeceptor katedrale u Saragosi. S.: J. I. H. Agricolu i do njegove smrti (1774) bila angažirana u Berlinu. Urek. 1557. Kidrič. U mladim danima stupio u doticaj s Wittenberškim luteranskim krugom. 27. 1852. NOVA IZD. 1795. Jahrhundert.. XX. INSTRUMENTALNA: Dreifaches Zehn allerhand Sinfonien.: B. 1951. 1561 (štampano posthumno skupa sa traktatima Mušica choralis i Mušica figuralis pod naslovom Duo libri musices). 1545). pisana pretežno u homofonom slogu. argentinski kompozitor i pijanist (Buenos Aires. 3 koralne obradbe obj. je komponirao niz kraćih djela za gitaru i objavio priručnik Coleccion de estudios para la guitarra (1820) i školu za gitaru Metodo de guitarra (1825) koja je zadržala svoju vrijednost do danas. F. Engelke. talijanska pjevačica. Pedrell (Antologia de organistas Espanoles. J. Kullak). Učila kod Porpore. Benedetta Emilia (rođena Molteni). ORKESTRALNA: tri simfonije. 49—51. Villalba (Antologia de organistas cldsicos espanoles. (1790—1873) bi° je pijanist i nastavnik muzike u raznim njemačkim gradovima (njegov je učenik bio i Th. LIT.. Hašnik i Sevšek). A. Ch. 1771 (u časopisu Magazin der Musik. 1757. Osobito su važna orguljska djela koja se odlikuju dubinom sadržaja. Worsching. Bonnet (Historical Organ-Recitals. Iako samouk. Osobito su bile popularne napitnice u narodnom duhu. Birnstiela (_Oden mit Melodien. 1532. Musikgeschichte Magdeburgs. 1756 —59. Martin (pravo ime Martin Šore). obj. 1539. MGG. instrumentalnim uvodom). in Italia. — Isti. sonata za klavir četvororučno. Već sa 14 godina bio direktor kazališne družine u Revalu koju je vodio do 1782. Buenos Aires 1930. MGG. Sebastian Aguilera de Heredia. Zbirka sadržava pjesme predstavnika dviju generacija Korošaca i Štajeraca (M. Kundlich gross. Na njegovo stvaranje utjecala je u početku španjolska. 1543.: N. 10 kompozicija obj. Agricola (rukopisna disertacija). mazurke i dr. I. ex variis musicorutn scriptis pro Magdeburgenis scholae tyronibus collecta (s dodatkom Libellas de octo tonorum regularium compositione). AGRICOLA. ■— Priredio za klavir zbirku narodnih pjesama Aires nadonales argentinos (4 sv). . 64 kompozicije za orgulje (koralne obradbe. Magdeburg 1932. a. God. 1749. 24. u L. VIII 1924). gajicom. Eitner (PGM. 1749.. U centralnoj biblioteci Barcelone sačuvani su u rukopisu četvoroglasni psalmi. Barcelona 1934. DJELA: sonata za violinu i klavir. —■ Klavirske kompozicije: Aires criollos. Das Milchmadchen. \ T OVA IZD. tu su virtuoznom tehnikom obrađene melodije gregorijanskog korala (vješta upotreba disonance. Istakla se i kao oratorijska pjevačica.. Mozart se oduševio njenim pjevanjem. 1778. Gato. —■ Zborovi. Aires nadonales. Julian. Lsbensbeschreibung des Kapellmeisters Graun (predgovor zbirci Graunovih Duetti. VIII 1824 — London. Studirao teologiju u Erfurtu. Balletten. Firence i drugih talijanskih gradova..

Učenik svojeg oca. Fasciculus sacrarum harmoniarum gl. medu ostalim svirao i u kvartetu J. . — SPISI: Unstrutinne oder musikalische Gartenlust. violončelista Esprita. DRAMSKA: opere La burla fortunata (I due prigiomri). Unstrutische Thalia (20 4-gl. God. Kroyer. za 15.. 14. und Jubelgeschrei. 1901). XVI i XXVIII). I knj. una cum basso generali seu partitura adorganum (2—'5 gli va). Po nalogu bavarskog lja Ludvviga sakupljao u Italiji (1833) djela starih majstora.: četrnaest stavaka obj. Johann Kaspar Aiblinger. Tricinia Mariana (3—4 glasova). Učio kod O. Gregor. Njegove crkvene kompozi odlikuju se zrelim simfonijskim stilom i odličnim vokalnim s kom te se neke od njih izvode i danas. 2. Stockholm 1886. njemački kompozitor (^ serburg na Innu. 14 duhovnih moteta za 5—8 i 10 glasova i b. Aus Aiblingers italienischem Briefwechsel. Učio kod J. poznata Lieđerbuch des Arnt von Aich. Sommer-.: Th. Kroyer (DTB. II 1628). njemački štampar (? — Koln. W. V. Lacrymae D. — E. Urania (4-gl. za4 glasa i b.). a nakon 1859 na turnejama po Njemačkoj i Nizozemskoj. 1690 i 1704. DJELA: sedam sonata za violinu i klavir. — ?. A. VI 1651 — 2. Ameln. ibid. AHLSTROM. U. 1832.X). 1597. prva polov: XIII st. Mildnera na Konzervatoriju u Pragu. V 1867). DJELA. S. Jode (Chorbuch.. — Opere: Alfred Veliki.: E. 1607. Afzelius. i< U tim se djelima nalaze i neke Aichingerove instrumentalne kompozicije. Die Kunst der Fuge. —■ B. njemački kompozitor i orguljaš (. I. 1650. Johann Georg Ahle. cum basso continuo seu generali (4—5 glaso 1615. AIMERIC DE PEGUILHAN (Peguillam). NOVA IZD. 20 stavaka i nekoliko moteta obj Proske. 1911. je objavio rana djela R. s historijsko-teoretskim razlaganjem). Mušica sacra. 9). Der Gesellschaftstanz zur Zeit Bachs i dr. scenska muzika. 1951.. . Arnt von Aich. Od 1777 do kraja života crkveni orguljaš u Stockholmu. sve sačuvane napjeve obj. Studi Medievali. Josef. . Fr. 1606 (II izd. AIMO -> Haym.: A. V 1857).und Wintergesprdch. — Objavio zbirke Valda svenska folksanger. 4. A. 1909. dirigira ^ .). — VOKALNA: Unstrutische Clio oder musikalische Maienlust. MGG. djela svoga oca Anleitung zur Singekunst. DJELA: klavirski koncert.c. Mit neuen E tragen zur Mg. 1779 naslijedio Odberga. Učeni Schletta i kasnije S. INSTRUMENTALNA : Instrumentalische Fruhlingsmusik (2 knj. — Compendium pro Tenellis. švedski orguljaš i kompozitor (Vardinge.. Girlanda di Canzonette spirituali (3-gl. Pamphile-Lćopold-Fransois.c. 3 Variationen-Werke Bachs. F. — J. I. Putovao u navrata u Rim na usavršavanje. 1678—79.: J. Neuer geistlicher Arien. Bonnanom). instrumente i b. Singekunst). 1845). (4 knj. Virginalia: Laudesaeternae Virginis Mariae(5-g\. 24 i više glasova i b. — Opera Frigga. . c. Božični koncert obj. 1789—1835 i Skaldestycken satte i Musik (švedske pjesme). Sundstrom.). od 1862 živio je stalno u Berlinu (1868 koncertni majstor. VI 1835 —Berlin. Bacha. 14. Svensk Tidskrift for Musikforskning. Bianca i / Titani. francuski t badur (Toulouse. 21. 1657—58. 1952. M. Heinrich Karl Hermann de. VIII 1756 — Stockholm.. austrijski violinist (Beč. Liturgica sive S Officia ad omnes dies Festos Magnae Dei Alatris (4-gl. Johann Rudolf Ahle. 1671.: sve sačuvane tekstove (s prijevodom na engleski) obj.. Rose'n. 1783—84. Johan Rudolf Ahle. osnovana 1824 u Miinchenu..). IX 1779 — Pai 4. Witt. Wiberg.). 1603. instrumente i b.: R. AIBLINGER. Sesini.. — Kompozicije za klavir. S. Gudeioill. 1603 . Gennrich. 1909. Od 1584 u službi Jakoba Fugg kao orguljaš i dirigent dvorskog orkestra. 1855—69). Niccolo Francesco AIMON. 6. Stockholm 1877. (4 knj. Minnesbilder. Divinae laudes (3-gl. (duhovni koncerti) za 2 glasa i b. neposredan prethodnik J. — Sonate. Miserere(S—12 glasova).. pjesme i ulomci iz opera aranžirani za klavir). Musikalisches Fruhlings-. 2 stavka obj.c. preuzeo AIDA-TRUBLJA (franc. 1 i II knj. AHNA. . g2. kao orguljaš crkve Divi Blasii u Miilhausenu. za 4-gl. AIBL. 1935. — B.c. 19 LIT. Neue geistliche. God. Schulprogramm. Jedan od prvih studenata Muzičke akademije u Stockholmu (F..). Fialom. C. Afzeliusom. 2 sv. Striden om Olof Ahlstroms musiktrvckeriprivilegium. Wai Zum 50. 1821. Jacob Niclas. God. Herbst. C 1837 napustio operu i do 1864 vodio crkveni zbor Svih sveti Miinchenu. MGG. Cantiones Ecclesiasticae. G. Istaknuta interpretkinja djela J.. v. Norlind. Chronik eines baverischen Biirgerhauses 1240—19 1. . 1951. 1951. koje je 1937 organizirala sa svojim mužem E. Thiiringen. Virginis et Joannis. mit besonderer Beriicksuchtigung der Ornamentik. A. Učenik i nasljednik svog oca J. Wolf (DDT. Adrio. litanije. nuova serie XI XV. G. SBIMG. 1668. Ein vei sener Komponist.c. 1949. Johann Kaspar. Mavsedera u Beču i M. Baleti La spada di Kennet. Chr. d2. i nastavio njegov rad na izdavanju kompozicija i muzičkih publikacija švedskih i stranih autora. di L. II 1779 — Miinchen. Ingolstadts und Augsburgs. XI 1892). — Pjesme. prigodne pjesme).. Ritter (Zur Geschichte des Orgelspiels. cum basso generali et conl (3—4 glasova). prvi put u Njemačkoj. 1604. 1695—1701 (vrsta škole za kompoziciju u 4 dijela). Sacrae cantiones: I knj. Eiti Schattenriss von Bach. 1603 (II izd. X. i instrumentalnu pratnju. La mušica a Catalunya fins al segle XIII. — Oko 200 solo-pjesama. 1663 i 1665. njemački muzički pisac i kompozitor (Mtihlhausen. 1951. 1564 — Augsburg.. Das Musikvjerk. oštra i blistava zvu koju je 1870 dao konstruirati G.. 1605.. R. Angles. Triplex Liturgiarum Fasciculus.)... Zwey Klaglieder vom Todund letzten Gericht (41613. Schmid. 19 Fr. Isaac. 1676—78. 1617 i II knj. 1. Od njegova bogatog stvaralaši sačuvane sa 54 pjesme i 6 napjeva. von Winterfeld (_Der evangelische Kirchengesang . druga polovina XII st. u Miinchenu i G. 1948. 1607. 1839.c. C. Isolde. sonatine i dr. II 1866). 1619. upoi bljava generalbas po uzoru na talijanske duhovne koncerte. austrijska umjetnica na čembalu (Beč.. Eine bio-bibliographische Skizze.. zbor i b. LIT. DJELA. Nakon što su nakladom upravljali nakladnici Falter & Sohn (1888) i Alfred Lauterer (1892) nakladu A. I knj. 11. H. ali zadržava i značajke starog polifonog stila. 1675—76. J. H. Miinchen 1867. psalmi. 1621. VI 1805 — Stockholm. Th. 20. Oa lactissima(3 —4glasova). Johann Georg. Bach's letztes Cembalo-Werk . 23. 1926. f2.). Kupletter sjungna a Stockholms Teatrar (sa J. Officium pro defunetis... Flores mušici (duhovni koncerti) za 5—6 glasova i b. uzdužna trublja sa jednim ventilom. To je jedna od najstarijih štampa zbirki s njemačkim tekstom. Izdavao periodičke publikacije Musikaliskt Tidsfordrif (klavirske kompozicije. Zum Gedachtnis Aiblingers. Sacrae Dei Laudes (2—8 glasova. VIII 1835). II. 1935). . Moser (19 LIT. — A. Svensk Tidskrift for Musikforskning. 22.: K. 1617.c. za klavir.: sveukupna djela obj. 1951. NOVA IZD.. Den svenska musikhandelns historia. Officium At Custodis. tera pars Huius operis. Ursprung. Gregor Aichinger. 1616. Andachten. Jacob Niclas Ahlstrom. 7-gl. AHLSTRĆJM. AICHINGER. Frotscher (Das Erbe deutscher Musik. i Rodrigo e Ximene. Na priredbama Konzerte ftir Kenner und Liebhaber.. — Isti.). (duhovni koncerti 2—3 glasa i b. 1679. — A. 5. Pjesme su objavljene anonimne nekima su autori P. Die Aichinger.. 1609. 1603.c. Bernouilli i H. Sordermanland. francuski komj zitor i muzički pisac (L'Isle kraj Avignona. I. God. S. Koncertira već u dvanaestoj godini u Beču i Londonu.. LIT. 1608. Gregor Aichingers Leben und Werke. Sperl i Aichinger. Vespertinum Virt canticum sive Magnificat($-g\. — T.. Fried-. J. — Izdao: Traditioner af svenska folkdansar (sa A. ibid. Odličan komorni muzičar. biografisk skiss. 1662—69. U Rimu dobiva poticaj za komponin dramatsko-oratorijske muzike i marijanskih pjesama (po uz na canzonette). 1840 i Abu Hasan (nedovršena).i6o9. 1950. DJELA. zbirka crkvenih zbornih pjesama.c. ofert LIT. Wolf. KMJB. na originalnim instrumentima. F. — CRKVENA: mise. 1617. LIT. Historijsku \ nost imaju kompozicije u kojima. Olof Ahlstroms musiktrvckeri. Olof Ahlstrom och sallskapsvisan pa Anna Maria Lenngrens tid. Beskow. A. U tehi vokalnog stavka povodio se za venecijanskom školom. njem. Bach und die temperierte Stimmung. Polyhymnia. Freud-. instrumente. Arnt von. Chambers. Neuverfassete Chormusik. Istakao se i kao pjesnik (dobio od Leopolda I titulu poeta laureatus). 31. 1900—91. 1884). Tonsiaren Olof Ahlstroms minne. odakle je 1823 prešao u Dvorsku operu. AICH. AHLGRIMM. Shepard i F. DTB X. Mahrenholz i W. a na njoj se me izvesti ovi tonovi (u C-duru): g 1. Ahlea. 4glasova). . c. 1932—42. c2.: P. 1 stavak obj. je izraziti lirik. Jordan. folksdanser och folklekar (sa P. MGG. (4 knj. 1 1938.. 1681.. 1945—49 predavala čembalo na Državnoj akademiji u Beču. Aidatrc pete). (4—10 glasova) 1590. djelovao je najprije u Toulousei.) duhovni koncerti za i—20 glasova. Akerberg.). II knj... e2. Mayra u Italiji. 1530) njegovoj tiskari u Kolnu objavljena je vjerojatno 1510 zbirka 75 četvoroglasnih njemačkih crkvenih pjesama. 1836—84 vlasnik je bio Eduard Spitzweg. 1687. DJELA. 18 19. A. kršten 12. 1609).. Adrio. b. Sodermanom). tokatu za orgulje obj. Stra i M.. — A. VII 1914—).) za 1—5 glasova i b. Quercus Dodonaea. (4—6 glase 1595 i III knj.. 1814—15. Stockholm 1910. 2 stavka ob Commer (Mušica sacra. (5 knj. Stockholm 1955. Ausgewahlte Aufsatze (priredio K. Musiklifvet inom Par Bricole 1779— 1890. Njegova sestra Eleonore (1838—1865) bila je vrlo cijenjena pjevačica (mezzosopran) na Kraljevskoj operi u Berlinu. Hb'tzl..)..c. Gennn Der musikalische Nachlass des Troubadours.Schii mair. M. Unstrutische Melpomene.. U] trebljava se obično u dvije veličine (in As i in H). Pojedinačne melodije obj. a zatim njegovi sinovi Eugen i Otto. — Priredio za štampu III i IV izd. Fellerer). Mozarta. Miihlhausen 1906. trompette the'baine. Summa Musicae Medii Aevi. 1845. Natra minnesblad. muzička naklada. 2 korala za or gulje obj. — CRKVENA : Neues Zehn geistlicher Andachten za 1—2 glasa. Koln 193 0. Corolla eucharistica.. A. I. 1787. 1598. Teutsche Gesenglein. Gabrielija u Veneciji (1584—87). zbor i b. W. Olof.. dirigent u Vicenzi(i804— Veneciji i Milanu. MGG. II. scenska muzika. — A. primjer jući višezborni slog. s ritornellima za 4 viole. 1869 profesor na konzervatoriju).c. Todestag Aiblingers. — E. Aichingerovo muzi djelo nastaje u doba muzičkih previranja na prijelazu u XVII Pod utjecajem studija u Italiji usvaja izražajna sredstva n monodije. Bacha koja je snimila na gramo fonskim pločama: Bach und die Rhetorik. 1832—42 nastavnik muzike i orguljaš u Vasterasu.(5—6 sova). (Mušica Divina. Adam von Fulda. švedski kompozitor. Thomas (Handbuch der deutschen evangelischen Kirchenmusik. gensburg. Diplomirala 1934 klavir na Bečkoj muzičkoj akademiji.) za 1—4 glasa. Adrio. izvodila kompozicije majstora XVII i XVIII st. Ahle pod naslovom Deutsche kurze und deutliche Anleitung sur. 1939. LIT. G. Uber Druck und Verlag der Kompositionen Bachs. kompozicija za violinu). Profesionalni pjesnik i pjevač u službi na različit dvorovima. Unstrutische Terpsichore (plesne kompozicije). XII 1706). Encomium verbo incarnato za4 glasa i b. rekvijemi. zatim u Kataloi i Aragonu te u sjevernoj Italiji. 1609. — L. Zellbell). orguljaš i dirigent (Wisby. 1819 maestro Talijanske opere u Miini nu. Najvrednija su mu crkvena djela. Hofhaimer. 1. 1682. zatim kaza lišni dirigent i orguljaš u Stockholmu. Verdi za svoju operu Aida. (5—8 glasova). I. izabrana vokalna djela J. 1648 (1690 izdao njegov sin J. — F. Bacha i W. Novo izdanje zbirke priredili su E.. — Isti. NOVA IZD.16 AHLE — AIMON je Universal-Edition u Beču. Studije i komentari uz djela J. Psalam 138 za 3 glasa 5 instrumenata.. K. 1917. Aus der Geschichte der Musik in Miihlhausen. Joachima. Regera. istlichen Liedern(3-g\. . Stockholm 1867. I. Anmutiges Zehn 4-stimmige Violdigambenspiele. Nun danket alte Gon. 4 sv. cum basso continuo seu generali (3 mise. 1660—62.. utemeljitelja švedskog muzičkog štamparstva. . MGG. 1600. 1794—1823.

koje su se u Italiji od kraja XV st. degli Olimpici (Vicenza). U užem smislu. de Cambefort. Bilo je i drugih talijanskih akademija. Rameau) kao orkestralni stavak.: Th. 5 parties de plusiers autheurs. 1955—63 u Zvuku). Platonova akademija). AKADEMIJA. 1948. a. izrađuju se i instrumentalne transkripcije aira za lutnju (Airs de Cour des differents autheurs mis en tablature de Luth par G. romanse i dr. 1962). Diplomirao na znastvenom odjelu Akademije za glasbo u Ljubljani (1951). Scenska muzika. Tessier. 1950. Obnova je uslijedila na mnogo široj osnovi: u brojnim renesansnim akademijama. Les Sybarites de Florence (kazališni pasticcio. Katkad se vokalnom airu dodavala kompletna ili djelomična instrumentalna verzija. 1813 (II izd. Upravo ekskluzivnost. komentari i dr. Ariosto). 17 instrumentalnih stavaka. 1821. Međutim. Sieni. The English Ayres. U literaturi se Ais-dur i ais-mol javljaju kao prolazne modulacije. Bataille. Alderman A. o odnosu »stare i nove muzike«. a aisis tonu h: Umjesto Ais-dura i ais-mola upotrebljavaju se njihove enharmonijske zamjene (B-dur i b-mol).. i pučki jednostavan. yjit. 1957. AJUŠEJEV. Najplodniji kompozitori aira su P. gdje se često upotrebljava kao naziv onih Air AIR A BOIRE -> Air AIR DE COUR AIS i AISIS (engl. u Engleskoj gubi svoje pravo značenje i umjetničku kvalitetu i poslije 1650 postaje vokalna ili instrumentalna kompozicija lakšeg žanra. MGG. viole i kornete). engl. 1821. — E. Jones (4 sv. plesnog stavka. U akademijama se tada raspravlja o muzici i njezinu djelovanju. pa se airom nazivaju i raznoliki kraći stavci (Allemande. Dok se engleski madrigal komponirao na tekstove različitih vrsta i kvaliteta. u kojemu se okoristio i muzikom drugih autora). Campian (5 sv. T. U Engleskoj se a. LIT. T. Sphiire harmonique. Naziv potječe od Akadema. Weelkes (Ayres or Phantasticke Spirites) i mnogi drugi. građena je pretežno homofono s istaknutom melodikom gornjega glasa i srodna talijanskim višeglasnim. dei Filarmonici (Verona). A double sharp. — Komorna muzika. periodički jednostavna pjesma ili instrumentalna kompozicija. Taj se oblik razvio u dvije varijante: umjetnički dotjeraniji air serieux. Od 1958 suradnik je Muzičke enciklopedije i od 1960 Slovenskog biografskog leksikona. u kojima je muzička umjetnost u većoj ili manjoj mjeri stajala u središtu pažnje. Gastoldija. svjetovnim vokalnim oblicima tog vremena. imao je u početku izrazito homofonu građu: glavnu melodijsku liniju upotpunjavala je pratnja. u starogrčkoj Ateni Platonova filozofska škola. Vautor. osobito od Englezima omiljenog G. 1621. Ch. Lambert. Adson komponira Courtly Masquing Airs.). Pod utjecajem puritanstva a. rjeđe tužaljke. i katkada sastavni dijelovi suita (komponirali su ih W. — U toku XVII i XVIII st. Jenkins. kao npr. odnosno dva puta povišeni ton a: Enharmonijski je ais jednak tonu b. Ime (također i Ayr. Ali u to vrijeme. za violinu. se javlja i u okviru ballet de cour a kao epizodni dio (couplet) a rado se umeće i u francusku baletnu operu (Lully. Naši zbori.cnov gvmnasion vježbalište). I. balet Bato. narodni turski ples iz Anatolije. U tom obliku javlja se a. najčešće nazivan air de cour. 1839). Mnogi od tih kasnoelizabetanskih i ranojakobinskih aira idu među najprivlačnije pjesme čitave evropske muzičke literature toga vremena. T. Engleski a. Tu se izvode madrigali. J. bilo vokalna.). Hume W. Ayres or little Short Songs. Slavček. — G. sve više dobiva na važnosti i čista instrumentalna vrsta engleskog aira za različite sastave (već J. Naši zbori. života i smrti. u kojoj je najugledniji član bio Corelli. a oko 1640 javljaju se i u veoma složenom polifonom obliku (Ayre od Th. Bataille. pour le mois de Janvier itd. Boesset and the air de cour (disertacija). 1831 i dr.. katkad i s uputama za plesače. M. uz to se bavio muzičkom publicistikom i kritikom (1948—68 u raznim ljubljanskim časopisima. u obliku jednoglasne pjesme s instrumentalnom pratnjom. kritike. socijalno-političkog i estetskog karaktera. Često se dodavao (po talijanskom uzoru) pripjev poput pjevuckanja (otuda i naziv Fa-La). Čitava je kompozicija imala većinom karakter poletnog. oratoriji. naziv za melodiju ili pjesmu. Dandar Dampilovič. 1601—13). ali većina ih je bila od prve namijenjena isključivo solo glasu s pratnjom lutnje i viole da gamba (npr. i ostaje decenijima najpopularniji oblik pjesme. ali stil odaje utjecaje talijanskih canzonetta i balletta. Sarabande. 17. U francusku operu toga doba ulazi kao air de cour u obliku kraće dvodijelne pjesme s pratnjom (ponekad i u trodijelnoj formi Da capo). u nepreglednom broju komponirali i štampali (kod Ballarda su izlazili mjesečno svesci aira. (Vingt-quatrieme Uvre d'airs et chansons a 4 parties. Petrarca. Wilstm. odabirali gotovo redovito stihovi najboljih suvremenih lirika (u tome se razlikuje i od francuskog aira). 1612) ali kasnije su ih posve istisnuli vokalni jednoglasni (rijetko i dvoglasni) airs s pratnjom koji su se sve do u XVIII st. za a. 1943. Abecedaire musical. 2 . M. 1. proširio se a. F. to je više u te ustanove prodirao i interes za muzičku umjetnost koja je — upravo tada u XVI st. Warlock\P. Dowland. osnivale u Firenci (tu je 1470 osnovana prva.). — rasla na stihovima velikih talijanskih pjesnika. se iz Francuske i Engleske proširio po drugim evropskim zemljama. Bontoux. kad svi obrazovani duhovi teže k sve većem i opsežnijem znanju. A sharp. i engl. AJDIN. 1600—10). oblikovan često u slobodnom recitativnom stilu. tal. bilo in strumentalna (na lutnji).). H. 1866). majestueux i si. Od 1822 dirigent u pariškom Theatre Franfais. raširena. J. »druga firentinska Camerata« u kojoj se izvela 1594 prva opera (Perijeva Dafne) nije drugo već jedna od tih akademija. Srećko Kumar. 1951. do ranog XVII st. uključivo. Ovi instrumentalni airs većinom su dvodijelni. 1831 (XI izd. obično na lutnji. kako je živel in kaj nam je dal. franc. Što je više u talijanskim akademijama opadao interes za djela grčkih i rimskih pisaca i rastao kult talijanskih književnika (među njima su na prvom mjestu Dante. a. Prema engleskoj reproduktivnoj tradiciji. Engleska muzička literatura XVII st. Airs mis en musique a 4. Oxford 1932. komična opera La Fee Urgele.. Pariš 1936. — U toku XVII st. I. degli Intonati (Siena). pojavljuje potkraj XVI st. N. 1959. prvotno u Francuskoj i Engleskoj. Meyer. S. franc. Bio je to uzak krug izabranih. Gigue i si. Lawes. muzikolog (Mokronog. Airs mis en musique d quatre parties par F. u toku XVII st. I. Guedron. Pattison. 1595 itd. Na početku XVII st.vci. Handela). Narodni umjetnik Burjatske ASSR. polagana tempa u 2/4 ritmu. 1818. od druge polovice XVI st. Music and Poetry in the English Renaissance. kojemu su bili posvećeni gaj i gimnazij (grč. jedanput. 1569. Forda). 1598—1612. AIR (franc. T. koje donosi monodija. u pojam učena čovjeka ide i poznavanje umjetnosti. 1959 (II redakcija pod naslovom Braća. Strasbourgi92l. opere. Ayre) i oblik preuzeti su od Francuza. tako npr. Caietain. — SPISI: Connaissances preliminaires del'harmonie. Od 1956 muzički urednik Radio-televizije Ljubljana. visoka obrazovanost i improvizirana diskusija lebdjele su pred očima onih koji su mnogo stoljeća kasnije u doba renesansnog humanizma i obnovljenog interesa za antičku kulturu pokušali oživjeti Platonovu akademiju. Morleva).AIMON — AKADEMIJA kao sedamnaestogod/šnjak u kazalištu u Marseilleu. Bacha i G. Napulju.. Rimu. R. a. DJELA: simfonije. P. U XVIII st. Ać. s različitim karakterističnim pridjevima: air tendre. solo-pjesme. o novim elementima. London 1948.— P. Članci. 1578. 29. Uvodna studija o slovenskem mladinskem zborovskem gibanju. Accademia dei Pellegrini (Firenca). instrumentalne kompozicije. općenito. U Francuskoj se najprije njeguje kao višeglasna svjetovna pjesma u stilu chansona. Locke i dr. la double diese. VIII 1915 —). u mnogobrojnim zbirkama francuskog izdavača Ballarda i dr. Chanson en Angleterre au temps d'Elisabeth.. Michel et Christine. Komponirao je simfoniju. operu Pobratimi. B. su se u početku XVII st. infernal. Los Angeles 1946. Gćrold L'Art du chant en France au XVIIeme siecle. J. sadrži golem broj zbirki aira. 1968. degli Arcadi (Rim). — Sedam opera: Les Jeux floraux. Boesset. tal. iako skromnijeg opsega. do XVIII st. troglasna. Veneciji. E. bilo instrumentalno ili kombinirano. I to ne samo teoretsko već i praktično. Boccaccio. la diesis. AJLEC. Muzičko stvaralaštvo Pavela Šivica. najčešće se jedan te isti a. a. to sing to the Lute with the base Viole od T.. Oko 1700 više nema određene čvrste forme. Bologni. u kojima prevladava melodijski element a ne može ih se pobliže okarakterizirati (npr. Tasso. A. Rafael. burjatski kompozitor (Irkutska gubernija. boga zaštitnika. Gc. Tomkins (Airs or Fa-Las). Tzv. Zvuk. G. mogao izvoditi po volji: bilo vokalno. filozofskog. pa tako i muzike. strofni air a boire. metrički jasna. T. Corkine. la diese. 1827. komponirali su ih J. u suitama J. ali inače nevezan na posebni plesni tip.). la doppio diesis). tzv. IX 1910 —). od II polovice XVI st. Recueil d'airs pour l'ane'e 1695. Izrazito muzički karakter imale su obje čuvene akademije u Bologni: Accademia dei Filomusi Muz. često plesna karaktera. Kasnije se bavio podučavanjem. DJELA: Jakob Gallus in naše glasbeno občestvo. Tamo se Platon sastajao sa svojim učenicima da raspravlja o problemima spoznaje. vodile su se učene rasprave historijskog. Air. a ostavio ih je i Rameau.

AKCENT (lat. 1666. As. Breslau 1927. — H. za violinu. u kojoj je glavnu riječ vodio Padre Martini. pa Richelieuova Academie francaise. 1700. N. Bila je srodna bivšemu Konzervatoriju te je u svoju organizacijsku strukturu uključila sve stupnjeve muzičkog obrazovanja: niži. Akademie. London 1922. violončelo. violu i violončelo. te historijsko-folklorni odjel. Reorganizacija je izvedena u isto vrijeme kad i reorganizacija beogradske Muzičke akademije i zagrebačkog Državnog konzervatorija (1948 i 1949). (1615) i Accademia dei Filarmonici (1666). Stanislavski i V. za klavir i orgulje. 2. — E. Handbuch der Musikgeschichte. kontakijskoj crkvenoj poeziji i muzici Bizanta. ali je on 1965 prestao djelovati. g. I. kontrabas i harfu. S. I. J. za noćne liturgije u petoj korizmenoj sedmici (subota . Pridjev »akademski« ima i Državni ansambl narodnih plesova SSSR (1965). Ljubljana 1965D. Weflesz. z.1963) te K. samostalna visoka muzička škola s rangom univerziteta. 2. Uz navedene odjele A. B. AKADEMSKI TEATAR. koje su nastajale po njihovu uzoru (u Francuskoj Baifova Academie de poesie et de musigue. Nazivom akademije označuju se katkada i koncertnc pri redbe. Co. LIT. Cvetko. Današnje akademije znanosti imaju vrlo često i muzički odjel. Popotnik. — Officio delV Inno Acatisto. accentus naglasak doslovan prijevod grč. klavir. praktičnu i teoretsku muzičku pedagogiku i muzički folklor. himna pohvalnica. Ali one su postepeno izmijenile svoj lik. LIT. ali su stvarno postojali samo odsjeci za muzičku historiju i praktičku muzičku pedagogiku. Umjetnički je obuhvaćao odsjeke za kompoziciju i dirigiranje. za solo-pjevanje. 1635 i Academie des Sciences. Kirov) i Mihajlovski (Mali) teatar u Petrogradu. 2. Hvmnographie de l'eglise grecque. Estonija u Tallinu (1950).18 AKADEMIJA — AKCENT akatista). koju su u bizantskoj crkvi pjevali u čast Bo gorodice. J. Lisenko u Harkovu (1939). Tillyard. pripojena joj je bila srednja muzička škola koja se kasnije osamostalila. akademije u Bologni branile su pozicije stare kontrapunktske škole. Adler. na kojima uz muzičke tačke redovito ima i recitacija. W. Za razliku od ostalih talijanskih akademija. objavljuje muzikološke rasprave i periodičke publikacije te putem vlastitog muzikološkog insti tuta rješava i druge probleme s područja muzičke kulture. Bvzantinische Musik. Dije lila se na umjetnički i znanstveni odjel. M. kasnije niču u krilu građanstva. 1867. u Njemačkoj Leibnizova Akademie der Wissenschaften. već i za akademije u drugim zemljama. Roma 1903.: E. G. Preussner. Od Renesanse do danas neprekidno se u kulturnoj povi jesti Evrope javljaju akademije. — G. g. z. osnovala je 1966 još odjel za muzičku pedagogiku. Poročila in razprave. Obris razvoja in nalog slovenske Akademije za glasbo. — D. Para. Die bvzantinische und orientalische Kirchenmusik. Naziv A. 8—10 — Akademija za glasbo. Ševčenko u Kijevu (1926). 2. J. Vjerojatno je tekst i melodiju akatista sastavio patrijarh Sergije 626.: Letno poročilo Akademije za glasbo v Ljubljani za leto 1945—47. t. koje su propagirale monodijsku muziku novih ranobaroknih svjetovnih oblika. violinu. orgulje i druge instrumente. formirala se pod tim nazivom u jesen 1945 te zamijenila dotadašnju Glasbenu akademiju. O akademiji kao muzičko-odgojnom zavodu -> Muzička akademija. sjediti). 1949. 1951. Ljubljana.: J. isticanje jednog tona ili akorda u muzičkom govoru. I. Berlin 1930. Znanstveni odjel obuhvaćao je odsjeke za muzičku historiju. V. kojemu je svrha da istra žuje muzičku povijest zemlje. Njemirovič-Dančenko u Moskvi (1964). MGG. dobila su kasnije operna kazališta: T. Prva muzička kazališta odlikovana tim naslovom bila su Boljšoj teatar u Moskvi te Marijinski (S. za pjevanje. As. AKADEMIJA ZA GLASBO u Ljubljani. tako Lullvjeva Academie royale u Parizu i Handelova Royal Academy u Londonu. AKATIST (grč. Danas su to ustanove kojima je glavni cilj unapređivanje znanstvenih istraživanja. za duhačke instrumente. kazališta u Rigi (1956) i Novosibirskom (. Dok su ih nekada osnivali aristokrati. d ne i xocS-l^o> postaviti. visoki je stupanj imao rang fakulteta. 1701). Bvzantine Music and Hymnographv. u Sloveniji se muzikom bavila Academia Philharmonicorum. Historijsko-folklorni odjel pretvorio se kasnije u historijski odjel. —• Isti. U novom organizacijskom obliku Akademija ima odjele za kompoziciju i dirigiranje. naziv u SSSR koji se od 1921 daje vodećim kazalištima. Tipoo-o>8ia). Izbijanje nacionalnih tendencija nije karakteristično samo za talijanske akademije. Takva se organizacija Akademije pokazala kao nepodesna te je već 1947 predloženo osamostaljenje visokoga stupnja. Sastoji se od 24 strofe te pripada tzv. jer je u međuvremenu (1962) uteme ljen odsjek za muzikologiju na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Ljubljani. 1567. Po toj je reorganizaciji A. srednji i visoki. LIT. u prvom redu preko vla stitih znanstvenih instituta i publikacija. izdaje kompozicije njezinih muzi čara iz proteklih i novijih vremena. Akademijama zvala su se negda operna kazališta.

dobro smješten i tačno odmjeren akcent uvijek otkr smisao i ljepotu muzičkog djela. Ph. s metričkim akcentom na tešku dobu. 7rpo. Ti akcenti. gravis. J. Praetorius (Syntagma musicum. kojim se trajanje određene note nešto produži oni njene striktno metričke vrijednosti. naglo nastupi piano. a jednostavne i nekićene ac tus. s izrazito dinamičkim akceni Grčke znakove za naglasak preuzeli su Rimljani i dali im lati: imena (acutus. bez obzira na sve razlike u vremeni ličnostima. Ac. U liturgijskom pjevanju rimske crkve neki tekstovi imaju : razvijene i bogato ukrašene melodije (himna. teških doba djelovalo monotono. III. ostinati Petruške I. Medu prvima je o toj podjeli opširno pisao Ornithoparchi djelu Musicae activae micrologus (1517). Najviš tonu u motivu. hebrejskom i bizantskom akcentnom pi (ovo posljednje naziva se i ekfonetskim notnim pismom). pojavljuje se i u nauci o ukrasima.<o8ta odnosio se u antici na muzil element govorenog jezika. W. Ukras tog im spominju M. Bach spominje dva akcenta. < su u upotrebu tek u aleksandrinsko vrijeme.). Neki su antički gramat još i neke druge znakove prozvali akcentima. umj< najjače note. Učinak dinamičkog akcenta u nekim se kom zicijama potencira tako što na dinamičkom vrhuncu. Ostali načini akcentuiranja mnogo su puta u sukobu s met: kim akcentom i unose raznolikost u muzičku interpretac Ako se jedan ton izvede većom jačinom od ostalih. teško je odrediti da li izvodilac u svak pojedinačnom slučaju i stvarno naglašava ili je akcent vrlo če pretežno psihološke prirode. antifona. o kompozitorovoj individv nosti. u drugima jezični elem Doduše u srednjem vijeku nisu se gregorijanske melodije m način dijelile. 1619). rečenici i si. Međutim. isto tako i neočekivanu h moniju. C. Mu2 se akcentira na više načina. a pri to: velikoj mjeri vode računa o jezičnom naglasku teksta. Međutim. se nalazi ispred glavne note (današnji je naziv ukrasa langer Vorschlag). Stamitz. frazi. 1720). u evropskoj umjetnii muzici vlada pravilan metar. tj. steigend i Accent fallend. Bachovi klavirski preludiji dopuštaju manji broj agogič akcenata nego Chopinovi.Pojam accentus. W. J Bach (Klavierbuchlein fu'r Wilhelm Friedemann Bach. S. A. responzc a drugi su melodijski mnogo jednostavniji (psalm. a s monumentalnim je efektom tehniku primjenjivao Beethoven (»beethovenski piano«). melodijski. Marpurg. S vremenom su se pojavili i specijalni znakovi za diz i spuštanje glasa i za dužinu slogova. pripada melodijski akcc U prirodi je muzike da melodijski i dinamički akcent često stupaju zajedno. odn. na naglašivanje slogova s pomoću diz i spuštanja glasa. Stravinskog iziski akcente posve drukčije vrste nego melodije Pierrot lunairea Schonberga. kad je grčki j već počeo gubiti svoj melodijski karakter i prešao posteper grupu tzv. i u urnama. Kako da se akcentuira. Akcenti su posl kao elementi u razvoju srednjovjekovne notacije i postali n znakovi u sirijskom. U muzičkoj praksi može se tu i tamo lako odrediti akcf Tako će početak motiva često. A. Često se na jednu notu mogu mijeniti dvije ili više vrsta akcenata. oratio. daje mu dinamički akcent. muzika se odvija u taktov jednakog trajanja. starogrčkog jezika u klasično doba bi prvenstveno muzikalan. Termin a. Tim se sredstvom s mn> uspjeha služio J. ekspiratornih jezika. Od kraja XVI st. iziskivati akce sinkopiranu notu valja istaknuti. circumflexus i dr. ali ne uvijek. Prema F. Bach i L. E. o vreme u kojem je određena muzika nastala. lea U prvima prevladava melodijski. . kada i u kojoj mjeri. jer bi svako prečesto potcrtav. o karakteru djela. u današnjem značenju isto je što i naglasak u muzici. St£ menzuralna muzika nije znala za naglašene i nenaglašene takto dobe. tek su renesansni muzički teoretičari melod bogate napjeve prozvali concentus. Luther nadovezao je na praksu accentusa i primijenic na njemački jezik u djelu Deutsche Messe (1526). Utjecaj ac tusa u protestantskoj duhovnoj muzici ispoljio se i u kora pasiji XVI i XVII st. A purgu taj ukras dolazi iza glavne note (danas se zove Nachschl a po ostalima a. Pitanje muzičke akcentuacije v je složeno. Mozart. Metrički akcent redovno je više implicitan nego istak dinamičkim i drugim sredstvima. Važno je sredstvo muzičke prozodije i agog akcent. S muzičke strane važn napomenuti da je starogrčka pjevana melodija — sudeći pc jetkim sačuvanim primjerima — pretežno slijedila govornu lodiju. Jedna Palestrinina misa izvodit će s mnogo manje dinamičkih akcenata nego Carmina burana Orffa. ovis mnogim faktorima: o inteligenciji i ukusu interpreta. upotrebljavaju određene formule i podli nekim pravilima muzički organizirane interpunkcije. Melodije accentus ir karakter recitativa. do kraja XIX st. M. međutim.

U notaciji muzike za klavir.).E. Musikalische Dynamik und Agogik. Melodie und Akzent. Kongress fiir Aesthetik und allgemeine Kunstwissenschaft.mjesec i smrt^Cavalcata . Učenica M. AKKOMPAGNEMENT -> Pratnja AKKORDEON -> Harmonika. u čast bizantskom caru.AKCENT — AKOLADA LIT. I 1945). S padom republike u XIX st. — KOMORNA: gudački kvartet. C. na kojoj se pomoću posebnih naprava mogu isključiti žice sa stranim harmonijskim tonovima. balet. Studies in the psychology of music. engl. IV. Byzantinische Musik. — Zborovi. b). Gurlitt. fantazija. sonate za violinu i klavir. Pjeva uz pratnju narodnog instrumenta -> dombre.: H. vrlo raširen među muzičkim diletantima. — M. I. čineli. vertikalna linija koja spaja dva ili više notnih sistema (crtovlja). Scriptorium VIII. U nekima se zamjećuje utjecaj Skrjabina i impresionista. accolade obuhvaćanje). harfu i slične instrumente a. 1926. —J. Većim akoladama u obliku [ spajaju se dionice pojedinih grupa instrumenata (npr. Odlazi zatim u Švedsku gdje je angažirana u Kraljevskom švedskom baletu u Stockhoimu. švedski dirigent. 19 wicz. Weimar 1953. Nicolaus a AKERBERG. Pages de poe'sie fantasque. Einfuhrung in die Gregorianischen Melodien I i III. U Dubrovniku su također već 1192 tri puta godišnje pjevali a. Berlin 1959. gudački sekstet. vrstu dvostruke flaute. Obično su se izvodile po tri puta uzastopce. Opfermann. Chr. A. Redu d'une dme reveuse. Christus imperat koja se nalazi u najstarijim rukopisnim zbornicima. Sačuvan je zapis tekstova aklamacije. fućkalice). ORKESTRALNA: simfonija u e-molu. Ornithoparchus und dessen Lehre von den Kirchenakzenten. Zagreb 1922. suite. Svensk musiktidning. Kasnije (oko 1453) su se u Istočnoj crkvi aklamacijama pozdravljali i visoki crkveni dostojanstvenici. a manjim. — J. Rytes. Akzent. Die liturgischen Herrscheracclamationen im Sacrum Imperium des Mittelalters. Darmstadt 1958). pjesme. Thibaut. skraćenica za Staatlich Genehmigte Gesellschaft der Autoren. 1908 —). gudački kvintet. 1936. cithare d'amateur). Besseler. orguljaš i kompozitor (Stockholm. pisana unutar tih sistema. Kantoro- partiturama upotrebljavaju se kombinirane akolade. koja se poput naših dvojnica sastoji od dvije svirale. Kongressbericht. ukrajinski kompozitor i pijanist (Harkov. AKKORDZITHER (njem. rogovi. — Zborovi. Studirao u Stockhoimu i 1887—88 u Parizu (C. — J. U nordijskim zemljama uživa veliki ugled. H. U orkestralnim L. U Zadru su već oko 1107 pjevali a. su uvedene u srednjem vijeku. A Study in Liturgical Acclamations and Mediaeval Ruler Worship. uvertire. Najbolje su mu klavirske kompozicije. fantazija. (ili laudes) u čast pape Paskala (1099—1118). A. Pariš 1949. Christus regnat. — G. AKCENTNE OKTAVE I KVINTE -* Paralelne oktave i paralelne kvinte A KEMPIS. učenik M. kratki. Pošto su muzička djela jugoslavenskih autora dobila autorskopravnu zaštitu u Austriji prema odredbama Bruxelleskog akta (1948) -> Bernske konvencije za zaštitu književnih i umjetničkih djela. 1914. — KLAVIRSKA: dvije sonate. Tillyard. A. Djelovao u Stock-holmu kao orguljaš. Laudes Regiae. citra. 2 sonate za violinu i klavir. rimskim papama i drugim crkvenim i svjetovnim dostojanstvenicima. LIT. 1957. Pariš 1874. — H. — C. — P.mn Beethoven: Sonata za klavir op. švedska plesačica i koreograf (Malmo. sonate za violu i klavir. Die LaudesAcclamationen des Mittelalters. 4 klavirska kvarteta. Traite de l'expression musicale. kasnije vladarima. Hesbert. Komponisten und Musikverleger. izvodi u isto vrijeme. Sakač: »Noć. Ać. obično u obliku ( udružuju B. uvertira. Lyra. Leipzig 1903. Objective analysis of musical performance. — A. Miinster 1929. Hamburg i Petrograd 1884. 1910. — E. — E. GiitersIoh 1877.SAKOLADA (franc. austrijsko Društvo autora. L'evangeliaire de Žara. Balakireva i N. Universitats-Archiv XVII. 2.— R. Zaninović. Seashore (izdavač). — W. Berkeley i Los Angeles 1946. njegova sina Stjepana. klavirski trio. AKKORDFLOTE (franc. Hildesheim i Wiesbaden 1962). Wagner. Die musikali sche Nachahmungsasthetik. Erik Carl Emanuel. Form in der Musik als Zeitgestaltung. Akademie der Wissenschaften und der Literatur. Franck). I 1938). I 1860 — 20. — W. na skupštinu ili u cirkus. Der musikalische Rhythmus als Erkenntnisquelle. AKLAMACIJE (lat. C. narodni pjesnik improvizator i pjevač u Kazahstanu kao i kod nekih drugih naroda. a bavi se ostvarivanjem prava javnog izvođenja nescenskih muzičkih djela (muzička mala prava). Pfaff. AKM. a. Berlin 1913. — Musiklifvet inom Par Bricole 1779 —1890. svečani pozdravi koji su se pjevali u čast bizantskih careva pri njihovu ulasku u crkvu. acclamatio klicanje). — B. što ga je sastavio Serafin Cerva (1686—1756). U Zapadnoj crkvi a. Serauky. London 1923.Debussij: Preludij Lento et melancolicrue AKIN. W. 1954. LIT. 1907. Obično je smisao aklamacije odgovarao značenju »na mnogaja ljeta« (TroXu^p6\iiov). Lindgvist. Minstan. Erik Akerberg. Od 1923 živio u Parizu. Le Temps musical. Lussy. Das musikalische Horen der Neuzeit. Giitter u Markneukirchenu. Becking. Raspored rupica na cijevima omogućuje dvoglasno sviranje. što se sačuvalo sve do danas. franc. II 1876 — Pariz. 1960). konstruirao je potkraj XIX st. 1951. AKIMENKO. 1901 i 1921 (IV izd. — Opera Turandot. Mainz 1954.). Šimuna. Monuments de la notation ekphonetique et neumatique de l'Eglise latine. MGG.: B. 1892. Ohmann. — G. Predavao na muzičkoj školi u Tiflisu i Nizzi te na Konzervatoriju u Harkovu i Petrogradu. spaja dionicu desne ruke s dionicom lijeve ruke (primjeri. sonata za violončelo i klavir. Laudes iz početka XII vijeka u Evandelistaru zadarske crkve sv. 1958. Konsertstycke za fagot.. a označava da se muzika. 8. — Opera <Pen cnezoa. — KOMORNA: sedam gudačkih kvarteta. Instrument. njemački naziv za duhački instrument. prestao je i običaj pjevanja aklamacija. Universitv of lova Studies. širola. koncert i mazurka za violončelo. AKM je preuzelo ostvarivanje prava javnog izvođenja naših l H muzičkih djela na teritoriju Austrije. System der musikalischen Rhythmik und Metrik. autoharp. Pariš 1912. Riemann. A. Augsburg 1928 (II izd. pedagog i zborovoda. kompozitora i muzičkih nakladnika odobreno od države.57 a Allegro assai m PP AKESSON. Rimski-Korsakova. — H. Taj je običaj trajao sve do 1918. DJELA. Breslau 1927. Bizantine Music and Hymnography. 6. — F. Wien 1956. J. . — Isti. B. Sv. zadarskog biskupa Grgura i zadarskog kneza Kledina. oktet i nonet za gudače i duhače. drveni ili limeni duhački instrumensti. 19. su izvodila dva zbora uz pratnju instrumenata (trublje. — H. Nicolas -> Kempis. Handschin. essai d'une esthetique nouvelle de la musique (2 sv. Wellesz. Brelet. DJELA. sv. Pregled povijesti hrvatske muzike. udaraljke itd. W. gudački trio. Birgit. Sitzungsberichte Leipzig. Osnovano je 1897. Među najpoznatije ubraja se Christus vincit. kralja Kolomana. Vi. Za taj balet postavlja mnoge koreografije (Sisyphus. Wigmann koju prati na turnejama po Americi. ORKESTRALNA: JJupuHuan noaMa. Fjodor Stepanovič. suita. 20.: A4. CIV. Flute d'accorđ).-J.

.

) u turskoj muzičkoj teoi C. Tako nastaje ni pomak koji se na isti način prenosi dalje na ostale čestice sredsi odnosno dijelova materije. je nauka o zvuku. Udaljenost čestice od položaja ravnote zove se elongacija (a). ~* Akordički tonovi. 1954. U daljnjem razvoju muzike. -* Slog akorda. koji se ovdje pojavljuje kao SMJER SIREN VALA PRIKAZ PRIGUŠENOG IZOHRONC TITRAJA . naziv za četvorodijelnu asimetri mjeru J J J J J J " ( J J J J. "AKOLUTHIA (grč. Pri jednostavnom titraju čestica mijenja svoj polo: oko položaja ravnoteže. kraće kompozicije za klavir. Stoga jednostavno titranje zovemo i sinuso-idalno ili harmoničko titranje (si. . kao osnovni 2a= princip akorda (primjer br. H demitha reorganizirao tu ustanovu pretvorivši je u Državni kon2 vatorij na kojem je od 1936 predavao kompoziciju (1948— direktor). njem Akkord. 2 b) ili u širokom slogu (primjer br. . 1947. pren se preko elastičnih veza na čestice u okolini. Hertzu). 1931. javljaju se mnoge nove. 1931 u Pragu (J. —• VOKALh Sur ve mu'zik za recitatora. 1933. 1929. Sastav. nasuprot neakordičkim tonovima. cl i e1 akordički tonovi akorda c-e-g. LIT. dxouw čujem). nastaju A. Revue de musicologie. pa kažemo da su takvi titraji si. J. Kod akorda koji se pojavljuju u obratu 20: (primjer br. Elongacija se mijenja kontinuirano od nule do vrijednosti amplitude kao harmonička funkcija sinusa u vremenu t prema izrazu a = A sin — t. od srednjovjekovno lat. prohodnih i izmjeničnih tonova i si.se' diomce srodnih instrumenata unutar grupe (npr. Tako je u trodijel mjeri j . Obuhvaćaju upute za obavljanje obreda izvan svečane mise. njegova svojstva i njegova zvučna priroda uopće. u drugačijoj trodijelnoj mjeri J. složenije akordičke tvorevine. Pri titranju elongacija se troši na svladavanje trenja i drugih zapreka. 1949 radi u ministarstvu nastave.S. Izciler za zbor i orkes 1933. ->• Slučajne harmonije). očituju kao zvukovi. Ako se taj pomak periodički mijei tada u tom tijelu nastaju titraji ili oscilacije. tijesno postavljenog (> Nepotpuni oblik akorda. pjevače i orkestar. 1934 i Timur. turski kompozitor (Istambul. 1908 —). 6. nepotpuni [1] (primjer br. 1939. 1946. Ali feroce za saksofon i klavir. 1951. a odgovaraju officiumu (časosloV) u Zapadnoj crkvi. Za . dxoXou&£a> slijediti. Od broja tih tonova. Haba). zatim je kultu ataše turske ambasade u Bernu. Periodičke promje tlaka uzduha. ili dijela sredine. Le rvthme aksak. a najveća elongacija amplituda (A) titran Vrijeme potrebno da neka čestica sredstva prede put od amplitu i ponovno se u nju vrati zove se vrijeme jednog titraja (T). -»■ figuracija koja se sastoji od akordičkih tonova (primjer br. već i * £-i ■ Ln_ i. i). — KOMORI gudački kvartet. pa. koji zajedno s akordičkim nastupaju u obliku zaostajalica. druga kraća od ostalih. God. ples Ciftetelli. sonata za flautu i klavir. od 1955 u Bonnu. -> Položaj akorda. 1930. 2 a). prema fizičaru H. Akord. accord.Skrjabin:»Prometej« |>ft drugi intervali. akustičke pojave mehaničke pojave određenih karakteristika. -* Izmjenični ton.19 A. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Ankara Kalesi. AKUSTIKA. Razlika u trajanju je u odnosu 3 Asimetrične mjere s nejednakim dobama nalazimo u Makedo i susjednim zemljama. f. kao i od razmaka (intervala) među njima. A. akfak). kretanje jednog ili više glasova po tonovima jednog akorda za njegova trajanja. često se kombinira s prohodnim i izmjeničnim tono vima (primjer br. a f1 je neakordički ton. suzvučje od tri ili više tonova različite visine. -* C.. 3). ! i w DJELA. 2). 1933. —■ DRAMSKA. na Bliskom Istoku. a i drugdje (čal srednjoj Evropi).Chopirv. Raspored tonova po tercama važio je sve do kraja XIX st. J J prva duža. a svima je izvor u različitim titrajima. ■ kompozicija op. Balada. ići za kim). to jest o onome zapažamo sluhom (grč. zbirke propisa koji se odnose na vršenje liturgijskih čina u Istočnoj crkvi. napeto pomaka ili brzine čestica. 1938. Sč. A. zbirke preludija i i za klavir.: C. cikal u sekundi i herc {Hz. violina I i violina II itdj primjeri c. 1). odnos no. stoji na po8vakog muzičkog retka ili stranice (u partiturama). Pomak jedne čestice. Za broj titraja u jednoj sekundi (frekvencii postoje i nazivi perioda u sekundi. Kralj Edip. flauta i mala AKOLADA — AKUSTIKA flauta. kada slijede dosta brzo jedna iza druge. Zvuki ima mnogo vrsta. osnovni princip rasporeda po tercama ne narušava. -> Neakordički' zaostajalica na akordički ton e1 ( novi. Međutim. -> Prohodni ton. Scenska muzika za djela Shakespef (Julije Cezar.Bach: Mali preludij za klavir u C-duru jt J -1 f - . Suk. -> Obrat akorda. Uvod. potpuni i u tijesnu slogu. Vrativši se 1935 u don vinu predavao na muzičkoj školi u Ankari. Necil Kazim.r--------- SMJER ŠIRENJA VAL. ■ Priroda i širenje zvuka. A. £P Ovaj se raspored ostvaruje doslovno i u cijelosti samo onda. d). 2). svi sastavni tonovi nekog akorda. accordare uskladiti). zavisi sastav (struktura) akorda. Preludij za klavir op. AKORD (engl. 2 izohroni (si. 1942. 1943). 1933. J. AKSES. tako akordi. tal. 1942) i Sofokla (Antigona. sastavljeni od samih kvarta i drugi (primjer br. Brailoiu.28br3 PRIKAZ LONGITUDINALNOG VAI SINUSOIDOM AKORDIČKI TONOVI (njem. B. 1926 nastavio u Beču Mara). Time se međutim.Debussy:»LaCathedra!eengloutie* Temeljni ton i temeljni oblik akorda). i). ' AKSAK (tur. chord. Te se promjene zbivaju u prostoru i vremenu na raz čite načine. g. njihove funkcije i međusobne odnose proučava nauka o harmoniji (-> Harmonija.Sch6nberq: između pojedinih njihovih 6molihkTqvirskih tonova ne samo terce. pa veličina amplitude postepeno o-pada. Studij započet u Istambulu. A. svojstva i zvučnu prirodu akorda. Baybnder. -> Akord. Pojam zvuk obuhvaća : što čujemo. RAZRJEĐENJE F. accordo. 2 c). 1946. — Sonata za klavir. Čestice tvari međusobno su vezJ elastičnim silama. kad se akordi pojavljuju u 2bž temeljnom obliku. One mogu biti pravilne ili nepravilne. 3 pjesme za mezzosopran i gudački kvartet. Po definiciji zvuk su elastični titraji u krutim tijelir kapljevinama i plinovima odnosno zvuk je promjena tlaka.AKORDIČKA FIGURACIJA. Brailoiu uveo je taj naziv kao oznaku za sve oblike ritma se javljaju u onim asimetričnim mjerama u kojima sve jedii mjere (->■ dobe) ne traju jednako dugo. u toku XX st. «r budući da se on uvijek odnosi na temeljni oblik potpunoga akorda. jednostav ili složene (složene se opet mogu prikazati kao zbroj više jednosU nih titraja). 15 Poema za violončelo. koje se šire u elastičnoj sredini. frekvencija i kod različitih amplituda ostaje konstantna. U priloženom su primjeru c. gudački trio. Akkordtone). Uz suradnju P. franc. N Dć -*■ Akordički tonovi. Opere: M 1933. Bi titraja u jednoj sekundi je frekvencija (v) titranja koja je da izrazom v = —. -> Neakordički tonovi).

Put koji u jednoj sekundi prijeđe određeni dol (ili brijeg) odnosno zgušćenje (ili razrijeđenje) jest brzina širenja vala (v). izvor vala. Međusobni odnosi tih 1) v 1) A veličina dani su izrazima: X = — v = — t. ali iz suprotnih izvora. Postanak i širenje longitudinalnog vala može se prikazati modelom kuglica međusobno vezanih elastičnim perima (si. ili dijela sredine određenom brzinom. Osim navedenih valova. 6 POSTANAK STOJNOG TRANSVERZALNOG VALA Brzina širenja zvučnih valova je relativno malena. daje kuglasti val. rjeđenje longitudinalnih valova odgovara brijegu i dolu transverzalnih valova. U kapljevinama je brzina širenja zvuka veća (u vodi kod io°C iznosi 1440 m/sek). g = gustoća krutine). (\i p = SI. dok druge (tr- v — vi = registrir ana frekvenc ija. 5 PRIKAZ VALOVA SAVIJANJA progresivnih valova. jednaka je vp =-------------------------------------v . gibanja promatra ča odnosno izvora vala). 3 MEHANIČKI MODEL KOJI PRIKAZUJE POSTANAK PROGRESIVNOG LONGITUDINALNOG VALA 21 busi) titraju maksimalnim amplitudama (si. 5). Udar i. Zgušćenje i razSI. Ako se udaljenost između promatrača i izvora zvuka smanjuje. . U štapovima zvuk se širi i pomoću valova savijanja i torzionih valova (si. tada će ljudsko uho registrirati veći broj zvučnih valova u jedinici vremena odnosno ako se udaljenost povećava. Dužina vala je to veća što je frekvencija titranja manja i obrnuto. dok je pri temperaturi od —20°C samo 318 m/sek. strujom zraka u duhačkim instrumentima i dr. koja nastaje radi relativne brzine gibanja izvora zvuka Međutim. Ako izvor zvučnih valova ostaje od nas stalno u istoj udaljenosti tada prima naše uho svake sekunde tačno toliko zgušćenja i razrijeđenja koliko ih taj izvor proizvodi. Frekvenc ija. Zbog toga imamo u prvom slučaju osjet zvučnog vala veće. šire dva identična progresivna vala. naziva se Dopplero v efekt (Ch. Kad u naše uho istodobn o dolaze dva zvučna vala. Doppler. a u jelovu drvetu 3320 m/sek. Valno gibanje je dakle širenje pomaka čestice. tada je to longitudinalni val. Periodička promjena tlaka uzduha. zgušćenja (ili razrjeđenja) nazivamo dužinom vala (X). 4).6 t m/sek (t = temperatura uzduha u °C). U željezu je npr. U normalnoj sobnoj temperaturi (2O°C) iznosi 342 m/sek. Oni nastaju kad se istim sredstvom. Pri tome neke tačke sredstva (čvorovi) miruju. v ( frekve ncije izvora zvuka. J. v p i vt brzina širenja zvuka u uzduhu. postoje i valovi kod kojih se ne opaža pomicanje. U krutim tije lima ona je funkcija elastičnih svojstava tih tijela i može se izračunati pomoću izraza v = 1/— (E = modul elastičnosti.AKUSTIKA postizavanje konstantne amplitude potrebno je sistemu koji titra dovoditi energiju izvana (potezom gudula. Ako pak čestice titraju okomito na smjer širenja vala tada nastaje transverzalni val (si.0. koja se širi oko izvora tiranja na sve strane. i uz nepromijenjenu frekvenciju može se povećati dužina vala i to ubrzavanjem širenja vala. koju registrira naše uho kao po sljedicu Dopplerov a efekta. Dopplerov efekt. brzina širenja zvuka 5000 m/sek. Ako val nastaje gibanjem čestica u istom smjeru u kojem se širi val. tj. 4 POSTANAK PROGRESIVNOG TRANSVERZALNOG VALA SI. Udaljenost dva susjedna dola (ili brijega). To su stojni ili stacionarni valovi. koji pripadaju skupini si. = v. Udaljenost između dva susjedna čvora ili trbuha odgovara polovini dužine vala. 10 11 12 (vala) ili promatra ča. a u drugom slučaju manje frekvencije u odnosu na frekvenciju registriranu kod kon stantne udaljenosti.X. Kad početna čestica. Ovisnost brzine širenja zvuka o temperaturi pokazuje približno izraz: v = 330 -f.). austrijski fizičar). 6). izvodi harmoničko titranje tada val ima oblik sinusoide. istih frekvencija i amplituda. 3). Čestice prenose svoje titranje oko položaja ravnoteže posredstvom energije pa tako nastaje gibanje koje se zove val. Ta prividna promjena frekvencije (valne du žine). broj primljenih zvučnih valova u jedinici vremena biva manji. v.

tada čujemo udare. vibrato s frekvencijom od 10 Hz nastaje ako su frekvencije izvora 500 i 510 Hz.kojih se frekvencije (valne dužine) samo neznatno razlikuju. na određenom mjestu prostora. treptaji. periodičko mijenjanje intenziteta zvuka. Pojava treptaja koristi se po- I . Broj udara (treptaja) u sekundi jednak je razlici frekvencija promatranih valova. Npr. Na taj način nastaje.

To je cijev savijena u spiralu sa dva i po do dva i tri četvrtine zavoja. za/\ ^T tirat će i drugi izvor. U slučaju titranja žica mogućnost rezonancije je daleko veća nego u opisanom primjeru s glazbenim viljuškama. šetke slušnog živ tako dolazi do o. Kada zvuk dođe u v tarnje uho.. dakle :c. SI. Srednje uho je mala. Dobivena električna energija prenosi se preko živaca pomoću impulsa u mozak.22 AKUSTIKA cijevi je oko 3000 Hz.--------------------------U N U T A R N J E U H O STREMEN I OVALNI PROZORClĆ OKRUGLI PROZOR&Ć EU S TA H U EV A C IJEV PUŽNICA (RAZMOTANA) kanal je od srednjeg uha odijeljen ovalnim prozorom. Rezonantna frekvencija 1 njića je između 1200 i 1400 Hz. Rezonantna frekvencija slušne Zvučni tlak. pa jedan od njih zatitra.c\ e1 itd. efektivni zvučni tlak (p) p = -™ . koji se radi tog tlaka deformira (si. Iznad bazilarne membrane je i osjetljiv slušni mehanizam u kojem se nalazi 20 000 do 30 ooO nih osjetnih ćelija. Ona mora odgovarati 3/4. Ona je otvoren. glazbenoj b) titraji drugoga tona. Zvuk ulazi u uho kroz vanjsku slušnu cijev. u manjoj ili većoj mjeri pobuđuju na rezonanciju. Impulsi se kroz živac gibaju brzinom od 30 m/sek. Titranje bubnjića prenosi se srednje uho mostićem sastavljenim od tri kosti koje radi nji] oblika zovemo čekić. kod koje duljinu možemo mijenjati. Hidraul LARNE MEMBRANE POD PRITISKOM ENtlačni val postiže . vrijeme gutanja ili zijevanja. tj. Broj impulsa ovisan je 0 intenzitetu zvuka. 8). U . Pr novijim teorij. n cijeli broj). 7/4 ■ • ■ dužine vala zvuka koji daje glazbena viljuška.04 do 0. Kada se govori o zvučn tlaku.5 mm. viljuška. uho je i vrlo selektivni analizator frekvencije. si. Ako pomoću glazbe-Sl 8 REZONANCIJA STUPCA UZDUHA U ne viljuške određe-CIJEVI NA TON GLAZBENE VILJUŠKE ne frekvencije pobuđujemo na rezonanciju stupac uzduha u cijevi. U živčanoj niti je maksimalan broj impulsa u jednoj sekundi oko 400. Ta pojava prijenosa energije ti tranja s jednoga sistema na drugi sistem iste frekvencije titranja zove se rezonancija. Polukružni kanali ne sudjeluju u slušnom procesu. iako nije direktno po buđen na titranje. c) udar viljušci koja titra pri bliži druga glazbena . Cortijev or Slušni proces. 11 PRIKAZ UGIBANJA DIJELOVA BAZIdolimfu. SI. Bubnjić je eliptičnog oblika plitkog lij s ispupčenjem prema srednjem uhu.). 7). Prilikom širenja zvučnog vala u atmosferi zvučni tlak superponira se atmosferskom tlaku (si. Energija titranja glazbene viljuške prelazi u energiju potrebnu za prisilno titranje plohe na koju je glazbena viljuška prislonjena. Tekućina (endolimfa) ispunjava cijelo unutarnje uho. k frekvencije odgovaraju frekvencijama sadržanim u primljei zvuku. a promjera osnovice oko 3. zilarne membrane. Uho je organ zvuka. 9 SHEMATSKI PRIKAZ UHA ■SREDNJE UHO^ri-. zvučna energij a pi ljena bubnjićem ] nosi se na teku< unutarnjeg uha. već služe samo za osjet ravnoteže. Unutarnje uho (labi\ sastoji se od tri glavna dijela: polukružnih kanala. 10). kod klavira sa žicom C rezoni raju sve one žice koje su ugođene na visinu tona pojedinih alikvotnih tonova tona C. 12 ZVUČNI TLAK SUPER] NIRAN ATMOSFERSKOM TLAKU a njime također određujemo i smjer zvučnoga izvora (si. Ako amplitudu zvučnog tlaka (pm) podijelimo s | 2 dobiva tzv. Cortijev organ prenosi titranje opne na osjetljive z. indikator visine tona. U dručju niskih frekvencija pomiče se stup tekućine preko heliko me do okruglog prozora. a. g. koje žica proizvodi. bubnjić kojim završava vanjsko uho (si. Kada dva izvora va -A la iste frekvencije ti tranja stoje jedan bli zu drugoga. Gornji i BUB donji kanal spojeni su otvorom zvanim helikotrema. Fizika uha. Helmholtzu je bazilarna opnanajvaž za proces slušanja. nakovanj i stremen. Iz njih izlaze vrlo fine niti. 9). Ako glazbenu viljušku koja titra prislonimo na stol ili na koji drugi oveći predmet tada zvuk postaje glasniji. 10 PRESJEK VANJSKOGA 1 nekad kod nekih instrumenata (orguljr\ r\_ ski registar vox angelica. nji okruglim prozorom. jer i alikvotni tonovi. Dio ukupne energije zvučnih valova dolazi u slušnu cijev na čijem dnu je tanka opna. Duž pužnice protežu se tri kanala međusobno odijeljena bazilarnom i Reis-snerovom membranom. jer se titranje glazbene viljuške preko prisilnog titranja široke plohe bolje prenosi na uzduh. Po H. SI. Ako se npr. kao i njegove glasnoće i boje. rezonirati će ona vlakanca bazilarne membrane. Tako npr. SI. koja je s usnom šupljinom spojena Eusta vom cijevi dugačkom oko 3 cm. 12). Ona se sastoji od oko 30 000 poprečnih kana dugačkih 0. koji se nalazi u dnu pužnice. 11) području visokih frekvencija dolazi radi inercije tekućine do de macije bazilarne membrane. Zvuk se i dalje čuje. To prikazuje izraz v = (2n — 1) f/41 (y = brzina zvuka u uzduhu. Osim što je prijemnik zvuka.3 mm. Titranje glazbene viljuške se pri tome vrlo brzo priguši. kod gudačkih instrumenata korpus instrumenta itd. onda se uvijek misli na njegovu efektivnu vrijednost. To možemo utvrditi ako prigušimo titranje prve viljuške. S porastom frekvencije pomiče se n sto deformacije prema ovalnom prozoru. 7 POSTANAK UDARA: a) titraji prvoga tona. To je najsavršeniji instrument koji akustičku energiju pretvara u električnu. Eustahijeva cijev omogu izjednačenje vanjskog i unutarnjeg tlaka. Zvuk postaje glasniji. Kod muzičkih instrumenata važni su tzv. _ kod klavira škrinja u ^^ kojoj su napete žice. i ona će zatitrati. Stremen završav^ stanom pločicom smještenom u ovalnom prozorčiću kroz ' stremen predaje titranje unutarnjem uhu. Pužnica je najosjetljiviji i najsloženiji dio ljudskog tijela. Gornji SI. predvorja i niče. Helmholtz ih smatra rezonatoi od kojih svaki ima vlastitu frekvenciju. Radi vertikalnog pomaka dijelova bazilarne membrane javlja se u ćelijama niti Cortijeva organa neka vrsta piezoelektriciteta. duljine nešto preko 3 cm. Uska svojim oblikom pri tome pojačava zvuk. Psihoakustika. Često se takvo prisilno titranje identificira s rezonancijom. Tako ukupni tlak čas veći od atmosferskog tlaka kod zgušćavanja da b drugoj poluperiodi bio manji od atmosferskog tlaka kod razrje> nja. opaziti ćemo da do rezonancije dolazi samo kod određene veličine stupca uzduha (si. zvuka (si. DOLIMFE veću vrijednost rt dređenom mjestu. 9). premda su to dvije različite akustičke pojave. / duljina stupca uzduha. tzv. uzdu ispunjena šupljina. 5/4. što ovisi o frekvenciji primljenog tona. dužina stupca uzduha mora biti neparni broj četvrtina valne dužine vala koji emitira izvor. Rezonancija. koja može titrati istom frekvencijom (daje istu visinu to na). glavni rezonatori (ormarići ili tijela za rezonanciju) koji rezoniraju na svaku frekvenciju pa pojačavaju ton i daju mu punoću i boju (npr.

dobi vamo tzv. 500 1000 5000 10000 20000 SI. krivulju jednake glasnoće ili izofona (si. 14).10"1 -0. a prekida se na frek50 ---venciji koja je kod raznih 40 opažača (naročito kod osoba 30 ' iznad 30 godina starosti) " --vrlo različita. zvuk izaziva u uhu ol. Za svaku frekvenciju. Pod snagom zvuka podrazumijevamo zvučnu nergiju koja u jedinici vremena prijeđe kroz plohu bilo koje povrine. U praksi uzima se deset ■lita manja jedinica. koja u jednoj ekundi prijeđe kroz plohu veličine jednog cm2 okomitu na smjer irenja zvuka.b). potreban je određeni minimalni zvučni iak da bi uho registriralo zvuk. 13 PODRUČJE SLUHA S KRIVULJAMA JEDNAKE GLASNOĆE . naz iva se prag bola.0. jer uho nije za sve frekvencije podjednako osjetljivo. koji nam se pri raznim frek ve nc ij ama či ne jedna ko gla sni ka o t on frek ve nc ij e od 1000 Hz. Za frekvencije od 1000 Hz čestice u uzduhu smiju titrati laksimalnom amplitudom od 0.0000000001) atmosferskog tlaka. U ---području visokih frekvencija .10" -20 PRAGA SLUHA . Jedinica za mjerenje zvučnog tlaka je likrobar (\>. Mjerenja praga 120 sluha za frekvencije ispod 30 10 0 90 Hz posve su nepouzdana.0002 VRIJEDI ZA FREKVENCIJU 00 1000 U'Vsek. Jedinica mjere Po !o za ovako defi- A (omi 1CT3 P (dina/cm2) 200 10" 5 - 10' 6 - .01 mm. 14 IZOFONE NORMALNOGA UHA da ono ne osjeti neugodu ili bol. U tom slučaju promjena laka iznosi 280 din/cm2. Količina energije.2 10"'- 10*" \ \ GLASNOĆA ZNAO PRAGA SLUHA . Ako ak naraste iznad io~ 4 atmosferskog tlaka. To je tlak što ga proizvodi sila od jednoga dina a površinu od jednoga cm2. izumitelju telefona).10"" vata Vršna snaga ljudskog glasa oko 2. 0 2 ^1 10"1*(GLASNOĆA 0 db) .10~ 5 . Zvučnim se valom prenosi kroz redstvo mehanička energija.AKUSTIKA lože registrirati veoma malene zvučne tlakove.. 13). onda je njihov odnos (ri) u decibelima dan izrazom n = 10 jg^dB. On je preko milijon puta (ili za više od 120 dB) viši od nultog nivoa to jest od praga sluha.iior cibela (si. kojim se 2 ikše izražava odnos medu veličinama snaga.0. Tabela zvučne snage za neke izvore: Običan razgovor (srednja vrijednost) oko 7.2 -10"' -0 .10-1 vata Orgulje (fortissimo) 1 do 10 vata Bubanj (fortissimo) oko 10 vata Veliki zvučnik (najveća snaga) IO2 vata . jest jakost ili intenzitet zvuka. diže. Bellu. Uho je najosjetljivije za područje FON ----frekvencija između 800 i 6 A 000 Hz.GRANICA BOLA 120 db IZNAD PRAGA 23 je frekvencije potreban i različiti intenzitet. koja pokazuje koliki mora biti intenzitet zvuka da za različite frekvencije dođe do praga sluha. s intenzitetom određenog broja decibela iznad nultog.002 \ .ogaritam iz odnosa dviju zvučnih snaga izražava se u belima B. U području :ekvencija. koji se na ' pojedinim frekvencijama -20 smije dovesti uhu a 200 500 1000 2000 5000 10000 Hz 2 —- ' — n ■—• — ~---------- -— 1 — 0 FREKVENCIJA SI. za koje je najosjetljivije. Fizikalna definicija glasnoće (G) odnosi se na ton fre kvencije od 1000 Hz i glasi: G = 20 log — = 10 log -— fona. krivulja praga sluha naglo se 60 sa. Krivulja. naziva se prag sluha. Jakost ili intenzitet zvuka. decibel (dB). Taj je tlak ovisan o frekvenciji. Snaga zvuka. Da bi se postigao prag sluha za različite . Prema WeberFechnerovu zakonu glasnoća je proporcionalna logaritmu zvučnog tlaka. po G. Najveći ---zvučni tlak. ono može zamijetiti zvuk s fektivnim tlakom IO"10 (0. zove se krifu-Ija za glasnoću od o 'de. Decibel nije mjerna jedinica već samo broj. Ako sa Ij i I? označimo intenzitete ivora. Mjerna jedinica za snagu zvuka je vat (w).10"1 vata Violina (fortissimo) oko io~3 vata Klavir (fortissimo) oko 2. Odredimo li intenzitete tonova.I0"1 vata Trublja (fortissimo) oko 3. oje naše uho može čuti.

50 60 70 GLASNOĆA U FONIMA 80 i i 90 100 SI. Čovjek proizvodi glasove tako da potiskuje uzduh iz pluća kroz glasnice i usnu šupljinu. Glasnoće tonova ostalih frekvencija ■ * i' IO 2 / / J s — i 10 ( f 1 f 1 O 1S 20 30 4O . Prema definiciji čisti ton od iooo Hz glasnoće 40 fona daje subjektivnu glasnoću od jednog sona (si. Formanti su sasta' novi koji neovisno o osnovnoj frekvenciji određuju svojstva ' niranu glasnoću je jedan fon. dakle na temelju subjektivnog ocjenjivanja. Pri tome energiju strujanja pretvara u zvučnu energiju. Tako uzduh između SHEMATSKI PRIKAZ glasnica lakše prolazi. ždrijelo te usna i nosna šupljina.24 AKUSTIKA nako raspoređeni po čitavom frekventnom području. 16). dušnik. Govor. 15). a one se radi svoje elastičnosti odmah ponovno stisnu. grkljan. b) i zvučni intenzitet I o (= io~ 16 w/cm 2 ) odnose se na prag sluha za frekvenciju od 1000 Hz. Kod stvaranja govornih glasova sudjeluju pluća. Zvučni tlak p 0 (= 2 • io~ 4 u. 15 ODNOS BROJA FONA PREMA BROJU SONA ZA TON FREKVENCIJE IOOO Hz određuju se uspoređivanjem s glasnoćom tona od iooo Hz. . već su rani u jednom ili dva područja formanata. Praktična mjerenja glasnoće zvuka vrše se fono-metrom a veličina gubitka sluha mjeri se audiometrom. Jedinica za subjektivnu procjenu glasnoće je jedan son. Uzduh dolazi iz pluća i DUŠNIK pritišće odozdo glasnice te ih razmakne (si. To se neprekidno ponavlja. pa GRKLJANA tlak ispod njih postaje manji.

18 SPEKTAR GLASA 5 M K SI. a tremolo ili vibratojeamplitudna ili frekventna modulacija određenog tona. Opseg frekvencija zvuka što ga proizvode muzički instrumenti mnogo je veći od onoga kod govora (si. debljini i napetosti . 21 i 22). spektralni sastav o kojem ovisi boja tona. a od novijih oscilograf i akustički Analizom zvu- / n \\ V 1000 2000 FREKVENCIJA 600 SI. GLASNOĆA 60 30 PDRAST. Znač ajke go vornog zvuka. Međutim . Značajke muzičkog zvuka. vremenski tok intenziteta koji sadrži porast ili početni tranzijent. glasnoća. Frekvenc ija titranja glasnica ovisi o njihovoj duljini. b) u ustima i nosu Vokal UO AE I Područje formanata od 200 do 400 Hz od 400 do 600 Hz ' od 800 do 1200 Hz od 400 do 600 i od 2200 do 2600 Hz do 200 do 400 i od 3000 do 3500 Hz . Kontinuirani prijelaz s tona neke frekvencij e na ton druge frekvencije zove se portamento. NJE OPADANJE. 17). ' VRIJE ME novi izvode vokala nisu jed- GLAS E: a) na izlazu iz glasnica. stacionarno stanje i opadanje ili završni tranzijent (si. 3[jy/ STANJE NT^I/. Osnovne \nj V\J H karakteristike muzičkih tonova jesu: osnovna frekvencija koja određuje njegovu visinu. opseg frekvenci ja ljudskog govora mnogo je veći te se smatra da glas nastaje zajedničk im djelovanj em glasnica i prostora između glasnica i tzv. TRAJANJE o XV \ ^ VRIJEME U SEKUNDAMA PORTAMENTO VRUEME U SEKUNDAMA AMPLITUDNA MODULACIJA FREKVENTNA MODULACIJA SI.STAC. 17 DIJAGR AM ZVUČN OGA TLAKA ZA . Opseg frek*> vencija i spektralni sastav pojedinih gla sova vrlo su različiti. Promjeno m tih uvjeta mijenja se i visina proizved enog tona. Od starijih uređaja za analizu zvuka najpoznatiji su Helmholtzovi rezona tori s Koenigovim monometričkim plamenikom. a kod žena na oko 120 Hz. ka odjeljuju se pojedine komponente sastavljenog zvuka i određuju im se frekvencije i jakost. ali obuh frekvencije koje su daleko više nego kod vokala (si. Naja niže frekvenci je ljud skog govora nalaze se kod muškarc a na 80 Hz. lažnih glasnica. 18).Tako glasnice relaksaciono titranje i u ritmu tog titranja modulira se struja uzduha (si. si. STA£>/~ STACIONARNO VV. VOGA GOVORA spektroskop. 20 ZNAČAJKE MUZIČKIH TONO' Viši harmonijs ki tosi. Konsonanti sadržavaju vrlo malu zvučnu energiju. Danas se za analizu govornih glasova mnogo pr njuje postupak zvan visible speech (vidljivi govor. 20). 19 ANALIZA IZGOVORNE RIJEČI MUZIKA NA PRINCIPU VI. 30 100 1000 10000 150C 100 FONA 120i- 1 Il n ) 1000 .

jer isti ton na istom instrumentu f=294Hz ima različit odnos B 30 SOPS N komponenata ako je A 20 različite glasnoće (si.. Međutim.I st. Aristotel je pokušao definirati sam pojam nauke o zvuku. 'blasti akustike pripadaju i načela izrasla iz prakse graditelja mučkih instrumenata. FREKVENCIJA se razvila istom u I. 1 1. Ch.„ ... Ph. 22 SPEKTRALNI PRIKAZ TONOVA MUZIČKIH INSTRUMENATA. On je uočio postojanje alikvotnih tonova koje je razjasnio Sauver (1701). IB 30 Ako želimo identifi20 cirati ton samo preko stacionarnog stanja 10--------(tako da uklonimo porast i opadanje toUM na) teško možemo f-196Hz IB 30 prepoznati kojem inSAKSOFON strumentu pripada 20 emitirani zvuk.) u V knj. a daljnji razvoj akustike važni su i radovi G. Kao IO 4 8 10 2 8 10* samostalna znanost a. oethius (oko 475—524) je dalje razradio Aristotelove postavke. Spektralni sastav ovisi i o 10 IlullHl ml l glasnoći. .l n itt t — i 2 . LJUDSKOG GOVORA I NEKIH ŠUMOVA [f. u Epidauru ili Sirakuzi. 1 \ i. 23). . Da su inogi akustički zakoni u praksi bili poznati već u Antiki dokazuju ivanredna otvorena kazališta npr. Pitagora je na monoordu ispitivao odnos dužina žice za tonove pojedinih intervala. 1 10 strumenata ovisi znatno više o tranzijentima nego o spektralf=196 Hz nom sastavu tona.1imi«. Huvgensa (1629—95) i I. NE-:iH MUZIČKIH INSTRUMENATA I akustička zapažanja LJUDSKIH GLASOVA čovjeka jednako su stara kao njegovo vučno i muzičko izražavanje. Mersenne : 636). Naziv lllllliUii i itlitllllllll 10* 5 10' FREKVENCIJA . Galileja (1564— 542).AKUSTIKA f=196 Hz VIOLINA 20 iB 30 1 1 25 Prepoznavanje tonova pojedinih in. .. 1 Historija. 21 SPEKTRALNI PRIKAZI TONOVA XIX st. . svoga djela De architetura. Brzinu zvuka prvi je izmjerio M. Newtona (1643—1727). a jerojatno i stari egipatski matematičari.IKI BUBANJ 3ANJ LI BUBANJ ELE ITRABAS LONČELO UNA kVIR TUBA AUNA IBA SAKSOFON OT KLARINET SOFON UTA :0l0 FLAUTA 3H MUŠKARCA OR ŽENE ISKANJE JANJE KLJUČE" . 24). Sistematskim proučavanjem zvuovnih pojava bavili su se već fizičari i filozofi antikne Grčke.. . Na temelju njihovih teoretskih postavki izradio J. Glasnoća i boja 10 — tona mijenja se ' i _L1_ L promjenom položaja I instrumenata i sluB 30 šaoca.. koja : opisao Vitruvije (<. Tako svaki I------TEND ! muzički instrument 20 P ima za različite frekvencije i različite us10 mjerene karakteristiII liiLL I I I li 1 1 ke (si. Rameau (1683—1764) svoju nauku o harmoniji.

Berlin 1935. Udito e voće. Hlas. Acoustics of Music. — A. L.). 1951. Zehelein. Bemhart. Stuttgart i Leipzig 1938).und Skalabildung. von Helmholtz. Schmidt. Righini. Lottermoser. W. New York 1951. New York 1956). Acoustics. 1929. Die Lehre von den Tonempfindungen als physiologische Grundlage der Musik. London 1943. The Acoustics of Orchestral Instruments and of the Organ. Uccello. The Physics of Music. Psychology of Music. Die Sprachlaute. LIT. Simbriger. Hala i M. MGG. London 1946. La Registrazione del suono. Kornerup. — C. — A. Traite de prise de son. Science and Music. Wood. O. New York 1937.iih 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 10 1 2 3 4 . Regensburg 1951. i A. Bartholomezv. H. New York 1942 (novo izd. Pariš 1935. T.— H. — G. Musikalische Akustik. 23 SPEKTRALNI PRIKAZ MUZIČKOG TONA U RAZLIČITIM DINAMIČKIM STUPNJEVIMA a. — G. C. Stevens i H. — E. Sabine. — C. Hearing. Wood. London 1934. Innamorati i P. The World of Sound. — H. Leipzig 1918. T. Vibration and Sound. Bergmann. A TextBook on Sound. W. The New Acoustics. New York 1938. Redfield. — J. Katechismus der Akustik. Akustik.: H. Propagation et absorption du son. 1928. — J. Strutt.) — A T . Tonpsychologie (2 sv. Berlin 1929. Roma 1939. Schwingungs-und Wellenlehre der Ultraschallwellen.). — C. — J. Današnji visoki stupanj razvoja postigla je akustička znanost naročito pomoću elektroakustike. — J. L. Pariš 1949. The Theory of Sound. — H. Theory of Sound (2 sv. W. — N. Acustica. Morse. Their Shape and Speed. Cagniard de la Tour mjerio je na svojoj SI. — F.). — D. Starke. . Collected Papers on Acoustics. Torino 1942. — J. — H. Ultraschall. W. Tuning and Temperament. Wever. 1926. Winstanley. Beranek. Richarđson. — A. Helmholtz (1821—94) i J. Die Welt des Schalles. New York i London 1949. London 1944. Acoustics of Music. — W. — L. Matzke. H. — S. Hearing in Man and Animals. feč. Bartholomezv. Leipzig 1934. —■ F. Culver.— J. Ravleigh (1842—1919).. New York 1930. Udito e sensi generali.Murray Barbour. Speech and Hearing. — E. Praha 1947. Nešto kasnije postavili su svojim kapitalnim radovima temelje suvremenoj akustici H. — K. Acoustics for Musicians. — B. London Einfiihrung in die Schwingungslehre.. Barkhausen 1932. — A. Handbuch der musikalischen Akustik. Sound. Lamb. — K. — Y. New York 1952. Slovak. — P. — S. Rocard. Leipzig i9n. Revher (De natura et jure Auditus et som. C. London 1944. 1951). Doniselli. Stufttpf. Leipzig 1935 (II izd. Musikalische Akustik. Buck. W. Schaefer. Roma 1925. Acustica musicale generale. — Isti. T. Michigan 1951. — P. A. — G. — Isti. Sound Waves. M. A Text-book of Sound. C. Richarđson. London 1929 (II izd. Akustische Gesetze fur die Akkord. Salzburg 1943. Acoustics Measurements. Schaefer. The Physics of Music ( I V izd. London 1944.— J. 1956). P. W. B. Klange und Gerausche. Dinamic Theory of Sound. A Historical Survey. McLachlan. sluch. New York 1937. New York 1952. Trendelenburg. I. — A. — E. 1937 (njem. Music: a Science and an Art. L. C. Unser technisches Wissen von der Musik. Wood. T. Die Physik der Klangfarben. Acoustics. Jones. C. Lindau 1949. Martin i //. Theory of Vibrations. Leipzig 1908. Stumpf. Berlin 1939. Broadhouse. Trendelenburg. Braunschweig 1862 (II izd. Baglioni. L. u 2 sv. — L. Textbook on Sound. Sound. Miller. Daviš. 1913). — F. — H.W. 1919. Daviš. — W. — C.A Physical Text-Book. Riemann. New York T938. G. — W. McLachlan. Schotto {Magiae universaliS) 1674) i S. H. Bar ton. Valle. Fletcher. London 1931. B. London 1948. Leipzig 1883—9°. Stumpf. 1918. Schumann. Milano 1927. — T. Ein fiihrung in die Akustik. London 1894—96. Steivart i R.5 6 7 8 9 REDNI BROJ HARMONIJSKIH TONOVA b)MEZZDFORTE C) FORTE SI. — R. London 1950. E. — E. Leipzig 1902. Grossmann. Jeans. 24 USMJERENI DIJAGRAM KLAVIRA ZA 90° 270° RAZLIČITE FREKVENCIJE sirelii broj titraja i tako odredio apsolutne visine tonova. New York 1951 (IV izd. Die Anfange der Musik. lEtni _ i. B. Milano 1933. W. Modem Acoustics. Rayleigh.— J. Acoustics. London 1947. Berlin 1939. London 1932. — W. U početku XIX st. G. Seashore. Physikalische Musiklehre. — H. Berlin 1926. 1936. Scheminzky. New York 1949. upotrijebili su medu prvima isusovac G. Musical Acoustics.Theory of Hearing. Leipzig I93 2. Kobenhavn 1930. Musical Acoustics. Bragg. — H. Lindsay. New York 1929. Cambridge 1927. — A. Beatty.

Aleksandar ALABUSARANGI (indij. — E. Sound recording and reproduction. 1. RMI. moderne). Prieberg. ibid. ALAYRAC. Klangstruktur der Musik. 1934. — H. Rekvijem. U Parizu završio studij književnosti na Sorbonnei i studij muzike na Konzervatoriju (T. kao što su Figaro (Rossini. Ku. E. alabu tikva). Margenau. Loviery. LIT. — La Resonance dans les echelles musicales (red. Jehan Alain. —■ Isti. — VOKALNA: Rekvijen II Cantico di Frate Sole za zbor. Adlešič. K. 1626). Labinska vještica) i dr. ORKESTRALNA: tri simfonije. 1928. Berlin 1952. Akustik. F. XII 1925 —). francuski kompozitor i orguljaš (Saint-Germain-en-Laye. širok 20—22 cm. London 1955. Ljubljana 1964. Ormarić za rezonanciju načinjen je od tikve. L. DJELA: Trois danses za orkestar. Physikalische und technische Akustik. W. Aleksandar ->. Pje je dopušteno da ukrašavaju melodiju. — Opera Mirra. Francis. ima četiri crijevne žice ugođene po kvintama i sedam (iznimno devet) simpatetičkih žica: LIT. kraće komorne kompozicije. A. odaju majstora polifone tehnike. — Oratorij Chant funebre pour les morts en montagne. Laudi spirituali italiane za gudače. — Suita za orgulje. 1843—75 profesor na istom zavodu. Physiological Acoustics. VPatson i C. Lamento. 1924. God. Day. flautu i gudački kvartet (ili orgulje).fourcq. Čarobna frula). Zabilježio ostalim pet slovenskih narodnih crkvenih pjesama koje su i vale već na izmaku srednjega vijeka." le tonalitd neutre e Var te di ibid. Szvenson. 1953. LIT. Lauđi). Braunchweig 1967. Grave. Berlin 1955. 2. The Story of Indian Music and its Instruments. musicista e musicollogo. M. 1929—38. G. 1951. 1937. 1935. — Klavirska muzika. 1908 (novo izc Le laudi spirituali italiane nei secoli XVI e XVII e U loro rapporto cm profani. Simfonijska trilogija. Fra Gregorio Alasia. Ljubljanski zvon. Kidrič. 2 fantazije. Cecilije. I. 1934. Biophysics. DJELA. D. — ZA ORGULJE (djelomično sabrana u L'Oeuvre de Jehan Alain. La Jeune a Ecole d'orgue francaise. London 1957. DJELA: klavirski trio. 1932. Domenico Alaleona. Ko. Alessanđro (redovnici Gregorio). Canac).: B. Intermezzo. a tanka gornja daska od drva ima otvore u obliku slova F. se na tekst od četiri strofe (svaki stih ima osam slogova). nastala u duhu kastilskog čizma. Pariš 1945 i 1950. 1934. ALAIN. e Ecole du violon (prevedena na više jezika). London 1891. Palestrine. — Solo-pjesme. Od 1961 direktor je muzičke škole Cesar Franck u Parizu. varijacije na napjev Lucis Creator.— H. Indiju i jugoistočnu Aziju. španjolski kompozitor iz X1 Do 1557 dirigent katedrale u Oviedu zatim u Burgosu.: G. O. Li) moderno e umanita musicale.. La Perception de la musique. W. ALASIA DA SOMMARIPA. La Sonorite superieure. Paj (Mozart. U kompozicijama slijedio j konstruktivistički pravac. Vlačić (Devčić. 1936 dobio prvu konzervatorijsku nagradu za orgulje. 2 Danses d Agni Vavishta. 20. Nuova Antologia. Pariš 1941. 4 Canzoni italiant centesehe za gudače. G. — L. — E. konjić i držak za žice slični su onima na violini. 1938. David. Speech and Hearing in Communication. varijacije na temu Cl. Gavoty. Pierce i E. a zanimali su ga i problemi penta dvanaesttonskog sistema i različite mogućnosti podjele 1 Težio je za obnovom talijanske muzike pa je nastojao < neke stare forme (Canzoni. — F. F. Član ansambla narodnih pjes plesova Lađo. Simfonia italiana. Berlin 1960 (tal.. Musical Engineering. Berlin 1960. japanski kompozitor (Tokio. Cancionero musical popular espanol. 3. 1938. DJELA: violinski koncerti. Duprea (orgulje). — Kom pozicije za violinu i klavir. Gavoty. Stariji primjeri s su elemente koji podsjećaju na crkveno pjevanje. 1929—38): Berceuse.. Acoustics. 1934. Yasushi. I Pedro Alba. —■ O. 2 korala. bariton (Z 26. Principles of Modem Acoustics. — F. Torino 1961). — H. Le jar din suspendu. Traite d'acoustique. Saumur. 1 LIT. solo-pjesme. i trublje. 1938. Montgomery. Sga: God. Svet zvoka in glasbe. Instrument je vrlo sličan violini (»indijska violina«). LIT. High Quality Sound Reproduction. Durufle. 1914. sa dugo izdržanim završnim tonom. 12. Moir. Aubin. VIII 1918 —). KIangwelt unter der Lupe. Phanomene des musikalischen Horens.). Nastupa i na konce podiju. Janequina. Experimentelle Beitrage zur Psvchologie des musikalischen Horens. (II izd. Adam. Cardi. Marcel-Dubois. 1911. Pariš 1962. — J. L'armonia modernissima. dueti za violinu i klavir. Faust). II 1911 — Petit-Puy. zborovi. Ascoli Piceno. London 1956. Beranek. II. / moderni orizonti della tecnica musicale. solo-pjesmi 18 Melodie Pascoliane. MGG. od 185 koncertni majstor dvorskog orkestra. — J. — Izdao veliku zbirku soi Maitres classiques du violon. Pariš 1958. — H. LIT. Na Konzervatoriju u Tokiju diplomirao 1949 kompoziciju. dug 52 cm. Winckel.26 AKUSTIKA — ALBA jednih nagrada na međunarodnim natjecanjima i ugled movini i inozemstvu kao koncertni orguljaš. Često izvod: ziku starih francuskih majstora. Šir). Angles. ALALEONA. 1948. Rossenthal. L. Triptihon za gudački orkestar. ALBA -> Aubade ALBA (Alva).: R. 3 sv. 1938. orkestar i orgulje. — Solo-pjesme.-s. Rakuša. 1963. fantazije. Olson. 1938. —■ E.: Tri moteta obj. — Acoustique musicale (red. — Gudački kvartet. 1934 i 1936. Baleti: San jezera.— F. Man's World of Sound. Ducassea (kompozicija). Pedrell. Marie-Claire.: H. K. SSSR. od 1916 povijest muzike i estetiku na S vatoriju sv. ALARD. W. 1939 i dr. celestu i timpane.i 1815 — Pariz. 1913 (Rim 1920). R. // Rinascimento musicale e Giacomo Carissimi. Reinecke. P. 1909. Wood. 1933. Brat Jehana. Richardson). Revidira i objavljuje djela orguljaške literature. Mercier. Bacha. Die Schallmessfibel fur die Larmbekampfung. francuski violinist (Bayonne. N djela (brojni moteti i himni). Studisulla storia delV oratorio musicale in Italia. 1934. talijanski muzikolog i kom] (Montegiorgio. — J. klavirska djela VOeuvre de piano (3 sv. 1932. — W. Ljubljana ] F. Nikole u Maisons-Laffitte (nedaleko Pariza). Winckel. Nicolas d' -* D'Alayrac. 1950. G. Bustini. — Transkribirao djela A. Weber). uleknute sa strana. H. Dupre). suita za trublju i orgulje. O. Pariš 1963. — Klavirska muzika. Vrat s pužem. Winckel.. // libro d'oro del musicista 1923). A Guide to Musical Acoustics. Laurence. 1951 i Kappa. mješovitog zbora Radio-Zagreba i vokalnog k' Lisinski. P. Sarasate). tip španjolske (galicijanske) narodne pjesme stvene i čeznutljive. —■ F. Kinu.: B. New York 1958 (tal. VIII 1926 —). ATextbook of Sound. Važna su njegova istražh razvoju talijanskog oratorija. Hamburg 1964. AFMF. A. Izgubljeni raj. Mušica ex Machina. Barcelona 19. 1960.. —■ H. Ballade en mode phrygien. Guasco. ORKESTRALNA. Postigla je nekoliko vri- . 3 Canzoni ita Canzoni italiane za gudače i harfe. — DRAMSKA: opera Tamno ogledalo. Valentin (Gounod. Ascol 1957- ALABJEV. E. P. — C. učenik Pariškog konzervatorija Habeneck). sin kompozitora Alberta Alaina. 1907—11 predavao u Rimu zborno pjevanje na Nacioi institutu za muziku. Climat. Wever i M. 1937. Burek. London 1952. Lisinski u Zagrebu (Z. Istakao se kao pi (njegov učenik bio je P. — Technical Aspects of Sound (E. 1938. 22. Vecchija. francuski orguljaš (Saint-Germain-en-Laye. Piše članke za različite stručne pu blikacije i muzičke kritike (od 1958 za Figuro). 16. II 1888). -Pjevanje učio na muzičkoj školi Va. Na Pariškom konzervatoriju učenik M. K. Pariš 1959. Miinchen 1960. Eslava. 3. Wien 1954. XII Muziku učio u Rimu (C. — E. LaMusique d'orgue francaise de Jehan Titelouze a Jehan Alain. M i dr. Pripada krugu japanskih avangardnih muzičara i član je međunarodnih udruženja za suvremenu muziku. Snimila je vel ploča uglavnom s kompozicijama J. La Traviata). A. M. klavir i dirigiranje. Lira Sacro-Hispana. Canti di Maggio). redovnik iz reda servita (Sommariva del Bose 1578 — Rim. 1953. 1905. Jchan. stariji tip indijskog narodnog gudačkog instrumenta -»■ sdrangi.: F. 1935. Divertissement za gudački orkestar. La Mušica en Espafla. 1914. H. Music and Musical Instruments of Southern India and the Deccan. — SPISI: Su Emilio de' C Nuova Mušica. Pariš 1937. B. London 1929. 1930. većinom prije propi ili poslije nie. musicien francais (1911—40). AKUTAGAWA. 1911. 1934. Skudrzyk. W. London 1958. DJELA. 1951. 3 Danses. — A. Das spanisehe Volkslied. Pedro. — H. Završila Konzerva torij u Parizu (M. God. New York 1952. 1929. 1938. Striggii 1905—06. ALALA. 1949). Messiaen). — R. Najviše pisao za orgulje i ti radovi idu u najbolje što je komponirano na tom području u suvremenoj francuskoj muzici. Pokušao je utvrditi tekstove na narodni ziku potrebne svećenstvu pri vršenju obreda. New York 1954. VI 1940). Uz to djelovao kao zborovođa u L i Rimu i kao muzički kritičar. 1932.: F. Domenico. ALAUPOVIĆ. francuski orguljaš i kompozitor (Saint-Germain-en-Laye. 1954—56 bio je na studijskom putovanju kroz Evropu. Djelovao zatim u rodnom gradu 1943—50 kao zborovođa. Richardson. NOVA IZD. kazališnu karijeru započeo 1954 u zagrebačkoj Ko Od 1955 operni solist Hrvatskog narodnog kazališta u Za Njegov repertoar obaseže niz zapaženih baritonskih uloga 1 karaktera. Stuhlman. Fletcher. 1930. LIT. Zgodov venskega slovstva. Litanije. Les Instruments de musique dans 1' Inde ancienne. operni pjevač. — S. Goodfrey. Aria. — Andante varie za gudački kvintet. de Sanctis. 1934. suita. Ljubljana 1929—38. 1952. New York 1953. Guglielmo (Mozart. Cosi fan Germont (Verdi. U nj] upotrebljavaju i slogovi la-la ili ai-le-h-la. Princeton 1954. 3. Jean-Delphin. . Pariš 1952. // cicalamento delle donne al bucato di A. Angeles. Die Grundlagen der Akustik. — Klavirska muzika (La cittd fiorita. Physics. 1950—64 kao direktor Konzervatorija i uz to 1952—58 kao orkestralni dirigent. — Suite monodique za klavir. XI 1881 — 24. niz kompozicija za orgulje. S. G. Harmonia. Djelovao kao orguljaš u crkvi sv. Banchierija. Dukasa i R. VII 1925 —). 10. Barcelona 1934. Tugomir. New York 1953. — M. Olivier. Seviljski brijač).Aljabjev. Priere. Boravio više godina u samostanu u I i naučio slovenski. — G. Nicolas . Torino 1963). 2 preludija. preludij i fuga. harfu i duhače. Bern 1959. postludij. — Meyer-Neumann. Colloques internationaux du Centre National de la Recherche scientifique. poginuo u Drugome svjetskom ratu. Sestra Jehana i Oliviera. Sound. Messe breve za 2 ženska glasa. Slovensko petje v preteklih dobah. — CRKVENA: Messe gregorienne de mariage za zbor i gudački kvartet.

—■ R. Paparisto. Dungu. III 1680 — 10. Prvu albansku nacionalnu operu »Mrika« napisao je P. a žene uz pratnju ritmičkih instrumenata. Tirane 1952. dok su muške najveća. W. 6. proslavila se kao interpret Puccinijevih i Verdijevih opernih kova.: H. Vola. klavirski trio. Chieti. može se podeliti u dve osnovne velike grupe: na grupu sa stalno jednakim metarskim jedinicama (jedinicama mere. ALBANESI.'Albani. Jakova. Pjevala zatim na glavnim talijanskim opernim pozorniima. Giovane. deitirala 1935 u milanskom Teatro Lirico kao Nedda (Leoncavallo.und Lautenmacher von Mittelalter is zur Gegenwart. Les dances populaires et les instruments musicaux du peuple Albanais. zborsku muziku i solopjesme. Izuzetno je zajednički pevao samo katolički živalj u gradovima. Sagmavra. Konou. Berlin 1965. Lyra shqiptare. a dečje najmanje razvijene. LIT. — Kengedhe valle popullore. Djelovao kao zborovođa. — Solo-pjesme.uigija Albanesija. filmska muzika. 27 Profesionalna muzička kultura koja se oslanja na evropsku tradiciju počela se razvijati nakon oslobođenja zemlje (1944). Premda svako pleme poseduje vlastiti muzički folklor izrazite fizionomije. Dok su dečje i ženske pesme isključivo lirskog karaktera. a 712 preuzeo je očev posao. 8. Njegovi instrumenti osjeduju neke osebine Amatijevih i Stainerovih radova.— Y. U melodijama je posebno naglašen nesiletričan ritam sastavljen od različitih metričkih kombinacija. — DRAMSKA: :enski triptih Terra d'oro. 23. — D. III 1720 — Bolzano. Albanische Volksmusik. aksak-grupa veoma je bogata raznovrsnim oblicima. ističe veoma velikim brojem primera. Ritmika e muzikes sone popullore. Alfano). nešto manje u gradskima. Učila u Milanu kod G. 23. Mattia (Caldaro. a u instrumentalnoj na svirci gajda. J. javlja se u kombi- . Stockmann. r II 1909 —). Stockmann. Licia. Gesange der Camen. 1959. ->■ hemiola. Setaccioli) i Bologni P. a među reproduktivnim umjetnicima dirigent M. — Isti. ali isto tako i ljubavne. Pjevala zatim u Fi-:nci i od 1872 u operi Covent Garden u Londonu. Tirane 1959. četverodelna dosta je retka. — D. Dupreza i u Milanu kod F. 1759 vratio se u Bolzano do smrti vodio obiteljsku radionicu. Nikad se nije desilo da muškarci pevaju ženske. 3. ansambli narodnih instrumenata i dr. III 1730) i Giuseppe Jolzano. IX 1926). Albanci koji žive u SAP Kosovo i duž albanske granice od Skadarskog do Prespanskog jezera. 1. Vallet shqiptare. tzv. talijanska pjevačica. Način izvođenja uslovio je da su ženske pesme pretežno u strogom ritmu. 2. LIT. a žene muške pesme. Nije bilo zajedničkog pevanja muškaraca i žena.: J. Frankfurt 1922. od najprostijih do najsloženijih. Stockmann. Prve umjetničke forme bile su masovne i borbene pjesme. Ogroman broj metričkih oblika. 5. — Javirske kompozicije (6 sonata. — Y. dominirajući elemenat. Bari 565. 'agliacci). Tirane 1958. kanadska pjevačica francuskog podrijetla.: W. XV. XII 1634 . Melodika jone po pullore. naprotiv. Od 1893 bio je profe->r na Royal Academy of Music u Londonu te odgojio više istak-utih klavirskih umjetnika. ALBANSKA MUZIKA. d 1891 na operi Metropolitan u New Yorku. DJELA: L'arca di Noć za orkestar. — H. Die Geigen. Dečje pesme brojčano su najmanja grupa. Druga. J J ). s lijepim crvenkastosmeđim lakom. Ritam i metrika. Dungu. tzv. ALBANI. Buletin i Universitetit shteteror te Tirane. 29. Proben aus der albanischen Volksmusikkultur. pučke canzone (popularne: Lu Piante de le fojje. Stockmann. simfonijski i duhački orkestar. Radio je desetak godina u Beču. sopran (Bari. 1964. Svaka od ovih grupa strogo se pridržavala svojih pesama. njegovi su sinovi. Trodelna mera sa hemiolom na prvom mestu. U prvoj grupi mera sa stalno jednakom metarskom jedinicom samo se prosta dvodelna mera. Ethnomusicologie. Gostovala u . kasnije je neko vrijeme djelovao u Linzu. The Licia Albanese. La Boheme) u milanskoj Scali.rtirao najviše po Francuskoj i Engleskoj. Me Loughlin. Les Colloques de Wegimont. 2. Moskva 1953. Svi ovi izvođači mogu da pevaju solo. Volkskundliche Bibliographie Albaniens von 1945—1956. naročito -=• defa. 21. Calendario storico della citta di Bari. zbor i orkestar. pevaju uz pratnju melodijskih instrumenata. Uz to ostoji i tonski sistem izgrađen na kvintnom principu. — Gudački kvartet. Negovali su je od najranijeg detinjstva do duboke starosti jednako muškarci i žene. Lirski sopran ristalnog sjaja. Rusiji. God. The Primadonna. Zur Vokalmusik der sudalbanischen Camen. dok muške mogu da budu i široko pevane. fuge. DJELA: orkestralne kompozicije. XI. Muzička praksa u Albaniji još je uvijek u rukama arodnih muzičara i pjevača. Od 1940 članica opere Metropotanu. 27. iichele (Bolzano. omeđene na sjeveru i jugu isokim planinama. Licia Albanese. Nendori. Giuseppe je najprije Ddio vlastitu radionicu u Bolzanu. 2/4 mera. — R. Deca su stvarala svoje pesme. Nendori. Liigendorf. sopran (Chamly.Bolzano. Stockmann. u slobodnom rubato izvođenju. New York >58. Carlo. Po formalnoj strukturi muške su pesme najrazvijenije. dobama) unutar jedne mere ■— i na grupu oblika kojima unutar mere nisu sve metarske jedinice stalno jednake (oblici tzv. S. ALBANI (Alban. Nećak Michelea i Giuseppea Giuseppe "ntonio (Caldaro. Die vokale Bordun-Mehrstimmigkeit in Siidalbanien. komponirala kraća djela za klavir. 1708—12 bio je u Grazu. Studirao u Milanu (G. Novara 1940. Music Club. Arbatsky. Od 1911 nije više javno astupala. — Kange popullore shqipetare. Krantja. Sokoli. žene svoje. neizvijenih saobraćajnica i reljefa zemlje. uglavnom žicanih. III. a trodelna go tovo i ne postoji. 8. Deutsches Jahrbuch fur Volkskunde 1965. 1923. Narodni apjevi uz instrumentalnu pratnju izvode se često troglasno. Zur musikalischen Struktur einiger mehrstimmiger Gesange der sudalbanischen Laben. XI 1847 — London. E. 1960. LIT. 3. itim u Wurzburgu i Salzburgu. — Komorna muzika. U južnim krajevima žive Toski. roga. 1960. XI 1677 — Graz. međunarodnu reputaciju stekla 1939 kreacijom Mirni (Pucini. a na zapadu niskom močvarnom i slabo razveenom obalom. Edwards. Muzika je nekada bila njihova jedina razonoda i zabava. Arbatshy. IV 1930). harfu. Binari i ternari (hemiole) kao metarske jedinice oblikuju velik broj različitih mera. Montreal. Stidostdeutsche Forschungen 1943. 1951 ponovno nastupa u Scali. Kao i njihovi preci Dardani koji su živeli u ovim krajevima Albanci se odlikuju neobičnom muzikalnošću. Trako i P. — Kenge popullore shqiptare. s ljestvi3m od 11 tonova. talijanski kompozitor i pijanist (Napulj. Od ostalih kompozitora ističu se još K. Francuskoj. Chicago 1953. — E. visoko svedeni. Bolzano. Bila je vrlo cijenjena ratorijska pjevačica i dobra pijanistkinja. koji se ogledao i na instrumentalnom području. II 1712) kao mladić otvorio radionicu u Bolzanu. >lo-pjesme. također goč ili kasa). Umjetnička muzika temelji se na narodnom melosu. Michele : 1700—12 radio u Grazu kod W. Baldassare-Tedeschija. dele se u dva plemena. Narodna. talijanska obitelj graditelja guačkih instrumenata. urođene muzikalosti. 28. postoje i mnoge zajedničke osobine albanske narodne muzike. Muzičko središte Albanije je Tirana. 1954.: P. Retki su slučajevi da se hemiola pojavljuje na kraju mere. muzički kritičar i komenitor prvih zvučnih filmskih dnevnika talijanskog Istituto Luče. i to iko da jedan glas leži. . Zbog geografskog položaja. zborovi. 7. 1958. kompoziciju kod Pinta i S. 1949 (vlastiti libreto). Za muškarce je karakteristično visoko i jako pevanje. J Ortoni potaknuo 1920 obnovu tradicionalnih svečanosti Abrazija Maggiolate abruzzesi za koje komponira muzičke spektakle i rganizira izvedbe pučkih abruzzijskih canzona. — D. koje se formiraju spaja njem prostih mera. vjerojatno turkestanskog podrijetla.merici. tj. 4eđu instrumentima najviše se susreće veliki bubanj. Muškarci. Kon-. LIT. — A. Vannes. — VOKALNA: Sanf Antonio za sole. MU Z IKA AL BA N AC A U SFR J ALBANESE. I 1722). —• Obj. Journal of the International Folk Musik Council 1963. Indiji i južnoj Africi. Učio klavir kod svog oca . Charbonmau. -> aksak ritma. Pjevanje učila Parizu kod G. Deca pevaju obično bez ikakve instrumentalne pratnje. Sokoli. London i833. pečalbarske. Nalazimo je u mnogim seoskim pesmama. vola vola dr. X 1856 — London. Deutsches Jahrbuch fur Volkskunde 1958. koje je još za partizanskih borbi komponirao 5. Dictionnaire universel des uthiers. . Albanus). mimokoreografska akcija s muzikom La Grotta i Aligi. 3 + 2 + 2 (starijom oznakom »sedmodelni takt«). scenska muzika La FigHa di Jorio (D'Annunzio. Druge složene mere. veoma uglađene vokalne tehnike. gde je jedna metarska jedinica u svom trajanju duža od ostalih jedinica za polovinu njihova trajanja. a muškarci svoje. šaljive. najčešća je mera nakon proste dvodelne iz prve grupe u narodnoj muzici Albanaca. U narodnoj muzici Albanaca u Jugoslaviji ritam i metrika veoma su bogati različitim oblicima. u dvoje ili grupno. u odnosu 3 : 2. —■ Isti. a temelji se u vokalnoj oblasti najviše a ojkanju. XII 1893 —). — R. narodna muzika Albanaca u Jugoslaviji ne poznaje. — Isti. u kojoj djeluje više muzičkih ustanova: operno kazalište.). u Albaniji sačuvala se do danas izvorna autohtona mzička kultura. 3.ALBANESE — ALBANSKA MUZIKA ALBANESE. tupan lapan. muškarci pevaju uglavnom junačke pesme. R. 923). Ostale proste i složene mere iz ove grupe ve oma se retko javljaju. S obzirom na veće bogatstvo ritmičko-metričkih oblika može se reći da je ritam primaran. Sokoli. talijanski kompozitor (Ortona. To se smatralo najvećom sramotom. Pariš 1951. Sonnambuld). i E. Guido. VII 1771) izučio : u Grazu kod strica Michelea. 8. tzv. Snimila je velik broj gramofonskih ploča (opere i vokalna rika). Falconija. L. Nendori. Malo 1 duguljasti. K. Beating the tupan in the Central Balkans. New Yorku. — R. zbirku Nuovi canti popolari d'Abruzzo. Njihove pesme razlikuju se ne samo po sadržaju već i po formalnoj strukturi i načinu izvođenja. u severnim Gege. 1927. Stockmann. Polifonia jone popullore. 12 preludija). Njemačkoj. Buletin i Universitetit shteteror te Tiranes. Prozodija dhe metrika jone popullore. Montreal 1938. npr. I. — D. Lampertija gdje je ebitirala kao Amina (Bellini. Objavila je memoare Forty Years of Song (1911). Fiedler i E. Emma (pravo ime Marie-Luise-Cćcile Lajeuesse).

Elementi melanholije.ri.> po Vper..e-. mo-ri hi..nat i kam Nakon trodelne najčešća je peterodelna mera.0. 7). e------net ^T Kushasht ai qe -v —v—=r $ rrin nder o -------------------rrin.. ne dozvoljavaju velike brzine u izvođenju.maji.nin. zatim kvarte i terce. eh. trodelna 3 + 2 + 3 (osmodelni takt) i dvodelna 3 + 2 i 2 + 3 (petodelni takt).de. dijatonski nizovi sa malom te iznad tonike i makam hidžas. io) kao što je i narodna uticala na crki 10 Ruboto(J = 72) pe. askt ai qe H1-L LJjLr .. 5) do duodecime. Ostale r r f Mo. J = 72 p p p p p e____ shkoj ne [ k.. U ambitusima sekste.na. (3 + 2 + 2) + (3 + 2) i (2 + 2 + 3) J. ma-Ut-o f'i pel. po UUL.. bil---bU------------- rr hil------hil----------------o. Mo .rajh. In- ke. dorski i jonski modus i anhemitonska pentatonika. tetra-. starocrkveni eolski. oj! \ Đo t'i fojm.i heksakordalni nizovi. ue-----shisk.-n a. o- da me ta------v&n. 9).e. naravno.re.-la. eh.ru--e. bu. kurjom Jeo-rum dymJidh£J lw. b) Tonalne osnove su mnogobrojne. Mo----ra.----rrin. Mo-ri Uil-ja. septime i oktave broj primera opada. Na albansku narodnu muziku u Jugoslaviji uticala je i crl muzika (primer br.le. i 3. formirali su njen razvoj i današnji šaroliki sastav.ra. CL" TTUUZ.H. Postoje. a nikada obratno. dy jcu. Orijentalne lestvice tonalna su osnova otprilike jednoj ti vokalne narodne muzike Albanaca u Jugoslaviji. Događa se čak da se ista pesma peva i u kom modusu i u makam hidžasu. Pojava duodecime je razumljiva kad se uzme u obzir da je za Albance karakteristično visoko i jako pevanie. je makam ponešto modificiran i podešen mentalitetu Alba Osnovni sadržaj pesama koje se izvode u makam hidžasu strastvena. Sve lestvice mogu se podeliti u dve grupe: na one koje su nastale pre dolaska Turaka i na one koje su nastale za vreme turskog ropstva.nder o. jo. melodika još snažnije odražava duhovno ustrojstvo svojih stvaralaca. Nisu isključena i druga osei Makam hidžas nalazimo više u gradskim nego u seoskim.vari- T i-. Dosta je česta četvorodelna mera. FR r TTO J-T Tu DiC rns t'zan'ja.te. Nije retka ni sedmodelna mera. sastavljena od dvodelne i trodelne ili obratno (dvanaestodelni takt)..o. CL- K i m Prilično je česta pojava promene tonskog centra koji se s za malu tercu. naročito oni sa Istoka..(2 + 3): i N(LTb'TUUh' 7KUh\ CL~ TThCLTLTTULTb. 8). pored velike uloge ritma. tri.nat i kom gje. _ kvinte.. ali samo onda kad se ova četvorodelna mera kombinira sa drugim merama. sy. Tempo izvođenja oblika druge aksak-grupe sporiji je nego u Makedonaca i Bugara. U prvoj su grupi dijatonski penta-. nw-rL la. što zavisi od ukusa pevai tehničkih mogućnosti instrumenta koji prati pesmu. Povezivanjem različitih mera nastaju nove kombinacije.me li---rrw.----- van.. o d^mb'dhejtu/et-e.' san.dja-lit- Hemiola se izuzetno pojavljuje i na drugim mestima.ni ha. Uz njega javlja se često i kompletan eolski modus: orijentalnih Iestvica kao makam kardžijar i druge javljaju' minimalnom procentu. neobuzdana ljubav. Najčešća Iestvica iz prve grupe je dijatonski tonski niz sa polustepenom između 2. moli' qi . Kod plemena Gege ne pi anhemitonske pentatonske lestvice. Različiti uticaji. nuk e du.— Pentatoniku nalazimo u pesmama Albanaca oko Prespai jezera (Toski) (primer br. Mnogob grupu orijentalnih Iestvica predstavlja tzv.bej pcLsh.28 ALBANSKA MUZIKA 6 J= 132-142 nacijama s drugim merama druge grupe i u merama narodne plesne instrumentalne muzike: 0 kurjomko-ium. Tonalne osnove najvećeg broja albanskih narodnih pe u Jugoslavijr jesu eolski modus. me ta. dok su lestvice druge grupe orijentalnog porekla. u muškim nego u ženskim pesmama (primer br.-le. dosta su retke.J. novi oblici. Tonalne osnove većine pesama su lestvice iz prve grupe. Česti su slučajevi ispreplitanja j i druge lestvice. Metodika. i drugi metrički oblici.rij mi----re shka. a) Ambitus melodike veoma je raznolik — od male sekunde (primer br.. (2 + 3) + (2 + 2 + 3). tona iznad tonike toga niza.ces____ s'vet.qe-ve dja. obično u ovim oblicima: + 2 + 2 + 3 1 2 + 3 + 2 + 2 (devetodelni takt): ICush. makam hidžas. sa c na a (primer br. U narodnoj muzici Albanaca. a od oktave na više primeri su još redi.da. sastavljena od trodelne i četvorodelne: (2 + 2 + 3) + (2 + 2 + 2 + 3) (šesnaestodelni takt): O-dame ta. 0.. prisutni u vokalnoj narodnoj muzici Albanaca u Jugoslaviji. Najveći broj pesama ima ambitus Durska Iestvica sa završetkom na trećem stupnju iznad t javlja se u pesmama Albanaca koji žive u Makedoniji. Dy JCL- ra..----ti------ret te 7ia. nan\ rtuo. Javlja se u četiri oblika: (3 + 2) + (3 + 2 + 2).-Hb-o? o-dame ta- Druge mere.

ta. konnyoft\ moj biL-ktu-ri-----ne Qysk se mJje per------kun.' ni .

. U ovim krajevima dvolasje se javlja u više oblika. 9VCL- kor m >—* e kish m kish e. posle prve fraze. muškarci evaju i dvoglasno. ili iz država osnovni ton (toniku) na samoglasniku e. U tim e oblicima kod različitih pasusa teksta menja samo drugi meadijski stih. Shematski bi se ovaj oblik mogao irikazati ovako: A + xB ~ C + D.je__ ha. i + A + B + B. hajde. naime. ona se ne prekida već se produžuje za kraće ili duže trajanje.) Najčešće su četvorodelne pesme. 12). ima i oblika od deset pa i četrnaest delova.ta-. Višeglasje. hi- Uen. gde se peva i dvoglasno.0 Ff T - Ah. Oni se mogu podeliti u dve . hajde mashalla! 1 Prej Podrime na erdh haberi. ili ponavljanjem drugog stiha. i trećeg glasa koji peva grupa pevača. Gostiara i Kičeva. 3n je do^ta čest. u-ne lo-nja. Najprostiji oblik jeste svakako pevanje ćele pesme jednim nelodijskim stihom. Drugi glas prati prvi tako da. koji čine većinu Albanaca u Jugoslaviji. — . dok drugi glas leži na tonici sa istim samoglasnicima kao i prvi.e stihovi vežu po shemi: A-j-B. ali obično se peva na a. Ovu kadencu peva prvi glas-solista u slobodnom ritmu. i to tako da drugi glas sav tekst refrena peva samo na jednom tonu. To proširenje melodije peva se kao koloratura. C + D itd. Višeglasje plemena Toski razlikuje se od onog u Gega. Najmanji strofični oblik sastoji se od dva melodijska stiha. pra. Svi stihovi pesme u ovom slučaju pevaju se prvim. Počinju tim tonom. Sastoji se samo 3 1 ) % kg j ^ E 0 j| Ah. U prvom iriloženom primeru tekst refrena je kurzivan. U toku pevanja spaiju se oba glasa ponekad u unisono na terci iznad tonike. i prvi i drugi glas pevaju melodiju.nemme al-. ne počinje zajedno s prvim glasom već uvek nešto docnije. Prvim oblikom služe se nevešte pevačice. onda se i samoglasnik menja. Si t'ia baj hallin i mjeri. Za razliku od ženskih. Time se stvara bordunsko dvoglasje: i = 208 29 ovog dvoglasja da prvi glas peva samo jedan pevač.. Amelodijskim stihom. Svi melodijski stihovi mogu la budu različiti: A 4. Bmelodijskim stihom. u drugom primeru ranovljeni stih je u zagradama. Troglasje Toski sastoji se od prvog glasa koji peva samo jedan pevač. Ponekad se prvi glas pušta ispod drugog. Sastoji se od melodije oju peva prvi glas i recitovanjem istog teksta na finalisu odnosno snici. Dosta je čest i oblik bordunskog dvoglasja u kojem drugi glas iz tonike povremeno silazi za veliku sekundu. mo-re. izuzetno u terenom dvoglasju. Sadri.rupe: na utvrđene oblike koji se javljaju uz tekstove strofičnih jesama i ponavljaju se sa svakom strofom teksta. Uz ovakvo pevanje obavezna je ritmička pratnja defa. Žene pevaju u malim grupama od 2—3 pevačice u svakom lasu. 0 i e. Za višeglasje Toski karakteristično je njihovo troglasje. vet jena t'holla. ponavlja se.0 bu. Takvo proširenje može da bude i u sredini pesme ako je pesma duža. me haba. Njihovo dvoglasno pevanje je bordunskog tipa.Tlajn hoj_____ Dvoglasne ženske pesme ovakovih oblika veoma su skučene svim elementima. Stoga bi se. U trodelnom obliku pevaju se i tekstovi nestrofičnih >esama. Ima i mnogo drugih oblika armiranih na sličan način. !___±A------------------- bibkur me kish hi- o Ka. Interesantniji su oblici druge grupe na tekstove nestrofičnih lesarria. najčešći oblik dvoglasja. Treći glas isto tako nastupa docnije sa drugim glasom ili čak i posle njega. pa čak i docnije. me te mbajtur. kao npr. 14). Drugi strofični oblik su pesme od tri melodijska stiha za tri tiha teksta. veoma ovisna o tekstu pesme. Ako je ta kadenca duža.. «vaju uglavnom jednoglasno. utoliko su i redi primeri. i na oblike čiji le pojedini delovi menjaju kod svakog ponavljanja. U pesmama ovog oblika dvoglasja solist počinje. dok drugi nekoliko pevača. Tipično je za sve oblike ^ *= V $ V va. me nande i me te renkuar. ali ne i veliki broj. Treba naglasiti da prvi melodijski tih (A) ima karakter parlanda. sem u područjima Tetova. Treći. bu ' hlLT u- > . kod nestroičnih pesama. a refren s proširenim završetkom dvoglasno. Svaka troglasna pesma ima mali uvod koji može biti dvojak. Tim oblikom pevaju se i nestrofične pesme kojima . Vet kena molla. Pojedini melodijski stiho1 mogu da se ponove u različitim kombinacijama. Većina ovih pesama stvorena je dodavanjem refrena pesmi a dva melodijska stiha.- Uen. dok je drugi (B) raspevan i poletan lo najveće dramatičnosti. Drugi las kreće se uglavnom istim smerom kao i prvi glas. koji narod nazivljezaniqe e pret (glas koji dočekuje). što izvodi drugi glas. ovaj oblik mogao shematski irikazati ovako: xA + B. Sem jednoglasno. Drugi glas. sem poslednjeg koji se peva drugim..Han hoj. Toski oko Prespanskog jezera i delimično s leve strane Crnog Drima pevaju uglavnom troglasno.. Mi. peva na samoglasniku e (Primer br. 6). Završetak : uvek unisono na tonici (primer br..Uen-o buJcurme kish hi. muške su pesme razvijenije i interesantije.>. Troglasno pevanje oni nazivlju: me iso. i to u više oblika. takode i po formalnoj strukturi. Jedan od oblika jeste i taj u kome se pesma peva jednoglasno. Retkost je pesma duža od četiri takta.. a rede dvoglasno. samo se mestimično jedan glas odvaja od drugog. dok su u gradovima apušteni ovi oblici višeglasnog pevanja. Hajde. (Si t'ia baj hallin i mjeri.rw lo-nja.ALBANSKA MUZIKA c) Formalna struktura melodije. jeste kombinacija jedne vrste heterofonije i bordunskog dvoglasja. obično na poslednjem samoglasniku strofe.nin ne je--leh---- Razvijenijim drugim oblikom služe se veštije pevačice.. 1 P O vjen mollaxhiu molla me na shite. Naime. onoliko puta za koliko je stihova lovećan koji pasus pesme. On često upada i u sredini reci i s prvim glasom čini neku vrstu narodne polifonije. Stalno drži ležeći ton na tonici koja je i nota finalis. VCL. Prvi oblik je prostiji i najviše se upotrebljava. ili na tom tonu izgovara tekst istovremeno s prvim glasom. na tonici (-> primer br.B. Dvolasno pevaju žene danas samo po selima. od drugog glasa koji takođe peva samo jedan pevač. u. a ostali pevači nastavljaju pesmu obično posle prvog stiha: 13 J) = 208 ft l_________1 Oj. A + A + B + C i s l . Ukoliko su oblici veći od četiri dela. B + C.B -f C + D. Prvi glas peva od početka do kraja — i to melodiju (vodeći glas). Ovim oblikom formalne trukture melodije pevaju se i nestrofične pesme u različitim »mbinacijama stihova. Gege. U ovakvim pesmama pošto se otpeva ceo tekst jedne strofe odgovarajućom melodijom. U drugoj grupi ima i oblika sa četiri melodijska stiha. Češći oblik je onaj od dva melodijska stiha i -r. x>gata je interesantnim oblicima.

Emil Cossetto (1918) Glavna rasadišta muzičke kulture na Kosovu posle Oslobo postale su niže muzičke škole u Prizrenu. U raznim pokrajinama on je druk čijeg oblika i veliči ne. koji je na osnovu vk zapisa komponovao »Pesme sa Kosova« (»Rukoveti« VIII i 1896 i 1906) i hor »Prizrene. javljaju se i prvi albanski kompozitori. a nešto docnije upadaju drugi i treći glas. izvodi se mali dodatak. klarineta. solističko i grupno. 1 čalgidžije nestaju. kontrabasa i defa. Drugi oblik kratkog uvoda u stvari je mala kadenca koju peva samo prvi glas. upoznavajući svoje slušaoce sa dostignućima na ozbiljne muzike u zemlji i inostranstvu. ili pak svi zajedno. Ima dva registra. U zbirci za klavir »Melodije i ri Balkana« Miloje Milojević (1884—1946) obradio je albanske na »Pesmu iz Nerodimlja«. duga je oko 40 cm. ima 3—12 žica i instrument je hromatskog tipa. Ivo L Kalinski (1913). Prvi medu njirr je Stevan Mokranjac (1856—1914). Manje je cenjen labijalni aerofoni instrument nazvan bilbil (slavuj). 1949 osnovana je u Prizrenu i Srednja im škola. a duva ustima. sastavljci harmonike. druga i četvrta žica. Sa svojih šest rupica daje heptatonsku lestvicu. Za toskijsko troglasje karakteristični su česti glissandi. uz koja treb: menuti društva u Orahovcu. Na poro i druge svečanosti Albanci pozivlju ansamble sastavljene c telija i šarkija. Radio-Priština daje posebne emisije sa kc tarima. Najomiljeniji aerofoni labijalni instrument je fyelli. »Kanga e dhanderise« (Pesma mladoženje) i »Zoterij e : (Dame i gospodo). naročito zbog vi Simfonijskog orkestra. V retko upotrebljava se karadyzen. On je obradio 4 narodne j za hor: »Hajde dul ćupa« (Izašla je devojka). Milenko Živković (1901—] Mihailo Vukdragović (1900). Na završetku pesme. koji je od samog početka podsticao stv: mladih kompozitora. »Makam uz Saz« i »Motiv iz Priz On je komponovao i »Kosovsku svitu« za orkestar. Tonovi gornjeg registra dobivaju se jačim duvanjem. U većim ansamblima ima najviše šest do sedam instrumenata. iz kojih su mnogi svršeni đaci i stv nastavili školovanje na muzičkim akademijama i postali p muzičkog života i stvaralaštva u Pokrajini. Na svim pomenutim instrumantima sviraju seljaci Ali sem na zurlama i tapanu na kojima sviraju Cigani. Redovito služi kao ritmička pratnja ženskom pevanju. u Đakovici filikacke). Peći. Ima jednu žicu i nalik je na crnogorske Veće izražajne mogućnosti ima čitelija. Ostali predstav nici aerofonih instruZURLAŠ IZ RUGOVA menata jesu velike i . koje je do danas sudelovalo skoro na svim pokrajinskim. sastavljeni od ćemand (violine). i glissanda za veliku sekundu naniže ili čak i za veći interval. Svaka žena ume da u njega udara. kao Ramiz Sadiku u Peći. Propagirajući muzičku umetnost u šii slojevima naroda. rede zurladžije. Na prvima se melodija izvodi jed noglasno. Među i posebno mesto zauzima Lorenc Antoni. S Mokranjac u Prištini i Hajdar Dushi u Đakovici. a pratnju udaraljke. Treća žica uglašena je za kvartv i služi kao bordun. izvodeći dela domaćih i stranih ko zitora. Kavali su slični fvellu samo što su dvostruko duži (oko 80 cm) i sa mnogo više rupica (do 14). a zatim u Prištini i Prizrenu Muzička odeljenja na pedagoškim školama. repi kim i saveznim festivalima. ili 4—6 na jed noj a na drugoj nije dnu. na drugima cev bez rupica stvara bordunsko dvoglasje. rnu-d me shi- kon. God. Taj dvožični dijai instrument veoma je omiljen medu Albancima u Jugos Prati lirske i epske pesme. a u okviru Oblasnog pozorišta izvode se i rete. jednak kratkom uvodu s glissandom — pevaju ga svi. U Prištini deluje Di prijatelja muzike. Pod opštim imenom zumara Albanci označuju aerofoni in strument s udarnim jezičkom. a upotrebljava se i kao solistici strument. kao i na završetku jednog pasusa teksta pesme. Melodiju izvode unisono svi žičani i duvački instrumenti. moj. moj. Taj polazni ton uvek je tonika. služe za izvođenje melodije. sličan srpskoj fruli. 1 Uporedo sa bujnim razvojem muzičkog života na Kosovu Oslobođenja. U različitim kra jevima različito se naziva (u Debru pilipizge. u kombinaciji duvačkih i žicanih ili duvačkih i udaraljki. To isto va Srbina Svetomira Nastasijevića (1902). zamenjuju ih novi ansambli. Budućnost u Prizrenu. ~> Tapan ide uvijek uz -> zurle. mo/. Uroševcu. Muzičkim folklorom Kosova i Metohije inspirisali su 1 novije vreme i drugi jugoslovenski kompozitori. grnate (klari jedne vrste tambure i defa. koji je među ostalim pesi obradio za hor »Dola ne pengjefe« (Izašla sam na prozor) i e miros (Moja lepojko). Ima jednu ili dve cevi sa 4—6 ru pica. pa je sem »Albanskih pesama« ( komponovao po jedan stav u svojim »Igrama i pesmama sa Bal (1927) i u orkestarskoj »Balkanofoniji« (1927). Kose Mitrovici i dr. među k su Petar Konjović (1883—1970). otvorena sa obeju strana. violine. pažnju srpskih kompozitora. Narodni muzički instrumenti. Zajedno sa čitelijom često nastupa šarkija. na kojima su svirali Cigani. Rudolf Bruci (1917). Najomiljeniji ritmički membranofoni instrument jeste -> def. duvačkih. kordofoni instrument kr vrata sa četiri žice. koji je udario temelje nacionalnoj n E i ii-ri terzlut. tako da se ton ne prekida sve do kraja pesme ili igre. jednako ugl. kako aerofonim tako i kordo-fonim sviraju samo muškarci. Žene pevaju uz okretanje tepsije na sofri. ali su i veoma interesantna i impresivna. autora simfonijske p »Viđenje Kosovke devojke« i orkestarske »Šiptarske rapso i Makedonca Živka Firfova (1906). Na samoglasniku e izvija nekoliko tonova prema svom raspoloženju. sličan makedonskoj šupelci. Peva se na samoglasnike e i o. Postoje mali ansambli žicanih instrumenata.^-^^ ALBANSKA MUZIKA Tilziub. stari grade«. E-o. koje su okupile i veći broj učenika iz redova rad omladine. svestrani umetnik. L. rrbn-te per ne je male zurle. V< od čitelije. Muzički folklor Kosova i Metohije privul već u XIX v. dužine 30—40 cm sa 6 rupica. 1 Jedan od najstarijih žicanih instrumenata je ljahuta (g Još danas se dosta često upotrebljava medu gorštacima za pj epskih pesama. Izrađuje se od ve oma različitog mate rijala. U nedostatku defa udaraju i o tepsiju. naročito u oblasti reproduktivne umet Najaktivnije među njima je svakako Agimi (Zora) iz Pri. Drvena ili metalna cev.te. J) JI J) J 1 fororne sili0 se ne hl-je nm. od jednog tona koji peva prvi glas. Drugi veoma česti ženski idiofoni instrument jeste tepsija ili tanjur. Dorde Karaklaić (1912). Prištini i Kose Mitrovici. Inspiraciju za! stvaralaštvo našao je u albanskoj narodnoj muzici i komp' Košta Manojlović (1890—1949). Tehnika duvanja veoma je teška. rrtnte per ne Uje rrtn-te. Muzički instrumenti služe Albancima u Jugoslaviji za pratnju pesama i igara kao i za samo instrumentalno muziciranje. svirač diše kroz nos. »Frven veriu« ( duva). ko zitor i etnomuzikolog. U gradovima postojali su ans zvani čalgidžije. Na melodijskim instrumentima. Važnu ulogu u širenju muzike na Kosovu odigrala su kult -umetnička društva. Gnjilanu. moj. ->■ gajde (koje se mnogo manje upotrebljavaju nekada) i -> dvojnice. Značajne rezultate ostvarila su i druga kulturno-umet društva. Hrvat Josip Slavenski (1896—1955) posizao je u više at za albanskim melosom. -> Tarabuka se mnogo manje upotrebljava. Umetnička. objavljene 1933 pod naslovom »Pesme z Skenderbegove«. Prva. Nakon toga prvi glas nastavlja pesmu. Za razvoj profesionalne muzike na Kosovu ' je bilo osnivanje Radio-stanice u Prištini. Sazvučja ovog troglasja ponekad su oštra.će. Instru menti sa dve cevi (diple) imaju ili isti broj rupica na svakoj cevi.

Albanaca u Jugoslaviji. Antoni je napisao veći broj vokal .

1732. MGG. po čemu se pretpostavlja da je u to doba bio u službi carskoga dvora. moteti i dr. Malaguena. INSTRUMENTALNA: Ballelti. J. II martirio di S. Buenos Aires 1950. Frati.ALBANSKA MUZIKA — ALBERT 31 1875 nastavlja studije na Konzervatoriju u Bruxellesu (Brassin. Kao pijanist proslavio se osobito interpretacijom clavecinista te Bacha. Marta Annunciata delVAngelo. solo-pjesme: Deux morceaux de prose de Loti. I. I. 3. Metrički oblici u šiptarskoj narodnoj muzici. 1701. R. 83. de Marliave.. pobjegavši iz roditeljske kuće. y Basanta).). Schuberta i Chopina. To Nellie i dr. 1687. ibid. 1896. 1694. španjolski pijanist. Recuerdos de viaje. Iz među 11. u odsječenim ritmovima narodnih plesova. 4. Opere: The magic opal. Već u petoj godi ni nastupao kao »čudo od djete ta« u Barceloni. Sinibaldo. —■ VOKALNA. Pirro. Llorens Cistero. orguljaš kompozitor (Logrono. Sagardia. Od 1830 profesor je klavira na Konzervatoriju u Madridu i od 1834 dvorski orguljaš i muzički učitelj. Za madridski Konzervatorij napisao udžbenik Metodo completo de piano (1840).).) i crkvenu muziku (mise. 1947. Nastavljači misije Stevana Mokranjca na Kosovu i Metohiji. 1895. O šaljivoj lirskoj poeziji kod Šiptara na Kosovu i Metohiji. I. Poduzimao je mnogobrojne turneje po Evropi i Americi. ALBĆNIZ. Pletro armonico composto di dieci sonate da camera op. Notas ineditas sobre el virtuosismo de Isaac Albeniz y sa producion pianistica. 5. koji jeuz kamerne oblike ostavio i nekoliko orkestralnih kompozicija (»Šiptarska devojka«. navješćujući načinom oblikovanja prijelaz iz venecijanskog u napuljski stil. komponirao djela za klavir (sonata i dr. dve »Albanske svite«. 1687. A. Čitelija. RMI. LIT. III. — L. 1687. DJELA. — L. I. Uz to se istakao kao muzički pedagog i dirigent Simfonijskog orkestra i hora Radio-Prištine i KUD Agimi u Prizrenu. Središnja su mu djela oratoriji. Antoni. provincija Gerona. 20. III 1932). Zvuk.: B. 1715 i dr. ibid. 1905—08. ALBENIZ 2. te solopjesme. Narodno pevanje kod Šiptara. 1687 posvetio je caru Leopoldu I zbirku Pletro armonico. 1729. Komponirane uglavnom u obliku minijatura (u ciklusima). 1956. Sarabmdl e Gighe za gudače op. Kao kompozitor dao je svoje najbolje u klavirskim djelima. Ać. istovremeno koncertira po Španjolskoj. Komponirao klavirske varijacije. // ritorno dalla Capanna. Zarzuela San Antonio de la Florida. Crkveni zborovođa katedrale u Logronu i San Sebastianu. 1959—60. 1963. Uloga individualnih stvaralaca u razvitku savremenog albanskog narod nog pevanja na Kosovu i Metohiji putem štampe. Annuario Musical. 1705. Suite ancienne. Iberia. 1712. 16. Pariš 1925 (novo izd. U najproduktivnije kompozitore na Kosovu koji nisu albanske narodnosti ide Redžo Mulić. Barcelona) i u Parizu. Kalkbrennera. Antoni. L'innocensa di S. 1948). Naročito se ističe kao dobar poznavalac instru mentacije. Laplane. Moracić. — Š. Isaac Albeniz. IV 1855). španjolski pijanist i kompozitor (Camprodon. E. — E. Quatre melodies de F. Virtuozni pijanistički slog tih djela pod utjecajem je Liszta. 8. 1968. rano preminuo Halit Kasapoli. 1691. Gjurmime albanologjike. vokalnih i instrumentalnih dela i dr. — M. ALBENIZ. Plana. Suite esponola. H. — 5. između mnogobrojnih koncerata po Americi i Evropi boravio je najčešće u Španjolskoj (Madrid. Zef Tupeci. Koc. Narodno stvaralaštvo. II. 6. 1959—60. Krist Lekaj (kantata. Herza i C. Senderos espirituales de Albeniz y Debussv. 1699. Oltilia. Usprkos tome ušao je u red najznačajnijih kompozitora bolonjske škole na prijelazu iz XVII u XVIII st.: 5. autor »Prve simfonije«. Motetti et Anti/one op. Dobrivoje Baskić. Cantate e Oratorii spirituali op. 1696. 1719. 4. LIT. Navarra (dovršio Deodat de Severac). Na albanskom muzičkom folkloru izgrađuju svoja dela još: Isak Muc'oli. Cantos de Espaha. Suonate a due Violini col suo Basso continuo op. — G. San Petronio. Kange popullore te Shqiptareve te Kosove-Metohis. značajnije su jedino solo-pjesme iz posljednjeg stvaralačkog razdoblja. Fahri Begiri. Već tada dolazi na glas kao pijanist koji »svojom virtuoznošću i fan tazijom fascinira publiku«. Pireneji. — VOKALNA: oratorij El Cristo. IV 1864 — Riga. radija i^gramofona. Rhapsodia espanola (orkestriraliEnesco i Casella). 22. Mexico 1944. 7: 1691. V 1860 — Campo les Bains. Azulejos (dovršio Granados). Etudes musicales. 1721. Kaladojne. 29. — Isti. Zadruga. Mark Kafinari. — J. valceri i dr. ALBERGATTI CAPACELLI. VI 1831). 1951. njemački pijanist. mazurke. 6 fuga i svita za klavir) i veoma nadaren. Najznačajnije mu je djelo tog žanra Iberia. Priština 1951. U instrumentalnim kompozicijama približava se koncertnom stilu Corellija i Torellija. Cazim Dushku i dr. I 1956. 1686. Caprici varii da catnera op. — KLAVIRSKA: Piezas caracteristicas. LIT. a objavio je i tri zbirke albanskih narodnih napeva. Rhapsodia cubana. — Isti. Schmitz. Richtera u Beču i F. MGG. Seis danzas espanolas. VI 1735). Therstappen.. Kange popullore Shqiptare (2 sv. VI 1909). stekavši veoma velik ugled svojim interpretacijama Beethovenovih i Bacho - . trilogija El rey Arthur (I. — A. — L.: A. 5. španjolski kompozitor (?. 1950. 1893. 1894. godine. to su lirske impresije i slike jarko obojenih krajolika Španjolske. Geschichte des Oratoriums. Lancelot. a 1878 odlazi na usavršavanje F. 1914. po kojima je jedan od utemeljitelja španjolskoga nacionalnog stila.. prožet španjolskim koloritom. 1960. Skopje 1968. I. Merlin. uz njega ostaje do 1880. 2. 5. IV 1795 — Madrid. Musicisti e cantanti bolognesi del Settecento. Espaiia. 23. 1. 1682. 59. zatim i koncertiranjem. // convinto di Baldassarre. Sin i učenik Matea. Serra Crespo. dvije godine ka snije učio klavir kod Marmontela u Parizu. 1683. 1696. 10.. fantazije. ALBERT. Sakać. BORBA ZA DJEVOJKU instrumentalnih dela. Eufema. Eugen d'. Dupont. // trionfo della grazia. — R. s ustreptalom metodikom u stilu cante flamenca. Priština 1956. Pirro d'Albergati conte Capacclli. Puna ne kanget popullore shqiptare. Jedna decenija muzičkog života na Kosovu i Me tohiji. 5—5. I. Isaac Albeniz. 41—42. Folklori muzikuer shqiptar. — DRAMSKA. 1714. — L. U to je vrijeme već zreo pijanist virtuoz. Jeta e re. Njegov muzički govor kreće se u širokom dijapazonu od citata albanske narodne melodike do približavanja ekstremnim pravcima zapadno evropske muzike. Pauera u Londonu. 1899. Rad VI kongresa folklorista Jugoslavije. 5. Potekavši iz stare talijanske aristokratske obitelji bavio se muzikom samo kao »nobile dilettante«. Slavenski. prožeti snažnim dramatskim akcentima. Simović. Correnti. Akil Koci. 1897—1906. Glasnik Muzeja Kosova i Metohije. Collet. Mateo (Antonio Pćrez ds). —■ J. Ostala Albenizova djela odaju kompozitora primarno pijanističke inspiracije. Lisztu u Budimpeštu. Schering. Rašiđ Krasnici. Među ostalim muzičkim stvaraocima pažnju su svratili Vincenc Gjini (»Concerto grosso«. 1688. Leipzig 1911. 14. Pariš 1917. puto vao po Južnoj i Sjevernoj Ame rici i izdržavao se najprije svira njem po kavanama i kabaretima. koja su izgrađena na albanskom muzičkom folkloru. Hinno et Antifone op. Instrumentalna i vokalna dela pišu Esad Rizvanoli. 12. — Isti. 1802. Compta). Ginevrd). oko 1755 — San Sebastian. Priština 1962. Zvuk. 1697. više kantata. i 15. DJELA: simfonijska suita Catalonia. Gazmed Zajmi. Atbćniz. 1964. Albeniz. Liszta u Weimaru. 1875 u Leipzigu kraće vrijeme studira kod Jadassohna i Reineckea. Plasencia 1951. La Vega (prvi stavak nedovršene suite VAlhambra). Cantate da camera a voće sola op.a Ballata. Enrico Clifford. sa vie-son oeuvre. Caterina da Bologna. ronda.. a bio je na glasu i kao violinist. Opere: Gli amici. koji se služi i tekovinama savremenog muzičkog stvaralaštva. Giobbe. 5. Gevaert). Albeniz su vida inquieta y ardorosa. Albanološka istraživanja 1. »Koncertna igra«). Napisao: Instruccion metodica especulativa y prdctica para ensenar a cantar y a laner la mušica moderna y antiqua. Raux-Deledicque. »Zemlja se zaklinje«) i Zeqir. a izraz. ciklus od 12 »slika« različitih španjolskih krajeva. Klavir učio kod E. 1689. II. Isaac. Rad kon gresa Saveza folklorista Jugoslavije. I i II. Pepita Jimenez. 1958. Plana. Severin Kajtazi. — Ž. — Isti. Ljubljana 1960. — H. — J. — CRKVENA: Messa e Salmi concertati op. — Komorna muzika. 1699 i II Principe selvaggio. O nekim značajkama albanskog muzičkog folklora. talijanski kompozitor (Carrati. Antoni. približava se u zreloj fazi harmonijama i zvučnim bojama francuskih impresionista. bogato instrumentirani. Šiptarski revolucionarni muzički folklor. Concerti varii da camera op. pretežno lirskog karaktera. Albeniz et Granados. IX 1663 — Bologna. Pedro (A. a 1868 na Konzer vatoriju u Madridu (Mendizabal. III. Uveo je moderni pijanistički stil u Španjolsku i odgojio gotovo sve istaknutije španjolske i južnoameričke pijaniste idućih generacija. Oratoriji: Nabuccodonosor. Uiride di pače. Coutts. Muzičke novine. komponirao ih je kao djela većih razmjera bliza operi i manjeg komornog tipa bližeg kantati. Na po vratku u Evropu nastupa u Londonu i Liverpoolu. dirigent i kompozitor (Glasgovv. ibid. — Isti. Eustachio. La B. Redovnik. Pariš 1956. — H. 14. Sevime Gjinali. 1690. Orsola. 10. etide i si. 11. 1702. — DRAMSKA. prateći ga u WeimariRim. El Lied en la obra musical de Isaac Aibiniz. Morle di Cristo. Studirao i u Parizu kod H. mnogobrojne etide (»sonate«). — Isti. 1951.

Lucifer del). zborne pjesme. 1645. Van der Velde).: violinsku sonatu u a-molu obj. E. — Opere: Endimione. dobili su ime po talijanskom kompozitoru D. Die schivarze Orchidee.: J. Pisao i muzičke kritike. 1886. 1740). suverene tehnike. De Toverlantaarn. 1916. LIT. blizu 60 solo-pjesama uz klavir. svjetovnog i duhovnog sadržaja. suita Aschenputtei op. osnovao Nuovo Quartetto Romano. (-* Murky).. violinsku sonatu u A-duru obj. — Moteti. 8 Klaviersliicke i dr. Leipzig 1911. Het Beestenspel. Liebesketten. — "? stenberg. MGG. —■ J.: Arien I i II. sonata za violinu i b. I. Oedipus Rex itd. —■ Dva gudačka kvarteta: op. Regina Coeli. Corvdon. Le origini italiane del romanticismo musicale. Izraziti vokalni kompozitor. a oblici su im raznolični: ima jednoglasnih i višeglasnih strofnih pjesama (među tima se javljaju parodirani napjevi poljskih i francuskih plesova i pjesama). Vitalijem izvodio staru i suvremenu komornu muziku. — VOKALNA: Wie wir die Natur erleben za solo-glas i orkestar. Die moderne Oper vom Tode Richard Wagners bis zur Gegenwart. mahom prigodne. metoda solfeggia. suita. 1918. Kretzschmar. A. u operama. Torino 1930. Eugen d'Albert. 1686 upisan je bio kao student muzike na Un zitetu u Levdenu. Martin (1931). a nekoliko ih je i sam spjevao. Bernoulli s predgovorom H. Studirao na Konzervatoriju u Antwerpenu. I.. 20. As. H. ORKESTRALNA: četiri simfonije. isprva slijedi Wagnera. oko 1710 — vjerojatno Rim. Jedan od prvih predstavnika suvremenog smjera u flamanskoj muzici. Minellija i F. 1903. trio-sonatuuh-moluobj. Zulauf (1955). Preradio za klavir niz orguljskih kompozicija J. IV 1881 —). Moser. talijanski kompozitor. 8. 12 koncerata obj. ciklus tricinija u 12 dijelova. 1898. I. \ (1927). Albe Osobito se često primjenjuju u klavirskim djelima iz druge ] vine XVIII st. Heinrich Albert. studirao zatim u Berlinu (H. Grundlage einer Ehrenpforte. 1933. 1950. Gernot. 1951. Ein Kiinstlerund Menschenschicksal. Muller-Blatlau. Bacha. 7. 1947 (muzička historija ilustrirana pločama). X 1651). jednoglasne. konce simfonija i dr. G. Bio je violinist i dirigent na dvoru grofa Bor nija. 1887 i op. Karei. je u Bologni. 1899. Miinchen 1925. Henrico (pravo ime Heinrich Weis burg von Biswang). 1645 (u povodu stogodišnjice Univerziteta u Konigsbergu. 1907. 11. . muški zbor i orkestar. Serato). priredio novo izdanje Bachova djela Das Wohllemperierte Clavier. Mittelalterliche Venushymne za tenor. 1903. A.. članci. transkribi prerađivao staru literaturu za violu da gamba. 1924. NOVA IZD. Rii 26. 20. b. H. Domenico. 1737—40. Konigsberg 1931. talijanski kompozitor i nist (Bologna. 1912. Učenik C. Fremde Melodien in H. — H.und Westpreussen. kom 3 violine. — W. Beckmann (Das Violu 5 sv. Glavno njegovo djelo. ALBERTI. R. — DRAMSKA: komična opera Europa oulvoerd. Scenska muzika za djela: Me von Nymeghen (srednjovjekovni misterij). VII 1604 — Konigsberg. Albertijevi Allegri vjere su prvi primjerci toga oblika u literaturi za čembalo. Braunschweig 1933. postiže trajniji uspjeh. RMI. Dach i dr. oko 1720. njemački kompozitor (Lobenstein. IV 1901 —). 3 koncerta za 2 flaute i gudače. DJELA. Francka. 1930. Galatea. Kain. Eugen d'Albert. S. Het Vraggstuk der Toneeln 1929.— H. strofne pjesme. 1623—26 studirao pravo u Leipzigu. Straussa. suitu u G-duri H. 1893. 1912. U kompoziciji eklektik. sole i orkestar. Osobito su značajne pregnantne. Živio je u Holandiji gdje je oko 1700 izd Amsterdamu veći broj trio-sonata. Rosenwald (1931). M. Oblicima i umjetničkom dotjeranošću svog muzičkog izraza Albertove Arien dale su visoko estetsko mjerilo i putokaz punom razvoju njemačkoga baroknog Lieda. Domenico Alberti.). 1713. 2. 1929. Olimpiade. Revolutionshochzeit. sklon ekstatičnom izrazu. Na putu u Varšavu. Raupp. koje idu E. Torrefranca. J. 1886. — H. I. pučki obojene. Leipzig 1923. kantata. sonata za 2 violine 1706. Fischer. 1904. LIT. Arestija (kontrapunkt). Geschichte des neuen deutschen Liedes. osmerodijelna zbirka Arien. 1895. Stobausa. — L. U p često upotrebljava rastavljene akorde (-> Albertinski basm DJELA: oko 36 sonata za čembalo (8 sonata štampano je 1761 u Ai damu pod imenom njegova učenika G. J. Passacagliu obj. An den Genius von Deutschland za zbor. 2 sv. Singspiel Prussiarchus ili Sorbuisa. jednolična f rastavljenog trozvuka koja se u klavirskoj literaturi često p ljuje u lijevoj ruci kao pratnja melodije. — Kla djela. Mu'ller. ta za gudače i 2 trublje. — VOKALNA: Arien u 8 dijelova {Ersler Teil der Arien oder Melodeien etlicher teils geistlicher teils weltlicher. 1897. S pijani M. 1919. 2 oboe i 2 trublje. belgijski kompozitor (Antvverpen.. 1932. Diplomirao 1901 na Liceo Musicale u Bol (F. 1947. obj. Tiefland. God. W. polifoničkih zbornih stavaka i kantatnih kompozicija uz pratnju instrumenata.c. Učen Biffija i A.32 ALBERT — ALBINI vih djela koje su smatrali nedostižnim. ALBICASTRO. Becker). Od 1933 sekretar belgijske nacionalne radiofonijske službe. — VOKALNA : Oratorij La Vergine Annunziata. 1888. 1905. Tragaldabas. 1921). 6. 1622 učio kompoziciju kod svojega bratića H. gdje 1630 dobiva mjesto orguljaša katedrale i nastavlja muzičke studije kod J. 1893. Musikgeschichte von Ost. Bio i virtuoz na violi da ga: Komponirao kraća djela za violončelo i klavir. DJELA: opera Cleomedes. 1903—04. Sirocco. Ušavši u konigsberški krug baroknih pjesnika (S. prešao zatim na neoklasicizam. ORKESTRALNA: simfonija u F-duru op. Der Stier von Olivera. 1946 i Tornooi. — Zborna solopjesme. 1635 (sačuvane samo dvije arije). 1900. sačuvan samo libreto). Mnogo smisla za muzički humor pokazao je u sažetim komičnim operama Die Abreise i Flauto solo. Musikaliscke Kiirbs-Hutte. Mattheson. Srećko. npr. E. Od 1924 muzički savjetnik i dirigent avangardnog kazališta Vlaamse Volkstoneel. Giuseppe Matteo. violinskih sonata. Istel. d'ALBERT DJELA. 1626 zarobljuju ga Šveđani. simf. — Komorna muzika. Ghismonda. duhovne pjesme. U instrumentalnim djelima nadovezuje se većinom na Brahmsa. DJELA. Wirth. Baleti Huma 1929.: E. NOVA IZD. Kasnije se priklanja verizmu i operom Tiefland. 33. je u razvoju njemačke ranobarokne vokalne lirike središnja ličnost između H. . 1893. kor zitor i dirigent (Županja. Kriegera i J. zu guten Sitten und Lust dienender Lieder. monodija u talijanskom stile recitativo. LIT. 1953. odmjerenom ornamentacijom i izražajnim načinom predstavljaju uzore ranomonodijskog stila u njemačkoj pjesmi. pjesma Ananki. Ander Teil der Arien . (C01 U violinskim sonatama majstorski iskorištava tehničke moguć instrumenta. Tijl (A. Leipzig 1930. God. 16. — G. Izeyl. U solo-pjesmama bliz je po sadržaju smjeru R.. Poeti minori del clavicembalo. Dritter Teil der Arien . MGG.: F. Heinrich. — Napisao: De Evolutie von de Muziek von de Oudheid tot I ven. Komponirane su dijelom monodijski. ALBERTINSKI BASOVI. poslije 1918 pristaša ekspresionizma. — DRAMSKA. Die verschenkte Frau. pjevač ij balist (Venecija. op. Die Witwe von Epkesus. Alberts Arien. Geschichte des deutschen Liedes vom Zeitalter des Barock bis zur Gegenwart. a oko 1945 na dodekafoniju. talijanski violončelist (Saludecio. 12. 1902..) kao »muzikalna spona« uglazbio je mnoge njihove pjesme. Mai nija (violina) te P. Der Improvisator. Oslhoff. ALBERT. Shiitza u Dresdenu. 1884 i u E-duru op. uvertira Esther op. 8. sonata za 4 gudača. 1951. 1904. Kretzschmara (DDT. Vlaamse Suite. Giovanni in Monte. dijelom polifonički. ALBERTI. a od 1939 vicedirektor flamanskoga muzičkog odjela radija. Nakon mnogih neprilika vraća se 1628 u Konigsberg. XII 1869 — Zagreb. među znatnije njemačke opere te vrste. koncert za violončelo u C-duru. Eugenio. Concerti per ehiesa e per camera. 1921. prokomponirane kantatne »arije« i monodije koje produhovljenošću melodijsko-harmonijskih linija. Blizak je stilu talijanskih majstora XVII st. — Više klavirskih kompozicija: sonata u fis-molu. 1638 —50.: ALBERT. Les Marrons du feu (A. 1721. MGG. koje su najvećim dijelom zaboravljene. 1910 i — Isti. Muziku studirao u zu i tamo 1893—95 započe mjetničku karijeru kao diri . M. itd. F. Die toten Augen. 1737—40. uvertira za 4 gudača i trombon. 1909. za koje je komponirao više scensko-muzičkih djela. k' za flautu i gudače. obuhvaća višeglasne i jednoglasne pjesme i korale uz generalbas. Jozzija). ALBINI. Lottija. Opere (ukupno 21): Der Rubin. švicarski violinist i kompozitor na prij u XVIII st. de Musset). Scheina te A. Mister Wu. ravnomjerna. XII i XIII). 4. VFMW. u kojoj daje impresivnu sliku sredine i likova. II 1751). IX 1685 — 18. Die Abreise. INSTRUMENTALNA : simfonija za gudački orkestar i 2 ti 12 simfonija za 4 instrumenta. ALBINI. Hamburg 1740. Pente (1922). napisao Beetk e le sue cinque sonate per vi cello (1923) i Gli slrumenti > cali moderni (1936). Flauto solo. Historijsku važnost imaju njegove dvosta' sonate za čembalo u kojima nakon Allegra slijedi drugi stai obliku plesa (Minuetto ili Giga).. 1951. 2 klavirska koncerta: u h-molu op. — H. a od 1726 zborovoda u crkvi S. 5 Bagatellen. 18 1933). violu i kontrabas.

ALBINI janja Matice hrvatskihkazah .Um vremenu djelovao u Beču slobodan umjetnik-kompoz Kasnije u Zagrebu vodio torsko-pravno zastupnii Osim toga aktivno je sui vao i potpomagao rad i n. —1902 bio je dirigent i 191 19 direktor (s kraćim pre' ma) Zagrebačke opere. S.Gradskog kazališta. God.

III 1826 — Ville d'Avrav kraj iriza. Lupija. LIT. 1848. premijera: agreb. Sitt. 1715. Nakon kratkoajnog djelovanja u Diisseldorfu otišao 1838 u Petrograd. talijanski kompozitor (Venecija. 1722. VIII 1885 — Bratislava. prvobitno jutarnja serenada. 15. od 1907 djelovao u Bratislavi kao orguljaš i profesor na Gradskoj muzičkoj školi. Concerti a cinque op. W. Bersa. 8. DJELA: Four Latin Plays of St. 30. oko 1704. Jahrhunderts (disertacija). ■ W. Pariš 1912. Miiano 1945. Madame roubadour. Madridu). — Oratorij Heroische Ballade. od 1758 orguljaš u Miihlhausenu. je. — DRAMSKA. 1. 1703. 1925. — /. ALBRECHT. str. talijanska evačica.: F. mate e Balletti a tre op. 1906. vjelchen einige Menschen gegen die Musik von sich blicken lassen. 1695. B. 1950. Balletti tre op. Sa N. zbor i orkestar. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Šipkova ružička. mimička slika Svečanost ukratvićevu dvorcu (Zagreb. Max Richard. lersa. Brennecke i H. W. II 1915). Kovačević. VI 1893). DJELA: Die Auffuhrungspraxis der italienischen Musik des 14. 1732. Evgenij Maria Karlovič. 2. The Sonatas of Albinoni and Vivaldi. — Crkvene kompozicije. Sonate a tre op. rtamene. Palmotić) i Rikard III (Shakespeare). 1919. Zvuk. Prijateljevao je sa P. Albert. 1919. a 1722. Opere (ukupno 48): mobia.: S. Paumgartner. II Tiranno eroe. Varijacije za trublju i orkestar. 1960. Sachs. evala na najuglednijim opernim pozornicama Evrope (La Scala Milanu. VII 1899 —). Od 1854 violončelist Carskog kazališta u Moskvi. i na University of Pennsylvania (1931 doktorirao) gdje djeluje od 1923 kao nastavnik. Predavao je solfeggio i pjevanje te napisao i nekoliko priručnika. 29. Miletić. kompozicije za violončelo i klavir i dr. Dvorska opera u Beču. prigodom svadbenih rečanosti bavarskog kneza izbornika Karla Alberta. op. Konjović. Acloque. 1773). 1923. Marpurga i G. Londonu. zborovi. Ciro 1709. Sjećanja na Srećka Albinija. I 1732 — Miihlhausen. 8. LIT. Sorgea). V.). Haase). 1929. C. njemački muzički pisac i kompozitor (Gormar. LJELA. amburgu. Hans Albrecht. I. — A. alet Na plitvička jezera (Zagreb. Acta Musicologica i Documenta Musicologica. DJELA. Leipzig 1927. kantata Marathon. ALBRECHT. premijera: Zagreb. Hmškovsky. — A. Griselda. Nicholas from the I2th Century Fleury . U svoja djela nosio je »svježinu slavonske narodne melodike i vedrinu naših ola. Trattenimenti armonici 'r camera divisi in dodici sonate op. Caspar Othmayr. 1930 i Die Briicke. 7. 5. Rubinsteinom suosnivač (1860) Moskovskog konzervatorija. 1952. 1708. Kao direktor i dirigent Zagrebačke opere izveo po ivi put više opera suvremenih jugoslavenskih kompozitora (B. 1908. njemačka obitelj muzičara koja je djelovala Rusiji. 1707. 4. LIT. Alexandcr. Hans. dirigent. 1907. DJELA: Grundliche Einleitung in die Anfangslehre der Tonkunst. koja se izvodi na instrumentima dulzaina i tamboril (-»ubade). Rossinija. INSTRUMENTALNA: devet Sinfonie a auattro (u rukopisu) I Sinfonie e concerti a cinque op. Marpurg. Marcella i A. gdje je 1842 debirala. Hrvatsko glumište. što upućuje na to da je prešao u rofesionalne muzičare. H. Scipione nelle Spagne. DJELA: dvije simfonijske pjesme. oko 1716. Bratislava 1964. — VOKALNA: Marienleben za sopran. '23.). Koncerti su mu formalno dotjerani. Hrvatski kompozitori i njihova djela. A. zborovi. LIT. Vivaldija. IV 1898). 1701. 8. Igrokaz Pepeljuga. I. premijera: Zagreb. violončelist (Elberfeld. — Izdao zbirku crkvenih kantata za sve godišnje blagdane: Musikalisches Lob Gottes in der Stille zu Zion. 1950. 31. sin Karla. olone e continuo. III 1902 — Kiel. 65). Komponirao je kraća vokalna i klavirska djela. Legrenzija. njemački muzikolog (Magdeburg. 1925. 9 0 12 koncerata u zbirci). Ko. Živio zatim u Dresdenu. 1724. DJELA. homofonički. — Klavirske kompozicije. A. F. — Izdao djela Th. oko 1716. II Radamisto. Hatze. II 1894). Tomaso. izmjenjujući ih vješto s naglašeno osjećajnim arijama i tiično romantično-operetnim rekvizitima.ALBINI — ALBRECHTSBERGER lobrovoljaca (od 1926 predsjednik) i bio jedan od utemeljitelja ) ruštva prijatelja kazališta. agreb. — R. Tomaso Ibinoni. Scenska muzika (Goethe. 2. 1. B. J. — »"Srećko Albini. Dirigirao je i simfonijskim koncerima. III 1863). A. Na prvim rojim štampanim djelima potpisivao se dilettante veneto a od 711 nadalje mušico di violino. Schnabela u Breslauu. 1725 (prva opera u Ve-:ciji na Metastasijev libreto). Berlinu. Zatim je. Od 1921 bio je ujedno i dirigent katedralnog zbora s kojim je izveo više oratorijskih djela. Vilhar. 14. Vrativši se u Petrograd bio je 1860— 72 violinist tamošnje talijanske opere. Rhausa. K. 1951. New York 1941. Marietta Alboni. Čajkovskim. Milanu. God. '. 8. 23. Schering. Glinke). J. Učio je kod J. rio. Ondje bio dirigent Dramskog kazališta. — Isti. Pored strogo polifonički građenih stalka javljaju se mjestimice i slobodnije oblikovani. K. oko 1722. 1857—60 učio je na Konzer vatoriju u Leipzigu. Lhotka). i. 16. 1765. 68. solo-pjesme. IX 1807 ■ Gatčina. Učio vjerojatno kod G.: G. — Jav:ske kompozicije. 1768. — KOMORNA: gudački kvartet u Dduru. Amosa. od 1937 kao bibliotekar. Geschichte des Violinspiels. — Kompozicije za klavir i orgulje. J. Sv. sin Karla. ALBINUS. A. a obogatio je repertoar i standardnim jelima stranih kompozitora. — Komorna muzika. 1764. za dvor Miinchenu. 1761. 1934. Muzikologiju studirao na Univer zitetu u Berlinu (J. u Leipzigu. God. VII 1958). pored B. Novak. 1966. Alexander Albrecht. Stolzera (DDT. God. jug. Bach. Cinque sonate per violino solo. 3 i 8. Rumunjska. H. Uz to je od 1947 direktor ustanove Landesinstitut fiir Musikforschung Schleswig-Holsteina.: A. zvukovno bogati (komponirani su i za du-ače. Bartok) i kompozicije (H. E. I 1750). ALBORADA (španj. Od njegovih muzičko-historijskih djela važni su katalog rukopisa koji su se čuvali u knjižnici Petrogradskog konzervatorija i brošure o Petrogradskom konzervatoriju (1891). Maria Anna Marzia (zvana Marietta). L'Ermengarda. Blume. 1940. oko 1711. 1914—15 u Neisseu. I. ne■olog. AML. ORKESTRALNA: uvertira Tomislav. 1927. LIT. 20. kozačkih i mornarskih pjesama. jndon 1961. 26. Leben und Werk. 7 i op. Sa N. Versuch einer Abhandlung von den Ursachen des Hasses. balet Gorski duh i jednu misu. XI 1901). L'Inganno nocente. američki muzikolog (Philadelphia. jug. trio za 2 violine i violu. 1947. sonatina za 11 instrumenata. Ije je neko vrijeme bio violinist opernog orkestra. Objavio anonimno Gedanken eines thuringischen Tonkiinstlers (u povodu polemike između F. 1933. Pougin. 1961. Karl. ALBRECHT. Chase. Na Muzičkoj akademiji u Budimpešti završio studij klavira (S. 1872 osnovao je petrogradsko komorno udruženje. 1911—13 operni dirigent u Chemnitzu. S. najznačajiji instrumentalni kompozitor u posljednjem razdoblju veneci-. Dji nagoviještaju budući simfonijski stil. Studirao na Konzervatoriju u Leipzigu (H. Pjevanje učila u Bologni. Engleska. 1925—37 nastavnik u Essenu i Wuppertalu. — R. u Petrogradu. Konstantin Karlovič. 8. Operete Nabob (praizvedba 1905 u Beču. Spomienky a tužby. 6. od 1871 inspektor svih carskih orkestara. članci u zbirci Historisch-kritische Beytrdge F. od 1951 i Bachova instituta u Gottingenu. VII 1842 — 9. 1740. 8. talija i dr. 1932. LIT. XI 1908). scenska muzika l drame Pavlimir (J.: E. Reger). — K. VI 1894). God. Koessler). A. pjesme uz orkestar i uz klavir. C. Sei sonate da chiesa op. 1701. L'Ardelinda. Nezoman. Čini se da je njegovu mziku osobito cijenio J. Johann Lorenz (Magister Albrecht). 1700. III 1900). — DRAMSKA: opera Maričon (Zagreb. 1946. Studirao muziku u Leipzigu. 1701. Lupus Hellinck und Johannes Lupi. Giazotto. C. Slovenska hudba. MGG. The Baroque Concerto. LAmor di figlio non conosciuto. III 1890 —). 33 ALBINONI. violinist i kompozitor (Poznan. 2. Hutchings. L'Astarto. Mala baronesa. zatim vrsta španjolskih (i to osobito galicijskih) narodnih medija. Wolf. F. 1694. 23. je značajan kao kompozitor vedre muzike. Journal of the American usicological Societv. 1694. raizvedba 1909. Didone abbandonata. M. X 1836 — Moskva.: F. Berlin 1923. Berlinu i dr. 1936. Pjesme za glas i klavir. II prodigio delV innocenza. Otto Edwin. The Music of Spain. Širola. Pragu. a od 1892 bibliotekar Carskog kazališta. Parizu. J. II 1906. MU/ia M. Ratna und Sita. Barun Trenk (praizvedba 1908 u Leipzigu. Bratislava 1959. ob die Musik beim Gottesdienst der Christen zu dulden ist oder nicht. 1764 i djela J. 20. slovački kompozitor i dirigent (Arad. — VOKALNA : komorne kantate i arije (rukopisi u bibliotekama Bologni. B. 6. Firenci. Neros Ende. S. posebice za obou). a od 1954 njemačkog muzičkohistorijskog arhiva u Kasselu. je uređivao publikacije Musikforschung. Prerađena pod naslovom Bosonoga plesačica.nskoga kasnog baroka. 3. 1716 i 1722. Hornbostel). / veri amici. a 1853 gostovala je s :likim uspjehom u SAD i Južnoj Americi. zatim dirigent njemačke i od S40 ruske opere (dirigirao prvu izvedbu opere PycAau u JJwd- ALBRECHT. 1904. Studirao na Univerzitetu u K0benhavnu. Humoreska. Koračnica Hrvata. Wesselom izdao je tri zbirke ruskih vojničkih. Othmavra i G. 4. V. Marietta Alboni II izd. a od 1936 djeluje kao dirigent u Stettinu. 1726. kantata Šuhajko. Faust"). AML.« Najviše uspjeha potigla je opereta Barun Trenk koja se nakon praizvedbe u Leipzigu ivodila na mnogim evropskim pozornicama (Njemačka. Thoman. jer je obradio 2 fuge iz trioso-ata op.). VI 671 — 17. br. telodijski inventivni. je komponirao tri gudačka kvarteta. 9—12. Komponirao je opere za venecijanska azališta (poznato je 48 dovršenih). — Kantata Četiri idišnja doba za muški zbor i orkestar. — A. Ko. violinist (Petrograd. Abhandlung iiher die Frage. ig. Tomaso Albinoni. od 1939 vodio muzikološki institut u Berlinu. alt (Citta di Castelo. od 1942 predavao (1955 profesor) na Univerzitetu u Kielu. 7. klavirski kvintet u E-duru. Klinda. Moser. 12. svitanje). njemački kompozitor i dirigent (Chemnitz. — Opere: Jeljena. Sonata per violino solo e basso continuo. Flaccus -> Alkuin ALBONI. Kassel 1962. // Trionfo d'Armida. — Zbornik Hans Albrecht in Memoriam (urednici W. Od 1850 poučavao je pjevanje u Gatčini. I 1961). eschichte des Instrumental-Konzerts. ALBRECHT. II. Kao orkestralni dirigent gostovao i u inozemstvu. ALBRECHT. Adlunga Mušica mechanica organoedi i Musikalisches Siebengestirn. nakon trogodišnjeg usavršavanja kod G.

1938. E. 1935.Playbook. 3 1736 — Beč. III 1809). I. Kao dječak pjevao u crkvenom zboru i učio general-bas i orgulje kod L.. Pittnera u rodnom gradu. Francis Hopkinson. 1755—57 bio je orguljaš u Gyoru. Johann Georg. Poet and Patriot. Kasnije je u muzici sticao znanje kao samouk. austrijski kompozitor i muzički teoretičar (Klosterneuburg. God. . 1953- ALBRECHTSBERGER. 3. A Census of Autograph Music Manuscripts of European Composers in American Libraries. Musician. 7. II Muz.

bacanja kocke: kao što u igri kockom ovisi o slučaju koji će bačena kocka pokazati. ali su u središtu operne predstave u Brittenovoj kući na obali Suffolka. — Entr'actes za dramu Henrik IV. Furstenau. 58). je A. Zur Geschichte der Musik und des Theaters am Hofe der Kurfiirsten von Sachsen. Leipzig 1914. A. Basel 1906. Bavi se i muzičkom kritikom. a od 1936 predaje na konzei riju Santa Cecilia u Rimu. Bologna 1891. moteti. Isaac u Alder). catches. potpuno šlep odlazi u Beograd. Oratoriji: La Guerra in' 1691. Bei (Zwingliana). na talijanske i njemačke tekstove. Hummel i I. oko 1660. Opere: GVInganni amorosi. Leipzig 1905. 1790 (II izd. kraću kompoziciju različitog oblika nastalu u časovitom raspoloženju. Cosmas Alder und die bernische Reforn Bern 1930. Poslije smrti saskog kneza izbornika Johanna Georga II (1680) odlazi u Leipzig za orguljaša crkve sv. 1907. 1950. Dresden 1861. A. a od 1682 crkveni je dirigent u Pragu. (II izd. 1699. nekoliko preludija i fuga obradio O. 1676—80 na čelu dvorskoga muzičkog života. XV). jer tamo svaki od izvc ca opet slobodno odabire medu mogućnostima koje kompc njemu namjenjuje. 1792. 2 njemačke pjesme obj. 1818). 1654.— KOMORNA: gudački kvartet. — Isti. Flury i A. 1844. Prvi primjeri potječu od R. velik bro rijanti u kojima se djelo može izvesti. francuskoj muzici. Novello. 1703. švicarski kompozitor (Baden. Kongressbericht IMG). van Beethoven. — Više obrada narodnih pesama za hor i klavir. 1695 član Filharmonijske akad u Bologni. //. DJELA. Kuhnau. manire. Schmitz. 1648 — Oxford. 26. 19 latinskih crkvenih pjesama. tako i u aleatoričkoj kompoziciji^ 0 izvodiocu koju će od predviđenih mogućnosti u času izv odabrati. K. 1837. Consola (Rim) te R. 1939. napisane za više izvodilaca. Uz zbirku Hymni sacri (57 duhovnih pozicija. 1553) sačuvano je i nekoliko njegovih moteta (1 ostalima Isbruck. Johann Georg Albrechts berger als Kirchenkomponist.a. Czernv. — E. Umlauf.). je isti (Liederbiichern der ] nistenzeit). Monteverdija. je bio vrstan kontrapunktičar i dobar poznavalac stare polifone muzike. kantata L Anunciazione. 3 psalma i 3 duhovne pjesme obj.: M. NOVA IZD. J. Farrenc (Le Tresor des Pianistes. Vincenzo. a izvodiocu pre] da on sam izabire njihov redoslijed u toku izvođenja. talijanski pijanist i kompozitor (T to. zatim je ponovno u Dresdenu. zborovi. Moberg. Skrjabina (Feuillet d'album op. Aargau 1497 — Bern. Sgambatija. 1701. N. Alder). d mento za flautu i klavir. 1660 putuje u pratnji švedske kraljice Kristine preko Stralsunda u Stockholm. MGG. Pears. Nakon penzionisanja ponovo direktor Niže muzičke škole u Titovu Ve lesu (do 1968). oko 1673 — ! 1708). 1951. Con za violinu. G. ALDERIGHI. I. — Gudački kvartet. Zwingliana. književnik E. Njegovi se teoretski radovi temelje na spisima Marpurga i Kirnberga i na djelima J. 4 kvarteta. Britten. Kassel 1963. 1935. je isti (Schweizer Musikbuch). ALBUMBLATT (njem. Nadalje. s. Die Vokalmusik in der Schweiz zur Zeit der 1 mation. Albrechtsberger als Bindeglied zwischen Bach und Beethoven.: A. 1691. Oppel. — SPISI: Griindliche Anmeisung zur Komposition. Jesu nato. 1700. Sonata (jestiva) a 5. LIT. 1951. T. Teichmullera i S. A. 1947. oko 80 gudačkih kvar teta. 30 fuga za čembalo ili orgulje obj. 1950). 2). — A. — A. — Dido ed Enea. 1690. koju je ostavio koledžu ( Church u Oxfordu. Stjepana (nasljednik W. ALCUINUS -> Alkuin ALČEV. gde na muzičkoj školi uči klavir i kompoziciju. Schmitz. DJELA. lamentacije za sopran i instrumentalnu pratnju. 1952. oko 40 kvinteta. DJELA: koncerti za 2 violine i violončelo (ili teorbu). 1937. arije i ariette. 39 Canti sacri. odnosno -> strukture kompozicije. Kapp (DTO. Učio možda kod Carissimija na rimskom Collegio Germanico. Albumblatter op. L'Italia humiliata. pozicije uvijek ograničena izvjesnim pravilima. Komponirao je vokalna djela (glees. A. VIII 1696). Na Aldeburškom festivalu doživjele su praizvedbu Brittenove opere Let's Make an Opera DELA: Dećja simfonija za gudački orkestar. Thiirlings. 1932. Čini se da je u oblikovanju latinskoga duhovnog koncerta za mali (solistički) sastav bio jedan od utjecajnih Talijana u Njemačkoj. orguljaša. Komponirao je u kasnobaroknom. XVI. Geschichte des Instrumental-Konzerts. 1907. A. Bouleza. a 1791 i kao zborovođa crkve sv. Kantata za vokalnog solista. spomenar). Si. 7. talijanski kompozitor (Bologna. Od 1772 djelovao je u Beču kao dvorski orguljaš. MGG.: dvije simfonije. gelenkter Zu Sam naziv izveden je od lat. 1910. Tome. Busi. G. suvremeni kompozicijski postupak koj: Ijučuje igru slučaja. II Padre G.. 1808. Učenik G. — Oko 50 klavirskih kompozicija (Suita. 1932 \Rococo Suite za d orkestar. mottetti. Eitner (MFM). Uz biblioteku u British Museumu to je m čajnija muzička biblioteka u Engleskoj. za sole. 2. 1658 kao jedan od dirigenata. VI 1631 — Prag. Od 1945 direktor Niže muzičke škole u Titovu Velesu i 1954—63 profesor Srednje muzičke škole u Skopju. Beitrage zur Geschichte der Koniglich-Sachsischen musikalischen Kapelle. raskošnom stilu rimske škole. Geering. 1951. A. solo-pjesme. 1703. K. ALDROVANDINI (Aldovandini). više solo-kantata. na engleskom s komentarom obj. Bacha. Methode de Vaccompagnement. Stockhai 1III sonata za klavir P.: L. je E. Dante. LIT. 7. Kongressbericht IMG. 8. VII 1898 —). Wien 1954. pa se zato radi o dirigiranom. salmi za solo-glas i instrumente. je A. psalmi. C. Dubi. 1698. — Zbirka dečjih pesama za glas i klavir. I. — VOKALNA: oratorij Maria a Na. Učenici su mu bili i L. — H. 19 Cantate omottetti na latinski tekst. Kurze Regeln des reinsten Satzes. Giuseppe Ani Vincenzo. — CRKVENA: Ai sacra. St. 1964). Postoji više osnovnih aleatoričkih kompozicijskih postu Jedan se sastoji u tome da kompozitor detaljno izradi »sast dijelove«. 1927. 1701: arije. den Generalbass zu erlernen. Busonija {3 Albumblatter za klavir. Oprečan prethodnome je post gdje kompozitor definitivno fiksira cjelinu kompozicije k . von Sevfried. kompozitora i pedagoga. 1906. Johann Georg Al brechtsbergers Fugenkompositionen in seinen Werken fiir Tasteninstrumente (3 sv. — A. Lazarov Stojan. Ko. 1949. Do 1511 član dječačkoga zbc 1524 kraće vrijeme kantor u Bernu. ibid. Kao petnaestogodišnjak gubi vid. T oj Modem Instruments. zatim u Mariataferlu i od 1760 u Melku. 99. Afirmaciji festivala pridonijeli su pomni izbor programa i visok umjetnički domet ostvarenja. za flautu i klavir) i dr. Curlezc River (parabola. Festschrift Friedrich Blume. 1705. III 1903 — Skopje. naziv za ->■ Charakterstiick. Nakon Reformacije dje kao gradski činovnik. ALBRICI. Ouverture breve. — Isti. divertimento za klavir i g orkestar. 26 misa. ALDEBURSKI FESTIVAL utemeljili su 1948 u engleskom gradiću Aldeburghu kompozitor B. U misama za zbor a cappella slijedi strogi polifoni stil Palestrine. oko 40 gudačkih trija. — Dvije mise za 3 i 5 glasova i instrumente. 1698. Unterricht iiber den Gebrauch der verminderten und iibermdssigen Intervalle. 1 motet obj. ide u red rijetkih predstavnika voka višeglasja u Švicarskoj za vrijeme Reformacije. 26. ofertoriji. Aarau 1933. Leipzig 1905. M. ALDER. fuge za klavir. IV 1969). ORKESTRALNA: simfonija. Theory oj Organ Building. čembalist i orguljaš (Rim. G. Alders K sition auf Zwinglis Tod. — A. The Burning Furnace (1966) i Golden Vanity (1967). Po stilu bli. XI 1550). Innsbruck. Dresden 1849. u XIX i na početku XX st. Amor toma. : W. Cosmas Alder. ALDRICH. MGG. — Isti. — E. preludiji i fuge za orgulje. kantata za glas i continuo. Berkeley( Dinner Engagement (1954) i Castaway (1967) i Waltono\ Bear (1967). S. I. — V. Henry A ldrich of Christ Church 1648Oxford 1960. Schering. Tokata. LIT. Učenik G. — A. L IT.: R. Ausweichungen von C-dur und c-moll. Schramek-Kirchner . himne.: i njemačku pjesmu obj. a isto je tako i kod toričke kompozicije. Thiirlings. rnuss ich dich lossen) i njemačkih pjesama vremenim zbornicima i u rkp. anthems) i napisao priručnik C Commencement of Greek Music. Noye's Fludde (misterij. medu njegove učenike ubraja se J. Gh Antonio Vincenzo Aldrovandini. 1894. Pezzi infantili. H iscoc. Albrechtsbergers sdmtliche Schrifteri) obj. — DRAMSKA. izabrana teoretska djela (J. C Alder. 10 trio-s 1706. Pfannhauser. Crozier i pjevač P. Schumanna (Fiinf Albumblatter za klavir iz op. a bez komentara S. A. Martini. suita za violončelo i klavir. fantazija za klavir i komorni orkestar. A Midsummer A Dream (1960). Johann Georg Albrechts berger. NOVA IZD. 1958). A. — A. 1701. Pirros Incoronazione di Dario. LIT. \. Le due Auguste. pjesni! hitekt i muzičar (Westminster. zatim L. a u misama uz instrumentalnu pratnju nadovezuje se na Havdnova crkvena djela. Bernoulli. INSTRUMENTALNA: četiri simfonije. ich muss dich lassen (H. Krehla (Leipzig' 1921 poučavao klavir u Firenci. Concerti sacri za vokalnog solista. U središtu njegova kompozitor -skog rada bila je crkvena muzika. Cosmas.— Obradbe ma> C. II izd. Kurzgefasste Methode. 1 njei pjesmu obj. Mozarta). mise (5-glasne) uz i mentalnu pratnju. Sinfonia a 4. kl kvintet. je R. I. karal stični primjeri takve aleatorike su Klavierstuck IX K. F. Sigismondo. Scherin/ schichte des Instrumental-Konzerts. Vincenzo Albrici. 1911. Ova je igra slučaja kod neke aleatoričke '. Oko 1654 stupio u Sasku dvorsku kapelu u Dresdenu. Goas. 124 kao zbirni naslov za 20 klavirskih kompozicija različitih naziva). 1935. Geschichte der weltlichen Solokantate. osim toga počasni dvorski dirigent vojvode od Man Uz to trgovac muzikalijama. litanije i dr. isprva kao njezin član. 1951. La Fortezza. Henry. 1909. MGG. Profesor muzike na školi za slepe u Zemunu. Weissenback. Geering (Ps und geistliche Gesange von J.34 ALBRECHTSBERGER — ALEATORIKA (1949). alea kocka zbog analogije s i. God. Eine biographische Skizze mit besonderer Berucksichtigung seiner schwedischen Zeit. Klavierschule fiir Anfdnger. ALEATORIKA. Vincenzo Albrici. Suvremenici su ga veoma cijenili kao čembalistu. STMW. Merrick. 1 obj. Thiirlings (2. 1663—67 boravi u Londonu kao dvorski kompozitor. — VOKALNA. Pertija. 1855). zbor i instrumente. 14. Omaggi za klavir i gudački orkestar. — H. graduali. talijanski kompozitor. 1 misu obj. — E. 2 sonate za violinu i klavir. filozof. — CRKVENA: šest oratorija. Setaccio E. Osmodnevni festival koji se održava svake godine u mjesecu junu posvećen je raznim granama umjetnosti. 1835. DJELA: Sinfonia a 6. upravljanom slučaju (njem. 1700. 2 koncerta za klavir. XII 1 Sakupio veliku muzičku biblioteku. muzički pedagog i kompozitor (Titov Veles. Neue Zeitschrift fiir Musik. engleski historičar. La Semiramide. Wannemacher und C. Od ostalih kompozitora treba spomenuti A. 3 Te Deuma. ako se igra bacanja kocke izvodi s više ko broj je mogućih kombinacija vrlo velik. 1935. B. 12. 1908.

ekspresivan u izrazu. Muziku studirao u Ziinchu (V. Balet Venere in Cipro. nego prepušta izvodiocu u danim okvirima slobodu odlučivanja i u izvođenju detalja i u oblikovanju forme djela u cjelini. Essai sur la philosophie de Jean Lerond d'Alembert. 1952. B. 1949. naime. za flautu i klavir. 1953. divertimento. Po nekim značajkama one su preteče umjetnosti Meistersingera.Jammers. — ZA ORGULJE: koral i tokata. gdje je od 1923 profesor. A. Amurg de toamna za gudački orkestar. Više od 30 opera: Ezio. U duhu racionalističkih shvaćanja smatra da je za umjetnost važno imitiranje prirode.). — Kantate. Annales de la musique et des musiciens en Russie au XVIII e siecle. 1937 i 1938). 1957. 1911. Bonn 1959. 1783. 1938. Barthelemy. (franc. L'Alleluja dans l'usage romain et la reforme de Saint Gregoire. . postoji takav aleatorički kompozicijski postupak u kome autor definitivno ne determinira ni detalje djela niti djelo u cje lini. U tim slučajevima zamijenjen je tractusom. Armida. 1936. Rumba. Šaran i E. XI 1717 — 29.). Ta se vokaliza zove jubilus. La sposa persiana. 1926. Raffaele d'. — DRAMSKA. Pariš 1889. XX. kantata. 1944. Halleluia.: V. MocKBa i Jleimirrpafl. koncert za klavir. C. Esjia (prema Ljermontovu). —■ VOKALNA: PoMaumunecKan ciouma za zbor i orkestar. 1940. A. slučaj u tolikoj mjeri odlučuje o formi u cjelini. Journal of the American Muzicological Societv. Lipatti. J.: L. filharmonijskog orkestra (1926—40) i na radio-stanici (1933—47). u kasnijim se djelima priklanja muzičkom realizmu i preuzima neke karakteristične elemente narodne muzike (opera E3Aa). Festschrift Besseler. 1948. 1954. Artaserse. francuski matematičar i filozof (Pariz. simfonijeta za gudački orkestar i obligatni klavir. V 1888 —). 1948. Scha'fke. 1929 diplomirao na Konzervatoriju u Moskvi. N. — DRAMSKA. ALESSANDRI. a od 1937 i umjetnički savjetnik u AHcaM6At necnu u nAHCKu CosemcKou ApMUu. za flautu. Felice. moteti. 1926 (rev. Gregorv the Great's Letter Alleluia. 1779. Calliroe. 6 sonata za 2 violine i bas.—' E. 1785 odlazi u Petrograd i ondje podučava muziku na nekom aristokratskom dvoru. Kineska suita. Bukuresti 1962. npr. — W. VIII 1905 —). Alfred Alessandrescu. A. — Solo-pjesme. Fr. kvartet za drvene duhačke instrumente. a zatim kao operni dirigent u Londonu. 1955. 1939 (za lijevu ruku) i 1941.. konačno. ide među najbogatije razvijene i najljepše melodije korala. 1952. Die musikalisehe Nachahmungsasthet'k im Zeitraum von 1700 bis 1850. LIT. 1953. 1920 (rev. DJELA. Za gudački orkestar: Concerto grosso. Geneve I95I- ALELUJA (alleluia. Alleluia. 1932. Kao pijanist bio je 1919—45 stalni pratilac G. 1939. N. 1916. talijanski kompozitor (Rim. Meister. New York 1947. kao i tzv. II Creso. 1932). kao i u pojedinostima. za violinu. 1767. za 2 flaute. D'Alembert. a papa Damaz (368—84) uvrstio je aleluju u liturgiju uskrsnog vremena. Rietsch (DTO. tipičan primjer ove vrsti aleatorike je orkestralna kompozicija Available Formi I E. Essai sur la position de d'Alembert dans la querelle des bouffons. Annales Muzicologiques. verzija. 1943. — M. 1936. 1945). — DRAMSKA: Sedam opereta (Ceadb6a e MajiuHOBKe. III 1911 — Lausanne. 2 suite. Gallen. AjieKcaHflpOB. Browna. Predgovor zbirci 12 etida. Stablein. — H. ALESSANDRESCU. sovjetski kompozitor i zborovođa (Plakhino. K. Schuh) i u Parizu (N. 1955. Muziku učio kod S. dječji zborovi. a vjerojatno i autorova načina izvođenja. za klarinet i klavir. Estetica gregoriana. Le Menestrel. — E. —■ E. osim korizmenog vremena. — A. 1966. J. 1948. 1946. varijacije. 1912. III 1959). Gerson-Kiiui.. Stošije. 1913.— KOMORNA: dva gudačka kvarteta.: A. Jaccard. fantazija za klavir. Dva napjeva obj. 1955 i za obou i gudački orkestar. Nakon očeve smrti (1946) preuzima vodstvo tog ansambla. Kompozicije su mu često impresionistički obojene. ALESSANDRO. 17. 1958. — Trinaest sonata za klavir. i. rumunjski kompozitor. Concertino za klavir. 1911 i Acteon. oslanja se na neposrednu estetsku vrijednost koju akustičke forme imaju nezavisno od neke psihološke pozadine. — VOKALNA: oratoriji II Tobia. 1958. djelovao u XII ili XIII st. Holz. 1781. Glibotić. Ziirich 1915. sovjetski zborovođa i kompozitor (Bologol. Regamev. gdje je izvedena njegova prva opera. 1940. 1928 i 1930. Suite giocosa. — R. 1959. Fragment sur VOpera. kompozitor (Zadar. 1794 i dr. N. Završava s dugom vokalizom iznad posljednjeg sloga. N. Ljadov. and Jubilus in Hebrevv-Oriental Chant. Gennrich (Troubadours. posebno muzičke. P. Bavio se i problemima estetike. ORKESTRALNA: dvije simfonije. Musical Courier i dr. Berlin 1934. švicarski pijanist i kompozitor (St. 1941. -> grafička notacija. Ferretti. Dirigent i uz to 1931—41 docent na Moskovskom konzervatoriju. Felice Alessandri. J. sonata za violinu i klavir. — W. pijanist i dirigent (Bukurešt. musigue naturelle. d'Alessandro. — H. šest pjesama (Puškin). Njegove mladenačke kompozicije imaju impresionističke značajke. Recherches 1966. LIT. koja se odnosi na određeni blagdan. 1937. o tome je napisao više rasprava. Četiri zbirke solo-pjesama: 1915. H. 1957. V Surrexit Dominus de sepulehro. Gallen 359 (disertacija). ALEKSANDROV. Aleksandar Vasiljevič. DJELA. VII 1946). Jahrhunderts. kratica V. MF. 1943.: D. Rimski-Korsakov) i u Moskvi (S. 1910. Minne. 1951. 1954. HuKan Bapa. ALEMBERT. Bavio se i muzičkom kritikom (L' Independance roumaine. masovne pjesme. 1957. 12 solo-pjesama (tekst sovjetski pje snici). za fagot. Kršćanstvo ga je preuzelo od jevrejskih obreda u jeruzalemskom hramu. Wellnitz. Orguljaš i koncertni pijanist u . 1936. Prvenstveno liričar. 1938. 1948 i op. . 2. P. Erifile. Studirao u Napulju. vokalize za zbor. VIII 1798). — Gudački kvartet. — Obradbe revolucionarnih i narodnih napjeva. oko 1770. kompozicija Circles za ženski glas. Argea. A. zborovi. koncert za klarinet. Miiller. 1768. Schlatter.und Meistergesang). 3 sonatine. Froger. — Opera: PycaAKa. Učitelj muzike i dirigent u Tveru. LIT. prevođenje individualnog. F. 1947. INSTRUMENTALNA: šest simfonija. R. La musique et les philosophes au XVIIII e siecle. Arianna e Teseo. Tanjejeva i na Moskovskom konzervatoriju (klavir K. Jean Lerond d'Alembert. Wellesz. —-Gudački kvartet. Modena. A. Trouveres. jednostavnih i prožetih obilježjima operne muzike Bellinija i Donizettija. rekvijem (La grande mzssa instrumentale di Requie). kraća klavirska djela. N. 1942. Igumnov. Anatolij Nikolajevič. 1754. 1953—54. Sonate: dvije za violinu i klavir. 1940. ORKESTRALNA: klasična suita. A. 1915. prijevod u Revue du ehant gregorien. solopjesme. Modena 1896. 1948). DJELA. solo-pjesme. Opere: Dva svijeta. je H. — Balet Išla persa. The Alleluia in Gregorian Chant. Rjazanj. Napjev a. a 1792 vraća se u Italiju. 1936. Bernoulli (Die Jenaer Liederhandschrift). Njegov muzički izraz osniva se na tradiciji ruske zborne klasike. Valdrighi. G. Djelovao u Torinu i Parizu. Boulanger. Goldschmidt. Rumunjska fantazija za orkestar. LIT. Za potrebe crkve napisao priličan broj duhovnih kompozicija. Serauky. Roma 1934. X 1783). 62. 1951. Ratneau. U Zadru orguljaš katedrale sv. Sin Aleksandra Vasiljeviča. — /. Vasiljenko). i. God. 15. — D. Demofoonte. 1941. Munster 1929. 1960. od 1918 profesor na Konzervatoriju u Moskvi. W. Dć. Scenska muzika. 1953. DJELA: mise. Organicae Voces. 1773. TloAHHOaCKuu. — A. 1913. 1942. Bertrand. 3 koncertne etide. u misi sastoji se od riječi alleluia i kratke izreke (versus alleluiaticus. Tomescu. Ephemerides Liturgicae. Miiller. 1914—58. DJELA: simfonija. njemački Minnesanger. 1941. 1791. sovjetski kompozitor (Moskva. 1783. LIT. Enescuđ. Zwei Textierungen des Alleluia .Tiin spatmittelalterliches Alleluia. se ne pjeva ni u misi za mrtve. s naglašenom ritmičkom strukturom kompozicija. 1940. 1780. Filmska muzika. 1932. Leipzig 1961.ALEATORIKA — ALEXANDER raspored njenih dijelova. — Filmska muzika. afektivnog i predodžbenog toka doživljaja u muzički izraz. 1937. Pariš 1926. ORKESTRALNA: dvije simfonije op.: r. 1775. Glazunov. Zbog stilske složenosti tih pjesama. hallelujah hvalite Gospoda). 25. Vidal. za fagot i klavir. 1941 (prer. 1963. 1777. su: F. DJELA: simfonijske pjesme Didona. Symphonie concertante. Oliver. 24. Četiri gudačka kvarteta: 1914. I. — Članci. koncert za trublju. Re'flexions sur la theorie de la musique. Kasnije mu je upotreba proširena i na ostale blagdane u toku godine. 8. Hagen (Minnesinger). dok za izvođenje pojedinosti daje izvodiocu više raznih ravnopravnih mogućnosti rješenja. Miserere. TUMH CosemcKozo CoH>3a\ zborovi. —J. Berija predstavlja karakterističan primjer ovakvog aleatoričkog postupka. za violončelo i klavir. MGG. 1887. 1915 (2. 1943. ALEKSANDROV. 1767 u Veroni. 1942 i 1950. 1953. F. scenska muzika. 1931). 16. 1913. T 951. Jean Lerond d'. Neke njegove operete postigle su znatan uspjeh. MGG. 6 koncerata za čembalo i gudače. — R. 14. klavirski trio. 72. Učio u Bukureštu i Parizu (P. Koncerti: tri za klavir. A. Alleluia. baleti. Vi. simfonijska priča. ibid. The Encvclopedists as Critics of Music. 3. 1769: 6 koncerata za čembalo. Roes). Arbace. — M. d'Indv). jasan u formi. 1759. Muziku dijeli u dvije vrste: nižega i višega reda. DJELA. je dobio nadimak »der Wilde«. The Chesterian. . Vasiljenko). Američki kompozitor John Cage doveo je pak aleatoričke principe do krajnjih konsekvenca: kod njega. Sačuvane su 4 njegove pjesme s napjevima. I. Dupre. IV 1883 — Berlin. 1952 i 1954. za obou i klavir.: sve 4 sačuvane pjesme obj. 1936 i 1953. U Bukureštu dirigent opere (od 1921). 4. — B. Lausanne 1955- ALEXANDER. — Obradbe narodnih napjeva. kraće komorne kompozicije. K. 2). U uskoj je vezi s aleatorikom -> otvorena ili —> varijabilna forma u suvremenoj muzici. 1936. Darius. — KOMORNA. Boris Aleksandrovič. MOH Fw3eAb. — C. M. 1778. harfu i dva perkusionista L. 6 Klavierstucke fu'r die linke Hand. 1769. 1938 i 1947. izraz veselja i hvale koji se često susreće u napjevima gregorijanskog korala. Conga contrapuntique. DJELA: Eletnents de musique the'orique et pratique suivant les principes đe M. Stablein. 1774. Mooser. Alfred. 1933. te na asimilaciji elemenata narodne muzike i suvremene sovjetske pjesme. nokturno. SIM. ALESANI. God. za flautu i violu. V. A. XI 1747 — Casinalbo. za obou-solo. uvertira. 12 etida. As. simfonijska poemaCMepnib u o^u3Hb. 1945). Muziku učio u Veneciji. — Sonata za violinu i klavir. kompozicija S. 24 preludija. 1945 i 1951. uvertira na popularne ruske napjeve. Wellesz. 1958. II 1959). — Dvije kantate. Notes on the Alleluia. 17. 1958. Julien. 1901 i dr. 1931. latinizirani oblik hebr. druga.Lausannei (istakao se interpretacijama Mozartovih djela). 1940 i 1953. Zbinden. 1781. 1752. 1945. 1765 i Bethulia diberata. 1941. Reflexions sur la musique en general et sur la musique francaise en particulier. Pariš 1873. 1913. 1955. — KLAVIRSKA: tri sonate. Die Alleluia-Melodien in der Handschrift St. LIT. Od 1790 operni je dirigent u Berlinu. 1838. 1778—1823). da prestaje biti specifičnim sredstvom kompozicijske tehnike i postaje ciljem autorove stvaralačke akcije. Cochrane. NOVA IZD. 1928 osnovao moskovski AncaMdab KpacnoapMeucKOu necHU koji je kasnije prerastao u popularni An'caM6jib necnu u H/IHCKU CoeeniCKOu ApMUu. sonatina za 2 klavira.: P. Die Musikasthetik des 18. 1922 1925 i 1927. verzija. — Zborovi. Jerolim. preludij i fuga. Prva je musique imitative. Geschichte der Musikasthetik. — M. —■ J B. B. Trois compositeurs vaudois: R. VIII 1893 — 18. De cantu »alleluja« in patribus saeculo VII antiquioribus. oko 1780. I. Traite sur la liberte de la musique. Kompoziciju studirao na Konzervatoriju u Petrogradu (A. Serauky.

Al-Farabi.36 ALEXANDER — ALGAROTTI vanja na Collegio degV'Inglesi u Rimu. Baleti: Napoli. Surađivao je u različitim stručnin blikacijama (milanska Gazzetta musicale). Svenska tonsattare. DJELA: Saggio storico teoretico poetico del canto gregoriano o romano. Halle 1921. 1931. DJELA. N. Sitt. Sanremo. sa različitim latinskim i jednim engleskim prijevodom u Al-Farabi's Arabic-Latin Writings on Music. 1909. Rossi-Doria. Steinschneider. 1943. / dur och moli. P. 1840. himne. Stock 1966. G. Arapski historičari navode da je bio »izvrstan« i temeljito obrazovan muzičar i >>istaknuti svirač lutnje«. 1869. Kasnije ga je usavršio konstruiravši tzv. — S. Fabi-Montani.: C. — Pjesme uz orkestar i uz klavir. 1931. 1939. Upotrebljava citate iz šve narodne muzike. L. Wien 1925. T. američke orgulje. Farab. Ovaj je traktat najznačajnije djelo toga sadržaja od starogrčkih vremena do Alfarabijeva doba. 1949 i IV. oko 870 — Damask. Lollio). s poglavljem o muzici. 1908. P. — Sonata za violinu i klavir. Lorenza. klavirski kvintet. Brevi notizie : sulla Congregazione ed Accademia de* Maestri e Profesori di mušica di Ron. politička. 1928). Potpun prijevod na francuskom objavio je R. — G. izgradio je svoj muzički govor na elementima verizma. Gani. je uz G. LIT. L. G. V 1764). Das Ratsel des wilden Alexander. S. 1914. Aretusa (A. Studirao u Rimu. U tom su pravcu osobito važni nj teoretski radovi i redakcija djela Palestrine. — DRAMSKA: sv igra Festpel. 1905. Via: jaarbock voor muziekgeschiedenis. III. 1933 i III. u više djela prirodne ljepote svoje domovine. Historv of Arabian Alusic. Sin glasovitog ferarskog pjevača Agt della Viola (XV—XVI st. 1936. Argenti). sonata za violončelo i klavir.: A. 1951. 27. — Preveo je na talijanski 'Traite d'harmonie Ch. I. de Nardis. Bologni i Fire Putovao u Francusku. DJELA. V 1960).Francesco della Viola). Accompagnamento colV organo. Turkestan. ALEXANDRE. The Sources of Arabian Music. novissii Za muzičku historiju važan je njegov spis Saggio sopra l'oper mušica (1755). — Klavir-ske kompozicije. Puccinija dovršio njegovu operu Turandot. afrička svirala s dvostrukim jezici duga oko 45 cm. — G. Bologna 1920. F Pietro Alfieri. 1 19 i 1942—52. Vici Gregorio Allegri Romano. 1948. 1910 (nedovršena). — Prema oporučnoj želji G. 29. Hugo Alfven. Lindfors). III 1878 — Solaro. Jezičac se ne st. Sartori. od 1936 nastavnik na konzervatoriju Manhattan u SAD. 1930. Giraldi Ci 1541 (izgubljeno) i za 3 pastorale: // Sacrificio (A. Pariš 1885. Scenska muzika za tragediju Orbecche (G. di Avia e di Felice Romano. utaknutoj u drvenu cijev. 1921. — Klavirska muzika.' XII 1712 — Piša. LIT. Die Wissenschaft der Musik bei Al-Farabi (disertacija). Nyblom. — Madrigali a 4 v. MGG. 1840. li Redigirao je nova izdanja: Cantus gregorianus Passionis D. Janigro. slična arapskom zamru. Kasni romantik. Kairu i drugdje. — Napisao Traite theoriaue et pratique du violoncelle. Jadassohn) i Berlinu. C____. 1840. Tempo furioso. Pierre. A. pisao filozofska. Farmer. Opere: Miranda. Od 1916 nastavnik kompozicije na Konzervatoriju u Bologni (1918 direktor). Loevienthal. VI 1801 — 12. Perrachio. G. Suite romantica. u kojem raspravlja o suvremenoj opernoj pro . 1936. ed. Forsta s 1946. Longhi. Kao kompozito pokazao veću izvornost. da Vittoria. oba izgubljena. 174 53 boravio na dvoru Friedricha II u Potsdamu (medu ost. švedski kompozitor i dirigent (Stockh 1. — C. AL FINE (tal. Roma 1946. L'ultimo Lord. Notizie biografiche di Nicolo Jommelli. a dijelovi teksta prevedeni su na latinski. Farmer. G. — Pjesme. Excerpta ex celebrioribus de mušica viriš. 1936. pričvršćenu 0 željeznu cjevčicu. G. 1845. Der Minneleich Meister Alexanders. 1925. u kojima se nakon drugog dijela prvi dio opetuje s 1 mjesta označenog sa Fine. 1929. Hugo. Inno e ritmo »Stabat Mater« e mottetto ». 153c madrigali za 4. Freiburg im B. H. God. Da capo: D. // principe Zilah. della Viola. MGG. Rusiju i Njemačku. u dva dijela. God. Od 1920 profesor na &ole normale u Parizu. da Palestrina. 195. 1934. zatim predaje na konzervatoriju Santa Cecilia u Rimu. Age 2. pomagao kralju kod pisanja opernih libreta). ALFIERI. 1953. Hugo Alfven manniska och konstnar (s bibliografijom i katalogom djela). koncertiranje je sve više zapuštao. LIT. ALFVEN. J. ALFANO. Do 1535 instrumentalist i maest cappella na dvoru vojvode Ercolea II d'Este u Ferrari. La fonte di Enschir. VI 1863). Divertimento za komorni orkestar s obligatnim klavirom. Franco Alfano.: G. M. Franco Alfano.— DRAMSKA. —L. Manhem. Englesku. Radiointervjner (red. 1923. Medu njegove brojne učenike ide i A. 1922. Der wilde Alexander. MGG. 1950. Ostala njegova djela u kojima obrađuje muziku jesu: Kitab ihsa' al'-ulum (Knjiga o podjeli znanosti). LIT. 1926 i I943J koncert u A-duru za gudački trio. Abu Nasr Mohamcd ben Mohamed ben Uzlag al Farabi). Petrograd 1896. al Fine (od početka do kraja) nalazi se u ko zicijama. Leiden 1965. Cecilia. L'ombra di don Giovanni. Franco Alfano. — H. talijanski muzikolog i kompozitor (Rim. u drugoj su opisani pojedini instrumenti. 1909. muzika Sacrificio (1554) može se smatrati prvim djelom te vrste. baletna panto Den bergtagna: scenska muzika. Svensson. zbor i orkestar (Sten Šture. 1896. X 1954). 3. II. dramska pantomima Bergakungen. violončelist i pedagog armenskog podrijetla (Carigrad. Praenestino. 1923. 1554. V 1872 — Falun. Uppsala 194 Zbornik Hugo Alfven bezatter. kić ukrasima i kromatici (-». 2 kanti muški zbor.: Catalogo delle opere sulla mušica sacra finora pubblicate dali' I ssimo e Reverendissimo Monsignor Don Pietro Alfieri. — H. — E. XIII. Franco. DJELA: Petite suite arminienne za orkestar. 1918. Violončelo studirao kod F. Far mer je objavio iz Kitab ihsa al'-ulum dio teksta koji se odnosi na muziku.: C. i to na arapskom. — Klavirske kompozicije. Halkr. d'Erlanger u djelu La musique arabe. Svećenik i profesor crkvenog pje- ALGAITA (algaitasu). talijanski pijanist i kompozitor (Posilippo kod Napulja. Uz to je dirigent students zbora Orphei Drangar (1910—47) i zbora Allmdnna sangen (19 31 i 1934—38). talijanski kompozitor (Fe: oko 1508 — oko 1570). romanca za violinu i klavir. 1. 8. P. upotrebljava se zajedno s ozn. Dirigiranje učio u Dresdenu. Tri simfonije: I. 1920. P. II pianoforte. AI-Farabi. 8. Raccolta di mušica sacra (7 sv. 5 i 6 glasova u skupnim zbirkama i u rkp. 1840. 1940—42 intendant u Teatro Massimo u Palermu. litanije. sklon je homofonom stilu. 1567 (obje izgubljene). Simfonijske pjesme En Skargardssdgen. Ritratto di Franco Alfano. njemački i španjolski. Studirao na Konzervatori Stockholmu. jer je tu stvarni završetak kompo2 ALFONSO DELLA VIOLA. Della Corte. gdje je izdavao svoja sabrana djela (najpotpunije je izd iz 1791 pod naslovom Opere del conte Algarotti. Rukopisi Velike knjige 0 muzici čuvaju se u Madridu. Vinvocazione di S. francuski orguljaš i graditelj harmonija (Pariz. Hase. LIT. 1804 — 11. God. Allegri. sonata za violinu i klavir. Konično izbušena vena cijev na kraju je proširena u obliku zvona te ima 5—6 ruj Dvostruki jezičac od lista ili trave smješten je na maloj želje ili mjedenoj cjevčici. Wurzburg 1935. zatim Kitab al'-iqa'at (Knjiga o ritmu) i Kalam fi'lmusiqi (Rasprava o muzici). (2 knj. An Annotated Bibliographv. a vana recitativna scena iz te pastorale »Invocazione del Saće di Pan« za solistu i zbor mogla bi biti prvi primjer recitat pratnjom. maestro compositore di mus Buonarroti. E. U madrigalima. 1923—39 vodi Liceo musicale G. Milano 1904. 1840. Solerti. La leggenda di Sakuntala di Franco Alfano. Perga Hugo Alfven. impresionizma i simfonijski tretiranog opernog orkestra. Komentirao Aristotelove spise iz logike. — VOKALNA: kantata za sole. I. Monsignor Pietro Alfieri. I. Eliana. elegija za rog i orgulje. 1951. 2 intermezza za gudače. tt Documenten betreffende de muziekkapel aan het hof van Ferrara. već se usnicama pritište na malu pločicu od metala. 1949. motete. Bearsden 1940. Madonna Imperia. Zeitschrift fur deutsches Altertum. — Klavirski kvintet. radio-opera Vesuvius. A. Kao nastavnik zastupao principe P. ego« di G. Milano 1923. ORKESTRALNA: pet simfonija. Prodromo sulla restaurazione de'libri di canto ecclesiastico detto gregoriano. Beichert. — G. I.. VI 1954). DJELA. koje je vrijedilo kao »neophodan vodič studentima«. od 1950 bio je direktor Liceo musicale Rossini u Pesaru. sekvence i dr. MGG. L. 1913 (prerađeno 1941 pod naslovom Don Juan de Manara). h prvima komponirao scensku muziku za pastorale. B. II. 1925. ALFARABI (Alfarabius. a u originalu još nije čitava izdana. 1841. London 1929. Serrao). do kraja). 1898. — Isti. Ristabilimento del canto e della tnusict slastica.). 1903 nastž kompozicije na Konzervatoriju u Stockholmu. Alexander Meister. da bi se mogao što intenzivnije baviti pedagoškim radom. Musikblatter des Anbruch. Raci mottetti di G. — K. zatim u Leipzigu (H. 1903: Uppsalarapsodi. Glasgow 1934. matematička i muzičko-teoretska djela (većina je prevedena na latinski i hebrejski). Sinjonia breve. Uvi suite. — R. 1951. The Sources of Arabian Music. 1829 započeo je izgradnjom harmonija tipa accordeon i melodium koji su bili poznati pod nazivom orgue de cent francs. Anerij Allegrija i drugih predstavnika rimske škole.: Fr. Bainija n. Notizie sulla vita di Bernardo Bittoni. Roma 1846 ili i£ F. —■ Autobiografija u 4 djela: I. zborovi. da Palestrina. 1907 i Dalarapsodi. Napisao je Methode pour l'accordeon (1839) i Notice sur les orgues melodium d'Alezandre etfils inventeurs (1844). 1912. — G. 1563 i Lo Sfor (A. Vesuvio. Raps Midsommarvaka. 1931. I. C. 1927. 1845. 1966. Gli Albori del melodramma. // Dottor Antonio. 1843. Verdi u Torinu. Diran. F. 1923. Casalsa. 1896. Le opere di Pierluigi da Palestrina pub con moderni caratteri da Don Pietro Alfieri. 1898—99. u usta. 1910 (prerađena 1953 pod naslovom Sinfonia Classica). Od 1753 živi Italiji. Griitzmachera u Dresdenu. I (Pariz 1930). 1841—47. sadrži i po prvi puta sabran Palestrine). ORKESTRALNA. — M.: M. Kompoziciju studirao na Konzervatoriju u Napulju (C. LIT. 1922. 1901. Cyrano de Bergerac. Kompozitor nacionalnog smjera. 1898: Resurrezione. VI 1876). Alfonso. LIT. sačuvan je samo prvi dio Madkhal-al~musiqi (Uvod u teoriju muzike) podijeljen u tri knjige: prva knjiga obrađuje fizikalna svojstva tona. Uenseignement de Violoncelle. — W. ALGAROTTI. Final. Jacob. a ideje za sadržaj svojih kompozicija često n u starim švedskim legendama. 17. Les orgues melodiums d'Alexandre Pere et Fils. Glavno mu je muzičko-teoretsko djelo Kitab almusiqi al-kabir (Velika knjiga o muzici). a treća donosi nauku o ritmu i kompoziciji. God. La leggenda di Sakuntala. — Isti. Musicisti moderni d'Italia e di fuori. solo-pjesme. 1881 — Chamonix. Torino 1935.). 1904. 1896. Pietro. Beccari). Filmska muzika. S. 1900. intervala i tonskih rodova. — KOMORNA: tri gudačka kvarteta. II cavaliere e la bella. oko 950). 1902 nastanio se u Parizu. »Miserere« di G. Francesco. di L. 1904 i Drapa. < ili tikve. pridonio reformi crkvenog pjevanja i oživljavanju stare poi duhovne muzike u Italiji. 1554 (sačuvan. Jedan od najvećih filozofa svojega doba. tativna scena i Canzone finale). Pannain. Stockholm 1920. G. — H. arapski filozof i muzički teoretičar turskog podrijetla (Vasilj. Husmann. talijanski pisac (Venecija. — A. 1910—39 un zitetski muzički direktor u Uppsali. Živio i naučavao u Alepu. P. — Komponirao je mise. ALEXANIAN. A.

balada Revenants za orkestar. violinu. — W. 17. također su a. op. Das musikalische Svstem der Griechen in seiner Urgestalt. violu i violončelo op. L'AIgarotti critico e scrittore di belle arti Asti' 1811. Mnogo proučavao povijest. u kojem je instrument ugođen. 1652. London 1936. Prirodni tonovi. Guarneri. prirodni. daju topliji i puniji ton (ljudski glas. Fortlage. LIT. Gluck. Bonifačić. Le Preux. alikvotni ton) svi su a. Siracusa 1925. tj. zborovi. Stradivari. Wood. Wagnera (npr. Briefwechsel mit dem Grafen Algarotti. 1895. ALGHOZA. — E. — A. niz tiših tonova (s manjom amplitudom). Filmska muzika. Analecta Musicologica. C.: Meursius. 1616. Mersenne prvi je uočio postojanje alikvotnih tonova. Die griechische Gesangsnotenschrift. pa se a. zbor i orkestar. ima 5—8 rupica. t. Renć. 6. . DJELA. a u desetoj dobio prvu nagradu za klavir.OUOTXY] (Uvod u muziku) vrlo je važno za upoznavanje starogrčke notacije i muzičke teorije koju prikazuje sistematski i iscrpno (obrađena su tri temeljna područja muzike: harmonijsko. etude de concert op. . Beethovena). RMI.: J. 1968. autograf DJELA: Concerto da camsra za klavir i orkestar u a-molu op. M. — P. M. Od 1944 predaje kontrapunkt i fugu na školi Cesar Franck u Parizu.: F. br. Cijev od bambusovine ili drva. LIT. Francesco Algarotti. — A. ZFMW. Alberti. — W. Sve je to oporukom ostavio rodnom gradu Krku. 1890 —). dramatske efekte 1 orkestralno tretiranje klavirskog sloga (B. 10. 57. Lćon. Petite suite za bariton. O zbirci Udina-Algarotti. Ber lin 1847. M. U nizu alikvotnih tonova 4. J. Orguljaš crkve St.). 1964. U njoj su dva fragmenta iz Mozartove opere Ludo Silla. — C. i 6. Miller. Rondo za klavir i gudački kvartet op. 4?) (druga oktava) itd. 1924. 1948. Petites preludes sur les gammes du plainchant. Petrobelli. indijska uzdužna frula arapskog podrijetla. Memorie intorno alla vita ed agli scritti del Francesco Algarotti. Ph. ibid. 2 Nocturnes op. The Phvsics of Music. s frekvencijom 2 n (oktava osnovnog tona). Allegretto iz VII simfonije L. 3« (čista kvinta nad oktavom osnovnog tona). 37 ALGAROTTI-UDINA. MGG. 1—2. Tematski katalog zbirke muzikalija Nikole Udine Algarottija. ALIKVOTNI TONOVI. Kircher. 8. 30. 331 6 Morceaux caracteristique op. I95I _ G Roncaglia. 4. Siccardi. koji prate osnovni glasniji ton (s najvećom amplitudom) istog izvora i daju mu boju i punoću. flautu i klavir. Le Chemin de fer. kao i u prvim izdanjima. Sachs. —■ Kom pozicije za klavir i za orgulje. L'allitterazione e lo sviluppo dslla tonalita. violina). 3 _ B Ivančević. Concerto da camera u cis-molu. alikvotnog tona može oblikovati i mol-trozvuk medijante. 4 Impromptus op. Isprva koncertni pijanist. LIT. Vjesnik bibliotekara Hrvatske. Kako broj alikvotnih tonova uvjetuje boju tona (po Helmholtzu). Njegovo jedino sačuvano teoretsko muzičko djelo Etaavcdvri U. medu ostalim. v. Profesor liturgijske muzike na francuskoj rabinskoj školi. Rad JAZU. ako je. ali je u toku vremena više instrumenata nestalo. VII 1838). 144. Mušici scriptores graeci. Taj je spis preveden na francuski. 1. Francesco Algarotti und seine Stellung zur Musik.). Talijanski muzikolog F. Meibom. kojom pjesnik postizava poseban učinak time što u jednoj rečeničnoj cjelini upotrebljava više riječi s istim početnim konsonantom. Sauveur ih je razjasnio (1701) i upozorio na njihovo značenje u nauci o harmoniji. NOVA IZD. — Psalmi 27. odnosno harmonijski tonovi. van Dieren naziva ga »Berliozom klavira«). sonata Les Quatre Ages op. A(ndreis). 47. 1907—). ritmičko i metričko). i 8. Uz rukopisna djela starih hrvatskih kompozitora (A. 39. —• A. J. Welhsz. ALITERACIJA. Bollert. God. i 15. Amati. Die griechische Instrumentalnotenschrift. 12. 26. osobito. K. Die Tonleitern und Musiknoten der Gnechen. ?■■ ' 'J ALKAN (pravo ime Charles-Henri-Valentin Morhange). 31. L'estetica di Francesco Algarotti. Nazivaju se i parcijalni. Antique musicae auctores septem. Muzička zbirka knjižnice Udine Algarottiia. 27. engleski i njemački. Bergonzi. na kojima je niz alikvotnih tonova bogatiji. solo-pjesme.. violončelo. Die Alvpiusschen Reihen der altgriechischen Tonbezeichnung. Iz tematskog kataloga zbirke muzikalija. ALIPIJE (grčki 'AX'JTUO<.- ALIX.orkestralne kompozicije Largo i Danse de David. etude op. — K. Stumpf. DJELA: koncert za klavir i orkestar. francuski kompozitor. 32. koji se kod duhačkih instrumenata dobivaju prepuhivanj em. Algarotti e la corte di Dresda. Svećenik. Samoiloff. Bellermann. 25 Preludes. Torrefranca. Alvpios. muzički teoretičar (oko 360—?). I. Dirigirao mnogim koncertima u Francuskoj.12 Etudes dans le tons mojeurs op. Sabrao golemu knjižnicu (preko 6000 knjiga). Michel u Le Havreu. 63. 5. moteti. npr. 1923—24. AFMW. filolog (Krk. 3 Študes de bravoure op. frekvencija titraja osnovnog tona n. A. talijansku književnost i. t. Mumrgia universalis. Rumunjska. 137 za sole.' Venezia 1770. — Isti. skupocjenu zbirku instrumenata i veliku zbirku muzikalija. — M. XI 1791 — Beč. netemperirani. Ona nastaje kod čestog ponavljanja jednog tona ili skupine tonova (npr. XI 1813 — 29. dirigent i orguljaš (Sotteville-les-Rouen. II conte Francesco Algarotti e il rinnovamento del melodramma. od 1928 vodi emisije Glasa Izraela na francuskom radiju.: F. Science of Musical Sounds. Primjere nalazimo u tetralogiji Ring des Nibelungen R. LIT. duga 27—42 cm. MGG. Jarnović). Le Dibbouh i dr. mnoga djela kompozitora Algarottijeva doba u ranim. to instrumenti. a instrumenti sa manje alikvotnih tonova prazniji (pokriveni registri orgulja. U šestoj godini primljen na Pariški konzervatorij. slijedit će a. 1965. od 1938 pomoćni orguljaš Notre Dame u Parizu. Kasnije u Beču rektor francuske crkve. J. — Gudački kvartet. na kojoj su neki podaci napisani Mozartovom rukom. Muzičke novine. K Ko 1907. Rameau izgradio je na njegovim zaključcima svoj muzički sistem. — F. SBIMG 1914. 48 Esquisses op. Algarottijeva zbirka muzikalija nalazi se od 1935 u arhivu Hrvatskog glazbenog zavoda u Zagrebu. London 1944. Ambrogio. I. Komponirao tehnički briljantna klavirska djela u kojima je nastojao da poveže francusku tradiciju s obilježjima njemačkog romantizma. 12 Etudes dam les tons mmeurs op.: D. 1936—40 profesor hebrejske muzike na Scholi Cantorum u Parizu. Bajamonti. 16. LIT ■ D Michelessi. C. Friedrichs II. muzička vilica). Kun. — KLAVIRSKA : Concerto symphomque. Frekvencija titraja alikvotnih tonova stoji u određenom odnosu prema frekvenciji titraja osnovnog tona. francuski kompozitor i muzički pisac (Epuresti. Nikola. Helmholtz i K. 2 Pieces za violinu i orkestar. 30. Leipzig 1847. Tartini. Proučava hebrejski folklor i bavi se muzičkom kritikom. — Pjesme. 35. u zbirci se nalaze. New York 1922 (II izd. — V.ALGAROTTI — ALKAN matici. od 1824 predavao u Salzburgu talijanski jezik i književnost. Ton instrumenta vrlo je nježan. J. 1924—25. Forster. muziku. — A Einstein. Osim oktava (2. pojava u poeziji. 1847. 1965 337 (donosi historijat i popis zbirke). ■i." t. — Scenska muzika za Le Mur des lamentatiom. i to osnovnog tona. —■ KOMORNA: klavirski trio op. Ona sadržava oko 3000 štampanih i rukopisnih kompozicija s raznih područja.As- od kojih je jedna na donjoj strani. Posredno se iz 10. U programnim djelima očitovao je smisao za tonsko slikanje. ALGAROTTI-UDINA.. sonata za violinu i klavir. francuski pijanist i kompozitor (Pariz.: »Nach Welten-Wonne mein Wunsch verlagte aus wild webendem Bangen«). Torrefranca smatra da na analogni način postoji i muzička aliteracija. — Operna priča Yolande. Jan. 1951. ALGAZI. napadajući pretjeranu virtuoznost i izvještačenost. I 1888). J. Chigiana. sačinjavaju dur-trozvuk. 4. Stainer). Problemom alikvotnih tonova bavili su se uz druge H. sonata za klavir. oko 1831 posvetio se kompoziciji i pedagoškom radu. 1650. svira uglavnom u zatvorenim prostorijama.. U zbirci instrumenata nalazili su se veoma vrijedni gudački instrumenti čuvenih graditelja (A. I. M. Vetter.

tumačeći ime i značenje svakog pojedinog. 66. ALLEGRAMENTE (tal. ALLEGRETTO (tal. S. 1938 i Romulus. — Transkripcije za klavir. 1926). engleski teolog. A Plea for Alkan. filozof i muzički teoretičar (Basra. ALLEGRA. temu. — H. — E. 1952. na turski način). -> integer valor). Pariš 1887. — Popis je nastavio dalje do 1755 G. tonove unutar oktave. Sorabji. profesor grčkog jezika na Collegio greco u Rimu. DJELA. 14. Marmontel. Salvatore. naime. 76 i dr. pa se -> brevis izvodila kao -*■ semibrevis. imitirati izvanjska ob turske muzike. Impromptu sur le Choral de Luther op. a ne semibrevis. Filmska muzika. I. a 766 rektor iste škole. KMJB. dvodobni takt. Les pianistes celebres. MGG. II 1652). Djelo je jedini zapadnofranački dokument o muzičko-teoretskoj nastavi u doba Karla Velikog. S. 1. cantus firmus i si. andante itd. naziv za sta ritmu ->■ poloneze (Beethoven. — A. zatim do 1604 tei kapele S. G. 781 stupio u službu Karla Velikoga isprva kao rektor Dvorske škole (rector scholae Palatinae). Alkuin. U nastavi je proveo antički ideal enciklopedijskog obrazovanja (namjesto srednjovjekovnog. ALLA POLACCA (tal. gotovo jednako brz tempo kao allegro (npr. 1930. gdje U2 gičko usporavanje i zvuk postaje intenzivniji. violinu i violončelo op. post usporavanje tempa. muzički teoretičar i književnik (York?. 1591—96 zborski dječak. 1951. na temelju spekulativnog razmatranja. Down Among the Dead Men. God. hagiografskih i pedagoških djela. prvi je pokušao da dade sintezu grčke. divisa in sette indici (1666). Žena i G. kojom se notna vrijednost skra ćivala za polovinu. u -> diskantu gdje se nazivala i discantus supra librum termin A. je u muzičkoj historiji poznat najviše po 9-gl. Pietzsch. Upotrebom takta a. pop' njičarske muzike (W.: H. Banchierija. rad oznaka za tempo prilično promjenljiva značenja. 11 Grands priludes et une transcriplion du »Messie« op. 1586 — Rim. Izraz a. definirao ih je. po prvi put na latinskom Zapadu. oko 735 — Tours. L. I. Essai sur la vie et les ouvrages d'Alcuin. 12 Ftuies pour les pieds seuh. dok drugdje ima karakter pc ljivijeg andantea (npr. A. je. talijanski kompozitor (Palermi VII 1898 —). na poljski način). L.und Bildungsideal des ausgehenden Altertums und friihen Mittelalters. — Isti. 1936. Razvio je živu aktivnost u različitim stručnim ' ženjima. Studirao na Konzervatoriju u Palermu (F. Komponirao crkvenu m u polifoničkom stile antico i u koncertantnom stilu. Kao posljedica p nog interesa za Orijent. 72. London 1929. MGG. Napisao je velik broj teoloških.38 ALKAN — ALLEGRI dakle dvostruko brže. London 1922. talijanski hu grčkog podrijetla (Khios. Wolf. Alcuin of York. medu njima i muziku (praktički i spekulativno). obuhvaćajući podjednako teologiju i profane discipline (artes liberales). Ać. Rondo a. 1). LIT. Gregorio. Bacha živahni stavci suita i sonata u t. LIT. već skraćen. kao najmanje sastavne dijelove »regulae musicae«. b. filozofiju i teologiju. Pojedini kompc pokušavaju tada. Pored ostalog napisao je oko 12 knjiga 0 muzici u kojima prilagođuje grčku muzičku teoriju arapskoj muzičkoj praksi. a susreće se i Poznati primjer je Contrappunto bestiale alla mente iz III j madrigala Festino nella sera . Gerbert. 12 fuga. 19. Al-Kindi. 1937- preko predznaka za prolatio major kao i za prolatio minor: prolatio major (£) (£ . Gastoui. Jedan od začetnika arapske filozofske misli. veselo). Sačuvane su 3 knjige: Risala fihubr ta' lif al-alhan (Rasprava o unutarnjim elementima komponiranja melodije) u kojoj obraduje udesbu lutnje. u drugoj polovici XVIII st. 25). 19. R. U instrumentalnim djelima pojačava izražaj su stavljajući polagane i brze stavke. zatim kao organizator i reformator cjelokupnog školstva u franačkom carstvu. Bearsden 1940.: T. MCG. Sources of Arabian Music. LIT. Bio je učitelj. Oko 760 diaconus et bibliothecarius. Jedan je od najznačajnijih arheologa i teologa svojč mena. — G. u kojem je doba J a ne j. Finale rondo iz klavirske s u A-duru). van Beeth klavirska sonata op. Halle 1932. 7 tonaliteta.: A. odnosno contrappunto alla mente (ili Contraf ex mente) prihvaćen je općenito u XVI st. oko 790 — Bagdad. Charles Henri Victorin Morhange (Alkan). God. zat bliotekar kardinala Francesca Barberinija i od 1661 glavni tekar Vatikanske knjižnice. allargare širiti. »Ra spravu o temeljnoj razdiobi muzike« obj. Luigi dei Francesi u Rimu i ujedno učenik braće Na Od 1629 pjevač papinske kapele. je. Alcuin. ali ( kao ova posljednja. ALLA BREVE (alla cappella). . ALKUIN (latinizirano Alcuinus. LIT. rasprostraniti). A. asketskog). iz Trostrukog ko za klavir.. U toj se knjižnici čuva 230 s njegovih rukopisnih djela različitih struka pod nazivom Allacciane«. van Beethoven. anglosaski Ealhzvine. Brovme. Ponekad a. Ch. ALLA ZINGARESE (tal. R01 z.: »Raspravu o unutarnjim elementima komponiranja melodije« obj. U traktatu De Mušica (obj. Scriptores. dao je različite definicije muzike (oslanjajući se na Cassiodora) i iznio teoriju o 8 starocrkvenih tonaliteta. takt a. London 1908. Searle. tome. m. I. 1951. Flugel. From Arabic Sources. Alkuinova je historijska zasluga u tome što je u svom traktatu. 1951. Risala fi agza'habariyat al-musiqi (Rasprava o temeljnoj razdiobi muzike) u kojoj obraduje ritmiku i njezin utjecaj na čovjeka i Risala fi'l luhun (Rasprava o melodijama) u kojoj istražuje elemente zvuka. Michaele quam Alcuin composuit Carolo Imperatori. Pariš 1874. nadimak Flaccus). — Isti. Osam opereta. London 1932. Hamelin. značilo da je taktna doba brevis. Leone Allacci. Brahms. London 1935. OPERE: Ave Maria. t. Farmer (u djelu The Influence of Music. Around Music. — Isti. // rrndico su građo. V 804). pismeno utvrdio materijal koji su dotad samo usmeno prenosili pjevači Scholae cantorum. Favara). aristotelovsko-novoplatonske filozofije i islamske teologije. talijanski kompozitor (Rim. Mozart. 69. na ciganski način). naziv za i s obilježjima ciganskoga muzičkog folklora (J. U XV st. U vrijeme J. cijama (namjesto izraza rallentando ili ritardando). b. — K. b. Music and Letters. — B. 56). Alkuinu se pripisuje i jedna sekvenca notirana neumama 1 posvećena Karlu Velikome: Sequentia de S. oko 874). Stuc Rimu latinski i grčki jezik. Kao opat benediktinske opatije u Toursu (od 796) podigao je tamošnju školu na razinu visoke škole. br. a u koncertantnima je slobodna tativna deklamacija potcrtana harmonijski bogatom prat generalbasa. javlja se »diminucija«. a napokon dicinu. Lachmann i Mahmud el-Hefni na njemačkom i arapskom (1931). 11 Pieces dans le style religieux et une transcription du »Alessie« op. U menzuralnoj notaciji bila je osnovna jedinica — tempus — nota brevis (tzv. 1934. Farmer. Dolazi osobito u velikim zvukovnim . allegro. b. prolgl/o minor (J) (£ I : ALKINDI (Abu Jusuf Yakub ibn Ishak al Kindi). proc evropsku literaturu i muziku turski utjecaji.: G. Za muzičku historiju važna je njegova Dramm. Contrappunto alla m talijanski izraz za tehniku improviziranog kontrapunktira] postojeću melodiju. G. (produljenim notnim traja njima) olakšava se notacija i za kompozitora i za izvodioca. ALLARGANDO (tal. M. A. arapski učenjak. prijatelj i do kraja života savjetnik Karla Velikoga. umjereno brz tempc allegro moderato). Ovaj se posljednji znak zadržao sve do danas. Cendoni uz su A. Historv of Arabian Music. U prvom stavku prve Beethovenove simfonije: Umjesto Allegro ALLA MENTE (A mente. pjesama i pisama (sačuvana su 232 pisma upućena Karlu Velikom). NOVA IZD. ponešto naivno. Die Musik im Erziehungs. — Orkest komorne kompozicije. deminutiv od allegro veselo. Leone (Allatius. nije proširen. I 1669). G. / viandanti. — F. koja sadrži popis sveukupnih < oratorija napisanih na talijanskom jeziku od konca XVI 1666. rom crkvenom stilu nosili su natpis Alla breve. p. I. Ta se tehnika ticirala u srednjovjekovnim i renesansnim oblicima više npr. drugi stavak VII fonije). .. ALLA TURCA (tal. H. u muzikalnom smislu. — ZA ORGULJE (ILI PEDALNI KLAVIR): 13 Prieres op. tiber die acht Tone. Međutim. Polifo su djela zasićena afektivnim modulacijama i kromatskim p cima sa prizvukom patetike. — H. 64. Wilmot-Buxton. ALLEGRI. Najstariji znak za diminuciju bio j< 3 Grandesetudes pour les deux mains separees oureunies op. iz klavirskog kvarteta u g-molu op. A. prve u Franačkoj. 1 ALLACCI. odnosi se na kompoziciju često s bu pratnjom i s jednostavnom ostinatnom harmonijom. u današnjoj muzici jedini ostatak iz vre mena kad se tempo određivao trajanjem nota a ne posebnim ozna kama (npr. Leipzig 1857. M. Al-Kindi. 15!: 7. degli Agostinija u novom proširenom izdanju cijeve Drammaturgije (1755). 1784). I. van Dieren. modulacije itd.). Lione). Učenik nadbiskupa Egberta i Aelberta u samostanskoj školi u Yorku. kompc Miserere koja je do 1870 bila redovito na repertoaru Sikst . (1608) A. polifoničke i homofone strul A.

a i posljednji stavak klasične simfonije ili sonate (tzv. MGG. Schrattenholz. 1950. se sastoji od dvije (obično proširene) rečenice. Objavio je Primo libro delle Musiche (1618). Music and Letters. zborovi. Dent. VIII ! 959)' Violinu i kompoziciju studirao na Conservatorio Nacional de Mušica u Santiagu. Untersuchungen iiber Allemande als Volksliedtvp des 16. XI 1883 — Boston.. Debitirao 1916 u londonskom Aldzvich Theatru. 1904. Fellerer. sadržava elemente karakteristične za madžarsku muziku: rapsodičnost. Paul Hastings. Musical America. Scheidt i dr. umjerena. zatim u Firenci. — C. Beck. MGG. portugalski kompozitor XVIII st. A. Canzone i simfonije u rkp. zbirku kompozicija nastalih za potrebe dvorskih svečanosti. Chichesteru i Londonu. U XVII i XVIII st. gagliarde. U prvoj polovini XVII st. La despedida za 2 soprana. H. prema tome da li znak 8 va stoji iznad ili ispod note (8 va bassa 8va niže.: A. — Napisao Metodo original de iniciacion musical. od kojih prva skreće prema tonalitetu dominante. 1735. 1960. balio e drammatica alla Corte medicea dal 1600 il 1637. 1918—22. Mlegrijevi plesni stavci srodni su uobičajenim njemačkim plesovima onog vremena (pavane. 1650). XII 1869 — Oxford. correnti). oko 1550 susreće se istodobno u francuskim i nizozemskim zbirkama za lutnju te kod engleskih virginalista (kao stilizirana plesna kompozicija). God. Ca. 1913. — E. Dans la nuit za komorni orkestar. i u Češkoj. s kratkim uzmahom. La scuola dei pueri cantus di S. —■ H. na madžarski način. kao društveni. 1620—21. — KLAVIRSKA: dvije sonate. II 1946). odn. LIT. 1929. međutim. — CRKVENA : pet misa za 5—8 glasova. Note uz koje se nalazi oznaka a. Mušica. God. Pojam allegra nije bio uvijek isti. — A. studija u časopisu The Music Bulletin. Barth). Florence [608—1625. čilenski kompozitor i muzički pedagog (Santiago de Chile. dvorski ples javlja prije u drugim zemljama. partite te oko 1660 talijanske sonate da camera.: E. Njegova opera La pazienza di Socrate (Lisabon 1733) smatra se prvom portugalskom operom. Uz to 1907—20 vodio Bach-Choir u Londonu i organizirao nekoliko muzičkih festivala (1914 Bach-Festival. Lorenzo Allegris »Primo libro delle Musiche«. F. 17331 La Pinta pazza. First Modernist of Chile. Parsifal). 1921—35 bio je orguljaš crkve sv. postao sastavni dio barokne suite (najčešće prvi stavak). ORKESTRALNA: simfonija (nedovršena).: nekoliko crkvenih kompozicija i 2 Misererea obj. Koncertirao je u Njemačkoj. 191&—37 direktor londonskog Royal College of Music i istodobno 1918—46 profesor muzike na Univerzitetu u Oxfordu. Motetti za 2—5 glasova '2 knj. 28. madžarski. II. 1948. ottava oktava). — DRAMSKA. koji je. Današnji a. Njegove gavotte i anaries idu medu najstarije poznate plesove toga naslova.). je više označavao karakter itavka. Oxford 1948. Francisco Antonio d'. 2. Vrativši se 1920 u SAD nastanio se u Bostonu. — B. kao instrumentalni oblik. pod prijetnjom ekskomunikacije. Već 1880 angažiran kao crkveni orguljaš u Readingu zatim u Cambridgeu. 1. 1919. 1915. ALLEGRO (kratica Allo. ALL'OTTAVA (tal. — A. Cleopatra. 1916—17 predavao na konzervatoriju Klindworth-Scharwenka u Berlinu i 1919—21 na Muzičkom institutu u Helsinkiju. 1951. God. Letelier. radosno). MQ. To djelo sadrži osam serija instrumentalnih plesova za 5 ili 6 neodređenih instrumenata i seriju plesnih pjesama (za 1—6 glasova). vivo. 1933. — J.Amann. 1739. Naziv upućuje na njemačko podrijetlo. S. veselo. jedini predstavljao madžarsku nacionalnu muziku. ALLEN. alemanda). Kao zborovoda. Die Allemande. 1843). Anders. DJELA: Pilgrim Symphony. označuje i cijeli prvi. Wood. Bacha) a. M. u 2/4 ili 4/4 mjeri. sir Hugh Percy. Meyer. 39 ALLEN. Frankfurt am Main. Milda. engleski orguljaš. Pedro Humberto. u kazalištu Covent Garden. 1942. Više nota koje treba izvesti a. 1920 i Escenas campesinas chilenas. Cametti. izvode se za oktavu više ili niže nego što su pisane. simfonijske pjesme La voz de las calles. Acton). 29. 1923. Bailey. Od 1604 do smrti bio u službi na medicejskom dvoru u Firenci.ALLEGRI — ALMEIDA kapele u Velikom tjednu i nije se smjela prepisivati. Francuskoj. sličan brzom valceru (ili austrijskom landleru). 1573 — Firenca. I. ALLEGRI. američki kompozitor (Hyde Park. o. se proširio i. Concerto sinfonico za klavir. 12 Tonadas de cardcter popular chileno. As. Ballet Entertainments in Pitti Palače. U stiliziranom obliku [npr. 9-glasni Miserere obj. Finskoj i Skandinavskim zemljama. almain. Do 1903 studirao na Univerzitetu u Harvardu. ali se a. VI 1885 — 16. AFMW. Allemande. gotovo polagana tempa. preuzeli oko 1600 njemački kompozitori (Schein. Washington 1956. Gregorio Allegri. Massachusetts. i prvi zastupnik nacionalnog pravca u čilenskoj muzici. norveški pijanist. L. VValdemar.'Haberl (1936) i dr.. koji se služi suvremenim izražajnim sredstvima. komična opera La spinalba. Purcell ALLENDE SARĆN. K.). Poslije toga nastupao s podjednakim uspjehom kao operni i koncertni pjevač. općenito iščezava iz kompozicijske prakse (a znatno prije i iz plesne dvorane). Mozart je taj Miserere zabilježio po slušanju kada je kao 14-godišnjak bio u Rimu što. 1965.4 voci(2 knj. talijanski lautist i kompozitor (?. ALL'ONGARESE (tal. Firenze 1905. LIT. odn. Držao je katedru za pjevanje na Royal Academy of Music u Londonu. oko 25 solo-pjesma. eine Untersuchung ihrer Entwicklung von den Anfangen bis zu Bach und Handel. Na istom je zavodu 1908—45 profesor harmonije i kompozicije. nije neobično kada se uzme u obzir da je djelo komponirano u tradicionalnoj jednostavnoj tehnici falsobordone. DJELA. Symphonia a 4 (u Kircherovu djelu Musurgia universalis. kod J. La piccola Figaro. Nakon prvog koncerta 1908. Allegris Miserere und die Auffiihrungspraxis in der Sixtina (disertacija). MGG. 1949. 1951. improperije i lamentacije za 4 glasa. 1931. H. G. J. IX 1952). almand. a. Hugh Percy Allen. LIT. naglašenu primjenu sinkopa. — Zborovi.: A. Sarastro u Die Zauberflote). usavršavao se u Berlinu (R. Pedro Humberto Allende . ALME. I 1890 —). engl. Uultimo dei Mohicani. Mohr. Ghisi. ALMEIDA. H. — Dječja opereta . DJELA. 1910. većinom se zamjenjuje oznakom -»■ presto. 1913. 1913 (revidirano 1930). Izraz allegrissimo (što je brže moguće) upotrebljava se veoma rijetko. Prema predaji. Potkraj prve polovine XVIII st. 1940. — Pedro Humberto Allende. plesni i instrumentalni oblik XVI—XVIII st. XI 1884 — ). Opere: Guiditta. odnosno paralelnog dura kod stavaka u molu.3. gudački kvartet. 19. I. 23. O'Munasterio. 11 fUtro. Lorenzo Allegri. Tobias. jedna od najstarijih osnovnih oznaka za brz tempo. Solerti.). oponašanje i drugih obi lježja melodike i ritmike madžarskoga varoškog folklora.Revista musical chilena. Ziirich 1932. RMI. sastoji se obično od dva dijela. Te Deum. a. VII 1648). Dvanaest opera (većinom na talijanski tekst). 1912. Jedan je od utemeljitelja British National Opera Company (1922). ALLEMANDE (franc. Prema nadimku // Tedesco vjerojatno ie rođen u Njemačkoj. Pjevanje učio na Royal College of Music u Manchesteru (j. engleski pjevač. 28.B. Miserere Ea 9 glasova. 1922 Oxford-Festival koji je obuhvatio raznovrsnu muziku od narodne pjesme i plesa do simfonijskih djela). Od Engleza su stilizirani a. Norman. oko 250 solopjesama. tal. L.La Cenicienta. Lorenzo. 1945. 1910. 1726 (izvedena u Rimu). 1947. allegro moderato itd. fuga za kvintet. Concerto sinfonico za violončelo. orguljaš i pedagog (Oslo. LIT. Učio u Rimu. — K. 1940.: N. NOVA IZD. Studirao na konzervatoriju Lindeman u Oslu. kontra-alt i orkestar. 1922. današnji bi pravilan oblik bio all'ungherese). 20. stekao reputaciju kreacijom Gurnemanza (Wagner. 1618—19. A.: E. 10. bas (Aschton Uiider Lyne. 16. dirigent i muzički pedagog (Reading. Humberto Allende. o. kao oznaka za tempo brži je od Bachova ili Mozartova allegra. — KOMORNA: Quartetto in modo dorico. Muzičke studije završio 1889 u Oxfordu. Compositores de America. Luigi dei Francesi in Roma. stavak. 1901—18 orguljaš New Collegea u Oxfordu i dirigent univerzitetskog zbora s kojim je realizirao velik broj značaj nih izvedbi vokalne muzike. DJELA. Paumgartner. Jahrhunderts (disertacija). Portrait of Hugh Percy Allen. Regensburg 1935. Niederoiever \SReciteil de morceaux de musique ancienne. oznaka kojom je kompozitor (osobito u starijoj muzici) želio istaći da djelo. INSTRUMENTALNA : Concertini 02. njemački društveni ples (sinonim Deutscher Tanz) u 3/4 taktu. umnažati. Izraz a. 1940. 1. je prvi čilenski kompozitor. Lancashire. — Komorna i klavirska muzika. — Th. Lully 7 I 2. 1937LIT. Raširen do najnovijeg doba u južnoj Njemačkoj (Schvvaben) i Švicarskoj a u XIX st. od Palestrine i Schiitza do suvremenih majstora. 10 etida. nJ n 7 JU J. 1906 i 1909. J. ALLIN. 8va sopra 8va više). W. La pazienza di Socrate. 1951. iako oznaka za tempo tih stavaka može biti presto. 1921. sonatni allegro). Motetti za 2—8 glasova. 1916. — VOKALNA : Oda a Espana za bariton i zbor. osobito je bio cijenjen kao interpret basovskih uloga u operama Wagnera i Mozarta (Bartolo u Le Nozze di Figaro. Slonimsky. Paula u Oslu. ozna čuje se 8va---------------. pedagog i organizator odigrao je važnu ulogu u muzičkom životu Londona i Oxforda. Serenade Le . za starije muzičare. i njem. — F. Magnificat. uvertira. 1945. koncert za violinu. 1915. tal.

Shakespeare). praoblici melodija poskočnice (Schnaderhupfl) i pojedini' napjevi. U Rio de Janeiru diplomirao pravo. A. IX 1876 — 5. Simfonijske pjesme: Psyche. — DRAMSKA : muzički igrokazi Pjesma Valove. ALPSKA MUZIKA. Renato. Kinderlisderen. Pasodoble de la bandera . 6. 5 sv. DJELA. Pallieter. metodama komparativne muzikologije. pučka muzika stanovnika Alpa koja se u izvornim oblicima ponajviše sačuvala na njemačkom jezičnom području Istočnih Alpa. kompozitor i dirigent (Fredrikstad. pastirske jubilacije ički oblici pjesama. Napisao je Abhandlung iiber die Verbesserung des Fagotts (1820) i školu za fagot (1841). ima veoma malo pismenih izvora. 1930. zatim profesor Konzervatorija i direktor Opere u Ankari. 1924. i VIppolito. solo-pjesme. simfonijske varijacije. 1898. turski dirigent i kompozitor (Istanbul. Jedan od najvećih gitarista jazza. JODLANJE. belgijski kompozitor i dirigent (Antwerpen. klic ijujuškanje (Juchzer. Francuskoj. 1943. Završivši studij muzike u Granadi. IV 1872 — Oslo. 24. De Ring van Gyges (A. Cyrus. 1905. 1939—46 vodio vlastiti orkestar u Rio de Janeiru. koja se stvarala i r u prirodi. Suite Istanbul. Filmska muzika. je znatno usavršio izgradnju fagota. —■ Klavirske kompozicije. Violinski koncert. za zbor. Baia. u instrumentalnoj verziji itd. Francisco Antonio d'Almeida. 1917. Antonio de Jesiis. A. 1738. Muziku učio u Oslu (I. poslije član koncertnog udruženja Daruttalim-i musiki.40 ALMEIDA — ALPSKA MUZIKA virtii triomfanti. X 1954). Retoromani. Herleving. III 1906 —).. 1903 . 3. U veleškoj Švi< . 1936 dirigent filharmonijskog orkestra. O. Bio je zatim član kazališnog orkestra (1821—14) i dirigent vojne muzike (1815—16) u Frankfurtu te fagotist kazališnog orkestra (1817—20) u Mainzu. 1930. m. Wilde). 1946. Stoga s rijski prikaz temelji uglavnom na istraživanju i prou nasljeđa. 1929. 1892—95 na Konzervatoriju u Leipzigu (K. Thijl Uilenspiegel. 1932 i Sari Zeybek. MGG. Djeluje u Hollywoodu. — VOKALNA. klavirski trio. Hasan Ferid. 1913. 1895—1907 orguljaš u Drammenu. Jubilacijama iz ranog doba pripada i jo to je pjevanje u slogovima bez riječi sa čestim i naglim iz vanjem grudnog i falsetnog registra. brazilski gitarist (Sao Paolo. Među arhaičkim oblicima pjesama iz alpskog mt nasljeđa izdvajaju se: retoromanska Margaretska pjesma melodija slična glavnom napjevu molitvenog zazivanja. Sammlung von Schzveizer-Kuhreihen und V'olksliedern. 1933. ALNAR. Vrativši se u Koln otvorio je 1820 tvornicu fagota. kasnije u Berlinu. njemački fagotist i graditelj fagota (Ronsdorf kod Diisseldorfa. — Oratoriji II pentimento di Davide. — Klavirske kompozicije. Kao 12-godišnji dječak poznati svirač turskog nacionalnog instrumenta kanun. Flor. Ensaio sobre o problema do ser. Flor Alpaerts. a 1933—41 direktor. La Nina de les planchas. Uz to je 1919—51 vodio simfonijske koncerte Antwerpenskog zoološkog društva. Juchizer) koje s visokog. je najbolji poznavalac brazilske narodne muzike. zatim molitvena zazivanja. većinom zarzuela koje su postigle veliki uspjeh (Da Madrid al Infierno . Scenska muzika: Oedipus Rex (Sofoklo). u Londonu. God. Heckelom radionicu fagota u Mainzu. 1922. norveški orguljaš. XII 1895 —). preludij i dva plesa. Varšavi i dr. Holter). Francisco. Muzičku teoriju učio je u Kolnu kod B. ALMEIDA. Pastirske jubilacije pastorales) javljale su se raznolično: kao signalizacija. španjolski kompozitor (Granada. — Zborovi. Un Pitillo y mi mujer). —■ Instruktivno djelo: Muzieklezen en Zingen: Volledige Studie der 7 Sleutels. God. uglavnom asimetričnih oblika pjevanja i stvaranja zvi zanih uz radne procese. izvodila su se gdjekad doslovnim pc njem određenih tonova. ORKESTRALNA: koncert za violončelo. 29. 1898 i u D-duru. V 1887 — Madrid. ALMEIDA.: J. 1927—32 studirao na Muzičkoj akademiji u Beču (J. Laurindo. 2. — Gudački kvartet 1933. seksta. Avondindruck. Kao fagotist bio je samouk. Symphonische Gedichte za flautu i orkestar. Studirao na Konzervatoriju u Antwerpenu (K. 1924 profesor kontrapunkta i fuge. E. raširena podvrsta je j< u velikim intervalima (kvarta. Komponirao je više od 120 muzičko-scenskih djela.. Suite turca. u obliku slobodn stihova poput litanija. Kantate: Het schoner Vaderland. Hauptmann). Be: ALONSO LĆPEZ. pogansko vjerovanje i magične obrede različite pjevane ili recitacijske formule dozivanja stada (A Almschrei).). 9. IX 1843). ALNAES. Antwerpen 1941. LIT. Karl. ritmički asimetričnih jubilacija k srodne crkvenim jubilacijama što upućuje na dosad neisi korijene korala. 1928 i Zomeridylle. kasnije se sve više služi suvremenim muzičkim govorom. zborovi. Lof aan de Kunst i dr. izgradio je vlastiti stil koji se temelji na crnačkim elementima i starim španjolskim plesovima. DJELA. Salome (O. Ondje je 1810—12 predavao na muzičkoj školi. Rc vaches) koja se sastoji od tri dijela: polaganog s tercnim završ srednjeg brzog s kratkim motivima i završnog (većinom na i Ova se pjesma javlja u različitim verzijama: kao doziv stac strofna pjesma epskog karaktera. God. a u manjoj mjeri kod ostalih etničkih grupa koje žive u Alpama (Romani. Djelovao je i kao zborovođa. Molitvena zazivanja. moteti). 1922. a prenosila usmenom predajom. 1908 šef katedre za zborno pjevanje. 1752. 1928. 1831 ute meljio sa F. LIT. od 1947 član ansambla S. God. a 1936—46 profesor Državnog konzervatorija. Eyvind. Corbet i dr. rija alpske muzike svojevrsna je i ne može se uključiti u uot periodizaciju opće muzičke povijesti niti pratiti kontir jer sve do XIX st. 1948. Kao dirigent gostovao po Belgiji. suita James Ensor i dr. Reinecke). Relevo. Kabasta). glasnog pc tona pada na pojedine više ili manje određene stupnjeve: u obliku melizmatskih. 1951. Cymbeline (. El Oficial de la Guardia . X 1786 — Biebrich. Keurvels). Marx. Po povratku u Istanbul bio je kazališni dirigent i nastavnik na Konzervatoriju. DJELA: dvije simfonije > u c-molu. Monet) i dr. Njegove rane kompozicije nose značajke turskog muzičkog folklora. Benoit. 12. Na istom je Konzervatoriju od 1903 nastavnik solfeggia. — VOKALNA: tri narodne pjesme za sopran i orkestar. Subira. Iz poganskog obreda vabljenja stoke potekla je p vrsta pastirske pjesme. Koncert za klavir.: A. —■ Crkvene kompozicije (psalmi. 1932. A. brazilski muzikolog (S. koncert za kanun i gudački orkestar. Las Corsarias . gudački kvartet. 1937—38. 1907. 1726. Kentonau SAD. Kleina. 1904. a komponirao je koncerte i fantazije za fagot i orkestar. Kuhreigen ili Kuhreihen (franc.. 1935. 1722 i Giuditta. — KOMORNA : četiri gudačka kvarteta. solo-pjesme. Kao kompozitor izraziti je flamanski predstavnik impresionizma. 1954 organizirao internacionalni kongres folklorista u Sao Paolu. belgijska nacionalna himna. Die versunkene Glocke (G. V 1948). oko 40 solo-pjesama. — DRAMSKA: opera Chylock 1913. P. 11. suita za violinu i klavir. IX 1917 —). I. ALMENRADER. 1944—45. tamo bio zborovođa katedrale te dirigent filharmonije koju je i osnovao. A. 18. — Klavirske kompozicije. scenska muzika za Goetheovu dramu Faust. solo-pjesme i dr. 1923. zatim u Oslu. Slaveni). ORKESTRALNA: Lsntesympkonie. a gdjekad variranjem dvodjelnih dijskih obrazaca nalik na pjesmu. Ouverture romantica. 14. Fausta. u ritmički slobodnom matskom obliku (sa slogovima riječi Loba ili Kuh kao sred izrazom). 1918. je prvotno bila pastirska muzika. Razvile su se iz prvobitnih ( tarnih. — Izdao Norges Melodier (4 sv. XII 1932). 1927. ALPAERTS. God. Blockx. Mnoge naslijede: potječu iz najstarijih vremena. 4 sv. Avondmuziek za 8 duhača i dr. 1901. Od 1822 član je dvorskoga orkestra u Biebrichu.. decima) i širokoi ponu. 1948.

te široko razmahani. ostinato. ritmički sk pastirski napjevi (instrumentalna protuteža melizmatskog jub kasnije se instrumentalno izvode i različiti plesovi. paralelni pomaci. itd. Kuhreigen itd. V): pjevalo se \ . varijabilne i neutralne stu] (osobito terca. harmoničko su. Različite vrste imaju dijelom zajedničke fc i stilska obilježja: ranu pojavu durskog tonaliteta (Ut-m svojevrsne završne portamente. praporci i obični kravlji rog. »pr melodika« tro zvuka. Od instrumenata rasprostranjeni su od davnine ->• rog. kvarta i vodica). napjevi p. osvjetljavaju berške kronike svetaca (Acta sanctorum 29. pritiskivanjem ruke na grkljan (pri jodlanju) ili ni Muzički život alpskih pastira potkraj IV st. raznovrsni signali. Pr su alpske instrumentalne muzike. zvona.razvila se kasnije u društvenu igru pripovjedalačko-pje' žanra. npr. na kažu) — bordun. živahni. Od davnine se održala praksa stvaranja posebnih z\ boja. nadalje tragove arhaičkih melodike trozvuka i fanfara i djelomice istih oblika viš< kakvi su se sačuvali i u drugim pastirskim kulturama (npr. zatim šalmaj.

IV. a javljaju se i nastojanja za ezinom obnovom. ■— Klavirske kompozicije. 'radicija te muzike održala se dobrim dijelom do u XVIII st. c 2 — fis). prevladava ojedinačno jodlanje ili pak jodlanje koje je zvukovno jasno odvono od zbora. 54. dvorcima. Die Entstehung des Jodelns. Pfleger. I ALSLEBEN. Na rogu se mogu izvoditi samo prirodni tonovi. drvosječa i o ljepotama prirode. Zur Erklarung des »Lobetanz« durch die Schweizerische Volksmusik. Die kulturgeschichtlichen Grundlagen des Volksgesanges in Osterreich. Poslije zdoblja procvata. izdaje se čitav niz pjesmarica. određenija. zborove. u Poljskoj i Rumunjskoj a upotrebljavaju ih također i južnoamerički Indijanci te drugi primitivni narodi (sa Celebesa i Himalaje). Funktionen za komorni sastav. Posebni su tipovi: idlerlieđ. jodlanje poprima oblik iesme u trodobnom taktu landlera i izvodi se većinom više-asno. brazilski pijanist i kompozitor (Buenos Aires. pijanist. Alpenmusik. s pastirskim Kuhreigenom. 1941. organiziraju pučki koncerti. ALPSKI ROG 41 m LIT. talijanski izraz za -> račje kretanje. Sympton za orkestar. nadalje. r. K. Pjeva se iz čiste životne radosti. usnik je — ako postoji — od tvrda drveta. 1968. i 8-gl. entuzijastički osjećaj isine. obrnuto. F. SBIMG. 45. ALT (lat. napjevi obivaju simetričnu formu pjesme s plesnom. Szadrowsky. Pommer. Slični instrumenti nalaze se i u Skandinavskim zemljama. Dber das alplerische Volkslied und wie man es findet. i zabavu. jubilacije se izvode s tekstom (poput sekvence Alleluja). — L. Steirer. Wien 1907. I. Basel 1949. višeglasje je pravilno. Die Muzik und die tonerzeugenden Instrumente der Alpenbevvohner. XII 1894). AL SEGNO (tal.. A. Tamo je učio' kod L. 1965. 1951. astirska se muzika više miješa sa seoskom.: H. 1867—68. Volkstiimliche Musikinstrumente in den Alpen. Schmidt. zadržala čišći. ali pretežno izmijenjena. poganskih običaja i demonskog karaktera ona postaje laza. Kao pijanist koncertirao već od 1948 u Južnoj Americi. 1867—68. oznaka koja upućuje da određeni odsjek treba ponoviti do naznačenog mjesta. Uporedo s odumiranjem pastirskog načina života nestalo je rotne podloge arhaičkog pastirskog muzičkog izraza. Kuhreihen Lobetanz und Galder. Schnadahiipfljodler. Alpske svečanosti. U XVIII st. u pojedinostima još i dulje. Zanimljiv je primjer sonata za violinu i klavir br. u doba procvata austrijske umjetničke. Wiora. 24. 3 udaraljke i mješoviti zbor. vedrija. C. vorne radne pjesme ona ne odražava neposredno prirodu nei je slika. Schweizerisches Archiv fiir Volkskunde.raza. oprimajući lokalna obilježja. AL ROVESCIO (tal. Hohenemser. v. m. SPISI: Vorlesungen iiber Musikgeschichte. Jahrbuch des Schweizer Alpenclubs. npr. Caminada. jodlerske pjesme i poskočnice. 1909—10. priliv stranaca. Alpenmusik. širine i daljine. AFMW. M. |irenje patriotskih i prosvjetiteljskih esama. — Requiemi za 6-gl. ona je linearnija. Na prijelazu u XX st. njemački pisac. u dokolici i osami. koje su bliske izvornoj alpskoj muzici (npr. muzička scena za trombon. Nastaju umjetničke pjesme u tobožnjem irodnom stilu. do znaka). — Isti. Schweizer Annalen. Novi stil se proširio i na susjedne zemlje. The Swiss Kuhreigen. Kleines Tonkiinstlerlexikon. ali za razliku od ranije. 36. naivno profanija. »primitivna« luzika tražila je pri izvođenju neobičnu. Koncertni pijanist. 1969. Jahrbuch des Schweizer Alpenclubs. Ać. 1870. Pastiri su se atjecali u pjevanju. Oblikuje i nova vrsta tzv. 3 stavka za 13 skupina gudača. periodičnom ritlikom. 1948. u spomenici In memoriam J. m. XIII. XI. Hornbostel. 1959 utemeljio Agrupacio'n Nueva Mušica i zatim studirao elektroakustiku i elektroniku na Univerzitetu u Buenos Airesu. 4 J.— R. 1956. Sichardt. 1964. 1953. DJELA (izbor): Oratorio za 3 solista. Jodlerkanon Nacheinand«). a. izazvali su i mnogobrojni izvanjski čimbenici: dustrijalizacija. — W. lklorne svečanosti itd. 19. — J. ali i tjeskobu i grozu pred bregovima punim ajna i opasnosti. God. kod kojega se izmjenjuju tekst i slogovi. MGG. Hirtenmusik. engl. Švicarska a. Julius. a i sama stječe nova obilježja. Ober die Entzoicklung des Klavierspieh.und Wendepunkte in der Entzvicklung der Musik. The Journal of American Folklore. Zecha i S. u ažićnim pastirskim pjesmama i igrama. koje dijelom vuku kojen iz izvornih pastirskih plesova i pjesama. — E. 1964. Wiora. Havdna sa stavkom Menuetto al Rovescio koji se kod repeticije izvodi čitav tehnikom račjeg kretanja — od kraja prema početku. 1862. 1951. haute-contre). Tako se npr. A. uvoz novih instrumenata i pollarne zabavne muzike. Volkstiimliche Musikinstrumente in den Alpen. ali stil se dalje raralački ne izgrađuje. Propadanje izvorne alpske muzike. Bio je predsjednik berlinskog Tonkunstlervereina i Društva muzičkih nastavnika. — Pjesme. i. ima ravnu ili svinutu koničnu cijev. — Isti. Die Musik und die tonerzeugenden Instrumente der Alpenbewohner. od utjecajem crkve dolazi do razdvajanja na duhovnu i svjetovnu : eru što je izmijenilo smisao nekadanje pastirske muzike. ibid. 1935—36. Trio za violončelo. Kassel 1956. Klier. Ober die Volksmusik in den deutschen Alpenlandern. bavarski. Najznačajnije su die tzv. Szadrowsky. ■— Ch. franc.ALPSKA MUZIKA — ALT esijama i obilascima polja. Moberg. Berija. I. za izlaganje jedne teme natraške. Sve intenivniji razvoj muzičkog života u samostanima. 1966. pri društvenim satancima i vjerskim obredima. bavarsko-austrijska narodna muzika također :ezava. — A. — K. počelo se temeljitije istraživati sakupljati ostatke alpske muzike. naopako). čestim velikim skokovima (npr. kasnije nastavnik klavira u Berlinu (od 1872 profesor). M. trombon i udaraljke. LIT. Andachtsjodler i dr. misa. Kassel 1956. arhaički pastirski stil. I. Salzkammergut). dubok ženski ili dječji glas u normalnom opsegu od a do e%. Strasbourg 1962. od VIII st. prevladavaju urtonalitet i akordička melodika. opularna austrijsko-bavarska poskočnica Schnaderhiipfl ima ta-)đer korijene u alpskoj tradiciji. lišena lagije. Istodobno se u okvire novoga ila uključuju stare vrste alpskih predjela. — 'romjene socijalnih i idejnih temelja alpske muzike izmjenile su toku vremena i njezin prvobitan. S vremenom su se oblikovali različiti pokrajinski ijalekti alpske muzike: tirolski. C. koje je najčešće obilježeno znakom #. olje se sačuvao stari oblik melizmatskih jubilacija. sentimentalnog karaktera po uzoru na šlagere. služi za davanje signala na veće udaljenosti i za izvođenje jednostavnih melodija. Dehna. prastari primitivni duhački instrument pastira u Alpama. Danckert. artističku vještinu. Zur Friihgeschichte der Musik in den Alpenlandern. — Uvertire i marševi za orkestar. Bukofzer. Carlos. obuhvaćenim zajedničkim imenom Landler (Landla. — F. Osobito su očljive suprotnosti između alemanskog i štajerskog-bavarskog . Tradicionalni izraz mijenja se ponajviše u duhu apadnjačke muzike: stupnjevi postaju normirani. u bavarsko-austrijskim predjelima. postaje ogrankom raznoličnih »najdnih muzika«. Alpske pjesme. DJELA. 1880. ograničena na pastirske predjele. pjesme Hubera). Frauchiger. Licht. od njezinog posljednjeg tona prema prvome. i tal. kod igara i natjecanja. — M. Das schweizer Alphorn in den Hochvogesen. I. contralto. na Sloveju i na Švicarsku gdje se prihvaćaju ili stvaraju novi oblici po■■alnice. altus visok. Francuskoj i Njemačkoj. Ali ova na izgled jednostavna. Das rhatoromanische St. 1864. napjevi i pokreti tih plesova podudaraju se mjestilice sa starim narodnim plesovima.: H. vaca. Handschin. Berlin 1939. . Učenik F. M. djelomice kao stacionarna igra zvukova rastavljenog akorda . dugu do 4 m. Osnivaju se i mnogobrojna pučka pjevačka društva sobito u Švicarskoj) koja presađuje narodnu muziku u okvire ađanskog koncerta. tj. malo ih je. — W. Text.es Archiv fiir Volkskunde. selima gradovima na obroncima Alpa zahvatio je i alpsku muziku koja. propagira se širenje čiste izvorne pučke esme. izrazito pastirski karakter. 1937—38. MGG. Alpska muzička tradicija jzire se i u karakterističnim pučkim plesovima u trodijelnom tak1. oporija. Od 1964 član je grupe Artiste-in-Residence u Berlinu. chuhplattler).. te austrijro-bavarske narodne muzike. II 1941 —). pa na taj način prouktivnije dalje razvija naslijeđene oblike i širi se u susjedne krave (Slovenija).. Schweizerisches Archiv fiir Volkskunde. 1966. ALPSKI ROG. utječe na formiranje njihova jecifičnog stila. Ta rana pastirska muzika bila je asnovana na pokretljivosti i širini prostora u kojemu je zvučeći odjekujući izražavala životnu prirodnost. ALSINA. Napjevi i forme iz toga doba sačuvali su se do danas mnogim predjelima (npr. Magie und Technik in der Alpenmusik. a napravljen je od kore drva (obično breze). štajerski itd. Iza toga znaka često se prelazi na Codu (D. kojemu je i suosnivač (1879). kompozitor i pedagog (Berlin. Ko. Margarethalied. koja je povezana likom. Klier. Schweizeriscb. Nasuprot tome. K. javljaju obredni apjevi iz ranog doba i iz srednjeg vijeka. Basei 1924. — W. koja pjeva o životu pastira. III 1832 — 8. U alpskoj muzici ovih krajeva prevladao je kaikter plesnog ritma i sklonost melodici rastavljenih akorda sa :stim skokovima. e poi Coda). — W. sviranju i improvizaciji. Text II za 5 solista i glas s pojačalom. Die Alpenlandischen Jodler und der Ursprung des Jodelns. Od 1874 uređivao časopis Harmonie. 4 glumca i 3 male skupine instrumenata.

). 1879. U određenom to imaju ulogu umjetnih vodica.) djelomično uz instrumentalnu pratnju. Obično su altovski instrumenti ugođeni za kvartu ili kvintu niže od odgovarajućeg normalnog instrumenta. (ili vox alta) notirao se u C-ključu. Strauss (Klytamnestra) i SaintSaens (Dalila). Takvi su strani tonovi nužno kromatska ods od određenog tonaliteta. R. Musikalische Fest-Zierde (5—14 gl. i 7. Deutsche Musikkultur. Kao trubljač sudjelovao u Sedmogodišnjem ratu. Erdlen i E. Die thiiringer Musikerfamilie Altenburg. Meinecke. Adams hochzeitliche Freude (6gl. u engleskim katedralnim zborovima altovske partije i danas pjevaju muškarci. franc. 6.. učio kod J. U operi. Musikalische VVeihnachts. Za razliku od kastrata muški altisti nazivali su se u Italiji često tenorini. ALTENBURG. Catalonische Cobla und Alta-Tanzkapelle. — W. 1908. znači udvostručenje druge 0 nota jednake vrijednosti (dvije breves. V 1584 — Erfurt. Histoire de la musique et des musiciens de la Cour de Bourgogne sous le regne de Philippe le Bon. kromatska promjena nekog ljes tona. 1621.).undNeujahrs -Zierde'. psalam (6-gl. 1620.E. 1949. 2. alteracija su samo u nekom ili v tonalitetima. Gaudium Christianum (6knj. 1941. a u iznimnom od e ili d do h? ili •/". I. Erda. Johann Ernst Alternburg. The Adult Male Alto or Countertenor. 1928—29. MGG. praksa izvođenja altovskih partija s muškim pjevačima — falsetistima — održala se sve do XIX st. — F. orguljaš i kompozitor (Weissenfels. LIT. A. ^ 1960. minimc posebnim uvjetima. 1—2. 1949. Werner. 5—8 gl. Johann Ernst. ali ne i u D-duru. U menzurnoj notaciji a. ženski alt kao solistička partija dobiva važniju ulogu u XIX st. Ponav! prvog dijela nakon drugog nastajala je iz dvodijelne forme trodijelna (A B A). Verdi (Amneris. VI 1734 — Bitterfeld. Taj se redoslijed napušta u doba baroka kada dolazi do težnje za izjednačenjem glasova pa a. fis-molu. 1584—1640. I. Die Schwankungen des Stimmtones. pučkom plesnom orkestru Katalonije. ^ ALTERNATIVO (tal. Michael Altenburg. — F. Liebliche undzierliche Intraden(6-gl. a mjestimice i dulje. Volek.und Hausgesdnge (3 knj. Lady Macbeth) . Posebnu vrstu dramatskog alta stvorili su Wagner (Ortrud. Altovski ugođeni oblici zastupani su posebice u porodicama limenih duhača. Fricka). djelomice falsetnim registrom u opsegu od c do c1. Ova praksa nastala je zbog toga što ženama nije bilo dopušteno da pjevaju u crkvi.. se. Rabs LIT. Alta. komponirao crkvene pjesme i motete. i to.— Isti.: G. novo izd. Od 1767 orguljaš u Halleu i od 1679 do smrti u Bitterfeldu. die dre des Liedes »Verzage nicht. pa se contratenor razdvojio na contratenor altus i contratenor bassus. C. U instrumentariju.42 ALT — ALTES NOVA IZD. alt-pozauna). Hertzmann.: F. MGG. za rješenjem prema gore alteracija naniže. U 4-glasnom stavku a. 1932—33. Gustav Adolf. Hochzeitliche musikalische Freude (9—12 gl. ( g-molu i A-duru. ALTENBURG. ZFMW. njemački trubljač. Homofono je obrađivao protestantske koralne napjeve. I. 1 Ać 1944. LIT. I. semibreves. La mušica en la Corte de los Reyes Catolicos. 1783. 4. od 1638 u Erfurtu. Auberlen.4—9 gl. kao što su saksofon. Sin trubljača Johanna Kaspara. DJELA: Das 53. II 1640). i u imitaciji je najčešće nastupao posljednji. krilnica i dr. 1620. 1621. Cantiones de adventu (5—8 gl. — H. Studien zur Vorgeschichte der Orchestersuite im XV und XVI Jahrhundert. 1951. akord dis-fis-as je alterirani akord u na bilo koji tonalitet). kao ansambl za plesnu muziku. unutar kojega se po (-* Alteracija). u doba renesanse. Gottingen 1935. alt-horn. — Al Kunath. Die Bedeutung Chopins fiir die Entvviklung đer al Akkorde in der Musik des 20. javlja se prvi put oko 1450. Angles. 1613. Die Charakterologie der stimmlichen Einheiten in der Oper. Michael. Christliche Kirchen. Blume. 1621. a u drugima nisu (npr.) uz instrumentalnu pratnju. 6 i 8 trublji. pa stoga izazivaju težnju z njem. akord d-fis-a je al akord u C-duru i c-molu. a od 1562 i alti naturali. Ch. mo. Stubbs. naziv za ansambl duhačkih instrumenata (calamus. — H. Gudetvill. 15. Habock. koncert za 7 trublji i timpane te 6 sonata za čembalo (obj. Winterfeld (Der evangelische Kirch 1845. AML. u širem smislu. Jacobus Fabricius und Michael Altenburg. 21. 2. —■ L. Schoeberlein i Fr.— Isti. Marix. Neka obilježja alte sačuvale su se do danas u cobli. koja se u klasičnoj muzici sačuvala u m . Michael Altenburg. Jahrhunderts. — K. npr. 1903—0 Kitzig. ] ALTERIRANI AKORDI sadržavaju jedan ili više stranih ljestvici onoga tonaliteta. ne mogu povući posve oštre granice između alta i mezzosoprana (Carmen). Općenito se u muzici XIX st. ZFMW. — Isti. oznal baroknih dvodijelnih suitnih stavaka (npr. — Naziv a. Javlja se oko 1450 na burgundskom dvoru.5 —8gl. E. 1. 1951. SBIMG. nisu ni u jednom to dijatonski oblik (npr. 1608. 1939. a sniženi silazno: ALTA (vjerojatno od talijanskog alta mušica). Besseler. MGG. Npr. 14. . 1951. a.- ALTERACIJA. Leipzig 1925.). Festgesdnge (5—9 gl). Monumentos de la Mušica Espafiola. Wicn 1923. Kongress-Bericht. du Hauflein klein«. LIT. Svećenik u različitim seoskim župama.: tri stavka obj. alternativement).). a ovise 0 notama koje ih okružuju.). —. Johann Ernst Altenburg. je autor prvoga priručnika za trublju i za timpane (Versuch einer Anleitung zur heroisch-musikalischen Trompeter. Povišeni (alterirani) tonovi imaju čiju da se rješavaju uzlazno. MGG. alt-saksofon itd.). v.: A. Kun. altovski instrument (all-klarinet. Komponirao je djela za 2.. kod alteracija naviše. LIT. Die Gesangskunst der Kastraten. M. Michael Altenburg. Dresden 1911). Alteriranihj može biti dvije vrste: 1. — s obzirom na stranost akorda — jedno od snažnih harmonijskih sreds modulaciju.und Paukerkunst. u kojem je najznačajniji instrument tenor calamus. ZFMW. — J. Ehmann. 4. često dobiva funkciju akordičkog popunjenja muzičkog tkiva. Partije dramatskog alta redovito imaju veoma proširen opseg u visinu tako da se podudaraju sa mezzosopranskim.: A. alt-viola da gamba. —■ . 1868—72. Starija nauka o harmoni trala je alteriranim svaki akord koji bi sadržavao bilo kaki matsku promjenu u odnosu na broj predznaka. Oni su alterirani. 1617. 1951. Prema tome je pojam alteriranog usko povezan uz pojata tonaliteta i ne može se predstavit: atonalnoj muzici (-> Atonalnost). 1905—06. alterirani ton i alterirani ostaju u osnovnom tonalitetu. a. Međutim.: J. označen izi (npr. kasnije se udomaćio u svima većim evropskim centrima. Ein Beitrag Biographie. 27. 1622. A. bombarda i trombon). akord d-fis-a bio je po takvu shvaćanju alteracija 1 g-molu). / u fis (u C-duru) ili e u es (u G-duru). 1795. Ipak je a. alt-blokflauta. Ranije je prilično bogato zastupan npr. Eii zur Geschichte der evangelischen Kirchenmusik. koji su izgrađeni u XIX st. za rješenjem prema dolje. intradc obj. u fragment stavka Beethovenove VII simfonije ton ds ima izrazito me ulogu: Prvi akord Wagnerove opere Tristan und Isolde pre alterirani četvorozvuk II stupnja u a-molu (povišeni te U klasičnoj i romantičnoj harmoniji alterirali su se u 2. kasnije izgubljene). V 1801). Alt. 55. Mnogi od tih instrumenata izašli su iz prakse u XVII st. 1618. ton skale. Za razliku od modulacije. 14 stavaka obj. MFM. gdje se također javlja). a. komponirao kao posljednji glas (dionica). kada je svaka instrumentalna vrsta imala i svoju altovsku varijantu (npr. Die Entstehung der Posaune. 12. A. SBIMG. njemački kompozitor (Alach kraj Erfurta.) uz instrumentalnu pratnju. Ženski alt srodan je mezzosopranu ali tamnije boje i pastozniji. a. Hamel. 1925—26. kada se u polifoničkoj muzici prešlo sa troglasja na četveroglasje. a. H. Studien zur Basse danse im XV Jahrhundert mit besonderer Berucksichtigung des Briisseler Manuskripts. des Jesaia (6-gl. I. 1. predstavlja onaj tip pojedine instrumentalne vrste koji odgovara altovskom registru ljudskoga glasa. a izvodili su ga muški glasovi djelomice grudnim. 1620. menuetto alteri da se svaki dio može po volji naizmjence ponavljati. Altnikola u Naumburgu. L. Praksa gradnje altovskih instrumenata uvedena je u XVI st.. u XV st. kod Handela dok se u Mozartovim operama gotovo i ne javlja. u užem smislu ili pravi a.). ali nije primjenjivao tehniku generalbasa. melodijsko ili harmonijsko značenje. a. Kap. u Španjolskoj zbirci Cancionero Musical del Palacio jedini je dosad poznati primjer ove vrste iz doba menzuralne muzike.). Riegel Schatz des liturgisc und Gemeindegesangs.

Joseph-Henr tist i kompozitor (Rouen. 18. obitelj francuskih muzičara. 1. I 1826 — Pariz. na kojem je od .(seherzu) s triom. ALTES. 24. VII Studij završio na Konzervatoriju u Parizu.

MF. Gribojedov. Bacha. 25. Odojevski. Deljviga. nastao po uzoru na žičani instrument -> Tambourin du Bearn. 1935. obradio je i izdao prvi samostalni muzički zbornik ukrajinskih narodnih pjesama (1834) koje je sabrao M. tal.: R. Fuhrer durch i Violin-Literatur (preradba Tottmannova djela). fantazije. 1954. koncert za obou. Oficir. na prvoj meričkoj izvedbi tog djela. ieraturverzeichnis fiir Bratsche und Viola d'amore. Offentliche Musikbibliotheken. V. Habenecka na Konzervatoriju u Parizu. Ritter. ALT-SAKSOFON ~> Saksofon ALTUS -* Alt ALVARY. bogatu ljestvicu različitih štimunga od lirsko-elegičkih do dramatskih i satiričnih. Učenik J. 1937. Katalozi. Stockolm) i Australiji (1922—25). ALTHOUSE. VI izd. X 1945). a od 1915 kao direktor muzičkog odjela. 1913 pjevao prvi put u operi Metroolitan u ulozi Grigorija (Musorgski. 1953. Knjige: Chronik des Berliner Philharmonischen Orchesters. vrstu dubokog iiigelhorna in Es. 1951. 1936. 1943. Učenik E. S. 1930. — Obj. Za flautu solo: op. — F. ALTMANN. 15. A. — 15 Me-'cdies pour le chant uz pratnju orkestra (klavira). — KOMORNA: rapsodija za klavirski kvartet. 1949. Brat Josepha Henrija. kompozitor i pijanist (Konigsberg. K. u Francuskoj (rjeđe u Italiji) naziv za violu. VII 1759). a o žice. ein frommer 'unsch. sozvie fiir und mehr Klaviere. posebice istočnih krajeva Rusije (Kavkaz. ALTOBASSO. H. DJELA. varijacije i dr. harfu i gudače. 4. Johann Christoph. Inogo je češći -> basetni rog. zvuk mu : snažniji i oporiji. Ch. ALWIN. Pridio nova izdanja P. 2. 1954:111. Methode complUe du flute. Baškiraca. Liszt). Ritter konstruirao za Svečane igre u Bavreuthu. izd. koji se od njega vrlo malo razlikuje. Komponirao je pretežno samo za svoj instrument. najpopularnija od njih — Slavuj — doživjela je više vokalnih i instrumentalnih obradbi (Glinka. 1926 948—49(15. najzreliji majstor ruske romanse u krugu starijih Glinkinih suvremenika. sastavljenom od četiri lo tanke daščice. — H. Objavio je iše vrijednih bibliografskih djela i kataloga.). solo-pjesme. 20—29. Kauna i R. III 1830 — St. Svirač je instrument obično prislonio na desno me. Die Kammermusikiaerke von riedrich Lux. /eći od viole.). Od 1940 živio je u New Yorku i bavio se edagoškim radom. Aleksandr Aleksanđrovič. je među prvim ruskim kompozitorima sakupljao i harmonizirao narodne napjeve. A. orgulje i gudački orkestar. Na ormariću za rezonanciju. se rijetko upotrebljava. Chr. Gradi se u raznim oblicima. Od Altnikolovih djela vrlo je malo sačuvano (2 klarske sonate.) i djela Taschenbiichlein des Musikers. violinist i dirigent (Pariz. Učenik O. tal. LIT. God. Pastoral Fantasta za violu i gudače. »17. Diisseldorf. LIT. klavir i kompoziciju. herojski tenor (Reading. J. Gostovao u Evropi (Berlin. 1902. Altnikol. Francuskoj i Španjolskoj. koncert za klavir. Član opera u New Yorku. einrich von Herzogenberg. bile su napete crijevne žice. ALJABJEV ALTO. God. 1942—64. operne fantazije za violinu i klavir i dr. katkad se upotrebljava za običnu dolu. VVilliam. je Neue Bach-Gesellschaft. — Izdavao zbirku Deutsche Hausmusik der Gegenmart. Bacha koji mu je bio diktirao svoj isljednji koral za orgulje Vor deinem Thron tret ich hiemit. Wilhelm. Hamann. S. Djelovao je kao orguljaš u manjim njeačkim mjestima. Istakao se u Wagnerovim muzičkim dramama. 3 Concerta grossa. KO. drveni uhački instrument iz obitelji klarineta. sudjelovao u ratu 1812. Straussa. — Transkripcije.: F. kojih je broj bio različit i koje su bile ugodene na Samouk. kojima je opseg po prilici za kvintu dublji od opsega diskantovih instrumenata iste vrste. nekadašnji venecijanski narodni žičani inrument. koji je H. VIII 1787 — Moskva. IV 862 — Hildesheim. koncert Lyra Angelica za harfu i gudače. Turkmenija itd. Koncertni pjevač na muzičkim fetivalima u Americi. Max Reger-Katalog. koncert za violinu. 1934. Učenik. violinu ičio kod F. V 1856 — Grosstabarz. lio (obuhvaća djela obj. Ogarev i dr. 3. koncert za obou. Naziv a. kraća orkestralna djela i solo-pjesme. N. 'ennsvlvania. izd. Mannheimu i Bavreuthu. 1929. 1920—38 Beč). XII 1719 — Naumburg. Piše najviše filmsku muziku. Posebnu grupu čine pjesme građene na elementima ruske i istočnjačke narodne muzike. ALJABJEV." Kammermusik-Literatur. s istančanim osjećanjem za oblikovanje vokalne melodike i profinjenih harmonija. Po svojemu interesu za muzički folklor ruskog Istoka (obradbe pjesama Čerkeza. Bach-Jahrbuch. A.. Bavreuth. 1939. Od 1927 profesor iste ustanove. 28. DJELA. Fantaisie dramatique. laengera u New Yorku. I. Leipzig 1885. najprije (1920—36) svoje žene sopranistice Elisabethe Schumann.und 6-handig. Boris Godunov). pa u Moskvu. Žukovskog i dr. Chicagu San Franciscu. 7. U tematici se odrazuje romanti-čno-pesimističko raspoloženje ruskog društva nakon ustanka dekabrista. XI 1905 —). instrument iz obitelji riolina. Dye-sur-Loire. 1920. II. 1959. Handbuch fiir Klaviertriospieler. Za flautu i klavir: 3 Fantaisies caracteristiques. Wilhelm Altmann zum Gedachtnis. Hiarijsku vrijednost imaju njegovi pouzdani prijepisi Bachovih impozicija. osobito kao Siegfried (Siegfried i Gotterdammerung). Šlezija. ALTHORN (franc. Die Geschichte der Viola alta und die Grundsatze ihres 3aues. F. — Scenska muzika.). 1831 prešao na Kavkaz. Orchester-Literatur-Katalog (2 sv. 1939. ALTNIKOL. njemački orguljaš i kompozir(Bern. III 1851). Krabbe. ruski kompozitor (Tobolsk. O. Katalog der seit 1861 den Handel gekommenen theatralischen Musik (5 sv. ALT-KLARINET (baritonklarinet) in F ili in Es. A. •d 1900 do umirovljenja (1927) radio u Kraljevskoj biblioteci u erlinu. od 1845 nadalje. odanle je 1842 ponovno prognan. Humperdincka. A. Johann Christoph Altnikol. pa ijev može biti svinuta kao kod trublje. Handbuch fiir Streichquartettieler (4 sv. ALTOVA KLAUZULA -> Diskantova klauzula ALTOVI INSTRUMENTI. a po socijalnosatiričkoj crti. A. Osim toga. tenor (Diisseldorf. 1935—39. Četiri simfonije: I. 1934). Kyrie i motet Befiehl 1 deine Wege obj. ALTGEIGE (njem. Wagnera. Od 1938 živio u Americi gdje je 1941 postao dirigent Narodne opere u Mexico Citvju. udarao je malim drvenim batićem (lijevom rukom). kantata. S. Composers I have wwn. — Fantaisie concertante za flautu.). 1945). ) rissowskym). Handbuch fiir Klavierauartettspieler. i ostvario. A. 15. Nastupao i kao klavirski pratilac. 7. Altnikol in Greiffenberg. zbirni naziv za različite muzičke instrumente. te zborne muzike. Bach-Jahrbuch. ALWYN. MGG. na oba kraja priTŠćene vijcima. — VOKALNA: oratorij The Marriage of Heaven and Hell. 1944. sa tri ventila. Sudjelovao je u sređiinju i prikupljanju djela J. najprije kao bibliotekar. 1920. isnije i zet J. 34—36. Albert Niemann und Richard Wagner. Monthlv Musical Record. III 1951). 25. njemački pjevač. na osnovu lažne optužbe. 32. Ernest-Eugžne. Prvi tenorist opera u Weimaru J. Sonata-Impromptu za violinu i violu. Loffler. Neki muzikolozi smatraju da je a. Bio je flautist u operi i u orkestru Societe des concerts du Conservatoire. a gostovao je u Engleskoj. 15. 1940. a kasnije tenora Jana Kiepure. 1937 (u suradnji sa W. se upotrebljavao kao pratnja instrumentu (najčešće flauti) koji je izvodilac držao istovremeno u desnoj ruci. 1947. — Objavio pisma i spise Brahmsa. 1953. ovaj je instrument imao u početku 4 žice (c-g-d^-a1). simfonijski preludij The Magic Island. Maksimovič. ie Schiiler J. 1919. Kompolirao je simfoniju. — Isti. preteča Dargomižskog i Musorgskoga. kraća crkvena djela. Bachs. ORKESTRALNA. njemački engleski naziv za limeni duhački instrument. 1825 uhapšen. 1823 nastanio se u Moskvi i sprijateljio s muzičarima i književnicima (A. a uvrštena je i u Rossinijevu operu Barbiere di Siviglia kao »sat pjevanja«. The Songs of Innocence za glas i gudački kvartet.1956 i IV. 1903. Wilcheltn Berger Katalog. je dao značajne priloge i oblikovanju ruske komorne i orkestralne. divertimento za flautu. riolinu i klavir. XII 1889 — New York. 1943. Kirgiza). DJELA: Solo de concert za flautu i orkestar. Za azliku od srodnih instrumenata (krilnice i tenorhorna). 2.ALTES — ALJABJEV um djelovao kao nastavnik.). flicorno contralto). Verstovski. Miinchenu.: W. sonata za klarinet i klavir. 1951. Bio je kazališni dirigent u raznim njemačkim gradovima (Berlin. Karl Oskar. Od 1846 )rvi violinist i 1880—87 dirigent orkestra pariške opere. 1917—20 Hamburg. 1936. Osobito se istakao kao interpret Wagnerovih morskih likova. Max (pravo ime Achenbach). 1951. ali se 1843 vratio. N. Paul. Verzeichnis von Werken fiir Klavier 4. 43 2. 9. Komponirao je simfoniju. njemački dirigent. 6. Handbuch r Klavierquintettspieler. Schlesisches Blatt fur evangelische rchenmusik. 1939. 1903. VII 1899). J. bugle alto. različit način. Hamburgu. Stuttgart. S. \l 1898). Na Royal Academy of Music u Londonu diplomirao flautu. 1 kasnije pet žica (es). kojemu je opseg za kvintu ublji od običnog a klarineta in C ili in B. od 1906 kao šef njemačke muičke zbirke. — Sonata za klavir. 1925 i 1951 (31. on je prethodnik Glinke i Balakireva. koju daje pojedinim pjesmama. A. helikona ili tube. 1964. Blume. Le Chant du Rossignol. specijalizirao se za bibliotekarstvo. Komponirao je više od 150 roman -sa i pjesama na stihove Puš-kina. komorna djela. 39. viola alta). 1925. od 1748 u Naumburgu. američki pjevač. i prognan u Sibir. 6. Tiringija. Frankova djela Kurzgefasstes Tonkiinstler-Lexikon. P. . icolaja i Webera. 4.). LIT. Stockhausena. IV 1891 — Mexico City. Studirao u Marburgu i Berlinu ovijest i klasičnu filologiju. New Yorku (Metropolitan). Muzika za više od 60 filmova. Ima opseg A-es*. II 1954). engleski kompozitor (Northampton. njemački muzikolog (Adelnau. 1928—31.

trija i druga dela kamerne bečkih klasičara te klavirske minijature. u muzici. Počasni član Glasbene Matice u Ljubljani. kvartet je snimio mnogobrojne gramofonske ploče. utemeljen 1942 u Londonu. Gradio pretežno violine. figure i ilustracije u drvorezu (izdanje iz 1639) na ki prikazani pojedini položaji ruke na instrumentu.. 10. 3 gudačka kvarteta. IHmeHunpecc. Svećenik. Mohorja (I/1886. a izbočenja idu sve do ruba. P. AMM. Slovenska pesmarica. 1952 (II dopunjeno izd. 4. 1931. Tokom XIX v. Koncertirao je i solistički. Subira. Močpoxomoe. Frankom gudački kvartet. Significacićn de Juan Carlos Amat en la historia] tarra. Antonio (Cremona. ALJAŽ. — DRAMSKA. — 5. AjinSbeB. MocKBa 1966. oko 1570/72 — 10. Cerkveni glasbenik.: E. zvučn televizija učinili su muzičke amatere skoro izlišnima. 1945. JI. MocKBa-JIeHHHrpafl 1948. muzika se. Balet BoAuieČHbiu 6apa6an UAU Caedcmeue Bojiwe6uou $Aeumbi. 1963). Eemxosen. 1—4. ^lauKoecKuu. ali mu je model manji od njihova. Ljubljanski zvon. DJELA: KAOČ J]. Izradba njegovih instrumenata vanredno je brižlji njača i dno jako su svedeni. AMATI. 1942. danas u sastavu Norbert Brainin. Andrea (Cremona. Prema istraživanjima (G. je svakako bio povezan s brescijanskim ma jer je. CTpaHHiTbi H3 >KH3HH A. — E. Juan Carlos. osjećajne i pristupačne pa su u narodu brzo postale popularne (najpoznatije su Triglav. kompozitor i zborovođa (Zavrh kodSmlednika. najviše na tekstove S. uvertira. salonska muzička literatura slabe ili vrednosti. prvu raspravu o gitari: Guitarra Espanola y Vandola ordenes y de cuatro (1586). prvi graditelj iz obitelji A. Jakob. Objavio Pevske spomine (Pevec. Siegmund Nissel. k. Jakob Aljaž in naša ljudska pesen. 1822. PaeeAH. oso po zanimanju nije muzičar. VII 1959). muziku studirao privatno kod A. AjiHSbeB B TOSOJIBCKOH ccbiJiKe. MocKBa 1912. 6. moj dom i Slovan. Veliki preokret nasti Prvog svetskog rata. otvorili su mu put u prve svjetske muzičke centre. 1898). ' nastalo strogo lučenje. LIT. M. Sačuvalo se samo nekoliko Ari instrumenata od toga 1 violina iz 1564. MocKBa i JleHHHrpafl 1930. 1842. U Veneciji je nal smolu iz prekomorskih zemalja za izradbu laka. Hubada. glomaznijeg oblika. ranije mislilo. UJIU JToMOSbie. romanse (za života obj. madžarski violinist (Budimpešta.: V. čini se. XII 1891 — Freiburg im Br. udr LIT. AMADEUS KVARTET. Romantik. Jakob Aljaževe skladbe. *TauKO8CKoeo ^1864—1888). T BOPHCCKHH nyTb. postavili temelje glasovitoj Cremonsk 1. A. LIT.. Priredio Pesmaricu Družbe sv. Komponirao muške. a njezini su članovi. Vurnik. ibid. 1940. 1827..: F. 1923 osnovao sa W. A. Salzburgu i dr. Za kućno muziciranje stvara s peno čitava literatura: kvarteti. Scenska muzika. Gregorčiča. Maggini i Gasparo da Salo iz Brescije. CoseTCKaa My3biKa. Nedveda i A. obitelj talijanskih graditelja gudačkih instri iz Cremone. tičara. Ks. 1951- DJELA. A. KaMepHO-HHCTpyM. A. 1812—1814 rr.IT HHTOHauHOHHOro aHajiH3a (zbirka članaka pod redakcijom Asafjeva). A. Djelo je pisano u namjei pularizira učenje gitare. Co. Peter Schidlhof i Martin Lovett. zastupa tezu o socijalnoj uslovljenosti idejnog sadržaja muzičkog djela te tumači vezu muzike s filozofijom. 1923). španjolski gitarist (Monistra lonija. priproste. 1935 postao je profesor na Konzervatoriju u Ankari. zbornik obradbi ukrajinskih narodnih pjesama za glas i klavir. Opere: Jlvunan HOH. zatim j< manji model (oko 1570) i time stvorio do danas mjeroda linski tip. — E. TuMo^eee. Oni su zajedno sudelovali kod izvode zičkih dela u okviru akademija. 1959. Profesor moskovskog i kijevskog konzervatorija. II 1642). 1935. D. Licco. po zvanju liječnik u 1 gradu. Dc XIX v. AjiH6beBa. MocKBa 1961. pa sadrži praktične upute. Marteaua u Berlinu i 1912—15 član njegova gudačkog kvarteta.. Onum anaAU3a meopnecmea TI. Izabrani članci obj. 1963. od njih preuzeo široke / otvore i nezaoštre: štene uglove. 1950. 1923 i 1924). Foerster. u serijama Cesepnuu neeeu i KasKa3. a kasnije je (u XVII—XVIII st. a amateri privatno. već po svoj prilici Marco del Busetto iz C Međutim. ali se aktivno bavi muzikon bavi prema muziciranju. učenik H.. 1. CBepflJiOBCK. Om. na dan). A. 1834. — J. AjiH6*>eB B n3rHaHHH. između 1540 i 1740. Studirao klavir i kompoziciju na Konzervatoriju u Kijevu. God. H. između 1589 i 1630. Ulmeuunpecc. Anuario musical. V 1927). A. AjinSteB B BOHHax. A. Prvi su priređivani p XVIII v. međutim. djeluje kao stalni komorni ansambl Univerziteta u Yorku. 1830. 1933 preselio u Pariz. 1928. Sa stvaranjem građanske klase javljaju si koncerti uz naplaćivanje ulaznica. Isprva j< viole. Gramofonske ploče. INSTRUMENTALNA: simfonija. Koncertni majstor filharmonije u Berlinu (1915—20) i opere u Mannheimu. a 1957 na Visokoj muzičkoj školi u Freiburgu.—E. kompozicije su mu lake. nije postojala oštra razlika između amatera i ] nalnih muzičara. collegia mušica i drugih kao i privatno.e6wccu. oko 1520 — oko 1575/80). redigirano izdanje uz sudjelovanje M. 77. A. stariji dreje.rs KVARTKT nijih evropskih gudačkih kvarteta. — Komponirao je simfoniju.44 ALJABJEV — AMATI AMAT. ALJŠVANG (Aršvang). 28. A. Bonetti) s obzirom na životnu dob. Kako je t ćan dobavljao je za izradbu instrumenata najkvalitetnij smrekovinu od posebnih stabala koja rastu na obroncir (Picea exceha) i javorovinu koja se iz Dalmacije i Bosne mala u Veneciju za vesla na galijama.) prevođer girana u Španjolskoj i Portugalu.ajiatn6eK\ nedovršena opera KaeKa3CKuu TIABUHUK (prema PuŠkinu). A. Pujol. AMATER (franc. poslije 1550 — 1638). 1951. UAU 3AOE 3€Abe. A. pjesme za glas i orkestar. 3. Juan Carlos Amat. poslije smrti sve izdane pod naslovom TToAHoe cočpanue pOMancoe u neceu^ I—IV. 1825. Premrl. Uz koncertne turneje po cijelom svijetu. MocKBa 1956. Profesionalni muzičari izvode' javno.CKpx6un. — E. Pyca/iK<z u pbi6ax. stekao je u relativno kratko vrijeme reputaciju jednoga od najugled- AMAOl-. 1. —Isti. H. AMAR. je u početku crvenkasto-crn a kasnije varira od zlatnož svijetlo-smeđih nijansa. radio. K. — Isti. plesovi za klavir. ali tek u XIX v. 19. Javno ciranje kao i sam razvoj muzike stavljali su na izvođače zahteve kojima amateri više nisu mogli da udovolje. 3—4. Jledwccu. od 1885 u Dovju. Foerstera.. VII 1960). . djela za klavir i scensku muziku. a takođe i u amaterskim udrt (amaterskim horovima i orkestrima). II/1890. — 5". A. VII 1845 — Dovje. Koncertirao kao pijanist. Arnoljd Aleksandrovič. — VOKALNA: prolog Topotcecmeo My3. začetnik Cremonske škole. uči nisu mogli biti P. V. Casparom. još mn govala u domovima amatera. u kojima daje neke podatke o slovenskom muzičkom životu u drugoj polovini XIX st. Nastaje i tzv. kvartet za 4 flaute. AJieKcaH#p AnHGteB. amateur ljubitelj). notne re. uzimaju većeg maha. Spominje se već 1097. X 1898 — Moskva. i na početku XX st. sovjetski muzikolog i kompozitor (Kijev.eHTajii)Hoe TBop^iecTBO. A. koja je još za njegova života ( više izdanja. Kao muzikolog. Hpou38edeHun K. a ne radi materijalne dobiti. lutnje te violine starijeg. A. 1896. literaturom i likovnim umjetnostima.CKUU neeetf te u posebnim izdanjima. Prvi uspjesi na međunarodnim muzičkim festivalima u Edinburghu. AjiH6beB. klavirski trio. Hindemithom i M. God. S pasivno prilaženje muzici na štetu plemenitog amatei pored velikog proširenja muzičke publike i podizanja nivoa izumiranje amaterizma krije u sebi opasnost dek muzičke umetnosti. 1959 i 1964—65. Od rane mladosti isticao se kao gitarist i pjevač. ypajihCKiiH coBpeMeHHHK. ženske i mješovite zborove. 12. prvotno u posjet cuskog kralja Karla IX za koga je Andrea navodno treba radi čitav gudački orkestar. solo-pesme i dr.H. koji je do 1929 redovito sudjelovao na festivalima suvremene muzike u Donaueschingenu. Vodvilji.o6poxomoe. — PVCCKHH poMaHc.

mladim bratom Girolamom u očevoj radionici. Girolamo (Gerolamo. 3. Uveli su oštriji pad izbočenja s obaju strana pa su im instrumenti plosnatiji a ton mekši. VIII 1684). 1. 1551—1635).j nije oko 1625 izgradio model. / otvora i puža. Amati C> Andreae fil. pa ih danas općenito navode kao »braću 1. Nicola. poj . a kasnije prc narančast. djela koja je izgradio mogu se sa sigurnošću razlik bratovih. IX 12. sin 1 učenik Girolama (Cremona. Mijenjao je omjere dasaka. oblik trupa. Iako se na instrumentima : šivao. liniju izbočenja i lak. Na etiketar zajedno potpisivali (Antonius & Hieronymus Vr. a oba su br mašili oca. nazvan Grande Amati.). Lak njihovih isprva je gust i tamnosmeđ poput trešnje. mlađi / sin (Cremona. Preuzevši dostignuća svojih pret usavršio ih je u svim pojedinostima. najveći majstor iz obitelji i u gradnji vi< života nenadmašen. Bio je vještiji majstor od Antonija. Hieronymus).

25. Band der Musikgeschichte von Ambros. II 1740). Geigen und Geiger. Ut alleves fastidium. Culturhistorische Bilder aus dem Musikleben der Gegeniuart. AMATI — AMBROZIJANSKI HIMNI je postao slavan. W. suita Život. Luda di Lammermoor) i Escamillo (Bizet.. 1951. I— 1862 (III izd. austrijski muzikolog češkog podrijetla (Vvsoke Myto kraj Praga. Uber den Ambitus der gregorianischen Messgesange. Stradivarija. a od 1872 pozvan je za profesora na Konzervatorij u Beču. klavirski kvintet. 1878 (prema bilješkama iz Ambrosove ostavštine obj. Ać. Geschichte der Musik (4 knj. po jedan koncert za čembalo. Ambros MFM. 1860. što uvjetuje manji volumen zvuka ali zato daje neobično blagi. plesovi. Grancino i A.. pjesma što ju je pjevač na tim stepenicama nakon poslanice pjevao zvala se graduale (respon-sorium graduale). Isprva službo vao u Pragu kao sudac. formirao je zajedno sa mlađim kolegom E. — G. 1887). Ziirich 1940.). među astalim u Schumannovu Neue Zeitschrift fiir Musik. Za četiri od njih postoji i izričito svjedočanstvo sv. — Klavirska djela (sonate. Ann Arbor 1957. 28. Augustina (De mušica). ostao najmarkantnija pojava. npr.: R.). Studirao kod L. ORKESTRALNA: jedanaest simfonija. Starotalijansko građenje gudačkih instrumenata. Scenska muzika za dramu Faust (Goethe). posebno ograđeno i povišeno mjesto u starokršćanskim crkvama između svetišta i glavne lađe. AMATO. U muzičkom svijetu stekao reputaciju studijom Die Grenzen der Musik und Poesie AMBROSIUS. — Isti. Batka). — KOMORNA: kompozicije za gudački kvartet. poslanica i tractus. II 1649 — 21. Kittla i F. B. — Crkvena muzika. Leichtentritt. AMBROS. bariton (Napulj. odlikuje se živim stilom i velikim brojem veoma vrijednih podataka sakupljenih u izvorima (zbog istraživanja izvornika u četiri je navrata putovao u Italiju). — Komorna i klavirska djela. AMBROS . Naegeli. I. Kade. skladne oblike vrlo blagih linija i razmjerno jaku izbočenost. zborovođa i orkestralni dirigent u Bfeclavi. Veroffentlichungen der Gregorianischen Akademie zu Freiburg. Aeterne rerum conditor. F. lak zlatno-crven. himni rimskog i ambrozijanskog obreda. E. za violinu. — K. grč. 1880. Janačeka i na Konzervatoriju u Frankfurtu na Majni (J. H. Musikalisch-Schonen. AMBON (amvon. H. Blums. III. Ai . II — 1864 (II izd. ono što se ističe). klavirski koncert. Spušta li se za kvartu niže od njega. Riemann. zanemarivao je precizno. melodija je u plagalnom načinu. VIII 1942). istovremeno učio muziku kod svoga ujaka G. DJELA. Nakon Drugoga svjetskog rata vodi zborove i podučava privatno u Engenu im Hegau. Glavno njegovo djelo Geschichte der Musik. očitujući svestranu naobrazbu i izvanredni smisao za uočavanje velikih historijskih uvjetovanosti. dan i noć uređuješ. 1963. — Psalmi. VI 1876). Djelo obuhvaća muzičku povijest od antike do sredine XVII st. uz individualna obilježja i niz zajedničkih svojstava: zlatnožuti. u 4 knj. ako se melodija kreće samo iznad završnog tona. — F. metodično. Instrumenti su mu nešto plosnatiji. 1932. gudački sekstet. — W. sveobuhvatni način izlaganja s esejističkim pa je među njemačkim muzičkim piscima XIX st. — F. I vazda ih izmjenjuješ. —• KOMORNA: tri gudačka kvarteta. 1877. Szendreja i H. Stradivari. je najsigurnije mjerilo za određivanje autentičnog ili plagalnog načina. 1894. A. 17. G. Violini antichi. za violončelo. 45 VIOLINSKA ETIKETA N. Pasquale. Farga. Ruggeri. u težnji za otkrivanjem historijskih povezanosti različitih umjetničkih grana na krupnom planu. francuskog impresionizma i talijanskog verizma. sin Nicole (Cremona. DJELA. Meisterwerke italienischer Geigenbaukunst. —7. VII 1897—). II. 1929. a možda i uglazbio milanski biskup sv. izdao je O. —■ DRAMSKA. II Fantasie za violinu. Carmen). Leipzig 1877. proporcionalne. Ambros. LIT. Pavelić) J856) zamišljenom kao pro tuteža Hanslickovu eseju Vom A. Genealogia degli Amati e dei Guarneri. Beispielsammlung zum 3. P. Eitner. melodije pokazuje da je napjev u autentičnom načinu. sonate za violinu. Pod pseu donimom Flamin. Hanslick. V 1956). njegovi su neposredni učenici: A. gradus). Ambrosove kompozicije nemaju osobitog značenja. 1951. Sokolovsky. D. Aeterne rerum conditor. Bollettino Storico Cremonese. B. 1927. češki kompozitor i dirigent (Prostejov. Ambroziju. 1882 (obj. suita Inferno. trilogija. Kersnik i A. III izd. izraz koji se obično upotrebljava kada je govor 0 melodiji. O. Uz kompoziciju studirao u Berlinu i muzikologiju. 1882. koji pripisuje sv. Međutim. F. 1914—22 dirigent operne kompanije Rossa and Co. Frankfurt am Main 1904. —■ P. simf. a poslije 1938 ponovno djeluje u Prostejovu kao dirigent. 1925. 1880. djela za komorne sastave s duhačkim instrumentima. simf. Kade. — J. Nekada su se svi himni iz antifonara (oko 120) pripisivali sv. Rogeri. Praha 1957. 1909—21 bio član opere Metropolitan u New Yorku. dolazilo stepenicama (lat. concertino za trautonium. Ambro?. Konzervatorij završio u Napulju. Cremona. Ashton (Donizetti. Girolamo. Hanslickom (pseudonim Renalus). 1932. njemački kompozitor (Hamburg. Sctuveitz. Sinfonietta. XI 1816 — Beč. III Jaro života. 12. što ih je spjevao. — Operna priča Der Wolf und die siebsn Geislein. — F. IV nedovršena. DJELA. U tom je smislu a. 1938. Aus Italien. Webera. Jahrhunderts. Trubadur). za violončelo. Studirao u Pragu pravo i slikarstvo. Niederhaitmann. — F. 1933 prestao je javno nastupati i otada se bavio pedagoškim radom. Ž . Veoma je važna za Cremonsku iTii IV. Die schonsten italienischen Geigen. III — 1868 (II izd. God. Drdger. Skizzen und Studien (2 knj. Muzikološki rad započeo sura đujući u različitim dnevnicima i stručnim časopisima. To je vrhunac Ambrosova naučnog rada te se još i danas smatra klasičnim temeljem za proučavanje povijesti muzičke renesanse. W. udubljenja na stranama manje naglašena. Deus creator omnium i Jam surgit hora tertia. Da ne muči nas dosada. 1882. Firenze 1886. sladak i svijetao ton. a. Liitgendorff. 1936. prer. 1909). 18.2. Svi se a. LIT. I Beskudy. dok je u novijima nastojao naći svoj vlastiti izraz. 1945. MGG. Praha. 26. 1926—38 direktor Muzičke škole. Kod analize napjeva građenih na temelju starocrkvenih ljestvica a. naučno ispitivanje pojedinosti pa su mu pojedinačni sudovi katkad jednostrani ili čak netačni. I . O. III 1878 — New York. —■ Klavirske kompozicije. 1931. 1925 i El Christo de la Luz. solo-pjesme. 1930. AMBROZIJANSKI HIMNI.: Krasucki. Noctem diemque qui regis. za flautu i za fagot. 5. pjesme Betgie. O. 1931.). G. Sassuolo 1909. Pjevao zatim po raznim kazalištima Evrope i Amerike. za flautu.). raspon od najdubljeg tona do najvišeg. F. Wien 1931. A. AMBITUS (lat. Vi. nakon očeve smrti preuzeo njegovu radionicu. W. Odatle se pjevalo evanđelje. klavirska trija. Ambrozije (333—397). — Opera Bfetislav a Jitka. Aus meinem Leben. I. u Londonu. opseg). Od 1923 u Leipzigu kazališni dirigent. tri koncerta za klavir. Italienische Geigenbauer. Episoda za komorni orkestar. LIT. Neue Osterreichische Biographie. Amati. vanredno sjajni lak. obj. a svaka strofa od po četiri jampska dimetra. — G. — C. . und 16. Das Conservatorium zu Prag . . SPISI: Die Grenzen der Musik und Poesie. A. zatim muzički urednik na radio-stanici i od 1926 profesor na Konzervatoriju. JAZU. K. New York 1942. sastoje od osam strofa. H. 1916 i Pan. Cremona 1938. Kiesewettera te kod J. Guarneri.\tl»Cln. 1893). Pfitznera. uvertire. komična opera To mm teši. Najuspjelije su mu kreacije: grof Luna (Verdi. Jalovec. (Preveo M. Biographisches. 1936.). Scenska muzika. w. Studien zur bildenden Kunst . Knorr). Die Geigen. 1891). de Picolellis. 1927. I. a po prilici od 1850 redovito pre davao i na Konzervatoriju. Budući da je završni ton (nota finalis) jednak u oba načina. Beckerom. učenik A. — G.: F. prozračan i sjajan. Kako se na a. U ra nijim djelima bio je pod utjecajem L. afAfSoiv kvrga na štitu. Opere: Ukradene štisti. (rani barok u Italiji). 1942 i 1948. Od osobite je vrijednosti treća knjiga koja obrađuje veliku nizozemsku epohu (XV i XVI st. God. ■— Sve violine što su ih izradili članovi obitelji Amati imaju. 21. etide). Balada 0 mnarozenem ditšti. His Historical and Critical Thought. jednu vrstu praškoga ogran ka Schumanovih Davidsbundle'a. Što. dok se danas smatra da ih je napisao svega oko 20. klavirski trio Letni večer. L. Bunte Bldtter. Ko. Ali svojom je univerzalnom klasicistički orijentiranom kulturom jedinstveno spojio historičarski. . kao V knj. Zagreb 1951. Hamma. Moravska. 1872—74. Known Violin Makers. Vladimir. violinska sonata. ORKESTRALNA: Symfonie pfirody. MGG. zatim nastavnik u Prostejovu. Adler. Geschichte der Musik der Neuzeit. a kasnije se i propovijedalo.. preradio i dovršio do 1650 H. Et temporum das tempora. 7. h. 1858. Ugrenović. — H. nastavnik i kompozitor. obj. AMATI]A školu i pedagoška djelatnost Nicole Amatija. Nottebohm u suradnji sa C. talijanski pjevač. 1856. Herman. je muziku promatrao u odnosu na sveukupna umjetnička i kulturna zbivanja pojedinih razdoblja. A. eine Studie zur Asthetik der Tonkunst (2 sv. Bonetti. Janačeka. Linije su elegantne. — KOMPOZICIJE: dvije simfonije. — Solo-pjesme. Vjekovit stvorče stvari svih. . — M. Zur Lehre vom Ouintenverbote. August Wilhelm. I. — Posthumno objavljeno: Nachgelassene Schriften: I. August Wilhelm Ambros. La genealogia degli Amati e il primato della scuola liutistica cremonese. — Ciklus pjesama Sbohem a šdteček.und Lautenmacher vom Mittelalter bis zur Gegenwart (2 knj. Zampa. A. J. — Zborovi. 1931. IX 1891—12. Od 1862 profesor je muzike na Praškom univerzitetu i muzičke historije na Konzervatoriju. Fairfeld. Ambroziju himne: Veni redemptor gentium. Na njegovim se instrumentima opažaju odstupanja od obiteljske tradicije što se pripisuje utjecaju A. Kade zbirku primjera na osnovu Ambrosova i vlastitog materijala: Auserwahlte Tonzverke der beruhmtesten Musiker des 15. AMBROS. a uglovi znatno produljeni što je uvjetovalo ljepši i veći ton. Štuttgart 1933. 1859.

Deutsche Evangelienspruche. Schnoorom). J. Robbins. Zagreb 1917. 1941. K. koji ih je izdao vjerojatno u Rimu oko 1634 P°d ni Imni Hiti piesni Božje iz Breviara. Knieviald. 1957. — B. biskup (Trier.Borella. — H. 1939. 2. L. Studirao je na Pariškom konzervatoi Drugog svjetskog rata bio u njemačkom zarobljeništvu. Milano 1941. Basler Kongressbericht. Borella. Tonovi psalmodije su jednostavniji i siromašniji od gregorijanskih. nastalo stapanjem raznih elemenata: arhajskog (rimskog) i lokalnog (starog latinskog pjevanja s orijentalnim natruhama). 1956. L. Rimski upravitelj (konzul) Ligurije i Emilije. u Zagrebačkom brevijaru MR 67 iz 1290). Rhythmisch< nale Studien zur Musik der Antike und des Mittelalters. MGG. te stvaranjem i uvođenjem liturgijske himnodije. 1940 o udruženje Escuela Moderna da Mušica. 1941 među člar trupe bili su najveći plesači Amerike i Evrope (A. A.. Ambrozijanskim se himnom često puta pogrešno naziva i hvalospjev Te Deum laudamus. Tons und ihre ambrosianischen Parallelen. kraće klavirske kompozicije. 1944. Moneta Caglio. 1911 (IV izd. njemački muzikolog i dirigent Niederrhein. — G. AMELN. Milano 1950. Isti. concertino za kontrabas. Vaulin. 1934. Geistliche Lieder. communio transitorium itd. 1957. Leipzig 1904. klavirski kvintet. Pavelić. a potom predavač klavira i metodike kla Muzičkoj akademiji u Sarajevu. I 1912 —). J. Vi. preludij. 1929. Pavelić. E. Aurelius Ambrosius. Budući da se preko polovine sačuvanih melodija ambrozijanskih himana. God. 1937. 1940. Završio muzički studij na Conservatorio Nacional u Si (R. IX 1911— : 1954). gio e la sua eta. jer je bilo slučajeva da su se na istu melodiju pjevali tekstovi raznih autora. Općenito se smatralo da je osnivač ove liturgije i pjevanja milanski biskup sv. Izolda. kvintet. — A. poseban muzički stil karakterističan za milansku liturgiju. Konrad. —■ A. Andrć Charles. valcer za violinu i gudački orkestar. Dreves. Steier. 5. < AMELLER. a 1938—43 organizirao n svečanosti (Kleine Musikfeste) u Llidenscheidu. t. — Sa W. Hucke. 1947 i Monsieur Personne. II rito ambrosiano. God. 1950. The Performance of Ambrosian Chant in the 12 th Centurv.i Franck. Introduction i Allegro za 2 klavira. 1950. 1935. Tako se npr. koliko je himana A. Mahrenholzc Thomasom izdavao Handbuch der deutschen evangelischen Kirchenmusik od 1932 nadalje. LIT. L. 1 Zborovi. zbog svojih muzičkih značajki. AMBROZIJANSKO PJEVANJE. AMBROZIJE. H denthaller i dr. Hightower. — M. francuski kompozitor ville. U najstarijim rukopisima neumatska notacija ima značajke neuma iz sjeverne Italije. Walter und die dltesten deutschen 1 historien (sa C. . Predavao himnologiju i historiju evan muzike na raznim univerzitetima. Serrano. sa P. — KOMORNA: gudački kvartet. — R. ili možda kasnije komponirane melodije. — D. je komponirao i napjeve nekih himana. Gerhardtom). Zaslužan je za razvoj liturgije i pjevanja u Zapadnoj crkvi. 1953. J1 AMERIČKA MUZIKA -> Muzika SAD ' AMERUS (Aumerus). Lechner: Johannes-Passion. dovesti). Fonti e paleografia del canto ambrosiano. da pojedine vokalize (jubilus) imaju i do 200 nota: AMBROŽIĆ-MILAŠEVIĆ. — P. — Sonatina za klavir. der Vater des Kirchenj Freiburg i. a sačuvano je i nekoliko odlomaka iz X i XI st. neke se razlike očituju i u nazivima pjevačkih dijelova.: L. Fresques symphoniqut Triptyque symphonique. Jahrhunderts 1933. solo-pjesme. Poglietti. 1925—33 uređivao Die Singgemeinde. L. Rezultati novijih istraživanja otkrivaju tragove Ambrozijeve djelatnosti na području liturgije i liturgijskog pjevanja. Br. sonata za rog i 14 instrumena de table za saksofon i klavir. — G. Ambrozije. M. — H. (H. Biber. T. Opere: Sampier La Lance de Fingal (jednočinka). Lied und A Kinderleben (sa H. I. Briefe. Nastupa kao solist i k pratilac. Stablein.). VII 1899 —). God. R. a i srednjovjekovna lirika. Deutsche Musiker. da su nastali u ranom srednjem vijeku. —■ K. Einftihrung in die Gregorianischen Melodien. Zagreb 1945. Rac i F. Danse de Selene. 1929. a njen se repertoar odlikuje v dinamikom i nekonvencionalnošću. K. Rene. Berichte. U njoj je odgojen veliki broj plesača i kore međunarodnog ugleda. Untersuchungen iiber die Echtheit der ambrosianischen Hymnen (disertacija). Danas su najpoznatiji plesači toga an. mitha. od najstarijih vremena do danas. Inni sinceri di s. Chase. 1941 i 1944. AFMW. sa C. Hugenotenp 1565 (faksimil. M. ostaje otvoreno pitanje. New York 1966. Metodo completo di canto gregoriano. I u našim se liturgijskim knjigama. Ambrozije (333—397). Hipotetično je.: G. DJELA. 1934. što je postigao sređivanjem. Nije rijetkost. 374 biskup u Milanu. p. Pidouom). 1947. koncert za violončelc koncert za trublju. Manuale di canto Ambrosiano. Thomasom izdavai protestantskih crkvenih pjesama Das Quempas-Heft. — A.46 AMBROZIJANSKI HIMNI — AMERUS chordi). na poznate stare tekstove? Na svaki način. spjevao. 1949). 1952. Susreće se u suitama k zitora XVII st. M. 1951. Da li su to starokršćanski »pučki napjevi«. Othmavr. Stablein. A. pijanistkinja i i pedagog (Nova Gradiška. Milano 1862. Smuin. afirmirao je svoju visoku umjetničku zrelost i na turi u Evropi (1946—47). Repertorij ambrozijanskog pjevanja sadržan je u mnogim rukopisima XII—XIV st. 0 direktor je Konzervatorija i dirigent u Dijonu. 1962). Prvi tori su bili H. To se odnosi u prvom redu na njegovo nastojanje oko aktivnijeg sudjelovanja vjernika kod liturgije uopće. Sunol. S. Himni Ambrozija i njegovih suvremenika jedan su od osnova. 1941 tajnik u Insti Extension Musical. 1955. B. Freiburg i. Leipzig II izd. Pavelić. To je najprogresivnija 1 trupa u SAD.. Ambrogio. 1926 (IV izd. 1950. 6. A. Br.). Skibin) b. Agustoni. 2. Jammers. Young. IV 397). rimski introit u ambrozijanskom obredu zove ingressa. da li je bratile a mener (od X amener) bio završni dio plesa basse dance (-> Branle). Kriza. Lander. — DRAMSKA. DJELA: Beitrdge zur Geschichte der Melodien »Innsbruck ich muss du und »Ach Gott. 1 ansambl osnovan decembra 1934 u Hartfordu (SAD). Uz mnogobrojna moralna i dogmatska djela napisao nekoliko poslanica i spjevao više himana koje se odlikuju klasičnim oblikom i pučkom jednostavnošću. sonata za \ klavir. 1938. Vi. 1955. Parođi. Lechner. Zagreb 1944. ne može staviti u razdoblje prije XII st. 1950. sačuvani napjevi svojim silabičkim karakterom i mjestimičnim neumama od dva ili tri člana upućuju. J. Iz tih se dokumenata razabire. vom Himmel sieh đarein« (disertacija). 1893. i u hrvatskim varijantama (npr. prenose stihovi Ambrozijevih himana i to u latinskom originalu (npr. Muzikologiju studirao 191c Gottingenu (Fr. Alborada para la > Las Flores za klavir. 1951. Renard. ali se ne zna sigurno koje. suita za flautu i klavir. Ludwig) i 1921—24 u Freiburgu im Gurlitt. Torino. umjeren ples u trodijelnoj 1 frazama od 6 taktova (3 + 3. 1935. 1924. AM. LIT. Crkven Zagreb 1945. —■ M. solo-pjesme. — G. kasnije i u udruženju čilenskih kompc te direktor u Sociedad Amigos del Ane. Husmann. Crkveni himni. Rac i F. da je a. VI 1932 —). Wagner. Dreves. —■ KOM' dva gudačka kvarteta. 1944. Steier. Marke Baronova. 1893. Zum Grossaufbau des Ambrosianischen Alleluia. Biraghi. engleski muzički teoretičar iz . Preveo na španjolski Unterzveisung im Tonsatz P. 4 + 2). Milano 1956. u Cithari octo- AMERICAN NATIONAL BALLET THEATRE. R. U melodijskom pogledu ambrozijanski napjevi obiluju ukrasima i pretežno su bogatiji od gregorijanskih. H. Ouverture solenelle. 1933 . A. God. AMENER (franc. Budući da se ambrozijanski obred razlikuje od rimskoga. — Izdanja: Locheimer L\ (faksimil). konačnom stilizacijom i popularizacijom psalmodije. Note storiche sul canto ambrosiano. Archivio Ambroziano (3 sv. Cattaneo. Prvi prevodilac himana na hrvatski jezik bio je Kašić. Allende) gdje je od 1935 predavao u Liceo rimental Manuel de Salas (od 1947 direktor). Weakland. stare književnosti kršćanske. ako to nije sv. koncert z: 1950. Aurelius Ambrosius . Gesangbuch (faksimil). Ambrosius. Die gregorianische Gradualeweise des 2. Fen i G. — M. . 1956. Himnologija zagrebačke stol Zbornik zagrebačke nadbiskupije. Zum 1600 Geburtstage des Ambrosius. 1925. AMENGUAL (Astaburuaga). Milano 1949—50. G. AFMF. Lasman te M. Deutsche Liedsdtze des 1$. Cardine i E. —■ B. 333 ili 340 — Milano. A. Studij klavira 1958 na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (E. II. Scenska — Zborovi. Bas. 10 preludija z. 1957. Hetzerom). I i III. Leipzig 1904. 4. AM. Fischer. čilenski pijanist pozitor i muzički pedagog (Santiago de Chile. F. tko je kompozitor tih himana. graduale psalmellus. ORKESTRALNA: simfonija. LIT..: P. I. iz kojih se kasnije razvila pučka crkvena pjesma. Ne može se tačno utvrditi. Muller-Blattau). Ann Koesun. B. — E. — Isti i P. Od 1955 tor je publikacije Jahrbuch fiir Liturgik und Hymno!ogie. duhački sekstet. Untersuchungen iiber die Echtheit de: sianischen Hvmnen (disertacija). R. —• E. 1 Od 1959 asistent. DJELA. Luthers Kirchenlieder in Tonsatzen seiner Zeit. 1956. Legende du Rhin. Huglo. ciklus Terre secrite za glas i orkestar. Brescia 1964. Um den urheberrechtlichen Schutz d kalischen Ouellenausgaben. L (sa H. jer su ga mnogi vjerno imi tirali. Pleasant i L. 1949 i La Coupe de sang. Lasman. J. ORKESTRALNA: koncert za klavir. Nekoliko novijih pi objavili su K. 1943.

polovice XIII st. Bio je u službi kardinala Ottobonija 1 .

Breves et seleaae quaedam Motestae za 4. 1937—46. preludij i ricercar za 9 duhačkih istrumenata i orgulje. I. U Baselu : 1936—39 bio zborovođa. zborovođa i irigent simfonijskog orkestra Augusteo u Rimu. God. Franjevac. Tome u Leipzigu. Daniele. 1966. 1934. XXXVIII. Milhauda.enata (zajedno sa S. I 1597). Geering. luzika za 6 duhačkih instrumenata. 1949. 1960. VI 1590). 1941. slaveći životne radosti. 1958. koncert za klavir i orkestar narodnih istrumenata. 1954. talijanski kompozitor i orguljaš (? — Venecija. The Wind and the Rain za violu i klavir. Zatim je do 1941 djelovao kao dirigent na Teatro Reale delV ) pera u Rimu. Halbig (Klaviertdnze des 16.V st.oder Instrument-TabuUor (1571. . Sonate: za violinu i klavir. zbor i orkestar: Bergland. Autobiography za gudače. O muzičkoj građi njegove lirike malo se doznalo.VI st. Fikret Mešadi Džamil.: G. pa su znatno utjecala na razvoj literature za orgulje i čembalo. 1930.). prekinut 1 domovinskog rata. 1959 i II. Od 1924 pijanist. 2 passamezza obj. I. Roussel. Anakreon. A. DJELA. Kompoziciju učio na Konzervatoriju u Oberlinu i kod V. Elias Nikolaus Ammerbach. azerbajdžanski kompoitor (Gandža. // miracolo delte rose. koji signalom od dva dugo ržana tona upozoruju na sebe. 1962—64. David Werner. Za soliste. Cahier d'Epigrammes. završio 1948 na Konzervatoriju u Bakuu i. MGG. Gabrielija. ?6r. koje titra.). zborovi. je u Italiji napisao aktat Practica artis musicae. Italia. Sopranist dvorske kapele vojvode Ferdinanda Austrijskog u Innsbrucku. Messiaena i Y. ORKESTRALNA: Vision pastorale. pet stavaka obj. vicarska. formalno uglađeno. 1963). Baku 1965. dvozborni stil (ćori spezzati). Epitaph za gudački or-:star. Christus Dominus. za 4 instrumenta. [oskva 1961. SBIMG. Liber sacratissimarum . Elias Nikolaus Ammerbach. Milhaud) i Baselu (F. — Kompozicije 1 komorne sastave i klavir. korepetitor i nastavnik na Konzervatoju. [adžibekov. 5 i 6 glasova. grčki mitski svirač. klavir i orkestar. Commer. Triade. rema Homeru njegova je umjetnost imala magičnu moć nad votinjama. Poput svih liri— cara njegova doba bio je pjesnik i ujedno kompozitor i pjevač svojih pjesama. Amerus. 1963 . »47. VI 1905 —). DJELA: koncert za klavir i orkestar. — W. 1590. Diaphonies za 12 instrumenata i magnetofonsku vrpcu. Introitus đominicales per totum annum (4-gl. duhovito. LIT. 1932. moteti i mise u rkp. Simfonijski mugami Amirova. A. 1956—61 i Stratfordu. 1936. luzičke komedije. D. ljubav. 1962. Nekoliko njegovih kompozicija uvršteno je u veliku zbirku frottola. 1960. Cycle za 6 udaraljki. 1960. Bouleza u Baselu i 1967 preuzeo od njega vodstvo u Domain musical. 1965. C. 1909—10. Studij kompozicije.). Primjenjivao je još prije A. STMW. 1927. U ulomcima njegovih pjesama spominje se isključivo svirka žicanih instrumenata. U kompoziciji se usavršavao u Parizu (A. U svojim djelima povezuje elemente barokne muzike sa suvremenom serijelnom tehnikom komponiranja. — KOMORNA: trio za tenor-saksofon. 27. razjašnjenje (tumačenje). 1950. Reis. God. uvertira Džangi za orkestar narodnih instru-. Studirao muziku Petrogradu (V. je F. je H. M. — KOMORNA : varijacije za 4 instrumenta. Fikret mirov. Ouatre chants Suisses. 1953 i Deutsche ingmesse. gudački kvintet. 1951. 1). Gilbert. Simfonijske pjesme: Poema. LIT. 1964. — vjerojatno početak ■*.5 cm. MUZIČKA. švicarski dirigent i kompozitor (Gersau. H. AMMA-NO-FUYE. ORKESTRALNA: Mouvements za 17 instrumenata. školovao se na njegov trošak 1575—77 u Veneciji. drvećem i kamenjem. AMMANN. . 1939. Ime A. lavir i dirigiranje (S. 354. 1951. Drei Psalmenlieder za zbor. MGG. muzika za gudački orkestar. 1928. 5 i 6 glasova. je objavio Orgel. 1954. trublju. LIT. H. 1954. za 3 instrumenta. a zatim Hrjllywoodu. 2 Inventions: I. AMRAM. 1956. 14. (Mušica sacra. 1961 . 1957. 3 kompozicije za gudački orkestar. Huigens (DTO. koncert i violinu. Tirol. 1959. Pragu (J. AMFION (grč. solo-pjesme Trois chants d*automne. 1943. je prvi njemački kompozitor. 1931. Francesco d' (Franciscus Venetus organista).). Elias Nikolaus. Orguljaš u crkvi sv. Jahrhunderts) .. Willaerta tzv. LIT. rasvjetljivanje muzičkog djela ili jednovrsne grupe muzičkih djela. 4 moteta. zbor a cappella. 1053. Sacrae cantiones . — KO-10RNA: gudački trio. Ismailova. ANAKREONT (grč. New York 1947. ORKESTRALNA: simfonija Uspomena na Nizamia za gudače. Simfonijske pjesme: Poema limare. Kritija navodi da je A. — Balet Zweimal Besuch'. koji je pisao kompozicije za dva zbora. vedro. ~rois chants sacre za bariton i orkestar. 1928. Djelovao je u Kirovabadu kao direktor filharmonije i astavnik muzičke škole. vino i si. Scenska muzika za brojna Shakespeareova djela na festivalima u New Yorku. Živio u Trakijskoj Abderiji i na dvorovima tiranina Polikrata na Samosu. Wien 1914 (prvi dio objavljen u prerađenom obliku. — VOKALNA : kantata Flucht aus der Tiefe za bariton. vjerojatno pod utjecajem A. LIT. Šerbačev. . . rogove i orgulje. — D. francuski kompozitor (Pariz. a unose i neke nove postupke u izvodilačku teh- ANA. 29. Danilov. )47. 1950. Studirao na Iniverzitetu u Leipzigu. Krička) i 1921—24 Rimu (O. 1948. 1954. 29. 1952. raščlanjivanje. Apel (Musik aus frilher Zeitj. Danilov. DJELA. . — Sonata za klavir. Fikret Amirov. AMMERBACH. solo-pjesme. 'Avaxp£<i>v). 1925. šur. Oberborbeck (Zeitschrift fiir Spielmusik). 22. Die Practica artis musicae des Amerus und ihre Stelng in der Musiktheorie des Mittelalters. Wihtol). nose mnoga muzička druženja. Missae (4-gl. God. američki kompozitor (Philadelphia. 1937 preselio u SAD gdje je 1938 . je W. XX). J. 1947 (sa A. Die junge Reuss. 2 stavka obj. 1959. ANAKRUZA -> Uzmah ANALITIČKA HARMONIJA -> Harmonijska analiza ANALIZA. sonata za violinu i klavir. 1938. Šest misa: Defensor Pacis za 6—12-gl. Babajevim).). 1967. nekoliko plesova obj. — Obrade na-jdnih napjeva. uputa pjevaču da označeni dlomak melodije izvede s ograničenom snagom glasa. klavir i udaraljke. XI 1930 —). violinu. Karg-Elert. 1961. Composers in America. Fikret Amirov. orguljaš. japanska dvostruka svirala (dvojnice) ijepljena od dvije bambusove cijevi. Baku 1956. 1601. Loriod u Parizu. Anna Lucia de uda AMIROV. Honegger. Strophes za sopran i orkestar. Opere: Ulduz. Kromolicki. Muzičko djelo — kao i svako drugo umjetničko djelo . Scenska muzika. Suita Azerbajdžan. oda i drugih vokalnih oblika. najveća njegova udaljenost (elongacija) od položaja mirovanja. Liederzyklus aus Unteruialden . 1954. druga polovina ■<. 1961. U kompoziciji učenik D. Poslije Drugog svjetskog rata dirigira u Švicarskoj u drugim zemljama. A. Već kao dječak svirao u jazz-sastavima. a u kasni jim dokumentima kaže se da je taj instrument i izumio (saču vano je nekoliko slika na vazama koje prikazuju Anakreonta s barbitonom). je W.41 bio dirigent simfonijskog orkestra u Minneapolisu. ide u najistaknutije predavnike muzike svoje uže domovine. Gianninija u New Yorku. je W. AMPLITUDA. 1951. 1271 A.: 5 plesova obj. Uspomena na heroje velikog domovinskog Ma. austrijski kompozitor (Imst. Blasius. kod tijela. strambotta. Seidman). Osnovao i vodio više instrumentalnih ansambla s kojima je izvodio klasičnu i jazz muziku. Chaconne za vio-nu i klavir. A MEZZA VOĆE (tal. 1963.: J. Die Stimme des Berges. Berlin 1909. Petrucci (II knj. 1037 te za flautu i klavir. 1959. — Filmska [uzika. Anna AMICIS. Krover).: R. Lysistrata za flautu solo. 1946. MGG. — DRAMSKA: televizijska opera The Final Ingredient. barbitona. pozaunu i udaraljke. 1966. Huigens. 1937. 'A^cpicov). Ehmann (Alte Liedsatze fiir Orgel oder Klavier). Wegner. F. gudački kvartet. •— D. Napisao je muziku i za brojne filmove. za violončelo i avir. grčki pjesnik. 1958. zbor i udaraljke. — A. njemački orguljaš i komozitor (Naumburg. francuski rog i fagot. Relais za 5 duhača. bio protivnik aulosa i zagovornik barbitona. 1964. 1948 i Sevilj. Alpha-Beth za 6 duhača. ORKESTRALNA: Shakespearian Concerto za mali orkestar. AMON. DJELA. Respighi). NOVA IZD.: C. u po glasa). . 17. 1583) i Einneu Kiinstlich Tabulaturuch (1575). XI 1922 —). kao kompozitor posebno se ističe na području scenske muzike u kazalištu i na televiziji. scenska [uzika. Epigrammes. Ta djela sadrže važne podatke o izvodilačkoj praksi noga vremena. — D. Kjurdi-Ovšari.— Zborovi. Komponira uglavnom muziku za film. 1966. 1502 ili 1503). kompozitor nacionalnog smjera. 18). sonata-fantazija za violinu i klavir. 1560—95 bio je orguljaš crkve v. DJELA. Izvrstan kornist. 1929 i Panorama americano. 1593. varijacije za duhački rkestar. liričar (Teos u Joniji. od 1947 direktor je filharmonije u Bakuu. Pro Defunctis za 5-gl. — KLAVIRSKA: sonata. 1588.: F. 1960. Antiphonies za 2 orkestra. Die irne. 1961 (II red. Merian (Der Tanz in den Deutschen Tabulaturbuchern).. Amon Blasius. oko 1560 — Beč. — VOKALNA: Cantate breve za sopran i 3 instrumenta. Gipfelrausch. Komponira uglavnom vokalnu muziku. X 1901 —). Moskva 1959. Mamedbekov. 1963. 1937. Studirao u Leipzigu kompoziciju. Blasius Amon. NOVA IZD. Instrulentom se na ulici služe slijepi maseri. olkslieder). 334. Djelovao u Service de la Recherche de la RTF. C. 1934. Bergndhe i dr. O amplitudi titraja ovisi jačina tona. cantionum (5-gl. Leonarda u Veneciji. Wustmann. F. — Isti.AMERUS — ANALIZA. zbor a cappella. violončelo. talijanski dirigent i kompozitor iskog podrijetla (Petrograd. solo-pjesme. saksofon. scenska. ciklus napjeva prema crnačkim pjesmama Der schivarze rpheus za bariton. Discussion za flautu. MUZIČKA 265—68 boravio u Engleskoj. koju je 1504—14 izdao O. II prerađeno izd. sin Zeusa i teanske princeze Antiope. Neko vrijeme jeluje u Genovi i Trstu. Weingartner). oko 1530 — Leipzig. od 1587 živio u Beču. katkad se služi i dvanaesttonskom tehnikom. a o frekvenciji (broju titraja u sekundi) visina tona. 1960. za saksofon i klavir. 1560—1590 (disertacija). Hadžibekovim). LIT. 1964. elegija Uspomeni na Uzeira Hadžibekova za violine i violončela lisono. Grabner) i muzikologiju rh. MGG. zatim učio dirigiranje kod P. 1929.: Introituse iz 1582 i Sacrae cantiones iz 1590 obj. VIII 1936 —). za 4. Simfonijski plesovi. 1948. — Rekvijem < a zbor i orkestar. Pisao je jednostavnim jezikom. — CRKVENA. 5 stavaka iz prve zbirke obj. 1959— 61. ca. — DRAMSKA. I9SI- 47 niku na instrumentima s tipkama. filmska i televizijska muzika. 1582. duga 14—21. 1951. Partita za orgulje. Benno. violončelo i orgulje. Ehmann. AMY. DJELA. zatim Pizistrata i Hiparha u Ateni i dr. 1953. Tre modi za gudački orkestar i magnetofonsku vrpcu. magadisa i pektisa a jednom i aulosa. Trajectoires za violinu i orkestar. O. u temelje azerbejdžanske muzike uputio ga U. pripisivali su mu pronalazak lidijskog ačina u grčkoj muzičkoj teoriji i povećanje opsega lire za 3 žice. AMFITEATROF. De Amicis Buonsollazzi. — Klavirski trio. 1927.

S obzirom na njezino veliko didaktičko značenje. An£ osvrt kompozitora na vlastito djelo gotovo je neodvojiv od i djela: jedno drugo upotpunjuje. Mathematische Analyse der Formalstruktur von Koln i Opladen 1958. Tako se dolazi do većih i manjih zaokruženih jedinica kompozicije. Ober den Wert musikalischer Analyse.. Isto tako i kompozicija kao cjelina ima formalnu dispoziciju. 1495—97 vodio dvorsku kapelu princa Don zatim ponovno na dvoru kraljice Izabele. Beitrage zur wissenschaft. Govori se i o karakteru tonaliteta i si. Mersmann.. Portugalu. Musikhoren. Kretzschmar. kao što koriste muzičkoj praksi. Potječe iz baskijske plemenitaške o Od 1489 capelldn y cantor na kastilskom dvoru kraljice I Katoličke. Juan de. 1922—23. LIT. Kolneder. Essays in Musical A (6 sv. 8. 1 und Interpretation. Ligeti. tema. perioda. Plun suvremene muzike traži i adekvatni (pluralistički) pristup. koja se '. Mersmann stavlja kao motto svojoj knjizi riječi iz Talmuda: »Želiš li spoznati nevidljivo. A. M. često puni proizvolj u stvari su odraz zakašnjele romantičke estetike (Schopenl Liszt. Analiza kompozicija pisanih u toj tehnici nužno pj stavlja temeljito poznavanje njenih kompozicijsko-tehi osnova. svi proma traju muzičko djelo izolirano od društvene i historijske osnove. sadrži novo izd. Versuch einer Phanome der Musik. Messiaena. tačnije izražajna. Začetnik joj je H. ZFMW. osobito nestručnu. otkrila harmonički plan Bachova preludija. U djelima E. Polazeći od specifičnog psihološkog učinka muzike. avaTtaicTTO^). a II sv tovne pjesme). — H.« Za cijeli ovaj smjer dobro je primijećeno. 1941—47 (I sv. — H schmidt. Die musikalische Analyse. a ni u poetiziranje. ima svoj harmonijski tlocrt. ! hausen. ali jedno im je zajedničko: muzika se shvaća kao govor. ne zapadnu ni u formalizam. — J. Ali njoj prijeti stalna opasnost da se izrodi u puku deskripciju i formalizam. Bartok. — P. London 1935—39. stoga ga smatraju jedn: utemeljitelja te škole na prijelazu u XVI st. Berlin 1962. neophodan ključ za raži vanje njegova sveukupnog kompozicijskog opusa. La Rue. rečenica. Mersmann. — W. Dodekafonija. Po stilu njegovih djela mi zaključiti da je učio kod španjolskih majstora. i cijeli će preludij interpretirati kao igru suprotnih snaga. S. Karthaus. — Načelna razlika obaju gledišta izražena je već u naslovu dviju tipičnih studija o analizi: L. Stoga se i partiture suvr< muzike danas redovito štampaju s uvodnom analizom. 1887—90). rekreirati umjetničko djelo (to je ujedno i ideal svake interpretacije). Analysis Today. Drugi tumače kompoziciju kao izraz neke vanmuzičke ideje. Bacha. nego jedne cijele epohe. Nicole. Svi ti analitički postupci. Leibowitza. K. dao je takvu tumačenju bogatu osnovu. Dos anades madre za 3 glasa. španjolski kompozitor (Az 1462 — 30. da se svaka kompozicija dade razlučiti u dijelove. XI 1894 —). PJB. ibid. intervala. Svaki od tih dijelova sadržava melodijske. 1 G. Synthetische Analyse. Autori polaze od različitih estetskih. Fr. Osnivač psihološke metode E. Dok je formalna a. MUZIČKA — ANCKIER-CASTERAN pathetiaue npr. Schering. Suvremena muzika i njeni posebni strukturalni pr traže i osobite načine analiziranja.: H. Fuchs. Mersmann. juan de Anchieta. ritmička stopa. dobro uoči ono. jer je njen interes prvenstveno zaokupljen strukturalnom zakonitošću cjeline. pa i spoznajnoteoretskih stajališta. pored didaktičko-pijanističke namjene. 1932. najzad. dovodi u vezu sa Schillerovom baladom 1 Leander). silazni negativna: bol. Anglis. kao polaznu platformu. koncertirala u mnogim grac Francuske. P. La mušica en la Corte de los Reyes Catolicos. Fraziranje. Njene su metode veoma različite. Kfeneka. Razlikuju se uglavnom tri vrste analize: formalna. Rollanda s tog područja (npr. himna Conditoralme siderum za 3 glasa. »Horen« unc lysieren«. otvaraju načelno nove aspekte analize. govoreći o muzičkom djelu. —■ E. Neue Anregungen zur Forderung musiki Hermeneutik: Satzasthetik. Musikhoren. H.. T. — H. Formenlehre i H. Schiitze. koja bi bila adekvatna osebujnoj. Hindem Techniaue de mon langage musical (1944) O. tj. Međutim. Njegov je Mikrokosmos. 1918—19. a u svome obimnom djelu Beethoven und die Dichtung tumačio je niz Beethovenovih kompozicija kao »programnu muziku« na osnovi djela klasične literature (Goethe. Mersmann i Halm nastoje da odrede specifičnost muzičkog izraza kao ekspresije sui generis. Unterweisungen im Tonsatz (1937) P. drugi od Husserlove fenomenologije. Jelinek Eimerta npr. da ga pri komponiranju vodi gotovo uvijek neka »poetska ideja«. fraza. Sarađivala sa C. Musik heute. dviju misa. — CRKVENA: dvije mise za 4 glasa. 5 mott glasa. Tak\ djela npr. dije i eseji vodećih kompozitora posljednjih dvaju decenija u periodičkim publikacijama Die Reihe ili Darmstddter Bt zur Neuen Musik. I. Psihološka analiza uzima rezultate formalne analize tek kao pretpostavku. motiv. Bussler. 1926. Određen čuvstveni sadržaj pridaje se i nekim tipičnim ritmičkim formulama. Ali i individualni stilovi pojedinih kc zitora nalaze svoja teoretsko-analitička obrazloženja. I. npr. 1956. odlučnost. Izgrađuje se analitička metoda. kao što su: stavak. ispravno interpretiranje muzičkog teksta. druga je logika i stilistika muzičkog govora. harmonijske i agogičko-ritmičke komponente. prvi od Herbartove formalne estetike. Belgiji. u kojima značenje pripada razlici između konsonance i disonance. koji treba riječima objasniti. — E. Sonatu mjesto zauzima B. Boulez. borbenost (početak Marseillaise). XII. 1939. također je predmet formalne analize. SMZ. ANAPEST (grč. One se shvaćaju kao elementarni fenomeni jednog općeg dinamičnog procesa. resi Libera me Domine. Po završenom studiju u klasi Hasseh na Pariškom konzervatorijumu. Za njegovo »razumijevanje« služe razni analitički postupci koji imaju i spoznajni i utilitaristički karakter. onom »unutarnjom« vezom dijelova u jedinstvu umjetničkog djela. Journal of the American Musicological i 1957. U prvom djelu polazi od Wagnerova Tristana. Tovey. Kretzschmar (Ftihrer durch den Konzertsaal. Madrid i Barcellona. 1960. —■ A. upute u tehniku »komponiranja sa I2'tonova< uporedo s analizom. danas je u sebi zat sistem. Ako se prva označi kao sintaksa. Berlin 1961. ZFMW. Nastojao je da što izražajniju muziku i njegovao jednostavni kontrapunkt bito u motetima i pojedinim misnim stavcima (Credo). Giildenstein. M. pokušava cjelinu razumjeti iz njezinih dijelova. Zur Methodologie der musikalischen Analyse. Shakespeare i dr..: H. Razvoj programne muzike XIX st. — W. U misnim tei a još više u Anchietinim svjetovnim canciones na kastilske tel opažaju se utjecaji španjolske narodne pjesme. pa je j analize ostalo još otvoreno. Po — vrlo je složeno. U historiji muzi] sreće se (kao i ostale pjesničke stope) najprije u umjetnosi badura te kao metričko-ritmički modus u modalnoj notaciji X ANCHIETA. Con amores la mi madre za 3 glasa i D Madre de Dios za 3 glasa. —■ K. G. Saint-Saensom. koji se opet zasebno mogu analizirati. Obojica pišu s očitom didaktičkom namjerom te spretno pronalaze način da. 1928—29. podvrgnuta je i određenoj harmonijskoj zakonitosti. ANCKIER-CASTĆRAN. — A. potječe iz starogrčke poezije. MGG. VII 1523). što rakteristično za španjolsku školu. protumačiti. psihološka će ispitati njegov učinak. Angewandte Musikiisthetik. jer jednako zadovoljavaju teorijski interes. Sadržajna analiza. L. samo muzici svojstvenoj strukturi. Varese dali s druge. psihološkoj je analizi.48 ANALIZA. 1951. a poslije njezine na istim je dužnostima na aragonskom dvoru. njegov ciklus o Beethovenu) čine tako vrijednima. R. francuska harfi (Pariz. Becking. plan po kojemu se odvija. — W. a u drugome od J.. Kurth ne daje u svojim djelima Romantische Harmonik (1920) i Grundlagen des linearen Kontrapunkts (1916) analizu samo jedne kompozicije. prevesti. V. — G. — D. Darmstadt 1963. Zur Frage der musikalischen A M.). sav upravo u realizaciji toga harmonijskog plana. MQ. ona je ili sonata ili rondo. Potsdam—Berlin 1938 (prošire Frankfurt am Main. pozivajući se na jedan njegov poetsko-prozni autobiografski tekst. Visuelle und auditive ^ Der Wandel des musikalischen Horens. koji je za nju napisa Koncert za harfu i orkestar. Jugosl dr. Magnificat za 3 glasa. Uz to od rektor župne crkve u Azpeitiji. ušla u sve muzičko-odgojne ustanove kao poseban predmet pod nazivom muzički oblici. psihološka ili strukturalna i sadržajna. Schiller. E. Sve je to poznato pod imenom hermeneutika. LIT. DJELA: četiri višeglasne pjesme: romanca En msmoria d'Alixand glasa. Cone. zatim u Engleskoj. A Sys Symbols for Formal Analysis. Nono. što je vidljivo. Das Symbol in der Musik. što studije R. Danas takva gledanja imaju malo pristaš se još uvijek provlače kroz kritiku. Boulez. — Isti. pozivajući se pri tom medu ostalim i na Beethovenovu izjavu. ona nastoji rekonstruirati stvaralački proces. Dok formalna a. formalna je a. njegova ispravna interpunkcija. Tako se već intervalima pridaje značenje elementarnih emocija: uzlazni intervali izražavaju pozitivna čuvstva. doživljaj cjeline podloga za razumijevanje dijelova. Transkribovala za harfu velik . fuga ili passacaglia. i. »Sadržaj« prvog preludija iz Bachova djela Wohltemperiertes Klavier iscrpljuje se npr. osnovnih harmoničkih i ritmičkih činjenica. — Isti. u elementarnije oblike. izvorne doprinose analitičkim metodama suvremene m Gotovo je suvišno napomenuti da konkretna i elektronska n znače radikalni zaokret prema tek naslućeno novom. 1905. od dva kratka i jednog dugog sloga (y ^ -): ^ tn Naziv a. zanemaruju upravo ono. III. Westphal. 1952). obratno. Schering je tako pokušao dosta uvjerljivo objasniti Schubertovu Nedovršenu simfoniju. ponovo s oživljena i produbljena poslije 1945. Slično je i s akordima. I. ibid. govorit će o »napetosti« kadence i o »opuštenosti« sekvence. da se više bavi onim »što se odigrava između nota« nego samim notama. Ovako »dinamično« gledanje na muziku počinje već kod tona. 1928—29. tugu (čuveni motiv uzdaha). Wagner). Formalna analiza polazi od pretpostavke.

portugalski pjevač. operete. Francisco d'. ANDERS. je jedan od osnivača Berlinske filharmonije i do 1892 njen stalni član. Carl Joachitn. u teoretskim spisima CVIII st. 1922—40). isto što i Da capo. Folkestoneu i Birminghamu. D. 1918. Studij muzike završio na Konzervatoriju u Sao Paolo. 1947. Toscaniniju »takav glas javlja se jednom u sto godina«. Tri klavirska kvinteta. 1964. objavljivao zbirke narodnih napjeva. američka pjevačica. 3 sv. A. Zato i piu andante ili un poco andante nači brže a ne polaganije. kompozitor i pisac (London. VII 1864 — Lund. Muz. ANDERSEN-VVINGAR. U Oslu učio kod J. jedna od najstarijih osnovlih oznaka za tempo (javlja se prvi put oko 1680). Često izvodi djela suvremenih tutora. J. 1934. 4 ANDRAŠEVIĆ. Lemacher. 1915. Melodisamlaren Nils Andersson. Geburtstag. knjige Early English Music. 1. Kao muzički pedagog vodila (do 1940) klasu harfe u Srednjoj muzičkoj školi i Muzičkoj akademiji u Beogradu. kad je polagani smpo bio znatno pokretniji nego npr. Posebna vrsta teme za fugu. Haarkloua.: F. IV 1908 —). brazilski muzikolog i pjesnik (Sao Paolo. K. Muzika 1 komorni orkestar br. — Redaktor zbirke narodnih napjeva Finlandos Svenska Folkdiktning (dosad obj. God. dirigent i muzički ritičar (Teutschenthal. redovito većeg opsega. Verdi. Bartokove i Brahmove muzike. 1939. God. Pjevanje učila kod G. Spring . K. ANDERSSON. 8. Objavila je autobiografiju My Lord. God. Jedan od najistaknutijih pijanista današnjice. Od 1930 gostovala je često u Evropi.Pjesme uz pratnju orkestra. a 1948—50 glavni dirigent čehoslovačcog Radio-orkestra u Pragu. A. Srakharpan (disertacija). tj. Otto Anderson: en av forgrundsgestalterna i Svensk. Tamo je kasnije predavao klavir. ANDANTINO (tal. God. Aida). ORKESTRALNA: simfonijska fantazija. Pequena historia de mušica. norveški kompozitor. — Opera Baldur. ANDANTE (tal. 2. Sa Češkom filharmonijom . — Solo-pjesme. Anton Jorgen. 3 ariz. razne komorne kompozicije. Andersson. meno andante je polaganije. ANDAMENTO (tal. do sada je u tri lavrata osvojio Grand Prix du Disaue. VIII 1883 —). pjesme uz orkestar i uz klavir. Nastavnik i zborovođa u Londonu. 15. Osnovao je nekoliko časopisa. . II 1921). Sa Beogradskom operom gostovao u Italiji. ANČERL. i A. Ipak je a. IV 1847 — 7. i. IX 1954).oncertirao je u Jugoslaviji 1956. II 1902 —). Studirao na Konzervatoriju u Pragu J. Masseneta i A. — Oda A Song of Life za zbor i orkestar. — Fantazija za gudački kvartet. Nils. njemački pjevač. idući. 1935—38 bio je direktor odjela za kulturu. 2. ANDERSSON. 1790—1808. Prembauera i H. God. čenik J. Song of Alfred. Član opera u Darmstadtu. II 1945). Ur nutidens musikliv. X 1845 — Stockholm. ANDRADE. redavao 1920—22 na Univerzitetu u Bonnu. V 1909). gdje je I1871 bio član Dvorskog orkestra(i88o—1905 koncertni majstor). ANCORA. Muziku udirao u Leipzigu kod M. AND A. DJELA: Ensaio sojre a mušica brasileira. sonata za violončelo i klavir. hod. švicarski državianin postao 1955. — O. a od 1922 kompozici1 na konzervatoriju Klindworth-Schwarwenka u Berlinu. 2 orijentalne rapsodije. je prva crnačka umjetnica koja je pjevala na operi Metropolitan u New Yorku (1955. 29. Otto Emanuel. 1936. Peter. Geza. Stracciari. Scherchena u Berlinu do 1931. Carl-Olof. 49 ANDERSEN. LIT. DJELA: English Sinfonietta\ fantazija Virgil. — Opere. 27. Završio Muzički institut u Helsinkiju (kompoziciju kod M. Komponirao je djela za flautu (koncerti. Weingartner) i Londonu. 1940. Jedan i najmnogostranijih njemačkih pjevača. 1917. Stjepan. A mušica e as cancols populares do Brasil. Karei. 1964. orkestralna suita. Capriccio za obou i gudače. Compendio de historia da mušica. 1921. Norlind. a u Parizu kod J. II 1934). način hoda). engleski dirigent. bariton (Lisabon. Najbolja kreacija bila mu je Don Giovanni (Mozart). DJELA: pet simfonija. IV 1879 —). Pippingskbld och musiklivet i Abo 1808—1828. Erich Anders zum 70. S. 17. Marian Anderson: a Portrait. Jean Sibelius i Amerika. Lindegrena na Konzervatoriju u Stockholmu. Regera. Sabrao je oko 12 000 nordijskih narodnih napjeva. se posebno ističe kao interpret Lisztove. izvrstan interpret te->rskih uloga od lirskih do herojskih. IX 1926). pevač. Obično značuje nešto brži tempo nego andante. — Mono grafija Granville Bantock'. 1948. ZFM. finski muzički pisac. švedski folklorist (Hofterup. n. God. 2 koncerta za klavir. Johanna von Schoultz i sol och skugga. manje okretno. Godinama istraživao finsku muzičku historiju. Tada je preuzeo umjetničko vodstvo 3eške filharmonije i postao profesor na Muzičkoj akademiji u 'ragu. 2 koncerta za violinu. Peter Anders. LIT. Hannoveru. 1907. Krička. Wibergh. Erich. 1. folklorist i kompozitor (Vardo. Pevanje studirao u Rimu (R. Wetterberg). Pauli. 1890—1905 violinist i violist kazališnih orke stara u Oslu. Barcelona. Švedska. švicarski pijanist madžarskog podrijetla (Budim>ešta. IV 1914 —). 10. Var Sang. altistica (Philadelphia. Ch. . tenor (Essen. LIT. polagan tempo poput adagia. 1940. Dohnanva la Muzičkoj akademiji u Budimpešti. Debitirao 1881 u San Remu kao Amonasro (Verdi. Španjolska). Koncertira u Evropi i Americi. gdje je već kao dječak isvojio nagradu Liszt.Iđyll. 1869—77 svirao u kraljevskom orkestru u Kobenhavnu. Berlinu (1942—48) i konačno u Hamburgu. to je relativno brz. Kolnu. ANDERS.). Švaj- . njemački kompozitor. Prvi angažman ) bio 1932 kao pjevač i glumac u gradskom kazalištu u Heidel-:rgu. 1942. Najbolja su mu scenska djela. W. zraz je prilično neodređen (u tome je nalik na allegretto). what a Morning (1956). ANDERBERG. 1953. sekvenca. 1955. 1929. Bio je profesor u Srednjoj muzičkoj školi u Osijeku. pokretan mpo sličan moderatu. Taj je vrijedan materijal kasnije izdao švedski folklorist Olof Anderson u listu Svenska Latar (Stockholm. zborovi. 1941. DJELA: Inhemska Musikstrdfvanden. X 1893 — 25. Halle na S. Radio-stanica).atim dirigent u Pragu (Osvobozeni divadlo. balet. Vraivši se iz njemačkog zatočeništva (1945) ponovno je djelovao na 'raškoj radio-stanici. Njegov brat Antonio A. norveški violončelist i kompotor (Christiansand. Den unge Pacius. LIT. Marian. tenor (Zagreb. ORKESTRALNA: tri simfonije. Norveška. Naprotiv . Haba). Od 1942 živi u Ziirichu. : to 1876—1911 predavao na Konzervatoriju violončelo i konabas. Istakao se i kao koncertni evač. Kao član operete i opere nastupao u Osijeku i Zagrebu. 1939.: H. XI 1921 —). Veoma je proireno shvaćanje da je a. 28. Stadsnotarie Nils Andersson och den svenska folkmusiken. 2 suite. suite. Martin Wegelius. 19. Njegovim ompozicijama uzor je suvremena francuska muzika. vodio festivale. Klavir i kompoziciju studirao u tockholmu (O. Rusija. Malmohus lan. fantazije Iz norveških brda i dolina i Najade. Berlin). The Song of the Morning Star za zbor i orkestar. je sredina između allegra i adagia.: Y. Gedalgea. 1938. pa se prema tradiciji iko i izvodi. deminutiv od andante. Od 1881 živio u Berlinu. 1933. 1926— 46 profesor muzikologije i folklora na Akademiji u Turkuu.. 1946 bio je dirigent i dramaturg noroosnovane opere 5 Maj. Austrija. a dirigiranje u Salzurgu (F. Prvi veći uspjeh postigla 1925 na pjevačkom natjecanju u New Yorku. DJELA. Solari). uz adagio postao sinonim za umjerene i poigane stavke simfonija u doba bečke klasike. švedski pijanist i kompozitor Stockholm. u. Vrativši se 1893 u Kobenhavn dirigirao je ondje dvorskim orkestrom i utemeljio orkestralnu školu. J. Švicarska. Musikaliska sallskapet i Abo. oznaka za tempo. Asistent H. (1854—1952) bio je također vrlo poznati operni pjevač (tenor). Wegeliusa). VII )o8 — u saobraćajnoj nesreći. Balio in Maschera). I 1859 — Charlottenburg. Mario de. balade). j.Finlands kulturelal liv. Alandski otoci. Istakao se i kao koncertni pjevač. I. Od 1933 gostovao je u svim evropskim zemljama (Beč. Studirao filozofiju i pravo. Alfred Nicolai. III 1921). scenska muzika za Ibsenove drame. Berlin 1963. A. 1928. — DRAMSKA: opera Hilde . Stokholm 1921. etide. IV 1952). Pjevao na najvećim opernim pozornicama Evrope (Engleska. violinist i dirigent (Oslo. fantazije. 1937 i br. scenska muzika. Prema A. 1963. Vehanen. Carlos Gomes. ANDERSEN. Budkaveln. Studij klavira završio kod E. 29. Uz brojna muzičkocenska djela komponirao je zbornu i orkestralnu muziku te )lopjesme. češki dirigent i kompozitor (Tučapy kod Sobeslava. E. Mušica do Brasil. gdje je 1911—18 dirigirao simfonijskim koncertima. Heikel. najistaknutiji član porodice flautista. Musik och folklore. 9. ANDERSON.: Z. je napisao i niz članaka o nordijskom folkloru. a zatim profesor filozofije i povijesti umjetnosti na Univerzitetu u Rio de Janeiru. IV 1861 — Leicester. Od 1939 muzički direktor azališta u Malmou gdje je 1946 osnovao komorno orkestralno druženje kojemu je dirigent i umjetnički rukovodilac. Miinchenu 937—41). Musik och musiker. Finlandssvenska musikfester under $0 ar.ANCKIER-CASTERAN — ANDRAŠEVIĆ kompozicija srpskih autora kao i jugoslovenskih narodnih pesama. Od )45 vodio opernu agenciju u Hamburgu. Solista Beogradske opere 1951—69. koncert za saksofon. 31. 13. 20. XI 1912 —). od 1923 bio je bibliotekar u British Federation oj Musical Competition Festivals. Holandija. klavirska suita) ietvrtstepenu muziku.: K. historiju muzike i estetiku. Hovvard Orsmond.). Komponira (simfonijeta. kolajući). inata za violinu i klavir. solo-pjesme. — Zborovi. Boghettija. >ncert za violu. X 1869 — 21. ANDERTON. danski flautist i dirigent (Kobenhavn. aktivno surađivao u stručnim udruženjima. Italija. — Koncertna kompozicija za 5 violončela i 3 konbasa. Završio Royal Academy oj Music u Londonu. 10. I.: 1. Amsterdam. 29. Veliki je uspjeh postigla i 1957 na turneji po Indiji. DJELA. scenska muzika za grčke antičke tragedije. LIT. u romantici. 1958 bila je delegat SAD u Ujedinjenim nacijama. Riemanna. New York 1941. ANDRADE. 9.

Kao naročito uspjela treba istaknuti \ poglavlja u muzičku kulturu XIX i XX st. Emilia 1915. Franzla i G. ANDRE. F. Ernesto (Donizetti. Werther (Massenet). DerBrdutigam in der Klemme. osnovao 1915 društvo za propagiranje djela argentmskih kompozitora. —■ H. Williams. La Centaura. Weingartner). uvertire. 1919 za klavir. Ilešič. 1918 i Trois piices. gdji 1945 profesor historije muzike na Muzičkoj akademiji. A. Koncert za violinu. Sin znamenitih glumaca komedije de Francesca Andreinija i habelle Canali. 1916 i Impresiones portenas. 1931—41 gimnazijski p u Šibeniku. Medu njegovim ulogama ističu se Car (Rimski-Korsakov. Mozarta. osam svjetovnih pjesama uvrstio je M. . J. oblikovao. Giambattista Andreini e la Compagnia dei Giornale Storico della Letteratura Italiana. Karijeru započeo 1594 kao član družine dei Geh je vodio njegov otac. Vater unser za sole. talijanski glumac. 1865. U Historiji muzike A. Rakuša.: C. sac presentazione. ANDREAE. 1930 za orkestar. Erzvin und Elmire (Goethe). A. 1 i u Monteverdijevoj baletskoj operi Balio delVIngrate. — Festgabe an Volkmar Andreae. 1894. brojni muški zborovi uz orkestar ili a cappella. Od 1920 djeluje u Bruxellesu gdje je do 1944 predavao na Konzervatoriju. izvedenoj 1608 dom svadbenih svečanosti na dvoru Gonzaga u Mantovi. Johann Anton.: E. Wissen und Leben. Poslije očeve smrti preuzeo njegovo nakladno poduzeće i usavršio tehniku notnog tiska primjenom litografije. Charons Nachen za sole. VI 1893 —). Bevilacqua. Einstein. Giegling. 1865.). 11. G. muzikolog (Split. A. Mazzetti.. ANDREINI. Rassegna bibliografica dellt Italiane. 1884). X 1775 — 6. Virginia. 6. solo-pjesme. Od 1924 predavao kompoziciju na Konzervatoriju u Buenos Airesu.: E. Osobito se istakao kao interpret djela A. Njegove pjesme pripadaju berlinskoj školi. IX. Un famoso comico e autore drammatico dei' 600. slovenski narodni pjevač (B Št. Španiji. 1604 o vlastitu družinu dei Fedeli koja je stupila u službu vojvoda zaga od Mantove i doskora se proslavila nastupima širom i višestrukim gostovanjima u Francuskoj (na kraljevskom i drugdje) te u Pragu i Beču. Efrem i A. . W. na Scholi cantorum u Parizu (V. — Dvije romance za violinu.). VI 1962). 10. 1841. Une succursale officieuse de Johann Anton Andre a Pariš de 1802 a 1806. Johann Andre und seine Stellung in der Berliner Liederschule (disertacija). 1778. 9. DJELA. u svoju zbirku (Pesme. Mihovil Andreaš seoski tkalac i pesnik. I i II dio obj. 1780—81. zbor i orkestar. Franke). J. rođena Ramponi (umjetničko ime Flot pjevačica i glumica (Milano. 1832 1 1840. zum Jubilaum seiner 25-jahrigen Tatigkeit. — O. — Klavirske i orguljske kompoz Opera Fritiofs saga. Ein Beitrag zur Geschichte des deutschen Singspiels.. A. Francoske vojne in slovenski pesniki. njemački kompozitor i nakladnik (Offenbach na M. — A. Burgers Leonore. Rameaua i dr. studirao romanistiku (talijanski i fn jezik) u Zagrebu i Rimu (diplomirao 1931). B. 1776. Concertino za obou. S. Ph. J. Kasnije je u Offenbachu osnovao muzičku nakladu u kojoj je štampao oko 1200 djela. — W. ANDRE. 1777—84 dirigent T. Engleskoj. mise. 1923. 19. 2 klavirska trija. — H. God. Johann Andre. 1904—24 vodio muški zbor u Ziirichu gdje je uz to bio dirigent orkestra Tonhal-leGesellschaft (1906—49) i direktor Konzervatorija (1914—39). XXIII—XXVI. kc 1622. 1935 osnovao i vodio simfonijski orkestar INR (belgijska radiodifuzija). 1613. Stauder. zbor i orkestar. t zitorima i djelima rezultat su ličnoga stava koji se nije p za stranim uzorima. 1861—67 o u Stockholmu i od 1867 u Goteborgu gdje je 1897 bila i d popularnih simfonijskih koncerata. 1924. Elfrida. Đ. — Gudački kvar' virski kvintet. 1952—53 i 1955—56 bio je predsjednik Udruženja k zitora Hrvatske. zborovi. d pisac i pjesnik (Firenza.-B. Ni blatt der Allgemeinen Musikgesellschaft. Die Bezcmberten. Mozartscher Manuskripte. 1951. uloge u Monteverdijevoj operi Arianna. 1783 . Wirth. La Aiaddalena. orgulje i orkestar. lake području hrvatske muzičke historiografije bilo i ranije po Andreisov Razvoj muzičke umjetnosti u Hrvatskoj prva je r. zbor. koji je Mozart sam vodio 1784— 91. Giovanni Battista. Kochela. Norman) i Kobenhavnu (A. 1833). A. 1914. Arien und Duette (4 sv. I. 1. zatim u Zagrebu. Bacha. švicarski kompozitor i dirigent (Bern. Kasnije je objavio katalog ostalih Mozartovih rukopisa. La Ferinda.). 18. posebice u komedijama LIT. — F. Dobbelinove operne trupe u Berlinu. Ova izdanja prethodila su iscrpnom katalogu L. 1805.. Beitrage zur Geschichte des Requiems von W. Lieder. Februar 1784 bis zum 15. 1776. Lullyja. 1774. —' V. 1620. DRAMSKA (samo muzički zanimljiva): L'Adamo. I. II 1576 ili 1579 — Reggio ] 7. Eminentni historičar. — DRAMSKA : muzička tragedija Ratcliff. DJELA: Lehrbuch der Tonsetzkunst (nedovršeno).50 ANDRAŠEVIĆ — ANDREIS Ziirich 1931. Dvije simfonije: I. Jakob na Koroškem. Vrativši se u Argentinu. — Kantata Santa Rosa de Lima. III 1909 —). klavirski trio. Volkmar Andreae . Nastupao pod imenom Lelio. Bio je i muzički kritičar dnevnika La Nacion. Wiillner. 1796. u C-duru. tako da je združio elemente različitih dramskih komedije. Studirao na Unive u Bologni. — Harmonizacije švedskih narodnih napjeva. intermedij. Notturno und Scherzo. Sin Johanna. snimao za inostrane gramofonske firme. Prevodio s francuskog i talija God. Vorbericht zum Kochel-Verzeichnis. Volkmar. Ztirich 1949. 2. se često približio stilu komične opere. Don Pasquale). 1. Lieder und Gesange (4 sv. 5. Utemeljitelj i predsjednik Muzikološkoga Muzičke akademije u Zagrebu. LIT. Za svoj znanstveni rad dobio više nag odlikovanja (1969 nagrada grada Zagreba). odnosno igrol libreta. simfonijska fantazija za tenor. M. A. ORKESTRALNA. kojima posebno mjesto zauzimaju opsežna Historija mi Razvoj muzičke umjetnosti u Hrvatskoj. — Sonatina. Dr. Andre on Mozarts Manuscripts. Der Barbier von Bagdad. Josip. argentinski kompozitor i muzički kritičar (Buenos Aires. komornu i klavirsku muziku. VII 1944). Macbeth. sonata za violinu i klavir. so Vlie er solchen vom 9. MozarU tematischer Katalog. 28. Proslavila se kao prva interpretkinja n. —■ A. 1622. V 1821). sacra rappresentazione. više ciklusa za glas i klavir. su za historiju opere jer ih je A. — Komponirao simfo nije. Seidl. ANDREAŠ. — Pjesme: Scherzhafte Lieder von Herrn VCeisse. U svojim kompozicijama često donosio citate iz argentinske narodne muzike. 1901. 1958—63. Volkmar Andreae. IX 1762 — 27. November 1791 eigenhandig gesckrieben hat. od 1969 v Arti musices). Zapadnoj Nemačkoj. K. 17. prvi se u obitelji bavio muzikom. III 1741—18. 1. Henkel). belgijski dirigent (Bruxelles. samouki pesnik in pevec slovenski. Samoniklom komikom svojih pučkih igrokaza s pjevanjem A. sonate za 1 klavir. I 1881—13. Slovensk. — H. Volkmar Andreae. 1869 i 1893. 1924. Thematisches Verzeichnis derjenigen Originalhandschriften von W. u F-duru i II. 1902—14 bio je zborovođa u Winterthuru. Pojedina njegova kazališna popraćena u većoj ili manjoj mjeri muzičkim odlomcima. S školu polazio u Splitu. Paraća u Splitu. Narod ih nije prihvatio zbog 1 moralizatorskog tona. L'opera italien en France avant Lu] 1913. Vollweilera. God. Andreini in Francia. 1778. Studirao na Konzervatoriju u Buenos Airesu (A. Mihael. Giunizz Mincio ubbidiente. Iscrpnom an svih značajnijih faktora A. Singspieli: Der Topfer. Tobler. AFMF. chronologisch geordnet von 1764—84. 1773. Music and Letters. muziku učio u Mannheimu kod F. ili 8. divertimento za flautu i gudački trio. rapsodija za violinu. zvelche Hofrat Andre . God. Lebeau. Andre. 8 kineskih pjesama Li-Tai-Pe za tenor i orkestar. Studirao na Konzervatoriju u Bruxellesu i Berlinu (F. Ljubljai — F. 1778 i dr. DJELA: dvije simfonije. pastorale. njegov učenik H. 1628 ili 1631 1601 supruga Giovannija Battiste i članica družine dei zatim dei Fedeli. Leipzig 1937. Oldman. 28. LIT. IV 1842). Franz. Thematisches Verzeichnis W. Pretzsch. I član JAZU. Musik. 1931. MGG. glu muževljevim kazališnim djelima. Leipzig 1924. Slovan. I 1929). Mozart. tkal poznavajući note sastavljao sam napjeve svojim svjetovnim božnim pjesmama. prema praksi s vremena. — E.. — F. DJELA.: J. A. Die Entfuhrung ausdem Serail. Seiler. Abert. Wien 1958. zbor i orkestar. VI 1654). Studirala u Stock (L. LIT. A. MGG. a na Muzičkoj akademiji u Zagrebu mirao na nastavničkom odsjeku. Salomone Rossi. A. solo-pjesme (Mensajes Liricos). Mozart. a originalni sudovi o muzičkim razdobljima. 1909. Snjeguročka). J. Radio u redakcijama mi časopisa (1950—51 urednik Muzičke revije. — Klavirski kvintet. izdao 1805 tematski katalog umjetnikovih djela prema popisu. 1775. uvertire. 1829. opera Abenteuer des Casanova. Austriji. Brucknera. Volkmar Andreae. Laura Rosetti. VI 1799). Roussel). ANDREIS. Prunieres. a nešto kasnije postao je direktor velikog simfonijskog orkestra NIR (Institut National de Radiophonie Belge).. — J Gli ultimi anni di G. II 1841 — Stockholm. 195 ANDRE. sin industrijalca. 1777. Johann. — KOMORNA: dva gudačka kvarteta. Ziirich 1959.. besitzt (obj. 1617 komponirali C. DJELA. Nakon što se afirmirao Singspielom Der Topfer (1773) povjerio mu je Goethe pisanje muzike za igrokaz Ertvin und Elmire (1775). u kojima se po pi kod nas strogo naučnom metodom izlažu i kritički osvj muzička zbivanja u toku stoljeća. 1779—80. 1949—51. 1833. Josć. teoretičar i nakladnik (OiTenbach na M. God. S. za leto 1859. I 1583 —?. Transkribirao za orkestar djela J. je u njima dao sintetičke p: koji bacaju novo svjetlo na složena muzička zbivanja. gudački trio. Monteverdi. carskoj. J. 1781. —■ VOKALNA: Das Gotliche za sole. Kompozicij kod I. Princ (Prokofjev. švedski kompozitor i orguljaš (' 19. scenska muzika. 2 opere i vokalno-instrumentalna djela. klavirski kvartet. Kleine suite . MGG. — Mihael Andreaš. VII 1879 — Ziirich. Giovanni Battista Andreini. Aguirre). Scenska muzika: Der Barbier von Sevilien (Beaumarchais). Zaljub ljen u tri narandže). Konig Lear (Shakespeare). Kao koncertni pevač učestvovao u mnogim oratorijumskim izvođenjima. U njegovim brojnim kompozicijama zamjećuje se utjecaj R. — Kantate (Snofrid. Hercegnovom i Splitu. Musikalischer Blumenstrauss. Kupivši 1800 u Beču rukopisnu ostavštinu W. — F. 1936. Danica 1841. tragedije i opere. Gade). Dirigiranje i kompoziciju studirao na Konzervatoriju u Kolnu (F. Slovensko petje v preteklih dobah. I. Bericht iiber den Internationalen Musikwissenschaftlichen Kongress Wien 1956. D ANDRliE. Claudine von Villa Bella. Komponirao scensku muziku. je 0 samostalnost i u rasporedu građe i u prilaženju k pojedinii blemima. koncerte. 2. Straussa. DJELA: Lied. 1775. kompozitor. glavni urednik prvoga izdanja Muzičke e pedije (2 sv. d'Indv. B. je objavio više priručnika. 20.

V. K. 1787) i u djelu Cartas familiares del Abate D. Historija muzike (3 sv. VI. znalački iskorišćujući svu poznatu literaturu. ili 24. Zvuk. A. šokački svatovi. Osnovao prvi veliki ruski orkestar balalajki. 4 novellette za klavirski kvintet. Slovačka glazba (prva povijest slovačke muzike uopće). Valenciji (1819—28) i Sevilli (1828—30). Josip. 1949—51. Kantate: Fruška gora. V. 1969. I. Gustavo. V 1931). 14. Arti musices. Opere: Dužijanca (na vlastiti libreto. 1957. Muzička revija. 1960. strogost i plemenitost izraza. a u 4. 1939. predavao retoriku i poetiku na Univerzitetu u Gandiji. D. 1924 i 1930. koncert za tamburu-solo i tamburaški orkestar. 1848 (iste godine izdano na španjolskom pod naslovom Tratado teorico-practico de Armonia y Composicion). napisao prvu sveobuhvatnu povijest književnosti: Dett'Origine. MGG. 12. Oslanjao se u prvom redu na folklorne elemente svoga rodnog kraja. 1946. ANDREIS o stilu i o povezanosti muzike i života. sv. 10. 1944. Napisao je veliki broj kompozicija i obradbi za balalajku i orkestar. 1960. Studirao na Konzervatoriju u Bukureštu (D. gruzijski kompozitor (Ahalsopeli. 1946.. Kao kompozitora najviše ga privlači muzičko kazalište. KNJIGE: Povijest glazbe. III 1894 — Zagreb. R. Slovaka i Čeha. God. 7. Tragom suvremene muzičke bibliografije.. sve do najnovijega doba. 2. —■ DRAMSKA. Nacionalizam i internacionalizam u glazbi. — Baleti Taina. — KOMORNA: gudački kvartet. XII 1786 — Barcelona. 1969. 1958. 337. Arti musices. Stabat Mater. 18. 1951. 1969. God. ali je na nj utjecao i muzički folklor Lužičkih Srba. 1942. LIT.: F. ANDRIC. OBpbie. — Kompozicije za klavir. violinista i violista) Johanna Straussa. V. prva bunjevačka opera.). Zagreb 1969. ibid. Rad JAZU. dvije komorne simfonije. Vatroslav Lisinski. La scuola musicale di Napoli (3 sv. Mihail. — W. Hrvatski glazbeni zavod kroz 125 godina svog postojanja. 1960. I. Tragovi mudrosti. prikazao muzički razvoj u Hrvatskoj od XI st. Muzička umjetnost u Dubrovniku. God. 1949. 1951—54 (II izd. ibid. 4. oko 180 kompozici ja za tamburašk i orkestar. duhački oktet. Subird. 1940. 1953.. — VOKALNA. 1944. Progressi e Stato attuale d'ogni letteratura. I. kasnije za različite komorne i orkestralne sa stave. 1951. Barhudarjan) i zatim prošao kurs aspiranture. CLXIX. II. 2 sv. IV. God. 1941. XII 1826). 1942. DJELA. (1782—98. lamentacije. O RK E STRA LN A. 1960. 1957. Otmica Šijakinje (libreto F. izvedena 1956). 1802. 1939. Pedagošku djelatnost započeo kao asistent na katedri za kompoziciju u Tbilisiju. DJELA. MGG. Rusiji i Španjolskoj. Faure. 1934. Rampa (1925). I959(zajedno sa S. Zbog progona isusovaca u Španjolskoj. ANDRIAŠVILI. Kovačevića »Muzičko stvaralaštvo u Hrvatskoj 1945—1965«. Marinović). Razvoj muzičke umjetnosti u Hrvatskoj. 351. sv. 5—6. Dječja opera Ceadb6a coeK. Rad JAZU. — VI. 1965. Svestrano naobražen. a 1807—14 prefekt Kraljevske knjižnice u Napulju. Kantata o Somboru. sonatina. Francisco.: J. LIT. 1949. knj. Svećenik. Gaetano (Jommellino). Zvuk. Zlatićem).: Srbin muzičar u Australiji. U pet poglavlja. 1919—1959. 1924. Muzička komedija Na vrbi svirala (vlastiti libreto. Muzikološki zbornik. rumunjski kompozitor (Bukurešt. 1943. — K. IX 1904 —). God. Gaetano Andreozzi. 1955. Vječni Orfej. r lil DJELA. Svoje kompozicije izgrađuje uglavnom na temama iz rumunjskog folklora.. 2 suite. —■ KLAVIRSKA: sonata. gdje je do kraja života dirigent crkve Nuenra Senora de la Merced i direktor dječačkog zbora. oplemenjivanje pjesničkoga teksta muzikom. mise za 8 i 4 glasa i instrumente. DJELA. DJELA. El juicio universal.ANDRE1S — ANDRIC hrvatske muzike u kojoj je sistematično raspoređena grada stavljena pod lupu znanstvenih kriterija. — K O MO R N A : gudački kvartet Bački. španjolski literarni historičar i muzički pisac (Planes. zatim preselio u Pariz. 1954 i Raspršeno kolo (libreto V. 1938 i dr. I 1817). —■ SPISI: Ruska opera. Didone abbandonata. Juan. P. 1767 prebjegao u Italiju. ANDREJEVIĆ. 351. II 1740 — Rim. više puta izdavano i prevedeno na francuski. Jommellija. u 2 sv. 1796 bibliotekar vojvode od Parme. Pozabljeni Nokturno Ferda Livadica. Prilozi biografskom rečniku srpskih muzičara. 1785. moteti. oktet za gudače i duhače. koncert za violončelo. pjesma Husar Iriston. Manojlović. La passione di Gesu Cristo. Oko 45 opera (većinom opere serie): La morte di Cesare. Rezultati i zadaci muzičke nauke u Hrvatskoj. Muzikolog velike akribije. Trois Tableaux symphonique. Muzička kultura. D JE LA .r958—63. 1849 vratio se u Barcelonu. Rossini. 27. 1968. V. s kojim je koncertirao po Evropi. plesova. 1946. Zvuk. Usavršio konstrukciju tog instrumenta. Vreme. 1933 i 1934. 1950. Učio u Barceloni kod J. u knjizi K. — STUDIJE I ČLANCI (izbor): O preduvjetima ispravne glazbene kritike. SKG. — Vokalne kompozicije (mješoviti zborovi). ANDREJEV (Andreev). Omapoea edoea. Na Konzervatoriju u Napulju učio kod svoga ujaka N. 3—4. 1959. — DRAMSKA. knj. Hector Berlioz. 1965. Jakov Gotovac. Spomenica u počast 40-godišnjice osnivanja SKJ. 1928 i dr. 1946. 16. A. Zvuk. 1967. klavirski kvintet. 1967. 3 kvinteta za gudački kvartet i obou. Ko. Muzička nauka i njen razvitak. Andrejev. Kompozicije su mu rađene jednostavnijim izražajnim sredstvima i imaju pretežno popularan karakter. Giasane e Medea. Moskva—Lenjingrad 1948 (II izd. G. Rad JAZU. zalažući se za produbljivanje opernog sadržaja i Među ostalim Andreisovim radovima ističe se njegov uvod u muzičku umjetnost pod naslovom Vječni Orfej. 1919—54 djelovao u Zagrebu kao novinar. poema za violončelo. simf. 1926 i 1962. Suite pitoreasca. Zbog političkih nemira napustio Španjolsku i 1836—42 bio dirigent katedrale u Bordeauxu. Jakov Gotovac. — Uredio: Vugoslav Music. 1960 i IX 1963. Udruženje kompozitora Hrvatske 1945 —1965. Posebna izdanja SAN. Bunjevačka kantata i dr. LIT. 1962. Muzička enciklopedija. S. Lerida. Suite breve. Balet Jurjaši. knj. 18 simf. Značenje i struktura historijske—folklornog odjela Muzičkih akademija. posebice djela Al Farabija. proučava arapsku muziku. Vasilij Vasiljevič. španjolski kompozitor talijanskog podrijetla (Sanahuja. Studij kompozicije završio na Konzervatoriju u Tbilisiju (S. 21. Srbobran. klavirski kvartet. koncert za violinu. Devet simfon ija : I. III. 22. K. 7 simfonijeta. 1794. Kantata II ritorno dei Numi. 2 simfonijete. 1862 — potkraj 1918 ili 1919). Đordevič. 1952. JlauiKapa. Komponirao pretežno crkvena djela. 1966). 1925. Juan Andres. Opere: Kano Kaiazu. Smrt Toše Andrejevića. brojne obrade i dr. Napoli 1882. 1834 (za Ferdinanda I I ) . 1830—36 dirigent kraljevske kapele i rektor dječačke pjevačke škole u Madridu. I. Uvod u glazbenu estetiku. komponirao opere za kazališta u Italiji. ANDREOZZI. i 4. I. Isusovac. 1944. sv. 1932 i Luceafdrul. Spomenica Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti.). 1942. 1944. — VOKALNA. u 7 sv. Castaldi) i zatim u Parizu (G. Music in Croatia Dovm to the End of the Nineteenth Century. 1785. čagadajev. je izvrsno prikazao stilska razgraničenja u historijskom toku razvoja muzičke umjetnosti i potanje ušao u odnose koji vladaju između stvaraoca i njegova djela s jedne te slušatelja i kompozicije s druge strane. 1873 usavršava se na Bečkom konzervatorijumu u fagotu i ujedno radi kao horovođa srpskog akademskog pevačkog društva Zora. 5 uvertira. koncert za klavir. Muzika. Naličje glazbenog života. 1784. 1880—84 boravi u Australiji kao član orkestra (prvi fagotista. 1942. prorekao muzičku dramu budućnosti. 23. 1.RadJAZU. — DRAMSKA. duhački kvintet. Na Muzičkoj akademiji u Bukureštu bio je profesor komorne muzike (1926—48) i kompozicije (1948—59). 1763 — Pariz..) i. 1956. Oko 60 zborova. 1799. KOMORNA: šest gudačkih kvarteta. Florimo. 1922. 11. Albertijev »Dijalog«. književnik. . d'Indv). XI 1853). Suradnik časopisa Dimineata (1924). fagotista. ANDREVI. a uz to je osvijetlio ulogu muzike u društvu i njegovu razvitku te upozorio na specifičnosti 0 kojima umnogome ovisi život muzike. sonata za violinu i klavir. Isprva komponirao za tambure. VI 1852 — Beograd. Po povratku u Srbiju osniva Tipografsko pevačko društvo Jakšić. ANDRICO (Andricu). Studirao filozofiju i teologiju. radi kao nastavnik muzike u gimnaziji 1 drugim školama i osniva (1888) muzičku školu u Beogradu. izvedena 1953 u Subotici) . B. 1951. kompozitor i muzički pisac (Bukin u Bačkoj. Mogućnosti. Milo Cipra. Studij prava završio u Zagrebu (Dr iur). klavirski trio. gdje u 3. 16. 1938. Uvod u muzičku umjetnost.). VIII. A. nekoliko plesnih komada i solo-pesama (Nebo moje i dr. Toderini u Letteratura turehese. 1786. — Udžbenik Traite d'harmonie et de composition. 1935. 1930. 1968. je živim stilom i osjećajem za pravu mjeru. Umjetnički put Mila Cipre. poeme. muziku učio privatno u Slavonskoj Požegi i Pragu. po kojemu je i dobio nadimak. Kako ćemo razumjeti glazbu. 1884. knj. Francisco Andrevi. Muzičke teme obradio je i u brošuri Lettera sopra la mušica degli arabi (obj. Od 1803 učitelj pjevanja u Napulju. VII. Glasovirske skladbe Božidara Kunca. U tom djelu obradio muzičko kazalište i operu (3. 1936. IV. Ljubljana 1968. 3 kvinteta za gudački kvartet i flautu. već govori također J. Jlasuna. 7—8 (i separat). Muziku isprva učio privatno u Beogradu kod Cimbrića i Resa i ubrzo se zaposlio kao član orkestra Narodnog pozorišta. Suite lyrique. himni. 2. 150 solo-pjesama. 1955. 1966. Alicante. Sv. koja je zbog finansijskih teškoća posle godine dana zatvorena. Kiriac. sv. LIT. 1931. 1955. u kolektivnom radu »Historijski razvoj muzičke kulture u Jugoslaviji«. 1961. Misa de Requiem. 1923. — M. 1779. Bollert. V. XII 1967). Popularnost njegovih djela zasjenio je G. Oratoriji: Saulle. ORKESTRALNA: dvije simfonije. Slavonska berba. Djelovao kao crkveni dirigent katedrale u Segorbi (1808—18).. Isacco figura del Redentore. 1929. u kojima je nasuprot dekadansi toga vremena postigao stilsku čistoću. Ćiraki). 1928. 1950. 1941. 5 sv. diriguje u mnogim drugim horovima. 1966. Universul (1926) i dr. I. 1866—1966. talijanski kompozitor (Napulj. 1966 . Komponovao je oko 18 marševa (najistaknutiji je Cvetićev marš). XII 1894 ■—). Cecilija. ORKESTRALNA: Mala seoska simfonija. Toša (Teodor)-Australijanac. 1934. referat za simpozij o Dubrovniku. sekstet za klavir i duhače. u kojemu se on ne ograničuje samo na tumačenje elemenata tonske građevine. C. 3. ibid. 1797. 1. ANDRĆS. 337. G. Andrejević Australijanac. — Dva gudačka kvarteta. Akakij. 1929. Re di Svezia. (1785—93). ruski virtuoz na balalajci (Tverska gubernija. 15. 1954. muzički kritičar i urednik književnih izdanja. njemački i španjolski). poema za klavir. opisuje konzervatorije u Veneciji. 1955. sv. 1961). muzički pedagog i kompozitor (Ruma. 1931.: A. Oratoriji: La dulzura de la virtud. sv. 1950. 140 godina Hrvatskog glazbenog zavoda. Quintane (orgulje) i Queralta (kompozicija). Hrvatska revija. kompozicije za violinu i klavir.

škola za tambure. 1953 (prva škola za sve sisteme) i dr. — Sabrao oko 2000 narodnih napjeva.1944. .

Niedermever (1844). XI 1925 —). 1789.). 1945. i 8-gl. Nanina. Pezzo festoso za duhački kvartet.. 3 kompozicije za flautu i harfu. 1964. Heisenberg. 1927. Aanloop en sprangen za flautu.. Sciarada spagnola za duhački kvintet. intermezzi i dr. L.). canzonette. zatim na Konzervatoriju u Rotterdamu. 1962. 1. ANDRIESSEN. Vi. madrig 6. I 1947). 740). trublju. violinu i klavir. DJELA: Madrigali spirituali (5-gl. tokata. 1960. 1938. Preko 50 godina direktor muzičke škole Toonkumt u Hilversumu. 1934—49 orguljaš katedrale i uz to 1937—49 direktor Konzervatorija u Utrechtu.). 1968. Ugledajući se na Palestrinu A. Andrića. Hommage a Milhaud za 11 instrumenata. solo-pjesme (ciklusi Miroir de peine. 25. kompozitor (Utrecht. 1567 — Gr 1630). i 8-gl. tema s varijacijama za flautu. Saa etCantica: I knj. Registers za klavir. Novi barokni izraz. 1957. — KLA 1 IRSKA: sonata. 1967. DJELA. moteti. DJELA: koncert za klavir i orkestar. Herz. 4. koncert za flautu. Anti/ona I za zbor. V 1913). i potisnula iz bi: liturgije kontakion. Paintings za flautu i klavir. kraj Mitilinija. obou i klavir. 1963. ali je s i nove izražajne elemente. A. Jean Fran?ois d' ->. Canzone za flautu. 1600. do 5-gl.: pojedine mise obj. I. Studirao na Konzervatoriju u Amsterdamu (J. obou i klavir. obou i klavir. X 1887 — Amsterdam. Series za 2 klavira. VI 1939 —). — Opera Philomela. introdukcija i allegro za 2 trublje. 15. klavirski trio. Sličan je i postupak sa slo| no-e-a-ne u zapadnoj ili te-re-rem u bizantskoj muzici (teret LIT. 3 invencije za violinu i violončelo. L'Attente mystique). 1600—03 n di cappella crkve 5. : (1933) i dr. Ittrospezione III za 2 klavira i 3 instrumentalne grupe. Dr Josip Andrić (1894—1967). Wind.). — Klavirska suita In Gooiland's Dreven. 1959. M. Kasnije je u Parizu studirao filmsku muziku i uz to bio učenik O. 1961. gali (5-gl. je spjevao oko 100 kanona. do 4-gl. nizozemska obitelj muzičara. 1945. orguljaš u Culembourgu. dirigent i kompozitor (Zaječar. — Obradbe narodnih napjeva. MGG. 1962. dc 1617. Redovnik u Jeruzalerr stupao jeruzalemskog patrijarha na VI ekumenskom koncil u Konstantinopolu.Nanino. Č etiri simfonije : I. obou i klavir. 1947. Brucknera. konstruirao ga je 1789 u tvorničar klavira J. Riesemann. Brat Felicea. Kao i stariji brat Felice. Istakao se i kao pijanist. Sonata da camera za flautu. Obj. 1926. 6. duhački trio. O RK E STRA LN A. 1960. 1963. Cc invocationibus koje je 1584 osnovao papa Grgur XIII. 1950. Mariae Virginis ac S. Kussewitzkog. God. Tehnička jasnoća i dotjeranost polifonog oblik u njegovoj su muzici često povezani s dubokom izražaj Njegove mise ne prelaze granice strogih principa polifonij u motetima (osobito onima s manjim brojem glasova) po sklonost zvukovnom kontrastiranju i isticanju melodijske nasuprot harmonijskoj podlozi. B. usav jući formalnu i tematsku čistoću polifone strukture. C. —■ CRKVENA: sedam misa. Virginis (7-gl. I. 1613—17. X. Robert te B. 1952. Od 1916 bio je crkveni orguljaš u rodnom gradu. Magnificat za zbor i orgulje. 1962. violu i klavir. F. Franck. Baleti. — Klavirske kompozicije (2 sonate. 1923. F. madrigali Rec\ armonica (i-gl. A Flomer Song III za violončelo solo. 1. 1617.. Komponovao više kompozicija za mešovite i ženske horove. o — Hierissos. C. je stvorio djela uzorna i stoci stila. ANENAlKA (anenaiki). Die Notationen des altrussischen Kircheng Moskau 1908. Komponira pod utjecajem A. 1614. 9. varijacije i fuge na Kuhnauovu temu za gudače. violu i gitaru.). Veliki kanon se pjeva i d četvrtak petoga korizmenog tjedna. Surianom. 6-gl. simfonijska studija. F. I 1865 — 22. zbirku duhovnih madrigala Le Gioie s djelima 19 najistaknutijih ' društva Sodalitas musicorum (Palestrina. A. Studirao na Muzičkoj školi Stanković. M. Zvuk. 1593. Schnell u namjeri da se efekti eolov> primijene i u umjetničkoj muzici. Kalkbrenner i osobito H. 1608. 1946 i IV. Kod njega se bogat polifoni u mnogoglasnim i višezbornim djelima ravnomjerno izmj s jednostavnom homofonijom u kompozicijama za manji glasova i basso continuo. 1949—50 boravio u SAD usavrša vajući se kod A. tonsko sli zvukovno bogatstvo opažaju se najjače u duhovnim madrig važnim primjercima razvojne faze oratorija {oratorio vo DJELA: madrigali (2 knj. 1613—20 bio je zborovoda crkve 5. Movimenti za trublju. De Pauw. — VOKALNA: Nocturnen za sopran i orkestar. III. Responsoria ad lectiones divini Officii Hebdomadas Sanctae 1606. 1905. Istakao se i kao pijanist. Gregorii et S. Bio je učitelj (od 1585) u Collegio degl'In Rimu. Kerbler. — Rekvijem. Felice. zborovi. — VOKALNA: Ballade van de Marel za recitatora i orkestar. Cornelius (nazivan Kees). orguljaš i kompozitor (Haarlem. suita Respiration za 10 duhačkih instrumenata. Scenska mu zika: Tartuf/e (Moliere). 5-gl. violončelo i klavir. osobito kao interpret djela Beethovena i Chopina. 3. madrigali. Kerkradeu i Haarlemu. DJELA. i arije La selva (i-gl. 1962. Sacrae cantiones (i-gl. tvorac toga novog himničke pjesme koja je procvala u VII st. pijanist i kompozitor (Haarlem. DJELA: Fantazija za klavir i orkestar. orguljaš i kompozitor (Hilversum. — Solo-pjesme. zbor i orkestar.52 ANDRIĆ — ANERIO ANDRIEU. u različitim suvremenim zbirkama i U. Glavno mu je djelo Veliki kanon (6 /aucov). 1960. II dialogo past presepio (3-gl. L. 1962. harfu i gitaru. Francka i novijih francuskih kompozitora.D'Andrieu. 1614. J (1845). do 6gl. mise i dr. 1910—18 predavao klavir na Konzervatoriju u Haagu. Stojan. kompozitor i dirigent (Haarlem. O. 2. do 6-gl. Po je otišao u Krakov 1624 gdje je ostao do 1628. — E. — M. D JE LA . 1599. Sinfonietta concertante za 4 trubite. 1934 i 1966). obilni koloraturni odlomci iz crkvenog pjevanja (osobito XVI i XVII st. Sakunlala i dr. suita za gudački kvartet. 1967. Messiaena. sonata za flautu i klavir. Zweers). kojoj je rukovodio Palestrina. New York 1947. 1908. do 4-gl. 1605—10 crl Spirito u Rimu. 1611. ORKESTRALNA: Ondim. bizantski pjesnik (Damask. Japanse epigrammen za sopran. 1966. 1962. Učio kod G. sonatina. talijanski kompozitor (Rim.).). 1957. Učitelji su mu bili njegov otac Nicolaas Hen drik. Nastavnik muzike u gimnazijama i muzičkim školama u Nišu i Leskovcu. Đ. rog i trombon. koji su se i na slogovima a-ne-ne ili a-ne-na. trio za flautu. 28. Louis. Učio kod svog oca Hendrika i W.). Zajedno sa F. Pauw na Kon zervatoriju u Amsterdamu. arije. Aubade za duhački kvartet. — Mise. Maria dei Monti. Jurriaan. 1961. Jean Fr. Giovanni Francesco. Ittrospezione II. sonata za violončelo i klavir. 1613. Andreas von Kreta. M (3gl-)> !598. 1964. — SPISI: C. (8-gl. 4. trio za klarinet. obou. Iduće godine dirigirao je u katedrali u 1 a kraće vrijeme djeluje na kraljevskom dvoru u Krakovu. i-gl. Luigi dei France Fr. 1950. 1614. 1965. 1930. pijanist i kompozitor (Hil versum. Poslije studija klavira i orgulja u Aachenu. Concerto Rotterdam za jazz sastav i orkestar. 1966.). Madrigali (6-gl. 4 madrigala za duhački kvartet. Kasnije profesor kompozicije na Konzervatoriju u Amsterdamu. L. God. 1952. —■ KOMORNA: trio za flautu. Over muziek..: A. 1965. Moteti (5 knj. usavršavao se u kompoziciji kod L. koji je 1851 konstruirao instrument. madrigali. W(illner. moteti. lntermezzo za flautu i harfu. 1962. zbor i orkestar. 1949. Od 1575 pjevao u G Giulia pod Palestrinom. Concentuum cotnpositoris (i-gl. 1963.). .: Jubilej dr. 1932. ] LIT. Summer Dances za 7 udaraljki. Responsorit vitatis Domini (3-gl. — KOMORNA : Ouartetto in stile antico. 1618. — Opereta. X. 1611.). ANERIO. 1950. Concerti spirituali. Fran?ois -> Franciscus Magister ANDRIEU. zbor i orkestar. 1586. instrument s mijehorr skim oblikom sličan klaviru. F. pojedine motete obj. VIII 1912 —). do 6-gl. 1 nische Zeitschrift. — Grande Messe pour la Gloire de Dieu za sole. gde je diplomirao nastavnički otsek 1939. Sinfonia concertante. rog. 1961. concertino za saksofon. Horovođa pevačkog društva Abrašević i dirigent Simfonijskog orkestra Radio-Niša. — Ittrospezione I za klavir 4-ručno. izd. 1961. — Solo-pjesme. Canzonette (4-gl.). Coplanda i S. Commer. Giovanni in Laterano. 1937. B.). 1590. Haberl (1903). Aan Zee za orkestar. Sacri concentus ( 4-gl. concertino za 2 klavira. kompozitor (Rim. koji se sastoji od 250 strofa. IX 1614). harfu i gudače. O'Neill).: Allgemeine Musikalische Zeitung. sin Nicolaasa Hendrika. God. flautu. Haberl (1903). — Balet Het Labyrint. ORKESTRALNA: Berkshire Symphony. Willem. Hendrik Franciscus. F. 1. 1949. H. S 1589. do 2-gl. 1961 . solo-pjesme. Brink. Veni creator za zbor i orkestar. 42. Poslije je imenovan kretskim metrop Smatra se da je A. 82. balada za obou i klavir. 1585. simfonija Aves uz zbor. 5. Slične pokušaje vršili su F. Missarum (4-gl. oke — 27. Proske. 1962. Nicolaas Hendrik. 1945. 1955. V 1845 — Haarlem. 1967. 1568—74 bio so u zboru crkve S. ANDRIĆ. Komponirao je zborska djela koja su postigla veliku popularnost (osobito muški zborovi).). G. do 8-gl. 1965. 161: i 1618. IX 1892 —). 16. Koncert za orgulje: varijacije na Couperinovu temu za flautu. Muzika za radio-drame. God. brojne kraće kompozicije. Messe a 4 vod. a 1937—53 bio direktor Konzer vatorija u Amsterdamu. 1955. 1587. Surianom priredio izdanje zbirke gregorijanskih tzv. passacaglia. Recorders za flautu i magnetofon. ANDRIJA KRETSKI. Magnificat za sopran. 1954. klarinet i fagot. Vi'ellesz. 1605. Djelovao i kao orguljaš katoličke kate drale u Utrechtu. 1607. 1958. 4 plesa. 1964. fagot i udaraljke. Gagliarde intavolate per sor Čembalo e Liuto. — Zborovi. LIT. 30. a gotovo svaka je strofa nički dotjerana parafraza jednog od stihova starozavjetni A. C. simfonija.. uvertire. 1959. 1602. timpane i gudače. Umro je na p ku u Rim.). von Cret. 1594 naslijedio Palestrinu kao kompozitor pa kapele. brat Nicolaasa Hendrika. K.). Berija u Berlinu. brat Willem. LIT. van Otterlooa na Konzervatoriju u Utrechtu. Muziek en muzikaliteit. Hamlet (Shakespeare). Brat Jurriaana. prvi pjesnik kanona. concertino za fagot i gudače. van Baarena. 1596 i II knj. canzonette. što navješćuje monodijst Zborove Adoramus te Christe i Stabat Mater smatrali su vremena Palestrininim djelima. Osim toga bio je i dirigent društva Sodalitas mus suh Visitationis S. Te Deum za sole. 1967. 1609. — Dvije sonate za klavir. 17. Litanie Deiparae.). a 1949—57 direktor Konzerva torija u Haagu. Učenik K. Ricercare. slijedio je Palestrinin stil. Mendelssohn (19. K. koncert za klavir. sonata za violinu i klavir. — Triplum za gitaru.) Antiphonae seu Sacrae cantiones (1 gl. madrigali Li diporti musicali (i-gl. — DRAA1SKA. s. Ein jambisches Gedicht des A. B. rapsodija Thai. NOVA IZD. concertino za klavir. 3 korala. 1939. J. 1960. fantazija Mascherata.): 1609. trombon. sonata za violinu i klavir. Mourning becomes Electra (E. — Za orgulje: Sonata da chiesa. 1962. 18. Ttvee improvisaties za flautu. a od 1579 u 5. nazvan eolov klavir. II. — KOMORNA: Percosse za flautu. Marenzio. Editio Medicaea. K. III 1964). 1945. 1965. Zwers i J. Harp. 1575—79 član dječačkog zbora pa kapele. ANEMOKORD (animocorde). — C. 1963. J. Proske. Maria Maggiore. do 3-gl. (5-gl. psalam 47 za zbor i orkestar. Subotičke novine. — Filmska muzika. 1937.

1619. L. Hamburg 1713. Stilizirani oblik toga plesa javlja se katkad u baroknoj instrumentalnoj suiti. ibid. Felice e Giovanni Francesco Anerio. 1934. La clemenza di Tito (P. sekstet za flautu. DJELA. A. kasnije studirao kontrapunkt i kompoziciju kod A. Piccinnija. I. Pariš i Helenu. Stalan je gost najpoznatijih muzičkih festivala Edinburgh. neke mise obj. Chambonnieresa. God.: S.. Kinkeldev (1910). MFM. Chorbuch za zbor a cappella. Rime sacre concertate (2-gI.. Boston 1941.: F. Proske. Gli irtigiani. — A. L'incognita perseguitata. 1953. 1965 i za 12 instrumenata i klavir. Farrenc. 1951. Messa di morli. i. — B. Bollert. LIT. Felice und Giovanni Fran:esco Anerio. a zatim slijedi Allemande. 1891 i [895. Roesgen. 1934.: Y. La scuola musicale di Napoli. iz obitelji utaje. violu i kontrabas. 1764. Pozvan je dva puta u Petrograd gdje je koreografirao balet Napuštena Di-iona. se gradi u raznim veličinama. austrijski violinist i kompozitor (Beč. Nuovi contributi Ule biografie di Maurizio e Felice Anerio.. za violu da ? amba. X. Victoria de Los. — Dvanaest oratorija (La Betulia Liberata). — Mušica za >rgu!je. ANGKLUNG. LIT. R. Nizozemska. A. Gurlitta u Freiburgu im Breisgau i F. Menuet. // curioso indiscreto. II. Koncerti: za klavir . Giovanni in Laterano u Rimu. NOVA IZD. M. 1620. ANGLES. — V. London 1956. 1871 i M. Della Corte. I. —■ G. Trost der Philosophie (Boethius) i Sinfonia dominica n passione. Tagliapietra. Chigiana. XI 1923 —). London 1950. instrument XVII st. Casimiri. Berlinu . KMJB. gdje je 1927 postao profesor na Konzervatoriju i 1933 na Univerzitetu. Dalet akcije. zbirkama koje je sam pokrenuo. 1949 1953. je utemeljitelj i muzičkog časopisa Anuario Musical. Catnetti. x Covent Gardenu u Londonu. LIT. talijanski kompozitor (Taggia kraj Napulja. Dardo. je stvorio okosnicu za tzv. Nei Parentali 1614—1914 di Felice \nerio e di Carlo Gesualdo.. Rasselinstrument). u Stockholmu. Psalmi vesperarum (3-gl. U nastojanju da reformira tradicionalni balet A. Berichte und kleine Beitrage nochmals zur Biographie von Gio/anni Francesco Anerio. kojima su gornji dijelovi koso odrezani.S. moteti su obj. ANGELINI. M. [6. Po formi su suite. Haberl. španjolski muzikolog (Maspujols. Metastasio). Član tamošnjeg iimfonijskog orkestra i od 1956 dirigent komornog orkestra. 1784. a na završetku rasprava o harmoniji generalbasa. Mattheson. za flautu i komorni orkestar. Felice Anerio : la »Congregazione dell' Oratorio«. — A. a osobito je raširen na zapadnoj . 1780. violinu. Jean-Henri d'. Gigue. G. Rekvijem i Te Deum obj. IV 1727 — Rim. a po povratku u domovinu imenovan je 1943 za direktora novoosnovanog Španjolskog instituta za muziko-logiju i člana Akademije lijepih umjetnosti u Barceloni.: pojedine plesove obj. Javi. I viaIgiatori felici. K. Felice Anerio.. 1794. Giovanni Francesco Anerio. unosi lirsku. Pedrella u Barceloni. / vecchi burlati. Učenik J. franc. Giovanni Andrea ->■ Bontempi.). Ein Beitrag zur BiogTaphie von Giovanni Francesco Anerio. Jean Henri d'Anglebert. Alberto ANGERER. — L. smještena su na bambusovu stalku tako da kod trzanja u nj udaraju i odzvanjaju. Liberali. LIT. španjolska pjevačica. 1940. Učio violinu na napuljskom Konzervatoriju Santa Marta di Loreto. Njegovi pogledi i ideje o baletu. The Father of Modem Ballet. 1628 — 23. Giovanni Francesco Anerio. Lynham. Povodom 70-godišnjice njegova života objavljena su 2 sveska Festschriften (Barcelona 1961). Ludvviga u Gottingenu. 1954. 8. Mušica ad impulsum et pulsum za gudače i udaaljke. J. Eitner. u svojim kompozicijama primjenjuje rane po-ifonijske (organum. Od 1792 maestro di cappella crkve S. 1949) i G. tip engleskih plesova u francuskom baletu potkraj XVII st. 1620. — Instrumentalna muzika.Champion. koji se podudaraju s Glu-:kovim načelima o reformi opere. psalmi i ir. Švicarska). sopran Barcelona. ali i suvremene oblike. La Bibliofilia. do 3-gl. Maurizio. X. X. koncert za čembalo. Pjeva na milanskoj Scali. talijanski plesač. — Misa za zbor a cappella.: Pieces de clavecin obj. Ghirlanda di sacre rose (5-gl. Pasquale. često sentimentalnu notu. IV 1691).— F.: J. ibid. Barbere. udara jući svaki o svoj angklung. 1887. F. MGG. 1920. Chaconne ili Passsacaglia. Ancient European Musical Instruments. a zatim je djelovao u Beču. Alberto de ~> De Angelis. Schering(i93l) i dr. Gloriatio za kontrabas i komorni orkestar. 5. Giovanni Francesco Anerio ad alcune sue gagliarde per čembalo. O. Pasquale ^nfossi. muziku učio kod J. LIT. gdje je debitirala 1944 (Mozart. I 1888 —). La finta giardiniera (R. 1951. Raugel. Pjevanje i klavir učila na Konzervatoriju u Barceloni. ANGIOLINI. I. Haberl. L'opera comica italiana nel 700. Haberl. Giovanni Andrea ANGELIS. A1F. ANGELI. Sarabande. francuski kompozitor i čembalist(Pariz. bez uzmaha. Fellerer. Firenca. po uzoru na Piccinnija. [963. — R. faux-bourdon). Giovanni Francesco Anerio.. K. Od 1917 vodio muzički odjel biblioteke de Cata-lunya u Barceloni. Gasparo. \~Jli. X. / Lieti scherzi. 1689 objavio Pieces de clavecin . Brand). Hindu Music. — R. Učenik bečke Muzičke akademije. Zeitschrift fur Kirchenmusik.: H. Un suo fugace soggiorno a Treviso. javanski idiofoni instrument (njem. Calcutta 1882. Cogitatio za nonet. Pojedine kompozicije obj. 1731 — Milano. gudače. To su tri serije od 30 do 40 kompozicija poredanih po tonalitetima. La vera costanza.. 1933 (novo izd. Najodličniji poznavalac španjolske muzike. ANGLEBERT. Higino. 1964. 1914.ANERIO — ANGLĆS Sella Clori armonica (i-gl. 1773 . i 4-gl. ANGELES. A. od 1664 čembalist Luja XIV. V. Das Neu-Eroffnete Orchester. MGG. kao i serija od 22 varijacije na Folies d'Espagne. više Couranta. oko 1800 i za Country Dance i Ecossaiseu. Salzburg. — VOKALNA. MGG. sakupljeni su u knjizi Posvete za Alcestu. DJELA. 4 mise. Surađivao je sa Calzabigijem i Gluckom i zajedno > njima postavio je 1761 balet-pantomimu Don Juan. Federkofer. — F. Haberl. Oratoriji: Gesang von mir selbst (W_ Whitman). CH. — Isti. Giberta. Kobenhavnu. Kanade i Južne Amerike. Sopranos of Today. Andrea ANGELICA (angelique). Anerio. 1946. 1619. fagot. [774. Le nozze di Figaro). ORKESTRALNA: simfonija (s orguljama). 1965. Tamošnji stanovnici plešu često u većim grupama... Cogula i F..: F. Becherini. Naziv a. Mušica fera. i. u kazalištu Coldn u Buenos Airesu i od 1951 na operi Metropolitan j New Yorku. Mušica za gudače. gudače i udaraljke. engleski ples). Rim. Bari 1923. u različitim zbirkama. 1951. Parizu. F. 1775. duhački kvintet. — K. koreograf i teore-:ičar (Firenca. mjera dvodobna. J. \. violu i 5 duhačkih instrumenata. H. — W. sa 17 dijatonski ugođenih žica. Salve Regina i litanije F. Gail-larde. Za španjolskog građanskog rata 1936—39 boravio u Munchenu.: D. orguljaš vojvode od Orleansa. 1903. 1797). Opere (76): JI finto medico. Dva ili tri komada bambusova drva. Između pojedinih plesova umetnute su obradbe uvertira i plesova iz Lully-jevih opera.Baoh ANFOSSI. Sacchina i N. Od 1947 bio direktor Papinskog instituta za crkvenu muziku u Rimu. KMJB 1886. XII 1969 Studij filozofije i teologije završio 1913 u Tarragoni. Note d'archivio. LIT. Ko. L'avaro. II. Prve svoje balete postavio u Torinu (1757).). Rokseth. violu i kontrabas. Paul. Vješt polifoničar. Calzabigi). u muzikologiji se kasnije usavršavao kod W. II 1803). Florimo. do 4-gl.). 1781: // cavaliere per amore. 1939. 24. je svoja istraživanja usmjerio najviše na razdoblje od XIII do XV st. pa je stoga područja objavio niz veoma zapaženih rasprava i muzičkih spomenika. Torri. avec la maniere de les jouer. — KOMORNA: kvartet za 2 violine. Na početku zbirke nalazi se popis ukrasa i uputa za njihovo izvođenje. Tagore. Od 1949 koncertira u mnogim gradovima Evrope. — G. — H. Londonu. RMI. NOVA IZD. SAD. X. Njegove su se opere izvodile u Italiji. za violu i komorni orkestar. Andrea d' ~> D'Angeli. ibid. Eitner (1875). Napoli 1882. Najuspjelije su mu komične opere u koje. M. 1769. \arrenoratorium (S.. 1776. Rosenthal. LIT. osobito u Publicaciones del Departamento de Mušica de la Biblioteca de Cataluna i Monumentos de la Mušica Espanola. trublju. započinju slobodnim preludijem. ugodena su u oktavama. upotrebljava se i za druge plesove engleskog podrijetla: za Hornpipe. u Parizu. V 1927 —).). Tempo im je vrlo živ. Haberl. ANGLAISE (danse anglaise. Bauerle (1931) i dr. [630. Bessaraboff. A. Pragu. Gavotte. Conference za 2 violončela i komorni orkestar. pojedinačne kompozicije u razli čitim suvremenim zbirkama i u rkp. 1915.

Anuario musical. 7. Cristobal de Morales y Francisco Gu-errero. Wolfa. — . ibid. 1954. 8. STUDIJE (izbor): Les melodies del trobador Guiraut Riquier. 1955. 1939. Estudis Universitaris Catalans. Estudis Universitaris Catalans. 2.ANGKLUNG DJELA. 1947. Kongress-Bericht des Kongresses fiir Kirchenmusik. 1926/27. ibid. La mušica medieval en Toledo. 1926. Vida Cristiana. 1929. 1941.. ibid. La mušica conservada en la Biblioteca Colombina y en la Catedral de Sevilla. 1954. La mušica en la Corte del rey D. La notacion musical espanola de la sugunda mitad del 5. 1934 ( I I izd. Vopera di Morales e lo sviluppo della polifonia sacra spag-nola nel 1500... El »Llibre Vermelh de Montserrat y los cantos y la dama sacra de los peregrinos durante le siglo XIV. Historia de la Mušica Espanola. 1938. Die Bedeutung der Vokalpoliphonie fur die r'omische Litur-gie. XV. Alfonso V de Aragon. Les Cantigues delreiN'AnfoselSavi. La mušica espanola desde la Edad Media kasta nueslros dias. 1954. Anuario musical. 1944). Spanische Forschungen der GorresGesellschaft. dodatak u španjolskom izdanju »Male muzičke historije« J. El »Chanson-nier Francais* de la Colombina de Sevilla.

. h p&ac e seen ucorcLng to Ay sal. (Handel. 3 sv. 1955. — Crl kompozicije. NOVO IZD. violu i kontrat Muzika za igrokaz Erzvin und Elmire (Goethe). 1956. Uu: seroant defor mine part in. balada i zabavnih melodija. Najvredniji su u njoj ruk< (autografi) i izdanja djela J. 1951). nećakinja Friedricha II. — E.Cervelli. T951. Bode. VII 1941 —). Music and Letters. I sv. Učenik Z. Aus der Musikaliensammlung der Weimarer Landesbiblii besonders dem Nachlass der Anna Amalie. p i/u/ ^' J J ii^^^ ANKA. C. — La Mušica en la Corte de los Reyes Catolicos.. je znatno pridonio razvoju orator forme. III 1787). Pearce. : Ch. :. kanadski pjevač i kompozitor zabavnih mel< sirijskog podrijetla (Ottawa. RAM. Fellowes. Publicaciones del Departamento de Mušica de la Biblioteca de Cataluna. U anglikanskom pjevanju prozni akcenti ovise o nepromjenljivoj metričkoj shemi.). 19] W.). Ko. 1949. c. Tome se pokušalo doskočiti tzv. koji se sastoje od nota kraćih vrijednosti. jer su se odlikovali snažnim i pr.). p. A. Douglas. Pedrellom). već je tokom XVI st. DJELA: instrumentalne kompozicije (trio-sonate. kompromis. općenito prošireno u djelima Josquina des Presa. peace ac~cor~cU/ig to thy tvorcĆ: Y B /2>^ p TTM / KJ p ec/es p hane r se&n. J. od se ne samo na karakter nego i na tempo kompozicije. ibid. — C. The Canticles Pointed. ibid.oa . sonata za violinu i klavir. W. 1954. c.gl. 1927. Kao pjevač jeda od najistaknutijih svjetskih predstavnika zabavnog muzi žanra. Lenzewski. ibid.. umjetničku karijeru započeo kao dirigent opere u Budimpešti. 1958. — P. p. 3. Nastojanje za isticanjem j deklamacije teksta iznio je A. Heuschele. izvodi četvoroglasno harmonizirano.. 1948. — O. biblijskih pjesama i drugih nabožnih tekstova koji se upotrebljava u liturgiji anglikanske crkve. Tanworth in Arden 1946. Fantasia. c. HohenzoHern-Jahrbuch. Opera omnia. 1958. Krabbe. H pjesmu Auf! tapfre Krieger obj. de J. ' DJELA. 1921. madrigal i Magnifica' L. Monumentos de la Mušica Espaftola. u predgovoru svoje zbirke 1 objavljene 1567. 1554. 1551 i IV(5-gl. 1947 (III sv. Wieland. Učila kod F.novLe&est ihou. alt. — Ch. klarinet. Fleischera i E Wolfa. Kao muzičar-amater očitovala zamjernu tehničku vjei i izvornost. 1951.sal . 1936. Ono se temelji uglavnom na principima psalmodijskog recitiranja gregorijanskog korala s tom razlikom. oznaka za interpretaciju. A. Od 1949 djeluje kao nastavnik Konzervatorija u Montrealu. Morlev i O. Giovanni. Pujol. MGG. premda su tokom stoljeća nastajale promjene.). 1933. koji ponekad podsjeća čak na recitativni stil talijanske opere XVIII st. 1776 i za farsu Jahrmar zu Plundersweilen (Goethe). 1951. Zbirka misa (4-gl. Haydn i dr. divertimento za klavir. Els Madrigals i la Missa de Difunts d'En Brudie (zajedno sa F. 1933. La Mušica a Catalunya fins al segle XIII. van den Borren. sonate za flautu i 1 koračnice).. Eitner. K. ANGLIKANSKO CRKVENO PJEVANJE obuhvaća poseban način izvođenja psalama. MQ. A. Cr.). vo. Siena 1955. Kirnbergera i komponirala u stilu starih polifonii Skupila je bogatu zbirku rukopisa i štampanih muzičkih ć većinom kompozitora XVIII st. ANNA AMALIA. gl. 1941. Sarasate).: M. Venegas de Henestrosa.:i^s^ č--^ 54 ANGLĆS — ANNIBALE PADOVANO ANHEMITONIKA -> Pentatonika 1 ANIMATO (tal. kinja od Sachsen-Weimara. njemački kompozitor (Wolfenbiittel. Soler. The Oxford Companion to Music. Hommage a Higino Angles.. Morales. G. 1 pojedine odlomke. Nina Aleksandrovna. da istakne pojedini slog ili riječ u nizu ostalih i na taj način sačuva logičan smisao teksta. 1937. ANIMUCCIA. Prema tome je a. Time se izražajna snaga melodije u tolikoj mjeri skučila da je gotovo potpuno izgubila vezu s originalnim vrelom iz koga je potekla. ova su dva sistema ostala nepomirljiva. Sempr< animato ili poco a poco animato znači isto što i incalzando. 1567 Magnificat (4 . — Posebno izd. pruska princeza. 10. Th. 3 sv. talijanski kompozitor (Firenca 1500 — Rim. AML.. violu i violor 2 sonatine za obligatni čembalo. on se sačuvao sve do danas. 2 violine.. pokazujući osobitu lakoću stvaranja. . Lenjingrad . Cataleg dels Manuscrits Musicah de la colleccio Pedrell. 1897).: A. Već kao d počeo improvizirati napjeve. L. (recitativo secco). Ramsbotham. Vi. K.). . J. Stanton.). Kasnije je i to napušteno. LIT. London 1943 — W.■s--^ -. DJELA. Giovanni Animuccia. Od svoje petnaeste godine. W. Funeral music. El Codex Musical de Las Huelgas. čitav niz riječi morao se izvoditi na jednu razmjerno kratku notu. teži za jasnoćom. — A. Znatno je utjecala na umjetnički život Wein okupivši oko sebe istaknute umjetnike (Goethe. 1527 — Graz. a u mnogim napjevima. Fellerer. Grupiranje teksta u omeđene taktove izmijenilo je prirodnu deklamaciju. I. 1943.. 1951LIT. God. A. 1920. ■ Miinnich. LIT. ANNIBALE PADOVANO (Hannibal Patavinus). The Futilitv M Anglican Chant.: K. da Vittorije i drugih. 1555—71 rnaestt cappella crkve sv. Libro de Cifra Nueva). Anna Amalia. Scholes. koje se javlja najprije kao falso kordone. 1548. XI 172 30. akcentuiranjem (pointing) koje je imalo zadatak. 1931. 1563 i 1570. La Mušica en la Corte de Carlos V (uz to: L. krajem III i< Od 1552 orguljaš prvih orgulja crkve sv. — KLAVIRSKA: sonata. Vasquez. Usprkos mnogim nastojanjima.).. NOVA IZD. fagot. M. Gornje navode ilustriraju slijedeći primjeri: ANISIMOVA. Istodi surađuje sa F. 1959.).. sovjetska plesači koreograf (Lenjingrad. 25. A. Hasse. Od 1914 zbirka se ču Berlinskoj državnoj biblioteci. G. S. He 1 dr. Bacha. Opera omnia. -gl. ili čak pojedinim slogovima. dajući neopravdanu važnost izoliranim riječima. Nerijem kao dirigent i kompozitor u orat San Gerolamo della Caritd. III(5-gl. ibid. 1928—31. 3 Songs of Love za 2 soprana i alt... živahno). Najpozn njene koreografije su balet Gajane (Hačaturjan) i nova vs baleta Šeherezada (Rimski-Korsakov). Laudi spirituali (2 knj. 30. MGG. 1568. Tallis. 1565 i II (4-gl. Comments za alt i klavirski trio. 12. W. bez obzira na književni oblik teksta. ncut Idtest tAou lhy seroant deport in. Već njeni prvi nastupi u I listu Kirov bili su zapaženi. Opera Omnia I—IV. —■ Schrift iibsr Musik (izgubljeno). Abert. gdje je .. 1946. kanadski kompozitor madžarskog podrijetla (Budimpešta. rog. — Četiri Electronic Compositions. NOVA IZD. IV 1807). Mur 1947. Kodalva na Muzičkoj akademiji u Budimpešti i N. LIT. Subirom). Lenzewski. 1928 interpretirala je virtu Žar Pariza. 9. Komponirao je pretežno crk muziku. a 1935 postavila je svoje prve balete na muziku špa skih kompozitora (Albeniz.. sicisti toscani. sestra Friedricha II. — KOMORNA: klavirski trio. A.). 1896 i 1916.tion. Paul. tenor i bas. Byrd. plesačkim temperamentom. kac s melodijom Diana stekao svjetsku popularnost. : prešao na dvor austrijskog nadvojvode Karla u Graz. 2 sv.. četiri knjige madrigala: I (4-gl. njemački kompozitor (Berlin.: dva stavka mise Conditor alme. 1944.). II (4-gl. Osobito je u XVII st. LIT. II sv. Recopi-lacion de sonetos y villancicos a auatro y a cinco. G. La Mušica de las Cantigas del rey Alfonso el Sabio II: Transcripcion musical. Romeua Figuerasa. 1778. 1959. IV 1919 —). (zajedno sa J. Lord. 1954. 1915 (obrađenu za glas i li i 1916 (obrađenu za zbor). Jena 1941. ibid. Friedlander. Ramlera). 2 sv. 1921. G. Granados. Torchi (Arte tnusizale in Italia.: Catdlogo Musical de la Biblioteca Nacional de Madrid. ibid. English Cathedral Music. Nina Aleksandrovna Anisimova. Palestrina. proširen ovaj način »stiliziranja« izvornog gregorijanskog korala. I i II.. do 6-gl. U njegovim dje nema formalističkog kontrapunktiranja. Kao kompozitor 1 i duhovnih madrigala A. 1950. London i New York 1938. u strogo metričkom ritmu i na živom engleskom jeziku. I. S Prinzessin Amalie von Preussen als Musikerin. Are en del za 2 klavira. napisao viš 300 ehansona. 1951. X 1739 — Weimar.: Igrokaz Erwin und Elmire obj. flautu. p. nastojalo se postići što veću okretnost izvođenja. Petra u Rimu (nasljednik Palestrine). ibid. 1926—32. — W. do 5-gl. ORKESTRALNA: simfonija. što se a. na način. Dok su neki slogovi podmetnuti pod duge note. c. Boulanger u Parizu. 1547. A. pa se u himnima nastojala sa čuvati prirodna gipkost recitacije. — VOKALNA: šest pjesama Na Conxy Pan za bariton i klavir. MGG. Attualita di Giovanni Animuccia. 1953. ANHALT. Marka u Veneciji. J. Le laudi spirituali di Giovanni Animuccia e le origini dell' on musicale a Roma.). laudu obj. 1960 i 1961. Frangopulo. LIT. Anna Amalie von Sachsen-Weimar. tal ski orguljaš i kompozitor (Padova. U duhu proturi macijskog pokreta A. trio-sonatu u D-duru i 4 kon obj.. Amalie Herzogin von Weimar (3 sv. će najmanje smetati razumijevanju riječi«. 1567. Herzogin Anna Amalia.: R. 1951. ANNA AMALIA. Cibanilles. God. 4 sv. L piše se i con anima. Church Music in Historv and Practice. Gerhardom) ibid. 1954. je jedan od pionira elektronske muzike u Kanadi.: sonatu za flautu i b. Prvi engleski kompozitori kao Th. 2 stavka iz kantate Der Tod Jesu obj. Harmoniziranje psalmodije. relativno je nepotpuno uspjeli napor oko stvaranja vlastitog muzičkog izraza na temelju gregorijanskog korala. — Kantata Der Jod Jesu (na tekst K. dok se u koralu ritmički zamah muzike upravlja normalnim govorom. do 6-gl. I. 1951. i K Graun. 1946. 1950. — Isti. Sis Quintets (zajedno sa R. Katalog der Musikalien-Sammlung des Joahimi schen Gvmnasiums zu Berlin.thy te- va - lord. Schering schichte der Musik in Beispielen). gdje izjavljuje da komponira ». 1921. G. jednostavnošću i ura teženošću teksta i muzičkog izraza. III ili IV 1571). s komentarima J. Berlin 1884 (kao dodatak za MFM). klavir i timpane. 1935. uvođenjem mjera i taktnih crta u harmonizacijama. 1951. Psalam XIX za bariton i klavir.■^----■^.: W. Istvan. 1952—56. 3 Songs of Death za sopran. Madrigali i moteti (2 knj. Rubija i J. H. Jubilare Festschrift der Lai bibliothek. Interludium za gudače. Muziku 1 kod P. DJELA: simfonija. 1909 —). Berlin 1908. Gibbons prihvatili su ovaj način obradbe i. .

i to standardni koncertni repertoar i avangardle partiture. U toku dosadašnjeg rada Kolo je dalo na hiljade javnih priredaba u Beogradu i gotovo u svim jugoslavenskim gradovima. čas eksplozivno-temperamentnu a čas u melankolično obojenu simfoniju pokreta. Lk.). LIT. teologija i historija). U Prizrenu je veliku aktivnost razvio zbor albanskog KUD Agimi. 1896. U Srbiji je 1948 utemeljen profesionalni državni ansambl narodnih igara Kolo. rapsodija Piet Hein. dok su se druge razvile u ozbiljne amaterske plesne i pjevačke kolektive. Ansambl je u početku nastupao pod ime-lom Pro mušica viva. Nakon smrti svog osnivača F. 55 ANONIMNA DJELA. proširivši je na trodijelni oblik dodavanjem imita-:ijskoga srednjeg dijela. koje u srednjem rijeku nasljeđuje jedan teoretičar od drugoga. Vodi ga . Adler Festschrift. 1863. Petrič. Peter van. a koncertirao je u više navrata u Čehoslovačkoj. u Nišu KUD Abrašević i KUD Oro. prigodno prikazivanje folklora bilo je na raznim priredbama prepušteno seljačkim grupama. 1590 (u skupnoj zbirci).). 1567. Azije. clavis. a ni bibliografija. misa za 24 glasa u rkp. Ramovš i dr. željezničarsko KUD Branko Cvetković (1944). od 1910 u Arnhemu. 1935 prestao javno nastupati.: Ricercare iz 1556 obj.) u rkp. pisac četvrte anonimne asprave prvog sveska Scriptores Coussemakera. Broj članstva se naglo širio. Od amaterskih ansambla srpskih kulturno-umjetničkih društava najviši su domet postigli u Beogradu: studentsko KUD Branko Krsmanović (osnovano 1946). Handbuch der Notationskunde. a nedostaju im notni primjeri. gotovo u svakoj socijalističkoj republici osnovani su profesionalni državni ansambli. srednjim i stručnim školama. sa ciljem da njeguje narodne igre Albanaca u Jugoslaviji.ANNIBALE PADOVANO — ANSAMBLI NAR. H. Huschen. —■ G. Scriptores ecclesiastici de mušica (3 sv. R. i to podjednako . nije još do danas izvršen cjelokupan pregled anonima.). 1567 obrister Musicus i 1570 Kapellmeister.) u rkp. U toku vremena neke su od tih grupa prestale s radom. lerlin 1938. Gerbert. Die 7 riihgeschichte des musikalischen Urheberrechts. —■ G. naročito djela jugoslavenskih kompozitora. P. U SR Hrvatskoj afirmirali su se još: u Splitu radničko KUD Jedinstvo. ne računajući grupe u osnovnim.ostovao na festivalima u Varšavi (1963). — // primo libro de Madrigali (5-gl. medu :ojima su flautist Feđa Rupel. —■ H. držeći se dosljedno principa da je potrebno sačuvati stil i karakter svake igre i koristiti samo izvornu gradu. God. i 8-gl. a 1948 skupini su pristupili i neki članovi studentskog KUD Tone Tomšič. suita Das kalte Herz. ilologija. u Dubrovniku KUD Linđo. 1564. Musikwissenschaftliche Arteiten. moteti i4-gl. 1604 (posthumna zbirka koja sadržava i tokate drugih majsto. 1951. Lađo u prvom redu prikazuje hrvatske tradicionalne plesove. Njemačkoj i Italiji. Leipzig 1913. Annibale Padovano nella storia della mušica lel cinquecento. u Osijeku Pajo Kolarić i dr. i tursko KUD Dogru--Yol. 1784. 1556. Odlomak scenskih ili većih vokalno-instrumentalnih djela. Smatra iedaje A. a umjetnički rukovodilac Zvonko Ljevaković. Repertoar ansambla obuhvaća komornu nuziku XX stoljeća. G. Reaney. ali u svoj program stavlja i najljepše primjere narodne umjetnosti ostalih naroda Jugoslavije. 1945 osnovana je u Sloveniji folklorno-plesna skupina pri Glasbeno-narodopisnom institutu u Ljubljani za potrebe institutskog rada na istraživanju slovenskog plesnog folklora. de Coussemaker. — H. 1902. ne navode suvremenike. osnovan 1964 pod rukovodstvom Slavka Kvasneskog. već i da pomaže folklornim grupama SR Hrvatske u njihovu umjetničkom usavršavanju. naročito među srednjoškolskom omladinom. 1901. Pierront i J. Terminologie in den mittelalterlichen Musiktraktaten (disertacija). Za određivanje doba u kojem je anonimno djelo lastalo važan je opći sadržaj. kornist ože Falout. P. koji vrlo uspješno propagiraju jugoslavensku narodnu umjetnost i u inozemstvu.). Veermana i S. Od 1901 kazališni dirigent u Amsterdamu. a u nekim slučajevima upotreba idređenih termina (modus. poštarsko KUD Vilim Galjer (1945). DJELA.. I. S. 1864—76 i \. prvi prakticirao dvozborni stil u muziciranju na orgujama.« Direktor ansambla (1970) je Ivo Vuljević. O. i kojima su se sluiili i neki poznati autori. željezničarsko KUD Vinko Jeđut (1946) i grafičarsko KUD Ognjen Priča (1947). a bave se i scenskim obradama pojedinih plesova.). kao i sindikalnih i omladinskih kulturnoprosvjetnih društava. Zur Frage der Autorenzuweisung in nittelalterlichen Musiktraktaten. Geschichte der Mensuralnotation von 1250 bis 1460. a stalni su članovi istaknuti slovenski koncertanti. Uz to je ansambl . klarinetist Miha Gunzek. Obuhvaćen je uglavnom peiod IV—XVI st. U nuzikologiji. Leipzig 904. Anonimni traktati većinom ne nose oznake . ensemble). Zadatak ansambla ne sastoji se samo u tome da preko javnih izvedaba prikazuje folklorno blago s područja SFRJ. de La Fage. Annibale Padovano. Liber Primus. N. van Adelberga u Utrechtu i S. Annibale Padoanos Madrigalbuch. osvajajući brojne nacionalne i internacionalne nagrade. izabirajući najljepše i najkarakterističnije. Austriji. Torino 1933. S. u Valjevu KUD Abrašević i u Šapcu KUD Abrašević. Autori anonimnih Ijela citiraju se obično prema mjestu. 2 uvertire. Njihov je zadatak upoznavanje i njegovanje pjesama i plesova svih jugoslavenskih naroda. Rumunjskoj. jeschichte der Musiktheorie im 9. od kojih su neka i njemu losvećena (Shin-Ichi Matsushita.ions de VOiseau Syre. — Clavirski kvintet. Schollum. 1897. Najvažnije zbirke u kojima su sabrana i djela anonimnih mtora: M. U proteklih 20 godina Lađo je nastupio više od 2000 puta u zemlji i u najuglednijim koncertnim dvoranama Evrope. G. Za velik broj anonimlih djela. što je odgovaralo mentalitetu tadašnjeg čovjeka. 1898 i 1899. koji se od 1955 zove Lađo. XX. prije svega onih iz srednjeg razdoblja srednjeg vijeka. konorno muzičko tijelo osnovano 1962 u Ljubljani na poticaj kom-»ozitorske skupine Pro mušica viva za njen koncert na festivalu Mu-ica nova u Opatiji 1962.). ntrodukcija i scherzo. O.a). nizozemski dirigent i kompozitor Zeltbommel. X 1879 — Hag. 1934). vox i dr. i 6-gl.: J. omladinsko KUD Ivo Lola Ribar (1944). 13. i. oblika i boja. Scriptorum de mušica medii aevi nova series (4 sv. radničko KUD Abrašević (1905). u Opatiji KUD Zora. idnosno muzičko-scensko djelo. Anonvmi. Poslije Oslobođenja 1945 u mnogim gradovima Jugoslavije osnovane su brojne grupe za izvođenje narodnih plesova i pjesama. Pored mnogobrojnih grupa za izvođenje plesova i pjesama koje djeluju u okviru radničkih kulturnoumjetničkih društava. P. a 1917—29 vodio je Residentie drchester u Amsterdamu. U Hrvatskoj je 1949 osnovan Državni zbor narodnih plesova i pjesama sa sjedištem u Zagrebu. — \iissarum (5gl. Kassel 1962. poštarsko KUD Doka Pavlović (1945) i dr. Oni interpretiraju izvorne narodne plesove. 1573. koji je najviše zaslužan za visok artistički nivo i međunarodnu afirmaciju.: A. Leipzig 1928. Tanje-eva u Moskvi. od 1905 u jroningenu. Wolf. studentsko KUD Ivan Goran Kovačić (1948).odine. Marolta (1951) promijenila je ime u Akademska folklorno-plesna skupina France Marolt. 1898. glumaca ili plesača. ANSAMBL (franc. DJELA: II prima libro de Ricercari (4-gl). MGG. kao i u mnogim zemljama Evrope i drugih kontinenata.). MGG. Učenik J. Afrike. na kojemu se u pojedinoj :birci nalaze. — Među amaterskim folklornim ansamblima u SR Hrvatskoj izdvajaju se svojim kvalitetom sekcije kulturnoumjetničkih društava u Zagrebu: omladinsko KUD Joža Vlahović (osnovano 1945). Tako je anon. — H. Pod rukovodstvom Olge Skovran ansambl je stvorio bogat i raznolik program narodnih igara iz svih krajeva Jugoslavije.). 1. — Dvije kantate za dječje glasove. Riemann. skupina reproduktivnih umjetlika muzičara. E. ANROOY. Jt'ien 1930. ORKESTRALNA: balada za violinu. Do danas 1970) na njegovim je koncertima doživjelo praizvedbu više od 0 suvremenih muzičkih ostvarenja. Couss. Prvi javni nastup triju parova bio je iste godine u ljetu. za razliku od nekih drugih znanosti (filozofija. Einstein. Klotz. Hennebains {Edi-'. a u Prištini profesionalni ansambl narodnih igara Šota. madrigali (5-gI. Sofiji (1968) i Dubrovuku (1969). Kongress-Bericht. stalno sudjeluje na Muzičkom bienalu u Zagrebu. 2. a A. Svojim nastupima u izvornim narodnim nošnjama društvo je steklo mnoga priznanja u zemlji i u inozemstvu. 13. Jahrhundert. NOVA IZD. koji zajednički izvode muzičko. pjesme i nošnje. I. Među prvima je objavio instrumentalne ricercare i usavršio ormu tokate. pa je skupina otada najčešće nastupala pod tim imenom. ANSAMBLI NARODNIH PLESOVA I PJESAMA SFRJ. U Zrenjaninu djeluje poluprofesionalni ansambl Đura Jakšić. zvuka. 951. bis 19. LIT. Del Valle De Paz. M. — H. estivalu sodobne komorne glasbe u Slatini Radencima i na ugoslavenskoj muzičkoj tribini u Opatiji. Iz SR Srbije ističu se još ovi amaterski ansambli: u Novom Sadu radničko KUD Svetozar Marković i KUD Rusina Maksim Gorki. Liber Motectorum 5-gl. 1kojemu nastupa određeni manji sastav izvodilaca. Pohlmann. Kun. Toccate e Ricer-ari per organo. Bio orkestralni muzičar u raznim evropskim :emljama. — Isti. »Oštri se kontrasti spajaju tako u estetsku cjelinu. Fragmenta inedita scriptorum anonymorum u Nicolai lapuani presbyteru compendium musicale. Wa-. ANSAMBEL SLAVKO OSTERC (Ensemble SO). ostvarenja nepoznatih autora. Ippel. često ni mjesta. I. Battaglia per sonar d'Instrumenti da fiato (8-gl. nazvao se u maju 1963. radničko KUD Otokar Keršovani (1946) i Vladimir Nazor (1947). God. u živopisnu. nože se pretpostaviti da su im se autori svjesno povlačili u tamu jezimenosti. kao i za prikazivanje folklora u domovini i u inozemstvu. PLESOVA I PJESAMA SFRJ prije orguljaš. violinist Tomaž Lorenz. Kassel 1962. tonus. B. — M. koji proučava i njeguje isključivo vojvođanske igre. — Prema nepotpunim podacima u Srbiji je 1949 bilo oko 1500 grupa sa preko 20000 igrača. X 1954).). 4. Do završetka Drugog svjetskog rata nije u Sloveniji bilo ni jednoga društva koje bi njegovalo narodne plesove. harfistica Paula Uršič pijanist Aci Bertoncelj. naročito pod vodstvom Lorenca Antonija.enaara. Izdanja inonimnih djela po vremenu svog postanka idu gotovo uvijek 1 srednji vijek (rjeđe u XVII i XVIII st. Sjeverne i Južne Amerike. na . lastavak Gerbertova djela izdao je Ch.

Tappolet. 1928. Bild und Klang. 1936. Neue Schvveizeri 1926. Leipzigu i Parizu (T. 11. Cirkovce. 1948. Žt blan.: R. — SPISI: Le geste d 1943. osobito u izvornom obliku. -Ernst Ansermet. ali djeluje i dalje kao folklorna grupa KUD Njegoš na Cetinju. Breithaupt ibid. Ernest Ansermet. — Requie za tenor. Lausanne 1964. Folklorni ansambl Budo Tomović ističe se također raznovrsnim umjetničkim repertoarom.). K. nazivi za dvije melodijske fraze (ili rečenice) sobno odnose kao pitanje i odgovor. Osim u domovini velik je uspjeh postigao na gostovanjima u Italiji. Razvojem turizma raširilo se u posljednje vrijeme zanimanje za plesni folklor. Neue Zeitschrift fiir Musik. Predvor pri Kranju. Farben-horen und Kunstschaffen.). p( sku i rusku (I. Melos. Košta Abrašević. Ovakvo dijalo bolje do izražaja. XI 1883 — Ženeva. 25. Umjesto toga veliku su aktivnost razvile folklorne sekcije pojedinih kulturno-umjetničkih društava. Tvrtku je utem (Lunezzane. 1929. Propa menu muziku. 15. Radionu su zatim vodili Bar Benedetto (Brescia. 1929. 1919. a izvodio ih je na mnogobrojnim koncertima u zemlji i inozemstvu. LIT. odlikovanja i nagrade. Od amaterskih ansambla narodnih plesova i pjesama u Makedoniji na brojnim su koncertima u zemlji i inozemstvu postigla zapažene rezultate. U njegovim kompozicijama osjeća se sionizma. Kod limenih instrumenata usnice preuzimaju i funkciju jezičca. najpoznatiji član obitelji. M. kasnije (1885—86) u Weimaru i Rimu. Sagradio je oko 150 org Bresciji. talijanska obitelj orguljaša. Hofmann. Ernest Ansermet. Das Farbe-Ton-Problem im psycho-logischen Gesamtbereich. Nakon turneje po Americi pr 1903 na konzervatoriju Klindworth-Scharwenka u 1920 vodio majstorsku klasu klavira na Njemačkoj n miji u Pragu. koncert za klavir i orkestar. Curjel. Upotreblja vao se u XVIII i XIX st. II 1969). — Tri sonate i druge kompozicije za klavir. Lancova vas. Frage der musikalischen Symbolik. a u posljednje doba zamjerne uspjehe ostvaruju također folklorna skupina Emona iz Ljubljane i studentsko KUD Student iz Maribora. Ko. Bergarm Naslijedili su ga sinovi Giovanni Battista (Bresci Lodi. muški zbor i orkestar. pa danas djeluje više seljačkih skupina u raznim mjestima (Bohinj. Kassel 1956. Prikupljao je. 1928. — H. Geneve. Archiv ftir die gesamte Psychologie. Les fondements de I conscience humaine (2 sv. oko 1556). — Transkripcije za orkestar. ANTECEDENTE-CONSEO. Ernest Ansermet. oko 1530 —?) i Graziadio /(Br te Costanzo. njemački muzički pisac (Braunschweig. Pre stao je s radom 1954. R. Conrad Ansorge. der Pelikan. soi i klavir. ako svaku frazu izvodi druga a. Stari trg ob Kolpi. W. Koristeći folklorno bogatstvo svoje republike i iznoseći ga na javnim nastupima u zemlji i u inozemstvu. Istakao se kao interpret Beethoven Schumanna. narodnih pjevača i muzičara.56 ANSAMBLI NARODNIH PLESOVA I PJESAMA SFRJ — ANTEGN/ Kiinsten im Lichte stilistischer Betrachtungen. Beltinci. Binet). 8. Markovci. — W.UENTE (tal. a neko je vrijen katedrale u Milanu. — Isti. sindikata i omladinskih organizacija. Bergamu i Mantovi. švicarski dirigent i koi vey. 1953 . Vlado Tasevski i Orce Nikolov iz Skopja. Bojanci. oko 1450 — Albino. U tehnici pjevanja način dobivanja prvog tona neke fraze ( -» Einsatz). Lipps. Conrad Ansorge. Milanu. Kočo Racin. 51. Ernest Ansermet und das Orchestre de 1 Laussanne 1943. 1915—19 predavao na Univerzitetu u Carigradu. 15. XI 1886 — Hamburg. položaj usana kod sviranja na drvenim i limenim duhačkim instrumentima (prema istoznačnom franc. H. Zeitschrift ftir Ps Die Syndsthesien und das Farbe-Ton-Problem. njemački pijanist i kom vvald. Cremoni. M. Da) Polemik gegen Schonberg. Stravins dirigent baletne Djagiljeva (191 1918 bio je gl novoosnovanog C Suisse romande 1 je vodio do 1966 među najveće d generacije. Ts L'arte organica jedan je od najvažnijih izvora mehanizma i načina gradnje orgulja onog vreme . kompozicije. XII 1953). 1962. Lausanne 1943. ANSERMET kom (Gazette de DJELA: simfonijska pjesma Feuilles de Printemps. Neke skupine djeluju u okviru kulturno-prosvjetnih društava (Svoboda u Jesenkama. 1930. 1951. I. Cl. embouchure odomaćio se kod nas izraz ambažura). 1927.). ANSORGE. Slobodan Princip Seljo i Vaso Miskin Crni). Državni ansambl narodnih igara Crne Gore Oro osnovan je na Cetinju 1951. Wiirzburgu. Georg Ernst. Riemann. Debat sur Vart conletnporain. dok nisu pronađeni ventili. Miljenko Cvitković. 1966. Ober den psychologischen Ausdruck der Musik im Zeitalter der Romantik. Schvveizerische Musikzeitung Baudry i G. solo-pjesme. X 1862 — Berlin. — Dva gudačka kvarteta. E. St tako po prvi put značajna djela si tora. Brescia. Err les fondements de la musique. ANSERMET. 1. od 1920 na Univerzitetu u Hamburgu gdje je uz to 1942—45 i direktor Psihološkog instituta. Ansermets Musikdenken. Kurze Einfiihrung in Farbe-Ton-Forschung. — C. U Crnoj Gori postoje tri folklorna ansambla. II 193c na Konzervatoriju u Leipzigu. Zeitschrift fur Asthetik. Neue Wissenscha logie. Nord und Sud Schellenberg. LIT. God. Das Verhaltnis der Musik zu den bildenden ANTEGNATI. — B. Mu Mottl) i Berlinu Orkestralni dirig reauxu (1911—1< njem I.: W. Organizirao je i 1927— 31 vodio kongrese Farbe-Ton-Forschung i uređivao njihove publikacije.-c. Profesionalnog državnog ansambla u Sloveniji nema. Costanzo (Brescia. 1927—36. Najznačajnije rezultate ostvarile su folklorne sekcije kulturno-umjetničkih društava u Banjaluci (Veselin Masleša). zbog odabranog programa koji se sastojao pretežno od plesova sa cijelog područja SR Slovenije i zbog izvrsne realizacije.. Breithaupt. Ilinden iz Bitole i Panče Pešev iz Kumanova. 13. 1938. Predgrad i dr. usmjeren na klasifikaciju i izvođenje narodnih igara i pjesama sa gledišta njihovih glavnih odlika. U okviru rada toga ansambla pokušalo se spojiti netemperirane narodne muzičke instrumente s modernim orkestralnim instrumentima. Njegov rad je u prvom redu. DJELA: Asthetik der Tonkunst — Stiherzvandschaften zzvischen Musik und anderen Kiinsten. kojemu je u Njemačkoj utirao put. Ernest Ansermet. Medu njima se najviše afirmirala folklorna skupina KUD Tine Rožanc. Muziku uči (A. Ansermet. tjber den Ansatz der Blechblaser. A. Karavanke u Tržiču i dr. Njegov repertoar igara i pjesama vrlo je opsežan. Conrad. XII 1549 — 14 Graziadija. Čehoslovačkoj i Rumunjskoj. Laux. — Pj i uz klavir. dok to kod drvenih duhačkih instrumenata nije potrebno. risposta) u fugi. pr ći). Ernest. Tappolet. Entretiens sur la musiaue (sa 1963. ANSAMBL ZAGREBAČKIH SOLISTA -+ Zagrebački solisti ANSATZ (njem. Debereaz). Wundt. Studirao u Miinchenu. Augsbourg.: H. 1920. Der deutsche Film. nastupao je u zemlji i u inozemstvu. nastavak). 2.). Vinica. 1964. AFMW. 2. Tanec se u većini slučajeva strogo pridržava čistih narodnih izvora. osobito za izvođenje onih starinskih pjesama koje se zbog arhaičnih obilježja ne daju harmonizirati po zapadnoevropskim harmonijskim principima. Farbe-TonForschungen (3 sv. 25. gudački sekstet.. dobijala priznanja i osvajala nagrade ova kulturno-umjetnička društva: akademsko društvo Mirče Acev.— J. osobito iz Crne Gore. Bloch) Gedalge). Bavio se i rr E. ! ten und den Sinn subjektiver Tonempfindungen. Sastavljen od pro fesionalnih plesača. Abriss der Musikaesthetik. U Makedoniji je 1949 osnovan ansambl narodnih igara i pjesama Tanec. Neuchatel-Paris 1965. 1936. Proleter. obrađivao i interpretirao folklor iz svih naših republika. Po uzoru na ansambl France Marolt počele su se po cijeloj Sloveniji osnivati folklorne skupine kod kulturno-umjetničkih društava. Najmlađi u ovoj skupini je ansambl studentskog folklornog društva Mirko Srzentić. Šlezija. — R. Conrad Ansorge. 21. MGG. Preloka. U Bosni i Hercegovim nema državnog ansambla narodnih plesova i pjesama. — K. DJELA: dvije simfonije. Gavoty. one su postigle opetovana priznanja. Giovanni Giacomo (Brescia. kršten 9. Mostaru (Abrašević) i Sarajevu (Ivo Lola Ribar. LIT. ' Ali? molto quasi presto 1 VCELLO ANSCHUTZ. ol Giovanni Francesco (?) koji je uz orgulje (među lanskoj katedrali) gradio i čembala. dodatak. Piguet. upotrebljavaju se i kao sinonimi za temu subjekt) i odgovor (comes. N nici djelovali u Bresciji od sredine XV do sredine dili su ukupno više od 400 orgulja. M. M. On je 1584— ljaš katedrale u Bresciji. Kod limenih instrumenata dodatni dio koji je produljivao cijev i omogućivao sviranje i neharmonijskih tonova.

Dć. Bossinensis. H. U ranijim djelima eksperimentirao. njem. I čitav akord može biti anticipiran. Jahrhunderts. Antigo). kojima je nastojao imitirati zvukove suvremenih tehničkih uređaja {Ballet mecaniaue pisan je za 10 klavira. 954. 1950. 955 Ballet micaniaue. A. ljestvica koju je konstruirao srpski folklorist M. MGG. — E. vjerojatno orguljaš i pjevač u Veneciji (15 njegovih frottola objavio je Petrucci u prvim zbirkama iz 1504—08). . 1510 štampao prvu zbirku: Can-zoni Nove con alcune scelte de varii libri di canto. Tye. Homard. 1943. napisanim za razne svečane zgode (npr. U svemu je poznato 21 Anticovo izdanje. — KOMORNA: Ouartetto giocoso za obou. a 1516 dobio od pape Leona X privilegij za tiskanje muzike »figurate«. pone. prijevremeni nastup jednoga ili više tonova nekog akorda koji se u cjelini pojavljuje tek na idućoj naglašenoj dobi. Ugleda jući se u katoličke motete. — L. Iste godine objavio veliki zbornik Liber quindecim Missarum sa 15 četvoro-glasnih misa Brumela. La bottega organaria degli Antegnati. Pound. 1962—63.: D. Katkad se i full anthem izvodi uz pratnju instrumenata. 1968. 1968. LIT. ANTICIPACIJA (lat. — Isti. A. Josquina. T. I. Antiquus. Th. — P. A. marionetski balet Flight. Clarke i H. Andrea de Antiquis. La fine di Costanzo Antegnati. The English Anthem 1580—1640. Šostakovič). a. ->■ Monnet. kvartet) uz pratnju continua ili obligatnih instrumenata. — Isti. 1966. LIT.: P. Županović smatra da je A. Verse je stavak za sole (solo. ORKESTRALNA: Antithesen. The Eng lish Anthem from the Early Tudor Period through the Restoration Era (diser tacija). većinom u Parizu. za simfonijski orkestar. ansambl. 1967. u primjeru br. Full Anthem)^ obično čist zborni stavak. 1924—48. 1951. komorni koncert za 8 instrumenata. 1962. ByrdiO. MGG. London 1901. 1587 —?) te njegov sin Graziadio II (Brescia. 1950. J. 1926—49.. N. —■ K. zatim kod E. Sklonost neuobičajenim zvučnim efektima očitovala se i u njegovim klavirskim interpretacijama (upotreba stisnute šake i podlaktice). —• C. primo calcografo musicale. koncert za klavir. Vasiljević postavlja ove bitne razlike između antičkog i moder- . LIT. a drugoj a — b (polustepen). Disertorija iz djela Le frottole per canto e liuto intabulate da F.: K. Vi. —■ Memoari Bad Boy of Music. te se prema njemu odnose kao -* neakordički tonovi (primjer 1. Firenze 1958. li *f i »r X ANTHEM (staroengl. 1964. 3 mogla bi se tumačiti i kao ->■ izmjenični ton koji »odskače« na novi akordički ton. oko 1470/80 —?). Proceedings of the Royal Musical Association. MGG. Full Anthem toith Verses i Verse Anthem. 1929. nije antifonalnog karaktera. je nastao u doba Reformacije. Kobenhavn 1943. osnovao je Helenic Group of Contemporary Music. Wise. 1967 i Kas-sandra. J. Lune Posljednji orguljari iz obitelji A. ako nastupa neposredno prije naglašene dobe. P. God. Piber. Antizipation. suita za komorni orkestar. 1965. ksilofone. Theodore Antoniou. Cambridge Mass. Moutona. serenada za komorni orkestar. Milano 1883. pneumatsko svrdlo i udaraljke). violinu i orkestar. Filmska muzika. koncert za violinu. novi izdanje priredio R. 1923. grčki kompozitor (Atena. Vorausnahme. Dijeli se na više vrsta: Full Anthem. ANTHOLOGIE FRANCAISE -» Zbirke primjera. ide u najistaknutije predstavnike mlade kompozitorske generacije u svijetu. a. Guerrini. 1966. 1933. ruga se američkom načinu života. kvintet za flautu. anticipation. Events za klavir. 8. Jeppesen. — Kantata. La Ruea. 1961—65 studirao kompoziciju kod G. :\ [ ' ■ --------- A. Blocha. — W. Over the Plains. Costanzo Antegnati. -> Konsonanca i disonanca). Six Likes za tubu solo. Daniel. Musical Antiquary. — K. 954 . Po svome značenju. 1936 vratio se u SAD (Hollvvvood). Mikrographien.Ać. Anthem. 1946. To je prva talijanska tiskana zbirka muzike za orgulje. DJELA. WaIker. talijanski muzički nakladnik i kompozitor (Motovun. Hot Time Dance. Premda etimološki potječe od antifone. M. 1969. The Anthem in New England before 1800 (disertacija). hrvatski kompozitor i naziva ga. — R. U tematici je katkada aktualan: u operi Transatlantic. Andrea Antico chierico di Montona nell'Istria. koncert za violinu. The Love Within. d. 1963. himna. 1945. tercet. a djelomično i po obliku. 1969 predaje kao gost kompoziciju i instrumentaciju na Stanford University. Lyrics za violinu i klavir. W. a onu s drugim cen trom orijentalni dur.ANTEGNATI — ANTIČKI DUR 57 i zasebno. Decatur in Algiers. Brescia 1930. 1959. u početku XVI st. 1935 i The Capital oj the World. je sličan motetu u katoličkoj liturgiji. tal. ORKESTRALNA: šest simfonija. Vasiljević na osnovu analize narodnih pjesama s Kosova. opaža se u njegovim djelima i utjecaj suvremenih ruskih kompozitora (I. 1948. violinčelo i klavir. 1965. pa se tada govori o slobodno riješenoj anticipaciji (primjeri 2 i 3). VCorner. A. Tomasin i G. Die italienische Orgelmusik am Anfang des XVI. Mušica. 12. Zingareska. 1935. električna zvona. — R. anticipazione). _ J. Kantakion za sole. A. Ovi »anticipirani« tonovi. Kinesis za 2 gudačke skupine. — K. Dance in Four Parts. Antheil and the Treatise on Harmonv. Upotrebljava se kao propisan dio u bogoslužju anglikanske crkve (izvodi se iza treće kolekte)._^ 4. Hrvatski skladatelji XVI sto ljeća. — KOMORNA: tri gudačka kvarteta. 1910— u. pa se onda još jednom u toj naglašenoj dobi ponavlja (primjer 4). New York 1954. Jeppesen. 1928. God. rt\ ^ A I—F — [ j * r i- ^ -i A. DJELA. ali nije dostigao njegovu kvalitetu. Pored elemenata jazza. I. Oko sredine XVII st. 1963. Gibbons (nazvan engleski Palestrina) stvorili su u XVI st. 1962). A. Županović. — J. Muoni. Blow. Epilog za mezzosopran. Sartori. De Antiquis. Ch. Andrea. 1955). engl. uvertira The Rivers. 1953. zbor i gudače. na kojoj ga očekujemo. Hashagen. Jeux za violončelo i gudače. 1727). II 1935 —). — DRAMSKA : baleti Klytemnestra. 1962. zborna kompozicija u Engleskoj na biblijske tekstove ili na parafraze biblijskih tekstova. violu. Lunelli. Jean ANTHONIOU. VII 1900 — New York. Scotta i dr. Op Ouverture. 1942. 1948. Humphrey. Note d'archivio. George Antheil. Stravinski. je primjenjivao novu tehniku notnog tiska prema metodi O. Jazz Symphony za komorni orkestar (prer. 1930. Tom Sawyer. prethodenje. 1964). LIT. 1926. Kalomirisa i J. trublju i trombon. Violinu. Dreams. — H. 1608. Kobenhavn 1943 (II izd. 1968 boravio je kao stipendist u Berlinu. — P. Boston Mass. Bialasa na Visokoj muzičkoj školi u Miinchenu i radio u Studiju za elektronsku muziku. I. fagot i klavir. Cali- ANTIČKI DUR. unoseći u partituru neuobičajene sastave. Dva Concertina za klavir i instr. Andrija Motovunjanin. D. 1930. Ubrzo zatim dobio i privilegij za štampanje orguljske muzike i 1517 izdao Frottole intabulate da sonar organi libro primo. avionski propeler. Le Huray. brojne antheme polifonog stila s bogatim imitacijama. King. koji na nenaglašenoj dobi znači anticipaciju. 1951. Ljestvicu s prvim centrom nazvao je a. bili su sin Costanza Giovanni Francesco //(?. 1935. Schmidt-Gorg. Zagreb 1970 (sadrži i 7 Anticovih frottola za orgulje u transkripciji B. 4. Trieste 1880. 1951. 1967. 1962. Svećenik. čine redovito disonancu s ~> akordičkim tonovima akorda s kojima zvuče. 1609 —?). pojavljuje kao akordički ton na idućoj naglašenoj dobi u nekom drugom glasu. duet. 1951. Anthems and Anthem Composers. od grč. 1933. 1520 vratio se u Veneciju i objavio Chansons a troys. ansambl. Istra. koji najavljuju akord na nenaglašenoj dobi. koju sam naziva »satirom i prvom modernom političkom operom«. Dizionario degli editori musicali italiani. Nazvao ga je koligacionim ambitusom. Handel u svojim kompozicijama. 1955. Fighting the Waves. J. — J. Harmonijski centar jedne i druge je na gl. Purcel obogaćuju formu anthema uvodeći monodički stil i proširujući opseg izmjenjivanjem zbornih i solističkih stavaka uz pratnju continua.: E. VPestrup. 1924. George. serenada za gudače. Bnglish Models for the First American Anthems. anticipatio uzimanje unaprijed. Chicago 1927. Mušica sacra. Venus in Africa. Koncertirao je u mnogim evropskim gradovima. Studirao na Konzervatoriju u Philadelphiji. violinu. Tallis. američki kompozitor i pijanist (Trenton. LIT. MGG. koncert za flautu. Die italienische Orgel musik am Anfang des Cinquecento. Od 1967 direktor Gradskog orkestra u Ateni. Petruccija. Kltstz. U Veneciji nije više radio samostalno nego za nakladnike Giuntu. a izgleda ovako: Prema Vasiljeviću postoje dvije varijante toga ambitusa: prvoj je centar as — h (stepen i pol). solo-pjesme.: M. II1959). recitatora i instr. On je ustanovio da se velika većina jugoslavenskih narodnih pjesama kreće u tonskom ambitusu od malog h do as2. 10. — VOKALNA: kantata Meli. 1947. B. Česti su i slučajevi da se ton. franc. Theodore. I. Chandos Anthems 1717— 20. pjevanje i kompoziciju učio kod M. Gli Antegnati. 1965 i dr. odnosno instrumenata. Capriccio. Foster. fagot. 1930. Papayoannua na Konzervatoriju u Ateni. y . Una breve stassi dell'attivita organaria degli Antegnati. prema mjestu rođenja. Journal of the American Musicological Societv. Coronation Anthems for George II. Ovu razvijeniju formu anthema (sličnu kantati) usavršio je kasnije G. avr^oveco odgovarati). Pipelarea i dr. I. 1921. ANTHEIL. F. — Muzika za Sofoklova Edipa. Our Contemporarv Composers. fornija. 1950. anticipation.Th.The Chapel Royal Anthem Book of 1635. New Jersey. Od 1920 živio je u Evropi. Oko 1509 preselio u Rim i započeo nakladničku djelatnost. 1959—60. 1926. ANTICO (Anticho. L.

Les origines du chant romain. Karl. Ephemerides liturgicae. Kassel 1935. u kojemu postavlja na scen tični totemistički ritual australskih domorodaca. Melodije antifone jednostavne su i silabičkog karaktera. u kojoj se melodije završavaju na drugom stupnju s dominantnom harmonijom. St. 1961. pape Grgura Velikog (umro 604) sadržava anti responzorije koje je on sam prikupio i sredio. ANTON. rukopisni ne kodeks iz IX st. — W. — E. Antifona ANTIFONA (grč. Zadar. 18. Žc. Višeglasni psalmi O. Studirao teologiju i muziku ni zitetima u Heidelbergu. prigodom koje se izvode. — D. av-ricpoveo odvraćati). Zagreb 1940. 1951. LIT. DJELA: opere Endymion (prema Keatsu) i The Music Critic or 77 Devil. . Alexaniana u Parizu. u grč] zičkoj teoriji naziv za oktavu. perial Grand Opera Company) . 1958. Etudes gregoriennes. I) pod Cantatorium (Cod. Vi. Boston 1947. a zatim se 1931—. Od 1873 djelovao je 1 gdje je debitirao kao Valentin u Faustu (Gounod). Erneuerung der Kirchenn REDOVNICI UZ ANTIFONAR. Iz antifonijskog pjevanja nikla sebna pjesma -> antifona. Lipphardt.: M.: A. ANTILL. i s brojne liturgijske napjeve zabilježene dvostrukom muzičk tacijom: neumatskom i alfabetskom. ibid. sačuvano je u dalmatinskim knjižnicama te u Sveučilišnoj i u Metropoli knjižnici u Zagrebu. — G. Fabbri) i dobio Klaićevu nagradu. A. — B. 1957. Studirao na Konzervatoriju u Sidnevu. I. Rivista Liturgica. Benoit-Castelli. Kasnije se a. se ističe kao interpret djela jugoslavenskih kompozitora. Anđreas de -* Antico. L'antienne »Jam fulget Oriens«. — B. Scenska muzika Hassan i dr. 359. Regina coeli laetare i Salve regina) i razlikuju se samo opsežnijim tekstom. Gallen). Bavio se najviše problemima evangeličke crkven DJELA: Beitrdge zur Biographie Karl Loezves mit besonderer Beru seiner Oratorien und Ideen zu einer volkstiimlichen Ausgestaltung dei tischen Kirchenmusik (proširena disertacija). Od 191 muzičku povijest na Hochschule fiir Musik u Mannheii profesor). A. L'Antienne »Ecce nomen Domini Emmanuel«.). ANTIENNE. D'Amato. Kongressbericht. L'antiphonaire gregorien. kratak napjev u ranoj kršćanskoj liturgiji (od IV st. A. VI : Protestantski svećenik. Subiaco 1935. 1912. Ove su obično narativnog karaktera. zadržani samo oni napjevi koji se izv pjevanja časoslova. — INote sull'Antifonario. ANTON. a sadržavaju glavnu misao psalma. LIT. Pariš 1851) misleći da je to autograf p gura Velikog što ga je papa Hadrijan poslao (oko 790) Karlu Velikome. odnosno svetkovine. ANTIFONAR (liber antiphonarius). On obuhvaća tonove i onih tetrakordalnih ljestvica. učio kod I. Beograd 1950. sv. Matesa u Plzeriu i na Konzervatoriju u Pragu karijeru započeo 1871 u Plzenu. MGG. i Zagrebački liturgijski kodeksi XI—XV stoljeća. — H. a danas se čuva u knjižnici \ skog fakulteta u Montpellieru. a u in. pseudoantifone: Alma redemptoris mater. u koje pojedine pjesme toga muzičkog kruga moduliraju. Les antiennes »Veteran hominem«. di Lassa i kompozic spezzati mletačke škole zahtijevali su po dva brojna izvježbana zbora koji su pjevali najprije izmjenično. Kasnije je j iz antifonara razdijeljeno u više različitih knjiga tako d. Jedne se upotrebljavaju kod časoslova (Magnificat. Nastao je u XI st. cvalo je i u crkvenim zb XVI i XVII st.. Kritičko izdanje antifonara iz St. — P. Gastoue. Sowa. ciklusi solo-pjesama. IV 1904 —). Lemarie. dominantni akord ne dolazi u upotrebu. od 1934 dirigent rad a poslije rata direktor muzičkog odjela (program i pri Australian Broadcasting Commission (ABC) u Sydneyu. Monumenta Musicae Byzantinae. Stablein. Quellen zur Transformation der Antiphonen. dirigent i korepetitor putujuće operne družine (Williar. IV i Studij violončela završio 1930 na Muzičkoj akademiji u (U. V 1850 — Zagreb. Jugoslovenski muzički folklor. p. II 1917). Estetica gregoriana. Ga] skano je 1924 u seriji Paleographie musicale (2. John. 1928). L'Ar Officii. Greifsvvaldu i Halleu. H. Misnim antifonama zovu se i introit (antiphona ad introitum). talni sastav unosi posebne udaraljke. ima kvartno kretanje. — G. Wellesz. ANTIFONIJSKO PJEVANJE. Objavljen je 1901 pod naslovom Antiph Tonale Missarum (Cod. ofertorij (antiphona ad offertorium) i communio (antiphona ad communionem). da bi zajednički završili kompoziciju. a mogu se svesti na 40 vrsta. Lambillot {Anti de Saint Gregoire. XV st. koji je prvi objavio L. — Kantata The Song of Hagar. 1949—51. Australian Notes on the Ballet. Huske. Le graduel et Tantiphonaire romains. Na Zapadu ga je uveo biskup Ambrozije (386). V. — C. melodijski razvijenije. I. izmjenično pjevanj zborova. Ferretti. Angezoandte Liturgik. Gregor der Grosse Anteil am romischen Antiphonarium. ANTIFONAR IZ ST. Osim psalamskih antifona postoje i druge samostalnog karaktera. Najpravilnije bilo bi nazvati ljestvicu. Renoit-Castelli. poslu. nema u svom opsegu ni harmonijsku ni melodijsku funkcionalnu cjelinu. antifonaru XX st. Među najstarije antifonare ubrajaju se torium u Monzi iz VIII st. MGG. U gregorijanskom repertoaru ima ih oko 1000. i se baletom Corroboree (1947). Luther und die A (III izd. Vasiljević je počeo sam revidirati ranija svoja teorijska shvaćanja o antičkom duru. 22. Gastoue. zadržala samo kao uvodna i završna pjesma psalma. Napjevi su poredani načinima (modusima) pa je rukopis vjerojatno služio u tičke svrhe. Antiphon.: J. Njegov koligacioni ambitus nema analogije sa savršenim ljestvicama u smislu opće muzičke teorije. dok se druge upotrebljavaju kod mise. — J. Roma 1950. heptakordalnu podjelu. U kršćansku je liturgiju preuzeto iz grčke t Već Plimje mlađi (112) spominje da kršćani pjevaju himai izmjenično (secum invicem). ANTIFONIJA (grč. a tekstovi su im uzeti iz Novoga zavjeta. šavao kod D. 1919.: A. operni pjevač (bariton) i glumai podrijetla (Plzen. Andrea ANTOLEK. 1954. Eastern Elements in Western Chant. 1952. Antiphonar. dv-ucpcoveco odgovarati). Garling. Untersuchungen zum Begriff »Antiphon« (disertacija). u Vatikanu iz prijelaza VIII1 Nekoliko antifonara iz XIV—XVI st. Montpellier) u seriji Pa hie musicale (sv.iM>iiBii 58 ANTIČKI DUR — ANTON mise. 159. zbornik zapadnih liturgijskih napjeva koje su izvodili pjevači ili narod za vrijeme ANTIFONAR IZ MONTPELLIERA potječe iz samostana clunvevskog reda. VII i VIII). Freiburg im Br. Tekstovi za antifonu uzeti su obično iz Biblije. LIT. Alfonso. Pariš 1907. Roma 1934. Is . GALLENA. I. — H. 16. Baleti Corroboree (1947) i Sentimental Bloke. Vasiljević. jer kvari ljepotu antičke plagalne kadence. Sydney I9< ANTIQUIS. Etudes gregoriennes. violončelist (Zagreb. franc. LIT. australski kompozitor i dirigent 8. 1951. A. osnova za restauraciju gregorijanskog korala. tonički kvintakord na noti finalis postavlja se od finalisa naniže. Vladimir. Izvedba tog bale stavlja značajan datum u stvaranju australskog nacional: zičkog izraza. I nog dura: antički protivno od modernoga gravitira naniže prema subdominanti. miksolidijskom ljestvicom. njemački muzikolog (Worms. Benedictus i četiri tzv. tetrakordi imaju plagalne harmonijske konstrukcije. Vaclav. 2. u kojoj se kreću pjesme Vasiljevićeva antičkog dura. Inicijal iz rukopisa Psalterium chori »Af«. Grgurov nakon mnogih rasprava oko njegove autentičnosti. Ave regine coelo-rum. koji se kod antifonijskog pjevanja psalama izvodio prije i poslije svakog stiha. i a. Franjevački samostan. Lyon P. L'Antifonario deU'Ufncio Romano. Kao član Jugosl kvarteta koncertirao u Parizu i drugim francuskim gr Od 1957 profesor je na Muzičkoj akademiji u Sarajevu.

L. 1954. Bes3 A PIACERE (tal. Clarka. Martienssena i dr. Martial. 1953.. 1920. und beginnenden 15. i već prijemljiv i za stvaranje mladoga Dufavja. 1963 . Božidar. — KOMORNA: dva gudačka kvarteta. Bratstvo 'edinstvo i Ivan Filipović. God. 1940—42 (separat Sv. MQ. SPD Obilić. Besseler. 1. Zbirke zborova: Šiptarski korovi. Early German Keyboard Music. Mušica Disciplina. nauka o prirodi ljudskoga glasa. de Angelis. 41—42 . Florigal. Aulen. Paulus de Rhoda i dr. Muzička početnica. Revue Belge de . 1946. Muziku studirao kod P. 5 moteta i 5 višeglasnih svjetovnih esama (u arhivima i bibliotekama u Bologni. Ghisi. U. 1960. rte d'Archivio per la storia Musicale. — RASPRAVE I ČLANCI: Back's Kunst der Fuge. ANTONIUS DE CIVITATE (Antonio da Cividale del riuli). 1948 novao u Prizrenu prvu muzičku školu na Kosovu i bio njen rektor.. kestralni dirigent i nastavnik u Prištini i Prizrenu. 1969).— DRAMSKA. svoja zborska i orkestralna djela temelji na ementima albanske narodne muzike. a 1531 Consiliarius. Cambridge. 1950. rukopis T]\ — Codex Reina) sačuvano je njegovih 5 ballada. The Earliest Polyphonic Composition and its Theoretical Background. Anatomie und Phvsiologie des menschlichen Stimmund Sprachorgans (Anthropophonik). Moteti (dva iz 1422— . nokturno Si la noće hace escure za gudački orkestar. 1963. Perparimi.: J. AML. M. The GregorianChant. 1959. — R. ibid. 1949. 1968. 1953). — KOMORNA: sonata za klarinet. Podijeljen je na 22 fascikla a sadrži 172 kompozicije. ■ednjoškolski nastavnik i od 1951 profesor Pedagoške akademije Zagrebu. pretežno duhovne i u manjem broju svjetovne. Trento. 1902. 1957 ijehonate mres. 1. Davisonom). Muzička vježbenica. X 1893 —). 1952. 9 i Zvuk. 568) i Parizu ( Bibliotheque nationale. Ne Prizrenin e bukur (U lijepom Prizrenu). živio u Firenci. Neue Klaviermusik. Kah an erdhe keta partizan. a 1504 završio znameniti muzički kodeks poznat pod naslovom Mensuralkodex des Magisters Nikolaus Apel koji je prvotno bio u njegovu posjedu a kasnije je prešao u Univerzitetsku biblioteku u Leipzigu kao rukopis 1494 (poslije 1945 izgubljen izuzev jedne fotokopije). ANTONIĆ.ent pjevačkih društava Jeka (Samobor). Za zagreačko kazalište najznačajnija je njegova djelatnost u karakternolomičnoj struci. The Partial Signatures in the Sources prior to 1450. Bemerkungen zu den Organa von St. 50. Ać. A. studio critico biografico. Lorenc. uglavnom su 4-glasni. ORKESTRALNA: simfonija. 14. Concerto za 4 violine. klavir i udaraljke. XXXII. KNJIGE: Die Fuge. Cambridge. concertino za gitaru. Kun. 4 sv. Leipzig 1904. PartisJ. und 16. koja je lihvarila francuski jezik i francuske forme. 1902. pripada »sljednjem razdoblju talijanske Ars nove.: Vaclav Anton. jednostavniji. 1950. ibid. 1958. Neue Quellen des 14.. DJELA: violinski koncert. po volji) ~* A bene placito. C 1909 —). manje s lista (2 sv. 1959. 1950. 1915. 1957. Studirao na Filozofskom fakultetu u Skoplju. fantazija Normandy. 1 Credo). 1934. III 1907 —). Accidentien und Tonalitat in den Musikdenkmdlern des 15. 1961—67 Siptarska plesa. 1936. Imitation in the Thirteenth and Fourteenth Centuries. Willi. id 1893 nastavnik za mimiku u školi Hrvatskog glazbenog zavoda. MGG. 1956—70. ostale su imponirane prema francuskim uzorima u obliku rondeaua (3) virelaija (1). 1942 (IV izd.. 1923. Neapolitan Links between Cabezon and Frescobaldi. asovne pjesme (Kanga e nji majit. 1889—1928 predavao violinu na Milanskom konzervatoriju. Coronaro). 2. 1920. Istaknuti pedagog. stare svadbene igre. A. I 1929). APEL. 1959. — H. str.. Metrički oblici šiptarskoj narodnoj muzici. Perparimi. God. av^pcorco? čovjek i cpaiv?] glas). kompozitor i muzički pisac (Skoplje. Kosovska suita. Opere: La fine di Mozart. 1967. 2 rondeaua 1 virelai. završio medicinski fakuhet. Masters of the Keyboard. 11 . Die alte Klaviermusik. Uz pedagoški. Die Hvmnen des Apelschen Kodex. Early History of the Organ. R.Musicologie. ballata. 11—12. The Early Development of the Organ Ricercar. M. 1911 proslavio je Dgodišnjicu umjetničkog rada i napustio pozornicu. Studirao na Milanskom konzervatoriju (G. ZFMW. Davison. Opere: The Stoops to Conquer. — Isti. Pruska. Specijalna metodika nastave muzike (rkp. C. 23.: H. 1938. VI 1866 — Mesiano di Pavo. ass. Narodne pjesme iz Opolja d. Sieni i Lučci).Century Song. 1917. T. 1951. Bourdon und Fauxbourdon. 1956. Mozart. Speculum. irski kompozitor. 1937. Firenci. I. ANTONELLUS DE CASERTA (Anthonello de Caserta). Zvuk. ajca. 1906. J. 24 varijacije na temu J. Pretpostavlja se da A. DJELA. ANZOLETTI. dirigentski kompozitorski rad uspješno se bavi melografijom.. ibid. Perparimi. Der Mensuralkodex des Magisters N. 1964. od raznih autora (Adam von Fulda. G. Apel. God. 1909. —■ Klavirske kompozicije. članci i kritike. Folklori muzikor shaiptar. 1925. Baleti: A Mirror for Witches. Proučavao osobito srednjovjekovnu i renesansnu muziku. Muzički oblici i narodni instrumenti šiptarskog naroda. 1946—47. ORKESTRALNA: Na ka dale nusja e mire (Lijepa nevjesta). str. američki muzikolog njemačkog podrijetla (Konitz. Perparimi. 2 sv. Imitation Canons on VHomme arme. C). E. Muzička vježbenica. koncert za klavir. 1947—50. 3 Šiptarske rapsodije. 1951. Oxfordu. 10. 1966 . mjestimice u imitaciji i sa slobodni tenorom. Ne Prizrenin e vjeter ' starom Prizrenu).. 1949. 4. glavna su mu djela iscrpan traktat o notaciji polifone muzike i leksikon muzičkih pojmova koji je doživio 16 izdanja. 1950 (sadrži transkripcije svih Antonellusovih Euvanih djela). 1964. Concertante zz klarinet. C.. solo-pjesme. 23. 1967. 1961. Faida. Essay on Music in Honor of A. 1937. — SPISI: Do-menico Cimarosa. L'insegnamento del violino in Italia.: H. Rondeaux... Lorca). G. ibid. 1951.). XVIII—XIX. 1958. A. Nikolaus Apel. — SPISI: O muzičkom folkloru Kosova i Metohije. 1881 postao : redatelj opere i operete. od 1963 nadalje. The Notation of Polyphonic Music 900—1600. te više anonimnih rkp. A. Uređuje zbirku Corpus of Early Keyboard Music. 1537). Kompozitor icionalnog smjera. 1936 emigrirao u SAD. 1957. 1960 —61. I. talijanski kompozitor (krajem XIV st. 1934. —■ Kantata. 1929. Narodno pjevanje. Bordas de sangre (F. -> Ad libitum APIVOR. 1. 800—1600. a od 1950 do 1963 profesor je muzikologije na Indiana University u Bloomingtonu. H. — VOKALNA.). 43 Sonetti musicali. Rawsthornea i kod Schonbergova učenika E. Munche1. Na Muzičkoj akademiji u Zagre-1 studirao orgulje i diplomirao u teoretskonastavničkom odjelu. Militza o Serbia. Dva \ra načina pjevanja kod šiptara u Crnoj Gori. Grande studio di concerto za violinu i klavir i dr. Uvod u dirigiranje (2 sv. IV 1916 —). Nastupao i u operetama I. 2 sonate za violinu i klavir. 414. Jahrhunderts (disertacija). LIT. ANTROPOFONIKA (grč. 1956. 1507 imenovan profesorom filozofije. 1945. 59. C. Early Spanish Music for Lute and Keyboard. koncert za violinu. — U čast Apelu objavljen je svezak Essays in Musicology. La Gore. Isprva je jevao manje partije u operama. 3 i 7. kompozitor i muzički pisac (Trento. Riemann.. Geschichte der Mensural-Notation. je objavio še zapaženih rasprava i studija s područja etnomuzikologije. Dunoiveau sur la musique francaise pour l'orgue au XVIe siecle.. ibid. MW. 1920 i Moto perpetuo sopra movimenti di scale. Leipzig 1856.). io je i koralist u zagrebačkoj katedrali. Geschichte der Orgel und Klaviermusik. 1901. Ćitelija. Prema glavnim stilskim obilježjima A. KMJB 1897. — poslije 1423). ominikanac. 1953 i Sandades i Veneziana (prema mu- . Apelov kodeks predstavlja veoma važan izvor za njemačku muziku XV st. cenni biografici. I. Tonalne osnove tarske narodne muzike. muzički pedagog i zborovođa (Dubra-:c. 1924. 1909. 1957. nova red.). 1946. Obrade rodnih napjeva. a zatim je prešao u dramu naupajući najviše u komičnom fahu. Offenbacha. Jeta e 1949. Jahrhunderts. sa T. Instruktivna djela: 12 Studi per la viola. Oko 1492 počeo sakupljati kompozicije. Zellera. klavirski trio. scene della vita intima. A. ibid. LIT. Sačuvana su 3 njegova misna ivka (2 Glorije. Sv. Komponira dodekafoničku muziku. Turopolje. 1897. talijanski violinist. Mješoviti zborovi: suita Opojanja.. Strasbourgu. I95i—53. 1900 imenovan je nadredateljem. // repertorio del piccolo violinista. 1948. 4. svojim je radom mnogo pridonio lapredenju muzičkog školstva u Hrvatskoj. God. Osnovne karakteristike albanskog muzičkog klora Kosova. Un nuovo codice 11'Ars nova: il codice Lucchese. 1959. L. Uz nastavnički rad djelovao je kao di-. X. Concord Classics for the Piano. Belfagor. VC'olf. Schering-Festschrift. Merkel. Mass. Marco.ANTON — APIVOR ngažiran je za stalnog člana zagrebačkog kazališta. 1938. 1898 (na vlastiti libreto). DJELA. —■ Isti. ibid. Harvard Dictionary of Music. DJELA. i944(XVizd. 1947. Bonaccorsi. Giuseppe Tartini. 1938. 1914. 1950. nije samo sakupljač nego i pisac pojedinih dijelova kodeksa.) pripadaju gornjotalijanskom tipu što ga je utemeljio Johannes iconia. Denis. Član dječačkog katedralnog zbora u Christ Churchu u Oxfordu i Herefordu. 1947. muziku Sio privatno u Skoplju i Beogradu. The French Secular Music of the Late Fo irteenth Century. DJELA: Suvremena metoda pjevanja u pučkoj školi. Gerber u Das Erbe Deutscher Musik. klavir i udaraljke.. Die Tabulatur des Adam Ileborgh. Heinrich Finck. Fischera. Uspavanka. 7. 1961. 1938. Novo izdanje kodeksa obj. A. Studirao teologiju i filozofiju na Univerzitetu u Leipzigu. 1958. 1922. 1914. — HT. 59 seler. djelovao u Avignonu krajem XIV i početjm XV st. Leipzig 1950. 1934.. 2—3 . pa ritmička >mpleksnost pojedinih glasova u njegovoj muzici često poprima izmjere čiste intelektualne igre. 1962—65. G. 1932. — A. Journal of the American Musicological Societv. Leipzig 1937. Malsorja. ilajdjoni. 1967. I. podrijetlom iz Walesa (Collinstown.. 1958. — Isti. — DRAMSKA. — F. LIT. 1948. Brahmsa za violinu i klavir. A. Glasnik muzeja Kosova i Metohija. Skenderbeu ngadhnimtar i dr. Od 1956 muzički urednik Radio-Prištine. je prvi kod nas imijenio načela metode Tonic-SolFa i u muzičkoj nastavi na ićeobrazovnim školama. Ritam liptarskih narodnih pjesama. RM. 1952. Stari ćalgadžijski !S. 3. — MELOGRAFSKE ZBIRKE: Kange pullore shqiptare. U dva navrata (1514—22) bio rektor Leipziškog univerziteta. Atti Academici dei Lincei. Festschrift H. Pripada generaciji kompozitora nakon Landija. sonata za violinu i klavir. Apel. Nikolaus. 1944. Irska. APEL. Journal of the American Musicological Societv. Virelais and Ballades in French I3th . 1497 dobio naslov magister artium. 1917. Poesie musi^ali italiane dell'Ars nova fiorentina. Koc. ibid. 10 i irodno stvaralaštvo. Martial to Notre—■ Dame. primjenjuje u notaciji zamršene odnose prolacija proporcija i nekoliko tipova crvenih nota (color). ANTONI. MQ. Gerber. Djelovao kao zborovođa. Koncertirao po Italiji i Austriji. 1952. The Central Problem of Gregorian Chant. French Secular Music of the Late Fourteenth :ntury. Angles. 1943—47 i Yerma(F. U rukopisima u Modeni Vblioteca Estense.). From St. French Secular Music of the Late Fourteenth Century. 1938—42 predavao na Harvard University. 1948. Isaac.. 7 i 9. njemački učenjak (Konigshofen an der Saale. Antonius de Civitate MGG. Speoilum. ilijanski kompozitor. Od svjevnih pjesama samo je jedna talijanska 3-gl. Lorca).: K. 13. sljedbenik je Ciconije. J. 1949. Studirao matematiku u Bonnu. simfonijska pjesma L'ospite della Terra. 1938. Kreutzera. The Notation of Polyphonic Music. LIT. Hadleva. Straussa i K. -6 i 1951. Historical Anthology of Music (2 sv. LIT. Miinchenu i Berlinu i istodobno privatno učio klavir kod L. — Objavio antologije i zbirke starije muzike: Musik aus friiher Zeit (2 sv. Misni stavci su troglasni. 1951. Muzička počet-\a. oko 1470 — Leipzig.

Si. vođa muza. 1964 i za rog.: loše Dinamički je a. bilježi se obično kao 1 Njegovu je vrijednost često teško odrediti. kasnije. Plašt). Pjevanje učio u Napulju kod G. — W. Hans Erich. gotovo sve instrumente. APOLONOV NOMOS (grč. pa time izazivaju komprimiranost zraka ispod Osjetno se a. LIT. motet Soneta Marta. odrazuje u motornom dijelu vokalnog ins APPUNN. Abigaile (Verdi. strastvena. F. Nikola Šubić Zrinjski) i Đula (Go tovac. Odiseja. a služi obogaćenju melodijske linije. 60 Shemen fiir Klavier. Nepripravljena zaostajalica u harmoniji (-*■ Zao APPOGGIO (tal. Smijerš (VCerken van Josquin de Pres.). ? — ?). po Pitagori je a. Sonatine: za flautu. duhački kvartet. pa su neki otud zaključivali. Schonberga i A. Muziku studirao na Konzervatoriju u Ns Longo). DJELA: tužaljka Musae J. npr. Pevanje učila kod Nine Kuneli i P. violu i gitaru. a ne prije akorda: j 2. Ljubavni napitak). S velikim je uspjehe u Španjolskoj (1758). 1958 (nova ver zija 1964). u muzičkoj teoriji starih Grka. pjevač (Martina Franca. Abenteuer einer Notenfeder. I 1901 —). NOVA IZD. 1964. Ispravna je izvedba u primjeru označena zvji b. Osnovnoj noti i. 1542. 1545). Bruxelles 1867—88. Violetta (Verdi. 1951. Benedictus de Opittiis). ano^o^i]). njegovu glavnom svetištu. 1521 (obj. 1964. austrijski kompozitor. stvaraju otf zraka. La Traviata). Schonberga. usklađen čvrst pritisak glasnice. — KLAVIRSKA: sonata. z a klarinet. Jelena (Zajc. od i izvodi se na početku dobe i s jednakom snagom kao i gla\ APOSTOLOVA BOGDANOVA. kai na teški dio dobe. Čarobna frula). ako je a. Albrecht. APOTOME (grč. 1939 (rev. Norma (Bellini).). S. 1545. za fagot. Adagio za veliki gudački orkestar. — VOKALNA: kantata The Hollow Men (T. : E. 1962. [U IflsH dobro Teškoća nastaje katkad kod ° ili I takta. Olvmpia. njemački muzičai 1. DJELA.: žici G. Eslela marina za glas i gudački orkestar. Tito. K pjevač debitirao 1753 u Napulju. XIV. nizozemski kompozitor iz XVI st. Bartha. Napisao je knjigu Ober die Helmholtz: von den Tonempfindungen (1863). XeT(i[Aa). Veneciji (175?—60). 'ATCOXXCOV). La Musique aux Pays-Bas. Kasnije se b. Među njima posebno se ističu: Euridika (Gluck. Georg August Ignaz. Hans Erich Apostel. Isprva komponira u duhu kasne romantike. Eliot). 1964. 16. Barclay Squire. Od 1949 članica Skopske opere u kojoj je ostvarila niz sopranskih uloga. appoggiature. Canto za violončelo i k klavir: tokata. U grčkoj mitologiji bog sunca. zbor i orkestar. — H. U staroj grčkoj književnosti i umjetnosti često prikazan kao pjevač i svirač lire. 1927—37 direktor Talijanskog konzer Tunisu. solo-pjesme. 1955. MGG. Pavlina. Sonata campestre za violinu i klavir. i onda. van Maldeghem (Tresor musical. 'ATC6XXO>VO. XV i XVIII) . Limma je polustepen. 1949—50. a ne pred dobom. što je u stvari zaostajalica. Georgetta (Puccini. pjesme za glas i orkestar (H. pjesma sastavljena od nekoliko dijelova i posvećena bogu Apolonu. ciklus Kubiniana. oslonac). Široke stručne naobrazbe. X 1731 — 11. Kastrat. kromatski polustepen (b — h). 1962. Svoja je djela najčešće potpisivao samo imenom Benedictus i stoga su mnoge njegove kompozicije pripisivali drugim autorima (Benedictus Ducis. Berga u Beču gdje od 1922 djeluje kao nastavnik. 1961. Kafer. Dvije su vrste appoggiatura: a. Na Pitijskim igrama u Delfima. Helmholtz. tj. passacaglia. 1951. LIT.). G. Oko sredine stoljeća dirigent dječačkoga zbora na dvoru u Bruxellesu. studija za flautu. God. Konstruirao je akustičke aparate i harmonijume s ljestvicama čiste ugodbe. Kaufmann. Nabucco). 1952. 1928. psalama i responzorija u rkp. A. . Musette i Mirni (Puccini.). 28. 1529—72. A. (2048 : 2187) nastaje. Festliche Musik za duhački orkestar. Carmen). ako se od čiste kvarte (3 : 4) oduzmu dva cijela stepena (t : [t] 2 = ! T I ili 20 : 21). M. — Ouartetto delle stagiott kvartet. I a.: J. Pamina (Mozart. kad stoji pred tonom iz akorda. predudar ili predraz (od tal. Vorschlag). Giulietta i Antonija (Offenbach. VO^O? Apolonova himna). I 1888). 28 brani di avviamento alla mušica moderna. oko 40 chansona. varijacije na 3 narodne pjesme. 1959). Faust). Rilke). koje čvršće ili slabije zbližene. prihvaća dodekafoničke principe. obj. sv. — H. Hans Erich Apostel. 1935 i 1956. 1962. Orfej). melodijski ukras od jednog ili više tonova. APREA. (Oudenarde. ORKESTRALNA: koncert za klavir. Komponi vokalnih djela. u službi madžarske kraljice Marije koja je stolovala u tom gradu. Donizettija). Benedictus. Kleines Kammerkonzert za flautu. God. Zbog jasnoće harmonija APRILE. za razliku od dijatonskog polustepena (a — b) nazvanog limma (grč. V 1927 —). Adina (Donizetti. Lorenz). 1953. APLIKATURA -+ Prstomet APOLINIJSKI -> Dionizijski i apolinijski APOLON (grč. Holderlin. Fiinf osterreichische Miniaturen. — KOMORNA: dva gudačka kvarteta. Ballatta. Eshil. APPASSIONATO (tal. Euripid. 1946). za obou. appoggiarsi nasloniti se. je R. II diapason. stičkim istraživanjima. je napisao tužaljku prigodom smrti Josquina Des Presa. Giuseppe (zvan Sciroletto. Trakl). Margareta (Gounod. da je bio Josquinov učenik.60 APIVOR — APRILE pisali su je u starijoj praksi kao appoggiaturu. Npr. 1951. IX 1816 — 14. 1946. Izvodila se uz pratnju kitare (->■ Kitarodija) na različitim natjecanjima u staroj Grčkoj. Ero s onoga svijeta). talijanski kompozitor i pijanist (Ri 1904 —). izvodi se kratki j na dobu. — VOKALNA: Reguiem (R. violu i gitaru. Cio-Cio-San (Puccini. 1933. 22. Engel). Kratki predraz izvodi se. E. 1949. jer stari majs bili dosljedni u bilježenju. Micaela (Bizet. A. 1951. 1929. veća. Variationen nach einer Kokoschka-Mappe. dugi predraz (nota cambiata. —■ D. oko 30 moteta. napisana. Juvem Teoretsko djelo L'arte del pedale nel pianoforte (2 sv. Madame Butterfly). 1957. tokata. Kratki predraz koji se razlikuje od dugoga (od X dalje) po prekriženoj zastavici. zbirka od 23 chansona (4-gl. Benedictus und Ducis Appenzeller. pjesme za glas i različite komorne instrumentalne sastave. Morike. 1911—12. Cimarosa). 1937. Benedictus Appenzeller. Wien 1965. 1959. franc. van der Straeten. 1945—50. pevačica. održavala su se i muzička natjecanja. I. njem. varijacije na Havdnovu temu. intrada za limene duhačke instrumente i udaraljke. gen. kad se od cijelog stepena odbije limma. za 8-gl. sitnimIzvodi se kao obična zaostajalica na glavni dio dobe ili trajanju kojim je sitna nota zabilježena. Učio na Konzervatoriju u rodnom gradu (A. uvijek jednaka glavnoj noti. 1958. J. APPOGGIATURA. sonata za vio lončelo i klavir. Johst. Stuttgart 1767) i u mnogim talijanskim gradovima. 1955.: tužaljku. koji prethodi (izvan takta) glavnom tonu. Taj rad doveo ga s istaknutim akustičkim stručnjacima (H. Aristofan. APPENZELLER (Appenzelders). a a. suita Concise. DJELA: poema Augusteo za orkestar. 1934. Magnificat (4-gl. pod utjecajem A. Scirolino). 6 epigrama za gudački kvartet. koji se dobiva. pavanu i 11 chansona. 1956. Pindar). G. sopran (Tetovo. III. APOSTEL. kitare i aulosa {Ilijada. 1551 pratio je kraljicu na putu u Španjolsku. Wolfenbuttel 1930. Do 1860 bio je učitelj muzičke te ranja i pjevanja u Hanauu i Frankfurtu. SBIMG. Dok je u suvremenoj muzičkoj praksi kromatski polustepen (24 : 25) manji od dijatonskog (15 : 16). Who was Benedictus. zanosna interpretacija. 1. La Boheme).ovis ter maximi povodom smrti Josquina Des Presa. Bogdanova Kocka u Skoplju. 1954. aecent. Rondo ritmico. zatim kod A. 5 bagatela za duhački trio. 1947—49. Hoffmannove priče). T. i u suvremenim zbirkama. Taranto. a 1791 izdao je u Londonu školu pje Modem Italian Method of Singing (posljednje talija 1942) koja se upotrebljava još i danas. tužaljku je obj. pijanist i pedagog (Karlsruhe. Sonatina ritmica. Scirolija. Od 1783 b sopranist na dvoru u Napulju gdje je vodio i privatnv školu (njegov je učenik bio i D. VII i VIII. misa (4-gL). pripada ostatak trajanja. Od u Cagliariju kao direktor Konzervatorija te umjetničk koncertne poslovnice i kazališta. port de voix). zatim do 1962 profesor klavira u Rimu. zaštitnik pjesništva i muzike.

Dukasa. Revesz. — M. Simpatije romantičkih pjesnika za poeziju Istoka nalaze tu svoju muzičku paralelu (R. u svojoj biti (Schopenhauer). L'Asilo dellapacejLa Corona d' Alessandro Magno . No to su apstraktni afekti i emocije.Champlinom Cyclopedia of Music and Musidans (3 knj. zatim na Harvard College u Bostonu J. 9. umjetničku karijeru započeo 1915 kao član opernog orkestra Hrvatskog narodnog kazališta. 1939. La Forza delVamore e dell'odio. II (sa zborom). 1736 postavio u carskom kazalištu svoju operu La Forza dell' amore e dell'odio — prvi veliki operni spektakl izveden u Rusiji. kompozitor i direktor Talijanske operne družine. kod kojeg nije razvijen potpuni iistem raspoznavanja tonova (osoba s takvim sluhom može npr. tzv. oratorija i kantata. Mitridate. C. \bsolute Musik. Die Philosophie der Musik von Kant bis E. zatim komponirao za talijanska kazališta niz opera seria. AI. s. Učio kod svoga djeda Pietra Aniella. — DRAMSKA: opera CKasanue 0 Ilfoma Pycmaeejiu. Bellerofonte. — R. SBIMG. Tonhohenbewusstsein und Intervallsinn. 1735. 1750. Izdavao Programbooks boston-ikog simfonijskog orkestra 1892—1901. Das ibsolute Gehor und seine Typen. Das Spezifisch-Musikalische md die Frage nach dem Sinngehalt der Musik. 1929. about Music and Art in general (2 sv. Weinert. gudački kvartet. Musikpsvchologie. 1898. ARANY. K'iora naglašava. prema kojemu svako muzičko djelo mora imati »program«. Sunday Courier i Traveller. LIT. J. ibid. — F. Studirao u Parizu kod P. A. 1894. Archiv fiir Psychologie. Untersuchungen iiber das absolute Gehor. — R. Postoje različiti tipovi apsolutnih slušača: jedan. ORKESTRALNA. Musicisti napoletani in Russia nel' 700. Tri simfonije: I. Boston 1919. c kao c. God. — H. Wellek. 1920. 1930. 1911 i FUMH noeoio BocmoKa. Krajnji ipsolutisti brane joj čak odražavanje emocija i afekata. —■ A. latz. a nisu vezani uz neke realne životne okolnosti. 1951. Osobite je uspjehe postigao kao član -> Zagrebačkog kvarteta s kojim je koncertirao po cijeloj Evropi. Stupanj sposobnosti i nepogrešivosti zavisi od razvitka i vježbe isto tako kao i kod tzv. čeznutljivo. na vrhu gudala). Vincija i L. Te se polemike mogu svesti na iva oprečna mišljenja. ibid.. lle$aji u LlpoKpuc. 1729. /I. Geneve 1948. Musikpsychologische Studien. U Petrogradu je ostao do 1759 (ponovno se vratio na kratko vrijeme 1762). lami po sebi. dok uklapanje literarnih programa preazi njeno područje. — L. — Kantate. već raspoznaju subjektivnu visinu. Das Musikleben. Vrativši se 1933 u Španjolsku istakao se izvedbama velikih zbornih djela. Gefiihl und Kunst (u djelu Phantasie ind Kunst). Machado) za sopran i orkestar. 1731. Eudossa incoronata. Kpa-mKuu ucmopunecKuu 0630P zpy3UHCKou My3UKu. ARAMBARRI Y GARATE. Rosenberga Ružica na školi HGZ-a u Zagrebu. Već oznake kao veselo. Od 1918 direktor Konzervatorija u Tbilisiju. VIII 1953). Geschichte ler Musik-Aesthetik. Weingartner). I kod apsolutnog sluha javljaju se u većoj ili manjoj mjeri pogreške u određivanju visine tonova. npr. — W. — H. Riemann. 1914 (1. Moses. LIT. 8 baskijskih pjesama (M. 1729 debitirao kao operni kompozitor muzičkom komedijom u napuljskom dijalektu Lo Matremmonejo pe'vennetta. diplomirao 1869. Gatz: »Svaka je muzika autonomna apsolutna«. 13. Muziku studirao na Konzervatoriju u Moskvi (1894— 1901). VII 1899 — Zagreb. 1937). 1755 (libreto: A. Na Konzervatoriju u Baselu učio dirigiranje (F. Machado). Poslije Oslobođenja djelovao neko vrijeme u Sarajevu kao violist opernog orkestra i gudačkog kvarteta. — DRAMSKA. I 1964). Zeitschrift fiir Psychologie. američki muzički pisac (Boiton. Andrea Corsini. — :. — Obradbe narodnih pje sama. Kurth. Često se a. Wellek. potpuni neovisan. Begidžanov. B. A. dok drugi. M.APSOLUTAN SLUH — ARANY APSOLUTAN SLUH. Leipzig 1938. Ks. Hindemith: »Svemu je zlu kriv Beethoven. 1926. Abraham i F. od parcijalnog.). izuzetno prirođeno svojstvo sluha la prima i pamti apsolutnu visinu tonova. s. A. 1888—90. Selection jrom his Letters and Writings. A. LIT. Utemeljitelj (1919) i dugogodišnji predsjednik Zagrebačke filharmonije. The Opera. divlje. By the Way. 1922. — G. Osnovao je Savez muzičara i bio pročelnik opernog orkestra HNK. 1929. 1955. s. španjolski dirigent i kompozitor (Bilbao. Smisao je naziva figurativan: ornamentalne šare Istoka odražavaju se u ritmu i bizarnosti melodijske linije. tužno. Jancke. K'ellek. — G. se ne može naučiti. Jesiis. koncert. ARAKIŠVILI (Arakčev). Grečaninova. koje tačnije čuju srednje tonove nego visoke i duboke i obrnuto. : P. Studirao u Dresdenu.—Klavirske kompozicije (7 kavkaskih plesova. On je i muziku uveo borbu i patos. 1912. Das Dauergedachtnis fiir absolute Tonhohen. I. AFMW. U toku svoje 24-godišnje intenzivne djelatnosti znatno je utjecao na muzički ukus ruskog dvora. ARABESKA. da svira vrhom gudala. von Stanlin. 1910—n privatni učenik A. Artaserse. Alessandro nelle Indie. godini života i podvrgnut je zakonima razvitka. — Opera Viento Sur. Wiora. fV m. MGG.: J. I. je autor prve gruzinske opere Cna3aHue 0 Uloma PycmaeeAU (1914) i prve gruzinske simfonije. Mnogo je važniji i svakom muzičaru prijeko potreban -> relativan sluh. 1738. a možda i kod L. Prvo. 1942 i III (sa zborom). Cleomene. U violini učenik V. da je štetno držati se striktno bilo kojeg od ovih ivaju pogleda na muzičku umjetnost: formalizam sužava mogućlosti apsolutne muzike. susjedne tonove. ciklički (ili polarni tip) osjeća ovakve tonove kvalitativno suprotnima. 1952. ovvero La Semiramide riconosciuta. APTHORP. Dirigirao je u svim većim španjolskim gradovima. Gebhardt. balet. i 4. Seashore. sonata). — Andante za gudački kvartet. — SPISI: Fpy3UHci<oe napodnoc My3UKanbHoe meopnecmeo. Suprotstavljanje apsolutne muzike programnoj dugo je izazivalo polemike. Na brojnim putovanjima (1901—08) po Gruziji sabrao preko 500 gruzinskih narodnih pjesama. 1901. a i reproducira (ne uvijek) tonove. Podučavao na College >f Music i na Lozvell Institute u Bostonu. 1940. — Izdao zajedno sa J. obilježavaju tarakter neke kompozicije. Das absolute Tonbewusstsein. a da uz to čitav niz tonova ne raspoznaje). 1930. tražeći ia sačuva svoju autonomiju kojoj smisao leži u čistom kombiniranju tonova i oblika (F. Musik-Aesthetik in ihren Hauptrichtungen. Prema drugom se mišljenju muzika mora kloniti veze s poezijom li slikarstvom. Francesco. Sumarokov). — 0. Uz istaknutu djelatnost u Zagre- . nije gotovo nikad potpuno odvojena od vanmuzičkih pojmova. von Hartmann. absolutus oslobođen.. Paine. Ciro riconosduto. 1731. Osoba s apsolutnim sluhom može. — A. Die deutsche Aesthetik der Gegenwart. 1874 —86 ia Nem England Conservatory u Bostonu. ali se može izvježbati do nekih granica. 1930. LIT. — W. instrumentalna muzika bez programa ili programnog naslova (fuga. Moskva 1953. — A. C-dur kao C-dur i slično. MGG. D. Lea. 1747. Lučio Vero. le Flema te na Scole Normale de Musique kod P. Cber die beiden Arten des absoluten Gehors. 1735 angažiran u Petrogradu kao dvorski dirigent. 78. Abraham. — U. Dragutin. 1731. O630P napodnou necuu BocmoHHou Fpy3uu. — F. 1918—25 drugi koncertni majstor. koje će interpretacija njome oživjeti. odnosno s vanmuzičkim elementima. simfonija. oko 80 solo-pjesama. God.: A.). Sdpione. 18. Od 1872 surađivao u časopisima The Atlantic \ionthly. 1919). 24. Schumann. — Isti. Moos.: O. kao najbliže slične tonove. 1907. Junon secourable Lucine i Urania vaticinante. nije preduvjet za muzičku nadarenost. DJELA: sonata i capricci za čembalo. Auerbach. 1920. Simfonijske pjesme FUMH OpMy3dy. pa se ne mogu prilagoditi na stvarnu apsolutnu visinu tonova. — Oratorij Castilla (M. Revesz. 1934. te na Peabody Institute 1 Baltimoreu. 1951. prešućenom programu svih pretklasičnih i klasičnih djela. a ja želim samo muzicirati«). 1913. Kantate: La Gara delVamore e dello zelo . 1755. gruzinski kompozitor i folklorist (Vladikavkaz. II 1873 — Tbilisi. —• VOKALNA: oratorij 5. Gehorpsvchologie. Prota-Giurleo. K. linearni tip. Filmska muzika. 1902. pojavljuje se najčešće već u 3. iako je prilično siguran znak muzikalnosti. Nachrichten von der Musik in Russland. APSOLUTNA MUZIKA (lat. ZIMG. Annales de la musique et des musiciens au XVIII e siecle. Serauky 3 Die nusikaljsche Nachahmungsasthetik im Zeitraum von 1600 bis 1800. Od 1953 predaje na Konzervatoriju u Madridu. Schdfke. 1932. — J. iesto mnogo sigurnije raspoznati komorni ton ili neke druge tonove od apsolutnog slušača. Berenice. se istakao i kao organizator staleških organizacija. 1734. 1941. zasniva na pamćenju specifične boje koju imaju pojedini tonovi. Archiv fiir die gesamte Psychologie. Scheringovoj tezi o skri-? enom. time ujedno započinje rad ruske Dvorske opere. a kvartne i kvintne tonove (kvintni krug) doživljava kao bliskije. — Gudački kvartet. Ać. 1919. naziv za kraću (obično klavirsku) kompoziciju. DJELA: četiri Impromptua i Elegija za orkestar. I. Seleuco. I. 1934. akorde ili tonalitete. W. 1744. komična opera )Ku3Hb-padocmb. koje su u svojoj praksi i iskustvu naučene na različito udešene instrumente. violist (Kaposvar. izv. uputa violinistu. DJELA. Past andPresent. Do Oktobarske revolucije veoma aktivno sudjelovao u muzičkom životu Moskve kao jedan od osnivača Narodnog konzervatorija (1905). 1737. bez ikakva pomagala i izvan konkretne muzičke :jeline. Posljednje godine proveo u Bologni posvetivši se podučavanju. Amor prigioniero . Das absolute Tonbewusstsein. Leipzig 1734. srodne. zborovi. a 1888—1903 bio je muzički litičar u Boston Evening Transcript. kulminira u A. 61 DJELA: Hector Berlioz.). 25. Neue Psychologische Stimme. K. takav su slučaj npr. 1948. oko 1770). Švicarska. Lang). 13. Das absolute Gehor im Kindesalter. IV 1902 —). čist). doživljava. 2. 1916. — C. relativnog sluha. II 1913). Napoli 1923. X 1848 — Vevey. 1755 komponirao prvu operu na izvorni ruski libreto I4e<p~aji u FIpoKpuc koja je doživjela golem uspjeh i zadržala se na repertoaru do konca XVIII st. talijanski kompozitor (Napulj. Dmitrij Ignjatovič. Mainz 1948. Granica između apsolutne i programne muzike nije oštra. 23. Treba razlikovati pravi a. 1730. 1879: Aiusicians and Music Lovers. Opere: Lo Matremmonejo pe' vennetta. s. 1745. A PUNTO D'ARCO (tal. osobe. Priifung der Musikalitat. The Psychology of Musical Talent. 1932. 1948. a od 1925 solo-violist. odnosno afekte ili emocije. pedagog i suradnik časopisa Mysbma u Mcu3Hb te gruzinskih novina Meepun. 19. Dmitrij Arakišvili. IV. Propagirao je muziku engleskih kompozitora. 1751. da raspoznaje. Debussv i dr. Njegova je muzika izrazito nacionalnog karaktera osobito po jasnoći ritma 0 osebujnosti melodike. a predavao je i na Muzičkoj akademiji. E. često žučljive i oštre. ARAJA. Kobelt. // Finto Nino. VI 1709 — Bologna. A. Krueger. Berlinu i Rimu. Kratko vrijeme na-:tavnik klavira i harmonije na National College of Music. VVilliam Foster. nadalje postoje osobe.

Predislamsko razdoblje. velikih osvajanja i širenja na Istok a. Od 1941 djelovao u Seattleu kao dirigent (do 1942) i violinist.— DRAMSKA. Zvuk. Bartok. M. III 1966). 21. filmska muzika. Jelly (Budimpešta.: M. 1964. ARAPOV. V. 26. Tri simfonije: I. kasnije koncertirao u Njemačkoj. Libanon. -> Turska muzika). A. God. Koncert za violinu. Od instrumenata poznati su od davnine: duff {-> def). u zabavnoj muzici i jazzu naziv za instrumentalnu ili vokalnu preinaku ne kog djela. 1959. J. Joachima. Od 1923 živjela u Londonu. Debitirao 1904. Hubav) i na Visokoj muzičkoj školi u Berlinu (W. Francis. III 1893 — Seattle. Melodije se monotono ponav ljaju od stiha do stiha. Dragutin Arany. m. poezije i u dodiru s muzičkim kulturama naroda koje je zahvatila islamska ekspanzija te je postala svojevrsnom sintezom raznorodnih muzičkih elemenata. Debitirala u Beču 1909 i otada koncertirala po cijeloj Evropi. II 1888 — Firenca. se bačkom kvartetu i Zagrebačkoj filharmoniji u kojoj je djelovao do smrti. 1. HacpedduH. Hubava u Budimpešti. Nizozemskoj. klasičnih oblika arap. vuče korijene iz narodne muzike arapskih nomada predislamskog doba. plosnat. Marteau). Irak) i u sjevernoj Africi (Egipat. madžarski violinist (Budimpešta. K. odnosno orkestralnog sastava za koji se piše. 1962. madžarske violinistice. U doba osnivanja dinastije Omejida. arranger urediti. prilagođuje sve elemente izvorne kompozicije (melodiju. D. XII 1962). Alžir. 1923—24 bio član Zagrebačkog kvarteta (prva violina). B. Tunis. ARANYI. Libija. pa vrsta mandoline s dugim vratom i 2 žice -» tanbur i vrsta violine sa 2 žice i četvorouglastim ili kruškolikim rezonatorom -> rebab (ili rabab). Sirija. 1964. . LIT. In memoriam. God. Arapov. njime se oponašaju koraci deve i konjski galop. Psalmodičko. 1927—32 gostovala je u mnogim gradovima SAD. Madžarskoj i Italiji. ARAPSKA MUZIKA obuhvaća muziku naroda arapskog jezičnog područja i islamskog kulturnog kruga na Prednjem Istoku (Saudijska Arabija. Červinski. Vaughan Williams posvetili su joj svoja djela za violinu. Citovič. Kozlovskim) i dr. sestre. Studirala kod J. 1944 (sa. dvostruko napeti ručni bubanj koji prati akcente govornog ritma. poglavito iz muzičkih teoretskih djela i religijskih dokumenata. mogućnostima i stilu soliste. Tostoj. Predislamska ili tzv. ona je povezana s predislamskim narodnim pjesničkim oblicima koje su gajili putujući pjevači-pjesnici. H. ritam i oblik) potrebama. Melodije imaju mali opseg i karakteristične mikrointervale. B. CeododHuu Kumau. Kao profesor Lenjingradskog konzervatorija odgojio niz uglednih kompozitora (J. staroarapska muzika nomada-beduina ima mnogo zajedničkog s hebrejskim ili staroegipatskim melizmatičkim oblicima. Zaslužni umjetnik Ruske SFSR i Uzbečke SSR. Učenica J. 1947. melodijsko deklamiranje narodnih epova uz pratnju gudačkog instrumenta rebaba može se ubrojiti u primjere izvorne muzike Beduina. Razvoj arapske muzike može se podijeliti u 5 razdoblja koja se uglavnom podudaraju s važnim događajima arapske opće povijesti. ORKESTRALNA.: A. solističko. sovjetski kompozitor (Petrograd. 1943. Moskva 1964. harmoniju. 5. neki srednjovjekovni teoretičari navode podjelu male terce na 6 različitih tonova. DJELA.Perzijska muzika. Ko. Balkašin.62 ARANY — ARAPSKA MUZIKA Razdoblje razvoja (od 662 do oko 830). II. važnu funkciju ima u toj muzici ritam izveden iz govornog ritma. LIT. priredili). pa se njezina povijest. Adila (udata Fachizi. A. Za razliku od ~* preradbe muzičkog djela koja nosi karakteristična obilježja obrađivača. 30. m. se prenosila usmenom predajom. Jefimov. Opere: XodMca. od 1909 živjela u Londonu gdje je koncertirala solistički i zajedno sa sestrom. Boris Aleksandrov ič. a. Graf. Ravel i R. Kenigsberg. m. Maroko). to su po predaji hidd i khabab. V 1896 — Firenca. četvorouglast. V 1966). 61. <[>pezam »nočeda«. — Kantata Jjotceaaji~3dduH. Sve do novijih vremena a. 12. Budimpešta. a u širem smislu i muziku naroda novoperzijskog i turskog jezičnog područja koja se razvila u posebne dijalekte (->. A. A. Hess. 1. zatim veliki bubanj tabl. 15. a sama muzika proučava se uglavnom u njezinu današnjem stanju. N. izrasla iz govornih akcenata. a izgrađivala se pod utjecajem Islama. Austriji. Od 1936 živio u SAD gdje je do 1940 bio pročelnik odjela za violinu na Duquesne University u Pittsburgu. izvodi iz posrednih izvora. uspješno se bavio i muzičkom pedagogijom na srednjoj školi Muzičke akademije u Zagrebu. 30. 1959 i III. ARANYI d'. izuzev malobrojnih izvornih muzičkih primjera. IX 1905 —). zatim kraće vrijeme profesor na Muzičkoj školi u Michiganu. Černov). ARANŽMAN (franc. Jordanija. Ovi osnovni ritmovi pojavljuju se u najstarijim oblicima arapske pjesme. Studirao na Muzičkoj akademiji u Budimpešti (J. Francuskoj. Holst je za njih napisao svoj koncert za dvije violine i orkestar. G.

graditelji instrumenata i teoretici od prvih arapskih muzičkih teoretičara. Ibrahim Mansur Zalzal (?—791). je na čelu Ibrahim (742—804). arapskoj baladi građenoj u dugačkom nizu stihova jedna i strukture. U toku svečanosti i službenih prijema su nastupali jedan za drugim. koji je u muzici isprva značio izvodilački sastav a kasnij ziciju u obliku niza instrumentalnih (i vokalnih) stavak. uglađenija. učitelji. tako je nastao oblil koji i danas postoji u arapskoj muzici. Razdoblje širenja arapske kulture na Zapad (( konačne Rekonkviste 1492). a od duhačkih. nastaju originalna djela. vrsta obo( (ili zamr) i flauta — gesbah ili qhesbah (najčešće sa 9 rup struka flauta sa 5 rupa). Pojavljuju se profesionalni muzi osnivaju škole. pjevač. ibn Mussayih je pjevački sistem i proširio opseg melodike preko oktav učenik Muslim ibn Muhriz razbio je okvire klasičnog stiha i time omogućio bogatiji razvoj muzičkih linija. ali nije više samo dopuna pjesničkor Prema suvremenim dokumentima težilo se za umjetnici kovanjem primarno muzičkih elemenata pa u to doba postaje bogatija. Muzika je doduše podvrgnuta poezije i Kur'ana. čisto metričke. Dam Abasida. koji se od Zapada prei oplođuju i križaju. perzijske i grčke muzike' umjetnički karakter. za vladavine Omejida. Ibn Muhriz proširio je muzičku fra: stiha (po uzoru na perzijsku Rubayiu). drugi thaqil (svaki sa po 16 doba) i mdkhiiri. Najvažniji ir klasične arapske muzike postaje lutnja—'ud ili al-'ud 1 svoj prilici potekla od perzijskog barbata. Bagdad. lutnjist i teoretičar. otud potječe izraz naub. Karakter star stiha sačuvale su do najnovijeg doba psalmodičke recitacij koje su jednostavne. i . osobito proširenju ljestvice. h novi tip lutnje ('ud aš-šabbut). U to doba su reproduktivni umjetnici često bi kompozitori. Na dvorovima kalifa muzika je postalf dio ceremonijala. ima 4 žice i t perzijskih imena barnm i zir a unutarnje arapskih matb lath i udešena je u kvartama: bamm mithlath bo mathna \\o Upotrebljava se i mi' zaf. melodijska se fraza oblikovala prema jedr i zatim ponavljala. Prvi put se formulira dotad 1 pojam muzičkog izražaja. također dvorski muzičar. ramal (2+! prvi thagil.il al awwal J jt i J i i J \ £ jt J \ Jl s v ar i j a nt om m dk hu r i a ! t h aa j l al t h đ ni J J i J j ' J J Cordobi — gdje se razvijaju različito usmjerene škole. Osvajanje zapadnih zema arapskoj muzici nove utjecaje. Pokušaj sinteze različitih muzičkih nisu uspjeli zbog etničke raznolikosti. vrsta harfe ili citre sa 12 ž kanun (qanun). pojedine su vrste razdijeljene prema 4 temeljna 1 h a z a j n 7 / 1 | r a m a l J i J J J i J i \ al thaq. počinje se razv dicionalni orijentalni stil. sistematizirao je ara zičku teoriju starije škole (u mnogome podudaranu s Eu i opisao njezinu praktičnu primjenu u 2 traktata: u melodiji i ritmu« i u »Velikoj knjizi pjesme«. Već na početku ov< ističu se dva muzička središta — jedan u Bagdadu. 1 hazaj (po svoj prilici dvodjelni ritam marša). se i ritmička građa ali novi se oblici prilagođuju zahtjev: rike. bez ikakvih ukrasa. citra u obliku trapeza sa po 3 žice za pa već spomenuti tanbur. suitu. pjevač i instrumentali: se pripisuje više od 900 kompozicija. dulje od dotadašnje.obogaćuje elementima sirijske. N skom dvoru glasovita je bila obitelj muzičara al Mav. izražajnija. gdje su muzika i likovne umjetnosti velik procvat. opsegom šira. Instrumentarij se također obogatio i prilagodio st napretku. koja služi i za pratnju pjevač. Njegov sin Ish 850). muzička središta bila su. drugog thaqila).

ARAPSKA MUZIKA Bagdadu javlja se pored predstavnika tradicionalnog. a melodika je bogato ornamentirana. oko 800). protjerani Arapi osnivaju u berberskoj Africi kulturne centre u koje presađuju umjetničke tradicije andaluzijskih gradova. A. Razvijaju se četiri muzička dijalekta čije varijante odaju podrijetlo: tuniska je škola pod utjecajem seviljske. alžirska pod kordobskim utjecajem. Tako su pod utjecajem španjolske pučke refrenske pje sme nastali novi strofni oblici arapske lirike: muvešah i zajal koji su slični renesansnoj odi ili baladi. Villoteau otkrio je u toku svojih straživanja 1428 vrsta arapskih ljestvica. oko 1090— 1138).) teoriju meDdijskih modela (arap. žice su se skraćivale dalje većim ili manjim jrojem pomičnih prečnica pa su se na taj način dobivale različite jolutonske. Zajal. Glavna su luzička obilježja maqama. razvoj arapske muzike nije više posve jedinstven. Tradicionalna. arapska je nuzika sačuvala do danas svoju specifičnost.) čije su pjesme bile podjednako omiljene u Španjolskoj i zemljama Prednjeg istoka. Muvešah je bliži klasičnoj arapskoj metrici ramala. Sam narod usvaja saracenske pjesme tako da crkvene vlasti najzad moraju intervenirati (koncil u Valladolidu). kršćanski vladari uvode arapsku muziku u svoje palače. znameniti pjevač. Velik procvat doživjela je a. već su zasnovani na slobodnom nizanju kraćih li duljih ritmičkih jedinica (aditivna ritmika). Karakteristično je da je u osvojenim španjolskim krajevima muzički život obuhvatio šire. Njegova metoda pjevanja i raspored tih nauba poznati su po opisu al-Maqqaria: »U Andaluziji koncert počinje nashidom (recitativ). dvorski žongleri. srednjovjekovne arapske muzike Perzijanac Safi I Din (1230—1294) klasificirao je i prvi put imenovao 12 maqama 6 avazata (sekundarnih melodijskih tipova). španjolska. Od teoretskih djela toga razdoblja zanimljiva je manja rasprava nepoznatog autora — »Poznavanje 8 tonova« — koja sadrži jedini do danas poznati pokušaj notacije arapske muzike: znakovi arapskog pisma raspoređeni su prema grčkom alfabetu (slovčana notacija). Različite sisteme jestvica ili tonskih rodova izgrađivali su i arapski teoretičari ta osnovi tetrakorda. što je losve izmjenilo teoriju 0 tonskim rodovima. a te često obuhvaćaju veći melodijski kompleks. Pored vlastite teorije ritmičkih modela izgradili su arapski rednjovjekovni teoretičari (Alkindi. Nakis i Kiami-natik.). nadalje. obraduju vrste ljestvica. maqam). koji lotječu od staroarapskog hazaja. to su npr. (G. Abu Bakr Sabuni i Abu Bakr ben Sarim (Sevilla) te veliki filozof arapskog Zapada. klasičnog tila i slobodnija škola nezavisnih. Abu Bakr al-Hassar. m. (X): — 1 KOMA Avicena. male i velike terce. Taj se preokret najjasnije igleda u kromatskom tonskom rodu. umjetnost virtuoza-solista. ljestvicu smatrali uzlaznom linijom. a oktava je obulvaćala često 17 do 24 tona. što se oslanja na akcente govora. Uzori su im bili grčki filozofi pa i u teorijskoj istematizaciji muzike usvajaju osnove grčkog sistema prilagođuući ih arapskoj muzici. ritmički lačini i instrumenti. nabraja 16 tonskih rodova (7 jakih i 9 slabih). plesači i svirači uglavnom su Arapi. a sama a. zatim istematizirane i svedene u okvire određenih ljestvica. An-'aluzijske škole koju je utemeljio u Cordobi Ziryab (Abu'lHasan ili ibn Xafi. uprotno od Grka. temeljni ton svakog pojedinog i odeđeni broj tipičnih melodijskih pomaka. U afričkim provincijama isprepletali su se sve do prve Rekonkviste utjecaji s Istoka (osobito iz Sirije i Iraka) i sa Zapada. Jevreji i Saraceni. U tim gradovima djeluje čitav niz istaknutih arapskih muzičara i teoretičara: Ibn Kharia i Ibn Zai al-Haddad (Valencija). kod Arapa se nalaze 1a oba kraja tako da najveći interval dolazi u sredini tetrakorda povećana sekunda).) U pogledu ritma arapska se teorija bitno razlikuje od zapadijačke. koji se po svemu sudeći oslanja na Ptolemejevu eoriju. njegovali su ga prvenstveno dvorski pjesnici virtuozi (pronalazak se pripisuje 'Obadu al-Quazzazu iz XI st. intervali ih tonaliteta mogu se razdijeliti na tri različita načina. Za velikih kršćanskih osvajanja. orkestralna predigra Pesref i melizmatičke pjesme Semai. jer metričko ritmički oblici arapske muzike nisu simerično naglašeni. njezine su prazne žice bilo ugođene u tetrakordima a onski je opseg obuhvaćao 2 oktave antičkog systema teleion. Proučavaju se u prvome redu fizikalna vojstva tonova i intervala. -ice na hvataljki. Ali ben Jaahdar. Prvotno su a bile narodne melodije koje su u toku vremena tipizirane. Visinu tonova i njihove međusobne odnose zračunavali su i utvrđivali arapski teoretičari pomoću lutnje (ili anbura). Zirvab je proširio opseg lutnje dodavši joj petu žicu hadd i izgradio vlastiti muzički sistem koji je izložio u 24 nauba. karakteristično je međutim da su Arapi. Posljednji veliki teoreičar klasične. pučka je varijanta muvešaha u andaluzijskom dijalektu. U ovom su razdoblju veliki irapski filozofi. kada je vlast nad islamskim svijetom prešla u ruke turskih sultana. četvrttonske pa i manje vrijednosti. Alfarabi (oko 870 — oko 950) i Avicena arap. Razdoblje stagnacije. Fragment s kovčežića od slonove kosti. Po tome. perzijski). XI st. teoreti-:ar i pedagog. Razvio se novi stil tzv. odnosno o položaju tepena u svakom pojedinom slučaju. Polazi se od najnanje ritmičke jedinice (kao antički chronos protos) koja se slaže 1 različite ritmičke figure (iga'at) prema metričkim modelima loetike. Osim ovakvim ustaljenim brojem neponičnih prečnica. koji se pjeva u slobodno odabranom ritmu. ibn Sina. u osvojenoj Španjolskoj gdje e obogatila španjolskim elementima. Najveći broj pomičnih prečnica usreće se kod Alfarabija. Od XVI st. u užem smislu zapravo stagnira. gotovo redovito su dijelile tri nepomične prečlice iz kojih su proizlazile »pitagorejske« vrijednosti velikog cijelog ona. odnosno »preinute«. Polazeći od »savršenog sistema« Alfarabi je razvrstao iestvice u dvije grupe tonskih rodova: jake (dijatonske) i slabe kromatske i enharmonske) sa po 6 različitih vrsta u svakoj grupi. svakom rimovanom stihu odgovara druga melodijska fraza. Istodobno. islamska muzika dalje se širi u kršćanskoj Španjolskoj. Osim Cordobe značajna su žarišta zapadnoarapske muzike Granada. koji se sastoje od nizanja ritmičkih motiva u duge periode dor). Pulsiranje itmičkih figura ili perioda odvija se samostalno i prilično neovisno melodijskom obličju tako da se melodija i ritmički instrument esto križaju. enciklopedisti i teoretičari muzike — Alkindi oko 790 — oko 873). Njegovao ga je i proširio pučki pjesnik i trubadur ibn-Guzman (XII st. U općoj teoriji o itmu arapski teoretičari dijele ritmove na »sastavljene«. Valencija i Sevilla koja je ujedno središte gradnje muzičkih instrumenata. Zatim slijedi polagani dio i priredba završava sa dva poletna stavka. U traktatu . ujedno kompozitor i muzički teoretičar Avempace (ibn Badžah. Ta se pojava naziva »orijentalnom kromaikom«. tako da lastaje 48 kombinacija. prema pravilima koja je postavio Zirvab«. Jnutar grupe »jakih« tonaliteta nalazi se dijatonska »ptolemejska« iestvica. dok su kod Grka mali ntervali smješteni u donjem dijelu kvarte. Avicena i dr. kompozitor. ugledajući se na muhamedanske knezove. odnosno karakterističnih melodijkih tipova koji kompozitoru služe za uobličavanje. stvaraju se sve izrazitije raznolični muzički dijalekti (egipatski. karakteristična za današnju orijentalnu muziku naroda 'rednjeg istoka (primjer u modernoj notaciji): 63 SVIRAČ KRATKE OBOE. m. Abu al Hossen Ali ben al-Hamra (Granada). turski. a Tetuan i Fez blizi su stilski nekadašnjim središtima u Valenciji i Granadi. arapska muzička djela sve više ustupaju mjesto novim oblicima mahom turskoga podrijetla. čija je tzv. i na »rastavljene«. Tragovi Zirvabove škole naziru se u sjevernoafričkom području još i u XIV st. 980—1037) — znanstveno obuhvatili tekovine slamske kulture. narodske slojeve dok je na Istoku muziciranje uglavnom privilegij dvorske elite. materijalna ljestvica na utnji sadržavala više od 25 stupnjeva u oktavi. čiste kvarte i oktave sa dijatonskim ni-:om od sedam tonova koji je bio i ostao temeljem umjetničke nuzike Prednjeg Istoka. Izvještaji o Rekonkvisti i suvremene kronike govore o muzičkim priredbama na kojima sudjeluju kršćani.

ARBEAU. Schlesinger. zborovi. Kusznir.: R. zatim primjena mnogobrojnih. — R L'Orientalisme musical et la musique arabe. Possibilities of Crossing of the Modem Occidental Art .64 ARAPSKA MUZIKA — ARBOS zivanja ('odan) mujezina s minareta. Leipzig 1842 N. 1935. Mickmann. bogat melizmima. madžarski kompozitor (Zagreb. matassin i dr. Djelo je bo strirano slikama i notnim primjerima. —■ K. — X.). 1952. moresca. — P. Mary. Belgiji. Po građi a. Anciei Musical Instruments. Glasgow 1938. IV 1911 —). Francuskoj. Breslau 1929. Recherches sur l'histoire de la gamme arabe. Journal asiatique. Collangei sur la musique arabe. (Die Tanze des XVI Jahrhunderts). — R. zajedničko je obilježje svih muzičkih dijalekta smisao za složene ritmove koji se izvode na raznovrsnim udaraljkama gotovo potpuno neovisno od melodije (d'Erlanger je uspio zabilježiti 110 vrsta ritmova. —■ C. kao i zbog n koje se odnose na muziku. Thoinot (anagram pravog imena Jean Ta francuski muzički pisac (Dijon. — 5. te svih klasičnih i neoklasičnih tradicionalnih pjesničkih oblika. 1878. Farmer. karakteristična je sklonost improvizaciji. 1950. Actes du Viem International des Orientalistes. Michel. 1952. 1000 makedonskih i nešto srpskih. u melodici se često susreće povećana sekunda. 2. Milano 1931. brze pasaže. The Minstrels of the golden Age of Islam. Farmer. M. The Influence of Music: From Arabic Source 1926.— -A. God. Is European Musical Theory Indebted to the Arabs 1925. — H.1 i druge folklorističke elemente. S tim u vezi osnovani su istraživački instituti u Kairu (Institut za orijentalnu muziku). Studies in Orientj Instruments. God. Osebujna tvorevina islamske duhovne muzike su molitvena za- ARATO. U krugovima evropske avangarde postao je poznat svojim apstraktnim baletima DJELA: rapsodija za orkestar. je u Pri torirao disertacijom Sviranje na tupanu u Makedoniji živi u Chicagu. 1880. melizmi. 1951 . Sachs. XIV st. W. Larache 1941. Bari Thoinot's Francy. španjolski dirigenl nist (Madrid. Pesenti. Jeruzalemu. 1 1943—44. MGG. u Langresu. A. gdje vodi folklornu zbirku biblioteke 1 DJELA: Stichproben aus den Volksmusikkulturen Sudosteuropa: einer Verzvertung der Elemente der ukrainischen Volksmusikkultur in aben Kunstmusik. s melodijom koja slijedi svjetovne modele maqama. — E. Joachim). G. What is Arabian Mu gow University Oriental Society. Farmer. Extraeuropean Music Cultures. Kieseioetter.: O. Kodalv). srodnu klasičnoj naubi dil. — J. Grundlagen der antiken und orientalischen Musikkultur. P. 1519 — Langres. Jurij (Yury). te pokretanja njezine obnove i pripremanja tla za razvoj koji bi se uskladio s razvojem evropske muzike. MGG. Tetuanu i drugdje. a osim njih postoje još mnoge varijante). Carigradu (u sklopu Konzervatorija). Najnovije doba. koje razvrstava u slijed nauba. Farmer. — O. Farmer. 1948. Chottin i H. Jerusalem 1940. ZFMW. usprkos nejedinstvenosti današnje arapske muzike. G. Robson. LIT. Les Chansons mozarabes. ruski orgul. To je prije svega pojava mikrointervala. VI 19 ziku studirao u Madridu (J. L. Kod muziciranja. Die altesten Tanzlehrbiicher. New York 1943. Z. Gerson-Kiwi. Jury Arbatsky. andaluzijski mavg. — H. 1925. — G. Mušica astratta per un balletto za 14 instrumei — Kantata Ruf za zbor i orkestar. ali su svi njegovi fonografski snimci prilikom bombardiranja Beograda. kantilacija slična silabičkim recitacijama psalama i lekcija) i u »koncertantnom« stilu koji je bliz svjetovnom umjetničkom pjevanju. postoje odre đena karakteristična svojstva zajednička svim arapskim mu zičkim dijalektima. Bruxellesu (t temps. je monofona. The Religious Music of Išla: of the Royal Asiatic Society. IV—VIII. a ne mogu se niti notirati). zatim predavai na konzervatoriju u Hamburgu i Madridu. — C. Istvan. U liturgijskoj muzici također nije provedeno jedinstvo. L'orchesographie de Thoinot A Tresors des bibl. sastavlja čudan mozaik reminiscencija povezujući u cjelinu egipatski taqsim. ARBĆS. Fonta. Islamic Culture. neznatnoj jačini zvuka i solističkoj prvenstveno vokalnoj ili instrumentalnoj izvedbi ili malim. Muhamed ibn al-Hassan al-Hdik sastavlja zbirku azjala i tavasiha (novo ime za muvešah). Enrique Fernandez. — A. — H. God. —■ R. — Sonatina za violinu i klavir Ronda dei tempo. dar degli Arabi. 1930. Beyruth 1913. Die Maqamen der arabischen Musik. ZFMW. Nettl. — H. Stern. Hickmann. Musik und Tanz. G. Die Volksmusik der Araber von Biskra und Umgebung. — H. oblikovana poput si rapsodičnih uvoda (maval) svjetovnog pjevanja. 1932 održan je međunarodni muzički kongres u Kairu. Rabatu (Konzervatorij u suradnji s Institutom za domorodačku umjetnost). London 1931. U okviru velikog pokreta za ponovnim oživljavanjem cjelokupne muhamedanske kulture i umjetnosti. — Isti. M. — B. The Story of Dance h York 1947. 1 A. Živi u Švicarskoj. Studij kor dovršio je 1932 kod H. Leipzig 1930. Monasterio). — H. Idelsohn. — Isti. ElHadž'Allal al-Batla (1729—57) iz Feza. A History of Arabian Music to the XIIIth Century. Gevaert) i Berlinu (J. I. Un Traite de musique arabe moderne. Musik des Orients. Kairo 1888. U XVIII st. Sonn> Arbeau. Terminologie arabe des instruments de Kairo 1947. La Mušica hispano-musulmana en Maruecos. trileri. Lachmann. Musik and Letters. 1953. Farmer. Caracteristiques de Fart vocal arabe au moyen age. Kur'an se danas čita na dva načina: u »oficijelnom« liturgijskom stilu koji se kreće između povišena govora i pjevanja (tzv. NOVA IZD. 15. Berlin 19 Shiloah. 1904—06. Bearsden 1940. Le Monde Oriental.— Isti. de France. Općenito se u arapskoj svjetovnoj i duhovnoj muzici današnjice može utvrditi podjela na zapadnjačku dijalektalnu grupu koja se nadovezuje na »andaluzijsku« tradiciju i na istočnjačku grupu kojoj su glavna središta Kairo i Carigrad. Kratko koncertni majstor Berlinske filharmonije. 1891—191 sor na Royal Cottege of Music u Londonu. 6 stavaka obradio W. dei Somali e dei Suaheli. s. allemande. The Sources t Music. 24. — Komponirao je 8 simfo orkestralna. polifonih i har monijskih elemenata nema. ARBATSKI (Arbatskv). 1889 1 majstor glasgowskog simfonijskog orkestra. Tel-j GOZBA UZ SVIRKU LUTNJE. važan zboj opisa svih ondašnjih važnijih plesova (branle. Pariš 1930—59. SSSR i SAD ' tirao je i kao član komornih sastava. — Ibrahim bey Mustafa. 1595). institut u Pragu (1942) sabrao je veliki folklorni mater 3000 albanskih. u kojima se radi na sakupljanju i sistematizaciji materijala. Journal of the International Folk Musi 1952. hr bugarskih zapisa).: R. donosi i mnogo podataka o nim i kulturnim prilikama svoga vremena.: Orchćsographie obj. Musik. klavirska i orguljska djela. < . Palermo 1953. Migrations and of Oriental Folk Instruments. Land. Ursprum Frage nach dem arabischen beziehungsweise maurischen Einfluss auf landische Musik des Mittelalters. započela je i obnova arapske muzike. glavno je obilježje oblikovanja princip slobodnog nizanja dijelova bez dinamičkih vrhunaca i bogato ornamentiranje na različite načine: vokalize. se nalazi i tabulatura za lutnju ugodenu u kvintama. — E. Prije odlaska na . I. MGG. Na temelju dosadašnjih istraživanja utvrđeno je da. Ankari. Beaumont. pavane. na engles C. Canti sacri e profani. na kojemu je utvrđen program naučnog istraživanja i sakupljanja ostataka islamske muzike. Grabnera na Konzervatoriju u I God. Lon — R. takva se lutnja još i danas upotrebljava u Alžiru i Maroku (kouitra). Berg: LIT. 1951. — H. komornim sastavima. raznovrsnih tonaliteta: svaki tip melodije i svaka vrsta tonaliteta obuhvaća 8 tonova oktave. —A. a. d'Erlanger. m.). G. U to doba nastaju i neke neobične eklektičke tvorevine. F. Švicarskoj. komponira naubu u tonalitetu istihldl (»izlazak mjeseca«). neki pjevač npr. L: Arabe (6 sv. pozitor i muzikolog (Moskva. Leiden 1884. 1934. G. 9. 27—28. ± Rise of Music in the Ancient World. des intervalles dans la musique arabe. 1933 bio je dirigent u Leskovcu i Sremskoj Miti 1935 zborovođa i orguljaš katoličke katedrale u Beograd živao je balkanski muzički folklor. Sonner. 1948. Kao dirigenti je u Italiji. kasnije u ] u Salzburgu. —■ R. kratki guturalni akcenti. gaillarde. East and West. —■ . Die Musik der Araber. Napisao traktat o plesovima svog doba Orches traite en forme de dialogue (Langres 1589). A. Berlin 1933. Arabic Musical Manuscripts in the Bodleiai London 1925. The Road of the Music of Humanit the Tupan in the Central Balkans. Od 1904 bio: gent te profesor Konzervatorija u Madridu. izuzev nekih oblika heterofonije (bordunske i ostinatne forme). 1951. solo-pjesme. ali se ti tonovi mogu odabrati između 24 ljestvičnih stupnjeva (evropsko uho teško može razlikovati sve te tonove. An Annotated Bibliography. Weltgesi Tanzes. 19 Ronzevalle. I. Lachmai Cantillation and Song in the Išle of Djerba. izvatke iz toga djela preveo na njemački A. G. XII 1863 — San Sebastian. Minijatura iz arapskog rukopisa Egipat. II Muziku studirao u Budimpešti (Z. javljaju se pokušaji renesanse andaluzijskog stila. SBIMG. koji se danas upotrebljavaju. Le Rapports entre la musique orientale et occident: ne Egyptienne. LIT. 1944 A.

1237 . Bagdad. Minijatura iz rukopisa Haririjevih makama.ARAPSKA MUZIKA VOJNIČKA MUZIKA.

BALET PLESNA SVEČANOST. . Minijatura iz engleske kronike Jeana de Waurina J XV st.

1961. zborovi. LIT. ORKESTRALNA: simfonija. koje je sagradio i opisao N. Arcadellt ou Monte?. — Kompozicije za klavir {Constructions. Na jednom nizu izvodi se melodija. Concertino za klarinet i orkestar. 1879—82 studirao na Konzervatoriju u Petrogradu (K. — Kantate. 12. 1951 i Bremer Stadtmusikanten. Živ i raznolik ritam njegove muzike otkriva utjecaj kubanske narodne muzike. Instrumente slične archicembalu konstruirali su kasnije G. AHTOH ApeHCKHH. 1911.). Nastanio se zatim u Londonu gdje je bio dirigent na Talijanskoj operi i promenadnim koncertima u Covent Gardenu (1874—77). 1956. 9 Pequetas piezas. Bio je dirigent u Vercelliju. MGG. 1936.). sonatina za violončelo i klavir. 1953—61 na Univerzitetu u Oklahomi. Stekao je popularnost nizom plesnih pjesama (II Baccio. C. C6opHuK 3adai (1000) ČA. 1944. Mexico 1947. velika lutnja sa dvije pužnice i dva niza žica. — Isti. klarinet i gudače. Eitner. tj. muzika za dramu Saloma O. izraz melodiozan liričan a interpretacija teksta. 1930). Komponirao je i tri opere te kraća instrumentalna djela. ORKESTRALNA: dvije simfonije. Princeton 1949. E. 1937—46. 1944). Konstruirao ju je A. I. A. 22. 1948.: 6 chansona. Pisao muzičke kritike i eseje. nizozemski kompozitor (oko 1500 ili 1514 — Pariz. DJELA: Gluck. 1941. Attainganta i dr. ARCILIUTO (tal. Jakob (Jacques). oko 120 francuskih chansona u zbirkama Le Roya. Revue de Musicologie. Ballarda. 1954 i 1957. K.1943 i III. I. Canticum beatae Mariae Virginis. 1945 i 1947.ab u HaMannmu. Triptico de Pinar del Rio. Klefisch. LIT. Kanada. — Trois Pieces originales dans le genre espagnol za klavirski trio ■—■ Kompozicije za violinu. Btilent. Gostovao je u Beču. Praetorius). arciliuto) ili neku osobitost u gradnji (archicembalo). III 1911 —). sonata za gitaru. koncert za timpane. 13. 1889—93 studirao muziku i muzikologiju u Kolnu i Wiesbadenu (H. ARCHICEMBALO (tal. turski kompozitor i pijanist (Istanbul. Jacob Archadelt. Jakob Arcadelt. — Klavirske kompozicije. 1883 i 1889. fantazija na ruske narodne pjesme za klavir. 1 knjiga moteta a 4. Zna se da je A. — KOMORNA: dva gudačka kvarteta. 1961. — Zborovi. 1960). DJELA. Geschichte der musikalischen Temperatur. sonata za flautu.: O. — KOMORNA: četiri stavka za gudački kvartet. c. pa je 1913 osnovao i udruženje Gluckgemeinde. PatfajAb. Nastojao oživjeti interes za umjetnost Chr. U chansonima se A. u francuskim izvornicima Harcha-delt i Arcadet). A. Glucka. 1946. Helm (Smith College Music Archives.). Albeniza. talijanski dirigent i kompozitor (Crescentino. Muzika za gudački kvartet. 1897 (najnovije izd. I. Filmska muzika. četrdeset izdanja. J. Vicentino ga je opisao u svojemu djelu L'antica mušica ridotta alla moderna prattica (1555). scenska muzika. 1557. — W. ali su rana Arcadeltova djela svakako inspirirana Josquinovim stilom. 1891. — Zarzuela Viaje al centro de la tierra. Balet Honb e Ezunme. koncert za violinu. koncert za klavir i duhački orkestar. odnosno da bi mogao izvoditi u tačnoj intonaciji tri antička tonska roda (dijatonski. gdje dobiva naslov regius musicus. kao kompozitor sljedbenik suvremenih muzičkih strujanja. Pnmo libro di Madrigali a 3 v. obou. Mušica za mali orke star. od tal. N. a sudjelovao je i u pokretanju avangardnog udruženja Grupo de Renovacion Musical te u osnivanju Simfonijskog orkestra i Muzičke akademije u Habani na kojoj je od 1938 profesor kompozicije. 1945. SBIMG. 1929. vanredno poetična. NOVA IZD. God. 1 motet i 29 madrigala obj. Napisao je autobiografiju My Reminiscences (1896). njemački muzikolog (Deutz na Rajni. Koncert za 3 klavira. klavirski kvintet. Petrogradu i Madridu te u Njemačkoj i u Americi. Vicentino (Descrizione dell'arciorgano. 1921. Tri gudačka kvarteta: I. — Balet Forma za zbor i orkestar. 1944. — Burla de Don Pedro a caballo za zbor i orkestar. U svojim djelima služi se povremeno i dodekafonijom. Zur Geschichte des Luvthon' schen Klavizimbels. 1557. 3 suite. ARCHER. : Sh. Koncert za gudački sekstet. a isticanje gornjega glasa još je u vezi s frottolom. 14. — Pjesme. simfonijske varijacije za violončelo. 1947. (tal. IV 1919 —). 1542. ARCHET (archetto) -> Gudalo ARCHI. MFM. posebice madrigale (više od 200) i francuske chansone (oko 120). Po stilu A. obou. El son za violinu. Moskva 1966. Revue Belge de Musicologie. dva klavirska trija. 1943. uz to i pravne nauke. sonata za violinu i klavir.. ORKESTRALNA. Svoja ranija djela A. Klavir i kompoziciju studirao na Konzervatoriju u Montrealu. 1950—53 predavao na North Texas State College. ajoyful Overture. uputa violinistu da svira gudalom. 1882. 1893—94 (VI izd. 1907—08. Guido -> Guido d'Arezzo . K. I. — KLAVIRSKA: tri sonate. — A. R. Oktava je bila podijeljena na 31 ton. ARENSKI. klavirski trio. God. Erkin. AREND. Pet knjiga 4-gl. 1963. 23. Završio studij na Konzervatoriju u Ankari (N. Vito Trasuntino (clavemusicum omnitonum sa 31 tonom u oktavi. 1953 i 1961. 2. Mayer-Serra. 1914. koncert za klavir. ARCO (coll'arco. 6 nizova raspoređenih vjerojatno na 2 manuala. DJELA: VOKALNA. ARCI. Britannia. — Ch. Bartoka u New Yorku. ARCIORGANO (tal. LIT. Ondje je 1934 osnovao i do 1952 vodio komorni orkestar. I. građa polifonička mjestimice akordička. Školovao se možda kod Josquina Des Presa što također nije pouzdano utvrđeno. — Udžbenici: KpaniKoe pyKosodcmeo KnpaKtnuHecKoMy ujyneHuw tapMonuu. poseban tip orgulja iz XVI st. 1949. Wildea i dr. ARDĆVOL. 1954. pripada među rane majstore renesansnog madrigala: slog mu je redovito 4-glasan. koncert za kla vir. Koln 1938. arcato. E. Fena con la gionta di dodese canzoni francese & sei moteti novissimi. Komponirao je pretežno svjetovnu muziku. varijacije za gudački orkestar na temu P. Milanu. 1874. sonatina za violinu i klavir. — KOMORNA. 2 kubanske suite. Parla).. 1910 i L'arbre enehante (Der Zauberbaum). 1959. sabrani članci Zur Kunst Glucks. van den Borren. II. solo-pjesme i dr. osim toga izgradio je i jedan Arcfhjiorgano. Upotrebljava se kad treba prekinuti izvođenje -> pizzicata. Washington 1955. B. 1949. AREZZO. LIT. El meastro Arbos. Od 1930 živi u Habani. A. IV 1913 —). 25. V 1942). Torinu te u Habani.: V. God. Finska. II 1906). 1956). Đoni (sa 3 manuala). — DRAMSKA. Instrument je imao 125 tipaka. 1944. Luigi. Surađuje u različitim stručnim časopisima i urednik je revije La Mušica. Arcadelt als Madrigalist (disertacija). simfonijska pjesma The Nun. 1606) i dr. od 1951 muzički direktor Radio-Ankare. W. — A. 194711949. 1944. 1943. Espinds Molto. — Kompozicije za klavir i orgulje. koji je najčešće Petrarkin. 7. duhački kvintet. 1900. sonata za violinu i klavir. 1557 objavljene su mu 3 mise u Parizu a u naslo vu je tituliran dvorskim dirigentom kardinala Charlesa de Lorrainea. Ać. Predaje i na Univerzitetu. dirigent Komornog orkestra. Meier (Das Chortnerk. Trtptico de Santiago.). Tri simfonije: I. V 1903). zatim u Rimu gdje je isprva pjevač (tenor) a od 1540 (ili 1539) do najkasnije 1552 dirigent Papinske kapele. 1954. Lesure. ApeHCKHH. Dupont. Riemann). 1932.). 1939 i dr. DJELA. posebna vrsta čembala koji je izumio Nicola Vicentino da bi ostvario prirodnu ugodbu na instrumentu s tipkama. kvartet za flautu. God. — DRAMSKA: baleti Hdnsel und Gretel. 2 gudačka trija. 24. 1946. Einstein. U kardinalovoj je pratnji dospio i na francuski dvor. gudački kvintet. Madrid 1942. Suosnivač Akademije za balet i narodne plesove u Istanbulu (sada u Ankari) i udruženja Helikon. 1884 i 1889—92). sonata za violončelo i klavir i dr. — KOMORNA: dva gudačka kvarteta. 11. I. Max. Nordlingen 1935. God. Hindemitha i B. Anton Stepanovič. zborovi. kanadski kompozitor i pijanist (Montreal.. 1936. 1887. 1947. 1890. — Priredio izdanje Gluckovih komičnih opera Le recontre imprevue (Der Pilger von Mekka). 1932. 1952. -> Teorba. Čajkovskom nego skupini Petorice. van Maldeghem (zbirka Tresor musicale. Akses. -> Archicembalo. kasnije se približio neoklasicizmu. Studien im Gebiet der reinen Stimmung. Učio na Milanskom konzervatoriju. — W. AREL. kubanski kompozitor španjolskog podrijetla (Barcelona. VII 1822 — Hove kraj Brightona. B. — Orkestrirao više klavirskih kompozicija I. ruski kompozitor. sonata za violončelo i klavir. 1957. 1944. Passacaglia za gudače i udaraljke. Tanaka. uz imena starijih instrumenata znači ili velik oblik instrumenta (archiviola. est mort en 1568. madrigale obj. Muz. 1561). 1950. — Josi Ardevol. The Italian Madrigal. Piccinini 1623. DJELA. ARDITI. klarinet i klavir. 1939. 1891 (V izd.Koczirz. E. 1945 i III. 2 klavirska trija. 1940 i 1942. 2 sonatine. Prema Van der Straetenu potječe vjerojatno iz Brug-gea ili Brabanta a drugi misle da mu je domovina Liege. Pynoeodcmeo K u3yueMUHj <f>opM uucmpyMeumatibnou u eoKaAbtiou My3UKu (2 sv. 1947. 1961. njemački prijevod. 1890. — F. 1952. 1948. Čajkovskog. je komponirao atonalno. Carigradu i Dublinu. 1946. više madrigala u talijanskim antologijskim zbirkama. Rimski-Korsakov). Fantasia concertante za flautu. are. Luvthon (Universalklavizymbel sa 18 tonova u oktavi. 1544. CoBeTCKafl My3biKa. Schmidt-Gorg. približava stilu chanson mesure'e. Po značajkama svog stvaranja bliži je P. 1922 i 1934. U novije su doba instrumenti s tipkama za reprodukciju prirodne ugodbe uglavnom harmoniji. arco gudalo). madrigala: I—IV. 3 ricercara.I npaKtnuuecKoio u3yueHUH zapMOHuu. u kompoziciji se zatim usavršavao kod P. solo-pjesme. 1959. 1946. The Chansons of J. ARCADELT 65 (Archađet. 1539 i V. 3 Concerta grossa. Vercelli. A. koncert za violinu. Johannsen. — CRKVENA: Missae tres cum 4 et 5 vocibus. Neobičnu je popularnost stekao upravo kao madrigalist: prva knjiga njegovih 4-glasnih madrigala doživjela je još za njegova života. LIT. a na drugome pratnja (bordun).: R. 1956. 1. 1585). 6 sonata za 3 različita instrumenta. motete obj.ARBOS — AREZZO DJELA: Noche de Arabia i Ausencia za orkestar. Ać. Violet. 1951. Mušica de cdmara za sekstet. 1943—47. VII 1861 — Terioki. Od 1962 profesor je teoretskih muzičkih predmeta na Univerzitetu u Alberti. DJELA.. 1938. intermezzo za gudački orkestar. koncert za kla vir. obj. 1957. Nastavnik muzičke teorije na konzervatorijima u Istanbulu i Ankari. X 1568). LJbinuH. 1943. ORKESTRALNA: dvije simfonije. do 1654. 1903. insieme alcuni di C. tj. 1894 i Ha.. Osthoff (Das Chormerk 54. 1943. Harmonije su mu čiste. 1545. VII 1873 — Koln. Three Sketches.: F. H. enharmonski i kromatski). 1900). pijanist i dirigent (Novgorod. 1950). Opere: Cou na Bome. klarinet i klavir. Jose. F. Fantasy on a Gromid. 1933. VFMW. 1883 predavao harmoniju i kontrapunkt na moskovskom Konzervatoriju. Compositores de America. Uincantatrice. are.. 1895. Podaci o njegovu životu vrlo su oskudni. B. 1951. a madrigal // bianco e dolce cigno postao je antologijsko djelo. dijatonske. je zbog teškoća pri sviranju iščeznuo iz prakse već potkraj XVI st. dulje vremena boravio u Italiji: najprije u Firenci (30-tih godina). — J. 58). Mušica y Musicos de Latino-America. a u misama i motetima provodi skroz imitaciju. 1895—1901 bio je dirigent Carske pjevačke kapele u Petrogradu. solo-pjesme.

samo u nekim kompozicijama blizak argentinskom folkloru (»Sinfonia argentina«). 1927 priređivala u Parizu u Theđtre des Champs-Elysees samostalne koncerte uz pratnju gitare i kastanjeta koje je svirala izvanredno virtuozno. A. u kojoj se prvi put likovi iz naroda pojavljuju u argentinskom muzičko-scenskom djelu. M. 1949).: B. Scaramuzze. Sigurnih npdat njegovu životu ima vrlo malo. A Guide oi America Music. Villoteau. 1888 — San Sebastian. technique et littera: instruments de musique des Orientaux. Jedan od najradikalnijih suvremenih argentinskih kompozitora je Juan Carlos Paz (1897) koji je od neoklasicizma. Rafael. VIII 1921 Isprva učio violinu. Rosario de Sa: 1908. — G. Marta. Chansons populaires argentines. Description historique.: H. 1951. Aretz-Thiele. violinu i kompoziciju učio na Konzervatoriju u Madridu. Fernandez Cid. Kod nja obje se svirale drže u ustima. 1844 J. jedan od prvih poznatih argentinskih kompozitora XIX st. Abert. Cabrebra.: J. U ruskom crkv pjevanju zamijenio dječačke glasove ženskima. Prvi su mu predstavnici Francisco Hargreaves (1849—1900). Sonatina (Halffter). Plodnu i razgranatu aktivnost razvio je Alberto Williams (1862—1952). Triana (Albeniz) i naročito u baletu El amor brujo (de Falla). Dok je Constantino Gaito (1880—1945) najpoznatiji argentinski operni kompozitor. U drugoj polovini XIX st. 1933. Music of Latin Ai New York 1945 (III izd. A. NOVA IZD. teoretičar. — Isti. argentinska pijanistica (Buenos . Migne (Patrologia tatina. K. sv. a 1965 ni dunarodnom Chopinovor tjecanju u Varšavi. 1951). Mag i S. pijanist. Vega. Od 1945 bio je stalni dirigent Simfonijskog orkestra u Madridu. za izvođenje melodije. posebno crkvene. lijt bordunsku pratnju. Ataulfo Argenta. Waesberghe) drže da je bio Francuz iz Orleai Belgijanac iz Liegea. pedagog. — K. sv. 21. U generaciji rođenoj devedesetih godina zamjećuje se sve određenije napuštanje nacionalno-muzičkih smjernica.66 ARGENTA — ARIE ističu se Roberto Garda Morillo (1911). Madrid 1958. Poslije toga pjeva na glavnim evrops sjevernoameričkim opernim pozornicama i na mnogim festh (Maggio musicale fiorentino). što joj vorilo put u najveća sv muzička središta. Aharez. Santander. 22. narodna opera »El Matrero«) i Floro Ugarte (1884). ARGERICH ARHANGELSKI. klavir. Sachs. Fellerer) smatraju da je bio Bavarac iz Freisinga i tamo umro kao predstojnik (scholasticus) katedralne škole drugi (J. kao koncertant debitirala već 1949 uz pi orkestra u Buenos Airesu. Real-Lexikon der Musikinstrumente. Napisao je. 1880 organizirao titi zbor. Bord svirala može se produljiti jednim ili sa više nastavaka. je s la također i velik broj gi fonskih ploča. Njegov opsežan repertoar obu preko 90 opera na originalnim jezicima od Don Giovannija (M . Od argentinskih muzičara rođenih u ovom stoljeću najdarovitiji je i najugledniji Alberto Ginastera (1916). LIT. Chase. Schiuma. je prva nastojala razviti španjolski ples u klasičnom okviru. Arbon. Južna Amerika) popularizirao djela suvremenih španjolskih kompozitora. se gradi u tri veličine. — J. — O. Desna. Na koncertnim turnejama po inozemstvu (Evropa. Gulde. 1941. Aribo. napisao ju je Blas Parera. novo izd. Ona je najslavnija španjolska plesačica svoga vremena. Origines de la mušica argentina. I. V šesnaeste godine crkveni zborovoda. — A. 1957 osvojila prvu nagrai Busonijevom natjecanju u zanu i Ženevi. autor prve argentinske opere »Bijela mačka« (1877) i Arturo Berutti (1862— r 938). Kasnije je studirao dirigiranje u Belgiji i Njemačkoj. član razgranate obitelji muzičara. poi muziku i kozmos. Aleksandar Andrejevič. Merlinija i G. Muziekgeschiedenis der Middeleen sv. Ponovno je gostovala u Parizu (Opera comigue) 1929 sa španjolskim baletima. zatim pjevanje kod bugarskog pjevai Brmbarova. — N. tako u XVIII st. CL. bas (Sofija. — J. španjolski dirigent (Castro Urdiales. sa šest rupica. Šupljina ustiju služi kao spremište zraka ko raci dovode dišući kroz nos. razvija se u Argentini nacionalni muzički smjer. VI 1941 —). F. Dalek je od nacionalnog smjera i Malipierov učenik Honorio Siccardi (1897). U prvoj polovini stoljeća dominira u argentinskoj muzici talijanski utjecaj. učenik Pariškog konzervatorija. s kojim je koncertirao po Evropi. Medu njima se najviše istaknuo isusovac Luis Berger (1588—1641) koji je propagirao sviranje na evropskim muzičkim instrumentima.: De Mušica objavili su: M.). dirigent. Istakao se i kao zborovoda. Kći roditelja plesača. 1826 izvodi se u Argentini prva opera. ARGENTINSKA MUZIKA. Toj generaciji pripada pijanist Ernesto Drangosch (1882— 1925). Učenica V. Fellerer. čembalist i orguljaš Domenico Zipoli.). kompozitor i e: Rodolfo Arizaga (1926) i Mauricio Kagel (1931) koji živi u I i očituje poseban afinitet za aleatoriku i elektronsku muziki Središte kulturnog i muzičkog života zemlje već je 01 Buenos Aires sa svojim mnogobrojnim muzičkim ustano od kojih svjetski ugled uživa opera Teatro Colon. usavršavao se u Italiji kod A. S. Askenazea. Ataulfo. Pošto je Argentina 1813 postigla političku nezavisnost. najizrazitiji je u komornim kompozicijama. tumači teoriju Guida Aretinskog. pijanist i utemeljitelj Muzičke akademije u Buenos Airesu (1822) i Juan Bautista Alberti (1810—1884). preko atonalnosti i politonalnosti. ruski di i kompozitor (Penza. Montero Alonso. Od ostalih J. — C. već kao jedanaestgodišnja djevojčica nastupila u kraljevskoj operi u Madridu. prilike za razvoj muzičke kulture postajale su sve povoljnije. 5. Tilburg 1936—42. kome su podložna sva tri istaknuta muzičara toga razdoblja: Amancio Alcorta (1805— 1862). napisanoj vjeri između 1068 i 1078. medu ostalim. LIT. ARGENTINA (pravo ime Antonia Mercć y Luque). I 1926. Description de l'Egvpte. 16. Arpeo. MGG. God. truka svirala felaha (bila znata i starim Egipća sa dvije cilindrične cijevi su pričvršćene jedna uz gu. Buenos Aires ARGENTA (Maza). Danzas y canciones arge 1933. 1931). najuspjelije su mu solo-pjesme. 1936). Nakon velikih uspjeha u najvećim španjolskim kazalištima odlazila je od 1905 na duge turneje po Evropi i Južnoj Americi. N. — H. Rossinijev II barbiere di Siviglia. U svojim djelima sretno spaja vrlo razvijenu kompozicijsku tehniku s folklornim obilježjima (»Sinfonia Portena«. prešao k Schonbergovoj dodekafoniji. Smits van Waesberghe. Beitrage zur Musikgesch'chte Freisings. HUschen. Prema novijim istraživanjima (K. 1784. 19. 9 simfonija i oko 150 klavirskih kompozicija. povezani su s radom misionara-redovnika. ali se ne pritiskaju ni zu ni usnicama. Gilardo Gilardi (1889) piše pretežno orkestralna djela. LIT.: G. Član crkvenog pjevačkog zbora u rodnom gradu. Juan Pedro Esnaola (1808—1878). pretežno neoklasik. Pariš — C. ARGHUL (arap. Iste godine nastaje argentinska himna. Ataulfo Argenta. »Cantos del Tucuman« za sopran i mali instrumentalni sastav). Se Historia de la mušica argentina. Tada se istakla u baletima Juerga (Batista). raspravlja o etičkim i estetskim vrijedne muzičke umjetnosti. II. d'Indvjev učenik i dirigent međunarodnog ugleda. Luis Gianneo (1897) je najpoznatiji po svojim orkestralnim djelima. Gavoly. koji svjesno gradi na elementima folklora. Vida apasionada de Ataulfo Argenta. — J. A. On je jedan od najva predstavnika srednjovjekovne muzičke simbolike. I 1958). ističe se ma plastičnom interpreta muzičkog sadržaja. kompozitor opere »Pompa« (1897). 23. Ai benediktinac. J. Mušica tradicional arg 1946. U raspravi De Mušica. ARGERICH. Bin Od 1945 član Sofijske opere. književnik i kompozitor većinom klavirske muzike. Berlin 1913. dok je njegov brat Juan Jose Castro (1895—1968). Nacionalnom pravcu ne pripada Jose Maria Castro (1892). 1948 nastupom u opei ljubljen u tri naranče (Prokofjev) u milanskoj Scali stječe 1 narodnu reputaciju. muzički teoretičar iz XI st. ARIE. Felipe Brero (1884 —. LIT. La mušica popular argentina. El Contrabandista (Espla). Smits van Waesberghe (Corpus scriptorum de Mušica. Die Musikanschauung des Mittelalters und ilire Grun Halle 1905. P. 1946 dobitnik prve nagrade ni dunarodnom natjecanju u Zenevi. G. God. španjolska plesačica i koreograf (Buenos Aires. A. U svojim djelima uspješno združuje značajke kasne romantike i argentinskog folklora. —■ A. kao i u drugim zemljama Južne Amerike. A. Gerbert (Scriptores eccl 2. autor klavirske i komorne muzike te pjesama. Umjetni vanredne tehničke spremi razitog smisla za modi: klavirskog zvuka. Napisao broj crkvenih kompozicija (mise. XI 1924). God. Santander 1959. Miisicos argentinos contemporaneos. bugarski pjevač. ranje. »Concierto argentino«. ARIBO SCHOLASTICUS (Arbeo. Počeci muzičke kulture u ovoj zemlji. koji su udarali temelje muzičkoj nastavi i crkvenoj muzici. — S. G. s jednostavnim jezičcem koso je urezan u cijevi. Pariš 1931. Slonimsky. Rousselov učenik Carlos Lopez Buchardo (1881—1948) sjedinjuje impresionističke i folklorne elemente. Geneve 1956. X 1846 — Prag. rekvijem). Washington 1945. a da kod toga ne prekidaj. organizator i utemeljitelj Konzervatorija u Buenos Airesu (1893). U Argentini su u kasnijim stoljećima boravili i poznatiji evropski kompozitori. XI 1913 — Los Molinos kraj Madrida.

od Don Carlosa (Verd .do Borisa Godunova (Musorgski).

Istodobno se arijom počela nazivati i sama melodija (B. pa i Bach. kojoj je pret- tra a'~j ra a . Tom vrlo raširenom praksom obilno su se koristili ne samo manji nego i najveći kompozitori toga vremena (Handel. Zakonitost muzikalne forme provodi se na račun teksta. I barokna a. operi i francuskoj suiti XVII i XVIII . se pojavljuje uz stariji madrigal i noviju kantatu. Peri. aria di portamento polaganog tempa. obogaćen i koloraturama. a i razvoja instrumentalne muzike. u posljednjim djelima i Verdi). a arije u molu imaju srednji dio u nekom srodnom duru. samo što je sada njegov model kraći. Bach. je dala veliko bogatstvo izraza i istinskih umjetničkih vrijednosti. largo namijenjena »teškim« raspoloženjima: boli. Ferrari. Dvodjelna plesna arija. U toku XVI st. zakonomjernom i uravnoteženom obliku a. kasnije u XVIII st. Ovaj je dio na shemi zagrađen. ariette). u kojemu instrumenti intoniraju glavnu temu (r a ). Javlja se samostalno ili kao dio većih vokalno-instrumentalnih djela (opere. Značenje riječi a. Stoga su se pojedine arije (osvete. pa je a. U njegovim posljednjim djelima već se pojavljuje a. ili se sasvim iz nje izdvaja u obliku koncertne arije. vokalna kompozicija za solo glas i instrumentalnu (obično orkestralnu) pratnju. Landi. počinje uvodom (prvi ritornello). Opera se demokratizira. Ponešto drugačiju sliku pokazuje razvoj opere u Napulju. courante. napušta svoj strogi oblik. air.francuskoj operi prije 1750 ariette je pjesma u briljan tnom koloraturnom stilu na talijanskom jeziku. zatim brzi dio (npr. ARIENZO. (-».. franc. sinonim modus).. T ij T T '' Da Capo T' D' A. na stavlja i izgrađuje oblik strofne arije na ostinatnom basu. elementarnom pojavom. to je jezgra prvog dijela (A). prvotno brzog tempa. J. kao što su osveta. izraz je ljupkog. da se tekst ukazuje tek kao pretekst. s koloraturama. Da capo (ponavljanje prvog ^-odsjeka) nikad se ne ispisuje. B. 2. U tome novom značenju a. aria fugata. a. koja najprije cvate u Firenci. srednji dio (S) razvija se ili na srodnoj ili na novoj tematskoj građi. koja se temelji na trodjelnom obliku tipa ABA (finale opere Incoronazione di Poppea). aria od srednjovjekovno lat. gavotte). Njena se uloga svodila na to. Bacha zadržava prvotni oblik teme (modela). Likovi kao da ne izražavaju svoju strast nego strast uopće. ponešto tugaljivog izraza (npr. razvile su se i instrumentalne i plesne arije. koje se ni Bach nije htio odreći. trijumf i si. aera od grč. menuet. obično brzog tempa. Wagner. U drugoj polovici XVIII st. kraćim arijama izražavaju osobe iz naroda. vrlo često predstavljala odlomke koji su ispadali iz okvira dramske radnje i kočili njen razvoj. Tu temu prihvaća zatim pjevač (a'). Drugo razdoblje u razvoju arije (1650—1750) karakterizira uglavnom izgradnja tipa arije da capo. Tek nakon ponovnog. Pachelbela i J. 2. Pjesnički oblik (strofa) razbija se do te mjere. Drugi je tip složen poput canzone od dijelova. a i dvorskih (sarabande. Meverbeer). nalik na pjesmu. S. razmatranjima. ona se opet više prilagođuje zahtjevima drame. franc. odražava duh racionalizma i barokne reprezentativnosti. U operama je bilo po 70 do 80 takvih »malih arija« zapravo dvodjelnih arietta. J. Glavna se misao pojavljuje na početku dva puta: kao neka deviza (parola) otuda i naziv devizna arija (H. Tako je dru štvena struktura našla svoj odraz u dvojakom tipu arije. Instrumentalni uvod i međuigre (ritornello) pojavljuju se sve redovitije i sačinjavaju važan konstruktivni element arije. S. Nicola. umiljatog. U operi seria izgradila se arija da capo do pune formalne zrelosti. Ghedinija. 1951). da se iživljava u tonskom slikanju tog simbola. suprotno od recitativa. više odgovaraju kraće melodioznije arije. njem. pištaljke i si. Tekst ima još jednu tipičnu crtu: afekt se poistovećuje s nekom prirodnom. da je mogla. bourree. Pjevača stavlja pred maksimalne zadatke i u izražaju i u vokalnoj tehnici bel canta karakterističnoj za baroknu ariju. u muzičku terminologiju. aria buffa. iz njega se kasnije razvio -> arioso. 1620. Takvo shvaćanje prihvaćaju i pjesnici. a poslije u Veneciji (1640—1700) i Napulju (1700—1760). ljubomore) mogle bez ikakvih teškoća presaditi iz jedne opere u drugu. višedjelna. Nicola d' -> D'Arienzo. od svih vokalnih oblika a. je uglavnom izraz lirskih raspoloženja. opraštanja. koje se očituju u konvencionalnosti bez duha i virtuoznosti bez sadržaja. Sutermeistera. koji čak prenosi ariju iz svjetovne sfere u duhovnu). umjesto dugih recitativa. dajući sadržaju sliku tipičnog. U tom strogo simetričnom. arija u D-duru »Kraljice noći« u Mozartovoj Čarobnoj fruli). snažnim osjećajima. Stoga i svi reformatori opere (Gluck. njome se označivala određena shema (model) strofne pjesme. 1528). namijenjen je u operi osobama koje predstavljaju »višu« društvenu klasu. Sve češća je dvodijelna dispozicija: poslije obligatnog recitativa najprije polagani. Frescobaldija. U ariju ulaze i melodijski i ritmički elementi stranih pučkih plesova. Treći. aria in-furiata i dr. engl. dok se manje pretencioznim. ponajviše iz talijanskih narodnih plesova. Prvi se oslanja na slobodni deklamatorski stil rane monodije. virtuozna aria di bravura. koje su se pored glavnog vokalnog oblika održale sve do kraja XVIII st. aria da chiesa. Stravinskog. taj značajan oblik baroknog muziciranja. Drugi. U ovoj prvoj razvojnoj fazi opažaju se tri tipa. pa je time i cijela forma elastičnija. 1602. Taj je ostinatni bas odgovarao trajanju jedne strofe. dobiva sve raznoličnije oblike. I tu vlada zakonitost: arije u duru donose odsjek B u paralelnom molu. Poslije smrti Bacha i Handela javljaju se nove težnje. u kojemu se sažima akcija drame. dcrjp zrak. Pod utjecajem opere buffe. provansalski naziv za jednostavne duhačke instrumente (svirale. je odnos riječi i tona najradikalnije riješila u korist muzike.). dostojanstvena smirena izraza. Nuove musiche. i poeziji diktirati i nametnuti svoje zakone. Njezina se forma postepeno ustaljuje. Cantade et arie a voće sola. U. prožeta herojskim. i . Goldbergvariationeri). na kojoj se gradi čitav niz varijacija (J. 67 hodnik Monteverdi. ariette je solistička pjesma na francuskom jeziku. Ovaj seriozni tip arije. da prikazuje efekte koji se pojavljuju kao posljedice neke dramatske situacije. Kontrastni oblici komične i ozbiljne opere (opera buffa i opera seria) konačan su rezultat toga razvoja. 1949 i The Rake's Progress I. No ako se izuzmu nastranosti (oko 1750 i 1850. jer ga nemaju sve arije. u oblikovanju prevladava jaka tendencija za izgradnjom arije da capo. razvila se osobito u francuskom dvorskom baletu. U oba slučaja kontrast se postiže i promjenom tonaliteta. zaboravljajući pri tom čak i samu emociju. Konačna čista forma arije da capo javlja se poslije 1700. Općenito. Handelove siciliano-arije). potvrđuje da je muzika u to doba postala toliko autonomna. a. U Veneciji se napušta strogi humanistički ideal Firentinaca koji su operom željeli prvenstveno oživjeti starogrčki teatar. krug njezine publike širi se i zahvata ponajviše građanske slojeve čijem ukusu. Varie musiche. tuge. U njihovu melodiku sve jače prodiru plesni ritmovi. kao što su venecijanska forlana (preteča barkarole). Grandi. Billy Budd F. Arie). kantate). čežnje. proširilo se u srednjem vijeku na pojmove: pojava. Caccini. Riemann). oratorija. svega individualnog. međutim. aria d'imitazione. često isto što i pjesma ili cavatina. namijenjena »prvim« pjevačima (prima donna i primo uomo). Uporedo sa svim tim utjecajima. zatim vilotta. aria cantabile u tempu adagio. pjevaču se dopušta. nosilac pastoralnog. Aria i Air. forma arije da capo nije isključila improvizaciju. a. da ga slobodno interpretira. nio i siciliano. ako se mimoiđu specifične težnje ne samo muzičkog baroka. Instrumentalna a. u djelima G. nego baroka uopće. Frobergera. drugog nastupa instrumenata (drugi ritornello) pjevač razvija temu (a). No svaka kritika arije da capo nepravedna je i jednostrana. a. Musiche varie. Castiglione. 1620. je postala upravo anti-dramatska. pa i a. naročito venecijanska opera obiluje veoma bogatom galerijom tipova iz puka.. zatim aria concertata.). Hasse. U melodici se opaža i utjecaj narodne pjesme. u kojoj se iznad stalne basove melodije (basso ostinato) improvizirala uvijek nova melodija. takav simboličan prikaz emocionalnog stanja daje kompozitoru prilike. 1609. gigue.st. A. način. monodijskog solopjevačkog stila (G. nastoje zamijeniti ariju oblicima koji će se bolje i elastičnije prilagoditi razvoju dramske radnje. u toku razvoja opere sve se više zaoštravala opreka između recitativa i arije (osobito u XVIII st. Razlikuje se od solo-pjesme po tome. U operi. J. 1948. osnovna je shema te arije: ra T B A ARIGOT. 1633—41). S.Air). Otuda ona često naivna »slikovitost« te muzike. razvija uglavnom unutar opere. shema (lat. ARIETTA (tal. Ovaj dvodijelni oblik traje do preko polovine XIX st. Premda rođena u krilu muzičke drame. najvažniji tip. mala arija. a izmjenjuje se s govornim dijalogom u fran cuskim muzičkim komedijama comedie a ariettes ili pieces d'ariettes. je ušla na početku XVI st. zanemarujući pri tom često sam tekst. npr. Odsada se a. 1.ARIE — ARIJA suvremenih (svjetske praizvedbe opera Raskolnikoff A. Iako prilično stroga. što je opsegom veća. aria di mezzo carattere u tempu andante. ARIJA (tal. To prikazivanje lišeno je. što izbjegava strofni oblik i težište prebacuje više na posve muzičke kvalitete. općenitog. U prvim zbornicima novog. a. koji se često razlikuju i po tempu i po mjeri. U okviru oblika da capo razvili su se pojedini tipovi arija različiti po svom karakteru i izrazu. posve protivno od težnja firentinske Camerate. Arie a una voće. Gluck.

Leipzig — Ch. a javlja se i pod imenom recitativo accompagnato (za razliku od recitativo secco). —■ B. MGG. — M. C. et la musique de l'antiquite. Uber das Verhaltnis des Martianus Capella zu Ar: Quintilianus. Schafke. Six cantatas and six lessons za violu d'amore. 1961—62.600). Aber Lehre vom Ethos in der griechischen Musik. — L. posvećena muzici općenito. 1789. Ebert. Urbain. Posen 1881. Opere: Tirsi. u drugoj o etičkim i pedagoškim problemima. Note d'Archivio. Cambridge 1911. Deiters. povezao Pitagorino. — H. Studien zur Arientechnik in den Opern Handels. Robinson. — W. Stvaralački duh oblikuje u muzii djelu sintezu koju onaj koji djelo prima sukcesivno raščla naknadno doživljujući prvobitnu sintezu i kritički ispit njenu valjanost i uravnoteženost. 1891. 1893. Bonn 1905. 1895. s francuskim prijevodom obj. Melik und Rhvthmik des sischen Hellenentums (2 sv.: A. : H. a u kasnijima A. Vicentini. Traviata. Abdy Williams. skočio s broda. 6/6 (nazivnik ostaje isti. Fleischer i W. und 18. Aristoxenos. 1899—1900. Ariadne auf Naxos. koji je umro 120. Bononcini. se da je godinama podučavao u Ateni. 'Apic-retSTj? KoivtiAiavo.). M. a navodi ga i G. I Wagnerov deklamatorski stil proizašao je iz ariosa. Arie. Kod tzv. —■ L. O njegovu životu ima malo sigurnih podataka. E. Aristoksenu je uho vrt sudac. Ariosti's Lessons for Viola d'amore. (novo izd. A. ARISTOTEL (grč. Bach. u sceni poslije večere). 1696. Em. Bollert.: P. XIX). Dardo. . D. M. 'ApioTĆ^evo. Gla: 1934ARITMETIČKA PODJELA. 1697—1703 kompozitor kraljice Sophije Charlotte u Berlinu i zatim na dvoru cara Josipa I u Beču (1706—11). 1724. S. Wiirzburg 1940. . o mi nom slušanju. A. su M. Pariš 1924. Pod tim imenom krije se vjerojatno engleski pisac traktata o menzuralnoj teoriji iz XII—XIII : Wolf misli da je to magister Lombert. 1883 i 1893. Redovnik. Problemi. ARIOSTI. I. Feussner. nije pisano isključivo s gledišta muzičke prakse. Zur Wissenschaf Lslehre von der Musik bei Platon um stoteles. Die Harmonik des Aristoxenos. 1951. dobiva sve više karakter prokomponirane dramatske scene. Meibom. Berlin 1902.). B. i vjerojatno u više dijelova. 1926. koju preuzima njegov biograf Herodot (Historia. Verdi. 1693. Elementi ritma. homogenu cjelinu. Die Tonleitern und Musiknoten der Griechen.: Elemente harmonije objavili su u latinskom prijevoi Gogavino. — R. a naročito C. Seydel. II. essai sur la musique. na talijanskom Rios (2 sv. 2/6. Ksenofilov i Ai telov učenik. Među mnogim primjerima osobito je karakteristična smrt Izolde iz njegove opere Tristan und Isolde. Pripisuje mu se da je stvorio ditiramb odnosno da ga je razvio u umjetnički oblik. Aristotelovo i Aristokse naučavanje sa svojim gledištem. F. Ponovo je boravio u Londonu 1723—28 i tada je živo sudjelovao u sukobima između pristaša G. Ca. Jahn (Aristidis Quintiliani de mušica libri III. Aristides Quintilianus). Walther. Schiuartz. talijanski kompozitor (Bologna. 1725.flz (O muzici) u tri knjige. XI 1666 — Španjolska. Leipzig 1901—04. 1/2. Dario. Marquard. je na putovanju morem. wo eilst du hin?« i arija Florestana »Gott. grčki pjesnik i pjevač (živio oko *. nauke o etosu. — Isti. Halle 1881. SBIMG. . 1899—1903). a 1715—16 odlazi preko južne Njemačke u Pariz i London. Abert) smatraju jednin najvažnijih izvora za upoznavanje antičke muzičke estetike je A. Bonn 1863. ponavljanja i si. The Aria in Opera Seria. Gluckova reforma opere vraća ariosu prvobitno značenje izražajnog deklamatorskog pjeva. brzi. 1652) i H. Od njegovih muz radova sačuvao se samo malen broj. Monteverdi. MC 1951. Iako je daljnji razvoj monodijskog pjevanja sve više naglašavao razliku između recitativa i arije. 1954. Prema nekim podacima suvremenik je Plutarha. arija Violette »Ah. F. Goldschmidt. XVII. Aristoxenus von Tarent. Tu se istakao kao solist na violi d'amore u Handelovoj operi Amadigi. LIT. 1936. 1883. o jedinstvu vremena. Le musicographe Aristide Quintilien.585) živio na Korintu gdje su njegove ditirambe pjevali i recitirali maskirani korovi. Music and Letters.— H. a br postaje sve veći). Berlin 18^ F. napadnut od mornara pljačkaša. i njezinih dije aritmetičkom podjelom nazivala se u muzičkoj teoriji XV podjela žice na jednake dijelove. S. Philo 1870. Chr. Flogel. fors' e lui« (finale I čina) — tipičan primjer tzv. — R. — G. Geva J. Attilio Ariosti. Elementa doctrinae metricae. Proceedings of the Royal Musical Association. An Aristotelian Analysis of the Elements. Farm svom djelu Al-Fdrdbi's Arabic-Latin Writings on Music. opet se a. 1882^ mački prijevod obj. The Rake's Progress). NOVA IZD. koji je rođen 232. Die aristotel: Musikprobleme. Jan. A. — B. nije nikada potpuno napušten. Nebuccodonosor. Ne može se tačno ustanoviti kada je živio. Strauss. 1727. de A kao izumitelja menzuralne notacije. Boyden. U instrumentalnim djelima prevladava melodika. Rielle. welch Dunkel hier«. A. 1727 i dr. 1700. — C. harmonijske podjele duljine pojec dijelova žice naprama cijeloj žici stoje u odnosu 1/1. Prir and Causes of the Art of Music. Handel-Jahrbuch. — R. LIT. studije 0 kompoziciji. osobito sofističkim razmatran Drugu knjigu neki historičari (H. De Aristoxeni Tarentini elementis harmonicis ( tacija). The Rape of Lucretia. —■ G. Vespasiano. Tischer. S. Atys (L'inganno vinto della costanza). Laloy. II. (Antique musicae res septem. Teuzzone. Aristoteles. 'APICTTOT£XT)<. a da pri tom formalno-muzički principi ipak stupaju u pozadinu: izbjegavaju se zatvoreni i simetrični oblici. — D. Ca. SBIMG. — DRAMSKA. na engleskom H. Za vladavine tiranina Periandera (oko ■<. Vetter. 1701. Vetter. v( protkano mnogim filozofskim. ARISTID KVINTILIJAN (grč. V.und Arien-Formen des 17. često pretjerano sentimentalna. Abert. 1712 vratio se u samostan u Bologni. Le profezie di Eliseo nelV assedio di Samaria. Scarlattija. biografska djela o sviračima aulosa i pjesnicima tragedima. Bellermann. Vetter. Oratoriji: La passione. du« i »Wiewohl mein Herz in Tranen schwimmt«). MC 1951. Natalicia Musicologica. grčki filozof (Sts 1- 384 — Chalsis. 1966. LIT. De fontibus rvthmicae Aristidis Quintiliani doctrinae. ■<. 1937. Reulle.)j vokalni odlomak. La fede ne'tradimenti. — J. Radegonda reina di Francia. — Isti. De Aristidis Quintiliani doctrinae harmonicae for Duren 1870. — G. Ruelle. uzeti su iz aleksandrijskog Katekizma iz II st. AI 1936. Freischiitz. bola ad doctrinae graecorum harmoniae historiam (disertacija). U operi XX st. Fragment o ritmici objavili su na latinskom J. Die Ari nische Rhvthmuslehre. — C. — H. 1562 i Meibom. Weber. o tragičkom plesu. 1723.: G. na gradna pjesma Walthera u operi Die Meistersinger von Niirnberg). Chigiana. Attilio Ariosti. Vetter. Die etischgogische Wurdigung der Musik durch Plato und Aristoteles. L. Kobenhavn 1962. važne za poznavanje povijesti starogrčke zike. 1840) Westphal i F. Die Ostinato-Technik in den Ghaconne. Artaserse. Kod utvrđivanja akust odnosa između žice. Berlin 1961. 1725—80. Učenik Platonov. Potječe s otoka Lezba. 1696 dvorski muzičar u Mantovi. — W. — VOKALNA. Kod Wagnera nestaje arija kao zatvoren oblik. Jahrhundert (2 sv. 1910. / gloriosi presagi di Scipione Africano.: Th. npr. 5. Aristidovo c kompilacija mnogih antičkih filozofskih i muzičko-teoretskil dova. Leipzig 1816. ARIOSO (tal. dajući iscrpan prikaz opće . Jan u djelu Mušici scriptores g. MGG. 1932. I. A. Bartels. NOVA IZD. Attilio. 1947. Šaran (2 sv.. u stilu ariosa komponirane su i partije Isusa (npr. God. 4/6. Die antike Musik in der Beleuchtung durch Aristoteles. arija Agathe »Wie nahet mir der Schlummer«. 1951. Wiegandt. Die pseudo-aristotelischen Probleme uber Musik. 1704. a prema drugim suvremenik novoplatoničara Porfirija. Na obalu ga je iznio na svojim leđima delfin koga je A. npr. a. Posebna se pažnja poklanja instrumentalnoj pratnji. kao zvukovnog izvora. Susemihl. Hjelmborg. LIT. oko 1740). Jahrhunderts. Lučio Vero. Hermann. — L. De etico anticorum rhvthmorun ractere auctore Aristide Quintiliano (disertacija). ti su dijelovi označeni raz cima 1/6. o Htetima. U ariosu se ostvaruju ideali izražajne deklamacije riječi u okviru i pomoću melodijske fraze. Attilio Ariosti in Berlin (disertacija). U prvoj knjizi govori o harm i ritmici. — H. Leipzig I. Some Aspects of the Aria. Cavalli. Walter. Casimiri. 1929. opravdava se dramskom radnjom (npr. I. skupio je i objavio K. The Aristo] Theory of Musical Rhythm.). Berlin W. L. Njegov je dramatski talent najjače došao do izražaja u oratorijima. Aristides Quintilianus. na francuskom Ch. Der neue Aristoxenes von Oxyrhyncos. 1704. zanio svojom pjesmom. 1695. Macran. Gerber. Tivining. o instrumentima. Počeci monodije. zapjevao uz pratnju kitare i da bi se spasio. MGG. 3/6. ARION ('Apicov). A. lat.: ITepl UOUOLIOJC obj. 5. — M.). a gdje se pak javlja. Javlja se u XVII st. a. 1724. ublažujući tako jednostrano učenje Platoi Aristotelove misli. 23). Grei: 1866—67. — R. ARISTOKSEN (grč. I. Westphal. Stumpf. Godefroy.). B. oko *~ 350 — oko <. 1705. 1870. i to uglavnom u fragmer (ponekad kao citati u djelima drugih autora). dali su savršene primjere ariosa (Lamento d'Arianna). Richter. Provo đenjem jednog instrumentalnog motiva na slobodnom harmoničkom planu stvara se jedinstvena osnova za rapsodički. — H. Frati. Aspects of the Aria in the Early Operas of Fr. RMI. 1706. kao sastavni dio talijanske opere i kantate a od po prilici 1700 nalazi se i u prote stantskoj crkvenoj muzici (J.300). Marquard. traži lje muzičkog djela u skladnom stapanju pojedinih njegovih dij< u čvrstu. Aristoxene de T. slobodni stil pjevača. na njemačkom H. na fi skom E. 1652 i na njemačkom P. La madre dei Maccabei. VFMW. LIT. 5/6. Platonovo. Cleveland 1937. Više kantata. v. a ne suha računska konstrukcija starogrčkih akusti DJELA: Elementi harmonije. Amor tra nemici. — F. 1868. Pariš 1904. 1951. U prvim Ariostijevim operama opažaju se utjecaji Lullvja. with two Dis tions on Poetical and Musical Imitation. završni dio arije).: Beethoven. osnivač (335) pe tetičke škole.625 do <. 1708. U svojim spisima promatra muziku kao sas dio prirodnih nauka. Prema legendi. Pisac važnog djela Ilept ARISTOTEL. MQ. ■—■ D. kod Bacha. 1724. DJELA. »Du lieber Heiland. Ariosti. Britten. koji su pod Aristotelovim imenom izlože nastavku istog djela (Problemata Sect. grčki filozof i mu teoretičar (Tarent. 1902. pojavljuje u vezi s tendencijama oko obnove baroknih oblika (R. Fidelio. 1693—94 bio je orguljaš u Bologni. arije stretto (izraz se odnosi na briljantni.). INSTRUMENTALNA: Divertimenti da camera za violinu i violončelo. »La Passione« di Attilio Ariosti. arija Leonore »Abscheulicher. koga spominje i J. 1871. služi često kao uvod u ariju (altovske arije u Matthauspassion. prema najnoi istraživanjima. kantate i pasije). a u t o aritmetičkim i prirodoznanstvenim pitanjima. Aristotle's Treatise on Poetry . grčki muzički teoretičar. Coriolano. U tom obliku. Le Tombeau stoxene. VFMW. Leipzig 1899.322). Studien zur Geschichte der italienischen Oper im 17.68 ARIJA — ARITMETIČKA PODJELA \LO\><3tM. je R. Vollgraff. F. Stravinski. F. I. 1694. koji po svome stilu stoji između recitativa i arije. Handela i talijanskih opernih kompozitora kojima je na čelu G.

koji se dobivaju na temelju aritmetičke podjele (C. ARMENSKA MUZIKA sačuvala je u toku historije od tri tisućljeća svoje karakteristične crte: gipkost melodike. Mušica para čine . zborovi. Svaki se modus sastoji od dva tetrakorda i pojavljuje se u uzlaznom i silaznom obliku. to je pismo ipak ostalo dosta neprecizno i ne da se ni danas pouzdano dešifrirati. izgrađeni na sustavu od osam modusa. 1946—47. E. armatura). a 1878 misal). A. 22. usavršavao se u Parizu kod Nadie Boulanger. stalne povisilice i snizilice. TerGevondjan koji su 1916 objavili zbornik gusanskih napjeva. američki kompozitor (Buffalo. koncert za gudački kvartet i gudački orkestar. Objavio i studije Christopher Tye (1925) i Sources of Old English Songs (1929). 2 sonatine. Harold (pravo ime Hyman Arluck). — VOKALNA : kantate Martirio de Santa Olalla (tekst F. Aubry. g. Melikjana (1882—1935). Izdao je i muzički katalog knjižnice Christ Church u Oxfordu (1915). Garcia Lorca). klavir i ksilofon. balet Bailable Realđe la Impaciencia. God. 16. Hačaturjan. —■ KLAVIRSKA: sonata. zatim arapska i konačno grčka muzička kultura. ali matematički analognih podjela dužine žice zasnovao je 1558 Zarlino svoju dualističku teoriju dur-tonaliteta i mol-tonaliteta. Serenata op. — Izdao nekoliko zbirki narodnih napjeva i Nouveau Dictionnaire de Musiaue (sa Y. Kara-Murza. varijacije za gudački orkestar. 1950. Ahverdjan. A. Osniva se simfonijski orkestar. IV 1864 — Highclere. God. i zadržalo ga do danas. God. Lazara nedaleko Venecije (osnovan 1717). Life begins at 8 : 40. You Said It. c'-e1-^1. Dešifriranjem armenskih neuma dosada se najuspješnije bavio P. Tada su bili nešto jači turski i orijentalni utjecaji. dok su tonovi harmonijske podjele (C. IVs Only a Paper Moon. Passa-caglia op 14. 1944. Tienot). 1930. A. udaraljke. S kršćanstvom (III st. Ostavio 5 knjiga pjesama. Njihova je umjetnost bila sinteza riječi. Bilježilo se posebnim neumatskim pismom. kompozitora simfonijskih. Međutim. VII 1926 —). V. c. Taščjan dovršio je njegov rad na notiranju glavnih liturgijskih knjiga (1875 objavio je himnarij. U rodovskom je uređenju narodna armenska muzika tijesno povezana uz proizvodni proces. nagrađena 1939 >>Oscarom<0 i dr. Rođolfo. X 1905 —). Stjepanjan . perzijskih i bizantskih utjecaja. 1946. — Opera Prometeo. Petite suite za ARMATURA (lat. romanski naslov za akcidentalije. brojni zborski i komorni ansambli i muzičke škole. Tigranjana (1879—1950). G. Melikjana. A. 31 Instantanes za drvene duhače. Korganov. Barhudarjan. Za evropsko uho čini se kao da je malko melankolično obojena. 1943—55 djelovao u Hollywoodu kao komzitor filmske muzike. 1. 15. sonata za violinu. Arutjunjan. — Članci: Exegesis de la opera contemporanea en Viena . Paul (pravo ime Imre Weisshaus . a na harmonijskoj podjeli počiva muzička teorija starih Grka. Serranillas deljaque op. Musiaue mćtaphonique za magnetofonsku vrpcu i orkestar. Tako u djelu lstituzioni harmoniche naziva dur divisio harmonica. VIII 1944). fluktuacije u visini tona i upotre be netemperiranih intervala. violu i gitaru. Martenota. DJELA. R. G J 1/2 3/6 2/6 1/6 8 M. 1957 i Free and Easy. LIT. franc. Umjetnost gusana i ašuga proučavali su H. O. A. Godfrey Edvvard Pellevv. Ter-Gevondjan. Oko sredine XIX st. istodobno i član Budimpeštanskog trija. Sin i učenik kantora sinagoge u Buffalu. 1/5. opernih. — Pet kantata. St-Louis Woman. je istraživao muzički folklor razli čitih evropskih i američkih zemalja. DJELA. lov. oko 40 solo-pjesama. Na Muzičkoj akademiji u Budimpešti učenik B. Nakon plodnog srednjovjekovnog razdoblja. autora prve armenske nacionalne realistične opere »Anuš« i A. plesne i zabavne melodije: Get Happy . Niz tonova. Na Petrogradskom i Moskovskom konzervatoriju odgajali su se prvi armenski stručno obrazovani kompozitori (H. Kun. Najistaknutiji predstavnici suvremenog muzičkog stvaralaštva jesu: 5. E. 15 . DJELA. C. 1949 zbirka S. The Old English Edition(2$ sv. New York. c. Ekmaljan. Sonata breve za onde Martenot i klavir. Na stvaranje tog crkvenog pjevanja utjecala je u po četku perzijska. Spendijarova (1871—1928). Polydiaphonie. f. Strawinsky . 1931 i 1949 objavljen je zbornik S. u kome je bilo sirijskih. — Chansoni. Newbury. reproduktivci i organizatori (T. Bloomer Girl. armature. A. Komitasa. H. ansambl narodnih pjesama i plesa. za dvostruki gudački orkestar. flautu. 1966. House of Flowers. 1957. tj. komornih i vokalnih djela. New York 1948. — KOMORNA: Diverlimento op. Komitas (1869—1935). 1877 časoslov. 1948 . antheme i dr. A Historv of Popular Music in America. ARIZAGA. armatura oružje. Dživani (1846—1909) i Šeram (1857—1936). 1962. Bio je kraće vrijeme kazališni dirigent i zborovođa u Berlinu. Bagdasar Dpir (1680—1763). solo-pjesme. 1/6 (brojnik ostaje isti. G. II 1905 —). Za Purcellovo udruženje priredio je 1899 i 1902 izdanje crkvenih djela toga majstora. Armenski su napjevi dijatonski. Cantatas Humanos i Delires (na tekst H. As. Gusani su izvodili vlastite ili narodne pjesme.. Kfenek i dr. 1940. Notacija armenskih crkvenih napjeva otežana je i radi nestalne intonacije. — Klavirske sonate. a nazivnik raste). 3 Epitaphes. u armenskom samostanu u Beču i u Nacionalnoj biblio teci u Parizu. g 1) ili silazno (c1. L. Suite za klarinet i fagot. A. Suite de danses za flautu i gudače. obogaćenog rezultatima evropske muzičke kulture. ARLEN. 5. gusanska se umjetnost ponovno širi u razdoblju od XVII do XIX stoljeća. 5 Esquisses i dr. Ti modusi nemaju značaj ljestvice već su srodniji seriji odnosno nomosu. Blues in the Night. suita. Školovao se u Etonu i Oxfordu. sonatine i dr. G. Rukopisi starih armenskih liturgijskih knjiga čuvaju se u samostanu sv. Stepanjan. de Falla . Komitasa (1869—1935)1 folklorista i utemeljitelja armenske zborne muzike. Musicali.: S. I. 3 divertimenta. Cijenjen osobito kao kompozitor orkestralne muzike i kantata. A. Melikjana (1881—1933) i R. U tom su periodu najistaknutiji ašuzi Nagaš Ovnatan (1661—1722). ORKESTRALNA: Miisica za gudače. 1954! Jamaica. madrigale. a 1945 i 1949 sabrani na pjevi gusana. God. Uz narodnu se muziku vrlo rano javlja profesionalizam — u stvaralaštvu putujućih pjevača gusand ili ašuga. a zajedno sa H. Sonetos de lo Peno za mezzosopran. prvog armenskog vokalnog lirika. V. usvajaju armenski muzičari tekovine svjetske i ruske klasične muzike.ARITMETIČKA PODJELA — ARMENSKA MUZIKA 14. 6/6 Aritmetička podjela: 5/6 4/6 Es Harmonijska podjela: 1/1 69 gudački kvartet. Medu ostalim sakupio je oko 1800 pjesama nastalih za Drugoga svjetskog rata u francuskom pokretu otpora.) prima Armenija i kršćansku liturgiju. Speath. Od 1949 predaje etnomuzikologiju na Pariškom univerzitetu. od 1955 živi u New Yorku. koje se bilježe između muzičkog ključa i oznake za mjeru. g. sadržava masques. Hampartsumov učenik N. I. motete. Etnomuzikologija razvija se u Armeniji osobito živo nakon Ok tobarske revolucije. argentinski kompozitor i muzički pisac (Buenos Aires. 1950. Temelje za proučavanje melodijskih i ritmičkih značajki armen skog crkvenog pjevanja postavio je S. — Filmska muzika. 1853—1902). Studirao na Nacionalnom konzervatoriju u Buenos Airesu. kompozitor i folklorist (Budimpešta. Between the Devil and the Deep Blue Sea. koji međutim nisu identični. G. koncert za flautu i gudački orkestar. 1958 . That Old Black Magic. Nakon Oktobarske revolucije sagrađeni su u Erevanu zgrada Državne opere i baleta te Konzervatorij. Ono predočuje smjer kretanja melodije i mjestimično prikazuje uobičajene melodijske obrasce. 1951—52. D. G. Širiti (1827—57). u Erevanu. istovetni s alikvotnim tonovima i sačinjavaju dur-trozvuk. H. Krajem XVIII st. 1932. Over the Rainbozc (iz filma čarobnjak iz Oza. 1947. ORKESTRALNA: koncert za klavir. rat ili obred. Egiazarjan. tal. Happiness Is a Thing Called Joe . M. ARMA. ARKVVRIGHT. madžarski pijanist. Scherzo de Juguete op. a mol divisio arithmetica. Zatim se nastanio u Parizu gdje je 1940 osnovao Les loisirs musicaux de la jeunesse i neko vrijeme vodio na radio-stanici odjel za konkretnu muziku. 1952. 6 Divertimenti de Concert. I. a pratili su se na žicanim instrumentima saze i kemande. Stormy VPeather. F) tvore mol-trozvuk. Sajat-Nova (1712—95). 15 vieux airs francais za 3 violine. celestu. G. Tarverdjan te 6". 9 Eclogues. Messiaena i G. Levonjan. Rimbauda). je temelj arapsko-perzijske muzičke teorije. Izdavao važnu zbirku djela engleskih kompozitora XVII i XVIII st. sonatina za flautu. slobodu arhitektonike te neobično bogatstvo metrike i ritmike. 11. Bartoka. 17 b. 1925—30 boravio je u New Yorku. Na spajanju ovih dvaju suprotnih. Surađuje u većem broju argentinskih i stranih časopisa. 12. — KOMORNA: koncert za gudački kvartet. 1889—1902. značajna je djelatnost S. Suosnivač je ustanove Ateneo Argentino de Cultura i Seminario de Jovenes Musicos Argentinos. 1865— 1934)U razdoblju oblikovanja nacionalnog armenskog muzičkog izraza na osnovi narodnoga stvaranja. pa se napjevi i nadalje prenose usmenom predajom. srodnim ekfonetskoj notaciji. 1956. Wooldridgeom Studies in Modal Composition (Mušica Antiquata). muzičku karijeru započeo 1925 u New Yorku kao svirač i pjevač u noćnim lokalima i kompozitor zabavne muzike. reformirao je Baba Hampartsum (umro 1838) armensku notaciju pokušavši tačnije odrediti značenje neumatskih simbola (ima ih 85). muzike i elemenata glume. 1909—13 bio je urednik muzikološkog mjesečnika The Musical Anliquary u Oxfordu u kome je objavio i niz vlastitih članaka o engleskoj dvorskoj muzici.). Es. c. 1837—98) te muzički teoretičari i pedagozi {M. ali je ono zadržalo i mnoge značajke armenske narodne muzike. Melikjan i A. Čuhadžjan. 1964. engleski muzikolog (Nonvick. p. 1959. — Balet Ani Couni za zbor a cappella. 1947. 10. Ubrzo se razvija posebno liturgijsko pjevanje na staroarmenskom jeziku koje je svoj konačni oblik postiglo u XII st. 1855—1905.

Od direktor londonske Royal Academy of Music. Kon gressbericht Salzburg 1964. — R. — H. pantomime. G. I. Gasparjan. Wellesz. Kraće vrijeme koncertni pjevač. on je sretno u svojoj ličnosti sintetizirao karakte obilježja najznačajnijih muzičara toga razdoblja. JleHHHrpafl 1958. Armstrong. — E. — Knjiga: Strauss: Tone Poei članci u časopisima i dnevnim novinama. Crkveni orguljaš u Peterboroughu. Oeuvres completes de l'abb. — Is ti D ie armenis che Messe und ih re Mus ik. — A. Iffert) i Leipzigu (M. DJELA. — L. P. A History of Jazz in America. Gilina. Muzičke temelje dobio u odgojnom domu u New Orleansu (1913). A steru. 1931. je do drugoga svjetskog rata bio c sudionik u gotovo svim razvojnim fazama te vrste : Surađujući usko s mnogim istaknutim orkestrima i ma. 1934. Učio je violinu kod M. Od 1925 izdavao mjesečnik Der Stimmvjart. Bianchini. BTOpOH C 6 OPHHK cTaTeft. Thomas Augustine. — Isti. LIT. INSTRUMENTALNA: dvanaest uvertira (obj. Slawe. ARMIN. Melodies of the Holy Apostolic Church of Armenian. ZFM . Biehle. Torsleff). razdoblju trubadurske umjetnosti. Suardom). 16. od kojih se jedan upravlja stopalom. zabavljanje i šlageri. Louis Armstrong. Orleans bio još onaj bogati. Berkeley 1942. VI li Studirao na Royal College of Music u Londonu (G. Paris 1917. Francois. MocKBa 1944. veći broj anthema. Louis Armstrong. Paris 1947. ApMHHcKaH CCP. A. A. ARNE. Vartanjan. gdje je u školskom orkestru ubrzo zauzeo mjesto prvoga kornetiste. — A. Drury Lane i Covent . maske. 19 5 1 . Manje uspjeha imale su njegove kompozicije velikih oblika.). Oratorij Judith pokazuje Handelov utje- caj. Danas je poznat zbog patriotske pjesme Rule Britannia iz scenskog djela The Masque of Alfred (1740) i solo-pjesama naShakespeareovtekst (Blow. šarmom i sugestivnošću svoje ličnosti steka nanje cijeloga svijeta. New York 1948. — R. 7 sonata za 2 violine i b. njemački pjevač i učitelj pjevanja (Braunschvveig. Toulouse 19 Gennrich. ARMSTRONG ARNAUT. 1912. pedagog i kompozitor (Peterborough. 8. 1920. Die Lieder von Richard Wetz. La Musique en Armenie. Danska. III 1778). George Armin. 1808. se stavlja u pogon pomoću tri posebna pedala. Erevan 1959. Hickmann. 1768—69. 1939. My New Orleans (1951). — M. — A. Louis Daniel (nazvan Satchmo ili Pops). Kočarjan. Kongressbericht Wien 1956. sin dirigenta Otta Herrmanna. Holst. 1911. Erinnerungen an Armin. 1921. Londonu. u kl. MacCharty. Paris 1903. 1740). 1899—1901. Kfenek. E. 15. < ponovno u Oxfordu (Christ Church) . Le Rythme tonique dans la poesie liturgique et dans le chant des eglises chrćtiennes au Moyen-Age. kada je Nev. oni dovode žicu u stalnu vibraciju. »zvijezda«. 1740. XI 1871 — Karlsruhe Strand. I. O'Brien. musii Milano 1948. Altitalienische Gesangsmethoden auf Papier. H. provansalski trubadur (Ribera> Dordogne. Die Meisterregeln der Stimmbildungskunst. J. IHaeepdnH.: E. direktor rata Balliol i univerzitetski nastavnik (Choragus). Tigranov i A. Ulanov. — -S. Etude sur le rvthme. S. Objavio je knjigu us Swing thal Music (1936) i autobiografiju Satchmo. Un critique musical au siecle dernier.Blow. Tmpanoe. ARNE brojne opere. Daniel. 1933. ibid. XII 1784). Kerkworkian Die armenische Kirchenmusik. 1903. 6 Favourite Concertcs za orgulje ili čembalo ili klavir. 10. Les Chants liturgiques de l'eglise armenienne (armenski. Njegovao je »hermetii trobar clus i stvorio posebni oblik strofe od 6 jedanaester stinu koju su oponašali mnogi provansalski i talijanski { a preuzeli su je i Dante i Petrarca. Glucka. Iz toga razdoblja datiraju njegove snimke u stilu -> New Orleans. ARMSTRONG. — f. A. Babadžanjan. \ Williams). a dva koljenima. SBIMG. L'Armenie et son art traditionnel. — K. engleski c dirigent. DJELA: Reflexions sur la musique en general et sur la musiaue fn particulier. — B. Učio pjevanje u Kolnu (A. RMI. / of popular Music in America. Von der Urkraft der Stimme. francuski muzički pisac (Aubigi Carpentrasa. Cerri. Z. Arnaut Daniel.70 ARMENSKA MUZIKA — ARNE cije muzičara jazza. A. MocKBa 1956.). Panassie. A A. Basel 1953. Garden. L.. Ann Arbor 1956. — A. Under the Greenzvood Tree i Where the Bee Sucks). New York 1943. Die armenische Kirchenmusik. New York 1947. G. Historija armenske notacije i biografije armenskih pjevača 1768—1909 (armenski). Leipzig i Wien 1896. VII 1900 — New York. c. Sačuvano je 18 Arn vanredno uglađenih pjesama od kojih 2 s melodijama. Ziirich 1960. 1918. Corbin. Armenian Folk Songs. Liturgijski napjevi (armenski). EpeBaH 1958. MocKBa 1957. A rm en i s ch e M u s i k. 1743. a kasnije čitač i bibliotekar grofa od Proven Francuske akademije. George (pravo ime Georg Herrmann). Azam.). od 1904 učitelj pjevanja u Berlinu. II Pluricromatismo nella mušica armena. H. Kyiunapea. Paris 1889. God. ApMHHCKan HapoflHa« My3biKa. ARMONIPIANO. Hissarlean. Thou Winter Wind. — DRAMSKA: TH. — Isti. Revue de Musicologie. engleski kompozitor (I 12. de Bricqueville. Svjetsku slavu postigao je s vlastitim ansamblima Louis Armstrong and His Hot Five i Hot Seven 1925—27 u Chicagu. Armensko notno pismo (armenski). — P. Šestina. 2. KoMHTac H apMHHCKan My3biKajibHan KyjibTypa. — 5. dirigent i kompozitor Vojtech Hlavač (1849—1911). — X. 1905—08.w^^^^^K^fm % ka važni su primjeri engles^^^^^^^^^mm '■ kog simfonijskog stila u sredini XVIII st. — A. MocKBa i JlemiHrpajj 1939. EpeBaH 195c. A. šareni. : P. Ekmelijan. Exeteru (1928—33 katedralni orguljaš). A. Les Poesies d'Arnaut Daniel. (3 sv. Bernstein.: U. chevalier Gluck. LIT.: J. 1786. 1900. Od svoga djetinjstva. Lettre sur la tnusique d Aionsieur le comte de Cayl Varietes literaires (sa J. Pristaša Ch. kojemu orkestar više nije ravnopravni partner. New Y( — /. XII st.: H. Oxfordu. nego samo pratnja. Gesammelte Aufsdtze iiber Stimmbildung. PJB. stvarao između 1180—1200. Kušnarjov. Carigrad 1914. Gastoue. 1936. Mel 1958. 8 sonata (lessons) za čembalo. Atajan. G. — A. Zbog zasluga dobio 1958 nasl DJELA: klavirski kvintet. u njegovom repertoaru središnje mjesto zauzimaju pjevanje. — Deux Abbes d'opera au siecle dernier. 4. Mehanizam se sastoji u tome da uz glavni batić postoje manji. — 5. LIT. 6. M u s ik u n d K ir ch e. Venezia 1877. The Rise of Music in the Ancient World. Illaoepdm. W. Die Technik der Breitspannung. eseji u Leblond« Memoires pour servir a Vhistoire de la revolution operee dans la musique . VII 1721 — Pariz. — Isti. EoraTbipCKHH onoc apiviHHCKOro Hapoaa — »JJaBHfl CacyHCKHii. Jazz. Das Geheimnis der Zungenkraft. CoBeTCKan My3biKa. 1961. priređuje velike turneje po Americi i Evropi (1932). Mnogi ga smatraju personifikacijo] 1 njegovim najvećim interpretom. američki trubljač i pjevač (New Orleans. David. — H. Kleines Stimmlexikon. je pn stavnik jazza koji je kvalitetom svog instrumentalnog i v muziciranja. — L. a onda se za drugoga svjetskog rata vraća klasičnom stilu New Orleansa. 1944 izabran je za najboljeg muzičara jazza na svijetu i tada priređuje prvi koncert jazza u njujorškom Metropolitanu. ARMSTRONG. Sachs. 1951. LIT. i tal. A. Speath. DJELA: Die Lehrsatze der automatischen Stimmbildung. 1 9 4 7 . 1951. 9—10. Ovaj mehanizam konstruirao je češki orguljaš. 1946. G. — C. Poladian. K. glavnu pažnju posvećuje -> shomu. My3biKajibHaa KyjibTypa COK>3 HHX pecny6jiHK. Louis Ai London 1960. S. Koiapnu. »unaire«. Bonpocbi HCTOPHH H TeopuH apMHHCKOii MOHO^HMeCKOH My3biKH. Abcar. LIT. CoBeTCKaH My3bIKa. Macler. 1935. A. ARNAUD. franc. Calcutta 1897. Mušica Divina. Die Stimmkrise. 1929. To je razdoblje -»■ svjinga. Thomas Henry Wait. — Zborovi. — Posthumno obj. U to doba on postepeno napušta stil kolektivne improvizacije i postaje solist. — F. Das Stauprinzip. Iz siromašne crnačke obitelji (roditelji njegove majke bili su još robovi). violinska sonata i dr. Muzičkom kritikom i publicistikom bave se M. — R. Ks. II 1963). a usavršili su ga talijanski graditelji instrumenata Ricordi i Finzi. Mnogostrani latnošću zauzima važno mjesto u muzičkoj kulturi En] uživa široku popularnost. Profesionalnu karijeru započeo 1918 kao trubljač u ansamblu Kida Oryja. ApMHHCKan coBei-CKaH My3biKajibHaH Kyji&Typa. VII 1971). Hovhannissian. I. — E. Aubry. — A. A. Dayan. Lavaud. Mypadnn. Das armenische Hvmn ar. — M. F Komponirao je za londonska kazališta i za koncerte u V Gardens. I. Šaverdjan. M G G. — ■ I s ti . MGG. East and West. — R. 1781. L. EpeBaH 1956. C. Canello. Goffin. III 1710 — 5. Agajan. 1753. a od 1925 solist ansambla Fletchera Hendersona u New Yorku. naprava na klaviru koja omogućuje da se trajanje tona po volji produlji. — X. U trećem razdoblju A. C. A PMHHCKHH My3biKajitHbiH TeaTp. K. 1918.Arneove uvertire od 8 stava. Od 176 samostana. A. TopdoKHH. B. bučni i veseli lučki grad u čijoj su četvrti Storywille svirali svi veterani prve generaL. La Vita e le Opere del trovatore Arnoldo Halle 1883. Lenty. od 1922 član je orkestra Kinga Olivera u Chicagu i s njim 1924 snima prve gramofonske ploče. The Story of Louis Armstrong. Armenian Music (disertacija). — D. uz to dirigent oxf Bach Choira (1933—55) i Orkestralnog društva. L'abbe Arnaud et la reforme de l'opera a siecle. La Cantillation des rituels chretien. Scenska muzika za oko 30 kazališnih . FIpo6jieMbi coBeTCKOH apMHHCKOH My3bIKaJIbH0H KyjlbTypbI. Avignon 1881. Kirchenmusik in Agypten. — M.—My3biK0BefleHne H My3biKaJibHan KpHTHKa B pecny6jiHKax 3aKaBKa3bH. sob — Evening Services. 27.

2 moteta. 1756.: Neke trio-sonate obj. 1750. J chant of Venice. 2 ode i NOVA IZD. 1761. — VOKALNA: oratoriji The Death of Abi Judith. Much Ado about Nothir Romeo and Juliet. preko 20 knjiga pjesama. The Tempest. Gubitozi. 6 kantata za vokalnog solistu i instru pratnju. je E. — Mise. c .komada. suitu za čembalo obj. 1740. Murril (1950). 1741. 1922. među ostalima za Shakespeareova djela As You Like it. Dvije kantate. Seiffert (Collegium 1928) i H. 1746. su M.

: B. verzija op. 36. I 1953) i II op. 1954. 64. koncert za violončelo op. 72. XI 1940). Gozdovi pojejo op. Filmska muzika. Classical Variations za gudače. [II 1946). Od 1947 profesor je kompozicije na Trinity College of Music u Londonu. Za-"leljivec op. koncert !a klarinet op. Thomas Selle als Schulkantor. 1953 i The new Age. 19 (Ljubljana. Pesem planin op. 1. Herbage (Mušica Britanica. — H. bas solo i mješoviti zbor op. Njegova je muzika svježa. God Save the King. Na domaći grudi op. 63. LIT. 2 koncerta za violinu: I op. 1908—09. 31. Resurrectionis za orkestar i orgulje op. 15. Cummings. 1935. harmonije su bogate. 1901. jugosl. 5. Studij kompozicije započet na Konzerva toriju u Ljubljani završio 1931 u Beču i zatim se usavršavao u Varšavi (1938) i Parizu (1939— 40). DJELA. Cambridge 1938. Griffin. 1951).Herbage. DJELA: Zur Geschichte des einstimmigen iveltlichen Kunstliedes im XVII Jahrhundert. ARNELL. The Musical Times. 1963. kvintet s oboom. Proceedings of the Roval Musical Association. u daljnjem je razvoju neoromantični realist. ARNIČ. 1965) i Vasovalec op. Sklon je velikim muzičkim oblicima. London 1942. je J. 1951—52. Baleti: Punch and the Child. [933 (Ljubljana. A. — P. — W. uvertire The Nezo Age 1939 i 1940. Abstract Forms za gudače. Vojne vihre. I 1901 —Ljubljana. Lewis (1950). Scott. — H. 1935 Ljubljana. Doctor Arne. 1956. God. Aus dem Bremer Musikleben in XVII Jahrhundert. — C. 20. Duma za orkestar. 1967. 1949—51. 79. Kretzschmar. [V 1937). ARNIČ cajem A. 1951. kompozitor (Luče. 1932 (Ljubljana. ARNHEIM. O. 78. London 1948. a 1 motet A. IX 1917 —). XII 1863 — 26. 1960. K. Simfonije obično nose konkretne nazive koji se odnose na određene ideje. Granan Flood. 1951. SBIMG. 1948 Ljubljana. — R. ORKESTRALNA: pet simfonija. 1945. pa ostavlja dojam zamršenosti. — Isti. orgulje i mješoviti zbor op. ORKESTRALNA. 1915. Simfonićna rapsodija za orkestar i klavir op. H. 1941. An Arne Portrait. XII 1940). Friedlander. Melodika mu je široka. Po dotjeranosti i izvornosti značajne su njegove simfonijske pjesme.stavak široko oblikovanog koncerta za violinu i klavir. The Newly Discovered Arne Mass. 71 (Ljubljana. članci. Westrup. a od 1945 redovni profesor za kompoziciju na Akademiji za glasbo u Ljubljani. XI 1938). 1910—11. 22. Koncert za orgulje. 2 preludija. Harlequin in April. Canzona and capriccio za violinu i gudače. Arne's Visits to Dublin. The Vocal Style of Thomas Augustine Arne. Povodni moz (Ljubljana. engleski kompozitor (London. 12. [8 (Ljubljana. Richard (Anthony Sayer). 1910—11. 19. koncert za violu op. 1942. 1939 otišao u SAD gdje je 1943—45 bio muzički savjetnik BBC za radio-službu Sjeverne Amerike i do 1946 zborovoda u International Lady Garment Worker's Union Choir. iuhače i trublje (Ljubljana. koncert za violinu. Dr. Uvertira za orkestar. Sedam simfonijskih pjesama: Ples čarovnic op. Proceedings of the Musical Association. DJELA. Two Georgian Ckssics: Arne and Stevens. Ističe se i autobiografska VI simfonija. 1939. 1960. — J. 69. uzima tematiku iz realnog života. The great Detective. 27 (Beograd. — DRAMSKA. Muzičko tkivo često je zgusnuto. 1. IV 1937). koncert za klavir. Ode to the West Wind za sopran i orkestar. 28. 2.ARNE — ARNOLD VON BRUCK mm obj. Brucknera i ruske petorice. London 1893. Dr. 9. 1942. klavirski kvartet. op. 35. divertimento za klavir i komorni orkestar. XI 1935). Amalie. [. 1940. — Popis djela. 21. 7. — W. Cudworth. Devet simfonija: Te Deum za orkestar. preludij i fantazija). Ko. 1953. Liliencron-Festschrift. 12. XI 1936). 15. Studirala pjevanje zatim muzikologiju na Univerzitetu u Berlinu (H. 20 (Ljubljana. 1. Life and Works of Dr. A. V 1932.— J. H. 1964. VII 1958. je R. divertimento. sonata za komorni orkestar. Sidelights on Thomas Arne. 19. Samorasnik op. 40. 16. 28. London 1912. — KOMORNA: pet gudačkih kvarteta. II 1970). — H. Simfonija dela op. Musical Antiquary. MQ. U početku pod očitim utjeB. ibid. 1958. Arne and »Rule Britannia«. 1947. — KOMORNA. Arne. Burnev. Langley. a od komornih kompozicija prvi. Blaž. Divja jaga op. 1969. 1932. — VOKALNA: Secular Cantata. 53 . zborovi. LangUy. 48.8. The Great Dr. 29.. Savinjska dolina. 1941. A. novembar-decembar. kantata The War God. Dva klavirska trija: I. I. 10. VIII 1958). M. U težnji za širim izrazom oblikuje slobodno. Music and Letters. 1940. (1954). solo-pjesme. II 1951). iako je pregledno u formi. kantatu The Morning obj. pa dosljedno komponira simfonijsku i komornu muziku. H. koncert za klari net. MGG. VIII 1930). 22 varijacije) i za orgulje (sonata. koncertni preludij za )rgulje (Ljubljana. vedra. 41 (Ljub-jana. njemački muzikolog (Berlin. 23. [951 i Vojna in mir op. 17 Ljubljana. 1952. A. The Monthly Musical Record. Studirao na Royal College of Music u Londonu (J. 1934—35 predavao muziku na gimnaziji u Bolu na Braču. — Kompozicije za klavir (Siciliana and furiant. 1929 (Beč. sonata za violinu i klavir. 1940—43 bio profesor na srednjoj školi Glasbene akademije u Ljubljani. linije se prepleću i nižu često u polifonom slogu. God. 1943—1954. Thomas Augustin Arne. Scholes. Opere: Love in transit (za TV) i Moon Flozvers. modulacije smione i osobite. XI 1938). simfonijska pjesma Lord Byron. 1944. 1950. 1941. Fleischer). Horner. Posljednjih godina uzimao teme iz narodnooslobodilačkog rata i poratne obnove. Ireland). V 1917). Salkeld. Landscapes and Figures. povezana sa slovenskom prirodom i ljudima.

1933 (Ljub ljana. Lakme (Delibes). 5. 1954 (Ljubljana. Priredio je za štampu i antologiju crkvenih kompozicija engleskih autora XVI—XVIII st. The Smoke. zborovi. Sv. 1948. Malcolm Henry. 10 VIII 1740 — 22. LIT. 1966. 1951. The Musical Times. 1943. Budapest 1908. Čini se. 1953. X 1921 —). najviše za zbor. Pjevanje učila kod svog oca. za rog i za obou. —■ Klavirske kompozicije. Toy Symphony. Offertorium pro fešto anniversarii electionis et coronationis S. za flautu. God. Sigrid (udata Fischof). orgulje i orkestar. I I . Amsterdamu. sonatina za flautu i klavir. 5 fantazija za fagot. Arnoldov Pismenik bio je kasnije jedno od vrela za Vinac (1830) M. kompozitor i muzički pisac (Taksonv. IV. 1934. a od 1527 kao dirigent. 1950. 21. Stockholm 1885. ibid. Kompozicije mu se odlikuju melodijskom invencioznošću i virtuozno tretiranim instrumentalnim dionicama. 1952. Tantum ergo. Vi. III. sonata za violu i klavir. najprije kao pjevač. Terezije u Subotici. 1937. Missa in B. VI 1781 — Subotica. za 2 klavira. Sonnambule (Bellini) itd. orguljaš. tenora Oscara Arnoldsona. Rapsodija The Sound Barrier. Madžarska. Mitchell. 1954. 1948. himne). 16. švedska pjevačica. Arlberga i Desiree Arot. — Klavirska suita Slike iz mladosti. 1956. 25. Londonu {Covent Garden). Učio kod B. Mignon (Thomas) Cherubina i Zerline (Mozart. pjevala zatim u Moskvi. 3. Three Shanties za duhački kvintet 2 sonate za violinu i klavir. 25. F.. kvartet s oboom. A. 1832. austrijski kompozitor (Bruck. klavirski trio. Coopersmith. II 1943). 1813. za harmoniku. dirigenta katedrale u Ka-lači. Libera in e. 1947. ARNOLDSON. odgojivši njihove članove u vlastitoj školi. M. 2 divertimenta za duhački trio. medu kojima je postala veoma popularna. Đuro Arnold. Subotica 22. LIT. Od 1800 do smrti upravitelj kora župne crkve sv. violu i fagot. Sačuvalo se samo nekoliko njegovih kompozicija. Pečuhu. Offertorium e-mol de B. ofer-torije. — J. se služio među ostalim Citharom octochordom. Offertorium de B. VII 1934. za flautu. III 1861 — 7. LIT. neobične mekoće. Beckus the Dandipratt. ARNOLD VON BRUCK. 1965. C. Otac Josip. sonatina za klarinet i klavir. Libera in c. Hedberg. koja su stilski i tehnički pod očitim utjecajem operne manire svoga vremena. d'Isoz. Roma 1938. Fincka.. koja je temelj današnje Muzičke škole.. Violette (Verdi. Školovao se u Pečuhu i Varadinu. proslavila se kreacijama Rosine (Rossini. D. Libera. trio za flautu. Divadla). a kao dirigent gostovao u Kalači. ORKESTRALNA. 3—4. Strakoscha. 1953.: K. New Yorku {Metropolitan). 2 kvinteta. 4 Scottish Dances. Co. DJELA: Missa in C. 1965. Notes. solo-pjesme. 48. od 1789 ravnatelj Academy of Ancient Music i od 1793 orguljaš Westminsterske opatije u Londonu. za obou. kasnije u Stockholmu. Somboru.: J. Muziku učio na Royal College of Music u Londonu.: F. ARNOLD. — Filmska muzika. 1823. Komponirao je više od 60 opera i 5 oratorija.. rođen je u Prinzensdorfu (Austrija). zatim kod M. V. Vidaković. — Isti. Visoki sopran velikog raspona. Le nozze di Figaro i Don Giovanm). XI 1938) i II. — DRAMSKA: opere The Dancing Master i The Open Window. Jaića. zbor i orkestar op. M. // barbiere di Siviglia). 1957. 1848. 1960 i V. oko 1554). Nekoliko nepoznatih dokumenata 0 glazbeniku Duri Arnoldu. je 1787 započeo objavljivati prvo izdanje sveukupnih Handelovih djela (dovršio je 36 sv. Tam o Shanter'. Bio je orguljaš i kompozitor dvorske kapele. — Scenska muzika (Shakespeare The Tempest. 1955. a majka Katarina Bohm u Paksu (Madžarska). Pri sastavljanju tog djela A. 1943. Pjesmarica je objavljena »na korist sveg Naroda Illiricskog«. Hagu. a muziku učio kod oca i kod P. Komponirao je uglavnom djela duhovnog karaktera (mise. simfonijska pjesma Larch Trees. 12 himana i dr. LIT. To je prva pjesmarica namijenjena bačkim Hrvatima. Đakovu. 1953. da je bio učenik H. — A. Segedinu. Svenska operasangare. Vjerojatno je oko 1510 ušao u dvorsku kapelu Ferdinanda I u Beču. 1826. 1954). X 1956). DJELA. Budimpešti i Stockholmu. 1963. Arnold's Edition of Handel's Works. Arnold Gyorgy. — Psalm CL za zbor i orgulje. Baleti: Homage to the Oueen. Requiem. — Isti. Traviatd). Te Deum solenne (posvećeno A. Schulhoff. Najvažnije je Arnoldovo djelo omašna zbirka tekstova crkvenih pjesama Pisme-nik Uliti skupljenje pisama razlicsiti . Az elfelejtet zeneszerzo" .premijera Ljubljana. Alagoviću). S učenicima je često priređivao samostalne koncerte. skladbe za violinu i klavir. Debitirala 1885 u Pragu. Koncerti: za orgulje. 1922—38 podučavala pjevanje u Beču. A.). The First Gesamtausgabe: Dr. 1809. 1947. — Sonata za orgulje. D. za gitaru i 2 koncerta za rog. 1847. (1796) i priručnik New Instruction for the German Flute (1787). engleski kompozitor (London. Petrogradu. IV 1938). Tantum ergo. Malcolm Arnold.. 20. — Filmska muzika. Uvertire: A Sussex Overture. . sonatina za obou i klavir. — Muzika za melodram Goihardska vještica. engleski trubljač i kompozitor (Northampton. solo-pjesme. Satnuel. kod M. (Osijek 1819. 1810. ARNOLD. SS. Od 1546 živio . Rinaldo and Armida i Solitaire. 1846. 4—5A. U rukopisu je ostavio Historisch-musikalisch-biographisches Tonkiinstler Lexicon. Đuro. Gatesa i J. — KOMORNA: gudački kvartet. V. M. Ziirichu. — VOKALNA : kantata Z vlakom za soliste. X 1802). 28. 1833. Napio. Dinorah (Meverbeer). 1950. Giorgio Arnold. 1940.: D. 4. Regina coeli. za klarinet. Nici. . 1948. gudački kvartet op. Pet simfonija: I. Note d'archivio. 26. Te Deum. Naresa. oko 1490 — Linz. X 1848). ARNOLD. Pohma. Pio IX dedicatum. sopran (Stockholm. a i vlastitim zapisima bunjevačkih narodnih pjesama. Tu je osnovao stalni pjevački zbor i orkestar. Član je londonskog Filharmonijskog orkestra. 1946. za klarinet. 1954. Papae Leonis XII. Simfonija za gudački orkestar. 1957. 2 simfonijete. koncert za violinu i klavir op.

(sadržava transkripcije španjolske muzike X-\T~XVIII s t. MQ. Jesus Aroca. oni se izvode t peggia. II 1740 — 18.. X 1939). Dugi i uski korpus. 1857 —68 izdavao Neue Allgemeine Zeitschrift fiir Theater und Musik. a u do datku biografske podatke o autorima). LIT. koja ujedno označuje smjer arpeggia. već se nalaze u velikom broju zbirki iz XVI st. 1951. oborili su ruski muzikolozi P. — F. 18 svjetovnih pjesama obj. 20 VII 1898). Harmonijski principi crkvenog pjevanja (na ruskom).). L. 1927—31). Gerber (Das Erbe deutscher Musik'}. sopran (Pariz. 193°). Leben und Umwelt. Kozlovskog. tj. Wessely. XI 1811 — Karakaš. Zur Frage nach der Herkunft Arnolds von Bruck. je bila prvi interpret glavnih ženskih uloga u Gluckovim operama: Iphigenie en Aulide. B. W. osobito peteroglasni stavak. 1908). francuska pjevačica. Betrachtungen iiber die Kunst der Darstellung im Musikdrama. A. Jurij von Arnold. Actress and Wit. Atnold von Bruck. XVIIy XVIII . ugo kod gitare (E A d g h c 1 ) . Madeleine-Sophie.iat 1853. 1951. Eitner (ibid. 3 stavka obj. sužen u sredini. B. Arbatsky. 1886. je važniji po svojim muzičkim spisima. Npr. — E. španjolski muzikolog i kompozitor (Madrid. Douglas. 13 stavaka obj. SPISI: Primjena starogrčkih i bizantskih teorija na rusko neumatsko pjevanje (na ruskom).— Y. Cancionero musical y poetico delsiglo XVII recogido por Claudio de la Sablonara y transcripto en notacion moderna por el maestro D. Dussanc. MGG.. Comentarios y apostillas al »Cancionero Poetico y Mu sical del sigio XVII. i. Blume. — R. Deville. u brošuri Agenti carističke Ohrane (1917). recogido por Claudio de la Sablonara y publicado por D. Osthoff. Iako katolik.). 13. Npr. 1778 povukla se iz javnog života. Ambros (Geschichte der Musik. Arnouldiana. Kastalski. Novogvinejski bubanj. — O.: TI. zborovi. posebice po monografijama 0 ruskoj crkvenoj muzici. Subird. Uz to se istakla u djelima Rameaua (Dardanus i Les Fetes d"Hebe). 1889. na kojemu je od 1933 predavao harmoniju. Teorija oblikovanja glasa (na ruskom). Jesus.. muzički pisac i pedagog (Petrograd. Kozlovski smatra da A. la plus spirituelle des bacchantes. 1911). — KOMPOZICIJE: uvetira Eopuc /"odjHO«. instrument u obliku gitar Rijetko se susreće ova oznaka za arpeggio: AROCA (Aroca y Ortega). arpeggirao se dva ili više puta (prema gore i prema dolj lježio se polovinkama ili cijelim notama. talijanski. ij. Krim. 1867. LIT. Sophie Arnould. u kojem tonovi ne nastupaju istovremeno. Arnold von Bruck. 1919. 2. Pariš 1930. kao na harfi. Wessely. A.: R. Njegova djela — moteti i druge crkvene kompozicije. BocnOMUnanun (3 sv. već neki Pešenin koji je za njih dobio novčanu odštetu. Stern. Melgunov. LIT. Orphee et Euridice i Arbre enchante. A. sedamnaest koralnih stavaka ooj. MGG. 1913. oko 50 romansa i dr. i dan za drugim.: U modernoj muzici tempo izvođenja ovisi o trajai Npr. a od 1894 do kraja života vokalni pedagog u Petrogradu.: ARNOULD. Studirao kod Fuchsa i Josepha Huntea. s tekstom i komentarima. Festschrift Fr. Coleccion de Transcripciones musicales a*e los siglos XVI. DJELA. 1892. Sophie Arnould. je bio u službi Trećeg odjela pa je njegova muzička aktivnost u Leipzigu služila samo za prikrivanje špijunske djelatnosti. DJELA. TI. 1888 profesor je muzikologije na tamošnjem Univerzitetu. NOVA IZD. Označuje se kraticom Arp. Instrument ima obično u sredini držak. I. — O. — Kantata CeemAana. X 1802). de Goncourt. . . J. God. dopisnik lista Signal i član redakcije (1863—70. — J. I. gavom linijom (rjeđe lukom) ispred akorda. 4 himne obj. A. ou Sophie Arnould et ses contemporains. — Obj. promjera 10—18 cm. 2 dijela. Prevodio na njemački ruske romanse i libreta opera Glinke. Wolf (DDT. Albrecht. Pietro ARPAj 1. Jurij Karlovič. a na opernoj sceni afirmi rala se iduće godine u Auvergneovoj operi Enee et Lavinie. Npr. Od 1870 vodio vlastitu muzičku školu u Moskvi. U melodici njegovih djela jasno je zamjetljiv utjecaj renesansnih načela o odnosu riječi i tona. — U kompoziciji neinventivan. uz to pijanist i kompozitor Teatra Romeo. Destouchesa (Les Elements) i dr. Međutim.: H. VapMonu3auuji dpeeue-pyccKoio uepKosnozo nenuM. označuje vitičasta linija kroz oba istodobni a. visok 50— 150 cm. Studirao na Madridskom konzervatoriju. MGG I. višeglasne duhovne i svjetovne pjesme (ukupno oko 50) — nisu se sačuvala u posebnim štampanim izdanjima. 1898. 2 svjetovne pjesme obj. Istraživao je stariju španjolsku muzičku povijest. Ima šest žica. Lullvja (Proserpine i Amadis). Jode (Das Chorbuch. Mitjana. I. Sophie Arnould. označuju dvije vitičaste linije. Od 1840 živio u Leipzigu kao muzički kritičar i publicist. — Komične opere HHeaAud. — Prema otkrićima V. 1886. J. savršeno svladava višeglasni. Njegovo gledište da muzičkim folklorom vanevropskih naroda vladaju ista načela kao zapadnjačkim. Pariš 1898. Jesus Aroca (sadržava 78 višeglasnih kompozicija iz kodeksa koji jt sastavio C. J. akademičar. 1892—93. Nowak (DTO.). A. svira gudalom (guitare d'amour). v. BceMHpHan HjiuiocTpauHa. DargomiŽskog. SPISI: Resena histdrica de la Tonada. X 1877 — 31. ruski kompozitor. iz toga vremena nije poznat muzičar imenom Pešenin. — H. umrla je u bijedi.: ARPEGGIONE (tal. * 7 h 4 ARNOLJD. ima kožu prilijepljenu samo na jednom kraju. svaka na svojen Poseban su slučaj predrazi u arpeggiu. na način harfe). Rogers. u Ljubljani ili u Linzu (u oba grada posjedovao je nadarbine). de la Sablonara. Kontinuirani a. Die Alten Kirchenmodi historisch undakustisch entwickeltjl%y$'. Revista de Filologia Espagnola. Pariš 1813. i jednu tiranu samog Aroce). —J. 14. lOpuu ApnoAbd. Staul ARON. LIT. A l'ombre de Sophie Arnould. Kdln i Graz 1968. Nacrt racionalne muzičke gramatike (na ruskom). 37. U muzici XVII i XVIII st. 1920.. IV. a u starijoj 1 kosom crtom. 1918. Sjerova i Čajkovskog. Fr. Jesus Aroca. časopisa Neue Zeitschrift fiir Musik. nije autor muzikoloških djela objavljenih pod njegovim imenom. Kassel 1963. O teoriji muzičkih tonova na temelju akustičkih principa (na ruskom). R. španjolski i baskijski naziv za harfu. Pariš 1938. Prvi put javno nastupila 1757 na dvorskoj svečanosti u Parizu. Zusammenfassung der Grundregeln zur Harmonisierung des Neumengesdnge. konstruirao pa je G. Ać.: A. Sokalski.72 ARNOLD VON BRUCK — ARPEGGIONE ARPEGGIO (arpeggiato. Sophie Arnould d'apres sa correspondance et ses memoires Inedits. 1951. Wien 1951.. je služio kao neka vrsta abbreviature. tal. Ist es mb'glich in der Musikkunst die charakteristische nationale Schule des Singens festzustellen und auf tuelchen Daten musi sie basiert sein?. nači đenja akorda. često je i uspješno obrađivao protestantske korale. — B. R. za clavicembalo ili gud strumente a. Pietro ->• Aaron (Aron). Pariš 18^7. 1852 i Honb nod lleaua Kyna. Das Te Deum des Arnold von Bruck. Linjova i A. .

talijanski kompozitor (Lombardija?. 1951. M. Od 1736 u službi je Toskanskog dvora u Firenci. talijanski naziv za vrstu nstrumenta koji se vrlo malo razlikovao od čembala. a od 1900 profesor prava na Univerzitetu u Coimbri gdje je osnovao i vodio pjevačko društvo. rresti. usavršavao se kod M. — K. 73 ARRANGEMENT -* Preradba muzičkog djela ARRAU. Fešta da camera. 1739 i Sdpione nelle Spagne. Emilio Arrieta. suita La Conouete de l'Algerie. je autor prve modernije portugalske opere O amor de Perdicdo nastale pod neposrednim Wagnerovim utjecajem. često puna fantazije i brija. Cappi. La Estrella de Madrid. Muzički biennale u Zagrebu). LIT. Francka (Calipso). Subird. 4 orkestralne suite. Jose Maria. A. — J. kantata Cieli! Che cara pena. Claudio Arrau. — Klavirska suita La boite a malice. La Opera espanola y la mušica dramatica en Espana. medu njima 3 vlastite. m Vinganno si vince Vinganno. —). DJELA: 6 Lezzioni za violu d'amore — Opere: La Vedova. 1951. El Grumete. Roger-Ducasse. Martina. Historia de la zarzuella y el genero chico. Poput svog oca komponirao u koncertantnom stilu 1 težištem na zvukovnom oblikovanju. Cassadća. 1712 i // Trionfo di Pallade in Arcadia. Aragona. DJELA: više orguljskih kompozicija. — M. psalmi za 6—7 glasova. 1955. 1940. X 1823 — Madrid. 1846 i La Conauista di Granada. 18. poslije 1663). 1728 i Ester. ARRIETA (Arrieta y Corera). zbirka moteta ColeccionHomenaje. 1737. Studirala na Hunter Collegeu i na Univerzitetu u New Yorku. kojim se u razvoju muzike označuje razdoblje od kraja XII do početka XIV st. irtitura di Modulationi precettive sopra gVHinni del canto fermo za orgulje op. koncert za dva klavira. Leipzig 1911.: J. II 1903 —. — Isti. con Sinfonie Ripieni d beneplacito. Per la oria della mušica in Bologna nel secolo XVII. 1925—40 profesor klavira na Sternovu konzeratoriju u Berlinu. Torino 1914. 1738. I.V. njegovi su učenici T. 2. Scenska i filmska muzika. . dubrovačke Ljetne igre. L'Ane culotte . Opere: Noe.. responzoriji za 6—8 glasova i dr. komponira djela formalno dotjerana i jasna. čilenski pijanist (Chillan. — . 1. 1665. na što mu je Cazzati poslao odgovor: Risposta lle opposizioni fatte dal Signor G. 1853. Marini. Vicente (Vincente). sin Giulija Cesara. ARRIGONI. DJELA. E. 1935. — VOKALNA: Reauiem za zbor a cappella. MGG. LIT. Cantate des sept poimes de guerre. — Opere: VEnigma disciolto. Isprva se afirmirao kao oncertni pijanist. postala je vrlo poznata u ibradbi za violončelo G. Maria in 'rastevere. spontana u izražavanju muzičkih misli. 6. Histoires de Pariš. La Costanza in cimento n la Crudeltd. ivoj opsežan i raznovrstan repertoar interpretira virtuoznom tehlikom i posebnim smislom za produbljeno. 1948 iLamaison de la courtisane. Pristaša neoklasičkog stila. duhački trio. I. Sukobivši se s glavnim zborovođom San etronija M. 1853. Partita. španjolski kompozitor (Villaro. LIT. accompagnate da Motetti e Concerti op. — Opere O amor de Perdicdo. Učenik O. 1927 osvojio Gr and Prix International des Hanistes u Ženevi. Crisippo. con 1 Magnificat a 5 voci e 2 violini (1663). Paumgartner. A orillas del Arga za 8 glasova. — Crkvena muzika. Od 1703 do smrti orguljaš katedrale 5. La . 1701. LIT. 7. 1948. MGG. Od 659 do 1699. klarinet i violu. II melodramma italiano a Londra nella prima meta del Settecento. Ricci. Joao Arrovo. — DRAMSKA.: A. Studirala na Konzervatoriju u Parizu klavir (M. 3 jednoglasna moteta (u skupnim zbirkama) i zbirka Salmi a 3 vod concertate. 1651: Licenza di Gesu da Maria. MGG. 1861. kantata / lobo aego. Schering. zatim se vratio u Italiju. Laux. C. — KOMORNA: kvartet za klavir. Etnilio. Subird.: C. Verdija) često izvodi sopranske partije suvremenih opera. A.. 1663 . od 1918 vodio Capilla del Santuario u Aranazuu. XII 1697 — 19. The Musical Scene. Subird. Geschichte des Oratoriums. ARREGUI. flautu. XII 1925). E. španjolski kompoitor (Madrid. 1710. 1. 2 koncerta za klavir 1932 i 1950. 2 koncerta za violinu. A. ARRIEU. Penedo. DJELA. Floriano Maria. Od 1684 član bolonjske Accademije Filarmonica (1714 i njen redsjednik). a u franjevačkom samostanu u Caspeu (Aragon) bor Orfeon Caspolina. Accademia Filarmonica di Bologna. koju je reorganizirao i podigao na visoku umjetničku rainu. američka pjevačica. 1663. ARROYO. Carlo Arrigoni. ARRIGONI. Koncertirao već u svojoj estoj godini. otkraj XIX st. Dos Santos. u XVI i XVII st. izvodeći djela velikih vokalnih polifoničara. Uz to gostuje po SAD i Evropi te više puta u Jugoslaviji (HNK. stilski vjerno oblikoanje. Fassini. Giulio Cesare. — S. Ostala su mu sačuvana djela: opera Gli amori di Alessandro Magno e di Rossana (1657). V 1930). (1824. Studirao na konzervatoriju u Madridu. Los Ojos jovenes. 1. 1951. Vernizzija. — Komorne i klavirske kompozicije. nekoliko kantata u rukopisu (Beč. Jose Maria Arregui. —■ Solo-pjesme. Pietro u Boigni. Thomson. — Antifone za 2 glasa. — Alissa Sanctus Fraticiscus za 4 glasa. LIT. Canzonette. Opere: La Maya Jolande. 1710. Oratoriji: // figliol prodico. 1661. Petronio Bologni.: B. 1951. Zarzuele: La Sombra del rey Galdn. Giulio Cesare. Bologna 1930. vodio zbor Eco e Madrid i više godina pisao muzičke kritike za madridski dnev-ik El Debate. jesma Los dos cortejos za 5 glasova. 1939 i 1949. Navarra. Giovanni Giacomo Arrigoni. DJELA. 1732—33 vodio u Londonu. Floriano. ORKESTRALNA: simfonija u C-duru. simfonijske pjesme Calipso Historia de una madre (na španjolsku dječju pjesmu). J61: L'Orto di Getsemani. 5. U početku svoje karijere bio je. — K. Schubertova sonata za a.\'OKALXA. Don Carlos i Aida G. 1925. La Guerra Santa. u. sopran (New York. Velik uspjeh postigla je muzikom za radio. Candide. Južne i Sjeverne Amerike. — DRAMSKA. — VOKALNA: oratoriji // Ripentimento d'Acabbo. DJELA: jota Viva Caspe za 6 glasova. II 1936 —). Serrano. ARPICORDO. Dukas). 1675 i Abigail. U Barceloni osnovao i vodio Orquesta sera-. ■ A. 1951. 26. sklona stvaranju humorističkih štimunga. op. 1635). 4. MGG. X 1861 — Quinta do Casal. Carlo. portugalski kompozitor (Oporto. Madrid 1946. — VOKALNA: oratorij S. Ravenna 1862.: J. Lisboa 1941. 1934. solo pjesme na stihove Mallarmea (Chanson bas. Pena y Goni. francuski kompozitor (Pariz. Joao Arrovo: notas sobre a sua personalidade. PJB. Eluarda i dr. 1938). Bologna 1888. L e s deux rendez-vous.: A. LIT. Vaccai). 4. a katkad i moernih kompozitora. MGG. 10 Cantate da catnera za sopran i basso continuo. Fellerer. Jjegova zborna djela i obrade narodnih pjesama često su na epertoaru pjevačkih zborova. Llamada y tropa. — L.. Studirao na Konzervatoriju u Milanu (N. II 1619 — 17. Giovanni Giacomo. sonata za flautu. LIT. ARREGUI GARAY. LIT. 21. Claudio. zborovi. — ?. Breton. Ikusten dezu (na baskiisku melodiju) za 6 Lsova 1 dr. 1739. Marques i dr. La Aiadona. 1722. — Šest oratorija nuditta. — Klavirska sonata. — Baleti: Fete galante. Jedan od odećih majstora bolonjskog koncertantnog stila. I.ARPEGGIONE — ARS ANTIQUA ieču. preuzeo mnoge značajke spuljske škole ne zapadajući u miniru. God. u užem smislu od oko DJELA: simfonijska pjesma Amor.Gudački kvartet. napustio tu službu 1637. Arresti (1663). Pizzetti) u njujorškom Carnegie Hallu.. isprva kao pomoćni dirigent zatim kao maestro di cappella.: C. itudirao kod Paolija u Santiagu. 1732. San Franco de Sena. 1926. VII (VIII) 1881 — 2. violinska sonata. 2. Zur dienischen Orgel-Musik des XVII—XVIII Jahrhunderts. XII 1667 — oko 1719). ide u najsvestranije pijaniste svoje generacije. 1894). Melodia religiosa i dr. 1947. II ARROYO. c. 1934. I. I Cuento de Barba Azul i dr. ARS ANTIQUA. Joao Marcellino. ORKESTRALNA: Sinfonia Basca. Claude. 1907 i Leonor Telles. 1951. La Cabine telephonique. je težio za vučnim efektima i profinjenom deklamacijom pa je zbog toga priavao manje važnosti kontrapunktičkoj razradi. Necrologio di Carlo Arrigoni. Krausea la Sternovu konzervatoriju u Berlinu. Comedies italiennes. ekspresivna. — B. 1715. Frati. od 1941 živi u SAD. 1853. Koncertirao na mnogoirojnim turnejama po zemljama Evrope. . gdje je kraće vrijeme orguljaš crkve 5. u koju je umetnuo i 4 instrumentalne sonate. 1883. Više od 50 zarzuela: El Domind azul. Komponirao pretežno crkvenu muziku. usavršavao se u Parizu i Rimu. P. A. I Teatri di Bologna nei secoli XVII e XVIII. 1855 (izvodi se i danas u Španjolskoj). čini se. Klavir i kompoziciju studirao u Oportu. !ew York 1945. prvi orguljaš crkve 5. 1913. Dos Santos. talijanski lautist i kompozitor (Firenca. I. 1710. 1911. Pasquiija u Rimu. 5. kasnije se posvetio gotovo isključivo zarzueli. kasnije se priklanja panjolskom kolorizmu (Sinfonia Bascaj. Fernando. G. RMI. ali čini se da je još do 1640 živio u Beču. Isprva operni kompozitor (prvi Španjolac čije su opere izvedene na španjolskom jeziku u Kraljevskom kazalištu). Alesse a 3 v. R. 1687. —Radio-opere: La Coauille dplanetes . 1879.: C. 1850 (1855 pod naslovom Isabel la Catolica). Puccinija. U početku neovisan o nacionalnim strujanjima lijedi simfonijski stil C. u kojoj je vješto povezao stilske elemente talijanske opere i španjolskog folklora. Muzička komedija Les gueux au Paradis. 30. opereta Tres Sdbios no Nonage'simo Hemisferio Norte. I. ARRESTI. 1717). 2. od 1857 predavao kompoziciju na Madridskom konzervatoriju (od 1868 direktor). Cijenjena i kao koncertna pjevačica. La Princesse de Babylone. God. naziv. 1734. A. Paumgartner. Komponirao je medu prvima vokalne komorne koncerte i objavio ih u zbirci Concerti di Camera (za 2—9 glasova.-J. s kraćim prekidima. Debitirala 1956 sopranskom partijom (Korifeja) opere Assassinio nella Cattedrale (I. — Više prigodnih kantata i himna. VIII 1744). Sirbace.CRKVENA : Messa e Vespro della B. . Sachs. Cadet Roussel. 1959 nastupila prvi put na sceni Metropolitana i doskora postala članicom tog opernog kazališta. 1951. Muiioz. Redovnik. konac XVI st. Chapi. 1 madrigal a due sa continuom. DJELA. MGG. 3. I. P. maestro di cappella na dvoru princa od Carignana. Cazzatijem oštro ga je napao u spisu Dialogo fatto 'a im maestro ed un discepolo desideroso d'approfittarsi nel con-•appunto (1659).ca antoniana. zajedno sa Giuseppeom Sammartinijem »koncerte četvrtkom« u Hickfords-Hallu. 1938. Od 1849 učitelj kraljice Izabele II u Madridu i dvorski kompozitor. LIT. 6 Cantate con stromenti. talijanski orguljaš i kompozitor Bologna. Reallexikon der Musikinstrumente. istodobno komponirao i za bečki dvor. 2. violine i b. The Strange Case of Claudio Arrau. Suosnivač i u nekoliko navrata predsjednik bolonjske \ccadenrije Filarmonica. Opere: Ildegonda. Pored standardnog repertoara (JMadame Butterfly i Turrandot G. V. španjolski kompotor :Puente la Reina. Madrid 1885. Marina. — Izdao >irku Sotiate da organo di varii autori. Datumi rođenja i smrti nisu utvrđeni sa sigurnošću. Orguljaš carske dvorske kapele Ferdinanda II u Beču najmanje od 1635. Francisco. Long) i kompoziciju (J. INSTRUMENTALNA: dvanaest Sonate a trt op. MGG. Lisboa 1941. Pre-avao muziku na Escuela Superior de Magisterio. franjevac. Bio je u diplomatskoj službi. . Nacionalna biblioteka). VII 1701). Vincente Arregui. — /.'Lo Sposalizio di Rebecca. učenik B.: V. talijanski orguljaš i kompozitor (Bologna. XI 1903 —).

Jahrhunderts. odsjek prije 1230 naziva se doba Nolre Dame. Caml (Mass.und vierstimmigen Notre Dame-Organa. Berlin 1930. — L. Schneiđer. Madame Butterfly (Puccini). poput izraza ars antiqua. Schmiđ. Francesco (sin Domenica) i G Casimiro poduzeće za prodaju umjetnina i muzikalija pod i A. — H. Les Inst: de musique au XIV e siecle. Halle 1910. neke na osnovi potpuno slobodne koncepcije. u prvom redu u Francuskoj i Italiji. Kuća A. Pariš 1925. Potsdam 1931—34.Spadina. osobito uz pomoć imitiranja. Aubry. — L. Wolf. Domenico i Giovanni Casimiro A. — A. Kad je poduzeće prestalo s radom taj je arhiv pohranjen u biblioteci Albertina u Beču. Mozarta. Ohio 1937. Izvan okvira višeglasne muzike razvijala se tada i jednoglasna muzička umjetnost trubadura. Usavršava se i notacija. 65. — O. 1964). K. Reese. MacKapad. Neue Quellen des 14. U Italiji razvijaju se pretežno svjetovne forme: -> ma ne valja ga zamjenjivati s madrigalom XVI st. Wolf. već od 1778. Berlin 1898 (II izd.). —XIX. 1940.: F. Cambridge (Mass. Ghisi. n. Wurzburg 1940. Primo Convegn nazionale 1959. Aiachabey. Muzička se tehnika obogaćuje. ekonomskim jačanjem gradova i napredovanjem nauke. Die geistliche nichtliturgische. Naziv a. a. I. — A\ Pirrotta. J. Ludivig. weltliche einstimmige und mehrstimmige Musik des Mittelalters. Certaldo 1962. Do osnivanja stalne opere u Beogradu. Bern 1956. 1946—47/3). Leipzig 1940. Izraz a. — W. 1941. ali i narodnih napjeva. u doba progona isusovaca iz Španjolske. je u stvaranju i izgrađivanju beogradske opere odigrala korisnu pionirsku ulogu.und Spielmusi alterer Zeit. — A. und beginnenden 15. Pariš 1936. posjedovala je bogat i skupocjen arhiv gobrojnim rukopisima velikih austrijskih i drugih komp Historijski su od važnosti katalozi koje je poduzeće pov izdavalo. V. Pariš 1928. — G. Gastoue. 1951). LIT. ' 1230 do 1320. zamjećuju se u to doba nove. ARTARIA. Beethovena.. — Fr. U vima ovih umjetnika susreću se moteti. preuzetog iz inventara koralnih melodija. Aubry. Neko je vrijeme poduzeće bilo udruženo s poduzećei imena. u djelomičnom napuštanju liturgijskih cantus firmusa u korist slobodno sastavljenih. Svjetovne tendencije očite su u izboru tekstova. 1946. sa sjedištem u Beču. XII 1747 — Pari2 1799). 1921). — J. — A. ibid. pjesme.: H. Florenz in der Musikgeschichte des 1. Gasperini. — A. Zur Satztechnik der Notre Dame-Schule. Johann Florentia. Čučuk-Stana. 1902—03.). Lavignac. Fr. Emsdetten 193' Ellinzvood. Parent. ARSIS -> Arza ARS NOVA. — Isti. Potsdam 1931—34. — E. Petrović-Seljančica. -> motet (motetus). Besseler. —■ D. humanističke crte. Rokseth. ± Studien zur Musikgeschichte der Friihrenaissance. simf. terca i seksta postaju konsonancama. Ars nova. Polifonija ARTAMONOV. 1901—02. Origins of the Italian Ars Nova. Ludivig. u novije vrijeme preuzeli su ga opet pojedini njemački muzikolozi (J. SBIMG. neka djela J. Gennrith. Musikalische ^ (3 sv. S. 1899—1900. Trubadur (Verdi). »Sederunt principes«. Musik der Gotik: Perotinus. Die katholische Kirchenmusik.— H. Najznačajniji su muzički oblici u to vrijeme ->• conđuctus. 1931. New York 1940. 58. naziv za muzičku kulturu od početka XIV do početka XV st. Johannes de Grocheo i dr. ona je i nosilac glavnih mezzosopranskih partija u operama Carmen (Bizet). Riemann) i načinili od njega stilistički pojam. God. predsjednik sekcije kompozitora u Rostovu na Do DJELA. Geschichte der Musiktheorie im IX. 1951. Wolf. Wien 1930. — J. ove publik P. Razvijaju se elementi kromatike. Segovia. Jahrhundert. Brenet. Fischer. Rondeaux. — Th. Kasam. Pariš 1938. Li Gotti i N. 1951. Husmann. D. Leipzig 1926. 1906 članica hora Narodnog pozorišta u Beogradu.«. Golner. dramska glumica i operska pevačica (Vranjevo. Adler. S. Pariš 1908. L. Schmidt. prevlast svjetovnih elemenata s izrazitom sklonošću za isticanje realističkih pojedinosti.und vierstimmigen Organa. Reese. 1769 na osnovi carskog patenta utemt Carlo (sin Cesara). Sing. prvenstveno izdanja iz novijeg vremena: W. I/i. 1926. v. Besseler. Izbjegavaju se usporedne kvarte i kvinte. H. tako Johannes de Garlandia. 1928—29. 26. u razdoblju ars antiquae izgrađene su i razvijene nove značajne višeglasne forme. Pariš 1922. Ludzvig. Novija su izdanja. God. Studien ltenischen Musik des Trecento und frtihen Quattrocento. L' -*. F. fl the Middle Ages. — H. Pirrotta. Leipzig 1926—29. The Conđuctus. — G. Ludwig. ARSENOVIĆ (Boberić). MQ. Pariš 1911. Encvclopedie de la musique. Sasse. Cent motets du XIIIe siecle (tzv. Poduzeće je po prvi put objavilo djela Havdna. Esteban de. Artaria i H. II 5 e la tecnica musicale del trecento italiano. von Konigslozv. Histoire e1 tion des formules musicales du I er au XV e siecle. vjerojatno oko 1320. Die Motette von von Koln bis Philip von Vitrv. Aleksej Pavlovič. 1^ H. 17. Jahrhunderts in Frankreich unc (disertacija). evoluciju značenja. ORKESTRALNA: šest simfonija (I. Darmstadl 1957. Adler. On the Technique. G. — E. G. Zona Zamfirova i dr. MGG. Ars antiqua.). usporedo s razvitkom društvenog života. Music in the Middle Ages. Acta Musicologica. a i kratko vreme posle toga. R. 1957. Wolf. Ritmiku c zuje primjena sinkopa. nasuprot nazivu ars nova. — M. — M. tom. izazvao je tada antitezu: ars antiqua. LIT. ART DU VIOLON. Koštana. Za proučavanje ovog razdoblja izvori su uz rukopise. — Zbornik L'Ars Nova italiana del Trecento. galisten des Trecento. M. balet JJonCKan Hpacaeu opereta. D. Berlin 1930. scenska muzika za oko 100 kazališnih djela. polagano se stvaraju obrisi kadencirajućih završetaka s povišenim VII stupnjem ljestvice. Die Motette von Franko von Koln bis Philipp von Vitry. kakvi su Leoninus. Formen friiher Mehrstimmigkeit. Gennrich. Jacopo da Bologna i dr. I. MGG. Bamberški rukopis). rondeaux. Potsdam 1931—34. Ficker. La Musique italienne aux 1 XVe siecles. F. LIT. Toth. Le manuscrit de mi du Tresor d'Apt (XIV e — XVe siecle). Uz kompozitore. de C'oussemaker. — DRAMSKA: pet opera ( 1939. I. Jahrhundert 1898 (II izd. ZFMW. — G. II izd. — F. Iako je drama glavno područje njene umetničke delatnosti. Ursprung. Die Mehrstimmigkeit der Ars antiqua in Theorie und Praxis (disertacija). Potječe od istoimenog naslova rasprave Ph. de Machault. de Coussemaker. AFMW. Cambridge (1 1942. II izd. Adlera. hunderts. Besseler. iz kojih se mogu proučavati stilska i 1 nička obilježja ovog razdoblja. Pariš 1935—48. Repertorium organorum recentioris et motetorum vetustissimi stili. muzičko izdavačko poduzeće u Beču. Pari — H. A. Die Musik des Mi1 und der Renaissance. Schneiđer. sovjetski kompc dirigent (Novočerkassk. 1912. on danas ne označuje samo nove tekovine u razvoju notacije. J. The Fr< cular Music of the Late Fourteenth Centurv. II. U Francuskoj ars novu predstavljaju u prvome redu Ph: de Vitrv. Musique et musicie vieille France. MGG. Joseph Haydn und das Verlagshau \X . H. a kvarta ulazi medu disonance. Apel. Kassel 1933. -> ho-quetus. Die italienischer.ien 1909. str. Ellinwooa Works of Francesco Landini. 1931—32. X 1960). Les plus anciens monuments de la musique fran Pariš 1905. iz mjesta Ble jezeru Como) nastanili su se oko 1750 kao putujući trgovci nina u Beču. Jahrhunderts.. I. -> rondellus. Die mehrstimmige Mu 14. —' F. Die drei. doživio je. As. II 1905 —). — H. I/i. Leipzig 1914. Geschichte der Musiktheorie im XI. Dodavanjem jednog. Per l'origine e la sto »caccia« e del »madrigale« trecentesco. koja od modalnog tipa izrazito simetričnog karaktera prelazi na menzuralno notiranje.: E. Đ. . Botstiber. a u kojoj se objašnjavaju nove tekovine ondašnje notacije. Od 1776 počeli su i sami štamp. A. Nakon prvih početaka višeglasja. 1/2. slikati scene iz prirode i života. Sremac. Teodora. Menzuralna notacija dalje se razra iako je svi putovi ne vode uvijek k jasnoći. Stanković. Besseler.) 1950. Besseler. W. — K. ibid. što su njegovi najznačajniji predstavnici djelovali u pariškoj katedrali. Stjepan ' ARTEAGA. U muzičkoj kulturi tih zemalja. Cavalleria rusticana (Mascagni). Studien zur M' Mittelalters. zička djela. Italian Trecento Music. nastao je vjero jatno oko 1320 u Parizu. L' »Ars nova«eilm Atti Accademici. balade. 1951. Minnesangera i žonglera. Isusovac. Franco iz Pariza. 17. 1 1925. — H. — H. kojim su tada htjeli obilježiti početak jednog novog naprednijeg razdoblja (osobito na području notacije). Die drei. Artaria. pod kojom se u početku razumijevala pretežno tehnička strana muzičke umjetnosti XIII st. K. koje je još 1765 osnovao u Mainzu Giovanni Casin kasnije se opet osamostalilo. 22. Franco iz Kolna.74 ARS ANTIQUA — ARTEAGA se dalje izgrađuje.—XIX. zbog toga.'—J. Die Musik des Mittelalters und der Renaissance. koja je napisana u Parizu. troglasje i četvoroglasje. Les Harmonistes du XIV e siecle. Riemann. — E. Li Gotti. Schneiđer. Bibliographie der altesten franzosischen und lateinischen Motetten. Italian Ars-nova Music (dodatak k Jouri Renaissance and Baroque Music. 1 Les Primitifs de la musique francaise. -* balada i -da. 1926. de Les monuments de l'Ars nova. Seoska lola. Berlin 1940. Baci Njegov je posljednji veliki pothvat izdavanje (1894—1918' zbirke Denkmaler der Tonkunst in Oesterreich pod uredi G. Johannes de Muris i Guillaume de Machault. Majstori su ars nove u Italiji Francesco Landini. Der Conđuctus.). 1921). Procee the Musical Association. uvertire i dr. S. truvera.). Palermo 1944. Handbuch der Musikgeschichte. Die Musiklehre des Johannes de Grocheo. Pariš 1865. Studien zur Musik des Mittelalters. Ovaj dugo zaboravljeni naziv — a. Zaslužni umjetnik SFSR. n. Die Ars nova des 14. ZFMW. a druge na temelju cantus firmusa. — F. Firenze 1935. Kompozitori žele što vjernije izraziti ljudska čuvstva. de Vitrvja.) 1939. te su ga. L' art harmonique aux XII e et XIII e siecles.. —■ Fr. P. Ee dpy3tH. RMI. SBIMG. — M. Perotinus i Petrus de Cruce. Dresden 1921—27.. weltliche einstimmige und mehrstimmigi des Mittelalters. Origin and Evolution of Italian Trecento Musi 1961. čime se priprema tlo za osjećanje dura i mola. Tutzing 1961. Handbuch der Musikgeschichte. Polvphonies du XIII e siecle (zbornik iz Montpelliera. F. XII 1885 — Beograd. dvaju pa i triju novih glasova cantus firmusu nastalo je dvoglasje. uglavnom. javljaju se tada i brojni teoretičari. Apel. već sve napredne pojave ondašnje evropske muzike. I Secular Music of the Late Fourteenth Centurv. španjolski književnik i pisac (Moraleja de Coca. New York 1940. F Die Friihgeschichte des Kanons bis Josquin des Prez. Ellimvood. Wolf. vodili j osnivača sve do 1932. Besseler. Riemann. Virelais und Balladen (2 sv. Fourteenth-Centurv Italian Cacce. cl virelais. Berli Af. ubrzo zatim dobija uloge u komadima sa pevanjem(E. 4 sv. Die geistliche nichtliturgische. Tr Cesare. Vi Marrocco. B. medu ostalima. — G.

iichberg). II—III.: Allegro. pridonosi jasnoći muzičke deklamacije i fraziranja. 1951. larcelona 1897. pristaša alijanske melodike. 1879. A. pa su kompozitori prisiljeni da se služe legato-lukovima za označivanje fraza.borovođa te osnivač i direktor muzičke škole u Clevelandu. Arteaga le Rivoluzioni del teatro musicale italiano. Esperanza y Sola. Nejasnoća proizlazi odatle što ne postoje posebne oznake za fraziranje. Diccionario biogranco-bibliograiico de Musicos Espafioles. Pedrell.1Obr:9 Pojačani staccato označuje se znakom '. Investigaciones filosoficas sobra la belleza ieal considerada come objeto de todas las artes de imitacion (o estetskim osnoama muzike). američki kompozitor i zborovoda (Pittsnirgh. Na klaviru se postiza-'aju tako da početni ton ne bude pušten prije nego što nastupi lovi ton. — M. a ne artikulacije (poteza gudalom): R. kasnije . — F. Angles. Esteban le Arteaga. God. naglašuje da je za savršenu nuzičku dramu potrebna sinteza sviju lijepih umjetnosti. Adaline. Menendez y Pelayo. fonovi bez oznake za artikulaciju izvode se obično non legato ili Utache i si. npr. iako razlika u muzičkoj teoriji i praksi nije uvijek jasna. DJELA: Le rivoluzioni del teatro musicale italiano dalle sue origini fino al •resented knj. Madrid 1891. šostakovid: I simfonija P ■ L. Discursos leidos ante la Real Academia de iellas Artes. a na duhačkim pre-ddom daha (u brzim pasažama obično pomoću udarca jezikom). a na duhačkim jednim dahom. I. jer je A. — Priručnici za solo-pjevanje: Progressive Vocal Studies. 8. ali je od ovih potpuno različita. ono je potpuno suprotno pojmu artikulacije. tenuto — znak s tačkom.. Sian. staccatissimo (odijeljeno to je najviše moguće).. The loundheads and Cavaliers. ali muzička mu je teorija posve suprotna. Za oznaku legata. 1878. Fraziranje se temelji na ritmičko-metričkoj strukturi muzike i znači sistematiziranje motiva i fraza unutar neke muzičke ideje ili odsjeka muzike.' * . Wagner u predigri 3.25 br. staccato (odijeljeno).).: D. Nezavisni tonovi dobivaju se na gudačkim instrumen-ima u načelu izmjenom gudala za svaki ton. potez gudalom). Dell'influenza degli Arabi sulV origine kila poesia moderna in Europa (o utjecaju arapske poezije i muzike u Provansi). 7. — Solo-pjesme. M. staccato assai (veoma odijeljeno). za lačin vođenja gudala ili udara upotrebljavaju se nazivi portato za klavir). tj. — V. — At. Od 1784 živio u Veneciji. Studirao u Bostonu na Muzičkoj školi i na Konzervatoriju (J. Za specifične načine artikulacije. odjeljivanje tonova u interpretaciji. Batllon). VI. picchiettato (za gudačke instrumente) te leggiero. u muzici — malogno artikulaciji konzonanata i vokala u govoru — međuobno povezivanje. LIT.van Beethoven: Koncert za violinu ^ bJ b4 ■ 4 . — H. 1943). pa dolazi do proturječja. DJELA: kompozicije za klavir. Veani tonovi izvode se na gudačkim instrumentima jednim pote-:om gudala. molto agi tato ARTE MUSICALE IN ITALIA. II. L' -. 1769 istupio iz reda i studirao u Bologni filozofiju i priodne znanosti. npr. kao kod dviju tema iz Beethovenova violinskog koncerta. npr. upotrebljavaju se i raz-ičiti grafički znakovi: za legato tzv. 7 PP Još veći nesporazum nastaje ako autor označi samo artikulaciju (npr. 1785. Allorlo. 1869—71 bio je crkveni pjevač u Bostonu. npr. Pensilvanija. U svojem najvažnijem djelu Le rivo-uzioni del teatro musicale italiano . — Crkvene ompozicije.: T f r »r dim f f r f i f rr A. muzike i dekoracije. MGG. R Chopin: Etida za klavir op. Madrid 1904. Metastasija. Torino 896. Ideas Esteticas. (počeo ga je pisati po nagovoru Padre Martinija) proučava odnos pjesništva i muzike u operi s tog gledišta obraduje različite oblike muzičke drame od njezine )ojave do drama P. Alfred. XVIII. mezzostaccato (ne odviše odije-jeno). 1888 i dr. ipanische Forschungen der Gorres-Gesellschaft. — ili - ■^J IH \ Allegro ili tačke ispod legalo-luka.: J.: ARTIKULACIJA (lat. prepuštajući muzikalnom osjećaju izvodioca ritmijsko-metričko raščlanjivanje (fraziranje) teme. mezzolegato (ne odviše 'ezano). 1950. 1938. 75 _ _ za N <OT /ć^aro i portato. Ohio. po literar. Ideario nlosoflco y estetico de Arteaga. articulus član. npr. zatim legato assai (veoma vezano). zatim u Rimu i Firenci. i potkraj života u Parizu. 1783. Prema tome. 20. ilbum of Vocal Studies. — R. larmonično sjedinjavanje drame. 791. •■lačin artikulacije označuje se obično talijanskim izrazima: legato povezano). činu opere Die Meistersinger von Nurnberg označava temu u smislu fraza. budući da bi inače nevezana a. detache. spiccato. odn. Lettere musico-filologiche (o Aristotelovoj terminologiji) i Del ritmo sonoro del ritmo muto nella mušica degli antički (o ritmu u antičkoj muzici). Santander 1940. To je osobito često kod klasičnih autora. gdje se oznake odnose na artikulaciju: SulG L. legato-luk. staccata itd. tzv.ARTEAGA — ARTIKULACIJA i Italiju. odn. 1944 (postlumno obj. članak).1 Lento FChopin: Etida za klavir op. — Opere: The W ater-Carrier t 1876. RMI. isključivala svaku mogućnost podjele tema na motive itd. X 1844 — Lakevvood. Italia e Spagna nel sec. Spomenici muzičke imjetnosti ARTHUR. Tako npr. 1789 (novo izd. non legato (nevezano). martele. Batllori. M. 1887. XI 1918).lim idejama njegovo stajalište ima mnogo zajedničkog s Wagne-ovim. saltanđo ili saltellato. stac-ato a ricochet.Wagner:»Majstori pjevači< (atisdrucksvoll) ir dim. egatissimo (vezano što je najviše moguće).van Beethoven: Koncert za violinu t^ a staccato tačke iznad nota ili ispod njih. I.

: Padre Martini. Pariz.Kćerka i učenica Desiree. 1660. pjevačici zosopran (Pariz. Komponirao mnogo! djela za rog: fantazije. uz to podu pjevanje a bio i vješt gitarist i violinist. God. La Figlia del reggimento (Donizetti). pjevačica. Charlotte (Massene ther) i Micaele (Bizet. 1858 debitirala n. ( lerer._ LIT. 1951. Njemačkoj. Marguerite (G Faust) i Violette (Verdi. pristrane a katkad čak rektne polemike sa suvremenicima. Haute-Saone. Thoet. IV 1933). u vezi s metričkom strukturom: J> J Motiv na početku druge teme sačinjava pet tonova: L.: H. kvartete za rogove itd.31 br3 umjesto Sličan je primjer iz Brahmsove II simfonije: J. ARTUSI. I 1829). de Giovanni Fantuzzi.van Beethoven: Sonata za klavir op. 31. kornist u Theatre de la Monnaie u Bruxellesu. kornist i kompozitor (Pariz. 1905—08 članica je komičnt 1909—27 dvorske opere u Berlinu. Stekao međunarodnu reputaciju kao vi virtuoz na mnogobrojnim koncertnim turnejama po Belgi zozemskoj. Uči prije kod oca.vanBeethoven: Koncert za violinu J J J Lf Artikulacijske oznake uvjetovane su violinskom tehnikom. — G. IV 1907). 21. s Bizet).Brahms:ll simfonija J. VIII i6r kod G. — Berlin. I. br. Komponirao više violinskih djela: koncert u a fantazije i varijacije za violinu i klavir ili violinu i orkestar nadalje gudačke kvartete i klavirski kvintet. Le Prophete).2 takta. — Isti. kovskim. VII 1835 — Berlin. Kći Desirea.A. Galileijem. Desirće (Marguerite Josephine Dćsiree). De 1904 u pariškoj Opera-Comique. I 1815 — Ville d'Avrav.). Nizozemskoj.). 12. 4. oko 1540 ili 1545 — 18. 1869 vjenčala se sa španjolski vačem Marianom Padillom y Ramos. S' u Bologni. J J Frazirana. Poznat je p što je niz godina vodio žučljive. talijanski muzički teor kompozitor (Bologna. Od 1843 profesor je Bruxelleskog konzervatoriji 1849 prvi kornist kraljevske kapele. Isprva snažan mezzo osvajala pasioniranošću akcentuacije. navskim zemljama i Poljskoj. disertacija) 1925. 1905 (Mirni) i Straussova Rosenkc 1911 (Ottaviano). Mozart. Mori jem. Carmen). — G. Phrasierung und Artikulation! .und Clavichordspiel. Mozart. sopran (Sevres. Monteverdi—Leben und Werk.— E. 20. — W. — D. protiv E. Slično i u Beethovenovoj klavirskoj sonati op. Npr. ova tema bi izgledala ovako: i ARTOT. Italiji. F. Olten 19 Pokušaji reformi i uvođenja posebnih znakova za fraziranje datiraju od XVIII st. Lola. Studirala najprije na Konzervatoriju u Bruxellesu a 57 u Parizu kod M. 1604: protiv V. La Traviata). pravim im Montagney. fraza od 4 takta. violinist. 1608. Vrstan kontrapunktičar ali uvjereni pristaša vativnog »starog stila« (tzv. Zarlina u Veneciji. Engleskoj (1839 u Londonu) 1843).76 ARTIKULACIJA — ARUTJUNJAN Hin Beitrag zu einer Sprachlehre der Musik. etide. Italiji. pariške Opere kao Fides (Meverbeer. instrumei :Gray. između 1860—65 u Ber talijanskom opernom družinom Lorinija) i Londonu (k: Her Majesty). Giovanni Maria. Discorso r. Josse ten Noode. Bologna 1876. pjevals u Belgiji. Bach . Alexandre (Joseph). C. C. I. poslije u Rusiji gdje je 1868 zaručena sa P. 1606. IX 18 St. Amelije (Verdi. K započela 1857 koncertima u Bruxellesu. I. prozvan Artot. Kompozicije: Canzonetle a 4 voci. Bruxelles. A. Od 1884 podučavala p u Berlinu.van Beethoven: Sonata za klavir op. Dei Musicisti al 16° secolo. Jean Desirć. Bottrigarijem i V. a istodobno pomažu jasnijoj muzičkoj deklamaciji. Polemike: protiv C. Maurice Montagney.10 br. 31 br. U Berlinu pjevala na svjetskoj praizvedbi Leonc opere La Boheme. Sin i učenik A cea koga je 1829 naslijedio kao kornist u Theatre de la Mon Bruxellesu. od 1562 kanonik crkve S. Redlich. Antonio Braccino da Todi. — Isti. posebice sa C. 3 Jak utjecaj konvencionalnosti starije violonske tehnike osjeća se i u klavirskim djelima klasičnih majstora. Discorso secondo musicale di Antonii de Todi per la dichiaratione. zatim pjevala u Berlinu. III 1887). kasnije proširila o dubinu i visinu tako da je mogla pjevati i sopranske partij slavila se kreacijama Donne Anne i Zerline. 5. VII 1845). de Padilla. Gaspari. 2. odn. Atti e Memorie Romagna. 1913 dobila naslov K sangerin. A. Artikulation.vanBeethoven: Sonata za klavir op. II Desiderio (novo izd. II (Considerazioni musicalij. Festschrift K. pokazujući nerazum za njihove napredne ideje i nov muzički govor. Monteverdija L'Artusi ovvero delte imperfettioni derna mušica. II 1772 — Bruxelles. Kassel 195S. 8. Un balio in maschera). 2. 3. S.3 W. . 1. prima prattica). protiv G. Monteven 1945. Don Giovanni i Le Nozze di . Bologna 1781. zatim na Konzervatoriju u Parizu kod Rodol Augusta Kreutzera. obitelj muzičara rodom iz Belgije. 1 Zarlino da Chioggia. motet Cantate Domino za LIT.MGG. 1601. Audrana i Pauline Viardot-Garcie. 25. A. 25. E. 23. Don Giovanni i Le Nozze di Figaro).Mozart: Sonata za klavir u D-duru L. Die musikalische Artikulation bei J. de' Paoli. Fantuzzi. Cabalao nobile di Pocceia (otvoreno pismo).: jUlegretto L. 3. 3. Velike uspjehe postigla i kreacijama Z Contesse (W. SPISI: teoretsko djelo VAne del Contraponto (2 knj. Contesse i S 'W. 3 Prvu temu treba frazirati ovako: 2 . 1889 preselila u Pariz. brat Jeana Desirea (B les. Galileija: Lettera apologetica . Međut: teoretičar on je medu prvima iznio mišljenje da u dvo: kompozicijama i u duhovnim koncertima treba sve basov na unisono. Notizie degli scrittori Bologne. Bottrigarija: II Desiderio di Annibale Melone. 1603. Keller. II—2. Giulizie musicale del S. jasna artikulacija dviju vezanih osminka pridonosi izrazitosti jampskog karaktera dekla macije: L. — H. DJELA. i u Poljskoj. Regensburg 1962. Berlin 1924. 5. Zarlina: Impresa del molto Rev. Esemplare ossia Saggio fondamentale di Con Bologna 1774—75. 1598. Frage der Artikulation im Čembalo.

Music and Letters. Artusi e alcune sue opere teoriche. »Seconda P Bachground to Monteverdi's Madrigals. Le celebrazioni deli Siena 1963. G. 1957. MGG. 23.Giovanni Maria Artusi. armensi pozitor i pijanist (Erevan. Aleksandr Grigorjevič.. 1951. I. IX 1920 —. Studirao na . — ■ rini. ARUTJUNJAN. — D. Arnold. M.

već odražava cjelokupni razvoj društvenog života. tj. franc. 1964. koncert za rog. zasole. Asafjeva .J . 5). estetska je vrijednost muzike određena njezinom pjevnošću (koja mora odraB. nasuprot tezi. Bach. dva puta sniženi ton a: Enharmonijski je as jednak tonu gis. KonitepniHan yeepmwpa.J ASAFJEV (Asaf'ev). Kao pedagog protivi se skolastič kom učenju muzičkih oblika i harmonij e. V. u starogrčkoj metrici oznaka za laku dobu stope. koji označava dizanje. Kod rimskih-gramatika i srednjovjekovnih pisaca a. 1944. Kao pijanist izvodi najčešće vlastita djela. simfonijska pjesma Cna3 od apMtiuCKOM napode. usavršavao se u Moskvi. God. Čajkovsk oga s ruskim duhom. Kunst der Fuge. Concertino za klavir. Babadžanjanom) i dr. solo-pjesme. nasuprot tezi. da se odgovor na subjekt kod fuge mora provesti u protupomaku (npr. Vi. I—II) uveo je kao novi pojam — intonaciju koja obuhvaća cjelokupnost karakterističnih formalnih tokova određenog stila. zamah). i orkestar.tu^OHunecKan napmuma za violinu i klavir. I 1949). la double bemol). A. Tam^eeaAbHan cwuma. VII 1884 — Moskva. a asas tonu g: M. ORKESTR ALNA: četiri simfonije. — Scenska i filmska muzika. klonulosti i mirovanja. ORKESTRALNA: simfonija. dizanje. Boris Vladimirovič (pseudonim Igor Glebov). AS i ASAS (tal. . ■—■ VOKALNA : Kaumama 0 Podune. Od 1954 umjetnički je direktor Filharmonijskog društva u Erevanu. je jedan od najznačajnijih ruskih muzikologa i muzičkih kritičara. 1949. ukidanje. U svojim metodološkim radovima {Muzički oblik kao proces. br. 29. 1948. Coticertino za 5 duhačkih instrumenata. 1962. ASAFJEV žavati životni sadržaj). 1950. 1941. koja ima karakter spuštanja. Flo. A. 1961 . 1953 i dr. Po njegovu mišljenju historija muzike se ne iscrpljuje u nizu odijeljenih biografija. recitatora. U tom se smislu a. 1910—37 muzički savjetnik i kompozitor Manjinskog teatra u Lenjingradu. oblikova n na tradicija ma muzičke klasike. la bemolle. SpSi. koncert za trublju. jedanput. Gorljivi pristaša zapadnoe vropskog moderniz ma (20tih godina osnovao je i vodio KpyxoK HO&OU My3UKu ). koncert za koloraturni sopran i orkestar (tekst A. je među ostalim ukazao na ARZA (grč. 77 povezan ost kompozi cija P. DJELA. koncert za klavir. koja je označivala tešku dobu (po uzoru na dizanje i spuštanje noge kod plesa ili ruke kod dirigiranja). je dobila obratni smisao. — Obrađujući iscrpno pojedine ličnosti i razdoblja ruske muzičke prošlosti A. zborovi. to često stvara zabunu. KoHt^epmnoe CKepifo za trublju i klavir i dr.ARUTJUNJAN — ASHTON vatoriju u Erevanu. Ljadova) i usporedo povijest i filologiju na Univerzitetu. te stalni naučni suradnik Instituta za povijest umjetnosti Akademije nauka. — KL A VIRSKA : preludiji. te snagom masovnog djelovanja. — KOMORNA : FICCHR 0 zope Apazaif za ansambl violončela i klavir. npadduuHHan yaepmwpa. Graši). a zagovara emocion alno i živo shvaćanj e i usvajanje muzičkih zakona. Najznačajnija su mu djela baleti. tehnički je uglađen i primarno melodiča n. 27. Studirao 1904—10 na Petrogradskom konzervatoriju (kompoziciju kod A. zamah i polet. franc. 1951. A. 1957. jer je označivala dizanje glasa. Muzički jezik B. isticanje toničkog naglaska. a muzičke pojave ne istražuje statički već u njihovim neprekidnim promjenama. S. plesovi. Od 1943 bio je u Moskvi upravitelj Odjela za muzikološka istraživanja i profesor Konzervatorija. sovjetski kompozitor i muzikolog (Petrograd. A PMUHCKUH pancodun za 2 klavira (sa A. r Starogrčka metrika t a t a Srednjovjekovna i današnja metrika a t a t Današnja muzika t a t a Kod starih kontrapunktičara izraz per arsin et thesin značio je. odn. uz to od 1920 vodio muzičkohistorijski odjel Državnog instituta historije umjetnosti i od 1925 bio profesor (i osnivač) Muzikološkog fakulteta na Lenjingradskom konzervatoriju. la doppio bemolle. simfonijet a. I. tal. jer je u muzičkoj ritmici zadržan njezin prvotni smisao. poslije 1930 mijenja svoj stav te se u mnogobr ojnim člancima zalaže za izgrađiva nje socijalisti čkog realizma i primjenu folklora u muzici. i danas upotrebljava u metrici. DJEL A. J. klavirski koncert i dr. la bemol.

Rahmanjinovu. Hauptmann. Porin). lauKoacnuu. B. Nejedly. Smiljana). EepHandm.E. K. FIvTf. Algernon (Bennet Langton). 1885—1910 profesor klavira na Royal College of Music u Londonu.. 1929. M. I. Sarastro (Mozart. — Izabrana djela. Lisztu. 2 klavirska trija. jednu od najbogatijih i najvrednijih u Evropi. dvorskog dirigenta u Wolfenbiittelu. Mihael Pavlovič. Židovka). ruski kompozitor (Moskva. Kontrapunkt i kompoziciju učio u Leipzigu (M. 14. M. 'EezeHuii OneeuH«. ASCHENBRENNER.: CoBeTCKan My3biKa. Tirsa da Moline i dr. 27 Baleta. Py6uHiutneiiH e ezo My3biKa*ibHou deHmeAbnocmu u oni3bieax coepeMenHuKoe (1829—1929).iaMH riapuitca. 1932. Reinecke. Acad>beB (Hropt. — SPISI. -leHHHrpa^ 1964. E. 11. Schmelzera (Beč. Knjige: Opecmen (muzička trilogija S. Komponirao instrumentalna djela (Fetiš mu pripisuje 6 violinskih sonata koje su izgubljene) i kantate (u rkp. Ramphis (Verdi. Učio kod svog oca. XII 1732). 1945. Ka6cvieecKuu. ASCAP. Sofokla. Chopinu. IV 1937). afirmirao se najviše djelima za komorne . zborovi. Griegu. Studirao na Konzervatoriju u Leipzigu (S. 1880—89 pjevao na švicarskim i talijanskim opernim pozornicama. K. CoBeTCKan MV3biKa. 10. I. Objavio: Gast. Ks. koncertni vodič PyccKan no33un e pyccKou My-3biKe.au My3UKa om HavajiaXIXcmoJiemuH. XII 1859 — London.AI. Pjevačku karijeru započeo 1879 u Pragu. 1838 — 24. LIT. Henrik Voglar (Wagner. Musorg-skom. 1947. 1948. B. I 1881). AcadibeB. Liszt). 4 und 5 Stimmen. Komorne kompozicije. 1942(neobjavljeno). Članci: K eoccmaHoaneHuto lEopuca FodyHoea« NlycopicKozo (zbirka članaka). Njemačkoj.). Jadassohn. Fidelio). — E. PyccK. 1930. My3biKajibHaH tfiopMa K<IK npoifecc. A. Glazunovu. Richter). zatim kod J. Maričori). Cu. U djelima hrvatskih kompozitora istakao se kao Sveslav (Lisinski. F. 1947 i E. 29. JJaHme u Gy3biKa. LIT. Pop (V. 1934. 1921. engleski pijanist i kompozitor (Durham. Otelio). sonata za violončelo i klavir. H. F. Nikola Šubić Zrinjski). violinist i muzički direktor vojvodskih dvorskih kapela u Zeitzu (1677—81 i 1695— J7!3) i u Merseburgu (1683 —90 i 1713—19). MocKBa . H. Rienzi). Ko. MUCAU u JIy-Mbi. P. Richter).ASANČEVSKI. A. Komponirao je instrumentalna djela (koncertna uvertira. usavršavao se u Frankfurtu na Majni (J. I. Arien. Hpycmoecxuu i drugi. monografije o F. 1889—92 član Narodnog divadla u Pragu 1 1896—1902 solist Zagrebačke opere. Ljadovu. Schillera. 1949. A. 1870—76 bio je direktor Petrogradskog konzervatorija kojemu je ostavio svoju muzičku biblioteku. nebst dem Basso continuo. Kardinal (Halevv. E. 1921. Marcel (Meverbeer. najuspjeliji: FI. Alapić (Zajc. kompozicije za klavir) i solo-pjesme. MocKBa 1954. Operete. bas (Jičin. ^auKoecKoza. Ilcmpy'MenmaAbHoe maopuecmeo *lauKO6CKoeo. autora i nakladnika). 1922. 13. 1929. Hugenoti). Praha 1935. 1922. 1944. III 1857 — Prag. Authors and Publisheres (Američko društvo kompozitora. Mefisto (Gounod. FjieCoB). 2 gudačka kvarteta. češki operni pjevač. ASCHENBRENNER. 1930. Društvo se bavi ostvarivanjem prava javnog izvođenja nescenskih muzičkih djela na teritoriju SAD. E. njemački violinist i kompozitor (Altstettin. Rimski-Korsakovu. A. 1922. 1934. Eduard. 1924.: Z. XII 1654 — Jena. 2. Steffano Colonna (Wagner. Op/ioea. a od 1913 na London College of Music i Trinity College of Music. AcadibeBa. Balletten. 1922. MocKBa 1965. N. —E. K. — DRAMSKA: deset opera (3 dječje). Pošto su muzička djela jugoslavenskih autora dobila autorskopravnu zaštitu u SAD prema odredbama -> Univerzalne konvencije 0 autorskom pravu. 1.1930. Raff). Christian Heinrich. Lohengriri). U kompoziciji pod utjecajem njemačkih romantičara. Knuza 0 CtnpasuucKoM. Lodovico (Verdi. bestehend in Sonaten.) Djelovao kao 1. Kasnije je djelovao u Brnu kao pjevač i redatelj. I9!9. 77. eio oicmnb u maopnectneo.UHHUK (prema Puškinu). Skrjabinu. TlopmpembicoeetncKuxKOMno3umopoe. Koncertirao u Engleskoj. 1938. EaxuucapaucKuu $0Hmau prema Puškinu). 9. XI 1921). Couranten. 1916. kao što su Rocco (Beethoven. Jlupunecnue cifenu 17. ITaMHTH B. S. i ASHTON. E. I942(neobjavljeno). Glinki. 1952—57. Praludien. II (HutnonaitUH). HccneAOBaTeJiH H ny6jiHUHcTa. 5 sv. skraćenica za American Society of Composers. — Autobiografski članak Mou nyntb. KaahaacKuu YI. K. osobito Schumanna i Brahmsa. Faust). B. — VOKALNA : dvije kantate. HHTOHaqiifl H My3biKaJibHbiii o6paa (zbornik članaka). EozdaHoe-Bepe3oacKuu. 2 knj. Theilea (Merseburg) i J. Austriji i Madžarskoj. Čarobna frula) i dr. Đukan (Vilhar.. God. Aida). Alle-manden. — F. Acad>beB. B. Rječnik muzičkih termina. Scenska muzika za drame Shakespearea.JleHHHrpaA 1937.uifioHUHecKue 3mwdbi. solo-pjesme. 2. ASCAP je preuzelo ostvarivanje prava njihovog javnog izvođenja na teritoriju SAD. — B. 1923. a klavir u Rimu (F. Njegov repertoar obuhvaćao je niz prvih basovskih uloga. God. F. — JI. F. 1673. 1944. Tanjejeva). Sarabanden mit 3. Opera Narodniho divadla. Cvijeta) i Komes (Albini.und Hochzeitsfreude. Bersa.

prevedena na mnoge evropske jezike. Frejas Altar. — KOMORNA: gudački kvarteti. antifona koja se < nedjeljom prije svečane mise. c. Riessberger. austrijski kompozitor (Beč. 1836. 4. Cenni storici sul Conservatorio di mušica in Milano. Scale e salti per U solfeggio. 1939. 46 ricercara F. Bajamontija. II maestro di composizione. a od 1808 profesor kompozicije i direktor novoosnovanog Konzervatorija. i kasnije M.. violinski koncert. VII 1786). simfonija L. 15 trija za 2 violine i b. Osservazioni sul temperamento proprio degVistromenti stabili. Opere: La Volubile. Giovanni Matteo. 1955—58 rukovodilac muzičke grane kazališta Komedija u Zagrebu. 13. Muzikologiju studirao na Univerzitetu u Pragu. izdvajaju se divertimenti u koji: naziru talijanski utjecaji te kvarteti i trija koji. motet obj. 5 sonata za violončelo i klavir. 23. — G. 1793. oslobođeni continua. — Preko 200 kompozicija za klavir: sonate. osnovao bogatu knjižnicu i pokrenuo seriju koncerata. D La Cappella musicale del Duomo di Treviso. Ramberta. 1816. Cinna. 1578—82 u V zatim kapelan crkve San Severo u Veneciji. Kompoziciju učio na Muzičkoj akademiji u Beogradu i kod K. 1728 — 29. 12 gudačkih kvarteta. . Ale> Campaspe. — Zabavna muzika: Stara priča za glas i orkestar . Piramo e Tisbe. Uz Balanchina A. — DRAMSKA. za 3 glasa. Plodan poli venecijanske škole XVI st. Schrems itd. 1952) te plesove za film Hoffmannove priče. VIII 1917 —). Allan Mac-Aulay. čega zbor nastavlja s pjevanjem antifone.. čembalist i muzički pisac (Correggio. ORKESTRALNA: tri simfonije (Sinfonia pastorale)\ uvertire. Bonifazio Asioli. Finzi. Danas je direktor i koreograf Royal Balleta u Londonu. 1851. menueti. m. 1951). norveški kompozitor (Fr hald. Treviso 1954. / senza lite. La Sonate de Dante (Liszt. — Transkribirao djela J. Kom] je u tradicijama romantike i norveškog nacionalnog mi pravca. koncertna uvertira. 2 trija i b. — E. godine. rog čelo i b. A a 6 v. 1836. Coli. 1948). 1956—58 direktor muzičke škole u Splitu i od 1958 muzički urednik Radio-televizije Beograd. 1591. Violinu učio 1 Leipzigu i Berlinu (J. Važan je u prvome r< svojim instrumentalnim djelima po kojima je jedan od 1 predstavnika bečkog instrumentalnog stila u razdoblju i pretklasike i Havdna. Iza. 1785. komponirao pretežno crkvenu r pridržavajući se odluka Tridentskog koncila jednostavn čistoćom izraza. a od 1947 dirigent Radio-stanice Tirana (Albanija). Canzonette. školski priručnici za klavir (čembalo). ASOLA.) DJELA. kompozitor i dirigent (Zagreb. 1813. 1950. M. XII 1941). su ga nadživjela. Riegel (Praxis Orga 1869). —■ SPISI: Principi elementari di mušica. Die W Goethezimmer. Wit and Wisdom. poškropi me). La tempesta i dr. a 4 v. međutim. Četiri madrigala Andrije Petrisa iz J550. talijanski kompozitor (\ 1524 — Venecija.78 ASHTON — ASPESTRAND ASIRSKA MUZIKA -> Babilonsko-asirska muzika ASLANIŠVILI. kao autor eseja pisanih u obliku pisama. VIII 1769 — 18. Ruffa 1577—78 maestro di cappella u Trevisu. antifona Vidi < psalmom Confitemini. H. Della vita e delle opere di G. Poznatiji je.). L'Espiegled* La Lavandara di Citere. ASHTON. 31. Milano 1873. 1945—54 direktor opere i artistički upravnik filharmonije u Subotici i 1954—55 prvi dirigent opere i filharmonije u Novom Sadu. D JELA. Ko. Carlotta e VC'erther. 6 serenada za flautu. Kompozicije za orgulje. 1951. 1951. Kraće vrijeme muzički urednik Radio-Zagreba. zborovi i dr. Primi elementi di canto con 12 ariette. Učenik Massina. Madrigali a 2 v. Restića i uvertire A. Milo. 1570. Narodna igra Pobjednik. 1772. Muziku je učio u Napulju (N. La Discordia teatrale. Joachim). trio za klavir. od 1959 dirigent Narodnog pozorišta i Filharmonije u Subotici. ossia L'assedio di Arolte. moteti. kompozicijama baleta Noverrea koje ga svrstavaju među. terceti i dueti. sa bratom Giovannijem. — KLAVIRSKA: dvanaest sonata (3 sonate za klavir 4-ručno). himni. je najplodniji suvremeni koreograf. Commer (Mušica Sacra XXVII). I. crkveni zborovi. ASIĆ. 1814 povukao se u Correggio te ondje utemeljio. 1940 (na ruskom jeziku). Rousseau). — CRKVENA: mise. škotski i irski plesovi za klavir četvororučno.. kantate: // consiglio. ASPELMAYR (Aspelmeyr. sonata za violu i klavir. 1950 (na gruzijskom). Correggio 1930. Fouse. kvarteti. narodnih zborskih pjesama Kartalino-Kahetije. Maria d'Arles. kantate Na rijekama babilonskim A. 1816. 3 violinske sonate. Storia musicale vicentina. 1799— i 1868). 1940). — D. Ples sa Balkana za orkestar. da je bio dvorski muzičar i da je 1782 kao violinist lovao u izvedbi Havdnovih kvarteta. 1592. teoretska i instruktivna djela." 81. Aspelmavr. Gradski dirigent u Correggiju. 1833. Le Baiser au Porteur. Dugo je živio u Njemačkoj. Miinchen 1921. seksteti. Virginia. Amađei. Ekvador. I Mori Espagnuoli. Gustava al Malavar. God. DJELA: komorne kompozicije. koncerti za klavir i za violinu. Aspelmaver. Milano 1834. 1969 (rukopis). Requiem J. kontrabas. za kontrabas i druge solističke instrumente. toga zbor opet ponavlja antifonu do psa] uskrsno vrijeme pjevala se mjesto A. Asperges me počinje s intonacijom celebranta. Salva Salamonovič. 1956. 1579—87. Missae octonis compositae tonis za 4 glasa (2 knj. NOVA IZD. Odak). varijacije. Zingarelli) gdje ji privatno podučavao pjevanje. pari (2 knj. ASPERGES ME (lat. DJELA (sačuvana). vokalni seksteti. — VOK Le Vergini 3-gl. j 0 gruzijskoj narodnoj pjesmi. — G. Robin Hood i Pervonte. Asola (disertacija). — Priredio izdanja. 1946). 30. V 1832). Singspieli: Fruhling und Liebe i Die Ki Natur. Učio kod A. ORKESTRALNA: pet simfonija. I 1942). Od 1944 u NOB zborovođa i nastavnik Partizanske gimnazije. 1 1901. II Cid. ovvero La calunnia. madrigali (2 kuj. 1938. sastave s klavirom. MGG. na tom je zavodu organizirao nastavu. Variation symphoniques (Franck. Zaslužni nik Gruzijske SSR. Mario. Daphnis et Cloe (Ravel. 1841. 1809. Asola. 1941 (Zagreb. F. c. Od 1949 u Beogradu muzički rukovodilac Savjeta za nauku i kulturu FNRJ i nastavnik muzičkih škola Mokranjac i Stanković. Opere: Bannier. predstavnike novije baletne muzike. — H. — Operete: Pekarev Miško. engleski plesač i koreograf (Guyaquil. muzičku školu (1815). G.. suite. (Principi elementari upotrebljavaju se još i danas.: 6 orguljskih kompozicija obj. Acis et Galathie. klarinet. Omladinska pozornica. 1849. Haa in der Wiener deutschen Stegreifkomodie. Merighija (Morigi) u Parmi. Requiem T. Engleski. 1787. Elementi di contrappunto. Pigmalione. 6-gl. zabavne melodije. Verona 1953. posebice po Rousseauovu monodramu Pygmalion u njemačkom jezičnom području prvi muzički obradio. rog i violu. 1785. djelovao je kao profesor na Konzervat Tbilisiju. 1574. — Dvije zbirke eseja u formi pisama: Truth. — DRAMSKA: melodram I(tekst J. 1799 preselio u Milano gdje je od 1805 dirigent kraljevske kapele. 0 njegovu životu vrlo su oskudni. Intorno allo stile della moderna mušica di chiesa. U baletnu tehniku on ne unosi ni novosti ni promjena već u okvirima tradicionalnoga plesa postiže visok stupanj umjetničke vrijednosti. 5 divertimenta. — Sastavio je Popis djela dubrovačkih kompo zitora 1730—1850. psalmi. — Kantate i himne. IX 1906 —).Fellerer. Atti e Memorie della Deputazione di storia patria per la antiche province modenesi. DJELA: Požarište na Hvaru. — R. 1588. M. 17. Frezza. 1831. ibid. K. 1948. ASIOLI. 3 klavirska kvinteta. muzički pisac (Dubrovnik. Ko. — A. Missae tres za 6 glasa. T. Čajkovski u Gruziji. A. sonate za harfu i klavir. Missa Defunctorum za 6 zbirki moteta i introitusa za 2. Melzi. Veseli penzionat. — G.. Sorkočevića. Zvuk. 1936. Franz Aspelmaver (1728 Innsbruck 1954. Vita di Bonifazio Asioli da Correggio. — CRKVENA: Misse tres za 5—6 glasova (2 knj. kvintet za duhačke instru mente. I. LIT. Kasnije je predavao kontr na Istituto del Buon Pastore u Palermu. God. DJELA. Dvoglasne i invencije J. M. Sigwardt. 5 sonata za violinu i klavir. Studij kompozicije završio na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (K. 1844. 1840.: F. Ciaffi. 3 klavirska trija. Kao kompozitor uspješno se ogledao na području vedrog muzičkog kazališta. Turrini. Baleti: J dei fidanzati. Sandberger. 1832. talijanski kompozitor.. X 1609). Za ži\ međutim. Agamemnon vengi. Flora. Missae tres octonis vocibus (2 knj. 1845. 1942. Pepeljugu (Prokofjev. Dok su mu kompo zicije ubrzo pale u zaborav. 1843. DJELA (izbor). Studien zur Geschichte des Melodrams (disertacija). Baleti: Les petits riens. Missae duae decemoue sacr. Cecchinija i Marc'Antonija Romana. INSTRUMENTALNA: tri simfonije. — -K. — Mnogobrojne pjesme. 1952—55 direktor muzičke škole u Dubrovniku. DJELA : Narodni ples za orkestar. J. 81.: E. Istel. od 1787 u službi markiza Gherardinija u Torinu i Veneciji. lamentacije i dr. pripravljaju Havdnove gudačke kvartete. 4 i 8 glasova. Za života bio je jedan od najviše cijenjenih muzičara u Italiji. —■ R. Federico II re di Prussia. gruzijski mu: (Ardanuč. 190*4 i More Truth. Valent. 29. II 1916 —). Roncaglia. 1838. — KOMORNA: 2 gudačka kvarteta. Mnoga su mu djela višezborna. 1780. violu i fagot. Missa otf obj. English Dances za 2 klavira.). — VOKALNA: oratorij Giacobbe in Galaad. flautu piccolo i onkleidu. 1964 (na gruzijskom). dok celebrant škropi blago nom vodom. ali je karijeru violiniste n zbog povrede na ruci. Stilski je na prijelomu iz klasičarskog racionalizma u romantizam. 1894. fagot. Bio je koreograf Sadler's Welh Balleta (1933) i kao direktor te kompanije koreografirao je Fafade (1935). — G. Renesansa u Dubrovniku. Es-dui 1 Dis-dur (!). Wil and Wisdom t 1905. talijanski kompozitor (Messina. 1768. Bonifazio. 1925. psalma Miserere Gloria Patri. sonate za violončelo i klavir. Iphigenie en Tauride. 1809. I altre cose ecdesiastiche appartenenti ai suonatori d'organo. 1968. c. Učio kod V. ASIĆ. trio za klarinet. — Solo-pjesme. 1605. Zur Geschichte des Havdnschen Streichc Ausgevvahlte Aufsatze zur Musikgeschichte. Skjavetića. Bacha. Appelm Franz. . Svećenik. Trattato d'armonia. Vicenza 1956. Padova G.).). Asioliana. 3 fantazije i dr. 1954 (na gruzijskom i ruskom). LIT. III 1896 —). Ariette. duhački kvarteti. 1829. zna se jedino da je 1761 na Glucka u službi baletnog kompozitora Njemačkog kaza Beču. Pjesmom kroz život. Odaka u Zagrebu. Notturni a 5 v. DJELA: P. duo za rogove i dr. ASPESTRAND. The religioi of G. 1955—56 bibliotekar Muzičke akademije u Sarajevu. uvertire Mad/eth -i Julius Ceasar. 14 zbirki psalama za 3sova. 1584. Sorkočevića. Bonifazio Asioli. K. divertimenti. — A. Bosanca. // coscritto. bio najviše cijenjen po svojim dramsko-muzički lima. I. ASPA. Der Recke von Lyskovsheid. 1931. Kutajska gubernija. MGG. La Tradizione musicale a Verona. STMW. LIT. F. meo del Piombo. Frederick. 3 klavirska kvarteta.-J. S. God. — Osam opera (7 na vlastiti tekst): 5 bruden. 1. scenska muzika za drame. 1802.. . etide. Sylviju (Delibes. Kao stvaralac značajan je više po individualnoj zvukovnoj koncepciji nego po načinu oblikovanja. kvinteti.: A. II Ratto di Proserpina. 23. IN STR UMENTA LNA : Canto fermo sopra Messe. XI 1856 — Oslo. 1588. Milan. Ann Arbor 1960.

?). H. . pijanistkinja i kompozitor (Osijek. Npr.: Hornpipe obj. DRAMSKA. 1942. 6. u muzici samouk. (-* Motiv. DJELA: simfonija u B-duru. — Solo-pjesme i dr.: P. Muzički studij završio 1912 na školi Hrvatskog^glazbenog zavoda u Zagrebu (F. Stabat Mater. — Opere: Buran. Središnje mjesto u njegovu stvaralaštvu zauzimaju muzičko scenska djela. S. Prvu poduku dobio od oca. Komponirao je više od 30 opera od kojih je najveći uspjeh postigla Ulisse e Circe (1787). 1953. F. Emanuele d'. Poznato je da je 1707 i 1708 bio u Rimu i Napulju. KLAVIRSKA: Fantaisie de Concert (varijacije na temu Na te mislim).: Pile se 79 Izvodi se A. LIT. a dodiruje gornju ili donju sekundu glavnog tona. saze i dr. dinamiku. aggiunte e correzioni da apportare alle ricerche del prof. komponirao u duhu nacionalne muzike svoje zemlje. ASTARITTA. LIT. G. 7 komornih dueta za 2 glasa i b. Veliku popularnost stekle su njegove komorne kantate. Fischer. Gennaro. Atanasova je privlačila orkestralna muzika. R. sovjetski pijanist (Gorki.). Rochlitz. ubrzo se uvrstio u prve plesače -+ stepa ftap dance) na Broadwayu. Studij kompozicije završio 1903 kod P. K. dirigent i kompozitor (Salzburg. Hugh. ATANASOV. Te Deum. kontrastiranje i si. Virtuozna tehnika i koreografska invencija. zbor i orkestar. Poslije 1939 njegove su partnerice bile Eleanor Powel. talijanski kompozitor španjolskoga podrijetla (Augusta. Genovi. Martienssen. N. Hettich. 1505 baccalaureus. američki plesač i glumac (Omaha. kompozicija koja zbog svoje neposredne izražajnosti i stilske čistoće ide među uzorna djela crkvene muzike. AML. Piccinnija. Hummela. Dugan. više dječjih igrokaza s pjevanjem.. ORKESTRALNA. W. Volkmann. -> Tema). u d-molu. 1912. Nachschlag). artikulaciju itd. 1939. G. Subotici i dr. Djelovao je u Haskovu. a zatim u Somboru. Tiby. 1937—55. 1912. ASTAIRE. 1838 pomoćni dirigent i 1846 dru gi dirigent dvorske kapele u Beču. Riemann. ASTORGA. Gene Kelly i dr. 1928 i Jecaj u planini. pa predavač i 1929—58 profesor na Muzičkoj akademiji u Sofiji. su u partituri R. Boravio zatim u Palermu. DJELA. AŠUG. DELA. (za autorova života obj. 1927. Umro je vjerojatno na povratku u Italiju. DJELA. Kompo nirao je pretežno oratorijsku i crkvenu muziku. — Stabat Mater za sole. inspirisan virtuoznim stilom F. Sofija 1960. fantazija slavenskih pesama. vrlo). ATANASIJEVIĆ. Od 1920 kapelnik Vojne akademije i 1922—23 istodobno dirigent Sofijske opere. J. Muhtar Ašrafovič. li. Trajniju vrijednost ima. od 1923 lektor za teoretske discipline. 1942 i 1944. Kompozitor prve uzbečke nacionalne opere. 1912. gdje je razvio široku mu zičku aktivnost. bugarski kompozitor (Kjustendil. Pojedine komorne kantate obj. —■ A. 1926 i Alcek. Junek. kao što je ponavljanje. Trišlera i violinu kod T. III 1680 — Madrid ili Lisabon. J. Mnogo je putovao i u njegovoj biografiji ima dosta neutvrđenih podataka. Aystoun). su: J.. 1806. 1924. R. — VOKALNA. DJELA: dvije simfonije. 10. Umjetnik međunarodne reputacije. Sicilija. Učenik K. Folloui the Fleet. ASSAI (tal. God. a 1507 magister artiutn Univerziteta u Oxfordu. Dvije uvertire: Hristo Botev. 5 orkestralnih suita. Tri simfonije: I. 2. Sačuvali su se njegovi plesovi i kompozicija Hornpipe. a 1712—14 živio je u Beču. c. On je napisao prvu simfoniju u povijesti bugarske muzike (tri stavka komponirao u Zagrebu kao diplomski rad). Volkmann. Oborina na Konzervatoriju u Moskvi. Učenik L. VI 1912 —). Član ugledne plemićke obitelji. Genuardi. Jeppesen. M. Mahulke. 1951. 1 kompoziciju za virginal obj. V 1899 —). Mantovi i Veneciji. 1709. 1962. ogleda se briljantni salonski stil sa mnoštvom površnih efekata. II.: W. Veliki kanal. — Komorna i klavirska muzika. gde se udala za poljskog slikara Kietkowskog. Astorga and a Neapolitan Librettist. Hugh Aston. legato assai itd. 1916. Izvodi se na račun trajanja prethodnog tona. The Monthly Musical Record 1951. Uz to 15 godina vodio bečki Tonkunstler-Societat. Gergana. 20. Karlovu i Plovdivu. uzbečki kompozitor i dirigent (Buhara. MGG. Fred (pravo ime Austerlitz). Emanuele d'Astorga. transponiranje. Volkmann. Stabat Mater obj. 1947. Emanuele Rincon d'Astorga. Učenik Michaela Havdna i J. koje su većinom varijacije na narodne i gradske melodije. ASSMAYER. L. 1940 i Diloram. Liszta i -A. Ljondev. se označivao i drugim znakovima: okomitim ili kosim crticama. H. DJELA: opere La Moglie nemica. Za razliku od svojih prethodnika koji su njegovali pretežno manje vokalne oblike. Kosara. H. variranje.. — Sonata za klavir. smisao za komiku i grotesku i natprosječna nadarenost za glumu učinili su Astairea najistaknutijim umjetnikom modernog plesa i nezaboravnom ličnošću filmskoga platna. Po stilskim obilježjima to je djelo mnogo naprednije od tadašnjih kompozicija za instrumente s tipkama na kontinentu (rukopis potječe iz 1525. God. Napisao je i jednu simfoniju. Ignaz. God. Od 1808 orguljaš crkve sv. 1911. Top Hat. Walker. 2 Requiema. Koncertirala isprva na priredbama pevačkog društva Lipa u Osijeku. Prijateljevao sa F. O njegovu se životu zna vrlo malo. Carefree i The Story oj Vernon and Irene Castle). I. F. — F. AŠKENAZI. Bio je kanonik u Westminsteru. 1934 započeo filmsku karijeru i do 1939 s partnericom Ginger Rogers snimio nekoliko filmova koji idu u vrhunska dostignuća u toj umjetničkoj grani (The Gay Diverce. Rosler. graduali i offertoriji. 12 Cantate da Camera a voće sola. Leipzig 1911—19. koncerata. Pjevanje prati na narodnom gudačkom instrumentu (kemanđe. F. Napuštena vodenica. — Th. (javlja se i pod imenom accent i plainte). Rektor Konzervatorija i od 1947 dirigent Uzbečkos muzičkog kazališta u Taškentu. XI 1850 — Beč. Early Tudor Composers. Volkmann. Chansonette Slave (varijacije na Ustaj. Isti smisao ima i riječ molto. Vjerojatno je bio učenik N. diminuendo assai. VII 1937 —•). Volkmann. VIII 1862). Carreras y Bulbena. 17.. I. Steinitzer. Dvije arije obj. oko 1757). dolazi uz oznake za tempo. — Kompozicije za klavir. A. austrijski orguljaš. Sa svojim ansamblom priredio je gotovo 100 simf. Emanuele d'Astorga. veoma. Rita Hayworth. Blizak kasnoromantičnom smjeru. — Kantata Uzbekistan. Prvo muzičko vaspitanje dobila u Osijeku učeći pevanje kod I. Posljednje godine života proveo je u Španjolskoj ili u Portugalu. Franz. oko 1480 — York. H. poema Veliki vojskovođa za zbor i orkestar. U biblioteci Bodleiana (Oxford) sačuvane su dvije mise (Te Deum i Videte manus meas) i nekoliko moteta NOVA IZD. nekoliko baleta i kantata. God. Opereta Moralisti. II 1790 — Beč. temeljeći svoju muziku na elementima bugarskog folklora. su H. Georgi (prozvan Maestro). V 1882 — Lago di Garda. V. Auston.: Odlomke iz opere Dafni obj. Budimpešti. J. Dan. Šest opera: Borislav. 1910 i dr. 1922. 1955 osvojio nagradu na internacionalnom Chopinovom natjecanju u Varšavi i iduće godine prvu nagradu na natjecanju u Bruxellesu. H. Vladimir. Szving Time. 1902.. 1872 . Carreras y Bulbena. Rosenberg-Ružić. Abert. upoznavajući bugarsku javnost s klasičnom zapadnoevropskom i ruskom simfonijskom muzikom. 1934. 31. Bajdanova i P. Zanon. kome pripada. solo-pjesme. 1 duet obj. Đ. stekavši naziv Maestro. ATEMATIČNOST. zatim učio kod G.. Filmska muzika. Sa sestrom Adelom postigao velike uspjehe u nizu vaudevillea. 1940 (obje u suradnji sa S. Grattan Flood. 1931. Commer (Cantica sacra) . 1780 u Bratislavi. a od 1515 arhidakon u Yorku. Nikola Atanasov. obje mise i 4 moteta (Tudor Church Music. — Solopjesme. — L. talijanski kompozitor (Napulj. vjerojatno 1707. razrađivanje. Dreyschocka. : H. Sofija 1963. izvodeći svoja i tuđa dela. LIT. Nikola. Oxford 1925. u e-molu. 1919. Maestro Georgi Atanasov. U njenim kompozicijama. bugarski kompozitor i dirigent (Plovdiv. Sagajev. fagot i klavir. stilska značajka suvremene muzike koja se očituje u odsustvu tema i kompozicijsko-tehničkih manipulacija s temom i njenim dijelovima. A. — CRKVENA: 15 misa. Makedonska krvava svadba (Cveta). allegro assai (vrlo brzo). 1726). 1922 i III. a u klavirskom izvatku C. Oratoriji: Die SUndflul. God. engleski kompozitor (Lancashire. K. Djelovao je 1779 u Veneciji. S. 1906. — Trio za violinu. Vasiljenkom). c. Vrativši se u Italiju živio-je 1789—93 u Veneciji. 1908. Pedrell. 1929. 1914 postao dirigent Gardijskog orkestra u Sofiji. Petra u Salzburgu. ukras u francuskoj muzici XVII i XVIII st. Archivio Storico Siciliano. Huml). Fr. 1951. 1929). smještenima uz ton. M. Schubertom. XII 1522). Das Geliibde. 1919. klavir kod Đ. AŠRAFI. Vrativši se u Italiju bio je 1717—18 senator u Palermu. — 158 komornih kantata za glas i b. X 1886 —). Shall We Dance. Mascagnija u Pesaru (Italija).: L. H. 1919. Evblera. Emanuele d' Astorga (2 sv. Studirala u Beču. 6. ustaj rode).). 25. Reflets du Printemps. a od 1787 u Petrogradu. 1950. Dolina sreće. 1913—22 nastavnik gimnazije u Staroj Zagori (1915 u Plevenu). 1922. Npr. 1723 bio je u Lisabonu. ASTON (Ashton. LIT. Roberta. Pisao je opere sa sadržajem iz narodnog života. N. V. revija i musicala u SAD i Engleskoj. MGG. ističe se i kao interpret djela suvremenih kompozitora. njem. Latrobe. 1916. Smiths (Mušica antiqtia) . Slavka (Alojzija). najstariji primjerak muzike za virginal u Engleskoj. od 1784 u Moskvi. NOVA IZD. odnosno motivima. Ć. 9. musicista siciliano. 1799 ponovo u Petrogradu gdje je vodio talijansku opernu trupu. Riemann. u g-molu. — O. Pipkova u Plovdivu te na Konzervatoriju u Bukureštu. Apel (Musik aus friiher Zeit). Grazu. čuva se u British Museumu). XI 1931). ali se nije mogao oteti utjecaju talijanske opere.ASPIRATION — ATEMATIČNOST ASPIRATION (franc. međutim. 1831. 1930. Sauls Tod i Saul und David. ATANASOV. Paulette Godard. 11. 1698 i Dafni. Rubinstein. Wayburna u New Yorku. narodni pjesnik pjevač kavkaskih naroda. Kamata Worte der Weihe i dr. Služio se suvremenim tehničkim sredstvima. 1864. oko 1745 — poslije 1803). 1825 dvorski orguljaš. L.

Berkelev 1965. solo-pjesme. Tonalitat und Atonalitat. 24. stilska značajka suvremene muzike koja se očituje ne samo u odsustvu tonaliteta. attaccare privezati. Uz to dirigent glasovitog Three Choirs Festivala. pa i samu konkretnu vrstu forme (->• Atonalnost. — A". ibid. Pierre. 1964). Atonale Musiklehre. Stockhlom 1925. — F. corni a 3) ili da se dionica dijeli na tri grupe (divisi a 3). 1927. Was ist atonal?. I. 1943. Walir. L'atonalite. 1947. kad su se Atenjani počeli opirati sviranju na aulosu. prije jula. švedski kompozitor i gent (Goteborg. Tonality-Atonality-Pantonality. koncert za rog. Neumann. — Nekoliko misa. Prvim atonalnim kompozicijama smatraju se Drei Klavierstiicke op. Prijelaz iz tonaliteta u atonalnost odvijao se postepeno. Atonalna muzika. Friihlingsfeier i Der deutsche Michel. Die Zvvolfordnung der Tone. Od 1897 do 1950 orguljaš i zborovoda katedrale u Worcesteru. Pierre Attaingnant. — F. Thomas. 2 knjige tabulatura za lutnju i 2 .: A. libraires ayant exerce a Pariš de 1450 a Pariš 1901. Atonale Satztechnik. Vom Wesen der Musik.1912. kojoj mjedeni zvuk odjekuje u boju. Scenska muzika. Fedorov. 1945 i IX. 1911. Melos. 1961. motiv. Webern.. ATKINS. RM. nema ni središnjeg tona ni vodice s njenom težnjom za polustepenim pomakom. — E. Završio studij elektrotel muziku učio kod A. A New A. Krenek. Dć. LIT. canone a tre i si. engleski orguljaš i kompozitor don. postoji samo 12 ravnopravnih kromatskih polustepena od kojih je svaki potpuno slobodan u svome kretanju. ta se izdanja ubrajaju među najbe izvore za upoznavanje francuske muzičke prakse XVI st. — KOMORNA: 1 đačka kvarteta. koncert za viol 1923. Prvi parisk zički nakladnik koji je tiskao polifoničku muziku s pomi jednostrukim znakovima (note i dijelovi crtovlja spojeni u. Leipzig 1924. Isler. a ne »tonalan«. Book and the Beginnings of French Music Pr Journal of the American Musicological Society. 1891. Solo-pjesme. ATENA (grč. 1936: koncert za violinu. — Y. Milhaud. Eimert. ou mode chromatique unique. atonale et totale. Pavla u Londonu te kompozitor i od orguljaš kraljevske kapele. 1936. — Ph. Hallena na Konzervatoriju u Stockho kod M. Sti na Konzervatoriju u Leipzigu. — vjerojatno u Parizu. oznaka k< stavlja na kraju stavka ili odsjeka kompozicije i znači da • između toga i idućega stavka ili odsjeka treba da bude vrlo 1 ili da je treba sasvim izostaviti (attacca subito slijedi smjesta) ATTAINGNANT (Attaignant. znak). od 1879 orguljaš i muzički direktor crkve sv. Das Kind der WiXste. 1936. Koechlin. Stuarl. N. Oznaka da je djelo komponirano za tri instrumenta ilij (fuga a tre.Elektronska muzika. 1949. Paque. Kantate za žensk Beim Rattenfanger im Zauberberg. Brelet. »bez-tonski«. VIII.). — Priredio je za štampu Liederbuch fiir Mdnnergesang. Rihouet ■ Rokseth). Kantate za muški zbor: lingenfahrt. operama i rovima često upotrebljava švedske narodne melodije. II. Karl. pokroviteljica umjetnosti. zbor i orkestar. Učio kod svog oca. Bazu za takvu organizaciju dao je Schonberg tek 1923 svojom metodom komponiranja sa dvanaest tonova (-> Dodekafonijd).80 ATEMATIČNOST — ATTWOOD 2 flaute i mala flauta. — Ch. Kurt Atterberg. Ouverture da concerto. — A. Sinfonia romantica. XII 1887 —). — V. Neujar der Allgemeinen Musikgesellschaft. MGG. Attingens). u orkestralnim djelima. klavirski kvintet. 1930. Perogner. crkvenog orguljaša Frederika Atkinsa i kod G. 5 knjiga plesova. — Napisao predgovor djelu Worcester Mediaeval Harmony. — D. ali ga je odbacila. 1926. 1913—44. pa i do svjesnog izbjegavanja svake melodijske i harmonijske — horizontalne i vertikalne — konstelacije tonova koja bi mogla izazvati neke tonalne asocijacije (-> Harmonija). 1923. po čemu se i đuje tip i veličina orkestralnog sastava. je prilikom borbe Perseja s Meduzom pronašla aulos. 1925. — H. Muri (Aargau) i 1863 dirigent muškog pjevačkog zbora u perswylu. 3. Notes biographique sur Attaingnant. Koncert za klavir. kao što nema ni konsonantnih akorđičkih sklopova niti akorda građenih po terenom prin cipu. pa protivuriječi biti muzike. ORKESTRALNA. ATTVVOOD. V. 1934. u troje).: E. A TRE (tal. R. M. švicarski zborovoda i komp(Wettingen kod Badena. 1. ATTENHOFFER. tj.: A. Hauer. 1961. Das Problem der Atonalitat und des Zvvolftonprinzips. 1905. najprije kao knjižar i ! zatim i nakladnik. Zurich 1888. Pierre Attaingnant. 13 knjiga moteta (oko 300 djela knjiga tabulatura za instrumente s tipkama. Bdckahastan. 1529. Pariš 1946. navaliti). 1890. kao tonalitet. polvtonalite. zborne kompozi cije. Bacha. Rej Documents sur les imprimeurs. prvi put izliven 1525. God. Eine Einfuhrung in die Zwolftonmusik. kao i zbog drugih sloboda u izvođenju. odnosa koji bi bili sve deni barem samo na dominaciju jednoga jedinog središnjeg tona — tonike (-*■ Harmonijske funkcije i Tonalitet). Pariš 1900.najpopularnija): VII. Deutsch. Atonalitat). temu. Obuchotv. 1916: IV. Baleti Per Svinaherde. sonata za violončelo (violu ili violinu) i 1925. Lesure. kompozicije za flautu. London 1958. 1957. — Objavio (zajedno s Elgarom) Matthdus Passion i Weimarer Orgelbiichlein J. Expert. 'A#r(va). — Isti. Ali u praksi su ipak općenito prihvaćeni izrazi nonalan« i »atonalan«. 23. Prinzessin Wun i Riitlifahrt. božica mudrosti i rata. je i objavio 1528 zbirku Chansons nouvelles en musique d quatre l (najstarije datirano i dosad poznato Attaingnantovo izd Od 1538 potpisivao se s naslovom Libraire et Imprimeur de sique du Roy i do 1549 bio je jedini pariški muzički nakli Posljednja zbirka s njegovim potpisom izašla je 1550. jer »atonalan« u stvari znači koliko i »a-tonski«. Pierre Attain Rova] Prints of Music. III Od devete godine života član (zborski dječak) engleske kral. VC'ege zur Neuen Musik. 1941 i Stormen.. 3 knjige mis djela). na kojemu je izveo mnoga značajna novija vokalna i orkestralna djela. U orkestralnom sastavu znači da su drveni duhački instrumenti zastupani sa po tri instrumenta od svake vrste (npr. Notes et docu Mušica Disciplina. — A. dvostruki koncert za violinu i violončelo 1960 (red. ATTERBERG. — Komorne i klavirske kompozic VOKALNA. tlber neue Musik. LIT. 1913. Le Menestrel. kao stranom instrumentu. V . u partiturama a 3 znači da tri instrumenta izvode neku dionicu unisono (npr. — D. 1925}. de musicologie. Sinfonia funebre. — L. Tonal ou atonal. 1924. 1930. 1882. Uz to član utemeljitelj i dugogo . 1915 i De f jungbrurna. Zur Einfuhrung in meine <Zwolftonmusik". Wien 1960. Zurich 1915. Wien 1937. Leipzig-Wien 1920 (II izd. U vre od 1528 do 1550 objavio je stotinjak opsežnih zbirki pre francuskih kompozicija obuhvativši velik dio francuskog mui stvaranja iz prve polovice XVI st. Za muški zbor i orkestar: Festgesang . 1923. 1914 i dr. Aladdin. Magnus Atterberg. kapele. Atonale Musik. 1914. Machabey. Sir Ivor Algernon. Dissonance. Festkantate (pri 600godišnjice švicarske konfederacije). V 1827 — Zurich. 1920. Ovaj je mit nastao u Ateni vjerojatno nakon perzijskih ratova. Trente et une ehansor sicales. A. I.123-. 1919. III kustbilder. Vrativši se u domovinu. Zvuk. Serial Composition and Atonalitv. uvođenje elemenata cjelotonske ljestvice u melodijske i harmonijske odnose i osamostaljenje disonance slabilo je sve više tonalitet i dovelo na kraju do nestanka svakog tonalnog osjećaja uopće. — VOKALNA: kantata Jamba 1919. u dugom historijskom procesu. Zurich—Leipzig—Wien 1953. — Klavirske kompozicije. dirigent i kompozitor (Cardiff. Dć. XI 1869 — Worcester. 1931. od 1919 muzički kritičar dne Stockholms-Tidningen. Devet simfonija: 1. Berkeley-Los AngelesLondon 1962. Donaueschingen 1924. — R. Latille u Napulju.II izd. 22. 45—46. Vom Melos zur Pauke. od 1889 drugi direktor Konzervatorija. Kompozitor neorom nog nacionalnog smjera. x. 1919. Bibliographie thematique. — Isti. nego i u odsustvu tonalnih odnosa u najširem smislu riječi. Augv. M. napušten zbog povremenog ubrzavanja ili usporavanja. 1859 postao učitelj pjev.). Prema Pindaru A. Obogaćivanje dijatonske tonalitetne osnove kromatikom. 1528—1530) Maitres musiciens de la Renaissance francaise. engleski orguljaš. podsjećajući na grmljavinu. U njima nema tradicionalnih uzajamnih odnosa među tonovima ni u horizontalnom niti u vertikalnom smislu. 26. Prema tome bilo bi ispravnije •■atonalitetan« — jednako kao i »tonalitetan«. DJELA. izdao je 35 knjiga eha: (oko 2000 kompozicija). A TEMPO (tal. — H. Theoretische Schriften. — G. Surađivao u švedskim i međunarc muzičkim organizacijama i ustanovama (1924—47 predsj i od 1947 počasni predsjednik Udruženja švedskih kompoz: Propagira suvremenu švedsku muziku.: H. Heartz. RM. Bauer. Schonberga. 2 oboe i engleski rog itd. latini. Rondeau retrospeetif. Perle. — Crkvena muzika. Wien-New York 1925. Trente sept chansons musicales (Attaingnant. — E. atonalite. 1913—22 dirigent E skog kazališta u Stockholmu. Spominje se od 1514 u Parizu. V 1914). suita. 1927. 11 (1908) A. 1951. ic D. DJELA: Intermezzo za orkestar. Sinfonia piceola. Landsberg am Lech 1955. Rapsodija za klavir i orkestar 1908. 26—27. Karl Attenhoffer. 2. baziranog na klasičnim harmonijskim funkcijama. kad je vidjela kako sviranje tog instrumenta unakazuje sviračevo lice. — Isti. oć orguljaš katedrale sv. od 1867 djelovao je u Ziirichu kao dirigent pje\ društava. U Argosu je postojalo svetište u čast Ateni Salpinx. I. zat: 1787 kod W. ATTACCA (tal. 1553). Zbog zasluga za obnovu (1920) i vođenje tog festivala podijeljen mu je naslov Sira. 1946. — J. XI 1953). Kurt Magnus. — A. — Spis Med notpenna och taktpinne. LIT. DJELA: Hymn of Faith za sole. — Isti. S. Sam Schonberg smatrao je izraz 'atonalan« nepodesnim. ATONALNOST (njem. Wiener Musikzeitschrift . -s. Sinclaira. u vremenu). Smatrali su je izumiteljicom instrumenta salpinx. LIT. God. 5. Gluck. Mozarta u Beču. -> Serijelna muzika). Re'ti. XI 1765 — posjed Chevne Walk. A. MGG. označuje vraćanje na prvobitan tempo. Atteignant. s podnaslovom Ein Lehrbuch der atonalen AJusik. francuski muzički tiskar i nakladnik (p XV st. — DRAMSKA. Cham 1923 (. von Schillingsa u Berlinu. Berg. Chelsea. Berlin-Wien 1923). — G. formiranje složenih akorđičkih sklopova. God. Pet opera (na Šved njemačkom jeziku): Harvard Harpolekare. Polvtonalite et atonalite. : U skladu s posve novim pristupom sveukupnom zvučnom materijalu suvremeno muzičko mišljenje odbacilo je svaku una prijed determiniranu kategoriju. 1782—85 učio kod G. Međutim. Pošto je preuzeo od grafičara Pierrea Ha njegov kalup pomičnih znakova. 12. 1923—24. toj atonalnosti nedostaje još racionalna organizacija tonskog materijala koja bi bila njena pozitivna komponenta. trublje. M. — 5. 29. Reauiem. alteriranim akordima i modulacijama u udaljene tonalitete. Traite d'harmonie tonale.

u Engleskoj. u Collection Debroux: 1 koncert obj. koncerti za 4 violine. L'Enfant prodigue. 1798. Lavignac. Gedenkbock D. — E. Bio je muzički kritičar i suradnik Francuske radio-stanice. Opera ima i sama svoju posebnu istoriju. 1737. Haydee ou Le Secret. Mendelssohna koji mu je posvetio tri orguljska preludija i fuge op. Pr. 1907. 1847. 1833. 1913). Acteon. Nijema iz Portičija. — Više solo-pjesama i glees (popularni In peace Love tunel . Čuveni duo opere Amour sacre de la >'■' patrie toliko je oduševio sluša-oce. Borrel. 1734. 1733 i Six Suites en trio. Les Diamants de la couronne. (5 knj. AUBER. zbor i orkestar. Faure). 1924. 1837. — A. Daniel-Francois-Esprit. A. Komponirao isprva pretežno opere 7abavnog žanra sa prizvukom pasticcia. 31. 1805 . Kohut. — Ch. 1831. Le Dieu et la Bayadere. Vendome en Espagne (sa Heroldom). Jean de Couvin. E. 1830 (jug. 1859. Les Saisons za solo. Longyear. Les jolis airs za 2 violine (4 knj. 1851.-E. Borner. 1910. Pariš 1867.). svitanje). A. Zagreb. Jacques Aubert. — E. — H. 1926 i Trois Chansons francaises. Attwoods Theorie. stvorio je simfonijske oblike i time pridonio razvoju klasične simfonije. 1864 . jutarnja pjesma. klavirski trio). 1826 . Feuille d'Images. španj. kojim se pokazao kao legitimni sledbenik Boieldieua ravan Heroldu i Adamu u šarmantnosti melodije. 1824. Le Lac des fees. Pariš 1864. komponovao je balade i romance. Thomas Attvvood. 1925. 1825 . Neue Mozart-Ausgabe. Fiorilla. Auber. a 1729—40 nastupao je na Concerts spirituels u Parizu. iako zaostaje iza njih u strukturi dela. Musikalisches Wochenblatt. se nije maknuo iz Pariza. 1749. 1840. DJELA: klavirske sonate i etide. Pariz. The Escapes. Senaillea.. MGG. 1828 (jug. DJELA. Daniel Francois Esprit Auber. sonata za violinu i b. živi ritmovi. Opere: La legende du sang i La ForU bleue. 1834.ATTWOOD — AUBERT dirigent koncerata Filharmonijskog društva i jedan od prvih piofesora (od 1823) novoosnovane Royal Academy of Music. Pieces en forme de Mazurka. 1728 postao je prvi violinist u Operi. Ovo delo poslužilo je i Wagneru kao uzor za njegovu operu Rienzi. — W. I 1782 — Pariz. Auber. — Kantate Le ballet de Chantilly. Carlo Broschi ou La Part du diable. de la Laurencie. Jouvin. Učitelj mu je bio L. 1792 (finale u suradnji s Jarnovićem). — R. — C. Thomas Attvtood's Studies with Mozart. Njegov impresionistički izraz pokazuje značajke Faureove škole. a djelovao je i kao pijanist i kao pedagog. 1903. Le Domino noir. 1812. U XVII i XVIII st. — DRAMSKA. Leicester. vladao je njegovom muzičkom scenom. Opere : L'Erreur d'un moment. Pays sans nom. Trois Chants Hebraigues. Diemer. — A. 15. DELA. Journal of the American Musicological Societv. — R. B. Six poimes arabes. Correspondance litteraire. Leocadie. 1838 . La Barcarolle ou L'Amour et la musigue. —■ KL A V IRSKA : Lutins. Louis-Francois-Marie.-F. Hertzmann. od lat. Noel. ili 18. Oldmann. 1734 i 1739. 1835 (prikazana kao balet 1857). 1823. AUBERT. Suvremena litografija telaine. Wagner. 37. Scribeom.. Sa vie et ses oeuvres.). Le premier jour de bonheur. Emma ou La Promesse imprudente. uz ostalo. Pariš 1873. 1721 i La Reine des Peris. 1899. — Instrumentalna muzika (koncert za violinu i orkestar. najuglednijim ondašnjim libretistom i vrlo plodnim dramskim piscem. jasnoća i vedrina. Le Sejour militaire. LIT. 1943. 1746. The Curfezv. pronele njegovu slavu i u njima su došle do punog izražaja najbolje strane njegovog stila: tečna melodika. La Fiancee. a 1842 postao je direktor Konzervatorija (kao naslednik Cherubinija). 1842 . 1907. Zerline ou La Corbeille d'oranges. Kassel 1965. 1841 . Pariš 1911. se potpuno posvećuje umetnosti. Leipzig 1962. Leipzig 1888). I. 1836 . 12. klavirski kvintet. I. — Misa. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Habanera. Cine'ma. V 1871). II 1877). — A. M. IX 1689 — 17. (Bizet. B. Ovim delom A. je prvi u Francusku uveo tip talijanskog koncerta sa solo-violinom. pregnantna karakterizacija likova. Scenske kantate. ponešto suv i dosta površan. — 81 Anglikanska crkvena muzika: 5 servicea: više anthema (3 krunidbena s orkes trom): himne. Baleti: La paix triomphante. 1907. AUBERT. 6 . INSTRUMENTALNA: suite Six Concerts de Simphonie. 1940—43. DJELA. Oldmann. je tipični kompozitor komičnih opera. A. Scenska muzika. Fra Diavolo. Lalo. I. 1900. F. c. alba zora. 1923. 1819 . 1802 . ili čak i više pozorišnih dela za vreme Restauracije. Ali tek posle tridesete godine života A. Dodavši naknadno svojim suitama za gudače duhačke instrumente. Le Pare d'automne. 1952 i La belle Helene. 's Gravenhage 1925. Manon Lescaut. divertimento Diane. kompozicije za manje sastave. Marco Spada. — Prvo Auberovo delo izvedeno u pozorištu (L'Erreur d'un moment i jfean de Couvin nisu javno izvedeni) bila je komična opera Le Sejour militaire (1813). or The VC'ater carrier. Le Ballet des vingt-quatre heures. 1965. La nuit ensorcelee. Baleti: La Momie. 1823. : B. Musiciens d'aujourd'hui (2eme serie). Francuska. je dao prvu veliku istorijsku operu koja je uskoro kao nova operna vrsta suvereno zavladala francuskim muzičkim pozorištem. Pariš 1923—24. Daniel-Francois-Esprit Auber. Pougin. 1716. Cherubini. naročito najuspelija među njima Fra Diavolo. Rimski-Korsakov i dr. 1904. B. 1836. 1959. 19. Zagreb. violončelo i b. 1927. 1719—35 i 1793. prvi veliki uspeh Aubera. 1937: Incantation za jazz-orkestar. 30. Ann Arbor 1957. Mozart und Attwood. Le Timide ou Le nouveau seducteur. 1726. koji se odlično prilagodio građanskom ukusu toga doba. 1832. 1951. 1829 . duhovitost. God. serija X. 1830. One su. premijera. Oldmann i dr.) upotrebljavali su taj naziv za neku vrstu idilične uvertire. Les trois genres (sa Boieldieuom). La Circassienne.-F. La Marguise de Brinvilliers (kolektivni rad). — Traite de VHarmonie.: L. V 1753). 1907. . Avril. — DRAMSKA: Arlequin Hulla. Delehelle. 1824. Jenny Bell. Ać. 1826. A. Malherbe. alborada. Introduction et Allegro za flautu i klavir. Sem kraćeg boravka u Londonu. Lestoca ou VIntrigue et Vamour. 4 koncerta za violončelo i orkestar. 1824. Le Macon. kakva će se docnije uzalud tražiti u drugim Aube-rovim delima. Leipzig 1895. 1951. LIT. Drugi vanredan uspeh kompozitora je njegova opera La Muette de Portici (1828). Bio je. Njegova djela s tog područja idu u najbolja ostvarenja s početka XIX st. od 1727 na dvoru Luja XV. I. Zagovornik i prijatelj F. 1922. 1842 . 1808. 1860 . Pariš 1871. izvodile su se a. sonate za 2 violine. A. AUBER. Les petits concerts. 1869. MGG. Crepuscules d'automne. premijera. The Musical Times. LIT. Le Duc d'Olonne. — E. I 1968). . The Adopted Child. L'Ecole francaise du violon. Offrande. da su posle predstave krenuli pred zgradu uredništva novina Le National i otpočeli pobunu. Le tombeau de Chateaubriand. 1836 . G. 1948. prizor s izvedbe u Beču. 1839. c. Od 1719 bio je u službi princa de Condea. Le Testament ou Les Billets doux. Le Cheval de bronze. La Muette de Portici. i To ali that breathe the air of Heaveri). I. 1713. francuski pijanist. C. Les arrets de Vamour. AUBER široki potezi. Plod ove saradnje je komična opera Le Magon (1825). No Auberu nedostaje ono što je najvažnije u ovom rodu: veličina i pravi dramski stil. Le Philtre. Jullien. — Devetnaest opera: The Pnsoner. La Bergere chd- D. 1813 . No on je kompozitor bez snažnih osećanja. 1795 . 1868 i Reves d'amour. La Fiancee du roi de Garbe. Suite brive. II 1877 — Pariz. Erinnerungen an Auber. Muziku je studirao na Pariškom konzervato riju (L. dajući svake godine po iedno. u čast kraljeva i prinčeva kod jutarnjih primanja. lucidnosti orkestracije i drugim karakteristikama francuske škole. kompozitor i muzički kritičar (Parame. Ona je 1830 bila neposredni povod ustanku Belgijanaca u njihovoj borbi za nezavisnost i otcep-ljenje od Holandije.: C. kome nedostaju D. Sadržaj opere je pobuna naroda u Napulju (1674) predvođena od ribara Masa-niella protiv stranog kneza-na-mesnika. 1856 . 27. 1844 . francuski kompozitor (Caen. 10. je predstavnik muzike. Od 1823 on sarađuje stalno sa E. 1930.und Kompositionsstudien bei Mozart. Th. — A. 1722 i La fete champetre et guerriere. Jacques. za 2 violine i za 2 flaute. 1820. 1722 i L' Inconstance.-E. Auber. — KOMORNA: sonata za violinu i klavir. Dryade. A. zbor i simfonijski orkestar. The Devil of a Lover. Borrel. Auber. Margarethe von Gent. 1807 i dr. Mnogi kompozitori u XIX st. Pariš 1894. Chrysothe'tnis. de Mirecourt. oni ostaju u pamćenju bez napora. La Sirene. član Instituta. 1725. X 1887). Le Serment ou Les Faux monnayeurs. X 1871 (i u Gesammelte Schriften und Dichtungen. F. 1855. Sillages. pastoral za violinu. 1822. Tu dužnost vršio je do smrti. zadovoljavajući njene želje za zabavom i razonodom. 1719. 1904—10 (izv. Mu/. Magenta. 1831.: violinska sonata i suita za 2 violine obj. 1918. Die Opern von Daniel-Francois-Esprit Auber (disertacija). 1801 (muzika djelomice iz Cherubinijeve opere Les deux journees). 1852 (prikazana kao balet 1857). 1908—12. francuski violinist i kompozitor (Belleville. NOVA IZD. fantazija za klavir. Gustav III ou Le Bal Masque. IX. — E.). Zanetta. 1821. Ono obiluje me-lodijskim bogatstvom i moćnim ansamblima te je prožeto pravim revolucionarnim zanosom i strašću. Auber. capriccio za violinu. — VOKALNA. 1850. L'Ambassadrice. Druge Republike i Drugog carstva. Njegovi su motivi laki i pristupačni. Za zbor i orkestar: Nuit mauresque. Les Chaperons blancs. La Neige ou Le nouvel Eginhard. a kasnije se posvetio crkvenoj muzici. 3 ripieno-violine i basso continuom. 1845. Le Concertdla cour. 1902. 1925. To je razlog Auberove popularnosti i uspeha. solo-pjesme. B. Hertzmann. Scheurleer. 29. U početku amater. Violinu učio kod J. gudački kvarteti. Wirth. 1947. Daniel-Francois-Esprit Auber (1782—1871). koja je ugađala građanskoj klasi svoga vremena. AUBADE (franc. (2 knj.

5 Mise. A. 1896. Jeaurovom). (4-gl. Radics. MGG. Zgodovina glasbene umetnosti na Slovenskem. Portraits de trente musiciens francais. a 1934—35 usavršavao dirigiranje kod Ph. Peters). de Montpellier. 1914). M. Elman. 1877. — Gudački kvartet. 1912 (obj. glumljenje i si. Iter hispanicum. kršten 21. je osnivač društva Bru -Gesellschaft. 1879. . zboru i si. Machabey. 1911. Prvi u Ljubljani uveo tali opere. Studirao u Parizu na £cole Niedermeyer (C. LIT. D AUFRAY. mjestimice pod utjecajima Dukasa. a 1878 uredio j štitu tiskaru. austrijski muzički pisac (Vocklabruck. Les Chansons des Croisades (sa J. Strecker. — Izdanja: Le Roman de Fauvel reproduction photographique du ms. 1719: Cymbalum Davidis. God. izdanja s faksimilima srednjovjekovnih crkvenih i svjetovnih muzičkih dokumenata te djela iz tog razdoblja u modernoj notaciji. Festschrift H. God. Međutim. La musique francaise apres Debussv. God. III. Studirao na Konzervatoriju u Budimpešti zatim u 1 Hannoveru (J. Edmond Audran. 1861 postao orguljaš crkve sv. I. premijera. Le rhythme tonique dans la poesie liturgique et dans le chant des eglises chretiennes du moyen-dge. U svojoj biblioteci A. a 1922—44 zećem je upravljao Frank Standfield. LIT. Prvi veći uspjeh postigao je 196 stupom u Parizu (Olympia). Od 1705 dvorski i crkveni di u Passauu (nasljednik G. kad se i školovani muzičari.) uz instrumentalnu pratnju. Ecorcheville. je komponirao više od 30 opereta (komičnih opera) koje su po stigle veliku popularnost (opereta La Mascotte izvedena je do 1897 u Parizu 1700 puta). (4. Lehrndorfer. 8. Les caracteres de la danse (sa E. IV 1842 — Tierceville kraj Pariza. izvor za istraživanje historije kazališnih i opernih preds tadašnjoj Ljubljani. MGG. AUERSPERG. Izdanja ove naklade hvaćaju više od 6000 djela. Od 1940 dirigent Francuskog radio-orkestra i od 1946 profesor kompozicije na Konzervatoriju u Parizu (učenici su mu 0. 1901. F. klarinet i gudače. Louis Aubert. 1956. Une Estampide de Rambaut de Vaqueiras. Mon Prince. Predavao historiju muzike u Parizu (Institut catholigue. na radiju. 1893. Uzmah AUFTAKT AUGENER & CO. 1905. — Crkvene kompozicije (misa). Estampies et danses royales. I. kranjski zemaljsk glavar (1610—1673). Bruckner. D JE L A. 1907. Pariš 1949. sa A. les plus anciens textes de musiaue instrumentale au moyen age. ( Austrija. La Duchesse de Ferrare. englesko nakladno poduzeće sa sjec u Londonu. Baleti: Les caprichos. AUFSCHNAITER. Constant). — D.: P. II 1665 — P sahranjen 24. osobito XIII st. Feschotte. X. Melanges de musicologie critique: I. Scenska muzika za Athalie (Račine). 1896 nakladnici su kupili londonsko nali poduzeće Robert Cocks & Co. francuski kompozitor (Por oko 1592 — Pariz. : J. 1617 u službi opa Saint Aubina. Madame Suzette. 1909. suite Concors d (5-gl. — R. 1863'—65 koncertni majs Dusseldorfu. 1906—07 (obj. Objavio je brojne studije. IV 6 sa transkripcijom u modernu notaciju i komentarom). 1947: Cressida. (utemeljeno 1823). Le grand Mogol. Quel est l'auteur de la »theorie modale« dite de Beck-Aubry. Revue musicale. Suite eolienne za flautu. AUDRAN. francuski kompozitor i dirigent (Pariz. VI izd. kad pristupaju prvi put kojem ansamblu ili se upisuju u umjetničku školu. Vuillemin. God. 1898. 1947). 1903. 1907. v. pokusno pjevanje). c. 2 1930—31. ZFM. A.. 1866 u Hamburgu. AUBIN. Esquisse d'une bibliographie de la chanson populaire en Europe. A. Der Streit um den »echten« Bruckner. 1909. DJELA: Huit chants he'roiques de Vancienne France. — H. A. 1884. Les Noces d'Olivette. VIII 1910). a od 1877 živio u Parizu. 1950. Villalba. 1906. der Meister der Orgel (mit visationsthemen). 9. Suite danoise. 7. 1930 dobio Prix de Rome za kantatu Acteon. 1895: La Pouppee. AFMW. Tribune de Saint-Gervais (1897—iyO4 i 1906—07) i jedan od glavnih suradnika novoosnovane Revue d'histoire et de critigue musicales (od 1901 do kraja života). Schmid. La Musicologie medievale. E als Kirchenmusiker. audition slušanje. 1921. Faurea i Ravela. na kojoj posebna komisija ocjenjuje njihove sposobnosti.: H. N su učenici M. Njegova je popularnost nagi sla pa je već 1966 bio jedan od najpoznatijih francuskih sonjera. K. Louis Aubert et son oeuvre. Refrains et rondeaux du Xlll e siecle. M. 1907. plesanje. . II.. TEORETSKA: Regulae compositionis fundamentales Musurgiae. La chanson populaire dans les textes musicaux du moyen Age. 1927. V 1880 — Beč. Alain i M. M. La Rhythmique musicale des troubadours et des trouveres. DJELA. 1948 i dr. Zahvaljujući dinamičnosti radnje i istinskoj muzičkoj komici neke od njih održale su se do danas. Brandin). — CRKVENA: pet misa A laudae V .) uz instrumentalnu pratnju. Ouatre po'esies de Marcabru. 1904. F. Operete (komične opere): L'Ours et le Pacha. Dukasa). koje js uredilo novu modernu tiskaru. LIT.82 AUBERT — AUGER AUER. Pariš 1948. austrijski komp i muzički teoretičar (Kitzbiihel. Collet i L. moraju pristupiti audiciji. B. I 1742). DRAMSKA. 1923.. 17 1930). gdje je 1887—92 vodio ko Carskog muzičkog društva. VIII 1901). Cantilene variee za violončelo i orkestar. 6. opsežne Gollerichove monografije o Bruckneru. 1900. 1951^ — J. 1951. Heifetz. simfonij a u F. literaturu. koji je za njega napisao nekoliko kompozicija z linu solo. 1862. osobito klavirsku. (fak simile rukopisnog kodeksa Bamberg Ed. 1695. I. II 1874 — Dieppe. Saint-Saens). francais 146 de la Bibliotheque Nationale (s indeksom muzičkih umetaka i tumačenjima). 1924—25. 1 LIT. — Solo-pjesme (Six poemes de Verlainej. francuski kompozitor (Lyon. 1891 . Lais et descorts francais du XIII e siecle (suradnici A. St kao samouk muzičku naobrazbu. koji je okupio brojne suradnike. 1905. La Mascotte. troubadour Gascon du XIIe siecle. 1932 —). — 1871 poc je pokrenulo časopis The Monthly Musical Record (prvi ui E. Paul. Les Proses d'Adam de Saint Victor (s Abbe Missetom). ali mu je melodika bliža pučkom duhu. I AUDICIJA (franc. 1703. La Philologie musicale des trouveres (disertacija). Gesammelte Briefe. MGG. La tnusique et les musiciens de l'eglise en Normandie au X1116 siecle d'apres le »Journal des visites pastorale« d'Odou Rigaud. Ljubljana 1957. Zaslužan za razvoj muzičkog života 1: bljani. Cent motets du XIII e siecle. ] Priredio II. Aufschnaiter (disertacija). Pierre Aubry. Bečkom zbog prioriteta koji zapravo pripada F. 171 toriji Aquila elangens exaltata. I. Nekrolog s popisom djela u Bulletin de la Societe Internationale de Musique. B. Hugues. Benedict Anton Aufschnaiter. Bruckner. 3.. Bedierom). Tony. od 1868 dvorski solist i pr Konzervatorija u Petrogradu. Leopold. OR K E STR A LNA : Sym phonie rom antigue. 1927). 36. 1907: L'Oeuvre melodique des troubadours et des trouveres. francuski muzikolog i paleograf (Pariz. — DRAMSKA. 17. Objavljivalo je djela istaknutih kompc iz raznih razdoblja. 24. II. muzički odjel Šcole des hautes etudes sociales). crkvene sonate Dulcis fidium harmonis za 4 g instrumenta i b. Pariš 1921. 1907. 1949). zborovođa i dirigent. AUER. madžarski violinist i muzički pe (Veszprem. Rivista Musicale. 1900—15 bi Vocklabrucku učitelj osnovne škole. 1728. 1908. 1896. AUGER (Auget). Pierre. Recherches sur les »Tenor s« latins dans les motets du XIII e siecle d'apres le ms. Riemann. znatan broj kompozicija suvremenih . te instruktivnu. Muzika za radio-drame i za film (La Belle meuniire. Studirao 1925—30 na Pariškom konzervatoriju (kompoziciju kod P. Redoviti suradnik organa Scholae Cantorum. Benedict Anton. III i IV sv. Monsieur Lohengrin. A.: F. koje su se davale u njegovu dvorcu i u njegovu v: paviljonu Ballhaus. 3 sv. Max. XII 1897). U njegovim kompozii opažaju se utjecaji G. — Komponirao je violinu. Bernard. Zimbalist. I. IV. glumci i dr. . histoire et methodes. Volk Engelbert. Proi je uglavnom djela A. -> modalnu teoriju došavši u sukob sa J. Jeanrov i L. Trouveres et troubadours. E. 1907. George Augener vodio je poc do 1910. 1953. Leopold Auer. Po stilu neoklasičar. MGG. 1909. Landormy. Passau 1930). Essais de musicologie comparee: 1.gl. 24. položio je 1921 u Beču d ispit za pjevanje. LIT. — E. God.. početnika. Vjerojatno učenik M. 1909 (na engleskom. Gauberta. Njegove pjesme očituju utjecaj Boba Dvlana. 1951. Chailley. Edmond. Proučavao francusku srednjovjekovnu muziku. God. DJELA: Anton Bruckner. Gillette de Narbonne. Louis-Francois-Marie Aubert. Izdao A. VI 1845 — Loschwitz kraj Dresdena. Prouth). 1893. CoBeTCKan My3biKa. potpomagao izvođenje kazališnih stava kod ljubljanskih isusovaca. Brucknera. 1937. 14. Muffata).: L. Josipa u Marseilleu. španjolske cantigas). Besseler. — W. (pjesme trubadura i truvera. sadržaju pripadaju tzv. DJELA: Violin Playing as 1 Teach it. 31. profesionalnom orkestru. 1896 i dr. Schola Cantorum. 1904.: E. 1890. — Klavirska muzika. protesnoj muzici ili su bliske fc nim napjevima.) za gudače. die i dr. 1905. 1880 (jugosl. Schmid. Contributions a l'etude des cantigas d'Alphonse le Savant. DJELA. Od 1918 bio je nastavnik violine u New Yorku. sviranje. Parlow. Mtinchei (obj. scherzo Chevalier Picopin.— J. natječu za namještenje u kazalištu. LIT. klavir i orgulje i dobio naslov počasnog proi Od 1924 djelovao je kao regens chori u Vocklabrucku. 1867 poduzeće je započelo izdavati muz pod vlastitim imenom. 1947 i Fourberies (na muziku Rossinija). Zur Passauer Musikgeschichte. U rješavanju problema notacije trubadurskih melodija primijenio (počevši od 1907) tzv. Hilb. Miss Helyett. Ebnera u Beču je zatim bio dvorski muzičar. J. : P. je sabrao više teor djela o muzici i štampana libreta raznih suvremenih opera. Recherches sur les »Tenors« francais dans les motets du XlII e stide. 11. 1903—08 pisao i u listovima Courrier musical i Mercure musical. 1900. 1923 . Dacierom). zatim pjevač Kraljevske k . 1925. AUBRY. INSTRUMENTALNA: šest uvertira. HtmonbcKuL nonji Ayep. 1. Machabey. XII 1907 —). La Cigale et la Fourmi. 1892. IX 1962). Ludwigu (primjena već 1905). 1924. LIT. Frau Mušica in Krain. U nas se taj izraz udomaćio za pokusno pjevanje.. tako je nastalo prošireno nakladno poduzeće Augener & Co. Muffata i francuskog instrumentalno toga vremena. Le Chansonnier de rArsenal (faksimile i transkrip cija. — Oratorij La Sulamite. III 1660). 1951. My Long Life in Music Violin Master Works and their Interpretation. — A. — A. Osnovao ga 1853 George Augener (1829— Isprva se njegova djelatnost ograničavala na dobavljanje in nih muzičkih izdanja (englesko generalno zastupstvo n C. pariškog dekana. God. a na Pravnom 1894. Les plus anciens monuments de la musique francaise (sa 24 faksimila). — H. L'Oncle Celestin. 1905. Ljubljana 1877. Joachim). Bulletin hispanique. njegov nasljednik bio je W. Diplomirao na pariškom Filozofskom fakultetu (književnost i orijentalni jezici) 1892. 1908. 1911. francuski pjevač i kompozitor eh na (Neuillv. Interpretirao je djela klasika kao Čajkovskog. studirao u Italiji. Ać. Zagreb.

Aurelius. — W. Nestaje iz prakse oko V st. The Greek Aulos. Freiburg i. Borghezio. 387—89. II Seicento. Americo. Tor. : F. Scarlattija i G. Sabadinija. početak reprize u 1. A. Thiir. Paul Auger. zatim dirigent orkestralnog udruženja u Goteborgu. je imao oblik cilindrične cijevi. VIII 430). Verchaly. lat. Die Musikanschauung des Augustins (disertacija).-------o " gradaciji kompozicije često se kombinira a. Lindberga i u Berlinu kod E. solo-pjevanje uz pratnju aulosa koju je izvodio poseban svirač. a posebno 0 . kod grčko-rimskog obje su cijevi bile ravne.). MGG. talijanski kompozitor (S. Komponirao pretežno komične opere pod utjecajem A. 1951. <. Pietro. komične tipove sluga i lakrdijaša. oznaka za dinamiku. 110. Kako se nije sačuvao nijedan primjerak s potpunim gornjim dijelom. — W. AULOS (grč. u jednoj dionici s imitacijom teme u obratu ili račjem kretanju u drugoj dionici. Perl. — A. Beitrag zur Asthetik Augustinus Cdisertacija). A. AUGMENTACIJA (srednjovjek.V st. r . Minnen om Aulin. MQ. nazivima i podjeli muzičke umjetnosti. Napisao traktat Mušica disciplina u 20 poglavlja (izd. dirigent i kompozitor (Stockholm. povećan). Najpoznatiji predstavnik aulodije bio je Klonas iz Tegea u Arkadiji. LIT. — Klavirske kompozicije (dvoručno i četvororučno). najviše u Argosu i Tebama. Njegova djela {De mušica Ubri sex. DJELA: tri violinska koncerta. — G. AULETTA. Saint Augustin musicien. ali je uz njih stvorio i realistična lica. Vincent. U prvom dijelu (Cap.). Kasnija Aurelijeva djela znatno su jednostavnija. Studirao u Kartagi. od 383 retor u Rimu. — M.: |^|. Više cijenjena bila je -> kitarodija. — J. I. — Solo-pjesme. ne zna se dali je jezičac bio jednostruk ili dvostruk. Hoffmann. Poitiers 1891. produljenje trajanja nota za polovinu njezine vrijednosti. Die Etnik des hl. LIT. Augustin (2 sv. suita i plesovi za orkestar. 1784). stavku Brahmsove IV simfonije u c-molu itd. identična s oznakom -> crescendo. augmentatio povećanje). 1893. Grci su usavršili frigijski aulos dodavši mu poklopce. 1955. Angelo a Scala. Pariš 1914. do 1909 dirigent tamošnjeg koncertnog udruženja. De civitate Dei libri XXII. 397—400. August Strindberg och Tor Aulin. God. — H. Studij aulosa bio je sastavni dio školske nastave u Ateni. B. j. LIT. 1725 dvorski dirigent princa Belvedera u Napulju. Cavalli. prva polovina XVII st. Pariš 1924. Cijevi su bile načinjene od trske. L'Art du chant en France au XVII e siecle. a od 396 biskup u gradu Hippo. 1889—1902 koncertni majstor opere u Stockholmu. Najuspjelija je UOrazio (1737) koja se više puta izvodila s umetnutim arijama Finija. slonove kosti i si. ali se susreće i u sonatnim stavcima. IV. — Th. Sviralo se na jednom ili dva instrumenta. duhalo se istodobno u dvije cijevi. Philosophische Interpretation der Augustinusschrift »De arte mušica« (diser tacija). Sachs. Br. Studirao kod N. primjenjuje se najviše u američkom načinu bilježenja -> harmonijskih simbola za povećanu undecimu od temeljnog tona. A. Walker. Bilo je raznih vrsta dvostrukih aulosa: frigijski je imao jednu cijev kraću. La mušica in San Agostino. Traite de la musique selon l'eprit de Saint Augustin. III 1914). Le Ballet de France avant Benserade et Lully. AUGUSTINUS. oznaka za povećani interval.Ać. Studien zur Entwichlungsgeschichte der Rohrblattinstrumente. Die venetianische Oper in der zweiten Halfte des XVII Jahrhunderts (disertacija). Sastavio je 1652— 1708 preko 50 libreta za kompozitore venecijanskog opernog kazališta (Fr.. Pallarolo. LIT. Saureta i Ph. Walkeru u tom je pasticciu samo 7 arija od Aulette). — C. Berthaud. nakon 1708). — A. Scarlattija. 1913. — Isti. Najviše se primjenjuje u kanonu i fugi. Aurelio Aureli. Howard. tj. U završnoj \aone. Pergolesija. Upotrebljavao se solistički.: A. Edehtein. Upotrebljava se najčešće u dužim zvukovnim gradacijama. je naglasio da jedinim temeljem opere smatra ariju. A. složeni ritmički omjeri. Pergament. M. Legrenzi. Philosophische Interpretation der Augustin-Schrift »De arte mušica«. 413—27 i dr. U kompoziciji. 1951. Schlesinger. Huckzermeyer. U Milanu studirao Platona. Kao dirigent propagirao djela švedskih kompozitora. švedski violinist. F. sada Bone. A. The Aulos or Tibia. na kraju svinutu. J. — K. — A. Enfvrvappling av svenska tonsattare. XI 354 — Hippo. Storia Letteraria d'Italia (III izd. LIT. jednake i divergentne. Poznati su primjeri augmentacije: Bachova fuga u c-molu iz II sv. a upotrebljavao se obično u paru. Hoffmann.: A. -ai UD---- AULODIJA. —• R. C. 1—7) govori se općenito o postanku. H. prstenove za zatvaranje. II »De mušica« di S. — W. Pallavicino. npr. je obrađivao uobičajene teme venecijanske opere (likovi iz mitologije i alegorije). Kasnije je radio i za B. K. Torino 1929. Br. — Scenska muzika za dramu Master Olof A. Scharvvenke. naziv za nekoliko vrsta duhačkih instrumenata starih naroda. dvorske balete (ballet de cour) . J 1 J. crkveni otac (Thagaste. Hure.). Pescettija. 83 pod naslovom II Maestro di mušica i krivo pripisan Pergolesiju i Latilli (prema F. oko 1698 — Napulj. Des heiligen Augustins Schriften als liturgiegeschichtliche Studien (disertacija). C. Becker. Prepuhivao se u duodecimu kao današnji klarinet. se kao kontrapunktska tehnika javlja u različitim polifoničkim oblicima počevši od razdoblja Ars antiquae. Svenska Tonsattare. Scriptores ecclesiastici de mušica sacra. Freiburg i. Analyse du traite de metrique et de rhythmique de Saint Augustin intitule »De mušica*. osobito u njezinu završnom dijelu. G. Confessiones. Roma 1931. Strasbourg 1921. B. Roetzer. Maria La Nova. J. Two Centuries of Pergolesi Forgeries and Misattributions. IX 1866 — 1. Aurelio. Berlin 1937. 1. sačuvan je 1 air iz Ballet du Roy i 2 aira iz Ballet du Serieux et du Grotesque (1627). instrumentalno muziciranje na aulosu. Prvotne se vrijednosti u dvodjelnom tempu obično udvostručuju. Des hl. — F. francuski muzički teoretičar IX st. — VC r. Prunieres. Pasquinija.). — Kompozicije za violinu. Mausbach. Strindberga. 1943. — C. Weida i. Aulin. AUGMENTED (engl. te za Handela (Admeto) i Hassea (Gerone). osobito o ambrozijanskom pjevanju. — H. Stenhammar och Peterson-Berger. 2. Freiburg i Br. MQ. P. Neuchatel 1942. — Venecija. Freiburg i Br. U predgovoru k libretu Fatiche d'Ercole per Deianira A. AURELIANUS REOMENSIS (Aurćlien de Rćomć). Ziani). koji je koncertirao i u inozemstvu. Hamburg 1961 (rkp. Glavni oblik auletike bio je -> Pitijski nomos Sakadasa iz Argosa. Onofrio. Alžir. Sv. Daveson. i uz fantastična lica sudjeluju u vrlo zamršenoj radnji.AUGER — AURELIANUS REOMENSIS 1624 maitre de la musique kraljice majke i oko 1630 vrhovni intendant kraljevske komorne muzike. I. 1909. Aulos und Kithara in der griechischen Musik (disertacija). od 391 svećenik. 1724 maestro di cappella crkve S. — H. Scherer. KMJB.: H. reljef. gdje je od 379 retor. 1887 osnovao gudački kvartet Aulin. 1951. IX 1771). 1943. Pariš 1849. Sjorgen. prešao na kršćanstvo 387. SVIRAČICA AULOSA. 1952. AULIN. Numidija. Hascken. A. MGG. šimšira. Miinster 1931. God. Augustinus Aurelius. 1909. Sartorija. 1939. 1759. 1929. Augustini doctrina de pulchro ingeniusque artibus. — H. Augustinus sechs Blicher »De mušica«. 13. au>. Musikmanniskor. Chr. Bilježi se tačkom — punctus augmentationis (additionis) — uz odgovarajući notni znak. MGG. zbirke Das Wohltemperierte Klavier gdje s augmentacijom teme u srednjoj dionici istodobno nastupa njezin obrat u basovoj dionici. 1909. Gerbert. Lea. Komponirao vokalnu muziku za tzv. — H. Music and Letters. Milano 1929. Wolf. U svojim prvim libretima A. Učio na Konzervatoriju u Stockholmu kod C. i. I. Abert. 10. Gerold. Ko. Pergolesija i Terradellasa pa se najzad transformirala u pravi pasticcio. u menzuralnoj notaciji. Reallexikon der Musikinstrumente. —• A. ili kao pratnja pjevanju. 1930. nadalje augmentacija u posljednjem stavku Beethovenove klavirske sonate op. Avellino. motiva. koji podsjećaju na commediu dell' arte. Wikmann. objavljen u Parizu 1753 AUMENTANDO (tal. — J. AURELI. Belloni. Orazio: The History of a Pasticcio. talijanski operni libretist (Murano. Augustine and Music. Havard Studies. 1949. u trodjelnom utrostručuju. — ^rKvena muziKa.) sadržavaju i važne podatke o muzici u najstarijem razdoblju kršćanstva. pismo (učenik biskupa Ambrozija). Grčki AULETIKA. ali se stvaraju i drukčiji. 28.: A.6?). 1930. Porpore na napuljskom konzervatoriju 5. U skupnim zbirkama Ballarda objavljeno je (između 1617 i 1628) u svemu 13 Augerovih aira koji po muzičkoj građi i ritmičkoj shemi pripadaju prvom razdoblju razvoja te vrste. LIT. Agostino. J.: A. fraze i si. 1932. tehnički postupak koji se sastoji u povećavanju ritmičkih vrijednosti tonova postojeće teme. a svaka je imala više rupica (do 15).

31. Prelude (u Album des Six). \X'hite. je prvi zapadni muzički teoretičar. Osobito se istakao kao interpr Wagnera. Nezv York. Cinq poemes de Gerard de Nerval. danske impresije Palsgaard. Handschin. Way of the Vt'orld (Congreve). Marianne (od 1936) i Pariš-Soir. protkana humorom i satirom. ples iz provincije Guipiizcoa. Phidre (libreto J. Hommage a Marguerite Long. Drugi dio 'Cap. 1920: Neuf pieces breves. Lunna. 35. U to doba stekao je značajna priznanja baletima za trupu S. Kac certni pjevač često je izvodio vokalna djela suvremenih eng kompozitora. zbor i orkestar. Halle 1905. ORKESTRALNA: simfonija u E-duru. 1932. The Rise of English Opera. Pepuscha. 1 LIT. Le Mariage de M. I. La belle et la bete. 26. 1928. a nakon osnutka Bt Opera Company (1915). 1946. 1930.). to jedini oblici primitivnog muzičkog izražavanja: muziko mogu smatrati i razne tužaljke. nidbene svečanosti i druge obrede. preuzima glavne bas-baritonske u tom kazalištu. Supervielle. — VOKALNA: Pervigilium Veneris za orkestar. sadrži teoriju o starocrkvenim načinima. La musique francaise apres Debussv. 14 sonai djecu na teme engleskih pučkih pjesama. Les Oiseaux (B. — SPISI: Notice sur la vie et les travaux dej. 1926: Les Enchantements d'Alcine. 1936. 1945. Halle 1929. 1947. kao i njima nih Tasmanaca i Naga (tibetsko-burmansko jezično podr Ova muzika razvila se iz primitivnih oblika. kompozitor (London. DJELA. Florence (pravo ime Florence Wilson) stralska pjevačica. Les Joues en fe-l (R. Pariš 1943. — L. Australiji. Bruvra. Fox-trot. 1935. Istakao se kao vrstan dirigent stan nog repertoara i dobar organizator (redoviti koncerti. Le Peintre et son modele. engleska obitelj muzičara. 1950. MGG. Achard). 1918. Eine alte Neumenschrift. Suite pour six in~ struments. Poslije toga angažiran u kazalištirr Majesty's i Covent Garden (1910). 3 1872 — 10. 1960. Hymn of Apollo za orkestar. naglašujući potrebu njihova usklađivanja. Ouatorze juillet (R. Nuovo Galles del Sud. 1956. 1920. 1952. oštre. jer se u njemu prvi put upotrebljavaju nazivi tonus (dotada tropus) i nota (dotada neuma). de Schloezer. 1938. Gribouille. 1949. 1927: Volpone (Ben Jonson). Ać. IV 18 Newcastle. 1912. Abert. V 1968). 1. Ann Arbor 1963. Gervaise. tragičnom intenzitetu izraza. 15. kasnije na umjereniji način izražavanja. II 1899 —}. Cocteaua AUSTIN. solo-pjesme. 1951. harmonije opore. Traktat Mušica disciplina jedan je od najvažnijih izvora za proučavanje muzičke prakse onoga doba. Učio kod W. članci i kritike. i prvi put pio kao koncertni pjevač 1902 u Londonu. LIT. 1925. — P. 1923. 1 je dirigent različitih londonskih kazališta. za dva klavira: Chandelles romaines i Partita. VII 1947). Les Fdcheaux. 1924. Aurelianus Reomensis. 1931: Songs of Unrest. Le Canard. sonata za flautu i klavir. Gaya i J. izvodi se u raznolikim fig s energičnim oštrim koracima i gestama koje simbolizira. Pjevao na mnogim engleskim festivalima. Romains). nauci o intervalima. — Knjiga: The Fa. 1913 (pjesme s orkestrom). Nizozemskoj. Le Trouhadec (J. 1952: La Ckambre. Mozarta (Cosi fan tutte. Huit poemes dejean Cocteau. Trois Caprices (Th. Eluard). Od 1957 direktor je pariških Concerts Lamoureux na kojima se zalaže za izvođenje suvremene muzike. AURIAC. W. Od 1928 vodio Bristolski simfonijski orkestar. — J. Le Bossu (Feval i Anicet Bourgeois). D. 26. gudački kvartet i klavir. 1947 osnovao u Londonu udruženje The Era Concert Sociely namijenjeno izvođenju manje poznatih i kompozicija. 1950. usavršavao se u Munchenu. 1964. Studirao 1922—26 na Royal College of Music u donu (A. La musique francaise contemporaine. 1925. Georges Auric. U svojim kompozicijama često obr motive starih engleskih napjeva. francuski kompozitor (Lodeve Herault. 16—20) razlaže postanak. 1949. autobiografija 'u knjizi J. 1926. 1960. RM. M. — DRAMSKA: Komična opera Sous le masque. George Auric. de Banville). te opera R. Karijeru započeo kao c orguljaš i nastavnik harmonije na College of Music u Liver Istovremeno studirao pjevanje kod Ch. XII 1903 —: Frederica. 1920. Pariš 1958. koji se u okviru tzv. Rostand. L'ecran des musiciens. prelazi G. 1946. Chr. 1946. I. 1930). — Isti. H. Muzika prve faze. Les Matelots. LIT. Festival Prelude za gudače i orgulje. 1950.84 AURELIANUS REOMENSIS — AUSTRALSKA MUZIKA AURRESKU (aurrescu. Cocteau). Ring des Nibelungen). — A. — H. 1942. Orphee. Brat Frederica. 1952. Njem: Istakla se kao Aida (Verdi) i osobito u Wagnerovim muz dramama. stari baskijski n. Nouvelles Lit-teraires. Već u 15. 1952. 1933: Ouadrille. 24. plesovi uz totemističke ol . 1916. lnsecl-Play ((. 1913.). D'Alberta (Tiefland) i Verdija (Otelio). Caussadea (kontrapunkt i fuga) zatim na Scholi cantorum kod d'Indvja (kompozicija) i Saint-Riquiera (orgulje). 1915. Zimmer prema Aristofanu). Love's Pilgrimage za glas. Landormy. Hunta (klavir. AUSTRAL. 16. Hiischen. Rolland). Filmska muzika: Le sang d'un pokle. Trois poemes d'Henri de Montherlant. 8—15. A. Ouverlure. DJELA: varijacije za gudački orkestar The Vicar of Bray op. 1924. ki zicija) i H. simfonijsk ma Isabella. Solo-pjesme: Trois interludes. — H. La Seine au matin. DJELA. Offenbacha ( manns Erzahlungenj . J. Mnogo je koncertirala u Engleskoj i Ško od 1925 u SAD. »uske melodike« (motivi u opsegu 2—3 tona). danse basque. gudački k\ klavir. I. Oko 1918 potpao je pod utjecaj Satiea i doskora sa A. dirigent (Birkenhead. veoma gustim i često složenim harmonijama i bujnoj ritmici. La Concurrence. 1938. 1909. Riemann. Georges Auric. rhythmica et metrica). tema i oblici sažeti. 3.: F. 1937. Honeggerom. do 1914 na Konzervatoriju kod G. — G. — Klavirske i orguljske kompozicije. — Preradbe: The Beggar's Opera J. a I1 40 orkestar Bournemoutha. povezuje gledište Boetia (mušica mundana. El Aurresku en Guipuzcoa a H siglo XVIII. melodika je jasna. MGG. XII 1874 —■ Wellir Surrev. Baleti: Les Noces de Gamache. 1932. Musical Chairs. Machabey. 1951. Ciklus od 12 kompozicija za inspiriranih djelom The Pilgrim's Progress J. po osnovnom je ugođaju vedra. 1928. pjevač (bariton) i kompozitor (London. 1918. — Scenska mu. Printemps (Ronsard). — Isprva radikalan protivnik svih tradicija. 1929. 1926. melanezijskih i polinezijskih naroda. Djagiljeva Ballets Russes (Les Fđcheux i dr. violinska sonata. najpc trio Fantasv on Old Tunes op. 1922. osobine i oblike gregorijanskog pjevanja. 1938. Georges. The Knight oj the Burning Pestle (Beaumont i Fletcher). Le Bal des voleurs (libreto J. 14. A nous la liberte. — A. Pisao je muzičke kritike za Nouvelle Revue Francaise (1921). LIT. Le di Figaro). 65. W. 58. 1925. Studirao u Parizu. 2. A. sonatina. 1956 i dr. La Pastorale. Nocturne. 1921. 1931 i 1932. Gascue. Die Musikanschauung des Mittelalters und ihre Grundlagen. AML. L'Aurresku. Pariš. 1950. Segun Iszueta. te Carl Rosa 1 Company. Trois pastorales. veličanstvenom. AURIC. 1937. -moma muzika. foxtrot Adieu. Gushee. of Music. Na opernoj debitirao 1908 u kazalištu Covent Garden kao Gunther (W Die Gdtterdammentng). u Njemačkoj. Ibert. opera Polly. godini svratio na sebe pozornost prvim kompozicijama u kojima se ugledao u Ravela. Moulin rouge. — Više komornih kompozicija.). — KLAVIRSKA: dvije sonate. sopran (Richmond. uvertira The Sea Venturers. IV 1952).: E. — VOKALNA : Ouatre chansons francaises za zbor (na pjesme iz XV st. God. Ernest. a značajan je i za muzičku terminologiju. Die Klassifikation der Musik von Boetius bis Ugolino von Orvieto. Six poemes (P. 1948. humana et instrumentalis) s Cassiodorovim stanovištem (mušica harmonica. Quatre ckants de la France malheureuse (Aragon. 1955. ima vrlo velik niz ritmičkih i melodičkih obrazaca. ORKESTRALNA: Sutle symphomque. nastavak tog djela. Učio kod F. Kanadi. Grimshavva (orgulje). Muškarac pleše pred : uz pratnju jedne vrste flaute (txistu) i malog bubnja. od 1962 vodi Reunion des The'atres Natio-naux Lyriques. Crtež J. Symphonie pastorale. 1928. A. — VOKA Love Songs from Don Quixote za sole. — KOMORNA: trio za obou. — C. Daven] ali je zapravo samouk. 1924. San Sebastian 1916. Ode on a Grecian Um: zborovi. Frederic. Scenska muzika za Marlbourgh s'envat' enguerre (M. Nizozemskoj i Danskoj. Petite suite. reorganizacija orkestra). razvijenijim melodijskim linijama. 1963. Coup de feu. Londonu i New Yorku debitirala u londonskom Covent Gardenu kao Briinnhilde (Wagner. Les Imaginaires. Leipzig 1920. Golea. Bunvana op. go festivali. — KLAVIRSKA: sonata. Sargent). koji opisuje starocrkvene načine i bavi se problemom podmetanja teksta pod melodiju. Richard. Eluardl. London 1951. 1950. 1951. Straussa (Elektra). španj. klarinet i fagot. 1924—29 umjetnički je direktor 1 National Opera Company. a treći (Cap. rapsodija Spring. 1931. 1936. Revue Musicale de la Internationale de Musique. Caroline cherie. 1937. Trois impromptus. Milhaudom i drugima osnovao grupu Les Six. vezana na estetiku »Šestorice«. go. a nakon uspjeha koji postiže muzikom za film Rene Claira A nous la liberte posvetio se u većoj mjeri filmskoj muzici. Radiguet). The Mušica Disciplina« of Aurelien of Reome: A Critical Text and Commentarv (disertacija). Pietsch. sačuvanih jo: ostataka predaustralskog i predaustronezijskog pučanstva. Lionel d' -* Dauriac Lionel AURIC. Boult. Komponirao scensku muziku za radio-izvedbu kespeareove tragedije Antony and Cleopatra. Les Mystires de Pariš. Alphabet. 1952. Slella Mary Dances op. Orage. Anouilh). Songs inaFar za sole.: B. Od 1946 profesor na College of Music. Kod podjele muzike A. Chemin de lumUre. AUSTRALSKA MUZIKA obuhvaća muziku indonezi australskih.: H. 1922. Melbourne. Geschichte der Musiktheorie im IX—XIX Jahrhundert. U kasnijim djelima prevladava sklonost k dramatičnosti. U Engleskoj su se mnogo iz' njegova komorna djela. Nakon stui Melbourneu (1914—18). Veliki postigao kreacijom Peachuma u obnovljenoj izvedbi The Be Opera (1920) koju je za tu prigodu sam i preradio (arar napjeva i instrumentacija za mali orkestar i čembalo).

koji se upotpunjuju. jer se oni ne ograničavaju samo na realističko imitiranje prirod nih pojava. Granice između ovih motiva i onih nastalih na bazi imitacije. Oni proizvode osebujne i mističke zvukove pomoću neobičnih rezonantnih tijela. na melodije sazdane od tonova rastavMalaka J—I J J—I ^r lj enog a kord a ili na dvoglasja poput ev ropskog diskant a itd. Kanonske oblike i ovdje izvode izmjenični zborovi. U polinezijskoj muzici opažaju se evropski elementi. kvarta i kvinta. U višeglasju mnogo se upotrebljava dvostruka kvarta (Samoa). Umjetnička muzika u evropskom smislu javlja se u Australiji tek u najnovije doba. Kod Melanezijaca i Malajaca uska melodika dobiva izrazituju.AUSTRALSKA MUZIKA — AUSTRIJSKA MUZIKA (imitiranje životinjskih pokreta. razvijaju u opsežnije teme. pregledniju formu. Engleski kompozitor Eugene Goossens (1893—1962) bio je direktor Konzervatorija u Sydneyu. paralelno s razvojem kulture. Na Bismarckovu L arhipelagu postoji naročito oblikovanje melodike nalik na fanfare: brzo se izmjenjuju veće i manje skupine kratkih nota. U Australiju se iz Engleske uselio 1909 Fritz Bennicke Hart (1874—1949). transpoziciju motiva s jednog stupnja na druge provode slobodnije. već sadržavaju niz motiva koji se u toku ponavljanja razvijaju u svojstvene melodijske obrasce. ili donosi nove motive. na melodije sa dosljedno Malu 85 Važno muzičko izdavačko poduzeće Lyre Bird Press utemeljila sE eiri-cun bzib cu! U ULI} p U . Zbor često izvodi temu za trećinu polaganije od solista. jer tema ima prilično određen metrički model koji se postepeno razbija u manje vrijednosti: pojavljuju se već i kratki epilozi na kraju pojedinih redaka. pa ih je teško svrstati u određene muzičke oblike i vrste. Kod ovih naroda pobuda za stvaranjem muzike potječe iz poštovanja prema mrtvima koje smatraju začetnicima svega živoga. U melodijskoj strukturi melanezijske mu zike javlja se. zatim školjkaste trublje. . a ritmika u skladu sa sadržajem. Napjevi u paralelnim sekundnim pomacima imaju vjerojatno simboličko značenje (kozmički dualizam: riba i lav. trajno se prepleću. Grainger (1882—1961) i Margaret Sutherland (1897 —). samo kod kulta mrtvih. odnosno smrt i život). bubnjevi (signalni i ručni). Unatoč tome muzika odiše najčešće vedrinom i bezbrižnom radošću. flaute i ksilofoni. prirodnih zvukova i šumova). međutim. Znatan broj pravih tužbalica izvodi se. panove svirale. Percy A. Postoje i spontano stvoreni muzički motivi. direktor Konzervatorija u Melbourneu.wa/v Izib eiri-(U7h o LJr LTp provedenim sekundnim ili tercnim opsegom (primjer i). Od kompozitora australskog podrijetla vrijedni su spomena Alfređ Hill (1870—1960). Na ti m osnovnim muzičkim elementima primitivnih kultura grade narodi na višem stupnju razvoja složenije oblike. česta je upotreba ostinata ispod dva glasa u diskantu. Neki karakteristični postupci pri gradnji upućuju ipak na izrazitu težnju za postizavanjem raznolikih forma. a izvode ih dvije grupe pjevača izmjenično. jako isticanje inter vala kvarte i kvinte. ili je transponira na niže stupnjeve. Pjesme lovaca iz plemena Naga imaju kanonske oblike sa širokim razmacima između imitacija. ili borduna. ili pak u paralelnim pomacima terca. Najvažniji su instrumenti nomatuna i nankara (neke vrste zujalica). koje domoroci smatraju stanovima božanstava i mrtvih predaka. Kod Indonezijaca jako su rašireni zborni oblici s pjevačem solistom. dok često ponavljanje nota ili visine upućuje na starije totemističke muzičke oblike (primjer 3). melodijska linija oblikovana je u stilu recitativa. a višeglasje izvode u formi diskanta. na oblike slične kanonu (primjer 2). koje se svode npr.

Andersen. a za njim tirolski vitez Osmald von Wolkenstein. — C. Prvi zapis s potpunim tekstom i neumama crkvene pjesme »Ćhrist ist erstanden« nalazi se u jed nom rukopisu opatije Klosterneuburg od god. — J. salcburški redovnik Hermann. Hugo von Montfort (za čije je stihove melodiju komponirao njegov Spielmann Btirk Mangolt) i dr. zvan Miinch von Salzburg. Moyle. 785—821). po vlastitom iskazu. 1957. Nova Muziek en Dans in de Gvineja Buitengewesten. Kao muzički centri najznatniju su ulogu odigrali Beč i Salzburg. — Af. (npr. P. Af. Wagner smatra da je »možda najvažniji dokument za studij njemačke koralne tradicije XII st. Austrijski su Minnesangeri. C. Die Musik im Bismarck . Tu je izdan. — A. Lethbriđge.Archipel. pokrovitelji umjetnosti. Kad je za vladavine Karolinga rimsko liturgijsko pjevanje postalo obvezatno. Australian and New Guinea Musical Records. u austrijskim se zemljama ta praksa najprije proširila u Salzburgu (pod nadbiskupom Arnom. Berlin 1938. J. Kao što su austrijski muzičari preuzimali muzičke tekovine osta lih zemalja njemačkog jezičnog područja. Albrecht von Scharpfenberg. Australien und Austronesien. Couperina. Maori Music with its Polinesian Background. MGG. Ulrich von Lichtenstein. Neke specifičnosti austrijske muzike uvjetovane su geografskim položajem zemlje. osim Kiirenbergera: Dietmar von Aist. Melbourne i London 1950. Musical Life in Australia and New Zeeland. A. Schneider. Australia Makes Music. Ti su gradovi i danas zadržali muzičku prevlast. naučio »u Austriji pjevanje i kazivanje« (ze Osterriche singen unde sagen). Silbermann. O. Salzburg. »Auferstehungshistorie« iz Sankt Floriana) i duhovnih napjeva na njemačkom jeziku. Keya. Prve polifone kompozicije svjetovnog karaktera napisao je u drugoj polovici XIV st. u toku nekoliko stoljeća sjedište kneza-nadbiskupa koji je istodobno bio crkveni poglavar i svjetovni suveren.« Rukopisi iz Štajerske i Salzburga sadržavaju najstarije primjere polifonije s austrijskog tla i pokazuju na utjecaj škole Notre Dame. Hubner. Zachdus von Himmelberg. Beč je kao glavna rezidencija habsburških vladara bio predodređen da bude i najveće žarište muzičkih zbivanja. Središtem Minnesanga postaje Beč. LIT. ali je. 1951. »Codex Millenarius Minor« iz Kremsmunstera). 1325. A. 1943. Dyer. Za jedan graduale iz Seckaua (Štajerska) P. Aboriginal Songs of Central and Southern Australia. Historija austrijske muzike najvećim se dijelom neodvojivo uklapa u historiju njemačke muzike. Amsterdam 1946. Sačuvano je i nekoliko uskrsnih prikazanja (npr. Antifonar iz Montpelliera (Cod. Rucroft. Leuthold von Sachen. tako su sa svoje strane djelovali na njemačku muziku i dali joj djela epohalne vrijednosti. Native Music of the Tuamotus. H. Od 1920 Salzburg je jedan od najpoznatijih festivalskih gradova na svijetu. 1926—27. Oceania. u kojem vladaju vojvode od Babenberga.je Louise B. među ostalim. Neidhart von Reuenthal. — H. G. Zur Geschichte des Musiklebens in Australien. Prvi austrijski zastupnik njemačke svjetovne viteške lirike (»Minnesang«) bio je Kiirenberger iz Gornje Austrije (prije 1150). Melbourne 1937.: Af. Neki rukopisi s neumama iz austrijskih samostana potječu još iz IX—X st. Kunst. Music in Aus tralia: More than 150 Years of Development. — A. — J. — W. 1959. — A. MF. Danas se uz redovne i visoko kvalitetne koncertne i operne izvedbe u Beču priređuju i muzički festivali (od 1951). Wellington 1936. 196) i sveukupna djela F. Elkin.H. — H. Australian Aboriginal Songs. I. A. Leceine. A Survev of Music in X>w Zeeland Proceedinge of the Musical Association. Melbourne 1931—32. Melbourne 1952. Sir Baldvvin Spencer's Recordings of Australian Aboriginal Singing. Honolulu 1933. A. Memoirs of the National Museum Melbourne. Orchard. Nije sigurno da li veliki Minnesanger Walther von der Vogelmeide potječe iz Austrije. Davies. Music Year Book P. Adelaide 1964. AUSTRIJSKA MUZIKA. Moresby. SVIRAC CEREMONIJALNE FLAUTE. Heinrich von Tiirlin. — E. koja neposredno graniči s romanskim i slavenskim narodima i s Madžarima. Mozart. Oceania. — V. Burrows. Aboriginal Music Making: A Study of Central Australian Music. — E. a u njemu se rodio i počeo djelovati W. 1959. već od srednjeg vijeka živo gaji muzičku umjetnost. čiji kanoni svjedoče o poznavanju . Vi. Ellis. — /.

Crtež N. a njegova nauka trapunktu »Gradus ad Parnassum« svrstava ga među velik« tičare u historiji evropske muzike. domaći su se talenti nesputano ra Uz P. L. Gornja Austrija. 1618 prikazuju se tri talijanske opere: »Orfeo«. J. a rs 1788). H. orguljaš na nadbiskupskom u Salzburgu. Senfl. Sances. vilinskim sadržajem kakav su njegovali F. M. samo u ograničenoj mjeri pi s austrijskom muzikom. 1611). Građanski nasljednici viteške poezije. Humanizam je dao svoj doprinos muzici u. dvorski dirigent u Crkvena. Fux (1660—1741). Innsbrucku i Grazu pozivaju nizozemske majstore. Na dvoru Maksimilijana I (vladao 1493— I 5'i9) pojavljuju se i majstori koji nisu Nizozemci. Cestija. a u dvorcu Hellbrunn pokraj Salzburga god. Prva oratorijska izvedba s onu stranu Alpa zabilježena je u Salzburgu 1617 (oratorij »La Santa Christina«). stekli su velike 2 za sjajan i intenzivan muzički život XVII i XVIII st. preko škole i crkve muz kultura sve više razvija i u širim društvenim slojevima. a 1574 kao član dvorske kapele u Beču. U toku XVI st. J. r. Bor. izvode se i mnogi oratoriji i specifična bečka varijar oblika sepolcoro (npr. Važnu etapu u postanku barokne suite označuje Austrija nac P. prikazana u vrlo luksuznoj o s mnoštvom blještavih scenskih efekata god. J. a još češće dvorska melodija. Sintezu talijanskoga. A. te Turnera ili Tiirmera. također slovenskog porijekla. Prvenstveno habsburške dvorske kapele u Beču. G. koji su na duhačkim instrumentima. i u Komofonim melodijama na teksto ve Horacijevih oda. Bertali. Muffat. koji su u XVII st. U toku XVII i XVIII st. »Dantz und Galliarda«. »Innsbruck ich muss dich lassen«. a zatim i monodijski stil. Bi . Bibera. K.. u Innsbrucku. Hofhaimer. U Beču su nasta reformne opere C. 1627 sagrađeno je u Innsbrucku operno kazalište. prevladali posvema. Be A. Schr (prvog dirigenta koji nije bio Talijan). Humanističke ode pisao je i P. U posljednja dva de XVIII st. podignutom 1659. Nicolai-Bruderschaft). REBEK I LUTNJA. 1762 Gluckovo je djelo. A. Još prije romantike iz atmosfere vilinskog Singspiela izrasla je Mozartova opera »Die Zauberflote« (1791). Wranitzky. Nekoliko muzici darenih habsburških vladara. međutim. a utjecao je i na razvoj njemačke romantične opere. Premda talijanska muzika zauzima privilegiran položaj. koji je radi podupirai mačkog nacionalnog teatra osnovao Nationalsingspiel ( 1778 sa Singspielom /. Isaaca (prije 1450—1517).J. A. »Andromeda« i »Perseo«. zahvaljujući radu školskih učitelja i kantora. tako u Schwazu. de Cleve. među kojima se kao komp ističu Ferdinand III. Jedan od najglasovitijih primjera njemačkog viseglasnog Lieda. Kerlla (Ni orguljaš u Beču 1677—84) i H. Ditters von Dittersdorf (»Doctor und Apotheker«. fanfare. Kauer. bili su u Austriji slabije zastupani od Minnesangera. Dokumentirano je da se oko 1568 nalazio u samostanu Melk kao pjevač u zboru. Jacobus Gallus (Petelin) živio neko vrijeme u Austriji. i J. Visoku muzičku kulturu toga vremena potvrđuju između ostalog kodeksi iz Trenta (Trienter Kodices). Stevru i Welsu. s tornjeva svirali signale. Nikolaja (St. čije je postojanje dokumentirano od 1288 do 1782. »Intrada«. J. von Bruck. G. većinom u određene sate. još posebno spomenuti W. Peuerlova instrumentalna djela spajaju elemente talijanske instrumentalne muzike i umjetnosti virginalista s tradicijom njemačkih renesansnih plesova. Reuter m stvorio je teren za bečku klasiku. Usprkos necjelovitosti dramske forme i mješovito: Singspiel je u rukama pravih opernih dramatičara kakvi K. instrumentalna i operna djela J. Od prve polovine XVIII st. Pored dvorova i samostana. Peuerl kao prvi predstavnik ranobarokne cikličke forme nazvane variacijskom suitom (»Neue Padovan«. F. nosioci muzičke kulture bili su gradovi. J. W. O. plesove i dr. Na srodan način tekao je muzički razvoj u Salz U Austriji su stvarali talijanski majstori 5. Crpući mace pučke komedije i muzički raznolikih opernih pi koje su se u Beču mogle vidjeti. B. Caldara i dr. gradskih glazbenika. F. Tenorlied ili Gesellschaftslied). Medu sve brojnijim izved bama talijanskih scenskih djela pravu je senzaciju izazvala opera Novim formama (simfoniji. Frobergera (rođeni jemca. koji je samo povremeno živio u Austriji). Taj muzičar (1459—1537) bio je najveći majstor na orguljama svoga vremena u zemljama njemačkog jezika i jedan od glavnih zastupnika tadanjeg njemačkog viseglasnog Lieda (zvanog Cantus firmus—Lied. 1666 (ili Ić Bečkom Opernhausu. To je bratovština sv. Talijanski muzičari namješteni u austrij skim dvorskim kapelama donijeli su tekovine venecijanske vo r kalne i instrumentalne umjetnosti XVI st. G. Hofhaimer i Švicarac L. H. vilinskog svijeta i svečanog nadahnuća te opere pokušali su oponašati mnogi muzičari. u Austriji se pojavljuju i sve više jačaju utjecaji talijanske muzike (koja je i sama u to vrijeme u nekim kra jevima mnogo preuzela od nizozemskih majstora). Nešto kasnije je i veliki renesansni polifoničar. J. kompozitori su stvori! Singspiela koja je od srednjonjemačkog Singspiela H tipa muzički mnogo bogatija usprkos tome što je stilski jedinstvena. Fuxa označi vršetak austrijskog muzičkog baroka. C. de Monte. A. kvartetu). su u XVII st. 178 i W.zborovima za antičke komedije i suvremene latinske drame. Prvo cehovsko udruženje svjetovnih svirača (Spielleute) na njemačkom tlu nastalo je u Beču. ko- STARA ZGRADA DRU STVA PRI MUZIKE U BEČU . Beč je postao glavni centar Singspiela. Među njima nalazili su se i J. Brassart. »II Figlinolo prodigo« cara Leopo 1663). P. Umlauffa »Die Bergknappen«. Mu'ller i dr. Regnart. God. Proces muzičke obnove (u koj osim spomenutih. korale. osobito Singspiel sa čarobnim. Bernardi. Peuerla valja u XVII st. Draghi. Mozart i dr. bečki Kdrntnertorth talijanske putujuće operne družine omogućuju publici sv jeva da prisustvuje opernim predstavama. u Austriju doprli još i novi zvuči i nove t iz Engleske i Francuske. kao Austrijanac P. Wagenseil. Leopold I i Josip I. Isaac A. Detalj drvenog oltara iz crkve u Kefermarktu. Uz najreprezentativnije barokne muzičke opere. Cesti. I. Postojalo je nekoliko škola za majstore pjevače. te nička muzika preuzima mnoge elemente narodnog muzi Na toj su podlozi u doba velikog stilskog obrata po za barokne ere stvarali austrijski pretklasični kompozitori Monn. Dvorska carska kapela u Beču reorganizirana je 1498 pod vodstvom Slovenca J. Cantus firmus njemačkog viseglasnog Lieda katkad je narodna. potječe od Nizozemca H. klasičnoj sonati. imali udjela i G. a specifičnu povezanost narodnog duha. Slatkonje. Meistersingeri. P. Nastojanju oko Singspiela dao je kratkotraj žan dodatni impuls car Josip II. Monteverdi za vjenčanje Ferdinanda II piše tri intermedija (1622). A. francuskog i njemačkog stila o su Georg Muffat (1653—1704). G. francuske Ars nove i talijanske umjetnosti trecenta. 1 zatim majstora suite za čembalo J. XV stoljeće razvija bogatu vokalnu polifoniju pod utjecajem franko-nizozemskih škola.86 AUSTRIJSKA MUZIKA •II Pomo d'oro« M. XV st. W. Mozart pružio bogate mogućnosti za finu karakterizaciju likova i situacija. Glucka (»Orfeo ed Euridice«.

H. F. — C. Gregor. Mabellinija u Firenci. Artaria. droit d'auteur. Geschichte des osterreichischen Theaters. Još prije Schonberga bavio se kompozicijom sa dvanaest kromatskih tonova. — A. Niz godina djelovao u Londonu. Der Musikerstand in Oster reich von circa 1200 bis 1520. stvorili su klasičnu bečku operetu (»Die Fledermaus« J. Molio & Cappi. H.. — Isti. u kojem je stalno djelovao od 1878 do svoje smrti (1897). Ks. A. U koncertnom životu XIX st. DJELA: komorna muzika. 1880. Die Musikstatten Osterreichs. Bio je prijatelj F. OPERNO KAZALIŠTE STAROG BEČA jima su temelji stvoreni u Mannheimu. Liszt. Kassel 1953. Die osterreichische Tonkunst. 2 sv. 1961. 1936. Kienzla. »Boccaccio« F. Mandyczewski (1857—1929). H. korektura. Od 1927 postoji u Beču zbirka originalnih rukopisa znamenitih muzičara. H. E. Osebujan genij F. Grasberger. snažno su djelovali na razvoj nove muzike. 1765 kraljevom odredbom zabranjeno je njihovo prikazivanje. Lulher. te F. Ličnost i naučavanje A. 1938. Stella. IX. F. Balet Alessandro U Magnanimo. koja je postojala još od 1769. Apostel. Wien 1869— 70. — Isti.) i održala se u punoj snazi sve do danas. Platanije u Palermu i T. Kfeneka. Schoenbaum. Die altosterreichischen Orgeln. I. Bruckneru i majstoru Lieda H. A. J. 1963. U prvoj polovici stoljeća stvarali su J. Jelinek. franc. A. copyright. H. God. Umjetnička karijera Hamburžanina J. Das Osterreichertum in der Musik. bilješka i drugo). Bittnera. — H. The Present State of Music in Germany. MGG. Senn i E. Liszta i W. Orel. Osterreichische Bucherei X. Noivak. Wien i Leipzig 1918. STMW. Schmidta. Pisali su ih španjolski dramatičari Juan del Encina. Lanner i J. Wien i Stuttgart 1953. Salzburgu 1841). 1952— : 53. Botstiber (1875— 1941). Osterreich. Među suvremenim kompozitorima ističu se. Fr. 1887. 1894. njem. AML. — O.. Gil Vicente. koncertom i drugim velikim formama. drukčiji napjev).AUSTRIJSKA MUZIKA — AUTORSKO PRAVO 87 G. često praćeno muzikom (autos sacramentales). Njihovom zaslugom Austrija je u drugoj polovini XVIII st. II 1924). Berga i A. — E. Služeći se plesnim formama. 1874. J. E. Bečka opera privlačila je prvorazredne sile. Alte Musiklehrtmcher aus Osterreich. i prvih decenija XIX st. Autograph. Schonberg nakon 1920 izgradio metodu komponiranja s nizovima od dvanaest kromatskih tonova (dodekafoniju). skica) ili slovčano pismo (dnevnik. Enciclopedia della Mušica Ricordi. može se svakom suprotstaviti (apsolutno pravo). Beč je i u XX st. god. Lach. XVI. 1935. pravo stvaraoca (autora) duhovne tvorevine (književnog. Straus i dr. W'essely. Austrijanac J. Schenk. 950 Jahre Musik in Osterreich. Brauner. — O. XII 1845 — Parma. R. a nakon njih B. Ać. danas (1970) nosi naslov »Hochschule fiir Musik und Darstellende Kunst«). Veliku su popularnost uživale njegove pjesme i dopadljive romance. K. Sačuvani datirani notni autografi potječu uglavnom iz doba nakon pronalaska notnog tiska. Živio je zatim kao nastavnik pjevanja i koncertni dirigent u Parizu. Uray. Die Entwicklung der Musikerziehung in Osterreich. AM. 1929. Federhofer. Die Niederlander an den Habsburgerhofen in Osterreich. Graziella. LXV. Tu je A. F. Millenkovich-Morold. Dolores. od sebe. Kassel 1954. J. F. Die bohmischen Musiker in der Musikgeschichte Wiens. 1953—54. A. Ambrosa čiju je kćerku oženio. Liess.Die osterreichische Musikforschung nach dem 2. Suppe i Johann Strauss ml. Innsbrucku 1818.. vlasništvo knjige. Osterreichisches Wesen in osterreichischer Musik. Torricella. — R. Wessely. Klagenfurtu 1828. d) kao izvoru autentičnog muzičkog teksta prigodom izdavanja muzičkih i znanstvenih edicija. Naslijedivši »Tonkiinstlersozietat. L. Calderon i dr. — J. čin). — G. Austrijska muzikologija obiluje značajnim imenima kao što su E. Budimpešti. Linzu 1821. Wien 1946. von Einem. Federhofer. J.: W. II Negriero. L. pismo. — E. partiture. F. Schuberta podignuo je u stoljeću romantizma njemačku solo-pjesmu na umjetnički ravnopravnu razinu sa simfonijom. Straussa. prva muzička zemlja u Evropi. rođen u Gradišću (Burgenland). ■— R. I. Gassmann. među njima kompozitore-dirigente kao G. znanstvenog ili umjetničkog djela) na toj tvorevini. I. Burney. Najveća suvremena austrijska izdavačka kuća Universal-Edition utemeljena je 1901. Petyrek. a i u operi i oratoriju stvorili su čitav niz remek-djela. tal. Wessely. cc'j-cot. U suvremenoj muzičkoj nauci i praksi pripada autografu veliko značenje: a) za utvrđivanje kronologije i autorstva. — Teoretsko djelo // canto nella sua essenza artistica e scientifica. Schrekera i njegova učenika E. Strauss st. Stari načini AUTENTIČNA KADENCA -» Kadenca AUTENTIČNI MODUSI AUTERI-MANZOCCHI. slike). Salierija. E. Millocker. — Opere: Marcellina. Osterreichs Neue Musik. Weingartnera i R. O. AUTO (španj. Suppea. Adler (1855—1941). tek su veliki majstori bečke klasike J. Wessely. 1874. Schonberga. STMW. XXIX. Severo Torelli. L. autobiografije. — M. AUTOGRAF (grč. AUTORSKO PRAVO (engl. 1957. 1878. lakoći i bezbrižnosti austrijskog mentaliteta svjedoče ritmovi i melodije bečkih valcera. Ovaj se izraz upotrebljavao i za antifone gregorijanskog korala. u Austriji su se pojavile snažne kreativne ličnosti u simfoničaru A.). Hauer. — E. M. na nešto drugačijim principima. F. Paumgartner. dramsko prikazivanje biblijskih sadržaja u Španjolskoj i Portugalu. Hanslick. Beču. Wiener Musikgeschichte. sam i Ypaq3eiv pisati). Urheberrecht. XXV. bilješke (Beethovenovi sveščići za konverzaciju) pružaju muzičkoj historiji bitne biografske elemente pojedinih umjetnika. Schenk. Ono je neovisno o pravu na materijalnom predmetu kojim je duhovna tvorevina izražena (npr. Wien 1948. b) kao vrelu podataka o interpretaciji djela. među AUTOMELON (grč. 1879) i našli na tom putu sljedbenika sve do naših dana (K. Straussa. XLIX).-M. Austria. Hanslick (1825—1904). sam. Brahmsa dobrim je dijelom vezana za Beč. i imena kompozitora W. 1958. Salvatore. diritto di autore). David. Wien 1948. Lach (1874—1938). Weberna. Czernvja i A. 24. Schenker (1867—1935). Federhofer. a danas sa država najčešće: a) imovinskopravna ovlaštenja (imovinska prava). 1957. Anzeiger der Osterreichischen Akademie der Wissenschaften XCIII. 21. Mahlera. Schenk. Orel. Josepha i Eduarda. muzičara može biti notno pismo (čistopis. Schiske. Lope de Vega. prijepis. O. Wessely. pjesma. Fischer (izdavač). Učio kod P. s ciljem da organizira koncerte i muzičke svečanosti. bečku atonalnu školu. izvorno komponiranoj za neku drugu pjesmu. Wellesz i dr. Schneider. Lehdr. Quoika. 1841 osnovano je društvo »Philharmonische Konzerte« na poticaj O. Muzička udruženja rađaju se i u drugim austrij skim gradovima (u Grazu 1815. došao je 1822 u Beč i postao učenik C. LIT. K. O. Trstu i od 1889 u Parmi gdje je do 1910 predavao pjevanje na Konzervatoriju. — H. 1951. A. da daje poticaj muzikološkim istraživanjima. E. — H. Musik in Osterreich. W. kroz neko vrijeme bio jedno od žarišta muzičkog stvaralaštva. Živa muzičkoizdavačka djelatnost. Wien 1947. Deutsches Jahrbuch der Musikwissenschaft II (PJB. osim spomenutih. 1812 nastaje »Gesellschaft der Musikfreunde«. a najviši umjetnički domet valcer postiže nakon 1860 u djelima Straussovih sinova Johanna (mlađeg). N. London 1773. Osterreichische Rundschau II. upravo i (ićXo. v. Monodie und mušica reservata. Nicolaja. Adhr. a vjerojatno još više djela njegovih genijalnih učenika A. Tenschert. Diabelli i dr. II Conte di Gleichen. snažno se proširila u vrijeme bečke klasike {Huberty. što se pjevaju po ustaljenoj melodiji. Autografi u obliku pisma. R. LIT. Lausch. u obliku studije ili skice (u tom su po gledu osobito zanimljive Beethovenove skice). — A. prenosivo je i većinom ograničena trajanja. koji zajedno s njim tvore tzv. Federhofer. Marx. Orel. Musikerziehung VII. Musikstadt Wien. Moser. W. 1962. c) za bolje upoznavanje stvaralačkog procesa kompozitora naročito ako je a. Weltkrieg. 1956. talijanski kompozitor (Palermo. E. — O. : Ch. — Romance. F. Beethoven udarili pečat savršenstva. Mozart i L.. Musikerziehung VI. B. Uz bečku operu vezana su u XIX i XX st. sve više sudjeluje građanska publika. 1875. G. auro. MGG. . O svježini. originalni rukopis. — H. Berlinu i Beču. Geschichte des Concertwesens in Wien. — A.L). \Vien 1928. — R. Deutsches Jahrbuch der Musikwissenschaft I I I (PJB. Wolfu. pjesme u bizantskoj crkvenoj muzici. Kleine KARNTNERTHORTHEATER. 1903. Die Musik im frlihevangelischen Osterreich. da održava na životu Konzervatorij (pre šao u državne ruke 1908. I u drugoj polovini XIX st.« udruženje koje je 1771 osnovao kompozitor F. Haydn.

. p. a) osobnopravna ovlaštenja (moralna prava). prikazivanja. Zbog sličnosti s pravom vlasništva a. se naziva i »knji ževnim i umjetničkim vlasništvom«. medu koja se ubrajaju naročito pravo na priznanje autorstva. izvođenja. prerađivanja i dr. pre vođenja. emitiranja. kao što su pravo umnožavanja.koja se ubrajaju pojedina prava na iskorištavanje djela. pravo raspola ganja djelom i pravo na poštivanje djela.

c. U Francuskoj su u XVI i XVII st. Ta se zaštita javila u sistemu privilegija za vršenje izdavačke djelatnosti ili za izdavanje pojedinog djela. U nekim zakonodavstvima postoji takoi pravo slijeđenja koje se sastoji u pravu na dio od pov jednosti djela likovne umjetnosti koja se ostvari priliki prodaja djela. Rusija 1828. pa se zbog toga taj zakon smatra prvim zakonom o autorskom pravu. U sistemu evropskog zakonodavstva a. dok se moralna prava posebno ne navode. omogućivši da se književna djela umnožavaju i stavljaju u promet u velikom broju. a ograničeno je i prenošenje i trajanje autorskog prava. posebna pravna pravila o. oporuke) j sva ili pojedina autorskopravna ovlaštenja. Danas postoje u pravnim propisima o autorskom pravu pojedinih država brojne razlike od kojih su najznatnije one između zakonodav stva evropskih država i SAD. a trajanje je utvrđeno u određenom roku neovisno o trajanju života autora. Nakon sukoba autora dramskih djela. pa su se podjeljivali i autorima. mala prava). to je osoba koja je zbirku a kod preradba djela. britanskog) autorsko ] kinematografskom djelu pripada proizvođaču takvog temelju ugovora mogu pripasti pojedina autorskoprav tenja izdavačima i drugim korisnicima autorskih djela. Austrija 1846. fotografska i kartografska d novi. ali se za izvođenje takvih tvorevina plaća Naslovi djela zaštićeni su kao i samo djelo. donijeti su i u drugim državama propisi o autorskom pravu (npr. a traje za života autora i određeno vrijeme poslije njegove smrti. pa je došlo najprije do zaštite imovinskih interesa izdavača protiv nelojalne konkurencije preštampavanjem knjiga. U Francuskoj su donijete 1777 odluke Kraljevskog vijeća koje priznaju autoru pravo izdavanja djela na temelju njegove stvaralačke djelatnosti. one su suautori (koautori) djela. kinemai djela likovnih umjetnosti. u nekim zakonodavstvima i oporuke. Već u starom vijeku postojala je svijest o moralnom pravu na priznanje autorstva. jer za to nije postojala potreba s obzirom na društveni položaj pisaca koji su dobivali kao naknadu za svoj rad počasti i materijalnu pomoć svojih mecena. Među njima su i hrvatsko-ugarski zakon iz 1884 i austrijski zakon iz 1895. zatim o prenošenju. Krajem XVIII i u prvoj polovici XIX st. prevođenje). depo niranja primjeraka). i to posebno: pravo javnog prikazh autorska velika prava). napose Beaumarchaisa. Unutar evropskih država znatnije se razlikuje zakonodavstvo Velike Britanije i SSSR od zakonodavstava ostalih evropskih država. pre samostalne duhovne tvorevine. Sudska praksa počela je primjenjivati taj propis i na muzička djela. i to posebice: pravo umnoi reprodukcije (pod reprodukcijom misli se svako materij ranje djela) i pravo stavljanja u promet umnoženih p bilo da se radi o grafičkom ili fonografskom umnožav pravo mehaničke reprodukcije). Zaštita je vezana uz formalnosti. naslovi pojedinih opera' Autor djela je osoba koja je djelo stvorila. Suvremena zakonodavstva o autorskom pravu. U tor plifikativnom nabrajanju navode se naročito književna 1 sana i govorna). p. u kojoj je građansko pravo postiglo visok stupanj razvoja i u kojoj je postojala razvijena izdavačka djelatnost pomoću prepisivanja knjiga. Peru 1849). s obzirom na izbor i raspored građe. i to na temelju njegova čina stvaranja duhovne tvorevine bez posebnih formalnosti (registracije djela. trajanju i ostvarivanju tog prava i sankcijar čaju njegovih povreda. Prvi poznati izdavački privilegij dobio je u Veneciji 1469 Johannes Spever. SAD 1790. državni organ ili osoba koja samostalno ■ nom dopuštenu djelatnost ima isključivo pravo da u ok redovne djelatnosti iskorištava. Prema zakonu iz 1968. osoba koja je djelo preradila (pre\ godila. pojedinačni privilegiji počeli nadomještavati općim propisima prema kojima se pravo izdavanja ne dobiva više kao »milost«. t( scenarija i režiser. muzička s riječima i bez njih. su im autori nepoznati. Kod zbirl smatra autorskim djelom. ako bi takav naslov mogao izazvati pogledu autorstva djela (npr. kao što su prijevodi. dok se 1 protivno. nego se veže uz stvaralačku djelatnost autora. Iz navedenih prava proizlazi da druga osoba smij autorsko djelo samo uz dozvolu autora (autorizacija. odnosno radnik zaposlen kod osobe. Međutim. o čemu svje doče napose epigrami Martiala protiv plagijatora Fidentina. pantomimska. Prema zakonu SFRJ iz 1968. To je bio prvi zakonski propis koji je priznao autorima još jedno od te meljnih autorskih imovinskih prava: pravo prikazivanja. zijska djela. pripada prvenstveno autoru. a u drugoj polovici XIX st. Time se počelo odvajati autorsko pravo od prava na materijalnom predmetu kojim je djelo izraženo. kao i djelatnost prikazivanja kazališnih djela. koja se moguj Na temelju nekih zakona (npr. Po seban dekret-zakon iz 1793 priznao je autorima isključivo pravo iskorištavanja njihovih djela za života i 10 godina poslije smrti. u Francuskoj je u dekret-zakon o javnim kazalištima iz 1791 ušla i odredba da djela živih autora ne mogu biti prikazivana bez formalnog i pismenog pristanka autora pod prijetnjom oduzimanja cijelog prihoda predstave u korist autora. obradila). Na razvoj autorskih imovinskih prava utjecao je Gutenbergov izum tiska (štampe). pravo javnog izvođenja (tzv. i kc muzike u tom djelu. II. pravo prenošei žica. dramska i dramsko-muzička. koreo. Nosilac autorskog prava može biti i druga osoba temelju zakona ili pravnog posla (ugovora. radija ili i pravo saopćavanja javnosti pomoću zvučnika ili koji sličnog uređaja za prijenos znakova. kod crtanog filma i glavni crtač. koji su ostali na snazi na dijelovima teritorija Jugoslavije do stupanja na snagu zakona iz 1929. Zaštićenim djelima smatraju se sve duhovne tvorevii ideja ne smatra se djelom dok nije izražena u određenor što ne znači da oblik mora biti u svakom slučaju fiksirai terijalnoj podlozi. melju zakona ili. Ako je djelo stvoreno suradnjom dvij osoba. jaju manje ili više podrobno primjere takvih djela. prilagođavanja (adaptacije) i obradbe (aranžma folklora također mogu biti objektima autorskog prav.88 AUTORSKO PRAVO (autorima i drugim nosiocima) autorskog prava. koji je bio na snazi do stupanja na snagu Zakona o autorskom pravu iz 1957. s glumcima oko polaganja računa o prihodima od predstava i udjela autora u tim prihodima kao i nakon ukidanja svih vrsta privilegija. a ovaj do stupanja na snagu Zakona o autorskom pravu iz 1968. prava k razvila iz prava izdavanja. izdavački privilegiji postali sredstvo cenzure. pravo prelazi poslije smrti autora na njegove nasljedr U našim zakonima iz 1957 i 1968 posebno je norn torsko pravo na autorskom djelu stvorenom u radnon odnosno po narudžbi. Suvremena zakonodavstva o autorskom pravu sadržavaju naročito odredbe o objektima (zaštićenim djelima) i subjektima Medu duhovne tvorevine uvrštavaju se i zbirke < takve ako. Pruska 1837. U vezi s novim načinima iskorištavanja autorskih djela povećao se i broj autorskih imovinskih prava. a kinematografskom djelu muzika bitni element. skice i plastična djela s raznih područja znanosti. U novoj Jugoslaviji donijet je već 1946 Zakon o zaštiti autorskog prava. ! Razvoj autorskog prava. U zakonodavstvu SAD više je zaštićeno djelo nego autor. vrijeme neki zakoni posebno navode i radiodifuzijska. . 19) prema kojem isključivo pravo izdavanja djela dobivaju autori u trajanju od 14 godina s time da se taj rok može produžiti. napose kinematogra lagođavanja i pravo obrađivanja. U sovjetskom zakonodavstvu postoje znatnija ograničenja prava autora u javnom interesu (korištenje putem radiodifuzije. a njihovo trajanje se produživalo. dobila je većina tadašnjih država posebne zakone o autorskom pravu. pravo javnog recitiranja. U britanskom zakonodavstvu postoje znatna ograničenja prava autora u korist industrije koja koristi autorska djela. Zakonska je pretpostavka da se autorom djela srna čije je ime ili pseudonim označeno na djelu. Tim zakonom priznato je autorima prvi put jedno od temeljnih autorskih imovinskih prava.autorskom pravu nisu postojala ni u rimskoj državi. pravo emitiranja putem radiodifuzije (tj. Autorska imovinska prava obuhvaćaju: I. Taj novi tehnički postupak nametnuo je izdavačima znatne troškove i rizike. uz određena ograničen sko djelo koje je u izvršenju svoje radne obaveze stvo: te organizacije ili organa. na daljnji rok istog trajanja. Među autorska imovinska prava ubrajaju se takoc prevođenja. Tako je u Engleskoj donijet 1709 zakon (Act of 8 Anne. Sistem privilegija izazivao je među izdavačima sukobe tako da su se tokom XVIII st. upotreba izvornih narodnih književnih i umjetničkih slobodna je. pa propisi 1 taju da se za naslov djela uzima naziv već upotrijebljen sko djelo iste vrste. Prema našim zakonima iz 19. radna organizacija. prava koja su se prava prikazivanja. među zaštićena djela ubrajaju se i djela koje imaju značaj duhovnih tvorevina. Pojedini zakoni posebno određuju tko se smatra kinematografskog djela. pravo prilagođavanja. zvukova ili si ranog djela. Pored izvornih. Propisi o autorskom pravu često upoti za zaštićena djela izraze »književna i umjetnička djela«. ako ga autor nadživi.

III izd. u Habani 1928 i u Washingtonu 1946). — R. Karijeru započeo kao violinist u Clermont-en-Auvergneu. . Djela stranih državljana uživaju zaštitu u većini država i na temelju odredaba međunarodnih ugovora. 1966. anonimna djela. U nekim državama uživaju zaštitu i djela stranih državljana koji imaju prebivalište na teritoriju te države. je svoje stvaranje započeo instrumentalnim djelima: solo i trio sonatama na talijanski način sa razvijenijom formalnom građom i ekspresivnom tematikom koja karakterizira i druga njegova djela. 1752. prelaze na njegove nasljednike. The Law of Literarv Propertv. franc. Miinchen 1928. kao i slučajeve u kojima autor ne može uskratiti davanje dozvole (prinudne licence). Ać. Olagnier. U središtu su njegova stvaranja scensko-muzička djela. isprva član kraljevske komorne muzike. u Caracasu 1911. — R. R adojković. — DRAMSKA. državljana koja se u materijalnom obliku nalaze na teritoriju te države. proizvođača fonograma i organizacija za radiodifuziju. der Hersteller von Tontragern und der Sendegesellschaften in internationaler und rechtsvergleichender Sicht. 1764 i Le Prix de la valeur. a u nekim je državama neograničena trajanja (u SFRJ autorska moralna prava). ima pravo da ih povuče iz prometa (pravo povlačenja). gdje postiže velik uspjeh operom Les Troqueurs (1753). Pariš — H. Pouillet. Za Francuske revolucije izgubio službu. Le Droit d'auteur. Takvi ugovori su naročito izdavački ugovor. fotografijama. iduće godine prešao u novootvorenu Opera Comique. posebno ograničeno. Baleti: Les Amours de Tempe. Etude sur le droit d'auteur. U većini država autorskopravnu zaštitu prema domaćim propisima uživaju djela domaćih državljana (kriterij državljanstva) i djela stranih državljana koja su prvi put izdana ili objavljena na teritoriju te države (kriterij mjesta prvog izdanja). 1739. opere Gosseca i Glucka). Copinger and Skone James. Djelomični propisi o pravima umjetnika — izvođača donijeti su u SFRJ 1953. Der Rechtsschutz der ausiibenden Kiinstler. subjektima. Nešto 0 međunarodnoj zaštiti prava srodnih autorskom pravu. Beograd 1966. diritti connessi) . — Ž. Poslije toga dobiva zvanje kraljevskog kompozitora (1755. Propriete litteraire et artistique. Pariš 1954. Općenito. Droit d'auteur en dauteur France. AUVERGNE (Dauvergne). Ako je djelo stvoreno suradnjom dvaju ili više autora. Jacques de VHdpital. kada se počela sve više razvijati međunarodna razmjena kulturnih dobara. Les Troaueurs (tekst J. u Japanu 30 godina). 1739. autorsko pravo traje u većini država za života autora i 50 godina poslije autorove smrti. Avtorsko pravo. pobjegao iz Pariza i doskora zaboravljen. 1758: Les Fetes d'Euterpe (opera-ballet). u Buenos Aieresu 1910. De Roure đuPaulin. ugovor o izvođenju.). Pravo prevođenja stranih djela je u nekim zakonima. . Unver— H. 3 i 4. ugovor o snimanju. — Pariz. ukoliko nije anonimno. Cleveland i New York 1957. Naša zakonitost. pravo na poštivanje djela. 1753. Uz to je 1762—71 član uprave pariških Concerts spirituels i u tri navrata na čelu Velike opere: 1769—76. sadržaju i trajanju razlikuju od autorskog prava. 2. Potreba međunarodne zaštite autorskih prava javila se naročito u drugoj polovici XIX st. Allfeld. ugovor o prilagođivanju. 1771. LIT. ugo vor o prikazivanju. tal. Le Droit II. 1763. A. 1751. u Brazilu 60. D JE L A. IN STR U MEN TA LNA : Concerts de sym phonies a 4 parties op. Enee et Lavinie. prema kojem autor ima pravo da se protivi svakom mijenjanju djela kao i svakoj drugoj povredi koja bi vrijeđala njegovu čast i ugled. X 1713 — Lyon. 1768. Prvi instrumenti takve zaštite bili su dvostrani međunarodni ugovori. prema kojem samo autor odlučuje da li će svoje djelo učiniti pristupačnim javnosti. 1633 magister puerorum katedrale u Amiensu. u nekim dulji (npr. Begrad 1964. Spaić. Za pojedine vrste djela (npr. Skone James (izdavači). Nakon prestanka autorskih imovinskih prava autorsko djelo postaje slobodno u pogledu korištenja. izd. — P. Zakoni navode slučajeve u kojima se autorsko djelo može koristiti i bez dozvole autora (zakonske licence). — Z. L ičnopravni (moralni) elementi autorskog prava.Rimskom konvencijom o zaštiti umjetnika interpreta ili izvođača. francuski kompozitor (Amiens. Dock. Pariš 1911. L ondon 1965. LIT. a u nekima i djela stranih. Sarajevo 1956. Skone James i E. označi ime autora. zabrana vrijeđanja autorskog prava. i stila (baroknog) što ga je uveo Lullv u XVII st.: E. SR Njemačka 1965 itd. pravo raspolaganja djelom. God. LeDesbois. Pariš 1934. Hg. Histoire de l'edition musicale ou du droit d'editeur au droit d'auteur (1501—1793). 1760. i to u cjelini ili djelomično. Traite theorique et pratique de la propriete litteraire et artistique et du droit de representation. u stilu talijanskih buffo intermezza.izv ođač a ->■ prava proizvođača fonograma i -> prava organizacija za ra- diodifuziju. Prvi i najpotpuniji takav ugovor je -> Bernska konvencija za zaštitu književnih i umjetničkih djela potpisana 1886. U SAD autorska imovinska prava traju 28 godina od objavljivanja djela s time da se taj rok može produžiti još na 28 godina. X izd. France. Pariš 1963. oni nisu u dovoljnoj mjeri osiguravali međunarodnu zaštitu autorskih prava. Pariš 1884. susjedna ili srodna prava i neka druga prava kao što su npr. Engelke. 3. 1761. bez trunka sentimentalnosti i suvišnih ukrasa. L'annee musicale. Bournonville). — Ph. Sonates a 2 violons et labasse op. — L. Campardon. 1634 ponovno pjevač (altist) i 1642— 51 glavni dirigent Kraljevske kapele (Sainte Chapelle) u Parizu. Pariš 1908. — H. za vrijeme trajanja tih prava ili na kraće vrijeme. L'Academie Rovale de Musique au 18-eme siecle. : E. Štempihar. Sonates d viola seule avec la basse continue op. Urugvaj 1939. u Španjolskoj 80 godina). Austrija 1936. en II. ugovor o obradi. Vade). u SR Njemačkoj 70. Pariš 1953. neighbouring rights. ali prožeta pravim galskim duhom. U slučaju autorove smrti autorska imovinska. informacija. Čehoslovačka 1953. — K. Hercule mourant. AUXCOUSTEAUX. Autorska moralna prava sačinjavaju posebice: pravo na priznanje autorstva. kinematografskim djelima i dr. konac XVI st. odnosno nosilac autorskog prava može ostvarivati a. Antoine d'Auvergne. II 1797). P.. Ova prava pojavila su se u vezi s autorskim pravom i najčešće su normirana u okviru pojedinih zakona o autorskom pravu (Velika Britanija 1911. 1762. Ljubljana 1960. Komponirao pretežno muziku koja se nalazi po sredini između tradicionalne polifonije XVI st. Pariš 1957. Le Triomphe de Flore. U novije doba sklopljena je u Ženevi 1952 -> Univerzalna konvencija 0 autorskom pravu. Pariš richt Der Schutz musikwissenschaftlichen Editionen nach dem neuen Urheber richt. Desbois. djela primijenjene umjetnosti. surintendant de la musique du Roi). u Rio de Janeiru 1906. Italija 1941. ugovor o prevođenju. izd. oduzimanje predmeta kojim se vrši njegova povreda. 1780—82 (zajedno sa Gossecom) i 1786—90. La vie et les oeuvres d'Antoine Dauvergne. Deux imitateurs francais des bouffons: Blavet et d'Aavergne. pa se pristupilo sklapanju višestranih međunarodnih ugovora. prava na određenim izdanjima. koja je potpisana 1961. ova opera označuje prijelaz iz vaudevillea u pravu opera comique i smatra se prvom francuskom komičnom operom. Antoine d'. Skandinavske države 1961. citiranja odlomaka.. Alphee et Arethuse (opera-ballet). I. Opere: La Coquette trompee. I.: \'. među kojima je i naš. p. 1912. oko 1656). osobno ili putem zastupnika. traja nje autorskih imovinskih prava računa se od smrti suradnika koji je posljednji umro. umro u bijedi. Učio u pjevačkoj školi ka tedrale u Saint Quentinu (J. Canente. — B. Američke države sklopile su niz ugovora o zaštiti autorskih prava (u Montevideu 1889. — Desbois. u Poljskoj 20. Ulmer. 1613—27 (ili 1616—27) pjevač kapele kralja Luja XIII. a u nekima i na temelju faktične uzajamnosti (reciprociteta). Der Schutz musikwissenschaftlichen Editionen nach d h MF 66 E UlU h b PRAVA (engl. a 1751 dirigent. — E.. 1751. za fotografska djela. 1933.. — Sidjanski — Castanos. Nachbarrechte ili verivandte Schutzrechte. Međunarodna zaštita navedenih susjednih ili srodnih prava regulirana je —*. njem. u SSSR 15. iz kojega proizlazi dužnost da se kod svakog iskorištavanja djela. droits voisins ou connexes. Od 1739 je u Parizu. Najčešće se njihovo trajanje računa od početka kalendarske godine koja slijedi neposredno poslije događaja od kojeg su ti rokovi počeli teći. U nekim je državama rok poslije autorove smrti kraći (npr. sač inja va ju da na s na r oč ito —> prav a um je tnik a. Urem. Plaisant. ali se po objektima. J. p. MGG.— J. Ph. U nekim državama svrstavaju se među a. a ako je pustio u promet primjerke djela. 1744 violinist u orkestru Velike opere. posebice opera Les Troqueurs. Castelain. E. 1758. U nekim državama plaća se naknada i za korištenje slobodnih djela (domaine public payant). 1951. Zagreb 1962. naknada štete) i kaznenopravne sankcije (novčane i druge kazne). LIT. Za života autora mogu se prenositi autorska imovinska prava ugovorima. Za povrede autorskog prava predviđene su građanskopravne sankcije (najčešće. — F. uz naknadu ili bez nak nade. Zakonska ograničenja autorskih imovinskih prava postoje naročito *u pogledu korištenja radi osobnog usavršavanja. nastave. Pyrrhus et Polyxene. Poslije kanonik crkve St. Njegovom je zaslugom znatno obogaćen repertoar tih ustanova djelima suvremenika (simfonije Havdna. francuski violinist i kompozitor (Moulins. —■ M. Artus. Argentina. a uglavnom i moralna prava. Međunarodna zaštita prava »srodnih« autorskom pravu. de la Laurencie. djela objavljena pod pseudonimom) postoje posebni rokovi. Miinchen—Berlin 1957. 23. — J. Das Urheberrecht an Werken der Literatur und der Tonkunst. Međutim. Les Rapports entre 89 SUSJEDNA ILI SRODNA AUTORSKOM PRAVU 1957. Sigulinski. I. On T he L aw of C opvright. La Venitienne (Comedie-ballet). maltre de musique de la chambre) i vrhovnog intendanta kraljevske muzike (1764. Prava »srodna« autorskom pravu i njihova zaštita. Wittenberg. Svestrano obrazovan i nadaren muzičar ancien regimea. Droit d'auteur ou copyright. Pravo javnog izvođenja i pravo mehaničke reprodukcije ostvaruje se najčešće kolektivno putem organizacije autora.AUTORSKO PRAVO — AUXCOUSTEAUX samim zakonom nije drukčije određeno. Trajanje autorskih prava je u većini država ograničeno. Načini računanja navedenih rokova nisu u svim zakonima jednaki. C. I. u Meksiku 1902. ugovor o emitiranju. Autor. La Propriete litteraire et artistique.

1954. Gounod. 1651. 1954. Albert. — KOMORNA: gudački kvartet. V 1770). Farmer of Arabian Music. AVICENA (arap. 6 koncerata op.: P. ORKESTRALNA: Simfonietla. I I I . psalmi za 4—6 glasova. 1614. 1933. 2 knj. Bacha iz zbirke Das Wohltemperierte Klavier). — Psalm Cantata za zbor.. Paraphrase des Psaumes de David. 1951 Sources of Arabian Music. Recherches 1961—62. koji već od početka XX st. The Song of Eilat. 8 koncerata za orgulje ili čembalo op. ili kao cantus firmus u jednoj dionici. Charles Avison. LIT. 1643. 1942. — DRAMSKA. Mathieu mis en musigue a trois parties selon Vordre des douze modes. 1 1950 i IV. sada je muzički saradnik Radio-televizijs DELA : Varijacije za orkestar. simf. maitre de musique de la Sainte-Chapelle du Palais. općenito. Glavno žarište i stjecište muzičke avangarde u svijetu predstavljali su pedesetih godina ovoga stoljeća tečajevi za novu muziku u -> Darmstadtu. 1916. Pariš 1912. koncert za klavir. Saska. V. — R. d'Erlanger (na francuskom u La Musique arabe. Missa super benedicta). de Lange). . 1744. Cherubini.). Suite de la premiere partie des Ouatrains de M. Stilski njegove koreografije stoje na prijelazu iz baleta belle epoque i ruske baletne škole. I. pjesme. Avicenne. Ać. vidirana 1958). mnogi članovi zbora postali su znameniti pjevači. 1965 i Rođen k horovi: Sckerzando. 1911 postao partner tada najpoznatije balerine C. en vers francois. Missa quinque v. S. Zambelli. Willaert. ORKESTRALNA: šest simfonija: I.) c i muzičku teoriju. 1631. Od 1914 djelova« proučavao kinesku muziku i komponirao niz djela koja s< na kineskoj tematici a sadrže i autentične kineske melodi uspjeh imao i kao dirigent. Gerold. 1935. njemački orguljaš (Eilenburg. govori 0 intervalima. Mahmud el-Hefni (na njemaČkon Ibn Sina's Musiklehre. pridonose stvaranju suvremenoga muzičkog izraza. Antoon. Garthom priredio je za štarr psalama B. tzv. — CRKVENA: 8 misa za 4—6 glasova . 1908). The Musical Times. s mpetim kromatskim harmoi istočnjačkim prizvukom. kidajući s tradicijom i pronalazeći nove mogućnosti razvoja. Bulletin de la Societe d'etudes du XVIIe siecle.: Missa quinti toni obj. . : dva različita fragmenta o muzici iz »Knjig. section Pariš. : !943 —)• Kompoziciju studirao na Muzičkoj akademiji gradu (E. —A. Osobito su kompozitori XIX st. II. ? — ?). £ Oratorij Ruth (sa F. 1758). 1953 (prva izvedba 1961). balete La Grisi (1935). Folk Symphony. Charles. među prvima u Engleskoj. — DRAMSKA. II 1861 — Bussum. B. 1946. ad imitationem moduli »Quelle beaute. Treći. dotada zanemarenih. God. 19 mak iz »Knjige oslobođenja* obj. ritmu i k čiji. Reboud. — Izdavao djela starih nizozemskih majstora (A. Bio je izvanredan poznavalac plesačke tehnike i izvrstan pedagog. ustalio se običaj da se komponira tekst uz primjenu motivičke građe koralnog napjeva. II op. Tel Aviv AVISON. — Zajedno sa J. F. De Koordirigent. 18. : Carra de Vaux. Berlinu (F. 1630 (5-gl. London 1929.. M. Dć. The Plywood Age. on se ipak dovodi prvenstveno u vezu s avangardnim kompozitorskim generacijama koje su se pojavile poslije Drugoga svjetskog rata. L'Art du chant en France au X\TI e siecle. solo-pesme Jezero i Psalm* AVENARIUS. I 1908 -dirao na Američkom univerzitetu u Beirutu i kod H. Strasbourg 1921. III op. — Opera De Heidebloem. Mediterranian Sinfonietta. 7. Menahem (pravo ime Menahem Mahle stein). Pariš 1900. 193 Farmer (na engleskom u Studies in Oriental Musical Instruments. 1937 preselio u Ameriku i studije kod E. Debar.. — Minijature i Suita za klavir. Studirao u Amsterdamu (D. ORKESTRALNA. MGG. 980 — Hamadan. 1644. anđeoski pozdrav Bogorodici. grupa ili pojedine osobe koje predvode. duhački kvintet. ] CKina. solo-pjesme. — Rasprava An Essay t Expression. AVSENIK. Meslange de chansons. 1955 i dj David and Goliath. studirao u Pekingu. 1948. 1765. VOKALNA: Les Quatrains de M. oslobađajući se tako sila. Lammers (Oeuvres vocales et instrumentale*. — H. Izdao je: Horticello . — Isti. AVANGARDA (prema franc. recitatora. J. DJELA: dvadesetšest koncerata za orgulje ili čembalo. Scarlattija. Njegov je učenik bio A. Schubert i Ch. Od 1736 bio ljaš u Newcastleu. 1940. I I . Marcella s engleskim tekstom i autorovom biografijom. djelo koje je u latinskom prijevodu na evropskim fakultetima kao temeljni udžbenik medi< XII do XVII st. U svoje vrijeme najveći medicinski autoritet arapskog svijeta.: A. NOVA IZD. I u Parizu. 1947 nastanio se u Ne\ DJELA. zborovi a cappella. NOVA IZD. Iste muzičke teme obraduje i u »Knjizi oslobođenj tab an-Nagat). Rogersa (Rc God. u ustanovi uz koju će biti vezana cjelokupna nje gova umjetnička djelatnost. II. N. Les Musiciens de la Sainte Chapelle du Palais. 1037). Njegova rasprava An Essay on Expression izazvala je vrlo žive diskusije među engleski] čarima onoga vremena.— J. I. DJELA. a zatim u Londonu. 28. A. arapski filozof. Koreografirao je. 1760 i IV op. A. naziv za one suvremene kompozitorske generacije koje su kao svoj glavni stvaralački zadatak postavile traženje i pronalaženje novih oblika muzičkog izraza. . Pariš 1962. Evocations za klarinet i komorr — Komorna i klavirska muzika. gdje je. The Takmg' Kuan. 12 koi 9. a. G. pantomima Sjene tamjana. 1. Sredinom XVI st. 1652. Prophecy za tenor. 1931). Elvire (! 937)) Jeux d'enfants (1941) i prolog za Indes galantes (1952). God. Djela su mu formaln sadržajno raznolična. Prije Tridentskog koncila (1545) kompozitori su često obrađivali proširene i parafrazirane verzije izvornog teksta. Koralna se tema uzimala ili kao materijal za slobodnu polifonu obradbu. — Preradio je u obliku koncerta D. Noels et cantiques spirituels. 1742— u 4 knj. 1883 —). DJELA: simfonija u F-duru. kao orguljaš u Hildesheimu. Iako se izraz a. — Zborovi s orkestrom (Decora Lux. po svemu sudeći najznačajniji I prilog muzičkoj nauci »Uvod u muzičku umjetnost« (Ma Sina 'at al-musiql). engleski kompozitor i muzič (Newcastle-on-Tyne. 1638. Bloch-Michel. predvodnica). nije se sačuvao.90 AUXCOUSTEAUX — AVSHALOMOV (al-Qanun fi't-tibb). Vezilka. Brass za glas. U zapadnoj se liturgiji upotrebljavao obično kao tekst za ofertorije marijanskih blagdana. Vilko -> Ovsenik AVSHALOMOV. Gardinijem). oko 1757. II 1709 — 10. Risto. Bes i molitva i Burleska. 1780). II. prirodoslovac i liječnik (Afšana kraj Buhare. Tocha (Los Angeles) i B. Octo Cantica Divae Mariae Virginis secundum octo modos. 1958. 24 sonate za čembalo uz 2 violine i (4 serije): I op. Leiden 1965. 16. III 191 Aarona. koji je za harmonijsku podlogu svojoj melodiji upotrebio preludij u C-duru J. — KAMERNA: gudači sonata za 2 violončela i klavir . 4. de Laborde (Essai sur la musique ancienne et moderne. jer su tek pripadnici tih generacija radikalno prekinuli sve veze s tradicijom prošlih muzičkih razdoblja. . zbor Psalm 100 za zbor i duhače i dr. 1948. 1656 (IV izd. članci u raznim časopisima. I" Studirao na Konzervatoriju u Zurichu. 1. je komponirao prvu : veliku historijsku operu. En Each Generation. : M. Avicenna. politički (npr. 1. među ostalima. AVIDOM. Osnovao i 1890—1918 vodio pjevački zbor Amsterdamsch A Cappella Coor s kojim je koncertirao širom Evrope izvodeći djela starih nizozemskih majstora. — Priručnik za solo-pjevanje Ujt mijn practijk. DJELA. Aaron. a od 1924 kao direktor Baletne škole pariške opere. Esenski skici za flautu i klavir . 1756. XI 1894 — New York. nizozemski kompozitor i zborovođa (Willige Langerak. rado uzimali taj tekst za solo-pjesme uz pratnju orgulja ili klavira (L. Plesanje je započeo učiti 1894 u baletnoj školi Pariške opere. Little Ballet for Daniela i dr. 6 mortels«. — široko uzevši — može primijeniti na čitav niz kompozitora. za 5—6 glasova. A. u 6 rasprava XII poglavlja. francuski plesač. G. koje bi ih mogle kočiti u njihovom traganju za novim. Vi. 1967. američki kompozitor (Tsingtao. avant-garde prethodnica. 1910. 1766. iLIT. 1931—35 nastavnik u Alexandriji i Kairu 45 predaje na Konzervatoriju u Tel Avivu a od 1945 n Teacher's Training Collegeu.. Opere: Kuan Yin. kompozitor (Selci. ustanove za organizaciju muzičkih i k: festivala. Geminiani). radničke klase). U ranim djelima pod utjecajem je francuske poslije 1940 priključuje se nastojanjima za izgrađivanjer nalnog muzičkog izraza Izraela. Sti Italiji (F. Thomas. 1945. — VOKALNA: Kiril i Metodij 1969: kantate: Makedonija. Ecritsde musiciens (XV e— XVIII« siecles). 1925 i Veliki zid. nadahnjuju i predstavljaju neki pokret. zbor i orkestar. — VOKALNA: Inscriptions at t. Rheinberger). umjetnički. Od 1919 djelovao je kao maitre de ballet. ozd objavili su R. Mathieu. Amsterdam. koreograf i pedagog (Pariz. Zdravo Marijo). Die versunkene Burg). VI 1934). tonskim rodovima i sistemima. U svom glavnom djelu »Knjizi ozdr. 1752 (dopunjeno 1753). skica P tungs. or| koncerte u pretplati. 1641. Auxcousteaux. 4 del kamerni sastav. Četiri simfonije: I. 1951 . Les Meslanges d'Aux-Cousteaux. Brenet. Kiel i W. Bargiel) i Miinchenu (J. David. Sibir. Music and Musicians in Israel.. vođi Portland Junior Symphony. književni. — KLAVIRSKA: Firsi Miriam. Djelovao u prvoj polovici XVII st. Opere: Alex -Hašmonit. rusko-američki koi (Nikolajevsk. 1947—54 predavao na univerzitetu Columbia. Messire A. U muzici. Pariš 1963. t A VISTA (a prima vista) -> Prima vina '■ AVRAMOVSKI. 5. God. simfonijska pjesma Elaine en Lancelot. Les Messes d'Aux-Cousteaux. (Kitab aš-Šifa) koje ima karakter enciklopedije (18 sv. Abu'AH al Husein ibn 'Abd AHah ibn Sina). koreografska slika j božanstava planetarija. AVELINE. izraelski kompozitor (Stanislawow. od 1952 direktor umjetničke sekcije Jerusal vention centrea. I. Smijers. 1957 i VI. Convivium musicale. AVE MARIA (lat. Josif). 11. od 1927 predsjednik Vereeni-ging voor nederlandsche Muziekgeschiedenis. 1946 generalni sekretar 1 filharmonije. AVERKAMP. — Th. DJELA. Milner. Grademuitz. 1955 . 1769. Publications delaSIM. koncert za violinu. Prod'homme. LIT. LIT. 26. 1755. — Isti. oko 1650 i 1655. Concertino za flautu i gudače: strings. . 10. Od 1919 bio je direktor Muzičke škole u Utrechtu koja se pod njegovim vodstvom razvila u konzervatorij. Amorischer Gesanglein. Napisao »Kanon medicine« 2. Recherches 1963. Jacob. 2 Con violinu i klavir i za violončelo i klavir i dr. plesne suite) i Viridarium musicum. 1951. 1933. 3 Ouatrains obj. 6. 1956.

Postoji 7 temeljnih mugama istih imena kao njihove odgovarajuće ljestvice. — KOMORNA. 1912. 1936 i Patriotica. 1940. 1926. Ipak. 1870 (pod pseudonimom »Docteur Aldo«). A. koncert za klavir. La verite sur Rouget de V Išle et la Marseillaise. mugami. G. Kod engleskih muzičkih pisaca XVII st. Simfonijska uvertira. LIT. različiti burdonski tipovi. 1933. Duha. III 1813 — Pariz. flautist (Kragujevac. Isto vrijedi. /. Tamo je utemeljio i Yucatanski konzervatorij. Srejovića na Muzičkoj akademiji u Beogradu a usavršavao se u Parizu i Sieni. solo-pjesme uz klavirsku i orkestralnu pratnju i dr. osnivao i vlastite muzičke časopise: La critique musicale (1846) i Les doubles croches (1874). trzalački tar i saz. a nalik je na talijansku —> canzonettu ili balletto. A. Daniel. za mnoge raznorodne muzičke oblike. SPISI: Feliden David. El Hombre Maya. MGG. 91 i prvu azerbajdžansku operu s revolucionarnom tematikom »Negris« (1935).AXMAN — AZIJSKA MUZIKA AXMAN. žurna (tip šalmaja). 1937 i Vdnoćni zpiv. Odatle su se utjecaji širili dalje na sjever u pokrajinu Po-hai. i nadalje ostavljala netaknute izvorne značajke i pučko obilježje svake pojedine regionalne muzičke vrste. AZANJAC. 1924 . 1931. 1928.: G. The English Ayre. engl. 1874. 1924 II. Paisaje. ORKESTRALNA. DJELA. Le Siecle . studije. Muzika ove opere pretežno je u stilu mugama uz pratnju tare i kjemanče. Budući da je Azija samo geografski pojam. 1939. zborovi. — SPISI: Moravske opery v XVIII stoleti (disertacija). kompoziciju učio privatno kod V. 1921 . J. Studij muzikologije s doktoratom završio 1912 na Univerzitetu u Pragu (Z. današnju Mandžuriju i Koreju.. III. Dž. francuski muzički pisac i kritičar (Bordeaux. Leoš Jandček. od plesova gazaki. 1930 i IV. Zidna slika iz pećina Tung--huang. 1963Bi. La France musicale. 1940. XII 1875). Nastupao kao solista i kao član Beogradskog duvačkog kvinteta u mnogim gradovima u zemlji i inostranstvu. 9. —■ VOKALNA. VI 1887 — Prag. Podzimni koupel. XII 1932 —). Ilonka Beniaćova. 1922. ali samo do početka PLES UZ INSTRUMENTALNI ANSAMBL. opsežne vokalno-instrumentalne pjesme. simfonijske suite : Un antiguo cemeterio. meksički kompozitor i dirigent (Abala. 1922. koncert za violončelo. — Komorna i klavirska djela. IV. koje su ovisne o rasnim. 1940. kompozicije za orkestar). klavirski trio. koje pjevaju hanendi. Od 1913 do smrti arhivar Nacionalnog muzeja u Pragu. Tragica. a stanovništvo joj se sastoji od raznih rasa i naroda s vlastitim kulturama. vrsta timpana nagara i vrsta citre kanon. Četiri gudačka kvarteta: I. Dolmetsch. ipak je po uzoru na carski dvor prevladala jedna određena muzičko-izvedbena praksa koja je. Narodni pjevač ašug (od tur. 18. Surađivao u nizu pariških novina (Le Menestrel. Kompozitori novije generacije su Kara Abulfas-ogly Karajev (baleti. međutim. da se konačno nađu u središtu ki neskog carskog područja. da vrijeme od VII do X st. 1946 . Pamdtce velikeho človčka. simfonijeta. 1942 2 simfonijske pjesme : Smutky a nadčje. moći će se utvrditi. 1912. dvostruki koncert za violinu i violončelo. Giocosa 1927 . 1929. koji zbog svoje raznolikosti već unaprijed onemogućuju svaki pokušaj sjedinjavanja. AZEVEDO. i balaban (sličan duduku). za koje su karakteristične bogato ornamentirane i ritmički raznovrsne melodije. a povezana su s imenom -> Uzeira Hadžibekova (1885— 1948). koji imaju ustaljenu (tipiziranu) melodiku. 9 ciklusa solo-pjesama : Vzpomindni. R. sa vie et ses oeuvres. Keldiš. 1932. 1948. Alcxis Jacob. suita. koncert za violinu 1936. izraz aire istovetan je s modusom: sthese aires which the antiquity termed Modi« (Th. 1. 1925 . To je još opravdanije. 1863. — CRKVENA: kantata Stabat Mater. Oxford 1926. Eroica . unatoč nekim međusobnim utjecajima. Rossini. 25. LIT. dopušta pretpostavku o postojanju jednog kontinentalnog zajedničkog stila. u svoja djela unosi folklorna obilježja. English Songs and Dialogues of the XVI and XVII Centuries. svoj kasnoromantički muzički govor obogatio je tekovinama suvremenog konstruktivizma. a zatim osnovao i vodio simfonijski orkestar u Meridi. gdje im se priklonio pučki muzički stil naroda Moho. ORKESTRALNA: simfonija. Mnogostranost muzičkih pojava. Nejedly). — P.. Pri tom su glavno značenje imali muzički elementi koji su dolazili ponajprije iz Indije preko istočnog Irana i miješa jući se s tokarijskim utjecajima prodirali na sjeveroistok. La Transposition par les nombres. Primavera. 1935 . Njegove simfonijske suite izvode se često i kao baletna muzika. Noc.). tarakjama. Rsajev (2 violinska koncerta) itd. Yaax U ha. veoma su omiljeli tzv.: A. Ima bogat solistički repertoar koji zahvata od ba rokne do avangardne muzike. 1938. strofna pjesma u jednostavnom homofonom stilu za vokalni ili vokalno-instrumentalni sastav. duhački naj (vrsta flaute). Melikov (balet »Jlezenba 0 jtwd6y«) A. Najprije svirao u različitim orkestrima. AZIJSKA MUZIKA. — KLAVIRSKA. 1944. La Presse. imitacijska odstupanja od unisona) javljaju se kod pjevača uz pratnju instrumenata. Miodrag. Dinlomirao kod J. Javlja se u engleskoj muzici XVI st. Prva djela azerbajdžanske umjetničke muzike nastala su u XX st. Sljedbenik A. inabi. Đ. Sonatina charakteristickd. VII 1908 —). s. 1936. s dijelovima improvizatorskog karaktera. u libretu je navedeno ime pojedinog mugama kao podloga pjevaču za improvizaciju. Hadžijev (5 simfonija. 1922 . 21. Amirov (opera »Sevilj«. ne može se govoriti o nekoj jedinstvenoj azijskoj muzici. Emil. svaki od njih ima svoju karakterističnu gradu. inspirirajući se legendama Maja. Yucatan. Novaka. Vinogradov i dr. U plamene. ruskih i šleskih narodnih napjeva za različite sastave. AYALA. 1946. posebno se istakao na području vokalne muzike. Kompozitor A. Dictionnaire musicokumoristique. 2. od kojih je najrazvijeniji dastan. Tokom mnogih vjekova azerbajdžanska narodna muzika razvijala se u znaku jednoglasja. 1938 sonata za violinu i klavir. sa vie et ses oeuvres. 1918. 1928 . K. 1924. 2 sv. ako se uzmu kao primjer bezbrojni tonski sistemi. Tribu. Žalmy. zatim bubanj gaval. 1926. Warlock. To je razdoblje. II. Plaine and Easy Introduction). Premda se ne može reći. simfonijski mugami). Varialni suita. Russland. — U Kayil Chaac za sopran i orkestar. Wdldman. 21. Njegovi zborovi i kantate od likuju se snažno izraženom melodikom i dobro ostvarenim kontrastima. vjerskim. F. Ditirambica. 1927. rasprave. 1930 . 1923 . teško je postaviti makar samo i približni kri terij za opće-azijsku stilističku bazu. duhački kvintet. Balada 0 oćich topičovych. AZERBAJDŽANSKA MUZIKA. ašik) oslanja se na pučke mu-zičkopjesničke oblike. 1864. Appassionata. uzundara i dr. III. autorom prve nacionalne opere »Lejli i Medžun« (1908). Šest simfonija: I. Dvofaka. KytUka z Moravy. gudački kjemanča. V. simfonijska pjesma). Pisni o domovu. DJELA. melodijsko obličje (»kalup«). 1952. članci. II. 1924 i dr. tarist Kurban Primov i kjemančist Šaša Oganezešvili. 1923. Kompozitor indijanskog podrijetla. Hadžibekov (balet »Gjuljšen«. Muzičar programnog smjera. 1925 . češki kompozitor (Rataje kod Kromžfiža. obrede. U mugamima se izmjenjuju pjevački i plesni dijelovi. Poznati narodni instrumentalni ansambl (Sazandari) osnovali su početkom XX st. Najrasprostranjeniji su instrumenti: žičani. Magmajev komponirao je operu »Šah Ismail«.. 1924. ali još u većoj mjeri. Rustamov (pjesme. 1946 . V. sonata za violončelo i klavir. moteti i dr. a zatim elementi iz Indokine koji su se iz današnjeg Amana i Kambodže također širili prema sjeveru. kulturnim i povijesnim uzrocima. Osim kraćih narodnih pjesama i plesova. kada se njen živi pomorski promet odvijao ne samo s Indijom nego je išao čak do Perzijskog zaljeva i kada je carski dvor dinastija Sui i Tang bio središte koje je služilo kao uzor kulturnih nastojanja svake vrste. tonalitet i sadržaj. simfonijska i komorna muzika). Studirao na Konzervatoriju u Parizu. 5. 3. AYRE (aire. 1864. . hanende Džabar Karjagdi. Jednostavniji oblici višeglasja (heterofonija. nastalih u toku dugih vremenskih razdoblja na temelju međusobnih povezanosti i utjecaja. — Obrade moravskih. traži. Tri sonate: I.). 1929 Sobotecky hfbitov. da se pojedina područja odijele i promatraju kao zasebne cjeline. razdoblje dinastije T'ang (618— 907). također u improvizatorskom stilu. 1920 i Jasno. Kantate Moje matka. XI. I 1949). 1874. Patioramas de Mexico. ako se analizirajući kulturnu baštinu azijskih naroda bude išlo putem postepenog odjeljivanja historijskih naslaga. Morlev. 1922 i I I I . Opinion nationale). 1936. provincija Kan-su. mirzai. sredstva i načine izvedbe. DJELA. da je u to vrijeme na području muzike došlo do stvaranja jedinstvenog tonsJcog jezika. Studij violine završio na Konzervatoriju u Mexicu. kompozicije za orkestar narodnih instrumenata). graduali. Osim toga. kada su granice Kine sezale na zapad gotovo do Kaspijskog jezera. Les doubles croches malades (zbirka članaka. 1947.

92 AZIJSKA MUZIKA — AŽARAGS 9. 1923—24. — C. Sambamoorty. Resureccion Maria de. The Rise of Music in the ancient World East and West. Madras 1941. Zortzikos za glas i klavir. Danielou.. Breslau 1929. XI 1951). zatim elementi stare stražnjoindijske muzike u tzv. Te Deum. fn šansonjer armenskoga jetla (Pariz. J.ondichery 1937. nasilnim prodiranjem stranih naroda. — E. Izvrstan poznavalac baskijskoga jezika.). The nuclear theme as a determinant of patet in Javanese Music. Die Musik der Nationen. Danielou. 1947. — A. — Chung Sik Keh. Journal of the Royal Asiatic Society.: R. Groningen 1954. — 5. središnja Azija i sjeverna Azija. — Tran van Khe. X st. Reciprocical influences in music 'twixt the Far and the Middle East. Husmann. DJELA. Hobbs). opere Orlzurri. Die koreanische Musik. letonski narodni instrument od kozjeg . La musique vietnamienne traditionnelle. Watermann. P. Hood.: J. Jesusen Biotzi Cdnticos religiosos. Vi. Z \'iscaytik Bizkaira. Die Musik der aussereuropaischen Volker. I. Existencia de la mušica poput i La Mušica popular vasca v (oboje u predgovoru zbirci nero. I je pjevačku karijeru z još 1941 veći uspjeh i i čiju postigao je istom CH. Grundlagen der antiken und orientalischen Musikkultur. — H. LIT. od kojih je gotovo polovicu uzorno sredio. Bangkok 1948. a onda teorije.). C (pravo ime Charles As urian Garabed). kompozitor i folklorist (Lequeitio. A. Hedin. Northern Indian Music (2 sv. — F. Cdnticos a Nuestra Senora. Njegove chansone govore najčešće bavi. MGG. V. AŽARAGS. stilu linyi. South Indian Music (4 sv. — Zbirka baskijskih 1 napjeva Cancionero popular z sv. — SPISI: La Mi pular vascongada (sadrži i 14 1 ziranih narodnih napjeva). New York 1943 (talijanski prijevod 1963).. kad ga je nakon najezde Kitana nestalo. Anthropos 1937.). Naturvolker und musikalische Hochkulturen des Ori ents. Berlin i Ziirich 1943. A. — CRK Oratoriji: Daniel. Pariš 1962. McPhee. — H. Danckert. 19 AZIONE SACRA -> Oratorij AZKUĆ. Zbog bezbrojnih pojedinačnih muzičkih pojava Azija se mora danas podijeliti na nekoliko velikih autonomnih područja koja se neće uvijek slagati s geografskim i nacionalnim granicama. Asiatische Musik. Biscaglia. Biicken. a odlikuju se poetskim prikazivanjem stvarnosti La Mamma. Musikvvissenschaft und Kulturkreislehre. Sachs. Tada je započeo studirati muziku i to najprije u E zatim u Parizu na Schola cantorum i konačno u Bruxelle: tujući po baskijskim selima A. Sasi -es-kola i Aitart Muzička komedija Colonia inglesa. Farmer. Lichtenwanger. islamizacijom i mnogim drugim zbivanjima povijesnog značenja. — C. 1934. G. The Balinese wajang Koelit and its music. španjolski filolog. Hitchock. — Duriyanga Phra Cheti. Zato se kao osnovne cjeline muzičkih područja mogu smatrati najprije prednja Azija. p> filološkim i etnomuzikološkim komentarom te izdao U| Cancionero popular Vasco (12 sv. Džakarta 1937. Berlin 1963. Dok joj na kontinentu nije kasnije ostalo nikakvih tragova. DRAMSKA. Stockholm 1943.. pa su se tako izgubili i počeci zajedničke muzičke izvedbene prakse. AZNAVOUR. je sakupio oko 2000 na napjeva. T. Eguzkia Nora. Apres Vamour. Ziirich 1935. 1913. La Ville). utjecale su i na mijenjanje i preslojavanje u muzičkom pogledu. 1911 i Urlo. piše i t< za chansone. a od 1955 : je u mnogim filmovima. A. Mnoge promjene uvjetovane seobama. Musik des Orients. 1951. zaslugom posredničke uloge naroda Moho sačuvani su u Japanu u prvom redu ostaci njegove svojevrsne muzičke prakse (bugakuj. L don en nuestra mušica popular . Echardt. London 1949 i 1954. VIII 1864 — Bilbao. Siamese Music. Ćoro y tres estrofas en San Josi. — Bibliography of Asiatic Musics (sastavili R. LIT. — W. a onda Indija i jugoistočna Azija s otocima.). Poleman i C. Resurea ria de Azkue. instrumenti i običaji iz Irana. Bose. The music of the Mongols. 5. 1924—). A1GG. jer svako od njih predstavlja izvjesno šire jedinstvo u duhovnom i kulturnom pogledu. Lachmann. Leipzig 1937. H. Herrmann. te samo veoma slaba sjećanja na sirijsko-nestorijansku liturgiju u ritualu budističke sekte Šingon. Paso de chimbos. La Musique du Cambodge et du Laos.). AZNAVOUR Oko 1960 postao je jec najpopularnijih pjevača Francuske. — H. — M. — A. 1897 o u Bilbaou baskijsku školu s kazalištem za koje je napisao n zarzuela. S. Propašću kineske dinastije Tang izgubio se i njezin utjecaj na svim područjima. — P. Lemindano i Andrd Urraha. Subird.

21. Kees van. 1946 i 1948. 1963. 2 orkestralne suite. Sovraposizioni I. drugi stupanj nekadašnje osnovne ljestvice. Azerbajdžan. ORKESTRALNA : simfonija. 1952. — Opera Orlovska pleme.: B. polifona sonata. BABAJEV. — KOMORNA: dva gudačka kvarteta. — Solo--pjesme. već solmizacijskim slogovima). je bio dobar poznavalac narodne muzike mnogih istočnih sovjetskih republika. 1957. koncert za klavir. 1934. 1956 i 1958. DJELA. Concertino za klavir i orkestar. 3ax. uništio sva svoja ranija djela. 22. Kees van Baaren. Profesor matematike. Pijper). Karajev). solo-pjesme. — Kantate Oktobar. rapsodija za 2 klavira). 1957. varijacije. Dramatska poema. B. Budući da je između prvog i drugog stupnja ljestvice postojao interval od cijelog ste-pena. Muziku učio u Erevanu i na Konzervatoriju u Moskvi (klavir K. Za dalji razvoj tona b u durum i molle -* Predznaci. Igumnov. Šaporin). DJELA. 1955. ORKESTRALNA. 1964. LIT. djela za orkestar narodnih instrumenata. Šebaljin). X 1906 — Oegstgeest. K. sonatina. 2. kompozicija V. varijacije. trio za flautu. 1962. Indijska fantazija. Wouters. 1959. 1953. 1943. IX 1970). 1936. i. Utjecaj narodnog melosa vidljiv je u većini njegovih djela koja je oblikovao pretežno u klasičnim formama. 1959. 1948. Sovraposizioni II za 5 duhača. uzbečki kompozitor (Taškent. Mušica za flautu solo. Kratica za Basso.B. 1958. suita. Andrej Avanesovič. brojne klavirske kompozicije (sonata. — Obradbe narodnih pjesama. Rah-manjinova i A. — Obradbe narodnih pjesama. 2. Koch) i Rotterdamu (W. Pijper. Ko. Hačaturjana kao i muzičkog folklora njegova rodnog kraja. 1952. armenski kompozitor i pijanist (Erevan. BABADŽANJAN. I 1921 —). Koncerti: za klavir. Arno Arutjunovič. X 1964). 1957. DJELA. komična opera Ujak Baltazar. S. Kompozicije za duhački orkestar i za orkestar armenskih narodnih instrumenata. Dva gudačka kvarteta: I. Djelovao u Amsterdamu i Utrechtu. XII 1923 — Moskva. 1949 i za violončelo. FpmopMH. 27. Kompoziciju učio u Berlinu (F. je prihvatio impresionisti. armenski kompozitor (Msmna.: J. 1962. 1954. AHflpeft Ea6aeB. Eliota). — Filmska muzika. klarinet i fagot. za violinu. 1961. APHO Ea6aA>KaHHH. — KLA-VIRSKA: sonata In memoriam W. XII 1920—). — Muzička drama Ljubav za . nizozemski kompozitor (Enschede. 1950. 1948. ORKESTRALNA: simfonija za komorni orkestar. — Gudački trio. 1963. Scenska i filmska muzika. sonata za violinu i klavir. kada se priklonio 12-tonskoj metodi komponiranja. Za mali orkestar: Koncertna rapsodija. klavirski trio. 22. Taj naziv nije po svuda usvojen u tome smislu. Njegova se muzika i melodijski i ritmički temelji na uzbekistanskom folkloru. BABAJEV. — Kantata The Hollov: Men za soliste. DJELA: dvije simfonijske pjesme. Partita za duhace. 1946 . 1947 i Pjesma o partiji.čka stilska obilježja. 1948 i dr. MocKBa 1961. 2. koja je započinjala tonom a (A B C D E F G). 1946. LIT. U početku neoromantičar. MocKBa 1966. Sonorum Speculum. 2 plesa. Sabir. u Engleskoj i Nizozemskoj b još uvijek označuje ton h. ali je 1933. 1944. dok se za polustepensko sniženje tona h upotrebljava oznaka b flat (romanske zemlje uopće ne označa vaju tonove slovima. 1943—49 studirao muziku na Konzervatoriju u Taškentu gdje je djelovao kao zborovoda. Na Konzervatoriju u Bakuu diplomirao 1950 kompoziciju (K. sekstet. Njegov muzički izraz nastao je pod utjecajem S. Naziv za polustepensko sniženje tona h. — KOMORNA. 1952. Studirao zatim na Konzervatoriju u Moskvi (J. 1962. Poema-rapsodija. to je b zapravo označivao ton h.: A. 30. od 1957 direktor Kraljevskog konzervatorija u Hagu. zbor i orkestar (tekst T. 1933 i II. Mušica. septet. 1966. posebno armenskoga folklora. BAAREN. uvertira Mladost. LIT. 1937. B. Ciklus Herojska balada za klavir i orkestar.

V 1916 —). Variations. vokalna djela) sačuvana je samo simfonija-uvertira kantate Augusta (1798). Bio je član Filharmonijskoga druš tva te koncertni majstor i dirigent kazališnoga orkestra u Bologni. 1962. Vision and Prayer za sopran i elektronske zvukove. I 1768). Ensembles for Synthesizer. Relata I za orkestar. ste kavši veliku popularnost i slavu. — SPISI: The Function of Set Structure in the Twelzve Tone System. 1955. c. IX 1723). oko 1540 — Bosco kraj Aleksandrije. 1. Od njegovih kom pozicija (simfonije. orguljaš (Dubrovnik. 1953. Philomel za sopran. Učenik J. sin Cristofora. Post-Partitions. sin ili brat Gregorija. — VOKALNA. Perspectives of New Music i dr. Juilliard Revieio. 1950. 1956. Composition za 4 instrumenta. 1. 1957. flautu i elektronske zvukove. — Kantata Uzbekistanski uzgajati pamuka. posebno Handelovih opera. 10. solopjesme. oko 1748 — Dresden. 1957. 1961. Alberghija. 1966. DJELA: dva gudačka kvarteta. Composition for Tenor and six Instruments. 1957. nazvanim synthesizer. 18. Pjevao na mnogim talijan skim opernim pozornicama. američki kompozitor i muzički pisac (Philadelphia. u Lisabonu. Komponirao je sonate za violinu (ili obou) i b. nekoliko godina orguljaš u Ali Hallozvs u Londonu. brojni članci i studije u časopisima: Musical Quarterly. Historičar Sebastian Dolci navodi da je B. a zatim postao profesor muzike. oko 1690 — 23. Dominikanac. Komponirao je dvije simfonije. suita Bijelo zlato za zbor i orkestar. nauke dovršio u Bologni.domovinu. 1781—83 solist na dvoru u Dresdenu. XI 1814). Sounds and Words za sopran. 1951. B. kvartet za flautu. Na istoj ustanovi predavao od 1938 matematiku. 1960. kvarteti. opeTa Hamza. violinski koncerti. Kompozicije mu se nisu sačuvale. Ugledni američki pred stavnik avangardnog muzičkog stremljenja. zborovi . Composition za violinu i klavir. VIII 1591). Composition za 12 instrumenata. engleski čembalist. ? — ?). te concerte grosse za gudački orkestar. Studirao kod Tartinijeva učenika P. Oko 1760 vratio se u Cesenu. Koncertni majstor i dirigent dvorskoga orkestra u Dresdenu. — KLAVIRSKA: Semi-Simple. BABELL. kasnije postigao stupanj baccalaureusa. Kao solist debitirao 1731 u Firenzi. zatim na toskanskome dvoru. Bio je vikar kongregacije. BABBI. scenska muzika. Gregorio II. 1965. violinist i kompozitor (Cesena. BABBITT. ekonomičnošću sredstava i matematičkom preciznošću. Objavio je zbirku popularnih opernih arija prerađenih za čembalo koja je vrijedan izvor za upoznavanje izvodilačke prakse onoga vremena. tenor (Cesena. William. violinist i kompozitor (Dresden. Journal of the American Musicological Society. 1. Benedikt. Sessiona. Cristoforo. Bio je u službi na dvoru u Napulju. Pepusha. 1948. Music for the Mass za zbor a cappella i dr. — Filmska muzika. djela za orkestar i za orgulje. 2 operete. 1948. God. U traženju novih zvukovnih rješenja služi se posebno konstruiranim aparatom. Composition for Synthesizer. 19. 1961. Profesor u Dubrovniku. obou i fagot. raznim talijanskim gradovima i rektor kolegija samostana San Giovanni e Paolo u Veneciji. njegova se djela odlikuju metodičnom organizacijom. — Obradbe narodnih pjesama. New Aiusic. muziku učio privatno kod R. Beču i Madridu. 1950. 6. 1961. Kao muzički pisac osobito se bavio problemima 12-tonske muzike. prvi uveo koralno pjevanje {Fasti litterari Ra- . Na Univerzitetu u Princetonu završio studij matematike. 1965. Gregorio. talijanska obitelj muzičara. Ali Set za 8 jazz-instru-menata. 1948 i 1954. pjevač. Partitions. BABIĆ (BABA). Za glas i klavir: The Widow's Lament in Springtime za sopran. je direktor Elektronskog muzičkog centra Univerziteta u Columbiji i Princetonu. klarinet. orguljaš i violinist (London. 1962. 1946. XI 1708 — 2. ciklus pjesama Du. Milton.

S. 1963 nagrađen Oktobarskom nagradom grada Beograda. O Babicu kao muzičaru pišu Serafin Razzi (koji je u Du brovniku boravio 1587—89) u djelu La storia di Raugia (Lucca ! 59S) i Ambrozije Gučetić-Gozze u Catalogus virorum ex Familia Praedicatorum in literis insignium (Venecija 1605. — KLAVIR-SKA: Metamorfoze. Oko *. gradio i orgulje (Bibliotheca Ragusina. gde preuzima uglavnom italijanski i francuski repertoar. Orffove Carminu burana i Trijumf Afrodite. Život tolikih glazbenika (rkp. 1 menicima iz oko <. drže harfu okomito. Nakon propasti babik carstva doseljavaju s planina u plodnu dolinu Mezop različita pastirska plemena (Huriti). debitirao 1941 u Cannesu (Plava ptica i Labuđe jezero). K. — Filmska muzika. koji ponekad izrasta iz narodnog melosa. ali i nepouzdan izvor o muzičkoj praksi. 1917. Nastasijevića. Posljednjih godina nastupa i kao glumac. Napjevi su se prenosili usmenom predajom. U upotrebi je i veliki bubanj. a žice trzaju prstima. prenosivi instrument sa n žic <.94 BABIĆ — BABILONSKO-ASIRSKA MUZIKA -les-Bains). Đavo u selu (Lhotka). a sred stematizirali Asirci. Nastupa i kao simfonijski dirigent. zatim medalje u Moskvi 1957 i Beču 1958. Ba su bili vrsni matematičari i gotovo je sigurno da su utvrdili čane odnose intervala. Domi nikanac fra Benedikt Babić (Baba). a Asirci su muzicirali i u većim instrumentalnim sas Svirkom na instrumentima pratili su pjevanje ili plesj podataka o samostalnom instrumentalnom muziciranju. od 1955 profesor muzičke škole Mokranjac i od 1966 docent Muzičke akademije u Beogradu. II 1927 —).2500 nalaze se veće i manje harfe sa šest žica. Tokata. Najveći uspjeh postigao je u baletu Le jeune homme et la mort (Cocteau) u kojem je plesao zajedno sa svojom ženom A. Njih su postavili Sumerani. glazbenik i graditelj orgulja. 1955. Kao dirigent Akademskog hora Branko Krsmano-vić izveo je. Reljef iz Asurbanipalove palače u Ninivi.Đ. 10. Kao koreograf pojavio se prvi put 1949 (L'Amour et son amour. Najstariji dokaz o upotrebi instrumenata potječe iz v Uruka IV (oko *. — Gudački kvartet. Prei đacima iz zapisa klinovim pismom pjevalo se solistički i i to responzorijalno ili antifonijski. Najviše podataka o muzičkom životu sadi nografski prikazi. Peričić. Burleska za violinu i klavir. Plesačice se i prate malim bubnjem. LIT. K. Preludijum. pored ostalih dela. Muzičkih spomenika nema. Levačka suita za mešoviti hor. zahvalnice.: S. Oblici obredne bili su tačno utvrđeni. U početku je lira veliki instrument sa čet vremenom postaje manji. Sumera se. Sa istim horom dobio je prvu nagradu na međunarodnim takmičenjima u Arezzu 1955. Veliki epovi o Gilgamešu i Stvaranju svijeta rali su se na način srodan našoj guslarskoj umjetnosti. Njegovom zaslugom ovaj amaterski hor se uzdigao do profesionalnog umetničkog nivoa. tužaljke i r molitve. God. Kasnije je taj oblik stiliziran. Razvijaju se dva tipa harfe. II 1923 —). 41). Politici i Zvuku. a nešto kasnije povećao se broj žica na 11 do 15. 2.). Jean Gutmann. Literarna djela su također važan. Njihova je lira mala. BABIĆ. sonatina. Enghien- . francuski plesač. Asirci su pozr duhački instrument sličan trublji. sačuvanim na 1 oko <. pjevač. Harfa mijenja oblik rezonatora. 27.: V. a broj žica kreće s do 8. izvesna osebujnost muzičkog jezika vezuje ga za savremeni stil. Pohađao baletnu školu Pariške opere. 1966 i dr.— V. Veliki bubanj u ponovno stoji okomito i sviraju ga dva svirača. U to se vrijeme po prvi puta po čineli kao i duhački instrumenti. Prodor semitskih naroda sa zapada bio je odi za oblikovanje babilonske kulture. jer su muzički tei njima još uvijek često kontradiktorno prevođeni i tumačen su najbrojniji i najpouzdaniji podaci o instrumentariju j nom na reljefima i kipovima. Studij dirigovanja završio na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Visoki stupanj razv postiže muzička kultura ponovno u doba asirskih kra: Zbog brojnih različitih i raznorodnih kulturnih utjeca su se križali u toj zemlji. 5. Na tom području nastala je najprije sumerska kult je utjecaj vidljiv u životu svih plemena koja su kasnije ni tu zemlju. Dubrovnik 1740. str. N. prvi u Jugoslaviji Hindemithove Kantate nade. ali je zadržao glavu i rogove. Rašireno je bilo i psalm recitiranje. a od domaćih dela diriguje opere Ero s onoga svijeta (Gotovac). Dečja simfonija. Beč 1856. Lira posta instrument. — U doba asirskih kraljeva mnoga pi susjedna plemena bila su prisilno doseljavana u Asir. nisu poznavali duhačke instrumente. kompozitor i muzički publicist (Beograd. Među njima je 1 i lutnja koju Babilonci još nisu poznavali.2800) kada se u klinovom pismu upotre i znak u obliku harfe sa tri žice i okruglim rezonatorom. u Llangollenu 1956. On je postavljen c a po njemu sa svake strane udara po jedan svirač. — Pl pastirska plemena donose u Mezopotamiju i neke svoje mente. rkp. Sachsa da su nel klinova pisma zapravo notni znakovi utvrđena je u novije kao netačna). Od 1943 korepetitor. BABIĆ. Lira je kod Su povezana sa simbolom bika. potom dirigent Beogradske opere.). Pleše mnogo i u inozemstvu i na raznim festivalima (Maggio Fiorentino. Već su Sumerani svirali zajednički u manjim nama.. gubi vezu sa simbolom bika. C. gusini. Udio mi kultu bio je velik.2000 pojavljuje se prvi puta mali bubanj kao instrume šačica. LIT. Veliki bubanj Babilonci postavljaju vodoravno. Dizionario biografico. DELA. U upotrebi je i lutnja. — Babilonski mentarij znatno se razlikuje od sumerskoga. Vjerojatno su brojčanim simbolima zivali i ljestvice. koreograf i glumac (Pariz.3500 500). BABILČE. Beograd 1969. jer narodi Mezopotami poznavali notno pismo (pretpostavka C. str. ~ .Kuzmić. nastupao u mnogim zemljama Evrope i Amerike. Harfa postaje veliki ment sa 8 do 22 žice. Prema nekim podacima. Tili Eulenspiegel). 1945 ušao je u trupu Ballets des Champs-Elysees. i u koncertnoj formi operu Prvi ustanak S. Sv. str. fima u kraljevskoj grobnici ona su prikazana sa svojim < i muzičkim instrumentima. Najbrojniji su oblici lire. Uz bubanj' se i neke druge udaraljke (tamburin). a njen izraz i oblik uvjetovani tekstoi su to pjesme himničkoga obilježja. Sve do posljednjih godina asirskoga 1 stva službeni jezik bogoslužja bio je sumerski. 158. Čini se c tovnu ili narodnu muziku narodi Mezopotamije nisu posj( Tek asirski kraljevi uvode muziku na dvor. Babićeva muzika odlikuje se ne samo temperamentom već i ritmom. Konstantin. te je B. God. Živković). Najraširenija je dvostru rala koju svirač drži u ustima poput panove frule. 1954. 1953—55 dirigent hora KUD Napredak i redaktor Radio-stanice u Beogradu. dečje pesme. Ljubić. Okomita se harfa svira 1 a vodoravna trzalicom. Vjerojatno je to bio . Dvostruka svirala i je česta na ikonografskim spomenicima. Ko. Suton (Hristić).V II st. IX 1921 —). Muzička 1 stare Mezopotamije obuhvaća oko 3000 godina (<.2000. Muzički stvaraoci u Srbiji. Venecija 1767. • — VOKALNA: kantata Orfej među šljivama. ORKESTARSKA: Koncerna intrada. a Serafin Cerva piše da je B. Bogdan. Interpretacijom Jockea u baletu Igra karata (Stravinski) uspeo se u najviši red mladih plesačkih virtuoza. R. Stoga je instrumentarij Asirai bično šarolik. Posinković. I. Četrdeset prvu (Logar) i balete Ohridska legenda (Hristić). a udara samo jedan svirač.2500 njen rezonator in bikova tijela. dirigent (Zagreb. Studij kompozicije završio 1955 na Muzičkoj akademiji u Beogradu (M. 8). moglo bi se zaključiti da su upotrebljavali dijs ASIRSKI VOJNI SVIRAČI. Balada ukraj potoka za ženski hor. Phillippart. instrument. po obliku potpuno drugačija merske ili babilonske i prebire se prstima. ' Kroz cijelu historiju Mezopotamije muzika je isključivo" a instrumenti se poštuju kao posvećeni predmeti. ■—■ A. Saradivao u Književnim novinama. Pej. i muzički život pokazuje veliku kost. a žice se trzaju com. Mali je bubanj i nadalje instrume šačica. a b režijom (muzička komedija Noć bez kralja prema Shakesj BABILONSKO-ASIRSKA MUZIKA.

III. 1579. 1605. XII 1908 —). Capriccio. simfonijska slika Heraldos. — VOKALNA: dvije kantate. a druge dvije u dvodijelnom taktu. 1949 V. 1946. je svoj najviši stvaralački domet ostvarila u kompozicijama za gudače (Koncert za gudački orkestar). 1957. Koncert za klavir. koncert za violončelo. Babvlonian and Hebrew Musical Terms. Partita. balada za klavir. Ko. 1943. Parizu (1787—89) i u mnogim talijanskim gradovima. — KLAVIRSKA: Fantasia. Kvartet za 4 violine. 1949. 1597. —Mise (4 knj. Istraživanjem muzičke kulture Sumerana. Svaka je rečenica razdijeljena u dvije fraze od četiri takta. 4-gl. XII. — Nonet. slovački dirigent i kompozitor (Bratislava. očitujući se kao umjetnik duboke izražajnosti i smisla za pronalaženje izvornih zvukovnih kombinacija. — C. IV. bavoračka). Pro-gramm des Strassburger Lyceums. IV. Klavirski kvintet. serijelnoj tehnici komponiranja i drugim tekovinama avangardne muzike. da camera. tenor (Bologna. BACCALONI. 1964. 1950. 1951. Odzemok. koju je 1841 pod Bacchiusovim imenom objavio F. London 1953. God. V. F. Deux mouvements dansants. Hollderling-Songs i dr. sastoji se od tri muzičke rečenice po osam taktova. 1945. 1932—33. 1572. D JELA. držali su gotovo dva stoljeća sve važnije položaje kantora i orguljaša u različitim mjestima Tiringije (Weimar. 1948. BABORAK (baboračka. La Harpe en Asie occidentale ancienne. Capriccio. Dijelili su se na više i niže. 1951.) i u dva navrata profesor na Visokoj muzičkoj školi u Lodžu. 1931. atonalnosti. VIII 1963). Babylonians and Assyrians. 1931. Od 1931 kontrabasist i tubist Praškoga radija i istodobno učenik u kompoziciji J.). i u Archiv fur Orientforschung). František. II. S rcki mu ' zički teoretičar iz IV—V st. Osobit uspjeh postigao je kao bas-buffo. 1929. ORKESTRALNA: koncert za 2 klavira i orkestar. Stander. DJELA. DJELA.): I (5—6-gl.). Evropi (londonski Covent Garden) i Americi (Teatro Colon u Buenos Airesu. The Music of the Most Ancient Nations. 31. 17. Beču. 1925—36 bio je umjetnički direktor radio-stanice u Madridu. Die Musik der sumerischen Kultur (disertacija). 1934. London 1937 (novo izd. ORK ESTRALNA: simfonijeta za 18 duhačkih instrumenata i harfu. Debitirao u Modeni 1771 u operi Demetrio G. Serenada. Od 1937 američki državljanin. von Oppenheim (obj. 1943 i 1958. Dvije sonate za violinu solo. Hillandale Waltzes za klarinet i klavir. simfonijska idila Slovenskd veselica. Suka. III. —■ DRAMSKA: radio-opera Przygody krola Artura. Mise (4-gl.. 1956 i VI. II 1754 — 22. Galpin objavio je 1937 iz sačuvanih ploča s klinovim pismom ulomke koji govore o muzici. 1935. Meissner. Glavni predstavnik neoklasičnog smjera u poljskoj muzici. — Isti. — W. Seviljski brijač). 5. Na Konzervatoriju u Varšavi završila studij kompozicije (K. Od 1947 bavila se samo kompozicijom. Za violinu solo: 2 Capriccia. Poljski plesovi. Na Konzervatoriju u Madridu studirao klavir (M. The Mystery of the Babylonian Notation. Fantazija za dječji zbor i orkestar. Frankfurt a. 1921. Španjolska. 1949 1952. Tagore. Toureta i K. a pjevanje učio kod A. 1948. moteti (5-gl. 1949. I 1969). Mantovi i Veroni. 1592. BACCHIUS SENEX (grč. a njihov je ugled kao i utjecaj na javni život bio veoma velik. E. Valentin BACH. Frankfurt a. 1933. Collection des auteurs grecs relatifs a la musique. Heidelberg 1923. violončelo i harfu. Die Harfen und Leiern der Sumerer. 1941 i dr. London 1864. Od 1934 koncertant u zemlji i inozemstvu (Francuska.). Accademia delle Scienze di Torino. Od ostalih izdanja najvažnija su ona K. — DRAMSKA: opera Charlot. BACEVVICZ. 1951. — B. Sachs. 5. Muzika za gudače. na dvoru u Petrogradu (1771—81). Završivši u Rimu studij arhitekture učio pjevanje kod J. 1950 1952. u Varšavi. Duhački kvintet.: /. Aiissae tres (8-gl. i 8-gl. 1593. 1948 i 1964. Marka). Najnovija arheološka istraživanja pobila su i mnoge tvrdnje C. 1579. 1933. Festschrift fiir M. Istakao se osobito u Paisiellovim operama. Psalmi (3 knj. Scenska i filmska muzika. Konzertstiick za violončelo i orkestar. DJELA. Šest gudačkih kvarteta: I. suvremeniku B. Galpin. M.: C. 1952. Main 1960. II Rito babilonese-asiro della copertura del timpano sacro. 1959. 1955. Atti della R. 1927. Paisiella. Članovi te obitelji. Duchesne-Guillemin. Schnabel. 1570. koncert za gitaru. Mušici scriptores graeci. talijanski pjevač. 1952 i IV. koncert BACFARC. Njegov je repertoar sadržavao oko 160 uloga. The Musical Instruments of the Sumerians and Assyrians. Slovenska hudba. 1946. Njegovi madrigali. Engel. 14. 1942. Gražvna. klavirski trio. 1936. MQ. V (6-gl. sonata za flautu. 1943 i 1954. Ein babylonischer Hymnus. 1588. Galczynskog i A. 1605. 1597. Furlani. oko 1550 — Verona. MGG. 1953. — H. simfonijeta za gudački orkestar. Boulanger (kompozicija) i A. Sumerisch-babylonische Musik. Sonata za obou i klavir. IV 1900 — New York. 1954 i Esik w Ostendzie. Ki BABIN. Belgija. Pensieri notturni za komorni orkestar. DJELA.). G. Engel opisao je 1864 instrumente prikazane na reljefima u kraljevskom asirskome dvoru. IV. 1950. Debitirao je 1922 u Rimu kao Dulcamara (Donizetti. BABUŠEK. ali još uvijek nisu odgovorila na sva važna pitanja o muzičkoj historiji naroda Mezopotamije.BABILONSKO-ASIRSKA MUZIKA — BACH ljestvicu sa sedam stupnjeva (pretpostavka C. 12. III. Ruellea (francuski prijevod s komentarom. 13. U idućoj fazi svog umjetničkog razvoja počela je posezati za elementima iz poljskog muzičkog folklora (III koncert za violinu). Salvađor. III (6-gl. 1596. trublju i udaraljke. talijanski kompozitor (Mantova. baleti Z chlopa krči. 1949. Na svojim putovanjima sabrao je zbirku vrlo vrijednih i rijetkih knjiga. Metropolitan u New Yorku). Muzikom su se već u sumersko doba bavili isključivo svećenici-profesionalci. pripada venecijanskoj školi. 1934. B. VI (3-gl. 1962. američki pijanist ruskoga podrijetla (Moskva. 1958. — Isti. 6-gl. 1935. 1936. Die angebliche babylonische Notenschrift. B. G. XII 1969). 1955. Tres Nanas za glas i mali orkestar ili klavir. 1943. V 1913 — Varšava. 1956. 1572. LIT. Erfurt.).). Babilonaca i Asiraca počeli su se muzikolozi baviti u drugoj polovini XIX st. I. Dedečeka. Leiden 1965. 1953. —■ F. Pet sonata za violinu i klavir: I. 1940—47. 7. Babylonien und Assyrien (2 sv. F. u obliku dijaloga. Impromptu. AFMW. 1950. španjolski kompozitor (Madrid. Za violinu i klavir: Legenda. razgranata njemačka obitelj muzičara. 1589 i IV. Senexa. 1952. 1933. — H. Londonu. aria e capriccio. Kfičke (diplomirao 1938) i u dirigiranju P. — KOMORNA: gudački kvartet. del Campo). LIT. bas (Rim. Koncertni pijanist. 1938 II 1945. MGG. 3 Fantaste su un tema antico. Babylonier und Assyrer. Vronskv 1933 osnovao klavirski duo i s njom nastupao na turnejama u Evropi i SAD. W. Langdon. Novaka i J. simfonijska slika La Tragedia de Dona Ajada za glas i orkestar. Nastanivši se u Bologni djelovao je kao pjevački pedagog. II. Die Entzifferung einer babylonischen Notenschrift. III. Sitzungsbericht der Preussischen Akademie der Wissenschaften. Kun. Jarzebski). Tres marchas burlescas. SSSR. 1952. češki narodni ples. BaxZ sto? 6 veptov). 3 koračnice i dr. 1911. Farmer. 1951. Albert) i kompoziciju (C. — KOMORNA: tri gudačka kvarteta. 945. 1965. 1895) i C. Music and Letters. — M. Revue d'assyriologie. Bratislava 1964. — 5. Matteo Antonio.. — G. violinu i violončelo.). Za 2 klavira: 6 studija.). misa (8-gl.).2000 postoje i muzičari na dvoru. 1957. a zatim se usavršavala u Parizu kod N. Njihovi su zaključci često nepouzdani i temelje se na krivim pretpostavkama. Die Musik der Sumerer.). Journal of the Royal Asiatic Society. LIT.: H. The Music of the Sumerians. Tres movimientos concertantes za violinu. W. Kašmana. 1830 i 1891. von Jana (s njemačkim prijevodom i komentarom. 1929. Studies in Oriental Musical Instruments. 2 Obereka. From an old note book. simfonijska pjesma Bud sldva narodu. Ravenni. G. Četiri simfonije: I. vrijedni primjeri renesansne muzike. Hruškovsky. 1937. III. 95 u D-duru za klavir.. Fantazija za orgulje i orkestar. sonatina. IV (6-gl.). 2 uvertire. 1935. 1950. Baltičke zemlje. premda vrlo uvjereno primjenjuje kromatiku. Bacchusi). — KOMORNA. 1594. trio za obou. Strassburg 1955). 1947. Humoreska. 1959. BACCUSI (Baccusio. Bellermann. Cortonija. 1932. — F. Tri preludija. I. 1948. se uspješno ogledala i na literarnom području. 1946. 1934. 5—9-gl. Učili su je budući svećenici zajedno s ostalim znanostima. Od 1939 bio je dirigent (1942—52 šef) radio-orkestra u Bratislavi. Radostnd ndlada. Klavir i kompoziciju studirao na Konzervatoriju u Rigi i na Visokoj muzičkoj školi u Berlinu (A. 1925. 1937. V. Koncert za 4 violončela. 12 varijacija na Purcellovu temu. Napisao muzički priručnik Isagoge musicae artis. 1934. XI 1905 — 13. od 1961 direktor je Muzičkog instituta u Clevelandu.): I. Galpin. B AC ARIŠ SE. Eisenach) ili su bili članovi gradskih kapela (Stadlpfeiferei) po srednjoj Njemačkoj. 6 koncerata za violinu: I. — B. Mald predohra. Magnificat (4-gl. 1946. 1961. 1588. 1953. 1963. C. Sikorski) i violine (J. IX 1816). Muzika se podučavala u hramu. Opera u Chicagu. Melodija. klarinet i fagot. Studirao književnost i filozofiju. gradske muzičare u Erfurtu nazivali . II. da bi se napokon priklonila suvremenim muzičkim strujama. sa suprugom V. — KLAVIRSKA: dvije sonate. trio za obou. bavorak. W. Landsberger. London 1931 i 1939. Flescha (violina). Ipolito (Hipolito). 1951 i 1963.): I. Main 1961. Stander. Sachsa i H. K. 1954 i VI. Mickiewicza K. 1955. Prvi put je to djelo izdao Mersenne 1623 u latinskom prijevodu. Frankfurt a. Sonatina za obou i klavir. ORKESTRALNA. talijanski pjevač. 1594 i III. Predohra in D za gudački orkestar. Ippolito Baccusi. 1895). simfonija sa ženskim zborom La Nave de Ulises. The Sumerian Harp of Ur. Čehoslovačka i dr. Farmera. Od oko *. Die Harfen und Leiern Vorderasiens in babylonischer und assyrischer Zeit. 1948. B. Hartmann. po zvanju muzičari. Engel. Farmer. 1950. . Ljubavni napitak) i kao Bartolo (Rossini. — VOKALNA: kantate Slovenskd rodina i Piesen života. Mušica sinfćnica. Studij kontrabasa završio u Bratislavi i tamo 1929 započeo muzičku karijeru kao član radio-orkestra. — W. Main 1957.). Koncert za simlonijski orke star. Simfonijske varijacije.). Slovenskd rapsćdia. Salvatore. — VOKALNA: kantata Por la Paz y Felicidad de las Naciones. tokata i dr. 1947. 1609). 1924. od druge polovine XVI st. grčki tekst. 1570. Simfonija za gudački orkestar. Živio je zatim u Parizu gdje se povremeno bavio i muzičkom kritikom. Medu njima bilo je i žena. V. Victor. poljski kompozitor i dirigent (todž. 1941. Psalmi (8-gl. 19. 937. X 1954). Sachsa da su poznavali pentatoniku nije tačna). — Sieta variaciones. God. Koncert za gudački orkestar. prve su dvije u trodijelnom. Suita polj skih plesova. scenska muzika. Valentin -> Bakfark. Svadobna poloneza. Madrigalist i crkveni zborovoda u Veneciji (crkva sv. 1585. — Ciklusi solo-pjesama Beloved Stranger. F. Lisabonu.). Pjevao je na svim poznatim opernim kućama u Italiji (milanska Scala). Stoga su još potkraj XVIII st. Kasnije su osnovane i škole na kraljevskom dvoru na kojima se predavala i muzika. Sachs. Madrigali (7 knj. BABINI (Babbini). 1921. Za violončelo i klavir: Sonata-Fantasia. 15941 VII (3-gl. 1928. II. — H. Schreker). IX 1898 — Pariz. pripada Bacchiusu Dionvsosu. 2 koncerta za violončelo. Andante sostenuto za violinu i orgulje. 1805 povukao se s pozornice. — C. balet Corrida de Feria. odlikuju se izražajnošću. Pjevao je na Dvorskoj operi u Berlinu. — Kraća rasprava. Madridu. ORKESTRALNA: koncert za klavir u d-molu. pjesme za glas i orkestar na stihove R. Deset koncertnih etida. — Isti. violu i violončelo. Concertino. II. II (s-gl.1949 1953.

1 _ _46) Johann Gottfried Bernhard (I7I5-I739) Bari sinovi •e 45) Carl Philipp Emanuel (1714-1788) ^ Cl K _ _30) Johann Jacob (1682._____9) Heinrich_ grana (1615-1692) 19) Johann Giinther (1653-1683) _ _18) Johann Michael—Maria Barbara (1648-1694) (1684-1720) _ _34) Johann Friedrich 17) Johann Christoph (1642-1703) — (1682-poslije 1730) 33) Johann Christoph (1676.—12) Johann Aegidius — (1645-1716) __23) Johann Bernhard (1676-1749) —22) Johann Christoph _ _11) Johann Christian 38) Johann Ernst (1722-1777) 37) Johann Giinther .o GeneaoloSko stablo muzičara iz obitelji Bach Os _ _ 4) Caspar (oko 1570-1642/45) 3) Hans (oko 1555-1615) \ ^~™~ "^ "~ ^J ^S ^t _v / 6) Lips (?-l62O) lviemingcuSKa 10) Wendel (1619-1682) 20) Jacob (1655-1718) | ___36) Nikolaus Ephraim (1690-1760) 35) Johann Ludvvig — (1677-1741) 50) Gottlieb Friedrich — 52) Johann Philipp 1 (1714-1785) (1752-1846) | 49) Samuel Anton (1713-1781) grana i) Hans (oko 1520-?) ~* Arnstadtska _.Friederich Ernst | (1732-1795) (1759-1845) .oko 1730) 32) Johann Nicolaus ~ (1669-1753) —31) Johann Sebastian___ (1685-1750) 2) Veit (oko 1550-1619) --------------------------- 73 ________48) Johann Christian "|S (1735-1782) 1 . 1779) 42) Johann Heinrich (1707-1783) — 41) Johann Bernhard (1700-1743) —40) Johann Elias (1705-1755) __27) Johann Christoph (1689-1740) 26) Johann Ernst (1683-1739) — 25) Johann Valentin (1669-1720) — —24) JohannChristoph (1685-1740) (1671-1721) __39) Johann Lorenz (1695-1773) Erfurtska grana > —7) Johannes (1604-1673).oko 1722) (1673-1691) r 6)J ohann Ambrosius (1645-1695) — 5) Johann '— (oko 1580-1626) 8) Christoph (1613-1661) 15) Johann Cristoph (1654-1693) Franačka grana —14) Georg Christoph (1642-1697) —13) Johann Nikolaus (1653-1682) Ohrdrufska grana —>■ __29) Johann Balthasar 28) Johann Christoph __44) Wilhelm Friedemann (1710-1784) 43) Johann Andreas (1713-c. 5 1) Wilhelm — ~ ^ —| 47) Johann Cristoph Friedrich -----.

Colson (1746-1795) Anna Philippa Friederica (1755-1804) Juliane Wilhelmine (1754-1815) Johann Christoph Altnikol — (17191759) • Auguste Magdalena. Christoph Friedrich Colson.. Bacha Anna Magdalena Wiilcken (1701-1760) Regine Susanna (1742-1809) Johanna Carolina (1737-1781) Johann Christian (1735-1782) Johann August Abraham (?-i733) Johann Christoph Friedrich (1732-1795) Christine Dorothea (1731-1732) Christine Benedicta (1729-1730) Regine Johanne (1728-1733) Hrnestus Andreas (M727) Klisabeth Juliane Friederica (1726-1781) Christian Gottlieb (1725-1728) Gottfried Heinrich (1724-1763) Christine Sophie Henriette (1723-1726) _ _ Wilhelm Friedrich Ernst (1759-1845) Lucia Elisabeth Munchhausen (1728-1803) Auguste Wilhelmi ne (1 8 0 51 8 5 8) Caro line ' (18001871) -J..Genealoško stablo potomaka J. S.. (1778-1831) Ernest C.-(1751-1809) Johann Sebastian I I I (?-i749) .

?) (1724-1795) _ _ Friederike Sophie -^ Johann Schmidt (1757-1801) Gotthilf Wilhelm (1754-1756) __ Wilhelm Adolf (P-I752) (1761-?) .Dorothea Elisabeth Georgi (1710-1784) (1725-1791) Catharina Dorothea (1708-1777) Johann Sebastian II (1748-1778) Anna Caroline Philippina (1747-1804) Johann August (1745-1789) Sophia Friederika (1797-?) Sophia Dorothea (1793. Emanuel Johanna Maria Dannemann (1714-1788) Marie Sophie ? Johann Christoph (7-1713) Wilhelm Friedemann —.> n 31) Johann Sebastian Bach(1685-1750) Maria Barbara Bach (1684-1720) Leopold Augustus (1718-1719) Johann Gottfried Bernhard (1715-1739) Carl Ph.

— C. pekar 0 mlinar u Wechmaru. violinist dvorske kapele u Arnstadtu. Ch. Johann Christoph (1671—1721). i (16). a od njega je službu direktora preuzeo. Johann Ambrosius (1645—1695). Schneider. Rollberg. preludij i fuga u Es-duru. zvende dich und sei mir gnddig za 4-gl. Johann Christian Bach. Mihajla. 1 die Bache. (8) Christopha i (9) Heinricha. Najstariji sin i učenik richa Bacha. Geiringer. Komponirao je pretežno vokalna djela u koj sjedinjuje bogatstvo invencije. Bach. — K. direktor Meiningenskog dvorskog orkestra. M. Johann Ambrosius imao je također šestoro sinova od kojih su važni: Johann Sebastian te (28) Johann Christoph i (30) Johann Jacob. 45 -> Carl Philipp Emanuel. sjevernonjemačku orguljsku n te francusku operu i balet. NOVA IZD. Geiringer (Musi Bach Family. ondje je ostao godinu dana i vj se s rođakinjom Marijom Barbarom Bach. On je jedini od potomaka sudjelovao u velikoj re Johanna Sebastiana (prigodom otkrivanja spomenika u L< 1843). Muller Genealogie der Musicalisch-Bachischen Familie. New York i London 1954.). Prema genealogiji koju je počeo bilježiti Johann Sebastian. — Isti. vokaln itd. vrstu lutnje s tipkama). preludije i fuge. — C. iako u to doba nije više ni jedan član obitelji pripadao muzičarskom cehu. Njegov stariji sin (17) -> Johann Christoph najznačajniji je predstavnik Arnstadtske grane. Parizu. orgulja i se upućivati u tehniku komponiranja. 1708 odlazi u Weimai kakvu je dužnost bio pozvan. te vokalnu i i mentalnu muziku talijanskih i njemačkih baroknih ma. mise) uspješno sjedinio utjecaje talijanskog stila s njemačkom misaonošću. začetnik tzv. koji bogatstvom invencije nadvisuje mnoge svoje su vremenike u Srednjoj Njemačkoj. vjerojatno kao dvorski violinist a možda i orgulja već je u drugoj polovini 1703 dobio mjesto orguljaša i k u Arnstadtu (dužnost mu je bila da sudjeluje i u grofovskoj skoj kapeli). a zastupaju je: (52) Johann Philipp (1752—1846). — M. Jedan od njegovih sinova (2) Veit (Vitus) Bach (oko 1550—1619). U idućoj generaciji muzičara Erfurtske grane ističe se sin Johanna Aegidiusa (23) Johann Bernhard (1676— 1749).— J. učenik. drži se da je rodonačelnik obitelji (i) Hans Bach (oko 1520 — ?)3 član općinskog starateljstva u Wechmaru. Njegov sin (38) -> Johann Ernst posljednji je istaknuti muzičar Erfurtske grane. Nizozemskoj i Njemačkoj. 1. God. 2 1685 — Leipzig. I. Johann Cr Bach.). nije poznato. — R. J. je ur. kantate Die Furcht des i Meine Freundin du bist schon. Đorđa u Eise ubrzo zatim i čembalist dvorske kapele. Jena 1931. Ohrdrufske grane koju zastupaju njegovi sinovi crkveni orguljaši u Ohrdrufu (41) Johann Bernhard (1700—1743). C. The Bach Family. Od šestoro njegove djece trojica su bili muzičari: (14) Georg Christoph (1642—1697). A Family Boston 1953. solo-kantata Ach. zahvatila velik broj pripadnika obitelji B. nadaleko poznatim crkvenim orguljašem u Arnstadtu. crkveni orguljaš i čembalista dvorske kapele u Eisenachu. Bach Jahrbuch. Najznačajniji je član te grane (35) Johann Ludivig (1677—1741). God. te je dosegla vrhunac pojavom -> Johanna Sebastiana. dvorski orguljaš i slikar u Mei- 1.: 2 moteta i 2 arije obj. kompozicija za čembalo i koralnih obradba za orgulje. novo izd. 1956. 1955). 44 orguljska korala obj. Arie mit 75 variationen (izgubljeno' gulje: 44 Chordle zvelche bei icahrenden Gottes Dienst Zum praambulieren ge tverden konnen. orguljaš i kompozitor (Arnst XII 1642 — Eisenach. a pjevajući u škc zboru učio je i elementarnu muzičku teoriju. Njegov ota hann Ambrosius (-> Bach. Ne zna se pouzdano kada je oti Liineburga. Erfurtska grana obitelji. 1935). Tu je imao da upozna vokalnu polifoniju XV i XVI st. Se! 1917. u školu samostana sv. S njegovim najstarijim sinom (7) Johannesom (1604—1673) započinje tzv. New York i London 1954. Schneider (s predgovorom Reichsdenkmale des Erbes deutscher Musik. Eisenach 1957. zajedno muzicirali i raspravljali 0 novim kompozicijama i drugim muzičkim pitanjima. Ch. Imao je 3 sina muzičara: (7) Johannesa. smionost harmonija (za 1 doba začuđujuća upotreba povećane sekste) i dubina izr majstorskom kompozicijskom tehnikom. Singspiel Der Jenaische Wein. XXXIX. 1682. Kassel i Basel 1950. — E. koralne obradbe. Međutim. začetnik je tzv. Die organ Improvisation bei J. M' 1951. S. 2. unuk Johai bastiana (sin »biickeburškog Bacha«. 1907. autor orkestralnih suita. U Eisenachu je 1692—< hađao protestantsku latinsku školu u kojoj je stekao temel manističkog i teološkog obrazovanja. koji je u svojim kompozicijama (orkestralna suita. Tematisches Verzeichnis der musikalischen der Familie Bach.. čiji su potomci bili muzičari na dvoru u Meiningenu. jer se njegova vlastita obitelj jako povećala. 1705 odlazi na jednomjesečni dopust u L da bi čuo D. drugi. s kojom će imat moro djece (medu njima kompozitore Wilhelma Friedema Carla Philippa Emanuela). misa) i graditelj klavira i orgulja (izumio je instrument Lautenmerk. On je bio orguljaš i direktor gradske muzike u Erfurtu. Terry. Mliller-Blattau -+ Lit. Buxtehudea. Obiteljska muzička baština čuvala se u arhivu što ga je utemeljio otac Johanna Sebastiana sakupivši najbolje kompozicije članova obitelji u neku vrstu antologije (Alt-Bachisches Archiv). Kad ga brat više nije mogao i vati. ali se 1713 potp kao Hoforganist und Kammermusikus. dialog Herr. mu je 1694 umrla majka Elisabetha rod. otišao je ] Liineburg. koji je komponirao koncerte. 1900. Arnstadtska grana započinje s najmlađim (5) Johannovim sinom (9) Heinrichom (1615—1692).und Bierrufer. Na tom ga je položaju naslijedio sin (11) Johann Christian (1640—1682). Thematisches Verzeichnis der musikalische: der Familie Bach. Tzv. ZFMW. ide od (5) Johanna na njegova drugog sina (8) Christopha (1613— 1661). Fischer 15 klavirskih varijacija na Eberlinovu ariju obj.98 BACH ningenu (ostavio i jedan portret Carla Philippa Emanuela te (51) Wilhelm Friedrich Ernst (1759—1845). I. Die Musikerfamilie Bach. Johann Christoph podučavao ga je čembalo i orgulje. 1929. te graditelj violina i klavira. a ko rao je više raznovrsnih. Uz to je kao učenik ' rufske škole pjevao u zboru. wiederhergestellt und erlautert. 1703 stupio je u službu weimarskog vojvode Jo Ernsta. 2.und Stadtmusikus) u Arnstadtu. dao mu je prve upute u sviranju violine. IV. kantatu Meine 1 obj. K. U Arnstadtskoj grani ističe se još (32) Johann Nicolaus (1669—1753). oko 1580—1626) koji je svirao po gradskim kapelama tirinških gradova (Gotha. potomak meiningenske grane. Kassel 1928.—• Bachurkunden (izd. dok je mlađi (18) Johann Michael (1648—1694). M. kompozitor (sačuvana 1 kantata) i kantor u Themaru (kraj Meiningena) i Schweinfurtu. Od 1665 orguljaš crkve sv. 1951. bio plodan kompozitor kantata. — R. autor svjetovne i crkvene muzike (orkestralne suite. bio je muzički amater (svirao lutnju ili citru) pa se smatra začetnikom muzičke tradicije u obitelji. Arnstadt.. Muzičarska djelatnost nasljeđivala se s generacije na generaciju i potkraj XVII st. J. i (43) Johann Andreas (1713— oko 1779). korale i motete (sačuvane samo 2 kantate i 2 koralna preludija). najvećeg tadašnjeg orguljaša sj« Njemačke. Bach-Jahrbuch. 1940). E. MGG. je najznačajniji muzičar među pripadnicima Arn grane i uopće medu članovima obitelji Bach prije Johan bastiana. biblijsku historiju Es er ein Streit i orguljski preludij i fugu u Es-duru obj. njegov mlađi brat (4) Caspar (oko 1570—1642/44) bio je već po zvanju muzičar. 1935). crkveni orguljaš u Jeni. 31. The Bach Family. . zbor. i "dva brata blizanca —(15) Johann Christoph (1645—1693). — K. The Origin of the Family of Bach Musicians. Benecke. 47. orguljaš u Arnstadtu i Gehrenu. 4 moteta za 8 glasova i teta za 5 glasova. Bach-Jahrbuch. Familie Bach. Stein. putujući u nekoliko navrata u Hamburg i Celle B. a nastavio Philipp Emanuel ( Ursprung der musicalisch -Bachischen Familie. njegova kći Maria Barbara (1684— 1720) postala je prva žena Johanna Sebastiana. 47 -* Johann Christoph Friedrich. Johanna Chi Friedricha). LIT. B. stilski prilično konzervativnih c simfonije. zbora i orkestar. Johan Sebastian. u Eisenachu. LIT. Fischer. Stadtpfeifer u Gothi i Arnstadtu. više kantata. zbog prekoračenja dopusta i suko đacima i pretpostavljenima B. o Gott za 5 glasova. Nach Ph.).brat Johanna Sebastiana (30) Johann Jacob (1682—1722) stupio je u službu švedskoga kralja i posljednje godine života proveo u Stockholmu kao komorni i dvorski muzičar (njemu je Johann Sebastian posvetio Capriccio sopra la lontananza del suo frattello dilettissimo). Johann Christoph Bach.: B. koji je kao orguljski i pijanistički virtuoz tirao u Londonu. Freyse (Veroffenth der Neuen Bach Gesellschaft. moteti. Ar Hana pro dormiente Camillo variata. Schneider (ibid. partije u Es erhub s Streit).Johanna Sebastiana. Sklon je gustoći i velikim zvučnim sastavima (22-gl. Johann Sebastian Bach und die Familie Bach. moteta i orguljskih korala stilski srodnih Pachelbelu. Meiningenska grana započinje s (6) Lipsom (Philippus) Bachom (umro 1620). se preselio najstarijemu bratu Johannu Christoj Ohrdruf i kod njega nastavio s učenjem klavira. Poslije sinova Johanna Sebastiana (44 -> Wilhelm Friedemann. njemački kompozitor (Eisenach. 28. klavirski koncerti. gudače lamentacija Wie bist du denn. Schneider. Borkowsky.: M. mlađi brat (12) Johann Aegidius (1645—1716). člana gradske kapele u Erfurtu te dvorskog i gradskog muzičara (Hof. arije Es ist nun aus i Mit Weinen hebt sich za 4 glasa. M. KLAVIRSKA: Sarabande duodedes variat u G-duru. — M. a od 1700 dvorski mermusiker. Johann Christoph. Lammerhirt. dass ich Wassers geni za alt. On je djed Johanna Sebastiana. orkestralne suite. Erfurt itd. III 1703). 1707 napušta Arnstadt te za orguljaša u Muhlhausen. M. 1928—29. I'. Franačke grane. a otac. The Bachs. violinist gradske kapele u Erfurtu te dvorski i gradski muzičar u Eisenachu. VII 1750). koje uza svu složenost uvijek oblikuje jasno i prej DJELA. obitelj). — C Die Ohrdrufer Bache in der Silhouette. — F. 48 -> Johann Christian) javlja se posljednja muzičarska generacija obitelji B. Tzv. Kod njega je stekao muzičku naobrazbu Veitov sin (5) Johann {Hans. Prigodom obiteljskih svetkovina Bachovi su se sastajali (ponekad ih je bilo do 120). 1907. — Vokalna: biblijska hist erhub sich ein Streit za dva 5-gl. Geiringer. orguljaš u Ohrdrufu. Ponovni dolazak u W J . i tadašnju njemačku operu. Bachs A nungen. Glavna obiteljska grana što vodi izravno do Johanna Sebastiana. tada dvorski i gradski rr.

doba je njegove velike duhovne koncentracije. rukovođenje zborom. zatim sonate za orgulje. »kneževskom pjevačicom« cothenskog dvora. Zbog upletanja u njegovu kompetenciju. priliku koja se pružila smrću J. a 1714 dobio je naziv Konzertmeistera uz obavezu da svakog mjeseca stvara nove kompozicije za dvorsku kapelu. U Weimaru je B. pa je B. da B. U stvari. po kome nose i ime). suprotstavit će se odsad stalnost i trajnost dužnosti kojih će. oratorijske pasije i dr. Nikole. T. zatim više kantata. . čime je izazvao sukob s Bachom. U Cothenu se bavio pretežno instrumentalnom muzikom. M. B. pojedini preludiji i fuge). sintetizirajući i 'pretvarajući u novi kvalitet skupljenu baštinu i iskustva. u Leipzigu je najviše pisao vokalnu (solističku i zbornu). univerzitetskih i javnih. pomirivši se. koji dobiva za njega neu godne oblike. te muziciranje kod misa. on će idućih godina imati i drugih sporova. Nezadovoljan. započeo i intenzivnu pedagošku djelatnost kao nastavnik orgulja i kompozicije. koji su ga u Leipzigu očekivali. već u početku sukobio s Univerzitetom u pogledu svoje uloge i obaveza prema toj ustanovi. doduše. kada stupa u najzreliju fazu svog života i stvaralaštva. Tome u Leipzigu i tamošnjeg gradskog Directora Musices.BACH donosi mu bolji materijalni i društveni položaj. morao dijeliti rad na više strana. Ph. kako s Univerzitetom. Komponirao je pretežno instrumentalna djela. sonate za flautu i klavir.: ». on je u Leipzigu i dalje ostao. kad je to mjesto ostalo upražnjeno. Većina ovih djela nastala je iz određenih izvođačkih potreba. koncerti za violinu. . Tome i gradskog muzičkog direktora bile su u društvenoj djelatnosti Leipziga toliko zamršene i isprepletene. 17 nesposobnih . Tome i sv. Englische Suiten. suite) za violinu solo. u kojemu je dominirala nestalnost boravaka i obaveza. duguju postanak invencije). prigodne kantate. B. Pošto je izabran. toccate. Brandenburgische Konzerte (posvećeni markgrofu Christianu Ludwigu od Brandenburg-Ansbacha. Tome. vjenčanja. brani prava koja su mu kao kantoru bila pismeno zajamčena. orguljanje. Sukob novog i starog očitovao se i u školi sv. Nadalje. koralni preludiji. VI 1723 stupio na novu dužnost. odsjedio u zatvoru s obitelji u Cothenu. suite za violončelo solo. S. isprva čembalist. J. '»Weimarske« su godine značile za Bacha uspon do visokog majstorstva. Kuhnaua. što mu se pružila prilika. M. tako i s crkvom i s gradskim vijećem. da će imati veće prihode u čemu se doskora razočarao. djela za svečane priredbe pod vedrim nebom. za gradske i vojne odličnike. da u Cothenu dobije baš takav položaj. starih tradicionalnih pravila i ograda. J. Bachova djelatnost u Cothenu priprema je za konačnu sintezu najpozitivnijih tradicija svjetovne i crkvene muzike. Prvom dijelu života. koncerti. gradskih svečanosti itd. Bachovo umjetničko djelovanje u Cothenu sasvim je drukčijeg karaktera. Vogler. Tome bio loš i nediscipliniran (o kvaliteti 54-orice đaka pisao je B. B. Natjecali su se i G. pored kompozitorskih obaveza. On će u tome gradu ostati do smrti. makar samo izvana. Summa. . Ali unatoč razočaranju. Telemann i Chr. pružala veće stvaralačke slobode i u sebi nosila veće klice novog: instrumentalno tehničko majstorstvo i subjektivniji. On je do duše smatrao da će prelaskom u Leipzig doći na niži društveni položaj od onoga što ga je imao u Cothenu. a vokalna (kantate). a u Leipzigu je. ali je bio uvjeren. BACH imenovao dvorskim dirigentom. to spajanje provest će B. je kroz 12 godina vodio javne muzičke priredbe studentskog Collegium musicuma u jednom od leipziških Kaffeehausa ili Kaffeegartena. Ziegler i dr. je 1. U Cothenu je izvršavao samo zadatke svoje dvorske službe. No to je i doba. utoliko prije. A. pa je B. oko 50 crkvenih kantata i nekoliko svjetovnih.). S njom će imati 13 djece. među njima kompo zitora Johanna Christiana. Ernesti (mladi) nastupio je 1734 s novohumanističkim pogledima. Bachova djelatnost u Leipzigu može se podijeliti u tri raz doblja: 1723—30. 1720 umrla je Bachova žena Marija Barbara. sve više osjeća sukob između ustaljene tradicije i novih nastojanja. Magnificate. dužnosti i prava. Iduće se godine oženio s Annom Magdalenom Wiilcken. God. a u Leipzigu mu je stajao na raspolaganju ansambl sa stavljen prigodice od gradskih muzikanata. 20 još neupotrebljivih. G. svjestan velikih postignuća. Uza sav taj posao treba pribrojiti još i druge. Osim toga B. Time je neposredno prethodio kasnijoj praksi stalnih javnih koncerata za građanstvo u Leipzigu. posebno i tradicija reformacije. a neka i iz njegove pedagoške djelatnosti (njoj. . Tamo je B. Već pri kraju ovog perioda jasno je iz Bachovih izjava i pisama. Zadaci. K. Uz to je i zbor u crkvi sv. npr. Dok se u Cothenu gotovo isključivo bavio svjetovnom muzikom. U njemu se ogleda veliki umjetnikov interes za svjetovnu muziku njegovanu na dvorovima. Graupner. tako i u instrumentalnom virtuozitetu i improvizatorskoj vještini. Gesner 1730 postao rektor škole. u svome muzičkom djelovanju imao potpuno slobodne ruke. biti čitav niz.«). za boravka u Leipzigu. kompozitorske i izvođačke zadatke: trebalo je pisati serenade za aristokratske kuće. kromatsku fantaziju i fugu. pune zaostalih. Odnos malog cothenskog kneza prema Bachu bio je prisan. orkestralne uvertire itd. kantora škole sv. sređujući. kao i djela za razne prigode (dijelove misa. Novi rektor J. ali su obojica odustali u Bachovu korist. Dvorski svjetovni muzički život (koji se tada u Weimaru naglo razvijao) pružao mu je i šire polje rada. unijeli su temeljite promjene u njegov način rada i stvaranja. 99 Na ovome dvoru B. . Schubart. tj. Orgelbucklein. za prigodne dvorske svečanosti. većinom svjetovna. je odlučio da napusti Weimar. da nije bio zadovoljan životom i radom u Leipzigu. pogreba. član (violinist ili violist) dvorskog orkestra i kompozitor orguljske i klavirske muzike. sa stanjem i prilikama u kojima je trebalo raditi. komponirati nedjeljne i blagdanske kantate.što ga vojvoda nije J. Krebs. prvi svezak zbirke Wohltemperiertes Klavier. Kad je J. i prijavio se na natječaj. Od duhovnih kompozicija u Cothenu je nastao veličanstveni Johannespassion. a vjerojatno i komornih i klavirskih kompozicija. 1730—40. gotovo prijateljski. kako u stvaralaštvu. Međutim je zbog otpusta izbio otvoren sukob između njega i weimarskog vojvode koji ga je dao zatvoriti. te od studenata amatera i učenika. 2 triosonate. f EINSENACH U XVII ST. orguljaš. učenici su mu bili J. Franzosische Suiten. Cothenski orkestar sastojao se od izvrsnih profesionalnih mu zičara. . da se B. za muziku kasnog baroka koja je.. iskoristio je B. iako je uglavnom bio usredotočen na Tafelmusik i na muziciranje kod primanja i svečanosti te kod crkvenih obreda u dvorskoj kapeli. Pored toga. Naoko se činilo. x Dolazak u Leipzig otvara u Bachovu životu novo krupno poglavlje. razvijajući se u dvostrukom sjaju i atmosferi prosvjetiteljskih ideja. Kad su mu stariji sinovi dorasli za univerzitetski studij. pokušao je da provede stare luteransko-humanističke odgojne principe i da postavi muziku u središte školskog odgoja. Drugi odsjek Bachova leipziškog života. cothenskom razdoblju pripada i najveći dio njegovih sačuvanih orkes tralnih i komornih djela: sonate (odn. emocionalni sadržaj. partite za klavir. U njegove dužnosti išla je muzička nastava u školi. je napisao velik broj svojih najznačaj nijih kompozicija za klavir: dvoglasne i troglasne invencije. J. U Weimaru je nastao velik broj njegovih djela za orgulje (koralne obradbe. u Leipzigu je morao »snabdijevati« muzikom crkve sv. U kolovozu 1717 primio je i službeno imenovanje za dvorskog kneževskog dirigenta Anhalt-Cothena (Hochfiirstlich Anhah-Cothenische Kapellmeister). skromnih sposobnosti. koralne fantazije. obaveze i povlastice kantora sv. 1740—50. U prvom razdoblju komponirao je: Magnificat i Matthduspassion. 17 upotrebljivih. nabavljanje muzičkog materijala.

i. Prvi spomenik Bachu podignut je 1843 u Leipzigu. Tako je 1732 boravio u Kasselu. Chr. Ono što se u doba muzičke renesanse ješta ili javlja u neizradenim. došle su do izražaja u djelu Johanna Se Bacha. poprirj čenje umjetnički složenog i duboko proživljenog djela. ostala je sasvim bez uspjeha. Kevserlincka za njegova dvorskog muzičara J. u svojemu monumentalnom djelu. dramma per mušica. Od 1740 B. U tom je sukobu Ernesti pokazao netrpeljivost i sitničavost. nastale po narudžbi grofa H. približavanje muzike dramskom iz sve su to temelji na kojima izrasta nova epoha evropske 1 kulture — barok. Karakteristično je za Bachovo doba s jedne strane čuvanj TRIJEM BACHOVK RODNE KUĆU U EISENACHU radilo se o »prodoru racionalističko-prosvjetiteljske koncepcije školstva (u Ernestijevoj osobi). vezana -i prostorom za crkvu.. koja je htjela nadomjestiti dogmatsko i teocentrično. iako ponekad nagao i nedosljedan. Sve važne tekovine muzičke renesanse — pr težišta s crkvene tematike na svjetovnu. uloga i vrijednost. Osteroratorium. se više bavi muzičko-tehničkim problemima: sabiranjem. počeci izgrađivanja instrumentalne muzike kac stalne muzičke grane. Weihnachts-Oratorium. God. Himmelfahrts-Oratorium i Vier kleine Messen. postaju glavnim 1 čem razvoja novih muzičkih misli i građe novih arhitel oblika. ali je mjesto njegova groba ubrzo zaboravljeno. instrun muzika na dvorovima. o 200-godišnjici umjetnikova rođenja leipziško gradsko vijeće postavilo je spomen-ploču na taj zid. znanstvenim izobražavanjem intelekta i odgajanjem u duhu moralno razborite čovječnosti« (F.) i na crkvene kantate. većinom prema svjetovnim. To vrijedi u prvome redu za četiri majstorska ciklusa: Goldberg-Variationen. 1 7 2 2 . a krajem godine izgubio je vid. Međutim. konzistorij pa i sam knez. Blume). odnosno kao raskršće prema >•*<! "i Ut. to je epoha se sukobljuju i prepleću kulturne tendencije triju dri snaga: crkve. umjetnički vanredno složeni ciklus kanona. ciklus na temu koju je Bachu 1747 zadao Fridrik II prilikom umjetnikova posjeta Potsdamu (na taj Thema Regium komponirao je B.100 BACH kojemu vode gotovo svi putovi dotadašnje evropske 1 aktivnosti. Operacija. pročišćavanjem i konačnim dotjerivanjem muzičkog nasljeđa i vlastitih iskustava. opredjeljuju se stilovi pojedinih instri. 18 Chorale za orgulje itd. posta opera seria) tipičan predstavnik feudalne umjetničke id< oratorij. d budućnost. da je. Klavierubung .. još mnogim konvencijama ustaljene muzičke prakse — s baroku poprima određenije. fuga i ricercara te jednu trio-sonatu). neposrednost melodike sa jačanjem utjecaja grada pučkih izvora. Tome. 7 . obuhvatio s muzičke tekovine i stvorio osnovu novim još i danas nei nim mogućnostima razvoja. puna protivurječnosti (konačno. a služio se i podvalama. Potkraj stoljeća postoje uvjeti nomsko jačanje pojedinih pokrajina iz tadašnjeg komplel mačkih zemalja — Austrije i Prusije (jačanje zanata i tr. Goldberga. u Berlinu 1741. karakteristično je za to doba da osim Mise u h-molu.~~ ' 1 Clavierbuchlein Jur Anua Magdalena litich. Das musikalische Opfer. 1736 i 1738. uz dostojanstvenost i ukočenost javlja se živa ŠE i kićenost. a samo djelomično prema crkvenim uzorima. stvoren da služi kao oružje kontrareformacijske i postaje nosilac naprednih umjetničkih tendencija. elementarnim formama. Zato se muzički barok i ocrtava kai previranja. također djelomično parodije ranijih djela. U ep roka stvaraju se i neke karakteristike pojedinih naći muzičkih kultura.. 6 (. — Što se tiče Bachova stvaralaštva. To nosi poglavito na instrumentalnu muziku. očitovao samosvijest i uzdržanost. Pod pritiskom kracije i djelomično pod valom kontrareformacije ona se 1 sporo i na poseban način. živa muzika. u protestantskim kantatama=B. 1746 u Naumburgu. ravnoteža muzičkih oblika i njihova sve v ređenost. reljefno : i jasno osvijetljene. u Halleu 1740. Njegova pažnja usredotočuje se na sakupljanje pretežno ranije nastalih djela u veće zbirke (4 sv. II sv. Mendelssohna. Od Tridesetgodišnjeg rata (1618—48) do Bachov Njemačka pruža sliku ekonomski i politički rasparčane malo samostalne u kulturnom pogledu. uz pompoznost susreće se jednostavnost i ne nost. Spruchkantate) i prelazi na novi tip solo kantate (bez uvodnog zbora) te na koralnu kantatu sa široko razvijenim i razrađenim. Alarcuspassion. ortodoksno kršćansko poimanje. djelo u kojemu ni prije ni poslije nitko nije dosegao toliku visinu kontrapunktičkog majstorstva u okviru fuge (ovaj je rad ostao nedovršen\ Za boravka u Leipzigu B. savršenije. i pored konstruktivizma i kombinatorike u kontrapunktičkoj tehnici.. zemlje s tipičnin građanskim pojavama u duhovnom životu. jačanje tender jasnijim ispoljavanjem kompozitorova odnosa prema stv razvoj polifonog majstorstva. VII 1750 pokopali kod južnog zida crkve sv. gradsko vijeće. . 1885. tada napušta stariji oblik (tzv. treba njegovu stvaralačku ličnost promotriti kao kariku u lan cu razvoja evropske muzičke kulture. simbolizirano u gajenju muzike. . Bacha su 31. Da bi se objasnilo Bachovo značenje. Sve ove crte u punijem obliku i u najoštrijim suprotnostima. Altnikol bio je u posljednjim mjesecima stalno uza nj. Ivana. 1735 u Cothenu i Miihlhausenu. On je po Bachovu dik tatu zapisao posljednje umjetnikove kompozicije. aristokracije i građanstva): u kontrareforma Rimu javlja se prvi pokušaj komične opere s oštrom p: dalnom tendencijom. uz filozofsku i religioznu meditaciju — jedar i oštar uz snažnu dramatiku — najtananija lirika. Početkom 1749 razbolio se. na inicijativu F. je povremeno putovao u druge njemačke gradove radi koncertiranja ili kolaudiranja orgulja. Ivana. dok je B. 1894 pronađen je lijes s Bachovim ostacima i oni su položeni u kriptu crkve sv. knez ga je od 1733 do 1736 ostavio da čeka na zamoljeni naslov dvorskog kompozitora. naslovna str. slobodno oblikovanim recitativima i arijama i jednostavnim završnim zbornim koralom.. kojoj je najčešće nametnut zad služi samo u reprezentativno-dekorativne svrhe. u Dresdenu je bio 1731. višedjelnim uvodnim zborom. Njegov učenik i zet J. Ali Bachov lični i umjetnički autoritet nije na njih jače utjecao. Pojavivši se u završnoj fazi baroka B. u Bachovim djelima iz tog vremena stalno prisutna emocionalna. sve su to u stvari parodije. zbirke Wohltemperiertes klavier. nije komponirao više niti jedno veliko oratorijsko djelo. rođena iz te realističnijim umjetničkim izražavanjem i uskrsavanjem kratične (u specifičnom smislu) grčke tragedije.. o muzika.. smjelo se ruše polifone pa monijske konvencije. G. 1733. U sukob su bili uvučeni načelnik. kristaliziranje i ustaljivanje nije. zrele oblike. Budući da je ta crkva bila porušena za Drugoga svjetskog rata. izvršena u januaru 1750. dobija ponekad svjetovni karakter. preneseni su Bachovi ostaci 1949 u crkvu sv. da bi se zatim razgranali na razne strane. je kao s ličnost. protivrječnost i kontrast u muzičkim kod kojih konvencija igra važnu ulogu. a 1747 u Potsdamu u znamenitoj posjeti Fridriku II. na nove \ -instrumentalne vrste i na scensko-muzička djela. Karakteristično je pri tome. Kanonische Veranderungen iiber uVom Himmel hochi i Kunst der Fuge. i instrumentalnih ansambla.

od francuskih klavesinista Raisona. sadržajno intenzivirao. No B. cijeni ga. Međutim. od starih teoretičara Praetoriusa. To stvara poteškoće kod ocjenjivanja. Vivaldija. TOME U LEIPZIGU zičkom jeziku progovara za budućnost. Nisu poznate kompozicije. takav je način rada za Bachovo doba posve neobičan. Frescobaldija. od starih i suvremenih majstora vokalne i orguljaške muzike dobro poznaje Palestrinu. katkad i mijenjao. Vjerojatno odavde. Graupner i mnogi drugi autori). Werckmeistera. Razlog i cilj ovakvih postupaka nisu uvijek sasvim jasni. U orguljskim djelima isprva daje prednost sjevernonjemačkom. prerađivanju. kombinira i proširuje. suite. pa se kod polifonih služi radije klavikordom. pa se pretpostavlja da se zapravo radi o prauzorcima ili praidejama na koje se B. mnoge instrumentalne kompozicije obrađivao za razne sastave i u raznim stupnjevima teškoće izvođenja. obogatio i formalno zaokružio premašivši u tome sve svoje suvremenike. Buxtehudea. a na klasicizam oblikovanje tema izrazito homofonog karaktera. obrađuje. Nuciusa. Bachova opća naobrazba počiva na Hutterovu Compendiumu i Comeniusovu Vestibulumu. U opravdanost ovih hipoteza može uvjeriti činjenica da je B. jer se sastav ponajprije prilagođavao mjestu (akustičkom prostoru)! i mogućnostima izvođenja. Buttstedta. preobličuje i »parodira? svoje vlastite kompozicije. nalazi se prerađena u Himmelfahrts-Oratorium iz 1735 i konačno u Agmisu iz Messe in h). dolazi i do jedne univerzalističke crte. Scarlatti. on ukazuje više na romantizam nego na značajke klasike. Couperina. Bachov je orkestar koncipiran »zborno« kao i orgulje. U njegovoj muzici osjećaju se muzičke tradicije reformacije. osim toga neprestano usvaja nove elemente iz francuske i talijanske muzike. fantazije. klavirskoj i vokalnoj muzici). kaže — leipziški aparat bio oskudan. Pachelbela. Kvaliteta u Bachovu stvaralaštvu neprestano se uzdiže: od Actus tragicusa (1707) do Kreuzstab Kamate (1731). Po svom odgoju. a kod kasnijih kantata i oratorijskih djela to nije slučaj. kod klavirskih djela B. je čvrsto vezan za svoju zemlju. jer je — kao što i sam B. kantabilnijemu tipu. i na klasičnoj starini u rimsko-humanističkoj predaji. služi također su kasnobarokna. na romantiku upućuju snaga izražaja. filantropinizma i sekularizacije što prethodi predrevolucionarnbj epohi. Tamo gdje B. Hasse. naročito »presađivanje« stavaka iz jednog djela u drugo. da se vrlo rano počinju baviti kompozicijom i da vrlo rano izgrađuju svoj stil. od talijanskih instrumentalnih majstora Albinonija. Sve te suprotnosti njegova vremena isprepleću se i sjedinjuju u njegovoj muzici: produhovljena meditativnost s crtama hedonizma i plemenitog uživanja u zvuku. oblikujući npr. kao i od želje za ovladavanjem novim tehničkim izražajnim sredstvima. i utjecaj težnje za slobodnijim sudjelovanjem građanstva u muzičkoj praksi i za njegovom umjetničkom afirmacijom. provodi zvukovnu diferencijaciju u odnosu na karakter muzike. dakle na stupovima ortodoksnog luteranskog naučavanja. godine života. starijih i suvremenih autora. drveni i li meni duhači samostalne su grupe. Njegovo stvaranje počinje polagano i istom od 24. motetski ili koncertantni zborni stavci. rano došao u dodir s francuskim prosvjetiteljskim idejama i antropocentričkim shvaćanjem muzike. u svom mu- 101 CRKVA SV. se stilski nadovezuje neposredno na njemačko nasljeđe (u orguljskoj. Marcella. njemačke narodne pjesme. Stroge diferencijacije između orkestra i komornih ansambla kod Bacha još nema. toccate. Za posebna reprezentativna izvođenja služi se najvećim sastavima i kombinacijama. nije Bachova osobina. Eulera. recitativi. a često u dotjeranijem i potpunijem obliku. Karakteristično je da B. od suvremenih teoretičara Matthesona. arije i duete kao koncertne stavke (u Mesu in h). individualnost melodike. harmonija. fuge. od koralne partite O Gon. studiranju. za njene običaje i njenu kulturnu baštinu. sudjelujući u muzičkoj praksi dvorova. Doduše. radi neobično mnogo na sakupljanju. Zvučna sredstva kojima se B. bez obzira kakvog je karaktera ili vrste (npr. je. adaptiranju tuđe muzike. Beera. Osim toga B. arije. Marchanda. koralne fantazije (instrumentalne i vokalne). plesne forme. koje bi on bio napisao prije svoje 20. Opseg Bachova djela golem je. arioso i recitativ (Matthauspassion) ili dijelove suite i koncerta. daleko natkriljuje svoje suvremenike u poznavanju muzike drugih majstora i sintetiziranju različitih iskustava s izrazitim obilježjem svoje individualnosti. Barvphonusa i dr. upotrebljava radije čembalo (Bach poznaje i Hammerklavier. njemačke građanske »muzikantske« prakse i njemačke (profesionalne) vokalne. U pogledu muzičkih vrsta i oblika njegovo stvaralaštvo pruža tipičnu sliku kasnog baroka: preludiji. uvertire. Boehma. Konkretan povod za komponiranje kod Bacha je još uvijek u najvećoj mjeri — »službena dužnost«. ili povezujući u cjelinu koral. odnosno težnje za što širim spajanjem raznih elemenata. Frobergera. I aktivnost u raznim granama muzičke djelatnosti nije neobična za ono doba. Svojstvo baroknih muzičara. a i sam pokušava da mu usavrši konstrukciju i zvuk). od miihlhausenske Ratstvechsel-Kamate do Lobet den Herren. vokalno-instrumentalne i orguljaške prakse proizašle iz kantorskog zvanja. obilje u stvaralaštvu karakteristično je za kompozitore toga vremena (takvi su Handel. du frommer Gott (između 1704—08) do varijacija Vom Himmel hoch (1747). nužan je rezultat takve djelatnosti temeljito proučavanje raznih njemačkih i stranih. Neidhardta. gudači. uvijek iznova vraćao. shematski shvaćati. utvrđivanja kronologije i objašnjenja djela. a kasnije Silbermannovom. obrazovanju i djelovanju B. barokna kićenost s lirskim refleksijama. a s druge sve jače prodiranje racionalističkog gledanja na svijet i očiglednih novohumanističkih tendencija u umjetnosti. Prema tome Bachova genijalnost nije u pronalaženju novih oblika nego u tome što je nasljedene vrste i oblike do krajnjih mogućnosti produbio. B. a vjerojatno ni istovetni: možda se radi o adaptiranju postojeće kompozicije za nove. Te je ustaljene oblike B. specifične potrebe. Stoga se u Bachovoj umjetničkoj djelatnosti osjeća i odraz Augustinove teze o muzici kao laudatio Dei i recreatio cordis. taj vjekovima ustaljen odgojni ideal protestantske Njemačke sa teocentričko-simboličkim poimanjem muzike. koralne zborove u formi uvertire. godine postaje intenzivnije i bogatije što traje po prilici do 55. Praksu instrumentalnih sastava (s obzirom na broj izvođača) iz Bachova vremena ne treba kruto. U tom smislu karakteri- . njegova se »ruka« lako prepoznaje čak i u preradbama tuđih djela. tada intenzitet počinje opadati. ali i njihove moguć nosti on u najvećoj mjeri iskorišćuje. Lippiusa. ali nikad ne upada u obično imitiranje već svemu daje pečat snažne individualnosti koja ga uzdiže iznad njegovih suvremenika. komorne i crkvene sonate. a kod kompozicija u kojima prevladava homofoni princip i virtuozitet. mnogo prerađuje. jedna arija iz Gottscheds Kamate — 1725. postepeno izmjenio u smislu neohumanizma.BACH govanje religioznih tradicija. Grignvja. od lnventionen do Kunst der Fuge — i to kako linija tehničkog umijeća. ali ako se uzme u obzir da je gotovo polovina Bachova opusa izgubljena onda on svakako ide medu najplodnije muzičke stvaraoce. Telemann. kanoni (instrumentalni i vokalni). bio je u vrijeme Bachova školovanja još mjerodavan ali se u toku XVIII st. U nizu vveimarskih kantata i oratorijskih djela instrumentalni sastav zamišljen je solistički. sadržaja i oblikovanja tako i linija stilskog razvoja. a možda je to i težnja za potpunijim i zrelijim obrađivanjem ranije zamisli. godine. a i od onog kulturnog »internacionalizma« feudalnih dvorova. partite. B. Schnitgerovom tipu orgulja s mnogo mikstura.

k trojstvo« traži tri odnos te snage i dubine i u tako veličanstvenim oblicima i glasa). kad s« jevi.u njegovo pravo. u Bacho-voj tehničar. stoga njegovu ne treba prom luteranstvo. od. J. S. naklonjen radostima života. izraženi muzič. on je r muzici ima mnogo dodirnih pjesnik i učenj tačaka s tada raširenom perimentator. kao čke prakse. je bio kasnijeg datuma. Bachova muzika nije lišena ni ce starih zakona i dogma.8 = 14. melodijske formule.pouzdan čuvar svog posla i doma. < 12 = 84 puta. S. stva. 12 za apostole. čitava melodija 41. 11 se konstatirati. u Cothenu je najviše pisao orkestralnu. ali se istodobno ] treba da asocijativno povezu pažnju uz određeni tekst. koji je gledao daleko ispred sebe i svog vremena. u Leipzigu pretežno crkvena djela (iako su i druga tema prve fuge u zbirci Vohltemperiertes Klavier ima 14 područja zastupana). Gradski r je na sjednici vijeća. katkada predaje radosti umjetničkog stvaralaštva i radosti zanatski pomoću principa naivne ilustrativnosti. nema plod unutrašnjeg zahtijeva. o »teorijom o afektima«. poten.punim dahom udisao život i izgarao u plemenitom naj kaliptički brojevi«) iz ga prenese u muziku. isticanje dramatskih akce-nata. se susreće uglavnom u u sferi profesionalnih. »sveto je sredine prema sebi i svoju vlastitu vrijednost. bio je osjećajan. duboko i intenzivno. kao kabalistika alfabeta izraženog brojevima 1—24 (ti do 1713 mnogo zastupane orguljske kompozicije. svrsi u muzičkoj praksi rječnost i složene sredine (Messa in h. izvan religioznih okvira. laštva u smislu onog stvaralaštva »neobaveznog« tipa. Kapellmeister und tor Chori Mušici in Leipzig) bila im je trn u oku.102 BACH stične su pojedine etape njegova života i rada: u Weimaru su 3. često nesa Biblije. i obiteljskih problema. fuga čitavom svom djelu — i mimo svoje volje — morao c Patrem omnipotentem odraz jedne nepobitne životne istine. kao navajući golemu snaguposlovnih i sugestivnost njegova muzičkog jednostavna a-legorija i u grandioznim dramskim scenama i u intimnim lirskim brojeva (npr. Te svoje unutarnje protivurječnosti crkvu. G. br. zahtijeva da se promotri odnos takta. da tako kažemo. tenzivno i iscrpi poriva. Gledajući. nailazimo Protivurječnost < na djela.njemu nepravedno postupa.strastvenosti. dalek od svijeta. sve to dokazuje da genijalno nadareni muzičar može i shvaćanjem unutar određenih formula progovoriti izravno nadahnutim posve svjestan građanin koji revolucionarnom kim ruš: individualnim jezikom. produkti. autograf g razinu.1 + 3 -•. od 1714 kani ostatak flamanskih. Ali dubok filozof i neposrednost emocija. ako se cije. pa i neki meno sjajan impi or-guljski korali). odrazi neupotrebljiva i za rimsko i u punoj mjeri u za luteransko bogoslužje. on je duh silovite snage. B. koje oznoj dogmi svoju muzičku misao. je bio Iz Muzičkog rječnika J. Vrlo je razmičući granice svoje umjetničke koncepcije često kod Bacha zastupana i simbolika brojeva (u njegovo vrijeme rivanja. odnosno renesansnih postupaka). Za svoje sugrađane B. kako se Bachov život raširena pojava). bez Jude mora osjećajem posmatrao i proživljavao život oko sel — uvjetuje 11 nastupa ljudskim jasno uočavao svakidašnje probleme sredine u kojoj j dionica. kraj. SVOnjemu nakon njegove smrti. a njegova dvorska tituls furstlicher Sachsischer Hofcompositeur. tijesna povezanost tor. BACH je 9+18-1-2 + 1^3^virsku muziku. Ona naoko jednostavno i normalno. »pramuzikar je iz aleksandrin-ske »iskonski je muzikantskom« osjećanju težnje. np tate. Početak Ciacone iz sonate u d-molu za violinu solo. a pomirljiv i predan. KONCERT U Činjenica. Walthera. 2. bez određene Nijedan muz namjene. ui cjelina praktički nasljeđa. jer i h — riječ »credo« javlja ne mogavši izaći iz »ljušture« svog religioznog shvatanja se 7 x 7 = 49 puta. Bacha zanosi i smjelošću kombinatorika spekulativnih momenata koji su našli dosta plodno tlo u like brojeva i realističko ocrtavanje psiholoških momen racionalizmu XVIII st. lake razdražljivosti i plamene srdžbe. Što je B. koju je svakako pod ima 84 CRKVENI osjetio: životni proces je neprekidna borba. da je Bachovo pravo značenje shvaćeno i BACHOVO DOBA prvoj polovini XIX st. Ali u drugom čen život i d. komornu i klaje 2 4. ilustrativni ć elementi podignuti na višu J.čovjek zdrave srži. početak. koja nisu naručena nost vremena i niti namijenjena određenoj u kojoj je živio. u izrazio i sjedinio u svom stvaralaštvu snagom čudesne Credu iz Messe in dualnosti. vjernike (npr. ali upravo kao snažan unum De-um« 7 x duh. odsjeku leipziš-kog boravka ali ni jedan ne nalazimo u tom pogledu sve toliko problema! veće oslobađanje. očekuje kraj života. ali i ozbiljan luteran. Pored toga je redovno radio na pedagoškim u posljednjoj koralnoj obradbi Vor deinen Thron prvi rr i didaktičkim djelima. dobar otac i dobar kim sredstvima. da je B. »in -trao »bogom određenim« pojavama. između mnogih Thomaskantora«. još ne pozna potpunu slobodu stvararedak ima 14 tonova. nego tri stavku: tako broj 7 oštrouman mislilac kojemu nije bilo strano ni lirsko san za stvoritelja. tj. u svakodnevnom marljivo. njihovi zbro. 1732 jeručno naznačio). Tu su prizvukom tragike. kao dublja toliko mogao ocrtati slike najrazličitijih raspoloženja i ka semantika brojeva koja rima Bachova snaga u onom. on ih je nastojao među sobom pomiriti. dan nakon Bachove smrti izvijestic Schule brauche einen Kantoren und keinen Kapellmeisl . tri oblika: 1. Kod njega se susreću i mistična primjena je iskreno religiozan. — U pobujne fantazije i j gledu sadržaja. koji be. niz složenom djelu »reprezentativnih« djela nosti. podređuje religioznom osjećanju kanona i muzičke »retoričke figure«. savjestan učitelj. BACH. kršćanski ^ melodijske linije s tekstom (naročito u dramskim recitativima teocentričko-sim pasija). da sve. koja se javlja kao XIX st. što teologije prodrla u ostvari u muzici. k n nosno u muzičkom čovjek isprazna mudrovanja. nego životne pojavu punine i slojevitosti »sveti brojevi« (»apo. građanin pun 1 produbljeno povezivanje strog konzervati muzičkog sadržaja s dagog i najsmjel poetskim. B. s isl apostola — tj. duhovit i oštar kritičar negativnih ranje.

ipak nije bio sasvim zaboravljen. oko 1730—33 (preradba Vivaldijeva koncerta za 4 violine u h-molu op. oko 1725. velik broj koralnih obradbi u rukopisnoj Kirnbergerovoj zbirci. d-mol. 2 br. 1739). D-dur. Das Wohltemperierte Klavier. nakon 1740. II. 6 partita (obj. III. h-mol. Bachii u E-duru. sastavljena na temelju usmene predaje.BACH Njegova je smrt zabilježena samo u jednim novinama. c-mol. 1850 osniva se u Leipzigu pod vodstvom Schumanna. A-dur. oko 1703. F. fantazija i fuga u a-molu. u d-molu. cijenili samo velikog orguljskog virtuoza. II. oko 1720. Klemmu u Sangerhausen Berlinu). neoklasika) ukazao je na neiscrpnu vitalnost Bachove muzike koja postaje ishodištem različitih pravaca u muzici XX st. među kojima je bio i Telemannov Sonet (1754). J. u C-duru. Das Wohltemperierte Klavier. zbirke Klavieriibung. u II sv. 9 malih preludija. nije nikada dao taj naslov. u h-molu sa koncertantnom flautom. 2 koncerta za violinu: a-mol i E-dur. 4 sonate za flautu i klavir: h-mol. ujedno i prvi — doduše površan — pregled djela iz tada još potpune zaostavštine. u F-duru. Dio ostavštine koji je došao u ruke Friedemanna ne može se tačno slijediti. Rektor Thomasschuh. III. A. u C-duru. E. između 1733 i 1739 (prer. što su ga napisali C. 1 kanonska fuga. C-dur. oko 1716. h-mol (tema A. oko 1720. 3 koncerta za 2 klavira: I. zbirke Klavieriibung. oko 1722. oko 1716—17. oko 1725. d-mol. da je na prijelazu .). e-mol. 1747. u G-duru. partita za flautu solo u a-molu. 6 malih preludija. svi 1721. koncertne obradbe prema djelima princa Johanna Ernsta Weimarskog i prema violinskim koncertima A. oko 1730—33 (potpuno su originalni u najboljem slučaju koncerti u d-molu i E-duru. Šest sonata: I. Naučno istraživanje Bachova života i djelatnosti započinje C. oko 1720 (poznata i pod nazivom Fantasie und Fuge)\ G-dur. oba oko 1720. prema Altnikolovu prijepisu. 1735). I (započet 1720. oko 1722. Tokate i fuge: F-dur. sve oko 1727. Schubart i drugi. 1731). fugato u e-molu. E. u kojoj su važnu ulogu odigrali H. violinu. 1704. u D-duru. 6 Brandenburgische K onzerte: I. A. 1747. sonata u D-duru. E-dur. 1742). a-mol. oko 1720—-21. T. 1751. Ch. tuđih kompozicija). partita u h-molu (obj. 7 fuga iz zbirke Klavierbuchlein: e-mol. Schering i čitav niz drugih. Schelble. oko 1721. G-dur. d-mol. d-mol (tzv. oko 1730 (zapravo preradba vlastitog preludija i fuge u a-molu za klavir i 2. d-mol. Marx. 6 tzv. Hausera u Miinchenu. u C-duru i VI. Es-dur (obj. E-dur. 11. bibliotekar berlinske Singakademie iz ostavštine C. Hoffmeister & Kuhnel i Breitkopf & Hartel (Leipzig). preludij i fuga u A-duru. 6 suita za violončelo solo: G-dur. oko 1709—10. koncert za 2 violine u d-molu. IV. oko 1720. u G-duru. G. Th. Spohra i drugih Bach-Gesellschaft (-> Muzička društva) sa zadatkom da objavi cjelokupno izdanje Bachovih djela. A. G-dur. Nageli J. nešto je došlo do Zeltera (i Mendelssohna) i Nagelija. Passacaglia u c-molu. 1 trio-sonata u c-molu). a jedva da je i izvođene No vrijeme koje je tražilo kontinuitet s prošlošću. oko 1720. 6 tzv. Četiri uvertire (suite): I. Razvoj historijskih muzičkih stilova novijeg doba (neobarok. c-mol. 1739. U drugoj polovini XVIII st. op. G. G-dur. Moschelesa. III. e-mol. C-dur. A-dur. C-dur. Hilgenfeldtj a nastavljaju C. Bachovi rukopisi podijeljeni su poslije njegove smrti između njegovih sinova. 3 sonate za violu da gamba i klavir: G-dur. Clementija. Preludiji: C-dur. Bach i Fr. D-dur. slično kao i Bachovi suvremenici. Brahmsa i F. Einige canonische Verdnderungen iiber das Weihnachtslied »Vom Himmel hoch. — ZA ORGULJE. 4 Duetta (obj. da komm ich her«. Švicarskoj. Kollmann. koje se navode zbog kontinuiteta u numeriranju). e-mol. 1720. F-dur. u F-duru. Spitta (najvažniji Bachov biograf u XIX st. oko 1720—23 (troglasne invencije nose i naziv Sinfonie) . a-mol. 5 fuga: e-mol. Aria variata alla maniera italiana. 3 trio-sonate: I. Aria mit 30 Verdnderungen (tzv. Agricola. kojemu je svrha organiziranje izvedaba Bachovih kompozicija. Dionice kantata dobiva Anna Magdalena Bach i predaje ih gradu Leipzigu (danas u crkvi sv. II (ovom svesku B. Preludiji i fuge: a-mol. ličnih zapažanja. oko 1727—36. on je oko 1770 jedan dio prodao. anegdota. e-mol. fuga u a-molu. oko 1717 (Weimar). A-dur. E-dur. u svom izvještaju od 4. to je ujedno i najstarija Bachova biografija. oko 1708—23. ORKESTRALNA. F. U XVIII i XIX st. pa Goethe. Die Kunst der Fuge. — VOKALNA: Messe in h. Legrenzija). c-mol. e-mol. C-dur. 3 partite za violinu solo" h-mol. f-mol. u c-molu. oko 1720. Schwenckea (nasljednika C. stavka orguljske sonate u d-molu). g-mol. Tome). Kromatische Fantasie und Fuge u d-molu. u B-duru. oko 1727—30. Ch. 1747—49. i od stavka <fjG#tftBachovo pismo J. D. pošto je Bach-Gesellschaft svoj zadatak ostvario. 3 sonate za violinu solo: g-mol. C-dur. tokate u fis-molu i c-molu. u Es-duru. Bitter. obje oko 1727—30. Fantazije u G-duru i C-duru. ali neposredni potomci su. Nauea u Halleu itd. 6 i 11. E. Ph. naglo počeo rasti interes za Bachovu muziku. 1900. interes za stvaralačku individualnost. Odsudna prekretnica je svakako izvedba Matthauspassiona pod ravnanjem Mendelssohna (u Leipzigu. Ph. oko 1720. oko 1724. Nakon toga započinje tzv. Fantazija i fuga u c-molu. »Bachova renesansa«. oko 1730. u D-duru i VI. g-mol. koncert za flautu. III sv. Es-dur. obj. pa izdavači Kollmann (London). a-mol. U ovom popisu Bachovih kompozicija ne navode se one. Ernesti. u G -duru. sve oko 1720. B. — KOMORNA. u III sv. d-mol (u Weimaru). Istom 1754 objavljen je nekrolog. Chr. C-dur. D-dur. G-dur. 5 tokata: D-dur. 1704. g-mol. S. Schweitzera. improvizatora i majstora kompozicijske tehnike. g-mol. u c-molu. a 1778 je neke rukopise preko J. kao i pojedinačno na raznim mje stima. Eschenburga dao na licitaciju. Burnev). e-mol. Corellija). Istovremeno pojavljuje se zanimanje za Bachovu umjetnost u Engleskoj (A. klavir i gudače u a-molu. C-dur. God. završen je 1744). Franzosische Suiten. 5 malih preludija. Italienisches Konzert u F-duru (obj. Schweitzer. E-dur. oko 1712—16. sadržava također 24 preludija i fuge u svim tonalitetima. sve oko 1720 (posljednja je za violu pomposu). više pojedinačnih suitnih stavaka. J. (20 korala). c-mol. d-mol. je osvojio svijet. D-dur. koncert za 4 klavira u a-molu. bili su privučeni snagom Bachova genija. Veći dio materijala iz tih i drugih rukopisa dolazi tada u Preussische Staatsbibliothek (današnja Offentliche Wissenschafts~Bibliothek u 103 j • -u u XIX st. Većinu rukopisa prikupio je kasnije G. suite u a-molu i Es^duru. a-mol. a zajedno kao I sv. u G-duru oko 1720 i III. u III sv. IV. c-mol. Canzona u d-molu. Capriccio sopra la lontananza del suo fratello dilettissimo u B-duru. — BEZ ODREĐENE NA MJENE: Das Musikalische Opfer na temu Fridrika II (2 ricercara. Sechs Chordle. Mosevvius. — KLAVIRSKA. sadržava 24 preludija i fuge u svim tonalitetima). Terry. 1739). God. DJELA. Simrock (Bonn) i dr. 2 koncerta za 3 klavira: d-mol i C-dur. zbirke Klavieriibung. e-mol. oko 1727—36. oko 1730—33 (oba su djela preradbe nepoznatih. c-mol. I I . C-dur (Cothen). mlada historijska nauka. f-mol. drugi ustupio Forkelu. 8 koncerata za klavir (čembalo): d-mol. Goldberg-Variationen. a nisu spoznali veličinu stvaralačke ličnosti: između 1750—1800 niti jedno Bachovo djelo nije štampano. u F-duru. za koje postoji više ili manje opravdana sumnja da nisu njegove (iznimka su jedino neke kantate. A. G-dur. nisu mnogo izmijenili sliku te ravnodušnosti. oko 1721. C-dur. B. oko 1720. oko 1744. 5. Ch. zbirke Klavieriibung . Uzak krug profesionalnih muzičara veoma je cijenio Bacha. 1734). Zelter. 8 sonata za violinu i klavir: h-mol. oko 1716. Njegovi učenici čuvali su djela u prijepisima. III. oko 1720. u II sv. V. Dorische). oko 1704. dok su ostali vjerojatno preradbe tuđih i nesačuvanih Bachovih violinskih kon cerata). sve je to učinilo. u c-molu. A-dur. 9 kanona. zbirke Klavieriibung. utemeljeno je novo društvo. II. C. Ph. g-mol. N. oko 1709 i u a-molu. 7 br. oko 1720. u C-duru. Mendelssohn. pojedinačno 1726—31. a-mol. V. 15 dvoglasnih i 15 troglasnih invencija. Bacha i Ch. oko 1730. 18 Chordle. u D-duru i IV 7 . Rijetki i veoma skromni epitafi. početkom 1722. Rochlitz. F. 1736 (oba su koncerta u c-molu preradbe. B. A-dur. oko 1720. E. završen vjerojatno 1722. nađen je manji broj autografa kod Kirnbergera. H. Fuge: c-mol (tema G. J. 10). i prema nepoznatim uzorcima. kao IV sv. F. Bacha). f-mol. Preko Forkela je dosta materijala otišlo na razne strane. Fantasia con imitazione u h-molu. a-mol. Hoffmann. Kla vieriibung. a 1946 osnovano je Internacionalno Bachovo društvo (u Schaffhausenu) pod vodstvom A. 4 koralne partite. Liszta. P61chau. Englische Suiten. a drugi sačuvanog koncerta za 2 violine u d-molu). Vivaldija op. Bachovo djelo — jedna od najvećih manifestacija evropske kulture — postalo je svojina čitavog čovje čanstva. u e-molu. Engleskoj. II. sve oko 1709. zbirke Kla vieriibung. V 1751 ne spominje Bacha. i to prvi preradba nesačuvanog koncerta za 2 violine u d-molu. Ph. ona su se studirala i navodila u udžbenicima. III 1829). 1747. koralne obradbe u zbir kama: OrgelbiiMein (46 stavaka). Capriccio in honorem J. Počinje i štampanje nekih Bachovih (uglavnom manjih instrumentalnih) djela u Njemačkoj. L. objavljivanje praktičkih i pedagoških izdanja i poticanje naučnih istraživanja. 3 br. g-mol i d-mol svi. Neue Bach-Gesellschaft. Friedemanna i Philippa Emanuela.

Falsche Welt. Muller v. 1910. 1723. 1735—44. 1955 izašli su prvi svesci (Barenreiter-Verlag u Kasselu) tog no^ izdanja (Neue Ausgabe sdmtlicher Werkej koje će objavljivati sva djelo u autentičnom obliku i u preradbama. 140. 89. Erschallet. Lass. Ouevres completes pour Vorgue (6 sv. Zahn.beliebte Seelenlust. 70.. tako za orgulje: Sdmtliche Orgelzverke (8 sv. Geiringei Familv. 1714. Matthduspassion (tekst: Picander). 113. Himmelskonig. Jesu. 0 liebe Seele. 36. 1726. — CRKVENA: Četiri male mise 1 F-dur. zvas dein ist und gehe hin. S. 95. Bachs. oko 1736—37. 190. Ein fešte Burg. Bach-Jahrbuch.'Šnhn TT> A ' O"7 7w flllcvt ttlfiinfiti Tnten T71 A • n8 getreuer getreuer Hirt. 15.. Siehe zu. f-fovr C. 1729.. 1716 (II verzija 1723). 1724. Becker. 185. Bachs Bi Festgabe fiir J. 192. _. 211. S. 116. der ist mein Leben. — H. — W. E. 71.Christus.. der zvird mein Wort halten. 4. Dazu ist erschienen der Sohn Gottes. za 5 glasova. Thematisch-svstematischi nis der musikalischen Werke von Johann Sebastian Bach. Gott fdhret auf mit Jauchzen. 1731.. — W. so schicks m}t mir. Herr Gott. 1726.. 1724. Ach Herr. — H. 1724. smrti. 1723. Bringet dem Herrn Ehre seines Namens.) u redakciji E. lass noch einen Strahl. Tessmer. 54. K t ___ / i_. 207 a. Auf. 183. 1725. 1726.. Es erhub sich ein Streit. ist Sonn und Schild. oko 1728 (po sve Bachovo djelo). Pjesme (samo je jt njegova — Vergiss mein nicht). Gott. H. 1724. 1732.3 104 BACH Herze haben. 170. seit bereit. mein Geist. oko 1735—50. Uns ist ein Kind geboren (pripisuje se J. 1726. od br. spielende Wellen. Der Streit zzvischen Phoebus und Pan »Geschzvinde. Jesu. mein Herz. 39. Neues Material zum Verzeichnis der bisher erschienenen Lil J. 1724. Veri senstadt (nedovršeno) 1728. Leipzig). 149. Sei Lob und Preis mit Ehren.. O proslavi 200-godišnjice ■ smrti preuzeli su dužnost pripremanja novog cjelokupnog izdanja n> ustanove Johann-Sebastian-Bach Institut u Gottingenu i Bach-Archiz God. nepotpuno i da principima današnje muzičke nauke. Herr. Organ Works (15 sv.. Leipzig 1928. Frotscher. Wer mich liebet. 216. 1727. das seinen Jesam lebend zveiss. 148. Ich freue mich in dir. G-dur (sastoje se samo od stavaka Kyrie i ( je najkasnije oko 1737 sastavio prema ranijim vlastitim djelima). 59).. 1714. 1906. Herr Jesu Christ. Duprea (do 1940. XXXVII— XI.... 1724. Lobet den Herrn. Isti. S. S. Bach Jahrbuch 1953. Am Abend aber desselbigen Sabbats. Gleich w\e der Regen und Schnee. ibid. Hochsterzvunschstes 1723. E. Kassel i Hamburg 1950).. 1726. S.. 190 preuzeta je numeracija Schmiederova tematskog popisa zum Jordan kam. po svoj prilici djelo G. Ach wie f\\uchtifl ach ZVie nichtiS 1724* 27 ^y/i>y 7nP7 cr vrtić ytn"hfi wtiy mćivj V* MAĐ ~T T~y& « « 1„*vVix1.: BIBLIOGRAFIJA. Auf ChristiHimmelfahrt allein. 75.. 1728—29. Prvo cjelokupno izdanje Bachovih djela (sačuvanih) objavio je schaft od 1851 do 1899 u 46 svezaka. Jesu. Erwunscht. betet. — A. komm. 1723 (prerađen oko 1730). 210. mich armen Sunder. uz kritičke komentare (k izdanja).. 1735—44. oko 1723. J733. — Lebensbeschreibungen beriihmter Musikgelehrter und Tonkiinstl 1784. Ich hatte viel Bekummernis. Bacha). 1726. Br\ch dem Hun-grigen dein Brot. BIOGRAFIJE I MONOGRAFIJE: J. 53. 25. Vergniigte Ruh. 44. A. LIT. 1723. Pojedinačna Bachova djela tiskana su za njegova života i po.. oko 1730? (ova kantata po svoj prilici nije Bachova). Meine Seele riihmt und preist (vjerojatno n djelo). Tonet. Ich liebe den Hochsten.. Schering (urednik). Schneider. a I izd. lasst uns zvachen«.. 200. Widerstehe doch der Šunde. 42. Sie zverden euch in den Bann tun. 1723. mein Gott. 23. 46.. (Kantate br. Amo 204. prijevod Pariz 1955).. za 8 1726—27. — M. 1726. Marcuspassion. jer pripadaju drugim Bachovim vokalnim djelima). 1717. Bach-Jahrbuch. Ach Gott. Telemanna). F. »Ich bin in mir vergnugt«. Liebsl Gott. F. schzvimmt im Blut. — J. Erhohtes Fleisch undBlut. Argre dich. Schmieder. oko 1740 (nije kantata. 79. (Breitkopf & Hdrtel. 144.. von Dc trage zur Chronologie der Werke J. Briefe J. dich nicht. sia dolore. Es ist ein trotzig und v oko 1735.) u redakciji ] (Steingrdber. Ka >>Schweigt stille. izazvala je potrebu za novim. Gott ist unsere Zuv ili 1738. Sei Lob und Ehr dem Hochsten Gut. Wer Dank opfert. 56. 139. 186. 1723. Das ist je gezvisslich (nedovršeno. 128. 22. Was mir behagt. 1724 (to je zapravo parodija iduće kantate). 1731—44. — W. Bach Dc Kassel i Leipzig 1963. 142. J. 1726. 1880—88). Pariz). I. Ich ruj zu dir. 177. što ih je obj. Forkel. — I i H. gesehu 202. oko 1730 (parodija iduće kantate).ruft uns die Stimme. Du zvahrer Gott und Davids Sohn. 1726. 129. 1716 (II verzija 1723). ____________. 19. dich loben alle zvir. 1731—32. 1724.. Schreyer. sei millkommen.. . 1724. bereit. 1735. . 184.^^*. Schmieder.. S. oko 1729.. Ober Johann Sebastian Bachs Leben. 1735. 207. 38. Du solist Gott. Bach im offentlichen Schrifttum seiner Musikzeitung. —■ G. t^l J frUIrLH »f £J J. 1724. ^ . Jesus nahm zu sich die Zzvolfe. du Donnerzvort. zvas gut ist. 173 a i od 201 do 216 s' karaktera. 1724. 1715. 26. zvie du zvillst. 50. 189. der du meine Seele. zvie manches Herzeleid. 132. 1723. oko 1723. Bac 1918. dich loben zvir. 194. Kuhnauu). Christe eleison. Wer sich selbst erhohet.. 1734 (parodija prethodne k. — I Beitrage zur Bach-Kritik. Fr. Leipzig 1802 ( I V izd. meine Seele. Kassel 1950. ali se pojedini stavci mogu rekonstruirati. 1724. . Ich geh und suche mit Verlangen. djelomično parodija idu 193 a. ] (vjerojatno obradbe tuđih djela). plaudert nicht«. 197.. 205 a. oko 1717—23. 189 zadržana je numeracija prema izdanju cjelokupnih Bachovih djela. 57. — H. ist nur die muntre Jagd. nun sei gepreiset. Wachet auf. ihr L 173. Leipzig. j. 73. Kantate (do br. 1901—48. 59. . 135. zvann zverd (eh sterben.. 195. 145. Wo Go nicht bei uns hd'lt. Pretpostavlja se da će ovo izdanje biti dovršeno kroz 15 cjelokupno izdanje Bachovih djela postoje i izdanja sveukupnih dj struke. 93. Erforsche mich. Lobe den Herrn. POPISI IZDANJA.dig in die Luft).. 1 u jednom svesku. Četvoroglasne c tovo 400 protestantskih korala (371 koral nalazi se u proširenom II Bachovih korala. Schriftstucke von der Hand J. 1719. 1726. 1726. Denn du tvirst meine Seele (djelo J. 1730. du hochstes Gut. S. godišta 1940—48. Bornemann. tekst sadržava 3 odlom Glorta. Es reifet euch ein schrecklich Ende. 78. 1 lauchtster Leopold. 143. Brockesu)j izv. der zvird Wort halten. 1725. izv.. Bach-Jahrbuch (izd.. sv. Ich hab in Gottes Herz und Sinn. 1724. Beitrage zur Bach-Kritik (2 den i Leipzig 1910—12.w ^^*b. 1930. Preuss. zbirka sviju koncerata obj. 137. Gott.. Komm. muzika nije originalna. 213. 1714. Herr. in excelsis Deo. L. naziv Hohe Messe dobilo je ovo djelo u XIX st. oko 1730—34. PISMs MENTI: A. 1724. 1735—36. 212. — J. izv. Kunst werke . 90. 1724. Schulze. Singet dem Herrn. u 47 godišta. und erfahre. t ^ . Auf schmetternde Tone. I—XXXVI.hv-int Aor oivSao ClnttĐC .. da je to izdanje u mnogočemu zastarjelo. liebe Christen. 1727. Weihnachtsoratorium. 1726. oko 1736 (zapravo parodija jedne Bachove svjetovne kantate). 8. 76. Mizler. — M.. je u Scheringa {Eulenburg. Weichet nur.. dir trau ich nicht. Selig ist der Mann. 1723). Ba sehrift 1950. 1723. Warum betrubst du dich. Seiffert. Stuttgart 1919. Johann Sebastian Bach. 188. Mensch.. oko 1735—50. seid getrost. Schleicht. koji je 1834 obj. 1724?. oko 1715.— W. Ephraim. 178. 21. priredili su i J. Alesse in k). J. Ph. 9. Aus tiefer Not schrei ich zu dir.. Bach 1915—1918. Aus der Tiefe rufe ich. 1723. Alles nur nach Gottes Willen. Bach 1765—69"). Noveli nadalje djela za klavir: Sdmtliche Klavierzverke (7 sv. 1735. 1715. oko 1723. mein Jesu kommt. 1 (Pforten) zu Zion.__________s.. 11—18. zersprenget. 1735 (zapravo kantata Lobet Gott in seinen Reichen). ich Siindenknecht. Bachs. 1738 ? (nedovršeno. Nun ist das Heil und die Kraft. Schauet doch und sehet. 151. Gott ist mein Konig. Leipzi izd. Barmherziges Herz Liebe. 174. 1724.. Osanna dalje. 1724. Was soli ich aus dir machen. die Tag und Jahre macht. Schlage doch. SAD). 134. 1950).. 45. Leipzig 1754..-■_ \r_____ i__. Bekennen zvill ich seinen Namen ok 201. ] dein l\ame. Von der Vergnugsamkeit. Ich zvill den Kreuzstab gerne tragen. du Donnerzvort. 24. 1723. Regensburg 1938 ( I I izd. nicht. 138. o Seele. 1725. Ich elender Mensch.. — K.. Bach. 199. 49. Her. 134 a. — E. Kirnberger. A-dur. Ich armer Mensch. 1734. New York 1954 (franc. Zu: Gesamtausgabe von Bachs Werken. 1725. 1723. Ich habe meine Zuversicht. 94. 16. 96. izdanjem cjelokupnih Bachovih djela. O holder Tag. Das Bachschrifttum 1945—52. 1726.. Schneider. oko 172 Der zufriedengestellte Aeolus. mein's Lebens L i instrumentalnu pratnju. 60. 37. M. 1731. oko 1723—34. Wohl dem. 1723. Cantate en bu hahn en neue Oberkeet«. — E. Herr Jesu Christ.. Landau. 1725. _ J i*U. Bachs. za 8 glasova. 1716 (2 verzije). i. Neue Bach-Gesellschaft objavilo je praktična izdanja i uglavnom mi te novootkrivena Bachova djela. 1723. Asozv. zertriimmert 1725. BachGesellschaft. 1724. n . 1904—39. 58. 1707.es Freudenlicht.. The Bach Reader. oko 1732—35.. Singet dem Herrn ein neues Lied (nedovršeno).. T. 198. verlanget mich (vjerojatno nije Bachovo djelo). 1727. 150. 1 7 4 . 20. Lobe den Herren. 1 (nekrolog). 91. . Moteti: O Jesu Christi. II izd. 181. Oster orator ium. 18. den mdchtigen Konig der Ehren. — A. .' M. Herkules auf dem Scheidezveg sorgen. 1725. . 1726. 80. Su'sser Trost. 1726. 146. Verzeichnis der bisher erschie ratur iiber J. Die Himmel erzdhlen die Ehre Gottes. O Eivigkeit. gesegnetes Sachsen. . lieben. Der Herr denket an uns. ihr Pauken! Erschallet. 1716 (prer. 1725. Du Friedefurst. Herr Jesu Crist. 1733. Bacha i J. 131. 1734 (parodija prethoc 208.. _ _______________ . 72. O Ezvigkeit. 118 O Jesu Christ meins Lebens Licht 1748. . Mache dich. 41. 133.. Trossingen 1958.. 1723. 1724. dass deine Gottesfurcht Schmiicke dich. Thematisches Katalog der Instrumentalwerke Leipzig 1867. Es ii Bachovih kompozicija): 1 Wie schon leucktet der Aiorgenstern 1725.. T Verzeichnis der musikalischen Werke der Familie Bach. mein Herz. Sie zverden euch in dt 1725.. — M. 1724.u.. Was frag ich nach der Welt.. Blast Larmen. Ph. izv. Musikalische Bibliothek. 147. Man singet mit Freuden vom Sieg. ihr Feinde. E. 1725.. Luther. 1734 (sastoji se gotovo isključivo od parodiranih stavaka Bachovih kantata). alle Heic zbor i b. 215. erzviinschte Zeit. des Herren Tag. j . 1726. 1708. 130. Ddrffel. nova naklada svih Okolnost. lw*. A Life of Johann Sebastian in Letten ments. 209. Agricola i C. 92. 1784—87. N. Tritt auf die _ _ _ . zvahr'r Mensch und Gott. Ph. 1 mal dreier verstorbener Mitglieder der Sozietat der musikalischen X ten. Neue I schaft). (katalog Bachove izložbe u Gottingenu 1950). Die Elenden sollen essen. Herz und Mund und Tat und Leben. wer da glaubet und ge~ tauft zvird. 1932 objavljen je jedan dod 1948 izdana je u Ann Arboru (Michigan. der sich auf seinen Gott. vjerojatno 1731 (muzika se nije sačuvala. u nekrologu Ph. Nach dir. 1733.. j_____r r . 1724? ( I I verzija oke 196. i£ alles auf dich.. izvedeno 1723. . Gott. Gelobet seist du. 1915. S. David (izdavači). Wachet. meine Freude.). "Zerreisset. oko 1729. "Obersicht Iiber die wichtigi sehriften erschienenen Aufsatze iiber J. 55. Herr Jesu Christ.. 1723. 172. a 4-gl. Jesu Christ. Die Handschriften J. Der Geist hilft unsrer Schzvachheit auf. 117. S. 136.. 119 Preise Jerusalem Wort. J. 40. der Herr. 17. za 8 glasova oko 1726... Ein Herz. Gelobet sei der Herr. 115. 52. 1723.. 1704. 1708. deinen Herren. 176. 1725. Ph.. oko 1731. Ein ungefdrbt Gemiite. korale izdao je C pod naslovom Bach's Four Part Chorales (3 sv. 1924—31). . za 8 glasova Jesu. 1905. New York 1945.. 203. — G. Bach. G. 48. Bereitet die Wege. 179. Leipzig.. Obersicht iibe -Schrifttum in Zeitschriften 1928—1930. izgubljene kantate nisu uzete u obzir). 141. gezviinschte Stunde. Agricole spominje se još jedna do danas nepoznata pasija. Nimm. 51. Dem Gerechten mus das Licht. 214. £"5 ist nichts gesundes an meinem Leibe. 74. mein Herz. 2 Zeit. Wer nur den lieben Gott Idsst zvalten. Johannespassion (tekst djelomice prema B. 43.~j. Wir mu'ssen durch viel Triibsal.. so ist auch dein Ruhm. oko 17^ angenehme Melodei (parodija prethodne kantate). Nun danket alle Gott. 1730—36. 1723. 1725 (-* br. Fiirstin.. Leichtgesinnte Flatterg 182. 1727. Bachs. betriibte Schatten. 1724. Himmelfahrtsoratorium. Ziirich i95°. c. Vereinigte Zzoietracht der Saiten. 127. Ihr Hduser des Himmels. Jauchzet Gott in allen Landen. 1715. Kassel 1934. već je načinjena prema stavcima iz ranijih Bachovih kantata. 152. Preise dein Gliicke. . g-mol. za 4 glasa. 47. 77.. 1742. Die Zeit.. ibid. Es ist dir gesagt. Cambridge. ibid. 1 seinen Schafen mit Mamen. 1958).■■ 1724. 1714. Wer mich liebet.

Leipzig 1908 [novo izd. prijevod Milano 1952). J. Krey. F. Bach-Jahrbuch.. S. Brandenburgische Konzerte. Der Thomaskantor und seine Sohne. — W. Hamburg 1950. Bach. — F. Paris 1905 (VII izd. Gerold. Leipzig 1938. Hilgenfeldt. — C. — B. S. Borkotvsky. S. — WGraeser. S. 1958. I. Boughton. Grundziige einer Geschichte der Fuge. Berlin 1936 ( I I I izd. — A. S.). Hitzig. S. Bach bearbeitet. Bach-Jahrbueh. J. K. Bach (sa 40 muzičkih primjera). 1957).BACH Bachs. — S. Wolfenbiittel 1926 (II izd. Berlin 1928. Taylor. A. S. Der Meister und seinWerk. Lorch 1947. — L. J. 1950). J. Levin. The Style of J. H. — Th. S. S. London 1930. The Forty-eight Preludes and Fugues of J. S. iđ. — J. 1949). — W. Breslau 1834.— H. Bach. — F. Bach-Kolleg. Bach. Johann Se bastian Bach. Die Spielbestimmung der Kunst der Fuge. London 1928 (njem. J. Kassel 1948). CIOHTBI Eaxa RIIH KnaBiipa. S. Schiitze. Knorr. London 1929. Leipzig 1925. Cherbuliez. Xydoe. Unerkannte Formen im Wohltemperierten Klavier. S. S. MocKBa 1936 ( I II prer. Fayol. Fuller-Maitland. — F. J. S. MocKBa 1939. J. Bach. Kongressbericht Basel 1924. A Companion to the Art of Fugue. Jb'de. — H. J. Olten 1946. London 1947. Unechte Orgelwerke Bachs. Die Kunst Bachs dargestellt an seinen Inventionen. MF. Ć. Warszawa 1910 (na poljskom). J. Bachs Orgei- ses fils. — W. Bach. -— R. — H. S. J. prijevod Milano 1938. Bachs Violinsonaten. Uxtord 1924. — E. Johann Sebastian Bach. Vetter. David. Eax. Bach. J. 1925). Steffin. — O INSTRUMENTALNIM DJELIMA: Debrais van Bruyck. — H. G. Form und . S. i engl. J. le musicien-poete. 1929. Leipzig 1938 (II izd. Casella. — H. Langer. Schzveitzer i Ch. S. Wien 1956. L. i E. Aiartin. Moser. — Ch. Leipzig 1922 (tal. — T. 1950). 1948. Bach. S. —■ Ph. Ehmann. 1937. Benz. — F. Fuller-Maitland. Paris i9<. Der Flugel J. Analyse des Wohltemperierten Klaviers. according to the Rules of the Old Tradition. — E. J. engl. — N. S. — E. London 1942. Bach. —E. — Eva Mary i Sydney Grezv. Die Orgelwerke Bachs. Wien 1953. Einfiihrungen. L. franc.. — J. Rotschild. —■ R. Daymond. Johann Sebastian Bach. Pirro. Le Maitre de Porgue. Bach. — R. Firenze 1955. II Clavicembalo ben temperato. S. une lignee de musiciens. Miiller-Blattau. Bach. Frankfurt am Main. Malipiero. Paris 1952. Die Fugen des Wohltemperierten Klaviers in bildlicher Darstellung. S. 1955]. G. Bach. La Vita e le opere. S. A. i dopunjeno izd. na njem. Schenk. Tusler. T. Germani. Sebastian Bach. J. Ernst. J. Bach. — R. Gerber. 1885. Keller. Bach-Jahrbuch. u 2 sv. HeopcKUU. S. J. Pitrou. — w. Leipzig 1948. — P. Wolfrum. Bach. S. Katechismus der Fugenkomposition (3 sv. Bach's Brandenburg Concertos. Bachs. S. Bach Biographie critique. New York i London 1936). 1937. — W. Vivaldis Violinkonzerte von J. 1926 (obj. L'Arte della fuga di G. Bach. — A. J.F> Paillard. Bach. 1934). Stuttgart 1931 ( I I izd. S. Dahms. M. The Story of the Development of a Great Personality. S. London 1955. Keller. Chybinski. Bach-Jahrbuch. Koln 1941. J. Kassel 1951 J E Hum A Companion to Bach's Orgelbiichlein London 1951 1952. Die Kunst der Fuge als Klavierwerk. Eine Einfiihrung in ihre formale und geistige Wesensart. Bach. The >>48i( (2 sv. Roma 1962. Florand. A. Berlin 1935. S. A Handbook to the Performance of the 48 Preludes and Fugues of J. prijevod u 2 sv. MocKBa H JleHHHrpaA 1947. F. Paris 1906 (novo izd. S. Williams. Bach. BachJahrbuch. Bachs Kunst der Fuge. Bach. Bach. — F. — A. Berlin 1935. Jlueanoea. Berlin 1950. — H.)— F. Steglich. Das Leben von J. Bachs Englische und Franzosische Suiten. — H. Bach. London 1932. VC'ackemagel. Bach. J. Bach's Chorale Preludes. — H. Kretzschmar. Halle 1928. Dresden 1939. 1943). S. Bach. S. — E. Bach's Musical Offering (2 sv. Paris 1948. Po3euoe. J. Misch. E. Musik und Kirche. — R. Paris 1925 (novo izd. Leipzig 1935 ( II izd. 1930. Bach's Organ Works.— G.). — H. — J. Praktische Anwendung der im Studium der Kunst der Fuge gewonnenen Erkenntnisse. Bach-Biichlein fiir jedermann. London 1954. J. Potsdam 1935. Baugeheimnisse der Kunst der Fuge von J. Brescia 1948. London 1925. S. — D. J. — G. tischer. Bach. Hamburg 1953. Ce6aCTHH Eax. 1936. — C. — L. Riemann. Tiersot. Lualdi. Die Rhythmik der Bachschen Praludien und Fugen fiir die Orgel (disertacija). VFMW. J. Berkelev i Los Angeles 1956. Hasse. Terry. Eax (H ero poa). Johann Sebastian Bach (2 sv. Schwebsch. — A. Bach. 1938. Paris 1941. E. revidirao E. 1940. J. Basler Nachrichten. Bach. Widor. Johann Sebastian Bach. Dresden 1937. S. — E. — A. Bach. Torino 1935). — J. Jena 1930. Les Six concerts Brandenbourgeois de J. — R. Engel. Dufourcq. — A. Parry. Paris 1947. Bach. Parma 1950. — H. Dietrich. — J. — J. Bach. Bach. ZFM. Heidelberg 1951. Bach-Jahrbuch. S. Miiller-Blattau. 1949). L'oeuvre d'orgue. Laux. Lunowt ninluhrung in die >>Kunst der rug. Johann 105 u 3 sv. II izd. Ernst. novo izd. Bach's Orgelbiichlein (disertacija). London 1925. Bach. S. — E. tal. Bach. Bern 1948. skraćeno njemačk C. Czaczkes. Berlin i Leipzig. Die Gestalt von Bachs Chromatischer Fantasie. Oberst. Bach. — K. Teil der Klavier -iibung. MocKBa 1911. J. London 1909 (novo izd. London 1903. revidirao Bider. prijevod Leipzig 1929. 1940—48. Paris 1912 (II izd. Paumgartner. Abert. — H. Hamburg 1950. 1938. — R. — A. S. Bach. Die Musikerfamilie Bach. — L. E. Gurlitt. Paccagnella. J. — F. Tovey... Leipzig 1867 ( II I izd. — W. S. 1924. Moser. H. The Origins of the Family of Bach. — Isti. Leben und Aufbau der Fuge bei Bach. London i New York 1955' — J. — J. Huggler. sadržava analize djela Wohltemperiertes Klavier i Kunst der Fuge). }. — C. Ober die Wiedergabe der Praludien und Fugen fiir Orgel. Borkoivsky. J. J. F. Handschin. Bach. Jena 1939. 1906— 10. Bach und die Kunst der Fuge. Schzveitzer. Leipzig. Husmann. S. Perrachio. 1930. Torino 1942. 1960]. Zur Chronologie der Klaviersuiten J. Munchen 1924. Moskva 1953). J. 1926. S. S. Bach. Bachs. Bach's Orgelchoral und seine geschichtlichen Wurzeln. — J. — A. Keller. 1955). — P. Valabrega. III izd. S. — J. — K. — J. T. Die Orgel. J. London 1938. J. Bachs Brandenburgische Konzerte. J. My3biKajibnaH KJiacHKa XVIII Bena. Bern 1935. Das »Musikalische Opfer" von J. Kassel 1931. S. — B. The Choral Preludes of J. London 1911 [XI izd. ine iuites 01 tsach. Besseler. F. S. tal. Bach. David. Waldersee. Analyse des vv'ohltemperierten Klaviers. 1933. Miiller. S. S. — E. J. — C. Gray. Bach. — Ch. prijevod pod naslovom j. Milano 1926. S. Gedenkschrift fiir H. njemačko prošireno izd. J. S. — H. Guida illustrativa alle composizioni per ^Surich 1950. New York 1945. Fischer. A. J. Der 3. — H. E. Eaglefield-Hull. S. Bach.6. S. Wien i New York 1950.. Bach. S. Bach. Paris 1950.).

Raupach. Bach.musik in der Weimarer Periode (disertacija). Bern 1924—-33. Bach. Cber Kantaten J. J. Življenje in svet.Bax H TeH^ejii. Bachs.und Handel-Trompete. Blankenburg. Dufourcg. Oxford 1925. Bah. i engl. Leipzig 1941. Huber. Bern 1917. Bach (disertacija). Das Symbol in der Musik. Bach. Bach-Jahrbuch. Menke. Keller. Sv. Leipzig 1933. 1927 i 1930. Bach-Jahrbuch. Bach. —■ E. Dehnert. Bern 1936. J. Dreger. — W. — M. Kort s Bach's Weihnachtsoratorium. — L. — F. I. — K.). Ivan Sebastijan Bach. 1939. Bpaydo. Studien iiber die friihen Kantaten J. Dresden 1950. An Introduction. Bach. L'Esthetique de J. STILU. S. Milojević. Heuss. J. S. London 1932. Die innere Einheit von Bachs Werk (disertacija). Reinhart. Korte. J. Leipzig 1909. Johann-a Sebastian-a Bacha vokalna djela. J. Bachs. Bach-Probleme. S. Leipzig 1898. Bachs Kantatentexte. — W. — F. S. — P. Les Passions de J. Der Kapellmeister Bach Potsdam 1950. S. Steglich. — M. Bach der Lutheraner. J. Neumann. Chailley. 5. Studi sui testi delle Cantate sacre di G. genie latin?. Schering.). Pevec. Bachs.). London 1956. —■ A. ibid. Smend. Bach's Orchestra. Ph. Paris 1963. Bach in seinen Kirchenkantaten. Bach-Jahrbuch. 3. Smend. S. Herz. 1930. Werker. J. S. Gottingen 1950. — O 1957. My3biKajinaH ApaMaTyprHH Baxa. Kurth. Ziirich 1935. F. CoBeTCKaH My3biKa. Hitzig. Schittenhelm. Kassel 1948. Die sechs Suiten fiir das Violoncello allein von J. Ziebler. Mosezvius. — G. Jahrhundert. Bojanozvski. Bachs Leben in Bildern. Leipzig 1939. — W. Bach. Einfiihrung in die h-moll Messe. Die Harmonik Bachs (disertacija). — F. Paris 1948. 1935. O. — M. Einige Gedanken zur Praxis der Auffuhrung Bachscher Chorwerke mit Orchester. Erlangen 1935. Herz. S. Bachs Johannespassion. Bach-Jahrbuch. Journal of the History of Ideas. 1927. — A. G. Jodei Die Kunst Bachs. Huber. Schering. London 1926. Bach als Meister der Farben. JleHHHrpafl 1928. 1903. Berlin 1928. Bach bei seinem Namen gerufen. — W. Wolfenbiittel 1950.—■ J> TWAUH. The Historical Approach. 2. Vetter. Život i rad. 1935. —■ J. — W. Hashagen. — G. Jlmauoaa. Bach-Portraits. PJB. — K. — R. Gebeine und Antlitz. — W. Benz. 1926). W. 1937. C. — B. — G. 1928. J. Smend. Waegner. Die Vokalthematik Bachs. — P. 1954). — W. Bach und das Musikleben Leipzigs im 18. Bach i njegovi korali. Eine Noteninschrift und ihre Deutung. Sacred and Secular. Untersuchungen zur Struktur der chorischen Choralbearbeitung bei J. Bach's Passions (2 sv. W. Kirchenkantaten (6 sv. Giitersloh 1938 (II izd. Bachs Matthauspassion. S. Blankenburg. — R. — H. C. Boult i W. Vogel. 1950. 1931. — Isti. Oxford 1924. 1935. — H. Berlin 1852. —■ B. — R. I935J 141—'146. F. Ziirich 1948. London 1949. Riječ. A. Schrade. 1926. S. S. Stuttgart 1950.T. Leipzig 1948. Bach-Gedenkschrift 1950. M. The Music of Bach. J. MQ. Beyer. i K. Bach-Jahrbuch. — A. 6. Markovac. Paris 1947. J. A. Jansen. Leipzig 1938. Das architektonische Prinzip der Matthauspas sion. Kassel 1940. Bach-Handel. Das Weimar J. Bach (disertacija). —■ E. Bachs Magnificat. S. Wustmann.Wustmann. Franke. Schering. Kassel 1950. Schering. S.Preuss. Gannett Bach's Harmonic Progression. Platen. 1950). Matthdi (redaktor). Wustmann. — A. — W. S. G. 1936. Blume). Thiele. S. Die Auffindung der Gebeine J. Gottingen 1942. Berlin 1947. Neumann. Bach's Cantatas and Oratorios. 3—6. Kolb. — A.: F. Kolb. 1934. Bruckner. S. S. G. — Isti. — W. Švarc. Das Symbol in der Kirchenmusik Bachs (disertacija). Meyer.). Bachs (obj. Schneider. de Schloezer. His. Oxford 1925. Musik und Kirche. — Isti. 1905. J. Bach: the Conflict between the Sacred and the Secular. Bach. Rameau et J. S. Leipzig 1923. 4. — L. 1935. J. — R. S. Bach. Dufourcq. Leipzig 1914. Berlin 1924 ( I I izd. Bach's Cantata Texts. — W. Pfender. Zvuk. — R. S. 351. Blume. Bachs Vokalitat. 1908. J. 1955). Ziirich 1949. The St. Milano 1961. Ziirich 1950. I. Huber. S. Terry y ]. Kassel 1930. 1911. Aus Leipzigs Vergangenheit. — K. S. Rochlitz. Einfiihrung in Stil und Technik von Bachs melodischer Polyphonie. Smend. Un Architecte de la musique: Jean-Sebastien Bach. Barblan. Bachs. — A. New Haven 1946 (u posebnoj knjizi. K Bonpocy o JiorHKe 6axoBCKoro H3bina. S. Introduction a J. Geiringer. Bachs. 1918—28. S. Leipzig 1936 (II izd. —• Ch. — R. Bach im Gottesdienst (3 sv. A. Bachs (diserta cija). — W. MocKBa H JleHHHrpaa 1948. Anmerkungen und Hinweise. The Lost Bach Portrait. Leipzig 1950. Its Preparation and Performance. Bachs Leipziger Kirchenmusik. Škerjanc.— A. — Isti. Bachs Matthauspassion. Diirr. — L. TEHNICI. Das Thema in der Fuge Bachs. 1913. 1939. S. Smallman. Bach-Jahrbuch. Bachs Matthauspassion. — N. New York 1950. S. S. Berlin 1957. — Ch. O VOKALNIM DJELIMA: Th. 1935. Bach. Die Chorfugen J. 10—11. S. Schmitz. Reinhart. KpKCTajuiHsaiiHH TeMaTH3Ma_ B TBoptiecTBe Eaxa H ero npeauiecTBenHHKOB. Beethoven. PJB. Bach als Meister der »Gemtiths-Ergotzung«. — G. — M. London 1933. Koberle. Leipzig 1942. — Isti. — A. Handbuch der Kantaten J. S. Emery. Berlin 1947— 48. La Messe en si mineur de J. Amsterdam 1952. — H. J. — M. Souchay. Bach. Bach's weltlichen Kantaten. 1938. Lazarević. — B. P. — F. London 1934 (obj. Verzeichnis von Bildnissen Bachs. Jena 1956. 1939. Bach-Jahrbuch. 1. Bach. J. — A. Bachs Kantatenvverk. I935i 3. — Zeta. J. Leipzig 1925. . S. S. Bachs Chorfuge (disertacija). E. Bachs. M. — Ch. Kassel i Basel 1950. Zur Markuspassion. — W. Berlin 1936. Put. Voigt. 1896 (Leipzig 1897). Život. Bach-Jahrbuch. Ziirich 1950. —. Mojsisovicz. Bach (zbornik). — W. Leipzig 1895. Breslau 1845. Bach's Religion. Luther und Bach. Liitje. Wolff_. — F. The Art of J. Blankenburg. Bahove kantate. Festschrift zur Deutschen Bach-Feier. J. Miiller. Smend. — ^V. F. 1935). Das vvahre Bildnis J. Bach's B-minor Mass. Bachs Zahlensymbolik. — K. Ukmar. 1946. Bach-Gedenkschrift 1950. Auf den Geisteswegen von Bach und Beetho ven. — O. Bachs Kirchenkantaten (2 sv. — E. Musik und Weltbild (Bach und Beethoven). Širola. Pirro. Ziirich 1956. — M. — G. Bonn _ j. Deutung und Wirklichkeit. J. INTERPRETACIJI I DR. S. Sv. Guida al Clavicembalo ben temperato di Bach.— H. Tagliavini. Vetter. S. The Background of Passion Music. Fiir Freunde der Tonkunst (4 sv. — H. Paris 1947. Bach-Probleme. — Bach-Festschrift. — M. Bach-Portrats. Drdger. Letopis Matice Srpske. Leipzig 1913. Smend. — A. Leipzig 1940. J. S. 1934. Wolfenbiittel 1926. Bach als Sanger und Musiker des Evangeliums. Bachs Frb'mmigkeit und Glaube. 1824—32 (Članke o Bachu obj.—■ H. chantre de Dieu. 1954). S. Bachs Passion. Die Matthauspassion. Paris 1947. Zulauf. Glazbeni vjesnik. — F. Graf. — K. Bachs. — M. Mainz 1950. Finlay. — L. Bachs h-moll Messe. S. Die Auffuhrung der Johannispassion. S. S. — B. — E. Bach im Wandel der Ge schichte. Leipzig 1947. Philadelphia 1942. Die Bildlichkeit der wortgebundenen Musik J. Zeitschrift fiir Asthetik und allgemeine Kunstwissenschaft. Terry. O staroklasičnom stilu i Bahu i Hendlu. J. Stuttgart 1926. u i 12. London 1936 ( I I izd. Miiller-Blattau kao Wege zu Bach. Laux (redaktori). Journal of Renaissance and Baroque Music. — K. S. — W. —■ J. — F. Strassburg 1938. Bachs Grab und Bachs Bildnisse. Bach i Handel. S. —■ C. Grundlagen des linearen Kontrapunkts. Stuttgart 1950.). Bach and his Predecessons. Von der Verwendung von Blechblasinstrumenten in Bachs kirchenmusikalischen Werken. Lazarević. — W. E. genie allemand. — R. Das Weltbild J. Besch. S. Franz. sv. Musikgeschichte Leipzigs. — B. Hausszvald (redaktor). G. S. Krause. Schiitz und Bach. Bach-Jahrbuch. — A. Dickinson. Terry. Der junge Johann Sebastian. Terry. III. Die Artikulation bei Bach. S. — Ch. Regensburg 1950. — R. rpy6ep. 1895. — H. Ivan Sebastijan Bach: Muka Gospodina Našega Isusa Krista po Mateju. Gottingen 1950. Bach. Bachs Matthauspassion. Padova i Kassel 1956. Bach und deren Probleme. Matthew Passion. Leipzig 1941. Die Kirchenkantaten Bachs. AM. Hoffmann. 1863. S. Bach. Kassel 1950). W. My3biKo3HaHHe. London 1930. Forschungen iiber Bachs Grabstatte. J. •— J. Die AurTiihrung der Johannes-Passion von J. Die Geschichte der Bach. Vom Sinn der kultischen Tragodie. 1950. na njem. Paris 1907. •— • A. Reinhart. 1921.— F. — F. Wege zuBach. v. —■ N. 6..). S. Bach. — A. Bach im Zeitalter des Rationalismus und der Friihromantik (disertacija). — F. Paris 1947 (novo izd. J.

III 1714 — Hamburg. Emery. 63. Witold. Matter. se oslobodio službeničkih spona. Na tom položaju dužnost n da muzicira na čembalu pri redovitim kraljevim veče mornim koncertima na dvorovima u Berlinu i Potsda podučava klavir. SBIMG. Mann. — U. Goethe und Bach. Fried Sohn J. — W. a 1753 za kantora konačno je 1768 dol muzičkog direktora j. jer je to u ono vrijeme bila uobičajena pojava (F. NOVA IZD. — L. Tetzner (redaktori). Lausanne 1952. 1953). Johann Sebastian Bachs Sohn. J. C. Pošto je završio studije. Kongressbericht der Gesellschaft fur Musikforschung. Franck. Ein verpflichtendes Erbe. F. Krdmer. Kompositionsweise und Bearbeitungstechnik in der Instrumentalmusik J. Od 1723 W. . 4 trio-sonate obj. Bachs Werke. F. la cathedrale musicale du monde. 3 sonate za flautu i b. — G. 1720. S. Schmitz.. Berlin-Dahlem 1952. . S. Besseler. Falck. — H. Funf echte Bildnisse J. Wiihrer (1949— za 2 klavira obj. 1911. Tako se u vezi s prodajom očevih autografa ističe činjenica da je čitava tadašnja sredina bila indiferentna prema djelu Johanna Sebastiana pa sin nije morao da bude u tome iznimka. u to doba učenici su mu vojvoda C Wiirttemberški (kojemu je C. Bach in unserem Leben. London 1950. G. W. Bachs. W. Mainz 1950 (na engleskom. E. —■ KOMORNA: violine ili flautu i b. Bachs. Legende einer Musikheiligen. Sulzer. Bachvogela (1858) i istoimena opera P. Posebno se izdvajaju njegove klavirske sonate početak moderne klavirske sonate u sjevernonjemačk prethode sonatama Philippa Emanuela.). Fr. 12 poloneza obj. Kao kompozitor pripada pretklasičnom. Hindetnith. Geneve 1953. Bachs.. Carl Philipp Emanuel und Wilhelm Fridemann Bach und d (2 sv. Fridrik II ga je 1741 komornim čembalistom. Rust. G. Djetinjstvo je proveo u Weimaru (do 1717): (do 1723) i Leipzigu. Ubrzo nakon njegove smrti biografi (F. Marpurg. Bach in Kothen. Intenziva život u očevu domu rano ga je doveo u dodir s mnogi nim kompozitorima i s različitim muzičkim strujanju vremena. W. P. — A. J. učenik. Petri. Tiibingen 1956. Bachs Orgeln. — H. Blume (N. W. S. G. Ornamentation in J. B-dur. 1746 postao je u Halleu orguljaš u Liebfrauenkirche i gradski W. Venezia 1956. Besseler. . God. koncerata i komornih kompoz je kasnije u Berlinu preradio. God. Blume). 1784) može zaključiti da je bio veoma cijenjen i poznat: »Njemačka je s njime izgubila svog prvog orguljaša. tako da tehnička izradba i forma djeluju poput prsi ra. 3. H. XII 1788). Najstariji sin Johanna Sebastiana koji ga je podučavao orgulje. — P. Wilhelm Friedemann Bach (( popisom djela). Bachs. 1951. 13 poloneza. Introduction to the Music of Bach. 22. Život i stvaranje izuzetno nadarenog Wilhelma Friedemanna zapravo su razorile iste one suprotnosti vremena i sredine koje 4. Graenera (1931). a muzički svijet čovjeka čiji je gubitak nenadoknadiv«. na dvoru i u građan govima. U Berlinu je. Bach manu mei patris descriptum. posvetio Wiintt Sonaten. angefangen in Cothen . J. suita u g-molu. Ziirich 1957. — W. 14. F. 1. Bachs Sonaten und Partiten fur Violine allein. svoj natpis: di W. kao i sonate. Ramler. Berlin 1868. Bachs Berufung nach Darmstadt. — H. archiv. Davison. E. Seiffert( za flautu obj. Berlin 1953. 1 Sckneider. i S. je bio jedan od naj\ stora svojega doba i smatra se posljednjim reprezenta like tradicije. misni stavci. Leipzig 1950. Leipzig 1950. Moser. Bach und seine hallische Wirksamkeit. Neumann. Pošto je stupio na prijestolje. P. F. ORKESTRALNA. kompozitor i orguljaš (Weimar. kantatu Heilig. Wolfenbiittel 1952. Carl Philipp Emanuel. 3) stavio je W. Pariš 1957. heilig obj. Gleir sve znatno utjecalo na njegov umjetnički razvoj. Bach. uz to je i podučavao (učenik mu je J. Tome gu. F-dur. Nakon nekoliko posve kontradiktornih sudova istom se u novije doba nastoji naučno rasvijetliti njegova ličnost i životni put. the Conflict between the Sacred and the Secular. S. Tome. 11 fuga. G A-dur. H. J. London 1951. Sva su mu klavirska dje preobiljem osjećajnosti. —■ Opera Lausus und Lydie (nedovršena). J. F. F. God. Uber die »kantable Art« der Musik J. Leipzig i Hamburg 1935. prozvan B Hamburški Bach. Bach. Bachs. Marpurg. 1950. Grauna. Sofije u Dresdenu. G. gdje je ostao do 1746.106 BACH su na snažnu stvaralačku ličnost Johanna Sebastiana plodonosno. Hamburg 1955. karakteristične za tzv. F. W. 2 svjetovne kantate. Kassel 1964. —■ J. A. I. — L. Zur Stilistik von J.). — Isti. Schwartz (1925). imao je i nekolicinu nadarenih učenika (J. E. S. mlađi brat Johann Bach i F. — M. 7 koralnih predigra. VVilhelm Friedemann. Auf den Lebenswegen J. koncert za 2 klavira u Es-duru. S. New York 1955. kantatu Dies ist der Tag obj. Sche alter Gesangmusik. došao u dodir s istaknutim muziča: Quantz. Krause. 1930—40). Walther (1939). Aldrich. Festgabe zur Deutschen Bach-Feier 1950. Die Sohne Sebastian Bachs. Schonewolj i K. 1900.: F. njemačkom stilskom krugu a važan je po klavirskim i djelima. Bach as a Biblical-Interpreter. S. Berlin 1963. Smend. N. 1733 dobiva mjesto orguljaša crkve sv. D-dur i a-mol. Mozart. AFMW. 1957. 6 dua za 2 flaute viole. — R. obj. Bach's Fugal Works. c. Das sogenannte »Orgel konzert d-moll von Wilhelm Friede Bach-Jahrbuch. F. Drugi sin Johanna Sebastiana Bach. braća Graun. Bach eternel. te koncertant pirane poloneze koje se približavaju romantičarskom nom klavirskom »komadu«. W. Kao orguljaš W. U želji da živi životom slobodna umjetnika W. S. — G. F. Koln 17& Bitter. pokušava koliko navrata da se z: gdje: 1750. pla bila slaba). je pohađao školu sv. J berger i dr. BACH muzički direktor (Director musices) što je obuhvaćalo dužnosti slične očevoj službi u Leipzigu: komponiranje kamata (nedjeljnih i blagdanskih) za tri glavne mjesne crkve. — K.c. F. Bach und das Mittelalter. kompozitor i čembalist 8. Bachs (disertacija). II. Goldberg). Ph. XI 1710 — Berlin. J. upoznao talijanski operni i francuski g£ i drugovao s književnicima (Lessing. čini se. I 1922). iako se iz nekrologa (u Cramerovu Magazin der Musik. a prisvajanje i iskorištavanje tuđih (očevih) djela ne mora se uzeti kao prijestup. Gurlitt. Bach's Ornaments.: sveukupne klavirske sonate obj. —■ W. Ch. Otada nije više imao stalno namještenje nego je uzdržavao sebe i obitelj koncertiranjem i podučavanjem. 1743). vođenje školskog i gradskog zbora te jednog Collegium Musicuma. —■ F. — KLAVIRSKA: koncert za klavir solo u G-duru. Steglich.) spleli su oko njegove ličnosti i bohemskog načina života romantične legende na koje se oslanja i fantastični roman »Wilhelm Friedemann Bach« E. Bach and Handel. London 1953. Kiek-Pavesi. 1738 pozvan je na dvor pri ljednika Fridrika Pruskog čija je kapela boravila većinom bergu. u prije vodu autora. trio na »Allein Gott i kanoni. Koncerti i simfonije su. — A. U Halleu je stekao velik ugled osobito kao orguljski virtuoz i improvizator. Schrade. — H. A. Kassel i Basel 1956. Ha. — J. — W. — W. God. Ronga. S. došlo do kasnije često citiranih i ozloglašenih »falsifikata« očevih djela: na autograf orguljskog koncerta u d-molu od Johanna Sebastiana (preradba Vivaldijeva koncerta op. s vlastitim i nešto tuđih kompozicija (autograf danas u biblioteci Yale Universityja u New Havenu). 10 fantazija. Bach. MGG. -W. Eller. D'ou vient l'art de Bach. Pet koncerata za klavir i gudače: a-emol i Es-dur. arije. Ph. H. U \ je razdoblju napisao e stveni priručnik Vei die tuahre Art das ( spielen koji mu je d< taciju najznačajnijeg pedagoga onoga vrei kako je bio nezadovol službom na dvoru (k: osobito cijenio. The Consummation of the Baroque in Music. M. Osam simfonija: C-dur. L. Schulz. zapadajući u sve veću oskudicu. F. S. Bach. Em stil. Uber die Wiedergabe der Musik J. klavir i kompoziciju i za njega sastavio Klavierbiichlein. vježbe. Hausswald. London 1956. Leipzig 1951. Rust) ali je zbog opetovanih nesuglasica s pretpostavljenim crkvenim vlastima 1764 napustio službu i 1770 preselio u Braunschweig. Reichardt i dr. U osamnaestoj godini komponira svoja j (više klavirskih sonata. 1778— KALNA: 24 duhovne kantate. — C Deutsche Messe. Nov LIT. Dickinson. 9 sonati 2 klavira. ondje je 1723—30 pohađao školu a 1731—34 studirao pravo na Univerzitetu. T. David. — P. Bekenntnis zu Bach. uzdržavajući se podučavj vira te muziciranjem na akademskim svečanostima i koncertnog društva. — H. Lindau 1 Stabenow. Princeton 1952. ali u njegovom vremenu još nisu bili dozreli uvjeti za takav način života. 78 i 156. Siegele. Kassel 1951. redovito mom DJELA. — R. A. Beethoven. Ehmann. Johann Sebastian Bach. New York 1951. Ondje je komponirao većinu svojih najznačajnijih instrumentalnih djela. Wilhelmshaven 1951. J. Ondje je. S. Leipzig Nagel.Wilhelm Friedemann Bach. — W. pi ORGULJSKA: 3 fuge. S. S. Bach-Jahrbuch. a od 1729 studirao pravo te filozofiju i matematiku na Univerzitetu u Leipzigu. 1734—38 nasta prava u Frankfurtu na Odri. Smatra se da je zbog neimaštine u to vrijeme bio prisiljen da proda dio očevih rukopisa koje je naslijedio. 1774 nastanio se u Berlinu. Umro je u bijedi. 1726—27 boravio je u Merseburgu i učio violinu kod J. Berlin-Dahlem 1951. VII 1784). Leipzig 1913 (novo izd. — W. Zur Frage Bach-Vivaldi. K. F. nakon oč natjecao se bez uspje sto kantora sv. Šcheide. God.

E. Telen . PH. BACH jatelja G.crkava i kantora gim hanneum u Hambur jedivši svog dugogod C. F.

Der Fruhling. klarinet i fagot (rkp. a ne Johanna Sebastiana. Stucke fiir Klavier. priredio W. E.. Carl Philipp Emanuel und Wilhelm . 1714—1788. Sve do pred kraj života C. moteti. Oko 250 duhovnih i svjetovnih pjesama. 1775 i Auferstehung und Himmelfahrt Jesu (tekst C. E. razlaže i modificira na najrazličitije načine. Berlin 1868. 13 ronda i 5 slobodnih fantazija). . — D. Sechs neue Sonatinen. 1757). — H. Violino secondo. 20 pasija (djelomice upotrebljena muzika iz pasija i kantata J. Ziirich 1940. Westphala): Thematisches Verzeichnis der Werke Ph. Torrefranca. D. — ZA ORGULJE: 7 sonata. 1780. više kompozicija za različite crkvene blagdane. 1762 (20 oda). mnogo duguje talijanskoj muzici. Von der Fingersetzung. Bach. E. E. E. osiromašen Sedmogodišnjim ratom. Wien-Claudi. Miesner. je svoja golema iskustva iznio u priručniku Versuch iiber die zuahre Art das Clavier zu spielen koji ide medu najvažnije izvore za upoznavanje sviranja klavira. 1772. Westphala. U ranim se djelima C. 1930. 1747). Bach und das redende Prinzip in der Musik. Bach considered in Relation to His Musical Aesthetics and the Rise of the Sonata Principle. sv. Rammler). Uber die Bedeutung der Ornamente in Ph. einen doppelten Contrapunct in der Octave von 6 Tacten zu machen ohne die Regeln davon zu zvissen (štampano u F. Bacha. 5218). Leipzig 1928. Bach in Relation to Performance (disertacija). 1779. Pasijska kantata Die letzten Leiden des Erlosers. se intenzivno bavio i podučavanjem klavira. 1935. filozof J. III. 2 sv. Ph. II. Die Norddeutsche Sinfonie zur Zeit Friedrichs des Grossen und besonders die Werke Ph. 1766. 1749. U. — R. Carl Philipp Emanuel Bach. tražio je neposrednost izraza i smatrao da muzika treba da uzbuđuje. E. 1902). 28. a podjednako i oblikovanje posebne klavirske tehnike. Miscellanea Mušica. C. 1786. 1744 (tzv.. Ch. Stoga je i djelatnost Philippa Emanuela bila mnogo šira: pored organiziranja crkvene muzike (što je uključivalo i stvaranje novih djela) on komponira niz svjetovnih. Preussische Sonaten posvećene Fridriku II). 3 Quartette furs Clavier. Ph. Wyler. ZFMW. 1758 (55 pjesama). 2 zbirke. pojedinačno 1745. 1944). E. Kassel 1931. mit veranđerten Reprisen.. vise varijacija. a Vusage des Dames. Steglich (4 simfonije u seriji Das Erbe Deutscher Musik. 1764—66. Johann Ernst. Neue Melodien zu einigen Liedsrn des neuen Hamburgischen Gesangbuchs. Ph. 52 Koncerta za klavir odn. MGG. I—III. E. Vrieslander (Kurze und leichte Klavierstucke. 1742 (tzv. 4 dua za 2 klavira. Das Ausdrucksproblem in der Klaviermusik C. Vrieslander. 4 Orchester-Sinfonien mit 12 obligaten Stimmen. serenade i zborovi. S. Cramers iibersetzte Psalmen mit Melodien zum Singen bey dem Claviere. prakse generalbasa i muzičke interpretacije njegova vremena. Schmid. 2 za obou i 3 za violončelo (sve u rkp. Sei Sonate per Čembalo. Haydn und Ph. Sturms . H. Carl Philipp Emanuel Bach. Heide 1929. Leipzig 1901. C. 1788. kulturni i muzički život nego Berlin. Le Origini italiane del romanticismo musicale. 19 Simfonija: Sinfonia a Violino primo. Ph. koristeći se harmonijskim i dinamičkim kontrastima i promjenama tempa. 1787 (sadrži i pjesme Dolesa. dvozborno. Mitchell. Dresea i Quantza). na engleskom W.. N. LIT. on se odlučno protivio prodiranju elemenata opere bufTo u okvire tzv. Waldersees Vortragssammlung. Una Sonata per U Čembalo. 6 Piccole Sonate za 7 duhača. Muzička supstanca. U Hamburgu je stekao i velik društveni ugled. 1763.). Schmid. Beethovens Jugendwerke in ihren melodischen Beziehungen zu Mozart. I I I . Ph. Bach-Jahrbuch 1938 i 1940—48. Bratsche und Bass. Revue Belge de Musicologie. Fuga a 4. — C. Bachs Klavierwerken. Plamenac. 1895). Ph. oda i arija. H. Die Norddeutsche Triosonate (disertacija). Oden mit Melodien. trio-sonata u G-duru. Jahrhunderts (disertacija). a u pojedinostima njegov doprinos premašuje i udio bečke i mannheimske škole. E. — H. Burnev.und Stiluntersuchungen zum ersten Satz der Klaviersonaten C. Einfall. 1751 i 1762—63. E. E. — F. posebice na klavirskim djelima s kojima je odsudno pridonio razvoju ranoklasične instrumentalne muzike. kompozitor (Eisenach. E.. Hamburg je u ono doba imao daleko razvijeniji društveni. fiir Kenner und Liebhaber. da bude čist govor osjećaja. 11 sonata za flautu i b. a katalog i preostali vrijedni materijal čuva se u Bruxelleskoj kraljevskoj knjižnici {Fond Fetiš Nr. 3 obj. Kurze Anzveisung zum General-Bass. 1766—68. J. Bach. E. napose razvoju motivičke razradbe. ostale u antologijama i u rukopisu (medu njima 6 simfonija za gudače iz 1773). Kahl u Selbstbiographien deutscher Musiker. — E. Kleine.. Bachs. Gotovo sva djela Philippa Emanuela Bacha sačuvala su se zaslugom orguljaša J. Bach und seine Kammermusik. XII. E.. F. Ann Arbor 1965. Heilig mit zwey Choren und einer Ariette. Bachs. 1938. 1786. Ph. Ph. a u klavirskim. C. Kurze und leichte Clavierstucke mit veranđerten Reprisen und beygefugter Fingersetzung. 5 klavirskih koncerata prer. za 2 flaute i za 2 kla rineta. Bach in the Development of the Clavier Sonata. E. — H. 1952. Ph. Ph. A. F. Lieder und Gesdnge. — VO KALNA: oratoriji Die Israeliten in der Wuste. — Popis sveukupnih djela obj. HoffmannErbrecht. 11 koncerata za flautu (sporno je da li su svi prvotno u tom obliku). Crichmore.. posljednji istaknuti muzičar Erfurtske grane obitelji . 9 koncerata 107 za melodijske instrumente: 4 za flautu.. u njegovim kasnijim klavirskim djelima odražavaju posve lični. mit Exempeln und 18 Probe-stiicken in 6 Sonaten erla'utert.. Bachs. Njegovoj fantaziji i izražajnom senzibilitetu najviše je od instrumenata s tipkama odgovarao klavikord na kojemu se proslavio i kao improvizator. Miinchen 1923. Geiringer (simfonije i koncert za čembalo u djelu The Music of the Bach Family. 4 obj. K..). Od sviju sinova Johanna Sebastiana on je na taj razvoj djelovao najtrajnije i najjače. obj. njegov hamburški dom posjećivali su mnogi muzičari na proputovanju (Ch. Der Wirth und die Gaste. je i po stvaralačkoj koncepciji u biti improvizator te zato nije pridavao toliku važnost oblikovanju bitematske sonatne forme. Salzer. 1935. Kantate: Phillis und Tirsis. osobito melodici belkanta čiji se utjecaji naziru u pjevnoj melodici njegove klavirske muzike. 1935. c. Djelo Philippa Emanuela Bacha nalazi se po sredini između svijeta njegova oca i bečke klasike te pripada pretklasičnom razdoblju. 1781. Philipp Emanuel Bach in Hamburg. tako da se tada pod imenom Bach podrazumijevalo Philippa Emanuela. Kiel 1927. F. Zmolf geistliche Oden und Lieder. Sei Concertiper U Čembalo. 1783. marŠevi. 1937). ronda i dr. 1766. 2 sv. Ausgezodhlte Kompositionen). Kao jedan od posljednjih velikih virtuoza na čembalu (klavikordu) C. Zweyter Theil in tvelehem die Lehre von den Accompagnement und der freyen Fantasie abgehandelt wird). Torino 1930. I. za flautu i violinu. The Keyboard Concertos of C. 1905. Zzvo'lf kleine Stucke. Leipzig 1884. samosvojni izraz koji navješćuje klavirsku muziku romantičara. A Re-Evaluation of the Role Plaved by C. Cherbuliez. — KLAVIRSKA. The Kevboard Music of C. Ph. Lon don 1965. 1904. Busch. Regensburg 1957. 18. E.H. E. Forkelom (koji se kasnije natjecao za njegovu ostavštinu) i drugovao s istaknutim hamburškim učenjacima i književnicima (Lessing. Bitter. Ph. 1787. bestehend in Ubungen. O značenju i utjecaju Philippa Emanuela na bečke klasičare najviše govore izjave Havdna i Beethovena koji se pozivam na taj utjecaj u izgrađivanju vlastitog stila. Umro je poznat u čitavome muzičkom svijetu. Bach und seine Lieder. Ać. Wotquenne (prema popisu J. Carl Phillipp Emanuel Bach. 1776—77. Berlin 1908. historičar Ch. The two Oratorios of C. 1949. menueti. Mitchell. 1914.. njegova tematika većinom proizlazi iz jedne jedine muzičke zamisli koju on motivički raspreda. E. 1789 (21 pjesma i 1 kantata). . pojedinačno. Sechs Sonaten.). Barford. Bitter. Ova zbirka djela nalazi se u Kraljevskom konzervatoriju u Bruxellesu. .Friedemann Bach und deren Briider (2 sv. 6 zbirki fiir Kenner und Liebhaber (sadrži 18 sonata. izuzev pojedinih oda i pjesama. — K. u faksimilu sa svim dodacima iz kasnijih izdanja. 1779. zbirka klavir skih sonata. Uldall. pod naslovom Sonatina a Čembalo concertato. Hoffmann. Težište je na instrumentalnoj muzici. Oberdorffer (simfonija u C-duru. 1932. O. Violetta e Basso. Bachs (disertacija).. menueti i manje kompozicije u rkp. 1761. H. — CRKVENA: Magnificat. nije toliko pridonio izgrađivanju oblika klasične sonate koliko njezinu sadržaju. 1935. prigodnih kantata i serenada za gradske svečanosti. — Autobiogra fiju izdao C. Ph. E. mit Exempeln iiber jedem Accord (rkp. SBIMG. Hassea. C. E. Ph. New light on the last years of Carl Philipp Emanuel Bach. Leupold (6 sonata za duhače. C. — L. Ph. 1770. MQ. Bachs Essav. komornim i simfonijskim djelima hamburškog razdoblja izražava se posve individualnim stilom koji upućuje na budućnost. 1942. Ph. zbirka od 80 kadenca za vlastite klavirske koncerte i sonate (rkp. 1958.. Music and Letters. den Manieren und der Freyen Fantasie (rkp. — KOMORNA: 30 trio-sonata za 2 melodijska instrumenta (violina i flauta. Wurttembergische Sonaten). Voss) u kojemu su se vodile diskusije o odnosu muzike i poezije 0>Sing-Poesie«). Six Sonates za klavirski trio. Zato C. — H.). Riemann (2 simfonije. pa su ga kao izrazita zastupnika »osjećajnog stila« (Empfindsamer stil) nazivali »Klopstockom tonova«. 1753. 2 zbirke. R. Sonata per U Flauto traverso solo. viola 1 bas-flauta) i b. — H. 1927—28). Bachs Variationenwerke. se uglavnom drži stila sjevernonjemačke (Berlinske) škole i ne dostiže originalnost svoje instrumentalne muzike. ibid. 1759 . Burnev u djelu The Present State of Music in Germany. Krebs (Sechs Sammlungen . — W. E. Six Sonates pour le Clavezin. sonata za obou i b. . . — C.. 1922). Ph. . Miesner. 2 violine. Die Sohne Sebastian Bachs. A. W. 1773 (novo izd. E. Ann Arbor 1965. Riemann.. an Introduction. u 2 sv. — E.). — J. L. H. J. NOVA IZD. — H. 7 klavirskih trija. koji ih je marljivo sakupljao i još za umjetnikova života (s njim se dopisivao) načinio potpuni tematski katalog. A. Flote. 4 dua za 2 klavira. Traktat Versuch iiber die zvahre Art das Clavier zu spielen u skraćenom izd.. — II. Handela (Messias. Pruske i Wurtemberške sonate. 1959. 1951. te produbljivanju i produhovljenosti izražaja. Čembalo: 3. B. Washington 1956. takta i zvučnih registara. c.— R. fiir den Generalbass (rkp. H. 2 sv. Fantasta e fuga a 4. H. 1870. 1762. poloneze za različite sastave. W.. c. C. dua za 2 violine. Bach (disertacija). Ph. 1780—81 (po 30 pjesama). Niemann. Bachs. Doflein (6 klavirskih sonata). 6 sonata za klavir. C. W.: velik broj kompozicija objavili su C. on se dopisivao s Diderotom (o muzičkim problemima) i sa J. 1766. 1949. Bachs Harpsichord Concertos. 2 sonate za violu da gamba i b. hauptsachlich bei Ph. ekonomist J. Das Klavierkonzert der Berliner Schule. DJELA. Jommellija (Reguiem) i dr. U vokalnim djelima C. J. Galuppi).BACH Kao bogat hanzeatski grad. IX 1777). Baumgart. — W. još u velikoj mjeri drži očeve tradicije. Vier leichte Sonaten. Schenker (Klavierzverke.. Reichenberg 1928. Six Sonates. U berlinskom periodu preobličava elemente nasljeđa u galantni i mjestimice »osjećajni« izraz. štampane u zbirkama: Gellerts geistliche Oden und Lieder mit Melodien. M. 1764. ORKESTRALNA. Zwey Litanien aus dem Schleszvig-Holsteinischen Gesangbuche za 8 glasova. — E. te priređuje javne koncerte kao solist (čembalist) i kao dirigent izvodeći značajna oratorijska i operna djela Telemanna. c. Flueler. Selma. Ober harmonisehe Ausfullungen alterer Klavier-Musik. 1775)5 J. Bretver. za flautu (violinu) i klavir. Zum Liedschaffen C. 1785 i 1787. Sechs leichte Clavier-Sonaten. 1760. 1752 i 1760. obj. eine Singode vom Herrn Gleim.. Ph. — A. 1758 i 1770... — SPISI: Versuch iiber die zvahre Art das Clavier zu spielen. 1780. sonata za violončelo i b. I 1722 — 1. Gerstenberg. Ztuolf kleine Stucke. Auerbach. 1947. Neue-Lieder-Melodien nebst einer Kantate. za njegovo je stvaranje osobito značenje imalo prijateljevanje s pjesničkim krugom oko Klopstocka (H. Oko 170 sonata. II ( . J. S. ostale u rkp. suprotstavljajući za bavi jačkom karakteru talijanske i francuske galantne muzike ideju poetične muzike.. apsolutne muzike. 1784. — M. — G. Kleinere Stucke za duhače. 1776. ostale sonate u antologijama i u rukopisu (među njima Sonata per U Čembalo a due Tastature. (medu njima 2 per Vorgano overo U čembalo concertato i po 1 Concerto doppio za čembalo i klavir). prije 1768. Busch.. I primitivi della Sonata moderna.. Zweyte Fortsetzung von sechs Sonaten. E. the Netherlands and United Provinces (2 sv. Fortsetzung von sechs Sonaten. Phillipp Ema nuel Bachs musikalischer Nachlass. 1770. 18 Probestucke in 6 Sonaten. 1753 (dodatak traktatu Versuch iiber die Wahre A r t . — G. Ali istodobno. Morgengesang am Schdpfungsfeste (tekst Klopstock). I). 1897. Glucka (Orpheus)3 Haydna. — F. Ebeling. Fischer. F.). PJB. ozbiljne. E. 5. Jalozvetz. 1930. 1955) i dr. 1957. Die deutsche Clavichord-Kunst des 18. štampane: Sei Sonate per Čembalo. Freiburg im Breisgau 1930. — A. H. Muller. Stevens. W. ostale pjesme u antologijama. ostali koncerti u rkp. Claudius. H. Bacha i Telemanna). geistliche gesdnge mit Melodien. Form. 3 klavirska trija. Bern 1960. Schering.). c. Allgemeine musikalisehe Zeitung. I.). G. Marpurgovu djelu Historisch-Kritische Beytrdge zur Musik. prigodne kantate. — O. Die Sohne Bachs. 1763. 1948). Reimarus). R. — Ph. Ph. E. 1774 (42 psalma). za 2 klavira. Paz Corazon Canave. 4.. Praludien und Studien. E. Lolli. I. 1787. C.: C. .

C. Ulmenstein. 1914. 1781 nije više napisao nijedno novo djelo. muzika izgubljena). Ch. a nakon očeve smrti. deren Sehnen. simfonije) u kojima se naziru utjecaji mlađega brata Johanna Christiana Bacha. posebno zanimanje engleske kraljice Sofije C (rod. 1 Fremdling auf Golgatha (Herder. God. God. kantate i 1 izgubljena opera). DJELA. Kantate: Stvaf mich nicht in deinem Zorn. oratorije i komorna djela poznatijih Talijana (Pergolesi.Benecke. 1774. muzika izgubljena). Geiringer. Schoberta i Mozarta. 1750 stupio je u službu dvora kneževine Schaumburg-Lippe u Buckeburgu kao Cammer Musicus\ 1758 ili 1759 dobio je naslov Concert Meistera i preuzeo vodstvo blickeburške dvorske kapele koja se u to vrijeme ubrajala medu najbolje u Njemačkoj. F. II 1763) označuje prvu pojs rineta u engleskom opernom orkestru (Burnev). Kein Stiindlein geht dahin'. Horstig. Oratoriji: Der Tod Jesu (Ramler). God. duodrama Philoktetes (Herder. jim poslovima. grofa Agostina Littu. J. i Abel redovito su nastupali kao solisti i dirigenti. 6 kvarteta za flautu i gudače. 1764 pokreće zajedno s gambistom C. Die Auferzveckung Lazarus (Herder). Iduće godine izvodi se p: gova opera nastala u Er. Brat gs dučavao i kompoziciju gućio mu da upozna re berlinske opere. Geiringer (Music of the Bach Family. 1776. Uz to je u njegovim djelima bogato zastupljeno očevo kontrapunktičko nasljeđe.: Cjelokupna djela izdaje Fiirstliche Institut fiir mus schaftliche Forschung u Buckeburgu (dosad izašla 3 sveska — moteti. Ch. 2 stavka iz violinske sonate u f. J. — H. 1758. Hey.. 1 vrijeme bio previše zau. 1749. Friedrich Bachs Briefwechsel mit Gerstenberg und I ibid. 19. sačuvano samo nekoliko dionica). The Bach Familv. Poslije toga ostao je stalno u Eisenachu. 1785. Berlin 19SO. 1776 pon u Mannheimu na praizvedbi svoje opere Lučio Silla. 177 ponirao je J. i. je ostavio opsežan i raznoličan opus koji doduše ne dostiže važnost djela njegove poznatije braće. NOVA IZD. tekst). S. Tome. 21. ] J. raspuštena. 6 koncerata za klavir. 1776. DJELA: 6 sonata za klavir i violinu. Održavali su se sve do J. Bach J XI. . Bach-Abel koncerata koji idu medu prve javne koncert« Ti abonentski koncerti postali su za London isto tako . jer je kapela nakon regentove smrti. posebno je značajan za razvoj muzičke balade. motet Aus der Tiefen za zbor a cappella. 1786 —87 i u skupnoj zbirci Musicalischer Pot-Pourri. Schlichtegrollovu Nek das Jahr 1795. 1756 postavljen je za muzičkog direktora Kneževske dvorske kapele Weimara s time da je zadržao orguljašku službu u Eisenachu. 14 sonata: 4 Dreisatzige Klavier-Sonaten. sačuvano nekoliko dionica). Die Kind-heit Jesu (Herder. I. Bachs und seiner Fami 1933. kao i istaknute rr berlinskog kruga (braća F.molu i 3 stavka iz VI psalma obj. Kantate: Die Ausgit Geistes (Herder. J. 4 trostavačnih. u djelu Bach in Thiiringen. MGG I. — VOKALNA. odlazi u Milano. zbirka arija Sammlung auserlesener Fabeln. 1770 i 10 četverostavačnih.: pasijski oratorij obj. . Magnificat (na njem. Njegova vlastita djela nisu se osobito svidjela knezu. duhovne pjesme u zbirci B. Najmlađi sin Johanna Sebastiana Bacha. 48. sonate i komorna muzika — u redakciji G. 1764. Popis djel Schtinemann skupa s oratorijima Die Kindheit Jesu i Die Auferiveckunt (DDT. C. simfonije Havdna). Colonne. Tim operama i ci djelima postiže prve značajnije uspjehe i stječe ugled i izvai ca Italije. U kapeli je prevladavao talijanski ukus. Johann Christoph Friedrich Bach. Mein Odem ist schivach i Gesegneten Auftritt. dobio je i naslov dvorskog i mjesnog crkvenog orguljaša. — Ch. J. čitav od J. v.108 BACH selig Licht). God. 1769. 1773. Ch. 17 und machtig (Herder). Učio je kod svog krsnog kuma Johanna Sebastiana u Leipzigu. Bachs. a uz to i djela njemačkih majstora Stamitza. Plod je tih putovanja bila izvedba niza Handelovih opera. Gotha 1797. C. dopisivao do kraja života). Ać. Johann Christoph Friedrich. C. 1786 i 1791. Uspjes slijedeće opere Zanaida donijeli su mu položaj kraljičina m majstora (music master) što je obuhvaćalo medu ostalim čavanje kraljevske djece. Allegretto con XVIII variazioni u G-duru. postaje središnja ličnost londonskog muzičkog God. čak i u crkvenim djelima. fantazija i fuga u a-molu i F-duru. duo-drama Mosis Mutter und ihre Tochter (tekst Stille. Kretzschmar (DDT. God. prozvan Buckeburški Bach (Leipzig.: E. Duet O w. Uz to je pohađao školu sv. Najstariji preživjeli sin Johanna Sebastiana iz braka s Annom Magdalenom WU1cken. zatim Univerzitet (pravne studije) u Leipzigu. I 1795). Bendom plan reorganizacije koji nije uspio da provede u djelo. Djetinjstvo veo u Leipzigu gdje mi učitelj bio vjerojatno 1 J. Abelon tzv. odselio se u Berli jemu bratu Philippu 1 elu koji je od njega jednog od najboljih čer onoga vremena. LSffler. Der Herr ist nahe. 1762 preselio se u London i svoju višegodišnju djelatnost za King's Theater. 1774. CH. 2 sonate za violinu i klavir. Preludij na koral Valet will ich div geben za orgulje.—Napisao predgovor J.— R. — Isti. — ZA ORGULJE: fuga u c-molu. Jommelli. — G. I. Ch. surađivao uglazbivši više nje govih tekstova (3 oratorija. odnosno bečke klasike. Drey leichte Sonaten. a na povratku Philippa Emanuela u Hamburgu. prozvan Milanski ili Lc Bach. 1785. Trauermusik auf Ernst August Constantin. Ch. Romanze con XII variazioni u A-duru. 2 sv. ORKESTRALNA: 14 simfonija. te Mozartove Otmice iz Seraja i Gluckove Ifigenije na Tauridi u Buckeburgu. — G. 1749. — H. Das Deutsche Lied im 18. ruft uns di 1780 i Ich lieg und schlafe. pa su većinom izvođena izvan Biickeburga (u Hamburgu i drugdje). više manjih kompozicija u vlastitoj zbirci Alusicalische Nebenstunden. 2 sonate za violončelo i klavir. — KLAVIRSKA. — VOKALNA: pasijski oratorij O Seele. 1754: rojatnije 1756 J. uveden za Friedrichova prethodnika A. 1773. Die Hiru Krippe Jesu (Ramler. muzika izgubljena). kao Concerts spirituels za Pariz. 1773. Kao kompozitor držao se. J. Kromolicki (DDT. von Mecklenburg Strelitz) što mu je osiguralo poslužbu u Londonu. K. Friedlander . Od 1742 u Eisenachu je zamjenjivao svog oca Johanna Bernharda u orguljaškoj službi. God. 2 sv. J. pa je J. Maria di Caravaggio. opere. sekstet. F. U. zbirku arija obj. Stilski je prošao različite faze: isprva komponira pretežno vokalna djela. Adlungovu djelu Anleitung zu der musikalischen Gelahrtheit. New York i London 1954. Pygmalion ( Ino (Ramler). 16 svjetovnih pjesama u vlastitoj zbirci Mi Nebenstunden. NOVA IZD. 1953. Bach. Fr.. u kojima nastoji da sjedini utjecaje talijanske muzike i svoga brata Philippa Emanuela Bacha s vlastitim načinom. nu. 1761 izvo Torinu i Napulju prve njegove opere. Ondje stječe imućno. Hassi J.). Die Schiiler J. G.: M. U duhovnim pjesmama i motetima novim zvučnim sredstvima ponire u sadržaj teksta i postiže za ono doba neuobičajenu dubinu izraza. Stuttgart 1902. Kiihn. 1770. Michaels Sieg (Herder). Sechs leichte Sonaten. 1780. 1789 i Čembalo Sonate u F-duru. kompozitor i čembalist (Lei] IX 1735 — London. Schiinemanna). gdje je od 1737 pohađao školu sv. 1951. Benda. Quant: Agricola. — G. — KLAVIRSKA: 3 sonate. Gon wird deinen Fuss nicht gleiten lass Solokantate: Die Amerikanerin (Gerstenberg).. 1785. — DRAMSKA: opera Brutus (tekst Herder. 2 sv. Vier Organisten Eisenachs aus bachischem Geschlecht. F. God. I 1782). 1792—94. muzika izgubljena). Die Au^ und Himmelfahrt Jesu (Ramler. 1786—87 i zbirci Philippa Emanuela Bacha Mw Vielerley. 1917). Die Liebe Gottes ist ausgegossen. očeve smrti petnaesto] J. Scarlattiidr. J. u F. Herder s kojim je J. Schneider ili J. Jahrhundert.. može ubrojiti medu istaknutije prethodnike bečke klasike. Tome i zatim studirao pravo. Die Nachkommen der Buckeburger Bach 1939. F. VI 1732 — Biickeburg. 1786 (samo klavirski izvadak) i L'Inciampo. God. — Moteti Wachet auf. 1794. 1764—65 kod njega uči Mozart koji u to vrijeme koncertira na engleskom dvoru. Ch. 1788. 1955). 42. 1789. Bach-Jahrbuch. 1914). LIT. 2 sv. 1780. MGG. pa je san zirao sinovljevo učenje. Johann Christian. Pažnju loi publike privukle su druge muzičke ličnosti. I. kompozitor. 2 sonate za klavir 4-ručno. F. BACH su također utjecali na formiranje. galant nog stila i mjestimice nalazio smiona i nova tehnička i stilska rješenja pa se. Havdna. Za kneževsku kapelu izradio je zajedno sa G. F. u koj tada dominirala talijansk seria. Miintera Geistliche Liec ( I I sv. C. oratorije i kantate. Nakon po vratka iz Londona zaokupljen je više velikim formama instrumentalne muzike (koncerti. Zur Biographie J. 1770—72. da poveže u jedinstvenu cjelinu te je na taj način postao značajan posrednik između tradicije i mannheimovaca.gleskoj. Sve ljednju operu Amadis des Gaules komponirao je za Pariz. LIT. A Johann Sebastian B. F. — Alissa brevis. H. muzika izgubljena). Orione. Ch. A. 6 sonata za čembalo i violinu ili flautu. oda Vertrauen des Christen auf Gon za zbor a cappella. Ch. gerne dir\ arija Luci amate. sadrži koralni stavak Johanna Sebastiana Er ist das Heil und 7. The Bach Familv. Johann Ernst Bach. F. septet za duhače. 1916. Sve te komponente starog i novog uspio je J. ali svjedoči o mnogostranoj nadarenosti.. Podučavao ga je otac i rođak Johann Elias Bach. Bacha). koji mu je dao mjesto dirigenta s\ vatnog orkestra i stipendiju za studije u Bologni kod Padi tinija (s njim se J. New York i London 1954. usprkos neujednačenoj vrijednosti cjelokupnog njegovog opusa. 1773. fughetta. Ch. te Havdna. 1778 posjetio je mlađeg brata Johanna Christiana u Londonu. Holzbauera i drugih. Kraft. i vlastita i tuđa djela (npr. God. 1758. 1912). Schunemann. uverti pasticcio // Tutore e la Pupilla. za svog dugogodišnjeg vodstva (1759—95) također izvodio prvenstveno talijansku muziku: mnogobrojne simfonije. — K. Tartini. 1769. ossia Diana ve a datum njezine izvedbe (19. a njegova j počela da blijedi tako da je njegova smrt ostala u Engles tovo nezapažena. Za nau kod glasovitog Bolonježanina komponirao je gotovo sv crkvena djela. C. 1776. a 1762 i položaj m direktora crkve 5. 6. XL. Bach. — KOMORNA : 6 gudačkih trija. 26. 1760 prešao je na katoličku vjeru mjesto orguljaša u Milanskoj katedrali. Od 1771 do 1777 na dvoru je službovao i J. 1781 i 1791—92. za kazalište u Mannheimu operu Tem kojom na praizvedbi doživljuje golem uspjeh. Herzlich lieb hab' ich dich. Geiringer.

osobito sonatama s karakterističnim pjevnim Allegrom (singendes Allegro). u XIX st. 1767 i 1775. 1917. — H. francuski kompozitor (Pariz. 18 uvertira. Studij klavira završila na Njemačkom konzervatoriju u Ateni i z