ENCIKLOPEDIJA
I
A-G
OZ

MUZIČKA

ZAGREB UGOSLAVENSKI

AVCAVLXXI ZAVOD

L E K S I K O G R A F S K I

JUGOSLAVENSKI LEKSIK'

FSKI ZAVOD, ZAGREB

TISAK, B A K R O T I S A K , O F F S E T I UVEZ G R A F I Č K I ZAVOD HRVATSKE, ZAGREB

Drugo izdanje Muzičke enciklopedije izlazi prošireno u tri sveska. Sva ranije objavljena materija pregledana je i dopunjena novim biografskim i bibliografskim podacima. U drugo izdanje uvrštena su mnoga nova imena kompozi tora, muzikologa i muzičkih umjetnika koji su u međuvremenu zauzeli određeno mjesto u muzičkom životu svojih zemalja; unijeti su podaci iz područja jazza kao i zabavne muzike, koja sve više ulazi u svakodnevni život suvremenog čo vjeka. Obrađeni su i novi muzički pojmovi na polju tzv. avangardne muzike, kojih nije bilo u ranijem izdanju. Smatrajući da su koreografi i baletni umjetnici ravnopravni partneri ostalim muzičko-scenskim radnicima, redakcija je unijela čitav niz novih imena s tog područja. Radi boljeg pregleda narodna muzika svakog naroda izložena je u novom izdanju u istom članku s umjetničkom. U nastojanju da nova edicija i u ovom pogledu dosegne nivo nacionalno reprezentativnog djela, redakcija je posvetila punu pozornost sintetičkom prikazu muzičke kulture jugoslavenskih naroda i na rodnosti. Što se tiče likovne opreme, znatno je proširen ilustrativni dio i povećan broj likovnih priloga u bakrotisku i u boji.

MUZIČKA ENCIKLOPEDIJA
3

Glavni urednik

Krešimir Kovačević

Članovi redakcije Ivona Ajanović, Dragotin Cvetko, Stana Đurić-Klajn, Cvjetko Ivanović, Marija Kuntarić, Dragoslav Ortakov, Mladen Pozajić

Sekretar Krasna Panjkota Glavni redaktor ilustracija Koraljka Kos Redaktor ilustracija Mirjana Petričević

Tehnička redakcija Dušan Žvab i Branimir Sokol

SURADNICI U I SVESKU

Andrija Tomašek, prof. Muzičke škole »Pavao Markovac«, Zagreb A. Vi. Albe Vidaković, prof. Teološkog fakulteta, Zagreb B. Ać. Branka Antić, akademski muzičar, Zagreb B. Buj. Dr. Bojan Bujić, prof. Univerziteta, Reading B. D. Branko Dragutinović, dramaturg oVere Narodnog pozorišta, Beograd B. I. Bojana Ivančević, prof. Muzičke škole »Vatroslav Lisinski«, Zagreb B. Lk. Borut Loparnik, urednik III programa Radio-televizije, Ljubljana B. Sč. Branimir Sakač, kompozitor, Zagreb B. Ša. Dr. Božidar Širola, muzikolog i kompozitor, Zagreb Bi. R. Biserka Rako, redaktor JLZ, Zagreb C. I. Cvjetko Ivanović, glavni urednik Radio-stanica, Titograd C. R. Cvjetko Rihtman, akademik, prof. Muzičke akademije, Sarajevo D. Co. Dr. Dragotin Cvetko, akademik, prof. Filozofskog fakulteta, Ljubljana D. Čol. Dragutin Čolić, prof. Muzičke akademije, Beograd D. Ov. Dragoslav Ortakov, docent Visoke muzičke škole, Skopje D. Pl. Dušan Plavša, prof. Muzičke škole >Isidor Bajić«, Novi Sad D. Ps. Dragomir Papadopolos, prof. gimnazije, Beograd D. Sn. Dušan Skovran, prof. Muzičke akademije, Beograd Di. S. Dr. Dimitrije Stefanović, viši naučni suradnik Muzikološkog instituta, Beograd D. Jć. Đura Jakšić, direktor Muzičke škole »Josip Slavenski«, Beograd Đ. Ra. Đoko Radović, muzički urednik Radio-stanice, Titograd E. Hk. Emil Hajek, prof. Muzičke akademije, Beograd E. Kr. Erika Krpan, muzički kritičar, Zagreb F. L. Franjo Lučić, prof. Muzičke akademije, Zagreb G. Jć. Dr. Gavro Jakešević, direktor Srednje muzičke škole, Sarajevo G. Kr. Gordana Krajačić, prof. Muzičke škole »Josip Slavenski«, Beograd H. P. Dr. Hubert Pettan, prof. Muzičke škole »Vatroslav Lisinski«, Zagreb H. U. H. Helena Uhlik Horvat, kostimograf Narodnog pozorišta, Sarajevo I. Ać. Ivona Ajanović, redaktor JLZ, Zagreb I. Hg. Dr. Ivan Henneberg, direktor Zavoda za zaštitu autorskih malih prava, Zagreb 1. Me. Ivo Malec, kompozitor, Pariz I. Su. Dr. Ivo Supičić, prof. Muzičke akademije, Zagreb J. As. Josip Andreis, prof. Muzičke akademije, Zagreb J. Bez. Dr. Jerko Bezić, naučni suradnik Instituta za narodnu umjetnost, Zagreb J. Bur. Jovan Bandur, prof. Muzičke akademije, Beograd J. Gc. Janko Grilc, šef muzičkog odjela Radio-televizije, Ljubljana J. Mvić. Jovan Milošević, prof. Muzičke škole, Cetinje J. S. N. Jelka Stamatović-Nikolić, prof. Muzičke akademije, Beograd J. Se. Dr. Jože Sivec, docent Filozofskog fakulteta, Ljubljana J. Šip. Janka Šipuš, akademski muzičar, Zagreb

A. Koc. A. Pr. A. Rij. ljana A. To.

Akil Koci, muzički urednik Rađio-stanice, Priština Dr. Anđreja Preger, prof. Muzičke akademije, Beograd Dr. Andrej Rijavec, docent Filozofskog fakulteta., Ljub-

Katarina Bedina, bibliotekar Filozofskog fakulte Ljubljana K. Ko. Dr. Krešimir Kovačević, prof. Muzičke akademi Zagreb K. Ks. Dr. Koraljka Kos, docent Muzičke akademije, Zagi L. Ai. Lorenc Antoni, muzički urednik Radio-stanice, Prišti L. Mć. Lazar Marjanović, prof. Muzičke akademije, Beogi L. Vr. Lav Vrbanić, prof. Univerziteta, Boston M. Ca. Milo Cipra, prof. Muzičke akademije, Zagreb M. In. Milica Uijin, naučni suradnik Muzikološkog institu Beograd M. Ke. Milivoj Kerbler, prof. muzike, Zagreb M. Kri. Miro Križić, muzički publicist, Zagreb j M. Kun. Marija Kuntarić, redaktor JLZ, Zagreb M. Maz. Mladen Mazur, muzički urednik Radio-stanice, Zagi M. Poz. Mladen Pozajić, prof. Muzičke akademije, Sarajevo M. Rš. Mirko Ramovš, asistent Glasbeno-narodopisnog i stituta, Ljubljana M. Špe. Manica Špendal, prof. Pedagoške akademije, Marit M. To. Dr. Mihovil Tomandl, publicist, Pančevo M. V. Miodrag Vasiljević, prof. Muzičke akademije, Beogi M. 2. Dr. Milan Žepić, primarius, Zagreb Mi. Pa. Mirka Pavlović, akademski muzičar, Beograd N. Dć. Natko Devčić, prof. Muzičke akademije, Zagreb N. Ha. Nikola Hercigonja, prof. Muzičke akademije, Beogi N. Kri. Nada Križić, muzički publicist, Zagreb N. Mić. Dr. Niko S. Martinović, direktor Centralne bibliotei Cetinje O. D. Dr. Oskar Danon, šef-dirigent Slovenske filharmoni Ljubljana P. B. Petar Bingulac, prof. Muzičke akademije, Beograd P. Me. Dr. Pavle Merku, urednik programa Slovenske stan: RAI — Trst P. Mil. Predrag Milošević, prof. Muzičke akademije, Beogr P. Ši. Pavel Šivic, prof. Akademije za glasbo, Ljubljana R. Redakcija R. A. Rafael Ajlec, muzički urednik Radio-televizije, Ljublja R. Đ. Ratko Đurović, prof. Akademije za pozorište, filrr televiziju, Beograd R. Pej. Roksanda Pejović, prof. Muzičke škole »Stankovi Beograd Ra. Pć. Radmila Petrović, naučni suradnik Muzikološkog i stituta, Beograd S. D. K. Stana Đurić-Klain, direktor Muzikološkog institu Beograd S. Pn. Svetolik Pašćan, prof. muzike, Beograd S. Šp. Slobodan Špirić, asistent Muzičke akademije, Saraje T. Br. Tea Brunšmid, muzički suradnik »Zagreb-filma", Zagr T. Si. Todor Skalovski, dirigent Makedonske filharmoni Skopje V. Br. Vera Baver, redaktor JLZ, Zagreb j V. Mvić. Vlado Milošević, akademik, Banja Luka
!

K. Be.

V. Peć. V. U. V. Žc. j Va. Ba. VI. M. Z. Gić. Z. Kr.

Vlastimir Peričić, prof. Muzičke akademije, Beograd j Vilko Ukmar, prof. Akademije za glasbo, Ljubljana | Dr. Vinko Žganec, akademik, Zagreb

Vartkes Baronijan, muzički urednik Televizije, BeogE Vladeta Milanković, akademski muzičar, Beograd Zlatko Grgošević, prof. Pedagoške akademije, Zagr Dr. Zmaga Kumer, viši naučni suradnik Glasbeno-n rodopisnog instituta, Ljubljana Z. Kuč. Dr. Zija Kučukalić, prof. Muzičke akademije, Saraje

KRATICE
Archiv fiir Musikforschung Archiv fiir Musikwissenschaft Allgemeine Musikzeitung Acta Musicologica Autonomna Sovjetska Socijalistička Republika basso continuo češki Denkmaler deutscher Tonkunst Demokratska Republika Denkmaler der Tonkunst in der Tonkunst in Bavern Denkmaler Osterreich engleski francuski glasni (2-gl., dvoglasni) zavod kazalište MF Die Musikforschung MFM Monatshefte fiir Musikgeschichte MGG Die Musik in Geschichte und Gegenwart ml. mladi MQ Musical Quarterly NR Narodna Republika nem. nemački njem. njemački obj. objavio, objavljeno OKUD Omladinsko kulturno-umjetničko društvo perz. perzijski PGM Publikationen der Gesellschaft fiir Musikforschung PJB Jahrbuch der Musikbibliothek Peters polj. poljski prer. preradio, prerađeno RAM Rassegna musicale red. redigirao rev. revidirao, revidirano RIM Revue Internationale de Musique rkp. rukopis RKUD Radničko kulturno-umjetničko društvo RM La Revue Musicale RMI Rivista musicale italiana rus. ruski S. San (sveti), Santa (sveta) s. a. sine anno SAD Sjedinjene Američke Države SAN Srpska akademija nauka SAP Socijalistička autonomna pokrajina

SBIM

grčki Hrvatski glazbeni Hrvatsko narodno hrvatski Internationale Musikgesellschaft instrumentalni italijanski izdanje, izdao izvedeno Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti jugoslavenski Kirchenmusikalisches Jahrbuch knjiga Kulturno-umjetničko društvo latinski latvij ski Die Musik madžarski

Sammelbande der Internationalen Musikgesellschaft SFSR Sovjetska Federalna Socijalistička Republika SIM Revue de la Societe Internationale de Musique simf. simfonijski SMZ Schweizerische Musikzeitung (od 1961 Schweizerische Musikzeitung und Schweizer Musikpadagogische Blatter) SNG Slovensko narodno gledališče, Ljubljana SR Socijalistička Republika, Savezna Republika (Njemačka) srp. srpski SSR Sovjetska Socijalistička Republika St. Saint St. stariji, stoljeće STMW Studien zur Musik\vissenschaft sv. svezak, sveti Sv. C. Sveta Cecilija španj. španjolski tal. talijanski
V.

VFMW Vierteljahrsschrift fiir Musikwissenschaft vok. vokalni ZFM Zeitschrift fiir Musik ZFMW Zeitschrift fiir Musikwissenschaft ZIMG Zeitschrift der Musikgesellschaft Z.NŽO Zbornik za narodni život i običaje

vek

ILUSTRACIJE U I SVESKU

PRILOZI U BOJI BAROK. D. Hals, Koncert.................................................. CRKVENA MUZIKA. Psalterium chori )M«, Zadar . . ČEMBALO. Djelo nepoznatog slikara.................................. ČEŠKA MUZIKA. Biblija iz Olomouca, minijatura . . . EGIPATSKA MUZIKA. Zidna slika, Teba...................... FRANCUSKA MUZIKA. Detalj tapiserije .................. GOTIKA. Zidna slika, Žminj, Istra.................................... PRILOZI U BAKROTISKU ARAPSKA MUZIKA...............................................................64 BALET ...........................................................................65,120 BALET U JUGOSLAVIJI.........................................120—121 BAROK...................................................................................121 BOSANSKO-HERCEGOVAČKA MUZIKA . . . . 232—233 BUBANJ.........................................................................256—257 CRKVENA MUZIKA...........................................................384 CRNOGORSKA MUZIKA.................................................. ČEMBALO............................................................................. DUHAČKI INSTRUMENTI.............................................. FRULA.................................................................................. GAJDE .............................................................................. GITARA................................................................................. 385 408 409 632 632 633 136 368 392 400 504 608 704

<*fe

A, r. u osnovnoj dijatonskoj ljestvici C-dura i melodijskoj ljestvici c-mola VI stupanj. Kod starih Grka, kao prvo slovo alfabeta, najniži ton ljestvice i najdublji ton ljudskog glasa; u ranom srednjem vijeku, početni ton ljestvice. U zemljama koje se i danas služe nazivima iz solmizacije, tonu a odgovara ton la. 2. Osnovni ton kod ugađanja instrumenata. Još su stari Grci ugađali kitaru prema malom a. Danas se u orkestrima, komornim ansamblima, kao i pri muziciranju pojedinaca redovito uzima ton a1 (u Evropi fiksiran na 435,4 dvostrukih titraja, a u Americi na 440 dvostrukih titraja) kao osnovno uporište za ugađanje; u orkestru taj ton daje oboa. I glazbene viljuške, kojima se ugađaju klaviri, udešene su na ton a 1 (katkada i na a2, u Engleskoj često na c2). -*■ Komorni ton 2. Dur-kvintakord i mol-kvintakord (malo slovo a) nad tonom a. 2. Tonalitet A-dura, odn. (ponajčešće malim slovom) a-mola. Nekada se (još do sredine XVIII st.) A-dur označivao slovom A i jednom povisilicom (A#, a tako i drugi tonaliteti: F# = F-dur, D # = D-dur), dok su za mol-tonalitete služila odgovarajuća mala slova, kojima se dodavala povratilica ili snizilica (a i\ ili a h = a-mol). U starijim teoretskim djelima A-dur označuje samo ton a, a a-mol ton as, tj. veliku (a), odn. malu tercu (as) iznad tona/. 2. Kratica za altus, odn. alt, kao i za antifona. 2. Talijanski prijedlog a susreće se u oznakama za interpre taciju, za dinamiku, za broj izvodilaca itd. (a đue, a tre, poco
a poco)

AARON (Aron), Pietro, talijanski muzički teoretičar (Firenca, oko 1480 — Venecija ili Firenca, oko 1545). Do 1521 vjerojatno u službi pape Leona X, zatim kraće vrijeme muzičar katedrale u Imoliju, a oko 1523 kanonik u Riminiju; 1536 stupio u samostan u Bergamu. A. je jedan od prvih muzičkih teoretičara koji je pisao rasprave na narodnom, talijanskom, jeziku a ne na latinskom. On iscrpno opisuje antičku muziku, instrumente, tonske rodove i dr. ali je vrijednost njegovih rasprava daleko više u tome što izravno obraduju praksu svoga vremena. U rješavanju aktualnih problema A. je napredan i instruktivan; tako, npr. među prvima zagovara istodobno, vertikalno komponiranje sviju glasova polifonog djela namjesto tada još uobičajenog pojedinačnog, sukcesivnog, zatim poznaje estetsku vrijednost disonanca, a u određenim slučajevima dopušta čak i tritonus.

DJELA: Libri tres de Institutione Harmonica, 1516; Thoscanello de la Mušica, 1523 (u kasnijim izdanjima Toscanello in Mušica sa dodacima: Aggiunta de lui fatta, 1529, 1539 itd.); Trattato della natura et Cognitione di tutti gli toni di Canto Figurato . . ., 1525; Lucidario in mušica di alcune oppemoni antiche et moderne . . ., 1545; P. AARON KAO UČITELJ MUZIKE Drvorez iz djela Trattato della natura . . . di Canto Figurato. Venecija, 1525

Compendiolo di molti dubbi, segreti 0 sentenze intorno al Canto Fermo et Figu~ rato, posthumno, možda 1547. LIT.: A. Catelani, Pietro Aron, Gazzetta musicale di Milano, 1851. — H. Riemann, Geschichte der Musiktheorie im IX—XIX Jahrhundert, Leipzig 1898. — G. Adler, Handbuch der Musikgeschichte, II, 2. izd. Berlin 1930. — K. Jeppesen, Eine musiktheoretische Korrespondenz des friihen Cinquecento, AML, 1941. — D. P. VC'alher, Pietro Aaron, MGG, I, 1951.

AAV, Evalđ, estonski kompozitor (Reval, 6. III 1900 — 21. III 1939). Učenik A. Kappa u Revalu. Ostavio je mnogo kompozicija u narodnom duhu, osobito na području vokalne muzike. A. je autor prve finske nacionalne opere Vikingi (1928). Uz to treba spomenuti simfoniju (1938) i simfonijsku pjesmu Život (1934)AAVIK, Juhan, estonski kompozitor i dirigent (Reval, 29. I 1884 —). Studirao na Konzervatoriju u Petrogradu. Od 1911 dirigent simfonijskog orkestra Vanemuine, kasnije direktor Konzervatorija u Dorpatu; 1925—33 dirigent kazališta Estonia u Revalu, uz to profesor (1928—44) i direktor Konzervatorija. Od 1944 živi u Švedskoj. ABACO, 1. Evaristo Felice dali' i 2. Giušeppe Clemente Ferdinando ->■ Dall'Abaco A BATTUTA (tal. po mjeri, u taktu), oznaka za vraćanje na prvobitan tempo, povremeno napušten. Izraz a b, redovno se upotrebljava na završetku recitativno-deklamatorskih odlomaka u kojima se izvodilac može slobodnije odnositi prema tempu, ubrzavajući ga ili usporujući (-> A piacere, -> Ad libitum). ABBA-CORNAGLIA, Pietro, talijanski kompozitor, orguljaš i muzički pisac (Alessandria, Pijemont, 20. III 1851 — : 2. V 1894). Studirao na Milanskom konzervatoriju. Od 1880 orguljaš katedrale u Alessandriji, gdje je osnovao muzičku školu.
DJELA: kompozicije za klavir i za orgulje. — Opere: Isabella Spinola, 1877; Maria di Warden, 1884 i Una partita a scacchi, 1892. — Pjesme. — Aiessa di requiem 3 1876. —SPISI: Sulla introduzione del canto popolare in tutte le tnasse di comunitd e spedalmente nella scuola, 1880; Storia e filosofia della mušica. LIT.: V. Conzani di Revignano, Pietro Abba-Cornaglia e la sua Maria di Warden, Memorie biograflche e critiche, Alessandria 1885. — G. Rossi, Musicisti nostri, Pietro Abba-Cornaglia, Rivista di storia, arte e archeologia della provincia di Alessandria, 1932. DJELA: simfonija u d-molu; koncert za klavir i orkestar; koncert za vio linu i orkestar. — Sonata za klavir u c-molu. — Opera Silgisunelm. — Kantata Honteland ,' zborovi; solo-pjesme.

ABBADO, i. Michelangelo, talijanski violinist i muzički pisac (Abba, 22. IX 1900 —). Studirao na Milanskom konzervatoriju, violinu (E. Polo) i kompoziciju (G. Orefice). Između 1919 i 1962 koncertirao po Evropi, Americi i Africi; prva violina kvarteta Malipiero (1927—34), član trija Vidusso — A. — Crepax (1938—45) te osnivač i dirigent (1941—62) prvog tal. ansambla za staru tal. muziku Orchestra d'archi di Milano. Uz to predavao na konzervatorijima u Palermu i Parmi, a 1925 preuzeo katedru za violinu na Konzervatoriju u Milanu. God. 1964 dokazao eksperimentalno, postojanje donjih parcijalnih tonova.
DJELA. SPISI: A. Vivaldi, 1943; Tecnica dei suoni armonici per violino (5 sv.), 1934; SulVesistenza dei suoni armonici inferiori, AML, 1964; članci i studije. — Obradbe i revizije djela Corellija, Torellija, Vivaldija, Paganinija, Per-golesija i dr.

2. Marcello, talijanski pijanist i kompozitor (Milano, 7. X 1926—). Sin Michelangela. Studirao na Milanskom konzervatoriju (klavir kod R. Lorenzanija, kompoziciju kod G. F. Ghedinija). Od 1944 koncertirao u Italiji te na mnogobrojnim turnejama po Evropi, Americi, Africi i Aziji. Od 1958 vodio Liceo Musicale u Piacenzi, a od 1966 direktor je Konzervatorija u Pesaru.

ABBADO — ABENDMUSIK
DJELA. ORKESTRALNA: Concerto, 1950; Doppio concerto za violinu, klavir i dvostruki komorni orkestar, 1965; Mušica, 1954; Varijacije na Mozartovu temu za komorni orkestar, 1954; Hommage d Debussy, 1955; Costruzioni za 5 malih orkestara, 1963. — KOMORNA. Tri gudačka kvarteta: 1947, 1953 i 1956; Divertimento za 4 duhača i klavir; Concertante za klavir, klarinet, fagot, violončelo i udaraljke; 3 fantazije: I, za 12 instrumenata, I I, za 4 duhača i 31 udaraljku, III, za rogove; sonata za flautu solo itd. — KLAV IRSKA : 2 Ricercara ; Canzona; Variazioni sopra un minuetto di Bach i dr. — Balet Scena senza storia, 1953. — VOKALNA : Kantata; Ciapo za glas i 9 instrumenata; 15 Poene T'ang za glas i 4 instrumenta; zborovi.

ABBASSANDO (tal. umanjujući), umanjujući, prigušujući snagu zvuka. ABBATINI, Antonio Maria, talijanski kompozitor (Citta di Castello, oko 1595—1677). Učenik braće Nanino. Bio maestro di cappella različitih rimskih crkava (1640—66, 1649—57 i 1672— 77 crkve Santa Maria Maggiore). Po svojim višezbornim, koncertantnim crkvenim djelima ide u glavne predstavnike rimskog visokobaroknog, monumentalnog stila. Kao operni kompozitor išao za dramatizacijom izraza i dao važan prilog oblikovanju buffo stila, posebice operom Dal male U bene, jednom od prvih komičnih opera uopće.

58 član dvorske kapele u Dresdenu. Od 1759 koncertirao u Lc donu, gdje doskora postaje komorni muzičar kraljice Charlot Zajedno sa J. Ch. Bachom pokrenuo 1765 seriju Bach-Abel Cc certs, koji su odigrali važnu ulogu u londonskom muzičkom votu XVIII st. God. 1775—81 održavali su koncerte u vlasti raskošno uređenoj dvorani Hanover Square Rooms (to je sve 1874 jedna od najvažnijih koncertnih dvorana Londona). Nak Bachove smrti (1782) A. je koncertirao u Parizu i u Njemačk a od 1785 nastupao ponovo u Londonu kao gambist i kompozii u okviru novih Professional Concerts i Subscription Concerts. I je posljednji virtuoz na gambi, glasovit širom Evrope. Učenici mu bili medu ostalima violinist F. H. Barthelemon, violončeli J. Crosdill i J. Cervetto, te kompozitor i pijanist J. B. Cram — Sljedbenik Mannheimske škole, A. je komponirao melodij dopadljivu, elegantnu instr. muziku. Karakteristične su njege vedre trostavačne simfonije (često nazivane uvertirama), dvos vačni koncerti za čembalo s menuetom kao završnim stavko te trija i kvarteti sa pjevnim Adagio-stavcima.
DJELA. ORKESTRALNA: 35 Simfonija; 10 koncerata za čembalo klavir); 5 koncerta za flautu. — KOMORNA: 20 gudačkih kvarteta; lotrioson: 106 sonata (od kojih 32 za violu da gamba i continuo). NOVA IZD. : The Adagios, the Composition of the late C. Fr. Abel, t J.B. Cramer (sadrži i Abelovu biografsku skicu od Ch. Burneva, 1820); 2 s fonije, u D-duru op. 10 i u A-duru op. 10, obj. H. Hockner (1932); 6 sonats violu da gamba i continuo obj. J. Bacher i W. Woehl (1937—42). LIT.: Ch. Đurney, A General Historv of Music, London 1879. — Spitta, J. S. Bach, I, Leipzig 1873. — H. Abert, Mozart, I—II, Leipzig 191.9— — Ch. S. Terry, J. Chr. Bach, London 1929. — A. Loezvenberg, Annals of Opi Cambridge 1943. — H. F. Redlich, Abel, 1. Christian Ferdinand, 2. B Friedrich, MGG, I, 1951. — 5. M. Helm, Carl Friedrich Abel Symphon Ann Arbor 1952. ,

DJELA. Opere : Dal male U bene (u suradnji sa Al. Marazzolijem, autorom 2. čina; libreto G. Rospigliosi), 1653; Jone, 1666; La Comica del Cielo ovvero La Baltasara, 1668. —■ Dramatska kantata IlPianto di Rodomonte, 1633. — CRKVENA: Mise za 4—16 glasova, 3 knj., 1638—50; Sacre Canzoni za 2—5 glasova, 6 knj.; Psalmi za 4—16 glasova, 4 knj. — Teoretsko djelo: 14 Discorsi e Lezioni Accademiche. Surađivao na A. Kircherovu traktatu Musurgia universalis. Uredio vatikansko izdanje Inni della chiesa in canto gregoriano (1644). LIT.: H. Goldschmidt, Studien zur Geschichte der italienischen Oper im 17. Jahrhundert, Leipzig 1901. — F. Coradini, Antonio Maria Abbatini, Arezzo 1922. — R. Haas, Musik des Barocks, Potsdam 1928. — K. G. Fellerer, Antonio Maria Abbatini, MGG, I, 1951.

ABBELLIMENTI (tal.), melodijski ukrasi (melizmi ili ornamenti). ABBEY, John, engleski graditelj orgulja (Whilton, 22. XII 1785 — Versailles, 19. II 1859). God. 1826—30 radio u Parizu kod S. Erarda, a zatim se osamostalio. Uveo u francusku orguljsku gradnju englesku pneumatsku mehaniku. Sagradio brojne orgulje u Francuskoj (za katedrale u Rheimsu, Nantesu, Versaillesu, fivreuxu, Caenu, Amiensu, Rochelleu, Bayeuxu, za parišku Operu i nekoliko pariških crkava); gradio i za Južnu Ameriku. ABBIATI, Franco, talijanski muzički pisac i kompozitor (Verdello, Bergamo, 14. IX 1898 —). Studirao kompoziciju na Konzervatoriju u Torinu, a muzikologiju kod G. Cesarija. Muzički kritičar listova Secolo Sera (od 1928) i Corriere della sera (Milano, od 1935). Osnovao (1949) i ureduje mjesečnik La Scala.
DJELA. SPISI: Storia della mušica (5 sv.), 1939—46 (do danas najopsežniji talijanski priručnik za opću povijest muzike; novo izd. 1954); La vita e le opere di G. Verdi (4 sv.), 1959; Scritti inediti di G. Cesari, 1937; vodič operi Peter Grinies B. Brittena, 1947. — KOMPOZICIJE: simfonijska pjesma II Canto d'Avila. — Gudački kvarteti; sonata za violinu i klavir; sonata za violončelo i klavir. — Klavirske kompozicije. — Zborovi; pjesme.

ABBREVIATURE -» Muzičke kratice ABD AL-QADIR IBN GUAIBf AL-HAFIZ AL-MARAGHI, perzijski muzički teoretičar (Maragha, Azerbajdžan, oko sredine XIV st. — Herat, Afganistan, 1435). Glavni pjevač i muzičar na dvoru sultana Ahmada (1382—1410), Timira i njihovih nasljednika u Bagdadu i u Samarkandu. A. je jedan od najistaknutijih arapsko-p.erzijskih muzičkih teoretičara.
DJELA: Gami al-alhdn (Sakupljač melodija), 1405 (najopsežnije 'Abd Qadirovo djelo, sadržava opći prikaz arapske i perzijske muzike i muzičke nauke; autograf se čuva u biblioteci Bodleiana u Oxfordu); Maqasid al-alhdn (Smisao melodija), 1418 (kopija autografa čuva se u biblioteci Bodleiana); Kanz al-alhdn (Bogatstvo melodija); Šarh al-adzvdr (Komentar o vrstama tonaliteta; rukopis se čuva u biblioteci Nur-i 'Osmaniva u Carigradu). LIT.: R. G. Kiesemetter, Die Musik der Araber, Leipzig 1842. — H.G. Farmer, Historv of Arabian Music, London 1929. — Isti, 'Abd al-Qadir b. Gaibi al Hafiz al-Maragl, MGG, I, 1951.

ABECEDA, MUZIČKA, nazivanje tonova slovima iz abe cede. Bilježenje tonova slovima abecede javlja se u grčkoj muzici već u *- VII sr. U srednjem vijeku susreće se u X st. latinska abeceda za označivanje 7 stupnjeva dijatonske ljestvice: A BC D E F G, u značenju našega današnjeg niza c d e f g a h. Ta se abeceda upotrebljava prvenstveno za orgulje, psalterij, rottu i dr. Ton B označivao je današnji ton h (->• B durum i B molle). Kako se čini, već je u X st. O. de Clugny dao slovu a njegovo današnje značenje. Kasnije, u XVI i XVII st., postaje osnovicom cjelokupnoga muzičkog sistema niz CDEFGAH(Hse razvio od Bduruni), Engleska muzička abeceda zadržala je danas b umjesto našega h. Romanski narodi umjesto abecede upotrebljavaju solmizaciju (ut, re, mi, fa, sol, la, si). Svaki od osnovnih naziva mu zičke abecede može označivati povišeni ton dodatkom -is (c-cis), ili sniženi ton dodatkom -es (c-ces, ali es, ne ees i as, ne aes). Umje sto hes još uvijek se općenito upotrebljava naziv b. B. SČ. ABEL, Karl Friedrich, njemački kompozitor i virtuoz na violi da gamba (Kothen, 22. XII 1723 — London, 20. VI 1787). Sin i učenik gambiste Christiana Ferdinanda Abela. God. 1748—

ABENDMUSIK, ciklus javnih crkvenih koncerata koji su održavali u XVII i XVIII st. u Liibecku; ujedno i oratorijs kompozicije izvođene na tim koncertima. Razvili su se iz svo vrsnih orguljskih koncerata koje je uveo Franz Tunder 1641— u Liibecku; on je trgovcima koji bi se prije burzovnih skupsti sakupljali u crkvi sv. Marije izvodio po nekoliko kompozicija orgulje. Veliko zanimanje i novčani prilozi omogućili su mu angažiranjem pjevača i instrumentalnih solista obogati i proš programe svojih priredaba. U isto vrijeme održavale su se slič muzičke priredbe i u drugim trgovačkim gradovima (Amsterda Hamburg, Utrecht, Kobenhavn), ali nisu dostigle razinu onih Liibecku. Tunderov nasljednik Dietrich Bimehude (orguljaš eri sv. Marije, 1668—1707) dao je tim priredbama konačni oblil razvio ih u prave koncerte. Napustivši prvotnu svrhu muziciraj za razonodu, Buxtehude je proširio izvodilački ansambl, doda mu zbor i orkestar. Koncerti, koji privlače sve širi krug slušala održavali su se nedjeljom predvečer, i to samo pet puta godiši između Martinja i Božića. Pristup je bio slobodan, jer su za uze žavanje dostajali dobrovoljni prilozi imućnih građana. Progn se sastojao isprva od nekoliko kraćih zbornih kompozicija kantata. Kasnije Buxtehude prelazi ha veća zaokružena dji dramatskog karaktera koja su ispunjavala program cijele več ili su se čak protezala na svih pet večeri. Sadržaj ovih djela bio biblijski, češće starozavjetni, a muzika se sastojala od orkestralr uvoda — sonata koje su prethodile pojedinim dijelovima komj; zicije, jednoglasnih i višeglasnih arija strofna oblika, recitativi zborova koji su nastupali kao promatrači radnje ili kao nosii dramskih zbivanja ili su pak završavali odlomak koralnom obrs bom. Buxtehudeovi nasljednici I. Ch. Schieferdecker, J. P. Kur zen, A. K. Kunzen i C. Konigslow održavali su Abendmusi sve do početka XIX st. zadržavši i usavršujući njihov dotadaš. oblik od 5 sadržajno povezanih cjelovečernjih djela. Izvod su većinom vlastite kompozicije koje su nazivali oratorijin Od pravog oratorija razlikovala se A. po tome što su se u nju um tali korali (inače uobičajeni samo u pasijama i duhovnim kantatarr koji su pojačavali duhovni karakter djela; s time su bile u ošti suprotnosti napitnice i ljubavne scene koje su u A. prodrle pi utjecajem opere. Strofnu ariju zamijenila je oko 1730 oper arija da capo. Zborni dijelovi oblikovani su pretežno homofoi izuzev polifono građenih biblijskih izreka, a orkestar se mjestimi upotrebljavao za tonsko slikanje pojedinih scena. Zanimljivo da je J. P. Kuntzen uveo od 1752 javne generalne probe Aben musike koje su se održavale, uz naplatu ulaznine, u sali grads vijećnice. Od 1789, pošto je gradski savjet zabranio koncei u crkvi, te su probe postale glavne koncertne izvedbe sve do 18 kada i one iščezavaju zbog ratnih prilika. A. su dvojako historiji važne: po svom utjecaju na razvoj oratorija i kao prve ja ne koncertne izvedbe crkvene muzike izvan okvira crkven obreda. Potkraj XIX st. oživio je večernje koncerte orguljaš Ka Lichtwark, koji je u istoj crkvi u Liibecku organizirao priredi s instrumentalnim, vokalnim i zbornim tačkama. Njegov nasljet nik W. Kraft uveo je ponovo historijski naziv Abendmusik. — Te

ABENDMUSIK — ABRAHAM
min A. upotrebljava se u novije doba i tamo gdje se želi izbjeći naziv »koncert«; najčešće je to kod priredaba komornog karaktera.
LIT.: M. Seifert, Buxtehude-Handel-Bach, PJB, 1902. — W. Stahl, Franz Tunder und Dietrich Buxtehude, Leipzig 1926. — Isti, Die Liibecker Abendmusiken im 17. und 18. Jahrhundert, Liibeck 1937. — Isti, Abendmusik, MGG, I, I95 1 - — O- Sohngen, Die Liibecker Abendmusik als kirchengeschichtliches und theologisches Problemi, Musik und Kirche, 1957. — G. Karsta'dt, Die ■>Extraordinaren« A. D. Buxtehudes, Liibeck 1962. I. Ać.

ABENDROTH, Hermann, njemački dirigent (Frankfurt na Majni, 19. I 1883 — Jena, 29. V 1956). Studirao u Miinchenu (L. Thuille, F. Mottl, A. Hirzel-Langenhan). Karijeru započeo 1903 kao dirigent miinchenskog Orchestervereina, 1905 angažiran u Liibecku (Verein der Musikfreunde, Gradsko kazalište), 1911 u Essenu (Gradski muzički direktor), a od 1915 u Kolnu kao dirigent koncerata Gurzenich, direktor Konzervatorija i 1918 gradski generalni muz. direktor. God. 1934—45 vodio glasoviti orkestar Gezcandhaus u Leipzigu, 1946 povjerena mu je reorganizacija muzičkog života u Weimaru i 1949 vodstvo Simfonijskog radio-orkestra u Leipzigu. Gostovao u gotovo svim važnijim muz. središtima širom Evrope. Posebno se istaknuo kao interpret Mozarta, Beethovena, Brahmsa i Brucknera; izvodio često i djela suvremenih kompozitora.
LIT.: K. Laux, Hermann Abendroth, MGG, I, 1951.

2. Hermann, njemački muzikolog i pedagog (Stuttgart, 25. III 1871 — 13. VIII 1927). Učio najprije kod svog oca Johanna Josephaina Konzervatoriju u Stuttgartu, zatim studirao klasičnu filologiju u Tiibinge-nu, a muzikologiju u Berlinu M.

H. ABERT

(H. Bellermann, O. Fleischer, habilitirao se za muzikologiju u Halleu. God. 1920 naslijedio H. Riemanna na Univerzitetu u Leipzigu, a 1923 postao je šef katedre na Univerzitetu Friedlander). God. 1902

ABENDROTH, Walter, njemački kompozitor, muzički pisac i kritičar (Hannover, 29. V 1896 —). Studirao u Berlinu i Miinchenu. Muzički kritičar u Kolnu, Hamburgu i Berlinu (1930—34 urednik časopisa Allgemeine Musikzeitung , 1933—44 surađivao u Berliner Lokalanzeiger). Od 1945 uređivao u Hamburgu tjednik Die Zeit, od 1955 dopisnik tog tjednika u Miinchenu.
DJELA. KNJIGE: Hans Pfitzner, 1935; Deutsche Musik der Zeitioende 1937 (novo izd. 1947); Johannes Brahms, 1939; Die Symphonien A. Bruckners, 1940; Vom Werden und Vergehen der Musik, 1948; Vier Meister der Musik, 19^2; H. Pfitzner (Reden, Schriften, Briefe), 1955; Musikkritik Heute, 1956. — ORKESTRALNA. Pet simfonija: I, 1941; II, 1942; III, 1946; IV, 1950 i V, 1956 ; koncert za violu; koncert za orkestar; koncertna fantazija za čembalo i mali orkestar, 1952; koncertna uvertira; divertimento za komorni orkestar; varijacije i passacaglia. — KOMORNA: pet gudačkih kvarteta; trio za flautu, violu i rog; divertimento za flautu i violu; sonata za violinu i klavir; 2 sonate za violu i klavir. Sonata za klavir. — Pjesme. LIT.: K. Grebe, Walter Abendroth, Mušica, Kassel 1950 i 1956, 6.

A BENE PLACITO (a beneplacito; tal. po volji), oznaka za neke slobode u izvođenju. Po vrijednosti i značenju srodan mu je izraz a piacere. ABER, Adolf, njemački muzikolog i izdavač (Apolda, 28. I 1893 — London, 21. V 1960). Studirao na Univerzitetu u Berlinu (H. Kretzschmar, C. Stumpf, M. Friedlander, J. Wolf); 1913— 18 asistent Muzičko-historijskog seminara u Berlinu i 1919—33 muzički kritičar lista Leipziger neueste Nachrichten. Od 1936 direktor nakladnog poduzeća Novello & C. u Londonu.
DJELA: Die Pflege der Musik unter den Wettinern und tvettinischen Ernestinern: von den Anfdngen bis zur Auflosung der Weimarer Hofkapelle 1662 (disertacija), 1921; Handbuch der Musikliteratur, 1922; Die Musikinstrumente und ihre Sprache, 1924; Die Musik in Schauspiel, 1926; Verzeichnis der Werke von Brahms, 1928; H. Wolf's posthumous Works, Music Review, I I, 1941; studije i članci u stručnim njem. i engl. časopisima.

ABERT, i. Johann Joseph, češki kompozitor i kontrabasist (Kohovice, Češka, 20. IX 1832 — Stuttgart, 1. IV 1915). Studirao na Praškom konzervatoriju (J. Hrabe, J. F. Kittl, A. W. Ambros); od 1853 kontrabasist i 1867—88 dirigent dvorske kapele u Stuttgartu. Komponirao u njemačkom kasnoromantičkom stilu.

DJELA. ORKESTRALNA. Sedam simfonija: II, u c-molu; IV, Columbus i VI, Lyrische Symphonie\ uvertire. — Komorna djela. — Klavirske kompozicije. — DRAMSKA. Opere: Anna von Landskron, 1858; Kb'nig Enzio, 1862 (prerađena 1875 kao Enzio von Hohenstaufen); Astorga, 1866 Ekkehard, 1878; Die Almohaden, 1890. — Komorna muzika. — Svjetovne kantate; solo-pjesme. — Četveroglasna misa op. 23; 100. psalam za muški zbor i duhački orkestar. LIT.: H. Abert, Johann Joseph Abert, Leipzig 1916.

u Berlinu. Vodio Collegium musicum u Halleu, Leipzigu i Berlinu. Objavio velik broj vrlo zapaženih studija u ZFMW, AFMW, u izdanjima IMG i u Gluckovim i Mozartovim godišnjacima, koje je sam izdavao. Proučavao je probleme muzi čke historije, od Antike do suvremenih kretanja, no njegovo je najznačajnije djelo opsežna monografija o Mozartu, koja je nastala temeljitom preradbom Mozartove biografije Otta Jahna; tim djelom A. je produžio i usavršio tradiciju njemačke klasične muzičke biografike Jahn — Chrvsander— Spitta, upotrebljavajući suvremene znanstveno-istraživačke metode. Svojim zamašnim sveukupnim muzikološkim i pedagoškim radom, A. je utemeljio školu, iz koje su izišli muzikolozi F. Blume, H. Boettcher, M. E. Dounais, K. G. Fellerer, R. Gerber, E. Laaff, W. Vetter i dr.
DJELA. KNJIGE. Die Lehre vom Ethos in der griechischen Musik (disertacija), 1899; Die dsthetischen Grundsdtze der mittelalterlichen Melodiebildung, 1902; Robert Schumann, 1903; Die Musikanschauung des Mittelalters und ihre Grundlagen, 1905; Geschichte der Robert-Franz-Singakademie zu Halle (1833 — 1908), 1908; Niccolo Jomelli ah Opernkomponist, 1908; Joh. Joseph Abert, 1916; W. A. Mozarl (V prerađeno i prošireno izdanje O. Jahnova djela), I— II, 1919— 21 (Abertova kćerka Anna Amalie priredila novo, VII izdanje, kojemu je dodala III knjigu, 1955—56); Goethe und die Musik, 1922. — STUDIJE I ČLANCI: Die spatantike Musikasthetik, IMG, 1906; Die musikdsthetischen Anschauungen der fruhesten christlichen Kirche, Zeitschrift fiir Aesthetik und allgemeine Kunstwissenschaft, 1907; J. G. Noverre und sein Einfluss auf die dramatische Balletkomposition, PJB, 1908; Berichte uber die Literatur zur griechischen Musik, I i II, 1903—08 i 1909—21; Zur Geschichte der Oper in Wiirttemberg, IMG, 1909; Antike Musikerlegenden, 1910; Piccini als Buffokomponist, PJB, 1913; Giacomo Meyerbeer, ibid., 1918; Paisiellos Buffokunst, AFMW, 1918; tjber Aufgaben und Ziele der musikalischen Biographie, ibid., 1919; J. Chr. Bachs italienische Opern, ZFMW, 1919; Joseph Haydns Klavierwerke, ibid., 1920—21; Handel als Dra-matiker, 1922; Ein neuentdeckter fruhchristlicher Hymnus mit antiken Musiknoten, ZFMW, 1922; Wort und Ton in der Musik des 18. Jahrhunderts, AFMW, 1923; Kunst, Kunstwissenschaft und Kunstkritik, Die Musik, 1923; Romantisches in Mozarts und Beethovens Opern, Almanach der Deutschen Musikbiicherei, 1924—25; Grundprobleme der Operngeschichte, IMG, 1924; Bach und die moderne Liturgie, 1925; Zu Beethovens Personlichkeit und Kunst, PJB, 1925; Tonart und Thema in Bachs Instrumentalfugen, I926 ; Carl Maria von Weber und sein Freischutz, PJB, 1926; Entstehung und Wurzeln des begleiteten deutschen Sololiedes, 1926; Richard Wagner, 1927; Gluck und Mozart, 39. Jahresbericht des Mozarteums, 1927; Bach-Beethoven-Brahms, MQ, 1927; Die Aufgaben der heutigen Ha'ndel-forschung, Handel-Jahrbuch, 1928. — Izdao Illustriertes Musiklexikon (s mnogim vlastitim člancima), 1927. — Uređivao Gluck-Jahrbuch (4 godišta), 1913—18 i Mozart Jahrbuch (2 godišta), 1920—23. — Priredio nova izdanja opernih djela N. Jomeliija (DDT), G. B. Pergolesija (DDT), C. W. Glucka (DTB, DTO), C. Pallavidnija (DDT), C. M. Webera, W. A. Mozarta i drugih. — Abertova sabrana djela i predavanja izdao F. Blume: Gesammelte Schriften und Vortrage, Halle 1929. LIT.: H. J. Moser, Hermann Abert, M, 1921. — Isti, Hermann Abert, ZFMW, 1927. — W. Vetter, Hermann Abert zum Gedachtnis, PJB, 1927. — F. Blume, Hermann Abert und die Musikwissenschaft, Gedenkschrift ftir Her mann Abert, Halle 1928.—■ E. Laaff, Hermann Aberts Schriften (bibliografija), ibid. — J. Petersen, Hermann Abert, 1928. — K. G. Fellerer, Hermann Abert, Jahresbericht iiber die Fortschritte der klassischen Altertumswissenschaft, 1930. K. Ko.

3. Anna Amalie, njemački muzikolog (Halle, 19. IX 1906 —). Učila najprije kod svog oca Hermanna Aberta, zatim (1926—34) studirala i doktorirala muzikologiju na Univerzitetu u Berlinu (F. Blume, H. J. Moser, A. Schering). Od 1935 asistent i od 1950 profesor muzičke historije na Univerzitetu u Kielu. Suradnik je enciklopedije Die Musik in Geschichte und Gegentvart i stručnih časopisa.
DJELA: Die Stilistischen Voraussetzungen der Cantiones Sacrae von Heinrich Schiitz (disertacija), Kieler Beitrage zur Musikwissenschaft, 1935; Claudio Monteverdi und das musikalische Drama, 1943, obj. 1954; Die Behandlung der Instrumente in Bruckners Streichauintett, Deutsche Musikkultur, 1940—41; Claudio Monteverdi zum 300. Todestag, ibid., 1943—44. — Priredila za štampu: Melchior Franck, Hohelied-Motetten, Chorwerk, 1933; Christoph Demantius, Deutsche Motetten, ibid., 1936. Surađuje na novim izdanjima djela C. W. Glucka, W. A. Mozarta i F. Handela. LIT.: F. Blume, Abert, 1. Johann Joseph, 2. Hermann, 3. Anna Amalie, MGG I, 1951.

ABRAHAM, Gerald, engleski muzikolog (Newport, otok Wight, 9. III 1904 —). Od 1935 suradnik BBC-a u Londonu, isprva kao suizdavač lista Radio Times, od 1939 urednik Listenera i 1942—47 šef diskoteke. Od 1947 profesor Univerziteta u Liverpo-olu. Uz to od 1945 urednik časopisa The Monthly Musical Record. Izvrstan je poznavalac ruske muzike.
DJELA: This Modem Stuff, 1933 (novo revidirano izd. This Modem Music, 1952); Studies in Russian Music, 1935; Masters of Russian Music, 1936 (posljednja dva djela sa M. D. Calvocoressijem); A. Hundred Years of Music, 1938; On Russian Music, 1939; Chopin's Musical Style, 1939; Beethoven's Second-Period Ouartets, 1942; Eight Soviet Composers, 1943; Rimski-Korsakov, 1945. Izdaje seriju »simpozija« (knjiga) Music of Masters u okviru koje je napisao: Tchaikovsky, 1945; Schubert, 1946; Sibelius, 1947; Schumann, 1952; Handel, 1954. Dovršio Calvocoressijevu studiju o Musorgskom (1944). — Uredio VIII i IX svezak Nezu Oxford History of Music.

ABRAHAM, Otto, njemački psiholog (Berlin, 31. V 1872 — 24. I 1926). Studirao medicinu i prirodne znanosti. Od 1896 asistent na Psihološkom institutu berlinskog Univerziteta. Sam i u suradnji sa E. M. Hornbostelom, K. L. Schaeferom i L. J. Briihlom objavio veći broj djela iz područja fiziologije i psihologije tona i usporedne muzikologije od kojih su još i danas aktualni njegovi radovi o apsolutnom sluhu, o problemu karakteristika tonaliteta i dr. Zajedno s Hornbostelom sastavio sistem znakova za bilježenje egzotičnih melodija (plus i minus za četvrttonove,

ABRAHAM — ABSIL
obrnuta korona za agogička skraćenja, i si.), koji zbog znatnih nedostataka nije općenito prihvaćen.
DJELA: Wahrnehmung kiirzester Tone und Gerdusche (sa L. J. Briihlom), Zeitschrift fiir Psychologie und physiologie, 1898; Ober die maximale Geschzuindigkeit von Tonfolgen (sa K. L. Schaeferom), ibid., 1899; Uber das Abhlingen von Tonempfindungen, ibid., 1899; Studien uber Unterbrechungstone (sa K. L. Schaeferom), Archiv fiir die gesamte Physiologie, 1900—04; Das absolute Tonbeumsstsein, SBIMG, III — 1901 i VIII—1907. Sa E. M. von Hornbostelom: Studien uber das Tonsystem und die Musik der Japaner, ibid., IV, 1904; Phonographierte turkische Melodien, 1904; Phonographierte indische Melodien, SBIMG, V, 1904; Phonographierte Indianermelodien aus Britisch Columbia, 1906; Ober die harmonisierbarkeit exotischer Melodien, SBIMG, VII, 1906 i Transkription exotischer Melodien, ibid., XI, 1909. Eine chinesische Notation (Ch'ao t'ien tze) und ihre Ausfuhrungen, AFMW, 1919. LIT.: W. Heinitz, Otto Abraham, MGG, I, 1951.

dimpešti, dirigent i direktor (od 1919) Opere, od 1921 direkt Gradskog kazališta i od 1923 profesor dirigiranja na Muzičk akademiji. Uz to 1926—43 vodio Simfonijski orkestar MA] Kao dirigent gostovao po Njemačkoj. Komponirao preteži dramsku muziku u romantičkom stilu koji odaje utjecaje Wagne J. Masseneta.
DJE LA. ORK ESTRALNA: simfonija; simf. pjesma T rainon; su Peto/i; Epikus szvit. — Komorna muzika. — DRAMSKA. Opere: Kbdkird 1903; Monna Vanna, 1907; Paolo es Francesca, 1907; Don Ouijote, 1917; Lilion herceg, 1938; Eva boszorkdny, 1944; A Tamds templom karnagya, 1947. — Ki tata Ave Maria; oko 30 solo pjesama. — Szegedi Mise za solo, zbor i orkestar. I. Ać.

ABRAHAM, Pal (Paul), madžarski kompozitor (Apatin, 2. XI 1892 — Hamburg, 6. V 1960). Umjetničku karijeru započeo kao kompozitor simfonija, komornih i instrumentalnih djela, ali je svjetsku slavu stekao na području vedrog muzičkog kazališta. Djelovao u Budimpešti i 1931—33 u Berlinu, a zatim preko Pariza emigrirao u New York. Posljednje godine života proveo je, bolestan i potpuno osiromašen, ponovno u Njemačkoj.

DJELA. DRAMSKA. Trinaest opereta: Az utolsd Verebely-ldny, 1929; Szeretem a felesegem, 1929; Viktoria und ihr Husar (Beč, 1930; jug. premijera Zagreb, 16. IX 1931); Die Blume von Hatvai (Leipzig, 1931; jug. premijera Zagreb, 20. III 1934); Bali im Savoy (Berlin, 1932; jug. premijera Zagreb, 30. IX 1933); Madchen im Grand-Hotel, 1934; Roxy und ihr Vi'underteam (Beč, 1937; jug. premijera Zagreb, 20. XI 1937) i dr. Muzika za više od 30 filmova.

ABRAHAMSEN, Erik, danski muzikolog (Brande, Jvlland, 9. IV 1893 — K0benhavn, 17. II 1949). Studirao na Konzervatoriju i na Univerzitetu u Kobenhavnu; 1918—21 vodio muzički odjel tamošpje Kraljevske biblioteke. God. 1923 promovirao u Fribourgu i 1926 postao profesor muzikologije na Univerzitetu u K0benhavnu. Istakao se kao predavač, komentator i muzički kritičar.
DJELA: Liturgisk Musik i den Danske Kirke efter Reformationen, 1919; Elements romans et allemands dans le chant Gregorien et la chanson populaire en Danemark (disertacija), 1923; Tonekunsten, 1927; Musik og Samfund, 1941; Hvem er musikalsk, 1943. — Izdao zbirku danskih narodnih napjeva Melodier I—II (u okviru edicije Danmarks Gamle Folkeviser), 1935 i 1938.

ABRAMOVIĆ, August -> Adelburg, August ABRANYI, I. Kornćl (izvorno obiteljsko ime Eordogh), madžarski muzički pisac, kompozitor i pijanist (Szent Gyorgy-Abranv, 15. X 1822 — Budimpešta, 20. XII 1903). Učio u Parizu kod F. Chopina i F. W. Kalkbrennera, u Beču kod J. Fischofa i u Budimpešti kod M. Mosonvija. Od 1847 koncertni pijanist i nastavnik klavira u Budimpešti. God. 1860 osnovao i do 1876 uređivao prvi madžarski muzički časopis Zeneszeti Lapok, u kojemu su formulirana načela nacionalnog stila u madžarskoj muzici. Surađivao na osnivanju budimpeštanske Muzičke akademije, bio njezin prvi tajnik (1875—83), pa docent i profesor (od 1883). God. 1882 pokrenuo časopis Zeneszeti Kb'zlony; uz to pisao muzičke kritike i u glavnim dnevnicama toga vremena (Pesti Napio i dr.). Spisateljskim, organizacijskim i pedagoškim radom zalagao se i znatno pridonio podizanju i izgrađivanju madžarske nacionalne muzičke škole. Autor prvih madžarskih muzičkih udžbenika, preveo više teoretskih djela i opernih libreta na madžarski. Manje su mu značajne kompozicije, pisane u romantičarskom nacionalnom stilu i u njegovo doba vrlo popularne.
DJELA. KLAVIRSKA: Magyar iralyu szondta op. 84; Magyar milleniumi szondta op. 103; Magyar abrand op. 118; Tiz Magyar nepdal; varijacije; koračnice; plesovi i dr. — VOKALNA. Ciklusi pjesama: Dalvirdgok op. 28; Tizenot eredeti magyar nepdal op. 39; Tdrogato keserve op. 130 i dr.; zborne kompozicije. — SPISI: Mosonyi Mihdly, elet- es jellemrajza (M. M., život i značaj), 1872; Tanulmdny Liszt Ferenc korondzdsi tniseje felett (Studija o Krunidbenoj misi Franza Liszta), 1869; Osszhangzattan, I—II, 1874—81 (Nauk o harmoniji); Zeneszeti aesthetika (Muzička estetika), 1877; A magyar dal es žene sajdtsdgai (Svojstva madžarske pjesme i glazbe), 1877; Altaldnos zenetortenet (Opća historija muzike), 1866; A magyar žene a XIX, szdzabdan (Madžarska muzika u XIX stoljeću), 1900; Brkel Ferenc elete es mukodese (E. F. život i djelo), 1895; Eletembdl es emlekeimbol (Iz mojega života i uspomena), 1897; Kepek a mult es jelenbol (Slike iz prošlosti i sadašnjosti), 1899. LIT.: K. Abrdnyi~Katona, Id. Abranyi Kornel, Budapest 1923. — L. Palagyi, Id. Abranyi Kornel, Magyar hirlap, Budapest 1928.

ABRAŠEVIĆ, 1. radničko kulturno-umetničko društ\ nazvano po Kosti Abraševiću (1879—1898), prvom srpske proleterskom pesniku. Osnovano je u Beogradu 1905; kasn: su po njegovom uzoru nikla istoimena društva u Kragujevc Jagodini, Nišu, Šapcu, Valjevu, Kraljevu, Pirotu, Leskovc Paraćinu, Čačku i dr. Ova su društva potekla iz srpskog radničk sindikalnog pokreta i snažno su uticala na razvoj političke i klas: svesti u Srbiji. Kako tada nije bilo ni slobode reci, ni štamp svoje misli i težnje izražavalo je društvo kroz pozorišne prired i horove. Nakon Obznane u decembru 1920 pa do 6. I 1929 postoji su dva kulturno-umetnička društva A.; jedno, u okviru Neza\ snih sindikata i drugo (centrumaško, kasnije ujedinjeni A.) pi upravom reformističkog Glavnog radničkog saveza. Kada su k munisti ušli u URSS, društva rade i razvijaju se i pored prog njanja i sputavanja od strane tadašnjeg režima. I nakon Drugog svetskog rata postoji niz društava A. (u okvi: Saveza sindikata), učlanjenih u Savez kulturno-prosvetnih dr stava. Najznatnije je beogradsko društvo, uzor za istoimena dr štva u unutrašnjosti. Ono je imalo nakon Oslobođenja dve sekcij horsku i dramsku, a 1950 u njezinom je sklopu delovalo i Omi dinsko društvo A. i amatersko pozorište (ukupno 28 sekcija odbora sa 625 aktivnih članova). Ova su društva imala, a imaju i danas, velikih zasluga ; okupljanje i odgajanje u socijalističkom duhu više generaci radničkih boraca, za opće obrazovanje, za približavanje umetno; radničkoj klasi i za odgajanje talenata iz njihovih redova.
LIT.: Abrašević, trideset godina rada, Beograd 1933. — Četrdeset p godina rada KUD Abrašević 1905—1950, Beograd 1950. D. Sn.

2. Radničko-pjevačko društvo u Podgorici. Osnovano je 19; kao nastavak Radničkog društva koje je u svom sastavu ima! muški hor i gudački kvintet, a veoma je aktivno radilo od 19: do Obznane, 1921, kada je zabranjeno. A. je također zabranj( 1936, ali je ilegalno radio sve do okupacije zemlje, 1941. H rovođa Radničkog društva i Abraševića bio je Luka Krcunovi On je vodio i muzičku sekciju. Pored muškoga hora, koji je broj 40—50 pjevača, u društvu je djelovala i dramska i recitators] sekcija. Hor je na repertoaru imao čitav niz radničkih borben pjesama, a priređivao je i cjelovečernje koncerte. A. jeobnovlji 1945, no iste je godine promijenio ime u KUD Stanko Dragojevi
R . D . — G . K r.

2. Emil, st., madžarski pjesnik i operni libretist (Budim pešta, 1. I 1851 •— 20. V 1920). Sin Kornela. Napisao libreta za opere madžarskih autora: Toldi szerelme (O. Mihalovich), Ninon (J. Sztojanovits), Monna Vanna (prema Maeterlincku), Paolo es Francesca (prema Danteu) i Don Quijote (prema Cervantesu; posljednja tri uglazbio E. Abranvi ml.). Preveo na madžarski velik broj opernih libreta standardnog repertoara: Tristan und Isolde (Wagner), Carmen (Bizet), Hdnsel und Gretel (E. Humperdinek), Prodana nevesta (B. Smetana) i dr. Njegova žena Margareta Abrdnyi-Wein (19. XII 1864—1948), pjevačica, bila je članica Budimpeštanske opere (1884—99) i profesor Muzičke akademije (1901—16). 3. Emil, ml., madžarski dirigent i kompozitor (Budimpešta, 22. IX 1882 —). Sin Emila starijeg. Studirao na Muzičkoj aka demiji u Budimpešti kod H. Koesslera i I. Thomana i u Leipzigu kod A. Nikischa. God. 1904—06 dirigent Gradskog kazališta u Kolnu, 1907—11 Konigstheatera u Hannoveru. Od 1911 u Bu-

ABRAVANEL, Maurice, američki dirigent (Solun, Grčk 6. I 1903 —). Muziku studirao u Lausannei, Ziirichu i Berlin God. 1923—32 dirigent opernih kazališta u Njemačkoj (mec ostalim u Kasselu i na Državnoj operi u Berlinu), zatim u Pariz Londonu, Rimu, Zenevi, Melbourneu (1934—35) i Svdnej (r935—36). Dirigirao australske premijere opera Fidelio (Beethi ven), Boris Godunov (Musorgski) i Rosenkavalier (R. Strauss Od 1936 u SAD (Metropolitan u New Yorku, Opera u Chicagu gdje uvodi djela Kurta Weilla. Od 1947 vodi Simfonijski orki star Utaha i od 1955 istodobno umjetnički je direktor na Mus Academy oj the West (Santa Barbara). ABREU, Antonio (El Portugućs), portugalski gitarist ( polovina XVIII st.). Živio u Madridu, gdje je 1780—1800 objav niz kompozicija za gitaru. Glavno mu je djelo škola za gitari
Escuela para tocar con perfeccićn la guittara de cinco y seis orden

(obj. P. F. V. Prieto, 1799). Taj je priručnik znatno pridon širenju i podizanju gitarističke umjetnosti u Španjolskoj i Porti galu.
LIT.: Sousa Viterbo, Subsidios para a Historia da Mušica em PortugE Coimbra 1932. — S. Kastner, Antonio Abreu, MGG, I, 1951.

ABSIL, Jean, belgijski kompozitor (Peruvvelz, Hainaui 23. X 1893 —). Studirao na Konzervatoriju u Bruxellesu (Mar ehand, L. Dubois), usavršavao se kod P. Gilsona. Od 1923 vodi Muzičku akademiju u Etterbecku a od 1931 profesor je Konzervi torija u Bruxellesu. God. 1936 potaknuo formiranje grupe mladi kompozitora La Sirene. Suosnivač je (1938) i glavni urednik ti sopisa Revue Internationale de Musique. Jedan od glavnih prec stavnika belgijske muzike XX st., A. u svojim djelima napušt tradicionalne harmonijske funkcije. Sklon je komornom izraz

ABSIL — ACADEMIE DE MUSIQUE
sastavima, te čestim 3 1/2 primjenama neuobičajenih, ritmički kompleksnih mjera (npr. 7/16, 4«
li

2 "U

5 1/2

).

I'

4 ' 5 DJELA. ORKESTRALNA: tri simfonije; simf. pjesme La morr đe 7m- ragi/es i Jeanne d'Arc; koncerti za klavir, za violinu, za violu, za violončelo;
folklore roumain i dr. — KUMUKNA: Cetin gu klavirskt kvartet; klavirski trio; duhački kvintet; Concerto grosso za duhački kvintet; 2 kvarteta za saksofone; suita za violončelo i klavir; Fantaisie concertante za violinu i klavir i dr. — KLAVIRSKA: dvije sonatine; 3 Impromptus; Suite pastorale; Đagatelles; 5 Marines; Esquisses sur les sept peches capitaux itd. — DRAMSKA. Opere: Peau d'dne, 1942; Le Chapeau chinois, 1947 i Les voix de

ThrSne pour le Vendredi-Saint za 2 recitatora zbor i orgulje; djela za zbor a cappella; više solo-pjesama uz pratnju orkestra (Trois poemes de T. Klingsor), gudačkog kvarteta i klavira. — Napisao Les postulats de la musiaue contempo- raine, LIT.: J. Dopp, Le style dans la musique de Jean Absil, RM, 1937. — R. Dubois, L'Inspirations dans l'oeuvre de Jean Absil, Le Flambeau, Bruxelles 1938. — R. De Guide, Jean Absil: vie et oeuvre, Tournai 1965. J. As.
1937.

ABSTRAKT -> Orgulje ABT, Franz, njemački kompozitor i dirigent (Eilenburg, 22. XII 1819 — Wiesbaden, 31. III 1885). Muziku učio na školi sv. Tome i na Univerzitetu u Leipzigu. Od 1841 uZiirichu kazališni dirigent i zborovođa (Harmonie Ziirich, Cacilienverein). Uz to je vodio koncerte ziiriškog Allgemeine Musikgeselhchaft. God. 1852'— 82 dvorski dirigent u Braunschweigu gdje je osnovao mješoviti zbor Singakademie. Vodio je više festivala Saveza sjevernonjemačkih Liedertafela. Gostovao u Parizu, Londonu, Rigi, Petrogradu, Moskvi i Sjevernoj Americi. Ostavio je više od 3000 kompozicija (oko 600 opusa), najvećim dijelom muških zborova i solo-pjesama, koje po sadržaju i obličju imaju karakter salonske muzike. Jednostavne, dopadljive, katkad i ganutljivo sentimentalne, mnoge od njih stekle su široku popularnost, kao npr.: Wenn die Schmalben heirmoarts zieKn; Gute Nacht, du mein herziges Kind; O Schmarzwald, 0 Heimat; Zieh'n wir aus ins Feld; Waldandacht i dr.
DJELA: opera Des Konigs Scharfschutz, 1872. — VOKALNA: Schlachtlied op. 223 i All-Deutschland, Siegesgesang nach der Hermannsschlacht za zbor i orkestar. Zborski ciklusi: Ein Sangertag op. 85; Die Kirmes op. 101; Ein eidgenb'ssisches Sangerfest. Pojedinačni zborovi: Vineta op. 163; Waldandacht op. 175; Die stilU Wasserrose op. 192; Mir trdumte von einem Konigskind op. 276. Solo-pjesme. — Priručnik za solo-pjevanje. LIT.: H. Weber, Franz Abt, Ziirich 1886. — B. Rost, Vom Meister des volkstiimlichen Liedes, Franz Abt, Chemnitz 1924. — W. Khal, Franz Abt, MGG, I, 1951.

ACADEMIA PHILHARMONICORUM. Pečat iz 1701

ACADEMIA PHILHARMONICORUM (Academia Philoharmonicorum, Academia Philo-Harmonicorum) u Ljubljani, bila je formalno osnovana 8. I 1702. Zapravo otpočinje s radom već 1700, jer su se već tada budući filharmoničari sastajali i muzicirali, odnosno 1701, iz koje godine datira njen prvi pečat. Ugledala se u strana slična udruženja, a bila je nosilac muzičkog baroka u Sloveniji. Poticaj za njeno osnivanje dala je očito ljubljanska Academia operosorum s kojom je imala srodne zadatke i ciljeve. Njen je utemeljitelj bio ->• J. B. Hoffer(ri), koji je bio i član Akademije operosorum. Kao simbol imala je orgulje, zaštitnica bila joj je sv. Cecilija. Jednom od svojih najvažnijih duž nosti smatrala je proslavu blagdana sv. Cecilije kao i to, da u ljetu priredi javno muziciranje prigodom večernje vožnje po Ljubljanici. Prva takva priredba održana je 30. VII 1702. Himnu od 16 latinskih stihova napisao je za tu zgodu doktor medicine Jurij Žiga Pogačnik; iz nje se razabire da je tom prilikom sudjelovala muzika, sastavljena od trubalja, bubnjeva, gudačkih instrumenata, gitara, flauta i rogova. Njen muzički voda bio je Hoffer, a neke vrste administrativni direktor J. G. Gošel. Filharmoničari su bili od samoga početka vrlo aktivni. Sudjelovali su kod raznih crkvenih i svjetovnih svečanosti. U tu svrhu osnovali su potrebna izvodilačka tijela. Tako je A. Ph. doskora organizirala pjevački zbor i orkestar koji je nastupao već 1706, a 1707 brojio je preko 50 članova. Orkestar je imao pored članova Akademije Philharmonicorum neplaćenih muzičara i muzičara po pozivu, koji su bili plaćeni. Takva struktura znači začetak profesionalnog orkestra. Za svoje profesionalne muzičare upotrebljava A. Ph. naziv Mušico. Filharmoničari su od vremena do vremena priređivali koncerte nazvane serenade. Programi tih muzičkih priredaba Akademije Philharmonicorum nisu doduše tačno poznati, ali je vjerojatno da je A. Ph. u njima išla putovima tadanjeg svjetovnog muzičkog stvaranja. Filharmoničari su izvodili i djela domaćih kompozitora, kao što su bili J. B. Hoffer, J. G. Gošel, V. K. A. Siberau, M. Omerza i dr. Ta je tvrdnja pogotovo opravdana, kad se uzme u obzir da su pojedini od njih bili aktivni članovi, pa čak i vode Akademije (Gošel, Hoffer, Siberau). Tako sačuvani izvori dokazuju da su filharmoničari 1715 i 1716 u tadašnjoj križanskoj, odnosno uršulinskoj crkvi izvodili dva oratorija svoga utemeljitelja Hoffera. Središnja ličnost, koja je poticala rad Akademije Philharmonicorum, bio je Hoffer. Kad je on 1718 umro, njena je djelatnost

donekle oslabila, ali se ipak neprestano nastavljala. To dokazuju izvori iz 1727, 1728, 1739, 1742 i 1746. Iz 1742 poznata je 4-gl. kantata // giubilo incoronazione delV Augustissima Regina d' Ongeria, incoronata Regina di Boemia, koja je izvedena u Ljubljani prilikom ustoličenja biskupa Ernesta Amadea Attemsa. Bila je štampana 1743. Posljednji podatak o djelatnosti Akademije Philharmonicorum potječe iz 1769. Iz toga se može zaključiti da je A. Ph. djelovala u toku prve i na početku druge polovice XVIII st., iako je u raznim vremenskim razdobljima njena aktivnost bila različita. Značenje Akademije Philharmonicorum za muzički život u Sloveniji bilo je veliko. Utemeljila je prvo muzičko društvo, podigla i organizirala muzičku reprodukciju, poticala na stvaranje domaće kompozitore, upoznavala s muzičkim djelima zapadne Evrope i stvorila čvrstu osnovu za dalji razvoj muzičkog života.
LIT.: E. H. Costa, Mitteilungen des historischen Vereins fur Krain, 1861. —■ A. Dimitz, Geschichte Krains, Ljubljana 1874—76. — P. v. Radics, Frau Mušica in Krain, Ljubljana 1877, str. 26—29. — F. Keesbacher, Die philharmonische Gesellschaft in Laibach, 1862, Ljubljana 1902. —■ E. Bock, Die philharmoni sche Gesellschaft in Laibach, 1702—1902, Ljubljana 1902. —■ D. Cvetko, Aca demia Philharmonicorum, Naši zbori, 1952. — Isti, Glasbena klasika na SJovenskem, Ljubljana 1955, str. 27—^30.— Isti, Academia Philharmonicorum Labacensis, Ljubljana 1962. D. Co.

ACADĆMIE DE MUSIQUE, prvobitni naziv francuske opere. Luj XIV je patentom od 28. VI 1669 podijelio Abbeu Pierreu Perrinu, Robertu Cambertu i markizu de Sourdeacu koncesiju na dvanaest godina za prikazivanje »opernih akademija ili muzičkih predstava u francuskim stihovima, u Parizu i drugim gradovima. ..« A. de M. je otvorena u martu 1671 s pastoralom Pontone koju je na riječi P. Perrina komponirao R. Cambert. Djelo je postiglo velik uspjeh, te se opetovano prikazivalo 8 mjeseci. Cijeli se ansambl sastojao od 5 muških i 4 ženska solista, 15 članova zbora i 13 članova orkestra. To je prvi pokušaj stvaranja francuske nacionalne opere u doba neograničene vladavine talijanske opere. Zbog nesloge u vodstvu i dugova bio je Perrin prisiljen Akademiju zatvoriti. J. B. Lully je uspio kod kralja Perrinovu vremenski ograničenu koncesiju pretvoriti u doživotnu na svoje ime, te je ponovo otvorio akademiju 15. XI 1672, pod nazivom Academie
royale de musigue, s premijerom Fetes de l'Amour et de Bacchus.

Vodio ju je do svoje smrti (1687). U toj je akademiji on bio direktor, administrator, režiser i kompozitor u jednoj osobi (uz ostalo izveo je 12 velikih opera). Na taj je način, uz druge povlastice, postao diktatorom pariškog muzičkog života. Akademija je, međutim, upravo u njegovim rukama postala kolijevkom francuske opere. U toku vremena davala je predstave u dvanaest raznih zgrada, njom je upravljalo do danas oko 60 direktora, a izvedeno je preko tisuću djela, većinom opera. Više je puta

ACADEMIE DE MUSIQUE — ADAM
mijenjala ime. Posljednje joj je službeno ime Thedtre National de l'Ope'ra (obično se naziva samo Opera). i. Me. A CAPPELLA (tal. kao u kapeli ili crkvi, odnosno poput crkvenog pjevačkog zbora), muzika pisana za vokalne sastave, bez instrumentalne pratnje. Remek-djela stila a. c. ostavili su majstori polifone muzike XVI st. (Palestrina). Ranije su se tim izrazom obuhvaćala sva vokalna muzička djela nastala prije 1600. Međutim, danas je pouzdano utvrđeno da su se mnoge svjetovne kompozicije izvodile i uz pratnju instrumenata, koji su često izvodili isto što i glasovi (osobito u XIV i XV st.).
LIT.: Th. Kroyer, A cappella oder Conserto, Leipzig 1918. — Isti, Zur a cappella-Frage, AFMW, 1919. — J. Handschin, Die Grundlagen des a-cappella-Stils, Zurich 1929. — Th. Kroyer, Das a-cappella-Ideal, AML, 1934. J. As. LIT.: A. VVeissler, The Modern Renaissance of Jewish Music, New Y 1954- — Ph. Moddel, Joseph Achron, Tel Aviv 1967.

A CAPRICCIO (tal.), po volji i želji izvodioca, slobodno i u tempu i u izrazu. ACCELERANDO (tal. accelerare ubrzati), oznaka za postepeno ubrzavanje tempa. Piše se i accelerato. ACCENTUS (lat. naglasak, akcent), način na koji se u liturgijskom pjevanju izvode tekstovi recitativnoga karaktera (npr. kolekte, epistole, evanđelja, lekcije i si.). Sastoji se od psalmodičkog recitiranja pretežno na jednom stalnom tonu Idominantaj, uz male melodičke promjene (flexa, metrum, punctum, conclusio) uvjetovane raznovrsnom interpunkcijom teksta. A. izvodi uvijek samo jedan pjevač (celebrant ili njegovi pomagači u službi: đakon, subdakon, lektor). Opreka mu je -» concentus, tj. skupno pjevanje složenijih liturgijskih napjeva.
LIT.: P. Wagner, Einfiihrung in die gregorianischen Melodien, III, Gregorianische Formenlehre, eine choralische Stilkunde, Leipzig 1921 (novo izd. 1961). — V. Sesini, La Romana Cantilena, Roma 1942. A. Vi.

ACKERMANN, Otto, švicarski dirigent rumunjskog pod jetla (Bukurešt, 5. X 1909 — Wabern kraj Berna, 9. III 196 Studirao na Muzičkoj akademiji u Bukureštu i na Visokoj muzič školi u Berlinu. Dirigirao već kao dječak. God. 1927—32 dirigi na operi u Diisseldorfu, 1932—35 u Brnu, 1935—47 dirigen režiser opere u Bernu, 1947—52 umjetnički direktor kazali Volksoper u Beču i uz to 1948—53 direktor opere u Ziirichu, a 1954 dirigent opere u Kolnu. Gostovao u Rimu, Torinu, Pari: Bruxellesu, Barceloni i dr. Značajne su njegove interpretac Wagnerovih muzičkih drama. ACKTĆ, Aino (pravo ime Achtć), finska operna pjevači sopran (Helsinki, 23. IV 1876 — 8. VIII 1944). Učila 1894— na Pariškom konzervatoriju. Debitirala (1897) kao Margar(Gounod, Faust) u pariškoj Grand opera i bila njen član do 19« God. 1904—06 pjevala na operi Metropolitan u New Yorku, 1907 prvi put na operi Covent Garden u Londonu. Često gostov; u Americi i Evropi. Osnovala je 1911 godišnje operne svečane ij u Savonlinna (Nvslott). God. 1938—39 bila direktor opere Helsinkiju. Istakla se naročito u ulogama Margarete (Gounc Faust) i Salome (R. Strauss).
DJELA: Minnen och fantasier, 1917; Erinnerungen (njemački i fins 1925; Taiteeni taipaleelta, 1935.

ACOCOTL, meksički duhački instrument, danas pozr pod imenom clarin. Ima vrlo usku cijev od acocotlova drva, du oko 3 m, na kraju proširenu u lijevak. Zbog uska otvora na usni instrument teško izgovara. 1 ACTUS (lat.), u XVII st. svečani čin (krštenje, krunid i si.), a zatim i naziv za svečanu priredbu. S obzirom da su komp zitori za takve zgode najviše pisali vokalno-instrumentalna dje pod tim su se imenom počele razumijevati kompozicije u for: kantate ili oratorija, kao što je npr. A. tragicus J. S. Bacha. ACUTA (lat. oštra; njem. Scharf), vrsta miješanih registž u orguljama. Sastoji se od 3 do 5 nizova svirala raspoređen tako, da sadržavaju obligatnu tercu u zbijenom suzvučju. Ako a. građena u četvorostrukom nizu, onda joj svirale odgovara 8, 10, 12. i 15. alikvotnom tonu; npr. veliki C od 8' sadržavat •

ACCIACCATURA (tal. skupni udar; franc. pince etouffe), ukrasna manira u staroj orguljaškoj i klavirskoj literaturi. Sastoji se u istodobnom nastupu ukrasnog tona (donje male sekunde) s određenim tonom u melodiji ili akordu. A. se označivala u melodiji prekriženim pomoćnim tonom, u akordu kosom crtom ispod glavnog tona, npr.: 0______u_________I___________f\

5E
Kosa crta u akordu označivala je često da akord treba izvesti u obliku -*■ arpeggia. Smjer kose crte (odozdo prema gore, odnosno odozgo prema dolje) pokazivao je da li treba arpeggio započeti s najnižim ili najvišim tonom akorda. — A. su vrlo mnogo upotreb ljavali orguljaši i čembalisti sve do J. S. Bacha, ali se rijetko bi lježila. Oznaka za acciaccaturu primjenjivala se od XVIII st. i za arpeggio. Naziv a. danas je identičan s ->■ appoggiaturom (osobito kratkom). B. Si. ACCOMPAGNAMENTO -> Pratnja ACCOMPAGNATO -> Recitativ ACCORDATURA (tal. ugađanje), naziv za normalnu ugodbu žica na lutnji, gitari i gudačkim instrumentima. Promjena osnovne ugodbe jedne ili više žica zove se -» scordatura. ACCORDO (tal. suglasje), 1. -> Akord 2. Gudački instrument sa 12—15 žica koji se u XVII i XVIII st. upotrebljavao u Italiji. ACCORD PARFAIT (franc.; engl. common chord, tal. accordo perfetto), francuski izraz za konsonantni -> trozvuk, odnosno za dur-trozvuk ili mol-trozvuk. ACHRON (Akhron), Joseph, američki violinist i kompozitor (Leždzeje, Litva, 13. V 1886 — Hollywood, 29. IV 1943). Studirao violinu na Konzervatoriju u Petrogradu (L. Auer); u kompoziciji uglavnom samouk. God. 1913—16 nastavnik violine i komorne muzike u Harkovu, 1918—22 koncertira u Rusiji, a 1923— 24 u ostalim evropskim zemljama i Palestini. God. 1925—34 predavao violinu na konzervatoriju Westchester u New Yorku, poslije u Hollywoodu. Kao kompozitor A. je jedan od znatnijih ruskih predstavnika hebrejskog nacionalnog pravca. Kasnije, živeći u SAD, prihvaća atonalnost i politonalnost. Njegov brat Isidor A. (1892—1948) koncertirao je kao pijanist na brojnim turnejama u Evropi i Americi, a niz godina je i podučavao klavir u New Yorku.
DJELA. ORKESTRALNA: tri koncerta za violinu: 1925, 1933 i 1937; Hebrew Melody za violinu, 1911; Hazan za violončelo, 1912; Shar za klarinet, 1917; suita Golem za komorni orkestar, 1932; Dance Overture, 1933.— KOMORNA: Chromatic String Ouartet; Elegija za gudački kvartet; Children's Suite za klarinet, gudački kvartet i klavir; 2 sonate i 4 suite za violinu i klavir. — KLAVIRSKA: Koncert za klavir solo; sonata; simfonijske varijacije na palestinsku temu. — Scenska i filmska muzika. —■ VOKALNA: Epitaph za zbor i orkestar, 1915; Salame's Dance za soliste, klavir i udaraljke; Evening Service of the Sabath za soliste i orgulje. — Napisao Ober die Ausfiihrung der chromatischen Tonhiter auf der Violine, 1926; preveo na engleski Nauku o harmoniji N. Rimski-Kor-sakova.

c * ( 2 ' ) + e * ( l -j-j +g*(l i-) - c ' ( i ' ) .
AČKUN, Ernest, klarinetist (Hrastnik, 27. I I I 1930 — Studij klarineta završio 1953 na Muzičkoj akademiji u Beograc kod B. Bruna, a specijalizovao se 1955—57 na Pariškom ko zervatorijumu. Solista Beogradske filharmonije i član Beogradski duvačkog kvinteta. Dobitnik više nagrada na takmičenjima Beogradu, Ljubljani, Skopju i Miinchenu. Nastupao kao sol u zemlji i inostranstvu (Pariz, Hannover, Bruxelles, Linz, Saleri itd.) i snimao za radio-stanice mnoga dela jugoslovenskih kor pozitora. s. Đ. K. ADAGIETTO (tal.), nešto brži tempo od adagia; ozna! za kratak polagani stavak u djelu od više stavaka. ADAGIO (tal. ad agio ne žureći, udobno), 1. oznaka za polaga tempo, općenito polaganiji nego andante, ali brži nego larg Takva definicija ima, međutim, relativnu vrijednost, jer je, np a. u Italiji prilično brži nego u Njemačkoj. Kod određivanja b zine adagia odlučno je na kojoj će se osnovnoj notnoj vrijedno; ona temeljiti (na osminki ili na četvrtinki). 2. Naziv za polagani stavak simfonijskih i komornih djela. ADAJEVSKI (Adajevvskv, rod. Schultz), Ella, pijanist muzički pisac (Petrograd, 10. II 1846 — Bonn, 29. VII 192« Učila klavir kod A. Henselta, a nakon višegodišnjih koncertn turneja, i na Konzervatoriju u Petrogradu (A. Rubinstein, N. Zaremba, A. S. Famincin). God. 1882—1909 živjela u Itali kasnije kraj Neuwieda na Rajni. Proučavala muzički folklor antičku muziku.
DJELA: La Berceuse Populaire, RMI, 1894, 1895 i 1897; Les Chants l'Eglise Grecque Orientale, ibid., 1901; Anciennes Melodies et Chansons populai d'Italie, ibid., 1909 i 1911; Du Chant populaire de la Boheme, ibid., 1909; Quelq; chants tatares, ibid., 1911. — Komponirala 2 opere, kraća instrumentalns vokalna djela. LIT.: E. Kraack, Ella von Schultz-Adajewsky, ZFM, 1926.

ADAM, Jeno, madžarski kompozitor, dirigent i muzič pedagog (Szigetszentmiklos, 13. XII 1896 —). Studirao kc Z. Kodalva na Muzičkoj akademiji u Budimpešti. God. 1925—; službenik Općinskog odjela za obrazovanje, radio na reorganiz čiji muzičke nastave u nižim školama. Od 1938 do 1959 profes budimpeštanske Muzičke akademije. Uz to zborovođa nekolicij pjevačkih društava (Budai Daldrda, 1933—42, zbor Palestrina zbor Muzičke akademije) s kojima je priređivao koncertne turne širom Evrope. Zaslužan za mnoge madžarske praizvedbe značajn oratorijskih djela, znatno je pridonio obogaćenju vokalnog muz

ADAM — ADAMIČ
ciranja i oratorijske kulture u Budimpešti. U kompoziciji, nadovezujući se na Kodalya, slijedi suvremeni madžarski nacionalistički smjer.
DJELA: orkestralna suita Domenica, 1925. — Dva gudačka kvarteta; sonata za violončelo i klavir. — Opere Magyar Kardcsony, 1930 i Aldria Veronika, 1938. —■ VOKALNA- simfonijska kantata Ember az uton, 1945 (preradba opere Marta Veronika); Lacrima Sonata (E. Ady) za glas i orkestar; više zborova acappella; solo-pjesme. — SPISI: Egyhđzi enek es zenekari kulturdnk (Naša crkvena vokalna i instrumentalna kultura), Protestans Szemle, 1937; A skdldtdl a szimfdnidig (Od ljestvice do simfonije), 1942; A muzsikdrol (O muzici), 1953. Instruktivna djela: Mćdszeres enektanitds a relativ szolmizdcio alapjdn (Sistematsko učenje pjevanja na temelju relativne solmizacije), 1943; Szo-tni (Sol-mi), 8 sv., 1943—46 i Enekeshb'nyvek az dllaldnos iskoldk reszire (Knjige pjevanja za opće škole), 4 sv., 1948 (oba priručnika u suradnji sa Z. Kodalvem).

mjeri nego druga, protkana narodnim elementima pa su se u njegovu opusu sačuvali mnogi unikati pučkih refrena, najstariji primjerak prosjačke pjesme i jedini poznati napjev jedne chanson de geste.
DJELA. DRAMSKA: Le Jeu de la Feuillee, 1262; Le Jeu de Robin et de Marion, oko 1283. — VOKALNA: 36 chansona; 18 jeux partis; 16 rondeaua za 3 glasa; 5 moteta za 3 glasa. — Sačuvana djela sabrana su u jednom ru kopisu u pariškoj Nacionalnoj biblioteci (br. 25566). NOVA IZD.: Sabrana djela izdao E. de Coussemaker (Oeuvres complUes du trouvire Adam de la Halle, 1872); Le Jeu de Robin et de Marion obj. L. Nicod (! 9I7)5 E. Langlois (u Les Classique francaise du Moyen Age br. 36, 1924), G. Cohen (s muzičkim transkripcijama J. Chailleva, 1935) i D. Milhaud (1949); Rondeaue izdali F. Gennrich (Rondeaux, Virelais und Balladen t 1921) i J. Chaillev (Rondeaux a trois voix e'gales, 1942). LIT.: L. Bahlsen, Adam de la Halles Dramen und das »Jus du Pelerin«, Marburg 1885. — R. Meienreis, Adams Robin und Marion (disertacija), Leipzig 1893. — H- Guy, Essai sur la vie et les oeuvres litteraires du trouvere Adam de la Halle, Pariš 1898.— ■ J. Tiersot, Sur »le Jeu de Robin et de Marion« d'Adam de la Halle, Pariš 1899. — H. Guy, Le Trouvere Adam de la Halle, Pariš 1900. — F. Helfenbein, Die Sprache des Trouvere Adam de la Halle, 1911. — F. Gennrich, Adam de la Halle, MGG, 1951. — D. Milhaud, Le jeu de Robin et de Marion, Notes, 1951. I. Ać.

ADAM, 1. Louis (Johann Ludwig), francuski pijanist i kompozitor (Miitterscholtz, Alsace, 3. XII 1758 — Pariz, 8. IV7 1848). God. 1797—1842 profesor klavira na Konzervatoriju u Parizu. Njegovi su učenici među ostalima F. Kalkbrenner i L. Herold. Zajedno sa L. W. Lachnithom izdao Methode ou principe general de doigter pour le pianoforte (1798) i napisao školu za klavir Methode nouvelle pour le piano (1802) koju je C. Czernv preveo 1826 na njemački. Komponirao uglavnom djela za klavir (29 sonata, varijacije i dr.). 2. Adolphe-Charles, francuski kompozitor (Pariz, 24. VII 1803 —■ 3. V 1856). Sin Louisa. Studirao na pariškom Konzervatoriju kod A. Reiche i F. A. Boieldieua. Ubrzo je postao poznat svojim opernim djelima koje komponira za pariška kazališta, a od 1832 i za London. Nakon izvedbe opere Le Postillon de Lonjumeau(iHs6) stekao je međunarodnu reputaciju. God. 1847 osnovao u Parizu vlastito kazalište (Thedtre national) koje je propalo već iduće godine za revolucionarnih borbi. Izgubivši pri tom sav svoj imutak, preuzeo je mjesto profesora klavira na Konzervatoriju, ispražnjeno smrću njegova oca. A. je bio cijenjen ne samo kao kompozitor i pijanistički pedagog, već i kao kritičar. A. je istaknuti predstavnik franc. romantičke komične opere. Od svojih prethodnika Aubera i Boieldieua razlikuje se jednostavnijim, ležernijim muzičko-scenskim izrazom koji prethodi Offenbachovoj opereti. Melodika mu je dopadljiva, laka, tematika i karakterizacija likova plastična, instrumentacija zvučna i nenametljiva. Od Auberovih baleta izdvaja se muzika za Giselle, najznačajniji ranoromantički balet uopće. Klavirska djela su mu briljantno-virtuozna, a crkveno-muzička zasićeno romantičarska.
DJELA. KLAVIRSKA : Rondo-Caprice.. ., Divertissement op. 40; Variations swr la dernUre pensee de Weber op. 43; Air suisse, op. 45 i dr. — DRAMSKA. Opere (izbor): Pierre et Catherine, 1829; Le Proscrit, 1833; Le Chdlet, 1834; La Marquise, 1835; Le Postillon de Lonjumeau (Pariz 1836, jug. premijera Zagreb, [7. IX 1899);Le Roi a" Yvetot, 1842; Cagliostro, 1844; Le Toriador, 1849; Richard m Palestine, 1844; Giralda, 1850; Sij'e'tais roi! 1852; La Poupee de Nuremberg, 1852; Falstaff, 1856; Les Pantins de Violette, 1856. Baleti: Faust, 1833; Giselle Pariz 1841, jug. premijera Zagreb, 21. I 1897); Le Diable a quatre, 1845; Griteldis, 1848; Le Corsaire, 1856 i dr. — CRKVENA: Messe de Sainte Cecile; Messe solennelle; moteti. — Napisao: Souvenirs d'un musicien, 1857 i Derniers \ouvenirs d'un musicien, 1859 (sabrani članci i kritike). LIT.: J. Halevy, Notice sur la vie et les ouvrages de Adolphe Adam, Pariš [859. — A. Pougin, Adolphe Adam, sa vie, sa carriere, ses memoires artistiques, ?aris 1877. — P. Karlin, Stoletnica Adamovega Postiljona, Življenje in svet, [936, 16. — C. W. Beaumont, The ballet called Giselle, London 1944.— H. Wirth, \dam, 1. Adolphe Charles, 2. Louis, MGG, I, 1951. J. As.

ADAM DE SAINT-VICTOR, francuski pjesnik i kompozitor (1110/12—8. VII 1192). Redovnik i kantor pariške opatije St. Victor. Doktor i magister. Napisao nekoliko teoloških rasprava i spjevao veći broj sekvenca (stihovi i melodije); pripisuje mu se između 45 i 103 a najvjerojatnije je njegovih oko 50 sekvenca, ali se autorstvo ne može sa sigurnošću utvrditi, jer se u liturgij skim izvorima nisu navodili autori. Svakako je A. jedan od glavnih predstavnika novoga stila, formalno skladnije i preglednije »ritmičke i rimovane sekvence« XII st. koju su stvarali upravo augustinci iz pariških opatija St. Victor i St. Florian.
NOVA IZD.: Oeuvres poe'tiques d'Adam de St. Victor, obj. L. Gautier (1858); Les Proses d'Adam de St. Victor, obj. E. Misset i P. Aubry (1900); Adam von St. Viktor. Samtliche Seguenzen. Lateinisch-deutsche Ausgabe, obj. F. Wellner (1937). LIT.: E. Jammers, Adam von St. Viktor, MGG, I, 1951.

ADAM, Theo, njemački pjevač, bas-bariton (Dresden, 1. VIII [926 —). Odgojen u dječačkom zboru Kreuzchor u Dresdenu, studij pjevanja završio kod R. Dittricha i 1949 započeo umjetničku tarijeru na Državnoj operi u Dresdenu. God. 1952 nastupio je jrvi put u Bayreut.hu, a od 1957 istodobno je član opera u Dresienu, Berlinu i Frankfurtu n/M. Pjevač velikih glasovnih mogućlosti i profinjenog osjećaja za stilove, ostvario je niz bas-baritonikih uloga različitog karaktera, među kojima se naročito ističu ikovi iz Wagnerovih opera, Boris Godunov (Musorgski), Evgenij Dnjegin (Čajkovski), Baron Ochs (R. Strauss, Kavalir s ružom), SCecal (Smetana, Prodana nevjesta) i dr. Veoma zapažene kreacije lao je na koncertnom i oratorijskom području. A. je snimio velik ) roj gramofonskih ploča. ADAM DE LA .HALLE (zvan le Bossu), francuski trouvere Arras, oko 1237 — Napulj,- 1286 ili 1287). Školovao se u cister-:itskoj opatiji Vaucelles (kraj Cambraia) i na pariškom Univerzi-:etu. Od 1271 menestrel je u dvorskoj sviti kneza Roberta II l'Artois. God. 1283 na putovanju sa dvorom u Napulju, prešao 1 službu Karla Anžuvinskog, sicilskog kralja. A. je najpoznatiji rancuski trouvere druge polovine XIII st., predstavnik tzv. građanske škole iz Arrasa. Kao pjesnik premašio je suvremenike ■aznovrsnošću svojega djela koje obuhvaća lirske, epske i dramske ?rste. Njegove se scenske igre (jeux) smatraju prvim francuskim Mmedijama. Kao muzičar važan je u prvome redu po dramatskoj Dastorali Jeu de Robin et de Marion u kojoj su među pojedine scene metnuti muzički dijelovi (chansoni, pjevani dijalozi); to je naj-itariji igrokaz s pjevanjem, daleki preteča vaudevillea i opere :omique. U višeglasnim kompozicijama (moteti), A. se drži do-adašnjih konvencija. Ali njegova su muzička djela, u mnogo većoj

ADAMIČ, Bojan, kompozitor i dirigent (Ribnica na Dolenjskem, 9. VIII 1912 —). Muzičko obrazovanje stekao u Ljubljani: na srednjoj muzičkoj školi učio orgulje i trublju, a na Akademiji za glasbo završio 1941 studij klavira (A. Ravnik). Dirigent plesnog orkestra Radio-televizije Ljubljana, 1962—66 bio je stalni gost-dirigent velikog orkestra Doma JNA u Beogradu. U središtu Adamičeva stvaralaštva je scenska i filmska muzika; manje ga privlači jazz, iako je i na tom području napisao mnogo djela. Osobito je plodan na području filmske muzike: komponirao je muziku za oko 200 filmova domaće i strane produkcije (engleske, američke, francuske, švedske, norveške, finske, austrijske, talijanske, njemačke i madžarske). Ta i druge muzičke vrste kojih se dotakao odlikuju se izvornošću i to osobito u tematici i njenoj obradi, u zvučnosti i instrumentaciji. Za Adamičevu muziku značajno je oslanjanje na folklorne elemente, koje upotrebljava nenametljivo i donosi modificirane kroz vlastiti doživljaj. Kao dirigent plesnih orkestara A. ne nastupa samo u Ljubljani i drugim gradovima Jugoslavije, nego i u Njemačkoj, Austriji, Italiji, Švicarskoj, Čehoslovačkoj, Madžarskoj, Poljskoj, Sovjetskom Savezu, Rumunjskoj i Brazilu. Za svoje kompozitorsko djelovanje nagrađen je u više navrata. Između ostaloga dobio je tri »zlatne arene« za filmsku muziku na festivalu u Puli, dvije savezne nagrade za filmsku muziku kao i nagradu Jugoslavenske Radio-difuzije za scensku muziku.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za klavir, 1948; 2 suite za simfonijski orkestar, 1950. — KOMORNA. Za violinu i klavir: Mesečinana Travnigori, 1944; Variacije na temo Naglo puške smo zgrabili, 1944. — DRAMSKA: balet Bela Ljubljana, 1957. Scenska muzika za Shakespeareove drame: Romeo i Julija; Macbeth; Hamlet i San ljetne noći; za Školu za žene J. B. Molierea; Belo križantemo I. Cankara; Jurčka P. Golie; Matiček se ženi A. T. Linharta i dr. Filmska muzika. — VOKALNA. Za zbor i orkestar: Kiša pada, 1962; Partizanske pesmi ; Narodni koktajl, 1962; solo-pjesme; borbene i masovne pjesme. — Zabavna muzika. D. Co.

ADAMIČ, Emil, kompozitor, dirigent, publicist i kritičar (Dobrova pri Ljubljani, 25. XII 1877 — Ljubljana, 6. XII 1936). Studirao muziku na konzervatoriju u Trstu i Ljubljani, gdje je završio studij 1922. God. 1915—20 ratni zarobljenik u Taškentu, poslije profesor muzike na Učiteljskoj školi i Klasičnoj gimnaziji u Ljubljani. U početku romantik, pristaje kasnije uz nove, suvremenije nazore, koje je uz G. Kreka i A. Lajovica zastupao u reviji Novi akordi, pa se razvio u neoromantika, impresionista, čak i ekspresionista. Unosio u slovensku muziku nove tehničke i stilske mogućnosti. Napisao je preko 1000 kompozicija, najviše zbornih. Forma mu je jednostavna, služi se općenito oblikom trodijelne pjesme. Po strukturi je izraziti homofoničar. Adamičeve vokalne kompozicije obilježene su prizvukom prave narodne muzike, pjevnošću melodijske linije i jednostavnom, iako suvremenom harmonijskom osnovom, čime je dokazao da se i zborna muzika može prilagoditi novim kompozicijskim principima. U tematičkoj obradbi umio je sačuvati elementarnu osjećajnost, blisku narodnom duhu, pa su njegova vokalna djela postala vrlo popularna. Oso-

ADA Ml Č — ADEMOLLO
bito su značajni Adamičevi omladinski zborovi. Njegove oikgstralne kompozicije po obliku su slobodne. Naj originalni ja i najdotjeranija je suita Iz moje mladosti. God. 1928—30 uređivao je reviju Nova muzika koja se zbog propagiranja modernih muzičkih strujanja može smatrati donekle idejnim nastavkom Novih akorda; A. je na taj način i riječju djelovao na življi razvoj slovenske muzike.
DJELA: dvije simfonijske pjesme; nekoliko koncerata; Ouven Komorna muzika. — Opere Sumienie ezyli pierwszelzy, 1918 i i1922.

ADAM VON FULDA, njemački kompozitor, historičar (Fulda, oko 1445 — Wittenberg, 1505). benediktinac. Od 1490 u službi saskog kneza izborni Mudrog u Torgauu kao musicus ducalis, zatim i kao d\ riograf (od 1492), kompozitor i dirigent. God. 1502 muziku na Univerzitetu u Wittenbergu. Pripadao je i wittenberškom ranohumanističkom krugu. Napisao Mušica (1490) koji je, iako uglavnom kompilacija, va: pravlja njemačku humanističku muzičku nauku XA kompozitor nadovezuje se na Busnoisa, odn. na kasne stil koji se na taj način i njegovom zaslugom udomaćio ■ ranoj protestantskoj crkvenoj muzici. Njegova svje glasna pjesma Ach htilf mich Leid ušla je kao kont luteranske pjesmarice i proširila se Njemačkom.
DJELA: tri višeglasne svjetovne pjesme (u Pjesmarici Arndt oko 1510. — Misa; responzorij; Magnificat; 2 antifone; 7 hin čije su sačuvane u tri rukopisna crkvena kodeksa, u Univerzitet! kama u Leipzigu i Wroclawu te u Državnoj biblioteci u Berlir sadržavaju još nekolicinu nesigniranih kompozicija koje se pripi NOVA IZD.: traktat De Mušica obj. M. Gerber (Scriptore: svjetovne pjesme obj. H. J. Moser (1928, -► Lit.), a crkvene kc Niemann (1902), W. Ehmann (1936), R. Gerber (Zwolf Hymnen 1935) i dr. LIT.: W. Niemann, Studien zur Musikgeschichte des 15. KMJB, 1902, XVII. — H. J. Moser, Leben und Lieder des Ada: Jahrbuch der staatlichen Akademie fiir Kirchen- und Schulmusi: W. Ehmann, Adam von Fulda, Neue deutsche Forschungen, Be Isti, Adam von Fulda, MGG, I, 1951. — W. Gurlitt, Die Komposi deutschen 16. und 17. Jahrhunderts, Kongress-Bericht, Bambt

D JELA. ORKE STRA LNA : Otroška suita, 1913; Tatarska suita (Tatarske silhouete), 1920; Potrkan ples, skerco za veliki orkestar, 1922; Iz moje mladosti, suita za veliki orkestar, 1922; Preludio di una commedia za 2 flaute, 2 oboe, 2 klarineta, 2 fagota, 2 roga, 2 trublje, 2 pozaune, udaraljke i gudačke instrumente, 1912. Kompozicije za gudački orketar: Ljubljanski akvareli, suita, 1925; Pozabljen ples, 1934; tri kompozicije za veliki E. ADAMIČ gudački orkestar, 1936; Sanjarija (prema istoimenoj kompoziciji za klavir A. Lajovica); Gavota in pastorale (obradba scenske muzike L. M. Škerjanca za komediju Cyrano de Bergerac E. Rostanda), 1926. Kompozicije za mali i školski orkestar: Tri turkestanske ljubavne pesmi, 1917; Otroška suita; Koroška suita, 1936; Gosji ples (La dame des oies); Iz prošlih dni, 1906. — DRAMSKA: Na kmetiski svatbi (svadbeni prizor za priču Volkašin F. Milčinskoga); Sirota Jerica (I. Albreht), 1929; Vaska romantika (pučki igrokazi V. F. Je-lenca), 1911; Šlepa Ijubezen (pučki igrokaz A. Peska), 1908; Princesa in pas-tirček (priča P. Golie), 1930; Testament (pučki igrokaz s pjevanjem po romanu J. Kersnika), .1906; Blagovestnikoma sv. Cirilu in Metodu (igrokaz s pjevanjem Utva). — VOKALNA. Zborovi (značajniji): Vragova nevesta; Smrt carja Samuela; Svatovske pesmi; Vasovalec; Kregata se baba in devojka; Zdravica. Pjesme (značajnije): Uspavanka; Na lipici zeleni; Noćne pesmi; Kot iz tihe zabijene kapele. — Obradbe narodnih napjeva. LIT.: F. Kimovec, Emil Adamič, Pevec, 1924. — L. M. Skerjanc i S. Koželj, Emil Adamič, Življenje in delo slovenskega skladatelja, Ljubljana 1937. — A. Groebming, Spominu Emila Adamiča, Naši zbori, 1951, 6. D. Co.

ADDINSELL, Richard, engleski kompozitor (O> 1904 —). Studirao na Royal College of Music u Londor djeluje u Hollywoodu. Popularnost stekao klavirskim poznatim pod naslovom Warsaw Concerto (iz muzi Dangerous Moonlight) koji se smatra parodijom na stil* njinova. 1
DJELA: scenska muzika, Filmska muzika: Fire Over Englam Bye Mr. Chips, 1939; Dangerous Moonlight, 1941; The Passionate . Tom Brovm's Schooldays, 1951 itd. Muzika za radiokomedije i za Zabavna muzika. LIT.: J. Huntley, British Film Music, London 1948.

ADAMOWSKI, Thymoteusz, poljski violinist, dirigent i kompozitor (Varšava, 24. III 1858 — Boston, 18. IV 1943). Studirao na Konzervatoriju u Varšavi (A. Ka_tski) i Parizu. God. 1879 emigrirao u SAD. Koncertirao u Bostonu, New Yorku, Philadelphiji, Chicagu i Washingtonu; 1884—1908 član simfonijskog orkestra i uz to 1885—1933 nastavnik violine na Netv England Conservatory u Bostonu. Redovno gostovao u Parizu, Londonu, Berlinu i Varšavi. God. 1888 osnovao u Bostonu gudački kvartet, a 1896 klavirski trio, u kojima je sam svirao prvu violinu, a njegov brat Josef A. violončelo. Komponirao je kraća djela za violinu i klavir te solo-pjesme. ADAMS, Diana, američka plesačica (Stawton Vermont, 1926 —•). Učila na Ballet Art School u New Yorku, gdje je debitirala u opereti Oklahoma. Veliki je uspjeh postigla 1945 kao član Ballet Theatre u baletu Helena iz Troje (Offenbach) od D. Lichina. Njene najveće kreacije iz toga doba su baleti Fali River Legend i Pillar of Fire. God. 1950 postala je prva balerina u New York City Ballet. Istakla se briljantnim interpretacijama svih većih uloga u Balanchinovim baletima. Danas se ubraja među najslavnije američke plesačice. ADAMS, Suzanne, američka pjevačica, sopran (Cambridge, Massachusetts, 28. XI 1872 — London, 5. II 1953). Studirala pjevanje u New Yorku i Parizu gdje je 1895 debitirala u operi Romeo et Juliette (Gounod). Pjevala na svim velikim pozornicama Evrope i Amerike, i u oratorijskim izvedbama, a od 1899 s velikim uspjehom i na operi Metropolitan u New Yorku. Istakla se kao Marguerite (Gounod, Faust), Euridice (Gluck, Orfeo ed Euridice), Gilda (Verdi, Rigoletto), Micaela (Bizet, Carmen), Donna Elvira (Mozart, Don Giovanni), Cherubin (Mozart, Le nozze di Figaro). ADAMUS, Henrvk, poljski kompozitor i violončelist (Varšava, 19. II 1880 —). Studirao na konzervatoriju u Varšavi i Leipzigu (S. Krehl, J. Klengel). Solist varšavskog filharmonijskog i opernog orkestra, zatim direktor muzičkog društva u Kaliszu, pa zborovođa u Varšavskoj operi.

DJELA. ORKESTRALNA: Andante religioso; Adagio u f-molu; Finiš coronat opus i Jubilarna koračnica. — Intermezzo za klavir. — Balet Jela (Zagreb, 15. I 1898). — Oko 40 pjesama (djelomično na vlastite tekstove). — Misa za zbor i orgulje. LIT.: F. Kuhač, Jela. Balet u jednom činu, glazba od Bele pl. Adamovića Cepinskoga, Prosvjeta, 1898, 12. str. 375—379. — | Bela pl. Adamović-Čepinski, Hrvatski list, 1934, 60, str. 7. K. Ko.

ADAMOVIĆ, Bela (Čepinski), kompozitor (Čepin, 15. IX 1856 — Osijek, 28. II 1934). Završio studij agronomije u Beču gdje je 1890—93 učio klavir i kompoziciju (C. Fruhling). God. 1897—1908 bio je narodni zastupnik, a zatim se bavio poljoprivredom. Njegov balet Jela prvo je domaće djelo te vrste prikazano u Hrvatskoj.

ADDISON, John, engleski kompozitor (London, < 30. I 1844). Violončelist, dirigent, trgovac muzikalija sist i učitelj pjevanja u Dublinu, kasnije u Londonu. . igrokazi s pjevanjem bili su popularni između 1805—1 žena Miss Willems bila je istaknuta operna pjevačica.
DJELA: šest trio-sonata, 1772. — Deset igrokaza s pjev Alarms, 1807; My Aunt, 1815; Free and Easy, 1816; My Uncle, Singing Practically Treated in a Series of Instructions, 1836. LIT.: A. Mantia, John Addison e i primordi dell'opera ii ghilterra, Roma 1929.

ADELBURG, August, violinist i kompozitor, podrijetla (Carigrad, 1. XI 1830 — Beč, 20. X 1873).« movića, posjednika iz donje Podravine, koji je stekavš uzeo ime Adelburg. Violinu učio 1850—54 kod J. u Beču. Koncertirao zatim po Evropi. Sviranje mu se punoćom tona. Prema F. Ks. Kuhaču, koji se s Adell stao 1871 u Budimpešti, A. je pronašao u austrijs! knjižnici rukopis jedne improvizirane melodije od N. što ga je potaklo da komponira operu Zrinjski na vlai prema drami T. Kornera. Libreto je napisao najpr mačkom, zatim na hrvatskom jeziku, a u operu je u N. Zrinjskog unio i neke starije hrvatske (slavonske) n pjeve. U predgovoru libretu A. brani Wagnerov mu; Wagnerov utjecaj opaža se u muzičkoj strukturi (gole lački sastav, lajtmotivi) i u instrumentaciji opere. A 1866 ponudio zagrebačkom kazalištu, koje je odbilo d Za praizvedbu u Budimpešti preveo je libreto na mad muziku unio madžarske čardaše i narodne melodije. Zrinjski A. je dosegao svoj najviši kompozitorski domet
DJELA: koncerti za violinu i orkestar. — KOMORNA: kih kvarteta, op. 12—19. Za violinu i klavir: sonata u d-m sonate u gmolu; Theme original et variations dans le style hongroi MazurkaScherzo. — DRAMSKA : Opere Zrinyi (Budimpešta, 2 Marinuzzi, 1870 i Wallenstein. — VOKALNA: Oratorij Harc es bi solo-pjesme i dr. — Udžbenik za violinu VEcole de la velocite, 2 s1 Entgegnung auf die von F. Liszt aufgestellte Behauptung, dass es kei Nationalmusik, sondern bloss eine Musik der Zigeuner gibt (odgovol raspravu Des Bohemiens et de leur musiaue en Hongrie), Budimpešta 1 zu meiner Oper »Zrinyi«, Zeneszeti Lapok, 1867, 15. LIT.: F. J. Folnegović, Opera »Zrinski«, Dragoljub, 1868, < Kuhač, Abramović August, Prosvjeta, 1910, 1. — R. Kis-šaulovt nalaz nepoznate opere, Vjesnik u srijedu, 31. XII 1952.

ADEMOLLO, Alessandro, talijanski književnik pisac (Firenca, 22. XI 1826 — 26. VI 1891). Prouča\ talijanskog kazališta XVII—XVIII st., posebno muzičke je nekoliko studija vrijednih zbog mnogobrojnih izvorn

ADEMOLLO — ADLUNG
nih, objektivno iznesenih podataka o operi. U političkim i književnim časopisima pisao pod različitim pseudonimima: Josue,
Malledolo, Nemo.
DJELA. KNJIGE: II carnevale di Roma nei sicoli XVII e XVIII, 1883; — I primi fasti della mušica italiana a Parigi (1645 —1662), 1884; I primi fas ti del teatro della Pergola a Firenze (1657 —1661), 1885; Una famiglia di comici ilaliani nel sec. XVIIP, 1885; / teatri di Roma nel secolo decimosettimo, 1888; La bella Adriana e altrevirtuosedelsuo tempo alla cortediMantova, 1888. ČLANCI: I primo melodramma musicale in Roma. L' Opinione, 1881; Una rappresentazione celebre al Teatro Barberini, 1881; Le cantanti italiane celebri del secolo XVIII: Vittoria Teši, Margherita Salicola, Nuova Antologia, 1889; Bibliografia della cronistoria teatrale italiana, G. F. Haendel in Italia, Gazzetta musicale di Milano, 1889. LIT.: H. Ch. Wolf{, Alessandro Ademollo, MGG, I, 1951. Mahler, 1916; Methode der Musikgeschichte, 1919; Internationalismus in der Tonkunst, Kongressbericht, Basel 1924; Johannes Brahms, SMW, 1933 i dr. — Autobiografija Wollen und Wirken. Aus dem Leben eines Musikhistorikers, 1935. — Obradio je za izdanja zbirke DTO djela G. Muffata, M. A. Cestija, J. J. Frobergera, H. F. Bibera, J. J. Fuxa, A. Draghija, J. C. Kerlla i drugih. Uz suradnju većeg broja istaknutih evropskih muzikologa uredio je i popratio vlastitim pri lozima značajan priručnik Handbuch der Musikgeschichte, 1924 ( I I izd. 1930 u 2 sv.). — U povodu Adlerove 75-godišnjice izdali su njegovi učenici i štovatelji 1930 zbornik Studien zur Musikgeschichte. LIT.: M. Carner, A Pioneer in Musicologv: Guido Adler, Of Men and Music, London 1944. — R. v. Ficker, Guido Adler und die Wiener Schule, Osterreichische Musikzeitung, I, 1946. — Isti, Guido Adler, MGG, I, 1951.

ADIJAFON (grč. d ne i Sia9covta neslaganje u glasu), i. instrument s tipkama, sličan harmonici. Konstruirao ga je urar F. Schuster 1826 u Beču. 2. Klavir koji umjesto žica ima viljuške, pa ga nikad ne treba ugađati. Sagradili su ga Fischer & Fritz 1882 u Leipzigu (->• Celesta). ADINI (Aramburo), Ada, američka pjevačica, sopran (Boston, 1855 — Dieppe, 1924). Debitirala u Napulju 1883. Pjevala a Bologni, Rimu i Milanu (La Scala). Gostovala u Francuskoj, žustriji, Rusiji, Španjolskoj, Engleskoj i Južnoj Americi. A. je bila jedna od najboljih interpreta ženskih likova u Wagnerovim muzičkim dramama. Od 1908 djelovala u Parizu kao vokalni peiagog. ADJULONA, naziv za više brazilskih narodnih duhačkih instrumenata; najčešći su: 1. vrsta trombe, kojoj je cijev od drva :aquarar, duga 44—46 cm, promjera oko 2,5 cm; na donjem kraju ma nataknutu tikvu, dugu oko 40 cm. Otvor za duhanje nalazi >e na gornjoj strani cijevi sa strane. 2. Vrsta frule, načinjene od spiralno omotanog lišća povezanog ikom. Cijev je plosnato pritiješnjena, pa prerez ima jajolik oblik iromjera 3 x 1—2,5 cm. 2. Wolawuk a. (Laku), vrsta okarine sa nekoliko rupica; na:injena je od tikve sa dva odebljanja, od kojih manje, koso odrelano, služi kao usnik. ADLER, Guido, austrijski muzikolog (Ivančice, Moravska, [. XI 1855 — Beč, 15. II 1941). Kompoziciju studirao na Bečkom ;onzervatoriju (A. Bruckner, O. Dessoff), muzikologiju na Uni-'erzitetu (E. Hanslick), gdje je :88o promovirao. God. 1882 — 85 docent na Univerzitetu i Beču, od 1885 profesor na Njemačkom univerzitetu u Pra-fu i 1898—1927 šef katedre :a muzikologiju na Bečkom uliverzitetu. Tu je utemeljio vluzičko-historijski institut, ko-i je ubrzo postao središtem ustrijskog muzikološkog rada. )sim toga u suradnji sa Ph. ipittom i F. Chrvsanderom »okrenuo je 1884 i uređivao do 1894)
Vierteljahrsschrift ur Musikzvissenschaft; 1894 u~ emeljio

J. As. ADLER, Kurt, američki dirigent (Neuhaus, Češka, i. III 1907 —). U Beču studirao dirigiranje i muzikologiju (G. Adler, R. Lach). Operni dirigent u Berlinu, 1929—32 u Pragu i zatim ponovno u Berlinu. God. 1933 emigrirao u SSSR, a 1938 u SAD gdje je dirigent i zborovoda na Metropolitan operi u New Yorku i uz to 1938—43 dirigent Bachovih koncerata ustanove Friendship House. Gostovao u mnogim opernim kazalištima Amerike. Redigirao i objavio nekoliko antologija operne muzike (Operatic Anthology, The Prima Donna Album, Arias jrom Light Operas, Famous Operatic Choruses). ADLER, Kurt Herbert, američki dirigent (Beč, 2. IV 1905—). Studirao u Beču 1921—27. Djelovao u Njemačkoj i Italiji, 1934—36 dirigent Volksopere u Beču, 1936 asistent A. Toscaninija u Salzburgu. Iste godine odlazi u Prag, a 1938 u SAD. Do 1943 živio u Chicagu kao operni i koncertni dirigent, zatim u San Franciscu gdje djeluje na konzervatoriju i u Opera Association (od 1956 muzički direktor). Napisao The Art of Accompanving and Coaching (1965). ADLER, Samuel, amer. dirigent (Mannheim, 4. III 1928—). Studirao u Bostonu (K. Geiringer) i na univerzitetu Harvard (W. Piston, R. Thompson, P. Hindemith), a zatim kod A. Coplanda i S. Kussewitzkoga. Kao vojnik 1950 u Njemačkoj organizirao i vodio Simfonijski orkestar VII korpusa američke vojske s kojim je izveo niz orkestralnih i opernih djela. Od 1953 muzički je direktor ustanove Tempio Emanu-El u Dallasu (Teksas).
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1953; simfonijska pjesma Kin~ nereth, 1947; Concertino za flautu, fagot i gudački orkestar, 1950; 2 Poems za violu i gudački orkestar, 1953; American Comedy Overture, 1946, kompozicije za duhački orkestar. — Četiri gudačka kvarteta, 1945—66; sonata za rog i klavir, 1948, — Kantata The Vision of Isaiah, 1949; zborovi.

ADLGASSER (Adelgasser), Anton Cajetan, austrijski kompozitor (Innzell, Gornja Bavarska, i. X 1729 — Salzburg, 22. XII 1777). God. 1740 zborski dječak nadbiskupske dvorske kapele u Salzburgu i učenik J. E. Eberlina. Od 1750 dvorski orguljaš (na toj ga je dužnosti naslijedio W. A. Mozart); 1764—65 na studijskom putovanju po Italiji. Prijateljevao s Leopoldom Mozartom. Suvremenici su ga cijenili kao orguljaša, čembalistu i kompozitora crkvene muzike. Međutim, središnja su mu dramsko-muzička djela, posebice latinske školske drame (s muzikom), u kojima se nakon povratka iz Italije priklanja stilskim utjecajima napuljske škole i oblikovanju na način »muzičke drame«. Poslije Eberlina A. je, uz Michaela Havdna, jedan od najznačajnijih kompozitora ove specifične dramske vrste, u XVIII st. omiljene na Salzburškom univerzitetskom kazalištu. Po stilu njegova muzika pripada razdoblju rokokoa, odnosno rane klasike.
DJELA: šest simfonija; klavirski koncert. — Gudački trio. — Klavirske sonate;_ divertimento; Praeambulum i dr. — DRAMSKA: opera La Nitteti, 1766. Školske drame (sačuvane): Ochus regnans, 1763; Bela, 1763; Samuel et Meli, 1763; David et Jonathan, 1763; Anysis, 1765; Jechonias et Evilmerodach, 1765; Iphigenia mactata, 1765; Chalcis expugnata , 1766; Hannibal, Capuanae urbis hospes, 1767; Clementia Theodosii, 1768; Syniiorix et Camma, 1769; Pietas in Deum, 1772. Singspieli (duhovni): Die nnrkende Gnade Gott.es, 1756; Die Schuldigkeit des ersten und fiirnehmsten Gebotes, III dio, 1767 (I dio komponirao W. A. Mozart, II — M. Haydn) i dr. — VOKALNA: oratoriji; kantata Der Mensch, die Schivachheit und die Gnade, 1744. — CRKVENA : mise ; 4 rekvijema; veći broj offertorija i litanija; duhovne pjesme. LIT.: 5. Keller i R. Schlecht, Biographische Mitteilungen iiber Anton Cajetan Adlgasser, MFM, 1873, 5. — A. J. Hammerle, Mozart und einige Zeitgenossen, Salzburg 1877. — C. Schneider, Die Oratorien und Schuldramen Anton Cajetan Adlgassers, STMW, 1931, 18. — A. Kutscker, Von Salzburger Barocktheatar zu den Salzburger Festspielen, Dusseldorf 1933. — E. Valentin, Anton Cajetan, Adlgasser (Adelgasser), MGG, I, 1951.

značajnu zbirku izda-ija starije austrijske muzike ~)enkma'ler der Tonkunst in lesterreich, u kojoj su, pod nje-;ovim vodstvom, 1894— 1938 ibjavljena 83 sveska; kao G. ADLER prilog oj zbirci izdavao je 1913—38 Studien zur Musikgeschichte. Orgalizirao je i dva vrlo zapažena internacionalna muzikološka kon-;resa: 1909 u povodu stogodišnjice Havdnove smrti i 1927 za togodišnjicu smrti L. van Beethovena. Na njegov poticaj utemeljeno je 1927 Međunarodno muzikološko društvo sa sjedištem 1 Baselu. Tome je udruženju bio doživotni počasni predsjednik. U razvoju evropske muzikologije Adlerova djelatnost znači ■rekretnicu: on je prvi uočio i svestrano osvijetlio mnoge probleme nuzikološkog istraživanja, postavljajući težište na sistematsko, netodološko proučavanje pojedinosti unutar općih razvojnih poava i na utvrđivanje stilskih kriterija i pojmova. To je važno ibilježje tzv. Bečke muzikološke škole koju je A. utemeljio. Od-;ojio je velik broj historičara i muzikologa medu kojima su: R. von ;icker, K. Geiringer, Z. Jachimecki, A. Smijers i E. Wellesz.
DJELA : Die historischen Grundklassen der christlich-abendlandischen Musik ij 1600, AMZ, 1880 (disertacija); Studie zur Geschichte der Harmonie, 1881; Jmfang, Methode und Ziel der Musikzvissenschaft, VFMW, 1885; Die Wieder-olung und Nachahmung in der Mehrstimmigkeit, ibid., 1886; Verzeichnis der tusikalischen Autographen von L. van Beethoven im Besitz von A. Artaria, 1890; •achkatalog der Musikhistorischen Abteilung, 1892 (u povodu Bečke izložbe muičke i kazališne umjetnosti); Richard VCagner, 1904 (II izd. 1923, franc. prijevod 910); fjber Heterophonie, PJB, 1908; Vber Textlegung in den Trienter Codices, [iemann-Festschrift, 1909; Der Stil in der Musik, I, 1911 (II izd. 1929); Gustav

AD LIBITUM (lat. po volji) znači da izvodilac može po slobodnom izboru i odluci: i. napustiti prvobitan tempo mijenjajući mu brzinu; 2. uključiti u izvodilački sastav ili iz njega izostaviti dionicu nekoga glasa ili instrumenta; 3. izostaviti u izvedbi neki odlomak (npr. kadencu) ili čak i stava'c; 4. umetnuti (osobito u instrumentalno djelo) kadencu koju će sam sastaviti; 5. odrediti kojem će se instrumentu povjeriti neka dionica; 6. u jazzu označuje ->■ improvizaciju u solu (solo a. 1.) ili u pratnji (accomp. a. L). ADLUNG, Jakob, njemački muzički pisac (Bindersleben kraj Erfurta, 14. I 1699 — Erfurt, 5. VII 1762). Studirao filozofiju, filologiju i teologiju u Jeni. Muziku učio najprije kod svojega oca, orguljaša Davida Adlunga, kasnije i kod Johanna Nikolausa Bacha. Od 1727 orguljaš Propovjedničke crkve u Erfurtu (nasljed-

10

ADLUNG — AESCHBACHER
animator-koreograf u Ballet-Thedtre Contemporain u Amk (Francuska). Tu je postavila i balet Aquatheme na muziku I. J leca. Kao koreograf gostovala i u Jugoslaviji. ADRIANO DA BOLOGNA -> Banchieri, Adriano ' ADRIO, Adam, njemački muzikolog (Essen, 4. IV 1901 Muzikologiju studirao kod H. Aberta, A. Scheringa, H. J. Mo i F. Blumea. God. 1935 docent na Školi za crkvenu muziku 1951 profesor Univerziteta u Berlinu. Proučava staru evangeli crkvenu muziku.
DJELA: Die Anfdnge des geistlichen Konzzrts (disertacija), 1935; Matthduspassion von J. G. Kuhnkausen, Schering-Festschrift 1937; Johann mann Schein, Neues Musikblatt, 1939, 42; Wesen und Gestalt der neuen prote tischen Chormusik, AM, 1939, 6; Die neue evangelische Kirchenmusik, I Das Werk Ernst Peppings, Die Musikpflege, 1941, 5—6; Ernst Pepping, Z 1942,2. — Izdao djela G. B. Riccija, J. H. Scheina, Ch. Demantiusa, J. G. K hausena, M. Francka, G. Ph. Telemanna, D. Buxtehudea, J. R. Ahlea i 1

nik Buttstedta) i od 1741 profesor na gimnaziji. Uz to podučavao muziku i gradio klavire (izradio ih je 16). Po širini obrazovanja polihistoričar i istodobno praktični muzičar, A. je u svojim muzičkim spisima naučno osvijetlio Bachovo doba, dajući veoma vrijedan prilog upoznavanju estetskih i praktičkih načela tadašnje muzike. Glavno njegovo djelo Mušica mechanica organoedi temeljna je enciklopedija organografije XVIII st. i ujedno iscrpan izvornik za istraživanje J. S. Bacha.
DJELA. SPISI (sačuvani): Mušica mechanica organoedi, 2 sv., započeto 1726, posthumno obj. J. L. Albrecht 1768 (s primjedbama J. F. Agricole; II sv. sadržava Adlungovu autobiografiju); Anleitung zu der musikalischen Gelahrtheit, 1758 (sa predgovorom Johanna Ernsta Bacha; II. izd. 1783 priredio J. A. Hiller); Musikalisches Siebengestirn, obj. J. L. Albrecht, 1768. NOVA IZD.: Mušica mechanica organoedi, obj. Ch. Mahrenholz (1931); Anleitung zu der musikalischen Gelahrtheit, obj. H. J. Moser (Documenta musicologica, serija 1, faksimile, 1953). LIT.: J. A. Hiller, Mag. Jakob Adlung in Lebensbeschreibungen beriihmter Musikgelehrten und Tonkiinstler neuerer Zeit, Leipzig 1784. — E. Valentin, Jakob Adlung, MGG, I, 1951.

ADORNO (VViesengrund), Theodor, njemački sociolog, filozof, muzikolog i kompozitor (Frankfurt na Majni, 11. IX 1903 — Brig, Švicarska, 6. VIII 1969). U kompoziciji učenik B. Seklesa i A. Berga, u klaviru E. Junga i E. Steuermanna, muzikolo-giju studirao na Sveučilištu u Beču i tamo 1928—31 uređivao muzički časopis Anbruch. Od 1930 djelovao u Frankfurtu na Majni kao suradnik Instituta za socijalna istraživanja i nakon habilitacije (1931) kao privatni docent na sveučilištu. God. 1934 emigrirao najprije u Englesku i zatim u SAD, gdje se pretežno bavio socijalnom psihologijom, 1938— 41 muzički urednik na Prince-ton Radio Research Project. Po povratku u domovinu bio je od 1950 profesor i direktor Instituta za socijalna istraživanja Sveučilišta u Frankfurtu. Uz veoma zapažena predavanja o novoj muzici na Ljetnim TH. ADORNO tečajevima u Kranichsteinu vodio je tamo i tečajeve iz slobodne kompozicije i kontrapunkta. Adornove studije o S. Kierkegaardu, E. Husserlu i G. W. F. Hegelu, o filozofskim strujanjima današnjice, o sociologiji i literaturi i dr. trajnog su značenja. To vrijedi i za njegove kritičkim duhom inspirirane muzičke spise u kojima je zastupao napredno mišljenje, zauzimajući se za nove pravce. Počev od svoje Filozofije nove muzike A. se dosljedno zauzimao za slobodnu atonalnost, osvrćući se kritički prema umjetnosti I. Stravinskoga. Adornove žive i veoma uvjerljive misli nailazile su gotovo uvijek istodobno na odobravanje jednih i oštru reakciju drugih. Istomišljenici su ga uzdizali u apologete nove muzičke estetike, a protivnici su mu kao negativnu stranu pripisivali idealistički pogled na svijet, što ga je, po njihovu mišljenju, sprečavalo da dobro zapažene negativne pojave u muzičkom životu kapitalističkoga društva pravilno ocijeni. No i oni koji se nisu slagali sa svim njegovim sudovima često su mu priznavali zasluge za otkrivanje mnogih reakcionarnih pokušaja i njihovu osudu. To se posebno odnosi na njegovo raskrinkavanje fašističkog omladinskog pjevačkog pokreta u Njemačkoj (Singbezvegung). Kao kompozitor, A. je bio beskompromisan pristalica dodekafonije. Za boravka u Americi, A. je bio muzički savjetnik Th. Manna dok je pisao roman Doktor Faustus.
DJELA (o muzici). KNJIGE: Philosophie der Neuen Musik, 1949 ( I I izd. 1958; prevedeno kao Filozofija nove muzike, Beograd 1968); Minima Moralia. Reflexionen aus dsm beschadigten Leben, 1951; Versuch iiber Wagner, 1952; Prismen, 1955; Dissonanzen. Musik in der verzvalteten Welt, 1956; Klangfiguren. Musikalische Schriften I, 1959; Gustav Mahler. Eine musikalische Physiognomie, 1960; Einleitung in die Musiksoziologie. Zwolf theoretische Vorlesungen, 1962; Der getreue Korrepetitor. Lehrschrift sur musikalischen Praxis, 1963; Ouasi una fantasia. Musikalische Schriften II, 1963; Moments musicaux. Neugedruckte Aufsdtze 1928 — 62, 1964; lmpromptus, 1967; Alban Berg. Der Meister des kleinsten Ubergangs, 1968.—STUDIJE: Zur geselhchaftlichen Lage der Musik, Zeitschrift fur soziale Forschung, 1932; Bach gegen seine Liebhaber verteidigt, Merkur, 1951; Ubzr Form in der Neuen Musik, Darmstadter Beitrage, 1966, 10. — KOMPOZICIJE: Četiri orkestralna stavka op. 4. — Dva stavka za gu dački kvartet. — Tri ženska zbora na stihove Th. Daublera op. 8, 1957. — Za glas i klavir: Pjesme po St. Georgeu op. 1 i 7; Napjevi op. 3; Klage op. 5; Šest bagatela op. 6. — Obradbe francuskih narodnih napjeva; instrumentacija klavirskih kompozicija R. Schumanna. LIT.: L. Pestalozza, La contraddizione pratica di Adorno, RAM, 1960. — K. Oppens, Adornos Musiksoziologie, Merkur, 1963. — L. Rognoni, La musicologia filosofica di Adorno, Fenomenologia della mušica radicale, Bari 1966. — T. Kneif, Der Biirger als Revoluzionar, Melos, 1969, 9. K. Ko.

A DUE (tal. u dvoje), upotrebljava se u orkestralnim part rama, kad dva instrumenta (npr. 2 flaute, 2 oboe ili 2 klarini kojih se dionice pišu na istom sistemu, izvode iste tonove i pr tome zvuče u = unisonu. Stoga se za istu svrhu upotrebljava nekad i izraz all'unisono. Međutim, a d. služi katkad i za ozr suprotnoga postupka, koji se inače bilježi oznakom divisi. / se javlja i u izrazima a due corde ( -> Due corde), a due mani (c ručno), a due vod (dvoglasno), a due ćori (dvozborno). ADUFE (arap. duf f tamburin), španjolski naziv za -* tambi AEDI (grč. doiSot pjevači), pjevači junačkih spjevov Homerovo doba, pjevali su uz pratnju forminksa (instrument n na kitaru; -> Kitarodija). Oslanjajući se na drevnu tradiciju su posvećivali riječima veću važnost nego muzici, ali su i pjevali, a ne recitirali kao kasniji rapsodi. Najistaknutiji a. bil — prema Odiseji — Femij (<J>rj|0.iO(;) i Demodok (AT)[JI68OXO;). AEGIDIUS DE MURINO -> Egidius de Murino AEOLINA -*• Registri kod orgulja 1 AEOLINE, stariji naziv za usnu harmoniku i za jedan' starijih tipova harmonija. AEOLODION (aeolodicon), instrument nalik na '. monij, s tipkama, mijehom i sviralama. Drži se, da ga je i pronašao J. T. Eschenbach u Hamburgu. U toku vremena je puta bio usavršavan. AEQUAL (lat. aequalis jednak), i. naziv za registar od i orguljama ili »normalno« ugodeni registar: pritisne li se tipka likoga C, zvuiit će svirala, ugodena na ton velikoga C. 2. Nazivom a. označuju se i »jednaki glasovi« (voces aequal tj. kompozicije za glasove istoga timbra (npr. muški zbor, žei zbor ili sastav jednakih instrumenata). Beethoven je 1812 korr nirao tri aequala za 4 pozaune. Prigodom njegova sprovoda vodio se prvi i treći u obradbi za muški zbor. AEROFONI INSTRUMENTI, muzički instrumenti kod jih zvuk nastaje neposrednim stvaranjem struje uzduha. Pos dvije skupine takvih instrumenata. U prvu i veću idu oni koj je zračni prostor ograničen (to su svi tzv. duhački instrume; u drugu oni koji djeluju na neograničeni zračni prostor (sirene i, A. i. poznati su u starijoj terminologiji kao inflatibilia. AEROFOR (aerofon; grč. ar]p zrak i tpo>vr) glas), pomc naprava kod duhačkih instrumenata; sastoji se od cijevi koje jedan kraj smješten uz pisak (usnik), a drugi je povezan s mi mijehom, što ga svirač gazi nogom. Struja zraka proizvec pomoću mijeha dopire u usnu šupljinu svirača te mu omogu da držane tonove izvodi dulje nego što mu dopušta dah. A pronašao B. Samuels (1912). R. Strauss traži upotrebu aerofo svojim djelima Eine Alpensinfonie i Festliches Praeludium. AESCHBACHER, švicarska obitelj muzičara. 1. Carl, kompozitor (Biimpliz, Bern, 31. III 1886 — Ztii 29. I 1944). Studirao u Bernu i Kolnu (F. Steinbach). Djek je u Zurichu kao nastavnik i zborovođa. Uz brojna vokalna c komponirao je i komornu i klavirsku muziku. 1. Adrian, pijanist (Langenthal, Bern, 10. V 1912 —),' Carla. Završio Konzervatorij u Zurichu i studirao zatim c godine u Berlinu kod A. Schnabela. Od 1934 koncertirao po cij Evropi, a nakon Drugoga svjetskog rata i u Južnoj Americi. Iz1 najčešće njemačku klasiku i romantiku. 1. Niklaus, pijanist, dirigent i kompozitor (Trogen, Api

ADRET, Francoise, suvremeni francuski koreograf, učenica S. Lifara. Bila je upraviteljica Amsterdamskog baleta i koreograf u velikim internacionalnim baletnim kompanijama. Danas je

zell, 30. IV 1917—), brat Adriana. Studirao na Konzervatori; Zurichu i na Visokoj muzičkoj školi u Berlinu. Kazališni dirij u Zittauu i Braunschweigu, od 1942 u Bernu. God. 1945vodio je simfonijski orkestar u Tokiju, od 1959 djelovao ) Kielu, a od 1964 muzički je direktor kazališta u Detmoldu. !
DJELA. ORKESTRALNA: suita; studije; Rondos suisses. — Divertim za duhački septet; sonatina za klarinet i klavir. — Radio opere Die roten Sch 1943 i Regula Engel; balet Chalanda Mars, 1940. — Solo-pjesme.

U Africi žive usporedo različite muzičke kulture. Beitrage zur einer Geschichte des Affektbegriffs in der Musik von 1550—1700 (disertacija). MocKBa—JlenHHTpa/i 1951. Concertino za violinu i violončelo. počinje se smatrati da i instrumentalna muzika može »uzbuditi afekte samim tonovima. 2. klavirski kvintet BocnoMUHauun 06 Ilmajiuu. uzbuđeno. a za te se karakteristike. H. I. tetrardus melankoliku). AFGANISTANSKA MUZIKA obuhvaća muzičku kulturu stanovnika današnjeg Afganistana: Afganaca. U okviru nauke o etosu pitagorejci ističu. pentatonika). prema kojoj muzika nije konkretni afekt. U skladu s razvojem teoretskih muzičkih disciplina javlja se i spoznaja o afektivnoj snazi harmonije. Teoretičari srednjeg vijeka povezuju Aristotelovu nauku 0 afektima s učenjem o četiri temperamenta (Ramos de Pareja: tonus protus odgovara fiegmatiku. Mjestimice iskorištavao narodne napjeve (npr. Affektenlehre. Benin). često su samo sastavni dio plesa i to. 1898. zborovi. — Četiri opere. Das forschende Orchestre. tj. — B. Prema tome. 1602).iam Een. 1941. Mnogo se njeguje i ples uz pjevanje i uz instrumentalnu pratnju. Zurich 1915. affettuoso. Ostavio je više kompozicija za komorne sastave koje predstavljaju historijski vrijedne spomenike ruske komorne muzike njegova vremena. II. J. Mattheson.. Goldschmidt. 10. fiziku i muzikologiju (E. bez ikakvih opisnih dodataka ili detalja. affrettare ubrzati. br. 12. Herder ističe. Glareanus (afektivno djelovanje pojedinih crkvenih modusa). Temelje nauke o afektima postavili su teoretičari antike. 1952 i Heimat-Kantate. Wcimar 1817. Početkom XVII st. npr. koncerti za violinu i za violončelo. da određena melo dijska gibanja izazivaju kod slušalaca određene duševne pokrete. varijacije. Ostale priloge nauci o afektima dali su u toj epohi Francuzi Descartes (afektivno djelovanje intervala) i Mersenne (značenje disonanca za izazivanje afekata) te Nijemci J. Geschichte der Musikasthetik. Frotscher. ona je živjela bogatim životom kroz mnoga stoljeća. 1938. Djeluje u Baselu i Bernu kao dirigent i zborovoda.1951. u pravom smislu jest muzika crnačkih stanovnika Afrike. Zarlino (intervali bez polustepena za radosne. G. Das Svmbol in der Musik (izd. — H. Zasad je od afričke muzike najbolje proučeno poglavlje instrumenata. Leipzig 1941. 1929 i 1945. tritus sangviniku. 1937. tambur (vrsta lutnje s dugačkim vratom i malim okruglim korpusom za rezonanciju). nego i u svim kulturnim manifestacijama. Die materielle Kultur des Kabulgebietes. Gurlitt). srdačnost. nosi naslov Affetli musicali). — Objavio zbirku 64 PyccKue Hapoduue necnu. Ciaccona. 1954. Zbog svog geografskog položaja Afganistan je. PvccKoe CKpunjiMHoe HCKVCCTBO. Plesovi su najčešće obredni: prigodom posmrtnih svečanosti. stile espressivo (za umjerene afekte) ili stile rappresentativo (za snažne afekte). koja izaziva ugodne osjećaje. MocKBa 1960. — B. fantazija. Uzbeka. kratica od riječi alleluia (nastala ispuštanjem konsonanata i zamjenom slova u u v). — Kantata FJup Jlempa BeauKoie. The Affektenlehre in the i8 th Centurv (disertacija). Nesumnjivo je da su tragove ostavile velike kulture koje su se u toku historije razvile na afričkom tlu (Egipat. 1956. Aristotel uz odgojnu muziku prihvaća i muziku. Zastupani su gotovo svi instrumenti sa žicama. 1955. Encvclopaedie des Islam. Husmann. barem u prošlosti. u čast bogovima. Affektenlehre. God. ORKESTRALNA: simfonija. Tadžika. T. T. VValther. nego da je ona sama za sebe priroda [Kalligone. PvccKa« My3biKantHSH raaeTa. Zborovi (svjetovni i duhovni). DJELA. 1800). nego afekt općenito. — H. I. Nikolaj Jakovljevič. stile concitato ^uzbuđeni stil) za prikazivanje jakih emocija. Leipzig 1926. AEVIA (aeuia). Kvarner. solo-pjesme. koje žele izraziti.: M. 1— Borna. Bachs Themenbildung unter dem Einfluss der Affektenlehre. kompozicije za duhače. starije: Pigmeje ekvatorijalnih šuma. Allgemeines und Besonderes zur Affektenlehre. PJB. Instrumentalni sastavi nastupaju obično u skupinama od 2 do 3 instrumenta. — Klavirske sonate. Ks. ali se isto tako ne daju povući ni stroge granice između različitih muzičkih jezika afričkog kontinenta. da muzika nije imitiranje prirode. — H. načinu pjevanja i muzičkim postupcima kakvi se ne nalaze u sjevernoj Africi. čini se. melodijskih i motivičkih obrazaca za prikazivanje i imitiranje ljudskih afekata. gudačkom kvartetu Borna). kemiju. Serauky. oblik višeglasja kakav se u Africi njeguje čak i danas. Nove priloge nauci o afektima dali su u XVI st.iKU): 3 gudačka kvinteta: klavirski trio. — R. Muzika brdskih plemena na sjeveroistoku Afganistana mnogo je jednostavnija od muzike Afganaca i Tadžika. 1819. sve se više širi misao o neodređenosti i općenitosti afekata u muzici. .: H. Leipzig 1932. — M. — A. u kome se prvi put javlja tremolo. trio za flautu. LIT. upotrebljavaju stile recitativo (za pripovjedanje događaja). Longivorth Dones. AFRIČKA MUZIKA.: Schvveizer Komponisten. Objavio memoare (HcmopuuecKuu eecniHUK. Osobito su omiljele pjesme junačkog sadržaja. 3. — KOMORNA : dvanaest gudačkih kvarteta (br. U muzici Afganaca i Tadžika osjeća se vrlo jak utjecaj Prednjeg Istoka. izražajno i slobodno u interpretaciji. a zabacuje one koje izazivaju negativne afekte (lidijska). — VOKALNA. u toku povijesti često mijenjao gospodare (vlastitu dinastiju osnovao je 1747). koji se susreću i u drugim orijentalnim zemljama. Ph. da je za izazivanje afekata bitno razumijevanje riječi (G. kemangeh (vrlo rašireni gudački instrument prednje Azije) i indijski instrumenti sarinda i dilruba. U Afganistanu postoji i stalež profesionalnih muzičara (pjevača i svirača) koji sudjeluju na raznim svečanostima. Kongo. Berlin 1934. U početku XIX st. — W. kao granično područje između Perzije. 1955. LIT. — M. 1927. — KOMORNA: tri gudačka kvarteta. postoji autentična afrička muzika još od davnine. Platon priznaje samo one ljestvice koje smatra odgojno pozitivnima (dorska. Sjeverna Afrika mora se promatrati sasvim odvojeno. Rameau). Kircher (pokušaj sistematske primjene nauke 0 afektima na muziku) i J. označuje -> tremolo. fuga i coda na vlastitu temu. intervali s polustepenom za tužne afekte) i V. — G. The Kafirs of the Hindu-Kush. Br. Osterhymnus. ona ima svoje karakteristike u instrumentariju. Gesandtschaft an den Hof von Kabul. Afghanistan. W. AcbraHCKan HapojiHan My3bma. Monteverdi uvodi u operu tzv. G. LIT. AFANASJEV. frigijska). Affrettato (ubrzano) može stajati umjesto piii mosso. — H. violu i kontrabas. AFFETTO (con affetto. Miinster 1929. pa je nemoguće govoriti o afričkoj muzici kao cjelini. solo-pjesme. 1911 i 1912. U tim krajevima islamske kulture prevladava kromatika. strast. affectus snažno duševno uzbuđenje). Musik der Zeit. 7. Geschichte der engl. Od njegovih djela najpoznatije su zborske kompozicije. 9 — Ilocuće. Ein Traum ist unser Leben. DJELA : šest simfonija. u afričkoj muzici postoje pojave paralelne s nekim drugim muzičkim kulturama (višeglasje. 1961. Koncertirao po Rusiji i 1857—58 po glavnim evropskim muzičkim središtima. estetska teorija. Eggbrecht. br. 1824). a živi su i ostaci prastarog primitivizma. 1. Završio uz to i konzervatorij. 1870. Njihove pjesme. Kasnije diplomirao na Muzičkoj akademiji u Miinchenu. koje izvodi ili pojedinac ili veća skupina pjevača. Jahrhunderts. 1923. suita za 4 violončela. A. Leipzig 1843. Serauky t Die musikalische Nachahmungsasthetik in Zeitraum von 1700—1850. te Bušmane i Hotentote iz jugozapadne Afrike. Bloomington 1955. AFFRETTANDO (tal. B. HMtioAbCKuu. MGG. Kantate: Die Jahreszeiten. — Fr. Das Ausdrucksprinzip im musikalischen Sturm und Drang. višeglasje evropskog razvijenog srednjeg vijeka. švicarski dirigenti kompozitor (Bern. bez suradnje riječi ili stiha« (J. Deutsche Vierteljahrsschrift fiir Literaturwissenschaft und Geistesgeschichte. gudački trio. Galilei (primjena nauke o afektima na instrumente). 3 — Hoeocejibe.Kurth). prema jačini afekata. Muzički život Afganaca i Tadžika odvija se najčešće na večernjim sijelima. Burnes. MGG. Uz to se pronalazi sve više ritmičkih. 1949. na kojima se pjeva i pleše. od koje melodija zapravo i prima određene afektivne karakteristike (J. London 1900. — Klavirska muzika. Prema onome što se danas (istina još uvijek ograničeno) zna o afričkoj muzici (a zna se mnogo više nego prije 40—50 godina). Wessel. tonova žive i nežive prirode te jezičnih fleksija. pa se utjecaji vladavine raznih naroda očituju ne samo u mnogovrsnosti etnološkog sastava. Indije i Turkestana. barok/ie opere naglašavaju. čuvstveno. Kongressbericht. Muzika Bušmana ima veoma malo srodnosti s muzikom Bantu ili s muzikom Somalijaca. 1944. suita za 3 violončela. Cl. K. U XVIII st. affetto uzbuđenje. a susreće se često i u naslovima muzičkih djela (op. Halle 1924. nekrolog. 1838—41 violinist u orkestru moskovskog Boljšog teatra. 11 LIT. Schafke. Elphingstone. M. požuriti). violinske sonate i đr. 1890) sa zanimljivim prikazom muzičkog života u Rusiji u prvoj polovici XIX st. Eejmee.: HHKoJiaii HKoBneBHH Ađ)aHacbeB. Upotrebljavala se u rukopisnim zbornicima gregorijanskog korala. Nauka o afektima (njem. Gaccini : Nuove musiche. ruski kompozitor i violinski virtuoz (Tobolsk. Markovjski. lat. 1721). Nachtliche Vision za gudače. Die Musikasthetik des 18. nasuprot heptatonici i pentatonici crnačke muzike. deuterus koleriku. VI 1898). Duboke razlike postoje i u samoj afričkoj muzici. — Od instrumenata najrasprostranjeniji su vrsta dugačke flaute i razni oblici bubnjeva. Kabul. — Sir G. ne može ustanoviti da bi potjecale od muzičkih kultura drugih kontinenata. rabab (gudački instrument s korpusom kruškolikog oblika i kratkog vrata). Marinija iz 1617. Scott Robertson. 1953. A. njima valja dodati još neke grupe koje su. što se osobito vidi po muzičkim instrumentima. Schopenhauera (Die Welt als Wille und Vorstellung. kod proslave pobjede nad neprijateljem i si.AESCHBACHER — AFRIČKA MUZIKA AESCHBACHER. te od 1853 nastavnik klavira na petrogradskom Smoljnom institutu. Na Univerzitetu u Bernu studirao matematiku. njegova bit. — A. oznaka za tempo: ubrzavajući ( -* Stringendo). bilo da se ples izvodi uz pjevanje. medu njima AMa. 1951. usrdnost). X 1901—). Istina. bilo da se izmjenjuju s plesnim odlomcima. Vossius (afektivne osobine antiknih metara). 1. — W. I. tal. izraz a. 1851—53 koncertni majstor Talijanske opere u Petrogradu. Nauku o afektima definitivno je uzdrmala teza A. I 1821 — Petrograd. dok su ti krajevi još bili izolirani od ostalog svijeta. 1. m. Turkmena i Hazara. Afganistan. AFEKTI U MUZICI. 1913. koja smatra da je osnovna zadaća muzike imitiranje i izazivanje afekata. Kretschmar. 1941. ali je nemoguće zamislili da su stanovnici centralne Afrike poznavali npr. 1941. Kompozitori tal. H. u 1. Schering. br.

1 Music in Primitive Culture. 1959. koji se trzaju. The Music of Central Africa. Rouget. 1961. H. drugi se pohranjuju na skrovitom mjestu. često se susreću i kromatska mjesta. Pariš 1936. Introduction aTetude de la musique Africaine. pa se nameće asocijacija s današnjom evropskom muzikom. Blacking. Varky. African Native Music. Studies in African M 1959. Problems of Pitch. I. Galame. B. -* break. temelji se na vertikalnoj polimetriji. Afrikanische Musik. gramna muzika. P. and Harmonv in the Ocarina A of the Wenda. ni instrumenata koji proizvode šumove. ni s javanskim pelogom. S Geist und Werden der Musikinstrumente. Les Kissi. La > que d'Afrique Noire. J. instrumentalni preludij i interludij. — A. are. pjesme i plesovi izvode se na način kao nekad i vezani su uz iste svečanosti i obrede. Rouget. I danas se upotrebljavaju isti instrumenti. African music. — G. Putnici i mornari koji su u prošlim stoljećima istraživali afrički kontinent jednoglasno ističu veliku ulogu što je muzika i ples igraju u životu stanovništva. opći naziv za muzički fol crnačkog stanovništva Sjeverne i Južne Amerike. Presence africaine. 1955. Wiesc't Die afrikanischen Trommeln und ihre ausserafrikanischen Beziehungen. ili se od usporednih terca prelazi na sekundu i si. Blacking. Histoire de la Musique. Međutim. 1954. skupina solista) izmjenjuje se sa zborom. ^ gart 1933. Bulleti lTnstitut Francais d'Afrique Noire. Journal of the I national Folk Music Council. jedna vrsta sistn nazvana zvasamba. -* c tone). kao što su kolektivna improvizacija. Timbales et longues trompettes. Ritmika je nesumnjivo vrlo naglašen element u afričkoj muzici. solist (odn. — W. Takvo kolektivno sudjelovanje u ritualu postoji i u drugim muzičkim kulturama. VI. drvene klepetaljke. — J. jer se ponavlja u putopisima kroz više od 300 godina. i to isl čivo kultskoj muzici. u neku ruku. a i takvih koji šute j nama. Kamerun Ima crnaca koji su muzičari po zanimanju. plodnosti žena. S obzi na proširenost po čitavom kontinentu i upotrebu u svim vrst kulta i rituala. Schaeffner. 1928. J. LIT. Gotovo kod svih afričkih naroda održali su se do danas veoma primitivni instrumenti. -> balada. jer kod svake svečane zgode muzicira čitava zajednica. Mnogo se govori o slobodnom ritmu u afričkoj muzici. 1959. Kordofor instrumenti: običan luk (njem. 1956. zummarah i dr. MGG. Jones. Pjevanje se obično odvija na način responzorija. 1 njevima i zvonima. on može biti i samostalan. 1937. Aerofon instrumenti: olifanti od slonove kosti. Berlin 1929. — B. The New Oxford Historv of Music. neke vrste bubnjeva oglašuju samo u slučaju sr drugi se upotrebljavaju samo u vezi s plemenskim poglavii treći kao znak za uzbunu. Premda su ta prva zapažanja dosta naivna. Hornbostel. zi (također vrlo tipičan afrički instrument). — M.). nosna flauta. U skup sviranju izbor instrumenata ne vrši se po kriteriju karaktei boje zvuka. biti i tema. U vokalnoj. — G. U Africi se nailazi na muzičke forme koje su nalik na folkl forme drugih kontinenata: recitativ. Pattern. — A. 1961. zdravlju. Zeitschrift fiir Ethnologie. odnosno ritmička polifonija zvuči evropskom uhu isprva kao ritmička anarhija. radilo se o žetvi. — A. a i ta koji imaju irealno nježan zvuk i jedva se čuju. 1951. O izl instrumenata odlučuju često njihovo magično značenje ili prig Tako se npr. Tu je moguć bezbroj kombinacija u kojima se očituje ne samo ritmička invencija nego i druga upadljiva crta u crnačkom muziciranju — neobično istančan smisao za timbar. Les colloques de Wegimont. Un chromatisme africain. P. R. afrički Crnac svoju će ritmičku inventivnost isto tako ispoljiti u pjevanju i na instrumentu koji ne pripada grupi udaraljka. nal of the African Music Societv. franc. musi razne varijante citare. African Negro Music. — D. Pariš — H. Afrička poliritmija. Africa. lovu. -> ritual. U njima su dominantna afr obilježja. I. A. oblik ronda. 1959. Konstatacija mora da je zaista bila frapantna. oboa i trompeta algaita. Ist die vokale Mehrstimmigkcit eine Schopfung der Altra. pjesma pratnje. — A. primitivnim i razvijenim. SchaeJ La Musique Noire d'Afrique. 1951. Za a -američku muziku karakteristični su manji vokalni oblici koj izvode često uz pratnju udaraljki (-> zvork song. Geschichte der Mehrstimmij Berlin 1934. 1933. une societe noire. RM. -> blues. Origine des in ments de musique. — R. razni instrumenti iz flauta (uzdužna i poprečna flauta. L'Homme. iako je on u stvari isto tako konstruiran i podvrgnut zakonu periodič nosti kao i drugdje. koji se razrađuje simfonijsko-dramatski. svakako dopušta mnogo slobode ritmičkoj improvizaciji. et ses instruments de musique. — P. u nevjerojatnom anahroni2 svi stupnjevi razvoja instrumenata. zvona od željeza. Razlike u dinam: gradaciji mnogo su veće nego u evropskoj muzici. Merriam) Africa. neke je bubnjeve svakome dopuš vidjeti. London 1936 (II dodatak A. Prvi. La Musique des origines a nos jours. ima ih sviraju samo u određena godišnja doba. -Griaule i B. I. The Musical Instruments of the Native Rac South Africa. Some Notes on a Theorv of African Rhvthm. Idic su instrumenti: ksilofon (tipičan instrument afričkih Crnac mnoge njegove varijante (bundeve na njemu služe za rezonal katkad je tako velik da na njemu svira nekoliko osoba). Musikbogen.e uspo- AFRO-AMERIČKA MUZIKA. 1966. — G. Ima instrumenata koji proizvode gotovo podnošljivo jake zvukove. lutnje i lire. a dr karakterističan za Sjevernu Ameriku. izgrađen je na poliritr . 1952. ali su oni rijetko i jedini izvođači. — A. Čini se da na traženju i iznalaženju raznolikog timbra počiva sva crnačka muzika. Baicom i M. Afrički je ritam svakako autonomniji od evropskih ritmova. karakterističan za muzički fol Latinske Amerike. nastao sv vrsnim stapanjem elemenata afričke i evropske muzike. . Bogatstvo instrumentarija gotovo je neiscrpno. Schneiđer. harfe. Barblan. što izaziva osjećaj strave. koja se varira čistim ritmičkim sredstvima. AML. S obzirom na velik broj takvih primjera može se zaključiti da se intervali mijenjaju radi njihova različitog timbra. 1951. Africa. P tive Music. R. A SVIRAČ ROGA OD SLONOVE KOSTI. Kirby. svakovrsne čegrtaljke. ili neka vrsta lajtmotiva. — G. vokalna i instrumentalna. dr i zemljani bubnjevi i bubnjevi presvučeni kožom. ali zapadnjaci prečesto crnački ritam povezuju prvenstveno s bučnim udaraljkama. Uber die Verhreitung kanischer Chorformen. 1960. Schneiđer. Schaeffner. ostavljaju ponekad utisak da ritam ima melodijsko svojstvo. Napoli 1941. Mu e strumenti musicali in Africa Orientale Italiana. Stvaraju se najraznolikije kombinacije. -> hot) i intoniranje ( -> bending. 1 del. — M. Cambridge (SAD) 1957. — H. Hersk Continuitv and Change in African Cultures. s nizom pričvršćenih metalnih ili drvenih zičaka. Panova fr klarineta. kako u ritmičkom i melodičkom pogledu. često veoma fine grac Između jednih i drugih postoje. La Mi Enciclopedia Storica. Općenito se instrumenti sa žicama mnogo rjeđe pojav u kultskoj muzici nego udaraljke i duhački instrumenti. koja se sastoji od dr ploče ili sanduka. A propos de la forme les musiqucs de tradition orale. Takvi instrumenti posto. XXI. Oxford 1934. Schneiđer. Schaeffnei Decouverte de la musique noire.— A. smirivanju duhova pokojnika ili primanju mladih ljudi u zajednicu odraslih. — A. ali čini se da se nigdje kao u Africi nisu za te prigode stvorile tako složene i raz nolike vrste grupnog muziciranja. — C. Rouget. Le monde noir. Pariš M. od najprimitivnijih do najrE jenijih. — E. Characteristics of African Music. ipak sadržavaju bitnu istinu koju potvrđuju današnja proučavanja. Pariš 1960. Tačno jest da nigdje na svijetu nema toliko vrsta bubnjeva. Po ritmičko-metričkim značajkama razlikuju se dva afroameričke muzike. Postoje i čitavi orkestri sastavljeni od samih bubnjeva. tako i u nai muziciranja. Schneiđer. ( -*■ riff. Les colloques de \ mont. M. slijed paralelnih kvarta prekida intervalom terce. prvo mjesto pripada duhačkim instrumentima. bez sudjelovanja melodije ili harmonije. Ca. 195 Isti. -+ calypso i dr. Melodije se grade na pentatonskim nizov. London 1957.12 AFRIČKA MUZIKA — AFRO-AMERIČKA MUZIKA redo s instrumentima razvijenijih kultura. — M. Nijansiranja i gradacije. U višeglasnom muziciranju paralelni pokreti glasova u jednom određenom intervalu povremeno se prekidaju prijelazom na drugi interval: tako se npr. Africa. te (manje prošii instrumenti koji se sviraju gudalom. ostinati u pri i si. koje Afričanin postiže na ritmičkim instrumentima. Jones. — A. — A. African Rhy Africa.: E. zborni napjev. Schae Situation des musiciens dans trois societes africaines. M. Hickmann. Hornb Ethnology of African Sound Instruments. Schaeffner. ni s a skim modusima. ili na sedmotonskim slijedovima koji su za 'evropsko uho p nepravilni i ne poklapaju se ni s evropskim ljestvicama. m. I. Ritam može. ali se improvizirani ritmovi uvijek odvijaju na podlozi jednog osnovnog ritma koji se izvodi na drugim instrumentima. Merriam. u kojoj se interval ili akord više ne opravdava svojom funkcijom nego svojim zvukom. M. ali pažljivija analiza razotkriva upravo metronomsku tačnost i svakog zasebnog ritma i njihove cjeline. —■ G.

9. AGNUS DEI (lat. Geijerom). AGITATO (tal. 2 knj. Hosi dlagya. motivu ili skupini. Sacrarum cantionum. J)đ J trohei daktil jamb AGELAJ iz Tegeje (grč.Proske (Mušica divina). za zbor (6—8 gl. AGNESI PINOTTINI. Leipzig 1894. Magyar rondo. 1615. Potkraj života dirigent zbora katedrale u Sieni. La mušica ecclesiastica. talijanski pijanist (Forli. Adrio. Opere: Marina. a u komponiranim misama završni stavak..— DRAMSKA. s neumatski obrađenim antifonama..). II knj. u Zagrebačkoj metropolitanskoj knjižnici čuva se Agenda pontificalis. DJELA. DJELA: pastorala Eumelio. Agghazy Karoly. Hartwick gyori piispok Agenda pontificalisa. Kod protestanata su a. u Bolletino Bibliografico Musicale. LIT. talijanski kompozitor (Palermo. Luciani. 1596 (II izd. 1611 (III izd. —■ 4 gl.). bila je poznati matematičar. Pantomima A muveszet diadala (Trijumf umjetnosti). (novo izd. Sertum roseum ex plantis Hiericho za zbor (1 gl. Sacrarum canlionum. A. 1606 (III izd. Ke. III. se najčešće razvija paralelno s dinamikom: neznatno ubrzavanje tempa povezano je s postepenim pojačavanjem. vođenje. Stockholm 1834—42. 1856 i Cantata di Santa Rosalia] 2 mise. 1897 i Ravennai ndsz (Ravenska svadba). 1951. Magvar Salon. c. medu prvima prikazuje instrumentalnu i orkestralnu izvodilačku praksu svog vremena. Virginis. Agnus Dei . LaSentinella notturna.). Svenska folkvisor (3 knj. 1842. I. 1602 (III izd.. pravu mjeru nalaze samo veoma muzikalni interpreti. usporavanje sa slabljenjem jačine tona (naročito na završecima kod kadence sa zaostajalicama). Budapest 1889. 6. X 1918). Rođena u vrlo uglednoj obitelji. Les Deux avares. V knj. Die Anfange des Bc und seiner Bezifferung. AGAZZARI. I. Agostino. V 1785 — Enkoping. Maria Teresa d'. Fejlerer. 1951. X 1720 — 19. grčki izraz za manje promjene u tempu. DJELA. 1639. Musicum encomium Divini nominis za zbor (1—3 gl. AGGHAZY. 1880. — TEORETSKA: Del sonare sopra U basso con tutti li stromenti. Agostino Agazzari e l'Orchestrazione del Seicento. Komponirao je u stilu madžarske nacionalne romantičke škole sa primjesama francuskih utjecaja. skupni naziv za različite modifikacije tempa.. Lasning for svenska folket. 1817 — Marseille. Kinkeldev (Orgel und Klavier in der Musik des 16 Jahrhunderts) 1910. 1625.554. osobito na Pitijskim igrama u Delfima. (8-gl. — 8 gl. 1615). Suvremertim notnim pismom moglo bi se to označiti ovako: LIT. Leonore des Medicis. (5-gl. miserere nobis. IX 1871). MR 165. Član sienske akademije Degli Intronati. izvodi se uz pratnju narodnih gudačkih instrumenata.). 1613) i VI knj. La mušica in Siena. Landlerstimmungen. (5-gl. 3 serije.. n. LIT.) i b. rano je započela umjetničkim radom. obj. R.) i b. 1935. koncertni duo (sa J. od 1846 živio je u Marseilleu gdje je kom ponirao balete i crkvenu muziku. 1881. Agnus Dei. uključujući i njihove pjevane dijelove (npr. Studi- . Soirees hongroises. — W. 1620. 1618). i 4-gl. »ispisani« ritardandi). Studirao muziku u Palermu i Napulju (N. Arvid August. produljeno ili skraćeno trajanje jednog tona ili više tonova ili akorda u nekoj frazi. I. Agogik. 1603 (III izd.. 1878. a diminuendo s ubrzavanjem tempa). Zingarelli. turski narodni ples iz Anatolije. . — Opere : Ciro in Armenia. 1609 (III izd. 1880). 1937. koja se rijetko kada označuje u notama. 1931. Schneider (odlomci). AGON (grč. obrednom igrom Tractus stelle i drugim napjevima). Hubavem). 1603 (III izd.AFRO-AMERIČKA MUZIKA — AGOSTI A.). 1606. klavirski kvintet. Volkmanna na novoosnovanoj Muzičkoj akademiji u Budimpešti. qui tollis peccata mundi. kada je crescendo povezan s usporavanjem. Zenei Szemle.). 2.-4 gl. DRAMSKA.: H.: Z.) i b. ovo je prirodna a. kojim je sv. — Airs divers pour le chant et la harpe. — U toku muzičke historije agogička su se sredstva različito primjenjivala. 1607 (IV izd. VIII 1901 —). Studirao na Konzervatorijima u Budimpešti (I. U grčkoj ritmici nastaje onda. DJELA. veoma je važna njihova uloga u muzici romantike. MGG.). Stille soavi di celeste aurora za zbor (3—5 gl. Psalmi ac Magni/icat (5-gl.— Isti.). Bila je vrsna čembalistica. najznačajnija su mu klavirska djela. Koncertirao po Evropi kao solist i stalni pratilac violiniste J. 1936.jazza u kojima još prevladavaju afrički elementi. 25. nego i zbornici raznih crkvenopravnih odredaba. A. LIT. — L. — KOMORNA: gudački kvartet: AGOGIČKI AKCENT ->■ Akcent AGOGIKA (grč. Adrio. 1640. 13 1892. gl. — 8 gl. III knj. (2 gl. Sacrarum cantionum. Arwidsson. i 8—gl. madona s vrčem). 1613). MGG. G. Bio je suosnivač (1882) i urednik tjednika Harmonia i suradnik časopisa Zenevildg. Justh. // Fantasma. c. M. La Jacauerie. A. Ahlstromom. Liszta i R. sa E. I Due pedanti. I knj. — VOKALNA: kantate L'Apotheose de Napoleon I er. 1855. Sacrae cantiones (1 gl. Do svoje vrsne sinteze latinsko-američke polimetrije i sjeverno-američke poliritmije došlo je u jazzu krajem četrdesetih godina XX st. solo-pjesme. Klaes. Leipzig 1884. Die Anfange des Basso continuo. Riemann. 1611 (II izd. a korsćs Madonna (Marita. Agende. drfcov borba. On je jedna od vodećih ličnosti novog smjera (stile murvo).: pojedine motete obj. M. 1614). Gydszhangok. Arvid August Afzelius och de svenska folkvisorna. 1919. Afsked af Svenska Folksharpan (sa E. Magyar haigulatok. — KLAVIRSKA: Etude de concert. G. na osmim Pitijskim igrama. God.-a. Mahrenholz. Praetorius (prevedeno na njemački) . koje je suvremena muzika sa svojom oštrom motoričnom ritmikom svela na minimum. Opere.. švedski folklorist (Hornborga. pobjednik u sviranju na kitari bez pjevanja. Sofonisba. simf. Agghazy Karolv. Sč. A. madžarski pijanist i kompozitor (Budimpešta. Nitocri. Karoly.. da Viadane.. Često se primjenjuje tzv. X 1855 — 8. 1839.. — H. 0. U daljem razvoju jazza sve su više zamjetljivi utjecaji evropske muzike. — 8 gl. II. au tentični oblici -s. 7TpoVro. Timisoara 1918. Sastoji se od tri zaziva: Agnus Dei. 30.). : M. — Pri iskorišćivanju agogičkih mogućnosti osobit je problem kako se interpret odnosi prema volji kompo zitora.. LIT. AFZELIUS. Guido. 1941. 1906.). K. 1849. Vjerojatno učenik L.oq). 1848. dok se svi izuzetni slučajevi redovito ispisuju (npr. 1616). tj. IV 1640).) i b. A. Agenda mortuorum. a kasnije iu -> kitaristici i -> auletici. Siena 1928. dona nobis pacem. iz XI st. U okviru muzičkog folklora sjeveroameričkih crnaca nastali su prvi. I. Za dva klavira: Poemes hongrois (2 sv.. (5 gl. — Ch. avd>yr. Kod katolika je sadržaj nekadašnjih agenda sačuvan u Ritualu (Obredniku). a od 1889 ponovno na Konzervatoriju u Budimpešti. 3 litanije. Hubayem).. Fantasiestucke. 1951. 1615) i Psalmorum ac Magnificat. pastor u Enkopingu. Fantaisie Tziganesoue (sa J. 1627). 1918. faksimil obj. Za označivanje bassa continua on predlaže upotrebu brojeva. 1633). (6-gl. — Djelo Del sonare sopra il bassu. — A. 1615). zatim na Sternovu i Kullakovu konzervatoriju u Berlinu. Moments caracteristiaues. od 1853 dalje. 1837. bitan dio svečanosti starih Grka.). odvođenje). 1618). Donizetti). agenda ono. u rano kršćansko doba svi čini bogoslužja. — 2 gl.) i b. MGG. II knj. u istom vremenskom rasponu umjesto četvorodijelnosti javlja trodijelnost.: M. i obrnuto.) trajat će u tome slučaju nešto duže. Psalmi za zbor i b. 2 sonate za čembalo.). A. 'Ayiy. Munkdcsi nota. u eri -> be-bopa pod nazivom Afro-Cuban jazz. 1600). Latinske Amerike usko je povezana s plesovima koji su u komercijaliziranom obliku osvojili cijeli svijet. c. I. Musikalische Dynamik und Agogik.: B. uzbuđeno. Hubava. c. Kleine Rhapsodien . I 1795). Drakeom). 1607(11 izd. kad se npr. U ordinariju mise posljednji dio. 1753. natjecanje. Sacrae laudes (4 gl. — VOKALNA: pet kvarteta za muške glasove. Svenska fornsanger (3 knj. <xyu>y£ vođenje. bile ne samo zbirke propisa i uputa za vršenje liturgijskih obreda. Insubria consolata. Vi. U novije vrijeme često se agogički postupci ispisuju konkretno u notnim vrijednostima (promjene takta unutar kontinuiranoga gibanja. U doba kasne romantike dopuštale su se pretjerane agogijske slobode. 1600 (IV izd. IV knj. Zbirke švedskih narodnih napjeva: Traditiomr af Svenska Folksdansar (sa O. 1606 (X izd. Samuehson. 1608) i III knj. 1814—17 (novo izd.. Na koncertima je često izvodila vlastite kompozicije. Muzička struktura je obično AAA ili ABA. Sacrae cantiones (2 gl. Stabat Mater. c. XII 1578 — 10. npr. 1614 (IV izd. Bergstrom i L. simboličko ime. 1607. K. Chronos protos (xpovo<.. 1766. 4 Tantum ergo. Syntagma musicum.. (5. u zamahu gradacije tempo se potencirano zadržava. — A.). Mušica d'oggi. Natjecalo se najprije u -*• kitarodiji i ->■ aulodiji. igra). Za violinu i klavir: Puszta-Kldnge. AGOSTI. 1916). a ritam 9/4. Započeo je učiti klavir u Mantovi i već 1908 koncertirao.. Ivan Krstitelj nazvao Isusa Krista.). AGENDE (lat. 1860 i dr. Baleti. Stablein. Agostino Agazzari. osobito rafinirana harmonija i instrumentacija. 1616). — VOKALNA. i8l4'—15. I Dm gemelli. Kretzschmar. 1765. Agenda B. Leipzig 1918.) i Suite hongroise. DJELA: dva koncerta za čembalo i gudače. Moteti i duhovni koncerti za zbor i b. Ko. Jaganjče božji). sakupljao švedske narodne pjesme. Agnus Dei . AGOGE (grč. — Misa za zbor (4 — 8 gl. Andanle is Scherzo.: H. Szekelv) i u Beču (A. Hoijer. ■«. Miserere. AGNELLI (Agnello). 1840. Madrigaletti (3-gl.).: A. talijanski kompozitor (Milano. 1905. Pisao je opere za kazališta u Palermu i Napulju. ORKESTRALNA: simfonija. 1613 (III izd. Salvatore. U svom teoretskom djelu Del sonare sopra U basso. a ipak je usko povezano s tradicijama Palestrine. 17.) i b. a u srednjem vijeku misa i oficij. Die musikalische Agende. c. 1881. 4 sv. talijanski kompozitor i muzički teoretičar (Siena. — 3 gl. G. A. maestro di cappella u zavodima Collegium germanicum i u Seminario Romano u Rimu.).. odvođenje). Litaniae beatissimae Virginis za zbor (4—6 gl. M. pjesma Rakoczi. 1951. Abendstimmung. što treba činiti). Erpf. Tempo je umjeren.. 1771 i // re pastore. Bernoulli. AGIR ZEJBEK. Trois pieces intimes. Die Anfange des geistlichen Konzerts. i 5—gl.) i b. miserere nobis. 1611 (III izd.. što pojačava napetost. Njena sestra Maria Gaetana A. 1881—83 profesor klavira na Konzervatoriju u Budimpešti. c.: I knj. Madrigali: I knj. Javlja se u oznaci tempa. 1874). B. Agazzarijevo se stvaranje razvilo unutar specifične rimske škole monodijskog i koncertantnog stila. Dialogici concentus. Kniezvald. — K. 1619.: šest psalama (3 gl. — 4 gl. 1638. c. MGG. K. LIT. agogički zastoj. Schneider. m. priredio E. Bruckner) te od 1875 kod F. NOVA IZD. na kojima su bila po prvi put uvedena muzička natjecanja.. 1620.oi. X. c.. primjenjuju se kod interpretacije da bi se postigla veća izražajnost i reljefnost. Eucharisticum melos za zbor (1—5 gl.. Toldy. uz allegro (allegro agitato).

VIII 1875 — 22.: sonata za čembalo obj. Trajnije. Studirao 1738—41 na Univerzitetu u 1 žigu i istodobno učio kod J. VOKALNA : 93 ehansona. od 1944 komornu muziku na Accademia di S. // tempio d'amore.): I (5-gl. Dimitrij Aleksandrovič (pse nim Slavjanski).: L. 2. zbornika) u umjetničkoj obradbi I. 1937. Studij klavira i kompozicije završio u Pesaru. DJELA: šest simfonija. LIT. Izvodio je većinom svoje virtuozne obi narodnih napjeva. antifone i dr. — Osam opera (11 cavaliere del sogno. historijsko značenje imaju 1 colini muzičko-teoretski radovi. kompozitor nizozemskog ili njemačkog podt (oko 1446 — Valladolid. F. Enigmi musicali (7. Odličan kontrapunktičar. Wolf-Ferrarija na dužnosti direktora muzičke škole u Veneciji. Achille in Sciro. Uz to 1930—40 podučava klavir na Konzervatoriju u Veneciji i Milanu. suita Das Erdbeben za klavir. Komponirao je isključivo svjetovnu muziku za potrebe dvora. talijanski kompozitor (Ferrara. 17: Šest sonata za čembalo. II (4-gl. 8gl. Busoni. njegovi koncerti probudili su veliko zanimanje naš muzički folklor. Miiller. Bugarska. Bacha. AGOSTINI. LIT. diplomirao 1914). Primi toni.: H. Marpurga. Svje D. 2 i I. 1504).'. AGOSTINI. J. 1586. Alexander Agricola. B. 1932. uvedeni u francusku muziku. 1951. van Maldeghem (Tresor musicale. dirigent u različitim rimskim crkvama (od 1626 crkve sv. A. — Kantata A. A. Zlata Praha. MQ. R. — Dva gudačka kvarteta. Bruxellesu. XII 183 Ruščuk. 3 * < t«i . 1506).). heur me bat. u suvremenim zbirkama i u rukopisu.). 1897. Grauna (1759) preuzeo vodstvo kraljevsk pele. 1748. protonotar i kapelan na dvoru Alfonsa II d'Este i zborovoda katedrale u Ferrari. Svensk Tidskrift fo sikforskning. u solo-pjesmama se drži n Prve berlinske škole. — Dvije sonate za violinu i čembalo. 1583. Ka 11 m U. koralne obradbe za orgulje. Krpan. Prag 1934. Komponira kraća djela za klavir. nešto 4-gla jedna 6-glasna na francuske. I.-gl. nit. Der deutsche Musiker Alexander Agricola in weltlichen Werken (disertacija). Hewitt (Harmonice Musices Odbecaton A. 17. IX 1590). 4 orkestralne suite. Beograd 1890 . O. VII 1908). ukrasi).14 AGOSTI — AGRICOLA AGRELL.< i St . Djelovao u različitim talijanskim gradovima. Novak. pijanist i dirigent (Fano. 1754. S i V. 1761. li t ' t mi AGRICOLA. 1. PYCKE CJABJJUIHI KOHPPm JAE1MM 3A r/lATBDflfP. koncert za klavir i orkestar. 1725. Alexander Ag Seine Missa In minen zin. Sje verne i Južne Amerike. Svensson. švedski kompozitor.). XII 1774). 1960. kc u XVII st. Canones et Echo (6-gl. Opere: Cleofide. sonata za čembalo. DJELA: Mušica sopra le rime bizzarre di A. Valentin. Agrell. njemački orguljaš. Uz to mnogostrano aktivan kao pjevač (tenor). Johann Friedrich. 1755. Član mnogih međunarodnih ustanova (Accademia Chigiana u Sieni. A. 1567. 10. kojemu je dodao vlastite. Ludovico. do 3-gl.-Lani delusa. Slavjanski a ruska narodna pisen. S.!'*' ftim < m u ttt U'i ■ i . K. Lii En studie over Johan Agrells liv och musikaliska stil. odnosno galantnog stila. Calmo (4-gl. DJELA. dvije mise bez naslova za 3 i 4 glasa navedenih obj. — S. AGRENJEV (SLAVJANSKI). a u crkvenim kompozicijama još je djelo vezan na J. . Bacha te 1741 u Berlinu k< Quantza i Ph. Od 1750 dvorski kompozitor u Ber poslije smrti K.: tri moteta obj. Klaića. 1754. La figlia del navarca. — Isti. — P. Salmi alla Madonna (l-gl. I. Uppsala nya tidningen. misa: In die pasce. 1946). I 1 God. Grunewalda. H. CAOnUUTEHE 04 nAHMMf&HK CAyiUAMl|A HE KME AGRICOLA (Ackermann). A. 1571. Genfu. A. 1756.. pretežno 3-glasnih. . Đurić-Klajn. J. . Ann Arbor. E.). objavljen u djelu Saggio di contrappunto fugato Padre Martinija. W. DJELA. !. INSTRUMENTALNA: uvertira. koje nisu imale veće umjetničke vrijedno nisu odgovarale ni duhu ruske muzike. sa dva pamfleta upi protiv F. i it. LIT.* JI 1 . R. IV 1944).'. 1534 — 20. — CRKV sedam 4-gl. S. Ostgotland. DJELA: simfonija. Le lagrime del peccatore (6-gl. Najuspjelija mu je kompozicija osmeroglasni Agnus Dei u obliku kanona. 3 sv. A. — 5. Zajca. Agrenjeva. 1765—72 redovito surađivao u NicoL časopisu Allgemeine Deutsche Bibliothek.). L The Sacred Music of Alexander Agricola (disertacija). komiteti za pijanistička natjecanja u Varšavi. sonate za klavir. J. Bacha. 32 certa za čembalo. sjedinjuje kasnoburgundsko nasljeđe Dufava s nizozemskim fonim načinom Ockeghema. dodatak. Napisao Osservazioni intorno alla tecnica pianistica. Madrigali (3 knj. 3 koncerta uz obligatni čembalo. AGOSTINI. 2 Creda za 4 oko 25 moteta sa 3—4 glasa.). isprva pseudonimom Flavio Amicio Olibrio. Uspomene na vokalne koncerte u Hrvatskom Glazbenom Zs Zagreb 1890. 2 stavka iz nije u E-duru obj. E. 1572. 3. Arti musices. od 1746 dirigt Niirnbergu. E.). chansonale Grundlagen und Analvse (diserl Marburg 1939. — P. Tada je naslijedio E. naziv za brojne ukrase. 23. 1938. a književnost i kompoziciju (G. Muziku učio u Italiji i T gradu gdje je najprije nastupao kao pjevač. 1619. u Mušica Divina I. Scenska muzika za Voltaireovu Semiramis. 18 V. Kinzel. Le serviteur.). su se bilježili stereotipnim znake ili notama manje veličine (-> Ukrasi u muzici).gl. MGG. orgi čembalist i pedagog. Benvenuti) na Univerzitetu. Svensk Musiktidning. te rasprava o prednostima me! koja je u njegovo doba bila općenito prihvaćena. Nanina. Ih* ( ft ti i IM ■* i. i IO-gl. DJELA: sedam knjiga misa (4. Klaića HGZ priredi iste godine u Zagrebu koncert narodnih napjeva (iz Kuh. Njegov stil karakterizira đv elegancija i melodijsko prožimanje polifoničkog tkiva lini široka daha često ekstatična izraza po čemu njegovu muziku 1 ređuju sa slikarstvom M. 12. zborovi. 10 kon čija obj. osnovao je zbor s kojim je već 60-tih godina propu zapadnu Evropu i SAD. u obradbi za klavir. 1750. Koncertira u svim zemljama Evrope. ruski zborovoda (Moskva. Učenik G. — Kantate. U operama i kantatama r vezuje se na Hassea i Grauna. Od 1749 javlja se i kao pisac. I— VI. 1748 i 1761. Kuba. NOVA IZD. 1723—46 dvorski muzičar u Kasselu. talijanske i nizozemske tekstove. moteti. 1630. talijanski komopozitor.). Cecilia u Rimu." U. Petra). 1582. 1938). violinisi janist (Loth.. Novaka. sonata za violon čelo i klavir. X 1629). transkribira staru klavirsku muziku. Viterbo. 19 Isti. S. 1911. Uppsalastudenten som blev stadsk mastare i Niirnberg. napose njemačka obrada Tos traktata o pjevanju.). 1. In minen Zin. od 1500 ehapela ehantre burgundske dvorske kapele Filipa Lijepoga u Bruxe! Sa dvorom putovao u dva navrata (1501 i 1505—06) u Španjo Jedan od vodećih majstora u generaciji Josquina Des Pres. Alexander (često nazivan Alexander). The »German« Works of Alexander Agricola.il ■ l'i HlIjH . Brodin. pripada generaciji koja se distanc od njemačke kasnobarokne tradicije i gorljivo išla za novim alom »prirodne« muzike osjećaja.: neki moteti obj. Vjerojatno učenik Ockeghems 1474 angažiran u dvorskoj kapeli vojvode Sforza u Milanu 1476 petit vicaire katedrale u Cambraiju. Paolo. 1925). 1570. God. Njegov učenik bio je V. Gombosi {Jacob Obrecht. sonata za violinu i klavir. otkuda su ih pre i druge evropske zemlje.). Petrucci: Missae Alexandri Agricolae. Da bi propagirao i muziku. Mezio.: K. rao zatim u Bologni klavir na Konzervatoriju (B. posth. 1572 i III (6-gl. 4. D. I Greci in ' 1772. 4 kompozicije obj. ■ K 0. 4. talijanski kompozitor i orguljaš (Vallerano. Je ne demande. Canzoni alla napolitana (5gl. Swensson. solo-pjesme. Johan Joachim. Rossini. — E. 1969. NOVA IZD. Mugellini. AGRENJEV (Agrenev). — VOKALNA. znalački formuli bilješke o glasovnoj fiziologiji. Ruski umetnički misionar XIX veka u slovenskim krajevima. 1900—09 predavao harmoniju na muzičkoj školi u Pesaru. 1627 i VII. 1947. NOVA IZD. 2 klavirska trija. H. kasnije na Konzervatoriju.V 1. 1890 posjetit naše krajeve. II 1701 — Niirnberg. Berlinu i dr. oko 1583 — Rim. — DRAM< intermezzo II filosofo convinto in amore. I 172 Berlin. mise. U razdoblju rane kl. Secundi toni. V. pa je na poticaj V. — Klavirske kompozicije. ] pozitor i teoretičar (Dobitschen kraj Altenburga. Naslovna strana zbirke ruskih narodnih pjesama iz repertoara D. t)B it.^_ AGREMENTS (franc.

sprijateljio se s Georgom Rhauom i oko 1519/20 nastanio u Magdeburgu. VI 1556). Balet Philemon und Bauds. Ch. Adlunga Mušica mechanica organoedi. 1654. 1749.. 1552. četvoroglasni Magnificat M. zbirka Canticum Beatissimae Virginis Deiparae Mariae octo modis seu tonu compositum. Slovensko petje v preteklih dobah. Bachom). Poznata pod nadimkom La Bastardina ili La Bastardella. oko 1785 i Der Spiegelritter. Andreaš. V. VIII 1824 — London.: četrnaest kompozicija obj. Chase. XII 1849). pisao je na latinskom. I 1868 — 13. Za boravka u Italiji W. Rudimenta musices.. Fr. 1771 (u časopisu Magazin der Musik. Die Auferslehung des Erlbsers. Kastner. A. De profundis iPange lingua.. LIT... 3 koralne obradbe obj. Prvi put javno pjevala 1764 u Firenci. Kastner. Njegovi priručnici. XII 1625 •— 9. I 1753) i F. zarana stekao glas kao vrstan orguljaš.: K. 1773). SPISI: Ein kurtz Deudsche Mušica. (3 koralne obradbe u Rhauovoj zbirci Neue deutsche geistliche Gesdnge. Funck. Barcelona 1934. Buenos Aires 1930. — Fr. A.: N. AHLE. Das Milchmadchen. 1825—38 živio je u Parizu cijenjen i od najvećih suvremenih muzičara (Rossini.: F. Matija. Osobito su bile popularne napitnice u narodnom duhu. 1561 (štampano posthumno skupa sa traktatima Mušica choralis i Mušica figuralis pod naslovom Duo libri musices). W. Tosijeve pjevačke škole Opinioni de' cantori antichi e moderni. Musikalisches aus unseres Herrgotts Kanzlei. Peter-Wagner-Festschrift. Njegova djela. talijanska pjevačica. Karl Christian. Erzvin und Elmire. — Dvije knjige pjesama. NOVA IZD. AGRICOLA. Julian. Buenos Aires 1945. Aragonija. — G. Vodovnik. gdje je 1525 ili 1527 postao kantor protestantske latinske škole. Lobet den Herrn. XI 1797). 1758. Die mit Tranen sden. originalnim muzičkim primjerima (ima ih više od 200) proširili su se i izazvali mnoge imitacije. Trube. — Hymni aliauot sacri. V 1783). Zamba. — VOKALNA: Geistliche Dialoge. a u samostanu Escorial 14 kompozicija za orgulje. Orgelmusik der Schola Hispanica vom XV—XVII. 6 i 8 glasova.. Berlin 1935. I 1762 — Ballenstedt. kasnije dugo godina pertionarius et organis praeceptor katedrale u Saragosi. u L. DJELA: sonata za violinu i klavir. 1541. della Corte (redakcija). — F. »falsas«). Paganini). izdavač i nakladnik slovenske svjetovne pjesmarice s melodijama. 24. 28. Anleitung zur Singekunst (prijevod i dopuna P. septet za klavir. M. —Pet sonata za klavir. izbjegavanjem vanjskog sjaja i majstorskom tehnikom.: Mušica instrumentalis. oko 1570 —?). Za potrebe muzičke nastave u njemačkim protestantskim školama napisao je 3 teoretska djeL iznalazeći sam njemačke izraze za stručne pojmove. Već sa 14 godina bio direktor kazališne družine u Revalu koju je vodio do 1782. 27. 16. Jedan od najvećih španjolskih gitarista. sopran (Ferrara. Duhovne kantate i oratoriji: Traiterkantate. Jahrhundert. Aires nadonales. 1940). »kosmate« pjesme. u nakladi Schott. IX 1845). moteti.. — Isti. Co. II 1904). 1951. U centralnoj biblioteci Barcelone sačuvani su u rukopisu četvoroglasni psalmi. 49—51. I. Tercetti. Dionisio Aguado. sonata za klavir četvororučno. 10 kompozicija obj. Bdrblan i A. 1951. za 2—-4 glasa i b. Beleuchtung von der Vrage von dem Vorzuge der Melodie vor der Harmonie. dopune traktatu J. I 1486 — Magdeburg. 1723). 1756 i Geistliche Lieder. 1532. \ T OVA IZD. 1780). Allemanden.. Milano 1956. Magdeburger Geschichtsblatter. Wucherpfennig J. odaju izrazit lirski talent. nekrolog J. 1756 —59. 24. Kundlich gross. Sebastian. Giacobbe. L. 1763 i Les voeux de Berlin. H. I—II. solidno tehničko znanje i sklonost slobodnom oblikovanju. Rapsodia argentina za violinu i klavir. AGUADO Y GARCIA. I. LIT. Komponirao je gotovo isključivo za klavir (više od 60 opusa). 2 uvertire. Emanuel Abraham. A. Volkmer. Ahleova crkvena muzika pripada dijelom vrsti blistavo-šarenog duhovnog koncerta. 1529 (posve prer. Orožena i J. La mušica en Espana. II. quaternisque vocibus. Ljubljana 1890. 1543. obj. LIT. VIII 1924). Ensaladu obj.. W. Lissabon 1941. 34. Martin Agricola. stvorio je na taj način njemačku muzičku terminologiju koja je dobrim dijelom još uvijek u upotrebi. komponiranih u svakom od 8 starocrkvenih tonaliteta. MGG.: H. Lucrezia. Valentin. Atti della Deputazione ferrarese di storia patria. I viaggi e le lettere. 24 etide i 10 studija obj. I. D.. 1924. Wolf (DDT. u vrijeme jačanja humanističkih tendencija. njemački humanist. Ajugari). Worsching. II 1779 — Celovec. 21 Psalm. U. Njegov sin Wilhelm Johann Albrecht A. Martin (pravo ime Martin Šore). 1742 prigodom otvaranja nove Berlinske opere nastupila u naslovnoj ulozi opere Cesare e Chopatra K. Reichard. u izdanju Kirnbergera. 23. muzički teoretičar i kompozitor (Schvviebus. F. J. Villalba (Antologia de organistas cldsicos espanoles. argentinski kompozitor i pijanist (Buenos Aires. AHACEL. Poznati učitelj klavira u Londonu. F. Orožen. —■ Klavirske kompozicije: Aires criollos. AGUILERA DE HEREDIA. — B. Mušica figuralis (s posebnim dodatkom Von den Proportionibus). J. Buenos Aires 1943. 1538. Urek. — SPISI: Schreiben eines reisenden Liebhabers. 1780. F. Musicisti ferraresi. 1780. Slomšeka. s dodacima tekstova i melodija A. a bavio se i muzičkom kritikom. MGG. F. a imala je.: B.. svojim moralizatorskim tekstovima. II. 1757. INSTRUMENTALNA: Dreifaches Zehn allerhand Sinfonien. 1795. O njegovu se životu znade vrlo malo. 1684. Eslava (Lird Sacro-Hispana. Magdeburg 1914—15. LIT. zarana postao orguljaš: 1585—1603 u katedrali grada Huesca (Aragonija). posve je svladao muzičku teoriju svojega doba. IV. 1755. S. Njegovo jedino štampano djelo. Lsbensbeschreibung des Kapellmeisters Graun (predgovor zbirci Graunovih Duetti. — Isti. Firence i drugih talijanskih gradova. sonata za violončelo i klavir.. Old Spanish Masters. M. 1852. Julian Aguirre. 18. Johann Rudolf. Anglis. Pedrell (Antologia de organistas Espanoles. Bellini. Lipold. Neue Lieder. Hašnik i Sevšek). Istakla se i kao oratorijska pjevačica. 1914). 1754LIT. Ein Sangbuchlein aller Sontags Evangelia. Musikgeschichte Magdeburgs. 18. Grauna. — G.. a 1654 orguljaš crkve Divi Blasii u Miihlhausenu. Dionisio.: J. a djelomice se oslanjaju na njemačku tradiciju. DJELA: simfonije. Proučavao argentinsku pučku muziku. Št. J. 1751 udala se za J. La guitarra y su Historia. 10. izvanredno velikoga opsega.: H. Birnstiela (_Oden mit Melodien. E. 1951. I. gostovala u Londonu. — E. (komorne sonate za 3—5 instrumenata). Tada je postao dvorski orguljaš u Ballenstedtu. Scholia in musicam planam Venceslai Philomatis de Nova Borno. M. Mizlerovu časopisu Musikalische Bibliothek. Kidrič. potisnuti tzv. 1722 — Berlin. Mozart. Unaprijedio je tehniku sviranja na gitari i time je mnogo pridonio daljnjem razvoju španjolske gitaristike. R. Na njegovo stvaranje utjecala je u početku španjolska. književnik (Gorenče. obj. 1. Gothaisches Taschenbuch fiir die Schaubuhne auf die Jahre 1775—1800. XX. Iako samouk. Jakob v Rožu. Mozart se oduševio njenim pjevanjem. Učila kod Porpore. sekstet za klavir i duhače. — Singspieli Martin Velten. 5. 2. Das Hoftheater in Ballenstedt. — KOMPOZICIJE: 54 Instrumentische Gesenge odder exercitia. 1863. — KOMORNA: dva gudačka kvarteta. V. Balletten. AGTHE. Gato. Inicijativu za ovu zbirku dao mu je A. Pujol. 3 klavirska trija. španjolski orguljaš i kompozitor (Huesca. str. J. La Mušica de Espafia. AGUILAR. 64 kompozicije za orgulje (koralne obradbe. 1557. NOVA IZD. Martinus Agricola. — 5. Kasnije. Benedetta Emilia (rođena Molteni). H. a. Quaestiones vulgatiores in Musicam. LIT. 1529 (III izd. mazurke i dr. LIT. Studirao klavir i kompoziciju na Konzervatoriju u Madridu.). dijelom u faksimilu.. Berlin 1922. sopran (Modena. DJELA. MGG. Jarnik. Frotscher. God.— H. Aires populares. Kullak). 1757. Sebastian Aguilera de Heredia. 1539. Andrea u Erfurtu. 1544). Magdeburg 1932. je komponirao niz kraćih djela za gitaru i objavio priručnik Coleccion de estudios para la guitarra (1820) i školu za gitaru Metodo de guitarra (1825) koja je zadržala svoju vrijednost do danas. — Isti. Afirmirala se najprije u Italiji. God. AGUJARI (Aguiari. tu su virtuoznom tehnikom obrađene melodije gregorijanskog korala (vješta upotreba disonance. 1743 ili 1746 — Parma. 1901. 1908). Mušica instrumentalis deudsch (u pučkim stihovima). 1933. Marpurga (KritischHistorische Beitrage. 1757. Aconcius undCydippe. Agricolu i do njegove smrti (1774) bila angažirana u Berlinu. 1951. Contribucion al estudio de la mušica espafiola y portuguesa. Melodiae scholasticae. Vodušek. preludiji i fuge). himne i crkvene pjesme u rukopisu ili u zbirkama XVI st. MGG. Berlinische Oden und Lieder. plesovi za orkestar. Huella. Bennati. Nastupala je na opernim pozornicama Milana. Slomšek. allegro za klavir i orkestar. DJELA. quinis. španjolski gitarist (Madrid. instrumentalnim uvodom). gajicom. Geschichte des Orgelspiels und der Orgelkomposition (2 sv. 1782 i 1784. Alt-Magdeburger Musikschriften. tokate. Schreiben an Herrn A. Rakuša. i"70. Hassea i Salimbenija. Thiiringischer Lustgarten. A. J. 1855 i The Bridal Wreath. — O. 1768. Kompozicije su mu oblikovane dijelom po uzoru na Josquinovu školu (moteti). pisana pretežno u homofonom slogu. Nekaj o Ahacelovih »Pesmih". AGUIRRE. — Tri kantate. uz ostale vokalne forme sadržava po 4 Magnificata za 4. Engelke. LIT. njemački kompozitor (Miihlhausen. 1778. — G. pjesme i ode objavljene u zbirkama F. a dijelom vrsti arije nalik na pjesmu (s ritornellom.. Gotha s.. Vodovnika). Zbirka sadržava pjesme predstavnika dviju generacija Korošaca i Štajeraca (M. Strašek. Tristes argentinos. talijanska pjevačica. H. F. a kasnije francuska muzika. ■— Priredio za klavir zbirku narodnih pjesama Aires nadonales argentinos (4 sv). 1533). duhače i gudače. 1926. 1758).c. I. DJELA: Pesmi po Koroikim ino Štajarskim znane. popraćeni vrijednim. Eitner (PGM. Osobito su važna orguljska djela koja se odlikuju dubinom sadržaja. 1908). 1869). —■ Zborovi. Johann Friedrich Agricola.: Metodo de guitarra obj. solo-pjesme. VII 1673). Leipzig 1920. 8. Bonnet (Historical Organ-Recitals. Slomšek. kao Mušica choralis deudsch. Paduanen. 6. 1646 postaje kantor škole i crkve St. senis et octonis concionandum (Saragossa 1618). Agricola (rukopisna disertacija).: E. Profesor na Konzervatoriju u Buenos Airesu. Dessau 1925. F. Globočnik. L. M. 1833 i 1838 (III izd. — 5. in Italia. VI. 15 DJELA. Wolfenbiittel 1933. IV 1784 — 20. njemački kompozitor (Hettstedt. Funck (1931 i 1933). upotrebljavala se pri pouci jezika u celovečkoj bogosloviji. 1896): Božičnu pjesmu i Instrumentische Gesdnge obj. Magnificat i dr. 23. ex variis musicorutn scriptis pro Magdeburgenis scholae tyronibus collecta (s dodatkom Libellas de octo tonorum regularium compositione). Njezin glas. Krumpak. (1790—1873) bi° je pijanist i nastavnik muzike u raznim njemačkim gradovima (njegov je učenik bio i Th.. Časopis za zgodovino in narodopisje. 1749. a odigrala je značajnu ulogu i u narodnom buđenju koruških Slovenaca. Bacha (zajedno sa Ph. klavirski kvartet. ORKESTRALNA: tri simfonije. . 1786). A. Blume. više koncertnih arija. Auferstehung und Himmelfahrt. pijanist i kompozitor španjolskog podrijetla (Clapham kraj Londona. —■ Dvije opere: Wave King. U mladim danima stupio u doticaj s Wittenberškim luteranskim krugom. Engelke. I. Po povratku u Madrid postigao je veliki ugled kao pedagog. je podupirao i orguljašku školu u Celovcu. 1545). Studirao teologiju u Erfurtu. 1929.AGRICOLA — AHLE kantate: Triumphlied bei der Riickkehr Friedrichs II. dopirao je do c 4.

F. — Isti. God. Angles. Corolla eucharistica.. druga polovina XII st. Po nalogu bavarskog lja Ludvviga sakupljao u Italiji (1833) djela starih majstora. 1911. Zellbell). i< U tim se djelima nalaze i neke Aichingerove instrumentalne kompozicije. 14. Unstrutische Thalia (20 4-gl. Izdavao periodičke publikacije Musikaliskt Tidsfordrif (klavirske kompozicije. Th.c. I.). Kupletter sjungna a Stockholms Teatrar (sa J. Učenik i nasljednik svog oca J. neposredan prethodnik J. — Izdao: Traditioner af svenska folkdansar (sa A. 1608. F. zbor i b.. 1951. njemački kompozitor i orguljaš (. LIT. Afzeliusom. Ingolstadts und Augsburgs. njemački muzički pisac i kompozitor (Mtihlhausen. NOVA IZD. . Cantiones Ecclesiasticae.X). 4 sv. Aus der Geschichte der Musik in Miihlhausen. Ritter (Zur Geschichte des Orgelspiels. Koln 193 0. — ?. 1607. W.: K. — B. AIMERIC DE PEGUILHAN (Peguillam). Johann Kaspar Aiblinger. XII 1706). za 4-gl. je izraziti lirik. 1609. Musikalisches Fruhlings-. VIII 1756 — Stockholm. instrumente. Natra minnesblad.. Josef. 1789—1835 i Skaldestycken satte i Musik (švedske pjesme). Bernouilli i H. Miihlhausen 1906. švedski kompozitor. i instrumentalnu pratnju. VI 1805 — Stockholm. utemeljitelja švedskog muzičkog štamparstva. AIMO -> Haym. II knj. MGG. Isolde. za klavir. 1783—84. G. 1949. cum basso continuo seu generali (3 mise. Shepard i F. una cum basso generali seu partitura adorganum (2—'5 gli va). Stockholm 1955.. oštra i blistava zvu koju je 1870 dao konstruirati G.). za4 glasa i b. I. nuova serie XI XV. Johann Georg. Verdi za svoju operu Aida. 1950. — Priredio za štampu III i IV izd. kao orguljaš crkve Divi Blasii u Miilhausenu.c. Regera. S.) za 1—5 glasova i b. Den svenska musikhandelns historia. Witt. upoi bljava generalbas po uzoru na talijanske duhovne koncerte. 1836—84 vlasnik je bio Eduard Spitzweg. — CRKVENA : Neues Zehn geistlicher Andachten za 1—2 glasa. 1951.. 1935. Wiberg. 1650. 3 Variationen-Werke Bachs. AHLGRIMM. 1598. Od 1777 do kraja života crkveni orguljaš u Stockholmu. Sacrae Dei Laudes (2—8 glasova. 1681. 1 stavak obj. — Oko 200 solo-pjesama. 1607. Bacha. Jacob Niclas. 19 LIT. 1616. 1869 profesor na konzervatoriju). Njegova sestra Eleonore (1838—1865) bila je vrlo cijenjena pjevačica (mezzosopran) na Kraljevskoj operi u Berlinu. 1787. Uber Druck und Verlag der Kompositionen Bachs. II 1628). Liturgica sive S Officia ad omnes dies Festos Magnae Dei Alatris (4-gl. 1945—49 predavala čembalo na Državnoj akademiji u Beču. Chambers.. Nakon što su nakladom upravljali nakladnici Falter & Sohn (1888) i Alfred Lauterer (1892) nakladu A. VI 1651 — 2. DJELA. 19 Fr. Stra i M. za 15. 14. 1678—79. Sperl i Aichinger. Od 1584 u službi Jakoba Fugg kao orguljaš i dirigent dvorskog orkestra. XVI i XXVIII). VII 1914—). austrijski violinist (Beč. 21. LIT. 1676—78.). orguljaš i dirigent (Wisby. II. Jacob Niclas Ahlstrom. (4—6 glase 1595 i III knj. 1687. S. 1657—58. s historijsko-teoretskim razlaganjem). 1839. Gabrielija u Veneciji (1584—87). 11. Wolf. 1619. — A. Johann Georg Ahle. Mit neuen E tragen zur Mg. Thomas (Handbuch der deutschen evangelischen Kirchenmusik. 9).. 1 i II knj. 1917. Flores mušici (duhovni koncerti) za 5—6 glasova i b. VIII 1835). M. kršten 12. 1617. Schulprogramm. Der Gesellschaftstanz zur Zeit Bachs i dr. Mildnera na Konzervatoriju u Pragu. C. 1564 — Augsburg. c2. (4—10 glasova) 1590. osnovana 1824 u Miinchenu. Hofhaimer. g2. I knj. 1935). .c. . 1597. 1855—69). A. 1609.c. 1948. folksdanser och folklekar (sa P. Ahle pod naslovom Deutsche kurze und deutliche Anleitung sur. Gennn Der musikalische Nachlass des Troubadours. XI 1892). 1900—91. God. cum basso continuo seu generali (4—5 glaso 1615.c. Aidatrc pete). Striden om Olof Ahlstroms musiktrvckeriprivilegium. 1932—42. 1814—15. Nun danket alte Gon. W. Fasciculus sacrarum harmoniarum gl. — A. Bonnanom). uzdužna trublja sa jednim ventilom. 1621. Kroyer (DTB.. Tricinia Mariana (3—4 glasova). — Objavio zbirke Valda svenska folksanger. — L.). Arnt von Aich. 1. violončelista Esprita. — J. Das Musikvjerk.16 AHLE — AIMON je Universal-Edition u Beču. . 4. God. 1821. MGG. Diplomirala 1934 klavir na Bečkoj muzičkoj akademiji. Johann Kaspar. Anmutiges Zehn 4-stimmige Violdigambenspiele... C 1837 napustio operu i do 1864 vodio crkveni zbor Svih sveti Miinchenu. MGG. Fried-. 1679.: četrnaest stavaka obj. Zwey Klaglieder vom Todund letzten Gericht (41613. G. —■ B. II 1779 — Miinchen. J. (4 knj. Teutsche Gesenglein. Niccolo Francesco AIMON. Aus Aiblingers italienischem Briefwechsel. Sundstrom. AHLSTROM. AIBL. Girlanda di Canzonette spirituali (3-gl. — A. SBIMG. To je jedna od najstarijih štampa zbirki s njemačkim tekstom. 1819 maestro Talijanske opere u Miini nu. — Isti. Tonsiaren Olof Ahlstroms minne. Schmid. f2. — Compendium pro Tenellis. Istakao se i kao pjesnik (dobio od Leopolda I titulu poeta laureatus).c. U Rimu dobiva poticaj za komponin dramatsko-oratorijske muzike i marijanskih pjesama (po uz na canzonette). Fr. NOVA IZD. gensburg. Officium At Custodis. . b. njemački kompozitor (^ serburg na Innu. Todestag Aiblingers. Na priredbama Konzerte ftir Kenner und Liebhaber. Studi Medievali. Singekunst).. Učio kod J.. pjesme i ulomci iz opera aranžirani za klavir).: P. Profesionalni pjesnik i pjevač u službi na različit dvorovima. Minnesbilder. Koncertira već u dvanaestoj godini u Beču i Londonu. Chr. tokatu za orgulje obj. I. Musiklifvet inom Par Bricole 1779— 1890. DJELA.. Ursprung. (4 knj. e2.. Olof Ahlstrom och sallskapsvisan pa Anna Maria Lenngrens tid. 1606 (II izd. Akerberg. rekvijemi. koje je 1937 organizirala sa svojim mužem E. je objavio rana djela R. v. — Sonate. 6. Lacrymae D.. und Jubelgeschrei. 1794—1823. ibid. . Stockholm 1910. Virginalia: Laudesaeternae Virginis Mariae(5-g\. Učenik svojeg oca.) za 1—4 glasa. DRAMSKA: opere La burla fortunata (I due prigiomri).). primjer jući višezborni slog.. — E.Schii mair. istlichen Liedern(3-g\.. di L. Divinae laudes (3-gl. NOVA IZD. Virginis et Joannis. Hb'tzl. Afzelius. Frotscher (Das Erbe deutscher Musik. prvi put u Njemačkoj. i Rodrigo e Ximene. — F. instrumente i b. (4 knj. Učio kod O. Istaknuta interpretkinja djela J. Freud-.c. trompette the'baine. Od njegova bogatog stvaralaši sačuvane sa 54 pjesme i 6 napjeva.. kompozicija za violinu).). Fialom. 2 korala za or gulje obj. 1951. G. Bacha koja je snimila na gramo fonskim pločama: Bach und die Rhetorik. 1605. DJELA. Urania (4-gl. 7-gl. A. 23..(5—6 sova). Gennrich. 1951. litanije.: A. V. — Pjesme. Svensk Tidskrift for Musikforskning.: J. Miserere(S—12 glasova). 1671. Mušica sacra. francuski t badur (Toulouse. X. Miinchen 1867. Adrio. s ritornellima za 4 viole. 1901). 31. Sacrae cantiones: I knj. (duhovni koncerti 2—3 glasa i b. V 1867). Neuverfassete Chormusik.. austrijska umjetnica na čembalu (Beč. Unstrutische Melpomene. i nastavio njegov rad na izdavanju kompozicija i muzičkih publikacija švedskih i stranih autora. A.c. Olof. A. (duhovni koncerti) za 2 glasa i b. 1 1938. Najvrednija su mu crkvena djela. Wai Zum 50. 1690 i 1704. MGG. K. Mayra u Italiji. A. prva polov: XIII st. njemački štampar (? — Koln. I.: Th. zatim u Kataloi i Aragonu te u sjevernoj Italiji. Ameln. Herbst. DJELA: sedam sonata za violinu i klavir. 1779 naslijedio Odberga.).) duhovni koncerti za i—20 glasova. (5 knj. 1603 (II izd.. švedski orguljaš i kompozitor (Vardinge. preuzeo AIDA-TRUBLJA (franc.. Johann Rudolf Ahle. Die Kunst der Fuge.. 1840 i Abu Hasan (nedovršena).i6o9. zbor i b. — A.. 1909. 1. 1603 . Heinrich Karl Hermann de.c. 1663 i 1665. 1832—42 nastavnik muzike i orguljaš u Vasterasu. S. IX 1779 — Pai 4. U tehi vokalnog stavka povodio se za venecijanskom školom. Njegove crkvene kompozi odlikuju se zrelim simfonijskim stilom i odličnim vokalnim s kom te se neke od njih izvode i danas. Putovao u navrata u Rim na usavršavanje. — E. 1926. H.. Jode (Chorbuch. — VOKALNA: Unstrutische Clio oder musikalische Maienlust. Stockholm 1886. medu ostalim svirao i u kvartetu J. 1909.c. scenska muzika.. Sommer-. H..: sve sačuvane tekstove (s prijevodom na engleski) obj.. Pjesme su objavljene anonimne nekima su autori P..: E. Psalam 138 za 3 glasa 5 instrumenata. VI 1835 —Berlin. a zatim njegovi sinovi Eugen i Otto. 22. 18 19. AHNA. LIT. a na njoj se me izvesti ovi tonovi (u C-duru): g 1. J.. 1675—76. Bacha i W. I. Mozarta. Wolf (DDT. mit besonderer Beriicksuchtigung der Ornamentik. Sesini.und Wintergesprdch. 1609). 1951.. Adrio. na originalnim instrumentima. Sordermanland..: R. M. La mušica a Catalunya fins al segle XIII. Bach und die temperierte Stimmung. Norlind. Andachten. Odličan komorni muzičar. INSTRUMENTALNA : Instrumentalische Fruhlingsmusik (2 knj. Arnt von. 1600. djelovao je najprije u Toulousei. LIT. Ahlea. 1845). Gregor Aichingers Leben und Werke. A. Božični koncert obj. Gregor Aichinger. Vespertinum Virt canticum sive Magnificat($-g\.. Studije i komentari uz djela J. psalmi.. zatim kaza lišni dirigent i orguljaš u Stockholmu. — Opera Frigga. dirigent u Vicenzi(i804— Veneciji i Milanu. 2.).. Gregor. — Kompozicije za klavir. U. sve sačuvane napjeve obj. 1603. Novo izdanje zbirke priredili su E. Eine bio-bibliographische Skizze.. izvodila kompozicije majstora XVII i XVIII st. ibid. Bianca i / Titani. od 1862 živio je stalno u Berlinu (1868 koncertni majstor. 1939. Pamphile-Lćopold-Fransois. 1695—1701 (vrsta škole za kompoziciju u 4 dijela). instrumente i b. DJELA: klavirski koncert. 2 sv. Ein vei sener Komponist. Summa Musicae Medii Aevi. Polyhymnia. Joachima. Neue geistliche. poznata Lieđerbuch des Arnt von Aich. . Bach's letztes Cembalo-Werk . Kroyer. Adam von Fulda.: sveukupna djela obj. zbirka crkvenih zbornih pjesama. Beskow. — CRKVENA: mise. 5. Fellerer). Pojedinačne melodije obj. . AICHINGER. I. Johan Rudolf Ahle. Ausgewahlte Aufsatze (priredio K. sonatine i dr. Gudeioill.. — T. II. prigodne pjesme). Thiiringen. Sodermanom). u Miinchenu i G. God.). — Opere: Alfred Veliki. Jordan. ofert LIT. Moser (19 LIT. cum basso generali et conl (3—4 glasova). Olof Ahlstroms musiktrvckeri. Triplex Liturgiarum Fasciculus. 4glasova). njem. Chronik eines baverischen Biirgerhauses 1240—19 1.).). 1603. I knj.c. 1682. AICH. 1530) njegovoj tiskari u Kolnu objavljena je vjerojatno 1510 zbirka 75 četvoroglasnih njemačkih crkvenih pjesama. Eiti Schattenriss von Bach. Stockholm 1867. 1832. 20. Rose'n. d2. von Winterfeld (_Der evangelische Kirchengesang . Mahrenholz i W. tera pars Huius operis. KMJB. 1845. dirigira ^ . R. 1952. . biografisk skiss. Adrio. c.. Die Aichinger. Isaac. Encomium verbo incarnato za4 glasa i b. (5—8 glasova). (Mušica Divina. 1617. 1662—69. Učeni Schletta i kasnije S. Officium pro defunetis. MGG. Mavsedera u Beču i M. Baleti La spada di Kennet. 1884). Quercus Dodonaea. a nakon 1859 na turnejama po Njemačkoj i Nizozemskoj. 20 stavaka i nekoliko moteta obj Proske.. Jedan od prvih studenata Muzičke akademije u Stockholmu (F. 14 duhovnih moteta za 5—8 i 10 glasova i b. . 2 stavka ob Commer (Mušica sacra. DTB X. 1617 i II knj. Historijsku \ nost imaju kompozicije u kojima. Zum Gedachtnis Aiblingers. AHLSTRĆJM. odakle je 1823 prešao u Dvorsku operu.. II 1866). Unstrutische Terpsichore (plesne kompozicije). 1648 (1690 izdao njegov sin J. Aichingerovo muzi djelo nastaje u doba muzičkih previranja na prijelazu u XVII Pod utjecajem studija u Italiji usvaja izražajna sredstva n monodije. DJELA. Stockholm 1877. 1660—62. 24 i više glasova i b. scenska muzika. djela svoga oca Anleitung zur Singekunst. Svensk Tidskrift for Musikforskning. 2 stavka obj. muzička naklada. ali zadržava i značajke starog polifonog stila. Oa lactissima(3 —4glasova). U] trebljava se obično u dvije veličine (in As i in H). francuski komj zitor i muzički pisac (L'Isle kraj Avignona. c. Neuer geistlicher Arien. 1604. 1668.. AIBLINGER. izabrana vokalna djela J. C. — SPISI: Unstrutinne oder musikalische Gartenlust. V 1857).

proširio se a. VIII 1915 —). sadrži golem broj zbirki aira. U užem smislu. 1600—10). balet Bato. — U toku XVII i XVIII st. 29. Slavček. 5 parties de plusiers autheurs. Scenska muzika. Tessier. Morleva). Caietain. Tasso. 1950. — E. Chanson en Angleterre au temps d'Elisabeth. i katkada sastavni dijelovi suita (komponirali su ih W. Izrazito muzički karakter imale su obje čuvene akademije u Bologni: Accademia dei Filomusi Muz. Sarabande. narodni turski ples iz Anatolije. 1968. Često se dodavao (po talijanskom uzoru) pripjev poput pjevuckanja (otuda i naziv Fa-La). degli Olimpici (Vicenza). DJELA: simfonije. bilo vokalna. U akademijama se tada raspravlja o muzici i njezinu djelovanju. Upravo ekskluzivnost. Rafael. Ovi instrumentalni airs većinom su dvodijelni. 1957. građena je pretežno homofono s istaknutom melodikom gornjega glasa i srodna talijanskim višeglasnim. s različitim karakterističnim pridjevima: air tendre. sve više dobiva na važnosti i čista instrumentalna vrsta engleskog aira za različite sastave (već J. Tomkins (Airs or Fa-Las). osobito od Englezima omiljenog G. imao je u početku izrazito homofonu građu: glavnu melodijsku liniju upotpunjavala je pratnja. Na početku XVII st. »druga firentinska Camerata« u kojoj se izvela 1594 prva opera (Perijeva Dafne) nije drugo već jedna od tih akademija. a. U francusku operu toga doba ulazi kao air de cour u obliku kraće dvodijelne pjesme s pratnjom (ponekad i u trodijelnoj formi Da capo). najčešće nazivan air de cour. odnosno dva puta povišeni ton a: Enharmonijski je ais jednak tonu b. i pučki jednostavan. F. a aisis tonu h: Umjesto Ais-dura i ais-mola upotrebljavaju se njihove enharmonijske zamjene (B-dur i b-mol). M. Airs mis en musique d quatre parties par F. AJLEC. 2 . engl.. U tom obliku javlja se a. AJDIN. od druge polovice XVI st. instrumentalne kompozicije. Strasbourgi92l. općenito. MGG. komponirali su ih J. Abecedaire musical. Bacha i G. N. Bilo je i drugih talijanskih akademija. u suitama J. DJELA: Jakob Gallus in naše glasbeno občestvo. Pariš 1936. kojemu su bili posvećeni gaj i gimnazij (grč. Muzičko stvaralaštvo Pavela Šivica. komentari i dr. Mnogi od tih kasnoelizabetanskih i ranojakobinskih aira idu među najprivlačnije pjesme čitave evropske muzičke literature toga vremena. jedanput. u Engleskoj gubi svoje pravo značenje i umjetničku kvalitetu i poslije 1650 postaje vokalna ili instrumentalna kompozicija lakšeg žanra.. infernal. Adson komponira Courtly Masquing Airs. Warlock\P. Taj se oblik razvio u dvije varijante: umjetnički dotjeraniji air serieux. izrađuju se i instrumentalne transkripcije aira za lutnju (Airs de Cour des differents autheurs mis en tablature de Luth par G. uključivo. često plesna karaktera. Handela). I. H. a. 1831 (XI izd. kao npr. The English Ayres. i ostaje decenijima najpopularniji oblik pjesme.. pa tako i muzike. 1578. Ali u to vrijeme. Boesset and the air de cour (disertacija).vci. oblikovan često u slobodnom recitativnom stilu. to sing to the Lute with the base Viole od T. Uvodna studija o slovenskem mladinskem zborovskem gibanju. do ranog XVII st. Oxford 1932. Ać.). Bio je to uzak krug izabranih. Rimu. Sieni. Airs mis en musique a 4. U XVIII st.). Gigue i si. u nepreglednom broju komponirali i štampali (kod Ballarda su izlazili mjesečno svesci aira. I to ne samo teoretsko već i praktično. Bologni. Sphiire harmonique. metrički jasna. Locke i dr. za violinu. to je više u te ustanove prodirao i interes za muzičku umjetnost koja je — upravo tada u XVI st. odabirali gotovo redovito stihovi najboljih suvremenih lirika (u tome se razlikuje i od francuskog aira). — SPISI: Connaissances preliminaires del'harmonie. periodički jednostavna pjesma ili instrumentalna kompozicija. Komponirao je simfoniju.. U Francuskoj se najprije njeguje kao višeglasna svjetovna pjesma u stilu chansona. Gc. u kojemu se okoristio i muzikom drugih autora). Music and Poetry in the English Renaissance. G. London 1948. a. Boesset. u toku XVII st. Dandar Dampilovič. 1601—13). 1612) ali kasnije su ih posve istisnuli vokalni jednoglasni (rijetko i dvoglasni) airs s pratnjom koji su se sve do u XVIII st. Ch. (Vingt-quatrieme Uvre d'airs et chansons a 4 parties. romanse i dr. franc. kako je živel in kaj nam je dal. 1866). Oko 1700 više nema određene čvrste forme. Dok se engleski madrigal komponirao na tekstove različitih vrsta i kvaliteta. iako skromnijeg opsega. Engleski a. Accademia dei Pellegrini (Firenca). u starogrčkoj Ateni Platonova filozofska škola. Bataille. T. — U toku XVII st. komična opera La Fee Urgele. Zvuk. J. Katkad se vokalnom airu dodavala kompletna ili djelomična instrumentalna verzija. Srećko Kumar. Jenkins. Pattison. A. pa se airom nazivaju i raznoliki kraći stavci (Allemande.cnov gvmnasion vježbalište). Lawes. S. Narodni umjetnik Burjatske ASSR. u kojima prevladava melodijski element a ne može ih se pobliže okarakterizirati (npr. 1951. 1943. operu Pobratimi. opere. Michel et Christine. od II polovice XVI st. R. AIR (franc. la doppio diesis). Čitava je kompozicija imala većinom karakter poletnog. LIT. degli Arcadi (Rim). uz to se bavio muzičkom publicistikom i kritikom (1948—68 u raznim ljubljanskim časopisima. 1948. Tamo se Platon sastajao sa svojim učenicima da raspravlja o problemima spoznaje. T. T. o odnosu »stare i nove muzike«. la double diese. se javlja i u okviru ballet de cour a kao epizodni dio (couplet) a rado se umeće i u francusku baletnu operu (Lully. ali većina ih je bila od prve namijenjena isključivo solo glasu s pratnjom lutnje i viole da gamba (npr. E. 1831 i dr. Rameau) kao orkestralni stavak. Prema engleskoj reproduktivnoj tradiciji. 17 instrumentalnih stavaka.AIMON — AKADEMIJA kao sedamnaestogod/šnjak u kazalištu u Marseilleu. rjeđe tužaljke. Od 1958 suradnik je Muzičke enciklopedije i od 1960 Slovenskog biografskog leksikona. I. u kojima je muzička umjetnost u većoj ili manjoj mjeri stajala u središtu pažnje. 1621. Tu se izvode madrigali. U Engleskoj se a. 1818. 1. Gćrold L'Art du chant en France au XVIIeme siecle. 17. A double sharp. 1962). u pojam učena čovjeka ide i poznavanje umjetnosti.). ali stil odaje utjecaje talijanskih canzonetta i balletta. 1821. tal. koje su se u Italiji od kraja XV st. boga zaštitnika. Jones (4 sv. socijalno-političkog i estetskog karaktera. do XVIII st. Ime (također i Ayr. svjetovnim vokalnim oblicima tog vremena.). degli Intonati (Siena). — Sedam opera: Les Jeux floraux.— P. Wilstm. 1595 itd. Bontoux. Naši zbori. ali inače nevezan na posebni plesni tip. Boccaccio. kad svi obrazovani duhovi teže k sve većem i opsežnijem znanju. 1827. yjit. P. filozofskog. AJUŠEJEV.. Pod utjecajem puritanstva a. U literaturi se Ais-dur i ais-mol javljaju kao prolazne modulacije. plesnog stavka. za a.. 1569. obično na lutnji. vodile su se učene rasprave historijskog. Kasnije se bavio podučavanjem. mogao izvoditi po volji: bilo vokalno. najčešće se jedan te isti a. solo-pjesme. Članci. Bataille. osnivale u Firenci (tu je 1470 osnovana prva. visoka obrazovanost i improvizirana diskusija lebdjele su pred očima onih koji su mnogo stoljeća kasnije u doba renesansnog humanizma i obnovljenog interesa za antičku kulturu pokušali oživjeti Platonovu akademiju. A sharp. 1598—1612. Los Angeles 1946. muzikolog (Mokronog. a ostavio ih je i Rameau. burjatski kompozitor (Irkutska gubernija. Obnova je uslijedila na mnogo široj osnovi: u brojnim renesansnim akademijama. 1959. Lambert. Recueil d'airs pour l'ane'e 1695. Engleska muzička literatura XVII st. a. Gastoldija. — G. pour le mois de Janvier itd. 1839). polagana tempa u 2/4 ritmu. M. 1821. Forda). i engl. AKADEMIJA. Što je više u talijanskim akademijama opadao interes za djela grčkih i rimskih pisaca i rastao kult talijanskih književnika (među njima su na prvom mjestu Dante. Air. IX 1910 —). prvotno u Francuskoj i Engleskoj. dei Filarmonici (Verona). Corkine. 1959 (II redakcija pod naslovom Braća. se iz Francuske i Engleske proširio po drugim evropskim zemljama. 1813 (II izd. Veneciji. Ariosto). franc. strofni air a boire. Od 1822 dirigent u pariškom Theatre Franfais. — rasla na stihovima velikih talijanskih pjesnika. T. u obliku jednoglasne pjesme s instrumentalnom pratnjom. Naziv potječe od Akadema. de Cambefort. Vautor. Platonova akademija). Napulju. o novim elementima. la diese. koje donosi monodija. naziv za melodiju ili pjesmu. su se u početku XVII st. oratoriji. kritike. viole i kornete). J. Alderman A. — Komorna muzika. T. Petrarca. 1955—63 u Zvuku). Tzv. Međutim. Najplodniji kompozitori aira su P. Guedron. la diesis. Dowland. života i smrti. Hume W. Meyer. pojavljuje potkraj XVI st. u kojoj je najugledniji član bio Corelli. tzv. bilo instrumentalno ili kombinirano. majestueux i si. gdje se često upotrebljava kao naziv onih Air AIR A BOIRE -> Air AIR DE COUR AIS i AISIS (engl. Campian (5 sv. Ayre) i oblik preuzeti su od Francuza. J. Ayres or little Short Songs. Les Sybarites de Florence (kazališni pasticcio. u mnogobrojnim zbirkama francuskog izdavača Ballarda i dr. raširena. Weelkes (Ayres or Phantasticke Spirites) i mnogi drugi. bilo in strumentalna (na lutnji). katkad i s uputama za plesače. Diplomirao na znastvenom odjelu Akademije za glasbo u Ljubljani (1951). B.).: Th. tal. I. a oko 1640 javljaju se i u veoma složenom polifonom obliku (Ayre od Th. troglasna. Naši zbori. Od 1956 muzički urednik Radio-televizije Ljubljana. tako npr.

AKADEMSKI TEATAR. O akademiji kao muzičko-odgojnom zavodu -> Muzička akademija. Bvzantine Music and Hymnographv. za klavir i orgulje. AKADEMIJA ZA GLASBO u Ljubljani. Vjerojatno je tekst i melodiju akatista sastavio patrijarh Sergije 626. Lisenko u Harkovu (1939). Današnje akademije znanosti imaju vrlo često i muzički odjel. 1666. As. I. koje su nastajale po njihovu uzoru (u Francuskoj Baifova Academie de poesie et de musigue. W. Izbijanje nacionalnih tendencija nije karakteristično samo za talijanske akademije. Poročila in razprave. 1567. I. naziv u SSSR koji se od 1921 daje vodećim kazalištima. na kojima uz muzičke tačke redovito ima i recitacija. t. violinu. ali su stvarno postojali samo odsjeci za muzičku historiju i praktičku muzičku pedagogiku. J. kontrabas i harfu. kazališta u Rigi (1956) i Novosibirskom (. Njemirovič-Dančenko u Moskvi (1964). objavljuje muzikološke rasprave i periodičke publikacije te putem vlastitog muzikološkog insti tuta rješava i druge probleme s područja muzičke kulture. pa Richelieuova Academie francaise. —• Isti. — G. — H. J. z. Tillyard. za noćne liturgije u petoj korizmenoj sedmici (subota . srednji i visoki. Roma 1903. M. g. Dok su ih nekada osnivali aristokrati. u prvom redu preko vla stitih znanstvenih instituta i publikacija. dobila su kasnije operna kazališta: T. Bvzantinische Musik. U novom organizacijskom obliku Akademija ima odjele za kompoziciju i dirigiranje. 1867. Akademie. Cvetko. formirala se pod tim nazivom u jesen 1945 te zamijenila dotadašnju Glasbenu akademiju. Hvmnographie de l'eglise grecque. u Sloveniji se muzikom bavila Academia Philharmonicorum. LIT. S. Prva muzička kazališta odlikovana tim naslovom bila su Boljšoj teatar u Moskvi te Marijinski (S. violu i violončelo. Kirov) i Mihajlovski (Mali) teatar u Petrogradu. (1615) i Accademia dei Filarmonici (1666). u kojoj je glavnu riječ vodio Padre Martini. 1701). kojemu je svrha da istra žuje muzičku povijest zemlje. koje su propagirale monodijsku muziku novih ranobaroknih svjetovnih oblika. za pjevanje. V. klavir. N. 1949. Handbuch der Musikgeschichte. Preussner.1963) te K. 8—10 — Akademija za glasbo. Para. Ljubljana 1965D. LIT. Umjetnički je obuhvaćao odsjeke za kompoziciju i dirigiranje. Berlin 1930. Estonija u Tallinu (1950). G. 2. Tipoo-o>8ia). — E. Sastoji se od 24 strofe te pripada tzv. Reorganizacija je izvedena u isto vrijeme kad i reorganizacija beogradske Muzičke akademije i zagrebačkog Državnog konzervatorija (1948 i 1949). J. B. d ne i xocS-l^o> postaviti. kasnije niču u krilu građanstva. praktičnu i teoretsku muzičku pedagogiku i muzički folklor. Popotnik. Obris razvoja in nalog slovenske Akademije za glasbo. tako Lullvjeva Academie royale u Parizu i Handelova Royal Academy u Londonu. I. pripojena joj je bila srednja muzička škola koja se kasnije osamostalila. Die bvzantinische und orientalische Kirchenmusik. — Officio delV Inno Acatisto. As. MGG. Uz navedene odjele A.: Letno poročilo Akademije za glasbo v Ljubljani za leto 1945—47. — D.18 AKADEMIJA — AKCENT akatista). Co. 2. Weflesz. visoki je stupanj imao rang fakulteta. za solo-pjevanje. LIT. g. ali je on 1965 prestao djelovati. za duhačke instrumente. AKATIST (grč. AKCENT (lat. samostalna visoka muzička škola s rangom univerziteta. Za razliku od ostalih talijanskih akademija. u Njemačkoj Leibnizova Akademie der Wissenschaften. kontakijskoj crkvenoj poeziji i muzici Bizanta. Akademijama zvala su se negda operna kazališta. 1635 i Academie des Sciences. Ševčenko u Kijevu (1926).: J. akademije u Bologni branile su pozicije stare kontrapunktske škole. Znanstveni odjel obuhvaćao je odsjeke za muzičku historiju. accentus naglasak doslovan prijevod grč. izdaje kompozicije njezinih muzi čara iz proteklih i novijih vremena. Breslau 1927. Historijsko-folklorni odjel pretvorio se kasnije u historijski odjel. Od Renesanse do danas neprekidno se u kulturnoj povi jesti Evrope javljaju akademije. Bila je srodna bivšemu Konzervatoriju te je u svoju organizacijsku strukturu uključila sve stupnjeve muzičkog obrazovanja: niži. te historijsko-folklorni odjel. Danas su to ustanove kojima je glavni cilj unapređivanje znanstvenih istraživanja. 1951. isticanje jednog tona ili akorda u muzičkom govoru. sjediti). 2. za violinu.: E. Takva se organizacija Akademije pokazala kao nepodesna te je već 1947 predloženo osamostaljenje visokoga stupnja. orgulje i druge instrumente. Dije lila se na umjetnički i znanstveni odjel. jer je u međuvremenu (1962) uteme ljen odsjek za muzikologiju na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Ljubljani. himna pohvalnica. već i za akademije u drugim zemljama. 1700. Naziv A. Ljubljana. Nazivom akademije označuju se katkada i koncertnc pri redbe. violončelo. z. Po toj je reorganizaciji A. Ali one su postepeno izmijenile svoj lik. London 1922. 2. Pridjev »akademski« ima i Državni ansambl narodnih plesova SSSR (1965). koju su u bizantskoj crkvi pjevali u čast Bo gorodice. Stanislavski i V. Adler. osnovala je 1966 još odjel za muzičku pedagogiku.

kad je grčki j već počeo gubiti svoj melodijski karakter i prešao posteper grupu tzv. i u urnama. Od kraja XVI st. naglo nastupi piano. Mu2 se akcentira na više načina. A. antifona. S. u drugima jezični elem Doduše u srednjem vijeku nisu se gregorijanske melodije m način dijelile. Kako da se akcentuira. umj< najjače note. međutim. o karakteru djela. Marpurg. s metričkim akcentom na tešku dobu. Utjecaj ac tusa u protestantskoj duhovnoj muzici ispoljio se i u kora pasiji XVI i XVII st. ostinati Petruške I.). se nalazi ispred glavne note (današnji je naziv ukrasa langer Vorschlag). tj.<o8ta odnosio se u antici na muzil element govorenog jezika. Bach i L. s izrazito dinamičkim akceni Grčke znakove za naglasak preuzeli su Rimljani i dali im lati: imena (acutus. 7rpo. ekspiratornih jezika. E. Mozart. u današnjem značenju isto je što i naglasak u muzici. rečenici i si. A. S muzičke strane važn napomenuti da je starogrčka pjevana melodija — sudeći pc jetkim sačuvanim primjerima — pretežno slijedila govornu lodiju. . isto tako i neočekivanu h moniju. Ukras tog im spominju M. Neki su antički gramat još i neke druge znakove prozvali akcentima. Često se na jednu notu mogu mijeniti dvije ili više vrsta akcenata. teško je odrediti da li izvodilac u svak pojedinačnom slučaju i stvarno naglašava ili je akcent vrlo če pretežno psihološke prirode. 1619). < su u upotrebu tek u aleksandrinsko vrijeme. J. hebrejskom i bizantskom akcentnom pi (ovo posljednje naziva se i ekfonetskim notnim pismom). gravis. ovis mnogim faktorima: o inteligenciji i ukusu interpreta. circumflexus i dr. Praetorius (Syntagma musicum. odn. iziskivati akce sinkopiranu notu valja istaknuti. C. do kraja XIX st. Međutim. muzika se odvija u taktov jednakog trajanja. Termin a. kada i u kojoj mjeri. Jedna Palestrinina misa izvodit će s mnogo manje dinamičkih akcenata nego Carmina burana Orffa. Luther nadovezao je na praksu accentusa i primijenic na njemački jezik u djelu Deutsche Messe (1526). M. steigend i Accent fallend. Prema F. melodijski. Bach spominje dva akcenta. Učinak dinamičkog akcenta u nekim se kom zicijama potencira tako što na dinamičkom vrhuncu.Pojam accentus. Važno je sredstvo muzičke prozodije i agog akcent. a jednostavne i nekićene ac tus. kojim se trajanje određene note nešto produži oni njene striktno metričke vrijednosti. Metrički akcent redovno je više implicitan nego istak dinamičkim i drugim sredstvima. oratio. upotrebljavaju određene formule i podli nekim pravilima muzički organizirane interpunkcije. Stamitz. ali ne uvijek. tek su renesansni muzički teoretičari melod bogate napjeve prozvali concentus. pripada melodijski akcc U prirodi je muzike da melodijski i dinamički akcent često stupaju zajedno. a pri to: velikoj mjeri vode računa o jezičnom naglasku teksta. Stravinskog iziski akcente posve drukčije vrste nego melodije Pierrot lunairea Schonberga. Najviš tonu u motivu. dobro smješten i tačno odmjeren akcent uvijek otkr smisao i ljepotu muzičkog djela. Ac. o vreme u kojem je određena muzika nastala. W. lea U prvima prevladava melodijski. teških doba djelovalo monotono. Međutim. Bachovi klavirski preludiji dopuštaju manji broj agogič akcenata nego Chopinovi. o kompozitorovoj individv nosti. W. pojavljuje se i u nauci o ukrasima. u evropskoj umjetnii muzici vlada pravilan metar. Ostali načini akcentuiranja mnogo su puta u sukobu s met: kim akcentom i unose raznolikost u muzičku interpretac Ako se jedan ton izvede većom jačinom od ostalih. U muzičkoj praksi može se tu i tamo lako odrediti akcf Tako će početak motiva često. Tim se sredstvom s mn> uspjeha služio J. 1720). St£ menzuralna muzika nije znala za naglašene i nenaglašene takto dobe. S vremenom su se pojavili i specijalni znakovi za diz i spuštanje glasa i za dužinu slogova. responzc a drugi su melodijski mnogo jednostavniji (psalm. bez obzira na sve razlike u vremeni ličnostima. starogrčkog jezika u klasično doba bi prvenstveno muzikalan. A purgu taj ukras dolazi iza glavne note (danas se zove Nachschl a po ostalima a. Melodije accentus ir karakter recitativa. jer bi svako prečesto potcrtav. III. a s monumentalnim je efektom tehniku primjenjivao Beethoven (»beethovenski piano«). daje mu dinamički akcent. Pitanje muzičke akcentuacije v je složeno. Akcenti su posl kao elementi u razvoju srednjovjekovne notacije i postali n znakovi u sirijskom. J Bach (Klavierbuchlein fu'r Wilhelm Friedemann Bach. na naglašivanje slogova s pomoću diz i spuštanja glasa. Medu prvima je o toj podjeli opširno pisao Ornithoparchi djelu Musicae activae micrologus (1517). frazi. Ph. Ti akcenti. U liturgijskom pjevanju rimske crkve neki tekstovi imaju : razvijene i bogato ukrašene melodije (himna.

Instrument. konstruirao je potkraj XIX st. orguljaš i kompozitor (Stockholm. Riemann. Die liturgischen Herrscheracclamationen im Sacrum Imperium des Mittelalters. vertikalna linija koja spaja dva ili više notnih sistema (crtovlja). Lussy. — H. kratki. citra. uvertira. Der musikalische Rhythmus als Erkenntnisquelle. širola. Najbolje su mu klavirske kompozicije. IV. CIV.mjesec i smrt^Cavalcata . balet. a označava da se muzika. Osnovano je 1897. 1958. LIT. AKIMENKO.Debussij: Preludij Lento et melancolicrue AKIN. koncert i mazurka za violončelo. pjesme. Kantoro- partiturama upotrebljavaju se kombinirane akolade. 1910. GiitersIoh 1877. b). I. 19 wicz. cithare d'amateur). fućkalice). Hesbert. — KLAVIRSKA: dvije sonate. Sakač: »Noć. Šimuna. Lyra. Ohmann.). Gurlitt. J. Nicolaus a AKERBERG. Wigmann koju prati na turnejama po Americi. Form in der Musik als Zeitgestaltung. 1914. harfu i slične instrumente a. — Isti. su izvodila dva zbora uz pratnju instrumenata (trublje. — KOMORNA: gudački kvartet. 19. Fjodor Stepanovič. Becking. Le Temps musical. narodni pjesnik improvizator i pjevač u Kazahstanu kao i kod nekih drugih naroda. ukrajinski kompozitor i pijanist (Harkov. Nicolas -> Kempis. engl. sonata za violončelo i klavir. U notaciji muzike za klavir. — F. Tillyard. Universitv of lova Studies. 2 sonate za violinu i klavir. Erik Akerberg. U Zapadnoj crkvi a. — J. Zaninović. 4 klavirska kvarteta. A Study in Liturgical Acclamations and Mediaeval Ruler Worship. Balakireva i N. Thibaut. Die LaudesAcclamationen des Mittelalters. I 1938). Ornithoparchus und dessen Lehre von den Kirchenakzenten. Giitter u Markneukirchenu. Pošto su muzička djela jugoslavenskih autora dobila autorskopravnu zaštitu u Austriji prema odredbama Bruxelleskog akta (1948) -> Bernske konvencije za zaštitu književnih i umjetničkih djela. S padom republike u XIX st. — W. Studirao u Stockhoimu i 1887—88 u Parizu (C. pisana unutar tih sistema. LIT. — E. W. MGG. rogovi. čineli. svečani pozdravi koji su se pjevali u čast bizantskih careva pri njihovu ulasku u crkvu. gudački kvintet. Augsburg 1928 (II izd. AKKORDFLOTE (franc. H. — J. Konsertstycke za fagot. L'evangeliaire de Žara. 1908 —). II 1876 — Pariz. . Pages de poe'sie fantasque. na skupštinu ili u cirkus. 6. njegova sina Stjepana. Laudes iz početka XII vijeka u Evandelistaru zadarske crkve sv. Akademie der Wissenschaften und der Literatur. zadarskog biskupa Grgura i zadarskog kneza Kledina. A. na kojoj se pomoću posebnih naprava mogu isključiti žice sa stranim harmonijskim tonovima. U Zadru su već oko 1107 pjevali a. — G. Zagreb 1922. suita. Akzent. suite. — Musiklifvet inom Par Bricole 1779 —1890. Komponisten und Musikverleger. izvodi u isto vrijeme. Minstan. a manjim.: B. gudački trio. Breslau 1927. gudački sekstet. — H. Svensk musiktidning. uvertire. koja se poput naših dvojnica sastoji od dvije svirale. Lindgvist. 1960). a bavi se ostvarivanjem prava javnog izvođenja nescenskih muzičkih djela (muzička mala prava). Pjeva uz pratnju narodnog instrumenta -> dombre. Laudes Regiae. Christus imperat koja se nalazi u najstarijim rukopisnim zbornicima. Učenica M. kompozitora i muzičkih nakladnika odobreno od države. učenik M. prestao je i običaj pjevanja aklamacija. — KOMORNA: sedam gudačkih kvarteta. a. Die musikali sche Nachahmungsasthetik. — W. Berlin 1913. DJELA. acclamatio klicanje). Monuments de la notation ekphonetique et neumatique de l'Eglise latine. vrstu dvostruke flaute. Među najpoznatije ubraja se Christus vincit. švedska plesačica i koreograf (Malmo. udaraljke itd. Flute d'accorđ). Berkeley i Los Angeles 1946. Weimar 1953. 1954. AKM je preuzelo ostvarivanje prava javnog izvođenja naših l H muzičkih djela na teritoriju Austrije. AKLAMACIJE (lat. AKCENTNE OKTAVE I KVINTE -* Paralelne oktave i paralelne kvinte A KEMPIS. — H. — A. essai d'une esthetique nouvelle de la musique (2 sv. ORKESTRALNA: JJupuHuan noaMa. Darmstadt 1958). A. Byzantinische Musik. vrlo raširen među muzičkim diletantima. — Zborovi. 1892. klavirski trio. 1926. 1901 i 1921 (IV izd. Taj je običaj trajao sve do 1918. Pariš 1874. Većim akoladama u obliku [ spajaju se dionice pojedinih grupa instrumenata (npr. Obično su se izvodile po tri puta uzastopce. kralja Kolomana. 1936.).— R. Sačuvan je zapis tekstova aklamacije. Chr. u čast bizantskom caru. U Dubrovniku su također već 1192 tri puta godišnje pjevali a. Einfuhrung in die Gregorianischen Melodien I i III. Studies in the psychology of music. DJELA. Od 1923 živio u Parizu. — G. Rimski-Korsakova. Scriptorium VIII. — B. Kongress fiir Aesthetik und allgemeine Kunstwissenschaft.AKCENT — AKOLADA LIT.-J. Hildesheim i Wiesbaden 1962). su uvedene u srednjem vijeku. Das musikalische Horen der Neuzeit. accolade obuhvaćanje). London 1923. — P. Besseler. —J. Ać. Pariš 1949. System der musikalischen Rhythmik und Metrik. Wagner. C. Leipzig 1903. Serauky. W.: H. Pariš 1912. — Opera Turandot.57 a Allegro assai m PP AKESSON. Hamburg i Petrograd 1884. U nekima se zamjećuje utjecaj Skrjabina i impresionista. sonate za violinu i klavir. drveni ili limeni duhački instrumensti. što se sačuvalo sve do danas. spaja dionicu desne ruke s dionicom lijeve ruke (primjeri. Universitats-Archiv XVII. 1907. Miinster 1929. Christus regnat. Vi. franc. Wien 1956. rimskim papama i drugim crkvenim i svjetovnim dostojanstvenicima. Sv. oktet i nonet za gudače i duhače. Raspored rupica na cijevima omogućuje dvoglasno sviranje. Wellesz. Obično je smisao aklamacije odgovarao značenju »na mnogaja ljeta« (TroXu^p6\iiov). obično u obliku ( udružuju B.. B. fantazija. U orkestralnim L. 1957. Kongressbericht. Objective analysis of musical performance. Bizantine Music and Hymnography. — E. Franck). Opfermann. Rytes. austrijsko Društvo autora. autoharp. 1951. ORKESTRALNA: simfonija u e-molu. skraćenica za Staatlich Genehmigte Gesellschaft der Autoren.mn Beethoven: Sonata za klavir op. fantazija. C. pedagog i zborovoda. Mainz 1954. Kasnije (oko 1453) su se u Istočnoj crkvi aklamacijama pozdravljali i visoki crkveni dostojanstvenici. Sitzungsberichte Leipzig. sv. — C. Pregled povijesti hrvatske muzike.E. Brelet. (ili laudes) u čast pape Paskala (1099—1118). Odlazi zatim u Švedsku gdje je angažirana u Kraljevskom švedskom baletu u Stockhoimu. 2. AKKORDZITHER (njem. Melodie und Akzent.: A4. AKKOMPAGNEMENT -> Pratnja AKKORDEON -> Harmonika. U nordijskim zemljama uživa veliki ugled. Berlin 1959. Seashore (izdavač). A. Pfaff.SAKOLADA (franc. Handschin. AKM. Za taj balet postavlja mnoge koreografije (Sisyphus. švedski dirigent. 20. A. — Opera <Pen cnezoa. sonate za violu i klavir. Musikalische Dynamik und Agogik. Birgit. Predavao na muzičkoj školi u Tiflisu i Nizzi te na Konzervatoriju u Harkovu i Petrogradu. njemački naziv za duhački instrument. Erik Carl Emanuel. Redu d'une dme reveuse. — Zborovi. I 1860 — 20. — M. 8. što ga je sastavio Serafin Cerva (1686—1756). Traite de l'expression musicale. Djelovao u Stock-holmu kao orguljaš. kasnije vladarima. I 1945).

.

se' diomce srodnih instrumenata unutar grupe (npr. kao i od razmaka (intervala) među njima. B. J. nasuprot neakordičkim tonovima. kraće kompozicije za klavir. 1929. 2 izohroni (si.Debussy:»LaCathedra!eengloutie* Temeljni ton i temeljni oblik akorda). 1947. kada slijede dosta brzo jedna iza druge. 2). 2). chord. nastaju A. Obuhvaćaju upute za obavljanje obreda izvan svečane mise. u toku XX st. 1938. —■ DRAMSKA. a odgovaraju officiumu (časosloV) u Zapadnoj crkvi. kad se akordi pojavljuju u 2bž temeljnom obliku.Skrjabin:»Prometej« |>ft drugi intervali. — Sonata za klavir. ->• Slučajne harmonije). Preludij za klavir op. dxoXou&£a> slijediti. 1934 i Timur. pjevače i orkestar. Time se međutim. 1942. Studij započet u Istambulu. 1946. AKORD (engl.AKORDIČKA FIGURACIJA.Chopirv. pa veličina amplitude postepeno o-pada. Udaljenost čestice od položaja ravnote zove se elongacija (a).r--------- SMJER ŠIRENJA VAL. Kralj Edip. od 1955 u Bonnu. osnovni princip rasporeda po tercama ne narušava. £P Ovaj se raspored ostvaruje doslovno i u cijelosti samo onda. prohodnih i izmjeničnih tonova i si. 1951. J. to jest o onome zapažamo sluhom (grč. 2 b) ili u širokom slogu (primjer br. "AKOLUTHIA (grč. druga kraća od ostalih. -* C. već i * £-i ■ Ln_ i. AKUSTIKA. koji zajedno s akordičkim nastupaju u obliku zaostajalica. zatim je kultu ataše turske ambasade u Bernu. u drugačijoj trodijelnoj mjeri J. accordo. koji se ovdje pojavljuje kao SMJER SIREN VALA PRIKAZ PRIGUŠENOG IZOHRONC TITRAJA . na Bliskom Istoku. očituju kao zvukovi. 1942) i Sofokla (Antigona. -> Položaj akorda. javljaju se mnoge nove. RAZRJEĐENJE F. 1949 radi u ministarstvu nastave. 1926 nastavio u Beču Mara). nepotpuni [1] (primjer br. Pri titranju elongacija se troši na svladavanje trenja i drugih zapreka. ! i w DJELA. Akkordtone). akustičke pojave mehaničke pojave određenih karakteristika. violina I i violina II itdj primjeri c. Revue de musicologie. Haba). Izciler za zbor i orkes 1933. A. a f1 je neakordički ton.: C. Tako je u trodijel mjeri j . naziv za četvorodijelnu asimetri mjeru J J J J J J " ( J J J J. gudački trio. jednostav ili složene (složene se opet mogu prikazati kao zbroj više jednosU nih titraja). Hertzu). 1943). Te se promjene zbivaju u prostoru i vremenu na raz čite načine. njem Akkord. God. zavisi sastav (struktura) akorda. 2 c). -> Obrat akorda. ~* Akordički tonovi. sonata za flautu i klavir. 3 pjesme za mezzosopran i gudački kvartet. AKSES. Pojam zvuk obuhvaća : što čujemo. Čestice tvari međusobno su vezJ elastičnim silama. Uz suradnju P. suzvučje od tri ili više tonova različite visine. Vrativši se 1935 u don vinu predavao na muzičkoj školi u Ankari. svojstva i zvučnu prirodu akorda. akfak). Tako nastaje ni pomak koji se na isti način prenosi dalje na ostale čestice sredsi odnosno dijelova materije. U priloženom su primjeru c. Opere: M 1933. f. stoji na po8vakog muzičkog retka ili stranice (u partiturama). napeto pomaka ili brzine čestica. Kod akorda koji se pojavljuju u obratu 20: (primjer br. Necil Kazim. 15 Poema za violončelo. accordare uskladiti). Za broj titraja u jednoj sekundi (frekvencii postoje i nazivi perioda u sekundi. 1930. je nauka o zvuku. -> Neakordički' zaostajalica na akordički ton e1 ( novi. tijesno postavljenog (> Nepotpuni oblik akorda. Ali feroce za saksofon i klavir. — KOMORI gudački kvartet. Periodičke promje tlaka uzduha. Za . ' AKSAK (tur. Akord.28br3 PRIKAZ LONGITUDINALNOG VAI SINUSOIDOM AKORDIČKI TONOVI (njem. Sč. Zvuki ima mnogo vrsta. Od broja tih tonova. Brailoiu. dxouw čujem). od srednjovjekovno lat. i). . «r budući da se on uvijek odnosi na temeljni oblik potpunoga akorda. i). J J prva duža. pa. H demitha reorganizirao tu ustanovu pretvorivši je u Državni kon2 vatorij na kojem je od 1936 predavao kompoziciju (1948— direktor). Suk. A. Raspored tonova po tercama važio je sve do kraja XIX st. 1954. turski kompozitor (Istambul. N Dć -*■ Akordički tonovi. Le rvthme aksak. 1939. sastavljeni od samih kvarta i drugi (primjer br. -> Neakordički tonovi). pa kažemo da su takvi titraji si. 1931 u Pragu (J. ) u turskoj muzičkoj teoi C. pren se preko elastičnih veza na čestice u okolini. ili dijela sredine. odnos no. Brailoiu uveo je taj naziv kao oznaku za sve oblike ritma se javljaju u onim asimetričnim mjerama u kojima sve jedii mjere (->■ dobe) ne traju jednako dugo. Bi titraja u jednoj sekundi je frekvencija (v) titranja koja je da izrazom v = —. potpuni i u tijesnu slogu. LIT.. Uvod. accord. -> Prohodni ton. svi sastavni tonovi nekog akorda. ■ Priroda i širenje zvuka. 6. g. Sastav. d). Pomak jedne čestice. Međutim. 1931. zbirke propisa koji se odnose na vršenje liturgijskih čina u Istočnoj crkvi. Balada. a svima je izvor u različitim titrajima. franc. -»■ figuracija koja se sastoji od akordičkih tonova (primjer br. U daljnjem razvoju muzike. kretanje jednog ili više glasova po tonovima jednog akorda za njegova trajanja. njihove funkcije i međusobne odnose proučava nauka o harmoniji (-> Harmonija. koje se šire u elastičnoj sredini. ■ kompozicija op. 1933. ići za kim). složenije akordičke tvorevine. Pri jednostavnom titraju čestica mijenja svoj polo: oko položaja ravnoteže. ples Ciftetelli. Baybnder. a i drugdje (čal srednjoj Evropi). ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Ankara Kalesi. cl i e1 akordički tonovi akorda c-e-g. -* Slog akorda. često se kombinira s prohodnim i izmjeničnim tono vima (primjer br. prema fizičaru H. cikal u sekundi i herc {Hz. njegova svojstva i njegova zvučna priroda uopće. flauta i mala AKOLADA — AKUSTIKA flauta. Razlika u trajanju je u odnosu 3 Asimetrične mjere s nejednakim dobama nalazimo u Makedo i susjednim zemljama. . Elongacija se mijenja kontinuirano od nule do vrijednosti amplitude kao harmonička funkcija sinusa u vremenu t prema izrazu a = A sin — t. a najveća elongacija amplituda (A) titran Vrijeme potrebno da neka čestica sredstva prede put od amplitu i ponovno se u nju vrati zove se vrijeme jednog titraja (T). 2 a). —• VOKALh Sur ve mu'zik za recitatora. 1). zbirke preludija i i za klavir. Ako se taj pomak periodički mijei tada u tom tijelu nastaju titraji ili oscilacije. 1933. kao osnovni 2a= princip akorda (primjer br. Po definiciji zvuk su elastični titraji u krutim tijelir kapljevinama i plinovima odnosno zvuk je promjena tlaka.Bach: Mali preludij za klavir u C-duru jt J -1 f - . tal. -> Akord. frekvencija i kod različitih amplituda ostaje konstantna. 3). 1946.19 A. Stoga jednostavno titranje zovemo i sinuso-idalno ili harmoničko titranje (si.Sch6nberq: između pojedinih njihovih 6molihkTqvirskih tonova ne samo terce. 1933. Scenska muzika za djela Shakespef (Julije Cezar.S. 1908 —). A. tako akordi. -* Izmjenični ton. One mogu biti pravilne ili nepravilne. A.

Ako val nastaje gibanjem čestica u istom smjeru u kojem se širi val. strujom zraka u duhačkim instrumentima i dr. 10 11 12 (vala) ili promatra ča. šire dva identična progresivna vala. 5 PRIKAZ VALOVA SAVIJANJA progresivnih valova. Kad u naše uho istodobn o dolaze dva zvučna vala. 4). i uz nepromijenjenu frekvenciju može se povećati dužina vala i to ubrzavanjem širenja vala. Zgušćenje i razSI. Ovisnost brzine širenja zvuka o temperaturi pokazuje približno izraz: v = 330 -f. v. Put koji u jednoj sekundi prijeđe određeni dol (ili brijeg) odnosno zgušćenje (ili razrijeđenje) jest brzina širenja vala (v). izvor vala. Dužina vala je to veća što je frekvencija titranja manja i obrnuto. broj primljenih zvučnih valova u jedinici vremena biva manji. Udar i. 4 POSTANAK PROGRESIVNOG TRANSVERZALNOG VALA SI. Osim navedenih valova. Valno gibanje je dakle širenje pomaka čestice. ali iz suprotnih izvora. Ako izvor zvučnih valova ostaje od nas stalno u istoj udaljenosti tada prima naše uho svake sekunde tačno toliko zgušćenja i razrijeđenja koliko ih taj izvor proizvodi. 3 MEHANIČKI MODEL KOJI PRIKAZUJE POSTANAK PROGRESIVNOG LONGITUDINALNOG VALA 21 busi) titraju maksimalnim amplitudama (si. dok druge (tr- v — vi = registrir ana frekvenc ija.). brzina širenja zvuka 5000 m/sek. istih frekvencija i amplituda. (\i p = SI. Ta prividna promjena frekvencije (valne du žine).0. koju registrira naše uho kao po sljedicu Dopplerov a efekta. 3). Udaljenost dva susjedna dola (ili brijega). U štapovima zvuk se širi i pomoću valova savijanja i torzionih valova (si. To su stojni ili stacionarni valovi. Ako se udaljenost između promatrača i izvora zvuka smanjuje. Zbog toga imamo u prvom slučaju osjet zvučnog vala veće. 6).AKUSTIKA postizavanje konstantne amplitude potrebno je sistemu koji titra dovoditi energiju izvana (potezom gudula. ili dijela sredine određenom brzinom. jednaka je vp =-------------------------------------v . Postanak i širenje longitudinalnog vala može se prikazati modelom kuglica međusobno vezanih elastičnim perima (si. Dopplerov efekt. koji pripadaju skupini si. postoje i valovi kod kojih se ne opaža pomicanje. U kapljevinama je brzina širenja zvuka veća (u vodi kod io°C iznosi 1440 m/sek). dok je pri temperaturi od —20°C samo 318 m/sek. U željezu je npr. 6 POSTANAK STOJNOG TRANSVERZALNOG VALA Brzina širenja zvučnih valova je relativno malena. tj. Ako pak čestice titraju okomito na smjer širenja vala tada nastaje transverzalni val (si. zgušćenja (ili razrjeđenja) nazivamo dužinom vala (X). U krutim tije lima ona je funkcija elastičnih svojstava tih tijela i može se izračunati pomoću izraza v = 1/— (E = modul elastičnosti. Kad početna čestica. tada će ljudsko uho registrirati veći broj zvučnih valova u jedinici vremena odnosno ako se udaljenost povećava. Frekvenc ija. J. tada je to longitudinalni val. Čestice prenose svoje titranje oko položaja ravnoteže posredstvom energije pa tako nastaje gibanje koje se zove val. koja nastaje radi relativne brzine gibanja izvora zvuka Međutim.X. Oni nastaju kad se istim sredstvom. rjeđenje longitudinalnih valova odgovara brijegu i dolu transverzalnih valova. a u drugom slučaju manje frekvencije u odnosu na frekvenciju registriranu kod kon stantne udaljenosti. v p i vt brzina širenja zvuka u uzduhu. 5). g = gustoća krutine). naziva se Dopplero v efekt (Ch. U normalnoj sobnoj temperaturi (2O°C) iznosi 342 m/sek. Udaljenost između dva susjedna čvora ili trbuha odgovara polovini dužine vala. koja se širi oko izvora tiranja na sve strane. Pri tome neke tačke sredstva (čvorovi) miruju. a u jelovu drvetu 3320 m/sek. = v. Doppler. Periodička promjena tlaka uzduha. Međusobni odnosi tih 1) v 1) A veličina dani su izrazima: X = — v = — t. izvodi harmoničko titranje tada val ima oblik sinusoide. gibanja promatra ča odnosno izvora vala). v ( frekve ncije izvora zvuka. daje kuglasti val. . austrijski fizičar).6 t m/sek (t = temperatura uzduha u °C).

Na taj način nastaje. Npr. tada čujemo udare. treptaji. periodičko mijenjanje intenziteta zvuka. na određenom mjestu prostora. vibrato s frekvencijom od 10 Hz nastaje ako su frekvencije izvora 500 i 510 Hz.kojih se frekvencije (valne dužine) samo neznatno razlikuju. Pojava treptaja koristi se po- I . Broj udara (treptaja) u sekundi jednak je razlici frekvencija promatranih valova.

Psihoakustika. Uska svojim oblikom pri tome pojačava zvuk. Energija titranja glazbene viljuške prelazi u energiju potrebnu za prisilno titranje plohe na koju je glazbena viljuška prislonjena. Dobivena električna energija prenosi se preko živaca pomoću impulsa u mozak. koja može titrati istom frekvencijom (daje istu visinu to na). zilarne membrane.c\ e1 itd. 5/4. pa jedan od njih zatitra.. šetke slušnog živ tako dolazi do o. SI. Dio ukupne energije zvučnih valova dolazi u slušnu cijev na čijem dnu je tanka opna. 7). 10 PRESJEK VANJSKOGA 1 nekad kod nekih instrumenata (orguljr\ r\_ ski registar vox angelica. Ako amplitudu zvučnog tlaka (pm) podijelimo s | 2 dobiva tzv. Ona je otvoren. / duljina stupca uzduha. Stremen završav^ stanom pločicom smještenom u ovalnom prozorčiću kroz ' stremen predaje titranje unutarnjem uhu. Uho je organ zvuka.3 mm. U slučaju titranja žica mogućnost rezonancije je daleko veća nego u opisanom primjeru s glazbenim viljuškama. glazbenoj b) titraji drugoga tona. Rezonancija. glavni rezonatori (ormarići ili tijela za rezonanciju) koji rezoniraju na svaku frekvenciju pa pojačavaju ton i daju mu punoću i boju (npr. u manjoj ili većoj mjeri pobuđuju na rezonanciju. To možemo utvrditi ako prigušimo titranje prve viljuške. Zvuk ulazi u uho kroz vanjsku slušnu cijev. Polukružni kanali ne sudjeluju u slušnom procesu. Helmholtz ih smatra rezonatoi od kojih svaki ima vlastitu frekvenciju. za/\ ^T tirat će i drugi izvor. uho je i vrlo selektivni analizator frekvencije. 12 ZVUČNI TLAK SUPER] NIRAN ATMOSFERSKOM TLAKU a njime također određujemo i smjer zvučnoga izvora (si. 10). Cortijev or Slušni proces. efektivni zvučni tlak (p) p = -™ . Rezonantna frekvencija slušne Zvučni tlak. onda se uvijek misli na njegovu efektivnu vrijednost. dužina stupca uzduha mora biti neparni broj četvrtina valne dužine vala koji emitira izvor. Osim što je prijemnik zvuka. Eustahijeva cijev omogu izjednačenje vanjskog i unutarnjeg tlaka. Ona mora odgovarati 3/4. c) udar viljušci koja titra pri bliži druga glazbena . kod klavira sa žicom C rezoni raju sve one žice koje su ugođene na visinu tona pojedinih alikvotnih tonova tona C. Kada dva izvora va -A la iste frekvencije ti tranja stoje jedan bli zu drugoga. nji okruglim prozorom. tj. bubnjić kojim završava vanjsko uho (si. 11 PRIKAZ UGIBANJA DIJELOVA BAZIdolimfu. što ovisi o frekvenciji primljenog tona. SI. zvuka (si. Ta pojava prijenosa energije ti tranja s jednoga sistema na drugi sistem iste frekvencije titranja zove se rezonancija. Titranje glazbene viljuške se pri tome vrlo brzo priguši. Ako se npr.--------------------------U N U T A R N J E U H O STREMEN I OVALNI PROZORClĆ OKRUGLI PROZOR&Ć EU S TA H U EV A C IJEV PUŽNICA (RAZMOTANA) kanal je od srednjeg uha odijeljen ovalnim prozorom. jer i alikvotni tonovi. Ako pomoću glazbe-Sl 8 REZONANCIJA STUPCA UZDUHA U ne viljuške određe-CIJEVI NA TON GLAZBENE VILJUŠKE ne frekvencije pobuđujemo na rezonanciju stupac uzduha u cijevi. U . Fizika uha. Impulsi se kroz živac gibaju brzinom od 30 m/sek. duljine nešto preko 3 cm. Pr novijim teorij. Tako ukupni tlak čas veći od atmosferskog tlaka kod zgušćavanja da b drugoj poluperiodi bio manji od atmosferskog tlaka kod razrje> nja. _ kod klavira škrinja u ^^ kojoj su napete žice. Zvuk se i dalje čuje. Zvuk postaje glasniji.22 AKUSTIKA cijevi je oko 3000 Hz. koji se radi tog tlaka deformira (si. Po H. i ona će zatitrati. k frekvencije odgovaraju frekvencijama sadržanim u primljei zvuku. premda su to dvije različite akustičke pojave. n cijeli broj). To je najsavršeniji instrument koji akustičku energiju pretvara u električnu. DOLIMFE veću vrijednost rt dređenom mjestu. Broj impulsa ovisan je 0 intenzitetu zvuka. kod koje duljinu možemo mijenjati. iako nije direktno po buđen na titranje. nakovanj i stremen. 9). Gornji SI. dakle :c. jer se titranje glazbene viljuške preko prisilnog titranja široke plohe bolje prenosi na uzduh. predvorja i niče. tzv.). Unutarnje uho (labi\ sastoji se od tri glavna dijela: polukružnih kanala. koji se nalazi u dnu pužnice. Titranje bubnjića prenosi se srednje uho mostićem sastavljenim od tri kosti koje radi nji] oblika zovemo čekić. Helmholtzu je bazilarna opnanajvaž za proces slušanja. Pužnica je najosjetljiviji i najsloženiji dio ljudskog tijela. To prikazuje izraz v = (2n — 1) f/41 (y = brzina zvuka u uzduhu. SI. rezonirati će ona vlakanca bazilarne membrane. Kada se govori o zvučn tlaku. zvučna energij a pi ljena bubnjićem ] nosi se na teku< unutarnjeg uha. viljuška. Radi vertikalnog pomaka dijelova bazilarne membrane javlja se u ćelijama niti Cortijeva organa neka vrsta piezoelektriciteta. a promjera osnovice oko 3. 12). Duž pužnice protežu se tri kanala međusobno odijeljena bazilarnom i Reis-snerovom membranom. Ako glazbenu viljušku koja titra prislonimo na stol ili na koji drugi oveći predmet tada zvuk postaje glasniji. To je cijev savijena u spiralu sa dva i po do dva i tri četvrtine zavoja. kao i njegove glasnoće i boje. Bubnjić je eliptičnog oblika plitkog lij s ispupčenjem prema srednjem uhu. uzdu ispunjena šupljina. Kada zvuk dođe u v tarnje uho.04 do 0. 8). Cortijev organ prenosi titranje opne na osjetljive z. a. Iz njih izlaze vrlo fine niti. 7 POSTANAK UDARA: a) titraji prvoga tona. Kod muzičkih instrumenata važni su tzv. g. 11) području visokih frekvencija dolazi radi inercije tekućine do de macije bazilarne membrane. Gornji i BUB donji kanal spojeni su otvorom zvanim helikotrema.5 mm. kod gudačkih instrumenata korpus instrumenta itd. Prilikom širenja zvučnog vala u atmosferi zvučni tlak superponira se atmosferskom tlaku (si. već služe samo za osjet ravnoteže. SI. Srednje uho je mala. koja je s usnom šupljinom spojena Eusta vom cijevi dugačkom oko 3 cm. Ona se sastoji od oko 30 000 poprečnih kana dugačkih 0. Tako npr. opaziti ćemo da do rezonancije dolazi samo kod određene veličine stupca uzduha (si. Rezonantna frekvencija 1 njića je između 1200 i 1400 Hz. 7/4 ■ • ■ dužine vala zvuka koji daje glazbena viljuška. vrijeme gutanja ili zijevanja. Tekućina (endolimfa) ispunjava cijelo unutarnje uho. indikator visine tona. 9). Često se takvo prisilno titranje identificira s rezonancijom. si. koje žica proizvodi. 9 SHEMATSKI PRIKAZ UHA ■SREDNJE UHO^ri-. U živčanoj niti je maksimalan broj impulsa u jednoj sekundi oko 400. S porastom frekvencije pomiče se n sto deformacije prema ovalnom prozoru. Hidraul LARNE MEMBRANE POD PRITISKOM ENtlačni val postiže . Iznad bazilarne membrane je i osjetljiv slušni mehanizam u kojem se nalazi 20 000 do 30 ooO nih osjetnih ćelija. U dručju niskih frekvencija pomiče se stup tekućine preko heliko me do okruglog prozora.

Uho je najosjetljivije za područje FON ----frekvencija između 800 i 6 A 000 Hz.AKUSTIKA lože registrirati veoma malene zvučne tlakove. U ---području visokih frekvencija .10-1 vata Orgulje (fortissimo) 1 do 10 vata Bubanj (fortissimo) oko 10 vata Veliki zvučnik (najveća snaga) IO2 vata .0. zove se krifu-Ija za glasnoću od o 'de. Za frekvencije od 1000 Hz čestice u uzduhu smiju titrati laksimalnom amplitudom od 0. diže.2 -10"' -0 . Jedinica za mjerenje zvučnog tlaka je likrobar (\>. Količina energije. On je preko milijon puta (ili za više od 120 dB) viši od nultog nivoa to jest od praga sluha.iior cibela (si. dobi vamo tzv. a prekida se na frek50 ---venciji koja je kod raznih 40 opažača (naročito kod osoba 30 ' iznad 30 godina starosti) " --vrlo različita. Bellu. koja u jednoj ekundi prijeđe kroz plohu veličine jednog cm2 okomitu na smjer irenja zvuka. Jakost ili intenzitet zvuka. Pod snagom zvuka podrazumijevamo zvučnu nergiju koja u jedinici vremena prijeđe kroz plohu bilo koje povrine. oje naše uho može čuti. potreban je određeni minimalni zvučni iak da bi uho registriralo zvuk. U praksi uzima se deset ■lita manja jedinica. jer uho nije za sve frekvencije podjednako osjetljivo. Decibel nije mjerna jedinica već samo broj. To je tlak što ga proizvodi sila od jednoga dina a površinu od jednoga cm2. 500 1000 5000 10000 20000 SI. zvuk izaziva u uhu ol.b). U tom slučaju promjena laka iznosi 280 din/cm2. s intenzitetom određenog broja decibela iznad nultog. Da bi se postigao prag sluha za različite .01 mm. koji nam se pri raznim frek ve nc ij ama či ne jedna ko gla sni ka o t on frek ve nc ij e od 1000 Hz. koja pokazuje koliki mora biti intenzitet zvuka da za različite frekvencije dođe do praga sluha. krivulju jednake glasnoće ili izofona (si.0.10~ 5 . 14). Mjerna jedinica za snagu zvuka je vat (w).. jest jakost ili intenzitet zvuka. izumitelju telefona).10"" vata Vršna snaga ljudskog glasa oko 2. 13 PODRUČJE SLUHA S KRIVULJAMA JEDNAKE GLASNOĆE . 13). Odredimo li intenzitete tonova.GRANICA BOLA 120 db IZNAD PRAGA 23 je frekvencije potreban i različiti intenzitet. za koje je najosjetljivije. Ako sa Ij i I? označimo intenzitete ivora. decibel (dB). Za svaku frekvenciju.I0"1 vata Trublja (fortissimo) oko 3. krivulja praga sluha naglo se 60 sa. ono može zamijetiti zvuk s fektivnim tlakom IO"10 (0. Fizikalna definicija glasnoće (G) odnosi se na ton fre kvencije od 1000 Hz i glasi: G = 20 log — = 10 log -— fona.002 \ . U području :ekvencija. naz iva se prag bola. Zvučnim se valom prenosi kroz redstvo mehanička energija. Najveći ---zvučni tlak. po G.10"1 vata Violina (fortissimo) oko io~3 vata Klavir (fortissimo) oko 2.10"1 -0. naziva se prag sluha. Snaga zvuka.0002 VRIJEDI ZA FREKVENCIJU 00 1000 U'Vsek. koji se na ' pojedinim frekvencijama -20 smije dovesti uhu a 200 500 1000 2000 5000 10000 Hz 2 —- ' — n ■—• — ~---------- -— 1 — 0 FREKVENCIJA SI. kojim se 2 ikše izražava odnos medu veličinama snaga. Mjerenja praga 120 sluha za frekvencije ispod 30 10 0 90 Hz posve su nepouzdana. Jedinica mjere Po !o za ovako defi- A (omi 1CT3 P (dina/cm2) 200 10" 5 - 10' 6 - . Taj je tlak ovisan o frekvenciji. Prema WeberFechnerovu zakonu glasnoća je proporcionalna logaritmu zvučnog tlaka.0000000001) atmosferskog tlaka. Krivulja. Tabela zvučne snage za neke izvore: Običan razgovor (srednja vrijednost) oko 7.ogaritam iz odnosa dviju zvučnih snaga izražava se u belima B. onda je njihov odnos (ri) u decibelima dan izrazom n = 10 jg^dB. 0 2 ^1 10"1*(GLASNOĆA 0 db) .10" -20 PRAGA SLUHA . Ako ak naraste iznad io~ 4 atmosferskog tlaka.2 10"'- 10*" \ \ GLASNOĆA ZNAO PRAGA SLUHA . 14 IZOFONE NORMALNOGA UHA da ono ne osjeti neugodu ili bol.

15 ODNOS BROJA FONA PREMA BROJU SONA ZA TON FREKVENCIJE IOOO Hz određuju se uspoređivanjem s glasnoćom tona od iooo Hz. b) i zvučni intenzitet I o (= io~ 16 w/cm 2 ) odnose se na prag sluha za frekvenciju od 1000 Hz. već su rani u jednom ili dva područja formanata. Glasnoće tonova ostalih frekvencija ■ * i' IO 2 / / J s — i 10 ( f 1 f 1 O 1S 20 30 4O . Zvučni tlak p 0 (= 2 • io~ 4 u. dušnik. dakle na temelju subjektivnog ocjenjivanja. a one se radi svoje elastičnosti odmah ponovno stisnu. To se neprekidno ponavlja. Praktična mjerenja glasnoće zvuka vrše se fono-metrom a veličina gubitka sluha mjeri se audiometrom.24 AKUSTIKA nako raspoređeni po čitavom frekventnom području. . Govor. pa GRKLJANA tlak ispod njih postaje manji. Prema definiciji čisti ton od iooo Hz glasnoće 40 fona daje subjektivnu glasnoću od jednog sona (si. Kod stvaranja govornih glasova sudjeluju pluća. 16). Formanti su sasta' novi koji neovisno o osnovnoj frekvenciji određuju svojstva ' niranu glasnoću je jedan fon. ždrijelo te usna i nosna šupljina. grkljan. Jedinica za subjektivnu procjenu glasnoće je jedan son. Čovjek proizvodi glasove tako da potiskuje uzduh iz pluća kroz glasnice i usnu šupljinu. Uzduh dolazi iz pluća i DUŠNIK pritišće odozdo glasnice te ih razmakne (si. Pri tome energiju strujanja pretvara u zvučnu energiju. 50 60 70 GLASNOĆA U FONIMA 80 i i 90 100 SI. Tako uzduh između SHEMATSKI PRIKAZ glasnica lakše prolazi. 15).

TRAJANJE o XV \ ^ VRIJEME U SEKUNDAMA PORTAMENTO VRUEME U SEKUNDAMA AMPLITUDNA MODULACIJA FREKVENTNA MODULACIJA SI. NJE OPADANJE. 20 ZNAČAJKE MUZIČKIH TONO' Viši harmonijs ki tosi. Opseg frekvencija zvuka što ga proizvode muzički instrumenti mnogo je veći od onoga kod govora (si. b) u ustima i nosu Vokal UO AE I Područje formanata od 200 do 400 Hz od 400 do 600 Hz ' od 800 do 1200 Hz od 400 do 600 i od 2200 do 2600 Hz do 200 do 400 i od 3000 do 3500 Hz . spektralni sastav o kojem ovisi boja tona. lažnih glasnica. Promjeno m tih uvjeta mijenja se i visina proizved enog tona. 20). Osnovne \nj V\J H karakteristike muzičkih tonova jesu: osnovna frekvencija koja određuje njegovu visinu. VOGA GOVORA spektroskop. 3[jy/ STANJE NT^I/. 30 100 1000 10000 150C 100 FONA 120i- 1 Il n ) 1000 . GLASNOĆA 60 30 PDRAST. debljini i napetosti . a od novijih oscilograf i akustički Analizom zvu- / n \\ V 1000 2000 FREKVENCIJA 600 SI. 18). ka odjeljuju se pojedine komponente sastavljenog zvuka i određuju im se frekvencije i jakost. 18 SPEKTAR GLASA 5 M K SI. ali obuh frekvencije koje su daleko više nego kod vokala (si.Tako glasnice relaksaciono titranje i u ritmu tog titranja modulira se struja uzduha (si. Međutim . Od starijih uređaja za analizu zvuka najpoznatiji su Helmholtzovi rezona tori s Koenigovim monometričkim plamenikom. vremenski tok intenziteta koji sadrži porast ili početni tranzijent. ' VRIJE ME novi izvode vokala nisu jed- GLAS E: a) na izlazu iz glasnica. Opseg frek*> vencija i spektralni sastav pojedinih gla sova vrlo su različiti. 21 i 22). Značajke muzičkog zvuka. Naja niže frekvenci je ljud skog govora nalaze se kod muškarc a na 80 Hz. opseg frekvenci ja ljudskog govora mnogo je veći te se smatra da glas nastaje zajedničk im djelovanj em glasnica i prostora između glasnica i tzv. Danas se za analizu govornih glasova mnogo pr njuje postupak zvan visible speech (vidljivi govor. si. Kontinuirani prijelaz s tona neke frekvencij e na ton druge frekvencije zove se portamento. stacionarno stanje i opadanje ili završni tranzijent (si. 17 DIJAGR AM ZVUČN OGA TLAKA ZA . 19 ANALIZA IZGOVORNE RIJEČI MUZIKA NA PRINCIPU VI. a kod žena na oko 120 Hz. Znač ajke go vornog zvuka.STAC. Frekvenc ija titranja glasnica ovisi o njihovoj duljini. a tremolo ili vibratojeamplitudna ili frekventna modulacija određenog tona. Konsonanti sadržavaju vrlo malu zvučnu energiju. STA£>/~ STACIONARNO VV. glasnoća. 17).

IB 30 Ako želimo identifi20 cirati ton samo preko stacionarnog stanja 10--------(tako da uklonimo porast i opadanje toUM na) teško možemo f-196Hz IB 30 prepoznati kojem inSAKSOFON strumentu pripada 20 emitirani zvuk. Tako svaki I------TEND ! muzički instrument 20 P ima za različite frekvencije i različite us10 mjerene karakteristiII liiLL I I I li 1 1 ke (si. Da su inogi akustički zakoni u praksi bili poznati već u Antiki dokazuju ivanredna otvorena kazališta npr. Newtona (1643—1727). svoga djela De architetura. Mersenne : 636).I st. Naziv lllllliUii i itlitllllllll 10* 5 10' FREKVENCIJA . 'blasti akustike pripadaju i načela izrasla iz prakse graditelja mučkih instrumenata.IKI BUBANJ 3ANJ LI BUBANJ ELE ITRABAS LONČELO UNA kVIR TUBA AUNA IBA SAKSOFON OT KLARINET SOFON UTA :0l0 FLAUTA 3H MUŠKARCA OR ŽENE ISKANJE JANJE KLJUČE" .„ .l n itt t — i 2 . Kao IO 4 8 10 2 8 10* samostalna znanost a. 24). oethius (oko 475—524) je dalje razradio Aristotelove postavke. Rameau (1683—1764) svoju nauku o harmoniji. FREKVENCIJA se razvila istom u I. jer isti ton na istom instrumentu f=294Hz ima različit odnos B 30 SOPS N komponenata ako je A 20 različite glasnoće (si.. a jerojatno i stari egipatski matematičari. 1 1. Ch. . Međutim. Galileja (1564— 542). 22 SPEKTRALNI PRIKAZ TONOVA MUZIČKIH INSTRUMENATA. u Epidauru ili Sirakuzi. . On je uočio postojanje alikvotnih tonova koje je razjasnio Sauver (1701). koja : opisao Vitruvije (<.) u V knj. 1 10 strumenata ovisi znatno više o tranzijentima nego o spektralf=196 Hz nom sastavu tona.. Glasnoća i boja 10 — tona mijenja se ' i _L1_ L promjenom položaja I instrumenata i sluB 30 šaoca. a daljnji razvoj akustike važni su i radovi G. . Huvgensa (1629—95) i I. Brzinu zvuka prvi je izmjerio M. . 1 \ i. Pitagora je na monoordu ispitivao odnos dužina žice za tonove pojedinih intervala.. Na temelju njihovih teoretskih postavki izradio J. 1 Historija. Aristotel je pokušao definirati sam pojam nauke o zvuku. NE-:iH MUZIČKIH INSTRUMENATA I akustička zapažanja LJUDSKIH GLASOVA čovjeka jednako su stara kao njegovo vučno i muzičko izražavanje.1imi«. Sistematskim proučavanjem zvuovnih pojava bavili su se već fizičari i filozofi antikne Grčke.. .. 21 SPEKTRALNI PRIKAZI TONOVA XIX st. 23).AKUSTIKA f=196 Hz VIOLINA 20 iB 30 1 1 25 Prepoznavanje tonova pojedinih in. LJUDSKOG GOVORA I NEKIH ŠUMOVA [f.. Spektralni sastav ovisi i o 10 IlullHl ml l glasnoći. Ph.

. Die Lehre von den Tonempfindungen als physiologische Grundlage der Musik. — H. Bartholomezv. Vibration and Sound. W. C. — C. — A.) — A T . — C. feč. C. — Isti. London Einfiihrung in die Schwingungslehre. Martin i //. Wood. Physikalische Musiklehre. Daviš. A. Milano 1927. Udito e sensi generali. London 1931. Slovak. Collected Papers on Acoustics. A Historical Survey. W. New York 1930. London 1944. C. Seashore. — W. — P. Steivart i R. 1926. New York 1956). Helmholtz (1821—94) i J. New York 1929. — E. Kornerup. Klange und Gerausche. Akustische Gesetze fur die Akkord. B. Die Physik der Klangfarben. London 1934. Theory of Vibrations. Akustik. — C. Jones. Grossmann. New York T938. — S. E. Tonpsychologie (2 sv. Acoustics of Music. Richarđson. London 1948. — J. Rayleigh. Udito e voće. M. 1913). The World of Sound. MGG. C. — G. W. — L. Lamb. T. New York 1952. B. Bergmann. Leipzig 1935 (II izd. Cagniard de la Tour mjerio je na svojoj SI. Roma 1925. W. G. Doniselli. New York 1949. — J. Culver.). Barkhausen 1932. Scheminzky. New York 1952.— J. C. Bemhart. 24 USMJERENI DIJAGRAM KLAVIRA ZA 90° 270° RAZLIČITE FREKVENCIJE sirelii broj titraja i tako odredio apsolutne visine tonova. Acoustics. Praha 1947. Lindsay.A Physical Text-Book. Stufttpf. Science and Music. Unser technisches Wissen von der Musik. The Theory of Sound. H. Valle. — W. New York i London 1949. Wever. H. — H. Cambridge 1927. lEtni _ i. 1937 (njem. New York 1938. McLachlan. u 2 sv. Schumann. Stevens i H. — J. Starke. Stumpf. — E. Berlin 1926. Riemann. — D. Baglioni.— H. London 1894—96. New York 1937. Lindau 1949. Berlin 1929. McLachlan. — W.. — S. B. L. — J.5 6 7 8 9 REDNI BROJ HARMONIJSKIH TONOVA b)MEZZDFORTE C) FORTE SI. Beatty. 1918. Leipzig i9n. 1951). U početku XIX st. Die Sprachlaute. A TextBook on Sound. Die Anfange der Musik. H. Speech and Hearing. — L. Ravleigh (1842—1919). — T. — K. Acoustics. Psychology of Music. Salzburg 1943. von Helmholtz. Dinamic Theory of Sound. Torino 1942. Propagation et absorption du son. Wood. The New Acoustics. New York 1951. The Acoustics of Orchestral Instruments and of the Organ. Miller. Modem Acoustics. 1928. — H. Righini. A Text-book of Sound. Roma 1939. London 1950. Regensburg 1951. —■ F. Their Shape and Speed. Leipzig 1902. Jeans. . Ultraschall. Bartholomezv. Leipzig I93 2. Današnji visoki stupanj razvoja postigla je akustička znanost naročito pomoću elektroakustike. — R. Stumpf. Pariš 1949. Musikalische Akustik. W. Winstanley. Sound Waves. — G. — A. Acoustics for Musicians. Lottermoser. LIT. Strutt. London 1944. Uccello. Ein fiihrung in die Akustik. I. 1951. upotrijebili su medu prvima isusovac G. — C. Schwingungs-und Wellenlehre der Ultraschallwellen.— J. — J.). W. G. Redfield. — Y. 1929. O. Berlin 1935. Handbuch der musikalischen Akustik. Stuttgart i Leipzig 1938). — Isti. Acustica musicale generale. La Registrazione del suono. Acoustics Measurements. Rocard. Berlin 1939. Broadhouse. Fletcher. Buck. London 1947. T. Revher (De natura et jure Auditus et som. 1919. Beranek. The Physics of Music. Braunschweig 1862 (II izd. Tuning and Temperament. i A. — E. Zehelein.Theory of Hearing. The Physics of Music ( I V izd. Schotto {Magiae universaliS) 1674) i S. L. — H. Schaefer. Pariš 1935. Leipzig 1934. — F. London 1932. Trendelenburg. Leipzig 1908. 1936. Richarđson. Theory of Sound (2 sv. Innamorati i P. Bragg. Simbriger. Trendelenburg.— J. — B. Nešto kasnije postavili su svojim kapitalnim radovima temelje suvremenoj akustici H. Katechismus der Akustik. Milano 1933. Michigan 1951. Acustica.iih 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 10 1 2 3 4 . Leipzig 1883—9°. London 1943. Music: a Science and an Art. — A. — H. Schmidt. Musikalische Akustik. — W. Sound.W. Hala i M. L. Musical Acoustics. T. T. Wood. Sabine. Hearing in Man and Animals. — N. — A. Schaefer. New York 1951 (IV izd. — K. Die Welt des Schalles. — A.und Skalabildung. London 1944. W. — H. — F. — A. Musical Acoustics. Leipzig 1918. P. Hlas. Acoustics of Music. — G. Daviš. London 1946. Bar ton. sluch. L. Traite de prise de son. 1956). Kobenhavn 1930.: H. London 1929 (II izd. Matzke. Hearing. Sound.Murray Barbour.). Textbook on Sound. New York 1937. Berlin 1939. — P. Morse. — E. New York 1942 (novo izd. Acoustics. 23 SPEKTRALNI PRIKAZ MUZIČKOG TONA U RAZLIČITIM DINAMIČKIM STUPNJEVIMA a.

A. 1930. poginuo u Drugome svjetskom ratu. 1843—75 profesor na istom zavodu. Istakao se kao pi (njegov učenik bio je P. H. Fletcher. Adam. Szvenson. XII 1925 —). francuski orguljaš i kompozitor (Saint-Germain-en-Laye. 1951 i Kappa. 2 Danses d Agni Vavishta. Domenico Alaleona. W. Burek. stariji tip indijskog narodnog gudačkog instrumenta -»■ sdrangi. Le jar din suspendu. 1934. Boravio više godina u samostanu u I i naučio slovenski. Lisinski u Zagrebu (Z. 3 sv. Die Grundlagen der Akustik. — H. flautu i gudački kvartet (ili orgulje). Colloques internationaux du Centre National de la Recherche scientifique. Jean-Delphin. 1935. klavir i dirigiranje. Sound. B. / moderni orizonti della tecnica musicale. Nuova Antologia. Aria. N djela (brojni moteti i himni). —■ O. —■ E. Pariš 1937. operni pjevač. Laurence. 1934 i 1936. Climat. II. ima četiri crijevne žice ugođene po kvintama i sedam (iznimno devet) simpatetičkih žica: LIT. 12. La Mušica en Espafla. Ljubljanski zvon. 3 Danses. Wever i M. Cardi. Djelovao kao orguljaš u crkvi sv. — H. —■ H. 4 Canzoni italiant centesehe za gudače. Aleksandar ->. Nastupa i na konce podiju. New York 1953. Canac). Akustik. Postigla je nekoliko vri- . 1907—11 predavao u Rimu zborno pjevanje na Nacioi institutu za muziku. 3. Revidira i objavljuje djela orguljaške literature. Domenico. ALAIN. Prieberg. — Klavirska muzika. 1937. Montgomery. Ascol 1957- ALABJEV. Eslava. niz kompozicija za orgulje. Izgubljeni raj. od 185 koncertni majstor dvorskog orkestra. Goodfrey. Faust). Pariš 1958. Vecchija. — Technical Aspects of Sound (E. P. — Oratorij Chant funebre pour les morts en montagne. Pierce i E. NOVA IZD.. La Traviata). 3. Ormarić za rezonanciju načinjen je od tikve. Brat Jehana. ALAUPOVIĆ. Bustini. Principles of Modem Acoustics. Harmonia. 1909. širok 20—22 cm. Lauđi). 1930. Jehan Alain. I Pedro Alba.: G. — Transkribirao djela A. L'armonia modernissima. Često izvod: ziku starih francuskih majstora. Fra Gregorio Alasia.: B. Bern 1959. M. 1934. Winckel. Paj (Mozart. Alessanđro (redovnici Gregorio). Moir. 1951. Klangstruktur der Musik. — F. musicista e musicollogo. Marcel-Dubois. Hamburg 1964. ORKESTRALNA: tri simfonije. La Sonorite superieure. Gavoty. se na tekst od četiri strofe (svaki stih ima osam slogova). RMI. Janequina. Olson. — DRAMSKA: opera Tamno ogledalo. KIangwelt unter der Lupe. Mušica ex Machina.26 AKUSTIKA — ALBA jednih nagrada na međunarodnim natjecanjima i ugled movini i inozemstvu kao koncertni orguljaš. VIII 1926 —). Studisulla storia delV oratorio musicale in Italia. -Pjevanje učio na muzičkoj školi Va. 1960. solo-pjesme.: H. Dukasa i R. F. Weber). 1938. Ljubljana ] F. — E. Cosi fan Germont (Verdi. i trublje. Physiological Acoustics. Physikalische und technische Akustik. Cecilije. Torino 1963). a zanimali su ga i problemi penta dvanaesttonskog sistema i različite mogućnosti podjele 1 Težio je za obnovom talijanske muzike pa je nastojao < neke stare forme (Canzoni. 1933. L. Richardson). uleknute sa strana. Wien 1954. London 1956. 1953. Pedro. Pariš 1941. Ducassea (kompozicija). R. 2 fantazije. mješovitog zbora Radio-Zagreba i vokalnog k' Lisinski. — La Resonance dans les echelles musicales (red. Pariš 1963. LIT. New York 1952. a tanka gornja daska od drva ima otvore u obliku slova F. Die Schallmessfibel fur die Larmbekampfung. 1938. ALBA -> Aubade ALBA (Alva). 1929—38. . — Izdao veliku zbirku soi Maitres classiques du violon. 1938. alabu tikva). odaju majstora polifone tehnike. Braunchweig 1967. Ascoli Piceno. klavirska djela VOeuvre de piano (3 sv. New York 1958 (tal. Nicolas . A Guide to Musical Acoustics. — Andante varie za gudački kvintet.— H. francuski kompozitor i orguljaš (Saint-Germain-en-Laye. Triptihon za gudački orkestar. Canti di Maggio). Zgodov venskega slovstva.. 1934. Adlešič. Berlin 1960. ALASIA DA SOMMARIPA. kao što su Figaro (Rossini. 1949). M i dr. kazališnu karijeru započeo 1954 u zagrebačkoj Ko Od 1955 operni solist Hrvatskog narodnog kazališta u Za Njegov repertoar obaseže niz zapaženih baritonskih uloga 1 karaktera. 1937. — Acoustique musicale (red. L. Od 1961 direktor je muzičke škole Cesar Franck u Parizu. A. 2. 1951. Grave. Vrat s pužem. Duprea (orgulje). španjolski kompozitor iz X1 Do 1557 dirigent katedrale u Oviedu zatim u Burgosu. P. Rossenthal. God. Miinchen 1960. redovnik iz reda servita (Sommariva del Bose 1578 — Rim. Messe breve za 2 ženska glasa. Litanije. Nikole u Maisons-Laffitte (nedaleko Pariza). 1905. — S. 2 preludija. ORKESTRALNA. 1913 (Rim 1920). London 1958. — ZA ORGULJE (djelomično sabrana u L'Oeuvre de Jehan Alain. P. francuski violinist (Bayonne. — CRKVENA: Messe gregorienne de mariage za zbor i gudački kvartet. fantazije. 1914. 1908 (novo izc Le laudi spirituali italiane nei secoli XVI e XVII e U loro rapporto cm profani. — Suita za orgulje. London 1957. U nj] upotrebljavaju i slogovi la-la ili ai-le-h-la.. orkestar i orgulje. Divertissement za gudački orkestar. Aubin. Simfonia italiana. — J. LIT. solo-pjesmi 18 Melodie Pascoliane. 1954—56 bio je na studijskom putovanju kroz Evropu. — E. Ballade en mode phrygien.: Tri moteta obj. Skudrzyk. Biophysics. Sga: God. U Parizu završio studij književnosti na Sorbonnei i studij muzike na Konzervatoriju (T. Na Pariškom konzervatoriju učenik M. — Solo-pjesme. Angles. London 1929. Baleti: San jezera. Saumur. 1963. New York 1954. — R. Experimentelle Beitrage zur Psvchologie des musikalischen Horens. japanski kompozitor (Tokio. talijanski muzikolog i kom] (Montegiorgio. nastala u duhu kastilskog čizma. ALALEONA. Torino 1961). Bacha. E. Speech and Hearing in Communication. G. 1914. Pedrell. 3 Canzoni ita Canzoni italiane za gudače i harfe. tip španjolske (galicijanske) narodne pjesme stvene i čeznutljive. VIII 1918 —). postludij. Lamento. The Story of Indian Music and its Instruments. Na Konzervatoriju u Tokiju diplomirao 1949 kompoziciju. Aleksandar ALABUSARANGI (indij. XII Muziku učio u Rimu (C.). VII 1925 —).. 1911. 1948. Indiju i jugoistočnu Aziju. ALAYRAC. Labinska vještica) i dr. Tugomir. 1936 dobio prvu konzervatorijsku nagradu za orgulje. Slovensko petje v preteklih dobah.Aljabjev. Acoustics. Phanomene des musikalischen Horens. Snimila je vel ploča uglavnom s kompozicijama J. La Perception de la musique. kraće komorne kompozicije. La Jeune a Ecole d'orgue francaise. G. 1911. ALARD. Palestrine. 1626). — Solo-pjesme. 1928. Musical Engineering. ALALA. London 1952. Seviljski brijač). — F. 1934. XI 1881 — 24. // cicalamento delle donne al bucato di A. 1932. E. 1932. — Klavirska muzika. 1938. od 1916 povijest muzike i estetiku na S vatoriju sv." le tonalitd neutre e Var te di ibid. Man's World of Sound. Berlin 1960 (tal. 1 LIT. Day. Guglielmo (Mozart. musicien francais (1911—40).fourcq. 1934.— F. Laudi spirituali italiane za gudače. LIT.-s. Margenau. Mercier. Music and Musical Instruments of Southern India and the Deccan. Francis. Sarasate). // Rinascimento musicale e Giacomo Carissimi. Wood. Les Instruments de musique dans 1' Inde ancienne. W. G. — Kom pozicije za violinu i klavir. 1932. 3. varijacije na napjev Lucis Creator. 1952. M. Pariš 1945 i 1950. London 1955. Pripada krugu japanskih avangardnih muzičara i član je međunarodnih udruženja za suvremenu muziku. Das spanisehe Volkslied. Kinu. Djelovao zatim u rodnom gradu 1943—50 kao zborovođa. Lira Sacro-Hispana. bariton (Z 26.. Yasushi. Važna su njegova istražh razvoju talijanskog oratorija. zborovi. suita za trublju i orgulje. F. Messiaen). —■ Isti. Ko. — J.: F.i 1815 — Pariz. MGG. Durufle.: B. O. VPatson i C. 1934. — L. Loviery. VI 1940). Najviše pisao za orgulje i ti radovi idu u najbolje što je komponirano na tom području u suvremenoj francuskoj muzici. sin kompozitora Alberta Alaina. Ljubljana 1929—38. H. preludij i fuga. Simfonijska trilogija. 1934. DJELA: klavirski trio. e Ecole du violon (prevedena na više jezika). — M. (II izd. Vlačić (Devčić. Završila Konzerva torij u Parizu (M. francuski orguljaš (Saint-Germain-en-Laye. Instrument je vrlo sličan violini (»indijska violina«). Pariš 1952. 2 korala. 1935. Richardson. K. Pje je dopušteno da ukrašavaju melodiju. suita. — Klavirska muzika (La cittd fiorita. SSSR. Intermezzo. Berlin 1952. moderne). Uz to djelovao kao zborovođa u L i Rimu i kao muzički kritičar. Barcelona 1934. dug 52 cm. — H. High Quality Sound Reproduction. U kompozicijama slijedio j konstruktivistički pravac. 1929—38): Berceuse. — J. Marie-Claire. Pariš 1959. 1950—64 kao direktor Konzervatorija i uz to 1952—58 kao orkestralni dirigent. 1939 i dr. 16. 22. — Meyer-Neumann. S. II 1888). — G. Traite d'acoustique. LIT. Winckel. Svet zvoka in glasbe. DJELA. Striggii 1905—06. Banchierija. Nicolas d' -* D'Alayrac. — Opera Mirra. Princeton 1954. Ku. Gavoty. AKUTAGAWA. Physics. Stariji primjeri s su elemente koji podsjećaju na crkveno pjevanje. DJELA. New York 1953. Angeles. I. Kidrič. — Suite monodique za klavir. W. — A. O. Guasco. većinom prije propi ili poslije nie. Jchan. DJELA: Trois danses za orkestar. 1950. učenik Pariškog konzervatorija Habeneck). K. Zabilježio ostalim pet slovenskih narodnih crkvenih pjesama koje su i vale već na izmaku srednjega vijeka. sa dugo izdržanim završnim tonom.: F. 1953. 1. Olivier. Berlin 1955. celestu i timpane. varijacije na temu Cl. G. 1929. harfu i duhače. 20. Reinecke. — VOKALNA: Rekvijen II Cantico di Frate Sole za zbor. Ljubljana 1964. — Gudački kvartet. London 1891. God. Stuhlman. Sound recording and reproduction. Rakuša. 1924. AFMF. Rekvijem. —■ F. II 1911 — Petit-Puy. Član ansambla narodnih pjes plesova Lađo. D. Pariš 1962. LIT. — C. A. Beranek. W. de Sanctis. — E. Dupre). 1938. Valentin (Gounod. ibid. David. ATextbook of Sound. — H. Barcelona 19. 1938. 10. — SPISI: Su Emilio de' C Nuova Mušica. K. dueti za violinu i klavir. Li) moderno e umanita musicale. Šir). Pokušao je utvrditi tekstove na narodni ziku potrebne svećenstvu pri vršenju obreda. Piše članke za različite stručne pu blikacije i muzičke kritike (od 1958 za Figuro). DJELA: violinski koncerti. Sestra Jehana i Oliviera. // libro d'oro del musicista 1923). 1938. Winckel. LaMusique d'orgue francaise de Jehan Titelouze a Jehan Alain. Čarobna frula). Priere. konjić i držak za žice slični su onima na violini. Cancionero musical popular espanol.: R. — W.

Francuskoj. Lirski sopran ristalnog sjaja. DJELA: L'arca di Noć za orkestar. Jakova. Alfano). Vola. tzv. r II 1909 —).'Albani. Prvu albansku nacionalnu operu »Mrika« napisao je P. Narodni apjevi uz instrumentalnu pratnju izvode se često troglasno. Konou. roga. gde je jedna metarska jedinica u svom trajanju duža od ostalih jedinica za polovinu njihova trajanja. Muzička praksa u Albaniji još je uvijek u rukama arodnih muzičara i pjevača. a žene uz pratnju ritmičkih instrumenata. može se podeliti u dve osnovne velike grupe: na grupu sa stalno jednakim metarskim jedinicama (jedinicama mere.rtirao najviše po Francuskoj i Engleskoj. U južnim krajevima žive Toski. 4eđu instrumentima najviše se susreće veliki bubanj. ALBANESI. zbor i orkestar. ALBANSKA MUZIKA. Die vokale Bordun-Mehrstimmigkeit in Siidalbanien. Retki su slučajevi da se hemiola pojavljuje na kraju mere. Njihove pesme razlikuju se ne samo po sadržaju već i po formalnoj strukturi i načinu izvođenja. 1954. Muzika je nekada bila njihova jedina razonoda i zabava. zborovi. Narodna. 3 + 2 + 2 (starijom oznakom »sedmodelni takt«). Ritam i metrika. javlja se u kombi- . u dvoje ili grupno. —■ R. Negovali su je od najranijeg detinjstva do duboke starosti jednako muškarci i žene. Nendori. tzv. kanadska pjevačica francuskog podrijetla. Gostovala u . Arbatsky. 1959. harfu. visoko svedeni. Radio je desetak godina u Beču. U prvoj grupi mera sa stalno jednakom metarskom jedinicom samo se prosta dvodelna mera. S obzirom na veće bogatstvo ritmičko-metričkih oblika može se reći da je ritam primaran. New York >58. Studirao u Milanu (G. 1951 ponovno nastupa u Scali. —• Obj. Po formalnoj strukturi muške su pesme najrazvijenije. šaljive. — D. Od 1940 članica opere Metropotanu. Paparisto. Snimila je velik broj gramofonskih ploča (opere i vokalna rika). — Isti. Charbonmau. Albanus). 5. E. Tirane 1959. u severnim Gege. Ogroman broj metričkih oblika. njegovi su sinovi. To se smatralo najvećom sramotom. 3. a trodelna go tovo i ne postoji. Svi ovi izvođači mogu da pevaju solo. New Yorku. — D. Kao i njihovi preci Dardani koji su živeli u ovim krajevima Albanci se odlikuju neobičnom muzikalnošću. komponirala kraća djela za klavir. Stockmann. VII 1771) izučio : u Grazu kod strica Michelea. XI 1847 — London. J Ortoni potaknuo 1920 obnovu tradicionalnih svečanosti Abrazija Maggiolate abruzzesi za koje komponira muzičke spektakle i rganizira izvedbe pučkih abruzzijskih canzona. Trodelna mera sa hemiolom na prvom mestu. Montreal 1938. . 1964. —■ Isti. d 1891 na operi Metropolitan u New Yorku. — Kengedhe valle popullore. talijanski kompozitor i pijanist (Napulj. Muškarci. London i833. i E. U narodnoj muzici Albanaca u Jugoslaviji ritam i metrika veoma su bogati različitim oblicima. Nećak Michelea i Giuseppea Giuseppe "ntonio (Caldaro. veoma uglađene vokalne tehnike. Od ostalih kompozitora ističu se još K. Montreal. — H. 2.: W. Vallet shqiptare. 21. Albanci koji žive u SAP Kosovo i duž albanske granice od Skadarskog do Prespanskog jezera. Melodika jone po pullore. Carlo. Guido. Emma (pravo ime Marie-Luise-Cćcile Lajeuesse). Proben aus der albanischen Volksmusikkultur. Berlin 1965.: P. — VOKALNA: Sanf Antonio za sole. talijanska obitelj graditelja guačkih instrumenata. Beating the tupan in the Central Balkans. Moskva 1953. i to iko da jedan glas leži. — Solo-pjesme.ALBANESE — ALBANSKA MUZIKA ALBANESE. Ritmika e muzikes sone popullore. 1923. Nije bilo zajedničkog pevanja muškaraca i žena. — Kange popullore shqipetare. Rusiji. — D. XII 1893 —). muzički kritičar i komenitor prvih zvučnih filmskih dnevnika talijanskog Istituto Luče. 1708—12 bio je u Grazu. Trako i P. 8. talijanska pjevačica. četverodelna dosta je retka. Malo 1 duguljasti.und Lautenmacher von Mittelalter is zur Gegenwart. LIT. aksak-grupa veoma je bogata raznovrsnim oblicima. LIT. Deca su stvarala svoje pesme. — R. s lijepim crvenkastosmeđim lakom. — R. Calendario storico della citta di Bari. — E. Vannes. tupan lapan. 8. Umjetnička muzika temelji se na narodnom melosu. Stockmann. — Gudački kvartet. Sonnambuld). 3. sopran (Bari. Dictionnaire universel des uthiers. Falconija. Krantja. Pariš 1951. Sokoli. Deutsches Jahrbuch fur Volkskunde 1965. Prve umjetničke forme bile su masovne i borbene pjesme. III. nešto manje u gradskima. Način izvođenja uslovio je da su ženske pesme pretežno u strogom ritmu. narodna muzika Albanaca u Jugoslaviji ne poznaje. Izuzetno je zajednički pevao samo katolički živalj u gradovima. 1960. Les Colloques de Wegimont. The Primadonna. koji se ogledao i na instrumentalnom području. Lampertija gdje je ebitirala kao Amina (Bellini. npr. filmska muzika. u Albaniji sačuvala se do danas izvorna autohtona mzička kultura. Tirane 1952. — Kenge popullore shqiptare. IV 1930). LIT. Ostale proste i složene mere iz ove grupe ve oma se retko javljaju. Prozodija dhe metrika jone popullore.— Y. 29. Stockmann. 7. S. III 1680 — 10. iichele (Bolzano. Zur Vokalmusik der sudalbanischen Camen. Stockmann. uglavnom žicanih.: J. . XV.uigija Albanesija. 1960. — DRAMSKA: :enski triptih Terra d'oro. J J ). Stockmann. 1. Licia Albanese. 23. Setaccioli) i Bologni P. Pjevala zatim u Fi-:nci i od 1872 u operi Covent Garden u Londonu. Liigendorf. dobama) unutar jedne mere ■— i na grupu oblika kojima unutar mere nisu sve metarske jedinice stalno jednake (oblici tzv. a žene muške pesme. koje je još za partizanskih borbi komponirao 5. Dungu. 1927.merici. najčešća je mera nakon proste dvodelne iz prve grupe u narodnoj muzici Albanaca. klavirski trio. — D. 8. Giuseppe je najprije Ddio vlastitu radionicu u Bolzanu. postoje i mnoge zajedničke osobine albanske narodne muzike. 23. I. Stidostdeutsche Forschungen 1943. Buletin i Universitetit shteteror te Tiranes. 1949 (vlastiti libreto). Pjevanje učila Parizu kod G. a 712 preuzeo je očev posao. XII 1634 . — A. vola vola dr. žene svoje. mimokoreografska akcija s muzikom La Grotta i Aligi. MU Z IKA AL BA N AC A U SFR J ALBANESE. proslavila se kao interpret Puccinijevih i Verdijevih opernih kova. kasnije je neko vrijeme djelovao u Linzu. pevaju uz pratnju melodijskih instrumenata. dok muške mogu da budu i široko pevane. sopran (Chamly. Dečje pesme brojčano su najmanja grupa. — Y. Edwards. Licia. Dupreza i u Milanu kod F. — R. urođene muzikalosti. Music Club. zbirku Nuovi canti popolari d'Abruzzo. Muzičko središte Albanije je Tirana. Nendori. koje se formiraju spaja njem prostih mera. tzv. Die Geigen. Druge složene mere. međunarodnu reputaciju stekla 1939 kreacijom Mirni (Pucini. XI 1677 — Graz. Učio klavir kod svog oca . muškarci pevaju uglavnom junačke pesme. Lyra shqiptare. Tirane 1958. Zur musikalischen Struktur einiger mehrstimmiger Gesange der sudalbanischen Laben. — Komorna muzika. Učila u Milanu kod G. Albanische Volksmusik. 2. >lo-pjesme. Bila je vrlo cijenjena ratorijska pjevačica i dobra pijanistkinja. dok su muške najveća. a temelji se u vokalnoj oblasti najviše a ojkanju. od najprostijih do najsloženijih. Indiji i južnoj Africi. Ethnomusicologie. ističe veoma velikim brojem primera. Michele : 1700—12 radio u Grazu kod W. La Boheme) u milanskoj Scali. W. Sokoli. Njegovi instrumenti osjeduju neke osebine Amatijevih i Stainerovih radova. Djelovao kao zborovođa. Zbog geografskog položaja. omeđene na sjeveru i jugu isokim planinama. Baldassare-Tedeschija. Nendori. Nikad se nije desilo da muškarci pevaju ženske. 3. Kon-. zborsku muziku i solopjesme. vjerojatno turkestanskog podrijetla. III 1730) i Giuseppe Jolzano.). 'agliacci). a u instrumentalnoj na svirci gajda. dele se u dva plemena. Bari 565. Chicago 1953. K. Druga. — Javirske kompozicije (6 sonata. Novara 1940. Les dances populaires et les instruments musicaux du peuple Albanais. ali isto tako i ljubavne. Dok su dečje i ženske pesme isključivo lirskog karaktera. 28. Deutsches Jahrbuch fur Volkskunde 1958. a među reproduktivnim umjetnicima dirigent M. Mattia (Caldaro. III 1720 — Bolzano. -> aksak ritma.Bolzano. ALBANI (Alban. scenska muzika La FigHa di Jorio (D'Annunzio. itim u Wurzburgu i Salzburgu. God. LIT. talijanski kompozitor (Ortona. Od 1893 bio je profe->r na Royal Academy of Music u Londonu te odgojio više istak-utih klavirskih umjetnika. Dungu. simfonijski i duhački orkestar.: H. Gesange der Camen. Njemačkoj. deitirala 1935 u milanskom Teatro Lirico kao Nedda (Leoncavallo. Buletin i Universitetit shteteror te Tirane. Polifonia jone popullore. a dečje najmanje razvijene. I 1722). U melodijama je posebno naglašen nesiletričan ritam sastavljen od različitih metričkih kombinacija. Sokoli. s ljestvi3m od 11 tonova. Bolzano. kompoziciju kod Pinta i S. R. također goč ili kasa). neizvijenih saobraćajnica i reljefa zemlje. Journal of the International Folk Musik Council 1963. u slobodnom rubato izvođenju. The Licia Albanese. ALBANI. L. naprotiv. u odnosu 3 : 2. II 1712) kao mladić otvorio radionicu u Bolzanu. Deca pevaju obično bez ikakve instrumentalne pratnje. Pjevala zatim na glavnim talijanskim opernim pozorniima. Binari i ternari (hemiole) kao metarske jedinice oblikuju velik broj različitih mera. 6. Objavila je memoare Forty Years of Song (1911). ansambli narodnih instrumenata i dr. a muškarci svoje. Za muškarce je karakteristično visoko i jako pevanje. Arbatshy. Volkskundliche Bibliographie Albaniens von 1945—1956. 923). ->■ hemiola. J. fuge. pečalbarske. 1759 vratio se u Bolzano do smrti vodio obiteljsku radionicu. Premda svako pleme poseduje vlastiti muzički folklor izrazite fizionomije. Giovane. 27. pučke canzone (popularne: Lu Piante de le fojje. tj. Frankfurt 1922. 27 Profesionalna muzička kultura koja se oslanja na evropsku tradiciju počela se razvijati nakon oslobođenja zemlje (1944). XI. Chieti. u kojoj djeluje više muzičkih ustanova: operno kazalište. dominirajući elemenat. IX 1926). DJELA: orkestralne kompozicije. naročito -=• defa. Stockmann. Fiedler i E. Sagmavra. Od 1911 nije više javno astupala. 2/4 mera. Uz to ostoji i tonski sistem izgrađen na kvintnom principu. Me Loughlin. Nalazimo je u mnogim seoskim pesmama. 12 preludija). Svaka od ovih grupa strogo se pridržavala svojih pesama. — Isti. 1958. X 1856 — London. a na zapadu niskom močvarnom i slabo razveenom obalom.

nin. sastavljena od trodelne i četvorodelne: (2 + 2 + 3) + (2 + 2 + 2 + 3) (šesnaestodelni takt): O-dame ta. septime i oktave broj primera opada. tri. dosta su retke. CL" TTUUZ.. Mnogob grupu orijentalnih Iestvica predstavlja tzv. nuk e du. zatim kvarte i terce. bil---bU------------- rr hil------hil----------------o. neobuzdana ljubav. Različiti uticaji..qe-ve dja.o..ru--e. dok su lestvice druge grupe orijentalnog porekla.rajh.-Hb-o? o-dame ta- Druge mere. i drugi metrički oblici..----ti------ret te 7ia. Elementi melanholije.----- van.bej pcLsh. naravno. oj! \ Đo t'i fojm. ma-Ut-o f'i pel. (3 + 2 + 2) + (3 + 2) i (2 + 2 + 3) J.> po Vper. Postoje.ni ha. melodika još snažnije odražava duhovno ustrojstvo svojih stvaralaca. dy jcu. nan\ rtuo. In- ke. askt ai qe H1-L LJjLr . kurjom Jeo-rum dymJidh£J lw. _ kvinte. Česti su slučajevi ispreplitanja j i druge lestvice. dorski i jonski modus i anhemitonska pentatonika.ces____ s'vet. (2 + 3) + (2 + 2 + 3).----rrin.ri. Uz njega javlja se često i kompletan eolski modus: orijentalnih Iestvica kao makam kardžijar i druge javljaju' minimalnom procentu. Metodika.. Najčešća Iestvica iz prve grupe je dijatonski tonski niz sa polustepenom između 2. po UUL. b) Tonalne osnove su mnogobrojne. Mo----ra. CL- K i m Prilično je česta pojava promene tonskog centra koji se s za malu tercu.e-.-le.re.vari- T i-. Tempo izvođenja oblika druge aksak-grupe sporiji je nego u Makedonaca i Bugara.H. Orijentalne lestvice tonalna su osnova otprilike jednoj ti vokalne narodne muzike Albanaca u Jugoslaviji.. Ostale r r f Mo. bu. Dy JCL- ra. Događa se čak da se ista pesma peva i u kom modusu i u makam hidžasu.ra. 0. starocrkveni eolski.28 ALBANSKA MUZIKA 6 J= 132-142 nacijama s drugim merama druge grupe i u merama narodne plesne instrumentalne muzike: 0 kurjomko-ium. Tonalne osnove najvećeg broja albanskih narodnih pe u Jugoslavijr jesu eolski modus. moli' qi .' san. novi oblici. formirali su njen razvoj i današnji šaroliki sastav. U narodnoj muzici Albanaca.rij mi----re shka. J = 72 p p p p p e____ shkoj ne [ k. tetra-..me li---rrw. Sve lestvice mogu se podeliti u dve grupe: na one koje su nastale pre dolaska Turaka i na one koje su nastale za vreme turskog ropstva. o- da me ta------v&n. Dosta je česta četvorodelna mera. ue-----shisk. prisutni u vokalnoj narodnoj muzici Albanaca u Jugoslaviji. naročito oni sa Istoka.0. u muškim nego u ženskim pesmama (primer br. a od oktave na više primeri su još redi. trodelna 3 + 2 + 3 (osmodelni takt) i dvodelna 3 + 2 i 2 + 3 (petodelni takt). 8). me ta. mo-ri hi.da. što zavisi od ukusa pevai tehničkih mogućnosti instrumenta koji prati pesmu..de. ali samo onda kad se ova četvorodelna mera kombinira sa drugim merama.. e------net ^T Kushasht ai qe -v —v—=r $ rrin nder o -------------------rrin. FR r TTO J-T Tu DiC rns t'zan'ja.-n a. i 3. Mo . eh.-la.te. io) kao što je i narodna uticala na crki 10 Ruboto(J = 72) pe. Nisu isključena i druga osei Makam hidžas nalazimo više u gradskim nego u seoskim. 7). Mo-ri Uil-ja.e.na. Najveći broj pesama ima ambitus Durska Iestvica sa završetkom na trećem stupnju iznad t javlja se u pesmama Albanaca koji žive u Makedoniji. sa c na a (primer br. pored velike uloge ritma. dijatonski nizovi sa malom te iznad tonike i makam hidžas. nw-rL la. jo. a nikada obratno.. sy. o d^mb'dhejtu/et-e. obično u ovim oblicima: + 2 + 2 + 3 1 2 + 3 + 2 + 2 (devetodelni takt): ICush.— Pentatoniku nalazimo u pesmama Albanaca oko Prespai jezera (Toski) (primer br. ne dozvoljavaju velike brzine u izvođenju. Nije retka ni sedmodelna mera. Tonalne osnove većine pesama su lestvice iz prve grupe.J. Pojava duodecime je razumljiva kad se uzme u obzir da je za Albance karakteristično visoko i jako pevanie. makam hidžas. tona iznad tonike toga niza. a) Ambitus melodike veoma je raznolik — od male sekunde (primer br.nat i kom gje. sastavljena od dvodelne i trodelne ili obratno (dvanaestodelni takt).(2 + 3): i N(LTb'TUUh' 7KUh\ CL~ TThCLTLTTULTb.nder o..dja-lit- Hemiola se izuzetno pojavljuje i na drugim mestima. Povezivanjem različitih mera nastaju nove kombinacije.. eh.nat i kam Nakon trodelne najčešća je peterodelna mera.le. 5) do duodecime. Kod plemena Gege ne pi anhemitonske pentatonske lestvice. je makam ponešto modificiran i podešen mentalitetu Alba Osnovni sadržaj pesama koje se izvode u makam hidžasu strastvena. 9). U prvoj su grupi dijatonski penta-.maji. Javlja se u četiri oblika: (3 + 2) + (3 + 2 + 2). U ambitusima sekste.. Na albansku narodnu muziku u Jugoslaviji uticala je i crl muzika (primer br.i heksakordalni nizovi.

ta.' ni . konnyoft\ moj biL-ktu-ri-----ne Qysk se mJje per------kun.

sem poslednjeg koji se peva drugim. Drugi glas.nin ne je--leh---- Razvijenijim drugim oblikom služe se veštije pevačice. Svi stihovi pesme u ovom slučaju pevaju se prvim. Gege. pa čak i docnije. Svi melodijski stihovi mogu la budu različiti: A 4.Uen-o buJcurme kish hi. ponavlja se.rupe: na utvrđene oblike koji se javljaju uz tekstove strofičnih jesama i ponavljaju se sa svakom strofom teksta. pra. u-ne lo-nja. !___±A------------------- bibkur me kish hi- o Ka. Za razliku od ženskih. Stalno drži ležeći ton na tonici koja je i nota finalis. U prvom iriloženom primeru tekst refrena je kurzivan.. ili iz država osnovni ton (toniku) na samoglasniku e.ta-.. me haba. Za višeglasje Toski karakteristično je njihovo troglasje. A + A + B + C i s l . utoliko su i redi primeri.. vet jena t'holla. Sastoji se samo 3 1 ) % kg j ^ E 0 j| Ah. onoliko puta za koliko je stihova lovećan koji pasus pesme.- Uen. veoma ovisna o tekstu pesme. Prvi glas peva od početka do kraja — i to melodiju (vodeći glas). Drugi las kreće se uglavnom istim smerom kao i prvi glas. Retkost je pesma duža od četiri takta. dok su u gradovima apušteni ovi oblici višeglasnog pevanja. Ako je ta kadenca duža. Treći glas isto tako nastupa docnije sa drugim glasom ili čak i posle njega.rw lo-nja. VCL. Ponekad se prvi glas pušta ispod drugog.. U trodelnom obliku pevaju se i tekstovi nestrofičnih >esama.. Mi. Bmelodijskim stihom. — . Si t'ia baj hallin i mjeri. Njihovo dvoglasno pevanje je bordunskog tipa. Ovim oblikom formalne trukture melodije pevaju se i nestrofične pesme u različitim »mbinacijama stihova. Takvo proširenje može da bude i u sredini pesme ako je pesma duža. Većina ovih pesama stvorena je dodavanjem refrena pesmi a dva melodijska stiha. U pesmama ovog oblika dvoglasja solist počinje. takode i po formalnoj strukturi.e stihovi vežu po shemi: A-j-B. dok drugi nekoliko pevača. Jedan od oblika jeste i taj u kome se pesma peva jednoglasno.Han hoj. koji narod nazivljezaniqe e pret (glas koji dočekuje). na tonici (-> primer br. Drugi glas prati prvi tako da. Toski oko Prespanskog jezera i delimično s leve strane Crnog Drima pevaju uglavnom troglasno. U drugoj grupi ima i oblika sa četiri melodijska stiha. gde se peva i dvoglasno. me te mbajtur. obično na poslednjem samoglasniku strofe. Tipično je za sve oblike ^ *= V $ V va. mo-re.0 bu. Uz ovakvo pevanje obavezna je ritmička pratnja defa.. Počinju tim tonom. i prvi i drugi glas pevaju melodiju.B -f C + D. muškarci evaju i dvoglasno. onda se i samoglasnik menja. Češći oblik je onaj od dva melodijska stiha i -r. a rede dvoglasno. «vaju uglavnom jednoglasno.. peva na samoglasniku e (Primer br. i to tako da drugi glas sav tekst refrena peva samo na jednom tonu.ALBANSKA MUZIKA c) Formalna struktura melodije. Shematski bi se ovaj oblik mogao irikazati ovako: A + xB ~ C + D. Stoga bi se. Sastoji se od melodije oju peva prvi glas i recitovanjem istog teksta na finalisu odnosno snici. B + C. što izvodi drugi glas. jeste kombinacija jedne vrste heterofonije i bordunskog dvoglasja. Završetak : uvek unisono na tonici (primer br. Drugi strofični oblik su pesme od tri melodijska stiha za tri tiha teksta. ili na tom tonu izgovara tekst istovremeno s prvim glasom. (Si t'ia baj hallin i mjeri. ali obično se peva na a. me nande i me te renkuar. ona se ne prekida već se produžuje za kraće ili duže trajanje.Tlajn hoj_____ Dvoglasne ženske pesme ovakovih oblika veoma su skučene svim elementima. Oni se mogu podeliti u dve . od drugog glasa koji takođe peva samo jedan pevač. Tim oblikom pevaju se i nestrofične pesme kojima . dok drugi glas leži na tonici sa istim samoglasnicima kao i prvi. u. Dvolasno pevaju žene danas samo po selima. U ovim krajevima dvolasje se javlja u više oblika. dok je drugi (B) raspevan i poletan lo najveće dramatičnosti. i to u više oblika.B. Svaka troglasna pesma ima mali uvod koji može biti dvojak. 0 i e. hi- Uen. Treći. a ostali pevači nastavljaju pesmu obično posle prvog stiha: 13 J) = 208 ft l_________1 Oj. On često upada i u sredini reci i s prvim glasom čini neku vrstu narodne polifonije.>. Pojedini melodijski stiho1 mogu da se ponove u različitim kombinacijama. ne počinje zajedno s prvim glasom već uvek nešto docnije. u drugom primeru ranovljeni stih je u zagradama. kao npr. i trećeg glasa koji peva grupa pevača. Ima i mnogo drugih oblika armiranih na sličan način. 1 P O vjen mollaxhiu molla me na shite. ili ponavljanjem drugog stiha. U tim e oblicima kod različitih pasusa teksta menja samo drugi meadijski stih. U ovakvim pesmama pošto se otpeva ceo tekst jedne strofe odgovarajućom melodijom. muške su pesme razvijenije i interesantije. 12). 9VCL- kor m >—* e kish m kish e. Hajde. Gostiara i Kičeva. Interesantniji su oblici druge grupe na tekstove nestrofičnih lesarria. samo se mestimično jedan glas odvaja od drugog.nemme al-. koji čine većinu Albanaca u Jugoslaviji. U toku pevanja spaiju se oba glasa ponekad u unisono na terci iznad tonike. Sadri. kod nestroičnih pesama. a refren s proširenim završetkom dvoglasno. x>gata je interesantnim oblicima. ali ne i veliki broj.) Najčešće su četvorodelne pesme. najčešći oblik dvoglasja. Troglasno pevanje oni nazivlju: me iso. To proširenje melodije peva se kao koloratura. naime. Najmanji strofični oblik sastoji se od dva melodijska stiha. Treba naglasiti da prvi melodijski tih (A) ima karakter parlanda. i + A + B + B. Dosta je čest i oblik bordunskog dvoglasja u kojem drugi glas iz tonike povremeno silazi za veliku sekundu.. Žene pevaju u malim grupama od 2—3 pevačice u svakom lasu. bu ' hlLT u- > . Troglasje Toski sastoji se od prvog glasa koji peva samo jedan pevač. izuzetno u terenom dvoglasju. posle prve fraze. Ovu kadencu peva prvi glas-solista u slobodnom ritmu. ima i oblika od deset pa i četrnaest delova. 6). Time se stvara bordunsko dvoglasje: i = 208 29 ovog dvoglasja da prvi glas peva samo jedan pevač. Najprostiji oblik jeste svakako pevanje ćele pesme jednim nelodijskim stihom.0 Ff T - Ah. Naime. hajde. ovaj oblik mogao shematski irikazati ovako: xA + B. 14). hajde mashalla! 1 Prej Podrime na erdh haberi. Amelodijskim stihom. Sem jednoglasno. sem u područjima Tetova. Višeglasje plemena Toski razlikuje se od onog u Gega. 3n je do^ta čest. i na oblike čiji le pojedini delovi menjaju kod svakog ponavljanja. Ukoliko su oblici veći od četiri dela. Prvim oblikom služe se nevešte pevačice. C + D itd.je__ ha. Prvi oblik je prostiji i najviše se upotrebljava. Vet kena molla. Višeglasje.

kao i na završetku jednog pasusa teksta pesme. Prva. Ima jednu ili dve cevi sa 4—6 ru pica. stari grade«. na kojima su svirali Cigani. Ivo L Kalinski (1913). moj. 1949 osnovana je u Prizrenu i Srednja im škola. u Đakovici filikacke). iz kojih su mnogi svršeni đaci i stv nastavili školovanje na muzičkim akademijama i postali p muzičkog života i stvaralaštva u Pokrajini. kako aerofonim tako i kordo-fonim sviraju samo muškarci. Prištini i Kose Mitrovici. sastavljci harmonike. rrtnte per ne Uje rrtn-te. Instru menti sa dve cevi (diple) imaju ili isti broj rupica na svakoj cevi. koji je udario temelje nacionalnoj n E i ii-ri terzlut. moj. ali su i veoma interesantna i impresivna. Muzički instrumenti služe Albancima u Jugoslaviji za pratnju pesama i igara kao i za samo instrumentalno muziciranje. Propagirajući muzičku umetnost u šii slojevima naroda. moj. repi kim i saveznim festivalima. autora simfonijske p »Viđenje Kosovke devojke« i orkestarske »Šiptarske rapso i Makedonca Živka Firfova (1906). svestrani umetnik. To isto va Srbina Svetomira Nastasijevića (1902). Postoje mali ansambli žicanih instrumenata. na drugima cev bez rupica stvara bordunsko dvoglasje. od jednog tona koji peva prvi glas. dužine 30—40 cm sa 6 rupica. Na prvima se melodija izvodi jed noglasno. »Frven veriu« ( duva). Emil Cossetto (1918) Glavna rasadišta muzičke kulture na Kosovu posle Oslobo postale su niže muzičke škole u Prizrenu. tako da se ton ne prekida sve do kraja pesme ili igre. Svaka žena ume da u njega udara. 1 Uporedo sa bujnim razvojem muzičkog života na Kosovu Oslobođenja. Hrvat Josip Slavenski (1896—1955) posizao je u više at za albanskim melosom. duga je oko 40 cm.^-^^ ALBANSKA MUZIKA Tilziub. Milenko Živković (1901—] Mihailo Vukdragović (1900). Manje je cenjen labijalni aerofoni instrument nazvan bilbil (slavuj). Na melodijskim instrumentima. Za toskijsko troglasje karakteristični su česti glissandi. koje su okupile i veći broj učenika iz redova rad omladine. a pratnju udaraljke. Ima dva registra. upoznavajući svoje slušaoce sa dostignućima na ozbiljne muzike u zemlji i inostranstvu. On je obradio 4 narodne j za hor: »Hajde dul ćupa« (Izašla je devojka). ima 3—12 žica i instrument je hromatskog tipa. uz koja treb: menuti društva u Orahovcu. javljaju se i prvi albanski kompozitori. Na svim pomenutim instrumantima sviraju seljaci Ali sem na zurlama i tapanu na kojima sviraju Cigani. E-o. Sa svojih šest rupica daje heptatonsku lestvicu. Melodiju izvode unisono svi žičani i duvački instrumenti. pa je sem »Albanskih pesama« ( komponovao po jedan stav u svojim »Igrama i pesmama sa Bal (1927) i u orkestarskoj »Balkanofoniji« (1927). grnate (klari jedne vrste tambure i defa. Prvi medu njirr je Stevan Mokranjac (1856—1914). objavljene 1933 pod naslovom »Pesme z Skenderbegove«. ko zitor i etnomuzikolog. ~> Tapan ide uvijek uz -> zurle. rnu-d me shi- kon. Važnu ulogu u širenju muzike na Kosovu odigrala su kult -umetnička društva. Pod opštim imenom zumara Albanci označuju aerofoni in strument s udarnim jezičkom. služe za izvođenje melodije. Dorde Karaklaić (1912). Muzičkim folklorom Kosova i Metohije inspirisali su 1 novije vreme i drugi jugoslovenski kompozitori. i glissanda za veliku sekundu naniže ili čak i za veći interval. svirač diše kroz nos. Na samoglasniku e izvija nekoliko tonova prema svom raspoloženju. Tonovi gornjeg registra dobivaju se jačim duvanjem. Budućnost u Prizrenu. Treća žica uglašena je za kvartv i služi kao bordun. sličan srpskoj fruli. sličan makedonskoj šupelci. ili 4—6 na jed noj a na drugoj nije dnu. solističko i grupno. Taj dvožični dijai instrument veoma je omiljen medu Albancima u Jugos Prati lirske i epske pesme. U raznim pokrajinama on je druk čijeg oblika i veliči ne. V retko upotrebljava se karadyzen. kontrabasa i defa. a zatim u Prištini i Prizrenu Muzička odeljenja na pedagoškim školama. pažnju srpskih kompozitora. mo/. a u okviru Oblasnog pozorišta izvode se i rete. Taj polazni ton uvek je tonika. Zajedno sa čitelijom često nastupa šarkija. Narodni muzički instrumenti. Najomiljeniji aerofoni labijalni instrument je fyelli. Ima jednu žicu i nalik je na crnogorske Veće izražajne mogućnosti ima čitelija. duvačkih. jednako ugl. V< od čitelije. Umetnička. sastavljeni od ćemand (violine). J) JI J) J 1 fororne sili0 se ne hl-je nm. u kombinaciji duvačkih i žicanih ili duvačkih i udaraljki. koji je od samog početka podsticao stv: mladih kompozitora. Ostali predstav nici aerofonih instruZURLAŠ IZ RUGOVA menata jesu velike i . ->■ gajde (koje se mnogo manje upotrebljavaju nekada) i -> dvojnice. U nedostatku defa udaraju i o tepsiju. kao Ramiz Sadiku u Peći. 1 Jedan od najstarijih žicanih instrumenata je ljahuta (g Još danas se dosta često upotrebljava medu gorštacima za pj epskih pesama. Inspiraciju za! stvaralaštvo našao je u albanskoj narodnoj muzici i komp' Košta Manojlović (1890—1949).će. U različitim kra jevima različito se naziva (u Debru pilipizge. Redovito služi kao ritmička pratnja ženskom pevanju. U većim ansamblima ima najviše šest do sedam instrumenata. Peva se na samoglasnike e i o. klarineta. izvodi se mali dodatak. God. izvodeći dela domaćih i stranih ko zitora. Žene pevaju uz okretanje tepsije na sofri. 1 čalgidžije nestaju. Sazvučja ovog troglasja ponekad su oštra. Među i posebno mesto zauzima Lorenc Antoni. otvorena sa obeju strana. Nakon toga prvi glas nastavlja pesmu. a duva ustima. U gradovima postojali su ans zvani čalgidžije.te. koje je do danas sudelovalo skoro na svim pokrajinskim. koji je na osnovu vk zapisa komponovao »Pesme sa Kosova« (»Rukoveti« VIII i 1896 i 1906) i hor »Prizrene. »Kanga e dhanderise« (Pesma mladoženje) i »Zoterij e : (Dame i gospodo). »Makam uz Saz« i »Motiv iz Priz On je komponovao i »Kosovsku svitu« za orkestar. U zbirci za klavir »Melodije i ri Balkana« Miloje Milojević (1884—1946) obradio je albanske na »Pesmu iz Nerodimlja«. ili pak svi zajedno. kordofoni instrument kr vrata sa četiri žice. Peći. Drvena ili metalna cev. S Mokranjac u Prištini i Hajdar Dushi u Đakovici. U Prištini deluje Di prijatelja muzike. Rudolf Bruci (1917). Uroševcu. jednak kratkom uvodu s glissandom — pevaju ga svi. Na poro i druge svečanosti Albanci pozivlju ansamble sastavljene c telija i šarkija. Izrađuje se od ve oma različitog mate rijala. Najomiljeniji ritmički membranofoni instrument jeste -> def. Drugi veoma česti ženski idiofoni instrument jeste tepsija ili tanjur. Kose Mitrovici i dr. Tehnika duvanja veoma je teška. Gnjilanu. naročito zbog vi Simfonijskog orkestra. među k su Petar Konjović (1883—1970). rrbn-te per ne je male zurle. druga i četvrta žica. koji je među ostalim pesi obradio za hor »Dola ne pengjefe« (Izašla sam na prozor) i e miros (Moja lepojko). Značajne rezultate ostvarila su i druga kulturno-umet društva. Kavali su slični fvellu samo što su dvostruko duži (oko 80 cm) i sa mnogo više rupica (do 14). rede zurladžije. -> Tarabuka se mnogo manje upotrebljava. a nešto docnije upadaju drugi i treći glas. L. a upotrebljava se i kao solistici strument. zamenjuju ih novi ansambli. Na završetku pesme. Muzički folklor Kosova i Metohije privul već u XIX v. violine. naročito u oblasti reproduktivne umet Najaktivnije među njima je svakako Agimi (Zora) iz Pri. Drugi oblik kratkog uvoda u stvari je mala kadenca koju peva samo prvi glas. Radio-Priština daje posebne emisije sa kc tarima. Za razvoj profesionalne muzike na Kosovu ' je bilo osnivanje Radio-stanice u Prištini.

Antoni je napisao veći broj vokal .Albanaca u Jugoslaviji.

L'innocensa di S. To Nellie i dr. komponirao ih je kao djela većih razmjera bliza operi i manjeg komornog tipa bližeg kantati. U najproduktivnije kompozitore na Kosovu koji nisu albanske narodnosti ide Redžo Mulić. 14. »Koncertna igra«). 1896. Dupont. Priština 1951. 41—42. Slavenski. — Isti. Lisztu u Budimpeštu. značajnije su jedino solo-pjesme iz posljednjeg stvaralačkog razdoblja. Ginevrd). 1694. Eustachio. ALBENIZ. San Petronio. Kalkbrennera. Sin i učenik Matea. Zvuk. A. IV 1864 — Riga. Instrumentalna i vokalna dela pišu Esad Rizvanoli. 1947. 5. Albeniz et Granados. vokalnih i instrumentalnih dela i dr. Marta Annunciata delVAngelo. Zadruga. — H. Simović. U to je vrijeme već zreo pijanist virtuoz. Antoni. Za madridski Konzervatorij napisao udžbenik Metodo completo de piano (1840). I. Isaac.: 5. Quatre melodies de F. 1691.. Virtuozni pijanistički slog tih djela pod utjecajem je Liszta. španjolski kompozitor (?. Muzičke novine. 1696. provincija Gerona. Napisao: Instruccion metodica especulativa y prdctica para ensenar a cantar y a laner la mušica moderna y antiqua. Njegov muzički govor kreće se u širokom dijapazonu od citata albanske narodne melodike do približavanja ekstremnim pravcima zapadno evropske muzike. Sarabmdl e Gighe za gudače op. y Basanta). Lancelot. — Isti. Coutts. pobjegavši iz roditeljske kuće. Collet. — Isti. II. 1690. fantazije. —■ J. O nekim značajkama albanskog muzičkog folklora. Narodno pevanje kod Šiptara. Metrički oblici u šiptarskoj narodnoj muzici. Cantos de Espaha. Rhapsodia espanola (orkestriraliEnesco i Casella). 1899. Herza i C. 3. po kojima je jedan od utemeljitelja španjolskoga nacionalnog stila. 29. 12. 1696. pretežno lirskog karaktera. 1687. mnogobrojne etide (»sonate«). — J. 1715 i dr. — J. 1702. Cazim Dushku i dr.). Narodno stvaralaštvo. Klavir učio kod E. VI 1735). Pepita Jimenez. Serra Crespo. Albeniz su vida inquieta y ardorosa. Raux-Deledicque. 1960. 1683. talijanski kompozitor (Carrati. radija i^gramofona. ALBENIZ 2. a izraz. Concerti varii da camera op. 1948). RMI. 20. Laplane. istovremeno koncertira po Španjolskoj. III 1932). to su lirske impresije i slike jarko obojenih krajolika Španjolske. Musicisti e cantanti bolognesi del Settecento. Već tada dolazi na glas kao pijanist koji »svojom virtuoznošću i fan tazijom fascinira publiku«. Mark Kafinari. komponirao djela za klavir (sonata i dr. Barcelona) i u Parizu. 23. 1959—60. Buenos Aires 1950. Plasencia 1951. Sevime Gjinali. // ritorno dalla Capanna. 1895. dvije godine ka snije učio klavir kod Marmontela u Parizu. Uz to se istakao kao muzički pedagog i dirigent Simfonijskog orkestra i hora Radio-Prištine i KUD Agimi u Prizrenu. 10. Gevaert). koja su izgrađena na albanskom muzičkom folkloru. valceri i dr. ibid. — H.. Naročito se ističe kao dobar poznavalac instru mentacije. koji se služi i tekovinama savremenog muzičkog stvaralaštva. Atbćniz. IV 1795 — Madrid. 1682. Komponirane uglavnom u obliku minijatura (u ciklusima). Leipzig 1911. 1697. približava se u zreloj fazi harmonijama i zvučnim bojama francuskih impresionista. — DRAMSKA. Cantate e Oratorii spirituali op. a 1868 na Konzer vatoriju u Madridu (Mendizabal. LIT. I. I 1956. Recuerdos de viaje. — E. I. I. uz njega ostaje do 1880. — L. Antoni. E. te solopjesme. III. 1905—08. Navarra (dovršio Deodat de Severac). dve »Albanske svite«. Glasnik Muzeja Kosova i Metohije. V 1860 — Campo les Bains. Giobbe. Nastavljači misije Stevana Mokranjca na Kosovu i Metohiji. Etudes musicales. — Isti. // convinto di Baldassarre. BORBA ZA DJEVOJKU instrumentalnih dela. 1687. 1714. Među ostalim muzičkim stvaraocima pažnju su svratili Vincenc Gjini (»Concerto grosso«. Ljubljana 1960. Usprkos tome ušao je u red najznačajnijih kompozitora bolonjske škole na prijelazu iz XVII u XVIII st. MGG. Već u petoj godi ni nastupao kao »čudo od djete ta« u Barceloni. Compta). Iberia. stekavši veoma velik ugled svojim interpretacijama Beethovenovih i Bacho - . ALBERT. Kange popullore Shqiptare (2 sv. Šiptarski revolucionarni muzički folklor. Morle di Cristo. 83. puto vao po Južnoj i Sjevernoj Ame rici i izdržavao se najprije svira njem po kavanama i kabaretima. Geschichte des Oratoriums. Notas ineditas sobre el virtuosismo de Isaac Albeniz y sa producion pianistica. etide i si. Severin Kajtazi. španjolski pijanist. Na po vratku u Evropu nastupa u Londonu i Liverpoolu. —■ VOKALNA. 7: 1691. Mateo (Antonio Pćrez ds). Pariš 1956. Koc. Schuberta i Chopina. 14. IX 1663 — Bologna. — KLAVIRSKA: Piezas caracteristicas. španjolski pijanist i kompozitor (Camprodon. orguljaš kompozitor (Logrono. mazurke.. — Isti. — L. Ać. Sinibaldo. 1729. Studirao i u Parizu kod H. — DRAMSKA. Pireneji. 1951. Oratoriji: Nabuccodonosor. // trionfo della grazia. Gazmed Zajmi. DJELA: simfonijska suita Catalonia. — M. Espaiia. Folklori muzikuer shqiptar. a 1878 odlazi na usavršavanje F. 1699.ALBANSKA MUZIKA — ALBERT 31 1875 nastavlja studije na Konzervatoriju u Bruxellesu (Brassin. Pirro d'Albergati conte Capacclli. 1686.: B. a objavio je i tri zbirke albanskih narodnih napeva. Pirro. 1950. moteti i dr. ALBERGATTI CAPACELLI. Malaguena. više kantata. 10. Llorens Cistero. ibid. Schering. Correnti. Poduzimao je mnogobrojne turneje po Evropi i Americi. El Lied en la obra musical de Isaac Aibiniz. — Komorna muzika. 1699 i II Principe selvaggio. 1712. 5. a bio je na glasu i kao violinist. 5. Potekavši iz stare talijanske aristokratske obitelji bavio se muzikom samo kao »nobile dilettante«. J. 11. zatim i koncertiranjem. VI 1831). Opere: The magic opal. oko 1755 — San Sebastian. I. Najznačajnije mu je djelo tog žanra Iberia.). 1894. 1. 1968. Priština 1956. Antoni. Albanološka istraživanja 1. I. trilogija El rey Arthur (I. 1688. njemački pijanist. 5. La Vega (prvi stavak nedovršene suite VAlhambra). Krist Lekaj (kantata. 1719. 6. Pletro armonico composto di dieci sonate da camera op. Therstappen. Ostala Albenizova djela odaju kompozitora primarno pijanističke inspiracije. 1687 posvetio je caru Leopoldu I zbirku Pletro armonico. — Isti. 1687. — L. Crkveni zborovođa katedrale u Logronu i San Sebastianu. navješćujući načinom oblikovanja prijelaz iz venecijanskog u napuljski stil. Mexico 1944. 1897—1906. 1963. Opere: Gli amici. — A. II martirio di S. R. LIT. 1951. koji jeuz kamerne oblike ostavio i nekoliko orkestralnih kompozicija (»Šiptarska devojka«. Rašiđ Krasnici. Schmitz. 8. Sakać. — Ž. u odsječenim ritmovima narodnih plesova. »Zemlja se zaklinje«) i Zeqir. O šaljivoj lirskoj poeziji kod Šiptara na Kosovu i Metohiji. Cantate da camera a voće sola op. Suite esponola. Enrico Clifford. Čitelija. Liszta u Weimaru. 1964. Azulejos (dovršio Granados). 59. Kange popullore te Shqiptareve te Kosove-Metohis. Gjurmime albanologjike. Iz među 11. Eufema. Dobrivoje Baskić. ALBĆNIZ. Akil Koci. 5. Sagardia.. prateći ga u WeimariRim. Eugen d'. — R. Frati. 5—5. 1802. Rad VI kongresa folklorista Jugoslavije. II. 1732. 22. Kao kompozitor dao je svoje najbolje u klavirskim djelima. 1956. Pariš 1917. 1875 u Leipzigu kraće vrijeme studira kod Jadassohna i Reineckea. Pauera u Londonu. Zarzuela San Antonio de la Florida. 1721.. Moracić. VI 1909). s ustreptalom metodikom u stilu cante flamenca.: A. Jedna decenija muzičkog života na Kosovu i Me tohiji. 1958. Skopje 1968. Suite ancienne. INSTRUMENTALNA: Ballelti. 6 fuga i svita za klavir) i veoma nadaren. 2. između mnogobrojnih koncerata po Americi i Evropi boravio je najčešće u Španjolskoj (Madrid. Komponirao klavirske varijacije. La B. Fahri Begiri. 1893. Motetti et Anti/one op.a Ballata. Uveo je moderni pijanistički stil u Španjolsku i odgojio gotovo sve istaknutije španjolske i južnoameričke pijaniste idućih generacija. sa vie-son oeuvre. solo-pjesme: Deux morceaux de prose de Loti. Seis danzas espanolas. MGG. 1959—60. Rhapsodia cubana. Senderos espirituales de Albeniz y Debussv. Suonate a due Violini col suo Basso continuo op. — VOKALNA: oratorij El Cristo. ronda. Plana. prožet španjolskim koloritom. 1914. 4. 4. DJELA. Jeta e re. Puna ne kanget popullore shqiptare. 1689. po čemu se pretpostavlja da je u to doba bio u službi carskoga dvora. — Š. i 15. Merlin. — 5. Isaac Albeniz. I i II. rano preminuo Halit Kasapoli. Kaladojne. Hinno et Antifone op. Caprici varii da catnera op. LIT. Na albanskom muzičkom folkloru izgrađuju svoja dela još: Isak Muc'oli.) i crkvenu muziku (mise. H. — G. 1701. Uloga individualnih stvaralaca u razvitku savremenog albanskog narod nog pevanja na Kosovu i Metohiji putem štampe. Pariš 1925 (novo izd. Redovnik. Uiride di pače. Albeniz. 1705. prožeti snažnim dramatskim akcentima. 16. Caterina da Bologna. Annuario Musical. — L. ciklus od 12 »slika« različitih španjolskih krajeva. Rad kon gresa Saveza folklorista Jugoslavije. IV 1855). Plana. Kao pijanist proslavio se osobito interpretacijom clavecinista te Bacha. Od 1830 profesor je klavira na Konzervatoriju u Madridu i od 1834 dvorski orguljaš i muzički učitelj. — CRKVENA: Messa e Salmi concertati op. Priština 1962. Orsola. Isaac Albeniz. Zef Tupeci. III. autor »Prve simfonije«. Zvuk. dirigent i kompozitor (Glasgovv. ibid. Richtera u Beču i F. Oltilia. de Marliave. U instrumentalnim kompozicijama približava se koncertnom stilu Corellija i Torellija. Pedro (A. godine. Središnja su mu djela oratoriji. bogato instrumentirani.

1932. 1904. Lucifer del). Galatea. 2 oboe i 2 trublje. 1886. — G. oko 1720. Die schivarze Orchidee.32 ALBERT — ALBINI vih djela koje su smatrali nedostižnim. švicarski violinist i kompozitor na prij u XVIII st. violinsku sonatu u A-duru obj. ciklus tricinija u 12 dijelova. 1924. Istel. Raupp. Glavno njegovo djelo. 1888. Die Witwe von Epkesus. Het Beestenspel. Die verschenkte Frau. 1645 (u povodu stogodišnjice Univerziteta u Konigsbergu. 8. S pijani M. — Komorna muzika. II 1751). obj. napisao Beetk e le sue cinque sonate per vi cello (1923) i Gli slrumenti > cali moderni (1936). 1907. Giovanni in Monte. 18 1933). kom 3 violine. . Jozzija). Ander Teil der Arien . Mittelalterliche Venushymne za tenor. R. Fremde Melodien in H. simf. 12. Serato). H. de Musset). Straussa. ALBERTI. jednolična f rastavljenog trozvuka koja se u klavirskoj literaturi često p ljuje u lijevoj ruci kao pratnja melodije. odmjerenom ornamentacijom i izražajnim načinom predstavljaju uzore ranomonodijskog stila u njemačkoj pjesmi. Vlaamse Suite. osmerodijelna zbirka Arien. polifoničkih zbornih stavaka i kantatnih kompozicija uz pratnju instrumenata. — "? stenberg. Heinrich Albert. Arestija (kontrapunkt). suitu u G-duri H. Muller-Blatlau. a od 1726 zborovoda u crkvi S. Eugen d'Albert. Učenik C. studirao zatim u Berlinu (H. IV 1881 —). metoda solfeggia. U p često upotrebljava rastavljene akorde (-> Albertinski basm DJELA: oko 36 sonata za čembalo (8 sonata štampano je 1761 u Ai damu pod imenom njegova učenika G. J. Flauto solo. INSTRUMENTALNA : simfonija za gudački orkestar i 2 ti 12 simfonija za 4 instrumenta. 1930. 1893. op. je u Bologni. njemački kompozitor (Lobenstein.) kao »muzikalna spona« uglazbio je mnoge njihove pjesme... — Moteti. Liebesketten. Blizak je stilu talijanskih majstora XVII st. 1626 zarobljuju ga Šveđani. 1951. članci. Mattheson. Revolutionshochzeit. Miinchen 1925. Le origini italiane del romanticismo musicale. Giuseppe Matteo. — VOKALNA: Arien u 8 dijelova {Ersler Teil der Arien oder Melodeien etlicher teils geistlicher teils weltlicher. mahom prigodne. sklon ekstatičnom izrazu. Kriegera i J. sonata za 2 violine 1706. — W. 1903—04. 1903. NOVA IZD. NOVA IZD. Kretzschmar. postiže trajniji uspjeh. A. Bernoulli s predgovorom H. pučki obojene. Les Marrons du feu (A. ORKESTRALNA: simfonija u F-duru op. Van der Velde). LIT. talijanski violončelist (Saludecio. — DRAMSKA. U solo-pjesmama bliz je po sadržaju smjeru R. konce simfonija i dr. Eugenio. — Napisao: De Evolutie von de Muziek von de Oudheid tot I ven. — L. za koje je komponirao više scensko-muzičkih djela. Musikgeschichte von Ost. ta za gudače i 2 trublje. G. Mai nija (violina) te P. S. Historijsku važnost imaju njegove dvosta' sonate za čembalo u kojima nakon Allegra slijedi drugi stai obliku plesa (Minuetto ili Giga). Minellija i F. 1933. monodija u talijanskom stile recitativo. belgijski kompozitor (Antvverpen. Oblicima i umjetničkom dotjeranošću svog muzičkog izraza Albertove Arien dale su visoko estetsko mjerilo i putokaz punom razvoju njemačkoga baroknog Lieda. 11. 1897.). a nekoliko ih je i sam spjevao. priredio novo izdanje Bachova djela Das Wohllemperierte Clavier. Concerti per ehiesa e per camera. RMI. 1951. Grundlage einer Ehrenpforte. Baleti Huma 1929. 1916. Leipzig 1911. ALBERTINSKI BASOVI. svjetovnog i duhovnog sadržaja. obuhvaća višeglasne i jednoglasne pjesme i korale uz generalbas. Karei. VII 1604 — Konigsberg. dijelom polifonički. poslije 1918 pristaša ekspresionizma. IV 1901 —). 1900. God. 6. uvertira Esther op. zborne pjesme. 1686 upisan je bio kao student muzike na Un zitetu u Levdenu. — H. 1623—26 studirao pravo u Leipzigu. Het Vraggstuk der Toneeln 1929. Die Abreise. a oblici su im raznolični: ima jednoglasnih i višeglasnih strofnih pjesama (među tima se javljaju parodirani napjevi poljskih i francuskih plesova i pjesama). sole i orkestar. trio-sonatuuh-moluobj. u kojoj daje impresivnu sliku sredine i likova.: E. Leipzig 1923. 1912. —■ Dva gudačka kvarteta: op. zu guten Sitten und Lust dienender Lieder. 8. kor zitor i dirigent (Županja. 1713. Bio je violinist i dirigent na dvoru grofa Bor nija. je u razvoju njemačke ranobarokne vokalne lirike središnja ličnost između H. LIT. Studirao na Konzervatoriju u Antwerpenu. 7. Geschichte des neuen deutschen Liedes. Braunschweig 1933. Eugen d'Albert. Domenico Alberti. 1919. Preradio za klavir niz orguljskih kompozicija J. muški zbor i orkestar. Becker). Ušavši u konigsberški krug baroknih pjesnika (S. Albertijevi Allegri vjere su prvi primjerci toga oblika u literaturi za čembalo. Tragaldabas. 20. prešao zatim na neoklasicizam. strofne pjesme. 5 Bagatellen. Musikaliscke Kiirbs-Hutte. VFMW. b. Konigsberg 1931. 20. A. I. 1635 (sačuvane samo dvije arije). d'ALBERT DJELA.. Dritter Teil der Arien . jednoglasne. MGG. 1721. Corvdon. dobili su ime po talijanskom kompozitoru D. 1918. H. Oedipus Rex itd. 1887 i op. J. MGG. itd. 1903. 8 Klaviersliicke i dr. . Moser. a od 1939 vicedirektor flamanskoga muzičkog odjela radija. koje su najvećim dijelom zaboravljene. 1946 i Tornooi. 1951. Diplomirao 1901 na Liceo Musicale u Bol (F. Albe Osobito se često primjenjuju u klavirskim djelima iz druge ] vine XVIII st. Sirocco. ALBERT.: F. 4. DJELA. XII 1869 — Zagreb. 1893. Regina Coeli. Dach i dr. Passacagliu obj. među znatnije njemačke opere te vrste. — H. Die toten Augen. sonata za violinu i b. (C01 U violinskim sonatama majstorski iskorištava tehničke moguć instrumenta. Jedan od prvih predstavnika suvremenog smjera u flamanskoj muzici.: Arien I i II. 1905. Domenico. Shiitza u Dresdenu. Die moderne Oper vom Tode Richard Wagners bis zur Gegenwart. 1909. 1737—40. 1902.— H. Henrico (pravo ime Heinrich Weis burg von Biswang). I. XII i XIII). Izeyl. Poeti minori del clavicembalo. Geschichte des deutschen Liedes vom Zeitalter des Barock bis zur Gegenwart. 1898. 33. — H. k' za flautu i gudače. a oko 1945 na dodekafoniju. 1950. X 1651). (-* Murky). 2 sv. Stobausa. Kain. Mister Wu. E. U instrumentalnim djelima nadovezuje se većinom na Brahmsa. 1912. ORKESTRALNA: četiri simfonije. osnovao Nuovo Quartetto Romano. pjesma Ananki. sonata za 4 gudača. Oslhoff. 1910 i — Isti. Izraziti vokalni kompozitor. Pente (1922). Ghismonda. 1645. npr. Komponirane su dijelom monodijski. Francka. 1737—40. Singspiel Prussiarchus ili Sorbuisa. Scheina te A. Der Improvisator. Kasnije se priklanja verizmu i operom Tiefland. Torino 1930. 1929. ALBERTI. God. 1899. talijanski kompozitor i nist (Bologna. 2. Gernot. isprva slijedi Wagnera. 1886. 1740). Ein Kiinstlerund Menschenschicksal. U kompoziciji eklektik. As. prokomponirane kantatne »arije« i monodije koje produhovljenošću melodijsko-harmonijskih linija. sačuvan samo libreto). violinskih sonata. Bacha. Učen Biffija i A. — Više klavirskih kompozicija: sonata u fis-molu. 1638 —50. — Kla djela. blizu 60 solo-pjesama uz klavir. Lottija. M. Tiefland. 1893. Od 1933 sekretar belgijske nacionalne radiofonijske službe. LIT. Mu'ller. 1622 učio kompoziciju kod svojega bratića H. u operama. transkribi prerađivao staru literaturu za violu da gamba. F. Rii 26. W. Muziku studirao u zu i tamo 1893—95 započe mjetničku karijeru kao diri . I. Nakon mnogih neprilika vraća se 1628 u Konigsberg. oko 1710 — vjerojatno Rim. DJELA. 12 koncerata obj. Od 1924 muzički savjetnik i dirigent avangardnog kazališta Vlaamse Volkstoneel. suita. Srećko. 1921). Der Stier von Olivera. M.: J. ravnomjerna. Mnogo smisla za muzički humor pokazao je u sažetim komičnim operama Die Abreise i Flauto solo. uvertira za 4 gudača i trombon. 1947. ALBINI. 3 koncerta za 2 flaute i gudače. pjevač ij balist (Venecija. Na putu u Varšavu. Pisao i muzičke kritike.und Westpreussen. 1895. kantata. Leipzig 1930. \ (1927).. Osobito su značajne pregnantne. Kretzschmara (DDT.c. DJELA: opera Cleomedes. 1921. violu i kontrabas. Beckmann (Das Violu 5 sv. koncert za violončelo u C-duru.: ALBERT. duhovne pjesme. Bio i virtuoz na violi da ga: Komponirao kraća djela za violončelo i klavir. — Opere: Endimione. 1904. Zulauf (1955). Alberts Arien. Fischer. — VOKALNA : Oratorij La Vergine Annunziata. Vitalijem izvodio staru i suvremenu komornu muziku. 1953. 1884 i u E-duru op. — VOKALNA: Wie wir die Natur erleben za solo-glas i orkestar. 1947 (muzička historija ilustrirana pločama). Wirth. An den Genius von Deutschland za zbor. Tijl (A.. Scenska muzika za djela: Me von Nymeghen (srednjovjekovni misterij). De Toverlantaarn. Heinrich. suverene tehnike..: violinsku sonatu u a-molu obj. MGG. Živio je u Holandiji gdje je oko 1700 izd Amsterdamu veći broj trio-sonata. 16.. Opere (ukupno 21): Der Rubin. Torrefranca. ALBINI. talijanski kompozitor. ALBICASTRO. koje idu E. suita Aschenputtei op. Hamburg 1740. I. gdje 1630 dobiva mjesto orguljaša katedrale i nastavlja muzičke studije kod J. 2 klavirska koncerta: u h-molu op. —■ J. Martin (1931). Olimpiade. — DRAMSKA: komična opera Europa oulvoerd. Rosenwald (1931). IX 1685 — 18. E. — Zborna solopjesme.

Gradskog kazališta. —1902 bio je dirigent i 191 19 direktor (s kraćim pre' ma) Zagrebačke opere. S.Um vremenu djelovao u Beču slobodan umjetnik-kompoz Kasnije u Zagrebu vodio torsko-pravno zastupnii Osim toga aktivno je sui vao i potpomagao rad i n. God. ALBINI janja Matice hrvatskihkazah .

L'Ermengarda. A. 6. 1708. VIII 1885 — Bratislava. Hornbostel). Schering. kompozicije za violončelo i klavir i dr. God. — Izdao djela Th. ORKESTRALNA: uvertira Tomislav.: F. Hatze. 1764. Concerti a cinque op. LIT. Ije je neko vrijeme bio violinist opernog orkestra. od 1758 orguljaš u Miihlhausenu. Bratislava 1959.« Najviše uspjeha potigla je opereta Barun Trenk koja se nakon praizvedbe u Leipzigu ivodila na mnogim evropskim pozornicama (Njemačka. ig. — Kompozicije za klavir i orgulje. Sorgea). Rubinsteinom suosnivač (1860) Moskovskog konzervatorija. Pragu. 4. oko 1704. homofonički. LIT. gdje je 1842 debirala.). Prerađena pod naslovom Bosonoga plesačica. — Opere: Jeljena. DJELA: Die Auffuhrungspraxis der italienischen Musik des 14. Vrativši se u Petrograd bio je 1860— 72 violinist tamošnje talijanske opere. LIT. mate e Balletti a tre op. u Leipzigu. talijanski kompozitor (Venecija. A. violinist (Petrograd. Maria Anna Marzia (zvana Marietta). 1906. '23. pored B. — A. Živio zatim u Dresdenu. Abhandlung iiher die Frage. Na prvim rojim štampanim djelima potpisivao se dilettante veneto a od 711 nadalje mušico di violino. M. K. IV 1898). a od 1936 djeluje kao dirigent u Stettinu. Operete Nabob (praizvedba 1905 u Beču. trio za 2 violine i violu.: S. B. Blume. je. XI 1908). ALBRECHT. VII 1842 — 9. 1765. zatim dirigent njemačke i od S40 ruske opere (dirigirao prvu izvedbu opere PycAau u JJwd- ALBRECHT. za dvor Miinchenu. 1950. Marpurga i G. Dirigirao je i simfonijskim koncerima. 33 ALBINONI. Na Muzičkoj akademiji u Budimpešti završio studij klavira (S. 1848. Komponirao je kraća vokalna i klavirska djela. I. Tomaso Albinoni. 2. Ondje bio dirigent Dramskog kazališta. br. S. LAmor di figlio non conosciuto. 23. 20. — K. Berlinu i dr. 65). Marietta Alboni II izd. dirigent. VII 1958). Brennecke i H. oko 1722. Chase. 1925. 1914—15 u Neisseu. LJELA. Konstantin Karlovič. Spomienky a tužby. I 1732 — Miihlhausen. Dvorska opera u Beču. Komponirao je opere za venecijanska azališta (poznato je 48 dovršenih). III 1900). — Isti. Od njegovih muzičko-historijskih djela važni su katalog rukopisa koji su se čuvali u knjižnici Petrogradskog konzervatorija i brošure o Petrogradskom konzervatoriju (1891). i. Širola. što upućuje na to da je prešao u rofesionalne muzičare. DJELA: dvije simfonijske pjesme. 8. Rossinija. Thoman. Sa N. 1707. Muzikologiju studirao na Univer zitetu u Berlinu (J. 3 i 8. Karl. Acloque. — Oratorij Heroische Ballade. Studirao na Konzervatoriju u Leipzigu (H. solo-pjesme. str. Otto Edwin. 9—12. violinist i kompozitor (Poznan. amburgu. MU/ia M. 6. Marietta Alboni. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Šipkova ružička. 8. — Kantata Četiri idišnja doba za muški zbor i orkestar. agreb. A. I 1961). Koračnica Hrvata. Palmotić) i Rikard III (Shakespeare). 26. MGG. je komponirao tri gudačka kvarteta. Učio vjerojatno kod G. 1773). H. 1929. Vilhar. 1715. telodijski inventivni. 1703. jug. Balletti tre op. Sitt. 1911—13 operni dirigent u Chemnitzu. Klinda. I. Lupija. Faust"). VI 1893).ALBINI — ALBRECHTSBERGER lobrovoljaca (od 1926 predsjednik) i bio jedan od utemeljitelja ) ruštva prijatelja kazališta. F. 31. Griselda. svitanje). violončelist (Elberfeld. 1. Moser. Pougin. — VOKALNA : komorne kantate i arije (rukopisi u bibliotekama Bologni. Koessler). evala na najuglednijim opernim pozornicama Evrope (La Scala Milanu. ne■olog. sonatina za 11 instrumenata. III 1890 —). — /. Alexander Albrecht. 1872 osnovao je petrogradsko komorno udruženje. 1952. ob die Musik beim Gottesdienst der Christen zu dulden ist oder nicht. ALBRECHT. 1725 (prva opera u Ve-:ciji na Metastasijev libreto). — A. Sachs. olone e continuo. F. 7. 7 i op. V. a od 1892 bibliotekar Carskog kazališta. od 1939 vodio muzikološki institut u Berlinu. Leipzig 1927. kozačkih i mornarskih pjesama. ALBRECHT. Madame roubadour. — Zbornik Hans Albrecht in Memoriam (urednici W. AML. III 1902 — Kiel. Tomaso. prvobitno jutarnja serenada. ■ W. 8. mimička slika Svečanost ukratvićevu dvorcu (Zagreb. Ratna und Sita. Kao orkestralni dirigent gostovao i u inozemstvu. Flaccus -> Alkuin ALBONI. Firenci. 5. 1701. jug. 1726. — Crkvene kompozicije. The Music of Spain. Schnabela u Breslauu. Tomaso Ibinoni. 8. 1908. C. '. Čini se da je njegovu mziku osobito cijenio J. Hans. H. zvukovno bogati (komponirani su i za du-ače. Pariš 1912. New York 1941. Hans Albrecht. zborovi. 1724. Albert. rtamene. — Jav:ske kompozicije. Cinque sonate per violino solo. Učio je kod J. 1932. X 1836 — Moskva. njemačka obitelj muzičara koja je djelovala Rusiji. op. Neros Ende. 1740. Milanu. DJELA. 1951. kantata Marathon. ALBORADA (španj. — R. 1936. a obogatio je repertoar i standardnim jelima stranih kompozitora. Pjevanje učila u Bologni. a 1722. 30. rio. 14. 1925. Čajkovskim. Varijacije za trublju i orkestar. W. L'Astarto. Sv. 1930 i Die Briicke. Versuch einer Abhandlung von den Ursachen des Hasses. Othmavra i G. 1701. 15. I. K. The Baroque Concerto. C. God. od 1907 djelovao u Bratislavi kao orguljaš i profesor na Gradskoj muzičkoj školi. B. 1940. Lupus Hellinck und Johannes Lupi. God. — »"Srećko Albini. Bartok) i kompozicije (H. od 1871 inspektor svih carskih orkestara. Kao direktor i dirigent Zagrebačke opere izveo po ivi put više opera suvremenih jugoslavenskih kompozitora (B. 1857—60 učio je na Konzer vatoriju u Leipzigu. 7. E. 1768. V. Studirao muziku u Leipzigu.: A. Od 1850 poučavao je pjevanje u Gatčini. Prijateljevao je sa P. Haase). Objavio anonimno Gedanken eines thuringischen Tonkiinstlers (u povodu polemike između F. Igrokaz Pepeljuga. Londonu. God. I 1750). J. Zvuk. Zatim je. 1919. AML. 3. L'Inganno nocente. premijera: Zagreb. Rhausa. lersa. Rumunjska. 12. 20. i na University of Pennsylvania (1931 doktorirao) gdje djeluje od 1923 kao nastavnik. III 1863). Jahrhunderts (disertacija). Konjović. 1933. Giazotto. Kassel 1962. Mala baronesa. Amosa. // Trionfo d'Armida. 1694. Paumgartner. Ko. Miiano 1945. talija i dr. J. DJELA: Grundliche Einleitung in die Anfangslehre der Tonkunst. Bratislava 1964. Nicholas from the I2th Century Fleury . Scenska muzika (Goethe. LIT. Lhotka). — VOKALNA: Marienleben za sopran. Berlin 1923. balet Gorski duh i jednu misu. zatim vrsta španjolskih (i to osobito galicijskih) narodnih medija. ALBRECHT. Uz to je od 1947 direktor ustanove Landesinstitut fiir Musikforschung Schleswig-Holsteina. a 1853 gostovala je s :likim uspjehom u SAD i Južnoj Americi. Glinke). Opere (ukupno 48): mobia. 1695. 1701.nskoga kasnog baroka. Sonata per violino solo e basso continuo. 1950. 29. — Komorna muzika. raizvedba 1909. 1. Hmškovsky. 2. 1960. članci u zbirci Historisch-kritische Beytrdge F. Sonate a tre op. C. The Sonatas of Albinoni and Vivaldi. II Tiranno eroe. 8. Caspar Othmayr. 1934. Marcella i A.: F. sin Karla. LIT. Nakon kratkoajnog djelovanja u Diisseldorfu otišao 1838 u Petrograd. 68. 23. 4. J. od 1951 i Bachova instituta u Gottingenu. najznačajiji instrumentalni kompozitor u posljednjem razdoblju veneci-. A. Madridu). Journal of the American usicological Societv. 1722.). 1925—37 nastavnik u Essenu i Wuppertalu. VI 671 — 17. 1927. A. DJELA. prigodom svadbenih rečanosti bavarskog kneza izbornika Karla Alberta. II 1906. Miletić. Evgenij Maria Karlovič. u Petrogradu. zbor i orkestar. američki muzikolog (Philadelphia. Pjesme za glas i klavir. Kovačević. — A. njemački muzikolog (Magdeburg. koja se izvodi na instrumentima dulzaina i tamboril (-»ubade). Adlunga Mušica mechanica organoedi i Musikalisches Siebengestirn. vjelchen einige Menschen gegen die Musik von sich blicken lassen. 1946. oko 1716. Alexandcr. 1961. Barun Trenk (praizvedba 1908 u Leipzigu. DJELA: Four Latin Plays of St.: E. kantata Šuhajko. II Radamisto. 16. 1947. Didone abbandonata. J. Nezoman. nakon trogodišnjeg usavršavanja kod G. III 1826 — Ville d'Avrav kraj iriza. — R. Geschichte des Violinspiels. 1904. 1966. premijera: Zagreb. Bach. 1764 i djela J. Koncerti su mu formalno dotjerani. / veri amici.). Wesselom izdao je tri zbirke ruskih vojničkih. Ko. Max Richard. Predavao je solfeggio i pjevanje te napisao i nekoliko priručnika. ALBRECHT. 1923. Humoreska. — Izdao zbirku crkvenih kantata za sve godišnje blagdane: Musikalisches Lob Gottes in der Stille zu Zion. posebice za obou). oko 1711. Parizu. alet Na plitvička jezera (Zagreb. scenska muzika l drame Pavlimir (J. 1907. II prodigio delV innocenza. Novak. Od 1921 bio je ujedno i dirigent katedralnog zbora s kojim je izveo više oratorijskih djela. slovački kompozitor i dirigent (Arad. Acta Musicologica i Documenta Musicologica. II. 1694. je uređivao publikacije Musikforschung. Slovenska hudba. Hrvatski kompozitori i njihova djela. jer je obradio 2 fuge iz trioso-ata op. 1919. sin Karla. Leben und Werk. II 1915). od 1937 kao bibliotekar. W. Trattenimenti armonici 'r camera divisi in dodici sonate op. talijanska evačica. Berlinu. od 1942 predavao (1955 profesor) na Univerzitetu u Kielu. 1732. XI 1901). 8. Sa N. Bersa. Pored strogo polifonički građenih stalka javljaju se mjestimice i slobodnije oblikovani. Reger). njemački kompozitor i dirigent (Chemnitz.: G. — KOMORNA: gudački kvartet u Dduru. VII 1899 —). eschichte des Instrumental-Konzerts. U svoja djela nosio je »svježinu slavonske narodne melodike i vedrinu naših ola. LIT. Studirao na Univerzitetu u K0benhavnu. zborovi. njemački muzički pisac i kompozitor (Gormar. Engleska. II 1894). ALBINUS. — DRAMSKA. — DRAMSKA: opera Maričon (Zagreb. B. Sjećanja na Srećka Albinija. Dji nagoviještaju budući simfonijski stil. Od 1854 violončelist Carskog kazališta u Moskvi. IX 1807 ■ Gatčina. klavirski kvintet u E-duru. Sei sonate da chiesa op. VI 1894). je značajan kao kompozitor vedre muzike. — Klavirske kompozicije. Hrvatsko glumište. 1700. alt (Citta di Castelo. 2. izmjenjujući ih vješto s naglašeno osjećajnim arijama i tiično romantično-operetnim rekvizitima. Marpurg. 9 0 12 koncerata u zbirci). INSTRUMENTALNA: devet Sinfonie a auattro (u rukopisu) I Sinfonie e concerti a cinque op. Hutchings. 1716 i 1722. jndon 1961. Johann Lorenz (Magister Albrecht). a od 1954 njemačkog muzičkohistorijskog arhiva u Kasselu. Scipione nelle Spagne. S. Ciro 1709. oko 1716. Stolzera (DDT. L'Ardelinda. Legrenzija. premijera: agreb. pjesme uz orkestar i uz klavir. Vivaldija. Wolf. 1761.

Musician. Poet and Patriot. Johann Georg. 7. I. 3. 1953- ALBRECHTSBERGER. 3 1736 — Beč. Kasnije je u muzici sticao znanje kao samouk. God.Playbook. Kao dječak pjevao u crkvenom zboru i učio general-bas i orgulje kod L. II Muz. 1935. III 1809). A Census of Autograph Music Manuscripts of European Composers in American Libraries. Pittnera u rodnom gradu. austrijski kompozitor i muzički teoretičar (Klosterneuburg. E. .. Francis Hopkinson. 1755—57 bio je orguljaš u Gyoru. 1938.

1 motet obj. LIT. Nakon penzionisanja ponovo direktor Niže muzičke škole u Titovu Ve lesu (do 1968).: i njemačku pjesmu obj. Britten. DJELA. 1700. Vincenzo. — A. ALDROVANDINI (Aldovandini). 1701. Unterricht iiber den Gebrauch der verminderten und iibermdssigen Intervalle. Albumblatter op. — E. Alders K sition auf Zwinglis Tod. — A. STMW. Pears. 1660 putuje u pratnji švedske kraljice Kristine preko Stralsunda u Stockholm. 30 fuga za čembalo ili orgulje obj. Giuseppe Ani Vincenzo. Albrechtsbergers sdmtliche Schrifteri) obj. DJELA: Sinfonia a 6. NOVA IZD. 1935. karal stični primjeri takve aleatorike su Klavierstuck IX K. ali su u središtu operne predstave u Brittenovoj kući na obali Suffolka. Busonija {3 Albumblatter za klavir. Gh Antonio Vincenzo Aldrovandini. Si. rnuss ich dich lossen) i njemačkih pjesama vremenim zbornicima i u rkp. arije i ariette. Cosmas Alder. ALBUMBLATT (njem. više solo-kantata. oko 40 gudačkih trija.34 ALBRECHTSBERGER — ALEATORIKA (1949). Curlezc River (parabola. 1951. Johann Georg Albrechts berger. 1835. MGG. 1952. Thiirlings. ALCUINUS -> Alkuin ALČEV. Czernv. solo-pjesme. 1 njei pjesmu obj. Zwingliana. pozicije uvijek ograničena izvjesnim pravilima. 2 sonate za violinu i klavir. moteti. čembalist i orguljaš (Rim. 1663—67 boravi u Londonu kao dvorski kompozitor. Jesu nato. Do 1511 član dječačkoga zbc 1524 kraće vrijeme kantor u Bernu. : W. NOVA IZD. Consola (Rim) te R. oko 40 kvinteta. Bernoulli. Thiirlings (2. 26. 12. K. Moberg. osim toga počasni dvorski dirigent vojvode od Man Uz to trgovac muzikalijama. XV). J. G. Od 1945 direktor Niže muzičke škole u Titovu Velesu i 1954—63 profesor Srednje muzičke škole u Skopju. psalmi. Bologna 1891. 1909. Ova je igra slučaja kod neke aleatoričke '. Bavi se i muzičkom kritikom. Henry. koju je ostavio koledžu ( Church u Oxfordu. — Dvije mise za 3 i 5 glasova i instrumente. potpuno šlep odlazi u Beograd. — Više obrada narodnih pesama za hor i klavir. kantata L Anunciazione. Alder). La Semiramide. Kongressbericht IMG). Afirmaciji festivala pridonijeli su pomni izbor programa i visok umjetnički domet ostvarenja. Noye's Fludde (misterij. C Alder. 1705. Henry A ldrich of Christ Church 1648Oxford 1960. T. XI 1550). Die Vokalmusik in der Schweiz zur Zeit der 1 mation. je A. Učenik G. Busi. za sole. VI 1631 — Prag. ALDERIGHI. Eitner (MFM). catches. 1701. 1911. Kassel 1963. lamentacije za sopran i instrumentalnu pratnju. 19 latinskih crkvenih pjesama. orguljaša. A. DJELA. U središtu njegova kompozitor -skog rada bila je crkvena muzika. izabrana teoretska djela (J. LIT. Tokata. //. Cosmas. VII 1898 —). INSTRUMENTALNA: četiri simfonije. Geering (Ps und geistliche Gesange von J. Od 1772 djelovao je u Beču kao dvorski orguljaš. van Beethoven. Leipzig 1905. ORKESTRALNA: simfonija. C. Bei (Zwingliana). — V. kraću kompoziciju različitog oblika nastalu u časovitom raspoloženju.— KOMORNA: gudački kvartet. Isaac u Alder). a bez komentara S. 3 Te Deuma. A Midsummer A Dream (1960). Schering. Basel 1906. Postoji više osnovnih aleatoričkih kompozicijskih postu Jedan se sastoji u tome da kompozitor detaljno izradi »sast dijelove«. — A. 1844. Kapp (DTO. ALDRICH. Skrjabina (Feuillet d'album op. Kongressbericht IMG. Schramek-Kirchner . 124 kao zbirni naslov za 20 klavirskih kompozicija različitih naziva). Schmitz. Crozier i pjevač P. 7. 1698. Dresden 1849. 1950. ALBRICI.: M. Cosmas Alder und die bernische Reforn Bern 1930. oko 1673 — ! 1708). I. Wien 1954. Albrechtsberger als Bindeglied zwischen Bach und Beethoven. nekoliko preludija i fuga obradio O. Oprečan prethodnome je post gdje kompozitor definitivno fiksira cjelinu kompozicije k . 1648 — Oxford. DJELA: koncerti za 2 violine i violončelo (ili teorbu). salmi za solo-glas i instrumente. H iscoc. Farrenc (Le Tresor des Pianistes. 1937. 1818). 1703. litanije i dr. 1935. Sgambatija. mise (5-glasne) uz i mentalnu pratnju. Tome. Učenici su mu bili i L. — Isti. II Padre G. na talijanske i njemačke tekstove. St. Poslije smrti saskog kneza izbornika Johanna Georga II (1680) odlazi u Leipzig za orguljaša crkve sv. von Sevfried. MGG. 1700. Aarau 1933. je isti (Schweizer Musikbuch). 99. ide u red rijetkih predstavnika voka višeglasja u Švicarskoj za vrijeme Reformacije. Osmodnevni festival koji se održava svake godine u mjesecu junu posvećen je raznim granama umjetnosti. 14. upravljanom slučaju (njem. 1553) sačuvano je i nekoliko njegovih moteta (1 ostalima Isbruck. s. Berkeley( Dinner Engagement (1954) i Castaway (1967) i Waltono\ Bear (1967). pjesni! hitekt i muzičar (Westminster. ALEATORIKA. — A. Stockhai 1III sonata za klavir P. 1690. spomenar). 1932. gde na muzičkoj školi uči klavir i kompoziciju. Johann Georg Albrechts berger als Kirchenkomponist. Omaggi za klavir i gudački orkestar. Stjepana (nasljednik W. 1 obj. Methode de Vaccompagnement. Ko. II izd. 1950). Furstenau. gelenkter Zu Sam naziv izveden je od lat. — A. — Entr'actes za dramu Henrik IV. a 1791 i kao zborovođa crkve sv. oko 1660. kompozitora i pedagoga. I. IV 1969). — VOKALNA. Neue Zeitschrift fiir Musik. 2). Nadalje. na engleskom s komentarom obj. a izvodiocu pre] da on sam izabire njihov redoslijed u toku izvođenja. den Generalbass zu erlernen. Johann Georg Al brechtsbergers Fugenkompositionen in seinen Werken fiir Tasteninstrumente (3 sv. Sonata (jestiva) a 5. A. 1951. 1703. \. francuskoj muzici. Učenik G. 58). Aargau 1497 — Bern. odnosno -> strukture kompozicije. a od 1936 predaje na konzei riju Santa Cecilia u Rimu. muzički pedagog i kompozitor (Titov Veles. 10 trio-s 1706. — Zbirka dečjih pesama za glas i klavir. Leipzig 1914. 1949. G. 1947. Concerti sacri za vokalnog solista. 1837. oko 80 gudačkih kvar teta. F. A. Oratoriji: La Guerra in' 1691. Innsbruck. Sigismondo. Pertija. — A.— Obradbe ma> C. U misama za zbor a cappella slijedi strogi polifoni stil Palestrine. Beitrage zur Geschichte der Koniglich-Sachsischen musikalischen Kapelle. (II izd. Komponirao je u kasnobaroknom. 1699. — Dido ed Enea. ako se igra bacanja kocke izvodi s više ko broj je mogućih kombinacija vrlo velik. 1792. Kantata za vokalnog solista. a isto je tako i kod toričke kompozicije. Pezzi infantili. — H. a u misama uz instrumentalnu pratnju nadovezuje se na Havdnova crkvena djela. za flautu i klavir) i dr. Setaccio E. Festschrift Friedrich Blume. napisane za više izvodilaca. ich muss dich lassen (H. 1910. zborovi. La Fortezza. XII 1 Sakupio veliku muzičku biblioteku. zatim je ponovno u Dresdenu. L IT. L'Italia humiliata. Klavierschule fiir Anfdnger. 1 misu obj.: A. d mento za flautu i klavir. graduali. 7. 1654. Po stilu bli. I. 3 psalma i 3 duhovne pjesme obj. Weissenback. Goas. LIT.: R. 39 Canti sacri.a. Kurze Regeln des reinsten Satzes. je isti (Liederbiichern der ] nistenzeit). — Gudački kvartet.). — CRKVENA: šest oratorija. N. Uz zbirku Hymni sacri (57 duhovnih pozicija. 26. 1691. Vincenzo Albrici. 1927. alea kocka zbog analogije s i. Novello. Geering. ofertoriji. — H. 1906. velik bro rijanti u kojima se djelo može izvesti. 8. Martini. filozof. Flury i A. 1790 (II izd. fantazija za klavir i komorni orkestar. mottetti. 1951. zatim L. — Isti. Ouverture breve. u XIX i na početku XX st.: L. preludiji i fuge za orgulje. Dubi. ALDER. je bio vrstan kontrapunktičar i dobar poznavalac stare polifone muzike. 2. Leipzig 1905.. Kao petnaestogodišnjak gubi vid. Prvi primjeri potječu od R. Njegovi se teoretski radovi temelje na spisima Marpurga i Kirnberga i na djelima J. pa se zato radi o dirigiranom. A. — E. suvremeni kompozicijski postupak koj: Ijučuje igru slučaja. A. Pfannhauser. tako i u aleatoričkoj kompoziciji^ 0 izvodiocu koju će od predviđenih mogućnosti u času izv odabrati. K. fuge za klavir. Eine biographische Skizze mit besonderer Berucksichtigung seiner schwedischen Zeit. 1894. Nakon Reformacije dje kao gradski činovnik. Monteverdija. ALDEBURSKI FESTIVAL utemeljili su 1948 u engleskom gradiću Aldeburghu kompozitor B. Theory oj Organ Building. je A. I. 1935. Pirros Incoronazione di Dario. je E. Merrick. 1676—80 na čelu dvorskoga muzičkog života. Suvremenici su ga veoma cijenili kao čembalistu. medu njegove učenike ubraja se J. Geschichte der weltlichen Solokantate. raskošnom stilu rimske škole. MGG. jer tamo svaki od izvc ca opet slobodno odabire medu mogućnostima koje kompc njemu namjenjuje. bacanja kocke: kao što u igri kockom ovisi o slučaju koji će bačena kocka pokazati. Čini se da je u oblikovanju latinskoga duhovnog koncerta za mali (solistički) sastav bio jedan od utjecajnih Talijana u Njemačkoj. Scherin/ schichte des Instrumental-Konzerts. 1701: arije. B. VIII 1696). himne. 19 Cantate omottetti na latinski tekst. A. Hummel i I. Ausweichungen von C-dur und c-moll. 1951. Sinfonia a 4. 4 kvarteta. 1855). Učio možda kod Carissimija na rimskom Collegio Germanico. 1932 \Rococo Suite za d orkestar. Na Aldeburškom festivalu doživjele su praizvedbu Brittenove opere Let's Make an Opera DELA: Dećja simfonija za gudački orkestar. 1658 kao jedan od dirigenata. — Oko 50 klavirskih kompozicija (Suita. Bacha. književnik E. talijanski kompozitor. Komponirao je vokalna djela (glees. 1907. III 1903 — Skopje. A. kl kvintet. kantata za glas i continuo. 26 misa. The Burning Furnace (1966) i Golden Vanity (1967). Bouleza. MGG. suita za violončelo i klavir. — CRKVENA: Ai sacra. Kuhnau. Oppel. Kurzgefasste Methode. je R. Teichmullera i S. 2 koncerta za klavir. — Isti. isprva kao njezin član. Amor toma. 1964). M. Thiirlings.: dvije simfonije. Opere: GVInganni amorosi. A. engleski historičar. Profesor muzike na školi za slepe u Zemunu. anthems) i napisao priručnik C Commencement of Greek Music. talijanski kompozitor (Bologna. divertimento za klavir i g orkestar. 1958). ibid. Vincenzo Albrici. naziv za ->■ Charakterstiick. Con za violinu. Dante. — E. S. — VOKALNA: oratorij Maria a Na. zbor i instrumente. Od ostalih kompozitora treba spomenuti A. T oj Modem Instruments. Schmitz. 1808. 1939. 1698. zatim u Mariataferlu i od 1760 u Melku. Umlauf. — SPISI: Griindliche Anmeisung zur Komposition. LIT. švicarski kompozitor (Baden. — DRAMSKA. Oko 1654 stupio u Sasku dvorsku kapelu u Dresdenu. Geschichte des Instrumental-Konzerts. talijanski pijanist i kompozitor (T to. 1907. Schumanna (Fiinf Albumblatter za klavir iz op. 2 njemačke pjesme obj. XVI. manire. Lazarov Stojan. Krehla (Leipzig' 1921 poučavao klavir u Firenci. Le due Auguste. Mozarta). Zur Geschichte der Musik und des Theaters am Hofe der Kurfiirsten von Sachsen. 1908. Wannemacher und C. 1695 član Filharmonijske akad u Bologni. Uz biblioteku u British Museumu to je m čajnija muzička biblioteka u Engleskoj. G. God. Dresden 1861. a od 1682 crkveni je dirigent u Pragu.

Arbace. 1958. G. T 951. Gennrich (Troubadours. sonatina za 2 klavira. jednostavnih i prožetih obilježjima operne muzike Bellinija i Donizettija. 1937 i 1938). Gallen. 1948. ALESSANDRESCU. Artaserse. — Opera: PycaAKa. Vasiljenko). 1959. 1913. C. 15. 1911. God. La musique et les philosophes au XVIIII e siecle. koncert za klavir. Recherches 1966.: L. 1941. 1943. 1768. 1913. 1791. Oliver. a papa Damaz (368—84) uvrstio je aleluju u liturgiju uskrsnog vremena. La sposa persiana. s naglašenom ritmičkom strukturom kompozicija. 1941. 1785 odlazi u Petrograd i ondje podučava muziku na nekom aristokratskom dvoru. Rumunjska fantazija za orkestar. Barthelemy. Scha'fke. djelovao u XII ili XIII st. Bavio se i muzičkom kritikom (L' Independance roumaine. VIII 1893 — 18. DJELA. 1783. A. A. naime.: r. N.ALEATORIKA — ALEXANDER raspored njenih dijelova. 1948. Scenska muzika. Ratneau. 17. J. 1910. 1958. baleti. Glibotić. Leipzig 1961. AjieKcaHflpOB. Concertino za klavir. III 1911 — Lausanne. 1955 i za obou i gudački orkestar.und Meistergesang). SIM. A. d'Indv). Sin Aleksandra Vasiljeviča. Die Musikasthetik des 18. Rietsch (DTO. Kineska suita. Bertrand. 1920 (rev. LIT.: V. Jahrhunderts. 1936. ORKESTRALNA: dvije simfonije op. 3. sovjetski kompozitor i zborovođa (Plakhino. Učio u Bukureštu i Parizu (P. 2 suite. IV 1883 — Berlin. 72. uvertira na popularne ruske napjeve. — R. Gallen 359 (disertacija).. NOVA IZD. Prva je musique imitative. ibid. 1946. Kompozicije su mu često impresionistički obojene. Fragment sur VOpera. 17. 1944. zborovi. Modena. XI 1717 — 29. Geneve I95I- ALELUJA (alleluia. Stablein. 1960. B. 1767 u Veroni. za flautu. 24 preludija. DJELA. 1948). U uskoj je vezi s aleatorikom -> otvorena ili —> varijabilna forma u suvremenoj muzici. II Creso. Igumnov. 1939 (za lijevu ruku) i 1941. H. Amurg de toamna za gudački orkestar. . rekvijem (La grande mzssa instrumentale di Requie). oslanja se na neposrednu estetsku vrijednost koju akustičke forme imaju nezavisno od neke psihološke pozadine. Opere: Dva svijeta. — Trinaest sonata za klavir. Kompoziciju studirao na Konzervatoriju u Petrogradu (A. — H. za obou i klavir. oko 1770. 1773. masovne pjesme. As. 1916. 1953. 8. L'Alleluja dans l'usage romain et la reforme de Saint Gregoire. Rjazanj. 1941. Više od 30 opera: Ezio. Valdrighi. 1945. Filmska muzika.Jammers. 1838. ALEMBERT.: A. Bonn 1959. I. 1945 i 1951. 1936. za fagot i klavir. Arianna e Teseo. LIT. kompozitor (Zadar. 1926. 1951. 4. su: F. Wellnitz. Regamev. pijanist i dirigent (Bukurešt. MGG. kompozicija S. — Zborovi. Zwei Textierungen des Alleluia . ALESANI. Miiller. INSTRUMENTALNA: šest simfonija. druga. postoji takav aleatorički kompozicijski postupak u kome autor definitivno ne determinira ni detalje djela niti djelo u cje lini. verzija. Notes on the Alleluia. Rimski-Korsakov) i u Moskvi (S. LIT.— KOMORNA: dva gudačka kvarteta. XX. 1929 diplomirao na Konzervatoriju u Moskvi. II 1959). DJELA. 1754. Alfred. 1937. 1912. Njegov muzički izraz osniva se na tradiciji ruske zborne klasike. III 1959). VIII 1798). — W. Raffaele d'. 1952 i 1954. Mooser. i. Njegove mladenačke kompozicije imaju impresionističke značajke. 1794 i dr. DJELA: simfonija. 1922 1925 i 1927. De cantu »alleluja« in patribus saeculo VII antiquioribus. za violinu. Journal of the American Muzicological Societv. Neke njegove operete postigle su znatan uspjeh. a od 1937 i umjetnički savjetnik u AHcaM6At necnu u nAHCKu CosemcKou ApMUu. u misi sastoji se od riječi alleluia i kratke izreke (versus alleluiaticus. 1954. Jaccard. — ZA ORGULJE: koral i tokata. U Zadru orguljaš katedrale sv. 1774. gdje je od 1923 profesor. V Surrexit Dominus de sepulehro. — Dvije kantate. Aleksandar Vasiljevič. ekspresivan u izrazu. B. Re'flexions sur la theorie de la musique. 1769: 6 koncerata za čembalo. 1941 (prer. Meister. — M. Djelovao u Torinu i Parizu. Četiri gudačka kvarteta: 1914. Halleluia. a vjerojatno i autorova načina izvođenja. 1954. — Gudački kvartet. rumunjski kompozitor. 1957. 1942. — A. švicarski pijanist i kompozitor (St. Muziku dijeli u dvije vrste: nižega i višega reda. — Balet Išla persa. P. osim korizmenog vremena. VII 1946). nokturno. The Alleluia in Gregorian Chant. izraz veselja i hvale koji se često susreće u napjevima gregorijanskog korala. sovjetski zborovođa i kompozitor (Bologol. solo-pjesme. ORKESTRALNA: dvije simfonije. scenska muzika. fantazija za klavir. Od 1790 operni je dirigent u Berlinu. Musical Courier i dr. Armida. 1769. Minne. Traite sur la liberte de la musique. 3 sonatine. Ephemerides Liturgicae. 1938 i 1947. Šaran i E. 1958. 1936. za violončelo i klavir. 1945). 1932. Lausanne 1955- ALEXANDER. Essai sur la philosophie de Jean Lerond d'Alembert. Roes). MGG. kratica V. 1940. Prvenstveno liričar. — /. Annales Muzicologiques. U duhu racionalističkih shvaćanja smatra da je za umjetnost važno imitiranje prirode. Die Alleluia-Melodien in der Handschrift St. musigue naturelle. u kasnijim se djelima priklanja muzičkom realizmu i preuzima neke karakteristične elemente narodne muzike (opera E3Aa). Bernoulli (Die Jenaer Liederhandschrift). M. kao i u pojedinostima. ide među najbogatije razvijene i najljepše melodije korala. verzija. 1780. J. 1955. varijacije. I. Goldschmidt. 1940. 1947. Za gudački orkestar: Concerto grosso. Vidal. I. A. 1955. Essai sur la position de d'Alembert dans la querelle des bouffons. —■ E. Gerson-Kiiui. Ziirich 1915. a zatim kao operni dirigent u Londonu. posebno muzičke. W. Modena 1896. F. — C. tipičan primjer ove vrsti aleatorike je orkestralna kompozicija Available Formi I E. —■ J B. Julien. ORKESTRALNA: klasična suita. TloAHHOaCKuu. npr. — M. ALEKSANDROV. dječji zborovi. uvertira. Alleluia. A. Calliroe. 2. Jerolim. Dć. — Obradbe revolucionarnih i narodnih napjeva. koja se odnosi na određeni blagdan. kantata. Napjev a. 1943. Felice Alessandri. za fagot. za flautu i klavir. 1953. jasan u formi. 1940. — A. 1957. . Anatolij Nikolajevič. — DRAMSKA: Sedam opereta (Ceadb6a e MajiuHOBKe. 6 Klavierstucke fu'r die linke Hand.: sve 4 sačuvane pjesme obj. afektivnog i predodžbenog toka doživljaja u muzički izraz. — D. 1915 (2. The Chesterian. 1928 osnovao moskovski AncaMdab KpacnoapMeucKOu necHU koji je kasnije prerastao u popularni An'caM6jib necnu u H/IHCKU CoeeniCKOu ApMUu. Le Menestrel. 1936. kraće komorne kompozicije. 1958. N. 1932. 1948.: P. 1777. Muziku studirao u Ziinchu (V. Sačuvane su 4 njegove pjesme s napjevima. Organicae Voces. Predgovor zbirci 12 etida. . Pariš 1926. 1953. HuKan Bapa. J. A. The Encvclopedists as Critics of Music. 24. — R. i. 6 sonata za 2 violine i bas. N. XI 1747 — Casinalbo. N. Rumba. Die musikalisehe Nachahmungsasthet'k im Zeitraum von 1700 bis 1850. za klarinet i klavir. Felice.). N. Muziku učio u Veneciji. F. 1767. 1933. 16. Munster 1929. Reflexions sur la musique en general et sur la musique francaise en particulier. 1901 i dr. sovjetski kompozitor (Moskva. 12 etida. DJELA: Eletnents de musique the'orique et pratique suivant les principes đe M. 1779. Glazunov. 1953. K. 1931). Boris Aleksandrovič. — Solo-pjesme. Učitelj muzike i dirigent u Tveru. 1781. Završava s dugom vokalizom iznad posljednjeg sloga. Pariš 1873. za 2 flaute. 1914—58. —■ VOKALNA: PoMaumunecKan ciouma za zbor i orkestar. Dirigent i uz to 1931—41 docent na Moskovskom konzervatoriju. 1913. Froger. 1915. 1911 i Acteon. U Bukureštu dirigent opere (od 1921). 1941. — E. Kao pijanist bio je 1919—45 stalni pratilac G. gdje je izvedena njegova prva opera. ALESSANDRI. Trouveres. za obou-solo. latinizirani oblik hebr. 1778. 1951. — Filmska muzika. Fr. Stošije. U tim slučajevima zamijenjen je tractusom. Alleluia. se ne pjeva ni u misi za mrtve.). Pariš 1889. dok za izvođenje pojedinosti daje izvodiocu više raznih ravnopravnih mogućnosti rješenja. Erifile. Četiri zbirke solo-pjesama: 1915. 1913. 1783. Holz. 1952. 1931. prijevod u Revue du ehant gregorien. — Sonata za violinu i klavir. Nakon očeve smrti (1946) preuzima vodstvo tog ansambla. nego prepušta izvodiocu u danim okvirima slobodu odlučivanja i u izvođenju detalja i u oblikovanju forme djela u cjelini. VIII 1905 —). DJELA. LIT. filharmonijskog orkestra (1926—40) i na radio-stanici (1933—47). prevođenje individualnog. 25. Kasnije mu je upotreba proširena i na ostale blagdane u toku godine. Estetica gregoriana. a 1792 vraća se u Italiju. Boulanger. 62. d'Alessandro. Gregorv the Great's Letter Alleluia. Muziku učio kod S.. 1940 i 1953. Darius. — Obradbe narodnih napjeva. Alfred Alessandrescu. kompozicija Circles za ženski glas. Hagen (Minnesinger). 1928 i 1930. 1752. 1963. za flautu i violu. Vi. Miserere. konačno. 1887. sonata za violinu i klavir. — DRAMSKA. Tomescu. MF. 2). Wellesz. Jean Lerond d'. Jean Lerond d'Alembert. Esjia (prema Ljermontovu). te na asimilaciji elemenata narodne muzike i suvremene sovjetske pjesme. —J. oko 1780. Orguljaš i koncertni pijanist u . 12 solo-pjesama (tekst sovjetski pje snici). 1936. V 1888 —). kao i tzv. 1778—1823). V. slučaj u tolikoj mjeri odlučuje o formi u cjelini. simfonijska priča. Demofoonte. ALEKSANDROV. — KOMORNA. Zbog stilske složenosti tih pjesama. New York 1947. — H. divertimento. — VOKALNA: oratoriji II Tobia. 1926 (rev. Berlin 1934. Po nekim značajkama one su preteče umjetnosti Meistersingera. Roma 1934. DJELA: simfonijske pjesme Didona. ALESSANDRO. MocKBa i Jleimirrpafl. vokalize za zbor. TUMH CosemcKozo CoH>3a\ zborovi. klavirski trio. Schuh) i u Parizu (N. francuski matematičar i filozof (Pariz. je dobio nadimak »der Wilde«. Symphonie concertante. moteti. — Kantate. — B.Lausannei (istakao se interpretacijama Mozartovih djela). kvartet za drvene duhačke instrumente. LIT. Kršćanstvo ga je preuzelo od jevrejskih obreda u jeruzalemskom hramu. hallelujah hvalite Gospoda). Zbinden. A. 1952. Balet Venere in Cipro. Koncerti: tri za klavir. Sonate: dvije za violinu i klavir. Bavio se i problemima estetike. Annales de la musique et des musiciens en Russie au XVIII e siecle. — M. 14. Lipatti. P. X 1783). Ferretti. LIT. and Jubilus in Hebrevv-Oriental Chant. 1955. 1937. Trois compositeurs vaudois: R. K. —-Gudački kvartet. o tome je napisao više rasprava. Ljadov. Geschichte der Musikasthetik. — DRAMSKA. 3 koncertne etide. Serauky. 1943. 1939. Za potrebe crkve napisao priličan broj duhovnih kompozicija. 6 koncerata za čembalo i gudače. D'Alembert. — Članci. Schlatter. DJELA: mise. Stablein. je H. Serauky. koncert za klarinet. Festschrift Besseler. 1966. Ta se vokaliza zove jubilus. Tanjejeva i na Moskovskom konzervatoriju (klavir K. Suite giocosa. da prestaje biti specifičnim sredstvom kompozicijske tehnike i postaje ciljem autorove stvaralačke akcije.Tiin spatmittelalterliches Alleluia. 1945). njemački Minnesanger. Dva napjeva obj. 1938. kraća klavirska djela. preludij i fuga. Berija predstavlja karakterističan primjer ovakvog aleatoričkog postupka. 1940. -> grafička notacija. simfonijeta za gudački orkestar i obligatni klavir.—' E. 1936 i 1953. Studirao u Napulju. simfonijska poemaCMepnib u o^u3Hb. God.: D. MOH Fw3eAb. 1781. 1942. R. Enescuđ. (franc. Bukuresti 1962. Argea. 1765 i Bethulia diberata. od 1918 profesor na Konzervatoriju u Moskvi. Wellesz. harfu i dva perkusionista L. Miiller. 1759. 1775. Američki kompozitor John Cage doveo je pak aleatoričke principe do krajnjih konsekvenca: kod njega. 1949. šest pjesama (Puškin). Vasiljenko). Browna. 1957. 1938. Conga contrapuntique. solopjesme. 1932). — W. 1948 i op. 1942 i 1950. A. talijanski kompozitor (Rim. 1953—54. Cochrane. Dupre. — KLAVIRSKA: tri sonate. koncert za trublju.

Rukopisi Velike knjige 0 muzici čuvaju se u Madridu. 1912. a u originalu još nije čitava izdana. — Madrigali a 4 v. God. G. ALEXANIAN. 1907 i Dalarapsodi. La leggenda di Sakuntala di Franco Alfano. Prodromo sulla restaurazione de'libri di canto ecclesiastico detto gregoriano. solo-pjesme. The Sources of Arabian Music. Arapski historičari navode da je bio »izvrstan« i temeljito obrazovan muzičar i >>istaknuti svirač lutnje«. 1923. sekvence i dr.Francesco della Viola). Uppsala 194 Zbornik Hugo Alfven bezatter. 1933 i III. koje je vrijedilo kao »neophodan vodič studentima«. Dirigiranje učio u Dresdenu. II. Violončelo studirao kod F.). V 1764). ego« di G. Historv of Arabian Alusic. njemački i španjolski. DJELA. Stockholm 1920. Notizie sulla vita di Bernardo Bittoni. 1898—99. upotrebljava se zajedno s ozn. Franco Alfano. gdje je izdavao svoja sabrana djela (najpotpunije je izd iz 1791 pod naslovom Opere del conte Algarotti. Anerij Allegrija i drugih predstavnika rimske škole. G. od 1950 bio je direktor Liceo musicale Rossini u Pesaru. Bologna 1920.— DRAMSKA. LIT. a ideje za sadržaj svojih kompozicija često n u starim švedskim legendama. 27. 1921. i to na arapskom. U tom su pravcu osobito važni nj teoretski radovi i redakcija djela Palestrine. U madrigalima. Jacob. A. romanca za violinu i klavir. Fabi-Montani. Solerti. — G. Freiburg im B. Radiointervjner (red. Tri simfonije: I. 1936. kić ukrasima i kromatici (-». Opere: Miranda. — Pjesme uz orkestar i uz klavir. DJELA. Roma 1946. — DRAMSKA: sv igra Festpel. francuski orguljaš i graditelj harmonija (Pariz. LIT. Bearsden 1940. Studirao na Konzervatori Stockholmu. Diran. oba izgubljena. da Vittoria. himne. Argenti). 1845. Uenseignement de Violoncelle. S. London 1929. Leiden 1965. 1925. 1896. ed. — Napisao Traite theoriaue et pratique du violoncelle. izgradio je svoj muzički govor na elementima verizma. 1554. ORKESTRALNA: pet simfonija. II pianoforte. Bologni i Fire Putovao u Francusku. DJELA: Saggio storico teoretico poetico del canto gregoriano o romano. Musicisti moderni d'Italia e di fuori. Allegri. 1909. a vana recitativna scena iz te pastorale »Invocazione del Saće di Pan« za solistu i zbor mogla bi biti prvi primjer recitat pratnjom. 1905. »Miserere« di G. Perga Hugo Alfven. Franco Alfano. LIT. Glasgow 1934. Zeitschrift fur deutsches Altertum. 1910 (nedovršena). ALFANO. 1910 (prerađena 1953 pod naslovom Sinfonia Classica). Inno e ritmo »Stabat Mater« e mottetto ». 1804 — 11. već se usnicama pritište na malu pločicu od metala. Od 1920 profesor na &ole normale u Parizu. klavirski kvintet. Pannain. G. (2 knj. 1943. — A. 195. od 1936 nastavnik na konzervatoriju Manhattan u SAD. V 1960). Puccinija dovršio njegovu operu Turandot. Hugo Alfven manniska och konstnar (s bibliografijom i katalogom djela). 1928). / dur och moli. L.). u drugoj su opisani pojedini instrumenti. A. Kompozitor nacionalnog smjera. Longhi. Francesco. sačuvan je samo prvi dio Madkhal-al~musiqi (Uvod u teoriju muzike) podijeljen u tri knjige: prva knjiga obrađuje fizikalna svojstva tona. 1966. 1900. —L. C. P. Svenska tonsattare. h prvima komponirao scensku muziku za pastorale. 1931. 1563 i Lo Sfor (A. — G. di L.: C. Sin glasovitog ferarskog pjevača Agt della Viola (XV—XVI st. The Sources of Arabian Music. 1951. — VOKALNA: kantata za sole. 1951. 1949. // principe Zilah. Forsta s 1946. Lorenza. LIT. di Avia e di Felice Romano. 2 kanti muški zbor. 1845. F. 1902 nastanio se u Parizu. Aretusa (A. Raps Midsommarvaka. — M. švedski kompozitor i dirigent (Stockh 1. —■ Autobiografija u 4 djela: I. LIT. Vici Gregorio Allegri Romano. — Prema oporučnoj želji G. 8. Milano 1904. 1920. sonata za violončelo i klavir. Loevienthal. I. ALFVEN. — E. B. Od 1916 nastavnik kompozicije na Konzervatoriju u Bologni (1918 direktor). Ostala njegova djela u kojima obrađuje muziku jesu: Kitab ihsa' al'-ulum (Knjiga o podjeli znanosti). pridonio reformi crkvenog pjevanja i oživljavanju stare poi duhovne muzike u Italiji. — C. Beichert. Griitzmachera u Dresdenu. An Annotated Bibliographv. Accompagnamento colV organo. — H. Od 1753 živi Italiji. 1918. s poglavljem o muzici. 1840. — Pjesme. Milano 1923. I. Hugo. 1922. 1567 (obje izgubljene). violončelist i pedagog armenskog podrijetla (Carigrad. 1841—47. 1910—39 un zitetski muzički direktor u Uppsali. 1896. Scenska muzika za tragediju Orbecche (G. muzika Sacrificio (1554) može se smatrati prvim djelom te vrste. 1949 i IV. Vesuvio. 153c madrigali za 4. u kojima se nakon drugog dijela prvi dio opetuje s 1 mjesta označenog sa Fine. Jadassohn) i Berlinu. 1926 i I943J koncert u A-duru za gudački trio. C____. L'ombra di don Giovanni. Hugo Alfven. li Redigirao je nova izdanja: Cantus gregorianus Passionis D. Cecilia. 1908.: Fr. zatim u Leipzigu (H. < ili tikve. 1. MGG. — G. Verdi u Torinu. Sartori. Da capo: D. jer je tu stvarni završetak kompo2 ALFONSO DELLA VIOLA. Turkestan. Hase.: M. zborovi. Farmer. Excerpta ex celebrioribus de mušica viriš. de Nardis. della Viola. d'Erlanger u djelu La musique arabe. Englesku. Monsignor Pietro Alfieri. 1554 (sačuvan. J. Ovaj je traktat najznačajnije djelo toga sadržaja od starogrčkih vremena do Alfarabijeva doba. AI-Farabi. 1936. — G. X 1954). N. — Isti. Sinjonia breve. Raccolta di mušica sacra (7 sv. Musikblatter des Anbruch. 1896. pričvršćenu 0 željeznu cjevčicu. Svećenik i profesor crkvenog pje- ALGAITA (algaitasu). — Preveo je na talijanski 'Traite d'harmonie Ch. DJELA: Petite suite arminienne za orkestar. I. 29. E. VI 1876). Franco. Far mer je objavio iz Kitab ihsa al'-ulum dio teksta koji se odnosi na muziku.: Catalogo delle opere sulla mušica sacra finora pubblicate dali' I ssimo e Reverendissimo Monsignor Don Pietro Alfieri. Kao nastavnik zastupao principe P. Sanremo. XIII. Pierre. 1898: Resurrezione. al Fine (od početka do kraja) nalazi se u ko zicijama. 1914. Medu njegove brojne učenike ide i A. 8. M. God. — Klavirske kompozicije. litanije. Manhem. Konično izbušena vena cijev na kraju je proširena u obliku zvona te ima 5—6 ruj Dvostruki jezičac od lista ili trave smješten je na maloj želje ili mjedenoj cjevčici. 1930. 1922. Les orgues melodiums d'Alexandre Pere et Fils. 1948. I. Kairu i drugdje. pomagao kralju kod pisanja opernih libreta). elegija za rog i orgulje. Madonna Imperia. oko 950). L. Husmann. Alfonso. 17. američke orgulje. VI 1954). Ritratto di Franco Alfano. 1923. radio-opera Vesuvius. A. 1840. sklon je homofonom stilu. H. 1913 (prerađeno 1941 pod naslovom Don Juan de Manara). Via: jaarbock voor muziekgeschiedenis.36 ALEXANDER — ALGAROTTI vanja na Collegio degV'Inglesi u Rimu. 1931. Eliana. a dijelovi teksta prevedeni su na latinski. God. Upotrebljava citate iz šve narodne muzike. I (Pariz 1930). F Pietro Alfieri. — Komponirao je mise. God. Giraldi Ci 1541 (izgubljeno) i za 3 pastorale: // Sacrificio (A. — K. 1953. Lollio). 1923. MGG. 1936. 5 i 6 glasova u skupnim zbirkama i u rkp. Notizie biografiche di Nicolo Jommelli. 1940—42 intendant u Teatro Massimo u Palermu. Brevi notizie : sulla Congregazione ed Accademia de* Maestri e Profesori di mušica di Ron.' XII 1712 — Piša. I. DJELA. Rossi-Doria. tativna scena i Canzone finale). ALGAROTTI. Della Corte. ALFIERI. 1843. ORKESTRALNA. — Isti. — H. u usta. II cavaliere e la bella. La leggenda di Sakuntala. pisao filozofska. 1904. do kraja). Serrao). 1929. 1925. arapski filozof i muzički teoretičar turskog podrijetla (Vasilj. LIT. 1 19 i 1942—52. Suite romantica. 1840. 1898. 1903 nastž kompozicije na Konzervatoriju u Stockholmu. 2 intermezza za gudače. 1909. impresionizma i simfonijski tretiranog opernog orkestra.: C. 1927. 1881 — Chamonix. intervala i tonskih rodova. 1840. Uvi suite. Perrachio. Jezičac se ne st. Der Minneleich Meister Alexanders. Das Ratsel des wilden Alexander. Petrograd 1896. Surađivao je u različitim stručnin blikacijama (milanska Gazzetta musicale). u više djela prirodne ljepote svoje domovine. talijanski pisac (Venecija. — H. P. — Sonata za violinu i klavir. Tempo furioso. 1951. Janigro. L. Casalsa. Torino 1935. da bi se mogao što intenzivnije baviti pedagoškim radom. P. Die Wissenschaft der Musik bei Al-Farabi (disertacija). Lindfors). — Klavirski kvintet. Kasnije ga je usavršio konstruiravši tzv. sa različitim latinskim i jednim engleskim prijevodom u Al-Farabi's Arabic-Latin Writings on Music. S. Pietro. politička. L'ultimo Lord. 1904 i Drapa.: G. Stock 1966. G. Gli Albori del melodramma. VI 1801 — 12. Farmer. VI 1863). — R. baletna panto Den bergtagna: scenska muzika. — S. Alexander Meister. novissii Za muzičku historiju važan je njegov spis Saggio sopra l'oper mušica (1755). Le opere di Pierluigi da Palestrina pub con moderni caratteri da Don Pietro Alfieri. 3. 1939. zatim Kitab al'-iqa'at (Knjiga o ritmu) i Kalam fi'lmusiqi (Rasprava o muzici). LIT. La fonte di Enschir. talijanski muzikolog i kompozitor (Rim. Potpun prijevod na francuskom objavio je R. Praenestino. Cyrano de Bergerac. Bainija n. tt Documenten betreffende de muziekkapel aan het hof van Ferrara. Age 2. sonata za violinu i klavir. Filmska muzika. zbor i orkestar (Sten Šture. V 1872 — Falun. Kao kompozito pokazao veću izvornost. Al-Farabi. Gani. III. Živio i naučavao u Alepu. Napisao je Methode pour l'accordeon (1839) i Notice sur les orgues melodium d'Alezandre etfils inventeurs (1844). motete. 1934. u dva dijela. Farab. Ristabilimento del canto e della tnusict slastica. Steinschneider. talijanski pijanist i kompozitor (Posilippo kod Napulja. MGG. — KOMORNA: tri gudačka kvarteta. je uz G. — W. Wien 1925. Baleti: Napoli. 1840. afrička svirala s dvostrukim jezici duga oko 45 cm. Halkr. // Dottor Antonio. AL FINE (tal. Raci mottetti di G. sadrži i po prvi puta sabran Palestrine). T. III 1878 — Solaro. 1829 započeo je izgradnjom harmonija tipa accordeon i melodium koji su bili poznati pod nazivom orgue de cent francs. ALFARABI (Alfarabius. Jedan od najvećih filozofa svojega doba. Beccari). Do 1535 instrumentalist i maest cappella na dvoru vojvode Ercolea II d'Este u Ferrari. dramska pantomima Bergakungen. Divertimento za komorni orkestar s obligatnim klavirom. 174 53 boravio na dvoru Friedricha II u Potsdamu (medu ost. Wurzburg 1935. maestro compositore di mus Buonarroti. matematička i muzičko-teoretska djela (većina je prevedena na latinski i hebrejski). P. slična arapskom zamru. u kojem raspravlja o suvremenoj opernoj pro . Sitt. Der wilde Alexander. — Klavir-ske kompozicije.: A. P. Rusiju i Njemačku. Komentirao Aristotelove spise iz logike. da Palestrina. zatim predaje na konzervatoriju Santa Cecilia u Rimu. 1931. 1901. oko 870 — Damask. Abu Nasr Mohamcd ben Mohamed ben Uzlag al Farabi). a treća donosi nauku o ritmu i kompoziciji. 1923—39 vodi Liceo musicale G. Vinvocazione di S. Glavno mu je muzičko-teoretsko djelo Kitab almusiqi al-kabir (Velika knjiga o muzici). Franco Alfano. Kasni romantik. talijanski kompozitor (Fe: oko 1508 — oko 1570). Svensson. — Klavirska muzika. Halle 1921. 1950.. MGG. Uz to je dirigent students zbora Orphei Drangar (1910—47) i zbora Allmdnna sangen (19 31 i 1934—38). 1869. Pariš 1885. Studirao u Rimu. 1903: Uppsalarapsodi. koncertiranje je sve više zapuštao. ALEXANDRE. G. Nyblom. Final. utaknutoj u drvenu cijev. Kompoziciju studirao na Konzervatoriju u Napulju (C. Simfonijske pjesme En Skargardssdgen. II. Roma 1846 ili i£ F. da Palestrina. G. 1841.

I 1888). solo-pjesme. etude op. Proučava hebrejski folklor i bavi se muzičkom kritikom. skupocjenu zbirku instrumenata i veliku zbirku muzikalija. violina). Njegovo jedino sačuvano teoretsko muzičko djelo Etaavcdvri U. i 6. 1895. — Pjesme. Algarottijeva zbirka muzikalija nalazi se od 1935 u arhivu Hrvatskog glazbenog zavoda u Zagrebu.: Meursius. francuski pijanist i kompozitor (Pariz. Mersenne prvi je uočio postojanje alikvotnih tonova. ?■■ ' 'J ALKAN (pravo ime Charles-Henri-Valentin Morhange).: J. 4. alikvotnog tona može oblikovati i mol-trozvuk medijante. 1951. muzička vilica). Orguljaš crkve St. t. talijansku književnost i. O zbirci Udina-Algarotti. na kojoj su neki podaci napisani Mozartovom rukom. 8. npr. Die Tonleitern und Musiknoten der Gnechen. pojava u poeziji. dramatske efekte 1 orkestralno tretiranje klavirskog sloga (B. Kasnije u Beču rektor francuske crkve. Cijev od bambusovine ili drva. etude de concert op. 3 _ B Ivančević. ■i. 1964. I.OUOTXY] (Uvod u muziku) vrlo je važno za upoznavanje starogrčke notacije i muzičke teorije koju prikazuje sistematski i iscrpno (obrađena su tri temeljna područja muzike: harmonijsko. Michel u Le Havreu. ALGAROTTI-UDINA. Francesco Algarotti und seine Stellung zur Musik. 25 Preludes. Ona nastaje kod čestog ponavljanja jednog tona ili skupine tonova (npr. 1650. — A. DJELA: koncert za klavir i orkestar. Ton instrumenta vrlo je nježan. I. sonata za violinu i klavir. LIT ■ D Michelessi. ALIPIJE (grčki 'AX'JTUO<. 12 Etudes dam les tons mmeurs op. Alvpios. Leipzig 1847. t. 1965 337 (donosi historijat i popis zbirke). J.ALGAROTTI — ALKAN matici. ritmičko i metričko). — M.: »Nach Welten-Wonne mein Wunsch verlagte aus wild webendem Bangen«). 17. 5. Stumpf. Jan. L'estetica di Francesco Algarotti. v. 4?) (druga oktava) itd. Mnogo proučavao povijest. — P. odnosno harmonijski tonovi. zborovi. Od 1944 predaje kontrapunkt i fugu na školi Cesar Franck u Parizu. VII 1838). Rad JAZU. Torrefranca smatra da na analogni način postoji i muzička aliteracija. to instrumenti.). Fortlage. Profesor liturgijske muzike na francuskoj rabinskoj školi. 10. Nazivaju se i parcijalni. New York 1922 (II izd. 2 Pieces za violinu i orkestar. 1965.: F. koji se kod duhačkih instrumenata dobivaju prepuhivanj em. J. muzički teoretičar (oko 360—?). — Operna priča Yolande. frekvencija titraja osnovnog tona n. 27. Petite suite za bariton. moteti. Bonifačić. —■ Kom pozicije za klavir i za orgulje. francuski kompozitor i muzički pisac (Epuresti. Siccardi. 63. — A Einstein. M. flautu i klavir. — F. Frekvencija titraja alikvotnih tonova stoji u određenom odnosu prema frekvenciji titraja osnovnog tona. AFMW. 1923—24. Nikola. 32. Uz rukopisna djela starih hrvatskih kompozitora (A. Forster. II conte Francesco Algarotti e il rinnovamento del melodramma. I. Samoiloff. muziku. op. Sachs. Miller. Ona sadržava oko 3000 štampanih i rukopisnih kompozicija s raznih područja. Le Preux. RMI. J. Francesco Algarotti. M. francuski kompozitor. J. — A. u zbirci se nalaze. na kojima je niz alikvotnih tonova bogatiji. London 1944. Sve je to oporukom ostavio rodnom gradu Krku. 48 Esquisses op. violinu. 1. Wood. Komponirao tehnički briljantna klavirska djela u kojima je nastojao da poveže francusku tradiciju s obilježjima njemačkog romantizma. Kun. Primjere nalazimo u tetralogiji Ring des Nibelungen R. sonata Les Quatre Ages op. 6. 1847. Filmska muzika. — Gudački kvartet. 1936—40 profesor hebrejske muzike na Scholi Cantorum u Parizu. 31. od 1938 pomoćni orguljaš Notre Dame u Parizu. od 1928 vodi emisije Glasa Izraela na francuskom radiju. osobito. Algarotti e la corte di Dresda. sačinjavaju dur-trozvuk. Stainer).: F. Ambrogio. Meibom. Friedrichs II. XI 1813 — 29. također su a. U šestoj godini primljen na Pariški konzervatorij. Amati. Analecta Musicologica. Dirigirao mnogim koncertima u Francuskoj. MGG. 1924. Sabrao golemu knjižnicu (preko 6000 knjiga). U programnim djelima očitovao je smisao za tonsko slikanje. 30.12 Etudes dans le tons mojeurs op. — Psalmi 27. a instrumenti sa manje alikvotnih tonova prazniji (pokriveni registri orgulja. Isprva koncertni pijanist. Le Dibbouh i dr. ima 5—8 rupica. u kojem je instrument ugođen. 144. — Isti. LIT. violu i violončelo op. 37 ALGAROTTI-UDINA. 26. —■ KOMORNA: klavirski trio op. . ALGAZI. ZFMW. Stradivari. koji prate osnovni glasniji ton (s najvećom amplitudom) istog izvora i daju mu boju i punoću. Das musikalische Svstem der Griechen in seiner Urgestalt. The Phvsics of Music. Gluck. i to osnovnog tona. tj. medu ostalim. van Dieren naziva ga »Berliozom klavira«). Iz tematskog kataloga zbirke muzikalija. J.. daju topliji i puniji ton (ljudski glas. slijedit će a. Tematski katalog zbirke muzikalija Nikole Udine Algarottija. i 15. a u desetoj dobio prvu nagradu za klavir.). engleski i njemački. Torrefranca. 1652. Problemom alikvotnih tonova bavili su se uz druge H. ako je. M. Antique musicae auctores septem. SBIMG 1914. Taj je spis preveden na francuski. Helmholtz i K. Talijanski muzikolog F. Mumrgia universalis. niz tiših tonova (s manjom amplitudom). LIT. 12. 1—2. DJELA. Beethovena). Science of Musical Sounds. K. U zbirci instrumenata nalazili su se veoma vrijedni gudački instrumenti čuvenih graditelja (A. Welhsz. Sauveur ih je razjasnio (1701) i upozorio na njihovo značenje u nauci o harmoniji. od 1824 predavao u Salzburgu talijanski jezik i književnost. Rondo za klavir i gudački kvartet op. Bergonzi. dirigent i orguljaš (Sotteville-les-Rouen. Vjesnik bibliotekara Hrvatske.As- od kojih je jedna na donjoj strani. kojom pjesnik postizava poseban učinak time što u jednoj rečeničnoj cjelini upotrebljava više riječi s istim početnim konsonantom. Die griechische Instrumentalnotenschrift. Renć. Chigiana. Mušici scriptores graeci. M. LIT. L'AIgarotti critico e scrittore di belle arti Asti' 1811. 1890 —). Bellermann. Guarneri. Muzička zbirka knjižnice Udine Algarottiia. Tartini. Briefwechsel mit dem Grafen Algarotti. U nizu alikvotnih tonova 4. — C. Ph." t. Ber lin 1847. alikvotni ton) svi su a. Die Alvpiusschen Reihen der altgriechischen Tonbezeichnung.. . ibid. Siracusa 1925. 331 6 Morceaux caracteristique op. balada Revenants za orkestar. ALIKVOTNI TONOVI. Wagnera (npr. 1616. svira uglavnom u zatvorenim prostorijama. — V. zbor i orkestar. duga 27—42 cm. Prirodni tonovi.. 39. sonata za klavir. Allegretto iz VII simfonije L. Jarnović). Posredno se iz 10. 4. Petites preludes sur les gammes du plainchant. — KLAVIRSKA : Concerto symphomque. Memorie intorno alla vita ed agli scritti del Francesco Algarotti. mnoga djela kompozitora Algarottijeva doba u ranim. 30. indijska uzdužna frula arapskog podrijetla. br. ALITERACIJA. netemperirani.orkestralne kompozicije Largo i Danse de David. — Scenska muzika za Le Mur des lamentatiom. —• A. Le Chemin de fer. Kircher.' Venezia 1770. L'allitterazione e lo sviluppo dslla tonalita. Concerto da camera u cis-molu. prirodni. 1968. Svećenik. 57. ALGHOZA. pa se a. Kako broj alikvotnih tonova uvjetuje boju tona (po Helmholtzu). 16. violončelo. I95I _ G Roncaglia. U njoj su dva fragmenta iz Mozartove opere Ludo Silla. K Ko 1907. C. C. oko 1831 posvetio se kompoziciji i pedagoškom radu. 2 Nocturnes op. Bollert.: D. — W. Petrobelli. napadajući pretjeranu virtuoznost i izvještačenost. Muzičke novine. — K. MGG. 3« (čista kvinta nad oktavom osnovnog tona). 4 Impromptus op. i 8. Vetter. Alberti. 1948. 3 Študes de bravoure op. — E. Osim oktava (2. XI 1791 — Beč. London 1936. s frekvencijom 2 n (oktava osnovnog tona). ali je u toku vremena više instrumenata nestalo. autograf DJELA: Concerto da camsra za klavir i orkestar u a-molu op. A. God. LIT. Die griechische Gesangsnotenschrift. filolog (Krk. 137 za sole. 1907—).- ALIX. Bajamonti. 1924—25. A(ndreis). 47. 35. Lćon. Rameau izgradio je na njegovim zaključcima svoj muzički sistem. NOVA IZD. Rumunjska. — W. kao i u prvim izdanjima.

. divisa in sette indici (1666). talijanski kompozitor (Rim. odnosi se na kompoziciju često s bu pratnjom i s jednostavnom ostinatnom harmonijom. Scriptores. tonove unutar oktave. ALLEGRA.. 25). Brovme. A. b. Kao posljedica p nog interesa za Orijent. veselo). L. cantus firmus i si. Farmer. R. Komponirao crkvenu m u polifoničkom stile antico i u koncertantnom stilu. Jedan je od najznačajnijih arheologa i teologa svojč mena. Essai sur la vie et les ouvrages d'Alcuin. 1934. iz klavirskog kvarteta u g-molu op. oko 735 — Tours. deminutiv od allegro veselo. 14. Ta se tehnika ticirala u srednjovjekovnim i renesansnim oblicima više npr. značilo da je taktna doba brevis. 12 fuga. »Ra spravu o temeljnoj razdiobi muzike« obj. M. 66. talijanski hu grčkog podrijetla (Khios. // rrndico su građo. umjereno brz tempc allegro moderato). b. KMJB. Stuc Rimu latinski i grčki jezik. već skraćen. u -> diskantu gdje se nazivala i discantus supra librum termin A. Around Music. Lachmann i Mahmud el-Hefni na njemačkom i arapskom (1931). imitirati izvanjska ob turske muzike. temu. van Dieren. nije proširen. 76 i dr. 7 tonaliteta. L. Bearsden 1940. — Isti. rad oznaka za tempo prilično promjenljiva značenja. aristotelovsko-novoplatonske filozofije i islamske teologije. hagiografskih i pedagoških djela. Searle. I 1669). — H. London 1908. pismeno utvrdio materijal koji su dotad samo usmeno prenosili pjevači Scholae cantorum. 12 Ftuies pour les pieds seuh.: T. S. Gregorio. ALLEGRETTO (tal. po prvi put na latinskom Zapadu. Učenik nadbiskupa Egberta i Aelberta u samostanskoj školi u Yorku. Rondo a. tumačeći ime i značenje svakog pojedinog. Sources of Arabian Music. oko 874). polifoničke i homofone strul A. I. ALLA BREVE (alla cappella). degli Agostinija u novom proširenom izdanju cijeve Drammaturgije (1755). — Transkripcije za klavir. rom crkvenom stilu nosili su natpis Alla breve. Impromptu sur le Choral de Luther op. — ZA ORGULJE (ILI PEDALNI KLAVIR): 13 Prieres op. na turski način). Wolf. je u muzičkoj historiji poznat najviše po 9-gl. 1 ALLACCI. Pored ostalog napisao je oko 12 knjiga 0 muzici u kojima prilagođuje grčku muzičku teoriju arapskoj muzičkoj praksi. Oko 760 diaconus et bibliothecarius. ALLEGRAMENTE (tal. 64. U vrijeme J. God. 1952. dok drugdje ima karakter pc ljivijeg andantea (npr. — G. ALLA POLACCA (tal. G. allargare širiti. Mozart. Djelo je jedini zapadnofranački dokument o muzičko-teoretskoj nastavi u doba Karla Velikog. U traktatu De Mušica (obj. H. tiber die acht Tone. Razvio je živu aktivnost u različitim stručnim ' ženjima. Music and Letters. asketskog). I. dao je različite definicije muzike (oslanjajući se na Cassiodora) i iznio teoriju o 8 starocrkvenih tonaliteta. a susreće se i Poznati primjer je Contrappunto bestiale alla mente iz III j madrigala Festino nella sera . je. ponešto naivno. filozofiju i teologiju. Bacha živahni stavci suita i sonata u t. ALLA ZINGARESE (tal. — H. Alcuin. Lione). a u koncertantnima je slobodna tativna deklamacija potcrtana harmonijski bogatom prat generalbasa. zat bliotekar kardinala Francesca Barberinija i od 1661 glavni tekar Vatikanske knjižnice. pa se -> brevis izvodila kao -*■ semibrevis. a ne semibrevis. U instrumentalnim djelima pojačava izražaj su stavljajući polagane i brze stavke. Pietzsch. rasprostraniti). iz Trostrukog ko za klavir. 11 Grands priludes et une transcriplion du »Messie« op. Žena i G. odnosno contrappunto alla mente (ili Contraf ex mente) prihvaćen je općenito u XVI st. — B. a napokon dicinu. U menzuralnoj notaciji bila je osnovna jedinica — tempus — nota brevis (tzv. Sačuvane su 3 knjige: Risala fihubr ta' lif al-alhan (Rasprava o unutarnjim elementima komponiranja melodije) u kojoj obraduje udesbu lutnje. Osam opereta. obuhvaćajući podjednako teologiju i profane discipline (artes liberales). Farmer (u djelu The Influence of Music. Ponekad a. 1951. tome. NOVA IZD. MGG. ALLEGRI. zatim do 1604 tei kapele S. kompc Miserere koja je do 1870 bila redovito na repertoaru Sikst . anglosaski Ealhzvine. I. Kao opat benediktinske opatije u Toursu (od 796) podigao je tamošnju školu na razinu visoke škole. Ovaj se posljednji znak zadržao sve do danas. Pariš 1874. M. — Isti.). Sorabji. 781 stupio u službu Karla Velikoga isprva kao rektor Dvorske škole (rector scholae Palatinae). Gerbert. Banchierija. cijama (namjesto izraza rallentando ili ritardando). G. A.38 ALKAN — ALLEGRI dakle dvostruko brže. gdje U2 gičko usporavanje i zvuk postaje intenzivniji. / viandanti. 1951.: A. zatim kao organizator i reformator cjelokupnog školstva u franačkom carstvu. t. 19. Polifo su djela zasićena afektivnim modulacijama i kromatskim p cima sa prizvukom patetike. muzički teoretičar i književnik (York?. 1586 — Rim. A. 1). 1936. prve u Franačkoj. van Beeth klavirska sonata op. I. Wilmot-Buxton. 1951. proc evropsku literaturu i muziku turski utjecaji. Jedan od začetnika arapske filozofske misli. Marmontel. Brahms. je. u drugoj polovici XVIII st. OPERE: Ave Maria. Ch. U toj se knjižnici čuva 230 s njegovih rukopisnih djela različitih struka pod nazivom Allacciane«. London 1935. ali ( kao ova posljednja. drugi stavak VII fonije). talijanski kompozitor (Palermi VII 1898 —). 69. From Arabic Sources. Dolazi osobito u velikim zvukovnim . b. p. pop' njičarske muzike (W. II 1652). A. Leipzig 1857. van Beethoven. — E. Pariš 1887. javlja se »diminucija«. Alcuin of York. engleski teolog. Gastoui. violinu i violončelo op. definirao ih je. Luigi dei Francesi u Rimu i ujedno učenik braće Na Od 1629 pjevač papinske kapele. 72. MGG. Alkuinu se pripisuje i jedna sekvenca notirana neumama 1 posvećena Karlu Velikome: Sequentia de S.: »Raspravu o unutarnjim elementima komponiranja melodije« obj. . Historv of Arabian Music. Die Musik im Erziehungs. 19. oko 790 — Bagdad. Alkuin. 1930. koja sadrži popis sveukupnih < oratorija napisanih na talijanskom jeziku od konca XVI 1666. 1938 i Romulus. ALLARGANDO (tal. Upotrebom takta a. 1784). Risala fi agza'habariyat al-musiqi (Rasprava o temeljnoj razdiobi muzike) u kojoj obraduje ritmiku i njezin utjecaj na čovjeka i Risala fi'l luhun (Rasprava o melodijama) u kojoj istražuje elemente zvuka. ALLA TURCA (tal. Hamelin. u današnjoj muzici jedini ostatak iz vre mena kad se tempo određivao trajanjem nota a ne posebnim ozna kama (npr. Napisao je velik broj teoloških. b. pjesama i pisama (sačuvana su 232 pisma upućena Karlu Velikom). Za muzičku historiju važna je njegova Dramm. na temelju spekulativnog razmatranja. post usporavanje tempa.: H. Ać. 1591—96 zborski dječak. nadimak Flaccus). u kojem je doba J a ne j. (1608) A. Halle 1932. Filmska muzika. — F. naziv za sta ritmu ->■ poloneze (Beethoven. 1937- preko predznaka za prolatio major kao i za prolatio minor: prolatio major (£) (£ . I. London 1922. Les pianistes celebres. kao najmanje sastavne dijelove »regulae musicae«. andante itd. Finale rondo iz klavirske s u A-duru). m. prolgl/o minor (J) (£ I : ALKINDI (Abu Jusuf Yakub ibn Ishak al Kindi). Izraz a. Al-Kindi. na poljski način). medu njima i muziku (praktički i spekulativno). U nastavi je proveo antički ideal enciklopedijskog obrazovanja (namjesto srednjovjekovnog. R01 z. Alkuinova je historijska zasluga u tome što je u svom traktatu. 11 Pieces dans le style religieux et une transcription du »Alessie« op. br.: G. London 1929. — Orkest komorne kompozicije. u muzikalnom smislu. Charles Henri Victorin Morhange (Alkan). Down Among the Dead Men. -> integer valor). S. — Popis je nastavio dalje do 1755 G. Međutim. . filozof i muzički teoretičar (Basra. LIT. 1. G. arapski učenjak. prvi je pokušao da dade sintezu grčke. 15!: 7. Leone Allacci. dvodobni takt. Leone (Allatius. prijatelj i do kraja života savjetnik Karla Velikoga. LIT. allegro. Flugel. 1926). Favara). gotovo jednako brz tempo kao allegro (npr. naime. LIT. (produljenim notnim traja njima) olakšava se notacija i za kompozitora i za izvodioca. takt a.und Bildungsideal des ausgehenden Altertums und friihen Mittelalters. Studirao na Konzervatoriju u Palermu (F. — Isti. a 766 rektor iste škole. modulacije itd. ALKUIN (latinizirano Alcuinus. kojom se notna vrijednost skra ćivala za polovinu. A Plea for Alkan. 56). LIT. God. MCG. DJELA. Bio je učitelj. Al-Kindi. — A. profesor grčkog jezika na Collegio greco u Rimu. London 1932. Michaele quam Alcuin composuit Carolo Imperatori. U XV st. — K. Salvatore. Pojedini kompc pokušavaju tada. Contrappunto alla m talijanski izraz za tehniku improviziranog kontrapunktira] postojeću melodiju. na ciganski način). U prvom stavku prve Beethovenove simfonije: Umjesto Allegro ALLA MENTE (A mente. naziv za i s obilježjima ciganskoga muzičkog folklora (J. Najstariji znak za diminuciju bio j< 3 Grandesetudes pour les deux mains separees oureunies op. V 804). Cendoni uz su A.

IX 1952). sadržava elemente karakteristične za madžarsku muziku: rapsodičnost. Slonimsky. 1920 i Escenas campesinas chilenas. zatim u Firenci. improperije i lamentacije za 4 glasa. 1910. 1915. a. stekao reputaciju kreacijom Gurnemanza (Wagner. Držao je katedru za pjevanje na Royal Academy of Music u Londonu. 11 fUtro.: E. Canzone i simfonije u rkp. Purcell ALLENDE SARĆN. 39 ALLEN.Amann. u 2/4 ili 4/4 mjeri. Te Deum. — E. Luigi dei Francesi in Roma. nije neobično kada se uzme u obzir da je djelo komponirano u tradicionalnoj jednostavnoj tehnici falsobordone. Lorenzo Allegri. o. 1916—17 predavao na konzervatoriju Klindworth-Scharwenka u Berlinu i 1919—21 na Muzičkom institutu u Helsinkiju. bas (Aschton Uiider Lyne. ottava oktava).). Na istom je zavodu 1908—45 profesor harmonije i kompozicije. LIT. — Komorna i klavirska muzika. 1951. XI 1884 — ). VI 1885 — 16. 1904. H. DJELA. označuje i cijeli prvi. fuga za kvintet.: A. Compositores de America. 1965. 1933.: E. 1945. 23. 1843). alemanda). jedini predstavljao madžarsku nacionalnu muziku. naglašenu primjenu sinkopa. Serenade Le . talijanski lautist i kompozitor (?. La despedida za 2 soprana. 1916. Untersuchungen iiber Allemande als Volksliedtvp des 16. — J. ALL'ONGARESE (tal. VValdemar. Barth). 28. L. S. Uz to 1907—20 vodio Bach-Choir u Londonu i organizirao nekoliko muzičkih festivala (1914 Bach-Festival. U stiliziranom obliku [npr.). umjerena. Ca. 1951. ALME. Francisco Antonio d'. kontra-alt i orkestar. ALMEIDA. 1739. 1923. 1949. postao sastavni dio barokne suite (najčešće prvi stavak). Jedan je od utemeljitelja British National Opera Company (1922). Beck. Die Allemande. simfonijske pjesme La voz de las calles. God. Uultimo dei Mohicani. za starije muzičare. DJELA. 10 etida. Ziirich 1932. veselo. — CRKVENA : pet misa za 5—8 glasova. tal. Današnji a. INSTRUMENTALNA : Concertini 02. pedagog i organizator odigrao je važnu ulogu u muzičkom životu Londona i Oxforda. Dent. Već 1880 angažiran kao crkveni orguljaš u Readingu zatim u Cambridgeu. a i posljednji stavak klasične simfonije ili sonate (tzv. LIT. Symphonia a 4 (u Kircherovu djelu Musurgia universalis. Allegris Miserere und die Auffiihrungspraxis in der Sixtina (disertacija). kao oznaka za tempo brži je od Bachova ili Mozartova allegra. 1.'Haberl (1936) i dr. L. Dans la nuit za komorni orkestar. 1. A. God. orguljaš i pedagog (Oslo. ALLEN. Massachusetts. ALL'OTTAVA (tal. 1922. sir Hugh Percy. I 1890 —). Koncertirao je u Njemačkoj. Milda. 1915. osobito je bio cijenjen kao interpret basovskih uloga u operama Wagnera i Mozarta (Bartolo u Le Nozze di Figaro. engl. Njegove gavotte i anaries idu medu najstarije poznate plesove toga naslova. Cleopatra. nJ n 7 JU J. plesni i instrumentalni oblik XVI—XVIII st. 1913. — B. U XVII i XVIII st. Firenze 1905. Washington 1956. a. Fellerer. preuzeli oko 1600 njemački kompozitori (Schein. tal. 10.. Učio u Rimu. Regensburg 1935. U prvoj polovini XVII st. Miserere Ea 9 glasova. Pojam allegra nije bio uvijek isti. Music and Letters. Meyer. Dvanaest opera (većinom na talijanski tekst). Lorenzo. je prvi čilenski kompozitor. gagliarde. njemački društveni ples (sinonim Deutscher Tanz) u 3/4 taktu. W. s kratkim uzmahom. radosno). J. As. koji je. Scheidt i dr. oko 250 solopjesama. Pedro Humberto Allende . RMI. —■ H. Florence [608—1625. od Palestrine i Schiitza do suvremenih majstora. La piccola Figaro.: N. 29. Paula u Oslu. Allemande. La pazienza di Socrate. 1726 (izvedena u Rimu). Bacha) a. norveški pijanist. Wood. se proširio i. portugalski kompozitor XVIII st. Više nota koje treba izvesti a.: A. 1620—21. sličan brzom valceru (ili austrijskom landleru). se sastoji od dvije (obično proširene) rečenice. MGG.La Cenicienta.B. Jahrhunderts (disertacija). 12 Tonadas de cardcter popular chileno. Concerto sinfonico za violončelo. ALLEGRO (kratica Allo. Raširen do najnovijeg doba u južnoj Njemačkoj (Schvvaben) i Švicarskoj a u XIX st. 1918—22. Poslije toga nastupao s podjednakim uspjehom kao operni i koncertni pjevač. Paul Hastings. uvertira. Ballet Entertainments in Pitti Palače. Prema predaji. umnažati.4 voci(2 knj. vivo. eine Untersuchung ihrer Entwicklung von den Anfangen bis zu Bach und Handel. — F. To djelo sadrži osam serija instrumentalnih plesova za 5 ili 6 neodređenih instrumenata i seriju plesnih pjesama (za 1—6 glasova). 1913 (revidirano 1930). Izraz allegrissimo (što je brže moguće) upotrebljava se veoma rijetko. Concerto sinfonico za klavir. današnji bi pravilan oblik bio all'ungherese).ALLEGRI — ALMEIDA kapele u Velikom tjednu i nije se smjela prepisivati. ALLEGRI. Pedro Humberto. 1735. MGG. Magnificat. Objavio je Primo libro delle Musiche (1618). almand. Musical America. 1942. XII 1869 — Oxford. ALLEMANDE (franc. je više označavao karakter itavka. — C. koncert za violinu. H. 1937LIT.Revista musical chilena. Francuskoj. engleski orguljaš. Niederoiever \SReciteil de morceaux de musique ancienne. Mušica. MGG. ali se a. 1921—35 bio je orguljaš crkve sv. Hugh Percy Allen. Sarastro u Die Zauberflote). 1901—18 orguljaš New Collegea u Oxfordu i dirigent univerzitetskog zbora s kojim je realizirao velik broj značaj nih izvedbi vokalne muzike. I. izvode se za oktavu više ili niže nego što su pisane. kod J. 1945. DJELA: Pilgrim Symphony. engleski pjevač. Kao zborovoda. II. correnti). Mohr. — Dječja opereta . sonatni allegro). MQ. K. Do 1903 studirao na Univerzitetu u Harvardu. 1910. A. studija u časopisu The Music Bulletin. Vrativši se 1920 u SAD nastanio se u Bostonu. Lully 7 I 2. NOVA IZD. madžarski. God. almain. 1940. 1922 Oxford-Festival koji je obuhvatio raznovrsnu muziku od narodne pjesme i plesa do simfonijskih djela). First Modernist of Chile. I. 9-glasni Miserere obj. Potkraj prve polovine XVIII st. dirigent i muzički pedagog (Reading. Gregorio Allegri. 1951. Pjevanje učio na Royal College of Music u Manchesteru (j. H. Muzičke studije završio 1889 u Oxfordu. 1948. F. Mlegrijevi plesni stavci srodni su uobičajenim njemačkim plesovima onog vremena (pavane. stavak. Schrattenholz. Norman. Acton). — A. LIT. Od Engleza su stilizirani a. Cametti. od kojih prva skreće prema tonalitetu dominante. Anders. 1913. 1950. Paumgartner. Lancashire. Prema nadimku // Tedesco vjerojatno ie rođen u Njemačkoj. DJELA. 1906 i 1909. Motetti za 2—8 glasova. 16. i njem. oko 1550 susreće se istodobno u francuskim i nizozemskim zbirkama za lutnju te kod engleskih virginalista (kao stilizirana plesna kompozicija). La scuola dei pueri cantus di S. — KLAVIRSKA: dvije sonate.. 17331 La Pinta pazza. većinom se zamjenjuje oznakom -»■ presto. 191&—37 direktor londonskog Royal College of Music i istodobno 1918—46 profesor muzike na Univerzitetu u Oxfordu. odn. Od 1604 do smrti bio u službi na medicejskom dvoru u Firenci. 1919.: nekoliko crkvenih kompozicija i 2 Misererea obj. — Napisao Metodo original de iniciacion musical. 1929.). AFMW. jedna od najstarijih osnovnih oznaka za brz tempo. — DRAMSKA. 1573 — Firenca. 2. Note uz koje se nalazi oznaka a. — A. Bailey. Nakon prvog koncerta 1908. kao instrumentalni oblik. 1618—19. Chichesteru i Londonu. o. Motetti za 2—5 glasova '2 knj. gotovo polagana tempa. 8va sopra 8va više). 1921. oponašanje i drugih obi lježja melodike i ritmike madžarskoga varoškog folklora. 1650). čilenski kompozitor i muzički pedagog (Santiago de Chile. ozna čuje se 8va---------------. — KOMORNA: Quartetto in modo dorico. Debitirao 1916 u londonskom Aldzvich Theatru. Izraz a. ORKESTRALNA: simfonija (nedovršena). odnosno paralelnog dura kod stavaka u molu. pod prijetnjom ekskomunikacije. Ghisi. 1912. Mozart je taj Miserere zabilježio po slušanju kada je kao 14-godišnjak bio u Rimu što. Finskoj i Skandinavskim zemljama. zbirku kompozicija nastalih za potrebe dvorskih svečanosti. — Th. Njegova opera La pazienza di Socrate (Lisabon 1733) smatra se prvom portugalskom operom. Studirao na konzervatoriju Lindeman u Oslu. Opere: Guiditta. i u Češkoj. 20. ALLIN. Lorenzo Allegris »Primo libro delle Musiche«. prema tome da li znak 8 va stoji iznad ili ispod note (8 va bassa 8va niže. VII 1648). iako oznaka za tempo tih stavaka može biti presto. oko 25 solo-pjesma. Oxford 1948. allegro moderato itd.3. — Pedro Humberto Allende. G. u kazalištu Covent Garden. Naziv upućuje na njemačko podrijetlo. — Zborovi. Frankfurt am Main. 1940. kao društveni. 1940. Humberto Allende. komična opera La spinalba. — K. J. zborovi. LIT. sastoji se obično od dva dijela. 19. — VOKALNA : Oda a Espana za bariton i zbor. dvorski ples javlja prije u drugim zemljama. M. II 1946). XI 1883 — Boston. odn. usavršavao se u Berlinu (R. VIII ! 959)' Violinu i kompoziciju studirao na Conservatorio Nacional de Mušica u Santiagu. O'Munasterio. 28. oznaka kojom je kompozitor (osobito u starijoj muzici) želio istaći da djelo. partite te oko 1660 talijanske sonate da camera. Parsifal). 1931. gudački kvartet. balio e drammatica alla Corte medicea dal 1600 il 1637. 1947. općenito iščezava iz kompozicijske prakse (a znatno prije i iz plesne dvorane). Portrait of Hugh Percy Allen. američki kompozitor (Hyde Park. na madžarski način. Letelier. Solerti. koji se služi suvremenim izražajnim sredstvima. međutim. i prvi zastupnik nacionalnog pravca u čilenskoj muzici. 1960. Tobias.

Die versunkene Glocke (G. 6. IX 1876 — 5. 1928. ALNAR. ALMEIDA. ORKESTRALNA: Lsntesympkonie. koja se stvarala i r u prirodi. U veleškoj Švi< . Scenska muzika: Oedipus Rex (Sofoklo). 1895—1907 orguljaš u Drammenu. pastirske jubilacije ički oblici pjesama. Kao fagotist bio je samouk. ALPAERTS. 1948. Suite Istanbul. Herleving. X 1786 — Biebrich.: J. 1933. X 1954). m. Rc vaches) koja se sastoji od tri dijela: polaganog s tercnim završ srednjeg brzog s kratkim motivima i završnog (većinom na i Ova se pjesma javlja u različitim verzijama: kao doziv stac strofna pjesma epskog karaktera. Corbet i dr. u Londonu. klic ijujuškanje (Juchzer. XII 1895 —). a gdjekad variranjem dvodjelnih dijskih obrazaca nalik na pjesmu. —■ Instruktivno djelo: Muzieklezen en Zingen: Volledige Studie der 7 Sleutels. — VOKALNA. Heckelom radionicu fagota u Mainzu. 1951. Simfonijske pjesme: Psyche. V 1887 — Madrid. 1892—95 na Konzervatoriju u Leipzigu (K. 1930. A. 1726. Jedan od najvećih gitarista jazza. 1752. ALPSKA MUZIKA. klavirski trio. 1917. 1831 ute meljio sa F. God. 1930.: A. izvodila su se gdjekad doslovnim pc njem određenih tonova.. Studirao na Konzervatoriju u Antwerpenu (K. 1948. Fausta. belgijska nacionalna himna. Napisao je Abhandlung iiber die Verbesserung des Fagotts (1820) i školu za fagot (1841). Završivši studij muzike u Granadi. —■ Klavirske kompozicije. Francuskoj. 1936 dirigent filharmonijskog orkestra. Filmska muzika. Pasodoble de la bandera . Wilde). Eyvind. ALMENRADER. — VOKALNA: tri narodne pjesme za sopran i orkestar. Sammlung von Schzveizer-Kuhreihen und V'olksliedern. u obliku slobodn stihova poput litanija. suita za violinu i klavir. izgradio je vlastiti stil koji se temelji na crnačkim elementima i starim španjolskim plesovima. — DRAMSKA: opera Chylock 1913. Symphonische Gedichte za flautu i orkestar. — Zborovi. Jubilacijama iz ranog doba pripada i jo to je pjevanje u slogovima bez riječi sa čestim i naglim iz vanjem grudnog i falsetnog registra. Benoit. Komponirao je više od 120 muzičko-scenskih djela. decima) i širokoi ponu. Karl. Razvile su se iz prvobitnih ( tarnih. 1937—38. pučka muzika stanovnika Alpa koja se u izvornim oblicima ponajviše sačuvala na njemačkom jezičnom području Istočnih Alpa. solo-pjesme. 1922. JODLANJE. DJELA. 1928 i Zomeridylle. Juchizer) koje s visokog. O. Subira. ALNAES. 1898 i u D-duru. De Ring van Gyges (A.Shakespeare). 14. a 1936—46 profesor Državnog konzervatorija. A. 1943.). Flor Alpaerts. a 1933—41 direktor. Holter). 24. Avondindruck. je najbolji poznavalac brazilske narodne muzike. Un Pitillo y mi mujer). La Nina de les planchas. Monet) i dr. Pallieter. a u manjoj mjeri kod ostalih etničkih grupa koje žive u Alpama (Romani. Kao kompozitor izraziti je flamanski predstavnik impresionizma. Slaveni). Be: ALONSO LĆPEZ. Djeluje u Hollywoodu. Suite turca. U Rio de Janeiru diplomirao pravo. 1924. ALMEIDA. Ondje je 1810—12 predavao na muzičkoj školi. IV 1872 — Oslo. Kao 12-godišnji dječak poznati svirač turskog nacionalnog instrumenta kanun. 18. španjolski kompozitor (Granada. Retoromani. oko 40 solo-pjesama. 1907. Avondmuziek za 8 duhača i dr. brazilski gitarist (Sao Paolo. kasnije se sve više služi suvremenim muzičkim govorom. A. 1722 i Giuditta. belgijski kompozitor i dirigent (Antwerpen. 1946. III 1906 —). 11. God. Violinski koncert. zatim molitvena zazivanja. Od 1822 član je dvorskoga orkestra u Biebrichu. Muziku učio u Oslu (I. 1908 šef katedre za zborno pjevanje. a prenosila usmenom predajom. 1932. Bio je zatim član kazališnog orkestra (1821—14) i dirigent vojne muzike (1815—16) u Frankfurtu te fagotist kazališnog orkestra (1817—20) u Mainzu. IX 1917 —). I. — Gudački kvartet 1933. Njegove rane kompozicije nose značajke turskog muzičkog folklora.. 29. — Izdao Norges Melodier (4 sv.. uglavnom asimetričnih oblika pjevanja i stvaranja zvi zanih uz radne procese. Cyrus. Las Corsarias . Mnoge naslijede: potječu iz najstarijih vremena. njemački fagotist i graditelj fagota (Ronsdorf kod Diisseldorfa. solo-pjesme i dr. God. — Klavirske kompozicije. P.. Stoga s rijski prikaz temelji uglavnom na istraživanju i prou nasljeđa. ima veoma malo pismenih izvora. 1935. Iz poganskog obreda vabljenja stoke potekla je p vrsta pastirske pjesme. 1924 profesor kontrapunkta i fuge.40 ALMEIDA — ALPSKA MUZIKA virtii triomfanti. DJELA. u instrumentalnoj verziji itd. seksta. IX 1843). 2. Kleina. Ensaio sobre o problema do ser. —■ Crkvene kompozicije (psalmi. Vrativši se u Koln otvorio je 1820 tvornicu fagota. God. 9. Kentonau SAD. 1922. kompozitor i dirigent (Fredrikstad. 1903 . brazilski muzikolog (S. Blockx. većinom zarzuela koje su postigle veliki uspjeh (Da Madrid al Infierno . 5 sv. Antwerpen 1941. simfonijske varijacije. tamo bio zborovođa katedrale te dirigent filharmonije koju je i osnovao. LIT. Uz to je 1919—51 vodio simfonijske koncerte Antwerpenskog zoološkog društva. Marx. Koncert za klavir. pogansko vjerovanje i magične obrede različite pjevane ili recitacijske formule dozivanja stada (A Almschrei). MGG. Lof aan de Kunst i dr. Flor. 4 sv. suita James Ensor i dr. 1738. God. 1918. 1932 i Sari Zeybek. Kantate: Het schoner Vaderland. kasnije u Berlinu. Cymbeline (. rija alpske muzike svojevrsna je i ne može se uključiti u uot periodizaciju opće muzičke povijesti niti pratiti kontir jer sve do XIX st. preludij i dva plesa. je prvotno bila pastirska muzika. Francisco Antonio d'Almeida. — Oratoriji II pentimento di Davide. koncert za kanun i gudački orkestar. i VIppolito. moteti). raširena podvrsta je j< u velikim intervalima (kvarta. — KOMORNA : četiri gudačka kvarteta. a komponirao je koncerte i fantazije za fagot i orkestar. 1905. DJELA: dvije simfonije > u c-molu. od 1947 član ansambla S. Kao dirigent gostovao po Belgiji. 1944—45. 1927. poslije član koncertnog udruženja Daruttalim-i musiki. 1913. glasnog pc tona pada na pojedine više ili manje određene stupnjeve: u obliku melizmatskih. Francisco. Baia. Među arhaičkim oblicima pjesama iz alpskog mt nasljeđa izdvajaju se: retoromanska Margaretska pjesma melodija slična glavnom napjevu molitvenog zazivanja. Keurvels). u ritmički slobodnom matskom obliku (sa slogovima riječi Loba ili Kuh kao sred izrazom). gudački kvartet. Laurindo. Reinecke). Renato. Po povratku u Istanbul bio je kazališni dirigent i nastavnik na Konzervatoriju. 3. — Klavirske kompozicije. 12. za zbor. Pastirske jubilacije pastorales) javljale su se raznolično: kao signalizacija. LIT. Muzičku teoriju učio je u Kolnu kod B. scenska muzika za Goetheovu dramu Faust. zatim profesor Konzervatorija i direktor Opere u Ankari. ritmički asimetričnih jubilacija k srodne crkvenim jubilacijama što upućuje na dosad neisi korijene korala. 1898. Kuhreigen ili Kuhreihen (franc. zatim u Oslu. E. Hauptmann). Na istom je Konzervatoriju od 1903 nastavnik solfeggia. — DRAMSKA : muzički igrokazi Pjesma Valove. ORKESTRALNA: koncert za violončelo. norveški orguljaš. Molitvena zazivanja. 1923. 1929. turski dirigent i kompozitor (Istanbul. El Oficial de la Guardia . Varšavi i dr. metodama komparativne muzikologije. Relevo. je znatno usavršio izgradnju fagota. XII 1932). 1901. A. 1904. Kabasta). Ouverture romantica. Kinderlisderen. V 1948). 1927—32 studirao na Muzičkoj akademiji u Beču (J. Djelovao je i kao zborovođa. zborovi. solo-pjesme. Hasan Ferid. Thijl Uilenspiegel. praoblici melodija poskočnice (Schnaderhupfl) i pojedini' napjevi. 1954 organizirao internacionalni kongres folklorista u Sao Paolu. Salome (O. 1939—46 vodio vlastiti orkestar u Rio de Janeiru. Antonio de Jesiis.

Pr su alpske instrumentalne muzike.razvila se kasnije u društvenu igru pripovjedalačko-pje' žanra. raznovrsni signali. Od instrumenata rasprostranjeni su od davnine ->• rog. na kažu) — bordun. zatim šalmaj. kvarta i vodica). nadalje tragove arhaičkih melodike trozvuka i fanfara i djelomice istih oblika viš< kakvi su se sačuvali i u drugim pastirskim kulturama (npr. živahni. napjevi p. pritiskivanjem ruke na grkljan (pri jodlanju) ili ni Muzički život alpskih pastira potkraj IV st. varijabilne i neutralne stu] (osobito terca. Različite vrste imaju dijelom zajedničke fc i stilska obilježja: ranu pojavu durskog tonaliteta (Ut-m svojevrsne završne portamente. itd. npr. praporci i obični kravlji rog. osvjetljavaju berške kronike svetaca (Acta sanctorum 29. paralelni pomaci. zvona. Od davnine se održala praksa stvaranja posebnih z\ boja. V): pjevalo se \ . »pr melodika« tro zvuka. ritmički sk pastirski napjevi (instrumentalna protuteža melizmatskog jub kasnije se instrumentalno izvode i različiti plesovi. ostinato. te široko razmahani. harmoničko su. Kuhreigen itd.

vaca. Ko. Steirer. njemački pisac. U alpskoj muzici ovih krajeva prevladao je kaikter plesnog ritma i sklonost melodici rastavljenih akorda sa :stim skokovima. Zanimljiv je primjer sonata za violinu i klavir br. — W. izdaje se čitav niz pjesmarica. Tradicionalni izraz mijenja se ponajviše u duhu apadnjačke muzike: stupnjevi postaju normirani. višeglasje je pravilno. npr. Propadanje izvorne alpske muzike. utječe na formiranje njihova jecifičnog stila. U XVIII st. Bukofzer. 45. misa. — Pjesme. oprimajući lokalna obilježja. jubilacije se izvode s tekstom (poput sekvence Alleluja). 1964. koja pjeva o životu pastira. Szadrowsky. 1948. 19. koje je najčešće obilježeno znakom #. na Sloveju i na Švicarsku gdje se prihvaćaju ili stvaraju novi oblici po■■alnice. AL SEGNO (tal. 1862. Kassel 1956. I ALSLEBEN. Text II za 5 solista i glas s pojačalom. i. talijanski izraz za -> račje kretanje. entuzijastički osjećaj isine. m. God. ali i tjeskobu i grozu pred bregovima punim ajna i opasnosti. u dokolici i osami. a i sama stječe nova obilježja. 1959 utemeljio Agrupacio'n Nueva Mušica i zatim studirao elektroakustiku i elektroniku na Univerzitetu u Buenos Airesu. određenija. 1969. 1867—68. Carlos. dubok ženski ili dječji glas u normalnom opsegu od a do e%. altus visok. Oblikuje i nova vrsta tzv. I. Basel 1949. lklorne svečanosti itd. lišena lagije. Dber das alplerische Volkslied und wie man es findet. haute-contre). — E.: H. »primitivna« luzika tražila je pri izvođenju neobičnu. c 2 — fis). K. Istodobno se u okvire novoga ila uključuju stare vrste alpskih predjela. Slični instrumenti nalaze se i u Skandinavskim zemljama. ALSINA. 1937—38. obrnuto. i 8-gl. javljaju obredni apjevi iz ranog doba i iz srednjeg vijeka. K. XI. ali za razliku od ranije. The Journal of American Folklore. Zur Friihgeschichte der Musik in den Alpenlandern. kompozitor i pedagog (Berlin. nadalje. Na prijelazu u XX st. Schweizeriscb. arhaički pastirski stil. Volkstiimliche Musikinstrumente in den Alpen. u doba procvata austrijske umjetničke.raza. selima gradovima na obroncima Alpa zahvatio je i alpsku muziku koja. — Requiemi za 6-gl. Schweizerisches Archiv fiir Volkskunde. širine i daljine. koje dijelom vuku kojen iz izvornih pastirskih plesova i pjesama. Volkstiimliche Musikinstrumente in den Alpen. M. ■— Ch. 54. e poi Coda). Hirtenmusik. XII 1894). contralto. koje su bliske izvornoj alpskoj muzici (npr. Alpske svečanosti. Kuhreihen Lobetanz und Galder. i zabavu. periodičnom ritlikom. bavarski. Alpenmusik. oznaka koja upućuje da određeni odsjek treba ponoviti do naznačenog mjesta. Zecha i S. SPISI: Vorlesungen iiber Musikgeschichte. napjevi obivaju simetričnu formu pjesme s plesnom. — Isti. artističku vještinu. od VIII st. pri društvenim satancima i vjerskim obredima. — A. 1935—36. bavarsko-austrijska narodna muzika također :ezava. I.. Ta rana pastirska muzika bila je asnovana na pokretljivosti i širini prostora u kojemu je zvučeći odjekujući izražavala životnu prirodnost. III 1832 — 8. jodlanje poprima oblik iesme u trodobnom taktu landlera i izvodi se većinom više-asno. AFMW. r. Koncertni pijanist. Pommer. Moberg. A. Jahrbuch des Schweizer Alpenclubs. štajerski itd. malo ih je. Pfleger. 1941. Basei 1924.. I. Posebni su tipovi: idlerlieđ. — W. Iza toga znaka često se prelazi na Codu (D. Francuskoj i Njemačkoj. Frauchiger. 4 glumca i 3 male skupine instrumenata. usnik je — ako postoji — od tvrda drveta. kasnije nastavnik klavira u Berlinu (od 1872 profesor). 1966. |irenje patriotskih i prosvjetiteljskih esama. Hornbostel. Od 1874 uređivao časopis Harmonie. ograničena na pastirske predjele. M.und Wendepunkte in der Entzvicklung der Musik. te austrijro-bavarske narodne muzike. Učenik F. od utjecajem crkve dolazi do razdvajanja na duhovnu i svjetovnu : eru što je izmijenilo smisao nekadanje pastirske muzike. . prevladavaju urtonalitet i akordička melodika. Sve intenivniji razvoj muzičkog života u samostanima. Kao pijanist koncertirao već od 1948 u Južnoj Americi. Havdna sa stavkom Menuetto al Rovescio koji se kod repeticije izvodi čitav tehnikom račjeg kretanja — od kraja prema početku. čestim velikim skokovima (npr. 1951. drvosječa i o ljepotama prirode. Nastaju umjetničke pjesme u tobožnjem irodnom stilu. u Poljskoj i Rumunjskoj a upotrebljavaju ih također i južnoamerički Indijanci te drugi primitivni narodi (sa Celebesa i Himalaje). m. koja je povezana likom. Od 1964 član je grupe Artiste-in-Residence u Berlinu. s pastirskim Kuhreigenom. 24. Danckert. Ali ova na izgled jednostavna. DJELA. Szadrowsky. postaje ogrankom raznoličnih »najdnih muzika«. C. — J. Bio je predsjednik berlinskog Tonkunstlervereina i Društva muzičkih nastavnika. M. Zur Erklarung des »Lobetanz« durch die Schweizerische Volksmusik. ALPSKI ROG. Dehna. Nasuprot tome. Kassel 1956. — K. djelomice kao stacionarna igra zvukova rastavljenog akorda . — F. organiziraju pučki koncerti. opularna austrijsko-bavarska poskočnica Schnaderhiipfl ima ta-)đer korijene u alpskoj tradiciji. priliv stranaca. a javljaju se i nastojanja za ezinom obnovom. ona je linearnija. 36. Die Entstehung des Jodelns. — 'romjene socijalnih i idejnih temelja alpske muzike izmjenile su toku vremena i njezin prvobitan. Švicarska a. Napjevi i forme iz toga doba sačuvali su se do danas mnogim predjelima (npr. ima ravnu ili svinutu koničnu cijev. tj. Funktionen za komorni sastav. Ober die Entzoicklung des Klavierspieh. vorne radne pjesme ona ne odražava neposredno prirodu nei je slika. MGG. 1965. Jodlerkanon Nacheinand«). počelo se temeljitije istraživati sakupljati ostatke alpske muzike. muzička scena za trombon. SBIMG. Najznačajnije su die tzv. Die Alpenlandischen Jodler und der Ursprung des Jodelns. — W. 1909—10. Margarethalied. — Uvertire i marševi za orkestar. sviranju i improvizaciji. u pojedinostima još i dulje. od njezinog posljednjeg tona prema prvome. Uporedo s odumiranjem pastirskog načina života nestalo je rotne podloge arhaičkog pastirskog muzičkog izraza. Licht. prevladava ojedinačno jodlanje ili pak jodlanje koje je zvukovno jasno odvono od zbora. Magie und Technik in der Alpenmusik. Caminada. Ober die Volksmusik in den deutschen Alpenlandern. Schmidt. Tamo je učio' kod L. ALT (lat. služi za davanje signala na veće udaljenosti i za izvođenje jednostavnih melodija. franc. ali pretežno izmijenjena. 4 J. Die Musik und die tonerzeugenden Instrumente der Alpenbewohner. ALPSKI ROG 41 m LIT. dugu do 4 m. Sichardt. sentimentalnog karaktera po uzoru na šlagere. Das schweizer Alphorn in den Hochvogesen. Wiora. Handschin.ALPSKA MUZIKA — ALT esijama i obilascima polja. — M. zadržala čišći. uvoz novih instrumenata i pollarne zabavne muzike. ■— Klavirske kompozicije. II 1941 —). poganskih običaja i demonskog karaktera ona postaje laza. kojemu je i suosnivač (1879). a. 1964. Novi stil se proširio i na susjedne zemlje. Trio za violončelo. zborove. Klier. trombon i udaraljke. 3 udaraljke i mješoviti zbor. The Swiss Kuhreigen. Wien 1907. ibid. Sympton za orkestar. izrazito pastirski karakter. Schweizerisches Archiv fiir Volkskunde. a napravljen je od kore drva (obično breze). 1966. Strasbourg 1962. astirska se muzika više miješa sa seoskom. Osnivaju se i mnogobrojna pučka pjevačka društva sobito u Švicarskoj) koja presađuje narodnu muziku u okvire ađanskog koncerta. v. Jahrbuch des Schweizer Alpenclubs. Alpske pjesme. 1953. olje se sačuvao stari oblik melizmatskih jubilacija. engl. 1956. — W. Die Muzik und die tonerzeugenden Instrumente der Alpenbevvohner.es Archiv fiir Volkskunde. vedrija. LIT. 1968.. Text. DJELA (izbor): Oratorio za 3 solista. — L. Kleines Tonkiinstlerlexikon. u bavarsko-austrijskim predjelima. S vremenom su se oblikovali različiti pokrajinski ijalekti alpske muzike: tirolski. XIII. do znaka). napjevi i pokreti tih plesova podudaraju se mjestilice sa starim narodnim plesovima.— R. naopako).: H. Na rogu se mogu izvoditi samo prirodni tonovi. AL ROVESCIO (tal. izazvali su i mnogobrojni izvanjski čimbenici: dustrijalizacija. Andachtsjodler i dr. 1867—68. chuhplattler). 1880. i tal. prastari primitivni duhački instrument pastira u Alpama. Pjeva se iz čiste životne radosti. jodlerske pjesme i poskočnice. Poslije zdoblja procvata. propagira se širenje čiste izvorne pučke esme. A. ali stil se dalje raralački ne izgrađuje. Alpska muzička tradicija jzire se i u karakterističnim pučkim plesovima u trodijelnom tak1. Alpenmusik. Pastiri su se atjecali u pjevanju. 1864. Die kulturgeschichtlichen Grundlagen des Volksgesanges in Osterreich. Osobito su očljive suprotnosti između alemanskog i štajerskog-bavarskog . obuhvaćenim zajedničkim imenom Landler (Landla. Hohenemser. 1951. F. 'radicija te muzike održala se dobrim dijelom do u XVIII st. MGG. kod igara i natjecanja. Klier. — Isti. Ać. Wiora. naivno profanija. pa na taj način prouktivnije dalje razvija naslijeđene oblike i širi se u susjedne krave (Slovenija). brazilski pijanist i kompozitor (Buenos Aires. Tako se npr. pijanist. I. kod kojega se izmjenjuju tekst i slogovi. Schnadahiipfljodler. Das rhatoromanische St. u spomenici In memoriam J. Salzkammergut). Schweizer Annalen. 3 stavka za 13 skupina gudača. 1870. dvorcima. pjesme Hubera). za izlaganje jedne teme natraške. Berlin 1939. C. IV. u ažićnim pastirskim pjesmama i igrama. Julius. oporija. Berija.

Die Entstehung der Posaune. koncert za 7 trublji i timpane te 6 sonata za čembalo (obj. Blume. — K. Fricka). 1. Adams hochzeitliche Freude (6gl. a sniženi silazno: ALTA (vjerojatno od talijanskog alta mušica). alterirani ton i alterirani ostaju u osnovnom tonalitetu. des Jesaia (6-gl. intradc obj. Studien zur Vorgeschichte der Orchestersuite im XV und XVI Jahrhundert. Riegel Schatz des liturgisc und Gemeindegesangs. alt-horn. SBIMG. u užem smislu ili pravi a. altovski instrument (all-klarinet. 2.). — F. I. 1621. djelomice falsetnim registrom u opsegu od c do c1. fis-molu. Michael Altenburg. 1932—33. koja se u klasičnoj muzici sačuvala u m .: J. a izvodili su ga muški glasovi djelomice grudnim. npr. ^ 1960. Michael Altenburg.).und Paukerkunst. ton skale. MFM. Auberlen. Kao trubljač sudjelovao u Sedmogodišnjem ratu. Hertzmann. Musikalische Fest-Zierde (5—14 gl. 1622. 27. Komponirao je djela za 2. koji su izgrađeni u XIX st. MGG. označen izi (npr. MGG. kada se u polifoničkoj muzici prešlo sa troglasja na četveroglasje.). Die Charakterologie der stimmlichen Einheiten in der Oper. je autor prvoga priručnika za trublju i za timpane (Versuch einer Anleitung zur heroisch-musikalischen Trompeter. Verdi (Amneris. VI 1734 — Bitterfeld. 4. oznal baroknih dvodijelnih suitnih stavaka (npr. (ili vox alta) notirao se u C-ključu. Studien zur Basse danse im XV Jahrhundert mit besonderer Berucksichtigung des Briisseler Manuskripts.4—9 gl. I. Obično su altovski instrumenti ugođeni za kvartu ili kvintu niže od odgovarajućeg normalnog instrumenta. Taj se redoslijed napušta u doba baroka kada dolazi do težnje za izjednačenjem glasova pa a. ALTENBURG. 1620. I.: G. Erda. Kongress-Bericht. Povišeni (alterirani) tonovi imaju čiju da se rješavaju uzlazno. A. Ranije je prilično bogato zastupan npr. 21. Svećenik u različitim seoskim župama. Strauss (Klytamnestra) i SaintSaens (Dalila). u širem smislu. u doba renesanse. orguljaš i kompozitor (Weissenfels. ali ne i u D-duru. a. Christliche Kirchen. Ponav! prvog dijela nakon drugog nastajala je iz dvodijelne forme trodijelna (A B A). Volek. 1879. Posebnu vrstu dramatskog alta stvorili su Wagner (Ortrud. a. Johann Ernst Alternburg. ALTENBURG. naziv za ansambl duhačkih instrumenata (calamus. —. 1618. U 4-glasnom stavku a. znači udvostručenje druge 0 nota jednake vrijednosti (dvije breves. Alta. Michael Altenburg. kromatska promjena nekog ljes tona. Mnogi od tih instrumenata izašli su iz prakse u XVII st. minimc posebnim uvjetima. 1868—72. Eii zur Geschichte der evangelischen Kirchenmusik. i u imitaciji je najčešće nastupao posljednji. 1783. The Adult Male Alto or Countertenor. alt-viola da gamba. Die Bedeutung Chopins fiir die Entvviklung đer al Akkorde in der Musik des 20. A. Erdlen i E.. za rješenjem prema dolje. Sin trubljača Johanna Kaspara.undNeujahrs -Zierde'. menuetto alteri da se svaki dio može po volji naizmjence ponavljati. Javlja se oko 1450 na burgundskom dvoru. LIT.— Isti. ( g-molu i A-duru.). alteracija su samo u nekom ili v tonalitetima. A. Musikalische VVeihnachts. Hochzeitliche musikalische Freude (9—12 gl. kasnije se udomaćio u svima većim evropskim centrima. U menzurnoj notaciji a. — F. u XV st. pa stoga izazivaju težnju z njem. Starija nauka o harmoni trala je alteriranim svaki akord koji bi sadržavao bilo kaki matsku promjenu u odnosu na broj predznaka. a od 1562 i alti naturali. AML. Schoeberlein i Fr. pučkom plesnom orkestru Katalonije. Gustav Adolf. 15. Ehmann. Lady Macbeth) . Angles. U instrumentariju. Werner. Rabs LIT. Za razliku od modulacije. La mušica en la Corte de los Reyes Catolicos. kod Handela dok se u Mozartovim operama gotovo i ne javlja. V 1584 — Erfurt. a u iznimnom od e ili d do h? ili •/". 1620. a u drugima nisu (npr.) uz instrumentalnu pratnju. praksa izvođenja altovskih partija s muškim pjevačima — falsetistima — održala se sve do XIX st. Partije dramatskog alta redovito imaju veoma proširen opseg u visinu tako da se podudaraju sa mezzosopranskim. Deutsche Musikkultur. 1. kao ansambl za plesnu muziku. Npr. DJELA: Das 53. Hamel. H. 1617. komponirao kao posljednji glas (dionica). Wicn 1923. Michael. javlja se prvi put oko 1450. — Isti. M. Alt. L. U operi. franc. ] ALTERIRANI AKORDI sadržavaju jedan ili više stranih ljestvici onoga tonaliteta. Gudetvill. Leipzig 1925. 1903—0 Kitzig. v.) djelomično uz instrumentalnu pratnju. Jahrhunderts. u fragment stavka Beethovenove VII simfonije ton ds ima izrazito me ulogu: Prvi akord Wagnerove opere Tristan und Isolde pre alterirani četvorozvuk II stupnja u a-molu (povišeni te U klasičnoj i romantičnoj harmoniji alterirali su se u 2. mo. a. Ipak je a. Ein Beitrag Biographie. a mjestimice i dulje.). — Naziv a. psalam (6-gl. Johann Ernst Altenburg. MGG. 1951. Dresden 1911). — H. 1621. predstavlja onaj tip pojedine instrumentalne vrste koji odgovara altovskom registru ljudskoga glasa. 1795. Festgesdnge (5—9 gl).). ZFMW. V 1801). LIT. MGG. i to. 1621. Prema tome je pojam alteriranog usko povezan uz pojata tonaliteta i ne može se predstavit: atonalnoj muzici (-> Atonalnost). 5—8 gl. 1584—1640.- ALTERACIJA. Kap. Od 1767 orguljaš u Halleu i od 1679 do smrti u Bitterfeldu. Histoire de la musique et des musiciens de la Cour de Bourgogne sous le regne de Philippe le Bon. 14 stavaka obj.und Hausgesdnge (3 knj. LIT.). kod alteracija naviše. od 1638 u Erfurtu. Besseler. — s obzirom na stranost akorda — jedno od snažnih harmonijskih sreds modulaciju. — Al Kunath. pa se contratenor razdvojio na contratenor altus i contratenor bassus. Kun. Monumentos de la Mušica Espafiola. 14. 55.: A. Takvi su strani tonovi nužno kromatska ods od određenog tonaliteta. 1949. Winterfeld (Der evangelische Kirch 1845. ali nije primjenjivao tehniku generalbasa. ZFMW. 1951. / u fis (u C-duru) ili e u es (u G-duru). Die Gesangskunst der Kastraten. Neka obilježja alte sačuvale su se do danas u cobli. Oni su alterirani. I.E. 1905—06. die dre des Liedes »Verzage nicht. Die Schwankungen des Stimmtones. —■ . ženski alt kao solistička partija dobiva važniju ulogu u XIX st. 12. Za razliku od kastrata muški altisti nazivali su se u Italiji često tenorini. Međutim. a. gdje se također javlja). 1—2.: tri stavka obj. Alteriranihj može biti dvije vrste: 1. — J. Jacobus Fabricius und Michael Altenburg. Ova praksa nastala je zbog toga što ženama nije bilo dopušteno da pjevaju u crkvi. bombarda i trombon).). akord dis-fis-as je alterirani akord u na bilo koji tonalitet). du Hauflein klein«. u kojem je najznačajniji instrument tenor calamus. 1613. R. — W. ZFMW. Meinecke. Homofono je obrađivao protestantske koralne napjeve. a ovise 0 notama koje ih okružuju. kasnije izgubljene). alternativement). ^ ALTERNATIVO (tal. . Johann Ernst. 1928—29.5 —8gl. 1908. nisu ni u jednom to dijatonski oblik (npr. Liebliche undzierliche Intraden(6-gl. često dobiva funkciju akordičkog popunjenja muzičkog tkiva. —■ L. Općenito se u muzici XIX st. za rješenjem prema gore alteracija naniže.: F. i 7. melodijsko ili harmonijsko značenje. a.42 ALT — ALTES NOVA IZD.. Altovski ugođeni oblici zastupani su posebice u porodicama limenih duhača. alt-blokflauta. 1608. a. akord d-fis-a bio je po takvu shvaćanju alteracija 1 g-molu). — H. Praksa gradnje altovskih instrumenata uvedena je u XVI st. njemački kompozitor (Alach kraj Erfurta. ne mogu povući posve oštre granice između alta i mezzosoprana (Carmen).. SBIMG. 1941. Catalonische Cobla und Alta-Tanzkapelle. U određenom to imaju ulogu umjetnih vodica. 2. 1939. Ch. II 1640). akord d-fis-a je al akord u C-duru i c-molu.) uz instrumentalnu pratnju. 6 i 8 trublji. Marix. 1 Ać 1944. alt-saksofon itd. Die thiiringer Musikerfamilie Altenburg. komponirao crkvene pjesme i motete. u engleskim katedralnim zborovima altovske partije i danas pjevaju muškarci. unutar kojega se po (-* Alteracija). semibreves. Altnikola u Naumburgu. I.— Isti.: A. 4. 6.. u Španjolskoj zbirci Cancionero Musical del Palacio jedini je dosad poznati primjer ove vrste iz doba menzuralne muzike. Gottingen 1935. krilnica i dr. LIT. se. Gaudium Christianum (6knj. Habock. Cantiones de adventu (5—8 gl. alt-pozauna). učio kod J. njemački trubljač. C. Stubbs. 1925—26. kao što su saksofon. 1951. E. novo izd. 1951. kada je svaka instrumentalna vrsta imala i svoju altovsku varijantu (npr. Ženski alt srodan je mezzosopranu ali tamnije boje i pastozniji. 1949. 1620.

Joseph-Henr tist i kompozitor (Rouen. VII Studij završio na Konzervatoriju u Parizu. 24. 18. I 1826 — Pariz. 1. obitelj francuskih muzičara. na kojem je od . ALTES.(seherzu) s triom.

). najzreliji majstor ruske romanse u krugu starijih Glinkinih suvremenika. Bacha. Chr. Hamann. klavir i kompoziciju. operne fantazije za violinu i klavir i dr. 1823 nastanio se u Moskvi i sprijateljio s muzičarima i književnicima (A. 1940. od 1748 u Naumburgu. — VOKALNA: oratorij The Marriage of Heaven and Hell. se rijetko upotrebljava. 1920. God. Le Chant du Rossignol. 1951. ALWIN. 34—36. ieraturverzeichnis fiir Bratsche und Viola d'amore. Za azliku od srodnih instrumenata (krilnice i tenorhorna). najpopularnija od njih — Slavuj — doživjela je više vokalnih i instrumentalnih obradbi (Glinka. 15. najprije (1920—36) svoje žene sopranistice Elisabethe Schumann. A. 15. te zborne muzike. Neki muzikolozi smatraju da je a. koju daje pojedinim pjesmama. S. KO. a kasnije tenora Jana Kiepure. Član opera u New Yorku. Od 1927 profesor iste ustanove. — Scenska muzika. 1943. Komponirao je simfoniju. s istančanim osjećanjem za oblikovanje vokalne melodike i profinjenih harmonija. J. sonata za klarinet i klavir. osobito kao Siegfried (Siegfried i Gotterdammerung). tal. je među prvim ruskim kompozitorima sakupljao i harmonizirao narodne napjeve. 1939. Od 1938 živio u Americi gdje je 1941 postao dirigent Narodne opere u Mexico Citvju. Miinchenu. 1937 (u suradnji sa W.). 1943. 1954:111. Composers I have wwn. 1944. Stockolm) i Australiji (1922—25). Fuhrer durch i Violin-Literatur (preradba Tottmannova djela). Paul. koncert za klavir. 1929. ALTNIKOL. 1959. njemački muzikolog (Adelnau. Johann Christoph. Hamburgu. Max (pravo ime Achenbach). Na Royal Academy of Music u Londonu diplomirao flautu. Ritter. Blume. riolinu i klavir. 43 2. Altnikol in Greiffenberg. a po socijalnosatiričkoj crti. Hiarijsku vrijednost imaju njegovi pouzdani prijepisi Bachovih impozicija.). 1951. bogatu ljestvicu različitih štimunga od lirsko-elegičkih do dramatskih i satiričnih. komorna djela. violinist i dirigent (Pariz. američki pjevač.und 6-handig. ali se 1843 vratio. Verzeichnis von Werken fiir Klavier 4. Pridio nova izdanja P. od 1906 kao šef njemačke muičke zbirke. Die Geschichte der Viola alta und die Grundsatze ihres 3aues. 1926 948—49(15. kraća orkestralna djela i solo-pjesme. Mannheimu i Bavreuthu. Šlezija. od 1845 nadalje. Oficir. MF. O. LIT.). VVilliam. ein frommer 'unsch. Kirgiza). divertimento za flautu. na osnovu lažne optužbe. Bavreuth. ruski kompozitor (Tobolsk. IV 862 — Hildesheim. Aleksandr Aleksanđrovič. Za flautu i klavir: 3 Fantaisies caracteristiques. a uvrštena je i u Rossinijevu operu Barbiere di Siviglia kao »sat pjevanja«. VII 1759). Chicagu San Franciscu. 2. obradio je i izdao prvi samostalni muzički zbornik ukrajinskih narodnih pjesama (1834) koje je sabrao M. koncert za obou. 20—29. 4. K. New Yorku (Metropolitan). Leipzig 1885. Frankova djela Kurzgefasstes Tonkiinstler-Lexikon. S. vrstu dubokog iiigelhorna in Es. Wagnera. 1951. Schlesisches Blatt fur evangelische rchenmusik. — 15 Me-'cdies pour le chant uz pratnju orkestra (klavira). Svirač je instrument obično prislonio na desno me. kojemu je opseg za kvintu ublji od običnog a klarineta in C ili in B. ALTGEIGE (njem. Piše najviše filmsku muziku. ALTHORN (franc. Handbuch fiir Klaviertriospieler. Nastupao i kao klavirski pratilac. Naziv a. Johann Christoph Altnikol. N. Stockhausena. VI izd." Kammermusik-Literatur. Diisseldorf. lio (obuhvaća djela obj. tenor (Diisseldorf. tal. Knjige: Chronik des Berliner Philharmonischen Orchesters.). Brat Josepha Henrija. i prognan u Sibir. Prvi tenorist opera u Weimaru J. kojima je opseg po prilici za kvintu dublji od opsega diskantovih instrumenata iste vrste. III 1830 — St. nekadašnji venecijanski narodni žičani inrument. Ritter konstruirao za Svečane igre u Bavreuthu. DJELA: Solo de concert za flautu i orkestar. — Sonata za klavir. XII 1889 — New York. Od 1940 živio je u New Yorku i bavio se edagoškim radom. ALTHOUSE. 1831 prešao na Kavkaz. pa ijev može biti svinuta kao kod trublje. Deljviga. Kauna i R. 1936. Sonata-Impromptu za violinu i violu.: F. 1942—64. 1934. II. H. Stuttgart. The Songs of Innocence za glas i gudački kvartet. XI 1905 —). bugle alto. — F. J. »17. ALJABJEV. Handbuch fiir Streichquartettieler (4 sv. Tiringija. na oba kraja priTŠćene vijcima. fantazije. Ch. Albert Niemann und Richard Wagner. Ogarev i dr. Katalozi. •d 1900 do umirovljenja (1927) radio u Kraljevskoj biblioteci u erlinu. Gribojedov. različit način. 1913 pjevao prvi put u operi Metroolitan u ulozi Grigorija (Musorgski. Boris Godunov). 1919. Učenik E. herojski tenor (Reading. 1825 uhapšen. A. sastavljenom od četiri lo tanke daščice.ALTES — ALJABJEV um djelovao kao nastavnik. 9. ALT-SAKSOFON ~> Saksofon ALTUS -* Alt ALVARY. Djelovao je kao orguljaš u manjim njeačkim mjestima. III 1951). 1939. Monthlv Musical Record. sa tri ventila. Max Reger-Katalog. viola alta). ALJABJEV ALTO. Baškiraca. drveni uhački instrument iz obitelji klarineta. a o žice. Ima opseg A-es*. X 1945). koncert za obou. sozvie fiir und mehr Klaviere.). Četiri simfonije: I. ALTOBASSO. Po svojemu interesu za muzički folklor ruskog Istoka (obradbe pjesama Čerkeza. 3. II 1954). kojih je broj bio različit i koje su bile ugodene na Samouk. Krabbe. on je prethodnik Glinke i Balakireva. izd. Bach-Jahrbuch. kompozitor i pijanist (Konigsberg. N. izd. 6. 1937. Koncertni pjevač na muzičkim fetivalima u Americi. 1 kasnije pet žica (es). Bio je kazališni dirigent u raznim njemačkim gradovima (Berlin. 1928—31. njemački engleski naziv za limeni duhački instrument. VIII 1787 — Moskva. ie Schiiler J. Gostovao u Evropi (Berlin. — Fantaisie concertante za flautu. Posebnu grupu čine pjesme građene na elementima ruske i istočnjačke narodne muzike. Altnikol. Dye-sur-Loire. kraća crkvena djela. Katalog der seit 1861 den Handel gekommenen theatralischen Musik (5 sv. ORKESTRALNA. Handbuch fiir Klavierauartettspieler. 1934). 28. 1945). F. 1954. Offentliche Musikbibliotheken. engleski kompozitor (Northampton. 1964. njemački orguljaš i kompozir(Bern. katkad se upotrebljava za običnu dolu. 'ennsvlvania. 1953. Habenecka na Konzervatoriju u Parizu. Verstovski. 1920—38 Beč).) i djela Taschenbiichlein des Musikers. V. posebice istočnih krajeva Rusije (Kavkaz. Komponirao je pretežno samo za svoj instrument. a gostovao je u Engleskoj. Učenik J. varijacije i dr. 1903. ) rissowskym). se upotrebljavao kao pratnja instrumentu (najčešće flauti) koji je izvodilac držao istovremeno u desnoj ruci. A. — KOMORNA: rapsodija za klavirski kvartet. III 1851). Straussa. A. flicorno contralto). pa u Moskvu. Orchester-Literatur-Katalog (2 sv. Humperdincka. 1949. Die Kammermusikiaerke von riedrich Lux. kantata. 32. harfu i gudače. 1902. violinu ičio kod F. helikona ili tube. odanle je 1842 ponovno prognan. Osim toga. Francuskoj i Španjolskoj. instrument iz obitelji riolina. Fantaisie dramatique. koji se od njega vrlo malo razlikuje. Osobito se istakao kao interpret Wagnerovih morskih likova. 1935. Istakao se u Wagnerovim muzičkim dramama. 1936. Objavio je iše vrijednih bibliografskih djela i kataloga. je dao značajne priloge i oblikovanju ruske komorne i orkestralne. simfonijski preludij The Magic Island. LIT. /eći od viole. Od Altnikolovih djela vrlo je malo sačuvano (2 klarske sonate. Handbuch r Klavierquintettspieler. Wilhelm Altmann zum Gedachtnis. — Obj. 1903. 39. — Objavio pisma i spise Brahmsa. S. Maksimovič. 1953. koncert za violinu.: W. einrich von Herzogenberg. u Francuskoj (rjeđe u Italiji) naziv za violu. Kompolirao je simfoniju. Učenik O. DJELA. koji je H. U tematici se odrazuje romanti-čno-pesimističko raspoloženje ruskog društva nakon ustanka dekabrista. sudjelovao u ratu 1812. icolaja i Webera. I. S. A. 4. nastao po uzoru na žičani instrument -> Tambourin du Bearn. njemački dirigent. Bacha koji mu je bio diktirao svoj isljednji koral za orgulje Vor deinem Thron tret ich hiemit. Komponirao je više od 150 roman -sa i pjesama na stihove Puš-kina. Methode complUe du flute. preteča Dargomižskog i Musorgskoga. ALTMANN. 15. Žukovskog i dr. 2. Muzika za više od 60 filmova. 7. Turkmenija itd. Odojevski. Bach-Jahrbuch. MGG. A. laengera u New Yorku. ALT-KLARINET (baritonklarinet) in F ili in Es. ovaj je instrument imao u početku 4 žice (c-g-d^-a1). Liszt). najprije kao bibliotekar.1956 i IV. Za flautu solo: op.. — Isti. zbirni naziv za različite muzičke instrumente. orgulje i gudački orkestar. Loffler. ALWYN. 3 Concerta grossa.: R. je Neue Bach-Gesellschaft. Karl Oskar. Kyrie i motet Befiehl 1 deine Wege obj. 1925 i 1951 (31. Na ormariću za rezonanciju. God. i ostvario. 6. DJELA. 1930. P. A. — Izdavao zbirku Deutsche Hausmusik der Gegenmart. Ernest-Eugžne. Pastoral Fantasta za violu i gudače. isnije i zet J. Studirao u Marburgu i Berlinu ovijest i klasičnu filologiju. 1939. koncert Lyra Angelica za harfu i gudače. — Transkripcije. solo-pjesme. VII 1899). IV 1891 — Mexico City. 1920. 1947. Bio je flautist u operi i u orkestru Societe des concerts du Conservatoire. Od 1846 )rvi violinist i 1880—87 dirigent orkestra pariške opere. 1917—20 Hamburg. na prvoj meričkoj izvedbi tog djela. ALTOVA KLAUZULA -> Diskantova klauzula ALTOVI INSTRUMENTI. Gradi se u raznim oblicima. bile su napete crijevne žice. Sudjelovao je u sređiinju i prikupljanju djela J. 7. — H. 25. LIT. Wilhelm. Wilcheltn Berger Katalog. 1925. 25. A. \l 1898). Bachs. njemački pjevač. a od 1915 kao direktor muzičkog odjela. 1935—39. V 1856 — Grosstabarz. zvuk mu : snažniji i oporiji. udarao je malim drvenim batićem (lijevom rukom). specijalizirao se za bibliotekarstvo. XII 1719 — Naumburg. Inogo je češći -> basetni rog. Učenik. .

CKpx6un. Co. u serijama Cesepnuu neeeu i KasKa3. Antonio (Cremona. 1923 osnovao sa W. Onum anaAU3a meopnecmea TI.ajiatn6eK\ nedovršena opera KaeKa3CKuu TIABUHUK (prema PuŠkinu). 1827. 1842. po zvanju liječnik u 1 gradu. amateur ljubitelj). Tokom XIX v. Casparom. CBepflJiOBCK. S pasivno prilaženje muzici na štetu plemenitog amatei pored velikog proširenja muzičke publike i podizanja nivoa izumiranje amaterizma krije u sebi opasnost dek muzičke umetnosti. A. Slovenska pesmarica. između 1589 i 1630. 1923 i 1924).: F. koji je do 1929 redovito sudjelovao na festivalima suvremene muzike u Donaueschingenu. Profesor moskovskog i kijevskog konzervatorija. LIT. začetnik Cremonske škole. uzimaju većeg maha. ali mu je model manji od njihova. AjiH6*>eB B n3rHaHHH. 1830. a izbočenja idu sve do ruba.o6poxomoe. MocKBa 1961. MocKBa 1956. Javno ciranje kao i sam razvoj muzike stavljali su na izvođače zahteve kojima amateri više nisu mogli da udovolje. 1950. Dc XIX v. Anuario musical. otvorili su mu put u prve svjetske muzičke centre. Foerster. redigirano izdanje uz sudjelovanje M. Izradba njegovih instrumenata vanredno je brižlji njača i dno jako su svedeni. Balet BoAuieČHbiu 6apa6an UAU Caedcmeue Bojiwe6uou $Aeumbi. 1928. ranije mislilo. klavirski trio. AjiH6beB. kompozicije su mu lake. AMAR. stekao je u relativno kratko vrijeme reputaciju jednoga od najugled- AMAOl-. u muzici. zatim j< manji model (oko 1570) i time stvorio do danas mjeroda linski tip. H. utemeljen 1942 u Londonu. Koncertirao kao pijanist.. od njih preuzeo široke / otvore i nezaoštre: štene uglove. Frankom gudački kvartet. još mn govala u domovima amatera. A. Scenska muzika. zastupa tezu o socijalnoj uslovljenosti idejnog sadržaja muzičkog djela te tumači vezu muzike s filozofijom. VII 1960). 1931. Jakob Aljaž in naša ljudska pesen. Opere: Jlvunan HOH. nije postojala oštra razlika između amatera i ] nalnih muzičara. 3—4. Počasni član Glasbene Matice u Ljubljani. A. Profesionalni muzičari izvode' javno. koja je još za njegova života ( više izdanja. djeluje kao stalni komorni ansambl Univerziteta u Yorku. 1834. ali tek u XIX v. 1933 preselio u Pariz. ypajihCKiiH coBpeMeHHHK. k. Jakob Aljaževe skladbe.: E. K. A. prvotno u posjet cuskog kralja Karla IX za koga je Andrea navodno treba radi čitav gudački orkestar. oso po zanimanju nije muzičar. Bonetti) s obzirom na životnu dob. IHmeHunpecc. VII 1959). VII 1845 — Dovje. God. Prvi su priređivani p XVIII v. poslije smrti sve izdane pod naslovom TToAHoe cočpanue pOMancoe u neceu^ I—IV. Maggini i Gasparo da Salo iz Brescije. Uz koncertne turneje po cijelom svijetu. stariji dreje. Jakob. — J. Peter Schidlhof i Martin Lovett. A. i na početku XX st.e6wccu. salonska muzička literatura slabe ili vrednosti. priproste. AJieKcaH#p AnHGteB. 1959 i 1964—65. glomaznijeg oblika. TuMo^eee. Hindemithom i M. 3 gudačka kvarteta. muziku studirao privatno kod A. Premrl. solo-pesme i dr.eHTajii)Hoe TBop^iecTBO. Koncertni majstor filharmonije u Berlinu (1915—20) i opere u Mannheimu. Kako je t ćan dobavljao je za izradbu instrumenata najkvalitetnij smrekovinu od posebnih stabala koja rastu na obroncir (Picea exceha) i javorovinu koja se iz Dalmacije i Bosne mala u Veneciju za vesla na galijama. u kojima daje neke podatke o slovenskom muzičkom životu u drugoj polovini XIX st. radio. — PVCCKHH poMaHc. 1940. MocKBa 1912. 1898). 1963). pjesme za glas i orkestar. A. Prvi uspjesi na međunarodnim muzičkim festivalima u Edinburghu. 6. 1. 1923). Pyca/iK<z u pbi6ax. Foerstera. 1945. T BOPHCCKHH nyTb.CKUU neeetf te u posebnim izdanjima. je svakako bio povezan s brescijanskim ma jer je. Kao muzikolog.—E. španjolski gitarist (Monistra lonija. figure i ilustracije u drvorezu (izdanje iz 1639) na ki prikazani pojedini položaji ruke na instrumentu. D. pa sadrži praktične upute. ' nastalo strogo lučenje. a takođe i u amaterskim udrt (amaterskim horovima i orkestrima). Močpoxomoe. obitelj talijanskih graditelja gudačkih instri iz Cremone.) prevođer girana u Španjolskoj i Portugalu. — Isti. osjećajne i pristupačne pa su u narodu brzo postale popularne (najpoznatije su Triglav. Subira. je u početku crvenkasto-crn a kasnije varira od zlatnož svijetlo-smeđih nijansa. A. 19.44 ALJABJEV — AMATI AMAT. —Isti.IT HHTOHauHOHHOro aHajiH3a (zbirka članaka pod redakcijom Asafjeva). *TauKO8CKoeo ^1864—1888). Siegmund Nissel.rs KVARTKT nijih evropskih gudačkih kvarteta. — E. Nedveda i A. 1. PaeeAH. muzika se. 1951. Romantik. a ne radi materijalne dobiti. — DRAMSKA. M. od 1885 u Dovju. tičara. Objavio Pevske spomine (Pevec. Svećenik. Marteaua u Berlinu i 1912—15 član njegova gudačkog kvarteta. uvertira. MocKBa-JIeHHHrpafl 1948. 1935. Ljubljanski zvon. V 1927). A. KaMepHO-HHCTpyM. Ulmeuunpecc. Significacićn de Juan Carlos Amat en la historia] tarra. II/1890. madžarski violinist (Budimpešta. Gramofonske ploče. Licco. 1935 postao je profesor na Konzervatoriju u Ankari. a njezini su članovi. INSTRUMENTALNA: simfonija. ^lauKoecKuu.: V. kompozitor i zborovođa (Zavrh kodSmlednika. romanse (za života obj. II 1642). A. međutim. Arnoljd Aleksandrovič. Od rane mladosti isticao se kao gitarist i pjevač. učenik H. 12. — VOKALNA: prolog Topotcecmeo My3.. sovjetski muzikolog i kompozitor (Kijev. ženske i mješovite zborove. Za kućno muziciranje stvara s peno čitava literatura: kvarteti. Studirao klavir i kompoziciju na Konzervatoriju u Kijevu. Oni su zajedno sudelovali kod izvode zičkih dela u okviru akademija. AMM. Priredio Pesmaricu Družbe sv. 4. 1896. već po svoj prilici Marco del Busetto iz C Međutim. H. — Komponirao je simfoniju. na dan). Nastaje i tzv. AMATER (franc. zbornik obradbi ukrajinskih narodnih pjesama za glas i klavir. postavili temelje glasovitoj Cremonsk 1. udr LIT. zvučn televizija učinili su muzičke amatere skoro izlišnima. Sa stvaranjem građanske klase javljaju si koncerti uz naplaćivanje ulaznica. lutnje te violine starijeg. AMADEUS KVARTET. kvartet za 4 flaute. čini se. Ks. ALJAŽ. a amateri privatno. P. AMATI. 1942. 1951- DJELA. MocKBa i JleHHHrpafl 1930. Vodvilji. 1825. oko 1520 — oko 1575/80). Mohorja (I/1886. trija i druga dela kamerne bečkih klasičara te klavirske minijature. 10. A. A. CoseTCKaa My3biKa.H. Cerkveni glasbenik.. uči nisu mogli biti P. poslije 1550 — 1638). 1959. AjinSbeB. notne re. kvartet je snimio mnogobrojne gramofonske ploče. Hpou38edeHun K. X 1898 — Moskva. — E. a kasnije je (u XVII—XVIII st. Jledwccu. Juan Carlos Amat. prvi graditelj iz obitelji A. — 5. Gregorčiča. 28. između 1540 i 1740. Veliki preokret nasti Prvog svetskog rata. Hubada. AjiHSbeB B TOSOJIBCKOH ccbiJiKe.. plesovi za klavir. 1963. 1—4. oko 1570/72 — 10. Spominje se već 1097. A. Prema istraživanjima (G. danas u sastavu Norbert Brainin. . MocKBa 1966. XII 1891 — Freiburg im Br. Vurnik. A. ALJŠVANG (Aršvang). ali se aktivno bavi muzikon bavi prema muziciranju. AjinSteB B BOHHax. God. 3. DJELA: KAOČ J]. 1952 (II dopunjeno izd. najviše na tekstove S. UAU 3AOE 3€Abe. Gradio pretežno violine. Salzburgu i dr.. CTpaHHiTbi H3 >KH3HH A. U Veneciji je nal smolu iz prekomorskih zemalja za izradbu laka. Andrea (Cremona. literaturom i likovnim umjetnostima. 1812—1814 rr. Djelo je pisano u namjei pularizira učenje gitare. V. Juan Carlos. collegia mušica i drugih kao i privatno. UJIU JToMOSbie. Izabrani članci obj. ibid. djela za klavir i scensku muziku. — 5". Komponirao muške. A. moj dom i Slovan. Koncertirao je i solistički. prvu raspravu o gitari: Guitarra Espanola y Vandola ordenes y de cuatro (1586). Pujol. Sačuvalo se samo nekoliko Ari instrumenata od toga 1 violina iz 1564. JI. 77.. Om. — E. LIT. 1822. AjiH6beBa. A. a 1957 na Visokoj muzičkoj školi u Freiburgu. Eemxosen. Isprva j< viole.

mladim bratom Girolamom u očevoj radionici. djela koja je izgradio mogu se sa sigurnošću razlik bratovih. najveći majstor iz obitelji i u gradnji vi< života nenadmašen. sin 1 učenik Girolama (Cremona.j nije oko 1625 izgradio model. Uveli su oštriji pad izbočenja s obaju strana pa su im instrumenti plosnatiji a ton mekši. Na etiketar zajedno potpisivali (Antonius & Hieronymus Vr. / otvora i puža.). liniju izbočenja i lak. a oba su br mašili oca. Nicola. Preuzevši dostignuća svojih pret usavršio ih je u svim pojedinostima. nazvan Grande Amati. Girolamo (Gerolamo. pa ih danas općenito navode kao »braću 1. VIII 1684). Lak njihovih isprva je gust i tamnosmeđ poput trešnje. IX 12. mlađi / sin (Cremona. Iako se na instrumentima : šivao. poj . oblik trupa. a kasnije prc narančast. 3. 1551—1635). Mijenjao je omjere dasaka. Hieronymus). Bio je vještiji majstor od Antonija. Amati C> Andreae fil. 1.

Ambrozije (333—397). austrijski muzikolog češkog podrijetla (Vvsoke Myto kraj Praga. komična opera To mm teši. istovremeno učio muziku kod svoga ujaka G. Webera. Batka). Deus creator omnium i Jam surgit hora tertia. IV nedovršena. A. Ut alleves fastidium. Violini antichi. Janačeka i na Konzervatoriju u Frankfurtu na Majni (J. Studirao kod L. melodije pokazuje da je napjev u autentičnom načinu. Svi se a. grč. III izd. za violončelo. .2. JAZU. Leipzig 1877. a od 1872 pozvan je za profesora na Konzervatorij u Beču. II Fantasie za violinu. DJELA.. Amati. MGG. Herman. Geigen und Geiger. Ambros. Od 1862 profesor je muzike na Praškom univerzitetu i muzičke historije na Konzervatoriju. Italienische Geigenbauer. u 4 knj. 28. Studirao u Pragu pravo i slikarstvo. Drdger. God. 1951. 1931. — M. Sinfonietta. 1909). Neue Osterreichische Biographie. izdao je O. Da ne muči nas dosada. Nekada su se svi himni iz antifonara (oko 120) pripisivali sv. Bollettino Storico Cremonese. Firenze 1886. 1925 i El Christo de la Luz. Carmen). Augustina (De mušica). Zampa. Aeterne rerum conditor. —■ Klavirske kompozicije. 26. — Klavirska djela (sonate. Kade. izraz koji se obično upotrebljava kada je govor 0 melodiji. AMATI]A školu i pedagoška djelatnost Nicole Amatija.: R. Muzikološki rad započeo sura đujući u različitim dnevnicima i stručnim časopisima. Adler. Meisterwerke italienischer Geigenbaukunst. simf. u Londonu. Episoda za komorni orkestar. — Crkvena muzika. I Beskudy. 1931. proporcionalne. AMATO. de Picolellis. bariton (Napulj. — KOMORNA: kompozicije za gudački kvartet. ■— Sve violine što su ih izradili članovi obitelji Amati imaju. zatim muzički urednik na radio-stanici i od 1926 profesor na Konzervatoriju.). sonate za violinu. 1927. 1932. 5. Praha 1957. . U ra nijim djelima bio je pod utjecajem L. Sassuolo 1909. njemački kompozitor (Hamburg. plesovi. Biographisches. AMATI — AMBROZIJANSKI HIMNI je postao slavan. Od osobite je vrijednosti treća knjiga koja obrađuje veliku nizozemsku epohu (XV i XVI st. 1926—38 direktor Muzičke škole. III 1878 — New York. III Jaro života. I . L. O. Et temporum das tempora. Isprva službo vao u Pragu kao sudac. Pasquale. npr. očitujući svestranu naobrazbu i izvanredni smisao za uočavanje velikih historijskih uvjetovanosti. U muzičkom svijetu stekao reputaciju studijom Die Grenzen der Musik und Poesie AMBROSIUS. —• KOMORNA: tri gudačka kvarteta. 1933 prestao je javno nastupati i otada se bavio pedagoškim radom. 17. Sctuveitz. 1882 (obj. koji pripisuje sv. Stradivari. DJELA. 1930. SPISI: Die Grenzen der Musik und Poesie. IX 1891—12.. Skizzen und Studien (2 knj. I vazda ih izmjenjuješ. God. Vi. prozračan i sjajan. G. Pavelić) J856) zamišljenom kao pro tuteža Hanslickovu eseju Vom A. Opere: Ukradene štisti. — Operna priča Der Wolf und die siebsn Geislein. dok je u novijima nastojao naći svoj vlastiti izraz. Beckerom. P. 1878 (prema bilješkama iz Ambrosove ostavštine obj. Knorr). prer. a uglovi znatno produljeni što je uvjetovalo ljepši i veći ton. a poslije 1938 ponovno djeluje u Prostejovu kao dirigent. Ambro?. Guarneri. VI 1876). AMBON (amvon. Beispielsammlung zum 3. pjesma što ju je pjevač na tim stepenicama nakon poslanice pjevao zvala se graduale (respon-sorium graduale). I— 1862 (III izd. 1945. und 16. Farga. Međutim. Aeterne rerum conditor. — Isti. Aus Italien. Praha. H. Ambros MFM. Luda di Lammermoor) i Escamillo (Bizet. DJELA. 1927. gradus). obj. MGG. dan i noć uređuješ. Veroffentlichungen der Gregorianischen Akademie zu Freiburg. nastavnik i kompozitor.: F. Scenska muzika. Uz kompoziciju studirao u Berlinu i muzikologiju. Genealogia degli Amati e dei Guarneri. je najsigurnije mjerilo za određivanje autentičnog ili plagalnog načina. Odatle se pjevalo evanđelje. His Historical and Critical Thought. Cremona 1938. 12. Ann Arbor 1957. A. 1909—21 bio član opere Metropolitan u New Yorku. Blums. Ž . zatim nastavnik u Prostejovu. — F. učenik A. udubljenja na stranama manje naglašena. U tom je smislu a. 1925. Eitner. — Solo-pjesme. 1877.). za flautu. Liitgendorff. klavirski kvintet. 1882. — G. AMBROS. 25. 18. A. Ai . AMBROZIJANSKI HIMNI. vanredno sjajni lak. — F. — F. 1856. za flautu i za fagot. Kiesewettera te kod J. New York 1942. I. — Ciklus pjesama Sbohem a šdteček. F. V 1956). Kako se na a. O. eine Studie zur Asthetik der Tonkunst (2 sv. raspon od najdubljeg tona do najvišeg. — Psalmi. Hanslickom (pseudonim Renalus). Kersnik i A. uz individualna obilježja i niz zajedničkih svojstava: zlatnožuti. 1931. Culturhistorische Bilder aus dem Musikleben der Gegeniuart. 1891). Leichtentritt. Veoma je važna za Cremonsku iTii IV. ORKESTRALNA: jedanaest simfonija. posebno ograđeno i povišeno mjesto u starokršćanskim crkvama između svetišta i glavne lađe. a po prilici od 1850 redovito pre davao i na Konzervatoriju. 1942 i 1948. Sokolovsky. solo-pjesme. 7. Hamma. klavirski trio Letni večer. Rogeri. himni rimskog i ambrozijanskog obreda. AMBROS . Kittla i F. Wien 1931. VII 1897—). A. — F. — Zborovi. Trubadur). Kod analize napjeva građenih na temelju starocrkvenih ljestvica a. formirao je zajedno sa mlađim kolegom E. 1880. Known Violin Makers. Scenska muzika za dramu Faust (Goethe). tri koncerta za klavir. 1951.). opseg). sastoje od osam strofa. francuskog impresionizma i talijanskog verizma. —7. Jahrhunderts. Hanslick. dolazilo stepenicama (lat. Szendreja i H. III — 1868 (II izd. I. preradio i dovršio do 1650 H. Za četiri od njih postoji i izričito svjedočanstvo sv. Noctem diemque qui regis. Cremona. suita Inferno. njegovi su neposredni učenici: A. . ostao najmarkantnija pojava.: Krasucki. G. Ali svojom je univerzalnom klasicistički orijentiranom kulturom jedinstveno spojio historičarski. To je vrhunac Ambrosova naučnog rada te se još i danas smatra klasičnim temeljem za proučavanje povijesti muzičke renesanse. E. Frankfurt am Main 1904. Ashton (Donizetti. — G. naučno ispitivanje pojedinosti pa su mu pojedinačni sudovi katkad jednostrani ili čak netačni. za violinu. češki kompozitor i dirigent (Prostejov. B. Ać. Pjevao zatim po raznim kazalištima Evrope i Amerike. F. 1932. —■ DRAMSKA. Što. LIT. XI 1816 — Beč. AMBROS. A. August Wilhelm. LIT. Kade zbirku primjera na osnovu Ambrosova i vlastitog materijala: Auserwahlte Tonzverke der beruhmtesten Musiker des 15. jednu vrstu praškoga ogran ka Schumanovih Davidsbundle'a. gudački sekstet. — Opera Bfetislav a Jitka. Linije su elegantne. trilogija. H. je muziku promatrao u odnosu na sveukupna umjetnička i kulturna zbivanja pojedinih razdoblja. — G. metodično.und Lautenmacher vom Mittelalter bis zur Gegenwart (2 knj.). Naegeli. 1936. 1938.). — J. Balada 0 mnarozenem ditšti. LIT. što uvjetuje manji volumen zvuka ali zato daje neobično blagi. — H. 1894. Najuspjelije su mu kreacije: grof Luna (Verdi. Glavno njegovo djelo Geschichte der Musik. a. La genealogia degli Amati e il primato della scuola liutistica cremonese. J. ako se melodija kreće samo iznad završnog tona. talijanski pjevač. W. .. O. Ugrenović. VIII 1942). u težnji za otkrivanjem historijskih povezanosti različitih umjetničkih grana na krupnom planu. Instrumenti su mu nešto plosnatiji. Girolamo. 1929. a možda i uglazbio milanski biskup sv. obj. w. Vladimir. — KOMPOZICIJE: dvije simfonije. 1880. Ziirich 1940. Stradivarija. Die Geigen. 1859. K. suita Život. Musikalisch-Schonen. h. lak zlatno-crven. (Preveo M. Bunte Bldtter. Studien zur bildenden Kunst . sin Nicole (Cremona. pjesme Betgie. sveobuhvatni način izlaganja s esejističkim pa je među njemačkim muzičkim piscima XIX st. Od 1923 u Leipzigu kazališni dirigent. AMBITUS (lat. zborovođa i orkestralni dirigent u Bfeclavi. 45 VIOLINSKA ETIKETA N. Jalovec. Nakon Drugoga svjetskog rata vodi zborove i podučava privatno u Engenu im Hegau. sladak i svijetao ton. uvertire. odlikuje se živim stilom i velikim brojem veoma vrijednih podataka sakupljenih u izvorima (zbog istraživanja izvornika u četiri je navrata putovao u Italiju). Die schonsten italienischen Geigen. W. po jedan koncert za čembalo. Janačeka. klavirska trija. Ruggeri. kao V knj. Zur Lehre vom Ouintenverbote. poslanica i tractus. D. a kasnije se i propovijedalo. 1887). (rani barok u Italiji). Djelo obuhvaća muzičku povijest od antike do sredine XVII st. — Komorna i klavirska djela. II. —■ P. II — 1864 (II izd. Bonetti. 1914—22 dirigent operne kompanije Rossa and Co. Riemann. III. nakon očeve smrti preuzeo njegovu radionicu. 1936. Fairfeld. Das Conservatorium zu Prag . H. 21. klavirski koncert. zanemarivao je precizno. Band der Musikgeschichte von Ambros. concertino za trautonium. violinska sonata. Uber den Ambitus der gregorianischen Messgesange. Grancino i A. 1893). Starotalijansko građenje gudačkih instrumenata. 1963. 1858. Zagreb 1951. W. Ko. — W. ono što se ističe). Pod pseu donimom Flamin. Na njegovim se instrumentima opažaju odstupanja od obiteljske tradicije što se pripisuje utjecaju A. Niederhaitmann. što ih je spjevao. melodija je u plagalnom načinu. Pfitznera. — K. među astalim u Schumannovu Neue Zeitschrift fiir Musik. Vjekovit stvorče stvari svih. Moravska. Budući da je završni ton (nota finalis) jednak u oba načina. afAfSoiv kvrga na štitu. za violončelo. B. Kade. — C. Konzervatorij završio u Napulju. 1882. — Posthumno objavljeno: Nachgelassene Schriften: I. I. Aus meinem Leben. ORKESTRALNA: Symfonie pfirody. dok se danas smatra da ih je napisao svega oko 20. II 1649 — 21. etide). a svaka strofa od po četiri jampska dimetra. Ambroziju himne: Veni redemptor gentium. Geschichte der Musik (4 knj. II 1740).\tl»Cln. 1872—74. 1916 i Pan. I. skladne oblike vrlo blagih linija i razmjerno jaku izbočenost. Ambrosove kompozicije nemaju osobitog značenja. August Wilhelm Ambros. djela za komorne sastave s duhačkim instrumentima. simf. Spušta li se za kvartu niže od njega. Nottebohm u suradnji sa C. F. Ambroziju. Štuttgart 1933. 1860. Geschichte der Musik der Neuzeit.

Rene. klavirski kvintet. t. A. 1952. Vi. Preveo na španjolski Unterzveisung im Tonsatz P. AFMF. Biber. E. Dreves. Introduction i Allegro za 2 klavira. Pavelić. Rimski upravitelj (konzul) Ligurije i Emilije. 0 direktor je Konzervatorija i dirigent u Dijonu. IX 1911— : 1954). sa P. Note storiche sul canto ambrosiano.). 1938. Young. concertino za kontrabas. p. L. Susreće se u suitama k zitora XVII st. Nije rijetkost. Nekoliko novijih pi objavili su K. koncert z: 1950. Lied und A Kinderleben (sa H. 1950. Die gregorianische Gradualeweise des 2. neke se razlike očituju i u nazivima pjevačkih dijelova. gio e la sua eta. 1951. 1953. Rhythmisch< nale Studien zur Musik der Antike und des Mittelalters. 1957. U melodijskom pogledu ambrozijanski napjevi obiluju ukrasima i pretežno su bogatiji od gregorijanskih. Opere: Sampier La Lance de Fingal (jednočinka). čilenski pijanist pozitor i muzički pedagog (Santiago de Chile. 1949 i La Coupe de sang.. 1934. poseban muzički stil karakterističan za milansku liturgiju. a sačuvano je i nekoliko odlomaka iz X i XI st. dovesti). Deutsche Evangelienspruche. kvintet. što je postigao sređivanjem.46 AMBROZIJANSKI HIMNI — AMERUS chordi). R. J1 AMERIČKA MUZIKA -> Muzika SAD ' AMERUS (Aumerus). G. stare književnosti kršćanske. K. koncert za violončelc koncert za trublju. Predavao himnologiju i historiju evan muzike na raznim univerzitetima. M. Torino. J. A. konačnom stilizacijom i popularizacijom psalmodije. Berichte. A. Basler Kongressbericht. 1929. afirmirao je svoju visoku umjetničku zrelost i na turi u Evropi (1946—47). I 1912 —). solo-pjesme. VII 1899 —). francuski kompozitor ville. Moneta Caglio. Geistliche Lieder. Rac i F. — H. Rezultati novijih istraživanja otkrivaju tragove Ambrozijeve djelatnosti na području liturgije i liturgijskog pjevanja. Husmann. Jammers. Studirao je na Pariškom konzervatoi Drugog svjetskog rata bio u njemačkom zarobljeništvu. Isti. Da li su to starokršćanski »pučki napjevi«. DJELA: Beitrdge zur Geschichte der Melodien »Innsbruck ich muss du und »Ach Gott. je komponirao i napjeve nekih himana. ili možda kasnije komponirane melodije. Lechner. a njen se repertoar odlikuje v dinamikom i nekonvencionalnošću. iz kojih se kasnije razvila pučka crkvena pjesma. The Performance of Ambrosian Chant in the 12 th Centurv. Pleasant i L. Rac i F. AMBROZIJANSKO PJEVANJE. Pavelić. 1950. Othmavr. — KOMORNA: gudački kvartet. 1929. Steier. 1951. Manuale di canto Ambrosiano. Ambrosius. 1956. S. na poznate stare tekstove? Na svaki način. 1943. 1955. Huglo. tko je kompozitor tih himana. J. 1956. (H. 1947. 1925—33 uređivao Die Singgemeinde. — M. Br. DJELA. 1947 i Monsieur Personne. 1941 i 1944. Weakland. jer su ga mnogi vjerno imi tirali. Jahrhunderts 1933. te stvaranjem i uvođenjem liturgijske himnodije.: L. Hipotetično je. Renard. Nastupa kao solist i k pratilac. Mahrenholzc Thomasom izdavao Handbuch der deutschen evangelischen Kirchenmusik od 1932 nadalje. Untersuchungen iiber die Echtheit der ambrosianischen Hymnen (disertacija). 10 preludija z. —■ B. Metodo completo di canto gregoriano. I. Fonti e paleografia del canto ambrosiano. Uz mnogobrojna moralna i dogmatska djela napisao nekoliko poslanica i spjevao više himana koje se odlikuju klasičnim oblikom i pučkom jednostavnošću. — D. Schnoorom). Himni Ambrozija i njegovih suvremenika jedan su od osnova. od najstarijih vremena do danas. Milano 1862.). 1940.. ostaje otvoreno pitanje. 1937. Ambrozije (333—397). Pavelić. zbog svojih muzičkih značajki. Parođi. AFMW. Lasman. AM. Ambrozijanskim se himnom često puta pogrešno naziva i hvalospjev Te Deum laudamus. Ouverture solenelle. 5. God. Deutsche Liedsdtze des 1$. Ann Koesun. duhački sekstet. Fischer. 1935. God. 1933 . L (sa H. ciklus Terre secrite za glas i orkestar. R. Hugenotenp 1565 (faksimil. sonata za rog i 14 instrumena de table za saksofon i klavir. Scenska — Zborovi. — R. ali se ne zna sigurno koje. Prvi tori su bili H. Ne može se tačno utvrditi. AMENER (franc. < AMELLER. Vi. Wagner. DJELA. Završio muzički studij na Conservatorio Nacional u Si (R. Prvi prevodilac himana na hrvatski jezik bio je Kašić. God. da pojedine vokalize (jubilus) imaju i do 200 nota: AMBROŽIĆ-MILAŠEVIĆ. Lander. —■ A. 1925. — Sa W. —■ KOM' dva gudačka kvarteta. 1950. M. Milano 1950. AMENGUAL (Astaburuaga). Leipzig 1904. Zum Grossaufbau des Ambrosianischen Alleluia. 1940 o udruženje Escuela Moderna da Mušica. Walter und die dltesten deutschen 1 historien (sa C. Konrad. — Sonatina za klavir. Chase. Danas su najpoznatiji plesači toga an. Alborada para la > Las Flores za klavir. F. —■ K. sa C. Fen i G. 1911 (IV izd. Briefe. 1944. 374 biskup u Milanu.i Franck. Agustoni. a 1938—43 organizirao n svečanosti (Kleine Musikfeste) u Llidenscheidu. 1949).Borella. Br. Legende du Rhin. 4. Lasman te M. Zum 1600 Geburtstage des Ambrosius. VI 1932 —). Andrć Charles. Tons und ihre ambrosianischen Parallelen. I i III. Marke Baronova. Cattaneo. 1957. — DRAMSKA. — A. 1935. Tonovi psalmodije su jednostavniji i siromašniji od gregorijanskih. Borella. AMBROZIJE. Fresques symphoniqut Triptyque symphonique. Izolda. II. LIT. Studij klavira 1958 na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (E. Thomasom izdavai protestantskih crkvenih pjesama Das Quempas-Heft. Muller-Blattau). biskup (Trier. Stablein. rimski introit u ambrozijanskom obredu zove ingressa. Hightower. a i srednjovjekovna lirika. Smuin. Aurelius Ambrosius . Cardine i E. 1 Zborovi. L. Leipzig 1904. Dreves. A. LIT. Robbins. Budući da se preko polovine sačuvanih melodija ambrozijanskih himana. Einftihrung in die Gregorianischen Melodien. — Izdanja: Locheimer L\ (faksimil). 4 + 2). Zaslužan je za razvoj liturgije i pjevanja u Zapadnoj crkvi. Deutsche Musiker. Pidouom). B. MGG. Milano 1941. 6. Iz tih se dokumenata razabire. sonata za \ klavir. da su nastali u ranom srednjem vijeku. 1957. da je a. U najstarijim rukopisima neumatska notacija ima značajke neuma iz sjeverne Italije. koji ih je izdao vjerojatno u Rimu oko 1634 P°d ni Imni Hiti piesni Božje iz Breviara. ORKESTRALNA: simfonija. I. — A. To se odnosi u prvom redu na njegovo nastojanje oko aktivnijeg sudjelovanja vjernika kod liturgije uopće. Aurelius Ambrosius. Knieviald. 1944. —■ M.. a potom predavač klavira i metodike kla Muzičkoj akademiji u Sarajevu. valcer za violinu i gudački orkestar. 1956. God. 1941 tajnik u Insti Extension Musical. K. To je najprogresivnija 1 trupa u SAD. preludij. ako to nije sv. LIT. jer je bilo slučajeva da su se na istu melodiju pjevali tekstovi raznih autora. New York 1966. 1926 (IV izd. Himnologija zagrebačke stol Zbornik zagrebačke nadbiskupije. Milano 1949—50. engleski muzički teoretičar iz . 1893. — G. 2. J. Sunol. u Cithari octo- AMERICAN NATIONAL BALLET THEATRE. da li je bratile a mener (od X amener) bio završni dio plesa basse dance (-> Branle). Ambrogio. L. — G. ORKESTRALNA: koncert za klavir. AM. 1 ansambl osnovan decembra 1934 u Hartfordu (SAD). — H. L. IV 397). ne može staviti u razdoblje prije XII st. Skibin) b. nastalo stapanjem raznih elemenata: arhajskog (rimskog) i lokalnog (starog latinskog pjevanja s orijentalnim natruhama). Tako se npr. Danse de Selene. 1962). 1924. Steier. A. der Vater des Kirchenj Freiburg i. — M. Kriza. Untersuchungen iiber die Echtheit de: sianischen Hvmnen (disertacija). — G. graduale psalmellus. Freiburg i. Inni sinceri di s. spjevao. Brescia 1964. H. Luthers Kirchenlieder in Tonsatzen seiner Zeit. Budući da se ambrozijanski obred razlikuje od rimskoga. koliko je himana A. 1893. 333 ili 340 — Milano. . B. 1934. kraće klavirske kompozicije. Hucke. Bas. communio transitorium itd. Vaulin. suita za flautu i klavir. Milano 1956. AMELN. — E. njemački muzikolog i dirigent Niederrhein. Repertorij ambrozijanskog pjevanja sadržan je u mnogim rukopisima XII—XIV st. Od 1955 tor je publikacije Jahrbuch fiir Liturgik und Hymno!ogie. Zagreb 1917. sačuvani napjevi svojim silabičkim karakterom i mjestimičnim neumama od dva ili tri člana upućuju. 1955. II rito ambrosiano. — P. — Isti i P. Archivio Ambroziano (3 sv. J. pijanistkinja i i pedagog (Nova Gradiška. — B. Um den urheberrechtlichen Schutz d kalischen Ouellenausgaben. 1941. 1939. Stablein. Zagreb 1944. u Zagrebačkom brevijaru MR 67 iz 1290). Crkveni himni. . Zagreb 1945. R. Serrano. Ludwig) i 1921—24 u Freiburgu im Gurlitt. M. 1 Od 1959 asistent. 1941 među člar trupe bili su najveći plesači Amerike i Evrope (A. T.: P. kasnije i u udruženju čilenskih kompc te direktor u Sociedad Amigos del Ane. U njoj je odgojen veliki broj plesača i kore međunarodnog ugleda. 1950. Općenito se smatralo da je osnivač ove liturgije i pjevanja milanski biskup sv. Leipzig II izd. Crkven Zagreb 1945. Gesangbuch (faksimil). Allende) gdje je od 1935 predavao u Liceo rimental Manuel de Salas (od 1947 direktor). Gerhardtom). H denthaller i dr. Hetzerom). solo-pjesme.: G. mitha. Muzikologiju studirao 191c Gottingenu (Fr. Biraghi. prenose stihovi Ambrozijevih himana i to u latinskom originalu (npr. —• E. I u našim se liturgijskim knjigama. Lechner: Johannes-Passion. Poglietti. i u hrvatskim varijantama (npr. umjeren ples u trodijelnoj 1 frazama od 6 taktova (3 + 3. Ambrozije. vom Himmel sieh đarein« (disertacija). 2.

Bio je u službi kardinala Ottobonija 1 .polovice XIII st.

Muzičko djelo — kao i svako drugo umjetničko djelo .). 1961. Djelovao je u Kirovabadu kao direktor filharmonije i astavnik muzičke škole. AMY. Amon Blasius. Moskva 1959. 29. AMMANN. [oskva 1961. LIT. 1951. 1937. 1943. Berlin 1909. zborovođa i irigent simfonijskog orkestra Augusteo u Rimu. za saksofon i klavir. duga 14—21. 1590. lavir i dirigiranje (S. magadisa i pektisa a jednom i aulosa. druga polovina ■<. francuski rog i fagot.: F. 1583) i Einneu Kiinstlich Tabulaturuch (1575). francuski kompozitor (Pariz. Epigrammes.VI st. AMON. — KOMORNA : varijacije za 4 instrumenta. vjerojatno pod utjecajem A. Chaconne za vio-nu i klavir. MGG. H. VIII 1936 —). Tre modi za gudački orkestar i magnetofonsku vrpcu. Commer. U kompoziciji se usavršavao u Parizu (A. MGG. Gipfelrausch. I. Liber sacratissimarum . Autobiography za gudače. AMFION (grč. U svojim djelima povezuje elemente barokne muzike sa suvremenom serijelnom tehnikom komponiranja. DJELA. 1582. Živio u Trakijskoj Abderiji i na dvorovima tiranina Polikrata na Samosu. 1948. formalno uglađeno. 1934. 1948 i Sevilj. Krička) i 1921—24 Rimu (O. orguljaš. Milhauda. . filmska i televizijska muzika. Liederzyklus aus Unteruialden . . Pisao je jednostavnim jezikom. 1960. bio protivnik aulosa i zagovornik barbitona. koji signalom od dva dugo ržana tona upozoruju na sebe. prekinut 1 domovinskog rata. 1560—95 bio je orguljaš crkve v. Ehmann. Alpha-Beth za 6 duhača. MUZIČKA 265—68 boravio u Engleskoj. Scenska muzika za brojna Shakespeareova djela na festivalima u New Yorku. Oberborbeck (Zeitschrift fiir Spielmusik). ANAKREONT (grč. 1929 i Panorama americano. 1964. je W. ANAKRUZA -> Uzmah ANALITIČKA HARMONIJA -> Harmonijska analiza ANALIZA. Wegner. AMFITEATROF. završio 1948 na Konzervatoriju u Bakuu i. XX). 1946. ide u najistaknutije predavnike muzike svoje uže domovine. Izvrstan kornist. trublju. . ORKESTRALNA: Mouvements za 17 instrumenata. Respighi). 1963. od 1587 živio u Beču. Die Stimme des Berges. scenska. — VOKALNA: Cantate breve za sopran i 3 instrumenta. NOVA IZD. 'Avaxp£<i>v). Willaerta tzv. A. Studirao u Leipzigu kompoziciju. Weingartner). Sacrae cantiones . Djelovao u Service de la Recherche de la RTF. A. 1934. je prvi njemački kompozitor. 1929. — A.). Loriod u Parizu. H. je W.: J. Fikret Amirov. 2 passamezza obj. oko 1530 — Leipzig. Primjenjivao je još prije A. AMMA-NO-FUYE. ljubav. Apel (Musik aus frilher Zeitj. Jahrhunderts) . za 4. zbor i orkestar: Bergland. 1956—61 i Stratfordu. Mamedbekov. Ouatre chants Suisses. •— D. 1963. Ta djela sadrže važne podatke o izvodilačkoj praksi noga vremena. zbor i udaraljke. 1937 preselio u SAD gdje je 1938 . kao kompozitor posebno se ističe na području scenske muzike u kazalištu i na televiziji. AMPLITUDA. elegija Uspomeni na Uzeira Hadžibekova za violine i violončela lisono. Antiphonies za 2 orkestra. Danilov. je objavio Orgel. Scenska muzika. Suita Azerbajdžan. New York 1947. — Obrade na-jdnih napjeva. Kromolicki. grčki mitski svirač. klavir i orkestar. DJELA. Franjevac. Wihtol).. 1601. DJELA. — D. Cahier d'Epigrammes. God. F. 1962. . liričar (Teos u Joniji. — Balet Zweimal Besuch'. Zatim je do 1941 djelovao kao dirigent na Teatro Reale delV ) pera u Rimu. — Klavirski trio. A MEZZA VOĆE (tal. VI 1905 —). Babajevim). 1593. zborovi. koncert i violinu. 1963 . gudački kvartet.). Petrucci (II knj. Osnovao i vodio više instrumentalnih ansambla s kojima je izvodio klasičnu i jazz muziku. Instrulentom se na ulici služe slijepi maseri. Studirao na Iniverzitetu u Leipzigu. Pragu (J. američki kompozitor (Philadelphia. 1937. vicarska. Danilov. Poput svih liri— cara njegova doba bio je pjesnik i ujedno kompozitor i pjevač svojih pjesama. Discussion za flautu. 1053.41 bio dirigent simfonijskog orkestra u Minneapolisu. — KOMORNA: trio za tenor-saksofon. C. 1952. Messiaena i Y. od 1947 direktor je filharmonije u Bakuu. Elias Nikolaus. Već kao dječak svirao u jazz-sastavima. Introitus đominicales per totum annum (4-gl. talijanski dirigent i kompozitor iskog podrijetla (Petrograd. olkslieder). Ismailova. LIT. — W. 1954. 1953. 1936.5 cm. Milhaud) i Baselu (F. scenska [uzika. ?6r. 1960. pozaunu i udaraljke. violinu. uvertira Džangi za orkestar narodnih instru-. — Filmska [uzika. 4 moteta. — KO-10RNA: gudački trio. a zatim Hrjllywoodu. Karg-Elert. Anna Lucia de uda AMIROV. šur. 27. Opere: Ulduz. 5 i 6 glasova. God. koncert za klavir i orkestar narodnih istrumenata. 1927. 1588. David Werner. Gilbert. barbitona. Hadžibekovim). grčki pjesnik. Honegger. raščlanjivanje. 1960. oda i drugih vokalnih oblika. najveća njegova udaljenost (elongacija) od položaja mirovanja. Sopranist dvorske kapele vojvode Ferdinanda Austrijskog u Innsbrucku. Od 1924 pijanist. 1502 ili 1503). D. zatim učio dirigiranje kod P. 1961 (II red. 1960. 1960. Bergndhe i dr. 1954. MGG. 1953 i Deutsche ingmesse. ORKESTRALNA: simfonija Uspomena na Nizamia za gudače. Uspomena na heroje velikog domovinskog Ma. duhovito. F. Francesco d' (Franciscus Venetus organista). korepetitor i nastavnik na Konzervatoju. 1958. 334. Simfonijske pjesme: Poema. Amerus. — vjerojatno početak ■*. 1947 (sa A. Italia. solo-pjesme. drvećem i kamenjem. 1938. [adžibekov. Kompoziciju učio na Konzervatoriju u Oberlinu i kod V. U kompoziciji učenik D. Krover). 14. 1957. Strophes za sopran i orkestar. Grabner) i muzikologiju rh. Elias Nikolaus Ammerbach. Merian (Der Tanz in den Deutschen Tabulaturbuchern). koju je 1504—14 izdao O. vedro. Die irne. pa su znatno utjecala na razvoj literature za orgulje i čembalo.enata (zajedno sa S. I 1597). Reis. 1560—1590 (disertacija). austrijski kompozitor (Imst. Simfonijski mugami Amirova. uputa pjevaču da označeni dlomak melodije izvede s ograničenom snagom glasa. 1959 i II. Simfonijske pjesme: Poema limare. X 1901 —). Drei Psalmenlieder za zbor. Huigens (DTO. )47. školovao se na njegov trošak 1575—77 u Veneciji. njemački orguljaš i komozitor (Naumburg. pripisivali su mu pronalazak lidijskog ačina u grčkoj muzičkoj teoriji i povećanje opsega lire za 3 žice. Anakreon. luzika za 6 duhačkih instrumenata. Elias Nikolaus Ammerbach. 1930. 1956. ciklus napjeva prema crnačkim pjesmama Der schivarze rpheus za bariton. klavir i udaraljke. švicarski dirigent i kompozitor (Gersau. violončelo i orgulje. MGG. Šest misa: Defensor Pacis za 6—12-gl. 1961. ~rois chants sacre za bariton i orkestar. U Baselu : 1936—39 bio zborovođa. U ulomcima njegovih pjesama spominje se isključivo svirka žicanih instrumenata. Fikret Mešadi Džamil. — VOKALNA : kantata Flucht aus der Tiefe za bariton.AMERUS — ANALIZA. 5 stavaka iz prve zbirke obj. XI 1922 —). a u kasni jim dokumentima kaže se da je taj instrument i izumio (saču vano je nekoliko slika na vazama koje prikazuju Anakreonta s barbitonom). ca. Komponira uglavnom vokalnu muziku. 1950. Leonarda u Veneciji. 1037 te za flautu i klavir. nekoliko plesova obj. C. Neko vrijeme jeluje u Genovi i Trstu. 1). A. 1966. Ime A. Kjurdi-Ovšari. 1966. rasvjetljivanje muzičkog djela ili jednovrsne grupe muzičkih djela. Anna AMICIS. katkad se služi i dvanaesttonskom tehnikom. razjašnjenje (tumačenje). Diaphonies za 12 instrumenata i magnetofonsku vrpcu. Kritija navodi da je A. 1928. vino i si. DJELA: koncert za klavir i orkestar. 1948. 22. Blasius. 1964. Fikret mirov. Breves et seleaae quaedam Motestae za 4. Wien 1914 (prvi dio objavljen u prerađenom obliku. Komponira uglavnom muziku za film. solo-pjesme Trois chants d*automne. Geering. AMRAM. 'A^cpicov). 1954. 1937—46. solo-pjesme. J. 1927. Baku 1965. Die junge Reuss. Baku 1956. je u Italiji napisao aktat Practica artis musicae. I9SI- 47 niku na instrumentima s tipkama. // miracolo delte rose. Studirao muziku Petrogradu (V. Lysistrata za flautu solo. 1967. 1951. VI 1590). 1963). 1925. — DRAMSKA. pet stavaka obj. LIT. saksofon. 1964. Composers in America. ORKESTRALNA: Vision pastorale. The Wind and the Rain za violu i klavir. LIT. Missae (4-gl. rogove i orgulje. — DRAMSKA: televizijska opera The Final Ingredient.. Christus Dominus. 1959. sonata-fantazija za violinu i klavir. Tirol. SBIMG. 18). 17. Sonate: za violinu i klavir. 1961 . za 3 instrumenta. 1951. — Isti. 1962—64. u temelje azerbejdžanske muzike uputio ga U. Fikret Amirov. De Amicis Buonsollazzi. za violončelo i avir. je H. 1932. 1959. Epitaph za gudački or-:star. NOVA IZD. Studij kompozicije. cantionum (5-gl. Halbig (Klaviertdnze des 16. AMMERBACH. Ehmann (Alte Liedsatze fiir Orgel oder Klavier). Seidman). Gabrielija.: 5 plesova obj. Partita za orgulje. 2 Inventions: I. varijacije za duhački rkestar. Huigens. I. 1959— 61. DJELA. M. a unose i neke nove postupke u izvodilačku teh- ANA. 1928. — CRKVENA. slaveći životne radosti. »47. nose mnoga muzička druženja. Za soliste. II prerađeno izd. O. je F. moteti i mise u rkp.). Pro Defunctis za 5-gl. 1271 A. Cycle za 6 udaraljki. Trajectoires za violinu i orkestar. Bouleza u Baselu i 1967 preuzeo od njega vodstvo u Domain musical. XI 1930 —). Blasius Amon.: C. u po glasa). koje titra. 1966. Relais za 5 duhača. zbor a cappella. — Sonata za klavir. O amplitudi titraja ovisi jačina tona. Die Practica artis musicae des Amerus und ihre Stelng in der Musiktheorie des Mittelalters. rema Homeru njegova je umjetnost imala magičnu moć nad votinjama. 1950. MUZIČKA. Benno. 1909—10. 1949. 1959. muzika za gudački orkestar. Roussel. japanska dvostruka svirala (dvojnice) ijepljena od dvije bambusove cijevi. sin Zeusa i teanske princeze Antiope. Šerbačev.— Zborovi. 1939. . gudački kvintet. a o frekvenciji (broju titraja u sekundi) visina tona. dvozborni stil (ćori spezzati). oko 1560 — Beč. kod tijela. 1954. Gianninija u New Yorku. sonata za violinu i klavir. violončelo. O muzičkoj građi njegove lirike malo se doznalo. 29. koji je pisao kompozicije za dva zbora. zatim Pizistrata i Hiparha u Ateni i dr. Poslije Drugog svjetskog rata dirigira u Švicarskoj u drugim zemljama.). 2 stavka obj. 354. LIT. 5 i 6 glasova. (Mušica sacra.V st. Napisao je muziku i za brojne filmove. . Daniele.oder Instrument-TabuUor (1571. — Rekvijem < a zbor i orkestar. Wustmann. 1941. Triade. je W. Orguljaš u crkvi sv. za 4 instrumenta. STMW. strambotta. ORKESTRALNA: Shakespearian Concerto za mali orkestar. kompozitor nacionalnog smjera. — Kompozicije 1 komorne sastave i klavir. XXXVIII. luzičke komedije. talijanski kompozitor i orguljaš (? — Venecija. God. Tome u Leipzigu. LIT. Nekoliko njegovih kompozicija uvršteno je u veliku zbirku frottola. 1951. — KLAVIRSKA: sonata. DJELA.: G.: Introituse iz 1582 i Sacrae cantiones iz 1590 obj. preludij i ricercar za 9 duhačkih istrumenata i orgulje.: R. Simfonijski plesovi. 1965. 1931. zbor a cappella. 1958. 3 kompozicije za gudački orkestar. azerbajdžanski kompoitor (Gandža. — D. 1954.

tema. upute u tehniku »komponiranja sa I2'tonova< uporedo s analizom. Juan de. Kfeneka. VII 1523). U misnim tei a još više u Anchietinim svjetovnim canciones na kastilske tel opažaju se utjecaji španjolske narodne pjesme. 1887—90). najzad. Madrid i Barcellona. sav upravo u realizaciji toga harmonijskog plana. Ligeti. Schiller. i. ANAPEST (grč. ima svoj harmonijski tlocrt. A. LIT. — J. 1960. S obzirom na njezino veliko didaktičko značenje. Razlikuju se uglavnom tri vrste analize: formalna. da ga pri komponiranju vodi gotovo uvijek neka »poetska ideja«. 1928—29. Obojica pišu s očitom didaktičkom namjerom te spretno pronalaze način da. I. Zur Methodologie der musikalischen Analyse. Darmstadt 1963. ali jedno im je zajedničko: muzika se shvaća kao govor. Bacha. izvorne doprinose analitičkim metodama suvremene m Gotovo je suvišno napomenuti da konkretna i elektronska n znače radikalni zaokret prema tek naslućeno novom. Zur Frage der musikalischen A M. a u drugome od J. stoga ga smatraju jedn: utemeljitelja te škole na prijelazu u XVI st. Sarađivala sa C. III. Angewandte Musikiisthetik. ritmička stopa. Analiza kompozicija pisanih u toj tehnici nužno pj stavlja temeljito poznavanje njenih kompozicijsko-tehi osnova. »Sadržaj« prvog preludija iz Bachova djela Wohltemperiertes Klavier iscrpljuje se npr. danas je u sebi zat sistem. ušla u sve muzičko-odgojne ustanove kao poseban predmet pod nazivom muzički oblici. Karthaus. Formalna analiza polazi od pretpostavke. R. Kretzschmar (Ftihrer durch den Konzertsaal. U historiji muzi] sreće se (kao i ostale pjesničke stope) najprije u umjetnosi badura te kao metričko-ritmički modus u modalnoj notaciji X ANCHIETA. resi Libera me Domine. Autori polaze od različitih estetskih. Svi ti analitički postupci. u kojima značenje pripada razlici između konsonance i disonance. — W. ispravno interpretiranje muzičkog teksta. G. silazni negativna: bol. 1918—19. Nastojao je da što izražajniju muziku i njegovao jednostavni kontrapunkt bito u motetima i pojedinim misnim stavcima (Credo). Musikhoren. koji se opet zasebno mogu analizirati. Danas takva gledanja imaju malo pristaš se još uvijek provlače kroz kritiku. MQ. 1926. Synthetische Analyse. Začetnik joj je H. Dok formalna a. Die musikalische Analyse. govorit će o »napetosti« kadence i o »opuštenosti« sekvence. Bartok. a ni u poetiziranje. tačnije izražajna. rečenica. U djelima E. Njegov je Mikrokosmos. T. borbenost (početak Marseillaise).48 ANALIZA. da se svaka kompozicija dade razlučiti u dijelove. Mersmann stavlja kao motto svojoj knjizi riječi iz Talmuda: »Želiš li spoznati nevidljivo. Formenlehre i H. samo muzici svojstvenoj strukturi. pokušava cjelinu razumjeti iz njezinih dijelova. pored didaktičko-pijanističke namjene. — CRKVENA: dvije mise za 4 glasa. Plun suvremene muzike traži i adekvatni (pluralistički) pristup. sadrži novo izd. intervala. Unterweisungen im Tonsatz (1937) P. Razvoj programne muzike XIX st. psihološka ili strukturalna i sadržajna. Jelinek Eimerta npr. što rakteristično za španjolsku školu. perioda. rekreirati umjetničko djelo (to je ujedno i ideal svake interpretacije). 1 und Interpretation. 5 mott glasa. Essays in Musical A (6 sv. — E. himna Conditoralme siderum za 3 glasa.. Po — vrlo je složeno. ibid. Saint-Saensom. motiv. nego jedne cijele epohe. pozivajući se pri tom medu ostalim i na Beethovenovu izjavu. Transkribovala za harfu velik . XI 1894 —). — Isti. Potječe iz baskijske plemenitaške o Od 1489 capelldn y cantor na kastilskom dvoru kraljice I Katoličke. 1956. — G. Slično je i s akordima. Sonatu mjesto zauzima B. —■ A. jer je njen interes prvenstveno zaokupljen strukturalnom zakonitošću cjeline. dao je takvu tumačenju bogatu osnovu. psihološkoj je analizi. psihološka će ispitati njegov učinak. Journal of the American Musicological i 1957. njegova ispravna interpunkcija. podvrgnuta je i određenoj harmonijskoj zakonitosti.: H. fraza.: H. protumačiti. koncertirala u mnogim grac Francuske. otvaraju načelno nove aspekte analize. —■ K. Giildenstein. Sve je to poznato pod imenom hermeneutika. Govori se i o karakteru tonaliteta i si. Schering. 1905.. Belgiji. Shakespeare i dr. pa i spoznajnoteoretskih stajališta. Versuch einer Phanome der Musik. kao polaznu platformu. potječe iz starogrčke poezije. Stoga se i partiture suvr< muzike danas redovito štampaju s uvodnom analizom. Tako se već intervalima pridaje značenje elementarnih emocija: uzlazni intervali izražavaju pozitivna čuvstva. An£ osvrt kompozitora na vlastito djelo gotovo je neodvojiv od i djela: jedno drugo upotpunjuje. juan de Anchieta. PJB. Bussler. ! hausen. L. — Načelna razlika obaju gledišta izražena je već u naslovu dviju tipičnih studija o analizi: L. Wagner). Drugi tumače kompoziciju kao izraz neke vanmuzičke ideje. Dos anades madre za 3 glasa. Becking. U prvom djelu polazi od Wagnerova Tristana. Izgrađuje se analitička metoda. dije i eseji vodećih kompozitora posljednjih dvaju decenija u periodičkim publikacijama Die Reihe ili Darmstddter Bt zur Neuen Musik. Cone. Schiitze. a u svome obimnom djelu Beethoven und die Dichtung tumačio je niz Beethovenovih kompozicija kao »programnu muziku« na osnovi djela klasične literature (Goethe. kao što koriste muzičkoj praksi. ona nastoji rekonstruirati stvaralački proces. 1951. 1952). 1928—29. dovodi u vezu sa Schillerovom baladom 1 Leander). često puni proizvolj u stvari su odraz zakašnjele romantičke estetike (Schopenl Liszt. M. M. Fraziranje. Tako se dolazi do većih i manjih zaokruženih jedinica kompozicije. MGG. Ali njoj prijeti stalna opasnost da se izrodi u puku deskripciju i formalizam. Mathematische Analyse der Formalstruktur von Koln i Opladen 1958. ANCKIER-CASTĆRAN. One se shvaćaju kao elementarni fenomeni jednog općeg dinamičnog procesa. »Horen« unc lysieren«. drugi od Husserlove fenomenologije. 1922—23. Boulez. Nicole. Musik heute. I. Tak\ djela npr. Ali i individualni stilovi pojedinih kc zitora nalaze svoja teoretsko-analitička obrazloženja. a II sv tovne pjesme). jer jednako zadovoljavaju teorijski interes. Kurth ne daje u svojim djelima Romantische Harmonik (1920) i Grundlagen des linearen Kontrapunkts (1916) analizu samo jedne kompozicije. Dok je formalna a. 8. Njene su metode veoma različite. E. K. svi proma traju muzičko djelo izolirano od društvene i historijske osnove. P.. Fr. koja bi bila adekvatna osebujnoj. u elementarnije oblike. Berlin 1962. npr. — A. što studije R. DJELA: četiri višeglasne pjesme: romanca En msmoria d'Alixand glasa. SMZ. Svaki od tih dijelova sadržava melodijske. Isto tako i kompozicija kao cjelina ima formalnu dispoziciju. I. govoreći o muzičkom djelu.. prvi od Herbartove formalne estetike. Hindem Techniaue de mon langage musical (1944) O. tj.). Schering je tako pokušao dosta uvjerljivo objasniti Schubertovu Nedovršenu simfoniju. Musikhoren. Osnivač psihološke metode E. — P. onom »unutarnjom« vezom dijelova u jedinstvu umjetničkog djela. njegov ciklus o Beethovenu) čine tako vrijednima. Psihološka analiza uzima rezultate formalne analize tek kao pretpostavku. francuska harfi (Pariz. A Sys Symbols for Formal Analysis. Ovako »dinamično« gledanje na muziku počinje već kod tona. XII. avaTtaicTTO^). dviju misa. Međutim.. La Rue. formalna je a. koja se '. pozivajući se na jedan njegov poetsko-prozni autobiografski tekst. otkrila harmonički plan Bachova preludija. doživljaj cjeline podloga za razumijevanje dijelova. ZFMW. također je predmet formalne analize. Određen čuvstveni sadržaj pridaje se i nekim tipičnim ritmičkim formulama. Analysis Today. Suvremena muzika i njeni posebni strukturalni pr traže i osobite načine analiziranja. fuga ili passacaglia. — Isti.« Za cijeli ovaj smjer dobro je primijećeno. i cijeli će preludij interpretirati kao igru suprotnih snaga. Portugalu. odlučnost. — H. Kretzschmar. LIT. Neue Anregungen zur Forderung musiki Hermeneutik: Satzasthetik. Con amores la mi madre za 3 glasa i D Madre de Dios za 3 glasa. Polazeći od specifičnog psihološkog učinka muzike. Po završenom studiju u klasi Hasseh na Pariškom konzervatorijumu. Leibowitza. Potsdam—Berlin 1938 (prošire Frankfurt am Main. a poslije njezine na istim je dužnostima na aragonskom dvoru. Nono. koji je za nju napisa Koncert za harfu i orkestar. La mušica en la Corte de los Reyes Catolicos. ne zapadnu ni u formalizam. španjolski kompozitor (Az 1462 — 30. ona je ili sonata ili rondo. koji treba riječima objasniti. Fuchs. Po stilu njegovih djela mi zaključiti da je učio kod španjolskih majstora. od dva kratka i jednog dugog sloga (y ^ -): ^ tn Naziv a. MUZIČKA — ANCKIER-CASTERAN pathetiaue npr. pa je j analize ostalo još otvoreno. Mersmann i Halm nastoje da odrede specifičnost muzičkog izraza kao ekspresije sui generis. Kolneder. H. zatim u Engleskoj. Mersmann. Tovey. Ako se prva označi kao sintaksa. Visuelle und auditive ^ Der Wandel des musikalischen Horens. Das Symbol in der Musik. harmonijske i agogičko-ritmičke komponente. kao što su: stavak. tugu (čuveni motiv uzdaha). — W. da se više bavi onim »što se odigrava između nota« nego samim notama. — H schmidt. 1932. druga je logika i stilistika muzičkog govora. Berlin 1961. neophodan ključ za raži vanje njegova sveukupnog kompozicijskog opusa. Mersmann. Beitrage zur wissenschaft. Za njegovo »razumijevanje« služe razni analitički postupci koji imaju i spoznajni i utilitaristički karakter. 1 G. Uz to od rektor župne crkve u Azpeitiji. — H. Anglis. Ober den Wert musikalischer Analyse. Westphal. što je vidljivo. Boulez. obratno. — W. osobito nestručnu. Magnificat za 3 glasa. Mersmann. prevesti. V. Dodekafonija. plan po kojemu se odvija. Jugosl dr. 1939. ibid. 1941—47 (I sv. dobro uoči ono. London 1935—39. Messiaena. Sadržajna analiza. zanemaruju upravo ono. — D. S. 1495—97 vodio dvorsku kapelu princa Don zatim ponovno na dvoru kraljice Izabele. Rollanda s tog područja (npr. osnovnih harmoničkih i ritmičkih činjenica. —■ E. ZFMW. ponovo s oživljena i produbljena poslije 1945. Varese dali s druge.

Verdi. LIT. ORKESTRALNA: tri simfonije. Sa Češkom filharmonijom . je jedan od osnivača Berlinske filharmonije i do 1892 njen stalni član. Heikel. manje okretno. američka pjevačica. Musik och folklore. 1933. način hoda). isto što i Da capo. sekvenca. Stjepan. švicarski pijanist madžarskog podrijetla (Budim>ešta. Komponira (simfonijeta. Hannoveru. Vraivši se iz njemačkog zatočeništva (1945) ponovno je djelovao na 'raškoj radio-stanici. Aida). Peter Anders. Stadsnotarie Nils Andersson och den svenska folkmusiken. Komponirao je djela za flautu (koncerti. 4 ANDRAŠEVIĆ. Posebna vrsta teme za fugu. I 1859 — Charlottenburg. češki dirigent i kompozitor (Tučapy kod Sobeslava. Godinama istraživao finsku muzičku historiju. Marian Anderson: a Portrait. Otto Emanuel. Nastavnik i zborovođa u Londonu. 1. Spring . X 1845 — Stockholm. a dirigiranje u Salzurgu (F. Haba). Wibergh. Haarkloua. ANDERSSON. 1942. Pevanje studirao u Rimu (R. Sa Beogradskom operom gostovao u Italiji. Scherchena u Berlinu do 1931. Tada je preuzeo umjetničko vodstvo 3eške filharmonije i postao profesor na Muzičkoj akademiji u 'ragu. 2. gdje je I1871 bio član Dvorskog orkestra(i88o—1905 koncertni majstor). II 1934). Vrativši se 1893 u Kobenhavn dirigirao je ondje dvorskim orkestrom i utemeljio orkestralnu školu. D. Folkestoneu i Birminghamu. švedski pijanist i kompozitor Stockholm. Stracciari. 1934. Erich Anders zum 70. Od 1881 živio u Berlinu.Pjesme uz pratnju orkestra. 1948. Krička. Veoma je proireno shvaćanje da je a. Vehanen. Muz.). ANDERSSON. 2. 1938. sonata za violončelo i klavir. Carlos Gomes. Lemacher. ANČERL. Regera. XI 1921 —). IV 1914 —). kompozitor i pisac (London. 1939. scenska muzika za Ibsenove drame. 1. čenik J. Švicarska. Finlandssvenska musikfester under $0 ar. tenor (Essen. od 1923 bio je bibliotekar u British Federation oj Musical Competition Festivals. — Koncertna kompozicija za 5 violončela i 3 konbasa. X 1869 — 21. 19.: K. Var Sang. i A. zraz je prilično neodređen (u tome je nalik na allegretto). Koncertira u Evropi i Americi. u teoretskim spisima CVIII st. 1918. 1941. izvrstan interpret te->rskih uloga od lirskih do herojskih. altistica (Philadelphia. 1935—38 bio je direktor odjela za kulturu. Den unge Pacius. Boghettija. 1915. Rusija. Osnovao je nekoliko časopisa. Capriccio za obou i gudače. Naprotiv . je prva crnačka umjetnica koja je pjevala na operi Metropolitan u New Yorku (1955. LIT. I. Norlind. ANDERSON. švicarski državianin postao 1955. meno andante je polaganije. ANDERS. 1936. Gedalgea. Riemanna. ANDERBERG. God. 2 koncerta za klavir. gdje je 1911—18 dirigirao simfonijskim koncertima. Završio Muzički institut u Helsinkiju (kompoziciju kod M. norveški kompozitor. redovito većeg opsega. njemački pjevač. Norveška. . pevač. Johanna von Schoultz i sol och skugga. violinist i dirigent (Oslo. Ch.oncertirao je u Jugoslaviji 1956. — Fantazija za gudački kvartet. Budkaveln. ANDRADE. Bartokove i Brahmove muzike. 31. 1869—77 svirao u kraljevskom orkestru u Kobenhavnu. K. — Mono grafija Granville Bantock'. 3 ariz. IX 1926). — Opera Baldur. LIT. 29. II 1945). >ncert za violu. DJELA. Debitirao 1881 u San Remu kao Amonasro (Verdi. ANDERTON. Uz brojna muzičkocenska djela komponirao je zbornu i orkestralnu muziku te )lopjesme. do sada je u tri lavrata osvojio Grand Prix du Disaue. a zatim profesor filozofije i povijesti umjetnosti na Univerzitetu u Rio de Janeiru. solo-pjesme. 1939. The Song of the Morning Star za zbor i orkestar. 20.: F. Prvi angažman ) bio 1932 kao pjevač i glumac u gradskom kazalištu u Heidel-:rgu. K. Peter. to je relativno brz. Studij muzike završio na Konzervatoriju u Sao Paolo. Istakao se i kao koncertni pjevač. objavljivao zbirke narodnih napjeva. . 1964. ORKESTRALNA: simfonijska fantazija. Kao član operete i opere nastupao u Osijeku i Zagrebu. Završio Royal Academy oj Music u Londonu. Lindegrena na Konzervatoriju u Stockholmu. 27. 1928. Muzika 1 komorni orkestar br. Song of Alfred. norveški violončelist i kompotor (Christiansand. Dohnanva la Muzičkoj akademiji u Budimpešti.: Z. Studij klavira završio kod E. kad je polagani smpo bio znatno pokretniji nego npr. balade). Stokholm 1921. Od )45 vodio opernu agenciju u Hamburgu.: Y. Alandski otoci. 1922—40). pa se prema tradiciji iko i izvodi. A. IV 1879 —). Sabrao je oko 12 000 nordijskih narodnih napjeva. vodio festivale. 17. Pippingskbld och musiklivet i Abo 1808—1828. Solista Beogradske opere 1951—69. Andersson. ANDERSEN. Od 1933 gostovao je u svim evropskim zemljama (Beč. Carl Joachitn. knjige Early English Music. inata za violinu i klavir. najistaknutiji član porodice flautista. tj. Marian. engleski dirigent. pokretan mpo sličan moderatu. Muziku udirao u Leipzigu kod M. 1917. 1964. DJELA: Ensaio sojre a mušica brasileira.: H. Balio in Maschera). Austrija. 10. Pjevao na najvećim opernim pozornicama Evrope (Engleska. DJELA: English Sinfonietta\ fantazija Virgil. Erich. DJELA: Inhemska Musikstrdfvanden. ANDANTINO (tal. Pequena historia de mušica. Jedan od najistaknutijih pijanista današnjice. DJELA. historiju muzike i estetiku. Studirao filozofiju i pravo. 29. God. ANDRADE. švedski folklorist (Hofterup. Srakharpan (disertacija). Mušica do Brasil. Anton Jorgen. 28. II 1921). 1946 bio je dirigent i dramaturg noroosnovane opere 5 Maj. 9. u romantici. IV 1952). — O. Prembauera i H. Solari). Nils. ANDAMENTO (tal.). polagan tempo poput adagia. Najbolja su mu scenska djela. 15. gdje je već kao dječak isvojio nagradu Liszt. — Solo-pjesme. : to 1876—1911 predavao na Konzervatoriju violončelo i konabas. A. 2 orijentalne rapsodije. Pauli. LIT. 1929. Musikaliska sallskapet i Abo. Najbolja kreacija bila mu je Don Giovanni (Mozart). kolajući). 29. Holandija. God. scenska muzika. Italija. Taj je vrijedan materijal kasnije izdao švedski folklorist Olof Anderson u listu Svenska Latar (Stockholm. hod. 1955. Član opera u Darmstadtu. U Oslu učio kod J. fantazije Iz norveških brda i dolina i Najade. Obično značuje nešto brži tempo nego andante. finski muzički pisac. 49 ANDERSEN. zborovi. danski flautist i dirigent (Kobenhavn. etide. God. n. bariton (Lisabon. Prvi veći uspjeh postigla 1925 na pjevačkom natjecanju u New Yorku. aktivno surađivao u stručnim udruženjima. koncert za saksofon. IX 1954). Wetterberg). je sredina između allegra i adagia. pjesme uz orkestar i uz klavir.atim dirigent u Pragu (Osvobozeni divadlo. orkestralna suita. Od 1930 gostovala je često u Evropi. Carl-Olof. Studirao na Konzervatoriju u Pragu J. brazilski muzikolog i pjesnik (Sao Paolo. III 1921). 8. i. Klavir i kompoziciju studirao u tockholmu (O. Musik och musiker. idući. 1947. (1854—1952) bio je također vrlo poznati operni pjevač (tenor). 1790—1808. I. tenor (Zagreb. Mario de. Toscaniniju »takav glas javlja se jednom u sto godina«. VII 1864 — Lund. 1907. 1953. Francisco d'. God. oznaka za tempo. Masseneta i A. klavirska suita) ietvrtstepenu muziku. Alfred Nicolai. — Opere. ANDANTE (tal.Finlands kulturelal liv. ANCORA. Prema A. II 1902 —). AND A. V 1909). 1940. — Zborovi. Njegovim ompozicijama uzor je suvremena francuska muzika. folklorist i kompozitor (Vardo. Zato i piu andante ili un poco andante nači brže a ne polaganije. Miinchenu 937—41). Halle na S. j. redavao 1920—22 na Univerzitetu u Bonnu. 10. Compendio de historia da mušica. Ipak je a. 1958 bila je delegat SAD u Ujedinjenim nacijama. se posebno ističe kao interpret Lisztove. portugalski pjevač. Melodisamlaren Nils Andersson. jedna od najstarijih osnovlih oznaka za tempo (javlja se prvi put oko 1680). suite. njemački kompozitor. 2 suite. Objavila je autobiografiju My Lord. New York 1941.: 1. W. Karei. — DRAMSKA: opera Hilde . God. Jedan i najmnogostranijih njemačkih pjevača. Wegeliusa). Berlin 1963. 1940. A mušica e as cancols populares do Brasil. ANDERSEN-VVINGAR. Bio je profesor u Srednjoj muzičkoj školi u Osijeku.Iđyll. Berlinu (1942—48) i konačno u Hamburgu. J. fantazije. Veliki je uspjeh postigla i 1957 na turneji po Indiji. — Oda A Song of Life za zbor i orkestar. 1963. Od 1939 muzički direktor azališta u Malmou gdje je 1946 osnovao komorno orkestralno druženje kojemu je dirigent i umjetnički rukovodilac. X 1893 — 25. Pjevanje učila kod G. Barcelona. what a Morning (1956). razne komorne kompozicije. Geza. Amsterdam. 9. Često izvodi djela suvremenih tutora. 1926— 46 profesor muzikologije i folklora na Akademiji u Turkuu. Weingartner) i Londonu. je napisao i niz članaka o nordijskom folkloru. LIT. Kao muzički pedagog vodila (do 1940) klasu harfe u Srednjoj muzičkoj školi i Muzičkoj akademiji u Beogradu. Njegov brat Antonio A. Istakao se i kao koncertni evač. a 1948—50 glavni dirigent čehoslovačcog Radio-orkestra u Pragu. XI 1912 —). dirigent i muzički ritičar (Teutschenthal. uz adagio postao sinonim za umjerene i poigane stavke simfonija u doba bečke klasike. 2 koncerta za violinu. Tri klavirska kvinteta. 1890—1905 violinist i violist kazališnih orke stara u Oslu. Malmohus lan. Od 1942 živi u Ziirichu. IV 1861 — Leicester. Asistent H. Švedska. scenska muzika za grčke antičke tragedije. 1937 i br. Ur nutidens musikliv. operete. Kolnu. Radio-stanica). Berlin). Švaj- . 3 sv. J. Hovvard Orsmond. 13. balet. Tamo je kasnije predavao klavir. u. IV 1847 — 7. A. Otto Anderson: en av forgrundsgestalterna i Svensk. Jean Sibelius i Amerika. a u Parizu kod J. DJELA: pet simfonija. ZFM. Martin Wegelius. S. Geburtstag. a od 1922 kompozici1 na konzervatoriju Klindworth-Schwarwenka u Berlinu. VIII 1883 —).ANCKIER-CASTERAN — ANDRAŠEVIĆ kompozicija srpskih autora kao i jugoslovenskih narodnih pesama. ANDERS. VII )o8 — u saobraćajnoj nesreći. Španjolska). 1921.. deminutiv od andante. E. — Redaktor zbirke narodnih napjeva Finlandos Svenska Folkdiktning (dosad obj. IV 1908 —).

XXIII—XXVI. I. d'Indv. — Pjesme: Scherzhafte Lieder von Herrn VCeisse. 1931. LIT. Ni blatt der Allgemeinen Musikgesellschaft. Oldman. Bericht iiber den Internationalen Musikwissenschaftlichen Kongress Wien 1956. zum Jubilaum seiner 25-jahrigen Tatigkeit. izvedenoj 1608 dom svadbenih svečanosti na dvoru Gonzaga u Mantovi. 1919 za klavir. Scenska muzika: Der Barbier von Sevilien (Beaumarchais). Notturno und Scherzo. Der Barbier von Bagdad. Elfrida. Norman) i Kobenhavnu (A. Abert. 1. . Kleine suite . 2. Franke). 1617 komponirali C. koji je Mozart sam vodio 1784— 91. J. — Dvije romance za violinu. kojima posebno mjesto zauzimaju opsežna Historija mi Razvoj muzičke umjetnosti u Hrvatskoj. DJELA. Mozartscher Manuskripte. Mazzetti. 1779—80. kompozitor. Nakon što se afirmirao Singspielom Der Topfer (1773) povjerio mu je Goethe pisanje muzike za igrokaz Ertvin und Elmire (1775). Za svoj znanstveni rad dobio više nag odlikovanja (1969 nagrada grada Zagreba). I 1929). sonata za violinu i klavir. Francoske vojne in slovenski pesniki. chronologisch geordnet von 1764—84. II 1841 — Stockholm. VI 1962). Mozart. III 1909 —). 1924. 1924. — F. 1777—84 dirigent T. teoretičar i nakladnik (OiTenbach na M. a nešto kasnije postao je direktor velikog simfonijskog orkestra NIR (Institut National de Radiophonie Belge). Sin Johanna. Un famoso comico e autore drammatico dei' 600. Weingartner). simfonijska fantazija za tenor. — Klavirski kvintet. A. F. Iscrpnom an svih značajnijih faktora A. talijanski glumac. Andreini in Francia. Volkmar Andreae. zbor i orkestar. Lebeau. solo-pjesme. Une succursale officieuse de Johann Anton Andre a Pariš de 1802 a 1806. A. —' V. izdao 1805 tematski katalog umjetnikovih djela prema popisu. 1904—24 vodio muški zbor u Ziirichu gdje je uz to bio dirigent orkestra Tonhal-leGesellschaft (1906—49) i direktor Konzervatorija (1914—39). Dobbelinove operne trupe u Berlinu. —■ H. Zapadnoj Nemačkoj. J. 1841.: E. intermedij. rapsodija za violinu. DRAMSKA (samo muzički zanimljiva): L'Adamo. Ilešič. Johann Andre. Concertino za obou. Giegling. Wissen und Leben. Eminentni historičar. Josip. La Centaura. 1805. MGG. 1861—67 o u Stockholmu i od 1867 u Goteborgu gdje je 1897 bila i d popularnih simfonijskih koncerata. Musik. God. 11. Emilia 1915. Bio je i muzički kritičar dnevnika La Nacion. Utemeljitelj i predsjednik Muzikološkoga Muzičke akademije u Zagrebu. Studirao na Konzervatoriju u Buenos Airesu (A. Od 1920 djeluje u Bruxellesu gdje je do 1944 predavao na Konzervatoriju. VI 1799). se često približio stilu komične opere. W. — J Gli ultimi anni di G. 1931—41 gimnazijski p u Šibeniku. besitzt (obj. Samoniklom komikom svojih pučkih igrokaza s pjevanjem A. zbor. Kao koncertni pevač učestvovao u mnogim oratorijumskim izvođenjima. Giovanni Battista. u C-duru. — KOMORNA: dva gudačka kvarteta. Johann Andre und seine Stellung in der Berliner Liederschule (disertacija). brojni muški zborovi uz orkestar ili a cappella. I. Princ (Prokofjev. J. Die Bezcmberten. K. 1865. Volkmar Andreae.. A. ANDREAE. — Sonatina. VI 1654). Singspieli: Der Topfer. 1833. Volkmar Andreae . Jakob na Koroškem. pastorale. od 1969 v Arti musices). 1776. njemački kompozitor i nakladnik (Offenbach na M. 8 kineskih pjesama Li-Tai-Pe za tenor i orkestar. snimao za inostrane gramofonske firme. 1775. A. DerBrdutigam in der Klemme. 1775. God. argentinski kompozitor i muzički kritičar (Buenos Aires.: C. muzikolog (Split. Thematisches Verzeichnis derjenigen Originalhandschriften von W. zbor i orkestar. Narod ih nije prihvatio zbog 1 moralizatorskog tona. Thematisches Verzeichnis W. I. prema praksi s vremena. Đ. Kasnije je objavio katalog ostalih Mozartovih rukopisa. Die Entfuhrung ausdem Serail. t zitorima i djelima rezultat su ličnoga stava koji se nije p za stranim uzorima. ANDREINI. Giambattista Andreini e la Compagnia dei Giornale Storico della Letteratura Italiana. Wiillner. Dirigiranje i kompoziciju studirao na Konzervatoriju u Kolnu (F. DJELA: dvije simfonije. Austriji. — W. ANDRE. rođena Ramponi (umjetničko ime Flot pjevačica i glumica (Milano. zvelche Hofrat Andre . — Klavirske i orguljske kompoz Opera Fritiofs saga. — H. mise. posebice u komedijama LIT. komornu i klavirsku muziku. klavirski kvartet. uvertire. Hercegnovom i Splitu.-B. VII 1944). uloge u Monteverdijevoj operi Arianna. scenska muzika. 9. sonate za 1 klavir. Njegove pjesme pripadaju berlinskoj školi. DJELA: Lehrbuch der Tonsetzkunst (nedovršeno). švedski kompozitor i orguljaš (' 19. 1865. Charons Nachen za sole. 1951. Williams. MGG. Franz. solo-pjesme (Mensajes Liricos). Don Pasquale). Februar 1784 bis zum 15. Prunieres. 1773. švicarski kompozitor i dirigent (Bern. Ztirich 1949. Slovensk. Danica 1841. 19. I 1583 —?.. Giovanni Battista Andreini. M. — Komponirao simfo nije. — Harmonizacije švedskih narodnih napjeva. 1620. 1783 . glu muževljevim kazališnim djelima. God. Zaljub ljen u tri narandže). God. DJELA: Lied. G. VI 1893 —). divertimento za flautu i gudački trio. A. Mozarta.: J. —■ VOKALNA: Das Gotliche za sole. III 1741—18.. Einstein. IX 1762 — 27. A. A. koncerte. 20. 1918 i Trois piices. belgijski dirigent (Bruxelles. Andre on Mozarts Manuscripts. 1781. na Scholi cantorum u Parizu (V. 1613. Studirao na Konzervatoriju u Bruxellesu i Berlinu (F. 1604 o vlastitu družinu dei Fedeli koja je stupila u službu vojvoda zaga od Mantove i doskora se proslavila nastupima širom i višestrukim gostovanjima u Francuskoj (na kraljevskom i drugdje) te u Pragu i Beču. Karijeru započeo 1594 kao član družine dei Geh je vodio njegov otac. tako da je združio elemente različitih dramskih komedije. Laura Rosetti. 1833). Osobito se istakao kao interpret djela A. 1930 za orkestar. Medu njegovim ulogama ističu se Car (Rimski-Korsakov. Efrem i A. La Aiaddalena.). Andre. — Mihael Andreaš. sac presentazione. Wien 1958. glavni urednik prvoga izdanja Muzičke e pedije (2 sv. 17. D ANDRliE. 1909. DJELA.. Macbeth. prvi se u obitelji bavio muzikom. samouki pesnik in pevec slovenski. Dr. gdji 1945 profesor historije muzike na Muzičkoj akademiji. — Kantata Santa Rosa de Lima. MGG. Johann. II 1576 ili 1579 — Reggio ] 7. 1958—63. IX. — DRAMSKA : muzička tragedija Ratcliff. B. Erzvin und Elmire (Goethe). — F. 2. oblikovao. tkal poznavajući note sastavljao sam napjeve svojim svjetovnim božnim pjesmama. a na Muzičkoj akademiji u Zagrebu mirao na nastavničkom odsjeku. Proslavila se kao prva interpretkinja n. Burgers Leonore. 2 klavirska trija. —■ A. 1. 1776. 1774. sin industrijalca. Stauder.). DJELA. 1869 i 1893. Aguirre). Studirao na Unive u Bologni. zbor i orkestar. 1894. I 1881—13. 28. 2 opere i vokalno-instrumentalna djela. ANDRE. su za historiju opere jer ih je A. V 1821). 1936. 1796. uvertire... Poslije očeve smrti preuzeo njegovo nakladno poduzeće i usavršio tehniku notnog tiska primjenom litografije. osnovao 1915 društvo za propagiranje djela argentmskih kompozitora. Lieder. B. 5. ili 8. Lieder und Gesange (4 sv. opera Abenteuer des Casanova. klavirski trio. Prevodio s francuskog i talija God. u svoju zbirku (Pesme. — F. Brucknera. Roussel). Bevilacqua. 1935 osnovao i vodio simfonijski orkestar INR (belgijska radiodifuzija). orgulje i orkestar. VII 1879 — Ziirich. 1628 ili 1631 1601 supruga Giovannija Battiste i članica družine dei zatim dei Fedeli. Koncert za violinu. d pisac i pjesnik (Firenza. 1777. 1780—81. odnosno igrol libreta. Pretzsch. Werther (Massenet). Ljubljai — F. Seiler. ANDREAŠ. Kupivši 1800 u Beču rukopisnu ostavštinu W. Musikalischer Blumenstrauss. 1884). 1778. zatim u Zagrebu. Monteverdi. Lullyja. . Slovan. Ein Beitrag zur Geschichte des deutschen Singspiels. a originalni sudovi o muzičkim razdobljima. Gade). Nastupao pod imenom Lelio. Ph. u F-duru i II. Snjeguročka).: E. Kao naročito uspjela treba istaknuti \ poglavlja u muzičku kulturu XIX i XX st. 1778 i dr. X 1775 — 6. Franzla i G. Transkribirao za orkestar djela J. Leipzig 1937. Josć. ANDREIS. Komponirao scensku muziku. 1952—53 i 1955—56 bio je predsjednik Udruženja k zitora Hrvatske. Od 1924 predavao kompoziciju na Konzervatoriju u Buenos Airesu. J. lake području hrvatske muzičke historiografije bilo i ranije po Andreisov Razvoj muzičke umjetnosti u Hrvatskoj prva je r. Paraća u Splitu. Mihael. Ernesto (Donizetti. Salomone Rossi. ORKESTRALNA. 1923. Radio u redakcijama mi časopisa (1950—51 urednik Muzičke revije. IV 1842). 10. njegov učenik H. Henkel). Sin znamenitih glumaca komedije de Francesca Andreinija i habelle Canali. MozarU tematischer Katalog. Slovensko petje v preteklih dobah. Kochela. Pojedina njegova kazališna popraćena u većoj ili manjoj mjeri muzičkim odlomcima. — Festgabe an Volkmar Andreae. A. — E. A. Ziirich 1959. 1829. Wirth. Seidl. Mihovil Andreaš seoski tkalac i pesnik. Bacha. Rameaua i dr. gudački trio. U Historiji muzike A. U svojim kompozicijama često donosio citate iz argentinske narodne muzike. kc 1622. so Vlie er solchen vom 9. Leipzig 1924. Ova izdanja prethodila su iscrpnom katalogu L. 6. J. 195 ANDRE. Volkmar Andreae. 1778. 1914. Volkmar. Rassegna bibliografica dellt Italiane. Vollweilera. u kojima se po pi kod nas strogo naučnom metodom izlažu i kritički osvj muzička zbivanja u toku stoljeća. Virginia. 1916 i Impresiones portenas. tragedije i opere. Vorbericht zum Kochel-Verzeichnis. sacra rappresentazione. — Kantate (Snofrid. — O. 1. Španiji. 1949—51.). je 0 samostalnost i u rasporedu građe i u prilaženju k pojedinii blemima. Kasnije je u Offenbachu osnovao muzičku nakladu u kojoj je štampao oko 1200 djela. Engleskoj. muziku učio u Mannheimu kod F. AFMF. S. Johann Anton. November 1791 eigenhandig gesckrieben hat. carskoj. Studirala u Stock (L. LIT. S. više ciklusa za glas i klavir. Rakuša. La Ferinda.50 ANDRAŠEVIĆ — ANDREIS Ziirich 1931. 1832 1 1840. Kompozicij kod I. I član JAZU. Vater unser za sole. je objavio više priručnika. LIT. U njegovim brojnim kompozicijama zamjećuje se utjecaj R. Music and Letters. 1622. I i II dio obj. — Gudački kvar' virski kvintet. za leto 1859. 28. Straussa. Arien und Duette (4 sv. S školu polazio u Splitu. Vrativši se u Argentinu. slovenski narodni pjevač (B Št. Claudine von Villa Bella. je u njima dao sintetičke p: koji bacaju novo svjetlo na složena muzička zbivanja. studirao romanistiku (talijanski i fn jezik) u Zagrebu i Rimu (diplomirao 1931). zborovi. 1901. 18. Dvije simfonije: I. Giunizz Mincio ubbidiente. — H. Tobler. 1902—14 bio je zborovođa u Winterthuru. osam svjetovnih pjesama uvrstio je M. 1 i u Monteverdijevoj baletskoj operi Balio delVIngrate. Konig Lear (Shakespeare). Beitrage zur Geschichte des Requiems von W. L'opera italien en France avant Lu] 1913. — A. Mozart.

God. sve do najnovijega doba. oplemenjivanje pjesničkoga teksta muzikom. El juicio universal. s kojim je koncertirao po Evropi. Opere: Kano Kaiazu. Udruženje kompozitora Hrvatske 1945 —1965. 18. 1960. JlauiKapa. 1919—54 djelovao u Zagrebu kao novinar. u kojemu se on ne ograničuje samo na tumačenje elemenata tonske građevine. U tom djelu obradio muzičko kazalište i operu (3. DJELA. V. 5—6. talijanski kompozitor (Napulj. La passione di Gesu Cristo. Komponirao pretežno crkvena djela. 1932 i Luceafdrul. 1955. Po povratku u Srbiju osniva Tipografsko pevačko društvo Jakšić. IV. sv. XII 1786 — Barcelona. Razvoj muzičke umjetnosti u Hrvatskoj. 351. Rampa (1925). 1862 — potkraj 1918 ili 1919). 1942. Na Konzervatoriju u Napulju učio kod svoga ujaka N. Ko.). Suradnik časopisa Dimineata (1924). sv. sv. 1944. — Kompozicije za klavir. poema za violončelo. Muzičke teme obradio je i u brošuri Lettera sopra la mušica degli arabi (obj. 1942. II. 1949. Svećenik. Vasilij Vasiljevič. ANDRĆS. CLXIX. zatim preselio u Pariz. G. diriguje u mnogim drugim horovima. 1767 prebjegao u Italiju. Moskva—Lenjingrad 1948 (II izd. Gaetano (Jommellino). — VOKALNA.). 1960. Komponovao je oko 18 marševa (najistaknutiji je Cvetićev marš). znalački iskorišćujući svu poznatu literaturu. VI. Balet Jurjaši. 1. God. 337. Oratoriji: Saulle. Muzika. koncert za violončelo. (1785—93). V 1931). 1950. Manojlović. 1946. 1944. I959(zajedno sa S. God. A. brojne obrade i dr. Didone abbandonata. 16. 1957.). 1962. Alicante. Popularnost njegovih djela zasjenio je G. —■ KLAVIRSKA: sonata. 2. 5 uvertira. V. 1955. 1958. Kako ćemo razumjeti glazbu. Nacionalizam i internacionalizam u glazbi. 1949—51. sekstet za klavir i duhače. Zvuk. Muzička nauka i njen razvitak. Muzikološki zbornik. Ljubljana 1968. 1946. ali je na nj utjecao i muzički folklor Lužičkih Srba. I. Svestrano naobražen. Mogućnosti. Barhudarjan) i zatim prošao kurs aspiranture. čagadajev. ANDREVI.) i. 1942. KNJIGE: Povijest glazbe. Muzička kultura. — STUDIJE I ČLANCI (izbor): O preduvjetima ispravne glazbene kritike. 1922. — Dva gudačka kvarteta. 1950. 1954 i Raspršeno kolo (libreto V. oko 180 kompozici ja za tamburašk i orkestar. 2 suite. koncert za klavir. God. Stabat Mater. 1919—1959. muzički kritičar i urednik književnih izdanja. Arti musices.: Srbin muzičar u Australiji. DJELA.: F. I. Isacco figura del Redentore. ruski virtuoz na balalajci (Tverska gubernija. 1929. Mihail. 1938 i dr. koja je zbog finansijskih teškoća posle godine dana zatvorena. Od 1803 učitelj pjevanja u Napulju. Slovaka i Čeha.. Usavršio konstrukciju tog instrumenta. Akakij. 1931. Djelovao kao crkveni dirigent katedrale u Segorbi (1808—18). sonata za violinu i klavir. 1966. 1955. Srbobran.. 15. Arti musices. — Udžbenik Traite d'harmonie et de composition. 1923. 1928. violinista i violista) Johanna Straussa. 1960. 1951. Jakov Gotovac. dvije komorne simfonije. muzički pedagog i kompozitor (Ruma. V. 1965. Omapoea edoea. Kao kompozitora najviše ga privlači muzičko kazalište. Svoje kompozicije izgrađuje uglavnom na temama iz rumunjskog folklora. R. knj. Pedagošku djelatnost započeo kao asistent na katedri za kompoziciju u Tbilisiju. 1797. Oratoriji: La dulzura de la virtud. ili 24. ORKESTRALNA: dvije simfonije. proučava arapsku muziku. KOMORNA: šest gudačkih kvarteta. Francisco Andrevi. šokački svatovi. španjolski kompozitor talijanskog podrijetla (Sanahuja. D JE LA . 1933 i 1934. kompozicije za violinu i klavir. 2 sv. klavirski trio. Suite breve. Hrvatski glazbeni zavod kroz 125 godina svog postojanja. više puta izdavano i prevedeno na francuski. Slovačka glazba (prva povijest slovačke muzike uopće). u kolektivnom radu »Historijski razvoj muzičke kulture u Jugoslaviji«. 2. kasnije za različite komorne i orkestralne sa stave. sv. Sv.. u 2 sv. 1951. kompozitor i muzički pisac (Bukin u Bačkoj. 1779. plesova. Progressi e Stato attuale d'ogni letteratura. Tragovi mudrosti. 1944. VII. Zvuk. 1931. 1961). 1849 vratio se u Barcelonu. Naličje glazbenog života. 12. 1785. — K O MO R N A : gudački kvartet Bački. 1950. Oko 45 opera (većinom opere serie): La morte di Cesare. Spomenica Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Jommellija.r958—63. Valenciji (1819—28) i Sevilli (1828—30). 5 sv. duhački oktet. Isusovac. Zlatićem). Jlasuna. 1969. 1961. Muzička revija. K. K. a uz to je osvijetlio ulogu muzike u društvu i njegovu razvitku te upozorio na specifičnosti 0 kojima umnogome ovisi život muzike. — K. MGG. 1951—54 (II izd. ANDRICO (Andricu). u 7 sv. 14. — DRAMSKA. ORKESTRALNA: Mala seoska simfonija. fagotista. 1946. Zagreb 1969. 2 simfonijete. La scuola musicale di Napoli (3 sv. 1929. Učio u Barceloni kod J. 10. Pozabljeni Nokturno Ferda Livadica. ANDRIAŠVILI. 1794. 1785. u knjizi K. Albertijev »Dijalog«. 1967. klavirski kvartet. pjesma Husar Iriston. III. — M. 1959. Muzikolog velike akribije. 4. Na Muzičkoj akademiji u Bukureštu bio je profesor komorne muzike (1926—48) i kompozicije (1948—59). 7—8 (i separat). 1968. OBpbie. Bunjevačka kantata i dr. Music in Croatia Dovm to the End of the Nineteenth Century. I. 1969. ibid. O RK E STRA LN A. Quintane (orgulje) i Queralta (kompozicija). Studij kompozicije završio na Konzervatoriju u Tbilisiju (S. V. Đordevič. Subird. LIT. Muziku isprva učio privatno u Beogradu kod Cimbrića i Resa i ubrzo se zaposlio kao član orkestra Narodnog pozorišta. Toša (Teodor)-Australijanac. 3 kvinteta za gudački kvartet i obou. VI 1852 — Beograd. 1951. a 1807—14 prefekt Kraljevske knjižnice u Napulju. radi kao nastavnik muzike u gimnaziji 1 drugim školama i osniva (1888) muzičku školu u Beogradu. Francisco. 1924 i 1930. 1966).: A. prorekao muzičku dramu budućnosti. mise za 8 i 4 glasa i instrumente. Vreme. 16. 1884. sv. 1834 (za Ferdinanda I I ) . simf. Osnovao prvi veliki ruski orkestar balalajki. 1953. DJELA. strogost i plemenitost izraza. MGG. Zvuk. predavao retoriku i poetiku na Univerzitetu u Gandiji. 1943. A. Opere: Dužijanca (na vlastiti libreto. 1930. Faure. — Vokalne kompozicije (mješoviti zborovi). opisuje konzervatorije u Veneciji. Castaldi) i zatim u Parizu (G. 1954. V. španjolski literarni historičar i muzički pisac (Planes. LIT. je živim stilom i osjećajem za pravu mjeru. knj. izvedena 1956). sonatina. 1926 i 1962. G. 27. rumunjski kompozitor (Bukurešt. 1848 (iste godine izdano na španjolskom pod naslovom Tratado teorico-practico de Armonia y Composicion). Kompozicije su mu rađene jednostavnijim izražajnim sredstvima i imaju pretežno popularan karakter. I. 1. — VI. sv. 1956. 1942. 1935. 1866—1966. 1949. Kantata II ritorno dei Numi. 7. XII 1894 ■—). 1939. poema za klavir. 1960. Florimo. 1936. D. — Baleti Taina. prikazao muzički razvoj u Hrvatskoj od XI st. Kantate: Fruška gora. C. 3 kvinteta za gudački kvartet i flautu. B. ANDREJEVIĆ. Tragom suvremene muzičke bibliografije. 150 solo-pjesama. Umjetnički put Mila Cipre. i 4. VIII. Zbog političkih nemira napustio Španjolsku i 1836—42 bio dirigent katedrale u Bordeauxu. Muzička enciklopedija. 1873 usavršava se na Bečkom konzervatorijumu u fagotu i ujedno radi kao horovođa srpskog akademskog pevačkog društva Zora. Re di Svezia. Rad JAZU. Spomenica u počast 40-godišnjice osnivanja SKJ. Gaetano Andreozzi. oktet za gudače i duhače. 1955. Hrvatska revija. LIT. ANDREJEV (Andreev). S. ANDRIC. Rossini. God. Isprva komponirao za tambure. 7 simfonijeta. ibid. Značenje i struktura historijske—folklornog odjela Muzičkih akademija. prva bunjevačka opera. . gdje je do kraja života dirigent crkve Nuenra Senora de la Merced i direktor dječačkog zbora. 1787) i u djelu Cartas familiares del Abate D. 140 godina Hrvatskog glazbenog zavoda. — VOKALNA. Bollert. klavirski kvintet. Cecilija. knj. — W. I 1817). Otmica Šijakinje (libreto F. —■ DRAMSKA. lamentacije. Giasane e Medea. 1784. Uvod u glazbenu estetiku. ANDREOZZI. Devet simfon ija : I. Rusiji i Španjolskoj. po kojemu je i dobio nadimak. 1944. poeme. 1967. r lil DJELA. Posebna izdanja SAN. koncert za tamburu-solo i tamburaški orkestar. Historija muzike (3 sv. Kovačevića »Muzičko stvaralaštvo u Hrvatskoj 1945—1965«. Dječja opera Ceadb6a coeK. 1966 . ibid.. — DRAMSKA. — KOMORNA: gudački kvartet. 1802. 1957. Rezultati i zadaci muzičke nauke u Hrvatskoj. Hector Berlioz. Ćiraki). (1782—98. Josip. I. 1830—36 dirigent kraljevske kapele i rektor dječačke pjevačke škole u Madridu. Suite pitoreasca. Studij prava završio u Zagrebu (Dr iur). IX 1904 —). 1786. Muzička komedija Na vrbi svirala (vlastiti libreto. moteti. I. Studirao na Konzervatoriju u Bukureštu (D. Muzička umjetnost u Dubrovniku. Milo Cipra. XI 1853). Andrejević Australijanac. 1934. 4 novellette za klavirski kvintet. —■ SPISI: Ruska opera. Universul (1926) i dr. Jakov Gotovac. Juan.. Napisao je veliki broj kompozicija i obradbi za balalajku i orkestar. 351. 23. II 1740 — Rim. U pet poglavlja. 3. 11. 3—4. Kiriac. d'Indv). Rad JAZU. već govori također J. Andrejev. 1925. Oko 60 zborova. Toderini u Letteratura turehese. Marinović). 1939. 337. muziku učio privatno u Slavonskoj Požegi i Pragu. 1880—84 boravi u Australiji kao član orkestra (prvi fagotista. 1799. Glasovirske skladbe Božidara Kunca. A. — Uredio: Vugoslav Music. u kojima je nasuprot dekadansi toga vremena postigao stilsku čistoću. Studirao filozofiju i teologiju. Juan Andres. LIT. 1966. Trois Tableaux symphonique. 1763 — Pariz. 21. 1941. Rad JAZU. gruzijski kompozitor (Ahalsopeli. nekoliko plesnih komada i solo-pesama (Nebo moje i dr. ANDREIS o stilu i o povezanosti muzike i života. napisao prvu sveobuhvatnu povijest književnosti: Dett'Origine.. Suite lyrique. zalažući se za produbljivanje opernog sadržaja i Među ostalim Andreisovim radovima ističe se njegov uvod u muzičku umjetnost pod naslovom Vječni Orfej. knj. duhački kvintet.: J. 1940. 1938. XII 1967). a u 4. 22. Misa de Requiem. Napoli 1882. 1796 bibliotekar vojvode od Parme. koncert za violinu. Vječni Orfej. je izvrsno prikazao stilska razgraničenja u historijskom toku razvoja muzičke umjetnosti i potanje ušao u odnose koji vladaju između stvaraoca i njegova djela s jedne te slušatelja i kompozicije s druge strane. 1934. III 1894 — Zagreb. Oslanjao se u prvom redu na folklorne elemente svoga rodnog kraja. Zvuk. Gustavo. 1952. SKG. IV. 1965. referat za simpozij o Dubrovniku.ANDRE1S — ANDRIC hrvatske muzike u kojoj je sistematično raspoređena grada stavljena pod lupu znanstvenih kriterija. posebice djela Al Farabija. Uvod u muzičku umjetnost. 1946. DJELA. komponirao opere za kazališta u Italiji. 18 simf. 1924. 1960 i IX 1963. Vatroslav Lisinski. književnik. P. 1941. XII 1826).RadJAZU. himni. Prilozi biografskom rečniku srpskih muzičara. Lerida. Slavonska berba. Zbog progona isusovaca u Španjolskoj. gdje u 3. 1968. njemački i španjolski). 1969. Kantata o Somboru. izvedena 1953 u Subotici) . Smrt Toše Andrejevića. 1928 i dr.

škola za tambure. . — Sabrao oko 2000 narodnih napjeva. 1953 (prva škola za sve sisteme) i dr.1944.

tema s varijacijama za flautu. M (3gl-)> !598. — Solo-pjesme. S 1589. tvorac toga novog himničke pjesme koja je procvala u VII st. Aanloop en sprangen za flautu. Hamlet (Shakespeare). 3 invencije za violinu i violončelo.: Allgemeine Musikalische Zeitung. 15. 1955. 1968. Poslije studija klavira i orgulja u Aachenu. Po je otišao u Krakov 1624 gdje je ostao do 1628. 1958. ANERIO. Umro je na p ku u Rim. . solo-pjesme..). Preko 50 godina direktor muzičke škole Toonkumt u Hilversumu. 17. 1961. koncert za klavir. 5. Veni creator za zbor i orkestar. Jean Fran?ois d' ->. Ugledajući se na Palestrinu A. M. osobito kao interpret djela Beethovena i Chopina. L'Attente mystique). Riesemann. IX 1892 —). 1959. van Otterlooa na Konzervatoriju u Utrechtu. F. 3. God. God. Magnificat za sopran. J (1845). sin Nicolaasa Hendrika. Robert te B. Andreas von Kreta. 1605. — Filmska muzika. obou i klavir. klarinet i fagot. II. 1611. rapsodija Thai. 1962. 740). simfonija. Jurriaan. Magnificat za zbor i orgulje. — Za orgulje: Sonata da chiesa. psalam 47 za zbor i orkestar. izd. 1614. — Zborovi. Ittrospezione II. i arije La selva (i-gl. God. — VOKALNA: Ballade van de Marel za recitatora i orkestar. do 8-gl. — Opera Philomela. Aubade za duhački kvartet. Sličan je i postupak sa slo| no-e-a-ne u zapadnoj ili te-re-rem u bizantskoj muzici (teret LIT. dc 1617. obilni koloraturni odlomci iz crkvenog pjevanja (osobito XVI i XVII st. i potisnula iz bi: liturgije kontakion. K. 1575—79 član dječačkog zbora pa kapele. Od 1916 bio je crkveni orguljaš u rodnom gradu. Kasnije je u Parizu studirao filmsku muziku i uz to bio učenik O. 1960. Vi'ellesz. Haberl (1903). 1955. Hendrik Franciscus. sonatina. Litanie Deiparae.). 1967. Giovanni in Laterano. — KOMORNA: Percosse za flautu. kompozitor i dirigent (Haarlem. 161: i 1618. Schnell u namjeri da se efekti eolov> primijene i u umjetničkoj muzici. Kod njega se bogat polifoni u mnogoglasnim i višezbornim djelima ravnomjerno izmj s jednostavnom homofonijom u kompozicijama za manji glasova i basso continuo. zbor i orkestar. orguljaš u Culembourgu. trublju. suita za gudački kvartet. Missarum (4-gl.. Messe a 4 vod. 1962. zbirku duhovnih madrigala Le Gioie s djelima 19 najistaknutijih ' društva Sodalitas musicorum (Palestrina. pojedine motete obj. 2. 4. do 2-gl. Mariae Virginis ac S. 1600. Brat Jurriaana. III 1964). orguljaš i kompozitor (Hilversum. 18. 1949—50 boravio u SAD usavrša vajući se kod A. L. zatim na Konzervatoriju u Rotterdamu. Muzika za radio-drame. Saa etCantica: I knj. mise i dr. 1617. brojne kraće kompozicije. Proske.). 1961. Brat Felicea. rog i trombon. concertino za klavir. arije. — Dvije sonate za klavir. Komponirao je zborska djela koja su postigla veliku popularnost (osobito muški zborovi). 3 kompozicije za flautu i harfu. Kerkradeu i Haarlemu. Kussewitzkog. 1963. Hommage a Milhaud za 11 instrumenata. Učio kod G.): 1609. Učitelji su mu bili njegov otac Nicolaas Hen drik. Series za 2 klavira. do 6-gl. usavršavao se u kompoziciji kod L. F. Komponovao više kompozicija za mešovite i ženske horove. 42. gali (5-gl. DJELA: Fantazija za klavir i orkestar. concertino za fagot i gudače. 1614. Redovnik u Jeruzalerr stupao jeruzalemskog patrijarha na VI ekumenskom koncil u Konstantinopolu. ORKESTRALNA: Berkshire Symphony. Obj. 1960. prvi pjesnik kanona. 1613—17. 1910—18 predavao klavir na Konzervatoriju u Haagu. Niedermever (1844). Coplanda i S. Felice. 1937. — E. Willem. —■ KOMORNA: trio za flautu. 1587. 1945. MGG. — Solo-pjesme. VI 1939 —). Summer Dances za 7 udaraljki. nazvan eolov klavir. 6-gl. 1950. Concerto Rotterdam za jazz sastav i orkestar. 1585. — C. 1961. Messiaena. — KOMORNA : Ouartetto in stile antico. DJELA: koncert za klavir i orkestar. 1967. pijanist i kompozitor (Haarlem. obou i klavir. oke — 27. 1596 i II knj. Horovođa pevačkog društva Abrašević i dirigent Simfonijskog orkestra Radio-Niša. concertino za 2 klavira. Proske. Registers za klavir. brat Willem. Brink. brat Nicolaasa Hendrika. Marenzio. 1962. W(illner. Cornelius (nazivan Kees). Surianom priredio izdanje zbirke gregorijanskih tzv. K. Movimenti za trublju. 1965. I 1947). 1934 i 1966). Sinfonia concertante. trio za flautu. Glavno mu je djelo Veliki kanon (6 /aucov). H. Concerti spirituali. Giovanni Francesco. ANENAlKA (anenaiki). 1614. obou i klavir. flautu. J. 1949. 1613—20 bio je zborovoda crkve 5. von Cret. Baleti. X 1887 — Amsterdam.: Jubilej dr. 3 korala. 1964. 1950.52 ANDRIĆ — ANERIO ANDRIEU. — Klavirske kompozicije (2 sonate. 1607. I 1865 — 22. B. 1949. Heisenberg. 1961 . varijacije i fuge na Kuhnauovu temu za gudače.Nanino. Sinfonietta concertante za 4 trubite. 1938. madrigali. talijanski kompozitor (Rim. Sacri concentus ( 4-gl. obou.. koji su se i na slogovima a-ne-ne ili a-ne-na. Sonata da camera za flautu. Učenik K.). trio za klarinet. 1966. 1960. DJELA. Novi barokni izraz. duhački trio. timpane i gudače. — M.). 1964. Surianom. M. IX 1614). Učio kod svog oca Hendrika i W. gde je diplomirao nastavnički otsek 1939. O'Neill). introdukcija i allegro za 2 trublje. sonata za flautu i klavir. NOVA IZD.). 1962. (8-gl. uvertire. Cc invocationibus koje je 1584 osnovao papa Grgur XIII. Canzonette (4-gl. 1789.. — Rekvijem. passacaglia. Tehnička jasnoća i dotjeranost polifonog oblik u njegovoj su muzici često povezani s dubokom izražaj Njegove mise ne prelaze granice strogih principa polifonij u motetima (osobito onima s manjim brojem glasova) po sklonost zvukovnom kontrastiranju i isticanju melodijske nasuprot harmonijskoj podlozi. LIT. Osim toga bio je i dirigent društva Sodalitas mus suh Visitationis S. konstruirao ga je 1789 u tvorničar klavira J. I. 1963. 82. s. a gotovo svaka je strofa nički dotjerana parafraza jednog od stihova starozavjetni A. 1939. 1959. Kalkbrenner i osobito H. je stvorio djela uzorna i stoci stila. Responsorit vitatis Domini (3-gl. violu i klavir. 1. 28. O. DJELA: Madrigali spirituali (5-gl. 1946 i IV. i 8-gl. L. do 5-gl. 1960. — Triplum za gitaru. Pezzo festoso za duhački kvartet. B. 1964. Paintings za flautu i klavir. A. Louis. Od 1575 pjevao u G Giulia pod Palestrinom. 1962. Canzone za flautu. C. B. 1957. koncert za flautu. zborovi. Nanina. 1609. klavirski trio. 1966. Jean Fr. 1590. intermezzi i dr. fantazija Mascherata. violončelo i klavir. Haberl (1903). Brucknera. canzonette. 1952. instrument s mijehorr skim oblikom sličan klaviru. je spjevao oko 100 kanona. simfonijska studija. X. 1962. F. (5-gl. Nicolaas Hendrik. 1963. Studirao na Muzičkoj školi Stanković. A. Č etiri simfonije : I.). 1945. — Ittrospezione I za klavir 4-ručno. i-gl. 1947. Stojan. Djelovao i kao orguljaš katoličke kate drale u Utrechtu. madrigali. — Opereta. — Grande Messe pour la Gloire de Dieu za sole. Zajedno sa F. Mourning becomes Electra (E. 1930. Ricercare. 1599. harfu i gudače. Ein jambisches Gedicht des A. madrigali Rec\ armonica (i-gl. Pauw na Kon zervatoriju u Amsterdamu. 1937. ANDRIESSEN. III. do 3-gl. koji se sastoji od 250 strofa. 1. 1586. 1908. Luigi dei France Fr. 30. a od 1579 u 5. što navješćuje monodijst Zborove Adoramus te Christe i Stabat Mater smatrali su vremena Palestrininim djelima. violu i gitaru. a 1937—53 bio direktor Konzer vatorija u Amsterdamu.). Over muziek.: pojedine mise obj. Muziek en muzikaliteit. moteti.). 1567 — Gr 1630). Concentuum cotnpositoris (i-gl.). XI 1925 —). lntermezzo za flautu i harfu. — VOKALNA: Nocturnen za sopran i orkestar. ] LIT. suita Respiration za 10 duhačkih instrumenata.). Istakao se i kao pijanist. Franck. Đ. zbor i orkestar. Editio Medicaea. tokata. 1618. Zweers).) Antiphonae seu Sacrae cantiones (1 gl. Gregorii et S. madrig 6. Ittrospezione III za 2 klavira i 3 instrumentalne grupe.). o — Hierissos. 9. Japanse epigrammen za sopran. do 6gl. D JE LA . Zwers i J. 5-gl. Fran?ois -> Franciscus Magister ANDRIEU. F. 1934—49 orguljaš katedrale i uz to 1937—49 direktor Konzervatorija u Utrechtu. 1962. nizozemska obitelj muzičara. 1952. Wind. 1 nische Zeitschrift. Vi. ali je s i nove izražajne elemente. 1613. Anti/ona I za zbor. V 1845 — Haarlem. 1967. I. —■ CRKVENA: sedam misa. 1954. solo-pjesme (ciklusi Miroir de peine.. 4. tonsko sli zvukovno bogatstvo opažaju se najjače u duhovnim madrig važnim primjercima razvojne faze oratorija {oratorio vo DJELA: madrigali (2 knj. 1950. Subotičke novine. Sciarada spagnola za duhački kvintet. ANDRIJA KRETSKI.). Slične pokušaje vršili su F. Komponira pod utjecajem A. concertino za saksofon. 1962. fagot i udaraljke. 1600—03 n di cappella crkve 5. V 1913). canzonette. do 4-gl. 25. Sakunlala i dr. A Flomer Song III za violončelo solo. ORKESTRALNA: Ondim. 1923. Kao i stariji brat Felice. 1965. G. X. O RK E STRA LN A. Recorders za flautu i magnetofon. a 1949—57 direktor Konzerva torija u Haagu. Ttvee improvisaties za flautu. Istakao se i kao pijanist. Maria dei Monti. — KLA 1 IRSKA: sonata. Zvuk. DJELA. zbor i orkestar. Herz. do 6-gl. L. simfonija Aves uz zbor. Maria Maggiore. Mendelssohn (19. — Balet Het Labyrint. 1962. 1967. J. Die Notationen des altrussischen Kircheng Moskau 1908.). 4 madrigala za duhački kvartet. 1602. 1611. Sacrae cantiones (i-gl. K. violinu i klavir. harfu i gitaru.). sonata za violončelo i klavir. Iduće godine dirigirao je u katedrali u 1 a kraće vrijeme djeluje na kraljevskom dvoru u Krakovu. Poslije je imenovan kretskim metrop Smatra se da je A. Francka i novijih francuskih kompozitora. Bio je učitelj (od 1585) u Collegio degl'In Rimu. 1927. Moteti (5 knj.). 1. Dr Josip Andrić (1894—1967). 4 plesa. bizantski pjesnik (Damask. De Pauw. pijanist i kompozitor (Hil versum. dirigent i kompozitor (Zaječar. rog. kojoj je rukovodio Palestrina. Kerbler. Koncert za orgulje: varijacije na Couperinovu temu za flautu. moteti. kompozitor (Utrecht. 6. 1594 naslijedio Palestrinu kao kompozitor pa kapele. koji je 1851 konstruirao instrument. Aan Zee za orkestar. Berija u Berlinu. 1905. 1965. madrigali Li diporti musicali (i-gl. 1593. kompozitor (Rim. F. 1965. obou i klavir. VIII 1912 —). 1963. u različitim suvremenim zbirkama i U. 1608. New York 1947. Veliki kanon se pjeva i d četvrtak petoga korizmenog tjedna. God. 1568—74 bio so u zboru crkve S. Harp. balada za obou i klavir. trombon. Commer. do 4-gl. sonata za violinu i klavir.). — SPISI: C. — Mise. — DRAA1SKA.: A. 16. — Klavirska suita In Gooiland's Dreven. 1957. ANDRIĆ. C. kraj Mitilinija. Virginis (7-gl. — Obradbe narodnih napjeva. 1926. 1961. 1945. LIT. ANEMOKORD (animocorde). Andrića. i 8-gl. 1945. 1932. orguljaš i kompozitor (Haarlem.D'Andrieu. C. Responsoria ad lectiones divini Officii Hebdomadas Sanctae 1606. Te Deum za sole. II dialogo past presepio (3-gl. slijedio je Palestrinin stil. Scenska mu zika: Tartuf/e (Moliere). van Baarena. Studirao na Konzervatoriju u Amsterdamu (J. : (1933) i dr. sonata za violinu i klavir. usav jući formalnu i tematsku čistoću polifone strukture. Madrigali (6-gl. Gagliarde intavolate per sor Čembalo e Liuto. Nastavnik muzike u gimnazijama i muzičkim školama u Nišu i Leskovcu. 1605—10 crl Spirito u Rimu. Kasnije profesor kompozicije na Konzervatoriju u Amsterdamu.

Metastasio). XI 1923 —). 1773 . 1689 objavio Pieces de clavecin . Opere (76): JI finto medico. La clemenza di Tito (P. 1934. Andrea ANGELICA (angelique). A. Po formi su suite. Najuspjelije su mu komične opere u koje.: Y.Champion. bez uzmaha. Ludvviga u Gottingenu. započinju slobodnim preludijem. avec la maniere de les jouer. 1951. orguljaš vojvode od Orleansa. ANGELES.. Rasselinstrument). Felice und Giovanni Fran:esco Anerio. Kanade i Južne Amerike. u različitim zbirkama. Giovanni Francesco Anerio. Učio violinu na napuljskom Konzervatoriju Santa Marta di Loreto. NOVA IZD. moteti su obj. M. MGG. Federkofer. La finta giardiniera (R. Gigue. X. 1964. 1620. \. se gradi u raznim veličinama. Hamburg 1713. i 4-gl. Jean-Henri d'. Liberali. Gurlitta u Freiburgu im Breisgau i F. Proske. 1619. LIT. Giovanni Francesco Anerio. The Father of Modem Ballet. Victoria de Los. od 1664 čembalist Luja XIV. Salzburg. sakupljeni su u knjizi Posvete za Alcestu. Tagliapietra. i. koncert za čembalo.: D. Od 1792 maestro di cappella crkve S. KMJB 1886. 1951. instrument XVII st. trublju. ANGKLUNG. Felice Anerio. H.. smještena su na bambusovu stalku tako da kod trzanja u nj udaraju i odzvanjaju. Nuovi contributi Ule biografie di Maurizio e Felice Anerio. Povodom 70-godišnjice njegova života objavljena su 2 sveska Festschriften (Barcelona 1961). 1915. MGG. kao i serija od 22 varijacije na Folies d'Espagne. fagot. Haberl. Član tamošnjeg iimfonijskog orkestra i od 1956 dirigent komornog orkestra.: F. Oratoriji: Gesang von mir selbst (W_ Whitman). — Mušica za >rgu!je. SAD. K. — R. — Instrumentalna muzika. 1775. Pasquale ^nfossi. Boston 1941. / vecchi burlati. K. Pragu. Bollert. 24. \arrenoratorium (S.. DJELA.). Cogitatio za nonet. Švicarska). franc. Berlinu . Casimiri. CH. Psalmi vesperarum (3-gl. gdje je debitirala 1944 (Mozart. 1949 1953. U nastojanju da reformira tradicionalni balet A. MGG. Della Corte.. Calzabigi). X. Jean Henri d'Anglebert. psalmi i ir. — KOMORNA: kvartet za 2 violine. — Misa za zbor a cappella. Pariš i Helenu. L'avaro. je svoja istraživanja usmjerio najviše na razdoblje od XIII do XV st. do 3-gl. V. Surađivao je sa Calzabigijem i Gluckom i zajedno > njima postavio je 1761 balet-pantomimu Don Juan. 1797). 1949) i G. — V. Giovanni Andrea ->■ Bontempi. ANGLES. Eitner (1875). često sentimentalnu notu. ANGIOLINI. Gail-larde. gudače. 1871 i M. Giovanni Francesco Anerio ad alcune sue gagliarde per čembalo. a zatim slijedi Allemande. F. više Couranta. L'opera comica italiana nel 700. Zeitschrift fur Kirchenmusik. A. ugodena su u oktavama. — G. I. Ko. a zatim je djelovao u Beču. Ein Beitrag zur BiogTaphie von Giovanni Francesco Anerio..: pojedine plesove obj. tip engleskih plesova u francuskom baletu potkraj XVII st. Vješt polifoničar. talijanski plesač. L. talijanski kompozitor (Taggia kraj Napulja. IV 1691). Roesgen. Chorbuch za zbor a cappella. ibid. x Covent Gardenu u Londonu. neke mise obj. javanski idiofoni instrument (njem.. Giovanni Andrea ANGELIS. 1776. španjolska pjevačica. M. 1939.. / Lieti scherzi. 1933 (novo izd. Gloriatio za kontrabas i komorni orkestar. [774. Cogula i F. 1954. R. Florimo. oko 1800 i za Country Dance i Ecossaiseu. Pasquale. Nei Parentali 1614—1914 di Felice \nerio e di Carlo Gesualdo. I. — R. Sopranos of Today. Rime sacre concertate (2-gI. XII 1969 Studij filozofije i teologije završio 1913 u Tarragoni. 1784. 1934. violu i kontrabas. ibid. udara jući svaki o svoj angklung. osobito u Publicaciones del Departamento de Mušica de la Biblioteca de Cataluna i Monumentos de la Mušica Espanola. violu i 5 duhačkih instrumenata. Učenik J. Između pojedinih plesova umetnute su obradbe uvertira i plesova iz Lully-jevih opera. Chaconne ili Passsacaglia. Un suo fugace soggiorno a Treviso.S. Na početku zbirke nalazi se popis ukrasa i uputa za njihovo izvođenje. A. 1764. Hindu Music. ibid. Torri. — A. — K. — L. unosi lirsku. I viaIgiatori felici. Berichte und kleine Beitrage nochmals zur Biographie von Gio/anni Francesco Anerio. Menuet. Felice e Giovanni Francesco Anerio. Giovanni in Laterano u Rimu. MFM. 1891 i [895. 1903. Pjevanje i klavir učila na Konzervatoriju u Barceloni. 1940. II 1803).. — Isti. J. austrijski violinist i kompozitor (Beč. 1769. sa 17 dijatonski ugođenih žica. Tamošnji stanovnici plešu često u većim grupama. [6. V 1927 —). u muzikologiji se kasnije usavršavao kod W. u svojim kompozicijama primjenjuje rane po-ifonijske (organum. ali i suvremene oblike. sopran Barcelona. ANGLEBERT. u kazalištu Coldn u Buenos Airesu i od 1951 na operi Metropolitan j New Yorku. Pedrella u Barceloni. i. ORKESTRALNA: simfonija (s orguljama). — Dvanaest oratorija (La Betulia Liberata). Pojedine kompozicije obj. Piccinnija. 1965 i za 12 instrumenata i klavir. ANGELI.. Pozvan je dva puta u Petrograd gdje je koreografirao balet Napuštena Di-iona.. engleski ples).). Dalet akcije. 1619. violinu. DJELA. kasnije studirao kontrapunkt i kompoziciju kod A. a osobito je raširen na zapadnoj . Dardo. La vera costanza. 1965. Stalan je gost najpoznatijih muzičkih festivala Edinburgh. Koncerti: za klavir . IV 1727 — Rim. Lynham. Becherini. duhački kvintet. 1781: // cavaliere per amore. Gasparo. Haberl. ANGLAISE (danse anglaise. La Bibliofilia. Naziv a. Gavotte.. Maurizio. — VOKALNA. LIT. LIT. J. je stvorio okosnicu za tzv. Bessaraboff. G.). Felice Anerio : la »Congregazione dell' Oratorio«. Bauerle (1931) i dr. 5.: F. je utemeljitelj i muzičkog časopisa Anuario Musical. [963. u Parizu. mjera dvodobna. Od 1917 vodio muzički odjel biblioteke de Cata-lunya u Barceloni. Rosenthal. za violu i komorni orkestar. Haberl. pojedinačne kompozicije u razli čitim suvremenim zbirkama i u rkp. LIT. LIT. Alberto de ~> De Angelis. Salve Regina i litanije F. muziku učio kod J. 1628 — 23. Chambonnieresa. // curioso indiscreto. Gli irtigiani.: S. 1794. kojima su gornji dijelovi koso odrezani. Pjeva na milanskoj Scali. faux-bourdon). Andrea d' ~> D'Angeli. La scuola musicale di Napoli. Ancient European Musical Instruments. pa je stoga područja objavio niz veoma zapaženih rasprava i muzičkih spomenika. Mušica fera. do 4-gl. Eitner. Haberl. 1780. Tempo im je vrlo živ. Sacchina i N. Učenik bečke Muzičke akademije. Haberl. Napoli 1882. To su tri serije od 30 do 40 kompozicija poredanih po tonalitetima. Londonu. — F. RMI. I 1888 —). A. francuski kompozitor i čembalist(Pariz. Nizozemska. upotrebljava se i za druge plesove engleskog podrijetla: za Hornpipe. Brand). Firenca. Kinkeldev (1910). Ghirlanda di sacre rose (5-gl. Sarabande. violu i kontrabas. II. O.). —■ G. \~Jli. koreograf i teore-:ičar (Firenca.— F. Od 1947 bio direktor Papinskog instituta za crkvenu muziku u Rimu.: H. 1951. Mušica ad impulsum et pulsum za gudače i udaaljke. 1953. iz obitelji utaje. X. Conference za 2 violončela i komorni orkestar. Javi. II. Higino. gdje je 1927 postao profesor na Konzervatoriju i 1933 na Univerzitetu.: J. Rekvijem i Te Deum obj. sekstet za flautu. A1F. F. M. Mušica za gudače. Raugel. ANGELINI. London 1956. Barbere. u Stockholmu. 1731 — Milano. — H. Le nozze di Figaro).Baoh ANFOSSI. Messa di morli. Catnetti. Fellerer. 4 mise. God. [630. zbirkama koje je sam pokrenuo. London 1950. Anerio. 1946.: Pieces de clavecin obj. Za španjolskog građanskog rata 1936—39 boravio u Munchenu. Od 1949 koncertira u mnogim gradovima Evrope. Parizu. Das Neu-Eroffnete Orchester. 8. gudače i udaraljke. Kobenhavnu. Tagore. Njegovi pogledi i ideje o baletu. X. za flautu i komorni orkestar. Bari 1923. Najodličniji poznavalac španjolske muzike. a na završetku rasprava o harmoniji generalbasa. španjolski muzikolog (Maspujols. 1920. 1887. — B. Stilizirani oblik toga plesa javlja se katkad u baroknoj instrumentalnoj suiti. Farrenc. Paul. L'incognita perseguitata. Rim. Mattheson. koji se podudaraju s Glu-:kovim načelima o reformi opere. po uzoru na Piccinnija. NOVA IZD. 1914. 1620. LIT. Giovanni Francesco Anerio. Calcutta 1882. I. LIT. Chigiana. KMJB. Dva ili tri komada bambusova drva. Schering(i93l) i dr. za violu da ? amba. Rokseth. Prve svoje balete postavio u Torinu (1757). Trost der Philosophie (Boethius) i Sinfonia dominica n passione. — A. Note d'archivio.ANERIO — ANGLĆS Sella Clori armonica (i-gl. a po povratku u domovinu imenovan je 1943 za direktora novoosnovanog Španjolskog instituta za muziko-logiju i člana Akademije lijepih umjetnosti u Barceloni. Giberta. Alberto ANGERER. X. — W. Njegove su se opere izvodile u Italiji.

Spanische Forschungen der GorresGesellschaft. La mušica medieval en Toledo. La notacion musical espanola de la sugunda mitad del 5. Alfonso V de Aragon. 1955.ANGKLUNG DJELA. 7. — . Estudis Universitaris Catalans. XV. 1954. 2. Die Bedeutung der Vokalpoliphonie fur die r'omische Litur-gie. 1947. Kongress-Bericht des Kongresses fiir Kirchenmusik. Estudis Universitaris Catalans. 1939. ibid. Les Cantigues delreiN'AnfoselSavi. Historia de la Mušica Espanola. Anuario musical.. Wolfa. 1929. La mušica conservada en la Biblioteca Colombina y en la Catedral de Sevilla. 1954. Vida Cristiana. 1954. 1934 ( I I izd. Cristobal de Morales y Francisco Gu-errero. El »Chanson-nier Francais* de la Colombina de Sevilla.. 1926. La mušica espanola desde la Edad Media kasta nueslros dias. 1938. ibid. El »Llibre Vermelh de Montserrat y los cantos y la dama sacra de los peregrinos durante le siglo XIV. dodatak u španjolskom izdanju »Male muzičke historije« J. STUDIJE (izbor): Les melodies del trobador Guiraut Riquier.. Vopera di Morales e lo sviluppo della polifonia sacra spag-nola nel 1500. ibid. 1941. Anuario musical. La mušica en la Corte del rey D. 1926/27. 1944). 8.

gdje izjavljuje da komponira ». Od svoje petnaeste godine. nastojalo se postići što veću okretnost izvođenja. violu i kontrat Muzika za igrokaz Erzvin und Elmire (Goethe). 1951. koji ponekad podsjeća čak na recitativni stil talijanske opere XVIII st. do 6-gl. 1953. 1958. rog. 1551 i IV(5-gl. Već njeni prvi nastupi u I listu Kirov bili su zapaženi. J. — Ch. 1943. U njegovim dje nema formalističkog kontrapunktiranja. 3. The Canticles Pointed. 1567 Magnificat (4 . Morales. 1954. živahno). sestra Friedricha II. A. (recitativo secco). Cataleg dels Manuscrits Musicah de la colleccio Pedrell. 1951. divertimento za klavir. h p&ac e seen ucorcLng to Ay sal.). 1565 i II (4-gl. Funeral music.). 3 Songs of Love za 2 soprana i alt. 1948. Petra u Rimu (nasljednik Palestrine). klavir i timpane. c. (Handel. Istvan. A. Mur 1947. Els Madrigals i la Missa de Difunts d'En Brudie (zajedno sa F. RAM. Douglas. L piše se i con anima. sonata za violinu i klavir. Giovanni Animuccia.. 1944. Bode. s komentarima J.Cervelli. 1955. 10. IV 1807). 25. umjetničku karijeru započeo kao dirigent opere u Budimpešti. 1959.novLe&est ihou.. —■ Schrift iibsr Musik (izgubljeno). Tanworth in Arden 1946. 1776 i za farsu Jahrmar zu Plundersweilen (Goethe). DJELA: simfonija. u predgovoru svoje zbirke 1 objavljene 1567. Siena 1955. Publicaciones del Departamento de Mušica de la Biblioteca de Cataluna.. — P. III 1787). Eitner. Aus der Musikaliensammlung der Weimarer Landesbiblii besonders dem Nachlass der Anna Amalie. A. Are en del za 2 klavira. 1927. Stanton. Lenzewski. God. Herzogin Anna Amalia. ibid. sicisti toscani. — Isti.. The Futilitv M Anglican Chant. X 1739 — Weimar. Bacha. 1928 interpretirala je virtu Žar Pariza. — W.). 1959. Nina Aleksandrovna. Heuschele. Komponirao je pretežno crk muziku. — KOMORNA: klavirski trio. ibid. Fellerer. Haydn i dr.. . G. 1921.). Hasse. van den Borren. Kao kompozitor 1 i duhovnih madrigala A. -gl.: A. dok se u koralu ritmički zamah muzike upravlja normalnim govorom. 1931. laudu obj.. A. biblijskih pjesama i drugih nabožnih tekstova koji se upotrebljava u liturgiji anglikanske crkve.:i^s^ č--^ 54 ANGLĆS — ANNIBALE PADOVANO ANHEMITONIKA -> Pentatonika 1 ANIMATO (tal. LIT.). LIT. Od 1914 zbirka se ču Berlinskoj državnoj biblioteci. Prvi engleski kompozitori kao Th. — Crl kompozicije. Time se izražajna snaga melodije u tolikoj mjeri skučila da je gotovo potpuno izgubila vezu s originalnim vrelom iz koga je potekla. The Oxford Companion to Music. Kirnbergera i komponirala u stilu starih polifonii Skupila je bogatu zbirku rukopisa i štampanih muzičkih ć većinom kompozitora XVIII st. Comments za alt i klavirski trio. 1933. Granados. Nastojanje za isticanjem j deklamacije teksta iznio je A.thy te- va - lord. premda su tokom stoljeća nastajale promjene. de J. 1951). J. Palestrina. na način. 1956. da Vittorije i drugih. G. Music and Letters. Pujol. 1778. Jena 1941. ncut Idtest tAou lhy seroant deport in. ANIMUCCIA. 1951. jer su se odlikovali snažnim i pr. Najpozn njene koreografije su balet Gajane (Hačaturjan) i nova vs baleta Šeherezada (Rimski-Korsakov). 3 sv.. da istakne pojedini slog ili riječ u nizu ostalih i na taj način sačuva logičan smisao teksta. Recopi-lacion de sonetos y villancicos a auatro y a cinco. 1951. I sv. kompromis. p. MGG. Psalam XIX za bariton i klavir. :. MGG. 1947 (III sv. Vasquez. Muziku 1 kod P. 2 sv. sovjetska plesači koreograf (Lenjingrad.. 3 Songs of Death za sopran.). Berlin 1908. ' DJELA. ibid. Ramlera). četiri knjige madrigala: I (4-gl. 2 sv. Sempr< animato ili poco a poco animato znači isto što i incalzando. NOVO IZD. već je tokom XVI st. LIT. La Mušica a Catalunya fins al segle XIII. — VOKALNA: šest pjesama Na Conxy Pan za bariton i klavir. 1909 —). . Učenik Z. Le laudi spirituali di Giovanni Animuccia e le origini dell' on musicale a Roma. 1897). Abert. gl. akcentuiranjem (pointing) koje je imalo zadatak. Uu: seroant defor mine part in. 1555—71 rnaestt cappella crkve sv. Kao muzičar-amater očitovala zamjernu tehničku vjei i izvornost. Nerijem kao dirigent i kompozitor u orat San Gerolamo della Caritd. Krabbe. — E. kinja od Sachsen-Weimara.sal . 1921. Boulanger u Parizu. ■ Miinnich. ibid. A. LIT.). klarinet. do 6-gl. plesačkim temperamentom. bez obzira na književni oblik teksta. Gerhardom) ibid. 4 sv.. Marka u Veneciji. 1949. Pedrellom). 2 violine.). teži za jasnoćom. 1568. Th.. : prešao na dvor austrijskog nadvojvode Karla u Graz. proširen ovaj način »stiliziranja« izvornog gregorijanskog korala. Kasnije je i to napušteno. MGG. ANNA AMALIA. Vi. 1920. ibid. DJELA. G. 1937. U duhu proturi macijskog pokreta A. — La Mušica en la Corte de los Reyes Catolicos. HohenzoHern-Jahrbuch. dajući neopravdanu važnost izoliranim riječima. Madrigali i moteti (2 knj. trio-sonatu u D-duru i 4 kon obj. Venegas de Henestrosa. — Četiri Electronic Compositions. je jedan od pionira elektronske muzike u Kanadi. 1928—31. Cibanilles. — Kantata Der Jod Jesu (na tekst K. Schering schichte der Musik in Beispielen). God. 1935. Prema tome je a. : Ch. DJELA: instrumentalne kompozicije (trio-sonate. II sv. Paul. Anna Amalia. Znatno je utjecala na umjetnički život Wein okupivši oko sebe istaknute umjetnike (Goethe. 1951.. 1 pojedine odlomke. 1896 i 1916. Sarasate). Katalog der Musikalien-Sammlung des Joahimi schen Gvmnasiums zu Berlin. 1952—56. on se sačuvao sve do danas. ili čak pojedinim slogovima. ibid. XI 172 30. I. H. I i II. koji se sastoje od nota kraćih vrijednosti.. Fleischera i E Wolfa. p. AML. Fantasia.gl. c. English Cathedral Music.: dva stavka mise Conditor alme. Dok su neki slogovi podmetnuti pod duge note. Ono se temelji uglavnom na principima psalmodijskog recitiranja gregorijanskog korala s tom razlikom. od se ne samo na karakter nego i na tempo kompozicije. Subirom). c. La Mušica en la Corte de Carlos V (uz to: L.). NOVA IZD. u strogo metričkom ritmu i na živom engleskom jeziku. Libro de Cifra Nueva). Gibbons prihvatili su ovaj način obradbe i.■s--^ -. Frangopulo.: sonatu za flautu i b. 1941. G.tion. gdje je . T951. Fellowes..: R. Wieland. Scholes. 1547. ibid. ova su dva sistema ostala nepomirljiva. Church Music in Historv and Practice. Opera omnia. Cr. do 5-gl. K. pa se u himnima nastojala sa čuvati prirodna gipkost recitacije. Harmoniziranje psalmodije. Gornje navode ilustriraju slijedeći primjeri: ANISIMOVA. 1950. oznaka za interpretaciju. Romeua Figuerasa. 1951LIT. pokazujući osobitu lakoću stvaranja. koje se javlja najprije kao falso kordone. 1554. 1527 — Graz. 1950. jednostavnošću i ura teženošću teksta i muzičkog izraza. VII 1941 —). Hommage a Higino Angles. III(5-gl. Lord. p. Anna Amalie von Sachsen-Weimar. J. sonate za flautu i 1 koračnice). — Posebno izd. Ko. — A. i K Graun. Soler. 1946. 1936. Berlin 1884 (kao dodatak za MFM). relativno je nepotpuno uspjeli napor oko stvaranja vlastitog muzičkog izraza na temelju gregorijanskog korala. 1946. — KLAVIRSKA: sonata.. što se a.oa . pruska princeza.: K. Monumentos de la Mušica Espaftola. tenor i bas. I. La Mušica de las Cantigas del rey Alfonso el Sabio II: Transcripcion musical. II (4-gl. violu i violor 2 sonatine za obligatni čembalo. Tallis. Sis Quintets (zajedno sa R. (zajedno sa J. LIT.: W. Najvredniji su u njoj ruk< (autografi) i izdanja djela J. napisao viš 300 ehansona. Osobito je u XVII st. krajem III i< Od 1552 orguljaš prvih orgulja crkve sv. Od 1949 djeluje kao nastavnik Konzervatorija u Montrealu. talijanski kompozitor (Firenca 1500 — Rim. Nina Aleksandrovna Anisimova. 1548. Grupiranje teksta u omeđene taktove izmijenilo je prirodnu deklamaciju. A.. 1960 i 1961. . Učila kod F. c. kanadski pjevač i kompozitor zabavnih mel< sirijskog podrijetla (Ottawa. Već kao d počeo improvizirati napjeve. — C. IV 1919 —). K. Friedlander. Interludium za gudače. Morlev i O. NOVA IZD. tal ski orguljaš i kompozitor (Padova. Kodalva na Muzičkoj akademiji u Budimpešti i N. a 1935 postavila je svoje prve balete na muziku špa skih kompozitora (Albeniz. 12.).. Lenzewski. El Codex Musical de Las Huelgas. G. Laudi spirituali (2 knj. općenito prošireno u djelima Josquina des Presa. 30. Usprkos mnogim nastojanjima. njemački kompozitor (Berlin. flautu. uvođenjem mjera i taktnih crta u harmonizacijama. 1926—32.). Amalie Herzogin von Weimar (3 sv. ANGLIKANSKO CRKVENO PJEVANJE obuhvaća poseban način izvođenja psalama. balada i zabavnih melodija. Tome se pokušalo doskočiti tzv. MQ. Lenjingrad . 1921. ANNA AMALIA. ORKESTRALNA: simfonija. S. Attualita di Giovanni Animuccia. Opera omnia. 1958. p i/u/ ^' J J ii^^^ ANKA. ANNIBALE PADOVANO (Hannibal Patavinus). nećakinja Friedricha II. izvodi četvoroglasno harmonizirano. S Prinzessin Amalie von Preussen als Musikerin. čitav niz riječi morao se izvoditi na jednu razmjerno kratku notu.). C. Torchi (Arte tnusizale in Italia. 1954. Jubilare Festschrift der Lai bibliothek. Giovanni. 9. 1563 i 1570. A. M. 1954. fagot. London 1943 — W. 3 sv. III ili IV 1571). madrigal i Magnifica' L. 19] W. peace ac~cor~cU/ig to thy tvorcĆ: Y B /2>^ p TTM / KJ p ec/es p hane r se&n. U anglikanskom pjevanju prozni akcenti ovise o nepromjenljivoj metričkoj shemi. Rubija i J. je znatno pridonio razvoju orator forme. W. alt. 1933. 1951. vo.: Igrokaz Erwin und Elmire obj.■^----■^. W. I. Pearce.. Opera Omnia I—IV.. a u mnogim napjevima. London i New York 1938. H pjesmu Auf! tapfre Krieger obj. će najmanje smetati razumijevanju riječi«. He 1 dr. Ramsbotham. kac s melodijom Diana stekao svjetsku popularnost. Istodi surađuje sa F. 2 stavka iz kantate Der Tod Jesu obj. Zbirka misa (4-gl. ANHALT. L.: M. kanadski kompozitor madžarskog podrijetla (Budimpešta. Kao pjevač jeda od najistaknutijih svjetskih predstavnika zabavnog muzi žanra. Byrd. W. 1567. njemački kompozitor (Wolfenbiittel.: Catdlogo Musical de la Biblioteca Nacional de Madrid. — O. 1915 (obrađenu za glas i li i 1916 (obrađenu za zbor).

Bio orkestralni muzičar u raznim evropskim :emljama. i 6-gl. Kun. Reaney. poštarsko KUD Vilim Galjer (1945). vox i dr. a 1948 skupini su pristupili i neki članovi studentskog KUD Tone Tomšič. Sjeverne i Južne Amerike. Zur Frage der Autorenzuweisung in nittelalterlichen Musiktraktaten. nože se pretpostaviti da su im se autori svjesno povlačili u tamu jezimenosti. Prvi javni nastup triju parova bio je iste godine u ljetu. 1590 (u skupnoj zbirci). a A. Anonvmi. u Nišu KUD Abrašević i KUD Oro. Uz to je ansambl . što je odgovaralo mentalitetu tadašnjeg čovjeka. violinist Tomaž Lorenz. naročito među srednjoškolskom omladinom. u Osijeku Pajo Kolarić i dr. 13. stalno sudjeluje na Muzičkom bienalu u Zagrebu. Autori anonimnih Ijela citiraju se obično prema mjestu. U Prizrenu je veliku aktivnost razvio zbor albanskog KUD Agimi. omladinsko KUD Ivo Lola Ribar (1944). koji zajednički izvode muzičko. a bave se i scenskim obradama pojedinih plesova. radničko KUD Abrašević (1905). oblika i boja.odine. Učenik J. 2 uvertire. Einstein. željezničarsko KUD Vinko Jeđut (1946) i grafičarsko KUD Ognjen Priča (1947). držeći se dosljedno principa da je potrebno sačuvati stil i karakter svake igre i koristiti samo izvornu gradu. Njemačkoj i Italiji. Klotz. čas eksplozivno-temperamentnu a čas u melankolično obojenu simfoniju pokreta. Lk. radničko KUD Otokar Keršovani (1946) i Vladimir Nazor (1947). ORKESTRALNA: balada za violinu. Austriji. osvajajući brojne nacionalne i internacionalne nagrade. misa za 24 glasa u rkp. Lađo u prvom redu prikazuje hrvatske tradicionalne plesove. Couss. glumaca ili plesača. — \iissarum (5gl. klarinetist Miha Gunzek. Do završetka Drugog svjetskog rata nije u Sloveniji bilo ni jednoga društva koje bi njegovalo narodne plesove. dok su se druge razvile u ozbiljne amaterske plesne i pjevačke kolektive. od 1905 u jroningenu. 1556. a ni bibliografija. na kojemu se u pojedinoj :birci nalaze. u živopisnu. i. Ansambl je u početku nastupao pod ime-lom Pro mušica viva. Ramovš i dr. 1935 prestao javno nastupati. 4. Leipzig 904. »Oštri se kontrasti spajaju tako u estetsku cjelinu. Od amaterskih ansambla srpskih kulturno-umjetničkih društava najviši su domet postigli u Beogradu: studentsko KUD Branko Krsmanović (osnovano 1946). Svojim nastupima u izvornim narodnim nošnjama društvo je steklo mnoga priznanja u zemlji i u inozemstvu.: J. ANSAMBL (franc. Jt'ien 1930. —■ G. Geschichte der Mensuralnotation von 1250 bis 1460. I. gotovo u svakoj socijalističkoj republici osnovani su profesionalni državni ansambli. Wa-. koje u srednjem rijeku nasljeđuje jedan teoretičar od drugoga. Oni interpretiraju izvorne narodne plesove. U toku dosadašnjeg rada Kolo je dalo na hiljade javnih priredaba u Beogradu i gotovo u svim jugoslavenskim gradovima. 1604 (posthumna zbirka koja sadržava i tokate drugih majsto. jeschichte der Musiktheorie im 9.« Direktor ansambla (1970) je Ivo Vuljević. Smatra iedaje A. Battaglia per sonar d'Instrumenti da fiato (8-gl. koji vrlo uspješno propagiraju jugoslavensku narodnu umjetnost i u inozemstvu. Annibale Padovano nella storia della mušica lel cinquecento. koji se od 1955 zove Lađo. ANSAMBLI NARODNIH PLESOVA I PJESAMA SFRJ. Peter van. pjesme i nošnje. ANSAMBEL SLAVKO OSTERC (Ensemble SO). sa ciljem da njeguje narodne igre Albanaca u Jugoslaviji. moteti i4-gl. Tanje-eva u Moskvi. a u Prištini profesionalni ansambl narodnih igara Šota. i tursko KUD Dogru--Yol. MGG. Tako je anon. Toccate e Ricer-ari per organo. P. — H. Najvažnije zbirke u kojima su sabrana i djela anonimnih mtora: M. Liber Primus.). suita Das kalte Herz. madrigali (5-gI. 1897. Leipzig 1928. M. željezničarsko KUD Branko Cvetković (1944). kao i u mnogim zemljama Evrope i drugih kontinenata. — H. 13. poštarsko KUD Doka Pavlović (1945) i dr. 1902. prvi prakticirao dvozborni stil u muziciranju na orgujama. tonus. harfistica Paula Uršič pijanist Aci Bertoncelj. NOVA IZD. R. Gerbert.). XX. a u nekim slučajevima upotreba idređenih termina (modus. LIT. a stalni su članovi istaknuti slovenski koncertanti. — H. Pierront i J. — // primo libro de Madrigali (5-gl. Die 7 riihgeschichte des musikalischen Urheberrechts. X 1954). Među prvima je objavio instrumentalne ricercare i usavršio ormu tokate. Handbuch der Notationskunde. Kassel 1962. 1kojemu nastupa određeni manji sastav izvodilaca. estivalu sodobne komorne glasbe u Slatini Radencima i na ugoslavenskoj muzičkoj tribini u Opatiji. N. Marolta (1951) promijenila je ime u Akademska folklorno-plesna skupina France Marolt. Schollum. prigodno prikazivanje folklora bilo je na raznim priredbama prepušteno seljačkim grupama. i 8-gl. I. Vodi ga . Izdanja inonimnih djela po vremenu svog postanka idu gotovo uvijek 1 srednji vijek (rjeđe u XVII i XVIII st. nazvao se u maju 1963. kao i sindikalnih i omladinskih kulturnoprosvjetnih društava. osnovan 1964 pod rukovodstvom Slavka Kvasneskog. Pod rukovodstvom Olge Skovran ansambl je stvorio bogat i raznolik program narodnih igara iz svih krajeva Jugoslavije. PLESOVA I PJESAMA SFRJ prije orguljaš. Fragmenta inedita scriptorum anonymorum u Nicolai lapuani presbyteru compendium musicale. U Zrenjaninu djeluje poluprofesionalni ansambl Đura Jakšić. Broj članstva se naglo širio. Za velik broj anonimlih djela. Iz SR Srbije ističu se još ovi amaterski ansambli: u Novom Sadu radničko KUD Svetozar Marković i KUD Rusina Maksim Gorki. teologija i historija). Pored mnogobrojnih grupa za izvođenje plesova i pjesama koje djeluju u okviru radničkih kulturnoumjetničkih društava. 1896. Zadatak ansambla ne sastoji se samo u tome da preko javnih izvedaba prikazuje folklorno blago s područja SFRJ. —■ H. 1. I. 1898. 1864—76 i \. a nedostaju im notni primjeri. Huschen. — Isti.).: Ricercare iz 1556 obj. Pohlmann. Poslije Oslobođenja 1945 u mnogim gradovima Jugoslavije osnovane su brojne grupe za izvođenje narodnih plesova i pjesama. nizozemski dirigent i kompozitor Zeltbommel.) u rkp. H. medu :ojima su flautist Feđa Rupel. clavis.. 2. 1934). G. a 1917—29 vodio je Residentie drchester u Amsterdamu. Ippel. U proteklih 20 godina Lađo je nastupio više od 2000 puta u zemlji i u najuglednijim koncertnim dvoranama Evrope. — Dvije kantate za dječje glasove. koji je najviše zaslužan za visok artistički nivo i međunarodnu afirmaciju. U toku vremena neke su od tih grupa prestale s radom. 1567 obrister Musicus i 1570 Kapellmeister. 1564. X 1879 — Hag. de Coussemaker.ostovao na festivalima u Varšavi (1963). Liber Motectorum 5-gl. — Clavirski kvintet. često ni mjesta. U Srbiji je 1948 utemeljen profesionalni državni ansambl narodnih igara Kolo. od 1910 u Arnhemu. God. Kassel 1962. Anonimni traktati većinom ne nose oznake . na . LIT. lastavak Gerbertova djela izdao je Ch. proširivši je na trodijelni oblik dodavanjem imita-:ijskoga srednjeg dijela. kao i za prikazivanje folklora u domovini i u inozemstvu. kornist ože Falout. 1567. bis 19. Nakon smrti svog osnivača F. 1573. U nuzikologiji. a koncertirao je u više navrata u Čehoslovačkoj. u Opatiji KUD Zora. u Dubrovniku KUD Linđo. Scriptores ecclesiastici de mušica (3 sv. Kongress-Bericht. DJELA. 1784. Afrike. ali u svoj program stavlja i najljepše primjere narodne umjetnosti ostalih naroda Jugoslavije. studentsko KUD Ivan Goran Kovačić (1948). van Adelberga u Utrechtu i S. naročito djela jugoslavenskih kompozitora. zvuka. od kojih su neka i njemu losvećena (Shin-Ichi Matsushita. konorno muzičko tijelo osnovano 1962 u Ljubljani na poticaj kom-»ozitorske skupine Pro mušica viva za njen koncert na festivalu Mu-ica nova u Opatiji 1962. Riemann. Od 1901 kazališni dirigent u Amsterdamu. pisac četvrte anonimne asprave prvog sveska Scriptores Coussemakera. MGG. a umjetnički rukovodilac Zvonko Ljevaković. 1863. 1951. Annibale Padovano.). idnosno muzičko-scensko djelo. U Hrvatskoj je 1949 osnovan Državni zbor narodnih plesova i pjesama sa sjedištem u Zagrebu. koji proučava i njeguje isključivo vojvođanske igre. srednjim i stručnim školama.). Adler Festschrift. Njihov je zadatak upoznavanje i njegovanje pjesama i plesova svih jugoslavenskih naroda. Torino 1933.: A. Sofiji (1968) i Dubrovuku (1969).ANNIBALE PADOVANO — ANSAMBLI NAR. Musikwissenschaftliche Arteiten. Scriptorum de mušica medii aevi nova series (4 sv. O. nije još do danas izvršen cjelokupan pregled anonima.enaara. za razliku od nekih drugih znanosti (filozofija. — Prema nepotpunim podacima u Srbiji je 1949 bilo oko 1500 grupa sa preko 20000 igrača. P. — Među amaterskim folklornim ansamblima u SR Hrvatskoj izdvajaju se svojim kvalitetom sekcije kulturnoumjetničkih društava u Zagrebu: omladinsko KUD Joža Vlahović (osnovano 1945).). E. već i da pomaže folklornim grupama SR Hrvatske u njihovu umjetničkom usavršavanju. Veermana i S. 1898 i 1899. u Valjevu KUD Abrašević i u Šapcu KUD Abrašević. P. i to standardni koncertni repertoar i avangardle partiture. prije svega onih iz srednjeg razdoblja srednjeg vijeka. Annibale Padoanos Madrigalbuch. Wolf. Hennebains {Edi-'.a). 1945 osnovana je u Sloveniji folklorno-plesna skupina pri Glasbeno-narodopisnom institutu u Ljubljani za potrebe institutskog rada na istraživanju slovenskog plesnog folklora.). izabirajući najljepše i najkarakterističnije. de La Fage.) u rkp. O. 1901. Leipzig 1913. ostvarenja nepoznatih autora. —■ G. Repertoar ansambla obuhvaća komornu nuziku XX stoljeća. Odlomak scenskih ili većih vokalno-instrumentalnih djela. — M. DJELA: II prima libro de Ricercari (4-gl). Za određivanje doba u kojem je anonimno djelo lastalo važan je opći sadržaj. i to podjednako . B. skupina reproduktivnih umjetlika muzičara. ne računajući grupe u osnovnim. G. naročito pod vodstvom Lorenca Antonija. i kojima su se sluiili i neki poznati autori. ensemble). S. Jahrhundert.). rapsodija Piet Hein. God.). 951.ions de VOiseau Syre. pa je skupina otada najčešće nastupala pod tim imenom. Azije. Obuhvaćen je uglavnom peiod IV—XVI st. Petrič. U SR Hrvatskoj afirmirali su se još: u Splitu radničko KUD Jedinstvo. S. lerlin 1938. 55 ANONIMNA DJELA. Del Valle De Paz. Rumunjskoj. ne navode suvremenike. Terminologie in den mittelalterlichen Musiktraktaten (disertacija). ilologija. ntrodukcija i scherzo. Do danas 1970) na njegovim je koncertima doživjelo praizvedbu više od 0 suvremenih muzičkih ostvarenja. ANROOY.

XI 1886 — Hamburg. II 193c na Konzervatoriju u Leipzigu. 1929. sindikata i omladinskih organizacija. Err les fondements de la musique. Najznačajnije rezultate ostvarile su folklorne sekcije kulturno-umjetničkih društava u Banjaluci (Veselin Masleša). — Dva gudačka kvarteta. Ansermets Musikdenken. Tanec se u većini slučajeva strogo pridržava čistih narodnih izvora. — SPISI: Le geste d 1943. Stravins dirigent baletne Djagiljeva (191 1918 bio je gl novoosnovanog C Suisse romande 1 je vodio do 1966 među najveće d generacije. Čehoslovačkoj i Rumunjskoj. der Pelikan. U njegovim kompozicijama osjeća se sionizma. Predvor pri Kranju. a neko je vrijen katedrale u Milanu. pr ći). LIT. Piguet. -Ernst Ansermet.56 ANSAMBLI NARODNIH PLESOVA I PJESAMA SFRJ — ANTEGN/ Kiinsten im Lichte stilistischer Betrachtungen. ali djeluje i dalje kao folklorna grupa KUD Njegoš na Cetinju. LIT. 1936. Conrad Ansorge. osobito iz Crne Gore. Mostaru (Abrašević) i Sarajevu (Ivo Lola Ribar. Nakon turneje po Americi pr 1903 na konzervatoriju Klindworth-Scharwenka u 1920 vodio majstorsku klasu klavira na Njemačkoj n miji u Pragu. Bergarm Naslijedili su ga sinovi Giovanni Battista (Bresci Lodi.). kasnije (1885—86) u Weimaru i Rimu. Tappolet. Ernest Ansermet. 25. ANSAMBL ZAGREBAČKIH SOLISTA -+ Zagrebački solisti ANSATZ (njem. Wundt. Ansermet. 2. dodatak. — K. Razvojem turizma raširilo se u posljednje vrijeme zanimanje za plesni folklor. Bergamu i Mantovi. M. AFMW. njemački pijanist i kom vvald. obrađivao i interpretirao folklor iz svih naših republika. pa danas djeluje više seljačkih skupina u raznim mjestima (Bohinj. Karavanke u Tržiču i dr. Vinica. 11. Profesionalnog državnog ansambla u Sloveniji nema.). Bojanci. Brescia. Archiv ftir die gesamte Psychologie. nastavak). 1953 . Da) Polemik gegen Schonberg. H. — Isti. gudački sekstet. Frage der musikalischen Symbolik.UENTE (tal. Bavio se i rr E. Kod limenih instrumenata dodatni dio koji je produljivao cijev i omogućivao sviranje i neharmonijskih tonova. Breithaupt. Neke skupine djeluju u okviru kulturno-prosvjetnih društava (Svoboda u Jesenkama. Lausanne 1943. R. Binet). 1948. Cl. Markovci. Les fondements de I conscience humaine (2 sv. U tehnici pjevanja način dobivanja prvog tona neke fraze ( -» Einsatz). Najmlađi u ovoj skupini je ansambl studentskog folklornog društva Mirko Srzentić. solo-pjesme. — Transkripcije za orkestar. Melos. narodnih pjevača i muzičara. E. Breithaupt ibid. soi i klavir. U okviru rada toga ansambla pokušalo se spojiti netemperirane narodne muzičke instrumente s modernim orkestralnim instrumentima. Gavoty. 1951. odlikovanja i nagrade. XII 1549 — 14 Graziadija.: R. Conrad Ansorge. Farbe-TonForschungen (3 sv. Nord und Sud Schellenberg. Georg Ernst. Wiirzburgu. St tako po prvi put značajna djela si tora.. embouchure odomaćio se kod nas izraz ambažura). risposta) u fugi. Radionu su zatim vodili Bar Benedetto (Brescia. Leipzigu i Parizu (T. Augsbourg. Tvrtku je utem (Lunezzane. upotrebljavaju se i kao sinonimi za temu subjekt) i odgovor (comes. Istakao se kao interpret Beethoven Schumanna. osobito u izvornom obliku. 1. On je 1584— ljaš katedrale u Bresciji. XII 1953). dok to kod drvenih duhačkih instrumenata nije potrebno. ANSORGE. M. 1938. nazivi za dvije melodijske fraze (ili rečenice) sobno odnose kao pitanje i odgovor. Zeitschrift fur Asthetik. Lausanne 1964. Kočo Racin. Njegov rad je u prvom redu. Ts L'arte organica jedan je od najvažnijih izvora mehanizma i načina gradnje orgulja onog vreme . — B. Folklorni ansambl Budo Tomović ističe se također raznovrsnim umjetničkim repertoarom. Ko. ! ten und den Sinn subjektiver Tonempfindungen. Entretiens sur la musiaue (sa 1963.. a izvodio ih je na mnogobrojnim koncertima u zemlji i inozemstvu. 1929. ANTECEDENTE-CONSEO. Tappolet. 15. muški zbor i orkestar. ako svaku frazu izvodi druga a. — H. Kassel 1956. 15. Milanu. Slobodan Princip Seljo i Vaso Miskin Crni). 25.: H. 1964. W. Sagradio je oko 150 org Bresciji. Conrad Ansorge. Geneve.: W. ' Ali? molto quasi presto 1 VCELLO ANSCHUTZ. njemački muzički pisac (Braunschweig. 1962. Das Verhaltnis der Musik zu den bildenden ANTEGNATI. U Bosni i Hercegovim nema državnog ansambla narodnih plesova i pjesama. 8. oko 1530 —?) i Graziadio /(Br te Costanzo. K. Das Farbe-Ton-Problem im psycho-logischen Gesamtbereich. Farben-horen und Kunstschaffen. — Pj i uz klavir. a u posljednje doba zamjerne uspjehe ostvaruju također folklorna skupina Emona iz Ljubljane i studentsko KUD Student iz Maribora. Cirkovce. ol Giovanni Francesco (?) koji je uz orgulje (među lanskoj katedrali) gradio i čembala. Muziku uči (A. II 1969). Njegov repertoar igara i pjesama vrlo je opsežan.). XI 1883 — Ženeva. Kurze Einfiihrung in Farbe-Ton-Forschung. talijanska obitelj orguljaša. Kod limenih instrumenata usnice preuzimaju i funkciju jezičca. Debat sur Vart conletnporain. Ilinden iz Bitole i Panče Pešev iz Kumanova. Osim u domovini velik je uspjeh postigao na gostovanjima u Italiji. Giovanni Giacomo (Brescia. Neue Wissenscha logie. Ernest Ansermet und das Orchestre de 1 Laussanne 1943. Hofmann. — W. Preloka. oko 1556). ANSERMET. osobito za izvođenje onih starinskih pjesama koje se zbog arhaičnih obilježja ne daju harmonizirati po zapadnoevropskim harmonijskim principima. Lipps. Beltinci. M. DJELA: Asthetik der Tonkunst — Stiherzvandschaften zzvischen Musik und anderen Kiinsten. Ober den psychologischen Ausdruck der Musik im Zeitalter der Romantik. Vlado Tasevski i Orce Nikolov iz Skopja. DJELA: dvije simfonije. Žt blan. Od amaterskih ansambla narodnih plesova i pjesama u Makedoniji na brojnim su koncertima u zemlji i inozemstvu postigla zapažene rezultate. 1920. N nici djelovali u Bresciji od sredine XV do sredine dili su ukupno više od 400 orgulja. Abriss der Musikaesthetik. 1927. položaj usana kod sviranja na drvenim i limenim duhačkim instrumentima (prema istoznačnom franc. Bild und Klang.). Po uzoru na ansambl France Marolt počele su se po cijeloj Sloveniji osnivati folklorne skupine kod kulturno-umjetničkih društava. A. dobijala priznanja i osvajala nagrade ova kulturno-umjetnička društva: akademsko društvo Mirče Acev. 1915—19 predavao na Univerzitetu u Carigradu. Propa menu muziku. Bloch) Gedalge). 1928. zbog odabranog programa koji se sastojao pretežno od plesova sa cijelog područja SR Slovenije i zbog izvrsne realizacije. 1919. Stari trg ob Kolpi. Zeitschrift ftir Ps Die Syndsthesien und das Farbe-Ton-Problem. Studirao u Miinchenu. ANSERMET kom (Gazette de DJELA: simfonijska pjesma Feuilles de Printemps. Curjel. 1930. — Requie za tenor. 51. Neue Schvveizeri 1926. Ernest Ansermet. Organizirao je i 1927— 31 vodio kongrese Farbe-Ton-Forschung i uređivao njihove publikacije. M. one su postigle opetovana priznanja. od 1920 na Univerzitetu u Hamburgu gdje je uz to 1942—45 i direktor Psihološkog instituta. najpoznatiji član obitelji. 21. usmjeren na klasifikaciju i izvođenje narodnih igara i pjesama sa gledišta njihovih glavnih odlika. Conrad. kršten 9. Prikupljao je. Državni ansambl narodnih igara Crne Gore Oro osnovan je na Cetinju 1951. 1928. Schvveizerische Musikzeitung Baudry i G. 1927—36. švicarski dirigent i koi vey. Košta Abrašević. Šlezija. Ernest. Proleter. Medu njima se najviše afirmirala folklorna skupina KUD Tine Rožanc. p( sku i rusku (I. U Makedoniji je 1949 osnovan ansambl narodnih igara i pjesama Tanec. Riemann.-c. Neuchatel-Paris 1965. 13. Lancova vas. Ovakvo dijalo bolje do izražaja. kompozicije.— J. Pre stao je s radom 1954. 1936. Ernest Ansermet. kojemu je u Njemačkoj utirao put. nastupao je u zemlji i u inozemstvu. Der deutsche Film. Upotreblja vao se u XVIII i XIX st. dok nisu pronađeni ventili. LIT. Ernest Ansermet. X 1862 — Berlin. Neue Zeitschrift fiir Musik. — C. I. MGG. 2. Laux. Koristeći folklorno bogatstvo svoje republike i iznoseći ga na javnim nastupima u zemlji i u inozemstvu. 1966. Predgrad i dr. Sastavljen od pro fesionalnih plesača. Umjesto toga veliku su aktivnost razvile folklorne sekcije pojedinih kulturno-umjetničkih društava. Debereaz). God. — R. Cremoni. Mu Mottl) i Berlinu Orkestralni dirig reauxu (1911—1< njem I. koncert za klavir i orkestar. U Crnoj Gori postoje tri folklorna ansambla. Miljenko Cvitković. Costanzo (Brescia. — Tri sonate i druge kompozicije za klavir. tjber den Ansatz der Blechblaser. oko 1450 — Albino.

Antiquus. te se prema njemu odnose kao -* neakordički tonovi (primjer 1. MGG. Zagreb 1970 (sadrži i 7 Anticovih frottola za orgulje u transkripciji B. anticipation. fagot i klavir. Vasiljević na osnovu analize narodnih pjesama s Kosova. 1929. Full Anthem toith Verses i Verse Anthem. Lune Posljednji orguljari iz obitelji A. God. Gli Antegnati. Muoni. d. Jeppesen. Blocha. — VOKALNA: kantata Meli. U ranijim djelima eksperimentirao. na kojoj ga očekujemo. serenada za komorni orkestar. ide u najistaknutije predstavnike mlade kompozitorske generacije u svijetu. Kobenhavn 1943. U svemu je poznato 21 Anticovo izdanje. violu. Ubrzo zatim dobio i privilegij za štampanje orguljske muzike i 1517 izdao Frottole intabulate da sonar organi libro primo. 1950. Cambridge Mass. ANTICIPACIJA (lat._^ 4. King. New York 1954. Lyrics za violinu i klavir. duet. 12. Hot Time Dance. — L. D. brojne antheme polifonog stila s bogatim imitacijama. Tallis. 1951. Od 1920 živio je u Evropi. Theodore Antoniou. I. 3 mogla bi se tumačiti i kao ->■ izmjenični ton koji »odskače« na novi akordički ton. zatim kod E. Sklonost neuobičajenim zvučnim efektima očitovala se i u njegovim klavirskim interpretacijama (upotreba stisnute šake i podlaktice). Jeppesen. koncert za violinu. George Antheil. U tematici je katkada aktualan: u operi Transatlantic. Lunelli.: K. Antigo). ksilofone. Istra. Brescia 1930. Premda etimološki potječe od antifone. fagot. Andrea Antico chierico di Montona nell'Istria. Fighting the Waves. komorni koncert za 8 instrumenata. Kalomirisa i J. Stravinski. — KOMORNA: Ouartetto giocoso za obou. li *f i »r X ANTHEM (staroengl. a 1516 dobio od pape Leona X privilegij za tiskanje muzike »figurate«. B. — K. ako nastupa neposredno prije naglašene dobe. Od 1967 direktor Gradskog orkestra u Ateni. T. Over the Plains. koji najavljuju akord na nenaglašenoj dobi. F. Ovi »anticipirani« tonovi. A. -> Konsonanca i disonanca). —■ Memoari Bad Boy of Music. Tom Sawyer. Dizionario degli editori musicali italiani. rt\ ^ A I—F — [ j * r i- ^ -i A. P. 1962. koncert za violinu. je sličan motetu u katoličkoj liturgiji. 1924—48. himna. . anticipazione). uvertira The Rivers. Iste godine objavio veliki zbornik Liber quindecim Missarum sa 15 četvoro-glasnih misa Brumela. napisanim za razne svečane zgode (npr. — J. N. 1950. y . J. Firenze 1958. 1948. 954. kojima je nastojao imitirati zvukove suvremenih tehničkih uređaja {Ballet mecaniaue pisan je za 10 klavira. Vi. suita za komorni orkestar. Boston Mass. Hrvatski skladatelji XVI sto ljeća. Die italienische Orgel musik am Anfang des Cinquecento. — H. Tye. 1959—60. novi izdanje priredio R. 954 . a. Pound. prema mjestu rođenja. violinu i orkestar. 1587 —?) te njegov sin Graziadio II (Brescia. LIT. Clarke i H. — Kantata. Oko 1509 preselio u Rim i započeo nakladničku djelatnost.: M. 1965. 1965 i dr. fornija. Kobenhavn 1943 (II izd. 1935 i The Capital oj the World. primo calcografo musicale. Dva Concertina za klavir i instr. pone. pjevanje i kompoziciju učio kod M. 1964. Zingareska. M. Katkad se i full anthem izvodi uz pratnju instrumenata. 1928. ByrdiO. a. u početku XVI st.: P. 1951. Six Likes za tubu solo. — Isti. ruga se američkom načinu života. Coronation Anthems for George II. 1962. 1963. Tomasin i G.The Chapel Royal Anthem Book of 1635. — P. 955 Ballet micaniaue. W. a drugoj a — b (polustepen). De Antiquis. Harmonijski centar jedne i druge je na gl. koji na nenaglašenoj dobi znači anticipaciju. Andrija Motovunjanin. 1965. God. 1926. 1926. — DRAMSKA : baleti Klytemnestra. američki kompozitor i pijanist (Trenton. franc. od grč. Le Huray. trublju i trombon. 1945. Musical Antiquary. Šostakovič). pneumatsko svrdlo i udaraljke). DJELA. 1968 boravio je kao stipendist u Berlinu. — Isti. Ljestvicu s prvim centrom nazvao je a. Epilog za mezzosopran. A. avionski propeler. oko 1470/80 —?). 1727). — P. Full Anthem)^ obično čist zborni stavak. Chandos Anthems 1717— 20. 8. ->■ Monnet. 1609 —?). serenada za gudače. Sartori. H. 1910— u. Mušica. anticipatio uzimanje unaprijed. Po svome značenju. 1924. violinčelo i klavir. Koncertirao je u mnogim evropskim gradovima.: D. Upotrebljava se kao propisan dio u bogoslužju anglikanske crkve (izvodi se iza treće kolekte). —■ K. Hashagen. Note d'archivio.ANTEGNATI — ANTIČKI DUR 57 i zasebno. :\ [ ' ■ --------- A. Jahrhunderts. Ovu razvijeniju formu anthema (sličnu kantati) usavršio je kasnije G. ansambl. talijanski muzički nakladnik i kompozitor (Motovun. The Eng lish Anthem from the Early Tudor Period through the Restoration Era (diser tacija). odnosno instrumenata. 1969. Dreams. opaža se u njegovim djelima i utjecaj suvremenih ruskih kompozitora (I. Ch. 1962—63. Purcel obogaćuju formu anthema uvodeći monodički stil i proširujući opseg izmjenjivanjem zbornih i solističkih stavaka uz pratnju continua. A. Mušica sacra. I čitav akord može biti anticipiran. George. ANTHOLOGIE FRANCAISE -» Zbirke primjera. 1950. vjerojatno orguljaš i pjevač u Veneciji (15 njegovih frottola objavio je Petrucci u prvim zbirkama iz 1504—08). Pored elemenata jazza. 1935. — K. Svećenik. 1953. je primjenjivao novu tehniku notnog tiska prema metodi O. Guerrini. Chicago 1927. kvintet za flautu. 1930. ansambl. bili su sin Costanza Giovanni Francesco //(?. Bnglish Models for the First American Anthems. 1930. koju sam naziva »satirom i prvom modernom političkom operom«. On je ustanovio da se velika većina jugoslavenskih narodnih pjesama kreće u tonskom ambitusu od malog h do as2. 1968. većinom u Parizu. 1955. 10. Česti su i slučajevi da se ton. A. Dance in Four Parts. Oko sredine XVII st. Studirao na Konzervatoriju u Philadelphiji. LIT. Venus in Africa. Županović smatra da je A.Th. DJELA. 1963. 1962).Ać. koncert za klavir. The English Anthem 1580—1640.: E. U Veneciji nije više radio samostalno nego za nakladnike Giuntu. VII 1900 — New York. violinu. 1946. zborna kompozicija u Engleskoj na biblijske tekstove ili na parafraze biblijskih tekstova. 1943. zbor i gudače. Anthems and Anthem Composers. I. Th. Antizipation. Kantakion za sole. 1967. recitatora i instr. Trieste 1880. Moutona. čine redovito disonancu s ~> akordičkim tonovima akorda s kojima zvuče. — E. Op Ouverture. 1966. Vasiljević postavlja ove bitne razlike između antičkog i moder- . pa se tada govori o slobodno riješenoj anticipaciji (primjeri 2 i 3). prijevremeni nastup jednoga ili više tonova nekog akorda koji se u cjelini pojavljuje tek na idućoj naglašenoj dobi. The Love Within. —• C. Decatur in Algiers. Pipelarea i dr. Mikrographien. prethodenje. Scotta i dr. Dć. L. New Jersey. Andrea de Antiquis. hrvatski kompozitor i naziva ga. The Anthem in New England before 1800 (disertacija). II 1935 —). ORKESTRALNA: šest simfonija. Handel u svojim kompozicijama. Vorausnahme. 1933. Bialasa na Visokoj muzičkoj školi u Miinchenu i radio u Studiju za elektronsku muziku. 1967. Ugleda jući se u katoličke motete. LIT. 1955). 4. Journal of the American Musicological Societv. La Ruea. _ J. 1967 i Kas-sandra. grčki kompozitor (Atena. Petruccija. La bottega organaria degli Antegnati. — J. a onu s drugim cen trom orijentalni dur. 1930. Dijeli se na više vrsta: Full Anthem. tercet. ANTHEIL. unoseći u partituru neuobičajene sastave. koncert za flautu. London 1901. 1936 vratio se u SAD (Hollvvvood). Bossinensis. — Muzika za Sofoklova Edipa. I. Cali- ANTIČKI DUR. 1964). La fine di Costanzo Antegnati. Jazz Symphony za komorni orkestar (prer. Verse je stavak za sole (solo. Filmska muzika. a izgleda ovako: Prema Vasiljeviću postoje dvije varijante toga ambitusa: prvoj je centar as — h (stepen i pol). Blow. Humphrey. engl. J. 1933. Events za klavir. Daniel. Die italienische Orgelmusik am Anfang des XVI. J. 1966. VPestrup. Theodore. 1947. Wise. Foster. — R. VCorner. njem. Papayoannua na Konzervatoriju u Ateni. 1510 štampao prvu zbirku: Can-zoni Nove con alcune scelte de varii libri di canto. anticipation. Andrea. Županović. II1959). I. 1962. Capriccio. kvartet) uz pratnju continua ili obligatnih instrumenata. za simfonijski orkestar.. 1926—49. Piber. solo-pjesme. 1969 predaje kao gost kompoziciju i instrumentaciju na Stanford University. Josquina. A. ANTICO (Anticho. 1923. MGG. 1951. MGG. je nastao u doba Reformacije. Anthem. ljestvica koju je konstruirao srpski folklorist M. Proceedings of the Royal Musical Association. Disertorija iz djela Le frottole per canto e liuto intabulate da F. Violinu. avr^oveco odgovarati). I. Schmidt-Gorg. tal. Milano 1883. Kltstz. — R. marionetski balet Flight. Gibbons (nazvan engleski Palestrina) stvorili su u XVI st. Jeux za violončelo i gudače. pa se onda još jednom u toj naglašenoj dobi ponavlja (primjer 4). ali nije dostigao njegovu kvalitetu. 1951. 1968. WaIker. LIT. Homard. 1942. 1959. Jean ANTHONIOU. Our Contemporarv Composers. 1948. To je prva talijanska tiskana zbirka muzike za orgulje. Kinesis za 2 gudačke skupine. nije antifonalnog karaktera. MGG. A. ORKESTRALNA: Antithesen. 1961—65 studirao kompoziciju kod G. Una breve stassi dell'attivita organaria degli Antegnati. električna zvona. Costanzo Antegnati. — KOMORNA: tri gudačka kvarteta. pojavljuje kao akordički ton na idućoj naglašenoj dobi u nekom drugom glasu. osnovao je Helenic Group of Contemporary Music. 1935. — W. 1520 vratio se u Veneciju i objavio Chansons a troys. LIT. a djelomično i po obliku. 1608. Antheil and the Treatise on Harmonv. Nazvao ga je koligacionim ambitusom. u primjeru br. 1921.

Jugoslovenski muzički folklor. sačuvano je u dalmatinskim knjižnicama te u Sveučilišnoj i u Metropoli knjižnici u Zagrebu. A. Među najstarije antifonare ubrajaju se torium u Monzi iz VIII st. GALLENA. Roma 1934. 16. Od 191 muzičku povijest na Hochschule fiir Musik u Mannheii profesor). ANTIFONAR IZ ST. Is . — W. Estetica gregoriana. Gastoue. Baleti Corroboree (1947) i Sentimental Bloke. i se baletom Corroboree (1947). — P. antifonaru XX st. se ističe kao interpret djela jugoslavenskih kompozitora. I) pod Cantatorium (Cod. Inicijal iz rukopisa Psalterium chori »Af«. njemački muzikolog (Worms. D'Amato. A. — H. — C. jer kvari ljepotu antičke plagalne kadence. 1951. Ferretti. i s brojne liturgijske napjeve zabilježene dvostrukom muzičk tacijom: neumatskom i alfabetskom. u Vatikanu iz prijelaza VIII1 Nekoliko antifonara iz XIV—XVI st. operni pjevač (bariton) i glumai podrijetla (Plzen. Anđreas de -* Antico. 22. Montpellier) u seriji Pa hie musicale (sv. Quellen zur Transformation der Antiphonen. Nastao je u XI st. odnosno svetkovine. Kassel 1935. ANTIENNE. Benedictus i četiri tzv. Les antiennes »Veteran hominem«. perial Grand Opera Company) . p. heptakordalnu podjelu. 2. Ove su obično narativnog karaktera. od 1934 dirigent rad a poslije rata direktor muzičkog odjela (program i pri Australian Broadcasting Commission (ABC) u Sydneyu. — INote sull'Antifonario. Iz antifonijskog pjevanja nikla sebna pjesma -> antifona. Matesa u Plzeriu i na Konzervatoriju u Pragu karijeru započeo 1871 u Plzenu. Njegov koligacioni ambitus nema analogije sa savršenim ljestvicama u smislu opće muzičke teorije. a sadržavaju glavnu misao psalma. pseudoantifone: Alma redemptoris mater. Benoit-Castelli. Boston 1947. Grgurov nakon mnogih rasprava oko njegove autentičnosti. koji se kod antifonijskog pjevanja psalama izvodio prije i poslije svakog stiha. a mogu se svesti na 40 vrsta. Freiburg im Br. Alexaniana u Parizu. Višeglasni psalmi O. 359. V 1850 — Zagreb. Sowa.. dok se druge upotrebljavaju kod mise. I. miksolidijskom ljestvicom. 1957. Le graduel et Tantiphonaire romains. Najpravilnije bilo bi nazvati ljestvicu. MGG. Wellesz.: J. Untersuchungen zum Begriff »Antiphon« (disertacija). Alfonso. — D. LIT. Les origines du chant romain. i a. Ga] skano je 1924 u seriji Paleographie musicale (2. I. rukopisni ne kodeks iz IX st. Kao član Jugosl kvarteta koncertirao u Parizu i drugim francuskim gr Od 1957 profesor je na Muzičkoj akademiji u Sarajevu. Stablein. talni sastav unosi posebne udaraljke. XV st. Fabbri) i dobio Klaićevu nagradu. Vasiljević. ibid. melodijski razvijenije. Karl. Antiphon. Pariš 1851) misleći da je to autograf p gura Velikog što ga je papa Hadrijan poslao (oko 790) Karlu Velikome. 1961.: M. Luther und die A (III izd. australski kompozitor i dirigent 8. II 1917). 1928). — J. Bavio se najviše problemima evangeličke crkven DJELA: Beitrdge zur Biographie Karl Loezves mit besonderer Beru seiner Oratorien und Ideen zu einer volkstiimlichen Ausgestaltung dei tischen Kirchenmusik (proširena disertacija). Gastoue. Lemarie. Lipphardt. — B. LIT. u kojemu postavlja na scen tični totemistički ritual australskih domorodaca. Lyon P. VII i VIII). IV 1904 —). franc. Ephemerides liturgicae. Napjevi su poredani načinima (modusima) pa je rukopis vjerojatno služio u tičke svrhe. 18. Regina coeli laetare i Salve regina) i razlikuju se samo opsežnijim tekstom. 159. Na Zapadu ga je uveo biskup Ambrozije (386). koji je prvi objavio L. Gregor der Grosse Anteil am romischen Antiphonarium. — B. U gregorijanskom repertoaru ima ih oko 1000. da bi zajednički završili kompoziciju. di Lassa i kompozic spezzati mletačke škole zahtijevali su po dva brojna izvježbana zbora koji su pjevali najprije izmjenično. Tekstovi za antifonu uzeti su obično iz Biblije. L'antiphonaire gregorien. sv. LIT. On obuhvaća tonove i onih tetrakordalnih ljestvica. Antifona ANTIFONA (grč. dv-ucpcoveco odgovarati). prigodom koje se izvode. — G. VI : Protestantski svećenik. Monumenta Musicae Byzantinae. John. ANTON. osnova za restauraciju gregorijanskog korala. I. Franjevački samostan. Izvedba tog bale stavlja značajan datum u stvaranju australskog nacional: zičkog izraza. a zatim se 1931—. Kasnije se a. Osim psalamskih antifona postoje i druge samostalnog karaktera. IV i Studij violončela završio 1930 na Muzičkoj akademiji u (U. 1949—51. a tekstovi su im uzeti iz Novoga zavjeta. Od 1873 djelovao je 1 gdje je debitirao kao Valentin u Faustu (Gounod). U kršćansku je liturgiju preuzeto iz grčke t Već Plimje mlađi (112) spominje da kršćani pjevaju himai izmjenično (secum invicem). Rivista Liturgica. Gallen). 1952. Renoit-Castelli. L'Antienne »Ecce nomen Domini Emmanuel«. a u in. av-ricpoveo odvraćati).: A. Scenska muzika Hassan i dr. Ave regine coelo-rum. L'Ar Officii. I nog dura: antički protivno od modernoga gravitira naniže prema subdominanti. izmjenično pjevanj zborova. Objavljen je 1901 pod naslovom Antiph Tonale Missarum (Cod. — Kantata The Song of Hagar.iM>iiBii 58 ANTIČKI DUR — ANTON mise. Etudes gregoriennes. dirigent i korepetitor putujuće operne družine (Williar. a danas se čuva u knjižnici \ skog fakulteta u Montpellieru. 1912. u kojoj se melodije završavaju na drugom stupnju s dominantnom harmonijom. dominantni akord ne dolazi u upotrebu. Misnim antifonama zovu se i introit (antiphona ad introitum). Vladimir. 1951. Zadar. Melodije antifone jednostavne su i silabičkog karaktera. Greifsvvaldu i Halleu. Andrea ANTOLEK. Zagreb 1940. Vi. 1919. pape Grgura Velikog (umro 604) sadržava anti responzorije koje je on sam prikupio i sredio. Subiaco 1935. Roma 1950. — E. Erneuerung der Kirchenn REDOVNICI UZ ANTIFONAR. Studirao na Konzervatoriju u Sidnevu. Vaclav. Kongressbericht. poslu. u kojoj se kreću pjesme Vasiljevićeva antičkog dura. ANTILL. zbornik zapadnih liturgijskih napjeva koje su izvodili pjevači ili narod za vrijeme ANTIFONAR IZ MONTPELLIERA potječe iz samostana clunvevskog reda. Lambillot {Anti de Saint Gregoire. ciklusi solo-pjesama. Garling. u koje pojedine pjesme toga muzičkog kruga moduliraju. DJELA: opere Endymion (prema Keatsu) i The Music Critic or 77 Devil. L'antienne »Jam fulget Oriens«. nema u svom opsegu ni harmonijsku ni melodijsku funkcionalnu cjelinu. V. Etudes gregoriennes. ANTON. violončelist (Zagreb. ima kvartno kretanje. Studirao teologiju i muziku ni zitetima u Heidelbergu. Jedne se upotrebljavaju kod časoslova (Magnificat. cvalo je i u crkvenim zb XVI i XVII st. i Zagrebački liturgijski kodeksi XI—XV stoljeća. kratak napjev u ranoj kršćanskoj liturgiji (od IV st. St. Huske. zadržala samo kao uvodna i završna pjesma psalma. Sydney I9< ANTIQUIS. Angezoandte Liturgik. Australian Notes on the Ballet. Eastern Elements in Western Chant. ANTIFONIJSKO PJEVANJE. Žc. 1954. ofertorij (antiphona ad offertorium) i communio (antiphona ad communionem). u grč] zičkoj teoriji naziv za oktavu. tonički kvintakord na noti finalis postavlja se od finalisa naniže. Antiphonar. A. MGG. . Beograd 1950. L'Antifonario deU'Ufncio Romano. ANTIFONAR (liber antiphonarius). 1958. učio kod I. šavao kod D.). — G. H. LIT. ANTIFONIJA (grč. Pariš 1907. Kritičko izdanje antifonara iz St. zadržani samo oni napjevi koji se izv pjevanja časoslova. — H.: A. A. Vasiljević je počeo sam revidirati ranija svoja teorijska shvaćanja o antičkom duru. Kasnije je j iz antifonara razdijeljeno u više različitih knjiga tako d. tetrakordi imaju plagalne harmonijske konstrukcije.

1947. French Secular Music of the Late Fourteenth :ntury. A. 1934. 1953). 1969). 1959. Marco. av^pcorco? čovjek i cpaiv?] glas). 1948 novao u Prizrenu prvu muzičku školu na Kosovu i bio njen rektor. Jahrhunderts (disertacija). Rawsthornea i kod Schonbergova učenika E. U dva navrata (1514—22) bio rektor Leipziškog univerziteta. Antonius de Civitate MGG.. 1967. Bemerkungen zu den Organa von St. 3 i 7. U. M. Martial to Notre—■ Dame. koncert za violinu. 1897. — VOKALNA. kestralni dirigent i nastavnik u Prištini i Prizrenu. Strasbourgu. 7 i 9. C. ajca. Rondeaux. Mušica Disciplina. Un nuovo codice 11'Ars nova: il codice Lucchese. Die Hvmnen des Apelschen Kodex. od raznih autora (Adam von Fulda. 1951. 1959. LIT. 414. III 1907 —). Malsorja. Sačuvana su 3 njegova misna ivka (2 Glorije. J. je prvi kod nas imijenio načela metode Tonic-SolFa i u muzičkoj nastavi na ićeobrazovnim školama. studio critico biografico. The Notation of Polyphonic Music. ballata.. Der Mensuralkodex des Magisters N. 1914. ibid. 1957. 1938—42 predavao na Harvard University. 1962—65. La Gore. —■ Isti. French Secular Music of the Late Fourteenth Century.: Vaclav Anton. Imitation in the Thirteenth and Fourteenth Centuries. Kosovska suita. The French Secular Music of the Late Fo irteenth Century. — KOMORNA: sonata za klarinet. talijanski violinist. 1958. Apelov kodeks predstavlja veoma važan izvor za njemačku muziku XV st. ANTONI. Oko 1492 počeo sakupljati kompozicije. klavir i udaraljke. 1929.. Harvard Dictionary of Music. a 1504 završio znameniti muzički kodeks poznat pod naslovom Mensuralkodex des Magisters Nikolaus Apel koji je prvotno bio u njegovu posjedu a kasnije je prešao u Univerzitetsku biblioteku u Leipzigu kao rukopis 1494 (poslije 1945 izgubljen izuzev jedne fotokopije). Jeta e 1949. a od 1950 do 1963 profesor je muzikologije na Indiana University u Bloomingtonu. Faida. 1937. ANTONIĆ. 1950. ass. Jahrhunderts. manje s lista (2 sv. 1537). oko 1470 — Leipzig. Speculum. God. Die alte Klaviermusik. Anatomie und Phvsiologie des menschlichen Stimmund Sprachorgans (Anthropophonik). KNJIGE: Die Fuge. irski kompozitor. Muzički oblici i narodni instrumenti šiptarskog naroda. 7. 1909. Pripada generaciji kompozitora nakon Landija. Muzička vježbenica. Brahmsa za violinu i klavir. Historical Anthology of Music (2 sv. — Isti.— DRAMSKA. L. ibid. Perparimi. muzički pedagog i zborovođa (Dubra-:c.). 1934. — R. 1949. — Objavio antologije i zbirke starije muzike: Musik aus friiher Zeit (2 sv. klavir i udaraljke. Skenderbeu ngadhnimtar i dr. 1948. Koc. — MELOGRAFSKE ZBIRKE: Kange pullore shqiptare. po volji) ~* A bene placito. // repertorio del piccolo violinista. 3. 1915. Munche1. de Angelis. Willi. SPD Obilić. a 1531 Consiliarius. fantazija Normandy. 1957. 1945. 50. Ghisi. 23. — DRAMSKA. Early Spanish Music for Lute and Keyboard. 1949. ZFMW.. Nikolaus. DJELA: Suvremena metoda pjevanja u pučkoj školi. Proučavao osobito srednjovjekovnu i renesansnu muziku. 1950. I95i—53. Firenci. američki muzikolog njemačkog podrijetla (Konitz. The Early Development of the Organ Ricercar. Mass. 1920. Imitation Canons on VHomme arme. — poslije 1423). Concord Classics for the Piano.). G. 1936. Kah an erdhe keta partizan. ominikanac. Concerto za 4 violine.: K. Dunoiveau sur la musique francaise pour l'orgue au XVIe siecle. Zellera. The Notation of Polyphonic Music 900—1600. Stari ćalgadžijski !S. Neapolitan Links between Cabezon and Frescobaldi. -> Ad libitum APIVOR. — KOMORNA: dva gudačka kvarteta. Turopolje. A. 1949. I. A. Militza o Serbia.ANTON — APIVOR ngažiran je za stalnog člana zagrebačkog kazališta. 59. 1951. PartisJ. Studirao na Milanskom konzervatoriju (G. kompozitor i muzički pisac (Trento. Perparimi. 2—3 . 11 . 1917. Neue Quellen des 14. 1960 —61. H. C 1909 —). klavirski trio. Narodne pjesme iz Opolja d. 4. Glasnik muzeja Kosova i Metohija. sa T. Accidentien und Tonalitat in den Musikdenkmdlern des 15. — RASPRAVE I ČLANCI: Back's Kunst der Fuge. DJELA. 1938.. 1940—42 (separat Sv. Sv.: H. Giuseppe Tartini. Studirao matematiku u Bonnu.). 1943—47 i Yerma(F. 41—42 . 1967. — H. Bourdon und Fauxbourdon. 1 Credo). njemački učenjak (Konigshofen an der Saale. Na Muzičkoj akademiji u Zagre-1 studirao orgulje i diplomirao u teoretskonastavničkom odjelu. X. Atti Academici dei Lincei. djelovao u Avignonu krajem XIV i početjm XV st. uglavnom su 4-glasni. dirigentski kompozitorski rad uspješno se bavi melografijom. Komponira dodekafoničku muziku. Paulus de Rhoda i dr. koncert za klavir. Sieni i Lučci). Djelovao kao zborovođa. 1959. io je i koralist u zagrebačkoj katedrali. 1932. I. rukopis T]\ — Codex Reina) sačuvano je njegovih 5 ballada. i944(XVizd. und beginnenden 15. 43 Sonetti musicali. APEL. 800—1600. A.. 1952. Geschichte der Orgel und Klaviermusik. Muzička početnica. 1964. 1968. R. 1937. 1961—67 Siptarska plesa. DJELA. ilijanski kompozitor. Ać.. pa ritmička >mpleksnost pojedinih glasova u njegovoj muzici često poprima izmjere čiste intelektualne igre. Lorenc. XVIII—XIX. 1950. Mješoviti zborovi: suita Opojanja. Davisonom). APEL. simfonijska pjesma L'ospite della Terra. Uz pedagoški. I 1929). Specijalna metodika nastave muzike (rkp.. 4. 1958. Oxfordu. 1951.Musicologie. — U čast Apelu objavljen je svezak Essays in Musicology. Folklori muzikor shaiptar. 1920.). 1938. Straussa i K. — F. Offenbacha. 1. KMJB 1897. Cambridge. Poesie musi^ali italiane dell'Ars nova fiorentina. From St. — A. solo-pjesme. Miinchenu i Berlinu i istodobno privatno učio klavir kod L. Od svjevnih pjesama samo je jedna talijanska 3-gl. 1958. Opere: La fine di Mozart. 1901. Uvod u dirigiranje (2 sv. Festschrift H. a zatim je prešao u dramu naupajući najviše u komičnom fahu.. VI 1866 — Mesiano di Pavo. Essay on Music in Honor of A. Early History of the Organ. Uspavanka. DJELA: violinski koncert. und 16. Narodno pjevanje. Apel. RM. 11—12.. 1959. Pruska. 1957 ijehonate mres. 24 varijacije na temu J. Baleti: A Mirror for Witches. The GregorianChant. te više anonimnih rkp. Bes3 A PIACERE (tal. primjenjuje u notaciji zamršene odnose prolacija proporcija i nekoliko tipova crvenih nota (color). koja je lihvarila francuski jezik i francuske forme. 5 moteta i 5 višeglasnih svjetovnih esama (u arhivima i bibliotekama u Bologni. ibid. str. ANTROPOFONIKA (grč. sonata za violinu i klavir. 1942 (IV izd. Podijeljen je na 22 fascikla a sadrži 172 kompozicije. 1953 i Sandades i Veneziana (prema mu- . 1946—47. A. J. 1938. Isaac. Concertante zz klarinet. završio medicinski fakuhet. X 1893 —). C. Hadleva. —■ Klavirske kompozicije. Instruktivna djela: 12 Studi per la viola. Tonalne osnove tarske narodne muzike. nova red. L'insegnamento del violino in Italia. I. Gerber u Das Erbe Deutscher Musik. 1944. God. svojim je radom mnogo pridonio lapredenju muzičkog školstva u Hrvatskoj. Istaknuti pedagog.. LIT. Metrički oblici šiptarskoj narodnoj muzici. 1906. I.ent pjevačkih društava Jeka (Samobor). DJELA. -6 i 1951. 568) i Parizu ( Bibliotheque nationale. pretežno duhovne i u manjem broju svjetovne. 1917. Grande studio di concerto za violinu i klavir i dr. kompozitor i muzički pisac (Skoplje. Kompozitor icionalnog smjera. 1934. LIT. Prema glavnim stilskim obilježjima A. Obrade rodnih napjeva. Clarka. Die Tabulatur des Adam Ileborgh. Leipzig 1856. 1898 (na vlastiti libreto). Uređuje zbirku Corpus of Early Keyboard Music. Kun. 2. 1. Leipzig 1904. 1957. 59 seler. Lorca). 1946. Irska. 2 rondeaua 1 virelai. Leipzig 1950. G. Neue Klaviermusik. Journal of the American Musicological Societv. 1961. 10 i irodno stvaralaštvo. ibid. Davison. Cambridge. 14. Dva \ra načina pjevanja kod šiptara u Crnoj Gori. MW. Revue Belge de . 1938. str. 9 i Zvuk. Lorca). 1956—70. LIT. 10. 1507 imenovan profesorom filozofije. Božidar. The Central Problem of Gregorian Chant. jednostavniji. Muziku studirao kod P. ■ednjoškolski nastavnik i od 1951 profesor Pedagoške akademije Zagrebu. Florigal. G. 1936 emigrirao u SAD.. Kreutzera. Coronaro). Masters of the Keyboard. asovne pjesme (Kanga e nji majit.. Mozart. i već prijemljiv i za stvaranje mladoga Dufavja. VC'olf..: J. 1902. Nikolaus Apel. Muzička počet-\a. Novo izdanje kodeksa obj. Zbirke zborova: Šiptarski korovi. T. Studirao teologiju i filozofiju na Univerzitetu u Leipzigu. podrijetlom iz Walesa (Collinstown. Merkel. id 1893 nastavnik za mimiku u školi Hrvatskog glazbenog zavoda. cenni biografici. muziku Sio privatno u Skoplju i Beogradu. God. — Isti. 1947. talijanski kompozitor (krajem XIV st. Uz nastavnički rad djelovao je kao di-. Moteti (dva iz 1422— . U rukopisima u Modeni Vblioteca Estense. Leipzig 1937. — SPISI: Do-menico Cimarosa. MQ. Bonaccorsi. ANTONIUS DE CIVITATE (Antonio da Cividale del riuli). Perparimi. Speoilum. E..: H. ibid. 1922. 1963 . pripada »sljednjem razdoblju talijanske Ars nove. ORKESTRALNA: Na ka dale nusja e mire (Lijepa nevjesta). članci i kritike. Aulen. 3 Šiptarske rapsodije. ibid. 1909. Early German Keyboard Music. The Partial Signatures in the Sources prior to 1450. ibid. Za zagreačko kazalište najznačajnija je njegova djelatnost u karakternolomičnoj struci. The Earliest Polyphonic Composition and its Theoretical Background. 1925. scene della vita intima. Od 1956 muzički urednik Radio-Prištine. 2 sonate za violinu i klavir. 1961. od 1963 nadalje. 1947—50. Gerber. 1902. Riemann. 1914. Besseler. ANTONELLUS DE CASERTA (Anthonello de Caserta). Martial. Ritam liptarskih narodnih pjesama. sljedbenik je Ciconije. MQ. Isprva je jevao manje partije u operama.) pripadaju gornjotalijanskom tipu što ga je utemeljio Johannes iconia. C. Schering-Festschrift. Heinrich Finck. Belfagor. 1. Journal of the American Musicological Societv. 1950. Zvuk. 1923. M. nije samo sakupljač nego i pisac pojedinih dijelova kodeksa. Muzička vježbenica. 1889—1928 predavao violinu na Milanskom konzervatoriju. 1964. ANZOLETTI. Studirao na Filozofskom fakultetu u Skoplju. 1951. 1952. 1967. 1956. 1924.). C). Denis. 1911 proslavio je Dgodišnjicu umjetničkog rada i napustio pozornicu. AML. God. 1497 dobio naslov magister artium. mjestimice u imitaciji i sa slobodni tenorom. 2 sv. 1948. Fischera. ORKESTRALNA: simfonija. 1920 i Moto perpetuo sopra movimenti di scale. Ne Prizrenin e vjeter ' starom Prizrenu). 1952. ilajdjoni. A. ibid. Bratstvo 'edinstvo i Ivan Filipović. 1950 (sadrži transkripcije svih Antonellusovih Euvanih djela). Opere: The Stoops to Conquer. 1966 . rte d'Archivio per la storia Musicale. MGG. Angles. je objavio še zapaženih rasprava i studija s područja etnomuzikologije. ostale su imponirane prema francuskim uzorima u obliku rondeaua (3) virelaija (1). 1963. IV 1916 —). Misni stavci su troglasni. Martienssena i dr. 1954. — SPISI: O muzičkom folkloru Kosova i Metohije. 1958. Bordas de sangre (F. svoja zborska i orkestralna djela temelji na ementima albanske narodne muzike. 1948. XXXII. nauka o prirodi ljudskoga glasa. Član dječačkog katedralnog zbora u Christ Churchu u Oxfordu i Herefordu. 1956. Nastupao i u operetama I. Osnovne karakteristike albanskog muzičkog klora Kosova. Virelais and Ballades in French I3th .. 1938. 13. 1881 postao : redatelj opere i operete. 1960. 1946.Century Song. Ćitelija. stare svadbene igre. živio u Firenci. 4 sv. concertino za gitaru.. —■ Kantata. Perparimi. Apel. Geschichte der Mensural-Notation. — HT. 1953. nokturno Si la noće hace escure za gudački orkestar. L. Ne Prizrenin e bukur (U lijepom Prizrenu). LIT. Trento. Pretpostavlja se da A. glavna su mu djela iscrpan traktat o notaciji polifone muzike i leksikon muzičkih pojmova koji je doživio 16 izdanja. 23. A. 1900 imenovan je nadredateljem. Koncertirao po Italiji i Austriji.

1545. I 1888). Georgetta (Puccini. za 8-gl. pripada ostatak trajanja. (Oudenarde. Micaela (Bizet. varijacije na Havdnovu temu. A. God. u službi madžarske kraljice Marije koja je stolovala u tom gradu. S. tokata. Među njima posebno se ističu: Euridika (Gluck. Bruxelles 1867—88.: loše Dinamički je a. 1911—12. Barclay Squire. 1928. nizozemski kompozitor iz XVI st. Taranto. Benedictus. 1521 (obj. odrazuje u motornom dijelu vokalnog ins APPUNN. Giuseppe (zvan Sciroletto. zbor i orkestar. Oko sredine stoljeća dirigent dječačkoga zbora na dvoru u Bruxellesu. 1949. Helmholtz. van der Straeten. APOTOME (grč. 16. Ballatta. Eshil. Limma je polustepen. pjesme za glas i različite komorne instrumentalne sastave. 1964 i za rog. a ne pred dobom. 1953. bilježi se obično kao 1 Njegovu je vrijednost često teško odrediti. Vorschlag). pod utjecajem A.). — VOKALNA: Reguiem (R. Konstruirao je akustičke aparate i harmonijume s ljestvicama čiste ugodbe. Variationen nach einer Kokoschka-Mappe. 1951. Dok je u suvremenoj muzičkoj praksi kromatski polustepen (24 : 25) manji od dijatonskog (15 : 16). ciklus Kubiniana. aecent. Kleines Kammerkonzert za flautu. zatim do 1962 profesor klavira u Rimu. Izvodila se uz pratnju kitare (->■ Kitarodija) na različitim natjecanjima u staroj Grčkoj. stvaraju otf zraka. Sonatina ritmica. austrijski kompozitor. Nepripravljena zaostajalica u harmoniji (-*■ Zao APPOGGIO (tal. oko 40 chansona. SBIMG. i onda. predudar ili predraz (od tal. oko 30 moteta. Pevanje učila kod Nine Kuneli i P. ako se od čiste kvarte (3 : 4) oduzmu dva cijela stepena (t : [t] 2 = ! T I ili 20 : 21). jer stari majs bili dosljedni u bilježenju. Giulietta i Antonija (Offenbach. U staroj grčkoj književnosti i umjetnosti često prikazan kao pjevač i svirač lire. pjevač (Martina Franca. 6 epigrama za gudački kvartet. Benedictus de Opittiis). . [U IflsH dobro Teškoća nastaje katkad kod ° ili I takta. T. Sonatine: za flautu. 1959). Ljubavni napitak). sonata za vio lončelo i klavir. pjesme za glas i orkestar (H. 1961. Komponi vokalnih djela. Wolfenbuttel 1930. 1957. 1946. Do 1860 bio je učitelj muzičke te ranja i pjevanja u Hanauu i Frankfurtu. gotovo sve instrumente. 1542. Who was Benedictus. violu i gitaru. APPENZELLER (Appenzelders). pa time izazivaju komprimiranost zraka ispod Osjetno se a. Donizettija). zaštitnik pjesništva i muzike. violu i gitaru. psalama i responzorija u rkp. Benedictus und Ducis Appenzeller. 28 brani di avviamento alla mušica moderna. ano^o^i]). Scirolija. Festliche Musik za duhački orkestar. 1959. : E. kad stoji pred tonom iz akorda. Kasnije se b. Musette i Mirni (Puccini. obj. Hans Erich Apostel. je napisao tužaljku prigodom smrti Josquina Des Presa. što je u stvari zaostajalica. pevačica. kasnije. Hoffmannove priče). po Pitagori je a. za razliku od dijatonskog polustepena (a — b) nazvanog limma (grč. X 1731 — 11. — Ouartetto delle stagiott kvartet. Albrecht. pavanu i 11 chansona. Hans Erich. Holderlin. Veneciji (175?—60). Kafer. a ne prije akorda: j 2. Eliot). U grčkoj mitologiji bog sunca. Aristofan. — H. Cimarosa). 1951. 1529—72. Berga u Beču gdje od 1922 djeluje kao nastavnik. koji prethodi (izvan takta) glavnom tonu. La Musique aux Pays-Bas. Madame Butterfly). Magnificat (4-gl. Benedictus Appenzeller. 1946). Rondo ritmico. njem. 1962. je R. Bogdanova Kocka u Skoplju. I. G. 1955.: J. Hans Erich Apostel. za obou. Bartha. suita Concise. VO^O? Apolonova himna). sitnimIzvodi se kao obična zaostajalica na glavni dio dobe ili trajanju kojim je sitna nota zabilježena. appoggiature. Lorenz). 1952. Npr. Adina (Donizetti. zatim kod A. Schonberga. Plašt). J. Na Pitijskim igrama u Delfima. kai na teški dio dobe. pjesma sastavljena od nekoliko dijelova i posvećena bogu Apolonu. 1939 (rev. DJELA: tužaljka Musae J. Sonata campestre za violinu i klavir. 60 Shemen fiir Klavier. La Boheme). 5 bagatela za duhački trio. Violetta (Verdi. tj. melodijski ukras od jednog ili više tonova. APREA. Smijerš (VCerken van Josquin de Pres. 1954. Od u Cagliariju kao direktor Konzervatorija te umjetničk koncertne poslovnice i kazališta. 1958 (nova ver zija 1964). ORKESTRALNA: koncert za klavir. 1964. van Maldeghem (Tresor musical. port de voix). II diapason. Fiinf osterreichische Miniaturen. Georg August Ignaz.60 APIVOR — APRILE pisali su je u starijoj praksi kao appoggiaturu. V 1927 —). od i izvodi se na početku dobe i s jednakom snagom kao i gla\ APOSTOLOVA BOGDANOVA. tužaljku je obj. da je bio Josquinov učenik. Nabucco). I 1901 —). — H. Kastrat. Muziku studirao na Konzervatoriju u Ns Longo). 1945—50. 1947—49. APPOGGIATURA. izvodi se kratki j na dobu. 1962. S velikim je uspjehe u Španjolskoj (1758). — W. intrada za limene duhačke instrumente i udaraljke.). LIT. E. Pavlina. APLIKATURA -+ Prstomet APOLINIJSKI -> Dionizijski i apolinijski APOLON (grč.ovis ter maximi povodom smrti Josquina Des Presa. Cio-Cio-San (Puccini. Kratki predraz koji se razlikuje od dugoga (od X dalje) po prekriženoj zastavici. 1934. 1949—50. misa (4-gL). a 1791 izdao je u Londonu školu pje Modem Italian Method of Singing (posljednje talija 1942) koja se upotrebljava još i danas. zbirka od 23 chansona (4-gl. 28. Norma (Bellini). kromatski polustepen (b — h). dugi predraz (nota cambiata. koje čvršće ili slabije zbližene. 1951. Osnovnoj noti i. Stuttgart 1767) i u mnogim talijanskim gradovima. 1964. veća. Učio na Konzervatoriju u rodnom gradu (A. 1958. sopran (Tetovo. IX 1816 — 14. — KOMORNA: dva gudačka kvarteta. a a. Trakl). III. Odiseja. vođa muza. La Traviata).). varijacije na 3 narodne pjesme. pa su neki otud zaključivali. God. Juvem Teoretsko djelo L'arte del pedale nel pianoforte (2 sv. Čarobna frula). Od 1783 b sopranist na dvoru u Napulju gdje je vodio i privatnv školu (njegov je učenik bio i D. M.: tužaljku. usklađen čvrst pritisak glasnice. Pamina (Mozart. njemački muzičai 1. Wien 1965. Napisao je knjigu Ober die Helmholtz: von den Tonempfindungen (1863). I a. Kratki predraz izvodi se. kad se od cijelog stepena odbije limma. 1927—37 direktor Talijanskog konzer Tunisu. njegovu glavnom svetištu. napisana. stičkim istraživanjima. Si. talijanski kompozitor i pijanist (Ri 1904 —). za fagot. z a klarinet. passacaglia. franc. 'ATC6XXO>VO. Rilke). NOVA IZD. Taj rad doveo ga s istaknutim akustičkim stručnjacima (H. 1937. Abigaile (Verdi. A. LIT. 1964. koji se dobiva. Tito. 1545). 1929. Morike. Svoja je djela najčešće potpisivao samo imenom Benedictus i stoga su mnoge njegove kompozicije pripisivali drugim autorima (Benedictus Ducis. a služi obogaćenju melodijske linije. Canto za violončelo i k klavir: tokata. sv.: žici G. 1933. XIV. gen. Nikola Šubić Zrinjski) i Đula (Go tovac. Dvije su vrste appoggiatura: a. 1955. Olvmpia. motet Soneta Marta. Johst. APOSTEL. u muzičkoj teoriji starih Grka. G. 1935 i 1956. kitare i aulosa {Ilijada. Široke stručne naobrazbe. Zbog jasnoće harmonija APRILE. zanosna interpretacija. 1962. duhački kvartet. — VOKALNA: kantata The Hollow Men (T. 1956. strastvena. APOLONOV NOMOS (grč. — KLAVIRSKA: sonata. Isprva komponira u duhu kasne romantike. DJELA. npr. Euripid. XV i XVIII) . Abenteuer einer Notenfeder. Engel). i u suvremenim zbirkama. XeT(i[Aa). K pjevač debitirao 1753 u Napulju. Carmen). solo-pjesme. 'ATCOXXCOV). Ero s onoga svijeta). 1551 pratio je kraljicu na putu u Španjolsku. ako je a. uvijek jednaka glavnoj noti. appoggiarsi nasloniti se. studija za flautu. —■ D. VII i VIII. A. Margareta (Gounod. MGG. Schonberga i A. 1951. Scirolino). oslonac). Ispravna je izvedba u primjeru označena zvji b. Pjevanje učio u Napulju kod G. Adagio za veliki gudački orkestar. Orfej). Od 1949 članica Skopske opere u kojoj je ostvarila niz sopranskih uloga. održavala su se i muzička natjecanja. Faust). APPASSIONATO (tal. Jelena (Zajc. pijanist i pedagog (Karlsruhe. DJELA: poema Augusteo za orkestar. Kaufmann. 22. (2048 : 2187) nastaje.). Eslela marina za glas i gudački orkestar. Pindar). ? — ?). F. prihvaća dodekafoničke principe. 1.

Weinert. I 1964). uputa violinistu. DJELA: četiri Impromptua i Elegija za orkestar. X 1848 — Vevey. kompozitor i direktor Talijanske operne družine. 19. — J. le Flema te na Scole Normale de Musique kod P. 1888—90. L'Asilo dellapacejLa Corona d' Alessandro Magno . 1901. Prota-Giurleo. ali se može izvježbati do nekih granica. instrumentalna muzika bez programa ili programnog naslova (fuga. Serauky 3 Die nusikaljsche Nachahmungsasthetik im Zeitraum von 1600 bis 1800. A. Die deutsche Aesthetik der Gegenwart. lami po sebi.—Klavirske kompozicije (7 kavkaskih plesova. Priifung der Musikalitat. Rosenberga Ružica na školi HGZ-a u Zagrebu. A PUNTO D'ARCO (tal. 1930. Past andPresent. Wiora. 1912. Lučio Vero. koje su u svojoj praksi i iskustvu naučene na različito udešene instrumente. 1937). oratorija i kantata. nije preduvjet za muzičku nadarenost. Das ibsolute Gehor und seine Typen. Već oznake kao veselo. naziv za kraću (obično klavirsku) kompoziciju. Često se a. — C. IV. Abraham i F. — DRAMSKA. Bellerofonte. 1894. 1745. O630P napodnou necuu BocmoHHou Fpy3uu. Junon secourable Lucine i Urania vaticinante. — G. Das absolute Tonbewusstsein. Alessandro nelle Indie. Dukasa. diplomirao 1869. Propagirao je muziku engleskih kompozitora. Abraham. — Kantate. a možda i kod L. Gefiihl und Kunst (u djelu Phantasie ind Kunst). A. s. Simpatije romantičkih pjesnika za poeziju Istoka nalaze tu svoju muzičku paralelu (R. LIT. Machado) za sopran i orkestar. Artaserse. zborovi. da svira vrhom gudala. DJELA: sonata i capricci za čembalo. 2. 1731. Zeitschrift fiir Psychologie. dok drugi. U violini učenik V. takav su slučaj npr. 1729 debitirao kao operni kompozitor muzičkom komedijom u napuljskom dijalektu Lo Matremmonejo pe'vennetta. a nisu vezani uz neke realne životne okolnosti. zasniva na pamćenju specifične boje koju imaju pojedini tonovi. No to su apstraktni afekti i emocije. 1737. pa se ne mogu prilagoditi na stvarnu apsolutnu visinu tonova. Amor prigioniero . LIT. Wellek. // Finto Nino. 1898. Muziku studirao na Konzervatoriju u Moskvi (1894— 1901).: O. Das Musikleben. a od 1925 solo-violist. Utemeljitelj (1919) i dugogodišnji predsjednik Zagrebačke filharmonije. — Andante za gudački kvartet. Mitridate.: J. Dirigirao je u svim većim španjolskim gradovima. pedagog i suradnik časopisa Mysbma u Mcu3Hb te gruzinskih novina Meepun. a ja želim samo muzicirati«). absolutus oslobođen. relativnog sluha. Francesco. APTHORP. M. Krajnji ipsolutisti brane joj čak odražavanje emocija i afekata. zatim komponirao za talijanska kazališta niz opera seria. Geneve 1948. ibid. Mainz 1948. Sunday Courier i Traveller. — Oratorij Castilla (M. On je i muziku uveo borbu i patos. — F. Musikpsychologische Studien. tzv. često žučljive i oštre. zatim na Harvard College u Bostonu J. 1730. Suprotstavljanje apsolutne muzike programnoj dugo je izazivalo polemike. prema kojemu svako muzičko djelo mora imati »program«. D. 1910—n privatni učenik A. izv. 9. 1939.APSOLUTAN SLUH — ARANY APSOLUTAN SLUH. da je štetno držati se striktno bilo kojeg od ovih ivaju pogleda na muzičku umjetnost: formalizam sužava mogućlosti apsolutne muzike. Wellek. von Hartmann. Hindemith: »Svemu je zlu kriv Beethoven. — W. Andrea Corsini. \bsolute Musik. ARAJA. Moses. 1952. Studirao u Dresdenu. ARAKIŠVILI (Arakčev). 1932. osobe. — DRAMSKA: opera CKasanue 0 Ilfoma Pycmaeejiu. je autor prve gruzinske opere Cna3aHue 0 Uloma PycmaeeAU (1914) i prve gruzinske simfonije. Kurth. Gatz: »Svaka je muzika autonomna apsolutna«. 1731. 61 DJELA: Hector Berlioz. A. a predavao je i na Muzičkoj akademiji. 1926. — M. Grečaninova. 1879: Aiusicians and Music Lovers. 1919). Posljednje godine proveo u Bologni posvetivši se podučavanju. —• VOKALNA: oratorij 5. 1916. Lang). Archiv fiir Psychologie. Scheringovoj tezi o skri-? enom. Selection jrom his Letters and Writings. linearni tip. Tonhohenbewusstsein und Intervallsinn. španjolski dirigent i kompozitor (Bilbao. — H. /I. a da uz to čitav niz tonova ne raspoznaje). npr. Weingartner). — R. nije gotovo nikad potpuno odvojena od vanmuzičkih pojmova. — :. akorde ili tonalitete. 1919. Moskva 1953. bez ikakva pomagala i izvan konkretne muzičke :jeline. Dmitrij Ignjatovič. 1907. I. — F. The Opera. Osobite je uspjehe postigao kao član -> Zagrebačkog kvarteta s kojim je koncertirao po cijeloj Evropi. W. a i reproducira (ne uvijek) tonove. Krueger. Poslije Oslobođenja djelovao neko vrijeme u Sarajevu kao violist opernog orkestra i gudačkog kvarteta. obilježavaju tarakter neke kompozicije. U toku svoje 24-godišnje intenzivne djelatnosti znatno je utjecao na muzički ukus ruskog dvora. Seleuco. Gebhardt. koncert. 1874 —86 ia Nem England Conservatory u Bostonu. Kpa-mKuu ucmopunecKuu 0630P zpy3UHCKou My3UKu. 25. Boston 1919. se ne može naučiti. komična opera )Ku3Hb-padocmb. latz. Od 1918 direktor Konzervatorija u Tbilisiju. potpuni neovisan. II 1873 — Tbilisi. Na brojnim putovanjima (1901—08) po Gruziji sabrao preko 500 gruzinskih narodnih pjesama. Izdavao Programbooks boston-ikog simfonijskog orkestra 1892—1901. Ks. c kao c. — W. 1747. Jancke. 1932. 1911 i FUMH noeoio BocmoKa. kod kojeg nije razvijen potpuni iistem raspoznavanja tonova (osoba s takvim sluhom može npr. The Psychology of Musical Talent. Te se polemike mogu svesti na iva oprečna mišljenja. fV m. 1934. Berenice. K'ellek. Tri simfonije: I. I. Gehorpsvchologie. ARANY. Revesz. von Stanlin. iako je prilično siguran znak muzikalnosti. Smisao je naziva figurativan: ornamentalne šare Istoka odražavaju se u ritmu i bizarnosti melodijske linije. Machado). prešućenom programu svih pretklasičnih i klasičnih djela. Schumann. Granica između apsolutne i programne muzike nije oštra. I. Na Konzervatoriju u Baselu učio dirigiranje (F. 1930. Das absolute Tonbewusstsein. Napoli 1923. Schdfke. Cber die beiden Arten des absoluten Gehors. U Petrogradu je ostao do 1759 (ponovno se vratio na kratko vrijeme 1762). II 1913). : P. — Obradbe narodnih pje sama. Kratko vrijeme na-:tavnik klavira i harmonije na National College of Music. 1738. već raspoznaju subjektivnu visinu. 1755 komponirao prvu operu na izvorni ruski libreto I4e<p~aji u FIpoKpuc koja je doživjela golem uspjeh i zadržala se na repertoaru do konca XVIII st. te na Peabody Institute 1 Baltimoreu. Prema drugom se mišljenju muzika mora kloniti veze s poezijom li slikarstvom. Nachrichten von der Musik in Russland. 1948. Riemann. umjetničku karijeru započeo 1915 kao član opernog orkestra Hrvatskog narodnog kazališta. K. Begidžanov. 1951. — L. 1942 i III (sa zborom). čist). 24. oko 80 solo-pjesama. Geschichte ler Musik-Aesthetik. C-dur kao C-dur i slično.). APSOLUTNA MUZIKA (lat. a 1888—1903 bio je muzički litičar u Boston Evening Transcript. VVilliam Foster. 1951. Leipzig 1938. Musik-Aesthetik in ihren Hauptrichtungen. DJELA. Das Dauergedachtnis fiir absolute Tonhohen. —■ A. gruzinski kompozitor i folklorist (Vladikavkaz. MGG. 1940. balet. Vrativši se 1933 u Španjolsku istakao se izvedbama velikih zbornih djela. oko 1770). 1902. Vincija i L. 23. Od 1872 surađivao u časopisima The Atlantic \ionthly. koje tačnije čuju srednje tonove nego visoke i duboke i obrnuto. SBIMG. Die Philosophie der Musik von Kant bis E. i 4. Lea. Musikpsvchologie. izuzetno prirođeno svojstvo sluha la prima i pamti apsolutnu visinu tonova. Osnovao je Savez muzičara i bio pročelnik opernog orkestra HNK. a kvartne i kvintne tonove (kvintni krug) doživljava kao bliskije. 1735 angažiran u Petrogradu kao dvorski dirigent. 1731. — A. kulminira u A. odnosno s vanmuzičkim elementima. Cleomene. 1913. divlje. čeznutljivo. da raspoznaje. I kod apsolutnog sluha javljaju se u većoj ili manjoj mjeri pogreške u određivanju visine tonova. 1755 (libreto: A. Dmitrij Arakišvili. — Isti. ARAMBARRI Y GARATE. Učio kod svoga djeda Pietra Aniella. Podučavao na College >f Music i na Lozvell Institute u Bostonu. Do Oktobarske revolucije veoma aktivno sudjelovao u muzičkom životu Moskve kao jedan od osnivača Narodnog konzervatorija (1905). simfonija. LIT. odnosno afekte ili emocije. od parcijalnog. Archiv fiir die gesamte Psychologie.. sonata). Neue Psychologische Stimme. Filmska muzika. Eudossa incoronata. God. Studirao u Parizu kod P. ciklički (ili polarni tip) osjeća ovakve tonove kvalitativno suprotnima. 1734. J. 8 baskijskih pjesama (M. C. iesto mnogo sigurnije raspoznati komorni ton ili neke druge tonove od apsolutnog slušača. Prvo. K'iora naglašava. AFMW. Njegova je muzika izrazito nacionalnog karaktera osobito po jasnoći ritma 0 osebujnosti melodike. Jesiis. srodne. time ujedno započinje rad ruske Dvorske opere. — U. Postoje različiti tipovi apsolutnih slušača: jedan. 1914 (1. Leipzig 1734. 1948. II (sa zborom). A. God. 1922. 1930.: A. se istakao i kao organizator staleških organizacija. tužno. kao najbliže slične tonove. Untersuchungen iiber das absolute Gehor. Treba razlikovati pravi a. pojavljuje se najčešće već u 3. — G. La Forza delVamore e dell'odio. — Gudački kvartet. — Izdao zajedno sa J. ibid.. Švicarska. — H. 13. IV 1902 —). s. Uz istaknutu djelatnost u Zagre- . — Opera Viento Sur. 1750. Debussv i dr. VII 1899 — Zagreb. 1744.Champlinom Cyclopedia of Music and Musidans (3 knj. Paine. s. Annales de la musique et des musiciens au XVIII e siecle. gudački kvartet. violist (Kaposvar. Seashore. — R. — A. ORKESTRALNA. 1920. 78. 1941. Sumarokov). MGG. ARABESKA. 1736 postavio u carskom kazalištu svoju operu La Forza dell' amore e dell'odio — prvi veliki operni spektakl izveden u Rusiji. Kobelt. — SPISI: Fpy3UHci<oe napodnoc My3UKanbHoe meopnecmeo. AI. Das Spezifisch-Musikalische md die Frage nach dem Sinngehalt der Musik. s. VIII 1953). tražeći ia sačuva svoju autonomiju kojoj smisao leži u čistom kombiniranju tonova i oblika (F. LIT. Musicisti napoletani in Russia nel' 700. 1929. 1955. doživljava. B. američki muzički pisac (Boiton. Mnogo je važniji i svakom muzičaru prijeko potreban -> relativan sluh. Kantate: La Gara delVamore e dello zelo .).). By the Way. Ać. dok uklapanje literarnih programa preazi njeno područje. ZIMG. Osoba s apsolutnim sluhom može. 1929. 1751. 1755. na vrhu gudala). A. Opere: Lo Matremmonejo pe' vennetta. Moos. 1918—25 drugi koncertni majstor. Od 1953 predaje na Konzervatoriju u Madridu. Sdpione. E. — 0. susjedne tonove. godini života i podvrgnut je zakonima razvitka. about Music and Art in general (2 sv. Ciro riconosduto. Stupanj sposobnosti i nepogrešivosti zavisi od razvitka i vježbe isto tako kao i kod tzv. 1729. I. VI 1709 — Bologna. 13. Simfonijske pjesme FUMH OpMy3dy. Das absolute Gehor im Kindesalter. 1735. Dragutin. koje će interpretacija njome oživjeti. K. Berlinu i Rimu. ovvero La Semiramide riconosciuta. Auerbach. u svojoj biti (Schopenhauer). 1934. Revesz. 18. lle$aji u LlpoKpuc. talijanski kompozitor (Napulj. 1920. nadalje postoje osobe.

a sama muzika proučava se uglavnom u njezinu današnjem stanju. V 1966). 1959 i III. Ovi osnovni ritmovi pojavljuju se u najstarijim oblicima arapske pjesme. poezije i u dodiru s muzičkim kulturama naroda koje je zahvatila islamska ekspanzija te je postala svojevrsnom sintezom raznorodnih muzičkih elemenata. Marteau). Opere: XodMca. Francis. Predislamska ili tzv. izvodi iz posrednih izvora. Vaughan Williams posvetili su joj svoja djela za violinu. važnu funkciju ima u toj muzici ritam izveden iz govornog ritma. Hubav) i na Visokoj muzičkoj školi u Berlinu (W. m. M. G. God. mogućnostima i stilu soliste. II. a u širem smislu i muziku naroda novoperzijskog i turskog jezičnog područja koja se razvila u posebne dijalekte (->. Melodije imaju mali opseg i karakteristične mikrointervale.62 ARANY — ARAPSKA MUZIKA Razdoblje razvoja (od 662 do oko 830). Sirija. Debitirala u Beču 1909 i otada koncertirala po cijeloj Evropi. poglavito iz muzičkih teoretskih djela i religijskih dokumenata. harmoniju. 1964. Studirala kod J. odnosno orkestralnog sastava za koji se piše. A. 1. Studirao na Muzičkoj akademiji u Budimpešti (J. vuče korijene iz narodne muzike arapskih nomada predislamskog doba. 12. Tostoj. 1962. ORKESTRALNA. to su po predaji hidd i khabab. Arapov. izrasla iz govornih akcenata. se prenosila usmenom predajom. Adila (udata Fachizi. Hubava u Budimpešti. dvostruko napeti ručni bubanj koji prati akcente govornog ritma. . 1. ARANŽMAN (franc. Moskva 1964. HacpedduH. Bartok. XII 1962). U doba osnivanja dinastije Omejida. plosnat. Hess. Zvuk. a. 1944 (sa. Joachima. Boris Aleksandrov ič. filmska muzika. N. m. — Kantata Jjotceaaji~3dduH. Červinski. Austriji. Od 1941 djelovao u Seattleu kao dirigent (do 1942) i violinist. CeododHuu Kumau. od 1909 živjela u Londonu gdje je koncertirala solistički i zajedno sa sestrom. uspješno se bavio i muzičkom pedagogijom na srednjoj školi Muzičke akademije u Zagrebu. Ko. <[>pezam »nočeda«. Tunis. Jefimov. 5. Učenica J. Balkašin. Za razliku od ~* preradbe muzičkog djela koja nosi karakteristična obilježja obrađivača. Kenigsberg. J. priredili). ARANYI. Nizozemskoj. Jelly (Budimpešta. 61. klasičnih oblika arap. Od 1936 živio u SAD gdje je do 1940 bio pročelnik odjela za violinu na Duquesne University u Pittsburgu. H. madžarski violinist (Budimpešta. pa se njezina povijest. kasnije koncertirao u Njemačkoj. In memoriam. Zaslužni umjetnik Ruske SFSR i Uzbečke SSR. Psalmodičko. arranger urediti. A. Francuskoj. A. velikih osvajanja i širenja na Istok a. Tri simfonije: I. Kao profesor Lenjingradskog konzervatorija odgojio niz uglednih kompozitora (J. 1943. Jordanija. Dragutin Arany. 1923—24 bio član Zagrebačkog kvarteta (prva violina). m. se bačkom kvartetu i Zagrebačkoj filharmoniji u kojoj je djelovao do smrti. -> Turska muzika). Melodije se monotono ponav ljaju od stiha do stiha. Alžir. izuzev malobrojnih izvornih muzičkih primjera. Graf. Od 1923 živjela u Londonu. Holst je za njih napisao svoj koncert za dvije violine i orkestar. Libija. 30. Razvoj arapske muzike može se podijeliti u 5 razdoblja koja se uglavnom podudaraju s važnim događajima arapske opće povijesti.Perzijska muzika. Koncert za violinu. LIT. 30. ona je povezana s predislamskim narodnim pjesničkim oblicima koje su gajili putujući pjevači-pjesnici. Od instrumenata poznati su od davnine: duff {-> def). B. Kozlovskim) i dr. prilagođuje sve elemente izvorne kompozicije (melodiju. 21. Sve do novijih vremena a. melodijsko deklamiranje narodnih epova uz pratnju gudačkog instrumenta rebaba može se ubrojiti u primjere izvorne muzike Beduina. K. a izgrađivala se pod utjecajem Islama. A. ARAPOV. IX 1905 —). LIT. zatim veliki bubanj tabl. u zabavnoj muzici i jazzu naziv za instrumentalnu ili vokalnu preinaku ne kog djela. ARAPSKA MUZIKA obuhvaća muziku naroda arapskog jezičnog područja i islamskog kulturnog kruga na Prednjem Istoku (Saudijska Arabija. B. II 1888 — Firenca. pa vrsta mandoline s dugim vratom i 2 žice -» tanbur i vrsta violine sa 2 žice i četvorouglastim ili kruškolikim rezonatorom -> rebab (ili rabab). III 1893 — Seattle. 1947. 1959. III 1966). Madžarskoj i Italiji. staroarapska muzika nomada-beduina ima mnogo zajedničkog s hebrejskim ili staroegipatskim melizmatičkim oblicima. Predislamsko razdoblje. DJELA. sovjetski kompozitor (Petrograd. četvorouglast. ARANYI d'. 1964. Libanon.— DRAMSKA. 26. ritam i oblik) potrebama. 1927—32 gostovala je u mnogim gradovima SAD. 15.: M. Maroko). Černov). D. njime se oponašaju koraci deve i konjski galop. God. V.: A. neki srednjovjekovni teoretičari navode podjelu male terce na 6 različitih tonova. solističko. V 1896 — Firenca. Debitirao 1904. Citovič. Irak) i u sjevernoj Africi (Egipat. Ravel i R. madžarske violinistice. Budimpešta. zatim kraće vrijeme profesor na Muzičkoj školi u Michiganu. sestre.

Razdoblje širenja arapske kulture na Zapad (( konačne Rekonkviste 1492). vrsta harfe ili citre sa 12 ž kanun (qanun). melodijska se fraza oblikovala prema jedr i zatim ponavljala. dulje od dotadašnje. Pojavljuju se profesionalni muzi osnivaju škole. Već na početku ov< ističu se dva muzička središta — jedan u Bagdadu. Prvi put se formulira dotad 1 pojam muzičkog izražaja. U toku svečanosti i službenih prijema su nastupali jedan za drugim. lutnjist i teoretičar. Ibrahim Mansur Zalzal (?—791). je na čelu Ibrahim (742—804). drugi thaqil (svaki sa po 16 doba) i mdkhiiri. opsegom šira. koji je u muzici isprva značio izvodilački sastav a kasnij ziciju u obliku niza instrumentalnih (i vokalnih) stavak. bez ikakvih ukrasa. arapskoj baladi građenoj u dugačkom nizu stihova jedna i strukture. koji se od Zapada prei oplođuju i križaju. citra u obliku trapeza sa po 3 žice za pa već spomenuti tanbur. koja služi i za pratnju pjevač. i . muzička središta bila su. perzijske i grčke muzike' umjetnički karakter. pjevač. a od duhačkih. ibn Mussayih je pjevački sistem i proširio opseg melodike preko oktav učenik Muslim ibn Muhriz razbio je okvire klasičnog stiha i time omogućio bogatiji razvoj muzičkih linija. gdje su muzika i likovne umjetnosti velik procvat. Osvajanje zapadnih zema arapskoj muzici nove utjecaje. Muzika je doduše podvrgnuta poezije i Kur'ana. 1 hazaj (po svoj prilici dvodjelni ritam marša). za vladavine Omejida. pjevač i instrumentali: se pripisuje više od 900 kompozicija. suitu. Instrumentarij se također obogatio i prilagodio st napretku. vrsta obo( (ili zamr) i flauta — gesbah ili qhesbah (najčešće sa 9 rup struka flauta sa 5 rupa). također dvorski muzičar. tako je nastao oblil koji i danas postoji u arapskoj muzici. se i ritmička građa ali novi se oblici prilagođuju zahtjev: rike. Karakter star stiha sačuvale su do najnovijeg doba psalmodičke recitacij koje su jednostavne. h novi tip lutnje ('ud aš-šabbut). Dam Abasida.il al awwal J jt i J i i J \ £ jt J \ Jl s v ar i j a nt om m dk hu r i a ! t h aa j l al t h đ ni J J i J j ' J J Cordobi — gdje se razvijaju različito usmjerene škole. izražajnija. otud potječe izraz naub. ramal (2+! prvi thagil. počinje se razv dicionalni orijentalni stil. U to doba su reproduktivni umjetnici često bi kompozitori. Njegov sin Ish 850). graditelji instrumenata i teoretici od prvih arapskih muzičkih teoretičara. Pokušaj sinteze različitih muzičkih nisu uspjeli zbog etničke raznolikosti. nastaju originalna djela. Ibn Muhriz proširio je muzičku fra: stiha (po uzoru na perzijsku Rubayiu). osobito proširenju ljestvice. pojedine su vrste razdijeljene prema 4 temeljna 1 h a z a j n 7 / 1 | r a m a l J i J J J i J i \ al thaq. čisto metričke. sistematizirao je ara zičku teoriju starije škole (u mnogome podudaranu s Eu i opisao njezinu praktičnu primjenu u 2 traktata: u melodiji i ritmu« i u »Velikoj knjizi pjesme«. Bagdad. ali nije više samo dopuna pjesničkor Prema suvremenim dokumentima težilo se za umjetnici kovanjem primarno muzičkih elemenata pa u to doba postaje bogatija. ima 4 žice i t perzijskih imena barnm i zir a unutarnje arapskih matb lath i udešena je u kvartama: bamm mithlath bo mathna \\o Upotrebljava se i mi' zaf. N skom dvoru glasovita je bila obitelj muzičara al Mav. učitelji. drugog thaqila). uglađenija. Na dvorovima kalifa muzika je postalf dio ceremonijala.obogaćuje elementima sirijske. Najvažniji ir klasične arapske muzike postaje lutnja—'ud ili al-'ud 1 svoj prilici potekla od perzijskog barbata.

alžirska pod kordobskim utjecajem. znameniti pjevač. žice su se skraćivale dalje većim ili manjim jrojem pomičnih prečnica pa su se na taj način dobivale različite jolutonske. ugledajući se na muhamedanske knezove. obraduju vrste ljestvica. ljestvicu smatrali uzlaznom linijom. četvrttonske pa i manje vrijednosti. Najveći broj pomičnih prečnica usreće se kod Alfarabija. odnosno »preinute«. turski. a Tetuan i Fez blizi su stilski nekadašnjim središtima u Valenciji i Granadi. Nakis i Kiami-natik. Villoteau otkrio je u toku svojih straživanja 1428 vrsta arapskih ljestvica.) U pogledu ritma arapska se teorija bitno razlikuje od zapadijačke. U tim gradovima djeluje čitav niz istaknutih arapskih muzičara i teoretičara: Ibn Kharia i Ibn Zai al-Haddad (Valencija).ARAPSKA MUZIKA Bagdadu javlja se pored predstavnika tradicionalnog.) teoriju meDdijskih modela (arap. Uzori su im bili grčki filozofi pa i u teorijskoj istematizaciji muzike usvajaju osnove grčkog sistema prilagođuući ih arapskoj muzici. Njegova metoda pjevanja i raspored tih nauba poznati su po opisu al-Maqqaria: »U Andaluziji koncert počinje nashidom (recitativ). što je losve izmjenilo teoriju 0 tonskim rodovima. uprotno od Grka. dok su kod Grka mali ntervali smješteni u donjem dijelu kvarte. razvoj arapske muzike nije više posve jedinstven. islamska muzika dalje se širi u kršćanskoj Španjolskoj. i na »rastavljene«. Jnutar grupe »jakih« tonaliteta nalazi se dijatonska »ptolemejska« iestvica. nadalje. Velik procvat doživjela je a. plesači i svirači uglavnom su Arapi. to su npr. dvorski žongleri. Zatim slijedi polagani dio i priredba završava sa dva poletna stavka. kada je vlast nad islamskim svijetom prešla u ruke turskih sultana. U ovom su razdoblju veliki irapski filozofi. pučka je varijanta muvešaha u andaluzijskom dijalektu. male i velike terce. kompozitor. U općoj teoriji o itmu arapski teoretičari dijele ritmove na »sastavljene«. što se oslanja na akcente govora. Zirvab je proširio opseg lutnje dodavši joj petu žicu hadd i izgradio vlastiti muzički sistem koji je izložio u 24 nauba. A. Fragment s kovčežića od slonove kosti. Osim ovakvim ustaljenim brojem neponičnih prečnica. orkestralna predigra Pesref i melizmatičke pjesme Semai. enciklopedisti i teoretičari muzike — Alkindi oko 790 — oko 873). karakteristično je međutim da su Arapi. arapska muzička djela sve više ustupaju mjesto novim oblicima mahom turskoga podrijetla. a melodika je bogato ornamentirana. prema pravilima koja je postavio Zirvab«. a oktava je obulvaćala često 17 do 24 tona. Pored vlastite teorije ritmičkih modela izgradili su arapski rednjovjekovni teoretičari (Alkindi. a te često obuhvaćaju veći melodijski kompleks. (G. Razvio se novi stil tzv. Ali ben Jaahdar. koji se sastoje od nizanja ritmičkih motiva u duge periode dor). Posljednji veliki teoreičar klasične. protjerani Arapi osnivaju u berberskoj Africi kulturne centre u koje presađuju umjetničke tradicije andaluzijskih gradova. španjolska. kod Arapa se nalaze 1a oba kraja tako da najveći interval dolazi u sredini tetrakorda povećana sekunda). Valencija i Sevilla koja je ujedno središte gradnje muzičkih instrumenata. Razdoblje stagnacije. svakom rimovanom stihu odgovara druga melodijska fraza. u osvojenoj Španjolskoj gdje e obogatila španjolskim elementima. XI st. Abu Bakr al-Hassar. An-'aluzijske škole koju je utemeljio u Cordobi Ziryab (Abu'lHasan ili ibn Xafi. U afričkim provincijama isprepletali su se sve do prve Rekonkviste utjecaji s Istoka (osobito iz Sirije i Iraka) i sa Zapada. m. koji se pjeva u slobodno odabranom ritmu. narodske slojeve dok je na Istoku muziciranje uglavnom privilegij dvorske elite. maqam). (X): — 1 KOMA Avicena. kršćanski vladari uvode arapsku muziku u svoje palače. srednjovjekovne arapske muzike Perzijanac Safi I Din (1230—1294) klasificirao je i prvi put imenovao 12 maqama 6 avazata (sekundarnih melodijskih tipova). njegovali su ga prvenstveno dvorski pjesnici virtuozi (pronalazak se pripisuje 'Obadu al-Quazzazu iz XI st. ritmički lačini i instrumenti. umjetnost virtuoza-solista. teoreti-:ar i pedagog. u užem smislu zapravo stagnira. jer metričko ritmički oblici arapske muzike nisu simerično naglašeni. čija je tzv. Osim Cordobe značajna su žarišta zapadnoarapske muzike Granada. Po tome. stvaraju se sve izrazitije raznolični muzički dijalekti (egipatski. čiste kvarte i oktave sa dijatonskim ni-:om od sedam tonova koji je bio i ostao temeljem umjetničke nuzike Prednjeg Istoka. Visinu tonova i njihove međusobne odnose zračunavali su i utvrđivali arapski teoretičari pomoću lutnje (ili anbura). koji lotječu od staroarapskog hazaja. oko 800). temeljni ton svakog pojedinog i odeđeni broj tipičnih melodijskih pomaka. materijalna ljestvica na utnji sadržavala više od 25 stupnjeva u oktavi. perzijski). zatim istematizirane i svedene u okvire određenih ljestvica. Polazi se od najnanje ritmičke jedinice (kao antički chronos protos) koja se slaže 1 različite ritmičke figure (iga'at) prema metričkim modelima loetike. Proučavaju se u prvome redu fizikalna vojstva tonova i intervala. koji se po svemu sudeći oslanja na Ptolemejevu eoriju. Istodobno. Alfarabi (oko 870 — oko 950) i Avicena arap. Pulsiranje itmičkih figura ili perioda odvija se samostalno i prilično neovisno melodijskom obličju tako da se melodija i ritmički instrument esto križaju.). Polazeći od »savršenog sistema« Alfarabi je razvrstao iestvice u dvije grupe tonskih rodova: jake (dijatonske) i slabe kromatske i enharmonske) sa po 6 različitih vrsta u svakoj grupi. Izvještaji o Rekonkvisti i suvremene kronike govore o muzičkim priredbama na kojima sudjeluju kršćani. njezine su prazne žice bilo ugođene u tetrakordima a onski je opseg obuhvaćao 2 oktave antičkog systema teleion. 980—1037) — znanstveno obuhvatili tekovine slamske kulture. -ice na hvataljki. tako da lastaje 48 kombinacija. Prvotno su a bile narodne melodije koje su u toku vremena tipizirane. Ta se pojava naziva »orijentalnom kromaikom«. intervali ih tonaliteta mogu se razdijeliti na tri različita načina. Tragovi Zirvabove škole naziru se u sjevernoafričkom području još i u XIV st. U traktatu . Njegovao ga je i proširio pučki pjesnik i trubadur ibn-Guzman (XII st. Razvijaju se četiri muzička dijalekta čije varijante odaju podrijetlo: tuniska je škola pod utjecajem seviljske. a sama a.) čije su pjesme bile podjednako omiljene u Španjolskoj i zemljama Prednjeg istoka. odnosno o položaju tepena u svakom pojedinom slučaju. Sam narod usvaja saracenske pjesme tako da crkvene vlasti najzad moraju intervenirati (koncil u Valladolidu). Od XVI st. Jevreji i Saraceni. Taj se preokret najjasnije igleda u kromatskom tonskom rodu. Različite sisteme jestvica ili tonskih rodova izgrađivali su i arapski teoretičari ta osnovi tetrakorda. nabraja 16 tonskih rodova (7 jakih i 9 slabih). Tako su pod utjecajem španjolske pučke refrenske pje sme nastali novi strofni oblici arapske lirike: muvešah i zajal koji su slični renesansnoj odi ili baladi. Abu al Hossen Ali ben al-Hamra (Granada). karakteristična za današnju orijentalnu muziku naroda 'rednjeg istoka (primjer u modernoj notaciji): 63 SVIRAČ KRATKE OBOE. Avicena i dr. ujedno kompozitor i muzički teoretičar Avempace (ibn Badžah. Glavna su luzička obilježja maqama. Od teoretskih djela toga razdoblja zanimljiva je manja rasprava nepoznatog autora — »Poznavanje 8 tonova« — koja sadrži jedini do danas poznati pokušaj notacije arapske muzike: znakovi arapskog pisma raspoređeni su prema grčkom alfabetu (slovčana notacija). Za velikih kršćanskih osvajanja. arapska je nuzika sačuvala do danas svoju specifičnost. Muvešah je bliži klasičnoj arapskoj metrici ramala. gotovo redovito su dijelile tri nepomične prečlice iz kojih su proizlazile »pitagorejske« vrijednosti velikog cijelog ona. Abu Bakr Sabuni i Abu Bakr ben Sarim (Sevilla) te veliki filozof arapskog Zapada. ibn Sina. klasičnog tila i slobodnija škola nezavisnih. Karakteristično je da je u osvojenim španjolskim krajevima muzički život obuhvatio šire. Zajal. m. Tradicionalna. oko 1090— 1138). odnosno karakterističnih melodijkih tipova koji kompozitoru služe za uobličavanje. već su zasnovani na slobodnom nizanju kraćih li duljih ritmičkih jedinica (aditivna ritmika).

Leiden 1884. La Mušica hispano-musulmana en Maruecos. Najnovije doba. matassin i dr. Kod muziciranja. IV 1911 —). Bearsden 1940. U krugovima evropske avangarde postao je poznat svojim apstraktnim baletima DJELA: rapsodija za orkestar. — Isti. takva se lutnja još i danas upotrebljava u Alžiru i Maroku (kouitra).— -A. U to doba nastaju i neke neobične eklektičke tvorevine. Arabic Musical Manuscripts in the Bodleiai London 1925. zatim predavai na konzervatoriju u Hamburgu i Madridu. Leipzig 1930. A. polifonih i har monijskih elemenata nema. Francuskoj. zajedničko je obilježje svih muzičkih dijalekta smisao za složene ritmove koji se izvode na raznovrsnim udaraljkama gotovo potpuno neovisno od melodije (d'Erlanger je uspio zabilježiti 110 vrsta ritmova. — P. ARBEAU. donosi i mnogo podataka o nim i kulturnim prilikama svoga vremena. u kojima se radi na sakupljanju i sistematizaciji materijala. —■ K. The Influence of Music: From Arabic Source 1926. Le Monde Oriental. 1950. New York 1943. P. započela je i obnova arapske muzike. M. G. G. gdje vodi folklornu zbirku biblioteke 1 DJELA: Stichproben aus den Volksmusikkulturen Sudosteuropa: einer Verzvertung der Elemente der ukrainischen Volksmusikkultur in aben Kunstmusik. komponira naubu u tonalitetu istihldl (»izlazak mjeseca«). koji se danas upotrebljavaju. a osim njih postoje još mnoge varijante). S tim u vezi osnovani su istraživački instituti u Kairu (Institut za orijentalnu muziku). 24. Caracteristiques de Fart vocal arabe au moyen age. Die altesten Tanzlehrbiicher. u melodici se često susreće povećana sekunda. a ne mogu se niti notirati). The Sources t Music. s. Lachmann. Farmer. gaillarde. 1934. 1951 . dar degli Arabi. zatim primjena mnogobrojnih. hr bugarskih zapisa). LIT. na kojemu je utvrđen program naučnog istraživanja i sakupljanja ostataka islamske muzike. — C. 1000 makedonskih i nešto srpskih. XIV st. Na temelju dosadašnjih istraživanja utvrđeno je da. Kodalv).64 ARAPSKA MUZIKA — ARBOS zivanja ('odan) mujezina s minareta. Osebujna tvorevina islamske duhovne muzike su molitvena za- ARATO. Joachim). East and West. izuzev nekih oblika heterofonije (bordunske i ostinatne forme). — Ibrahim bey Mustafa. 1519 — Langres. Sonn> Arbeau. 1925. Grabnera na Konzervatoriju u I God. 19 Ronzevalle. Musik. klavirska i orguljska djela. — H. Collangei sur la musique arabe. Gerson-Kiwi. na engles C. Kieseioetter. Land. karakteristična je sklonost improvizaciji. Idelsohn. 1889 1 majstor glasgowskog simfonijskog orkestra. Larache 1941.: R.: Orchćsographie obj. NOVA IZD. brze pasaže. 1935. — B. usprkos nejedinstvenosti današnje arapske muzike. 1904—06. kao i zbog n koje se odnose na muziku. 15. Breslau 1929. Jurij (Yury). A. Jury Arbatsky. The Minstrels of the golden Age of Islam. Journal of the International Folk Musi 1952. m. zborovi. Musik und Tanz. trileri. SBIMG. (Die Tanze des XVI Jahrhunderts). ZFMW. G.: O. Fonta. srodnu klasičnoj naubi dil. moresca. Bruxellesu (t temps. L: Arabe (6 sv. Les Chansons mozarabes. Hickmann. Sachs. kasnije u ] u Salzburgu. Ursprum Frage nach dem arabischen beziehungsweise maurischen Einfluss auf landische Musik des Mittelalters. 6 stavaka obradio W. G. 1948. andaluzijski mavg. Milano 1931. ali se ti tonovi mogu odabrati između 24 ljestvičnih stupnjeva (evropsko uho teško može razlikovati sve te tonove. — Komponirao je 8 simfo orkestralna. Kao dirigenti je u Italiji. 1932 održan je međunarodni muzički kongres u Kairu. Farmer. W. Kratko koncertni majstor Berlinske filharmonije. d'Erlanger. Robson. — 5. I. Studij kor dovršio je 1932 kod H. Monasterio). Berlin 19 Shiloah. IV—VIII. izvatke iz toga djela preveo na njemački A. pozitor i muzikolog (Moskva. dei Somali e dei Suaheli. — A. MGG. < . Journal asiatique. Die Musik der Araber. Islamic Culture. U XVIII st. II Muziku studirao u Budimpešti (Z. —■ C. The Religious Music of Išla: of the Royal Asiatic Society. — H. Bari Thoinot's Francy. — H. Terminologie arabe des instruments de Kairo 1947. de France.: R. Farmer. se nalazi i tabulatura za lutnju ugodenu u kvintama. Muhamed ibn al-Hassan al-Hdik sastavlja zbirku azjala i tavasiha (novo ime za muvešah). Migrations and of Oriental Folk Instruments. 1 1943—44. — R. — H. oblikovana poput si rapsodičnih uvoda (maval) svjetovnog pjevanja. Recherches sur l'histoire de la gamme arabe. Possibilities of Crossing of the Modem Occidental Art . A History of Arabian Music to the XIIIth Century. Palermo 1953. des intervalles dans la musique arabe. Die Maqamen der arabischen Musik. 1891—191 sor na Royal Cottege of Music u Londonu. španjolski dirigenl nist (Madrid. Mušica astratta per un balletto za 14 instrumei — Kantata Ruf za zbor i orkestar. — H. Stern. ARBATSKI (Arbatskv). Berg: LIT. važan zboj opisa svih ondašnjih važnijih plesova (branle. — E. U okviru velikog pokreta za ponovnim oživljavanjem cjelokupne muhamedanske kulture i umjetnosti. Minijatura iz arapskog rukopisa Egipat. M. Po građi a. te svih klasičnih i neoklasičnih tradicionalnih pjesničkih oblika. Tel-j GOZBA UZ SVIRKU LUTNJE. Pesenti.). a. Chottin i H. — Sonatina za violinu i klavir Ronda dei tempo. je monofona. raznovrsnih tonaliteta: svaki tip melodije i svaka vrsta tonaliteta obuhvaća 8 tonova oktave. LIT. — H. Die Volksmusik der Araber von Biskra und Umgebung. 1595). Tetuanu i drugdje. MGG. u Langresu. I. An Annotated Bibliography. Mary. Beyruth 1913. Anciei Musical Instruments. Un Traite de musique arabe moderne. je u Pri torirao disertacijom Sviranje na tupanu u Makedoniji živi u Chicagu. Weltgesi Tanzes. allemande. SSSR i SAD ' tirao je i kao član komornih sastava. Prije odlaska na . 1933 bio je dirigent u Leskovcu i Sremskoj Miti 1935 zborovođa i orguljaš katoličke katedrale u Beograd živao je balkanski muzički folklor. 1952. Musik and Letters. Berlin 1933. Djelo je bo strirano slikama i notnim primjerima. —■ R. 1953. — H. Sonner. postoje odre đena karakteristična svojstva zajednička svim arapskim mu zičkim dijalektima. Thoinot (anagram pravog imena Jean Ta francuski muzički pisac (Dijon. Općenito se u arapskoj svjetovnoj i duhovnoj muzici današnjice može utvrditi podjela na zapadnjačku dijalektalnu grupu koja se nadovezuje na »andaluzijsku« tradiciju i na istočnjačku grupu kojoj su glavna središta Kairo i Carigrad. Glasgow 1938. Schlesinger. Musik des Orients. Mickmann. What is Arabian Mu gow University Oriental Society. s melodijom koja slijedi svjetovne modele maqama. — X. L'orchesographie de Thoinot A Tresors des bibl. London 1931. 1930. koje razvrstava u slijed nauba. Farmer.— Isti. Studies in Orientj Instruments. kantilacija slična silabičkim recitacijama psalama i lekcija) i u »koncertantnom« stilu koji je bliz svjetovnom umjetničkom pjevanju. The Story of Dance h York 1947. ruski orgul. Napisao traktat o plesovima svog doba Orches traite en forme de dialogue (Langres 1589). MGG. To je prije svega pojava mikrointervala.). glavno je obilježje oblikovanja princip slobodnog nizanja dijelova bez dinamičkih vrhunaca i bogato ornamentiranje na različite načine: vokalize. The Road of the Music of Humanit the Tupan in the Central Balkans. te pokretanja njezine obnove i pripremanja tla za razvoj koji bi se uskladio s razvojem evropske muzike. 27—28. Farmer. 1 A. Michel. Belgiji. Leipzig 1842 N. Is European Musical Theory Indebted to the Arabs 1925. Farmer. javljaju se pokušaji renesanse andaluzijskog stila. F. Le Rapports entre la musique orientale et occident: ne Egyptienne. Jerusalem 1940. madžarski kompozitor (Zagreb. Kusznir. — O. bogat melizmima. L. God. solo-pjesme. Pariš 1930—59. ElHadž'Allal al-Batla (1729—57) iz Feza. Lachmai Cantillation and Song in the Išle of Djerba. I. Istvan. ZFMW. 1948. 1951. Od 1904 bio: gent te profesor Konzervatorija u Madridu. Nettl. neznatnoj jačini zvuka i solističkoj prvenstveno vokalnoj ili instrumentalnoj izvedbi ili malim. 1878. God. 1880. 2. — G. Beaumont. Carigradu (u sklopu Konzervatorija). 9. Švicarskoj. Ankari. Canti sacri e profani. U liturgijskoj muzici također nije provedeno jedinstvo. 1951. G. G. ± Rise of Music in the Ancient World. komornim sastavima. — E. institut u Pragu (1942) sabrao je veliki folklorni mater 3000 albanskih. Rabatu (Konzervatorij u suradnji s Institutom za domorodačku umjetnost). melizmi. sastavlja čudan mozaik reminiscencija povezujući u cjelinu egipatski taqsim. Kairo 1888. ali su svi njegovi fonografski snimci prilikom bombardiranja Beograda. — Isti. 1944 A. VI 19 ziku studirao u Madridu (J. kratki guturalni akcenti. — R L'Orientalisme musical et la musique arabe. Z. XII 1863 — San Sebastian. Grundlagen der antiken und orientalischen Musikkultur. pavane. Živi u Švicarskoj. Lon — R. Enrique Fernandez. ARBĆS.1 i druge folklorističke elemente. 1952. Kur'an se danas čita na dva načina: u »oficijelnom« liturgijskom stilu koji se kreće između povišena govora i pjevanja (tzv. God. —■ R. neki pjevač npr. — J. Extraeuropean Music Cultures. —■ . Jeruzalemu. Actes du Viem International des Orientalistes. Gevaert) i Berlinu (J. —A.

Bagdad.ARAPSKA MUZIKA VOJNIČKA MUZIKA. Minijatura iz rukopisa Haririjevih makama. 1237 .

Minijatura iz engleske kronike Jeana de Waurina J XV st. .BALET PLESNA SVEČANOST.

sonata za violončelo i klavir. 194711949. — DRAMSKA. koje je sagradio i opisao N. Jakob Arcadelt. Mayer-Serra. Dupont. ARCI.. MGG. Opere: Cou na Bome. koncert za klavir i duhački orkestar. duhački kvintet. Anton Stepanovič. 1961. 1950. vanredno poetična. Carigradu i Dublinu. Hindemitha i B. — Ch. Albeniza. je zbog teškoća pri sviranju iščeznuo iz prakse već potkraj XVI st. 1951. C. 1557. Guido -> Guido d'Arezzo . Meier (Das Chortnerk. : Sh. Piccinini 1623. Vicentino ga je opisao u svojemu djelu L'antica mušica ridotta alla moderna prattica (1555). The Chansons of J. madrigale obj. 1944. klavirski kvintet. 24. Filmska muzika. uz to i pravne nauke. SBIMG. 1953—61 na Univerzitetu u Oklahomi. 1921. Jose. C6opHuK 3adai (1000) ČA. 1887. Muzika za gudački kvartet. Three Sketches. Ać. c. 1960). Zna se da je A. 1947. ARCILIUTO (tal. 2 sonatine. El meastro Arbos. sonata za flautu. — Klavirske kompozicije. Btilent. W. solo-pjesme. 2 kubanske suite. 1 knjiga moteta a 4. A. LIT. motete obj. fantazija na ruske narodne pjesme za klavir. 1944. E. PatfajAb. K. 1944. I. 1959. Komponirao je pretežno svjetovnu muziku. Jakob (Jacques).). 1952. 1938. ARENSKI. VII 1873 — Koln. VII 1822 — Hove kraj Brightona. Koncert za gudački sekstet. a na drugome pratnja (bordun). — KOMORNA. insieme alcuni di C. Instrumente slične archicembalu konstruirali su kasnije G. 1585). A. Po stilu A. — CRKVENA: Missae tres cum 4 et 5 vocibus. 1900). LIT. The Italian Madrigal. -> Teorba. kao kompozitor sljedbenik suvremenih muzičkih strujanja. A. 1907—08. Klavir i kompoziciju studirao na Konzervatoriju u Montrealu. — KOMORNA: dva gudačka kvarteta. 1557 objavljene su mu 3 mise u Parizu a u naslo vu je tituliran dvorskim dirigentom kardinala Charlesa de Lorrainea. 1890. — Kompozicije za klavir {Constructions. 1891. Čajkovskom nego skupini Petorice. 1879—82 studirao na Konzervatoriju u Petrogradu (K. arcato.. Revue de Musicologie. je komponirao atonalno. 13. 1944. Trtptico de Santiago. Johannsen. pripada među rane majstore renesansnog madrigala: slog mu je redovito 4-glasan. 1883 predavao harmoniju i kontrapunkt na moskovskom Konzervatoriju. ali su rana Arcadeltova djela svakako inspirirana Josquinovim stilom. — F. LIT. ORKESTRALNA. 7. Moskva 1966. Bartoka u New Yorku. Washington 1955. 6 nizova raspoređenih vjerojatno na 2 manuala. 1544. Violet. koncert za violinu. Torinu te u Habani. 1945 i III. Riemann). Gostovao je u Beču.). osim toga izgradio je i jedan Arcfhjiorgano. 1943. Bio je dirigent u Vercelliju. a isticanje gornjega glasa još je u vezi s frottolom. 1. tj. Canticum beatae Mariae Virginis. II 1906). 1890. Compositores de America. AREL. — DRAMSKA: baleti Hdnsel und Gretel. ApeHCKHH. Kanada. Pisao muzičke kritike i eseje. 1953 i 1961. 1943. više madrigala u talijanskim antologijskim zbirkama. CoBeTCKafl My3biKa. simfonijska pjesma The Nun. U novije su doba instrumenti s tipkama za reprodukciju prirodne ugodbe uglavnom harmoniji. sonata za gitaru. 1941. B. B. 1894 i Ha. Učio na Milanskom konzervatoriju. 1954. Napisao je autobiografiju My Reminiscences (1896). AREZZO. dirigent Komornog orkestra.. — W. Koncert za 3 klavira. Konstruirao ju je A.). R. 1889—93 studirao muziku i muzikologiju u Kolnu i Wiesbadenu (H. Od 1962 profesor je teoretskih muzičkih predmeta na Univerzitetu u Alberti. 1884 i 1889—92). četrdeset izdanja. 1946. — Priredio izdanje Gluckovih komičnih opera Le recontre imprevue (Der Pilger von Mekka). ajoyful Overture. Fantasy on a Gromid. IV 1913 —). Einstein. Arcadelt als Madrigalist (disertacija). LJbinuH. približava stilu chanson mesure'e. — Zarzuela Viaje al centro de la tierra. AREND. 1956. do 1654. — J. J. LIT. Revue Belge de Musicologie. 1961. — Isti. 58). klarinet i klavir. Koln 1938. 1957. a madrigal // bianco e dolce cigno postao je antologijsko djelo. Geschichte der musikalischen Temperatur. klavirski trio. 1945 i 1947. 1557. Mušica za mali orke star. dijatonske. 1950). nizozemski kompozitor (oko 1500 ili 1514 — Pariz. Tanaka. gudački kvintet. Helm (Smith College Music Archives. God. velika lutnja sa dvije pužnice i dva niza žica. Ać. 1914. Od 1930 živi u Habani. DJELA: VOKALNA. van Maldeghem (zbirka Tresor musicale. Suosnivač Akademije za balet i narodne plesove u Istanbulu (sada u Ankari) i udruženja Helikon. 1946. 1903. 9 Pequetas piezas. Schmidt-Gorg. II. 1951 i Bremer Stadtmusikanten. posebice madrigale (više od 200) i francuske chansone (oko 120). koncert za violinu. solo-pjesme i dr. 1956. Komponirao je i tri opere te kraća instrumentalna djela. Milanu. Vercelli. — Kantate. — W. 11. talijanski dirigent i kompozitor (Crescentino. Jacob Archadelt.). pijanist i dirigent (Novgorod. Vicentino (Descrizione dell'arciorgano. 1910 i L'arbre enehante (Der Zauberbaum). 1947. Passacaglia za gudače i udaraljke. Parla). — Kompozicije za klavir i orgulje. 1954 i 1957. Wildea i dr. njemački prijevod.. koncert za timpane. 1949. A. sonatina za violončelo i klavir. AHTOH ApeHCKHH. oko 120 francuskih chansona u zbirkama Le Roya. N. van den Borren. posebna vrsta čembala koji je izumio Nicola Vicentino da bi ostvario prirodnu ugodbu na instrumentu s tipkama. 2. 25. 1542. Uincantatrice. koncert za kla vir. Nordlingen 1935. 1936. 1932. 1929. koncert za klavir. 1946. 1922 i 1934.: F. sonata za violončelo i klavir i dr. 12. Neobičnu je popularnost stekao upravo kao madrigalist: prva knjiga njegovih 4-glasnih madrigala doživjela je još za njegova života. Nastavnik muzičke teorije na konzervatorijima u Istanbulu i Ankari. — Josi Ardevol. 1948. Eitner. Fantasia concertante za flautu. Ondje je 1934 osnovao i do 1952 vodio komorni orkestar. 23. H. ORKESTRALNA: dvije simfonije. Klefisch. 1940 i 1942. Svoja ranija djela A. Mušica y Musicos de Latino-America. građa polifonička mjestimice akordička. 1957.: 6 chansona. God. 3 Concerta grossa. Instrument je imao 125 tipaka. IV 1919 —). Po značajkama svog stvaranja bliži je P. Pynoeodcmeo K u3yueMUHj <f>opM uucmpyMeumatibnou u eoKaAbtiou My3UKu (2 sv. Upotrebljava se kad treba prekinuti izvođenje -> pizzicata. Glucka. ARCHICEMBALO (tal. 1561). E. X 1568). uz imena starijih instrumenata znači ili velik oblik instrumenta (archiviola. a u misama i motetima provodi skroz imitaciju. obou. 1911. ORKESTRALNA: simfonija. 1952.I npaKtnuuecKoio u3yueHUH zapMOHuu. God. 1874. Rimski-Korsakov). Princeton 1949. I. DJELA. Nastojao oživjeti interes za umjetnost Chr.1943 i III. B. Luvthon (Universalklavizymbel sa 18 tonova u oktavi. 1943—47. 1943. kasnije se približio neoklasicizmu. a sudjelovao je i u pokretanju avangardnog udruženja Grupo de Renovacion Musical te u osnivanju Simfonijskog orkestra i Muzičke akademije u Habani na kojoj je od 1938 profesor kompozicije. zborovi. od tal. turski kompozitor i pijanist (Istanbul. Školovao se možda kod Josquina Des Presa što također nije pouzdano utvrđeno. 1939. klarinet i gudače. kubanski kompozitor španjolskog podrijetla (Barcelona. DJELA. 6 sonata za 3 različita instrumenta. Osthoff (Das Chormerk 54. 1954. 1943. E.. 1944. Muz. Britannia. Erkin. zatim u Rimu gdje je isprva pjevač (tenor) a od 1540 (ili 1539) do najkasnije 1552 dirigent Papinske kapele. njemački muzikolog (Deutz na Rajni. Max. 1897 (najnovije izd. izraz melodiozan liričan a interpretacija teksta. ARCHET (archetto) -> Gudalo ARCHI. are. Lesure. 1949. uputa violinistu da svira gudalom. kvartet za flautu. 1956). Oktava je bila podijeljena na 31 ton. Arcadellt ou Monte?. Nastanio se zatim u Londonu gdje je bio dirigent na Talijanskoj operi i promenadnim koncertima u Covent Gardenu (1874—77). I. Pnmo libro di Madrigali a 3 v. Mušica de cdmara za sekstet. zborovi. Surađuje u različitim stručnim časopisima i urednik je revije La Mušica. ARCHER. NOVA IZD. K. — Orkestrirao više klavirskih kompozicija I.: V. sonatina za violinu i klavir. 1945. Praetorius). I. V 1942). U kardinalovoj je pratnji dospio i na francuski dvor. Mexico 1947. U svojim djelima služi se povremeno i dodekafonijom. Tri simfonije: I. sonata za violinu i klavir. 14. 1947. klarinet i klavir. Concertino za klarinet i orkestar. 1948. — Zborovi. El son za violinu. 1893—94 (VI izd. dulje vremena boravio u Italiji: najprije u Firenci (30-tih godina). Fena con la gionta di dodese canzoni francese & sei moteti novissimi. 1895—1901 bio je dirigent Carske pjevačke kapele u Petrogradu. 1939 i dr. Triptico de Pinar del Rio. Attainganta i dr. ORKESTRALNA: dvije simfonije. Espinds Molto. 1932. obj. 1891 (V izd. 1 motet i 29 madrigala obj. 1895. 1951. LIT. V 1903). 1963. ARDĆVOL.ARBOS — AREZZO DJELA: Noche de Arabia i Ausencia za orkestar. — KLAVIRSKA: tri sonate. — KOMORNA: dva gudačka kvarteta.: O.Koczirz. u francuskim izvornicima Harcha-delt i Arcadet). arco gudalo). gdje dobiva naslov regius musicus. I. est mort en 1568. dva klavirska trija. Petrogradu i Madridu te u Njemačkoj i u Americi. — Pjesme. 1961. DJELA: Gluck. — Burla de Don Pedro a caballo za zbor i orkestar. Tri gudačka kvarteta: I. Zur Geschichte des Luvthon' schen Klavizimbels. Predaje i na Univerzitetu. — Trois Pieces originales dans le genre espagnol za klavirski trio ■—■ Kompozicije za violinu. I. DJELA. 2 gudačka trija. (tal. poseban tip orgulja iz XVI st. Živ i raznolik ritam njegove muzike otkriva utjecaj kubanske narodne muzike. ARCIORGANO (tal. VII 1861 — Terioki. u kompoziciji se zatim usavršavao kod P. Čajkovskog. intermezzo za gudački orkestar. — A. koji je najčešće Petrarkin. God. 3 suite. 1933. 1539 i V. — Udžbenici: KpaniKoe pyKosodcmeo KnpaKtnuHecKoMy ujyneHuw tapMonuu. Podaci o njegovu životu vrlo su oskudni. solo-pjesme. sonata za violinu i klavir. simfonijske varijacije za violončelo. Na jednom nizu izvodi se melodija. U chansonima se A. ARCADELT 65 (Archađet. Harmonije su mu čiste. Finska. Prema Van der Straetenu potječe vjerojatno iz Brug-gea ili Brabanta a drugi misle da mu je domovina Liege. 1930). sabrani članci Zur Kunst Glucks. F. 1937—46. ARCO (coll'arco. muzika za dramu Saloma O. 1944). VFMW. Akses. -> Archicembalo. God. — Balet Forma za zbor i orkestar. kanadski kompozitor i pijanist (Montreal. madrigala: I—IV. 1950—53 predavao na North Texas State College. 1900. DJELA. ARDITI. are. Završio studij na Konzervatoriju u Ankari (N. pa je 1913 osnovao i udruženje Gluckgemeinde. Ballarda. ruski kompozitor. enharmonski i kromatski). MFM. 1936. 2 klavirska trija. tj. Stekao je popularnost nizom plesnih pjesama (II Baccio. varijacije za gudački orkestar na temu P. Đoni (sa 3 manuala).). Luigi. obou. 3 ricercara.. koncert za kla vir. 22. 1883 i 1889. arciliuto) ili neku osobitost u gradnji (archicembalo). odnosno da bi mogao izvoditi u tačnoj intonaciji tri antička tonska roda (dijatonski. od 1951 muzički direktor Radio-Ankare. — A. scenska muzika. 1606) i dr. Studien im Gebiet der reinen Stimmung. 1882.: R. Pet knjiga 4-gl. Balet Honb e Ezunme. Madrid 1942. 1946. 1545. — KOMORNA: četiri stavka za gudački kvartet. III 1911 —). 1959.ab u HaMannmu. Vito Trasuntino (clavemusicum omnitonum sa 31 tonom u oktavi.

Merlinija i G. Ataulfo Argenta. narodna opera »El Matrero«) i Floro Ugarte (1884). argentinska pijanistica (Buenos . čembalist i orguljaš Domenico Zipoli. technique et littera: instruments de musique des Orientaux. Aribo. Aretz-Thiele. Smits van Waesberghe. Kći roditelja plesača. Dalek je od nacionalnog smjera i Malipierov učenik Honorio Siccardi (1897). razvija se u Argentini nacionalni muzički smjer. —■ A. — J. sv. d'Indvjev učenik i dirigent međunarodnog ugleda. A. 1933. a da kod toga ne prekidaj. Music of Latin Ai New York 1945 (III izd. Montero Alonso. A. pedagog. Rossinijev II barbiere di Siviglia. 16. Sachs. U prvoj polovini stoljeća dominira u argentinskoj muzici talijanski utjecaj. violinu i kompoziciju učio na Konzervatoriju u Madridu.66 ARGENTA — ARIE ističu se Roberto Garda Morillo (1911). posebno crkvene. I. što joj vorilo put u najveća sv muzička središta. Aharez. XI 1913 — Los Molinos kraj Madrida. zatim pjevanje kod bugarskog pjevai Brmbarova. U ruskom crkv pjevanju zamijenio dječačke glasove ženskima. Beitrage zur Musikgesch'chte Freisings. 1941. Villoteau. Rafael. Član crkvenog pjevačkog zbora u rodnom gradu. Ponovno je gostovala u Parizu (Opera comigue) 1929 sa španjolskim baletima. medu ostalim. prešao k Schonbergovoj dodekafoniji. Waesberghe) drže da je bio Francuz iz Orleai Belgijanac iz Liegea. književnik i kompozitor većinom klavirske muzike. 1888 — San Sebastian. — A. Vega. Kod nja obje se svirale drže u ustima. raspravlja o etičkim i estetskim vrijedne muzičke umjetnosti. Smits van Waesberghe (Corpus scriptorum de Mušica. Napisao broj crkvenih kompozicija (mise. — G. najizrazitiji je u komornim kompozicijama. pijanist. Ataulfo. Real-Lexikon der Musikinstrumente. Origines de la mušica argentina. G. ruski di i kompozitor (Penza. — J. Description historique. Miisicos argentinos contemporaneos. autor klavirske i komorne muzike te pjesama. Toj generaciji pripada pijanist Ernesto Drangosch (1882— 1925). Medu njima se najviše istaknuo isusovac Luis Berger (1588—1641) koji je propagirao sviranje na evropskim muzičkim instrumentima. Desna. Sonatina (Halffter). Rosario de Sa: 1908. 1951. Santander. Ataulfo Argenta. U svojim djelima sretno spaja vrlo razvijenu kompozicijsku tehniku s folklornim obilježjima (»Sinfonia Portena«. Rousselov učenik Carlos Lopez Buchardo (1881—1948) sjedinjuje impresionističke i folklorne elemente. 1880 organizirao titi zbor. Gavoly. za izvođenje melodije. Od argentinskih muzičara rođenih u ovom stoljeću najdarovitiji je i najugledniji Alberto Ginastera (1916). Plodnu i razgranatu aktivnost razvio je Alberto Williams (1862—1952). Šupljina ustiju služi kao spremište zraka ko raci dovode dišući kroz nos. Chansons populaires argentines. LIT. Felipe Brero (1884 —. Dok je Constantino Gaito (1880—1945) najpoznatiji argentinski operni kompozitor. ARGENTINA (pravo ime Antonia Mercć y Luque). Die Musikanschauung des Mittelalters und ilire Grun Halle 1905. — C. 5. pretežno neoklasik. Napisao je. Fellerer. 1927 priređivala u Parizu u Theđtre des Champs-Elysees samostalne koncerte uz pratnju gitare i kastanjeta koje je svirala izvanredno virtuozno. koji svjesno gradi na elementima folklora. kome su podložna sva tri istaknuta muzičara toga razdoblja: Amancio Alcorta (1805— 1862). bugarski pjevač. Počeci muzičke kulture u ovoj zemlji.). 1784. 9 simfonija i oko 150 klavirskih kompozicija. A. član razgranate obitelji muzičara. MGG. U raspravi De Mušica. S. Sigurnih npdat njegovu životu ima vrlo malo. 1949). La mušica popular argentina. Danzas y canciones arge 1933. On je jedan od najva predstavnika srednjovjekovne muzičke simbolike. 1948 nastupom u opei ljubljen u tri naranče (Prokofjev) u milanskoj Scali stječe 1 narodnu reputaciju. tumači teoriju Guida Aretinskog. U drugoj polovini XIX st. J. Od ostalih J. Berlin 1913. X 1846 — Prag. ističe se ma plastičnom interpreta muzičkog sadržaja. — K. rekvijem). Scaramuzze. je prva nastojala razviti španjolski ples u klasičnom okviru. je s la također i velik broj gi fonskih ploča. samo u nekim kompozicijama blizak argentinskom folkloru (»Sinfonia argentina«). »Cantos del Tucuman« za sopran i mali instrumentalni sastav). povezani su s radom misionara-redovnika. CL. ARGERICH. A Guide oi America Music. Cabrebra. Vida apasionada de Ataulfo Argenta. I 1926. ARGENTINSKA MUZIKA. 21. Luis Gianneo (1897) je najpoznatiji po svojim orkestralnim djelima. Prvi su mu predstavnici Francisco Hargreaves (1849—1900). Buenos Aires ARGENTA (Maza).: De Mušica objavili su: M. novo izd. Geneve 1956. muzički teoretičar iz XI st. ARIBO SCHOLASTICUS (Arbeo. autor prve argentinske opere »Bijela mačka« (1877) i Arturo Berutti (1862— r 938). VI 1941 —). 1936). Muziekgeschiedenis der Middeleen sv. »Concierto argentino«. klavir. organizator i utemeljitelj Konzervatorija u Buenos Airesu (1893). Madrid 1958. 19. Pariš 1931. Mag i S. P. napisanoj vjeri između 1068 i 1078. 1844 J. U svojim djelima uspješno združuje značajke kasne romantike i argentinskog folklora. Kasnije je studirao dirigiranje u Belgiji i Njemačkoj. s jednostavnim jezičcem koso je urezan u cijevi. Ona je najslavnija španjolska plesačica svoga vremena. — Isti. VIII 1921 Isprva učio violinu. V šesnaeste godine crkveni zborovoda. Prema novijim istraživanjima (K. Od 1945 bio je stalni dirigent Simfonijskog orkestra u Madridu. Umjetni vanredne tehničke spremi razitog smisla za modi: klavirskog zvuka. Marta. ali se ne pritiskaju ni zu ni usnicama. God.: H. dirigent. teoretičar. tako u XVIII st. Mušica tradicional arg 1946. LIT. God. Washington 1945. Istakao se i kao zborovoda. U generaciji rođenoj devedesetih godina zamjećuje se sve određenije napuštanje nacionalno-muzičkih smjernica. Fellerer) smatraju da je bio Bavarac iz Freisinga i tamo umro kao predstojnik (scholasticus) katedralne škole drugi (J. koji su udarali temelje muzičkoj nastavi i crkvenoj muzici. — S. Abert. Iste godine nastaje argentinska himna. Na koncertnim turnejama po inozemstvu (Evropa. najuspjelije su mu solo-pjesme. II. Tada se istakla u baletima Juerga (Batista). LIT. A. Nacionalnom pravcu ne pripada Jose Maria Castro (1892). El Contrabandista (Espla). Triana (Albeniz) i naročito u baletu El amor brujo (de Falla). Tilburg 1936—42. 22. se gradi u tri veličine. Santander 1959. God. španjolski dirigent (Castro Urdiales. a 1965 ni dunarodnom Chopinovor tjecanju u Varšavi. N. kompozitor i e: Rodolfo Arizaga (1926) i Mauricio Kagel (1931) koji živi u I i očituje poseban afinitet za aleatoriku i elektronsku muziki Središte kulturnog i muzičkog života zemlje već je 01 Buenos Aires sa svojim mnogobrojnim muzičkim ustano od kojih svjetski ugled uživa opera Teatro Colon. M. Južna Amerika) popularizirao djela suvremenih španjolskih kompozitora. Nakon velikih uspjeha u najvećim španjolskim kazalištima odlazila je od 1905 na duge turneje po Evropi i Južnoj Americi. Description de l'Egvpte. Migne (Patrologia tatina. Bin Od 1945 član Sofijske opere. Arbon. U Argentini su u kasnijim stoljećima boravili i poznatiji evropski kompozitori. pijanist i utemeljitelj Muzičke akademije u Buenos Airesu (1822) i Juan Bautista Alberti (1810—1884). bas (Sofija. 1951). ARIE. Askenazea. truka svirala felaha (bila znata i starim Egipća sa dvije cilindrične cijevi su pričvršćene jedna uz gu. Jedan od najradikalnijih suvremenih argentinskih kompozitora je Juan Carlos Paz (1897) koji je od neoklasicizma. Juan Pedro Esnaola (1808—1878).: B. Chase. Njegov opsežan repertoar obu preko 90 opera na originalnim jezicima od Don Giovannija (M . kao i u drugim zemljama Južne Amerike. 23. lijt bordunsku pratnju. NOVA IZD. već kao jedanaestgodišnja djevojčica nastupila u kraljevskoj operi u Madridu. F. I 1958). Ai benediktinac. LIT. kao koncertant debitirala već 1949 uz pi orkestra u Buenos Airesu. — N. ARGHUL (arap. Schiuma. ranje. Učenica V. prilike za razvoj muzičke kulture postajale su sve povoljnije. preko atonalnosti i politonalnosti. 1826 izvodi se u Argentini prva opera. Gulde. ARGERICH ARHANGELSKI. Pariš — C. — H. poi muziku i kozmos. Pošto je Argentina 1813 postigla političku nezavisnost.: G. Gerbert (Scriptores eccl 2. Poslije toga pjeva na glavnim evrops sjevernoameričkim opernim pozornicama i na mnogim festh (Maggio musicale fiorentino). španjolska plesačica i koreograf (Buenos Aires. G. HUschen. Gilardo Gilardi (1889) piše pretežno orkestralna djela. kompozitor opere »Pompa« (1897). 1946 dobitnik prve nagrade ni dunarodnom natjecanju u Zenevi. — O. napisao ju je Blas Parera. — J. sv. XI 1924). učenik Pariškog konzervatorija. usavršavao se u Italiji kod A. Se Historia de la mušica argentina. Aleksandar Andrejevič. dok je njegov brat Juan Jose Castro (1895—1968). u kojoj se prvi put likovi iz naroda pojavljuju u argentinskom muzičko-scenskom djelu. sa šest rupica. Fernandez Cid. Bord svirala može se produljiti jednim ili sa više nastavaka. Slonimsky. 1931). 1957 osvojila prvu nagrai Busonijevom natjecanju u zanu i Ženevi. A. s kojim je koncertirao po Evropi.). K.: J. jedan od prvih poznatih argentinskih kompozitora XIX st. Arpeo.

do Borisa Godunova (Musorgski). od Don Carlosa (Verd .

Pod utjecajem opere buffe. Nuove musiche. dok se manje pretencioznim. a. 67 hodnik Monteverdi. opraštanja. od svih vokalnih oblika a. u muzičku terminologiju. aria od srednjovjekovno lat. franc. 1620. Goldbergvariationeri). čežnje. njome se označivala određena shema (model) strofne pjesme. 1602. J. Wagner. a. Billy Budd F. Pjesnički oblik (strofa) razbija se do te mjere. 1528). u kojemu instrumenti intoniraju glavnu temu (r a ).Air). iz njega se kasnije razvio -> arioso. Otuda ona često naivna »slikovitost« te muzike. koje su se pored glavnog vokalnog oblika održale sve do kraja XVIII st. zaboravljajući pri tom čak i samu emociju. 1633—41). ili se sasvim iz nje izdvaja u obliku koncertne arije. u kojoj se iznad stalne basove melodije (basso ostinato) improvizirala uvijek nova melodija. J. koja se temelji na trodjelnom obliku tipa ABA (finale opere Incoronazione di Poppea). S. forma arije da capo nije isključila improvizaciju. razvila se osobito u francuskom dvorskom baletu. je ušla na početku XVI st. arija u D-duru »Kraljice noći« u Mozartovoj Čarobnoj fruli).. nosilac pastoralnog. to je jezgra prvog dijela (A). zatim brzi dio (npr. počinje uvodom (prvi ritornello). Dvodjelna plesna arija. U toku XVI st. ako se mimoiđu specifične težnje ne samo muzičkog baroka. se pojavljuje uz stariji madrigal i noviju kantatu. Pjevača stavlja pred maksimalne zadatke i u izražaju i u vokalnoj tehnici bel canta karakterističnoj za baroknu ariju. U ovoj prvoj razvojnoj fazi opažaju se tri tipa. obogaćen i koloraturama. koji čak prenosi ariju iz svjetovne sfere u duhovnu). Ovaj seriozni tip arije. je odnos riječi i tona najradikalnije riješila u korist muzike. Drugi je tip složen poput canzone od dijelova. Stravinskog. prožeta herojskim. umiljatog. koje se očituju u konvencionalnosti bez duha i virtuoznosti bez sadržaja. aria fugata. izraz je ljupkog. Razlikuje se od solo-pjesme po tome. Bach. koja najprije cvate u Firenci.. U tome novom značenju a. kraćim arijama izražavaju osobe iz naroda. ARIJA (tal. a. Arie). posve protivno od težnja firentinske Camerate. namijenjena »prvim« pjevačima (prima donna i primo uomo). gigue. Njezina se forma postepeno ustaljuje. jer ga nemaju sve arije. na kojoj se gradi čitav niz varijacija (J. potvrđuje da je muzika u to doba postala toliko autonomna. razvile su se i instrumentalne i plesne arije. Tekst ima još jednu tipičnu crtu: afekt se poistovećuje s nekom prirodnom. u kojemu se sažima akcija drame. Hasse. je dala veliko bogatstvo izraza i istinskih umjetničkih vrijednosti. obično brzog tempa. aria in-furiata i dr. često isto što i pjesma ili cavatina. a poslije u Veneciji (1640—1700) i Napulju (1700—1760). Caccini. zanemarujući pri tom često sam tekst. Tako je dru štvena struktura našla svoj odraz u dvojakom tipu arije. U tom strogo simetričnom. naročito venecijanska opera obiluje veoma bogatom galerijom tipova iz puka. T ij T T '' Da Capo T' D' A. Općenito. a arije u molu imaju srednji dio u nekom srodnom duru. aria di mezzo carattere u tempu andante. ariette je solistička pjesma na francuskom jeziku. pištaljke i si. a i dvorskih (sarabande. U njegovim posljednjim djelima već se pojavljuje a. Arie a una voće. Nicola d' -> D'Arienzo. a. U oba slučaja kontrast se postiže i promjenom tonaliteta. pjevaču se dopušta. Istodobno se arijom počela nazivati i sama melodija (B. je postala upravo anti-dramatska. U operi. Da capo (ponavljanje prvog ^-odsjeka) nikad se ne ispisuje. trijumf i si. razmatranjima. 1948. U melodici se opaža i utjecaj narodne pjesme. da je mogla. nastoje zamijeniti ariju oblicima koji će se bolje i elastičnije prilagoditi razvoju dramske radnje. je uglavnom izraz lirskih raspoloženja. tuge. ponajviše iz talijanskih narodnih plesova. s koloraturama. općenitog. osnovna je shema te arije: ra T B A ARIGOT. u djelima G. da ga slobodno interpretira. 1951). Treći. dostojanstvena smirena izraza. samo što je sada njegov model kraći. i . Likovi kao da ne izražavaju svoju strast nego strast uopće. odražava duh racionalizma i barokne reprezentativnosti. Aria i Air.francuskoj operi prije 1750 ariette je pjesma u briljan tnom koloraturnom stilu na talijanskom jeziku. razvija uglavnom unutar opere. takav simboličan prikaz emocionalnog stanja daje kompozitoru prilike. S. aria cantabile u tempu adagio. višedjelna. što je opsegom veća. da se tekst ukazuje tek kao pretekst. na stavlja i izgrađuje oblik strofne arije na ostinatnom basu. Handelove siciliano-arije). svega individualnog. međutim. provansalski naziv za jednostavne duhačke instrumente (svirale. U Veneciji se napušta strogi humanistički ideal Firentinaca koji su operom željeli prvenstveno oživjeti starogrčki teatar. No ako se izuzmu nastranosti (oko 1750 i 1850. Gluck. Javlja se samostalno ili kao dio većih vokalno-instrumentalnih djela (opere. J. Taj je ostinatni bas odgovarao trajanju jedne strofe. Njena se uloga svodila na to. U operi seria izgradila se arija da capo do pune formalne zrelosti. Cantade et arie a voće sola. Iako prilično stroga. Ovaj dvodijelni oblik traje do preko polovine XIX st. Landi. U njihovu melodiku sve jače prodiru plesni ritmovi. npr. Ponešto drugačiju sliku pokazuje razvoj opere u Napulju. namijenjen je u operi osobama koje predstavljaju »višu« društvenu klasu. gavotte). U okviru oblika da capo razvili su se pojedini tipovi arija različiti po svom karakteru i izrazu. Pachelbela i J. zakonomjernom i uravnoteženom obliku a. dobiva sve raznoličnije oblike. 1949 i The Rake's Progress I. Peri. Musiche varie. 2. u oblikovanju prevladava jaka tendencija za izgradnjom arije da capo. da prikazuje efekte koji se pojavljuju kao posljedice neke dramatske situacije. više odgovaraju kraće melodioznije arije. ARIETTA (tal. aria d'imitazione. aria di portamento polaganog tempa. I barokna a. Frobergera.st. mala arija. Takvo shvaćanje prihvaćaju i pjesnici. Ghedinija. U operama je bilo po 70 do 80 takvih »malih arija« zapravo dvodjelnih arietta. Castiglione. Ferrari. vrlo često predstavljala odlomke koji su ispadali iz okvira dramske radnje i kočili njen razvoj. najvažniji tip. Prvi se oslanja na slobodni deklamatorski stil rane monodije. I tu vlada zakonitost: arije u duru donose odsjek B u paralelnom molu. napušta svoj strogi oblik. Nicola. engl. 1609. virtuozna aria di bravura. dajući sadržaju sliku tipičnog. njem. Stoga i svi reformatori opere (Gluck. nio i siciliano. taj značajan oblik baroknog muziciranja. Tek nakon ponovnog. Konačna čista forma arije da capo javlja se poslije 1700. zatim vilotta. Sutermeistera. Uporedo sa svim tim utjecajima. oratorija. suprotno od recitativa. ARIENZO. da se iživljava u tonskom slikanju tog simbola. pa je a. operi i francuskoj suiti XVII i XVIII .. Bacha zadržava prvotni oblik teme (modela). Tom vrlo raširenom praksom obilno su se koristili ne samo manji nego i najveći kompozitori toga vremena (Handel. i poeziji diktirati i nametnuti svoje zakone. ljubomore) mogle bez ikakvih teškoća presaditi iz jedne opere u drugu. Drugo razdoblje u razvoju arije (1650—1750) karakterizira uglavnom izgradnja tipa arije da capo. u toku razvoja opere sve se više zaoštravala opreka između recitativa i arije (osobito u XVIII st.). air. snažnim osjećajima. u posljednjim djelima i Verdi). Tu temu prihvaća zatim pjevač (a'). drugog nastupa instrumenata (drugi ritornello) pjevač razvija temu (a). (-». kasnije u XVIII st. courante. ponešto tugaljivog izraza (npr. krug njezine publike širi se i zahvata ponajviše građanske slojeve čijem ukusu. Odsada se a. Poslije smrti Bacha i Handela javljaju se nove težnje. shema (lat. kojoj je pret- tra a'~j ra a . Zakonitost muzikalne forme provodi se na račun teksta. largo namijenjena »teškim« raspoloženjima: boli. Glavna se misao pojavljuje na početku dva puta: kao neka deviza (parola) otuda i naziv devizna arija (H. Drugi. vokalna kompozicija za solo glas i instrumentalnu (obično orkestralnu) pratnju. Opera se demokratizira. pa je time i cijela forma elastičnija. U prvim zbornicima novog.ARIE — ARIJA suvremenih (svjetske praizvedbe opera Raskolnikoff A. Grandi. bourree. aera od grč. Stoga su se pojedine arije (osvete. To prikazivanje lišeno je. umjesto dugih recitativa. U ariju ulaze i melodijski i ritmički elementi stranih pučkih plesova. a izmjenjuje se s govornim dijalogom u fran cuskim muzičkim komedijama comedie a ariettes ili pieces d'ariettes. Varie musiche. pa i a. Sve češća je dvodijelna dispozicija: poslije obligatnog recitativa najprije polagani. menuet. a. koji se često razlikuju i po tempu i po mjeri. No svaka kritika arije da capo nepravedna je i jednostrana. Meverbeer). ona se opet više prilagođuje zahtjevima drame. sinonim modus). U drugoj polovici XVIII st. 2. a i razvoja instrumentalne muzike. Riemann). aria da chiesa. nego baroka uopće. dcrjp zrak. elementarnom pojavom. način. 1620. proširilo se u srednjem vijeku na pojmove: pojava. kantate). Kontrastni oblici komične i ozbiljne opere (opera buffa i opera seria) konačan su rezultat toga razvoja. pa i Bach. Instrumentalni uvod i međuigre (ritornello) pojavljuju se sve redovitije i sačinjavaju važan konstruktivni element arije. Značenje riječi a. Instrumentalna a. srednji dio (S) razvija se ili na srodnoj ili na novoj tematskoj građi. A. Premda rođena u krilu muzičke drame. kao što su venecijanska forlana (preteča barkarole). kao što su osveta. nalik na pjesmu. zatim aria concertata. koje se ni Bach nije htio odreći. monodijskog solopjevačkog stila (G. B. što izbjegava strofni oblik i težište prebacuje više na posve muzičke kvalitete. aria buffa. 1. franc. prvotno brzog tempa.). ariette). Ovaj je dio na shemi zagrađen. S. U. Frescobaldija.

1868. Vicentini. M. Marquard. — C. De Aristoxeni Tarentini elementis harmonicis ( tacija). koga spominje i J. Laloy. Chr. Die Ari nische Rhvthmuslehre. biografska djela o sviračima aulosa i pjesnicima tragedima. Bellermann. et la musique de l'antiquite. XVII.). Nebuccodonosor. The Rake's Progress). ARIOSO (tal. AI 1936. MC 1951. Cleveland 1937. Javlja se u XVII st. S. 1882^ mački prijevod obj. ARIOSTI. Aspects of the Aria in the Early Operas of Fr. Aber Lehre vom Ethos in der griechischen Musik. 1697—1703 kompozitor kraljice Sophije Charlotte u Berlinu i zatim na dvoru cara Josipa I u Beču (1706—11). — G. 1947. — H. LIT. Handela i talijanskih opernih kompozitora kojima je na čelu G. An Aristotelian Analysis of the Elements. na talijanskom Rios (2 sv. La madre dei Maccabei. a da pri tom formalno-muzički principi ipak stupaju u pozadinu: izbjegavaju se zatvoreni i simetrični oblici. Em. Die Ostinato-Technik in den Ghaconne.: A. 1883 i 1893. Gerber. Tischer. »La Passione« di Attilio Ariosti. — Isti. Verdi. F. 1693. du« i »Wiewohl mein Herz in Tranen schwimmt«). 1895. uzeti su iz aleksandrijskog Katekizma iz II st.)j vokalni odlomak. 23). Wiegandt. Fleischer i W. Stravinski. o jedinstvu vremena. se da je godinama podučavao u Ateni. dali su savršene primjere ariosa (Lamento d'Arianna). A. 1926. ARISTID KVINTILIJAN (grč. Šaran (2 sv. C. Atys (L'inganno vinto della costanza). Problemi. Wiirzburg 1940. Berlin 1961. Vetter. oko 1740). . U svojim spisima promatra muziku kao sas dio prirodnih nauka. Njegov je dramatski talent najjače došao do izražaja u oratorijima. Pariš 1904. lat. Traviata. Grei: 1866—67. F. 1951. — W. Prir and Causes of the Art of Music. kantate i pasije). Melik und Rhvthmik des sischen Hellenentums (2 sv. M. Jan. Note d'Archivio. Jahn (Aristidis Quintiliani de mušica libri III. Walther. — L.und Arien-Formen des 17. 1899—1900. Teuzzone. Meibom. 1932. essai sur la musique. Cambridge 1911. Radegonda reina di Francia. Provo đenjem jednog instrumentalnog motiva na slobodnom harmoničkom planu stvara se jedinstvena osnova za rapsodički. VFMW. B. Marquard. Među mnogim primjerima osobito je karakteristična smrt Izolde iz njegove opere Tristan und Isolde. Bach. wo eilst du hin?« i arija Florestana »Gott. Tivining. 5/6. Cavalli. D. Abert. brzi. Deiters. 1929. Jan u djelu Mušici scriptores g. na engleskom H. ■<. 1693—94 bio je orguljaš u Bologni. NOVA IZD. arija Violette »Ah. with two Dis tions on Poetical and Musical Imitation. Ksenofilov i Ai telov učenik. Die antike Musik in der Beleuchtung durch Aristoteles. o instrumentima. SBIMG. Geva J. o Htetima. nauke o etosu. Seydel. i vjerojatno u više dijelova. INSTRUMENTALNA: Divertimenti da camera za violinu i violončelo. — R. Gla: 1934ARITMETIČKA PODJELA. Leipzig I. slobodni stil pjevača. 1704. 1724. prema najnoi istraživanjima. — R. Više kantata. U prvim Ariostijevim operama opažaju se utjecaji Lullvja. RMI. osnivač (335) pe tetičke škole. welch Dunkel hier«. Berlin W.: Beethoven. završni dio arije). 1700. E. pojavljuje u vezi s tendencijama oko obnove baroknih oblika (R. dobiva sve više karakter prokomponirane dramatske scene.300). 1951. — L. Ne može se tačno ustanoviti kada je živio. Dario. Vespasiano. Stvaralački duh oblikuje u muzii djelu sintezu koju onaj koji djelo prima sukcesivno raščla naknadno doživljujući prvobitnu sintezu i kritički ispit njenu valjanost i uravnoteženost. XIX). Leipzig 1816. s francuskim prijevodom obj. 1936. 1712 vratio se u samostan u Bologni. MGG. Attilio Ariosti in Berlin (disertacija). 1695. 1871. Bartels. Robinson. Kod utvrđivanja akust odnosa između žice. a navodi ga i G. 1696 dvorski muzičar u Mantovi. Boyden. — C. oko *~ 350 — oko <. zapjevao uz pratnju kitare i da bi se spasio. i to uglavnom u fragmer (ponekad kao citati u djelima drugih autora).322).). Počeci monodije. Bonn 1905. 6/6 (nazivnik ostaje isti. — B. LIT. . u sceni poslije večere). U ariosu se ostvaruju ideali izražajne deklamacije riječi u okviru i pomoću melodijske fraze.flz (O muzici) u tri knjige. a javlja se i pod imenom recitativo accompagnato (za razliku od recitativo secco). Bonn 1863. 'ApioTĆ^evo. Leipzig 1901—04. Hjelmborg.. je R. und 18. O njegovu životu ima malo sigurnih podataka. koji je umro 120. Ca.— H. arija Agathe »Wie nahet mir der Schlummer«. Ariosti's Lessons for Viola d'amore. su M. 1883. II. S. Tu se istakao kao solist na violi d'amore u Handelovoj operi Amadigi. Music and Letters. ublažujući tako jednostrano učenje Platoi Aristotelove misli. Ariosti. Rielle. Za vladavine tiranina Periandera (oko ■<.68 ARIJA — ARITMETIČKA PODJELA \LO\><3tM. Prema legendi. De etico anticorum rhvthmorun ractere auctore Aristide Quintiliano (disertacija).: ITepl UOUOLIOJC obj. VFMW. skupio je i objavio K. grčki filozof (Sts 1- 384 — Chalsis. 5. Abert) smatraju jednin najvažnijih izvora za upoznavanje antičke muzičke estetike je A. — F. arije stretto (izraz se odnosi na briljantni. traži lje muzičkog djela u skladnom stapanju pojedinih njegovih dij< u čvrstu. fors' e lui« (finale I čina) — tipičan primjer tzv. Frati.: Elemente harmonije objavili su u latinskom prijevoi Gogavino. Die pseudo-aristotelischen Probleme uber Musik. a gdje se pak javlja. 1891. LIT. Proceedings of the Royal Musical Association. — R. / gloriosi presagi di Scipione Africano. i njezinih dije aritmetičkom podjelom nazivala se u muzičkoj teoriji XV podjela žice na jednake dijelove. Philo 1870. u stilu ariosa komponirane su i partije Isusa (npr. XI 1666 — Španjolska. Aristotelovo i Aristokse naučavanje sa svojim gledištem. La fede ne'tradimenti. 1701. Elementa doctrinae metricae. Susemihl. grčki filozof i mu teoretičar (Tarent. talijanski kompozitor (Bologna. a. Arie. Le profezie di Eliseo nelV assedio di Samaria. Aristides Quintilianus). Le musicographe Aristide Quintilien. skočio s broda. Aristoxenos. nije pisano isključivo s gledišta muzičke prakse. 4/6. MGG. Flogel. Scarlattija. 1562 i Meibom. Od njegovih muz radova sačuvao se samo malen broj. Attilio Ariosti. u drugoj o etičkim i pedagoškim problemima. F. Jahrhundert (2 sv. II. kao zvukovnog izvora. Some Aspects of the Aria. o tragičkom plesu. Kobenhavn 1962. Pariš 1924. Jahrhunderts. 1937. ARION ('Apicov). homogenu cjelinu. opet se a. grčki pjesnik i pjevač (živio oko *. opravdava se dramskom radnjom (npr. Oratoriji: La passione. koji su pod Aristotelovim imenom izlože nastavku istog djela (Problemata Sect. — Isti. LIT. Goldschmidt. Vetter. —■ L. na njemačkom H. Redovnik. Pisac važnog djela Ilept ARISTOTEL. a u kasnijima A. Reulle. Godefroy. 1705. bola ad doctrinae graecorum harmoniae historiam (disertacija). Kod Wagnera nestaje arija kao zatvoren oblik. v. God. Aristoxene de T. Six cantatas and six lessons za violu d'amore. 1724. ti su dijelovi označeni raz cima 1/6. — H. 1652) i H. Pod tim imenom krije se vjerojatno engleski pisac traktata o menzuralnoj teoriji iz XII—XIII : Wolf misli da je to magister Lombert. povezao Pitagorino. A. Fragment o ritmici objavili su na latinskom J. U prvoj knjizi govori o harm i ritmici. Halle 1881. 'APICTTOT£XT)<. Monteverdi. — D. koji po svome stilu stoji između recitativa i arije. Posen 1881. a prema drugim suvremenik novoplatoničara Porfirija. 1708. F. —■ G. napadnut od mornara pljačkaša. Farm svom djelu Al-Fdrdbi's Arabic-Latin Writings on Music. Le Tombeau stoxene. — W. Schiuartz. o mi nom slušanju. 1951. arija Leonore »Abscheulicher. Ca. A. 1706. Freischiitz. Leipzig 1899. Leipzig — Ch. Potječe s otoka Lezba. Aristoteles. Britten.). : H. Westphal. »Du lieber Heiland. Der neue Aristoxenes von Oxyrhyncos. 1725. 2/6. Attilio. 1652 i na njemačkom P. služi često kao uvod u ariju (altovske arije u Matthauspassion. ARISTOTEL (grč. važne za poznavanje povijesti starogrčke zike. Uber das Verhaltnis des Martianus Capella zu Ar: Quintilianus. — J. Posebna se pažnja poklanja instrumentalnoj pratnji. 1870. zanio svojom pjesmom.625 do <. Amor tra nemici. Abdy Williams. ARISTOKSEN (grč. 1789. 'Apic-retSTj? KoivtiAiavo. Platonovo. 1893. 1966. de A kao izumitelja menzuralne notacije. a u t o aritmetičkim i prirodoznanstvenim pitanjima. Dardo. Berlin 18^ F. 1899—1903). — VOKALNA.600). De fontibus rvthmicae Aristidis Quintiliani doctrinae. Elementi ritma. Na obalu ga je iznio na svojim leđima delfin koga je A. S. Fidelio. Studien zur Geschichte der italienischen Oper im 17. I. Zur Wissenschaf Lslehre von der Musik bei Platon um stoteles. Iako je daljnji razvoj monodijskog pjevanja sve više naglašavao razliku između recitativa i arije. Strauss. Aristides Quintilianus. U tom obliku. V. Die etischgogische Wurdigung der Musik durch Plato und Aristoteles.). 1/2. Chigiana. a 1715—16 odlazi preko južne Njemačke u Pariz i London. Studien zur Arientechnik in den Opern Handels. Die Harmonik des Aristoxenos. Attilio Ariosti. 3/6. (Antique musicae res septem. I.585) živio na Korintu gdje su njegove ditirambe pjevali i recitirali maskirani korovi. Ponovo je boravio u Londonu 1723—28 i tada je živo sudjelovao u sukobima između pristaša G. . Prema nekim podacima suvremenik je Plutarha. — M. Aristidovo c kompilacija mnogih antičkih filozofskih i muzičko-teoretskil dova.). Coriolano. Hermann. Bollert. 5. studije 0 kompoziciji. I Wagnerov deklamatorski stil proizašao je iz ariosa.: Th. Aristoxenus von Tarent. na gradna pjesma Walthera u operi Die Meistersinger von Niirnberg). 1694. Kod tzv. koju preuzima njegov biograf Herodot (Historia. MGG. 1724. U instrumentalnim djelima prevladava melodika. Urbain. koji je rođen 232. Schafke. a ne suha računska konstrukcija starogrčkih akusti DJELA: Elementi harmonije. MC 1951. osobito sofističkim razmatran Drugu knjigu neki historičari (H. Richter. Opere: Tirsi. DJELA. 1954. 1902. (novo izd.: G. ■—■ D. 1727. 1704. Handel-Jahrbuch. Weber. npr. Feussner. De Aristidis Quintiliani doctrinae harmonicae for Duren 1870. grčki muzički teoretičar. ponavljanja i si. Aristotle's Treatise on Poetry . Artaserse. nije nikada potpuno napušten. U operi XX st. Vetter. I. Lučio Vero. A. —■ B. Vollgraff. — DRAMSKA. a br postaje sve veći). SBIMG. 1727 i dr. Macran. harmonijske podjele duljine pojec dijelova žice naprama cijeloj žici stoje u odnosu 1/1. Učenik Platonov. Ariadne auf Naxos. A. posvećena muzici općenito. 1723. a naročito C. Aristoksenu je uho vrt sudac. kao sastavni dio talijanske opere i kantate a od po prilici 1700 nalazi se i u prote stantskoj crkvenoj muzici (J. a. v( protkano mnogim filozofskim.). — M. Die Tonleitern und Musiknoten der Griechen. 1910. LIT. Stumpf. Die aristotel: Musikprobleme. 1725—80. The Rape of Lucretia. 1961—62. često pretjerano sentimentalna. Gluckova reforma opere vraća ariosu prvobitno značenje izražajnog deklamatorskog pjeva. B. na francuskom Ch.: P. L. I. npr. The Aria in Opera Seria. MQ. Vetter. — H. Bononcini. — H. Natalicia Musicologica. 1840) Westphal i F. A. je na putovanju morem. I. kod Bacha. dajući iscrpan prikaz opće . The Aristo] Theory of Musical Rhythm. L. Ruelle. Berlin 1902. Walter. 1696. na fi skom E. — R. Casimiri. NOVA IZD. — G. Pripisuje mu se da je stvorio ditiramb odnosno da ga je razvio u umjetnički oblik. Ebert.

zatim arapska i konačno grčka muzička kultura. Zatim se nastanio u Parizu gdje je 1940 osnovao Les loisirs musicaux de la jeunesse i neko vrijeme vodio na radio-stanici odjel za konkretnu muziku. Ti modusi nemaju značaj ljestvice već su srodniji seriji odnosno nomosu. As. Blues in the Night. udaraljke. istovetni s alikvotnim tonovima i sačinjavaju dur-trozvuk. franc. Rukopisi starih armenskih liturgijskih knjiga čuvaju se u samostanu sv. 5 Esquisses i dr. 1837—98) te muzički teoretičari i pedagozi {M. — Pet kantata. Tarverdjan te 6". IVs Only a Paper Moon. — Filmska muzika. Between the Devil and the Deep Blue Sea. TerGevondjan koji su 1916 objavili zbornik gusanskih napjeva. V. 1. a 1878 misal). S kršćanstvom (III st. E. U rodovskom je uređenju narodna armenska muzika tijesno povezana uz proizvodni proces. New York 1948. kompozitora simfonijskih. koncert za flautu i gudački orkestar. 1931 i 1949 objavljen je zbornik S. G. — KOMORNA: koncert za gudački kvartet. koji međutim nisu identični. 1940. a zajedno sa H. engleski muzikolog (Nonvick. G. 1948 . 1925—30 boravio je u New Yorku. gusanska se umjetnost ponovno širi u razdoblju od XVII do XIX stoljeća. a nazivnik raste). Ono predočuje smjer kretanja melodije i mjestimično prikazuje uobičajene melodijske obrasce. Sin i učenik kantora sinagoge u Buffalu. A Historv of Popular Music in America. ali je ono zadržalo i mnoge značajke armenske narodne muzike. New York. God. Umjetnost gusana i ašuga proučavali su H. 31 Instantanes za drvene duhače. 1957 i Free and Easy. antheme i dr. 1951—52. Godfrey Edvvard Pellevv.: S. Rimbauda). Na Petrogradskom i Moskovskom konzervatoriju odgajali su se prvi armenski stručno obrazovani kompozitori (H. ansambl narodnih pjesama i plesa. Barhudarjan. Spendijarova (1871—1928). Gusani su izvodili vlastite ili narodne pjesme. Hampartsumov učenik N. Korganov. Stepanjan. Bagdasar Dpir (1680—1763). Sajat-Nova (1712—95). 1956. A. 1952. lov. celestu. perzijskih i bizantskih utjecaja. 1947. Serenata op. —■ KLAVIRSKA: sonata. Tada su bili nešto jači turski i orijentalni utjecaji. Dešifriranjem armenskih neuma dosada se najuspješnije bavio P. 1947. 11. IV 1864 — Highclere. Hačaturjan. A. Na Muzičkoj akademiji u Budimpešti učenik B. balet Bailable Realđe la Impaciencia. armature. God.. Melikjan i A. 1/6 (brojnik ostaje isti. i zadržalo ga do danas. Bartoka. G. God. H. Lazara nedaleko Venecije (osnovan 1717). Medu ostalim sakupio je oko 1800 pjesama nastalih za Drugoga svjetskog rata u francuskom pokretu otpora. Suosnivač je ustanove Ateneo Argentino de Cultura i Seminario de Jovenes Musicos Argentinos. L. Cantatas Humanos i Delires (na tekst H. dok su tonovi harmonijske podjele (C. V. klavir i ksilofon. Bloomer Girl. Komitas (1869—1935). armatura oružje. 1958 . za dvostruki gudački orkestar. G J 1/2 3/6 2/6 1/6 8 M. Ostavio 5 knjiga pjesama. slobodu arhitektonike te neobično bogatstvo metrike i ritmike. That Old Black Magic. Wooldridgeom Studies in Modal Composition (Mušica Antiquata). VII 1926 —). Over the Rainbozc (iz filma čarobnjak iz Oza. Life begins at 8 : 40. de Falla . Harold (pravo ime Hyman Arluck). madžarski pijanist. — Chansoni. Bio je kraće vrijeme kazališni dirigent i zborovođa u Berlinu. varijacije za gudački orkestar. 15 vieux airs francais za 3 violine. Rođolfo. plesne i zabavne melodije: Get Happy . romanski naslov za akcidentalije. Dživani (1846—1909) i Šeram (1857—1936). H. Ahverdjan. God. brojni zborski i komorni ansambli i muzičke škole. 1946. 1877 časoslov. Tako u djelu lstituzioni harmoniche naziva dur divisio harmonica. 1946—47. istodobno i član Budimpeštanskog trija. Sonetos de lo Peno za mezzosopran. Na spajanju ovih dvaju suprotnih. DJELA. u kome je bilo sirijskih. D. 2 sonatine.ARITMETIČKA PODJELA — ARMENSKA MUZIKA 14. Studirao na Nacionalnom konzervatoriju u Buenos Airesu. komornih i vokalnih djela. ARKVVRIGHT. DJELA. — Članci: Exegesis de la opera contemporanea en Viena . Garcia Lorca). G. Stjepanjan . to je pismo ipak ostalo dosta neprecizno i ne da se ni danas pouzdano dešifrirati. 1964. c. Za Purcellovo udruženje priredio je 1899 i 1902 izdanje crkvenih djela toga majstora. Notacija armenskih crkvenih napjeva otežana je i radi nestalne intonacije. Tienot). tal. Suite za klarinet i fagot. F) tvore mol-trozvuk. Passa-caglia op 14. prvog armenskog vokalnog lirika.). g 1) ili silazno (c1. 6/6 Aritmetička podjela: 5/6 4/6 Es Harmonijska podjela: 1/1 69 gudački kvartet. Oko sredine XIX st. You Said It. G. Nakon plodnog srednjovjekovnog razdoblja. armatura). St-Louis Woman. Scherzo de Juguete op. Martenota. Ekmaljan. Kun. Speath. autora prve armenske nacionalne realistične opere »Anuš« i A. a pratili su se na žicanim instrumentima saze i kemande. C. 15 . Newbury. ARMENSKA MUZIKA sačuvala je u toku historije od tri tisućljeća svoje karakteristične crte: gipkost melodike. oko 40 solo-pjesama. a na harmonijskoj podjeli počiva muzička teorija starih Grka. Nakon Oktobarske revolucije sagrađeni su u Erevanu zgrada Državne opere i baleta te Konzervatorij. tj. Njihova je umjetnost bila sinteza riječi. Najistaknutiji predstavnici suvremenog muzičkog stvaralaštva jesu: 5. — KOMORNA: Diverlimento op. 1962. — VOKALNA : kantate Martirio de Santa Olalla (tekst F. nagrađena 1939 >>Oscarom<0 i dr. ORKESTRALNA: Miisica za gudače. 1950. Happiness Is a Thing Called Joe . ARMA. Izdavao važnu zbirku djela engleskih kompozitora XVII i XVIII st. sonatina za flautu. 1949 zbirka S. M. ARLEN. Širiti (1827—57). izgrađeni na sustavu od osam modusa. A. a 1945 i 1949 sabrani na pjevi gusana. A. Niz tonova. 3 Epitaphes. 12. Petite suite za ARMATURA (lat. A. Krajem XVIII st. Taščjan dovršio je njegov rad na notiranju glavnih liturgijskih knjiga (1875 objavio je himnarij. 1943—55 djelovao u Hollywoodu kao komzitor filmske muzike. reproduktivci i organizatori (T. Musicali. Armenski su napjevi dijatonski. Musiaue mćtaphonique za magnetofonsku vrpcu i orkestar. flautu. Egiazarjan. f. argentinski kompozitor i muzički pisac (Buenos Aires. 3 divertimenta. 1/5. Surađuje u većem broju argentinskih i stranih časopisa. od 1955 živi u New Yorku. Temelje za proučavanje melodijskih i ritmičkih značajki armen skog crkvenog pjevanja postavio je S. Bilježilo se posebnim neumatskim pismom. Komitasa. Melikjana. 1959. Osniva se simfonijski orkestar. 16. značajna je djelatnost S. p. sadržava masques. koncert za gudački kvartet i gudački orkestar. ORKESTRALNA: koncert za klavir. Za evropsko uho čini se kao da je malko melankolično obojena. Cijenjen osobito kao kompozitor orkestralne muzike i kantata. 5. motete. fluktuacije u visini tona i upotre be netemperiranih intervala. kompozitor i folklorist (Budimpešta. u Erevanu. Svaki se modus sastoji od dva tetrakorda i pojavljuje se u uzlaznom i silaznom obliku. Školovao se u Etonu i Oxfordu. Suite de danses za flautu i gudače. obogaćenog rezultatima evropske muzičke kulture. g. Međutim. Ter-Gevondjan. House of Flowers. I. Stormy VPeather. 9 Eclogues.) prima Armenija i kršćansku liturgiju. U tom su periodu najistaknutiji ašuzi Nagaš Ovnatan (1661—1722). Aubry. G. Arutjunjan. — Klavirske sonate. solo-pjesme. 1865— 1934)U razdoblju oblikovanja nacionalnog armenskog muzičkog izraza na osnovi narodnoga stvaranja. g. A. Serranillas deljaque op. je temelj arapsko-perzijske muzičke teorije. 1954! Jamaica. Strawinsky . Ubrzo se razvija posebno liturgijsko pjevanje na staroarmenskom jeziku koje je svoj konačni oblik postiglo u XII st. pa se napjevi i nadalje prenose usmenom predajom. usvajaju armenski muzičari tekovine svjetske i ruske klasične muzike. Objavio i studije Christopher Tye (1925) i Sources of Old English Songs (1929). — Izdao nekoliko zbirki narodnih napjeva i Nouveau Dictionnaire de Musiaue (sa Y. koji se dobivaju na temelju aritmetičke podjele (C. 1853—1902). 1855—1905. Čuhadžjan. VIII 1944). Polydiaphonie. ali matematički analognih podjela dužine žice zasnovao je 1558 Zarlino svoju dualističku teoriju dur-tonaliteta i mol-tonaliteta. koje se bilježe između muzičkog ključa i oznake za mjeru. II 1905 —). 1930. c'-e1-^1. Kara-Murza. Melikjana (1881—1933) i R. američki kompozitor (Buffalo. muzike i elemenata glume. DJELA. srodnim ekfonetskoj notaciji. O. muzičku karijeru započeo 1925 u New Yorku kao svirač i pjevač u noćnim lokalima i kompozitor zabavne muzike. R. Levonjan. c. A. 10. 1957. Komitasa (1869—1935)1 folklorista i utemeljitelja armenske zborne muzike. sonatine i dr. usavršavao se u Parizu kod Nadie Boulanger. 17 b. Kfenek i dr. 1944. rat ili obred. LIT. u armenskom samostanu u Beču i u Nacionalnoj biblio teci u Parizu. E. zborovi. 1966. Paul (pravo ime Imre Weisshaus . Od 1949 predaje etnomuzikologiju na Pariškom univerzitetu. X 1905 —). madrigale. Mušica para čine . Na stvaranje tog crkvenog pjevanja utjecala je u po četku perzijska. je istraživao muzički folklor razli čitih evropskih i američkih zemalja. — Balet Ani Couni za zbor a cappella. Es. — Opera Prometeo. violu i gitaru. Messiaena i G. ARIZAGA. I. opernih. 1889—1902. a mol divisio arithmetica. The Old English Edition(2$ sv. A. Melikjana (1882—1935). 22. 1950. Tigranjana (1879—1950). I. Etnomuzikologija razvija se u Armeniji osobito živo nakon Ok tobarske revolucije. Sonata breve za onde Martenot i klavir. 1932. Uz narodnu se muziku vrlo rano javlja profesionalizam — u stvaralaštvu putujućih pjevača gusand ili ašuga. reformirao je Baba Hampartsum (umro 1838) armensku notaciju pokušavši tačnije odrediti značenje neumatskih simbola (ima ih 85). Izdao je i muzički katalog knjižnice Christ Church u Oxfordu (1915). suita. 1909—13 bio je urednik muzikološkog mjesečnika The Musical Anliquary u Oxfordu u kome je objavio i niz vlastitih članaka o engleskoj dvorskoj muzici. 15. c. sonata za violinu. stalne povisilice i snizilice. 6 Divertimenti de Concert.

2. Holst. G. Z. 8 sonata (lessons) za čembalo. — Isti. God. ApMHHCKan coBei-CKaH My3biKajibHaH Kyji&Typa. Ziirich 1960. Mypadnn. K. Oratorij Judith pokazuje Handelov utje- caj. George Armin. 1740.Blow. Bianchini. H. Iz toga razdoblja datiraju njegove snimke u stilu -> New Orleans. Ulanov. La Cantillation des rituels chretien. 1951. Die Technik der Breitspannung. Kočarjan. FIpo6jieMbi coBeTCKOH apMHHCKOH My3bIKaJIbH0H KyjlbTypbI. Poladian. Tigranov i A. — f. 6. EoraTbipCKHH onoc apiviHHCKOro Hapoaa — »JJaBHfl CacyHCKHii. je pn stavnik jazza koji je kvalitetom svog instrumentalnog i v muziciranja. — H. on je sretno u svojoj ličnosti sintetizirao karakte obilježja najznačajnijih muzičara toga razdoblja. 1918. Abcar. Babadžanjan. 1944 izabran je za najboljeg muzičara jazza na svijetu i tada priređuje prvi koncert jazza u njujorškom Metropolitanu. Basel 1953. Panassie. Goffin. Kyiunapea. 1903. Objavio je knjigu us Swing thal Music (1936) i autobiografiju Satchmo. Kleines Stimmlexikon. George (pravo ime Georg Herrmann). 1911. kojemu orkestar više nije ravnopravni partner. Kongressbericht Wien 1956. ApMHHcKaH CCP. 1 9 4 7 . The Story of Louis Armstrong. — 5. Historija armenske notacije i biografije armenskih pjevača 1768—1909 (armenski). Kraće vrijeme koncertni pjevač. L. Louis Daniel (nazvan Satchmo ili Pops). Od 1925 izdavao mjesečnik Der Stimmvjart. Gilina. Venezia 1877. Hovhannissian. To je razdoblje -»■ svjinga. Arnaut Daniel. Das Stauprinzip. I.). Kirchenmusik in Agypten. Kfenek. MocKBa 1944. ARMONIPIANO. Manje uspjeha imale su njegove kompozicije velikih oblika. A. K. — Isti. Zbog zasluga dobio 1958 nasl DJELA: klavirski kvintet. S. 1946. : P. Die Lieder von Richard Wetz. Sačuvano je 18 Arn vanredno uglađenih pjesama od kojih 2 s melodijama. Vartanjan. VI li Studirao na Royal College of Music u Londonu (G. — E. — H. Mel 1958. New York 1947. L'Armenie et son art traditionnel. uz to dirigent oxf Bach Choira (1933—55) i Orkestralnog društva. East and West. G. SBIMG. 8.—My3biK0BefleHne H My3biKaJibHan KpHTHKa B pecny6jiHKax 3aKaBKa3bH. G. ARNE brojne opere. Lenty. 1921. Das armenische Hvmn ar. Carigrad 1914. II 1963). RMI. Bernstein. Die armenische Kirchenmusik. 15. — M. ibid. — R. A History of Jazz in America. musii Milano 1948. Die Meisterregeln der Stimmbildungskunst. »unaire«. CoBeTCKan My3biKa. Od direktor londonske Royal Academy of Music. VII 1900 — New York. a kasnije čitač i bibliotekar grofa od Proven Francuske akademije. E. \ Williams). Mehanizam se sastoji u tome da uz glavni batić postoje manji. F Komponirao je za londonska kazališta i za koncerte u V Gardens. MGG. — DRAMSKA: TH. Leipzig i Wien 1896. < ponovno u Oxfordu (Christ Church) . sob — Evening Services. Canello. stvarao između 1180—1200. S. Hickmann. Šestina. 1781. Armstrong. direktor rata Balliol i univerzitetski nastavnik (Choragus). Calcutta 1897. Muzičke temelje dobio u odgojnom domu u New Orleansu (1913). Danska. naprava na klaviru koja omogućuje da se trajanje tona po volji produlji. Svjetsku slavu postigao je s vlastitim ansamblima Louis Armstrong and His Hot Five i Hot Seven 1925—27 u Chicagu. ARMIN. Mnogostrani latnošću zauzima važno mjesto u muzičkoj kulturi En] uživa široku popularnost. Thomas Augustine. Under the Greenzvood Tree i Where the Bee Sucks). Thomas Henry Wait. Torsleff). Danas je poznat zbog patriotske pjesme Rule Britannia iz scenskog djela The Masque of Alfred (1740) i solo-pjesama naShakespeareovtekst (Blow. Paris 1917. Kušnarjov. 1768—69. A. Jazz. — B. Lavaud. / of popular Music in America. — K. 1740). L. (3 sv. My3biKajibHaa KyjibTypa COK>3 HHX pecny6jiHK. 1936. — A. KoMHTac H apMHHCKan My3biKajibHan KyjibTypa. Louis Armstrong. pantomime. DJELA.). A. Les Chants liturgiques de l'eglise armenienne (armenski. Liturgijski napjevi (armenski). PJB. 16. MocKBa 1957. David. je do drugoga svjetskog rata bio c sudionik u gotovo svim razvojnim fazama te vrste : Surađujući usko s mnogim istaknutim orkestrima i ma. XII st.. A. — A. — X. — P. Crkveni orguljaš u Peterboroughu. šareni. Učio je violinu kod M. ZFM . Paris 1889. XII 1784). Louis Ai London 1960. francuski muzički pisac (Aubigi Carpentrasa. — X. Od svoga djetinjstva. 1918. 7 sonata za 2 violine i b. — R. M u s ik u n d K ir ch e. — L. LIT. — M. od 1922 član je orkestra Kinga Olivera u Chicagu i s njim 1924 snima prve gramofonske ploče. Gastoue. dirigent i kompozitor Vojtech Hlavač (1849—1911). — A. američki trubljač i pjevač (New Orleans. Suardom). — ■ I s ti . bučni i veseli lučki grad u čijoj su četvrti Storywille svirali svi veterani prve generaL. eseji u Leblond« Memoires pour servir a Vhistoire de la revolution operee dans la musique . a onda se za drugoga svjetskog rata vraća klasičnom stilu New Orleansa. Speath. ARMSTRONG. A. 1743. J. Orleans bio još onaj bogati. 27. Armenian Folk Songs. Francois. I. LIT. 1935. Od 176 samostana. — 5. 1753. Azam.: E. XI 1871 — Karlsruhe Strand. — A. VII 1971). glavnu pažnju posvećuje -> shomu.: J. 6 Favourite Concertcs za orgulje ili čembalo ili klavir. C. a od 1925 solist ansambla Fletchera Hendersona u New Yorku. Daniel.). gdje je u školskom orkestru ubrzo zauzeo mjesto prvoga kornetiste.: U. Ks. I. INSTRUMENTALNA: dvanaest uvertira (obj. Etude sur le rvthme. MocKBa i JlemiHrpajj 1939.: H. ARMSTRONG. Aubry. Revue de Musicologie. Gasparjan. New York 1943. Slawe. A.70 ARMENSKA MUZIKA — ARNE cije muzičara jazza. razdoblju trubadurske umjetnosti. Toulouse 19 Gennrich. — Is ti D ie armenis che Messe und ih re Mus ik. G. Un critique musical au siecle dernier. šarmom i sugestivnošću svoje ličnosti steka nanje cijeloga svijeta. Agajan. Berkeley 1942. engleski kompozitor (I 12. Pristaša Ch. Melodies of the Holy Apostolic Church of Armenian. provansalski trubadur (Ribera> Dordogne. ARNAUD. a dva koljenima. Oeuvres completes de l'abb. Corbin. Avignon 1881. A steru. 19 5 1 . — Posthumno obj. Illaoepdm. franc. Erinnerungen an Armin. a usavršili su ga talijanski graditelji instrumenata Ricordi i Finzi. Mnogi ga smatraju personifikacijo] 1 njegovim najvećim interpretom. LIT. A. »zvijezda«. 1951. TopdoKHH. 1961. i tal. ARMSTRONG ARNAUT. Kon gressbericht Salzburg 1964. Njegovao je »hermetii trobar clus i stvorio posebni oblik strofe od 6 jedanaester stinu koju su oponašali mnogi provansalski i talijanski { a preuzeli su je i Dante i Petrarca. Biehle. DJELA: Die Lehrsatze der automatischen Stimmbildung. New Y( — /. engleski c dirigent. Glucka. U to doba on postepeno napušta stil kolektivne improvizacije i postaje solist. Armensko notno pismo (armenski). violinska sonata i dr. Die Stimmkrise. nego samo pratnja. M G G. pedagog i kompozitor (Peterborough. Erevan 1959. Bonpocbi HCTOPHH H TeopuH apMHHCKOii MOHO^HMeCKOH My3biKH. Armenian Music (disertacija). Iz siromašne crnačke obitelji (roditelji njegove majke bili su još robovi). Londonu. 10. 1899—1901. BTOpOH C 6 OPHHK cTaTeft. III 1710 — 5. L'abbe Arnaud et la reforme de l'opera a siecle. Dayan. Ekmelijan. 1900. EpeBaH 195c. La Musique en Armenie. New York 1948. O'Brien. Lettre sur la tnusique d Aionsieur le comte de Cayl Varietes literaires (sa J. — Zborovi. Hissarlean. — D. MocKBa 1956. zabavljanje i šlageri. 1808. — C. 1933. EpeBaH 1958. Altitalienische Gesangsmethoden auf Papier. Les Poesies d'Arnaut Daniel. Tmpanoe. — M. Wellesz. C. Le Rythme tonique dans la poesie liturgique et dans le chant des eglises chrćtiennes au Moyen-Age. — Deux Abbes d'opera au siecle dernier. oni dovode žicu u stalnu vibraciju. A A. Kerkworkian Die armenische Kirchenmusik. priređuje velike turneje po Americi i Evropi (1932). A. CoBeTCKaH My3bIKa. The Rise of Music in the Ancient World. DJELA: Reflexions sur la musique en general et sur la musiaue fn particulier. Drury Lane i Covent . Louis Armstrong. — R. od 1904 učitelj pjevanja u Berlinu. VII 1721 — Pariz. maske. od kojih se jedan upravlja stopalom. — A. A. Sachs. JleHHHrpafl 1958. Von der Urkraft der Stimme. Paris 1903. W. H. 1939. veći broj anthema. B. A. Koiapnu. LIT. Scenska muzika za oko 30 kazališnih . A PMHHCKHH My3biKajitHbiH TeaTp. A rm en i s ch e M u s i k. Paris 1947. 1929. My New Orleans (1951). 1931. Macler. MacCharty. — A. Gesammelte Aufsdtze iiber Stimmbildung. 1905—08. 4. Učio pjevanje u Kolnu (A. La Vita e le Opere del trovatore Arnoldo Halle 1883. Thou Winter Wind. de Bricqueville. 1920. Garden. u kl. se stavlja u pogon pomoću tri posebna pedala. Cerri. Šaverdjan. 9—10. I. IHaeepdnH. Profesionalnu karijeru započeo 1918 kao trubljač u ansamblu Kida Oryja. Mušica Divina. Ovaj mehanizam konstruirao je češki orguljaš. Oxfordu. III 1778). Ann Arbor 1956. — A. U trećem razdoblju A. — -S. P. — Knjiga: Strauss: Tone Poei članci u časopisima i dnevnim novinama. Iffert) i Leipzigu (M. EpeBaH 1956. — L. chevalier Gluck. c. LIT. 1934. Exeteru (1928—33 katedralni orguljaš). Das Geheimnis der Zungenkraft. kada je Nev. Muzičkom kritikom i publicistikom bave se M. sin dirigenta Otta Herrmanna. 1912. ARNE. — R. Atajan. — E. — Isti.w^^^^^K^fm % ka važni su primjeri engles^^^^^^^^^mm '■ kog simfonijskog stila u sredini XVIII st. u njegovom repertoaru središnje mjesto zauzimaju pjevanje.Arneove uvertire od 8 stava. njemački pjevač i učitelj pjevanja (Braunschvveig. ApMHHCKan HapoflHa« My3biKa. — F. II Pluricromatismo nella mušica armena. 1786.

— VOKALNA: oratoriji The Death of Abi Judith. preko 20 knjiga pjesama. J chant of Venice. 2 ode i NOVA IZD. 1746. — Mise. c . Seiffert (Collegium 1928) i H. 1740. Murril (1950).komada. je E. 1741. Dvije kantate. su M. Much Ado about Nothir Romeo and Juliet. Gubitozi. The Tempest. 1761. 1756. 2 moteta. suitu za čembalo obj. među ostalima za Shakespeareova djela As You Like it. 1750. 6 kantata za vokalnog solistu i instru pratnju.: Neke trio-sonate obj. 1922.

1952. II 1951). Amalie. 1951). koncertni preludij za )rgulje (Ljubljana. 1. Richard (Anthony Sayer). Devet simfonija: Te Deum za orkestar. 27 (Beograd. Ističe se i autobiografska VI simfonija. sonata za violinu i klavir. 78. Cummings. 1940. — W. — J. M. Filmska muzika.: B. 1932. Gozdovi pojejo op. Sklon je velikim muzičkim oblicima. orgulje i mješoviti zbor op. Dr. I 1953) i II op. 31. 1949—51. 1. VII 1958. 1947. Melodika mu je široka. Na domaći grudi op. 7. divertimento. MGG. IV 1937). U težnji za širim izrazom oblikuje slobodno. Granan Flood. I.. — H. 1964. 1939 otišao u SAD gdje je 1943—45 bio muzički savjetnik BBC za radio-službu Sjeverne Amerike i do 1946 zborovoda u International Lady Garment Worker's Union Choir. ARNHEIM. Lewis (1950). pa ostavlja dojam zamršenosti. 1929 (Beč. ARNIČ. 9. [8 (Ljubljana. 63. 19. 1940—43 bio profesor na srednjoj školi Glasbene akademije u Ljubljani. Baleti: Punch and the Child. — R. Za-"leljivec op. 16. u daljnjem je razvoju neoromantični realist. preludij i fantazija). koncert za violončelo op. Doctor Arne. Po dotjeranosti i izvornosti značajne su njegove simfonijske pjesme. A. XI 1940). 1934—35 predavao muziku na gimnaziji u Bolu na Braču. Povodni moz (Ljubljana. a od komornih kompozicija prvi. ARNELL. 1901. Scott. London 1893. Salkeld. — KOMORNA. Aus dem Bremer Musikleben in XVII Jahrhundert. kompozitor (Luče. Griffin. 1942. Duma za orkestar. 1941. SBIMG. Landscapes and Figures. 1950. Canzona and capriccio za violinu i gudače. Muzičko tkivo često je zgusnuto. članci. Ireland). Brucknera i ruske petorice. koncert za violu op. Thomas Selle als Schulkantor. 69. 5. A. ibid. 53 . klavirski kvartet. The Newly Discovered Arne Mass. 1969. 1963. Liliencron-Festschrift. kantatu The Morning obj. XII 1940). modulacije smione i osobite. [. Music and Letters. V 1932. Herbage (Mušica Britanica. [II 1946). XI 1938). Arne. Cudworth. solo-pjesme. 15. 1940. 19 (Ljubljana. XI 1935). [V 1937). 2 koncerta za violinu: I op. 2 preludija. VIII 1930). iuhače i trublje (Ljubljana. London 1912. 1910—11. XI 1936). Friedlander. 79. povezana sa slovenskom prirodom i ljudima. 36. God. — VOKALNA: Secular Cantata. Opere: Love in transit (za TV) i Moon Flozvers.— J. 21. Samorasnik op. Simfonićna rapsodija za orkestar i klavir op. Classical Variations za gudače. H. London 1942. A. Studij kompozicije započet na Konzerva toriju u Ljubljani završio 1931 u Beču i zatim se usavršavao u Varšavi (1938) i Parizu (1939— 40). simfonijska pjesma Lord Byron. Simfonije obično nose konkretne nazive koji se odnose na određene ideje. [933 (Ljubljana. 48. Dva klavirska trija: I. 1. Divja jaga op. Od 1947 profesor je kompozicije na Trinity College of Music u Londonu. God. 1956. koncert za klavir.ARNE — ARNOLD VON BRUCK mm obj. Vojne vihre. K. DJELA: Zur Geschichte des einstimmigen iveltlichen Kunstliedes im XVII Jahrhundert. 19. An Arne Portrait. Proceedings of the Roval Musical Association. 12. koncert za klari net. — Popis djela. — H. — KOMORNA: pet gudačkih kvarteta. Uvertira za orkestar. 35. 29. The Great Dr. IX 1917 —). sonata za komorni orkestar. 10. The Vocal Style of Thomas Augustine Arne. 1941.stavak široko oblikovanog koncerta za violinu i klavir. Scholes. bas solo i mješoviti zbor op. Ode to the West Wind za sopran i orkestar. LIT. 1951—52. ORKESTRALNA. kvintet s oboom. 41 (Ljub-jana. 1965) i Vasovalec op. Arne's Visits to Dublin. DJELA. H. 1953. a 1 motet A. divertimento za klavir i komorni orkestar. Sidelights on Thomas Arne. vedra. 1948 Ljubljana. Studirala pjevanje zatim muzikologiju na Univerzitetu u Berlinu (H. The great Detective. Resurrectionis za orkestar i orgulje op. Life and Works of Dr. kantata The War God. 1935 Ljubljana. 1951. uzima tematiku iz realnog života. H. 20 (Ljubljana. 1908—09. 1944. Simfonija dela op. Kretzschmar. Musical Antiquary. U početku pod očitim utjeB. 28. koncert za violinu. A. zborovi. 1953 i The new Age. Koncert za orgulje. 22 varijacije) i za orgulje (sonata. 1960. Njegova je muzika svježa. 2. XI 1938). 1932 (Ljubljana. 1958. — C. 20. O. 1935. Two Georgian Ckssics: Arne and Stevens. Sedam simfonijskih pjesama: Ples čarovnic op. MQ. 1943—1954. verzija op. Abstract Forms za gudače. God Save the King. 15. LangUy. 72. (1954). Westrup. Cambridge 1938. 23. The Musical Times. 22. Thomas Augustin Arne. [951 i Vojna in mir op. Horner. Arne and »Rule Britannia«. 1954. Dr. Fleischer). Studirao na Royal College of Music u Londonu (J. 1915. Ko. 17 Ljubljana. Blaž. II 1970).Herbage. koncert !a klarinet op. 1941. — H. Proceedings of the Musical Association. je R. VIII 1958). 1945. op. 12. — Isti. harmonije su bogate. 64. 1967. Posljednjih godina uzimao teme iz narodnooslobodilačkog rata i poratne obnove. 1942. iako je pregledno u formi. pa dosljedno komponira simfonijsku i komornu muziku. 28. ARNIČ cajem A. — Kompozicije za klavir (Siciliana and furiant. 40. 1951. njemački muzikolog (Berlin. 1939. jugosl. The Monthly Musical Record. DJELA. — DRAMSKA. — W.8. engleski kompozitor (London. London 1948. Savinjska dolina. Harlequin in April. 1960. V 1917). uvertire The Nezo Age 1939 i 1940. linije se prepleću i nižu često u polifonom slogu. 71 (Ljubljana. Pesem planin op. Langley. je J. a od 1945 redovni profesor za kompoziciju na Akademiji za glasbo u Ljubljani. 1910—11. novembar-decembar. — P. Burnev. ORKESTRALNA: pet simfonija. XII 1863 — 26. I 1901 —Ljubljana.

Lakme (Delibes). Priredio je za štampu i antologiju crkvenih kompozicija engleskih autora XVI—XVIII st. medu kojima je postala veoma popularna. ARNOLD. X 1802). A. d'Isoz. VII 1934. Mignon (Thomas) Cherubina i Zerline (Mozart. Hagu. 1948. XI 1938) i II. 1823.: F. U rukopisu je ostavio Historisch-musikalisch-biographisches Tonkiinstler Lexicon. 20. 1826. Komponirao je više od 60 opera i 5 oratorija. Terezije u Subotici. Co. od 1789 ravnatelj Academy of Ancient Music i od 1793 orguljaš Westminsterske opatije u Londonu. Madžarska. Visoki sopran velikog raspona. D. Missa in B.). New Yorku {Metropolitan). Az elfelejtet zeneszerzo" . — DRAMSKA: opere The Dancing Master i The Open Window. orgulje i orkestar. (1796) i priručnik New Instruction for the German Flute (1787). 26. 1948. 1846. za obou. sonata za violu i klavir. koja su stilski i tehnički pod očitim utjecajem operne manire svoga vremena. 2 divertimenta za duhački trio. 1809. Tu je osnovao stalni pjevački zbor i orkestar. Koncerti: za orgulje. X 1956). 2 kvinteta. II 1943). 5. solo-pjesme. Fincka. Schulhoff. najprije kao pjevač. Vi. Offertorium pro fešto anniversarii electionis et coronationis S. a majka Katarina Bohm u Paksu (Madžarska). C. a kao dirigent gostovao u Kalači. Školovao se u Pečuhu i Varadinu. The Musical Times. 48. 4 Scottish Dances. — Isti. kvartet s oboom. — VOKALNA : kantata Z vlakom za soliste. — Filmska muzika. Roma 1938. kod M. Strakoscha. 1847. 1951. Rapsodija The Sound Barrier. Malcolm Arnold. proslavila se kreacijama Rosine (Rossini. je 1787 započeo objavljivati prvo izdanje sveukupnih Handelovih djela (dovršio je 36 sv. za gitaru i 2 koncerta za rog. Traviatd). Pjesmarica je objavljena »na korist sveg Naroda Illiricskog«. a i vlastitim zapisima bunjevačkih narodnih pjesama. kasnije u Stockholmu. — Klavirska suita Slike iz mladosti. Od 1546 živio . — Muzika za melodram Goihardska vještica. S učenicima je često priređivao samostalne koncerte. ARNOLD. Offertorium e-mol de B. (Osijek 1819. Arlberga i Desiree Arot. 1954. Satnuel. A. himne). 1940. Najvažnije je Arnoldovo djelo omašna zbirka tekstova crkvenih pjesama Pisme-nik Uliti skupljenje pisama razlicsiti . Three Shanties za duhački kvintet 2 sonate za violinu i klavir. violu i fagot. tenora Oscara Arnoldsona. 4. Amsterdamu. 1953.. dirigenta katedrale u Ka-lači. — Isti. Te Deum solenne (posvećeno A. M. 25. Arnold's Edition of Handel's Works. V. SS. Budimpešti i Stockholmu. za 2 klavira. Tam o Shanter'. 1963. Le nozze di Figaro i Don Giovanm). IV 1938). Naresa. ORKESTRALNA. Libera. Subotica 22. F. Dinorah (Meverbeer). Jaića. Regina coeli. Član je londonskog Filharmonijskog orkestra. X 1848). kompozitor i muzički pisac (Taksonv. 1934. oko 1554). 1943. a od 1527 kao dirigent. 2 simfonijete. Gatesa i J. Malcolm Henry. ARNOLD. 1946. Papae Leonis XII. Uvertire: A Sussex Overture. Requiem. Ziirichu. 1937. 1965. Arnold Gyorgy. 4—5A. Toy Symphony. God. 25. 1957. — Filmska muzika. ibid. Pio IX dedicatum. 1813. za klarinet. 1955. za rog i za obou. Rinaldo and Armida i Solitaire. ARNOLDSON. Čini se. 1950. Te Deum. solo-pjesme. Đuro. 3. 1966. — J. Arnoldov Pismenik bio je kasnije jedno od vrela za Vinac (1830) M. 12 himana i dr. Budapest 1908. Giorgio Arnold. klavirski trio. 1810. za flautu. 1954). Učio kod B. koncert za violinu i klavir op. najviše za zbor. Libera in c. —■ Klavirske kompozicije. 1947. neobične mekoće. Segedinu. ofer-torije. 1965. Hedberg. Nekoliko nepoznatih dokumenata 0 glazbeniku Duri Arnoldu. Otac Josip. III. LIT. Simfonija za gudački orkestar. LIT. — KOMORNA: gudački kvartet. sonatina za klarinet i klavir. The First Gesamtausgabe: Dr. 1960 i V. za flautu.: J. 1933 (Ljub ljana. 21. pjevala zatim u Moskvi. zborovi. . I I . Muziku učio na Royal College of Music u Londonu. 1957. 1954. 1947. Petrogradu. Sv. 1848. Od 1800 do smrti upravitelj kora župne crkve sv. Pečuhu. 1950. da je bio učenik H. DJELA: Missa in C. skladbe za violinu i klavir. To je prva pjesmarica namijenjena bačkim Hrvatima. Alagoviću). odgojivši njihove članove u vlastitoj školi. M. Notes.. VI 1781 — Subotica. Debitirala 1885 u Pragu. Sonnambule (Bellini) itd. 1943. Note d'archivio. zatim kod M. D. trio za flautu. — A. koja je temelj današnje Muzičke škole. engleski kompozitor (London.: D. a muziku učio kod oca i kod P. Đuro Arnold. simfonijska pjesma Larch Trees.. Divadla). za klarinet. — Sonata za orgulje. The Smoke. Sačuvalo se samo nekoliko njegovih kompozicija.. 3—4. ARNOLD VON BRUCK. // barbiere di Siviglia). Komponirao je uglavnom djela duhovnog karaktera (mise. 1953. Londonu {Covent Garden). Baleti: Homage to the Oueen. Sigrid (udata Fischof). gudački kvartet op. sonatina za obou i klavir. LIT. Vidaković. 1922—38 podučavala pjevanje u Beču. 1952. Pet simfonija: I.. Mitchell. DJELA. Stockholm 1885. Đakovu. Coopersmith. Bio je orguljaš i kompozitor dvorske kapele.: K. Offertorium de B. Libera in e. 1954 (Ljubljana. 16. 10 VIII 1740 — 22. 1956. Tantum ergo. 1948. 5 fantazija za fagot. . Pri sastavljanju tog djela A. Kompozicije mu se odlikuju melodijskom invencioznošću i virtuozno tretiranim instrumentalnim dionicama. austrijski kompozitor (Bruck. Vjerojatno je oko 1510 ušao u dvorsku kapelu Ferdinanda I u Beču. 1832. engleski trubljač i kompozitor (Northampton. — Psalm CL za zbor i orgulje. V. za harmoniku. rođen je u Prinzensdorfu (Austrija). Somboru. III 1861 — 7. 1953. sonatina za flautu i klavir. X 1921 —). Tantum ergo. Nici. Napio. — Scenska muzika (Shakespeare The Tempest. sopran (Stockholm. orguljaš. oko 1490 — Linz. zbor i orkestar op. 28. Beckus the Dandipratt. 1833. Pjevanje učila kod svog oca. švedska pjevačica. LIT. M. se služio među ostalim Citharom octochordom.premijera Ljubljana. Svenska operasangare. Pohma. Violette (Verdi. IV.

je bio u službi Trećeg odjela pa je njegova muzička aktivnost u Leipzigu služila samo za prikrivanje špijunske djelatnosti. U melodici njegovih djela jasno je zamjetljiv utjecaj renesansnih načela o odnosu riječi i tona. Betrachtungen iiber die Kunst der Darstellung im Musikdrama. A l'ombre de Sophie Arnould.. uz to pijanist i kompozitor Teatra Romeo. — E. . Nowak (DTO. svira gudalom (guitare d'amour). Melgunov. 193°). Jesus. Studirao na Madridskom konzervatoriju. I. a na opernoj sceni afirmi rala se iduće godine u Auvergneovoj operi Enee et Lavinie. 13. i jednu tiranu samog Aroce). 20 VII 1898). višeglasne duhovne i svjetovne pjesme (ukupno oko 50) — nisu se sačuvala u posebnim štampanim izdanjima. Sophie Arnould d'apres sa correspondance et ses memoires Inedits. posebice po monografijama 0 ruskoj crkvenoj muzici. A. Prvi put javno nastupila 1757 na dvorskoj svečanosti u Parizu. sužen u sredini. Sophie Arnould. 1892. za clavicembalo ili gud strumente a.: TI. Jesus Aroca. u Ljubljani ili u Linzu (u oba grada posjedovao je nadarbine). često je i uspješno obrađivao protestantske korale. Pariš 1898. Njegovo gledište da muzičkim folklorom vanevropskih naroda vladaju ista načela kao zapadnjačkim. NOVA IZD. R. osobito peteroglasni stavak. Arnouldiana. nije autor muzikoloških djela objavljenih pod njegovim imenom. L. DargomiŽskog. akademičar. v. VapMonu3auuji dpeeue-pyccKoio uepKosnozo nenuM. LIT. BceMHpHan HjiuiocTpauHa. Jurij von Arnold. Njegova djela — moteti i druge crkvene kompozicije. Istraživao je stariju španjolsku muzičku povijest. MGG I. 1886. — H. Zur Frage nach der Herkunft Arnolds von Bruck. 1918. J. lOpuu ApnoAbd. Gerber (Das Erbe deutscher Musik'}. TI. je bila prvi interpret glavnih ženskih uloga u Gluckovim operama: Iphigenie en Aulide.. Staul ARON. već neki Pešenin koji je za njih dobio novčanu odštetu. A. 1919.. promjera 10—18 cm. de la Sablonara. Das Te Deum des Arnold von Bruck. Albrecht. Npr. Jesus Aroca. Pariš 1813. Harmonijski principi crkvenog pjevanja (na ruskom). oborili su ruski muzikolozi P.). označuju dvije vitičaste linije. 1913. — F. Jurij Karlovič.. 1951. Atnold von Bruck. Linjova i A. zborovi. muzički pisac i pedagog (Petrograd. — Kantata CeemAana. Kontinuirani a. Wessely. u brošuri Agenti carističke Ohrane (1917). Sokalski. Revista de Filologia Espagnola. Nacrt racionalne muzičke gramatike (na ruskom). (sadržava transkripcije španjolske muzike X-\T~XVIII s t. 1951. instrument u obliku gitar Rijetko se susreće ova oznaka za arpeggio: AROCA (Aroca y Ortega). ugo kod gitare (E A d g h c 1 ) . ima kožu prilijepljenu samo na jednom kraju. ou Sophie Arnould et ses contemporains. Uz to se istakla u djelima Rameaua (Dardanus i Les Fetes d"Hebe). Wien 1951. Međutim. 4 himne obj. U muzici XVII i XVIII st. Kassel 1963. visok 50— 150 cm. sopran (Pariz. Ima šest žica. talijanski. je služio kao neka vrsta abbreviature. Kastalski. Fr.— Y. 1951. svaka na svojen Poseban su slučaj predrazi u arpeggiu. MQ. Deville. na kojemu je od 1933 predavao harmoniju. O teoriji muzičkih tonova na temelju akustičkih principa (na ruskom). Destouchesa (Les Elements) i dr. IV. X 1877 — 31. Dussanc. Od 1870 vodio vlastitu muzičku školu u Moskvi. Douglas. Arbatsky.: H. Iako katolik. — O.). A. oko 50 romansa i dr. Actress and Wit. Wessely. * 7 h 4 ARNOLJD. i dan za drugim. Lullvja (Proserpine i Amadis). LIT. Blume. 1867. Pariš 18^7. — Obj.: U modernoj muzici tempo izvođenja ovisi o trajai Npr. a od 1894 do kraja života vokalni pedagog u Petrogradu. W. 1889. 1778 povukla se iz javnog života. . LIT. — B. 2 dijela. španjolski i baskijski naziv za harfu. već se nalaze u velikom broju zbirki iz XVI st. recogido por Claudio de la Sablonara y publicado por D. Prevodio na njemački ruske romanse i libreta opera Glinke. . Madeleine-Sophie. francuska pjevačica. Studirao kod Fuchsa i Josepha Huntea. a u starijoj 1 kosom crtom. časopisa Neue Zeitschrift fiir Musik. u kojem tonovi ne nastupaju istovremeno. I. Wolf (DDT. X 1802). Pietro ARPAj 1. gavom linijom (rjeđe lukom) ispred akorda.: R. 1852 i Honb nod lleaua Kyna. 3 stavka obj. XVIIy XVIII . I. nači đenja akorda. Osthoff.). je važniji po svojim muzičkim spisima. — J. 1886. tal. Zusammenfassung der Grundregeln zur Harmonisierung des Neumengesdnge. koja ujedno označuje smjer arpeggia. MGG. Novogvinejski bubanj. 1892—93. — U kompoziciji neinventivan. Eitner (ibid. Subird. Ać. SPISI: Primjena starogrčkih i bizantskih teorija na rusko neumatsko pjevanje (na ruskom). 13 stavaka obj. Kozlovskog. Krim. Npr. 1888 profesor je muzikologije na tamošnjem Univerzitetu. i. Kozlovski smatra da A. na način harfe). — O. de Goncourt. — KOMPOZICIJE: uvetira Eopuc /"odjHO«. B. B. Coleccion de Transcripciones musicales a*e los siglos XVI. sedamnaest koralnih stavaka ooj. DJELA. Festschrift Fr. LIT. Orphee et Euridice i Arbre enchante. DJELA. španjolski muzikolog i kompozitor (Madrid. 1908). dopisnik lista Signal i član redakcije (1863—70. Od 1840 živio u Leipzigu kao muzički kritičar i publicist. kao na harfi. Dugi i uski korpus. Mitjana. Kdln i Graz 1968. Rogers. R. Ist es mb'glich in der Musikkunst die charakteristische nationale Schule des Singens festzustellen und auf tuelchen Daten musi sie basiert sein?. II 1740 — 18. Označuje se kraticom Arp. 18 svjetovnih pjesama obj. — R. 14. God. Teorija oblikovanja glasa (na ruskom). X 1939). A.: A. umrla je u bijedi. ij. Jode (Das Chorbuch. BocnOMUnanun (3 sv. 1920. 1898. Cancionero musical y poetico delsiglo XVII recogido por Claudio de la Sablonara y transcripto en notacion moderna por el maestro D. 37.. XI 1811 — Karakaš. oni se izvode t peggia. Comentarios y apostillas al »Cancionero Poetico y Mu sical del sigio XVII. MGG. ruski kompozitor. SPISI: Resena histdrica de la Tonada. arpeggirao se dva ili više puta (prema gore i prema dolj lježio se polovinkama ili cijelim notama. J. označuje vitičasta linija kroz oba istodobni a. Pietro ->• Aaron (Aron). a u do datku biografske podatke o autorima). 2. 1857 —68 izdavao Neue Allgemeine Zeitschrift fiir Theater und Musik. — Komične opere HHeaAud. Pariš 1930. Sjerova i Čajkovskog. —J. tj. Instrument ima obično u sredini držak. Ambros (Geschichte der Musik.iat 1853. — Prema otkrićima V. Npr. iz toga vremena nije poznat muzičar imenom Pešenin.: ARNOULD. Arnold von Bruck.72 ARNOLD VON BRUCK — ARPEGGIONE ARPEGGIO (arpeggiato. Sophie Arnould. A. Stern. Pariš 1938. J. 2 svjetovne pjesme obj. Sophie Arnould. Leben und Umwelt. 1911).: ARPEGGIONE (tal. konstruirao pa je G. Jesus Aroca (sadržava 78 višeglasnih kompozicija iz kodeksa koji jt sastavio C. savršeno svladava višeglasni. 1927—31). s tekstom i komentarima. Die Alten Kirchenmodi historisch undakustisch entwickeltjl%y$'. la plus spirituelle des bacchantes.

duhački trio. Vincente Arregui. Puccinija. 1710. ivoj opsežan i raznovrstan repertoar interpretira virtuoznom tehlikom i posebnim smislom za produbljeno. Isprva operni kompozitor (prvi Španjolac čije su opere izvedene na španjolskom jeziku u Kraljevskom kazalištu). Od 659 do 1699. vodio zbor Eco e Madrid i više godina pisao muzičke kritike za madridski dnev-ik El Debate. — K. Thomson. — DRAMSKA. — VOKALNA: Reauiem za zbor a cappella. 2. ARRIETA (Arrieta y Corera). MGG. 1737. ORKESTRALNA: Sinfonia Basca. Schering. jesma Los dos cortejos za 5 glasova. franjevac. Subird. Pizzetti) u njujorškom Carnegie Hallu.. 4. usavršavao se u Parizu i Rimu. Cappi. Komponirao je medu prvima vokalne komorne koncerte i objavio ih u zbirci Concerti di Camera (za 2—9 glasova. Scenska i filmska muzika. L'Ane culotte . Subird.: B. Crisippo. op. 1959 nastupila prvi put na sceni Metropolitana i doskora postala članicom tog opernog kazališta. a katkad i moernih kompozitora. zatim se vratio u Italiju. Ravenna 1862. — Šest oratorija nuditta. preuzeo mnoge značajke spuljske škole ne zapadajući u miniru. V. prvi orguljaš crkve 5. Ricci. Opere: Ildegonda. I. —■ Solo-pjesme. 30. irtitura di Modulationi precettive sopra gVHinni del canto fermo za orgulje op. LIT. Pre-avao muziku na Escuela Superior de Magisterio. Verdija) često izvodi sopranske partije suvremenih opera. — S. Schubertova sonata za a. Penedo. !ew York 1945. . Canzonette. — Antifone za 2 glasa. Paumgartner. s kraćim prekidima. Opere: Noe. Marini. Claudio. 1710. Marques i dr. 1738. 1734. sopran (New York. I Teatri di Bologna nei secoli XVII e XVIII. postala je vrlo poznata u ibradbi za violončelo G. VII 1701). C. La Cabine telephonique. A. God. God. 1934. talijanski orguljaš i kompozitor Bologna. Studirao na Konzervatoriju u Milanu (N. Debitirala 1956 sopranskom partijom (Korifeja) opere Assassinio nella Cattedrale (I. 1722. violine i b. DJELA: 6 Lezzioni za violu d'amore — Opere: La Vedova. L e s deux rendez-vous. njegovi su učenici T.: C. Geschichte des Oratoriums. — Komorne i klavirske kompozicije. kantata Cieli! Che cara pena. Madrid 1946. . El Grumete. Joao Arrovo. stilski vjerno oblikoanje. MGG. LIT. Krausea la Sternovu konzervatoriju u Berlinu. 73 ARRANGEMENT -* Preradba muzičkog djela ARRAU. Cantate des sept poimes de guerre. — B.: J. ARROYO. . 1947. komponira djela formalno dotjerana i jasna.. Jedan od odećih majstora bolonjskog koncertantnog stila. kasnije se posvetio gotovo isključivo zarzueli. izvodeći djela velikih vokalnih polifoničara. Vernizzija. napustio tu službu 1637. Joao Marcellino. Koncertirao već u svojoj estoj godini. 1951. 5. sklona stvaranju humorističkih štimunga. Orguljaš carske dvorske kapele Ferdinanda II u Beču najmanje od 1635. španjolski kompoitor (Madrid. 2 koncerta za klavir 1932 i 1950. R. Candide. isprva kao pomoćni dirigent zatim kao maestro di cappella. 1853. VIII 1744). čini se.Gudački kvartet. 1710. — Crkvena muzika. Leipzig 1911. 1926. E. Sachs.CRKVENA : Messa e Vespro della B. 1927 osvojio Gr and Prix International des Hanistes u Ženevi. 10 Cantate da catnera za sopran i basso continuo.-J. V 1930). Joao Arrovo: notas sobre a sua personalidade. A. 1938. Histoires de Pariš. Muzički biennale u Zagrebu). Pietro u Boigni. Historia de la zarzuella y el genero chico. 1907 i Leonor Telles. Claude. od 1857 predavao kompoziciju na Madridskom konzervatoriju (od 1868 direktor). je težio za vučnim efektima i profinjenom deklamacijom pa je zbog toga priavao manje važnosti kontrapunktičkoj razradi. američka pjevačica. Accademia Filarmonica di Bologna. 2. Don Carlos i Aida G. Los Ojos jovenes. — VOKALNA: oratoriji // Ripentimento d'Acabbo. Francka (Calipso). ARRIEU. — ?. ARPICORDO. od 1918 vodio Capilla del Santuario u Aranazuu. istodobno komponirao i za bečki dvor. Subird. Od 1736 u službi je Toskanskog dvora u Firenci. 1846 i La Conauista di Granada. maestro di cappella na dvoru princa od Carignana. 1. a u franjevačkom samostanu u Caspeu (Aragon) bor Orfeon Caspolina. DJELA. francuski kompozitor (Pariz. Giovanni Giacomo Arrigoni. Breton. Navarra. Roger-Ducasse.: A. Comedies italiennes. zbirka moteta ColeccionHomenaje. simfonijske pjesme Calipso Historia de una madre (na španjolsku dječju pjesmu). dubrovačke Ljetne igre.. VII (VIII) 1881 — 2. 1651: Licenza di Gesu da Maria. I. talijanski kompozitor (Lombardija?. ARRIGONI. Pasquiija u Rimu. 3. I Cuento de Barba Azul i dr. Redovnik. Više od 50 zarzuela: El Domind azul. — Opere: VEnigma disciolto. II 1619 — 17. često puna fantazije i brija. con Sinfonie Ripieni d beneplacito. Etnilio. violinska sonata. LIT. ARRIGONI. 1894). čilenski pijanist (Chillan. E. 1663 . Cijenjena i kao koncertna pjevačica. psalmi za 6—7 glasova. Učenik O. Ostala su mu sačuvana djela: opera Gli amori di Alessandro Magno e di Rossana (1657). — Više prigodnih kantata i himna. DJELA. Oratoriji: // figliol prodico. ■ A. Petronio Bologni. Reallexikon der Musikinstrumente. zajedno sa Giuseppeom Sammartinijem »koncerte četvrtkom« u Hickfords-Hallu. ekspresivna. Od 1703 do smrti orguljaš katedrale 5. LIT. u koju je umetnuo i 4 instrumentalne sonate. otkraj XIX st. 1687. — /. XII 1697 — 19. MGG. Vicente (Vincente).: V. suita La Conouete de l'Algerie. 1732—33 vodio u Londonu. 1911. Partita. Ikusten dezu (na baskiisku melodiju) za 6 Lsova 1 dr. 1739 i Sdpione nelle Spagne. LIT. Per la oria della mušica in Bologna nel secolo XVII. MGG. Claudio Arrau. poslije 1663). La Aiadona. Vaccai). talijanski orguljaš i kompozitor (Bologna. Pored standardnog repertoara (JMadame Butterfly i Turrandot G. I. — Klavirska suita La boite a malice. 4. medu njima 3 vlastite. Studirala na Konzervatoriju u Parizu klavir (M. 1883. 6 Cantate con stromenti. 1948 iLamaison de la courtisane. flautu. 21. sonata za flautu. PJB. con 1 Magnificat a 5 voci e 2 violini (1663). 1939 i 1949. ARS ANTIQUA. 1663. Eluarda i dr. je autor prve modernije portugalske opere O amor de Perdicdo nastale pod neposrednim Wagnerovim utjecajem. Lisboa 1941. LIT. talijanski lautist i kompozitor (Firenca. Necrologio di Carlo Arrigoni. LIT. Giovanni Giacomo. Cassadća. 1850 (1855 pod naslovom Isabel la Catolica). 1951. 1635). XII 1925). I. Carlo. Datumi rođenja i smrti nisu utvrđeni sa sigurnošću. 1853. ali čini se da je još do 1640 živio u Beču. 1955. Studirao na konzervatoriju u Madridu. RMI. Bio je u diplomatskoj službi.ARPEGGIONE — ARS ANTIQUA ieču. Koncertirao na mnogoirojnim turnejama po zemljama Evrope. Dos Santos. portugalski kompozitor (Oporto. DJELA: jota Viva Caspe za 6 glasova. Od 1684 član bolonjske Accademije Filarmonica (1714 i njen redsjednik). La Guerra Santa. La Costanza in cimento n la Crudeltd. ARREGUI GARAY. U Barceloni osnovao i vodio Orquesta sera-. II 1903 —. ARREGUI. Sirbace. gdje je kraće vrijeme orguljaš crkve 5. 1951. 2. Komponirao pretežno crkvenu muziku. usavršavao se kod M. Floriano Maria. Chapi. J61: L'Orto di Getsemani. — Klavirska sonata. Laux. — J. — K. 1665. MGG. Jose Maria Arregui. Long) i kompoziciju (J. učenik B. Muiioz. — Baleti: Fete galante. I. La Estrella de Madrid. ORKESTRALNA: simfonija u C-duru. A. Bologna 1930. kojim se u razvoju muzike označuje razdoblje od kraja XII do početka XIV st. talijanski naziv za vrstu nstrumenta koji se vrlo malo razlikovao od čembala. — Opere O amor de Perdicdo. 1701. 1853. 6. spontana u izražavanju muzičkih misli. 1913. X 1861 — Quinta do Casal. — M.: C. Nacionalna biblioteka). XII 1667 — oko 1719). 1938).: A.. II ARROYO. 1675 i Abigail. 1951. P. Fellerer. 1861. 1951. Emilio Arrieta. itudirao kod Paolija u Santiagu. u užem smislu od oko DJELA: simfonijska pjesma Amor. — VOKALNA: oratorij S. 1715. — DRAMSKA. 1728 i Ester. San Franco de Sena. 2 koncerta za violinu. Arresti (1663). Aragona. u XVI i XVII st. Dos Santos. klarinet i violu. 4 orkestralne suite. Pena y Goni. m Vinganno si vince Vinganno. —Radio-opere: La Coauille dplanetes . 1940. A. sin Giulija Cesara. Serrano. Lisboa 1941. Fassini. 1. Suosnivač i u nekoliko navrata predsjednik bolonjske \ccadenrije Filarmonica. MGG. 1925—40 profesor klavira na Sternovu konzeratoriju u Berlinu. Isprva se afirmirao kao oncertni pijanist. u. ide u najsvestranije pijaniste svoje generacije. Frati. Opere: La Maya Jolande. 18. — KOMORNA: kvartet za klavir. MGG. opereta Tres Sdbios no Nonage'simo Hemisferio Norte. 1951. DJELA: više orguljskih kompozicija. Zur dienischen Orgel-Musik des XVII—XVIII Jahrhunderts. 2. II 1936 —). španjolski kompozitor (Villaro.: C. Muzička komedija Les gueux au Paradis. DJELA. rresti. Južne i Sjeverne Amerike. a od 1900 profesor prava na Univerzitetu u Coimbri gdje je osnovao i vodio pjevačko društvo. 3 jednoglasna moteta (u skupnim zbirkama) i zbirka Salmi a 3 vod concertate. Zarzuele: La Sombra del rey Galdn.ca antoniana. 1934. Francisco. La . Marina. — Izdao >irku Sotiate da organo di varii autori. — L. 1951. Llamada y tropa. . 1712 i // Trionfo di Pallade in Arcadia. 1732. Alesse a 3 v. I.'Lo Sposalizio di Rebecca. 5. Sukobivši se s glavnim zborovođom San etronija M. La Opera espanola y la mušica dramatica en Espana. DJELA. Madrid 1885. Fešta da camera. 7. Martina. LIT. 1661. Uz to gostuje po SAD i Evropi te više puta u Jugoslaviji (HNK. 1948. Giulio Cesare. Velik uspjeh postigla je muzikom za radio. U početku svoje karijere bio je. Cadet Roussel. Melodia religiosa i dr. ARRESTI. 1717). Torino 1914. c. Poput svog oca komponirao u koncertantnom stilu 1 težištem na zvukovnom oblikovanju. kantata / lobo aego. Carlo Arrigoni. II melodramma italiano a Londra nella prima meta del Settecento. Dukas). 1739. X 1823 — Madrid. — Isti. P. Studirala na Hunter Collegeu i na Univerzitetu u New Yorku. u kojoj je vješto povezao stilske elemente talijanske opere i španjolskog folklora. od 1941 živi u SAD. zborovi. XI 1903 —). —). M. Maria in 'rastevere. Bologna 1888. responzoriji za 6—8 glasova i dr.V. 1879. — Alissa Sanctus Fraticiscus za 4 glasa. 1855 (izvodi se i danas u Španjolskoj). Jjegova zborna djela i obrade narodnih pjesama često su na epertoaru pjevačkih zborova. Pristaša neoklasičkog stila. na što mu je Cazzati poslao odgovor: Risposta lle opposizioni fatte dal Signor G.: J. konac XVI st. koncert za dva klavira. The Musical Scene. 26. koju je reorganizirao i podigao na visoku umjetničku rainu. naziv. Fernando. Floriano. 1. (1824. 1935. LIT. I. Cazzatijem oštro ga je napao u spisu Dialogo fatto 'a im maestro ed un discepolo desideroso d'approfittarsi nel con-•appunto (1659). 1925.\'OKALXA. A orillas del Arga za 8 glasova. Od 1849 učitelj kraljice Izabele II u Madridu i dvorski kompozitor. Klavir i kompoziciju studirao u Oportu. Jose Maria. G. accompagnate da Motetti e Concerti op. Paumgartner. nekoliko kantata u rukopisu (Beč. La Princesse de Babylone. solo pjesme na stihove Mallarmea (Chanson bas. — . A. španjolski kompotor :Puente la Reina. Giulio Cesare. kasnije se priklanja panjolskom kolorizmu (Sinfonia Bascaj. 1 madrigal a due sa continuom. The Strange Case of Claudio Arrau. U početku neovisan o nacionalnim strujanjima lijedi simfonijski stil C. INSTRUMENTALNA: dvanaest Sonate a trt op.

španjolski književnik i pisac (Moraleja de Coca. Izbjegavaju se usporedne kvarte i kvinte. Origin and Evolution of Italian Trecento Musi 1961. osobito uz pomoć imitiranja. Za proučavanje ovog razdoblja izvori su uz rukopise. Madame Butterfly (Puccini). Caml (Mass. hunderts. Berlin 1898 (II izd. K. Aubry. — H. 1/2. slikati scene iz prirode i života. Die Motette von von Koln bis Philip von Vitrv. Sing. doživio je. Do osnivanja stalne opere u Beogradu. Kassel 1933. Majstori su ars nove u Italiji Francesco Landini. n. Polvphonies du XIII e siecle (zbornik iz Montpelliera. Musikalische ^ (3 sv. usporedo s razvitkom društvenog života. New York 1940. Certaldo 1962.. balet JJonCKan Hpacaeu opereta. sovjetski kompc dirigent (Novočerkassk. Emsdetten 193' Ellinzvood. 1951. muzičko izdavačko poduzeće u Beču. 1921). Cavalleria rusticana (Mascagni). a i kratko vreme posle toga. nasuprot nazivu ars nova. Franco iz Pariza. 1931. Gastoue. Stanković. Wolf. str. Kad je poduzeće prestalo s radom taj je arhiv pohranjen u biblioteci Albertina u Beču. već od 1778. Neue Quellen des 14. 17. Handbuch der Musikgeschichte. Perotinus i Petrus de Cruce. Berlin 1930. Golner. Neko je vrijeme poduzeće bilo udruženo s poduzećei imena. weltliche einstimmige und mehrstimmigi des Mittelalters. — J. Bamberški rukopis). Đ. Fischer. Brenet. Vi Marrocco. R. SBIMG. 1912.) 1939. 58. — K. u prvom redu u Francuskoj i Italiji. Die Musik des Mi1 und der Renaissance. 1946. Baci Njegov je posljednji veliki pothvat izdavanje (1894—1918' zbirke Denkmaler der Tonkunst in Oesterreich pod uredi G. — G. Novija su izdanja. — H. M. — A\ Pirrotta. Wolf. galisten des Trecento. Uz kompozitore. kakvi su Leoninus. ubrzo zatim dobija uloge u komadima sa pevanjem(E. 1902—03. Die Mehrstimmigkeit der Ars antiqua in Theorie und Praxis (disertacija). Jahrhunderts. 1946—47/3). Les Harmonistes du XIV e siecle. Schmiđ. MGG. Studien zur Musik des Mittelalters. A. humanističke crte. Wolf. Die geistliche nichtliturgische. S. 1769 na osnovi carskog patenta utemt Carlo (sin Cesara). -> ho-quetus. Artaria i H.Spadina. Die katholische Kirchenmusik. vodili j osnivača sve do 1932. nastao je vjero jatno oko 1320 u Parizu.). Music in the Middle Ages. Izraz a. I/i. — M. fl the Middle Ages. Schneiđer. und beginnenden 15. von Konigslozv. Besseler. II 5 e la tecnica musicale del trecento italiano. Beethovena. Petrović-Seljančica.— H. Sasse. Wien 1930. Pari — H. cl virelais. New York 1940. Johannes de Grocheo i dr. — L. zbog toga. J. Apel. Johann Florentia. II. LIT. Die italienischer. terca i seksta postaju konsonancama. Kuća A. Dresden 1921—27. W. Die Musik des Mittelalters und der Renaissance. Usavršava se i notacija. Čučuk-Stana. B. Pariš 1925. Repertorium organorum recentioris et motetorum vetustissimi stili. tako Johannes de Garlandia. Aleksej Pavlovič. koja od modalnog tipa izrazito simetričnog karaktera prelazi na menzuralno notiranje. Origins of the Italian Ars Nova. u novije vrijeme preuzeli su ga opet pojedini njemački muzikolozi (J. 1921). Cambridge (1 1942. Pariš 1935—48. LIT. 65. Pariš 1922. Formen friiher Mehrstimmigkeit. Darmstadl 1957. On the Technique. MGG. Toth. K. Pariš 1911. de Machault. Rokseth. Zur Satztechnik der Notre Dame-Schule. The Fr< cular Music of the Late Fourteenth Centurv. 1 1925. Geschichte der Musiktheorie im IX. — A. Franco iz Kolna. neke na osnovi potpuno slobodne koncepcije. te su ga. Potsdam 1931—34.—XIX. -> motet (motetus). weltliche einstimmige und mehrstimmige Musik des Mittelalters. ibid. ZFMW. F Die Friihgeschichte des Kanons bis Josquin des Prez. — W. Gasperini. Les Inst: de musique au XIV e siecle. Berlin 1930. koja je napisana u Parizu. što su njegovi najznačajniji predstavnici djelovali u pariškoj katedrali. Riemann. F. Potječe od istoimenog naslova rasprave Ph. Francesco (sin Domenica) i G Casimiro poduzeće za prodaju umjetnina i muzikalija pod i A.: F. La Musique italienne aux 1 XVe siecles. Wolf. H. — M. Zona Zamfirova i dr. Ficker. Segovia. iz kojih se mogu proučavati stilska i 1 nička obilježja ovog razdoblja. zička djela. Der Conđuctus. de Les monuments de l'Ars nova. neka djela J. Domenico i Giovanni Casimiro A. Besseler. As. Reese. — A. Jahrhundert. Leipzig 1914. Gennrich. Riemann. posjedovala je bogat i skupocjen arhiv gobrojnim rukopisima velikih austrijskih i drugih komp Historijski su od važnosti katalozi koje je poduzeće pov izdavalo. — E. Bern 1956. Ellinwooa Works of Francesco Landini. Acta Musicologica. ali i narodnih napjeva. 22. ARSENOVIĆ (Boberić). D. I. XII 1747 — Pari2 1799). medu ostalima. — L. Muzička se tehnika obogaćuje.). Ars nova. X 1960). Li Gotti i N. Fr. Die Ars nova des 14. Iako je drama glavno područje njene umetničke delatnosti. Die geistliche nichtliturgische. Ursprung. dvaju pa i triju novih glasova cantus firmusu nastalo je dvoglasje. -> rondellus. Virelais und Balladen (2 sv. a. U muzičkoj kulturi tih zemalja. Husmann. 17. Artaria. Le manuscrit de mi du Tresor d'Apt (XIV e — XVe siecle). ARTARIA. Gennrith. A. Adlera. — Th. II izd. u djelomičnom napuštanju liturgijskih cantus firmusa u korist slobodno sastavljenih. u doba progona isusovaca iz Španjolske.) 1950. — Isti.: E. Studien zur M' Mittelalters. troglasje i četvoroglasje. Lavignac.und vierstimmigen Organa. rondeaux. Riemann) i načinili od njega stilistički pojam. ± Studien zur Musikgeschichte der Friihrenaissance.). AFMW. 4 sv. Pirrotta. Ohio 1937. Kompozitori žele što vjernije izraziti ljudska čuvstva. Izvan okvira višeglasne muzike razvijala se tada i jednoglasna muzička umjetnost trubadura. — G. a u kojoj se objašnjavaju nove tekovine ondašnje notacije. Schneiđer.und vierstimmigen Notre Dame-Organa. u razdoblju ars antiquae izgrađene su i razvijene nove značajne višeglasne forme. Besseler. v. Polifonija ARTAMONOV. predsjednik sekcije kompozitora u Rostovu na Do DJELA.). H.und Spielmusi alterer Zeit. Italian Ars-nova Music (dodatak k Jouri Renaissance and Baroque Music. uvertire i dr. — E. — E. 1951. čime se priprema tlo za osjećanje dura i mola. evoluciju značenja. Procee the Musical Association. Wurzburg 1940. Encvclopedie de la musique. Ovaj dugo zaboravljeni naziv — a. Adler. — J. Pariš 1936. Leipzig 1940. Die Musiklehre des Johannes de Grocheo. scenska muzika za oko 100 kazališnih djela. G. U Francuskoj ars novu predstavljaju u prvome redu Ph: de Vitrv. Cambridge (Mass. Histoire e1 tion des formules musicales du I er au XV e siecle. XII 1885 — Beograd. balade. Jahrhundert 1898 (II izd. Apel. Sremac. — A. Florenz in der Musikgeschichte des 1. — F. Poduzeće je po prvi put objavilo djela Havdna. ' 1230 do 1320. Kasam. 1951). I Secular Music of the Late Fourteenth Centurv. L' »Ars nova«eilm Atti Accademici. — M. tom. U Italiji razvijaju se pretežno svjetovne forme: -> ma ne valja ga zamjenjivati s madrigalom XVI st. God. 26. Dodavanjem jednog. Ludivig. Razvijaju se elementi kromatike. pod kojom se u početku razumijevala pretežno tehnička strana muzičke umjetnosti XIII st. Berli Af. polagano se stvaraju obrisi kadencirajućih završetaka s povišenim VII stupnjem ljestvice. Najznačajniji su muzički oblici u to vrijeme ->• conđuctus. 1^ H. Ghisi. Ee dpy3tH. Firenze 1935. II 1905 —). Ludzvig. odsjek prije 1230 naziva se doba Nolre Dame. ARSIS -> Arza ARS NOVA. 1 Les Primitifs de la musique francaise. Italian Trecento Music. prvenstveno izdanja iz novijeg vremena: W. Studien ltenischen Musik des Trecento und frtihen Quattrocento.. — F. Ludwig. Adler. Fourteenth-Centurv Italian Cacce. Primo Convegn nazionale 1959. Seoska lola. Handbuch der Musikgeschichte. — G. on danas ne označuje samo nove tekovine u razvoju notacije. — O. de Coussemaker. — DRAMSKA: pet opera ( 1939. Ellimvood. -* balada i -da. Bibliographie der altesten franzosischen und lateinischen Motetten. Leipzig 1926. već sve napredne pojave ondašnje evropske muzike. a kvarta ulazi medu disonance. Stjepan ' ARTEAGA. truvera. ibid. Aiachabey. Potsdam 1931—34. U vima ovih umjetnika susreću se moteti. Od 1776 počeli su i sami štamp. 1926. S. SBIMG. S. Koštana. zamjećuju se u to doba nove. Geschichte der Musiktheorie im XI. 1957. God. Nakon prvih početaka višeglasja.ien 1909.: H. D. — H. I. Reese. Jahrhunderts. Teodora. P. ona je i nosilac glavnih mezzosopranskih partija u operama Carmen (Bizet). Leipzig 1926—29. L' -*. 1941. — Fr.. F. . Mozarta. javljaju se tada i brojni teoretičari. Schneiđer. Botstiber. Halle 1910. ekonomskim jačanjem gradova i napredovanjem nauke. L. Aubry. F. Svjetovne tendencije očite su u izboru tekstova. 1940. 1899—1900. ART DU VIOLON. I/i. MGG. Per l'origine e la sto »caccia« e del »madrigale« trecentesco. dramska glumica i operska pevačica (Vranjevo. sa sjedištem u Beču. »Sederunt principes«.74 ARS ANTIQUA — ARTEAGA se dalje izgrađuje. 1928—29.«. kojim su tada htjeli obilježiti početak jednog novog naprednijeg razdoblja (osobito na području notacije). koje je još 1765 osnovao u Mainzu Giovanni Casin kasnije se opet osamostalilo. G. 1964). Ludivig. — H. —' F. Jacopo da Bologna i dr. — H. — Zbornik L'Ars Nova italiana del Trecento. Besseler. n. Esteban de. uglavnom. poput izraza ars antiqua. Menzuralna notacija dalje se razra iako je svi putovi ne vode uvijek k jasnoći. L' art harmonique aux XII e et XIII e siecles. LIT. Die Motette von Franko von Koln bis Philipp von Vitry. Isusovac. Pariš 1928. II izd. Zaslužni umjetnik SFSR. ove publik P. je u stvaranju i izgrađivanju beogradske opere odigrala korisnu pionirsku ulogu. izazvao je tada antitezu: ars antiqua. Pariš 1865. Die drei. MQ. Berlin 1940. Naziv a. Musik der Gotik: Perotinus. Jahrhunderts in Frankreich unc (disertacija). Ars antiqua. 1906 članica hora Narodnog pozorišta u Beogradu. de Vitrvja.. Trubadur (Verdi). V. Tutzing 1961. — A. Die mehrstimmige Mu 14. Besseler.'—J. iz mjesta Ble jezeru Como) nastanili su se oko 1750 kao putujući trgovci nina u Beču. Joseph Haydn und das Verlagshau \X . MacKapad. Musique et musicie vieille France. Johannes de Muris i Guillaume de Machault. 1901—02. simf. I. Wolf. Ritmiku c zuje primjena sinkopa. I. Die drei. —■ Fr. Tr Cesare. —■ D. 1931—32. ZFMW. Besseler. vjerojatno oko 1320. prevlast svjetovnih elemenata s izrazitom sklonošću za isticanje realističkih pojedinosti. Potsdam 1931—34.). Cent motets du XIIIe siecle (tzv. Palermo 1944. Pariš 1908. ORKESTRALNA: šest simfonija (I. — G. Les plus anciens monuments de la musique fran Pariš 1905. The Conđuctus. Rondeaux. pjesme. Parent. —XIX. J. preuzetog iz inventara koralnih melodija. naziv za muzičku kulturu od početka XIV do početka XV st. de C'oussemaker. 1951. Schmidt. Minnesangera i žonglera. Pariš 1938. Li Gotti. 1926. a druge na temelju cantus firmusa. RMI.

1769 istupio iz reda i studirao u Bologni filozofiju i priodne znanosti. — At. 1887. articulus član. iako razlika u muzičkoj teoriji i praksi nije uvijek jasna. Na klaviru se postiza-'aju tako da početni ton ne bude pušten prije nego što nastupi lovi ton. Allorlo. R Chopin: Etida za klavir op. picchiettato (za gudačke instrumente) te leggiero. martele. Ohio. a na duhačkim jednim dahom. M. Santander 1940. ono je potpuno suprotno pojmu artikulacije. Tako npr.van Beethoven: Koncert za violinu t^ a staccato tačke iznad nota ili ispod njih.Wagner:»Majstori pjevači< (atisdrucksvoll) ir dim. a na duhačkim pre-ddom daha (u brzim pasažama obično pomoću udarca jezikom). odjeljivanje tonova u interpretaciji. 1951.: D. — Priručnici za solo-pjevanje: Progressive Vocal Studies. npr. muzike i dekoracije. staccato (odijeljeno). Wagner u predigri 3. američki kompozitor i zborovoda (Pittsnirgh. Za specifične načine artikulacije. budući da bi inače nevezana a. 1943). Esperanza y Sola. 1785. naglašuje da je za savršenu nuzičku dramu potrebna sinteza sviju lijepih umjetnosti. Batllori. — M. staccato assai (veoma odijeljeno). ali muzička mu je teorija posve suprotna. 1879. za lačin vođenja gudala ili udara upotrebljavaju se nazivi portato za klavir). M. i potkraj života u Parizu. Fraziranje se temelji na ritmičko-metričkoj strukturi muzike i znači sistematiziranje motiva i fraza unutar neke muzičke ideje ili odsjeka muzike.lim idejama njegovo stajalište ima mnogo zajedničkog s Wagne-ovim. — Solo-pjesme. RMI. pristaša alijanske melodike. npr. DJELA: Le rivoluzioni del teatro musicale italiano dalle sue origini fino al •resented knj. Od 1784 živio u Veneciji.: J. Angles.1 Lento FChopin: Etida za klavir op. isključivala svaku mogućnost podjele tema na motive itd. 1869—71 bio je crkveni pjevač u Bostonu. Spomenici muzičke imjetnosti ARTHUR. Ideas Esteticas. — F. MGG. šostakovid: I simfonija P ■ L. Arteaga le Rivoluzioni del teatro musicale italiano. non legato (nevezano). mezzostaccato (ne odviše odije-jeno). 1783. ilbum of Vocal Studies. 8. odn. U svojem najvažnijem djelu Le rivo-uzioni del teatro musicale italiano . u muzici — malogno artikulaciji konzonanata i vokala u govoru — međuobno povezivanje. Alfred. — H. ali je od ovih potpuno različita. članak). pa su kompozitori prisiljeni da se služe legato-lukovima za označivanje fraza. VI. Torino 896. spiccato. legato-luk. 1888 i dr. prepuštajući muzikalnom osjećaju izvodioca ritmijsko-metričko raščlanjivanje (fraziranje) teme. 7 PP Još veći nesporazum nastaje ako autor označi samo artikulaciju (npr. I. npr. činu opere Die Meistersinger von Nurnberg označava temu u smislu fraza. The loundheads and Cavaliers. fonovi bez oznake za artikulaciju izvode se obično non legato ili Utache i si. Esteban le Arteaga. — V. stac-ato a ricochet. Prema tome. 1944 (postlumno obj. II—III. tzv. po literar. Diccionario biogranco-bibliograiico de Musicos Espafioles. 75 _ _ za N <OT /ć^aro i portato. saltanđo ili saltellato. Dell'influenza degli Arabi sulV origine kila poesia moderna in Europa (o utjecaju arapske poezije i muzike u Provansi).). Menendez y Pelayo. Sian. Nezavisni tonovi dobivaju se na gudačkim instrumen-ima u načelu izmjenom gudala za svaki ton. Studirao u Bostonu na Muzičkoj školi i na Konzervatoriju (J. Batllon). molto agi tato ARTE MUSICALE IN ITALIA.van Beethoven: Koncert za violinu ^ bJ b4 ■ 4 . tenuto — znak s tačkom. •■lačin artikulacije označuje se obično talijanskim izrazima: legato povezano). Madrid 1891. 1878.1Obr:9 Pojačani staccato označuje se znakom '. Metastasija. L' -. ipanische Forschungen der Gorres-Gesellschaft.: ARTIKULACIJA (lat.: T f r »r dim f f r f i f rr A. potez gudalom). egatissimo (vezano što je najviše moguće). Madrid 1904. odn. 1938. Italia e Spagna nel sec. iichberg). kao kod dviju tema iz Beethovenova violinskog koncerta.: Allegro.ARTEAGA — ARTIKULACIJA i Italiju. pa dolazi do proturječja. Veani tonovi izvode se na gudačkim instrumentima jednim pote-:om gudala. Pensilvanija. X 1844 — Lakevvood. gdje se oznake odnose na artikulaciju: SulG L. larmonično sjedinjavanje drame. 20. Nejasnoća proizlazi odatle što ne postoje posebne oznake za fraziranje. II. Adaline. DJELA: kompozicije za klavir. larcelona 1897. XI 1918). Pedrell. upotrebljavaju se i raz-ičiti grafički znakovi: za legato tzv. npr.' * . God.borovođa te osnivač i direktor muzičke škole u Clevelandu. A. (počeo ga je pisati po nagovoru Padre Martinija) proučava odnos pjesništva i muzike u operi s tog gledišta obraduje različite oblike muzičke drame od njezine )ojave do drama P. To je osobito često kod klasičnih autora. 1950. — R. — Crkvene ompozicije. kasnije . zatim legato assai (veoma vezano). Lettere musico-filologiche (o Aristotelovoj terminologiji) i Del ritmo sonoro del ritmo muto nella mušica degli antički (o ritmu u antičkoj muzici). jer je A. Ideario nlosoflco y estetico de Arteaga. staccatissimo (odijeljeno to je najviše moguće).. 1789 (novo izd.. Za oznaku legata. 791. zatim u Rimu i Firenci. pridonosi jasnoći muzičke deklamacije i fraziranja. LIT. Discursos leidos ante la Real Academia de iellas Artes. — Opere: The W ater-Carrier t 1876.25 br. tj. staccata itd. a ne artikulacije (poteza gudalom): R. npr. XVIII. detache. I. — ili - ■^J IH \ Allegro ili tačke ispod legalo-luka. Investigaciones filosoficas sobra la belleza ieal considerada come objeto de todas las artes de imitacion (o estetskim osnoama muzike). mezzolegato (ne odviše 'ezano). 7.

II 1772 — Bruxelles. Zarlina u Veneciji. S' u Bologni. de' Paoli. 4. La Traviata). instrumei :Gray. 1905—08 članica je komičnt 1909—27 dvorske opere u Berlinu.3 W. oko 1540 ili 1545 — 18. Antonio Braccino da Todi. fraza od 4 takta. Galileijem. Italiji. Komponirao mnogo! djela za rog: fantazije. 3 Prvu temu treba frazirati ovako: 2 . Gaspari. I. pjevačica. Sin i učenik A cea koga je 1829 naslijedio kao kornist u Theatre de la Mon Bruxellesu. 1913 dobila naslov K sangerin. Nizozemskoj. Esemplare ossia Saggio fondamentale di Con Bologna 1774—75. Bologna 1876. — G. — G.76 ARTIKULACIJA — ARUTJUNJAN Hin Beitrag zu einer Sprachlehre der Musik. 8. prozvan Artot. Contesse i S 'W. 1. 31 br. ARTUSI.: Padre Martini. Monteverdija L'Artusi ovvero delte imperfettioni derna mušica. Don Giovanni i Le Nozze di . Kći Desirea. Engleskoj (1839 u Londonu) 1843). Bologna 1781.Kćerka i učenica Desiree. 5. SPISI: teoretsko djelo VAne del Contraponto (2 knj. Die musikalische Artikulation bei J. navskim zemljama i Poljskoj. Mori jem. zatim na Konzervatoriju u Parizu kod Rodol Augusta Kreutzera.10 br. C. God. DJELA. Kompozicije: Canzonetle a 4 voci. Monteven 1945. Berlin 1924. motet Cantate Domino za LIT. Josse ten Noode. J J Frazirana. Monteverdi—Leben und Werk. pravim im Montagney. IV 1933). i u Poljskoj. pjevals u Belgiji. Le Prophete). Zarlina: Impresa del molto Rev. kornist i kompozitor (Pariz. Npr. VII 1835 — Berlin. 2. 23.A. 1598.van Beethoven: Sonata za klavir op. a istodobno pomažu jasnijoj muzičkoj deklamaciji. IX 18 St. odn. Bottrigarija: II Desiderio di Annibale Melone. II (Considerazioni musicalij. I. Fantuzzi. 31. Velike uspjehe postigla i kreacijama Z Contesse (W. zatim pjevala u Berlinu. Frage der Artikulation im Čembalo. uz to podu pjevanje a bio i vješt gitarist i violinist. 20. Festschrift K. IV 1907). 1869 vjenčala se sa španjolski vačem Marianom Padillom y Ramos.van Beethoven: Sonata za klavir op. E. 21. C. pokazujući nerazum za njihove napredne ideje i nov muzički govor. K započela 1857 koncertima u Bruxellesu. Mozart. s Bizet). violinist.: H. Mozart. Charlotte (Massene ther) i Micaele (Bizet. Marguerite (G Faust) i Violette (Verdi. Discorso secondo musicale di Antonii de Todi per la dichiaratione. Galileija: Lettera apologetica . 3. Un balio in maschera). poslije u Rusiji gdje je 1868 zaručena sa P. Dei Musicisti al 16° secolo. . Od 1884 podučavala p u Berlinu. — Berlin. prima prattica). 5. 1 Zarlino da Chioggia. pristrane a katkad čak rektne polemike sa suvremenicima. pariške Opere kao Fides (Meverbeer. posebice sa C. I. Maurice Montagney. Don Giovanni i Le Nozze di Figaro). br. protiv G. Audrana i Pauline Viardot-Garcie. 3 Jak utjecaj konvencionalnosti starije violonske tehnike osjeća se i u klavirskim djelima klasičnih majstora. de Giovanni Fantuzzi. — H. Vrstan kontrapunktičar ali uvjereni pristaša vativnog »starog stila« (tzv.Mozart: Sonata za klavir u D-duru L. Uči prije kod oca. Amelije (Verdi. 12. jasna artikulacija dviju vezanih osminka pridonosi izrazitosti jampskog karaktera dekla macije: L. U Berlinu pjevala na svjetskoj praizvedbi Leonc opere La Boheme. F. — Isti. Haute-Saone. Stekao međunarodnu reputaciju kao vi virtuoz na mnogobrojnim koncertnim turnejama po Belgi zozemskoj. Kassel 195S. de Padilla. VII 1845). Bruxelles. 1905 (Mirni) i Straussova Rosenkc 1911 (Ottaviano).Brahms:ll simfonija J. Bottrigarijem i V.2 takta. Pariz. Isprva snažan mezzo osvajala pasioniranošću akcentuacije. Italiji. De 1904 u pariškoj Opera-Comique._ LIT. 25. kvartete za rogove itd. Od 1843 profesor je Bruxelleskog konzervatoriji 1849 prvi kornist kraljevske kapele. Atti e Memorie Romagna. pjevačici zosopran (Pariz. Carmen). II Desiderio (novo izd. Polemike: protiv C.). ova tema bi izgledala ovako: i ARTOT. Lola. 1608. A.). Studirala najprije na Konzervatoriju u Bruxellesu a 57 u Parizu kod M. S.vanBeethoven: Koncert za violinu J J J Lf Artikulacijske oznake uvjetovane su violinskom tehnikom. A.vanBeethoven: Sonata za klavir op. 3. Njemačkoj.MGG. 1606. 25. Thoet. I 1815 — Ville d'Avrav. Cabalao nobile di Pocceia (otvoreno pismo). Keller. III 1887).und Clavichordspiel. Alexandre (Joseph). 1604: protiv V. 1603. — D. Discorso r. La Figlia del reggimento (Donizetti). kasnije proširila o dubinu i visinu tako da je mogla pjevati i sopranske partij slavila se kreacijama Donne Anne i Zerline. Regensburg 1962. Phrasierung und Artikulation! . — Isti. 1601.: jUlegretto L. Desirće (Marguerite Josephine Dćsiree). u vezi s metričkom strukturom: J> J Motiv na početku druge teme sačinjava pet tonova: L. između 1860—65 u Ber talijanskom opernom družinom Lorinija) i Londonu (k: Her Majesty). 1951. — W. Komponirao više violinskih djela: koncert u a fantazije i varijacije za violinu i klavir ili violinu i orkestar nadalje gudačke kvartete i klavirski kvintet. Giulizie musicale del S. talijanski muzički teor kompozitor (Bologna. disertacija) 1925. 1858 debitirala n. protiv E. II—2. Olten 19 Pokušaji reformi i uvođenja posebnih znakova za fraziranje datiraju od XVIII st. brat Jeana Desirea (B les. Notizie degli scrittori Bologne. sopran (Sevres. obitelj muzičara rodom iz Belgije. Giovanni Maria. od 1562 kanonik crkve S. I 1829).— E. VIII i6r kod G. 1660. kornist u Theatre de la Monnaie u Bruxellesu. ( lerer. 2. kovskim. Bach . 1889 preselila u Pariz. Međut: teoretičar on je medu prvima iznio mišljenje da u dvo: kompozicijama i u duhovnim koncertima treba sve basov na unisono. A. Poznat je p što je niz godina vodio žučljive. 3. Redlich. Artikulation. Jean Desirć. Slično i u Beethovenovoj klavirskoj sonati op. etide.31 br3 umjesto Sličan je primjer iz Brahmsove II simfonije: J.

IX 1920 —. 1957.. Arnold. — D. 1951.Giovanni Maria Artusi. I. armensi pozitor i pijanist (Erevan. ARUTJUNJAN. MGG. Music and Letters. Artusi e alcune sue opere teoriche. 23. G. Le celebrazioni deli Siena 1963. »Seconda P Bachground to Monteverdi's Madrigals. Aleksandr Grigorjevič. — ■ rini. Studirao na . M.

koncert za trublju. J. — Scenska i filmska muzika. koji označava dizanje. ukidanje. a muzičke pojave ne istražuje statički već u njihovim neprekidnim promjenama. 1953 i dr. klavirski koncert i dr. te snagom masovnog djelovanja. koja ima karakter spuštanja. 1962. dizanje. koja je označivala tešku dobu (po uzoru na dizanje i spuštanje noge kod plesa ili ruke kod dirigiranja). Kunst der Fuge. S. i danas upotrebljava u metrici. 1950. a asas tonu g: M. Od 1954 umjetnički je direktor Filharmonijskog društva u Erevanu. 5). jer je označivala dizanje glasa. tehnički je uglađen i primarno melodiča n. A PMUHCKUH pancodun za 2 klavira (sa A. je dobila obratni smisao. Od 1943 bio je u Moskvi upravitelj Odjela za muzikološka istraživanja i profesor Konzervatorija. koncert za rog. 1949. nasuprot tezi. Flo. nasuprot tezi. tal. ORKESTRALNA: simfonija. zamah). Kao pijanist izvodi najčešće vlastita djela. 77 povezan ost kompozi cija P. Najznačajnija su mu djela baleti. zamah i polet. u starogrčkoj metrici oznaka za laku dobu stope. — KOMORNA : FICCHR 0 zope Apazaif za ansambl violončela i klavir. Asafjeva . — KL A VIRSKA : preludiji. koncert za klavir. DJEL A. ■—■ VOKALNA : Kaumama 0 Podune. je jedan od najznačajnijih ruskih muzikologa i muzičkih kritičara. da se odgovor na subjekt kod fuge mora provesti u protupomaku (npr. recitatora. I. je među ostalim ukazao na ARZA (grč. jedanput. Boris Vladimirovič (pseudonim Igor Glebov). Studirao 1904—10 na Petrogradskom konzervatoriju (kompoziciju kod A. simfonijska pjesma Cna3 od apMtiuCKOM napode. A. U svojim metodološkim radovima {Muzički oblik kao proces. npadduuHHan yaepmwpa. oblikova n na tradicija ma muzičke klasike. solo-pjesme. DJELA. i orkestar. Tam^eeaAbHan cwuma. 1951.J ASAFJEV (Asaf'ev). isticanje toničkog naglaska. Čajkovsk oga s ruskim duhom. r Starogrčka metrika t a t a Srednjovjekovna i današnja metrika a t a t Današnja muzika t a t a Kod starih kontrapunktičara izraz per arsin et thesin značio je. la double bemol). te stalni naučni suradnik Instituta za povijest umjetnosti Akademije nauka. KonitepniHan yeepmwpa. br. Gorljivi pristaša zapadnoe vropskog moderniz ma (20tih godina osnovao je i vodio KpyxoK HO&OU My3UKu ). Concertino za klavir. ASAFJEV žavati životni sadržaj). Babadžanjanom) i dr. A. poslije 1930 mijenja svoj stav te se u mnogobr ojnim člancima zalaže za izgrađiva nje socijalisti čkog realizma i primjenu folklora u muzici. odn. . sovjetski kompozitor i muzikolog (Petrograd. usavršavao se u Moskvi. 1944. la bemol. jer je u muzičkoj ritmici zadržan njezin prvotni smisao. I—II) uveo je kao novi pojam — intonaciju koja obuhvaća cjelokupnost karakterističnih formalnih tokova određenog stila. SpSi. a zagovara emocion alno i živo shvaćanj e i usvajanje muzičkih zakona. estetska je vrijednost muzike određena njezinom pjevnošću (koja mora odraB. la bemolle. Bach. 27. 1957. 1948. ORKESTR ALNA: četiri simfonije. I 1949). 1910—37 muzički savjetnik i kompozitor Manjinskog teatra u Lenjingradu. God. V. VII 1884 — Moskva. AS i ASAS (tal. koncert za koloraturni sopran i orkestar (tekst A. tj. zasole. U tom se smislu a. klonulosti i mirovanja.J . — Obrađujući iscrpno pojedine ličnosti i razdoblja ruske muzičke prošlosti A. Po njegovu mišljenju historija muzike se ne iscrpljuje u nizu odijeljenih biografija. Vi. 1941. A. dva puta sniženi ton a: Enharmonijski je as jednak tonu gis. Muzički jezik B. 1964. franc. franc. KoHt^epmnoe CKepifo za trublju i klavir i dr. već odražava cjelokupni razvoj društvenog života. la doppio bemolle. Coticertino za 5 duhačkih instrumenata.tu^OHunecKan napmuma za violinu i klavir. to često stvara zabunu. 1961 . simfonijet a.ARUTJUNJAN — ASHTON vatoriju u Erevanu. Kod rimskih-gramatika i srednjovjekovnih pisaca a. Graši). Ljadova) i usporedo povijest i filologiju na Univerzitetu. zborovi. plesovi. Kao pedagog protivi se skolastič kom učenju muzičkih oblika i harmonij e. uz to od 1920 vodio muzičkohistorijski odjel Državnog instituta historije umjetnosti i od 1925 bio profesor (i osnivač) Muzikološkog fakulteta na Lenjingradskom konzervatoriju. 29.

ASCHENBRENNER. 1930. Maričori). Richter). 1916. Rimski-Korsakovu. A. XII 1654 — Jena. Pošto su muzička djela jugoslavenskih autora dobila autorskopravnu zaštitu u SAD prema odredbama -> Univerzalne konvencije 0 autorskom pravu. afirmirao se najviše djelima za komorne . E. Py6uHiutneiiH e ezo My3biKa*ibHou deHmeAbnocmu u oni3bieax coepeMenHuKoe (1829—1929). 1921. K. AcadibeBa. 1934. God. F. Richter). solo-pjesme. Ks. 1938. Mefisto (Gounod. 1947. EepHandm. AcadibeB.und Hochzeitsfreude. N. XII 1732). Ko. Cu. 1921.AI. ASCHENBRENNER. — DRAMSKA: deset opera (3 dječje). Knjige: Opecmen (muzička trilogija S. Kontrapunkt i kompoziciju učio u Leipzigu (M. KaahaacKuu YI.ASANČEVSKI. violinist i muzički direktor vojvodskih dvorskih kapela u Zeitzu (1677—81 i 1695— J7!3) i u Merseburgu (1683 —90 i 1713—19).: CoBeTCKan My3biKa. sonata za violončelo i klavir. Hauptmann. 1880—89 pjevao na švicarskim i talijanskim opernim pozornicama. Griegu. 1944. JJaHme u Gy3biKa. zborovi. zatim kod J. Chopinu. Steffano Colonna (Wagner. 1924. Rienzi). 5 sv. a od 1913 na London College of Music i Trinity College of Music. Cvijeta) i Komes (Albini. M. 1952—57. Bersa. Glazunovu. ruski kompozitor (Moskva. MocKBa 1965. Reinecke. Acad>beB (Hropt. 1922. 1922. F. 2. Fidelio). B. Hpycmoecxuu i drugi. E. Aida). Otelio). Društvo se bavi ostvarivanjem prava javnog izvođenja nescenskih muzičkih djela na teritoriju SAD. koncertni vodič PyccKan no33un e pyccKou My-3biKe. HccneAOBaTeJiH H ny6jiHUHcTa. A. XII 1859 — London. 1922. God. 14. 1930. B. monografije o F. FjieCoB). Algernon (Bennet Langton). Operete. Smiljana). 1944. Članci: K eoccmaHoaneHuto lEopuca FodyHoea« NlycopicKozo (zbirka članaka). E. Komorne kompozicije. Koncertirao u Engleskoj. 2 klavirska trija. Schmelzera (Beč. 1923.). I. III 1857 — Prag. Pop (V. LIT. 1. kao što su Rocco (Beethoven. Ilcmpy'MenmaAbHoe maopuecmeo *lauKO6CKoeo. — SPISI. Scenska muzika za drame Shakespearea. H. a klavir u Rimu (F. II (HutnonaitUH). Praha 1935. Rječnik muzičkih termina. Alle-manden. Studirao na Konzervatoriju u Leipzigu (S. I. Ramphis (Verdi. Hugenoti). I942(neobjavljeno). 1889—92 član Narodnog divadla u Pragu 1 1896—1902 solist Zagrebačke opere. Njegov repertoar obuhvaćao je niz prvih basovskih uloga. MocKBa .UHHUK (prema Puškinu). Čarobna frula) i dr. 4 und 5 Stimmen. Ka6cvieecKuu. Sarastro (Mozart. M. Kasnije je djelovao u Brnu kao pjevač i redatelj. 29. B. Rahmanjinovu. My3biKajibHaH tfiopMa K<IK npoifecc. kompozicije za klavir) i solo-pjesme. Acad>beB. 1922. I. Lisztu. Mihael Pavlovič. Op/ioea. Učio kod svog oca. CoBeTCKan MV3biKa. EaxuucapaucKuu $0Hmau prema Puškinu). 10. 'EezeHuii OneeuH«. Henrik Voglar (Wagner. Faust). LIT. skraćenica za American Society of Composers. Porin). K. Liszt). K.iaMH riapuitca. Arien. dvorskog dirigenta u Wolfenbiittelu. EozdaHoe-Bepe3oacKuu. 27 Baleta. ^auKoecKoza.) Djelovao kao 1. 1934. Sofokla. engleski pijanist i kompozitor (Durham. 9. Komponirao je instrumentalna djela (koncertna uvertira. H. najuspjeliji: FI. češki operni pjevač. 11. ASCAP. ASCAP je preuzelo ostvarivanje prava njihovog javnog izvođenja na teritoriju SAD. Nikola Šubić Zrinjski). FIvTf. TlopmpembicoeetncKuxKOMno3umopoe. 1947 i E. — F. U kompoziciji pod utjecajem njemačkih romantičara. A. U djelima hrvatskih kompozitora istakao se kao Sveslav (Lisinski. — E. Objavio: Gast. Skrjabinu. K.uifioHUHecKue 3mwdbi. osobito Schumanna i Brahmsa. Alapić (Zajc. PyccK. nebst dem Basso continuo. 1885—1910 profesor klavira na Royal College of Music u Londonu.. Lohengriri).E. bestehend in Sonaten. Authors and Publisheres (Američko društvo kompozitora. Jadassohn. Marcel (Meverbeer. Schillera. I 1881). XI 1921). Ljadovu. 2 knj. —E. Pjevačku karijeru započeo 1879 u Pragu. P. E. Theilea (Merseburg) i J. Kardinal (Halevv. 2 gudačka kvarteta. Musorg-skom. Sarabanden mit 3. 1932. eio oicmnb u maopnectneo. 1929. — B. Židovka). — JI. Nejedly. A. usavršavao se u Frankfurtu na Majni (J.. Praludien. lauKoacnuu. MUCAU u JIy-Mbi. i ASHTON. 77. Opera Narodniho divadla. 1949. Đukan (Vilhar. ITaMHTH B. 1838 — 24. 1673. 2. Lodovico (Verdi. 13. 1948. Tirsa da Moline i dr. Balletten. MocKBa 1954. — Izabrana djela.: Z.JleHHHrpaA 1937. Couranten. Eduard. I9!9. 1929. Tanjejeva). 1942(neobjavljeno). -leHHHrpa^ 1964. HHTOHaqiifl H My3biKaJibHbiii o6paa (zbornik članaka). B. Raff). F. 1945. — VOKALNA : dvije kantate.1930. Knuza 0 CtnpasuucKoM. autora i nakladnika). jednu od najbogatijih i najvrednijih u Evropi. njemački violinist i kompozitor (Altstettin. bas (Jičin. Glinki. Jlupunecnue cifenu 17. Christian Heinrich. IV 1937). Komponirao instrumentalna djela (Fetiš mu pripisuje 6 violinskih sonata koje su izgubljene) i kantate (u rkp. Austriji i Madžarskoj. S. F. Njemačkoj.au My3UKa om HavajiaXIXcmoJiemuH. — Autobiografski članak Mou nyntb. 1870—76 bio je direktor Petrogradskog konzervatorija kojemu je ostavio svoju muzičku biblioteku.

. — CRKVENA: Misse tres za 5—6 glasova (2 knj. Wil and Wisdom t 1905. — Kantate i himne. I 1942). Kraće vrijeme muzički urednik Radio-Zagreba. ibid. sonate za violončelo i klavir. simfonija L.. a od 1947 dirigent Radio-stanice Tirana (Albanija). Poznatiji je. psalmi. M. DJELA. zabavne melodije. 1816. Važan je u prvome r< svojim instrumentalnim djelima po kojima je jedan od 1 predstavnika bečkog instrumentalnog stila u razdoblju i pretklasike i Havdna. ossia L'assedio di Arolte. F. — -K. T. Studien zur Geschichte des Melodrams (disertacija). antifona koja se < nedjeljom prije svečane mise.." 81. 1894. Federico II re di Prussia. izdvajaju se divertimenti u koji: naziru talijanski utjecaji te kvarteti i trija koji. — Priredio izdanja. ali je karijeru violiniste n zbog povrede na ruci. komponirao pretežno crkvenu r pridržavajući se odluka Tridentskog koncila jednostavn čistoćom izraza. na tom je zavodu organizirao nastavu. Missa otf obj. Kom] je u tradicijama romantike i norveškog nacionalnog mi pravca. —■ SPISI: Principi elementari di mušica. 1768. 1851. VIII 1917 —). ASPERGES ME (lat. 1833. Veseli penzionat. ASIĆ. Missae tres octonis vocibus (2 knj. Aspelmaver. 1780. / senza lite. austrijski kompozitor (Beč. 31. Ekvador. Roncaglia.). dok celebrant škropi blago nom vodom. Za života bio je jedan od najviše cijenjenih muzičara u Italiji. Elementi di contrappunto. Melzi. // coscritto. DJELA : Narodni ples za orkestar. kvarteti. terceti i dueti. 1936. narodnih zborskih pjesama Kartalino-Kahetije. Missa Defunctorum za 6 zbirki moteta i introitusa za 2. III 1896 —). Zaslužni nik Gruzijske SSR. DJELA: Požarište na Hvaru. fagot. 1945—54 direktor opere i artistički upravnik filharmonije u Subotici i 1954—55 prvi dirigent opere i filharmonije u Novom Sadu. Kasnije je predavao kontr na Istituto del Buon Pastore u Palermu. Cinna. . Cecchinija i Marc'Antonija Romana. 1955—58 rukovodilac muzičke grane kazališta Komedija u Zagrebu. Opere: Bannier. 1956.: E. Baleti: J dei fidanzati. Piramo e Tisbe. I. Četiri madrigala Andrije Petrisa iz J550. Bonifazio Asioli. Riegel (Praxis Orga 1869). Bajamontija. trio za klarinet. VIII 1769 — 18. Giovanni Matteo. c. sa bratom Giovannijem. Acis et Galathie.. 46 ricercara F. — R. violinski koncert. — Sastavio je Popis djela dubrovačkih kompo zitora 1730—1850. Frezza. — E. Scale e salti per U solfeggio. — G. DJELA: P. Carlotta e VC'erther. 1838. čega zbor nastavlja s pjevanjem antifone. klarinet. Zingarelli) gdje ji privatno podučavao pjevanje. 81. Joachim). koncertna uvertira. rog i violu. I altre cose ecdesiastiche appartenenti ai suonatori d'organo.: 6 orguljskih kompozicija obj. Renesansa u Dubrovniku. 1952) te plesove za film Hoffmannove priče. Narodna igra Pobjednik. 6 serenada za flautu. D La Cappella musicale del Duomo di Treviso. kantate Na rijekama babilonskim A. Bosanca. Maria d'Arles. uvertire Mad/eth -i Julius Ceasar. Milano 1834. duo za rogove i dr. God. 3 klavirska trija.: F. himni. 4 i 8 glasova. scenska muzika za drame. II 1916 —). ASPA. Milo. Kompoziciju učio na Muzičkoj akademiji u Beogradu i kod K. a od 1808 profesor kompozicije i direktor novoosnovanog Konzervatorija. Missae tres za 6 glasa. Sorkočevića. talijanski kompozitor (\ 1524 — Venecija. 5 sonata za violinu i klavir. bio najviše cijenjen po svojim dramsko-muzički lima. — G. I Mori Espagnuoli. teoretska i instruktivna djela. Bio je koreograf Sadler's Welh Balleta (1933) i kao direktor te kompanije koreografirao je Fafade (1935). 1785. I. — KOMORNA: 2 gudačka kvarteta. madrigali (2 kuj. 1829. XII 1941). LIT. 1799 preselio u Milano gdje je od 1805 dirigent kraljevske kapele.). ORKESTRALNA: tri simfonije (Sinfonia pastorale)\ uvertire. — CRKVENA: mise. da je bio dvorski muzičar i da je 1782 kao violinist lovao u izvedbi Havdnovih kvarteta. STMW. — Preko 200 kompozicija za klavir: sonate. — VOK Le Vergini 3-gl. antifona Vidi < psalmom Confitemini. Skjavetića. Uz Balanchina A. Pigmalione. Ko. — Osam opera (7 na vlastiti tekst): 5 bruden. Gradski dirigent u Correggiju. Kutajska gubernija. 1948. Missae duae decemoue sacr. pripravljaju Havdnove gudačke kvartete. — VOKALNA: oratorij Giacobbe in Galaad. 1787. ovvero La calunnia. 1956—58 direktor muzičke škole u Splitu i od 1958 muzički urednik Radio-televizije Beograd. motet obj. od 1959 dirigent Narodnog pozorišta i Filharmonije u Subotici. divertimenti. Milano 1873. toga zbor opet ponavlja antifonu do psa] uskrsno vrijeme pjevala se mjesto A. 5 divertimenta. Storia musicale vicentina. Cenni storici sul Conservatorio di mušica in Milano. — H. S. Requiem J. Flora. Muziku je učio u Napulju (N.. — D. Daphnis et Cloe (Ravel. MGG. Ples sa Balkana za orkestar. za kontrabas i druge solističke instrumente. 1793. 1840. i kasnije M. . Sorkočevića. 1951. Padova G. 1799— i 1868). Ciaffi. 1951. Ramberta. XI 1856 — Oslo. osnovao bogatu knjižnicu i pokrenuo seriju koncerata. talijanski kompozitor. ORKESTRALNA: pet simfonija. 1813. Dugo je živio u Njemačkoj. Čajkovski u Gruziji. Amađei. 1814 povukao se u Correggio te ondje utemeljio. škotski i irski plesovi za klavir četvororučno. D JELA. Sylviju (Delibes. Bonifazio Asioli. sastave s klavirom. Frederick. sonata za violu i klavir. 23. — G. H. Odak). Asioliana. psalma Miserere Gloria Patri. pari (2 knj. DJELA (izbor). Es-dui 1 Dis-dur (!). DJELA: komorne kompozicije. Bacha. 1570. La Sonate de Dante (Liszt. za 3 glasa.) DJELA. kompozicijama baleta Noverrea koje ga svrstavaju među. 1802. suite. 190*4 i More Truth. violu i fagot. engleski plesač i koreograf (Guyaquil. J. Schrems itd. Ann Arbor 1960. od 1787 u službi markiza Gherardinija u Torinu i Veneciji. Stilski je na prijelomu iz klasičarskog racionalizma u romantizam. Učenik Massina. Commer (Mušica Sacra XXVII). Allan Mac-Aulay. 14 zbirki psalama za 3sova. crkveni zborovi. ASPELMAYR (Aspelmeyr. 13. 1849. Opere: La Volubile. 1591. Mario. 1952—55 direktor muzičke škole u Dubrovniku. Atti e Memorie della Deputazione di storia patria per la antiche province modenesi. Plodan poli venecijanske škole XVI st. 1955—56 bibliotekar Muzičke akademije u Sarajevu. 1942. Agamemnon vengi. 1938. — Operete: Pekarev Miško. 12 gudačkih kvarteta. m. Verona 1953. Fouse. Wit and Wisdom. Kao stvaralac značajan je više po individualnoj zvukovnoj koncepciji nego po načinu oblikovanja. 1772. Dvoglasne i invencije J. predstavnike novije baletne muzike. 3 violinske sonate. F. ASPESTRAND. Asola.). varijacije. 1843. 1785. c. U baletnu tehniku on ne unosi ni novosti ni promjena već u okvirima tradicionalnoga plesa postiže visok stupanj umjetničke vrijednosti. Vicenza 1956. Ruffa 1577—78 maestro di cappella u Trevisu. Madrigali a 2 v. Turrini. Baleti: Les petits riens. I. 15 trija za 2 violine i b. Sandberger. Od 1944 u NOB zborovođa i nastavnik Partizanske gimnazije. Omladinska pozornica. Milan. Bonifazio. 1925. Valent. trio za klavir.. 1592. posebice po Rousseauovu monodramu Pygmalion u njemačkom jezičnom području prvi muzički obradio. 30. IX 1906 —). Učio kod A. c. flautu piccolo i onkleidu. Iphigenie en Tauride. poškropi me).). La Tradizione musicale a Verona. kompozitor i dirigent (Zagreb. Intorno allo stile della moderna mušica di chiesa. Iza. 4. Ko. MGG.: A. Ariette. Danas je direktor i koreograf Royal Balleta u Londonu. — G. godine. rog čelo i b. Der Recke von Lyskovsheid. muzički pisac (Dubrovnik.. 1. 1584. Aspelmavr. j 0 gruzijskoj narodnoj pjesmi. DJELA (sačuvana). L'Espiegled* La Lavandara di Citere. Virginia. NOVA IZD. vokalni seksteti. 1940). Ale> Campaspe. kvintet za duhačke instru mente. čembalist i muzički pisac (Correggio. Finzi. Sigwardt. Kompozicije za orgulje. 1964 (na gruzijskom). kao autor eseja pisanih u obliku pisama. Asperges me počinje s intonacijom celebranta.. Za ži\ međutim. Rousseau). su ga nadživjela. 3 klavirska kvinteta. Zvuk. Vita di Bonifazio Asioli da Correggio. 6-gl. Miinchen 1921. La tempesta i dr. duhački kvarteti. 1939. V 1832). Učio kod V. The religioi of G. 1940 (na ruskom jeziku).Fellerer. Osservazioni sul temperamento proprio degVistromenti stabili. Mnoga su mu djela višezborna. Violinu učio 1 Leipzigu i Berlinu (J. 1968. 1836. a 4 v. ASIĆ. II Cid. Studij kompozicije završio na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (K. lamentacije i dr. kantate: // consiglio. 1845. God. — Transkribirao djela J. 1605. menueti. Merighija (Morigi) u Parmi. je najplodniji suvremeni koreograf. K. 17. Treviso 1954. oslobođeni continua. 1954 (na gruzijskom i ruskom). Istel. 2 trija i b. Restića i uvertire A. Pjesmom kroz život. muzičku školu (1815). Requiem T. 1931. — Dvije zbirke eseja u formi pisama: Truth. 5 sonata za violončelo i klavir. Gustava al Malavar. Notturni a 5 v. seksteti. ASIOLI. 1574. 1969 (rukopis). IN STR UMENTA LNA : Canto fermo sopra Messe. etide. 1941 (Zagreb. školski priručnici za klavir (čembalo). — KLAVIRSKA: dvanaest sonata (3 sonate za klavir 4-ručno). Svećenik. — KOMORNA: gudački kvarteti. Della vita e delle opere di G. God. 1946). Variation symphoniques (Franck. 1951). Robin Hood i Pervonte. 3 klavirska kvarteta. (Principi elementari upotrebljavaju se još i danas. 1832. Dok su mu kompo zicije ubrzo pale u zaborav. 1809. 1728 — 29. 1836. Muzikologiju studirao na Univerzitetu u Pragu. A a 6 v. — A. Die W Goethezimmer. 29. prevedena na mnoge evropske jezike. Pepeljugu (Prokofjev. G.78 ASHTON — ASPESTRAND ASIRSKA MUZIKA -> Babilonsko-asirska muzika ASLANIŠVILI. — Mnogobrojne pjesme. Primi elementi di canto con 12 ariette. međutim. Correggio 1930. Franz Aspelmaver (1728 Innsbruck 1954. meo del Piombo. Singspieli: Fruhling und Liebe i Die Ki Natur. — Solo-pjesme. moteti. kvinteti. II Ratto di Proserpina. M. ASHTON. Haa in der Wiener deutschen Stegreifkomodie. zna se jedino da je 1761 na Glucka u službi baletnog kompozitora Njemačkog kaza Beču. ASOLA. kontrabas. 1816. Asola (disertacija). Missae octonis compositae tonis za 4 glasa (2 knj. 3 fantazije i dr. 1588. Zur Geschichte des Havdnschen Streichc Ausgevvahlte Aufsatze zur Musikgeschichte. Canzonette. X 1609). A. — DRAMSKA. sonate za harfu i klavir. LIT. Trattato d'armonia. — A. 1809. Appelm Franz. 1588. — DRAMSKA: melodram I(tekst J. Le Baiser au Porteur. INSTRUMENTALNA: tri simfonije. VII 1786). gruzijski mu: (Ardanuč. zborovi i dr. Riessberger. 1578—82 u V zatim kapelan crkve San Severo u Veneciji.-J. 23. Kao kompozitor uspješno se ogledao na području vedrog muzičkog kazališta. —■ R. M. koncerti za klavir i za violinu. II maestro di composizione. K. English Dances za 2 klavira. 1948). 1841. Odaka u Zagrebu. norveški kompozitor (Fr hald. 1844. 1950. Engleski. La Discordia teatrale. 1579—87. 1 1901. talijanski kompozitor (Messina. Coli. Od 1949 u Beogradu muzički rukovodilac Savjeta za nauku i kulturu FNRJ i nastavnik muzičkih škola Mokranjac i Stanković. 1950 (na gruzijskom). Salva Salamonovič. — Zabavna muzika: Stara priča za glas i orkestar . 1831. 0 njegovu životu vrlo su oskudni. LIT. Frejas Altar. djelovao je kao profesor na Konzervat Tbilisiju.

kompozicija koja zbog svoje neposredne izražajnosti i stilske čistoće ide među uzorna djela crkvene muzike. — Stabat Mater za sole. R. ukras u francuskoj muzici XVII i XVIII st. Po stilskim obilježjima to je djelo mnogo naprednije od tadašnjih kompozicija za instrumente s tipkama na kontinentu (rukopis potječe iz 1525. — Kompozicije za klavir. 1922. Top Hat. obje mise i 4 moteta (Tudor Church Music. V 1882 — Lago di Garda. Schubertom. — Sonata za klavir. Grattan Flood. Sauls Tod i Saul und David. Fred (pravo ime Austerlitz). bugarski kompozitor (Kjustendil. Sicilija. pa predavač i 1929—58 profesor na Muzičkoj akademiji u Sofiji. Steinitzer. DJELA: simfonija u B-duru. Hummela. Sofija 1963. pijanistkinja i kompozitor (Osijek. 1908. ubrzo se uvrstio u prve plesače -+ stepa ftap dance) na Broadwayu. koje su većinom varijacije na narodne i gradske melodije. zatim učio kod G. Aystoun). 1930. 1940 i Diloram. ATEMATIČNOST. a od 1787 u Petrogradu. Koncertirala isprva na priredbama pevačkog društva Lipa u Osijeku. fantazija slavenskih pesama. aggiunte e correzioni da apportare alle ricerche del prof. 1780 u Bratislavi. kao što je ponavljanje. ASSMAYER. oko 1745 — poslije 1803). Dvije uvertire: Hristo Botev. ogleda se briljantni salonski stil sa mnoštvom površnih efekata. Vasiljenkom). VI 1912 —). H. Rosler. Prvu poduku dobio od oca. Središnje mjesto u njegovu stvaralaštvu zauzimaju muzičko scenska djela. God. God. Carreras y Bulbena. 1831. njem. od 1784 u Moskvi. 1825 dvorski orguljaš. KLAVIRSKA: Fantaisie de Concert (varijacije na temu Na te mislim). MGG. Kompo nirao je pretežno oratorijsku i crkvenu muziku. Petra u Salzburgu. Hettich. 1931. DRAMSKA. Stabat Mater obj. Učenik K. Član ugledne plemićke obitelji. a zatim u Somboru. Sofija 1960. stekavši naziv Maestro. K. a u klavirskom izvatku C. H. u e-molu.: P. Rita Hayworth. O njegovu se životu zna vrlo malo. Fischer. Prijateljevao sa F. AML. XI 1850 — Beč. LIT. 1942. Karlovu i Plovdivu. Umjetnik međunarodne reputacije. AŠKENAZI. Piccinnija. bugarski kompozitor i dirigent (Plovdiv. 1698 i Dafni.. allegro assai (vrlo brzo). Komponirao je više od 30 opera od kojih je najveći uspjeh postigla Ulisse e Circe (1787). temeljeći svoju muziku na elementima bugarskog folklora. 31. M. se označivao i drugim znakovima: okomitim ili kosim crticama. — Opere: Buran. Muhtar Ašrafovič. —■ A. Prvo muzičko vaspitanje dobila u Osijeku učeći pevanje kod I. Napisao je i jednu simfoniju. V 1899 —). 1934. Makedonska krvava svadba (Cveta).: Odlomke iz opere Dafni obj. 11. Emanuele d'. — Kantata Uzbekistan. Nikola. L. God. Liszta i -A. Emanuele d'Astorga. Archivio Storico Siciliano.: L. Oborina na Konzervatoriju u Moskvi. Trajniju vrijednost ima. Veliki kanal. Huml). 1951. XI 1931). Rosenberg-Ružić. diminuendo assai. Evblera. Zanon. Za razliku od svojih prethodnika koji su njegovali pretežno manje vokalne oblike.). — L. Filmska muzika. Riemann. Volkmann. narodni pjesnik pjevač kavkaskih naroda. — O. vjerojatno 1707. 1913—22 nastavnik gimnazije u Staroj Zagori (1915 u Plevenu). V. I. a od 1515 arhidakon u Yorku. graduali i offertoriji. Emanuele d'Astorga. Nikola Atanasov. Od 1808 orguljaš crkve sv. 1914 postao dirigent Gardijskog orkestra u Sofiji. R. Hugh. su: J. 1929). Paulette Godard. 1911. Fr. AŠRAFI. Virtuozna tehnika i koreografska invencija. Sagajev. Sačuvali su se njegovi plesovi i kompozicija Hornpipe.). Rektor Konzervatorija i od 1947 dirigent Uzbečkos muzičkog kazališta u Taškentu. A. a dodiruje gornju ili donju sekundu glavnog tona. 1947. Shall We Dance. razrađivanje. ASTORGA. L.ASPIRATION — ATEMATIČNOST ASPIRATION (franc. Roberta. zbor i orkestar. Carefree i The Story oj Vernon and Irene Castle). Leipzig 1911—19. Npr. poema Veliki vojskovođa za zbor i orkestar. M. On je napisao prvu simfoniju u povijesti bugarske muzike (tri stavka komponirao u Zagrebu kao diplomski rad). I. 7 komornih dueta za 2 glasa i b. stilska značajka suvremene muzike koja se očituje u odsustvu tema i kompozicijsko-tehničkih manipulacija s temom i njenim dijelovima. Walker. Budimpešti. Latrobe. XII 1522). 1505 baccalaureus. Sa sestrom Adelom postigao velike uspjehe u nizu vaudevillea. Poslije 1939 njegove su partnerice bile Eleanor Powel. — 158 komornih kantata za glas i b. Volkmann. Gene Kelly i dr. Studij kompozicije završio 1903 kod P. austrijski orguljaš. Franz. N. — Th. Blizak kasnoromantičnom smjeru. talijanski kompozitor španjolskoga podrijetla (Augusta.. A. 20. 1864. 1723 bio je u Lisabonu. W. Rochlitz. VIII 1862). Slavka (Alojzija). 1919. S. Emanuele d' Astorga (2 sv. Chansonette Slave (varijacije na Ustaj. Pipkova u Plovdivu te na Konzervatoriju u Bukureštu. 1955 osvojio nagradu na internacionalnom Chopinovom natjecanju u Varšavi i iduće godine prvu nagradu na natjecanju u Bruxellesu. Vjerojatno je bio učenik N. Folloui the Fleet. MGG. Npr. ASSAI (tal. Gennaro. 9. kontrastiranje i si. Kompozitor prve uzbečke nacionalne opere. 1937—55. Mascagnija u Pesaru (Italija). Vrativši se u Italiju bio je 1717—18 senator u Palermu. Trišlera i violinu kod T. 1924. Tiby. 2. 1928 i Jecaj u planini.. 1 kompoziciju za virginal obj. 6.: Hornpipe obj. odnosno motivima. 1726). LIT. DJELA: dvije simfonije. 1912. komponirao u duhu nacionalne muzike svoje zemlje. su u partituri R. — Trio za violinu. 1916. Studirala u Beču. variranje. Tri simfonije: I. G. fagot i klavir. Maestro Georgi Atanasov. međutim. God. Pisao je opere sa sadržajem iz narodnog života. kome pripada. 1929. Dreyschocka. Grazu. — CRKVENA: 15 misa. ATANASOV. U biblioteci Bodleiana (Oxford) sačuvane su dvije mise (Te Deum i Videte manus meas) i nekoliko moteta NOVA IZD. DJELA: opere La Moglie nemica. 1950. Ć. H. : H. 1916. G. u muzici samouk. sovjetski pijanist (Gorki. revija i musicala u SAD i Engleskoj. Volkmann. ?). — F. Kosara. NOVA IZD. od 1923 lektor za teoretske discipline. Kamata Worte der Weihe i dr. 1942 i 1944. J.. (-* Motiv. 1 duet obj. američki plesač i glumac (Omaha. Hugh Aston. . 5 orkestralnih suita. Učenik Michaela Havdna i J. su H. J. 10. legato assai itd. Pjevanje prati na narodnom gudačkom instrumentu (kemanđe. Mahulke. ATANASOV. a 1712—14 živio je u Beču. Wayburna u New Yorku. Opereta Moralisti. S. Djelovao je 1779 u Veneciji. Emanuele Rincon d'Astorga. Dan. F. F. gdje je razvio široku mu zičku aktivnost. Junek. Gergana. Umro je vjerojatno na povratku u Italiju. -> Tema). 1910 i dr. Oxford 1925. 1838 pomoćni dirigent i 1846 dru gi dirigent dvorske kapele u Beču. Genovi. Posljednje godine života proveo je u Španjolskoj ili u Portugalu. 1962. 1806. najstariji primjerak muzike za virginal u Engleskoj. Uz to 15 godina vodio bečki Tonkunstler-Societat. The Monthly Musical Record 1951. Služio se suvremenim tehničkim sredstvima. Genuardi. c. Mnogo je putovao i u njegovoj biografiji ima dosta neutvrđenih podataka. Mantovi i Veneciji. Riemann. Apel (Musik aus friiher Zeit). (za autorova života obj. Šest opera: Borislav. inspirisan virtuoznim stilom F. 1922. DJELA. III 1680 — Madrid ili Lisabon. H. Dvije arije obj.: W. Abert. Rubinstein. 1919. K. Dolina sreće. X 1886 —). Subotici i dr. 25. Te Deum. Szving Time. talijanski kompozitor (Napulj. Jeppesen. 6. Djelovao je u Haskovu. Dugan. II. ASTARITTA. Early Tudor Composers. transponiranje. 1940 (obje u suradnji sa S. više dječjih igrokaza s pjevanjem. engleski kompozitor (Lancashire. DELA. 1939. Bio je kanonik u Westminsteru. V. 1934 započeo filmsku karijeru i do 1939 s partnericom Ginger Rogers snimio nekoliko filmova koji idu u vrhunska dostignuća u toj umjetničkoj grani (The Gay Diverce. u g-molu. solo-pjesme.. II 1790 — Beč. — VOKALNA. Martienssen. nekoliko baleta i kantata. ASTON (Ashton. Pojedine komorne kantate obj. klavir kod Đ. izvodeći svoja i tuđa dela. Stabat Mater. Georgi (prozvan Maestro). u d-molu. ali se nije mogao oteti utjecaju talijanske opere. ATANASIJEVIĆ. Poznato je da je 1707 i 1708 bio u Rimu i Napulju. ASTAIRE. Carreras y Bulbena. Izvodi se na račun trajanja prethodnog tona. 1919. Veliku popularnost stekle su njegove komorne kantate. Ljondev. (javlja se i pod imenom accent i plainte). LIT. saze i dr. 1902. — Komorna i klavirska muzika. 1927. Vrativši se u Italiju živio-je 1789—93 u Veneciji. Nachschlag). 1953. dolazi uz oznake za tempo. Isti smisao ima i riječ molto. ustaj rode). koncerata. H. F. LIT. 17. uzbečki kompozitor i dirigent (Buhara. Commer (Cantica sacra) . oko 1480 — York. Sa svojim ansamblom priredio je gotovo 100 simf. 12 Cantate da Camera a voće sola. Učenik L. Oratoriji: Die SUndflul. dirigent i kompozitor (Salzburg. Volkmann. 1709. 2 Requiema. Volkmann. 1799 ponovo u Petrogradu gdje je vodio talijansku opernu trupu. Pedrell. musicista siciliano. Astorga and a Neapolitan Librettist. c. upoznavajući bugarsku javnost s klasičnom zapadnoevropskom i ruskom simfonijskom muzikom. N. Smiths (Mušica antiqtia) . dinamiku. U njenim kompozicijama. Das Geliibde.: Pile se 79 Izvodi se A. H. vrlo). smisao za komiku i grotesku i natprosječna nadarenost za glumu učinili su Astairea najistaknutijim umjetnikom modernog plesa i nezaboravnom ličnošću filmskoga platna. AŠUG. — Solo-pjesme i dr. smještenima uz ton. Đ.. veoma. Od 1920 kapelnik Vojne akademije i 1922—23 istodobno dirigent Sofijske opere. Reflets du Printemps. Napuštena vodenica. 1912. — Solopjesme. 1872 . a 1507 magister artiutn Univerziteta u Oxfordu. ističe se i kao interpret djela suvremenih kompozitora. J. Muzički studij završio 1912 na školi Hrvatskog^glazbenog zavoda u Zagrebu (F. Boravio zatim u Palermu. li. God. Bajdanova i P. Ignaz. DJELA. Atanasova je privlačila orkestralna muzika. oko 1757). gde se udala za poljskog slikara Kietkowskog. Vladimir. čuva se u British Museumu). 1922 i III. VII 1937 —•). ORKESTRALNA. artikulaciju itd. Auston. 1912. 1951. 1906. 1926 i Alcek.

navaliti). 1913—44. Die Zvvolfordnung der Tone. 1941 i Stormen. Vrativši se u domovinu. Obuchotv. Donaueschingen 1924. koncert za rog. Rapsodija za klavir i orkestar 1908. pa i do svjesnog izbjegavanja svake melodijske i harmonijske — horizontalne i vertikalne — konstelacije tonova koja bi mogla izazvati neke tonalne asocijacije (-> Harmonija). 1913—22 dirigent E skog kazališta u Stockholmu. Koechlin.. operama i rovima često upotrebljava švedske narodne melodije. Sti na Konzervatoriju u Leipzigu. švedski kompozitor i gent (Goteborg. LIT.1912. najprije kao knjižar i ! zatim i nakladnik. DJELA: Hymn of Faith za sole. 1. A. — vjerojatno u Parizu. S. — Crkvena muzika. — A". MGG. 1947. ibid. — F. V . — Napisao predgovor djelu Worcester Mediaeval Harmony. napušten zbog povremenog ubrzavanja ili usporavanja. — Priredio je za štampu Liederbuch fiir Mdnnergesang. Baleti Per Svinaherde. Wien 1960. — E. 29. VC'ege zur Neuen Musik. Obogaćivanje dijatonske tonalitetne osnove kromatikom. pa i samu konkretnu vrstu forme (->• Atonalnost. Zur Einfuhrung in meine <Zwolftonmusik". Aladdin. 45—46. suita. Berlin-Wien 1923). God. ATTERBERG.: A. Neujar der Allgemeinen Musikgesellschaft. Od 1897 do 1950 orguljaš i zborovoda katedrale u Worcesteru. Vom Melos zur Pauke. Friihlingsfeier i Der deutsche Michel. ATKINS. Latille u Napulju. — G. Walir. Wien 1937. kao što nema ni konsonantnih akorđičkih sklopova niti akorda građenih po terenom prin cipu. — Ch. Koncert za klavir. Pošto je preuzeo od grafičara Pierrea Ha njegov kalup pomičnih znakova. Prema Pindaru A. XI 1953). Prvim atonalnim kompozicijama smatraju se Drei Klavierstiicke op. ali ga je odbacila. Kurt Atterberg. Perle. de musicologie. Attingens). Devet simfonija: 1. I. Dć. 1930. 11 (1908) A. dvostruki koncert za violinu i violončelo 1960 (red. Zurich—Leipzig—Wien 1953. odnosa koji bi bili sve deni barem samo na dominaciju jednoga jedinog središnjeg tona — tonike (-*■ Harmonijske funkcije i Tonalitet). kao i zbog drugih sloboda u izvođenju. XI 1765 — posjed Chevne Walk. Oznaka da je djelo komponirano za tri instrumenta ilij (fuga a tre. VIII. 1951. ta se izdanja ubrajaju među najbe izvore za upoznavanje francuske muzičke prakse XVI st. Milhaud. — Ph. attaccare privezati.: H. 1930. Neumann. Rondeau retrospeetif. Sam Schonberg smatrao je izraz 'atonalan« nepodesnim. 1923—24. 1919. III kustbilder. Prijelaz iz tonaliteta u atonalnost odvijao se postepeno. 1934. Sir Ivor Algernon. corni a 3) ili da se dionica dijeli na tri grupe (divisi a 3). ATTENHOFFER. Heartz. solo-pjesme. engleski orguljaš. 1943. stilska značajka suvremene muzike koja se očituje ne samo u odsustvu tonaliteta. Rej Documents sur les imprimeurs. 1961. Pierre Attaingnant. tlber neue Musik. 1936. 1927. Leipzig 1924. toj atonalnosti nedostaje još racionalna organizacija tonskog materijala koja bi bila njena pozitivna komponenta.II izd. Atonale Satztechnik. M. — Y. 12. u vremenu). Ali u praksi su ipak općenito prihvaćeni izrazi nonalan« i »atonalan«. pa protivuriječi biti muzike. Bazu za takvu organizaciju dao je Schonberg tek 1923 svojom metodom komponiranja sa dvanaest tonova (-> Dodekafonijd). je prilikom borbe Perseja s Meduzom pronašla aulos. 1891. Tonality-Atonality-Pantonality. 'A#r(va). 2 knjige tabulatura za lutnju i 2 . 1926. Zbog zasluga za obnovu (1920) i vođenje tog festivala podijeljen mu je naslov Sira. Thomas. je i objavio 1528 zbirku Chansons nouvelles en musique d quatre l (najstarije datirano i dosad poznato Attaingnantovo izd Od 1538 potpisivao se s naslovom Libraire et Imprimeur de sique du Roy i do 1549 bio je jedini pariški muzički nakli Posljednja zbirka s njegovim potpisom izašla je 1550. Festkantate (pri 600godišnjice švicarske konfederacije). — Objavio (zajedno s Elgarom) Matthdus Passion i Weimarer Orgelbiichlein J. Stuarl. — H. Spominje se od 1514 u Parizu. LIT. 1936. Magnus Atterberg. Leipzig-Wien 1920 (II izd. 1927. ou mode chromatique unique. — 5. x. Muri (Aargau) i 1863 dirigent muškog pjevačkog zbora u perswylu. MGG. nego i u odsustvu tonalnih odnosa u najširem smislu riječi. Perogner. u orkestralnim djelima. 1914. Book and the Beginnings of French Music Pr Journal of the American Musicological Society. DJELA: Intermezzo za orkestar. M. N. 1913. A. 1529. Rihouet ■ Rokseth). 1859 postao učitelj pjev. Bdckahastan. ATTVVOOD. u partiturama a 3 znači da tri instrumenta izvode neku dionicu unisono (npr. 1920. zborne kompozi cije. dirigent i kompozitor (Cardiff. Prema tome bilo bi ispravnije •■atonalitetan« — jednako kao i »tonalitetan«. 1925}. Atteignant. — L. 1949. — F. II. u troje). Reauiem.. A TRE (tal. Uz to član utemeljitelj i dugogo . pokroviteljica umjetnosti. sonata za violončelo (violu ili violinu) i 1925. God. Karl. Karl Attenhoffer. kao stranom instrumentu. 1923. -> Serijelna muzika). nema ni središnjeg tona ni vodice s njenom težnjom za polustepenim pomakom. A New A. prije jula.123-. Hallena na Konzervatoriju u Stockho kod M. Pierre. kojoj mjedeni zvuk odjekuje u boju. francuski muzički tiskar i nakladnik (p XV st. od 1879 orguljaš i muzički direktor crkve sv. na kojemu je izveo mnoga značajna novija vokalna i orkestralna djela. 1923. od 1867 djelovao je u Ziirichu kao dirigent pje\ društava. kad je vidjela kako sviranje tog instrumenta unakazuje sviračevo lice. Bibliographie thematique. 1911. 24. Chelsea. Berkeley-Los AngelesLondon 1962. Trente et une ehansor sicales. — Spis Med notpenna och taktpinne. Atonalitat). Bacha. — DRAMSKA. Sinfonia funebre. 1936: koncert za violinu. Kurt Magnus. Završio studij elektrotel muziku učio kod A. DJELA. božica mudrosti i rata. crkvenog orguljaša Frederika Atkinsa i kod G. Serial Composition and Atonalitv. Kompozitor neorom nog nacionalnog smjera. Za muški zbor i orkestar: Festgesang . zat: 1787 kod W. 3 knjige mis djela). 1882. Webern. 1914 i dr. izdao je 35 knjiga eha: (oko 2000 kompozicija). — D. 1945 i IX. 2 oboe i engleski rog itd. — R. Scenska muzika. Ovaj je mit nastao u Ateni vjerojatno nakon perzijskih ratova. Vom Wesen der Musik. Eimert. Smatrali su je izumiteljicom instrumenta salpinx. 1553). — Klavirske kompozicije. trublje. Solo-pjesme.: A. Landsberg am Lech 1955.). — D. Polvtonalite et atonalite. Bauer. Pariš 1900. Wiener Musikzeitschrift . Sinclaira. Krenek. M. alteriranim akordima i modulacijama u udaljene tonalitete. Tonal ou atonal. — Isti. R. U vre od 1528 do 1550 objavio je stotinjak opsežnih zbirki pre francuskih kompozicija obuhvativši velik dio francuskog mui stvaranja iz prve polovice XVI st. Berkelev 1965. Pet opera (na Šved njemačkom jeziku): Harvard Harpolekare. : U skladu s posve novim pristupom sveukupnom zvučnom materijalu suvremeno muzičko mišljenje odbacilo je svaku una prijed determiniranu kategoriju. RM. Notes biographique sur Attaingnant. švicarski zborovoda i komp(Wettingen kod Badena. od 1889 drugi direktor Konzervatorija. Theoretische Schriften. Stockhlom 1925. 1946. jer »atonalan« u stvari znači koliko i »a-tonski«. Atonale Musik. A TEMPO (tal. III Od devete godine života član (zborski dječak) engleske kral. klavirski kvintet. prvi put izliven 1525. Prvi parisk zički nakladnik koji je tiskao polifoničku muziku s pomi jednostrukim znakovima (note i dijelovi crtovlja spojeni u. ATTACCA (tal. u dugom historijskom procesu. Pierre Attaingnant.: E. Machabey. Prinzessin Wun i Riitlifahrt. 1916: IV. — H. -s. Tonalitat und Atonalitat. koncert za viol 1923. atonale et totale. »bez-tonski«. Expert. Das Problem der Atonalitat und des Zvvolftonprinzips. — Nekoliko misa. 5. znak). 3. označuje vraćanje na prvobitan tempo. engleski orguljaš i kompozitor don. s podnaslovom Ein Lehrbuch der atonalen AJusik. Zurich 1915. Pariš 1946. U Argosu je postojalo svetište u čast Ateni Salpinx. zbor i orkestar. uvođenje elemenata cjelotonske ljestvice u melodijske i harmonijske odnose i osamostaljenje disonance slabilo je sve više tonalitet i dovelo na kraju do nestanka svakog tonalnog osjećaja uopće. kad su se Atenjani počeli opirati sviranju na aulosu. LIT. XI 1869 — Worcester. temu. ic D. latini. Le Menestrel. London 1958. Surađivao u švedskim i međunarc muzičkim organizacijama i ustanovama (1924—47 predsj i od 1947 počasni predsjednik Udruženja švedskih kompoz: Propagira suvremenu švedsku muziku. Was ist atonal?. V 1914). podsjećajući na grmljavinu. RM.80 ATEMATIČNOST — ATTWOOD 2 flaute i mala flauta. Paque. Notes et docu Mušica Disciplina. Atonale Musiklehre. Eine Einfuhrung in die Zwolftonmusik. V 1827 — Zurich. 1782—85 učio kod G. Das Kind der WiXste. Pierre Attain Rova] Prints of Music. Gluck. Kantate za žensk Beim Rattenfanger im Zauberberg. od 1919 muzički kritičar dne Stockholms-Tidningen. oć orguljaš katedrale sv. atonalite. 5 knjiga plesova. — VOKALNA: kantata Jamba 1919. kapele. 23. Trente sept chansons musicales (Attaingnant.najpopularnija): VII. — E. God. kompozicije za flautu. — KOMORNA: 1 đačka kvarteta. Cham 1923 (. 26. motiv.Elektronska muzika. Fedorov. Uz to dirigent glasovitog Three Choirs Festivala. polvtonalite. Wien-New York 1925. formiranje složenih akorđičkih sklopova. 22. 1905. 1931. L'atonalite. Učio kod svog oca. 1964). — Isti. — Komorne i klavirske kompozic VOKALNA. Augv. 1919. 2. Traite d'harmonie tonale. po čemu se i đuje tip i veličina orkestralnog sastava. Kantate za muški zbor: lingenfahrt.). 13 knjiga moteta (oko 300 djela knjiga tabulatura za instrumente s tipkama. Berg. Zvuk. Brelet. 1915 i De f jungbrurna. Isler. — J. Sinfonia romantica. ATENA (grč. Melos. libraires ayant exerce a Pariš de 1450 a Pariš 1901. Lesure. ATONALNOST (njem. tj. Re'ti. ORKESTRALNA. U njima nema tradicionalnih uzajamnih odnosa među tonovima ni u horizontalnom niti u vertikalnom smislu. postoji samo 12 ravnopravnih kromatskih polustepena od kojih je svaki potpuno slobodan u svome kretanju. — G. Schonberga. canone a tre i si. XII 1887 —). Pavla u Londonu te kompozitor i od orguljaš kraljevske kapele. 26—27. Međutim. — V. a ne »tonalan«. baziranog na klasičnim harmonijskim funkcijama. Ouverture da concerto. 1925. I. — Isti. 1957. V. LIT. — A. Mozarta u Beču. 1961. I. 1924. Hauer. Zurich 1888. von Schillingsa u Berlinu. — Isti. 1528—1530) Maitres musiciens de la Renaissance francaise. Dć. Atonalna muzika. Deutsch. — A. Sinfonia piceola. U orkestralnom sastavu znači da su drveni duhački instrumenti zastupani sa po tri instrumenta od svake vrste (npr. 1890. kao tonalitet. Dissonance. — A. oznaka k< stavlja na kraju stavka ili odsjeka kompozicije i znači da • između toga i idućega stavka ili odsjeka treba da bude vrlo 1 ili da je treba sasvim izostaviti (attacca subito slijedi smjesta) ATTAINGNANT (Attaignant.

Malherbe. najuglednijim ondašnjim libretistom i vrlo plodnim dramskim piscem. A. F. 1959. INSTRUMENTALNA: suite Six Concerts de Simphonie. Jenny Bell. 1825 .. II 1877 — Pariz. Od 1719 bio je u službi princa de Condea. : B. 1722 i La fete champetre et guerriere. izvodile su se a. Les Diamants de la couronne. I 1968). C. jutarnja pjesma. zbor i simfonijski orkestar. jasnoća i vedrina. Opere : L'Erreur d'un moment. Njegov impresionistički izraz pokazuje značajke Faureove škole. Chrysothe'tnis. LIT. Die Opern von Daniel-Francois-Esprit Auber (disertacija). Sadržaj opere je pobuna naroda u Napulju (1674) predvođena od ribara Masa-niella protiv stranog kneza-na-mesnika. 1948.. Francuska. Lalo. Auber. Njegova djela s tog područja idu u najbolja ostvarenja s početka XIX st. španj. Le Philtre. a kasnije se posvetio crkvenoj muzici. 1926 i Trois Chansons francaises. Feuille d'Images. (5 knj. 1903. La Muette de Portici. 1823. La Barcarolle ou L'Amour et la musigue. 6 . 1737. God. La Neige ou Le nouvel Eginhard. 1864 . kojim se pokazao kao legitimni sledbenik Boieldieua ravan Heroldu i Adamu u šarmantnosti melodije. c. — Traite de VHarmonie. Violinu učio kod J. premijera. Borner. a 1729—40 nastupao je na Concerts spirituels u Parizu. Le Duc d'Olonne. AUBERT. je tipični kompozitor komičnih opera. Faure). E. Drugi vanredan uspeh kompozitora je njegova opera La Muette de Portici (1828).-E. Vendome en Espagne (sa Heroldom). G. 1847. 12. 1733 i Six Suites en trio. u Collection Debroux: 1 koncert obj. — Ch. — Kantate Le ballet de Chantilly. L'Enfant prodigue. Delehelle. 1925. Gedenkbock D. 1947. 1716. Les petits concerts. Kohut. koncerti za 4 violine. MGG. AUBERT. svitanje). Plod ove saradnje je komična opera Le Magon (1825). La Circassienne. Jacques Aubert. Le Serment ou Les Faux monnayeurs. Le Pare d'automne. Pays sans nom. Le Macon. IX 1689 — 17. I 1782 — Pariz.-F. Manon Lescaut. Fra Diavolo. 1726. La Fiancee du roi de Garbe.-F. Leipzig 1895. Oldmann. stvorio je simfonijske oblike i time pridonio razvoju klasične simfonije. AUBER široki potezi. pregnantna karakterizacija likova. 1900. zbor i orkestar. Bio je muzički kritičar i suradnik Francuske radio-stanice. 1899. 1808. de Mirecourt. Les jolis airs za 2 violine (4 knj. Gustav III ou Le Bal Masque. Jullien. Le tombeau de Chateaubriand. . Margarethe von Gent. Daniel-Francois-Esprit. Opere: La legende du sang i La ForU bleue. i To ali that breathe the air of Heaveri). Les Saisons za solo. 1951. 1801 (muzika djelomice iz Cherubinijeve opere Les deux journees). Čuveni duo opere Amour sacre de la >'■' patrie toliko je oduševio sluša-oce. zadovoljavajući njene želje za zabavom i razonodom. Les trois genres (sa Boieldieuom). Ovo delo poslužilo je i Wagneru kao uzor za njegovu operu Rienzi. 10. Noel. Ali tek posle tridesete godine života A. Neue Mozart-Ausgabe. Trois Chants Hebraigues. 1813 . AUBER. Carlo Broschi ou La Part du diable. La Sirene. koja je ugađala građanskoj klasi svoga vremena. 1907. Auber. The Devil of a Lover. 1868 i Reves d'amour. Pariš 1911. I. 1833. 19. V 1753). 1859. alborada. Auber. za 2 violine i za 2 flaute. 1798. 1829 . — KOMORNA: sonata za violinu i klavir. oni ostaju u pamćenju bez napora. 1821. Auber. 1830 (jug.).und Kompositionsstudien bei Mozart. Nijema iz Portičija. dajući svake godine po iedno. kakva će se docnije uzalud tražiti u drugim Aube-rovim delima.). I. u čast kraljeva i prinčeva kod jutarnjih primanja. pronele njegovu slavu i u njima su došle do punog izražaja najbolje strane njegovog stila: tečna melodika. Bio je. No Auberu nedostaje ono što je najvažnije u ovom rodu: veličina i pravi dramski stil. kompozitor i muzički kritičar (Parame. u Engleskoj. kompozicije za manje sastave. Haydee ou Le Secret. Senaillea. Pariš 1864. 1795 . serija X. Opera ima i sama svoju posebnu istoriju. 1902. Mozart und Attwood. Tu dužnost vršio je do smrti. 1836 . A. Leipzig 1962.: L. Les Chaperons blancs. 1937: Incantation za jazz-orkestar. 1840. Le Dieu et la Bayadere. 1904—10 (izv. Auber. 1826 . — E. iako zaostaje iza njih u strukturi dela. Les arrets de Vamour. je predstavnik muzike. Dodavši naknadno svojim suitama za gudače duhačke instrumente. Musikalisches Wochenblatt. IX. Avril. Pariš 1923—24. fantazija za klavir. 1951. (Bizet. Pariz. Correspondance litteraire. Offrande. Scenske kantate. — A. — H. — Prvo Auberovo delo izvedeno u pozorištu (L'Erreur d'un moment i jfean de Couvin nisu javno izvedeni) bila je komična opera Le Sejour militaire (1813). (2 knj. Daniel-Francois-Esprit Auber. Scheurleer. Lavignac. član Instituta. No on je kompozitor bez snažnih osećanja. francuski violinist i kompozitor (Belleville. L'Ambassadrice. Scribeom. Erinnerungen an Auber. 1819 . Louis-Francois-Marie. Muziku je studirao na Pariškom konzervato riju (L. Borrel. Druge Republike i Drugog carstva. 1820. Zagovornik i prijatelj F. a djelovao je i kao pijanist i kao pedagog. Pariš 1867. 1725. de la Laurencie. alba zora. 1923. naročito najuspelija među njima Fra Diavolo. Pougin. 1913). prizor s izvedbe u Beču. ili čak i više pozorišnih dela za vreme Restauracije. klavirski trio). La Bergere chd- D. prvi veliki uspeh Aubera. 1855. 1823. Cine'ma. Le Domino noir. 1824. 1907. A. —■ KL A V IRSKA : Lutins. 1802 . 1826. Emma ou La Promesse imprudente. je prvi u Francusku uveo tip talijanskog koncerta sa solo-violinom. La Marguise de Brinvilliers (kolektivni rad). Ać. divertimento Diane. je dao prvu veliku istorijsku operu koja je uskoro kao nova operna vrsta suvereno zavladala francuskim muzičkim pozorištem. Za zbor i orkestar: Nuit mauresque. I. 37. se nije maknuo iz Pariza. One su. Le Testament ou Les Billets doux. Pariš 1873. Ono obiluje me-lodijskim bogatstvom i moćnim ansamblima te je prožeto pravim revolucionarnim zanosom i strašću. La nuit ensorcelee. Sa vie et ses oeuvres. — Devetnaest opera: The Pnsoner. Leocadie. a 1842 postao je direktor Konzervatorija (kao naslednik Cherubinija). DJELA. Baleti: La paix triomphante. X 1887). ili 18. Diemer. Kassel 1965. 1845. Leicester. — E. II 1877). Baleti: La Momie.-E. ponešto suv i dosta površan. 1734 i 1739. Marco Spada. 1842 . — Instrumentalna muzika (koncert za violinu i orkestar. Dryade. 1713. 1922. To je razlog Auberove popularnosti i uspeha. 1918. A. Zagreb. Th. 1836. DJELA: klavirske sonate i etide. 1965. Pr. Thomas Attvtood's Studies with Mozart. Thomas Attvvood. I. 3 ripieno-violine i basso continuom. 30. lucidnosti orkestracije i drugim karakteristikama francuske škole. Le Timide ou Le nouveau seducteur. 1828 (jug. komponovao je balade i romance. Od 1823 on sarađuje stalno sa E. Sillages. 1728 postao je prvi violinist u Operi. Wagner. Pariš 1871. — VOKALNA. 1734. Attwoods Theorie. Oldmann. Ann Arbor 1957. 1749. francuski pijanist. A. Jean de Couvin. — 81 Anglikanska crkvena muzika: 5 servicea: više anthema (3 krunidbena s orkes trom): himne. U XVII i XVIII st. DJELA. Le Cheval de bronze. Daniel Francois Esprit Auber. . Cherubini. 31. 1721 i La Reine des Peris. 1860 . 1792 (finale u suradnji s Jarnovićem). — E. DELA. Mendelssohna koji mu je posvetio tri orguljska preludija i fuge op. klavirski kvintet. kome nedostaju D. Pariš 1894. — A. Ovim delom A.: C. Pieces en forme de Mazurka. pastoral za violinu. 1838 . živi ritmovi. B. Musiciens d'aujourd'hui (2eme serie). solo-pjesme. sonata za violinu i b. Mu/. Le Lac des fees. Zerline ou La Corbeille d'oranges. 1850. LIT. The Adopted Child. — A. 1805 . Scenska muzika. — A. F. 1839. B. 1834. I. Zanetta. Hertzmann. AUBER. B. Fiorilla. 1831. 1869. La Fiancee. 1925. 1907. 1851. 1952 i La belle Helene.ATTWOOD — AUBERT dirigent koncerata Filharmonijskog društva i jedan od prvih piofesora (od 1823) novoosnovane Royal Academy of Music. 1837. 1852 (prikazana kao balet 1857). koji se odlično prilagodio građanskom ukusu toga doba. 1908—12. — W. B. 1835 (prikazana kao balet 1857). sonate za 2 violine. AUBADE (franc. 1807 i dr. Wirth. or The VC'ater carrier. Suite brive. 1842 . Jouvin. 4 koncerta za violončelo i orkestar. 1824. 1904. Le Ballet des vingt-quatre heures. — E. Journal of the American Musicological Societv. 1844 .). Zagreb. Borrel. 1924. The Curfezv. Le Concertdla cour. Učitelj mu je bio L. 1746. Ona je 1830 bila neposredni povod ustanku Belgijanaca u njihovoj borbi za nezavisnost i otcep-ljenje od Holandije. 1836 . Le premier jour de bonheur. — DRAMSKA. — Više solo-pjesama i glees (popularni In peace Love tunel . 1719—35 i 1793. M. Komponirao isprva pretežno opere 7abavnog žanra sa prizvukom pasticcia. Daniel-Francois-Esprit Auber (1782—1871). Jacques. 27. LIT. V 1871). Suvremena litografija telaine. Leipzig 1888). Mnogi kompozitori u XIX st. — DRAMSKA: Arlequin Hulla. 1841 . Njegovi su motivi laki i pristupačni. vladao je njegovom muzičkom scenom. od 1727 na dvoru Luja XV. 1930. Rimski-Korsakov i dr. U početku amater. 1940—43. capriccio za violinu. 's Gravenhage 1925.: violinska sonata i suita za 2 violine obj. 1907. Acteon. — Misa.) upotrebljavali su taj naziv za neku vrstu idilične uvertire. 1812. 29. francuski kompozitor (Caen. Crepuscules d'automne. MGG. — R. 1943. — C. NOVA IZD. 1856 . od lat. A. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Habanera. The Escapes. se potpuno posvećuje umetnosti. 1722 i L' Inconstance. 1832. duhovitost. 1830. 1822. 1831. — R. Introduction et Allegro za flautu i klavir. da su posle predstave krenuli pred zgradu uredništva novina Le National i otpočeli pobunu. uz ostalo. Sem kraćeg boravka u Londonu. Hertzmann. Le Sejour militaire. Magenta. Lestoca ou VIntrigue et Vamour. Six poimes arabes. premijera. L'Ecole francaise du violon. Longyear. violončelo i b. 1719. 1910. 1927. 15. 1824. The Musical Times. c. X 1871 (i u Gesammelte Schriften und Dichtungen. gudački kvarteti. Oldmann i dr.

AUBIN. — H. 1866 u Hamburgu. La Cigale et la Fourmi. a 1934—35 usavršavao dirigiranje kod Ph. njegov nasljednik bio je W.: P. LIT. Zaslužan za razvoj muzičkog života 1: bljani. Pierre Aubry.82 AUBERT — AUGER AUER. HtmonbcKuL nonji Ayep. 1930 dobio Prix de Rome za kantatu Acteon. II 1874 — Dieppe.. je komponirao više od 30 opereta (komičnih opera) koje su po stigle veliku popularnost (opereta La Mascotte izvedena je do 1897 u Parizu 1700 puta). zborovođa i dirigent. 1925. 1951. francuski muzikolog i paleograf (Pariz. 1719: Cymbalum Davidis. II 1665 — P sahranjen 24. Essais de musicologie comparee: 1. Ać. DRAMSKA. v. 1904. Schola Cantorum. Faurea i Ravela. 1951. Zagreb. Leopold. 1893. Od 1940 dirigent Francuskog radio-orkestra i od 1946 profesor kompozicije na Konzervatoriju u Parizu (učenici su mu 0. Joachim). audition slušanje. VI izd. mjestimice pod utjecajima Dukasa. God. 1932 —). crkvene sonate Dulcis fidium harmonis za 4 g instrumenta i b. 1907. simfonij a u F. a od 1877 živio u Parizu. LIT. Mon Prince. — W. te instruktivnu. 1927). glumci i dr. DJELA: Huit chants he'roiques de Vancienne France. — Gudački kvartet. D AUFRAY. 9.. VI 1845 — Loschwitz kraj Dresdena. 1921. koji je okupio brojne suradnike. 17. Pierre. 1908. Proučavao francusku srednjovjekovnu muziku. 1892. Diplomirao na pariškom Filozofskom fakultetu (književnost i orijentalni jezici) 1892. Od 1705 dvorski i crkveni di u Passauu (nasljednik G. 1905. Studirao u Parizu na £cole Niedermeyer (C.— J. španjolske cantigas). 1900—15 bi Vocklabrucku učitelj osnovne škole. Gillette de Narbonne. Izdanja ove naklade hvaćaju više od 6000 djela. Der Streit um den »echten« Bruckner. St kao samouk muzičku naobrazbu. Zur Passauer Musikgeschichte. Hilb. God. IV 1842 — Tierceville kraj Pariza. Prouth). tako je nastalo prošireno nakladno poduzeće Augener & Co. — E. XII 1907 —). 171 toriji Aquila elangens exaltata. 1905. 1 LIT. VIII 1901). početnika. La chanson populaire dans les textes musicaux du moyen Age. — Oratorij La Sulamite. protesnoj muzici ili su bliske fc nim napjevima. 2 1930—31. zboru i si. 1906. DJELA: Anton Bruckner. II. Operete (komične opere): L'Ours et le Pacha. : P. 1950. Zahvaljujući dinamičnosti radnje i istinskoj muzičkoj komici neke od njih održale su se do danas. La Rhythmique musicale des troubadours et des trouveres. -> modalnu teoriju došavši u sukob sa J. les plus anciens textes de musiaue instrumentale au moyen age. pokusno pjevanje). (fak simile rukopisnog kodeksa Bamberg Ed. L'Oncle Celestin. Feschotte. 17 1930). M. osobito klavirsku. 1862. F. 1877. D JE L A. LIT. 14. 1863'—65 koncertni majs Dusseldorfu. kad se i školovani muzičari. III. 1956. Recherches sur les »Tenors« francais dans les motets du XlII e stide. XII 1897). — A. suite Concors d (5-gl. DJELA. 1867 poduzeće je započelo izdavati muz pod vlastitim imenom. Bedierom). AUDRAN. 1617 u službi opa Saint Aubina. Benedict Anton. La Philologie musicale des trouveres (disertacija). Objavio je brojne studije. Contributions a l'etude des cantigas d'Alphonse le Savant. I. Festschrift H. I. Les plus anciens monuments de la musique francaise (sa 24 faksimila). sa A. Izdao A. IV. Objavljivalo je djela istaknutih kompc iz raznih razdoblja. — Klavirska muzika. scherzo Chevalier Picopin. MGG. F. La Mascotte. koje su se davale u njegovu dvorcu i u njegovu v: paviljonu Ballhaus. AUERSPERG. Scenska muzika za Athalie (Račine). Prvi veći uspjeh postigao je 196 stupom u Parizu (Olympia). MGG. premijera. 1923. 1903—08 pisao i u listovima Courrier musical i Mercure musical. AUBRY. Le rhythme tonique dans la poesie liturgique et dans le chant des eglises chretiennes du moyen-dge. osobito XIII st. 1900. Proi je uglavnom djela A. IX 1962). M. Riemann. de Montpellier. 31. Melanges de musicologie critique: I. — 1871 poc je pokrenulo časopis The Monthly Musical Record (prvi ui E. U nas se taj izraz udomaćio za pokusno pjevanje. (pjesme trubadura i truvera. A.) uz instrumentalnu pratnju. I. God. Louis Aubert. Pariš 1949. N su učenici M. I. Besseler. Frau Mušica in Krain. 1927. Louis Aubert et son oeuvre. Ebnera u Beču je zatim bio dvorski muzičar. Passau 1930). moraju pristupiti audiciji. francais 146 de la Bibliotheque Nationale (s indeksom muzičkih umetaka i tumačenjima). 3 sv. Od 1918 bio je nastavnik violine u New Yorku. 1911. Jeanrov i L. znatan broj kompozicija suvremenih . God. Muzika za radio-drame i za film (La Belle meuniire. sadržaju pripadaju tzv. 1895: La Pouppee. 1907. Miss Helyett. (4. IV 6 sa transkripcijom u modernu notaciju i komentarom). — H.. der Meister der Orgel (mit visationsthemen). 1901. (4-gl. Dukasa). God. AFMW. 1906—07 (obj. — CRKVENA: pet misa A laudae V . MGG. Uzmah AUFTAKT AUGENER & CO. Studirao na Konzervatoriju u Budimpešti zatim u 1 Hannoveru (J. A. Ecorcheville.) za gudače. 1949). La Duchesse de Ferrare. literaturu. Une Estampide de Rambaut de Vaqueiras. 1893. Constant). K. Collet i L. Esquisse d'une bibliographie de la chanson populaire en Europe. Brucknera. Studirao 1925—30 na Pariškom konzervatoriju (kompoziciju kod P. 1947 i Fourberies (na muziku Rossinija). Brandin). 1884. Muffata). — D. Vuillemin. muzički odjel Šcole des hautes etudes sociales). Elman. AUFSCHNAITER. 1909 (na engleskom. LIT. INSTRUMENTALNA: šest uvertira. 3. austrijski muzički pisac (Vocklabruck. je osnivač društva Bru -Gesellschaft. Refrains et rondeaux du Xlll e siecle. zatim pjevač Kraljevske k . DJELA: Violin Playing as 1 Teach it. — DRAMSKA. AUER. od 1868 dvorski solist i pr Konzervatorija u Petrogradu. Schmid. — Izdanja: Le Roman de Fauvel reproduction photographique du ms. U rješavanju problema notacije trubadurskih melodija primijenio (počevši od 1907) tzv. Parlow. III 1660). 1900. E als Kirchenmusiker. Monsieur Lohengrin. na kojoj posebna komisija ocjenjuje njihove sposobnosti. položio je 1921 u Beču d ispit za pjevanje. 1911. V 1880 — Beč. 1924. Bečkom zbog prioriteta koji zapravo pripada F. Quel est l'auteur de la »theorie modale« dite de Beck-Aubry. Edmond.) uz instrumentalnu pratnju. Vjerojatno učenik M. 5 Mise. 1904. TEORETSKA: Regulae compositionis fundamentales Musurgiae. a 1878 uredio j štitu tiskaru. Trouveres et troubadours. englesko nakladno poduzeće sa sjec u Londonu. Paul.: H. pariškog dekana. 1908. Gesammelte Briefe. Schmid. Portraits de trente musiciens francais. — A. 36. opsežne Gollerichove monografije o Bruckneru. 1907. Max. La Musicologie medievale. 1951. Baleti: Les caprichos. klavir i orgulje i dobio naslov počasnog proi Od 1924 djelovao je kao regens chori u Vocklabrucku. 1861 postao orguljaš crkve sv. 1909. 1905. Gauberta. II. Josipa u Marseilleu. A. glumljenje i si. 7. gdje je 1887—92 vodio ko Carskog muzičkog društva. . kršten 21. Benedict Anton Aufschnaiter. na radiju. Madame Suzette. ali mu je melodika bliža pučkom duhu. Hugues. Prvi u Ljubljani uveo tali opere. 1907. La musique francaise apres Debussv. francuski kompozitor (Por oko 1592 — Pariz. U njegovim kompozii opažaju se utjecaji G. a na Pravnom 1894. OR K E STR A LNA : Sym phonie rom antigue. Predavao historiju muzike u Parizu (Institut catholigue. die i dr. : J. Ljubljana 1877. kad pristupaju prvi put kojem ansamblu ili se upisuju u umjetničku školu. 24. CoBeTCKan My3biKa. Recherches sur les »Tenor s« latins dans les motets du XIII e siecle d'apres le ms. Le Chansonnier de rArsenal (faksimile i transkrip cija. 1880 (jugosl. — Solo-pjesme (Six poemes de Verlainej. Mtinchei (obj. Strecker. koji je za njega napisao nekoliko kompozicija z linu solo. M. 8. Revue musicale. a 1922—44 zećem je upravljao Frank Standfield. izvor za istraživanje historije kazališnih i opernih preds tadašnjoj Ljubljani.: F. 1703. Volk Engelbert. Bruckner. 24. profesionalnom orkestru. izdanja s faksimilima srednjovjekovnih crkvenih i svjetovnih muzičkih dokumenata te djela iz tog razdoblja u modernoj notaciji. I. 1. Bernard. koje js uredilo novu modernu tiskaru. LIT. Bulletin hispanique. madžarski violinist i muzički pe (Veszprem.. plesanje.: E. Ludwigu (primjena već 1905). Iter hispanicum.: L. 1896. francuski pjevač i kompozitor eh na (Neuillv. 1728. U svojoj biblioteci A. Lehrndorfer. Dacierom). studirao u Italiji. B. Tony. 1896. Radics. Zimbalist. ] Priredio II. Interpretirao je djela klasika kao Čajkovskog. 1924—25. je sabrao više teor djela o muzici i štampana libreta raznih suvremenih opera. histoire et methodes. (utemeljeno 1823). Landormy. 1903. . francuski kompozitor (Lyon. A. 1695. 1896 nakladnici su kupili londonsko nali poduzeće Robert Cocks & Co. Edmond Audran. Jeaurovom). Machabey. — R. 11. Ljubljana 1957. I 1742). sviranje. AUGER (Auget). Alain i M. DJELA. Rivista Musicale. Les caracteres de la danse (sa E. E. 1923 . B. 6. 1947: Cressida. 1912 (obj. natječu za namještenje u kazalištu. — Crkvene kompozicije (misa). Leopold Auer. 1953. troubadour Gascon du XIIe siecle. 1951^ — J. Cantilene variee za violončelo i orkestar. 1879. Redoviti suradnik organa Scholae Cantorum. 1937. Njegove pjesme očituju utjecaj Boba Dvlana. Louis-Francois-Marie Aubert. kranjski zemaljsk glavar (1610—1673). klarinet i gudače. 1909. III i IV sv. 1890. Estampies et danses royales.. La tnusique et les musiciens de l'eglise en Normandie au X1116 siecle d'apres le »Journal des visites pastorale« d'Odou Rigaud. Ouatre po'esies de Marcabru. Aufschnaiter (disertacija). J. X. MGG. Le grand Mogol. VIII 1910). Villalba. Les Noces d'Olivette. Suite danoise. Les Chansons des Croisades (sa J. ( Austrija. Međutim. 1907: L'Oeuvre melodique des troubadours et des trouveres. 1947). George Augener vodio je poc do 1910. potpomagao izvođenje kazališnih stava kod ljubljanskih isusovaca. Nekrolog s popisom djela u Bulletin de la Societe Internationale de Musique. A. God. austrijski komp i muzički teoretičar (Kitzbiihel. Peters). c. 1909. Zgodovina glasbene umetnosti na Slovenskem. Bruckner. 1891 . Saint-Saens). 1896 i dr. 1948 i dr. Tribune de Saint-Gervais (1897—iyO4 i 1906—07) i jedan od glavnih suradnika novoosnovane Revue d'histoire et de critigue musicales (od 1901 do kraja života). ZFM. 1914). Muffata i francuskog instrumentalno toga vremena.gl. Heifetz. Machabey. 1898. — Komponirao je violinu. . I AUDICIJA (franc. Lais et descorts francais du XIII e siecle (suradnici A. 1907. Cent motets du XIII e siecle.. 1905. LIT. Pariš 1948. Pariš 1921. Njegova je popularnost nagi sla pa je već 1966 bio jedan od najpoznatijih francuskih sonjera. My Long Life in Music Violin Master Works and their Interpretation. Osnovao ga 1853 George Augener (1829— Isprva se njegova djelatnost ograničavala na dobavljanje in nih muzičkih izdanja (englesko generalno zastupstvo n C. Chailley. Les Proses d'Adam de Saint Victor (s Abbe Missetom). francuski kompozitor i dirigent (Pariz. Suite eolienne za flautu. God. Po stilu neoklasičar.

6?). 1—7) govori se općenito o postanku. Angelo a Scala. Hascken. Sartorija. 1913. God. 1932. —• R. 110.). 2. pismo (učenik biskupa Ambrozija).: A. Roma 1931. osobito o ambrozijanskom pjevanju. Torino 1929.: A. Lea. AULOS (grč. od 383 retor u Rimu. U svojim prvim libretima A. Aurelius. Aulos und Kithara in der griechischen Musik (disertacija). — A. slonove kosti i si. Die venetianische Oper in der zweiten Halfte des XVII Jahrhunderts (disertacija). Orazio: The History of a Pasticcio. 1725 dvorski dirigent princa Belvedera u Napulju. Freiburg i Br. primjenjuje se najviše u američkom načinu bilježenja -> harmonijskih simbola za povećanu undecimu od temeljnog tona. je imao oblik cilindrične cijevi. MGG. Hoffmann.. prva polovina XVII st. Studien zur Entwichlungsgeschichte der Rohrblattinstrumente. IX 1866 — 1. sada Bone. produljenje trajanja nota za polovinu njezine vrijednosti. Pescettija. — C. prešao na kršćanstvo 387. Borghezio. do 1909 dirigent tamošnjeg koncertnog udruženja. 1955. Schlesinger. francuski muzički teoretičar IX st. — H. Scharvvenke. Br. Učio na Konzervatoriju u Stockholmu kod C. AURELIANUS REOMENSIS (Aurćlien de Rćomć). Havard Studies. Roetzer. Aurelio Aureli. 387—89. Wikmann. koji podsjećaju na commediu dell' arte.). LIT.: H. u trodjelnom utrostručuju. The Aulos or Tibia. <. Des heiligen Augustins Schriften als liturgiegeschichtliche Studien (disertacija). najviše u Argosu i Tebama. Upotrebljavao se solistički. Avellino. ali se stvaraju i drukčiji. — H. sačuvan je 1 air iz Ballet du Roy i 2 aira iz Ballet du Serieux et du Grotesque (1627). Gerbert. stavku Brahmsove IV simfonije u c-molu itd. — M. 1943. Lindberga i u Berlinu kod E. Belloni. J. Glavni oblik auletike bio je -> Pitijski nomos Sakadasa iz Argosa. Br. Freiburg i. talijanski operni libretist (Murano. Die Musikanschauung des Augustins (disertacija). A. Pallavicino. Thiir. Vincent. Najuspjelija je UOrazio (1737) koja se više puta izvodila s umetnutim arijama Finija. Aurelio. Komponirao vokalnu muziku za tzv. Ziani). J 1 J. Kako se nije sačuvao nijedan primjerak s potpunim gornjim dijelom. 10. Analyse du traite de metrique et de rhythmique de Saint Augustin intitule »De mušica*. U završnoj \aone. — Th. 1887 osnovao gudački kvartet Aulin. Augustini doctrina de pulchro ingeniusque artibus. — ^rKvena muziKa. npr. B. Pariš 1849. ali se susreće i u sonatnim stavcima. suita i plesovi za orkestar. Berlin 1937. — G. Stenhammar och Peterson-Berger. Storia Letteraria d'Italia (III izd. Milano 1929. IX 1771). 1930. Perl. te za Handela (Admeto) i Hassea (Gerone). A. lat. De civitate Dei libri XXII. 1784). Howard. LIT. 1951. duhalo se istodobno u dvije cijevi. A. : F. Pergament. Walker. Hamburg 1961 (rkp. Minnen om Aulin. Pietro. 1889—1902 koncertni majstor opere u Stockholmu. a svaka je imala više rupica (do 15). Poitiers 1891. jednake i divergentne. Numidija. Prepuhivao se u duodecimu kao današnji klarinet. VIII 430). — Venecija. — C. 1909. M. Porpore na napuljskom konzervatoriju 5. MGG. Grci su usavršili frigijski aulos dodavši mu poklopce. — W. komične tipove sluga i lakrdijaša. KMJB. —• A. Bilo je raznih vrsta dvostrukih aulosa: frigijski je imao jednu cijev kraću.AUGER — AURELIANUS REOMENSIS 1624 maitre de la musique kraljice majke i oko 1630 vrhovni intendant kraljevske komorne muzike.: A. početak reprize u 1. prstenove za zatvaranje. Wolf.Ać. Die Etnik des hl. Saureta i Ph. — H. Najpoznatiji predstavnik aulodije bio je Klonas iz Tegea u Arkadiji. AULETTA. Augustinus sechs Blicher »De mušica«. 1893. I. kod grčko-rimskog obje su cijevi bile ravne. dvorske balete (ballet de cour) . Sachs. tj. Miinster 1931. II Seicento. Onofrio. i uz fantastična lica sudjeluju u vrlo zamršenoj radnji. 413—27 i dr. Beitrag zur Asthetik Augustinus Cdisertacija). Two Centuries of Pergolesi Forgeries and Misattributions. C. Alžir. A. i. Sv.: A. au>. Agostino. A. augmentatio povećanje). Neuchatel 1942. — W. — K. — Solo-pjesme. U skupnim zbirkama Ballarda objavljeno je (između 1617 i 1628) u svemu 13 Augerovih aira koji po muzičkoj građi i ritmičkoj shemi pripadaju prvom razdoblju razvoja te vrste. povećan). reljef. Augustin (2 sv.V st. 1951. K. August Strindberg och Tor Aulin. Prvotne se vrijednosti u dvodjelnom tempu obično udvostručuju. instrumentalno muziciranje na aulosu. B. Bilježi se tačkom — punctus augmentationis (additionis) — uz odgovarajući notni znak. Hoffmann. Ko. Huckzermeyer. šimšira. Scherer. se kao kontrapunktska tehnika javlja u različitim polifoničkim oblicima počevši od razdoblja Ars antiquae. 397—400. Weida i. Musikmanniskor. DJELA: tri violinska koncerta. Becker. Kasnija Aurelijeva djela znatno su jednostavnija. Poznati su primjeri augmentacije: Bachova fuga u c-molu iz II sv. Aulin. XI 354 — Hippo. u menzuralnoj notaciji. Više cijenjena bila je -> kitarodija. Tor. Traite de la musique selon l'eprit de Saint Augustin. objavljen u Parizu 1753 AUMENTANDO (tal. zbirke Das Wohltemperierte Klavier gdje s augmentacijom teme u srednjoj dionici istodobno nastupa njezin obrat u basovoj dionici. Najviše se primjenjuje u kanonu i fugi. Philosophische Interpretation der Augustinusschrift »De arte mušica« (diser tacija). — H. Pasquinija. J. LIT. Scarlattija i G. U predgovoru k libretu Fatiche d'Ercole per Deianira A. God. Le Ballet de France avant Benserade et Lully. Pallarolo. gdje je od 379 retor. Enfvrvappling av svenska tonsattare. Mausbach. oznaka za dinamiku. oznaka za povećani interval. Sjorgen. AULIN. LIT. — F. Cijevi su bile načinjene od trske. Pergolesija i Terradellasa pa se najzad transformirala u pravi pasticcio. dirigent i kompozitor (Stockholm. — J. od 391 svećenik. 1930. 1949. Svenska Tonsattare.: |^|. Abert. J. LIT.). Maria La Nova. Grčki AULETIKA. The Greek Aulos. 83 pod naslovom II Maestro di mušica i krivo pripisan Pergolesiju i Latilli (prema F. 1909. je naglasio da jedinim temeljem opere smatra ariju. IV. 13. r . na kraju svinutu. Gerold. Scarlattija. Upotrebljava se najčešće u dužim zvukovnim gradacijama. AUGUSTINUS. Kao dirigent propagirao djela švedskih kompozitora. 1952.). oko 1698 — Napulj. U Milanu studirao Platona. je obrađivao uobičajene teme venecijanske opere (likovi iz mitologije i alegorije). Daveson. 1909. — Klavirske kompozicije (dvoručno i četvororučno). solo-pjevanje uz pratnju aulosa koju je izvodio poseban svirač. Nestaje iz prakse oko V st. H. Walkeru u tom je pasticciu samo 7 arija od Aulette). Reallexikon der Musikinstrumente. 1724 maestro di cappella crkve S. Sabadinija. SVIRAČICA AULOSA. Strasbourg 1921. MQ. a posebno 0 . Pariš 1924. I. 1943. nakon 1708). talijanski kompozitor (S. švedski violinist. F. — Kompozicije za violinu. Njegova djela {De mušica Ubri sex. koji je koncertirao i u inozemstvu. tehnički postupak koji se sastoji u povećavanju ritmičkih vrijednosti tonova postojeće teme. AUGMENTACIJA (srednjovjek. 28. — A. Hure. P. Freiburg i. AUGMENTED (engl. Legrenzi. identična s oznakom -> crescendo. osobito u njezinu završnom dijelu. U prvom dijelu (Cap. 1. 1939. ili kao pratnja pjevanju. U kompoziciji. fraze i si. -ai UD---- AULODIJA. — Isti. Confessiones. u jednoj dionici s imitacijom teme u obratu ili račjem kretanju u drugoj dionici. G. Cavalli. nadalje augmentacija u posljednjem stavku Beethovenove klavirske sonate op. A. 1929.-------o " gradaciji kompozicije često se kombinira a. — Scenska muzika za dramu Master Olof A. Philosophische Interpretation der Augustin-Schrift »De arte mušica«. MGG. Augustine and Music. motiva. naziv za nekoliko vrsta duhačkih instrumenata starih naroda. a od 396 biskup u gradu Hippo. j. Paul Auger. Studirao u Kartagi. I. nazivima i podjeli muzičke umjetnosti. II »De mušica« di S. Verchaly. Edehtein. — VC r. Saint Augustin musicien. Komponirao pretežno komične opere pod utjecajem A. Scriptores ecclesiastici de mušica sacra. LIT. C. Strindberga. — H. Freiburg i Br. L'Art du chant en France au XVII e siecle. 1759. Music and Letters. — A. MQ. Napisao traktat Mušica disciplina u 20 poglavlja (izd. Studij aulosa bio je sastavni dio školske nastave u Ateni. Prunieres.) sadržavaju i važne podatke o muzici u najstarijem razdoblju kršćanstva. 1951. Sastavio je 1652— 1708 preko 50 libreta za kompozitore venecijanskog opernog kazališta (Fr. Des hl. AURELI. Sviralo se na jednom ili dva instrumenta. Chr. Augustinus Aurelius. La mušica in San Agostino. Pariš 1914. Pergolesija. crkveni otac (Thagaste. Kasnije je radio i za B. a upotrebljavao se obično u paru. III 1914). Studirao kod N. Berthaud. — W. složeni ritmički omjeri. ali je uz njih stvorio i realistična lica. Americo. ne zna se dali je jezičac bio jednostruk ili dvostruk. zatim dirigent orkestralnog udruženja u Goteborgu. — J.

de Banville). Supervielle. 1918. Kanadi. LIT. Boult. La Seine au matin. protkana humorom i satirom. I. 1960. 16. 1925. Gaya i J. 1921. Zimmer prema Aristofanu). — KOMORNA: trio za obou. 1950. Baleti: Les Noces de Gamache. 1950. Chr. Les Oiseaux (B. tema i oblici sažeti. 1922. Chemin de lumUre. 1920. danse basque. španj. Pariš 1958. George Auric. članci i kritike. Od 1928 vodio Bristolski simfonijski orkestar. simfonijsk ma Isabella. 1927: Volpone (Ben Jonson). Richard. 1932. vezana na estetiku »Šestorice«. 1926. The Knight oj the Burning Pestle (Beaumont i Fletcher). Drugi dio 'Cap. Djagiljeva Ballets Russes (Les Fđcheux i dr. Njem: Istakla se kao Aida (Verdi) i osobito u Wagnerovim muz dramama. 1951. violinska sonata. W. of Music. — Isti. 24. Printemps (Ronsard). Karijeru započeo kao c orguljaš i nastavnik harmonije na College of Music u Liver Istovremeno studirao pjevanje kod Ch.84 AURELIANUS REOMENSIS — AUSTRALSKA MUZIKA AURRESKU (aurrescu. sonatina. 1926. rapsodija Spring. Prelude (u Album des Six). Bruvra. koji se u okviru tzv. 1952. »uske melodike« (motivi u opsegu 2—3 tona). — Isprva radikalan protivnik svih tradicija. Londonu i New Yorku debitirala u londonskom Covent Gardenu kao Briinnhilde (Wagner. Die Klassifikation der Musik von Boetius bis Ugolino von Orvieto. naglašujući potrebu njihova usklađivanja. 15. D'Alberta (Tiefland) i Verdija (Otelio). Trois poemes d'Henri de Montherlant. U kasnijim djelima prevladava sklonost k dramatičnosti. Poslije toga angažiran u kazalištirr Majesty's i Covent Garden (1910). Bunvana op. kompozitor (London. te opera R. DJELA: varijacije za gudački orkestar The Vicar of Bray op. Golea. Pietsch. 1952. 1938. Na opernoj debitirao 1908 u kazalištu Covent Garden kao Gunther (W Die Gdtterdammentng). — A. Phidre (libreto J. Pjevao na mnogim engleskim festivalima. 1913 (pjesme s orkestrom). Gushee. San Sebastian 1916. A. Hommage a Marguerite Long. — Preradbe: The Beggar's Opera J. El Aurresku en Guipuzcoa a H siglo XVIII. je prvi zapadni muzički teoretičar. -moma muzika. — VOKALNA : Ouatre chansons francaises za zbor (na pjesme iz XV st.: H. Ode on a Grecian Um: zborovi. Od 1946 profesor na College of Music. Musical Chairs. L'ecran des musiciens. AML. 1942. od 1962 vodi Reunion des The'atres Natio-naux Lyriques. Orage.: B. 31. Handschin. Die Musikanschauung des Mittelalters und ihre Grundlagen. povezuje gledište Boetia (mušica mundana. Rolland). Pepuscha. oštre. 1937. Six poemes (P. sopran (Richmond. rhythmica et metrica). 26. — VOKALNA: Pervigilium Veneris za orkestar. 16—20) razlaže postanak. 1952. plesovi uz totemističke ol . — KLAVIRSKA: sonata. 1949. 1956. 1931 i 1932. foxtrot Adieu. Le Bossu (Feval i Anicet Bourgeois). Honeggerom. D. nidbene svečanosti i druge obrede. Halle 1905. Ibert. Le Mariage de M. Nuovo Galles del Sud. Učio kod W. Ernest. A nous la liberte. 1933: Ouadrille. u Njemačkoj. 1 je dirigent različitih londonskih kazališta. pjevač (bariton) i kompozitor (London. 1960. MGG. 1925. 1909. 65. nastavak tog djela. 1928. II 1899 —}. do 1914 na Konzervatoriju kod G. Cinq poemes de Gerard de Nerval. 1947. — C. Komponirao scensku muziku za radio-izvedbu kespeareove tragedije Antony and Cleopatra. godini svratio na sebe pozornost prvim kompozicijama u kojima se ugledao u Ravela. 1951. koji opisuje starocrkvene načine i bavi se problemom podmetanja teksta pod melodiju. IV 1952). 1937. Nezv York. RM. Offenbacha ( manns Erzahlungenj . 1920. veličanstvenom. — Više komornih kompozicija. 1949. i prvi put pio kao koncertni pjevač 1902 u Londonu. engleska obitelj muzičara. Sargent). U Engleskoj su se mnogo iz' njegova komorna djela. La musique francaise apres Debussv. Coup de feu. 1935. Traktat Mušica disciplina jedan je od najvažnijih izvora za proučavanje muzičke prakse onoga doba. Gribouille. Le Canard. — L. Anouilh). Veliki postigao kreacijom Peachuma u obnovljenoj izvedbi The Be Opera (1920) koju je za tu prigodu sam i preradio (arar napjeva i instrumentacija za mali orkestar i čembalo). 1924—29 umjetnički je direktor 1 National Opera Company.). Gascue. A. 1963. Riemann. a treći (Cap. Slella Mary Dances op. V 1968). Milhaudom i drugima osnovao grupu Les Six. Australiji. 35. 2. 1948. Ring des Nibelungen). Petite suite. 1936. W. Georges Auric. 1950. Romains). — H. — P. Oko 1918 potpao je pod utjecaj Satiea i doskora sa A. Nakon stui Melbourneu (1914—18). Symphonie pastorale. 1964. Trois impromptus. izvodi se u raznolikim fig s energičnim oštrim koracima i gestama koje simbolizira. Le Trouhadec (J. a značajan je i za muzičku terminologiju. Hiischen. — SPISI: Notice sur la vie et les travaux dej. Orphee. Gervaise. lnsecl-Play ((. Les Matelots. Filmska muzika: Le sang d'un pokle. 1938. Geschichte der Musiktheorie im IX—XIX Jahrhundert. Marianne (od 1936) i Pariš-Soir. Mnogo je koncertirala u Engleskoj i Ško od 1925 u SAD. te Carl Rosa 1 Company. God. 26. 1955. M. Eine alte Neumenschrift. Već u 15.). Cocteaua AUSTIN. — H. 1946. ima vrlo velik niz ritmičkih i melodičkih obrazaca.: E. kao i njima nih Tasmanaca i Naga (tibetsko-burmansko jezično podr Ova muzika razvila se iz primitivnih oblika. 1915. sačuvanih jo: ostataka predaustralskog i predaustronezijskog pučanstva. — J. to jedini oblici primitivnog muzičkog izražavanja: muziko mogu smatrati i razne tužaljke. Lunna. Ać. Revue Musicale de la Internationale de Musique. 1952: La Ckambre. preuzima glavne bas-baritonske u tom kazalištu. Studirao u Parizu. Ann Arbor 1963. Mozarta (Cosi fan tutte. Nocturne. U svojim kompozicijama često obr motive starih engleskih napjeva. L'Aurresku. Quatre ckants de la France malheureuse (Aragon. I. Muškarac pleše pred : uz pratnju jedne vrste flaute (txistu) i malog bubnja. usavršavao se u Munchenu. AURIC. The Rise of English Opera. a nakon uspjeha koji postiže muzikom za film Rene Claira A nous la liberte posvetio se u većoj mjeri filmskoj muzici. Suite pour six in~ struments. Istakao se kao vrstan dirigent stan nog repertoara i dobar organizator (redoviti koncerti. A. Le di Figaro). Alphabet. najpc trio Fantasv on Old Tunes op. IV 18 Newcastle. harmonije opore. 1936. H. 1951. Eluardl. Kac certni pjevač često je izvodio vokalna djela suvremenih eng kompozitora. Georges Auric. 1913. solo-pjesme. — VOKA Love Songs from Don Quixote za sole.). 1929. 1946. ples iz provincije Guipiizcoa. Pariš. Les Joues en fe-l (R. opera Polly. 1923. 1922. ki zicija) i H. Studirao 1922—26 na Royal College of Music u donu (A. Abert. 3. 1928. veoma gustim i često složenim harmonijama i bujnoj ritmici. Ouatorze juillet (R. Pariš 1943. 14. — KLAVIRSKA: dvije sonate. Scenska muzika za Marlbourgh s'envat' enguerre (M. Songs inaFar za sole. Segun Iszueta. — Knjiga: The Fa. AUSTRAL. Frederic. 8—15. AURIAC. 1946. go. Melbourne. Nouvelles Lit-teraires. DJELA. — DRAMSKA: Komična opera Sous le masque. Grimshavva (orgulje). Radiguet). uvertira The Sea Venturers. melodika je jasna. MGG. Straussa (Elektra). Caroline cherie. a nakon osnutka Bt Opera Company (1915). 1920: Neuf pieces breves. Solo-pjesme: Trois interludes. Les Fdcheaux. Nizozemskoj. za dva klavira: Chandelles romaines i Partita. go festivali. 1937. 14 sonai djecu na teme engleskih pučkih pjesama. J. 1918. Moulin rouge. VII 1947). 1. klarinet i fagot. Le Peintre et son modele. prelazi G. Pisao je muzičke kritike za Nouvelle Revue Francaise (1921). ORKESTRALNA: Sutle symphomque. 1950. 1930. 58. The Mušica Disciplina« of Aurelien of Reome: A Critical Text and Commentarv (disertacija). La Pastorale. melanezijskih i polinezijskih naroda. sadrži teoriju o starocrkvenim načinima. Muzika prve faze. Machabey. 1950. 1930). 1956 i dr. Halle 1929. osobine i oblike gregorijanskog pjevanja. 1912. Daven] ali je zapravo samouk. 1931: Songs of Unrest. Eluard). 1928. danske impresije Palsgaard. 1931. Way of the Vt'orld (Congreve). 1932. Aurelianus Reomensis. ORKESTRALNA: simfonija u E-duru. de Schloezer. U to doba stekao je značajna priznanja baletima za trupu S. gudački k\ klavir. Lionel d' -* Dauriac Lionel AURIC. gudački kvartet i klavir. dirigent (Birkenhead. Achard). — Scenska mu. 1952. AUSTRALSKA MUZIKA obuhvaća muziku indonezi australskih. La belle et la bete. Le Bal des voleurs (libreto J. XII 1903 —: Frederica. XII 1874 —■ Wellir Surrev. Kod podjele muzike A. 1924. stari baskijski n. \X'hite. zbor i orkestar. jer se u njemu prvi put upotrebljavaju nazivi tonus (dotada tropus) i nota (dotada neuma). Love's Pilgrimage za glas. 1938. Trois pastorales. La Concurrence. 1945. LIT. humana et instrumentalis) s Cassiodorovim stanovištem (mušica harmonica. La musique francaise contemporaine. Trois Caprices (Th. Učio kod F. Crtež J. reorganizacija orkestra). 1 LIT. I. Brat Frederica. 1916. Florence (pravo ime Florence Wilson) stralska pjevačica. 1947 osnovao u Londonu udruženje The Era Concert Sociely namijenjeno izvođenju manje poznatih i kompozicija. Caussadea (kontrapunkt i fuga) zatim na Scholi cantorum kod d'Indvja (kompozicija) i Saint-Riquiera (orgulje). a I1 40 orkestar Bournemoutha. 1924. 1924. DJELA. kasnije na umjereniji način izražavanja. razvijenijim melodijskim linijama. Hymn of Apollo za orkestar. Fox-trot. tragičnom intenzitetu izraza. Ouverlure. Ciklus od 12 kompozicija za inspiriranih djelom The Pilgrim's Progress J. Leipzig 1920. Landormy. sonata za flautu i klavir. Rostand. po osnovnom je ugođaju vedra. francuski kompozitor (Lodeve Herault.: F. Osobito se istakao kao interpr Wagnera. Les Imaginaires. Huit poemes dejean Cocteau. 1925. Georges. — G. Festival Prelude za gudače i orgulje. 1926: Les Enchantements d'Alcine. Hunta (klavir. autobiografija 'u knjizi J. Od 1957 direktor je pariških Concerts Lamoureux na kojima se zalaže za izvođenje suvremene muzike. Nizozemskoj i Danskoj. 3 1872 — 10. nauci o intervalima. — A. — Klavirske i orguljske kompozicije. Les Mystires de Pariš. London 1951. LIT. Cocteau).

na melodije sa dosljedno Malu 85 Važno muzičko izdavačko poduzeće Lyre Bird Press utemeljila sE eiri-cun bzib cu! U ULI} p U . česta je upotreba ostinata ispod dva glasa u diskantu. na melodije sazdane od tonova rastavMalaka J—I J J—I ^r lj enog a kord a ili na dvoglasja poput ev ropskog diskant a itd. zatim školjkaste trublje. Najvažniji su instrumenti nomatuna i nankara (neke vrste zujalica). direktor Konzervatorija u Melbourneu. prirodnih zvukova i šumova). Postoje i spontano stvoreni muzički motivi. . Kod ovih naroda pobuda za stvaranjem muzike potječe iz poštovanja prema mrtvima koje smatraju začetnicima svega živoga. razvijaju u opsežnije teme. Od kompozitora australskog podrijetla vrijedni su spomena Alfređ Hill (1870—1960). međutim. pregledniju formu. Umjetnička muzika u evropskom smislu javlja se u Australiji tek u najnovije doba. ili borduna. a izvode ih dvije grupe pjevača izmjenično. Kod Indonezijaca jako su rašireni zborni oblici s pjevačem solistom. koji se upotpunjuju. bubnjevi (signalni i ručni). Neki karakteristični postupci pri gradnji upućuju ipak na izrazitu težnju za postizavanjem raznolikih forma. ili pak u paralelnim pomacima terca. transpoziciju motiva s jednog stupnja na druge provode slobodnije. kvarta i kvinta. a ritmika u skladu sa sadržajem. paralelno s razvojem kulture. dok često ponavljanje nota ili visine upućuje na starije totemističke muzičke oblike (primjer 3). a višeglasje izvode u formi diskanta. melodijska linija oblikovana je u stilu recitativa. flaute i ksilofoni. trajno se prepleću. jako isticanje inter vala kvarte i kvinte.wa/v Izib eiri-(U7h o LJr LTp provedenim sekundnim ili tercnim opsegom (primjer i). jer se oni ne ograničavaju samo na realističko imitiranje prirod nih pojava. koje domoroci smatraju stanovima božanstava i mrtvih predaka. Engleski kompozitor Eugene Goossens (1893—1962) bio je direktor Konzervatorija u Sydneyu.AUSTRALSKA MUZIKA — AUSTRIJSKA MUZIKA (imitiranje životinjskih pokreta. U višeglasju mnogo se upotrebljava dvostruka kvarta (Samoa). Granice između ovih motiva i onih nastalih na bazi imitacije. Na Bismarckovu L arhipelagu postoji naročito oblikovanje melodike nalik na fanfare: brzo se izmjenjuju veće i manje skupine kratkih nota. jer tema ima prilično određen metrički model koji se postepeno razbija u manje vrijednosti: pojavljuju se već i kratki epilozi na kraju pojedinih redaka. samo kod kulta mrtvih. Zbor često izvodi temu za trećinu polaganije od solista. U melodijskoj strukturi melanezijske mu zike javlja se. Grainger (1882—1961) i Margaret Sutherland (1897 —). Kanonske oblike i ovdje izvode izmjenični zborovi. U polinezijskoj muzici opažaju se evropski elementi. odnosno smrt i život). Kod Melanezijaca i Malajaca uska melodika dobiva izrazituju. Oni proizvode osebujne i mističke zvukove pomoću neobičnih rezonantnih tijela. panove svirale. Unatoč tome muzika odiše najčešće vedrinom i bezbrižnom radošću. U Australiju se iz Engleske uselio 1909 Fritz Bennicke Hart (1874—1949). Percy A. pa ih je teško svrstati u određene muzičke oblike i vrste. Na ti m osnovnim muzičkim elementima primitivnih kultura grade narodi na višem stupnju razvoja složenije oblike. Napjevi u paralelnim sekundnim pomacima imaju vjerojatno simboličko značenje (kozmički dualizam: riba i lav. već sadržavaju niz motiva koji se u toku ponavljanja razvijaju u svojstvene melodijske obrasce. Znatan broj pravih tužbalica izvodi se. ili donosi nove motive. koje se svode npr. Pjesme lovaca iz plemena Naga imaju kanonske oblike sa širokim razmacima između imitacija. ili je transponira na niže stupnjeve. na oblike slične kanonu (primjer 2).

Moresby. — E. već od srednjeg vijeka živo gaji muzičku umjetnost. Vi. C. Maori Music with its Polinesian Background. Australia Makes Music. Dyer. — Af. Music in Aus tralia: More than 150 Years of Development. 785—821). — A. Zur Geschichte des Musiklebens in Australien. koja neposredno graniči s romanskim i slavenskim narodima i s Madžarima. Musical Life in Australia and New Zeeland. A. 1943. »Codex Millenarius Minor« iz Kremsmunstera). u austrijskim se zemljama ta praksa najprije proširila u Salzburgu (pod nadbiskupom Arnom. P. Australian Aboriginal Songs. — J. Nije sigurno da li veliki Minnesanger Walther von der Vogelmeide potječe iz Austrije. Leceine. (npr. tako su sa svoje strane djelovali na njemačku muziku i dali joj djela epohalne vrijednosti. Beč je kao glavna rezidencija habsburških vladara bio predodređen da bude i najveće žarište muzičkih zbivanja. Od 1920 Salzburg je jedan od najpoznatijih festivalskih gradova na svijetu. 1325.: Af. Aboriginal Songs of Central and Southern Australia. A. — A. — J. SVIRAC CEREMONIJALNE FLAUTE. A Survev of Music in X>w Zeeland Proceedinge of the Musical Association. Melbourne 1937. 1959. ali je. Albrecht von Scharpfenberg. — A. Središtem Minnesanga postaje Beč. među ostalim. Af. Honolulu 1933. O.« Rukopisi iz Štajerske i Salzburga sadržavaju najstarije primjere polifonije s austrijskog tla i pokazuju na utjecaj škole Notre Dame. zvan Miinch von Salzburg. u toku nekoliko stoljeća sjedište kneza-nadbiskupa koji je istodobno bio crkveni poglavar i svjetovni suveren. Keya. Austrijski su Minnesangeri. Neidhart von Reuenthal. Mozart. čiji kanoni svjedoče o poznavanju . Silbermann. Neki rukopisi s neumama iz austrijskih samostana potječu još iz IX—X st. Ti su gradovi i danas zadržali muzičku prevlast. Music Year Book P. — V. a u njemu se rodio i počeo djelovati W. u kojem vladaju vojvode od Babenberga. Andersen. »Auferstehungshistorie« iz Sankt Floriana) i duhovnih napjeva na njemačkom jeziku. Wagner smatra da je »možda najvažniji dokument za studij njemačke koralne tradicije XII st. — W. Danas se uz redovne i visoko kvalitetne koncertne i operne izvedbe u Beču priređuju i muzički festivali (od 1951). Melbourne i London 1950. Kao što su austrijski muzičari preuzimali muzičke tekovine osta lih zemalja njemačkog jezičnog područja. Rucroft. J. Aboriginal Music Making: A Study of Central Australian Music. Oceania. — C. Native Music of the Tuamotus. A. Wellington 1936. Australien und Austronesien. MGG. 1957. Nova Muziek en Dans in de Gvineja Buitengewesten. Sačuvano je i nekoliko uskrsnih prikazanja (npr. Heinrich von Tiirlin.je Louise B. Prvi zapis s potpunim tekstom i neumama crkvene pjesme »Ćhrist ist erstanden« nalazi se u jed nom rukopisu opatije Klosterneuburg od god.Archipel. Die Musik im Bismarck . — /. po vlastitom iskazu. LIT. 1951. Prve polifone kompozicije svjetovnog karaktera napisao je u drugoj polovici XIV st.H. Melbourne 1931—32. a za njim tirolski vitez Osmald von Wolkenstein. Memoirs of the National Museum Melbourne. Ellis. Antifonar iz Montpelliera (Cod. Neke specifičnosti austrijske muzike uvjetovane su geografskim položajem zemlje. Moyle. Amsterdam 1946. Burrows. 1959. Orchard. Tu je izdan. Sir Baldvvin Spencer's Recordings of Australian Aboriginal Singing. Zachdus von Himmelberg. AUSTRIJSKA MUZIKA. 1926—27. Schneider. Australian and New Guinea Musical Records. I. Couperina. — E. A. 196) i sveukupna djela F. osim Kiirenbergera: Dietmar von Aist. Ulrich von Lichtenstein. Elkin. Lethbriđge. Historija austrijske muzike najvećim se dijelom neodvojivo uklapa u historiju njemačke muzike. Kunst. Kao muzički centri najznatniju su ulogu odigrali Beč i Salzburg. Hubner. Kad je za vladavine Karolinga rimsko liturgijsko pjevanje postalo obvezatno. — H. Za jedan graduale iz Seckaua (Štajerska) P. Berlin 1938. naučio »u Austriji pjevanje i kazivanje« (ze Osterriche singen unde sagen). Melbourne 1952. Hugo von Montfort (za čije je stihove melodiju komponirao njegov Spielmann Btirk Mangolt) i dr. Prvi austrijski zastupnik njemačke svjetovne viteške lirike (»Minnesang«) bio je Kiirenberger iz Gornje Austrije (prije 1150). Adelaide 1964. salcburški redovnik Hermann. — H. Salzburg. Oceania. G. H. MF. pokrovitelji umjetnosti. Leuthold von Sachen. Davies.

Regnart. U Beču su nasta reformne opere C. Frobergera (rođeni jemca. međutim. M. B. Prvenstveno habsburške dvorske kapele u Beču. Peuerlova instrumentalna djela spajaju elemente talijanske instrumentalne muzike i umjetnosti virginalista s tradicijom njemačkih renesansnih plesova. Prvo cehovsko udruženje svjetovnih svirača (Spielleute) na njemačkom tlu nastalo je u Beču. Glucka (»Orfeo ed Euridice«. a zatim i monodijski stil. potječe od Nizozemca H. A. Hofhaimer. i J. a specifičnu povezanost narodnog duha. Građanski nasljednici viteške poezije. koji je radi podupirai mačkog nacionalnog teatra osnovao Nationalsingspiel ( 1778 sa Singspielom /. s tornjeva svirali signale. Ditters von Dittersdorf (»Doctor und Apotheker«. prikazana u vrlo luksuznoj o s mnoštvom blještavih scenskih efekata god. Fuxa označi vršetak austrijskog muzičkog baroka. G. Bibera. Beč je postao glavni centar Singspiela. W. F. Bor. Od prve polovine XVIII st. de Monte. Bi . de Cleve. J. Meistersingeri. preko škole i crkve muz kultura sve više razvija i u širim društvenim slojevima. Uz najreprezentativnije barokne muzičke opere. 1 zatim majstora suite za čembalo J. O. kao Austrijanac P. kvartetu). 1611). Be A. Cestija. su u XVII st. Monteverdi za vjenčanje Ferdinanda II piše tri intermedija (1622). također slovenskog porijekla. A. vilinskog svijeta i svečanog nadahnuća te opere pokušali su oponašati mnogi muzičari.86 AUSTRIJSKA MUZIKA •II Pomo d'oro« M. Među njima nalazili su se i J. u Innsbrucku. Nicolai-Bruderschaft). bili su u Austriji slabije zastupani od Minnesangera. francuske Ars nove i talijanske umjetnosti trecenta. Schr (prvog dirigenta koji nije bio Talijan). a još češće dvorska melodija. Muffat. Nikolaja (St. C. među kojima se kao komp ističu Ferdinand III. Jedan od najglasovitijih primjera njemačkog viseglasnog Lieda. Draghi. J. osobito Singspiel sa čarobnim. koji su na duhačkim instrumentima. Peuerla valja u XVII st. Dvorska carska kapela u Beču reorganizirana je 1498 pod vodstvom Slovenca J. Cantus firmus njemačkog viseglasnog Lieda katkad je narodna. još posebno spomenuti W. u Austriju doprli još i novi zvuči i nove t iz Engleske i Francuske. vilinskim sadržajem kakav su njegovali F. prevladali posvema. Brassart. Caldara i dr. te nička muzika preuzima mnoge elemente narodnog muzi Na toj su podlozi u doba velikog stilskog obrata po za barokne ere stvarali austrijski pretklasični kompozitori Monn. Kauer. Crpući mace pučke komedije i muzički raznolikih opernih pi koje su se u Beču mogle vidjeti. L. »Innsbruck ich muss dich lassen«. zahvaljujući radu školskih učitelja i kantora. stekli su velike 2 za sjajan i intenzivan muzički život XVII i XVIII st. većinom u određene sate. To je bratovština sv. REBEK I LUTNJA. i u Komofonim melodijama na teksto ve Horacijevih oda. XV st. 1666 (ili Ić Bečkom Opernhausu. A. H. te Turnera ili Tiirmera. I. a u dvorcu Hellbrunn pokraj Salzburga god. Bertali. Sintezu talijanskoga. klasičnoj sonati. Važnu etapu u postanku barokne suite označuje Austrija nac P. H. Nešto kasnije je i veliki renesansni polifoničar. orguljaš na nadbiskupskom u Salzburgu. Detalj drvenog oltara iz crkve u Kefermarktu. 1618 prikazuju se tri talijanske opere: »Orfeo«. Usprkos necjelovitosti dramske forme i mješovito: Singspiel je u rukama pravih opernih dramatičara kakvi K. U posljednja dva de XVIII st. Hofhaimer i Švicarac L. Nastojanju oko Singspiela dao je kratkotraj žan dodatni impuls car Josip II. a utjecao je i na razvoj njemačke romantične opere. Mozart pružio bogate mogućnosti za finu karakterizaciju likova i situacija. Na srodan način tekao je muzički razvoj u Salz U Austriji su stvarali talijanski majstori 5. u Austriji se pojavljuju i sve više jačaju utjecaji talijanske muzike (koja je i sama u to vrijeme u nekim kra jevima mnogo preuzela od nizozemskih majstora). Fux (1660—1741). domaći su se talenti nesputano ra Uz P. A.. Kerlla (Ni orguljaš u Beču 1677—84) i H. Jacobus Gallus (Petelin) živio neko vrijeme u Austriji. »Andromeda« i »Perseo«. izvode se i mnogi oratoriji i specifična bečka varijar oblika sepolcoro (npr. podignutom 1659. Slatkonje. Humanizam je dao svoj doprinos muzici u. Innsbrucku i Grazu pozivaju nizozemske majstore. 178 i W. J. imali udjela i G. Wagenseil. koji je samo povremeno živio u Austriji). F.J. G. »II Figlinolo prodigo« cara Leopo 1663). Gornja Austrija. r. instrumentalna i operna djela J. a 1574 kao član dvorske kapele u Beču. Humanističke ode pisao je i P. bečki Kdrntnertorth talijanske putujuće operne družine omogućuju publici sv jeva da prisustvuje opernim predstavama. Prva oratorijska izvedba s onu stranu Alpa zabilježena je u Salzburgu 1617 (oratorij »La Santa Christina«). a njegova nauka trapunktu »Gradus ad Parnassum« svrstava ga među velik« tičare u historiji evropske muzike. U toku XVI st. samo u ograničenoj mjeri pi s austrijskom muzikom. G. God. Dokumentirano je da se oko 1568 nalazio u samostanu Melk kao pjevač u zboru. plesove i dr. Nekoliko muzici darenih habsburških vladara. Bernardi. čije je postojanje dokumentirano od 1288 do 1782. Premda talijanska muzika zauzima privilegiran položaj. tako u Schwazu. Mu'ller i dr. Proces muzičke obnove (u koj osim spomenutih. ko- STARA ZGRADA DRU STVA PRI MUZIKE U BEČU . A. Talijanski muzičari namješteni u austrij skim dvorskim kapelama donijeli su tekovine venecijanske vo r kalne i instrumentalne umjetnosti XVI st. Isaac A. »Dantz und Galliarda«. gradskih glazbenika. dvorski dirigent u Crkvena. Još prije romantike iz atmosfere vilinskog Singspiela izrasla je Mozartova opera »Die Zauberflote« (1791). Leopold I i Josip I. Visoku muzičku kulturu toga vremena potvrđuju između ostalog kodeksi iz Trenta (Trienter Kodices). von Bruck. K. U toku XVII i XVIII st. J. P. koji su u XVII st. Sances. Isaaca (prije 1450—1517). J. Reuter m stvorio je teren za bečku klasiku. P. francuskog i njemačkog stila o su Georg Muffat (1653—1704). fanfare. 1762 Gluckovo je djelo. Crtež N. kompozitori su stvori! Singspiela koja je od srednjonjemačkog Singspiela H tipa muzički mnogo bogatija usprkos tome što je stilski jedinstvena.zborovima za antičke komedije i suvremene latinske drame. Tenorlied ili Gesellschaftslied). a rs 1788). Medu sve brojnijim izved bama talijanskih scenskih djela pravu je senzaciju izazvala opera Novim formama (simfoniji. W. Pored dvorova i samostana. Stevru i Welsu. J. Wranitzky. Peuerl kao prvi predstavnik ranobarokne cikličke forme nazvane variacijskom suitom (»Neue Padovan«. Mozart i dr. XV stoljeće razvija bogatu vokalnu polifoniju pod utjecajem franko-nizozemskih škola. 1627 sagrađeno je u Innsbrucku operno kazalište. Cesti. Na dvoru Maksimilijana I (vladao 1493— I 5'i9) pojavljuju se i majstori koji nisu Nizozemci. korale. Senfl. Umlauffa »Die Bergknappen«. G. »Intrada«. Postojalo je nekoliko škola za majstore pjevače. nosioci muzičke kulture bili su gradovi. Taj muzičar (1459—1537) bio je najveći majstor na orguljama svoga vremena u zemljama njemačkog jezika i jedan od glavnih zastupnika tadanjeg njemačkog viseglasnog Lieda (zvanog Cantus firmus—Lied.

Graziella. Wessely. Senn i E. Wien 1946. Kassel 1954. Lausch. Bittnera. Monodie und mušica reservata. F. Schuberta podignuo je u stoljeću romantizma njemačku solo-pjesmu na umjetnički ravnopravnu razinu sa simfonijom. Innsbrucku 1818. H. Das Osterreichertum in der Musik. Schonberg nakon 1920 izgradio metodu komponiranja s nizovima od dvanaest kromatskih tonova (dodekafoniju). Veliku su popularnost uživale njegove pjesme i dopadljive romance. Balet Alessandro U Magnanimo. Klagenfurtu 1828. izvorno komponiranoj za neku drugu pjesmu. 950 Jahre Musik in Osterreich. 24. K. L. u kojem je stalno djelovao od 1878 do svoje smrti (1897). Brauner. god. . Calderon i dr. Liszta i W. Beč je i u XX st. Austrijska muzikologija obiluje značajnim imenima kao što su E. Lach (1874—1938). Noivak. 1903. Die Entwicklung der Musikerziehung in Osterreich. Osebujan genij F. 1929. Živio je zatim kao nastavnik pjevanja i koncertni dirigent u Parizu. Salvatore. O svježini. Wessely. Burney. J. — H. Schneider. Torricella.: W. AUTO (španj. cc'j-cot. II 1924). 1958. Wien 1869— 70. Paumgartner. i prvih decenija XIX st. autobiografije. Beču. 1957. — O. da daje poticaj muzikološkim istraživanjima. Mandyczewski (1857—1929). Ličnost i naučavanje A. Apostel. Umjetnička karijera Hamburžanina J. 1957. Mahlera. Ovaj se izraz upotrebljavao i za antifone gregorijanskog korala.« udruženje koje je 1771 osnovao kompozitor F. Bio je prijatelj F. AM. Orel. Schoenbaum.) i održala se u punoj snazi sve do danas. kroz neko vrijeme bio jedno od žarišta muzičkog stvaralaštva. Alte Musiklehrtmcher aus Osterreich. B. Tu je A. O. Ks. Schonberga. LIT. Hanslick (1825—1904). F. Gassmann. Der Musikerstand in Oster reich von circa 1200 bis 1520. H. The Present State of Music in Germany. J. Die Musikstatten Osterreichs. bečku atonalnu školu. drukčiji napjev). Gil Vicente. lakoći i bezbrižnosti austrijskog mentaliteta svjedoče ritmovi i melodije bečkih valcera. Urheberrecht. XII 1845 — Parma. koji zajedno s njim tvore tzv. Fischer (izdavač). Lach. Moser. — C. sve više sudjeluje građanska publika. — O. tek su veliki majstori bečke klasike J. upravo i (ićXo. 1936. — J. Wessely. Lanner i J. 1956. Od 1927 postoji u Beču zbirka originalnih rukopisa znamenitih muzičara. Wessely. v. b) kao vrelu podataka o interpretaciji djela. Petyrek. — H. 1963. došao je 1822 u Beč i postao učenik C. W. R. XVI. snažno se proširila u vrijeme bečke klasike {Huberty. droit d'auteur. Gregor. Suppe i Johann Strauss ml. originalni rukopis. među njima kompozitore-dirigente kao G. 2 sv. AML. Osterreich. Millenkovich-Morold. Wien 1948. I u drugoj polovini XIX st. LXV. II Negriero. F. AUTOGRAF (grč. Budimpešti. : Ch. Muzička udruženja rađaju se i u drugim austrij skim gradovima (u Grazu 1815. Schenker (1867—1935). Kleine KARNTNERTHORTHEATER. Orel.AUSTRIJSKA MUZIKA — AUTORSKO PRAVO 87 G. 1878. 1951. Salzburgu 1841). — Teoretsko djelo // canto nella sua essenza artistica e scientifica. Liszt. u obliku studije ili skice (u tom su po gledu osobito zanimljive Beethovenove skice). Musik in Osterreich. Wolfu. A. Anzeiger der Osterreichischen Akademie der Wissenschaften XCIII. 1953—54. — A. Berlinu i Beču. Među suvremenim kompozitorima ističu se.L). Lulher.. XXV.). 1841 osnovano je društvo »Philharmonische Konzerte« na poticaj O. Federhofer. Deutsches Jahrbuch der Musikwissenschaft II (PJB. Hanslick. korektura. Musikerziehung VI. STMW. Wien 1947. osim spomenutih. — E. pjesma. koncertom i drugim velikim formama. I. Strauss st. Quoika. Liess. 21. prenosivo je i većinom ograničena trajanja. MGG. IX. Hauer. partiture. — H. David. — R.Die osterreichische Musikforschung nach dem 2. A. Učio kod P. Njihovom zaslugom Austrija je u drugoj polovini XVIII st. stvorili su klasičnu bečku operetu (»Die Fledermaus« J. Wien 1948. N. II Conte di Gleichen. J. snažno su djelovali na razvoj nove muzike. Federhofer. prijepis. I. Die altosterreichischen Orgeln. O. »Boccaccio« F. L. — M. U suvremenoj muzičkoj nauci i praksi pripada autografu veliko značenje: a) za utvrđivanje kronologije i autorstva. F. Živa muzičkoizdavačka djelatnost. Tenschert. Federhofer. Weltkrieg. da održava na životu Konzervatorij (pre šao u državne ruke 1908. Deutsches Jahrbuch der Musikwissenschaft I I I (PJB. auro. 1961. Wien i Leipzig 1918. O. — Isti. Wien i Stuttgart 1953. XLIX). — O.. 1887. Mozart i L. Kienzla. R. \Vien 1928. — H. i imena kompozitora W. E. sam i Ypaq3eiv pisati). — A. F. Kfeneka. franc. a najviši umjetnički domet valcer postiže nakon 1860 u djelima Straussovih sinova Johanna (mlađeg). njem. 1894. A. Straussa. Platanije u Palermu i T. — E. AUTORSKO PRAVO (engl. Ać. Pisali su ih španjolski dramatičari Juan del Encina. Haydn. pismo. OPERNO KAZALIŠTE STAROG BEČA jima su temelji stvoreni u Mannheimu. pravo stvaraoca (autora) duhovne tvorevine (književnog. 1938. Orel. Mabellinija u Firenci. A. DJELA: komorna muzika. Weberna. koja je postojala još od 1769. što se pjevaju po ustaljenoj melodiji. dramsko prikazivanje biblijskih sadržaja u Španjolskoj i Portugalu. Grasberger. Ambrosa čiju je kćerku oženio. H. God. Autograph. Die Musik im frlihevangelischen Osterreich. ■— R. Severo Torelli. Musikstadt Wien. pjesme u bizantskoj crkvenoj muzici. Straussa. Schrekera i njegova učenika E.. copyright. Autografi u obliku pisma. Berga i A. Marx. G. H. Ono je neovisno o pravu na materijalnom predmetu kojim je duhovna tvorevina izražena (npr. s ciljem da organizira koncerte i muzičke svečanosti. — Romance. od sebe. London 1773. slike). I. d) kao izvoru autentičnog muzičkog teksta prigodom izdavanja muzičkih i znanstvenih edicija. E. Schenk. Još prije Schonberga bavio se kompozicijom sa dvanaest kromatskih tonova. Služeći se plesnim formama. Lehdr. K. Geschichte des osterreichischen Theaters. — Opere: Marcellina. 1962. M. U koncertnom životu XIX st. Czernvja i A.. 1874. Naslijedivši »Tonkiinstlersozietat. Schmidta. Osterreichische Bucherei X. E. F. Geschichte des Concertwesens in Wien. a danas sa država najčešće: a) imovinskopravna ovlaštenja (imovinska prava). Die osterreichische Tonkunst. često praćeno muzikom (autos sacramentales). skica) ili slovčano pismo (dnevnik. J. Stella. 1812 nastaje »Gesellschaft der Musikfreunde«. Wellesz i dr. Schiske. Jelinek. Schenk. Niz godina djelovao u Londonu. Austria. von Einem. Uz bečku operu vezana su u XIX i XX st. Adhr. Sačuvani datirani notni autografi potječu uglavnom iz doba nakon pronalaska notnog tiska. A. Bruckneru i majstoru Lieda H. a i u operi i oratoriju stvorili su čitav niz remek-djela. bilješke (Beethovenovi sveščići za konverzaciju) pružaju muzičkoj historiji bitne biografske elemente pojedinih umjetnika. — A. Uray. te F. Artaria. 1875.-M. među AUTOMELON (grč. Trstu i od 1889 u Parmi gdje je do 1910 predavao pjevanje na Konzervatoriju. Die Niederlander an den Habsburgerhofen in Osterreich. čin). Beethoven udarili pečat savršenstva. Kassel 1953. Botstiber (1875— 1941). Bečka opera privlačila je prvorazredne sile. talijanski kompozitor (Palermo. W'essely. diritto di autore). Molio & Cappi. Federhofer. 1880. c) za bolje upoznavanje stvaralačkog procesa kompozitora naročito ako je a. Dolores. vlasništvo knjige. — Isti. STMW. bilješka i drugo). Adler (1855—1941). LIT. prva muzička zemlja u Evropi. F. Millocker. — R. sam. 1952— : 53. 1879) i našli na tom putu sljedbenika sve do naših dana (K. Brahmsa dobrim je dijelom vezana za Beč. na nešto drugačijim principima. Josepha i Eduarda. može se svakom suprotstaviti (apsolutno pravo). — E. 1765 kraljevom odredbom zabranjeno je njihovo prikazivanje. U prvoj polovici stoljeća stvarali su J. Austrijanac J. Osterreichs Neue Musik. Osterreichische Rundschau II. Enciclopedia della Mušica Ricordi. — G. Musikerziehung VII. 1874. tal. Lope de Vega. MGG. Nicolaja. muzičara može biti notno pismo (čistopis. Stari načini AUTENTIČNA KADENCA -» Kadenca AUTENTIČNI MODUSI AUTERI-MANZOCCHI. danas (1970) nosi naslov »Hochschule fiir Musik und Darstellende Kunst«). XXIX. Suppea. Straus i dr. E. Najveća suvremena austrijska izdavačka kuća Universal-Edition utemeljena je 1901. Weingartnera i R. E. Salierija. a nakon njih B. Diabelli i dr. a vjerojatno još više djela njegovih genijalnih učenika A. Die bohmischen Musiker in der Musikgeschichte Wiens. znanstvenog ili umjetničkog djela) na toj tvorevini. rođen u Gradišću (Burgenland). 1935. Fr. Schenk. W. Osterreichisches Wesen in osterreichischer Musik. u Austriji su se pojavile snažne kreativne ličnosti u simfoničaru A. L. Wiener Musikgeschichte. H. Linzu 1821.

pravo raspola ganja djelom i pravo na poštivanje djela. . Zbog sličnosti s pravom vlasništva a. a) osobnopravna ovlaštenja (moralna prava). emitiranja. p. se naziva i »knji ževnim i umjetničkim vlasništvom«. prikazivanja.koja se ubrajaju pojedina prava na iskorištavanje djela. kao što su pravo umnožavanja. prerađivanja i dr. pre vođenja. medu koja se ubrajaju naročito pravo na priznanje autorstva. izvođenja.

a njihovo trajanje se produživalo. pojedinačni privilegiji počeli nadomještavati općim propisima prema kojima se pravo izdavanja ne dobiva više kao »milost«. U novoj Jugoslaviji donijet je već 1946 Zakon o zaštiti autorskog prava.autorskom pravu nisu postojala ni u rimskoj državi. Međutim. ako bi takav naslov mogao izazvati pogledu autorstva djela (npr. prevođenje). U sovjetskom zakonodavstvu postoje znatnija ograničenja prava autora u javnom interesu (korištenje putem radiodifuzije. ! Razvoj autorskog prava. fotografska i kartografska d novi. . kao što su prijevodi. depo niranja primjeraka). pravo javnog izvođenja (tzv. jaju manje ili više podrobno primjere takvih djela. pantomimska. prava k razvila iz prava izdavanja. u kojoj je građansko pravo postiglo visok stupanj razvoja i u kojoj je postojala razvijena izdavačka djelatnost pomoću prepisivanja knjiga. dok se 1 protivno. o čemu svje doče napose epigrami Martiala protiv plagijatora Fidentina. državni organ ili osoba koja samostalno ■ nom dopuštenu djelatnost ima isključivo pravo da u ok redovne djelatnosti iskorištava. posebna pravna pravila o. Rusija 1828. odnosno radnik zaposlen kod osobe. Po seban dekret-zakon iz 1793 priznao je autorima isključivo pravo iskorištavanja njihovih djela za života i 10 godina poslije smrti. 19) prema kojem isključivo pravo izdavanja djela dobivaju autori u trajanju od 14 godina s time da se taj rok može produžiti. prilagođavanja (adaptacije) i obradbe (aranžma folklora također mogu biti objektima autorskog prav. c. obradila). U vezi s novim načinima iskorištavanja autorskih djela povećao se i broj autorskih imovinskih prava. radija ili i pravo saopćavanja javnosti pomoću zvučnika ili koji sličnog uređaja za prijenos znakova. pa propisi 1 taju da se za naslov djela uzima naziv već upotrijebljen sko djelo iste vrste. Na razvoj autorskih imovinskih prava utjecao je Gutenbergov izum tiska (štampe). osoba koja je djelo preradila (pre\ godila. Tako je u Engleskoj donijet 1709 zakon (Act of 8 Anne. t( scenarija i režiser. vrijeme neki zakoni posebno navode i radiodifuzijska. pre samostalne duhovne tvorevine. Krajem XVIII i u prvoj polovici XIX st. a ovaj do stupanja na snagu Zakona o autorskom pravu iz 1968. skice i plastična djela s raznih područja znanosti. Pojedini zakoni posebno određuju tko se smatra kinematografskog djela. jer za to nije postojala potreba s obzirom na društveni položaj pisaca koji su dobivali kao naknadu za svoj rad počasti i materijalnu pomoć svojih mecena. i to posebice: pravo umnoi reprodukcije (pod reprodukcijom misli se svako materij ranje djela) i pravo stavljanja u promet umnoženih p bilo da se radi o grafičkom ili fonografskom umnožav pravo mehaničke reprodukcije). melju zakona ili. oporuke) j sva ili pojedina autorskopravna ovlaštenja. napose kinematogra lagođavanja i pravo obrađivanja. Peru 1849). omogućivši da se književna djela umnožavaju i stavljaju u promet u velikom broju. Ta se zaštita javila u sistemu privilegija za vršenje izdavačke djelatnosti ili za izdavanje pojedinog djela. radna organizacija. britanskog) autorsko ] kinematografskom djelu pripada proizvođaču takvog temelju ugovora mogu pripasti pojedina autorskoprav tenja izdavačima i drugim korisnicima autorskih djela. Zaštita je vezana uz formalnosti. U britanskom zakonodavstvu postoje znatna ograničenja prava autora u korist industrije koja koristi autorska djela. Nosilac autorskog prava može biti i druga osoba temelju zakona ili pravnog posla (ugovora. na daljnji rok istog trajanja. a ograničeno je i prenošenje i trajanje autorskog prava. a kinematografskom djelu muzika bitni element. II. pripada prvenstveno autoru. zijska djela. Tim zakonom priznato je autorima prvi put jedno od temeljnih autorskih imovinskih prava. to je osoba koja je zbirku a kod preradba djela. dobila je većina tadašnjih država posebne zakone o autorskom pravu. Iz navedenih prava proizlazi da druga osoba smij autorsko djelo samo uz dozvolu autora (autorizacija. Sistem privilegija izazivao je među izdavačima sukobe tako da su se tokom XVIII st. koji je bio na snazi do stupanja na snagu Zakona o autorskom pravu iz 1957. upotreba izvornih narodnih književnih i umjetničkih slobodna je. Autorska imovinska prava obuhvaćaju: I. pa se zbog toga taj zakon smatra prvim zakonom o autorskom pravu. Kod zbirl smatra autorskim djelom. Zaštićenim djelima smatraju se sve duhovne tvorevii ideja ne smatra se djelom dok nije izražena u određenor što ne znači da oblik mora biti u svakom slučaju fiksirai terijalnoj podlozi. među zaštićena djela ubrajaju se i djela koje imaju značaj duhovnih tvorevina. mala prava). prava koja su se prava prikazivanja. trajanju i ostvarivanju tog prava i sankcijar čaju njegovih povreda. nego se veže uz stvaralačku djelatnost autora. pravo emitiranja putem radiodifuzije (tj. a u drugoj polovici XIX st. dramska i dramsko-muzička. Prema našim zakonima iz 19. pa je došlo najprije do zaštite imovinskih interesa izdavača protiv nelojalne konkurencije preštampavanjem knjiga. Među autorska imovinska prava ubrajaju se takoc prevođenja. napose Beaumarchaisa. Zakonska je pretpostavka da se autorom djela srna čije je ime ili pseudonim označeno na djelu.88 AUTORSKO PRAVO (autorima i drugim nosiocima) autorskog prava. koja se moguj Na temelju nekih zakona (npr. izdavački privilegiji postali sredstvo cenzure. ali se za izvođenje takvih tvorevina plaća Naslovi djela zaštićeni su kao i samo djelo. s glumcima oko polaganja računa o prihodima od predstava i udjela autora u tim prihodima kao i nakon ukidanja svih vrsta privilegija. Austrija 1846. Danas postoje u pravnim propisima o autorskom pravu pojedinih država brojne razlike od kojih su najznatnije one između zakonodav stva evropskih država i SAD. i kc muzike u tom djelu. zvukova ili si ranog djela. U tor plifikativnom nabrajanju navode se naročito književna 1 sana i govorna). dok se moralna prava posebno ne navode. ako ga autor nadživi. su im autori nepoznati. Time se počelo odvajati autorsko pravo od prava na materijalnom predmetu kojim je djelo izraženo. U Francuskoj su u XVI i XVII st. zatim o prenošenju. p. i to posebno: pravo javnog prikazh autorska velika prava). a traje za života autora i određeno vrijeme poslije njegove smrti. pravo javnog recitiranja. Taj novi tehnički postupak nametnuo je izdavačima znatne troškove i rizike. Pruska 1837. Među njima su i hrvatsko-ugarski zakon iz 1884 i austrijski zakon iz 1895. pravo prelazi poslije smrti autora na njegove nasljedr U našim zakonima iz 1957 i 1968 posebno je norn torsko pravo na autorskom djelu stvorenom u radnon odnosno po narudžbi. u nekim zakonodavstvima i oporuke. SAD 1790. s obzirom na izbor i raspored građe. To je bio prvi zakonski propis koji je priznao autorima još jedno od te meljnih autorskih imovinskih prava: pravo prikazivanja. U nekim zakonodavstvima postoji takoi pravo slijeđenja koje se sastoji u pravu na dio od pov jednosti djela likovne umjetnosti koja se ostvari priliki prodaja djela. Već u starom vijeku postojala je svijest o moralnom pravu na priznanje autorstva. uz određena ograničen sko djelo koje je u izvršenju svoje radne obaveze stvo: te organizacije ili organa. a trajanje je utvrđeno u određenom roku neovisno o trajanju života autora. Nakon sukoba autora dramskih djela. muzička s riječima i bez njih. naslovi pojedinih opera' Autor djela je osoba koja je djelo stvorila. Propisi o autorskom pravu često upoti za zaštićena djela izraze »književna i umjetnička djela«. koreo. kod crtanog filma i glavni crtač. Ako je djelo stvoreno suradnjom dvij osoba. donijeti su i u drugim državama propisi o autorskom pravu (npr. U zakonodavstvu SAD više je zaštićeno djelo nego autor. Unutar evropskih država znatnije se razlikuje zakonodavstvo Velike Britanije i SSSR od zakonodavstava ostalih evropskih država. Suvremena zakonodavstva o autorskom pravu. pa su se podjeljivali i autorima. koji su ostali na snazi na dijelovima teritorija Jugoslavije do stupanja na snagu zakona iz 1929. Sudska praksa počela je primjenjivati taj propis i na muzička djela. kao i djelatnost prikazivanja kazališnih djela. pravo prenošei žica. kinemai djela likovnih umjetnosti. Pored izvornih. Prema zakonu iz 1968. Prvi poznati izdavački privilegij dobio je u Veneciji 1469 Johannes Spever. U sistemu evropskog zakonodavstva a. Prema zakonu SFRJ iz 1968. u Francuskoj je u dekret-zakon o javnim kazalištima iz 1791 ušla i odredba da djela živih autora ne mogu biti prikazivana bez formalnog i pismenog pristanka autora pod prijetnjom oduzimanja cijelog prihoda predstave u korist autora. Suvremena zakonodavstva o autorskom pravu sadržavaju naročito odredbe o objektima (zaštićenim djelima) i subjektima Medu duhovne tvorevine uvrštavaju se i zbirke < takve ako. i to na temelju njegova čina stvaranja duhovne tvorevine bez posebnih formalnosti (registracije djela. U Francuskoj su donijete 1777 odluke Kraljevskog vijeća koje priznaju autoru pravo izdavanja djela na temelju njegove stvaralačke djelatnosti. pravo prilagođavanja. one su suautori (koautori) djela.

među kojima je i naš. tal. maltre de musique de la chambre) i vrhovnog intendanta kraljevske muzike (1764. I. Jacques de VHdpital. 1751. Italija 1941. X izd. Deux imitateurs francais des bouffons: Blavet et d'Aavergne. franc. 1753. pravo raspolaganja djelom. kada se počela sve više razvijati međunarodna razmjena kulturnih dobara. Pariš 1953. ugovor o obradi. sadržaju i trajanju razlikuju od autorskog prava. Droit d'auteur ou copyright. The Law of Literarv Propertv. je svoje stvaranje započeo instrumentalnim djelima: solo i trio sonatama na talijanski način sa razvijenijom formalnom građom i ekspresivnom tematikom koja karakterizira i druga njegova djela. Pariš 1908. II 1797). i to u cjelini ili djelomično. de la Laurencie. Hg. zabrana vrijeđanja autorskog prava. francuski kompozitor (Amiens. U slučaju autorove smrti autorska imovinska. Zakoni navode slučajeve u kojima se autorsko djelo može koristiti i bez dozvole autora (zakonske licence). koja je potpisana 1961. U SAD autorska imovinska prava traju 28 godina od objavljivanja djela s time da se taj rok može produžiti još na 28 godina.. LIT. X 1713 — Lyon. 1762. Američke države sklopile su niz ugovora o zaštiti autorskih prava (u Montevideu 1889. — Sidjanski — Castanos. citiranja odlomaka. Djelomični propisi o pravima umjetnika — izvođača donijeti su u SFRJ 1953. — H. 1758. pobjegao iz Pariza i doskora zaboravljen. prelaze na njegove nasljednike. Traite theorique et pratique de la propriete litteraire et artistique et du droit de representation. posebice opera Les Troqueurs. Artus. u Habani 1928 i u Washingtonu 1946). označi ime autora. I. Za Francuske revolucije izgubio službu. u stilu talijanskih buffo intermezza. autorsko pravo traje u većini država za života autora i 50 godina poslije autorove smrti. Štempihar. La Venitienne (Comedie-ballet). Sigulinski. L'Academie Rovale de Musique au 18-eme siecle. gdje postiže velik uspjeh operom Les Troqueurs (1753). osobno ili putem zastupnika. I. u SR Njemačkoj 70. 3 i 4. bez trunka sentimentalnosti i suvišnih ukrasa. Propriete litteraire et artistique. a 1751 dirigent. a u nekim je državama neograničena trajanja (u SFRJ autorska moralna prava). fotografijama. Skone James (izdavači). pa se pristupilo sklapanju višestranih međunarodnih ugovora.Rimskom konvencijom o zaštiti umjetnika interpreta ili izvođača. Trajanje autorskih prava je u većini država ograničeno. Cleveland i New York 1957. 1771. anonimna djela. ova opera označuje prijelaz iz vaudevillea u pravu opera comique i smatra se prvom francuskom komičnom operom. Histoire de l'edition musicale ou du droit d'editeur au droit d'auteur (1501—1793). Zakonska ograničenja autorskih imovinskih prava postoje naročito *u pogledu korištenja radi osobnog usavršavanja. Les Rapports entre 89 SUSJEDNA ILI SRODNA AUTORSKOM PRAVU 1957. 1613—27 (ili 1616—27) pjevač kapele kralja Luja XIII. u Japanu 30 godina). D JE L A. oko 1656). 1966. Unver— H. izd. ali prožeta pravim galskim duhom. J. ugovor o prevođenju. C. — DRAMSKA. Komponirao pretežno muziku koja se nalazi po sredini između tradicionalne polifonije XVI st. 1933. Le Droit II. Pouillet. — F. LIT. nastave. LIT. U nekim je državama rok poslije autorove smrti kraći (npr. Das Urheberrecht an Werken der Literatur und der Tonkunst. U većini država autorskopravnu zaštitu prema domaćim propisima uživaju djela domaćih državljana (kriterij državljanstva) i djela stranih državljana koja su prvi put izdana ili objavljena na teritoriju te države (kriterij mjesta prvog izdanja). Pariš 1963. Antoine d'Auvergne. ugovor o emitiranju. 1744 violinist u orkestru Velike opere. U novije doba sklopljena je u Ženevi 1952 -> Univerzalna konvencija 0 autorskom pravu. — E. susjedna ili srodna prava i neka druga prava kao što su npr. Der Schutz musikwissenschaftlichen Editionen nach d h MF 66 E UlU h b PRAVA (engl. u Brazilu 60. U nekim državama plaća se naknada i za korištenje slobodnih djela (domaine public payant). — Desbois. Njegovom je zaslugom znatno obogaćen repertoar tih ustanova djelima suvremenika (simfonije Havdna. isprva član kraljevske komorne muzike. a uglavnom i moralna prava. Za povrede autorskog prava predviđene su građanskopravne sankcije (najčešće. Urugvaj 1939.: E. Skandinavske države 1961. — Pariz. 1951. IN STR U MEN TA LNA : Concerts de sym phonies a 4 parties op. . ugovor o snimanju. Dock. AUVERGNE (Dauvergne). — R. I. Pariš 1911. Međunarodna zaštita navedenih susjednih ili srodnih prava regulirana je —*. 23. državljana koja se u materijalnom obliku nalaze na teritoriju te države. Pariš 1884. Miinchen 1928. La vie et les oeuvres d'Antoine Dauvergne. 1764 i Le Prix de la valeur. kinematografskim djelima i dr. Autorska moralna prava sačinjavaju posebice: pravo na priznanje autorstva. De Roure đuPaulin. Poslije toga dobiva zvanje kraljevskog kompozitora (1755. Avtorsko pravo. — Z. Pravo javnog izvođenja i pravo mehaničke reprodukcije ostvaruje se najčešće kolektivno putem organizacije autora. Miinchen—Berlin 1957. u Caracasu 1911. a ako je pustio u promet primjerke djela. —■ M. en II. Skone James i E. Begrad 1964. 1780—82 (zajedno sa Gossecom) i 1786—90. — B. ukoliko nije anonimno. Alphee et Arethuse (opera-ballet). U nekim državama svrstavaju se među a. a u nekima i djela stranih. Svestrano obrazovan i nadaren muzičar ancien regimea. der Hersteller von Tontragern und der Sendegesellschaften in internationaler und rechtsvergleichender Sicht. umro u bijedi. A. 2. Plaisant. Droit d'auteur en dauteur France. Bournonville). njem.. E. ali se po objektima. P. 1912. za fotografska djela. Pariš — H. prema kojem samo autor odlučuje da li će svoje djelo učiniti pristupačnim javnosti. Desbois. 1751. LeDesbois. La Propriete litteraire et artistique. Međutim. 1634 ponovno pjevač (altist) i 1642— 51 glavni dirigent Kraljevske kapele (Sainte Chapelle) u Parizu. III izd. Pariš richt Der Schutz musikwissenschaftlichen Editionen nach dem neuen Urheber richt. u SSSR 15. Wittenberg. Nachbarrechte ili verivandte Schutzrechte. Allfeld.. 1758: Les Fetes d'Euterpe (opera-ballet). za vrijeme trajanja tih prava ili na kraće vrijeme. — P. — J. Pariš 1934. — K. Les Troaueurs (tekst J. Nakon prestanka autorskih imovinskih prava autorsko djelo postaje slobodno u pogledu korištenja.izv ođač a ->■ prava proizvođača fonograma i -> prava organizacija za ra- diodifuziju. Pravo prevođenja stranih djela je u nekim zakonima. Uz to je 1762—71 član uprave pariških Concerts spirituels i u tri navrata na čelu Velike opere: 1769—76. Prvi instrumenti takve zaštite bili su dvostrani međunarodni ugovori. Hercule mourant. 3. God. Prvi i najpotpuniji takav ugovor je -> Bernska konvencija za zaštitu književnih i umjetničkih djela potpisana 1886. Ova prava pojavila su se u vezi s autorskim pravom i najčešće su normirana u okviru pojedinih zakona o autorskom pravu (Velika Britanija 1911. France. naknada štete) i kaznenopravne sankcije (novčane i druge kazne). odnosno nosilac autorskog prava može ostvarivati a. On T he L aw of C opvright. Enee et Lavinie. u Meksiku 1902. Djela stranih državljana uživaju zaštitu u većini država i na temelju odredaba međunarodnih ugovora. Antoine d'. djela primijenjene umjetnosti. iduće godine prešao u novootvorenu Opera Comique. Od 1739 je u Parizu. Autor. R adojković. Opere: La Coquette trompee. Općenito. Campardon. ugo vor o prikazivanju. — R. L'annee musicale. neighbouring rights. Karijeru započeo kao violinist u Clermont-en-Auvergneu. Poslije kanonik crkve St. — Ph. Za života autora mogu se prenositi autorska imovinska prava ugovorima. U središtu su njegova stvaranja scensko-muzička djela. posebno ograničeno. Der Rechtsschutz der ausiibenden Kiinstler. Ako je djelo stvoreno suradnjom dvaju ili više autora. Međunarodna zaštita prava »srodnih« autorskom pravu.: \'. MGG. 1768. Ać. Sonates d viola seule avec la basse continue op. a u nekima i na temelju faktične uzajamnosti (reciprociteta). U nekim državama uživaju zaštitu i djela stranih državljana koji imaju prebivalište na teritoriju te države. Le Triomphe de Flore. oduzimanje predmeta kojim se vrši njegova povreda. Za pojedine vrste djela (npr. surintendant de la musique du Roi). Prava »srodna« autorskom pravu i njihova zaštita. L ondon 1965. Beograd 1966. Spaić. Čehoslovačka 1953. Pariš 1954. Canente.). Sarajevo 1956. Pyrrhus et Polyxene. Austrija 1936. Engelke. pravo na poštivanje djela. SR Njemačka 1965 itd. AUXCOUSTEAUX. Pariš 1957. Vade). 1752.— J. — Ž. 1633 magister puerorum katedrale u Amiensu. i stila (baroknog) što ga je uveo Lullv u XVII st. : E. — L. L ičnopravni (moralni) elementi autorskog prava. Olagnier. 1761. 1739. Ph. subjektima.. traja nje autorskih imovinskih prava računa se od smrti suradnika koji je posljednji umro. prema kojem autor ima pravo da se protivi svakom mijenjanju djela kao i svakoj drugoj povredi koja bi vrijeđala njegovu čast i ugled. Najčešće se njihovo trajanje računa od početka kalendarske godine koja slijedi neposredno poslije događaja od kojeg su ti rokovi počeli teći. prava na određenim izdanjima. ugovor o prilagođivanju. ugovor o izvođenju. djela objavljena pod pseudonimom) postoje posebni rokovi. p. Castelain. oni nisu u dovoljnoj mjeri osiguravali međunarodnu zaštitu autorskih prava. opere Gosseca i Glucka). francuski violinist i kompozitor (Moulins. u Španjolskoj 80 godina). Etude sur le droit d'auteur. informacija. sač inja va ju da na s na r oč ito —> prav a um je tnik a. Naša zakonitost. iz kojega proizlazi dužnost da se kod svakog iskorištavanja djela. Učio u pjevačkoj školi ka tedrale u Saint Quentinu (J. . konac XVI st. u Poljskoj 20. Potreba međunarodne zaštite autorskih prava javila se naročito u drugoj polovici XIX st. uz naknadu ili bez nak nade. Sonates a 2 violons et labasse op. Copinger and Skone James. Nešto 0 međunarodnoj zaštiti prava srodnih autorskom pravu. droits voisins ou connexes. Takvi ugovori su naročito izdavački ugovor. Le Droit d'auteur. 1739. p. 1763. Baleti: Les Amours de Tempe.AUTORSKO PRAVO — AUXCOUSTEAUX samim zakonom nije drukčije određeno. Urem. Argentina. u nekim dulji (npr. Ulmer. kao i slučajeve u kojima autor ne može uskratiti davanje dozvole (prinudne licence). Ljubljana 1960. ima pravo da ih povuče iz prometa (pravo povlačenja). diritti connessi) . Načini računanja navedenih rokova nisu u svim zakonima jednaki. proizvođača fonograma i organizacija za radiodifuziju. u Buenos Aieresu 1910. u Rio de Janeiru 1906. izd. 1760. Zagreb 1962.

24 sonate za čembalo uz 2 violine i (4 serije): I op. s mpetim kromatskim harmoi istočnjačkim prizvukom. oslobađajući se tako sila. Geminiani). Aaron. III 191 Aarona. balete La Grisi (1935). N. 1947—54 predavao na univerzitetu Columbia. U svoje vrijeme najveći medicinski autoritet arapskog svijeta. 1760 i IV op. DJELA. Pariš 1962. section Pariš. G. S. 1744. Gardinijem). koje bi ih mogle kočiti u njihovom traganju za novim. Mathieu mis en musigue a trois parties selon Vordre des douze modes. — VOKALNA: Inscriptions at t. B.. Menahem (pravo ime Menahem Mahle stein). £ Oratorij Ruth (sa F. Debar. solo-pjesme. Sti Italiji (F. djelo koje je u latinskom prijevodu na evropskim fakultetima kao temeljni udžbenik medi< XII do XVII st. a.: Missa quinti toni obj. ad imitationem moduli »Quelle beaute. II. 1965 i Rođen k horovi: Sckerzando. skica P tungs. II. 1908). . Stilski njegove koreografije stoje na prijelazu iz baleta belle epoque i ruske baletne škole. kao orguljaš u Hildesheimu. Gounod. 6. Auxcousteaux. — Zajedno sa J. Josif). en vers francois. Mahmud el-Hefni (na njemaČkon Ibn Sina's Musiklehre. simf. 1954. : !943 —)• Kompoziciju studirao na Muzičkoj akademiji gradu (E. maitre de musique de la Sainte-Chapelle du Palais. God. Thomas. 1967. AVIDOM. 1644. LIT. nije se sačuvao. Bargiel) i Miinchenu (J. ili kao cantus firmus u jednoj dionici. 1955 i dj David and Goliath. simfonijska pjesma Elaine en Lancelot. AVSENIK. 19 mak iz »Knjige oslobođenja* obj. 1. 1765. Izdao je: Horticello . oko 1650 i 1655. po svemu sudeći najznačajniji I prilog muzičkoj nauci »Uvod u muzičku umjetnost« (Ma Sina 'at al-musiql). Plesanje je započeo učiti 1894 u baletnoj školi Pariške opere. politički (npr. Recherches 1963. V. LIT. AVICENA (arap. dotada zanemarenih. Bacha iz zbirke Das Wohltemperierte Klavier). — Izdavao djela starih nizozemskih majstora (A. a od 1924 kao direktor Baletne škole pariške opere. 1758). Iako se izraz a. de Laborde (Essai sur la musique ancienne et moderne. Jacob. rado uzimali taj tekst za solo-pjesme uz pratnju orgulja ili klavira (L. Les Messes d'Aux-Cousteaux. Djelovao u prvoj polovici XVII st. zbor i orkestar. 1953 (prva izvedba 1961). koji je za harmonijsku podlogu svojoj melodiji upotrebio preludij u C-duru J. V 1770). 8 koncerata za orgulje ili čembalo op. God. predvodnica). XI 1894 — New York. — R. Cherubini. kompozitor (Selci. Die versunkene Burg). vidirana 1958). nadahnjuju i predstavljaju neki pokret. Tel Aviv AVISON. 1742— u 4 knj. koncert za klavir. Treći. — široko uzevši — može primijeniti na čitav niz kompozitora. članci u raznim časopisima. jer su tek pripadnici tih generacija radikalno prekinuli sve veze s tradicijom prošlih muzičkih razdoblja. . 11. 1931). 1614. ORKESTRALNA: šest simfonija: I. 12 koi 9. 1948. iLIT. mnogi članovi zbora postali su znameniti pjevači. solo-pesme Jezero i Psalm* AVENARIUS. MGG. 1946 generalni sekretar 1 filharmonije. pridonose stvaranju suvremenoga muzičkog izraza. Od 1919 djelovao je kao maitre de ballet. A. 1948. književni. umjetnički. The Plywood Age. gdje je. III op. Marcella s engleskim tekstom i autorovom biografijom. vođi Portland Junior Symphony. 1769. 1957 i VI. F. Od 1736 bio ljaš u Newcastleu. Bulletin de la Societe d'etudes du XVIIe siecle. ustalio se običaj da se komponira tekst uz primjenu motivičke građe koralnog napjeva. 10. 28. a zatim u Londonu. 1652. Gerold. Avicenne. 4 del kamerni sastav. pjesme. Albert. A. Opere: Alex -Hašmonit. 1947 nastanio se u Ne\ DJELA. de Lange). 4. — Psalm Cantata za zbor. Les Musiciens de la Sainte Chapelle du Palais. Grademuitz. za 5—6 glasova. Brass za glas. 1951 Sources of Arabian Music. DJELA: dvadesetšest koncerata za orgulje ili čembalo. I 1908 -dirao na Američkom univerzitetu u Beirutu i kod H. ustanove za organizaciju muzičkih i k: festivala.. je komponirao prvu : veliku historijsku operu. Meslange de chansons. — Minijature i Suita za klavir. I I I .: A. Vi. recitatora. Little Ballet for Daniela i dr. — VOKALNA: Kiril i Metodij 1969: kantate: Makedonija. 1933. avant-garde prethodnica. studirao u Pekingu. I" Studirao na Konzervatoriju u Zurichu. Music and Musicians in Israel. I I . koreografska slika j božanstava planetarija. Prije Tridentskog koncila (1545) kompozitori su često obrađivali proširene i parafrazirane verzije izvornog teksta. Publications delaSIM. prirodoslovac i liječnik (Afšana kraj Buhare. u ustanovi uz koju će biti vezana cjelokupna nje gova umjetnička djelatnost. 1631. I. 16. I. Evocations za klarinet i komorr — Komorna i klavirska muzika. Bes i molitva i Burleska. : dva različita fragmenta o muzici iz »Knjig. 980 — Hamadan. Recherches 1961—62. američki kompozitor (Tsingtao. 2 Con violinu i klavir i za violončelo i klavir i dr. . 1643. L'Art du chant en France au X\TI e siecle. duhački kvintet. — H. 1951. Charles. Missa quinque v. Četiri simfonije: I. U muzici. Brenet. Tocha (Los Angeles) i B. Od 1914 djelova« proučavao kinesku muziku i komponirao niz djela koja s< na kineskoj tematici a sadrže i autentične kineske melodi uspjeh imao i kao dirigent. 5. — Isti. Messire A. 1. Zambelli. ORKESTRALNA: Simfonietla. 1951 . A. Les Meslanges d'Aux-Cousteaux. 1755. Amorischer Gesanglein. Garthom priredio je za štarr psalama B. Berlinu (F. — KAMERNA: gudači sonata za 2 violončela i klavir . VI 1934). 1 1950 i IV. 6 koncerata op. 1958. —A. 1925 i Veliki zid. Vilko -> Ovsenik AVSHALOMOV. 1630 (5-gl. Noels et cantiques spirituels. J. Farmer of Arabian Music. tonskim rodovima i sistemima. ORKESTRALNA. Schubert i Ch. Ać. Strasbourg 1921. ozd objavili su R. AVELINE. Ecritsde musiciens (XV e— XVIII« siecles). 6 mortels«. psalmi za 4—6 glasova. AVE MARIA (lat. 1937 preselio u Ameriku i studije kod E. Glavno žarište i stjecište muzičke avangarde u svijetu predstavljali su pedesetih godina ovoga stoljeća tečajevi za novu muziku u -> Darmstadtu. — Zborovi s orkestrom (Decora Lux. Njegova rasprava An Essay on Expression izazvala je vrlo žive diskusije među engleski] čarima onoga vremena. on se ipak dovodi prvenstveno u vezu s avangardnim kompozitorskim generacijama koje su se pojavile poslije Drugoga svjetskog rata. Dć. Pariš 1900. Prod'homme. 2 knj. Milner. Osobito su kompozitori XIX st. AVANGARDA (prema franc.). G. — DRAMSKA. govori 0 intervalima. 1037). AVERKAMP. DJELA: simfonija u F-duru. 7. 1942. Bloch-Michel. Mediterranian Sinfonietta.90 AUXCOUSTEAUX — AVSHALOMOV (al-Qanun fi't-tibb). Od 1919 bio je direktor Muzičke škole u Utrechtu koja se pod njegovim vodstvom razvila u konzervatorij. 18. 193 Farmer (na engleskom u Studies in Oriental Musical Instruments. arapski filozof. 1752 (dopunjeno 1753). U svom glavnom djelu »Knjizi ozdr. M. — KLAVIRSKA: Firsi Miriam. engleski kompozitor i muzič (Newcastle-on-Tyne. naziv za one suvremene kompozitorske generacije koje su kao svoj glavni stvaralački zadatak postavile traženje i pronalaženje novih oblika muzičkog izraza. 1780).. or| koncerte u pretplati. izraelski kompozitor (Stanislawow.. God. francuski plesač. NOVA IZD. Saska. Rogersa (Rc God. Leiden 1965. The Takmg' Kuan.— J. — KOMORNA: gudački kvartet.) c i muzičku teoriju. Koreografirao je. Antoon. kidajući s tradicijom i pronalazeći nove mogućnosti razvoja. Risto. 1935. Prophecy za tenor. Esenski skici za flautu i klavir . 1910. 1911 postao partner tada najpoznatije balerine C. . En Each Generation. LIT. 1641. 1766. Missa super benedicta). I u Parizu. 1946. II. 1940. Mathieu. Amsterdam. od 1952 direktor umjetničke sekcije Jerusal vention centrea. zbor Psalm 100 za zbor i duhače i dr. Octo Cantica Divae Mariae Virginis secundum octo modos. Zdravo Marijo). rusko-američki koi (Nikolajevsk. Suite de la premiere partie des Ouatrains de M. — DRAMSKA. Rheinberger). općenito. II 1709 — 10. NOVA IZD. Sibir. od 1927 predsjednik Vereeni-ging voor nederlandsche Muziekgeschiedenis. Charles Avison. 1651. Reboud. 1933. Convivium musicale. Pariš 1912. anđeoski pozdrav Bogorodici. II op. 1916. — Th. Njegov je učenik bio A. — Isti. 1954. 1955 . Lammers (Oeuvres vocales et instrumentale*. DJELA. Napisao »Kanon medicine« 2. Opere: Kuan Yin. grupa ili pojedine osobe koje predvode. nizozemski kompozitor i zborovođa (Willige Langerak. (Kitab aš-Šifa) koje ima karakter enciklopedije (18 sv. oko 1757. zborovi a cappella.. koncert za violinu. d'Erlanger (na francuskom u La Musique arabe. Koralna se tema uzimala ili kao materijal za slobodnu polifonu obradbu. — CRKVENA: 8 misa za 4—6 glasova . među ostalima. Elvire (! 937)) Jeux d'enfants (1941) i prolog za Indes galantes (1952). ? — ?). The Musical Times. DJELA. London 1929. Concertino za flautu i gudače: strings. David. u 6 rasprava XII poglavlja. Abu'AH al Husein ibn 'Abd AHah ibn Sina). — Rasprava An Essay t Expression. ] CKina. . sada je muzički saradnik Radio-televizijs DELA : Varijacije za orkestar. Vezilka. VOKALNA: Les Quatrains de M. 1638. Pariš 1963. Djela su mu formaln sadržajno raznolična. 1756. Kiel i W. — Opera De Heidebloem. njemački orguljaš (Eilenburg. 1945. I. ritmu i k čiji. tzv. Osnovao i 1890—1918 vodio pjevački zbor Amsterdamsch A Cappella Coor s kojim je koncertirao širom Evrope izvodeći djela starih nizozemskih majstora. Sredinom XVI st. koji već od početka XX st. : M. Folk Symphony. — Preradio je u obliku koncerta D. pantomima Sjene tamjana. U zapadnoj se liturgiji upotrebljavao obično kao tekst za ofertorije marijanskih blagdana. 3 Ouatrains obj. The Song of Eilat. Iste muzičke teme obraduje i u »Knjizi oslobođenj tab an-Nagat). t A VISTA (a prima vista) -> Prima vina '■ AVRAMOVSKI. Studirao u Amsterdamu (D.: P. Scarlattija. među prvima u Engleskoj. 1883 —). 26. 1656 (IV izd. Paraphrase des Psaumes de David. — Priručnik za solo-pjevanje Ujt mijn practijk. II 1861 — Bussum. 1931—35 nastavnik u Alexandriji i Kairu 45 predaje na Konzervatoriju u Tel Avivu a od 1945 n Teacher's Training Collegeu. radničke klase). plesne suite) i Viridarium musicum. 1956. U ranim djelima pod utjecajem je francuske poslije 1940 priključuje se nastojanjima za izgrađivanjer nalnog muzičkog izraza Izraela. Avicenna. De Koordirigent. : Carra de Vaux. Willaert. koreograf i pedagog (Pariz. Bio je izvanredan poznavalac plesačke tehnike i izvrstan pedagog. Smijers. 1.

za mnoge raznorodne muzičke oblike. VII 1908 —). III. Isto vrijedi. ako se uzmu kao primjer bezbrojni tonski sistemi. 1931. Najprije svirao u različitim orkestrima. Patioramas de Mexico. — U Kayil Chaac za sopran i orkestar. 1864. 1925 . Ditirambica. veoma su omiljeli tzv. Šest simfonija: I. klavirski trio. 1948. da je u to vrijeme na području muzike došlo do stvaranja jedinstvenog tonsJcog jezika. flautist (Kragujevac. 1930 i IV. XI. ali još u većoj mjeri. duhački naj (vrsta flaute). To je još opravdanije. AZANJAC. 1938. Zidna slika iz pećina Tung--huang. 1936. Plaine and Easy Introduction). Muzika ove opere pretežno je u stilu mugama uz pratnju tare i kjemanče. Dž. AYRE (aire. III 1813 — Pariz. Studij muzikologije s doktoratom završio 1912 na Univerzitetu u Pragu (Z. 1925 . 1936. s dijelovima improvizatorskog karaktera. 1922. solo-pjesme uz klavirsku i orkestralnu pratnju i dr. različiti burdonski tipovi. 1930 . Leoš Jandček. 1924 .. Ilonka Beniaćova. tarist Kurban Primov i kjemančist Šaša Oganezešvili. La Presse. obrede. 91 i prvu azerbajdžansku operu s revolucionarnom tematikom »Negris« (1935). 1926. simfonijeta. 1940. Amirov (opera »Sevilj«. Mnogostranost muzičkih pojava. Paisaje. Narodni pjevač ašug (od tur. Kantate Moje matka. 1912. 1937 i Vdnoćni zpiv. Les doubles croches malades (zbirka članaka. teško je postaviti makar samo i približni kri terij za opće-azijsku stilističku bazu. J.: G. U mugamima se izmjenjuju pjevački i plesni dijelovi. Podzimni koupel. KytUka z Moravy. Miodrag. /. 1863. 1912. XII 1875). Yaax U ha. vrsta timpana nagara i vrsta citre kanon. koje pjevaju hanendi. 1864. Odatle su se utjecaji širili dalje na sjever u pokrajinu Po-hai. DJELA. razdoblje dinastije T'ang (618— 907). Dinlomirao kod J. koji imaju ustaljenu (tipiziranu) melodiku. Osim toga. Kompozitor A. 1946. 1926. R. LIT. Tribu. zatim bubanj gaval. Kod engleskih muzičkih pisaca XVII st. suita. 1927. Opinion nationale). ORKESTRALNA. Pri tom su glavno značenje imali muzički elementi koji su dolazili ponajprije iz Indije preko istočnog Irana i miješa jući se s tokarijskim utjecajima prodirali na sjeveroistok. strofna pjesma u jednostavnom homofonom stilu za vokalni ili vokalno-instrumentalni sastav. nastalih u toku dugih vremenskih razdoblja na temelju međusobnih povezanosti i utjecaja. Rsajev (2 violinska koncerta) itd. Hadžijev (5 simfonija. Najrasprostranjeniji su instrumenti: žičani. Novaka. XII 1932 —). koje su ovisne o rasnim. današnju Mandžuriju i Koreju. češki kompozitor (Rataje kod Kromžfiža. 9 ciklusa solo-pjesama : Vzpomindni. 1918. — Komorna i klavirska djela. 1935 . hanende Džabar Karjagdi. 1936 i Patriotica. simfonijska pjesma). Njegove simfonijske suite izvode se često i kao baletna muzika. DJELA. — Obrade moravskih. 1923. Jednostavniji oblici višeglasja (heterofonija. 1924 II. inspirirajući se legendama Maja. G. AZIJSKA MUZIKA. To je razdoblje. kompoziciju učio privatno kod V. 1929. svaki od njih ima svoju karakterističnu gradu. A. 1947. a stanovništvo joj se sastoji od raznih rasa i naroda s vlastitim kulturama. trzalački tar i saz.AXMAN — AZIJSKA MUZIKA AXMAN. a nalik je na talijansku —> canzonettu ili balletto. kompozicije za orkestar). IV. Giocosa 1927 . Emil. Nastupao kao solista i kao član Beogradskog duvačkog kvinteta u mnogim gradovima u zemlji i inostranstvu. da se konačno nađu u središtu ki neskog carskog područja. Studij violine završio na Konzervatoriju u Mexicu. 2 sv. Tragica. tonalitet i sadržaj. Sljedbenik A. Pamdtce velikeho človčka. žurna (tip šalmaja). dopušta pretpostavku o postojanju jednog kontinentalnog zajedničkog stila. Tokom mnogih vjekova azerbajdžanska narodna muzika razvijala se u znaku jednoglasja. gudački kjemanča. traži. Žalmy. Duha. simfonijske suite : Un antiguo cemeterio. članci. F. u svoja djela unosi folklorna obilježja. Eroica .. Tri sonate: I. rasprave. simfonijska i komorna muzika). 1938 sonata za violinu i klavir.). graduali. ašik) oslanja se na pučke mu-zičkopjesničke oblike. kompozicije za orkestar narodnih instrumenata).: A. III. 1924 i dr. Morlev. 9. vjerskim. koncert za violončelo. La Transposition par les nombres. zborovi. Nejedly). sa vie et ses oeuvres. Russland. moći će se utvrditi. mirzai. Ipak. ORKESTRALNA: simfonija. AZEVEDO. II. duhački kvintet. a zatim osnovao i vodio simfonijski orkestar u Meridi. Noc. Budući da je Azija samo geografski pojam. La verite sur Rouget de V Išle et la Marseillaise. 1924. Premda se ne može reći. 5. 1940. — SPISI: Moravske opery v XVIII stoleti (disertacija). Ima bogat solistički repertoar koji zahvata od ba rokne do avangardne muzike. 1952. tarakjama. Wdldman. mugami. Đ. — P. 1942 2 simfonijske pjesme : Smutky a nadčje. 3. I 1949). Daniel. ne može se govoriti o nekoj jedinstvenoj azijskoj muzici. 1874. Rustamov (pjesme. 1922 i I I I . VI 1887 — Prag. Njegovi zborovi i kantate od likuju se snažno izraženom melodikom i dobro ostvarenim kontrastima. inabi. od kojih je najrazvijeniji dastan. i nadalje ostavljala netaknute izvorne značajke i pučko obilježje svake pojedine regionalne muzičke vrste. Warlock. V. A. uzundara i dr. 1944. Vinogradov i dr. ali samo do početka PLES UZ INSTRUMENTALNI ANSAMBL. Le Siecle . 2. imitacijska odstupanja od unisona) javljaju se kod pjevača uz pratnju instrumenata. Studirao na Konzervatoriju u Parizu. 1933. Od 1913 do smrti arhivar Nacionalnog muzeja u Pragu. AYALA. Alcxis Jacob. od plesova gazaki. 1924. 1928. koncert za violinu 1936. Osim kraćih narodnih pjesama i plesova. francuski muzički pisac i kritičar (Bordeaux. 21. Prva djela azerbajdžanske umjetničke muzike nastala su u XX st. K. izraz aire istovetan je s modusom: sthese aires which the antiquity termed Modi« (Th. Oxford 1926. La France musicale. —■ VOKALNA. 1874. 1946 . meksički kompozitor i dirigent (Abala. da vrijeme od VII do X st. Javlja se u engleskoj muzici XVI st. i balaban (sličan duduku). sa vie et ses oeuvres. ruskih i šleskih narodnih napjeva za različite sastave. provincija Kan-su.. SPISI: Feliden David. 25. Appassionata. V. Balada 0 oćich topičovych. međutim. simfonijski mugami). Srejovića na Muzičkoj akademiji u Beogradu a usavršavao se u Parizu i Sieni. 1940. Sonatina charakteristickd. Kompozitori novije generacije su Kara Abulfas-ogly Karajev (baleti. Dvofaka. 1929 Sobotecky hfbitov. Primavera. Poznati narodni instrumentalni ansambl (Sazandari) osnovali su početkom XX st. Simfonijska uvertira. Četiri gudačka kvarteta: I. DJELA. koncert za klavir. u libretu je navedeno ime pojedinog mugama kao podloga pjevaču za improvizaciju. Rossini. AZERBAJDŽANSKA MUZIKA. Keldiš. melodijsko obličje (»kalup«). 1921 . 18. koji zbog svoje raznolikosti već unaprijed onemogućuju svaki pokušaj sjedinjavanja. da se pojedina područja odijele i promatraju kao zasebne cjeline. Hadžibekov (balet »Gjuljšen«. a povezana su s imenom -> Uzeira Hadžibekova (1885— 1948). II. The English Ayre. Kompozitor indijanskog podrijetla. 1922 . kada se njen živi pomorski promet odvijao ne samo s Indijom nego je išao čak do Perzijskog zaljeva i kada je carski dvor dinastija Sui i Tang bio središte koje je služilo kao uzor kulturnih nastojanja svake vrste. Yucatan. ako se analizirajući kulturnu baštinu azijskih naroda bude išlo putem postepenog odjeljivanja historijskih naslaga. — KOMORNA. s. unatoč nekim međusobnim utjecajima. Dictionnaire musicokumoristique. Melikov (balet »Jlezenba 0 jtwd6y«) A. 1870 (pod pseudonimom »Docteur Aldo«). — CRKVENA: kantata Stabat Mater. engl. 1963Bi. Muzičar programnog smjera. autorom prve nacionalne opere »Lejli i Medžun« (1908). kulturnim i povijesnim uzrocima. . LIT. 1920 i Jasno. 1928 . MGG. Tamo je utemeljio i Yucatanski konzervatorij. — KLAVIRSKA. Dolmetsch. posebno se istakao na području vokalne muzike. 1922. Pisni o domovu. moteti i dr. svoj kasnoromantički muzički govor obogatio je tekovinama suvremenog konstruktivizma. 1923 . Postoji 7 temeljnih mugama istih imena kao njihove odgovarajuće ljestvice. ipak je po uzoru na carski dvor prevladala jedna određena muzičko-izvedbena praksa koja je. 1939. Magmajev komponirao je operu »Šah Ismail«. također u improvizatorskom stilu. osnivao i vlastite muzičke časopise: La critique musicale (1846) i Les doubles croches (1874). Varialni suita. 1. 1946 . kada su granice Kine sezale na zapad gotovo do Kaspijskog jezera. a zatim elementi iz Indokine koji su se iz današnjeg Amana i Kambodže također širili prema sjeveru. El Hombre Maya. opsežne vokalno-instrumentalne pjesme.). U plamene. za koje su karakteristične bogato ornamentirane i ritmički raznovrsne melodije. dvostruki koncert za violinu i violončelo. sredstva i načine izvedbe. 1932. gdje im se priklonio pučki muzički stil naroda Moho. 21. English Songs and Dialogues of the XVI and XVII Centuries. studije. Surađivao u nizu pariških novina (Le Menestrel. sonata za violončelo i klavir.

Sambamoorty. The Rise of Music in the ancient World East and West. nasilnim prodiranjem stranih naroda. A1GG. Sasi -es-kola i Aitart Muzička komedija Colonia inglesa. VIII 1864 — Bilbao. Madras 1941. Hobbs). V. A. AŽARAGS. J. 1947. Mnoge promjene uvjetovane seobama. S. Lachmann. Poleman i C. — F. South Indian Music (4 sv. I. piše i t< za chansone. — CRK Oratoriji: Daniel. — E. a odlikuju se poetskim prikazivanjem stvarnosti La Mamma. Echardt. Zbog bezbrojnih pojedinačnih muzičkih pojava Azija se mora danas podijeliti na nekoliko velikih autonomnih područja koja se neće uvijek slagati s geografskim i nacionalnim granicama. — H. The music of the Mongols. Njegove chansone govore najčešće bavi. Subird. DJELA. Herrmann. Northern Indian Music (2 sv. Asiatische Musik.ondichery 1937. LIT. zatim elementi stare stražnjoindijske muzike u tzv. 1923—24. — P. kad ga je nakon najezde Kitana nestalo. islamizacijom i mnogim drugim zbivanjima povijesnog značenja. London 1949 i 1954. Jesusen Biotzi Cdnticos religiosos. te samo veoma slaba sjećanja na sirijsko-nestorijansku liturgiju u ritualu budističke sekte Šingon. — M. Berlin 1963. Groningen 1954. 1924—). Paso de chimbos. X st. — SPISI: La Mi pular vascongada (sadrži i 14 1 ziranih narodnih napjeva). Anthropos 1937. 1897 o u Bilbaou baskijsku školu s kazalištem za koje je napisao n zarzuela. fn šansonjer armenskoga jetla (Pariz. jer svako od njih predstavlja izvjesno šire jedinstvo u duhovnom i kulturnom pogledu. 5. Journal of the Royal Asiatic Society. LIT. instrumenti i običaji iz Irana. Dok joj na kontinentu nije kasnije ostalo nikakvih tragova. stilu linyi.. The nuclear theme as a determinant of patet in Javanese Music. Farmer. AZNAVOUR. opere Orlzurri. a onda teorije. — Duriyanga Phra Cheti. MGG. kompozitor i folklorist (Lequeitio. AZNAVOUR Oko 1960 postao je jec najpopularnijih pjevača Francuske. Hitchock. — C. C (pravo ime Charles As urian Garabed). Ćoro y tres estrofas en San Josi. A. Die koreanische Musik. Bangkok 1948. Biscaglia. Ziirich 1935. Tada je započeo studirati muziku i to najprije u E zatim u Parizu na Schola cantorum i konačno u Bruxelle: tujući po baskijskim selima A. McPhee. Cdnticos a Nuestra Senora. Vi. p> filološkim i etnomuzikološkim komentarom te izdao U| Cancionero popular Vasco (12 sv.. 1913. središnja Azija i sjeverna Azija. a od 1955 : je u mnogim filmovima. Zato se kao osnovne cjeline muzičkih područja mogu smatrati najprije prednja Azija. Resureccion Maria de. Danielou. Pariš 1962. Džakarta 1937. Stockholm 1943. Naturvolker und musikalische Hochkulturen des Ori ents. Musikvvissenschaft und Kulturkreislehre. — A. Sachs. Watermann. Siamese Music. Die Musik der aussereuropaischen Volker. Die Musik der Nationen. Bose. Eguzkia Nora. T. — H. Berlin i Ziirich 1943. Danielou. Lemindano i Andrd Urraha. Resurea ria de Azkue. — Bibliography of Asiatic Musics (sastavili R. Propašću kineske dinastije Tang izgubio se i njezin utjecaj na svim područjima.).). pa su se tako izgubili i počeci zajedničke muzičke izvedbene prakse.). Breslau 1929. Grundlagen der antiken und orientalischen Musikkultur. Reciprocical influences in music 'twixt the Far and the Middle East. 1951. DRAMSKA.: J. G. Izvrstan poznavalac baskijskoga jezika. Zortzikos za glas i klavir.. — C. Hedin. XI 1951). zaslugom posredničke uloge naroda Moho sačuvani su u Japanu u prvom redu ostaci njegove svojevrsne muzičke prakse (bugakuj. The Balinese wajang Koelit and its music. New York 1943 (talijanski prijevod 1963).). L don en nuestra mušica popular . I je pjevačku karijeru z još 1941 veći uspjeh i i čiju postigao je istom CH. — H. 1911 i Urlo. Husmann. Leipzig 1937. Existencia de la mušica poput i La Mušica popular vasca v (oboje u predgovoru zbirci nero. Danckert. Lichtenwanger. Musik des Orients.: R. je sakupio oko 2000 na napjeva. La Musique du Cambodge et du Laos. 1934. — 5. La Ville). a onda Indija i jugoistočna Azija s otocima. Z \'iscaytik Bizkaira. — Tran van Khe. Apres Vamour. La musique vietnamienne traditionnelle.92 AZIJSKA MUZIKA — AŽARAGS 9. Biicken. 19 AZIONE SACRA -> Oratorij AZKUĆ.). — Zbirka baskijskih 1 napjeva Cancionero popular z sv. A. Hood. Te Deum. — A. — Chung Sik Keh. — W. H. P. španjolski filolog. letonski narodni instrument od kozjeg . utjecale su i na mijenjanje i preslojavanje u muzičkom pogledu. od kojih je gotovo polovicu uzorno sredio.

kompozicija V. Wouters. drugi stupanj nekadašnje osnovne ljestvice. 2. Kompozicije za duhački orkestar i za orkestar armenskih narodnih instrumenata. 1959. 21. I 1921 —). — Obradbe narodnih pjesama. Ciklus Herojska balada za klavir i orkestar. Mušica za flautu solo. varijacije. Partita za duhace. 1943. 1963. 30. DJELA. Indijska fantazija. 1952. 22. Koncerti: za klavir. BABAJEV.: B. 1962. 1953. MocKBa 1966. dok se za polustepensko sniženje tona h upotrebljava oznaka b flat (romanske zemlje uopće ne označa vaju tonove slovima. Njegov muzički izraz nastao je pod utjecajem S. nizozemski kompozitor (Enschede. 1957. B. 1933 i II. 2. za violinu. — KLA-VIRSKA: sonata In memoriam W. 1948 i dr. koja je započinjala tonom a (A B C D E F G). 1952. — Kantate Oktobar. rapsodija za 2 klavira). trio za flautu. ali je 1933. Za mali orkestar: Koncertna rapsodija. 1959. 1956 i 1958. brojne klavirske kompozicije (sonata. sonata za violinu i klavir. ORKESTRALNA: simfonija za komorni orkestar. je prihvatio impresionisti. Ko. uzbečki kompozitor (Taškent. 1952. već solmizacijskim slogovima). Kees van. Sabir. 1962. Profesor matematike. posebno armenskoga folklora. Eliota). Azerbajdžan. je bio dobar poznavalac narodne muzike mnogih istočnih sovjetskih republika. DJELA. Andrej Avanesovič. Sonorum Speculum. LIT. Arno Arutjunovič. BABAJEV. Igumnov. 1947 i Pjesma o partiji. zbor i orkestar (tekst T. Djelovao u Amsterdamu i Utrechtu. to je b zapravo označivao ton h. 1936. 27. — Filmska muzika. APHO Ea6aA>KaHHH. sonatina. ORKESTRALNA : simfonija. varijacije. Pijper. DJELA: dvije simfonijske pjesme. Sovraposizioni I. — Gudački trio. — Muzička drama Ljubav za . 1966. 1961. XII 1923 — Moskva. djela za orkestar narodnih instrumenata. 2 plesa.: A. DJELA. Sovraposizioni II za 5 duhača. Naziv za polustepensko sniženje tona h. u Engleskoj i Nizozemskoj b još uvijek označuje ton h. 1950. XII 1920—). 1946 i 1948. 1946. komična opera Ujak Baltazar. suita. koncert za klavir.B. 1957. Šaporin). BABADŽANJAN. 1964. — Opera Orlovska pleme. Kratica za Basso. sekstet. 1934. S.čka stilska obilježja. FpmopMH. Hačaturjana kao i muzičkog folklora njegova rodnog kraja. armenski kompozitor (Msmna. Karajev). armenski kompozitor i pijanist (Erevan. 1944. 1943—49 studirao muziku na Konzervatoriju u Taškentu gdje je djelovao kao zborovoda. B. Koch) i Rotterdamu (W. U početku neoromantičar. Rah-manjinova i A. Taj naziv nije po svuda usvojen u tome smislu. 2 orkestralne suite. Mušica. 1948. Concertino za klavir i orkestar. MocKBa 1961. kada se priklonio 12-tonskoj metodi komponiranja. Studirao zatim na Konzervatoriju u Moskvi (J. 1963. Scenska i filmska muzika. X 1906 — Oegstgeest. Kees van Baaren. K. 22. 1962. 3ax. Šebaljin). septet. — Kantata The Hollov: Men za soliste. 1949 i za violončelo. — Solo--pjesme. Dva gudačka kvarteta: I. Utjecaj narodnog melosa vidljiv je u većini njegovih djela koja je oblikovao pretežno u klasičnim formama. uvertira Mladost. LIT.: J. 1955. IX 1970). 2. Budući da je između prvog i drugog stupnja ljestvice postojao interval od cijelog ste-pena. Muziku učio u Erevanu i na Konzervatoriju u Moskvi (klavir K. — KOMORNA. — KOMORNA: dva gudačka kvarteta. X 1964). 1946 . — Obradbe narodnih pjesama. od 1957 direktor Kraljevskog konzervatorija u Hagu. BAAREN. Poema-rapsodija. klarinet i fagot. Njegova se muzika i melodijski i ritmički temelji na uzbekistanskom folkloru. 1957. uništio sva svoja ranija djela. LIT. polifona sonata. klavirski trio. i. Dramatska poema. solo-pjesme. Za dalji razvoj tona b u durum i molle -* Predznaci. ORKESTRALNA. 1954. 1937. Kompoziciju učio u Berlinu (F. Na Konzervatoriju u Bakuu diplomirao 1950 kompoziciju (K. 1948. 1958. Pijper). AHflpeft Ea6aeB.

— VOKALNA. 1950. BABELL. njegova se djela odlikuju metodičnom organizacijom. 1. XI 1708 — 2. klarinet. suita Bijelo zlato za zbor i orkestar. pjevač. VIII 1591). orguljaš (Dubrovnik. violinist i kompozitor (Cesena. 1961. Composition za 4 instrumenta. zatim na toskanskome dvoru. Composition za 12 instrumenata. 1965. flautu i elektronske zvukove. zborovi . engleski čembalist. nekoliko godina orguljaš u Ali Hallozvs u Londonu. Komponirao je sonate za violinu (ili obou) i b. oko 1540 — Bosco kraj Aleksandrije.domovinu. Objavio je zbirku popularnih opernih arija prerađenih za čembalo koja je vrijedan izvor za upoznavanje izvodilačke prakse onoga vremena. Post-Partitions. violinist i kompozitor (Dresden. nazvanim synthesizer. Kao solist debitirao 1731 u Firenzi. 1956. 1953. Music for the Mass za zbor a cappella i dr. Dominikanac. Juilliard Revieio. Oko 1760 vratio se u Cesenu. violinski koncerti. kvarteti. scenska muzika. Cristoforo. Za glas i klavir: The Widow's Lament in Springtime za sopran. DJELA: dva gudačka kvarteta. muziku učio privatno kod R. je direktor Elektronskog muzičkog centra Univerziteta u Columbiji i Princetonu. talijanska obitelj muzičara. William. Profesor u Dubrovniku. sin Cristofora. BABBITT. Bio je vikar kongregacije. 1961. ? — ?). BABIĆ (BABA). Composition for Tenor and six Instruments. 1966. ste kavši veliku popularnost i slavu. Bio je u službi na dvoru u Napulju. Variations. solopjesme. Učenik J. IX 1723). kasnije postigao stupanj baccalaureusa. oko 1690 — 23. prvi uveo koralno pjevanje {Fasti litterari Ra- . Composition for Synthesizer. Gregorio II. 1957. Sounds and Words za sopran. oko 1748 — Dresden. Vision and Prayer za sopran i elektronske zvukove. Milton. a zatim postao profesor muzike. Kao muzički pisac osobito se bavio problemima 12-tonske muzike. posebno Handelovih opera. — SPISI: The Function of Set Structure in the Twelzve Tone System. 1960. BABBI. 18. 1957. Sessiona. u Lisabonu. te concerte grosse za gudački orkestar. 1955. Perspectives of New Music i dr. — KLAVIRSKA: Semi-Simple. orguljaš i violinist (London. Kompozicije mu se nisu sačuvale. 1. 1948. — Kantata Uzbekistanski uzgajati pamuka. Alberghija. 1781—83 solist na dvoru u Dresdenu. Pepusha. 1948. tenor (Cesena. — Filmska muzika. God. Historičar Sebastian Dolci navodi da je B. 1950. 1962. Philomel za sopran. 10. Benedikt. 1962. 6. kvartet za flautu. Relata I za orkestar. ekonomičnošću sredstava i matematičkom preciznošću. 1946. 1957. opeTa Hamza. ciklus pjesama Du. Journal of the American Musicological Society. djela za orkestar i za orgulje. Komponirao je dvije simfonije. Pjevao na mnogim talijan skim opernim pozornicama. 1961. Gregorio. Od njegovih kom pozicija (simfonije. I 1768). 2 operete. brojni članci i studije u časopisima: Musical Quarterly. Composition za violinu i klavir. Bio je član Filharmonijskoga druš tva te koncertni majstor i dirigent kazališnoga orkestra u Bologni. Partitions. 1. raznim talijanskim gradovima i rektor kolegija samostana San Giovanni e Paolo u Veneciji. nauke dovršio u Bologni. V 1916 —). 1948 i 1954. 1965. 19. Beču i Madridu. New Aiusic. Ensembles for Synthesizer. c. XI 1814). obou i fagot. sin ili brat Gregorija. B. Ugledni američki pred stavnik avangardnog muzičkog stremljenja. Ali Set za 8 jazz-instru-menata. Na Univerzitetu u Princetonu završio studij matematike. U traženju novih zvukovnih rješenja služi se posebno konstruiranim aparatom. — Obradbe narodnih pjesama. Na istoj ustanovi predavao od 1938 matematiku. vokalna djela) sačuvana je samo simfonija-uvertira kantate Augusta (1798). 1951. Studirao kod Tartinijeva učenika P. američki kompozitor i muzički pisac (Philadelphia. Koncertni majstor i dirigent dvorskoga orkestra u Dresdenu.

). On je postavljen c a po njemu sa svake strane udara po jedan svirač. 1966 i dr. • — VOKALNA: kantata Orfej među šljivama. Pej. Pohađao baletnu školu Pariške opere.). Od 1943 korepetitor. Beograd 1969. Sumera se. koreograf i glumac (Pariz. Oko *. — Gudački kvartet. Najveći uspjeh postigao je u baletu Le jeune homme et la mort (Cocteau) u kojem je plesao zajedno sa svojom ženom A. 10. Dvostruka svirala i je česta na ikonografskim spomenicima. Lira posta instrument. R. Beč 1856. Bogdan. Muzička 1 stare Mezopotamije obuhvaća oko 3000 godina (<. Konstantin. a žice se trzaju com. a sred stematizirali Asirci. Balada ukraj potoka za ženski hor. 8). Veliki epovi o Gilgamešu i Stvaranju svijeta rali su se na način srodan našoj guslarskoj umjetnosti. zahvalnice. Đavo u selu (Lhotka). Orffove Carminu burana i Trijumf Afrodite. S. II 1923 —). jer narodi Mezopotami poznavali notno pismo (pretpostavka C. gde preuzima uglavnom italijanski i francuski repertoar. str. Enghien- . Reljef iz Asurbanipalove palače u Ninivi. Prodor semitskih naroda sa zapada bio je odi za oblikovanje babilonske kulture. koji ponekad izrasta iz narodnog melosa.2800) kada se u klinovom pismu upotre i znak u obliku harfe sa tri žice i okruglim rezonatorom. debitirao 1941 u Cannesu (Plava ptica i Labuđe jezero).2500 nalaze se veće i manje harfe sa šest žica. i muzički život pokazuje veliku kost. I. Četrdeset prvu (Logar) i balete Ohridska legenda (Hristić). DELA. jer su muzički tei njima još uvijek često kontradiktorno prevođeni i tumačen su najbrojniji i najpouzdaniji podaci o instrumentariju j nom na reljefima i kipovima.— V.3500 500). Studij kompozicije završio 1955 na Muzičkoj akademiji u Beogradu (M. Suton (Hristić). Ba su bili vrsni matematičari i gotovo je sigurno da su utvrdili čane odnose intervala. fima u kraljevskoj grobnici ona su prikazana sa svojim < i muzičkim instrumentima. Muzičkih spomenika nema. Već su Sumerani svirali zajednički u manjim nama. Nastasijevića. U početku je lira veliki instrument sa čet vremenom postaje manji. Na tom području nastala je najprije sumerska kult je utjecaj vidljiv u životu svih plemena koja su kasnije ni tu zemlju. K. tužaljke i r molitve. LIT. izvesna osebujnost muzičkog jezika vezuje ga za savremeni stil. Život tolikih glazbenika (rkp. Udio mi kultu bio je velik. Vjerojatno je to bio . II 1927 —). Tili Eulenspiegel). — Babilonski mentarij znatno se razlikuje od sumerskoga.: S. Muzički stvaraoci u Srbiji. — Pl pastirska plemena donose u Mezopotamiju i neke svoje mente. Interpretacijom Jockea u baletu Igra karata (Stravinski) uspeo se u najviši red mladih plesačkih virtuoza. Levačka suita za mešoviti hor. francuski plesač. C. rkp. kompozitor i muzički publicist (Beograd. a broj žica kreće s do 8. prenosivi instrument sa n žic <. pored ostalih dela. prvi u Jugoslaviji Hindemithove Kantate nade. nastupao u mnogim zemljama Evrope i Amerike. 1955. Studij dirigovanja završio na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. 5. a b režijom (muzička komedija Noć bez kralja prema Shakesj BABILONSKO-ASIRSKA MUZIKA. i u koncertnoj formi operu Prvi ustanak S. Domi nikanac fra Benedikt Babić (Baba). LIT. Dubrovnik 1740. — KLAVIR-SKA: Metamorfoze. po obliku potpuno drugačija merske ili babilonske i prebire se prstima. 27. Burleska za violinu i klavir. Najstariji dokaz o upotrebi instrumenata potječe iz v Uruka IV (oko *. Visoki stupanj razv postiže muzička kultura ponovno u doba asirskih kra: Zbog brojnih različitih i raznorodnih kulturnih utjeca su se križali u toj zemlji. a od domaćih dela diriguje opere Ero s onoga svijeta (Gotovac). Ljubić. glazbenik i graditelj orgulja. Prema nekim podacima. 2.2000. IX 1921 —). a nešto kasnije povećao se broj žica na 11 do 15. U to se vrijeme po prvi puta po čineli kao i duhački instrumenti. a žice trzaju prstima. Veliki bubanj u ponovno stoji okomito i sviraju ga dva svirača. ~ . Peričić. 41).2000 pojavljuje se prvi puta mali bubanj kao instrume šačica. drže harfu okomito. Njihova je lira mala. Dečja simfonija. gradio i orgulje (Bibliotheca Ragusina. 1917.: V. Veliki bubanj Babilonci postavljaju vodoravno. 158. Sa istim horom dobio je prvu nagradu na međunarodnim takmičenjima u Arezzu 1955.94 BABIĆ — BABILONSKO-ASIRSKA MUZIKA -les-Bains). a Serafin Cerva piše da je B. Napjevi su se prenosili usmenom predajom. U upotrebi je i veliki bubanj.V II st. pjevač. Preludijum. Rašireno je bilo i psalm recitiranje. Venecija 1767. Politici i Zvuku. Saradivao u Književnim novinama. Babićeva muzika odlikuje se ne samo temperamentom već i ritmom. dečje pesme. Posljednjih godina nastupa i kao glumac. zatim medalje u Moskvi 1957 i Beču 1958. Tokata. Uz bubanj' se i neke druge udaraljke (tamburin). sonatina. Oblici obredne bili su tačno utvrđeni. ali je zadržao glavu i rogove. ORKESTARSKA: Koncerna intrada. potom dirigent Beogradske opere. Sachsa da su nel klinova pisma zapravo notni znakovi utvrđena je u novije kao netačna). 1945 ušao je u trupu Ballets des Champs-Elysees. Živković). Njih su postavili Sumerani. Najraširenija je dvostru rala koju svirač drži u ustima poput panove frule. a njen izraz i oblik uvjetovani tekstoi su to pjesme himničkoga obilježja. 1 menicima iz oko <. instrument.Kuzmić. te je B. Stoga je instrumentarij Asirai bično šarolik. U upotrebi je i lutnja. str. BABIĆ. 1963 nagrađen Oktobarskom nagradom grada Beograda.. God. N. Harfa postaje veliki ment sa 8 do 22 žice. dirigent (Zagreb. Lira je kod Su povezana sa simbolom bika. Među njima je 1 i lutnja koju Babilonci još nisu poznavali. Phillippart. Njegovom zaslugom ovaj amaterski hor se uzdigao do profesionalnog umetničkog nivoa. gubi vezu sa simbolom bika. a udara samo jedan svirač. Kao koreograf pojavio se prvi put 1949 (L'Amour et son amour. Kasnije je taj oblik stiliziran. Plesačice se i prate malim bubnjem. Razvijaju se dva tipa harfe. Kao dirigent Akademskog hora Branko Krsmano-vić izveo je. Najbrojniji su oblici lire. Okomita se harfa svira 1 a vodoravna trzalicom. Najviše podataka o muzičkom životu sadi nografski prikazi. — U doba asirskih kraljeva mnoga pi susjedna plemena bila su prisilno doseljavana u Asir. K. gusini. Dizionario biografico. str. 1954. Harfa mijenja oblik rezonatora. Nakon propasti babik carstva doseljavaju s planina u plodnu dolinu Mezop različita pastirska plemena (Huriti). Pleše mnogo i u inozemstvu i na raznim festivalima (Maggio Fiorentino. ■—■ A. God.Đ. 1953—55 dirigent hora KUD Napredak i redaktor Radio-stanice u Beogradu. Sv. od 1955 profesor muzičke škole Mokranjac i od 1966 docent Muzičke akademije u Beogradu. Posinković. Asirci su pozr duhački instrument sličan trublji. a Asirci su muzicirali i u većim instrumentalnim sas Svirkom na instrumentima pratili su pjevanje ili plesj podataka o samostalnom instrumentalnom muziciranju. nisu poznavali duhačke instrumente. moglo bi se zaključiti da su upotrebljavali dijs ASIRSKI VOJNI SVIRAČI. ' Kroz cijelu historiju Mezopotamije muzika je isključivo" a instrumenti se poštuju kao posvećeni predmeti. BABIĆ. Čini se c tovnu ili narodnu muziku narodi Mezopotamije nisu posj( Tek asirski kraljevi uvode muziku na dvor. Sve do posljednjih godina asirskoga 1 stva službeni jezik bogoslužja bio je sumerski. sačuvanim na 1 oko <. u Llangollenu 1956. Ko.2500 njen rezonator in bikova tijela. Vjerojatno su brojčanim simbolima zivali i ljestvice. Prei đacima iz zapisa klinovim pismom pjevalo se solistički i i to responzorijalno ili antifonijski. Mali je bubanj i nadalje instrume šačica. ali i nepouzdan izvor o muzičkoj praksi. O Babicu kao muzičaru pišu Serafin Razzi (koji je u Du brovniku boravio 1587—89) u djelu La storia di Raugia (Lucca ! 59S) i Ambrozije Gučetić-Gozze u Catalogus virorum ex Familia Praedicatorum in literis insignium (Venecija 1605. Nastupa i kao simfonijski dirigent. BABILČE. — Filmska muzika. Jean Gutmann. Literarna djela su također važan.

Fantazija za dječji zbor i orkestar. 1943 i 1954. DJELA. 1929. BACCALONI. — W. 1928. Za violončelo i klavir: Sonata-Fantasia. U idućoj fazi svog umjetničkog razvoja počela je posezati za elementima iz poljskog muzičkog folklora (III koncert za violinu). 1933. 1951 i 1963. BACEVVICZ. M. Senexa. Članovi te obitelji. Metropolitan u New Yorku). Festschrift fiir M. Die Entzifferung einer babylonischen Notenschrift. London 1864. serijelnoj tehnici komponiranja i drugim tekovinama avangardne muzike. Farmer. III. G. — KOMORNA: tri gudačka kvarteta. pripada Bacchiusu Dionvsosu. 1954 i VI. Tri preludija. Vronskv 1933 osnovao klavirski duo i s njom nastupao na turnejama u Evropi i SAD. C. 1588. Koncert za 4 violončela. Aiissae tres (8-gl. 1959. Madrigali (7 knj. Journal of the Royal Asiatic Society. 1805 povukao se s pozornice.). Main 1961. IV.). Duchesne-Guillemin. 1570. Osobit uspjeh postigao je kao bas-buffo. Bacchusi). 1938 II 1945. Tres marchas burlescas. slovački dirigent i kompozitor (Bratislava. 1952. talijanski pjevač. Babylonians and Assyrians. Debitirao u Modeni 1771 u operi Demetrio G. Stander. Opera u Chicagu. Svaka je rečenica razdijeljena u dvije fraze od četiri takta. AFMW. 1951. 1955. Od 1937 američki državljanin. Čehoslovačka i dr. 1597. Tagore. suvremeniku B. 1572. simfonijeta za gudački orkestar. 1943. Koncert za simlonijski orke star. 5. 1935. Sachsa da su poznavali pentatoniku nije tačna). — Kraća rasprava. Koncert za gudački orkestar. — B. Partita. Melodija. Valentin BACH. 1588. 17. Babvlonian and Hebrew Musical Terms. Farmera. BaxZ sto? 6 veptov). W. 1579. 1949 V. Mickiewicza K. Kasnije su osnovane i škole na kraljevskom dvoru na kojima se predavala i muzika. II. 1947. V. atonalnosti.). baleti Z chlopa krči. Dvije sonate za violinu solo. 1933. odlikuju se izražajnošću. LIT. 1947. Revue d'assyriologie. Matteo Antonio. 1949 1952. 2 Obereka.).). BABORAK (baboračka. Simfonijske varijacije. II. Die Harfen und Leiern Vorderasiens in babylonischer und assyrischer Zeit. Ki BABIN. moteti (5-gl.). W. Prvi put je to djelo izdao Mersenne 1623 u latinskom prijevodu. Dijelili su se na više i niže. violu i violončelo. — 5. Na svojim putovanjima sabrao je zbirku vrlo vrijednih i rijetkih knjiga. — H. 1951. Andante sostenuto za violinu i orgulje. XII 1969). Tres Nanas za glas i mali orkestar ili klavir. Od 1947 bavila se samo kompozicijom. Sonata za obou i klavir. Pensieri notturni za komorni orkestar. Scenska i filmska muzika.. grčki tekst. Frankfurt a. 1957. sa suprugom V. 1929. Od oko *. balet Corrida de Feria. a pjevanje učio kod A. Main 1960. Poljski plesovi. II (s-gl. Lisabonu. 1952. Victor. 1956. X 1954). 1925. B AC ARIŠ SE. 1936. Šest gudačkih kvarteta: I.: H. — H.). Mise (4-gl. 1949. Toureta i K. 1921. Kvartet za 4 violine. 1963. 1925—36 bio je umjetnički direktor radio-stanice u Madridu.). — Isti. Od 1934 koncertant u zemlji i inozemstvu (Francuska. D JELA. La Harpe en Asie occidentale ancienne. koncert BACFARC. Madrigalist i crkveni zborovoda u Veneciji (crkva sv. II. I. poljski kompozitor i dirigent (todž. Serenada. Kun. pripada venecijanskoj školi. Atti della R. aria e capriccio. 1948. 12 varijacija na Purcellovu temu. 1948. Medu njima bilo je i žena. IV 1900 — New York. The Music of the Most Ancient Nations. a druge dvije u dvodijelnom taktu. Strassburg 1955). Flescha (violina). 1936. talijanski kompozitor (Mantova. 1942. IV (6-gl.). 1965. Novaka i J. S rcki mu ' zički teoretičar iz IV—V st. 3 koračnice i dr. ORKESTRALNA: koncert za klavir u d-molu. 1594. 1895).: C. Četiri simfonije: I. London 1931 i 1939. tokata i dr. BACCUSI (Baccusio. koju je 1841 pod Bacchiusovim imenom objavio F. Engel. G. 1572. Ein babylonischer Hymnus. 1955. 1945. DJELA. i u Archiv fur Orientforschung). K. B. Na Konzervatoriju u Madridu studirao klavir (M. tenor (Bologna. Bellermann. Nastanivši se u Bologni djelovao je kao pjevački pedagog. 1940—47. Furlani. Pro-gramm des Strassburger Lyceums.: /. Impromptu. III.): I. oko 1550 — Verona. Odzemok. — W. Erfurt. II Rito babilonese-asiro della copertura del timpano sacro. Seviljski brijač). 15941 VII (3-gl. — C. 1594 i III. scenska muzika. Fantazija za orgulje i orkestar. 4-gl. trio za obou. F. 1946. Za violinu solo: 2 Capriccia. 1937. Sikorski) i violine (J. ORKESTRALNA: koncert za 2 klavira i orkestar. 1950. 1937. 1948. Duhački kvintet. 1956 i VI. gradske muzičare u Erfurtu nazivali .2000 postoje i muzičari na dvoru. od 1961 direktor je Muzičkog instituta u Clevelandu. Collection des auteurs grecs relatifs a la musique. 1933. simfonijska slika Heraldos. 1605. Galpin objavio je 1937 iz sačuvanih ploča s klinovim pismom ulomke koji govore o muzici. violončelo i harfu. The Sumerian Harp of Ur. — Ciklusi solo-pjesama Beloved Stranger. Deset koncertnih etida. Die angebliche babylonische Notenschrift. 1953. simfonijska slika La Tragedia de Dona Ajada za glas i orkestar. 1941. klavirski trio. Glavni predstavnik neoklasičnog smjera u poljskoj muzici.). —■ F. Španjolska.): I (5—6-gl. LIT. V 1913 — Varšava. u obliku dijaloga. Pjevao je na Dvorskoj operi u Berlinu. 1950 1952. IV. Belgija. SSSR. von Jana (s njemačkim prijevodom i komentarom. 1935. 1934. razgranata njemačka obitelj muzičara. — DRAMSKA: opera Charlot. Landsberger. 1579. sonata za flautu. — Isti. Ruellea (francuski prijevod s komentarom. da camera. koncert za gitaru. Engel opisao je 1864 instrumente prikazane na reljefima u kraljevskom asirskome dvoru. 1948. 1593. VIII 1963). Simfonija za gudački orkestar. Hartmann. 1943 i 1958. Magnificat (4-gl. 1609). F. 1951. Hillandale Waltzes za klarinet i klavir. — VOKALNA: kantate Slovenskd rodina i Piesen života. simfonijska idila Slovenskd veselica. Galpin. 1964. 1931. DJELA. 945. vrijedni primjeri renesansne muzike. V (6-gl.). pjesme za glas i orkestar na stihove R. američki pijanist ruskoga podrijetla (Moskva. češki narodni ples. 1943. 1952 i IV. talijanski pjevač. B.) i u dva navrata profesor na Visokoj muzičkoj školi u Lodžu.1949 1953. Meissner. Engel. trio za obou. XII. Schreker). DJELA. The Mystery of the Babylonian Notation. Slovenska hudba. BABUŠEK. 2 uvertire. Mald predohra. Debitirao je 1922 u Rimu kao Dulcamara (Donizetti. B. 1948 i 1964. Babilonaca i Asiraca počeli su se muzikolozi baviti u drugoj polovini XIX st. Živio je zatim u Parizu gdje se povremeno bavio i muzičkom kritikom. 1934. Istakao se osobito u Paisiellovim operama. G. violinu i violončelo. Die Musik der Sumerer. u Varšavi.). Baltičke zemlje. bavoračka). . 1830 i 1891. Sachsa i H. MGG. Njegovi madrigali. Za violinu i klavir: Legenda. Klavirski kvintet. Galpin. Istraživanjem muzičke kulture Sumerana. simfonijska pjesma Bud sldva narodu. 5. God. —■ DRAMSKA: radio-opera Przygody krola Artura. 31. Napisao muzički priručnik Isagoge musicae artis. Ravenni. simfonija sa ženskim zborom La Nave de Ulises. 95 u D-duru za klavir. španjolski kompozitor (Madrid. 1955. klarinet i fagot. III. Beču. Muzika se podučavala u hramu. — KOMORNA. Salvađor. Accademia delle Scienze di Torino. Babylonier und Assyrer. 1932—33. 1953. Humoreska. se uspješno ogledala i na literarnom području. 6 koncerata za violinu: I. F. po zvanju muzičari. Muzika za gudače. IX 1816). Na Konzervatoriju u Varšavi završila studij kompozicije (K. Salvatore. God. From an old note book. misa (8-gl. London 1953. IV. E. 1949. i 8-gl. 1924. III. 1927. da bi se napokon priklonila suvremenim muzičkim strujama. I 1969). Od ostalih izdanja najvažnija su ona K. Albert) i kompoziciju (C. Babylonien und Assyrien (2 sv. BACCHIUS SENEX (grč. Tres movimientos concertantes za violinu. LIT. Concertino. František. koncert za violončelo. 5—9-gl. ali još uvijek nisu odgovorila na sva važna pitanja o muzičkoj historiji naroda Mezopotamije. Sachs. Predohra in D za gudački orkestar. 1950. Paisiella.. Marka). ORK ESTRALNA: simfonijeta za 18 duhačkih instrumenata i harfu. 1592. Za 2 klavira: 6 studija. 1951. Bratislava 1964. Deux mouvements dansants. — C. sonatina. 1935. Ippolito Baccusi. Psalmi (8-gl. Završivši u Rimu studij arhitekture učio pjevanje kod J. II. V. Pjevao je na svim poznatim opernim kućama u Italiji (milanska Scala). Najnovija arheološka istraživanja pobila su i mnoge tvrdnje C. MQ. Sitzungsbericht der Preussischen Akademie der Wissenschaften. trublju i udaraljke. Studies in Oriental Musical Instruments. Hruškovsky. Suita polj skih plesova. sastoji se od tri muzičke rečenice po osam taktova. balada za klavir. — B. ORKESTRALNA. premda vrlo uvjereno primjenjuje kromatiku. je svoj najviši stvaralački domet ostvarila u kompozicijama za gudače (Koncert za gudački orkestar). — VOKALNA: kantata Por la Paz y Felicidad de las Naciones. 2 koncerta za violončelo.BABILONSKO-ASIRSKA MUZIKA — BACH ljestvicu sa sedam stupnjeva (pretpostavka C. 13. del Campo). 1949. Gražvna. BABINI (Babbini). IX 1898 — Pariz. Koncertni pijanist. — KLAVIRSKA: Fantasia. Evropi (londonski Covent Garden) i Americi (Teatro Colon u Buenos Airesu. MGG. 1953. 1570. 1911. — F. Psalmi (3 knj. Konzertstiick za violončelo i orkestar. — Isti. Ko. Koncert za klavir. 1962. 1597. 1934.): I. Njihovi su zaključci često nepouzdani i temelje se na krivim pretpostavkama. Londonu. 1932. 1605. 1946. XI 1905 — 13. 1596. 937. 1589 i IV. VI (3-gl. — Sieta variaciones. 1950. — G. 1931. Capriccio. 7. 1941 i dr. von Oppenheim (obj. Kfičke (diplomirao 1938) i u dirigiranju P. a njihov je ugled kao i utjecaj na javni život bio veoma velik. Madridu. Music and Letters. III (6-gl. Kašmana. Capriccio. prve su dvije u trodijelnom. 1895) i C. Radostnd ndlada. Dedečeka. Mušici scriptores graeci. Slovenskd rapsćdia. Die Musik der sumerischen Kultur (disertacija). Učili su je budući svećenici zajedno s ostalim znanostima. Studij kontrabasa završio u Bratislavi i tamo 1929 započeo muzičku karijeru kao član radio-orkestra. 6-gl. Mušica sinfćnica.). Klavir i kompoziciju studirao na Konzervatoriju u Rigi i na Visokoj muzičkoj školi u Berlinu (A. Studirao književnost i filozofiju. The Music of the Sumerians. očitujući se kao umjetnik duboke izražajnosti i smisla za pronalaženje izvornih zvukovnih kombinacija. Frankfurt a. Stoga su još potkraj XVIII st. Svadobna poloneza. 1921. Sumerisch-babylonische Musik. 1950. London 1937 (novo izd. Jarzebski). Farmer. Stander.. Boulanger (kompozicija) i A. Frankfurt a. W. na dvoru u Petrogradu (1771—81). Die Harfen und Leiern der Sumerer. Main 1957. 19. 1950.). Valentin -> Bakfark. I. 1954 i Esik w Ostendzie. Heidelberg 1923. III. 1961. — KLAVIRSKA: dvije sonate. Od 1939 bio je dirigent (1942—52 šef) radio-orkestra u Bratislavi. Hollderling-Songs i dr. Muzikom su se već u sumersko doba bavili isključivo svećenici-profesionalci. Suka. Od 1931 kontrabasist i tubist Praškoga radija i istodobno učenik u kompoziciji J. Njegov je repertoar sadržavao oko 160 uloga. —Mise (4 knj. — Nonet. Schnabel. — VOKALNA: dvije kantate. XII 1908 —). Leiden 1965. 1957. 1952. 1959. Cortonija. od druge polovine XVI st. a zatim se usavršavala u Parizu kod N. The Musical Instruments of the Sumerians and Assyrians. Ipolito (Hipolito). bavorak. — H. 14. 1946. Langdon. 1585. bas (Rim. držali su gotovo dva stoljeća sve važnije položaje kantora i orguljaša u različitim mjestima Tiringije (Weimar. Sachs. II 1754 — 22. V. II. Mantovi i Veroni. — M. 1934. Eisenach) ili su bili članovi gradskih kapela (Stadlpfeiferei) po srednjoj Njemačkoj. — KOMORNA: gudački kvartet. 3 Fantaste su un tema antico. Pet sonata za violinu i klavir: I. Ljubavni napitak) i kao Bartolo (Rossini. 12. Parizu (1787—89) i u mnogim talijanskim gradovima. 1946. Galczynskog i A. 1958. Sonatina za obou i klavir.

oko 1722) (1673-1691) r 6)J ohann Ambrosius (1645-1695) — 5) Johann '— (oko 1580-1626) 8) Christoph (1613-1661) 15) Johann Cristoph (1654-1693) Franačka grana —14) Georg Christoph (1642-1697) —13) Johann Nikolaus (1653-1682) Ohrdrufska grana —>■ __29) Johann Balthasar 28) Johann Christoph __44) Wilhelm Friedemann (1710-1784) 43) Johann Andreas (1713-c. 5 1) Wilhelm — ~ ^ —| 47) Johann Cristoph Friedrich -----.oko 1730) 32) Johann Nicolaus ~ (1669-1753) —31) Johann Sebastian___ (1685-1750) 2) Veit (oko 1550-1619) --------------------------- 73 ________48) Johann Christian "|S (1735-1782) 1 ._____9) Heinrich_ grana (1615-1692) 19) Johann Giinther (1653-1683) _ _18) Johann Michael—Maria Barbara (1648-1694) (1684-1720) _ _34) Johann Friedrich 17) Johann Christoph (1642-1703) — (1682-poslije 1730) 33) Johann Christoph (1676.1 _ _46) Johann Gottfried Bernhard (I7I5-I739) Bari sinovi •e 45) Carl Philipp Emanuel (1714-1788) ^ Cl K _ _30) Johann Jacob (1682. 1779) 42) Johann Heinrich (1707-1783) — 41) Johann Bernhard (1700-1743) —40) Johann Elias (1705-1755) __27) Johann Christoph (1689-1740) 26) Johann Ernst (1683-1739) — 25) Johann Valentin (1669-1720) — —24) JohannChristoph (1685-1740) (1671-1721) __39) Johann Lorenz (1695-1773) Erfurtska grana > —7) Johannes (1604-1673).Friederich Ernst | (1732-1795) (1759-1845) .—12) Johann Aegidius — (1645-1716) __23) Johann Bernhard (1676-1749) —22) Johann Christoph _ _11) Johann Christian 38) Johann Ernst (1722-1777) 37) Johann Giinther .o GeneaoloSko stablo muzičara iz obitelji Bach Os _ _ 4) Caspar (oko 1570-1642/45) 3) Hans (oko 1555-1615) \ ^~™~ "^ "~ ^J ^S ^t _v / 6) Lips (?-l62O) lviemingcuSKa 10) Wendel (1619-1682) 20) Jacob (1655-1718) | ___36) Nikolaus Ephraim (1690-1760) 35) Johann Ludvvig — (1677-1741) 50) Gottlieb Friedrich — 52) Johann Philipp 1 (1714-1785) (1752-1846) | 49) Samuel Anton (1713-1781) grana i) Hans (oko 1520-?) ~* Arnstadtska _.

-(1751-1809) Johann Sebastian I I I (?-i749) . S. Christoph Friedrich Colson. Colson (1746-1795) Anna Philippa Friederica (1755-1804) Juliane Wilhelmine (1754-1815) Johann Christoph Altnikol — (17191759) • Auguste Magdalena. Bacha Anna Magdalena Wiilcken (1701-1760) Regine Susanna (1742-1809) Johanna Carolina (1737-1781) Johann Christian (1735-1782) Johann August Abraham (?-i733) Johann Christoph Friedrich (1732-1795) Christine Dorothea (1731-1732) Christine Benedicta (1729-1730) Regine Johanne (1728-1733) Hrnestus Andreas (M727) Klisabeth Juliane Friederica (1726-1781) Christian Gottlieb (1725-1728) Gottfried Heinrich (1724-1763) Christine Sophie Henriette (1723-1726) _ _ Wilhelm Friedrich Ernst (1759-1845) Lucia Elisabeth Munchhausen (1728-1803) Auguste Wilhelmi ne (1 8 0 51 8 5 8) Caro line ' (18001871) -J.... (1778-1831) Ernest C.Genealoško stablo potomaka J.

?) (1724-1795) _ _ Friederike Sophie -^ Johann Schmidt (1757-1801) Gotthilf Wilhelm (1754-1756) __ Wilhelm Adolf (P-I752) (1761-?) .Dorothea Elisabeth Georgi (1710-1784) (1725-1791) Catharina Dorothea (1708-1777) Johann Sebastian II (1748-1778) Anna Caroline Philippina (1747-1804) Johann August (1745-1789) Sophia Friederika (1797-?) Sophia Dorothea (1793. Emanuel Johanna Maria Dannemann (1714-1788) Marie Sophie ? Johann Christoph (7-1713) Wilhelm Friedemann —.> n 31) Johann Sebastian Bach(1685-1750) Maria Barbara Bach (1684-1720) Leopold Augustus (1718-1719) Johann Gottfried Bernhard (1715-1739) Carl Ph.

Tematisches Verzeichnis der musikalischen der Familie Bach. Arnstadtska grana započinje s najmlađim (5) Johannovim sinom (9) Heinrichom (1615—1692). partije u Es erhub s Streit). čiji su potomci bili muzičari na dvoru u Meiningenu. Jedan od njegovih sinova (2) Veit (Vitus) Bach (oko 1550—1619). (8) Christopha i (9) Heinricha. je najznačajniji muzičar među pripadnicima Arn grane i uopće medu članovima obitelji Bach prije Johan bastiana. s kojom će imat moro djece (medu njima kompozitore Wilhelma Friedema Carla Philippa Emanuela). klavirski koncerti. 1928—29. moteti. koji je kao orguljski i pijanistički virtuoz tirao u Londonu. 1940). — C. Nach Ph. začetnik je tzv. jer se njegova vlastita obitelj jako povećala. Geiringer. ZFMW. Buxtehudea. 2. Obiteljska muzička baština čuvala se u arhivu što ga je utemeljio otac Johanna Sebastiana sakupivši najbolje kompozicije članova obitelji u neku vrstu antologije (Alt-Bachisches Archiv). LIT. M. God. i "dva brata blizanca —(15) Johann Christoph (1645—1693). njemački kompozitor (Eisenach. ali se 1713 potp kao Hoforganist und Kammermusikus. The Bach Family. smionost harmonija (za 1 doba začuđujuća upotreba povećane sekste) i dubina izr majstorskom kompozicijskom tehnikom. zajedno muzicirali i raspravljali 0 novim kompozicijama i drugim muzičkim pitanjima. On je bio orguljaš i direktor gradske muzike u Erfurtu. pekar 0 mlinar u Wechmaru. Tzv. Mihajla. Johann Sebastian Bach und die Familie Bach. njegova kći Maria Barbara (1684— 1720) postala je prva žena Johanna Sebastiana.: B. S njegovim najstarijim sinom (7) Johannesom (1604—1673) započinje tzv. — C. Muzičarska djelatnost nasljeđivala se s generacije na generaciju i potkraj XVII st. M' 1951. je ur. Kassel 1928. 47. Uz to je kao učenik ' rufske škole pjevao u zboru.. Arnstadt. korale i motete (sačuvane samo 2 kantate i 2 koralna preludija). a od njega je službu direktora preuzeo. Schneider. 1929. Die organ Improvisation bei J. vjerojatno kao dvorski violinist a možda i orgulja već je u drugoj polovini 1703 dobio mjesto orguljaša i k u Arnstadtu (dužnost mu je bila da sudjeluje i u grofovskoj skoj kapeli). Erfurt itd. ondje je ostao godinu dana i vj se s rođakinjom Marijom Barbarom Bach. orkestralne suite. više kantata. crkveni orguljaš u Jeni. a zastupaju je: (52) Johann Philipp (1752—1846). kompozicija za čembalo i koralnih obradba za orgulje.: M. 45 -> Carl Philipp Emanuel. začetnik tzv. U Eisenachu je 1692—< hađao protestantsku latinsku školu u kojoj je stekao temel manističkog i teološkog obrazovanja. zbor. Bach-Jahrbuch. — K. Arie mit 75 variationen (izgubljeno' gulje: 44 Chordle zvelche bei icahrenden Gottes Dienst Zum praambulieren ge tverden konnen. Ar Hana pro dormiente Camillo variata. J. mlađi brat (12) Johann Aegidius (1645—1716). se preselio najstarijemu bratu Johannu Christoj Ohrdruf i kod njega nastavio s učenjem klavira. On je jedini od potomaka sudjelovao u velikoj re Johanna Sebastiana (prigodom otkrivanja spomenika u L< 1843). KLAVIRSKA: Sarabande duodedes variat u G-duru. Ohrdrufske grane koju zastupaju njegovi sinovi crkveni orguljaši u Ohrdrufu (41) Johann Bernhard (1700—1743). bio plodan kompozitor kantata. Bach Jahrbuch. otišao je ] Liineburg. K. Eisenach 1957. Borkowsky. nadaleko poznatim crkvenim orguljašem u Arnstadtu.Johanna Sebastiana. Jena 1931. unuk Johai bastiana (sin »biickeburškog Bacha«.und Stadtmusikus) u Arnstadtu. koji je komponirao koncerte. 1703 stupio je u službu weimarskog vojvode Jo Ernsta. misa) i graditelj klavira i orgulja (izumio je instrument Lautenmerk. U idućoj generaciji muzičara Erfurtske grane ističe se sin Johanna Aegidiusa (23) Johann Bernhard (1676— 1749). — F. Benecke. Njegov sin (38) -> Johann Ernst posljednji je istaknuti muzičar Erfurtske grane. te graditelj violina i klavira. njegov mlađi brat (4) Caspar (oko 1570—1642/44) bio je već po zvanju muzičar. — M. M. — K. crkveni orguljaš i čembalista dvorske kapele u Eisenachu. Thematisches Verzeichnis der musikalische: der Familie Bach. nije poznato. drugi. IV. Imao je 3 sina muzičara: (7) Johannesa. C. A Family Boston 1953. Franačke grane. I. ide od (5) Johanna na njegova drugog sina (8) Christopha (1613— 1661). Od 1665 orguljaš crkve sv. Familie Bach. Bach-Jahrbuch. Johan Sebastian. 1707 napušta Arnstadt te za orguljaša u Muhlhausen. MGG. vokaln itd. Johanna Chi Friedricha). 1935). mise) uspješno sjedinio utjecaje talijanskog stila s njemačkom misaonošću. 1907. 44 orguljska korala obj. člana gradske kapele u Erfurtu te dvorskog i gradskog muzičara (Hof. VII 1750). Ne zna se pouzdano kada je oti Liineburga. iako u to doba nije više ni jedan član obitelji pripadao muzičarskom cehu. Singspiel Der Jenaische Wein. sjevernonjemačku orguljsku n te francusku operu i balet. dvorski orguljaš i slikar u Mei- 1. Fischer. mu je 1694 umrla majka Elisabetha rod. orguljaš u Arnstadtu i Gehrenu. Meiningenska grana započinje s (6) Lipsom (Philippus) Bachom (umro 1620). drži se da je rodonačelnik obitelji (i) Hans Bach (oko 1520 — ?)3 član općinskog starateljstva u Wechmaru. 1900. 1682. u školu samostana sv. III 1703). Najstariji sin i učenik richa Bacha. Fischer 15 klavirskih varijacija na Eberlinovu ariju obj. gudače lamentacija Wie bist du denn. U Arnstadtskoj grani ističe se još (32) Johann Nicolaus (1669—1753). 2. Tu je imao da upozna vokalnu polifoniju XV i XVI st. God. Freyse (Veroffenth der Neuen Bach Gesellschaft. koralne obradbe. Stadtpfeifer u Gothi i Arnstadtu. Najznačajniji je član te grane (35) Johann Ludivig (1677—1741). 1935). zvende dich und sei mir gnddig za 4-gl. Johann Ambrosius (1645—1695). autor svjetovne i crkvene muzike (orkestralne suite. 1955). Parizu. o Gott za 5 glasova. — C Die Ohrdrufer Bache in der Silhouette. obitelj). te je dosegla vrhunac pojavom -> Johanna Sebastiana. Bach. putujući u nekoliko navrata u Hamburg i Celle B. The Bachs. direktor Meiningenskog dvorskog orkestra. i (43) Johann Andreas (1713— oko 1779). Lammerhirt. te vokalnu i i mentalnu muziku talijanskih i njemačkih baroknih ma. S. Johann Ambrosius imao je također šestoro sinova od kojih su važni: Johann Sebastian te (28) Johann Christoph i (30) Johann Jacob. E. a ko rao je više raznovrsnih. Tzv.). — Isti. Johann Christoph podučavao ga je čembalo i orgulje. koji je u svojim kompozicijama (orkestralna suita. — M. Schneider (s predgovorom Reichsdenkmale des Erbes deutscher Musik. Međutim. stilski prilično konzervativnih c simfonije. 31. Johann Christoph Bach. Geiringer. Schneider (ibid. wiederhergestellt und erlautert. Bachs A nungen. Njegov stariji sin (17) -> Johann Christoph najznačajniji je predstavnik Arnstadtske grane. Geiringer (Musi Bach Family. zahvatila velik broj pripadnika obitelji B. kantatu Meine 1 obj. J. Sklon je gustoći i velikim zvučnim sastavima (22-gl.). — R. M. kompozitor (sačuvana 1 kantata) i kantor u Themaru (kraj Meiningena) i Schweinfurtu. tada dvorski i gradski rr. 1705 odlazi na jednomjesečni dopust u L da bi čuo D. 1 die Bache.—• Bachurkunden (izd. On je djed Johanna Sebastiana. violinist dvorske kapele u Arnstadtu. LIT. Na tom ga je položaju naslijedio sin (11) Johann Christian (1640—1682). Johann Christoph (1671—1721). dao mu je prve upute u sviranju violine. XXXIX. preludij i fuga u Es-duru. NOVA IZD. arije Es ist nun aus i Mit Weinen hebt sich za 4 glasa. Prema genealogiji koju je počeo bilježiti Johann Sebastian. Ch. Rollberg. I'. dok je mlađi (18) Johann Michael (1648—1694). 47 -* Johann Christoph Friedrich. — E. koji bogatstvom invencije nadvisuje mnoge svoje su vremenike u Srednjoj Njemačkoj. biblijsku historiju Es er ein Streit i orguljski preludij i fugu u Es-duru obj. Johann Cr Bach. potomak meiningenske grane. i tadašnju njemačku operu. Schneider. koje uza svu složenost uvijek oblikuje jasno i prej DJELA. kantate Die Furcht des i Meine Freundin du bist schon. Die Musikerfamilie Bach. a od 1700 dvorski mermusiker. solo-kantata Ach. Nizozemskoj i Njemačkoj.und Bierrufer. orguljaš u Ohrdrufu.: 2 moteta i 2 arije obj. Kad ga brat više nije mogao i vati. vrstu lutnje s tipkama). Kod njega je stekao muzičku naobrazbu Veitov sin (5) Johann {Hans. Njegov ota hann Ambrosius (-> Bach. orguljaš i kompozitor (Arnst XII 1642 — Eisenach. preludije i fuge. a otac. 1. moteta i orguljskih korala stilski srodnih Pachelbelu. Mliller-Blattau -+ Lit. 28. dialog Herr. New York i London 1954. Stein. Kassel i Basel 1950. dass ich Wassers geni za alt. Erfurtska grana obitelji.brat Johanna Sebastiana (30) Johann Jacob (1682—1722) stupio je u službu švedskoga kralja i posljednje godine života proveo u Stockholmu kao komorni i dvorski muzičar (njemu je Johann Sebastian posvetio Capriccio sopra la lontananza del suo frattello dilettissimo). autor orkestralnih suita. — Vokalna: biblijska hist erhub sich ein Streit za dva 5-gl. — R. 4 moteta za 8 glasova i teta za 5 glasova. u Eisenachu. Ch. 1956. učenik. oko 1580—1626) koji je svirao po gradskim kapelama tirinških gradova (Gotha. I. The Origin of the Family of Bach Musicians.).98 BACH ningenu (ostavio i jedan portret Carla Philippa Emanuela te (51) Wilhelm Friedrich Ernst (1759—1845). Glavna obiteljska grana što vodi izravno do Johanna Sebastiana. Komponirao je pretežno vokalna djela u koj sjedinjuje bogatstvo invencije. 1907. 48 -> Johann Christian) javlja se posljednja muzičarska generacija obitelji B. violinist gradske kapele u Erfurtu te dvorski i gradski muzičar u Eisenachu. a pjevajući u škc zboru učio je i elementarnu muzičku teoriju. The Bach Family. M. 1951. orgulja i se upućivati u tehniku komponiranja. 2 1685 — Leipzig. B. Johann Christian Bach. zbora i orkestar. Se! 1917. Đorđa u Eise ubrzo zatim i čembalist dvorske kapele. a nastavio Philipp Emanuel ( Ursprung der musicalisch -Bachischen Familie. . Poslije sinova Johanna Sebastiana (44 -> Wilhelm Friedemann. Johann Christoph. New York i London 1954. novo izd. 1708 odlazi u Weimai kakvu je dužnost bio pozvan.. Prigodom obiteljskih svetkovina Bachovi su se sastajali (ponekad ih je bilo do 120). i (16). Terry. bio je muzički amater (svirao lutnju ili citru) pa se smatra začetnikom muzičke tradicije u obitelji. zbog prekoračenja dopusta i suko đacima i pretpostavljenima B. Ponovni dolazak u W J . Muller Genealogie der Musicalisch-Bachischen Familie. Od šestoro njegove djece trojica su bili muzičari: (14) Georg Christoph (1642—1697). najvećeg tadašnjeg orguljaša sj« Njemačke.— J.

Sukob novog i starog očitovao se i u školi sv. Orgelbucklein. orguljaš. T. pokušao je da provede stare luteransko-humanističke odgojne principe i da postavi muziku u središte školskog odgoja. Kad su mu stariji sinovi dorasli za univerzitetski studij. emocionalni sadržaj. nabavljanje muzičkog materijala. 17 upotrebljivih. je 1. G. sonate za flautu i klavir. . Tome i sv. Vogler. Nadalje. svjestan velikih postignuća. 2 triosonate. čime je izazvao sukob s Bachom. iako je uglavnom bio usredotočen na Tafelmusik i na muziciranje kod primanja i svečanosti te kod crkvenih obreda u dvorskoj kapeli. No to je i doba. U Cothenu se bavio pretežno instrumentalnom muzikom. što mu se pružila prilika. U njemu se ogleda veliki umjetnikov interes za svjetovnu muziku njegovanu na dvorovima. . unijeli su temeljite promjene u njegov način rada i stvaranja. Schubart. doba je njegove velike duhovne koncentracije. pa je B. U stvari. Tome u Leipzigu i tamošnjeg gradskog Directora Musices. U njegove dužnosti išla je muzička nastava u školi. za muziku kasnog baroka koja je. Ziegler i dr. kantora škole sv. kako u stvaralaštvu. obaveze i povlastice kantora sv. u svome muzičkom djelovanju imao potpuno slobodne ruke. da nije bio zadovoljan životom i radom u Leipzigu.BACH donosi mu bolji materijalni i društveni položaj. U kolovozu 1717 primio je i službeno imenovanje za dvorskog kneževskog dirigenta Anhalt-Cothena (Hochfiirstlich Anhah-Cothenische Kapellmeister). J. a vokalna (kantate). S. pojedini preludiji i fuge). Zadaci. i prijavio se na natječaj. Odnos malog cothenskog kneza prema Bachu bio je prisan. je napisao velik broj svojih najznačaj nijih kompozicija za klavir: dvoglasne i troglasne invencije. to spajanje provest će B. oko 50 crkvenih kantata i nekoliko svjetovnih. Dok se u Cothenu gotovo isključivo bavio svjetovnom muzikom. Uza sav taj posao treba pribrojiti još i druge. Brandenburgische Konzerte (posvećeni markgrofu Christianu Ludwigu od Brandenburg-Ansbacha. orguljanje. za gradske i vojne odličnike. . Krebs. učenici su mu bili J. posebno i tradicija reformacije. Graupner. On će u tome gradu ostati do smrti. vjenčanja. Natjecali su se i G. Kad je J. Uz to je i zbor u crkvi sv. da će imati veće prihode u čemu se doskora razočarao. tako i u instrumentalnom virtuozitetu i improvizatorskoj vještini. priliku koja se pružila smrću J. koncerti. M. starih tradicionalnih pravila i ograda. kao i djela za razne prigode (dijelove misa. M. gotovo prijateljski. f EINSENACH U XVII ST. Prvom dijelu života. sređujući.: ». iskoristio je B. 99 Na ovome dvoru B. cothenskom razdoblju pripada i najveći dio njegovih sačuvanih orkes tralnih i komornih djela: sonate (odn. Novi rektor J. 1730—40. prvi svezak zbirke Wohltemperiertes Klavier. zatim više kantata. započeo i intenzivnu pedagošku djelatnost kao nastavnik orgulja i kompozicije. 1720 umrla je Bachova žena Marija Barbara. Naoko se činilo. sve više osjeća sukob između ustaljene tradicije i novih nastojanja. sa stanjem i prilikama u kojima je trebalo raditi. gradskih svečanosti itd. Bachova djelatnost u Leipzigu može se podijeliti u tri raz doblja: 1723—30. zatim sonate za orgulje. 17 nesposobnih . Tome bio loš i nediscipliniran (o kvaliteti 54-orice đaka pisao je B. toccate. u kojemu je dominirala nestalnost boravaka i obaveza. tj. Nezadovoljan. koji dobiva za njega neu godne oblike. duguju postanak invencije). pune zaostalih. Pošto je izabran. On je do duše smatrao da će prelaskom u Leipzig doći na niži društveni položaj od onoga što ga je imao u Cothenu. da se B. B. Summa. on će idućih godina imati i drugih sporova. suprotstavit će se odsad stalnost i trajnost dužnosti kojih će. pogreba. x Dolazak u Leipzig otvara u Bachovu životu novo krupno poglavlje.). rukovođenje zborom. pored kompozitorskih obaveza. oratorijske pasije i dr. Bachova djelatnost u Cothenu priprema je za konačnu sintezu najpozitivnijih tradicija svjetovne i crkvene muzike. član (violinist ili violist) dvorskog orkestra i kompozitor orguljske i klavirske muzike. u Leipzigu je morao »snabdijevati« muzikom crkve sv. koncerti za violinu. .. isprva čembalist. Iduće se godine oženio s Annom Magdalenom Wiilcken. koji su ga u Leipzigu očekivali. već u početku sukobio s Univerzitetom u pogledu svoje uloge i obaveza prema toj ustanovi. Magnificate. univerzitetskih i javnih. Nikole. Gesner 1730 postao rektor škole. Drugi odsjek Bachova leipziškog života. pružala veće stvaralačke slobode i u sebi nosila veće klice novog: instrumentalno tehničko majstorstvo i subjektivniji. koralne fantazije. Cothenski orkestar sastojao se od izvrsnih profesionalnih mu zičara. orkestralne uvertire itd. morao dijeliti rad na više strana. Osim toga B. djela za svečane priredbe pod vedrim nebom. A. te muziciranje kod misa. U prvom razdoblju komponirao je: Magnificat i Matthduspassion. J. prigodne kantate. »kneževskom pjevačicom« cothenskog dvora. kako s Univerzitetom. suite za violončelo solo. je odlučio da napusti Weimar. sintetizirajući i 'pretvarajući u novi kvalitet skupljenu baštinu i iskustva. te od studenata amatera i učenika. 1740—50. Ernesti (mladi) nastupio je 1734 s novohumanističkim pogledima. po kome nose i ime). kompozitorske i izvođačke zadatke: trebalo je pisati serenade za aristokratske kuće. S njom će imati 13 djece. Tome i gradskog muzičkog direktora bile su u društvenoj djelatnosti Leipziga toliko zamršene i isprepletene. . u Leipzigu je najviše pisao vokalnu (solističku i zbornu). npr. je kroz 12 godina vodio javne muzičke priredbe studentskog Collegium musicuma u jednom od leipziških Kaffeehausa ili Kaffeegartena. Franzosische Suiten. a u Leipzigu mu je stajao na raspolaganju ansambl sa stavljen prigodice od gradskih muzikanata. Već pri kraju ovog perioda jasno je iz Bachovih izjava i pisama.«). Od duhovnih kompozicija u Cothenu je nastao veličanstveni Johannespassion. Kuhnaua. .što ga vojvoda nije J. partite za klavir. B. VI 1723 stupio na novu dužnost. Englische Suiten. komponirati nedjeljne i blagdanske kantate. Zbog upletanja u njegovu kompetenciju. tako i s crkvom i s gradskim vijećem. a neka i iz njegove pedagoške djelatnosti (njoj. '»Weimarske« su godine značile za Bacha uspon do visokog majstorstva. on je u Leipzigu i dalje ostao. koralni preludiji. Ph. među njima kompo zitora Johanna Christiana. skromnih sposobnosti. Bachovo umjetničko djelovanje u Cothenu sasvim je drukčijeg karaktera. da B. da u Cothenu dobije baš takav položaj. pa je B. Većina ovih djela nastala je iz određenih izvođačkih potreba. razvijajući se u dvostrukom sjaju i atmosferi prosvjetiteljskih ideja. a vjerojatno i komornih i klavirskih kompozicija. kada stupa u najzreliju fazu svog života i stvaralaštva. većinom svjetovna. brani prava koja su mu kao kantoru bila pismeno zajamčena. doduše. B. Telemann i Chr. suite) za violinu solo. U Cothenu je izvršavao samo zadatke svoje dvorske službe. God. Ali unatoč razočaranju. utoliko prije. ali je bio uvjeren. K. BACH imenovao dvorskim dirigentom. Tome. J. U Weimaru je nastao velik broj njegovih djela za orgulje (koralne obradbe. za boravka u Leipzigu. makar samo izvana. pomirivši se. Pored toga. Međutim je zbog otpusta izbio otvoren sukob između njega i weimarskog vojvode koji ga je dao zatvoriti. za prigodne dvorske svečanosti. Komponirao je pretežno instrumentalna djela. Tamo je B. kromatsku fantaziju i fugu. ali su obojica odustali u Bachovu korist. 20 još neupotrebljivih. biti čitav niz. kad je to mjesto ostalo upražnjeno. Time je neposredno prethodio kasnijoj praksi stalnih javnih koncerata za građanstvo u Leipzigu. a 1714 dobio je naziv Konzertmeistera uz obavezu da svakog mjeseca stvara nove kompozicije za dvorsku kapelu. Dvorski svjetovni muzički život (koji se tada u Weimaru naglo razvijao) pružao mu je i šire polje rada. a u Leipzigu je. U Weimaru je B. odsjedio u zatvoru s obitelji u Cothenu. dužnosti i prava.

a samo djelomično prema crkvenim uzorima. puna protivurječnosti (konačno. Potkraj stoljeća postoje uvjeti nomsko jačanje pojedinih pokrajina iz tadašnjeg komplel mačkih zemalja — Austrije i Prusije (jačanje zanata i tr. u Dresdenu je bio 1731. 6 (. kojoj je najčešće nametnut zad služi samo u reprezentativno-dekorativne svrhe. Da bi se objasnilo Bachovo značenje. Ono što se u doba muzičke renesanse ješta ili javlja u neizradenim. slobodno oblikovanim recitativima i arijama i jednostavnim završnim zbornim koralom. u Berlinu 1741. Alarcuspassion. obuhvatio s muzičke tekovine i stvorio osnovu novim još i danas nei nim mogućnostima razvoja. je kao s ličnost. to je epoha se sukobljuju i prepleću kulturne tendencije triju dri snaga: crkve. uloga i vrijednost. neposrednost melodike sa jačanjem utjecaja grada pučkih izvora. posta opera seria) tipičan predstavnik feudalne umjetničke id< oratorij. da bi se zatim razgranali na razne strane. očitovao samosvijest i uzdržanost. Karakteristično je za Bachovo doba s jedne strane čuvanj TRIJEM BACHOVK RODNE KUĆU U EISENACHU radilo se o »prodoru racionalističko-prosvjetiteljske koncepcije školstva (u Ernestijevoj osobi). treba njegovu stvaralačku ličnost promotriti kao kariku u lan cu razvoja evropske muzičke kulture. Tome.. koja je htjela nadomjestiti dogmatsko i teocentrično. izvršena u januaru 1750. Karakteristično je pri tome. Bacha su 31. To nosi poglavito na instrumentalnu muziku. Sve ove crte u punijem obliku i u najoštrijim suprotnostima. .. Spruchkantate) i prelazi na novi tip solo kantate (bez uvodnog zbora) te na koralnu kantatu sa široko razvijenim i razrađenim. ortodoksno kršćansko poimanje. sve su to u stvari parodije. se više bavi muzičko-tehničkim problemima: sabiranjem. Sve važne tekovine muzičke renesanse — pr težišta s crkvene tematike na svjetovnu. je povremeno putovao u druge njemačke gradove radi koncertiranja ili kolaudiranja orgulja. 1733. u svojemu monumentalnom djelu. preneseni su Bachovi ostaci 1949 u crkvu sv.. zrele oblike. II sv. Ivana. Himmelfahrts-Oratorium i Vier kleine Messen. a 1747 u Potsdamu u znamenitoj posjeti Fridriku II. opredjeljuju se stilovi pojedinih instri. Međutim. također djelomično parodije ranijih djela. na nove \ -instrumentalne vrste i na scensko-muzička djela.i. na inicijativu F. On je po Bachovu dik tatu zapisao posljednje umjetnikove kompozicije. 18 Chorale za orgulje itd. Budući da je ta crkva bila porušena za Drugoga svjetskog rata. uz pompoznost susreće se jednostavnost i ne nost. Kevserlincka za njegova dvorskog muzičara J. u Bachovim djelima iz tog vremena stalno prisutna emocionalna. još mnogim konvencijama ustaljene muzičke prakse — s baroku poprima određenije. dobija ponekad svjetovni karakter.. God. reljefno : i jasno osvijetljene. . Goldberga. počeci izgrađivanja instrumentalne muzike kac stalne muzičke grane. Ali Bachov lični i umjetnički autoritet nije na njih jače utjecao. 1735 u Cothenu i Miihlhausenu. konzistorij pa i sam knez. Das musikalische Opfer. Mendelssohna. Njegova pažnja usredotočuje se na sakupljanje pretežno ranije nastalih djela u veće zbirke (4 sv. Ivana. simbolizirano u gajenju muzike. Operacija. da je. 1 7 2 2 . znanstvenim izobražavanjem intelekta i odgajanjem u duhu moralno razborite čovječnosti« (F.. — Što se tiče Bachova stvaralaštva. U ep roka stvaraju se i neke karakteristike pojedinih naći muzičkih kultura. Od 1740 B. Njegov učenik i zet J. u protestantskim kantatama=B. Chr.) i na crkvene kantate. pročišćavanjem i konačnim dotjerivanjem muzičkog nasljeđa i vlastitih iskustava. savršenije. ostala je sasvim bez uspjeha. a krajem godine izgubio je vid. Weihnachts-Oratorium. Altnikol bio je u posljednjim mjesecima stalno uza nj. uz filozofsku i religioznu meditaciju — jedar i oštar uz snažnu dramatiku — najtananija lirika. zbirke Wohltemperiertes klavier. o 200-godišnjici umjetnikova rođenja leipziško gradsko vijeće postavilo je spomen-ploču na taj zid. naslovna str. i instrumentalnih ansambla.100 BACH kojemu vode gotovo svi putovi dotadašnje evropske 1 aktivnosti. U sukob su bili uvučeni načelnik. zemlje s tipičnin građanskim pojavama u duhovnom životu. a služio se i podvalama. instrun muzika na dvorovima. stvoren da služi kao oružje kontrareformacijske i postaje nosilac naprednih umjetničkih tendencija. protivrječnost i kontrast u muzičkim kod kojih konvencija igra važnu ulogu.~~ ' 1 Clavierbuchlein Jur Anua Magdalena litich. većinom prema svjetovnim. Tako je 1732 boravio u Kasselu. Osteroratorium. Pojavivši se u završnoj fazi baroka B. jačanje tender jasnijim ispoljavanjem kompozitorova odnosa prema stv razvoj polifonog majstorstva. odnosno kao raskršće prema >•*<! "i Ut. u Halleu 1740. gradsko vijeće. o muzika. 7 . djelo u kojemu ni prije ni poslije nitko nije dosegao toliku visinu kontrapunktičkog majstorstva u okviru fuge (ovaj je rad ostao nedovršen\ Za boravka u Leipzigu B. smjelo se ruše polifone pa monijske konvencije. kristaliziranje i ustaljivanje nije. 1736 i 1738. Prvi spomenik Bachu podignut je 1843 u Leipzigu. postaju glavnim 1 čem razvoja novih muzičkih misli i građe novih arhitel oblika. Blume).. dok je B. 1746 u Naumburgu. rođena iz te realističnijim umjetničkim izražavanjem i uskrsavanjem kratične (u specifičnom smislu) grčke tragedije. živa muzika. došle su do izražaja u djelu Johanna Se Bacha. tada napušta stariji oblik (tzv. G. ciklus na temu koju je Bachu 1747 zadao Fridrik II prilikom umjetnikova posjeta Potsdamu (na taj Thema Regium komponirao je B. višedjelnim uvodnim zborom. ali je mjesto njegova groba ubrzo zaboravljeno. dramma per mušica. poprirj čenje umjetnički složenog i duboko proživljenog djela. Od Tridesetgodišnjeg rata (1618—48) do Bachov Njemačka pruža sliku ekonomski i politički rasparčane malo samostalne u kulturnom pogledu.. Početkom 1749 razbolio se. umjetnički vanredno složeni ciklus kanona. aristokracije i građanstva): u kontrareforma Rimu javlja se prvi pokušaj komične opere s oštrom p: dalnom tendencijom. U tom je sukobu Ernesti pokazao netrpeljivost i sitničavost. vezana -i prostorom za crkvu. karakteristično je za to doba da osim Mise u h-molu. fuga i ricercara te jednu trio-sonatu). knez ga je od 1733 do 1736 ostavio da čeka na zamoljeni naslov dvorskog kompozitora. Zato se muzički barok i ocrtava kai previranja. d budućnost. uz dostojanstvenost i ukočenost javlja se živa ŠE i kićenost. ravnoteža muzičkih oblika i njihova sve v ređenost. VII 1750 pokopali kod južnog zida crkve sv. Pod pritiskom kracije i djelomično pod valom kontrareformacije ona se 1 sporo i na poseban način. i pored konstruktivizma i kombinatorike u kontrapunktičkoj tehnici. nije komponirao više niti jedno veliko oratorijsko djelo. Kanonische Veranderungen iiber uVom Himmel hochi i Kunst der Fuge. 1885. nastale po narudžbi grofa H. elementarnim formama. 1894 pronađen je lijes s Bachovim ostacima i oni su položeni u kriptu crkve sv. približavanje muzike dramskom iz sve su to temelji na kojima izrasta nova epoha evropske 1 kulture — barok. Klavierubung . iako ponekad nagao i nedosljedan. To vrijedi u prvome redu za četiri majstorska ciklusa: Goldberg-Variationen.

bez obzira kakvog je karaktera ili vrste (npr. a i od onog kulturnog »internacionalizma« feudalnih dvorova. Scarlatti. Kvaliteta u Bachovu stvaralaštvu neprestano se uzdiže: od Actus tragicusa (1707) do Kreuzstab Kamate (1731). sadržajno intenzivirao. a možda je to i težnja za potpunijim i zrelijim obrađivanjem ranije zamisli. I aktivnost u raznim granama muzičke djelatnosti nije neobična za ono doba. od starih i suvremenih majstora vokalne i orguljaške muzike dobro poznaje Palestrinu. du frommer Gott (između 1704—08) do varijacija Vom Himmel hoch (1747). B. je čvrsto vezan za svoju zemlju. takav je način rada za Bachovo doba posve neobičan. Karakteristično je da B. Sve te suprotnosti njegova vremena isprepleću se i sjedinjuju u njegovoj muzici: produhovljena meditativnost s crtama hedonizma i plemenitog uživanja u zvuku. TOME U LEIPZIGU zičkom jeziku progovara za budućnost. harmonija. a često u dotjeranijem i potpunijem obliku. utvrđivanja kronologije i objašnjenja djela. Neidhardta. obrazovanju i djelovanju B. tada intenzitet počinje opadati. klavirskoj i vokalnoj muzici). partite. služi također su kasnobarokna. godine. u svom mu- 101 CRKVA SV. motetski ili koncertantni zborni stavci. drveni i li meni duhači samostalne su grupe. kantabilnijemu tipu. Werckmeistera. rano došao u dodir s francuskim prosvjetiteljskim idejama i antropocentričkim shvaćanjem muzike. Bachova opća naobrazba počiva na Hutterovu Compendiumu i Comeniusovu Vestibulumu. preobličuje i »parodira? svoje vlastite kompozicije. on ukazuje više na romantizam nego na značajke klasike. od lnventionen do Kunst der Fuge — i to kako linija tehničkog umijeća. obogatio i formalno zaokružio premašivši u tome sve svoje suvremenike.BACH govanje religioznih tradicija. pa se kod polifonih služi radije klavikordom. od suvremenih teoretičara Matthesona. od talijanskih instrumentalnih majstora Albinonija. Hasse. Za posebna reprezentativna izvođenja služi se najvećim sastavima i kombinacijama. Po svom odgoju. vokalno-instrumentalne i orguljaške prakse proizašle iz kantorskog zvanja. njemačke narodne pjesme. Nuciusa. katkad i mijenjao. Tamo gdje B. a kod kompozicija u kojima prevladava homofoni princip i virtuozitet. Opseg Bachova djela golem je. Stoga se u Bachovoj umjetničkoj djelatnosti osjeća i odraz Augustinove teze o muzici kao laudatio Dei i recreatio cordis. Osim toga B. naročito »presađivanje« stavaka iz jednog djela u drugo. fantazije. Boehma. Graupner i mnogi drugi autori). koralne zborove u formi uvertire. a i sam pokušava da mu usavrši konstrukciju i zvuk). a kod kasnijih kantata i oratorijskih djela to nije slučaj. fuge. sadržaja i oblikovanja tako i linija stilskog razvoja. provodi zvukovnu diferencijaciju u odnosu na karakter muzike. jer se sastav ponajprije prilagođavao mjestu (akustičkom prostoru)! i mogućnostima izvođenja. starijih i suvremenih autora. taj vjekovima ustaljen odgojni ideal protestantske Njemačke sa teocentričko-simboličkim poimanjem muzike. na romantiku upućuju snaga izražaja. ili povezujući u cjelinu koral. Konkretan povod za komponiranje kod Bacha je još uvijek u najvećoj mjeri — »službena dužnost«. nalazi se prerađena u Himmelfahrts-Oratorium iz 1735 i konačno u Agmisu iz Messe in h). arioso i recitativ (Matthauspassion) ili dijelove suite i koncerta. a s druge sve jače prodiranje racionalističkog gledanja na svijet i očiglednih novohumanističkih tendencija u umjetnosti. studiranju. To stvara poteškoće kod ocjenjivanja. Prema tome Bachova genijalnost nije u pronalaženju novih oblika nego u tome što je nasljedene vrste i oblike do krajnjih mogućnosti produbio. Frescobaldija. od starih teoretičara Praetoriusa. Eulera. barokna kićenost s lirskim refleksijama. cijeni ga. obrađuje. Frobergera. kanoni (instrumentalni i vokalni). kaže — leipziški aparat bio oskudan. mnogo prerađuje. obilje u stvaralaštvu karakteristično je za kompozitore toga vremena (takvi su Handel. ali nikad ne upada u obično imitiranje već svemu daje pečat snažne individualnosti koja ga uzdiže iznad njegovih suvremenika. Nisu poznate kompozicije. i utjecaj težnje za slobodnijim sudjelovanjem građanstva u muzičkoj praksi i za njegovom umjetničkom afirmacijom. U njegovoj muzici osjećaju se muzičke tradicije reformacije. Svojstvo baroknih muzičara. Te je ustaljene oblike B. osim toga neprestano usvaja nove elemente iz francuske i talijanske muzike. dakle na stupovima ortodoksnog luteranskog naučavanja. kod klavirskih djela B. arije i duete kao koncertne stavke (u Mesu in h). Schnitgerovom tipu orgulja s mnogo mikstura. odnosno težnje za što širim spajanjem raznih elemenata. Vivaldija. za njene običaje i njenu kulturnu baštinu. U orguljskim djelima isprva daje prednost sjevernonjemačkom. U pogledu muzičkih vrsta i oblika njegovo stvaralaštvo pruža tipičnu sliku kasnog baroka: preludiji. radi neobično mnogo na sakupljanju. kao i od želje za ovladavanjem novim tehničkim izražajnim sredstvima. Marchanda. Marcella. specifične potrebe. komorne i crkvene sonate. Međutim. Couperina. Buxtehudea. godine života. No B. sudjelujući u muzičkoj praksi dvorova. Vjerojatno odavde. se stilski nadovezuje neposredno na njemačko nasljeđe (u orguljskoj. nije Bachova osobina. Grignvja. i na klasičnoj starini u rimsko-humanističkoj predaji. upotrebljava radije čembalo (Bach poznaje i Hammerklavier. Telemann. njegova se »ruka« lako prepoznaje čak i u preradbama tuđih djela. jedna arija iz Gottscheds Kamate — 1725. uvijek iznova vraćao. jer je — kao što i sam B. U nizu vveimarskih kantata i oratorijskih djela instrumentalni sastav zamišljen je solistički. plesne forme. a kasnije Silbermannovom. postepeno izmjenio u smislu neohumanizma. od francuskih klavesinista Raisona. Bachov je orkestar koncipiran »zborno« kao i orgulje. od koralne partite O Gon. toccate. U tom smislu karakteri- . njemačke građanske »muzikantske« prakse i njemačke (profesionalne) vokalne. Beera. gudači. Barvphonusa i dr. a vjerojatno ni istovetni: možda se radi o adaptiranju postojeće kompozicije za nove. Stroge diferencijacije između orkestra i komornih ansambla kod Bacha još nema. Njegovo stvaranje počinje polagano i istom od 24. bio je u vrijeme Bachova školovanja još mjerodavan ali se u toku XVIII st. suite. uvertire. Doduše. shematski shvaćati. adaptiranju tuđe muzike. mnoge instrumentalne kompozicije obrađivao za razne sastave i u raznim stupnjevima teškoće izvođenja. recitativi. je. da se vrlo rano počinju baviti kompozicijom i da vrlo rano izgrađuju svoj stil. koralne fantazije (instrumentalne i vokalne). pa se pretpostavlja da se zapravo radi o prauzorcima ili praidejama na koje se B. ali ako se uzme u obzir da je gotovo polovina Bachova opusa izgubljena onda on svakako ide medu najplodnije muzičke stvaraoce. arije. filantropinizma i sekularizacije što prethodi predrevolucionarnbj epohi. Buttstedta. Zvučna sredstva kojima se B. Razlog i cilj ovakvih postupaka nisu uvijek sasvim jasni. Lippiusa. U opravdanost ovih hipoteza može uvjeriti činjenica da je B. dolazi i do jedne univerzalističke crte. B. Pachelbela. daleko natkriljuje svoje suvremenike u poznavanju muzike drugih majstora i sintetiziranju različitih iskustava s izrazitim obilježjem svoje individualnosti. kombinira i proširuje. nužan je rezultat takve djelatnosti temeljito proučavanje raznih njemačkih i stranih. Praksu instrumentalnih sastava (s obzirom na broj izvođača) iz Bachova vremena ne treba kruto. prerađivanju. individualnost melodike. od miihlhausenske Ratstvechsel-Kamate do Lobet den Herren. a na klasicizam oblikovanje tema izrazito homofonog karaktera. oblikujući npr. ali i njihove moguć nosti on u najvećoj mjeri iskorišćuje. godine postaje intenzivnije i bogatije što traje po prilici do 55. koje bi on bio napisao prije svoje 20.

kako se Bachov život raširena pojava). kao navajući golemu snaguposlovnih i sugestivnost njegova muzičkog jednostavna a-legorija i u grandioznim dramskim scenama i u intimnim lirskim brojeva (npr. bio je osjećajan. podređuje religioznom osjećanju kanona i muzičke »retoričke figure«. »pramuzikar je iz aleksandrin-ske »iskonski je muzikantskom« osjećanju težnje. koji be.njemu nepravedno postupa. ali i ozbiljan luteran. laštva u smislu onog stvaralaštva »neobaveznog« tipa. se susreće uglavnom u u sferi profesionalnih. nego životne pojavu punine i slojevitosti »sveti brojevi« (»apo. njihovi zbro. od 1714 kani ostatak flamanskih. dan nakon Bachove smrti izvijestic Schule brauche einen Kantoren und keinen Kapellmeisl . tj. k trojstvo« traži tri odnos te snage i dubine i u tako veličanstvenim oblicima i glasa). i obiteljskih problema. Kapellmeister und tor Chori Mušici in Leipzig) bila im je trn u oku. poten. ui cjelina praktički nasljeđa. 11 se konstatirati. komornu i klaje 2 4. a pomirljiv i predan. melodijske formule. fuga čitavom svom djelu — i mimo svoje volje — morao c Patrem omnipotentem odraz jedne nepobitne životne istine. on je r muzici ima mnogo dodirnih pjesnik i učenj tačaka s tada raširenom perimentator.1 + 3 -•. kad s« jevi. Gledajući. Pored toga je redovno radio na pedagoškim u posljednjoj koralnoj obradbi Vor deinen Thron prvi rr i didaktičkim djelima. stoga njegovu ne treba prom luteranstvo. S. B. autograf g razinu.8 = 14. duboko i intenzivno. naklonjen radostima života. odsjeku leipziš-kog boravka ali ni jedan ne nalazimo u tom pogledu sve toliko problema! veće oslobađanje. Gradski r je na sjednici vijeća. Walthera. 12 za apostole. < 12 = 84 puta. Kod njega se susreću i mistična primjena je iskreno religiozan. Te svoje unutarnje protivurječnosti crkvu.u njegovo pravo. u svakodnevnom marljivo. ali se istodobno ] treba da asocijativno povezu pažnju uz određeni tekst.čovjek zdrave srži. vjernike (npr. koja nisu naručena nost vremena i niti namijenjena određenoj u kojoj je živio. ali upravo kao snažan unum De-um« 7 x duh. Bachova muzika nije lišena ni ce starih zakona i dogma. u Bacho-voj tehničar. koji je gledao daleko ispred sebe i svog vremena. kršćanski ^ melodijske linije s tekstom (naročito u dramskim recitativima teocentričko-sim pasija). 1732 jeručno naznačio). odrazi neupotrebljiva i za rimsko i u punoj mjeri u za luteransko bogoslužje. još ne pozna potpunu slobodu stvararedak ima 14 tonova. Vrlo je razmičući granice svoje umjetničke koncepcije često kod Bacha zastupana i simbolika brojeva (u njegovo vrijeme rivanja. čitava melodija 41. produkti. dalek od svijeta.strastvenosti. u izrazio i sjedinio u svom stvaralaštvu snagom čudesne Credu iz Messe in dualnosti. da sve. Tu su prizvukom tragike. nailazimo Protivurječnost < na djela. koja se javlja kao XIX st. od. nego tri stavku: tako broj 7 oštrouman mislilac kojemu nije bilo strano ni lirsko san za stvoritelja. lake razdražljivosti i plamene srdžbe. tijesna povezanost tor. br. građanin pun 1 produbljeno povezivanje strog konzervati muzičkog sadržaja s dagog i najsmjel poetskim. koje oznoj dogmi svoju muzičku misao. J. često nesa Biblije. isticanje dramatskih akce-nata. svrsi u muzičkoj praksi rječnost i složene sredine (Messa in h. pa i neki meno sjajan impi or-guljski korali). s isl apostola — tj. jer i h — riječ »credo« javlja ne mogavši izaći iz »ljušture« svog religioznog shvatanja se 7 x 7 = 49 puta. Ali u drugom čen život i d. u Cothenu je najviše pisao orkestralnu. savjestan učitelj.pouzdan čuvar svog posla i doma. duhovit i oštar kritičar negativnih ranje. np tate. a njegova dvorska tituls furstlicher Sachsischer Hofcompositeur. — U pobujne fantazije i j gledu sadržaja. odnosno renesansnih postupaka). tenzivno i iscrpi poriva. bez Jude mora osjećajem posmatrao i proživljavao život oko sel — uvjetuje 11 nastupa ljudskim jasno uočavao svakidašnje probleme sredine u kojoj j dionica. Ali dubok filozof i neposrednost emocija. početak. Što je B. dobar otac i dobar kim sredstvima. on je duh silovite snage. izvan religioznih okvira. KONCERT U Činjenica. očekuje kraj života. kraj. u Leipzigu pretežno crkvena djela (iako su i druga tema prve fuge u zbirci Vohltemperiertes Klavier ima 14 područja zastupana). da tako kažemo. on ih je nastojao među sobom pomiriti. da je Bachovo pravo značenje shvaćeno i BACHOVO DOBA prvoj polovini XIX st. S. ako se cije. između mnogih Thomaskantora«. o »teorijom o afektima«.102 BACH stične su pojedine etape njegova života i rada: u Weimaru su 3. sve to dokazuje da genijalno nadareni muzičar može i shvaćanjem unutar određenih formula progovoriti izravno nadahnutim posve svjestan građanin koji revolucionarnom kim ruš: individualnim jezikom. je bio kasnijeg datuma. bez određene Nijedan muz namjene. SVOnjemu nakon njegove smrti. BACH je 9+18-1-2 + 1^3^virsku muziku. 2. koju je svakako pod ima 84 CRKVENI osjetio: životni proces je neprekidna borba. »in -trao »bogom određenim« pojavama. da je B.punim dahom udisao život i izgarao u plemenitom naj kaliptički brojevi«) iz ga prenese u muziku. »sveto je sredine prema sebi i svoju vlastitu vrijednost. G. tri oblika: 1. k n nosno u muzičkom čovjek isprazna mudrovanja. kao kabalistika alfabeta izraženog brojevima 1—24 (ti do 1713 mnogo zastupane orguljske kompozicije. BACH. ilustrativni ć elementi podignuti na višu J. Za svoje sugrađane B. katkada predaje radosti umjetničkog stvaralaštva i radosti zanatski pomoću principa naivne ilustrativnosti. kao dublja toliko mogao ocrtati slike najrazličitijih raspoloženja i ka semantika brojeva koja rima Bachova snaga u onom. nema plod unutrašnjeg zahtijeva. niz složenom djelu »reprezentativnih« djela nosti. Ona naoko jednostavno i normalno. izraženi muzič. kao čke prakse. zahtijeva da se promotri odnos takta. B. Početak Ciacone iz sonate u d-molu za violinu solo. je bio Iz Muzičkog rječnika J. što teologije prodrla u ostvari u muzici. stva. Bacha zanosi i smjelošću kombinatorika spekulativnih momenata koji su našli dosta plodno tlo u like brojeva i realističko ocrtavanje psiholoških momen racionalizmu XVIII st.

zbirke Klavieriibung. II. a-mol. d-mol. God. d-mol. Hoffmann. u kojoj su važnu ulogu odigrali H. bili su privučeni snagom Bachova genija. oko 1720—23 (troglasne invencije nose i naziv Sinfonie) . više pojedinačnih suitnih stavaka. a zajedno kao I sv. u D-duru i VI. 5 malih preludija. A-dur. u C-duru. J. e-mol. e-mol. C-dur. Preko Forkela je dosta materijala otišlo na razne strane. Schelble. A-dur. Ernesti. Es-dur. G-dur. — BEZ ODREĐENE NA MJENE: Das Musikalische Opfer na temu Fridrika II (2 ricercara. oko 1716. 7 br. h-mol. 1 kanonska fuga. sve oko 1709. Burnev). g-mol. utemeljeno je novo društvo. Ch. bibliotekar berlinske Singakademie iz ostavštine C. oko 1725. nađen je manji broj autografa kod Kirnbergera. 1735). u F-duru. u C-duru. u D-duru i IV 7 . Kromatische Fantasie und Fuge u d-molu. d-mol (tzv. F. 8 koncerata za klavir (čembalo): d-mol. a-mol. B. III. 1720. a-mol. a nisu spoznali veličinu stvaralačke ličnosti: između 1750—1800 niti jedno Bachovo djelo nije štampano. e-mol. ona su se studirala i navodila u udžbenicima. Razvoj historijskih muzičkih stilova novijeg doba (neobarok. E-dur. »Bachova renesansa«. E-dur. 1850 osniva se u Leipzigu pod vodstvom Schumanna. pojedinačno 1726—31. anegdota. c-mol. 2 br. Većinu rukopisa prikupio je kasnije G. zbirke Klavieriibung . 3 sonate za violinu solo: g-mol. C-dur. Rektor Thomasschuh. Hoffmeister & Kuhnel i Breitkopf & Hartel (Leipzig). oko 1727—30. u svom izvještaju od 4. II. u B-duru. prema Altnikolovu prijepisu. 2 koncerta za 3 klavira: d-mol i C-dur. u c-molu. Spohra i drugih Bach-Gesellschaft (-> Muzička društva) sa zadatkom da objavi cjelokupno izdanje Bachovih djela. 4 koralne partite. kao IV sv. Mendelssohn. oko 1730—33 (potpuno su originalni u najboljem slučaju koncerti u d-molu i E-duru. naglo počeo rasti interes za Bachovu muziku. Marx. Kla vieriibung. II. Engleskoj. DJELA. 9 malih preludija. N. II (ovom svesku B. F. Tokate i fuge: F-dur. 1751. Sechs Chordle. — KLAVIRSKA. Friedemanna i Philippa Emanuela. oko 1720. E. I (započet 1720. nisu mnogo izmijenili sliku te ravnodušnosti. a-mol. f-mol. C-dur. 1 trio-sonata u c-molu). zbirke Klavieriibung. Die Kunst der Fuge. III. B. Ph. oba oko 1720. Bachovi rukopisi podijeljeni su poslije njegove smrti između njegovih sinova. obj. oko 1716. u F-duru. E-dur. drugi ustupio Forkelu. Šest sonata: I. 3 koncerta za 2 klavira: I. c-mol. oko 1730—33 (oba su djela preradbe nepoznatih. 2 koncerta za violinu: a-mol i E-dur. u C-duru i VI. Uzak krug profesionalnih muzičara veoma je cijenio Bacha. 9 kanona. dok su ostali vjerojatno preradbe tuđih i nesačuvanih Bachovih violinskih kon cerata). — ZA ORGULJE. 1731). Ch. F. sadržava također 24 preludija i fuge u svim tonalitetima. a 1946 osnovano je Internacionalno Bachovo društvo (u Schaffhausenu) pod vodstvom A. 1734). f-mol. Bitter. velik broj koralnih obradbi u rukopisnoj Kirnbergerovoj zbirci. on je oko 1770 jedan dio prodao. ujedno i prvi — doduše površan — pregled djela iz tada još potpune zaostavštine. u d-molu. i prema nepoznatim uzorcima. to je ujedno i najstarija Bachova biografija. suite u a-molu i Es^duru. kojemu je svrha organiziranje izvedaba Bachovih kompozicija. a-mol. 5 tokata: D-dur. 1742). oko 1717 (Weimar). g-mol. Franzosische Suiten. oko 1720. III. 10). što su ga napisali C. d-mol. Italienisches Konzert u F-duru (obj. kao i pojedinačno na raznim mje stima. Simrock (Bonn) i dr. Švicarskoj. IV. e-mol. Passacaglia u c-molu. violinu. Nakon toga započinje tzv. Tome). oko 1744. Agricola. F. 6 i 11. 4 Duetta (obj. objavljivanje praktičkih i pedagoških izdanja i poticanje naučnih istraživanja. koncert za 4 klavira u a-molu. Mosevvius. — KOMORNA. Das Wohltemperierte Klavier. oko 1720. i to prvi preradba nesačuvanog koncerta za 2 violine u d-molu. zbirke Klavieriibung. u c-molu. sve oko 1720 (posljednja je za violu pomposu). Bachii u E-duru. 1704. C-dur. Hausera u Miinchenu. 1739). oko 1721. 5 fuga: e-mol. nije nikada dao taj naslov. Aria mit 30 Verdnderungen (tzv. Aria variata alla maniera italiana.). 3 trio-sonate: I. V. C-dur. c-mol. u h-molu sa koncertantnom flautom. A. partita za flautu solo u a-molu. ličnih zapažanja. Odsudna prekretnica je svakako izvedba Matthauspassiona pod ravnanjem Mendelssohna (u Leipzigu. oko 1720 (poznata i pod nazivom Fantasie und Fuge)\ G-dur. a 1778 je neke rukopise preko J. fantazija i fuga u a-molu. g-mol i d-mol svi. 1747. G. 15 dvoglasnih i 15 troglasnih invencija. u F-duru. Ph. F-dur. pa Goethe. sastavljena na temelju usmene predaje. Schweitzer. da komm ich her«. J. 7 fuga iz zbirke Klavierbuchlein: e-mol. E. Preludiji: C-dur. U ovom popisu Bachovih kompozicija ne navode se one. 18 Chordle. oko 1712—16. a-mol. Brahmsa i F. Veći dio materijala iz tih i drugih rukopisa dolazi tada u Preussische Staatsbibliothek (današnja Offentliche Wissenschafts~Bibliothek u 103 j • -u u XIX st. u C-duru. cijenili samo velikog orguljskog virtuoza. stavka orguljske sonate u d-molu). pošto je Bach-Gesellschaft svoj zadatak ostvario. d-mol. U drugoj polovini XVIII st. Nageli J. B. g-mol. 6 tzv. 3 partite za violinu solo" h-mol. Ph. Clementija. II. U XVIII i XIX st. Ch. oko 1720—-21. Liszta. 1747. slično kao i Bachovi suvremenici. Njegovi učenici čuvali su djela u prijepisima. oko 1721. E-dur. D-dur. Englische Suiten. Capriccio sopra la lontananza del suo fratello dilettissimo u B-duru. Schering i čitav niz drugih. da je na prijelazu . ORKESTRALNA. u Es-duru. fugato u e-molu. G-dur. u G-duru. A-dur. oko 1727—36. Corellija). Chr. i od stavka <fjG#tftBachovo pismo J. P61chau. Preludiji i fuge: a-mol. oko 1709 i u a-molu. sve oko 1720. 1747. Ph. E. između 1733 i 1739 (prer. 1747—49. 4 sonate za flautu i klavir: h-mol. sve je to učinilo. S. E. koralne obradbe u zbir kama: OrgelbiiMein (46 stavaka). u c-molu. I I . A-dur. oko 1730 (zapravo preradba vlastitog preludija i fuge u a-molu za klavir i 2. f-mol. L. u G -duru. među kojima je bio i Telemannov Sonet (1754). IV. u II sv. oko 1720. Schubart i drugi. 6 malih preludija. koncertne obradbe prema djelima princa Johanna Ernsta Weimarskog i prema violinskim koncertima A. Das Wohltemperierte Klavier. oko 1724. neoklasika) ukazao je na neiscrpnu vitalnost Bachove muzike koja postaje ishodištem različitih pravaca u muzici XX st. u G-duru. 11. oko 1720. Terry. Es-dur (obj. C-dur. Dorische). A. C. III. d-mol. V. Bach i Fr. u e-molu. T. 1704. Th. g-mol. 1739). Hilgenfeldtj a nastavljaju C. C-dur. oko 1704. 6 tzv. (20 korala). Fuge: c-mol (tema G. Neue Bach-Gesellschaft. Dio ostavštine koji je došao u ruke Friedemanna ne može se tačno slijediti. III 1829). Kollmann.BACH Njegova je smrt zabilježena samo u jednim novinama. početkom 1722. klavir i gudače u a-molu. u G-duru oko 1720 i III. Počinje i štampanje nekih Bachovih (uglavnom manjih instrumentalnih) djela u Njemačkoj. sonata u D-duru. Legrenzija). sadržava 24 preludija i fuge u svim tonalitetima). 1900. obje oko 1727—30. koje se navode zbog kontinuiteta u numeriranju). Eschenburga dao na licitaciju. 5. Bacha). D-dur. sve oko 1727. D-dur. koncert za 2 violine u d-molu. oko 1727—36. oko 1720. Vivaldija op. God. G-dur. oko 1730. d-mol (u Weimaru). Dionice kantata dobiva Anna Magdalena Bach i predaje ih gradu Leipzigu (danas u crkvi sv. Istom 1754 objavljen je nekrolog. Bacha i Ch. Schwenckea (nasljednika C. tuđih kompozicija). zbirke Kla vieriibung. Schweitzera. oko 1720. Rochlitz. 6 partita (obj. zbirke Klavieriibung. oko 1725. c-mol. D. Fantazija i fuga u c-molu. V 1751 ne spominje Bacha. oko 1722. C-dur (Cothen). završen je 1744). 1736 (oba su koncerta u c-molu preradbe. Canzona u d-molu. Rijetki i veoma skromni epitafi. Četiri uvertire (suite): I. D-dur. e-mol. oko 1730—33 (preradba Vivaldijeva koncerta za 4 violine u h-molu op. Istovremeno pojavljuje se zanimanje za Bachovu umjetnost u Engleskoj (A. nešto je došlo do Zeltera (i Mendelssohna) i Nagelija. u D-duru. u II sv. ali neposredni potomci su. Einige canonische Verdnderungen iiber das Weihnachtslied »Vom Himmel hoch. c-mol. c-mol. tokate u fis-molu i c-molu. J. 6 Brandenburgische K onzerte: I. 1739. za koje postoji više ili manje opravdana sumnja da nisu njegove (iznimka su jedino neke kantate. oko 1720. koncert za flautu. improvizatora i majstora kompozicijske tehnike. A. e-mol. — VOKALNA: Messe in h. Zelter. Spitta (najvažniji Bachov biograf u XIX st. G. interes za stvaralačku individualnost. G-dur. A-dur. oko 1730. Goldberg-Variationen. g-mol. mlada historijska nauka. u III sv. Capriccio in honorem J. e-mol. Bachovo djelo — jedna od najvećih manifestacija evropske kulture — postalo je svojina čitavog čovje čanstva. Nauea u Halleu itd. A. 8 sonata za violinu i klavir: h-mol. a drugi sačuvanog koncerta za 2 violine u d-molu). pa izdavači Kollmann (London). u III sv. III sv. svi 1721. Klemmu u Sangerhausen Berlinu). op. H. oko 1716—17. Fantazije u G-duru i C-duru. je osvojio svijet. oko 1708—23. nakon 1740. oko 1722. preludij i fuga u A-duru. oko 1709—10. ipak nije bio sasvim zaboravljen. oko 1720. h-mol (tema A. a jedva da je i izvođene No vrijeme koje je tražilo kontinuitet s prošlošću. oko 1720. završen vjerojatno 1722. fuga u a-molu. Moschelesa. partita u h-molu (obj. C-dur. 6 suita za violončelo solo: G-dur. Fantasia con imitazione u h-molu. 3 br. 3 sonate za violu da gamba i klavir: G-dur. oko 1703. G-dur. Naučno istraživanje Bachova života i djelatnosti započinje C.

Ph. A-dur. liebe Christen. 1725 (-* br. 116. 76. dich loben zvir. Leipzig. 1734 (parodija prethoc 208. 1726. ali se pojedini stavci mogu rekonstruirati. od br. 48. S. Noveli nadalje djela za klavir: Sdmtliche Klavierzverke (7 sv. Bekennen zvill ich seinen Namen ok 201. 8. Kassel 1934. Obersicht iibe -Schrifttum in Zeitschriften 1928—1930. Schlage doch. 1735—44. sei millkommen.. 1726. 1726. 1734 (parodija prethodne k. Veri senstadt (nedovršeno) 1728.. LIT. Tessmer. »Ich bin in mir vergnugt«. 1725. Sie zverden euch in dt 1725. oko 1723. — M. POPISI IZDANJA. Gelobet seist du. — W. 93. Trossingen 1958. Ph. Ich hab in Gottes Herz und Sinn. Pjesme (samo je jt njegova — Vergiss mein nicht). 146... 1735—44. bereit. 1716 (II verzija 1723).. 50. 190 preuzeta je numeracija Schmiederova tematskog popisa zum Jordan kam. 215. . j. 37... Schmieder. 1714.. Nach dir. Mache dich.. 1734. zbirka sviju koncerata obj. 130. 54. S. — K. PISMs MENTI: A. 1726. 1904—39. Kassel i Hamburg 1950).. 1724. Ph. Neue I schaft). Ein ungefdrbt Gemiite. Pojedinačna Bachova djela tiskana su za njegova života i po. 91. schzvimmt im Blut. tekst sadržava 3 odlom Glorta. Ich hatte viel Bekummernis. meine Freude. . n . Br\ch dem Hun-grigen dein Brot.. smrti. u nekrologu Ph.. . Schreyer. Falsche Welt. . 55. erzviinschte Zeit. Wachet. Amo 204. 1724. 1734 (sastoji se gotovo isključivo od parodiranih stavaka Bachovih kantata). 1716 (II verzija 1723). 133. 185. 1731. 1735. nepotpuno i da principima današnje muzičke nauke. 41. Himmelskonig. 1730. 1723. oko 172 Der zufriedengestellte Aeolus. 1717.: BIBLIOGRAFIJA. Kuhnauu). Leipzig 1928. 142. Christe eleison. izvedeno 1723.. 1708. David (izdavači). Johann Sebastian Bach. f-fovr C. Barmherziges Herz Liebe. Leipzig. Es ii Bachovih kompozicija): 1 Wie schon leucktet der Aiorgenstern 1725. 1724. Bach Jahrbuch 1953. 1725. t ^ . 23.) u redakciji ] (Steingrdber. — H. Matthduspassion (tekst: Picander). i£ alles auf dich. 38. lass noch einen Strahl. 1723. 189 zadržana je numeracija prema izdanju cjelokupnih Bachovih djela. 1726. Brockesu)j izv. Dem Gerechten mus das Licht. 1724.. 207. — G. Herr Gott. ... nun sei gepreiset. Bachs. Vergniigte Ruh. Fr. lw*. komm.. Su'sser Trost. 1723.. Herz und Mund und Tat und Leben. Mizler. ____________. 74. Bach im offentlichen Schrifttum seiner Musikzeitung. Jesu. 1723). 20. 1724?.. Schauet doch und sehet. Schneider. 2 Zeit. 117. 77. gesegnetes Sachsen.'Šnhn TT> A ' O"7 7w flllcvt ttlfiinfiti Tnten T71 A • n8 getreuer getreuer Hirt. 1731—32. u 47 godišta. Moteti: O Jesu Christi. — CRKVENA: Četiri male mise 1 F-dur. oko 1728 (po sve Bachovo djelo). 127. . 1915. prijevod Pariz 1955). dass deine Gottesfurcht Schmiicke dich. ] dein l\ame.. Aus tiefer Not schrei ich zu dir. —■ G. betet. II izd. Leipzig). 140. 1726. 21. 1906. Himmelfahrtsoratorium. lieben. godišta 1940—48. Nimm. Thematisch-svstematischi nis der musikalischen Werke von Johann Sebastian Bach. Becker. dich nicht. Isti. Erwunscht. 94.es Freudenlicht. "Obersicht Iiber die wichtigi sehriften erschienenen Aufsatze iiber J. 1732. 1724. Sie zverden euch in den Bann tun. 92. za 8 1726—27.. 1723. 1924—31). Man singet mit Freuden vom Sieg. £"5 ist nichts gesundes an meinem Leibe. Ich ruj zu dir. za 5 glasova. 1725. 192. 56. — A.. (Breitkopf & Hdrtel. što ih je obj. Herr Jesu Christ. 49. 1724. oko 1732—35. 177. Johannespassion (tekst djelomice prema B. Gott. Herr. Duprea (do 1940. gezviinschte Stunde. oko 1736—37. I. _ J i*U. Erhohtes Fleisch undBlut. Der Herr denket an uns. 1723. Bachs Bi Festgabe fiir J. lasst uns zvachen«. 57. Pariz).w ^^*b. des Herren Tag. Auf.... Selig ist der Mann. Ich geh und suche mit Verlangen. 1735—36. Widerstehe doch der Šunde. 59). F. 1716 (prer. jer pripadaju drugim Bachovim vokalnim djelima).beliebte Seelenlust. 1723.. 137. 1724. 44. 210. Ph. 1725. Ich habe meine Zuversicht. gesehu 202. a 4-gl. Alesse in k). 71. 1707. 179. Bornemann. Wer nur den lieben Gott Idsst zvalten. Beitrage zur Bach-Kritik (2 den i Leipzig 1910—12. 131. zvas dein ist und gehe hin. oko 1715. Du zvahrer Gott und Davids Sohn. 1725. oko 1729. der zvird mein Wort halten. Es reifet euch ein schrecklich Ende. da je to izdanje u mnogočemu zastarjelo. Thematisches Katalog der Instrumentalwerke Leipzig 1867. zvas gut ist. Bach. — I i H. Aus der Tiefe rufe ich. oko 1730—34. Was mir behagt. 9. (Kantate br. ^ . Kantate (do br. 113. 58. dir trau ich nicht. Hochsterzvunschstes 1723. 1742. Muller v. Leichtgesinnte Flatterg 182. spielende Wellen. Von der Vergnugsamkeit. 53. 136. Her. S. Weihnachtsoratorium. 42. 205 a. Gott. 16. izdanjem cjelokupnih Bachovih djela. Ich zvill den Kreuzstab gerne tragen.-■_ \r_____ i__. Gelobet sei der Herr. 1723.. za 8 glasova. 1724. 134 a... 1 mal dreier verstorbener Mitglieder der Sozietat der musikalischen X ten. ich Siindenknecht. Bach Dc Kassel i Leipzig 1963.. Nun ist das Heil und die Kraft. ist Sonn und Schild.. 17. 183. Stuttgart 1919. Sei Lob und Ehr dem Hochsten Gut. S. Četvoroglasne c tovo 400 protestantskih korala (371 koral nalazi se u proširenom II Bachovih korala. — M. Cantate en bu hahn en neue Oberkeet«. 186. 189. 1727.. Wachet auf. Schmieder. 152. naziv Hohe Messe dobilo je ovo djelo u XIX st.hv-int Aor oivSao ClnttĐC . 1726. Ddrffel. du Donnerzvort. Herr Jesu Crist. J. 200. Gott fdhret auf mit Jauchzen. 26. 1724. 40. 1731—44. Lobe den Herren. 1724. Wer mich liebet. o Seele. Das Bachschrifttum 1945—52. 75. 1729. zersprenget.. The Bach Reader. 119 Preise Jerusalem Wort. betriibte Schatten. zvie manches Herzeleid.. a I izd. zvahr'r Mensch und Gott. 150. 1726. 1930. 184. 36.. 147. O proslavi 200-godišnjice ■ smrti preuzeli su dužnost pripremanja novog cjelokupnog izdanja n> ustanove Johann-Sebastian-Bach Institut u Gottingenu i Bach-Archiz God. 1725. Der Geist hilft unsrer Schzvachheit auf. Neue Bach-Gesellschaft objavilo je praktična izdanja i uglavnom mi te novootkrivena Bachova djela. 1723. 1726. — I Beitrage zur Bach-Kritik. Die Handschriften J. 60. J. 173 a i od 201 do 216 s' karaktera. 70. 198. 138. muzika nije originalna. der ist mein Leben. 1 seinen Schafen mit Mamen. Erforsche mich. oko 1740 (nije kantata. ] (vjerojatno obradbe tuđih djela).. 135. 1727. Leipzig 1802 ( I V izd. Herr Jesu Christ. L. T. mich armen Sunder. O Eivigkeit. Lass. _. Gleich w\e der Regen und Schnee. . so ist auch dein Ruhm. 24.__________s.. 134. oko 1717—23. 1725. oko 1723. 15. oko 1730 (parodija iduće kantate). 151. oko 1730? (ova kantata po svoj prilici nije Bachova). so schicks m}t mir. — E. j_____r r . Zahn. ibid. j . A. Lobe den Herrn. t^l J frUIrLH »f £J J. alle Heic zbor i b. J. oko 1731. — H. Schleicht. Landau. S. 1901—48. der du meine Seele. 95. 1880—88).~j. Auf schmetternde Tone.. 170. Auf ChristiHimmelfahrt allein. 80.. Asozv. Bach 1765—69"). Du solist Gott. 1715. 1724. 1715. 1735. 1727. Frotscher. izgubljene kantate nisu uzete u obzir). Luther. S. izv. Geiringei Familv. Denn du tvirst meine Seele (djelo J. Erschallet. BIOGRAFIJE I MONOGRAFIJE: J. Uns ist ein Kind geboren (pripisuje se J. Zu: Gesamtausgabe von Bachs Werken. meine Seele. Was frag ich nach der Welt. Leipzi izd. Pretpostavlja se da će ovo izdanje biti dovršeno kroz 15 cjelokupno izdanje Bachovih djela postoje i izdanja sveukupnih dj struke. 18. Du Friedefurst. Cambridge.. New York 1954 (franc. BachGesellschaft.. Schriftstucke von der Hand J. 47. G-dur (sastoje se samo od stavaka Kyrie i ( je najkasnije oko 1737 sastavio prema ranijim vlastitim djelima). das seinen Jesam lebend zveiss.u. Bach-Jahrbuch. Meine Seele riihmt und preist (vjerojatno n djelo). mein Herz. Bachs. 1724. 1723. 181. S. 59. Argre dich.. Ziirich i95°.' M. ibid. 1735. Gott ist unsere Zuv ili 1738. 1726. 1723.. plaudert nicht«. 188. — A. 22. 1723. 1724. već je načinjena prema stavcima iz ranijih Bachovih kantata. 1735 (zapravo kantata Lobet Gott in seinen Reichen). 197. Schneider.. priredili su i J. 213. 139. Osanna dalje. ihr Feinde. 1724.. E. . 1724 (to je zapravo parodija iduće kantate). Seiffert. 1932 objavljen je jedan dod 1948 izdana je u Ann Arboru (Michigan. zvann zverd (eh sterben. Wer sich selbst erhohet. Es erhub sich ein Streit. 1905.. ibid. 1725. Was soli ich aus dir machen. 39. . seid getrost. g-mol. 194. 1 lauchtster Leopold. Bacha i J. verlanget mich (vjerojatno nije Bachovo djelo). 203. djelomično parodija idu 193 a. 195. oko 1723—34.. I—XXXVI. du hochstes Gut. seit bereit.. dich loben alle zvir. 1 7 4 . K t ___ / i_. 1716 (2 verzije). i. 4. 128. 52... Oster orator ium. izazvala je potrebu za novim. deinen Herren. 209. Briefe J. Ein fešte Burg. 1726.. Ich freue mich in dir. Schering (urednik).. Der Streit zzvischen Phoebus und Pan »Geschzvinde. 145. Singet dem Herrn. Ein Herz. Ach wie f\\uchtifl ach ZVie nichtiS 1724* 27 ^y/i>y 7nP7 cr vrtić ytn"hfi wtiy mćivj V* MAĐ ~T T~y& « « 1„*vVix1. 1 (nekrolog). Wer Dank opfert. 90. 1723. 43. Kassel 1950. 72. Am Abend aber desselbigen Sabbats.. 1714. . ihr Pauken! Erschallet. . XXXVII— XI. Die Himmel erzdhlen die Ehre Gottes. Ich elender Mensch. O Ezvigkeit. _ _______________ . — H. Liebsl Gott. Schulze. mein Herz. 174. Jesu.^^*. ihr L 173. Ihr Hduser des Himmels. Bac 1918. oko 17^ angenehme Melodei (parodija prethodne kantate). Gott ist mein Konig. Herr. Forkel. Fiirstin. Ober Johann Sebastian Bachs Leben. Preise dein Gliicke.■■ 1724. — E. tako za orgulje: Sdmtliche Orgelzverke (8 sv. 78. F. 1719. Wohl dem. S. po svoj prilici djelo G. Nun danket alle Gott. 1723. 211. Tonet.. Sei Lob und Preis mit Ehren. Wo Go nicht bei uns hd'lt. oko 1723. 1724. in excelsis Deo. 25. sia dolore. 144.ruft uns die Stimme. 115... 1730—36. 1727. Wir mu'ssen durch viel Triibsal. 214. izv.. Bachs. Das ist je gezvisslich (nedovršeno.3 104 BACH Herze haben. 1 (Pforten) zu Zion. — W. 1958). vjerojatno 1731 (muzika se nije sačuvala. Ach Herr. Blast Larmen. E. G. Organ Works (15 sv. 96. 1723 (prerađen oko 1730). 1704. izv. nicht. Vereinigte Zzoietracht der Saiten. 1726. 1 u jednom svesku. 0 liebe Seele. den mdchtigen Konig der Ehren.. 1724? ( I I verzija oke 196. Leipzig 1754. Herkules auf dem Scheidezveg sorgen. Kunst werke . 1726.. die Tag und Jahre macht. 1733. oko 1735—50. 207 a. Singet dem Herrn ein neues Lied (nedovršeno). Jesu Christ. Jesus nahm zu sich die Zzvolfe. Bach-Jahrbuch (izd. 176. 51.. 190. Agricole spominje se još jedna do danas nepoznata pasija. za 8 glasova Jesu. 89. 129. A Life of Johann Sebastian in Letten ments. 172. 19. SAD). Die Zeit. Prvo cjelokupno izdanje Bachovih djela (sačuvanih) objavio je schaft od 1851 do 1899 u 46 svezaka. Lobet den Herrn. und erfahre. nova naklada svih Okolnost. 1726.— W. 1708. 1723. 1714. Ich liebe den Hochsten. Wer mich liebet. N.. 1724. Telemanna). Mensch. 1728—29.. 1731. 1724. wer da glaubet und ge~ tauft zvird. T Verzeichnis der musikalischen Werke der Familie Bach. mein Gott. Bringet dem Herrn Ehre seines Namens. Ba sehrift 1950. "Zerreisset. Ouevres completes pour Vorgue (6 sv. 46. 11—18. 1724. der zvird Wort halten. Siehe zu. 1784—87. Komm. 141. S. Bach. Dazu ist erschienen der Sohn Gottes.. 1723. 1955 izašli su prvi svesci (Barenreiter-Verlag u Kasselu) tog no^ izdanja (Neue Ausgabe sdmtlicher Werkej koje će objavljivati sva djelo u autentičnom obliku i u preradbama. Es ist ein trotzig und v oko 1735.. za 8 glasova oko 1726. 45. — J. Regensburg 1938 ( I I izd.. ist nur die muntre Jagd. 132. 143..Christus. Bach-Jahrbuch. sv. 1910. Preuss. uz kritičke komentare (k izdanja). von Dc trage zur Chronologie der Werke J. — W. der sich auf seinen Gott. Es ist dir gesagt. J733. za 4 glasa. Bereitet die Wege. Ka >>Schweigt stille. je u Scheringa {Eulenburg. 149.. c. korale izdao je C pod naslovom Bach's Four Part Chorales (3 sv. Musikalische Bibliothek. 1714. Agricola i C. oko 1736 (zapravo parodija jedne Bachove svjetovne kantate)... Alles nur nach Gottes Willen. Gott. — J. koji je 1834 obj. oko 1735—50. Warum betrubst du dich. 1738 ? (nedovršeno. mein's Lebens L i instrumentalnu pratnju. 1733. 1726. zertriimmert 1725.) u redakciji E. 212. Die Elenden sollen essen.). Ich armer Mensch. 118 O Jesu Christ meins Lebens Licht 1748. 1726. Neues Material zum Verzeichnis der bisher erschienenen Lil J.. — Lebensbeschreibungen beriihmter Musikgelehrter und Tonkiinstl 1784. Bachs. der Herr. mein Jesu kommt. Bach 1915—1918. Jauchzet Gott in allen Landen. Ach Gott. 1725. mein Geist. H. Bacha). Verzeichnis der bisher erschie ratur iiber J. 178. 1724. 216. — M. 1950). Tritt auf die _ _ _ . oko 1729. Kirnberger. mein Herz. Herr Jesu Christ. Marcuspassion.dig in die Luft).. zvie du zvillst. 1724. New York 1945. 199. Weichet nur. M. Jesu. 73. 1723. 148. Ephraim. 79. . 1715.. (katalog Bachove izložbe u Gottingenu 1950). O holder Tag. E. du Donnerzvort.

II izd. J. Levin. S. Bach. Pirro. Waldersee. — F. — H. — R. — Ch. Fischer. Fuller-Maitland. Czaczkes. Besseler. Hamburg 1950. — C. — A. Lualdi. — W. London 1938. — J. 1940—48. CIOHTBI Eaxa RIIH KnaBiipa. Leipzig 1925. Guida illustrativa alle composizioni per ^Surich 1950. J. 1938. — J. David. S. Hitzig. S. J. New York 1945. J. Gurlitt. Paccagnella. Rotschild. Bach. H. prijevod Milano 1952). Wien 1953. MocKBa H JleHHHrpaA 1947. S. S. Brandenburgische Konzerte. Bachs Brandenburgische Konzerte. — F. London 1909 (novo izd. S. Berlin 1950. Einfiihrungen. Borkotvsky. — F. — W. MocKBa 1936 ( I II prer. Leipzig 1867 ( II I izd. iđ. Bach. S. — B. Torino 1935). Bach. J. Bach. Johann Se bastian Bach. — A. Kassel 1931. F. Unerkannte Formen im Wohltemperierten Klavier. Aiartin. J. A. Musik und Kirche. — A. Leben und Aufbau der Fuge bei Bach. New York i London 1936).. F. Bachs Englische und Franzosische Suiten.F> Paillard. Leipzig. Xydoe. S. Bach. 1936. Johann Sebastian Bach. 1906— 10. Paris i9<. J. Paris 1950. Bach. S. Leipzig 1948. L. Bach. S. Bach. HeopcKUU. Bach-Jahrbuch. The Story of the Development of a Great Personality. MocKBa 1911. Jlueanoea. M. Berlin 1935. — D. Florand. Borkoivsky. Bachs. London 1954. — A.— G. S. Boughton. Miiller. S. III izd. A Handbook to the Performance of the 48 Preludes and Fugues of J. Moskva 1953). S. Ehmann. Paris 1906 (novo izd. MocKBa 1939. le musicien-poete. Bach. Bach. 1960]. Gerber. Le Maitre de Porgue. Munchen 1924. — F. Bach's Organ Works. Das Leben von J. Bachs Kunst der Fuge. — E. Jb'de. 1929. Bach. — P. i engl. Bach's Brandenburg Concertos. Bach. E. Paris 1947. Bach. Milano 1926. Torino 1942. }. Bach-Kolleg. — L. — H. II Clavicembalo ben temperato. Engel. 1949). — J. J. Bach und die Kunst der Fuge. Eax (H ero poa). S. 1950). London 1903. Basler Nachrichten. VFMW. Die Kunst der Fuge als Klavierwerk. J. BachJahrbuch. Laux. Benz. J. Wien 1956. Bach-Jahrbuch. J. S. S. S. J. S. Bach. Steffin. J. J.— H.BACH Bachs. Ober die Wiedergabe der Praludien und Fugen fiir Orgel. revidirao E. 1958. S. K. Leipzig 1922 (tal. — A. Berkelev i Los Angeles 1956. Riemann. Chybinski. T. Schzveitzer. E. S. Moser. Eaglefield-Hull. J. Williams. F. Roma 1962. u 2 sv. T. 1955]. J. Schzveitzer i Ch. Valabrega. — J. Daymond. A. Gray. 1955). Keller. Kretzschmar. -— R. Bach Biographie critique. London 1942. — W. — H. G. Leipzig 1935 ( II izd. Misch. Johann Sebastian Bach.6. — G. 1943). Miiller-Blattau. Bach's Orgelchoral und seine geschichtlichen Wurzeln. Tusler. Bach. Analyse des vv'ohltemperierten Klaviers. Bern 1948. J. Eine Einfiihrung in ihre formale und geistige Wesensart. S. prijevod Leipzig 1929. Katechismus der Fugenkomposition (3 sv.. Die Rhythmik der Bachschen Praludien und Fugen fiir die Orgel (disertacija). Les Six concerts Brandenbourgeois de J. Paris 1941. Grundziige einer Geschichte der Fuge. —■ Ph. Bach. — Eva Mary i Sydney Grezv. G. — H. tal. Johann 105 u 3 sv. MF. Bach-Jahrbuch. Ernst. 1949). J. revidirao Bider. J. Hasse. — H. The >>48i( (2 sv. Paris 1952. S. tischer. Lorch 1947. 1950). J. 1940. — Ch. Bach. S. Bach. London 1911 [XI izd.). — J. na njem. — H. — WGraeser. Abert. Schenk. S. Knorr. Wolfenbiittel 1926 (II izd. Schiitze. S. Ernst. — H. prijevod pod naslovom j. Praktische Anwendung der im Studium der Kunst der Fuge gewonnenen Erkenntnisse. Frankfurt am Main. London 1930. J. Widor. Dresden 1937. Paris 1925 (novo izd. Paris 1948. Berlin 1935. Hamburg 1953. engl. Tovey. — J. F. J. J. S. Bach's Musical Offering (2 sv. A. My3biKajibnaH KJiacHKa XVIII Bena. Parma 1950. 1938. S. Analyse des Wohltemperierten Klaviers. S. S. prijevod u 2 sv. Huggler. — S. E. Keller. — K. S. Paris 1912 (II izd. Bach. — E. — L. Bach-Jahrbueh. L'Arte della fuga di G. Die Gestalt von Bachs Chromatischer Fantasie. Malipiero. — A. Bach bearbeitet. S. Bach. Bach. A. Hilgenfeldt. La Vita e le opere. Bach. Dietrich. — K. The Choral Preludes of J. Bach. Die Musikerfamilie Bach. Bachs Orgei- ses fils. Baugeheimnisse der Kunst der Fuge von J. Schwebsch. 1948. Heidelberg 1951. Vivaldis Violinkonzerte von J. Bach's Orgelbiichlein (disertacija). Berlin i Leipzig.. Ć. The Style of J. according to the Rules of the Old Tradition. Der Meister und seinWerk. Bach. S. — Th. S. Die Orgelwerke Bachs. Firenze 1955. — R.)— F. Breslau 1834. — J. Bach's Chorale Preludes. Form und . H. — A. Bach. Der Flugel J. London i New York 1955' — J. S. Pitrou. S. Ce6aCTHH Eax. Die Orgel. 1937. L. 1937. Berlin 1928. —E. Olten 1946. Bach. — B. The Origins of the Family of Bach. — W. Koln 1941. London 1929. J. — H. — C. Bach. S. — E. Moser. Gedenkschrift fiir H. 1930. Dahms. Zur Chronologie der Klaviersuiten J. — P. J. Bern 1935. Fayol. S. tal. — N. Johann Sebastian Bach (2 sv. A Companion to the Art of Fugue.).).. London 1928 (njem. Bach. 1885. Bach. Oberst. — H. Potsdam 1935. novo izd. i E. S. Paumgartner. London 1947. i dopunjeno izd. Leipzig 1908 [novo izd. — E. Po3euoe. franc. S. The Forty-eight Preludes and Fugues of J. Der Thomaskantor und seine Sohne. Sebastian Bach. S. Leipzig 1938.. Wolfrum. Steglich. — C. Gerold. — A. S. une lignee de musiciens. Leipzig 1938 (II izd. Bach. Berlin 1936 ( I I I izd. L'oeuvre d'orgue. Dresden 1939. — H. — R. Husmann. Casella. Bach. ine iuites 01 tsach. Lunowt ninluhrung in die >>Kunst der rug. Jena 1939. Bach-Jahrbuch. J. — C. London 1955. Wien i New York 1950. Die Kunst Bachs dargestellt an seinen Inventionen. S. Handschin. Bach. Langer. Kassel 1951 J E Hum A Companion to Bach's Orgelbiichlein London 1951 1952. — O INSTRUMENTALNIM DJELIMA: Debrais van Bruyck. J. Bach. sadržava analize djela Wohltemperiertes Klavier i Kunst der Fuge). Die Fugen des Wohltemperierten Klaviers in bildlicher Darstellung. Bachs Violinsonaten. Parry. Bach. J. Hamburg 1950. Bach (sa 40 muzičkih primjera). S. — T. J. — Isti. Der 3. prijevod Milano 1938. 1933. S. ZFM. — H. London 1925. S. Eax. Dufourcq. S. Fuller-Maitland. S. Vetter. London 1932. J. David. 1926. Perrachio. —■ R. J. — R. Cherbuliez. 1957). skraćeno njemačk C. 1924. S. Bachs. Johann Sebastian Bach. Paris 1905 (VII izd. Die Spielbestimmung der Kunst der Fuge. Das »Musikalische Opfer" von J. J. — J. 1926 (obj. — W. Brescia 1948. 1925). Germani. VC'ackemagel. Jena 1930. Bach. — J. Teil der Klavier -iibung. Bach-Biichlein fiir jedermann. S. S. J. — E. — F. J. — E. Uxtord 1924. — L. Kongressbericht Basel 1924. Miiller-Blattau. njemačko prošireno izd. Warszawa 1910 (na poljskom). Tiersot. — J. — H. — E. — R. Halle 1928. Bach. I. London 1925. Bach. Krey. 1934). J. Bach. E. Keller. — w. Kassel 1948). Unechte Orgelwerke Bachs. 1930. — F. Taylor. Stuttgart 1931 ( I I izd. Bach. Terry.

Bach als Meister der Farben. S. Bach. Blankenburg. Bach (disertacija). Paris 1947. J. J. 1903. Hausszvald (redaktor). Die Auffindung der Gebeine J. Handbuch der Kantaten J. Bachs Matthauspassion. 6. Bach's weltlichen Kantaten. J. Reinhart. S. Der junge Johann Sebastian. 1. Bach als Meister der »Gemtiths-Ergotzung«. A. — E. Lazarević. —■ B. S. Miiller-Blattau kao Wege zu Bach. — W. Bachs Vokalitat. — Isti. Leipzig 1947. i K. — H. Berlin 1936. G. Bern 1917. Bach's Cantata Texts. Ziirich 1950. 1950. Das Thema in der Fuge Bachs. Bachs Johannespassion. 1950). Raupach. — M. — G. Matthew Passion. Breslau 1845. 1935). — Isti. na njem. Zulauf. O staroklasičnom stilu i Bahu i Hendlu.T. S. New York 1950. Leipzig 1898.). Bachs Zahlensymbolik. —■ E. 1905. — Bach-Festschrift. S. Schittenhelm. The Lost Bach Portrait. Keller. Neumann. — H. Grundlagen des linearen Kontrapunkts. — W.— F. — M. A. Musikgeschichte Leipzigs. S. — F. J. Jodei Die Kunst Bachs. Laux (redaktori). S. Hashagen. — F. S. Luther und Bach. v. Bachs Magnificat. 1911. Rochlitz. Leipzig 1948. — A. Bach's Passions (2 sv. Schmitz. Jlmauoaa. Bach-Portrats. S. Škerjanc. 351. E. Smend. Bruckner. 1913. A. S. Bach (zbornik). Bach-Handel. — M. S. S. Bach-Gedenkschrift 1950.musik in der Weimarer Periode (disertacija). Die Geschichte der Bach. J. — R. 1918—28. S. — A. Milano 1961. C. — G. Die Vokalthematik Bachs. — R. C. Bachs. Dehnert. Wustmann. — L. Bach. Ivan Sebastijan Bach: Muka Gospodina Našega Isusa Krista po Mateju. Bah. London 1930. 1939. — M. — B. Bachs h-moll Messe. Festschrift zur Deutschen Bach-Feier. Wolfenbiittel 1950. J. Ph.. Wustmann. Paris 1947. New Haven 1946 (u posebnoj knjizi. S. Reinhart. Ziirich 1935. Einfiihrung in die h-moll Messe. Bach. My3biKajinaH ApaMaTyprHH Baxa. Paris 1947. — K. Finlay. S. Sv. Die Kirchenkantaten Bachs. Bach's B-minor Mass. 1926). W. 3—6. K Bonpocy o JiorHKe 6axoBCKoro H3bina. Un Architecte de la musique: Jean-Sebastien Bach. Paris 1907. Bach-Probleme. •— • A. Beyer. J. Leipzig 1933. The Music of Bach. Guida al Clavicembalo ben temperato di Bach. Einfiihrung in Stil und Technik von Bachs melodischer Polyphonie. Dickinson. O VOKALNIM DJELIMA: Th. Vogel. My3biKo3HaHHe. Berlin 1924 ( I I izd. J. J. Korte. — F. Paris 1963. Leipzig 1913. — L. The Art of J. 1935. — P. E. Terry. Ziebler. — H. Erlangen 1935. — K. Gannett Bach's Harmonic Progression. 10—11. M. —■ E. Huber. Kassel 1940. S. Leipzig 1942. Bachs Kirchenkantaten (2 sv. S. Bach-Jahrbuch. Die Matthauspassion. La Messe en si mineur de J. S.). 1934. Leipzig 1939. 1908. S. 1895. Bachs. Schneider. Einige Gedanken zur Praxis der Auffuhrung Bachscher Chorwerke mit Orchester. Bach. Kassel 1930. — L. Schrade. — K. Leipzig 1895. — W. Bach. — A. Vom Sinn der kultischen Tragodie. Pirro. Leipzig 1923.Preuss. Bachs Leben in Bildern. Stuttgart 1950. Bach-Jahrbuch. Boult i W.und Handel-Trompete. — A. —• Ch. — G. Terry y ]. III. Franz. Terry. Bach. — Isti. Dufourcq. Berlin 1957. F. S. Bach. Hoffmann. S. Oxford 1924. Bach. Put. — M. — M. Schering. 1931. Kurth. London 1934 (obj. — W. •— J. Bach-Gedenkschrift 1950. Drdger. J. Jena 1956. Das architektonische Prinzip der Matthauspas sion. MQ. Leipzig 1909. — N. P. — M. KpKCTajuiHsaiiHH TeMaTH3Ma_ B TBoptiecTBe Eaxa H ero npeauiecTBenHHKOB. S. 1926. Voigt. —. Markovac. Bachs Passion. Život. PJB. The St. S. Miiller. genie allemand. Hitzig. CoBeTCKaH My3biKa. Bachs. Blume). Die Auffuhrung der Johannispassion. Kirchenkantaten (6 sv. — B. Das Symbol in der Kirchenmusik Bachs (disertacija). Its Preparation and Performance. — A. G. Ukmar. Wolfenbiittel 1926. Leipzig 1938. MocKBa H JleHHHrpaa 1948. —■ J. Oxford 1925. 1935. London 1926. — R. Johann-a Sebastian-a Bacha vokalna djela. J. Beethoven. Herz. Journal of the History of Ideas. Graf. His. 5. Kolb. Thiele. Život i rad. J. Bach-Probleme. Blankenburg. — L. Bojanozvski. S. Bachs (obj. Waegner. — K. 1896 (Leipzig 1897). S. 1863. Schering. — H. — A. Die Artikulation bei Bach. — Zeta. chantre de Dieu. Stuttgart 1950. S. Introduction a J. ibid. Mojsisovicz. Giitersloh 1938 (II izd. Smend. W. Das Symbol in der Musik.—■ H. Blume. J.—■ J> TWAUH. Bach: the Conflict between the Sacred and the Secular. Forschungen iiber Bachs Grabstatte. Stuttgart 1926. 1938. Jansen. — M. — W. Les Passions de J. I935J 141—'146. Bachs Grab und Bachs Bildnisse. — F. Bachs Leipziger Kirchenmusik. Amsterdam 1952. Matthdi (redaktor). Bachs. J. Bach im Gottesdienst (3 sv. Kolb. Studien iiber die friihen Kantaten J. G.). S. Bach-Jahrbuch. Diirr. 1927 i 1930. — E. Eine Noteninschrift und ihre Deutung. J. Fiir Freunde der Tonkunst (4 sv. Chailley. Verzeichnis von Bildnissen Bachs. AM. Bachs Kantatenvverk. — B. — W. F. Kort s Bach's Weihnachtsoratorium. Bach-Jahrbuch. — F. Bpaydo. Menke. I. Huber. — G. Gottingen 1950. Bach. S. — R. — W. Leipzig 1936 (II izd. Musik und Weltbild (Bach und Beethoven). rpy6ep.Bax H TeH^ejii. 4. Leipzig 1914. S. — Isti. — A. S. S. Koberle. Ivan Sebastijan Bach. — A. Smend. Smend. Bachs Kantatentexte. — K. J. — R. Ziirich 1949. — B. S.— H. Mainz 1950. Pevec. S. S. Leipzig 1925. Letopis Matice Srpske. —■ N. Milojević. Schering. S. Steglich. Oxford 1925. Platen. — W. Bach. — A. Untersuchungen zur Struktur der chorischen Choralbearbeitung bei J. 1934. Vetter. 1946. Smend. Bachs Frb'mmigkeit und Glaube. J. — W. Bach and his Predecessons. — G. Schering. 1921. Ziirich 1956. Heuss. Musik und Kirche. — F. Kassel 1950. Bachs Chorfuge (disertacija). W. S. Bachs. L'Esthetique de J. —■ J. Bach-Jahrbuch. Bachs Matthauspassion. Bachs Matthauspassion. TEHNICI. Rameau et J. Emery. — W. J. Bern 1936. The Background of Passion Music. S. Strassburg 1938. Studi sui testi delle Cantate sacre di G. Bach-Jahrbuch. Bach in seinen Kirchenkantaten. — W. Herz. — ^V. Benz. London 1932. S. Riječ. 1954). 1954). S. 1927. Bachs Matthauspassion. I. — O. Bonn _ j. Auf den Geisteswegen von Bach und Beetho ven. O. Bach (disertacija). Ziirich 1948. Bach als Sanger und Musiker des Evangeliums. J. Werker. Bach. Bach. Die sechs Suiten fiir das Violoncello allein von J. London 1956. u i 12. — P. Padova i Kassel 1956. Bach. Dreger. JleHHHrpafl 1928. Zvuk. J. Cber Kantaten J.: F. Dresden 1950. Vetter. STILU. Kassel 1948. Kassel i Basel 1950. sv. Liitje. Bach's Cantatas and Oratorios. — A. Berlin 1852. . PJB. Die Chorfugen J. 6. Sacred and Secular. i engl. Tagliavini. J. London 1933. Mosezvius. Regensburg 1950. 1950. The Historical Approach. S. 1935. S. S. 1824—32 (Članke o Bachu obj. Jahrhundert. 1937. Bachs (diserta cija). Dufourcg. Gottingen 1942. — Isti. INTERPRETACIJI I DR. Die innere Einheit von Bachs Werk (disertacija). — R. 1935. 1939. 2. Die AurTiihrung der Johannes-Passion von J. Huber. S. Journal of Renaissance and Baroque Music. — F. Bach-Portraits. Blankenburg. — O 1957. Das vvahre Bildnis J. Berlin 1947— 48. I935i 3. M. Bach im Zeitalter des Rationalismus und der Friihromantik (disertacija). Širola. — Ch. Schiitz und Bach. — Ch. Der Kapellmeister Bach Potsdam 1950. — Ch. — R. Berlin 1928. Franke. —■ C. 1939.). London 1949. Bach i Handel. Leipzig 1941. 1928.). Von der Verwendung von Blechblasinstrumenten in Bachs kirchenmusikalischen Werken. Leipzig 1950. F. 1936. Das Weimar J. Neumann. Bach's Orchestra. —■ A. An Introduction. Življenje in svet. Leipzig 1940. — W. Zeitschrift fiir Asthetik und allgemeine Kunstwissenschaft. Reinhart. — K. Bach der Lutheraner. Bach i njegovi korali. Wolff_. — W. Souchay. — H. Sv. Das Weltbild J. Bach bei seinem Namen gerufen. Barblan. Smallman. Anmerkungen und Hinweise. Bach und das Musikleben Leipzigs im 18. Zur Markuspassion. — W. Švarc. genie latin?. 1955). Bach-Jahrbuch. Geiringer.). Glazbeni vjesnik. Meyer. Bern 1924—-33. Bachs. 1935. Die Bildlichkeit der wortgebundenen Musik J. Krause. Aus Leipzigs Vergangenheit. Paris 1947 (novo izd. de Schloezer.— A. Bach und deren Probleme. Leipzig 1941. Ziirich 1950. Philadelphia 1942. Berlin 1947. Lazarević. Terry. G. J. Die Harmonik Bachs (disertacija). Kassel 1950). Besch. S. Bach. Bachs. 1930. Deutung und Wirklichkeit. Gottingen 1950. — R. 3. Smend. Pfender. Bach-Jahrbuch. Paris 1948. S. Bach-Jahrbuch. Wege zuBach.Wustmann. Gebeine und Antlitz. — F. Bach's Religion. — W. Bahove kantate. Bach im Wandel der Ge schichte. — F. London 1936 ( I I izd.

— P. P. angefangen in Cothen . U osamnaestoj godini komponira svoja j (više klavirskih sonata. Bach as a Biblical-Interpreter. Davison. Bach's Fugal Works. —■ W. Bach in Kothen. XI 1710 — Berlin. London 1950. Tetzner (redaktori). — L. Bachs Berufung nach Darmstadt. Schrade. F. Bach manu mei patris descriptum. Funf echte Bildnisse J. kantatu Heilig. kao i sonate. — U. XII 1788). Graenera (1931). David. Krause. ali u njegovom vremenu još nisu bili dozreli uvjeti za takav način života.. K. A. 1734—38 nasta prava u Frankfurtu na Odri. W. J. Uber die »kantable Art« der Musik J. iako se iz nekrologa (u Cramerovu Magazin der Musik. E. London 1951. Uber die Wiedergabe der Musik J. Kassel i Basel 1956. — H. te koncertant pirane poloneze koje se približavaju romantičarskom nom klavirskom »komadu«. Tome. S. — R. Johann Sebastian Bachs Sohn. Gurlitt. — W. J berger i dr. U Halleu je stekao velik ugled osobito kao orguljski virtuoz i improvizator. misni stavci. F. Berlin 1963. S. —■ J. Falck. God. Drugi sin Johanna Sebastiana Bach. S. Zur Stilistik von J. vođenje školskog i gradskog zbora te jednog Collegium Musicuma. Bachs. G. AFMW. gdje je ostao do 1746. Besseler. Die Sohne Sebastian Bachs. Leipzig i Hamburg 1935. Wilhelmshaven 1951. W. koncert za 2 klavira u Es-duru. Bachs (disertacija). Seiffert( za flautu obj. Hausswald. 1951. — H. J. Kiek-Pavesi. Bach. — G. Princeton 1952. S. Reichardt i dr. F-dur. 22. Beethoven. —■ Opera Lausus und Lydie (nedovršena). London 1956. uz to je i podučavao (učenik mu je J. F. Smend. Ch. -W. 9 sonati 2 klavira. braća Graun. u prije vodu autora. Ein verpflichtendes Erbe. Intenziva život u očevu domu rano ga je doveo u dodir s mnogi nim kompozitorima i s različitim muzičkim strujanju vremena. s vlastitim i nešto tuđih kompozicija (autograf danas u biblioteci Yale Universityja u New Havenu). Blume). na dvoru i u građan govima. Mozart. — W. Schwartz (1925). Bachs. U želji da živi životom slobodna umjetnika W. Tome gu. Aldrich. Grauna. C. B-dur. 1720. 13 poloneza. 4 trio-sonate obj. pla bila slaba). trio na »Allein Gott i kanoni. suita u g-molu. Fridrik II ga je 1741 komornim čembalistom. S. Emery. Sva su mu klavirska dje preobiljem osjećajnosti. Em stil. NOVA IZD. i S. Wilhelm Friedemann Bach (( popisom djela). Marpurg. Matter. Fr. uzdržavajući se podučavj vira te muziciranjem na akademskim svečanostima i koncertnog društva. — L. Wiihrer (1949— za 2 klavira obj. E. Berlin 1868. Eller. W. A. H. karakteristične za tzv. Auf den Lebenswegen J. Bach and Handel. 12 poloneza obj. — K. — W. 1784) može zaključiti da je bio veoma cijenjen i poznat: »Njemačka je s njime izgubila svog prvog orguljaša. Petri. Rust) ali je zbog opetovanih nesuglasica s pretpostavljenim crkvenim vlastima 1764 napustio službu i 1770 preselio u Braunschweig. a muzički svijet čovjeka čiji je gubitak nenadoknadiv«. Ubrzo nakon njegove smrti biografi (F. II. J. F. E. Smatra se da je zbog neimaštine u to vrijeme bio prisiljen da proda dio očevih rukopisa koje je naslijedio. F. došlo do kasnije često citiranih i ozloglašenih »falsifikata« očevih djela: na autograf orguljskog koncerta u d-molu od Johanna Sebastiana (preradba Vivaldijeva koncerta op. upoznao talijanski operni i francuski g£ i drugovao s književnicima (Lessing. Ph. je pohađao školu sv. Na tom položaju dužnost n da muzicira na čembalu pri redovitim kraljevim veče mornim koncertima na dvorovima u Berlinu i Potsda podučava klavir. — W. 1726—27 boravio je u Merseburgu i učio violinu kod J. Witold.. Kassel 1964. 1. Bachs. S. njemačkom stilskom krugu a važan je po klavirskim i djelima. — M. Dickinson. Schmitz. Ondje je. 3. Neumann. U \ je razdoblju napisao e stveni priručnik Vei die tuahre Art das ( spielen koji mu je d< taciju najznačajnijeg pedagoga onoga vrei kako je bio nezadovol službom na dvoru (k: osobito cijenio. Ehmann. New York 1955. W. III 1714 — Hamburg. Ronga. heilig obj. — Isti. 78 i 156. G. Berlin-Dahlem 1952. prozvan B Hamburški Bach. mlađi brat Johann Bach i F. Leipzig 1950. G A-dur. Rust. Franck. zapadajući u sve veću oskudicu. H. Ornamentation in J. Sofije u Dresdenu. 11 fuga. D-dur i a-mol. Bach. 10 fantazija. 1957. S. Bekenntnis zu Bach. VII 1784). Walther (1939). L. . 1733 dobiva mjesto orguljaša crkve sv. Djetinjstvo je proveo u Weimaru (do 1717): (do 1723) i Leipzigu. T. F. Steglich. svoj natpis: di W. Najstariji sin Johanna Sebastiana koji ga je podučavao orgulje. God. U Berlinu je. a prisvajanje i iskorištavanje tuđih (očevih) djela ne mora se uzeti kao prijestup. 1746 postao je u Halleu orguljaš u Liebfrauenkirche i gradski W. došao u dodir s istaknutim muziča: Quantz. pokušava koliko navrata da se z: gdje: 1750.: sveukupne klavirske sonate obj. 1900. F. 1953). 1738 pozvan je na dvor pri ljednika Fridrika Pruskog čija je kapela boravila većinom bergu. Ramler. Pariš 1957. S. Mann. Schulz. W. redovito mom DJELA.). Mainz 1950 (na engleskom. 3 sonate za flautu i b. Bach's Ornaments. F. klavir i kompoziciju i za njega sastavio Klavierbiichlein. Kongressbericht der Gesellschaft fur Musikforschung. God. Goethe und Bach. Bachvogela (1858) i istoimena opera P. učenik. 1911. posvetio Wiintt Sonaten. — J. Bach eternel. 7 koralnih predigra. kompozitor i orguljaš (Weimar. I 1922). F. Tako se u vezi s prodajom očevih autografa ističe činjenica da je čitava tadašnja sredina bila indiferentna prema djelu Johanna Sebastiana pa sin nije morao da bude u tome iznimka. arije. Lausanne 1952. je bio jedan od naj\ stora svojega doba i smatra se posljednjim reprezenta like tradicije. J. Blume (N. tako da tehnička izradba i forma djeluju poput prsi ra. čini se. VVilhelm Friedemann. Berlin 1953. Koncerti i simfonije su. Šcheide. 2 svjetovne kantate. the Conflict between the Sacred and the Secular. Hindetnith. Besseler. Otada nije više imao stalno namještenje nego je uzdržavao sebe i obitelj koncertiranjem i podučavanjem. BACH muzički direktor (Director musices) što je obuhvaćalo dužnosti slične očevoj službi u Leipzigu: komponiranje kamata (nedjeljnih i blagdanskih) za tri glavne mjesne crkve. se oslobodio službeničkih spona. Leipzig 1950. Wolfenbiittel 1952. Schonewolj i K. Bach und seine hallische Wirksamkeit. Ph. Nakon nekoliko posve kontradiktornih sudova istom se u novije doba nastoji naučno rasvijetliti njegova ličnost i životni put. P. Osam simfonija: C-dur. Bach-Jahrbuch. New York 1951. ORKESTRALNA. imao je i nekolicinu nadarenih učenika (J. Kompositionsweise und Bearbeitungstechnik in der Instrumentalmusik J. Pošto je završio studije. 1778— KALNA: 24 duhovne kantate. kantatu Dies ist der Tag obj. Leipzig 1951. Kao orguljaš W. Tiibingen 1956. J. S. Život i stvaranje izuzetno nadarenog Wilhelma Friedemanna zapravo su razorile iste one suprotnosti vremena i sredine koje 4. Legende einer Musikheiligen. Ziirich 1957. vježbe. D'ou vient l'art de Bach. Bachs Werke. — C Deutsche Messe.c. Pet koncerata za klavir i gudače: a-emol i Es-dur. Ondje je komponirao većinu svojih najznačajnijih instrumentalnih djela. kompozitor i čembalist 8. Gleir sve znatno utjecalo na njegov umjetnički razvoj. S. F. Venezia 1956. — KLAVIRSKA: koncert za klavir solo u G-duru. nakon oč natjecao se bez uspje sto kantora sv. — R. Posebno se izdvajaju njegove klavirske sonate početak moderne klavirske sonate u sjevernonjemačk prethode sonatama Philippa Emanuela. 1930—40). S. Marpurg.: F. Hamburg 1955. — W. Bach. 1774 nastanio se u Berlinu. la cathedrale musicale du monde. G. Johann Sebastian Bach. 6 dua za 2 flaute viole. Zur Frage Bach-Vivaldi. Leipzig Nagel. a od 1729 studirao pravo te filozofiju i matematiku na Univerzitetu u Leipzigu. J. London 1953. pi ORGULJSKA: 3 fuge. Bach in unserem Leben. Goldberg). Das sogenannte »Orgel konzert d-moll von Wilhelm Friede Bach-Jahrbuch. Sche alter Gesangmusik. MGG. Kassel 1951. Leipzig 1913 (novo izd. The Consummation of the Baroque in Music. — A. Od 1723 W. S. Sulzer. F. H. 3) stavio je W. Fried Sohn J. Moser. archiv. J. Bachs Orgeln. —■ F. 14. Bachs. — W. Ha. a 1753 za kantora konačno je 1768 dol muzičkog direktora j. M.106 BACH su na snažnu stvaralačku ličnost Johanna Sebastiana plodonosno. — P. koncerata i komornih kompoz je kasnije u Berlinu preradio. Pošto je stupio na prijestolje. I. 1 Sckneider. God. S. 1743). Lindau 1 Stabenow. jer je to u ono vrijeme bila uobičajena pojava (F. Krdmer. —■ KOMORNA: violine ili flautu i b. W. Bach. Bachs Sonaten und Partiten fur Violine allein. u to doba učenici su mu vojvoda C Wiirttemberški (kojemu je C.) spleli su oko njegove ličnosti i bohemskog načina života romantične legende na koje se oslanja i fantastični roman »Wilhelm Friedemann Bach« E. Carl Philipp Emanuel. Introduction to the Music of Bach. — H. 1950. SBIMG. Kao kompozitor pripada pretklasičnom. Berlin-Dahlem 1951. — A. — H. Nov LIT. obj. F. A. . Umro je u bijedi. Siegele. Festgabe zur Deutschen Bach-Feier 1950. God. Koln 17& Bitter. Carl Philipp Emanuel und Wilhelm Fridemann Bach und d (2 sv. N. . — H. Bachs. c. G.). 63. — G. Bach und das Mittelalter. Geneve 1953.Wilhelm Friedemann Bach. ondje je 1723—30 pohađao školu a 1731—34 studirao pravo na Univerzitetu.

Telen . E. BACH jatelja G. F. PH.crkava i kantora gim hanneum u Hambur jedivši svog dugogod C.

U vokalnim djelima C. Ebeling. — A. Sei Sonate per Čembalo. Torino 1930. Cherbuliez. Die Norddeutsche Triosonate (disertacija). 1762 (20 oda). prakse generalbasa i muzičke interpretacije njegova vremena. Zzvo'lf kleine Stucke. koji ih je marljivo sakupljao i još za umjetnikova života (s njim se dopisivao) načinio potpuni tematski katalog. Der Wirth und die Gaste.. 1758 i 1770. Kahl u Selbstbiographien deutscher Musiker. Ph. još u velikoj mjeri drži očeve tradicije. E. Sechs Sonaten. 1935. u 2 sv. SBIMG. sonata za violončelo i b. Haydn und Ph. 1895). 1742 (tzv. Ph. Bach-Jahrbuch 1938 i 1940—48. Ann Arbor 1965. — C. . 18.). ostale u rkp. njegov hamburški dom posjećivali su mnogi muzičari na proputovanju (Ch. Heide 1929. J. 1785 i 1787. 1749. razlaže i modificira na najrazličitije načine. a podjednako i oblikovanje posebne klavirske tehnike. Oberdorffer (simfonija u C-duru. F.. Das Ausdrucksproblem in der Klaviermusik C.). Six Sonates za klavirski trio. — ZA ORGULJE: 7 sonata.. Ausgezodhlte Kompositionen). — E. 1766—68. II ( . Sechs neue Sonatinen. ORKESTRALNA. 4. napose razvoju motivičke razradbe. Kiel 1927. klarinet i fagot (rkp. einen doppelten Contrapunct in der Octave von 6 Tacten zu machen ohne die Regeln davon zu zvissen (štampano u F. suprotstavljajući za bavi jačkom karakteru talijanske i francuske galantne muzike ideju poetične muzike. za flautu (violinu) i klavir. N. Miinchen 1923.. J. E. R. 1897. pojedinačno. — O. B. Ph. tako da se tada pod imenom Bach podrazumijevalo Philippa Emanuela. C. 1938. — C. c. Kassel 1931. Bitter. . 1935. U ranim se djelima C. Lon don 1965. PJB. a u pojedinostima njegov doprinos premašuje i udio bečke i mannheimske škole. . Bacha i Telemanna). Od sviju sinova Johanna Sebastiana on je na taj razvoj djelovao najtrajnije i najjače. apsolutne muzike. Kantate: Phillis und Tirsis. Handela (Messias. Ać. XII. 1922). Gotovo sva djela Philippa Emanuela Bacha sačuvala su se zaslugom orguljaša J. 1760. 1766. kulturni i muzički život nego Berlin. G. — G. K. 1761. 1944). Berlin 1908. dvozborno. Carl Philipp Emanuel und Wilhelm . C. Selma. 1930. Jalozvetz. 1935. Traktat Versuch iiber die zvahre Art das Clavier zu spielen u skraćenom izd. E. Carl Philipp Emanuel Bach. Salzer. Von der Fingersetzung. E. Heilig mit zwey Choren und einer Ariette. Ph. 1751 i 1762—63. W.). mit Exempeln iiber jedem Accord (rkp. Ph. E. E. Form. Der Fruhling. Bach considered in Relation to His Musical Aesthetics and the Rise of the Sonata Principle. Bitter. Muller. se intenzivno bavio i podučavanjem klavira. 2 violine. 6 Piccole Sonate za 7 duhača. Violetta e Basso. menueti. The Kevboard Music of C. eine Singode vom Herrn Gleim. U. C. Lieder und Gesdnge. za 2 klavira. prigodnih kantata i serenada za gradske svečanosti. 19 Simfonija: Sinfonia a Violino primo. Težište je na instrumentalnoj muzici. C. Mitchell.. ozbiljne. — H. 1764. Busch. IX 1777). komornim i simfonijskim djelima hamburškog razdoblja izražava se posve individualnim stilom koji upućuje na budućnost. Busch. c. I. Wyler. A. Bach und seine Kammermusik. Stevens.. 11 sonata za flautu i b. — R. — CRKVENA: Magnificat. MQ. Miesner. Beethovens Jugendwerke in ihren melodischen Beziehungen zu Mozart. takta i zvučnih registara. . MGG. Revue Belge de Musicologie. serenade i zborovi. E. S. Bachs (disertacija). Schenker (Klavierzverke. U Hamburgu je stekao i velik društveni ugled. I 1722 — 1. H. 1775 i Auferstehung und Himmelfahrt Jesu (tekst C. Bretver. 1766. Violino secondo. A. 1935. E. W. 2 sv. Bach in Relation to Performance (disertacija). mnogo duguje talijanskoj muzici. osiromašen Sedmogodišnjim ratom. 1759 . 1948). C. Die Sohne Bachs. 1789 (21 pjesma i 1 kantata). Das Klavierkonzert der Berliner Schule. Le Origini italiane del romanticismo musicale. 4 dua za 2 klavira. 1753. Jommellija (Reguiem) i dr. Steglich (4 simfonije u seriji Das Erbe Deutscher Musik. 20 pasija (djelomice upotrebljena muzika iz pasija i kantata J. 1757). a u klavirskim. Zweyte Fortsetzung von sechs Sonaten. Vrieslander (Kurze und leichte Klavierstucke. 2 sonate za violu da gamba i b. Ph. Leipzig 1884. Mitchell. 1747). Ph. pod naslovom Sonatina a Čembalo concertato. E. u njegovim kasnijim klavirskim djelima odražavaju posve lični. 3 obj. 4 obj. Oden mit Melodien. Reichenberg 1928. za 2 flaute i za 2 kla rineta. 1780—81 (po 30 pjesama). njegova tematika većinom proizlazi iz jedne jedine muzičke zamisli koju on motivički raspreda. 1779. Gerstenberg. Bachs Harpsichord Concertos. Dresea i Quantza). I primitivi della Sonata moderna. 6 sonata za klavir. Kurze Anzveisung zum General-Bass. E. Sonata per U Flauto traverso solo. Ph. E. Miesner. 1787. Sve do pred kraj života C. Hassea. Bach. Ph. ekonomist J. 1774 (42 psalma). Umro je poznat u čitavome muzičkom svijetu. te priređuje javne koncerte kao solist (čembalist) i kao dirigent izvodeći značajna oratorijska i operna djela Telemanna. Johann Ernst. — E. F. ostali koncerti u rkp. Krebs (Sechs Sammlungen . — D. ibid. 4 dua za 2 klavira. 1752 i 1760. menueti i manje kompozicije u rkp. Claudius. I). c. Washington 1956. . H. poloneze za različite sastave. — W. štampane u zbirkama: Gellerts geistliche Oden und Lieder mit Melodien. Westphala.und Stiluntersuchungen zum ersten Satz der Klaviersonaten C. E. koristeći se harmonijskim i dinamičkim kontrastima i promjenama tempa. 1780.). 1783. E. c. Pasijska kantata Die letzten Leiden des Erlosers. Jahrhunderts (disertacija). 28. — W. 1905. C. Uldall. Ph. The Keyboard Concertos of C. štampane: Sei Sonate per Čembalo. ostale pjesme u antologijama. 11 koncerata za flautu (sporno je da li su svi prvotno u tom obliku). — Ph. Ph. E. H. Carl Phillipp Emanuel Bach. Stoga je i djelatnost Philippa Emanuela bila mnogo šira: pored organiziranja crkvene muzike (što je uključivalo i stvaranje novih djela) on komponira niz svjetovnih. Praludien und Studien. Bachs. H. 2 zbirke. 1744 (tzv. Marpurgovu djelu Historisch-Kritische Beytrdge zur Musik. E.). Sturms . Neue-Lieder-Melodien nebst einer Kantate. — H. 13 ronda i 5 slobodnih fantazija). 1949. 1772. Kleinere Stucke za duhače. 1937). 1781. E. moteti. ZFMW. Flote. Neue Melodien zu einigen Liedsrn des neuen Hamburgischen Gesangbuchs. 5 klavirskih koncerata prer. 1787 (sadrži i pjesme Dolesa. New light on the last years of Carl Philipp Emanuel Bach. — Popis sveukupnih djela obj. — E. — M. II.. pa su ga kao izrazita zastupnika »osjećajnog stila« (Empfindsamer stil) nazivali »Klopstockom tonova«. 1763. 1758 (55 pjesama). Allgemeine musikalisehe Zeitung. Ph. 4 Orchester-Sinfonien mit 12 obligaten Stimmen. Plamenac. 1764—66. I—III. Čembalo: 3. Berlin 1868. — G.: velik broj kompozicija objavili su C. više kompozicija za različite crkvene blagdane. Riemann. obj. Bratsche und Bass. Freiburg im Breisgau 1930. filozof J. 1787. sv. c. Geiringer (simfonije i koncert za čembalo u djelu The Music of the Bach Family. U berlinskom periodu preobličava elemente nasljeđa u galantni i mjestimice »osjećajni« izraz. — J. posebice na klavirskim djelima s kojima je odsudno pridonio razvoju ranoklasične instrumentalne muzike. zbirka od 80 kadenca za vlastite klavirske koncerte i sonate (rkp. Ph. Hamburg je u ono doba imao daleko razvijeniji društveni. Paz Corazon Canave. Riemann (2 simfonije. Leipzig 1928. viola 1 bas-flauta) i b. 1762. 7 klavirskih trija.. — K. 1930. 18 Probestucke in 6 Sonaten. posljednji istaknuti muzičar Erfurtske grane obitelji . 2 za obou i 3 za violončelo (sve u rkp. 1770. Preussische Sonaten posvećene Fridriku II). 1949. 1927—28). mit veranđerten Reprisen.H. Vrieslander. E. Bachs Variationenwerke. a Vusage des Dames. Kao jedan od posljednjih velikih virtuoza na čembalu (klavikordu) C. 1770. je i po stvaralačkoj koncepciji u biti improvizator te zato nije pridavao toliku važnost oblikovanju bitematske sonatne forme. O. Ann Arbor 1965. Burnev u djelu The Present State of Music in Germany. 1773 (novo izd. fiir Kenner und Liebhaber. prigodne kantate. Bachs. Six Sonates pour le Clavezin. je svoja golema iskustva iznio u priručniku Versuch iiber die zuahre Art das Clavier zu spielen koji ide medu najvažnije izvore za upoznavanje sviranja klavira. Auerbach. on se dopisivao s Diderotom (o muzičkim problemima) i sa J. an Introduction. O značenju i utjecaju Philippa Emanuela na bečke klasičare najviše govore izjave Havdna i Beethovena koji se pozivam na taj utjecaj u izgrađivanju vlastitog stila. 1914. 3 klavirska trija.... Voss) u kojemu su se vodile diskusije o odnosu muzike i poezije 0>Sing-Poesie«). — SPISI: Versuch iiber die zvahre Art das Clavier zu spielen. Wien-Claudi. — VO KALNA: oratoriji Die Israeliten in der Wuste. L. Fuga a 4. H. Ph. 1776—77. Fischer. Lolli. Zweyter Theil in tvelehem die Lehre von den Accompagnement und der freyen Fantasie abgehandelt wird). Stucke fiir Klavier. dua za 2 violine... Niemann. C... Schering. mit Exempeln und 18 Probe-stiicken in 6 Sonaten erla'utert. na engleskom W. prije 1768. 1766. Ph. Burnev. bestehend in Ubungen. obj. Ober harmonisehe Ausfullungen alterer Klavier-Musik.. Bach in the Development of the Clavier Sonata. — A. Ziirich 1940. 1955) i dr.. 6 zbirki fiir Kenner und Liebhaber (sadrži 18 sonata. 1786. W. Bachs. 1942. DJELA. E. S. Bach und seine Lieder. F. Sei Concertiper U Čembalo. I I I . 1786. 1952. Bachs Essav. 5218).). Leupold (6 sonata za duhače. 1714—1788.: C. Miscellanea Mušica. Ph. Morgengesang am Schdpfungsfeste (tekst Klopstock). Einfall. osobito melodici belkanta čiji se utjecaji naziru u pjevnoj melodici njegove klavirske muzike. Bachs Klavierwerken. kompozitor (Eisenach. marŠevi. Ph. R. Torrefranca. Schmid. III. Doflein (6 klavirskih sonata). Cramers iibersetzte Psalmen mit Melodien zum Singen bey dem Claviere. NOVA IZD.. 1780. E. 1775)5 J. 1957. — KLAVIRSKA. Rammler). Bachs. trio-sonata u G-duru. the Netherlands and United Provinces (2 sv. 52 Koncerta za klavir odn. Oko 170 sonata. F. priredio W.Friedemann Bach und deren Briider (2 sv. Kurze und leichte Clavierstucke mit veranđerten Reprisen und beygefugter Fingersetzung. J. Ali istodobno. Ph. Bach (disertacija). Pruske i Wurtemberške sonate. A. Sechs leichte Clavier-Sonaten. Oko 250 duhovnih i svjetovnih pjesama. tražio je neposrednost izraza i smatrao da muzika treba da uzbuđuje. — KOMORNA: 30 trio-sonata za 2 melodijska instrumenta (violina i flauta. Bacha. 1902). Zum Liedschaffen C. 9 koncerata 107 za melodijske instrumente: 4 za flautu. Fortsetzung von sechs Sonaten. Die deutsche Clavichord-Kunst des 18. sonata za obou i b. Galuppi). vise varijacija. J. historičar Ch. 3 Quartette furs Clavier. — H. Leipzig 1901. E. Ph. 2 sv. a ne Johanna Sebastiana. — Autobiogra fiju izdao C. Njegovoj fantaziji i izražajnom senzibilitetu najviše je od instrumenata s tipkama odgovarao klavikord na kojemu se proslavio i kao improvizator. Kleine. — H. Baumgart. za njegovo je stvaranje osobito značenje imalo prijateljevanje s pjesničkim krugom oko Klopstocka (H. D. zbirka klavir skih sonata. Philipp Emanuel Bach in Hamburg. Six Sonates. Zwey Litanien aus dem Schleszvig-Holsteinischen Gesangbuche za 8 glasova. 1776. 1763. on se odlučno protivio prodiranju elemenata opere bufTo u okvire tzv. ostale sonate u antologijama i u rukopisu (među njima Sonata per U Čembalo a due Tastature. I. 1753 (dodatak traktatu Versuch iiber die Wahre A r t . Ch.. Ztuolf kleine Stucke. Vier leichte Sonaten. pojedinačno 1745. Ova zbirka djela nalazi se u Kraljevskom konzervatoriju u Bruxellesu. 1959. den Manieren und der Freyen Fantasie (rkp. Carl Philipp Emanuel Bach. Music and Letters. nije toliko pridonio izgrađivanju oblika klasične sonate koliko njezinu sadržaju. se uglavnom drži stila sjevernonjemačke (Berlinske) škole i ne dostiže originalnost svoje instrumentalne muzike. E.. u faksimilu sa svim dodacima iz kasnijih izdanja.). . E. Regensburg 1957. geistliche gesdnge mit Melodien. 1779. oda i arija. H. E. The two Oratorios of C. 1958. izuzev pojedinih oda i pjesama.— R. Die Norddeutsche Sinfonie zur Zeit Friedrichs des Grossen und besonders die Werke Ph. 1784. Fantasta e fuga a 4. C. za flautu i violinu. fiir den Generalbass (rkp.).. ronda i dr. hauptsachlich bei Ph. Ph.. Barford. A Re-Evaluation of the Role Plaved by C. Phillipp Ema nuel Bachs musikalischer Nachlass. H. E. Crichmore. 1788. (medu njima 2 per Vorgano overo U čembalo concertato i po 1 Concerto doppio za čembalo i klavir). Waldersees Vortragssammlung. Una Sonata per U Čembalo. E. Bern 1960. Wurttembergische Sonaten). — L. 1870. W. 1951. te produbljivanju i produhovljenosti izražaja. — H. Glucka (Orpheus)3 Haydna.. Wotquenne (prema popisu J. a katalog i preostali vrijedni materijal čuva se u Bruxelleskoj kraljevskoj knjižnici {Fond Fetiš Nr. ostale u antologijama i u rukopisu (medu njima 6 simfonija za gudače iz 1773). . samosvojni izraz koji navješćuje klavirsku muziku romantičara. H. Reimarus). Schmid.BACH Kao bogat hanzeatski grad. Die Sohne Sebastian Bachs. Zato C. Flueler. Forkelom (koji se kasnije natjecao za njegovu ostavštinu) i drugovao s istaknutim hamburškim učenjacima i književnicima (Lessing.. — F. Bach und das redende Prinzip in der Musik. da bude čist govor osjećaja. 1947. 2 sv. Westphala): Thematisches Verzeichnis der Werke Ph. — II. LIT. Muzička supstanca. M. Djelo Philippa Emanuela Bacha nalazi se po sredini između svijeta njegova oca i bečke klasike te pripada pretklasičnom razdoblju. E. Uber die Bedeutung der Ornamente in Ph. 1932. Zmolf geistliche Oden und Lieder. 5. Bach. I. 2 zbirke. — H.. Hoffmann. HoffmannErbrecht. 1904.. — F.

uveden za Friedrichova prethodnika A. Schiinemanna). odnosno bečke klasike. 1770. raspuštena. Herzlich lieb hab' ich dich. C. F. i. u koj tada dominirala talijansk seria. 1781 nije više napisao nijedno novo djelo. Scarlattiidr. ruft uns di 1780 i Ich lieg und schlafe. — Alissa brevis. 1917). — VOKALNA. Michaels Sieg (Herder). Brat gs dučavao i kompoziciju gućio mu da upozna re berlinske opere. Kantate: Stvaf mich nicht in deinem Zorn. The Bach Familv. Geiringer. Die Au^ und Himmelfahrt Jesu (Ramler. Bach-Abel koncerata koji idu medu prve javne koncert« Ti abonentski koncerti postali su za London isto tako . Friedrich Bachs Briefwechsel mit Gerstenberg und I ibid. Ch. XL. F. simfonije Havdna). 1760 prešao je na katoličku vjeru mjesto orguljaša u Milanskoj katedrali. 1769. Johann Christoph Friedrich. God. za kazalište u Mannheimu operu Tem kojom na praizvedbi doživljuje golem uspjeh. — H. 21. Die Hiru Krippe Jesu (Ramler. 1780. surađivao uglazbivši više nje govih tekstova (3 oratorija. u djelu Bach in Thiiringen. — G. Schoberta i Mozarta. MGG. 1762 preselio se u London i svoju višegodišnju djelatnost za King's Theater. sačuvano samo nekoliko dionica). — Ch. grofa Agostina Littu. 6 koncerata za klavir.: pasijski oratorij obj. Bach. Die Kind-heit Jesu (Herder. septet za duhače.. Podučavao ga je otac i rođak Johann Elias Bach. Ch. 1774. Gon wird deinen Fuss nicht gleiten lass Solokantate: Die Amerikanerin (Gerstenberg). 16 svjetovnih pjesama u vlastitoj zbirci Mi Nebenstunden. U. sačuvano nekoliko dionica). 2 sv. C. Ch. K. Jahrhundert. 1774. Njegova vlastita djela nisu se osobito svidjela knezu. Iduće godine izvodi se p: gova opera nastala u Er. A Johann Sebastian B. 1770 i 10 četverostavačnih. posebno zanimanje engleske kraljice Sofije C (rod. MGG I. Ch. 1749. Učio je kod svog krsnog kuma Johanna Sebastiana u Leipzigu. 1789.: Cjelokupna djela izdaje Fiirstliche Institut fiir mus schaftliche Forschung u Buckeburgu (dosad izašla 3 sveska — moteti. Tim operama i ci djelima postiže prve značajnije uspjehe i stječe ugled i izvai ca Italije. da poveže u jedinstvenu cjelinu te je na taj način postao značajan posrednik između tradicije i mannheimovaca. VI 1732 — Biickeburg. Duet O w. — G. 1953. odselio se u Berli jemu bratu Philippu 1 elu koji je od njega jednog od najboljih čer onoga vremena. J. Stuttgart 1902. Colonne. duodrama Philoktetes (Herder. 1758. Za nau kod glasovitog Bolonježanina komponirao je gotovo sv crkvena djela. Kretzschmar (DDT. a na povratku Philippa Emanuela u Hamburgu.gleskoj. — Moteti Wachet auf. 1786 i 1791. DJELA: 6 sonata za klavir i violinu. 1912). God. Orione. 1785. 2 sv. a 1762 i položaj m direktora crkve 5. — ZA ORGULJE: fuga u c-molu. Adlungovu djelu Anleitung zu der musikalischen Gelahrtheit. Jommelli. 4 trostavačnih. duo-drama Mosis Mutter und ihre Tochter (tekst Stille. J. zatim Univerzitet (pravne studije) u Leipzigu. F. — K. Popis djel Schtinemann skupa s oratorijima Die Kindheit Jesu i Die Auferiveckunt (DDT. J. F. God. LSffler. Bacha). God. Romanze con XII variazioni u A-duru. Trauermusik auf Ernst August Constantin. Schunemann. i vlastita i tuđa djela (npr. F. simfonije) u kojima se naziru utjecaji mlađega brata Johanna Christiana Bacha. 1 Fremdling auf Golgatha (Herder. II 1763) označuje prvu pojs rineta u engleskom opernom orkestru (Burnev). dopisivao do kraja života). Magnificat (na njem. 1764—65 kod njega uči Mozart koji u to vrijeme koncertira na engleskom dvoru. New York i London 1954.. . — KOMORNA : 6 gudačkih trija. DJELA. I. Ch. H. F. Nakon po vratka iz Londona zaokupljen je više velikim formama instrumentalne muzike (koncerti. Od 1742 u Eisenachu je zamjenjivao svog oca Johanna Bernharda u orguljaškoj službi. Uz to je pohađao školu sv. Johann Ernst Bach. 1781 i 1791—92. duhovne pjesme u zbirci B. Hassi J. 26. Gotha 1797. je ostavio opsežan i raznoličan opus koji doduše ne dostiže važnost djela njegove poznatije braće. 1914). muzika izgubljena). Djetinjstvo veo u Leipzigu gdje mi učitelj bio vjerojatno 1 J. Ch. 1773. 1786 —87 i u skupnoj zbirci Musicalischer Pot-Pourri. Miintera Geistliche Liec ( I I sv. Schlichtegrollovu Nek das Jahr 1795. Uspjes slijedeće opere Zanaida donijeli su mu položaj kraljičina m majstora (music master) što je obuhvaćalo medu ostalim čavanje kraljevske djece. Zur Biographie J. I 1782). zbirku arija obj. sekstet. muzika izgubljena). kompozitor. C. Bendom plan reorganizacije koji nije uspio da provede u djelo. 1794. J. Havdna. Ondje stječe imućno. Das Deutsche Lied im 18. u kojima nastoji da sjedini utjecaje talijanske muzike i svoga brata Philippa Emanuela Bacha s vlastitim načinom. Die Liebe Gottes ist ausgegossen. postaje središnja ličnost londonskog muzičkog God. sadrži koralni stavak Johanna Sebastiana Er ist das Heil und 7. — H. oratorije i komorna djela poznatijih Talijana (Pergolesi. C.108 BACH selig Licht). von Mecklenburg Strelitz) što mu je osiguralo poslužbu u Londonu. J. Tome. BACH su također utjecali na formiranje. Vier Organisten Eisenachs aus bachischem Geschlecht. jer je kapela nakon regentove smrti. F.. God. A. — KLAVIRSKA: 3 sonate. 1769. očeve smrti petnaesto] J. 1754: rojatnije 1756 J.Benecke. 1914. J. Johann Christian. 1773. kao Concerts spirituels za Pariz. dobio je i naslov dvorskog i mjesnog crkvenog orguljaša. kompozitor i čembalist (Lei] IX 1735 — London. a nakon očeve smrti. Friedlander . 1955). 2 sv. 1773. 1780. te Mozartove Otmice iz Seraja i Gluckove Ifigenije na Tauridi u Buckeburgu. uverti pasticcio // Tutore e la Pupilla. pa je J. 1776. fughetta. u F. za svog dugogodišnjeg vodstva (1759—95) također izvodio prvenstveno talijansku muziku: mnogobrojne simfonije. muzika izgubljena). te Havdna. 1 vrijeme bio previše zau. 17 und machtig (Herder). Od 1771 do 1777 na dvoru je službovao i J. 1951. 1773. 1776. The Bach Familv. prozvan Buckeburški Bach (Leipzig. deren Sehnen. a njegova j počela da blijedi tako da je njegova smrt ostala u Engles tovo nezapažena. Der Herr ist nahe. 42. 1778 posjetio je mlađeg brata Johanna Christiana u Londonu. Preludij na koral Valet will ich div geben za orgulje. U duhovnim pjesmama i motetima novim zvučnim sredstvima ponire u sadržaj teksta i postiže za ono doba neuobičajenu dubinu izraza. muzika izgubljena). opere. v.: E. 2 sv. LIT. 6 kvarteta za flautu i gudače. 2 stavka iz violinske sonate u f. Horstig.molu i 3 stavka iz VI psalma obj.: M. 1789 i Čembalo Sonate u F-duru. fantazija i fuga u a-molu i F-duru. Geiringer (Music of the Bach Family. C. i Abel redovito su nastupali kao solisti i dirigenti. NOVA IZD. više manjih kompozicija u vlastitoj zbirci Alusicalische Nebenstunden. pa su većinom izvođena izvan Biickeburga (u Hamburgu i drugdje). Uz to je u njegovim djelima bogato zastupljeno očevo kontrapunktičko nasljeđe. čak i u crkvenim djelima. Mein Odem ist schivach i Gesegneten Auftritt. ali svjedoči o mnogostranoj nadarenosti. Stilski je prošao različite faze: isprva komponira pretežno vokalna djela. 48. Oratoriji: Der Tod Jesu (Ramler). 1916. 1770—72. zbirka arija Sammlung auserlesener Fabeln. S.— R. Quant: Agricola. Ać. 14 sonata: 4 Dreisatzige Klavier-Sonaten. — G. kantate i 1 izgubljena opera). C. nu. Ch. 1764. tekst). Kein Stiindlein geht dahin'.. — KLAVIRSKA. Tome i zatim studirao pravo. 1758. gdje je od 1737 pohađao školu sv. 1749. 1788. kao i istaknute rr berlinskog kruga (braća F. 2 sonate za klavir 4-ručno. — VOKALNA: pasijski oratorij O Seele. 1785. 1761 izvo Torinu i Napulju prve njegove opere. Drey leichte Sonaten. 6. 1764 pokreće zajedno s gambistom C. Johann Christoph Friedrich Bach. Sechs leichte Sonaten. Fr. 1785. Kao kompozitor držao se. Kromolicki (DDT. 1756 postavljen je za muzičkog direktora Kneževske dvorske kapele Weimara s time da je zadržao orguljašku službu u Eisenachu. 1792—94. sonate i komorna muzika — u redakciji G. Poslije toga ostao je stalno u Eisenachu. Sve te komponente starog i novog uspio je J. motet Aus der Tiefen za zbor a cappella. gerne dir\ arija Luci amate. 2 sonate za violončelo i klavir. 1786 (samo klavirski izvadak) i L'Inciampo. 177 ponirao je J. 19. Tartini. I. Pažnju loi publike privukle su druge muzičke ličnosti. Allegretto con XVIII variazioni u G-duru. Pygmalion ( Ino (Ramler). ossia Diana ve a datum njezine izvedbe (19. oratorije i kantate. F. ORKESTRALNA: 14 simfonija. Bach-Jahrbuch. jim poslovima. oda Vertrauen des Christen auf Gon za zbor a cappella. Ch. a uz to i djela njemačkih majstora Stamitza. Bach. Plod je tih putovanja bila izvedba niza Handelovih opera. Berlin 19SO. 1776 pon u Mannheimu na praizvedbi svoje opere Lučio Silla.). God. Bachs und seiner Fami 1933. prozvan Milanski ili Lc Bach. pa je san zirao sinovljevo učenje. čitav od J. Schneider ili J. Herder s kojim je J. Holzbauera i drugih. Geiringer. Ulmenstein. — Isti.—Napisao predgovor J. Kantate: Die Ausgit Geistes (Herder. Benda. Bachs. Bach J XI. CH. Održavali su se sve do J. 6 sonata za čembalo i violinu ili flautu. Abelon tzv. U kapeli je prevladavao talijanski ukus. usprkos neujednačenoj vrijednosti cjelokupnog njegovog opusa. Najstariji preživjeli sin Johanna Sebastiana iz braka s Annom Magdalenom WU1cken. Kraft. Ch.. odlazi u Milano. Kiihn. Za kneževsku kapelu izradio je zajedno sa G. Maria di Caravaggio. 1776. Die Schiiler J. ] J. Die Nachkommen der Buckeburger Bach 1939. 1750 stupio je u službu dvora kneževine Schaumburg-Lippe u Buckeburgu kao Cammer Musicus\ 1758 ili 1759 dobio je naslov Concert Meistera i preuzeo vodstvo blickeburške dvorske kapele koja se u to vrijeme ubrajala medu najbolje u Njemačkoj. muzika izgubljena). 1786—87 i zbirci Philippa Emanuela Bacha Mw Vielerley. Sve ljednju operu Amadis des Gaules komponirao je za Pariz. može ubrojiti medu istaknutije prethodnike bečke klasike. . God. G. galant nog stila i mjestimice nalazio smiona i nova tehnička i stilska rješenja pa se. koji mu je dao mjesto dirigenta s\ vatnog orkestra i stipendiju za studije u Bologni kod Padi tinija (s njim se J. NOVA IZD. God. Hey. I 1795). Najmlađi sin Johanna Sebastiana Bacha. 2 sonate za violinu i klavir. New York i London 1954. LIT. I. God. Die Auferzveckung Lazarus (Herder). — DRAMSKA: opera Brutus (tekst Herder. J.