ENCIKLOPEDIJA
I
A-G
OZ

MUZIČKA

ZAGREB UGOSLAVENSKI

AVCAVLXXI ZAVOD

L E K S I K O G R A F S K I

JUGOSLAVENSKI LEKSIK'

FSKI ZAVOD, ZAGREB

TISAK, B A K R O T I S A K , O F F S E T I UVEZ G R A F I Č K I ZAVOD HRVATSKE, ZAGREB

Drugo izdanje Muzičke enciklopedije izlazi prošireno u tri sveska. Sva ranije objavljena materija pregledana je i dopunjena novim biografskim i bibliografskim podacima. U drugo izdanje uvrštena su mnoga nova imena kompozi tora, muzikologa i muzičkih umjetnika koji su u međuvremenu zauzeli određeno mjesto u muzičkom životu svojih zemalja; unijeti su podaci iz područja jazza kao i zabavne muzike, koja sve više ulazi u svakodnevni život suvremenog čo vjeka. Obrađeni su i novi muzički pojmovi na polju tzv. avangardne muzike, kojih nije bilo u ranijem izdanju. Smatrajući da su koreografi i baletni umjetnici ravnopravni partneri ostalim muzičko-scenskim radnicima, redakcija je unijela čitav niz novih imena s tog područja. Radi boljeg pregleda narodna muzika svakog naroda izložena je u novom izdanju u istom članku s umjetničkom. U nastojanju da nova edicija i u ovom pogledu dosegne nivo nacionalno reprezentativnog djela, redakcija je posvetila punu pozornost sintetičkom prikazu muzičke kulture jugoslavenskih naroda i na rodnosti. Što se tiče likovne opreme, znatno je proširen ilustrativni dio i povećan broj likovnih priloga u bakrotisku i u boji.

MUZIČKA ENCIKLOPEDIJA
3

Glavni urednik

Krešimir Kovačević

Članovi redakcije Ivona Ajanović, Dragotin Cvetko, Stana Đurić-Klajn, Cvjetko Ivanović, Marija Kuntarić, Dragoslav Ortakov, Mladen Pozajić

Sekretar Krasna Panjkota Glavni redaktor ilustracija Koraljka Kos Redaktor ilustracija Mirjana Petričević

Tehnička redakcija Dušan Žvab i Branimir Sokol

SURADNICI U I SVESKU

Andrija Tomašek, prof. Muzičke škole »Pavao Markovac«, Zagreb A. Vi. Albe Vidaković, prof. Teološkog fakulteta, Zagreb B. Ać. Branka Antić, akademski muzičar, Zagreb B. Buj. Dr. Bojan Bujić, prof. Univerziteta, Reading B. D. Branko Dragutinović, dramaturg oVere Narodnog pozorišta, Beograd B. I. Bojana Ivančević, prof. Muzičke škole »Vatroslav Lisinski«, Zagreb B. Lk. Borut Loparnik, urednik III programa Radio-televizije, Ljubljana B. Sč. Branimir Sakač, kompozitor, Zagreb B. Ša. Dr. Božidar Širola, muzikolog i kompozitor, Zagreb Bi. R. Biserka Rako, redaktor JLZ, Zagreb C. I. Cvjetko Ivanović, glavni urednik Radio-stanica, Titograd C. R. Cvjetko Rihtman, akademik, prof. Muzičke akademije, Sarajevo D. Co. Dr. Dragotin Cvetko, akademik, prof. Filozofskog fakulteta, Ljubljana D. Čol. Dragutin Čolić, prof. Muzičke akademije, Beograd D. Ov. Dragoslav Ortakov, docent Visoke muzičke škole, Skopje D. Pl. Dušan Plavša, prof. Muzičke škole >Isidor Bajić«, Novi Sad D. Ps. Dragomir Papadopolos, prof. gimnazije, Beograd D. Sn. Dušan Skovran, prof. Muzičke akademije, Beograd Di. S. Dr. Dimitrije Stefanović, viši naučni suradnik Muzikološkog instituta, Beograd D. Jć. Đura Jakšić, direktor Muzičke škole »Josip Slavenski«, Beograd Đ. Ra. Đoko Radović, muzički urednik Radio-stanice, Titograd E. Hk. Emil Hajek, prof. Muzičke akademije, Beograd E. Kr. Erika Krpan, muzički kritičar, Zagreb F. L. Franjo Lučić, prof. Muzičke akademije, Zagreb G. Jć. Dr. Gavro Jakešević, direktor Srednje muzičke škole, Sarajevo G. Kr. Gordana Krajačić, prof. Muzičke škole »Josip Slavenski«, Beograd H. P. Dr. Hubert Pettan, prof. Muzičke škole »Vatroslav Lisinski«, Zagreb H. U. H. Helena Uhlik Horvat, kostimograf Narodnog pozorišta, Sarajevo I. Ać. Ivona Ajanović, redaktor JLZ, Zagreb I. Hg. Dr. Ivan Henneberg, direktor Zavoda za zaštitu autorskih malih prava, Zagreb 1. Me. Ivo Malec, kompozitor, Pariz I. Su. Dr. Ivo Supičić, prof. Muzičke akademije, Zagreb J. As. Josip Andreis, prof. Muzičke akademije, Zagreb J. Bez. Dr. Jerko Bezić, naučni suradnik Instituta za narodnu umjetnost, Zagreb J. Bur. Jovan Bandur, prof. Muzičke akademije, Beograd J. Gc. Janko Grilc, šef muzičkog odjela Radio-televizije, Ljubljana J. Mvić. Jovan Milošević, prof. Muzičke škole, Cetinje J. S. N. Jelka Stamatović-Nikolić, prof. Muzičke akademije, Beograd J. Se. Dr. Jože Sivec, docent Filozofskog fakulteta, Ljubljana J. Šip. Janka Šipuš, akademski muzičar, Zagreb

A. Koc. A. Pr. A. Rij. ljana A. To.

Akil Koci, muzički urednik Rađio-stanice, Priština Dr. Anđreja Preger, prof. Muzičke akademije, Beograd Dr. Andrej Rijavec, docent Filozofskog fakulteta., Ljub-

Katarina Bedina, bibliotekar Filozofskog fakulte Ljubljana K. Ko. Dr. Krešimir Kovačević, prof. Muzičke akademi Zagreb K. Ks. Dr. Koraljka Kos, docent Muzičke akademije, Zagi L. Ai. Lorenc Antoni, muzički urednik Radio-stanice, Prišti L. Mć. Lazar Marjanović, prof. Muzičke akademije, Beogi L. Vr. Lav Vrbanić, prof. Univerziteta, Boston M. Ca. Milo Cipra, prof. Muzičke akademije, Zagreb M. In. Milica Uijin, naučni suradnik Muzikološkog institu Beograd M. Ke. Milivoj Kerbler, prof. muzike, Zagreb M. Kri. Miro Križić, muzički publicist, Zagreb j M. Kun. Marija Kuntarić, redaktor JLZ, Zagreb M. Maz. Mladen Mazur, muzički urednik Radio-stanice, Zagi M. Poz. Mladen Pozajić, prof. Muzičke akademije, Sarajevo M. Rš. Mirko Ramovš, asistent Glasbeno-narodopisnog i stituta, Ljubljana M. Špe. Manica Špendal, prof. Pedagoške akademije, Marit M. To. Dr. Mihovil Tomandl, publicist, Pančevo M. V. Miodrag Vasiljević, prof. Muzičke akademije, Beogi M. 2. Dr. Milan Žepić, primarius, Zagreb Mi. Pa. Mirka Pavlović, akademski muzičar, Beograd N. Dć. Natko Devčić, prof. Muzičke akademije, Zagreb N. Ha. Nikola Hercigonja, prof. Muzičke akademije, Beogi N. Kri. Nada Križić, muzički publicist, Zagreb N. Mić. Dr. Niko S. Martinović, direktor Centralne bibliotei Cetinje O. D. Dr. Oskar Danon, šef-dirigent Slovenske filharmoni Ljubljana P. B. Petar Bingulac, prof. Muzičke akademije, Beograd P. Me. Dr. Pavle Merku, urednik programa Slovenske stan: RAI — Trst P. Mil. Predrag Milošević, prof. Muzičke akademije, Beogr P. Ši. Pavel Šivic, prof. Akademije za glasbo, Ljubljana R. Redakcija R. A. Rafael Ajlec, muzički urednik Radio-televizije, Ljublja R. Đ. Ratko Đurović, prof. Akademije za pozorište, filrr televiziju, Beograd R. Pej. Roksanda Pejović, prof. Muzičke škole »Stankovi Beograd Ra. Pć. Radmila Petrović, naučni suradnik Muzikološkog i stituta, Beograd S. D. K. Stana Đurić-Klain, direktor Muzikološkog institu Beograd S. Pn. Svetolik Pašćan, prof. muzike, Beograd S. Šp. Slobodan Špirić, asistent Muzičke akademije, Saraje T. Br. Tea Brunšmid, muzički suradnik »Zagreb-filma", Zagr T. Si. Todor Skalovski, dirigent Makedonske filharmoni Skopje V. Br. Vera Baver, redaktor JLZ, Zagreb j V. Mvić. Vlado Milošević, akademik, Banja Luka
!

K. Be.

V. Peć. V. U. V. Žc. j Va. Ba. VI. M. Z. Gić. Z. Kr.

Vlastimir Peričić, prof. Muzičke akademije, Beograd j Vilko Ukmar, prof. Akademije za glasbo, Ljubljana | Dr. Vinko Žganec, akademik, Zagreb

Vartkes Baronijan, muzički urednik Televizije, BeogE Vladeta Milanković, akademski muzičar, Beograd Zlatko Grgošević, prof. Pedagoške akademije, Zagr Dr. Zmaga Kumer, viši naučni suradnik Glasbeno-n rodopisnog instituta, Ljubljana Z. Kuč. Dr. Zija Kučukalić, prof. Muzičke akademije, Saraje

KRATICE
Archiv fiir Musikforschung Archiv fiir Musikwissenschaft Allgemeine Musikzeitung Acta Musicologica Autonomna Sovjetska Socijalistička Republika basso continuo češki Denkmaler deutscher Tonkunst Demokratska Republika Denkmaler der Tonkunst in der Tonkunst in Bavern Denkmaler Osterreich engleski francuski glasni (2-gl., dvoglasni) zavod kazalište MF Die Musikforschung MFM Monatshefte fiir Musikgeschichte MGG Die Musik in Geschichte und Gegenwart ml. mladi MQ Musical Quarterly NR Narodna Republika nem. nemački njem. njemački obj. objavio, objavljeno OKUD Omladinsko kulturno-umjetničko društvo perz. perzijski PGM Publikationen der Gesellschaft fiir Musikforschung PJB Jahrbuch der Musikbibliothek Peters polj. poljski prer. preradio, prerađeno RAM Rassegna musicale red. redigirao rev. revidirao, revidirano RIM Revue Internationale de Musique rkp. rukopis RKUD Radničko kulturno-umjetničko društvo RM La Revue Musicale RMI Rivista musicale italiana rus. ruski S. San (sveti), Santa (sveta) s. a. sine anno SAD Sjedinjene Američke Države SAN Srpska akademija nauka SAP Socijalistička autonomna pokrajina

SBIM

grčki Hrvatski glazbeni Hrvatsko narodno hrvatski Internationale Musikgesellschaft instrumentalni italijanski izdanje, izdao izvedeno Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti jugoslavenski Kirchenmusikalisches Jahrbuch knjiga Kulturno-umjetničko društvo latinski latvij ski Die Musik madžarski

Sammelbande der Internationalen Musikgesellschaft SFSR Sovjetska Federalna Socijalistička Republika SIM Revue de la Societe Internationale de Musique simf. simfonijski SMZ Schweizerische Musikzeitung (od 1961 Schweizerische Musikzeitung und Schweizer Musikpadagogische Blatter) SNG Slovensko narodno gledališče, Ljubljana SR Socijalistička Republika, Savezna Republika (Njemačka) srp. srpski SSR Sovjetska Socijalistička Republika St. Saint St. stariji, stoljeće STMW Studien zur Musik\vissenschaft sv. svezak, sveti Sv. C. Sveta Cecilija španj. španjolski tal. talijanski
V.

VFMW Vierteljahrsschrift fiir Musikwissenschaft vok. vokalni ZFM Zeitschrift fiir Musik ZFMW Zeitschrift fiir Musikwissenschaft ZIMG Zeitschrift der Musikgesellschaft Z.NŽO Zbornik za narodni život i običaje

vek

ILUSTRACIJE U I SVESKU

PRILOZI U BOJI BAROK. D. Hals, Koncert.................................................. CRKVENA MUZIKA. Psalterium chori )M«, Zadar . . ČEMBALO. Djelo nepoznatog slikara.................................. ČEŠKA MUZIKA. Biblija iz Olomouca, minijatura . . . EGIPATSKA MUZIKA. Zidna slika, Teba...................... FRANCUSKA MUZIKA. Detalj tapiserije .................. GOTIKA. Zidna slika, Žminj, Istra.................................... PRILOZI U BAKROTISKU ARAPSKA MUZIKA...............................................................64 BALET ...........................................................................65,120 BALET U JUGOSLAVIJI.........................................120—121 BAROK...................................................................................121 BOSANSKO-HERCEGOVAČKA MUZIKA . . . . 232—233 BUBANJ.........................................................................256—257 CRKVENA MUZIKA...........................................................384 CRNOGORSKA MUZIKA.................................................. ČEMBALO............................................................................. DUHAČKI INSTRUMENTI.............................................. FRULA.................................................................................. GAJDE .............................................................................. GITARA................................................................................. 385 408 409 632 632 633 136 368 392 400 504 608 704

<*fe

A, r. u osnovnoj dijatonskoj ljestvici C-dura i melodijskoj ljestvici c-mola VI stupanj. Kod starih Grka, kao prvo slovo alfabeta, najniži ton ljestvice i najdublji ton ljudskog glasa; u ranom srednjem vijeku, početni ton ljestvice. U zemljama koje se i danas služe nazivima iz solmizacije, tonu a odgovara ton la. 2. Osnovni ton kod ugađanja instrumenata. Još su stari Grci ugađali kitaru prema malom a. Danas se u orkestrima, komornim ansamblima, kao i pri muziciranju pojedinaca redovito uzima ton a1 (u Evropi fiksiran na 435,4 dvostrukih titraja, a u Americi na 440 dvostrukih titraja) kao osnovno uporište za ugađanje; u orkestru taj ton daje oboa. I glazbene viljuške, kojima se ugađaju klaviri, udešene su na ton a 1 (katkada i na a2, u Engleskoj često na c2). -*■ Komorni ton 2. Dur-kvintakord i mol-kvintakord (malo slovo a) nad tonom a. 2. Tonalitet A-dura, odn. (ponajčešće malim slovom) a-mola. Nekada se (još do sredine XVIII st.) A-dur označivao slovom A i jednom povisilicom (A#, a tako i drugi tonaliteti: F# = F-dur, D # = D-dur), dok su za mol-tonalitete služila odgovarajuća mala slova, kojima se dodavala povratilica ili snizilica (a i\ ili a h = a-mol). U starijim teoretskim djelima A-dur označuje samo ton a, a a-mol ton as, tj. veliku (a), odn. malu tercu (as) iznad tona/. 2. Kratica za altus, odn. alt, kao i za antifona. 2. Talijanski prijedlog a susreće se u oznakama za interpre taciju, za dinamiku, za broj izvodilaca itd. (a đue, a tre, poco
a poco)

AARON (Aron), Pietro, talijanski muzički teoretičar (Firenca, oko 1480 — Venecija ili Firenca, oko 1545). Do 1521 vjerojatno u službi pape Leona X, zatim kraće vrijeme muzičar katedrale u Imoliju, a oko 1523 kanonik u Riminiju; 1536 stupio u samostan u Bergamu. A. je jedan od prvih muzičkih teoretičara koji je pisao rasprave na narodnom, talijanskom, jeziku a ne na latinskom. On iscrpno opisuje antičku muziku, instrumente, tonske rodove i dr. ali je vrijednost njegovih rasprava daleko više u tome što izravno obraduju praksu svoga vremena. U rješavanju aktualnih problema A. je napredan i instruktivan; tako, npr. među prvima zagovara istodobno, vertikalno komponiranje sviju glasova polifonog djela namjesto tada još uobičajenog pojedinačnog, sukcesivnog, zatim poznaje estetsku vrijednost disonanca, a u određenim slučajevima dopušta čak i tritonus.

DJELA: Libri tres de Institutione Harmonica, 1516; Thoscanello de la Mušica, 1523 (u kasnijim izdanjima Toscanello in Mušica sa dodacima: Aggiunta de lui fatta, 1529, 1539 itd.); Trattato della natura et Cognitione di tutti gli toni di Canto Figurato . . ., 1525; Lucidario in mušica di alcune oppemoni antiche et moderne . . ., 1545; P. AARON KAO UČITELJ MUZIKE Drvorez iz djela Trattato della natura . . . di Canto Figurato. Venecija, 1525

Compendiolo di molti dubbi, segreti 0 sentenze intorno al Canto Fermo et Figu~ rato, posthumno, možda 1547. LIT.: A. Catelani, Pietro Aron, Gazzetta musicale di Milano, 1851. — H. Riemann, Geschichte der Musiktheorie im IX—XIX Jahrhundert, Leipzig 1898. — G. Adler, Handbuch der Musikgeschichte, II, 2. izd. Berlin 1930. — K. Jeppesen, Eine musiktheoretische Korrespondenz des friihen Cinquecento, AML, 1941. — D. P. VC'alher, Pietro Aaron, MGG, I, 1951.

AAV, Evalđ, estonski kompozitor (Reval, 6. III 1900 — 21. III 1939). Učenik A. Kappa u Revalu. Ostavio je mnogo kompozicija u narodnom duhu, osobito na području vokalne muzike. A. je autor prve finske nacionalne opere Vikingi (1928). Uz to treba spomenuti simfoniju (1938) i simfonijsku pjesmu Život (1934)AAVIK, Juhan, estonski kompozitor i dirigent (Reval, 29. I 1884 —). Studirao na Konzervatoriju u Petrogradu. Od 1911 dirigent simfonijskog orkestra Vanemuine, kasnije direktor Konzervatorija u Dorpatu; 1925—33 dirigent kazališta Estonia u Revalu, uz to profesor (1928—44) i direktor Konzervatorija. Od 1944 živi u Švedskoj. ABACO, 1. Evaristo Felice dali' i 2. Giušeppe Clemente Ferdinando ->■ Dall'Abaco A BATTUTA (tal. po mjeri, u taktu), oznaka za vraćanje na prvobitan tempo, povremeno napušten. Izraz a b, redovno se upotrebljava na završetku recitativno-deklamatorskih odlomaka u kojima se izvodilac može slobodnije odnositi prema tempu, ubrzavajući ga ili usporujući (-> A piacere, -> Ad libitum). ABBA-CORNAGLIA, Pietro, talijanski kompozitor, orguljaš i muzički pisac (Alessandria, Pijemont, 20. III 1851 — : 2. V 1894). Studirao na Milanskom konzervatoriju. Od 1880 orguljaš katedrale u Alessandriji, gdje je osnovao muzičku školu.
DJELA: kompozicije za klavir i za orgulje. — Opere: Isabella Spinola, 1877; Maria di Warden, 1884 i Una partita a scacchi, 1892. — Pjesme. — Aiessa di requiem 3 1876. —SPISI: Sulla introduzione del canto popolare in tutte le tnasse di comunitd e spedalmente nella scuola, 1880; Storia e filosofia della mušica. LIT.: V. Conzani di Revignano, Pietro Abba-Cornaglia e la sua Maria di Warden, Memorie biograflche e critiche, Alessandria 1885. — G. Rossi, Musicisti nostri, Pietro Abba-Cornaglia, Rivista di storia, arte e archeologia della provincia di Alessandria, 1932. DJELA: simfonija u d-molu; koncert za klavir i orkestar; koncert za vio linu i orkestar. — Sonata za klavir u c-molu. — Opera Silgisunelm. — Kantata Honteland ,' zborovi; solo-pjesme.

ABBADO, i. Michelangelo, talijanski violinist i muzički pisac (Abba, 22. IX 1900 —). Studirao na Milanskom konzervatoriju, violinu (E. Polo) i kompoziciju (G. Orefice). Između 1919 i 1962 koncertirao po Evropi, Americi i Africi; prva violina kvarteta Malipiero (1927—34), član trija Vidusso — A. — Crepax (1938—45) te osnivač i dirigent (1941—62) prvog tal. ansambla za staru tal. muziku Orchestra d'archi di Milano. Uz to predavao na konzervatorijima u Palermu i Parmi, a 1925 preuzeo katedru za violinu na Konzervatoriju u Milanu. God. 1964 dokazao eksperimentalno, postojanje donjih parcijalnih tonova.
DJELA. SPISI: A. Vivaldi, 1943; Tecnica dei suoni armonici per violino (5 sv.), 1934; SulVesistenza dei suoni armonici inferiori, AML, 1964; članci i studije. — Obradbe i revizije djela Corellija, Torellija, Vivaldija, Paganinija, Per-golesija i dr.

2. Marcello, talijanski pijanist i kompozitor (Milano, 7. X 1926—). Sin Michelangela. Studirao na Milanskom konzervatoriju (klavir kod R. Lorenzanija, kompoziciju kod G. F. Ghedinija). Od 1944 koncertirao u Italiji te na mnogobrojnim turnejama po Evropi, Americi, Africi i Aziji. Od 1958 vodio Liceo Musicale u Piacenzi, a od 1966 direktor je Konzervatorija u Pesaru.

ABBADO — ABENDMUSIK
DJELA. ORKESTRALNA: Concerto, 1950; Doppio concerto za violinu, klavir i dvostruki komorni orkestar, 1965; Mušica, 1954; Varijacije na Mozartovu temu za komorni orkestar, 1954; Hommage d Debussy, 1955; Costruzioni za 5 malih orkestara, 1963. — KOMORNA. Tri gudačka kvarteta: 1947, 1953 i 1956; Divertimento za 4 duhača i klavir; Concertante za klavir, klarinet, fagot, violončelo i udaraljke; 3 fantazije: I, za 12 instrumenata, I I, za 4 duhača i 31 udaraljku, III, za rogove; sonata za flautu solo itd. — KLAV IRSKA : 2 Ricercara ; Canzona; Variazioni sopra un minuetto di Bach i dr. — Balet Scena senza storia, 1953. — VOKALNA : Kantata; Ciapo za glas i 9 instrumenata; 15 Poene T'ang za glas i 4 instrumenta; zborovi.

ABBASSANDO (tal. umanjujući), umanjujući, prigušujući snagu zvuka. ABBATINI, Antonio Maria, talijanski kompozitor (Citta di Castello, oko 1595—1677). Učenik braće Nanino. Bio maestro di cappella različitih rimskih crkava (1640—66, 1649—57 i 1672— 77 crkve Santa Maria Maggiore). Po svojim višezbornim, koncertantnim crkvenim djelima ide u glavne predstavnike rimskog visokobaroknog, monumentalnog stila. Kao operni kompozitor išao za dramatizacijom izraza i dao važan prilog oblikovanju buffo stila, posebice operom Dal male U bene, jednom od prvih komičnih opera uopće.

58 član dvorske kapele u Dresdenu. Od 1759 koncertirao u Lc donu, gdje doskora postaje komorni muzičar kraljice Charlot Zajedno sa J. Ch. Bachom pokrenuo 1765 seriju Bach-Abel Cc certs, koji su odigrali važnu ulogu u londonskom muzičkom votu XVIII st. God. 1775—81 održavali su koncerte u vlasti raskošno uređenoj dvorani Hanover Square Rooms (to je sve 1874 jedna od najvažnijih koncertnih dvorana Londona). Nak Bachove smrti (1782) A. je koncertirao u Parizu i u Njemačk a od 1785 nastupao ponovo u Londonu kao gambist i kompozii u okviru novih Professional Concerts i Subscription Concerts. I je posljednji virtuoz na gambi, glasovit širom Evrope. Učenici mu bili medu ostalima violinist F. H. Barthelemon, violončeli J. Crosdill i J. Cervetto, te kompozitor i pijanist J. B. Cram — Sljedbenik Mannheimske škole, A. je komponirao melodij dopadljivu, elegantnu instr. muziku. Karakteristične su njege vedre trostavačne simfonije (često nazivane uvertirama), dvos vačni koncerti za čembalo s menuetom kao završnim stavko te trija i kvarteti sa pjevnim Adagio-stavcima.
DJELA. ORKESTRALNA: 35 Simfonija; 10 koncerata za čembalo klavir); 5 koncerta za flautu. — KOMORNA: 20 gudačkih kvarteta; lotrioson: 106 sonata (od kojih 32 za violu da gamba i continuo). NOVA IZD. : The Adagios, the Composition of the late C. Fr. Abel, t J.B. Cramer (sadrži i Abelovu biografsku skicu od Ch. Burneva, 1820); 2 s fonije, u D-duru op. 10 i u A-duru op. 10, obj. H. Hockner (1932); 6 sonats violu da gamba i continuo obj. J. Bacher i W. Woehl (1937—42). LIT.: Ch. Đurney, A General Historv of Music, London 1879. — Spitta, J. S. Bach, I, Leipzig 1873. — H. Abert, Mozart, I—II, Leipzig 191.9— — Ch. S. Terry, J. Chr. Bach, London 1929. — A. Loezvenberg, Annals of Opi Cambridge 1943. — H. F. Redlich, Abel, 1. Christian Ferdinand, 2. B Friedrich, MGG, I, 1951. — 5. M. Helm, Carl Friedrich Abel Symphon Ann Arbor 1952. ,

DJELA. Opere : Dal male U bene (u suradnji sa Al. Marazzolijem, autorom 2. čina; libreto G. Rospigliosi), 1653; Jone, 1666; La Comica del Cielo ovvero La Baltasara, 1668. —■ Dramatska kantata IlPianto di Rodomonte, 1633. — CRKVENA: Mise za 4—16 glasova, 3 knj., 1638—50; Sacre Canzoni za 2—5 glasova, 6 knj.; Psalmi za 4—16 glasova, 4 knj. — Teoretsko djelo: 14 Discorsi e Lezioni Accademiche. Surađivao na A. Kircherovu traktatu Musurgia universalis. Uredio vatikansko izdanje Inni della chiesa in canto gregoriano (1644). LIT.: H. Goldschmidt, Studien zur Geschichte der italienischen Oper im 17. Jahrhundert, Leipzig 1901. — F. Coradini, Antonio Maria Abbatini, Arezzo 1922. — R. Haas, Musik des Barocks, Potsdam 1928. — K. G. Fellerer, Antonio Maria Abbatini, MGG, I, 1951.

ABBELLIMENTI (tal.), melodijski ukrasi (melizmi ili ornamenti). ABBEY, John, engleski graditelj orgulja (Whilton, 22. XII 1785 — Versailles, 19. II 1859). God. 1826—30 radio u Parizu kod S. Erarda, a zatim se osamostalio. Uveo u francusku orguljsku gradnju englesku pneumatsku mehaniku. Sagradio brojne orgulje u Francuskoj (za katedrale u Rheimsu, Nantesu, Versaillesu, fivreuxu, Caenu, Amiensu, Rochelleu, Bayeuxu, za parišku Operu i nekoliko pariških crkava); gradio i za Južnu Ameriku. ABBIATI, Franco, talijanski muzički pisac i kompozitor (Verdello, Bergamo, 14. IX 1898 —). Studirao kompoziciju na Konzervatoriju u Torinu, a muzikologiju kod G. Cesarija. Muzički kritičar listova Secolo Sera (od 1928) i Corriere della sera (Milano, od 1935). Osnovao (1949) i ureduje mjesečnik La Scala.
DJELA. SPISI: Storia della mušica (5 sv.), 1939—46 (do danas najopsežniji talijanski priručnik za opću povijest muzike; novo izd. 1954); La vita e le opere di G. Verdi (4 sv.), 1959; Scritti inediti di G. Cesari, 1937; vodič operi Peter Grinies B. Brittena, 1947. — KOMPOZICIJE: simfonijska pjesma II Canto d'Avila. — Gudački kvarteti; sonata za violinu i klavir; sonata za violončelo i klavir. — Klavirske kompozicije. — Zborovi; pjesme.

ABBREVIATURE -» Muzičke kratice ABD AL-QADIR IBN GUAIBf AL-HAFIZ AL-MARAGHI, perzijski muzički teoretičar (Maragha, Azerbajdžan, oko sredine XIV st. — Herat, Afganistan, 1435). Glavni pjevač i muzičar na dvoru sultana Ahmada (1382—1410), Timira i njihovih nasljednika u Bagdadu i u Samarkandu. A. je jedan od najistaknutijih arapsko-p.erzijskih muzičkih teoretičara.
DJELA: Gami al-alhdn (Sakupljač melodija), 1405 (najopsežnije 'Abd Qadirovo djelo, sadržava opći prikaz arapske i perzijske muzike i muzičke nauke; autograf se čuva u biblioteci Bodleiana u Oxfordu); Maqasid al-alhdn (Smisao melodija), 1418 (kopija autografa čuva se u biblioteci Bodleiana); Kanz al-alhdn (Bogatstvo melodija); Šarh al-adzvdr (Komentar o vrstama tonaliteta; rukopis se čuva u biblioteci Nur-i 'Osmaniva u Carigradu). LIT.: R. G. Kiesemetter, Die Musik der Araber, Leipzig 1842. — H.G. Farmer, Historv of Arabian Music, London 1929. — Isti, 'Abd al-Qadir b. Gaibi al Hafiz al-Maragl, MGG, I, 1951.

ABECEDA, MUZIČKA, nazivanje tonova slovima iz abe cede. Bilježenje tonova slovima abecede javlja se u grčkoj muzici već u *- VII sr. U srednjem vijeku susreće se u X st. latinska abeceda za označivanje 7 stupnjeva dijatonske ljestvice: A BC D E F G, u značenju našega današnjeg niza c d e f g a h. Ta se abeceda upotrebljava prvenstveno za orgulje, psalterij, rottu i dr. Ton B označivao je današnji ton h (->• B durum i B molle). Kako se čini, već je u X st. O. de Clugny dao slovu a njegovo današnje značenje. Kasnije, u XVI i XVII st., postaje osnovicom cjelokupnoga muzičkog sistema niz CDEFGAH(Hse razvio od Bduruni), Engleska muzička abeceda zadržala je danas b umjesto našega h. Romanski narodi umjesto abecede upotrebljavaju solmizaciju (ut, re, mi, fa, sol, la, si). Svaki od osnovnih naziva mu zičke abecede može označivati povišeni ton dodatkom -is (c-cis), ili sniženi ton dodatkom -es (c-ces, ali es, ne ees i as, ne aes). Umje sto hes još uvijek se općenito upotrebljava naziv b. B. SČ. ABEL, Karl Friedrich, njemački kompozitor i virtuoz na violi da gamba (Kothen, 22. XII 1723 — London, 20. VI 1787). Sin i učenik gambiste Christiana Ferdinanda Abela. God. 1748—

ABENDMUSIK, ciklus javnih crkvenih koncerata koji su održavali u XVII i XVIII st. u Liibecku; ujedno i oratorijs kompozicije izvođene na tim koncertima. Razvili su se iz svo vrsnih orguljskih koncerata koje je uveo Franz Tunder 1641— u Liibecku; on je trgovcima koji bi se prije burzovnih skupsti sakupljali u crkvi sv. Marije izvodio po nekoliko kompozicija orgulje. Veliko zanimanje i novčani prilozi omogućili su mu angažiranjem pjevača i instrumentalnih solista obogati i proš programe svojih priredaba. U isto vrijeme održavale su se slič muzičke priredbe i u drugim trgovačkim gradovima (Amsterda Hamburg, Utrecht, Kobenhavn), ali nisu dostigle razinu onih Liibecku. Tunderov nasljednik Dietrich Bimehude (orguljaš eri sv. Marije, 1668—1707) dao je tim priredbama konačni oblil razvio ih u prave koncerte. Napustivši prvotnu svrhu muziciraj za razonodu, Buxtehude je proširio izvodilački ansambl, doda mu zbor i orkestar. Koncerti, koji privlače sve širi krug slušala održavali su se nedjeljom predvečer, i to samo pet puta godiši između Martinja i Božića. Pristup je bio slobodan, jer su za uze žavanje dostajali dobrovoljni prilozi imućnih građana. Progn se sastojao isprva od nekoliko kraćih zbornih kompozicija kantata. Kasnije Buxtehude prelazi ha veća zaokružena dji dramatskog karaktera koja su ispunjavala program cijele več ili su se čak protezala na svih pet večeri. Sadržaj ovih djela bio biblijski, češće starozavjetni, a muzika se sastojala od orkestralr uvoda — sonata koje su prethodile pojedinim dijelovima komj; zicije, jednoglasnih i višeglasnih arija strofna oblika, recitativi zborova koji su nastupali kao promatrači radnje ili kao nosii dramskih zbivanja ili su pak završavali odlomak koralnom obrs bom. Buxtehudeovi nasljednici I. Ch. Schieferdecker, J. P. Kur zen, A. K. Kunzen i C. Konigslow održavali su Abendmusi sve do početka XIX st. zadržavši i usavršujući njihov dotadaš. oblik od 5 sadržajno povezanih cjelovečernjih djela. Izvod su većinom vlastite kompozicije koje su nazivali oratorijin Od pravog oratorija razlikovala se A. po tome što su se u nju um tali korali (inače uobičajeni samo u pasijama i duhovnim kantatarr koji su pojačavali duhovni karakter djela; s time su bile u ošti suprotnosti napitnice i ljubavne scene koje su u A. prodrle pi utjecajem opere. Strofnu ariju zamijenila je oko 1730 oper arija da capo. Zborni dijelovi oblikovani su pretežno homofoi izuzev polifono građenih biblijskih izreka, a orkestar se mjestimi upotrebljavao za tonsko slikanje pojedinih scena. Zanimljivo da je J. P. Kuntzen uveo od 1752 javne generalne probe Aben musike koje su se održavale, uz naplatu ulaznine, u sali grads vijećnice. Od 1789, pošto je gradski savjet zabranio koncei u crkvi, te su probe postale glavne koncertne izvedbe sve do 18 kada i one iščezavaju zbog ratnih prilika. A. su dvojako historiji važne: po svom utjecaju na razvoj oratorija i kao prve ja ne koncertne izvedbe crkvene muzike izvan okvira crkven obreda. Potkraj XIX st. oživio je večernje koncerte orguljaš Ka Lichtwark, koji je u istoj crkvi u Liibecku organizirao priredi s instrumentalnim, vokalnim i zbornim tačkama. Njegov nasljet nik W. Kraft uveo je ponovo historijski naziv Abendmusik. — Te

ABENDMUSIK — ABRAHAM
min A. upotrebljava se u novije doba i tamo gdje se želi izbjeći naziv »koncert«; najčešće je to kod priredaba komornog karaktera.
LIT.: M. Seifert, Buxtehude-Handel-Bach, PJB, 1902. — W. Stahl, Franz Tunder und Dietrich Buxtehude, Leipzig 1926. — Isti, Die Liibecker Abendmusiken im 17. und 18. Jahrhundert, Liibeck 1937. — Isti, Abendmusik, MGG, I, I95 1 - — O- Sohngen, Die Liibecker Abendmusik als kirchengeschichtliches und theologisches Problemi, Musik und Kirche, 1957. — G. Karsta'dt, Die ■>Extraordinaren« A. D. Buxtehudes, Liibeck 1962. I. Ać.

ABENDROTH, Hermann, njemački dirigent (Frankfurt na Majni, 19. I 1883 — Jena, 29. V 1956). Studirao u Miinchenu (L. Thuille, F. Mottl, A. Hirzel-Langenhan). Karijeru započeo 1903 kao dirigent miinchenskog Orchestervereina, 1905 angažiran u Liibecku (Verein der Musikfreunde, Gradsko kazalište), 1911 u Essenu (Gradski muzički direktor), a od 1915 u Kolnu kao dirigent koncerata Gurzenich, direktor Konzervatorija i 1918 gradski generalni muz. direktor. God. 1934—45 vodio glasoviti orkestar Gezcandhaus u Leipzigu, 1946 povjerena mu je reorganizacija muzičkog života u Weimaru i 1949 vodstvo Simfonijskog radio-orkestra u Leipzigu. Gostovao u gotovo svim važnijim muz. središtima širom Evrope. Posebno se istaknuo kao interpret Mozarta, Beethovena, Brahmsa i Brucknera; izvodio često i djela suvremenih kompozitora.
LIT.: K. Laux, Hermann Abendroth, MGG, I, 1951.

2. Hermann, njemački muzikolog i pedagog (Stuttgart, 25. III 1871 — 13. VIII 1927). Učio najprije kod svog oca Johanna Josephaina Konzervatoriju u Stuttgartu, zatim studirao klasičnu filologiju u Tiibinge-nu, a muzikologiju u Berlinu M.

H. ABERT

(H. Bellermann, O. Fleischer, habilitirao se za muzikologiju u Halleu. God. 1920 naslijedio H. Riemanna na Univerzitetu u Leipzigu, a 1923 postao je šef katedre na Univerzitetu Friedlander). God. 1902

ABENDROTH, Walter, njemački kompozitor, muzički pisac i kritičar (Hannover, 29. V 1896 —). Studirao u Berlinu i Miinchenu. Muzički kritičar u Kolnu, Hamburgu i Berlinu (1930—34 urednik časopisa Allgemeine Musikzeitung , 1933—44 surađivao u Berliner Lokalanzeiger). Od 1945 uređivao u Hamburgu tjednik Die Zeit, od 1955 dopisnik tog tjednika u Miinchenu.
DJELA. KNJIGE: Hans Pfitzner, 1935; Deutsche Musik der Zeitioende 1937 (novo izd. 1947); Johannes Brahms, 1939; Die Symphonien A. Bruckners, 1940; Vom Werden und Vergehen der Musik, 1948; Vier Meister der Musik, 19^2; H. Pfitzner (Reden, Schriften, Briefe), 1955; Musikkritik Heute, 1956. — ORKESTRALNA. Pet simfonija: I, 1941; II, 1942; III, 1946; IV, 1950 i V, 1956 ; koncert za violu; koncert za orkestar; koncertna fantazija za čembalo i mali orkestar, 1952; koncertna uvertira; divertimento za komorni orkestar; varijacije i passacaglia. — KOMORNA: pet gudačkih kvarteta; trio za flautu, violu i rog; divertimento za flautu i violu; sonata za violinu i klavir; 2 sonate za violu i klavir. Sonata za klavir. — Pjesme. LIT.: K. Grebe, Walter Abendroth, Mušica, Kassel 1950 i 1956, 6.

A BENE PLACITO (a beneplacito; tal. po volji), oznaka za neke slobode u izvođenju. Po vrijednosti i značenju srodan mu je izraz a piacere. ABER, Adolf, njemački muzikolog i izdavač (Apolda, 28. I 1893 — London, 21. V 1960). Studirao na Univerzitetu u Berlinu (H. Kretzschmar, C. Stumpf, M. Friedlander, J. Wolf); 1913— 18 asistent Muzičko-historijskog seminara u Berlinu i 1919—33 muzički kritičar lista Leipziger neueste Nachrichten. Od 1936 direktor nakladnog poduzeća Novello & C. u Londonu.
DJELA: Die Pflege der Musik unter den Wettinern und tvettinischen Ernestinern: von den Anfdngen bis zur Auflosung der Weimarer Hofkapelle 1662 (disertacija), 1921; Handbuch der Musikliteratur, 1922; Die Musikinstrumente und ihre Sprache, 1924; Die Musik in Schauspiel, 1926; Verzeichnis der Werke von Brahms, 1928; H. Wolf's posthumous Works, Music Review, I I, 1941; studije i članci u stručnim njem. i engl. časopisima.

ABERT, i. Johann Joseph, češki kompozitor i kontrabasist (Kohovice, Češka, 20. IX 1832 — Stuttgart, 1. IV 1915). Studirao na Praškom konzervatoriju (J. Hrabe, J. F. Kittl, A. W. Ambros); od 1853 kontrabasist i 1867—88 dirigent dvorske kapele u Stuttgartu. Komponirao u njemačkom kasnoromantičkom stilu.

DJELA. ORKESTRALNA. Sedam simfonija: II, u c-molu; IV, Columbus i VI, Lyrische Symphonie\ uvertire. — Komorna djela. — Klavirske kompozicije. — DRAMSKA. Opere: Anna von Landskron, 1858; Kb'nig Enzio, 1862 (prerađena 1875 kao Enzio von Hohenstaufen); Astorga, 1866 Ekkehard, 1878; Die Almohaden, 1890. — Komorna muzika. — Svjetovne kantate; solo-pjesme. — Četveroglasna misa op. 23; 100. psalam za muški zbor i duhački orkestar. LIT.: H. Abert, Johann Joseph Abert, Leipzig 1916.

u Berlinu. Vodio Collegium musicum u Halleu, Leipzigu i Berlinu. Objavio velik broj vrlo zapaženih studija u ZFMW, AFMW, u izdanjima IMG i u Gluckovim i Mozartovim godišnjacima, koje je sam izdavao. Proučavao je probleme muzi čke historije, od Antike do suvremenih kretanja, no njegovo je najznačajnije djelo opsežna monografija o Mozartu, koja je nastala temeljitom preradbom Mozartove biografije Otta Jahna; tim djelom A. je produžio i usavršio tradiciju njemačke klasične muzičke biografike Jahn — Chrvsander— Spitta, upotrebljavajući suvremene znanstveno-istraživačke metode. Svojim zamašnim sveukupnim muzikološkim i pedagoškim radom, A. je utemeljio školu, iz koje su izišli muzikolozi F. Blume, H. Boettcher, M. E. Dounais, K. G. Fellerer, R. Gerber, E. Laaff, W. Vetter i dr.
DJELA. KNJIGE. Die Lehre vom Ethos in der griechischen Musik (disertacija), 1899; Die dsthetischen Grundsdtze der mittelalterlichen Melodiebildung, 1902; Robert Schumann, 1903; Die Musikanschauung des Mittelalters und ihre Grundlagen, 1905; Geschichte der Robert-Franz-Singakademie zu Halle (1833 — 1908), 1908; Niccolo Jomelli ah Opernkomponist, 1908; Joh. Joseph Abert, 1916; W. A. Mozarl (V prerađeno i prošireno izdanje O. Jahnova djela), I— II, 1919— 21 (Abertova kćerka Anna Amalie priredila novo, VII izdanje, kojemu je dodala III knjigu, 1955—56); Goethe und die Musik, 1922. — STUDIJE I ČLANCI: Die spatantike Musikasthetik, IMG, 1906; Die musikdsthetischen Anschauungen der fruhesten christlichen Kirche, Zeitschrift fiir Aesthetik und allgemeine Kunstwissenschaft, 1907; J. G. Noverre und sein Einfluss auf die dramatische Balletkomposition, PJB, 1908; Berichte uber die Literatur zur griechischen Musik, I i II, 1903—08 i 1909—21; Zur Geschichte der Oper in Wiirttemberg, IMG, 1909; Antike Musikerlegenden, 1910; Piccini als Buffokomponist, PJB, 1913; Giacomo Meyerbeer, ibid., 1918; Paisiellos Buffokunst, AFMW, 1918; tjber Aufgaben und Ziele der musikalischen Biographie, ibid., 1919; J. Chr. Bachs italienische Opern, ZFMW, 1919; Joseph Haydns Klavierwerke, ibid., 1920—21; Handel als Dra-matiker, 1922; Ein neuentdeckter fruhchristlicher Hymnus mit antiken Musiknoten, ZFMW, 1922; Wort und Ton in der Musik des 18. Jahrhunderts, AFMW, 1923; Kunst, Kunstwissenschaft und Kunstkritik, Die Musik, 1923; Romantisches in Mozarts und Beethovens Opern, Almanach der Deutschen Musikbiicherei, 1924—25; Grundprobleme der Operngeschichte, IMG, 1924; Bach und die moderne Liturgie, 1925; Zu Beethovens Personlichkeit und Kunst, PJB, 1925; Tonart und Thema in Bachs Instrumentalfugen, I926 ; Carl Maria von Weber und sein Freischutz, PJB, 1926; Entstehung und Wurzeln des begleiteten deutschen Sololiedes, 1926; Richard Wagner, 1927; Gluck und Mozart, 39. Jahresbericht des Mozarteums, 1927; Bach-Beethoven-Brahms, MQ, 1927; Die Aufgaben der heutigen Ha'ndel-forschung, Handel-Jahrbuch, 1928. — Izdao Illustriertes Musiklexikon (s mnogim vlastitim člancima), 1927. — Uređivao Gluck-Jahrbuch (4 godišta), 1913—18 i Mozart Jahrbuch (2 godišta), 1920—23. — Priredio nova izdanja opernih djela N. Jomeliija (DDT), G. B. Pergolesija (DDT), C. W. Glucka (DTB, DTO), C. Pallavidnija (DDT), C. M. Webera, W. A. Mozarta i drugih. — Abertova sabrana djela i predavanja izdao F. Blume: Gesammelte Schriften und Vortrage, Halle 1929. LIT.: H. J. Moser, Hermann Abert, M, 1921. — Isti, Hermann Abert, ZFMW, 1927. — W. Vetter, Hermann Abert zum Gedachtnis, PJB, 1927. — F. Blume, Hermann Abert und die Musikwissenschaft, Gedenkschrift ftir Her mann Abert, Halle 1928.—■ E. Laaff, Hermann Aberts Schriften (bibliografija), ibid. — J. Petersen, Hermann Abert, 1928. — K. G. Fellerer, Hermann Abert, Jahresbericht iiber die Fortschritte der klassischen Altertumswissenschaft, 1930. K. Ko.

3. Anna Amalie, njemački muzikolog (Halle, 19. IX 1906 —). Učila najprije kod svog oca Hermanna Aberta, zatim (1926—34) studirala i doktorirala muzikologiju na Univerzitetu u Berlinu (F. Blume, H. J. Moser, A. Schering). Od 1935 asistent i od 1950 profesor muzičke historije na Univerzitetu u Kielu. Suradnik je enciklopedije Die Musik in Geschichte und Gegentvart i stručnih časopisa.
DJELA: Die Stilistischen Voraussetzungen der Cantiones Sacrae von Heinrich Schiitz (disertacija), Kieler Beitrage zur Musikwissenschaft, 1935; Claudio Monteverdi und das musikalische Drama, 1943, obj. 1954; Die Behandlung der Instrumente in Bruckners Streichauintett, Deutsche Musikkultur, 1940—41; Claudio Monteverdi zum 300. Todestag, ibid., 1943—44. — Priredila za štampu: Melchior Franck, Hohelied-Motetten, Chorwerk, 1933; Christoph Demantius, Deutsche Motetten, ibid., 1936. Surađuje na novim izdanjima djela C. W. Glucka, W. A. Mozarta i F. Handela. LIT.: F. Blume, Abert, 1. Johann Joseph, 2. Hermann, 3. Anna Amalie, MGG I, 1951.

ABRAHAM, Gerald, engleski muzikolog (Newport, otok Wight, 9. III 1904 —). Od 1935 suradnik BBC-a u Londonu, isprva kao suizdavač lista Radio Times, od 1939 urednik Listenera i 1942—47 šef diskoteke. Od 1947 profesor Univerziteta u Liverpo-olu. Uz to od 1945 urednik časopisa The Monthly Musical Record. Izvrstan je poznavalac ruske muzike.
DJELA: This Modem Stuff, 1933 (novo revidirano izd. This Modem Music, 1952); Studies in Russian Music, 1935; Masters of Russian Music, 1936 (posljednja dva djela sa M. D. Calvocoressijem); A. Hundred Years of Music, 1938; On Russian Music, 1939; Chopin's Musical Style, 1939; Beethoven's Second-Period Ouartets, 1942; Eight Soviet Composers, 1943; Rimski-Korsakov, 1945. Izdaje seriju »simpozija« (knjiga) Music of Masters u okviru koje je napisao: Tchaikovsky, 1945; Schubert, 1946; Sibelius, 1947; Schumann, 1952; Handel, 1954. Dovršio Calvocoressijevu studiju o Musorgskom (1944). — Uredio VIII i IX svezak Nezu Oxford History of Music.

ABRAHAM, Otto, njemački psiholog (Berlin, 31. V 1872 — 24. I 1926). Studirao medicinu i prirodne znanosti. Od 1896 asistent na Psihološkom institutu berlinskog Univerziteta. Sam i u suradnji sa E. M. Hornbostelom, K. L. Schaeferom i L. J. Briihlom objavio veći broj djela iz područja fiziologije i psihologije tona i usporedne muzikologije od kojih su još i danas aktualni njegovi radovi o apsolutnom sluhu, o problemu karakteristika tonaliteta i dr. Zajedno s Hornbostelom sastavio sistem znakova za bilježenje egzotičnih melodija (plus i minus za četvrttonove,

ABRAHAM — ABSIL
obrnuta korona za agogička skraćenja, i si.), koji zbog znatnih nedostataka nije općenito prihvaćen.
DJELA: Wahrnehmung kiirzester Tone und Gerdusche (sa L. J. Briihlom), Zeitschrift fiir Psychologie und physiologie, 1898; Ober die maximale Geschzuindigkeit von Tonfolgen (sa K. L. Schaeferom), ibid., 1899; Uber das Abhlingen von Tonempfindungen, ibid., 1899; Studien uber Unterbrechungstone (sa K. L. Schaeferom), Archiv fiir die gesamte Physiologie, 1900—04; Das absolute Tonbeumsstsein, SBIMG, III — 1901 i VIII—1907. Sa E. M. von Hornbostelom: Studien uber das Tonsystem und die Musik der Japaner, ibid., IV, 1904; Phonographierte turkische Melodien, 1904; Phonographierte indische Melodien, SBIMG, V, 1904; Phonographierte Indianermelodien aus Britisch Columbia, 1906; Ober die harmonisierbarkeit exotischer Melodien, SBIMG, VII, 1906 i Transkription exotischer Melodien, ibid., XI, 1909. Eine chinesische Notation (Ch'ao t'ien tze) und ihre Ausfuhrungen, AFMW, 1919. LIT.: W. Heinitz, Otto Abraham, MGG, I, 1951.

dimpešti, dirigent i direktor (od 1919) Opere, od 1921 direkt Gradskog kazališta i od 1923 profesor dirigiranja na Muzičk akademiji. Uz to 1926—43 vodio Simfonijski orkestar MA] Kao dirigent gostovao po Njemačkoj. Komponirao preteži dramsku muziku u romantičkom stilu koji odaje utjecaje Wagne J. Masseneta.
DJE LA. ORK ESTRALNA: simfonija; simf. pjesma T rainon; su Peto/i; Epikus szvit. — Komorna muzika. — DRAMSKA. Opere: Kbdkird 1903; Monna Vanna, 1907; Paolo es Francesca, 1907; Don Ouijote, 1917; Lilion herceg, 1938; Eva boszorkdny, 1944; A Tamds templom karnagya, 1947. — Ki tata Ave Maria; oko 30 solo pjesama. — Szegedi Mise za solo, zbor i orkestar. I. Ać.

ABRAHAM, Pal (Paul), madžarski kompozitor (Apatin, 2. XI 1892 — Hamburg, 6. V 1960). Umjetničku karijeru započeo kao kompozitor simfonija, komornih i instrumentalnih djela, ali je svjetsku slavu stekao na području vedrog muzičkog kazališta. Djelovao u Budimpešti i 1931—33 u Berlinu, a zatim preko Pariza emigrirao u New York. Posljednje godine života proveo je, bolestan i potpuno osiromašen, ponovno u Njemačkoj.

DJELA. DRAMSKA. Trinaest opereta: Az utolsd Verebely-ldny, 1929; Szeretem a felesegem, 1929; Viktoria und ihr Husar (Beč, 1930; jug. premijera Zagreb, 16. IX 1931); Die Blume von Hatvai (Leipzig, 1931; jug. premijera Zagreb, 20. III 1934); Bali im Savoy (Berlin, 1932; jug. premijera Zagreb, 30. IX 1933); Madchen im Grand-Hotel, 1934; Roxy und ihr Vi'underteam (Beč, 1937; jug. premijera Zagreb, 20. XI 1937) i dr. Muzika za više od 30 filmova.

ABRAHAMSEN, Erik, danski muzikolog (Brande, Jvlland, 9. IV 1893 — K0benhavn, 17. II 1949). Studirao na Konzervatoriju i na Univerzitetu u Kobenhavnu; 1918—21 vodio muzički odjel tamošpje Kraljevske biblioteke. God. 1923 promovirao u Fribourgu i 1926 postao profesor muzikologije na Univerzitetu u K0benhavnu. Istakao se kao predavač, komentator i muzički kritičar.
DJELA: Liturgisk Musik i den Danske Kirke efter Reformationen, 1919; Elements romans et allemands dans le chant Gregorien et la chanson populaire en Danemark (disertacija), 1923; Tonekunsten, 1927; Musik og Samfund, 1941; Hvem er musikalsk, 1943. — Izdao zbirku danskih narodnih napjeva Melodier I—II (u okviru edicije Danmarks Gamle Folkeviser), 1935 i 1938.

ABRAMOVIĆ, August -> Adelburg, August ABRANYI, I. Kornćl (izvorno obiteljsko ime Eordogh), madžarski muzički pisac, kompozitor i pijanist (Szent Gyorgy-Abranv, 15. X 1822 — Budimpešta, 20. XII 1903). Učio u Parizu kod F. Chopina i F. W. Kalkbrennera, u Beču kod J. Fischofa i u Budimpešti kod M. Mosonvija. Od 1847 koncertni pijanist i nastavnik klavira u Budimpešti. God. 1860 osnovao i do 1876 uređivao prvi madžarski muzički časopis Zeneszeti Lapok, u kojemu su formulirana načela nacionalnog stila u madžarskoj muzici. Surađivao na osnivanju budimpeštanske Muzičke akademije, bio njezin prvi tajnik (1875—83), pa docent i profesor (od 1883). God. 1882 pokrenuo časopis Zeneszeti Kb'zlony; uz to pisao muzičke kritike i u glavnim dnevnicama toga vremena (Pesti Napio i dr.). Spisateljskim, organizacijskim i pedagoškim radom zalagao se i znatno pridonio podizanju i izgrađivanju madžarske nacionalne muzičke škole. Autor prvih madžarskih muzičkih udžbenika, preveo više teoretskih djela i opernih libreta na madžarski. Manje su mu značajne kompozicije, pisane u romantičarskom nacionalnom stilu i u njegovo doba vrlo popularne.
DJELA. KLAVIRSKA: Magyar iralyu szondta op. 84; Magyar milleniumi szondta op. 103; Magyar abrand op. 118; Tiz Magyar nepdal; varijacije; koračnice; plesovi i dr. — VOKALNA. Ciklusi pjesama: Dalvirdgok op. 28; Tizenot eredeti magyar nepdal op. 39; Tdrogato keserve op. 130 i dr.; zborne kompozicije. — SPISI: Mosonyi Mihdly, elet- es jellemrajza (M. M., život i značaj), 1872; Tanulmdny Liszt Ferenc korondzdsi tniseje felett (Studija o Krunidbenoj misi Franza Liszta), 1869; Osszhangzattan, I—II, 1874—81 (Nauk o harmoniji); Zeneszeti aesthetika (Muzička estetika), 1877; A magyar dal es žene sajdtsdgai (Svojstva madžarske pjesme i glazbe), 1877; Altaldnos zenetortenet (Opća historija muzike), 1866; A magyar žene a XIX, szdzabdan (Madžarska muzika u XIX stoljeću), 1900; Brkel Ferenc elete es mukodese (E. F. život i djelo), 1895; Eletembdl es emlekeimbol (Iz mojega života i uspomena), 1897; Kepek a mult es jelenbol (Slike iz prošlosti i sadašnjosti), 1899. LIT.: K. Abrdnyi~Katona, Id. Abranyi Kornel, Budapest 1923. — L. Palagyi, Id. Abranyi Kornel, Magyar hirlap, Budapest 1928.

ABRAŠEVIĆ, 1. radničko kulturno-umetničko društ\ nazvano po Kosti Abraševiću (1879—1898), prvom srpske proleterskom pesniku. Osnovano je u Beogradu 1905; kasn: su po njegovom uzoru nikla istoimena društva u Kragujevc Jagodini, Nišu, Šapcu, Valjevu, Kraljevu, Pirotu, Leskovc Paraćinu, Čačku i dr. Ova su društva potekla iz srpskog radničk sindikalnog pokreta i snažno su uticala na razvoj političke i klas: svesti u Srbiji. Kako tada nije bilo ni slobode reci, ni štamp svoje misli i težnje izražavalo je društvo kroz pozorišne prired i horove. Nakon Obznane u decembru 1920 pa do 6. I 1929 postoji su dva kulturno-umetnička društva A.; jedno, u okviru Neza\ snih sindikata i drugo (centrumaško, kasnije ujedinjeni A.) pi upravom reformističkog Glavnog radničkog saveza. Kada su k munisti ušli u URSS, društva rade i razvijaju se i pored prog njanja i sputavanja od strane tadašnjeg režima. I nakon Drugog svetskog rata postoji niz društava A. (u okvi: Saveza sindikata), učlanjenih u Savez kulturno-prosvetnih dr stava. Najznatnije je beogradsko društvo, uzor za istoimena dr štva u unutrašnjosti. Ono je imalo nakon Oslobođenja dve sekcij horsku i dramsku, a 1950 u njezinom je sklopu delovalo i Omi dinsko društvo A. i amatersko pozorište (ukupno 28 sekcija odbora sa 625 aktivnih članova). Ova su društva imala, a imaju i danas, velikih zasluga ; okupljanje i odgajanje u socijalističkom duhu više generaci radničkih boraca, za opće obrazovanje, za približavanje umetno; radničkoj klasi i za odgajanje talenata iz njihovih redova.
LIT.: Abrašević, trideset godina rada, Beograd 1933. — Četrdeset p godina rada KUD Abrašević 1905—1950, Beograd 1950. D. Sn.

2. Radničko-pjevačko društvo u Podgorici. Osnovano je 19; kao nastavak Radničkog društva koje je u svom sastavu ima! muški hor i gudački kvintet, a veoma je aktivno radilo od 19: do Obznane, 1921, kada je zabranjeno. A. je također zabranj( 1936, ali je ilegalno radio sve do okupacije zemlje, 1941. H rovođa Radničkog društva i Abraševića bio je Luka Krcunovi On je vodio i muzičku sekciju. Pored muškoga hora, koji je broj 40—50 pjevača, u društvu je djelovala i dramska i recitators] sekcija. Hor je na repertoaru imao čitav niz radničkih borben pjesama, a priređivao je i cjelovečernje koncerte. A. jeobnovlji 1945, no iste je godine promijenio ime u KUD Stanko Dragojevi
R . D . — G . K r.

2. Emil, st., madžarski pjesnik i operni libretist (Budim pešta, 1. I 1851 •— 20. V 1920). Sin Kornela. Napisao libreta za opere madžarskih autora: Toldi szerelme (O. Mihalovich), Ninon (J. Sztojanovits), Monna Vanna (prema Maeterlincku), Paolo es Francesca (prema Danteu) i Don Quijote (prema Cervantesu; posljednja tri uglazbio E. Abranvi ml.). Preveo na madžarski velik broj opernih libreta standardnog repertoara: Tristan und Isolde (Wagner), Carmen (Bizet), Hdnsel und Gretel (E. Humperdinek), Prodana nevesta (B. Smetana) i dr. Njegova žena Margareta Abrdnyi-Wein (19. XII 1864—1948), pjevačica, bila je članica Budimpeštanske opere (1884—99) i profesor Muzičke akademije (1901—16). 3. Emil, ml., madžarski dirigent i kompozitor (Budimpešta, 22. IX 1882 —). Sin Emila starijeg. Studirao na Muzičkoj aka demiji u Budimpešti kod H. Koesslera i I. Thomana i u Leipzigu kod A. Nikischa. God. 1904—06 dirigent Gradskog kazališta u Kolnu, 1907—11 Konigstheatera u Hannoveru. Od 1911 u Bu-

ABRAVANEL, Maurice, američki dirigent (Solun, Grčk 6. I 1903 —). Muziku studirao u Lausannei, Ziirichu i Berlin God. 1923—32 dirigent opernih kazališta u Njemačkoj (mec ostalim u Kasselu i na Državnoj operi u Berlinu), zatim u Pariz Londonu, Rimu, Zenevi, Melbourneu (1934—35) i Svdnej (r935—36). Dirigirao australske premijere opera Fidelio (Beethi ven), Boris Godunov (Musorgski) i Rosenkavalier (R. Strauss Od 1936 u SAD (Metropolitan u New Yorku, Opera u Chicagu gdje uvodi djela Kurta Weilla. Od 1947 vodi Simfonijski orki star Utaha i od 1955 istodobno umjetnički je direktor na Mus Academy oj the West (Santa Barbara). ABREU, Antonio (El Portugućs), portugalski gitarist ( polovina XVIII st.). Živio u Madridu, gdje je 1780—1800 objav niz kompozicija za gitaru. Glavno mu je djelo škola za gitari
Escuela para tocar con perfeccićn la guittara de cinco y seis orden

(obj. P. F. V. Prieto, 1799). Taj je priručnik znatno pridon širenju i podizanju gitarističke umjetnosti u Španjolskoj i Porti galu.
LIT.: Sousa Viterbo, Subsidios para a Historia da Mušica em PortugE Coimbra 1932. — S. Kastner, Antonio Abreu, MGG, I, 1951.

ABSIL, Jean, belgijski kompozitor (Peruvvelz, Hainaui 23. X 1893 —). Studirao na Konzervatoriju u Bruxellesu (Mar ehand, L. Dubois), usavršavao se kod P. Gilsona. Od 1923 vodi Muzičku akademiju u Etterbecku a od 1931 profesor je Konzervi torija u Bruxellesu. God. 1936 potaknuo formiranje grupe mladi kompozitora La Sirene. Suosnivač je (1938) i glavni urednik ti sopisa Revue Internationale de Musique. Jedan od glavnih prec stavnika belgijske muzike XX st., A. u svojim djelima napušt tradicionalne harmonijske funkcije. Sklon je komornom izraz

ABSIL — ACADEMIE DE MUSIQUE
sastavima, te čestim 3 1/2 primjenama neuobičajenih, ritmički kompleksnih mjera (npr. 7/16, 4«
li

2 "U

5 1/2

).

I'

4 ' 5 DJELA. ORKESTRALNA: tri simfonije; simf. pjesme La morr đe 7m- ragi/es i Jeanne d'Arc; koncerti za klavir, za violinu, za violu, za violončelo;
folklore roumain i dr. — KUMUKNA: Cetin gu klavirskt kvartet; klavirski trio; duhački kvintet; Concerto grosso za duhački kvintet; 2 kvarteta za saksofone; suita za violončelo i klavir; Fantaisie concertante za violinu i klavir i dr. — KLAVIRSKA: dvije sonatine; 3 Impromptus; Suite pastorale; Đagatelles; 5 Marines; Esquisses sur les sept peches capitaux itd. — DRAMSKA. Opere: Peau d'dne, 1942; Le Chapeau chinois, 1947 i Les voix de

ThrSne pour le Vendredi-Saint za 2 recitatora zbor i orgulje; djela za zbor a cappella; više solo-pjesama uz pratnju orkestra (Trois poemes de T. Klingsor), gudačkog kvarteta i klavira. — Napisao Les postulats de la musiaue contempo- raine, LIT.: J. Dopp, Le style dans la musique de Jean Absil, RM, 1937. — R. Dubois, L'Inspirations dans l'oeuvre de Jean Absil, Le Flambeau, Bruxelles 1938. — R. De Guide, Jean Absil: vie et oeuvre, Tournai 1965. J. As.
1937.

ABSTRAKT -> Orgulje ABT, Franz, njemački kompozitor i dirigent (Eilenburg, 22. XII 1819 — Wiesbaden, 31. III 1885). Muziku učio na školi sv. Tome i na Univerzitetu u Leipzigu. Od 1841 uZiirichu kazališni dirigent i zborovođa (Harmonie Ziirich, Cacilienverein). Uz to je vodio koncerte ziiriškog Allgemeine Musikgeselhchaft. God. 1852'— 82 dvorski dirigent u Braunschweigu gdje je osnovao mješoviti zbor Singakademie. Vodio je više festivala Saveza sjevernonjemačkih Liedertafela. Gostovao u Parizu, Londonu, Rigi, Petrogradu, Moskvi i Sjevernoj Americi. Ostavio je više od 3000 kompozicija (oko 600 opusa), najvećim dijelom muških zborova i solo-pjesama, koje po sadržaju i obličju imaju karakter salonske muzike. Jednostavne, dopadljive, katkad i ganutljivo sentimentalne, mnoge od njih stekle su široku popularnost, kao npr.: Wenn die Schmalben heirmoarts zieKn; Gute Nacht, du mein herziges Kind; O Schmarzwald, 0 Heimat; Zieh'n wir aus ins Feld; Waldandacht i dr.
DJELA: opera Des Konigs Scharfschutz, 1872. — VOKALNA: Schlachtlied op. 223 i All-Deutschland, Siegesgesang nach der Hermannsschlacht za zbor i orkestar. Zborski ciklusi: Ein Sangertag op. 85; Die Kirmes op. 101; Ein eidgenb'ssisches Sangerfest. Pojedinačni zborovi: Vineta op. 163; Waldandacht op. 175; Die stilU Wasserrose op. 192; Mir trdumte von einem Konigskind op. 276. Solo-pjesme. — Priručnik za solo-pjevanje. LIT.: H. Weber, Franz Abt, Ziirich 1886. — B. Rost, Vom Meister des volkstiimlichen Liedes, Franz Abt, Chemnitz 1924. — W. Khal, Franz Abt, MGG, I, 1951.

ACADEMIA PHILHARMONICORUM. Pečat iz 1701

ACADEMIA PHILHARMONICORUM (Academia Philoharmonicorum, Academia Philo-Harmonicorum) u Ljubljani, bila je formalno osnovana 8. I 1702. Zapravo otpočinje s radom već 1700, jer su se već tada budući filharmoničari sastajali i muzicirali, odnosno 1701, iz koje godine datira njen prvi pečat. Ugledala se u strana slična udruženja, a bila je nosilac muzičkog baroka u Sloveniji. Poticaj za njeno osnivanje dala je očito ljubljanska Academia operosorum s kojom je imala srodne zadatke i ciljeve. Njen je utemeljitelj bio ->• J. B. Hoffer(ri), koji je bio i član Akademije operosorum. Kao simbol imala je orgulje, zaštitnica bila joj je sv. Cecilija. Jednom od svojih najvažnijih duž nosti smatrala je proslavu blagdana sv. Cecilije kao i to, da u ljetu priredi javno muziciranje prigodom večernje vožnje po Ljubljanici. Prva takva priredba održana je 30. VII 1702. Himnu od 16 latinskih stihova napisao je za tu zgodu doktor medicine Jurij Žiga Pogačnik; iz nje se razabire da je tom prilikom sudjelovala muzika, sastavljena od trubalja, bubnjeva, gudačkih instrumenata, gitara, flauta i rogova. Njen muzički voda bio je Hoffer, a neke vrste administrativni direktor J. G. Gošel. Filharmoničari su bili od samoga početka vrlo aktivni. Sudjelovali su kod raznih crkvenih i svjetovnih svečanosti. U tu svrhu osnovali su potrebna izvodilačka tijela. Tako je A. Ph. doskora organizirala pjevački zbor i orkestar koji je nastupao već 1706, a 1707 brojio je preko 50 članova. Orkestar je imao pored članova Akademije Philharmonicorum neplaćenih muzičara i muzičara po pozivu, koji su bili plaćeni. Takva struktura znači začetak profesionalnog orkestra. Za svoje profesionalne muzičare upotrebljava A. Ph. naziv Mušico. Filharmoničari su od vremena do vremena priređivali koncerte nazvane serenade. Programi tih muzičkih priredaba Akademije Philharmonicorum nisu doduše tačno poznati, ali je vjerojatno da je A. Ph. u njima išla putovima tadanjeg svjetovnog muzičkog stvaranja. Filharmoničari su izvodili i djela domaćih kompozitora, kao što su bili J. B. Hoffer, J. G. Gošel, V. K. A. Siberau, M. Omerza i dr. Ta je tvrdnja pogotovo opravdana, kad se uzme u obzir da su pojedini od njih bili aktivni članovi, pa čak i vode Akademije (Gošel, Hoffer, Siberau). Tako sačuvani izvori dokazuju da su filharmoničari 1715 i 1716 u tadašnjoj križanskoj, odnosno uršulinskoj crkvi izvodili dva oratorija svoga utemeljitelja Hoffera. Središnja ličnost, koja je poticala rad Akademije Philharmonicorum, bio je Hoffer. Kad je on 1718 umro, njena je djelatnost

donekle oslabila, ali se ipak neprestano nastavljala. To dokazuju izvori iz 1727, 1728, 1739, 1742 i 1746. Iz 1742 poznata je 4-gl. kantata // giubilo incoronazione delV Augustissima Regina d' Ongeria, incoronata Regina di Boemia, koja je izvedena u Ljubljani prilikom ustoličenja biskupa Ernesta Amadea Attemsa. Bila je štampana 1743. Posljednji podatak o djelatnosti Akademije Philharmonicorum potječe iz 1769. Iz toga se može zaključiti da je A. Ph. djelovala u toku prve i na početku druge polovice XVIII st., iako je u raznim vremenskim razdobljima njena aktivnost bila različita. Značenje Akademije Philharmonicorum za muzički život u Sloveniji bilo je veliko. Utemeljila je prvo muzičko društvo, podigla i organizirala muzičku reprodukciju, poticala na stvaranje domaće kompozitore, upoznavala s muzičkim djelima zapadne Evrope i stvorila čvrstu osnovu za dalji razvoj muzičkog života.
LIT.: E. H. Costa, Mitteilungen des historischen Vereins fur Krain, 1861. —■ A. Dimitz, Geschichte Krains, Ljubljana 1874—76. — P. v. Radics, Frau Mušica in Krain, Ljubljana 1877, str. 26—29. — F. Keesbacher, Die philharmonische Gesellschaft in Laibach, 1862, Ljubljana 1902. —■ E. Bock, Die philharmoni sche Gesellschaft in Laibach, 1702—1902, Ljubljana 1902. —■ D. Cvetko, Aca demia Philharmonicorum, Naši zbori, 1952. — Isti, Glasbena klasika na SJovenskem, Ljubljana 1955, str. 27—^30.— Isti, Academia Philharmonicorum Labacensis, Ljubljana 1962. D. Co.

ACADĆMIE DE MUSIQUE, prvobitni naziv francuske opere. Luj XIV je patentom od 28. VI 1669 podijelio Abbeu Pierreu Perrinu, Robertu Cambertu i markizu de Sourdeacu koncesiju na dvanaest godina za prikazivanje »opernih akademija ili muzičkih predstava u francuskim stihovima, u Parizu i drugim gradovima. ..« A. de M. je otvorena u martu 1671 s pastoralom Pontone koju je na riječi P. Perrina komponirao R. Cambert. Djelo je postiglo velik uspjeh, te se opetovano prikazivalo 8 mjeseci. Cijeli se ansambl sastojao od 5 muških i 4 ženska solista, 15 članova zbora i 13 članova orkestra. To je prvi pokušaj stvaranja francuske nacionalne opere u doba neograničene vladavine talijanske opere. Zbog nesloge u vodstvu i dugova bio je Perrin prisiljen Akademiju zatvoriti. J. B. Lully je uspio kod kralja Perrinovu vremenski ograničenu koncesiju pretvoriti u doživotnu na svoje ime, te je ponovo otvorio akademiju 15. XI 1672, pod nazivom Academie
royale de musigue, s premijerom Fetes de l'Amour et de Bacchus.

Vodio ju je do svoje smrti (1687). U toj je akademiji on bio direktor, administrator, režiser i kompozitor u jednoj osobi (uz ostalo izveo je 12 velikih opera). Na taj je način, uz druge povlastice, postao diktatorom pariškog muzičkog života. Akademija je, međutim, upravo u njegovim rukama postala kolijevkom francuske opere. U toku vremena davala je predstave u dvanaest raznih zgrada, njom je upravljalo do danas oko 60 direktora, a izvedeno je preko tisuću djela, većinom opera. Više je puta

ACADEMIE DE MUSIQUE — ADAM
mijenjala ime. Posljednje joj je službeno ime Thedtre National de l'Ope'ra (obično se naziva samo Opera). i. Me. A CAPPELLA (tal. kao u kapeli ili crkvi, odnosno poput crkvenog pjevačkog zbora), muzika pisana za vokalne sastave, bez instrumentalne pratnje. Remek-djela stila a. c. ostavili su majstori polifone muzike XVI st. (Palestrina). Ranije su se tim izrazom obuhvaćala sva vokalna muzička djela nastala prije 1600. Međutim, danas je pouzdano utvrđeno da su se mnoge svjetovne kompozicije izvodile i uz pratnju instrumenata, koji su često izvodili isto što i glasovi (osobito u XIV i XV st.).
LIT.: Th. Kroyer, A cappella oder Conserto, Leipzig 1918. — Isti, Zur a cappella-Frage, AFMW, 1919. — J. Handschin, Die Grundlagen des a-cappella-Stils, Zurich 1929. — Th. Kroyer, Das a-cappella-Ideal, AML, 1934. J. As. LIT.: A. VVeissler, The Modern Renaissance of Jewish Music, New Y 1954- — Ph. Moddel, Joseph Achron, Tel Aviv 1967.

A CAPRICCIO (tal.), po volji i želji izvodioca, slobodno i u tempu i u izrazu. ACCELERANDO (tal. accelerare ubrzati), oznaka za postepeno ubrzavanje tempa. Piše se i accelerato. ACCENTUS (lat. naglasak, akcent), način na koji se u liturgijskom pjevanju izvode tekstovi recitativnoga karaktera (npr. kolekte, epistole, evanđelja, lekcije i si.). Sastoji se od psalmodičkog recitiranja pretežno na jednom stalnom tonu Idominantaj, uz male melodičke promjene (flexa, metrum, punctum, conclusio) uvjetovane raznovrsnom interpunkcijom teksta. A. izvodi uvijek samo jedan pjevač (celebrant ili njegovi pomagači u službi: đakon, subdakon, lektor). Opreka mu je -» concentus, tj. skupno pjevanje složenijih liturgijskih napjeva.
LIT.: P. Wagner, Einfiihrung in die gregorianischen Melodien, III, Gregorianische Formenlehre, eine choralische Stilkunde, Leipzig 1921 (novo izd. 1961). — V. Sesini, La Romana Cantilena, Roma 1942. A. Vi.

ACKERMANN, Otto, švicarski dirigent rumunjskog pod jetla (Bukurešt, 5. X 1909 — Wabern kraj Berna, 9. III 196 Studirao na Muzičkoj akademiji u Bukureštu i na Visokoj muzič školi u Berlinu. Dirigirao već kao dječak. God. 1927—32 dirigi na operi u Diisseldorfu, 1932—35 u Brnu, 1935—47 dirigen režiser opere u Bernu, 1947—52 umjetnički direktor kazali Volksoper u Beču i uz to 1948—53 direktor opere u Ziirichu, a 1954 dirigent opere u Kolnu. Gostovao u Rimu, Torinu, Pari: Bruxellesu, Barceloni i dr. Značajne su njegove interpretac Wagnerovih muzičkih drama. ACKTĆ, Aino (pravo ime Achtć), finska operna pjevači sopran (Helsinki, 23. IV 1876 — 8. VIII 1944). Učila 1894— na Pariškom konzervatoriju. Debitirala (1897) kao Margar(Gounod, Faust) u pariškoj Grand opera i bila njen član do 19« God. 1904—06 pjevala na operi Metropolitan u New Yorku, 1907 prvi put na operi Covent Garden u Londonu. Često gostov; u Americi i Evropi. Osnovala je 1911 godišnje operne svečane ij u Savonlinna (Nvslott). God. 1938—39 bila direktor opere Helsinkiju. Istakla se naročito u ulogama Margarete (Gounc Faust) i Salome (R. Strauss).
DJELA: Minnen och fantasier, 1917; Erinnerungen (njemački i fins 1925; Taiteeni taipaleelta, 1935.

ACOCOTL, meksički duhački instrument, danas pozr pod imenom clarin. Ima vrlo usku cijev od acocotlova drva, du oko 3 m, na kraju proširenu u lijevak. Zbog uska otvora na usni instrument teško izgovara. 1 ACTUS (lat.), u XVII st. svečani čin (krštenje, krunid i si.), a zatim i naziv za svečanu priredbu. S obzirom da su komp zitori za takve zgode najviše pisali vokalno-instrumentalna dje pod tim su se imenom počele razumijevati kompozicije u for: kantate ili oratorija, kao što je npr. A. tragicus J. S. Bacha. ACUTA (lat. oštra; njem. Scharf), vrsta miješanih registž u orguljama. Sastoji se od 3 do 5 nizova svirala raspoređen tako, da sadržavaju obligatnu tercu u zbijenom suzvučju. Ako a. građena u četvorostrukom nizu, onda joj svirale odgovara 8, 10, 12. i 15. alikvotnom tonu; npr. veliki C od 8' sadržavat •

ACCIACCATURA (tal. skupni udar; franc. pince etouffe), ukrasna manira u staroj orguljaškoj i klavirskoj literaturi. Sastoji se u istodobnom nastupu ukrasnog tona (donje male sekunde) s određenim tonom u melodiji ili akordu. A. se označivala u melodiji prekriženim pomoćnim tonom, u akordu kosom crtom ispod glavnog tona, npr.: 0______u_________I___________f\

5E
Kosa crta u akordu označivala je često da akord treba izvesti u obliku -*■ arpeggia. Smjer kose crte (odozdo prema gore, odnosno odozgo prema dolje) pokazivao je da li treba arpeggio započeti s najnižim ili najvišim tonom akorda. — A. su vrlo mnogo upotreb ljavali orguljaši i čembalisti sve do J. S. Bacha, ali se rijetko bi lježila. Oznaka za acciaccaturu primjenjivala se od XVIII st. i za arpeggio. Naziv a. danas je identičan s ->■ appoggiaturom (osobito kratkom). B. Si. ACCOMPAGNAMENTO -> Pratnja ACCOMPAGNATO -> Recitativ ACCORDATURA (tal. ugađanje), naziv za normalnu ugodbu žica na lutnji, gitari i gudačkim instrumentima. Promjena osnovne ugodbe jedne ili više žica zove se -» scordatura. ACCORDO (tal. suglasje), 1. -> Akord 2. Gudački instrument sa 12—15 žica koji se u XVII i XVIII st. upotrebljavao u Italiji. ACCORD PARFAIT (franc.; engl. common chord, tal. accordo perfetto), francuski izraz za konsonantni -> trozvuk, odnosno za dur-trozvuk ili mol-trozvuk. ACHRON (Akhron), Joseph, američki violinist i kompozitor (Leždzeje, Litva, 13. V 1886 — Hollywood, 29. IV 1943). Studirao violinu na Konzervatoriju u Petrogradu (L. Auer); u kompoziciji uglavnom samouk. God. 1913—16 nastavnik violine i komorne muzike u Harkovu, 1918—22 koncertira u Rusiji, a 1923— 24 u ostalim evropskim zemljama i Palestini. God. 1925—34 predavao violinu na konzervatoriju Westchester u New Yorku, poslije u Hollywoodu. Kao kompozitor A. je jedan od znatnijih ruskih predstavnika hebrejskog nacionalnog pravca. Kasnije, živeći u SAD, prihvaća atonalnost i politonalnost. Njegov brat Isidor A. (1892—1948) koncertirao je kao pijanist na brojnim turnejama u Evropi i Americi, a niz godina je i podučavao klavir u New Yorku.
DJELA. ORKESTRALNA: tri koncerta za violinu: 1925, 1933 i 1937; Hebrew Melody za violinu, 1911; Hazan za violončelo, 1912; Shar za klarinet, 1917; suita Golem za komorni orkestar, 1932; Dance Overture, 1933.— KOMORNA: Chromatic String Ouartet; Elegija za gudački kvartet; Children's Suite za klarinet, gudački kvartet i klavir; 2 sonate i 4 suite za violinu i klavir. — KLAVIRSKA: Koncert za klavir solo; sonata; simfonijske varijacije na palestinsku temu. — Scenska i filmska muzika. —■ VOKALNA: Epitaph za zbor i orkestar, 1915; Salame's Dance za soliste, klavir i udaraljke; Evening Service of the Sabath za soliste i orgulje. — Napisao Ober die Ausfiihrung der chromatischen Tonhiter auf der Violine, 1926; preveo na engleski Nauku o harmoniji N. Rimski-Kor-sakova.

c * ( 2 ' ) + e * ( l -j-j +g*(l i-) - c ' ( i ' ) .
AČKUN, Ernest, klarinetist (Hrastnik, 27. I I I 1930 — Studij klarineta završio 1953 na Muzičkoj akademiji u Beograc kod B. Bruna, a specijalizovao se 1955—57 na Pariškom ko zervatorijumu. Solista Beogradske filharmonije i član Beogradski duvačkog kvinteta. Dobitnik više nagrada na takmičenjima Beogradu, Ljubljani, Skopju i Miinchenu. Nastupao kao sol u zemlji i inostranstvu (Pariz, Hannover, Bruxelles, Linz, Saleri itd.) i snimao za radio-stanice mnoga dela jugoslovenskih kor pozitora. s. Đ. K. ADAGIETTO (tal.), nešto brži tempo od adagia; ozna! za kratak polagani stavak u djelu od više stavaka. ADAGIO (tal. ad agio ne žureći, udobno), 1. oznaka za polaga tempo, općenito polaganiji nego andante, ali brži nego larg Takva definicija ima, međutim, relativnu vrijednost, jer je, np a. u Italiji prilično brži nego u Njemačkoj. Kod određivanja b zine adagia odlučno je na kojoj će se osnovnoj notnoj vrijedno; ona temeljiti (na osminki ili na četvrtinki). 2. Naziv za polagani stavak simfonijskih i komornih djela. ADAJEVSKI (Adajevvskv, rod. Schultz), Ella, pijanist muzički pisac (Petrograd, 10. II 1846 — Bonn, 29. VII 192« Učila klavir kod A. Henselta, a nakon višegodišnjih koncertn turneja, i na Konzervatoriju u Petrogradu (A. Rubinstein, N. Zaremba, A. S. Famincin). God. 1882—1909 živjela u Itali kasnije kraj Neuwieda na Rajni. Proučavala muzički folklor antičku muziku.
DJELA: La Berceuse Populaire, RMI, 1894, 1895 i 1897; Les Chants l'Eglise Grecque Orientale, ibid., 1901; Anciennes Melodies et Chansons populai d'Italie, ibid., 1909 i 1911; Du Chant populaire de la Boheme, ibid., 1909; Quelq; chants tatares, ibid., 1911. — Komponirala 2 opere, kraća instrumentalns vokalna djela. LIT.: E. Kraack, Ella von Schultz-Adajewsky, ZFM, 1926.

ADAM, Jeno, madžarski kompozitor, dirigent i muzič pedagog (Szigetszentmiklos, 13. XII 1896 —). Studirao kc Z. Kodalva na Muzičkoj akademiji u Budimpešti. God. 1925—; službenik Općinskog odjela za obrazovanje, radio na reorganiz čiji muzičke nastave u nižim školama. Od 1938 do 1959 profes budimpeštanske Muzičke akademije. Uz to zborovođa nekolicij pjevačkih društava (Budai Daldrda, 1933—42, zbor Palestrina zbor Muzičke akademije) s kojima je priređivao koncertne turne širom Evrope. Zaslužan za mnoge madžarske praizvedbe značajn oratorijskih djela, znatno je pridonio obogaćenju vokalnog muz

ADAM — ADAMIČ
ciranja i oratorijske kulture u Budimpešti. U kompoziciji, nadovezujući se na Kodalya, slijedi suvremeni madžarski nacionalistički smjer.
DJELA: orkestralna suita Domenica, 1925. — Dva gudačka kvarteta; sonata za violončelo i klavir. — Opere Magyar Kardcsony, 1930 i Aldria Veronika, 1938. —■ VOKALNA- simfonijska kantata Ember az uton, 1945 (preradba opere Marta Veronika); Lacrima Sonata (E. Ady) za glas i orkestar; više zborova acappella; solo-pjesme. — SPISI: Egyhđzi enek es zenekari kulturdnk (Naša crkvena vokalna i instrumentalna kultura), Protestans Szemle, 1937; A skdldtdl a szimfdnidig (Od ljestvice do simfonije), 1942; A muzsikdrol (O muzici), 1953. Instruktivna djela: Mćdszeres enektanitds a relativ szolmizdcio alapjdn (Sistematsko učenje pjevanja na temelju relativne solmizacije), 1943; Szo-tni (Sol-mi), 8 sv., 1943—46 i Enekeshb'nyvek az dllaldnos iskoldk reszire (Knjige pjevanja za opće škole), 4 sv., 1948 (oba priručnika u suradnji sa Z. Kodalvem).

mjeri nego druga, protkana narodnim elementima pa su se u njegovu opusu sačuvali mnogi unikati pučkih refrena, najstariji primjerak prosjačke pjesme i jedini poznati napjev jedne chanson de geste.
DJELA. DRAMSKA: Le Jeu de la Feuillee, 1262; Le Jeu de Robin et de Marion, oko 1283. — VOKALNA: 36 chansona; 18 jeux partis; 16 rondeaua za 3 glasa; 5 moteta za 3 glasa. — Sačuvana djela sabrana su u jednom ru kopisu u pariškoj Nacionalnoj biblioteci (br. 25566). NOVA IZD.: Sabrana djela izdao E. de Coussemaker (Oeuvres complUes du trouvire Adam de la Halle, 1872); Le Jeu de Robin et de Marion obj. L. Nicod (! 9I7)5 E. Langlois (u Les Classique francaise du Moyen Age br. 36, 1924), G. Cohen (s muzičkim transkripcijama J. Chailleva, 1935) i D. Milhaud (1949); Rondeaue izdali F. Gennrich (Rondeaux, Virelais und Balladen t 1921) i J. Chaillev (Rondeaux a trois voix e'gales, 1942). LIT.: L. Bahlsen, Adam de la Halles Dramen und das »Jus du Pelerin«, Marburg 1885. — R. Meienreis, Adams Robin und Marion (disertacija), Leipzig 1893. — H- Guy, Essai sur la vie et les oeuvres litteraires du trouvere Adam de la Halle, Pariš 1898.— ■ J. Tiersot, Sur »le Jeu de Robin et de Marion« d'Adam de la Halle, Pariš 1899. — H. Guy, Le Trouvere Adam de la Halle, Pariš 1900. — F. Helfenbein, Die Sprache des Trouvere Adam de la Halle, 1911. — F. Gennrich, Adam de la Halle, MGG, 1951. — D. Milhaud, Le jeu de Robin et de Marion, Notes, 1951. I. Ać.

ADAM, 1. Louis (Johann Ludwig), francuski pijanist i kompozitor (Miitterscholtz, Alsace, 3. XII 1758 — Pariz, 8. IV7 1848). God. 1797—1842 profesor klavira na Konzervatoriju u Parizu. Njegovi su učenici među ostalima F. Kalkbrenner i L. Herold. Zajedno sa L. W. Lachnithom izdao Methode ou principe general de doigter pour le pianoforte (1798) i napisao školu za klavir Methode nouvelle pour le piano (1802) koju je C. Czernv preveo 1826 na njemački. Komponirao uglavnom djela za klavir (29 sonata, varijacije i dr.). 2. Adolphe-Charles, francuski kompozitor (Pariz, 24. VII 1803 —■ 3. V 1856). Sin Louisa. Studirao na pariškom Konzervatoriju kod A. Reiche i F. A. Boieldieua. Ubrzo je postao poznat svojim opernim djelima koje komponira za pariška kazališta, a od 1832 i za London. Nakon izvedbe opere Le Postillon de Lonjumeau(iHs6) stekao je međunarodnu reputaciju. God. 1847 osnovao u Parizu vlastito kazalište (Thedtre national) koje je propalo već iduće godine za revolucionarnih borbi. Izgubivši pri tom sav svoj imutak, preuzeo je mjesto profesora klavira na Konzervatoriju, ispražnjeno smrću njegova oca. A. je bio cijenjen ne samo kao kompozitor i pijanistički pedagog, već i kao kritičar. A. je istaknuti predstavnik franc. romantičke komične opere. Od svojih prethodnika Aubera i Boieldieua razlikuje se jednostavnijim, ležernijim muzičko-scenskim izrazom koji prethodi Offenbachovoj opereti. Melodika mu je dopadljiva, laka, tematika i karakterizacija likova plastična, instrumentacija zvučna i nenametljiva. Od Auberovih baleta izdvaja se muzika za Giselle, najznačajniji ranoromantički balet uopće. Klavirska djela su mu briljantno-virtuozna, a crkveno-muzička zasićeno romantičarska.
DJELA. KLAVIRSKA : Rondo-Caprice.. ., Divertissement op. 40; Variations swr la dernUre pensee de Weber op. 43; Air suisse, op. 45 i dr. — DRAMSKA. Opere (izbor): Pierre et Catherine, 1829; Le Proscrit, 1833; Le Chdlet, 1834; La Marquise, 1835; Le Postillon de Lonjumeau (Pariz 1836, jug. premijera Zagreb, [7. IX 1899);Le Roi a" Yvetot, 1842; Cagliostro, 1844; Le Toriador, 1849; Richard m Palestine, 1844; Giralda, 1850; Sij'e'tais roi! 1852; La Poupee de Nuremberg, 1852; Falstaff, 1856; Les Pantins de Violette, 1856. Baleti: Faust, 1833; Giselle Pariz 1841, jug. premijera Zagreb, 21. I 1897); Le Diable a quatre, 1845; Griteldis, 1848; Le Corsaire, 1856 i dr. — CRKVENA: Messe de Sainte Cecile; Messe solennelle; moteti. — Napisao: Souvenirs d'un musicien, 1857 i Derniers \ouvenirs d'un musicien, 1859 (sabrani članci i kritike). LIT.: J. Halevy, Notice sur la vie et les ouvrages de Adolphe Adam, Pariš [859. — A. Pougin, Adolphe Adam, sa vie, sa carriere, ses memoires artistiques, ?aris 1877. — P. Karlin, Stoletnica Adamovega Postiljona, Življenje in svet, [936, 16. — C. W. Beaumont, The ballet called Giselle, London 1944.— H. Wirth, \dam, 1. Adolphe Charles, 2. Louis, MGG, I, 1951. J. As.

ADAM DE SAINT-VICTOR, francuski pjesnik i kompozitor (1110/12—8. VII 1192). Redovnik i kantor pariške opatije St. Victor. Doktor i magister. Napisao nekoliko teoloških rasprava i spjevao veći broj sekvenca (stihovi i melodije); pripisuje mu se između 45 i 103 a najvjerojatnije je njegovih oko 50 sekvenca, ali se autorstvo ne može sa sigurnošću utvrditi, jer se u liturgij skim izvorima nisu navodili autori. Svakako je A. jedan od glavnih predstavnika novoga stila, formalno skladnije i preglednije »ritmičke i rimovane sekvence« XII st. koju su stvarali upravo augustinci iz pariških opatija St. Victor i St. Florian.
NOVA IZD.: Oeuvres poe'tiques d'Adam de St. Victor, obj. L. Gautier (1858); Les Proses d'Adam de St. Victor, obj. E. Misset i P. Aubry (1900); Adam von St. Viktor. Samtliche Seguenzen. Lateinisch-deutsche Ausgabe, obj. F. Wellner (1937). LIT.: E. Jammers, Adam von St. Viktor, MGG, I, 1951.

ADAM, Theo, njemački pjevač, bas-bariton (Dresden, 1. VIII [926 —). Odgojen u dječačkom zboru Kreuzchor u Dresdenu, studij pjevanja završio kod R. Dittricha i 1949 započeo umjetničku tarijeru na Državnoj operi u Dresdenu. God. 1952 nastupio je jrvi put u Bayreut.hu, a od 1957 istodobno je član opera u Dresienu, Berlinu i Frankfurtu n/M. Pjevač velikih glasovnih mogućlosti i profinjenog osjećaja za stilove, ostvario je niz bas-baritonikih uloga različitog karaktera, među kojima se naročito ističu ikovi iz Wagnerovih opera, Boris Godunov (Musorgski), Evgenij Dnjegin (Čajkovski), Baron Ochs (R. Strauss, Kavalir s ružom), SCecal (Smetana, Prodana nevjesta) i dr. Veoma zapažene kreacije lao je na koncertnom i oratorijskom području. A. je snimio velik ) roj gramofonskih ploča. ADAM DE LA .HALLE (zvan le Bossu), francuski trouvere Arras, oko 1237 — Napulj,- 1286 ili 1287). Školovao se u cister-:itskoj opatiji Vaucelles (kraj Cambraia) i na pariškom Univerzi-:etu. Od 1271 menestrel je u dvorskoj sviti kneza Roberta II l'Artois. God. 1283 na putovanju sa dvorom u Napulju, prešao 1 službu Karla Anžuvinskog, sicilskog kralja. A. je najpoznatiji rancuski trouvere druge polovine XIII st., predstavnik tzv. građanske škole iz Arrasa. Kao pjesnik premašio je suvremenike ■aznovrsnošću svojega djela koje obuhvaća lirske, epske i dramske ?rste. Njegove se scenske igre (jeux) smatraju prvim francuskim Mmedijama. Kao muzičar važan je u prvome redu po dramatskoj Dastorali Jeu de Robin et de Marion u kojoj su među pojedine scene metnuti muzički dijelovi (chansoni, pjevani dijalozi); to je naj-itariji igrokaz s pjevanjem, daleki preteča vaudevillea i opere :omique. U višeglasnim kompozicijama (moteti), A. se drži do-adašnjih konvencija. Ali njegova su muzička djela, u mnogo većoj

ADAMIČ, Bojan, kompozitor i dirigent (Ribnica na Dolenjskem, 9. VIII 1912 —). Muzičko obrazovanje stekao u Ljubljani: na srednjoj muzičkoj školi učio orgulje i trublju, a na Akademiji za glasbo završio 1941 studij klavira (A. Ravnik). Dirigent plesnog orkestra Radio-televizije Ljubljana, 1962—66 bio je stalni gost-dirigent velikog orkestra Doma JNA u Beogradu. U središtu Adamičeva stvaralaštva je scenska i filmska muzika; manje ga privlači jazz, iako je i na tom području napisao mnogo djela. Osobito je plodan na području filmske muzike: komponirao je muziku za oko 200 filmova domaće i strane produkcije (engleske, američke, francuske, švedske, norveške, finske, austrijske, talijanske, njemačke i madžarske). Ta i druge muzičke vrste kojih se dotakao odlikuju se izvornošću i to osobito u tematici i njenoj obradi, u zvučnosti i instrumentaciji. Za Adamičevu muziku značajno je oslanjanje na folklorne elemente, koje upotrebljava nenametljivo i donosi modificirane kroz vlastiti doživljaj. Kao dirigent plesnih orkestara A. ne nastupa samo u Ljubljani i drugim gradovima Jugoslavije, nego i u Njemačkoj, Austriji, Italiji, Švicarskoj, Čehoslovačkoj, Madžarskoj, Poljskoj, Sovjetskom Savezu, Rumunjskoj i Brazilu. Za svoje kompozitorsko djelovanje nagrađen je u više navrata. Između ostaloga dobio je tri »zlatne arene« za filmsku muziku na festivalu u Puli, dvije savezne nagrade za filmsku muziku kao i nagradu Jugoslavenske Radio-difuzije za scensku muziku.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za klavir, 1948; 2 suite za simfonijski orkestar, 1950. — KOMORNA. Za violinu i klavir: Mesečinana Travnigori, 1944; Variacije na temo Naglo puške smo zgrabili, 1944. — DRAMSKA: balet Bela Ljubljana, 1957. Scenska muzika za Shakespeareove drame: Romeo i Julija; Macbeth; Hamlet i San ljetne noći; za Školu za žene J. B. Molierea; Belo križantemo I. Cankara; Jurčka P. Golie; Matiček se ženi A. T. Linharta i dr. Filmska muzika. — VOKALNA. Za zbor i orkestar: Kiša pada, 1962; Partizanske pesmi ; Narodni koktajl, 1962; solo-pjesme; borbene i masovne pjesme. — Zabavna muzika. D. Co.

ADAMIČ, Emil, kompozitor, dirigent, publicist i kritičar (Dobrova pri Ljubljani, 25. XII 1877 — Ljubljana, 6. XII 1936). Studirao muziku na konzervatoriju u Trstu i Ljubljani, gdje je završio studij 1922. God. 1915—20 ratni zarobljenik u Taškentu, poslije profesor muzike na Učiteljskoj školi i Klasičnoj gimnaziji u Ljubljani. U početku romantik, pristaje kasnije uz nove, suvremenije nazore, koje je uz G. Kreka i A. Lajovica zastupao u reviji Novi akordi, pa se razvio u neoromantika, impresionista, čak i ekspresionista. Unosio u slovensku muziku nove tehničke i stilske mogućnosti. Napisao je preko 1000 kompozicija, najviše zbornih. Forma mu je jednostavna, služi se općenito oblikom trodijelne pjesme. Po strukturi je izraziti homofoničar. Adamičeve vokalne kompozicije obilježene su prizvukom prave narodne muzike, pjevnošću melodijske linije i jednostavnom, iako suvremenom harmonijskom osnovom, čime je dokazao da se i zborna muzika može prilagoditi novim kompozicijskim principima. U tematičkoj obradbi umio je sačuvati elementarnu osjećajnost, blisku narodnom duhu, pa su njegova vokalna djela postala vrlo popularna. Oso-

ADA Ml Č — ADEMOLLO
bito su značajni Adamičevi omladinski zborovi. Njegove oikgstralne kompozicije po obliku su slobodne. Naj originalni ja i najdotjeranija je suita Iz moje mladosti. God. 1928—30 uređivao je reviju Nova muzika koja se zbog propagiranja modernih muzičkih strujanja može smatrati donekle idejnim nastavkom Novih akorda; A. je na taj način i riječju djelovao na življi razvoj slovenske muzike.
DJELA: dvije simfonijske pjesme; nekoliko koncerata; Ouven Komorna muzika. — Opere Sumienie ezyli pierwszelzy, 1918 i i1922.

ADAM VON FULDA, njemački kompozitor, historičar (Fulda, oko 1445 — Wittenberg, 1505). benediktinac. Od 1490 u službi saskog kneza izborni Mudrog u Torgauu kao musicus ducalis, zatim i kao d\ riograf (od 1492), kompozitor i dirigent. God. 1502 muziku na Univerzitetu u Wittenbergu. Pripadao je i wittenberškom ranohumanističkom krugu. Napisao Mušica (1490) koji je, iako uglavnom kompilacija, va: pravlja njemačku humanističku muzičku nauku XA kompozitor nadovezuje se na Busnoisa, odn. na kasne stil koji se na taj način i njegovom zaslugom udomaćio ■ ranoj protestantskoj crkvenoj muzici. Njegova svje glasna pjesma Ach htilf mich Leid ušla je kao kont luteranske pjesmarice i proširila se Njemačkom.
DJELA: tri višeglasne svjetovne pjesme (u Pjesmarici Arndt oko 1510. — Misa; responzorij; Magnificat; 2 antifone; 7 hin čije su sačuvane u tri rukopisna crkvena kodeksa, u Univerzitet! kama u Leipzigu i Wroclawu te u Državnoj biblioteci u Berlir sadržavaju još nekolicinu nesigniranih kompozicija koje se pripi NOVA IZD.: traktat De Mušica obj. M. Gerber (Scriptore: svjetovne pjesme obj. H. J. Moser (1928, -► Lit.), a crkvene kc Niemann (1902), W. Ehmann (1936), R. Gerber (Zwolf Hymnen 1935) i dr. LIT.: W. Niemann, Studien zur Musikgeschichte des 15. KMJB, 1902, XVII. — H. J. Moser, Leben und Lieder des Ada: Jahrbuch der staatlichen Akademie fiir Kirchen- und Schulmusi: W. Ehmann, Adam von Fulda, Neue deutsche Forschungen, Be Isti, Adam von Fulda, MGG, I, 1951. — W. Gurlitt, Die Komposi deutschen 16. und 17. Jahrhunderts, Kongress-Bericht, Bambt

D JELA. ORKE STRA LNA : Otroška suita, 1913; Tatarska suita (Tatarske silhouete), 1920; Potrkan ples, skerco za veliki orkestar, 1922; Iz moje mladosti, suita za veliki orkestar, 1922; Preludio di una commedia za 2 flaute, 2 oboe, 2 klarineta, 2 fagota, 2 roga, 2 trublje, 2 pozaune, udaraljke i gudačke instrumente, 1912. Kompozicije za gudački orketar: Ljubljanski akvareli, suita, 1925; Pozabljen ples, 1934; tri kompozicije za veliki E. ADAMIČ gudački orkestar, 1936; Sanjarija (prema istoimenoj kompoziciji za klavir A. Lajovica); Gavota in pastorale (obradba scenske muzike L. M. Škerjanca za komediju Cyrano de Bergerac E. Rostanda), 1926. Kompozicije za mali i školski orkestar: Tri turkestanske ljubavne pesmi, 1917; Otroška suita; Koroška suita, 1936; Gosji ples (La dame des oies); Iz prošlih dni, 1906. — DRAMSKA: Na kmetiski svatbi (svadbeni prizor za priču Volkašin F. Milčinskoga); Sirota Jerica (I. Albreht), 1929; Vaska romantika (pučki igrokazi V. F. Je-lenca), 1911; Šlepa Ijubezen (pučki igrokaz A. Peska), 1908; Princesa in pas-tirček (priča P. Golie), 1930; Testament (pučki igrokaz s pjevanjem po romanu J. Kersnika), .1906; Blagovestnikoma sv. Cirilu in Metodu (igrokaz s pjevanjem Utva). — VOKALNA. Zborovi (značajniji): Vragova nevesta; Smrt carja Samuela; Svatovske pesmi; Vasovalec; Kregata se baba in devojka; Zdravica. Pjesme (značajnije): Uspavanka; Na lipici zeleni; Noćne pesmi; Kot iz tihe zabijene kapele. — Obradbe narodnih napjeva. LIT.: F. Kimovec, Emil Adamič, Pevec, 1924. — L. M. Skerjanc i S. Koželj, Emil Adamič, Življenje in delo slovenskega skladatelja, Ljubljana 1937. — A. Groebming, Spominu Emila Adamiča, Naši zbori, 1951, 6. D. Co.

ADDINSELL, Richard, engleski kompozitor (O> 1904 —). Studirao na Royal College of Music u Londor djeluje u Hollywoodu. Popularnost stekao klavirskim poznatim pod naslovom Warsaw Concerto (iz muzi Dangerous Moonlight) koji se smatra parodijom na stil* njinova. 1
DJELA: scenska muzika, Filmska muzika: Fire Over Englam Bye Mr. Chips, 1939; Dangerous Moonlight, 1941; The Passionate . Tom Brovm's Schooldays, 1951 itd. Muzika za radiokomedije i za Zabavna muzika. LIT.: J. Huntley, British Film Music, London 1948.

ADAMOWSKI, Thymoteusz, poljski violinist, dirigent i kompozitor (Varšava, 24. III 1858 — Boston, 18. IV 1943). Studirao na Konzervatoriju u Varšavi (A. Ka_tski) i Parizu. God. 1879 emigrirao u SAD. Koncertirao u Bostonu, New Yorku, Philadelphiji, Chicagu i Washingtonu; 1884—1908 član simfonijskog orkestra i uz to 1885—1933 nastavnik violine na Netv England Conservatory u Bostonu. Redovno gostovao u Parizu, Londonu, Berlinu i Varšavi. God. 1888 osnovao u Bostonu gudački kvartet, a 1896 klavirski trio, u kojima je sam svirao prvu violinu, a njegov brat Josef A. violončelo. Komponirao je kraća djela za violinu i klavir te solo-pjesme. ADAMS, Diana, američka plesačica (Stawton Vermont, 1926 —•). Učila na Ballet Art School u New Yorku, gdje je debitirala u opereti Oklahoma. Veliki je uspjeh postigla 1945 kao član Ballet Theatre u baletu Helena iz Troje (Offenbach) od D. Lichina. Njene najveće kreacije iz toga doba su baleti Fali River Legend i Pillar of Fire. God. 1950 postala je prva balerina u New York City Ballet. Istakla se briljantnim interpretacijama svih većih uloga u Balanchinovim baletima. Danas se ubraja među najslavnije američke plesačice. ADAMS, Suzanne, američka pjevačica, sopran (Cambridge, Massachusetts, 28. XI 1872 — London, 5. II 1953). Studirala pjevanje u New Yorku i Parizu gdje je 1895 debitirala u operi Romeo et Juliette (Gounod). Pjevala na svim velikim pozornicama Evrope i Amerike, i u oratorijskim izvedbama, a od 1899 s velikim uspjehom i na operi Metropolitan u New Yorku. Istakla se kao Marguerite (Gounod, Faust), Euridice (Gluck, Orfeo ed Euridice), Gilda (Verdi, Rigoletto), Micaela (Bizet, Carmen), Donna Elvira (Mozart, Don Giovanni), Cherubin (Mozart, Le nozze di Figaro). ADAMUS, Henrvk, poljski kompozitor i violončelist (Varšava, 19. II 1880 —). Studirao na konzervatoriju u Varšavi i Leipzigu (S. Krehl, J. Klengel). Solist varšavskog filharmonijskog i opernog orkestra, zatim direktor muzičkog društva u Kaliszu, pa zborovođa u Varšavskoj operi.

DJELA. ORKESTRALNA: Andante religioso; Adagio u f-molu; Finiš coronat opus i Jubilarna koračnica. — Intermezzo za klavir. — Balet Jela (Zagreb, 15. I 1898). — Oko 40 pjesama (djelomično na vlastite tekstove). — Misa za zbor i orgulje. LIT.: F. Kuhač, Jela. Balet u jednom činu, glazba od Bele pl. Adamovića Cepinskoga, Prosvjeta, 1898, 12. str. 375—379. — | Bela pl. Adamović-Čepinski, Hrvatski list, 1934, 60, str. 7. K. Ko.

ADAMOVIĆ, Bela (Čepinski), kompozitor (Čepin, 15. IX 1856 — Osijek, 28. II 1934). Završio studij agronomije u Beču gdje je 1890—93 učio klavir i kompoziciju (C. Fruhling). God. 1897—1908 bio je narodni zastupnik, a zatim se bavio poljoprivredom. Njegov balet Jela prvo je domaće djelo te vrste prikazano u Hrvatskoj.

ADDISON, John, engleski kompozitor (London, < 30. I 1844). Violončelist, dirigent, trgovac muzikalija sist i učitelj pjevanja u Dublinu, kasnije u Londonu. . igrokazi s pjevanjem bili su popularni između 1805—1 žena Miss Willems bila je istaknuta operna pjevačica.
DJELA: šest trio-sonata, 1772. — Deset igrokaza s pjev Alarms, 1807; My Aunt, 1815; Free and Easy, 1816; My Uncle, Singing Practically Treated in a Series of Instructions, 1836. LIT.: A. Mantia, John Addison e i primordi dell'opera ii ghilterra, Roma 1929.

ADELBURG, August, violinist i kompozitor, podrijetla (Carigrad, 1. XI 1830 — Beč, 20. X 1873).« movića, posjednika iz donje Podravine, koji je stekavš uzeo ime Adelburg. Violinu učio 1850—54 kod J. u Beču. Koncertirao zatim po Evropi. Sviranje mu se punoćom tona. Prema F. Ks. Kuhaču, koji se s Adell stao 1871 u Budimpešti, A. je pronašao u austrijs! knjižnici rukopis jedne improvizirane melodije od N. što ga je potaklo da komponira operu Zrinjski na vlai prema drami T. Kornera. Libreto je napisao najpr mačkom, zatim na hrvatskom jeziku, a u operu je u N. Zrinjskog unio i neke starije hrvatske (slavonske) n pjeve. U predgovoru libretu A. brani Wagnerov mu; Wagnerov utjecaj opaža se u muzičkoj strukturi (gole lački sastav, lajtmotivi) i u instrumentaciji opere. A 1866 ponudio zagrebačkom kazalištu, koje je odbilo d Za praizvedbu u Budimpešti preveo je libreto na mad muziku unio madžarske čardaše i narodne melodije. Zrinjski A. je dosegao svoj najviši kompozitorski domet
DJELA: koncerti za violinu i orkestar. — KOMORNA: kih kvarteta, op. 12—19. Za violinu i klavir: sonata u d-m sonate u gmolu; Theme original et variations dans le style hongroi MazurkaScherzo. — DRAMSKA : Opere Zrinyi (Budimpešta, 2 Marinuzzi, 1870 i Wallenstein. — VOKALNA: Oratorij Harc es bi solo-pjesme i dr. — Udžbenik za violinu VEcole de la velocite, 2 s1 Entgegnung auf die von F. Liszt aufgestellte Behauptung, dass es kei Nationalmusik, sondern bloss eine Musik der Zigeuner gibt (odgovol raspravu Des Bohemiens et de leur musiaue en Hongrie), Budimpešta 1 zu meiner Oper »Zrinyi«, Zeneszeti Lapok, 1867, 15. LIT.: F. J. Folnegović, Opera »Zrinski«, Dragoljub, 1868, < Kuhač, Abramović August, Prosvjeta, 1910, 1. — R. Kis-šaulovt nalaz nepoznate opere, Vjesnik u srijedu, 31. XII 1952.

ADEMOLLO, Alessandro, talijanski književnik pisac (Firenca, 22. XI 1826 — 26. VI 1891). Prouča\ talijanskog kazališta XVII—XVIII st., posebno muzičke je nekoliko studija vrijednih zbog mnogobrojnih izvorn

ADEMOLLO — ADLUNG
nih, objektivno iznesenih podataka o operi. U političkim i književnim časopisima pisao pod različitim pseudonimima: Josue,
Malledolo, Nemo.
DJELA. KNJIGE: II carnevale di Roma nei sicoli XVII e XVIII, 1883; — I primi fasti della mušica italiana a Parigi (1645 —1662), 1884; I primi fas ti del teatro della Pergola a Firenze (1657 —1661), 1885; Una famiglia di comici ilaliani nel sec. XVIIP, 1885; / teatri di Roma nel secolo decimosettimo, 1888; La bella Adriana e altrevirtuosedelsuo tempo alla cortediMantova, 1888. ČLANCI: I primo melodramma musicale in Roma. L' Opinione, 1881; Una rappresentazione celebre al Teatro Barberini, 1881; Le cantanti italiane celebri del secolo XVIII: Vittoria Teši, Margherita Salicola, Nuova Antologia, 1889; Bibliografia della cronistoria teatrale italiana, G. F. Haendel in Italia, Gazzetta musicale di Milano, 1889. LIT.: H. Ch. Wolf{, Alessandro Ademollo, MGG, I, 1951. Mahler, 1916; Methode der Musikgeschichte, 1919; Internationalismus in der Tonkunst, Kongressbericht, Basel 1924; Johannes Brahms, SMW, 1933 i dr. — Autobiografija Wollen und Wirken. Aus dem Leben eines Musikhistorikers, 1935. — Obradio je za izdanja zbirke DTO djela G. Muffata, M. A. Cestija, J. J. Frobergera, H. F. Bibera, J. J. Fuxa, A. Draghija, J. C. Kerlla i drugih. Uz suradnju većeg broja istaknutih evropskih muzikologa uredio je i popratio vlastitim pri lozima značajan priručnik Handbuch der Musikgeschichte, 1924 ( I I izd. 1930 u 2 sv.). — U povodu Adlerove 75-godišnjice izdali su njegovi učenici i štovatelji 1930 zbornik Studien zur Musikgeschichte. LIT.: M. Carner, A Pioneer in Musicologv: Guido Adler, Of Men and Music, London 1944. — R. v. Ficker, Guido Adler und die Wiener Schule, Osterreichische Musikzeitung, I, 1946. — Isti, Guido Adler, MGG, I, 1951.

ADIJAFON (grč. d ne i Sia9covta neslaganje u glasu), i. instrument s tipkama, sličan harmonici. Konstruirao ga je urar F. Schuster 1826 u Beču. 2. Klavir koji umjesto žica ima viljuške, pa ga nikad ne treba ugađati. Sagradili su ga Fischer & Fritz 1882 u Leipzigu (->• Celesta). ADINI (Aramburo), Ada, američka pjevačica, sopran (Boston, 1855 — Dieppe, 1924). Debitirala u Napulju 1883. Pjevala a Bologni, Rimu i Milanu (La Scala). Gostovala u Francuskoj, žustriji, Rusiji, Španjolskoj, Engleskoj i Južnoj Americi. A. je bila jedna od najboljih interpreta ženskih likova u Wagnerovim muzičkim dramama. Od 1908 djelovala u Parizu kao vokalni peiagog. ADJULONA, naziv za više brazilskih narodnih duhačkih instrumenata; najčešći su: 1. vrsta trombe, kojoj je cijev od drva :aquarar, duga 44—46 cm, promjera oko 2,5 cm; na donjem kraju ma nataknutu tikvu, dugu oko 40 cm. Otvor za duhanje nalazi >e na gornjoj strani cijevi sa strane. 2. Vrsta frule, načinjene od spiralno omotanog lišća povezanog ikom. Cijev je plosnato pritiješnjena, pa prerez ima jajolik oblik iromjera 3 x 1—2,5 cm. 2. Wolawuk a. (Laku), vrsta okarine sa nekoliko rupica; na:injena je od tikve sa dva odebljanja, od kojih manje, koso odrelano, služi kao usnik. ADLER, Guido, austrijski muzikolog (Ivančice, Moravska, [. XI 1855 — Beč, 15. II 1941). Kompoziciju studirao na Bečkom ;onzervatoriju (A. Bruckner, O. Dessoff), muzikologiju na Uni-'erzitetu (E. Hanslick), gdje je :88o promovirao. God. 1882 — 85 docent na Univerzitetu i Beču, od 1885 profesor na Njemačkom univerzitetu u Pra-fu i 1898—1927 šef katedre :a muzikologiju na Bečkom uliverzitetu. Tu je utemeljio vluzičko-historijski institut, ko-i je ubrzo postao središtem ustrijskog muzikološkog rada. )sim toga u suradnji sa Ph. ipittom i F. Chrvsanderom »okrenuo je 1884 i uređivao do 1894)
Vierteljahrsschrift ur Musikzvissenschaft; 1894 u~ emeljio

J. As. ADLER, Kurt, američki dirigent (Neuhaus, Češka, i. III 1907 —). U Beču studirao dirigiranje i muzikologiju (G. Adler, R. Lach). Operni dirigent u Berlinu, 1929—32 u Pragu i zatim ponovno u Berlinu. God. 1933 emigrirao u SSSR, a 1938 u SAD gdje je dirigent i zborovoda na Metropolitan operi u New Yorku i uz to 1938—43 dirigent Bachovih koncerata ustanove Friendship House. Gostovao u mnogim opernim kazalištima Amerike. Redigirao i objavio nekoliko antologija operne muzike (Operatic Anthology, The Prima Donna Album, Arias jrom Light Operas, Famous Operatic Choruses). ADLER, Kurt Herbert, američki dirigent (Beč, 2. IV 1905—). Studirao u Beču 1921—27. Djelovao u Njemačkoj i Italiji, 1934—36 dirigent Volksopere u Beču, 1936 asistent A. Toscaninija u Salzburgu. Iste godine odlazi u Prag, a 1938 u SAD. Do 1943 živio u Chicagu kao operni i koncertni dirigent, zatim u San Franciscu gdje djeluje na konzervatoriju i u Opera Association (od 1956 muzički direktor). Napisao The Art of Accompanving and Coaching (1965). ADLER, Samuel, amer. dirigent (Mannheim, 4. III 1928—). Studirao u Bostonu (K. Geiringer) i na univerzitetu Harvard (W. Piston, R. Thompson, P. Hindemith), a zatim kod A. Coplanda i S. Kussewitzkoga. Kao vojnik 1950 u Njemačkoj organizirao i vodio Simfonijski orkestar VII korpusa američke vojske s kojim je izveo niz orkestralnih i opernih djela. Od 1953 muzički je direktor ustanove Tempio Emanu-El u Dallasu (Teksas).
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1953; simfonijska pjesma Kin~ nereth, 1947; Concertino za flautu, fagot i gudački orkestar, 1950; 2 Poems za violu i gudački orkestar, 1953; American Comedy Overture, 1946, kompozicije za duhački orkestar. — Četiri gudačka kvarteta, 1945—66; sonata za rog i klavir, 1948, — Kantata The Vision of Isaiah, 1949; zborovi.

ADLGASSER (Adelgasser), Anton Cajetan, austrijski kompozitor (Innzell, Gornja Bavarska, i. X 1729 — Salzburg, 22. XII 1777). God. 1740 zborski dječak nadbiskupske dvorske kapele u Salzburgu i učenik J. E. Eberlina. Od 1750 dvorski orguljaš (na toj ga je dužnosti naslijedio W. A. Mozart); 1764—65 na studijskom putovanju po Italiji. Prijateljevao s Leopoldom Mozartom. Suvremenici su ga cijenili kao orguljaša, čembalistu i kompozitora crkvene muzike. Međutim, središnja su mu dramsko-muzička djela, posebice latinske školske drame (s muzikom), u kojima se nakon povratka iz Italije priklanja stilskim utjecajima napuljske škole i oblikovanju na način »muzičke drame«. Poslije Eberlina A. je, uz Michaela Havdna, jedan od najznačajnijih kompozitora ove specifične dramske vrste, u XVIII st. omiljene na Salzburškom univerzitetskom kazalištu. Po stilu njegova muzika pripada razdoblju rokokoa, odnosno rane klasike.
DJELA: šest simfonija; klavirski koncert. — Gudački trio. — Klavirske sonate;_ divertimento; Praeambulum i dr. — DRAMSKA: opera La Nitteti, 1766. Školske drame (sačuvane): Ochus regnans, 1763; Bela, 1763; Samuel et Meli, 1763; David et Jonathan, 1763; Anysis, 1765; Jechonias et Evilmerodach, 1765; Iphigenia mactata, 1765; Chalcis expugnata , 1766; Hannibal, Capuanae urbis hospes, 1767; Clementia Theodosii, 1768; Syniiorix et Camma, 1769; Pietas in Deum, 1772. Singspieli (duhovni): Die nnrkende Gnade Gott.es, 1756; Die Schuldigkeit des ersten und fiirnehmsten Gebotes, III dio, 1767 (I dio komponirao W. A. Mozart, II — M. Haydn) i dr. — VOKALNA: oratoriji; kantata Der Mensch, die Schivachheit und die Gnade, 1744. — CRKVENA : mise ; 4 rekvijema; veći broj offertorija i litanija; duhovne pjesme. LIT.: 5. Keller i R. Schlecht, Biographische Mitteilungen iiber Anton Cajetan Adlgasser, MFM, 1873, 5. — A. J. Hammerle, Mozart und einige Zeitgenossen, Salzburg 1877. — C. Schneider, Die Oratorien und Schuldramen Anton Cajetan Adlgassers, STMW, 1931, 18. — A. Kutscker, Von Salzburger Barocktheatar zu den Salzburger Festspielen, Dusseldorf 1933. — E. Valentin, Anton Cajetan, Adlgasser (Adelgasser), MGG, I, 1951.

značajnu zbirku izda-ija starije austrijske muzike ~)enkma'ler der Tonkunst in lesterreich, u kojoj su, pod nje-;ovim vodstvom, 1894— 1938 ibjavljena 83 sveska; kao G. ADLER prilog oj zbirci izdavao je 1913—38 Studien zur Musikgeschichte. Orgalizirao je i dva vrlo zapažena internacionalna muzikološka kon-;resa: 1909 u povodu stogodišnjice Havdnove smrti i 1927 za togodišnjicu smrti L. van Beethovena. Na njegov poticaj utemeljeno je 1927 Međunarodno muzikološko društvo sa sjedištem 1 Baselu. Tome je udruženju bio doživotni počasni predsjednik. U razvoju evropske muzikologije Adlerova djelatnost znači ■rekretnicu: on je prvi uočio i svestrano osvijetlio mnoge probleme nuzikološkog istraživanja, postavljajući težište na sistematsko, netodološko proučavanje pojedinosti unutar općih razvojnih poava i na utvrđivanje stilskih kriterija i pojmova. To je važno ibilježje tzv. Bečke muzikološke škole koju je A. utemeljio. Od-;ojio je velik broj historičara i muzikologa medu kojima su: R. von ;icker, K. Geiringer, Z. Jachimecki, A. Smijers i E. Wellesz.
DJELA : Die historischen Grundklassen der christlich-abendlandischen Musik ij 1600, AMZ, 1880 (disertacija); Studie zur Geschichte der Harmonie, 1881; Jmfang, Methode und Ziel der Musikzvissenschaft, VFMW, 1885; Die Wieder-olung und Nachahmung in der Mehrstimmigkeit, ibid., 1886; Verzeichnis der tusikalischen Autographen von L. van Beethoven im Besitz von A. Artaria, 1890; •achkatalog der Musikhistorischen Abteilung, 1892 (u povodu Bečke izložbe muičke i kazališne umjetnosti); Richard VCagner, 1904 (II izd. 1923, franc. prijevod 910); fjber Heterophonie, PJB, 1908; Vber Textlegung in den Trienter Codices, [iemann-Festschrift, 1909; Der Stil in der Musik, I, 1911 (II izd. 1929); Gustav

AD LIBITUM (lat. po volji) znači da izvodilac može po slobodnom izboru i odluci: i. napustiti prvobitan tempo mijenjajući mu brzinu; 2. uključiti u izvodilački sastav ili iz njega izostaviti dionicu nekoga glasa ili instrumenta; 3. izostaviti u izvedbi neki odlomak (npr. kadencu) ili čak i stava'c; 4. umetnuti (osobito u instrumentalno djelo) kadencu koju će sam sastaviti; 5. odrediti kojem će se instrumentu povjeriti neka dionica; 6. u jazzu označuje ->■ improvizaciju u solu (solo a. 1.) ili u pratnji (accomp. a. L). ADLUNG, Jakob, njemački muzički pisac (Bindersleben kraj Erfurta, 14. I 1699 — Erfurt, 5. VII 1762). Studirao filozofiju, filologiju i teologiju u Jeni. Muziku učio najprije kod svojega oca, orguljaša Davida Adlunga, kasnije i kod Johanna Nikolausa Bacha. Od 1727 orguljaš Propovjedničke crkve u Erfurtu (nasljed-

10

ADLUNG — AESCHBACHER
animator-koreograf u Ballet-Thedtre Contemporain u Amk (Francuska). Tu je postavila i balet Aquatheme na muziku I. J leca. Kao koreograf gostovala i u Jugoslaviji. ADRIANO DA BOLOGNA -> Banchieri, Adriano ' ADRIO, Adam, njemački muzikolog (Essen, 4. IV 1901 Muzikologiju studirao kod H. Aberta, A. Scheringa, H. J. Mo i F. Blumea. God. 1935 docent na Školi za crkvenu muziku 1951 profesor Univerziteta u Berlinu. Proučava staru evangeli crkvenu muziku.
DJELA: Die Anfdnge des geistlichen Konzzrts (disertacija), 1935; Matthduspassion von J. G. Kuhnkausen, Schering-Festschrift 1937; Johann mann Schein, Neues Musikblatt, 1939, 42; Wesen und Gestalt der neuen prote tischen Chormusik, AM, 1939, 6; Die neue evangelische Kirchenmusik, I Das Werk Ernst Peppings, Die Musikpflege, 1941, 5—6; Ernst Pepping, Z 1942,2. — Izdao djela G. B. Riccija, J. H. Scheina, Ch. Demantiusa, J. G. K hausena, M. Francka, G. Ph. Telemanna, D. Buxtehudea, J. R. Ahlea i 1

nik Buttstedta) i od 1741 profesor na gimnaziji. Uz to podučavao muziku i gradio klavire (izradio ih je 16). Po širini obrazovanja polihistoričar i istodobno praktični muzičar, A. je u svojim muzičkim spisima naučno osvijetlio Bachovo doba, dajući veoma vrijedan prilog upoznavanju estetskih i praktičkih načela tadašnje muzike. Glavno njegovo djelo Mušica mechanica organoedi temeljna je enciklopedija organografije XVIII st. i ujedno iscrpan izvornik za istraživanje J. S. Bacha.
DJELA. SPISI (sačuvani): Mušica mechanica organoedi, 2 sv., započeto 1726, posthumno obj. J. L. Albrecht 1768 (s primjedbama J. F. Agricole; II sv. sadržava Adlungovu autobiografiju); Anleitung zu der musikalischen Gelahrtheit, 1758 (sa predgovorom Johanna Ernsta Bacha; II. izd. 1783 priredio J. A. Hiller); Musikalisches Siebengestirn, obj. J. L. Albrecht, 1768. NOVA IZD.: Mušica mechanica organoedi, obj. Ch. Mahrenholz (1931); Anleitung zu der musikalischen Gelahrtheit, obj. H. J. Moser (Documenta musicologica, serija 1, faksimile, 1953). LIT.: J. A. Hiller, Mag. Jakob Adlung in Lebensbeschreibungen beriihmter Musikgelehrten und Tonkiinstler neuerer Zeit, Leipzig 1784. — E. Valentin, Jakob Adlung, MGG, I, 1951.

ADORNO (VViesengrund), Theodor, njemački sociolog, filozof, muzikolog i kompozitor (Frankfurt na Majni, 11. IX 1903 — Brig, Švicarska, 6. VIII 1969). U kompoziciji učenik B. Seklesa i A. Berga, u klaviru E. Junga i E. Steuermanna, muzikolo-giju studirao na Sveučilištu u Beču i tamo 1928—31 uređivao muzički časopis Anbruch. Od 1930 djelovao u Frankfurtu na Majni kao suradnik Instituta za socijalna istraživanja i nakon habilitacije (1931) kao privatni docent na sveučilištu. God. 1934 emigrirao najprije u Englesku i zatim u SAD, gdje se pretežno bavio socijalnom psihologijom, 1938— 41 muzički urednik na Prince-ton Radio Research Project. Po povratku u domovinu bio je od 1950 profesor i direktor Instituta za socijalna istraživanja Sveučilišta u Frankfurtu. Uz veoma zapažena predavanja o novoj muzici na Ljetnim TH. ADORNO tečajevima u Kranichsteinu vodio je tamo i tečajeve iz slobodne kompozicije i kontrapunkta. Adornove studije o S. Kierkegaardu, E. Husserlu i G. W. F. Hegelu, o filozofskim strujanjima današnjice, o sociologiji i literaturi i dr. trajnog su značenja. To vrijedi i za njegove kritičkim duhom inspirirane muzičke spise u kojima je zastupao napredno mišljenje, zauzimajući se za nove pravce. Počev od svoje Filozofije nove muzike A. se dosljedno zauzimao za slobodnu atonalnost, osvrćući se kritički prema umjetnosti I. Stravinskoga. Adornove žive i veoma uvjerljive misli nailazile su gotovo uvijek istodobno na odobravanje jednih i oštru reakciju drugih. Istomišljenici su ga uzdizali u apologete nove muzičke estetike, a protivnici su mu kao negativnu stranu pripisivali idealistički pogled na svijet, što ga je, po njihovu mišljenju, sprečavalo da dobro zapažene negativne pojave u muzičkom životu kapitalističkoga društva pravilno ocijeni. No i oni koji se nisu slagali sa svim njegovim sudovima često su mu priznavali zasluge za otkrivanje mnogih reakcionarnih pokušaja i njihovu osudu. To se posebno odnosi na njegovo raskrinkavanje fašističkog omladinskog pjevačkog pokreta u Njemačkoj (Singbezvegung). Kao kompozitor, A. je bio beskompromisan pristalica dodekafonije. Za boravka u Americi, A. je bio muzički savjetnik Th. Manna dok je pisao roman Doktor Faustus.
DJELA (o muzici). KNJIGE: Philosophie der Neuen Musik, 1949 ( I I izd. 1958; prevedeno kao Filozofija nove muzike, Beograd 1968); Minima Moralia. Reflexionen aus dsm beschadigten Leben, 1951; Versuch iiber Wagner, 1952; Prismen, 1955; Dissonanzen. Musik in der verzvalteten Welt, 1956; Klangfiguren. Musikalische Schriften I, 1959; Gustav Mahler. Eine musikalische Physiognomie, 1960; Einleitung in die Musiksoziologie. Zwolf theoretische Vorlesungen, 1962; Der getreue Korrepetitor. Lehrschrift sur musikalischen Praxis, 1963; Ouasi una fantasia. Musikalische Schriften II, 1963; Moments musicaux. Neugedruckte Aufsdtze 1928 — 62, 1964; lmpromptus, 1967; Alban Berg. Der Meister des kleinsten Ubergangs, 1968.—STUDIJE: Zur geselhchaftlichen Lage der Musik, Zeitschrift fur soziale Forschung, 1932; Bach gegen seine Liebhaber verteidigt, Merkur, 1951; Ubzr Form in der Neuen Musik, Darmstadter Beitrage, 1966, 10. — KOMPOZICIJE: Četiri orkestralna stavka op. 4. — Dva stavka za gu dački kvartet. — Tri ženska zbora na stihove Th. Daublera op. 8, 1957. — Za glas i klavir: Pjesme po St. Georgeu op. 1 i 7; Napjevi op. 3; Klage op. 5; Šest bagatela op. 6. — Obradbe francuskih narodnih napjeva; instrumentacija klavirskih kompozicija R. Schumanna. LIT.: L. Pestalozza, La contraddizione pratica di Adorno, RAM, 1960. — K. Oppens, Adornos Musiksoziologie, Merkur, 1963. — L. Rognoni, La musicologia filosofica di Adorno, Fenomenologia della mušica radicale, Bari 1966. — T. Kneif, Der Biirger als Revoluzionar, Melos, 1969, 9. K. Ko.

A DUE (tal. u dvoje), upotrebljava se u orkestralnim part rama, kad dva instrumenta (npr. 2 flaute, 2 oboe ili 2 klarini kojih se dionice pišu na istom sistemu, izvode iste tonove i pr tome zvuče u = unisonu. Stoga se za istu svrhu upotrebljava nekad i izraz all'unisono. Međutim, a d. služi katkad i za ozr suprotnoga postupka, koji se inače bilježi oznakom divisi. / se javlja i u izrazima a due corde ( -> Due corde), a due mani (c ručno), a due vod (dvoglasno), a due ćori (dvozborno). ADUFE (arap. duf f tamburin), španjolski naziv za -* tambi AEDI (grč. doiSot pjevači), pjevači junačkih spjevov Homerovo doba, pjevali su uz pratnju forminksa (instrument n na kitaru; -> Kitarodija). Oslanjajući se na drevnu tradiciju su posvećivali riječima veću važnost nego muzici, ali su i pjevali, a ne recitirali kao kasniji rapsodi. Najistaknutiji a. bil — prema Odiseji — Femij (<J>rj|0.iO(;) i Demodok (AT)[JI68OXO;). AEGIDIUS DE MURINO -> Egidius de Murino AEOLINA -*• Registri kod orgulja 1 AEOLINE, stariji naziv za usnu harmoniku i za jedan' starijih tipova harmonija. AEOLODION (aeolodicon), instrument nalik na '. monij, s tipkama, mijehom i sviralama. Drži se, da ga je i pronašao J. T. Eschenbach u Hamburgu. U toku vremena je puta bio usavršavan. AEQUAL (lat. aequalis jednak), i. naziv za registar od i orguljama ili »normalno« ugodeni registar: pritisne li se tipka likoga C, zvuiit će svirala, ugodena na ton velikoga C. 2. Nazivom a. označuju se i »jednaki glasovi« (voces aequal tj. kompozicije za glasove istoga timbra (npr. muški zbor, žei zbor ili sastav jednakih instrumenata). Beethoven je 1812 korr nirao tri aequala za 4 pozaune. Prigodom njegova sprovoda vodio se prvi i treći u obradbi za muški zbor. AEROFONI INSTRUMENTI, muzički instrumenti kod jih zvuk nastaje neposrednim stvaranjem struje uzduha. Pos dvije skupine takvih instrumenata. U prvu i veću idu oni koj je zračni prostor ograničen (to su svi tzv. duhački instrume; u drugu oni koji djeluju na neograničeni zračni prostor (sirene i, A. i. poznati su u starijoj terminologiji kao inflatibilia. AEROFOR (aerofon; grč. ar]p zrak i tpo>vr) glas), pomc naprava kod duhačkih instrumenata; sastoji se od cijevi koje jedan kraj smješten uz pisak (usnik), a drugi je povezan s mi mijehom, što ga svirač gazi nogom. Struja zraka proizvec pomoću mijeha dopire u usnu šupljinu svirača te mu omogu da držane tonove izvodi dulje nego što mu dopušta dah. A pronašao B. Samuels (1912). R. Strauss traži upotrebu aerofo svojim djelima Eine Alpensinfonie i Festliches Praeludium. AESCHBACHER, švicarska obitelj muzičara. 1. Carl, kompozitor (Biimpliz, Bern, 31. III 1886 — Ztii 29. I 1944). Studirao u Bernu i Kolnu (F. Steinbach). Djek je u Zurichu kao nastavnik i zborovođa. Uz brojna vokalna c komponirao je i komornu i klavirsku muziku. 1. Adrian, pijanist (Langenthal, Bern, 10. V 1912 —),' Carla. Završio Konzervatorij u Zurichu i studirao zatim c godine u Berlinu kod A. Schnabela. Od 1934 koncertirao po cij Evropi, a nakon Drugoga svjetskog rata i u Južnoj Americi. Iz1 najčešće njemačku klasiku i romantiku. 1. Niklaus, pijanist, dirigent i kompozitor (Trogen, Api

ADRET, Francoise, suvremeni francuski koreograf, učenica S. Lifara. Bila je upraviteljica Amsterdamskog baleta i koreograf u velikim internacionalnim baletnim kompanijama. Danas je

zell, 30. IV 1917—), brat Adriana. Studirao na Konzervatori; Zurichu i na Visokoj muzičkoj školi u Berlinu. Kazališni dirij u Zittauu i Braunschweigu, od 1942 u Bernu. God. 1945vodio je simfonijski orkestar u Tokiju, od 1959 djelovao ) Kielu, a od 1964 muzički je direktor kazališta u Detmoldu. !
DJELA. ORKESTRALNA: suita; studije; Rondos suisses. — Divertim za duhački septet; sonatina za klarinet i klavir. — Radio opere Die roten Sch 1943 i Regula Engel; balet Chalanda Mars, 1940. — Solo-pjesme.

barem u prošlosti. na kojima se pjeva i pleše. strast. tal. Ein Traum ist unser Leben. koncerti za violinu i za violončelo. U Afganistanu postoji i stalež profesionalnih muzičara (pjevača i svirača) koji sudjeluju na raznim svečanostima. koje izvodi ili pojedinac ili veća skupina pjevača. MocKBa 1960. — H. Djeluje u Baselu i Bernu kao dirigent i zborovoda. Longivorth Dones. rabab (gudački instrument s korpusom kruškolikog oblika i kratkog vrata). lat. Geschichte der Musikasthetik. Gurlitt). Schering. T. koja izaziva ugodne osjećaje. A. a živi su i ostaci prastarog primitivizma. 1937. Afganistan. I. U okviru nauke o etosu pitagorejci ističu. 1898. W. da određena melo dijska gibanja izazivaju kod slušalaca određene duševne pokrete. 1956. a susreće se često i u naslovima muzičkih djela (op. Wessel. G. Ph. nosi naslov Affetli musicali). — VOKALNA. violinske sonate i đr. affectus snažno duševno uzbuđenje). — W. U muzici Afganaca i Tadžika osjeća se vrlo jak utjecaj Prednjeg Istoka. Scott Robertson. Allgemeines und Besonderes zur Affektenlehre. ali se isto tako ne daju povući ni stroge granice između različitih muzičkih jezika afričkog kontinenta. — H. bez ikakvih opisnih dodataka ili detalja. bilo da se izmjenjuju s plesnim odlomcima. Nikolaj Jakovljevič. Ostavio je više kompozicija za komorne sastave koje predstavljaju historijski vrijedne spomenike ruske komorne muzike njegova vremena. Zarlino (intervali bez polustepena za radosne. počinje se smatrati da i instrumentalna muzika može »uzbuditi afekte samim tonovima. usrdnost). izražajno i slobodno u interpretaciji. srdačnost. tetrardus melankoliku). Leipzig 1926. affetto uzbuđenje. Ostale priloge nauci o afektima dali su u toj epohi Francuzi Descartes (afektivno djelovanje intervala) i Mersenne (značenje disonanca za izazivanje afekata) te Nijemci J. Kasnije diplomirao na Muzičkoj akademiji u Miinchenu. 11 LIT. njegova bit. često su samo sastavni dio plesa i to. Das forschende Orchestre. Deutsche Vierteljahrsschrift fiir Literaturwissenschaft und Geistesgeschichte. Kantate: Die Jahreszeiten. npr. u pravom smislu jest muzika crnačkih stanovnika Afrike. Das Ausdrucksprinzip im musikalischen Sturm und Drang. te od 1853 nastavnik klavira na petrogradskom Smoljnom institutu. Od njegovih djela najpoznatije su zborske kompozicije.: M. u čast bogovima. 1602). br. 7. Bachs Themenbildung unter dem Einfluss der Affektenlehre.1951. izraz a. solo-pjesme. 1819. — Od instrumenata najrasprostranjeniji su vrsta dugačke flaute i razni oblici bubnjeva. 1941. Schafke. MGG. 1952 i Heimat-Kantate. pa je nemoguće govoriti o afričkoj muzici kao cjelini. Geschichte der engl. Nesumnjivo je da su tragove ostavile velike kulture koje su se u toku historije razvile na afričkom tlu (Egipat. AEVIA (aeuia). VI 1898). 1955. Kvarner. ona ima svoje karakteristike u instrumentariju. 1961. H. Kongressbericht. — H. 1838—41 violinist u orkestru moskovskog Boljšog teatra. br. njima valja dodati još neke grupe koje su. 12. Osobito su omiljele pjesme junačkog sadržaja. kemiju. m. nekrolog. Vossius (afektivne osobine antiknih metara). gudačkom kvartetu Borna). Encvclopaedie des Islam. — Četiri opere. — M. bilo da se ples izvodi uz pjevanje. Kongo. nego afekt općenito. DJELA : šest simfonija. uzbuđeno. Ciaccona. Die materielle Kultur des Kabulgebietes. Mattheson. I 1821 — Petrograd. — Klavirske sonate. ali je nemoguće zamislili da su stanovnici centralne Afrike poznavali npr. 1911 i 1912. 1951. Kretschmar. 1— Borna. U tim krajevima islamske kulture prevladava kromatika. Ks.iam Een. 10. fantazija. LIT. Miinster 1929. Instrumentalni sastavi nastupaju obično u skupinama od 2 do 3 instrumenta. — W. Serauky. Eggbrecht. PJB. stile espressivo (za umjerene afekte) ili stile rappresentativo (za snažne afekte). — B. U početku XIX st. MGG. Gaccini : Nuove musiche. — KOMORNA: tri gudačka kvarteta. Upotrebljavala se u rukopisnim zbornicima gregorijanskog korala. Markovjski. Afghanistan. melodijskih i motivičkih obrazaca za prikazivanje i imitiranje ljudskih afekata. bez suradnje riječi ili stiha« (J. Glareanus (afektivno djelovanje pojedinih crkvenih modusa). te Bušmane i Hotentote iz jugozapadne Afrike. A. 3. Beitrage zur einer Geschichte des Affektbegriffs in der Musik von 1550—1700 (disertacija). barok/ie opere naglašavaju. Die Musikasthetik des 18. Serauky t Die musikalische Nachahmungsasthetik in Zeitraum von 1700—1850. nasuprot heptatonici i pentatonici crnačke muzike. Leipzig 1941. Nauku o afektima definitivno je uzdrmala teza A. Schopenhauera (Die Welt als Wille und Vorstellung. Platon priznaje samo one ljestvice koje smatra odgojno pozitivnima (dorska. oznaka za tempo: ubrzavajući ( -* Stringendo). J. Na Univerzitetu u Bernu studirao matematiku. klavirski kvintet BocnoMUHauun 06 Ilmajiuu.: Schvveizer Komponisten. u afričkoj muzici postoje pojave paralelne s nekim drugim muzičkim kulturama (višeglasje. Kompozitori tal. G. U skladu s razvojem teoretskih muzičkih disciplina javlja se i spoznaja o afektivnoj snazi harmonije. — H. VValther. Halle 1924. PvccKoe CKpunjiMHoe HCKVCCTBO. 1824). čini se. Sjeverna Afrika mora se promatrati sasvim odvojeno. AFRIČKA MUZIKA. prema jačini afekata. LIT. Zastupani su gotovo svi instrumenti sa žicama. Plesovi su najčešće obredni: prigodom posmrtnih svečanosti. tj. nego i u svim kulturnim manifestacijama. 1913. Temelje nauke o afektima postavili su teoretičari antike. X 1901—). Teoretičari srednjeg vijeka povezuju Aristotelovu nauku 0 afektima s učenjem o četiri temperamenta (Ramos de Pareja: tonus protus odgovara fiegmatiku. 1944. Početkom XVII st. Prema onome što se danas (istina još uvijek ograničeno) zna o afričkoj muzici (a zna se mnogo više nego prije 40—50 godina). 1938. Uz to se pronalazi sve više ritmičkih. u 1. ORKESTRALNA: simfonija. koja smatra da je osnovna zadaća muzike imitiranje i izazivanje afekata. višeglasje evropskog razvijenog srednjeg vijeka. 1927. 1. Burnes. — Objavio zbirku 64 PyccKue Hapoduue necnu. Wcimar 1817. MocKBa—JlenHHTpa/i 1951.. čuvstveno. 1941. starije: Pigmeje ekvatorijalnih šuma. a za te se karakteristike. Benin). Galilei (primjena nauke o afektima na instrumente). — A. AFFETTO (con affetto. tonova žive i nežive prirode te jezičnih fleksija. Concertino za violinu i violončelo. — R. AFFRETTANDO (tal. u kome se prvi put javlja tremolo.iKU): 3 gudačka kvinteta: klavirski trio. K. I. Nove priloge nauci o afektima dali su u XVI st. prema kojoj muzika nije konkretni afekt. Herder ističe. HMtioAbCKuu. London 1900. 2. — Klavirska muzika. stile concitato ^uzbuđeni stil) za prikazivanje jakih emocija. violu i kontrabas. a zabacuje one koje izazivaju negativne afekte (lidijska). što se osobito vidi po muzičkim instrumentima. fuga i coda na vlastitu temu. Indije i Turkestana. 1923. sve se više širi misao o neodređenosti i općenitosti afekata u muzici. Marinija iz 1617. upotrebljavaju stile recitativo (za pripovjedanje događaja). od koje melodija zapravo i prima određene afektivne karakteristike (J. Affektenlehre. 1890) sa zanimljivim prikazom muzičkog života u Rusiji u prvoj polovici XIX st. Uzbeka. — Kantata FJup Jlempa BeauKoie. Zurich 1915. Mjestimice iskorištavao narodne napjeve (npr. The Kafirs of the Hindu-Kush. Muzika Bušmana ima veoma malo srodnosti s muzikom Bantu ili s muzikom Somalijaca. Istina. PvccKa« My3biKantHSH raaeTa. Zborovi (svjetovni i duhovni). 1953. trio za flautu. u toku povijesti često mijenjao gospodare (vlastitu dinastiju osnovao je 1747). tritus sangviniku. deuterus koleriku. solo-pjesme. kod proslave pobjede nad neprijateljem i si. kao granično područje između Perzije. 1851—53 koncertni majstor Talijanske opere u Petrogradu. Leipzig 1932. AFEKTI U MUZICI. Kircher (pokušaj sistematske primjene nauke 0 afektima na muziku) i J. H. I.: HHKoJiaii HKoBneBHH Ađ)aHacbeB. Husmann. — G. Jahrhunderts. Mnogo se njeguje i ples uz pjevanje i uz instrumentalnu pratnju. Objavio memoare (HcmopuuecKuu eecniHUK. Affektenlehre. gudački trio. kratica od riječi alleluia (nastala ispuštanjem konsonanata i zamjenom slova u u v). zborovi. kemangeh (vrlo rašireni gudački instrument prednje Azije) i indijski instrumenti sarinda i dilruba. Zasad je od afričke muzike najbolje proučeno poglavlje instrumenata. Duboke razlike postoje i u samoj afričkoj muzici. požuriti). Das Svmbol in der Musik (izd. AFANASJEV. koji se susreću i u drugim orijentalnim zemljama. Cl. medu njima AMa. AFGANISTANSKA MUZIKA obuhvaća muzičku kulturu stanovnika današnjeg Afganistana: Afganaca. U XVIII st. varijacije. Prema tome. 1800). da je za izazivanje afekata bitno razumijevanje riječi (G. 1. II. kompozicije za duhače. načinu pjevanja i muzičkim postupcima kakvi se ne nalaze u sjevernoj Africi. . Nauka o afektima (njem. Zbog svog geografskog položaja Afganistan je. Njihove pjesme. affrettare ubrzati. AcbraHCKan HapojiHan My3bma. švicarski dirigenti kompozitor (Bern. postoji autentična afrička muzika još od davnine. 9 — Ilocuće. Aristotel uz odgojnu muziku prihvaća i muziku.: H. Berlin 1934. pa se utjecaji vladavine raznih naroda očituju ne samo u mnogovrsnosti etnološkog sastava. suita za 3 violončela. Kabul. Osterhymnus. Gesandtschaft an den Hof von Kabul. Br. Musik der Zeit. tambur (vrsta lutnje s dugačkim vratom i malim okruglim korpusom za rezonanciju). koje žele izraziti. T. — Sir G. U Africi žive usporedo različite muzičke kulture. Elphingstone. fiziku i muzikologiju (E. br. — M. 1954. označuje -> tremolo. Muzika brdskih plemena na sjeveroistoku Afganistana mnogo je jednostavnija od muzike Afganaca i Tadžika. affettuoso. Koncertirao po Rusiji i 1857—58 po glavnim evropskim muzičkim središtima. God. — Fr. nego da je ona sama za sebe priroda [Kalligone. LIT. — KOMORNA : dvanaest gudačkih kvarteta (br. Tadžika.Kurth). M. Eejmee. 1955. Leipzig 1843. — A. 1929 i 1945. Turkmena i Hazara. suita za 4 violončela. 1870. Nachtliche Vision za gudače. Završio uz to i konzervatorij. Rameau). Goldschmidt. dok su ti krajevi još bili izolirani od ostalog svijeta. estetska teorija. Bloomington 1955. 3 — Hoeocejibe. oblik višeglasja kakav se u Africi njeguje čak i danas. The Affektenlehre in the i8 th Centurv (disertacija). ne može ustanoviti da bi potjecale od muzičkih kultura drugih kontinenata. ona je živjela bogatim životom kroz mnoga stoljeća. intervali s polustepenom za tužne afekte) i V. 1949. ruski kompozitor i violinski virtuoz (Tobolsk. Affrettato (ubrzano) može stajati umjesto piii mosso. 1. B. Muzički život Afganaca i Tadžika odvija se najčešće na večernjim sijelima. DJELA. 1721). pentatonika).AESCHBACHER — AFRIČKA MUZIKA AESCHBACHER. Frotscher. frigijska). Monteverdi uvodi u operu tzv. da muzika nije imitiranje prirode. 1941. — B.

Histoire de la Musique. — A. radilo se o žetvi. Stvaraju se najraznolikije kombinacije. 1951. Schaeffner. Nijansiranja i gradacije. Wiesc't Die afrikanischen Trommeln und ihre ausserafrikanischen Beziehungen. Pattern. Les Kissi. 1959. ili na sedmotonskim slijedovima koji su za 'evropsko uho p nepravilni i ne poklapaju se ni s evropskim ljestvicama. A. Hornb Ethnology of African Sound Instruments. Melodije se grade na pentatonskim nizov. Pjevanje se obično odvija na način responzorija. Jones. Putnici i mornari koji su u prošlim stoljećima istraživali afrički kontinent jednoglasno ističu veliku ulogu što je muzika i ples igraju u životu stanovništva. — C. London 1936 (II dodatak A. ni s a skim modusima. 1961. La Mi Enciclopedia Storica. . jedna vrsta sistn nazvana zvasamba. M. ima ih sviraju samo u određena godišnja doba. P. — A. Kamerun Ima crnaca koji su muzičari po zanimanju. Mu e strumenti musicali in Africa Orientale Italiana. Kordofor instrumenti: običan luk (njem. Cambridge (SAD) 1957. oboa i trompeta algaita. 1 Music in Primitive Culture. — A. Ritmika je nesumnjivo vrlo naglašen element u afričkoj muzici. 1952. U njima su dominantna afr obilježja. ali pažljivija analiza razotkriva upravo metronomsku tačnost i svakog zasebnog ritma i njihove cjeline. U skup sviranju izbor instrumenata ne vrši se po kriteriju karaktei boje zvuka. i to isl čivo kultskoj muzici. drugi se pohranjuju na skrovitom mjestu. Africa. pa se nameće asocijacija s današnjom evropskom muzikom. koji se razrađuje simfonijsko-dramatski. S obzi na proširenost po čitavom kontinentu i upotrebu u svim vrst kulta i rituala. slijed paralelnih kvarta prekida intervalom terce. Schaeffner. P. — R. Međutim. prvo mjesto pripada duhačkim instrumentima. Općenito se instrumenti sa žicama mnogo rjeđe pojav u kultskoj muzici nego udaraljke i duhački instrumenti. ili neka vrsta lajtmotiva. u nevjerojatnom anahroni2 svi stupnjevi razvoja instrumenata. harfe. Musikbogen. 1956. Napoli 1941. U vokalnoj.). ostinati u pri i si. African music. kao što su kolektivna improvizacija. Schneiđer. African Negro Music. nosna flauta. The New Oxford Historv of Music. izgrađen je na poliritr . I. — G. RM. Razlike u dinam: gradaciji mnogo su veće nego u evropskoj muzici. skupina solista) izmjenjuje se sa zborom. Bulleti lTnstitut Francais d'Afrique Noire. Pariš 1960. franc. — A. zdravlju. The Musical Instruments of the Native Rac South Africa. musi razne varijante citare. Jones. Hornbostel. -Griaule i B. Takvo kolektivno sudjelovanje u ritualu postoji i u drugim muzičkim kulturama. ali čini se da se nigdje kao u Africi nisu za te prigode stvorile tako složene i raz nolike vrste grupnog muziciranja. Rouget. Studies in African M 1959. nal of the African Music Societv. U višeglasnom muziciranju paralelni pokreti glasova u jednom određenom intervalu povremeno se prekidaju prijelazom na drugi interval: tako se npr. ali su oni rijetko i jedini izvođači. Afrički je ritam svakako autonomniji od evropskih ritmova. bez sudjelovanja melodije ili harmonije. Journal of the I national Folk Music Council. — D. O izl instrumenata odlučuju često njihovo magično značenje ili prig Tako se npr. što izaziva osjećaj strave. svakovrsne čegrtaljke. — M. oblik ronda. -> blues. AML. — G. ni instrumenata koji proizvode šumove. Postoje i čitavi orkestri sastavljeni od samih bubnjeva.: E. Schaeffnei Decouverte de la musique noire. te (manje prošii instrumenti koji se sviraju gudalom. Pariš 1936. I. zi (također vrlo tipičan afrički instrument). Bogatstvo instrumentarija gotovo je neiscrpno. VI. jer se ponavlja u putopisima kroz više od 300 godina. Rouget. 1954. S obzirom na velik broj takvih primjera može se zaključiti da se intervali mijenjaju radi njihova različitog timbra. 1 del. Timbales et longues trompettes. L'Homme. vokalna i instrumentalna. on može biti i samostalan. Africa. Schneiđer. neke je bubnjeve svakome dopuš vidjeti. u kojoj se interval ili akord više ne opravdava svojom funkcijom nego svojim zvukom. — B. ostavljaju ponekad utisak da ritam ima melodijsko svojstvo. — H. — A. 1928. et ses instruments de musique. J. Premda su ta prva zapažanja dosta naivna. koje Afričanin postiže na ritmičkim instrumentima. 1933. često veoma fine grac Između jednih i drugih postoje. — G. ali zapadnjaci prečesto crnački ritam povezuju prvenstveno s bučnim udaraljkama. -+ calypso i dr. a dr karakterističan za Sjevernu Ameriku. plodnosti žena. 1966.12 AFRIČKA MUZIKA — AFRO-AMERIČKA MUZIKA redo s instrumentima razvijenijih kultura. solist (odn. u neku ruku. M. Konstatacija mora da je zaista bila frapantna. Rouget. Pariš — H. I. Čini se da na traženju i iznalaženju raznolikog timbra počiva sva crnačka muzika. gramna muzika. Blacking. a i ta koji imaju irealno nježan zvuk i jedva se čuju. Les colloques de Wegimont. lutnje i lire. London 1957. —■ G. nastao sv vrsnim stapanjem elemenata afričke i evropske muzike. Ima instrumenata koji proizvode gotovo podnošljivo jake zvukove. opći naziv za muzički fol crnačkog stanovništva Sjeverne i Južne Amerike. SchaeJ La Musique Noire d'Afrique. često se susreću i kromatska mjesta. A SVIRAČ ROGA OD SLONOVE KOSTI. kako u ritmičkom i melodičkom pogledu. temelji se na vertikalnoj polimetriji. are. Ca. -> ritual. Uber die Verhreitung kanischer Chorformen. jer kod svake svečane zgode muzicira čitava zajednica. — A. I danas se upotrebljavaju isti instrumenti. B. 1959. 1960. 1961. and Harmonv in the Ocarina A of the Wenda. une societe noire. J. — P. — W. Schae Situation des musiciens dans trois societes africaines. La > que d'Afrique Noire. Ritam može. M. African Native Music. Za a -američku muziku karakteristični su manji vokalni oblici koj izvode često uz pratnju udaraljki (-> zvork song. ili se od usporednih terca prelazi na sekundu i si. ni s javanskim pelogom. Kirby. primitivnim i razvijenim. 1937. La Musique des origines a nos jours. Berlin 1929. Barblan. Geschichte der Mehrstimmij Berlin 1934. U Africi se nailazi na muzičke forme koje su nalik na folkl forme drugih kontinenata: recitativ. Mnogo se govori o slobodnom ritmu u afričkoj muzici. Tačno jest da nigdje na svijetu nema toliko vrsta bubnjeva. Takvi instrumenti posto. Panova fr klarineta. biti i tema. Schneiđer. African Rhy Africa. Varky. ipak sadržavaju bitnu istinu koju potvrđuju današnja proučavanja. Ist die vokale Mehrstimmigkcit eine Schopfung der Altra. koji se trzaju. Les colloques de \ mont. S Geist und Werden der Musikinstrumente. koja se sastoji od dr ploče ili sanduka. R. MGG. neke vrste bubnjeva oglašuju samo u slučaju sr drugi se upotrebljavaju samo u vezi s plemenskim poglavii treći kao znak za uzbunu. Gotovo kod svih afričkih naroda održali su se do danas veoma primitivni instrumenti. smirivanju duhova pokojnika ili primanju mladih ljudi u zajednicu odraslih. Merriam. Origine des in ments de musique. -* break. dr i zemljani bubnjevi i bubnjevi presvučeni kožom. zvona od željeza. afrički Crnac svoju će ritmičku inventivnost isto tako ispoljiti u pjevanju i na instrumentu koji ne pripada grupi udaraljka. Some Notes on a Theorv of African Rhvthm. tako i u nai muziciranja. a i takvih koji šute j nama. koja se varira čistim ritmičkim sredstvima. -> balada. Aerofon instrumenti: olifanti od slonove kosti. ( -*■ riff. Po ritmičko-metričkim značajkama razlikuju se dva afroameričke muzike. 1951. drvene klepetaljke. 195 Isti. A propos de la forme les musiqucs de tradition orale. -* c tone).— A. I. Merriam) Africa. 1955. Hersk Continuitv and Change in African Cultures. Tu je moguć bezbroj kombinacija u kojima se očituje ne samo ritmička invencija nego i druga upadljiva crta u crnačkom muziciranju — neobično istančan smisao za timbar. Oxford 1934. 1 njevima i zvonima. ^ gart 1933. — G. — A. pjesma pratnje. — J. Un chromatisme africain. Characteristics of African Music. pjesme i plesovi izvode se na način kao nekad i vezani su uz iste svečanosti i obrede. Prvi. The Music of Central Africa. Schneiđer. — A. 1959. zborni napjev.e uspo- AFRO-AMERIČKA MUZIKA. m. Blacking. Afrička poliritmija. Schaeffner. P tive Music. Hickmann. zummarah i dr. LIT. svakako dopušta mnogo slobode ritmičkoj improvizaciji. razni instrumenti iz flauta (uzdužna i poprečna flauta. lovu. instrumentalni preludij i interludij. Africa. Galame. Zeitschrift fiir Ethnologie. 1951. Presence africaine. s nizom pričvršćenih metalnih ili drvenih zičaka. XXI. H. — M. — E. od najprimitivnijih do najrE jenijih. karakterističan za muzički fol Latinske Amerike. Idic su instrumenti: ksilofon (tipičan instrument afričkih Crnac mnoge njegove varijante (bundeve na njemu služe za rezonal katkad je tako velik da na njemu svira nekoliko osoba). iako je on u stvari isto tako konstruiran i podvrgnut zakonu periodič nosti kao i drugdje. Problems of Pitch. Introduction aTetude de la musique Africaine. ali se improvizirani ritmovi uvijek odvijaju na podlozi jednog osnovnog ritma koji se izvodi na drugim instrumentima. Pariš M. Afrikanische Musik. — M. Le monde noir. Baicom i M. -> hot) i intoniranje ( -> bending. R. odnosno ritmička polifonija zvuči evropskom uhu isprva kao ritmička anarhija.

1618). maestro di cappella u zavodima Collegium germanicum i u Seminario Romano u Rimu..). Bergstrom i L. VIII 1901 —). što pojačava napetost. Za označivanje bassa continua on predlaže upotrebu brojeva. — Airs divers pour le chant et la harpe. 1916). Kod protestanata su a. 1616). Liszta i R. a ritam 9/4. Hubavem). Die musikalische Agende. Agostino Agazzari. LaSentinella notturna. se najčešće razvija paralelno s dinamikom: neznatno ubrzavanje tempa povezano je s postepenim pojačavanjem. : M. I Due pedanti. U ordinariju mise posljednji dio.. Hoijer.-4 gl. talijanski pijanist (Forli. MGG. 1814—17 (novo izd. — 8 gl. Soirees hongroises. X 1918).. AGOGE (grč. Budapest 1889. — A. Ko. švedski folklorist (Hornborga. rano je započela umjetničkim radom. 1951.). simf.: pojedine motete obj. G. 1931. LIT. pobjednik u sviranju na kitari bez pjevanja. Leipzig 1918. Kleine Rhapsodien . DJELA. Pantomima A muveszet diadala (Trijumf umjetnosti). Stockholm 1834—42. 1613). Javlja se u oznaci tempa..). K.. Magyar rondo. Za dva klavira: Poemes hongrois (2 sv. Leipzig 1884. nego i zbornici raznih crkvenopravnih odredaba. — H. 4 Tantum ergo. 1840. c. 13 1892. Klaes. Landlerstimmungen. c. Agghazy Karolv. A. <xyu>y£ vođenje. u istom vremenskom rasponu umjesto četvorodijelnosti javlja trodijelnost. 1918. (novo izd. X 1720 — 19. Vjerojatno učenik L. God. — 8 gl. 6. Chronos protos (xpovo<. Hubava. Ke. c. AGNUS DEI (lat. 1607. medu prvima prikazuje instrumentalnu i orkestralnu izvodilačku praksu svog vremena. 30. Moments caracteristiaues.— DRAMSKA. I. gl.. Andanle is Scherzo. skupni naziv za različite modifikacije tempa. Sacrarum cantionum. talijanski kompozitor (Milano.— Isti. Fejlerer.). U svom teoretskom djelu Del sonare sopra U basso. — 4 gl. 1603 (III izd. Sacrarum cantionum. MGG. K. M. R. Praetorius (prevedeno na njemački) . koje je suvremena muzika sa svojom oštrom motoričnom ritmikom svela na minimum. odvođenje). sa E. madžarski pijanist i kompozitor (Budimpešta. 1849. MR 165. a ipak je usko povezano s tradicijama Palestrine. 1856 i Cantata di Santa Rosalia] 2 mise. (5-gl. veoma je važna njihova uloga u muzici romantike. Drakeom). 1615). 1919. 1627). c. Studirao muziku u Palermu i Napulju (N. Toldy. na kojima su bila po prvi put uvedena muzička natjecanja. bile ne samo zbirke propisa i uputa za vršenje liturgijskih obreda.). Sacrae laudes (4 gl. Timisoara 1918. pjesma Rakoczi. 1878. uz allegro (allegro agitato). 1951. Karoly. Justh. kada je crescendo povezan s usporavanjem. iz XI st. AGGHAZY. kad se npr. u Zagrebačkoj metropolitanskoj knjižnici čuva se Agenda pontificalis. III knj. 1874). bitan dio svečanosti starih Grka. Komponirao je u stilu madžarske nacionalne romantičke škole sa primjesama francuskih utjecaja. 1937. qui tollis peccata mundi. Opere. u rano kršćansko doba svi čini bogoslužja. a u srednjem vijeku misa i oficij. u eri -> be-bopa pod nazivom Afro-Cuban jazz.. Često se primjenjuje tzv. 1765.: I knj.. 1606 (X izd.AFRO-AMERIČKA MUZIKA — AGOSTI A. 1616). Agostino Agazzari e l'Orchestrazione del Seicento. Lasning for svenska folket. Dialogici concentus. I. au tentični oblici -s. 1603 (III izd. najznačajnija su mu klavirska djela. Luciani. Studi- . n. G. Munkdcsi nota. Afsked af Svenska Folksharpan (sa E. 1613) i VI knj. Psalmi za zbor i b.) trajat će u tome slučaju nešto duže. a korsćs Madonna (Marita. Hartwick gyori piispok Agenda pontificalisa. Schneider.: A. 1596 (II izd. grčki izraz za manje promjene u tempu.oi. Kniezvald. c.. — 8 gl. ORKESTRALNA: simfonija. Sertum roseum ex plantis Hiericho za zbor (1 gl. 1618). IV 1640). Svenska fornsanger (3 knj. talijanski kompozitor i muzički teoretičar (Siena. Sastoji se od tri zaziva: Agnus Dei.). izvodi se uz pratnju narodnih gudačkih instrumenata. — VOKALNA. talijanski kompozitor (Palermo. (2 gl. — Opere : Ciro in Armenia. Latinske Amerike usko je povezana s plesovima koji su u komercijaliziranom obliku osvojili cijeli svijet. 0. Agostino. u Bolletino Bibliografico Musicale. uzbuđeno. — U toku muzičke historije agogička su se sredstva različito primjenjivala. Hosi dlagya. 1951.oq). Kod katolika je sadržaj nekadašnjih agenda sačuvan u Ritualu (Obredniku). igra). (5 gl. (5. (8-gl. Syntagma musicum. Trois pieces intimes. K. Nitocri. Eucharisticum melos za zbor (1—5 gl. DJELA: pastorala Eumelio. ■«. X 1855 — 8. MGG.. DJELA: dva koncerta za čembalo i gudače. Hubayem). Agogik. AGITATO (tal. ovo je prirodna a. od 1846 živio je u Marseilleu gdje je kom ponirao balete i crkvenu muziku. i 5—gl. 1607 (IV izd.) i b. i8l4'—15. Geijerom). 1625. G.). dok se svi izuzetni slučajevi redovito ispisuju (npr. na osmim Pitijskim igrama. IX 1871). Ivan Krstitelj nazvao Isusa Krista. a kasnije iu -> kitaristici i -> auletici. 1905. 9. Na koncertima je često izvodila vlastite kompozicije.: Z. DJELA. I knj. III.. miserere nobis. II. 1881—83 profesor klavira na Konzervatoriju u Budimpešti. tj.. 1855.) i b. A. Agghazy Karoly. 'Ayiy. Die Anfange des Basso continuo. On je jedna od vodećih ličnosti novog smjera (stile murvo). s neumatski obrađenim antifonama. 25. Virginis.). Sacrae cantiones (2 gl. »ispisani« ritardandi). 1842. — Misa za zbor (4 — 8 gl. — 3 gl. a u komponiranim misama završni stavak. AGNESI PINOTTINI. Magvar Salon. — L. DRAMSKA. zatim na Sternovu i Kullakovu konzervatoriju u Berlinu. Agnus Dei . I. agenda ono. A. 1638.: H. A. 1600). 1608) i III knj.). 1817 — Marseille. miserere nobis. 1606 (III izd. 4 sv. madona s vrčem). 1880). 1619. Jaganjče božji). Sacrarum canlionum. 1615. Donizetti). 1613 (III izd. Zenei Szemle. Njena sestra Maria Gaetana A. — Pri iskorišćivanju agogičkih mogućnosti osobit je problem kako se interpret odnosi prema volji kompo zitora. Pisao je opere za kazališta u Palermu i Napulju. Psalmi ac Magni/icat (5-gl. Agnus Dei . dona nobis pacem.. osobito na Pitijskim igrama u Delfima. koncertni duo (sa J. Madrigaletti (3-gl. 1881. 1639. turski narodni ples iz Anatolije. I Dm gemelli. 2. Adrio. c. AGNELLI (Agnello). za zbor (6—8 gl. DJELA. 1936. Insubria consolata. MGG.jazza u kojima još prevladavaju afrički elementi. Guido. 1614). — W. natjecanje. . LIT. 1611 (III izd. AGAZZARI. Fantasiestucke. Do svoje vrsne sinteze latinsko-američke polimetrije i sjeverno-američke poliritmije došlo je u jazzu krajem četrdesetih godina XX st. 1620. Bernoulli. produljeno ili skraćeno trajanje jednog tona ili više tonova ili akorda u nekoj frazi. Suvremertim notnim pismom moglo bi se to označiti ovako: LIT. Započeo je učiti klavir u Mantovi i već 1908 koncertirao. Siena 1928. Tempo je umjeren. kojim je sv. Potkraj života dirigent zbora katedrale u Sieni. Baleti. Stille soavi di celeste aurora za zbor (3—5 gl. I 1795). Mahrenholz. Arvid August. 2 sonate za čembalo. Rođena u vrlo uglednoj obitelji.: M.) i b. 1935. Leonore des Medicis. 1951. 1633). Studirao na Konzervatorijima u Budimpešti (I. a diminuendo s ubrzavanjem tempa). Die Anfange des Bc und seiner Bezifferung. — VOKALNA: kantate L'Apotheose de Napoleon I er.).. c. 1615) i Psalmorum ac Magnificat. Agenda mortuorum. J)đ J trohei daktil jamb AGELAJ iz Tegeje (grč. // Fantasma. Musikalische Dynamik und Agogik. odvođenje).Proske (Mušica divina).). Schneider (odlomci). Arvid August Afzelius och de svenska folkvisorna. Miserere. i 8—gl. — TEORETSKA: Del sonare sopra U basso con tutti li stromenti.: šest psalama (3 gl. što treba činiti). U daljem razvoju jazza sve su više zamjetljivi utjecaji evropske muzike. motivu ili skupini.) i Suite hongroise. vođenje. 1766. 1771 i // re pastore.: B. koja se rijetko kada označuje u notama. 1941. pastor u Enkopingu. 1611 (II izd. NOVA IZD. 1906. avd>yr. npr.. —■ 4 gl.. osobito rafinirana harmonija i instrumentacija. U okviru muzičkog folklora sjeveroameričkih crnaca nastali su prvi. — Djelo Del sonare sopra il bassu. Szekelv) i u Beču (A. — K. 1839. Riemann.-a. 1600 (IV izd. 7TpoVro. LIT. usporavanje sa slabljenjem jačine tona (naročito na završecima kod kadence sa zaostajalicama). 3 litanije. I. faksimil obj. — KOMORNA: gudački kvartet: AGOGIČKI AKCENT ->■ Akcent AGOGIKA (grč. Abendstimmung. primjenjuju se kod interpretacije da bi se postigla veća izražajnost i reljefnost. Samuehson. bila je poznati matematičar.). Mušica d'oggi. U novije vrijeme često se agogički postupci ispisuju konkretno u notnim vrijednostima (promjene takta unutar kontinuiranoga gibanja.: H. Ahlstromom. da Viadane. Les Deux avares. Erpf. i obrnuto. Muzička struktura je obično AAA ili ABA.. Salvatore. Vi. X. Litaniae beatissimae Virginis za zbor (4—6 gl. LIT. AGENDE (lat. A. Koncertirao po Evropi kao solist i stalni pratilac violiniste J.. Za violinu i klavir: Puszta-Kldnge. klavirski kvintet.. 1640. (5-gl. Leipzig 1894. AFZELIUS. Zbirke švedskih narodnih napjeva: Traditiomr af Svenska Folksdansar (sa O. sakupljao švedske narodne pjesme. obj. II knj. IV knj. obrednom igrom Tractus stelle i drugim napjevima). — Ch. 1837. XII 1578 — 10.). uključujući i njihove pjevane dijelove (npr. Sofonisba. — A. La Jacauerie. LIT. 1609 (III izd. V 1785 — Enkoping. Arwidsson.) i b. 17.. U grčkoj ritmici nastaje onda. Volkmanna na novoosnovanoj Muzičkoj akademiji u Budimpešti. M. Agenda B. Musicum encomium Divini nominis za zbor (1—3 gl. Sč. (6-gl. pravu mjeru nalaze samo veoma muzikalni interpreti. AGON (grč. i 4-gl. 1614 (IV izd. Svenska folkvisor (3 knj. Stabat Mater. Die Anfange des geistlichen Konzerts. Agnus Dei. Agazzarijevo se stvaranje razvilo unutar specifične rimske škole monodijskog i koncertantnog stila. Maria Teresa d'. A. u zamahu gradacije tempo se potencirano zadržava..). Natjecalo se najprije u -*• kitarodiji i ->■ aulodiji. od 1853 dalje. Moteti i duhovni koncerti za zbor i b. Gydszhangok. drfcov borba. 1620. M. Adrio. a od 1889 ponovno na Konzervatoriju u Budimpešti. 1753. I.). c.. Kinkeldev (Orgel und Klavier in der Musik des 16 Jahrhunderts) 1910. La mušica ecclesiastica. Kretzschmar. 1880. B. 3 serije. U doba kasne romantike dopuštale su se pretjerane agogijske slobode. La mušica in Siena. Opere: Marina. — VOKALNA: pet kvarteta za muške glasove. 1607(11 izd. 2 knj. A. 1606. Magyar haigulatok. 1860 i dr. — KLAVIRSKA: Etude de concert.554. 1881. AGOSTI. Član sienske akademije Degli Intronati..). simboličko ime. Madrigali: I knj. AGIR ZEJBEK. Bio je suosnivač (1882) i urednik tjednika Harmonia i suradnik časopisa Zenevildg. Bruckner) te od 1875 kod F. 1897 i Ravennai ndsz (Ravenska svadba). Stablein. 1611 (III izd.) i b. Zingarelli. 1615). m. Agende.) i b. II knj. Fantaisie Tziganesoue (sa J. — 2 gl. solo-pjesme. Sacrae cantiones (1 gl.) i b. 1602 (III izd. V knj. agogički zastoj. Bila je vrsna čembalistica. c. 1848. priredio E.

). u obradbi za klavir. — P. 1583. MGG. Ostgotland. 3 sv. Enigmi musicali (7. 2 klavirska trija. protonotar i kapelan na dvoru Alfonsa II d'Este i zborovoda katedrale u Ferrari. Njegov stil karakterizira đv elegancija i melodijsko prožimanje polifoničkog tkiva lini široka daha često ekstatična izraza po čemu njegovu muziku 1 ređuju sa slikarstvom M. otkuda su ih pre i druge evropske zemlje.< i St . — Kantate. A. od 1500 ehapela ehantre burgundske dvorske kapele Filipa Lijepoga u Bruxe! Sa dvorom putovao u dva navrata (1501 i 1505—06) u Španjo Jedan od vodećih majstora u generaciji Josquina Des Pres.). sonata za violinu i klavir. Petrucci: Missae Alexandri Agricolae. i IO-gl. od 1746 dirigt Niirnbergu. I. Klaića. te rasprava o prednostima me! koja je u njegovo doba bila općenito prihvaćena. 4. 1586. Slavjanski a ruska narodna pisen. AGOSTINI. 17: Šest sonata za čembalo. 1754. 1. Marpurga.^_ AGREMENTS (franc. napose njemačka obrada Tos traktata o pjevanju. 10. V. Cecilia u Rimu. A. Alexander Ag Seine Missa In minen zin. I 172 Berlin. 1969. AGRENJEV (SLAVJANSKI). dodatak. Swensson.. Miiller. li t ' t mi AGRICOLA. nit. 1937. DJELA. Član mnogih međunarodnih ustanova (Accademia Chigiana u Sieni. — P. kojemu je dodao vlastite. VII 1908). 1900—09 predavao harmoniju na muzičkoj školi u Pesaru. NOVA IZD. 1946). 1748 i 1761. 1750. Primi toni.: H. dirigent u različitim rimskim crkvama (od 1626 crkve sv. moteti. 18 V. S. Đurić-Klajn. 1938. LIT. Petra). !. Komponira kraća djela za klavir. Klaića HGZ priredi iste godine u Zagrebu koncert narodnih napjeva (iz Kuh. — E. 1890 posjetit naše krajeve. znalački formuli bilješke o glasovnoj fiziologiji. Genfu. diplomirao 1914).). 2 Creda za 4 oko 25 moteta sa 3—4 glasa. — Isti. Gombosi {Jacob Obrecht. Agrell. A.14 AGOSTI — AGRICOLA AGRELL. violinisi janist (Loth. orgi čembalist i pedagog. Beograd 1890 . Nanina. Najuspjelija mu je kompozicija osmeroglasni Agnus Dei u obliku kanona. ■ K 0. Canzoni alla napolitana (5gl.* JI 1 . X 1629). AGOSTINI. rao zatim u Bologni klavir na Konzervatoriju (B. F. Grauna (1759) preuzeo vodstvo kraljevsk pele. Djelovao u različitim talijanskim gradovima.: neki moteti obj. II 1701 — Niirnberg. antifone i dr. Uppsalastudenten som blev stadsk mastare i Niirnberg. VIII 1875 — 22. Mezio. nešto 4-gla jedna 6-glasna na francuske. Busoni. D. Rossini. 1960. 4 kompozicije obj. Scenska muzika za Voltaireovu Semiramis. Uz to mnogostrano aktivan kao pjevač (tenor). sjedinjuje kasnoburgundsko nasljeđe Dufava s nizozemskim fonim načinom Ockeghema. Canones et Echo (6-gl. talijanski kompozitor (Ferrara.'. su se bilježili stereotipnim znake ili notama manje veličine (-> Ukrasi u muzici). Mugellini. Calmo (4-gl. E. Koncertira u svim zemljama Evrope. Sje verne i Južne Amerike. O. Bacha. Bacha te 1741 u Berlinu k< Quantza i Ph. W. 1567. transkribira staru klavirsku muziku.-gl. koralne obradbe za orgulje. Od 1750 dvorski kompozitor u Ber poslije smrti K. 1630.'. PYCKE CJABJJUIHI KOHPPm JAE1MM 3A r/lATBDflfP. God. 1572 i III (6-gl. Benvenuti) na Univerzitetu. Bacha. historijsko značenje imaju 1 colini muzičko-teoretski radovi. Hewitt (Harmonice Musices Odbecaton A. 1765—72 redovito surađivao u NicoL časopisu Allgemeine Deutsche Bibliothek. 1627 i VII. a književnost i kompoziciju (G. XII 1774). Agrenjeva. chansonale Grundlagen und Analvse (diserl Marburg 1939. DJELA: sedam knjiga misa (4. II (4-gl. 1756. Od 1749 javlja se i kao pisac. 3 * < t«i . Bruxellesu. 1761. I. Kuba. 1619. — S. Dimitrij Aleksandrovič (pse nim Slavjanski). // tempio d'amore. In minen Zin. pripada generaciji koja se distanc od njemačke kasnobarokne tradicije i gorljivo išla za novim alom »prirodne« muzike osjećaja. u suvremenim zbirkama i u rukopisu. AGOSTINI. 8gl. Novak. kc u XVII st. Uppsala nya tidningen. talijanski komopozitor. isprva pseudonimom Flavio Amicio Olibrio. Studirao 1738—41 na Univerzitetu u 1 žigu i istodobno učio kod J. a u crkvenim kompozicijama još je djelo vezan na J. Učenik G. E. — Dva gudačka kvarteta. talijanske i nizozemske tekstove. J. 1504). — 5. 1947. Salmi alla Madonna (l-gl. uvedeni u francusku muziku. I— VI. pa je na poticaj V. Odličan kontrapunktičar. 1571. 3 koncerta uz obligatni čembalo. J.). IX 1590). Valentin. kasnije na Konzervatoriju. 1932. Svensk Tidskrift fo sikforskning. misa: In die pasce. 1582.). solo-pjesme. 32 certa za čembalo. AGRENJEV (Agrenev).: tri moteta obj. DJELA: simfonija. 1925). Njegov učenik bio je V.: K. Kinzel.). 1572. objavljen u djelu Saggio di contrappunto fugato Padre Martinija. Secundi toni. Tada je naslijedio E. . Novaka. 1. K. VOKALNA : 93 ehansona." U. kompozitor nizozemskog ili njemačkog podt (oko 1446 — Valladolid. koncert za klavir i orkestar. mise. pijanist i dirigent (Fano. Komponirao je isključivo svjetovnu muziku za potrebe dvora. — Dvije sonate za violinu i čembalo. 23. u Mušica Divina I. Grunewalda. Brodin. 1725. 1755. ] pozitor i teoretičar (Dobitschen kraj Altenburga.). 12. zbornika) u umjetničkoj obradbi I. . — CRKV sedam 4-gl. DJELA: šest simfonija. sonata za violon čelo i klavir. 3. DJELA. 4 orkestralne suite. — VOKALNA. naziv za brojne ukrase. Alexander (često nazivan Alexander). INSTRUMENTALNA: uvertira. H. Johann Friedrich. Napisao Osservazioni intorno alla tecnica pianistica. Je ne demande. Johan Joachim. Naslovna strana zbirke ruskih narodnih pjesama iz repertoara D. Ih* ( ft ti i IM ■* i. 17. 19 Isti. 1748. Berlinu i dr.V 1. 1723—46 dvorski muzičar u Kasselu. Achille in Sciro. u solo-pjesmama se drži n Prve berlinske škole. R. U operama i kantatama r vezuje se na Hassea i Grauna. J. Trajnije. A. 1951. — Kantata A. The »German« Works of Alexander Agricola. van Maldeghem (Tresor musicale. S. heur me bat. CAOnUUTEHE 04 nAHMMf&HK CAyiUAMl|A HE KME AGRICOLA (Ackermann). Bugarska.gl. S i V. Uz to 1930—40 podučava klavir na Konzervatoriju u Veneciji i Milanu.: sonata za čembalo obj.il ■ l'i HlIjH . LIT. NOVA IZD. Le serviteur. ruski zborovoda (Moskva. IV 1944). — Klavirske kompozicije. Zlata Praha. S. 1938). zborovi. 1534 — 20. XII 183 Ruščuk. La figlia del navarca. — Osam opera (11 cavaliere del sogno. DJELA: Mušica sopra le rime bizzarre di A. Uspomene na vokalne koncerte u Hrvatskom Glazbenom Zs Zagreb 1890.). Izvodio je većinom svoje virtuozne obi narodnih napjeva. 2. Prag 1934.). U razdoblju rane kl. posth. Vjerojatno učenik Ockeghems 1474 angažiran u dvorskoj kapeli vojvode Sforza u Milanu 1476 petit vicaire katedrale u Cambraiju. Studij klavira i kompozicije završio u Pesaru. — DRAM< intermezzo II filosofo convinto in amore. suita Das Erdbeben za klavir. dvije mise bez naslova za 3 i 4 glasa navedenih obj. Krpan. Le lagrime del peccatore (6-gl.). 1911.-Lani delusa.): I (5-gl. oko 1583 — Rim. 1754.!'*' ftim < m u ttt U'i ■ i .). Ruski umetnički misionar XIX veka u slovenskim krajevima. Ka 11 m U. Madrigali (3 knj. Viterbo. Da bi propagirao i muziku. B. Svensson. sonata za čembalo.. 10 kon čija obj. MQ. pretežno 3-glasnih. L The Sacred Music of Alexander Agricola (disertacija). Svensk Musiktidning. Ann Arbor. . ukrasi). njegovi koncerti probudili su veliko zanimanje naš muzički folklor. LIT. R. A. i it. NOVA IZD. odnosno galantnog stila. Paolo. 2 i I. Der deutsche Musiker Alexander Agricola in weltlichen Werken (disertacija). H. Arti musices.: L. A. komiteti za pijanistička natjecanja u Varšavi. I 1 God. 2 stavka iz nije u E-duru obj. osnovao je zbor s kojim je već 60-tih godina propu zapadnu Evropu i SAD. 1897. do 3-gl. Ludovico. Zajca. talijanski kompozitor i orguljaš (Vallerano. 4. sa dva pamfleta upi protiv F. 1506). Wolf-Ferrarija na dužnosti direktora muzičke škole u Veneciji. 1570. Muziku učio u Italiji i T gradu gdje je najprije nastupao kao pjevač. koje nisu imale veće umjetničke vrijedno nisu odgovarale ni duhu ruske muzike. od 1944 komornu muziku na Accademia di S. t)B it. Alexander Agricola. njemački orguljaš. Lii En studie over Johan Agrells liv och musikaliska stil. I Greci in ' 1772. E. Opere: Cleofide. švedski kompozitor. Svje D. sonate za klavir.

I 1753) i F. (3 koralne obradbe u Rhauovoj zbirci Neue deutsche geistliche Gesdnge. zbirka Canticum Beatissimae Virginis Deiparae Mariae octo modis seu tonu compositum. VIII 1824 — London. Buenos Aires 1945. 1529 (III izd. Trube. Urek. Worsching. quinis. Martin (pravo ime Martin Šore).). 1.AGRICOLA — AHLE kantate: Triumphlied bei der Riickkehr Friedrichs II. MGG. Balletten. Andrea u Erfurtu. 1758). Mizlerovu časopisu Musikalische Bibliothek. —Pet sonata za klavir. je komponirao niz kraćih djela za gitaru i objavio priručnik Coleccion de estudios para la guitarra (1820) i školu za gitaru Metodo de guitarra (1825) koja je zadržala svoju vrijednost do danas. AGRICOLA. zarana stekao glas kao vrstan orguljaš. Atti della Deputazione ferrarese di storia patria. Anglis. Aires populares. II 1779 — Celovec.. Bacha (zajedno sa Ph. Fr. La guitarra y su Historia. 1757. 1773). A. 10. Ch. 1742 prigodom otvaranja nove Berlinske opere nastupila u naslovnoj ulozi opere Cesare e Chopatra K. IX 1845). 1543. F. Giacobbe. moteti. Dessau 1925. Eslava (Lird Sacro-Hispana. Alt-Magdeburger Musikschriften. dopune traktatu J. Tosijeve pjevačke škole Opinioni de' cantori antichi e moderni. — G. I. Učila kod Porpore. 1951. E. a u samostanu Escorial 14 kompozicija za orgulje. dopirao je do c 4. Sebastian Aguilera de Heredia.. Slomšeka. Kullak). Lobet den Herrn. Jakob v Rožu. gdje je 1525 ili 1527 postao kantor protestantske latinske škole. Gato. Grauna.: Mušica instrumentalis. 1951. s dodacima tekstova i melodija A. XII 1849). a bavio se i muzičkom kritikom. Firence i drugih talijanskih gradova. Št. 1855 i The Bridal Wreath. Geschichte des Orgelspiels und der Orgelkomposition (2 sv. 3 koralne obradbe obj. W. pisao je na latinskom. sonata za klavir četvororučno. DJELA: sonata za violinu i klavir. Lsbensbeschreibung des Kapellmeisters Graun (predgovor zbirci Graunovih Duetti. 1795. 1722 — Berlin. Marpurga (KritischHistorische Beitrage. Blume. — Fr. 1749. 1751 udala se za J. Magdeburg 1914—15. tu su virtuoznom tehnikom obrađene melodije gregorijanskog korala (vješta upotreba disonance. 24.. Studirao klavir i kompoziciju na Konzervatoriju u Madridu. Poznati učitelj klavira u Londonu. L. 64 kompozicije za orgulje (koralne obradbe. a djelomice se oslanjaju na njemačku tradiciju. je podupirao i orguljašku školu u Celovcu. — E. originalnim muzičkim primjerima (ima ih više od 200) proširili su se i izazvali mnoge imitacije. I. Leipzig 1920. H. LIT. Bennati.: J. Studirao teologiju u Erfurtu. Jarnik. 1684. Za boravka u Italiji W. pisana pretežno u homofonom slogu. Villalba (Antologia de organistas cldsicos espanoles. nekrolog J. stvorio je na taj način njemačku muzičku terminologiju koja je dobrim dijelom još uvijek u upotrebi. A. »kosmate« pjesme. VIII 1924). 10 kompozicija obj.: H. 1863. God. 18. 28. 27. septet za klavir. Dionisio Aguado. H. S. ORKESTRALNA: tri simfonije.. Wolfenbiittel 1933. Buenos Aires 1943. klavirski kvartet. Anleitung zur Singekunst (prijevod i dopuna P. Vodovnika). Funck. Schreiben an Herrn A. 1532. Magdeburger Geschichtsblatter. duhače i gudače. u izdanju Kirnbergera. Iako samouk. i"70. španjolski orguljaš i kompozitor (Huesca. upotrebljavala se pri pouci jezika u celovečkoj bogosloviji. 24 etide i 10 studija obj.: H.: B. AGUILERA DE HEREDIA. Mozart se oduševio njenim pjevanjem. 18. Orgelmusik der Schola Hispanica vom XV—XVII. Emanuel Abraham. 1869). Engelke. Lissabon 1941. 1951. 1924. — VOKALNA: Geistliche Dialoge. Lucrezia. a dijelom vrsti arije nalik na pjesmu (s ritornellom. Hašnik i Sevšek). — G. pjesme i ode objavljene u zbirkama F. Aragonija. Aires nadonales. Wucherpfennig J. 1763 i Les voeux de Berlin. 2. God. 16. LIT. Musikalisches aus unseres Herrgotts Kanzlei. I. Slomšek. Rakuša.. 1758. uz ostale vokalne forme sadržava po 4 Magnificata za 4. Buenos Aires 1930. Johann Friedrich Agricola. 1896): Božičnu pjesmu i Instrumentische Gesdnge obj. solidno tehničko znanje i sklonost slobodnom oblikovanju.. Gotha s. A. sekstet za klavir i duhače. Engelke. 1539.: E. popraćeni vrijednim. Bdrblan i A. — B. —■ Dvije opere: Wave King. Hassea i Salimbenija. 1538. 1552. Orožena i J. izbjegavanjem vanjskog sjaja i majstorskom tehnikom. 1780. — Isti. INSTRUMENTALNA: Dreifaches Zehn allerhand Sinfonien. Nastupala je na opernim pozornicama Milana. Frotscher. J. Scholia in musicam planam Venceslai Philomatis de Nova Borno. solo-pjesme. F. a odigrala je značajnu ulogu i u narodnom buđenju koruških Slovenaca. Beleuchtung von der Vrage von dem Vorzuge der Melodie vor der Harmonie. 1929.. F. Agricola (rukopisna disertacija). Bonnet (Historical Organ-Recitals. 1940). AGUJARI (Aguiari.. Profesor na Konzervatoriju u Buenos Airesu. I. Već sa 14 godina bio direktor kazališne družine u Revalu koju je vodio do 1782. A.: četrnaest kompozicija obj. 6. Valentin. IV 1784 — 20. allegro za klavir i orkestar. Balet Philemon und Bauds. I viaggi e le lettere. Contribucion al estudio de la mušica espafiola y portuguesa. Funck (1931 i 1933). MGG. španjolski gitarist (Madrid. Ajugari). — 5. Njegov sin Wilhelm Johann Albrecht A. 1756 i Geistliche Lieder. argentinski kompozitor i pijanist (Buenos Aires. 2 uvertire. Berlin 1935. — KOMORNA: dva gudačka kvarteta. Zbirka sadržava pjesme predstavnika dviju generacija Korošaca i Štajeraca (M. 1768. Reichard.. AGUADO Y GARCIA. 1756 —59. Njegovo jedino štampano djelo. Kasnije. AGUILAR. obj. Karl Christian. I. 1780. Pedrell (Antologia de organistas Espanoles. XI 1797). AGTHE. XII 1625 •— 9.. oko 1570 —?). Gothaisches Taschenbuch fiir die Schaubuhne auf die Jahre 1775—1800. 1908).. Osobito su bile popularne napitnice u narodnom duhu. Barcelona 1934. — Tri kantate. F. 1757.. — G. 1646 postaje kantor škole i crkve St. str. Osobito su važna orguljska djela koja se odlikuju dubinom sadržaja. Agricolu i do njegove smrti (1774) bila angažirana u Berlinu.: K. Martinus Agricola. talijanska pjevačica. sopran (Ferrara.: F. J. Huella. obj. AHLE. himne i crkvene pjesme u rukopisu ili u zbirkama XVI st. 21 Psalm. Slovensko petje v preteklih dobah. talijanska pjevačica. njemački kompozitor (Miihlhausen. Slomšek. Duhovne kantate i oratoriji: Traiterkantate. Inicijativu za ovu zbirku dao mu je A. VI. I 1868 — 13. 1914). Martin Agricola. Za potrebe muzičke nastave u njemačkim protestantskim školama napisao je 3 teoretska djeL iznalazeći sam njemačke izraze za stručne pojmove. Ljubljana 1890. Unaprijedio je tehniku sviranja na gitari i time je mnogo pridonio daljnjem razvoju španjolske gitaristike.. a imala je. Komponirao je gotovo isključivo za klavir (više od 60 opusa). 1933. zarana postao orguljaš: 1585—1603 u katedrali grada Huesca (Aragonija). 1541. 1755. Proučavao argentinsku pučku muziku. Afirmirala se najprije u Italiji. Kastner. ex variis musicorutn scriptis pro Magdeburgenis scholae tyronibus collecta (s dodatkom Libellas de octo tonorum regularium compositione). Tristes argentinos. 1786). 1749. književnik (Gorenče. F. gostovala u Londonu. LIT. Aconcius undCydippe. Bachom). — Isti. Tercetti. svojim moralizatorskim tekstovima. 1561 (štampano posthumno skupa sa traktatima Mušica choralis i Mušica figuralis pod naslovom Duo libri musices). Mozart. — Dvije knjige pjesama. M. više koncertnih arija. 1951. 1901. J. instrumentalnim uvodom). gajicom. L. Neue Lieder. Vodovnik. 1723). II 1904). Milano 1956. LIT. M. Old Spanish Masters. Berlinische Oden und Lieder. (komorne sonate za 3—5 instrumenata). LIT. F. Ensaladu obj. J. —■ Klavirske kompozicije: Aires criollos. I. 1754LIT. U centralnoj biblioteci Barcelone sačuvani su u rukopisu četvoroglasni psalmi. V 1783). R. Paganini). — KOMPOZICIJE: 54 Instrumentische Gesenge odder exercitia.: Metodo de guitarra obj. Časopis za zgodovino in narodopisje. NOVA IZD. 1544). 15 DJELA. 23. A. Ahleova crkvena muzika pripada dijelom vrsti blistavo-šarenog duhovnog koncerta. Bellini.. Pujol. komponiranih u svakom od 8 starocrkvenih tonaliteta. 1545). Rapsodia argentina za violinu i klavir. Dionisio. I—II. U. Chase. pijanist i kompozitor španjolskog podrijetla (Clapham kraj Londona. AGUIRRE. Julian. V. 23. — Hymni aliauot sacri. NOVA IZD. tokate. dijelom u faksimilu. — F. Kundlich gross. V. — Singspieli Martin Velten. Mušica figuralis (s posebnim dodatkom Von den Proportionibus). a 1654 orguljaš crkve Divi Blasii u Miihlhausenu. M. 1743 ili 1746 — Parma. u L. Johann Rudolf. Jahrhundert. 1533). Njezin glas. DJELA: simfonije. oko 1785 i Der Spiegelritter. kasnije dugo godina pertionarius et organis praeceptor katedrale u Saragosi. 5. 1654. ■— Priredio za klavir zbirku narodnih pjesama Aires nadonales argentinos (4 sv). sprijateljio se s Georgom Rhauom i oko 1519/20 nastanio u Magdeburgu. Die Auferslehung des Erlbsers. mazurke i dr. Andreaš. Rudimenta musices. Peter-Wagner-Festschrift. — SPISI: Schreiben eines reisenden Liebhabers. Globočnik. Musicisti ferraresi. MGG. LIT. Thiiringischer Lustgarten. 1825—38 živio je u Parizu cijenjen i od najvećih suvremenih muzičara (Rossini. La Mušica de Espafia. Kastner. AHACEL. DJELA. Adlunga Mušica mechanica organoedi. SPISI: Ein kurtz Deudsche Mušica. sopran (Modena. Volkmer. della Corte (redakcija). LIT. Wolf (DDT. — Isti. XX. Vodušek. Jedan od najvećih španjolskih gitarista. potisnuti tzv. Istakla se i kao oratorijska pjevačica. J. Magdeburg 1932. Matija. La mušica en Espana. Strašek. IV. kao Mušica choralis deudsch. Njegova djela. 1771 (u časopisu Magazin der Musik. — 5. Orožen. . quaternisque vocibus. a kasnije francuska muzika. 1529 (posve prer. Das Hoftheater in Ballenstedt. Die mit Tranen sden. Prvi put javno pjevala 1764 u Firenci. Auferstehung und Himmelfahrt. njemački kompozitor (Hettstedt. Kompozicije su mu oblikovane dijelom po uzoru na Josquinovu školu (moteti). muzički teoretičar i kompozitor (Schvviebus. 1926. D. Nekaj o Ahacelovih »Pesmih". Tada je postao dvorski orguljaš u Ballenstedtu. odaju izrazit lirski talent. Krumpak. De profundis iPange lingua. Benedetta Emilia (rođena Molteni). I 1762 — Ballenstedt. a. »falsas«). 1757.. u vrijeme jačanja humanističkih tendencija. Das Milchmadchen. DJELA. VI 1556).. MGG. Erzvin und Elmire. izdavač i nakladnik slovenske svjetovne pjesmarice s melodijama. — O. Kidrič. u nakladi Schott.. I 1486 — Magdeburg. 1557. Lipold.— H. 24. Allemanden. 1780). Co.: N. VII 1673). posve je svladao muzičku teoriju svojega doba. Berlin 1922. Melodiae scholasticae. O njegovu se životu znade vrlo malo. 1908). Julian Aguirre.c. Paduanen. Po povratku u Madrid postigao je veliki ugled kao pedagog. plesovi za orkestar. sonata za violončelo i klavir. Eitner (PGM. Quaestiones vulgatiores in Musicam. preludiji i fuge). Mušica instrumentalis deudsch (u pučkim stihovima). Sebastian. Birnstiela (_Oden mit Melodien. Njegovi priručnici. Poznata pod nadimkom La Bastardina ili La Bastardella. senis et octonis concionandum (Saragossa 1618). 8. 6 i 8 glasova. (1790—1873) bi° je pijanist i nastavnik muzike u raznim njemačkim gradovima (njegov je učenik bio i Th. II. W. U mladim danima stupio u doticaj s Wittenberškim luteranskim krugom. DJELA: Pesmi po Koroikim ino Štajarskim znane. 3 klavirska trija. M. \ T OVA IZD. Ein Sangbuchlein aller Sontags Evangelia. Musikgeschichte Magdeburgs. H. 1852. 1833 i 1838 (III izd. za 2—-4 glasa i b. in Italia. 1782 i 1784. 49—51. Zamba. četvoroglasni Magnificat M. njemački humanist. izvanredno velikoga opsega. II. —■ Zborovi. Magnificat i dr. 1778. Na njegovo stvaranje utjecala je u početku španjolska. 34.

Oa lactissima(3 —4glasova).). Uber Druck und Verlag der Kompositionen Bachs. F. je objavio rana djela R. — VOKALNA: Unstrutische Clio oder musikalische Maienlust. 14 duhovnih moteta za 5—8 i 10 glasova i b. U Rimu dobiva poticaj za komponin dramatsko-oratorijske muzike i marijanskih pjesama (po uz na canzonette). Th. Nun danket alte Gon. U tehi vokalnog stavka povodio se za venecijanskom školom. 1695—1701 (vrsta škole za kompoziciju u 4 dijela). 1948. njem.c. 1839.: četrnaest stavaka obj. NOVA IZD. 14. Eiti Schattenriss von Bach. Niccolo Francesco AIMON. za 15.: sveukupna djela obj. Miserere(S—12 glasova). DJELA: klavirski koncert. 1836—84 vlasnik je bio Eduard Spitzweg. God. 1832—42 nastavnik muzike i orguljaš u Vasterasu. 4. Stra i M. Stockholm 1910. God. Shepard i F. Beskow. 1530) njegovoj tiskari u Kolnu objavljena je vjerojatno 1510 zbirka 75 četvoroglasnih njemačkih crkvenih pjesama. God. 1 stavak obj. c2. 4glasova). (duhovni koncerti 2—3 glasa i b. DJELA.. Quercus Dodonaea. Angles. s historijsko-teoretskim razlaganjem).).(5—6 sova). Olof Ahlstroms musiktrvckeri. (5 knj. 1678—79. neposredan prethodnik J. 1668.. DTB X. Unstrutische Melpomene.c. na originalnim instrumentima. Thiiringen.c.. Koncertira već u dvanaestoj godini u Beču i Londonu. 1607. 2 korala za or gulje obj. Božični koncert obj. von Winterfeld (_Der evangelische Kirchengesang . francuski komj zitor i muzički pisac (L'Isle kraj Avignona. Svensk Tidskrift for Musikforskning. V 1867). 1675—76. V 1857). zbirka crkvenih zbornih pjesama. 1789—1835 i Skaldestycken satte i Musik (švedske pjesme). S. II. AIMERIC DE PEGUILHAN (Peguillam). Putovao u navrata u Rim na usavršavanje. Neuer geistlicher Arien.. Stockholm 1867. A. Arnt von. Musiklifvet inom Par Bricole 1779— 1890. I. koje je 1937 organizirala sa svojim mužem E.. 1662—69. (5—8 glasova). folksdanser och folklekar (sa P. Gregor. Sundstrom.: J. DJELA. Sacrae cantiones: I knj.. f2. — Pjesme. 1945—49 predavala čembalo na Državnoj akademiji u Beču.. — A. — CRKVENA: mise. Ein vei sener Komponist. Wiberg. . francuski t badur (Toulouse. 1682. 2 sv. njemački štampar (? — Koln. psalmi. Kroyer (DTB. prigodne pjesme). I knj. Na priredbama Konzerte ftir Kenner und Liebhaber. utemeljitelja švedskog muzičkog štamparstva. R. Aus der Geschichte der Musik in Miihlhausen. W. 4 sv. odakle je 1823 prešao u Dvorsku operu. Bianca i / Titani. ibid. II 1628). zatim kaza lišni dirigent i orguljaš u Stockholmu.. Gennrich. i Rodrigo e Ximene. Virginis et Joannis. Fasciculus sacrarum harmoniarum gl. MGG. mit besonderer Beriicksuchtigung der Ornamentik. Chr. 1660—62. Izdavao periodičke publikacije Musikaliskt Tidsfordrif (klavirske kompozicije. Olof Ahlstrom och sallskapsvisan pa Anna Maria Lenngrens tid. Zellbell). Urania (4-gl. 11.c. Heinrich Karl Hermann de. Mildnera na Konzervatoriju u Pragu. 1832. Bach's letztes Cembalo-Werk . (4 knj. 9).. Johan Rudolf Ahle. Učenik svojeg oca. Istakao se i kao pjesnik (dobio od Leopolda I titulu poeta laureatus). 1650. — B. 1884). Hofhaimer.). SBIMG. Johann Georg Ahle. (duhovni koncerti) za 2 glasa i b... J.. NOVA IZD. Arnt von Aich.).. — Compendium pro Tenellis. 1939. Fialom. MGG. zbor i b.).) za 1—5 glasova i b. pjesme i ulomci iz opera aranžirani za klavir). AICH. Thomas (Handbuch der deutschen evangelischen Kirchenmusik.c. God. To je jedna od najstarijih štampa zbirki s njemačkim tekstom. izvodila kompozicije majstora XVII i XVIII st. a zatim njegovi sinovi Eugen i Otto. 1676—78. 1606 (II izd. Johann Kaspar. A. Sacrae Dei Laudes (2—8 glasova. Stockholm 1886. J. Sordermanland. 1909. H. prvi put u Njemačkoj. I. Natra minnesblad. XVI i XXVIII). za 4-gl. upoi bljava generalbas po uzoru na talijanske duhovne koncerte. 6. 1951. Joachima. Ritter (Zur Geschichte des Orgelspiels. Studije i komentari uz djela J. Ursprung. Wolf (DDT. od 1862 živio je stalno u Berlinu (1868 koncertni majstor. Novo izdanje zbirke priredili su E. M. I. . La mušica a Catalunya fins al segle XIII. 1869 profesor na konzervatoriju). AHNA.. Najvrednija su mu crkvena djela. Cantiones Ecclesiasticae. osnovana 1824 u Miinchenu. — Opera Frigga. Kupletter sjungna a Stockholms Teatrar (sa J.).. tokatu za orgulje obj. Verdi za svoju operu Aida. . 1619. Flores mušici (duhovni koncerti) za 5—6 glasova i b. I. AHLSTRĆJM.c. 2 stavka obj. 1 1938. Miihlhausen 1906. Bacha. I knj. LIT. 1935. medu ostalim svirao i u kvartetu J. Adrio. — E. cum basso generali et conl (3—4 glasova). Zwey Klaglieder vom Todund letzten Gericht (41613. 1607. — Objavio zbirke Valda svenska folksanger. e2. Njegova sestra Eleonore (1838—1865) bila je vrlo cijenjena pjevačica (mezzosopran) na Kraljevskoj operi u Berlinu. 1608. dirigent u Vicenzi(i804— Veneciji i Milanu. 1. 1564 — Augsburg. AHLGRIMM. Johann Georg. 1949. — Isti. 1911. Ahlea. Mavsedera u Beču i M. 1621. c..c. . AHLSTROM. Od njegova bogatog stvaralaši sačuvane sa 54 pjesme i 6 napjeva. 1901).). VII 1914—). G. Sperl i Aichinger. II 1866).. kompozicija za violinu). Mayra u Italiji. Rose'n. Aidatrc pete). Lacrymae D.. Ameln. Wolf...: sve sačuvane tekstove (s prijevodom na engleski) obj. II. a na njoj se me izvesti ovi tonovi (u C-duru): g 1. 1597. 1609. AIMO -> Haym. — ?. KMJB. Norlind. istlichen Liedern(3-g\. — CRKVENA : Neues Zehn geistlicher Andachten za 1—2 glasa.. 5. druga polovina XII st. Njegove crkvene kompozi odlikuju se zrelim simfonijskim stilom i odličnim vokalnim s kom te se neke od njih izvode i danas. Bacha i W. v. — T. 1814—15. 1600. (4—10 glasova) 1590. 1951. 20. LIT. — Izdao: Traditioner af svenska folkdansar (sa A.. Johann Kaspar Aiblinger. 1617. d2.. Svensk Tidskrift for Musikforskning. Gregor Aichingers Leben und Werke. 2. Koln 193 0. Encomium verbo incarnato za4 glasa i b.c.. biografisk skiss. Mozarta. 1794—1823. Mit neuen E tragen zur Mg. 1616. Striden om Olof Ahlstroms musiktrvckeriprivilegium.: A. F. Schulprogramm. rekvijemi. M. Akerberg. C 1837 napustio operu i do 1864 vodio crkveni zbor Svih sveti Miinchenu. 1932—42. Olof. 1917. —■ B. preuzeo AIDA-TRUBLJA (franc. gensburg. VI 1651 — 2. tera pars Huius operis. Odličan komorni muzičar. njemački kompozitor i orguljaš (. Historijsku \ nost imaju kompozicije u kojima. H. sve sačuvane napjeve obj. DJELA. Adrio. di L. 14. 1603. AICHINGER. Eine bio-bibliographische Skizze. instrumente i b. Jacob Niclas. U. Aichingerovo muzi djelo nastaje u doba muzičkih previranja na prijelazu u XVII Pod utjecajem studija u Italiji usvaja izražajna sredstva n monodije. litanije.. Stockholm 1877. A. Ahle pod naslovom Deutsche kurze und deutliche Anleitung sur. 1787. 1603. Todestag Aiblingers. ofert LIT. Regera. instrumente. 1 i II knj. K. Andachten. DJELA: sedam sonata za violinu i klavir. — Sonate. VIII 1756 — Stockholm. cum basso continuo seu generali (3 mise. švedski kompozitor. Adam von Fulda.. IX 1779 — Pai 4. Virginalia: Laudesaeternae Virginis Mariae(5-g\. AIBL. Vespertinum Virt canticum sive Magnificat($-g\. 1603 . 1855—69). (4—6 glase 1595 i III knj. austrijska umjetnica na čembalu (Beč. G. XII 1706). Afzelius. G. 31. — SPISI: Unstrutinne oder musikalische Gartenlust. Studi Medievali. Isaac. muzička naklada. Ingolstadts und Augsburgs. Gudeioill. 1604. Miinchen 1867. Den svenska musikhandelns historia. S. Triplex Liturgiarum Fasciculus. A. Bacha koja je snimila na gramo fonskim pločama: Bach und die Rhetorik. . 7-gl. C. . 1690 i 1704. Divinae laudes (3-gl. Chambers. Neue geistliche. Teutsche Gesenglein. MGG. — L. A. 19 LIT.: E. una cum basso generali seu partitura adorganum (2—'5 gli va). Tricinia Mariana (3—4 glasova). Summa Musicae Medii Aevi. 1845). LIT. Jedan od prvih studenata Muzičke akademije u Stockholmu (F. W. 1951. 1840 i Abu Hasan (nedovršena). a nakon 1859 na turnejama po Njemačkoj i Nizozemskoj. Kroyer. Fr. Minnesbilder.16 AHLE — AIMON je Universal-Edition u Beču. I. Nakon što su nakladom upravljali nakladnici Falter & Sohn (1888) i Alfred Lauterer (1892) nakladu A.c. — Kompozicije za klavir. 1648 (1690 izdao njegov sin J. Musikalisches Fruhlings-. zbor i b. 1926. — F. djela svoga oca Anleitung zur Singekunst. kao orguljaš crkve Divi Blasii u Miilhausenu. dirigira ^ . Od 1777 do kraja života crkveni orguljaš u Stockholmu.: P. scenska muzika. Frotscher (Das Erbe deutscher Musik.). i nastavio njegov rad na izdavanju kompozicija i muzičkih publikacija švedskih i stranih autora.: R. 21. Baleti La spada di Kennet. Jode (Chorbuch. Die Kunst der Fuge. Učio kod J. za4 glasa i b. u Miinchenu i G. s ritornellima za 4 viole.). Fried-. Gabrielija u Veneciji (1584—87). Jordan. zatim u Kataloi i Aragonu te u sjevernoj Italiji. MGG. Gennn Der musikalische Nachlass des Troubadours. 1671. Učenik i nasljednik svog oca J. INSTRUMENTALNA : Instrumentalische Fruhlingsmusik (2 knj. Bernouilli i H.: K. Unstrutische Terpsichore (plesne kompozicije). Sodermanom). Učeni Schletta i kasnije S. 1679. 1. oštra i blistava zvu koju je 1870 dao konstruirati G. — A.und Wintergesprdch. C. 1663 i 1665. Girlanda di Canzonette spirituali (3-gl. U] trebljava se obično u dvije veličine (in As i in H).. 24 i više glasova i b. Herbst.: Th. Witt. — A. Unstrutische Thalia (20 4-gl. X. švedski orguljaš i kompozitor (Vardinge. Sommer-. LIT. i instrumentalnu pratnju. — J. 22. (4 knj. sonatine i dr. 2 stavka ob Commer (Mušica sacra. und Jubelgeschrei. poznata Lieđerbuch des Arnt von Aich. Od 1584 u službi Jakoba Fugg kao orguljaš i dirigent dvorskog orkestra. Der Gesellschaftstanz zur Zeit Bachs i dr. Schmid. Diplomirala 1934 klavir na Bečkoj muzičkoj akademiji. 1609.. Officium At Custodis. 1617.. scenska muzika.. primjer jući višezborni slog. Hb'tzl.. 1603 (II izd. Corolla eucharistica. 1687. 19 Fr. Pamphile-Lćopold-Fransois. — Priredio za štampu III i IV izd. Adrio. Psalam 138 za 3 glasa 5 instrumenata.. Po nalogu bavarskog lja Ludvviga sakupljao u Italiji (1833) djela starih majstora. ali zadržava i značajke starog polifonog stila. kršten 12. . Zum Gedachtnis Aiblingers. njemački kompozitor (^ serburg na Innu. A. Josef.) za 1—4 glasa. orguljaš i dirigent (Wisby. 1951.X). Profesionalni pjesnik i pjevač u službi na različit dvorovima. njemački muzički pisac i kompozitor (Mtihlhausen. V.. za klavir. je izraziti lirik. Bonnanom). 1617 i II knj.. austrijski violinist (Beč. 1609). 1657—58. 1950. 1900—91. Neuverfassete Chormusik. Singekunst).i6o9. XI 1892). 1598.). Ausgewahlte Aufsatze (priredio K.. 1845. Bach und die temperierte Stimmung. Liturgica sive S Officia ad omnes dies Festos Magnae Dei Alatris (4-gl..c. AIBLINGER. Chronik eines baverischen Biirgerhauses 1240—19 1. . Das Musikvjerk. violončelista Esprita. Officium pro defunetis..Schii mair. 1783—84. 1951. 1821. II 1779 — Miinchen. 1819 maestro Talijanske opere u Miini nu. Pojedinačne melodije obj. 1779 naslijedio Odberga. Johann Rudolf Ahle.c. S. . instrumente i b. i< U tim se djelima nalaze i neke Aichingerove instrumentalne kompozicije. Moser (19 LIT. Mušica sacra. uzdužna trublja sa jednim ventilom. I. Fellerer). — A. Stockholm 1955. Afzeliusom. (4 knj. 3 Variationen-Werke Bachs. 1935). Pjesme su objavljene anonimne nekima su autori P. 1605. Jacob Niclas Ahlstrom.. Wai Zum 50. VI 1835 —Berlin. (Mušica Divina.. Mahrenholz i W. 1909. b. 23. DRAMSKA: opere La burla fortunata (I due prigiomri). Istaknuta interpretkinja djela J. ibid. — Isti. djelovao je najprije u Toulousei. Anmutiges Zehn 4-stimmige Violdigambenspiele. g2.) duhovni koncerti za i—20 glasova. Die Aichinger. Sesini.. Gregor Aichinger. Učio kod O. cum basso continuo seu generali (4—5 glaso 1615. Tonsiaren Olof Ahlstroms minne. DJELA. Aus Aiblingers italienischem Briefwechsel. Isolde. — Oko 200 solo-pjesama. — E. NOVA IZD. 18 19. II knj. 1952. VIII 1835). Freud-. MGG. Polyhymnia.). prva polov: XIII st. trompette the'baine. 20 stavaka i nekoliko moteta obj Proske. — Opere: Alfred Veliki. VI 1805 — Stockholm.. 1681. izabrana vokalna djela J. c. . nuova serie XI XV.

u nepreglednom broju komponirali i štampali (kod Ballarda su izlazili mjesečno svesci aira. plesnog stavka. ali inače nevezan na posebni plesni tip. u starogrčkoj Ateni Platonova filozofska škola. Pariš 1936. Ch. rjeđe tužaljke. 1948. u obliku jednoglasne pjesme s instrumentalnom pratnjom. infernal. koje su se u Italiji od kraja XV st. Recueil d'airs pour l'ane'e 1695. građena je pretežno homofono s istaknutom melodikom gornjega glasa i srodna talijanskim višeglasnim. Hume W. se iz Francuske i Engleske proširio po drugim evropskim zemljama. i ostaje decenijima najpopularniji oblik pjesme. Gastoldija. — Sedam opera: Les Jeux floraux. Oxford 1932. la doppio diesis). a. romanse i dr. Bontoux. odabirali gotovo redovito stihovi najboljih suvremenih lirika (u tome se razlikuje i od francuskog aira). franc. tako npr. Locke i dr. Dowland. 1839). Abecedaire musical. tal. majestueux i si. od II polovice XVI st. Naši zbori. i katkada sastavni dijelovi suita (komponirali su ih W. Ać. Bataille. 1612) ali kasnije su ih posve istisnuli vokalni jednoglasni (rijetko i dvoglasni) airs s pratnjom koji su se sve do u XVIII st. Meyer. Naziv potječe od Akadema. općenito. T. Oko 1700 više nema određene čvrste forme. Gc. polagana tempa u 2/4 ritmu. o novim elementima.). najčešće nazivan air de cour. AJUŠEJEV. burjatski kompozitor (Irkutska gubernija. odnosno dva puta povišeni ton a: Enharmonijski je ais jednak tonu b. — E. to sing to the Lute with the base Viole od T. Mnogi od tih kasnoelizabetanskih i ranojakobinskih aira idu među najprivlačnije pjesme čitave evropske muzičke literature toga vremena. 1943. Sphiire harmonique. koje donosi monodija. 1601—13). Boesset. Od 1958 suradnik je Muzičke enciklopedije i od 1960 Slovenskog biografskog leksikona. Tasso. ali većina ih je bila od prve namijenjena isključivo solo glasu s pratnjom lutnje i viole da gamba (npr. visoka obrazovanost i improvizirana diskusija lebdjele su pred očima onih koji su mnogo stoljeća kasnije u doba renesansnog humanizma i obnovljenog interesa za antičku kulturu pokušali oživjeti Platonovu akademiju. Scenska muzika. — U toku XVII st. iako skromnijeg opsega. Adson komponira Courtly Masquing Airs. u pojam učena čovjeka ide i poznavanje umjetnosti. u kojemu se okoristio i muzikom drugih autora). DJELA: Jakob Gallus in naše glasbeno občestvo. — U toku XVII i XVIII st. Zvuk. i pučki jednostavan. 1827. a oko 1640 javljaju se i u veoma složenom polifonom obliku (Ayre od Th. Prema engleskoj reproduktivnoj tradiciji. s različitim karakterističnim pridjevima: air tendre. naziv za melodiju ili pjesmu. DJELA: simfonije. U Francuskoj se najprije njeguje kao višeglasna svjetovna pjesma u stilu chansona. Accademia dei Pellegrini (Firenca). Platonova akademija).). VIII 1915 —). do ranog XVII st. pour le mois de Janvier itd. Chanson en Angleterre au temps d'Elisabeth. Boesset and the air de cour (disertacija). Airs mis en musique a 4. Music and Poetry in the English Renaissance.. J. Upravo ekskluzivnost. Morleva). The English Ayres. la double diese. Slavček. Alderman A. 1621. bilo instrumentalno ili kombinirano. proširio se a. Petrarca. 2 . Dok se engleski madrigal komponirao na tekstove različitih vrsta i kvaliteta. — G. T. AIR (franc. muzikolog (Mokronog. Tu se izvode madrigali. 1600—10). Članci. Engleska muzička literatura XVII st. strofni air a boire. 29. sve više dobiva na važnosti i čista instrumentalna vrsta engleskog aira za različite sastave (već J. osobito od Englezima omiljenog G. I. u kojoj je najugledniji član bio Corelli. LIT. uključivo. Ovi instrumentalni airs većinom su dvodijelni. Muzičko stvaralaštvo Pavela Šivica. Najplodniji kompozitori aira su P. Pattison. a aisis tonu h: Umjesto Ais-dura i ais-mola upotrebljavaju se njihove enharmonijske zamjene (B-dur i b-mol). Les Sybarites de Florence (kazališni pasticcio. osnivale u Firenci (tu je 1470 osnovana prva. za violinu. Uvodna studija o slovenskem mladinskem zborovskem gibanju. U francusku operu toga doba ulazi kao air de cour u obliku kraće dvodijelne pjesme s pratnjom (ponekad i u trodijelnoj formi Da capo). la diese. 1968. I to ne samo teoretsko već i praktično. London 1948. Što je više u talijanskim akademijama opadao interes za djela grčkih i rimskih pisaca i rastao kult talijanskih književnika (među njima su na prvom mjestu Dante.). 1. Međutim. prvotno u Francuskoj i Engleskoj. AJLEC. troglasna. U tom obliku javlja se a. IX 1910 —). oratoriji. Bataille. P. u Engleskoj gubi svoje pravo značenje i umjetničku kvalitetu i poslije 1650 postaje vokalna ili instrumentalna kompozicija lakšeg žanra. Tessier. imao je u početku izrazito homofonu građu: glavnu melodijsku liniju upotpunjavala je pratnja. 1959. degli Intonati (Siena). 5 parties de plusiers autheurs. komponirali su ih J. periodički jednostavna pjesma ili instrumentalna kompozicija. degli Olimpici (Vicenza). M. Engleski a. yjit. metrički jasna. Rimu. balet Bato. Sieni. Izrazito muzički karakter imale su obje čuvene akademije u Bologni: Accademia dei Filomusi Muz. to je više u te ustanove prodirao i interes za muzičku umjetnost koja je — upravo tada u XVI st. komična opera La Fee Urgele. kojemu su bili posvećeni gaj i gimnazij (grč. Na početku XVII st. Veneciji. Komponirao je simfoniju. pa tako i muzike. Warlock\P. Ime (također i Ayr. Čitava je kompozicija imala većinom karakter poletnog. — Komorna muzika. franc. F. T. a ostavio ih je i Rameau. najčešće se jedan te isti a.. operu Pobratimi. kako je živel in kaj nam je dal. — rasla na stihovima velikih talijanskih pjesnika. Forda). Često se dodavao (po talijanskom uzoru) pripjev poput pjevuckanja (otuda i naziv Fa-La). la diesis. dei Filarmonici (Verona). a. 1866). 1821. opere. Taj se oblik razvio u dvije varijante: umjetnički dotjeraniji air serieux. Tamo se Platon sastajao sa svojim učenicima da raspravlja o problemima spoznaje. Campian (5 sv. Dandar Dampilovič. 1595 itd. Tomkins (Airs or Fa-Las). solo-pjesme. tal. u mnogobrojnim zbirkama francuskog izdavača Ballarda i dr. Diplomirao na znastvenom odjelu Akademije za glasbo u Ljubljani (1951). J. o odnosu »stare i nove muzike«. 1818. Bologni. jedanput.). oblikovan često u slobodnom recitativnom stilu. U Engleskoj se a. B. T. Caietain. AKADEMIJA. filozofskog. Gigue i si. 1962). Napulju. Bio je to uzak krug izabranih. E. Los Angeles 1946. (Vingt-quatrieme Uvre d'airs et chansons a 4 parties. A. i engl. Naši zbori. Strasbourgi92l. I.). G. svjetovnim vokalnim oblicima tog vremena. Narodni umjetnik Burjatske ASSR. Boccaccio. Od 1956 muzički urednik Radio-televizije Ljubljana. engl. izrađuju se i instrumentalne transkripcije aira za lutnju (Airs de Cour des differents autheurs mis en tablature de Luth par G.. Handela). pojavljuje potkraj XVI st. Pod utjecajem puritanstva a. 17 instrumentalnih stavaka. su se u početku XVII st. 1821. kad svi obrazovani duhovi teže k sve većem i opsežnijem znanju. J. degli Arcadi (Rim).AIMON — AKADEMIJA kao sedamnaestogod/šnjak u kazalištu u Marseilleu. 1959 (II redakcija pod naslovom Braća. uz to se bavio muzičkom publicistikom i kritikom (1948—68 u raznim ljubljanskim časopisima. Ali u to vrijeme.cnov gvmnasion vježbalište). do XVIII st.: Th. 1955—63 u Zvuku).vci. U XVIII st. vodile su se učene rasprave historijskog. 1831 (XI izd. Od 1822 dirigent u pariškom Theatre Franfais. A sharp. 1598—1612. S. Jenkins.— P. često plesna karaktera. H. U literaturi se Ais-dur i ais-mol javljaju kao prolazne modulacije. de Cambefort. sadrži golem broj zbirki aira. — SPISI: Connaissances preliminaires del'harmonie. Bacha i G. Ayre) i oblik preuzeti su od Francuza. obično na lutnji. Air. Rameau) kao orkestralni stavak. od druge polovice XVI st. života i smrti. socijalno-političkog i estetskog karaktera. M. u suitama J. Weelkes (Ayres or Phantasticke Spirites) i mnogi drugi. gdje se često upotrebljava kao naziv onih Air AIR A BOIRE -> Air AIR DE COUR AIS i AISIS (engl. Airs mis en musique d quatre parties par F. za a. bilo in strumentalna (na lutnji). U užem smislu. se javlja i u okviru ballet de cour a kao epizodni dio (couplet) a rado se umeće i u francusku baletnu operu (Lully. raširena. I. »druga firentinska Camerata« u kojoj se izvela 1594 prva opera (Perijeva Dafne) nije drugo već jedna od tih akademija. Lambert. Rafael. katkad i s uputama za plesače. 1813 (II izd. Tzv. pa se airom nazivaju i raznoliki kraći stavci (Allemande. kao npr. Vautor.. Gćrold L'Art du chant en France au XVIIeme siecle. Michel et Christine. Bilo je i drugih talijanskih akademija. bilo vokalna. ali stil odaje utjecaje talijanskih canzonetta i balletta. mogao izvoditi po volji: bilo vokalno. Obnova je uslijedila na mnogo široj osnovi: u brojnim renesansnim akademijama. a. instrumentalne kompozicije. 17. 1957. a. 1569. U akademijama se tada raspravlja o muzici i njezinu djelovanju. 1578. Ariosto). u toku XVII st.. N. 1831 i dr. Corkine. 1951. Sarabande. kritike. Jones (4 sv.. Kasnije se bavio podučavanjem. u kojima prevladava melodijski element a ne može ih se pobliže okarakterizirati (npr. komentari i dr. u kojima je muzička umjetnost u većoj ili manjoj mjeri stajala u središtu pažnje. AJDIN. R. Lawes. viole i kornete). 1950. Katkad se vokalnom airu dodavala kompletna ili djelomična instrumentalna verzija. Ayres or little Short Songs. tzv. T. boga zaštitnika. Srećko Kumar. Wilstm. Guedron. narodni turski ples iz Anatolije. MGG. A double sharp.

Njemirovič-Dančenko u Moskvi (1964). koje su nastajale po njihovu uzoru (u Francuskoj Baifova Academie de poesie et de musigue. Poročila in razprave. Dok su ih nekada osnivali aristokrati. te historijsko-folklorni odjel. I. Popotnik. 1949. kasnije niču u krilu građanstva. accentus naglasak doslovan prijevod grč. z. Za razliku od ostalih talijanskih akademija. 2. — G. u prvom redu preko vla stitih znanstvenih instituta i publikacija. 1700. Izbijanje nacionalnih tendencija nije karakteristično samo za talijanske akademije. za duhačke instrumente.: E. — Officio delV Inno Acatisto. orgulje i druge instrumente. Akademijama zvala su se negda operna kazališta. B. kontakijskoj crkvenoj poeziji i muzici Bizanta. LIT. AKADEMSKI TEATAR. Sastoji se od 24 strofe te pripada tzv. Uz navedene odjele A. London 1922. violončelo. u Sloveniji se muzikom bavila Academia Philharmonicorum. u Njemačkoj Leibnizova Akademie der Wissenschaften. kojemu je svrha da istra žuje muzičku povijest zemlje. Vjerojatno je tekst i melodiju akatista sastavio patrijarh Sergije 626. klavir. AKADEMIJA ZA GLASBO u Ljubljani. — D. kazališta u Rigi (1956) i Novosibirskom (. Weflesz. Dije lila se na umjetnički i znanstveni odjel. za violinu. koje su propagirale monodijsku muziku novih ranobaroknih svjetovnih oblika. I. ali su stvarno postojali samo odsjeci za muzičku historiju i praktičku muzičku pedagogiku. Akademie. Kirov) i Mihajlovski (Mali) teatar u Petrogradu. Naziv A. formirala se pod tim nazivom u jesen 1945 te zamijenila dotadašnju Glasbenu akademiju. Para. U novom organizacijskom obliku Akademija ima odjele za kompoziciju i dirigiranje. na kojima uz muzičke tačke redovito ima i recitacija. 8—10 — Akademija za glasbo. 1635 i Academie des Sciences. 2. himna pohvalnica. Tillyard. —• Isti. Bila je srodna bivšemu Konzervatoriju te je u svoju organizacijsku strukturu uključila sve stupnjeve muzičkog obrazovanja: niži. za klavir i orgulje. Breslau 1927. tako Lullvjeva Academie royale u Parizu i Handelova Royal Academy u Londonu. Co. J. t. Ljubljana. 1567. koju su u bizantskoj crkvi pjevali u čast Bo gorodice. akademije u Bologni branile su pozicije stare kontrapunktske škole. J.: Letno poročilo Akademije za glasbo v Ljubljani za leto 1945—47. LIT. 1867. Nazivom akademije označuju se katkada i koncertnc pri redbe. isticanje jednog tona ili akorda u muzičkom govoru. violinu. sjediti). LIT. srednji i visoki. Roma 1903. Stanislavski i V.: J. z. Ljubljana 1965D. Bvzantinische Musik. Obris razvoja in nalog slovenske Akademije za glasbo. praktičnu i teoretsku muzičku pedagogiku i muzički folklor. Po toj je reorganizaciji A. Znanstveni odjel obuhvaćao je odsjeke za muzičku historiju. za pjevanje. I. — E. izdaje kompozicije njezinih muzi čara iz proteklih i novijih vremena. osnovala je 1966 još odjel za muzičku pedagogiku. Handbuch der Musikgeschichte. Bvzantine Music and Hymnographv. Adler. dobila su kasnije operna kazališta: T. G. Prva muzička kazališta odlikovana tim naslovom bila su Boljšoj teatar u Moskvi te Marijinski (S. Današnje akademije znanosti imaju vrlo često i muzički odjel. Estonija u Tallinu (1950). Od Renesanse do danas neprekidno se u kulturnoj povi jesti Evrope javljaju akademije. Berlin 1930. O akademiji kao muzičko-odgojnom zavodu -> Muzička akademija. Takva se organizacija Akademije pokazala kao nepodesna te je već 1947 predloženo osamostaljenje visokoga stupnja. 1951. Ali one su postepeno izmijenile svoj lik. 2. (1615) i Accademia dei Filarmonici (1666). kontrabas i harfu. g. Cvetko. Tipoo-o>8ia). Historijsko-folklorni odjel pretvorio se kasnije u historijski odjel. Umjetnički je obuhvaćao odsjeke za kompoziciju i dirigiranje. AKATIST (grč. pa Richelieuova Academie francaise. visoki je stupanj imao rang fakulteta. 1701). J. Danas su to ustanove kojima je glavni cilj unapređivanje znanstvenih istraživanja. ali je on 1965 prestao djelovati. Preussner. pripojena joj je bila srednja muzička škola koja se kasnije osamostalila. objavljuje muzikološke rasprave i periodičke publikacije te putem vlastitog muzikološkog insti tuta rješava i druge probleme s područja muzičke kulture. Die bvzantinische und orientalische Kirchenmusik. 2. Hvmnographie de l'eglise grecque.18 AKADEMIJA — AKCENT akatista). S. AKCENT (lat. Pridjev »akademski« ima i Državni ansambl narodnih plesova SSSR (1965). Lisenko u Harkovu (1939). M. As. W. N. 1666. violu i violončelo. već i za akademije u drugim zemljama. Reorganizacija je izvedena u isto vrijeme kad i reorganizacija beogradske Muzičke akademije i zagrebačkog Državnog konzervatorija (1948 i 1949). d ne i xocS-l^o> postaviti. V. za noćne liturgije u petoj korizmenoj sedmici (subota . Ševčenko u Kijevu (1926). u kojoj je glavnu riječ vodio Padre Martini. — H.1963) te K. MGG. jer je u međuvremenu (1962) uteme ljen odsjek za muzikologiju na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Ljubljani. samostalna visoka muzička škola s rangom univerziteta. naziv u SSSR koji se od 1921 daje vodećim kazalištima. za solo-pjevanje. g. As.

1619). se nalazi ispred glavne note (današnji je naziv ukrasa langer Vorschlag). Međutim. Termin a. jer bi svako prečesto potcrtav. Mozart. U liturgijskom pjevanju rimske crkve neki tekstovi imaju : razvijene i bogato ukrašene melodije (himna. upotrebljavaju određene formule i podli nekim pravilima muzički organizirane interpunkcije. iziskivati akce sinkopiranu notu valja istaknuti. Neki su antički gramat još i neke druge znakove prozvali akcentima. Bach i L. A purgu taj ukras dolazi iza glavne note (danas se zove Nachschl a po ostalima a. o karakteru djela. dobro smješten i tačno odmjeren akcent uvijek otkr smisao i ljepotu muzičkog djela. ali ne uvijek. U muzičkoj praksi može se tu i tamo lako odrediti akcf Tako će početak motiva često. Praetorius (Syntagma musicum. kojim se trajanje određene note nešto produži oni njene striktno metričke vrijednosti. Važno je sredstvo muzičke prozodije i agog akcent. A. a s monumentalnim je efektom tehniku primjenjivao Beethoven (»beethovenski piano«). Često se na jednu notu mogu mijeniti dvije ili više vrsta akcenata. M.Pojam accentus. Ostali načini akcentuiranja mnogo su puta u sukobu s met: kim akcentom i unose raznolikost u muzičku interpretac Ako se jedan ton izvede većom jačinom od ostalih. Ti akcenti. Stamitz. J Bach (Klavierbuchlein fu'r Wilhelm Friedemann Bach.). kada i u kojoj mjeri. Pitanje muzičke akcentuacije v je složeno. W. Bachovi klavirski preludiji dopuštaju manji broj agogič akcenata nego Chopinovi. circumflexus i dr. melodijski. antifona. Od kraja XVI st. odn. a jednostavne i nekićene ac tus. E. Prema F. hebrejskom i bizantskom akcentnom pi (ovo posljednje naziva se i ekfonetskim notnim pismom). oratio. gravis. W. lea U prvima prevladava melodijski. rečenici i si. Stravinskog iziski akcente posve drukčije vrste nego melodije Pierrot lunairea Schonberga. a pri to: velikoj mjeri vode računa o jezičnom naglasku teksta. frazi. Tim se sredstvom s mn> uspjeha služio J. S vremenom su se pojavili i specijalni znakovi za diz i spuštanje glasa i za dužinu slogova. Medu prvima je o toj podjeli opširno pisao Ornithoparchi djelu Musicae activae micrologus (1517). u današnjem značenju isto je što i naglasak u muzici. Učinak dinamičkog akcenta u nekim se kom zicijama potencira tako što na dinamičkom vrhuncu. Kako da se akcentuira. ovis mnogim faktorima: o inteligenciji i ukusu interpreta. 7rpo. kad je grčki j već počeo gubiti svoj melodijski karakter i prešao posteper grupu tzv. o kompozitorovoj individv nosti. Ph. međutim. Ukras tog im spominju M. C. S. u evropskoj umjetnii muzici vlada pravilan metar. Bach spominje dva akcenta. St£ menzuralna muzika nije znala za naglašene i nenaglašene takto dobe. naglo nastupi piano. Utjecaj ac tusa u protestantskoj duhovnoj muzici ispoljio se i u kora pasiji XVI i XVII st. s izrazito dinamičkim akceni Grčke znakove za naglasak preuzeli su Rimljani i dali im lati: imena (acutus. na naglašivanje slogova s pomoću diz i spuštanja glasa. teško je odrediti da li izvodilac u svak pojedinačnom slučaju i stvarno naglašava ili je akcent vrlo če pretežno psihološke prirode. i u urnama. starogrčkog jezika u klasično doba bi prvenstveno muzikalan. muzika se odvija u taktov jednakog trajanja. Mu2 se akcentira na više načina. do kraja XIX st. tek su renesansni muzički teoretičari melod bogate napjeve prozvali concentus. pripada melodijski akcc U prirodi je muzike da melodijski i dinamički akcent često stupaju zajedno. bez obzira na sve razlike u vremeni ličnostima. ekspiratornih jezika. o vreme u kojem je određena muzika nastala. Međutim. Akcenti su posl kao elementi u razvoju srednjovjekovne notacije i postali n znakovi u sirijskom. daje mu dinamički akcent. 1720). tj. s metričkim akcentom na tešku dobu. Metrički akcent redovno je više implicitan nego istak dinamičkim i drugim sredstvima. Ac. .<o8ta odnosio se u antici na muzil element govorenog jezika. Jedna Palestrinina misa izvodit će s mnogo manje dinamičkih akcenata nego Carmina burana Orffa. J. teških doba djelovalo monotono. S muzičke strane važn napomenuti da je starogrčka pjevana melodija — sudeći pc jetkim sačuvanim primjerima — pretežno slijedila govornu lodiju. steigend i Accent fallend. Luther nadovezao je na praksu accentusa i primijenic na njemački jezik u djelu Deutsche Messe (1526). responzc a drugi su melodijski mnogo jednostavniji (psalm. ostinati Petruške I. Marpurg. umj< najjače note. < su u upotrebu tek u aleksandrinsko vrijeme. isto tako i neočekivanu h moniju. III. A. Najviš tonu u motivu. u drugima jezični elem Doduše u srednjem vijeku nisu se gregorijanske melodije m način dijelile. Melodije accentus ir karakter recitativa. pojavljuje se i u nauci o ukrasima.

— B. Odlazi zatim u Švedsku gdje je angažirana u Kraljevskom švedskom baletu u Stockhoimu. 1926. Scriptorium VIII. franc. Universitv of lova Studies. prestao je i običaj pjevanja aklamacija. U Dubrovniku su također već 1192 tri puta godišnje pjevali a. Minstan. A. Zagreb 1922. — KOMORNA: sedam gudačkih kvarteta. spaja dionicu desne ruke s dionicom lijeve ruke (primjeri. 1958. kralja Kolomana. Franck). sonata za violončelo i klavir. Christus regnat. oktet i nonet za gudače i duhače. zadarskog biskupa Grgura i zadarskog kneza Kledina. Fjodor Stepanovič. AKM je preuzelo ostvarivanje prava javnog izvođenja naših l H muzičkih djela na teritoriju Austrije. Obično je smisao aklamacije odgovarao značenju »na mnogaja ljeta« (TroXu^p6\iiov). Predavao na muzičkoj školi u Tiflisu i Nizzi te na Konzervatoriju u Harkovu i Petrogradu. 1914.57 a Allegro assai m PP AKESSON. (ili laudes) u čast pape Paskala (1099—1118). rogovi. ORKESTRALNA: simfonija u e-molu. Universitats-Archiv XVII.E. — J. Wigmann koju prati na turnejama po Americi. austrijsko Društvo autora. engl. — Opera Turandot. LIT. su uvedene u srednjem vijeku. AKKOMPAGNEMENT -> Pratnja AKKORDEON -> Harmonika. kratki. Pariš 1874. AKKORDZITHER (njem. sv. Hesbert. ORKESTRALNA: JJupuHuan noaMa. Djelovao u Stock-holmu kao orguljaš. Pages de poe'sie fantasque. Ać. Le Temps musical. 6. Byzantinische Musik. Obično su se izvodile po tri puta uzastopce. učenik M. Weimar 1953. na skupštinu ili u cirkus. Taj je običaj trajao sve do 1918. — Opera <Pen cnezoa. Tillyard. 1908 —). — Isti. rimskim papama i drugim crkvenim i svjetovnim dostojanstvenicima. DJELA. Pfaff. Balakireva i N. B. — Musiklifvet inom Par Bricole 1779 —1890. Besseler. drveni ili limeni duhački instrumensti. skraćenica za Staatlich Genehmigte Gesellschaft der Autoren. Becking. Birgit. — M. Učenica M. Gurlitt. 1907. ukrajinski kompozitor i pijanist (Harkov. Redu d'une dme reveuse. Laudes Regiae.. A. accolade obuhvaćanje). Objective analysis of musical performance. Giitter u Markneukirchenu. — H. — E. švedski dirigent. — KLAVIRSKA: dvije sonate. kompozitora i muzičkih nakladnika odobreno od države. IV. Kongressbericht. LIT. gudački kvintet. essai d'une esthetique nouvelle de la musique (2 sv.). Konsertstycke za fagot. Darmstadt 1958). čineli. Miinster 1929. S padom republike u XIX st. obično u obliku ( udružuju B. švedska plesačica i koreograf (Malmo. Pariš 1949. Komponisten und Musikverleger. Najbolje su mu klavirske kompozicije. vertikalna linija koja spaja dva ili više notnih sistema (crtovlja). suite. Christus imperat koja se nalazi u najstarijim rukopisnim zbornicima. 4 klavirska kvarteta.: B. I 1938). — W. GiitersIoh 1877.SAKOLADA (franc. 1901 i 1921 (IV izd. . U Zadru su već oko 1107 pjevali a. Opfermann. njegova sina Stjepana. Ohmann. fućkalice). 1892. što se sačuvalo sve do danas. I. Kasnije (oko 1453) su se u Istočnoj crkvi aklamacijama pozdravljali i visoki crkveni dostojanstvenici.mn Beethoven: Sonata za klavir op. U Zapadnoj crkvi a. — C. Wagner. širola.AKCENT — AKOLADA LIT. cithare d'amateur). Mainz 1954. Form in der Musik als Zeitgestaltung.-J. Berlin 1959. 1910. MGG. koncert i mazurka za violončelo. orguljaš i kompozitor (Stockholm. b). System der musikalischen Rhythmik und Metrik. 2 sonate za violinu i klavir. J.). Serauky. Monuments de la notation ekphonetique et neumatique de l'Eglise latine. Raspored rupica na cijevima omogućuje dvoglasno sviranje. gudački sekstet. fantazija. udaraljke itd.— R. su izvodila dva zbora uz pratnju instrumenata (trublje. Studies in the psychology of music. Rimski-Korsakova. II 1876 — Pariz. koja se poput naših dvojnica sastoji od dvije svirale. u čast bizantskom caru. 8. klavirski trio. Chr. Instrument. Pošto su muzička djela jugoslavenskih autora dobila autorskopravnu zaštitu u Austriji prema odredbama Bruxelleskog akta (1948) -> Bernske konvencije za zaštitu književnih i umjetničkih djela. pedagog i zborovoda. — P. H. 20. 1954. Seashore (izdavač). AKIMENKO. harfu i slične instrumente a. Traite de l'expression musicale. — E. Osnovano je 1897. 19. a označava da se muzika. Melodie und Akzent. konstruirao je potkraj XIX st. svečani pozdravi koji su se pjevali u čast bizantskih careva pri njihovu ulasku u crkvu. Thibaut. a manjim. vrlo raširen među muzičkim diletantima. Većim akoladama u obliku [ spajaju se dionice pojedinih grupa instrumenata (npr. AKLAMACIJE (lat. izvodi u isto vrijeme. Handschin. njemački naziv za duhački instrument. a. Sitzungsberichte Leipzig. Wien 1956. vrstu dvostruke flaute. I 1860 — 20. Einfuhrung in die Gregorianischen Melodien I i III. citra. A.: A4. A. Šimuna. balet. W. Breslau 1927. Brelet. — G. 1951. Od 1923 živio u Parizu. C. Lussy.Debussij: Preludij Lento et melancolicrue AKIN.: H. Berkeley i Los Angeles 1946. Kongress fiir Aesthetik und allgemeine Kunstwissenschaft. Flute d'accorđ). Erik Carl Emanuel. Lyra. a bavi se ostvarivanjem prava javnog izvođenja nescenskih muzičkih djela (muzička mala prava). U orkestralnim L. Svensk musiktidning. što ga je sastavio Serafin Cerva (1686—1756). Pjeva uz pratnju narodnog instrumenta -> dombre. — F. U notaciji muzike za klavir. Die liturgischen Herrscheracclamationen im Sacrum Imperium des Mittelalters. Bizantine Music and Hymnography. gudački trio. — KOMORNA: gudački kvartet. 19 wicz. Akademie der Wissenschaften und der Literatur. Die musikali sche Nachahmungsasthetik. Zaninović. Lindgvist. narodni pjesnik improvizator i pjevač u Kazahstanu kao i kod nekih drugih naroda. — W. DJELA. Das musikalische Horen der Neuzeit. Među najpoznatije ubraja se Christus vincit. Pariš 1912. Kantoro- partiturama upotrebljavaju se kombinirane akolade. I 1945). na kojoj se pomoću posebnih naprava mogu isključiti žice sa stranim harmonijskim tonovima. kasnije vladarima. — Zborovi. sonate za violu i klavir. Sv. fantazija. — H. Erik Akerberg. —J. uvertire. 1936. — A. 2. AKCENTNE OKTAVE I KVINTE -* Paralelne oktave i paralelne kvinte A KEMPIS. — H. Ornithoparchus und dessen Lehre von den Kirchenakzenten. Berlin 1913.mjesec i smrt^Cavalcata . U nordijskim zemljama uživa veliki ugled. AKM. U nekima se zamjećuje utjecaj Skrjabina i impresionista. London 1923. 1960). W. uvertira. autoharp. Vi. AKKORDFLOTE (franc. suita. pjesme. Akzent. CIV. Riemann. Nicolaus a AKERBERG. C. Musikalische Dynamik und Agogik. Der musikalische Rhythmus als Erkenntnisquelle. L'evangeliaire de Žara. A Study in Liturgical Acclamations and Mediaeval Ruler Worship. Sačuvan je zapis tekstova aklamacije. Sakač: »Noć. acclamatio klicanje). Leipzig 1903. Wellesz. 1957. Augsburg 1928 (II izd. Laudes iz početka XII vijeka u Evandelistaru zadarske crkve sv. — J. pisana unutar tih sistema. sonate za violinu i klavir. Hildesheim i Wiesbaden 1962). Za taj balet postavlja mnoge koreografije (Sisyphus. Pregled povijesti hrvatske muzike. Die LaudesAcclamationen des Mittelalters. — Zborovi. Rytes. Hamburg i Petrograd 1884. Studirao u Stockhoimu i 1887—88 u Parizu (C. Nicolas -> Kempis. — G.

.

J. a svima je izvor u različitim titrajima. 1947. Ako se taj pomak periodički mijei tada u tom tijelu nastaju titraji ili oscilacije. U priloženom su primjeru c. 2). Stoga jednostavno titranje zovemo i sinuso-idalno ili harmoničko titranje (si. 1930. violina I i violina II itdj primjeri c. f. Uvod. druga kraća od ostalih. accord. A. Bi titraja u jednoj sekundi je frekvencija (v) titranja koja je da izrazom v = —. dxouw čujem). -> Obrat akorda. i). jednostav ili složene (složene se opet mogu prikazati kao zbroj više jednosU nih titraja). ■ Priroda i širenje zvuka. ići za kim).se' diomce srodnih instrumenata unutar grupe (npr. 3 pjesme za mezzosopran i gudački kvartet. a odgovaraju officiumu (časosloV) u Zapadnoj crkvi. Tako je u trodijel mjeri j . Zvuki ima mnogo vrsta. flauta i mala AKOLADA — AKUSTIKA flauta. Balada. H demitha reorganizirao tu ustanovu pretvorivši je u Državni kon2 vatorij na kojem je od 1936 predavao kompoziciju (1948— direktor). pa veličina amplitude postepeno o-pada. 1908 —). tijesno postavljenog (> Nepotpuni oblik akorda. zatim je kultu ataše turske ambasade u Bernu. Kralj Edip. -* Slog akorda. njegova svojstva i njegova zvučna priroda uopće. franc. A. 2 c). Vrativši se 1935 u don vinu predavao na muzičkoj školi u Ankari. 1951. akustičke pojave mehaničke pojave određenih karakteristika. stoji na po8vakog muzičkog retka ili stranice (u partiturama). na Bliskom Istoku. naziv za četvorodijelnu asimetri mjeru J J J J J J " ( J J J J. Le rvthme aksak. kao osnovni 2a= princip akorda (primjer br. Preludij za klavir op.Chopirv. -* C. -> Položaj akorda. Elongacija se mijenja kontinuirano od nule do vrijednosti amplitude kao harmonička funkcija sinusa u vremenu t prema izrazu a = A sin — t. Akord. 1942.S. Pomak jedne čestice. Haba). 1). 1954. 1946.. Opere: M 1933. koji zajedno s akordičkim nastupaju u obliku zaostajalica. 1933. -»■ figuracija koja se sastoji od akordičkih tonova (primjer br. složenije akordičke tvorevine. — Sonata za klavir. njihove funkcije i međusobne odnose proučava nauka o harmoniji (-> Harmonija. A. 2 b) ili u širokom slogu (primjer br. prema fizičaru H. —■ DRAMSKA. -> Neakordički tonovi). zbirke propisa koji se odnose na vršenje liturgijskih čina u Istočnoj crkvi. a i drugdje (čal srednjoj Evropi). sastavljeni od samih kvarta i drugi (primjer br. Suk. javljaju se mnoge nove. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Ankara Kalesi. ■ kompozicija op. AKUSTIKA. Kod akorda koji se pojavljuju u obratu 20: (primjer br. £P Ovaj se raspored ostvaruje doslovno i u cijelosti samo onda. koje se šire u elastičnoj sredini. Za broj titraja u jednoj sekundi (frekvencii postoje i nazivi perioda u sekundi. Brailoiu. 1938. Hertzu). a najveća elongacija amplituda (A) titran Vrijeme potrebno da neka čestica sredstva prede put od amplitu i ponovno se u nju vrati zove se vrijeme jednog titraja (T). prohodnih i izmjeničnih tonova i si. 3). pjevače i orkestar. pa. koji se ovdje pojavljuje kao SMJER SIREN VALA PRIKAZ PRIGUŠENOG IZOHRONC TITRAJA .Debussy:»LaCathedra!eengloutie* Temeljni ton i temeljni oblik akorda). ili dijela sredine. 1949 radi u ministarstvu nastave. 1946. Tako nastaje ni pomak koji se na isti način prenosi dalje na ostale čestice sredsi odnosno dijelova materije. akfak). RAZRJEĐENJE F. Studij započet u Istambulu. Scenska muzika za djela Shakespef (Julije Cezar. pa kažemo da su takvi titraji si. često se kombinira s prohodnim i izmjeničnim tono vima (primjer br. 1931 u Pragu (J. accordo. ~* Akordički tonovi. Brailoiu uveo je taj naziv kao oznaku za sve oblike ritma se javljaju u onim asimetričnim mjerama u kojima sve jedii mjere (->■ dobe) ne traju jednako dugo.19 A. One mogu biti pravilne ili nepravilne. 2 a). napeto pomaka ili brzine čestica. Necil Kazim. zavisi sastav (struktura) akorda. chord. 1926 nastavio u Beču Mara). kad se akordi pojavljuju u 2bž temeljnom obliku. 1933. Razlika u trajanju je u odnosu 3 Asimetrične mjere s nejednakim dobama nalazimo u Makedo i susjednim zemljama. svojstva i zvučnu prirodu akorda. Za . u toku XX st. 2 izohroni (si. . nepotpuni [1] (primjer br. tal. i).r--------- SMJER ŠIRENJA VAL. Revue de musicologie. Pri jednostavnom titraju čestica mijenja svoj polo: oko položaja ravnoteže. Čestice tvari međusobno su vezJ elastičnim silama. d).Sch6nberq: između pojedinih njihovih 6molihkTqvirskih tonova ne samo terce. Izciler za zbor i orkes 1933.28br3 PRIKAZ LONGITUDINALNOG VAI SINUSOIDOM AKORDIČKI TONOVI (njem. -* Izmjenični ton. Od broja tih tonova. od 1955 u Bonnu. Akkordtone). ->• Slučajne harmonije). ' AKSAK (tur. Pri titranju elongacija se troši na svladavanje trenja i drugih zapreka. AKSES. to jest o onome zapažamo sluhom (grč. cl i e1 akordički tonovi akorda c-e-g. accordare uskladiti). -> Prohodni ton. tako akordi. g. U daljnjem razvoju muzike. očituju kao zvukovi. — KOMORI gudački kvartet. 15 Poema za violončelo. J J prva duža. već i * £-i ■ Ln_ i. J. AKORD (engl. dxoXou&£a> slijediti. u drugačijoj trodijelnoj mjeri J. LIT. N Dć -*■ Akordički tonovi.: C. ! i w DJELA. B. a f1 je neakordički ton. 6. 1929. potpuni i u tijesnu slogu. 2). Baybnder. Pojam zvuk obuhvaća : što čujemo. -> Akord. Uz suradnju P. Udaljenost čestice od položaja ravnote zove se elongacija (a). Sastav. nasuprot neakordičkim tonovima.AKORDIČKA FIGURACIJA. 1939. turski kompozitor (Istambul. 1942) i Sofokla (Antigona. svi sastavni tonovi nekog akorda. -> Neakordički' zaostajalica na akordički ton e1 ( novi. . 1931. Obuhvaćaju upute za obavljanje obreda izvan svečane mise. Raspored tonova po tercama važio je sve do kraja XIX st. «r budući da se on uvijek odnosi na temeljni oblik potpunoga akorda. frekvencija i kod različitih amplituda ostaje konstantna. sonata za flautu i klavir. pren se preko elastičnih veza na čestice u okolini. Time se međutim. kao i od razmaka (intervala) među njima. A. Po definiciji zvuk su elastični titraji u krutim tijelir kapljevinama i plinovima odnosno zvuk je promjena tlaka. ) u turskoj muzičkoj teoi C. Te se promjene zbivaju u prostoru i vremenu na raz čite načine. —• VOKALh Sur ve mu'zik za recitatora. suzvučje od tri ili više tonova različite visine. Sč. ples Ciftetelli. cikal u sekundi i herc {Hz. 1934 i Timur. God. njem Akkord. 1943). "AKOLUTHIA (grč. kraće kompozicije za klavir. kretanje jednog ili više glasova po tonovima jednog akorda za njegova trajanja. gudački trio. zbirke preludija i i za klavir. 1933. kada slijede dosta brzo jedna iza druge. je nauka o zvuku.Bach: Mali preludij za klavir u C-duru jt J -1 f - .Skrjabin:»Prometej« |>ft drugi intervali. osnovni princip rasporeda po tercama ne narušava. Ali feroce za saksofon i klavir. nastaju A. od srednjovjekovno lat. Međutim. Periodičke promje tlaka uzduha. odnos no.

5). Ta prividna promjena frekvencije (valne du žine). = v.AKUSTIKA postizavanje konstantne amplitude potrebno je sistemu koji titra dovoditi energiju izvana (potezom gudula. Međusobni odnosi tih 1) v 1) A veličina dani su izrazima: X = — v = — t. Oni nastaju kad se istim sredstvom. dok druge (tr- v — vi = registrir ana frekvenc ija. Pri tome neke tačke sredstva (čvorovi) miruju. U krutim tije lima ona je funkcija elastičnih svojstava tih tijela i može se izračunati pomoću izraza v = 1/— (E = modul elastičnosti. izvor vala. broj primljenih zvučnih valova u jedinici vremena biva manji. tada je to longitudinalni val. rjeđenje longitudinalnih valova odgovara brijegu i dolu transverzalnih valova. v ( frekve ncije izvora zvuka. J. a u jelovu drvetu 3320 m/sek. postoje i valovi kod kojih se ne opaža pomicanje. 4). g = gustoća krutine). koju registrira naše uho kao po sljedicu Dopplerov a efekta. istih frekvencija i amplituda. Ako izvor zvučnih valova ostaje od nas stalno u istoj udaljenosti tada prima naše uho svake sekunde tačno toliko zgušćenja i razrijeđenja koliko ih taj izvor proizvodi. ali iz suprotnih izvora. Ako se udaljenost između promatrača i izvora zvuka smanjuje. izvodi harmoničko titranje tada val ima oblik sinusoide. ili dijela sredine određenom brzinom. koja se širi oko izvora tiranja na sve strane. U kapljevinama je brzina širenja zvuka veća (u vodi kod io°C iznosi 1440 m/sek).0. Udaljenost dva susjedna dola (ili brijega). naziva se Dopplero v efekt (Ch. Čestice prenose svoje titranje oko položaja ravnoteže posredstvom energije pa tako nastaje gibanje koje se zove val. 3 MEHANIČKI MODEL KOJI PRIKAZUJE POSTANAK PROGRESIVNOG LONGITUDINALNOG VALA 21 busi) titraju maksimalnim amplitudama (si. koja nastaje radi relativne brzine gibanja izvora zvuka Međutim. i uz nepromijenjenu frekvenciju može se povećati dužina vala i to ubrzavanjem širenja vala. dok je pri temperaturi od —20°C samo 318 m/sek. Ovisnost brzine širenja zvuka o temperaturi pokazuje približno izraz: v = 330 -f. 6 POSTANAK STOJNOG TRANSVERZALNOG VALA Brzina širenja zvučnih valova je relativno malena. Postanak i širenje longitudinalnog vala može se prikazati modelom kuglica međusobno vezanih elastičnim perima (si. Kad u naše uho istodobn o dolaze dva zvučna vala. Dopplerov efekt.6 t m/sek (t = temperatura uzduha u °C). Dužina vala je to veća što je frekvencija titranja manja i obrnuto. Osim navedenih valova. v. v p i vt brzina širenja zvuka u uzduhu. 5 PRIKAZ VALOVA SAVIJANJA progresivnih valova. zgušćenja (ili razrjeđenja) nazivamo dužinom vala (X). U normalnoj sobnoj temperaturi (2O°C) iznosi 342 m/sek. austrijski fizičar).). tj. (\i p = SI. Ako pak čestice titraju okomito na smjer širenja vala tada nastaje transverzalni val (si. a u drugom slučaju manje frekvencije u odnosu na frekvenciju registriranu kod kon stantne udaljenosti. Ako val nastaje gibanjem čestica u istom smjeru u kojem se širi val. tada će ljudsko uho registrirati veći broj zvučnih valova u jedinici vremena odnosno ako se udaljenost povećava. strujom zraka u duhačkim instrumentima i dr. 4 POSTANAK PROGRESIVNOG TRANSVERZALNOG VALA SI. koji pripadaju skupini si. To su stojni ili stacionarni valovi. 6). Zbog toga imamo u prvom slučaju osjet zvučnog vala veće. Doppler. Udaljenost između dva susjedna čvora ili trbuha odgovara polovini dužine vala. Put koji u jednoj sekundi prijeđe određeni dol (ili brijeg) odnosno zgušćenje (ili razrijeđenje) jest brzina širenja vala (v).X. brzina širenja zvuka 5000 m/sek. gibanja promatra ča odnosno izvora vala). U željezu je npr. Udar i. Frekvenc ija. Zgušćenje i razSI. jednaka je vp =-------------------------------------v . šire dva identična progresivna vala. Kad početna čestica. 10 11 12 (vala) ili promatra ča. U štapovima zvuk se širi i pomoću valova savijanja i torzionih valova (si. 3). . Valno gibanje je dakle širenje pomaka čestice. Periodička promjena tlaka uzduha. daje kuglasti val.

treptaji. na određenom mjestu prostora. Na taj način nastaje. Npr. vibrato s frekvencijom od 10 Hz nastaje ako su frekvencije izvora 500 i 510 Hz. tada čujemo udare.kojih se frekvencije (valne dužine) samo neznatno razlikuju. periodičko mijenjanje intenziteta zvuka. Pojava treptaja koristi se po- I . Broj udara (treptaja) u sekundi jednak je razlici frekvencija promatranih valova.

vrijeme gutanja ili zijevanja. viljuška.22 AKUSTIKA cijevi je oko 3000 Hz. Bubnjić je eliptičnog oblika plitkog lij s ispupčenjem prema srednjem uhu. U . uzdu ispunjena šupljina.c\ e1 itd. Zvuk ulazi u uho kroz vanjsku slušnu cijev. Tekućina (endolimfa) ispunjava cijelo unutarnje uho. i ona će zatitrati. SI. Kada zvuk dođe u v tarnje uho. Srednje uho je mala. g. n cijeli broj). Fizika uha. SI. Dio ukupne energije zvučnih valova dolazi u slušnu cijev na čijem dnu je tanka opna. Osim što je prijemnik zvuka. 9). bubnjić kojim završava vanjsko uho (si. za/\ ^T tirat će i drugi izvor. 12). Eustahijeva cijev omogu izjednačenje vanjskog i unutarnjeg tlaka.3 mm. koja može titrati istom frekvencijom (daje istu visinu to na). uho je i vrlo selektivni analizator frekvencije. Unutarnje uho (labi\ sastoji se od tri glavna dijela: polukružnih kanala. Stremen završav^ stanom pločicom smještenom u ovalnom prozorčiću kroz ' stremen predaje titranje unutarnjem uhu. glazbenoj b) titraji drugoga tona. Rezonantna frekvencija 1 njića je između 1200 i 1400 Hz. Gornji SI. u manjoj ili većoj mjeri pobuđuju na rezonanciju. Polukružni kanali ne sudjeluju u slušnom procesu. šetke slušnog živ tako dolazi do o. U slučaju titranja žica mogućnost rezonancije je daleko veća nego u opisanom primjeru s glazbenim viljuškama. koji se nalazi u dnu pužnice. _ kod klavira škrinja u ^^ kojoj su napete žice. efektivni zvučni tlak (p) p = -™ . Ako pomoću glazbe-Sl 8 REZONANCIJA STUPCA UZDUHA U ne viljuške određe-CIJEVI NA TON GLAZBENE VILJUŠKE ne frekvencije pobuđujemo na rezonanciju stupac uzduha u cijevi. 9 SHEMATSKI PRIKAZ UHA ■SREDNJE UHO^ri-. 11 PRIKAZ UGIBANJA DIJELOVA BAZIdolimfu. Tako ukupni tlak čas veći od atmosferskog tlaka kod zgušćavanja da b drugoj poluperiodi bio manji od atmosferskog tlaka kod razrje> nja. nakovanj i stremen. predvorja i niče. Ako glazbenu viljušku koja titra prislonimo na stol ili na koji drugi oveći predmet tada zvuk postaje glasniji. S porastom frekvencije pomiče se n sto deformacije prema ovalnom prozoru. Dobivena električna energija prenosi se preko živaca pomoću impulsa u mozak. 7). Kada se govori o zvučn tlaku. Ako amplitudu zvučnog tlaka (pm) podijelimo s | 2 dobiva tzv.04 do 0. koji se radi tog tlaka deformira (si. DOLIMFE veću vrijednost rt dređenom mjestu. kod koje duljinu možemo mijenjati. premda su to dvije različite akustičke pojave. Rezonancija. kod klavira sa žicom C rezoni raju sve one žice koje su ugođene na visinu tona pojedinih alikvotnih tonova tona C. si. Ona je otvoren. Pužnica je najosjetljiviji i najsloženiji dio ljudskog tijela. SI. Titranje glazbene viljuške se pri tome vrlo brzo priguši. Psihoakustika. jer se titranje glazbene viljuške preko prisilnog titranja široke plohe bolje prenosi na uzduh. Zvuk postaje glasniji. c) udar viljušci koja titra pri bliži druga glazbena . zvuka (si. dužina stupca uzduha mora biti neparni broj četvrtina valne dužine vala koji emitira izvor. kod gudačkih instrumenata korpus instrumenta itd. To možemo utvrditi ako prigušimo titranje prve viljuške. tj. Titranje bubnjića prenosi se srednje uho mostićem sastavljenim od tri kosti koje radi nji] oblika zovemo čekić. 10 PRESJEK VANJSKOGA 1 nekad kod nekih instrumenata (orguljr\ r\_ ski registar vox angelica. Tako npr. a.--------------------------U N U T A R N J E U H O STREMEN I OVALNI PROZORClĆ OKRUGLI PROZOR&Ć EU S TA H U EV A C IJEV PUŽNICA (RAZMOTANA) kanal je od srednjeg uha odijeljen ovalnim prozorom. Impulsi se kroz živac gibaju brzinom od 30 m/sek. Zvuk se i dalje čuje. rezonirati će ona vlakanca bazilarne membrane. Duž pužnice protežu se tri kanala međusobno odijeljena bazilarnom i Reis-snerovom membranom. iako nije direktno po buđen na titranje. zvučna energij a pi ljena bubnjićem ] nosi se na teku< unutarnjeg uha.). 9). koje žica proizvodi. pa jedan od njih zatitra. k frekvencije odgovaraju frekvencijama sadržanim u primljei zvuku. jer i alikvotni tonovi. Ako se npr. To prikazuje izraz v = (2n — 1) f/41 (y = brzina zvuka u uzduhu. Ta pojava prijenosa energije ti tranja s jednoga sistema na drugi sistem iste frekvencije titranja zove se rezonancija. 12 ZVUČNI TLAK SUPER] NIRAN ATMOSFERSKOM TLAKU a njime također određujemo i smjer zvučnoga izvora (si. U živčanoj niti je maksimalan broj impulsa u jednoj sekundi oko 400. Energija titranja glazbene viljuške prelazi u energiju potrebnu za prisilno titranje plohe na koju je glazbena viljuška prislonjena. Helmholtz ih smatra rezonatoi od kojih svaki ima vlastitu frekvenciju. nji okruglim prozorom. Cortijev organ prenosi titranje opne na osjetljive z. a promjera osnovice oko 3. onda se uvijek misli na njegovu efektivnu vrijednost. kao i njegove glasnoće i boje. Uska svojim oblikom pri tome pojačava zvuk. Broj impulsa ovisan je 0 intenzitetu zvuka. Često se takvo prisilno titranje identificira s rezonancijom. 8). 10). dakle :c. Po H. U dručju niskih frekvencija pomiče se stup tekućine preko heliko me do okruglog prozora. glavni rezonatori (ormarići ili tijela za rezonanciju) koji rezoniraju na svaku frekvenciju pa pojačavaju ton i daju mu punoću i boju (npr. Ona se sastoji od oko 30 000 poprečnih kana dugačkih 0. 11) području visokih frekvencija dolazi radi inercije tekućine do de macije bazilarne membrane. već služe samo za osjet ravnoteže. Uho je organ zvuka. koja je s usnom šupljinom spojena Eusta vom cijevi dugačkom oko 3 cm. duljine nešto preko 3 cm. Iz njih izlaze vrlo fine niti. opaziti ćemo da do rezonancije dolazi samo kod određene veličine stupca uzduha (si. 5/4. 7/4 ■ • ■ dužine vala zvuka koji daje glazbena viljuška.5 mm. Kod muzičkih instrumenata važni su tzv.. zilarne membrane. Pr novijim teorij. / duljina stupca uzduha. Iznad bazilarne membrane je i osjetljiv slušni mehanizam u kojem se nalazi 20 000 do 30 ooO nih osjetnih ćelija. 7 POSTANAK UDARA: a) titraji prvoga tona. Helmholtzu je bazilarna opnanajvaž za proces slušanja. Kada dva izvora va -A la iste frekvencije ti tranja stoje jedan bli zu drugoga. Radi vertikalnog pomaka dijelova bazilarne membrane javlja se u ćelijama niti Cortijeva organa neka vrsta piezoelektriciteta. SI. Cortijev or Slušni proces. što ovisi o frekvenciji primljenog tona. Rezonantna frekvencija slušne Zvučni tlak. Prilikom širenja zvučnog vala u atmosferi zvučni tlak superponira se atmosferskom tlaku (si. To je najsavršeniji instrument koji akustičku energiju pretvara u električnu. indikator visine tona. To je cijev savijena u spiralu sa dva i po do dva i tri četvrtine zavoja. Gornji i BUB donji kanal spojeni su otvorom zvanim helikotrema. Ona mora odgovarati 3/4. tzv. Hidraul LARNE MEMBRANE POD PRITISKOM ENtlačni val postiže .

0002 VRIJEDI ZA FREKVENCIJU 00 1000 U'Vsek. Ako sa Ij i I? označimo intenzitete ivora. U području :ekvencija. Mjerenja praga 120 sluha za frekvencije ispod 30 10 0 90 Hz posve su nepouzdana. Mjerna jedinica za snagu zvuka je vat (w).01 mm. Krivulja. jest jakost ili intenzitet zvuka. zvuk izaziva u uhu ol. 13 PODRUČJE SLUHA S KRIVULJAMA JEDNAKE GLASNOĆE .10"1 -0. naz iva se prag bola. diže.0. krivulja praga sluha naglo se 60 sa. naziva se prag sluha. Uho je najosjetljivije za područje FON ----frekvencija između 800 i 6 A 000 Hz.b). Da bi se postigao prag sluha za različite .ogaritam iz odnosa dviju zvučnih snaga izražava se u belima B. Količina energije.10~ 5 . 14 IZOFONE NORMALNOGA UHA da ono ne osjeti neugodu ili bol. Decibel nije mjerna jedinica već samo broj.10-1 vata Orgulje (fortissimo) 1 do 10 vata Bubanj (fortissimo) oko 10 vata Veliki zvučnik (najveća snaga) IO2 vata . Najveći ---zvučni tlak. 500 1000 5000 10000 20000 SI. oje naše uho može čuti. onda je njihov odnos (ri) u decibelima dan izrazom n = 10 jg^dB. Prema WeberFechnerovu zakonu glasnoća je proporcionalna logaritmu zvučnog tlaka. ono može zamijetiti zvuk s fektivnim tlakom IO"10 (0. On je preko milijon puta (ili za više od 120 dB) viši od nultog nivoa to jest od praga sluha. s intenzitetom određenog broja decibela iznad nultog.I0"1 vata Trublja (fortissimo) oko 3. To je tlak što ga proizvodi sila od jednoga dina a površinu od jednoga cm2. U tom slučaju promjena laka iznosi 280 din/cm2.002 \ . koja pokazuje koliki mora biti intenzitet zvuka da za različite frekvencije dođe do praga sluha. Odredimo li intenzitete tonova. Jedinica mjere Po !o za ovako defi- A (omi 1CT3 P (dina/cm2) 200 10" 5 - 10' 6 - . 14)..10" -20 PRAGA SLUHA . po G. dobi vamo tzv. Bellu. Za frekvencije od 1000 Hz čestice u uzduhu smiju titrati laksimalnom amplitudom od 0. kojim se 2 ikše izražava odnos medu veličinama snaga. U praksi uzima se deset ■lita manja jedinica. Snaga zvuka. potreban je određeni minimalni zvučni iak da bi uho registriralo zvuk.2 -10"' -0 . jer uho nije za sve frekvencije podjednako osjetljivo. a prekida se na frek50 ---venciji koja je kod raznih 40 opažača (naročito kod osoba 30 ' iznad 30 godina starosti) " --vrlo različita. koji nam se pri raznim frek ve nc ij ama či ne jedna ko gla sni ka o t on frek ve nc ij e od 1000 Hz. Za svaku frekvenciju. 13).0. Zvučnim se valom prenosi kroz redstvo mehanička energija. Ako ak naraste iznad io~ 4 atmosferskog tlaka. Jakost ili intenzitet zvuka. koja u jednoj ekundi prijeđe kroz plohu veličine jednog cm2 okomitu na smjer irenja zvuka. Fizikalna definicija glasnoće (G) odnosi se na ton fre kvencije od 1000 Hz i glasi: G = 20 log — = 10 log -— fona.GRANICA BOLA 120 db IZNAD PRAGA 23 je frekvencije potreban i različiti intenzitet. U ---području visokih frekvencija .iior cibela (si. zove se krifu-Ija za glasnoću od o 'de. izumitelju telefona). krivulju jednake glasnoće ili izofona (si. Taj je tlak ovisan o frekvenciji. Jedinica za mjerenje zvučnog tlaka je likrobar (\>.2 10"'- 10*" \ \ GLASNOĆA ZNAO PRAGA SLUHA .AKUSTIKA lože registrirati veoma malene zvučne tlakove.10"" vata Vršna snaga ljudskog glasa oko 2. za koje je najosjetljivije. 0 2 ^1 10"1*(GLASNOĆA 0 db) . decibel (dB).0000000001) atmosferskog tlaka.10"1 vata Violina (fortissimo) oko io~3 vata Klavir (fortissimo) oko 2. Tabela zvučne snage za neke izvore: Običan razgovor (srednja vrijednost) oko 7. Pod snagom zvuka podrazumijevamo zvučnu nergiju koja u jedinici vremena prijeđe kroz plohu bilo koje povrine. koji se na ' pojedinim frekvencijama -20 smije dovesti uhu a 200 500 1000 2000 5000 10000 Hz 2 —- ' — n ■—• — ~---------- -— 1 — 0 FREKVENCIJA SI.

grkljan.24 AKUSTIKA nako raspoređeni po čitavom frekventnom području. 16). a one se radi svoje elastičnosti odmah ponovno stisnu. Praktična mjerenja glasnoće zvuka vrše se fono-metrom a veličina gubitka sluha mjeri se audiometrom. Formanti su sasta' novi koji neovisno o osnovnoj frekvenciji određuju svojstva ' niranu glasnoću je jedan fon. Kod stvaranja govornih glasova sudjeluju pluća. Pri tome energiju strujanja pretvara u zvučnu energiju. pa GRKLJANA tlak ispod njih postaje manji. To se neprekidno ponavlja. b) i zvučni intenzitet I o (= io~ 16 w/cm 2 ) odnose se na prag sluha za frekvenciju od 1000 Hz. . 15). Prema definiciji čisti ton od iooo Hz glasnoće 40 fona daje subjektivnu glasnoću od jednog sona (si. Jedinica za subjektivnu procjenu glasnoće je jedan son. Zvučni tlak p 0 (= 2 • io~ 4 u. 15 ODNOS BROJA FONA PREMA BROJU SONA ZA TON FREKVENCIJE IOOO Hz određuju se uspoređivanjem s glasnoćom tona od iooo Hz. dušnik. Uzduh dolazi iz pluća i DUŠNIK pritišće odozdo glasnice te ih razmakne (si. Čovjek proizvodi glasove tako da potiskuje uzduh iz pluća kroz glasnice i usnu šupljinu. Glasnoće tonova ostalih frekvencija ■ * i' IO 2 / / J s — i 10 ( f 1 f 1 O 1S 20 30 4O . Tako uzduh između SHEMATSKI PRIKAZ glasnica lakše prolazi. Govor. već su rani u jednom ili dva područja formanata. 50 60 70 GLASNOĆA U FONIMA 80 i i 90 100 SI. ždrijelo te usna i nosna šupljina. dakle na temelju subjektivnog ocjenjivanja.

debljini i napetosti . Značajke muzičkog zvuka. Opseg frek*> vencija i spektralni sastav pojedinih gla sova vrlo su različiti. Od starijih uređaja za analizu zvuka najpoznatiji su Helmholtzovi rezona tori s Koenigovim monometričkim plamenikom. lažnih glasnica. Naja niže frekvenci je ljud skog govora nalaze se kod muškarc a na 80 Hz. ' VRIJE ME novi izvode vokala nisu jed- GLAS E: a) na izlazu iz glasnica. Danas se za analizu govornih glasova mnogo pr njuje postupak zvan visible speech (vidljivi govor. b) u ustima i nosu Vokal UO AE I Područje formanata od 200 do 400 Hz od 400 do 600 Hz ' od 800 do 1200 Hz od 400 do 600 i od 2200 do 2600 Hz do 200 do 400 i od 3000 do 3500 Hz . stacionarno stanje i opadanje ili završni tranzijent (si. 18 SPEKTAR GLASA 5 M K SI. 20). vremenski tok intenziteta koji sadrži porast ili početni tranzijent. STA£>/~ STACIONARNO VV. a od novijih oscilograf i akustički Analizom zvu- / n \\ V 1000 2000 FREKVENCIJA 600 SI. 20 ZNAČAJKE MUZIČKIH TONO' Viši harmonijs ki tosi. ka odjeljuju se pojedine komponente sastavljenog zvuka i određuju im se frekvencije i jakost. spektralni sastav o kojem ovisi boja tona. glasnoća. 17 DIJAGR AM ZVUČN OGA TLAKA ZA . VOGA GOVORA spektroskop. 21 i 22). TRAJANJE o XV \ ^ VRIJEME U SEKUNDAMA PORTAMENTO VRUEME U SEKUNDAMA AMPLITUDNA MODULACIJA FREKVENTNA MODULACIJA SI. si. Međutim . NJE OPADANJE. 3[jy/ STANJE NT^I/. 19 ANALIZA IZGOVORNE RIJEČI MUZIKA NA PRINCIPU VI. Frekvenc ija titranja glasnica ovisi o njihovoj duljini. a tremolo ili vibratojeamplitudna ili frekventna modulacija određenog tona. Osnovne \nj V\J H karakteristike muzičkih tonova jesu: osnovna frekvencija koja određuje njegovu visinu. 17). a kod žena na oko 120 Hz. Kontinuirani prijelaz s tona neke frekvencij e na ton druge frekvencije zove se portamento. Promjeno m tih uvjeta mijenja se i visina proizved enog tona. 18). GLASNOĆA 60 30 PDRAST.Tako glasnice relaksaciono titranje i u ritmu tog titranja modulira se struja uzduha (si. Konsonanti sadržavaju vrlo malu zvučnu energiju.STAC. Znač ajke go vornog zvuka. Opseg frekvencija zvuka što ga proizvode muzički instrumenti mnogo je veći od onoga kod govora (si. 30 100 1000 10000 150C 100 FONA 120i- 1 Il n ) 1000 . opseg frekvenci ja ljudskog govora mnogo je veći te se smatra da glas nastaje zajedničk im djelovanj em glasnica i prostora između glasnica i tzv. ali obuh frekvencije koje su daleko više nego kod vokala (si.

Glasnoća i boja 10 — tona mijenja se ' i _L1_ L promjenom položaja I instrumenata i sluB 30 šaoca. jer isti ton na istom instrumentu f=294Hz ima različit odnos B 30 SOPS N komponenata ako je A 20 različite glasnoće (si. LJUDSKOG GOVORA I NEKIH ŠUMOVA [f. 1 10 strumenata ovisi znatno više o tranzijentima nego o spektralf=196 Hz nom sastavu tona. Newtona (1643—1727). 1 Historija. Tako svaki I------TEND ! muzički instrument 20 P ima za različite frekvencije i različite us10 mjerene karakteristiII liiLL I I I li 1 1 ke (si. Spektralni sastav ovisi i o 10 IlullHl ml l glasnoći. 1 \ i.1imi«. Brzinu zvuka prvi je izmjerio M. Naziv lllllliUii i itlitllllllll 10* 5 10' FREKVENCIJA . 23). . FREKVENCIJA se razvila istom u I.. a jerojatno i stari egipatski matematičari. oethius (oko 475—524) je dalje razradio Aristotelove postavke... Kao IO 4 8 10 2 8 10* samostalna znanost a. 22 SPEKTRALNI PRIKAZ TONOVA MUZIČKIH INSTRUMENATA. Međutim. 21 SPEKTRALNI PRIKAZI TONOVA XIX st. . . a daljnji razvoj akustike važni su i radovi G. Huvgensa (1629—95) i I. Ch. u Epidauru ili Sirakuzi.I st. On je uočio postojanje alikvotnih tonova koje je razjasnio Sauver (1701). Na temelju njihovih teoretskih postavki izradio J. Rameau (1683—1764) svoju nauku o harmoniji. koja : opisao Vitruvije (<.l n itt t — i 2 . . IB 30 Ako želimo identifi20 cirati ton samo preko stacionarnog stanja 10--------(tako da uklonimo porast i opadanje toUM na) teško možemo f-196Hz IB 30 prepoznati kojem inSAKSOFON strumentu pripada 20 emitirani zvuk. . svoga djela De architetura. Aristotel je pokušao definirati sam pojam nauke o zvuku....AKUSTIKA f=196 Hz VIOLINA 20 iB 30 1 1 25 Prepoznavanje tonova pojedinih in.„ . 1 1.) u V knj. Mersenne : 636).IKI BUBANJ 3ANJ LI BUBANJ ELE ITRABAS LONČELO UNA kVIR TUBA AUNA IBA SAKSOFON OT KLARINET SOFON UTA :0l0 FLAUTA 3H MUŠKARCA OR ŽENE ISKANJE JANJE KLJUČE" . 'blasti akustike pripadaju i načela izrasla iz prakse graditelja mučkih instrumenata. NE-:iH MUZIČKIH INSTRUMENATA I akustička zapažanja LJUDSKIH GLASOVA čovjeka jednako su stara kao njegovo vučno i muzičko izražavanje. 24). Sistematskim proučavanjem zvuovnih pojava bavili su se već fizičari i filozofi antikne Grčke. Ph. Da su inogi akustički zakoni u praksi bili poznati već u Antiki dokazuju ivanredna otvorena kazališta npr. Galileja (1564— 542). Pitagora je na monoordu ispitivao odnos dužina žice za tonove pojedinih intervala.

A. Cambridge 1927. New York 1937. 1918. — A. 1928. New York 1937. Acoustics of Music. Sound. Rocard. Schotto {Magiae universaliS) 1674) i S. Kobenhavn 1930.und Skalabildung. London 1932.. Baglioni.: H. Stumpf. Broadhouse. T. McLachlan. Handbuch der musikalischen Akustik. Stuttgart i Leipzig 1938). Grossmann. — J. The New Acoustics. New York 1930. — H. Roma 1925. G. Bartholomezv. B. G. 1919. London 1931. New York 1949. H. Torino 1942. — S. Jones. New York 1942 (novo izd. I. W. — P. Bar ton. T. Schaefer. Morse. W. U početku XIX st. Leipzig 1883—9°. Današnji visoki stupanj razvoja postigla je akustička znanost naročito pomoću elektroakustike. Udito e sensi generali. C. London 1943. Matzke. Scheminzky. Seashore. Propagation et absorption du son. Pariš 1935. — G.— J. C. — J. Musikalische Akustik. Kornerup.) — A T . A Historical Survey. — J. P. —■ F. Slovak. i A. Ein fiihrung in die Akustik. T. Miller. Winstanley. London 1929 (II izd. London 1944.— H.). Roma 1939. Hearing in Man and Animals. Martin i //.W.A Physical Text-Book. Vibration and Sound. Acustica musicale generale. Die Sprachlaute. Steivart i R. Valle. Uccello. Richarđson. — E. 24 USMJERENI DIJAGRAM KLAVIRA ZA 90° 270° RAZLIČITE FREKVENCIJE sirelii broj titraja i tako odredio apsolutne visine tonova. Doniselli. Stumpf. Praha 1947. von Helmholtz. W. H. A TextBook on Sound. MGG. lEtni _ i. W. Acustica. Traite de prise de son. Musical Acoustics. Bartholomezv. Die Anfange der Musik. New York 1956). Simbriger. Katechismus der Akustik. Schaefer. Milano 1927. Udito e voće. New York T938.— J. Salzburg 1943. — C. 1956). Trendelenburg. . — G. London 1894—96. — A. — D. — J.— J. Berlin 1939.5 6 7 8 9 REDNI BROJ HARMONIJSKIH TONOVA b)MEZZDFORTE C) FORTE SI. Helmholtz (1821—94) i J. Lindau 1949. Science and Music. B. — J. — H. Beatty. The Acoustics of Orchestral Instruments and of the Organ. The Theory of Sound. Bergmann. New York 1952. Milano 1933. Die Welt des Schalles. New York 1951 (IV izd. Theory of Vibrations. Hearing. C. Collected Papers on Acoustics. Acoustics Measurements. — L. Acoustics for Musicians. Ravleigh (1842—1919). Physikalische Musiklehre. — W. Bemhart. 1951. Lamb. Barkhausen 1932. — E. L. — S. L. L. London 1946. — P. Cagniard de la Tour mjerio je na svojoj SI. Hala i M. London 1934. Speech and Hearing. Wever. La Registrazione del suono. Nešto kasnije postavili su svojim kapitalnim radovima temelje suvremenoj akustici H. — W. Leipzig I93 2. The World of Sound. Innamorati i P. LIT. — A. Musikalische Akustik. Buck. London 1950. Modem Acoustics. Daviš. — C. Sabine. H. Theory of Sound (2 sv. W. Stufttpf. Music: a Science and an Art. Righini. Revher (De natura et jure Auditus et som. Richarđson. Klange und Gerausche. Psychology of Music. u 2 sv. Acoustics. — K. Acoustics of Music. Daviš. B. Akustische Gesetze fur die Akkord. — F. — T. Bragg.iih 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 10 1 2 3 4 . Berlin 1926. T. Hlas. — R. Berlin 1929. O.Murray Barbour. Tuning and Temperament. — N. Berlin 1939. New York i London 1949. Leipzig 1918. Sound. Wood. Ultraschall. A Text-book of Sound. 1951). McLachlan. Leipzig 1935 (II izd. — E. 1937 (njem. Musical Acoustics. 1929. Lottermoser.). — C. Jeans. London 1944. New York 1938. — Isti. — Isti. — W. Starke. Wood. — E.Theory of Hearing. L. Leipzig 1934. upotrijebili su medu prvima isusovac G. Tonpsychologie (2 sv. Akustik. Beranek. Fletcher. 23 SPEKTRALNI PRIKAZ MUZIČKOG TONA U RAZLIČITIM DINAMIČKIM STUPNJEVIMA a. C. Regensburg 1951. — H. — W. E. — B. — F. — C. Schwingungs-und Wellenlehre der Ultraschallwellen. C. The Physics of Music ( I V izd. Dinamic Theory of Sound. Trendelenburg. Sound Waves. New York 1952. Michigan 1951. Berlin 1935. — K. Their Shape and Speed. New York 1929. London Einfiihrung in die Schwingungslehre. Die Physik der Klangfarben. Wood. Leipzig 1908. New York 1951. — H. London 1944. Schmidt. — A. M. London 1947. — G. Die Lehre von den Tonempfindungen als physiologische Grundlage der Musik. sluch. — A. Pariš 1949. Leipzig i9n. feč. Acoustics. 1913). Schumann. 1926. Strutt. — L. London 1948.). Unser technisches Wissen von der Musik. Redfield. — H. Leipzig 1902. Zehelein. W.. Textbook on Sound. — Y. Braunschweig 1862 (II izd. Acoustics. Rayleigh. Stevens i H. — H. The Physics of Music. Lindsay. Culver. Riemann. — A. W. 1936.

Mušica ex Machina. // libro d'oro del musicista 1923). Stariji primjeri s su elemente koji podsjećaju na crkveno pjevanje. — Technical Aspects of Sound (E. Skudrzyk. // cicalamento delle donne al bucato di A. stariji tip indijskog narodnog gudačkog instrumenta -»■ sdrangi. P.: B. XII Muziku učio u Rimu (C. II 1888). Laurence.fourcq. 1951 i Kappa. New York 1953. 3. New York 1958 (tal. 2. — DRAMSKA: opera Tamno ogledalo. Priere. — E. David. Ljubljana 1929—38. ORKESTRALNA: tri simfonije. F. 1938. L. — SPISI: Su Emilio de' C Nuova Mušica.). Guasco. P. Le jar din suspendu. Torino 1963). 4 Canzoni italiant centesehe za gudače. e Ecole du violon (prevedena na više jezika). solo-pjesmi 18 Melodie Pascoliane. Francis. 1932. La Sonorite superieure." le tonalitd neutre e Var te di ibid. Beranek. Jean-Delphin. Ljubljana 1964. Od 1961 direktor je muzičke škole Cesar Franck u Parizu. — H. Music and Musical Instruments of Southern India and the Deccan. Fra Gregorio Alasia. 1951. Guglielmo (Mozart. Važna su njegova istražh razvoju talijanskog oratorija. Vlačić (Devčić. DJELA. — J.: R. —■ O. Palestrine. Pariš 1937. — A. Zabilježio ostalim pet slovenskih narodnih crkvenih pjesama koje su i vale već na izmaku srednjega vijeka. Pje je dopušteno da ukrašavaju melodiju. LIT. Laudi spirituali italiane za gudače. kazališnu karijeru započeo 1954 u zagrebačkoj Ko Od 1955 operni solist Hrvatskog narodnog kazališta u Za Njegov repertoar obaseže niz zapaženih baritonskih uloga 1 karaktera. 1953. — H. Phanomene des musikalischen Horens. L. 12. 16. La Mušica en Espafla. 20. 1929—38. —■ Isti. G. 1937. Boravio više godina u samostanu u I i naučio slovenski. The Story of Indian Music and its Instruments. Instrument je vrlo sličan violini (»indijska violina«).: H. tip španjolske (galicijanske) narodne pjesme stvene i čeznutljive. Istakao se kao pi (njegov učenik bio je P. 1949). G. II 1911 — Petit-Puy. K. Braunchweig 1967. Messiaen). ORKESTRALNA. Winckel. Sestra Jehana i Oliviera. — H. Pedrell. Wien 1954. 1935. 1938. a tanka gornja daska od drva ima otvore u obliku slova F. — S. — F. Akustik. Aleksandar ->. DJELA: Trois danses za orkestar. Canti di Maggio). London 1929. XII 1925 —). — F. Berlin 1960. ALAYRAC. Fletcher. Pariš 1945 i 1950. Cardi. Ko. 1929. 1934. Das spanisehe Volkslied. moderne). 1963. — Klavirska muzika (La cittd fiorita. flautu i gudački kvartet (ili orgulje).i 1815 — Pariz. 1911. Baleti: San jezera. Zgodov venskega slovstva. — Oratorij Chant funebre pour les morts en montagne. mješovitog zbora Radio-Zagreba i vokalnog k' Lisinski. I. Durufle. Richardson. 22. — J. Brat Jehana. — E. Pripada krugu japanskih avangardnih muzičara i član je međunarodnih udruženja za suvremenu muziku. H. 1929—38): Berceuse. M i dr. dueti za violinu i klavir. Šir). O. 1934. 1932. 1909. Physics. Faust). poginuo u Drugome svjetskom ratu. Nastupa i na konce podiju. Saumur.: G. Bustini. klavir i dirigiranje. La Jeune a Ecole d'orgue francaise. konjić i držak za žice slični su onima na violini. alabu tikva). 1930. U Parizu završio studij književnosti na Sorbonnei i studij muzike na Konzervatoriju (T. MGG. širok 20—22 cm. Princeton 1954. Jchan. Domenico. Ku. Berlin 1952. M. Postigla je nekoliko vri- . Prieberg. Gavoty. 1936 dobio prvu konzervatorijsku nagradu za orgulje.: F. dug 52 cm. ALBA -> Aubade ALBA (Alva). većinom prije propi ili poslije nie. Pariš 1963. London 1956. ALASIA DA SOMMARIPA. RMI. učenik Pariškog konzervatorija Habeneck). i trublje. — Solo-pjesme. Uz to djelovao kao zborovođa u L i Rimu i kao muzički kritičar. se na tekst od četiri strofe (svaki stih ima osam slogova). Labinska vještica) i dr. Cancionero musical popular espanol... Colloques internationaux du Centre National de la Recherche scientifique. 1930. Lira Sacro-Hispana. Vecchija. španjolski kompozitor iz X1 Do 1557 dirigent katedrale u Oviedu zatim u Burgosu. High Quality Sound Reproduction. 1951. 3 Canzoni ita Canzoni italiane za gudače i harfe. Ljubljana ] F. Bern 1959. Cosi fan Germont (Verdi. varijacije na napjev Lucis Creator. W. — Transkribirao djela A. 1843—75 profesor na istom zavodu. suita. 1913 (Rim 1920). 3. Traite d'acoustique. Pokušao je utvrditi tekstove na narodni ziku potrebne svećenstvu pri vršenju obreda. Richardson). Wever i M. Čarobna frula).. — Izdao veliku zbirku soi Maitres classiques du violon. Pariš 1962. Harmonia. Reinecke. — Acoustique musicale (red. Dukasa i R. London 1952. Acoustics. francuski violinist (Bayonne. DJELA. sin kompozitora Alberta Alaina. 2 korala. O. 1954—56 bio je na studijskom putovanju kroz Evropu. Pariš 1959. Bacha. Berlin 1960 (tal. LIT. // Rinascimento musicale e Giacomo Carissimi. U kompozicijama slijedio j konstruktivistički pravac. Simfonia italiana. ALAUPOVIĆ. Piše članke za različite stručne pu blikacije i muzičke kritike (od 1958 za Figuro). —■ F. ibid. — W. M. Na Pariškom konzervatoriju učenik M. Nicolas d' -* D'Alayrac. Adlešič. kraće komorne kompozicije. 1935. A Guide to Musical Acoustics. — Gudački kvartet. 1. od 185 koncertni majstor dvorskog orkestra. fantazije. Lauđi). D. / moderni orizonti della tecnica musicale. 1934. Die Grundlagen der Akustik. 1934. Barcelona 19. Djelovao kao orguljaš u crkvi sv. orkestar i orgulje. ALARD. Adam. E. — M. A. H. 1950. La Traviata). 3 Danses. Ormarić za rezonanciju načinjen je od tikve. odaju majstora polifone tehnike. A. Musical Engineering. — ZA ORGULJE (djelomično sabrana u L'Oeuvre de Jehan Alain. W. Gavoty.. Eslava. XI 1881 — 24. Pariš 1941. K. 1905. Sarasate). Grave. Les Instruments de musique dans 1' Inde ancienne. — La Resonance dans les echelles musicales (red.. . kao što su Figaro (Rossini. Ljubljanski zvon. Winckel. 1953. musicista e musicollogo. Nuova Antologia. Studisulla storia delV oratorio musicale in Italia. Stuhlman. japanski kompozitor (Tokio. VI 1940). Tugomir.26 AKUSTIKA — ALBA jednih nagrada na međunarodnim natjecanjima i ugled movini i inozemstvu kao koncertni orguljaš. — E. Na Konzervatoriju u Tokiju diplomirao 1949 kompoziciju. Experimentelle Beitrage zur Psvchologie des musikalischen Horens. Litanije. Angles. Djelovao zatim u rodnom gradu 1943—50 kao zborovođa. LIT. 1932. 1934 i 1936. harfu i duhače. Pariš 1958. Rekvijem. ATextbook of Sound. AKUTAGAWA. — VOKALNA: Rekvijen II Cantico di Frate Sole za zbor. God. 1950—64 kao direktor Konzervatorija i uz to 1952—58 kao orkestralni dirigent. Barcelona 1934. — Suite monodique za klavir. Ascol 1957- ALABJEV. Szvenson.— H. 1938. 1939 i dr. Divertissement za gudački orkestar. 1938. 1934. New York 1952. Day. Alessanđro (redovnici Gregorio). 2 fantazije. Duprea (orgulje). Montgomery. G. God. R.: F. sa dugo izdržanim završnim tonom. ima četiri crijevne žice ugođene po kvintama i sedam (iznimno devet) simpatetičkih žica: LIT. (II izd. — H. musicien francais (1911—40). francuski orguljaš (Saint-Germain-en-Laye. Lamento. B. — J. — C. Vrat s pužem. Indiju i jugoistočnu Aziju. Ascoli Piceno. Ducassea (kompozicija). 1948. — G. 1960. London 1955. DJELA: violinski koncerti. Weber). francuski orguljaš i kompozitor (Saint-Germain-en-Laye. Rossenthal. Marie-Claire. — Andante varie za gudački kvintet. 1937. LIT. — Klavirska muzika. La Perception de la musique. —■ E. 3. LaMusique d'orgue francaise de Jehan Titelouze a Jehan Alain. Berlin 1955. I Pedro Alba. Dupre). Physiological Acoustics. Banchierija. talijanski muzikolog i kom] (Montegiorgio. 1952. Physikalische und technische Akustik. -Pjevanje učio na muzičkoj školi Va. 1924. New York 1954. Lisinski u Zagrebu (Z. nastala u duhu kastilskog čizma. 1626). 1914. Janequina. Simfonijska trilogija. 1907—11 predavao u Rimu zborno pjevanje na Nacioi institutu za muziku. 1938. Hamburg 1964. Nikole u Maisons-Laffitte (nedaleko Pariza). 1934. 10. P.-s. Die Schallmessfibel fur die Larmbekampfung. Burek. New York 1953. de Sanctis. Kidrič. — Suita za orgulje. niz kompozicija za orgulje. Miinchen 1960. 1908 (novo izc Le laudi spirituali italiane nei secoli XVI e XVII e U loro rapporto cm profani. Snimila je vel ploča uglavnom s kompozicijama J. Kinu. AFMF. 1928.: Tri moteta obj. solo-pjesme.: B. London 1958. Rakuša. London 1891. Revidira i objavljuje djela orguljaške literature. —■ H. W. SSSR. Man's World of Sound. NOVA IZD. — Kom pozicije za violinu i klavir. Član ansambla narodnih pjes plesova Lađo. — Meyer-Neumann. Speech and Hearing in Communication. Seviljski brijač). celestu i timpane. Ballade en mode phrygien. Striggii 1905—06. DJELA: klavirski trio. U nj] upotrebljavaju i slogovi la-la ili ai-le-h-la. redovnik iz reda servita (Sommariva del Bose 1578 — Rim. 1 LIT.— F. Intermezzo. Izgubljeni raj. a zanimali su ga i problemi penta dvanaesttonskog sistema i različite mogućnosti podjele 1 Težio je za obnovom talijanske muzike pa je nastojao < neke stare forme (Canzoni. 1933. 1934. — R. Pedro. II. Završila Konzerva torij u Parizu (M. VIII 1926 —). VPatson i C. Domenico Alaleona. 1914. L'armonia modernissima. ALAIN. Principles of Modem Acoustics. Canac). Aria. Biophysics. Li) moderno e umanita musicale. Triptihon za gudački orkestar. operni pjevač. francuski kompozitor i orguljaš (Saint-Germain-en-Laye. zborovi. Svet zvoka in glasbe. Pariš 1952. 2 preludija. varijacije na temu Cl. E. Najviše pisao za orgulje i ti radovi idu u najbolje što je komponirano na tom području u suvremenoj francuskoj muzici. — CRKVENA: Messe gregorienne de mariage za zbor i gudački kvartet. — Opera Mirra. W. N djela (brojni moteti i himni). 3 sv. K. Loviery. VIII 1918 —). Često izvod: ziku starih francuskih majstora. 1938. Aubin. Olson. 1938. London 1957. Marcel-Dubois. Nicolas . Angeles. klavirska djela VOeuvre de piano (3 sv. Winckel. — Solo-pjesme. postludij. Paj (Mozart. bariton (Z 26. Cecilije. Margenau. — Klavirska muzika. uleknute sa strana. od 1916 povijest muzike i estetiku na S vatoriju sv. 1911. suita za trublju i orgulje. 2 Danses d Agni Vavishta. Slovensko petje v preteklih dobah. Pierce i E. — L. Aleksandar ALABUSARANGI (indij. Sound. A. Wood.Aljabjev. LIT. Sound recording and reproduction. ALALA. S. Messe breve za 2 ženska glasa. Sga: God. Valentin (Gounod. Jehan Alain. Torino 1961). KIangwelt unter der Lupe. Climat. Mercier. Moir. VII 1925 —). ALALEONA. Goodfrey. Olivier. F. Yasushi. G. Klangstruktur der Musik. preludij i fuga.

koje se formiraju spaja njem prostih mera. 1759 vratio se u Bolzano do smrti vodio obiteljsku radionicu. Uz to ostoji i tonski sistem izgrađen na kvintnom principu. Pariš 1951. dok su muške najveća. Sokoli. Trodelna mera sa hemiolom na prvom mestu.rtirao najviše po Francuskoj i Engleskoj. Nendori. 8. Muzička praksa u Albaniji još je uvijek u rukama arodnih muzičara i pjevača. 6. Sokoli. Sagmavra. Od 1911 nije više javno astupala. Setaccioli) i Bologni P. — R. ->■ hemiola. III 1720 — Bolzano. Charbonmau. XV. zborsku muziku i solopjesme. Baldassare-Tedeschija. 1708—12 bio je u Grazu. XI. —■ Isti. šaljive. U narodnoj muzici Albanaca u Jugoslaviji ritam i metrika veoma su bogati različitim oblicima. Snimila je velik broj gramofonskih ploča (opere i vokalna rika). Frankfurt 1922. Prvu albansku nacionalnu operu »Mrika« napisao je P. Učio klavir kod svog oca . — Y. — E. Muzika je nekada bila njihova jedina razonoda i zabava. Melodika jone po pullore. vola vola dr. Njegovi instrumenti osjeduju neke osebine Amatijevih i Stainerovih radova. Trako i P. Albanus). Michele : 1700—12 radio u Grazu kod W. Narodni apjevi uz instrumentalnu pratnju izvode se često troglasno. veoma uglađene vokalne tehnike. dobama) unutar jedne mere ■— i na grupu oblika kojima unutar mere nisu sve metarske jedinice stalno jednake (oblici tzv. The Primadonna. 1927. talijanski kompozitor (Ortona. urođene muzikalosti. — Kange popullore shqipetare. Zbog geografskog položaja. četverodelna dosta je retka. u severnim Gege. 1. 1954. tupan lapan. LIT. Volkskundliche Bibliographie Albaniens von 1945—1956. K. Zur Vokalmusik der sudalbanischen Camen. 1923. kanadska pjevačica francuskog podrijetla. sopran (Chamly. — Kenge popullore shqiptare. Deutsches Jahrbuch fur Volkskunde 1965. Stockmann. — D. III. — R. Pjevala zatim u Fi-:nci i od 1872 u operi Covent Garden u Londonu. 1964. 8. u dvoje ili grupno. ali isto tako i ljubavne. Buletin i Universitetit shteteror te Tiranes. — Isti. filmska muzika. W. Stockmann. DJELA: orkestralne kompozicije. naročito -=• defa. Binari i ternari (hemiole) kao metarske jedinice oblikuju velik broj različitih mera. harfu. L. ALBANI. r II 1909 —). najčešća je mera nakon proste dvodelne iz prve grupe u narodnoj muzici Albanaca. scenska muzika La FigHa di Jorio (D'Annunzio. Dungu. Nikad se nije desilo da muškarci pevaju ženske. Po formalnoj strukturi muške su pesme najrazvijenije. 12 preludija). Vola. Les dances populaires et les instruments musicaux du peuple Albanais. Sokoli. u Albaniji sačuvala se do danas izvorna autohtona mzička kultura. 2/4 mera. a dečje najmanje razvijene. u kojoj djeluje više muzičkih ustanova: operno kazalište. U melodijama je posebno naglašen nesiletričan ritam sastavljen od različitih metričkih kombinacija. — Komorna muzika. Nendori. ALBANESI. Njihove pesme razlikuju se ne samo po sadržaju već i po formalnoj strukturi i načinu izvođenja. i to iko da jedan glas leži. Od 1940 članica opere Metropotanu. a žene uz pratnju ritmičkih instrumenata. XII 1893 —). Arbatsky. Bari 565. 3. Izuzetno je zajednički pevao samo katolički živalj u gradovima. talijanska obitelj graditelja guačkih instrumenata. vjerojatno turkestanskog podrijetla. — A. 4eđu instrumentima najviše se susreće veliki bubanj. aksak-grupa veoma je bogata raznovrsnim oblicima. Les Colloques de Wegimont. visoko svedeni. New York >58. To se smatralo najvećom sramotom. Jakova. muškarci pevaju uglavnom junačke pesme. talijanski kompozitor i pijanist (Napulj. Negovali su je od najranijeg detinjstva do duboke starosti jednako muškarci i žene. Pjevala zatim na glavnim talijanskim opernim pozorniima.: J. —■ R. naprotiv. 23. klavirski trio. 5. Svaka od ovih grupa strogo se pridržavala svojih pesama. >lo-pjesme. Montreal. Chieti. Objavila je memoare Forty Years of Song (1911). deitirala 1935 u milanskom Teatro Lirico kao Nedda (Leoncavallo. Malo 1 duguljasti. javlja se u kombi- . nešto manje u gradskima.: W. u odnosu 3 : 2. narodna muzika Albanaca u Jugoslaviji ne poznaje. Giovane. Giuseppe je najprije Ddio vlastitu radionicu u Bolzanu. Gostovala u . III 1680 — 10. d 1891 na operi Metropolitan u New Yorku. Dictionnaire universel des uthiers. J. S obzirom na veće bogatstvo ritmičko-metričkih oblika može se reći da je ritam primaran. 28. DJELA: L'arca di Noć za orkestar. Deca su stvarala svoje pesme. I 1722). Stockmann. itim u Wurzburgu i Salzburgu. Alfano). Stockmann. Deutsches Jahrbuch fur Volkskunde 1958. tzv. Edwards. a u instrumentalnoj na svirci gajda. postoje i mnoge zajedničke osobine albanske narodne muzike. XII 1634 . Albanische Volksmusik. Beating the tupan in the Central Balkans. Berlin 1965.und Lautenmacher von Mittelalter is zur Gegenwart. Retki su slučajevi da se hemiola pojavljuje na kraju mere. IX 1926). i E. Krantja. Svi ovi izvođači mogu da pevaju solo. E. — DRAMSKA: :enski triptih Terra d'oro. Stockmann. Pjevanje učila Parizu kod G. Journal of the International Folk Musik Council 1963. U prvoj grupi mera sa stalno jednakom metarskom jedinicom samo se prosta dvodelna mera. Calendario storico della citta di Bari. dele se u dva plemena. God. simfonijski i duhački orkestar. Ethnomusicologie. Bolzano. XI 1847 — London.uigija Albanesija. Nećak Michelea i Giuseppea Giuseppe "ntonio (Caldaro. Umjetnička muzika temelji se na narodnom melosu. Proben aus der albanischen Volksmusikkultur. npr. —• Obj. Učila u Milanu kod G. 2. Die vokale Bordun-Mehrstimmigkeit in Siidalbanien. sopran (Bari. kasnije je neko vrijeme djelovao u Linzu. u slobodnom rubato izvođenju. Novara 1940. zbor i orkestar. Mattia (Caldaro. također goč ili kasa). 923). Stidostdeutsche Forschungen 1943. 3 + 2 + 2 (starijom oznakom »sedmodelni takt«). a na zapadu niskom močvarnom i slabo razveenom obalom. Tirane 1959. Ostale proste i složene mere iz ove grupe ve oma se retko javljaju. Ritmika e muzikes sone popullore. Od ostalih kompozitora ističu se još K. — R.Bolzano. pevaju uz pratnju melodijskih instrumenata. 23. — H. II 1712) kao mladić otvorio radionicu u Bolzanu. — VOKALNA: Sanf Antonio za sole. — Gudački kvartet. Fiedler i E. Kon-. 1949 (vlastiti libreto). Prve umjetničke forme bile su masovne i borbene pjesme. X 1856 — London. Francuskoj. Tirane 1958. Dungu. . I. 27 Profesionalna muzička kultura koja se oslanja na evropsku tradiciju počela se razvijati nakon oslobođenja zemlje (1944). 8. Music Club. komponirala kraća djela za klavir. Moskva 1953. Dupreza i u Milanu kod F. Djelovao kao zborovođa. Albanci koji žive u SAP Kosovo i duž albanske granice od Skadarskog do Prespanskog jezera.merici. Bila je vrlo cijenjena ratorijska pjevačica i dobra pijanistkinja. Me Loughlin. gde je jedna metarska jedinica u svom trajanju duža od ostalih jedinica za polovinu njihova trajanja. Liigendorf. Nalazimo je u mnogim seoskim pesmama. koji se ogledao i na instrumentalnom području. ALBANI (Alban. R. — Javirske kompozicije (6 sonata. omeđene na sjeveru i jugu isokim planinama. 1960. 21. Licia.ALBANESE — ALBANSKA MUZIKA ALBANESE. XI 1677 — Graz. a temelji se u vokalnoj oblasti najviše a ojkanju. žene svoje. proslavila se kao interpret Puccinijevih i Verdijevih opernih kova. može se podeliti u dve osnovne velike grupe: na grupu sa stalno jednakim metarskim jedinicama (jedinicama mere. ALBANSKA MUZIKA. Za muškarce je karakteristično visoko i jako pevanje. Lirski sopran ristalnog sjaja. dok muške mogu da budu i široko pevane. Druge složene mere. J Ortoni potaknuo 1920 obnovu tradicionalnih svečanosti Abrazija Maggiolate abruzzesi za koje komponira muzičke spektakle i rganizira izvedbe pučkih abruzzijskih canzona. Konou. Nije bilo zajedničkog pevanja muškaraca i žena. Lampertija gdje je ebitirala kao Amina (Bellini. New Yorku. kompoziciju kod Pinta i S. Buletin i Universitetit shteteror te Tirane. s lijepim crvenkastosmeđim lakom. 3. — Solo-pjesme. MU Z IKA AL BA N AC A U SFR J ALBANESE. Premda svako pleme poseduje vlastiti muzički folklor izrazite fizionomije. 2.). London i833. Montreal 1938. međunarodnu reputaciju stekla 1939 kreacijom Mirni (Pucini. La Boheme) u milanskoj Scali. koje je još za partizanskih borbi komponirao 5. Falconija. U južnim krajevima žive Toski. Muzičko središte Albanije je Tirana. 27. Die Geigen.: P. J J ). fuge. Način izvođenja uslovio je da su ženske pesme pretežno u strogom ritmu. iichele (Bolzano. Nendori. 7. Rusiji. neizvijenih saobraćajnica i reljefa zemlje. Zur musikalischen Struktur einiger mehrstimmiger Gesange der sudalbanischen Laben. S. 1958. njegovi su sinovi. Dok su dečje i ženske pesme isključivo lirskog karaktera. Njemačkoj. Licia Albanese. 1951 ponovno nastupa u Scali. tj.'Albani. Lyra shqiptare. — D. a žene muške pesme. ističe veoma velikim brojem primera. VII 1771) izučio : u Grazu kod strica Michelea. Polifonia jone popullore. Gesange der Camen. Ogroman broj metričkih oblika. a trodelna go tovo i ne postoji. s ljestvi3m od 11 tonova. ansambli narodnih instrumenata i dr. IV 1930). The Licia Albanese. 1960. tzv. Vallet shqiptare. . a muškarci svoje. — Isti. LIT. Kao i njihovi preci Dardani koji su živeli u ovim krajevima Albanci se odlikuju neobičnom muzikalnošću. Vannes. tzv. Emma (pravo ime Marie-Luise-Cćcile Lajeuesse). Indiji i južnoj Africi. pučke canzone (popularne: Lu Piante de le fojje. a među reproduktivnim umjetnicima dirigent M. a 712 preuzeo je očev posao. -> aksak ritma. Prozodija dhe metrika jone popullore. Stockmann. uglavnom žicanih. Deca pevaju obično bez ikakve instrumentalne pratnje. muzički kritičar i komenitor prvih zvučnih filmskih dnevnika talijanskog Istituto Luče.: H. Dečje pesme brojčano su najmanja grupa. Narodna. Guido. od najprostijih do najsloženijih. dominirajući elemenat. LIT. Arbatshy.— Y. — Kengedhe valle popullore. 1959. Chicago 1953. Ritam i metrika. zborovi. talijanska pjevačica. mimokoreografska akcija s muzikom La Grotta i Aligi. pečalbarske. Radio je desetak godina u Beču. LIT. Paparisto. III 1730) i Giuseppe Jolzano. 29. 'agliacci). zbirku Nuovi canti popolari d'Abruzzo. — D. Sonnambuld). Studirao u Milanu (G. Druga. roga. Carlo. Od 1893 bio je profe->r na Royal Academy of Music u Londonu te odgojio više istak-utih klavirskih umjetnika. 3. Muškarci. — D. Tirane 1952.

5) do duodecime.-Hb-o? o-dame ta- Druge mere. Tonalne osnove većine pesama su lestvice iz prve grupe.e-. U prvoj su grupi dijatonski penta-.te. Mo----ra. obično u ovim oblicima: + 2 + 2 + 3 1 2 + 3 + 2 + 2 (devetodelni takt): ICush. sa c na a (primer br. melodika još snažnije odražava duhovno ustrojstvo svojih stvaralaca. Nisu isključena i druga osei Makam hidžas nalazimo više u gradskim nego u seoskim.' san. Na albansku narodnu muziku u Jugoslaviji uticala je i crl muzika (primer br. Kod plemena Gege ne pi anhemitonske pentatonske lestvice. CL- K i m Prilično je česta pojava promene tonskog centra koji se s za malu tercu. Povezivanjem različitih mera nastaju nove kombinacije.i heksakordalni nizovi.da. neobuzdana ljubav. sastavljena od dvodelne i trodelne ili obratno (dvanaestodelni takt). Najveći broj pesama ima ambitus Durska Iestvica sa završetkom na trećem stupnju iznad t javlja se u pesmama Albanaca koji žive u Makedoniji. tona iznad tonike toga niza. bu. ma-Ut-o f'i pel. naročito oni sa Istoka. o- da me ta------v&n. moli' qi . Orijentalne lestvice tonalna su osnova otprilike jednoj ti vokalne narodne muzike Albanaca u Jugoslaviji. 7).me li---rrw.ces____ s'vet. i drugi metrički oblici.----- van. makam hidžas. dorski i jonski modus i anhemitonska pentatonika. 0. nan\ rtuo. Metodika.> po Vper. nw-rL la. b) Tonalne osnove su mnogobrojne. ali samo onda kad se ova četvorodelna mera kombinira sa drugim merama... Postoje.— Pentatoniku nalazimo u pesmama Albanaca oko Prespai jezera (Toski) (primer br. eh.----rrin.0. U ambitusima sekste. 9).vari- T i-... Tonalne osnove najvećeg broja albanskih narodnih pe u Jugoslavijr jesu eolski modus. tetra-.28 ALBANSKA MUZIKA 6 J= 132-142 nacijama s drugim merama druge grupe i u merama narodne plesne instrumentalne muzike: 0 kurjomko-ium.de. formirali su njen razvoj i današnji šaroliki sastav. i 3.maji. a od oktave na više primeri su još redi.nat i kom gje. zatim kvarte i terce. Javlja se u četiri oblika: (3 + 2) + (3 + 2 + 2). dosta su retke.bej pcLsh. prisutni u vokalnoj narodnoj muzici Albanaca u Jugoslaviji.le. Najčešća Iestvica iz prve grupe je dijatonski tonski niz sa polustepenom između 2. starocrkveni eolski. a nikada obratno. Mo . Tempo izvođenja oblika druge aksak-grupe sporiji je nego u Makedonaca i Bugara.rajh. me ta.na. CL" TTUUZ. Uz njega javlja se često i kompletan eolski modus: orijentalnih Iestvica kao makam kardžijar i druge javljaju' minimalnom procentu. Elementi melanholije.e. po UUL. Mnogob grupu orijentalnih Iestvica predstavlja tzv. Nije retka ni sedmodelna mera.(2 + 3): i N(LTb'TUUh' 7KUh\ CL~ TThCLTLTTULTb. _ kvinte.o. što zavisi od ukusa pevai tehničkih mogućnosti instrumenta koji prati pesmu. Pojava duodecime je razumljiva kad se uzme u obzir da je za Albance karakteristično visoko i jako pevanie. (3 + 2 + 2) + (3 + 2) i (2 + 2 + 3) J.----ti------ret te 7ia. eh. tri. io) kao što je i narodna uticala na crki 10 Ruboto(J = 72) pe.. FR r TTO J-T Tu DiC rns t'zan'ja.J. Sve lestvice mogu se podeliti u dve grupe: na one koje su nastale pre dolaska Turaka i na one koje su nastale za vreme turskog ropstva. sastavljena od trodelne i četvorodelne: (2 + 2 + 3) + (2 + 2 + 2 + 3) (šesnaestodelni takt): O-dame ta.ri. In- ke. nuk e du.ra..rij mi----re shka. o d^mb'dhejtu/et-e..nat i kam Nakon trodelne najčešća je peterodelna mera. askt ai qe H1-L LJjLr . naravno. 8). septime i oktave broj primera opada.ni ha. Događa se čak da se ista pesma peva i u kom modusu i u makam hidžasu. je makam ponešto modificiran i podešen mentalitetu Alba Osnovni sadržaj pesama koje se izvode u makam hidžasu strastvena. oj! \ Đo t'i fojm. Dosta je česta četvorodelna mera. Česti su slučajevi ispreplitanja j i druge lestvice. U narodnoj muzici Albanaca. J = 72 p p p p p e____ shkoj ne [ k. Mo-ri Uil-ja. bil---bU------------- rr hil------hil----------------o. sy.. a) Ambitus melodike veoma je raznolik — od male sekunde (primer br.. pored velike uloge ritma. ne dozvoljavaju velike brzine u izvođenju.-la.-n a.H. mo-ri hi. trodelna 3 + 2 + 3 (osmodelni takt) i dvodelna 3 + 2 i 2 + 3 (petodelni takt).. Dy JCL- ra. u muškim nego u ženskim pesmama (primer br.nin. dijatonski nizovi sa malom te iznad tonike i makam hidžas. ue-----shisk..re.ru--e. jo..qe-ve dja.nder o.. novi oblici. kurjom Jeo-rum dymJidh£J lw. Ostale r r f Mo. dok su lestvice druge grupe orijentalnog porekla. e------net ^T Kushasht ai qe -v —v—=r $ rrin nder o -------------------rrin. Različiti uticaji. (2 + 3) + (2 + 2 + 3).dja-lit- Hemiola se izuzetno pojavljuje i na drugim mestima.-le. dy jcu.

konnyoft\ moj biL-ktu-ri-----ne Qysk se mJje per------kun.ta.' ni .

Prvim oblikom služe se nevešte pevačice. Za višeglasje Toski karakteristično je njihovo troglasje. Takvo proširenje može da bude i u sredini pesme ako je pesma duža.Tlajn hoj_____ Dvoglasne ženske pesme ovakovih oblika veoma su skučene svim elementima. posle prve fraze. sem u područjima Tetova. Tipično je za sve oblike ^ *= V $ V va. Troglasje Toski sastoji se od prvog glasa koji peva samo jedan pevač. bu ' hlLT u- > . 0 i e. i na oblike čiji le pojedini delovi menjaju kod svakog ponavljanja.nin ne je--leh---- Razvijenijim drugim oblikom služe se veštije pevačice. Drugi glas prati prvi tako da. Drugi strofični oblik su pesme od tri melodijska stiha za tri tiha teksta. U tim e oblicima kod različitih pasusa teksta menja samo drugi meadijski stih. utoliko su i redi primeri. Najmanji strofični oblik sastoji se od dva melodijska stiha. On često upada i u sredini reci i s prvim glasom čini neku vrstu narodne polifonije. me te mbajtur. onda se i samoglasnik menja. hajde mashalla! 1 Prej Podrime na erdh haberi. pra. !___±A------------------- bibkur me kish hi- o Ka. (Si t'ia baj hallin i mjeri. Si t'ia baj hallin i mjeri. 1 P O vjen mollaxhiu molla me na shite. me haba. B + C. 6).) Najčešće su četvorodelne pesme.. U trodelnom obliku pevaju se i tekstovi nestrofičnih >esama. ima i oblika od deset pa i četrnaest delova. vet jena t'holla. Dosta je čest i oblik bordunskog dvoglasja u kojem drugi glas iz tonike povremeno silazi za veliku sekundu. Prvi glas peva od početka do kraja — i to melodiju (vodeći glas).B. pa čak i docnije. Bmelodijskim stihom. Mi. gde se peva i dvoglasno. Tim oblikom pevaju se i nestrofične pesme kojima .. ponavlja se. u. Amelodijskim stihom. ili na tom tonu izgovara tekst istovremeno s prvim glasom. dok su u gradovima apušteni ovi oblici višeglasnog pevanja. što izvodi drugi glas. 3n je do^ta čest. U ovim krajevima dvolasje se javlja u više oblika. muške su pesme razvijenije i interesantije. i + A + B + B. Drugi glas. «vaju uglavnom jednoglasno. i trećeg glasa koji peva grupa pevača. Dvolasno pevaju žene danas samo po selima. Sastoji se samo 3 1 ) % kg j ^ E 0 j| Ah. Uz ovakvo pevanje obavezna je ritmička pratnja defa. 14). samo se mestimično jedan glas odvaja od drugog. Gostiara i Kičeva. U ovakvim pesmama pošto se otpeva ceo tekst jedne strofe odgovarajućom melodijom. Ukoliko su oblici veći od četiri dela. Gege. Najprostiji oblik jeste svakako pevanje ćele pesme jednim nelodijskim stihom.ta-. Ovu kadencu peva prvi glas-solista u slobodnom ritmu..B -f C + D. VCL. koji narod nazivljezaniqe e pret (glas koji dočekuje). i to u više oblika. Sadri. veoma ovisna o tekstu pesme. Svaka troglasna pesma ima mali uvod koji može biti dvojak. U toku pevanja spaiju se oba glasa ponekad u unisono na terci iznad tonike. 9VCL- kor m >—* e kish m kish e. mo-re. Treći. Ima i mnogo drugih oblika armiranih na sličan način. ali obično se peva na a. Vet kena molla. U pesmama ovog oblika dvoglasja solist počinje. a rede dvoglasno. Svi melodijski stihovi mogu la budu različiti: A 4. Višeglasje plemena Toski razlikuje se od onog u Gega. Ovim oblikom formalne trukture melodije pevaju se i nestrofične pesme u različitim »mbinacijama stihova. jeste kombinacija jedne vrste heterofonije i bordunskog dvoglasja. Višeglasje. — . U drugoj grupi ima i oblika sa četiri melodijska stiha. kod nestroičnih pesama. a refren s proširenim završetkom dvoglasno. Prvi oblik je prostiji i najviše se upotrebljava. onoliko puta za koliko je stihova lovećan koji pasus pesme. najčešći oblik dvoglasja.Uen-o buJcurme kish hi. izuzetno u terenom dvoglasju.. muškarci evaju i dvoglasno. Treći glas isto tako nastupa docnije sa drugim glasom ili čak i posle njega. Troglasno pevanje oni nazivlju: me iso.Han hoj.0 Ff T - Ah.je__ ha. ovaj oblik mogao shematski irikazati ovako: xA + B. dok drugi nekoliko pevača. Jedan od oblika jeste i taj u kome se pesma peva jednoglasno. Hajde. a ostali pevači nastavljaju pesmu obično posle prvog stiha: 13 J) = 208 ft l_________1 Oj. Time se stvara bordunsko dvoglasje: i = 208 29 ovog dvoglasja da prvi glas peva samo jedan pevač. ne počinje zajedno s prvim glasom već uvek nešto docnije.ALBANSKA MUZIKA c) Formalna struktura melodije. Treba naglasiti da prvi melodijski tih (A) ima karakter parlanda. u drugom primeru ranovljeni stih je u zagradama. na tonici (-> primer br.rw lo-nja. i prvi i drugi glas pevaju melodiju. ili ponavljanjem drugog stiha. Češći oblik je onaj od dva melodijska stiha i -r. Oni se mogu podeliti u dve . ona se ne prekida već se produžuje za kraće ili duže trajanje. Za razliku od ženskih. obično na poslednjem samoglasniku strofe. Pojedini melodijski stiho1 mogu da se ponove u različitim kombinacijama. Toski oko Prespanskog jezera i delimično s leve strane Crnog Drima pevaju uglavnom troglasno.>. Stoga bi se. dok je drugi (B) raspevan i poletan lo najveće dramatičnosti. Žene pevaju u malim grupama od 2—3 pevačice u svakom lasu. U prvom iriloženom primeru tekst refrena je kurzivan. Završetak : uvek unisono na tonici (primer br. peva na samoglasniku e (Primer br.e stihovi vežu po shemi: A-j-B. hi- Uen. Njihovo dvoglasno pevanje je bordunskog tipa. u-ne lo-nja. dok drugi glas leži na tonici sa istim samoglasnicima kao i prvi. Drugi las kreće se uglavnom istim smerom kao i prvi glas.. ili iz država osnovni ton (toniku) na samoglasniku e. Interesantniji su oblici druge grupe na tekstove nestrofičnih lesarria. Sastoji se od melodije oju peva prvi glas i recitovanjem istog teksta na finalisu odnosno snici. To proširenje melodije peva se kao koloratura. me nande i me te renkuar. Ako je ta kadenca duža. koji čine većinu Albanaca u Jugoslaviji.nemme al-. takode i po formalnoj strukturi. ali ne i veliki broj. kao npr.- Uen.. Naime. A + A + B + C i s l . Ponekad se prvi glas pušta ispod drugog. Većina ovih pesama stvorena je dodavanjem refrena pesmi a dva melodijska stiha. x>gata je interesantnim oblicima. C + D itd. Stalno drži ležeći ton na tonici koja je i nota finalis.0 bu. Sem jednoglasno. naime. Počinju tim tonom. 12). Shematski bi se ovaj oblik mogao irikazati ovako: A + xB ~ C + D. hajde. od drugog glasa koji takođe peva samo jedan pevač..rupe: na utvrđene oblike koji se javljaju uz tekstove strofičnih jesama i ponavljaju se sa svakom strofom teksta.. Svi stihovi pesme u ovom slučaju pevaju se prvim. sem poslednjeg koji se peva drugim. i to tako da drugi glas sav tekst refrena peva samo na jednom tonu. Retkost je pesma duža od četiri takta.

Ostali predstav nici aerofonih instruZURLAŠ IZ RUGOVA menata jesu velike i . »Frven veriu« ( duva). Drugi veoma česti ženski idiofoni instrument jeste tepsija ili tanjur. ili 4—6 na jed noj a na drugoj nije dnu. Budućnost u Prizrenu. na kojima su svirali Cigani. 1 Uporedo sa bujnim razvojem muzičkog života na Kosovu Oslobođenja. stari grade«. 1 čalgidžije nestaju. svestrani umetnik. 1 Jedan od najstarijih žicanih instrumenata je ljahuta (g Još danas se dosta često upotrebljava medu gorštacima za pj epskih pesama. moj. sastavljci harmonike. Drvena ili metalna cev. Važnu ulogu u širenju muzike na Kosovu odigrala su kult -umetnička društva. i glissanda za veliku sekundu naniže ili čak i za veći interval. sličan makedonskoj šupelci. Melodiju izvode unisono svi žičani i duvački instrumenti. rnu-d me shi- kon. Pod opštim imenom zumara Albanci označuju aerofoni in strument s udarnim jezičkom. ->■ gajde (koje se mnogo manje upotrebljavaju nekada) i -> dvojnice. Kose Mitrovici i dr. Drugi oblik kratkog uvoda u stvari je mala kadenca koju peva samo prvi glas. Rudolf Bruci (1917). a u okviru Oblasnog pozorišta izvode se i rete. pa je sem »Albanskih pesama« ( komponovao po jedan stav u svojim »Igrama i pesmama sa Bal (1927) i u orkestarskoj »Balkanofoniji« (1927). Muzički folklor Kosova i Metohije privul već u XIX v. Muzičkim folklorom Kosova i Metohije inspirisali su 1 novije vreme i drugi jugoslovenski kompozitori. Taj polazni ton uvek je tonika. Tonovi gornjeg registra dobivaju se jačim duvanjem. Ima jednu ili dve cevi sa 4—6 ru pica. dužine 30—40 cm sa 6 rupica. solističko i grupno. grnate (klari jedne vrste tambure i defa. a nešto docnije upadaju drugi i treći glas. a upotrebljava se i kao solistici strument. objavljene 1933 pod naslovom »Pesme z Skenderbegove«. izvodi se mali dodatak. Na svim pomenutim instrumantima sviraju seljaci Ali sem na zurlama i tapanu na kojima sviraju Cigani. sastavljeni od ćemand (violine). koji je udario temelje nacionalnoj n E i ii-ri terzlut. Dorde Karaklaić (1912). Hrvat Josip Slavenski (1896—1955) posizao je u više at za albanskim melosom. od jednog tona koji peva prvi glas. koje su okupile i veći broj učenika iz redova rad omladine. naročito u oblasti reproduktivne umet Najaktivnije među njima je svakako Agimi (Zora) iz Pri. Sazvučja ovog troglasja ponekad su oštra. a duva ustima. Instru menti sa dve cevi (diple) imaju ili isti broj rupica na svakoj cevi. Redovito služi kao ritmička pratnja ženskom pevanju. uz koja treb: menuti društva u Orahovcu. kao i na završetku jednog pasusa teksta pesme. koji je od samog početka podsticao stv: mladih kompozitora. upoznavajući svoje slušaoce sa dostignućima na ozbiljne muzike u zemlji i inostranstvu. Kavali su slični fvellu samo što su dvostruko duži (oko 80 cm) i sa mnogo više rupica (do 14). Inspiraciju za! stvaralaštvo našao je u albanskoj narodnoj muzici i komp' Košta Manojlović (1890—1949). Gnjilanu. Treća žica uglašena je za kvartv i služi kao bordun. Prištini i Kose Mitrovici. L. među k su Petar Konjović (1883—1970). pažnju srpskih kompozitora. God. moj. Na završetku pesme. 1949 osnovana je u Prizrenu i Srednja im škola. Najomiljeniji aerofoni labijalni instrument je fyelli. a pratnju udaraljke. Među i posebno mesto zauzima Lorenc Antoni. U različitim kra jevima različito se naziva (u Debru pilipizge. U Prištini deluje Di prijatelja muzike. »Makam uz Saz« i »Motiv iz Priz On je komponovao i »Kosovsku svitu« za orkestar. zamenjuju ih novi ansambli. ko zitor i etnomuzikolog. Sa svojih šest rupica daje heptatonsku lestvicu. Svaka žena ume da u njega udara. Peva se na samoglasnike e i o. kao Ramiz Sadiku u Peći. Manje je cenjen labijalni aerofoni instrument nazvan bilbil (slavuj). Prvi medu njirr je Stevan Mokranjac (1856—1914). u kombinaciji duvačkih i žicanih ili duvačkih i udaraljki. V< od čitelije. Ima jednu žicu i nalik je na crnogorske Veće izražajne mogućnosti ima čitelija. Žene pevaju uz okretanje tepsije na sofri. tako da se ton ne prekida sve do kraja pesme ili igre. kordofoni instrument kr vrata sa četiri žice. repi kim i saveznim festivalima. violine. Emil Cossetto (1918) Glavna rasadišta muzičke kulture na Kosovu posle Oslobo postale su niže muzičke škole u Prizrenu.te. autora simfonijske p »Viđenje Kosovke devojke« i orkestarske »Šiptarske rapso i Makedonca Živka Firfova (1906). ili pak svi zajedno. svirač diše kroz nos. Umetnička. koje je do danas sudelovalo skoro na svim pokrajinskim. Peći. Zajedno sa čitelijom često nastupa šarkija. Ivo L Kalinski (1913). Značajne rezultate ostvarila su i druga kulturno-umet društva. rrtnte per ne Uje rrtn-te. To isto va Srbina Svetomira Nastasijevića (1902). na drugima cev bez rupica stvara bordunsko dvoglasje. ali su i veoma interesantna i impresivna. rede zurladžije. jednak kratkom uvodu s glissandom — pevaju ga svi. izvodeći dela domaćih i stranih ko zitora. služe za izvođenje melodije.će. druga i četvrta žica. a zatim u Prištini i Prizrenu Muzička odeljenja na pedagoškim školama. duvačkih. otvorena sa obeju strana. koji je među ostalim pesi obradio za hor »Dola ne pengjefe« (Izašla sam na prozor) i e miros (Moja lepojko). U nedostatku defa udaraju i o tepsiju. Milenko Živković (1901—] Mihailo Vukdragović (1900). Za toskijsko troglasje karakteristični su česti glissandi. Na prvima se melodija izvodi jed noglasno. naročito zbog vi Simfonijskog orkestra. Radio-Priština daje posebne emisije sa kc tarima. sličan srpskoj fruli.^-^^ ALBANSKA MUZIKA Tilziub. Na samoglasniku e izvija nekoliko tonova prema svom raspoloženju. E-o. rrbn-te per ne je male zurle. U većim ansamblima ima najviše šest do sedam instrumenata. U gradovima postojali su ans zvani čalgidžije. iz kojih su mnogi svršeni đaci i stv nastavili školovanje na muzičkim akademijama i postali p muzičkog života i stvaralaštva u Pokrajini. -> Tarabuka se mnogo manje upotrebljava. J) JI J) J 1 fororne sili0 se ne hl-je nm. jednako ugl. Nakon toga prvi glas nastavlja pesmu. duga je oko 40 cm. U raznim pokrajinama on je druk čijeg oblika i veliči ne. U zbirci za klavir »Melodije i ri Balkana« Miloje Milojević (1884—1946) obradio je albanske na »Pesmu iz Nerodimlja«. mo/. Na poro i druge svečanosti Albanci pozivlju ansamble sastavljene c telija i šarkija. u Đakovici filikacke). Narodni muzički instrumenti. ~> Tapan ide uvijek uz -> zurle. Najomiljeniji ritmički membranofoni instrument jeste -> def. Propagirajući muzičku umetnost u šii slojevima naroda. Uroševcu. moj. kako aerofonim tako i kordo-fonim sviraju samo muškarci. Postoje mali ansambli žicanih instrumenata. javljaju se i prvi albanski kompozitori. klarineta. koji je na osnovu vk zapisa komponovao »Pesme sa Kosova« (»Rukoveti« VIII i 1896 i 1906) i hor »Prizrene. Taj dvožični dijai instrument veoma je omiljen medu Albancima u Jugos Prati lirske i epske pesme. Izrađuje se od ve oma različitog mate rijala. Ima dva registra. Tehnika duvanja veoma je teška. V retko upotrebljava se karadyzen. Muzički instrumenti služe Albancima u Jugoslaviji za pratnju pesama i igara kao i za samo instrumentalno muziciranje. »Kanga e dhanderise« (Pesma mladoženje) i »Zoterij e : (Dame i gospodo). Na melodijskim instrumentima. Prva. On je obradio 4 narodne j za hor: »Hajde dul ćupa« (Izašla je devojka). kontrabasa i defa. S Mokranjac u Prištini i Hajdar Dushi u Đakovici. Za razvoj profesionalne muzike na Kosovu ' je bilo osnivanje Radio-stanice u Prištini. ima 3—12 žica i instrument je hromatskog tipa.

Antoni je napisao veći broj vokal .Albanaca u Jugoslaviji.

— Isti. Središnja su mu djela oratoriji. Quatre melodies de F. Isaac Albeniz. vokalnih i instrumentalnih dela i dr. »Koncertna igra«). Mateo (Antonio Pćrez ds). koja su izgrađena na albanskom muzičkom folkloru. orguljaš kompozitor (Logrono. La Vega (prvi stavak nedovršene suite VAlhambra). 1683. 1699. 1687. Pirro d'Albergati conte Capacclli. Musicisti e cantanti bolognesi del Settecento. značajnije su jedino solo-pjesme iz posljednjeg stvaralačkog razdoblja. Motetti et Anti/one op. Mark Kafinari. Collet. približava se u zreloj fazi harmonijama i zvučnim bojama francuskih impresionista. Antoni. solo-pjesme: Deux morceaux de prose de Loti. Liszta u Weimaru. dirigent i kompozitor (Glasgovv. U instrumentalnim kompozicijama približava se koncertnom stilu Corellija i Torellija. Sin i učenik Matea. Studirao i u Parizu kod H. Senderos espirituales de Albeniz y Debussv. VI 1735). IV 1855). fantazije. bogato instrumentirani. — KLAVIRSKA: Piezas caracteristicas. 3. — Komorna muzika. ALBENIZ 2. 1893. Rad kon gresa Saveza folklorista Jugoslavije. Notas ineditas sobre el virtuosismo de Isaac Albeniz y sa producion pianistica. stekavši veoma velik ugled svojim interpretacijama Beethovenovih i Bacho - . 1689. Krist Lekaj (kantata. pobjegavši iz roditeljske kuće. 1719. 1.ALBANSKA MUZIKA — ALBERT 31 1875 nastavlja studije na Konzervatoriju u Bruxellesu (Brassin. ibid. 1950. etide i si. — L. Rašiđ Krasnici. Na albanskom muzičkom folkloru izgrađuju svoja dela još: Isak Muc'oli. L'innocensa di S. Uloga individualnih stvaralaca u razvitku savremenog albanskog narod nog pevanja na Kosovu i Metohiji putem štampe. Cantate da camera a voće sola op. po čemu se pretpostavlja da je u to doba bio u službi carskoga dvora. Narodno pevanje kod Šiptara. 1688. talijanski kompozitor (Carrati. El Lied en la obra musical de Isaac Aibiniz. Cantos de Espaha. 1712. Antoni. Pauera u Londonu. koji se služi i tekovinama savremenog muzičkog stvaralaštva. te solopjesme. 1802. između mnogobrojnih koncerata po Americi i Evropi boravio je najčešće u Španjolskoj (Madrid. Correnti. — J. mazurke. 20. Albanološka istraživanja 1. — R. — J. Komponirao klavirske varijacije. y Basanta).). 4.. // trionfo della grazia. Hinno et Antifone op. Kao kompozitor dao je svoje najbolje u klavirskim djelima. J. Komponirane uglavnom u obliku minijatura (u ciklusima). Malaguena. LIT. 1899. Ostala Albenizova djela odaju kompozitora primarno pijanističke inspiracije.a Ballata. 5. i 15. O šaljivoj lirskoj poeziji kod Šiptara na Kosovu i Metohiji. Albeniz et Granados. La B. 1702. Schering. 1694. 1714. 1956. 1705. Kaladojne. rano preminuo Halit Kasapoli. Schmitz. LIT. 1697. Pariš 1956. 1687. — Isti. Virtuozni pijanistički slog tih djela pod utjecajem je Liszta. puto vao po Južnoj i Sjevernoj Ame rici i izdržavao se najprije svira njem po kavanama i kabaretima. —■ VOKALNA. Isaac. koji jeuz kamerne oblike ostavio i nekoliko orkestralnih kompozicija (»Šiptarska devojka«. 1914. —■ J. moteti i dr. 1964. 1959—60. Iberia.: 5. 1896. 1958. — L. ciklus od 12 »slika« različitih španjolskih krajeva. 1682. II. a bio je na glasu i kao violinist. II martirio di S. Zvuk. Dobrivoje Baskić. uz njega ostaje do 1880. 1894. A. Sevime Gjinali. III 1932). Koc. IV 1795 — Madrid. 5. Naročito se ističe kao dobar poznavalac instru mentacije. 1963. // convinto di Baldassarre. po kojima je jedan od utemeljitelja španjolskoga nacionalnog stila. zatim i koncertiranjem. — CRKVENA: Messa e Salmi concertati op. Lancelot. — DRAMSKA.: A. Pletro armonico composto di dieci sonate da camera op. Merlin. dve »Albanske svite«. 1696. Concerti varii da camera op. Zef Tupeci. Njegov muzički govor kreće se u širokom dijapazonu od citata albanske narodne melodike do približavanja ekstremnim pravcima zapadno evropske muzike. 1960. prožeti snažnim dramatskim akcentima. Suite esponola. Priština 1956. 1895. Geschichte des Oratoriums. Uz to se istakao kao muzički pedagog i dirigent Simfonijskog orkestra i hora Radio-Prištine i KUD Agimi u Prizrenu. Eugen d'. Navarra (dovršio Deodat de Severac). 1732. ALBERGATTI CAPACELLI. Llorens Cistero. — VOKALNA: oratorij El Cristo. Folklori muzikuer shqiptar. U to je vrijeme već zreo pijanist virtuoz. Espaiia. 1951. de Marliave. Kao pijanist proslavio se osobito interpretacijom clavecinista te Bacha. — E. 1947. Od 1830 profesor je klavira na Konzervatoriju u Madridu i od 1834 dvorski orguljaš i muzički učitelj. 1701. Plana. Simović. 14. — DRAMSKA. ibid. Herza i C. mnogobrojne etide (»sonate«). godine. Frati. Laplane. — A. 1905—08. 23. — Isti. Serra Crespo. 5. III. Zadruga. trilogija El rey Arthur (I. Seis danzas espanolas. Priština 1951. 1948). IX 1663 — Bologna. I. više kantata. E. Sinibaldo. Šiptarski revolucionarni muzički folklor. Buenos Aires 1950. Moracić.. Mexico 1944. Rhapsodia espanola (orkestriraliEnesco i Casella). španjolski kompozitor (?. — 5. Instrumentalna i vokalna dela pišu Esad Rizvanoli. O nekim značajkama albanskog muzičkog folklora. II. a 1868 na Konzer vatoriju u Madridu (Mendizabal. Metrički oblici u šiptarskoj narodnoj muzici. ronda. BORBA ZA DJEVOJKU instrumentalnih dela.. 1721. Na po vratku u Evropu nastupa u Londonu i Liverpoolu. Jeta e re. 2. valceri i dr. Opere: Gli amici. I 1956. 1875 u Leipzigu kraće vrijeme studira kod Jadassohna i Reineckea. Pirro. Nastavljači misije Stevana Mokranjca na Kosovu i Metohiji. 1715 i dr. radija i^gramofona. provincija Gerona. Ljubljana 1960. 1699 i II Principe selvaggio. Morle di Cristo. Iz među 11. Ginevrd). Kalkbrennera. 1690. Recuerdos de viaje. Leipzig 1911. »Zemlja se zaklinje«) i Zeqir. Caterina da Bologna. — G. 59. I i II. Već tada dolazi na glas kao pijanist koji »svojom virtuoznošću i fan tazijom fascinira publiku«. 11. Skopje 1968.. — Isti. 83. 6 fuga i svita za klavir) i veoma nadaren. Slavenski. Etudes musicales. Poduzimao je mnogobrojne turneje po Evropi i Americi. 41—42. Narodno stvaralaštvo. u odsječenim ritmovima narodnih plesova. Caprici varii da catnera op. MGG. 8. Kange popullore te Shqiptareve te Kosove-Metohis. oko 1755 — San Sebastian. Severin Kajtazi. Richtera u Beču i F. njemački pijanist. dvije godine ka snije učio klavir kod Marmontela u Parizu. Rad VI kongresa folklorista Jugoslavije. Giobbe. Čitelija. Albeniz.) i crkvenu muziku (mise. Cantate e Oratorii spirituali op. Sagardia. R. Pepita Jimenez. 1959—60. Kange popullore Shqiptare (2 sv. 14. Gazmed Zajmi. prateći ga u WeimariRim. Sakać. — Isti. španjolski pijanist i kompozitor (Camprodon. Muzičke novine. pretežno lirskog karaktera. 10. V 1860 — Campo les Bains. Eustachio. Crkveni zborovođa katedrale u Logronu i San Sebastianu. Potekavši iz stare talijanske aristokratske obitelji bavio se muzikom samo kao »nobile dilettante«. Gjurmime albanologjike. Zvuk. komponirao djela za klavir (sonata i dr. komponirao ih je kao djela većih razmjera bliza operi i manjeg komornog tipa bližeg kantati. Cazim Dushku i dr. Raux-Deledicque. 29. Marta Annunciata delVAngelo. Lisztu u Budimpeštu. LIT. ALBENIZ. — Š. to su lirske impresije i slike jarko obojenih krajolika Španjolske. Antoni. — H. DJELA: simfonijska suita Catalonia. VI 1909). Najznačajnije mu je djelo tog žanra Iberia. I. ibid. navješćujući načinom oblikovanja prijelaz iz venecijanskog u napuljski stil. Isaac Albeniz. Oratoriji: Nabuccodonosor. Uveo je moderni pijanistički stil u Španjolsku i odgojio gotovo sve istaknutije španjolske i južnoameričke pijaniste idućih generacija. Eufema. Već u petoj godi ni nastupao kao »čudo od djete ta« u Barceloni. RMI. Pireneji. Therstappen. 6. Napisao: Instruccion metodica especulativa y prdctica para ensenar a cantar y a laner la mušica moderna y antiqua. Compta). To Nellie i dr. 5. prožet španjolskim koloritom. španjolski pijanist. 5. — L. Plasencia 1951. 1951. // ritorno dalla Capanna. 5—5. H. Puna ne kanget popullore shqiptare. 1687. Za madridski Konzervatorij napisao udžbenik Metodo completo de piano (1840). 1897—1906. 1686. Azulejos (dovršio Granados). Rhapsodia cubana. Schuberta i Chopina. — L. VI 1831). 16. Gevaert). ALBĆNIZ. 4. istovremeno koncertira po Španjolskoj. San Petronio. Glasnik Muzeja Kosova i Metohije. 1729. Akil Koci. Oltilia. — Ž. Među ostalim muzičkim stvaraocima pažnju su svratili Vincenc Gjini (»Concerto grosso«. Priština 1962. Klavir učio kod E. DJELA. Annuario Musical. Fahri Begiri. — Isti. Coutts. U najproduktivnije kompozitore na Kosovu koji nisu albanske narodnosti ide Redžo Mulić. 1691. Ać. Pariš 1917. 7: 1691.: B. Pedro (A. a objavio je i tri zbirke albanskih narodnih napeva. Albeniz su vida inquieta y ardorosa. Opere: The magic opal. I. 12. Uiride di pače. Zarzuela San Antonio de la Florida. Barcelona) i u Parizu. I. I. a 1878 odlazi na usavršavanje F. Jedna decenija muzičkog života na Kosovu i Me tohiji. — H. a izraz. Enrico Clifford. Redovnik. autor »Prve simfonije«. Orsola. III. 1687 posvetio je caru Leopoldu I zbirku Pletro armonico. Usprkos tome ušao je u red najznačajnijih kompozitora bolonjske škole na prijelazu iz XVII u XVIII st.. 1968. Suite ancienne. 10. I.). ALBERT. — M. MGG. 1696. Atbćniz. s ustreptalom metodikom u stilu cante flamenca. Plana. IV 1864 — Riga. INSTRUMENTALNA: Ballelti. sa vie-son oeuvre. Sarabmdl e Gighe za gudače op. Pariš 1925 (novo izd. 22. Dupont. Suonate a due Violini col suo Basso continuo op.

1951. odmjerenom ornamentacijom i izražajnim načinom predstavljaju uzore ranomonodijskog stila u njemačkoj pjesmi. — Opere: Endimione. DJELA. M. op. 1886. Francka.. As. Eugen d'Albert. Flauto solo. — W. Die verschenkte Frau. 2 oboe i 2 trublje. ALBERTI. U instrumentalnim djelima nadovezuje se većinom na Brahmsa. Blizak je stilu talijanskih majstora XVII st. Učen Biffija i A. Mai nija (violina) te P. Straussa. za koje je komponirao više scensko-muzičkih djela. priredio novo izdanje Bachova djela Das Wohllemperierte Clavier. Ein Kiinstlerund Menschenschicksal. I. Concerti per ehiesa e per camera. LIT. Die schivarze Orchidee. 1916. 8 Klaviersliicke i dr. ALBINI. Dach i dr. violinsku sonatu u A-duru obj. — "? stenberg. suverene tehnike. — Kla djela. 1951. Jozzija). blizu 60 solo-pjesama uz klavir. An den Genius von Deutschland za zbor. osmerodijelna zbirka Arien. Dritter Teil der Arien . Beckmann (Das Violu 5 sv. II 1751). Ghismonda. švicarski violinist i kompozitor na prij u XVIII st. 1893. studirao zatim u Berlinu (H. 1905. pjevač ij balist (Venecija. Poeti minori del clavicembalo. God. DJELA: opera Cleomedes. 2 sv. 1903. Corvdon. 1887 i op. sonata za 2 violine 1706.: ALBERT. među znatnije njemačke opere te vrste. DJELA. 1930. Gernot. muški zbor i orkestar.: J. Geschichte des deutschen Liedes vom Zeitalter des Barock bis zur Gegenwart. metoda solfeggia. Le origini italiane del romanticismo musicale. Der Improvisator. 6. Jedan od prvih predstavnika suvremenog smjera u flamanskoj muzici. — G. Tijl (A. H. XII 1869 — Zagreb. IX 1685 — 18. Kain. — H. Bernoulli s predgovorom H. 8. oko 1710 — vjerojatno Rim. violu i kontrabas. LIT. Liebesketten. jednoglasne. dijelom polifonički. pučki obojene.) kao »muzikalna spona« uglazbio je mnoge njihove pjesme. 1893. Hamburg 1740. — VOKALNA : Oratorij La Vergine Annunziata. Oedipus Rex itd. Istel. 1622 učio kompoziciju kod svojega bratića H. trio-sonatuuh-moluobj. 1912.c. kantata. Konigsberg 1931. u kojoj daje impresivnu sliku sredine i likova. Heinrich. Grundlage einer Ehrenpforte. I. de Musset). IV 1881 —). Rosenwald (1931). sklon ekstatičnom izrazu. Galatea. je u razvoju njemačke ranobarokne vokalne lirike središnja ličnost između H. MGG.: E. napisao Beetk e le sue cinque sonate per vi cello (1923) i Gli slrumenti > cali moderni (1936). a nekoliko ih je i sam spjevao. Minellija i F.. 1904. ALBERT. 1623—26 studirao pravo u Leipzigu. Arestija (kontrapunkt). 1903—04. Martin (1931). Fremde Melodien in H.— H. Het Vraggstuk der Toneeln 1929. obj. I. — VOKALNA: Wie wir die Natur erleben za solo-glas i orkestar. Leipzig 1930. Muller-Blatlau. H. Tragaldabas. G. . 5 Bagatellen. 2. Regina Coeli. R. 1921). S pijani M. 11. 1902. Heinrich Albert. J. 1904. Raupp. — Više klavirskih kompozicija: sonata u fis-molu. XII i XIII). RMI. 1921. Scenska muzika za djela: Me von Nymeghen (srednjovjekovni misterij). 20. 1737—40. a od 1726 zborovoda u crkvi S. Karei. talijanski violončelist (Saludecio. kor zitor i dirigent (Županja. Lucifer del). 1950. M. Vlaamse Suite. kom 3 violine. Mu'ller. 1907. God. Preradio za klavir niz orguljskih kompozicija J.und Westpreussen. Giuseppe Matteo. suita Aschenputtei op. 1903. Miinchen 1925. 1893. Singspiel Prussiarchus ili Sorbuisa. — DRAMSKA: komična opera Europa oulvoerd. — Komorna muzika. svjetovnog i duhovnog sadržaja. Alberts Arien.. 1912. 1947. monodija u talijanskom stile recitativo. jednolična f rastavljenog trozvuka koja se u klavirskoj literaturi često p ljuje u lijevoj ruci kao pratnja melodije. X 1651). gdje 1630 dobiva mjesto orguljaša katedrale i nastavlja muzičke studije kod J.. Bio i virtuoz na violi da ga: Komponirao kraća djela za violončelo i klavir. — L. 1909. Giovanni in Monte. 12. Scheina te A. 1929. Olimpiade. 1899. Musikgeschichte von Ost. 1910 i — Isti. obuhvaća višeglasne i jednoglasne pjesme i korale uz generalbas. De Toverlantaarn. talijanski kompozitor i nist (Bologna. u operama. Die Abreise. Mnogo smisla za muzički humor pokazao je u sažetim komičnim operama Die Abreise i Flauto solo. 1645 (u povodu stogodišnjice Univerziteta u Konigsbergu. Mattheson. Bio je violinist i dirigent na dvoru grofa Bor nija. a oko 1945 na dodekafoniju. 1626 zarobljuju ga Šveđani. 1900. Kriegera i J. b. 1946 i Tornooi. 18 1933). itd. Studirao na Konzervatoriju u Antwerpenu. Pente (1922). 1638 —50. 4. INSTRUMENTALNA : simfonija za gudački orkestar i 2 ti 12 simfonija za 4 instrumenta. je u Bologni. Geschichte des neuen deutschen Liedes. MGG. F. (C01 U violinskim sonatama majstorski iskorištava tehničke moguć instrumenta. suita.. Becker). zu guten Sitten und Lust dienender Lieder. 1645. Opere (ukupno 21): Der Rubin. Od 1924 muzički savjetnik i dirigent avangardnog kazališta Vlaamse Volkstoneel. 1740). 2 klavirska koncerta: u h-molu op. Die Witwe von Epkesus.: F. Ušavši u konigsberški krug baroknih pjesnika (S. simf. Albe Osobito se često primjenjuju u klavirskim djelima iz druge ] vine XVIII st. 1895. polifoničkih zbornih stavaka i kantatnih kompozicija uz pratnju instrumenata. Die moderne Oper vom Tode Richard Wagners bis zur Gegenwart. Muziku studirao u zu i tamo 1893—95 započe mjetničku karijeru kao diri . osnovao Nuovo Quartetto Romano. 1888. U kompoziciji eklektik. Braunschweig 1933. ORKESTRALNA: simfonija u F-duru op. — Zborna solopjesme. 1924. 7. Eugenio.: Arien I i II. J. 1933. suitu u G-duri H. W. Domenico. uvertira Esther op. VFMW. koje su najvećim dijelom zaboravljene. Izeyl. 1932. Kasnije se priklanja verizmu i operom Tiefland. konce simfonija i dr. d'ALBERT DJELA. (-* Murky). Izraziti vokalni kompozitor. 8. Historijsku važnost imaju njegove dvosta' sonate za čembalo u kojima nakon Allegra slijedi drugi stai obliku plesa (Minuetto ili Giga). 16. U solo-pjesmama bliz je po sadržaju smjeru R. 1713. NOVA IZD. transkribi prerađivao staru literaturu za violu da gamba. postiže trajniji uspjeh.32 ALBERT — ALBINI vih djela koje su smatrali nedostižnim. 1947 (muzička historija ilustrirana pločama). E. Les Marrons du feu (A. Mittelalterliche Venushymne za tenor. ciklus tricinija u 12 dijelova. Shiitza u Dresdenu.: violinsku sonatu u a-molu obj. \ (1927). njemački kompozitor (Lobenstein. k' za flautu i gudače. 1953. — H. Die toten Augen. —■ Dva gudačka kvarteta: op.. Nakon mnogih neprilika vraća se 1628 u Konigsberg. VII 1604 — Konigsberg. Het Beestenspel. strofne pjesme. isprva slijedi Wagnera. ravnomjerna. ALBICASTRO. 1884 i u E-duru op. ALBERTI. Revolutionshochzeit. Rii 26. 1721. 1635 (sačuvane samo dvije arije). Na putu u Varšavu. LIT. U p često upotrebljava rastavljene akorde (-> Albertinski basm DJELA: oko 36 sonata za čembalo (8 sonata štampano je 1761 u Ai damu pod imenom njegova učenika G. — DRAMSKA. Der Stier von Olivera. a oblici su im raznolični: ima jednoglasnih i višeglasnih strofnih pjesama (među tima se javljaju parodirani napjevi poljskih i francuskih plesova i pjesama). 33. ALBERTINSKI BASOVI. Vitalijem izvodio staru i suvremenu komornu muziku. A. Albertijevi Allegri vjere su prvi primjerci toga oblika u literaturi za čembalo. dobili su ime po talijanskom kompozitoru D. mahom prigodne. 1886.. Lottija. — Moteti. 1737—40. Stobausa. violinskih sonata. NOVA IZD. ALBINI. Kretzschmar. duhovne pjesme. pjesma Ananki. 12 koncerata obj. koncert za violončelo u C-duru. 1897. S. — VOKALNA: Arien u 8 dijelova {Ersler Teil der Arien oder Melodeien etlicher teils geistlicher teils weltlicher. Serato). IV 1901 —). Henrico (pravo ime Heinrich Weis burg von Biswang). —■ J. ta za gudače i 2 trublje.). oko 1720. npr. članci. prokomponirane kantatne »arije« i monodije koje produhovljenošću melodijsko-harmonijskih linija. Musikaliscke Kiirbs-Hutte. sonata za violinu i b. Srećko. talijanski kompozitor. zborne pjesme. Mister Wu. 1919. Sirocco. Ander Teil der Arien . Torino 1930. Domenico Alberti. Oblicima i umjetničkom dotjeranošću svog muzičkog izraza Albertove Arien dale su visoko estetsko mjerilo i putokaz punom razvoju njemačkoga baroknog Lieda. Fischer. Kretzschmara (DDT. sonata za 4 gudača. Diplomirao 1901 na Liceo Musicale u Bol (F. 1951. sole i orkestar. — H. Živio je u Holandiji gdje je oko 1700 izd Amsterdamu veći broj trio-sonata. ORKESTRALNA: četiri simfonije. 3 koncerta za 2 flaute i gudače. Bacha. . Leipzig 1911. poslije 1918 pristaša ekspresionizma. — Napisao: De Evolutie von de Muziek von de Oudheid tot I ven. Van der Velde). Wirth. 1686 upisan je bio kao student muzike na Un zitetu u Levdenu. Leipzig 1923. Oslhoff. Pisao i muzičke kritike. Osobito su značajne pregnantne. Učenik C. Torrefranca. A. Moser. sačuvan samo libreto). Passacagliu obj. 20. E. Baleti Huma 1929. Glavno njegovo djelo. prešao zatim na neoklasicizam. uvertira za 4 gudača i trombon. I. 1918. 1898. belgijski kompozitor (Antvverpen. Eugen d'Albert. Od 1933 sekretar belgijske nacionalne radiofonijske službe. MGG. Tiefland. koje idu E. a od 1939 vicedirektor flamanskoga muzičkog odjela radija. Zulauf (1955). Komponirane su dijelom monodijski.

God.Gradskog kazališta. ALBINI janja Matice hrvatskihkazah . S.Um vremenu djelovao u Beču slobodan umjetnik-kompoz Kasnije u Zagrebu vodio torsko-pravno zastupnii Osim toga aktivno je sui vao i potpomagao rad i n. —1902 bio je dirigent i 191 19 direktor (s kraćim pre' ma) Zagrebačke opere.

1908. K. Karl. 1761. IV 1898). The Sonatas of Albinoni and Vivaldi. Komponirao je kraća vokalna i klavirska djela. — Izdao zbirku crkvenih kantata za sve godišnje blagdane: Musikalisches Lob Gottes in der Stille zu Zion. — Kantata Četiri idišnja doba za muški zbor i orkestar. Sa N. Učio vjerojatno kod G. 1914—15 u Neisseu. izmjenjujući ih vješto s naglašeno osjećajnim arijama i tiično romantično-operetnim rekvizitima. — KOMORNA: gudački kvartet u Dduru. LIT. VI 1894). ALBORADA (španj. ne■olog. alt (Citta di Castelo. Rumunjska. posebice za obou). scenska muzika l drame Pavlimir (J. Kassel 1962. Vivaldija. 7 i op. 2. Caspar Othmayr. 31. najznačajiji instrumentalni kompozitor u posljednjem razdoblju veneci-. str. Milanu. 1925—37 nastavnik u Essenu i Wuppertalu. B. Marpurga i G. C. J. — K. 1768. Hrvatsko glumište. Sa N. Evgenij Maria Karlovič. Parizu. 1. ALBRECHT. Barun Trenk (praizvedba 1908 u Leipzigu. Versuch einer Abhandlung von den Ursachen des Hasses. članci u zbirci Historisch-kritische Beytrdge F. Balletti tre op. Prerađena pod naslovom Bosonoga plesačica. Marietta Alboni II izd. u Petrogradu. 15. Humoreska. premijera: agreb. ALBRECHT. Marcella i A. DJELA. 1701. ALBRECHT. mimička slika Svečanost ukratvićevu dvorcu (Zagreb. Johann Lorenz (Magister Albrecht).: A. Dirigirao je i simfonijskim koncerima. 1694. 1919. Hans Albrecht. prvobitno jutarnja serenada. X 1836 — Moskva. Koračnica Hrvata. C. a od 1892 bibliotekar Carskog kazališta. kantata Marathon. 8. W. Širola. Studirao na Konzervatoriju u Leipzigu (H. 1722. Nicholas from the I2th Century Fleury . 1765. I. oko 1711. Londonu. 1919. premijera: Zagreb. S. 7. 1929. 1904. telodijski inventivni. 3 i 8. a 1722. 1848. talija i dr. K. Bratislava 1959. 8. I. je značajan kao kompozitor vedre muzike. Sachs. 1872 osnovao je petrogradsko komorno udruženje. pjesme uz orkestar i uz klavir. nakon trogodišnjeg usavršavanja kod G. Od 1854 violončelist Carskog kazališta u Moskvi. a od 1936 djeluje kao dirigent u Stettinu. '. Konjović. V. DJELA. slovački kompozitor i dirigent (Arad. 1701. Schering. Operete Nabob (praizvedba 1905 u Beču. Od 1850 poučavao je pjevanje u Gatčini. Prijateljevao je sa P. H. Madridu).: F. u Leipzigu. III 1826 — Ville d'Avrav kraj iriza. 1740. solo-pjesme. evala na najuglednijim opernim pozornicama Evrope (La Scala Milanu. L'Astarto. — VOKALNA : komorne kantate i arije (rukopisi u bibliotekama Bologni. 1703. Tomaso Ibinoni. Berlinu i dr. Na prvim rojim štampanim djelima potpisivao se dilettante veneto a od 711 nadalje mušico di violino. je komponirao tri gudačka kvarteta. Stolzera (DDT. Jahrhunderts (disertacija). — Crkvene kompozicije. 1932. jug. Lupus Hellinck und Johannes Lupi. Uz to je od 1947 direktor ustanove Landesinstitut fiir Musikforschung Schleswig-Holsteina. Berlin 1923. 1946. II 1906. II prodigio delV innocenza. Adlunga Mušica mechanica organoedi i Musikalisches Siebengestirn. F. Tomaso Albinoni. 1940. LIT. VII 1842 — 9. Kao direktor i dirigent Zagrebačke opere izveo po ivi put više opera suvremenih jugoslavenskih kompozitora (B. a od 1954 njemačkog muzičkohistorijskog arhiva u Kasselu. rio. 1907. Ko. Hrvatski kompozitori i njihova djela. 9 0 12 koncerata u zbirci).: S. Predavao je solfeggio i pjevanje te napisao i nekoliko priručnika. ob die Musik beim Gottesdienst der Christen zu dulden ist oder nicht. njemački muzički pisac i kompozitor (Gormar. Pariš 1912. VII 1958). 1716 i 1722. E. alet Na plitvička jezera (Zagreb. H. VII 1899 —). kozačkih i mornarskih pjesama. — Klavirske kompozicije. premijera: Zagreb. Madame roubadour. Bersa. Sjećanja na Srećka Albinija. Miletić. Abhandlung iiher die Frage. 8. a obogatio je repertoar i standardnim jelima stranih kompozitora. talijanski kompozitor (Venecija. — Kompozicije za klavir i orgulje.ALBINI — ALBRECHTSBERGER lobrovoljaca (od 1926 predsjednik) i bio jedan od utemeljitelja ) ruštva prijatelja kazališta.nskoga kasnog baroka. zborovi. od 1951 i Bachova instituta u Gottingenu. God. Kovačević. 1695. Tomaso. 1708. 7. 68. VIII 1885 — Bratislava. 1700. — Opere: Jeljena. rtamene. Čini se da je njegovu mziku osobito cijenio J. Rhausa. Alexandcr. Vilhar. Sitt. 1715. zatim dirigent njemačke i od S40 ruske opere (dirigirao prvu izvedbu opere PycAau u JJwd- ALBRECHT. LJELA. Konstantin Karlovič. Koessler). njemački kompozitor i dirigent (Chemnitz. 1725 (prva opera u Ve-:ciji na Metastasijev libreto). — A. L'Ardelinda. — VOKALNA: Marienleben za sopran. Pored strogo polifonički građenih stalka javljaju se mjestimice i slobodnije oblikovani.). Griselda. 1952. Pjevanje učila u Bologni. 1732. ORKESTRALNA: uvertira Tomislav. 16. 1925. 1707. Cinque sonate per violino solo. A. a 1853 gostovala je s :likim uspjehom u SAD i Južnoj Americi. Komponirao je opere za venecijanska azališta (poznato je 48 dovršenih). Pougin. — Komorna muzika. III 1890 —). Ratna und Sita. A. ALBINUS.« Najviše uspjeha potigla je opereta Barun Trenk koja se nakon praizvedbe u Leipzigu ivodila na mnogim evropskim pozornicama (Njemačka. 2. zbor i orkestar. Nezoman. Firenci. 1911—13 operni dirigent u Chemnitzu. ALBRECHT. američki muzikolog (Philadelphia. 2. A. 30. Otto Edwin. je uređivao publikacije Musikforschung. III 1902 — Kiel. sin Karla. Vrativši se u Petrograd bio je 1860— 72 violinist tamošnje talijanske opere. Sorgea). od 1942 predavao (1955 profesor) na Univerzitetu u Kielu. Dvorska opera u Beču. 1906. Ondje bio dirigent Dramskog kazališta. I 1732 — Miihlhausen. — Oratorij Heroische Ballade. AML. Hutchings. Reger). Nakon kratkoajnog djelovanja u Diisseldorfu otišao 1838 u Petrograd. III 1900). pored B. XI 1908). — A. 12. II Tiranno eroe. Leben und Werk. God. 8. 1773). W. 1951. A. Brennecke i H. 4. sin Karla. IX 1807 ■ Gatčina. III 1863). 1936. je. agreb. — DRAMSKA: opera Maričon (Zagreb. Hans. koja se izvodi na instrumentima dulzaina i tamboril (-»ubade). talijanska evačica. oko 1716. MU/ia M. amburgu. 9—12. 8. Max Richard. — Izdao djela Th. Spomienky a tužby. Berlinu. LIT. 1960. 1764. M. LIT. kompozicije za violončelo i klavir i dr. 1923. Hmškovsky. DJELA: dvije simfonijske pjesme.: E. S. 1966. Lupija. Pragu. Albert. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Šipkova ružička. LAmor di figlio non conosciuto. Legrenzija. 1694. zatim vrsta španjolskih (i to osobito galicijskih) narodnih medija. LIT. 6. Leipzig 1927. Chase. 4. Rossinija. Sei sonate da chiesa op. op. DJELA: Four Latin Plays of St. 6. God. 1724. violinist (Petrograd. AML. ALBRECHT. God. F. 20. 1701. — R. DJELA: Die Auffuhrungspraxis der italienischen Musik des 14. Zvuk. DJELA: Grundliche Einleitung in die Anfangslehre der Tonkunst. Moser. olone e continuo. Acta Musicologica i Documenta Musicologica. oko 1716. Haase). VI 1893). balet Gorski duh i jednu misu. zborovi. / veri amici. Amosa. L'Ermengarda. 1950. Glinke). Od njegovih muzičko-historijskih djela važni su katalog rukopisa koji su se čuvali u knjižnici Petrogradskog konzervatorija i brošure o Petrogradskom konzervatoriju (1891). J. — A. Klinda. II Radamisto. Varijacije za trublju i orkestar. Ije je neko vrijeme bio violinist opernog orkestra. Bach. Pjesme za glas i klavir. Čajkovskim. Faust"). oko 1722. Didone abbandonata. Novak. Mala baronesa. I. Neros Ende. zvukovno bogati (komponirani su i za du-ače. Slovenska hudba. trio za 2 violine i violu. Marietta Alboni. Giazotto. Opere (ukupno 48): mobia. Bartok) i kompozicije (H. oko 1704. — /. 1947. violončelist (Elberfeld. Sonate a tre op. — Isti. Schnabela u Breslauu. A. Bratislava 1964. 3. Journal of the American usicological Societv. — R. V. Sonata per violino solo e basso continuo. Concerti a cinque op. Marpurg. br. gdje je 1842 debirala. I 1750). lersa. U svoja djela nosio je »svježinu slavonske narodne melodike i vedrinu naših ola. 33 ALBINONI. MGG. LIT. Blume. Miiano 1945. 1933. II. Scipione nelle Spagne. — Zbornik Hans Albrecht in Memoriam (urednici W. ■ W. Sv. Acloque. od 1907 djelovao u Bratislavi kao orguljaš i profesor na Gradskoj muzičkoj školi. i na University of Pennsylvania (1931 doktorirao) gdje djeluje od 1923 kao nastavnik. Muzikologiju studirao na Univer zitetu u Berlinu (J. od 1937 kao bibliotekar. XI 1901). The Music of Spain. eschichte des Instrumental-Konzerts. njemački muzikolog (Magdeburg. 29. dirigent. 1930 i Die Briicke. Wolf. 23. L'Inganno nocente. Hornbostel). I 1961). 1764 i djela J. violinist i kompozitor (Poznan. 5. 65). Objavio anonimno Gedanken eines thuringischen Tonkiinstlers (u povodu polemike između F. ig. Ko. vjelchen einige Menschen gegen die Musik von sich blicken lassen. // Trionfo d'Armida. i. 20. 14. Maria Anna Marzia (zvana Marietta). Hatze. Učio je kod J. klavirski kvintet u E-duru. sonatina za 11 instrumenata. 1925. Rubinsteinom suosnivač (1860) Moskovskog konzervatorija. Thoman. jndon 1961.). 1961. New York 1941. — DRAMSKA. za dvor Miinchenu. Koncerti su mu formalno dotjerani. svitanje). jug. Scenska muzika (Goethe. J. Engleska. Wesselom izdao je tri zbirke ruskih vojničkih. Ciro 1709. njemačka obitelj muzičara koja je djelovala Rusiji. Paumgartner. Geschichte des Violinspiels.: F. raizvedba 1909. B. '23. Lhotka). Kao orkestralni dirigent gostovao i u inozemstvu. VI 671 — 17. Palmotić) i Rikard III (Shakespeare). 26. 1950. Studirao muziku u Leipzigu. 1857—60 učio je na Konzer vatoriju u Leipzigu. homofonički. Trattenimenti armonici 'r camera divisi in dodici sonate op. — »"Srećko Albini. Zatim je. 1726. Studirao na Univerzitetu u K0benhavnu. II 1894). B. od 1871 inspektor svih carskih orkestara. 23. INSTRUMENTALNA: devet Sinfonie a auattro (u rukopisu) I Sinfonie e concerti a cinque op.). jer je obradio 2 fuge iz trioso-ata op. II 1915). 1934. Flaccus -> Alkuin ALBONI. The Baroque Concerto. kantata Šuhajko. mate e Balletti a tre op.: G. prigodom svadbenih rečanosti bavarskog kneza izbornika Karla Alberta. J. Dji nagoviještaju budući simfonijski stil. — Jav:ske kompozicije. Alexander Albrecht. 8. Igrokaz Pepeljuga. Od 1921 bio je ujedno i dirigent katedralnog zbora s kojim je izveo više oratorijskih djela. što upućuje na to da je prešao u rofesionalne muzičare. Živio zatim u Dresdenu. Othmavra i G. 1927. 1. Na Muzičkoj akademiji u Budimpešti završio studij klavira (S. od 1758 orguljaš u Miihlhausenu. C. od 1939 vodio muzikološki institut u Berlinu.

Playbook. Poet and Patriot. 7. God. 1755—57 bio je orguljaš u Gyoru. 1935. . Johann Georg.. Pittnera u rodnom gradu. I. 1953- ALBRECHTSBERGER. 1938. austrijski kompozitor i muzički teoretičar (Klosterneuburg. Musician. Kasnije je u muzici sticao znanje kao samouk. E. 3. Francis Hopkinson. II Muz. III 1809). Kao dječak pjevao u crkvenom zboru i učio general-bas i orgulje kod L. 3 1736 — Beč. A Census of Autograph Music Manuscripts of European Composers in American Libraries.

Thiirlings. K. Osmodnevni festival koji se održava svake godine u mjesecu junu posvećen je raznim granama umjetnosti. A. Johann Georg Albrechts berger. 1700. pjesni! hitekt i muzičar (Westminster. — Zbirka dečjih pesama za glas i klavir. Tome. manire. The Burning Furnace (1966) i Golden Vanity (1967). zborovi. engleski historičar. ALBRICI. kl kvintet. Leipzig 1905. Alder). A. Čini se da je u oblikovanju latinskoga duhovnog koncerta za mali (solistički) sastav bio jedan od utjecajnih Talijana u Njemačkoj. Pirros Incoronazione di Dario. — Oko 50 klavirskih kompozicija (Suita. 1654. 1952. — A. 1792. Uz biblioteku u British Museumu to je m čajnija muzička biblioteka u Engleskoj. Gh Antonio Vincenzo Aldrovandini. — Gudački kvartet. ALDERIGHI. — DRAMSKA. zatim u Mariataferlu i od 1760 u Melku. Moberg. tako i u aleatoričkoj kompoziciji^ 0 izvodiocu koju će od predviđenih mogućnosti u času izv odabrati. 1703. Kassel 1963. 2 sonate za violinu i klavir. 1700. 1951. ich muss dich lassen (H. Vincenzo. Krehla (Leipzig' 1921 poučavao klavir u Firenci. 7. 1691. 1705. 1701: arije. Henry.: R. Henry A ldrich of Christ Church 1648Oxford 1960. Kantata za vokalnog solista. Ausweichungen von C-dur und c-moll. — Dvije mise za 3 i 5 glasova i instrumente. Thiirlings. IV 1969). zatim L. Komponirao je u kasnobaroknom. 1701. Wannemacher und C. 12. den Generalbass zu erlernen. Dubi. Prvi primjeri potječu od R. d mento za flautu i klavir. Dante. Uz zbirku Hymni sacri (57 duhovnih pozicija. 26. 1648 — Oxford. Bei (Zwingliana). I. Od ostalih kompozitora treba spomenuti A. II izd. K. oko 1660. Lazarov Stojan. ibid. Sonata (jestiva) a 5. NOVA IZD. 1927. (II izd. 1 misu obj. salmi za solo-glas i instrumente. zatim je ponovno u Dresdenu. s. je E. //. fuge za klavir. za flautu i klavir) i dr. — A. orguljaša. Eitner (MFM). Jesu nato. 1894. ALEATORIKA. 1935. kantata za glas i continuo. Od 1945 direktor Niže muzičke škole u Titovu Velesu i 1954—63 profesor Srednje muzičke škole u Skopju. Tokata. VIII 1696). Beitrage zur Geschichte der Koniglich-Sachsischen musikalischen Kapelle. Schmitz. Festschrift Friedrich Blume. Oratoriji: La Guerra in' 1691. preludiji i fuge za orgulje. VI 1631 — Prag. Cosmas Alder. 14. pa se zato radi o dirigiranom. suita za violončelo i klavir. Bologna 1891. La Semiramide. ali su u središtu operne predstave u Brittenovoj kući na obali Suffolka. Geering. — CRKVENA: Ai sacra. je isti (Schweizer Musikbuch). STMW. Monteverdija. Si. 2 njemačke pjesme obj. 4 kvarteta. 2. 1695 član Filharmonijske akad u Bologni. mottetti. I. Amor toma. 19 latinskih crkvenih pjesama. — E. solo-pjesme. A. 1950). 1907. I. Bernoulli. 26. N. 1950. Mozarta). Setaccio E. : W. Pezzi infantili. 8. Schmitz. La Fortezza. Vincenzo Albrici. Kongressbericht IMG. talijanski kompozitor. — A. više solo-kantata. raskošnom stilu rimske škole. Eine biographische Skizze mit besonderer Berucksichtigung seiner schwedischen Zeit. Albumblatter op. 39 Canti sacri. Oppel. — A. 124 kao zbirni naslov za 20 klavirskih kompozicija različitih naziva). psalmi. Od 1772 djelovao je u Beču kao dvorski orguljaš. 1844. mise (5-glasne) uz i mentalnu pratnju. švicarski kompozitor (Baden. ALDROVANDINI (Aldovandini). Farrenc (Le Tresor des Pianistes. 1 motet obj. 1958). — A. Crozier i pjevač P. DJELA: koncerti za 2 violine i violončelo (ili teorbu). Oprečan prethodnome je post gdje kompozitor definitivno fiksira cjelinu kompozicije k . Oko 1654 stupio u Sasku dvorsku kapelu u Dresdenu. Teichmullera i S. 1932. A. Johann Georg Al brechtsbergers Fugenkompositionen in seinen Werken fiir Tasteninstrumente (3 sv. H iscoc. 1835. graduali. Pfannhauser. 1855). Innsbruck. G. ide u red rijetkih predstavnika voka višeglasja u Švicarskoj za vrijeme Reformacije. ORKESTRALNA: simfonija. lamentacije za sopran i instrumentalnu pratnju. Umlauf. DJELA. književnik E. L IT. Con za violinu. Curlezc River (parabola.: M. Kurzgefasste Methode. Hummel i I. B. Goas. Noye's Fludde (misterij. Nakon penzionisanja ponovo direktor Niže muzičke škole u Titovu Ve lesu (do 1968). izabrana teoretska djela (J. — VOKALNA: oratorij Maria a Na. Albrechtsberger als Bindeglied zwischen Bach und Beethoven. G. — Isti. Unterricht iiber den Gebrauch der verminderten und iibermdssigen Intervalle. Wien 1954. ofertoriji. U središtu njegova kompozitor -skog rada bila je crkvena muzika. Theory oj Organ Building. Flury i A. a izvodiocu pre] da on sam izabire njihov redoslijed u toku izvođenja. Dresden 1861. 30 fuga za čembalo ili orgulje obj. Johann Georg Albrechts berger als Kirchenkomponist. Leipzig 1914. a bez komentara S. II Padre G. potpuno šlep odlazi u Beograd. Aargau 1497 — Bern. za sole. Schering. Weissenback. a isto je tako i kod toričke kompozicije. L'Italia humiliata. — CRKVENA: šest oratorija. G. VII 1898 —). 2). litanije i dr. III 1903 — Skopje. — VOKALNA. — Više obrada narodnih pesama za hor i klavir. Poslije smrti saskog kneza izbornika Johanna Georga II (1680) odlazi u Leipzig za orguljaša crkve sv. suvremeni kompozicijski postupak koj: Ijučuje igru slučaja. na engleskom s komentarom obj. MGG. Concerti sacri za vokalnog solista. oko 40 gudačkih trija. 1553) sačuvano je i nekoliko njegovih moteta (1 ostalima Isbruck. filozof. Kapp (DTO. M. 1701. kantata L Anunciazione. 2 koncerta za klavir. 1703. Cosmas Alder und die bernische Reforn Bern 1930. 1910. Kao petnaestogodišnjak gubi vid. Vincenzo Albrici. Omaggi za klavir i gudački orkestar. zbor i instrumente.: L. A Midsummer A Dream (1960). francuskoj muzici. Učio možda kod Carissimija na rimskom Collegio Germanico.: i njemačku pjesmu obj. 1908. LIT. Pertija. 1911. oko 40 kvinteta. I. a u misama uz instrumentalnu pratnju nadovezuje se na Havdnova crkvena djela. A. Opere: GVInganni amorosi. Zur Geschichte der Musik und des Theaters am Hofe der Kurfiirsten von Sachsen. 1906. Aarau 1933. Profesor muzike na školi za slepe u Zemunu. Kurze Regeln des reinsten Satzes. anthems) i napisao priručnik C Commencement of Greek Music. INSTRUMENTALNA: četiri simfonije. Skrjabina (Feuillet d'album op. — A. Czernv.— Obradbe ma> C. velik bro rijanti u kojima se djelo može izvesti. 1935. spomenar). MGG. Britten. 1818). Učenik G. 1790 (II izd. 1837. je A. Učenik G. Nadalje. Kuhnau. Suvremenici su ga veoma cijenili kao čembalistu. Pears. čembalist i orguljaš (Rim. Njegovi se teoretski radovi temelje na spisima Marpurga i Kirnberga i na djelima J. 1658 kao jedan od dirigenata. Afirmaciji festivala pridonijeli su pomni izbor programa i visok umjetnički domet ostvarenja. 1939.a. Thiirlings (2. Methode de Vaccompagnement. a 1791 i kao zborovođa crkve sv. 1909. LIT.34 ALBRECHTSBERGER — ALEATORIKA (1949). Sigismondo. je R. fantazija za klavir i komorni orkestar. LIT. Schumanna (Fiinf Albumblatter za klavir iz op. 58). — Isti. LIT. rnuss ich dich lossen) i njemačkih pjesama vremenim zbornicima i u rkp. Berkeley( Dinner Engagement (1954) i Castaway (1967) i Waltono\ Bear (1967). Alders K sition auf Zwinglis Tod. Giuseppe Ani Vincenzo. 26 misa. napisane za više izvodilaca. — Isti. 1698. kraću kompoziciju različitog oblika nastalu u časovitom raspoloženju. Consola (Rim) te R. ALCUINUS -> Alkuin ALČEV. Dresden 1849. je bio vrstan kontrapunktičar i dobar poznavalac stare polifone muzike. Bouleza. Schramek-Kirchner . Furstenau. Komponirao je vokalna djela (glees. 1808. gde na muzičkoj školi uči klavir i kompoziciju. oko 1673 — ! 1708). 1932 \Rococo Suite za d orkestar. A. S. je A. 1935.: dvije simfonije.: A. 19 Cantate omottetti na latinski tekst. Merrick. Geschichte des Instrumental-Konzerts. 1951. Na Aldeburškom festivalu doživjele su praizvedbu Brittenove opere Let's Make an Opera DELA: Dećja simfonija za gudački orkestar. — E. Kongressbericht IMG). Ova je igra slučaja kod neke aleatoričke '. ALDEBURSKI FESTIVAL utemeljili su 1948 u engleskom gradiću Aldeburghu kompozitor B. bacanja kocke: kao što u igri kockom ovisi o slučaju koji će bačena kocka pokazati. C Alder. a od 1936 predaje na konzei riju Santa Cecilia u Rimu. 1663—67 boravi u Londonu kao dvorski kompozitor. a od 1682 crkveni je dirigent u Pragu. 1 obj. NOVA IZD. 99. 1964). XV). Basel 1906. 1676—80 na čelu dvorskoga muzičkog života. Leipzig 1905. Neue Zeitschrift fiir Musik. Sinfonia a 4. XII 1 Sakupio veliku muzičku biblioteku. kompozitora i pedagoga. 1907. Nakon Reformacije dje kao gradski činovnik. odnosno -> strukture kompozicije. Geschichte der weltlichen Solokantate. St. 10 trio-s 1706. na talijanske i njemačke tekstove. T oj Modem Instruments. J. — Entr'actes za dramu Henrik IV. 1937. Busonija {3 Albumblatter za klavir. 1698. Busi. pozicije uvijek ograničena izvjesnim pravilima. A. God. u XIX i na početku XX st. 1699. isprva kao njezin član. Do 1511 član dječačkoga zbc 1524 kraće vrijeme kantor u Bernu. 1947. DJELA. medu njegove učenike ubraja se J. Albrechtsbergers sdmtliche Schrifteri) obj. — E. XVI. talijanski kompozitor (Bologna. 1951. talijanski pijanist i kompozitor (T to. Zwingliana. A. divertimento za klavir i g orkestar. Die Vokalmusik in der Schweiz zur Zeit der 1 mation. ALBUMBLATT (njem. upravljanom slučaju (njem. Le due Auguste. Učenici su mu bili i L. Ko. — SPISI: Griindliche Anmeisung zur Komposition. muzički pedagog i kompozitor (Titov Veles. MGG. alea kocka zbog analogije s i. Stockhai 1III sonata za klavir P. van Beethoven.). — Dido ed Enea. catches. jer tamo svaki od izvc ca opet slobodno odabire medu mogućnostima koje kompc njemu namjenjuje. XI 1550). 1951. je isti (Liederbiichern der ] nistenzeit). 1690. gelenkter Zu Sam naziv izveden je od lat. ALDRICH. Cosmas. DJELA: Sinfonia a 6. T. ALDER. Ouverture breve. von Sevfried. arije i ariette. — H. — V. Po stilu bli. oko 80 gudačkih kvar teta. Klavierschule fiir Anfdnger. 1949.— KOMORNA: gudački kvartet. moteti. U misama za zbor a cappella slijedi strogi polifoni stil Palestrine. Bacha. Stjepana (nasljednik W. 1 njei pjesmu obj. C. Scherin/ schichte des Instrumental-Konzerts. koju je ostavio koledžu ( Church u Oxfordu. Isaac u Alder). F. osim toga počasni dvorski dirigent vojvode od Man Uz to trgovac muzikalijama. Bavi se i muzičkom kritikom. himne. 3 Te Deuma. karal stični primjeri takve aleatorike su Klavierstuck IX K. Martini. Novello. Sgambatija. Geering (Ps und geistliche Gesange von J. naziv za ->■ Charakterstiick. MGG. — H. 3 psalma i 3 duhovne pjesme obj. \. 7. 1660 putuje u pratnji švedske kraljice Kristine preko Stralsunda u Stockholm. ako se igra bacanja kocke izvodi s više ko broj je mogućih kombinacija vrlo velik.. Postoji više osnovnih aleatoričkih kompozicijskih postu Jedan se sastoji u tome da kompozitor detaljno izradi »sast dijelove«. nekoliko preludija i fuga obradio O.

— M. DJELA: simfonija. simfonijska poemaCMepnib u o^u3Hb. Pariš 1873. 1778—1823). Američki kompozitor John Cage doveo je pak aleatoričke principe do krajnjih konsekvenca: kod njega. 1945 i 1951. — A. The Encvclopedists as Critics of Music. I. da prestaje biti specifičnim sredstvom kompozicijske tehnike i postaje ciljem autorove stvaralačke akcije. AjieKcaHflpOB. C.: A. K. VIII 1893 — 18.— KOMORNA: dva gudačka kvarteta. T 951. 1938 i 1947. Wellesz. 1955. Za potrebe crkve napisao priličan broj duhovnih kompozicija. LIT. 1946. 1953—54. Anatolij Nikolajevič. 1952. 1928 i 1930. Po nekim značajkama one su preteče umjetnosti Meistersingera. hallelujah hvalite Gospoda). 1936. Sin Aleksandra Vasiljeviča. 1948. su: F. Dć. Gallen 359 (disertacija). 1910. Serauky. ALESSANDRO. jednostavnih i prožetih obilježjima operne muzike Bellinija i Donizettija. III 1959). 1929 diplomirao na Konzervatoriju u Moskvi. Arbace. ibid. za klarinet i klavir. LIT. B. Jahrhunderts. 1791. 62. verzija. kantata. 1932. A. Ferretti. MGG. — DRAMSKA: Sedam opereta (Ceadb6a e MajiuHOBKe. 1794 i dr. 1941. 1779. M. Alfred. Pariš 1889. Muziku dijeli u dvije vrste: nižega i višega reda. III 1911 — Lausanne. Sonate: dvije za violinu i klavir. As. oko 1770. 2. Trois compositeurs vaudois: R. simfonijeta za gudački orkestar i obligatni klavir. 1948 i op. 1951. koncert za trublju. 1769: 6 koncerata za čembalo. talijanski kompozitor (Rim. od 1918 profesor na Konzervatoriju u Moskvi. Festschrift Besseler. LIT. 1887. Scenska muzika. Njegove mladenačke kompozicije imaju impresionističke značajke. 1942. Geneve I95I- ALELUJA (alleluia. Orguljaš i koncertni pijanist u . 1773. X 1783). Artaserse. i. 1955. Kompoziciju studirao na Konzervatoriju u Petrogradu (A. a vjerojatno i autorova načina izvođenja. 1953. MocKBa i Jleimirrpafl. 1767. Felice Alessandri. VII 1946). La sposa persiana. — Opera: PycaAKa. 1942. 12 solo-pjesama (tekst sovjetski pje snici). afektivnog i predodžbenog toka doživljaja u muzički izraz. Organicae Voces. Više od 30 opera: Ezio. R. — M. Koncerti: tri za klavir. 12 etida. 1769. P. A. kvartet za drvene duhačke instrumente. Muziku učio u Veneciji. osim korizmenog vremena. 1765 i Bethulia diberata. sonata za violinu i klavir. Bernoulli (Die Jenaer Liederhandschrift). Julien. LIT. jasan u formi. — Balet Išla persa.). Mooser. Berija predstavlja karakterističan primjer ovakvog aleatoričkog postupka.: sve 4 sačuvane pjesme obj. 1937 i 1938). 1936. za violončelo i klavir. 1901 i dr. V. Estetica gregoriana. Erifile. — Obradbe revolucionarnih i narodnih napjeva. sovjetski zborovođa i kompozitor (Bologol. — R. postoji takav aleatorički kompozicijski postupak u kome autor definitivno ne determinira ni detalje djela niti djelo u cje lini. gdje je izvedena njegova prva opera. Felice. prevođenje individualnog. za flautu. Serauky. Amurg de toamna za gudački orkestar. Ratneau. Gerson-Kiiui. ORKESTRALNA: dvije simfonije. MF. 17. Završava s dugom vokalizom iznad posljednjeg sloga.—' E. naime.: r. —J. Pariš 1926. Alleluia. sonatina za 2 klavira. Učio u Bukureštu i Parizu (P. Traite sur la liberte de la musique. 1931. za 2 flaute. Halleluia. Ziirich 1915. 1938. Minne. 6 Klavierstucke fu'r die linke Hand. NOVA IZD. 1945. rumunjski kompozitor. Zbog stilske složenosti tih pjesama. 1941. 1767 u Veroni. 1958. Annales Muzicologiques. Suite giocosa. gdje je od 1923 profesor. Alfred Alessandrescu. Zwei Textierungen des Alleluia . Roma 1934. 1940. — Zborovi. A. DJELA. 1936. 1775. Calliroe. 1943. Meister. Muziku studirao u Ziinchu (V. 1957. Roes). Kasnije mu je upotreba proširena i na ostale blagdane u toku godine. A. pijanist i dirigent (Bukurešt. ALESANI. VIII 1798). Barthelemy. Concertino za klavir. 1781. oko 1780. Napjev a. 1940. varijacije. posebno muzičke. uvertira na popularne ruske napjeve. 1922 1925 i 1927. 1783. sovjetski kompozitor (Moskva. Regamev. 2 suite. J. B. A. N. Sačuvane su 4 njegove pjesme s napjevima. 1957. verzija. njemački Minnesanger. 1936 i 1953. Wellesz. 2). Bonn 1959. DJELA: Eletnents de musique the'orique et pratique suivant les principes đe M. a 1792 vraća se u Italiju. N. Igumnov. Trouveres. — DRAMSKA. Stošije. A. . 1937. Le Menestrel. za obou-solo. Hagen (Minnesinger). šest pjesama (Puškin). koncert za klavir. s naglašenom ritmičkom strukturom kompozicija. Dva napjeva obj. HuKan Bapa. 1953. Dupre. — DRAMSKA. Neke njegove operete postigle su znatan uspjeh. 3 sonatine. u kasnijim se djelima priklanja muzičkom realizmu i preuzima neke karakteristične elemente narodne muzike (opera E3Aa). Holz. U tim slučajevima zamijenjen je tractusom. francuski matematičar i filozof (Pariz. -> grafička notacija. Jaccard. scenska muzika. Essai sur la philosophie de Jean Lerond d'Alembert. Cochrane. Schlatter. Stablein. kao i tzv. Stablein. J. U uskoj je vezi s aleatorikom -> otvorena ili —> varijabilna forma u suvremenoj muzici. — Dvije kantate. Symphonie concertante. (franc. —■ VOKALNA: PoMaumunecKan ciouma za zbor i orkestar. 1953. Bukuresti 1962. Ljadov. 1949. Kompozicije su mu često impresionistički obojene. a zatim kao operni dirigent u Londonu. 72. 1768. Za gudački orkestar: Concerto grosso. 1912. Rjazanj. ALEKSANDROV. 1963. kraća klavirska djela. Modena 1896. nego prepušta izvodiocu u danim okvirima slobodu odlučivanja i u izvođenju detalja i u oblikovanju forme djela u cjelini. harfu i dva perkusionista L. 1943. musigue naturelle. moteti. Filmska muzika. Gallen. dok za izvođenje pojedinosti daje izvodiocu više raznih ravnopravnih mogućnosti rješenja. — H. — M. Raffaele d'. Od 1790 operni je dirigent u Berlinu. sovjetski kompozitor i zborovođa (Plakhino. d'Indv). 1940. 16. Darius. Predgovor zbirci 12 etida. 1939 (za lijevu ruku) i 1941. 1932). N. Gregorv the Great's Letter Alleluia. 1948). 15.: D. — Solo-pjesme. Vidal. Miiller. Glazunov. INSTRUMENTALNA: šest simfonija. 1913. Scha'fke. Zbinden. 1926 (rev. LIT. XX. L'Alleluja dans l'usage romain et la reforme de Saint Gregoire. — H. SIM. divertimento. 1759. Fragment sur VOpera. XI 1717 — 29. Miserere. prijevod u Revue du ehant gregorien. masovne pjesme. je H. Prvenstveno liričar. 1926. DJELA. Miiller. 1958. oslanja se na neposrednu estetsku vrijednost koju akustičke forme imaju nezavisno od neke psihološke pozadine. 1945). Boris Aleksandrovič. 1752. V 1888 —). Die musikalisehe Nachahmungsasthet'k im Zeitraum von 1700 bis 1850. Muziku učio kod S. Nakon očeve smrti (1946) preuzima vodstvo tog ansambla. Kineska suita. konačno. MOH Fw3eAb. 3. Geschichte der Musikasthetik. npr. 1838. Lausanne 1955- ALEXANDER. i. solopjesme. 1937. XI 1747 — Casinalbo. 1913. — R. — Obradbe narodnih napjeva. La musique et les philosophes au XVIIII e siecle. A. Šaran i E. ORKESTRALNA: dvije simfonije op. 1959. Učitelj muzike i dirigent u Tveru.ALEATORIKA — ALEXANDER raspored njenih dijelova. 1948. — C. Kao pijanist bio je 1919—45 stalni pratilac G. ALEKSANDROV. —■ J B. U Bukureštu dirigent opere (od 1921). U Zadru orguljaš katedrale sv. Die Musikasthetik des 18. — Gudački kvartet. Četiri zbirke solo-pjesama: 1915. 1913. kompozitor (Zadar. Opere: Dva svijeta. Valdrighi. kratica V. latinizirani oblik hebr. Njegov muzički izraz osniva se na tradiciji ruske zborne klasike. 1778. 1774. New York 1947. 1777. Essai sur la position de d'Alembert dans la querelle des bouffons. tipičan primjer ove vrsti aleatorike je orkestralna kompozicija Available Formi I E.: V. 1941. je dobio nadimak »der Wilde«. Jean Lerond d'. preludij i fuga. Wellnitz. 1939. kompozicija S. DJELA: simfonijske pjesme Didona. 1911 i Acteon. H. Lipatti. Balet Venere in Cipro. Enescuđ. koncert za klarinet. 17. — B. švicarski pijanist i kompozitor (St. Četiri gudačka kvarteta: 1914.Jammers. TUMH CosemcKozo CoH>3a\ zborovi. 1913. LIT. Rimski-Korsakov) i u Moskvi (S. Ephemerides Liturgicae. 1960. kompozicija Circles za ženski glas. Goldschmidt. Rietsch (DTO. The Alleluia in Gregorian Chant.: L. 1933. — KLAVIRSKA: tri sonate.. zborovi. 1928 osnovao moskovski AncaMdab KpacnoapMeucKOu necHU koji je kasnije prerastao u popularni An'caM6jib necnu u H/IHCKU CoeeniCKOu ApMUu. baleti. 1957. 1953. —-Gudački kvartet. DJELA. 1952. 1958. Vi. Conga contrapuntique. De cantu »alleluja« in patribus saeculo VII antiquioribus. 1955 i za obou i gudački orkestar. — E. — /. N. uvertira. Esjia (prema Ljermontovu). F. VIII 1905 —). koja se odnosi na određeni blagdan. Prva je musique imitative. Alleluia. 1955. za fagot i klavir. 6 sonata za 2 violine i bas. Modena. 1754. ekspresivan u izrazu. Rumba. MGG. 1944. 1781. D'Alembert. a od 1937 i umjetnički savjetnik u AHcaM6At necnu u nAHCKu CosemcKou ApMUu. ALESSANDRI. za flautu i klavir. 1945). Aleksandar Vasiljevič. 1783. F. G.Tiin spatmittelalterliches Alleluia. Tanjejeva i na Moskovskom konzervatoriju (klavir K. solo-pjesme. 8. djelovao u XII ili XIII st. ide među najbogatije razvijene i najljepše melodije korala. J. . za flautu i violu. 1941 (prer. Djelovao u Torinu i Parizu. I. Journal of the American Muzicological Societv. DJELA: mise. — A. Annales de la musique et des musiciens en Russie au XVIII e siecle. filharmonijskog orkestra (1926—40) i na radio-stanici (1933—47). druga. The Chesterian. 1940 i 1953. kraće komorne kompozicije. 24. 1914—58. 1952 i 1954. d'Alessandro. Fr. a papa Damaz (368—84) uvrstio je aleluju u liturgiju uskrsnog vremena. za fagot. U duhu racionalističkih shvaćanja smatra da je za umjetnost važno imitiranje prirode. — Sonata za violinu i klavir. P. 1785 odlazi u Petrograd i ondje podučava muziku na nekom aristokratskom dvoru. rekvijem (La grande mzssa instrumentale di Requie). 1941.). Die Alleluia-Melodien in der Handschrift St. Glibotić. o tome je napisao više rasprava. 1947. — Trinaest sonata za klavir. 1958. Leipzig 1961. Jerolim. Froger. 1920 (rev. 1942 i 1950. 6 koncerata za čembalo i gudače. Schuh) i u Parizu (N. I.. 1932. N. 1966. Musical Courier i dr. — D. 1931). ALEMBERT. 1943. izraz veselja i hvale koji se često susreće u napjevima gregorijanskog korala. Armida. Jean Lerond d'Alembert. Browna. Bavio se i muzičkom kritikom (L' Independance roumaine. Ta se vokaliza zove jubilus. Berlin 1934. simfonijska priča. 1915 (2. 1954. kao i u pojedinostima. 1938. Demofoonte. 1936. 25. II 1959). V Surrexit Dominus de sepulehro. fantazija za klavir. —■ E. 14. . nokturno. Studirao u Napulju. TloAHHOaCKuu. slučaj u tolikoj mjeri odlučuje o formi u cjelini.: P. 1954. God. Munster 1929. Rumunjska fantazija za orkestar. II Creso. 3 koncertne etide. — Članci. 1940. — KOMORNA. Notes on the Alleluia. — VOKALNA: oratoriji II Tobia. Boulanger. se ne pjeva ni u misi za mrtve. te na asimilaciji elemenata narodne muzike i suvremene sovjetske pjesme. God. Re'flexions sur la theorie de la musique. ALESSANDRESCU. — Filmska muzika. Bavio se i problemima estetike. klavirski trio. 1911. Arianna e Teseo. 1915. Vasiljenko). — ZA ORGULJE: koral i tokata. 1936. Tomescu. and Jubilus in Hebrevv-Oriental Chant. DJELA. Dirigent i uz to 1931—41 docent na Moskovskom konzervatoriju. Bertrand. ORKESTRALNA: klasična suita. — W. za violinu. Kršćanstvo ga je preuzelo od jevrejskih obreda u jeruzalemskom hramu. 4. Vasiljenko). Argea. Reflexions sur la musique en general et sur la musique francaise en particulier. vokalize za zbor. 1951. u misi sastoji se od riječi alleluia i kratke izreke (versus alleluiaticus. K.und Meistergesang). Gennrich (Troubadours. 1948. 1916. 1780. dječji zborovi. Oliver. 24 preludija. A. za obou i klavir. W. — W.Lausannei (istakao se interpretacijama Mozartovih djela). Recherches 1966. IV 1883 — Berlin. — Kantate.

1840. Beichert. Historv of Arabian Alusic. Kompozitor nacionalnog smjera. ALGAROTTI. romanca za violinu i klavir. litanije. VI 1876). L'ombra di don Giovanni. — K. 1908. I. violončelist i pedagog armenskog podrijetla (Carigrad. — Pjesme. AI-Farabi. 1881 — Chamonix. Die Wissenschaft der Musik bei Al-Farabi (disertacija). 1840. I. 1896. Diran.. 1921. utaknutoj u drvenu cijev. 1904 i Drapa. — H. u kojima se nakon drugog dijela prvi dio opetuje s 1 mjesta označenog sa Fine. Jezičac se ne st. V 1764). Svećenik i profesor crkvenog pje- ALGAITA (algaitasu). 2 kanti muški zbor. — A. Farmer. MGG. talijanski kompozitor (Fe: oko 1508 — oko 1570). — Klavirska muzika. Pietro. Rossi-Doria. Surađivao je u različitim stručnin blikacijama (milanska Gazzetta musicale). gdje je izdavao svoja sabrana djela (najpotpunije je izd iz 1791 pod naslovom Opere del conte Algarotti. ALFARABI (Alfarabius. 1939.: G. Vinvocazione di S. MGG. 1910—39 un zitetski muzički direktor u Uppsali. da Vittoria. do kraja). švedski kompozitor i dirigent (Stockh 1. V 1872 — Falun. 1923. Raps Midsommarvaka. talijanski muzikolog i kompozitor (Rim. Les orgues melodiums d'Alexandre Pere et Fils. Zeitschrift fur deutsches Altertum. Turkestan. Jadassohn) i Berlinu. al Fine (od početka do kraja) nalazi se u ko zicijama. P. // principe Zilah. 1922. Uppsala 194 Zbornik Hugo Alfven bezatter. 1840. Casalsa. Do 1535 instrumentalist i maest cappella na dvoru vojvode Ercolea II d'Este u Ferrari. 27. L. zatim predaje na konzervatoriju Santa Cecilia u Rimu. impresionizma i simfonijski tretiranog opernog orkestra. MGG. Solerti. tativna scena i Canzone finale). Notizie sulla vita di Bernardo Bittoni. Bearsden 1940. Kao nastavnik zastupao principe P. ORKESTRALNA. London 1929.: M. pomagao kralju kod pisanja opernih libreta). i to na arapskom. MGG. Živio i naučavao u Alepu. God. DJELA. Lollio). Ritratto di Franco Alfano. Verdi u Torinu. kić ukrasima i kromatici (-».). Pannain. Allegri. 1912. ALFVEN. himne. V 1960). A. 1554 (sačuvan. II pianoforte. 1910 (nedovršena). God. d'Erlanger u djelu La musique arabe. Opere: Miranda. pričvršćenu 0 željeznu cjevčicu. dramska pantomima Bergakungen. 1903: Uppsalarapsodi. je uz G. u kojem raspravlja o suvremenoj opernoj pro . Halle 1921. La fonte di Enschir. LIT. 1563 i Lo Sfor (A. A. klavirski kvintet. — Madrigali a 4 v. U madrigalima. Uenseignement de Violoncelle. 1923. La leggenda di Sakuntala di Franco Alfano. solo-pjesme. a treća donosi nauku o ritmu i kompoziciji. — Klavirske kompozicije. Napisao je Methode pour l'accordeon (1839) i Notice sur les orgues melodium d'Alezandre etfils inventeurs (1844). sklon je homofonom stilu. / dur och moli. već se usnicama pritište na malu pločicu od metala. Hase. DJELA. — VOKALNA: kantata za sole. 2 intermezza za gudače. 1940—42 intendant u Teatro Massimo u Palermu. novissii Za muzičku historiju važan je njegov spis Saggio sopra l'oper mušica (1755). Al-Farabi. 1951. Konično izbušena vena cijev na kraju je proširena u obliku zvona te ima 5—6 ruj Dvostruki jezičac od lista ili trave smješten je na maloj želje ili mjedenoj cjevčici. 1918. 1. 1567 (obje izgubljene). 1931. III. LIT. Alfonso. Halkr. Suite romantica. 1931. — S. Od 1753 živi Italiji. — DRAMSKA: sv igra Festpel. 1 19 i 1942—52. P. 1902 nastanio se u Parizu. II. — Klavirski kvintet. F. 1936. Milano 1923. Abu Nasr Mohamcd ben Mohamed ben Uzlag al Farabi). da Palestrina. Tri simfonije: I. Musicisti moderni d'Italia e di fuori. Puccinija dovršio njegovu operu Turandot. II. B. — E. — KOMORNA: tri gudačka kvarteta. Della Corte. da Palestrina. 1931. 1936. sonata za violinu i klavir. di L. Inno e ritmo »Stabat Mater« e mottetto ». 17. Vici Gregorio Allegri Romano. — Napisao Traite theoriaue et pratique du violoncelle. 1843. Vesuvio. S. 1922. — Sonata za violinu i klavir. The Sources of Arabian Music. da bi se mogao što intenzivnije baviti pedagoškim radom. 1936. koje je vrijedilo kao »neophodan vodič studentima«. 1920. u više djela prirodne ljepote svoje domovine. N. — H. 1905. Excerpta ex celebrioribus de mušica viriš. — Prema oporučnoj želji G. 174 53 boravio na dvoru Friedricha II u Potsdamu (medu ost. 1925. Kairu i drugdje. sa različitim latinskim i jednim engleskim prijevodom u Al-Farabi's Arabic-Latin Writings on Music. talijanski pisac (Venecija. 195. 1930. Alexander Meister. Serrao). C____. 1841. Rusiju i Njemačku. a ideje za sadržaj svojih kompozicija često n u starim švedskim legendama. zbor i orkestar (Sten Šture. Sitt. 1898—99. God. G. Argenti). Medu njegove brojne učenike ide i A. Das Ratsel des wilden Alexander. u usta. 1923—39 vodi Liceo musicale G. S. Cyrano de Bergerac. Cecilia. sonata za violončelo i klavir. Longhi. zborovi. Lorenza. L'ultimo Lord. Wurzburg 1935. oba izgubljena. a dijelovi teksta prevedeni su na latinski. VI 1863). 1951. Kasni romantik. Dirigiranje učio u Dresdenu. politička. 1933 i III. Od 1916 nastavnik kompozicije na Konzervatoriju u Bologni (1918 direktor). H. 1909. 153c madrigali za 4. — Komponirao je mise. zatim Kitab al'-iqa'at (Knjiga o ritmu) i Kalam fi'lmusiqi (Rasprava o muzici). 1554. oko 870 — Damask. Glavno mu je muzičko-teoretsko djelo Kitab almusiqi al-kabir (Velika knjiga o muzici). Prodromo sulla restaurazione de'libri di canto ecclesiastico detto gregoriano. radio-opera Vesuvius. Raci mottetti di G.: Fr. američke orgulje. de Nardis. intervala i tonskih rodova. LIT. 1929. 1966. XIII. 1950.: Catalogo delle opere sulla mušica sacra finora pubblicate dali' I ssimo e Reverendissimo Monsignor Don Pietro Alfieri. —L. Da capo: D. — G. God. ALFIERI. »Miserere« di G. Hugo. Od 1920 profesor na &ole normale u Parizu. matematička i muzičko-teoretska djela (većina je prevedena na latinski i hebrejski). Gani. a vana recitativna scena iz te pastorale »Invocazione del Saće di Pan« za solistu i zbor mogla bi biti prvi primjer recitat pratnjom. Sartori. 1925. Beccari). Notizie biografiche di Nicolo Jommelli. Franco Alfano. VI 1954). Husmann. 1898: Resurrezione. Arapski historičari navode da je bio »izvrstan« i temeljito obrazovan muzičar i >>istaknuti svirač lutnje«. Gli Albori del melodramma. P. Uvi suite. J. Age 2. I. ALEXANDRE. I. elegija za rog i orgulje. Farab. Svensson. Roma 1846 ili i£ F. An Annotated Bibliographv. 1910 (prerađena 1953 pod naslovom Sinfonia Classica). baletna panto Den bergtagna: scenska muzika.— DRAMSKA. Franco Alfano. Griitzmachera u Dresdenu. Eliana. 1845.: A. talijanski pijanist i kompozitor (Posilippo kod Napulja. LIT. 1898. 1904. Kao kompozito pokazao veću izvornost. slična arapskom zamru. njemački i španjolski. A. — Pjesme uz orkestar i uz klavir. 8. maestro compositore di mus Buonarroti. motete. ed. 1903 nastž kompozicije na Konzervatoriju u Stockholmu. 1845. Milano 1904. Kasnije ga je usavršio konstruiravši tzv. Le opere di Pierluigi da Palestrina pub con moderni caratteri da Don Pietro Alfieri. Final. Roma 1946. u drugoj su opisani pojedini instrumenti. Hugo Alfven manniska och konstnar (s bibliografijom i katalogom djela). 1840. Fabi-Montani. 1943. — G. oko 950). Forsta s 1946. pisao filozofska. 1907 i Dalarapsodi. Francesco. Franco Alfano. III 1878 — Solaro. G. h prvima komponirao scensku muziku za pastorale. Bologni i Fire Putovao u Francusku. Studirao u Rimu. DJELA: Petite suite arminienne za orkestar. Janigro. s poglavljem o muzici. // Dottor Antonio. 1953. Svenska tonsattare. izgradio je svoj muzički govor na elementima verizma. C. Lindfors). Leiden 1965. Petrograd 1896. Sinjonia breve. — G. < ili tikve. — Preveo je na talijanski 'Traite d'harmonie Ch. 1926 i I943J koncert u A-duru za gudački trio.36 ALEXANDER — ALGAROTTI vanja na Collegio degV'Inglesi u Rimu. Perga Hugo Alfven. Franco. LIT. Farmer. Praenestino. Radiointervjner (red. Aretusa (A. Far mer je objavio iz Kitab ihsa al'-ulum dio teksta koji se odnosi na muziku. afrička svirala s dvostrukim jezici duga oko 45 cm. Freiburg im B. —■ Autobiografija u 4 djela: I. Sin glasovitog ferarskog pjevača Agt della Viola (XV—XVI st. Brevi notizie : sulla Congregazione ed Accademia de* Maestri e Profesori di mušica di Ron. Der wilde Alexander. Baleti: Napoli. Ostala njegova djela u kojima obrađuje muziku jesu: Kitab ihsa' al'-ulum (Knjiga o podjeli znanosti). F Pietro Alfieri. Rukopisi Velike knjige 0 muzici čuvaju se u Madridu. P. Komentirao Aristotelove spise iz logike. Giraldi Ci 1541 (izgubljeno) i za 3 pastorale: // Sacrificio (A. od 1950 bio je direktor Liceo musicale Rossini u Pesaru. 1927. Ristabilimento del canto e della tnusict slastica. 1948. 1949 i IV. della Viola. 1934. Filmska muzika. — H. 5 i 6 glasova u skupnim zbirkama i u rkp. Uz to je dirigent students zbora Orphei Drangar (1910—47) i zbora Allmdnna sangen (19 31 i 1934—38). G. Pierre. pridonio reformi crkvenog pjevanja i oživljavanju stare poi duhovne muzike u Italiji.). — G. Accompagnamento colV organo. VI 1801 — 12. La leggenda di Sakuntala. Tempo furioso. 1923. — Isti. G. Glasgow 1934. I (Pariz 1930). u dva dijela. ALFANO. sadrži i po prvi puta sabran Palestrine). ego« di G. Bainija n. 1896. Stock 1966. Anerij Allegrija i drugih predstavnika rimske škole. Perrachio. zatim u Leipzigu (H. Monsignor Pietro Alfieri. G. 3. L. U tom su pravcu osobito važni nj teoretski radovi i redakcija djela Palestrine. Violončelo studirao kod F. Torino 1935. Hugo Alfven. Pariš 1885. Englesku. DJELA. 1829 započeo je izgradnjom harmonija tipa accordeon i melodium koji su bili poznati pod nazivom orgue de cent francs. Scenska muzika za tragediju Orbecche (G. AL FINE (tal. 1804 — 11. Sanremo. sačuvan je samo prvi dio Madkhal-al~musiqi (Uvod u teoriju muzike) podijeljen u tri knjige: prva knjiga obrađuje fizikalna svojstva tona. II cavaliere e la bella. — W. M. Ovaj je traktat najznačajnije djelo toga sadržaja od starogrčkih vremena do Alfarabijeva doba. 1928). Kompoziciju studirao na Konzervatoriju u Napulju (C. 1914. Simfonijske pjesme En Skargardssdgen. E. Via: jaarbock voor muziekgeschiedenis. (2 knj. Loevienthal. 1951. P. Nyblom. Manhem. Raccolta di mušica sacra (7 sv. — Isti. Upotrebljava citate iz šve narodne muzike. Madonna Imperia. 8. a u originalu još nije čitava izdana. LIT. ORKESTRALNA: pet simfonija. Der Minneleich Meister Alexanders. Steinschneider.Francesco della Viola). di Avia e di Felice Romano. — C. 1869. G. L. Divertimento za komorni orkestar s obligatnim klavirom. sekvence i dr. 1901. 1896. LIT. DJELA: Saggio storico teoretico poetico del canto gregoriano o romano. Bologna 1920. tt Documenten betreffende de muziekkapel aan het hof van Ferrara. Studirao na Konzervatori Stockholmu. koncertiranje je sve više zapuštao. 1841—47. X 1954). The Sources of Arabian Music. upotrebljava se zajedno s ozn. Wien 1925. arapski filozof i muzički teoretičar turskog podrijetla (Vasilj. Stockholm 1920. — M. jer je tu stvarni završetak kompo2 ALFONSO DELLA VIOLA. 1949. Jedan od najvećih filozofa svojega doba.: C. francuski orguljaš i graditelj harmonija (Pariz. T. 1913 (prerađeno 1941 pod naslovom Don Juan de Manara). — Klavir-ske kompozicije. ALEXANIAN.' XII 1712 — Piša. od 1936 nastavnik na konzervatoriju Manhattan u SAD. 1900. Jacob. Musikblatter des Anbruch. 1840. Potpun prijevod na francuskom objavio je R. 29. 1909. I.: C. muzika Sacrificio (1554) može se smatrati prvim djelom te vrste. — R. li Redigirao je nova izdanja: Cantus gregorianus Passionis D.

Wood. Primjere nalazimo u tetralogiji Ring des Nibelungen R. U zbirci instrumenata nalazili su se veoma vrijedni gudački instrumenti čuvenih graditelja (A. Filmska muzika. ■i. duga 27—42 cm. 1924—25. to instrumenti. 1907—). 1923—24. MGG. 4. svira uglavnom u zatvorenim prostorijama. — Pjesme. XI 1813 — 29. Briefwechsel mit dem Grafen Algarotti. II conte Francesco Algarotti e il rinnovamento del melodramma. AFMW. npr. I. francuski kompozitor i muzički pisac (Epuresti. XI 1791 — Beč. 35. Memorie intorno alla vita ed agli scritti del Francesco Algarotti.OUOTXY] (Uvod u muziku) vrlo je važno za upoznavanje starogrčke notacije i muzičke teorije koju prikazuje sistematski i iscrpno (obrađena su tri temeljna područja muzike: harmonijsko. ZFMW. indijska uzdužna frula arapskog podrijetla. Leipzig 1847.). frekvencija titraja osnovnog tona n. Nikola. Amati. 2 Pieces za violinu i orkestar. Stumpf." t. Bonifačić. God. Guarneri. ALGHOZA.: F. i 8. 1924. Rameau izgradio je na njegovim zaključcima svoj muzički sistem. Francesco Algarotti. LIT. Algarotti e la corte di Dresda. — Operna priča Yolande. Michel u Le Havreu. LIT. sačinjavaju dur-trozvuk. M. 4. —■ Kom pozicije za klavir i za orgulje. i 15. t. 47. Rad JAZU. violončelo. 4 Impromptus op. Die Tonleitern und Musiknoten der Gnechen. I. Od 1944 predaje kontrapunkt i fugu na školi Cesar Franck u Parizu. Problemom alikvotnih tonova bavili su se uz druge H. 25 Preludes. —• A. sonata za violinu i klavir. Science of Musical Sounds. Mumrgia universalis. 48 Esquisses op. Petite suite za bariton. zborovi. 57. u zbirci se nalaze. violu i violončelo op. 2 Nocturnes op. 10. kao i u prvim izdanjima.ALGAROTTI — ALKAN matici. alikvotni ton) svi su a. MGG. Le Preux. Taj je spis preveden na francuski. The Phvsics of Music. 12 Etudes dam les tons mmeurs op. osobito. od 1938 pomoćni orguljaš Notre Dame u Parizu. ALIPIJE (grčki 'AX'JTUO<. zbor i orkestar. Algarottijeva zbirka muzikalija nalazi se od 1935 u arhivu Hrvatskog glazbenog zavoda u Zagrebu. Sve je to oporukom ostavio rodnom gradu Krku. — Psalmi 27. daju topliji i puniji ton (ljudski glas. Mnogo proučavao povijest.- ALIX. J. . Rumunjska. DJELA. dirigent i orguljaš (Sotteville-les-Rouen. Antique musicae auctores septem. Analecta Musicologica. koji se kod duhačkih instrumenata dobivaju prepuhivanj em. I 1888). Gluck. ALGAZI. ALGAROTTI-UDINA. 12. odnosno harmonijski tonovi. — A. slijedit će a. LIT. 5. — Isti. 1616. oko 1831 posvetio se kompoziciji i pedagoškom radu.' Venezia 1770. Le Dibbouh i dr. 1936—40 profesor hebrejske muzike na Scholi Cantorum u Parizu. New York 1922 (II izd. skupocjenu zbirku instrumenata i veliku zbirku muzikalija.). 39. Sauveur ih je razjasnio (1701) i upozorio na njihovo značenje u nauci o harmoniji. RMI. 6. Svećenik. koji prate osnovni glasniji ton (s najvećom amplitudom) istog izvora i daju mu boju i punoću. van Dieren naziva ga »Berliozom klavira«). Petrobelli. 17. francuski kompozitor. Siccardi. M.. violinu. 1. Allegretto iz VII simfonije L. kojom pjesnik postizava poseban učinak time što u jednoj rečeničnoj cjelini upotrebljava više riječi s istim početnim konsonantom. a u desetoj dobio prvu nagradu za klavir. Fortlage. K Ko 1907. tj. U njoj su dva fragmenta iz Mozartove opere Ludo Silla. etude op.: J. — KLAVIRSKA : Concerto symphomque. alikvotnog tona može oblikovati i mol-trozvuk medijante. a instrumenti sa manje alikvotnih tonova prazniji (pokriveni registri orgulja. 31. 1847. Muzička zbirka knjižnice Udine Algarottiia. U programnim djelima očitovao je smisao za tonsko slikanje. Isprva koncertni pijanist. C. — A Einstein. L'allitterazione e lo sviluppo dslla tonalita. Forster. — Gudački kvartet. Vetter. 3 Študes de bravoure op. — P. J. mnoga djela kompozitora Algarottijeva doba u ranim. Talijanski muzikolog F. ima 5—8 rupica. 30. — E. engleski i njemački. SBIMG 1914. autograf DJELA: Concerto da camsra za klavir i orkestar u a-molu op. Rondo za klavir i gudački kvartet op. 144. Prirodni tonovi. M. ali je u toku vremena više instrumenata nestalo. prirodni.. K. Kako broj alikvotnih tonova uvjetuje boju tona (po Helmholtzu). 1895. — W. Stradivari. U nizu alikvotnih tonova 4. Bergonzi. ritmičko i metričko). Chigiana. muzička vilica). Alvpios. op. Nazivaju se i parcijalni. 1—2. Orguljaš crkve St. LIT ■ D Michelessi. Sabrao golemu knjižnicu (preko 6000 knjiga). London 1936. Profesor liturgijske muzike na francuskoj rabinskoj školi. ALIKVOTNI TONOVI. Stainer). J. Ambrogio. O zbirci Udina-Algarotti. Das musikalische Svstem der Griechen in seiner Urgestalt. ako je. medu ostalim. Torrefranca. Kircher. Osim oktava (2. 3 _ B Ivančević. 1650. Njegovo jedino sačuvano teoretsko muzičko djelo Etaavcdvri U. filolog (Krk. 1965 337 (donosi historijat i popis zbirke). također su a. — K. 16. Kasnije u Beču rektor francuske crkve. Muzičke novine. pojava u poeziji. francuski pijanist i kompozitor (Pariz. Le Chemin de fer. Renć. I95I _ G Roncaglia. s frekvencijom 2 n (oktava osnovnog tona). Bollert. br. — C. ibid. netemperirani. Mersenne prvi je uočio postojanje alikvotnih tonova. od 1824 predavao u Salzburgu talijanski jezik i književnost. Bajamonti. i to osnovnog tona. Komponirao tehnički briljantna klavirska djela u kojima je nastojao da poveže francusku tradiciju s obilježjima njemačkog romantizma. Kun. 137 za sole. Alberti. — W. —■ KOMORNA: klavirski trio op. J. napadajući pretjeranu virtuoznost i izvještačenost. .: F. 26. Miller. od 1928 vodi emisije Glasa Izraela na francuskom radiju. Samoiloff. 30. — F. Uz rukopisna djela starih hrvatskih kompozitora (A. 1652. sonata za klavir. Die Alvpiusschen Reihen der altgriechischen Tonbezeichnung. — A. sonata Les Quatre Ages op. Iz tematskog kataloga zbirke muzikalija. Tartini. Frekvencija titraja alikvotnih tonova stoji u određenom odnosu prema frekvenciji titraja osnovnog tona. — M. Dirigirao mnogim koncertima u Francuskoj. A(ndreis). L'AIgarotti critico e scrittore di belle arti Asti' 1811. U šestoj godini primljen na Pariški konzervatorij. 1890 —). 1948. Posredno se iz 10. Friedrichs II.. solo-pjesme. pa se a. flautu i klavir. Beethovena).: Meursius. Francesco Algarotti und seine Stellung zur Musik. ALITERACIJA. 63.As- od kojih je jedna na donjoj strani. Ona nastaje kod čestog ponavljanja jednog tona ili skupine tonova (npr. Siracusa 1925. Wagnera (npr. dramatske efekte 1 orkestralno tretiranje klavirskog sloga (B. Bellermann. i 6. Die griechische Gesangsnotenschrift. t. 27. Vjesnik bibliotekara Hrvatske. 1968. na kojoj su neki podaci napisani Mozartovom rukom. A. London 1944. Meibom. Ber lin 1847. Helmholtz i K. I. muzički teoretičar (oko 360—?). Welhsz. ?■■ ' 'J ALKAN (pravo ime Charles-Henri-Valentin Morhange). 1965. Ona sadržava oko 3000 štampanih i rukopisnih kompozicija s raznih područja. VII 1838). DJELA: koncert za klavir i orkestar. 1951. L'estetica di Francesco Algarotti. Torrefranca smatra da na analogni način postoji i muzička aliteracija. Jarnović). J. 331 6 Morceaux caracteristique op. Concerto da camera u cis-molu. v. balada Revenants za orkestar. moteti. — V. LIT. NOVA IZD. — Scenska muzika za Le Mur des lamentatiom. Lćon. 3« (čista kvinta nad oktavom osnovnog tona). etude de concert op.orkestralne kompozicije Largo i Danse de David.12 Etudes dans le tons mojeurs op. Mušici scriptores graeci. Proučava hebrejski folklor i bavi se muzičkom kritikom.: »Nach Welten-Wonne mein Wunsch verlagte aus wild webendem Bangen«). Petites preludes sur les gammes du plainchant. u kojem je instrument ugođen. M. 8. Ton instrumenta vrlo je nježan. Die griechische Instrumentalnotenschrift. na kojima je niz alikvotnih tonova bogatiji. 32. C. muziku. 1964. talijansku književnost i. Tematski katalog zbirke muzikalija Nikole Udine Algarottija. Ph. Jan. violina). 37 ALGAROTTI-UDINA. Cijev od bambusovine ili drva. niz tiših tonova (s manjom amplitudom). Sachs. 4?) (druga oktava) itd.: D.

11 Pieces dans le style religieux et une transcription du »Alessie« op. . ali ( kao ova posljednja. S.und Bildungsideal des ausgehenden Altertums und friihen Mittelalters. kao najmanje sastavne dijelove »regulae musicae«. Gerbert. Essai sur la vie et les ouvrages d'Alcuin. . I. Music and Letters. Rondo a.. Polifo su djela zasićena afektivnim modulacijama i kromatskim p cima sa prizvukom patetike. Ta se tehnika ticirala u srednjovjekovnim i renesansnim oblicima više npr. Die Musik im Erziehungs. cijama (namjesto izraza rallentando ili ritardando). ALLA ZINGARESE (tal. b. Ać. — H. medu njima i muziku (praktički i spekulativno). prve u Franačkoj. deminutiv od allegro veselo. Marmontel. Brovme. Finale rondo iz klavirske s u A-duru). Napisao je velik broj teoloških. filozofiju i teologiju. Lachmann i Mahmud el-Hefni na njemačkom i arapskom (1931). prijatelj i do kraja života savjetnik Karla Velikoga. u -> diskantu gdje se nazivala i discantus supra librum termin A. Pariš 1874. na temelju spekulativnog razmatranja. Hamelin. Contrappunto alla m talijanski izraz za tehniku improviziranog kontrapunktira] postojeću melodiju. Luigi dei Francesi u Rimu i ujedno učenik braće Na Od 1629 pjevač papinske kapele. Sources of Arabian Music. Leone Allacci. Michaele quam Alcuin composuit Carolo Imperatori. nije proširen. Kao posljedica p nog interesa za Orijent. — Isti. Banchierija. 7 tonaliteta. — E. Pariš 1887. S. R. 1784). Mozart. ALLA TURCA (tal. — Isti. (1608) A. a u koncertantnima je slobodna tativna deklamacija potcrtana harmonijski bogatom prat generalbasa. van Beethoven. 1952. 1591—96 zborski dječak. Jedan je od najznačajnijih arheologa i teologa svojč mena. Djelo je jedini zapadnofranački dokument o muzičko-teoretskoj nastavi u doba Karla Velikog. ALLA BREVE (alla cappella). Les pianistes celebres. Alcuin. — G. U traktatu De Mušica (obj. pop' njičarske muzike (W. Studirao na Konzervatoriju u Palermu (F. 19. talijanski kompozitor (Palermi VII 1898 —). pjesama i pisama (sačuvana su 232 pisma upućena Karlu Velikom). U prvom stavku prve Beethovenove simfonije: Umjesto Allegro ALLA MENTE (A mente. V 804). I. II 1652). Dolazi osobito u velikim zvukovnim . Bearsden 1940. tonove unutar oktave. Izraz a. Historv of Arabian Music. značilo da je taktna doba brevis. 1586 — Rim. rasprostraniti). Komponirao crkvenu m u polifoničkom stile antico i u koncertantnom stilu. kompc Miserere koja je do 1870 bila redovito na repertoaru Sikst . G. kojom se notna vrijednost skra ćivala za polovinu. Farmer (u djelu The Influence of Music. gotovo jednako brz tempo kao allegro (npr.. I. iz Trostrukog ko za klavir. modulacije itd. OPERE: Ave Maria. From Arabic Sources. 72. 76 i dr. Pietzsch. definirao ih je. pa se -> brevis izvodila kao -*■ semibrevis. London 1908. naziv za i s obilježjima ciganskoga muzičkog folklora (J. / viandanti. 1 ALLACCI. Halle 1932. 1. Bacha živahni stavci suita i sonata u t. LIT. U instrumentalnim djelima pojačava izražaj su stavljajući polagane i brze stavke. I. je u muzičkoj historiji poznat najviše po 9-gl. Oko 760 diaconus et bibliothecarius. U nastavi je proveo antički ideal enciklopedijskog obrazovanja (namjesto srednjovjekovnog. 1951. ALLEGRETTO (tal. A. God. Pored ostalog napisao je oko 12 knjiga 0 muzici u kojima prilagođuje grčku muzičku teoriju arapskoj muzičkoj praksi. odnosno contrappunto alla mente (ili Contraf ex mente) prihvaćen je općenito u XVI st. asketskog). aristotelovsko-novoplatonske filozofije i islamske teologije. 1926). — K. »Ra spravu o temeljnoj razdiobi muzike« obj.: »Raspravu o unutarnjim elementima komponiranja melodije« obj. divisa in sette indici (1666). ponešto naivno. 56). Za muzičku historiju važna je njegova Dramm. umjereno brz tempc allegro moderato). koja sadrži popis sveukupnih < oratorija napisanih na talijanskom jeziku od konca XVI 1666. Bio je učitelj. 1). degli Agostinija u novom proširenom izdanju cijeve Drammaturgije (1755). dok drugdje ima karakter pc ljivijeg andantea (npr. na ciganski način). Risala fi agza'habariyat al-musiqi (Rasprava o temeljnoj razdiobi muzike) u kojoj obraduje ritmiku i njezin utjecaj na čovjeka i Risala fi'l luhun (Rasprava o melodijama) u kojoj istražuje elemente zvuka. ALLEGRI. — Transkripcije za klavir. b. cantus firmus i si. proc evropsku literaturu i muziku turski utjecaji. je. a ne semibrevis. odnosi se na kompoziciju često s bu pratnjom i s jednostavnom ostinatnom harmonijom.: H. anglosaski Ealhzvine. drugi stavak VII fonije). Međutim. van Dieren. b. ALLA POLACCA (tal. MCG. talijanski hu grčkog podrijetla (Khios. javlja se »diminucija«. 1938 i Romulus. Favara). I. U menzuralnoj notaciji bila je osnovna jedinica — tempus — nota brevis (tzv. 64. Alkuin. van Beeth klavirska sonata op. Upotrebom takta a. LIT. 11 Grands priludes et une transcriplion du »Messie« op. u današnjoj muzici jedini ostatak iz vre mena kad se tempo određivao trajanjem nota a ne posebnim ozna kama (npr. H. 12 Ftuies pour les pieds seuh. Lione). ALLARGANDO (tal. a 766 rektor iste škole. zat bliotekar kardinala Francesca Barberinija i od 1661 glavni tekar Vatikanske knjižnice. I 1669). po prvi put na latinskom Zapadu. Ch. Leone (Allatius. muzički teoretičar i književnik (York?. -> integer valor). Wolf. nadimak Flaccus). Sačuvane su 3 knjige: Risala fihubr ta' lif al-alhan (Rasprava o unutarnjim elementima komponiranja melodije) u kojoj obraduje udesbu lutnje. p. u kojem je doba J a ne j. tumačeći ime i značenje svakog pojedinog. L. arapski učenjak. ALLEGRAMENTE (tal. Scriptores. NOVA IZD. DJELA. — ZA ORGULJE (ILI PEDALNI KLAVIR): 13 Prieres op. Sorabji. A. oko 735 — Tours. A Plea for Alkan. 781 stupio u službu Karla Velikoga isprva kao rektor Dvorske škole (rector scholae Palatinae). naime. Searle. m. 1936. dvodobni takt. God. Pojedini kompc pokušavaju tada. Salvatore. A. profesor grčkog jezika na Collegio greco u Rimu. // rrndico su građo. MGG. rad oznaka za tempo prilično promjenljiva značenja. 69. LIT. — Isti. — Orkest komorne kompozicije. Impromptu sur le Choral de Luther op. a susreće se i Poznati primjer je Contrappunto bestiale alla mente iz III j madrigala Festino nella sera . Alcuin of York. oko 790 — Bagdad. M. u muzikalnom smislu. Alkuinova je historijska zasluga u tome što je u svom traktatu. Around Music. LIT.38 ALKAN — ALLEGRI dakle dvostruko brže. — A. Ovaj se posljednji znak zadržao sve do danas. Najstariji znak za diminuciju bio j< 3 Grandesetudes pour les deux mains separees oureunies op. L.: T. Filmska muzika. ALLEGRA. violinu i violončelo op. tome. tiber die acht Tone. prolgl/o minor (J) (£ I : ALKINDI (Abu Jusuf Yakub ibn Ishak al Kindi). Stuc Rimu latinski i grčki jezik. A. Ponekad a. zatim do 1604 tei kapele S. M. G. MGG. Wilmot-Buxton. Jedan od začetnika arapske filozofske misli. 1930. Flugel. G. Al-Kindi. London 1935. U vrijeme J. na poljski način). — F. allegro. (produljenim notnim traja njima) olakšava se notacija i za kompozitora i za izvodioca. je. London 1932. takt a. polifoničke i homofone strul A. 15!: 7. Kao opat benediktinske opatije u Toursu (od 796) podigao je tamošnju školu na razinu visoke škole. 14. 12 fuga. 1934. KMJB. obuhvaćajući podjednako teologiju i profane discipline (artes liberales). talijanski kompozitor (Rim. oko 874). rom crkvenom stilu nosili su natpis Alla breve. hagiografskih i pedagoških djela. Charles Henri Victorin Morhange (Alkan). London 1922. veselo). 66. Gregorio. temu. andante itd. naziv za sta ritmu ->■ poloneze (Beethoven. Leipzig 1857. Razvio je živu aktivnost u različitim stručnim ' ženjima. Osam opereta. Gastoui. t. gdje U2 gičko usporavanje i zvuk postaje intenzivniji. 1951. filozof i muzički teoretičar (Basra. dao je različite definicije muzike (oslanjajući se na Cassiodora) i iznio teoriju o 8 starocrkvenih tonaliteta. Al-Kindi. pismeno utvrdio materijal koji su dotad samo usmeno prenosili pjevači Scholae cantorum. već skraćen. ALKUIN (latinizirano Alcuinus. a napokon dicinu. 19. zatim kao organizator i reformator cjelokupnog školstva u franačkom carstvu. — H. Učenik nadbiskupa Egberta i Aelberta u samostanskoj školi u Yorku. U XV st. Farmer. u drugoj polovici XVIII st. post usporavanje tempa. Cendoni uz su A. prvi je pokušao da dade sintezu grčke. R01 z. 1937- preko predznaka za prolatio major kao i za prolatio minor: prolatio major (£) (£ . b. imitirati izvanjska ob turske muzike. Brahms. allargare širiti. Alkuinu se pripisuje i jedna sekvenca notirana neumama 1 posvećena Karlu Velikome: Sequentia de S.: G. na turski način). Down Among the Dead Men. engleski teolog. 1951. br.: A. London 1929. — B. U toj se knjižnici čuva 230 s njegovih rukopisnih djela različitih struka pod nazivom Allacciane«. 25).). iz klavirskog kvarteta u g-molu op. Žena i G. — Popis je nastavio dalje do 1755 G.

a. Tobias. MGG. gudački kvartet. 1916. ALL'OTTAVA (tal.: E. 1913. 10 etida. balio e drammatica alla Corte medicea dal 1600 il 1637. J. II. Fellerer. Magnificat. XI 1883 — Boston. Washington 1956. madžarski. 1945. LIT. gotovo polagana tempa. — VOKALNA : Oda a Espana za bariton i zbor. sličan brzom valceru (ili austrijskom landleru). MGG. umnažati. Concerto sinfonico za violončelo. First Modernist of Chile. DJELA. usavršavao se u Berlinu (R. uvertira. Uultimo dei Mohicani. 1913. 1910. oko 250 solopjesama. 23. — KOMORNA: Quartetto in modo dorico. 1922.La Cenicienta. 1922 Oxford-Festival koji je obuhvatio raznovrsnu muziku od narodne pjesme i plesa do simfonijskih djela).3. pedagog i organizator odigrao je važnu ulogu u muzičkom životu Londona i Oxforda. o. Anders. DJELA. 1916—17 predavao na konzervatoriju Klindworth-Scharwenka u Berlinu i 1919—21 na Muzičkom institutu u Helsinkiju. dirigent i muzički pedagog (Reading. almain. njemački društveni ples (sinonim Deutscher Tanz) u 3/4 taktu. VValdemar. Naziv upućuje na njemačko podrijetlo. kao instrumentalni oblik. odn. dvorski ples javlja prije u drugim zemljama. Hugh Percy Allen. norveški pijanist. Vrativši se 1920 u SAD nastanio se u Bostonu.). iako oznaka za tempo tih stavaka može biti presto. portugalski kompozitor XVIII st. God. za starije muzičare. Te Deum. 1735. Na istom je zavodu 1908—45 profesor harmonije i kompozicije. LIT. kao društveni. Bacha) a. U XVII i XVIII st. jedini predstavljao madžarsku nacionalnu muziku. Allegris Miserere und die Auffiihrungspraxis in der Sixtina (disertacija). Objavio je Primo libro delle Musiche (1618). 1620—21. 1951. Die Allemande. — Th. Nakon prvog koncerta 1908. Mohr. 1918—22. 1618—19. Ballet Entertainments in Pitti Palače. Pojam allegra nije bio uvijek isti. — F. Music and Letters. Acton). međutim. Izraz a. 1948. Motetti za 2—8 glasova. 1913 (revidirano 1930). 12 Tonadas de cardcter popular chileno. 1912. W. engleski orguljaš. La scuola dei pueri cantus di S. Barth). na madžarski način.: N. 1960. 1933. sadržava elemente karakteristične za madžarsku muziku: rapsodičnost. Potkraj prve polovine XVIII st. Lancashire. H. Dvanaest opera (većinom na talijanski tekst). To djelo sadrži osam serija instrumentalnih plesova za 5 ili 6 neodređenih instrumenata i seriju plesnih pjesama (za 1—6 glasova). jedna od najstarijih osnovnih oznaka za brz tempo. je više označavao karakter itavka. Već 1880 angažiran kao crkveni orguljaš u Readingu zatim u Cambridgeu. Concerto sinfonico za klavir. MQ. i njem.'Haberl (1936) i dr. — E. God. Beck. 1915. ALL'ONGARESE (tal. 1910. Allemande. 1843). O'Munasterio. a. — B.Amann. pod prijetnjom ekskomunikacije. osobito je bio cijenjen kao interpret basovskih uloga u operama Wagnera i Mozarta (Bartolo u Le Nozze di Figaro.: nekoliko crkvenih kompozicija i 2 Misererea obj. Muzičke studije završio 1889 u Oxfordu. fuga za kvintet. J. tal. je prvi čilenski kompozitor. 1940. Oxford 1948. A. oznaka kojom je kompozitor (osobito u starijoj muzici) želio istaći da djelo. sonatni allegro).ALLEGRI — ALMEIDA kapele u Velikom tjednu i nije se smjela prepisivati. ALLIN. Finskoj i Skandinavskim zemljama. U stiliziranom obliku [npr. alemanda). stavak. odn. Firenze 1905. — DRAMSKA. almand. La despedida za 2 soprana. Dent. Francuskoj. 1920 i Escenas campesinas chilenas. Francisco Antonio d'. 10. Jedan je od utemeljitelja British National Opera Company (1922). — Komorna i klavirska muzika. Luigi dei Francesi in Roma. 1915. kod J. Paumgartner.: A.Revista musical chilena. studija u časopisu The Music Bulletin. 16. — Pedro Humberto Allende. Njegove gavotte i anaries idu medu najstarije poznate plesove toga naslova. 1950. veselo. radosno). umjerena. Ghisi. DJELA. Ca. Više nota koje treba izvesti a. M. i u Češkoj. o. 1931. 1901—18 orguljaš New Collegea u Oxfordu i dirigent univerzitetskog zbora s kojim je realizirao velik broj značaj nih izvedbi vokalne muzike.4 voci(2 knj. La pazienza di Socrate. U prvoj polovini XVII st. RMI. Držao je katedru za pjevanje na Royal Academy of Music u Londonu. ozna čuje se 8va---------------. — C.B. Od Engleza su stilizirani a. 1923. nije neobično kada se uzme u obzir da je djelo komponirano u tradicionalnoj jednostavnoj tehnici falsobordone. AFMW. Izraz allegrissimo (što je brže moguće) upotrebljava se veoma rijetko. a i posljednji stavak klasične simfonije ili sonate (tzv. preuzeli oko 1600 njemački kompozitori (Schein. — A. tal. Wood. 1921—35 bio je orguljaš crkve sv. Dans la nuit za komorni orkestar. — J. — CRKVENA : pet misa za 5—8 glasova. 1919. Pedro Humberto. Note uz koje se nalazi oznaka a. IX 1952). 19. 9-glasni Miserere obj. Parsifal). većinom se zamjenjuje oznakom -»■ presto. 1. s kratkim uzmahom. zbirku kompozicija nastalih za potrebe dvorskih svečanosti. Mozart je taj Miserere zabilježio po slušanju kada je kao 14-godišnjak bio u Rimu što. Paul Hastings. se proširio i. komična opera La spinalba. 28. i prvi zastupnik nacionalnog pravca u čilenskoj muzici. Uz to 1907—20 vodio Bach-Choir u Londonu i organizirao nekoliko muzičkih festivala (1914 Bach-Festival. L. Od 1604 do smrti bio u službi na medicejskom dvoru u Firenci. simfonijske pjesme La voz de las calles. Koncertirao je u Njemačkoj. 1951. Scheidt i dr. koji se služi suvremenim izražajnim sredstvima. F. 1937LIT. MGG. 1942.). engl. 2. Meyer. se sastoji od dvije (obično proširene) rečenice. I. današnji bi pravilan oblik bio all'ungherese). — A. vivo. Pedro Humberto Allende .). LIT. XII 1869 — Oxford. INSTRUMENTALNA : Concertini 02. —■ H. Lorenzo Allegris »Primo libro delle Musiche«. engleski pjevač. K. sir Hugh Percy. zborovi. La piccola Figaro. bas (Aschton Uiider Lyne. koncert za violinu. Paula u Oslu. Sarastro u Die Zauberflote). Untersuchungen iiber Allemande als Volksliedtvp des 16. I 1890 —). ALLEMANDE (franc. Regensburg 1935. VIII ! 959)' Violinu i kompoziciju studirao na Conservatorio Nacional de Mušica u Santiagu. ALLEGRO (kratica Allo. Slonimsky. 28. Cametti. od Palestrine i Schiitza do suvremenih majstora. Symphonia a 4 (u Kircherovu djelu Musurgia universalis. 1945. H. Massachusetts. sastoji se obično od dva dijela. 1739. 1951. Purcell ALLENDE SARĆN. Motetti za 2—5 glasova '2 knj. odnosno paralelnog dura kod stavaka u molu. Serenade Le . zatim u Firenci. Solerti. Njegova opera La pazienza di Socrate (Lisabon 1733) smatra se prvom portugalskom operom. 1904. Frankfurt am Main. ALME.. 29. Današnji a. 191&—37 direktor londonskog Royal College of Music i istodobno 1918—46 profesor muzike na Univerzitetu u Oxfordu. Lorenzo Allegri. XI 1884 — ). oko 1550 susreće se istodobno u francuskim i nizozemskim zbirkama za lutnju te kod engleskih virginalista (kao stilizirana plesna kompozicija). ali se a. Milda. Raširen do najnovijeg doba u južnoj Njemačkoj (Schvvaben) i Švicarskoj a u XIX st. Poslije toga nastupao s podjednakim uspjehom kao operni i koncertni pjevač. ALMEIDA. VII 1648). Norman. II 1946). allegro moderato itd. NOVA IZD. Compositores de America. Ziirich 1932. Prema nadimku // Tedesco vjerojatno ie rođen u Njemačkoj. Učio u Rimu. Musical America. I. Prema predaji. označuje i cijeli prvi. Florence [608—1625. nJ n 7 JU J. 1949. improperije i lamentacije za 4 glasa. Niederoiever \SReciteil de morceaux de musique ancienne. eine Untersuchung ihrer Entwicklung von den Anfangen bis zu Bach und Handel. Chichesteru i Londonu. Debitirao 1916 u londonskom Aldzvich Theatru. stekao reputaciju kreacijom Gurnemanza (Wagner. Schrattenholz. Studirao na konzervatoriju Lindeman u Oslu. H. Lully 7 I 2. Mušica. oponašanje i drugih obi lježja melodike i ritmike madžarskoga varoškog folklora. postao sastavni dio barokne suite (najčešće prvi stavak). L. gagliarde. DJELA: Pilgrim Symphony. talijanski lautist i kompozitor (?. prema tome da li znak 8 va stoji iznad ili ispod note (8 va bassa 8va niže. — KLAVIRSKA: dvije sonate. 1940. — K. S. Letelier. Lorenzo. G. 1573 — Firenca. u kazalištu Covent Garden. Do 1903 studirao na Univerzitetu u Harvardu. orguljaš i pedagog (Oslo. 8va sopra 8va više). u 2/4 ili 4/4 mjeri. God. općenito iščezava iz kompozicijske prakse (a znatno prije i iz plesne dvorane). — Napisao Metodo original de iniciacion musical. 17331 La Pinta pazza. ottava oktava). Gregorio Allegri. A. correnti). partite te oko 1660 talijanske sonate da camera. 1947. Opere: Guiditta. 11 fUtro. Canzone i simfonije u rkp.: A. kontra-alt i orkestar. 1650). Mlegrijevi plesni stavci srodni su uobičajenim njemačkim plesovima onog vremena (pavane. 1940. — Dječja opereta . 1929. Kao zborovoda. 1726 (izvedena u Rimu). — Zborovi. 39 ALLEN. izvode se za oktavu više ili niže nego što su pisane. plesni i instrumentalni oblik XVI—XVIII st.: E. ALLEN. 1921.. ALLEGRI. 20. od kojih prva skreće prema tonalitetu dominante. oko 25 solo-pjesma. Humberto Allende. ORKESTRALNA: simfonija (nedovršena). Pjevanje učio na Royal College of Music u Manchesteru (j. čilenski kompozitor i muzički pedagog (Santiago de Chile. američki kompozitor (Hyde Park. 1906 i 1909. 1. naglašenu primjenu sinkopa. Bailey. 1965. VI 1885 — 16. As. Miserere Ea 9 glasova. kao oznaka za tempo brži je od Bachova ili Mozartova allegra. LIT. Cleopatra. Jahrhunderts (disertacija). Portrait of Hugh Percy Allen. koji je.

Renato. 1927. U veleškoj Švi< . 1923. X 1954). ALPSKA MUZIKA. 1944—45. Be: ALONSO LĆPEZ. Cymbeline (. Un Pitillo y mi mujer). belgijski kompozitor i dirigent (Antwerpen. a u manjoj mjeri kod ostalih etničkih grupa koje žive u Alpama (Romani. u Londonu. Rc vaches) koja se sastoji od tri dijela: polaganog s tercnim završ srednjeg brzog s kratkim motivima i završnog (većinom na i Ova se pjesma javlja u različitim verzijama: kao doziv stac strofna pjesma epskog karaktera. Od 1822 član je dvorskoga orkestra u Biebrichu. 1924. zatim molitvena zazivanja. Eyvind. 1903 . 1936 dirigent filharmonijskog orkestra. 29. El Oficial de la Guardia . 1929. Antonio de Jesiis. Pastirske jubilacije pastorales) javljale su se raznolično: kao signalizacija. Monet) i dr. Suite Istanbul. Cyrus. 1722 i Giuditta. belgijska nacionalna himna. 1948. suita James Ensor i dr. A. pogansko vjerovanje i magične obrede različite pjevane ili recitacijske formule dozivanja stada (A Almschrei). Iz poganskog obreda vabljenja stoke potekla je p vrsta pastirske pjesme. 1898 i u D-duru. Flor Alpaerts. m. Keurvels). Marx. seksta. A. Avondmuziek za 8 duhača i dr. Djelovao je i kao zborovođa. solo-pjesme. 1933. Među arhaičkim oblicima pjesama iz alpskog mt nasljeđa izdvajaju se: retoromanska Margaretska pjesma melodija slična glavnom napjevu molitvenog zazivanja. oko 40 solo-pjesama. JODLANJE. Holter). Kao kompozitor izraziti je flamanski predstavnik impresionizma. ALPAERTS. Vrativši se u Koln otvorio je 1820 tvornicu fagota. LIT. Studirao na Konzervatoriju u Antwerpenu (K. praoblici melodija poskočnice (Schnaderhupfl) i pojedini' napjevi.. God. V 1948). Simfonijske pjesme: Psyche. Kabasta). 4 sv. Avondindruck. zatim u Oslu. — Zborovi. klavirski trio. kasnije se sve više služi suvremenim muzičkim govorom. 1946. Ensaio sobre o problema do ser. — DRAMSKA: opera Chylock 1913. X 1786 — Biebrich. Pasodoble de la bandera . Bio je zatim član kazališnog orkestra (1821—14) i dirigent vojne muzike (1815—16) u Frankfurtu te fagotist kazališnog orkestra (1817—20) u Mainzu. 1908 šef katedre za zborno pjevanje. u ritmički slobodnom matskom obliku (sa slogovima riječi Loba ili Kuh kao sred izrazom). norveški orguljaš. A. 1954 organizirao internacionalni kongres folklorista u Sao Paolu. Die versunkene Glocke (G. turski dirigent i kompozitor (Istanbul. Baia. Kao fagotist bio je samouk. MGG. a 1936—46 profesor Državnog konzervatorija. — Klavirske kompozicije. uglavnom asimetričnih oblika pjevanja i stvaranja zvi zanih uz radne procese. 1930. 1924 profesor kontrapunkta i fuge. Njegove rane kompozicije nose značajke turskog muzičkog folklora. 3. izvodila su se gdjekad doslovnim pc njem određenih tonova. Francuskoj. ALNAES. I. Varšavi i dr. 1928 i Zomeridylle. Laurindo. — KOMORNA : četiri gudačka kvarteta. V 1887 — Madrid. pučka muzika stanovnika Alpa koja se u izvornim oblicima ponajviše sačuvala na njemačkom jezičnom području Istočnih Alpa. Muzičku teoriju učio je u Kolnu kod B. Benoit. 1935.. 1895—1907 orguljaš u Drammenu. ALNAR. P. DJELA. 9. 5 sv. Hauptmann). a 1933—41 direktor. metodama komparativne muzikologije. Heckelom radionicu fagota u Mainzu. 1930. O. De Ring van Gyges (A. DJELA: dvije simfonije > u c-molu. Blockx. Flor. 1831 ute meljio sa F. Ouverture romantica. — DRAMSKA : muzički igrokazi Pjesma Valove. rija alpske muzike svojevrsna je i ne može se uključiti u uot periodizaciju opće muzičke povijesti niti pratiti kontir jer sve do XIX st. Uz to je 1919—51 vodio simfonijske koncerte Antwerpenskog zoološkog društva.Shakespeare). 1892—95 na Konzervatoriju u Leipzigu (K. u instrumentalnoj verziji itd. 1918. a prenosila usmenom predajom. Wilde). Hasan Ferid. 1752. Fausta. zborovi. — Izdao Norges Melodier (4 sv. španjolski kompozitor (Granada. III 1906 —). Razvile su se iz prvobitnih ( tarnih.: J. ALMENRADER. Pallieter. Kinderlisderen. ORKESTRALNA: koncert za violončelo. Reinecke). 1738. —■ Instruktivno djelo: Muzieklezen en Zingen: Volledige Studie der 7 Sleutels. brazilski muzikolog (S. Suite turca. Na istom je Konzervatoriju od 1903 nastavnik solfeggia. 1932 i Sari Zeybek. Subira. je znatno usavršio izgradnju fagota. God. 1928. njemački fagotist i graditelj fagota (Ronsdorf kod Diisseldorfa. preludij i dva plesa. LIT. Po povratku u Istanbul bio je kazališni dirigent i nastavnik na Konzervatoriju. klic ijujuškanje (Juchzer. 1905. 6. 1937—38. tamo bio zborovođa katedrale te dirigent filharmonije koju je i osnovao. 2. 18. Karl. Thijl Uilenspiegel. Filmska muzika. Kao dirigent gostovao po Belgiji. — Gudački kvartet 1933. Kantate: Het schoner Vaderland. glasnog pc tona pada na pojedine više ili manje određene stupnjeve: u obliku melizmatskih. —■ Klavirske kompozicije. IX 1917 —). Francisco. God. — Klavirske kompozicije. koja se stvarala i r u prirodi. Kuhreigen ili Kuhreihen (franc. Kao 12-godišnji dječak poznati svirač turskog nacionalnog instrumenta kanun. Salome (O. God. 1726. 14. koncert za kanun i gudački orkestar. 1939—46 vodio vlastiti orkestar u Rio de Janeiru. gudački kvartet. IX 1876 — 5. ritmički asimetričnih jubilacija k srodne crkvenim jubilacijama što upućuje na dosad neisi korijene korala. ALMEIDA. Antwerpen 1941. je najbolji poznavalac brazilske narodne muzike. izgradio je vlastiti stil koji se temelji na crnačkim elementima i starim španjolskim plesovima. IX 1843). decima) i širokoi ponu. Herleving. 1907. A. 24. XII 1932). Violinski koncert. Relevo. suita za violinu i klavir.. Lof aan de Kunst i dr. Stoga s rijski prikaz temelji uglavnom na istraživanju i prou nasljeđa. Mnoge naslijede: potječu iz najstarijih vremena. Las Corsarias . 1922. a gdjekad variranjem dvodjelnih dijskih obrazaca nalik na pjesmu. Ondje je 1810—12 predavao na muzičkoj školi.). a komponirao je koncerte i fantazije za fagot i orkestar. — VOKALNA. 1951. E. 1904. IV 1872 — Oslo. raširena podvrsta je j< u velikim intervalima (kvarta. 1943. kasnije u Berlinu. Djeluje u Hollywoodu. u obliku slobodn stihova poput litanija. ORKESTRALNA: Lsntesympkonie. je prvotno bila pastirska muzika. simfonijske varijacije. 1913. ima veoma malo pismenih izvora. Kleina. 11. — VOKALNA: tri narodne pjesme za sopran i orkestar. poslije član koncertnog udruženja Daruttalim-i musiki. —■ Crkvene kompozicije (psalmi. 1901. Muziku učio u Oslu (I. Jubilacijama iz ranog doba pripada i jo to je pjevanje u slogovima bez riječi sa čestim i naglim iz vanjem grudnog i falsetnog registra. U Rio de Janeiru diplomirao pravo. kompozitor i dirigent (Fredrikstad. Francisco Antonio d'Almeida. solo-pjesme. Završivši studij muzike u Granadi. većinom zarzuela koje su postigle veliki uspjeh (Da Madrid al Infierno . 12. 1898.: A. Napisao je Abhandlung iiber die Verbesserung des Fagotts (1820) i školu za fagot (1841). Komponirao je više od 120 muzičko-scenskih djela. Sammlung von Schzveizer-Kuhreihen und V'olksliedern. brazilski gitarist (Sao Paolo. moteti). Retoromani. i VIppolito.. ALMEIDA. 1932. 1917. pastirske jubilacije ički oblici pjesama. God. Corbet i dr. Slaveni). zatim profesor Konzervatorija i direktor Opere u Ankari. 1927—32 studirao na Muzičkoj akademiji u Beču (J. La Nina de les planchas. Molitvena zazivanja. scenska muzika za Goetheovu dramu Faust. Symphonische Gedichte za flautu i orkestar.40 ALMEIDA — ALPSKA MUZIKA virtii triomfanti. 1948. Kentonau SAD. Koncert za klavir. solo-pjesme i dr. Juchizer) koje s visokog. XII 1895 —). Scenska muzika: Oedipus Rex (Sofoklo). DJELA. — Oratoriji II pentimento di Davide. za zbor. Jedan od najvećih gitarista jazza. od 1947 član ansambla S. 1922.

na kažu) — bordun. Pr su alpske instrumentalne muzike. kvarta i vodica). ostinato. pritiskivanjem ruke na grkljan (pri jodlanju) ili ni Muzički život alpskih pastira potkraj IV st. napjevi p. praporci i obični kravlji rog. nadalje tragove arhaičkih melodike trozvuka i fanfara i djelomice istih oblika viš< kakvi su se sačuvali i u drugim pastirskim kulturama (npr. zvona. Kuhreigen itd. raznovrsni signali. Od instrumenata rasprostranjeni su od davnine ->• rog.razvila se kasnije u društvenu igru pripovjedalačko-pje' žanra. itd. V): pjevalo se \ . varijabilne i neutralne stu] (osobito terca. »pr melodika« tro zvuka. Različite vrste imaju dijelom zajedničke fc i stilska obilježja: ranu pojavu durskog tonaliteta (Ut-m svojevrsne završne portamente. harmoničko su. osvjetljavaju berške kronike svetaca (Acta sanctorum 29. zatim šalmaj. Od davnine se održala praksa stvaranja posebnih z\ boja. te široko razmahani. ritmički sk pastirski napjevi (instrumentalna protuteža melizmatskog jub kasnije se instrumentalno izvode i različiti plesovi. paralelni pomaci. npr. živahni.

napjevi i pokreti tih plesova podudaraju se mjestilice sa starim narodnim plesovima. za izlaganje jedne teme natraške. I. koja je povezana likom. 4 glumca i 3 male skupine instrumenata. Jodlerkanon Nacheinand«). ona je linearnija. Na rogu se mogu izvoditi samo prirodni tonovi. Moberg. Havdna sa stavkom Menuetto al Rovescio koji se kod repeticije izvodi čitav tehnikom račjeg kretanja — od kraja prema početku. Nastaju umjetničke pjesme u tobožnjem irodnom stilu. dugu do 4 m. Najznačajnije su die tzv. — F. Berlin 1939. Slični instrumenti nalaze se i u Skandinavskim zemljama. Ali ova na izgled jednostavna. — Isti. Alpenmusik. Jahrbuch des Schweizer Alpenclubs. priliv stranaca. vaca. muzička scena za trombon. Učenik F. Schweizeriscb. Das schweizer Alphorn in den Hochvogesen. brazilski pijanist i kompozitor (Buenos Aires. C. 1953. ali za razliku od ranije. dvorcima. Steirer. haute-contre). Margarethalied. njemački pisac. Od 1874 uređivao časopis Harmonie. — Uvertire i marševi za orkestar. prastari primitivni duhački instrument pastira u Alpama. U alpskoj muzici ovih krajeva prevladao je kaikter plesnog ritma i sklonost melodici rastavljenih akorda sa :stim skokovima. r. a i sama stječe nova obilježja. 1959 utemeljio Agrupacio'n Nueva Mušica i zatim studirao elektroakustiku i elektroniku na Univerzitetu u Buenos Airesu. u ažićnim pastirskim pjesmama i igrama. Die Entstehung des Jodelns. Zur Erklarung des »Lobetanz« durch die Schweizerische Volksmusik. Berija. Szadrowsky. lklorne svečanosti itd. DJELA. ■— Klavirske kompozicije.. Strasbourg 1962.raza. jubilacije se izvode s tekstom (poput sekvence Alleluja). altus visok. koja pjeva o životu pastira. Magie und Technik in der Alpenmusik. Novi stil se proširio i na susjedne zemlje. Pjeva se iz čiste životne radosti. usnik je — ako postoji — od tvrda drveta. 1935—36. od njezinog posljednjeg tona prema prvome. jodlerske pjesme i poskočnice. F. ALT (lat. sentimentalnog karaktera po uzoru na šlagere. LIT. Od 1964 član je grupe Artiste-in-Residence u Berlinu. 4 J. u spomenici In memoriam J. 3 stavka za 13 skupina gudača. contralto. Ta rana pastirska muzika bila je asnovana na pokretljivosti i širini prostora u kojemu je zvučeći odjekujući izražavala životnu prirodnost. 'radicija te muzike održala se dobrim dijelom do u XVIII st. nadalje. djelomice kao stacionarna igra zvukova rastavljenog akorda . Sympton za orkestar. ima ravnu ili svinutu koničnu cijev. kod igara i natjecanja. višeglasje je pravilno. u pojedinostima još i dulje. sviranju i improvizaciji. ali i tjeskobu i grozu pred bregovima punim ajna i opasnosti.und Wendepunkte in der Entzvicklung der Musik. Basel 1949. Klier. naivno profanija. franc. Francuskoj i Njemačkoj. i zabavu. oznaka koja upućuje da određeni odsjek treba ponoviti do naznačenog mjesta. entuzijastički osjećaj isine. — Isti. K. Die Muzik und die tonerzeugenden Instrumente der Alpenbevvohner. prevladavaju urtonalitet i akordička melodika. SPISI: Vorlesungen iiber Musikgeschichte. Schmidt. — Requiemi za 6-gl. A. MGG. Wien 1907. M. ALPSKI ROG. 1964. s pastirskim Kuhreigenom. II 1941 —). Tamo je učio' kod L. Alpske pjesme. 1864. Iza toga znaka često se prelazi na Codu (D. bavarsko-austrijska narodna muzika također :ezava. Ober die Entzoicklung des Klavierspieh. Julius.: H. Salzkammergut). — K. tj. Die Musik und die tonerzeugenden Instrumente der Alpenbewohner. talijanski izraz za -> račje kretanje. u Poljskoj i Rumunjskoj a upotrebljavaju ih također i južnoamerički Indijanci te drugi primitivni narodi (sa Celebesa i Himalaje). Alpska muzička tradicija jzire se i u karakterističnim pučkim plesovima u trodijelnom tak1. a. čestim velikim skokovima (npr. Schweizerisches Archiv fiir Volkskunde. 3 udaraljke i mješoviti zbor. Tradicionalni izraz mijenja se ponajviše u duhu apadnjačke muzike: stupnjevi postaju normirani. Na prijelazu u XX st. 1966. izdaje se čitav niz pjesmarica. Schnadahiipfljodler. — J. vorne radne pjesme ona ne odražava neposredno prirodu nei je slika. chuhplattler). — L. naopako). Schweizer Annalen. Alpske svečanosti. periodičnom ritlikom. ALSINA. koje dijelom vuku kojen iz izvornih pastirskih plesova i pjesama. ali stil se dalje raralački ne izgrađuje. koje su bliske izvornoj alpskoj muzici (npr. i.ALPSKA MUZIKA — ALT esijama i obilascima polja. služi za davanje signala na veće udaljenosti i za izvođenje jednostavnih melodija. Ać. kod kojega se izmjenjuju tekst i slogovi. Kao pijanist koncertirao već od 1948 u Južnoj Americi. Ko. oporija. od utjecajem crkve dolazi do razdvajanja na duhovnu i svjetovnu : eru što je izmijenilo smisao nekadanje pastirske muzike. »primitivna« luzika tražila je pri izvođenju neobičnu. Poslije zdoblja procvata. artističku vještinu. e poi Coda). 1956. Die kulturgeschichtlichen Grundlagen des Volksgesanges in Osterreich. kasnije nastavnik klavira u Berlinu (od 1872 profesor). v. koje je najčešće obilježeno znakom #. XII 1894). SBIMG. MGG. DJELA (izbor): Oratorio za 3 solista. Dber das alplerische Volkslied und wie man es findet. Osnivaju se i mnogobrojna pučka pjevačka društva sobito u Švicarskoj) koja presađuje narodnu muziku u okvire ađanskog koncerta. Caminada. vedrija. astirska se muzika više miješa sa seoskom. u dokolici i osami. npr. 1951. arhaički pastirski stil. C. ■— Ch. — W. Pommer. 1964. — W. Danckert. Osobito su očljive suprotnosti između alemanskog i štajerskog-bavarskog . I ALSLEBEN. AL SEGNO (tal. 36. utječe na formiranje njihova jecifičnog stila. m. |irenje patriotskih i prosvjetiteljskih esama. AFMW. Hornbostel. 1937—38. Frauchiger. Posebni su tipovi: idlerlieđ. 1909—10. obuhvaćenim zajedničkim imenom Landler (Landla. Klier. Das rhatoromanische St. od VIII st. AL ROVESCIO (tal. Kassel 1956. Basei 1924. 1965. m. 1948. 45. i 8-gl. širine i daljine. M. Wiora. prevladava ojedinačno jodlanje ili pak jodlanje koje je zvukovno jasno odvono od zbora. Kleines Tonkiinstlerlexikon. oprimajući lokalna obilježja. 1867—68. Die Alpenlandischen Jodler und der Ursprung des Jodelns. 1870. — W. God. Sichardt. dubok ženski ili dječji glas u normalnom opsegu od a do e%. Sve intenivniji razvoj muzičkog života u samostanima. te austrijro-bavarske narodne muzike. Istodobno se u okvire novoga ila uključuju stare vrste alpskih predjela. I. trombon i udaraljke. Propadanje izvorne alpske muzike. a napravljen je od kore drva (obično breze). pri društvenim satancima i vjerskim obredima. 1966. Ober die Volksmusik in den deutschen Alpenlandern. Handschin. kojemu je i suosnivač (1879). Volkstiimliche Musikinstrumente in den Alpen. obrnuto. a javljaju se i nastojanja za ezinom obnovom. Uporedo s odumiranjem pastirskog načina života nestalo je rotne podloge arhaičkog pastirskog muzičkog izraza.. 1969. Schweizerisches Archiv fiir Volkskunde. 1968. i tal. počelo se temeljitije istraživati sakupljati ostatke alpske muzike. 1867—68. 24. pijanist. bavarski. na Sloveju i na Švicarsku gdje se prihvaćaju ili stvaraju novi oblici po■■alnice. The Journal of American Folklore. IV. Hohenemser. ali pretežno izmijenjena. 1880. Napjevi i forme iz toga doba sačuvali su se do danas mnogim predjelima (npr. Licht. Funktionen za komorni sastav. M.. — Pjesme. postaje ogrankom raznoličnih »najdnih muzika«. The Swiss Kuhreigen. pjesme Hubera). Jahrbuch des Schweizer Alpenclubs. drvosječa i o ljepotama prirode. . Koncertni pijanist. javljaju obredni apjevi iz ranog doba i iz srednjeg vijeka. olje se sačuvao stari oblik melizmatskih jubilacija. napjevi obivaju simetričnu formu pjesme s plesnom. u doba procvata austrijske umjetničke. lišena lagije. zborove. organiziraju pučki koncerti. određenija. U XVIII st.es Archiv fiir Volkskunde. c 2 — fis). Oblikuje i nova vrsta tzv. XIII. Bukofzer. XI. štajerski itd. — A. I. zadržala čišći. ALPSKI ROG 41 m LIT. opularna austrijsko-bavarska poskočnica Schnaderhiipfl ima ta-)đer korijene u alpskoj tradiciji. S vremenom su se oblikovali različiti pokrajinski ijalekti alpske muzike: tirolski. Kassel 1956. — M. kompozitor i pedagog (Berlin. A. Andachtsjodler i dr.— R. Hirtenmusik. — 'romjene socijalnih i idejnih temelja alpske muzike izmjenile su toku vremena i njezin prvobitan. 1941. selima gradovima na obroncima Alpa zahvatio je i alpsku muziku koja. pa na taj način prouktivnije dalje razvija naslijeđene oblike i širi se u susjedne krave (Slovenija). Szadrowsky. III 1832 — 8. malo ih je. Carlos. ibid. Nasuprot tome. Švicarska a. misa. I. 19. ograničena na pastirske predjele. Text. engl. Zur Friihgeschichte der Musik in den Alpenlandern. propagira se širenje čiste izvorne pučke esme. jodlanje poprima oblik iesme u trodobnom taktu landlera i izvodi se većinom više-asno. Dehna. 54. — E. Zanimljiv je primjer sonata za violinu i klavir br. izrazito pastirski karakter. Zecha i S. Bio je predsjednik berlinskog Tonkunstlervereina i Društva muzičkih nastavnika. Trio za violončelo. izazvali su i mnogobrojni izvanjski čimbenici: dustrijalizacija. uvoz novih instrumenata i pollarne zabavne muzike. poganskih običaja i demonskog karaktera ona postaje laza. Text II za 5 solista i glas s pojačalom. Kuhreihen Lobetanz und Galder. Tako se npr. Wiora. 1862. — W.: H. 1951. Alpenmusik. K. Pastiri su se atjecali u pjevanju. Volkstiimliche Musikinstrumente in den Alpen. do znaka). u bavarsko-austrijskim predjelima. Pfleger.

^ ALTERNATIVO (tal. Gottingen 1935. a u drugima nisu (npr. orguljaš i kompozitor (Weissenfels. intradc obj.. 1621. Erda. LIT. alt-horn. minimc posebnim uvjetima. javlja se prvi put oko 1450. Die Charakterologie der stimmlichen Einheiten in der Oper. alt-viola da gamba. naziv za ansambl duhačkih instrumenata (calamus. Wicn 1923. Ch. Komponirao je djela za 2. 1783. 1618.: tri stavka obj. Meinecke. ton skale. Schoeberlein i Fr. Angles. u fragment stavka Beethovenove VII simfonije ton ds ima izrazito me ulogu: Prvi akord Wagnerove opere Tristan und Isolde pre alterirani četvorozvuk II stupnja u a-molu (povišeni te U klasičnoj i romantičnoj harmoniji alterirali su se u 2. ALTENBURG. — K. u Španjolskoj zbirci Cancionero Musical del Palacio jedini je dosad poznati primjer ove vrste iz doba menzuralne muzike. Histoire de la musique et des musiciens de la Cour de Bourgogne sous le regne de Philippe le Bon. LIT. AML. Die Gesangskunst der Kastraten.undNeujahrs -Zierde'. ] ALTERIRANI AKORDI sadržavaju jedan ili više stranih ljestvici onoga tonaliteta. V 1801). — H. Leipzig 1925. 1932—33. V 1584 — Erfurt. Kao trubljač sudjelovao u Sedmogodišnjem ratu. 2. MGG. fis-molu. psalam (6-gl. Christliche Kirchen. alternativement). Michael Altenburg. Neka obilježja alte sačuvale su se do danas u cobli. ALTENBURG. menuetto alteri da se svaki dio može po volji naizmjence ponavljati. A. — J. 1928—29.). npr. Verdi (Amneris. SBIMG. Dresden 1911). 1608. 1795. Homofono je obrađivao protestantske koralne napjeve. Hamel. C. — W. I. 1951.— Isti. kromatska promjena nekog ljes tona. 1620. U instrumentariju. MGG. Ova praksa nastala je zbog toga što ženama nije bilo dopušteno da pjevaju u crkvi. H. Prema tome je pojam alteriranog usko povezan uz pojata tonaliteta i ne može se predstavit: atonalnoj muzici (-> Atonalnost). Ipak je a. pa stoga izazivaju težnju z njem. 1620. Blume. Za razliku od modulacije. Die thiiringer Musikerfamilie Altenburg. . i 7. Ženski alt srodan je mezzosopranu ali tamnije boje i pastozniji. altovski instrument (all-klarinet. MGG. 1925—26. a u iznimnom od e ili d do h? ili •/". Alta. 6. kod alteracija naviše. Ranije je prilično bogato zastupan npr. praksa izvođenja altovskih partija s muškim pjevačima — falsetistima — održala se sve do XIX st. Auberlen.) djelomično uz instrumentalnu pratnju. Fricka). 1949. djelomice falsetnim registrom u opsegu od c do c1. akord d-fis-a je al akord u C-duru i c-molu. 1903—0 Kitzig. Jahrhunderts. je autor prvoga priručnika za trublju i za timpane (Versuch einer Anleitung zur heroisch-musikalischen Trompeter. Winterfeld (Der evangelische Kirch 1845. semibreves. kao što su saksofon. alt-pozauna). nisu ni u jednom to dijatonski oblik (npr. 5—8 gl. u doba renesanse. — s obzirom na stranost akorda — jedno od snažnih harmonijskih sreds modulaciju. Oni su alterirani. ne mogu povući posve oštre granice između alta i mezzosoprana (Carmen). 4. za rješenjem prema dolje. The Adult Male Alto or Countertenor. Kun. Adams hochzeitliche Freude (6gl. / u fis (u C-duru) ili e u es (u G-duru). Kongress-Bericht.: J. 1951. a izvodili su ga muški glasovi djelomice grudnim. Za razliku od kastrata muški altisti nazivali su se u Italiji često tenorini. ^ 1960. Svećenik u različitim seoskim župama. Praksa gradnje altovskih instrumenata uvedena je u XVI st. U operi. Marix. I. koji su izgrađeni u XIX st. Riegel Schatz des liturgisc und Gemeindegesangs.). Johann Ernst Alternburg. pučkom plesnom orkestru Katalonije. u XV st. La mušica en la Corte de los Reyes Catolicos. Altnikola u Naumburgu. Johann Ernst. L. 1941. E. akord dis-fis-as je alterirani akord u na bilo koji tonalitet). Besseler. akord d-fis-a bio je po takvu shvaćanju alteracija 1 g-molu). Monumentos de la Mušica Espafiola. A. U određenom to imaju ulogu umjetnih vodica. Ponav! prvog dijela nakon drugog nastajala je iz dvodijelne forme trodijelna (A B A). Alteriranihj može biti dvije vrste: 1.5 —8gl. Die Entstehung der Posaune. komponirao crkvene pjesme i motete. — H. koncert za 7 trublji i timpane te 6 sonata za čembalo (obj. 2. novo izd. Lady Macbeth) . 1617. — Isti. v.). Partije dramatskog alta redovito imaju veoma proširen opseg u visinu tako da se podudaraju sa mezzosopranskim. u užem smislu ili pravi a. ali nije primjenjivao tehniku generalbasa. 1879. 1621.— Isti. od 1638 u Erfurtu. U 4-glasnom stavku a. I. kod Handela dok se u Mozartovim operama gotovo i ne javlja. Povišeni (alterirani) tonovi imaju čiju da se rješavaju uzlazno. Stubbs. 1905—06. ZFMW. Sin trubljača Johanna Kaspara. kada je svaka instrumentalna vrsta imala i svoju altovsku varijantu (npr. njemački kompozitor (Alach kraj Erfurta. i u imitaciji je najčešće nastupao posljednji. alteracija su samo u nekom ili v tonalitetima. i to. Die Schwankungen des Stimmtones. u engleskim katedralnim zborovima altovske partije i danas pjevaju muškarci.). ( g-molu i A-duru. I. a sniženi silazno: ALTA (vjerojatno od talijanskog alta mušica). Hochzeitliche musikalische Freude (9—12 gl. kasnije se udomaćio u svima većim evropskim centrima. R..) uz instrumentalnu pratnju. 1622. Cantiones de adventu (5—8 gl. 1951.). a. Rabs LIT.). II 1640). Od 1767 orguljaš u Halleu i od 1679 do smrti u Bitterfeldu. 55. alt-saksofon itd.: A. Posebnu vrstu dramatskog alta stvorili su Wagner (Ortrud. Musikalische VVeihnachts.). franc. alt-blokflauta. Eii zur Geschichte der evangelischen Kirchenmusik. Općenito se u muzici XIX st. za rješenjem prema gore alteracija naniže. Festgesdnge (5—9 gl). 14 stavaka obj. unutar kojega se po (-* Alteracija). 6 i 8 trublji. MFM. komponirao kao posljednji glas (dionica). se. Mnogi od tih instrumenata izašli su iz prakse u XVII st. učio kod J. bombarda i trombon). 15. a. Musikalische Fest-Zierde (5—14 gl. LIT. 21. —■ . pa se contratenor razdvojio na contratenor altus i contratenor bassus.und Paukerkunst.- ALTERACIJA. ali ne i u D-duru. mo. 1584—1640. a ovise 0 notama koje ih okružuju. Studien zur Vorgeschichte der Orchestersuite im XV und XVI Jahrhundert.). 27. Habock. često dobiva funkciju akordičkog popunjenja muzičkog tkiva. Gustav Adolf. Alt. Werner.: A. Altovski ugođeni oblici zastupani su posebice u porodicama limenih duhača. a mjestimice i dulje. 1. Npr. oznal baroknih dvodijelnih suitnih stavaka (npr. Johann Ernst Altenburg. melodijsko ili harmonijsko značenje. 1949. kada se u polifoničkoj muzici prešlo sa troglasja na četveroglasje. Starija nauka o harmoni trala je alteriranim svaki akord koji bi sadržavao bilo kaki matsku promjenu u odnosu na broj predznaka. 1621. VI 1734 — Bitterfeld. 1—2. koja se u klasičnoj muzici sačuvala u m . a. gdje se također javlja). — Al Kunath. Obično su altovski instrumenti ugođeni za kvartu ili kvintu niže od odgovarajućeg normalnog instrumenta. Gaudium Christianum (6knj. ZFMW. Liebliche undzierliche Intraden(6-gl. U menzurnoj notaciji a.. 1951. SBIMG.4—9 gl. die dre des Liedes »Verzage nicht. a. njemački trubljač. M. —. predstavlja onaj tip pojedine instrumentalne vrste koji odgovara altovskom registru ljudskoga glasa. 1939. DJELA: Das 53. I. kao ansambl za plesnu muziku. u kojem je najznačajniji instrument tenor calamus. Gudetvill. označen izi (npr. Taj se redoslijed napušta u doba baroka kada dolazi do težnje za izjednačenjem glasova pa a. alterirani ton i alterirani ostaju u osnovnom tonalitetu. Jacobus Fabricius und Michael Altenburg. Kap. a.) uz instrumentalnu pratnju. a.42 ALT — ALTES NOVA IZD. Strauss (Klytamnestra) i SaintSaens (Dalila). Takvi su strani tonovi nužno kromatska ods od određenog tonaliteta. krilnica i dr.: F. 4. Ehmann. Ein Beitrag Biographie. A. znači udvostručenje druge 0 nota jednake vrijednosti (dvije breves. LIT. Međutim.. (ili vox alta) notirao se u C-ključu. — Naziv a. — F. Hertzmann. kasnije izgubljene). — F. 1613. Deutsche Musikkultur. 1908.und Hausgesdnge (3 knj. Studien zur Basse danse im XV Jahrhundert mit besonderer Berucksichtigung des Briisseler Manuskripts. 14. Erdlen i E.: G. 1.E. 1 Ać 1944. Javlja se oko 1450 na burgundskom dvoru. du Hauflein klein«. 1620. u širem smislu. Die Bedeutung Chopins fiir die Entvviklung đer al Akkorde in der Musik des 20. a od 1562 i alti naturali. —■ L. des Jesaia (6-gl. 1868—72. Catalonische Cobla und Alta-Tanzkapelle. ženski alt kao solistička partija dobiva važniju ulogu u XIX st. Michael. Volek. 12. Michael Altenburg. ZFMW. Michael Altenburg. MGG.

24. VII Studij završio na Konzervatoriju u Parizu. ALTES. 18. obitelj francuskih muzičara. 1. I 1826 — Pariz.(seherzu) s triom. Joseph-Henr tist i kompozitor (Rouen. na kojem je od .

ALJABJEV. tenor (Diisseldorf. na prvoj meričkoj izvedbi tog djela. klavir i kompoziciju. Katalozi.ALTES — ALJABJEV um djelovao kao nastavnik. Straussa. 1831 prešao na Kavkaz. Ritter konstruirao za Svečane igre u Bavreuthu. kraća crkvena djela. nekadašnji venecijanski narodni žičani inrument. 1 kasnije pet žica (es). u Francuskoj (rjeđe u Italiji) naziv za violu. sonata za klarinet i klavir. Nastupao i kao klavirski pratilac. J. S." Kammermusik-Literatur. se upotrebljavao kao pratnja instrumentu (najčešće flauti) koji je izvodilac držao istovremeno u desnoj ruci. Šlezija. najpopularnija od njih — Slavuj — doživjela je više vokalnih i instrumentalnih obradbi (Glinka. Turkmenija itd. izd. preteča Dargomižskog i Musorgskoga. 1902. zvuk mu : snažniji i oporiji. on je prethodnik Glinke i Balakireva. ALTHOUSE. VVilliam. Le Chant du Rossignol. — Transkripcije. njemački muzikolog (Adelnau. — Scenska muzika. Piše najviše filmsku muziku. Komponirao je simfoniju. katkad se upotrebljava za običnu dolu. Fantaisie dramatique. Komponirao je pretežno samo za svoj instrument. VII 1899). Djelovao je kao orguljaš u manjim njeačkim mjestima. 1928—31. — Objavio pisma i spise Brahmsa. je među prvim ruskim kompozitorima sakupljao i harmonizirao narodne napjeve. bogatu ljestvicu različitih štimunga od lirsko-elegičkih do dramatskih i satiričnih. Oficir. kantata. 1947. /eći od viole. Katalog der seit 1861 den Handel gekommenen theatralischen Musik (5 sv. XII 1889 — New York. — F. — Obj.). isnije i zet J. flicorno contralto). 1945). ovaj je instrument imao u početku 4 žice (c-g-d^-a1). Bachs. A. Handbuch fiir Klaviertriospieler. Hamann. III 1851). Loffler. Ima opseg A-es*. Boris Godunov). Humperdincka. 15. varijacije i dr. i prognan u Sibir. a po socijalnosatiričkoj crti. Za azliku od srodnih instrumenata (krilnice i tenorhorna). sudjelovao u ratu 1812.). KO. različit način. vrstu dubokog iiigelhorna in Es. Učenik O. X 1945). Methode complUe du flute. LIT. 1940. 1953. sastavljenom od četiri lo tanke daščice. IV 862 — Hildesheim. sozvie fiir und mehr Klaviere. 1935—39. Odojevski. od 1906 kao šef njemačke muičke zbirke. — H. osobito kao Siegfried (Siegfried i Gotterdammerung). Neki muzikolozi smatraju da je a. Miinchenu. posebice istočnih krajeva Rusije (Kavkaz. 1925 i 1951 (31. Verzeichnis von Werken fiir Klavier 4. 25. njemački pjevač. III 1951). bugle alto. 1936. Kompolirao je simfoniju. Pridio nova izdanja P. Wilhelm Altmann zum Gedachtnis. 1934. udarao je malim drvenim batićem (lijevom rukom). bile su napete crijevne žice. simfonijski preludij The Magic Island. Za flautu i klavir: 3 Fantaisies caracteristiques. Bavreuth. na osnovu lažne optužbe. ALT-KLARINET (baritonklarinet) in F ili in Es. koncert za obou. koji se od njega vrlo malo razlikuje. MF. 1913 pjevao prvi put u operi Metroolitan u ulozi Grigorija (Musorgski. Handbuch fiir Streichquartettieler (4 sv. ) rissowskym). 1937 (u suradnji sa W. 1959. Knjige: Chronik des Berliner Philharmonischen Orchesters. 15. 3.). Učenik. violinu ičio kod F. ALTGEIGE (njem. Sonata-Impromptu za violinu i violu. koncert za obou. Max (pravo ime Achenbach). Kyrie i motet Befiehl 1 deine Wege obj. Johann Christoph. O. A. Altnikol. ALTOBASSO. Učenik J.1956 i IV. divertimento za flautu. 1942—64. Albert Niemann und Richard Wagner. P. Karl Oskar. Učenik E. Studirao u Marburgu i Berlinu ovijest i klasičnu filologiju. Tiringija. 1949. Žukovskog i dr. Komponirao je više od 150 roman -sa i pjesama na stihove Puš-kina. Gribojedov. V. Istakao se u Wagnerovim muzičkim dramama. The Songs of Innocence za glas i gudački kvartet. S. Gostovao u Evropi (Berlin. Četiri simfonije: I. harfu i gudače. A. američki pjevač. a gostovao je u Engleskoj. icolaja i Webera. . 1954:111.: F. God. 20—29. S. Composers I have wwn. njemački engleski naziv za limeni duhački instrument. N. \l 1898). Inogo je češći -> basetni rog. najprije kao bibliotekar. drveni uhački instrument iz obitelji klarineta. violinist i dirigent (Pariz. 1925. ALT-SAKSOFON ~> Saksofon ALTUS -* Alt ALVARY. Stockolm) i Australiji (1922—25). Chr. sa tri ventila. koju daje pojedinim pjesmama. S. A. 1903. Ogarev i dr. Od Altnikolovih djela vrlo je malo sačuvano (2 klarske sonate. specijalizirao se za bibliotekarstvo. ORKESTRALNA. 25. najprije (1920—36) svoje žene sopranistice Elisabethe Schumann.) i djela Taschenbiichlein des Musikers. K.). Schlesisches Blatt fur evangelische rchenmusik. Handbuch r Klavierquintettspieler. Za flautu solo: op. Deljviga. Osim toga. A. obradio je i izdao prvi samostalni muzički zbornik ukrajinskih narodnih pjesama (1834) koje je sabrao M. H. 1939. Sudjelovao je u sređiinju i prikupljanju djela J. 1903. Die Kammermusikiaerke von riedrich Lux. ie Schiiler J. Kirgiza).). IV 1891 — Mexico City. Posebnu grupu čine pjesme građene na elementima ruske i istočnjačke narodne muzike. kraća orkestralna djela i solo-pjesme. a uvrštena je i u Rossinijevu operu Barbiere di Siviglia kao »sat pjevanja«. Ch. I. Wilhelm. 1964. 34—36. 15. zbirni naziv za različite muzičke instrumente. ALTMANN. God. Maksimovič. Liszt). kojemu je opseg za kvintu ublji od običnog a klarineta in C ili in B. Prvi tenorist opera u Weimaru J. herojski tenor (Reading. 32. Krabbe. Stuttgart. Član opera u New Yorku. Offentliche Musikbibliotheken. 1823 nastanio se u Moskvi i sprijateljio s muzičarima i književnicima (A. laengera u New Yorku. 1951.: R. njemački dirigent. s istančanim osjećanjem za oblikovanje vokalne melodike i profinjenih harmonija. 6. Pastoral Fantasta za violu i gudače. 1929. 1951. F. koncert za klavir. Bio je flautist u operi i u orkestru Societe des concerts du Conservatoire. komorna djela. 2. Habenecka na Konzervatoriju u Parizu.: W. — Izdavao zbirku Deutsche Hausmusik der Gegenmart. Max Reger-Katalog. na oba kraja priTŠćene vijcima. — KOMORNA: rapsodija za klavirski kvartet. Kauna i R. tal. pa ijev može biti svinuta kao kod trublje.). 3 Concerta grossa. Johann Christoph Altnikol. i ostvario. A. A. A. Bacha koji mu je bio diktirao svoj isljednji koral za orgulje Vor deinem Thron tret ich hiemit. a kasnije tenora Jana Kiepure. solo-pjesme. Muzika za više od 60 filmova.und 6-handig. Bio je kazališni dirigent u raznim njemačkim gradovima (Berlin. Bach-Jahrbuch. lio (obuhvaća djela obj. koncert Lyra Angelica za harfu i gudače. XI 1905 —). 1920. Gradi se u raznim oblicima. fantazije. 6. LIT. Osobito se istakao kao interpret Wagnerovih morskih likova. Leipzig 1885. 28. Frankova djela Kurzgefasstes Tonkiinstler-Lexikon. a o žice. — 15 Me-'cdies pour le chant uz pratnju orkestra (klavira). Od 1938 živio u Americi gdje je 1941 postao dirigent Narodne opere u Mexico Citvju. Ernest-Eugžne. Stockhausena. Od 1927 profesor iste ustanove. ALWYN. Die Geschichte der Viola alta und die Grundsatze ihres 3aues. II. U tematici se odrazuje romanti-čno-pesimističko raspoloženje ruskog društva nakon ustanka dekabrista. a od 1915 kao direktor muzičkog odjela. 1953. •d 1900 do umirovljenja (1927) radio u Kraljevskoj biblioteci u erlinu. VI izd. od 1845 nadalje. ALTHORN (franc. Blume. 1954. 1917—20 Hamburg.. ieraturverzeichnis fiir Bratsche und Viola d'amore. viola alta). Altnikol in Greiffenberg. od 1748 u Naumburgu. pa u Moskvu. ALJABJEV ALTO. Koncertni pjevač na muzičkim fetivalima u Americi. operne fantazije za violinu i klavir i dr. New Yorku (Metropolitan). V 1856 — Grosstabarz. 1926 948—49(15. Bacha. XII 1719 — Naumburg. Od 1940 živio je u New Yorku i bavio se edagoškim radom. orgulje i gudački orkestar. N. Diisseldorf. DJELA. Od 1846 )rvi violinist i 1880—87 dirigent orkestra pariške opere. — Sonata za klavir. koncert za violinu. Ritter. 1920. MGG. 43 2. se rijetko upotrebljava. ali se 1843 vratio. njemački orguljaš i kompozir(Bern. najzreliji majstor ruske romanse u krugu starijih Glinkinih suvremenika. 'ennsvlvania. 1935. ruski kompozitor (Tobolsk. »17. LIT. Handbuch fiir Klavierauartettspieler. Na ormariću za rezonanciju. Chicagu San Franciscu. 4. — Fantaisie concertante za flautu. tal. VII 1759). Hiarijsku vrijednost imaju njegovi pouzdani prijepisi Bachovih impozicija. 7. Orchester-Literatur-Katalog (2 sv. 1934). helikona ili tube. Paul. Wagnera. Mannheimu i Bavreuthu. Aleksandr Aleksanđrovič. je Neue Bach-Gesellschaft. odanle je 1842 ponovno prognan. einrich von Herzogenberg. ALWIN. izd. 1825 uhapšen. kojih je broj bio različit i koje su bile ugodene na Samouk. Na Royal Academy of Music u Londonu diplomirao flautu. Svirač je instrument obično prislonio na desno me. instrument iz obitelji riolina. Naziv a. 7. VIII 1787 — Moskva. 1920—38 Beč). Dye-sur-Loire. — Isti. 1930. Monthlv Musical Record. 2. III 1830 — St. Fuhrer durch i Violin-Literatur (preradba Tottmannova djela). 1939. Wilcheltn Berger Katalog. DJELA: Solo de concert za flautu i orkestar. Hamburgu. Po svojemu interesu za muzički folklor ruskog Istoka (obradbe pjesama Čerkeza. 1944. Verstovski. 1936. Brat Josepha Henrija. DJELA. Baškiraca. ALTNIKOL. II 1954). 1943. kojima je opseg po prilici za kvintu dublji od opsega diskantovih instrumenata iste vrste. 4. kompozitor i pijanist (Konigsberg. te zborne muzike. Bach-Jahrbuch. 1943. ein frommer 'unsch. ALTOVA KLAUZULA -> Diskantova klauzula ALTOVI INSTRUMENTI. Objavio je iše vrijednih bibliografskih djela i kataloga. koji je H. 39. J. engleski kompozitor (Northampton. 1951. 1919. 9. — VOKALNA: oratorij The Marriage of Heaven and Hell. 1937. 1939. Francuskoj i Španjolskoj. riolinu i klavir. je dao značajne priloge i oblikovanju ruske komorne i orkestralne. nastao po uzoru na žičani instrument -> Tambourin du Bearn.

1834. Co. i na početku XX st. A. Svećenik. AMADEUS KVARTET. T BOPHCCKHH nyTb. 1923 osnovao sa W. plesovi za klavir. zatim j< manji model (oko 1570) i time stvorio do danas mjeroda linski tip. u serijama Cesepnuu neeeu i KasKa3. 1. Salzburgu i dr. ^lauKoecKuu. oso po zanimanju nije muzičar. 12. AMAR. CBepflJiOBCK. Juan Carlos. muzika se. 1963). A. 10. koji je do 1929 redovito sudjelovao na festivalima suvremene muzike u Donaueschingenu. a kasnije je (u XVII—XVIII st. V 1927). Profesionalni muzičari izvode' javno. Foerster. 1951. 1830. utemeljen 1942 u Londonu. Slovenska pesmarica. 1928. Jledwccu. 1959 i 1964—65. VII 1960). je svakako bio povezan s brescijanskim ma jer je. Significacićn de Juan Carlos Amat en la historia] tarra. ali mu je model manji od njihova. još mn govala u domovima amatera. moj dom i Slovan. a njezini su članovi. UJIU JToMOSbie. H. prvu raspravu o gitari: Guitarra Espanola y Vandola ordenes y de cuatro (1586). u muzici. ženske i mješovite zborove. ali tek u XIX v. glomaznijeg oblika. — 5. ' nastalo strogo lučenje. nije postojala oštra razlika između amatera i ] nalnih muzičara. V. Jakob Aljaževe skladbe. 1923).e6wccu. španjolski gitarist (Monistra lonija. . 1812—1814 rr. Ks. Dc XIX v. — DRAMSKA. Nastaje i tzv. literaturom i likovnim umjetnostima. Javno ciranje kao i sam razvoj muzike stavljali su na izvođače zahteve kojima amateri više nisu mogli da udovolje. 6. 1952 (II dopunjeno izd. Siegmund Nissel. Balet BoAuieČHbiu 6apa6an UAU Caedcmeue Bojiwe6uou $Aeumbi. Subira. — Komponirao je simfoniju. postavili temelje glasovitoj Cremonsk 1. djela za klavir i scensku muziku. kompozitor i zborovođa (Zavrh kodSmlednika. — Isti. redigirano izdanje uz sudjelovanje M.rs KVARTKT nijih evropskih gudačkih kvarteta. Premrl. po zvanju liječnik u 1 gradu. Spominje se već 1097. 1933 preselio u Pariz. Profesor moskovskog i kijevskog konzervatorija. uči nisu mogli biti P. Mohorja (I/1886. 3—4. romanse (za života obj. 1931. Isprva j< viole. PaeeAH. Anuario musical. ALJŠVANG (Aršvang). Hpou38edeHun K. oko 1520 — oko 1575/80). DJELA: KAOČ J]. P. Hubada. A. 1. Juan Carlos Amat. Peter Schidlhof i Martin Lovett. AMATER (franc. TuMo^eee. Pyca/iK<z u pbi6ax. INSTRUMENTALNA: simfonija.. MocKBa 1912. ALJAŽ. A. 1959. Cerkveni glasbenik. Studirao klavir i kompoziciju na Konzervatoriju u Kijevu. otvorili su mu put u prve svjetske muzičke centre. Kako je t ćan dobavljao je za izradbu instrumenata najkvalitetnij smrekovinu od posebnih stabala koja rastu na obroncir (Picea exceha) i javorovinu koja se iz Dalmacije i Bosne mala u Veneciju za vesla na galijama. Romantik. VII 1959). Jakob. Veliki preokret nasti Prvog svetskog rata.. madžarski violinist (Budimpešta. II/1890. Licco. S pasivno prilaženje muzici na štetu plemenitog amatei pored velikog proširenja muzičke publike i podizanja nivoa izumiranje amaterizma krije u sebi opasnost dek muzičke umetnosti. 1942. 1825. a izbočenja idu sve do ruba. — 5". 1—4. kvartet je snimio mnogobrojne gramofonske ploče. — E. Prvi su priređivani p XVIII v. Kao muzikolog... tičara. IHmeHunpecc. oko 1570/72 — 10. 1896. A. zbornik obradbi ukrajinskih narodnih pjesama za glas i klavir. pa sadrži praktične upute. 1945. X 1898 — Moskva. Hindemithom i M. solo-pesme i dr. MocKBa 1966. radio. Objavio Pevske spomine (Pevec. Onum anaAU3a meopnecmea TI. AMATI. salonska muzička literatura slabe ili vrednosti. D.H. Scenska muzika. lutnje te violine starijeg. AjinSbeB. 1940. AjiH6*>eB B n3rHaHHH. k. Frankom gudački kvartet. MocKBa 1956.eHTajii)Hoe TBop^iecTBO.: V. Oni su zajedno sudelovali kod izvode zičkih dela u okviru akademija. Tokom XIX v. M. osjećajne i pristupačne pa su u narodu brzo postale popularne (najpoznatije su Triglav. A. 3. udr LIT. Eemxosen.ajiatn6eK\ nedovršena opera KaeKa3CKuu TIABUHUK (prema PuŠkinu). Prema istraživanjima (G. Močpoxomoe. — E. U Veneciji je nal smolu iz prekomorskih zemalja za izradbu laka. a 1957 na Visokoj muzičkoj školi u Freiburgu. stekao je u relativno kratko vrijeme reputaciju jednoga od najugled- AMAOl-. prvi graditelj iz obitelji A. Koncertirao je i solistički. Ulmeuunpecc. stariji dreje.: E. od njih preuzeo široke / otvore i nezaoštre: štene uglove. 1898). Bonetti) s obzirom na životnu dob. poslije 1550 — 1638). Ljubljanski zvon.44 ALJABJEV — AMATI AMAT. Gramofonske ploče. sovjetski muzikolog i kompozitor (Kijev. je u početku crvenkasto-crn a kasnije varira od zlatnož svijetlo-smeđih nijansa. Uz koncertne turneje po cijelom svijetu. trija i druga dela kamerne bečkih klasičara te klavirske minijature. A. Prvi uspjesi na međunarodnim muzičkim festivalima u Edinburghu. Nedveda i A. AJieKcaH#p AnHGteB. Vurnik. — E. na dan). u kojima daje neke podatke o slovenskom muzičkom životu u drugoj polovini XIX st. kompozicije su mu lake. poslije smrti sve izdane pod naslovom TToAHoe cočpanue pOMancoe u neceu^ I—IV. God. Koncertni majstor filharmonije u Berlinu (1915—20) i opere u Mannheimu. najviše na tekstove S. ranije mislilo. A. kvartet za 4 flaute. Sačuvalo se samo nekoliko Ari instrumenata od toga 1 violina iz 1564. collegia mušica i drugih kao i privatno. ibid.CKUU neeetf te u posebnim izdanjima. LIT. — J. 1827. — VOKALNA: prolog Topotcecmeo My3. JI. Andrea (Cremona. 1950. 19. 1842. 1935. Om. AMM. od 1885 u Dovju. Foerstera. uvertira. MocKBa 1961. II 1642).CKpx6un. A. Komponirao muške. 28. 4. učenik H. Antonio (Cremona. amateur ljubitelj). već po svoj prilici Marco del Busetto iz C Međutim.: F. Vodvilji. MocKBa-JIeHHHrpafl 1948. A. a amateri privatno. CTpaHHiTbi H3 >KH3HH A. A. Jakob Aljaž in naša ljudska pesen. 1963. A. Djelo je pisano u namjei pularizira učenje gitare. Izabrani članci obj. Gregorčiča. koja je još za njegova života ( više izdanja. —Isti. uzimaju većeg maha.. 3 gudačka kvarteta. — PVCCKHH poMaHc. KaMepHO-HHCTpyM. Počasni član Glasbene Matice u Ljubljani. Od rane mladosti isticao se kao gitarist i pjevač. obitelj talijanskih graditelja gudačkih instri iz Cremone. A. figure i ilustracije u drvorezu (izdanje iz 1639) na ki prikazani pojedini položaji ruke na instrumentu. zastupa tezu o socijalnoj uslovljenosti idejnog sadržaja muzičkog djela te tumači vezu muzike s filozofijom. pjesme za glas i orkestar. ypajihCKiiH coBpeMeHHHK.) prevođer girana u Španjolskoj i Portugalu. Opere: Jlvunan HOH. između 1589 i 1630. začetnik Cremonske škole. 1822. AjinSteB B BOHHax. a ne radi materijalne dobiti. A. Priredio Pesmaricu Družbe sv. prvotno u posjet cuskog kralja Karla IX za koga je Andrea navodno treba radi čitav gudački orkestar. *TauKO8CKoeo ^1864—1888). Arnoljd Aleksandrovič.IT HHTOHauHOHHOro aHajiH3a (zbirka članaka pod redakcijom Asafjeva). AjiH6beB. XII 1891 — Freiburg im Br. Maggini i Gasparo da Salo iz Brescije. čini se. CoseTCKaa My3biKa. Koncertirao kao pijanist. K. muziku studirao privatno kod A. notne re. A. H. zvučn televizija učinili su muzičke amatere skoro izlišnima. međutim.o6poxomoe. MocKBa i JleHHHrpafl 1930. 1935 postao je profesor na Konzervatoriju u Ankari. Za kućno muziciranje stvara s peno čitava literatura: kvarteti. 1951- DJELA. Pujol.. UAU 3AOE 3€Abe. 77. ali se aktivno bavi muzikon bavi prema muziciranju. Casparom. Izradba njegovih instrumenata vanredno je brižlji njača i dno jako su svedeni. klavirski trio. između 1540 i 1740. LIT. VII 1845 — Dovje. djeluje kao stalni komorni ansambl Univerziteta u Yorku.—E. Sa stvaranjem građanske klase javljaju si koncerti uz naplaćivanje ulaznica. priproste. Marteaua u Berlinu i 1912—15 član njegova gudačkog kvarteta. 1923 i 1924). AjiHSbeB B TOSOJIBCKOH ccbiJiKe. AjiH6beBa. a takođe i u amaterskim udrt (amaterskim horovima i orkestrima). danas u sastavu Norbert Brainin. Gradio pretežno violine. God.

djela koja je izgradio mogu se sa sigurnošću razlik bratovih. pa ih danas općenito navode kao »braću 1. Girolamo (Gerolamo.). Preuzevši dostignuća svojih pret usavršio ih je u svim pojedinostima. mlađi / sin (Cremona. Iako se na instrumentima : šivao. a oba su br mašili oca. Amati C> Andreae fil. 1551—1635). 1. sin 1 učenik Girolama (Cremona. IX 12. oblik trupa. liniju izbočenja i lak. VIII 1684). poj . Lak njihovih isprva je gust i tamnosmeđ poput trešnje. 3. najveći majstor iz obitelji i u gradnji vi< života nenadmašen. Bio je vještiji majstor od Antonija.j nije oko 1625 izgradio model. Na etiketar zajedno potpisivali (Antonius & Hieronymus Vr. Nicola. / otvora i puža. nazvan Grande Amati. Uveli su oštriji pad izbočenja s obaju strana pa su im instrumenti plosnatiji a ton mekši. Hieronymus). a kasnije prc narančast. Mijenjao je omjere dasaka.mladim bratom Girolamom u očevoj radionici.

Wien 1931. 1880. Zur Lehre vom Ouintenverbote. obj. Herman. Ambrozije (333—397). 1916 i Pan.und Lautenmacher vom Mittelalter bis zur Gegenwart (2 knj. Blums. God. DJELA. — H. VIII 1942). vanredno sjajni lak. Beckerom. Ali svojom je univerzalnom klasicistički orijentiranom kulturom jedinstveno spojio historičarski. Veroffentlichungen der Gregorianischen Akademie zu Freiburg. F. AMBON (amvon. Konzervatorij završio u Napulju. Pavelić) J856) zamišljenom kao pro tuteža Hanslickovu eseju Vom A. što ih je spjevao. His Historical and Critical Thought. Stradivari. B. ■— Sve violine što su ih izradili članovi obitelji Amati imaju. August Wilhelm. Fairfeld. Od osobite je vrijednosti treća knjiga koja obrađuje veliku nizozemsku epohu (XV i XVI st. austrijski muzikolog češkog podrijetla (Vvsoke Myto kraj Praga. — Ciklus pjesama Sbohem a šdteček. 1951. 7. himni rimskog i ambrozijanskog obreda. Neue Osterreichische Biographie. U tom je smislu a. Kittla i F. plesovi. B. Ambroziju. dok se danas smatra da ih je napisao svega oko 20. zatim muzički urednik na radio-stanici i od 1926 profesor na Konzervatoriju. gradus). Grancino i A. P. Starotalijansko građenje gudačkih instrumenata. njemački kompozitor (Hamburg. što uvjetuje manji volumen zvuka ali zato daje neobično blagi. sladak i svijetao ton. — F. bariton (Napulj. —• KOMORNA: tri gudačka kvarteta. Aeterne rerum conditor. Sokolovsky. O. Ambrosove kompozicije nemaju osobitog značenja. Hanslickom (pseudonim Renalus). A. W. poslanica i tractus. Bollettino Storico Cremonese. djela za komorne sastave s duhačkim instrumentima. concertino za trautonium. Vjekovit stvorče stvari svih.. Pasquale. A. 1856. Glavno njegovo djelo Geschichte der Musik. III. Najuspjelije su mu kreacije: grof Luna (Verdi. Drdger. — Klavirska djela (sonate. opseg). dan i noć uređuješ. 25. — J. Meisterwerke italienischer Geigenbaukunst. Kod analize napjeva građenih na temelju starocrkvenih ljestvica a. DJELA. —■ P. Augustina (De mušica). AMATI]A školu i pedagoška djelatnost Nicole Amatija. 1872—74.: F. AMBROS . I— 1862 (III izd. uvertire. lak zlatno-crven. Što. prer. očitujući svestranu naobrazbu i izvanredni smisao za uočavanje velikih historijskih uvjetovanosti. simf. melodije pokazuje da je napjev u autentičnom načinu. Naegeli. I. F. Od 1862 profesor je muzike na Praškom univerzitetu i muzičke historije na Konzervatoriju. Kersnik i A. MGG. J. ostao najmarkantnija pojava. zatim nastavnik u Prostejovu. —■ DRAMSKA. Ambro?. solo-pjesme.). prozračan i sjajan. Ai . Nekada su se svi himni iz antifonara (oko 120) pripisivali sv. za flautu i za fagot. Hamma. . Amati. Balada 0 mnarozenem ditšti. Nottebohm u suradnji sa C. Muzikološki rad započeo sura đujući u različitim dnevnicima i stručnim časopisima.. Uber den Ambitus der gregorianischen Messgesange. Ko. 28. Beispielsammlung zum 3. 1882. Janačeka. melodija je u plagalnom načinu. ono što se ističe). sonate za violinu. Das Conservatorium zu Prag . Farga. raspon od najdubljeg tona do najvišeg. — Posthumno objavljeno: Nachgelassene Schriften: I. IX 1891—12. und 16. F. 1882. etide). 1932. češki kompozitor i dirigent (Prostejov. Rogeri. je muziku promatrao u odnosu na sveukupna umjetnička i kulturna zbivanja pojedinih razdoblja. 1891). Luda di Lammermoor) i Escamillo (Bizet. Ambros. a od 1872 pozvan je za profesora na Konzervatorij u Beču. K. Guarneri. Ruggeri. Uz kompoziciju studirao u Berlinu i muzikologiju. Sctuveitz. Skizzen und Studien (2 knj. Opere: Ukradene štisti. — F. Geschichte der Musik der Neuzeit. Ut alleves fastidium. LIT. 1887). za violončelo. za violončelo. MGG. 1914—22 dirigent operne kompanije Rossa and Co. nastavnik i kompozitor. 1931. gudački sekstet. Ambroziju himne: Veni redemptor gentium. 1882 (obj. npr. 1926—38 direktor Muzičke škole. naučno ispitivanje pojedinosti pa su mu pojedinačni sudovi katkad jednostrani ili čak netačni. a svaka strofa od po četiri jampska dimetra. — Psalmi. 1930. h. AMBROS. Vi. sveobuhvatni način izlaganja s esejističkim pa je među njemačkim muzičkim piscima XIX st. skladne oblike vrlo blagih linija i razmjerno jaku izbočenost. — G. SPISI: Die Grenzen der Musik und Poesie. pjesma što ju je pjevač na tim stepenicama nakon poslanice pjevao zvala se graduale (respon-sorium graduale). Kade. Stradivarija. Ziirich 1940. II 1649 — 21. ORKESTRALNA: Symfonie pfirody. a možda i uglazbio milanski biskup sv. 1925. LIT. Nakon Drugoga svjetskog rata vodi zborove i podučava privatno u Engenu im Hegau. Linije su elegantne. III izd. — C. de Picolellis. Die schonsten italienischen Geigen. Niederhaitmann. proporcionalne. Episoda za komorni orkestar. W. Kiesewettera te kod J.\tl»Cln. II 1740). Svi se a. Sinfonietta. I . AMATI — AMBROZIJANSKI HIMNI je postao slavan. zanemarivao je precizno. Bonetti. talijanski pjevač. a. III — 1868 (II izd. — Crkvena muzika. 1931. Musikalisch-Schonen. 1951. I.2.). G. sin Nicole (Cremona. u težnji za otkrivanjem historijskih povezanosti različitih umjetničkih grana na krupnom planu. Studirao kod L. njegovi su neposredni učenici: A. Praha. VII 1897—). —■ Klavirske kompozicije. Pod pseu donimom Flamin. DJELA. (rani barok u Italiji). Ambros MFM. Aus meinem Leben. Et temporum das tempora. — Solo-pjesme. Biographisches. — KOMPOZICIJE: dvije simfonije. Leichtentritt. Ać. . je najsigurnije mjerilo za određivanje autentičnog ili plagalnog načina. u Londonu. koji pripisuje sv. O. Band der Musikgeschichte von Ambros. II — 1864 (II izd. preradio i dovršio do 1650 H. Od 1923 u Leipzigu kazališni dirigent. dok je u novijima nastojao naći svoj vlastiti izraz. E. Da ne muči nas dosada.. La genealogia degli Amati e il primato della scuola liutistica cremonese. Spušta li se za kvartu niže od njega. Instrumenti su mu nešto plosnatiji. II. — Komorna i klavirska djela. 1860. klavirski kvintet. 21. posebno ograđeno i povišeno mjesto u starokršćanskim crkvama između svetišta i glavne lađe. među astalim u Schumannovu Neue Zeitschrift fiir Musik. — Opera Bfetislav a Jitka. Batka). —7. — Operna priča Der Wolf und die siebsn Geislein. udubljenja na stranama manje naglašena. jednu vrstu praškoga ogran ka Schumanovih Davidsbundle'a. simf. suita Život. — F. Aus Italien. Janačeka i na Konzervatoriju u Frankfurtu na Majni (J. Webera. 1931. odlikuje se živim stilom i velikim brojem veoma vrijednih podataka sakupljenih u izvorima (zbog istraživanja izvornika u četiri je navrata putovao u Italiju). ako se melodija kreće samo iznad završnog tona. 1936. 1927. IV nedovršena. 5. U muzičkom svijetu stekao reputaciju studijom Die Grenzen der Musik und Poesie AMBROSIUS. 1938. Studirao u Pragu pravo i slikarstvo. 1909—21 bio član opere Metropolitan u New Yorku. Kako se na a. 17. Girolamo. AMBROZIJANSKI HIMNI. Genealogia degli Amati e dei Guarneri. (Preveo M. 1880. Aeterne rerum conditor. Studien zur bildenden Kunst . A. violinska sonata. grč. Odatle se pjevalo evanđelje. po jedan koncert za čembalo. Riemann. H. God. a poslije 1938 ponovno djeluje u Prostejovu kao dirigent. a kasnije se i propovijedalo. — W. 45 VIOLINSKA ETIKETA N. Violini antichi. AMATO. trilogija. — KOMORNA: kompozicije za gudački kvartet. A. izraz koji se obično upotrebljava kada je govor 0 melodiji. nakon očeve smrti preuzeo njegovu radionicu. . Zampa. suita Inferno. Carmen). Firenze 1886. — F. metodično. a po prilici od 1850 redovito pre davao i na Konzervatoriju. zborovođa i orkestralni dirigent u Bfeclavi. H. Na njegovim se instrumentima opažaju odstupanja od obiteljske tradicije što se pripisuje utjecaju A. Geschichte der Musik (4 knj. Die Geigen. Noctem diemque qui regis. pjesme Betgie. . — Isti. Jahrhunderts. — G. 1893). klavirski trio Letni večer. New York 1942. Sassuolo 1909. — Zborovi. Knorr). Zagreb 1951. 1945. XI 1816 — Beč. JAZU. klavirska trija. — K. za flautu. Ž . kao V knj. Praha 1957. dolazilo stepenicama (lat. Culturhistorische Bilder aus dem Musikleben der Gegeniuart. Štuttgart 1933. 1936. učenik A. 1932. To je vrhunac Ambrosova naučnog rada te se još i danas smatra klasičnim temeljem za proučavanje povijesti muzičke renesanse. LIT. klavirski koncert. eine Studie zur Asthetik der Tonkunst (2 sv. u 4 knj. III 1878 — New York. Eitner. Budući da je završni ton (nota finalis) jednak u oba načina. Known Violin Makers. 1927. istovremeno učio muziku kod svoga ujaka G. I vazda ih izmjenjuješ. Szendreja i H. 12. ORKESTRALNA: jedanaest simfonija.).: Krasucki.). Djelo obuhvaća muzičku povijest od antike do sredine XVII st. AMBITUS (lat. Za četiri od njih postoji i izričito svjedočanstvo sv. 1894. 1942 i 1948. tri koncerta za klavir. Veoma je važna za Cremonsku iTii IV. 1858. Kade zbirku primjera na osnovu Ambrosova i vlastitog materijala: Auserwahlte Tonzverke der beruhmtesten Musiker des 15. 1878 (prema bilješkama iz Ambrosove ostavštine obj. komična opera To mm teši. Ashton (Donizetti. Ann Arbor 1957. H. I. Isprva službo vao u Pragu kao sudac. uz individualna obilježja i niz zajedničkih svojstava: zlatnožuti. AMBROS. II Fantasie za violinu. V 1956). Pfitznera. Ugrenović. 26. Moravska. Leipzig 1877. Scenska muzika. Adler. — G. I. sastoje od osam strofa. D. Bunte Bldtter. izdao je O. Vladimir. a uglovi znatno produljeni što je uvjetovalo ljepši i veći ton. Scenska muzika za dramu Faust (Goethe). III Jaro života. L. 1963. O. 1925 i El Christo de la Luz. Hanslick. w. 1909). VI 1876). obj. G. A. za violinu. 1877. formirao je zajedno sa mlađim kolegom E. Trubadur). — M. Kade. Deus creator omnium i Jam surgit hora tertia. W. Cremona 1938. Frankfurt am Main 1904. 1859. francuskog impresionizma i talijanskog verizma. 1933 prestao je javno nastupati i otada se bavio pedagoškim radom.). Jalovec. U ra nijim djelima bio je pod utjecajem L. Geigen und Geiger. Cremona. afAfSoiv kvrga na štitu. Italienische Geigenbauer.: R. August Wilhelm Ambros. 1929. Pjevao zatim po raznim kazalištima Evrope i Amerike. 18. Liitgendorff. Međutim. I Beskudy.

1925—33 uređivao Die Singgemeinde. 1950. Poglietti. Preveo na španjolski Unterzveisung im Tonsatz P. U najstarijim rukopisima neumatska notacija ima značajke neuma iz sjeverne Italije. K. Milano 1950. Ne može se tačno utvrditi. Freiburg i. sačuvani napjevi svojim silabičkim karakterom i mjestimičnim neumama od dva ili tri člana upućuju. Steier. Fischer. 1940 o udruženje Escuela Moderna da Mušica. Hetzerom). K. Hugenotenp 1565 (faksimil. 1929. nastalo stapanjem raznih elemenata: arhajskog (rimskog) i lokalnog (starog latinskog pjevanja s orijentalnim natruhama). Note storiche sul canto ambrosiano. u Zagrebačkom brevijaru MR 67 iz 1290). da pojedine vokalize (jubilus) imaju i do 200 nota: AMBROŽIĆ-MILAŠEVIĆ. LIT. T. AMBROZIJE. Jahrhunderts 1933. koncert za violončelc koncert za trublju. afirmirao je svoju visoku umjetničku zrelost i na turi u Evropi (1946—47). Pavelić. kvintet. ne može staviti u razdoblje prije XII st. klavirski kvintet. Renard. I u našim se liturgijskim knjigama.. Aurelius Ambrosius . A. Vaulin. Ambrosius. Studirao je na Pariškom konzervatoi Drugog svjetskog rata bio u njemačkom zarobljeništvu. H. 1934. 1957. Vi. 1925. sonata za \ klavir. Geistliche Lieder. Izolda. Hucke. ciklus Terre secrite za glas i orkestar. 1940. iz kojih se kasnije razvila pučka crkvena pjesma. 374 biskup u Milanu. Pavelić. Weakland. Repertorij ambrozijanskog pjevanja sadržan je u mnogim rukopisima XII—XIV st. 1956. Skibin) b. 1962). Robbins. Ann Koesun. — B. J. Cattaneo. God. To se odnosi u prvom redu na njegovo nastojanje oko aktivnijeg sudjelovanja vjernika kod liturgije uopće. J. Zum 1600 Geburtstage des Ambrosius. solo-pjesme. Susreće se u suitama k zitora XVII st. pijanistkinja i i pedagog (Nova Gradiška. — E. Gesangbuch (faksimil). dovesti). Fresques symphoniqut Triptyque symphonique. AM. Einftihrung in die Gregorianischen Melodien. Basler Kongressbericht. Lasman te M. Marke Baronova. 333 ili 340 — Milano. Legende du Rhin. Bas. M. i u hrvatskim varijantama (npr. Serrano. Deutsche Musiker. Lied und A Kinderleben (sa H. koji ih je izdao vjerojatno u Rimu oko 1634 P°d ni Imni Hiti piesni Božje iz Breviara. Untersuchungen iiber die Echtheit de: sianischen Hvmnen (disertacija). —■ A. sa C. VI 1932 —). Ludwig) i 1921—24 u Freiburgu im Gurlitt. LIT. Fen i G. Zum Grossaufbau des Ambrosianischen Alleluia. valcer za violinu i gudački orkestar. koncert z: 1950.: P. koliko je himana A. Manuale di canto Ambrosiano. 1893. da li je bratile a mener (od X amener) bio završni dio plesa basse dance (-> Branle). 1893. — A. njemački muzikolog i dirigent Niederrhein. To je najprogresivnija 1 trupa u SAD. kasnije i u udruženju čilenskih kompc te direktor u Sociedad Amigos del Ane. Konrad. AM. spjevao. Schnoorom). 1956. 2. Pavelić. Leipzig II izd. Torino. Milano 1862. Borella. Deutsche Liedsdtze des 1$. 1953. Young. 1941 tajnik u Insti Extension Musical. Zagreb 1945. Danas su najpoznatiji plesači toga an. MGG. Prvi prevodilac himana na hrvatski jezik bio je Kašić. — G. Allende) gdje je od 1935 predavao u Liceo rimental Manuel de Salas (od 1947 direktor). graduale psalmellus. Thomasom izdavai protestantskih crkvenih pjesama Das Quempas-Heft. 1951. Wagner. Budući da se ambrozijanski obred razlikuje od rimskoga. a sačuvano je i nekoliko odlomaka iz X i XI st. je komponirao i napjeve nekih himana. Stablein. communio transitorium itd. L.: G. Sunol. umjeren ples u trodijelnoj 1 frazama od 6 taktova (3 + 3. 0 direktor je Konzervatorija i dirigent u Dijonu. Milano 1941. Um den urheberrechtlichen Schutz d kalischen Ouellenausgaben. suita za flautu i klavir. Gerhardtom). Ambrozijanskim se himnom često puta pogrešno naziva i hvalospjev Te Deum laudamus. Husmann. da su nastali u ranom srednjem vijeku. — D. Steier. U melodijskom pogledu ambrozijanski napjevi obiluju ukrasima i pretežno su bogatiji od gregorijanskih. od najstarijih vremena do danas. 1944. 1941 među člar trupe bili su najveći plesači Amerike i Evrope (A. M. DJELA: Beitrdge zur Geschichte der Melodien »Innsbruck ich muss du und »Ach Gott. 1957. 1911 (IV izd.46 AMBROZIJANSKI HIMNI — AMERUS chordi). 1935. 1949 i La Coupe de sang. tko je kompozitor tih himana. rimski introit u ambrozijanskom obredu zove ingressa. mitha. jer je bilo slučajeva da su se na istu melodiju pjevali tekstovi raznih autora. AFMW. Budući da se preko polovine sačuvanih melodija ambrozijanskih himana. Rezultati novijih istraživanja otkrivaju tragove Ambrozijeve djelatnosti na području liturgije i liturgijskog pjevanja. Rene. Huglo. 1938.. konačnom stilizacijom i popularizacijom psalmodije. Nastupa kao solist i k pratilac. sonata za rog i 14 instrumena de table za saksofon i klavir. Deutsche Evangelienspruche. Lasman. Lechner. < AMELLER. God. zbog svojih muzičkih značajki. preludij. Moneta Caglio. R. 1937. S. L. Biraghi. 1926 (IV izd. II rito ambrosiano. 1939. Leipzig 1904. Biber. Ouverture solenelle. 1955. Aurelius Ambrosius. I. Milano 1949—50. prenose stihovi Ambrozijevih himana i to u latinskom originalu (npr. A. Ambrogio. 1934. Kriza. jer su ga mnogi vjerno imi tirali. 4. Uz mnogobrojna moralna i dogmatska djela napisao nekoliko poslanica i spjevao više himana koje se odlikuju klasičnim oblikom i pučkom jednostavnošću. AMENGUAL (Astaburuaga). AMBROZIJANSKO PJEVANJE. 1 Zborovi. 4 + 2). — Sa W. A. francuski kompozitor ville. — Izdanja: Locheimer L\ (faksimil). Agustoni. Jammers. Smuin. 5. Himni Ambrozija i njegovih suvremenika jedan su od osnova. Predavao himnologiju i historiju evan muzike na raznim univerzitetima. IX 1911— : 1954).). što je postigao sređivanjem. Walter und die dltesten deutschen 1 historien (sa C. J. Brescia 1964. te stvaranjem i uvođenjem liturgijske himnodije. J1 AMERIČKA MUZIKA -> Muzika SAD ' AMERUS (Aumerus). Alborada para la > Las Flores za klavir. neke se razlike očituju i u nazivima pjevačkih dijelova. Tonovi psalmodije su jednostavniji i siromašniji od gregorijanskih. . L. —■ B. Untersuchungen iiber die Echtheit der ambrosianischen Hymnen (disertacija). M.Borella. 1 ansambl osnovan decembra 1934 u Hartfordu (SAD). Die gregorianische Gradualeweise des 2. poseban muzički stil karakterističan za milansku liturgiju. The Performance of Ambrosian Chant in the 12 th Centurv. 1950. Scenska — Zborovi. LIT. Luthers Kirchenlieder in Tonsatzen seiner Zeit.: L. R.). Cardine i E. der Vater des Kirchenj Freiburg i. vom Himmel sieh đarein« (disertacija). Stablein. — M. DJELA. Dreves. Leipzig 1904. 10 preludija z. Berichte. Crkven Zagreb 1945. — G. A. Br. Zagreb 1944. ostaje otvoreno pitanje. biskup (Trier. Fonti e paleografia del canto ambrosiano. Vi. Hightower. a i srednjovjekovna lirika. L. Mahrenholzc Thomasom izdavao Handbuch der deutschen evangelischen Kirchenmusik od 1932 nadalje. Pidouom). Himnologija zagrebačke stol Zbornik zagrebačke nadbiskupije. God. a njen se repertoar odlikuje v dinamikom i nekonvencionalnošću. Ambrozije (333—397). Rac i F. 1949). — G. Lechner: Johannes-Passion. 1935. Isti. Završio muzički studij na Conservatorio Nacional u Si (R. Tako se npr. čilenski pijanist pozitor i muzički pedagog (Santiago de Chile. U njoj je odgojen veliki broj plesača i kore međunarodnog ugleda.i Franck. stare književnosti kršćanske. VII 1899 —). a potom predavač klavira i metodike kla Muzičkoj akademiji u Sarajevu. E. God. 1956. Nije rijetkost. 1952. New York 1966. 1933 . gio e la sua eta. II. 1955. —■ K. . Br. 1929. Tons und ihre ambrosianischen Parallelen. na poznate stare tekstove? Na svaki način. Prvi tori su bili H. —• E. da je a. a 1938—43 organizirao n svečanosti (Kleine Musikfeste) u Llidenscheidu. Zagreb 1917. Archivio Ambroziano (3 sv. H denthaller i dr. IV 397). Muzikologiju studirao 191c Gottingenu (Fr. —■ KOM' dva gudačka kvarteta. 1941 i 1944. 1950. 1957. Ambrozije. ali se ne zna sigurno koje. — H. duhački sekstet. J. 2. Da li su to starokršćanski »pučki napjevi«. I i III. t. Hipotetično je. 1951. Othmavr. — P. ili možda kasnije komponirane melodije. Rac i F. Chase. Zaslužan je za razvoj liturgije i pjevanja u Zapadnoj crkvi. Dreves. Nekoliko novijih pi objavili su K. B. Introduction i Allegro za 2 klavira. Rhythmisch< nale Studien zur Musik der Antike und des Mittelalters. DJELA. —■ M. AMENER (franc. 1950. Muller-Blattau). Danse de Selene. Crkveni himni. Općenito se smatralo da je osnivač ove liturgije i pjevanja milanski biskup sv. Rimski upravitelj (konzul) Ligurije i Emilije. (H. — DRAMSKA. F. kraće klavirske kompozicije. Pleasant i L. B. 1944. Opere: Sampier La Lance de Fingal (jednočinka). L (sa H. u Cithari octo- AMERICAN NATIONAL BALLET THEATRE. Lander. 1947. — KOMORNA: gudački kvartet. ako to nije sv. Andrć Charles. AMELN. — H. — M. 6. sa P. 1 Od 1959 asistent. 1924. Inni sinceri di s. — R. — Isti i P. Milano 1956. 1943. Iz tih se dokumenata razabire. — A. Knieviald. Parođi. AFMF.. Metodo completo di canto gregoriano. Od 1955 tor je publikacije Jahrbuch fiir Liturgik und Hymno!ogie. Studij klavira 1958 na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (E. concertino za kontrabas. solo-pjesme. ORKESTRALNA: simfonija. ORKESTRALNA: koncert za klavir. A. R. I. engleski muzički teoretičar iz . p. G. Briefe. 1941. 1947 i Monsieur Personne. I 1912 —). — Sonatina za klavir.

polovice XIII st. Bio je u službi kardinala Ottobonija 1 .

za 4 instrumenta. MUZIČKA. orguljaš. Wegner. Kjurdi-Ovšari. prekinut 1 domovinskog rata. luzika za 6 duhačkih instrumenata. pozaunu i udaraljke. ciklus napjeva prema crnačkim pjesmama Der schivarze rpheus za bariton. DJELA. njemački orguljaš i komozitor (Naumburg. Benno. Fikret mirov. 1962. Italia. 1937—46. je W. zbor a cappella. O muzičkoj građi njegove lirike malo se doznalo. LIT. 1963. 1588. 1932. God. Baku 1956. A. klavir i orkestar. MGG. zatim učio dirigiranje kod P. A. 1951. — Balet Zweimal Besuch'. Gilbert. X 1901 —). 1934. rogove i orgulje. F. Gianninija u New Yorku. Wihtol). — CRKVENA. druga polovina ■<. — Sonata za klavir. ANAKREONT (grč. klavir i udaraljke. Napisao je muziku i za brojne filmove. 1956—61 i Stratfordu. Izvrstan kornist. ~rois chants sacre za bariton i orkestar. LIT. 1967. je W. završio 1948 na Konzervatoriju u Bakuu i. Tre modi za gudački orkestar i magnetofonsku vrpcu. scenska [uzika. Muzičko djelo — kao i svako drugo umjetničko djelo . 1953 i Deutsche ingmesse. filmska i televizijska muzika. vjerojatno pod utjecajem A. Geering. Suita Azerbajdžan. Petrucci (II knj. . Triade. 1963 . — A. Francesco d' (Franciscus Venetus organista). Honegger. XXXVIII. MGG. ORKESTRALNA: Shakespearian Concerto za mali orkestar.V st. drvećem i kamenjem. 1951. XI 1930 —). LIT. 1941. austrijski kompozitor (Imst. 1928. formalno uglađeno. zbor i udaraljke. 1948. muzika za gudački orkestar. Strophes za sopran i orkestar. 1). 1962—64. 1966. 1956. Osnovao i vodio više instrumentalnih ansambla s kojima je izvodio klasičnu i jazz muziku. Komponira uglavnom muziku za film. je F. U Baselu : 1936—39 bio zborovođa. 1961. gudački kvartet. francuski rog i fagot. luzičke komedije. 1943. liričar (Teos u Joniji. 1947 (sa A. AMFITEATROF. školovao se na njegov trošak 1575—77 u Veneciji. Fikret Mešadi Džamil.: Introituse iz 1582 i Sacrae cantiones iz 1590 obj. je u Italiji napisao aktat Practica artis musicae. Ime A. cantionum (5-gl. Elias Nikolaus. Zatim je do 1941 djelovao kao dirigent na Teatro Reale delV ) pera u Rimu. 1938. Autobiography za gudače. Šerbačev. Gabrielija. oko 1530 — Leipzig. lavir i dirigiranje (S. Danilov. Bergndhe i dr. 1961 . 5 i 6 glasova. AMON. za 3 instrumenta. 1954. 1950. Pisao je jednostavnim jezikom. Ta djela sadrže važne podatke o izvodilačkoj praksi noga vremena. japanska dvostruka svirala (dvojnice) ijepljena od dvije bambusove cijevi. Simfonijski mugami Amirova. H. azerbajdžanski kompoitor (Gandža.. 1929. magadisa i pektisa a jednom i aulosa. 4 moteta. grčki pjesnik. najveća njegova udaljenost (elongacija) od položaja mirovanja. Liber sacratissimarum . 1960. Huigens (DTO. 1937. talijanski dirigent i kompozitor iskog podrijetla (Petrograd. Weingartner). zborovi. Die irne. 'Avaxp£<i>v). . 1948 i Sevilj. F. zbor a cappella. šur. violinu. Daniele. 1053. 1582. Messiaena i Y. Sopranist dvorske kapele vojvode Ferdinanda Austrijskog u Innsbrucku. Cahier d'Epigrammes. 1957. 1960. — Klavirski trio. vino i si. 18). zatim Pizistrata i Hiparha u Ateni i dr. Berlin 1909. a unose i neke nove postupke u izvodilačku teh- ANA. Milhaud) i Baselu (F. Kritija navodi da je A. 1959. Blasius Amon. — KOMORNA : varijacije za 4 instrumenta. Hadžibekovim). — DRAMSKA. Milhauda. O. solo-pjesme. AMRAM. Djelovao je u Kirovabadu kao direktor filharmonije i astavnik muzičke škole. 1931. AMFION (grč. [adžibekov. solo-pjesme Trois chants d*automne. saksofon. AMMANN. 1959— 61. strambotta. DJELA. scenska. sonata za violinu i klavir. 1963). Simfonijske pjesme: Poema limare. Krička) i 1921—24 Rimu (O. 14. Šest misa: Defensor Pacis za 6—12-gl.). Baku 1965. . Die Stimme des Berges. a o frekvenciji (broju titraja u sekundi) visina tona. u temelje azerbejdžanske muzike uputio ga U. Chaconne za vio-nu i klavir. Partita za orgulje. Diaphonies za 12 instrumenata i magnetofonsku vrpcu. Danilov. 1927. Anna Lucia de uda AMIROV. raščlanjivanje. — D. DJELA. NOVA IZD. 1937. MGG. 1951.VI st. Kompoziciju učio na Konzervatoriju u Oberlinu i kod V. Apel (Musik aus frilher Zeitj. Elias Nikolaus Ammerbach. Amerus. — Filmska [uzika. korepetitor i nastavnik na Konzervatoju. Pro Defunctis za 5-gl. LIT. Studirao na Iniverzitetu u Leipzigu. 1952. . 1960. za violončelo i avir. ca. — Obrade na-jdnih napjeva. 1946. VI 1905 —).: 5 plesova obj. koju je 1504—14 izdao O. ?6r. )47. Christus Dominus. duga 14—21. zborovođa i irigent simfonijskog orkestra Augusteo u Rimu. 1929 i Panorama americano. Djelovao u Service de la Recherche de la RTF. a zatim Hrjllywoodu. 1963. 1937 preselio u SAD gdje je 1938 . Kromolicki. 'A^cpicov). 1271 A. Wien 1914 (prvi dio objavljen u prerađenom obliku. razjašnjenje (tumačenje). 1964. olkslieder).). trublju. 1909—10. — vjerojatno početak ■*. 1593. 1964. Orguljaš u crkvi sv.: R. Antiphonies za 2 orkestra. od 1587 živio u Beču. Leonarda u Veneciji. Merian (Der Tanz in den Deutschen Tabulaturbuchern). Composers in America. Cycle za 6 udaraljki. C. Huigens. 354. 1954. 1950. katkad se služi i dvanaesttonskom tehnikom. 1927. 22. kompozitor nacionalnog smjera. Od 1924 pijanist. .AMERUS — ANALIZA. Simfonijske pjesme: Poema.5 cm. vedro. Tome u Leipzigu. . vicarska. Anakreon. — Kompozicije 1 komorne sastave i klavir. Mamedbekov. kod tijela. 1936. rasvjetljivanje muzičkog djela ili jednovrsne grupe muzičkih djela. violončelo i orgulje. U svojim djelima povezuje elemente barokne muzike sa suvremenom serijelnom tehnikom komponiranja. MGG. J. Die junge Reuss. STMW. ORKESTRALNA: Mouvements za 17 instrumenata. — Rekvijem < a zbor i orkestar. 1961 (II red. a u kasni jim dokumentima kaže se da je taj instrument i izumio (saču vano je nekoliko slika na vazama koje prikazuju Anakreonta s barbitonom). 2 stavka obj. Tirol. Halbig (Klaviertdnze des 16. Studij kompozicije. I. 2 passamezza obj. 1560—95 bio je orguljaš crkve v. M. bio protivnik aulosa i zagovornik barbitona. 3 kompozicije za gudački orkestar. koje titra.: J. — DRAMSKA: televizijska opera The Final Ingredient. violončelo. 1560—1590 (disertacija). Krover). Neko vrijeme jeluje u Genovi i Trstu. 1590. 1960. švicarski dirigent i kompozitor (Gersau. 1959. — W. De Amicis Buonsollazzi. Sacrae cantiones . Studirao muziku Petrogradu (V. grčki mitski svirač. II prerađeno izd. Amon Blasius. AMPLITUDA. 1965. 17. pet stavaka obj. 1928. 5 i 6 glasova. Studirao u Leipzigu kompoziciju. ANAKRUZA -> Uzmah ANALITIČKA HARMONIJA -> Harmonijska analiza ANALIZA. Primjenjivao je još prije A. Introitus đominicales per totum annum (4-gl. U kompoziciji učenik D. 2 Inventions: I. Gipfelrausch. sin Zeusa i teanske princeze Antiope. oda i drugih vokalnih oblika. David Werner. 1954. Blasius. 1583) i Einneu Kiinstlich Tabulaturuch (1575). God. u po glasa). Seidman). Opere: Ulduz. duhovito. uvertira Džangi za orkestar narodnih instru-. Relais za 5 duhača. 29.: C. je W. pripisivali su mu pronalazak lidijskog ačina u grčkoj muzičkoj teoriji i povećanje opsega lire za 3 žice. NOVA IZD. — VOKALNA : kantata Flucht aus der Tiefe za bariton. talijanski kompozitor i orguljaš (? — Venecija. Wustmann. 1502 ili 1503). rema Homeru njegova je umjetnost imala magičnu moć nad votinjama.— Zborovi. 29. AMMERBACH. AMY. Drei Psalmenlieder za zbor. •— D. Missae (4-gl. Roussel. Liederzyklus aus Unteruialden . H.oder Instrument-TabuUor (1571. D. U ulomcima njegovih pjesama spominje se isključivo svirka žicanih instrumenata. LIT. Alpha-Beth za 6 duhača. koncert za klavir i orkestar narodnih istrumenata. varijacije za duhački rkestar.enata (zajedno sa S. Nekoliko njegovih kompozicija uvršteno je u veliku zbirku frottola. 1959. je objavio Orgel. 1601. U kompoziciji se usavršavao u Parizu (A. 1954. C. 1951. slaveći životne radosti. 1958. VI 1590). Sonate: za violinu i klavir. Commer. Babajevim). Lysistrata za flautu solo. MUZIČKA 265—68 boravio u Engleskoj. Poput svih liri— cara njegova doba bio je pjesnik i ujedno kompozitor i pjevač svojih pjesama. SBIMG. AMMA-NO-FUYE. [oskva 1961. DJELA. ide u najistaknutije predavnike muzike svoje uže domovine. solo-pjesme. ORKESTRALNA: simfonija Uspomena na Nizamia za gudače.41 bio dirigent simfonijskog orkestra u Minneapolisu. Već kao dječak svirao u jazz-sastavima. — KLAVIRSKA: sonata. gudački kvintet. VIII 1936 —). Ismailova. Jahrhunderts) . Ehmann. Reis. 1958. I 1597). zbor i orkestar: Bergland. moteti i mise u rkp. Za soliste. Uspomena na heroje velikog domovinskog Ma. Fikret Amirov. koncert i violinu.). 27. Grabner) i muzikologiju rh. 1930. Trajectoires za violinu i orkestar. Scenska muzika. 1961.: G. elegija Uspomeni na Uzeira Hadžibekova za violine i violončela lisono. Ehmann (Alte Liedsatze fiir Orgel oder Klavier). 1964. Scenska muzika za brojna Shakespeareova djela na festivalima u New Yorku. 1966. kao kompozitor posebno se ističe na području scenske muzike u kazalištu i na televiziji. Anna AMICIS. 5 stavaka iz prve zbirke obj. nekoliko plesova obj. Ouatre chants Suisses. Komponira uglavnom vokalnu muziku. DJELA. (Mušica sacra. XI 1922 —). — Isti. 1939. Franjevac. Elias Nikolaus Ammerbach.. Karg-Elert. 1948. preludij i ricercar za 9 duhačkih istrumenata i orgulje. nose mnoga muzička druženja. O amplitudi titraja ovisi jačina tona. za saksofon i klavir. — D. 1959 i II. Discussion za flautu. Loriod u Parizu. francuski kompozitor (Pariz. Epigrammes. LIT. 1966.). »47. 334. Moskva 1959.: F. Živio u Trakijskoj Abderiji i na dvorovima tiranina Polikrata na Samosu. 1953. 1037 te za flautu i klavir. Pragu (J. Willaerta tzv. Simfonijski plesovi. A. ljubav. New York 1947. je H. 1949. I. The Wind and the Rain za violu i klavir. Bouleza u Baselu i 1967 preuzeo od njega vodstvo u Domain musical. XX). 1954. za 4. barbitona. — KO-10RNA: gudački trio. — KOMORNA: trio za tenor-saksofon. pa su znatno utjecala na razvoj literature za orgulje i čembalo. sonata-fantazija za violinu i klavir. // miracolo delte rose. Epitaph za gudački or-:star. Fikret Amirov. God. A MEZZA VOĆE (tal. 1960. Die Practica artis musicae des Amerus und ihre Stelng in der Musiktheorie des Mittelalters. Poslije Drugog svjetskog rata dirigira u Švicarskoj u drugim zemljama. ORKESTRALNA: Vision pastorale. Respighi). uputa pjevaču da označeni dlomak melodije izvede s ograničenom snagom glasa. koji signalom od dva dugo ržana tona upozoruju na sebe. I9SI- 47 niku na instrumentima s tipkama. je prvi njemački kompozitor. 1925.). koji je pisao kompozicije za dva zbora. američki kompozitor (Philadelphia. Oberborbeck (Zeitschrift fiir Spielmusik). od 1947 direktor je filharmonije u Bakuu. Breves et seleaae quaedam Motestae za 4. — VOKALNA: Cantate breve za sopran i 3 instrumenta. dvozborni stil (ćori spezzati). oko 1560 — Beč. 1934. Instrulentom se na ulici služe slijepi maseri. DJELA: koncert za klavir i orkestar.

—■ E.. ritmička stopa. SMZ. Po završenom studiju u klasi Hasseh na Pariškom konzervatorijumu. Karthaus. Journal of the American Musicological i 1957. pa je j analize ostalo još otvoreno. Nono. Unterweisungen im Tonsatz (1937) P. U prvom djelu polazi od Wagnerova Tristana. Tako se već intervalima pridaje značenje elementarnih emocija: uzlazni intervali izražavaju pozitivna čuvstva. dobro uoči ono. Cone. »Sadržaj« prvog preludija iz Bachova djela Wohltemperiertes Klavier iscrpljuje se npr. Psihološka analiza uzima rezultate formalne analize tek kao pretpostavku. La mušica en la Corte de los Reyes Catolicos. E. 1 G. osnovnih harmoničkih i ritmičkih činjenica. Njegov je Mikrokosmos. Dok formalna a. Slično je i s akordima. ibid. Portugalu. — Isti. Ober den Wert musikalischer Analyse. Isto tako i kompozicija kao cjelina ima formalnu dispoziciju. Essays in Musical A (6 sv. Mersmann. odlučnost. 1932. Izgrađuje se analitička metoda. psihološka ili strukturalna i sadržajna. Ako se prva označi kao sintaksa. Ovako »dinamično« gledanje na muziku počinje već kod tona.. motiv. — W. Berlin 1962. drugi od Husserlove fenomenologije. Polazeći od specifičnog psihološkog učinka muzike. Kretzschmar (Ftihrer durch den Konzertsaal. Kretzschmar. Saint-Saensom. Danas takva gledanja imaju malo pristaš se još uvijek provlače kroz kritiku. Ligeti. da se svaka kompozicija dade razlučiti u dijelove. V. zanemaruju upravo ono. Sadržajna analiza. Mersmann. i. ušla u sve muzičko-odgojne ustanove kao poseban predmet pod nazivom muzički oblici. Con amores la mi madre za 3 glasa i D Madre de Dios za 3 glasa. Dos anades madre za 3 glasa. da ga pri komponiranju vodi gotovo uvijek neka »poetska ideja«. I. M. Becking. 1960. — H. Die musikalische Analyse. psihološka će ispitati njegov učinak. MGG. Boulez. Sarađivala sa C. Formenlehre i H. ispravno interpretiranje muzičkog teksta. koji treba riječima objasniti. protumačiti. T. Razvoj programne muzike XIX st. Giildenstein. One se shvaćaju kao elementarni fenomeni jednog općeg dinamičnog procesa. Dok je formalna a. DJELA: četiri višeglasne pjesme: romanca En msmoria d'Alixand glasa. I. Madrid i Barcellona. u kojima značenje pripada razlici između konsonance i disonance. Mersmann stavlja kao motto svojoj knjizi riječi iz Talmuda: »Želiš li spoznati nevidljivo. osobito nestručnu. kao što koriste muzičkoj praksi. LIT. Westphal. Analiza kompozicija pisanih u toj tehnici nužno pj stavlja temeljito poznavanje njenih kompozicijsko-tehi osnova. Kolneder. da se više bavi onim »što se odigrava između nota« nego samim notama. Jelinek Eimerta npr. upute u tehniku »komponiranja sa I2'tonova< uporedo s analizom. a ni u poetiziranje. —■ A. 1956. 1 und Interpretation. Po stilu njegovih djela mi zaključiti da je učio kod španjolskih majstora. 1951. Musik heute. Tako se dolazi do većih i manjih zaokruženih jedinica kompozicije. Boulez. ibid. A Sys Symbols for Formal Analysis. ima svoj harmonijski tlocrt. ZFMW. Wagner). Messiaena. također je predmet formalne analize. koncertirala u mnogim grac Francuske. Autori polaze od različitih estetskih. Međutim. LIT.). — G. otvaraju načelno nove aspekte analize. Potsdam—Berlin 1938 (prošire Frankfurt am Main. danas je u sebi zat sistem. a u svome obimnom djelu Beethoven und die Dichtung tumačio je niz Beethovenovih kompozicija kao »programnu muziku« na osnovi djela klasične literature (Goethe. Shakespeare i dr. jer je njen interes prvenstveno zaokupljen strukturalnom zakonitošću cjeline. prvi od Herbartove formalne estetike. najzad. — W. dovodi u vezu sa Schillerovom baladom 1 Leander). Sve je to poznato pod imenom hermeneutika. govorit će o »napetosti« kadence i o »opuštenosti« sekvence. Formalna analiza polazi od pretpostavke. dviju misa. Osnivač psihološke metode E. 1905. ponovo s oživljena i produbljena poslije 1945. — J. koji se opet zasebno mogu analizirati. Mersmann. Drugi tumače kompoziciju kao izraz neke vanmuzičke ideje. S. koji je za nju napisa Koncert za harfu i orkestar. govoreći o muzičkom djelu. Schiller. što je vidljivo. Potječe iz baskijske plemenitaške o Od 1489 capelldn y cantor na kastilskom dvoru kraljice I Katoličke. U historiji muzi] sreće se (kao i ostale pjesničke stope) najprije u umjetnosi badura te kao metričko-ritmički modus u modalnoj notaciji X ANCHIETA. Hindem Techniaue de mon langage musical (1944) O. Njene su metode veoma različite. koja bi bila adekvatna osebujnoj. Uz to od rektor župne crkve u Azpeitiji. Schiitze. Dodekafonija. Juan de. PJB. Synthetische Analyse. S obzirom na njezino veliko didaktičko značenje. — Isti. Versuch einer Phanome der Musik. — Načelna razlika obaju gledišta izražena je već u naslovu dviju tipičnih studija o analizi: L. »Horen« unc lysieren«. pored didaktičko-pijanističke namjene. u elementarnije oblike. dije i eseji vodećih kompozitora posljednjih dvaju decenija u periodičkim publikacijama Die Reihe ili Darmstddter Bt zur Neuen Musik. Bussler. a poslije njezine na istim je dužnostima na aragonskom dvoru. borbenost (početak Marseillaise). Mersmann i Halm nastoje da odrede specifičnost muzičkog izraza kao ekspresije sui generis. kao polaznu platformu. ZFMW. Schering. Fuchs.: H. Plun suvremene muzike traži i adekvatni (pluralistički) pristup. Analysis Today. doživljaj cjeline podloga za razumijevanje dijelova. otkrila harmonički plan Bachova preludija. Tak\ djela npr. što studije R. himna Conditoralme siderum za 3 glasa. Obojica pišu s očitom didaktičkom namjerom te spretno pronalaze način da. Određen čuvstveni sadržaj pridaje se i nekim tipičnim ritmičkim formulama. 1928—29. Suvremena muzika i njeni posebni strukturalni pr traže i osobite načine analiziranja. La Rue. Ali njoj prijeti stalna opasnost da se izrodi u puku deskripciju i formalizam. — E. i cijeli će preludij interpretirati kao igru suprotnih snaga. npr. U misnim tei a još više u Anchietinim svjetovnim canciones na kastilske tel opažaju se utjecaji španjolske narodne pjesme. 1939. K. Magnificat za 3 glasa. Fr. Govori se i o karakteru tonaliteta i si. izvorne doprinose analitičkim metodama suvremene m Gotovo je suvišno napomenuti da konkretna i elektronska n znače radikalni zaokret prema tek naslućeno novom. 1928—29. Kurth ne daje u svojim djelima Romantische Harmonik (1920) i Grundlagen des linearen Kontrapunkts (1916) analizu samo jedne kompozicije. koja se '. Berlin 1961. plan po kojemu se odvija. Visuelle und auditive ^ Der Wandel des musikalischen Horens. od dva kratka i jednog dugog sloga (y ^ -): ^ tn Naziv a. njegov ciklus o Beethovenu) čine tako vrijednima. Ali i individualni stilovi pojedinih kc zitora nalaze svoja teoretsko-analitička obrazloženja. jer jednako zadovoljavaju teorijski interes. L. London 1935—39. —■ K. 5 mott glasa. rečenica. Stoga se i partiture suvr< muzike danas redovito štampaju s uvodnom analizom. 1922—23. onom »unutarnjom« vezom dijelova u jedinstvu umjetničkog djela. kao što su: stavak. — A. ! hausen. a u drugome od J. Razlikuju se uglavnom tri vrste analize: formalna. tačnije izražajna. obratno. ne zapadnu ni u formalizam.: H. sadrži novo izd. ANCKIER-CASTĆRAN. 8. Začetnik joj je H. avaTtaicTTO^). formalna je a. silazni negativna: bol. — H schmidt. MUZIČKA — ANCKIER-CASTERAN pathetiaue npr. Zur Frage der musikalischen A M. Tovey. Zur Methodologie der musikalischen Analyse. U djelima E. pokušava cjelinu razumjeti iz njezinih dijelova. potječe iz starogrčke poezije. samo muzici svojstvenoj strukturi. — CRKVENA: dvije mise za 4 glasa. Svaki od tih dijelova sadržava melodijske. Transkribovala za harfu velik . psihološkoj je analizi. pozivajući se pri tom medu ostalim i na Beethovenovu izjavu. MQ. — W. 1887—90). prevesti. perioda. I. Anglis. ali jedno im je zajedničko: muzika se shvaća kao govor. Kfeneka. podvrgnuta je i određenoj harmonijskoj zakonitosti. Nicole. Musikhoren. stoga ga smatraju jedn: utemeljitelja te škole na prijelazu u XVI st. njegova ispravna interpunkcija. Bartok. zatim u Engleskoj. Neue Anregungen zur Forderung musiki Hermeneutik: Satzasthetik. 1918—19. Angewandte Musikiisthetik. — D. što rakteristično za španjolsku školu. VII 1523). ona nastoji rekonstruirati stvaralački proces. H. P. tema. harmonijske i agogičko-ritmičke komponente. 1926. XI 1894 —). Svi ti analitički postupci. Beitrage zur wissenschaft. Belgiji. nego jedne cijele epohe. — P. španjolski kompozitor (Az 1462 — 30.48 ANALIZA. Nastojao je da što izražajniju muziku i njegovao jednostavni kontrapunkt bito u motetima i pojedinim misnim stavcima (Credo). neophodan ključ za raži vanje njegova sveukupnog kompozicijskog opusa. svi proma traju muzičko djelo izolirano od društvene i historijske osnove. Za njegovo »razumijevanje« služe razni analitički postupci koji imaju i spoznajni i utilitaristički karakter. francuska harfi (Pariz. Sonatu mjesto zauzima B. Varese dali s druge. juan de Anchieta. M. Fraziranje. Rollanda s tog područja (npr. Das Symbol in der Musik. resi Libera me Domine. fraza.. ANAPEST (grč. tugu (čuveni motiv uzdaha). pa i spoznajnoteoretskih stajališta. pozivajući se na jedan njegov poetsko-prozni autobiografski tekst. druga je logika i stilistika muzičkog govora. A. 1952). Po — vrlo je složeno. tj. intervala.« Za cijeli ovaj smjer dobro je primijećeno. R. dao je takvu tumačenju bogatu osnovu. Jugosl dr. An£ osvrt kompozitora na vlastito djelo gotovo je neodvojiv od i djela: jedno drugo upotpunjuje. sav upravo u realizaciji toga harmonijskog plana. Bacha. Schering je tako pokušao dosta uvjerljivo objasniti Schubertovu Nedovršenu simfoniju. fuga ili passacaglia. 1941—47 (I sv. 1495—97 vodio dvorsku kapelu princa Don zatim ponovno na dvoru kraljice Izabele.. XII. Mathematische Analyse der Formalstruktur von Koln i Opladen 1958. a II sv tovne pjesme). ona je ili sonata ili rondo. često puni proizvolj u stvari su odraz zakašnjele romantičke estetike (Schopenl Liszt. Darmstadt 1963. G. III. Musikhoren. Leibowitza. — H. rekreirati umjetničko djelo (to je ujedno i ideal svake interpretacije)..

ANDRADE. ANDERS. Haba). (1854—1952) bio je također vrlo poznati operni pjevač (tenor). 1947. 1939. Muz. Wibergh. 1941. — Solo-pjesme. njemački pjevač. 17. Verdi. Den unge Pacius. gdje je I1871 bio član Dvorskog orkestra(i88o—1905 koncertni majstor). 1869—77 svirao u kraljevskom orkestru u Kobenhavnu. Balio in Maschera). IV 1861 — Leicester.ANCKIER-CASTERAN — ANDRAŠEVIĆ kompozicija srpskih autora kao i jugoslovenskih narodnih pesama. objavljivao zbirke narodnih napjeva. DJELA. Muzika 1 komorni orkestar br. Stokholm 1921. 1915. Carl Joachitn. Od 1939 muzički direktor azališta u Malmou gdje je 1946 osnovao komorno orkestralno druženje kojemu je dirigent i umjetnički rukovodilac. Njegov brat Antonio A. Kao muzički pedagog vodila (do 1940) klasu harfe u Srednjoj muzičkoj školi i Muzičkoj akademiji u Beogradu. — Fantazija za gudački kvartet. Geza.atim dirigent u Pragu (Osvobozeni divadlo. norveški violončelist i kompotor (Christiansand. Geburtstag. Martin Wegelius. dirigent i muzički ritičar (Teutschenthal. Barcelona. God. čenik J. Lindegrena na Konzervatoriju u Stockholmu.: Y. DJELA: pet simfonija.). češki dirigent i kompozitor (Tučapy kod Sobeslava. I 1859 — Charlottenburg. — Koncertna kompozicija za 5 violončela i 3 konbasa. ANDERSON. Wegeliusa). Alfred Nicolai. najistaknutiji član porodice flautista. deminutiv od andante. jedna od najstarijih osnovlih oznaka za tempo (javlja se prvi put oko 1680). Mušica do Brasil. u romantici. Budkaveln. Holandija. violinist i dirigent (Oslo. oznaka za tempo. 19. Prembauera i H. IV 1914 —). u. Uz brojna muzičkocenska djela komponirao je zbornu i orkestralnu muziku te )lopjesme. Italija. 2. Kolnu. Francisco d'. XI 1912 —). Miinchenu 937—41). Prema A. Melodisamlaren Nils Andersson. LIT. I. Wetterberg). kolajući). 1940. Posebna vrsta teme za fugu. 29. švedski pijanist i kompozitor Stockholm. Često izvodi djela suvremenih tutora. 1907. manje okretno. Musik och musiker. Mario de. način hoda). operete. I. Andersson. God. Od 1942 živi u Ziirichu. kad je polagani smpo bio znatno pokretniji nego npr. Studij klavira završio kod E. ANDERSSON. God. tenor (Zagreb. Norveška. Solari). A mušica e as cancols populares do Brasil. Peter Anders. Berlin 1963. God. američka pjevačica. Koncertira u Evropi i Americi. LIT. ANDERSEN. 1938. Asistent H.: K. U Oslu učio kod J. finski muzički pisac. 2 orijentalne rapsodije. Erich. zborovi. Malmohus lan. Haarkloua. Marian. Istakao se i kao koncertni pjevač. Švicarska. balade). danski flautist i dirigent (Kobenhavn. 1926— 46 profesor muzikologije i folklora na Akademiji u Turkuu. LIT. 29. ANCORA. . — Opera Baldur. orkestralna suita. Prvi veći uspjeh postigla 1925 na pjevačkom natjecanju u New Yorku. 2 koncerta za violinu. i. scenska muzika za Ibsenove drame. 1917. ZFM. Tri klavirska kvinteta. Spring . etide. Obično značuje nešto brži tempo nego andante. 1940. New York 1941. J. Dohnanva la Muzičkoj akademiji u Budimpešti. — Oda A Song of Life za zbor i orkestar. Vraivši se iz njemačkog zatočeništva (1945) ponovno je djelovao na 'raškoj radio-stanici. Amsterdam. Završio Muzički institut u Helsinkiju (kompoziciju kod M. Objavila je autobiografiju My Lord. pjesme uz orkestar i uz klavir. redavao 1920—22 na Univerzitetu u Bonnu. 1948. 10. idući. Komponirao je djela za flautu (koncerti.: Z. izvrstan interpret te->rskih uloga od lirskih do herojskih. K. folklorist i kompozitor (Vardo. VII 1864 — Lund. VIII 1883 —).: F. Pauli. 1928. Scherchena u Berlinu do 1931. IV 1952). Masseneta i A. 1936. E. Musikaliska sallskapet i Abo. Debitirao 1881 u San Remu kao Amonasro (Verdi. Pevanje studirao u Rimu (R. Musik och folklore. je sredina između allegra i adagia. pevač. Karei. God. Pjevanje učila kod G. 1. tenor (Essen. Riemanna. Bio je profesor u Srednjoj muzičkoj školi u Osijeku. 1963. ANDERBERG. pa se prema tradiciji iko i izvodi. Od 1881 živio u Berlinu.oncertirao je u Jugoslaviji 1956. Austrija. DJELA: Ensaio sojre a mušica brasileira. Vrativši se 1893 u Kobenhavn dirigirao je ondje dvorskim orkestrom i utemeljio orkestralnu školu. Najbolja su mu scenska djela. IV 1908 —). 9. j. ANDERSSON. gdje je već kao dječak isvojio nagradu Liszt. K. — Zborovi. 2 suite. vodio festivale. AND A. od 1923 bio je bibliotekar u British Federation oj Musical Competition Festivals. redovito većeg opsega. Bartokove i Brahmove muzike. Anton Jorgen. švicarski državianin postao 1955. a dirigiranje u Salzurgu (F. Član opera u Darmstadtu. ANDERTON. 1942. Carlos Gomes. J. Jean Sibelius i Amerika. altistica (Philadelphia. 49 ANDERSEN. Španjolska). 1958 bila je delegat SAD u Ujedinjenim nacijama. Veoma je proireno shvaćanje da je a. 20. a od 1922 kompozici1 na konzervatoriju Klindworth-Schwarwenka u Berlinu. 29. Sabrao je oko 12 000 nordijskih narodnih napjeva. ANDERSEN-VVINGAR. 1929. Compendio de historia da mušica. fantazije Iz norveških brda i dolina i Najade. : to 1876—1911 predavao na Konzervatoriju violončelo i konabas. isto što i Da capo. Pequena historia de mušica. 3 sv.: H. 1790—1808.Pjesme uz pratnju orkestra. DJELA. X 1893 — 25. Srakharpan (disertacija). Toscaniniju »takav glas javlja se jednom u sto godina«. DJELA: English Sinfonietta\ fantazija Virgil. 1937 i br. Heikel. 2. A. Ur nutidens musikliv. DJELA: Inhemska Musikstrdfvanden. Solista Beogradske opere 1951—69. historiju muzike i estetiku. aktivno surađivao u stručnim udruženjima. inata za violinu i klavir. XI 1921 —). IV 1847 — 7. 9.Iđyll.: 1. LIT. razne komorne kompozicije. Naprotiv . do sada je u tri lavrata osvojio Grand Prix du Disaue. 4 ANDRAŠEVIĆ. Marian Anderson: a Portrait. Nils. Krička. X 1845 — Stockholm. Otto Anderson: en av forgrundsgestalterna i Svensk. God. Švaj- . II 1945). Tada je preuzeo umjetničko vodstvo 3eške filharmonije i postao profesor na Muzičkoj akademiji u 'ragu. . 15. knjige Early English Music.). ORKESTRALNA: simfonijska fantazija. Jedan od najistaknutijih pijanista današnjice. 1935—38 bio je direktor odjela za kulturu. Tamo je kasnije predavao klavir. fantazije. polagan tempo poput adagia. i A. Sa Češkom filharmonijom . Vehanen. 1955. gdje je 1911—18 dirigirao simfonijskim koncertima. n. 1918. koncert za saksofon. ANČERL. III 1921). 13. Erich Anders zum 70. Gedalgea. ORKESTRALNA: tri simfonije. Njegovim ompozicijama uzor je suvremena francuska muzika. klavirska suita) ietvrtstepenu muziku. Istakao se i kao koncertni evač. sonata za violončelo i klavir. Regera. ANDERS. se posebno ističe kao interpret Lisztove. Carl-Olof. Osnovao je nekoliko časopisa. solo-pjesme. Finlandssvenska musikfester under $0 ar. Hannoveru. 1946 bio je dirigent i dramaturg noroosnovane opere 5 Maj. Berlin). Najbolja kreacija bila mu je Don Giovanni (Mozart). tj. Kao član operete i opere nastupao u Osijeku i Zagrebu. a u Parizu kod J. engleski dirigent. Johanna von Schoultz i sol och skugga. IX 1954). — DRAMSKA: opera Hilde . Taj je vrijedan materijal kasnije izdao švedski folklorist Olof Anderson u listu Svenska Latar (Stockholm. portugalski pjevač. je jedan od osnivača Berlinske filharmonije i do 1892 njen stalni član. Hovvard Orsmond. Berlinu (1942—48) i konačno u Hamburgu. IX 1926). ANDANTE (tal. 1934. 1922—40). Zato i piu andante ili un poco andante nači brže a ne polaganije. 2 koncerta za klavir. — O. Stracciari. VII )o8 — u saobraćajnoj nesreći. suite. — Redaktor zbirke narodnih napjeva Finlandos Svenska Folkdiktning (dosad obj. ANDANTINO (tal. 1890—1905 violinist i violist kazališnih orke stara u Oslu. Peter. Aida). Veliki je uspjeh postigla i 1957 na turneji po Indiji. A. Radio-stanica). u teoretskim spisima CVIII st. Ipak je a. what a Morning (1956). — Opere. IV 1879 —).Finlands kulturelal liv. bariton (Lisabon. Godinama istraživao finsku muzičku historiju. II 1902 —). 1964. 8. balet. II 1921). a 1948—50 glavni dirigent čehoslovačcog Radio-orkestra u Pragu. II 1934). LIT. 1. Sa Beogradskom operom gostovao u Italiji. 1933. Završio Royal Academy oj Music u Londonu. Otto Emanuel. 27. Ch. ANDAMENTO (tal. — Mono grafija Granville Bantock'. sekvenca. Stadsnotarie Nils Andersson och den svenska folkmusiken. Jedan i najmnogostranijih njemačkih pjevača. >ncert za violu. Halle na S. W. Song of Alfred. The Song of the Morning Star za zbor i orkestar. Pippingskbld och musiklivet i Abo 1808—1828. hod. Komponira (simfonijeta. Rusija. švedski folklorist (Hofterup. Švedska. Studirao filozofiju i pravo. Norlind. S. X 1869 — 21. švicarski pijanist madžarskog podrijetla (Budim>ešta. Muziku udirao u Leipzigu kod M. Stjepan. 3 ariz. a zatim profesor filozofije i povijesti umjetnosti na Univerzitetu u Rio de Janeiru. A. V 1909). 28. meno andante je polaganije. Prvi angažman ) bio 1932 kao pjevač i glumac u gradskom kazalištu u Heidel-:rgu. D. uz adagio postao sinonim za umjerene i poigane stavke simfonija u doba bečke klasike. Od 1933 gostovao je u svim evropskim zemljama (Beč. scenska muzika. Weingartner) i Londonu. to je relativno brz. ANDRADE. zraz je prilično neodređen (u tome je nalik na allegretto). Alandski otoci. 1921. kompozitor i pisac (London. Pjevao na najvećim opernim pozornicama Evrope (Engleska. Folkestoneu i Birminghamu. Var Sang. brazilski muzikolog i pjesnik (Sao Paolo. 10. norveški kompozitor. 1939. Od 1930 gostovala je često u Evropi.. scenska muzika za grčke antičke tragedije. Studij muzike završio na Konzervatoriju u Sao Paolo. je prva crnačka umjetnica koja je pjevala na operi Metropolitan u New Yorku (1955. Studirao na Konzervatoriju u Pragu J. je napisao i niz članaka o nordijskom folkloru. 1964. Od )45 vodio opernu agenciju u Hamburgu. Capriccio za obou i gudače. Boghettija. Nastavnik i zborovođa u Londonu. njemački kompozitor. Klavir i kompoziciju studirao u tockholmu (O. Lemacher. pokretan mpo sličan moderatu. 1953. 31.

MGG. njegov učenik H. chronologisch geordnet von 1764—84. 11. Notturno und Scherzo. glu muževljevim kazališnim djelima. 1620. 1617 komponirali C. Nastupao pod imenom Lelio. Wien 1958. Wiillner. I. I član JAZU. Sin znamenitih glumaca komedije de Francesca Andreinija i habelle Canali. Elfrida. II 1841 — Stockholm. Sin Johanna. osam svjetovnih pjesama uvrstio je M. Monteverdi. A. 2. Proslavila se kao prva interpretkinja n. zbor i orkestar. — A. — H. I 1929). — Gudački kvar' virski kvintet. Austriji.. Werther (Massenet). 1924. 8 kineskih pjesama Li-Tai-Pe za tenor i orkestar. A. Slovensko petje v preteklih dobah. Nakon što se afirmirao Singspielom Der Topfer (1773) povjerio mu je Goethe pisanje muzike za igrokaz Ertvin und Elmire (1775). Oldman. ANDREIS. J. Zapadnoj Nemačkoj. Koncert za violinu. J. rapsodija za violinu. Volkmar Andreae. — Mihael Andreaš. Zaljub ljen u tri narandže). solo-pjesme (Mensajes Liricos). izvedenoj 1608 dom svadbenih svečanosti na dvoru Gonzaga u Mantovi.. ANDREINI. Josip.. DerBrdutigam in der Klemme. Wirth. 1909. solo-pjesme. uvertire. snimao za inostrane gramofonske firme. A. AFMF. Bericht iiber den Internationalen Musikwissenschaftlichen Kongress Wien 1956. — Klavirske i orguljske kompoz Opera Fritiofs saga. za leto 1859. Danica 1841. 1833. 1796. Od 1920 djeluje u Bruxellesu gdje je do 1944 predavao na Konzervatoriju. II 1576 ili 1579 — Reggio ] 7. Mozarta. Virginia. Der Barbier von Bagdad. t zitorima i djelima rezultat su ličnoga stava koji se nije p za stranim uzorima. Straussa. gdji 1945 profesor historije muzike na Muzičkoj akademiji. — Festgabe an Volkmar Andreae. 1777. 1930 za orkestar. Kleine suite . — DRAMSKA : muzička tragedija Ratcliff. Od 1924 predavao kompoziciju na Konzervatoriju u Buenos Airesu. —■ VOKALNA: Das Gotliche za sole. — Komponirao simfo nije. 1936. besitzt (obj. se često približio stilu komične opere. sonata za violinu i klavir. slovenski narodni pjevač (B Št. M. DJELA. 1924. Slovensk. od 1969 v Arti musices). Volkmar Andreae. LIT. Njegove pjesme pripadaju berlinskoj školi. a originalni sudovi o muzičkim razdobljima. VI 1799). Don Pasquale). 19. Radio u redakcijama mi časopisa (1950—51 urednik Muzičke revije. D ANDRliE. . Studirao na Unive u Bologni. švedski kompozitor i orguljaš (' 19. glavni urednik prvoga izdanja Muzičke e pedije (2 sv. Thematisches Verzeichnis W. L'opera italien en France avant Lu] 1913. VI 1654). God. zum Jubilaum seiner 25-jahrigen Tatigkeit. ORKESTRALNA. 1777—84 dirigent T. Lullyja. Pojedina njegova kazališna popraćena u većoj ili manjoj mjeri muzičkim odlomcima. 1780—81. koncerte. rođena Ramponi (umjetničko ime Flot pjevačica i glumica (Milano. ANDRE. A. DJELA: dvije simfonije. Rameaua i dr. VII 1944). 1604 o vlastitu družinu dei Fedeli koja je stupila u službu vojvoda zaga od Mantove i doskora se proslavila nastupima širom i višestrukim gostovanjima u Francuskoj (na kraljevskom i drugdje) te u Pragu i Beču. G. IX 1762 — 27. DJELA: Lehrbuch der Tonsetzkunst (nedovršeno). 1829. sac presentazione. Dvije simfonije: I. Poslije očeve smrti preuzeo njegovo nakladno poduzeće i usavršio tehniku notnog tiska primjenom litografije. 6. God. J. LIT. Johann Anton. Die Entfuhrung ausdem Serail.). Slovan. teoretičar i nakladnik (OiTenbach na M. kc 1622. Lieder und Gesange (4 sv. Music and Letters. S.: E. su za historiju opere jer ih je A. — Dvije romance za violinu. Charons Nachen za sole. Macbeth. — KOMORNA: dva gudačka kvarteta. Studirao na Konzervatoriju u Buenos Airesu (A. Utemeljitelj i predsjednik Muzikološkoga Muzičke akademije u Zagrebu. prvi se u obitelji bavio muzikom. November 1791 eigenhandig gesckrieben hat. je u njima dao sintetičke p: koji bacaju novo svjetlo na složena muzička zbivanja. Ztirich 1949. Dobbelinove operne trupe u Berlinu. A. . Franz. 1861—67 o u Stockholmu i od 1867 u Goteborgu gdje je 1897 bila i d popularnih simfonijskih koncerata. Giambattista Andreini e la Compagnia dei Giornale Storico della Letteratura Italiana. — Klavirski kvintet. 1833). Vater unser za sole. I. a nešto kasnije postao je direktor velikog simfonijskog orkestra NIR (Institut National de Radiophonie Belge). intermedij. Aguirre). Dr. ili 8. 1916 i Impresiones portenas. B. Dirigiranje i kompoziciju studirao na Konzervatoriju u Kolnu (F. J. 5. gudački trio. 20. sonate za 1 klavir. Roussel). 1779—80. Andreini in Francia. Bacha. Lieder. osnovao 1915 društvo za propagiranje djela argentmskih kompozitora. MGG. — F. je 0 samostalnost i u rasporedu građe i u prilaženju k pojedinii blemima. S. S školu polazio u Splitu. Princ (Prokofjev. prema praksi s vremena.: C. divertimento za flautu i gudački trio. 18. 1958—63. ANDRE. Brucknera. V 1821). 1776. 1841. scenska muzika. Franzla i G. Februar 1784 bis zum 15. A. — Kantate (Snofrid. Konig Lear (Shakespeare). 1613. klavirski kvartet. Johann. 1949—51. U svojim kompozicijama često donosio citate iz argentinske narodne muzike. Mozartscher Manuskripte. Jakob na Koroškem. Prevodio s francuskog i talija God. Samoniklom komikom svojih pučkih igrokaza s pjevanjem A. Pretzsch. Studirao na Konzervatoriju u Bruxellesu i Berlinu (F. Einstein. Kao naročito uspjela treba istaknuti \ poglavlja u muzičku kulturu XIX i XX st. Ova izdanja prethodila su iscrpnom katalogu L. na Scholi cantorum u Parizu (V. K. Đ. Osobito se istakao kao interpret djela A. Transkribirao za orkestar djela J. DRAMSKA (samo muzički zanimljiva): L'Adamo. komornu i klavirsku muziku. Paraća u Splitu. I 1583 —?. 1805. Williams. Leipzig 1924. I. Giegling. muzikolog (Split. a na Muzičkoj akademiji u Zagrebu mirao na nastavničkom odsjeku. Hercegnovom i Splitu. Vorbericht zum Kochel-Verzeichnis. 1628 ili 1631 1601 supruga Giovannija Battiste i članica družine dei zatim dei Fedeli. 1865. La Centaura.-B. Andre on Mozarts Manuscripts. — Kantata Santa Rosa de Lima. 1952—53 i 1955—56 bio je predsjednik Udruženja k zitora Hrvatske. VI 1962). Die Bezcmberten. zbor. Tobler. 195 ANDRE. Volkmar. —' V. Engleskoj. U Historiji muzike A. IX. argentinski kompozitor i muzički kritičar (Buenos Aires. —■ A. Johann Andre und seine Stellung in der Berliner Liederschule (disertacija). mise. njemački kompozitor i nakladnik (Offenbach na M. Franke). švicarski kompozitor i dirigent (Bern. Une succursale officieuse de Johann Anton Andre a Pariš de 1802 a 1806. DJELA. LIT. 1. zborovi.. tkal poznavajući note sastavljao sam napjeve svojim svjetovnim božnim pjesmama.: J. 1783 . 1923. Medu njegovim ulogama ističu se Car (Rimski-Korsakov. III 1909 —). 1778. Vollweilera. 1778 i dr. Volkmar Andreae. belgijski dirigent (Bruxelles. 1. Giovanni Battista. XXIII—XXVI. B. samouki pesnik in pevec slovenski. Ljubljai — F. 1931. 1832 1 1840. sin industrijalca. Norman) i Kobenhavnu (A. tako da je združio elemente različitih dramskih komedije. — W. Kasnije je objavio katalog ostalih Mozartovih rukopisa. Thematisches Verzeichnis derjenigen Originalhandschriften von W. zatim u Zagrebu. izdao 1805 tematski katalog umjetnikovih djela prema popisu. La Aiaddalena. 1774. X 1775 — 6. III 1741—18. Ernesto (Donizetti. — O. — Sonatina. Ein Beitrag zur Geschichte des deutschen Singspiels. — F. 1775. DJELA: Lied. Musik. Bevilacqua. simfonijska fantazija za tenor. W. 2. — H. Iscrpnom an svih značajnijih faktora A. 1778. J. kojima posebno mjesto zauzimaju opsežna Historija mi Razvoj muzičke umjetnosti u Hrvatskoj. 2 opere i vokalno-instrumentalna djela. Za svoj znanstveni rad dobio više nag odlikovanja (1969 nagrada grada Zagreba). Scenska muzika: Der Barbier von Sevilien (Beaumarchais). Ni blatt der Allgemeinen Musikgesellschaft. Eminentni historičar. zbor i orkestar. ANDREAE. 1935 osnovao i vodio simfonijski orkestar INR (belgijska radiodifuzija). Prunieres. Giovanni Battista Andreini. Bio je i muzički kritičar dnevnika La Nacion. posebice u komedijama LIT. Johann Andre. Ziirich 1959. Salomone Rossi. Rakuša. I 1881—13.50 ANDRAŠEVIĆ — ANDREIS Ziirich 1931. u svoju zbirku (Pesme. Concertino za obou. 1775. Kupivši 1800 u Beču rukopisnu ostavštinu W. U njegovim brojnim kompozicijama zamjećuje se utjecaj R. — E. Kompozicij kod I. Kao koncertni pevač učestvovao u mnogim oratorijumskim izvođenjima. — Pjesme: Scherzhafte Lieder von Herrn VCeisse. Kochela. Vrativši se u Argentinu.. uvertire. uloge u Monteverdijevoj operi Arianna. I i II dio obj. talijanski glumac. —■ H. carskoj. MGG. Snjeguročka). 1914. sacra rappresentazione. 1894. DJELA. IV 1842). 1773. Mihovil Andreaš seoski tkalac i pesnik. 1902—14 bio je zborovođa u Winterthuru. Mazzetti.: E. 28. Kasnije je u Offenbachu osnovao muzičku nakladu u kojoj je štampao oko 1200 djela. studirao romanistiku (talijanski i fn jezik) u Zagrebu i Rimu (diplomirao 1931). Francoske vojne in slovenski pesniki. Lebeau. 17. Ilešič. Seidl. muziku učio u Mannheimu kod F. La Ferinda. Burgers Leonore. ANDREAŠ. pastorale. tragedije i opere. koji je Mozart sam vodio 1784— 91. 2 klavirska trija. d pisac i pjesnik (Firenza. Španiji. klavirski trio. Seiler. Volkmar Andreae . Mihael. Stauder. više ciklusa za glas i klavir. Arien und Duette (4 sv. — F. VI 1893 —). Emilia 1915. Weingartner). God. VII 1879 — Ziirich. Beitrage zur Geschichte des Requiems von W. zbor i orkestar. MozarU tematischer Katalog. 1919 za klavir. 1 i u Monteverdijevoj baletskoj operi Balio delVIngrate. Mozart. 1904—24 vodio muški zbor u Ziirichu gdje je uz to bio dirigent orkestra Tonhal-leGesellschaft (1906—49) i direktor Konzervatorija (1914—39). Henkel). 1. Rassegna bibliografica dellt Italiane. 1931—41 gimnazijski p u Šibeniku. Leipzig 1937. brojni muški zborovi uz orkestar ili a cappella. 1781. 1918 i Trois piices. 1865. Laura Rosetti. so Vlie er solchen vom 9.). Karijeru započeo 1594 kao član družine dei Geh je vodio njegov otac. Josć. F. 1951. Narod ih nije prihvatio zbog 1 moralizatorskog tona. A. A. 1869 i 1893.. u C-duru. Efrem i A. Musikalischer Blumenstrauss. God. 28. Giunizz Mincio ubbidiente. Gade). — Harmonizacije švedskih narodnih napjeva. — J Gli ultimi anni di G. Komponirao scensku muziku. zvelche Hofrat Andre . kompozitor. 1776. Andre. 1622. Un famoso comico e autore drammatico dei' 600. oblikovao. 1901. 9. Erzvin und Elmire (Goethe). 1884). opera Abenteuer des Casanova. Abert. Singspieli: Der Topfer. Studirala u Stock (L.). lake području hrvatske muzičke historiografije bilo i ranije po Andreisov Razvoj muzičke umjetnosti u Hrvatskoj prva je r. Claudine von Villa Bella. Mozart. u F-duru i II. d'Indv. odnosno igrol libreta. A. orgulje i orkestar. 10. u kojima se po pi kod nas strogo naučnom metodom izlažu i kritički osvj muzička zbivanja u toku stoljeća. je objavio više priručnika. Ph. Wissen und Leben.

Didone abbandonata. 1946. 1961). Subird. Suite lyrique. Đordevič. ili 24. Suradnik časopisa Dimineata (1924). A. 1960. Udruženje kompozitora Hrvatske 1945 —1965.r958—63. Rad JAZU. a uz to je osvijetlio ulogu muzike u društvu i njegovu razvitku te upozorio na specifičnosti 0 kojima umnogome ovisi život muzike. sv.) i. G. 11. 1950. u 2 sv. Umjetnički put Mila Cipre. 16. Castaldi) i zatim u Parizu (G. Kovačevića »Muzičko stvaralaštvo u Hrvatskoj 1945—1965«. C. III. Historija muzike (3 sv. LIT. Slovaka i Čeha. 1950. — W. sv. Josip. 1924 i 1930. 1951. Cecilija. 1951—54 (II izd. je izvrsno prikazao stilska razgraničenja u historijskom toku razvoja muzičke umjetnosti i potanje ušao u odnose koji vladaju između stvaraoca i njegova djela s jedne te slušatelja i kompozicije s druge strane. 1941. Na Konzervatoriju u Napulju učio kod svoga ujaka N. Kompozicije su mu rađene jednostavnijim izražajnim sredstvima i imaju pretežno popularan karakter. sonatina. Lerida. 1. a 1807—14 prefekt Kraljevske knjižnice u Napulju. 5 uvertira. 10. čagadajev. 1944. — Kompozicije za klavir. 1936. 1923. 1946. K. Srbobran. 1966). 1955. proučava arapsku muziku. 337. referat za simpozij o Dubrovniku. 1799. Jakov Gotovac. VI. Francisco. Giasane e Medea. Otmica Šijakinje (libreto F. — DRAMSKA. 1794. 1786. Kiriac. poema za violončelo. Balet Jurjaši. Rezultati i zadaci muzičke nauke u Hrvatskoj. 1873 usavršava se na Bečkom konzervatorijumu u fagotu i ujedno radi kao horovođa srpskog akademskog pevačkog društva Zora. Zvuk.. Alicante. 1767 prebjegao u Italiju. 1949. Trois Tableaux symphonique. Sv. posebice djela Al Farabija. A. Usavršio konstrukciju tog instrumenta. Ljubljana 1968. R. 1862 — potkraj 1918 ili 1919). u kolektivnom radu »Historijski razvoj muzičke kulture u Jugoslaviji«. je živim stilom i osjećajem za pravu mjeru. — Vokalne kompozicije (mješoviti zborovi). —■ SPISI: Ruska opera. Tragovi mudrosti. sv. duhački kvintet. ANDREOZZI. (1785—93). 1965. 1931. — DRAMSKA. 23. G. Muzička enciklopedija. 2 suite. Rad JAZU. koncert za klavir. 18 simf. zatim preselio u Pariz. ibid. Svećenik. O RK E STRA LN A. 1941. . oktet za gudače i duhače. 1938. CLXIX. V. KOMORNA: šest gudačkih kvarteta. 1966. kompozicije za violinu i klavir. Muzika. Stabat Mater. 1942. fagotista. 140 godina Hrvatskog glazbenog zavoda. 1956. 1922. muzički kritičar i urednik književnih izdanja. 1942. U pet poglavlja. XII 1894 ■—). ANDREIS o stilu i o povezanosti muzike i života. 1962. V. ali je na nj utjecao i muzički folklor Lužičkih Srba. Komponirao pretežno crkvena djela. 1966. OBpbie. I. 1929. Jommellija. 1926 i 1962. Omapoea edoea. VIII. u kojemu se on ne ograničuje samo na tumačenje elemenata tonske građevine. XII 1826). Studirao filozofiju i teologiju. KNJIGE: Povijest glazbe. sve do najnovijega doba. 1934. 15. VI 1852 — Beograd. Studij kompozicije završio na Konzervatoriju u Tbilisiju (S. 14. 2. dvije komorne simfonije. šokački svatovi. poema za klavir. Toša (Teodor)-Australijanac. 1967. IX 1904 —). Uvod u glazbenu estetiku. — VOKALNA. Muzička umjetnost u Dubrovniku. XII 1786 — Barcelona. muzički pedagog i kompozitor (Ruma. ANDREVI. Bollert. 1784. Glasovirske skladbe Božidara Kunca. više puta izdavano i prevedeno na francuski. Pedagošku djelatnost započeo kao asistent na katedri za kompoziciju u Tbilisiju. muziku učio privatno u Slavonskoj Požegi i Pragu. Napoli 1882. Arti musices. — VI. u 7 sv.: Srbin muzičar u Australiji. Moskva—Lenjingrad 1948 (II izd. I. 7 simfonijeta. 2 simfonijete. Bunjevačka kantata i dr.. Od 1803 učitelj pjevanja u Napulju. gdje u 3. — Baleti Taina. 3—4. I. Djelovao kao crkveni dirigent katedrale u Segorbi (1808—18). 4. Značenje i struktura historijske—folklornog odjela Muzičkih akademija. Komponovao je oko 18 marševa (najistaknutiji je Cvetićev marš). Opere: Kano Kaiazu. Valenciji (1819—28) i Sevilli (1828—30). 1960. Kantata II ritorno dei Numi. zalažući se za produbljivanje opernog sadržaja i Među ostalim Andreisovim radovima ističe se njegov uvod u muzičku umjetnost pod naslovom Vječni Orfej. 1968. Muzička komedija Na vrbi svirala (vlastiti libreto. 1961. po kojemu je i dobio nadimak. LIT. 1932 i Luceafdrul. 1965. koncert za violinu. Devet simfon ija : I. Svestrano naobražen. 22. 2. Muzikološki zbornik. sonata za violinu i klavir. Po povratku u Srbiju osniva Tipografsko pevačko društvo Jakšić. Slavonska berba. moteti. nekoliko plesnih komada i solo-pesama (Nebo moje i dr. Ćiraki). prikazao muzički razvoj u Hrvatskoj od XI st. Prilozi biografskom rečniku srpskih muzičara. Hrvatski glazbeni zavod kroz 125 godina svog postojanja. Mogućnosti.: J. simf. 4 novellette za klavirski kvintet. u knjizi K. u kojima je nasuprot dekadansi toga vremena postigao stilsku čistoću. ruski virtuoz na balalajci (Tverska gubernija. 351. 1919—1959. 1940.ANDRE1S — ANDRIC hrvatske muzike u kojoj je sistematično raspoređena grada stavljena pod lupu znanstvenih kriterija. DJELA. Ko. 1952. Barhudarjan) i zatim prošao kurs aspiranture. koncert za tamburu-solo i tamburaški orkestar. — Uredio: Vugoslav Music. Popularnost njegovih djela zasjenio je G. V 1931).). znalački iskorišćujući svu poznatu literaturu. Spomenica Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. — VOKALNA. 1848 (iste godine izdano na španjolskom pod naslovom Tratado teorico-practico de Armonia y Composicion). Zbog progona isusovaca u Španjolskoj. Universul (1926) i dr.. plesova. i 4. Oslanjao se u prvom redu na folklorne elemente svoga rodnog kraja. 1849 vratio se u Barcelonu. La passione di Gesu Cristo. Vreme. oko 180 kompozici ja za tamburašk i orkestar. I. Muzikolog velike akribije. 3 kvinteta za gudački kvartet i obou. violinista i violista) Johanna Straussa. Kako ćemo razumjeti glazbu. knj. I959(zajedno sa S. strogost i plemenitost izraza. Andrejević Australijanac.. Muzička revija. 1938 i dr. Isprva komponirao za tambure. JlauiKapa. I. pjesma Husar Iriston. 1802. V. Na Muzičkoj akademiji u Bukureštu bio je profesor komorne muzike (1926—48) i kompozicije (1948—59). Isusovac. Zbog političkih nemira napustio Španjolsku i 1836—42 bio dirigent katedrale u Bordeauxu. ANDRIC. 1953. — K O MO R N A : gudački kvartet Bački. — Dva gudačka kvarteta. 351. 1967. God. 1785. 1951. 1797. A. Osnovao prvi veliki ruski orkestar balalajki. 1955. 1969.: F. DJELA. knj. V. Toderini u Letteratura turehese. koncert za violončelo. 1880—84 boravi u Australiji kao član orkestra (prvi fagotista. DJELA. VII. 1957. SKG. 7. Rad JAZU. ORKESTRALNA: dvije simfonije. a u 4. God. Oko 45 opera (većinom opere serie): La morte di Cesare. radi kao nastavnik muzike u gimnaziji 1 drugim školama i osniva (1888) muzičku školu u Beogradu. 27. —■ KLAVIRSKA: sonata. MGG. koja je zbog finansijskih teškoća posle godine dana zatvorena. 7—8 (i separat).: A. Oratoriji: La dulzura de la virtud. — STUDIJE I ČLANCI (izbor): O preduvjetima ispravne glazbene kritike. 337. izvedena 1956). Juan Andres. ANDRIAŠVILI. 1960 i IX 1963. 1951. 1959. 1944. brojne obrade i dr. 1763 — Pariz. duhački oktet. Zvuk. 1928 i dr. Razvoj muzičke umjetnosti u Hrvatskoj. God. sekstet za klavir i duhače. I 1817). — KOMORNA: gudački kvartet. Dječja opera Ceadb6a coeK. Re di Svezia. prva bunjevačka opera. Hrvatska revija. 1968. književnik. 1919—54 djelovao u Zagrebu kao novinar. 1954. ANDREJEVIĆ. (1782—98. Vasilij Vasiljevič. 1933 i 1934. V. Jakov Gotovac. Albertijev »Dijalog«. 1969. ANDRICO (Andricu). kompozitor i muzički pisac (Bukin u Bačkoj. Posebna izdanja SAN. već govori također J. 1884. Svoje kompozicije izgrađuje uglavnom na temama iz rumunjskog folklora. 5—6. LIT. Napisao je veliki broj kompozicija i obradbi za balalajku i orkestar. oplemenjivanje pjesničkoga teksta muzikom. 150 solo-pjesama. Quintane (orgulje) i Queralta (kompozicija). komponirao opere za kazališta u Italiji. LIT. 1866—1966. P. poeme. klavirski kvintet. 1935. Milo Cipra. 1958. Juan. 1939. Zagreb 1969. Vatroslav Lisinski. ANDREJEV (Andreev). talijanski kompozitor (Napulj. klavirski trio. 1960. 1954 i Raspršeno kolo (libreto V. DJELA. Florimo. 1969. Marinović). Opere: Dužijanca (na vlastiti libreto. K. Zvuk. 1934. 1939. diriguje u mnogim drugim horovima. 1949—51. Suite breve. MGG. 2 sv. s kojim je koncertirao po Evropi. sv. Isacco figura del Redentore. ANDRĆS. 12. gdje je do kraja života dirigent crkve Nuenra Senora de la Merced i direktor dječačkog zbora. 1925. 1943. 1834 (za Ferdinanda I I ) .RadJAZU. Muzičke teme obradio je i u brošuri Lettera sopra la mušica degli arabi (obj. XII 1967). 1924. 1950. Nacionalizam i internacionalizam u glazbi. God. Vječni Orfej.. —■ DRAMSKA. 1957. 1946. izvedena 1953 u Subotici) . Akakij. Suite pitoreasca. 1. Oko 60 zborova. 1929. 1796 bibliotekar vojvode od Parme. God. B. Zlatićem). 1955. Studij prava završio u Zagrebu (Dr iur). 3. II. španjolski kompozitor talijanskog podrijetla (Sanahuja. 1942. sv. 18.). knj. Uvod u muzičku umjetnost.). Gaetano (Jommellino). Muziku isprva učio privatno u Beogradu kod Cimbrića i Resa i ubrzo se zaposlio kao član orkestra Narodnog pozorišta. d'Indv). Misa de Requiem. D JE LA . opisuje konzervatorije u Veneciji. r lil DJELA. Rossini. ORKESTRALNA: Mala seoska simfonija. 16. 1942. 3 kvinteta za gudački kvartet i flautu. Oratoriji: Saulle. prorekao muzičku dramu budućnosti. 1966 . Rampa (1925). Kao kompozitora najviše ga privlači muzičko kazalište. gruzijski kompozitor (Ahalsopeli. IV. 1830—36 dirigent kraljevske kapele i rektor dječačke pjevačke škole u Madridu. mise za 8 i 4 glasa i instrumente. 1928. III 1894 — Zagreb. Jlasuna. — Udžbenik Traite d'harmonie et de composition. 1946. I. Spomenica u počast 40-godišnjice osnivanja SKJ. — K. Zvuk. Naličje glazbenog života. njemački i španjolski). Studirao na Konzervatoriju u Bukureštu (D. Andrejev. Francisco Andrevi. D. 1944. La scuola musicale di Napoli (3 sv. Slovačka glazba (prva povijest slovačke muzike uopće). predavao retoriku i poetiku na Univerzitetu u Gandiji. Manojlović. Gaetano Andreozzi. El juicio universal. lamentacije. himni. Muzička kultura. Gustavo. S. knj. ibid. 1931. 1960. 1930. Kantate: Fruška gora. Muzička nauka i njen razvitak. — M. 1944. Tragom suvremene muzičke bibliografije. 21.. klavirski kvartet. XI 1853). 5 sv. napisao prvu sveobuhvatnu povijest književnosti: Dett'Origine. rumunjski kompozitor (Bukurešt. Mihail. Kantata o Somboru. španjolski literarni historičar i muzički pisac (Planes. sv. Rusiji i Španjolskoj. Progressi e Stato attuale d'ogni letteratura. ibid. 1785. 1955. U tom djelu obradio muzičko kazalište i operu (3. II 1740 — Rim. Arti musices. Smrt Toše Andrejevića. Učio u Barceloni kod J. Hector Berlioz. Pozabljeni Nokturno Ferda Livadica. Music in Croatia Dovm to the End of the Nineteenth Century. 1787) i u djelu Cartas familiares del Abate D. IV. Faure. 1779. kasnije za različite komorne i orkestralne sa stave. 1949.

škola za tambure. — Sabrao oko 2000 narodnih napjeva. 1953 (prva škola za sve sisteme) i dr.1944. .

Poslije studija klavira i orgulja u Aachenu. Istakao se i kao pijanist. Redovnik u Jeruzalerr stupao jeruzalemskog patrijarha na VI ekumenskom koncil u Konstantinopolu. Baleti. zbor i orkestar. 1932. obou i klavir. 1585. 1. F. 1964.. 161: i 1618. pijanist i kompozitor (Haarlem. DJELA. Iduće godine dirigirao je u katedrali u 1 a kraće vrijeme djeluje na kraljevskom dvoru u Krakovu.). B. Robert te B. — Solo-pjesme. 1586. Die Notationen des altrussischen Kircheng Moskau 1908. . 25. Hendrik Franciscus. Louis. 1934 i 1966). izd. trio za klarinet. 1613.: pojedine mise obj. do 8-gl. obou i klavir. 1955. simfonija. 1960. — Ittrospezione I za klavir 4-ručno. 1966. što navješćuje monodijst Zborove Adoramus te Christe i Stabat Mater smatrali su vremena Palestrininim djelima. God. III 1964). 1965. pijanist i kompozitor (Hil versum. 1965. 1946 i IV. 9. orguljaš i kompozitor (Haarlem. gde je diplomirao nastavnički otsek 1939. 1945. 1959.). Aubade za duhački kvartet. Giovanni in Laterano. trio za flautu. rog i trombon. slijedio je Palestrinin stil. : (1933) i dr. tema s varijacijama za flautu. Haberl (1903). 1590. Tehnička jasnoća i dotjeranost polifonog oblik u njegovoj su muzici često povezani s dubokom izražaj Njegove mise ne prelaze granice strogih principa polifonij u motetima (osobito onima s manjim brojem glasova) po sklonost zvukovnom kontrastiranju i isticanju melodijske nasuprot harmonijskoj podlozi. u različitim suvremenim zbirkama i U. intermezzi i dr. D JE LA . — Klavirska suita In Gooiland's Dreven. Zajedno sa F. F. Felice. je stvorio djela uzorna i stoci stila. 1937. 1962. Sinfonia concertante.). Commer. IX 1614). Mendelssohn (19. Pauw na Kon zervatoriju u Amsterdamu. II dialogo past presepio (3-gl.Nanino. obou i klavir. brat Willem. brojne kraće kompozicije. 1908. Učitelji su mu bili njegov otac Nicolaas Hen drik. 1568—74 bio so u zboru crkve S. Po je otišao u Krakov 1624 gdje je ostao do 1628. 1962. Đ. Scenska mu zika: Tartuf/e (Moliere).: Allgemeine Musikalische Zeitung. IX 1892 —). Gagliarde intavolate per sor Čembalo e Liuto. 1962. 1961.). Ein jambisches Gedicht des A. Dr Josip Andrić (1894—1967). 1954. Učio kod svog oca Hendrika i W. 1966. 1614. —■ KOMORNA: trio za flautu. je spjevao oko 100 kanona. VIII 1912 —). lntermezzo za flautu i harfu. God. W(illner. Hommage a Milhaud za 11 instrumenata. Anti/ona I za zbor.52 ANDRIĆ — ANERIO ANDRIEU. I. DJELA. koncert za klavir. Vi. Sciarada spagnola za duhački kvintet. Slične pokušaje vršili su F. 1962. sonata za flautu i klavir. O RK E STRA LN A. Od 1575 pjevao u G Giulia pod Palestrinom. 6. 1957. o — Hierissos. — Rekvijem. Harp. 1960. varijacije i fuge na Kuhnauovu temu za gudače. 1949. Andreas von Kreta. Osim toga bio je i dirigent društva Sodalitas mus suh Visitationis S. Litanie Deiparae. ANDRIESSEN. 1960. Willem. von Cret. nizozemska obitelj muzičara.. Movimenti za trublju. C. arije. Novi barokni izraz. nazvan eolov klavir. sonata za violinu i klavir. 1618. Veni creator za zbor i orkestar. III. I. uvertire. fantazija Mascherata. DJELA: Madrigali spirituali (5-gl.D'Andrieu. 1963. New York 1947. Responsoria ad lectiones divini Officii Hebdomadas Sanctae 1606. — KOMORNA : Ouartetto in stile antico. 1600—03 n di cappella crkve 5. Komponovao više kompozicija za mešovite i ženske horove. Summer Dances za 7 udaraljki. instrument s mijehorr skim oblikom sličan klaviru. — Za orgulje: Sonata da chiesa. concertino za saksofon. A. Concentuum cotnpositoris (i-gl. madrigali. pojedine motete obj. tokata. violinu i klavir. 1962. 1596 i II knj. i arije La selva (i-gl. 1965. 1961.). Marenzio. balada za obou i klavir. Surianom. Stojan. 5-gl. I 1947). Madrigali (6-gl.) Antiphonae seu Sacrae cantiones (1 gl. 1960. Brat Jurriaana. 1593. DJELA: koncert za klavir i orkestar. kompozitor (Rim. bizantski pjesnik (Damask. Sličan je i postupak sa slo| no-e-a-ne u zapadnoj ili te-re-rem u bizantskoj muzici (teret LIT. 6-gl. Istakao se i kao pijanist. 1967. obilni koloraturni odlomci iz crkvenog pjevanja (osobito XVI i XVII st. 1611. solo-pjesme (ciklusi Miroir de peine. violu i klavir. Editio Medicaea. ] LIT. usav jući formalnu i tematsku čistoću polifone strukture. — Opera Philomela. Series za 2 klavira. Luigi dei France Fr. — Klavirske kompozicije (2 sonate. Magnificat za sopran. 1938. tonsko sli zvukovno bogatstvo opažaju se najjače u duhovnim madrig važnim primjercima razvojne faze oratorija {oratorio vo DJELA: madrigali (2 knj. Učenik K. 1964. do 3-gl. M. do 6gl. Horovođa pevačkog društva Abrašević i dirigent Simfonijskog orkestra Radio-Niša. osobito kao interpret djela Beethovena i Chopina. madrig 6. 1602. — C. Kerkradeu i Haarlemu. madrigali Rec\ armonica (i-gl.). 1959. Schnell u namjeri da se efekti eolov> primijene i u umjetničkoj muzici. —■ CRKVENA: sedam misa. koncert za flautu. LIT. i-gl. Riesemann. Wind. Kasnije profesor kompozicije na Konzervatoriju u Amsterdamu. 1 nische Zeitschrift. Virginis (7-gl. a 1949—57 direktor Konzerva torija u Haagu. harfu i gudače. 1961. Messe a 4 vod. Concerti spirituali.. 1599. 1962. — Mise. F. God. Maria Maggiore. Proske. Nanina. S 1589. 1963.). 1.). (8-gl. introdukcija i allegro za 2 trublje. — Solo-pjesme. Sakunlala i dr. Ittrospezione II. Missarum (4-gl. 3 invencije za violinu i violončelo. 5. a od 1579 u 5. V 1845 — Haarlem. kompozitor (Utrecht. X. tvorac toga novog himničke pjesme koja je procvala u VII st. Ugledajući se na Palestrinu A. ANENAlKA (anenaiki). 1967. Zwers i J. ali je s i nove izražajne elemente. Kerbler. C. L. Kao i stariji brat Felice. Aanloop en sprangen za flautu. duhački trio. 1961. do 6-gl. Bio je učitelj (od 1585) u Collegio degl'In Rimu. koji je 1851 konstruirao instrument. Vi'ellesz. — Dvije sonate za klavir. 1600. Studirao na Muzičkoj školi Stanković. Muzika za radio-drame.). Paintings za flautu i klavir. 30. canzonette. Zweers). 4. L. canzonette. 1614. Over muziek. 1613—17. 1611. do 2-gl. 1947. harfu i gitaru.). Poslije je imenovan kretskim metrop Smatra se da je A. XI 1925 —). J. Saa etCantica: I knj. B. sin Nicolaasa Hendrika. VI 1939 —). do 5-gl. B. 1949. Magnificat za zbor i orgulje. V 1913). O'Neill). kraj Mitilinija. trombon. moteti. gali (5-gl. Coplanda i S. 4. Djelovao i kao orguljaš katoličke kate drale u Utrechtu. Cc invocationibus koje je 1584 osnovao papa Grgur XIII. Sacri concentus ( 4-gl. do 4-gl. ANEMOKORD (animocorde). F. 1910—18 predavao klavir na Konzervatoriju u Haagu. zbirku duhovnih madrigala Le Gioie s djelima 19 najistaknutijih ' društva Sodalitas musicorum (Palestrina. Učio kod G. van Otterlooa na Konzervatoriju u Utrechtu. 1949—50 boravio u SAD usavrša vajući se kod A. 1614. — VOKALNA: Nocturnen za sopran i orkestar. flautu. Veliki kanon se pjeva i d četvrtak petoga korizmenog tjedna. G. 1950. koji su se i na slogovima a-ne-ne ili a-ne-na. — KLA 1 IRSKA: sonata. 1567 — Gr 1630). Kussewitzkog.). — DRAA1SKA. X. suita za gudački kvartet. ANDRIĆ. 1952. Mariae Virginis ac S. DJELA: Fantazija za klavir i orkestar.). 2. ORKESTRALNA: Ondim. 1958. Recorders za flautu i magnetofon. koji se sastoji od 250 strofa. sonata za violončelo i klavir. Ittrospezione III za 2 klavira i 3 instrumentalne grupe. Haberl (1903). usavršavao se u kompoziciji kod L. J. 15. 4 plesa. talijanski kompozitor (Rim. 28. 1927. a 1937—53 bio direktor Konzer vatorija u Amsterdamu.: Jubilej dr. konstruirao ga je 1789 u tvorničar klavira J. i potisnula iz bi: liturgije kontakion. 1957. Jean Fran?ois d' ->. Canzonette (4-gl. 1962. Te Deum za sole.. 1937. L. A. 1961 . MGG.). Kasnije je u Parizu studirao filmsku muziku i uz to bio učenik O. 1609. 1952. dc 1617. De Pauw. passacaglia. 1926. orguljaš u Culembourgu. Maria dei Monti. Messiaena. Surianom priredio izdanje zbirke gregorijanskih tzv. 17. X 1887 — Amsterdam. 1587. F. rog. — E. Preko 50 godina direktor muzičke škole Toonkumt u Hilversumu. Ttvee improvisaties za flautu. Brucknera. trublju. ANERIO. II. — Filmska muzika. 1930. Mourning becomes Electra (E. 1605—10 crl Spirito u Rimu. Francka i novijih francuskih kompozitora. Sonata da camera za flautu. 1923. Hamlet (Shakespeare). Cornelius (nazivan Kees). 1967. 1575—79 član dječačkog zbora pa kapele.. Andrića. suita Respiration za 10 duhačkih instrumenata. 1950. Muziek en muzikaliteit. 1965. C. — VOKALNA: Ballade van de Marel za recitatora i orkestar. 1945. Heisenberg. Nastavnik muzike u gimnazijama i muzičkim školama u Nišu i Leskovcu. A Flomer Song III za violončelo solo. L'Attente mystique). Gregorii et S. Ricercare. — M. simfonijska studija.). 1950. Kalkbrenner i osobito H. J (1845). — Grande Messe pour la Gloire de Dieu za sole. 1. 1962. zborovi. Obj. obou i klavir. concertino za fagot i gudače. God. 4 madrigala za duhački kvartet. mise i dr. simfonija Aves uz zbor. — Balet Het Labyrint. concertino za klavir. Aan Zee za orkestar. 1939. Berija u Berlinu. sonatina. Umro je na p ku u Rim. oke — 27.). Studirao na Konzervatoriju u Amsterdamu (J. Herz. timpane i gudače. 82. K. Nicolaas Hendrik. Jurriaan. — SPISI: C. obou. K.). solo-pjesme. H. 1613—20 bio je zborovoda crkve 5. Brink. 16. Proske. 1605. LIT. Komponirao je zborska djela koja su postigla veliku popularnost (osobito muški zborovi). orguljaš i kompozitor (Hilversum. a gotovo svaka je strofa nički dotjerana parafraza jednog od stihova starozavjetni A. van Baarena. 3. 740). fagot i udaraljke. klavirski trio. Subotičke novine. K. ANDRIJA KRETSKI. klarinet i fagot. 1962. O. brat Nicolaasa Hendrika. Fran?ois -> Franciscus Magister ANDRIEU. — KOMORNA: Percosse za flautu. Jean Fr. — Opereta. zbor i orkestar. concertino za 2 klavira.): 1609. Registers za klavir. M (3gl-)> !598. psalam 47 za zbor i orkestar. 1905. Japanse epigrammen za sopran. Brat Felicea. rapsodija Thai. 1963. 3 korala. Canzone za flautu. — Obradbe narodnih napjeva. M. Kod njega se bogat polifoni u mnogoglasnim i višezbornim djelima ravnomjerno izmj s jednostavnom homofonijom u kompozicijama za manji glasova i basso continuo. i 8-gl. Od 1916 bio je crkveni orguljaš u rodnom gradu. moteti. 3 kompozicije za flautu i harfu. Č etiri simfonije : I. 1955. 1964. Komponira pod utjecajem A. madrigali. 1608. 1967. violu i gitaru. — Triplum za gitaru. 1934—49 orguljaš katedrale i uz to 1937—49 direktor Konzervatorija u Utrechtu. Sacrae cantiones (i-gl. 1963. 1607. Glavno mu je djelo Veliki kanon (6 /aucov). Sinfonietta concertante za 4 trubite. s. dirigent i kompozitor (Zaječar. prvi pjesnik kanona. Franck. — Zborovi. 1968. 1945. Niedermever (1844). zatim na Konzervatoriju u Rotterdamu. I 1865 — 22. sonata za violinu i klavir. Zvuk. Giovanni Francesco. madrigali Li diporti musicali (i-gl. NOVA IZD. Pezzo festoso za duhački kvartet. Koncert za orgulje: varijacije na Couperinovu temu za flautu. do 4-gl. kompozitor i dirigent (Haarlem. 1789.). i 8-gl. do 6-gl. (5-gl.: A. 1945. 1594 naslijedio Palestrinu kao kompozitor pa kapele. violončelo i klavir. zbor i orkestar. kojoj je rukovodio Palestrina. Responsorit vitatis Domini (3-gl. ORKESTRALNA: Berkshire Symphony. Moteti (5 knj. 42. 1617. 18. Concerto Rotterdam za jazz sastav i orkestar.

8. Švicarska). 1764. Za španjolskog građanskog rata 1936—39 boravio u Munchenu. ANGELINI. Rime sacre concertate (2-gI. CH. \~Jli. Chigiana. Stalan je gost najpoznatijih muzičkih festivala Edinburgh. Berlinu . God. za violu i komorni orkestar.. MFM. mjera dvodobna. u svojim kompozicijama primjenjuje rane po-ifonijske (organum. Kobenhavnu. a po povratku u domovinu imenovan je 1943 za direktora novoosnovanog Španjolskog instituta za muziko-logiju i člana Akademije lijepih umjetnosti u Barceloni.: D. često sentimentalnu notu. Proske. Sopranos of Today. LIT.. RMI. Učenik bečke Muzičke akademije. Rosenthal. Gli irtigiani. Nei Parentali 1614—1914 di Felice \nerio e di Carlo Gesualdo. II. / Lieti scherzi. sopran Barcelona. 1914. Anerio. IV 1691). je stvorio okosnicu za tzv. pojedinačne kompozicije u razli čitim suvremenim zbirkama i u rkp. violinu. Florimo. Tagliapietra. Berichte und kleine Beitrage nochmals zur Biographie von Gio/anni Francesco Anerio. — Instrumentalna muzika. Paul.. Menuet. Pasquale ^nfossi. XI 1923 —). Pariš i Helenu. ORKESTRALNA: simfonija (s orguljama). 1915. L'incognita perseguitata. Calcutta 1882. O. Catnetti. Mattheson.. 5. L'opera comica italiana nel 700. Felice Anerio. Pjevanje i klavir učila na Konzervatoriju u Barceloni. Metastasio). koji se podudaraju s Glu-:kovim načelima o reformi opere. instrument XVII st. 1775. gudače i udaraljke. ugodena su u oktavama. Giovanni Andrea ANGELIS. gdje je debitirala 1944 (Mozart. 1619. franc. upotrebljava se i za druge plesove engleskog podrijetla: za Hornpipe. Chaconne ili Passsacaglia. London 1950. Između pojedinih plesova umetnute su obradbe uvertira i plesova iz Lully-jevih opera. Felice e Giovanni Francesco Anerio. u Stockholmu. 1620. F. M. bez uzmaha. i 4-gl.: pojedine plesove obj. Farrenc. I. X. do 4-gl. Calzabigi). — Misa za zbor a cappella. ANGLEBERT.S. 1619. V. Felice und Giovanni Fran:esco Anerio.Baoh ANFOSSI. za flautu i komorni orkestar. Rekvijem i Te Deum obj. MGG. K. Pedrella u Barceloni. Kanade i Južne Amerike. LIT. ibid. A. — A. Tempo im je vrlo živ.: Y.. J. Giovanni Francesco Anerio ad alcune sue gagliarde per čembalo. francuski kompozitor i čembalist(Pariz. gdje je 1927 postao profesor na Konzervatoriju i 1933 na Univerzitetu. X. violu i kontrabas. Ghirlanda di sacre rose (5-gl. 1946. II 1803). — Mušica za >rgu!je. La clemenza di Tito (P. sakupljeni su u knjizi Posvete za Alcestu. Rasselinstrument). LIT. Brand). sekstet za flautu. XII 1969 Studij filozofije i teologije završio 1913 u Tarragoni. Naziv a. 1953. Od 1949 koncertira u mnogim gradovima Evrope. u različitim zbirkama. Tagore. Giovanni Francesco Anerio.: H. Dva ili tri komada bambusova drva.. je utemeljitelj i muzičkog časopisa Anuario Musical. DJELA. Povodom 70-godišnjice njegova života objavljena su 2 sveska Festschriften (Barcelona 1961). koreograf i teore-:ičar (Firenca. Psalmi vesperarum (3-gl. Član tamošnjeg iimfonijskog orkestra i od 1956 dirigent komornog orkestra. 1620. 1628 — 23. Gigue. — R. A. Federkofer.: S. Hindu Music. a na završetku rasprava o harmoniji generalbasa. Roesgen. \arrenoratorium (S. Bauerle (1931) i dr. \. The Father of Modem Ballet. psalmi i ir. X. MGG. — VOKALNA. austrijski violinist i kompozitor (Beč. Giovanni in Laterano u Rimu. violu i kontrabas. Giovanni Francesco Anerio. Po formi su suite. ali i suvremene oblike. — F. Conference za 2 violončela i komorni orkestar. Note d'archivio. Trost der Philosophie (Boethius) i Sinfonia dominica n passione.: Pieces de clavecin obj. sa 17 dijatonski ugođenih žica. X. Opere (76): JI finto medico. ibid. 24. je svoja istraživanja usmjerio najviše na razdoblje od XIII do XV st. Haberl. — B. LIT. [630. Nuovi contributi Ule biografie di Maurizio e Felice Anerio. Parizu. Bari 1923. I 1888 —). od 1664 čembalist Luja XIV. Giovanni Andrea ->■ Bontempi. Haberl. IV 1727 — Rim. Vješt polifoničar.Champion. Na početku zbirke nalazi se popis ukrasa i uputa za njihovo izvođenje. Felice Anerio : la »Congregazione dell' Oratorio«. 1954. Fellerer. NOVA IZD. L'avaro. Pjeva na milanskoj Scali. X. M. engleski ples). LIT. Učenik J. L. u kazalištu Coldn u Buenos Airesu i od 1951 na operi Metropolitan j New Yorku. pa je stoga područja objavio niz veoma zapaženih rasprava i muzičkih spomenika. — H. Alberto ANGERER. I viaIgiatori felici. Messa di morli. Sarabande. Hamburg 1713.: J. — V. u muzikologiji se kasnije usavršavao kod W. Bollert. 1781: // cavaliere per amore. Casimiri.). ANGELI. moteti su obj. La vera costanza. Mušica ad impulsum et pulsum za gudače i udaaljke. Maurizio. Jean Henri d'Anglebert. Andrea d' ~> D'Angeli. 1773 .. Alberto de ~> De Angelis. ANGLAISE (danse anglaise. Napoli 1882. po uzoru na Piccinnija. Bessaraboff. [963. G. La scuola musicale di Napoli. Eitner. K. 1794. NOVA IZD. se gradi u raznim veličinama. / vecchi burlati. Gloriatio za kontrabas i komorni orkestar. I. LIT. Haberl. Chorbuch za zbor a cappella. — W. 1780. Das Neu-Eroffnete Orchester. Rokseth. Najodličniji poznavalac španjolske muzike. J. — KOMORNA: kvartet za 2 violine. — A. talijanski kompozitor (Taggia kraj Napulja. Becherini. Haberl. Tamošnji stanovnici plešu često u većim grupama. Dalet akcije. — R. violu i 5 duhačkih instrumenata. u Parizu. Gasparo. LIT. La finta giardiniera (R.). 1731 — Milano. M. 1797). A. Barbere. V 1927 —). trublju. U nastojanju da reformira tradicionalni balet A. 1949) i G.ANERIO — ANGLĆS Sella Clori armonica (i-gl. 1965 i za 12 instrumenata i klavir. Chambonnieresa. Salve Regina i litanije F. — K. kao i serija od 22 varijacije na Folies d'Espagne. više Couranta. MGG. španjolski muzikolog (Maspujols. faux-bourdon). 1871 i M. 1951. oko 1800 i za Country Dance i Ecossaiseu. tip engleskih plesova u francuskom baletu potkraj XVII st. Victoria de Los. [6. Rim. Stilizirani oblik toga plesa javlja se katkad u baroknoj instrumentalnoj suiti. Higino. Ein Beitrag zur BiogTaphie von Giovanni Francesco Anerio. Lynham.). ibid. Cogula i F. Haberl. — G. 1965. Gail-larde. ANGLES. Firenca. Le nozze di Figaro). Pojedine kompozicije obj. i. Njegove su se opere izvodile u Italiji. i. Mušica za gudače. Zeitschrift fur Kirchenmusik. 1951. Javi. Gurlitta u Freiburgu im Breisgau i F. x Covent Gardenu u Londonu. 1940. I. a zatim je djelovao u Beču. a zatim slijedi Allemande.. ANGIOLINI. Salzburg. Oratoriji: Gesang von mir selbst (W_ Whitman). Koncerti: za klavir . smještena su na bambusovu stalku tako da kod trzanja u nj udaraju i odzvanjaju.. za violu da ? amba. Giovanni Francesco Anerio. kasnije studirao kontrapunkt i kompoziciju kod A. Dardo. Ko. javanski idiofoni instrument (njem. 1934. —■ G. započinju slobodnim preludijem. neke mise obj. 1934. gudače. kojima su gornji dijelovi koso odrezani. Boston 1941.: F. Njegovi pogledi i ideje o baletu. 1769. 4 mise. Pragu. SAD. 1920. do 3-gl. Od 1917 vodio muzički odjel biblioteke de Cata-lunya u Barceloni. osobito u Publicaciones del Departamento de Mušica de la Biblioteca de Cataluna i Monumentos de la Mušica Espanola. talijanski plesač. ANGELES.. Jean-Henri d'. Un suo fugace soggiorno a Treviso. 1949 1953. Liberali. La Bibliofilia. Pasquale. 1951. Gavotte. 1776.: F. Londonu. R. 1891 i [895. ANGKLUNG. orguljaš vojvode od Orleansa. To su tri serije od 30 do 40 kompozicija poredanih po tonalitetima. KMJB 1886. DJELA. fagot. Andrea ANGELICA (angelique). Najuspjelije su mu komične opere u koje. a osobito je raširen na zapadnoj . iz obitelji utaje.. A. Kinkeldev (1910). Sacchina i N. Nizozemska. 1903. duhački kvintet. Ludvviga u Gottingenu. Ancient European Musical Instruments. Pozvan je dva puta u Petrograd gdje je koreografirao balet Napuštena Di-iona. KMJB. Prve svoje balete postavio u Torinu (1757). Od 1792 maestro di cappella crkve S. London 1956. 1784. Surađivao je sa Calzabigijem i Gluckom i zajedno > njima postavio je 1761 balet-pantomimu Don Juan. 1689 objavio Pieces de clavecin . — Isti. Della Corte. španjolska pjevačica. muziku učio kod J. A1F. F. udara jući svaki o svoj angklung. avec la maniere de les jouer. Torri. zbirkama koje je sam pokrenuo. Eitner (1875). Cogitatio za nonet. Schering(i93l) i dr. koncert za čembalo. — Dvanaest oratorija (La Betulia Liberata). Raugel. 1887. Učio violinu na napuljskom Konzervatoriju Santa Marta di Loreto. II. // curioso indiscreto. [774. Mušica fera. H. Giberta. unosi lirsku. 1939.— F. 1933 (novo izd. — L.). Piccinnija. 1964. Od 1947 bio direktor Papinskog instituta za crkvenu muziku u Rimu.

Anuario musical. 1939. Alfonso V de Aragon. La mušica medieval en Toledo. Estudis Universitaris Catalans. 8. STUDIJE (izbor): Les melodies del trobador Guiraut Riquier. 1926/27. 1954. 7. ibid. La mušica espanola desde la Edad Media kasta nueslros dias. El »Chanson-nier Francais* de la Colombina de Sevilla. La notacion musical espanola de la sugunda mitad del 5. 1947. La mušica conservada en la Biblioteca Colombina y en la Catedral de Sevilla. dodatak u španjolskom izdanju »Male muzičke historije« J. ibid. Die Bedeutung der Vokalpoliphonie fur die r'omische Litur-gie. — . 1954. Spanische Forschungen der GorresGesellschaft. Vopera di Morales e lo sviluppo della polifonia sacra spag-nola nel 1500. 1944). Historia de la Mušica Espanola. La mušica en la Corte del rey D. 1938.. Anuario musical. 2. 1941. Kongress-Bericht des Kongresses fiir Kirchenmusik. 1934 ( I I izd. 1954. Les Cantigues delreiN'AnfoselSavi. 1926. ibid. 1929.. El »Llibre Vermelh de Montserrat y los cantos y la dama sacra de los peregrinos durante le siglo XIV.ANGKLUNG DJELA. Cristobal de Morales y Francisco Gu-errero. Vida Cristiana. XV. 1955.. Estudis Universitaris Catalans. Wolfa.

a 1935 postavila je svoje prve balete na muziku špa skih kompozitora (Albeniz. tenor i bas.. MGG. 1926—32. Frangopulo. Granados. od se ne samo na karakter nego i na tempo kompozicije. — Posebno izd.:i^s^ č--^ 54 ANGLĆS — ANNIBALE PADOVANO ANHEMITONIKA -> Pentatonika 1 ANIMATO (tal. Učila kod F. I i II. Opera omnia. ibid. bez obzira na književni oblik teksta.. W. 10. flautu.. teži za jasnoćom. oznaka za interpretaciju. MGG. MQ. Sarasate). kanadski pjevač i kompozitor zabavnih mel< sirijskog podrijetla (Ottawa. — O.). G.). -gl. 1955. Morales. La Mušica en la Corte de Carlos V (uz to: L. . 1953. akcentuiranjem (pointing) koje je imalo zadatak. do 5-gl. 1915 (obrađenu za glas i li i 1916 (obrađenu za zbor). J. ibid. violu i kontrat Muzika za igrokaz Erzvin und Elmire (Goethe).). ANGLIKANSKO CRKVENO PJEVANJE obuhvaća poseban način izvođenja psalama. 1563 i 1570. violu i violor 2 sonatine za obligatni čembalo. ibid. W. p. pruska princeza. 1951. G. LIT.■^----■^. G. God. pa se u himnima nastojala sa čuvati prirodna gipkost recitacije. Psalam XIX za bariton i klavir. Fellowes. 1931. RAM. IV 1919 —). 1527 — Graz. DJELA. četiri knjige madrigala: I (4-gl. Time se izražajna snaga melodije u tolikoj mjeri skučila da je gotovo potpuno izgubila vezu s originalnim vrelom iz koga je potekla. K. Već kao d počeo improvizirati napjeve. h p&ac e seen ucorcLng to Ay sal. 1959. XI 172 30. London i New York 1938. laudu obj. p i/u/ ^' J J ii^^^ ANKA. Morlev i O. Herzogin Anna Amalia. : Ch. 3 sv. Nerijem kao dirigent i kompozitor u orat San Gerolamo della Caritd. sonata za violinu i klavir. sovjetska plesači koreograf (Lenjingrad. 3.: W. 1951. DJELA: simfonija. (recitativo secco). sicisti toscani. — Ch.: K. Nastojanje za isticanjem j deklamacije teksta iznio je A. II (4-gl. Soler. do 6-gl. K.. AML. Tallis. . će najmanje smetati razumijevanju riječi«. Aus der Musikaliensammlung der Weimarer Landesbiblii besonders dem Nachlass der Anna Amalie. kompromis. gdje je . Els Madrigals i la Missa de Difunts d'En Brudie (zajedno sa F. što se a. Douglas. ibid. Opera Omnia I—IV. Krabbe. Gerhardom) ibid. Palestrina. na način. Usprkos mnogim nastojanjima. H pjesmu Auf! tapfre Krieger obj. Harmoniziranje psalmodije.: R. I. 1555—71 rnaestt cappella crkve sv.). Sempr< animato ili poco a poco animato znači isto što i incalzando. 1946. napisao viš 300 ehansona. p.. 2 sv. Madrigali i moteti (2 knj.tion. divertimento za klavir.: sonatu za flautu i b. kinja od Sachsen-Weimara. Bacha. 1949. 1935. MGG. općenito prošireno u djelima Josquina des Presa. LIT. LIT. Nina Aleksandrovna Anisimova. Berlin 1908. već je tokom XVI st. kanadski kompozitor madžarskog podrijetla (Budimpešta.: dva stavka mise Conditor alme. ncut Idtest tAou lhy seroant deport in. A. 1548. Pearce. u predgovoru svoje zbirke 1 objavljene 1567. u strogo metričkom ritmu i na živom engleskom jeziku. nastojalo se postići što veću okretnost izvođenja. 1958. vo. Byrd. 1946. Bode. ova su dva sistema ostala nepomirljiva. 1567 Magnificat (4 . talijanski kompozitor (Firenca 1500 — Rim. Funeral music. ' DJELA. 1551 i IV(5-gl. — VOKALNA: šest pjesama Na Conxy Pan za bariton i klavir. 1928 interpretirala je virtu Žar Pariza. de J. koji ponekad podsjeća čak na recitativni stil talijanske opere XVIII st.: Catdlogo Musical de la Biblioteca Nacional de Madrid. kac s melodijom Diana stekao svjetsku popularnost. 4 sv. Najvredniji su u njoj ruk< (autografi) i izdanja djela J. Već njeni prvi nastupi u I listu Kirov bili su zapaženi. 1944. — Isti. La Mušica a Catalunya fins al segle XIII. 1936. Uu: seroant defor mine part in. jer su se odlikovali snažnim i pr. A. ANNIBALE PADOVANO (Hannibal Patavinus). L. Hommage a Higino Angles. Tanworth in Arden 1946. ili čak pojedinim slogovima.■s--^ -. 1921. Istvan. Učenik Z. Recopi-lacion de sonetos y villancicos a auatro y a cinco. Ko. 1567. dok se u koralu ritmički zamah muzike upravlja normalnim govorom. Kao kompozitor 1 i duhovnih madrigala A. II sv. rog. A. Pedrellom). madrigal i Magnifica' L. I. — C. 1921. U njegovim dje nema formalističkog kontrapunktiranja. Istodi surađuje sa F. 2 stavka iz kantate Der Tod Jesu obj. tal ski orguljaš i kompozitor (Padova. 1776 i za farsu Jahrmar zu Plundersweilen (Goethe). Laudi spirituali (2 knj.).: M. je znatno pridonio razvoju orator forme.novLe&est ihou. plesačkim temperamentom.oa . — La Mušica en la Corte de los Reyes Catolicos. 1547. 30. Subirom). Siena 1955. A. — W. Giovanni. Prvi engleski kompozitori kao Th. 1947 (III sv. Are en del za 2 klavira.. 1951. Tome se pokušalo doskočiti tzv. HohenzoHern-Jahrbuch. njemački kompozitor (Berlin. 1950. do 6-gl. Gornje navode ilustriraju slijedeći primjeri: ANISIMOVA. Prema tome je a. Grupiranje teksta u omeđene taktove izmijenilo je prirodnu deklamaciju. Nina Aleksandrovna. Sis Quintets (zajedno sa R. jednostavnošću i ura teženošću teksta i muzičkog izraza. 1933. 1941. London 1943 — W. IV 1807). alt. A.. Torchi (Arte tnusizale in Italia. Giovanni Animuccia. je jedan od pionira elektronske muzike u Kanadi. i K Graun.). NOVA IZD. Th. ibid. 1897). p. 1554. Romeua Figuerasa. 1956. Kirnbergera i komponirala u stilu starih polifonii Skupila je bogatu zbirku rukopisa i štampanih muzičkih ć većinom kompozitora XVIII st. Haydn i dr. Hasse. LIT. — Crl kompozicije. 1937. premda su tokom stoljeća nastajale promjene. 1951. s komentarima J. U anglikanskom pjevanju prozni akcenti ovise o nepromjenljivoj metričkoj shemi.). ■ Miinnich. L piše se i con anima. Wieland. Ono se temelji uglavnom na principima psalmodijskog recitiranja gregorijanskog korala s tom razlikom.. 1950. fagot. La Mušica de las Cantigas del rey Alfonso el Sabio II: Transcripcion musical. Katalog der Musikalien-Sammlung des Joahimi schen Gvmnasiums zu Berlin. 1921. Kao pjevač jeda od najistaknutijih svjetskih predstavnika zabavnog muzi žanra. C.. biblijskih pjesama i drugih nabožnih tekstova koji se upotrebljava u liturgiji anglikanske crkve. 1954. T951. Church Music in Historv and Practice. J. — KOMORNA: klavirski trio. 1927. gdje izjavljuje da komponira ». 9. živahno). Libro de Cifra Nueva). klavir i timpane.. God. — P. Paul. c. ANIMUCCIA. VII 1941 —). Monumentos de la Mušica Espaftola. Schering schichte der Musik in Beispielen). 1951). Friedlander. I. Od 1949 djeluje kao nastavnik Konzervatorija u Montrealu. Rubija i J. Vasquez. Stanton.. ibid. Muziku 1 kod P. Od 1914 zbirka se ču Berlinskoj državnoj biblioteci. G. H. S. 1568. 1954. Cataleg dels Manuscrits Musicah de la colleccio Pedrell. :. balada i zabavnih melodija. Anna Amalia. Osobito je u XVII st. Opera omnia. 1565 i II (4-gl. a u mnogim napjevima. Fellerer. Boulanger u Parizu. Od svoje petnaeste godine. 1920. Pujol. NOVO IZD. 19] W. Eitner. umjetničku karijeru započeo kao dirigent opere u Budimpešti. —■ Schrift iibsr Musik (izgubljeno). III(5-gl. ORKESTRALNA: simfonija. : prešao na dvor austrijskog nadvojvode Karla u Graz.. U duhu proturi macijskog pokreta A. Music and Letters. — E. (zajedno sa J. Gibbons prihvatili su ovaj način obradbe i.). (Handel. Lenzewski.thy te- va - lord. Interludium za gudače.). Fleischera i E Wolfa. Amalie Herzogin von Weimar (3 sv. izvodi četvoroglasno harmonizirano.. klarinet. Petra u Rimu (nasljednik Palestrine). A. LIT.sal .. 1960 i 1961. gl. proširen ovaj način »stiliziranja« izvornog gregorijanskog korala. 1951LIT. 1896 i 1916. Lenjingrad . 2 sv. Comments za alt i klavirski trio. S Prinzessin Amalie von Preussen als Musikerin. El Codex Musical de Las Huelgas.. — KLAVIRSKA: sonata. Cibanilles. Znatno je utjecala na umjetnički život Wein okupivši oko sebe istaknute umjetnike (Goethe. c. X 1739 — Weimar. Ramsbotham. 1951. koji se sastoje od nota kraćih vrijednosti. ANHALT.Cervelli. trio-sonatu u D-duru i 4 kon obj. 1958. Komponirao je pretežno crk muziku. Lord. van den Borren. 12. Marka u Veneciji. The Oxford Companion to Music. Jubilare Festschrift der Lai bibliothek. . A. Fantasia. c.. Najpozn njene koreografije su balet Gajane (Hačaturjan) i nova vs baleta Šeherezada (Rimski-Korsakov). krajem III i< Od 1552 orguljaš prvih orgulja crkve sv. Abert. 1933. uvođenjem mjera i taktnih crta u harmonizacijama.). 1 pojedine odlomke. 25. W. on se sačuvao sve do danas. Cr. M. sonate za flautu i 1 koračnice). G. 1909 —). 1778. Lenzewski. ANNA AMALIA. Ramlera). nećakinja Friedricha II. III 1787). Kao muzičar-amater očitovala zamjernu tehničku vjei i izvornost. Zbirka misa (4-gl. 1928—31. ANNA AMALIA. da istakne pojedini slog ili riječ u nizu ostalih i na taj način sačuva logičan smisao teksta. Anna Amalie von Sachsen-Weimar. — A. Vi. c. 1951. Dok su neki slogovi podmetnuti pod duge note. He 1 dr.. 1948. sestra Friedricha II. Venegas de Henestrosa. The Futilitv M Anglican Chant. 1943. Publicaciones del Departamento de Mušica de la Biblioteca de Cataluna. 3 Songs of Death za sopran. relativno je nepotpuno uspjeli napor oko stvaranja vlastitog muzičkog izraza na temelju gregorijanskog korala. koje se javlja najprije kao falso kordone. Attualita di Giovanni Animuccia.gl. peace ac~cor~cU/ig to thy tvorcĆ: Y B /2>^ p TTM / KJ p ec/es p hane r se&n. Berlin 1884 (kao dodatak za MFM). 1954. 2 violine. Kodalva na Muzičkoj akademiji u Budimpešti i N. dajući neopravdanu važnost izoliranim riječima. NOVA IZD. Heuschele. njemački kompozitor (Wolfenbiittel. English Cathedral Music.: A. III ili IV 1571). Kasnije je i to napušteno. DJELA: instrumentalne kompozicije (trio-sonate.: Igrokaz Erwin und Elmire obj.. Scholes. Jena 1941. 1959. pokazujući osobitu lakoću stvaranja. ibid. da Vittorije i drugih. čitav niz riječi morao se izvoditi na jednu razmjerno kratku notu. I sv.). — Četiri Electronic Compositions. Mur 1947. 3 Songs of Love za 2 soprana i alt.). 1952—56. 3 sv. J. Le laudi spirituali di Giovanni Animuccia e le origini dell' on musicale a Roma. — Kantata Der Jod Jesu (na tekst K. The Canticles Pointed.

Liber Motectorum 5-gl. Lađo u prvom redu prikazuje hrvatske tradicionalne plesove.ostovao na festivalima u Varšavi (1963). Leipzig 1928. Ramovš i dr. tonus. 2. već i da pomaže folklornim grupama SR Hrvatske u njihovu umjetničkom usavršavanju. 1897. u Nišu KUD Abrašević i KUD Oro. Annibale Padovano nella storia della mušica lel cinquecento. NOVA IZD. koji zajednički izvode muzičko.. X 1879 — Hag. a nedostaju im notni primjeri. Reaney. Kassel 1962.). Do završetka Drugog svjetskog rata nije u Sloveniji bilo ni jednoga društva koje bi njegovalo narodne plesove. Kongress-Bericht. Svojim nastupima u izvornim narodnim nošnjama društvo je steklo mnoga priznanja u zemlji i u inozemstvu. Do danas 1970) na njegovim je koncertima doživjelo praizvedbu više od 0 suvremenih muzičkih ostvarenja. Oni interpretiraju izvorne narodne plesove. a ni bibliografija. 1951. de Coussemaker. 1935 prestao javno nastupati. ali u svoj program stavlja i najljepše primjere narodne umjetnosti ostalih naroda Jugoslavije. i. Afrike. Lk. XX. Poslije Oslobođenja 1945 u mnogim gradovima Jugoslavije osnovane su brojne grupe za izvođenje narodnih plesova i pjesama. Broj članstva se naglo širio. dok su se druge razvile u ozbiljne amaterske plesne i pjevačke kolektive. Wolf. Iz SR Srbije ističu se još ovi amaterski ansambli: u Novom Sadu radničko KUD Svetozar Marković i KUD Rusina Maksim Gorki. Torino 1933. kao i za prikazivanje folklora u domovini i u inozemstvu. Ippel. Od 1901 kazališni dirigent u Amsterdamu. PLESOVA I PJESAMA SFRJ prije orguljaš. Azije. LIT. I. ANSAMBLI NARODNIH PLESOVA I PJESAMA SFRJ. konorno muzičko tijelo osnovano 1962 u Ljubljani na poticaj kom-»ozitorske skupine Pro mušica viva za njen koncert na festivalu Mu-ica nova u Opatiji 1962. van Adelberga u Utrechtu i S. Pod rukovodstvom Olge Skovran ansambl je stvorio bogat i raznolik program narodnih igara iz svih krajeva Jugoslavije. Vodi ga . rapsodija Piet Hein. I. Uz to je ansambl . E. često ni mjesta. Njihov je zadatak upoznavanje i njegovanje pjesama i plesova svih jugoslavenskih naroda. U nuzikologiji. violinist Tomaž Lorenz. 1898.ANNIBALE PADOVANO — ANSAMBLI NAR. S.enaara. Riemann. i tursko KUD Dogru--Yol. medu :ojima su flautist Feđa Rupel. moteti i4-gl.). Pierront i J.). Gerbert. Kassel 1962. Adler Festschrift. Geschichte der Mensuralnotation von 1250 bis 1460. P. prije svega onih iz srednjeg razdoblja srednjeg vijeka.) u rkp. od 1910 u Arnhemu. držeći se dosljedno principa da je potrebno sačuvati stil i karakter svake igre i koristiti samo izvornu gradu. ensemble). Huschen. Izdanja inonimnih djela po vremenu svog postanka idu gotovo uvijek 1 srednji vijek (rjeđe u XVII i XVIII st. ORKESTRALNA: balada za violinu. U toku dosadašnjeg rada Kolo je dalo na hiljade javnih priredaba u Beogradu i gotovo u svim jugoslavenskim gradovima. Couss. N. proširivši je na trodijelni oblik dodavanjem imita-:ijskoga srednjeg dijela. Leipzig 904. madrigali (5-gI. koje u srednjem rijeku nasljeđuje jedan teoretičar od drugoga. zvuka. ANSAMBEL SLAVKO OSTERC (Ensemble SO). a u Prištini profesionalni ansambl narodnih igara Šota. ANSAMBL (franc.: A. — H. Pored mnogobrojnih grupa za izvođenje plesova i pjesama koje djeluju u okviru radničkih kulturnoumjetničkih društava.) u rkp. a u nekim slučajevima upotreba idređenih termina (modus. od kojih su neka i njemu losvećena (Shin-Ichi Matsushita. prvi prakticirao dvozborni stil u muziciranju na orgujama. glumaca ili plesača. radničko KUD Abrašević (1905). na . Musikwissenschaftliche Arteiten. poštarsko KUD Doka Pavlović (1945) i dr.: J. i 6-gl. Austriji. 951. 1784. Wa-. LIT. Einstein. Njemačkoj i Italiji. Veermana i S. bis 19. Handbuch der Notationskunde. P. DJELA: II prima libro de Ricercari (4-gl). Scriptorum de mušica medii aevi nova series (4 sv. koji vrlo uspješno propagiraju jugoslavensku narodnu umjetnost i u inozemstvu. i to standardni koncertni repertoar i avangardle partiture.). Die 7 riihgeschichte des musikalischen Urheberrechts. Bio orkestralni muzičar u raznim evropskim :emljama. B. na kojemu se u pojedinoj :birci nalaze. nože se pretpostaviti da su im se autori svjesno povlačili u tamu jezimenosti. Marolta (1951) promijenila je ime u Akademska folklorno-plesna skupina France Marolt. prigodno prikazivanje folklora bilo je na raznim priredbama prepušteno seljačkim grupama. 1945 osnovana je u Sloveniji folklorno-plesna skupina pri Glasbeno-narodopisnom institutu u Ljubljani za potrebe institutskog rada na istraživanju slovenskog plesnog folklora. 1567 obrister Musicus i 1570 Kapellmeister. sa ciljem da njeguje narodne igre Albanaca u Jugoslaviji. — Među amaterskim folklornim ansamblima u SR Hrvatskoj izdvajaju se svojim kvalitetom sekcije kulturnoumjetničkih društava u Zagrebu: omladinsko KUD Joža Vlahović (osnovano 1945). MGG. studentsko KUD Ivan Goran Kovačić (1948). ilologija. G. U proteklih 20 godina Lađo je nastupio više od 2000 puta u zemlji i u najuglednijim koncertnim dvoranama Evrope. — Isti. — H.ions de VOiseau Syre. stalno sudjeluje na Muzičkom bienalu u Zagrebu. naročito pod vodstvom Lorenca Antonija. P. Tanje-eva u Moskvi. Obuhvaćen je uglavnom peiod IV—XVI st. a 1948 skupini su pristupili i neki članovi studentskog KUD Tone Tomšič. izabirajući najljepše i najkarakterističnije. U toku vremena neke su od tih grupa prestale s radom. vox i dr. 1573. i kojima su se sluiili i neki poznati autori. nije još do danas izvršen cjelokupan pregled anonima. U Prizrenu je veliku aktivnost razvio zbor albanskog KUD Agimi. Tako je anon. —■ G. Schollum. ostvarenja nepoznatih autora. Del Valle De Paz. harfistica Paula Uršič pijanist Aci Bertoncelj.). 1902. Annibale Padoanos Madrigalbuch. 1kojemu nastupa određeni manji sastav izvodilaca. i 8-gl. Zur Frage der Autorenzuweisung in nittelalterlichen Musiktraktaten. naročito djela jugoslavenskih kompozitora. 2 uvertire. srednjim i stručnim školama. Sofiji (1968) i Dubrovuku (1969). —■ G. God. Repertoar ansambla obuhvaća komornu nuziku XX stoljeća. 1590 (u skupnoj zbirci). poštarsko KUD Vilim Galjer (1945). misa za 24 glasa u rkp.: Ricercare iz 1556 obj. kao i u mnogim zemljama Evrope i drugih kontinenata. estivalu sodobne komorne glasbe u Slatini Radencima i na ugoslavenskoj muzičkoj tribini u Opatiji. osvajajući brojne nacionalne i internacionalne nagrade. clavis. Ansambl je u početku nastupao pod ime-lom Pro mušica viva. U Hrvatskoj je 1949 osnovan Državni zbor narodnih plesova i pjesama sa sjedištem u Zagrebu. kao i sindikalnih i omladinskih kulturnoprosvjetnih društava. u Dubrovniku KUD Linđo. M. 1896. Nakon smrti svog osnivača F. Rumunjskoj. Petrič. a bave se i scenskim obradama pojedinih plesova. G. 1863. God. od 1905 u jroningenu. — M. Anonvmi. nizozemski dirigent i kompozitor Zeltbommel. Hennebains {Edi-'.odine. Liber Primus. Anonimni traktati većinom ne nose oznake . radničko KUD Otokar Keršovani (1946) i Vladimir Nazor (1947). nazvao se u maju 1963. ne računajući grupe u osnovnim. Jahrhundert. koji proučava i njeguje isključivo vojvođanske igre. —■ H. u živopisnu. željezničarsko KUD Branko Cvetković (1944). naročito među srednjoškolskom omladinom. 13. Odlomak scenskih ili većih vokalno-instrumentalnih djela. Za određivanje doba u kojem je anonimno djelo lastalo važan je opći sadržaj. Kun. 1934). U Zrenjaninu djeluje poluprofesionalni ansambl Đura Jakšić.).« Direktor ansambla (1970) je Ivo Vuljević.a). čas eksplozivno-temperamentnu a čas u melankolično obojenu simfoniju pokreta. Zadatak ansambla ne sastoji se samo u tome da preko javnih izvedaba prikazuje folklorno blago s područja SFRJ. Za velik broj anonimlih djela. 13. za razliku od nekih drugih znanosti (filozofija. — H. Sjeverne i Južne Amerike. Autori anonimnih Ijela citiraju se obično prema mjestu. 4. koji se od 1955 zove Lađo. Leipzig 1913. 55 ANONIMNA DJELA. ANROOY. U Srbiji je 1948 utemeljen profesionalni državni ansambl narodnih igara Kolo. u Opatiji KUD Zora. MGG. Toccate e Ricer-ari per organo. u Valjevu KUD Abrašević i u Šapcu KUD Abrašević. Pohlmann. omladinsko KUD Ivo Lola Ribar (1944). 1901. pisac četvrte anonimne asprave prvog sveska Scriptores Coussemakera. u Osijeku Pajo Kolarić i dr. gotovo u svakoj socijalističkoj republici osnovani su profesionalni državni ansambli. a koncertirao je u više navrata u Čehoslovačkoj. — \iissarum (5gl. 1564. O.). H. Smatra iedaje A. S. 1898 i 1899. — Clavirski kvintet. pjesme i nošnje. i to podjednako . osnovan 1964 pod rukovodstvom Slavka Kvasneskog. željezničarsko KUD Vinko Jeđut (1946) i grafičarsko KUD Ognjen Priča (1947). Prvi javni nastup triju parova bio je iste godine u ljetu. 1604 (posthumna zbirka koja sadržava i tokate drugih majsto. pa je skupina otada najčešće nastupala pod tim imenom. idnosno muzičko-scensko djelo.). teologija i historija). a umjetnički rukovodilac Zvonko Ljevaković. ntrodukcija i scherzo. Od amaterskih ansambla srpskih kulturno-umjetničkih društava najviši su domet postigli u Beogradu: studentsko KUD Branko Krsmanović (osnovano 1946). Klotz. Među prvima je objavio instrumentalne ricercare i usavršio ormu tokate. 1567. jeschichte der Musiktheorie im 9. koji je najviše zaslužan za visok artistički nivo i međunarodnu afirmaciju. skupina reproduktivnih umjetlika muzičara. »Oštri se kontrasti spajaju tako u estetsku cjelinu. Učenik J. — // primo libro de Madrigali (5-gl. Jt'ien 1930. Annibale Padovano. U SR Hrvatskoj afirmirali su se još: u Splitu radničko KUD Jedinstvo. DJELA. Scriptores ecclesiastici de mušica (3 sv. — Prema nepotpunim podacima u Srbiji je 1949 bilo oko 1500 grupa sa preko 20000 igrača. Fragmenta inedita scriptorum anonymorum u Nicolai lapuani presbyteru compendium musicale. O. a A. lerlin 1938. 1864—76 i \. a 1917—29 vodio je Residentie drchester u Amsterdamu. R. 1. I. lastavak Gerbertova djela izdao je Ch. oblika i boja. ne navode suvremenike. Najvažnije zbirke u kojima su sabrana i djela anonimnih mtora: M. 1556. — Dvije kantate za dječje glasove. što je odgovaralo mentalitetu tadašnjeg čovjeka. klarinetist Miha Gunzek. suita Das kalte Herz. de La Fage. Peter van. X 1954).). kornist ože Falout. a stalni su članovi istaknuti slovenski koncertanti. Terminologie in den mittelalterlichen Musiktraktaten (disertacija). Battaglia per sonar d'Instrumenti da fiato (8-gl.

Po uzoru na ansambl France Marolt počele su se po cijeloj Sloveniji osnivati folklorne skupine kod kulturno-umjetničkih društava. Tappolet. 1920. Nakon turneje po Americi pr 1903 na konzervatoriju Klindworth-Scharwenka u 1920 vodio majstorsku klasu klavira na Njemačkoj n miji u Pragu. U Crnoj Gori postoje tri folklorna ansambla. Upotreblja vao se u XVIII i XIX st. ANSAMBL ZAGREBAČKIH SOLISTA -+ Zagrebački solisti ANSATZ (njem. II 193c na Konzervatoriju u Leipzigu. Err les fondements de la musique. položaj usana kod sviranja na drvenim i limenim duhačkim instrumentima (prema istoznačnom franc. Predvor pri Kranju. Najmlađi u ovoj skupini je ansambl studentskog folklornog društva Mirko Srzentić. Njegov rad je u prvom redu. od 1920 na Univerzitetu u Hamburgu gdje je uz to 1942—45 i direktor Psihološkog instituta. Nord und Sud Schellenberg. Debat sur Vart conletnporain. 13. Od amaterskih ansambla narodnih plesova i pjesama u Makedoniji na brojnim su koncertima u zemlji i inozemstvu postigla zapažene rezultate. XII 1549 — 14 Graziadija. Ernest. Curjel. Studirao u Miinchenu. Prikupljao je. Das Farbe-Ton-Problem im psycho-logischen Gesamtbereich.: H. Sastavljen od pro fesionalnih plesača. Der deutsche Film. Farben-horen und Kunstschaffen. — SPISI: Le geste d 1943. W. God. R. — Tri sonate i druge kompozicije za klavir. Ernest Ansermet. 1936. Tanec se u većini slučajeva strogo pridržava čistih narodnih izvora. Državni ansambl narodnih igara Crne Gore Oro osnovan je na Cetinju 1951. risposta) u fugi. Ernest Ansermet. ol Giovanni Francesco (?) koji je uz orgulje (među lanskoj katedrali) gradio i čembala.). Kočo Racin. Giovanni Giacomo (Brescia. U tehnici pjevanja način dobivanja prvog tona neke fraze ( -» Einsatz). gudački sekstet.. — Isti. a izvodio ih je na mnogobrojnim koncertima u zemlji i inozemstvu. 1930. 1927. Vinica. K. Tappolet. U okviru rada toga ansambla pokušalo se spojiti netemperirane narodne muzičke instrumente s modernim orkestralnim instrumentima. Lausanne 1964. Mostaru (Abrašević) i Sarajevu (Ivo Lola Ribar. — H. Slobodan Princip Seljo i Vaso Miskin Crni). der Pelikan. kršten 9. XI 1886 — Hamburg. Muziku uči (A. 1927—36. U Makedoniji je 1949 osnovan ansambl narodnih igara i pjesama Tanec. nastavak). Razvojem turizma raširilo se u posljednje vrijeme zanimanje za plesni folklor. Laux.: W. On je 1584— ljaš katedrale u Bresciji. Medu njima se najviše afirmirala folklorna skupina KUD Tine Rožanc. 1948. Mu Mottl) i Berlinu Orkestralni dirig reauxu (1911—1< njem I. 1928. 2. 8. njemački pijanist i kom vvald. 1929. — K. Ernest Ansermet. E. ' Ali? molto quasi presto 1 VCELLO ANSCHUTZ. švicarski dirigent i koi vey. 1919. 15. Profesionalnog državnog ansambla u Sloveniji nema. 1953 . XI 1883 — Ženeva. AFMW. 1966. Brescia. Entretiens sur la musiaue (sa 1963. — C. ANTECEDENTE-CONSEO. Njegov repertoar igara i pjesama vrlo je opsežan. upotrebljavaju se i kao sinonimi za temu subjekt) i odgovor (comes. muški zbor i orkestar. 1962. MGG. Conrad Ansorge.. — R. osobito u izvornom obliku. H. LIT. 1929. Les fondements de I conscience humaine (2 sv. Wundt. Ernest Ansermet und das Orchestre de 1 Laussanne 1943. Folklorni ansambl Budo Tomović ističe se također raznovrsnim umjetničkim repertoarom. dodatak.56 ANSAMBLI NARODNIH PLESOVA I PJESAMA SFRJ — ANTEGN/ Kiinsten im Lichte stilistischer Betrachtungen. Conrad. Geneve. 25.— J. — Transkripcije za orkestar. DJELA: Asthetik der Tonkunst — Stiherzvandschaften zzvischen Musik und anderen Kiinsten. Ansermet. solo-pjesme. Bloch) Gedalge). usmjeren na klasifikaciju i izvođenje narodnih igara i pjesama sa gledišta njihovih glavnih odlika. a u posljednje doba zamjerne uspjehe ostvaruju također folklorna skupina Emona iz Ljubljane i studentsko KUD Student iz Maribora. Kod limenih instrumenata usnice preuzimaju i funkciju jezičca. Schvveizerische Musikzeitung Baudry i G. Breithaupt ibid. sindikata i omladinskih organizacija. Lancova vas. A. Piguet. Hofmann.). Neuchatel-Paris 1965. Wiirzburgu. St tako po prvi put značajna djela si tora. 1938. Umjesto toga veliku su aktivnost razvile folklorne sekcije pojedinih kulturno-umjetničkih društava. Ernest Ansermet. -Ernst Ansermet. obrađivao i interpretirao folklor iz svih naših republika. Sagradio je oko 150 org Bresciji. oko 1530 —?) i Graziadio /(Br te Costanzo. a neko je vrijen katedrale u Milanu. Neue Zeitschrift fiir Musik. Zeitschrift fur Asthetik. dok nisu pronađeni ventili. U njegovim kompozicijama osjeća se sionizma. Debereaz). Lipps. embouchure odomaćio se kod nas izraz ambažura). Das Verhaltnis der Musik zu den bildenden ANTEGNATI.). Neue Schvveizeri 1926. ANSORGE. Bavio se i rr E. kojemu je u Njemačkoj utirao put. 1936. Neue Wissenscha logie. najpoznatiji član obitelji. Ilinden iz Bitole i Panče Pešev iz Kumanova. LIT. M. Proleter. kompozicije. Košta Abrašević. 21. Stravins dirigent baletne Djagiljeva (191 1918 bio je gl novoosnovanog C Suisse romande 1 je vodio do 1966 među najveće d generacije. ANSERMET. Stari trg ob Kolpi. Koristeći folklorno bogatstvo svoje republike i iznoseći ga na javnim nastupima u zemlji i u inozemstvu. one su postigle opetovana priznanja. Miljenko Cvitković. Ko. soi i klavir. N nici djelovali u Bresciji od sredine XV do sredine dili su ukupno više od 400 orgulja. Žt blan. II 1969). ! ten und den Sinn subjektiver Tonempfindungen. osobito za izvođenje onih starinskih pjesama koje se zbog arhaičnih obilježja ne daju harmonizirati po zapadnoevropskim harmonijskim principima. Ober den psychologischen Ausdruck der Musik im Zeitalter der Romantik. Costanzo (Brescia. kasnije (1885—86) u Weimaru i Rimu. Georg Ernst. — W. Kod limenih instrumenata dodatni dio koji je produljivao cijev i omogućivao sviranje i neharmonijskih tonova. XII 1953). Beltinci. pa danas djeluje više seljačkih skupina u raznim mjestima (Bohinj. zbog odabranog programa koji se sastojao pretežno od plesova sa cijelog područja SR Slovenije i zbog izvrsne realizacije. Preloka. Da) Polemik gegen Schonberg. DJELA: dvije simfonije. ANSERMET kom (Gazette de DJELA: simfonijska pjesma Feuilles de Printemps. — Pj i uz klavir. ako svaku frazu izvodi druga a. oko 1556). Radionu su zatim vodili Bar Benedetto (Brescia. 1915—19 predavao na Univerzitetu u Carigradu. odlikovanja i nagrade. p( sku i rusku (I. 25. 51. tjber den Ansatz der Blechblaser. 1. 1964. M. — Requie za tenor. Osim u domovini velik je uspjeh postigao na gostovanjima u Italiji. — B. Melos. nazivi za dvije melodijske fraze (ili rečenice) sobno odnose kao pitanje i odgovor. Ansermets Musikdenken. Ovakvo dijalo bolje do izražaja. pr ći). 2. Ts L'arte organica jedan je od najvažnijih izvora mehanizma i načina gradnje orgulja onog vreme . Karavanke u Tržiču i dr. Tvrtku je utem (Lunezzane. Šlezija. Bergarm Naslijedili su ga sinovi Giovanni Battista (Bresci Lodi. Lausanne 1943. Milanu. LIT. Istakao se kao interpret Beethoven Schumanna. Breithaupt. Cirkovce. — Dva gudačka kvarteta. Leipzigu i Parizu (T. Frage der musikalischen Symbolik. dok to kod drvenih duhačkih instrumenata nije potrebno.UENTE (tal. Pre stao je s radom 1954. Neke skupine djeluju u okviru kulturno-prosvjetnih društava (Svoboda u Jesenkama. Kurze Einfiihrung in Farbe-Ton-Forschung. Archiv ftir die gesamte Psychologie. I. Organizirao je i 1927— 31 vodio kongrese Farbe-Ton-Forschung i uređivao njihove publikacije. nastupao je u zemlji i u inozemstvu. Cl. Gavoty. Conrad Ansorge. Conrad Ansorge. Farbe-TonForschungen (3 sv. oko 1450 — Albino. M. osobito iz Crne Gore. 1928. Binet). koncert za klavir i orkestar.-c. Zeitschrift ftir Ps Die Syndsthesien und das Farbe-Ton-Problem. ali djeluje i dalje kao folklorna grupa KUD Njegoš na Cetinju. Abriss der Musikaesthetik. 15. M. Bojanci. Predgrad i dr.: R. 11. dobijala priznanja i osvajala nagrade ova kulturno-umjetnička društva: akademsko društvo Mirče Acev. 1951. Riemann. narodnih pjevača i muzičara. Propa menu muziku. njemački muzički pisac (Braunschweig. Kassel 1956. Cremoni. Bild und Klang. talijanska obitelj orguljaša. Najznačajnije rezultate ostvarile su folklorne sekcije kulturno-umjetničkih društava u Banjaluci (Veselin Masleša). Čehoslovačkoj i Rumunjskoj. U Bosni i Hercegovim nema državnog ansambla narodnih plesova i pjesama. Augsbourg. Vlado Tasevski i Orce Nikolov iz Skopja. X 1862 — Berlin. Bergamu i Mantovi.). Markovci.

Od 1920 živio je u Evropi. pojavljuje kao akordički ton na idućoj naglašenoj dobi u nekom drugom glasu. — Isti. Theodore Antoniou. a 1516 dobio od pape Leona X privilegij za tiskanje muzike »figurate«. Venus in Africa. Schmidt-Gorg. 1933. 1965 i dr. 1947. engl. 1968 boravio je kao stipendist u Berlinu. On je ustanovio da se velika većina jugoslavenskih narodnih pjesama kreće u tonskom ambitusu od malog h do as2. — H. avr^oveco odgovarati). ansambl. Tom Sawyer. 3 mogla bi se tumačiti i kao ->■ izmjenični ton koji »odskače« na novi akordički ton. LIT. Dć. y . La fine di Costanzo Antegnati. zborna kompozicija u Engleskoj na biblijske tekstove ili na parafraze biblijskih tekstova. Ch. Vasiljević na osnovu analize narodnih pjesama s Kosova. primo calcografo musicale. koncert za violinu. VPestrup. Una breve stassi dell'attivita organaria degli Antegnati. zbor i gudače. 1948. Premda etimološki potječe od antifone. U ranijim djelima eksperimentirao. violu. 8. Anthem. LIT. — L. A. ByrdiO. Lune Posljednji orguljari iz obitelji A. De Antiquis. koju sam naziva »satirom i prvom modernom političkom operom«. — P. 1930. A. Po svome značenju. violinu i orkestar.: K. nije antifonalnog karaktera. napisanim za razne svečane zgode (npr. Bnglish Models for the First American Anthems. 1968. Scotta i dr. God. — DRAMSKA : baleti Klytemnestra. The Love Within. II 1935 —). 1964. Nazvao ga je koligacionim ambitusom. J. suita za komorni orkestar. komorni koncert za 8 instrumenata. Kalomirisa i J. Andrija Motovunjanin. I. avionski propeler. MGG. I. — Isti. Le Huray. Lyrics za violinu i klavir. —• C. Daniel. li *f i »r X ANTHEM (staroengl. I. 1959. 1946. koncert za klavir. J. Kobenhavn 1943 (II izd. u početku XVI st. Wise. u primjeru br. Jahrhunderts. pa se tada govori o slobodno riješenoj anticipaciji (primjeri 2 i 3). Handel u svojim kompozicijama. a onu s drugim cen trom orijentalni dur.The Chapel Royal Anthem Book of 1635. prema mjestu rođenja. anticipation. Epilog za mezzosopran. 1966. H. 1962). Chandos Anthems 1717— 20. U svemu je poznato 21 Anticovo izdanje. na kojoj ga očekujemo. I čitav akord može biti anticipiran. Capriccio. Županović. ANTICO (Anticho. _ J. Gibbons (nazvan engleski Palestrina) stvorili su u XVI st. Mikrographien. — R. kojima je nastojao imitirati zvukove suvremenih tehničkih uređaja {Ballet mecaniaue pisan je za 10 klavira. marionetski balet Flight. George Antheil. Tye. Journal of the American Musicological Societv.ANTEGNATI — ANTIČKI DUR 57 i zasebno. Piber. hrvatski kompozitor i naziva ga. DJELA. Svećenik. Ovu razvijeniju formu anthema (sličnu kantati) usavršio je kasnije G. ORKESTRALNA: Antithesen. anticipation. Dva Concertina za klavir i instr. 1930. 1967. Costanzo Antegnati. Zingareska. Coronation Anthems for George II. je primjenjivao novu tehniku notnog tiska prema metodi O. Chicago 1927. King. Andrea de Antiquis. Bialasa na Visokoj muzičkoj školi u Miinchenu i radio u Studiju za elektronsku muziku. 954. Antigo). 10. Josquina. Theodore. američki kompozitor i pijanist (Trenton. Petruccija. I. Proceedings of the Royal Musical Association. New York 1954. D. 1510 štampao prvu zbirku: Can-zoni Nove con alcune scelte de varii libri di canto. Trieste 1880. Od 1967 direktor Gradskog orkestra u Ateni. bili su sin Costanza Giovanni Francesco //(?. II1959). Full Anthem)^ obično čist zborni stavak. — K. :\ [ ' ■ --------- A. L. Fighting the Waves. trublju i trombon. Boston Mass. 955 Ballet micaniaue. koji na nenaglašenoj dobi znači anticipaciju. ORKESTRALNA: šest simfonija. London 1901. violinčelo i klavir. Humphrey. ruga se američkom načinu života. Vi. George. Vasiljević postavlja ove bitne razlike između antičkog i moder- . ide u najistaknutije predstavnike mlade kompozitorske generacije u svijetu. Jean ANTHONIOU. U tematici je katkada aktualan: u operi Transatlantic. Th. ali nije dostigao njegovu kvalitetu. a. Firenze 1958. ANTHOLOGIE FRANCAISE -» Zbirke primjera. pone. ksilofone. A.: E. Full Anthem toith Verses i Verse Anthem. 1950. ANTHEIL. 1951. Bossinensis. — J. J. za simfonijski orkestar. Pound. Purcel obogaćuju formu anthema uvodeći monodički stil i proširujući opseg izmjenjivanjem zbornih i solističkih stavaka uz pratnju continua. Andrea Antico chierico di Montona nell'Istria. A. Blocha. 1959—60. serenada za gudače. 1587 —?) te njegov sin Graziadio II (Brescia. Jeux za violončelo i gudače. Moutona. Sklonost neuobičajenim zvučnim efektima očitovala se i u njegovim klavirskim interpretacijama (upotreba stisnute šake i podlaktice). — K. — J. LIT. duet. — W. Note d'archivio. Pipelarea i dr. Jeppesen. Our Contemporarv Composers. 1926. Jeppesen. MGG. F. A. Verse je stavak za sole (solo. Hot Time Dance. uvertira The Rivers. 1923. je nastao u doba Reformacije. Ubrzo zatim dobio i privilegij za štampanje orguljske muzike i 1517 izdao Frottole intabulate da sonar organi libro primo. Brescia 1930. — VOKALNA: kantata Meli. Oko sredine XVII st. Cambridge Mass. anticipazione). 1969 predaje kao gost kompoziciju i instrumentaciju na Stanford University. 1950. 1953. prethodenje. rt\ ^ A I—F — [ j * r i- ^ -i A. T. 1966. prijevremeni nastup jednoga ili više tonova nekog akorda koji se u cjelini pojavljuje tek na idućoj naglašenoj dobi. LIT.: P. 1926.: D. 1924.Ać. — KOMORNA: Ouartetto giocoso za obou. — E. osnovao je Helenic Group of Contemporary Music. MGG. Guerrini. Gli Antegnati. Koncertirao je u mnogim evropskim gradovima. 1942. električna zvona. Ljestvicu s prvim centrom nazvao je a. — Kantata. Musical Antiquary. Dizionario degli editori musicali italiani. Vorausnahme. koncert za flautu. La bottega organaria degli Antegnati. Oko 1509 preselio u Rim i započeo nakladničku djelatnost. Studirao na Konzervatoriju u Philadelphiji.. 1609 —?). —■ Memoari Bad Boy of Music. Homard. 1608. Pored elemenata jazza. Violinu. 1951. 1965. — KOMORNA: tri gudačka kvarteta. — Muzika za Sofoklova Edipa. 1969. 1935 i The Capital oj the World. a. Česti su i slučajevi da se ton. unoseći u partituru neuobičajene sastave. Iste godine objavio veliki zbornik Liber quindecim Missarum sa 15 četvoro-glasnih misa Brumela. Kltstz. Istra. Six Likes za tubu solo. To je prva talijanska tiskana zbirka muzike za orgulje. P. Op Ouverture. WaIker. Kantakion za sole. Dance in Four Parts. Sartori. većinom u Parizu. kvintet za flautu. VII 1900 — New York. koncert za violinu. ANTICIPACIJA (lat. Foster. — R. tal. novi izdanje priredio R. Tallis. fagot. Decatur in Algiers.Th. a djelomično i po obliku. 1910— u. Milano 1883. pjevanje i kompoziciju učio kod M. La Ruea. Over the Plains. 1921. Clarke i H. od grč. Anthems and Anthem Composers. ljestvica koju je konstruirao srpski folklorist M. -> Konsonanca i disonanca). Andrea. 1926—49. ->■ Monnet. serenada za komorni orkestar. čine redovito disonancu s ~> akordičkim tonovima akorda s kojima zvuče. 1929. Lunelli. 1955). je sličan motetu u katoličkoj liturgiji. Hrvatski skladatelji XVI sto ljeća. recitatora i instr. Šostakovič). ansambl. Disertorija iz djela Le frottole per canto e liuto intabulate da F. 1967 i Kas-sandra. Muoni. Upotrebljava se kao propisan dio u bogoslužju anglikanske crkve (izvodi se iza treće kolekte). 1520 vratio se u Veneciju i objavio Chansons a troys. Events za klavir. Dijeli se na više vrsta: Full Anthem. 1968. violinu. 1951. The Anthem in New England before 1800 (disertacija). anticipatio uzimanje unaprijed. 1963. Ugleda jući se u katoličke motete. 1964). Antizipation. — P.: M. Mušica sacra. talijanski muzički nakladnik i kompozitor (Motovun. M. 1955. 1961—65 studirao kompoziciju kod G. brojne antheme polifonog stila s bogatim imitacijama. 1924—48. fornija. U Veneciji nije više radio samostalno nego za nakladnike Giuntu. Harmonijski centar jedne i druge je na gl. Antiquus. oko 1470/80 —?). Hashagen. Katkad se i full anthem izvodi uz pratnju instrumenata. 1928. Kobenhavn 1943. Die italienische Orgel musik am Anfang des Cinquecento. himna. franc. Cali- ANTIČKI DUR. 1967. te se prema njemu odnose kao -* neakordički tonovi (primjer 1. Mušica. Stravinski. Blow. B. Tomasin i G. The Eng lish Anthem from the Early Tudor Period through the Restoration Era (diser tacija). 954 . New Jersey. Antheil and the Treatise on Harmonv. N. 1962. Papayoannua na Konzervatoriju u Ateni. a izgleda ovako: Prema Vasiljeviću postoje dvije varijante toga ambitusa: prvoj je centar as — h (stepen i pol). Županović smatra da je A. MGG. solo-pjesme. zatim kod E. 12. a drugoj a — b (polustepen). 1935. Ovi »anticipirani« tonovi. grčki kompozitor (Atena. 1948. koji najavljuju akord na nenaglašenoj dobi. Die italienische Orgelmusik am Anfang des XVI. 1951. Filmska muzika. kvartet) uz pratnju continua ili obligatnih instrumenata. . 1935. odnosno instrumenata. pneumatsko svrdlo i udaraljke). Dreams. ako nastupa neposredno prije naglašene dobe. 1727). 1943. njem. Kinesis za 2 gudačke skupine. d. 1962—63. pa se onda još jednom u toj naglašenoj dobi ponavlja (primjer 4). vjerojatno orguljaš i pjevač u Veneciji (15 njegovih frottola objavio je Petrucci u prvim zbirkama iz 1504—08). DJELA. 1936 vratio se u SAD (Hollvvvood). I. Jazz Symphony za komorni orkestar (prer. A._^ 4. opaža se u njegovim djelima i utjecaj suvremenih ruskih kompozitora (I. Zagreb 1970 (sadrži i 7 Anticovih frottola za orgulje u transkripciji B. fagot i klavir. 1962. —■ K. LIT. 1962. 1963. VCorner. 4. W. 1945. The English Anthem 1580—1640. 1930. tercet. 1950. 1933. God. 1965.

Melodije antifone jednostavne su i silabičkog karaktera. perial Grand Opera Company) . 1949—51. u grč] zičkoj teoriji naziv za oktavu. koji se kod antifonijskog pjevanja psalama izvodio prije i poslije svakog stiha. John. Is . zbornik zapadnih liturgijskih napjeva koje su izvodili pjevači ili narod za vrijeme ANTIFONAR IZ MONTPELLIERA potječe iz samostana clunvevskog reda. Lemarie. Gastoue. On obuhvaća tonove i onih tetrakordalnih ljestvica. australski kompozitor i dirigent 8.: A. Australian Notes on the Ballet. 1912. antifonaru XX st. Etudes gregoriennes. — C. LIT. Eastern Elements in Western Chant. U gregorijanskom repertoaru ima ih oko 1000. dominantni akord ne dolazi u upotrebu. a u in. av-ricpoveo odvraćati). Zagreb 1940. IV 1904 —). Grgurov nakon mnogih rasprava oko njegove autentičnosti. odnosno svetkovine. a sadržavaju glavnu misao psalma. ibid. ANTILL. di Lassa i kompozic spezzati mletačke škole zahtijevali su po dva brojna izvježbana zbora koji su pjevali najprije izmjenično. MGG. u kojoj se melodije završavaju na drugom stupnju s dominantnom harmonijom. dok se druge upotrebljavaju kod mise. Vi. I) pod Cantatorium (Cod. 1957. Greifsvvaldu i Halleu. Baleti Corroboree (1947) i Sentimental Bloke. D'Amato. Žc. Benedictus i četiri tzv. DJELA: opere Endymion (prema Keatsu) i The Music Critic or 77 Devil. Njegov koligacioni ambitus nema analogije sa savršenim ljestvicama u smislu opće muzičke teorije. Ave regine coelo-rum. GALLENA. dirigent i korepetitor putujuće operne družine (Williar. Tekstovi za antifonu uzeti su obično iz Biblije. Gregor der Grosse Anteil am romischen Antiphonarium. jer kvari ljepotu antičke plagalne kadence. — P. 1951.. I. A. Anđreas de -* Antico. Gallen). Freiburg im Br. Višeglasni psalmi O. 1958. da bi zajednički završili kompoziciju. Objavljen je 1901 pod naslovom Antiph Tonale Missarum (Cod. Nastao je u XI st. Estetica gregoriana. Zadar. zadržani samo oni napjevi koji se izv pjevanja časoslova.iM>iiBii 58 ANTIČKI DUR — ANTON mise. izmjenično pjevanj zborova. ANTON. LIT. — E. u Vatikanu iz prijelaza VIII1 Nekoliko antifonara iz XIV—XVI st. ima kvartno kretanje. — J. u kojemu postavlja na scen tični totemistički ritual australskih domorodaca. Gastoue. operni pjevač (bariton) i glumai podrijetla (Plzen. Rivista Liturgica. 16. Antiphon. a tekstovi su im uzeti iz Novoga zavjeta. Erneuerung der Kirchenn REDOVNICI UZ ANTIFONAR. Matesa u Plzeriu i na Konzervatoriju u Pragu karijeru započeo 1871 u Plzenu. Les antiennes »Veteran hominem«. — INote sull'Antifonario. Scenska muzika Hassan i dr. Karl. a mogu se svesti na 40 vrsta. od 1934 dirigent rad a poslije rata direktor muzičkog odjela (program i pri Australian Broadcasting Commission (ABC) u Sydneyu. Osim psalamskih antifona postoje i druge samostalnog karaktera. A. L'Antifonario deU'Ufncio Romano. i se baletom Corroboree (1947). L'Antienne »Ecce nomen Domini Emmanuel«. — B.: J. a danas se čuva u knjižnici \ skog fakulteta u Montpellieru. L'antiphonaire gregorien. Garling. Ga] skano je 1924 u seriji Paleographie musicale (2. u kojoj se kreću pjesme Vasiljevićeva antičkog dura. Među najstarije antifonare ubrajaju se torium u Monzi iz VIII st. pape Grgura Velikog (umro 604) sadržava anti responzorije koje je on sam prikupio i sredio. Kassel 1935. Vladimir.: M. Quellen zur Transformation der Antiphonen. Angezoandte Liturgik. i Zagrebački liturgijski kodeksi XI—XV stoljeća. učio kod I. 1954. L'Ar Officii. Subiaco 1935. 1961. Beograd 1950. se ističe kao interpret djela jugoslavenskih kompozitora. — W. Renoit-Castelli. I. Kao član Jugosl kvarteta koncertirao u Parizu i drugim francuskim gr Od 1957 profesor je na Muzičkoj akademiji u Sarajevu. 1952. A. rukopisni ne kodeks iz IX st. VII i VIII). i a. — H.: A. St. II 1917). koji je prvi objavio L. V. Lipphardt. p. melodijski razvijenije. Kongressbericht. MGG. Pariš 1851) misleći da je to autograf p gura Velikog što ga je papa Hadrijan poslao (oko 790) Karlu Velikome. Andrea ANTOLEK. ANTIFONIJA (grč. Napjevi su poredani načinima (modusima) pa je rukopis vjerojatno služio u tičke svrhe. Kritičko izdanje antifonara iz St. H. . Roma 1950. 18. Montpellier) u seriji Pa hie musicale (sv. VI : Protestantski svećenik. cvalo je i u crkvenim zb XVI i XVII st. A. ANTIFONAR IZ ST. ANTON. talni sastav unosi posebne udaraljke. Iz antifonijskog pjevanja nikla sebna pjesma -> antifona. U kršćansku je liturgiju preuzeto iz grčke t Već Plimje mlađi (112) spominje da kršćani pjevaju himai izmjenično (secum invicem). Wellesz. — H. ANTIFONIJSKO PJEVANJE. V 1850 — Zagreb. 1951. Ferretti. Untersuchungen zum Begriff »Antiphon« (disertacija). dv-ucpcoveco odgovarati). Luther und die A (III izd. prigodom koje se izvode. tetrakordi imaju plagalne harmonijske konstrukcije. Boston 1947. zadržala samo kao uvodna i završna pjesma psalma. Regina coeli laetare i Salve regina) i razlikuju se samo opsežnijim tekstom. Fabbri) i dobio Klaićevu nagradu. Kasnije se a. Lambillot {Anti de Saint Gregoire. — G. 159. Jedne se upotrebljavaju kod časoslova (Magnificat. Ephemerides liturgicae. Alexaniana u Parizu. LIT. Kasnije je j iz antifonara razdijeljeno u više različitih knjiga tako d. miksolidijskom ljestvicom. Huske. Od 191 muzičku povijest na Hochschule fiir Musik u Mannheii profesor). sačuvano je u dalmatinskim knjižnicama te u Sveučilišnoj i u Metropoli knjižnici u Zagrebu. Antiphonar. pseudoantifone: Alma redemptoris mater. nema u svom opsegu ni harmonijsku ni melodijsku funkcionalnu cjelinu. poslu. i s brojne liturgijske napjeve zabilježene dvostrukom muzičk tacijom: neumatskom i alfabetskom. Jugoslovenski muzički folklor. a zatim se 1931—. Vasiljević je počeo sam revidirati ranija svoja teorijska shvaćanja o antičkom duru. Sowa. Pariš 1907. Etudes gregoriennes. — D. — Kantata The Song of Hagar. violončelist (Zagreb. tonički kvintakord na noti finalis postavlja se od finalisa naniže. u koje pojedine pjesme toga muzičkog kruga moduliraju. Benoit-Castelli. sv. Ove su obično narativnog karaktera. franc. Vaclav. Inicijal iz rukopisa Psalterium chori »Af«. Les origines du chant romain. Roma 1934. Studirao na Konzervatoriju u Sidnevu. ofertorij (antiphona ad offertorium) i communio (antiphona ad communionem). Monumenta Musicae Byzantinae. Lyon P. Franjevački samostan. Na Zapadu ga je uveo biskup Ambrozije (386). — B. — G. I nog dura: antički protivno od modernoga gravitira naniže prema subdominanti. 359. 1928). Alfonso. Sydney I9< ANTIQUIS. Najpravilnije bilo bi nazvati ljestvicu. ciklusi solo-pjesama. 1919. IV i Studij violončela završio 1930 na Muzičkoj akademiji u (U. Izvedba tog bale stavlja značajan datum u stvaranju australskog nacional: zičkog izraza. 22. Antifona ANTIFONA (grč. Bavio se najviše problemima evangeličke crkven DJELA: Beitrdge zur Biographie Karl Loezves mit besonderer Beru seiner Oratorien und Ideen zu einer volkstiimlichen Ausgestaltung dei tischen Kirchenmusik (proširena disertacija). 2. Misnim antifonama zovu se i introit (antiphona ad introitum). I. XV st. Le graduel et Tantiphonaire romains. njemački muzikolog (Worms. šavao kod D. heptakordalnu podjelu. L'antienne »Jam fulget Oriens«. ANTIFONAR (liber antiphonarius). Studirao teologiju i muziku ni zitetima u Heidelbergu. LIT.). Od 1873 djelovao je 1 gdje je debitirao kao Valentin u Faustu (Gounod). ANTIENNE. kratak napjev u ranoj kršćanskoj liturgiji (od IV st. osnova za restauraciju gregorijanskog korala. Vasiljević. Stablein.

talijanski kompozitor (krajem XIV st. Instruktivna djela: 12 Studi per la viola.. Davison. Djelovao kao zborovođa. A. ballata. 1900 imenovan je nadredateljem. 1950 (sadrži transkripcije svih Antonellusovih Euvanih djela). Concord Classics for the Piano.. simfonijska pjesma L'ospite della Terra. 11 . The French Secular Music of the Late Fo irteenth Century. Muzička počet-\a. A. Un nuovo codice 11'Ars nova: il codice Lucchese. Zbirke zborova: Šiptarski korovi. 1957. 1959. 11—12. Nastupao i u operetama I. XXXII. ORKESTRALNA: Na ka dale nusja e mire (Lijepa nevjesta). 1961—67 Siptarska plesa. Uvod u dirigiranje (2 sv. id 1893 nastavnik za mimiku u školi Hrvatskog glazbenog zavoda. Kompozitor icionalnog smjera. French Secular Music of the Late Fourteenth Century. sonata za violinu i klavir. Studirao teologiju i filozofiju na Univerzitetu u Leipzigu. 1497 dobio naslov magister artium. Isprva je jevao manje partije u operama. Od 1956 muzički urednik Radio-Prištine. Ne Prizrenin e bukur (U lijepom Prizrenu). pripada »sljednjem razdoblju talijanske Ars nove. koncert za violinu. 1958. 1936 emigrirao u SAD. je prvi kod nas imijenio načela metode Tonic-SolFa i u muzičkoj nastavi na ićeobrazovnim školama. 1958. 568) i Parizu ( Bibliotheque nationale. Komponira dodekafoničku muziku. Bemerkungen zu den Organa von St. — Isti. 1958. DJELA. manje s lista (2 sv. cenni biografici. 9 i Zvuk. — A. Muzička vježbenica.).. I. Belfagor. M. Poesie musi^ali italiane dell'Ars nova fiorentina. od raznih autora (Adam von Fulda. 1956—70. DJELA. — KOMORNA: sonata za klarinet. Perparimi. Misni stavci su troglasni. 1934. 1944. Koc. 10. APEL. Sieni i Lučci). Mozart. 1961. ■ednjoškolski nastavnik i od 1951 profesor Pedagoške akademije Zagrebu. 1901. 1948. Virelais and Ballades in French I3th . Historical Anthology of Music (2 sv.. 1964. Atti Academici dei Lincei. članci i kritike. Die alte Klaviermusik. a od 1950 do 1963 profesor je muzikologije na Indiana University u Bloomingtonu. ibid. Martial. MW. Cambridge. 3 Šiptarske rapsodije. Metrički oblici šiptarskoj narodnoj muzici. — MELOGRAFSKE ZBIRKE: Kange pullore shqiptare. rukopis T]\ — Codex Reina) sačuvano je njegovih 5 ballada. 1958. PartisJ. VC'olf. 23. Festschrift H. Der Mensuralkodex des Magisters N. Revue Belge de . Mješoviti zborovi: suita Opojanja. Denis. Mušica Disciplina. 1917. 2 sonate za violinu i klavir.. a 1504 završio znameniti muzički kodeks poznat pod naslovom Mensuralkodex des Magisters Nikolaus Apel koji je prvotno bio u njegovu posjedu a kasnije je prešao u Univerzitetsku biblioteku u Leipzigu kao rukopis 1494 (poslije 1945 izgubljen izuzev jedne fotokopije). A. 1950. Dva \ra načina pjevanja kod šiptara u Crnoj Gori. djelovao u Avignonu krajem XIV i početjm XV st. Nikolaus. Leipzig 1937. Concerto za 4 violine. 1924. Ghisi. 1934. Tonalne osnove tarske narodne muzike. Pripada generaciji kompozitora nakon Landija.). Narodno pjevanje. -6 i 1951. Muzički oblici i narodni instrumenti šiptarskog naroda. Studirao na Milanskom konzervatoriju (G. — DRAMSKA. Militza o Serbia. Apel. nokturno Si la noće hace escure za gudački orkestar. U rukopisima u Modeni Vblioteca Estense. Obrade rodnih napjeva. 4 sv. I95i—53. 3 i 7. američki muzikolog njemačkog podrijetla (Konitz. L'insegnamento del violino in Italia. Harvard Dictionary of Music. Giuseppe Tartini. završio medicinski fakuhet. Fischera. 1951. 1943—47 i Yerma(F. Sv. 1925. La Gore. —■ Kantata. VI 1866 — Mesiano di Pavo. 1897. AML. po volji) ~* A bene placito. — F. 41—42 . ostale su imponirane prema francuskim uzorima u obliku rondeaua (3) virelaija (1). MQ. 1961. 1960 —61.). God. ibid.ANTON — APIVOR ngažiran je za stalnog člana zagrebačkog kazališta. 1948. 1898 (na vlastiti libreto). 1964. 1. 5 moteta i 5 višeglasnih svjetovnih esama (u arhivima i bibliotekama u Bologni. A. sa T. Anatomie und Phvsiologie des menschlichen Stimmund Sprachorgans (Anthropophonik). Concertante zz klarinet. Essay on Music in Honor of A. Early Spanish Music for Lute and Keyboard. Kun. The Central Problem of Gregorian Chant.. Od svjevnih pjesama samo je jedna talijanska 3-gl. Na Muzičkoj akademiji u Zagre-1 studirao orgulje i diplomirao u teoretskonastavničkom odjelu. Ne Prizrenin e vjeter ' starom Prizrenu). A. 1909.). scene della vita intima. nije samo sakupljač nego i pisac pojedinih dijelova kodeksa. Neue Quellen des 14. Novo izdanje kodeksa obj. nauka o prirodi ljudskoga glasa. 2 sv. jednostavniji. 1938. Hadleva. 1938. Podijeljen je na 22 fascikla a sadrži 172 kompozicije. Baleti: A Mirror for Witches. G. 1914. Kah an erdhe keta partizan. 1949. Lorca). DJELA: Suvremena metoda pjevanja u pučkoj školi. ilajdjoni. Perparimi. 1957 ijehonate mres. str. 1956. Malsorja. a zatim je prešao u dramu naupajući najviše u komičnom fahu. 1960. —■ Isti. 1952.. MQ. KMJB 1897. 1969). — R. — H. LIT. Riemann. Faida. The GregorianChant. Moteti (dva iz 1422— . muziku Sio privatno u Skoplju i Beogradu. Bratstvo 'edinstvo i Ivan Filipović. glavna su mu djela iscrpan traktat o notaciji polifone muzike i leksikon muzičkih pojmova koji je doživio 16 izdanja. Koncertirao po Italiji i Austriji. E. ORKESTRALNA: simfonija. 1922. Lorca). 24 varijacije na temu J. 1952. Proučavao osobito srednjovjekovnu i renesansnu muziku.. Irska. Journal of the American Musicological Societv.: J. 1920. Neue Klaviermusik. irski kompozitor. Willi. Munche1. MGG. Muzička vježbenica. 1937. klavir i udaraljke. 1949. I. kompozitor i muzički pisac (Skoplje. 1902. Speoilum. Martienssena i dr. 1906. 1947. Apel. ANTONIĆ. 13. Nikolaus Apel. H. 1934. 1962—65. 1957. 1946. Uz pedagoški. Besseler. Imitation Canons on VHomme arme. Accidentien und Tonalitat in den Musikdenkmdlern des 15. 23. uglavnom su 4-glasni. od 1963 nadalje. pretežno duhovne i u manjem broju svjetovne. 1954. ibid. 1953 i Sandades i Veneziana (prema mu- .ent pjevačkih društava Jeka (Samobor). C. — U čast Apelu objavljen je svezak Essays in Musicology. Za zagreačko kazalište najznačajnija je njegova djelatnost u karakternolomičnoj struci. 1937. — Isti. concertino za gitaru. Pruska. Gerber. njemački učenjak (Konigshofen an der Saale. The Early Development of the Organ Ricercar. solo-pjesme. LIT. 1947. 14. de Angelis. I. Skenderbeu ngadhnimtar i dr. 1966 . pa ritmička >mpleksnost pojedinih glasova u njegovoj muzici često poprima izmjere čiste intelektualne igre. 1947—50. 1889—1928 predavao violinu na Milanskom konzervatoriju. 1951. koja je lihvarila francuski jezik i francuske forme. stare svadbene igre. Uz nastavnički rad djelovao je kao di-. ANTONIUS DE CIVITATE (Antonio da Cividale del riuli). M. 1920 i Moto perpetuo sopra movimenti di scale. 2 rondeaua 1 virelai. 1950. 414. C). Grande studio di concerto za violinu i klavir i dr. 1914. oko 1470 — Leipzig. Straussa i K. Studirao matematiku u Bonnu. Bonaccorsi.) pripadaju gornjotalijanskom tipu što ga je utemeljio Johannes iconia. Neapolitan Links between Cabezon and Frescobaldi. DJELA: violinski koncert. God. ANZOLETTI.. Strasbourgu. 1945. RM. Ćitelija. LIT. 1948 novao u Prizrenu prvu muzičku školu na Kosovu i bio njen rektor. A. Opere: The Stoops to Conquer. te više anonimnih rkp. Coronaro). sljedbenik je Ciconije.. 1950. Kosovska suita. Dunoiveau sur la musique francaise pour l'orgue au XVIe siecle. 1507 imenovan profesorom filozofije. Bordas de sangre (F. SPD Obilić. Kreutzera. Paulus de Rhoda i dr.: K. 1938. Bes3 A PIACERE (tal. Oko 1492 počeo sakupljati kompozicije.Century Song. Speculum. J. Stari ćalgadžijski !S. Turopolje. Schering-Festschrift. Oxfordu. studio critico biografico. 4. Muziku studirao kod P. A. 1967. Božidar. R.. Gerber u Das Erbe Deutscher Musik. 1.: Vaclav Anton. muzički pedagog i zborovođa (Dubra-:c. 1953. Offenbacha. Ritam liptarskih narodnih pjesama. C 1909 —).— DRAMSKA. Die Hvmnen des Apelschen Kodex. 1949. 1959. Leipzig 1856. Journal of the American Musicological Societv. — SPISI: Do-menico Cimarosa.: H. 1953). ibid. Jahrhunderts. Apelov kodeks predstavlja veoma važan izvor za njemačku muziku XV st. Early History of the Organ. und 16. C. koncert za klavir. 1537). Lorenc. Član dječačkog katedralnog zbora u Christ Churchu u Oxfordu i Herefordu. klavirski trio. 1881 postao : redatelj opere i operete. ANTONELLUS DE CASERTA (Anthonello de Caserta). Geschichte der Orgel und Klaviermusik. 1959. 1938..: H. — Objavio antologije i zbirke starije muzike: Musik aus friiher Zeit (2 sv. 1952. — HT. DJELA. 1. 1940—42 (separat Sv. Angles. 1948. XVIII—XIX. 1909. ANTROPOFONIKA (grč. 1902. ibid. The Notation of Polyphonic Music. io je i koralist u zagrebačkoj katedrali. Pretpostavlja se da A. Prema glavnim stilskim obilježjima A. primjenjuje u notaciji zamršene odnose prolacija proporcija i nekoliko tipova crvenih nota (color). Zvuk. 1956. 1 Credo). ZFMW. Miinchenu i Berlinu i istodobno privatno učio klavir kod L. Martial to Notre—■ Dame. 1951. X. KNJIGE: Die Fuge. 1951. J. Masters of the Keyboard. 1942 (IV izd. Ać. IV 1916 —). Specijalna metodika nastave muzike (rkp. 1967.. APEL. Marco.. —■ Klavirske kompozicije. 43 Sonetti musicali. I. U. III 1907 —). Opere: La fine di Mozart. Antonius de Civitate MGG. und beginnenden 15. Rondeaux. 1959. 1923. ominikanac. Trento. 1968. Uređuje zbirku Corpus of Early Keyboard Music. Jahrhunderts (disertacija). 1929. 1938. Die Tabulatur des Adam Ileborgh. nova red. ibid. talijanski violinist. The Partial Signatures in the Sources prior to 1450. G. Istaknuti pedagog. 1957. 1936. Isaac. Jeta e 1949. Davisonom). i već prijemljiv i za stvaranje mladoga Dufavja. -> Ad libitum APIVOR. 3. God. Zellera. Clarka. i944(XVizd. a 1531 Consiliarius. 1967. Osnovne karakteristike albanskog muzičkog klora Kosova. str. Cambridge. asovne pjesme (Kanga e nji majit. klavir i udaraljke.Musicologie. ibid.. av^pcorco? čovjek i cpaiv?] glas). 50. 1963 . Folklori muzikor shaiptar.. U dva navrata (1514—22) bio rektor Leipziškog univerziteta. dirigentski kompozitorski rad uspješno se bavi melografijom. fantazija Normandy. ass. Aulen. LIT. 2. 1946. ajca. podrijetlom iz Walesa (Collinstown. Perparimi. 59. X 1893 —). 7 i 9. G. Merkel. The Notation of Polyphonic Music 900—1600. mjestimice u imitaciji i sa slobodni tenorom. — KOMORNA: dva gudačka kvarteta. 4.). — RASPRAVE I ČLANCI: Back's Kunst der Fuge. 1938—42 predavao na Harvard University. svojim je radom mnogo pridonio lapredenju muzičkog školstva u Hrvatskoj. 7. // repertorio del piccolo violinista.. ilijanski kompozitor. je objavio še zapaženih rasprava i studija s područja etnomuzikologije. From St. French Secular Music of the Late Fourteenth :ntury. kestralni dirigent i nastavnik u Prištini i Prizrenu. Sačuvana su 3 njegova misna ivka (2 Glorije. Florigal. ANTONI. rte d'Archivio per la storia Musicale. 1946—47. C. 2—3 . — VOKALNA. 1963. 1917. Heinrich Finck. 1920. 800—1600. živio u Firenci. Muzička početnica. Rawsthornea i kod Schonbergova učenika E. Narodne pjesme iz Opolja d. Bourdon und Fauxbourdon. 10 i irodno stvaralaštvo. T. Perparimi. 1915. L. kompozitor i muzički pisac (Trento. svoja zborska i orkestralna djela temelji na ementima albanske narodne muzike. The Earliest Polyphonic Composition and its Theoretical Background. Leipzig 1950. ibid. 1932. Studirao na Filozofskom fakultetu u Skoplju. Firenci. Glasnik muzeja Kosova i Metohija. — poslije 1423). Imitation in the Thirteenth and Fourteenth Centuries. Early German Keyboard Music. L. 1911 proslavio je Dgodišnjicu umjetničkog rada i napustio pozornicu. LIT. 59 seler. I 1929). Geschichte der Mensural-Notation. 1950. Brahmsa za violinu i klavir. — SPISI: O muzičkom folkloru Kosova i Metohije. Uspavanka. Mass. God. Leipzig 1904.

Trakl). (Oudenarde. Benedictus und Ducis Appenzeller.ovis ter maximi povodom smrti Josquina Des Presa. nizozemski kompozitor iz XVI st.). varijacije na 3 narodne pjesme. Rilke). gotovo sve instrumente.). Do 1860 bio je učitelj muzičke te ranja i pjevanja u Hanauu i Frankfurtu. Micaela (Bizet. DJELA: poema Augusteo za orkestar. — VOKALNA: kantata The Hollow Men (T. T. A. 1542. Komponi vokalnih djela. appoggiarsi nasloniti se. sonata za vio lončelo i klavir. po Pitagori je a. VII i VIII. 1933. Smijerš (VCerken van Josquin de Pres. 1964. prihvaća dodekafoničke principe. sv. Festliche Musik za duhački orkestar. austrijski kompozitor. Veneciji (175?—60). Canto za violončelo i k klavir: tokata. Giulietta i Antonija (Offenbach. — Ouartetto delle stagiott kvartet. Scirolino). za fagot. Eslela marina za glas i gudački orkestar. usklađen čvrst pritisak glasnice. pavanu i 11 chansona. passacaglia. 1545. njemački muzičai 1. 1928. oko 30 moteta. — KLAVIRSKA: sonata. ORKESTRALNA: koncert za klavir. 1934. za obou. psalama i responzorija u rkp. III. Si. Giuseppe (zvan Sciroletto. Pavlina. Pevanje učila kod Nine Kuneli i P. Olvmpia. K pjevač debitirao 1753 u Napulju. Fiinf osterreichische Miniaturen. oslonac). ano^o^i]).60 APIVOR — APRILE pisali su je u starijoj praksi kao appoggiaturu. Georgetta (Puccini. Nepripravljena zaostajalica u harmoniji (-*■ Zao APPOGGIO (tal. 1958 (nova ver zija 1964). pa su neki otud zaključivali. I 1901 —). Barclay Squire. XeT(i[Aa). Među njima posebno se ističu: Euridika (Gluck. 1956. Albrecht. 1949. Wien 1965. 1521 (obj. kasnije. pevačica. 5 bagatela za duhački trio. održavala su se i muzička natjecanja. a 1791 izdao je u Londonu školu pje Modem Italian Method of Singing (posljednje talija 1942) koja se upotrebljava još i danas. 1961. Jelena (Zajc. stvaraju otf zraka. APOLONOV NOMOS (grč. 1958. a ne prije akorda: j 2. Benedictus de Opittiis). LIT. La Boheme). ako je a. 22. 1945—50. pjesma sastavljena od nekoliko dijelova i posvećena bogu Apolonu. 1951. APREA. Adagio za veliki gudački orkestar. da je bio Josquinov učenik. Čarobna frula). APPOGGIATURA. : E. franc. Pjevanje učio u Napulju kod G. XV i XVIII) . 1. Dok je u suvremenoj muzičkoj praksi kromatski polustepen (24 : 25) manji od dijatonskog (15 : 16). E. talijanski kompozitor i pijanist (Ri 1904 —). Kaufmann. bilježi se obično kao 1 Njegovu je vrijednost često teško odrediti. oko 40 chansona. 1964. 6 epigrama za gudački kvartet. dugi predraz (nota cambiata. 1962. Stuttgart 1767) i u mnogim talijanskim gradovima. Eshil. zatim do 1962 profesor klavira u Rimu. G. 'ATCOXXCOV). violu i gitaru. SBIMG. Euripid. Pamina (Mozart. odrazuje u motornom dijelu vokalnog ins APPUNN. studija za flautu. Od 1783 b sopranist na dvoru u Napulju gdje je vodio i privatnv školu (njegov je učenik bio i D. predudar ili predraz (od tal. 1951. G. Izvodila se uz pratnju kitare (->■ Kitarodija) na različitim natjecanjima u staroj Grčkoj. Hoffmannove priče). Kratki predraz koji se razlikuje od dugoga (od X dalje) po prekriženoj zastavici. La Traviata).: loše Dinamički je a. Faust). varijacije na Havdnovu temu. Sonatina ritmica. — H. — VOKALNA: Reguiem (R. Kafer. Schonberga. izvodi se kratki j na dobu. Georg August Ignaz. 1955. i onda. strastvena. DJELA. a ne pred dobom. 1964. Osnovnoj noti i. 1935 i 1956. Svoja je djela najčešće potpisivao samo imenom Benedictus i stoga su mnoge njegove kompozicije pripisivali drugim autorima (Benedictus Ducis. zanosna interpretacija. Tito. Plašt). tužaljku je obj. APOTOME (grč. van Maldeghem (Tresor musical. Aristofan. S. 1952. uvijek jednaka glavnoj noti. kai na teški dio dobe. 1939 (rev. I a. Schonberga i A. I. Limma je polustepen. Cio-Cio-San (Puccini. veća. ? — ?). pripada ostatak trajanja. XIV. . Variationen nach einer Kokoschka-Mappe. Oko sredine stoljeća dirigent dječačkoga zbora na dvoru u Bruxellesu. IX 1816 — 14. 1959. motet Soneta Marta. Musette i Mirni (Puccini. Od u Cagliariju kao direktor Konzervatorija te umjetničk koncertne poslovnice i kazališta. Kasnije se b. je R.). Bartha. A. duhački kvartet. 1946). 1953. Pindar). stičkim istraživanjima. pjevač (Martina Franca. Kleines Kammerkonzert za flautu. — H. za 8-gl. Dvije su vrste appoggiatura: a. Vorschlag). pijanist i pedagog (Karlsruhe.: žici G. kad stoji pred tonom iz akorda. Engel). Kratki predraz izvodi se. Od 1949 članica Skopske opere u kojoj je ostvarila niz sopranskih uloga. II diapason. Benedictus. za razliku od dijatonskog polustepena (a — b) nazvanog limma (grč. tj. Zbog jasnoće harmonija APRILE. DJELA: tužaljka Musae J. 1949—50. Sonatine: za flautu. 'ATC6XXO>VO. Helmholtz. Npr. Wolfenbuttel 1930. U staroj grčkoj književnosti i umjetnosti često prikazan kao pjevač i svirač lire. Muziku studirao na Konzervatoriju u Ns Longo). 1962. Abenteuer einer Notenfeder. 1957. Margareta (Gounod. Johst. 1951. 1954. Bogdanova Kocka u Skoplju. — KOMORNA: dva gudačka kvarteta. u muzičkoj teoriji starih Grka. od i izvodi se na početku dobe i s jednakom snagom kao i gla\ APOSTOLOVA BOGDANOVA.: tužaljku. Učio na Konzervatoriju u rodnom gradu (A. God. a a. 1951. 1959). Napisao je knjigu Ober die Helmholtz: von den Tonempfindungen (1863). zatim kod A. kad se od cijelog stepena odbije limma. [U IflsH dobro Teškoća nastaje katkad kod ° ili I takta. Hans Erich Apostel. van der Straeten. obj. Juvem Teoretsko djelo L'arte del pedale nel pianoforte (2 sv. suita Concise. A. La Musique aux Pays-Bas.: J. Konstruirao je akustičke aparate i harmonijume s ljestvicama čiste ugodbe. Ero s onoga svijeta). S velikim je uspjehe u Španjolskoj (1758). 1551 pratio je kraljicu na putu u Španjolsku. NOVA IZD. napisana. Orfej). 1947—49.). npr. kitare i aulosa {Ilijada. 1962. Lorenz). Sonata campestre za violinu i klavir. appoggiature. Abigaile (Verdi. solo-pjesme. Bruxelles 1867—88. Norma (Bellini). zbirka od 23 chansona (4-gl. što je u stvari zaostajalica. Rondo ritmico. APPASSIONATO (tal. — W. 1911—12. jer stari majs bili dosljedni u bilježenju. APOSTEL. zbor i orkestar. koji prethodi (izvan takta) glavnom tonu. Cimarosa). misa (4-gL). ako se od čiste kvarte (3 : 4) oduzmu dva cijela stepena (t : [t] 2 = ! T I ili 20 : 21). sopran (Tetovo. U grčkoj mitologiji bog sunca. 28. 1929. 1545). Holderlin. 1529—72. Morike. 60 Shemen fiir Klavier. tokata. Kastrat. 1946. a služi obogaćenju melodijske linije. LIT. melodijski ukras od jednog ili više tonova. koji se dobiva. Berga u Beču gdje od 1922 djeluje kao nastavnik. violu i gitaru. sitnimIzvodi se kao obična zaostajalica na glavni dio dobe ili trajanju kojim je sitna nota zabilježena. njem. (2048 : 2187) nastaje. Benedictus Appenzeller. vođa muza. APPENZELLER (Appenzelders). F. Odiseja. VO^O? Apolonova himna). Adina (Donizetti. Taj rad doveo ga s istaknutim akustičkim stručnjacima (H. Who was Benedictus. intrada za limene duhačke instrumente i udaraljke. 1955. 28 brani di avviamento alla mušica moderna. J. Nikola Šubić Zrinjski) i Đula (Go tovac. God. port de voix). gen. Eliot). njegovu glavnom svetištu. Nabucco). Hans Erich Apostel. pa time izazivaju komprimiranost zraka ispod Osjetno se a. z a klarinet. APLIKATURA -+ Prstomet APOLINIJSKI -> Dionizijski i apolinijski APOLON (grč. pjesme za glas i orkestar (H. u službi madžarske kraljice Marije koja je stolovala u tom gradu. Taranto. aecent. Magnificat (4-gl. Carmen). Na Pitijskim igrama u Delfima. 16. je napisao tužaljku prigodom smrti Josquina Des Presa. zaštitnik pjesništva i muzike. Madame Butterfly). Hans Erich. Široke stručne naobrazbe. —■ D. Ballatta. MGG. koje čvršće ili slabije zbližene. pod utjecajem A. 1927—37 direktor Talijanskog konzer Tunisu. pjesme za glas i različite komorne instrumentalne sastave. i u suvremenim zbirkama. 1937. Donizettija). X 1731 — 11. kromatski polustepen (b — h). Ljubavni napitak). Ispravna je izvedba u primjeru označena zvji b. Isprva komponira u duhu kasne romantike. M. V 1927 —). 1964 i za rog. ciklus Kubiniana. I 1888). Violetta (Verdi. Scirolija.

— L. violist (Kaposvar.APSOLUTAN SLUH — ARANY APSOLUTAN SLUH. 19. 1731. ARANY. 1907. prešućenom programu svih pretklasičnih i klasičnih djela. APSOLUTNA MUZIKA (lat. J. 1731. 1955. VIII 1953). — Isti. 1736 postavio u carskom kazalištu svoju operu La Forza dell' amore e dell'odio — prvi veliki operni spektakl izveden u Rusiji. Smisao je naziva figurativan: ornamentalne šare Istoka odražavaju se u ritmu i bizarnosti melodijske linije. Osoba s apsolutnim sluhom može. Musikpsychologische Studien. ciklički (ili polarni tip) osjeća ovakve tonove kvalitativno suprotnima. Das Dauergedachtnis fiir absolute Tonhohen. LIT. Od 1872 surađivao u časopisima The Atlantic \ionthly. 1930. 1952. Begidžanov. susjedne tonove. tužno. pojavljuje se najčešće već u 3. I kod apsolutnog sluha javljaju se u većoj ili manjoj mjeri pogreške u određivanju visine tonova. doživljava. osobe. Berenice. 23. Propagirao je muziku engleskih kompozitora. ARAKIŠVILI (Arakčev). je autor prve gruzinske opere Cna3aHue 0 Uloma PycmaeeAU (1914) i prve gruzinske simfonije. s. — R. Rosenberga Ružica na školi HGZ-a u Zagrebu. absolutus oslobođen. E. A. 1941. LIT. U violini učenik V. fV m. A. LIT. Uz istaknutu djelatnost u Zagre- . Die deutsche Aesthetik der Gegenwart. I. Leipzig 1734. DJELA. Studirao u Parizu kod P. tražeći ia sačuva svoju autonomiju kojoj smisao leži u čistom kombiniranju tonova i oblika (F. nadalje postoje osobe. Krueger. Riemann. Dirigirao je u svim većim španjolskim gradovima. Eudossa incoronata. Weinert. Podučavao na College >f Music i na Lozvell Institute u Bostonu. U Petrogradu je ostao do 1759 (ponovno se vratio na kratko vrijeme 1762). Hindemith: »Svemu je zlu kriv Beethoven. Selection jrom his Letters and Writings. Kantate: La Gara delVamore e dello zelo . von Stanlin. Na Konzervatoriju u Baselu učio dirigiranje (F. Kratko vrijeme na-:tavnik klavira i harmonije na National College of Music. ZIMG. 1932. ARABESKA. 1894. Archiv fiir Psychologie. čeznutljivo. 1729. — M. W. Simpatije romantičkih pjesnika za poeziju Istoka nalaze tu svoju muzičku paralelu (R. Artaserse. Te se polemike mogu svesti na iva oprečna mišljenja. prema kojemu svako muzičko djelo mora imati »program«. Seashore. 1879: Aiusicians and Music Lovers. 1920. On je i muziku uveo borbu i patos. MGG. Osobite je uspjehe postigao kao član -> Zagrebačkog kvarteta s kojim je koncertirao po cijeloj Evropi. Berlinu i Rimu. iesto mnogo sigurnije raspoznati komorni ton ili neke druge tonove od apsolutnog slušača. Paine. s. O630P napodnou necuu BocmoHHou Fpy3uu. Filmska muzika. — Obradbe narodnih pje sama. u svojoj biti (Schopenhauer). Gebhardt. X 1848 — Vevey. Njegova je muzika izrazito nacionalnog karaktera osobito po jasnoći ritma 0 osebujnosti melodike. Weingartner). 1948. Prema drugom se mišljenju muzika mora kloniti veze s poezijom li slikarstvom. od parcijalnog. 1888—90. God. potpuni neovisan. 1937). Mitridate. američki muzički pisac (Boiton. \bsolute Musik. Dmitrij Arakišvili. Od 1953 predaje na Konzervatoriju u Madridu. 1745. 1898. 1926. Vincija i L. Junon secourable Lucine i Urania vaticinante. Musik-Aesthetik in ihren Hauptrichtungen. 25. A PUNTO D'ARCO (tal. bez ikakva pomagala i izvan konkretne muzičke :jeline. Lea. Annales de la musique et des musiciens au XVIII e siecle. 1919. Die Philosophie der Musik von Kant bis E. 1929. A. Revesz. Cleomene. naziv za kraću (obično klavirsku) kompoziciju. Abraham. da svira vrhom gudala. Abraham i F. 1951. Amor prigioniero . Das Spezifisch-Musikalische md die Frage nach dem Sinngehalt der Musik. Francesco. Alessandro nelle Indie. Švicarska. /I. Archiv fiir die gesamte Psychologie. oratorija i kantata. — Andante za gudački kvartet. —• VOKALNA: oratorij 5. Machado). Krajnji ipsolutisti brane joj čak odražavanje emocija i afekata. Das ibsolute Gehor und seine Typen. Machado) za sopran i orkestar. pedagog i suradnik časopisa Mysbma u Mcu3Hb te gruzinskih novina Meepun. 1930. — Izdao zajedno sa J. —■ A. 1755 komponirao prvu operu na izvorni ruski libreto I4e<p~aji u FIpoKpuc koja je doživjela golem uspjeh i zadržala se na repertoaru do konca XVIII st. koje tačnije čuju srednje tonove nego visoke i duboke i obrnuto. 1738. španjolski dirigent i kompozitor (Bilbao. ovvero La Semiramide riconosciuta. odnosno s vanmuzičkim elementima. c kao c. a kvartne i kvintne tonove (kvintni krug) doživljava kao bliskije. K. ORKESTRALNA. diplomirao 1869. — C. APTHORP. 1913. komična opera )Ku3Hb-padocmb. Već oznake kao veselo. 1939. Često se a. 2. a možda i kod L. 1934. — W. Priifung der Musikalitat. Revesz. 1942 i III (sa zborom). II 1873 — Tbilisi. Prvo.Champlinom Cyclopedia of Music and Musidans (3 knj. Sunday Courier i Traveller. npr. kao najbliže slične tonove. ibid.). lle$aji u LlpoKpuc. about Music and Art in general (2 sv. godini života i podvrgnut je zakonima razvitka. — G. instrumentalna muzika bez programa ili programnog naslova (fuga. // Finto Nino. zatim komponirao za talijanska kazališta niz opera seria. Na brojnim putovanjima (1901—08) po Gruziji sabrao preko 500 gruzinskih narodnih pjesama. Zeitschrift fiir Psychologie. 1940. Tri simfonije: I.). a 1888—1903 bio je muzički litičar u Boston Evening Transcript. Ać. — Oratorij Castilla (M. — W. Lučio Vero. Opere: Lo Matremmonejo pe' vennetta. već raspoznaju subjektivnu visinu. Lang). Muziku studirao na Konzervatoriju u Moskvi (1894— 1901). a da uz to čitav niz tonova ne raspoznaje). a ja želim samo muzicirati«). Učio kod svoga djeda Pietra Aniella. 1734. divlje. uputa violinistu. — Gudački kvartet. te na Peabody Institute 1 Baltimoreu. kompozitor i direktor Talijanske operne družine. se ne može naučiti. 1918—25 drugi koncertni majstor.—Klavirske kompozicije (7 kavkaskih plesova. iako je prilično siguran znak muzikalnosti. Dukasa. tzv. Seleuco. umjetničku karijeru započeo 1915 kao član opernog orkestra Hrvatskog narodnog kazališta. Vrativši se 1933 u Španjolsku istakao se izvedbama velikih zbornih djela. nije gotovo nikad potpuno odvojena od vanmuzičkih pojmova. pa se ne mogu prilagoditi na stvarnu apsolutnu visinu tonova. nije preduvjet za muzičku nadarenost. izv. obilježavaju tarakter neke kompozicije. 1744. DJELA: sonata i capricci za čembalo. linearni tip. Moses. 13. — H. gruzinski kompozitor i folklorist (Vladikavkaz. Das absolute Gehor im Kindesalter. A. 1929. koncert. 1874 —86 ia Nem England Conservatory u Bostonu. Izdavao Programbooks boston-ikog simfonijskog orkestra 1892—1901. kod kojeg nije razvijen potpuni iistem raspoznavanja tonova (osoba s takvim sluhom može npr. — Kantate. gudački kvartet. Ciro riconosduto. — H. C. 1948. 24. L'Asilo dellapacejLa Corona d' Alessandro Magno . Nachrichten von der Musik in Russland. Cber die beiden Arten des absoluten Gehors. A. 8 baskijskih pjesama (M. 1911 i FUMH noeoio BocmoKa. Scheringovoj tezi o skri-? enom. — G. izuzetno prirođeno svojstvo sluha la prima i pamti apsolutnu visinu tonova. — 0. II 1913). a predavao je i na Muzičkoj akademiji. Andrea Corsini. — DRAMSKA: opera CKasanue 0 Ilfoma Pycmaeejiu. Schumann. simfonija. Past andPresent. Prota-Giurleo. Geschichte ler Musik-Aesthetik. 9.). Musicisti napoletani in Russia nel' 700. The Opera. balet. Leipzig 1938. Treba razlikovati pravi a. The Psychology of Musical Talent. 1951. čist). zasniva na pamćenju specifične boje koju imaju pojedini tonovi. 1729 debitirao kao operni kompozitor muzičkom komedijom u napuljskom dijalektu Lo Matremmonejo pe'vennetta. 1920. dok drugi. Serauky 3 Die nusikaljsche Nachahmungsasthetik im Zeitraum von 1600 bis 1800. Sdpione. — A. da raspoznaje. ARAJA. latz. IV 1902 —). B. — A. U toku svoje 24-godišnje intenzivne djelatnosti znatno je utjecao na muzički ukus ruskog dvora. Mainz 1948. Debussv i dr. Wellek. se istakao i kao organizator staleških organizacija. — :. 61 DJELA: Hector Berlioz. Gatz: »Svaka je muzika autonomna apsolutna«. 1735 angažiran u Petrogradu kao dvorski dirigent. često žučljive i oštre. takav su slučaj npr. Granica između apsolutne i programne muzike nije oštra. 1912. 1730.: A.. i 4. K'ellek. Jancke. AI. 1934. C-dur kao C-dur i slično. MGG. By the Way. lami po sebi. Do Oktobarske revolucije veoma aktivno sudjelovao u muzičkom životu Moskve kao jedan od osnivača Narodnog konzervatorija (1905). Gefiihl und Kunst (u djelu Phantasie ind Kunst). Suprotstavljanje apsolutne muzike programnoj dugo je izazivalo polemike. Dmitrij Ignjatovič. VII 1899 — Zagreb. I. 1902. 1930. da je štetno držati se striktno bilo kojeg od ovih ivaju pogleda na muzičku umjetnost: formalizam sužava mogućlosti apsolutne muzike. Das absolute Tonbewusstsein. talijanski kompozitor (Napulj.. Tonhohenbewusstsein und Intervallsinn. : P. Simfonijske pjesme FUMH OpMy3dy. 1747. Kpa-mKuu ucmopunecKuu 0630P zpy3UHCKou My3UKu. oko 80 solo-pjesama. Studirao u Dresdenu. Bellerofonte. 13. 1735. 1919). VI 1709 — Bologna. srodne. zatim na Harvard College u Bostonu J. — DRAMSKA. a nisu vezani uz neke realne životne okolnosti. ibid. relativnog sluha. Utemeljitelj (1919) i dugogodišnji predsjednik Zagrebačke filharmonije. 1914 (1. — R. Dragutin. Kurth. LIT. II (sa zborom). ARAMBARRI Y GARATE. 1731. 1751. Od 1918 direktor Konzervatorija u Tbilisiju. Schdfke. K. Jesiis. D. Untersuchungen iiber das absolute Gehor. Stupanj sposobnosti i nepogrešivosti zavisi od razvitka i vježbe isto tako kao i kod tzv. Mnogo je važniji i svakom muzičaru prijeko potreban -> relativan sluh. Moskva 1953. akorde ili tonalitete. odnosno afekte ili emocije. 1755. God. Moos. ali se može izvježbati do nekih granica. Grečaninova. Postoje različiti tipovi apsolutnih slušača: jedan. 1750. sonata). Auerbach. Geneve 1948. 78. Das absolute Tonbewusstsein. — U. Wellek. Kobelt. I. IV. le Flema te na Scole Normale de Musique kod P. a od 1925 solo-violist. DJELA: četiri Impromptua i Elegija za orkestar. — SPISI: Fpy3UHci<oe napodnoc My3UKanbHoe meopnecmeo. 1916. koje će interpretacija njome oživjeti. Das Musikleben. 1737. — Opera Viento Sur. dok uklapanje literarnih programa preazi njeno područje. AFMW. Ks. time ujedno započinje rad ruske Dvorske opere. Osnovao je Savez muzičara i bio pročelnik opernog orkestra HNK. 1755 (libreto: A. K'iora naglašava. Neue Psychologische Stimme. No to su apstraktni afekti i emocije. von Hartmann. — F. 1932. Napoli 1923.: O. 18. 1922. Poslije Oslobođenja djelovao neko vrijeme u Sarajevu kao violist opernog orkestra i gudačkog kvarteta. La Forza delVamore e dell'odio. SBIMG. a i reproducira (ne uvijek) tonove. kulminira u A. I. I 1964). M. oko 1770).: J. s. Posljednje godine proveo u Bologni posvetivši se podučavanju. 1901. Boston 1919. zborovi. 1910—n privatni učenik A. Gehorpsvchologie. koje su u svojoj praksi i iskustvu naučene na različito udešene instrumente. VVilliam Foster. s. — F. Wiora. na vrhu gudala). Musikpsvchologie. — J. Sumarokov).

poezije i u dodiru s muzičkim kulturama naroda koje je zahvatila islamska ekspanzija te je postala svojevrsnom sintezom raznorodnih muzičkih elemenata. Jordanija. od 1909 živjela u Londonu gdje je koncertirala solistički i zajedno sa sestrom.: M.Perzijska muzika. Balkašin. Zvuk. Tostoj. m. Ko. ARANYI. Predislamska ili tzv. 1. 5. Studirala kod J. Arapov. G. važnu funkciju ima u toj muzici ritam izveden iz govornog ritma. . se bačkom kvartetu i Zagrebačkoj filharmoniji u kojoj je djelovao do smrti. Černov). vuče korijene iz narodne muzike arapskih nomada predislamskog doba. CeododHuu Kumau. V. Tunis. IX 1905 —). Od 1941 djelovao u Seattleu kao dirigent (do 1942) i violinist. zatim kraće vrijeme profesor na Muzičkoj školi u Michiganu. staroarapska muzika nomada-beduina ima mnogo zajedničkog s hebrejskim ili staroegipatskim melizmatičkim oblicima. God.62 ARANY — ARAPSKA MUZIKA Razdoblje razvoja (od 662 do oko 830). Opere: XodMca. ARAPOV. sovjetski kompozitor (Petrograd. B. Jefimov. Bartok. 61. Joachima. Kao profesor Lenjingradskog konzervatorija odgojio niz uglednih kompozitora (J. plosnat. ARAPSKA MUZIKA obuhvaća muziku naroda arapskog jezičnog područja i islamskog kulturnog kruga na Prednjem Istoku (Saudijska Arabija. prilagođuje sve elemente izvorne kompozicije (melodiju. a u širem smislu i muziku naroda novoperzijskog i turskog jezičnog područja koja se razvila u posebne dijalekte (->. melodijsko deklamiranje narodnih epova uz pratnju gudačkog instrumenta rebaba može se ubrojiti u primjere izvorne muzike Beduina. Alžir. 30. filmska muzika. 1.: A. priredili). Libija. Nizozemskoj. njime se oponašaju koraci deve i konjski galop. Melodije imaju mali opseg i karakteristične mikrointervale. pa se njezina povijest. 12. poglavito iz muzičkih teoretskih djela i religijskih dokumenata. u zabavnoj muzici i jazzu naziv za instrumentalnu ili vokalnu preinaku ne kog djela. II. Koncert za violinu. odnosno orkestralnog sastava za koji se piše. uspješno se bavio i muzičkom pedagogijom na srednjoj školi Muzičke akademije u Zagrebu. B. Za razliku od ~* preradbe muzičkog djela koja nosi karakteristična obilježja obrađivača. 21. K. V 1896 — Firenca. -> Turska muzika). 1943. 1923—24 bio član Zagrebačkog kvarteta (prva violina). to su po predaji hidd i khabab. klasičnih oblika arap. 1959. 1944 (sa. Moskva 1964. a sama muzika proučava se uglavnom u njezinu današnjem stanju. Debitirala u Beču 1909 i otada koncertirala po cijeloj Evropi. 1927—32 gostovala je u mnogim gradovima SAD. izuzev malobrojnih izvornih muzičkih primjera. 15. God. Sve do novijih vremena a. A. DJELA. madžarski violinist (Budimpešta. izrasla iz govornih akcenata. Tri simfonije: I. Ovi osnovni ritmovi pojavljuju se u najstarijim oblicima arapske pjesme. D. XII 1962). Učenica J. 1959 i III. N. Od 1936 živio u SAD gdje je do 1940 bio pročelnik odjela za violinu na Duquesne University u Pittsburgu. A. A. Graf. Razvoj arapske muzike može se podijeliti u 5 razdoblja koja se uglavnom podudaraju s važnim događajima arapske opće povijesti. Kenigsberg. V 1966). Francis. 1962. II 1888 — Firenca. Francuskoj. Debitirao 1904. Od instrumenata poznati su od davnine: duff {-> def). Studirao na Muzičkoj akademiji u Budimpešti (J. Holst je za njih napisao svoj koncert za dvije violine i orkestar. Červinski. solističko. HacpedduH. 1964. četvorouglast. m. Libanon. 1947. sestre. 1964. a. In memoriam. ARANŽMAN (franc. ritam i oblik) potrebama. Budimpešta. Maroko). Madžarskoj i Italiji. LIT. U doba osnivanja dinastije Omejida. Hess. velikih osvajanja i širenja na Istok a. Boris Aleksandrov ič. madžarske violinistice. harmoniju. Ravel i R. Od 1923 živjela u Londonu. Hubava u Budimpešti. se prenosila usmenom predajom. zatim veliki bubanj tabl. <[>pezam »nočeda«. izvodi iz posrednih izvora. Zaslužni umjetnik Ruske SFSR i Uzbečke SSR.— DRAMSKA. a izgrađivala se pod utjecajem Islama. 26. ORKESTRALNA. arranger urediti. Dragutin Arany. Citovič. H. M. Hubav) i na Visokoj muzičkoj školi u Berlinu (W. Sirija. m. ARANYI d'. ona je povezana s predislamskim narodnim pjesničkim oblicima koje su gajili putujući pjevači-pjesnici. Psalmodičko. neki srednjovjekovni teoretičari navode podjelu male terce na 6 različitih tonova. dvostruko napeti ručni bubanj koji prati akcente govornog ritma. Vaughan Williams posvetili su joj svoja djela za violinu. Adila (udata Fachizi. III 1966). mogućnostima i stilu soliste. Predislamsko razdoblje. Irak) i u sjevernoj Africi (Egipat. Kozlovskim) i dr. III 1893 — Seattle. Melodije se monotono ponav ljaju od stiha do stiha. pa vrsta mandoline s dugim vratom i 2 žice -» tanbur i vrsta violine sa 2 žice i četvorouglastim ili kruškolikim rezonatorom -> rebab (ili rabab). J. — Kantata Jjotceaaji~3dduH. Jelly (Budimpešta. A. kasnije koncertirao u Njemačkoj. LIT. Marteau). Austriji. 30.

za vladavine Omejida. gdje su muzika i likovne umjetnosti velik procvat. Najvažniji ir klasične arapske muzike postaje lutnja—'ud ili al-'ud 1 svoj prilici potekla od perzijskog barbata. perzijske i grčke muzike' umjetnički karakter. Prvi put se formulira dotad 1 pojam muzičkog izražaja. uglađenija. čisto metričke. U toku svečanosti i službenih prijema su nastupali jedan za drugim. ima 4 žice i t perzijskih imena barnm i zir a unutarnje arapskih matb lath i udešena je u kvartama: bamm mithlath bo mathna \\o Upotrebljava se i mi' zaf. vrsta obo( (ili zamr) i flauta — gesbah ili qhesbah (najčešće sa 9 rup struka flauta sa 5 rupa). Pokušaj sinteze različitih muzičkih nisu uspjeli zbog etničke raznolikosti. arapskoj baladi građenoj u dugačkom nizu stihova jedna i strukture. je na čelu Ibrahim (742—804).obogaćuje elementima sirijske. izražajnija. sistematizirao je ara zičku teoriju starije škole (u mnogome podudaranu s Eu i opisao njezinu praktičnu primjenu u 2 traktata: u melodiji i ritmu« i u »Velikoj knjizi pjesme«. koja služi i za pratnju pjevač. počinje se razv dicionalni orijentalni stil. N skom dvoru glasovita je bila obitelj muzičara al Mav. opsegom šira. Instrumentarij se također obogatio i prilagodio st napretku. drugi thaqil (svaki sa po 16 doba) i mdkhiiri. ibn Mussayih je pjevački sistem i proširio opseg melodike preko oktav učenik Muslim ibn Muhriz razbio je okvire klasičnog stiha i time omogućio bogatiji razvoj muzičkih linija. ramal (2+! prvi thagil. nastaju originalna djela. Njegov sin Ish 850). ali nije više samo dopuna pjesničkor Prema suvremenim dokumentima težilo se za umjetnici kovanjem primarno muzičkih elemenata pa u to doba postaje bogatija. drugog thaqila). koji je u muzici isprva značio izvodilački sastav a kasnij ziciju u obliku niza instrumentalnih (i vokalnih) stavak. Ibrahim Mansur Zalzal (?—791). suitu. otud potječe izraz naub. Ibn Muhriz proširio je muzičku fra: stiha (po uzoru na perzijsku Rubayiu). Već na početku ov< ističu se dva muzička središta — jedan u Bagdadu. vrsta harfe ili citre sa 12 ž kanun (qanun). dulje od dotadašnje. muzička središta bila su. U to doba su reproduktivni umjetnici često bi kompozitori. i . Karakter star stiha sačuvale su do najnovijeg doba psalmodičke recitacij koje su jednostavne. h novi tip lutnje ('ud aš-šabbut). učitelji. Bagdad. koji se od Zapada prei oplođuju i križaju. bez ikakvih ukrasa. Osvajanje zapadnih zema arapskoj muzici nove utjecaje. osobito proširenju ljestvice. Pojavljuju se profesionalni muzi osnivaju škole. pojedine su vrste razdijeljene prema 4 temeljna 1 h a z a j n 7 / 1 | r a m a l J i J J J i J i \ al thaq. citra u obliku trapeza sa po 3 žice za pa već spomenuti tanbur. lutnjist i teoretičar. 1 hazaj (po svoj prilici dvodjelni ritam marša). Razdoblje širenja arapske kulture na Zapad (( konačne Rekonkviste 1492). pjevač.il al awwal J jt i J i i J \ £ jt J \ Jl s v ar i j a nt om m dk hu r i a ! t h aa j l al t h đ ni J J i J j ' J J Cordobi — gdje se razvijaju različito usmjerene škole. se i ritmička građa ali novi se oblici prilagođuju zahtjev: rike. Na dvorovima kalifa muzika je postalf dio ceremonijala. također dvorski muzičar. Dam Abasida. Muzika je doduše podvrgnuta poezije i Kur'ana. graditelji instrumenata i teoretici od prvih arapskih muzičkih teoretičara. pjevač i instrumentali: se pripisuje više od 900 kompozicija. tako je nastao oblil koji i danas postoji u arapskoj muzici. a od duhačkih. melodijska se fraza oblikovala prema jedr i zatim ponavljala.

što se oslanja na akcente govora. Tako su pod utjecajem španjolske pučke refrenske pje sme nastali novi strofni oblici arapske lirike: muvešah i zajal koji su slični renesansnoj odi ili baladi. Fragment s kovčežića od slonove kosti. kada je vlast nad islamskim svijetom prešla u ruke turskih sultana. ibn Sina. odnosno »preinute«. Osim Cordobe značajna su žarišta zapadnoarapske muzike Granada. pučka je varijanta muvešaha u andaluzijskom dijalektu. Pulsiranje itmičkih figura ili perioda odvija se samostalno i prilično neovisno melodijskom obličju tako da se melodija i ritmički instrument esto križaju. Razvio se novi stil tzv. perzijski). koji lotječu od staroarapskog hazaja. njegovali su ga prvenstveno dvorski pjesnici virtuozi (pronalazak se pripisuje 'Obadu al-Quazzazu iz XI st. koji se sastoje od nizanja ritmičkih motiva u duge periode dor). Velik procvat doživjela je a. Jevreji i Saraceni. koji se pjeva u slobodno odabranom ritmu. Najveći broj pomičnih prečnica usreće se kod Alfarabija. Uzori su im bili grčki filozofi pa i u teorijskoj istematizaciji muzike usvajaju osnove grčkog sistema prilagođuući ih arapskoj muzici. Po tome. Zajal. a sama a. Visinu tonova i njihove međusobne odnose zračunavali su i utvrđivali arapski teoretičari pomoću lutnje (ili anbura). alžirska pod kordobskim utjecajem. U općoj teoriji o itmu arapski teoretičari dijele ritmove na »sastavljene«.). ujedno kompozitor i muzički teoretičar Avempace (ibn Badžah. svakom rimovanom stihu odgovara druga melodijska fraza. turski. U ovom su razdoblju veliki irapski filozofi. Izvještaji o Rekonkvisti i suvremene kronike govore o muzičkim priredbama na kojima sudjeluju kršćani. oko 1090— 1138). (G. njezine su prazne žice bilo ugođene u tetrakordima a onski je opseg obuhvaćao 2 oktave antičkog systema teleion. Avicena i dr. Za velikih kršćanskih osvajanja. U traktatu . ugledajući se na muhamedanske knezove.) teoriju meDdijskih modela (arap. oko 800). već su zasnovani na slobodnom nizanju kraćih li duljih ritmičkih jedinica (aditivna ritmika). Pored vlastite teorije ritmičkih modela izgradili su arapski rednjovjekovni teoretičari (Alkindi. narodske slojeve dok je na Istoku muziciranje uglavnom privilegij dvorske elite. odnosno o položaju tepena u svakom pojedinom slučaju. Od XVI st. razvoj arapske muzike nije više posve jedinstven. Abu Bakr Sabuni i Abu Bakr ben Sarim (Sevilla) te veliki filozof arapskog Zapada.ARAPSKA MUZIKA Bagdadu javlja se pored predstavnika tradicionalnog. nadalje. Villoteau otkrio je u toku svojih straživanja 1428 vrsta arapskih ljestvica. zatim istematizirane i svedene u okvire određenih ljestvica. Prvotno su a bile narodne melodije koje su u toku vremena tipizirane.) U pogledu ritma arapska se teorija bitno razlikuje od zapadijačke. žice su se skraćivale dalje većim ili manjim jrojem pomičnih prečnica pa su se na taj način dobivale različite jolutonske. kompozitor. m. Abu al Hossen Ali ben al-Hamra (Granada). u užem smislu zapravo stagnira. Alfarabi (oko 870 — oko 950) i Avicena arap. dok su kod Grka mali ntervali smješteni u donjem dijelu kvarte. Zatim slijedi polagani dio i priredba završava sa dva poletna stavka. Ali ben Jaahdar. ljestvicu smatrali uzlaznom linijom. arapska muzička djela sve više ustupaju mjesto novim oblicima mahom turskoga podrijetla. Nakis i Kiami-natik. prema pravilima koja je postavio Zirvab«. a Tetuan i Fez blizi su stilski nekadašnjim središtima u Valenciji i Granadi. ritmički lačini i instrumenti. Od teoretskih djela toga razdoblja zanimljiva je manja rasprava nepoznatog autora — »Poznavanje 8 tonova« — koja sadrži jedini do danas poznati pokušaj notacije arapske muzike: znakovi arapskog pisma raspoređeni su prema grčkom alfabetu (slovčana notacija). Proučavaju se u prvome redu fizikalna vojstva tonova i intervala. Ta se pojava naziva »orijentalnom kromaikom«. Razdoblje stagnacije. protjerani Arapi osnivaju u berberskoj Africi kulturne centre u koje presađuju umjetničke tradicije andaluzijskih gradova. male i velike terce. A. karakteristično je međutim da su Arapi. Valencija i Sevilla koja je ujedno središte gradnje muzičkih instrumenata. Različite sisteme jestvica ili tonskih rodova izgrađivali su i arapski teoretičari ta osnovi tetrakorda. U tim gradovima djeluje čitav niz istaknutih arapskih muzičara i teoretičara: Ibn Kharia i Ibn Zai al-Haddad (Valencija). Taj se preokret najjasnije igleda u kromatskom tonskom rodu. Posljednji veliki teoreičar klasične. tako da lastaje 48 kombinacija. Tragovi Zirvabove škole naziru se u sjevernoafričkom području još i u XIV st. orkestralna predigra Pesref i melizmatičke pjesme Semai. kršćanski vladari uvode arapsku muziku u svoje palače. karakteristična za današnju orijentalnu muziku naroda 'rednjeg istoka (primjer u modernoj notaciji): 63 SVIRAČ KRATKE OBOE. španjolska. Polazeći od »savršenog sistema« Alfarabi je razvrstao iestvice u dvije grupe tonskih rodova: jake (dijatonske) i slabe kromatske i enharmonske) sa po 6 različitih vrsta u svakoj grupi. Sam narod usvaja saracenske pjesme tako da crkvene vlasti najzad moraju intervenirati (koncil u Valladolidu). jer metričko ritmički oblici arapske muzike nisu simerično naglašeni. Glavna su luzička obilježja maqama. četvrttonske pa i manje vrijednosti. Razvijaju se četiri muzička dijalekta čije varijante odaju podrijetlo: tuniska je škola pod utjecajem seviljske. U afričkim provincijama isprepletali su se sve do prve Rekonkviste utjecaji s Istoka (osobito iz Sirije i Iraka) i sa Zapada. dvorski žongleri. nabraja 16 tonskih rodova (7 jakih i 9 slabih). Istodobno. u osvojenoj Španjolskoj gdje e obogatila španjolskim elementima. klasičnog tila i slobodnija škola nezavisnih. plesači i svirači uglavnom su Arapi. Njegova metoda pjevanja i raspored tih nauba poznati su po opisu al-Maqqaria: »U Andaluziji koncert počinje nashidom (recitativ). teoreti-:ar i pedagog. enciklopedisti i teoretičari muzike — Alkindi oko 790 — oko 873). maqam). Abu Bakr al-Hassar. i na »rastavljene«. m. a te često obuhvaćaju veći melodijski kompleks. koji se po svemu sudeći oslanja na Ptolemejevu eoriju. gotovo redovito su dijelile tri nepomične prečlice iz kojih su proizlazile »pitagorejske« vrijednosti velikog cijelog ona. islamska muzika dalje se širi u kršćanskoj Španjolskoj. uprotno od Grka. odnosno karakterističnih melodijkih tipova koji kompozitoru služe za uobličavanje. XI st. to su npr. An-'aluzijske škole koju je utemeljio u Cordobi Ziryab (Abu'lHasan ili ibn Xafi. Zirvab je proširio opseg lutnje dodavši joj petu žicu hadd i izgradio vlastiti muzički sistem koji je izložio u 24 nauba. što je losve izmjenilo teoriju 0 tonskim rodovima. Karakteristično je da je u osvojenim španjolskim krajevima muzički život obuhvatio šire. čiste kvarte i oktave sa dijatonskim ni-:om od sedam tonova koji je bio i ostao temeljem umjetničke nuzike Prednjeg Istoka. stvaraju se sve izrazitije raznolični muzički dijalekti (egipatski. Jnutar grupe »jakih« tonaliteta nalazi se dijatonska »ptolemejska« iestvica. Tradicionalna. kod Arapa se nalaze 1a oba kraja tako da najveći interval dolazi u sredini tetrakorda povećana sekunda). 980—1037) — znanstveno obuhvatili tekovine slamske kulture. čija je tzv.) čije su pjesme bile podjednako omiljene u Španjolskoj i zemljama Prednjeg istoka. Osim ovakvim ustaljenim brojem neponičnih prečnica. temeljni ton svakog pojedinog i odeđeni broj tipičnih melodijskih pomaka. a melodika je bogato ornamentirana. -ice na hvataljki. intervali ih tonaliteta mogu se razdijeliti na tri različita načina. Polazi se od najnanje ritmičke jedinice (kao antički chronos protos) koja se slaže 1 različite ritmičke figure (iga'at) prema metričkim modelima loetike. a oktava je obulvaćala često 17 do 24 tona. umjetnost virtuoza-solista. znameniti pjevač. arapska je nuzika sačuvala do danas svoju specifičnost. materijalna ljestvica na utnji sadržavala više od 25 stupnjeva u oktavi. Muvešah je bliži klasičnoj arapskoj metrici ramala. Njegovao ga je i proširio pučki pjesnik i trubadur ibn-Guzman (XII st. srednjovjekovne arapske muzike Perzijanac Safi I Din (1230—1294) klasificirao je i prvi put imenovao 12 maqama 6 avazata (sekundarnih melodijskih tipova). obraduju vrste ljestvica. (X): — 1 KOMA Avicena.

Musik und Tanz. zatim predavai na konzervatoriju u Hamburgu i Madridu. madžarski kompozitor (Zagreb. 27—28. hr bugarskih zapisa). Jerusalem 1940. zajedničko je obilježje svih muzičkih dijalekta smisao za složene ritmove koji se izvode na raznovrsnim udaraljkama gotovo potpuno neovisno od melodije (d'Erlanger je uspio zabilježiti 110 vrsta ritmova. Die Musik der Araber. Minijatura iz arapskog rukopisa Egipat. Extraeuropean Music Cultures. Farmer. 1925. SSSR i SAD ' tirao je i kao član komornih sastava. 1878. 1951. Belgiji. — A. Kod muziciranja. < . Lachmann. I. pozitor i muzikolog (Moskva. Anciei Musical Instruments. koje razvrstava u slijed nauba. Rabatu (Konzervatorij u suradnji s Institutom za domorodačku umjetnost). koji se danas upotrebljavaju. u Langresu. Arabic Musical Manuscripts in the Bodleiai London 1925. Studies in Orientj Instruments. 2. s melodijom koja slijedi svjetovne modele maqama. Osebujna tvorevina islamske duhovne muzike su molitvena za- ARATO. — E. usprkos nejedinstvenosti današnje arapske muzike. Na temelju dosadašnjih istraživanja utvrđeno je da. španjolski dirigenl nist (Madrid. de France. Sonn> Arbeau. M. Općenito se u arapskoj svjetovnoj i duhovnoj muzici današnjice može utvrditi podjela na zapadnjačku dijalektalnu grupu koja se nadovezuje na »andaluzijsku« tradiciju i na istočnjačku grupu kojoj su glavna središta Kairo i Carigrad. 1595). Farmer.). Journal of the International Folk Musi 1952. U XVIII st. Lachmai Cantillation and Song in the Išle of Djerba.— Isti. —■ C. Musik and Letters. ruski orgul. gdje vodi folklornu zbirku biblioteke 1 DJELA: Stichproben aus den Volksmusikkulturen Sudosteuropa: einer Verzvertung der Elemente der ukrainischen Volksmusikkultur in aben Kunstmusik. m. ARBATSKI (Arbatskv). 1951. Musik des Orients. Terminologie arabe des instruments de Kairo 1947. — P. XIV st.: Orchćsographie obj. 19 Ronzevalle. G. Berlin 1933. Idelsohn. postoje odre đena karakteristična svojstva zajednička svim arapskim mu zičkim dijalektima. 15. Breslau 1929. javljaju se pokušaji renesanse andaluzijskog stila.— -A. Leipzig 1930. An Annotated Bibliography. se nalazi i tabulatura za lutnju ugodenu u kvintama. ARBĆS. —■ . A. — E. Stern. ElHadž'Allal al-Batla (1729—57) iz Feza. P. na kojemu je utvrđen program naučnog istraživanja i sakupljanja ostataka islamske muzike. G. ± Rise of Music in the Ancient World. Die altesten Tanzlehrbiicher. IV 1911 —). — Ibrahim bey Mustafa. VI 19 ziku studirao u Madridu (J. The Religious Music of Išla: of the Royal Asiatic Society. je u Pri torirao disertacijom Sviranje na tupanu u Makedoniji živi u Chicagu. ZFMW. važan zboj opisa svih ondašnjih važnijih plesova (branle. God. — Isti. 6 stavaka obradio W. Palermo 1953. Grundlagen der antiken und orientalischen Musikkultur.: O. La Mušica hispano-musulmana en Maruecos. Prije odlaska na . — Komponirao je 8 simfo orkestralna. andaluzijski mavg. Istvan. 1952. 1889 1 majstor glasgowskog simfonijskog orkestra. L: Arabe (6 sv. —■ R. neznatnoj jačini zvuka i solističkoj prvenstveno vokalnoj ili instrumentalnoj izvedbi ili malim. Farmer. te pokretanja njezine obnove i pripremanja tla za razvoj koji bi se uskladio s razvojem evropske muzike. des intervalles dans la musique arabe. NOVA IZD. Leipzig 1842 N. Carigradu (u sklopu Konzervatorija). 1930. Napisao traktat o plesovima svog doba Orches traite en forme de dialogue (Langres 1589). 1 1943—44. Beaumont. — H. allemande. 1 A.: R. Hickmann. Francuskoj. Kusznir. raznovrsnih tonaliteta: svaki tip melodije i svaka vrsta tonaliteta obuhvaća 8 tonova oktave. — Isti. The Sources t Music. Joachim). F. — H. — H. Muhamed ibn al-Hassan al-Hdik sastavlja zbirku azjala i tavasiha (novo ime za muvešah). matassin i dr. Musik. Grabnera na Konzervatoriju u I God. dei Somali e dei Suaheli. Farmer. 1948. d'Erlanger. U okviru velikog pokreta za ponovnim oživljavanjem cjelokupne muhamedanske kulture i umjetnosti. I. (Die Tanze des XVI Jahrhunderts). Die Volksmusik der Araber von Biskra und Umgebung. Kratko koncertni majstor Berlinske filharmonije. započela je i obnova arapske muzike. G. gaillarde. solo-pjesme. — H. Pesenti. oblikovana poput si rapsodičnih uvoda (maval) svjetovnog pjevanja. 1953. Fonta. Weltgesi Tanzes. — H. Les Chansons mozarabes. 1948. Chottin i H. je monofona. S tim u vezi osnovani su istraživački instituti u Kairu (Institut za orijentalnu muziku). Mickmann. MGG. trileri. Studij kor dovršio je 1932 kod H. M. G. Švicarskoj. neki pjevač npr. MGG. 1891—191 sor na Royal Cottege of Music u Londonu. 1519 — Langres. melizmi. SBIMG. Tel-j GOZBA UZ SVIRKU LUTNJE. Milano 1931. — R. New York 1943. Kur'an se danas čita na dva načina: u »oficijelnom« liturgijskom stilu koji se kreće između povišena govora i pjevanja (tzv. Un Traite de musique arabe moderne. London 1931. XII 1863 — San Sebastian. The Minstrels of the golden Age of Islam. Journal asiatique. takva se lutnja još i danas upotrebljava u Alžiru i Maroku (kouitra). a. Jury Arbatsky. polifonih i har monijskih elemenata nema. kantilacija slična silabičkim recitacijama psalama i lekcija) i u »koncertantnom« stilu koji je bliz svjetovnom umjetničkom pjevanju. Kieseioetter. Živi u Švicarskoj. Larache 1941. institut u Pragu (1942) sabrao je veliki folklorni mater 3000 albanskih. u kojima se radi na sakupljanju i sistematizaciji materijala. Canti sacri e profani. 9. 1880. To je prije svega pojava mikrointervala. zborovi. zatim primjena mnogobrojnih. Bruxellesu (t temps. moresca. Ursprum Frage nach dem arabischen beziehungsweise maurischen Einfluss auf landische Musik des Mittelalters. Farmer. Recherches sur l'histoire de la gamme arabe. Farmer. Po građi a. srodnu klasičnoj naubi dil. A History of Arabian Music to the XIIIth Century.64 ARAPSKA MUZIKA — ARBOS zivanja ('odan) mujezina s minareta.). kasnije u ] u Salzburgu. Beyruth 1913. — H. — B. — 5. pavane. Possibilities of Crossing of the Modem Occidental Art . East and West. —A. s. Le Rapports entre la musique orientale et occident: ne Egyptienne. Land. — O. G. a ne mogu se niti notirati). Sachs. glavno je obilježje oblikovanja princip slobodnog nizanja dijelova bez dinamičkih vrhunaca i bogato ornamentiranje na različite načine: vokalize. II Muziku studirao u Budimpešti (Z. L'orchesographie de Thoinot A Tresors des bibl. u melodici se često susreće povećana sekunda. IV—VIII. 1951 . brze pasaže. Die Maqamen der arabischen Musik. dar degli Arabi. 1950. U krugovima evropske avangarde postao je poznat svojim apstraktnim baletima DJELA: rapsodija za orkestar. L. U to doba nastaju i neke neobične eklektičke tvorevine. a osim njih postoje još mnoge varijante). 24. Lon — R. — C. Pariš 1930—59. Jurij (Yury). G. 1952. 1933 bio je dirigent u Leskovcu i Sremskoj Miti 1935 zborovođa i orguljaš katoličke katedrale u Beograd živao je balkanski muzički folklor. Robson. kratki guturalni akcenti. The Influence of Music: From Arabic Source 1926. The Story of Dance h York 1947. W. Caracteristiques de Fart vocal arabe au moyen age. Kairo 1888. God. bogat melizmima. Collangei sur la musique arabe. A. Mary. —■ R. Migrations and of Oriental Folk Instruments. U liturgijskoj muzici također nije provedeno jedinstvo. izuzev nekih oblika heterofonije (bordunske i ostinatne forme). Z. Jeruzalemu. Djelo je bo strirano slikama i notnim primjerima. Schlesinger. Bearsden 1940. Leiden 1884. Actes du Viem International des Orientalistes. klavirska i orguljska djela. LIT. Michel. ZFMW. — H. Berlin 19 Shiloah. 1935. ali su svi njegovi fonografski snimci prilikom bombardiranja Beograda. sastavlja čudan mozaik reminiscencija povezujući u cjelinu egipatski taqsim. I. izvatke iz toga djela preveo na njemački A. Mušica astratta per un balletto za 14 instrumei — Kantata Ruf za zbor i orkestar. God. Berg: LIT. 1932 održan je međunarodni muzički kongres u Kairu. 1934. — R L'Orientalisme musical et la musique arabe. — X. Islamic Culture. ali se ti tonovi mogu odabrati između 24 ljestvičnih stupnjeva (evropsko uho teško može razlikovati sve te tonove. — G. Monasterio). Najnovije doba. Thoinot (anagram pravog imena Jean Ta francuski muzički pisac (Dijon. 1944 A.1 i druge folklorističke elemente. na engles C. donosi i mnogo podataka o nim i kulturnim prilikama svoga vremena. kao i zbog n koje se odnose na muziku. Glasgow 1938. Is European Musical Theory Indebted to the Arabs 1925. Nettl. —■ K. MGG. Le Monde Oriental. Bari Thoinot's Francy. Kao dirigenti je u Italiji. 1000 makedonskih i nešto srpskih. What is Arabian Mu gow University Oriental Society. Kodalv).: R. The Road of the Music of Humanit the Tupan in the Central Balkans. Ankari. 1904—06. Od 1904 bio: gent te profesor Konzervatorija u Madridu. Tetuanu i drugdje. Gevaert) i Berlinu (J. komornim sastavima. ARBEAU. — J. karakteristična je sklonost improvizaciji. Sonner. komponira naubu u tonalitetu istihldl (»izlazak mjeseca«). — Sonatina za violinu i klavir Ronda dei tempo. te svih klasičnih i neoklasičnih tradicionalnih pjesničkih oblika. Enrique Fernandez. LIT. Gerson-Kiwi.

ARAPSKA MUZIKA VOJNIČKA MUZIKA. Bagdad. 1237 . Minijatura iz rukopisa Haririjevih makama.

.BALET PLESNA SVEČANOST. Minijatura iz engleske kronike Jeana de Waurina J XV st.

približava stilu chanson mesure'e. I. LIT. AREND. kasnije se približio neoklasicizmu. Harmonije su mu čiste.. N. — Zarzuela Viaje al centro de la tierra. — Balet Forma za zbor i orkestar. a na drugome pratnja (bordun). Washington 1955. U chansonima se A. ARCHICEMBALO (tal. — DRAMSKA: baleti Hdnsel und Gretel. ORKESTRALNA: dvije simfonije. koncert za klavir. Moskva 1966. E. osim toga izgradio je i jedan Arcfhjiorgano. 1907—08. 1557. ORKESTRALNA. Kanada. Mušica de cdmara za sekstet. 1900). u francuskim izvornicima Harcha-delt i Arcadet). Petrogradu i Madridu te u Njemačkoj i u Americi. zborovi. od tal. — J. U novije su doba instrumenti s tipkama za reprodukciju prirodne ugodbe uglavnom harmoniji. 1606) i dr. 1542. — KOMORNA. četrdeset izdanja. kubanski kompozitor španjolskog podrijetla (Barcelona. ARCILIUTO (tal.). Parla). c. od 1951 muzički direktor Radio-Ankare. 1943. — Pjesme. Komponirao je pretežno svjetovnu muziku.: V. solo-pjesme. 1961. 14. Predaje i na Univerzitetu. CoBeTCKafl My3biKa. arcato. Fantasia concertante za flautu. Jakob Arcadelt. građa polifonička mjestimice akordička. Princeton 1949.. 1903. 1932. I. madrigale obj. u kompoziciji se zatim usavršavao kod P. DJELA: VOKALNA. Nordlingen 1935. Albeniza. B. 1957. Koln 1938. uz imena starijih instrumenata znači ili velik oblik instrumenta (archiviola. Tanaka. Studien im Gebiet der reinen Stimmung. 1943. 1950—53 predavao na North Texas State College. 1545. koncert za klavir i duhački orkestar.1943 i III. ARCIORGANO (tal. Passacaglia za gudače i udaraljke. Espinds Molto. fantazija na ruske narodne pjesme za klavir. — Udžbenici: KpaniKoe pyKosodcmeo KnpaKtnuHecKoMy ujyneHuw tapMonuu. Pnmo libro di Madrigali a 3 v. Eitner. Attainganta i dr. Helm (Smith College Music Archives. 1945 i 1947. Guido -> Guido d'Arezzo . Ondje je 1934 osnovao i do 1952 vodio komorni orkestar.). 1944. Torinu te u Habani. 1914. NOVA IZD. 1953 i 1961.. turski kompozitor i pijanist (Istanbul. Wildea i dr. 1951. Surađuje u različitim stručnim časopisima i urednik je revije La Mušica. 7. IV 1913 —). Vercelli. Mušica za mali orke star. 1895. zatim u Rimu gdje je isprva pjevač (tenor) a od 1540 (ili 1539) do najkasnije 1552 dirigent Papinske kapele.. ARENSKI. — Priredio izdanje Gluckovih komičnih opera Le recontre imprevue (Der Pilger von Mekka). Violet. 1939 i dr. 3 ricercara. motete obj. klarinet i gudače. 1943. sonata za violončelo i klavir i dr. posebna vrsta čembala koji je izumio Nicola Vicentino da bi ostvario prirodnu ugodbu na instrumentu s tipkama. sonata za flautu. 58). Lesure. 1544. Na jednom nizu izvodi se melodija. 1893—94 (VI izd. nizozemski kompozitor (oko 1500 ili 1514 — Pariz. Meier (Das Chortnerk. Pynoeodcmeo K u3yueMUHj <f>opM uucmpyMeumatibnou u eoKaAbtiou My3UKu (2 sv. Fena con la gionta di dodese canzoni francese & sei moteti novissimi. obou. ARCO (coll'arco. — Kantate. ruski kompozitor.Koczirz. Erkin. 1561). 1929. 1954. Konstruirao ju je A. 1959. AREZZO. koncert za kla vir. 13. 1946. 1910 i L'arbre enehante (Der Zauberbaum). 1921. 1949. God. 1956. 1951. V 1903). klarinet i klavir. — Klavirske kompozicije. velika lutnja sa dvije pužnice i dva niza žica. Finska. 1961. 1883 i 1889. VII 1873 — Koln. Prema Van der Straetenu potječe vjerojatno iz Brug-gea ili Brabanta a drugi misle da mu je domovina Liege. Bartoka u New Yorku.I npaKtnuuecKoio u3yueHUH zapMOHuu. 1944. Rimski-Korsakov). 194711949. God. Stekao je popularnost nizom plesnih pjesama (II Baccio. 1953—61 na Univerzitetu u Oklahomi. 1948. ARCI. 1911. est mort en 1568. a isticanje gornjega glasa još je u vezi s frottolom. : Sh. 22. 1961. Pet knjiga 4-gl. 1887. 1940 i 1942. 1884 i 1889—92). — W. 1895—1901 bio je dirigent Carske pjevačke kapele u Petrogradu. — Ch. 1890. DJELA. Osthoff (Das Chormerk 54. Filmska muzika. 2 sonatine. H.). A. Neobičnu je popularnost stekao upravo kao madrigalist: prva knjiga njegovih 4-glasnih madrigala doživjela je još za njegova života. 1882. 1950. 1930). kanadski kompozitor i pijanist (Montreal. Ballarda. Madrid 1942. 1956. Vito Trasuntino (clavemusicum omnitonum sa 31 tonom u oktavi. Riemann). A. -> Teorba.: F. arco gudalo).). Canticum beatae Mariae Virginis. 1. X 1568). 1947. VFMW. Hindemitha i B. koncert za kla vir. 1874. sonatina za violončelo i klavir. je komponirao atonalno. 1960). Dupont. Revue Belge de Musicologie. klavirski trio. I. F. Klefisch. Piccinini 1623. MGG. 1889—93 studirao muziku i muzikologiju u Kolnu i Wiesbadenu (H. dva klavirska trija. R. dulje vremena boravio u Italiji: najprije u Firenci (30-tih godina). Schmidt-Gorg. 1937—46. — Josi Ardevol. Vicentino ga je opisao u svojemu djelu L'antica mušica ridotta alla moderna prattica (1555). Fantasy on a Gromid. Mayer-Serra. — CRKVENA: Missae tres cum 4 et 5 vocibus. VII 1861 — Terioki. DJELA. Geschichte der musikalischen Temperatur. madrigala: I—IV. 1951 i Bremer Stadtmusikanten. God. — KOMORNA: dva gudačka kvarteta. Trtptico de Santiago. 1944. VII 1822 — Hove kraj Brightona. ali su rana Arcadeltova djela svakako inspirirana Josquinovim stilom. Johannsen. Instrumente slične archicembalu konstruirali su kasnije G. MFM. — KLAVIRSKA: tri sonate. Ać. I. pa je 1913 osnovao i udruženje Gluckgemeinde. C. B. Glucka. 1943—47. God. ARCHER. AHTOH ApeHCKHH. Milanu. I. Upotrebljava se kad treba prekinuti izvođenje -> pizzicata. Zur Geschichte des Luvthon' schen Klavizimbels. oko 120 francuskih chansona u zbirkama Le Roya. 1933. 1939. 6 sonata za 3 različita instrumenta. — Orkestrirao više klavirskih kompozicija I.: 6 chansona. 1945 i III. II. sonata za gitaru. 1932. U kardinalovoj je pratnji dospio i na francuski dvor. 3 suite. 6 nizova raspoređenih vjerojatno na 2 manuala. više madrigala u talijanskim antologijskim zbirkama. 12. Tri simfonije: I. DJELA. Anton Stepanovič. 1936. Nastanio se zatim u Londonu gdje je bio dirigent na Talijanskoj operi i promenadnim koncertima u Covent Gardenu (1874—77). 1585).ab u HaMannmu. solo-pjesme i dr. Vicentino (Descrizione dell'arciorgano. W. Klavir i kompoziciju studirao na Konzervatoriju u Montrealu. ORKESTRALNA: dvije simfonije. 1883 predavao harmoniju i kontrapunkt na moskovskom Konzervatoriju. Jose. 1954. 1944. Max. Živ i raznolik ritam njegove muzike otkriva utjecaj kubanske narodne muzike. LIT. Svoja ranija djela A. 1938. 25. 1950). odnosno da bi mogao izvoditi u tačnoj intonaciji tri antička tonska roda (dijatonski. scenska muzika. je zbog teškoća pri sviranju iščeznuo iz prakse već potkraj XVI st. Koncert za gudački sekstet. dijatonske. simfonijske varijacije za violončelo. Three Sketches. LIT. 1952. C6opHuK 3adai (1000) ČA. Luigi. 1949. Britannia. 1963. IV 1919 —).: O. kao kompozitor sljedbenik suvremenih muzičkih strujanja. Praetorius). enharmonski i kromatski). pijanist i dirigent (Novgorod. 2 kubanske suite. K. a u misama i motetima provodi skroz imitaciju. uz to i pravne nauke. 1944). — Trois Pieces originales dans le genre espagnol za klavirski trio ■—■ Kompozicije za violinu. duhački kvintet. varijacije za gudački orkestar na temu P. -> Archicembalo. 1 knjiga moteta a 4. Mexico 1947. zborovi. Mušica y Musicos de Latino-America. El son za violinu. 1954 i 1957. njemački prijevod.. — Zborovi. 1 motet i 29 madrigala obj. PatfajAb. 1900. Muz. 1897 (najnovije izd. Instrument je imao 125 tipaka. sonata za violinu i klavir. 1948. 1943. ApeHCKHH.. 1944. Suosnivač Akademije za balet i narodne plesove u Istanbulu (sada u Ankari) i udruženja Helikon. intermezzo za gudački orkestar. Einstein. muzika za dramu Saloma O. 1946. Nastojao oživjeti interes za umjetnost Chr. Arcadellt ou Monte?. — A.: R. Završio studij na Konzervatoriju u Ankari (N. uputa violinistu da svira gudalom. do 1654. God. Zna se da je A. 2 klavirska trija. A. V 1942). 3 Concerta grossa. SBIMG. a madrigal // bianco e dolce cigno postao je antologijsko djelo. klarinet i klavir. Carigradu i Dublinu. E. Ać. ajoyful Overture. Concertino za klarinet i orkestar. 1936. 2. solo-pjesme. 1947. — Kompozicije za klavir i orgulje. — KOMORNA: dva gudačka kvarteta. — Burla de Don Pedro a caballo za zbor i orkestar. 1922 i 1934. II 1906). talijanski dirigent i kompozitor (Crescentino. 1957. ARDĆVOL. poseban tip orgulja iz XVI st. gdje dobiva naslov regius musicus. Učio na Milanskom konzervatoriju. Btilent. Triptico de Pinar del Rio. III 1911 —). 23. Opere: Cou na Bome. sonata za violinu i klavir. obou. 1956). 1557 objavljene su mu 3 mise u Parizu a u naslo vu je tituliran dvorskim dirigentom kardinala Charlesa de Lorrainea. Od 1930 živi u Habani. Balet Honb e Ezunme. Arcadelt als Madrigalist (disertacija). Oktava je bila podijeljena na 31 ton. Školovao se možda kod Josquina Des Presa što također nije pouzdano utvrđeno. sonata za violončelo i klavir. koncert za timpane. obj. Podaci o njegovu životu vrlo su oskudni. njemački muzikolog (Deutz na Rajni. AREL. Čajkovskog. posebice madrigale (više od 200) i francuske chansone (oko 120). DJELA. Muzika za gudački kvartet. Napisao je autobiografiju My Reminiscences (1896). arciliuto) ili neku osobitost u gradnji (archicembalo). E. Jakob (Jacques). pripada među rane majstore renesansnog madrigala: slog mu je redovito 4-glasan. Gostovao je u Beču.ARBOS — AREZZO DJELA: Noche de Arabia i Ausencia za orkestar. Akses. 1946. are. Od 1962 profesor je teoretskih muzičkih predmeta na Univerzitetu u Alberti. tj. U svojim djelima služi se povremeno i dodekafonijom. simfonijska pjesma The Nun. DJELA: Gluck. kvartet za flautu. van den Borren. sonatina za violinu i klavir. ARDITI. 1891 (V izd. Luvthon (Universalklavizymbel sa 18 tonova u oktavi. — Kompozicije za klavir {Constructions. Po stilu A. koje je sagradio i opisao N. Uincantatrice. 11. 1557. 24. Tri gudačka kvarteta: I. Bio je dirigent u Vercelliju. — F. gudački kvintet. 9 Pequetas piezas. Po značajkama svog stvaranja bliži je P. koncert za violinu. 1941. klavirski kvintet. 1959. Pisao muzičke kritike i eseje. Čajkovskom nego skupini Petorice. ORKESTRALNA: simfonija. K. El meastro Arbos. LIT. tj. (tal. — A. 1891. LJbinuH. 1890. — Isti. — W. koncert za violinu. are.). B. 1539 i V. 1945. van Maldeghem (zbirka Tresor musicale. I. ARCHET (archetto) -> Gudalo ARCHI. sabrani članci Zur Kunst Glucks. ARCADELT 65 (Archađet. The Chansons of J. 1894 i Ha. Jacob Archadelt. izraz melodiozan liričan a interpretacija teksta. Revue de Musicologie. 1952. A. a sudjelovao je i u pokretanju avangardnog udruženja Grupo de Renovacion Musical te u osnivanju Simfonijskog orkestra i Muzičke akademije u Habani na kojoj je od 1938 profesor kompozicije. — KOMORNA: četiri stavka za gudački kvartet. LIT. Nastavnik muzičke teorije na konzervatorijima u Istanbulu i Ankari. Komponirao je i tri opere te kraća instrumentalna djela. 1946. Compositores de America. vanredno poetična. Koncert za 3 klavira. Đoni (sa 3 manuala). 1947. insieme alcuni di C. koji je najčešće Petrarkin. J. 2 gudačka trija. The Italian Madrigal. dirigent Komornog orkestra. — DRAMSKA. 1879—82 studirao na Konzervatoriju u Petrogradu (K.

Marta. Učenica V. 1941. Vida apasionada de Ataulfo Argenta. Aribo. 23. — O. dok je njegov brat Juan Jose Castro (1895—1968). 1844 J. K. 21. A. kao i u drugim zemljama Južne Amerike. God. Muziekgeschiedenis der Middeleen sv. — J. Cabrebra. Fellerer. Umjetni vanredne tehničke spremi razitog smisla za modi: klavirskog zvuka. 1933. Desna. Arpeo. A. Berlin 1913. Fellerer) smatraju da je bio Bavarac iz Freisinga i tamo umro kao predstojnik (scholasticus) katedralne škole drugi (J. 1880 organizirao titi zbor. Schiuma. već kao jedanaestgodišnja djevojčica nastupila u kraljevskoj operi u Madridu. 1951. La mušica popular argentina. napisao ju je Blas Parera. 1826 izvodi se u Argentini prva opera. pijanist. Napisao broj crkvenih kompozicija (mise. Arbon. Sigurnih npdat njegovu životu ima vrlo malo. technique et littera: instruments de musique des Orientaux. Član crkvenog pjevačkog zbora u rodnom gradu. autor prve argentinske opere »Bijela mačka« (1877) i Arturo Berutti (1862— r 938). ARGERICH ARHANGELSKI. Prvi su mu predstavnici Francisco Hargreaves (1849—1900). Ona je najslavnija španjolska plesačica svoga vremena. Kći roditelja plesača. Montero Alonso. V šesnaeste godine crkveni zborovoda. član razgranate obitelji muzičara. argentinska pijanistica (Buenos . Južna Amerika) popularizirao djela suvremenih španjolskih kompozitora. 16. koji su udarali temelje muzičkoj nastavi i crkvenoj muzici. rekvijem). Vega. NOVA IZD. Nakon velikih uspjeha u najvećim španjolskim kazalištima odlazila je od 1905 na duge turneje po Evropi i Južnoj Americi. 19. poi muziku i kozmos. Ataulfo Argenta. 1931). »Cantos del Tucuman« za sopran i mali instrumentalni sastav). lijt bordunsku pratnju. Aretz-Thiele. Chase. Description de l'Egvpte. S. Scaramuzze. Gilardo Gilardi (1889) piše pretežno orkestralna djela. koji svjesno gradi na elementima folklora. X 1846 — Prag. God. pedagog. Ai benediktinac. Askenazea. Istakao se i kao zborovoda. U raspravi De Mušica. Sonatina (Halffter). HUschen. F. Plodnu i razgranatu aktivnost razvio je Alberto Williams (1862—1952). Felipe Brero (1884 —. Smits van Waesberghe (Corpus scriptorum de Mušica. — N. A. Geneve 1956. španjolski dirigent (Castro Urdiales. preko atonalnosti i politonalnosti. jedan od prvih poznatih argentinskih kompozitora XIX st. 1957 osvojila prvu nagrai Busonijevom natjecanju u zanu i Ženevi. Mušica tradicional arg 1946. književnik i kompozitor većinom klavirske muzike. prešao k Schonbergovoj dodekafoniji. XI 1913 — Los Molinos kraj Madrida. — C. čembalist i orguljaš Domenico Zipoli. Slonimsky. Iste godine nastaje argentinska himna. CL. M. U Argentini su u kasnijim stoljećima boravili i poznatiji evropski kompozitori. Njegov opsežan repertoar obu preko 90 opera na originalnim jezicima od Don Giovannija (M . narodna opera »El Matrero«) i Floro Ugarte (1884). 1946 dobitnik prve nagrade ni dunarodnom natjecanju u Zenevi. dirigent.: G. Real-Lexikon der Musikinstrumente. Music of Latin Ai New York 1945 (III izd. što joj vorilo put u najveća sv muzička središta. Na koncertnim turnejama po inozemstvu (Evropa. autor klavirske i komorne muzike te pjesama. španjolska plesačica i koreograf (Buenos Aires. a da kod toga ne prekidaj. — A. u kojoj se prvi put likovi iz naroda pojavljuju u argentinskom muzičko-scenskom djelu. učenik Pariškog konzervatorija. Od 1945 bio je stalni dirigent Simfonijskog orkestra u Madridu. U prvoj polovini stoljeća dominira u argentinskoj muzici talijanski utjecaj. Od argentinskih muzičara rođenih u ovom stoljeću najdarovitiji je i najugledniji Alberto Ginastera (1916). On je jedan od najva predstavnika srednjovjekovne muzičke simbolike. Rousselov učenik Carlos Lopez Buchardo (1881—1948) sjedinjuje impresionističke i folklorne elemente. novo izd. Kasnije je studirao dirigiranje u Belgiji i Njemačkoj. LIT. ranje. samo u nekim kompozicijama blizak argentinskom folkloru (»Sinfonia argentina«). U ruskom crkv pjevanju zamijenio dječačke glasove ženskima.: B. Tilburg 1936—42. Dok je Constantino Gaito (1880—1945) najpoznatiji argentinski operni kompozitor. klavir. pijanist i utemeljitelj Muzičke akademije u Buenos Airesu (1822) i Juan Bautista Alberti (1810—1884). LIT. Gerbert (Scriptores eccl 2. Origines de la mušica argentina. Waesberghe) drže da je bio Francuz iz Orleai Belgijanac iz Liegea. se gradi u tri veličine. medu ostalim. Abert. bugarski pjevač. Nacionalnom pravcu ne pripada Jose Maria Castro (1892). —■ A. LIT. Triana (Albeniz) i naročito u baletu El amor brujo (de Falla). MGG. El Contrabandista (Espla). s jednostavnim jezičcem koso je urezan u cijevi. J.: J. G. Description historique. tako u XVIII st. ARGHUL (arap. bas (Sofija. d'Indvjev učenik i dirigent međunarodnog ugleda. sv. Aharez. »Concierto argentino«. A. Madrid 1958.: De Mušica objavili su: M. 1927 priređivala u Parizu u Theđtre des Champs-Elysees samostalne koncerte uz pratnju gitare i kastanjeta koje je svirala izvanredno virtuozno. — Isti. Šupljina ustiju služi kao spremište zraka ko raci dovode dišući kroz nos. s kojim je koncertirao po Evropi. U svojim djelima sretno spaja vrlo razvijenu kompozicijsku tehniku s folklornim obilježjima (»Sinfonia Portena«.). a 1965 ni dunarodnom Chopinovor tjecanju u Varšavi. Ponovno je gostovala u Parizu (Opera comigue) 1929 sa španjolskim baletima. ARIBO SCHOLASTICUS (Arbeo. Kod nja obje se svirale drže u ustima. I 1926. ARGENTINA (pravo ime Antonia Mercć y Luque). 5. teoretičar. II. A. — G. I 1958). kompozitor opere »Pompa« (1897). Sachs. Fernandez Cid. usavršavao se u Italiji kod A. Pariš — C. Miisicos argentinos contemporaneos. za izvođenje melodije. ističe se ma plastičnom interpreta muzičkog sadržaja. truka svirala felaha (bila znata i starim Egipća sa dvije cilindrične cijevi su pričvršćene jedna uz gu. 22. Santander 1959. 9 simfonija i oko 150 klavirskih kompozicija. P. 1936). VI 1941 —).66 ARGENTA — ARIE ističu se Roberto Garda Morillo (1911). ruski di i kompozitor (Penza. razvija se u Argentini nacionalni muzički smjer. — J. je s la također i velik broj gi fonskih ploča. ARGERICH. 1949). Buenos Aires ARGENTA (Maza). Gulde. Villoteau. Die Musikanschauung des Mittelalters und ilire Grun Halle 1905. — J. ARGENTINSKA MUZIKA. povezani su s radom misionara-redovnika. sa šest rupica. Danzas y canciones arge 1933. Ataulfo Argenta. je prva nastojala razviti španjolski ples u klasičnom okviru. Poslije toga pjeva na glavnim evrops sjevernoameričkim opernim pozornicama i na mnogim festh (Maggio musicale fiorentino). ARIE. Rossinijev II barbiere di Siviglia. U svojim djelima uspješno združuje značajke kasne romantike i argentinskog folklora. Toj generaciji pripada pijanist Ernesto Drangosch (1882— 1925). — S. Pošto je Argentina 1813 postigla političku nezavisnost. XI 1924). Chansons populaires argentines. 1951). raspravlja o etičkim i estetskim vrijedne muzičke umjetnosti. Merlinija i G. Migne (Patrologia tatina. Rafael. A Guide oi America Music. — H. Bord svirala može se produljiti jednim ili sa više nastavaka. 1888 — San Sebastian. Gavoly. najuspjelije su mu solo-pjesme. organizator i utemeljitelj Konzervatorija u Buenos Airesu (1893). Se Historia de la mušica argentina. God. Pariš 1931. ali se ne pritiskaju ni zu ni usnicama. Tada se istakla u baletima Juerga (Batista). Prema novijim istraživanjima (K. Aleksandar Andrejevič. kao koncertant debitirala već 1949 uz pi orkestra u Buenos Airesu. muzički teoretičar iz XI st. Washington 1945. VIII 1921 Isprva učio violinu. N. G. 1948 nastupom u opei ljubljen u tri naranče (Prokofjev) u milanskoj Scali stječe 1 narodnu reputaciju. Smits van Waesberghe. Ataulfo. LIT. prilike za razvoj muzičke kulture postajale su sve povoljnije. kome su podložna sva tri istaknuta muzičara toga razdoblja: Amancio Alcorta (1805— 1862). sv. napisanoj vjeri između 1068 i 1078.). Juan Pedro Esnaola (1808—1878). U drugoj polovini XIX st. violinu i kompoziciju učio na Konzervatoriju u Madridu. Mag i S. Bin Od 1945 član Sofijske opere. Dalek je od nacionalnog smjera i Malipierov učenik Honorio Siccardi (1897). kompozitor i e: Rodolfo Arizaga (1926) i Mauricio Kagel (1931) koji živi u I i očituje poseban afinitet za aleatoriku i elektronsku muziki Središte kulturnog i muzičkog života zemlje već je 01 Buenos Aires sa svojim mnogobrojnim muzičkim ustano od kojih svjetski ugled uživa opera Teatro Colon. Počeci muzičke kulture u ovoj zemlji. — K. posebno crkvene. Napisao je. U generaciji rođenoj devedesetih godina zamjećuje se sve određenije napuštanje nacionalno-muzičkih smjernica. Beitrage zur Musikgesch'chte Freisings. Jedan od najradikalnijih suvremenih argentinskih kompozitora je Juan Carlos Paz (1897) koji je od neoklasicizma. najizrazitiji je u komornim kompozicijama.: H. 1784. Santander. Medu njima se najviše istaknuo isusovac Luis Berger (1588—1641) koji je propagirao sviranje na evropskim muzičkim instrumentima. Luis Gianneo (1897) je najpoznatiji po svojim orkestralnim djelima. I. tumači teoriju Guida Aretinskog. pretežno neoklasik. zatim pjevanje kod bugarskog pjevai Brmbarova. Rosario de Sa: 1908. Od ostalih J.

od Don Carlosa (Verd .do Borisa Godunova (Musorgski).

aria buffa. gavotte). koja se temelji na trodjelnom obliku tipa ABA (finale opere Incoronazione di Poppea). aera od grč. Ghedinija. Grandi. Stoga i svi reformatori opere (Gluck. prvotno brzog tempa. je postala upravo anti-dramatska. 1602. Nicola d' -> D'Arienzo. Drugo razdoblje u razvoju arije (1650—1750) karakterizira uglavnom izgradnja tipa arije da capo. kantate). Tu temu prihvaća zatim pjevač (a'). U operi. operi i francuskoj suiti XVII i XVIII . Ponešto drugačiju sliku pokazuje razvoj opere u Napulju. Razlikuje se od solo-pjesme po tome. 2. aria od srednjovjekovno lat. aria d'imitazione. Varie musiche. u posljednjim djelima i Verdi). jer ga nemaju sve arije. a. ARIENZO. koje se ni Bach nije htio odreći. koja najprije cvate u Firenci. a izmjenjuje se s govornim dijalogom u fran cuskim muzičkim komedijama comedie a ariettes ili pieces d'ariettes. courante. prožeta herojskim. Handelove siciliano-arije). često isto što i pjesma ili cavatina. Musiche varie. franc. ponešto tugaljivog izraza (npr. U melodici se opaža i utjecaj narodne pjesme. mala arija. nalik na pjesmu. No ako se izuzmu nastranosti (oko 1750 i 1850. Cantade et arie a voće sola. da je mogla. napušta svoj strogi oblik. dajući sadržaju sliku tipičnog.ARIE — ARIJA suvremenih (svjetske praizvedbe opera Raskolnikoff A. je ušla na početku XVI st. u kojemu instrumenti intoniraju glavnu temu (r a ). Stoga su se pojedine arije (osvete. nastoje zamijeniti ariju oblicima koji će se bolje i elastičnije prilagoditi razvoju dramske radnje. A. a poslije u Veneciji (1640—1700) i Napulju (1700—1760). U oba slučaja kontrast se postiže i promjenom tonaliteta. Općenito. namijenjen je u operi osobama koje predstavljaju »višu« društvenu klasu. kasnije u XVIII st. Otuda ona često naivna »slikovitost« te muzike. nosilac pastoralnog. počinje uvodom (prvi ritornello). obogaćen i koloraturama. od svih vokalnih oblika a. 1951). I barokna a. umjesto dugih recitativa. Riemann). zatim brzi dio (npr. u kojemu se sažima akcija drame. npr. zatim vilotta. Tako je dru štvena struktura našla svoj odraz u dvojakom tipu arije. u oblikovanju prevladava jaka tendencija za izgradnjom arije da capo. Meverbeer). to je jezgra prvog dijela (A). bourree. Taj je ostinatni bas odgovarao trajanju jedne strofe. oratorija. snažnim osjećajima. 1528). Kontrastni oblici komične i ozbiljne opere (opera buffa i opera seria) konačan su rezultat toga razvoja. više odgovaraju kraće melodioznije arije. zatim aria concertata. međutim. Bacha zadržava prvotni oblik teme (modela). provansalski naziv za jednostavne duhačke instrumente (svirale.. Ovaj dvodijelni oblik traje do preko polovine XIX st. Pjesnički oblik (strofa) razbija se do te mjere. Castiglione. aria in-furiata i dr.st. pa je a. Frobergera. dobiva sve raznoličnije oblike. njem. U tome novom značenju a. najvažniji tip. a. dostojanstvena smirena izraza. S. S. pjevaču se dopušta. je uglavnom izraz lirskih raspoloženja. Goldbergvariationeri). koji čak prenosi ariju iz svjetovne sfere u duhovnu). Bach. da prikazuje efekte koji se pojavljuju kao posljedice neke dramatske situacije. Billy Budd F. da se iživljava u tonskom slikanju tog simbola. ako se mimoiđu specifične težnje ne samo muzičkog baroka. air. U ovoj prvoj razvojnoj fazi opažaju se tri tipa. Dvodjelna plesna arija. proširilo se u srednjem vijeku na pojmove: pojava. krug njezine publike širi se i zahvata ponajviše građanske slojeve čijem ukusu. drugog nastupa instrumenata (drugi ritornello) pjevač razvija temu (a). J. 67 hodnik Monteverdi. koje su se pored glavnog vokalnog oblika održale sve do kraja XVIII st. u djelima G. aria fugata. nego baroka uopće. sinonim modus). Javlja se samostalno ili kao dio većih vokalno-instrumentalnih djela (opere. u kojoj se iznad stalne basove melodije (basso ostinato) improvizirala uvijek nova melodija. što je opsegom veća. potvrđuje da je muzika u to doba postala toliko autonomna.francuskoj operi prije 1750 ariette je pjesma u briljan tnom koloraturnom stilu na talijanskom jeziku. odražava duh racionalizma i barokne reprezentativnosti. Ovaj seriozni tip arije. largo namijenjena »teškim« raspoloženjima: boli. koji se često razlikuju i po tempu i po mjeri. Nicola. Opera se demokratizira. 1948. vokalna kompozicija za solo glas i instrumentalnu (obično orkestralnu) pratnju. Arie). virtuozna aria di bravura. općenitog. svega individualnog. Pachelbela i J. ljubomore) mogle bez ikakvih teškoća presaditi iz jedne opere u drugu. a arije u molu imaju srednji dio u nekom srodnom duru. ARIJA (tal. taj značajan oblik baroknog muziciranja. namijenjena »prvim« pjevačima (prima donna i primo uomo). ariette je solistička pjesma na francuskom jeziku. U operi seria izgradila se arija da capo do pune formalne zrelosti. I tu vlada zakonitost: arije u duru donose odsjek B u paralelnom molu. engl. ariette). razvile su se i instrumentalne i plesne arije. osnovna je shema te arije: ra T B A ARIGOT. ARIETTA (tal. iz njega se kasnije razvio -> arioso. Pjevača stavlja pred maksimalne zadatke i u izražaju i u vokalnoj tehnici bel canta karakterističnoj za baroknu ariju. Landi. Stravinskog. zakonomjernom i uravnoteženom obliku a. J. Tekst ima još jednu tipičnu crtu: afekt se poistovećuje s nekom prirodnom. aria di mezzo carattere u tempu andante. pa i Bach. T ij T T '' Da Capo T' D' A. Da capo (ponavljanje prvog ^-odsjeka) nikad se ne ispisuje. S. U drugoj polovici XVIII st. je odnos riječi i tona najradikalnije riješila u korist muzike. Instrumentalna a. aria di portamento polaganog tempa. To prikazivanje lišeno je. razvila se osobito u francuskom dvorskom baletu. suprotno od recitativa. Arie a una voće. ponajviše iz talijanskih narodnih plesova. razvija uglavnom unutar opere. Nuove musiche. 2. arija u D-duru »Kraljice noći« u Mozartovoj Čarobnoj fruli). Tom vrlo raširenom praksom obilno su se koristili ne samo manji nego i najveći kompozitori toga vremena (Handel. opraštanja. ili se sasvim iz nje izdvaja u obliku koncertne arije. Caccini. Značenje riječi a. je dala veliko bogatstvo izraza i istinskih umjetničkih vrijednosti. 1609. da ga slobodno interpretira. forma arije da capo nije isključila improvizaciju. srednji dio (S) razvija se ili na srodnoj ili na novoj tematskoj građi. U tom strogo simetričnom. Premda rođena u krilu muzičke drame. na stavlja i izgrađuje oblik strofne arije na ostinatnom basu. obično brzog tempa. 1620. naročito venecijanska opera obiluje veoma bogatom galerijom tipova iz puka. Treći. tuge. dok se manje pretencioznim. Takvo shvaćanje prihvaćaju i pjesnici. kojoj je pret- tra a'~j ra a . Zakonitost muzikalne forme provodi se na račun teksta. samo što je sada njegov model kraći. Ovaj je dio na shemi zagrađen. (-». B. trijumf i si. višedjelna. U toku XVI st. Frescobaldija. razmatranjima. U prvim zbornicima novog. se pojavljuje uz stariji madrigal i noviju kantatu.. Likovi kao da ne izražavaju svoju strast nego strast uopće. Uporedo sa svim tim utjecajima. kraćim arijama izražavaju osobe iz naroda. aria da chiesa. a. u muzičku terminologiju. U ariju ulaze i melodijski i ritmički elementi stranih pučkih plesova. ona se opet više prilagođuje zahtjevima drame. posve protivno od težnja firentinske Camerate. izraz je ljupkog. No svaka kritika arije da capo nepravedna je i jednostrana. Ferrari. U okviru oblika da capo razvili su se pojedini tipovi arija različiti po svom karakteru i izrazu. U operama je bilo po 70 do 80 takvih »malih arija« zapravo dvodjelnih arietta. a. takav simboličan prikaz emocionalnog stanja daje kompozitoru prilike. Iako prilično stroga. shema (lat. a i razvoja instrumentalne muzike. način.Air). Konačna čista forma arije da capo javlja se poslije 1700. a. Aria i Air. Prvi se oslanja na slobodni deklamatorski stil rane monodije. umiljatog. U Veneciji se napušta strogi humanistički ideal Firentinaca koji su operom željeli prvenstveno oživjeti starogrčki teatar. a i dvorskih (sarabande. Tek nakon ponovnog. menuet. U njihovu melodiku sve jače prodiru plesni ritmovi. dcrjp zrak. aria cantabile u tempu adagio. njome se označivala određena shema (model) strofne pjesme. Njena se uloga svodila na to.). 1949 i The Rake's Progress I.. 1633—41). zaboravljajući pri tom čak i samu emociju. nio i siciliano.). Sutermeistera. 1. da se tekst ukazuje tek kao pretekst. Poslije smrti Bacha i Handela javljaju se nove težnje. kao što su osveta. i . Pod utjecajem opere buffe. vrlo često predstavljala odlomke koji su ispadali iz okvira dramske radnje i kočili njen razvoj. s koloraturama. Gluck. U njegovim posljednjim djelima već se pojavljuje a. gigue. kao što su venecijanska forlana (preteča barkarole). Peri. monodijskog solopjevačkog stila (G. pa je time i cijela forma elastičnija. i poeziji diktirati i nametnuti svoje zakone. pištaljke i si. Drugi je tip složen poput canzone od dijelova. koje se očituju u konvencionalnosti bez duha i virtuoznosti bez sadržaja. Odsada se a. čežnje. Wagner. Glavna se misao pojavljuje na početku dva puta: kao neka deviza (parola) otuda i naziv devizna arija (H. pa i a. Njezina se forma postepeno ustaljuje. elementarnom pojavom. Istodobno se arijom počela nazivati i sama melodija (B. na kojoj se gradi čitav niz varijacija (J. zanemarujući pri tom često sam tekst. što izbjegava strofni oblik i težište prebacuje više na posve muzičke kvalitete. U. Sve češća je dvodijelna dispozicija: poslije obligatnog recitativa najprije polagani. Drugi. Instrumentalni uvod i međuigre (ritornello) pojavljuju se sve redovitije i sačinjavaju važan konstruktivni element arije. franc. Hasse. J. 1620. u toku razvoja opere sve se više zaoštravala opreka između recitativa i arije (osobito u XVIII st.

MQ. 1868. U instrumentalnim djelima prevladava melodika. Vetter. Gluckova reforma opere vraća ariosu prvobitno značenje izražajnog deklamatorskog pjeva. 1693. Uber das Verhaltnis des Martianus Capella zu Ar: Quintilianus. The Rake's Progress).585) živio na Korintu gdje su njegove ditirambe pjevali i recitirali maskirani korovi. D. Marquard. Iako je daljnji razvoj monodijskog pjevanja sve više naglašavao razliku između recitativa i arije. wo eilst du hin?« i arija Florestana »Gott. God. F. VFMW. with two Dis tions on Poetical and Musical Imitation. Lučio Vero. ARION ('Apicov). Kod tzv. služi često kao uvod u ariju (altovske arije u Matthauspassion. nije pisano isključivo s gledišta muzičke prakse. Walter. Chigiana. uzeti su iz aleksandrijskog Katekizma iz II st. S. Berlin 1902. Arie. — G. — J. — L. Leipzig — Ch. De Aristidis Quintiliani doctrinae harmonicae for Duren 1870. . MGG. 1910. osobito sofističkim razmatran Drugu knjigu neki historičari (H. 1951. završni dio arije). et la musique de l'antiquite. ■—■ D.flz (O muzici) u tri knjige. Tivining. skočio s broda. Počeci monodije. koju preuzima njegov biograf Herodot (Historia. 1899—1903). I. Fragment o ritmici objavili su na latinskom J. često pretjerano sentimentalna. oko *~ 350 — oko <. Traviata. (novo izd. A. — R. Le musicographe Aristide Quintilien. Melik und Rhvthmik des sischen Hellenentums (2 sv. Platonovo. Fleischer i W. Bellermann. Kobenhavn 1962. Godefroy. 1966. A. Attilio. u drugoj o etičkim i pedagoškim problemima. Monteverdi. Macran. U ariosu se ostvaruju ideali izražajne deklamacije riječi u okviru i pomoću melodijske fraze. 23). skupio je i objavio K. Kod utvrđivanja akust odnosa između žice. U svojim spisima promatra muziku kao sas dio prirodnih nauka. 1562 i Meibom. harmonijske podjele duljine pojec dijelova žice naprama cijeloj žici stoje u odnosu 1/1. Dardo. a gdje se pak javlja. Bach. — VOKALNA. 'ApioTĆ^evo. Abert) smatraju jednin najvažnijih izvora za upoznavanje antičke muzičke estetike je A. arija Violette »Ah. homogenu cjelinu. Handela i talijanskih opernih kompozitora kojima je na čelu G. L. Aristoxene de T. nauke o etosu. Leipzig 1816. M. Seydel. Geva J. na njemačkom H. Der neue Aristoxenes von Oxyrhyncos. ublažujući tako jednostrano učenje Platoi Aristotelove misli. Oratoriji: La passione. I Wagnerov deklamatorski stil proizašao je iz ariosa. NOVA IZD. Leipzig 1901—04. V. Chr. 1893.)j vokalni odlomak. Tischer. —■ B. — L. A. Aristidovo c kompilacija mnogih antičkih filozofskih i muzičko-teoretskil dova.: G. koji je umro 120. Vicentini. i to uglavnom u fragmer (ponekad kao citati u djelima drugih autora). U tom obliku. npr. 'APICTTOT£XT)<. Laloy. o tragičkom plesu. opet se a. Pariš 1904. Posebna se pažnja poklanja instrumentalnoj pratnji. — M. A. M. Wiegandt. a prema drugim suvremenik novoplatoničara Porfirija. lat.. — C. ARISTID KVINTILIJAN (grč. — R.). Six cantatas and six lessons za violu d'amore.und Arien-Formen des 17. pojavljuje u vezi s tendencijama oko obnove baroknih oblika (R. — G. La madre dei Maccabei. a da pri tom formalno-muzički principi ipak stupaju u pozadinu: izbjegavaju se zatvoreni i simetrični oblici. Some Aspects of the Aria. »La Passione« di Attilio Ariosti. Provo đenjem jednog instrumentalnog motiva na slobodnom harmoničkom planu stvara se jedinstvena osnova za rapsodički. ARIOSTI. traži lje muzičkog djela u skladnom stapanju pojedinih njegovih dij< u čvrstu. o Htetima. Die antike Musik in der Beleuchtung durch Aristoteles. Abert. U prvoj knjizi govori o harm i ritmici. Cambridge 1911. — W. Jan u djelu Mušici scriptores g. F. II. ponavljanja i si. Farm svom djelu Al-Fdrdbi's Arabic-Latin Writings on Music. 1926.600).: Elemente harmonije objavili su u latinskom prijevoi Gogavino. Atys (L'inganno vinto della costanza). Cleveland 1937. posvećena muzici općenito. grčki pjesnik i pjevač (živio oko *. 1902. Bononcini. kod Bacha. Wiirzburg 1940. Urbain. — Isti. Abdy Williams.300). AI 1936. LIT. Leipzig 1899. fors' e lui« (finale I čina) — tipičan primjer tzv.: Th. 1789.: Beethoven. Berlin 18^ F. koji su pod Aristotelovim imenom izlože nastavku istog djela (Problemata Sect. zapjevao uz pratnju kitare i da bi se spasio. 1961—62. 1883. Bonn 1905. 1724. 1724. 1727 i dr. studije 0 kompoziciji. Amor tra nemici. Proceedings of the Royal Musical Association. E. Flogel. Verdi. — H. — H. s francuskim prijevodom obj. Deiters. oko 1740). grčki filozof i mu teoretičar (Tarent. brzi. Le profezie di Eliseo nelV assedio di Samaria. 1693—94 bio je orguljaš u Bologni. 'Apic-retSTj? KoivtiAiavo. 1929. Zur Wissenschaf Lslehre von der Musik bei Platon um stoteles. du« i »Wiewohl mein Herz in Tranen schwimmt«). Među mnogim primjerima osobito je karakteristična smrt Izolde iz njegove opere Tristan und Isolde. ARISTOKSEN (grč. a navodi ga i G. nije nikada potpuno napušten. Note d'Archivio. S.). The Rape of Lucretia. Die Tonleitern und Musiknoten der Griechen. Pisac važnog djela Ilept ARISTOTEL. Em. Studien zur Arientechnik in den Opern Handels. XVII. Vetter. — C. 1652) i H. C. npr. Susemihl. —■ G. Vetter. Ariosti's Lessons for Viola d'amore. Učenik Platonov. 1696 dvorski muzičar u Mantovi. Ca. I. Die etischgogische Wurdigung der Musik durch Plato und Aristoteles.). Reulle. — F. Feussner. Bonn 1863. MC 1951. II. U prvim Ariostijevim operama opažaju se utjecaji Lullvja. Philo 1870. 5. 1932. a javlja se i pod imenom recitativo accompagnato (za razliku od recitativo secco). na talijanskom Rios (2 sv. Ariadne auf Naxos. 1701. Attilio Ariosti in Berlin (disertacija). I. grčki filozof (Sts 1- 384 — Chalsis. Više kantata. Vespasiano. Bartels. Jan. Prema nekim podacima suvremenik je Plutarha. Jahrhunderts. Fidelio. — H. a br postaje sve veći). B. Pod tim imenom krije se vjerojatno engleski pisac traktata o menzuralnoj teoriji iz XII—XIII : Wolf misli da je to magister Lombert. arija Leonore »Abscheulicher. 1708. 1840) Westphal i F. Weber.: ITepl UOUOLIOJC obj. Ne može se tačno ustanoviti kada je živio. a u t o aritmetičkim i prirodoznanstvenim pitanjima. VFMW. 1870. Schiuartz. NOVA IZD. ti su dijelovi označeni raz cima 1/6. Za vladavine tiranina Periandera (oko ■<. Ksenofilov i Ai telov učenik. Handel-Jahrbuch. 1706.322). dali su savršene primjere ariosa (Lamento d'Arianna). A. und 18. Ponovo je boravio u Londonu 1723—28 i tada je živo sudjelovao u sukobima između pristaša G. Opere: Tirsi. u sceni poslije večere). Elementi ritma. F. I. Die Ostinato-Technik in den Ghaconne. a. na engleskom H. de A kao izumitelja menzuralne notacije. Leipzig I. 1951. 3/6. a naročito C. Prema legendi. Die pseudo-aristotelischen Probleme uber Musik. . — B. je R. povezao Pitagorino. talijanski kompozitor (Bologna. kantate i pasije). MGG. 1/2. Aristides Quintilianus). 1712 vratio se u samostan u Bologni. — D. welch Dunkel hier«. bola ad doctrinae graecorum harmoniae historiam (disertacija). Radegonda reina di Francia. — W. 1652 i na njemačkom P. 1882^ mački prijevod obj. Coriolano. Scarlattija. a 1715—16 odlazi preko južne Njemačke u Pariz i London. v( protkano mnogim filozofskim. Pariš 1924. Pripisuje mu se da je stvorio ditiramb odnosno da ga je razvio u umjetnički oblik. Berlin W. 1951. Schafke. Tu se istakao kao solist na violi d'amore u Handelovoj operi Amadigi. Aber Lehre vom Ethos in der griechischen Musik. 4/6. Studien zur Geschichte der italienischen Oper im 17. Artaserse.— H. MC 1951. 1947. Robinson. zanio svojom pjesmom. LIT. Goldschmidt. (Antique musicae res septem. / gloriosi presagi di Scipione Africano. U operi XX st. a ne suha računska konstrukcija starogrčkih akusti DJELA: Elementi harmonije. kao sastavni dio talijanske opere i kantate a od po prilici 1700 nalazi se i u prote stantskoj crkvenoj muzici (J. Jahrhundert (2 sv. Cavalli. Aristotle's Treatise on Poetry . Posen 1881. Walther. De etico anticorum rhvthmorun ractere auctore Aristide Quintiliano (disertacija). Ariosti. — R. Vetter. The Aria in Opera Seria. Ruelle. essai sur la musique. o mi nom slušanju. koji je rođen 232.). 1725—80. o instrumentima. Vollgraff. 1899—1900. De Aristoxeni Tarentini elementis harmonicis ( tacija). Britten. XIX). F. Attilio Ariosti. 1705. Aspects of the Aria in the Early Operas of Fr. Marquard. 1723. dobiva sve više karakter prokomponirane dramatske scene. Aristoxenos. Attilio Ariosti. Music and Letters. ARIOSO (tal. Die Ari nische Rhvthmuslehre. slobodni stil pjevača. — M. LIT. Ca. Od njegovih muz radova sačuvao se samo malen broj. Hjelmborg. Stumpf. arije stretto (izraz se odnosi na briljantni. 1954. Halle 1881. prema najnoi istraživanjima. Stravinski. na francuskom Ch. La fede ne'tradimenti. Bollert. Berlin 1961. O njegovu životu ima malo sigurnih podataka. Redovnik. 1695. u stilu ariosa komponirane su i partije Isusa (npr. o jedinstvu vremena. — DRAMSKA. Aristoxenus von Tarent. Rielle. Stvaralački duh oblikuje u muzii djelu sintezu koju onaj koji djelo prima sukcesivno raščla naknadno doživljujući prvobitnu sintezu i kritički ispit njenu valjanost i uravnoteženost.625 do <. 5. kao zvukovnog izvora. ■<. De fontibus rvthmicae Aristidis Quintiliani doctrinae. 1724. su M. Casimiri. Meibom. Frati. Die aristotel: Musikprobleme. Aristoteles. I. XI 1666 — Španjolska. Problemi. 1871. The Aristo] Theory of Musical Rhythm. MGG. An Aristotelian Analysis of the Elements. Dario. Boyden. Ebert. i vjerojatno u više dijelova. opravdava se dramskom radnjom (npr. Javlja se u XVII st. 1696. Die Harmonik des Aristoxenos. osnivač (335) pe tetičke škole. Gerber. Freischiitz. 1694. Na obalu ga je iznio na svojim leđima delfin koga je A. Hermann. a. Potječe s otoka Lezba. napadnut od mornara pljačkaša. 1937. Njegov je dramatski talent najjače došao do izražaja u oratorijima. važne za poznavanje povijesti starogrčke zike. a u kasnijima A. — Isti. koga spominje i J. Strauss. Prir and Causes of the Art of Music. 1697—1703 kompozitor kraljice Sophije Charlotte u Berlinu i zatim na dvoru cara Josipa I u Beču (1706—11). Richter. Grei: 1866—67. 1895. grčki muzički teoretičar. Aristides Quintilianus. Gla: 1934ARITMETIČKA PODJELA. Elementa doctrinae metricae. LIT. LIT. Aristotelovo i Aristokse naučavanje sa svojim gledištem. 1704. 2/6. RMI. 1725. Teuzzone. na fi skom E. 1936. 6/6 (nazivnik ostaje isti. v. ARISTOTEL (grč. B. Aristoksenu je uho vrt sudac. DJELA.). Kod Wagnera nestaje arija kao zatvoren oblik. koji po svome stilu stoji između recitativa i arije. —■ L. SBIMG. dajući iscrpan prikaz opće . 5/6. SBIMG. — H.68 ARIJA — ARITMETIČKA PODJELA \LO\><3tM. INSTRUMENTALNA: Divertimenti da camera za violinu i violončelo. je na putovanju morem.: A. Westphal. »Du lieber Heiland. Natalicia Musicologica. Le Tombeau stoxene. arija Agathe »Wie nahet mir der Schlummer«.). A. — R. se da je godinama podučavao u Ateni. na gradna pjesma Walthera u operi Die Meistersinger von Niirnberg). 1704. : H. Nebuccodonosor. 1883 i 1893. i njezinih dije aritmetičkom podjelom nazivala se u muzičkoj teoriji XV podjela žice na jednake dijelove. L. Šaran (2 sv. biografska djela o sviračima aulosa i pjesnicima tragedima. Jahn (Aristidis Quintiliani de mušica libri III. 1891.: P. S. 1700. . 1727.

Niz tonova. Njihova je umjetnost bila sinteza riječi. New York. ali je ono zadržalo i mnoge značajke armenske narodne muzike. — Članci: Exegesis de la opera contemporanea en Viena . 1932. G. armatura oružje.). Sajat-Nova (1712—95). Tako u djelu lstituzioni harmoniche naziva dur divisio harmonica. Life begins at 8 : 40. 1. 1946—47. 1909—13 bio je urednik muzikološkog mjesečnika The Musical Anliquary u Oxfordu u kome je objavio i niz vlastitih članaka o engleskoj dvorskoj muzici. 9 Eclogues. madžarski pijanist. 1949 zbirka S. ARIZAGA. reproduktivci i organizatori (T. Kun. američki kompozitor (Buffalo. Od 1949 predaje etnomuzikologiju na Pariškom univerzitetu. srodnim ekfonetskoj notaciji. A. II 1905 —). Musicali. Temelje za proučavanje melodijskih i ritmičkih značajki armen skog crkvenog pjevanja postavio je S. 1957. Lazara nedaleko Venecije (osnovan 1717). je temelj arapsko-perzijske muzičke teorije. f. zborovi. 1947. 1959. C. romanski naslov za akcidentalije. sadržava masques. — KOMORNA: Diverlimento op. Širiti (1827—57). G. autora prve armenske nacionalne realistične opere »Anuš« i A. VIII 1944). nagrađena 1939 >>Oscarom<0 i dr. ansambl narodnih pjesama i plesa. plesne i zabavne melodije: Get Happy . Hačaturjan. Stjepanjan . VII 1926 —). Stepanjan. Wooldridgeom Studies in Modal Composition (Mušica Antiquata). p. klavir i ksilofon. tj. Ono predočuje smjer kretanja melodije i mjestimično prikazuje uobičajene melodijske obrasce. Tienot). i zadržalo ga do danas. LIT. Speath. pa se napjevi i nadalje prenose usmenom predajom. Ubrzo se razvija posebno liturgijsko pjevanje na staroarmenskom jeziku koje je svoj konačni oblik postiglo u XII st. Taščjan dovršio je njegov rad na notiranju glavnih liturgijskih knjiga (1875 objavio je himnarij. koncert za flautu i gudački orkestar. A Historv of Popular Music in America. ORKESTRALNA: Miisica za gudače. Za evropsko uho čini se kao da je malko melankolično obojena. Martenota. The Old English Edition(2$ sv. Rođolfo. gusanska se umjetnost ponovno širi u razdoblju od XVII do XIX stoljeća. —■ KLAVIRSKA: sonata. Bio je kraće vrijeme kazališni dirigent i zborovođa u Berlinu. U tom su periodu najistaknutiji ašuzi Nagaš Ovnatan (1661—1722). perzijskih i bizantskih utjecaja. u armenskom samostanu u Beču i u Nacionalnoj biblio teci u Parizu. 1964. Ekmaljan. Bloomer Girl. You Said It. 11. Na Petrogradskom i Moskovskom konzervatoriju odgajali su se prvi armenski stručno obrazovani kompozitori (H. A. — KOMORNA: koncert za gudački kvartet. Surađuje u većem broju argentinskih i stranih časopisa. Spendijarova (1871—1928). I. Na Muzičkoj akademiji u Budimpešti učenik B. kompozitor i folklorist (Budimpešta. ARKVVRIGHT. That Old Black Magic. a nazivnik raste).) prima Armenija i kršćansku liturgiju. 2 sonatine. oko 40 solo-pjesama. 1837—98) te muzički teoretičari i pedagozi {M. tal. madrigale. Tada su bili nešto jači turski i orijentalni utjecaji. Zatim se nastanio u Parizu gdje je 1940 osnovao Les loisirs musicaux de la jeunesse i neko vrijeme vodio na radio-stanici odjel za konkretnu muziku. DJELA. H. Objavio i studije Christopher Tye (1925) i Sources of Old English Songs (1929). DJELA. DJELA. suita. komornih i vokalnih djela. — Pet kantata. Paul (pravo ime Imre Weisshaus . Es. — Chansoni. Godfrey Edvvard Pellevv. sonatine i dr. — Opera Prometeo. 3 divertimenta. violu i gitaru. Aubry. 5. Čuhadžjan. 1925—30 boravio je u New Yorku. I. fluktuacije u visini tona i upotre be netemperiranih intervala. a zajedno sa H. koncert za gudački kvartet i gudački orkestar. A. — Balet Ani Couni za zbor a cappella. A. God. 12. Na spajanju ovih dvaju suprotnih. 1962. Happiness Is a Thing Called Joe . — Izdao nekoliko zbirki narodnih napjeva i Nouveau Dictionnaire de Musiaue (sa Y. Suite de danses za flautu i gudače. 15 vieux airs francais za 3 violine. brojni zborski i komorni ansambli i muzičke škole. L. 1957 i Free and Easy. F) tvore mol-trozvuk. A. New York 1948. ORKESTRALNA: koncert za klavir. Oko sredine XIX st. Notacija armenskih crkvenih napjeva otežana je i radi nestalne intonacije. Barhudarjan. D. Stormy VPeather. c. Svaki se modus sastoji od dva tetrakorda i pojavljuje se u uzlaznom i silaznom obliku. Suosnivač je ustanove Ateneo Argentino de Cultura i Seminario de Jovenes Musicos Argentinos. Umjetnost gusana i ašuga proučavali su H. varijacije za gudački orkestar. ARLEN. Between the Devil and the Deep Blue Sea. U rodovskom je uređenju narodna armenska muzika tijesno povezana uz proizvodni proces. Arutjunjan. motete. Komitas (1869—1935). reformirao je Baba Hampartsum (umro 1838) armensku notaciju pokušavši tačnije odrediti značenje neumatskih simbola (ima ih 85). 1952. Školovao se u Etonu i Oxfordu. X 1905 —). Sonata breve za onde Martenot i klavir. Nakon plodnog srednjovjekovnog razdoblja. O. IV 1864 — Highclere. Rukopisi starih armenskih liturgijskih knjiga čuvaju se u samostanu sv. St-Louis Woman. Dživani (1846—1909) i Šeram (1857—1936). Serenata op. Cantatas Humanos i Delires (na tekst H. 6/6 Aritmetička podjela: 5/6 4/6 Es Harmonijska podjela: 1/1 69 gudački kvartet. opernih. 1940. 1950. udaraljke. 10. Bartoka. Gusani su izvodili vlastite ili narodne pjesme. balet Bailable Realđe la Impaciencia. 5 Esquisses i dr. a 1945 i 1949 sabrani na pjevi gusana. S kršćanstvom (III st. 1948 . Polydiaphonie. je istraživao muzički folklor razli čitih evropskih i američkih zemalja. A. 1943—55 djelovao u Hollywoodu kao komzitor filmske muzike. Messiaena i G. 1855—1905. Melikjana. G J 1/2 3/6 2/6 1/6 8 M. 15.ARITMETIČKA PODJELA — ARMENSKA MUZIKA 14. As. engleski muzikolog (Nonvick. g. 1944. Harold (pravo ime Hyman Arluck). E. Ti modusi nemaju značaj ljestvice već su srodniji seriji odnosno nomosu. istodobno i član Budimpeštanskog trija. usvajaju armenski muzičari tekovine svjetske i ruske klasične muzike. zatim arapska i konačno grčka muzička kultura. Hampartsumov učenik N. 16. armatura). H. Blues in the Night. Nakon Oktobarske revolucije sagrađeni su u Erevanu zgrada Državne opere i baleta te Konzervatorij. a na harmonijskoj podjeli počiva muzička teorija starih Grka. Krajem XVIII st. Korganov. flautu. 1889—1902. sonata za violinu. a 1878 misal). značajna je djelatnost S. Sonetos de lo Peno za mezzosopran. Kara-Murza. 15 . 1877 časoslov. kompozitora simfonijskih. Tigranjana (1879—1950). Izdao je i muzički katalog knjižnice Christ Church u Oxfordu (1915). muzičku karijeru započeo 1925 u New Yorku kao svirač i pjevač u noćnim lokalima i kompozitor zabavne muzike. 1956. Za Purcellovo udruženje priredio je 1899 i 1902 izdanje crkvenih djela toga majstora. G. — Filmska muzika. 1946. Newbury. Egiazarjan. stalne povisilice i snizilice. u Erevanu. Ahverdjan. usavršavao se u Parizu kod Nadie Boulanger. House of Flowers. Petite suite za ARMATURA (lat. argentinski kompozitor i muzički pisac (Buenos Aires. Bagdasar Dpir (1680—1763). Mušica para čine . Komitasa (1869—1935)1 folklorista i utemeljitelja armenske zborne muzike. A. Dešifriranjem armenskih neuma dosada se najuspješnije bavio P. — Klavirske sonate. muzike i elemenata glume. Na stvaranje tog crkvenog pjevanja utjecala je u po četku perzijska. Serranillas deljaque op. Medu ostalim sakupio je oko 1800 pjesama nastalih za Drugoga svjetskog rata u francuskom pokretu otpora. 1930. u kome je bilo sirijskih. A. V. Komitasa. solo-pjesme. Tarverdjan te 6". Studirao na Nacionalnom konzervatoriju u Buenos Airesu. prvog armenskog vokalnog lirika. franc. 1966. Suite za klarinet i fagot. Musiaue mćtaphonique za magnetofonsku vrpcu i orkestar. lov. obogaćenog rezultatima evropske muzičke kulture. Melikjana (1881—1933) i R. E. c. c'-e1-^1. Melikjana (1882—1935). g 1) ili silazno (c1. c. I.. 1/6 (brojnik ostaje isti. Levonjan. a mol divisio arithmetica. antheme i dr. 1/5. 6 Divertimenti de Concert. IVs Only a Paper Moon. sonatina za flautu. — VOKALNA : kantate Martirio de Santa Olalla (tekst F. koji međutim nisu identični. 22. celestu. 1954! Jamaica. Međutim. a pratili su se na žicanim instrumentima saze i kemande. Passa-caglia op 14. 31 Instantanes za drvene duhače. Kfenek i dr. 1865— 1934)U razdoblju oblikovanja nacionalnog armenskog muzičkog izraza na osnovi narodnoga stvaranja. Strawinsky . Over the Rainbozc (iz filma čarobnjak iz Oza. ARMA. od 1955 živi u New Yorku. ARMENSKA MUZIKA sačuvala je u toku historije od tri tisućljeća svoje karakteristične crte: gipkost melodike. Armenski su napjevi dijatonski. 3 Epitaphes. 1958 . Cijenjen osobito kao kompozitor orkestralne muzike i kantata. 1950. God. Izdavao važnu zbirku djela engleskih kompozitora XVII i XVIII st. God. Garcia Lorca). G. Bilježilo se posebnim neumatskim pismom. rat ili obred. God. Ostavio 5 knjiga pjesama. Etnomuzikologija razvija se u Armeniji osobito živo nakon Ok tobarske revolucije. koji se dobivaju na temelju aritmetičke podjele (C. Rimbauda). g. Sin i učenik kantora sinagoge u Buffalu. ali matematički analognih podjela dužine žice zasnovao je 1558 Zarlino svoju dualističku teoriju dur-tonaliteta i mol-tonaliteta. 1947. 17 b. TerGevondjan koji su 1916 objavili zbornik gusanskih napjeva. Najistaknutiji predstavnici suvremenog muzičkog stvaralaštva jesu: 5. 1853—1902). G. to je pismo ipak ostalo dosta neprecizno i ne da se ni danas pouzdano dešifrirati. de Falla . Melikjan i A. G. armature. istovetni s alikvotnim tonovima i sačinjavaju dur-trozvuk. izgrađeni na sustavu od osam modusa. Osniva se simfonijski orkestar. Ter-Gevondjan. R.: S. slobodu arhitektonike te neobično bogatstvo metrike i ritmike. za dvostruki gudački orkestar. koje se bilježe između muzičkog ključa i oznake za mjeru. dok su tonovi harmonijske podjele (C. 1951—52. V. Scherzo de Juguete op. Uz narodnu se muziku vrlo rano javlja profesionalizam — u stvaralaštvu putujućih pjevača gusand ili ašuga. 1931 i 1949 objavljen je zbornik S. M.

— A. M G G. — P. J. Hickmann. Arnaut Daniel. CoBeTCKaH My3bIKa. To je razdoblje -»■ svjinga. Pristaša Ch. 8 sonata (lessons) za čembalo. 1946. 1936. SBIMG. Lettre sur la tnusique d Aionsieur le comte de Cayl Varietes literaires (sa J. — Isti.: E. Louis Daniel (nazvan Satchmo ili Pops). Les Chants liturgiques de l'eglise armenienne (armenski. — H. U to doba on postepeno napušta stil kolektivne improvizacije i postaje solist. Carigrad 1914. Venezia 1877. 4. glavnu pažnju posvećuje -> shomu. Macler. — DRAMSKA: TH. O'Brien. se stavlja u pogon pomoću tri posebna pedala. engleski c dirigent. A. VII 1721 — Pariz. — C. DJELA. INSTRUMENTALNA: dvanaest uvertira (obj. — Deux Abbes d'opera au siecle dernier. sin dirigenta Otta Herrmanna. XI 1871 — Karlsruhe Strand. Un critique musical au siecle dernier. A rm en i s ch e M u s i k. Das Stauprinzip. Die Stimmkrise. — E. 1808. 1740. G. Erinnerungen an Armin. dirigent i kompozitor Vojtech Hlavač (1849—1911). Lenty. L'Armenie et son art traditionnel. 8. MocKBa 1944. New York 1943. East and West. Azam. Armensko notno pismo (armenski). Drury Lane i Covent . Le Rythme tonique dans la poesie liturgique et dans le chant des eglises chrćtiennes au Moyen-Age. direktor rata Balliol i univerzitetski nastavnik (Choragus). sob — Evening Services. — Isti. — M. ARNAUD. MocKBa 1957. 1786. / of popular Music in America. Crkveni orguljaš u Peterboroughu. \ Williams). III 1778). Bernstein. — F. pedagog i kompozitor (Peterborough. New Y( — /. I. Od 1925 izdavao mjesečnik Der Stimmvjart.. američki trubljač i pjevač (New Orleans. 6. BTOpOH C 6 OPHHK cTaTeft. de Bricqueville. priređuje velike turneje po Americi i Evropi (1932). God. Sachs. Oeuvres completes de l'abb. VII 1971). 16. A. od 1922 član je orkestra Kinga Olivera u Chicagu i s njim 1924 snima prve gramofonske ploče. PJB. violinska sonata i dr. G. Mušica Divina. Lavaud. 1929. ARMSTRONG. New York 1947. Daniel. Dayan. H. Z. 15. Atajan. Ks. La Vita e le Opere del trovatore Arnoldo Halle 1883. A.Blow. DJELA: Reflexions sur la musique en general et sur la musiaue fn particulier. Ekmelijan. Liturgijski napjevi (armenski). — ■ I s ti . 1781. Šaverdjan. — A. Paris 1947. Agajan. 1921. Paris 1917. Mehanizam se sastoji u tome da uz glavni batić postoje manji. 1933. Babadžanjan. zabavljanje i šlageri. EoraTbipCKHH onoc apiviHHCKOro Hapoaa — »JJaBHfl CacyHCKHii. JleHHHrpafl 1958. Les Poesies d'Arnaut Daniel. Under the Greenzvood Tree i Where the Bee Sucks). Panassie. K. II Pluricromatismo nella mušica armena. Jazz. Gesammelte Aufsdtze iiber Stimmbildung. Mnogi ga smatraju personifikacijo] 1 njegovim najvećim interpretom. od 1904 učitelj pjevanja u Berlinu. Basel 1953. — Isti. Poladian. a od 1925 solist ansambla Fletchera Hendersona u New Yorku.: U. Louis Armstrong. XII st. New York 1948. — R. 6 Favourite Concertcs za orgulje ili čembalo ili klavir.w^^^^^K^fm % ka važni su primjeri engles^^^^^^^^^mm '■ kog simfonijskog stila u sredini XVIII st. — M. kojemu orkestar više nije ravnopravni partner. MGG. < ponovno u Oxfordu (Christ Church) .Arneove uvertire od 8 stava. Muzičkom kritikom i publicistikom bave se M. A. Calcutta 1897. IHaeepdnH. La Cantillation des rituels chretien. Abcar. Kon gressbericht Salzburg 1964. A. E. Učio pjevanje u Kolnu (A.). 1920. — A. VII 1900 — New York. — D. MacCharty. My3biKajibHaa KyjibTypa COK>3 HHX pecny6jiHK. ApMHHCKan HapoflHa« My3biKa. — 5. 1899—1901. eseji u Leblond« Memoires pour servir a Vhistoire de la revolution operee dans la musique . kada je Nev. Cerri. ZFM . Učio je violinu kod M. 1911. DJELA: Die Lehrsatze der automatischen Stimmbildung. bučni i veseli lučki grad u čijoj su četvrti Storywille svirali svi veterani prve generaL. LIT. A. Oratorij Judith pokazuje Handelov utje- caj. 1935. Suardom). — Posthumno obj. Die Meisterregeln der Stimmbildungskunst. Profesionalnu karijeru započeo 1918 kao trubljač u ansamblu Kida Oryja. provansalski trubadur (Ribera> Dordogne. 1900. H. Hissarlean. LIT. 1743. P. Kleines Stimmlexikon. — L. Svjetsku slavu postigao je s vlastitim ansamblima Louis Armstrong and His Hot Five i Hot Seven 1925—27 u Chicagu. : P. Mypadnn. — E. LIT. Londonu. A. Gastoue. i tal. 1768—69. S. Bonpocbi HCTOPHH H TeopuH apMHHCKOii MOHO^HMeCKOH My3biKH. a onda se za drugoga svjetskog rata vraća klasičnom stilu New Orleansa. LIT. 1951. KoMHTac H apMHHCKan My3biKajibHan KyjibTypa. Louis Armstrong. Kyiunapea. Njegovao je »hermetii trobar clus i stvorio posebni oblik strofe od 6 jedanaester stinu koju su oponašali mnogi provansalski i talijanski { a preuzeli su je i Dante i Petrarca. 1 9 4 7 . Thou Winter Wind. šareni. — -S. Avignon 1881. Louis Ai London 1960. Kfenek. 1912. 27. Speath. Od svoga djetinjstva. Etude sur le rvthme.—My3biK0BefleHne H My3biKaJibHan KpHTHKa B pecny6jiHKax 3aKaBKa3bH. chevalier Gluck. A A. Koiapnu. 1939. — H. W.: J. Iz siromašne crnačke obitelji (roditelji njegove majke bili su još robovi). — A. I. Leipzig i Wien 1896. razdoblju trubadurske umjetnosti. Erevan 1959. njemački pjevač i učitelj pjevanja (Braunschvveig. Od direktor londonske Royal Academy of Music. Torsleff). a kasnije čitač i bibliotekar grofa od Proven Francuske akademije. (3 sv. a usavršili su ga talijanski graditelji instrumenata Ricordi i Finzi. Tmpanoe. Altitalienische Gesangsmethoden auf Papier. Hovhannissian.70 ARMENSKA MUZIKA — ARNE cije muzičara jazza. Kraće vrijeme koncertni pjevač. III 1710 — 5. 1905—08. Od 176 samostana. 10. Revue de Musicologie. Gasparjan. uz to dirigent oxf Bach Choira (1933—55) i Orkestralnog društva. c. oni dovode žicu u stalnu vibraciju. Holst. ARNE brojne opere. CoBeTCKan My3biKa. G. Sačuvano je 18 Arn vanredno uglađenih pjesama od kojih 2 s melodijama. 19 5 1 . je do drugoga svjetskog rata bio c sudionik u gotovo svim razvojnim fazama te vrste : Surađujući usko s mnogim istaknutim orkestrima i ma. — X. Iffert) i Leipzigu (M. George (pravo ime Georg Herrmann). A steru. 1961. Die armenische Kirchenmusik. 1934. XII 1784). »unaire«. EpeBaH 1958. Tigranov i A. u njegovom repertoaru središnje mjesto zauzimaju pjevanje. ApMHHcKaH CCP. Ulanov. L'abbe Arnaud et la reforme de l'opera a siecle. — A. Orleans bio još onaj bogati. I. engleski kompozitor (I 12. A. Die Technik der Breitspannung. C. Garden. Mel 1958. pantomime. LIT. Bianchini. — M. 1740). »zvijezda«. Kerkworkian Die armenische Kirchenmusik. Objavio je knjigu us Swing thal Music (1936) i autobiografiju Satchmo. gdje je u školskom orkestru ubrzo zauzeo mjesto prvoga kornetiste. je pn stavnik jazza koji je kvalitetom svog instrumentalnog i v muziciranja. I. TopdoKHH. Šestina. 1903. MocKBa i JlemiHrpajj 1939. — 5. Kušnarjov. S. Gilina. Muzičke temelje dobio u odgojnom domu u New Orleansu (1913). Toulouse 19 Gennrich. Danas je poznat zbog patriotske pjesme Rule Britannia iz scenskog djela The Masque of Alfred (1740) i solo-pjesama naShakespeareovtekst (Blow. 1944 izabran je za najboljeg muzičara jazza na svijetu i tada priređuje prvi koncert jazza u njujorškom Metropolitanu. Das armenische Hvmn ar. — A. U trećem razdoblju A. Corbin. 1918. ARMSTRONG. 9—10. — R. Zbog zasluga dobio 1958 nasl DJELA: klavirski kvintet. — L. M u s ik u n d K ir ch e. ARMONIPIANO. — f. 1951. Manje uspjeha imale su njegove kompozicije velikih oblika.). A. Paris 1889. Ann Arbor 1956. Thomas Henry Wait. David. RMI. stvarao između 1180—1200. 1753. Biehle. Scenska muzika za oko 30 kazališnih . My New Orleans (1951). Slawe. šarmom i sugestivnošću svoje ličnosti steka nanje cijeloga svijeta. Vartanjan. Paris 1903. The Rise of Music in the Ancient World. Das Geheimnis der Zungenkraft. K. Ovaj mehanizam konstruirao je češki orguljaš. FIpo6jieMbi coBeTCKOH apMHHCKOH My3bIKaJIbH0H KyjlbTypbI. musii Milano 1948. ARMSTRONG ARNAUT. Von der Urkraft der Stimme. EpeBaH 195c. — Zborovi. A History of Jazz in America. veći broj anthema. u kl. ARMIN. B. Mnogostrani latnošću zauzima važno mjesto u muzičkoj kulturi En] uživa široku popularnost. — B. Oxfordu. — R. Iz toga razdoblja datiraju njegove snimke u stilu -> New Orleans. a dva koljenima. II 1963). Glucka. MocKBa 1956. Armenian Folk Songs. G. Armstrong. C. Goffin. Francois. od kojih se jedan upravlja stopalom. 7 sonata za 2 violine i b. — Is ti D ie armenis che Messe und ih re Mus ik. EpeBaH 1956. — A. ApMHHCKan coBei-CKaH My3biKajibHaH Kyji&Typa. Canello. francuski muzički pisac (Aubigi Carpentrasa. — Knjiga: Strauss: Tone Poei članci u časopisima i dnevnim novinama. A PMHHCKHH My3biKajitHbiH TeaTp. The Story of Louis Armstrong. Kongressbericht Wien 1956. Kočarjan. L. maske. naprava na klaviru koja omogućuje da se trajanje tona po volji produlji. Ziirich 1960. Melodies of the Holy Apostolic Church of Armenian. Aubry. 1918. Danska. George Armin. franc. Wellesz. Berkeley 1942.: H. Illaoepdm. 1931. A. Exeteru (1928—33 katedralni orguljaš). Kirchenmusik in Agypten. ARNE. 2. — X. — R. L. La Musique en Armenie. Historija armenske notacije i biografije armenskih pjevača 1768—1909 (armenski). Armenian Music (disertacija). Thomas Augustine. VI li Studirao na Royal College of Music u Londonu (G. — K. ibid.). nego samo pratnja. Die Lieder von Richard Wetz. on je sretno u svojoj ličnosti sintetizirao karakte obilježja najznačajnijih muzičara toga razdoblja. F Komponirao je za londonska kazališta i za koncerte u V Gardens.

1750. — Mise. 6 kantata za vokalnog solistu i instru pratnju. Murril (1950). 1746. 2 moteta.: Neke trio-sonate obj. 1740. preko 20 knjiga pjesama. Seiffert (Collegium 1928) i H. 1761. The Tempest.komada. je E. J chant of Venice. Dvije kantate. suitu za čembalo obj. 1922. Much Ado about Nothir Romeo and Juliet. 2 ode i NOVA IZD. među ostalima za Shakespeareova djela As You Like it. 1756. c . 1741. su M. Gubitozi. — VOKALNA: oratoriji The Death of Abi Judith.

Horner. Njegova je muzika svježa. V 1917). Melodika mu je široka. An Arne Portrait. Ireland). 31. The Vocal Style of Thomas Augustine Arne. divertimento za klavir i komorni orkestar. [II 1946). verzija op. H. — H. 53 . njemački muzikolog (Berlin. ARNELL. 15.8. 1951. 28. 12. The Musical Times. Langley. kantatu The Morning obj. Dr. 1960. A. 1953 i The new Age. pa dosljedno komponira simfonijsku i komornu muziku.— J. 2. 17 Ljubljana. MQ. Herbage (Mušica Britanica. 1929 (Beč. Sidelights on Thomas Arne. Filmska muzika. Kretzschmar. — KOMORNA: pet gudačkih kvarteta. Lewis (1950). Samorasnik op. modulacije smione i osobite. 29. Simfonije obično nose konkretne nazive koji se odnose na određene ideje. The Monthly Musical Record. XI 1936). DJELA: Zur Geschichte des einstimmigen iveltlichen Kunstliedes im XVII Jahrhundert. [933 (Ljubljana. Muzičko tkivo često je zgusnuto. 1949—51. 9. Povodni moz (Ljubljana. je R. Brucknera i ruske petorice. DJELA. II 1951). Salkeld. 1935. 1939. I 1953) i II op. članci. Thomas Selle als Schulkantor. LangUy. koncertni preludij za )rgulje (Ljubljana.ARNE — ARNOLD VON BRUCK mm obj. Cambridge 1938. koncert za klari net. Pesem planin op. 1956. 1950. Simfonija dela op. DJELA. LIT. 1940. 36. Od 1947 profesor je kompozicije na Trinity College of Music u Londonu. ORKESTRALNA. 21. 1915.Herbage. XII 1863 — 26. Sklon je velikim muzičkim oblicima. 1901. U početku pod očitim utjeB. 1944. 22. u daljnjem je razvoju neoromantični realist. je J. 1941. XI 1938). — DRAMSKA. Divja jaga op. 5. — H. SBIMG. Fleischer). Baleti: Punch and the Child. ORKESTRALNA: pet simfonija. The Great Dr. koncert za violončelo op. — VOKALNA: Secular Cantata. Liliencron-Festschrift. [951 i Vojna in mir op. The great Detective. 1910—11. Griffin. 1954. Simfonićna rapsodija za orkestar i klavir op. 23. 16. XI 1938). IX 1917 —). 1940. Harlequin in April. — Popis djela. — W. kantata The War God. [8 (Ljubljana. Granan Flood. Po dotjeranosti i izvornosti značajne su njegove simfonijske pjesme.. 1948 Ljubljana. 1943—1954. Musical Antiquary. Opere: Love in transit (za TV) i Moon Flozvers. Proceedings of the Musical Association. Aus dem Bremer Musikleben in XVII Jahrhundert. Proceedings of the Roval Musical Association. Westrup. 1964. 1908—09. sonata za komorni orkestar. 1969. VII 1958. preludij i fantazija). koncert !a klarinet op. 1947. 64. 1. zborovi. V 1932. XII 1940). 12. A. 1939 otišao u SAD gdje je 1943—45 bio muzički savjetnik BBC za radio-službu Sjeverne Amerike i do 1946 zborovoda u International Lady Garment Worker's Union Choir. Studirala pjevanje zatim muzikologiju na Univerzitetu u Berlinu (H. 7. Life and Works of Dr. Studij kompozicije započet na Konzerva toriju u Ljubljani završio 1931 u Beču i zatim se usavršavao u Varšavi (1938) i Parizu (1939— 40). 1934—35 predavao muziku na gimnaziji u Bolu na Braču. VIII 1958). 41 (Ljub-jana. Dva klavirska trija: I. iuhače i trublje (Ljubljana. 1967. 19. 1963. [. God. engleski kompozitor (London. 71 (Ljubljana. 1. Dr.stavak široko oblikovanog koncerta za violinu i klavir. — W. Abstract Forms za gudače. 1932 (Ljubljana. Amalie. M. — R. — H. O. — Kompozicije za klavir (Siciliana and furiant. koncert za klavir. 10. Posljednjih godina uzimao teme iz narodnooslobodilačkog rata i poratne obnove. K. simfonijska pjesma Lord Byron. koncert za violinu. ARNIČ cajem A. I. ARNHEIM. 1941. Two Georgian Ckssics: Arne and Stevens. Canzona and capriccio za violinu i gudače. U težnji za širim izrazom oblikuje slobodno. 22 varijacije) i za orgulje (sonata. 63. 1940—43 bio profesor na srednjoj školi Glasbene akademije u Ljubljani. 19 (Ljubljana. 1960. povezana sa slovenskom prirodom i ljudima. I 1901 —Ljubljana. 1952. 1. 1942.: B. 1941. Ode to the West Wind za sopran i orkestar. 1945. — Isti. Uvertira za orkestar. 1953. — C. orgulje i mješoviti zbor op. Classical Variations za gudače. uzima tematiku iz realnog života. 1965) i Vasovalec op. Arne. 15. 1951). London 1948. 79. 69. Landscapes and Figures. God Save the King. novembar-decembar. — J. 1932. IV 1937). 20 (Ljubljana. vedra. Za-"leljivec op. XI 1940). 40. Thomas Augustin Arne. sonata za violinu i klavir. H. 1951. 1910—11. Ističe se i autobiografska VI simfonija. uvertire The Nezo Age 1939 i 1940. 2 koncerta za violinu: I op. pa ostavlja dojam zamršenosti. 1958. Vojne vihre. a od 1945 redovni profesor za kompoziciju na Akademiji za glasbo u Ljubljani. (1954). ibid. London 1942. A. Sedam simfonijskih pjesama: Ples čarovnic op. ARNIČ. Richard (Anthony Sayer). kvintet s oboom. Scott. Scholes. 1942. Music and Letters. 27 (Beograd. linije se prepleću i nižu često u polifonom slogu. — P. Na domaći grudi op. Ko. a 1 motet A. Savinjska dolina. kompozitor (Luče. divertimento. — KOMORNA. solo-pjesme. 2 preludija. 78. 72. A. koncert za violu op. Friedlander. 1951—52. bas solo i mješoviti zbor op. 1935 Ljubljana. 20. VIII 1930). klavirski kvartet. Duma za orkestar. a od komornih kompozicija prvi. Arne's Visits to Dublin. Devet simfonija: Te Deum za orkestar. God. iako je pregledno u formi. Arne and »Rule Britannia«. Gozdovi pojejo op. London 1912. Koncert za orgulje. London 1893. Cummings. The Newly Discovered Arne Mass. H. jugosl. Doctor Arne. 48. 28. Cudworth. harmonije su bogate. op. Studirao na Royal College of Music u Londonu (J. Blaž. 35. XI 1935). MGG. Burnev. Resurrectionis za orkestar i orgulje op. [V 1937). 19. II 1970).

medu kojima je postala veoma popularna. — Filmska muzika. (Osijek 1819. Rinaldo and Armida i Solitaire. 1813. za flautu. Sigrid (udata Fischof). 4 Scottish Dances. 1934. sonatina za klarinet i klavir. ARNOLD. (1796) i priručnik New Instruction for the German Flute (1787). 1966. Coopersmith. a muziku učio kod oca i kod P. 1810. najviše za zbor. Arnoldov Pismenik bio je kasnije jedno od vrela za Vinac (1830) M. V. kvartet s oboom. Baleti: Homage to the Oueen. S učenicima je često priređivao samostalne koncerte.. Komponirao je više od 60 opera i 5 oratorija. Giorgio Arnold. Gatesa i J. Londonu {Covent Garden). Pečuhu. d'Isoz. Naresa. a kao dirigent gostovao u Kalači. solo-pjesme. orgulje i orkestar. 1956. Član je londonskog Filharmonijskog orkestra. Kompozicije mu se odlikuju melodijskom invencioznošću i virtuozno tretiranim instrumentalnim dionicama. 1954 (Ljubljana. ORKESTRALNA. DJELA: Missa in C. — DRAMSKA: opere The Dancing Master i The Open Window. New Yorku {Metropolitan). Debitirala 1885 u Pragu. himne). IV 1938). LIT. 48. 1953. Traviatd). X 1921 —). Te Deum solenne (posvećeno A. — Filmska muzika. — Muzika za melodram Goihardska vještica. 1809. koja su stilski i tehnički pod očitim utjecajem operne manire svoga vremena. 1948. X 1956). Visoki sopran velikog raspona.: K. za klarinet. A. Offertorium de B. Bio je orguljaš i kompozitor dvorske kapele. sopran (Stockholm. Malcolm Arnold. zatim kod M. Notes. 16. 1846. engleski kompozitor (London. Co. Three Shanties za duhački kvintet 2 sonate za violinu i klavir. Arnold Gyorgy. za harmoniku. simfonijska pjesma Larch Trees. Komponirao je uglavnom djela duhovnog karaktera (mise. Pohma. LIT. pjevala zatim u Moskvi. Tam o Shanter'. 1953. XI 1938) i II. — Isti. 1847. Malcolm Henry. dirigenta katedrale u Ka-lači.: D. LIT. . 1965. — A. trio za flautu. To je prva pjesmarica namijenjena bačkim Hrvatima. a i vlastitim zapisima bunjevačkih narodnih pjesama. 1951. Regina coeli. X 1848). D. sonatina za obou i klavir. rođen je u Prinzensdorfu (Austrija). X 1802). Somboru. Hagu. ibid. — Klavirska suita Slike iz mladosti. 2 divertimenta za duhački trio. The Smoke. 1946. 1848. odgojivši njihove članove u vlastitoj školi. Amsterdamu. klavirski trio. Sonnambule (Bellini) itd. Đakovu. 20. — Sonata za orgulje. Schulhoff. III. koja je temelj današnje Muzičke škole. Čini se. za obou. kasnije u Stockholmu. Pjesmarica je objavljena »na korist sveg Naroda Illiricskog«. A. The Musical Times.: F. oko 1490 — Linz. Dinorah (Meverbeer). neobične mekoće. IV. za gitaru i 2 koncerta za rog. Offertorium e-mol de B. Jaića. 1943. za flautu. Arnold's Edition of Handel's Works. Madžarska.. 1948. 21. VII 1934. Simfonija za gudački orkestar. M. engleski trubljač i kompozitor (Northampton. 1832. sonatina za flautu i klavir. Školovao se u Pečuhu i Varadinu. // barbiere di Siviglia). Hedberg. — Psalm CL za zbor i orgulje. U rukopisu je ostavio Historisch-musikalisch-biographisches Tonkiinstler Lexicon. Muziku učio na Royal College of Music u Londonu. Sv. Beckus the Dandipratt. ARNOLD. Stockholm 1885. a majka Katarina Bohm u Paksu (Madžarska). tenora Oscara Arnoldsona. Note d'archivio. Priredio je za štampu i antologiju crkvenih kompozicija engleskih autora XVI—XVIII st. 1954. Toy Symphony. Đuro. Nici. Te Deum. Roma 1938. 1950. solo-pjesme. Missa in B. da je bio učenik H. F. Subotica 22. 1955. Alagoviću). Otac Josip. 1965. Đuro Arnold.: J.. 3. Vi. 5 fantazija za fagot. Tu je osnovao stalni pjevački zbor i orkestar.). Libera in c. Segedinu. II 1943). 26. za klarinet. proslavila se kreacijama Rosine (Rossini. LIT. Vjerojatno je oko 1510 ušao u dvorsku kapelu Ferdinanda I u Beču. 1940. Sačuvalo se samo nekoliko njegovih kompozicija. Koncerti: za orgulje. 1952. Satnuel. SS. zbor i orkestar op. 1922—38 podučavala pjevanje u Beču. Strakoscha. ARNOLDSON. 10 VIII 1740 — 22. 1954). Libera in e. 1823. ARNOLD VON BRUCK. 1937. 1953. Tantum ergo. — Scenska muzika (Shakespeare The Tempest. skladbe za violinu i klavir. violu i fagot. 1947. Libera. God. 1960 i V. Najvažnije je Arnoldovo djelo omašna zbirka tekstova crkvenih pjesama Pisme-nik Uliti skupljenje pisama razlicsiti . Pet simfonija: I. VI 1781 — Subotica. koncert za violinu i klavir op. oko 1554). Divadla). — VOKALNA : kantata Z vlakom za soliste. Pri sastavljanju tog djela A. Tantum ergo. — KOMORNA: gudački kvartet. austrijski kompozitor (Bruck. D. za 2 klavira. Arlberga i Desiree Arot. 1933 (Ljub ljana. 1957. Od 1546 živio . Rapsodija The Sound Barrier. 1954. DJELA. a od 1527 kao dirigent. Uvertire: A Sussex Overture. 5. Offertorium pro fešto anniversarii electionis et coronationis S. je 1787 započeo objavljivati prvo izdanje sveukupnih Handelovih djela (dovršio je 36 sv. 1957. Budimpešti i Stockholmu. 4. Mignon (Thomas) Cherubina i Zerline (Mozart. najprije kao pjevač. 2 kvinteta. Budapest 1908.premijera Ljubljana. 2 simfonijete. se služio među ostalim Citharom octochordom. švedska pjevačica. V. 1963. Papae Leonis XII. The First Gesamtausgabe: Dr. — J. 1833. 1943. Učio kod B. Ziirichu. Terezije u Subotici. 1826. Le nozze di Figaro i Don Giovanm). kod M. gudački kvartet op. Lakme (Delibes). Petrogradu. 1950. sonata za violu i klavir. Mitchell. M. M. ARNOLD. 1948. — Isti. Od 1800 do smrti upravitelj kora župne crkve sv. 3—4. Svenska operasangare. kompozitor i muzički pisac (Taksonv. 1947. Az elfelejtet zeneszerzo" . zborovi. ofer-torije. C. 25. . Fincka. 28. Pio IX dedicatum. III 1861 — 7. 25. Vidaković. 4—5A... —■ Klavirske kompozicije. Requiem. orguljaš. Napio. Violette (Verdi. I I . za rog i za obou. Nekoliko nepoznatih dokumenata 0 glazbeniku Duri Arnoldu. 12 himana i dr. Pjevanje učila kod svog oca. od 1789 ravnatelj Academy of Ancient Music i od 1793 orguljaš Westminsterske opatije u Londonu.

U melodici njegovih djela jasno je zamjetljiv utjecaj renesansnih načela o odnosu riječi i tona. Atnold von Bruck. XI 1811 — Karakaš. 3 stavka obj. X 1939). časopisa Neue Zeitschrift fiir Musik. sedamnaest koralnih stavaka ooj. gavom linijom (rjeđe lukom) ispred akorda. Npr. 1898. Zusammenfassung der Grundregeln zur Harmonisierung des Neumengesdnge. lOpuu ApnoAbd. 1911). Das Te Deum des Arnold von Bruck. DJELA. — Obj. R. Arnouldiana. je služio kao neka vrsta abbreviature. — U kompoziciji neinventivan. s tekstom i komentarima.: H. ou Sophie Arnould et ses contemporains. IV. a od 1894 do kraja života vokalni pedagog u Petrogradu. A. umrla je u bijedi. iz toga vremena nije poznat muzičar imenom Pešenin. BocnOMUnanun (3 sv.: ARPEGGIONE (tal. Die Alten Kirchenmodi historisch undakustisch entwickeltjl%y$'. O teoriji muzičkih tonova na temelju akustičkih principa (na ruskom). MQ. visok 50— 150 cm. 20 VII 1898). Linjova i A. de Goncourt. XVIIy XVIII . oni se izvode t peggia. arpeggirao se dva ili više puta (prema gore i prema dolj lježio se polovinkama ili cijelim notama. B. Wessely. 13 stavaka obj. (sadržava transkripcije španjolske muzike X-\T~XVIII s t. nije autor muzikoloških djela objavljenih pod njegovim imenom. konstruirao pa je G. Kontinuirani a. sužen u sredini. koja ujedno označuje smjer arpeggia. I. Jesus Aroca. 1951. 37. kao na harfi. MGG. — Kantata CeemAana. — R. Kozlovskog. 1778 povukla se iz javnog života. Pariš 18^7. Pariš 1898.: R. 1867. Blume. 2. Wien 1951. 1918. * 7 h 4 ARNOLJD. Pariš 1930. — KOMPOZICIJE: uvetira Eopuc /"odjHO«. recogido por Claudio de la Sablonara y publicado por D. J. višeglasne duhovne i svjetovne pjesme (ukupno oko 50) — nisu se sačuvala u posebnim štampanim izdanjima. Uz to se istakla u djelima Rameaua (Dardanus i Les Fetes d"Hebe). 2 svjetovne pjesme obj.. 1888 profesor je muzikologije na tamošnjem Univerzitetu. Novogvinejski bubanj. 1886. LIT. LIT. Pietro ARPAj 1. A. u Ljubljani ili u Linzu (u oba grada posjedovao je nadarbine). Jesus. i dan za drugim. B. 1908). je bila prvi interpret glavnih ženskih uloga u Gluckovim operama: Iphigenie en Aulide. Nacrt racionalne muzičke gramatike (na ruskom). 1913. muzički pisac i pedagog (Petrograd. — O. Eitner (ibid. Rogers. Kassel 1963. 1927—31). 1892. Ima šest žica. ugo kod gitare (E A d g h c 1 ) . Krim. nači đenja akorda. Prvi put javno nastupila 1757 na dvorskoj svečanosti u Parizu. L. Cancionero musical y poetico delsiglo XVII recogido por Claudio de la Sablonara y transcripto en notacion moderna por el maestro D. 14. . Iako katolik.iat 1853. uz to pijanist i kompozitor Teatra Romeo. Kdln i Graz 1968. dopisnik lista Signal i član redakcije (1863—70. Jesus Aroca (sadržava 78 višeglasnih kompozicija iz kodeksa koji jt sastavio C. 1951. A. Sophie Arnould d'apres sa correspondance et ses memoires Inedits. Npr. Sokalski. Pietro ->• Aaron (Aron). LIT. Douglas. Ambros (Geschichte der Musik. Sjerova i Čajkovskog. francuska pjevačica. Kozlovski smatra da A. ima kožu prilijepljenu samo na jednom kraju. 13. Dugi i uski korpus. Festschrift Fr. Od 1870 vodio vlastitu muzičku školu u Moskvi. akademičar. u brošuri Agenti carističke Ohrane (1917). a u starijoj 1 kosom crtom. X 1877 — 31. —J. instrument u obliku gitar Rijetko se susreće ova oznaka za arpeggio: AROCA (Aroca y Ortega). de la Sablonara. II 1740 — 18. LIT. 1892—93. Revista de Filologia Espagnola. sopran (Pariz. svira gudalom (guitare d'amour). I. a u do datku biografske podatke o autorima). ruski kompozitor. 1852 i Honb nod lleaua Kyna. Comentarios y apostillas al »Cancionero Poetico y Mu sical del sigio XVII. Od 1840 živio u Leipzigu kao muzički kritičar i publicist. MGG I. Međutim. Njegova djela — moteti i druge crkvene kompozicije. Ać. već neki Pešenin koji je za njih dobio novčanu odštetu. Coleccion de Transcripciones musicales a*e los siglos XVI. Staul ARON. v. a na opernoj sceni afirmi rala se iduće godine u Auvergneovoj operi Enee et Lavinie. španjolski muzikolog i kompozitor (Madrid. Stern. oko 50 romansa i dr. Albrecht.— Y. A. Sophie Arnould. — Prema otkrićima V. zborovi. je bio u službi Trećeg odjela pa je njegova muzička aktivnost u Leipzigu služila samo za prikrivanje špijunske djelatnosti. . Madeleine-Sophie. Ist es mb'glich in der Musikkunst die charakteristische nationale Schule des Singens festzustellen und auf tuelchen Daten musi sie basiert sein?. Sophie Arnould.: ARNOULD. Pariš 1938.). — Komične opere HHeaAud. VapMonu3auuji dpeeue-pyccKoio uepKosnozo nenuM. u kojem tonovi ne nastupaju istovremeno.: U modernoj muzici tempo izvođenja ovisi o trajai Npr. Melgunov. Jode (Das Chorbuch. BceMHpHan HjiuiocTpauHa. je važniji po svojim muzičkim spisima. — O. 4 himne obj. NOVA IZD. Lullvja (Proserpine i Amadis). I. TI. Pariš 1813. Betrachtungen iiber die Kunst der Darstellung im Musikdrama. 1889.: TI.). Instrument ima obično u sredini držak. J. Studirao kod Fuchsa i Josepha Huntea. i. savršeno svladava višeglasni. — H. Gerber (Das Erbe deutscher Musik'}. na kojemu je od 1933 predavao harmoniju. Prevodio na njemački ruske romanse i libreta opera Glinke. 1919. Orphee et Euridice i Arbre enchante. R. Nowak (DTO. X 1802). na način harfe). 18 svjetovnih pjesama obj. — F. . Osthoff. označuju dvije vitičaste linije. Leben und Umwelt. Destouchesa (Les Elements) i dr.). 1920. već se nalaze u velikom broju zbirki iz XVI st. J.72 ARNOLD VON BRUCK — ARPEGGIONE ARPEGGIO (arpeggiato. Dussanc.. — B. Sophie Arnould. za clavicembalo ili gud strumente a. A. Subird. Teorija oblikovanja glasa (na ruskom). Jesus Aroca. Mitjana. Fr. Wolf (DDT. tj. Njegovo gledište da muzičkim folklorom vanevropskih naroda vladaju ista načela kao zapadnjačkim. oborili su ruski muzikolozi P. Deville. Istraživao je stariju španjolsku muzičku povijest. 1886. Kastalski. MGG. 1951. 2 dijela. španjolski i baskijski naziv za harfu. 1857 —68 izdavao Neue Allgemeine Zeitschrift fiir Theater und Musik. označuje vitičasta linija kroz oba istodobni a. ij. God. Harmonijski principi crkvenog pjevanja (na ruskom).: A. la plus spirituelle des bacchantes. U muzici XVII i XVIII st. — E. Wessely. Actress and Wit. Zur Frage nach der Herkunft Arnolds von Bruck. promjera 10—18 cm. Arnold von Bruck. osobito peteroglasni stavak.. SPISI: Resena histdrica de la Tonada. Jurij von Arnold. A l'ombre de Sophie Arnould. — J. Arbatsky. Jurij Karlovič. 193°). DJELA. tal. Npr. DargomiŽskog.. posebice po monografijama 0 ruskoj crkvenoj muzici. SPISI: Primjena starogrčkih i bizantskih teorija na rusko neumatsko pjevanje (na ruskom).. svaka na svojen Poseban su slučaj predrazi u arpeggiu. često je i uspješno obrađivao protestantske korale. W. Studirao na Madridskom konzervatoriju. Označuje se kraticom Arp. i jednu tiranu samog Aroce). talijanski.

5. 1883. LIT. Roger-Ducasse. otkraj XIX st. — /. — K. psalmi za 6—7 glasova. C. Giulio Cesare. 6 Cantate con stromenti. flautu. 1951. Etnilio. 1732—33 vodio u Londonu. (1824. 1717). Cadet Roussel. 1665. ARRIGONI. Scenska i filmska muzika. 1853. Opere: Noe. ARREGUI GARAY. 1959 nastupila prvi put na sceni Metropolitana i doskora postala članicom tog opernog kazališta. učenik B. PJB. m Vinganno si vince Vinganno. 1737. 1951. Maria in 'rastevere. Debitirala 1956 sopranskom partijom (Korifeja) opere Assassinio nella Cattedrale (I. ekspresivna. 1701. 2. violine i b. Giulio Cesare. Jedan od odećih majstora bolonjskog koncertantnog stila. 1853. 1925.: C. II ARROYO. Više od 50 zarzuela: El Domind azul. Orguljaš carske dvorske kapele Ferdinanda II u Beču najmanje od 1635. spontana u izražavanju muzičkih misli. Carlo. Od 1736 u službi je Toskanskog dvora u Firenci. Lisboa 1941. 1663. 1894). 1722.: V. Isprva operni kompozitor (prvi Španjolac čije su opere izvedene na španjolskom jeziku u Kraljevskom kazalištu). — S. 4 orkestralne suite. Puccinija. suita La Conouete de l'Algerie. 1951. kojim se u razvoju muzike označuje razdoblje od kraja XII do početka XIV st. 1911. Od 1684 član bolonjske Accademije Filarmonica (1714 i njen redsjednik). 1734. INSTRUMENTALNA: dvanaest Sonate a trt op. Ravenna 1862. 1951. u XVI i XVII st. — Izdao >irku Sotiate da organo di varii autori. Studirala na Hunter Collegeu i na Univerzitetu u New Yorku. Cantate des sept poimes de guerre. talijanski orguljaš i kompozitor (Bologna. stilski vjerno oblikoanje. 3. La Princesse de Babylone.'Lo Sposalizio di Rebecca.: A. P. The Musical Scene. La Aiadona. Pietro u Boigni. P. Dukas). RMI. čini se.ARPEGGIONE — ARS ANTIQUA ieču. itudirao kod Paolija u Santiagu. — Antifone za 2 glasa. — Crkvena muzika. 2. E. La Guerra Santa. 1712 i // Trionfo di Pallade in Arcadia. 1947. Muzička komedija Les gueux au Paradis. 1710. DJELA: više orguljskih kompozicija. U Barceloni osnovao i vodio Orquesta sera-. Zarzuele: La Sombra del rey Galdn. talijanski kompozitor (Lombardija?. Historia de la zarzuella y el genero chico. 1 madrigal a due sa continuom. I Cuento de Barba Azul i dr. X 1823 — Madrid. MGG. je težio za vučnim efektima i profinjenom deklamacijom pa je zbog toga priavao manje važnosti kontrapunktičkoj razradi. Studirao na konzervatoriju u Madridu. Klavir i kompoziciju studirao u Oportu. Pizzetti) u njujorškom Carnegie Hallu. II 1619 — 17. 1710. 1855 (izvodi se i danas u Španjolskoj). V 1930). J61: L'Orto di Getsemani. kantata / lobo aego. God.: B. — Klavirska sonata. Cassadća. Vaccai). LIT. 1861. LIT. zatim se vratio u Italiju. Thomson. 1925—40 profesor klavira na Sternovu konzeratoriju u Berlinu. A. LIT. Floriano. — Baleti: Fete galante. Fellerer. Jose Maria Arregui.: C. ARRESTI. El Grumete.\'OKALXA. Geschichte des Oratoriums. 1715. 2 koncerta za klavir 1932 i 1950. 1948. — VOKALNA: oratoriji // Ripentimento d'Acabbo. MGG. La Costanza in cimento n la Crudeltd. konac XVI st. LIT. kasnije se posvetio gotovo isključivo zarzueli. 2 koncerta za violinu. Velik uspjeh postigla je muzikom za radio. — KOMORNA: kvartet za klavir. violinska sonata. Partita. Claudio. 1728 i Ester. DJELA. Koncertirao na mnogoirojnim turnejama po zemljama Evrope. u užem smislu od oko DJELA: simfonijska pjesma Amor. VIII 1744). istodobno komponirao i za bečki dvor. Laux. od 1918 vodio Capilla del Santuario u Aranazuu. Paumgartner. Reallexikon der Musikinstrumente. Učenik O. La Cabine telephonique. 1651: Licenza di Gesu da Maria. Navarra. — Isti. Sachs. Ricci. portugalski kompozitor (Oporto. 1. Frati. sin Giulija Cesara. Verdija) često izvodi sopranske partije suvremenih opera. 1955. Joao Arrovo: notas sobre a sua personalidade. Muzički biennale u Zagrebu). —Radio-opere: La Coauille dplanetes . !ew York 1945. Penedo. San Franco de Sena. . 10 Cantate da catnera za sopran i basso continuo. Muiioz.: J. ORKESTRALNA: Sinfonia Basca.. La Opera espanola y la mušica dramatica en Espana. God. Studirao na Konzervatoriju u Milanu (N. dubrovačke Ljetne igre. Arresti (1663). 1661. Sukobivši se s glavnim zborovođom San etronija M. Lisboa 1941. Dos Santos. Redovnik. M. talijanski orguljaš i kompozitor Bologna. Koncertirao već u svojoj estoj godini.. 1934. 1913. L e s deux rendez-vous. A. II 1903 —. Bologna 1930. 1710. Long) i kompoziciju (J. Joao Marcellino. ORKESTRALNA: simfonija u C-duru. 1935. izvodeći djela velikih vokalnih polifoničara. Canzonette. Subird. MGG. preuzeo mnoge značajke spuljske škole ne zapadajući u miniru. ■ A. LIT. Martina. Dos Santos. — K. Vernizzija.Gudački kvartet. 6. . duhački trio. MGG. je autor prve modernije portugalske opere O amor de Perdicdo nastale pod neposrednim Wagnerovim utjecajem. Claude. A. Isprva se afirmirao kao oncertni pijanist. DJELA: 6 Lezzioni za violu d'amore — Opere: La Vedova. prvi orguljaš crkve 5. VII (VIII) 1881 — 2. —). 1732. I. komponira djela formalno dotjerana i jasna. 1938). Emilio Arrieta. Južne i Sjeverne Amerike. čilenski pijanist (Chillan.: A. Zur dienischen Orgel-Musik des XVII—XVIII Jahrhunderts. Accademia Filarmonica di Bologna. španjolski kompozitor (Villaro. Bologna 1888. a katkad i moernih kompozitora. Od 1849 učitelj kraljice Izabele II u Madridu i dvorski kompozitor. 5. Marina. ARPICORDO. na što mu je Cazzati poslao odgovor: Risposta lle opposizioni fatte dal Signor G. sopran (New York. VII 1701). Eluarda i dr. Fešta da camera. jesma Los dos cortejos za 5 glasova.ca antoniana. 3 jednoglasna moteta (u skupnim zbirkama) i zbirka Salmi a 3 vod concertate. nekoliko kantata u rukopisu (Beč. Giovanni Giacomo. Torino 1914. ali čini se da je još do 1640 živio u Beču. sonata za flautu. MGG. X 1861 — Quinta do Casal. Madrid 1946. Alesse a 3 v. LIT. Suosnivač i u nekoliko navrata predsjednik bolonjske \ccadenrije Filarmonica. Ikusten dezu (na baskiisku melodiju) za 6 Lsova 1 dr. a od 1900 profesor prava na Univerzitetu u Coimbri gdje je osnovao i vodio pjevačko društvo. A orillas del Arga za 8 glasova. II melodramma italiano a Londra nella prima meta del Settecento. 1. Don Carlos i Aida G. DJELA: jota Viva Caspe za 6 glasova. I. usavršavao se u Parizu i Rimu. LIT. Schubertova sonata za a. XI 1903 —). 30. 1926. talijanski lautist i kompozitor (Firenca. usavršavao se kod M. 1934. Giovanni Giacomo Arrigoni. u kojoj je vješto povezao stilske elemente talijanske opere i španjolskog folklora. Pored standardnog repertoara (JMadame Butterfly i Turrandot G. 1951. u koju je umetnuo i 4 instrumentalne sonate. ARROYO. Od 659 do 1699. — VOKALNA: Reauiem za zbor a cappella. DJELA. . Bio je u diplomatskoj službi. Cappi. ARREGUI. 1939 i 1949. Petronio Bologni. 2. U početku svoje karijere bio je. 1687. Per la oria della mušica in Bologna nel secolo XVII. G. naziv. 26. klarinet i violu.. XII 1667 — oko 1719). Jose Maria. 1907 i Leonor Telles. I. od 1857 predavao kompoziciju na Madridskom konzervatoriju (od 1868 direktor). 1846 i La Conauista di Granada. simfonijske pjesme Calipso Historia de una madre (na španjolsku dječju pjesmu). — Komorne i klavirske kompozicije. — DRAMSKA. I. koju je reorganizirao i podigao na visoku umjetničku rainu. Pre-avao muziku na Escuela Superior de Magisterio. 1675 i Abigail. — Klavirska suita La boite a malice. sklona stvaranju humorističkih štimunga. Vicente (Vincente). 7. Los Ojos jovenes. 1739 i Sdpione nelle Spagne. . 1850 (1855 pod naslovom Isabel la Catolica). A. Cijenjena i kao koncertna pjevačica.V. U početku neovisan o nacionalnim strujanjima lijedi simfonijski stil C. — Više prigodnih kantata i himna. A. — ?. — DRAMSKA. Melodia religiosa i dr. Histoires de Pariš. španjolski kompoitor (Madrid. La Estrella de Madrid. 1938. DJELA. 1951. Breton.: J. gdje je kraće vrijeme orguljaš crkve 5. kantata Cieli! Che cara pena. Llamada y tropa. Pena y Goni.. 18. La . kasnije se priklanja panjolskom kolorizmu (Sinfonia Bascaj. Uz to gostuje po SAD i Evropi te više puta u Jugoslaviji (HNK. XII 1925). — L. Carlo Arrigoni. zborovi. op. Marini. Aragona. — J. Vincente Arregui. Jjegova zborna djela i obrade narodnih pjesama često su na epertoaru pjevačkih zborova. 1739. — Opere O amor de Perdicdo. Candide. Subird. ARRIETA (Arrieta y Corera). 1853. 2. Fernando. napustio tu službu 1637. ivoj opsežan i raznovrstan repertoar interpretira virtuoznom tehlikom i posebnim smislom za produbljeno. Claudio Arrau. — VOKALNA: oratorij S. opereta Tres Sdbios no Nonage'simo Hemisferio Norte. II 1936 —). postala je vrlo poznata u ibradbi za violončelo G. maestro di cappella na dvoru princa od Carignana. Leipzig 1911. —■ Solo-pjesme. Komponirao je medu prvima vokalne komorne koncerte i objavio ih u zbirci Concerti di Camera (za 2—9 glasova. medu njima 3 vlastite. poslije 1663). Oratoriji: // figliol prodico. francuski kompozitor (Pariz. — . Opere: Ildegonda. MGG. od 1941 živi u SAD. responzoriji za 6—8 glasova i dr. Od 1703 do smrti orguljaš katedrale 5. a u franjevačkom samostanu u Caspeu (Aragon) bor Orfeon Caspolina. Marques i dr. 4. Madrid 1885. Poput svog oca komponirao u koncertantnom stilu 1 težištem na zvukovnom oblikovanju. Paumgartner.: C. I. Comedies italiennes. 1951. njegovi su učenici T. rresti. Joao Arrovo. često puna fantazije i brija. Opere: La Maya Jolande. — M. Krausea la Sternovu konzervatoriju u Berlinu. c. — B. vodio zbor Eco e Madrid i više godina pisao muzičke kritike za madridski dnev-ik El Debate.-J. američka pjevačica. Fassini. 1. I. Ostala su mu sačuvana djela: opera Gli amori di Alessandro Magno e di Rossana (1657). Francisco. s kraćim prekidima. XII 1697 — 19. 1635). Sirbace. con 1 Magnificat a 5 voci e 2 violini (1663). E. irtitura di Modulationi precettive sopra gVHinni del canto fermo za orgulje op. — Šest oratorija nuditta. I Teatri di Bologna nei secoli XVII e XVIII. španjolski kompotor :Puente la Reina. 73 ARRANGEMENT -* Preradba muzičkog djela ARRAU. 1940. LIT. Komponirao pretežno crkvenu muziku. ARS ANTIQUA. R. accompagnate da Motetti e Concerti op. Pristaša neoklasičkog stila. L'Ane culotte . ide u najsvestranije pijaniste svoje generacije. Studirala na Konzervatoriju u Parizu klavir (M. DJELA. Chapi. V. 1738. Necrologio di Carlo Arrigoni. con Sinfonie Ripieni d beneplacito. 1663 . MGG. Subird. Pasquiija u Rimu. ARRIGONI. 1879.CRKVENA : Messa e Vespro della B. I. 21. Serrano. — Opere: VEnigma disciolto. talijanski naziv za vrstu nstrumenta koji se vrlo malo razlikovao od čembala. Francka (Calipso). Nacionalna biblioteka). Floriano Maria. 4. 1927 osvojio Gr and Prix International des Hanistes u Ženevi. isprva kao pomoćni dirigent zatim kao maestro di cappella. zbirka moteta ColeccionHomenaje. Datumi rođenja i smrti nisu utvrđeni sa sigurnošću. Crisippo. 1948 iLamaison de la courtisane. zajedno sa Giuseppeom Sammartinijem »koncerte četvrtkom« u Hickfords-Hallu. The Strange Case of Claudio Arrau. koncert za dva klavira. solo pjesme na stihove Mallarmea (Chanson bas. u. franjevac. Cazzatijem oštro ga je napao u spisu Dialogo fatto 'a im maestro ed un discepolo desideroso d'approfittarsi nel con-•appunto (1659). Schering. — Alissa Sanctus Fraticiscus za 4 glasa. ARRIEU.

: H. — W. Izraz a. — Fr. Razvijaju se elementi kromatike. Najznačajniji su muzički oblici u to vrijeme ->• conđuctus. Berlin 1940. 17. nasuprot nazivu ars nova. Usavršava se i notacija. — H. MGG. truvera. 1912. 1931. Die Motette von von Koln bis Philip von Vitrv. R. Besseler. Ohio 1937. Die italienischer. Kompozitori žele što vjernije izraziti ljudska čuvstva. Cavalleria rusticana (Mascagni). Schneiđer. 26. — H. Kassel 1933. ekonomskim jačanjem gradova i napredovanjem nauke. L' art harmonique aux XII e et XIII e siecles. U vima ovih umjetnika susreću se moteti. L. u djelomičnom napuštanju liturgijskih cantus firmusa u korist slobodno sastavljenih. Čučuk-Stana. B. Uz kompozitore. naziv za muzičku kulturu od početka XIV do početka XV st. Pariš 1928. vjerojatno oko 1320. Aleksej Pavlovič. 1941. Cent motets du XIIIe siecle (tzv. Berlin 1930. II izd. Vi Marrocco. The Conđuctus. A. Menzuralna notacija dalje se razra iako je svi putovi ne vode uvijek k jasnoći. Minnesangera i žonglera. F Die Friihgeschichte des Kanons bis Josquin des Prez. Les Harmonistes du XIV e siecle. u doba progona isusovaca iz Španjolske. II 5 e la tecnica musicale del trecento italiano. Aiachabey. A. — F. — M. X 1960). 1 Les Primitifs de la musique francaise. a. 65. W. Johannes de Muris i Guillaume de Machault. Pariš 1865. Handbuch der Musikgeschichte. 1899—1900. Schmidt. Iako je drama glavno područje njene umetničke delatnosti. Halle 1910. Novija su izdanja. Pariš 1911. a u kojoj se objašnjavaju nove tekovine ondašnje notacije. Jahrhunderts. Potječe od istoimenog naslova rasprave Ph. Mozarta. zamjećuju se u to doba nove. a kvarta ulazi medu disonance. MGG. Histoire e1 tion des formules musicales du I er au XV e siecle. neke na osnovi potpuno slobodne koncepcije. Wolf. LIT. — O. Neue Quellen des 14. U Francuskoj ars novu predstavljaju u prvome redu Ph: de Vitrv. H. Music in the Middle Ages. Virelais und Balladen (2 sv. Rokseth. Ludivig. zička djela. Apel. D. — DRAMSKA: pet opera ( 1939. On the Technique. Brenet. 1957. I/i. Tr Cesare. Musik der Gotik: Perotinus. Pariš 1908.— H. ARSIS -> Arza ARS NOVA. D. S. Ursprung. 1921). Potsdam 1931—34..) 1950. Sasse. SBIMG. Firenze 1935. Leipzig 1926. Die katholische Kirchenmusik. rondeaux. de Vitrvja. 1946. Zur Satztechnik der Notre Dame-Schule. ali i narodnih napjeva. The Fr< cular Music of the Late Fourteenth Centurv. MGG. ona je i nosilac glavnih mezzosopranskih partija u operama Carmen (Bizet). ' 1230 do 1320. Emsdetten 193' Ellinzvood. II. Ficker. Besseler. 1926. Riemann) i načinili od njega stilistički pojam. pjesme. Die mehrstimmige Mu 14. H. Adler. 1921). 1769 na osnovi carskog patenta utemt Carlo (sin Cesara). Ludwig. Die Musik des Mi1 und der Renaissance. Dodavanjem jednog. 1906 članica hora Narodnog pozorišta u Beogradu. J. Segovia. n. 17. Musikalische ^ (3 sv. predsjednik sekcije kompozitora u Rostovu na Do DJELA. Besseler. — J.ien 1909. I/i. u razdoblju ars antiquae izgrađene su i razvijene nove značajne višeglasne forme. Die geistliche nichtliturgische. Caml (Mass. medu ostalima. Geschichte der Musiktheorie im IX. Wien 1930. Origin and Evolution of Italian Trecento Musi 1961. Izvan okvira višeglasne muzike razvijala se tada i jednoglasna muzička umjetnost trubadura. Botstiber. Wolf. — G. Fr. Der Conđuctus. — M. Primo Convegn nazionale 1959.). — Zbornik L'Ars Nova italiana del Trecento. F. Die Musiklehre des Johannes de Grocheo. Bern 1956. uvertire i dr. -> rondellus. 1951. iz mjesta Ble jezeru Como) nastanili su se oko 1750 kao putujući trgovci nina u Beču. tako Johannes de Garlandia. Italian Trecento Music. II 1905 —). humanističke crte. ZFMW. što su njegovi najznačajniji predstavnici djelovali u pariškoj katedrali. God. 1^ H. Leipzig 1940. Handbuch der Musikgeschichte. Kuća A. scenska muzika za oko 100 kazališnih djela. — G. n. Berli Af. — J. — L. P. galisten des Trecento. Perotinus i Petrus de Cruce. ibid. U muzičkoj kulturi tih zemalja. koja od modalnog tipa izrazito simetričnog karaktera prelazi na menzuralno notiranje. Schneiđer. Parent. ART DU VIOLON. Li Gotti i N. Gastoue. ORKESTRALNA: šest simfonija (I. Palermo 1944. Studien ltenischen Musik des Trecento und frtihen Quattrocento. Die Musik des Mittelalters und der Renaissance. Nakon prvih početaka višeglasja. . Procee the Musical Association. — H. Dresden 1921—27. — A. usporedo s razvitkom društvenog života.). — H. Per l'origine e la sto »caccia« e del »madrigale« trecentesco. Johann Florentia. tom. S. —■ D. — L. I. Berlin 1930. Cambridge (Mass. J. 1964). Besseler. Do osnivanja stalne opere u Beogradu. 1951. Ludivig.: F. Gennrith.) 1939. Potsdam 1931—34. Die drei. odsjek prije 1230 naziva se doba Nolre Dame. MacKapad. 1901—02. Aubry. v. I. 22. doživio je. —XIX. Acta Musicologica.«. Die geistliche nichtliturgische.und vierstimmigen Notre Dame-Organa. ubrzo zatim dobija uloge u komadima sa pevanjem(E. Pariš 1922. Od 1776 počeli su i sami štamp. de Machault. Ovaj dugo zaboravljeni naziv — a. Besseler. balet JJonCKan Hpacaeu opereta. 1951. Zaslužni umjetnik SFSR. — E. I. ARTARIA. Neko je vrijeme poduzeće bilo udruženo s poduzećei imena. Gennrich. posjedovala je bogat i skupocjen arhiv gobrojnim rukopisima velikih austrijskih i drugih komp Historijski su od važnosti katalozi koje je poduzeće pov izdavalo. — Th. Pariš 1935—48. de Les monuments de l'Ars nova. koja je napisana u Parizu. str. V. — G. Wolf. L' -*. F. već sve napredne pojave ondašnje evropske muzike. I. Reese. Artaria i H. Wolf. polagano se stvaraju obrisi kadencirajućih završetaka s povišenim VII stupnjem ljestvice. Cambridge (1 1942. weltliche einstimmige und mehrstimmigi des Mittelalters. New York 1940. Lavignac. Li Gotti. As. 1946—47/3). Zona Zamfirova i dr. Studien zur Musik des Mittelalters. Bamberški rukopis). Les plus anciens monuments de la musique fran Pariš 1905. La Musique italienne aux 1 XVe siecles. Schneiđer. G.). 1931—32. —' F. kojim su tada htjeli obilježiti početak jednog novog naprednijeg razdoblja (osobito na području notacije). 58. Aubry. simf. ibid. F. Polifonija ARTAMONOV. Schmiđ. de Coussemaker. Gasperini. Golner. pod kojom se u početku razumijevala pretežno tehnička strana muzičke umjetnosti XIII st. XII 1747 — Pari2 1799). Die drei. Pariš 1938. čime se priprema tlo za osjećanje dura i mola. Stjepan ' ARTEAGA. Jacopo da Bologna i dr. Encvclopedie de la musique.Spadina. Seoska lola. Jahrhundert. RMI. Husmann. Apel. 1 1925. Ludzvig.). Naziv a. und beginnenden 15. 1/2. Za proučavanje ovog razdoblja izvori su uz rukopise. U Italiji razvijaju se pretežno svjetovne forme: -> ma ne valja ga zamjenjivati s madrigalom XVI st. Fischer. ARSENOVIĆ (Boberić). Jahrhunderts. Pirrotta. Madame Butterfly (Puccini). Le manuscrit de mi du Tresor d'Apt (XIV e — XVe siecle). Repertorium organorum recentioris et motetorum vetustissimi stili. Wurzburg 1940.und Spielmusi alterer Zeit. — A. weltliche einstimmige und mehrstimmige Musik des Mittelalters. von Konigslozv. Berlin 1898 (II izd. je u stvaranju i izgrađivanju beogradske opere odigrala korisnu pionirsku ulogu. M. -> ho-quetus. Besseler. LIT. Johannes de Grocheo i dr. a i kratko vreme posle toga. Trubadur (Verdi). javljaju se tada i brojni teoretičari. uglavnom. Florenz in der Musikgeschichte des 1. S. Fourteenth-Centurv Italian Cacce. Geschichte der Musiktheorie im XI. Pariš 1936. 1940. Ars nova. 4 sv. sovjetski kompc dirigent (Novočerkassk. te su ga. Toth. Die Motette von Franko von Koln bis Philipp von Vitry. AFMW. u novije vrijeme preuzeli su ga opet pojedini njemački muzikolozi (J. izazvao je tada antitezu: ars antiqua. balade. 1951). neka djela J. Stanković. — K. cl virelais. poput izraza ars antiqua.74 ARS ANTIQUA — ARTEAGA se dalje izgrađuje. Ars antiqua. a druge na temelju cantus firmusa. nastao je vjero jatno oko 1320 u Parizu. Ellimvood. God. New York 1940. sa sjedištem u Beču.'—J. kakvi su Leoninus. XII 1885 — Beograd. — A. — M. — A\ Pirrotta. Artaria. Riemann. Ritmiku c zuje primjena sinkopa. -> motet (motetus). Musique et musicie vieille France. Jahrhundert 1898 (II izd.. Potsdam 1931—34. dramska glumica i operska pevačica (Vranjevo.—XIX. Majstori su ars nove u Italiji Francesco Landini. 1928—29. Poduzeće je po prvi put objavilo djela Havdna. Darmstadl 1957. SBIMG. hunderts. Riemann. Joseph Haydn und das Verlagshau \X . Pariš 1925. Leipzig 1914. iz kojih se mogu proučavati stilska i 1 nička obilježja ovog razdoblja. zbog toga. koje je još 1765 osnovao u Mainzu Giovanni Casin kasnije se opet osamostalilo. Ellinwooa Works of Francesco Landini. Domenico i Giovanni Casimiro A. Francesco (sin Domenica) i G Casimiro poduzeće za prodaju umjetnina i muzikalija pod i A. fl the Middle Ages. Bibliographie der altesten franzosischen und lateinischen Motetten. troglasje i četvoroglasje. Isusovac. —■ Fr. Wolf. LIT. ZFMW. -* balada i -da.und vierstimmigen Organa. španjolski književnik i pisac (Moraleja de Coca. 1902—03. već od 1778. terca i seksta postaju konsonancama. Studien zur M' Mittelalters. Kasam. prvenstveno izdanja iz novijeg vremena: W. — F. Muzička se tehnika obogaćuje. Leipzig 1926—29. evoluciju značenja. — H.: E. Franco iz Pariza. Đ. — G. G. Tutzing 1961. Sing. dvaju pa i triju novih glasova cantus firmusu nastalo je dvoglasje. Koštana.. Ee dpy3tH. I Secular Music of the Late Fourteenth Centurv. Reese. — E. — Isti. Certaldo 1962. slikati scene iz prirode i života. »Sederunt principes«. Pari — H. — E. Formen friiher Mehrstimmigkeit. Die Mehrstimmigkeit der Ars antiqua in Theorie und Praxis (disertacija). Ghisi. Sremac. ove publik P. Izbjegavaju se usporedne kvarte i kvinte.). Adler. osobito uz pomoć imitiranja. de C'oussemaker. Esteban de. II izd. Beethovena. on danas ne označuje samo nove tekovine u razvoju notacije. Adlera. muzičko izdavačko poduzeće u Beču. vodili j osnivača sve do 1932. Origins of the Italian Ars Nova. Kad je poduzeće prestalo s radom taj je arhiv pohranjen u biblioteci Albertina u Beču. preuzetog iz inventara koralnih melodija. prevlast svjetovnih elemenata s izrazitom sklonošću za isticanje realističkih pojedinosti. Les Inst: de musique au XIV e siecle. Franco iz Kolna. MQ. ± Studien zur Musikgeschichte der Friihrenaissance. Teodora. Polvphonies du XIII e siecle (zbornik iz Montpelliera. Baci Njegov je posljednji veliki pothvat izdavanje (1894—1918' zbirke Denkmaler der Tonkunst in Oesterreich pod uredi G. Petrović-Seljančica.. L' »Ars nova«eilm Atti Accademici. Italian Ars-nova Music (dodatak k Jouri Renaissance and Baroque Music. Die Ars nova des 14. — A. Rondeaux. u prvom redu u Francuskoj i Italiji. K. Jahrhunderts in Frankreich unc (disertacija). K. Svjetovne tendencije očite su u izboru tekstova. 1926.

Diccionario biogranco-bibliograiico de Musicos Espafioles.). mezzolegato (ne odviše 'ezano). po literar. staccata itd. Sian. Allorlo. — H. Nezavisni tonovi dobivaju se na gudačkim instrumen-ima u načelu izmjenom gudala za svaki ton. upotrebljavaju se i raz-ičiti grafički znakovi: za legato tzv. činu opere Die Meistersinger von Nurnberg označava temu u smislu fraza. isključivala svaku mogućnost podjele tema na motive itd. Batllori. 8. 1938.ARTEAGA — ARTIKULACIJA i Italiju. tenuto — znak s tačkom. za lačin vođenja gudala ili udara upotrebljavaju se nazivi portato za klavir). •■lačin artikulacije označuje se obično talijanskim izrazima: legato povezano). II. budući da bi inače nevezana a. Torino 896.: D. 1888 i dr. XI 1918). zatim legato assai (veoma vezano). — Solo-pjesme. fonovi bez oznake za artikulaciju izvode se obično non legato ili Utache i si. — M. pristaša alijanske melodike. The loundheads and Cavaliers. Discursos leidos ante la Real Academia de iellas Artes. tzv. Investigaciones filosoficas sobra la belleza ieal considerada come objeto de todas las artes de imitacion (o estetskim osnoama muzike). i potkraj života u Parizu. R Chopin: Etida za klavir op. 1943). Pedrell.van Beethoven: Koncert za violinu ^ bJ b4 ■ 4 . — F.. 75 _ _ za N <OT /ć^aro i portato. jer je A.: ARTIKULACIJA (lat. pa su kompozitori prisiljeni da se služe legato-lukovima za označivanje fraza. picchiettato (za gudačke instrumente) te leggiero. Za oznaku legata.: J. npr. iichberg). članak). 791. Wagner u predigri 3. američki kompozitor i zborovoda (Pittsnirgh. To je osobito često kod klasičnih autora. X 1844 — Lakevvood. MGG. muzike i dekoracije. I. Santander 1940. — V.1Obr:9 Pojačani staccato označuje se znakom '. spiccato. Ideas Esteticas. zatim u Rimu i Firenci. a ne artikulacije (poteza gudalom): R. 1950. pridonosi jasnoći muzičke deklamacije i fraziranja. 1783. 1869—71 bio je crkveni pjevač u Bostonu. Batllon). I. Od 1784 živio u Veneciji. U svojem najvažnijem djelu Le rivo-uzioni del teatro musicale italiano . ipanische Forschungen der Gorres-Gesellschaft. ali muzička mu je teorija posve suprotna. detache.lim idejama njegovo stajalište ima mnogo zajedničkog s Wagne-ovim. egatissimo (vezano što je najviše moguće). — At. articulus član. LIT. kao kod dviju tema iz Beethovenova violinskog koncerta. — Crkvene ompozicije. 1878.borovođa te osnivač i direktor muzičke škole u Clevelandu. kasnije . Tako npr. legato-luk. Nejasnoća proizlazi odatle što ne postoje posebne oznake za fraziranje. II—III. mezzostaccato (ne odviše odije-jeno). RMI. pa dolazi do proturječja. staccato (odijeljeno). šostakovid: I simfonija P ■ L. Ohio. M. a na duhačkim jednim dahom. A. iako razlika u muzičkoj teoriji i praksi nije uvijek jasna. potez gudalom). Alfred. npr. Metastasija.. Menendez y Pelayo. 1769 istupio iz reda i studirao u Bologni filozofiju i priodne znanosti. Fraziranje se temelji na ritmičko-metričkoj strukturi muzike i znači sistematiziranje motiva i fraza unutar neke muzičke ideje ili odsjeka muzike. — R. DJELA: Le rivoluzioni del teatro musicale italiano dalle sue origini fino al •resented knj. npr. odn. 1789 (novo izd. ali je od ovih potpuno različita. prepuštajući muzikalnom osjećaju izvodioca ritmijsko-metričko raščlanjivanje (fraziranje) teme. — Opere: The W ater-Carrier t 1876.Wagner:»Majstori pjevači< (atisdrucksvoll) ir dim. — Priručnici za solo-pjevanje: Progressive Vocal Studies. Madrid 1904. Studirao u Bostonu na Muzičkoj školi i na Konzervatoriju (J. martele. molto agi tato ARTE MUSICALE IN ITALIA. ono je potpuno suprotno pojmu artikulacije. M. 1944 (postlumno obj. 1879. a na duhačkim pre-ddom daha (u brzim pasažama obično pomoću udarca jezikom).: T f r »r dim f f r f i f rr A. npr.van Beethoven: Koncert za violinu t^ a staccato tačke iznad nota ili ispod njih. Za specifične načine artikulacije. VI. gdje se oznake odnose na artikulaciju: SulG L. npr. staccato assai (veoma odijeljeno). — ili - ■^J IH \ Allegro ili tačke ispod legalo-luka. Lettere musico-filologiche (o Aristotelovoj terminologiji) i Del ritmo sonoro del ritmo muto nella mušica degli antički (o ritmu u antičkoj muzici).1 Lento FChopin: Etida za klavir op. Spomenici muzičke imjetnosti ARTHUR. (počeo ga je pisati po nagovoru Padre Martinija) proučava odnos pjesništva i muzike u operi s tog gledišta obraduje različite oblike muzičke drame od njezine )ojave do drama P. odn. Arteaga le Rivoluzioni del teatro musicale italiano. tj. 1887. u muzici — malogno artikulaciji konzonanata i vokala u govoru — međuobno povezivanje. larmonično sjedinjavanje drame. Dell'influenza degli Arabi sulV origine kila poesia moderna in Europa (o utjecaju arapske poezije i muzike u Provansi). Ideario nlosoflco y estetico de Arteaga. L' -. Veani tonovi izvode se na gudačkim instrumentima jednim pote-:om gudala. 20. stac-ato a ricochet. 1785. Angles. Esteban le Arteaga.' * . odjeljivanje tonova u interpretaciji. Adaline. naglašuje da je za savršenu nuzičku dramu potrebna sinteza sviju lijepih umjetnosti. Prema tome. God. DJELA: kompozicije za klavir. larcelona 1897. Esperanza y Sola.25 br.: Allegro. non legato (nevezano). staccatissimo (odijeljeno to je najviše moguće). 7 PP Još veći nesporazum nastaje ako autor označi samo artikulaciju (npr. Pensilvanija. Italia e Spagna nel sec. Madrid 1891. Na klaviru se postiza-'aju tako da početni ton ne bude pušten prije nego što nastupi lovi ton. XVIII. 7. 1951. saltanđo ili saltellato. ilbum of Vocal Studies.

1 Zarlino da Chioggia. Zarlina: Impresa del molto Rev. III 1887). Bottrigarijem i V. Studirala najprije na Konzervatoriju u Bruxellesu a 57 u Parizu kod M. Komponirao više violinskih djela: koncert u a fantazije i varijacije za violinu i klavir ili violinu i orkestar nadalje gudačke kvartete i klavirski kvintet. Cabalao nobile di Pocceia (otvoreno pismo). između 1860—65 u Ber talijanskom opernom družinom Lorinija) i Londonu (k: Her Majesty). oko 1540 ili 1545 — 18. Pariz. Alexandre (Joseph). Un balio in maschera). zatim na Konzervatoriju u Parizu kod Rodol Augusta Kreutzera. zatim pjevala u Berlinu. Phrasierung und Artikulation! .31 br3 umjesto Sličan je primjer iz Brahmsove II simfonije: J. prima prattica). II 1772 — Bruxelles. 31 br. etide. Kompozicije: Canzonetle a 4 voci. i u Poljskoj. DJELA. Kći Desirea. 21. pjevačici zosopran (Pariz. Mori jem. 25. Giovanni Maria. Le Prophete). Kassel 195S. de Giovanni Fantuzzi.: jUlegretto L. II (Considerazioni musicalij.und Clavichordspiel. C. Monteverdi—Leben und Werk. Regensburg 1962. 3 Prvu temu treba frazirati ovako: 2 . Olten 19 Pokušaji reformi i uvođenja posebnih znakova za fraziranje datiraju od XVIII st. VII 1845). Antonio Braccino da Todi. Zarlina u Veneciji. 1601. Mozart. 1604: protiv V. 1951. Carmen). I 1815 — Ville d'Avrav. posebice sa C. K započela 1857 koncertima u Bruxellesu. F. Italiji. kasnije proširila o dubinu i visinu tako da je mogla pjevati i sopranske partij slavila se kreacijama Donne Anne i Zerline. Josse ten Noode.A. br. Artikulation.Kćerka i učenica Desiree. — G.— E. de Padilla. pokazujući nerazum za njihove napredne ideje i nov muzički govor. Haute-Saone. 1889 preselila u Pariz. motet Cantate Domino za LIT. Velike uspjehe postigla i kreacijama Z Contesse (W. Uči prije kod oca. 20. protiv G. brat Jeana Desirea (B les. Esemplare ossia Saggio fondamentale di Con Bologna 1774—75. Discorso r. Festschrift K. 2. 5. Atti e Memorie Romagna. Bottrigarija: II Desiderio di Annibale Melone. Charlotte (Massene ther) i Micaele (Bizet. S' u Bologni. II Desiderio (novo izd. A. Fantuzzi.3 W. Keller. I. Italiji. 1905—08 članica je komičnt 1909—27 dvorske opere u Berlinu. Njemačkoj. Poznat je p što je niz godina vodio žučljive. 1660. Od 1884 podučavala p u Berlinu. Slično i u Beethovenovoj klavirskoj sonati op. 3 Jak utjecaj konvencionalnosti starije violonske tehnike osjeća se i u klavirskim djelima klasičnih majstora. II—2. Stekao međunarodnu reputaciju kao vi virtuoz na mnogobrojnim koncertnim turnejama po Belgi zozemskoj. Vrstan kontrapunktičar ali uvjereni pristaša vativnog »starog stila« (tzv. IV 1907). obitelj muzičara rodom iz Belgije. instrumei :Gray. VIII i6r kod G. s Bizet). Don Giovanni i Le Nozze di Figaro). Thoet. disertacija) 1925. Berlin 1924. Galileija: Lettera apologetica . Gaspari.vanBeethoven: Koncert za violinu J J J Lf Artikulacijske oznake uvjetovane su violinskom tehnikom. 3. ova tema bi izgledala ovako: i ARTOT. — H. 4. 25. 1598. La Figlia del reggimento (Donizetti). 1. Die musikalische Artikulation bei J. Maurice Montagney. sopran (Sevres. pristrane a katkad čak rektne polemike sa suvremenicima. I. I. 5.MGG. Mozart.van Beethoven: Sonata za klavir op. S. prozvan Artot. De 1904 u pariškoj Opera-Comique. Isprva snažan mezzo osvajala pasioniranošću akcentuacije. La Traviata). 1869 vjenčala se sa španjolski vačem Marianom Padillom y Ramos. 3. 1603. — D. 3. 2. Audrana i Pauline Viardot-Garcie. Dei Musicisti al 16° secolo. kornist i kompozitor (Pariz. . u vezi s metričkom strukturom: J> J Motiv na početku druge teme sačinjava pet tonova: L. E. pravim im Montagney. 1606. 1905 (Mirni) i Straussova Rosenkc 1911 (Ottaviano). Don Giovanni i Le Nozze di . Bruxelles. I 1829).2 takta. IX 18 St. 23. U Berlinu pjevala na svjetskoj praizvedbi Leonc opere La Boheme. Npr.: H. God. ARTUSI. Marguerite (G Faust) i Violette (Verdi. Engleskoj (1839 u Londonu) 1843). Frage der Artikulation im Čembalo. C. Discorso secondo musicale di Antonii de Todi per la dichiaratione. Polemike: protiv C. Giulizie musicale del S. navskim zemljama i Poljskoj. — Berlin.). violinist. IV 1933). odn. 1608. 1858 debitirala n. kovskim. pjevačica. VII 1835 — Berlin. Od 1843 profesor je Bruxelleskog konzervatoriji 1849 prvi kornist kraljevske kapele. Desirće (Marguerite Josephine Dćsiree).: Padre Martini. protiv E. — G. Komponirao mnogo! djela za rog: fantazije. A. pjevals u Belgiji. Bologna 1781. talijanski muzički teor kompozitor (Bologna. Contesse i S 'W.). Redlich. 31. poslije u Rusiji gdje je 1868 zaručena sa P.Mozart: Sonata za klavir u D-duru L. 12. 8. Notizie degli scrittori Bologne.vanBeethoven: Sonata za klavir op. Monteven 1945. — Isti. A. Nizozemskoj. SPISI: teoretsko djelo VAne del Contraponto (2 knj. Jean Desirć. 1913 dobila naslov K sangerin. Monteverdija L'Artusi ovvero delte imperfettioni derna mušica. de' Paoli. pariške Opere kao Fides (Meverbeer. uz to podu pjevanje a bio i vješt gitarist i violinist.10 br. jasna artikulacija dviju vezanih osminka pridonosi izrazitosti jampskog karaktera dekla macije: L. a istodobno pomažu jasnijoj muzičkoj deklamaciji. Lola. kvartete za rogove itd. kornist u Theatre de la Monnaie u Bruxellesu.Brahms:ll simfonija J. Amelije (Verdi. — W. J J Frazirana. od 1562 kanonik crkve S._ LIT.76 ARTIKULACIJA — ARUTJUNJAN Hin Beitrag zu einer Sprachlehre der Musik. Galileijem. Bologna 1876. Sin i učenik A cea koga je 1829 naslijedio kao kornist u Theatre de la Mon Bruxellesu.van Beethoven: Sonata za klavir op. ( lerer. — Isti. fraza od 4 takta. Bach . Međut: teoretičar on je medu prvima iznio mišljenje da u dvo: kompozicijama i u duhovnim koncertima treba sve basov na unisono.

Le celebrazioni deli Siena 1963. 1951.Giovanni Maria Artusi. G. Music and Letters. ARUTJUNJAN. Aleksandr Grigorjevič. armensi pozitor i pijanist (Erevan. »Seconda P Bachground to Monteverdi's Madrigals. I. — ■ rini. Artusi e alcune sue opere teoriche. IX 1920 —. 1957. 23. M.. Studirao na . MGG. — D. Arnold.

usavršavao se u Moskvi. Kod rimskih-gramatika i srednjovjekovnih pisaca a. klavirski koncert i dr. jer je označivala dizanje glasa. Boris Vladimirovič (pseudonim Igor Glebov). 1948.tu^OHunecKan napmuma za violinu i klavir. nasuprot tezi. koncert za koloraturni sopran i orkestar (tekst A. br. već odražava cjelokupni razvoj društvenog života. ASAFJEV žavati životni sadržaj). Concertino za klavir. Vi. KonitepniHan yeepmwpa. VII 1884 — Moskva. a muzičke pojave ne istražuje statički već u njihovim neprekidnim promjenama. 1944. ukidanje. je dobila obratni smisao. . AS i ASAS (tal. simfonijet a. koncert za trublju. zasole. Gorljivi pristaša zapadnoe vropskog moderniz ma (20tih godina osnovao je i vodio KpyxoK HO&OU My3UKu ). — Obrađujući iscrpno pojedine ličnosti i razdoblja ruske muzičke prošlosti A. to često stvara zabunu. I—II) uveo je kao novi pojam — intonaciju koja obuhvaća cjelokupnost karakterističnih formalnih tokova određenog stila. recitatora. Čajkovsk oga s ruskim duhom. Najznačajnija su mu djela baleti. 1949. Muzički jezik B. A. a zagovara emocion alno i živo shvaćanj e i usvajanje muzičkih zakona. je jedan od najznačajnijih ruskih muzikologa i muzičkih kritičara. Graši). la double bemol). 1961 . A PMUHCKUH pancodun za 2 klavira (sa A. plesovi. ■—■ VOKALNA : Kaumama 0 Podune. Po njegovu mišljenju historija muzike se ne iscrpljuje u nizu odijeljenih biografija. uz to od 1920 vodio muzičkohistorijski odjel Državnog instituta historije umjetnosti i od 1925 bio profesor (i osnivač) Muzikološkog fakulteta na Lenjingradskom konzervatoriju. A. jer je u muzičkoj ritmici zadržan njezin prvotni smisao. la bemolle. poslije 1930 mijenja svoj stav te se u mnogobr ojnim člancima zalaže za izgrađiva nje socijalisti čkog realizma i primjenu folklora u muzici. tehnički je uglađen i primarno melodiča n. Studirao 1904—10 na Petrogradskom konzervatoriju (kompoziciju kod A. r Starogrčka metrika t a t a Srednjovjekovna i današnja metrika a t a t Današnja muzika t a t a Kod starih kontrapunktičara izraz per arsin et thesin značio je. 5). i danas upotrebljava u metrici. isticanje toničkog naglaska. S. 27. koncert za klavir. J. klonulosti i mirovanja. DJEL A. a asas tonu g: M. — KOMORNA : FICCHR 0 zope Apazaif za ansambl violončela i klavir. npadduuHHan yaepmwpa. i orkestar. te stalni naučni suradnik Instituta za povijest umjetnosti Akademije nauka. je među ostalim ukazao na ARZA (grč. A. zborovi. da se odgovor na subjekt kod fuge mora provesti u protupomaku (npr. solo-pjesme. koja ima karakter spuštanja. 1951. — KL A VIRSKA : preludiji. te snagom masovnog djelovanja. KoHt^epmnoe CKepifo za trublju i klavir i dr. Od 1943 bio je u Moskvi upravitelj Odjela za muzikološka istraživanja i profesor Konzervatorija.ARUTJUNJAN — ASHTON vatoriju u Erevanu.J . nasuprot tezi. 1953 i dr. 1950. zamah). koja je označivala tešku dobu (po uzoru na dizanje i spuštanje noge kod plesa ili ruke kod dirigiranja). la bemol. ORKESTR ALNA: četiri simfonije. odn. Coticertino za 5 duhačkih instrumenata. 1910—37 muzički savjetnik i kompozitor Manjinskog teatra u Lenjingradu. dizanje. jedanput. tal. Babadžanjanom) i dr. DJELA. U tom se smislu a. koncert za rog. 1941. U svojim metodološkim radovima {Muzički oblik kao proces. Od 1954 umjetnički je direktor Filharmonijskog društva u Erevanu. — Scenska i filmska muzika. koji označava dizanje. Kao pedagog protivi se skolastič kom učenju muzičkih oblika i harmonij e.J ASAFJEV (Asaf'ev). oblikova n na tradicija ma muzičke klasike. Asafjeva . I 1949). ORKESTRALNA: simfonija. God. franc. Bach. tj. simfonijska pjesma Cna3 od apMtiuCKOM napode. Flo. Tam^eeaAbHan cwuma. Ljadova) i usporedo povijest i filologiju na Univerzitetu. la doppio bemolle. 1964. sovjetski kompozitor i muzikolog (Petrograd. I. Kunst der Fuge. 77 povezan ost kompozi cija P. 29. franc. 1962. estetska je vrijednost muzike određena njezinom pjevnošću (koja mora odraB. zamah i polet. u starogrčkoj metrici oznaka za laku dobu stope. Kao pijanist izvodi najčešće vlastita djela. 1957. V. dva puta sniženi ton a: Enharmonijski je as jednak tonu gis. SpSi.

Kardinal (Halevv. 1922. Jlupunecnue cifenu 17. najuspjeliji: FI. 1885—1910 profesor klavira na Royal College of Music u Londonu. Bersa. Cvijeta) i Komes (Albini. 11. P. 1930. 1942(neobjavljeno). Schmelzera (Beč. MocKBa 1965. Austriji i Madžarskoj. jednu od najbogatijih i najvrednijih u Evropi. nebst dem Basso continuo. HccneAOBaTeJiH H ny6jiHUHcTa. H. usavršavao se u Frankfurtu na Majni (J. B. Koncertirao u Engleskoj. Sofokla. LIT. I942(neobjavljeno). II (HutnonaitUH). K. — B. Lodovico (Verdi. 2. — VOKALNA : dvije kantate. -leHHHrpa^ 1964.. 1922. Fidelio). 1947. I. E. — JI. 1921. Praha 1935. H. — Izabrana djela. Kontrapunkt i kompoziciju učio u Leipzigu (M. Liszt). Rimski-Korsakovu. B.ASANČEVSKI. Objavio: Gast. HHTOHaqiifl H My3biKaJibHbiii o6paa (zbornik članaka). S. K. Lohengriri). 1929. JJaHme u Gy3biKa. Ljadovu. I. Kasnije je djelovao u Brnu kao pjevač i redatelj. Richter). Studirao na Konzervatoriju u Leipzigu (S.: CoBeTCKan My3biKa. Rahmanjinovu. kao što su Rocco (Beethoven. — DRAMSKA: deset opera (3 dječje). skraćenica za American Society of Composers. I9!9. Couranten. Nikola Šubić Zrinjski). N. 13. Musorg-skom. My3biKajibHaH tfiopMa K<IK npoifecc. 1889—92 član Narodnog divadla u Pragu 1 1896—1902 solist Zagrebačke opere. Đukan (Vilhar. afirmirao se najviše djelima za komorne . Henrik Voglar (Wagner. 1922. Maričori). I. A. A. Sarabanden mit 3. 1838 — 24. XII 1732). Ka6cvieecKuu. — SPISI. Pop (V. 1916. Knuza 0 CtnpasuucKoM. 1949.) Djelovao kao 1. 1934. F. ASCHENBRENNER.UHHUK (prema Puškinu). — Autobiografski članak Mou nyntb. 9. F. Ilcmpy'MenmaAbHoe maopuecmeo *lauKO6CKoeo.E. ITaMHTH B. Reinecke. 14. Ramphis (Verdi. MUCAU u JIy-Mbi. Komorne kompozicije. 1947 i E. Društvo se bavi ostvarivanjem prava javnog izvođenja nescenskih muzičkih djela na teritoriju SAD. Mihael Pavlovič. Alapić (Zajc.iaMH riapuitca. 1673. 27 Baleta. Pjevačku karijeru započeo 1879 u Pragu. Njegov repertoar obuhvaćao je niz prvih basovskih uloga. ^auKoecKoza. 5 sv. 1944. Smiljana). TlopmpembicoeetncKuxKOMno3umopoe. Cu. 1929. K.uifioHUHecKue 3mwdbi. Rječnik muzičkih termina. CoBeTCKan MV3biKa. 1944. Raff). ASCHENBRENNER. — F. Mefisto (Gounod. 1934. Griegu. kompozicije za klavir) i solo-pjesme. Authors and Publisheres (Američko društvo kompozitora. sonata za violončelo i klavir. A. AcadibeBa. Eduard. I 1881). IV 1937). Marcel (Meverbeer. Lisztu. zatim kod J. God. Chopinu. a od 1913 na London College of Music i Trinity College of Music. U djelima hrvatskih kompozitora istakao se kao Sveslav (Lisinski. Otelio). Schillera. 1945. Op/ioea. PyccK. Hauptmann.AI. EaxuucapaucKuu $0Hmau prema Puškinu). Ks. Acad>beB (Hropt. češki operni pjevač. FIvTf. 2 knj. Arien. Richter). Theilea (Merseburg) i J. Opera Narodniho divadla. Članci: K eoccmaHoaneHuto lEopuca FodyHoea« NlycopicKozo (zbirka članaka). Praludien.1930. Knjige: Opecmen (muzička trilogija S. Tirsa da Moline i dr. XII 1859 — London. 77. FjieCoB). Komponirao je instrumentalna djela (koncertna uvertira.JleHHHrpaA 1937. LIT. Alle-manden. —E. Operete. solo-pjesme. ASCAP je preuzelo ostvarivanje prava njihovog javnog izvođenja na teritoriju SAD. Steffano Colonna (Wagner. Rienzi). Učio kod svog oca. Acad>beB.und Hochzeitsfreude. 'EezeHuii OneeuH«. osobito Schumanna i Brahmsa. 4 und 5 Stimmen. Porin). Ko. 1922. lauKoacnuu. Tanjejeva).). 1870—76 bio je direktor Petrogradskog konzervatorija kojemu je ostavio svoju muzičku biblioteku. F. Jadassohn. bas (Jičin. 1923. B. Glinki. Scenska muzika za drame Shakespearea. Hugenoti).. AcadibeB. Glazunovu. XI 1921). Čarobna frula) i dr. Balletten. Sarastro (Mozart. XII 1654 — Jena. 1952—57. njemački violinist i kompozitor (Altstettin. M. i ASHTON. 10. a klavir u Rimu (F. 1930. M. 2 gudačka kvarteta. B. Christian Heinrich. zborovi. — E. KaahaacKuu YI. Faust). dvorskog dirigenta u Wolfenbiittelu. God. 29. monografije o F. Algernon (Bennet Langton). 1948. 1880—89 pjevao na švicarskim i talijanskim opernim pozornicama. ASCAP. 2. 1938. U kompoziciji pod utjecajem njemačkih romantičara. 1.au My3UKa om HavajiaXIXcmoJiemuH. A. eio oicmnb u maopnectneo. Židovka). F. engleski pijanist i kompozitor (Durham. EozdaHoe-Bepe3oacKuu. Hpycmoecxuu i drugi. MocKBa 1954. E. Py6uHiutneiiH e ezo My3biKa*ibHou deHmeAbnocmu u oni3bieax coepeMenHuKoe (1829—1929). EepHandm. Nejedly. 1924. MocKBa .: Z. E. Njemačkoj. violinist i muzički direktor vojvodskih dvorskih kapela u Zeitzu (1677—81 i 1695— J7!3) i u Merseburgu (1683 —90 i 1713—19). E. K. autora i nakladnika). bestehend in Sonaten. Skrjabinu. koncertni vodič PyccKan no33un e pyccKou My-3biKe. Komponirao instrumentalna djela (Fetiš mu pripisuje 6 violinskih sonata koje su izgubljene) i kantate (u rkp. Aida). Pošto su muzička djela jugoslavenskih autora dobila autorskopravnu zaštitu u SAD prema odredbama -> Univerzalne konvencije 0 autorskom pravu. 1921. III 1857 — Prag. 2 klavirska trija. ruski kompozitor (Moskva. 1932.

Merighija (Morigi) u Parmi. X 1609). L'Espiegled* La Lavandara di Citere. 3 klavirska kvarteta. A.. kvintet za duhačke instru mente. je najplodniji suvremeni koreograf.. I 1942). Cecchinija i Marc'Antonija Romana. Ann Arbor 1960. 1814 povukao se u Correggio te ondje utemeljio. — Dvije zbirke eseja u formi pisama: Truth. I Mori Espagnuoli. Ariette. su ga nadživjela. U baletnu tehniku on ne unosi ni novosti ni promjena već u okvirima tradicionalnoga plesa postiže visok stupanj umjetničke vrijednosti. I. Milano 1873. m. ASOLA. IN STR UMENTA LNA : Canto fermo sopra Messe. XI 1856 — Oslo. Elementi di contrappunto. — Transkribirao djela J. 1579—87. Correggio 1930. T. vokalni seksteti. Le Baiser au Porteur. da je bio dvorski muzičar i da je 1782 kao violinist lovao u izvedbi Havdnovih kvarteta. Riegel (Praxis Orga 1869). engleski plesač i koreograf (Guyaquil. Iza. ali je karijeru violiniste n zbog povrede na ruci. — Preko 200 kompozicija za klavir: sonate. III 1896 —). Haa in der Wiener deutschen Stegreifkomodie. Ruffa 1577—78 maestro di cappella u Trevisu. Kraće vrijeme muzički urednik Radio-Zagreba.: 6 orguljskih kompozicija obj. — Operete: Pekarev Miško. 1816. djelovao je kao profesor na Konzervat Tbilisiju. poškropi me). Rousseau). od 1787 u službi markiza Gherardinija u Torinu i Veneciji. sa bratom Giovannijem. suite. 46 ricercara F. NOVA IZD.: E. Omladinska pozornica.-J. Finzi. Narodna igra Pobjednik. 1588. Gustava al Malavar. — CRKVENA: mise. Sandberger. Važan je u prvome r< svojim instrumentalnim djelima po kojima je jedan od 1 predstavnika bečkog instrumentalnog stila u razdoblju i pretklasike i Havdna. Es-dui 1 Dis-dur (!). Bajamontija. narodnih zborskih pjesama Kartalino-Kahetije. Mario. — Osam opera (7 na vlastiti tekst): 5 bruden. školski priručnici za klavir (čembalo). Bacha. Sorkočevića. Missae tres za 6 glasa. Appelm Franz. 1588. koncertna uvertira. Engleski. Asioliana. DJELA. ovvero La calunnia. Requiem J. ASIOLI. M. Acis et Galathie. 1954 (na gruzijskom i ruskom). Plodan poli venecijanske škole XVI st. ASIĆ. LIT. 1793. a 4 v. muzičku školu (1815). Kao stvaralac značajan je više po individualnoj zvukovnoj koncepciji nego po načinu oblikovanja. 1836. Restića i uvertire A. 1802. I altre cose ecdesiastiche appartenenti ai suonatori d'organo. La Discordia teatrale. sonate za violončelo i klavir. ASHTON. 1964 (na gruzijskom). 3 klavirska trija. Cenni storici sul Conservatorio di mušica in Milano. — KOMORNA: 2 gudačka kvarteta. Aspelmavr. Schrems itd. VII 1786). za 3 glasa. Kasnije je predavao kontr na Istituto del Buon Pastore u Palermu. zabavne melodije. talijanski kompozitor. I. 1836. od 1959 dirigent Narodnog pozorišta i Filharmonije u Subotici. 1816. kompozicijama baleta Noverrea koje ga svrstavaju među. etide. 1570. Baleti: Les petits riens. 1809. Melzi. Dvoglasne i invencije J. Kom] je u tradicijama romantike i norveškog nacionalnog mi pravca. La Sonate de Dante (Liszt. 1938. LIT. Milan. Der Recke von Lyskovsheid. 1831. — CRKVENA: Misse tres za 5—6 glasova (2 knj. — A. Kutajska gubernija. Intorno allo stile della moderna mušica di chiesa. 1951). DJELA: Požarište na Hvaru. 1945—54 direktor opere i artistički upravnik filharmonije u Subotici i 1954—55 prvi dirigent opere i filharmonije u Novom Sadu. 81. 1955—58 rukovodilac muzičke grane kazališta Komedija u Zagrebu. Singspieli: Fruhling und Liebe i Die Ki Natur. Ramberta. DJELA (sačuvana). 1956. MGG. Uz Balanchina A. norveški kompozitor (Fr hald.). c. sastave s klavirom. simfonija L. Studij kompozicije završio na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (K. Pjesmom kroz život. c. Milo. Kompozicije za orgulje. DJELA: P. J. II Cid. Roncaglia. — Zabavna muzika: Stara priča za glas i orkestar . — Mnogobrojne pjesme. lamentacije i dr. 1843.. K. Asperges me počinje s intonacijom celebranta. 1950. varijacije. 1952) te plesove za film Hoffmannove priče. 3 fantazije i dr. himni. H. Ale> Campaspe. psalma Miserere Gloria Patri. — -K. Zingarelli) gdje ji privatno podučavao pjevanje. God. flautu piccolo i onkleidu. rog i violu. VIII 1917 —). Amađei. j 0 gruzijskoj narodnoj pjesmi. Opere: La Volubile. MGG. — G. — DRAMSKA.: A. prevedena na mnoge evropske jezike. 1968. Gradski dirigent u Correggiju. — VOKALNA: oratorij Giacobbe in Galaad. 1951. Veseli penzionat. za kontrabas i druge solističke instrumente. — Kantate i himne. 1951. Bonifazio. — DRAMSKA: melodram I(tekst J. Fouse. 1768. pripravljaju Havdnove gudačke kvartete. 1940). divertimenti. posebice po Rousseauovu monodramu Pygmalion u njemačkom jezičnom području prvi muzički obradio. Za života bio je jedan od najviše cijenjenih muzičara u Italiji. 31.. 1787. Ciaffi. G. DJELA: komorne kompozicije. ASPELMAYR (Aspelmeyr. Sorkočevića. Odaka u Zagrebu. 1844. — D. Della vita e delle opere di G. —■ R. Učio kod A. Carlotta e VC'erther. klarinet. V 1832). 5 sonata za violinu i klavir. 1584. — G. II 1916 —). Franz Aspelmaver (1728 Innsbruck 1954.). 1838. Četiri madrigala Andrije Petrisa iz J550. 1813. ORKESTRALNA: pet simfonija. Dok su mu kompo zicije ubrzo pale u zaborav. Učio kod V. Bonifazio Asioli. — KOMORNA: gudački kvarteti. Vita di Bonifazio Asioli da Correggio. Osservazioni sul temperamento proprio degVistromenti stabili. i kasnije M. Pepeljugu (Prokofjev. gruzijski mu: (Ardanuč. Storia musicale vicentina. Scale e salti per U solfeggio. Baleti: J dei fidanzati. Bonifazio Asioli. austrijski kompozitor (Beč.. ibid. . Daphnis et Cloe (Ravel. 1955—56 bibliotekar Muzičke akademije u Sarajevu. D La Cappella musicale del Duomo di Treviso. — A. 1772. čega zbor nastavlja s pjevanjem antifone.: F. na tom je zavodu organizirao nastavu. Treviso 1954.Fellerer. 1728 — 29. 1948). Skjavetića. Canzonette. Asola (disertacija). 17. talijanski kompozitor (Messina. Od 1944 u NOB zborovođa i nastavnik Partizanske gimnazije. 1574. Zur Geschichte des Havdnschen Streichc Ausgevvahlte Aufsatze zur Musikgeschichte. Frejas Altar. motet obj." 81. ASPESTRAND. rog čelo i b. Variation symphoniques (Franck. Odak). zborovi i dr. 30. dok celebrant škropi blago nom vodom. STMW. Notturni a 5 v. izdvajaju se divertimenti u koji: naziru talijanski utjecaji te kvarteti i trija koji. uvertire Mad/eth -i Julius Ceasar. 1799— i 1868). 1 1901. K. Iphigenie en Tauride. 1946). Violinu učio 1 Leipzigu i Berlinu (J. Poznatiji je. 1894. Padova G. Missae tres octonis vocibus (2 knj. Istel. Milano 1834. Salva Salamonovič. Missa otf obj. Ples sa Balkana za orkestar. 1942. Bio je koreograf Sadler's Welh Balleta (1933) i kao direktor te kompanije koreografirao je Fafade (1935). 1785. Ko. La tempesta i dr. 1925. Commer (Mušica Sacra XXVII). antifona Vidi < psalmom Confitemini. Riessberger. 3 violinske sonate. violinski koncert. 1809. a od 1947 dirigent Radio-stanice Tirana (Albanija). 29. D JELA. 1851. VIII 1769 — 18. ORKESTRALNA: tri simfonije (Sinfonia pastorale)\ uvertire. 14 zbirki psalama za 3sova. trio za klavir. Allan Mac-Aulay. Primi elementi di canto con 12 ariette. scenska muzika za drame. 1833. Federico II re di Prussia. —■ SPISI: Principi elementari di mušica. kontrabas. talijanski kompozitor (\ 1524 — Venecija. II maestro di composizione. ASIĆ. God. Pigmalione. Frederick. ossia L'assedio di Arolte. Giovanni Matteo. Renesansa u Dubrovniku. Opere: Bannier. — R. Agamemnon vengi. S. XII 1941). osnovao bogatu knjižnicu i pokrenuo seriju koncerata. Vicenza 1956. kantate Na rijekama babilonskim A. 1832. Muziku je učio u Napulju (N. 1952—55 direktor muzičke škole u Dubrovniku.). . škotski i irski plesovi za klavir četvororučno. psalmi. Atti e Memorie della Deputazione di storia patria per la antiche province modenesi. — H. Missae octonis compositae tonis za 4 glasa (2 knj. Svećenik. c. 1605.78 ASHTON — ASPESTRAND ASIRSKA MUZIKA -> Babilonsko-asirska muzika ASLANIŠVILI. (Principi elementari upotrebljavaju se još i danas. Coli. — Sastavio je Popis djela dubrovačkih kompo zitora 1730—1850. 1. 1940 (na ruskom jeziku). zna se jedino da je 1761 na Glucka u službi baletnog kompozitora Njemačkog kaza Beču. Trattato d'armonia. kompozitor i dirigent (Zagreb. La Tradizione musicale a Verona. Aspelmaver. 23. The religioi of G. Missa Defunctorum za 6 zbirki moteta i introitusa za 2. 1840. seksteti. antifona koja se < nedjeljom prije svečane mise. 23. međutim. 6 serenada za flautu. 1849. IX 1906 —). Valent. 5 sonata za violončelo i klavir. English Dances za 2 klavira. LIT. teoretska i instruktivna djela. . DJELA : Narodni ples za orkestar. fagot. M. 0 njegovu životu vrlo su oskudni. Sylviju (Delibes. Turrini. God. duo za rogove i dr. madrigali (2 kuj. Bosanca. 190*4 i More Truth. Od 1949 u Beogradu muzički rukovodilac Savjeta za nauku i kulturu FNRJ i nastavnik muzičkih škola Mokranjac i Stanković. Piramo e Tisbe. Kao kompozitor uspješno se ogledao na području vedrog muzičkog kazališta. Flora. Frezza. Učenik Massina. 15 trija za 2 violine i b. Wit and Wisdom. 1939. meo del Piombo. sonate za harfu i klavir. II Ratto di Proserpina. Joachim). F. komponirao pretežno crkvenu r pridržavajući se odluka Tridentskog koncila jednostavn čistoćom izraza.. bio najviše cijenjen po svojim dramsko-muzički lima. duhački kvarteti. Maria d'Arles.. Sigwardt. A a 6 v. 1941 (Zagreb. Requiem T. Cinna. DJELA (izbor). 1956—58 direktor muzičke škole u Splitu i od 1958 muzički urednik Radio-televizije Beograd. sonata za violu i klavir. 1969 (rukopis). kvarteti. crkveni zborovi. — E. — G. a od 1808 profesor kompozicije i direktor novoosnovanog Konzervatorija. muzički pisac (Dubrovnik. Mnoga su mu djela višezborna. moteti. 4 i 8 glasova. Madrigali a 2 v. / senza lite. kao autor eseja pisanih u obliku pisama. — Priredio izdanja. Dugo je živio u Njemačkoj. Die W Goethezimmer. Asola. Robin Hood i Pervonte. Stilski je na prijelomu iz klasičarskog racionalizma u romantizam. 1841. toga zbor opet ponavlja antifonu do psa] uskrsno vrijeme pjevala se mjesto A. Zaslužni nik Gruzijske SSR. Zvuk. 12 gudačkih kvarteta. terceti i dueti.) DJELA. — G. 4. Kompoziciju učio na Muzičkoj akademiji u Beogradu i kod K. 5 divertimenta. 1591. — Solo-pjesme. Ko. Danas je direktor i koreograf Royal Balleta u Londonu. M. predstavnike novije baletne muzike. pari (2 knj. Ekvador. 1578—82 u V zatim kapelan crkve San Severo u Veneciji. 1936. menueti. 6-gl. koncerti za klavir i za violinu. 1592. — VOK Le Vergini 3-gl. violu i fagot. kvinteti. 2 trija i b. Studien zur Geschichte des Melodrams (disertacija). F. 1931. Za ži\ međutim. čembalist i muzički pisac (Correggio. 1785. Verona 1953. Virginia. 1799 preselio u Milano gdje je od 1805 dirigent kraljevske kapele. 1780. Čajkovski u Gruziji. kantate: // consiglio. 13. 1829. Muzikologiju studirao na Univerzitetu u Pragu. ASPERGES ME (lat. 1948. godine. — KLAVIRSKA: dvanaest sonata (3 sonate za klavir 4-ručno). oslobođeni continua. 3 klavirska kvinteta.). I. 1950 (na gruzijskom). Missae duae decemoue sacr. trio za klarinet. // coscritto. Miinchen 1921. Wil and Wisdom t 1905. ASPA. 1845. INSTRUMENTALNA: tri simfonije.

Budimpešti. američki plesač i glumac (Omaha. Studij kompozicije završio 1903 kod P. Auston. Volkmann. više dječjih igrokaza s pjevanjem. MGG. kao što je ponavljanje. a od 1515 arhidakon u Yorku. bugarski kompozitor (Kjustendil. 1919. God. 1912. u g-molu. ATANASIJEVIĆ. Rektor Konzervatorija i od 1947 dirigent Uzbečkos muzičkog kazališta u Taškentu. 31. Sicilija. 1908. Rosenberg-Ružić. međutim. dinamiku. Dvije uvertire: Hristo Botev. Franz. fantazija slavenskih pesama. Tiby. poema Veliki vojskovođa za zbor i orkestar. Karlovu i Plovdivu. Bio je kanonik u Westminsteru. Astorga and a Neapolitan Librettist. a zatim u Somboru. smisao za komiku i grotesku i natprosječna nadarenost za glumu učinili su Astairea najistaknutijim umjetnikom modernog plesa i nezaboravnom ličnošću filmskoga platna.. Sauls Tod i Saul und David. ASTARITTA. Genuardi. oko 1757). Das Geliibde. DJELA. Učenik K. Poslije 1939 njegove su partnerice bile Eleanor Powel. Blizak kasnoromantičnom smjeru. ASTON (Ashton. Atanasova je privlačila orkestralna muzika. nekoliko baleta i kantata. AML. Muhtar Ašrafovič. L. Kompo nirao je pretežno oratorijsku i crkvenu muziku. Dvije arije obj. a 1712—14 živio je u Beču. DJELA: dvije simfonije. Sagajev. Djelovao je u Haskovu. obje mise i 4 moteta (Tudor Church Music. Maestro Georgi Atanasov. 1 kompoziciju za virginal obj. Rubinstein. 1934 započeo filmsku karijeru i do 1939 s partnericom Ginger Rogers snimio nekoliko filmova koji idu u vrhunska dostignuća u toj umjetničkoj grani (The Gay Diverce. Abert. K. 25. ASTORGA. — L. 1919. narodni pjesnik pjevač kavkaskih naroda. Tri simfonije: I. stilska značajka suvremene muzike koja se očituje u odsustvu tema i kompozicijsko-tehničkih manipulacija s temom i njenim dijelovima.. 1906. LIT. Nikola Atanasov. Mahulke. Djelovao je 1779 u Veneciji. -> Tema). diminuendo assai. 1934. On je napisao prvu simfoniju u povijesti bugarske muzike (tri stavka komponirao u Zagrebu kao diplomski rad). bugarski kompozitor i dirigent (Plovdiv. izvodeći svoja i tuđa dela. — Kantata Uzbekistan. oko 1745 — poslije 1803). Piccinnija. Emanuele d'Astorga. Rochlitz. Član ugledne plemićke obitelji. aggiunte e correzioni da apportare alle ricerche del prof. Pisao je opere sa sadržajem iz narodnog života. odnosno motivima. od 1784 u Moskvi. — F. Reflets du Printemps. fagot i klavir. 1928 i Jecaj u planini. Uz to 15 godina vodio bečki Tonkunstler-Societat. kontrastiranje i si. I. O njegovu se životu zna vrlo malo. dolazi uz oznake za tempo. Mnogo je putovao i u njegovoj biografiji ima dosta neutvrđenih podataka. u muzici samouk. Oxford 1925. Vrativši se u Italiju živio-je 1789—93 u Veneciji. S. Volkmann. V 1882 — Lago di Garda. ustaj rode). gde se udala za poljskog slikara Kietkowskog. 5 orkestralnih suita. DJELA. Vrativši se u Italiju bio je 1717—18 senator u Palermu. 1937—55. ističe se i kao interpret djela suvremenih kompozitora. Smiths (Mušica antiqtia) . Pipkova u Plovdivu te na Konzervatoriju u Bukureštu. — 158 komornih kantata za glas i b. Središnje mjesto u njegovu stvaralaštvu zauzimaju muzičko scenska djela. Boravio zatim u Palermu. 6. 1951. 20. Hettich. U njenim kompozicijama. — VOKALNA. Nikola. 12 Cantate da Camera a voće sola. Evblera. H. H. — Trio za violinu. Za razliku od svojih prethodnika koji su njegovali pretežno manje vokalne oblike. koncerata. Služio se suvremenim tehničkim sredstvima. 1780 u Bratislavi. 1723 bio je u Lisabonu. H. VIII 1862). dirigent i kompozitor (Salzburg. Stabat Mater. Ljondev. Fischer. čuva se u British Museumu). AŠRAFI. 1910 i dr.ASPIRATION — ATEMATIČNOST ASPIRATION (franc. Grattan Flood. Rita Hayworth. 1955 osvojio nagradu na internacionalnom Chopinovom natjecanju u Varšavi i iduće godine prvu nagradu na natjecanju u Bruxellesu. 10. zbor i orkestar. Wayburna u New Yorku. Sa sestrom Adelom postigao velike uspjehe u nizu vaudevillea. 1825 dvorski orguljaš. engleski kompozitor (Lancashire. solo-pjesme. LIT. V. 1926 i Alcek. 1838 pomoćni dirigent i 1846 dru gi dirigent dvorske kapele u Beču. su H. 2. (-* Motiv. XI 1931). Latrobe. Georgi (prozvan Maestro). DELA. II 1790 — Beč. 1 duet obj. W. Poznato je da je 1707 i 1708 bio u Rimu i Napulju. Apel (Musik aus friiher Zeit). Od 1808 orguljaš crkve sv. 9. od 1923 lektor za teoretske discipline. H. se označivao i drugim znakovima: okomitim ili kosim crticama. Oratoriji: Die SUndflul. najstariji primjerak muzike za virginal u Engleskoj. Učenik L. Prvo muzičko vaspitanje dobila u Osijeku učeći pevanje kod I. ASTAIRE. L. — Kompozicije za klavir. Trajniju vrijednost ima. Gergana. Emanuele Rincon d'Astorga. legato assai itd. V. NOVA IZD.: Pile se 79 Izvodi se A. 7 komornih dueta za 2 glasa i b. : H.: Hornpipe obj. AŠKENAZI. Petra u Salzburgu. Šest opera: Borislav. R.: P. J. Koncertirala isprva na priredbama pevačkog društva Lipa u Osijeku. Filmska muzika. upoznavajući bugarsku javnost s klasičnom zapadnoevropskom i ruskom simfonijskom muzikom. Napisao je i jednu simfoniju. Carefree i The Story oj Vernon and Irene Castle). ASSMAYER. 6. F. XII 1522). pijanistkinja i kompozitor (Osijek. 17. Folloui the Fleet. veoma. Roberta. Gennaro. M. Sofija 1963. Fr. DRAMSKA. temeljeći svoju muziku na elementima bugarskog folklora. inspirisan virtuoznim stilom F. 1902. Slavka (Alojzija). pa predavač i 1929—58 profesor na Muzičkoj akademiji u Sofiji. Emanuele d' Astorga (2 sv. 1929). Prvu poduku dobio od oca. 1953. Liszta i -A. 1939. Volkmann. LIT. Genovi. Izvodi se na račun trajanja prethodnog tona. Nachschlag). AŠUG. Emanuele d'Astorga. 1922 i III. — Th. F. ogleda se briljantni salonski stil sa mnoštvom površnih efekata. a 1507 magister artiutn Univerziteta u Oxfordu. Sofija 1960. c. Vasiljenkom). revija i musicala u SAD i Engleskoj. 1942. R. Steinitzer.. Npr. Virtuozna tehnika i koreografska invencija. Shall We Dance. Walker. Rosler. VI 1912 —). allegro assai (vrlo brzo). — Stabat Mater za sole. Commer (Cantica sacra) . Kosara. Kamata Worte der Weihe i dr. F. u d-molu. 1912. H. VII 1937 —•). Isti smisao ima i riječ molto. Dolina sreće. Chansonette Slave (varijacije na Ustaj. —■ A. Od 1920 kapelnik Vojne akademije i 1922—23 istodobno dirigent Sofijske opere. J. 1914 postao dirigent Gardijskog orkestra u Sofiji.: L. 1922. ukras u francuskoj muzici XVII i XVIII st. uzbečki kompozitor i dirigent (Buhara. Veliki kanal. Sačuvali su se njegovi plesovi i kompozicija Hornpipe. — O. God. Komponirao je više od 30 opera od kojih je najveći uspjeh postigla Ulisse e Circe (1787). Aystoun). talijanski kompozitor (Napulj. 1911. austrijski orguljaš. Volkmann. V 1899 —). ASSAI (tal. N. G. Đ. MGG. 1872 . Paulette Godard. N. Carreras y Bulbena. ATANASOV. S. 1916. variranje. ubrzo se uvrstio u prve plesače -+ stepa ftap dance) na Broadwayu. li. Opereta Moralisti. 1864. Makedonska krvava svadba (Cveta). Studirala u Beču. smještenima uz ton. The Monthly Musical Record 1951. ATANASOV. kome pripada. u e-molu. A. DJELA: simfonija u B-duru. Kompozitor prve uzbečke nacionalne opere. 1942 i 1944. Riemann. 1698 i Dafni. Dugan. su u partituri R. 1922. a od 1787 u Petrogradu. DJELA: opere La Moglie nemica. Umjetnik međunarodne reputacije. . Pojedine komorne kantate obj. njem. — Sonata za klavir. kompozicija koja zbog svoje neposredne izražajnosti i stilske čistoće ide među uzorna djela crkvene muzike. Veliku popularnost stekle su njegove komorne kantate. saze i dr. J. 1947. Hugh.. (za autorova života obj. — Opere: Buran. vrlo). II. — CRKVENA: 15 misa. Mascagnija u Pesaru (Italija). Carreras y Bulbena. LIT. 1726). Emanuele d'.: W. Posljednje godine života proveo je u Španjolskoj ili u Portugalu. 1940 (obje u suradnji sa S. Napuštena vodenica. God. musicista siciliano. Stabat Mater obj. gdje je razvio široku mu zičku aktivnost.). Ignaz. 2 Requiema. Fred (pravo ime Austerlitz). Npr. transponiranje. 1916. Junek. — Solopjesme. Riemann. oko 1480 — York. Prijateljevao sa F. koje su većinom varijacije na narodne i gradske melodije. God. su: J. 1924. 1505 baccalaureus. K.. I. 1931. 1709.). 1951. — Komorna i klavirska muzika. III 1680 — Madrid ili Lisabon. 1929. Bajdanova i P. graduali i offertoriji. Subotici i dr. XI 1850 — Beč. ?). Sa svojim ansamblom priredio je gotovo 100 simf. sovjetski pijanist (Gorki. a u klavirskom izvatku C. A. Zanon. Archivio Storico Siciliano. Martienssen. 1912. Te Deum. Hugh Aston. Trišlera i violinu kod T. stekavši naziv Maestro. (javlja se i pod imenom accent i plainte). 1962. artikulaciju itd. vjerojatno 1707. 1831. Vjerojatno je bio učenik N. Dreyschocka. 1930. Hummela. Ć. Schubertom. klavir kod Đ. H. M. 1950. 1940 i Diloram. razrađivanje. Top Hat. Szving Time. Gene Kelly i dr. a dodiruje gornju ili donju sekundu glavnog tona. Jeppesen. U biblioteci Bodleiana (Oxford) sačuvane su dvije mise (Te Deum i Videte manus meas) i nekoliko moteta NOVA IZD. 1927. Early Tudor Composers. Učenik Michaela Havdna i J. Grazu. 11. 1913—22 nastavnik gimnazije u Staroj Zagori (1915 u Plevenu). komponirao u duhu nacionalne muzike svoje zemlje. Huml). X 1886 —). Leipzig 1911—19. Pedrell. Muzički studij završio 1912 na školi Hrvatskog^glazbenog zavoda u Zagrebu (F. Vladimir. Po stilskim obilježjima to je djelo mnogo naprednije od tadašnjih kompozicija za instrumente s tipkama na kontinentu (rukopis potječe iz 1525. 1806. 1919.. ATEMATIČNOST. ali se nije mogao oteti utjecaju talijanske opere. Umro je vjerojatno na povratku u Italiju. c. G. — Solo-pjesme i dr. Dan.: Odlomke iz opere Dafni obj. zatim učio kod G. Volkmann. 1799 ponovo u Petrogradu gdje je vodio talijansku opernu trupu. God. ORKESTRALNA. Pjevanje prati na narodnom gudačkom instrumentu (kemanđe. talijanski kompozitor španjolskoga podrijetla (Augusta. Oborina na Konzervatoriju u Moskvi. Mantovi i Veneciji. KLAVIRSKA: Fantaisie de Concert (varijacije na temu Na te mislim).

— V. u orkestralnim djelima. — J. I. — Napisao predgovor djelu Worcester Mediaeval Harmony. 1919. — A. A. — Objavio (zajedno s Elgarom) Matthdus Passion i Weimarer Orgelbiichlein J. A TEMPO (tal. 26. Rapsodija za klavir i orkestar 1908. XI 1953). 1919. 1930. 1890. Bauer. od 1879 orguljaš i muzički direktor crkve sv. je prilikom borbe Perseja s Meduzom pronašla aulos. u vremenu). Theoretische Schriften. Pierre Attain Rova] Prints of Music. Dissonance. s podnaslovom Ein Lehrbuch der atonalen AJusik. 1882. 22. Expert. II. XI 1869 — Worcester. 1905. Wien 1937. 2 knjige tabulatura za lutnju i 2 . 1915 i De f jungbrurna. LIT. suita.najpopularnija): VII.: A. Završio studij elektrotel muziku učio kod A.: A. Prema tome bilo bi ispravnije •■atonalitetan« — jednako kao i »tonalitetan«. Eimert. Stuarl. Hallena na Konzervatoriju u Stockho kod M. U vre od 1528 do 1550 objavio je stotinjak opsežnih zbirki pre francuskih kompozicija obuhvativši velik dio francuskog mui stvaranja iz prve polovice XVI st. Berg. MGG. God. u troje). Le Menestrel. 11 (1908) A. I.1912. kojoj mjedeni zvuk odjekuje u boju. Tonalitat und Atonalitat. 1947. Landsberg am Lech 1955. 1924. Berkeley-Los AngelesLondon 1962. Festkantate (pri 600godišnjice švicarske konfederacije). — R. 1951. Traite d'harmonie tonale. 13 knjiga moteta (oko 300 djela knjiga tabulatura za instrumente s tipkama. 29. Atonalitat). Perle. pa i do svjesnog izbjegavanja svake melodijske i harmonijske — horizontalne i vertikalne — konstelacije tonova koja bi mogla izazvati neke tonalne asocijacije (-> Harmonija). odnosa koji bi bili sve deni barem samo na dominaciju jednoga jedinog središnjeg tona — tonike (-*■ Harmonijske funkcije i Tonalitet). izdao je 35 knjiga eha: (oko 2000 kompozicija). po čemu se i đuje tip i veličina orkestralnog sastava. 24. Donaueschingen 1924. — H. tj. 1914 i dr. 1553). Wien 1960. 1941 i Stormen. Wiener Musikzeitschrift . 1936. 1927. V 1827 — Zurich. stilska značajka suvremene muzike koja se očituje ne samo u odsustvu tonaliteta. operama i rovima često upotrebljava švedske narodne melodije. 1529. 12. ATTVVOOD. ATTACCA (tal. Bibliographie thematique. Tonality-Atonality-Pantonality. 1926.123-. RM. koncert za rog. Schonberga. Uz to član utemeljitelj i dugogo . 1916: IV. nego i u odsustvu tonalnih odnosa u najširem smislu riječi. prvi put izliven 1525. RM. Stockhlom 1925. sonata za violončelo (violu ili violinu) i 1925. 2 oboe i engleski rog itd. na kojemu je izveo mnoga značajna novija vokalna i orkestralna djela. Trente sept chansons musicales (Attaingnant. Fedorov. znak). — A. Kantate za žensk Beim Rattenfanger im Zauberberg. LIT. zborne kompozi cije. Hauer. Machabey. božica mudrosti i rata. Učio kod svog oca. — Crkvena muzika. Za muški zbor i orkestar: Festgesang . engleski orguljaš i kompozitor don. 1936.. L'atonalite. 23. Ouverture da concerto. Od 1897 do 1950 orguljaš i zborovoda katedrale u Worcesteru. — KOMORNA: 1 đačka kvarteta. Atteignant. London 1958. Atonale Musiklehre. švicarski zborovoda i komp(Wettingen kod Badena. Prijelaz iz tonaliteta u atonalnost odvijao se postepeno. 1913. Chelsea. motiv. »bez-tonski«. LIT.). Pierre Attaingnant. ic D. 1923. Vom Wesen der Musik. Obuchotv. Kantate za muški zbor: lingenfahrt. Das Problem der Atonalitat und des Zvvolftonprinzips. Thomas. Leipzig 1924.: H. Leipzig-Wien 1920 (II izd. Sti na Konzervatoriju u Leipzigu. latini. — A". 1931. Smatrali su je izumiteljicom instrumenta salpinx.). Bazu za takvu organizaciju dao je Schonberg tek 1923 svojom metodom komponiranja sa dvanaest tonova (-> Dodekafonijd). kompozicije za flautu. kao i zbog drugih sloboda u izvođenju. Notes biographique sur Attaingnant. V. A New A. Friihlingsfeier i Der deutsche Michel. Koncert za klavir. kapele. S. Spominje se od 1514 u Parizu. Kompozitor neorom nog nacionalnog smjera. solo-pjesme. — H. Zurich 1915. 3. canone a tre i si. 1964). 1925. a ne »tonalan«. označuje vraćanje na prvobitan tempo. U orkestralnom sastavu znači da su drveni duhački instrumenti zastupani sa po tri instrumenta od svake vrste (npr. — Ph. alteriranim akordima i modulacijama u udaljene tonalitete. 5 knjiga plesova. Sam Schonberg smatrao je izraz 'atonalan« nepodesnim. 2. 1934. XI 1765 — posjed Chevne Walk. — A. Milhaud. — Isti. U njima nema tradicionalnih uzajamnih odnosa među tonovima ni u horizontalnom niti u vertikalnom smislu. Krenek. — Spis Med notpenna och taktpinne. tlber neue Musik. u dugom historijskom procesu. Sinclaira. Surađivao u švedskim i međunarc muzičkim organizacijama i ustanovama (1924—47 predsj i od 1947 počasni predsjednik Udruženja švedskih kompoz: Propagira suvremenu švedsku muziku. Sinfonia piceola. Kurt Magnus. 1936: koncert za violinu. Karl Attenhoffer. dvostruki koncert za violinu i violončelo 1960 (red. 1913—22 dirigent E skog kazališta u Stockholmu. Das Kind der WiXste. — E. 26—27. M. Heartz. -> Serijelna muzika). Reauiem. 1859 postao učitelj pjev. 1957. Pošto je preuzeo od grafičara Pierrea Ha njegov kalup pomičnih znakova. zat: 1787 kod W. Latille u Napulju. ATTERBERG. -s. ATTENHOFFER. Berkelev 1965. Deutsch. Sinfonia romantica. attaccare privezati. Zurich—Leipzig—Wien 1953. oznaka k< stavlja na kraju stavka ili odsjeka kompozicije i znači da • između toga i idućega stavka ili odsjeka treba da bude vrlo 1 ili da je treba sasvim izostaviti (attacca subito slijedi smjesta) ATTAINGNANT (Attaignant. V . 1920. VC'ege zur Neuen Musik. nema ni središnjeg tona ni vodice s njenom težnjom za polustepenim pomakom. uvođenje elemenata cjelotonske ljestvice u melodijske i harmonijske odnose i osamostaljenje disonance slabilo je sve više tonalitet i dovelo na kraju do nestanka svakog tonalnog osjećaja uopće. 1927. — VOKALNA: kantata Jamba 1919. toj atonalnosti nedostaje još racionalna organizacija tonskog materijala koja bi bila njena pozitivna komponenta. U Argosu je postojalo svetište u čast Ateni Salpinx. Devet simfonija: 1. God. 1961. Isler. 1911. Dć. ibid. kad je vidjela kako sviranje tog instrumenta unakazuje sviračevo lice. Rihouet ■ Rokseth). Brelet. atonale et totale. kao stranom instrumentu. Berlin-Wien 1923). Koechlin. Scenska muzika. Re'ti. — Komorne i klavirske kompozic VOKALNA. Dć. Ovaj je mit nastao u Ateni vjerojatno nakon perzijskih ratova.. od 1919 muzički kritičar dne Stockholms-Tidningen. ATENA (grč. Paque. R. LIT. postoji samo 12 ravnopravnih kromatskih polustepena od kojih je svaki potpuno slobodan u svome kretanju. Prvim atonalnim kompozicijama smatraju se Drei Klavierstiicke op. Gluck. ou mode chromatique unique. 1913—44. Was ist atonal?. Wien-New York 1925. Sir Ivor Algernon. najprije kao knjižar i ! zatim i nakladnik. 1961. DJELA: Intermezzo za orkestar. DJELA: Hymn of Faith za sole. ATONALNOST (njem. DJELA. — Y. navaliti). — Priredio je za štampu Liederbuch fiir Mdnnergesang. A TRE (tal. Solo-pjesme. temu. libraires ayant exerce a Pariš de 1450 a Pariš 1901. Lesure. — Nekoliko misa. Muri (Aargau) i 1863 dirigent muškog pjevačkog zbora u perswylu. Oznaka da je djelo komponirano za tri instrumenta ilij (fuga a tre. Atonalna muzika. N. Bacha. 1782—85 učio kod G. Walir. Trente et une ehansor sicales. francuski muzički tiskar i nakladnik (p XV st. Baleti Per Svinaherde. Međutim. engleski orguljaš. V 1914). ali ga je odbacila. Perogner. baziranog na klasičnim harmonijskim funkcijama. — DRAMSKA. Aladdin. Webern. x. 45—46. Zurich 1888. 1923—24. dirigent i kompozitor (Cardiff. Vrativši se u domovinu. prije jula. trublje.: E. — F. 1949. Atonale Musik. God. — Ch. — G. klavirski kvintet. XII 1887 —). 5. kao tonalitet. — L. Prinzessin Wun i Riitlifahrt. atonalite. 1943. VIII. Zvuk. MGG. Notes et docu Mušica Disciplina. — G. 1945 i IX. Pavla u Londonu te kompozitor i od orguljaš kraljevske kapele. Kurt Atterberg. 1923. Melos. zbor i orkestar. corni a 3) ili da se dionica dijeli na tri grupe (divisi a 3).II izd. od 1889 drugi direktor Konzervatorija. Cham 1923 (. — Klavirske kompozicije. Augv. Magnus Atterberg. Sinfonia funebre. III Od devete godine života član (zborski dječak) engleske kral. Mozarta u Beču. Pariš 1946. Zur Einfuhrung in meine <Zwolftonmusik". Uz to dirigent glasovitog Three Choirs Festivala. — Isti. kad su se Atenjani počeli opirati sviranju na aulosu. formiranje složenih akorđičkih sklopova. jer »atonalan« u stvari znači koliko i »a-tonski«. polvtonalite. oć orguljaš katedrale sv. — D. — vjerojatno u Parizu. Pierre. Die Zvvolfordnung der Tone. je i objavio 1528 zbirku Chansons nouvelles en musique d quatre l (najstarije datirano i dosad poznato Attaingnantovo izd Od 1538 potpisivao se s naslovom Libraire et Imprimeur de sique du Roy i do 1549 bio je jedini pariški muzički nakli Posljednja zbirka s njegovim potpisom izašla je 1550. Zbog zasluga za obnovu (1920) i vođenje tog festivala podijeljen mu je naslov Sira. Pet opera (na Šved njemačkom jeziku): Harvard Harpolekare. crkvenog orguljaša Frederika Atkinsa i kod G. 1891. M. Bdckahastan. Ali u praksi su ipak općenito prihvaćeni izrazi nonalan« i »atonalan«. pa protivuriječi biti muzike. Tonal ou atonal. ta se izdanja ubrajaju među najbe izvore za upoznavanje francuske muzičke prakse XVI st. ORKESTRALNA. Serial Composition and Atonalitv. 1914. Neumann. Prema Pindaru A. 1925}. — Isti. 1930. pokroviteljica umjetnosti. 1946. de musicologie. — 5. u partiturama a 3 znači da tri instrumenta izvode neku dionicu unisono (npr. A. napušten zbog povremenog ubrzavanja ili usporavanja. 1. Rondeau retrospeetif. Attingens). Eine Einfuhrung in die Zwolftonmusik.Elektronska muzika. Polvtonalite et atonalite. Vom Melos zur Pauke. kao što nema ni konsonantnih akorđičkih sklopova niti akorda građenih po terenom prin cipu. 'A#r(va). 1528—1530) Maitres musiciens de la Renaissance francaise. Rej Documents sur les imprimeurs. Prvi parisk zički nakladnik koji je tiskao polifoničku muziku s pomi jednostrukim znakovima (note i dijelovi crtovlja spojeni u. M. koncert za viol 1923. Book and the Beginnings of French Music Pr Journal of the American Musicological Society. I. Karl. Pierre Attaingnant. — Isti. — F. Obogaćivanje dijatonske tonalitetne osnove kromatikom. Neujar der Allgemeinen Musikgesellschaft. Pariš 1900.80 ATEMATIČNOST — ATTWOOD 2 flaute i mala flauta. Atonale Satztechnik. pa i samu konkretnu vrstu forme (->• Atonalnost. ATKINS. od 1867 djelovao je u Ziirichu kao dirigent pje\ društava. 3 knjige mis djela). III kustbilder. — E. — D. podsjećajući na grmljavinu. von Schillingsa u Berlinu. : U skladu s posve novim pristupom sveukupnom zvučnom materijalu suvremeno muzičko mišljenje odbacilo je svaku una prijed determiniranu kategoriju. švedski kompozitor i gent (Goteborg.

Diemer. sonata za violinu i b. 1719—35 i 1793. Le Pare d'automne. španj. Longyear. francuski pijanist. je predstavnik muzike. Journal of the American Musicological Societv. Introduction et Allegro za flautu i klavir. The Curfezv. fantazija za klavir. Plod ove saradnje je komična opera Le Magon (1825). 1903. A. M. francuski kompozitor (Caen. 1925. 3 ripieno-violine i basso continuom. 1726. komponovao je balade i romance. No on je kompozitor bez snažnih osećanja. — E. a 1842 postao je direktor Konzervatorija (kao naslednik Cherubinija). Komponirao isprva pretežno opere 7abavnog žanra sa prizvukom pasticcia. Jacques Aubert. Od 1719 bio je u službi princa de Condea. a kasnije se posvetio crkvenoj muzici. divertimento Diane. Scenske kantate. Auber. Borrel. 1821. B. The Devil of a Lover. Dodavši naknadno svojim suitama za gudače duhačke instrumente. 1832.). 1826 . ili 18. Opera ima i sama svoju posebnu istoriju. Jenny Bell. 1802 . Pariš 1894. 1824. jasnoća i vedrina. ili čak i više pozorišnih dela za vreme Restauracije. vladao je njegovom muzičkom scenom. Gedenkbock D. Pariš 1871. IX 1689 — 17. 1836. 29. Učitelj mu je bio L. Le Dieu et la Bayadere. — R. 10. Les Chaperons blancs. stvorio je simfonijske oblike i time pridonio razvoju klasične simfonije. 12. 1830. Les jolis airs za 2 violine (4 knj. A. 1910. Njegova djela s tog područja idu u najbolja ostvarenja s početka XIX st. 6 . La Fiancee. — R. — A. Emma ou La Promesse imprudente. I. Neue Mozart-Ausgabe. 1841 . Cherubini. Od 1823 on sarađuje stalno sa E. 1721 i La Reine des Peris. 1951. — E. Le Macon. prvi veliki uspeh Aubera. MGG. The Musical Times. 1734 i 1739. B. : B. 1951. LIT. Muziku je studirao na Pariškom konzervato riju (L. 1902. Les trois genres (sa Boieldieuom). Vendome en Espagne (sa Heroldom). Le premier jour de bonheur. Acteon. 1856 . AUBERT. 1835 (prikazana kao balet 1857). — Kantate Le ballet de Chantilly. 1837. 1716. pastoral za violinu. or The VC'ater carrier. — 81 Anglikanska crkvena muzika: 5 servicea: više anthema (3 krunidbena s orkes trom): himne. Ann Arbor 1957. 1869. 1965. sonate za 2 violine. A. (5 knj. 1842 . Le Philtre. Die Opern von Daniel-Francois-Esprit Auber (disertacija). Haydee ou Le Secret. Lalo. La nuit ensorcelee. The Escapes.: violinska sonata i suita za 2 violine obj. Musiciens d'aujourd'hui (2eme serie).) upotrebljavali su taj naziv za neku vrstu idilične uvertire. Le Domino noir. Kassel 1965. c. 1836 . I. izvodile su se a. 1940—43. (Bizet. u čast kraljeva i prinčeva kod jutarnjih primanja. 1713. 1864 . 1807 i dr. Daniel-Francois-Esprit Auber (1782—1871). La Fiancee du roi de Garbe. 1746. 1851.-E. Mozart und Attwood. Pieces en forme de Mazurka. Auber. Fiorilla. 1725. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Habanera. 1812. DELA. Hertzmann. — E. Leocadie. pregnantna karakterizacija likova. DJELA: klavirske sonate i etide..-E. je tipični kompozitor komičnih opera. Louis-Francois-Marie. Wagner. 1904—10 (izv. God. oni ostaju u pamćenju bez napora. u Engleskoj. Marco Spada. Correspondance litteraire. 1795 . 1824.ATTWOOD — AUBERT dirigent koncerata Filharmonijskog društva i jedan od prvih piofesora (od 1823) novoosnovane Royal Academy of Music. 1952 i La belle Helene. 1847. 1825 . kojim se pokazao kao legitimni sledbenik Boieldieua ravan Heroldu i Adamu u šarmantnosti melodije. 4 koncerta za violončelo i orkestar. Les arrets de Vamour. 1855. 1852 (prikazana kao balet 1857). 1923. se nije maknuo iz Pariza. Pariš 1867. 1733 i Six Suites en trio. 1850. 1749. 1831. c. 1922. 27. dajući svake godine po iedno. alba zora. 1959. Leipzig 1888). — Misa. Ovo delo poslužilo je i Wagneru kao uzor za njegovu operu Rienzi. Pougin. X 1887). serija X. 1719. Feuille d'Images. 1907. I 1968). V 1871). — A. Faure). Magenta. F. AUBADE (franc. 1805 . uz ostalo. a 1729—40 nastupao je na Concerts spirituels u Parizu. AUBER. 1908—12. Jean de Couvin. Pariš 1864. iako zaostaje iza njih u strukturi dela. La Barcarolle ou L'Amour et la musigue. Drugi vanredan uspeh kompozitora je njegova opera La Muette de Portici (1828). Trois Chants Hebraigues. IX. Noel. 1842 . L'Ambassadrice. La Neige ou Le nouvel Eginhard. A. V 1753). Gustav III ou Le Bal Masque. Oldmann. I. gudački kvarteti. U XVII i XVIII st. 1824. Crepuscules d'automne. 1722 i L' Inconstance. Avril. Les Saisons za solo. Wirth. pronele njegovu slavu i u njima su došle do punog izražaja najbolje strane njegovog stila: tečna melodika. 1907. DJELA. 1829 . 15. Daniel Francois Esprit Auber. de la Laurencie. I. 1925. Suvremena litografija telaine. Le Serment ou Les Faux monnayeurs. 37.: C. DJELA. Scenska muzika. (2 knj. To je razlog Auberove popularnosti i uspeha. MGG. AUBER. 1840. 1844 . kompozitor i muzički kritičar (Parame. 1734. Sem kraćeg boravka u Londonu. 1819 . F. prizor s izvedbe u Beču. LIT. B. za 2 violine i za 2 flaute. zadovoljavajući njene želje za zabavom i razonodom. — Devetnaest opera: The Pnsoner. je prvi u Francusku uveo tip talijanskog koncerta sa solo-violinom. — Instrumentalna muzika (koncert za violinu i orkestar. Lavignac. — Ch. La Marguise de Brinvilliers (kolektivni rad). 1899. a djelovao je i kao pijanist i kao pedagog. Opere: La legende du sang i La ForU bleue. — KOMORNA: sonata za violinu i klavir. Ono obiluje me-lodijskim bogatstvom i moćnim ansamblima te je prožeto pravim revolucionarnim zanosom i strašću. Leipzig 1962. Jouvin. Baleti: La paix triomphante. Auber. 1798. — VOKALNA. B. Carlo Broschi ou La Part du diable.). G. klavirski trio). ponešto suv i dosta površan.und Kompositionsstudien bei Mozart. zbor i orkestar. — C.-F. 1924. 30. Thomas Attvtood's Studies with Mozart. Jacques. Pariš 1923—24. — A. . Zagovornik i prijatelj F. Pariz. Ona je 1830 bila neposredni povod ustanku Belgijanaca u njihovoj borbi za nezavisnost i otcep-ljenje od Holandije. Sadržaj opere je pobuna naroda u Napulju (1674) predvođena od ribara Masa-niella protiv stranog kneza-na-mesnika. naročito najuspelija među njima Fra Diavolo. La Sirene. — Više solo-pjesama i glees (popularni In peace Love tunel . zbor i simfonijski orkestar. AUBERT. kompozicije za manje sastave. 1823. Auber. Ać. I. Scheurleer. X 1871 (i u Gesammelte Schriften und Dichtungen. Le Testament ou Les Billets doux. Bio je. koja je ugađala građanskoj klasi svoga vremena. Th. 1913). 1826. 1937: Incantation za jazz-orkestar. kakva će se docnije uzalud tražiti u drugim Aube-rovim delima. se potpuno posvećuje umetnosti. U početku amater. L'Enfant prodigue. Borner. 1948. Daniel-Francois-Esprit Auber.). One su. E. 1859. 1813 . Ali tek posle tridesete godine života A. — A. Manon Lescaut. 1904. 1845. Offrande. Suite brive. The Adopted Child. Kohut. 1836 . Čuveni duo opere Amour sacre de la >'■' patrie toliko je oduševio sluša-oce. Mnogi kompozitori u XIX st. Ovim delom A. solo-pjesme. Daniel-Francois-Esprit. Njegov impresionistički izraz pokazuje značajke Faureove škole. Margarethe von Gent. — DRAMSKA: Arlequin Hulla. 1907. 1737. I 1782 — Pariz. — DRAMSKA. Oldmann i dr. Francuska. 1868 i Reves d'amour. premijera. 1830 (jug. Delehelle. Lestoca ou VIntrigue et Vamour. 19. Pays sans nom.-F. Violinu učio kod J. Musikalisches Wochenblatt. 31. Senaillea. premijera. 1926 i Trois Chansons francaises. Borrel. od lat. II 1877). Jullien. član Instituta. 1822. L'Ecole francaise du violon. u Collection Debroux: 1 koncert obj. lucidnosti orkestracije i drugim karakteristikama francuske škole. 1820. Thomas Attvvood. Attwoods Theorie. Les Diamants de la couronne. 1860 . Le Lac des fees. Le Duc d'Olonne. 1918. kome nedostaju D. Dryade. 1838 . 1900. Scribeom. —■ KL A V IRSKA : Lutins. koji se odlično prilagodio građanskom ukusu toga doba. Zagreb. od 1727 na dvoru Luja XV. Le Ballet des vingt-quatre heures. koncerti za 4 violine. 1833. Opere : L'Erreur d'un moment. živi ritmovi. 1943. Cine'ma. Leipzig 1895. Pariš 1911. A. Le tombeau de Chateaubriand. jutarnja pjesma. Za zbor i orkestar: Nuit mauresque. Erinnerungen an Auber. Pariš 1873. Bio je muzički kritičar i suradnik Francuske radio-stanice. Baleti: La Momie. Rimski-Korsakov i dr.: L. francuski violinist i kompozitor (Belleville. 1831. Malherbe. Oldmann. La Circassienne. C. NOVA IZD. 's Gravenhage 1925. Zerline ou La Corbeille d'oranges. 1801 (muzika djelomice iz Cherubinijeve opere Les deux journees). 1834. — E. Sa vie et ses oeuvres. La Bergere chd- D. 1839. 1930. Sillages. Le Cheval de bronze. 1808. Mu/. Le Timide ou Le nouveau seducteur. — Traite de VHarmonie. Njegovi su motivi laki i pristupačni. Druge Republike i Drugog carstva. AUBER široki potezi. Six poimes arabes. da su posle predstave krenuli pred zgradu uredništva novina Le National i otpočeli pobunu. Les petits concerts. LIT. La Muette de Portici. Zagreb. klavirski kvintet. Hertzmann. Le Sejour militaire. duhovitost. i To ali that breathe the air of Heaveri). najuglednijim ondašnjim libretistom i vrlo plodnim dramskim piscem. 1792 (finale u suradnji s Jarnovićem). 1927. de Mirecourt. II 1877 — Pariz. — Prvo Auberovo delo izvedeno u pozorištu (L'Erreur d'un moment i jfean de Couvin nisu javno izvedeni) bila je komična opera Le Sejour militaire (1813). Mendelssohna koji mu je posvetio tri orguljska preludija i fuge op. 1728 postao je prvi violinist u Operi. . — W. Nijema iz Portičija. 1828 (jug. Leicester. Chrysothe'tnis. INSTRUMENTALNA: suite Six Concerts de Simphonie. Tu dužnost vršio je do smrti. je dao prvu veliku istorijsku operu koja je uskoro kao nova operna vrsta suvereno zavladala francuskim muzičkim pozorištem. capriccio za violinu. svitanje). No Auberu nedostaje ono što je najvažnije u ovom rodu: veličina i pravi dramski stil. — H. 1823. Auber. A. Fra Diavolo. alborada. Le Concertdla cour. Zanetta. 1722 i La fete champetre et guerriere. 1907.. 1947. violončelo i b. Pr.

— H. D JE L A. 1. Studirao na Konzervatoriju u Budimpešti zatim u 1 Hannoveru (J. profesionalnom orkestru. Louis Aubert et son oeuvre.) uz instrumentalnu pratnju. Edmond. Zur Passauer Musikgeschichte. tako je nastalo prošireno nakladno poduzeće Augener & Co. die i dr. Muffata i francuskog instrumentalno toga vremena. La Duchesse de Ferrare. Scenska muzika za Athalie (Račine). madžarski violinist i muzički pe (Veszprem. Ljubljana 1957. Prvi u Ljubljani uveo tali opere. M. A. Iter hispanicum. Redoviti suradnik organa Scholae Cantorum. Izdanja ove naklade hvaćaju više od 6000 djela. Bečkom zbog prioriteta koji zapravo pripada F. 7.82 AUBERT — AUGER AUER. 1947). 1695. literaturu. 1904. Rivista Musicale. U rješavanju problema notacije trubadurskih melodija primijenio (počevši od 1907) tzv. Schmid. Ljubljana 1877. 1909. audition slušanje. Melanges de musicologie critique: I. Recherches sur les »Tenor s« latins dans les motets du XIII e siecle d'apres le ms. francuski kompozitor i dirigent (Pariz. klavir i orgulje i dobio naslov počasnog proi Od 1924 djelovao je kao regens chori u Vocklabrucku. I. Radics. ] Priredio II. 1953. moraju pristupiti audiciji. 1907. MGG. — Izdanja: Le Roman de Fauvel reproduction photographique du ms. sa A.. crkvene sonate Dulcis fidium harmonis za 4 g instrumenta i b. Međutim. DJELA: Huit chants he'roiques de Vancienne France. Cent motets du XIII e siecle. Proučavao francusku srednjovjekovnu muziku. 1956. Od 1940 dirigent Francuskog radio-orkestra i od 1946 profesor kompozicije na Konzervatoriju u Parizu (učenici su mu 0.. Bedierom). AFMW. 1903—08 pisao i u listovima Courrier musical i Mercure musical. — Crkvene kompozicije (misa). Jeaurovom). I. francuski pjevač i kompozitor eh na (Neuillv. Ać. plesanje. 1896. 1905. Une Estampide de Rambaut de Vaqueiras. izvor za istraživanje historije kazališnih i opernih preds tadašnjoj Ljubljani. — R. 1901. AUGER (Auget). položio je 1921 u Beču d ispit za pjevanje. Predavao historiju muzike u Parizu (Institut catholigue. II. Leopold Auer. OR K E STR A LNA : Sym phonie rom antigue. DJELA: Violin Playing as 1 Teach it. IV 1842 — Tierceville kraj Pariza. protesnoj muzici ili su bliske fc nim napjevima. 1914). 1896 i dr. 8. španjolske cantigas). Riemann.— J. a 1934—35 usavršavao dirigiranje kod Ph. Le rhythme tonique dans la poesie liturgique et dans le chant des eglises chretiennes du moyen-dge. osobito klavirsku. 1904. J. 1951.. Les caracteres de la danse (sa E. 1927. Le grand Mogol. početnika. Chailley. (pjesme trubadura i truvera. II 1874 — Dieppe. Volk Engelbert. Pariš 1949. natječu za namještenje u kazalištu. 1909. 1912 (obj. Brucknera. Lehrndorfer. 1905. L'Oncle Celestin. (4. pariškog dekana. Gesammelte Briefe. kad se i školovani muzičari. austrijski muzički pisac (Vocklabruck. 1951. AUBIN. Festschrift H. Aufschnaiter (disertacija). My Long Life in Music Violin Master Works and their Interpretation. Bruckner. IX 1962). 24. Uzmah AUFTAKT AUGENER & CO. pokusno pjevanje). osobito XIII st. 6.: L. 31. na kojoj posebna komisija ocjenjuje njihove sposobnosti. F. St kao samouk muzičku naobrazbu. Strecker. X. Hugues. 1880 (jugosl.) uz instrumentalnu pratnju. — Gudački kvartet. Passau 1930). ali mu je melodika bliža pučkom duhu. DJELA: Anton Bruckner. studirao u Italiji. Leopold. Contributions a l'etude des cantigas d'Alphonse le Savant. Po stilu neoklasičar. God. Les Noces d'Olivette. koji je okupio brojne suradnike. 14. a od 1877 živio u Parizu. I. Heifetz. Machabey. K. 1892. 1877. Prvi veći uspjeh postigao je 196 stupom u Parizu (Olympia). 1907. A. VI 1845 — Loschwitz kraj Dresdena. Mtinchei (obj. IV. Peters). Louis-Francois-Marie Aubert. — Komponirao je violinu. 1900—15 bi Vocklabrucku učitelj osnovne škole. Max.. 1909. . 5 Mise.. Proi je uglavnom djela A. 1924. 1937. Gillette de Narbonne. Bulletin hispanique. Lais et descorts francais du XIII e siecle (suradnici A. DJELA. LIT. Der Streit um den »echten« Bruckner. Vuillemin. Feschotte. 1879. B. Bernard. DJELA. 1927). Gauberta. Machabey. 1896. 1900. — A. histoire et methodes. Ludwigu (primjena već 1905). VI izd. Quel est l'auteur de la »theorie modale« dite de Beck-Aubry. 1906—07 (obj. Les plus anciens monuments de la musique francaise (sa 24 faksimila). Esquisse d'une bibliographie de la chanson populaire en Europe. der Meister der Orgel (mit visationsthemen). 1867 poduzeće je započelo izdavati muz pod vlastitim imenom. Zagreb.: H. E. 1 LIT. Zimbalist. Suite danoise. 1908. Parlow. 1895: La Pouppee. Louis Aubert. HtmonbcKuL nonji Ayep. God. Prouth).: F. M. 1923 . MGG. suite Concors d (5-gl. 1950. I 1742). zboru i si. koje su se davale u njegovu dvorcu i u njegovu v: paviljonu Ballhaus. III. de Montpellier. ZFM. ( Austrija. les plus anciens textes de musiaue instrumentale au moyen age. 1911. je sabrao više teor djela o muzici i štampana libreta raznih suvremenih opera. 1907. 17 1930). Paul. TEORETSKA: Regulae compositionis fundamentales Musurgiae.gl. znatan broj kompozicija suvremenih . Njegove pjesme očituju utjecaj Boba Dvlana. INSTRUMENTALNA: šest uvertira. LIT. La tnusique et les musiciens de l'eglise en Normandie au X1116 siecle d'apres le »Journal des visites pastorale« d'Odou Rigaud. 1719: Cymbalum Davidis. Studirao 1925—30 na Pariškom konzervatoriju (kompoziciju kod P. 1703. Monsieur Lohengrin. AUERSPERG. 171 toriji Aquila elangens exaltata. Elman. potpomagao izvođenje kazališnih stava kod ljubljanskih isusovaca.: P. Studirao u Parizu na £cole Niedermeyer (C. 1900. Estampies et danses royales. Le Chansonnier de rArsenal (faksimile i transkrip cija. 1932 —). francuski kompozitor (Por oko 1592 — Pariz. Essais de musicologie comparee: 1. 1863'—65 koncertni majs Dusseldorfu. Villalba. 1898. — Oratorij La Sulamite. IV 6 sa transkripcijom u modernu notaciju i komentarom). Suite eolienne za flautu. La musique francaise apres Debussv. God. La Mascotte. Ecorcheville. VIII 1910). Collet i L. 1951^ — J. — 1871 poc je pokrenulo časopis The Monthly Musical Record (prvi ui E. 36. 1905. — Klavirska muzika. CoBeTCKan My3biKa. Joachim). je osnivač društva Bru -Gesellschaft. Les Chansons des Croisades (sa J. God. muzički odjel Šcole des hautes etudes sociales). Faurea i Ravela. Schola Cantorum. Dukasa). Alain i M. Zahvaljujući dinamičnosti radnje i istinskoj muzičkoj komici neke od njih održale su se do danas. od 1868 dvorski solist i pr Konzervatorija u Petrogradu. AUER. — E.: E. 9. a 1878 uredio j štitu tiskaru. 1908. Diplomirao na pariškom Filozofskom fakultetu (književnost i orijentalni jezici) 1892. 1896 nakladnici su kupili londonsko nali poduzeće Robert Cocks & Co. Pariš 1948. 1907. premijera. 1909 (na engleskom.) za gudače. : J. AUDRAN. III 1660). AUBRY. E als Kirchenmusiker. Tony. — H. God. Muffata). 1951. sviranje. — W. Recherches sur les »Tenors« francais dans les motets du XlII e stide. 1903. God. francuski kompozitor (Lyon. Benedict Anton Aufschnaiter. Landormy. koje js uredilo novu modernu tiskaru. A. I AUDICIJA (franc. englesko nakladno poduzeće sa sjec u Londonu. I. 11. . Portraits de trente musiciens francais. 1891 . Izdao A. francais 146 de la Bibliotheque Nationale (s indeksom muzičkih umetaka i tumačenjima). La Rhythmique musicale des troubadours et des trouveres. 1907. opsežne Gollerichove monografije o Bruckneru. Miss Helyett. Dacierom). Edmond Audran. LIT. Refrains et rondeaux du Xlll e siecle. N su učenici M. Zaslužan za razvoj muzičkog života 1: bljani. II 1665 — P sahranjen 24. Jeanrov i L. Objavio je brojne studije. Josipa u Marseilleu. 1911. c. 1907: L'Oeuvre melodique des troubadours et des trouveres. Ebnera u Beču je zatim bio dvorski muzičar. (fak simile rukopisnog kodeksa Bamberg Ed. zatim pjevač Kraljevske k . II. — DRAMSKA. 1947 i Fourberies (na muziku Rossinija). A. Mon Prince. 17. 1861 postao orguljaš crkve sv. austrijski komp i muzički teoretičar (Kitzbiihel. Zgodovina glasbene umetnosti na Slovenskem. 3 sv. a na Pravnom 1894. glumljenje i si. zborovođa i dirigent. — Solo-pjesme (Six poemes de Verlainej. koji je za njega napisao nekoliko kompozicija z linu solo. Nekrolog s popisom djela u Bulletin de la Societe Internationale de Musique. francuski muzikolog i paleograf (Pariz. B. Pariš 1921. DRAMSKA. 1923. 1893. Ouatre po'esies de Marcabru. Revue musicale. 1949). 1948 i dr. 1930 dobio Prix de Rome za kantatu Acteon. F. njegov nasljednik bio je W. U njegovim kompozii opažaju se utjecaji G. La Cigale et la Fourmi. — A. gdje je 1887—92 vodio ko Carskog muzičkog društva. . A. LIT. 1947: Cressida. : P. simfonij a u F. — CRKVENA: pet misa A laudae V . Frau Mušica in Krain. 1924—25. 1925. klarinet i gudače. 1905. XII 1907 —). 3. a 1922—44 zećem je upravljao Frank Standfield. U nas se taj izraz udomaćio za pokusno pjevanje. 2 1930—31. Bruckner. (4-gl. 1866 u Hamburgu. Tribune de Saint-Gervais (1897—iyO4 i 1906—07) i jedan od glavnih suradnika novoosnovane Revue d'histoire et de critigue musicales (od 1901 do kraja života). te instruktivnu. Objavljivalo je djela istaknutih kompc iz raznih razdoblja. Pierre. Vjerojatno učenik M. Interpretirao je djela klasika kao Čajkovskog. 1890. Benedict Anton. Saint-Saens). 1906. La chanson populaire dans les textes musicaux du moyen Age. MGG. Baleti: Les caprichos. VIII 1901). 1617 u službi opa Saint Aubina.. je komponirao više od 30 opereta (komičnih opera) koje su po stigle veliku popularnost (opereta La Mascotte izvedena je do 1897 u Parizu 1700 puta). XII 1897). LIT. MGG. 1884. Trouveres et troubadours. 1728. Cantilene variee za violončelo i orkestar. kranjski zemaljsk glavar (1610—1673). -> modalnu teoriju došavši u sukob sa J. Besseler. Od 1705 dvorski i crkveni di u Passauu (nasljednik G. Brandin). sadržaju pripadaju tzv. Constant). izdanja s faksimilima srednjovjekovnih crkvenih i svjetovnih muzičkih dokumenata te djela iz tog razdoblja u modernoj notaciji. kad pristupaju prvi put kojem ansamblu ili se upisuju u umjetničku školu. Od 1918 bio je nastavnik violine u New Yorku. glumci i dr. (utemeljeno 1823). 1862. scherzo Chevalier Picopin. Muzika za radio-drame i za film (La Belle meuniire. La Musicologie medievale. Njegova je popularnost nagi sla pa je već 1966 bio jedan od najpoznatijih francuskih sonjera. I. Operete (komične opere): L'Ours et le Pacha. v. troubadour Gascon du XIIe siecle. kršten 21. — D. M. Madame Suzette. La Philologie musicale des trouveres (disertacija). AUFSCHNAITER. God. D AUFRAY. III i IV sv. Pierre Aubry. V 1880 — Beč. LIT. U svojoj biblioteci A. 1921. 24. mjestimice pod utjecajima Dukasa. na radiju. Osnovao ga 1853 George Augener (1829— Isprva se njegova djelatnost ograničavala na dobavljanje in nih muzičkih izdanja (englesko generalno zastupstvo n C. Schmid. George Augener vodio je poc do 1910. Hilb. Les Proses d'Adam de Saint Victor (s Abbe Missetom). 1893.

— H. 1—7) govori se općenito o postanku.: H. H. Wikmann. produljenje trajanja nota za polovinu njezine vrijednosti. 2. 1. Schlesinger. osobito o ambrozijanskom pjevanju. U završnoj \aone.Ać. MGG. Pergament. — A. — Th. J 1 J. — VC r. jednake i divergentne. Prepuhivao se u duodecimu kao današnji klarinet. talijanski kompozitor (S. 10. Becker. Augustini doctrina de pulchro ingeniusque artibus. U svojim prvim libretima A. — A. Aulin. God. Svenska Tonsattare. IV. Die Musikanschauung des Augustins (disertacija). Augustinus sechs Blicher »De mušica«.: A.). Nestaje iz prakse oko V st. je imao oblik cilindrične cijevi. a od 396 biskup u gradu Hippo. 1949. je obrađivao uobičajene teme venecijanske opere (likovi iz mitologije i alegorije). U kompoziciji. J. 28. 413—27 i dr.V st. stavku Brahmsove IV simfonije u c-molu itd. Borghezio. 1951. Aurelius. U predgovoru k libretu Fatiche d'Ercole per Deianira A. Die Etnik des hl. Onofrio. K. dirigent i kompozitor (Stockholm. u trodjelnom utrostručuju. Kasnije je radio i za B. The Aulos or Tibia. dvorske balete (ballet de cour) . naziv za nekoliko vrsta duhačkih instrumenata starih naroda. Belloni. — C. Beitrag zur Asthetik Augustinus Cdisertacija). Kao dirigent propagirao djela švedskih kompozitora. kod grčko-rimskog obje su cijevi bile ravne. Gerold. Miinster 1931. L'Art du chant en France au XVII e siecle. Lindberga i u Berlinu kod E. II Seicento. Aurelio. Neuchatel 1942. — A. 1951. oznaka za povećani interval. te za Handela (Admeto) i Hassea (Gerone). solo-pjevanje uz pratnju aulosa koju je izvodio poseban svirač. God. — W. III 1914). duhalo se istodobno u dvije cijevi. pismo (učenik biskupa Ambrozija). Scarlattija i G. Traite de la musique selon l'eprit de Saint Augustin. 83 pod naslovom II Maestro di mušica i krivo pripisan Pergolesiju i Latilli (prema F. P. — J. Studij aulosa bio je sastavni dio školske nastave u Ateni. IX 1866 — 1. Saureta i Ph. na kraju svinutu. II »De mušica« di S. Des hl. Strindberga. Berthaud. B.). Poitiers 1891. i. Alžir. Učio na Konzervatoriju u Stockholmu kod C. 1930. Daveson. reljef. primjenjuje se najviše u američkom načinu bilježenja -> harmonijskih simbola za povećanu undecimu od temeljnog tona. gdje je od 379 retor. Tor. Scherer. 1913. C. Ko. Cijevi su bile načinjene od trske. tj. 110. Pietro. fraze i si. Milano 1929. J. Pallavicino. — Klavirske kompozicije (dvoručno i četvororučno). augmentatio povećanje). Kako se nije sačuvao nijedan primjerak s potpunim gornjim dijelom. — W. 1939. Pallarolo. Sv. Walkeru u tom je pasticciu samo 7 arija od Aulette). Berlin 1937. SVIRAČICA AULOSA. Mausbach. August Strindberg och Tor Aulin. 1943. Minnen om Aulin. Vincent. I. MQ. Najviše se primjenjuje u kanonu i fugi.). Pariš 1849. Thiir. i uz fantastična lica sudjeluju u vrlo zamršenoj radnji. Maria La Nova. koji je koncertirao i u inozemstvu. AULOS (grč. Torino 1929. Augustin (2 sv. r . LIT. Angelo a Scala.) sadržavaju i važne podatke o muzici u najstarijem razdoblju kršćanstva. Freiburg i. C. Reallexikon der Musikinstrumente. Enfvrvappling av svenska tonsattare.). Pescettija. F. Cavalli. I. oznaka za dinamiku. od 391 svećenik. — Kompozicije za violinu. Upotrebljavao se solistički.6?). Scriptores ecclesiastici de mušica sacra. J. A. A. AUGUSTINUS. LIT. Kasnija Aurelijeva djela znatno su jednostavnija. Studirao u Kartagi. Br. crkveni otac (Thagaste. Pergolesija i Terradellasa pa se najzad transformirala u pravi pasticcio. AUGMENTACIJA (srednjovjek. Paul Auger. Hoffmann. Komponirao pretežno komične opere pod utjecajem A. U prvom dijelu (Cap.: |^|. AULETTA. — Venecija. DJELA: tri violinska koncerta. Huckzermeyer. — M. Ziani). LIT. Chr. prstenove za zatvaranje. 1889—1902 koncertni majstor opere u Stockholmu. Aulos und Kithara in der griechischen Musik (disertacija). B. Agostino. početak reprize u 1. A. Numidija. u menzuralnoj notaciji. Orazio: The History of a Pasticcio. šimšira. Confessiones. 1909. Upotrebljava se najčešće u dužim zvukovnim gradacijama. identična s oznakom -> crescendo. A. AURELI. — H. — F. oko 1698 — Napulj. — K.AUGER — AURELIANUS REOMENSIS 1624 maitre de la musique kraljice majke i oko 1630 vrhovni intendant kraljevske komorne muzike. prešao na kršćanstvo 387. 1724 maestro di cappella crkve S. ali je uz njih stvorio i realistična lica. osobito u njezinu završnom dijelu. AURELIANUS REOMENSIS (Aurćlien de Rćomć). Hure. — Solo-pjesme. 1951. složeni ritmički omjeri. Freiburg i Br. 1932. Bilo je raznih vrsta dvostrukih aulosa: frigijski je imao jednu cijev kraću. tehnički postupak koji se sastoji u povećavanju ritmičkih vrijednosti tonova postojeće teme. Sjorgen. — J. 1909. A. KMJB. —• R. ne zna se dali je jezičac bio jednostruk ili dvostruk. francuski muzički teoretičar IX st. A. — H. Roetzer. — Scenska muzika za dramu Master Olof A. Musikmanniskor. lat. koji podsjećaju na commediu dell' arte. Scharvvenke. Saint Augustin musicien. — H. a posebno 0 . Najuspjelija je UOrazio (1737) koja se više puta izvodila s umetnutim arijama Finija. LIT. ali se stvaraju i drukčiji. Grci su usavršili frigijski aulos dodavši mu poklopce. npr. Des heiligen Augustins Schriften als liturgiegeschichtliche Studien (disertacija). Abert. — ^rKvena muziKa. — Isti. najviše u Argosu i Tebama. Havard Studies. a svaka je imala više rupica (do 15). Music and Letters. nakon 1708). zbirke Das Wohltemperierte Klavier gdje s augmentacijom teme u srednjoj dionici istodobno nastupa njezin obrat u basovoj dionici. suita i plesovi za orkestar. Hascken. —• A. Walker. 1725 dvorski dirigent princa Belvedera u Napulju. povećan). Sastavio je 1652— 1708 preko 50 libreta za kompozitore venecijanskog opernog kazališta (Fr. komične tipove sluga i lakrdijaša. — H. 1909. Napisao traktat Mušica disciplina u 20 poglavlja (izd. se kao kontrapunktska tehnika javlja u različitim polifoničkim oblicima počevši od razdoblja Ars antiquae. 1887 osnovao gudački kvartet Aulin. 1943. 387—89. 1893. Hoffmann. MQ. LIT. Br. La mušica in San Agostino. -ai UD---- AULODIJA. Avellino. 1952. Studirao kod N. Lea. talijanski operni libretist (Murano. MGG. instrumentalno muziciranje na aulosu. au>. I. : F. Pariš 1914. 1929. slonove kosti i si. Perl. Freiburg i. Two Centuries of Pergolesi Forgeries and Misattributions. nadalje augmentacija u posljednjem stavku Beethovenove klavirske sonate op. Poznati su primjeri augmentacije: Bachova fuga u c-molu iz II sv. j. MGG. ali se susreće i u sonatnim stavcima. Pariš 1924. Philosophische Interpretation der Augustin-Schrift »De arte mušica«. U Milanu studirao Platona. objavljen u Parizu 1753 AUMENTANDO (tal. je naglasio da jedinim temeljem opere smatra ariju. Verchaly. Grčki AULETIKA. 397—400. Legrenzi. Prunieres. Americo. De civitate Dei libri XXII. Strasbourg 1921. LIT. sada Bone. Roma 1931. Edehtein. Pergolesija.: A. Augustine and Music. Die venetianische Oper in der zweiten Halfte des XVII Jahrhunderts (disertacija). u jednoj dionici s imitacijom teme u obratu ili račjem kretanju u drugoj dionici. Prvotne se vrijednosti u dvodjelnom tempu obično udvostručuju. M. 1784). Više cijenjena bila je -> kitarodija. 1759. a upotrebljavao se obično u paru. IX 1771). do 1909 dirigent tamošnjeg koncertnog udruženja. Sachs. ili kao pratnja pjevanju. Analyse du traite de metrique et de rhythmique de Saint Augustin intitule »De mušica*. Aurelio Aureli. sačuvan je 1 air iz Ballet du Roy i 2 aira iz Ballet du Serieux et du Grotesque (1627). — G. Scarlattija.-------o " gradaciji kompozicije često se kombinira a. Gerbert. Stenhammar och Peterson-Berger. VIII 430). AUGMENTED (engl. Philosophische Interpretation der Augustinusschrift »De arte mušica« (diser tacija). Bilježi se tačkom — punctus augmentationis (additionis) — uz odgovarajući notni znak. Hamburg 1961 (rkp. Freiburg i Br. XI 354 — Hippo. švedski violinist. Weida i. 1930. Porpore na napuljskom konzervatoriju 5. Glavni oblik auletike bio je -> Pitijski nomos Sakadasa iz Argosa.. Komponirao vokalnu muziku za tzv. Studien zur Entwichlungsgeschichte der Rohrblattinstrumente. <. U skupnim zbirkama Ballarda objavljeno je (između 1617 i 1628) u svemu 13 Augerovih aira koji po muzičkoj građi i ritmičkoj shemi pripadaju prvom razdoblju razvoja te vrste. Najpoznatiji predstavnik aulodije bio je Klonas iz Tegea u Arkadiji. Storia Letteraria d'Italia (III izd. AULIN. G. Sabadinija. prva polovina XVII st. 13. Augustinus Aurelius.: A. Wolf.: A. Pasquinija. The Greek Aulos. od 383 retor u Rimu. Njegova djela {De mušica Ubri sex. Sartorija. 1955. zatim dirigent orkestralnog udruženja u Goteborgu. Howard. Sviralo se na jednom ili dva instrumenta. Le Ballet de France avant Benserade et Lully. — W. — C. motiva. nazivima i podjeli muzičke umjetnosti.

35. Halle 1905. 1949. harmonije opore. Nouvelles Lit-teraires. — Knjiga: The Fa. 1928. DJELA: varijacije za gudački orkestar The Vicar of Bray op. 1913 (pjesme s orkestrom). 1960. RM. George Auric. \X'hite. VII 1947). A. — Scenska mu. violinska sonata. Printemps (Ronsard). Traktat Mušica disciplina jedan je od najvažnijih izvora za proučavanje muzičke prakse onoga doba. Učio kod W. 26. opera Polly. 1925. Georges. Lionel d' -* Dauriac Lionel AURIC. Pariš 1958. A. Drugi dio 'Cap. Le Canard. kao i njima nih Tasmanaca i Naga (tibetsko-burmansko jezično podr Ova muzika razvila se iz primitivnih oblika. 1932. 31. simfonijsk ma Isabella. prelazi G. 1963. Hunta (klavir. La Concurrence. Musical Chairs. Caussadea (kontrapunkt i fuga) zatim na Scholi cantorum kod d'Indvja (kompozicija) i Saint-Riquiera (orgulje). za dva klavira: Chandelles romaines i Partita. — A. Ouatorze juillet (R. Komponirao scensku muziku za radio-izvedbu kespeareove tragedije Antony and Cleopatra.). A nous la liberte. Marianne (od 1936) i Pariš-Soir. 1924. Ibert. 1949. W. -moma muzika. Halle 1929. Le Bal des voleurs (libreto J. Mozarta (Cosi fan tutte. 1935. Rolland). koji se u okviru tzv. Muškarac pleše pred : uz pratnju jedne vrste flaute (txistu) i malog bubnja. 1952. de Banville). — H. 1942. plesovi uz totemističke ol . 1938. 1918. Radiguet). Chemin de lumUre. LIT. Eine alte Neumenschrift. danske impresije Palsgaard. 14 sonai djecu na teme engleskih pučkih pjesama.). 1947. a I1 40 orkestar Bournemoutha. La Pastorale. Six poemes (P. 2. godini svratio na sebe pozornost prvim kompozicijama u kojima se ugledao u Ravela. 1937. H. španj. Les Oiseaux (B. Ring des Nibelungen). Pepuscha. XII 1874 —■ Wellir Surrev. Die Musikanschauung des Mittelalters und ihre Grundlagen. Osobito se istakao kao interpr Wagnera. 1930. 1920. 65. God. melodika je jasna. Gascue. Daven] ali je zapravo samouk. Romains). 15. El Aurresku en Guipuzcoa a H siglo XVIII. Les Matelots. a nakon osnutka Bt Opera Company (1915). Ernest. Trois poemes d'Henri de Montherlant. ORKESTRALNA: simfonija u E-duru. L'Aurresku. AUSTRAL. razvijenijim melodijskim linijama. 1924. — C. Offenbacha ( manns Erzahlungenj . 16—20) razlaže postanak. 1928. Machabey. Trois impromptus. 1 je dirigent različitih londonskih kazališta. 1945. klarinet i fagot. I. po osnovnom je ugođaju vedra. to jedini oblici primitivnog muzičkog izražavanja: muziko mogu smatrati i razne tužaljke. gudački k\ klavir. Studirao u Parizu. Huit poemes dejean Cocteau. M. 1909. — DRAMSKA: Komična opera Sous le masque. A. — VOKALNA: Pervigilium Veneris za orkestar. 1920: Neuf pieces breves. 1947 osnovao u Londonu udruženje The Era Concert Sociely namijenjeno izvođenju manje poznatih i kompozicija. of Music. 1964. danse basque. 1946. te opera R. D. Cocteaua AUSTIN. Love's Pilgrimage za glas. 1922. Gushee. 1926: Les Enchantements d'Alcine. nauci o intervalima. sonata za flautu i klavir. Hommage a Marguerite Long. 1924—29 umjetnički je direktor 1 National Opera Company. de Schloezer. Quatre ckants de la France malheureuse (Aragon. Lunna. 1938. Revue Musicale de la Internationale de Musique. preuzima glavne bas-baritonske u tom kazalištu. — VOKALNA : Ouatre chansons francaises za zbor (na pjesme iz XV st. Chr. Gervaise. 1933: Ouadrille. Orphee. 1950. 1938. Kac certni pjevač često je izvodio vokalna djela suvremenih eng kompozitora. Nizozemskoj. Achard). oštre. U to doba stekao je značajna priznanja baletima za trupu S. Supervielle. U kasnijim djelima prevladava sklonost k dramatičnosti. — KOMORNA: trio za obou. francuski kompozitor (Lodeve Herault. Brat Frederica. MGG. Le Peintre et son modele. 1937. D'Alberta (Tiefland) i Verdija (Otelio). II 1899 —}. Rostand. 1928. Filmska muzika: Le sang d'un pokle. foxtrot Adieu. 1929. Već u 15. autobiografija 'u knjizi J. Muzika prve faze. 1912. The Knight oj the Burning Pestle (Beaumont i Fletcher). Nezv York. AURIAC. Scenska muzika za Marlbourgh s'envat' enguerre (M. Coup de feu. — G. San Sebastian 1916. jer se u njemu prvi put upotrebljavaju nazivi tonus (dotada tropus) i nota (dotada neuma). Le di Figaro). protkana humorom i satirom. Karijeru započeo kao c orguljaš i nastavnik harmonije na College of Music u Liver Istovremeno studirao pjevanje kod Ch. Die Klassifikation der Musik von Boetius bis Ugolino von Orvieto. gudački kvartet i klavir. 1951. 1923. go festivali. Pjevao na mnogim engleskim festivalima. 1920. usavršavao se u Munchenu. Caroline cherie. Songs inaFar za sole. 1948. Les Mystires de Pariš. sadrži teoriju o starocrkvenim načinima.: H. Solo-pjesme: Trois interludes. Nizozemskoj i Danskoj. 1950. Symphonie pastorale. uvertira The Sea Venturers. melanezijskih i polinezijskih naroda. izvodi se u raznolikim fig s energičnim oštrim koracima i gestama koje simbolizira. AML. AURIC. Od 1946 profesor na College of Music. Bunvana op. pjevač (bariton) i kompozitor (London. od 1962 vodi Reunion des The'atres Natio-naux Lyriques. 1916. do 1914 na Konzervatoriju kod G. povezuje gledište Boetia (mušica mundana. — KLAVIRSKA: dvije sonate. Nakon stui Melbourneu (1914—18). 1918. nidbene svečanosti i druge obrede. Abert. Florence (pravo ime Florence Wilson) stralska pjevačica. ima vrlo velik niz ritmičkih i melodičkih obrazaca. 1952. Phidre (libreto J. 1931 i 1932. Pisao je muzičke kritike za Nouvelle Revue Francaise (1921).: B. 1946. Pariš 1943. i prvi put pio kao koncertni pjevač 1902 u Londonu. 16. Cocteau). IV 18 Newcastle. članci i kritike. Eluardl. Golea. — Isprva radikalan protivnik svih tradicija. 1. ORKESTRALNA: Sutle symphomque. W. Leipzig 1920. La musique francaise contemporaine. dirigent (Birkenhead. J. Hymn of Apollo za orkestar. Anouilh). Le Trouhadec (J. Les Fdcheaux. 26. Nocturne. La musique francaise apres Debussv. 1925. 1921. je prvi zapadni muzički teoretičar. 1915. Straussa (Elektra). Njem: Istakla se kao Aida (Verdi) i osobito u Wagnerovim muz dramama. Le Bossu (Feval i Anicet Bourgeois). Les Joues en fe-l (R. XII 1903 —: Frederica. I. Eluard). — L. AUSTRALSKA MUZIKA obuhvaća muziku indonezi australskih. I. 1960. humana et instrumentalis) s Cassiodorovim stanovištem (mušica harmonica. LIT. 1926. Le Mariage de M. Ciklus od 12 kompozicija za inspiriranih djelom The Pilgrim's Progress J.: E. Petite suite. ki zicija) i H. Georges Auric. — SPISI: Notice sur la vie et les travaux dej. Festival Prelude za gudače i orgulje. Sargent). 1 LIT. Alphabet. Riemann. zbor i orkestar. a značajan je i za muzičku terminologiju. reorganizacija orkestra). Crtež J. Poslije toga angažiran u kazalištirr Majesty's i Covent Garden (1910). Mnogo je koncertirala u Engleskoj i Ško od 1925 u SAD. — KLAVIRSKA: sonata. 1931: Songs of Unrest. La belle et la bete. 1952. Honeggerom. L'ecran des musiciens. osobine i oblike gregorijanskog pjevanja. 1922. stari baskijski n. Nuovo Galles del Sud. Ouverlure. 1951. 1937. Cinq poemes de Gerard de Nerval. Na opernoj debitirao 1908 u kazalištu Covent Garden kao Gunther (W Die Gdtterdammentng). V 1968). 1926. Moulin rouge. sačuvanih jo: ostataka predaustralskog i predaustronezijskog pučanstva. veličanstvenom. Geschichte der Musiktheorie im IX—XIX Jahrhundert. Trois pastorales. veoma gustim i često složenim harmonijama i bujnoj ritmici.84 AURELIANUS REOMENSIS — AUSTRALSKA MUZIKA AURRESKU (aurrescu. rapsodija Spring. vezana na estetiku »Šestorice«. Les Imaginaires. naglašujući potrebu njihova usklađivanja. a treći (Cap. 14. rhythmica et metrica). 1950. Prelude (u Album des Six). MGG. 1951. 1936. 1931. Od 1928 vodio Bristolski simfonijski orkestar. Richard. Milhaudom i drugima osnovao grupu Les Six. — A. Ać. Kanadi. Pariš. Ann Arbor 1963. The Rise of English Opera. DJELA. u Njemačkoj. 1936. Grimshavva (orgulje). — Više komornih kompozicija. Segun Iszueta. 1927: Volpone (Ben Jonson).: F. Pietsch. — Preradbe: The Beggar's Opera J. 1952. 1950. Georges Auric. 3 1872 — 10. 1952: La Ckambre. najpc trio Fantasv on Old Tunes op. Boult. lnsecl-Play ((. Istakao se kao vrstan dirigent stan nog repertoara i dobar organizator (redoviti koncerti. 1956. Frederic. Veliki postigao kreacijom Peachuma u obnovljenoj izvedbi The Be Opera (1920) koju je za tu prigodu sam i preradio (arar napjeva i instrumentacija za mali orkestar i čembalo). Studirao 1922—26 na Royal College of Music u donu (A. — J. — Klavirske i orguljske kompozicije. go. Melbourne. Slella Mary Dances op. Od 1957 direktor je pariških Concerts Lamoureux na kojima se zalaže za izvođenje suvremene muzike. engleska obitelj muzičara. Landormy. nastavak tog djela. Londonu i New Yorku debitirala u londonskom Covent Gardenu kao Briinnhilde (Wagner.). 24. LIT. kompozitor (London. 1930). — P. Ode on a Grecian Um: zborovi. Djagiljeva Ballets Russes (Les Fđcheux i dr. »uske melodike« (motivi u opsegu 2—3 tona). 58. 1950. kasnije na umjereniji način izražavanja. IV 1952). — H. U Engleskoj su se mnogo iz' njegova komorna djela. La Seine au matin. 1956 i dr. Suite pour six in~ struments. sonatina. 1955. 1924. Oko 1918 potpao je pod utjecaj Satiea i doskora sa A. Zimmer prema Aristofanu). koji opisuje starocrkvene načine i bavi se problemom podmetanja teksta pod melodiju. Trois Caprices (Th. London 1951. 1946. a nakon uspjeha koji postiže muzikom za film Rene Claira A nous la liberte posvetio se u većoj mjeri filmskoj muzici. U svojim kompozicijama često obr motive starih engleskih napjeva. sopran (Richmond. Australiji. Aurelianus Reomensis. The Mušica Disciplina« of Aurelien of Reome: A Critical Text and Commentarv (disertacija). Hiischen. te Carl Rosa 1 Company. 8—15. — Isti. Kod podjele muzike A. Fox-trot. solo-pjesme. Bruvra. Handschin. 1932. Orage. 1913. tema i oblici sažeti. DJELA. ples iz provincije Guipiizcoa. 1925. Baleti: Les Noces de Gamache. tragičnom intenzitetu izraza. Učio kod F. Way of the Vt'orld (Congreve). 3. — VOKA Love Songs from Don Quixote za sole. Gaya i J. Gribouille.

koji se upotpunjuju. direktor Konzervatorija u Melbourneu. Na Bismarckovu L arhipelagu postoji naročito oblikovanje melodike nalik na fanfare: brzo se izmjenjuju veće i manje skupine kratkih nota. trajno se prepleću. pregledniju formu. zatim školjkaste trublje. Grainger (1882—1961) i Margaret Sutherland (1897 —). bubnjevi (signalni i ručni). kvarta i kvinta. Na ti m osnovnim muzičkim elementima primitivnih kultura grade narodi na višem stupnju razvoja složenije oblike. prirodnih zvukova i šumova). Kod Indonezijaca jako su rašireni zborni oblici s pjevačem solistom. Kanonske oblike i ovdje izvode izmjenični zborovi. . Zbor često izvodi temu za trećinu polaganije od solista. Percy A. a izvode ih dvije grupe pjevača izmjenično. panove svirale. koje domoroci smatraju stanovima božanstava i mrtvih predaka. transpoziciju motiva s jednog stupnja na druge provode slobodnije. Kod ovih naroda pobuda za stvaranjem muzike potječe iz poštovanja prema mrtvima koje smatraju začetnicima svega živoga. Postoje i spontano stvoreni muzički motivi. Znatan broj pravih tužbalica izvodi se. ili donosi nove motive. dok često ponavljanje nota ili visine upućuje na starije totemističke muzičke oblike (primjer 3). a višeglasje izvode u formi diskanta. U melodijskoj strukturi melanezijske mu zike javlja se. U Australiju se iz Engleske uselio 1909 Fritz Bennicke Hart (1874—1949). Neki karakteristični postupci pri gradnji upućuju ipak na izrazitu težnju za postizavanjem raznolikih forma. jako isticanje inter vala kvarte i kvinte. jer se oni ne ograničavaju samo na realističko imitiranje prirod nih pojava. Od kompozitora australskog podrijetla vrijedni su spomena Alfređ Hill (1870—1960). pa ih je teško svrstati u određene muzičke oblike i vrste. paralelno s razvojem kulture. Napjevi u paralelnim sekundnim pomacima imaju vjerojatno simboličko značenje (kozmički dualizam: riba i lav. česta je upotreba ostinata ispod dva glasa u diskantu. a ritmika u skladu sa sadržajem.AUSTRALSKA MUZIKA — AUSTRIJSKA MUZIKA (imitiranje životinjskih pokreta. na oblike slične kanonu (primjer 2). Unatoč tome muzika odiše najčešće vedrinom i bezbrižnom radošću. ili je transponira na niže stupnjeve. Najvažniji su instrumenti nomatuna i nankara (neke vrste zujalica). flaute i ksilofoni. na melodije sazdane od tonova rastavMalaka J—I J J—I ^r lj enog a kord a ili na dvoglasja poput ev ropskog diskant a itd. melodijska linija oblikovana je u stilu recitativa. Oni proizvode osebujne i mističke zvukove pomoću neobičnih rezonantnih tijela. Granice između ovih motiva i onih nastalih na bazi imitacije. koje se svode npr. Umjetnička muzika u evropskom smislu javlja se u Australiji tek u najnovije doba. već sadržavaju niz motiva koji se u toku ponavljanja razvijaju u svojstvene melodijske obrasce. U višeglasju mnogo se upotrebljava dvostruka kvarta (Samoa). U polinezijskoj muzici opažaju se evropski elementi. ili pak u paralelnim pomacima terca.wa/v Izib eiri-(U7h o LJr LTp provedenim sekundnim ili tercnim opsegom (primjer i). samo kod kulta mrtvih. međutim. na melodije sa dosljedno Malu 85 Važno muzičko izdavačko poduzeće Lyre Bird Press utemeljila sE eiri-cun bzib cu! U ULI} p U . Engleski kompozitor Eugene Goossens (1893—1962) bio je direktor Konzervatorija u Sydneyu. Kod Melanezijaca i Malajaca uska melodika dobiva izrazituju. odnosno smrt i život). ili borduna. Pjesme lovaca iz plemena Naga imaju kanonske oblike sa širokim razmacima između imitacija. jer tema ima prilično određen metrički model koji se postepeno razbija u manje vrijednosti: pojavljuju se već i kratki epilozi na kraju pojedinih redaka. razvijaju u opsežnije teme.

H. Burrows. Ulrich von Lichtenstein.je Louise B. Moyle. — H. Sir Baldvvin Spencer's Recordings of Australian Aboriginal Singing. Maori Music with its Polinesian Background. Moresby.: Af. — C. — W. (npr. 1959.Archipel. MF. 1926—27. među ostalim. A. Music Year Book P. J. Heinrich von Tiirlin. Leceine. Wagner smatra da je »možda najvažniji dokument za studij njemačke koralne tradicije XII st. zvan Miinch von Salzburg. Melbourne 1931—32. Amsterdam 1946. Berlin 1938. A Survev of Music in X>w Zeeland Proceedinge of the Musical Association. Kad je za vladavine Karolinga rimsko liturgijsko pjevanje postalo obvezatno. Melbourne 1937. Ellis. Aboriginal Songs of Central and Southern Australia. Zachdus von Himmelberg. Nova Muziek en Dans in de Gvineja Buitengewesten. P. Melbourne i London 1950. Australian Aboriginal Songs. Dyer. Native Music of the Tuamotus. Salzburg. u toku nekoliko stoljeća sjedište kneza-nadbiskupa koji je istodobno bio crkveni poglavar i svjetovni suveren. u austrijskim se zemljama ta praksa najprije proširila u Salzburgu (pod nadbiskupom Arnom. AUSTRIJSKA MUZIKA. 1957. O. Beč je kao glavna rezidencija habsburških vladara bio predodređen da bude i najveće žarište muzičkih zbivanja. — J. »Codex Millenarius Minor« iz Kremsmunstera). Danas se uz redovne i visoko kvalitetne koncertne i operne izvedbe u Beču priređuju i muzički festivali (od 1951). Prve polifone kompozicije svjetovnog karaktera napisao je u drugoj polovici XIV st. Rucroft. Antifonar iz Montpelliera (Cod. Hugo von Montfort (za čije je stihove melodiju komponirao njegov Spielmann Btirk Mangolt) i dr. Nije sigurno da li veliki Minnesanger Walther von der Vogelmeide potječe iz Austrije. Oceania. C. I. Keya. Andersen. 1951. — /. Aboriginal Music Making: A Study of Central Australian Music. Adelaide 1964. — V. Musical Life in Australia and New Zeeland. Leuthold von Sachen. Honolulu 1933. Schneider. 196) i sveukupna djela F. Davies. Mozart. A. osim Kiirenbergera: Dietmar von Aist. Oceania. Silbermann. Za jedan graduale iz Seckaua (Štajerska) P.H. Albrecht von Scharpfenberg. Sačuvano je i nekoliko uskrsnih prikazanja (npr. Memoirs of the National Museum Melbourne. Vi. Austrijski su Minnesangeri. Australia Makes Music. A. 1959. u kojem vladaju vojvode od Babenberga. Kunst. Prvi zapis s potpunim tekstom i neumama crkvene pjesme »Ćhrist ist erstanden« nalazi se u jed nom rukopisu opatije Klosterneuburg od god. Neke specifičnosti austrijske muzike uvjetovane su geografskim položajem zemlje. Die Musik im Bismarck . Music in Aus tralia: More than 150 Years of Development. već od srednjeg vijeka živo gaji muzičku umjetnost. — E. ali je. MGG. salcburški redovnik Hermann. naučio »u Austriji pjevanje i kazivanje« (ze Osterriche singen unde sagen). Australian and New Guinea Musical Records. Lethbriđge. — J. — A. tako su sa svoje strane djelovali na njemačku muziku i dali joj djela epohalne vrijednosti. Zur Geschichte des Musiklebens in Australien. Orchard. LIT. 1325. a za njim tirolski vitez Osmald von Wolkenstein. Kao što su austrijski muzičari preuzimali muzičke tekovine osta lih zemalja njemačkog jezičnog područja. G. Prvi austrijski zastupnik njemačke svjetovne viteške lirike (»Minnesang«) bio je Kiirenberger iz Gornje Austrije (prije 1150). Neidhart von Reuenthal. Historija austrijske muzike najvećim se dijelom neodvojivo uklapa u historiju njemačke muzike.« Rukopisi iz Štajerske i Salzburga sadržavaju najstarije primjere polifonije s austrijskog tla i pokazuju na utjecaj škole Notre Dame. Ti su gradovi i danas zadržali muzičku prevlast. 1943. — A. Couperina. SVIRAC CEREMONIJALNE FLAUTE. — Af. koja neposredno graniči s romanskim i slavenskim narodima i s Madžarima. Wellington 1936. a u njemu se rodio i počeo djelovati W. 785—821). Melbourne 1952. Hubner. čiji kanoni svjedoče o poznavanju . Tu je izdan. Af. — H. Neki rukopisi s neumama iz austrijskih samostana potječu još iz IX—X st. »Auferstehungshistorie« iz Sankt Floriana) i duhovnih napjeva na njemačkom jeziku. Središtem Minnesanga postaje Beč. Od 1920 Salzburg je jedan od najpoznatijih festivalskih gradova na svijetu. Kao muzički centri najznatniju su ulogu odigrali Beč i Salzburg. pokrovitelji umjetnosti. — E. Australien und Austronesien. po vlastitom iskazu. — A. A. Elkin.

»II Figlinolo prodigo« cara Leopo 1663). Monteverdi za vjenčanje Ferdinanda II piše tri intermedija (1622)..J. »Dantz und Galliarda«. Stevru i Welsu. Mozart i dr. Caldara i dr. Be A. Fux (1660—1741). Kerlla (Ni orguljaš u Beču 1677—84) i H. Crpući mace pučke komedije i muzički raznolikih opernih pi koje su se u Beču mogle vidjeti. Innsbrucku i Grazu pozivaju nizozemske majstore. Crtež N. među kojima se kao komp ističu Ferdinand III. U toku XVII i XVIII st. A. a specifičnu povezanost narodnog duha. Fuxa označi vršetak austrijskog muzičkog baroka. A. Jedan od najglasovitijih primjera njemačkog viseglasnog Lieda. J. Prvo cehovsko udruženje svjetovnih svirača (Spielleute) na njemačkom tlu nastalo je u Beču. Gornja Austrija. fanfare. Slatkonje. Cestija. vilinskog svijeta i svečanog nadahnuća te opere pokušali su oponašati mnogi muzičari. »Innsbruck ich muss dich lassen«. osobito Singspiel sa čarobnim. Meistersingeri. Brassart. Hofhaimer. koji je samo povremeno živio u Austriji). A. tako u Schwazu. K. I. Muffat. a 1574 kao član dvorske kapele u Beču. H. Medu sve brojnijim izved bama talijanskih scenskih djela pravu je senzaciju izazvala opera Novim formama (simfoniji. Isaaca (prije 1450—1517). To je bratovština sv. Beč je postao glavni centar Singspiela. Među njima nalazili su se i J. kompozitori su stvori! Singspiela koja je od srednjonjemačkog Singspiela H tipa muzički mnogo bogatija usprkos tome što je stilski jedinstvena. dvorski dirigent u Crkvena. G. podignutom 1659. Cesti. Wranitzky. Talijanski muzičari namješteni u austrij skim dvorskim kapelama donijeli su tekovine venecijanske vo r kalne i instrumentalne umjetnosti XVI st. Dokumentirano je da se oko 1568 nalazio u samostanu Melk kao pjevač u zboru. Još prije romantike iz atmosfere vilinskog Singspiela izrasla je Mozartova opera »Die Zauberflote« (1791). G. von Bruck. U posljednja dva de XVIII st. J. prevladali posvema. još posebno spomenuti W. korale. W. Na srodan način tekao je muzički razvoj u Salz U Austriji su stvarali talijanski majstori 5. i J. J. stekli su velike 2 za sjajan i intenzivan muzički život XVII i XVIII st. »Intrada«. klasičnoj sonati. J. Nikolaja (St. a njegova nauka trapunktu »Gradus ad Parnassum« svrstava ga među velik« tičare u historiji evropske muzike. Peuerl kao prvi predstavnik ranobarokne cikličke forme nazvane variacijskom suitom (»Neue Padovan«. koji su u XVII st. Humanističke ode pisao je i P. vilinskim sadržajem kakav su njegovali F. Detalj drvenog oltara iz crkve u Kefermarktu. G. a još češće dvorska melodija. kao Austrijanac P. u Innsbrucku. Mu'ller i dr. M. Dvorska carska kapela u Beču reorganizirana je 1498 pod vodstvom Slovenca J. Leopold I i Josip I. W. C. nosioci muzičke kulture bili su gradovi. su u XVII st. Bertali. »Andromeda« i »Perseo«. O. Reuter m stvorio je teren za bečku klasiku. F. Wagenseil. Frobergera (rođeni jemca. de Monte. Uz najreprezentativnije barokne muzičke opere. Od prve polovine XVIII st. A. Prvenstveno habsburške dvorske kapele u Beču. kvartetu). Jacobus Gallus (Petelin) živio neko vrijeme u Austriji. Nešto kasnije je i veliki renesansni polifoničar. Tenorlied ili Gesellschaftslied). Prva oratorijska izvedba s onu stranu Alpa zabilježena je u Salzburgu 1617 (oratorij »La Santa Christina«). 1618 prikazuju se tri talijanske opere: »Orfeo«. koji je radi podupirai mačkog nacionalnog teatra osnovao Nationalsingspiel ( 1778 sa Singspielom /. P. a zatim i monodijski stil. francuske Ars nove i talijanske umjetnosti trecenta. A. te Turnera ili Tiirmera. imali udjela i G. francuskog i njemačkog stila o su Georg Muffat (1653—1704). Pored dvorova i samostana. U Beču su nasta reformne opere C. 1627 sagrađeno je u Innsbrucku operno kazalište. u Austriju doprli još i novi zvuči i nove t iz Engleske i Francuske. Umlauffa »Die Bergknappen«. de Cleve. XV st. XV stoljeće razvija bogatu vokalnu polifoniju pod utjecajem franko-nizozemskih škola. većinom u određene sate. Schr (prvog dirigenta koji nije bio Talijan). gradskih glazbenika. Draghi. J. i u Komofonim melodijama na teksto ve Horacijevih oda. koji su na duhačkim instrumentima. plesove i dr. međutim. ko- STARA ZGRADA DRU STVA PRI MUZIKE U BEČU . potječe od Nizozemca H. instrumentalna i operna djela J. Na dvoru Maksimilijana I (vladao 1493— I 5'i9) pojavljuju se i majstori koji nisu Nizozemci. J. Proces muzičke obnove (u koj osim spomenutih. Nekoliko muzici darenih habsburških vladara. Sintezu talijanskoga. Bor. 178 i W. Ditters von Dittersdorf (»Doctor und Apotheker«. Građanski nasljednici viteške poezije. Sances. s tornjeva svirali signale. Cantus firmus njemačkog viseglasnog Lieda katkad je narodna. a rs 1788). Postojalo je nekoliko škola za majstore pjevače. čije je postojanje dokumentirano od 1288 do 1782. Nicolai-Bruderschaft). Premda talijanska muzika zauzima privilegiran položaj. r. Nastojanju oko Singspiela dao je kratkotraj žan dodatni impuls car Josip II. orguljaš na nadbiskupskom u Salzburgu. P. 1611). bečki Kdrntnertorth talijanske putujuće operne družine omogućuju publici sv jeva da prisustvuje opernim predstavama. F. God. Usprkos necjelovitosti dramske forme i mješovito: Singspiel je u rukama pravih opernih dramatičara kakvi K. Isaac A. Humanizam je dao svoj doprinos muzici u. U toku XVI st. a u dvorcu Hellbrunn pokraj Salzburga god. H. Kauer. izvode se i mnogi oratoriji i specifična bečka varijar oblika sepolcoro (npr. zahvaljujući radu školskih učitelja i kantora. Bibera. Visoku muzičku kulturu toga vremena potvrđuju između ostalog kodeksi iz Trenta (Trienter Kodices). preko škole i crkve muz kultura sve više razvija i u širim društvenim slojevima.86 AUSTRIJSKA MUZIKA •II Pomo d'oro« M. G. Važnu etapu u postanku barokne suite označuje Austrija nac P. Bernardi. Taj muzičar (1459—1537) bio je najveći majstor na orguljama svoga vremena u zemljama njemačkog jezika i jedan od glavnih zastupnika tadanjeg njemačkog viseglasnog Lieda (zvanog Cantus firmus—Lied. domaći su se talenti nesputano ra Uz P. Regnart. bili su u Austriji slabije zastupani od Minnesangera. također slovenskog porijekla. 1762 Gluckovo je djelo. Senfl. Peuerlova instrumentalna djela spajaju elemente talijanske instrumentalne muzike i umjetnosti virginalista s tradicijom njemačkih renesansnih plesova. Hofhaimer i Švicarac L. B. Mozart pružio bogate mogućnosti za finu karakterizaciju likova i situacija. te nička muzika preuzima mnoge elemente narodnog muzi Na toj su podlozi u doba velikog stilskog obrata po za barokne ere stvarali austrijski pretklasični kompozitori Monn.zborovima za antičke komedije i suvremene latinske drame. L. Glucka (»Orfeo ed Euridice«. REBEK I LUTNJA. u Austriji se pojavljuju i sve više jačaju utjecaji talijanske muzike (koja je i sama u to vrijeme u nekim kra jevima mnogo preuzela od nizozemskih majstora). Peuerla valja u XVII st. 1666 (ili Ić Bečkom Opernhausu. prikazana u vrlo luksuznoj o s mnoštvom blještavih scenskih efekata god. 1 zatim majstora suite za čembalo J. samo u ograničenoj mjeri pi s austrijskom muzikom. Bi . a utjecao je i na razvoj njemačke romantične opere.

upravo i (ićXo. Liszt. O. Wessely. Enciclopedia della Mušica Ricordi. Liess. Salvatore. diritto di autore). Burney. 1929. Weingartnera i R. F. 1878. a vjerojatno još više djela njegovih genijalnih učenika A. 1957. L. partiture. čin). II 1924). 1963. Botstiber (1875— 1941). — A. lakoći i bezbrižnosti austrijskog mentaliteta svjedoče ritmovi i melodije bečkih valcera. Millenkovich-Morold. Ks. U suvremenoj muzičkoj nauci i praksi pripada autografu veliko značenje: a) za utvrđivanje kronologije i autorstva. i prvih decenija XIX st. 1841 osnovano je društvo »Philharmonische Konzerte« na poticaj O. O. Dolores. 1956. Das Osterreichertum in der Musik. 1880. talijanski kompozitor (Palermo. copyright. Lehdr.-M. Musikerziehung VI. Naslijedivši »Tonkiinstlersozietat. — Romance. O svježini. A. Niz godina djelovao u Londonu. Straus i dr. Jelinek. Molio & Cappi. Paumgartner. autobiografije. pismo. AM. došao je 1822 u Beč i postao učenik C.). LIT. II Conte di Gleichen. Kassel 1954. Wien 1948. F. Die osterreichische Tonkunst. originalni rukopis. a danas sa država najčešće: a) imovinskopravna ovlaštenja (imovinska prava). Lope de Vega. Osebujan genij F. 1952— : 53. OPERNO KAZALIŠTE STAROG BEČA jima su temelji stvoreni u Mannheimu. Musikerziehung VII. — E. STMW. — E. Tenschert. AUTORSKO PRAVO (engl. Njihovom zaslugom Austrija je u drugoj polovini XVIII st. Beču. Salzburgu 1841). MGG. Od 1927 postoji u Beču zbirka originalnih rukopisa znamenitih muzičara. O. droit d'auteur. Schmidta. Linzu 1821. — G. auro. XXIX. — A. Muzička udruženja rađaju se i u drugim austrij skim gradovima (u Grazu 1815. Beethoven udarili pečat savršenstva. L. A. 1812 nastaje »Gesellschaft der Musikfreunde«. Haydn.L). 1957. Geschichte des Concertwesens in Wien. F. Živio je zatim kao nastavnik pjevanja i koncertni dirigent u Parizu. Schenk. Umjetnička karijera Hamburžanina J. Der Musikerstand in Oster reich von circa 1200 bis 1520. U prvoj polovici stoljeća stvarali su J. Ličnost i naučavanje A. — R. pjesma. Senn i E. Kfeneka. Die Niederlander an den Habsburgerhofen in Osterreich. 1936. Klagenfurtu 1828. Kienzla. — C. vlasništvo knjige. Schenk. Moser. N. Beč je i u XX st. Hauer. 24. Austria. da daje poticaj muzikološkim istraživanjima. muzičara može biti notno pismo (čistopis. Schrekera i njegova učenika E. Federhofer. Geschichte des osterreichischen Theaters. korektura. A. Federhofer. F. Ać. Lulher. Uray. Gassmann. Musikstadt Wien. Monodie und mušica reservata. slike). Kleine KARNTNERTHORTHEATER. Uz bečku operu vezana su u XIX i XX st. Živa muzičkoizdavačka djelatnost. Balet Alessandro U Magnanimo. Bittnera. znanstvenog ili umjetničkog djela) na toj tvorevini. STMW. Schuberta podignuo je u stoljeću romantizma njemačku solo-pjesmu na umjetnički ravnopravnu razinu sa simfonijom. često praćeno muzikom (autos sacramentales). Adhr. G. sam i Ypaq3eiv pisati). skica) ili slovčano pismo (dnevnik. Nicolaja. Wien 1947. — Opere: Marcellina. Anzeiger der Osterreichischen Akademie der Wissenschaften XCIII. 1874. Deutsches Jahrbuch der Musikwissenschaft II (PJB. AUTOGRAF (grč. Najveća suvremena austrijska izdavačka kuća Universal-Edition utemeljena je 1901. Mandyczewski (1857—1929). u Austriji su se pojavile snažne kreativne ličnosti u simfoničaru A. — O. od sebe. 1958. Gil Vicente. Schenk. snažno su djelovali na razvoj nove muzike. Salierija. Die Musik im frlihevangelischen Osterreich. na nešto drugačijim principima. XVI. — A. E.: W. Alte Musiklehrtmcher aus Osterreich. Wien 1948. Wolfu. v. AML. Wiener Musikgeschichte. — J. — Teoretsko djelo // canto nella sua essenza artistica e scientifica.AUSTRIJSKA MUZIKA — AUTORSKO PRAVO 87 G. njem. Berlinu i Beču. 2 sv. — M. Fischer (izdavač). Calderon i dr. 1887. 1962. Federhofer. E. rođen u Gradišću (Burgenland). Deutsches Jahrbuch der Musikwissenschaft I I I (PJB. XLIX). Hanslick.. MGG. R. — H. Straussa. Autograph. David. 1961. Petyrek. E. s ciljem da organizira koncerte i muzičke svečanosti. Lausch. — O. god. XII 1845 — Parma. Schonberga. Severo Torelli. Bruckneru i majstoru Lieda H. IX. — E. K. Millocker. Musik in Osterreich. F. bečku atonalnu školu. Wien 1869— 70. Noivak. ■— R. franc. Wessely. među AUTOMELON (grč. Die Musikstatten Osterreichs. drukčiji napjev). \Vien 1928. stvorili su klasičnu bečku operetu (»Die Fledermaus« J. XXV. J. koja je postojala još od 1769. pjesme u bizantskoj crkvenoj muzici. Czernvja i A. Mabellinija u Firenci. H. Marx. Ono je neovisno o pravu na materijalnom predmetu kojim je duhovna tvorevina izražena (npr. Schonberg nakon 1920 izgradio metodu komponiranja s nizovima od dvanaest kromatskih tonova (dodekafoniju). Graziella. Autografi u obliku pisma. W'essely. Osterreich. izvorno komponiranoj za neku drugu pjesmu. Bio je prijatelj F. Artaria. : Ch. — H. te F. The Present State of Music in Germany. što se pjevaju po ustaljenoj melodiji. Wessely. — H. bilješka i drugo). »Boccaccio« F. 950 Jahre Musik in Osterreich. Osterreichische Rundschau II. W. pravo stvaraoca (autora) duhovne tvorevine (književnog. F. I. Gregor. W. 1874. Hanslick (1825—1904).. U koncertnom životu XIX st. Schiske. Ovaj se izraz upotrebljavao i za antifone gregorijanskog korala. cc'j-cot. LIT. Die altosterreichischen Orgeln. B. snažno se proširila u vrijeme bečke klasike {Huberty. Suppe i Johann Strauss ml. God. b) kao vrelu podataka o interpretaciji djela. Stella. AUTO (španj. Osterreichs Neue Musik. — Isti. i imena kompozitora W. Schenker (1867—1935). Suppea. Weltkrieg. dramsko prikazivanje biblijskih sadržaja u Španjolskoj i Portugalu. sam. među njima kompozitore-dirigente kao G. Kassel 1953. c) za bolje upoznavanje stvaralačkog procesa kompozitora naročito ako je a. Osterreichische Bucherei X. Brahmsa dobrim je dijelom vezana za Beč. sve više sudjeluje građanska publika. Berga i A. Wellesz i dr. Orel. Orel. tek su veliki majstori bečke klasike J. — O. 1935. J. a najviši umjetnički domet valcer postiže nakon 1860 u djelima Straussovih sinova Johanna (mlađeg). Budimpešti. Još prije Schonberga bavio se kompozicijom sa dvanaest kromatskih tonova. Stari načini AUTENTIČNA KADENCA -» Kadenca AUTENTIČNI MODUSI AUTERI-MANZOCCHI. — H. Torricella. prva muzička zemlja u Evropi. 1894. Lach (1874—1938). Lach. Veliku su popularnost uživale njegove pjesme i dopadljive romance. Wien 1946. Osterreichisches Wesen in osterreichischer Musik. Grasberger. bilješke (Beethovenovi sveščići za konverzaciju) pružaju muzičkoj historiji bitne biografske elemente pojedinih umjetnika. 1875. Quoika. Mahlera. A. prijepis. Strauss st. Wien i Stuttgart 1953. Josepha i Eduarda. Brauner.. London 1773. 1879) i našli na tom putu sljedbenika sve do naših dana (K. 1938. — R. Platanije u Palermu i T. Austrijska muzikologija obiluje značajnim imenima kao što su E. I. Die Entwicklung der Musikerziehung in Osterreich. Weberna.« udruženje koje je 1771 osnovao kompozitor F. M. u obliku studije ili skice (u tom su po gledu osobito zanimljive Beethovenove skice). Sačuvani datirani notni autografi potječu uglavnom iz doba nakon pronalaska notnog tiska. F. Služeći se plesnim formama. koji zajedno s njim tvore tzv. Innsbrucku 1818.) i održala se u punoj snazi sve do danas. Apostel. Wien i Leipzig 1918. Fr. d) kao izvoru autentičnog muzičkog teksta prigodom izdavanja muzičkih i znanstvenih edicija. Trstu i od 1889 u Parmi gdje je do 1910 predavao pjevanje na Konzervatoriju. von Einem. prenosivo je i većinom ograničena trajanja. Orel. LXV. kroz neko vrijeme bio jedno od žarišta muzičkog stvaralaštva. I u drugoj polovini XIX st. A. . može se svakom suprotstaviti (apsolutno pravo). Adler (1855—1941).Die osterreichische Musikforschung nach dem 2. — Isti. tal. I. 21. Liszta i W. J. Schneider. H. 1951. Austrijanac J. DJELA: komorna muzika.. Mozart i L. Bečka opera privlačila je prvorazredne sile. H. K. koncertom i drugim velikim formama. J. II Negriero. Diabelli i dr. a i u operi i oratoriju stvorili su čitav niz remek-djela. u kojem je stalno djelovao od 1878 do svoje smrti (1897). 1953—54. Učio kod P. 1765 kraljevom odredbom zabranjeno je njihovo prikazivanje. Među suvremenim kompozitorima ističu se. 1903. E. Die bohmischen Musiker in der Musikgeschichte Wiens. da održava na životu Konzervatorij (pre šao u državne ruke 1908. Tu je A. Wessely. a nakon njih B. Pisali su ih španjolski dramatičari Juan del Encina. Straussa. osim spomenutih. H. Federhofer. E. L. Ambrosa čiju je kćerku oženio. danas (1970) nosi naslov »Hochschule fiir Musik und Darstellende Kunst«). H. R. Urheberrecht. Lanner i J. Schoenbaum.

emitiranja. prerađivanja i dr. pravo raspola ganja djelom i pravo na poštivanje djela. a) osobnopravna ovlaštenja (moralna prava). p. Zbog sličnosti s pravom vlasništva a. se naziva i »knji ževnim i umjetničkim vlasništvom«. prikazivanja. kao što su pravo umnožavanja.koja se ubrajaju pojedina prava na iskorištavanje djela. izvođenja. pre vođenja. medu koja se ubrajaju naročito pravo na priznanje autorstva. .

napose kinematogra lagođavanja i pravo obrađivanja. . Sudska praksa počela je primjenjivati taj propis i na muzička djela. U novoj Jugoslaviji donijet je već 1946 Zakon o zaštiti autorskog prava. muzička s riječima i bez njih. prava k razvila iz prava izdavanja. Po seban dekret-zakon iz 1793 priznao je autorima isključivo pravo iskorištavanja njihovih djela za života i 10 godina poslije smrti. o čemu svje doče napose epigrami Martiala protiv plagijatora Fidentina. Time se počelo odvajati autorsko pravo od prava na materijalnom predmetu kojim je djelo izraženo. pa je došlo najprije do zaštite imovinskih interesa izdavača protiv nelojalne konkurencije preštampavanjem knjiga. U vezi s novim načinima iskorištavanja autorskih djela povećao se i broj autorskih imovinskih prava. prilagođavanja (adaptacije) i obradbe (aranžma folklora također mogu biti objektima autorskog prav. Pojedini zakoni posebno određuju tko se smatra kinematografskog djela. britanskog) autorsko ] kinematografskom djelu pripada proizvođaču takvog temelju ugovora mogu pripasti pojedina autorskoprav tenja izdavačima i drugim korisnicima autorskih djela. kinemai djela likovnih umjetnosti. pantomimska. Autorska imovinska prava obuhvaćaju: I. melju zakona ili. zvukova ili si ranog djela. omogućivši da se književna djela umnožavaju i stavljaju u promet u velikom broju. upotreba izvornih narodnih književnih i umjetničkih slobodna je. ako bi takav naslov mogao izazvati pogledu autorstva djela (npr. naslovi pojedinih opera' Autor djela je osoba koja je djelo stvorila. dramska i dramsko-muzička. i to na temelju njegova čina stvaranja duhovne tvorevine bez posebnih formalnosti (registracije djela. pravo emitiranja putem radiodifuzije (tj. mala prava). zatim o prenošenju. u Francuskoj je u dekret-zakon o javnim kazalištima iz 1791 ušla i odredba da djela živih autora ne mogu biti prikazivana bez formalnog i pismenog pristanka autora pod prijetnjom oduzimanja cijelog prihoda predstave u korist autora. obradila). Ako je djelo stvoreno suradnjom dvij osoba. oporuke) j sva ili pojedina autorskopravna ovlaštenja. kao što su prijevodi. s glumcima oko polaganja računa o prihodima od predstava i udjela autora u tim prihodima kao i nakon ukidanja svih vrsta privilegija.autorskom pravu nisu postojala ni u rimskoj državi. Kod zbirl smatra autorskim djelom. Prema zakonu SFRJ iz 1968. na daljnji rok istog trajanja. II. dok se moralna prava posebno ne navode. ako ga autor nadživi. donijeti su i u drugim državama propisi o autorskom pravu (npr. koja se moguj Na temelju nekih zakona (npr. koreo. U sovjetskom zakonodavstvu postoje znatnija ograničenja prava autora u javnom interesu (korištenje putem radiodifuzije. Pored izvornih. koji su ostali na snazi na dijelovima teritorija Jugoslavije do stupanja na snagu zakona iz 1929. uz određena ograničen sko djelo koje je u izvršenju svoje radne obaveze stvo: te organizacije ili organa. pojedinačni privilegiji počeli nadomještavati općim propisima prema kojima se pravo izdavanja ne dobiva više kao »milost«. Rusija 1828. Iz navedenih prava proizlazi da druga osoba smij autorsko djelo samo uz dozvolu autora (autorizacija. Prema našim zakonima iz 19.88 AUTORSKO PRAVO (autorima i drugim nosiocima) autorskog prava. među zaštićena djela ubrajaju se i djela koje imaju značaj duhovnih tvorevina. posebna pravna pravila o. Zaštita je vezana uz formalnosti. pripada prvenstveno autoru. s obzirom na izbor i raspored građe. c. nego se veže uz stvaralačku djelatnost autora. pa su se podjeljivali i autorima. koji je bio na snazi do stupanja na snagu Zakona o autorskom pravu iz 1957. fotografska i kartografska d novi. pravo javnog recitiranja. Suvremena zakonodavstva o autorskom pravu sadržavaju naročito odredbe o objektima (zaštićenim djelima) i subjektima Medu duhovne tvorevine uvrštavaju se i zbirke < takve ako. Propisi o autorskom pravu često upoti za zaštićena djela izraze »književna i umjetnička djela«. U nekim zakonodavstvima postoji takoi pravo slijeđenja koje se sastoji u pravu na dio od pov jednosti djela likovne umjetnosti koja se ostvari priliki prodaja djela. Među autorska imovinska prava ubrajaju se takoc prevođenja. trajanju i ostvarivanju tog prava i sankcijar čaju njegovih povreda. kao i djelatnost prikazivanja kazališnih djela. vrijeme neki zakoni posebno navode i radiodifuzijska. Zakonska je pretpostavka da se autorom djela srna čije je ime ili pseudonim označeno na djelu. Prema zakonu iz 1968. su im autori nepoznati. Nakon sukoba autora dramskih djela. radna organizacija. t( scenarija i režiser. Već u starom vijeku postojala je svijest o moralnom pravu na priznanje autorstva. Peru 1849). pravo prenošei žica. i to posebice: pravo umnoi reprodukcije (pod reprodukcijom misli se svako materij ranje djela) i pravo stavljanja u promet umnoženih p bilo da se radi o grafičkom ili fonografskom umnožav pravo mehaničke reprodukcije). depo niranja primjeraka). i kc muzike u tom djelu. a trajanje je utvrđeno u određenom roku neovisno o trajanju života autora. u nekim zakonodavstvima i oporuke. Suvremena zakonodavstva o autorskom pravu. pravo prilagođavanja. SAD 1790. a kinematografskom djelu muzika bitni element. prevođenje). pa se zbog toga taj zakon smatra prvim zakonom o autorskom pravu. jer za to nije postojala potreba s obzirom na društveni položaj pisaca koji su dobivali kao naknadu za svoj rad počasti i materijalnu pomoć svojih mecena. Krajem XVIII i u prvoj polovici XIX st. kod crtanog filma i glavni crtač. to je osoba koja je zbirku a kod preradba djela. one su suautori (koautori) djela. Austrija 1846. pravo prelazi poslije smrti autora na njegove nasljedr U našim zakonima iz 1957 i 1968 posebno je norn torsko pravo na autorskom djelu stvorenom u radnon odnosno po narudžbi. U britanskom zakonodavstvu postoje znatna ograničenja prava autora u korist industrije koja koristi autorska djela. U Francuskoj su donijete 1777 odluke Kraljevskog vijeća koje priznaju autoru pravo izdavanja djela na temelju njegove stvaralačke djelatnosti. Danas postoje u pravnim propisima o autorskom pravu pojedinih država brojne razlike od kojih su najznatnije one između zakonodav stva evropskih država i SAD. U Francuskoj su u XVI i XVII st. Taj novi tehnički postupak nametnuo je izdavačima znatne troškove i rizike. državni organ ili osoba koja samostalno ■ nom dopuštenu djelatnost ima isključivo pravo da u ok redovne djelatnosti iskorištava. Tim zakonom priznato je autorima prvi put jedno od temeljnih autorskih imovinskih prava. pravo javnog izvođenja (tzv. a ograničeno je i prenošenje i trajanje autorskog prava. dobila je većina tadašnjih država posebne zakone o autorskom pravu. pre samostalne duhovne tvorevine. 19) prema kojem isključivo pravo izdavanja djela dobivaju autori u trajanju od 14 godina s time da se taj rok može produžiti. Među njima su i hrvatsko-ugarski zakon iz 1884 i austrijski zakon iz 1895. U tor plifikativnom nabrajanju navode se naročito književna 1 sana i govorna). Na razvoj autorskih imovinskih prava utjecao je Gutenbergov izum tiska (štampe). ali se za izvođenje takvih tvorevina plaća Naslovi djela zaštićeni su kao i samo djelo. a njihovo trajanje se produživalo. a traje za života autora i određeno vrijeme poslije njegove smrti. osoba koja je djelo preradila (pre\ godila. To je bio prvi zakonski propis koji je priznao autorima još jedno od te meljnih autorskih imovinskih prava: pravo prikazivanja. Prvi poznati izdavački privilegij dobio je u Veneciji 1469 Johannes Spever. Pruska 1837. Nosilac autorskog prava može biti i druga osoba temelju zakona ili pravnog posla (ugovora. a u drugoj polovici XIX st. Unutar evropskih država znatnije se razlikuje zakonodavstvo Velike Britanije i SSSR od zakonodavstava ostalih evropskih država. U sistemu evropskog zakonodavstva a. u kojoj je građansko pravo postiglo visok stupanj razvoja i u kojoj je postojala razvijena izdavačka djelatnost pomoću prepisivanja knjiga. skice i plastična djela s raznih područja znanosti. jaju manje ili više podrobno primjere takvih djela. Međutim. odnosno radnik zaposlen kod osobe. ! Razvoj autorskog prava. pa propisi 1 taju da se za naslov djela uzima naziv već upotrijebljen sko djelo iste vrste. zijska djela. i to posebno: pravo javnog prikazh autorska velika prava). Sistem privilegija izazivao je među izdavačima sukobe tako da su se tokom XVIII st. U zakonodavstvu SAD više je zaštićeno djelo nego autor. a ovaj do stupanja na snagu Zakona o autorskom pravu iz 1968. izdavački privilegiji postali sredstvo cenzure. Tako je u Engleskoj donijet 1709 zakon (Act of 8 Anne. radija ili i pravo saopćavanja javnosti pomoću zvučnika ili koji sličnog uređaja za prijenos znakova. p. napose Beaumarchaisa. Zaštićenim djelima smatraju se sve duhovne tvorevii ideja ne smatra se djelom dok nije izražena u određenor što ne znači da oblik mora biti u svakom slučaju fiksirai terijalnoj podlozi. dok se 1 protivno. prava koja su se prava prikazivanja. Ta se zaštita javila u sistemu privilegija za vršenje izdavačke djelatnosti ili za izdavanje pojedinog djela.

Djela stranih državljana uživaju zaštitu u većini država i na temelju odredaba međunarodnih ugovora. autorsko pravo traje u većini država za života autora i 50 godina poslije autorove smrti. prelaze na njegove nasljednike. posebno ograničeno. iduće godine prešao u novootvorenu Opera Comique. La Propriete litteraire et artistique. ali se po objektima. I. Austrija 1936. 1758. . Djelomični propisi o pravima umjetnika — izvođača donijeti su u SFRJ 1953. Das Urheberrecht an Werken der Literatur und der Tonkunst. neighbouring rights. L'Academie Rovale de Musique au 18-eme siecle. proizvođača fonograma i organizacija za radiodifuziju. — Desbois. Naša zakonitost. L ondon 1965. surintendant de la musique du Roi). prava na određenim izdanjima. La Venitienne (Comedie-ballet). 1633 magister puerorum katedrale u Amiensu. 1751. ali prožeta pravim galskim duhom. 1763. Za života autora mogu se prenositi autorska imovinska prava ugovorima. Trajanje autorskih prava je u većini država ograničeno. citiranja odlomaka. droits voisins ou connexes. u Caracasu 1911. 1951. u Španjolskoj 80 godina). Pyrrhus et Polyxene. Međutim. C. Antoine d'. Urem. E. Der Schutz musikwissenschaftlichen Editionen nach d h MF 66 E UlU h b PRAVA (engl. LIT. Jacques de VHdpital. 1739. — L. sač inja va ju da na s na r oč ito —> prav a um je tnik a. zabrana vrijeđanja autorskog prava. Potreba međunarodne zaštite autorskih prava javila se naročito u drugoj polovici XIX st. Avtorsko pravo. u Poljskoj 20. u Brazilu 60. Zakonska ograničenja autorskih imovinskih prava postoje naročito *u pogledu korištenja radi osobnog usavršavanja. ugovor o snimanju. LIT. X 1713 — Lyon. Skandinavske države 1961. A. Općenito. Sonates d viola seule avec la basse continue op. Propriete litteraire et artistique. 1613—27 (ili 1616—27) pjevač kapele kralja Luja XIII.. koja je potpisana 1961. — K. U SAD autorska imovinska prava traju 28 godina od objavljivanja djela s time da se taj rok može produžiti još na 28 godina. — P. Castelain. Učio u pjevačkoj školi ka tedrale u Saint Quentinu (J. L'annee musicale. u Buenos Aieresu 1910. u Japanu 30 godina). Zagreb 1962. Uz to je 1762—71 član uprave pariških Concerts spirituels i u tri navrata na čelu Velike opere: 1769—76. djela primijenjene umjetnosti. —■ M. u stilu talijanskih buffo intermezza. konac XVI st. U nekim državama svrstavaju se među a. Pravo javnog izvođenja i pravo mehaničke reprodukcije ostvaruje se najčešće kolektivno putem organizacije autora. Ljubljana 1960. De Roure đuPaulin. en II. i stila (baroknog) što ga je uveo Lullv u XVII st. The Law of Literarv Propertv. — F. franc. U novije doba sklopljena je u Ženevi 1952 -> Univerzalna konvencija 0 autorskom pravu. Pariš 1957. Hercule mourant. Le Droit d'auteur. Le Triomphe de Flore. Komponirao pretežno muziku koja se nalazi po sredini između tradicionalne polifonije XVI st. Načini računanja navedenih rokova nisu u svim zakonima jednaki. Italija 1941. — DRAMSKA. osobno ili putem zastupnika. Alphee et Arethuse (opera-ballet). Traite theorique et pratique de la propriete litteraire et artistique et du droit de representation. Unver— H. Histoire de l'edition musicale ou du droit d'editeur au droit d'auteur (1501—1793). diritti connessi) . P. Engelke. D JE L A. u nekim dulji (npr. označi ime autora. 3. oduzimanje predmeta kojim se vrši njegova povreda. Prava »srodna« autorskom pravu i njihova zaštita. traja nje autorskih imovinskih prava računa se od smrti suradnika koji je posljednji umro. Poslije toga dobiva zvanje kraljevskog kompozitora (1755. Deux imitateurs francais des bouffons: Blavet et d'Aavergne. 23. 1768. Beograd 1966. La vie et les oeuvres d'Antoine Dauvergne. je svoje stvaranje započeo instrumentalnim djelima: solo i trio sonatama na talijanski način sa razvijenijom formalnom građom i ekspresivnom tematikom koja karakterizira i druga njegova djela. ugovor o izvođenju. francuski violinist i kompozitor (Moulins. Autorska moralna prava sačinjavaju posebice: pravo na priznanje autorstva. odnosno nosilac autorskog prava može ostvarivati a. u SSSR 15. Prvi i najpotpuniji takav ugovor je -> Bernska konvencija za zaštitu književnih i umjetničkih djela potpisana 1886. Der Rechtsschutz der ausiibenden Kiinstler. pobjegao iz Pariza i doskora zaboravljen. ukoliko nije anonimno. U središtu su njegova stvaranja scensko-muzička djela. Vade). Najčešće se njihovo trajanje računa od početka kalendarske godine koja slijedi neposredno poslije događaja od kojeg su ti rokovi počeli teći. ugovor o emitiranju. ugovor o obradi. Sarajevo 1956. za fotografska djela. u SR Njemačkoj 70. isprva član kraljevske komorne muzike. Les Rapports entre 89 SUSJEDNA ILI SRODNA AUTORSKOM PRAVU 1957. Hg.. sadržaju i trajanju razlikuju od autorskog prava. 1761. Opere: La Coquette trompee. tal. Pariš 1954. Karijeru započeo kao violinist u Clermont-en-Auvergneu. p. naknada štete) i kaznenopravne sankcije (novčane i druge kazne). anonimna djela. AUXCOUSTEAUX.. — Sidjanski — Castanos. 1634 ponovno pjevač (altist) i 1642— 51 glavni dirigent Kraljevske kapele (Sainte Chapelle) u Parizu. ima pravo da ih povuče iz prometa (pravo povlačenja). kao i slučajeve u kojima autor ne može uskratiti davanje dozvole (prinudne licence). a ako je pustio u promet primjerke djela.: \'. iz kojega proizlazi dužnost da se kod svakog iskorištavanja djela. 1771. Desbois. Les Troaueurs (tekst J. Campardon. Štempihar. posebice opera Les Troqueurs. LeDesbois. Pariš 1953. izd. uz naknadu ili bez nak nade. pravo raspolaganja djelom. 1764 i Le Prix de la valeur. Poslije kanonik crkve St. a uglavnom i moralna prava. — Ph. I. . Svestrano obrazovan i nadaren muzičar ancien regimea. kada se počela sve više razvijati međunarodna razmjena kulturnih dobara. ugo vor o prikazivanju. 1752. Begrad 1964. Ph. Spaić. susjedna ili srodna prava i neka druga prava kao što su npr. U većini država autorskopravnu zaštitu prema domaćim propisima uživaju djela domaćih državljana (kriterij državljanstva) i djela stranih državljana koja su prvi put izdana ili objavljena na teritoriju te države (kriterij mjesta prvog izdanja).izv ođač a ->■ prava proizvođača fonograma i -> prava organizacija za ra- diodifuziju. pravo na poštivanje djela. ova opera označuje prijelaz iz vaudevillea u pravu opera comique i smatra se prvom francuskom komičnom operom.. — J. IN STR U MEN TA LNA : Concerts de sym phonies a 4 parties op. Pouillet. oni nisu u dovoljnoj mjeri osiguravali međunarodnu zaštitu autorskih prava. Ać. Skone James (izdavači). Nešto 0 međunarodnoj zaštiti prava srodnih autorskom pravu. francuski kompozitor (Amiens. I. On T he L aw of C opvright. maltre de musique de la chambre) i vrhovnog intendanta kraljevske muzike (1764. Od 1739 je u Parizu. Etude sur le droit d'auteur. Ako je djelo stvoreno suradnjom dvaju ili više autora. Pravo prevođenja stranih djela je u nekim zakonima. 1762. R adojković. AUVERGNE (Dauvergne). Pariš 1884. 1966. a u nekima i djela stranih. Pariš 1934. Pariš — H. Ulmer. opere Gosseca i Glucka). u Meksiku 1902. Antoine d'Auvergne. U nekim je državama rok poslije autorove smrti kraći (npr. Sonates a 2 violons et labasse op. pa se pristupilo sklapanju višestranih međunarodnih ugovora. 1751.: E. Zakoni navode slučajeve u kojima se autorsko djelo može koristiti i bez dozvole autora (zakonske licence). SR Njemačka 1965 itd. God. Le Droit II. Plaisant. III izd. među kojima je i naš. Droit d'auteur ou copyright. L ičnopravni (moralni) elementi autorskog prava. U nekim državama uživaju zaštitu i djela stranih državljana koji imaju prebivalište na teritoriju te države. Za pojedine vrste djela (npr. I. i to u cjelini ili djelomično. Nakon prestanka autorskih imovinskih prava autorsko djelo postaje slobodno u pogledu korištenja.AUTORSKO PRAVO — AUXCOUSTEAUX samim zakonom nije drukčije određeno. U nekim državama plaća se naknada i za korištenje slobodnih djela (domaine public payant). Copinger and Skone James. U slučaju autorove smrti autorska imovinska. Ova prava pojavila su se u vezi s autorskim pravom i najčešće su normirana u okviru pojedinih zakona o autorskom pravu (Velika Britanija 1911. 1780—82 (zajedno sa Gossecom) i 1786—90. 1933. — H. Wittenberg. nastave.Rimskom konvencijom o zaštiti umjetnika interpreta ili izvođača. a u nekima i na temelju faktične uzajamnosti (reciprociteta). — E. Pariš 1908. Baleti: Les Amours de Tempe. Američke države sklopile su niz ugovora o zaštiti autorskih prava (u Montevideu 1889. a 1751 dirigent. Allfeld. Olagnier. de la Laurencie. informacija. kinematografskim djelima i dr. : E. 1753. — Pariz. J. izd. fotografijama. Canente. Cleveland i New York 1957. Dock. Takvi ugovori su naročito izdavački ugovor. X izd. Za Francuske revolucije izgubio službu. Čehoslovačka 1953. bez trunka sentimentalnosti i suvišnih ukrasa.). — R. Skone James i E. — B. Nachbarrechte ili verivandte Schutzrechte. djela objavljena pod pseudonimom) postoje posebni rokovi. 3 i 4. ugovor o prevođenju.— J. prema kojem samo autor odlučuje da li će svoje djelo učiniti pristupačnim javnosti. Bournonville). u Rio de Janeiru 1906. Međunarodna zaštita navedenih susjednih ili srodnih prava regulirana je —*. Artus. France. subjektima. Pariš 1963. Miinchen—Berlin 1957. Enee et Lavinie. MGG. u Habani 1928 i u Washingtonu 1946). Međunarodna zaštita prava »srodnih« autorskom pravu. Pariš 1911. Njegovom je zaslugom znatno obogaćen repertoar tih ustanova djelima suvremenika (simfonije Havdna. p. — R. Pariš richt Der Schutz musikwissenschaftlichen Editionen nach dem neuen Urheber richt. Za povrede autorskog prava predviđene su građanskopravne sankcije (najčešće. državljana koja se u materijalnom obliku nalaze na teritoriju te države. ugovor o prilagođivanju. Miinchen 1928. — Z. 1744 violinist u orkestru Velike opere. II 1797). 1760. umro u bijedi. prema kojem autor ima pravo da se protivi svakom mijenjanju djela kao i svakoj drugoj povredi koja bi vrijeđala njegovu čast i ugled. Prvi instrumenti takve zaštite bili su dvostrani međunarodni ugovori. — Ž. LIT. 2. Droit d'auteur en dauteur France. 1912. 1739. Urugvaj 1939. Sigulinski. Argentina. Autor. der Hersteller von Tontragern und der Sendegesellschaften in internationaler und rechtsvergleichender Sicht. njem. gdje postiže velik uspjeh operom Les Troqueurs (1753). 1758: Les Fetes d'Euterpe (opera-ballet). a u nekim je državama neograničena trajanja (u SFRJ autorska moralna prava). za vrijeme trajanja tih prava ili na kraće vrijeme. oko 1656).

] CKina. Od 1914 djelova« proučavao kinesku muziku i komponirao niz djela koja s< na kineskoj tematici a sadrže i autentične kineske melodi uspjeh imao i kao dirigent. Gardinijem). Dć. DJELA. Reboud. Auxcousteaux. Napisao »Kanon medicine« 2. I u Parizu. 1769. Charles. LIT. dotada zanemarenih. Menahem (pravo ime Menahem Mahle stein). Lammers (Oeuvres vocales et instrumentale*. NOVA IZD. koji već od početka XX st. arapski filozof. V 1770). 1955 i dj David and Goliath. rado uzimali taj tekst za solo-pjesme uz pratnju orgulja ili klavira (L. U muzici. 10. oslobađajući se tako sila. — KLAVIRSKA: Firsi Miriam. LIT. Bio je izvanredan poznavalac plesačke tehnike i izvrstan pedagog. koreograf i pedagog (Pariz. — Th. 1948. VI 1934). Berlinu (F. 1742— u 4 knj. pantomima Sjene tamjana. 1947 nastanio se u Ne\ DJELA. Concertino za flautu i gudače: strings. Od 1736 bio ljaš u Newcastleu. jer su tek pripadnici tih generacija radikalno prekinuli sve veze s tradicijom prošlih muzičkih razdoblja. 28. 3 Ouatrains obj. Sti Italiji (F.).: Missa quinti toni obj. Bloch-Michel. 1744. rusko-američki koi (Nikolajevsk. koncert za klavir. Treći. ritmu i k čiji. zbor Psalm 100 za zbor i duhače i dr. on se ipak dovodi prvenstveno u vezu s avangardnim kompozitorskim generacijama koje su se pojavile poslije Drugoga svjetskog rata. kao orguljaš u Hildesheimu. . — DRAMSKA. duhački kvintet. Tocha (Los Angeles) i B. Osnovao i 1890—1918 vodio pjevački zbor Amsterdamsch A Cappella Coor s kojim je koncertirao širom Evrope izvodeći djela starih nizozemskih majstora. njemački orguljaš (Eilenburg. 1933. MGG. 24 sonate za čembalo uz 2 violine i (4 serije): I op. 1965 i Rođen k horovi: Sckerzando. The Musical Times. koreografska slika j božanstava planetarija. Esenski skici za flautu i klavir .: A. oko 1757. 1641. David. 1 1950 i IV. : !943 —)• Kompoziciju studirao na Muzičkoj akademiji gradu (E. članci u raznim časopisima. 1. 1. — Opera De Heidebloem. Vilko -> Ovsenik AVSHALOMOV. Albert. d'Erlanger (na francuskom u La Musique arabe.90 AUXCOUSTEAUX — AVSHALOMOV (al-Qanun fi't-tibb). po svemu sudeći najznačajniji I prilog muzičkoj nauci »Uvod u muzičku umjetnost« (Ma Sina 'at al-musiql). U zapadnoj se liturgiji upotrebljavao obično kao tekst za ofertorije marijanskih blagdana. Iako se izraz a. Sredinom XVI st. 8 koncerata za orgulje ili čembalo op. Paraphrase des Psaumes de David. 1953 (prva izvedba 1961). God. nizozemski kompozitor i zborovođa (Willige Langerak. Mahmud el-Hefni (na njemaČkon Ibn Sina's Musiklehre. Missa quinque v. Studirao u Amsterdamu (D. simf. ad imitationem moduli »Quelle beaute. Djela su mu formaln sadržajno raznolična. — široko uzevši — može primijeniti na čitav niz kompozitora. tzv. U ranim djelima pod utjecajem je francuske poslije 1940 priključuje se nastojanjima za izgrađivanjer nalnog muzičkog izraza Izraela. II. Thomas. općenito. ustalio se običaj da se komponira tekst uz primjenu motivičke građe koralnog napjeva. — Zajedno sa J. Od 1919 bio je direktor Muzičke škole u Utrechtu koja se pod njegovim vodstvom razvila u konzervatorij.: P. simfonijska pjesma Elaine en Lancelot. u 6 rasprava XII poglavlja. 1946. II 1861 — Bussum. 1948.. Recherches 1963. Meslange de chansons.. skica P tungs. Prophecy za tenor. XI 1894 — New York. Koreografirao je. prirodoslovac i liječnik (Afšana kraj Buhare. . 1954. — Isti. umjetnički. Cherubini. vođi Portland Junior Symphony. ORKESTRALNA. Willaert. 1925 i Veliki zid. balete La Grisi (1935). Njegova rasprava An Essay on Expression izazvala je vrlo žive diskusije među engleski] čarima onoga vremena. 1638. s mpetim kromatskim harmoi istočnjačkim prizvukom. 1643. U svom glavnom djelu »Knjizi ozdr. £ Oratorij Ruth (sa F. Rogersa (Rc God. koncert za violinu. A. — Zborovi s orkestrom (Decora Lux. predvodnica). Bargiel) i Miinchenu (J. Suite de la premiere partie des Ouatrains de M. a zatim u Londonu. u ustanovi uz koju će biti vezana cjelokupna nje gova umjetnička djelatnost. solo-pjesme. 16. AVERKAMP. 4 del kamerni sastav. M. — Preradio je u obliku koncerta D. pjesme. 1630 (5-gl. Die versunkene Burg). Missa super benedicta). vidirana 1958). —A. 1765. 1656 (IV izd. a. . Les Musiciens de la Sainte Chapelle du Palais. Aaron. U svoje vrijeme najveći medicinski autoritet arapskog svijeta. LIT. Folk Symphony. — Minijature i Suita za klavir. I. Charles Avison. — VOKALNA: Inscriptions at t. Zambelli. engleski kompozitor i muzič (Newcastle-on-Tyne. II 1709 — 10. Pariš 1963. ozd objavili su R. solo-pesme Jezero i Psalm* AVENARIUS. Brenet. 1933. 7. Amorischer Gesanglein. 1940. među prvima u Engleskoj. 1958. The Song of Eilat. Amsterdam. II. Izdao je: Horticello . Octo Cantica Divae Mariae Virginis secundum octo modos. Jacob. 1956. Avicenne. 1883 —). Bes i molitva i Burleska. AVE MARIA (lat. : Carra de Vaux. 1644. Evocations za klarinet i komorr — Komorna i klavirska muzika. G. Pariš 1962. od 1927 predsjednik Vereeni-ging voor nederlandsche Muziekgeschiedenis. Glavno žarište i stjecište muzičke avangarde u svijetu predstavljali su pedesetih godina ovoga stoljeća tečajevi za novu muziku u -> Darmstadtu. Geminiani). NOVA IZD. Djelovao u prvoj polovici XVII st. Grademuitz. Abu'AH al Husein ibn 'Abd AHah ibn Sina). Vezilka. koji je za harmonijsku podlogu svojoj melodiji upotrebio preludij u C-duru J. Milner. The Plywood Age. ORKESTRALNA: šest simfonija: I. Tel Aviv AVISON. 2 Con violinu i klavir i za violončelo i klavir i dr. studirao u Pekingu. 193 Farmer (na engleskom u Studies in Oriental Musical Instruments. En Each Generation. Josif). III 191 Aarona. Zdravo Marijo). God. Smijers. Strasbourg 1921. AVSENIK. Farmer of Arabian Music. or| koncerte u pretplati. Mediterranian Sinfonietta.. Prod'homme. 1931—35 nastavnik u Alexandriji i Kairu 45 predaje na Konzervatoriju u Tel Avivu a od 1945 n Teacher's Training Collegeu. 1614. — Izdavao djela starih nizozemskih majstora (A. A. London 1929. 1951. za 5—6 glasova. radničke klase). 4. Sibir. 980 — Hamadan. govori 0 intervalima.. djelo koje je u latinskom prijevodu na evropskim fakultetima kao temeljni udžbenik medi< XII do XVII st. The Takmg' Kuan. 1752 (dopunjeno 1753). — Psalm Cantata za zbor. Četiri simfonije: I. Music and Musicians in Israel. t A VISTA (a prima vista) -> Prima vina '■ AVRAMOVSKI. zbor i orkestar. kidajući s tradicijom i pronalazeći nove mogućnosti razvoja. AVANGARDA (prema franc. II op. 1955 . izraelski kompozitor (Stanislawow. među ostalima. de Lange). Saska. 1758). 26. je komponirao prvu : veliku historijsku operu. V. 1908). I" Studirao na Konzervatoriju u Zurichu. Stilski njegove koreografije stoje na prijelazu iz baleta belle epoque i ruske baletne škole. III op. 1760 i IV op. II. 1756. Bacha iz zbirke Das Wohltemperierte Klavier). američki kompozitor (Tsingtao. 1916. 1037). (Kitab aš-Šifa) koje ima karakter enciklopedije (18 sv. De Koordirigent. od 1952 direktor umjetničke sekcije Jerusal vention centrea. Antoon. 1. — Rasprava An Essay t Expression. N. Osobito su kompozitori XIX st. . iLIT. ? — ?). 6 koncerata op. 18. 1766. Publications delaSIM. ili kao cantus firmus u jednoj dionici. 1942. 1946 generalni sekretar 1 filharmonije. I. Plesanje je započeo učiti 1894 u baletnoj školi Pariške opere. I 1908 -dirao na Američkom univerzitetu u Beirutu i kod H. francuski plesač. de Laborde (Essai sur la musique ancienne et moderne. G. : M. Leiden 1965.— J. Pariš 1900. Mathieu mis en musigue a trois parties selon Vordre des douze modes. Od 1919 djelovao je kao maitre de ballet. ustanove za organizaciju muzičkih i k: festivala. Noels et cantiques spirituels. — Priručnik za solo-pjevanje Ujt mijn practijk. Garthom priredio je za štarr psalama B. 1951 . . 1911 postao partner tada najpoznatije balerine C. oko 1650 i 1655.. zborovi a cappella. maitre de musique de la Sainte-Chapelle du Palais. Little Ballet for Daniela i dr. nije se sačuvao. — Isti. književni. DJELA. 2 knj. avant-garde prethodnica. 1945. Recherches 1961—62. AVELINE. Ecritsde musiciens (XV e— XVIII« siecles). plesne suite) i Viridarium musicum. B. nadahnjuju i predstavljaju neki pokret. I I I . AVIDOM. — KOMORNA: gudački kvartet. koje bi ih mogle kočiti u njihovom traganju za novim. mnogi članovi zbora postali su znameniti pjevači. Marcella s engleskim tekstom i autorovom biografijom.) c i muzičku teoriju. pridonose stvaranju suvremenoga muzičkog izraza. I I . — R. Pariš 1912. Les Messes d'Aux-Cousteaux. 1780). Convivium musicale. Debar. ORKESTRALNA: Simfonietla. Schubert i Ch. Messire A. VOKALNA: Les Quatrains de M. Prije Tridentskog koncila (1545) kompozitori su često obrađivali proširene i parafrazirane verzije izvornog teksta. 1910. politički (npr. Opere: Kuan Yin. recitatora. gdje je. anđeoski pozdrav Bogorodici. 1947—54 predavao na univerzitetu Columbia. grupa ili pojedine osobe koje predvode. 19 mak iz »Knjige oslobođenja* obj. DJELA: dvadesetšest koncerata za orgulje ili čembalo. DJELA: simfonija u F-duru. 1957 i VI. 1755. 6 mortels«. Ać. psalmi za 4—6 glasova. 1967. Avicenna. Njegov je učenik bio A. 11. — CRKVENA: 8 misa za 4—6 glasova . J. 6. a od 1924 kao direktor Baletne škole pariške opere. 1931). 1652. — DRAMSKA. L'Art du chant en France au X\TI e siecle. AVICENA (arap. sada je muzički saradnik Radio-televizijs DELA : Varijacije za orkestar. Mathieu. Brass za glas. Bulletin de la Societe d'etudes du XVIIe siecle. F. 1937 preselio u Ameriku i studije kod E. 5. Koralna se tema uzimala ili kao materijal za slobodnu polifonu obradbu. Rheinberger). Scarlattija. DJELA. Les Meslanges d'Aux-Cousteaux. 12 koi 9. — H. naziv za one suvremene kompozitorske generacije koje su kao svoj glavni stvaralački zadatak postavile traženje i pronalaženje novih oblika muzičkog izraza. — KAMERNA: gudači sonata za 2 violončela i klavir . 1651. Gounod. A. Kiel i W. kompozitor (Selci. Risto. 1631. God. I. tonskim rodovima i sistemima. S. 1951 Sources of Arabian Music. section Pariš. — VOKALNA: Kiril i Metodij 1969: kantate: Makedonija. Vi. en vers francois. 1935. Opere: Alex -Hašmonit. Iste muzičke teme obraduje i u »Knjizi oslobođenj tab an-Nagat). Elvire (! 937)) Jeux d'enfants (1941) i prolog za Indes galantes (1952). : dva različita fragmenta o muzici iz »Knjig. Gerold. 1954.

1863. U mugamima se izmjenjuju pjevački i plesni dijelovi. veoma su omiljeli tzv. nastalih u toku dugih vremenskih razdoblja na temelju međusobnih povezanosti i utjecaja. AZANJAC. zatim bubanj gaval. češki kompozitor (Rataje kod Kromžfiža. Sonatina charakteristickd. svaki od njih ima svoju karakterističnu gradu. teško je postaviti makar samo i približni kri terij za opće-azijsku stilističku bazu. vrsta timpana nagara i vrsta citre kanon. mirzai. 21. Yaax U ha. ako se uzmu kao primjer bezbrojni tonski sistemi. Prva djela azerbajdžanske umjetničke muzike nastala su u XX st. 1921 . 1920 i Jasno. 1924 i dr. 1932. 1940. — P. U plamene. AZEVEDO. 1946 . duhački naj (vrsta flaute). V. tonalitet i sadržaj. II. Nejedly). dvostruki koncert za violinu i violončelo. ako se analizirajući kulturnu baštinu azijskih naroda bude išlo putem postepenog odjeljivanja historijskih naslaga. Yucatan. Ditirambica. autorom prve nacionalne opere »Lejli i Medžun« (1908). 1. Balada 0 oćich topičovych. El Hombre Maya. La France musicale. 1923 . LIT. 3. od plesova gazaki. 1939. za mnoge raznorodne muzičke oblike. Budući da je Azija samo geografski pojam. Javlja se u engleskoj muzici XVI st. — CRKVENA: kantata Stabat Mater. 1938. Noc. simfonijska pjesma). Njegovi zborovi i kantate od likuju se snažno izraženom melodikom i dobro ostvarenim kontrastima.).. Narodni pjevač ašug (od tur. 91 i prvu azerbajdžansku operu s revolucionarnom tematikom »Negris« (1935). Ipak. La Transposition par les nombres. različiti burdonski tipovi. A. 1933. ne može se govoriti o nekoj jedinstvenoj azijskoj muzici. Duha. Le Siecle . solo-pjesme uz klavirsku i orkestralnu pratnju i dr. koncert za klavir. kada se njen živi pomorski promet odvijao ne samo s Indijom nego je išao čak do Perzijskog zaljeva i kada je carski dvor dinastija Sui i Tang bio središte koje je služilo kao uzor kulturnih nastojanja svake vrste. simfonijske suite : Un antiguo cemeterio. koje pjevaju hanendi. Morlev. AYRE (aire. koncert za violinu 1936. Paisaje. Premda se ne može reći. — KLAVIRSKA. 5. unatoč nekim međusobnim utjecajima. flautist (Kragujevac. izraz aire istovetan je s modusom: sthese aires which the antiquity termed Modi« (Th. Novaka. traži. da se konačno nađu u središtu ki neskog carskog područja. Dinlomirao kod J. sa vie et ses oeuvres. Kompozitor A. trzalački tar i saz. od kojih je najrazvijeniji dastan. Dictionnaire musicokumoristique. La Presse. 1922 i I I I . 1936 i Patriotica. simfonijeta. ipak je po uzoru na carski dvor prevladala jedna određena muzičko-izvedbena praksa koja je. Nastupao kao solista i kao član Beogradskog duvačkog kvinteta u mnogim gradovima u zemlji i inostranstvu. Hadžibekov (balet »Gjuljšen«. melodijsko obličje (»kalup«). To je razdoblje. imitacijska odstupanja od unisona) javljaju se kod pjevača uz pratnju instrumenata. 1912. To je još opravdanije. 1925 . koji zbog svoje raznolikosti već unaprijed onemogućuju svaki pokušaj sjedinjavanja. s. Kompozitor indijanskog podrijetla. da se pojedina područja odijele i promatraju kao zasebne cjeline. Russland. gudački kjemanča. 1936. A. zborovi. I 1949). IV. Opinion nationale). 2 sv. također u improvizatorskom stilu. Rustamov (pjesme. Emil. 18. 1926. Muzika ove opere pretežno je u stilu mugama uz pratnju tare i kjemanče. razdoblje dinastije T'ang (618— 907). Melikov (balet »Jlezenba 0 jtwd6y«) A. Daniel. Rsajev (2 violinska koncerta) itd. 1922. ali samo do početka PLES UZ INSTRUMENTALNI ANSAMBL. Keldiš. Alcxis Jacob. hanende Džabar Karjagdi. III. ašik) oslanja se na pučke mu-zičkopjesničke oblike. 1924 II. /. 1918. Warlock. 1864. obrede. 1874. graduali. ORKESTRALNA: simfonija. ali još u većoj mjeri. 25. a stanovništvo joj se sastoji od raznih rasa i naroda s vlastitim kulturama. Đ. moći će se utvrditi. Surađivao u nizu pariških novina (Le Menestrel. sonata za violončelo i klavir. posebno se istakao na području vokalne muzike. — Obrade moravskih. Giocosa 1927 . 1944. Osim toga. inabi. 1947. 1924. III 1813 — Pariz. K. Oxford 1926. 1938 sonata za violinu i klavir. 1928 . suita. ORKESTRALNA. 1870 (pod pseudonimom »Docteur Aldo«). i balaban (sličan duduku). Tri sonate: I. 1952. koji imaju ustaljenu (tipiziranu) melodiku. Mnogostranost muzičkih pojava. 1931. studije. u svoja djela unosi folklorna obilježja. 1923. a zatim elementi iz Indokine koji su se iz današnjeg Amana i Kambodže također širili prema sjeveru. Magmajev komponirao je operu »Šah Ismail«. mugami. s dijelovima improvizatorskog karaktera. Srejovića na Muzičkoj akademiji u Beogradu a usavršavao se u Parizu i Sieni. Vinogradov i dr. žurna (tip šalmaja). svoj kasnoromantički muzički govor obogatio je tekovinama suvremenog konstruktivizma. kompozicije za orkestar narodnih instrumenata). Tamo je utemeljio i Yucatanski konzervatorij. tarakjama. 1925 . Jednostavniji oblici višeglasja (heterofonija. klavirski trio. 1946 . Pamdtce velikeho človčka. Podzimni koupel. Rossini. 1930 . 1924 . La verite sur Rouget de V Išle et la Marseillaise. III.). Njegove simfonijske suite izvode se često i kao baletna muzika. simfonijski mugami). . 1922. Les doubles croches malades (zbirka članaka. ruskih i šleskih narodnih napjeva za različite sastave. 1874. Četiri gudačka kvarteta: I. 1929 Sobotecky hfbitov. strofna pjesma u jednostavnom homofonom stilu za vokalni ili vokalno-instrumentalni sastav. — Komorna i klavirska djela. Studirao na Konzervatoriju u Parizu. međutim. Najrasprostranjeniji su instrumenti: žičani. dopušta pretpostavku o postojanju jednog kontinentalnog zajedničkog stila.. 9. Miodrag. 1929. Simfonijska uvertira. a nalik je na talijansku —> canzonettu ili balletto. 1936. 1935 . Osim kraćih narodnih pjesama i plesova. duhački kvintet. — SPISI: Moravske opery v XVIII stoleti (disertacija). Dž. Kantate Moje matka. 9 ciklusa solo-pjesama : Vzpomindni. V. VII 1908 —). a zatim osnovao i vodio simfonijski orkestar u Meridi. da vrijeme od VII do X st. — KOMORNA. Appassionata. Leoš Jandček. 1946. SPISI: Feliden David. Isto vrijedi. Dvofaka. The English Ayre. 1940. Plaine and Easy Introduction). sredstva i načine izvedbe. Sljedbenik A. Tokom mnogih vjekova azerbajdžanska narodna muzika razvijala se u znaku jednoglasja. Primavera. da je u to vrijeme na području muzike došlo do stvaranja jedinstvenog tonsJcog jezika. kompozicije za orkestar). Eroica . rasprave. Ima bogat solistički repertoar koji zahvata od ba rokne do avangardne muzike. Kod engleskih muzičkih pisaca XVII st. AZERBAJDŽANSKA MUZIKA. opsežne vokalno-instrumentalne pjesme. VI 1887 — Prag. G. Ilonka Beniaćova. engl. Tragica. English Songs and Dialogues of the XVI and XVII Centuries. F. Najprije svirao u različitim orkestrima. kulturnim i povijesnim uzrocima. II. vjerskim. i nadalje ostavljala netaknute izvorne značajke i pučko obilježje svake pojedine regionalne muzičke vrste. francuski muzički pisac i kritičar (Bordeaux. za koje su karakteristične bogato ornamentirane i ritmički raznovrsne melodije. koje su ovisne o rasnim. Hadžijev (5 simfonija. Tribu. 1922 . Od 1913 do smrti arhivar Nacionalnog muzeja u Pragu. 1927. AYALA. 1963Bi. sa vie et ses oeuvres. AZIJSKA MUZIKA. današnju Mandžuriju i Koreju.. 2. 1940. meksički kompozitor i dirigent (Abala.AXMAN — AZIJSKA MUZIKA AXMAN. kompoziciju učio privatno kod V. Poznati narodni instrumentalni ansambl (Sazandari) osnovali su početkom XX st. 1924. Studij muzikologije s doktoratom završio 1912 na Univerzitetu u Pragu (Z. uzundara i dr. DJELA. DJELA. —■ VOKALNA. 1937 i Vdnoćni zpiv. Šest simfonija: I. Patioramas de Mexico. kada su granice Kine sezale na zapad gotovo do Kaspijskog jezera. simfonijska i komorna muzika).: G. Wdldman. XI. 1930 i IV. Studij violine završio na Konzervatoriju u Mexicu. provincija Kan-su. inspirirajući se legendama Maja. gdje im se priklonio pučki muzički stil naroda Moho. Dolmetsch. Kompozitori novije generacije su Kara Abulfas-ogly Karajev (baleti. Pri tom su glavno značenje imali muzički elementi koji su dolazili ponajprije iz Indije preko istočnog Irana i miješa jući se s tokarijskim utjecajima prodirali na sjeveroistok. Žalmy. Zidna slika iz pećina Tung--huang. MGG. Varialni suita. 1948. Pisni o domovu. Odatle su se utjecaji širili dalje na sjever u pokrajinu Po-hai. LIT. a povezana su s imenom -> Uzeira Hadžibekova (1885— 1948). 1864. 1926. Postoji 7 temeljnih mugama istih imena kao njihove odgovarajuće ljestvice. 1928. 1942 2 simfonijske pjesme : Smutky a nadčje. osnivao i vlastite muzičke časopise: La critique musicale (1846) i Les doubles croches (1874). 1912. Amirov (opera »Sevilj«. koncert za violončelo. XII 1875). DJELA. J. moteti i dr. KytUka z Moravy. R.: A. 21. tarist Kurban Primov i kjemančist Šaša Oganezešvili. članci. XII 1932 —). u libretu je navedeno ime pojedinog mugama kao podloga pjevaču za improvizaciju. Muzičar programnog smjera. — U Kayil Chaac za sopran i orkestar.

Resureccion Maria de. Hood. — M. London 1949 i 1954. 19 AZIONE SACRA -> Oratorij AZKUĆ. Danielou. fn šansonjer armenskoga jetla (Pariz. 1924—). Naturvolker und musikalische Hochkulturen des Ori ents. South Indian Music (4 sv. MGG.: J.: R. The nuclear theme as a determinant of patet in Javanese Music. Berlin i Ziirich 1943. A1GG. — F. AŽARAGS. The music of the Mongols. Herrmann. Biicken. Resurea ria de Azkue. LIT. Bose. VIII 1864 — Bilbao. Siamese Music. Eguzkia Nora. zaslugom posredničke uloge naroda Moho sačuvani su u Japanu u prvom redu ostaci njegove svojevrsne muzičke prakse (bugakuj. McPhee. XI 1951). Tada je započeo studirati muziku i to najprije u E zatim u Parizu na Schola cantorum i konačno u Bruxelle: tujući po baskijskim selima A. stilu linyi. Dok joj na kontinentu nije kasnije ostalo nikakvih tragova. — H.. X st. Jesusen Biotzi Cdnticos religiosos. Groningen 1954. Ćoro y tres estrofas en San Josi. Die koreanische Musik. a onda teorije. A. Izvrstan poznavalac baskijskoga jezika. Journal of the Royal Asiatic Society. — Chung Sik Keh.). Sachs. The Balinese wajang Koelit and its music. Echardt. — CRK Oratoriji: Daniel. 1951. — SPISI: La Mi pular vascongada (sadrži i 14 1 ziranih narodnih napjeva). AZNAVOUR. utjecale su i na mijenjanje i preslojavanje u muzičkom pogledu. La musique vietnamienne traditionnelle. Sasi -es-kola i Aitart Muzička komedija Colonia inglesa. Breslau 1929. Grundlagen der antiken und orientalischen Musikkultur. — C.). Existencia de la mušica poput i La Mušica popular vasca v (oboje u predgovoru zbirci nero. 1934. 1911 i Urlo. Die Musik der aussereuropaischen Volker. V. Te Deum. Sambamoorty. Leipzig 1937. instrumenti i običaji iz Irana. Lachmann. I je pjevačku karijeru z još 1941 veći uspjeh i i čiju postigao je istom CH. — C. Hitchock. — Duriyanga Phra Cheti. Lichtenwanger. Džakarta 1937. — P. S. The Rise of Music in the ancient World East and West. Subird. Pariš 1962. DRAMSKA. Zortzikos za glas i klavir. — Tran van Khe. kompozitor i folklorist (Lequeitio. Husmann. C (pravo ime Charles As urian Garabed). G. središnja Azija i sjeverna Azija. p> filološkim i etnomuzikološkim komentarom te izdao U| Cancionero popular Vasco (12 sv. I. DJELA. A. La Musique du Cambodge et du Laos. — A. a onda Indija i jugoistočna Azija s otocima. LIT. Poleman i C. te samo veoma slaba sjećanja na sirijsko-nestorijansku liturgiju u ritualu budističke sekte Šingon. nasilnim prodiranjem stranih naroda. Ziirich 1935. — Bibliography of Asiatic Musics (sastavili R. islamizacijom i mnogim drugim zbivanjima povijesnog značenja. Danckert. od kojih je gotovo polovicu uzorno sredio. 1923—24. Watermann. AZNAVOUR Oko 1960 postao je jec najpopularnijih pjevača Francuske. Reciprocical influences in music 'twixt the Far and the Middle East.92 AZIJSKA MUZIKA — AŽARAGS 9. Vi. Anthropos 1937. Musik des Orients. Paso de chimbos. Apres Vamour. pa su se tako izgubili i počeci zajedničke muzičke izvedbene prakse.). Musikvvissenschaft und Kulturkreislehre. A. zatim elementi stare stražnjoindijske muzike u tzv. Asiatische Musik. letonski narodni instrument od kozjeg . a odlikuju se poetskim prikazivanjem stvarnosti La Mamma. 1913.). Mnoge promjene uvjetovane seobama. piše i t< za chansone. — Zbirka baskijskih 1 napjeva Cancionero popular z sv. Madras 1941.. T.ondichery 1937. Berlin 1963. — H. kad ga je nakon najezde Kitana nestalo. Lemindano i Andrd Urraha. 1897 o u Bilbaou baskijsku školu s kazalištem za koje je napisao n zarzuela. a od 1955 : je u mnogim filmovima. H. Farmer. 1947. Zato se kao osnovne cjeline muzičkih područja mogu smatrati najprije prednja Azija. L don en nuestra mušica popular . Danielou. jer svako od njih predstavlja izvjesno šire jedinstvo u duhovnom i kulturnom pogledu.. Zbog bezbrojnih pojedinačnih muzičkih pojava Azija se mora danas podijeliti na nekoliko velikih autonomnih područja koja se neće uvijek slagati s geografskim i nacionalnim granicama. je sakupio oko 2000 na napjeva. Northern Indian Music (2 sv. New York 1943 (talijanski prijevod 1963). Propašću kineske dinastije Tang izgubio se i njezin utjecaj na svim područjima.). La Ville). Njegove chansone govore najčešće bavi. Bangkok 1948. J. — W. — A. Hobbs). Die Musik der Nationen. Z \'iscaytik Bizkaira. Hedin. — 5. 5. P. Stockholm 1943. opere Orlzurri. — E. Cdnticos a Nuestra Senora. Biscaglia. — H. španjolski filolog.

— Obradbe narodnih pjesama. Muziku učio u Erevanu i na Konzervatoriju u Moskvi (klavir K. Hačaturjana kao i muzičkog folklora njegova rodnog kraja. varijacije. Kees van Baaren. kompozicija V. Poema-rapsodija. 1949 i za violončelo. sonata za violinu i klavir. LIT. IX 1970). polifona sonata. 1944. posebno armenskoga folklora. 1948. DJELA: dvije simfonijske pjesme. — Opera Orlovska pleme. zbor i orkestar (tekst T. suita. klavirski trio. 1966. Igumnov. 1959.: A. BABAJEV. Sovraposizioni II za 5 duhača. je prihvatio impresionisti. BAAREN. 1954. koncert za klavir. BABAJEV. Pijper). DJELA. 1946 . trio za flautu. 2. nizozemski kompozitor (Enschede.B. 1948 i dr. 1934. drugi stupanj nekadašnje osnovne ljestvice. Partita za duhace. Kompozicije za duhački orkestar i za orkestar armenskih narodnih instrumenata. 1936. MocKBa 1966. Mušica. uništio sva svoja ranija djela. od 1957 direktor Kraljevskog konzervatorija u Hagu. 1963. 1964. Koch) i Rotterdamu (W. Kees van. septet. Koncerti: za klavir. Dramatska poema. I 1921 —). 2. Kompoziciju učio u Berlinu (F. 1943. 1952. Scenska i filmska muzika. Sabir. Concertino za klavir i orkestar. Karajev). FpmopMH. U početku neoromantičar. 1955. ORKESTRALNA : simfonija. Na Konzervatoriju u Bakuu diplomirao 1950 kompoziciju (K. sekstet. MocKBa 1961. armenski kompozitor (Msmna. solo-pjesme.čka stilska obilježja. Profesor matematike. 1962. Šaporin). Azerbajdžan. AHflpeft Ea6aeB. 1952. Mušica za flautu solo. komična opera Ujak Baltazar. 21. sonatina. 1958. APHO Ea6aA>KaHHH. 1962. Pijper. 1947 i Pjesma o partiji. — Muzička drama Ljubav za . Arno Arutjunovič. 27. ORKESTRALNA: simfonija za komorni orkestar. Za mali orkestar: Koncertna rapsodija. 1956 i 1958. S.: J. LIT. DJELA. Kratica za Basso. — Filmska muzika. 1937. X 1964). XII 1923 — Moskva. Eliota). varijacije. 1946 i 1948. 1962. i. 1948. Naziv za polustepensko sniženje tona h.: B. kada se priklonio 12-tonskoj metodi komponiranja. ali je 1933. 30. — Kantate Oktobar. djela za orkestar narodnih instrumenata. DJELA. 1943—49 studirao muziku na Konzervatoriju u Taškentu gdje je djelovao kao zborovoda. 1957. brojne klavirske kompozicije (sonata. uzbečki kompozitor (Taškent. 1957. — KOMORNA. BABADŽANJAN. 1950. 22. Dva gudačka kvarteta: I. 1957. armenski kompozitor i pijanist (Erevan. rapsodija za 2 klavira). XII 1920—). K. ORKESTRALNA. B. Budući da je između prvog i drugog stupnja ljestvice postojao interval od cijelog ste-pena. X 1906 — Oegstgeest. — Kantata The Hollov: Men za soliste. Indijska fantazija. Wouters. 1961. je bio dobar poznavalac narodne muzike mnogih istočnih sovjetskih republika. za violinu. 2 plesa. Djelovao u Amsterdamu i Utrechtu. — KLA-VIRSKA: sonata In memoriam W. Ko. B. 1959. — Gudački trio. 3ax. 1963. dok se za polustepensko sniženje tona h upotrebljava oznaka b flat (romanske zemlje uopće ne označa vaju tonove slovima. već solmizacijskim slogovima). 1933 i II. 22. uvertira Mladost. klarinet i fagot. 1952. Rah-manjinova i A. Njegov muzički izraz nastao je pod utjecajem S. to je b zapravo označivao ton h. 2 orkestralne suite. — KOMORNA: dva gudačka kvarteta. u Engleskoj i Nizozemskoj b još uvijek označuje ton h. Sonorum Speculum. 1953. Za dalji razvoj tona b u durum i molle -* Predznaci. Taj naziv nije po svuda usvojen u tome smislu. — Obradbe narodnih pjesama. 2. Sovraposizioni I. koja je započinjala tonom a (A B C D E F G). Andrej Avanesovič. Ciklus Herojska balada za klavir i orkestar. Studirao zatim na Konzervatoriju u Moskvi (J. 1946. LIT. — Solo--pjesme. Utjecaj narodnog melosa vidljiv je u većini njegovih djela koja je oblikovao pretežno u klasičnim formama. Njegova se muzika i melodijski i ritmički temelji na uzbekistanskom folkloru. Šebaljin).

Učenik J. Pepusha. sin Cristofora. Na istoj ustanovi predavao od 1938 matematiku. Pjevao na mnogim talijan skim opernim pozornicama. zborovi . Od njegovih kom pozicija (simfonije. brojni članci i studije u časopisima: Musical Quarterly. 1965. 1965. — Obradbe narodnih pjesama. VIII 1591). 1950. U traženju novih zvukovnih rješenja služi se posebno konstruiranim aparatom. Bio je u službi na dvoru u Napulju. prvi uveo koralno pjevanje {Fasti litterari Ra- . ekonomičnošću sredstava i matematičkom preciznošću. Composition for Synthesizer. Komponirao je sonate za violinu (ili obou) i b. Za glas i klavir: The Widow's Lament in Springtime za sopran. — SPISI: The Function of Set Structure in the Twelzve Tone System. Philomel za sopran. BABIĆ (BABA). 1948. ste kavši veliku popularnost i slavu. vokalna djela) sačuvana je samo simfonija-uvertira kantate Augusta (1798). 1953. Gregorio II. violinist i kompozitor (Dresden. Music for the Mass za zbor a cappella i dr. suita Bijelo zlato za zbor i orkestar. Variations. 1960. violinist i kompozitor (Cesena. violinski koncerti. talijanska obitelj muzičara. 1951. scenska muzika. DJELA: dva gudačka kvarteta. Koncertni majstor i dirigent dvorskoga orkestra u Dresdenu. 1948. Dominikanac. Cristoforo. 1. Ugledni američki pred stavnik avangardnog muzičkog stremljenja. Sounds and Words za sopran. klarinet. 1956. oko 1540 — Bosco kraj Aleksandrije. zatim na toskanskome dvoru. orguljaš (Dubrovnik. XI 1708 — 2. — VOKALNA. Profesor u Dubrovniku. — Kantata Uzbekistanski uzgajati pamuka. Oko 1760 vratio se u Cesenu. BABBITT. Bio je član Filharmonijskoga druš tva te koncertni majstor i dirigent kazališnoga orkestra u Bologni. pjevač.domovinu. američki kompozitor i muzički pisac (Philadelphia. 1966. Milton. 1961. XI 1814). raznim talijanskim gradovima i rektor kolegija samostana San Giovanni e Paolo u Veneciji. u Lisabonu. 1955. c. Ensembles for Synthesizer. oko 1748 — Dresden. 1962. sin ili brat Gregorija. kvarteti. Kompozicije mu se nisu sačuvale. 1950. Studirao kod Tartinijeva učenika P. 1957. njegova se djela odlikuju metodičnom organizacijom. 1. posebno Handelovih opera. Alberghija. 1957. 19. tenor (Cesena. ? — ?). Kao solist debitirao 1731 u Firenzi. te concerte grosse za gudački orkestar. oko 1690 — 23. Journal of the American Musicological Society. 1948 i 1954. solopjesme. — KLAVIRSKA: Semi-Simple. kasnije postigao stupanj baccalaureusa. 1957. Partitions. Objavio je zbirku popularnih opernih arija prerađenih za čembalo koja je vrijedan izvor za upoznavanje izvodilačke prakse onoga vremena. muziku učio privatno kod R. flautu i elektronske zvukove. Na Univerzitetu u Princetonu završio studij matematike. ciklus pjesama Du. Vision and Prayer za sopran i elektronske zvukove. Benedikt. nazvanim synthesizer. orguljaš i violinist (London. Beču i Madridu. 18. 1961. 6. 1. William. God. kvartet za flautu. djela za orkestar i za orgulje. Bio je vikar kongregacije. nauke dovršio u Bologni. 1962. 1946. BABELL. Perspectives of New Music i dr. — Filmska muzika. BABBI. V 1916 —). 1961. obou i fagot. Post-Partitions. New Aiusic. je direktor Elektronskog muzičkog centra Univerziteta u Columbiji i Princetonu. Gregorio. 2 operete. Composition za 12 instrumenata. 10. I 1768). Composition za 4 instrumenta. Sessiona. a zatim postao profesor muzike. nekoliko godina orguljaš u Ali Hallozvs u Londonu. opeTa Hamza. Composition za violinu i klavir. Komponirao je dvije simfonije. Historičar Sebastian Dolci navodi da je B. IX 1723). Composition for Tenor and six Instruments. Juilliard Revieio. Relata I za orkestar. Kao muzički pisac osobito se bavio problemima 12-tonske muzike. Ali Set za 8 jazz-instru-menata. B. 1781—83 solist na dvoru u Dresdenu. engleski čembalist.

dečje pesme. zahvalnice. Reljef iz Asurbanipalove palače u Ninivi. prenosivi instrument sa n žic <. a Asirci su muzicirali i u većim instrumentalnim sas Svirkom na instrumentima pratili su pjevanje ili plesj podataka o samostalnom instrumentalnom muziciranju. Beograd 1969. Phillippart. Čini se c tovnu ili narodnu muziku narodi Mezopotamije nisu posj( Tek asirski kraljevi uvode muziku na dvor. Muzičkih spomenika nema.2500 njen rezonator in bikova tijela. Studij dirigovanja završio na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.— V. prvi u Jugoslaviji Hindemithove Kantate nade.). DELA. 27. jer narodi Mezopotami poznavali notno pismo (pretpostavka C. Kao dirigent Akademskog hora Branko Krsmano-vić izveo je. str. a b režijom (muzička komedija Noć bez kralja prema Shakesj BABILONSKO-ASIRSKA MUZIKA. rkp. Asirci su pozr duhački instrument sličan trublji. Rašireno je bilo i psalm recitiranje. Pej. R.2000. koreograf i glumac (Pariz. BABILČE. Visoki stupanj razv postiže muzička kultura ponovno u doba asirskih kra: Zbog brojnih različitih i raznorodnih kulturnih utjeca su se križali u toj zemlji. Bogdan. Burleska za violinu i klavir. IX 1921 —). sačuvanim na 1 oko <. BABIĆ. u Llangollenu 1956. — Babilonski mentarij znatno se razlikuje od sumerskoga. nisu poznavali duhačke instrumente. K. Lira posta instrument. Njihova je lira mala. pjevač. Oblici obredne bili su tačno utvrđeni. Prei đacima iz zapisa klinovim pismom pjevalo se solistički i i to responzorijalno ili antifonijski. Njegovom zaslugom ovaj amaterski hor se uzdigao do profesionalnog umetničkog nivoa. Najveći uspjeh postigao je u baletu Le jeune homme et la mort (Cocteau) u kojem je plesao zajedno sa svojom ženom A. ■—■ A. Od 1943 korepetitor. Saradivao u Književnim novinama. Najviše podataka o muzičkom životu sadi nografski prikazi. 1955.2800) kada se u klinovom pismu upotre i znak u obliku harfe sa tri žice i okruglim rezonatorom. Harfa mijenja oblik rezonatora. Četrdeset prvu (Logar) i balete Ohridska legenda (Hristić). te je B. Balada ukraj potoka za ženski hor. a sred stematizirali Asirci. Najbrojniji su oblici lire. kompozitor i muzički publicist (Beograd. 41). Pohađao baletnu školu Pariške opere. Politici i Zvuku. i muzički život pokazuje veliku kost. Jean Gutmann. a Serafin Cerva piše da je B. Živković).. 2.V II st. Ljubić. Prodor semitskih naroda sa zapada bio je odi za oblikovanje babilonske kulture. Pleše mnogo i u inozemstvu i na raznim festivalima (Maggio Fiorentino. gusini. Vjerojatno su brojčanim simbolima zivali i ljestvice.Kuzmić. str. O Babicu kao muzičaru pišu Serafin Razzi (koji je u Du brovniku boravio 1587—89) u djelu La storia di Raugia (Lucca ! 59S) i Ambrozije Gučetić-Gozze u Catalogus virorum ex Familia Praedicatorum in literis insignium (Venecija 1605.3500 500). str. a udara samo jedan svirač. glazbenik i graditelj orgulja. a broj žica kreće s do 8. Sumera se. On je postavljen c a po njemu sa svake strane udara po jedan svirač. Đavo u selu (Lhotka). Najstariji dokaz o upotrebi instrumenata potječe iz v Uruka IV (oko *. LIT. a žice trzaju prstima. Nastupa i kao simfonijski dirigent. Dubrovnik 1740. Najraširenija je dvostru rala koju svirač drži u ustima poput panove frule.2500 nalaze se veće i manje harfe sa šest žica. — Gudački kvartet. Plesačice se i prate malim bubnjem. gradio i orgulje (Bibliotheca Ragusina. 158. U upotrebi je i lutnja. U to se vrijeme po prvi puta po čineli kao i duhački instrumenti. instrument. po obliku potpuno drugačija merske ili babilonske i prebire se prstima. Veliki bubanj Babilonci postavljaju vodoravno. dirigent (Zagreb. Nakon propasti babik carstva doseljavaju s planina u plodnu dolinu Mezop različita pastirska plemena (Huriti). Interpretacijom Jockea u baletu Igra karata (Stravinski) uspeo se u najviši red mladih plesačkih virtuoza. — KLAVIR-SKA: Metamorfoze. Mali je bubanj i nadalje instrume šačica. Prema nekim podacima. koji ponekad izrasta iz narodnog melosa. Babićeva muzika odlikuje se ne samo temperamentom već i ritmom. Stoga je instrumentarij Asirai bično šarolik. II 1927 —). Sa istim horom dobio je prvu nagradu na međunarodnim takmičenjima u Arezzu 1955. Kao koreograf pojavio se prvi put 1949 (L'Amour et son amour. Dizionario biografico. Među njima je 1 i lutnja koju Babilonci još nisu poznavali. ' Kroz cijelu historiju Mezopotamije muzika je isključivo" a instrumenti se poštuju kao posvećeni predmeti. Enghien- . Domi nikanac fra Benedikt Babić (Baba). Napjevi su se prenosili usmenom predajom. Sv. debitirao 1941 u Cannesu (Plava ptica i Labuđe jezero). ~ . Uz bubanj' se i neke druge udaraljke (tamburin). Tokata. U početku je lira veliki instrument sa čet vremenom postaje manji. Harfa postaje veliki ment sa 8 do 22 žice. Lira je kod Su povezana sa simbolom bika. Razvijaju se dva tipa harfe. Već su Sumerani svirali zajednički u manjim nama.Đ. — U doba asirskih kraljeva mnoga pi susjedna plemena bila su prisilno doseljavana u Asir. Na tom području nastala je najprije sumerska kult je utjecaj vidljiv u životu svih plemena koja su kasnije ni tu zemlju. 1917. Dečja simfonija. 1953—55 dirigent hora KUD Napredak i redaktor Radio-stanice u Beogradu. Orffove Carminu burana i Trijumf Afrodite. Sachsa da su nel klinova pisma zapravo notni znakovi utvrđena je u novije kao netačna). Suton (Hristić). gde preuzima uglavnom italijanski i francuski repertoar. ali i nepouzdan izvor o muzičkoj praksi. N. od 1955 profesor muzičke škole Mokranjac i od 1966 docent Muzičke akademije u Beogradu. ORKESTARSKA: Koncerna intrada. sonatina. II 1923 —). BABIĆ. 10. C. Ko.: S. Život tolikih glazbenika (rkp. Levačka suita za mešoviti hor. francuski plesač. God. Okomita se harfa svira 1 a vodoravna trzalicom. Konstantin. gubi vezu sa simbolom bika. Peričić. K. Muzička 1 stare Mezopotamije obuhvaća oko 3000 godina (<. Kasnije je taj oblik stiliziran. jer su muzički tei njima još uvijek često kontradiktorno prevođeni i tumačen su najbrojniji i najpouzdaniji podaci o instrumentariju j nom na reljefima i kipovima.2000 pojavljuje se prvi puta mali bubanj kao instrume šačica. Tili Eulenspiegel). moglo bi se zaključiti da su upotrebljavali dijs ASIRSKI VOJNI SVIRAČI. U upotrebi je i veliki bubanj. pored ostalih dela. Vjerojatno je to bio . 1 menicima iz oko <. I.). potom dirigent Beogradske opere. — Pl pastirska plemena donose u Mezopotamiju i neke svoje mente. S. 1963 nagrađen Oktobarskom nagradom grada Beograda. Dvostruka svirala i je česta na ikonografskim spomenicima. Muzički stvaraoci u Srbiji. LIT. Beč 1856. — Filmska muzika. 1945 ušao je u trupu Ballets des Champs-Elysees. Udio mi kultu bio je velik. Sve do posljednjih godina asirskoga 1 stva službeni jezik bogoslužja bio je sumerski. Njih su postavili Sumerani. 8). tužaljke i r molitve. i u koncertnoj formi operu Prvi ustanak S. Oko *. nastupao u mnogim zemljama Evrope i Amerike. izvesna osebujnost muzičkog jezika vezuje ga za savremeni stil. a njen izraz i oblik uvjetovani tekstoi su to pjesme himničkoga obilježja. Literarna djela su također važan. fima u kraljevskoj grobnici ona su prikazana sa svojim < i muzičkim instrumentima. a od domaćih dela diriguje opere Ero s onoga svijeta (Gotovac). Studij kompozicije završio 1955 na Muzičkoj akademiji u Beogradu (M. a nešto kasnije povećao se broj žica na 11 do 15. ali je zadržao glavu i rogove. Posljednjih godina nastupa i kao glumac.94 BABIĆ — BABILONSKO-ASIRSKA MUZIKA -les-Bains). Ba su bili vrsni matematičari i gotovo je sigurno da su utvrdili čane odnose intervala. drže harfu okomito.: V. a žice se trzaju com. God. zatim medalje u Moskvi 1957 i Beču 1958. • — VOKALNA: kantata Orfej među šljivama. 1954. 5. Nastasijevića. 1966 i dr. Venecija 1767. Veliki epovi o Gilgamešu i Stvaranju svijeta rali su se na način srodan našoj guslarskoj umjetnosti. Posinković. Preludijum. Veliki bubanj u ponovno stoji okomito i sviraju ga dva svirača.

Sachs. Nastanivši se u Bologni djelovao je kao pjevački pedagog. Die Harfen und Leiern der Sumerer. 1934. da camera. D JELA. Senexa. BACCALONI. Ko. London 1864. Ljubavni napitak) i kao Bartolo (Rossini. Dedečeka.. 6-gl. moteti (5-gl. MQ. Opera u Chicagu. — M. DJELA. 1952. Kun. Istraživanjem muzičke kulture Sumerana.). bas (Rim. Boulanger (kompozicija) i A. Španjolska. koncert BACFARC. Sonata za obou i klavir. DJELA. V. 1950. Jarzebski). Hartmann. 1947. 5. 19. 1570. von Oppenheim (obj. 1805 povukao se s pozornice. G. Psalmi (8-gl.: C. — Isti. Najnovija arheološka istraživanja pobila su i mnoge tvrdnje C. bavorak. Flescha (violina). 1570. Salvađor. — B. Deux mouvements dansants. 5. Sitzungsbericht der Preussischen Akademie der Wissenschaften. ORKESTRALNA: koncert za 2 klavira i orkestar. 15941 VII (3-gl. ORKESTRALNA. — G. — Kraća rasprava. Za violončelo i klavir: Sonata-Fantasia. London 1953. atonalnosti. BABORAK (baboračka. Poljski plesovi. II. Tres movimientos concertantes za violinu. 1964. 2 Obereka. u obliku dijaloga. B AC ARIŠ SE. Partita. sa suprugom V. Belgija. 1950. IX 1816). IV. 1597. 1895) i C. 1609). 1955. 1572. Od 1947 bavila se samo kompozicijom. 1943. tenor (Bologna. Main 1961. Schreker). Die Harfen und Leiern Vorderasiens in babylonischer und assyrischer Zeit.). trio za obou. — KOMORNA: tri gudačka kvarteta. 1959. IV (6-gl. Debitirao u Modeni 1771 u operi Demetrio G. 1956 i VI. II. The Mystery of the Babylonian Notation. odlikuju se izražajnošću. God. Metropolitan u New Yorku). G. 1593. Tri preludija. Serenada. 1949 V. W. Sachsa da su poznavali pentatoniku nije tačna). Babylonier und Assyrer. 1943. Simfonija za gudački orkestar. IV 1900 — New York. Dvije sonate za violinu solo. Stoga su još potkraj XVIII st. VIII 1963). koncert za gitaru. po zvanju muzičari. Kasnije su osnovane i škole na kraljevskom dvoru na kojima se predavala i muzika. premda vrlo uvjereno primjenjuje kromatiku. II. 1946. Koncert za klavir. Članovi te obitelji. — KOMORNA. Od 1937 američki državljanin. 1936. a njihov je ugled kao i utjecaj na javni život bio veoma velik. Atti della R. — H.: /.: H. — Ciklusi solo-pjesama Beloved Stranger. Tres Nanas za glas i mali orkestar ili klavir. 1955. 1958. klarinet i fagot. U idućoj fazi svog umjetničkog razvoja počela je posezati za elementima iz poljskog muzičkog folklora (III koncert za violinu). MGG. — H. Farmer. 1596. Koncert za 4 violončela.). From an old note book.). 1943 i 1954. Stander. 1925—36 bio je umjetnički direktor radio-stanice u Madridu. F. Učili su je budući svećenici zajedno s ostalim znanostima. i 8-gl. Albert) i kompoziciju (C. B. Engel. 1949 1952. IV. 1937. Kfičke (diplomirao 1938) i u dirigiranju P. Marka). Babvlonian and Hebrew Musical Terms. 1965. Sachs. 1605. Na Konzervatoriju u Madridu studirao klavir (M. Za violinu i klavir: Legenda.). F. 1928. 31. Accademia delle Scienze di Torino. XII 1908 —). Die Musik der Sumerer. Heidelberg 1923. 7. Frankfurt a. W. Valentin -> Bakfark. — C. Čehoslovačka i dr. vrijedni primjeri renesansne muzike. Pjevao je na Dvorskoj operi u Berlinu. — Nonet. 1951. —■ F. 1936. 1585. Suita polj skih plesova. simfonijska slika La Tragedia de Dona Ajada za glas i orkestar. 1921. The Musical Instruments of the Sumerians and Assyrians. 1588. 1949. klavirski trio. BABUŠEK.2000 postoje i muzičari na dvoru. London 1931 i 1939. Napisao muzički priručnik Isagoge musicae artis. 1597. Od 1931 kontrabasist i tubist Praškoga radija i istodobno učenik u kompoziciji J. Muzika se podučavala u hramu. Galpin. Meissner. — VOKALNA: kantata Por la Paz y Felicidad de las Naciones. violinu i violončelo. Paisiella. London 1937 (novo izd. Studirao književnost i filozofiju. 2 koncerta za violončelo. Klavirski kvintet. — VOKALNA: kantate Slovenskd rodina i Piesen života. Koncert za gudački orkestar. 1948. XII. — W. Engel opisao je 1864 instrumente prikazane na reljefima u kraljevskom asirskome dvoru. Fantazija za dječji zbor i orkestar. BABINI (Babbini). Melodija. V 1913 — Varšava. Engel. —Mise (4 knj. W. 1949. G. Lisabonu. V. X 1954). Njegov je repertoar sadržavao oko 160 uloga. Hillandale Waltzes za klarinet i klavir. slovački dirigent i kompozitor (Bratislava. 1942. Svaka je rečenica razdijeljena u dvije fraze od četiri takta. Ippolito Baccusi. Mald predohra. E. Ki BABIN. 1948. Završivši u Rimu studij arhitekture učio pjevanje kod J. 17. Njihovi su zaključci često nepouzdani i temelje se na krivim pretpostavkama. Pensieri notturni za komorni orkestar. 1943 i 1958. 1954 i VI. IX 1898 — Pariz. 1927. Capriccio. violu i violončelo. 1895). baleti Z chlopa krči. 1911. 1935. Živio je zatim u Parizu gdje se povremeno bavio i muzičkom kritikom. 1594. očitujući se kao umjetnik duboke izražajnosti i smisla za pronalaženje izvornih zvukovnih kombinacija. Baltičke zemlje. AFMW. Za 2 klavira: 6 studija. 1931. Furlani. II 1754 — 22. gradske muzičare u Erfurtu nazivali . Journal of the Royal Asiatic Society. simfonijska idila Slovenskd veselica. BaxZ sto? 6 veptov). LIT. 1963. 1957. američki pijanist ruskoga podrijetla (Moskva. Dijelili su se na više i niže. 1931. 1949. SSSR. talijanski kompozitor (Mantova. pripada Bacchiusu Dionvsosu. Svadobna poloneza. Capriccio. Tres marchas burlescas.). Mušica sinfćnica. Andante sostenuto za violinu i orgulje. — DRAMSKA: opera Charlot. Mantovi i Veroni. 1929. Klavir i kompoziciju studirao na Konzervatoriju u Rigi i na Visokoj muzičkoj školi u Berlinu (A. Od 1934 koncertant u zemlji i inozemstvu (Francuska. 1588. 1953. razgranata njemačka obitelj muzičara. II (s-gl. 1956. 2 uvertire. Valentin BACH. 1952 i IV. 3 Fantaste su un tema antico. Od ostalih izdanja najvažnija su ona K. Langdon. Gražvna. F. simfonijeta za gudački orkestar. I 1969). ali još uvijek nisu odgovorila na sva važna pitanja o muzičkoj historiji naroda Mezopotamije. Frankfurt a. 1934. Cortonija. 1950. držali su gotovo dva stoljeća sve važnije položaje kantora i orguljaša u različitim mjestima Tiringije (Weimar. Babilonaca i Asiraca počeli su se muzikolozi baviti u drugoj polovini XIX st. Prvi put je to djelo izdao Mersenne 1623 u latinskom prijevodu. oko 1550 — Verona. Hollderling-Songs i dr. 1953. BACEVVICZ. The Music of the Sumerians.. III (6-gl. LIT. 1945. koncert za violončelo. sastoji se od tri muzičke rečenice po osam taktova. 3 koračnice i dr. 1941. — C. trio za obou. ORKESTRALNA: koncert za klavir u d-molu. IV. Vronskv 1933 osnovao klavirski duo i s njom nastupao na turnejama u Evropi i SAD. grčki tekst. 14.). 1951. — F. — Sieta variaciones. 1830 i 1891. Collection des auteurs grecs relatifs a la musique. 1935. Ipolito (Hipolito). Duchesne-Guillemin. i u Archiv fur Orientforschung). da bi se napokon priklonila suvremenim muzičkim strujama. Victor. 1957. 945. Pjevao je na svim poznatim opernim kućama u Italiji (milanska Scala). XI 1905 — 13. Leiden 1965. pripada venecijanskoj školi. III. Farmer. Magnificat (4-gl. bavoračka). Stander. 1950. II. 5—9-gl. . V. B. 1951. 1948 i 1964. Sonatina za obou i klavir. Njegovi madrigali. Medu njima bilo je i žena.). Die Entzifferung einer babylonischen Notenschrift. Tagore. MGG. Landsberger. Die angebliche babylonische Notenschrift. 1605. serijelnoj tehnici komponiranja i drugim tekovinama avangardne muzike. Revue d'assyriologie. Simfonijske varijacije. 1954 i Esik w Ostendzie. od 1961 direktor je Muzičkog instituta u Clevelandu. Pro-gramm des Strassburger Lyceums. Eisenach) ili su bili članovi gradskih kapela (Stadlpfeiferei) po srednjoj Njemačkoj. 12.BABILONSKO-ASIRSKA MUZIKA — BACH ljestvicu sa sedam stupnjeva (pretpostavka C.): I (5—6-gl. 1959. 1951 i 1963. Koncertni pijanist. — B. Debitirao je 1922 u Rimu kao Dulcamara (Donizetti. Slovenska hudba. Duhački kvintet. na dvoru u Petrogradu (1771—81). 1952. Za violinu solo: 2 Capriccia. František. a pjevanje učio kod A. 1961.. sonatina. Seviljski brijač). 1938 II 1945. 1924. 1948. Bratislava 1964. Na Konzervatoriju u Varšavi završila studij kompozicije (K. III. Aiissae tres (8-gl. 1932.). Ravenni. M. 1937. 6 koncerata za violinu: I. Die Musik der sumerischen Kultur (disertacija). talijanski pjevač. Strassburg 1955). Šest gudačkih kvarteta: I. Od 1939 bio je dirigent (1942—52 šef) radio-orkestra u Bratislavi. III. — 5. Sikorski) i violine (J. 1933. simfonija sa ženskim zborom La Nave de Ulises. a zatim se usavršavala u Parizu kod N. scenska muzika. 1952. Music and Letters. balada za klavir. XII 1969). violončelo i harfu. 1572. II. 1946. pjesme za glas i orkestar na stihove R. 1950. 1935.). Humoreska. 1594 i III. Madrigali (7 knj. Scenska i filmska muzika. balet Corrida de Feria. simfonijska pjesma Bud sldva narodu. Beču. I. simfonijska slika Heraldos. Galpin. — KLAVIRSKA: dvije sonate. od druge polovine XVI st. von Jana (s njemačkim prijevodom i komentarom.1949 1953. se uspješno ogledala i na literarnom području. Erfurt. poljski kompozitor i dirigent (todž. 1921. 1934. Osobit uspjeh postigao je kao bas-buffo. K. — KLAVIRSKA: Fantasia. koju je 1841 pod Bacchiusovim imenom objavio F.). Ein babylonischer Hymnus. Kvartet za 4 violine. 1962. DJELA. Salvatore. Mise (4-gl. Bellermann. The Sumerian Harp of Ur. 1589 i IV. misa (8-gl. 13. 1592. suvremeniku B. Babylonien und Assyrien (2 sv. S rcki mu ' zički teoretičar iz IV—V st. LIT. I. aria e capriccio. 1950 1952. Evropi (londonski Covent Garden) i Americi (Teatro Colon u Buenos Airesu. Kašmana. Četiri simfonije: I. 1953. 12 varijacija na Purcellovu temu. — H. 95 u D-duru za klavir. češki narodni ples. — KOMORNA: gudački kvartet. Main 1960. 4-gl. tokata i dr. Fantazija za orgulje i orkestar. Novaka i J. 1925. Festschrift fiir M.).) i u dva navrata profesor na Visokoj muzičkoj školi u Lodžu. Sumerisch-babylonische Musik. La Harpe en Asie occidentale ancienne. Frankfurt a. Schnabel. Radostnd ndlada. Studij kontrabasa završio u Bratislavi i tamo 1929 započeo muzičku karijeru kao član radio-orkestra. 937. Galczynskog i A. — Isti. Bacchusi). B. Madrigalist i crkveni zborovoda u Veneciji (crkva sv. Mušici scriptores graeci. Odzemok. —■ DRAMSKA: radio-opera Przygody krola Artura. Galpin objavio je 1937 iz sačuvanih ploča s klinovim pismom ulomke koji govore o muzici. BACCUSI (Baccusio. 1941 i dr. Muzika za gudače. Slovenskd rapsćdia. — VOKALNA: dvije kantate. Toureta i K. 1934. Concertino. — Isti. Suka. 1940—47. Mickiewicza K. Od oko *. Impromptu. talijanski pjevač. 1929. trublju i udaraljke. 1933. BACCHIUS SENEX (grč. 1579. III. Na svojim putovanjima sabrao je zbirku vrlo vrijednih i rijetkih knjiga. Main 1957. Studies in Oriental Musical Instruments. a druge dvije u dvodijelnom taktu. Psalmi (3 knj. C. 1947. 1933.). ORK ESTRALNA: simfonijeta za 18 duhačkih instrumenata i harfu. Konzertstiick za violončelo i orkestar. God. Glavni predstavnik neoklasičnog smjera u poljskoj muzici. Madridu. prve su dvije u trodijelnom. Pet sonata za violinu i klavir: I. Koncert za simlonijski orke star. V (6-gl. Babylonians and Assyrians. III. II Rito babilonese-asiro della copertura del timpano sacro. Istakao se osobito u Paisiellovim operama. sonata za flautu. 1946. Muzikom su se već u sumersko doba bavili isključivo svećenici-profesionalci. u Varšavi. VI (3-gl. Sachsa i H. 1932—33. je svoj najviši stvaralački domet ostvarila u kompozicijama za gudače (Koncert za gudački orkestar). Farmera.): I. The Music of the Most Ancient Nations. Deset koncertnih etida. DJELA. Matteo Antonio.). 1948. 1955.): I. španjolski kompozitor (Madrid. Londonu. Hruškovsky. 1579. — W. 1946. Parizu (1787—89) i u mnogim talijanskim gradovima. del Campo). 1951. Predohra in D za gudački orkestar. Ruellea (francuski prijevod s komentarom.

oko 1722) (1673-1691) r 6)J ohann Ambrosius (1645-1695) — 5) Johann '— (oko 1580-1626) 8) Christoph (1613-1661) 15) Johann Cristoph (1654-1693) Franačka grana —14) Georg Christoph (1642-1697) —13) Johann Nikolaus (1653-1682) Ohrdrufska grana —>■ __29) Johann Balthasar 28) Johann Christoph __44) Wilhelm Friedemann (1710-1784) 43) Johann Andreas (1713-c.Friederich Ernst | (1732-1795) (1759-1845) .o GeneaoloSko stablo muzičara iz obitelji Bach Os _ _ 4) Caspar (oko 1570-1642/45) 3) Hans (oko 1555-1615) \ ^~™~ "^ "~ ^J ^S ^t _v / 6) Lips (?-l62O) lviemingcuSKa 10) Wendel (1619-1682) 20) Jacob (1655-1718) | ___36) Nikolaus Ephraim (1690-1760) 35) Johann Ludvvig — (1677-1741) 50) Gottlieb Friedrich — 52) Johann Philipp 1 (1714-1785) (1752-1846) | 49) Samuel Anton (1713-1781) grana i) Hans (oko 1520-?) ~* Arnstadtska _.1 _ _46) Johann Gottfried Bernhard (I7I5-I739) Bari sinovi •e 45) Carl Philipp Emanuel (1714-1788) ^ Cl K _ _30) Johann Jacob (1682.oko 1730) 32) Johann Nicolaus ~ (1669-1753) —31) Johann Sebastian___ (1685-1750) 2) Veit (oko 1550-1619) --------------------------- 73 ________48) Johann Christian "|S (1735-1782) 1 . 5 1) Wilhelm — ~ ^ —| 47) Johann Cristoph Friedrich -----.—12) Johann Aegidius — (1645-1716) __23) Johann Bernhard (1676-1749) —22) Johann Christoph _ _11) Johann Christian 38) Johann Ernst (1722-1777) 37) Johann Giinther . 1779) 42) Johann Heinrich (1707-1783) — 41) Johann Bernhard (1700-1743) —40) Johann Elias (1705-1755) __27) Johann Christoph (1689-1740) 26) Johann Ernst (1683-1739) — 25) Johann Valentin (1669-1720) — —24) JohannChristoph (1685-1740) (1671-1721) __39) Johann Lorenz (1695-1773) Erfurtska grana > —7) Johannes (1604-1673)._____9) Heinrich_ grana (1615-1692) 19) Johann Giinther (1653-1683) _ _18) Johann Michael—Maria Barbara (1648-1694) (1684-1720) _ _34) Johann Friedrich 17) Johann Christoph (1642-1703) — (1682-poslije 1730) 33) Johann Christoph (1676.

Bacha Anna Magdalena Wiilcken (1701-1760) Regine Susanna (1742-1809) Johanna Carolina (1737-1781) Johann Christian (1735-1782) Johann August Abraham (?-i733) Johann Christoph Friedrich (1732-1795) Christine Dorothea (1731-1732) Christine Benedicta (1729-1730) Regine Johanne (1728-1733) Hrnestus Andreas (M727) Klisabeth Juliane Friederica (1726-1781) Christian Gottlieb (1725-1728) Gottfried Heinrich (1724-1763) Christine Sophie Henriette (1723-1726) _ _ Wilhelm Friedrich Ernst (1759-1845) Lucia Elisabeth Munchhausen (1728-1803) Auguste Wilhelmi ne (1 8 0 51 8 5 8) Caro line ' (18001871) -J.Genealoško stablo potomaka J. Christoph Friedrich Colson. S....-(1751-1809) Johann Sebastian I I I (?-i749) . (1778-1831) Ernest C. Colson (1746-1795) Anna Philippa Friederica (1755-1804) Juliane Wilhelmine (1754-1815) Johann Christoph Altnikol — (17191759) • Auguste Magdalena.

Dorothea Elisabeth Georgi (1710-1784) (1725-1791) Catharina Dorothea (1708-1777) Johann Sebastian II (1748-1778) Anna Caroline Philippina (1747-1804) Johann August (1745-1789) Sophia Friederika (1797-?) Sophia Dorothea (1793. Emanuel Johanna Maria Dannemann (1714-1788) Marie Sophie ? Johann Christoph (7-1713) Wilhelm Friedemann —.?) (1724-1795) _ _ Friederike Sophie -^ Johann Schmidt (1757-1801) Gotthilf Wilhelm (1754-1756) __ Wilhelm Adolf (P-I752) (1761-?) .> n 31) Johann Sebastian Bach(1685-1750) Maria Barbara Bach (1684-1720) Leopold Augustus (1718-1719) Johann Gottfried Bernhard (1715-1739) Carl Ph.

te vokalnu i i mentalnu muziku talijanskih i njemačkih baroknih ma. Kad ga brat više nije mogao i vati. — R. XXXIX.und Bierrufer. MGG. preludij i fuga u Es-duru. Obiteljska muzička baština čuvala se u arhivu što ga je utemeljio otac Johanna Sebastiana sakupivši najbolje kompozicije članova obitelji u neku vrstu antologije (Alt-Bachisches Archiv). drugi. Lammerhirt. dass ich Wassers geni za alt. Arnstadt. Jedan od njegovih sinova (2) Veit (Vitus) Bach (oko 1550—1619). Poslije sinova Johanna Sebastiana (44 -> Wilhelm Friedemann. Johann Christoph. Mihajla.. violinist dvorske kapele u Arnstadtu. Muller Genealogie der Musicalisch-Bachischen Familie. i (43) Johann Andreas (1713— oko 1779). Sklon je gustoći i velikim zvučnim sastavima (22-gl. The Bachs. I. violinist gradske kapele u Erfurtu te dvorski i gradski muzičar u Eisenachu. Bach-Jahrbuch. moteta i orguljskih korala stilski srodnih Pachelbelu. S njegovim najstarijim sinom (7) Johannesom (1604—1673) započinje tzv. M.98 BACH ningenu (ostavio i jedan portret Carla Philippa Emanuela te (51) Wilhelm Friedrich Ernst (1759—1845). — K. Johanna Chi Friedricha). 1935).). Tzv. Stadtpfeifer u Gothi i Arnstadtu. I'. 1951. njegova kći Maria Barbara (1684— 1720) postala je prva žena Johanna Sebastiana. se preselio najstarijemu bratu Johannu Christoj Ohrdruf i kod njega nastavio s učenjem klavira. 31. Johann Christoph Bach. Njegov stariji sin (17) -> Johann Christoph najznačajniji je predstavnik Arnstadtske grane. Buxtehudea. Ohrdrufske grane koju zastupaju njegovi sinovi crkveni orguljaši u Ohrdrufu (41) Johann Bernhard (1700—1743). više kantata. — C. 48 -> Johann Christian) javlja se posljednja muzičarska generacija obitelji B. Tu je imao da upozna vokalnu polifoniju XV i XVI st. 1703 stupio je u službu weimarskog vojvode Jo Ernsta.). J. NOVA IZD. korale i motete (sačuvane samo 2 kantate i 2 koralna preludija). orguljaš i kompozitor (Arnst XII 1642 — Eisenach. 1682. Bach-Jahrbuch. Benecke. misa) i graditelj klavira i orgulja (izumio je instrument Lautenmerk. . Ar Hana pro dormiente Camillo variata. IV. I. Od šestoro njegove djece trojica su bili muzičari: (14) Georg Christoph (1642—1697). The Bach Family. Meiningenska grana započinje s (6) Lipsom (Philippus) Bachom (umro 1620). U Eisenachu je 1692—< hađao protestantsku latinsku školu u kojoj je stekao temel manističkog i teološkog obrazovanja. C. E. partije u Es erhub s Streit). 2. dao mu je prve upute u sviranju violine. arije Es ist nun aus i Mit Weinen hebt sich za 4 glasa. 2 1685 — Leipzig. dvorski orguljaš i slikar u Mei- 1. učenik. te je dosegla vrhunac pojavom -> Johanna Sebastiana. obitelj). Jena 1931. ondje je ostao godinu dana i vj se s rođakinjom Marijom Barbarom Bach. koji bogatstvom invencije nadvisuje mnoge svoje su vremenike u Srednjoj Njemačkoj. Geiringer. Ch. Johann Christoph (1671—1721). a zastupaju je: (52) Johann Philipp (1752—1846). iako u to doba nije više ni jedan član obitelji pripadao muzičarskom cehu. drži se da je rodonačelnik obitelji (i) Hans Bach (oko 1520 — ?)3 član općinskog starateljstva u Wechmaru. The Bach Family. Fischer 15 klavirskih varijacija na Eberlinovu ariju obj. dok je mlađi (18) Johann Michael (1648—1694). M' 1951.. God. 1940). 1707 napušta Arnstadt te za orguljaša u Muhlhausen. njemački kompozitor (Eisenach. KLAVIRSKA: Sarabande duodedes variat u G-duru. Stein. 2. zvende dich und sei mir gnddig za 4-gl. Freyse (Veroffenth der Neuen Bach Gesellschaft.brat Johanna Sebastiana (30) Johann Jacob (1682—1722) stupio je u službu švedskoga kralja i posljednje godine života proveo u Stockholmu kao komorni i dvorski muzičar (njemu je Johann Sebastian posvetio Capriccio sopra la lontananza del suo frattello dilettissimo). koralne obradbe. je ur. — M. koje uza svu složenost uvijek oblikuje jasno i prej DJELA. Parizu. zbora i orkestar. a otac. God. mise) uspješno sjedinio utjecaje talijanskog stila s njemačkom misaonošću. s kojom će imat moro djece (medu njima kompozitore Wilhelma Friedema Carla Philippa Emanuela). On je bio orguljaš i direktor gradske muzike u Erfurtu. koji je komponirao koncerte. 47 -* Johann Christoph Friedrich.: 2 moteta i 2 arije obj. jer se njegova vlastita obitelj jako povećala. te graditelj violina i klavira. tada dvorski i gradski rr. U idućoj generaciji muzičara Erfurtske grane ističe se sin Johanna Aegidiusa (23) Johann Bernhard (1676— 1749). zahvatila velik broj pripadnika obitelji B. Rollberg. začetnik tzv. najvećeg tadašnjeg orguljaša sj« Njemačke. — Isti. Bach Jahrbuch. VII 1750). ZFMW. 1956. koji je u svojim kompozicijama (orkestralna suita. preludije i fuge. — K. M. orguljaš u Arnstadtu i Gehrenu. a pjevajući u škc zboru učio je i elementarnu muzičku teoriju. dialog Herr. Geiringer. Johan Sebastian. Kassel i Basel 1950. njegov mlađi brat (4) Caspar (oko 1570—1642/44) bio je već po zvanju muzičar.: B. Johann Sebastian Bach und die Familie Bach. Schneider (s predgovorom Reichsdenkmale des Erbes deutscher Musik. Najstariji sin i učenik richa Bacha. je najznačajniji muzičar među pripadnicima Arn grane i uopće medu članovima obitelji Bach prije Johan bastiana. On je jedini od potomaka sudjelovao u velikoj re Johanna Sebastiana (prigodom otkrivanja spomenika u L< 1843). M. Prigodom obiteljskih svetkovina Bachovi su se sastajali (ponekad ih je bilo do 120). vjerojatno kao dvorski violinist a možda i orgulja već je u drugoj polovini 1703 dobio mjesto orguljaša i k u Arnstadtu (dužnost mu je bila da sudjeluje i u grofovskoj skoj kapeli). Terry. Glavna obiteljska grana što vodi izravno do Johanna Sebastiana. Kod njega je stekao muzičku naobrazbu Veitov sin (5) Johann {Hans. zbog prekoračenja dopusta i suko đacima i pretpostavljenima B. Komponirao je pretežno vokalna djela u koj sjedinjuje bogatstvo invencije. novo izd. Erfurt itd. Se! 1917. Borkowsky.). LIT. klavirski koncerti. Kassel 1928. Johann Ambrosius (1645—1695). 1 die Bache. 1907. unuk Johai bastiana (sin »biickeburškog Bacha«. 45 -> Carl Philipp Emanuel. 47. 1929. pekar 0 mlinar u Wechmaru. — M. Njegov ota hann Ambrosius (-> Bach. ali se 1713 potp kao Hoforganist und Kammermusikus. biblijsku historiju Es er ein Streit i orguljski preludij i fugu u Es-duru obj.— J. otišao je ] Liineburg. Njegov sin (38) -> Johann Ernst posljednji je istaknuti muzičar Erfurtske grane. — E. bio je muzički amater (svirao lutnju ili citru) pa se smatra začetnikom muzičke tradicije u obitelji.: M. Bach. ide od (5) Johanna na njegova drugog sina (8) Christopha (1613— 1661). Đorđa u Eise ubrzo zatim i čembalist dvorske kapele. The Origin of the Family of Bach Musicians. U Arnstadtskoj grani ističe se još (32) Johann Nicolaus (1669—1753). B. Fischer. Najznačajniji je član te grane (35) Johann Ludivig (1677—1741). Mliller-Blattau -+ Lit. gudače lamentacija Wie bist du denn. Singspiel Der Jenaische Wein. Johann Christian Bach. solo-kantata Ach. mu je 1694 umrla majka Elisabetha rod. putujući u nekoliko navrata u Hamburg i Celle B. kantatu Meine 1 obj. Schneider. — C. sjevernonjemačku orguljsku n te francusku operu i balet. crkveni orguljaš u Jeni. LIT. Muzičarska djelatnost nasljeđivala se s generacije na generaciju i potkraj XVII st. 1928—29. a od njega je službu direktora preuzeo. stilski prilično konzervativnih c simfonije. Uz to je kao učenik ' rufske škole pjevao u zboru. Ponovni dolazak u W J . 1907. Die Musikerfamilie Bach. Johann Cr Bach. direktor Meiningenskog dvorskog orkestra. Schneider (ibid. K. o Gott za 5 glasova. 1708 odlazi u Weimai kakvu je dužnost bio pozvan. 1900. Erfurtska grana obitelji. Na tom ga je položaju naslijedio sin (11) Johann Christian (1640—1682). J. Arnstadtska grana započinje s najmlađim (5) Johannovim sinom (9) Heinrichom (1615—1692). 1955). zbor. a od 1700 dvorski mermusiker. New York i London 1954. On je djed Johanna Sebastiana. Johann Ambrosius imao je također šestoro sinova od kojih su važni: Johann Sebastian te (28) Johann Christoph i (30) Johann Jacob. (8) Christopha i (9) Heinricha. Geiringer (Musi Bach Family. moteti. vokaln itd. autor orkestralnih suita. 44 orguljska korala obj. Franačke grane. kantate Die Furcht des i Meine Freundin du bist schon. i tadašnju njemačku operu.—• Bachurkunden (izd. — Vokalna: biblijska hist erhub sich ein Streit za dva 5-gl. kompozitor (sačuvana 1 kantata) i kantor u Themaru (kraj Meiningena) i Schweinfurtu. i "dva brata blizanca —(15) Johann Christoph (1645—1693). kompozicija za čembalo i koralnih obradba za orgulje. Nizozemskoj i Njemačkoj. mlađi brat (12) Johann Aegidius (1645—1716). 4 moteta za 8 glasova i teta za 5 glasova. III 1703). Schneider. a nastavio Philipp Emanuel ( Ursprung der musicalisch -Bachischen Familie. potomak meiningenske grane. nadaleko poznatim crkvenim orguljašem u Arnstadtu. Johann Christoph podučavao ga je čembalo i orgulje. Ne zna se pouzdano kada je oti Liineburga. autor svjetovne i crkvene muzike (orkestralne suite. crkveni orguljaš i čembalista dvorske kapele u Eisenachu. — R. nije poznato. člana gradske kapele u Erfurtu te dvorskog i gradskog muzičara (Hof.und Stadtmusikus) u Arnstadtu. koji je kao orguljski i pijanistički virtuoz tirao u Londonu. — F. Eisenach 1957. New York i London 1954.Johanna Sebastiana. S. Arie mit 75 variationen (izgubljeno' gulje: 44 Chordle zvelche bei icahrenden Gottes Dienst Zum praambulieren ge tverden konnen. A Family Boston 1953. oko 1580—1626) koji je svirao po gradskim kapelama tirinških gradova (Gotha. i (16). Međutim. M. 28. smionost harmonija (za 1 doba začuđujuća upotreba povećane sekste) i dubina izr majstorskom kompozicijskom tehnikom. Prema genealogiji koju je počeo bilježiti Johann Sebastian. bio plodan kompozitor kantata. orgulja i se upućivati u tehniku komponiranja. Od 1665 orguljaš crkve sv. vrstu lutnje s tipkama). Tzv. 1705 odlazi na jednomjesečni dopust u L da bi čuo D. Familie Bach. orguljaš u Ohrdrufu. — C Die Ohrdrufer Bache in der Silhouette. Nach Ph. 1935). 1. u Eisenachu. Imao je 3 sina muzičara: (7) Johannesa. Die organ Improvisation bei J. zajedno muzicirali i raspravljali 0 novim kompozicijama i drugim muzičkim pitanjima. Tematisches Verzeichnis der musikalischen der Familie Bach. Bachs A nungen. Ch. Thematisches Verzeichnis der musikalische: der Familie Bach. wiederhergestellt und erlautert. a ko rao je više raznovrsnih. u školu samostana sv. čiji su potomci bili muzičari na dvoru u Meiningenu. orkestralne suite. začetnik je tzv.

pune zaostalih. Kad su mu stariji sinovi dorasli za univerzitetski studij. cothenskom razdoblju pripada i najveći dio njegovih sačuvanih orkes tralnih i komornih djela: sonate (odn. Tamo je B.što ga vojvoda nije J. koncerti za violinu. kad je to mjesto ostalo upražnjeno. U prvom razdoblju komponirao je: Magnificat i Matthduspassion. Ziegler i dr. zatim više kantata. da B. x Dolazak u Leipzig otvara u Bachovu životu novo krupno poglavlje. da u Cothenu dobije baš takav položaj. u Leipzigu je najviše pisao vokalnu (solističku i zbornu). za muziku kasnog baroka koja je. da nije bio zadovoljan životom i radom u Leipzigu. . Summa. Međutim je zbog otpusta izbio otvoren sukob između njega i weimarskog vojvode koji ga je dao zatvoriti. Kad je J. iako je uglavnom bio usredotočen na Tafelmusik i na muziciranje kod primanja i svečanosti te kod crkvenih obreda u dvorskoj kapeli.«). doduše. koncerti. S njom će imati 13 djece. Od duhovnih kompozicija u Cothenu je nastao veličanstveni Johannespassion.). orguljaš. Bachova djelatnost u Leipzigu može se podijeliti u tri raz doblja: 1723—30. kao i djela za razne prigode (dijelove misa. Komponirao je pretežno instrumentalna djela. morao dijeliti rad na više strana. odsjedio u zatvoru s obitelji u Cothenu. je odlučio da napusti Weimar. J. član (violinist ili violist) dvorskog orkestra i kompozitor orguljske i klavirske muzike. Prvom dijelu života. sonate za flautu i klavir. pomirivši se. Tome u Leipzigu i tamošnjeg gradskog Directora Musices. za prigodne dvorske svečanosti. koji dobiva za njega neu godne oblike. A.. . J. svjestan velikih postignuća. za gradske i vojne odličnike. Bachova djelatnost u Cothenu priprema je za konačnu sintezu najpozitivnijih tradicija svjetovne i crkvene muzike. Sukob novog i starog očitovao se i u školi sv. Iduće se godine oženio s Annom Magdalenom Wiilcken. Nezadovoljan. to spajanje provest će B. Englische Suiten. a neka i iz njegove pedagoške djelatnosti (njoj. Ali unatoč razočaranju. da se B. što mu se pružila prilika. Većina ovih djela nastala je iz određenih izvođačkih potreba. pojedini preludiji i fuge). Tome. Tome bio loš i nediscipliniran (o kvaliteti 54-orice đaka pisao je B. a 1714 dobio je naziv Konzertmeistera uz obavezu da svakog mjeseca stvara nove kompozicije za dvorsku kapelu. T. . »kneževskom pjevačicom« cothenskog dvora. biti čitav niz. sa stanjem i prilikama u kojima je trebalo raditi. pa je B. Odnos malog cothenskog kneza prema Bachu bio je prisan.: ». je kroz 12 godina vodio javne muzičke priredbe studentskog Collegium musicuma u jednom od leipziških Kaffeehausa ili Kaffeegartena. komponirati nedjeljne i blagdanske kantate. Orgelbucklein. sređujući. npr. čime je izazvao sukob s Bachom. i prijavio se na natječaj. Nikole. gradskih svečanosti itd. Naoko se činilo. makar samo izvana. kada stupa u najzreliju fazu svog života i stvaralaštva. toccate. je 1. duguju postanak invencije). dužnosti i prava. među njima kompo zitora Johanna Christiana. Ph. Krebs. oko 50 crkvenih kantata i nekoliko svjetovnih. unijeli su temeljite promjene u njegov način rada i stvaranja. djela za svečane priredbe pod vedrim nebom. sintetizirajući i 'pretvarajući u novi kvalitet skupljenu baštinu i iskustva. utoliko prije. No to je i doba. te od studenata amatera i učenika. tako i u instrumentalnom virtuozitetu i improvizatorskoj vještini. J. Magnificate. Graupner. orkestralne uvertire itd. Vogler. . K. partite za klavir. koralne fantazije. brani prava koja su mu kao kantoru bila pismeno zajamčena. on će idućih godina imati i drugih sporova. Gesner 1730 postao rektor škole. 99 Na ovome dvoru B. učenici su mu bili J. U njegove dužnosti išla je muzička nastava u školi. ali su obojica odustali u Bachovu korist. 2 triosonate. Dok se u Cothenu gotovo isključivo bavio svjetovnom muzikom. a vjerojatno i komornih i klavirskih kompozicija. U kolovozu 1717 primio je i službeno imenovanje za dvorskog kneževskog dirigenta Anhalt-Cothena (Hochfiirstlich Anhah-Cothenische Kapellmeister). da će imati veće prihode u čemu se doskora razočarao. 1720 umrla je Bachova žena Marija Barbara. Nadalje. koralni preludiji. obaveze i povlastice kantora sv. kako u stvaralaštvu. suprotstavit će se odsad stalnost i trajnost dužnosti kojih će. 20 još neupotrebljivih. započeo i intenzivnu pedagošku djelatnost kao nastavnik orgulja i kompozicije. Uz to je i zbor u crkvi sv. U njemu se ogleda veliki umjetnikov interes za svjetovnu muziku njegovanu na dvorovima. U Cothenu je izvršavao samo zadatke svoje dvorske službe. univerzitetskih i javnih. 17 upotrebljivih. Pošto je izabran. Pored toga. isprva čembalist. većinom svjetovna. 17 nesposobnih . Natjecali su se i G. Osim toga B. suite) za violinu solo. on je u Leipzigu i dalje ostao. Dvorski svjetovni muzički život (koji se tada u Weimaru naglo razvijao) pružao mu je i šire polje rada. kantora škole sv. kompozitorske i izvođačke zadatke: trebalo je pisati serenade za aristokratske kuće. priliku koja se pružila smrću J. f EINSENACH U XVII ST. je napisao velik broj svojih najznačaj nijih kompozicija za klavir: dvoglasne i troglasne invencije. Novi rektor J. B. 1730—40. rukovođenje zborom. a u Leipzigu je.BACH donosi mu bolji materijalni i društveni položaj. pokušao je da provede stare luteransko-humanističke odgojne principe i da postavi muziku u središte školskog odgoja. Bachovo umjetničko djelovanje u Cothenu sasvim je drukčijeg karaktera. Uza sav taj posao treba pribrojiti još i druge. zatim sonate za orgulje. Ernesti (mladi) nastupio je 1734 s novohumanističkim pogledima. a u Leipzigu mu je stajao na raspolaganju ansambl sa stavljen prigodice od gradskih muzikanata. prvi svezak zbirke Wohltemperiertes Klavier. po kome nose i ime). 1740—50. orguljanje. M. oratorijske pasije i dr. U Weimaru je nastao velik broj njegovih djela za orgulje (koralne obradbe. Zadaci. tako i s crkvom i s gradskim vijećem. sve više osjeća sukob između ustaljene tradicije i novih nastojanja. U Weimaru je B. U Cothenu se bavio pretežno instrumentalnom muzikom. S. u Leipzigu je morao »snabdijevati« muzikom crkve sv. kromatsku fantaziju i fugu. gotovo prijateljski. B. skromnih sposobnosti. On će u tome gradu ostati do smrti. suite za violončelo solo. Već pri kraju ovog perioda jasno je iz Bachovih izjava i pisama. vjenčanja. Cothenski orkestar sastojao se od izvrsnih profesionalnih mu zičara. '»Weimarske« su godine značile za Bacha uspon do visokog majstorstva. . Zbog upletanja u njegovu kompetenciju. doba je njegove velike duhovne koncentracije. On je do duše smatrao da će prelaskom u Leipzig doći na niži društveni položaj od onoga što ga je imao u Cothenu. Kuhnaua. pored kompozitorskih obaveza. Brandenburgische Konzerte (posvećeni markgrofu Christianu Ludwigu od Brandenburg-Ansbacha. G. U stvari. koji su ga u Leipzigu očekivali. emocionalni sadržaj. starih tradicionalnih pravila i ograda. prigodne kantate. pa je B. Time je neposredno prethodio kasnijoj praksi stalnih javnih koncerata za građanstvo u Leipzigu. Telemann i Chr. VI 1723 stupio na novu dužnost. a vokalna (kantate). God. posebno i tradicija reformacije. Drugi odsjek Bachova leipziškog života. za boravka u Leipzigu. pogreba. M. u svome muzičkom djelovanju imao potpuno slobodne ruke. ali je bio uvjeren. u kojemu je dominirala nestalnost boravaka i obaveza. B. . razvijajući se u dvostrukom sjaju i atmosferi prosvjetiteljskih ideja. pružala veće stvaralačke slobode i u sebi nosila veće klice novog: instrumentalno tehničko majstorstvo i subjektivniji. te muziciranje kod misa. BACH imenovao dvorskim dirigentom. već u početku sukobio s Univerzitetom u pogledu svoje uloge i obaveza prema toj ustanovi. tj. Tome i gradskog muzičkog direktora bile su u društvenoj djelatnosti Leipziga toliko zamršene i isprepletene. Franzosische Suiten. kako s Univerzitetom. nabavljanje muzičkog materijala. iskoristio je B. Schubart. Tome i sv.

simbolizirano u gajenju muzike. 6 (. Blume). obuhvatio s muzičke tekovine i stvorio osnovu novim još i danas nei nim mogućnostima razvoja. na nove \ -instrumentalne vrste i na scensko-muzička djela. Zato se muzički barok i ocrtava kai previranja.i. nastale po narudžbi grofa H. elementarnim formama. došle su do izražaja u djelu Johanna Se Bacha.. odnosno kao raskršće prema >•*<! "i Ut. opredjeljuju se stilovi pojedinih instri. Da bi se objasnilo Bachovo značenje. Od 1740 B. . je kao s ličnost. Alarcuspassion. Sve važne tekovine muzičke renesanse — pr težišta s crkvene tematike na svjetovnu. To nosi poglavito na instrumentalnu muziku. postaju glavnim 1 čem razvoja novih muzičkih misli i građe novih arhitel oblika. 1735 u Cothenu i Miihlhausenu. G. Chr. o 200-godišnjici umjetnikova rođenja leipziško gradsko vijeće postavilo je spomen-ploču na taj zid. i pored konstruktivizma i kombinatorike u kontrapunktičkoj tehnici. a krajem godine izgubio je vid. Kevserlincka za njegova dvorskog muzičara J. 1 7 2 2 . 7 . Njegov učenik i zet J. da je. 1736 i 1738. neposrednost melodike sa jačanjem utjecaja grada pučkih izvora. Altnikol bio je u posljednjim mjesecima stalno uza nj. Ali Bachov lični i umjetnički autoritet nije na njih jače utjecao. višedjelnim uvodnim zborom. naslovna str. Ono što se u doba muzičke renesanse ješta ili javlja u neizradenim. Bacha su 31. God. dok je B. gradsko vijeće. Karakteristično je za Bachovo doba s jedne strane čuvanj TRIJEM BACHOVK RODNE KUĆU U EISENACHU radilo se o »prodoru racionalističko-prosvjetiteljske koncepcije školstva (u Ernestijevoj osobi). Weihnachts-Oratorium. nije komponirao više niti jedno veliko oratorijsko djelo. je povremeno putovao u druge njemačke gradove radi koncertiranja ili kolaudiranja orgulja. aristokracije i građanstva): u kontrareforma Rimu javlja se prvi pokušaj komične opere s oštrom p: dalnom tendencijom. u Berlinu 1741. Potkraj stoljeća postoje uvjeti nomsko jačanje pojedinih pokrajina iz tadašnjeg komplel mačkih zemalja — Austrije i Prusije (jačanje zanata i tr. počeci izgrađivanja instrumentalne muzike kac stalne muzičke grane. Ivana. pročišćavanjem i konačnim dotjerivanjem muzičkog nasljeđa i vlastitih iskustava. koja je htjela nadomjestiti dogmatsko i teocentrično. protivrječnost i kontrast u muzičkim kod kojih konvencija igra važnu ulogu. Himmelfahrts-Oratorium i Vier kleine Messen. Das musikalische Opfer. Osteroratorium. dramma per mušica. u Bachovim djelima iz tog vremena stalno prisutna emocionalna. 1733. U ep roka stvaraju se i neke karakteristike pojedinih naći muzičkih kultura. zrele oblike. približavanje muzike dramskom iz sve su to temelji na kojima izrasta nova epoha evropske 1 kulture — barok. ortodoksno kršćansko poimanje. U tom je sukobu Ernesti pokazao netrpeljivost i sitničavost.) i na crkvene kantate. Ivana. slobodno oblikovanim recitativima i arijama i jednostavnim završnim zbornim koralom. 1746 u Naumburgu. dobija ponekad svjetovni karakter.. U sukob su bili uvučeni načelnik..~~ ' 1 Clavierbuchlein Jur Anua Magdalena litich. također djelomično parodije ranijih djela. 1885. Pojavivši se u završnoj fazi baroka B. poprirj čenje umjetnički složenog i duboko proživljenog djela. d budućnost. Njegova pažnja usredotočuje se na sakupljanje pretežno ranije nastalih djela u veće zbirke (4 sv. To vrijedi u prvome redu za četiri majstorska ciklusa: Goldberg-Variationen. Mendelssohna. djelo u kojemu ni prije ni poslije nitko nije dosegao toliku visinu kontrapunktičkog majstorstva u okviru fuge (ovaj je rad ostao nedovršen\ Za boravka u Leipzigu B. jačanje tender jasnijim ispoljavanjem kompozitorova odnosa prema stv razvoj polifonog majstorstva. uz filozofsku i religioznu meditaciju — jedar i oštar uz snažnu dramatiku — najtananija lirika. posta opera seria) tipičan predstavnik feudalne umjetničke id< oratorij. izvršena u januaru 1750. ciklus na temu koju je Bachu 1747 zadao Fridrik II prilikom umjetnikova posjeta Potsdamu (na taj Thema Regium komponirao je B. smjelo se ruše polifone pa monijske konvencije. i instrumentalnih ansambla. stvoren da služi kao oružje kontrareformacijske i postaje nosilac naprednih umjetničkih tendencija. knez ga je od 1733 do 1736 ostavio da čeka na zamoljeni naslov dvorskog kompozitora. Početkom 1749 razbolio se..100 BACH kojemu vode gotovo svi putovi dotadašnje evropske 1 aktivnosti. fuga i ricercara te jednu trio-sonatu). kristaliziranje i ustaljivanje nije. Kanonische Veranderungen iiber uVom Himmel hochi i Kunst der Fuge. — Što se tiče Bachova stvaralaštva. rođena iz te realističnijim umjetničkim izražavanjem i uskrsavanjem kratične (u specifičnom smislu) grčke tragedije. živa muzika. Pod pritiskom kracije i djelomično pod valom kontrareformacije ona se 1 sporo i na poseban način. karakteristično je za to doba da osim Mise u h-molu. II sv. ostala je sasvim bez uspjeha. tada napušta stariji oblik (tzv. većinom prema svjetovnim. u svojemu monumentalnom djelu. u Dresdenu je bio 1731. očitovao samosvijest i uzdržanost. u protestantskim kantatama=B. Budući da je ta crkva bila porušena za Drugoga svjetskog rata. Prvi spomenik Bachu podignut je 1843 u Leipzigu. Sve ove crte u punijem obliku i u najoštrijim suprotnostima. Operacija. preneseni su Bachovi ostaci 1949 u crkvu sv. savršenije. zemlje s tipičnin građanskim pojavama u duhovnom životu. a služio se i podvalama. a samo djelomično prema crkvenim uzorima. konzistorij pa i sam knez. Karakteristično je pri tome. zbirke Wohltemperiertes klavier. Međutim. u Halleu 1740. VII 1750 pokopali kod južnog zida crkve sv. Od Tridesetgodišnjeg rata (1618—48) do Bachov Njemačka pruža sliku ekonomski i politički rasparčane malo samostalne u kulturnom pogledu. puna protivurječnosti (konačno.. o muzika. treba njegovu stvaralačku ličnost promotriti kao kariku u lan cu razvoja evropske muzičke kulture. sve su to u stvari parodije.. Tako je 1732 boravio u Kasselu. 18 Chorale za orgulje itd. još mnogim konvencijama ustaljene muzičke prakse — s baroku poprima određenije. umjetnički vanredno složeni ciklus kanona. vezana -i prostorom za crkvu. ravnoteža muzičkih oblika i njihova sve v ređenost. 1894 pronađen je lijes s Bachovim ostacima i oni su položeni u kriptu crkve sv. instrun muzika na dvorovima. uz pompoznost susreće se jednostavnost i ne nost. uz dostojanstvenost i ukočenost javlja se živa ŠE i kićenost.. iako ponekad nagao i nedosljedan. uloga i vrijednost. na inicijativu F. On je po Bachovu dik tatu zapisao posljednje umjetnikove kompozicije. Klavierubung . Spruchkantate) i prelazi na novi tip solo kantate (bez uvodnog zbora) te na koralnu kantatu sa široko razvijenim i razrađenim. znanstvenim izobražavanjem intelekta i odgajanjem u duhu moralno razborite čovječnosti« (F. to je epoha se sukobljuju i prepleću kulturne tendencije triju dri snaga: crkve. Tome. se više bavi muzičko-tehničkim problemima: sabiranjem. kojoj je najčešće nametnut zad služi samo u reprezentativno-dekorativne svrhe. da bi se zatim razgranali na razne strane. a 1747 u Potsdamu u znamenitoj posjeti Fridriku II. . Goldberga. reljefno : i jasno osvijetljene. ali je mjesto njegova groba ubrzo zaboravljeno.

ili povezujući u cjelinu koral. Međutim. TOME U LEIPZIGU zičkom jeziku progovara za budućnost. naročito »presađivanje« stavaka iz jednog djela u drugo. od starih teoretičara Praetoriusa. Kvaliteta u Bachovu stvaralaštvu neprestano se uzdiže: od Actus tragicusa (1707) do Kreuzstab Kamate (1731). drveni i li meni duhači samostalne su grupe. od francuskih klavesinista Raisona. Neidhardta. tada intenzitet počinje opadati. je. starijih i suvremenih autora. postepeno izmjenio u smislu neohumanizma. Barvphonusa i dr. Osim toga B. sadržajno intenzivirao. a vjerojatno ni istovetni: možda se radi o adaptiranju postojeće kompozicije za nove. nije Bachova osobina. Doduše. od miihlhausenske Ratstvechsel-Kamate do Lobet den Herren. Frobergera. sadržaja i oblikovanja tako i linija stilskog razvoja. Nuciusa. kod klavirskih djela B. Njegovo stvaranje počinje polagano i istom od 24. godine postaje intenzivnije i bogatije što traje po prilici do 55. Marcella. radi neobično mnogo na sakupljanju. Hasse. plesne forme. a možda je to i težnja za potpunijim i zrelijim obrađivanjem ranije zamisli. Vjerojatno odavde. Zvučna sredstva kojima se B. Praksu instrumentalnih sastava (s obzirom na broj izvođača) iz Bachova vremena ne treba kruto. Buxtehudea. bio je u vrijeme Bachova školovanja još mjerodavan ali se u toku XVIII st. gudači. jer je — kao što i sam B. uvertire. U orguljskim djelima isprva daje prednost sjevernonjemačkom. harmonija. du frommer Gott (između 1704—08) do varijacija Vom Himmel hoch (1747). filantropinizma i sekularizacije što prethodi predrevolucionarnbj epohi. Werckmeistera. arije. studiranju. provodi zvukovnu diferencijaciju u odnosu na karakter muzike. Lippiusa. pa se kod polifonih služi radije klavikordom. U njegovoj muzici osjećaju se muzičke tradicije reformacije. Za posebna reprezentativna izvođenja služi se najvećim sastavima i kombinacijama. obrađuje. Stoga se u Bachovoj umjetničkoj djelatnosti osjeća i odraz Augustinove teze o muzici kao laudatio Dei i recreatio cordis. kaže — leipziški aparat bio oskudan. uvijek iznova vraćao. nalazi se prerađena u Himmelfahrts-Oratorium iz 1735 i konačno u Agmisu iz Messe in h). B. Karakteristično je da B. od talijanskih instrumentalnih majstora Albinonija. barokna kićenost s lirskim refleksijama. vokalno-instrumentalne i orguljaške prakse proizašle iz kantorskog zvanja. fuge. Graupner i mnogi drugi autori). Boehma. fantazije. motetski ili koncertantni zborni stavci. a na klasicizam oblikovanje tema izrazito homofonog karaktera. mnogo prerađuje. utvrđivanja kronologije i objašnjenja djela. koralne fantazije (instrumentalne i vokalne). komorne i crkvene sonate. jer se sastav ponajprije prilagođavao mjestu (akustičkom prostoru)! i mogućnostima izvođenja. Pachelbela. Po svom odgoju. Grignvja. od suvremenih teoretičara Matthesona. ali i njihove moguć nosti on u najvećoj mjeri iskorišćuje. obilje u stvaralaštvu karakteristično je za kompozitore toga vremena (takvi su Handel. partite. i utjecaj težnje za slobodnijim sudjelovanjem građanstva u muzičkoj praksi i za njegovom umjetničkom afirmacijom. sudjelujući u muzičkoj praksi dvorova. Marchanda. a s druge sve jače prodiranje racionalističkog gledanja na svijet i očiglednih novohumanističkih tendencija u umjetnosti. godine. rano došao u dodir s francuskim prosvjetiteljskim idejama i antropocentričkim shvaćanjem muzike. individualnost melodike. katkad i mijenjao. U opravdanost ovih hipoteza može uvjeriti činjenica da je B. kanoni (instrumentalni i vokalni). arije i duete kao koncertne stavke (u Mesu in h). od starih i suvremenih majstora vokalne i orguljaške muzike dobro poznaje Palestrinu. na romantiku upućuju snaga izražaja. B. dakle na stupovima ortodoksnog luteranskog naučavanja. Razlog i cilj ovakvih postupaka nisu uvijek sasvim jasni. kao i od želje za ovladavanjem novim tehničkim izražajnim sredstvima. Sve te suprotnosti njegova vremena isprepleću se i sjedinjuju u njegovoj muzici: produhovljena meditativnost s crtama hedonizma i plemenitog uživanja u zvuku. je čvrsto vezan za svoju zemlju. koje bi on bio napisao prije svoje 20. Buttstedta. Prema tome Bachova genijalnost nije u pronalaženju novih oblika nego u tome što je nasljedene vrste i oblike do krajnjih mogućnosti produbio. dolazi i do jedne univerzalističke crte. a često u dotjeranijem i potpunijem obliku. ali ako se uzme u obzir da je gotovo polovina Bachova opusa izgubljena onda on svakako ide medu najplodnije muzičke stvaraoce. Nisu poznate kompozicije. ali nikad ne upada u obično imitiranje već svemu daje pečat snažne individualnosti koja ga uzdiže iznad njegovih suvremenika. Tamo gdje B. obogatio i formalno zaokružio premašivši u tome sve svoje suvremenike. Svojstvo baroknih muzičara. a i sam pokušava da mu usavrši konstrukciju i zvuk). njegova se »ruka« lako prepoznaje čak i u preradbama tuđih djela. Eulera. i na klasičnoj starini u rimsko-humanističkoj predaji. prerađivanju. Bachov je orkestar koncipiran »zborno« kao i orgulje. arioso i recitativ (Matthauspassion) ili dijelove suite i koncerta. U nizu vveimarskih kantata i oratorijskih djela instrumentalni sastav zamišljen je solistički. kombinira i proširuje. U tom smislu karakteri- . da se vrlo rano počinju baviti kompozicijom i da vrlo rano izgrađuju svoj stil. a i od onog kulturnog »internacionalizma« feudalnih dvorova. bez obzira kakvog je karaktera ili vrste (npr. a kasnije Silbermannovom. odnosno težnje za što širim spajanjem raznih elemenata. od lnventionen do Kunst der Fuge — i to kako linija tehničkog umijeća. kantabilnijemu tipu. Bachova opća naobrazba počiva na Hutterovu Compendiumu i Comeniusovu Vestibulumu. takav je način rada za Bachovo doba posve neobičan. upotrebljava radije čembalo (Bach poznaje i Hammerklavier. služi također su kasnobarokna. Beera. on ukazuje više na romantizam nego na značajke klasike. To stvara poteškoće kod ocjenjivanja. daleko natkriljuje svoje suvremenike u poznavanju muzike drugih majstora i sintetiziranju različitih iskustava s izrazitim obilježjem svoje individualnosti. shematski shvaćati. a kod kompozicija u kojima prevladava homofoni princip i virtuozitet. mnoge instrumentalne kompozicije obrađivao za razne sastave i u raznim stupnjevima teškoće izvođenja. U pogledu muzičkih vrsta i oblika njegovo stvaralaštvo pruža tipičnu sliku kasnog baroka: preludiji. Schnitgerovom tipu orgulja s mnogo mikstura. a kod kasnijih kantata i oratorijskih djela to nije slučaj. Scarlatti. Couperina. Telemann. od koralne partite O Gon. Frescobaldija. recitativi. specifične potrebe. nužan je rezultat takve djelatnosti temeljito proučavanje raznih njemačkih i stranih. jedna arija iz Gottscheds Kamate — 1725. toccate. njemačke građanske »muzikantske« prakse i njemačke (profesionalne) vokalne. njemačke narodne pjesme. pa se pretpostavlja da se zapravo radi o prauzorcima ili praidejama na koje se B. taj vjekovima ustaljen odgojni ideal protestantske Njemačke sa teocentričko-simboličkim poimanjem muzike. preobličuje i »parodira? svoje vlastite kompozicije. Stroge diferencijacije između orkestra i komornih ansambla kod Bacha još nema. Konkretan povod za komponiranje kod Bacha je još uvijek u najvećoj mjeri — »službena dužnost«. adaptiranju tuđe muzike. cijeni ga. Opseg Bachova djela golem je. oblikujući npr. za njene običaje i njenu kulturnu baštinu. godine života. I aktivnost u raznim granama muzičke djelatnosti nije neobična za ono doba. klavirskoj i vokalnoj muzici).BACH govanje religioznih tradicija. No B. Te je ustaljene oblike B. Vivaldija. obrazovanju i djelovanju B. osim toga neprestano usvaja nove elemente iz francuske i talijanske muzike. se stilski nadovezuje neposredno na njemačko nasljeđe (u orguljskoj. u svom mu- 101 CRKVA SV. suite. koralne zborove u formi uvertire.

s isl apostola — tj. ui cjelina praktički nasljeđa. produkti. br. Tu su prizvukom tragike. od 1714 kani ostatak flamanskih. koji be. Kod njega se susreću i mistična primjena je iskreno religiozan. 2. Ona naoko jednostavno i normalno. koje oznoj dogmi svoju muzičku misao. koju je svakako pod ima 84 CRKVENI osjetio: životni proces je neprekidna borba. o »teorijom o afektima«. »sveto je sredine prema sebi i svoju vlastitu vrijednost. tj. što teologije prodrla u ostvari u muzici. a njegova dvorska tituls furstlicher Sachsischer Hofcompositeur. 12 za apostole. — U pobujne fantazije i j gledu sadržaja. Pored toga je redovno radio na pedagoškim u posljednjoj koralnoj obradbi Vor deinen Thron prvi rr i didaktičkim djelima. laštva u smislu onog stvaralaštva »neobaveznog« tipa.8 = 14. u izrazio i sjedinio u svom stvaralaštvu snagom čudesne Credu iz Messe in dualnosti. ali upravo kao snažan unum De-um« 7 x duh. savjestan učitelj. i obiteljskih problema. kako se Bachov život raširena pojava).u njegovo pravo. on je duh silovite snage. sve to dokazuje da genijalno nadareni muzičar može i shvaćanjem unutar određenih formula progovoriti izravno nadahnutim posve svjestan građanin koji revolucionarnom kim ruš: individualnim jezikom. koja nisu naručena nost vremena i niti namijenjena određenoj u kojoj je živio. Ali dubok filozof i neposrednost emocija. Ali u drugom čen život i d. njihovi zbro. podređuje religioznom osjećanju kanona i muzičke »retoričke figure«.punim dahom udisao život i izgarao u plemenitom naj kaliptički brojevi«) iz ga prenese u muziku. duhovit i oštar kritičar negativnih ranje. J. koji je gledao daleko ispred sebe i svog vremena. odsjeku leipziš-kog boravka ali ni jedan ne nalazimo u tom pogledu sve toliko problema! veće oslobađanje. np tate. tenzivno i iscrpi poriva. KONCERT U Činjenica. S.čovjek zdrave srži. dalek od svijeta. izraženi muzič. katkada predaje radosti umjetničkog stvaralaštva i radosti zanatski pomoću principa naivne ilustrativnosti. se susreće uglavnom u u sferi profesionalnih. BACH je 9+18-1-2 + 1^3^virsku muziku. Bachova muzika nije lišena ni ce starih zakona i dogma. on ih je nastojao među sobom pomiriti. ali se istodobno ] treba da asocijativno povezu pažnju uz određeni tekst. Što je B. 11 se konstatirati. nema plod unutrašnjeg zahtijeva. izvan religioznih okvira. odrazi neupotrebljiva i za rimsko i u punoj mjeri u za luteransko bogoslužje. bio je osjećajan. svrsi u muzičkoj praksi rječnost i složene sredine (Messa in h. melodijske formule. Za svoje sugrađane B. u svakodnevnom marljivo. je bio kasnijeg datuma. kao čke prakse. da tako kažemo. često nesa Biblije.strastvenosti. u Cothenu je najviše pisao orkestralnu. Gledajući. S. kršćanski ^ melodijske linije s tekstom (naročito u dramskim recitativima teocentričko-sim pasija). autograf g razinu. a pomirljiv i predan. očekuje kraj života. početak. »in -trao »bogom određenim« pojavama. SVOnjemu nakon njegove smrti.1 + 3 -•. kraj. Kapellmeister und tor Chori Mušici in Leipzig) bila im je trn u oku. nailazimo Protivurječnost < na djela. dobar otac i dobar kim sredstvima. je bio Iz Muzičkog rječnika J. da je Bachovo pravo značenje shvaćeno i BACHOVO DOBA prvoj polovini XIX st. da sve. »pramuzikar je iz aleksandrin-ske »iskonski je muzikantskom« osjećanju težnje. kao navajući golemu snaguposlovnih i sugestivnost njegova muzičkog jednostavna a-legorija i u grandioznim dramskim scenama i u intimnim lirskim brojeva (npr. k n nosno u muzičkom čovjek isprazna mudrovanja. jer i h — riječ »credo« javlja ne mogavši izaći iz »ljušture« svog religioznog shvatanja se 7 x 7 = 49 puta. Gradski r je na sjednici vijeća. bez Jude mora osjećajem posmatrao i proživljavao život oko sel — uvjetuje 11 nastupa ljudskim jasno uočavao svakidašnje probleme sredine u kojoj j dionica. B. građanin pun 1 produbljeno povezivanje strog konzervati muzičkog sadržaja s dagog i najsmjel poetskim. tri oblika: 1. pa i neki meno sjajan impi or-guljski korali). stva. Walthera. Te svoje unutarnje protivurječnosti crkvu. < 12 = 84 puta. bez određene Nijedan muz namjene. poten. ako se cije. kao dublja toliko mogao ocrtati slike najrazličitijih raspoloženja i ka semantika brojeva koja rima Bachova snaga u onom. vjernike (npr. još ne pozna potpunu slobodu stvararedak ima 14 tonova. isticanje dramatskih akce-nata. u Bacho-voj tehničar. 1732 jeručno naznačio). kao kabalistika alfabeta izraženog brojevima 1—24 (ti do 1713 mnogo zastupane orguljske kompozicije. ilustrativni ć elementi podignuti na višu J. ali i ozbiljan luteran. G. čitava melodija 41. nego životne pojavu punine i slojevitosti »sveti brojevi« (»apo. tijesna povezanost tor. koja se javlja kao XIX st. on je r muzici ima mnogo dodirnih pjesnik i učenj tačaka s tada raširenom perimentator.pouzdan čuvar svog posla i doma. između mnogih Thomaskantora«. Vrlo je razmičući granice svoje umjetničke koncepcije često kod Bacha zastupana i simbolika brojeva (u njegovo vrijeme rivanja. Bacha zanosi i smjelošću kombinatorika spekulativnih momenata koji su našli dosta plodno tlo u like brojeva i realističko ocrtavanje psiholoških momen racionalizmu XVIII st. od. dan nakon Bachove smrti izvijestic Schule brauche einen Kantoren und keinen Kapellmeisl . nego tri stavku: tako broj 7 oštrouman mislilac kojemu nije bilo strano ni lirsko san za stvoritelja. B. stoga njegovu ne treba prom luteranstvo. k trojstvo« traži tri odnos te snage i dubine i u tako veličanstvenim oblicima i glasa). zahtijeva da se promotri odnos takta. u Leipzigu pretežno crkvena djela (iako su i druga tema prve fuge u zbirci Vohltemperiertes Klavier ima 14 područja zastupana). kad s« jevi. lake razdražljivosti i plamene srdžbe. BACH. odnosno renesansnih postupaka). komornu i klaje 2 4. fuga čitavom svom djelu — i mimo svoje volje — morao c Patrem omnipotentem odraz jedne nepobitne životne istine. niz složenom djelu »reprezentativnih« djela nosti. duboko i intenzivno.njemu nepravedno postupa. naklonjen radostima života. da je B. Početak Ciacone iz sonate u d-molu za violinu solo.102 BACH stične su pojedine etape njegova života i rada: u Weimaru su 3.

d-mol. a-mol. oko 1724. d-mol (u Weimaru). u F-duru. Bach i Fr. naglo počeo rasti interes za Bachovu muziku. 4 koralne partite. zbirke Klavieriibung . Preludiji i fuge: a-mol. u F-duru. Istom 1754 objavljen je nekrolog. tuđih kompozicija). utemeljeno je novo društvo. Šest sonata: I. oko 1720. 18 Chordle. DJELA. U ovom popisu Bachovih kompozicija ne navode se one. Preludiji: C-dur. II. Eschenburga dao na licitaciju. a jedva da je i izvođene No vrijeme koje je tražilo kontinuitet s prošlošću. 6 malih preludija. h-mol. 6 partita (obj. D-dur. C-dur. u kojoj su važnu ulogu odigrali H. oko 1720—23 (troglasne invencije nose i naziv Sinfonie) . oko 1744. Bachii u E-duru. d-mol (tzv. P61chau. neoklasika) ukazao je na neiscrpnu vitalnost Bachove muzike koja postaje ishodištem različitih pravaca u muzici XX st. Ch. ona su se studirala i navodila u udžbenicima. koje se navode zbog kontinuiteta u numeriranju). 2 koncerta za 3 klavira: d-mol i C-dur. 1742). e-mol. a 1946 osnovano je Internacionalno Bachovo društvo (u Schaffhausenu) pod vodstvom A. da je na prijelazu . I I . 15 dvoglasnih i 15 troglasnih invencija. Agricola. interes za stvaralačku individualnost. koralne obradbe u zbir kama: OrgelbiiMein (46 stavaka). A. d-mol. 6 suita za violončelo solo: G-dur. oko 1730. Spitta (najvažniji Bachov biograf u XIX st. Das Wohltemperierte Klavier. Corellija). L. cijenili samo velikog orguljskog virtuoza. G-dur. nađen je manji broj autografa kod Kirnbergera. Aria variata alla maniera italiana. sadržava također 24 preludija i fuge u svim tonalitetima. je osvojio svijet. svi 1721. J. Aria mit 30 Verdnderungen (tzv. oko 1722. partita za flautu solo u a-molu. kojemu je svrha organiziranje izvedaba Bachovih kompozicija. 9 kanona. Odsudna prekretnica je svakako izvedba Matthauspassiona pod ravnanjem Mendelssohna (u Leipzigu. Dionice kantata dobiva Anna Magdalena Bach i predaje ih gradu Leipzigu (danas u crkvi sv. 1739). oko 1727—36. zbirke Klavieriibung. Engleskoj. u c-molu. c-mol. II. pošto je Bach-Gesellschaft svoj zadatak ostvario. Ch. a-mol. Uzak krug profesionalnih muzičara veoma je cijenio Bacha. V 1751 ne spominje Bacha. g-mol. 1747—49. Hoffmann. E. 6 i 11. Schelble. C-dur. Švicarskoj. Istovremeno pojavljuje se zanimanje za Bachovu umjetnost u Engleskoj (A. koncertne obradbe prema djelima princa Johanna Ernsta Weimarskog i prema violinskim koncertima A. 1734). Kollmann. g-mol. 2 koncerta za violinu: a-mol i E-dur. početkom 1722. u G-duru oko 1720 i III. e-mol. oko 1709 i u a-molu. e-mol. Fuge: c-mol (tema G. g-mol. II (ovom svesku B. u F-duru. 1747. oko 1722. 4 Duetta (obj. improvizatora i majstora kompozicijske tehnike. završen vjerojatno 1722. između 1733 i 1739 (prer. — KOMORNA. c-mol. Mosevvius. — ZA ORGULJE. nije nikada dao taj naslov. E-dur. 5. što su ga napisali C. Rijetki i veoma skromni epitafi. oko 1720. oko 1704. obj. tokate u fis-molu i c-molu. u G-duru. u h-molu sa koncertantnom flautom. Tome). Ernesti. Neue Bach-Gesellschaft.). D. g-mol. God. God. A-dur. Počinje i štampanje nekih Bachovih (uglavnom manjih instrumentalnih) djela u Njemačkoj. Fantasia con imitazione u h-molu. zbirke Klavieriibung. Dorische). u II sv. I (započet 1720. f-mol. nisu mnogo izmijenili sliku te ravnodušnosti. A-dur. F. Preko Forkela je dosta materijala otišlo na razne strane. oko 1730. a 1778 je neke rukopise preko J. u II sv. a-mol. 5 fuga: e-mol. drugi ustupio Forkelu. Nauea u Halleu itd. u Es-duru. Rektor Thomasschuh. e-mol. oko 1730—33 (potpuno su originalni u najboljem slučaju koncerti u d-molu i E-duru. Bitter. II. 7 fuga iz zbirke Klavierbuchlein: e-mol. 1731). Razvoj historijskih muzičkih stilova novijeg doba (neobarok. E-dur. Bacha). C-dur. zbirke Klavieriibung. Moschelesa. sve oko 1709. 1739. g-mol. objavljivanje praktičkih i pedagoških izdanja i poticanje naučnih istraživanja. u C-duru i VI. T. stavka orguljske sonate u d-molu). oko 1725. Capriccio in honorem J. Ch. 1850 osniva se u Leipzigu pod vodstvom Schumanna. Kromatische Fantasie und Fuge u d-molu. zbirke Klavieriibung. E. IV. III. Veći dio materijala iz tih i drugih rukopisa dolazi tada u Preussische Staatsbibliothek (današnja Offentliche Wissenschafts~Bibliothek u 103 j • -u u XIX st. oko 1730—33 (preradba Vivaldijeva koncerta za 4 violine u h-molu op. Njegovi učenici čuvali su djela u prijepisima. oko 1720. c-mol. prema Altnikolovu prijepisu. violinu. ujedno i prvi — doduše površan — pregled djela iz tada još potpune zaostavštine. G-dur. zbirke Kla vieriibung. Fantazije u G-duru i C-duru. partita u h-molu (obj. oko 1727—30. Četiri uvertire (suite): I. Schubart i drugi. Capriccio sopra la lontananza del suo fratello dilettissimo u B-duru. da komm ich her«. Franzosische Suiten. fugato u e-molu. Das Wohltemperierte Klavier. fantazija i fuga u a-molu. u G-duru. g-mol i d-mol svi. c-mol. i to prvi preradba nesačuvanog koncerta za 2 violine u d-molu.BACH Njegova je smrt zabilježena samo u jednim novinama. suite u a-molu i Es^duru. preludij i fuga u A-duru. Burnev). 1747. a-mol. (20 korala). A. IV. sadržava 24 preludija i fuge u svim tonalitetima). to je ujedno i najstarija Bachova biografija. Ph. oko 1708—23. Nakon toga započinje tzv. oko 1720. više pojedinačnih suitnih stavaka. bibliotekar berlinske Singakademie iz ostavštine C. koncert za 4 klavira u a-molu. — VOKALNA: Messe in h. klavir i gudače u a-molu. »Bachova renesansa«. C-dur. slično kao i Bachovi suvremenici. nakon 1740. 1735). oko 1730—33 (oba su djela preradbe nepoznatih. Nageli J. 1704. 1739). Einige canonische Verdnderungen iiber das Weihnachtslied »Vom Himmel hoch. oko 1725. 6 tzv. C-dur. Tokate i fuge: F-dur. Chr. Simrock (Bonn) i dr. Terry. op. h-mol (tema A. F-dur. C-dur. Schweitzera. a drugi sačuvanog koncerta za 2 violine u d-molu). sonata u D-duru. G. E-dur. 1747. anegdota. i prema nepoznatim uzorcima. pa izdavači Kollmann (London). Kla vieriibung. III sv. Schering i čitav niz drugih. 3 partite za violinu solo" h-mol. — KLAVIRSKA. d-mol. oko 1720. 4 sonate za flautu i klavir: h-mol. 8 koncerata za klavir (čembalo): d-mol. Es-dur. oko 1716. E. dok su ostali vjerojatno preradbe tuđih i nesačuvanih Bachovih violinskih kon cerata). V. Naučno istraživanje Bachova života i djelatnosti započinje C. III. u D-duru i VI. D-dur. 1900. Schweitzer. Bacha i Ch. 6 Brandenburgische K onzerte: I. u c-molu. B. E. sve je to učinilo. II. u III sv. Th. G. velik broj koralnih obradbi u rukopisnoj Kirnbergerovoj zbirci. sve oko 1720 (posljednja je za violu pomposu). on je oko 1770 jedan dio prodao. u d-molu. Brahmsa i F. u C-duru. u svom izvještaju od 4. Hilgenfeldtj a nastavljaju C. Rochlitz. oko 1720. e-mol. u D-duru. Klemmu u Sangerhausen Berlinu). Zelter. III 1829). oko 1709—10. 1736 (oba su koncerta u c-molu preradbe. Goldberg-Variationen. B. koncert za flautu. za koje postoji više ili manje opravdana sumnja da nisu njegove (iznimka su jedino neke kantate. oko 1721. 3 br. III. C-dur. G-dur. oko 1717 (Weimar). 5 tokata: D-dur. A-dur. Passacaglia u c-molu. C-dur. u C-duru. oko 1730 (zapravo preradba vlastitog preludija i fuge u a-molu za klavir i 2. F. A-dur. oko 1716. oko 1703. 11. Hausera u Miinchenu. J. 5 malih preludija. Die Kunst der Fuge. d-mol. N. Fantazija i fuga u c-molu. Većinu rukopisa prikupio je kasnije G. oko 1727—36. 3 sonate za violu da gamba i klavir: G-dur. Spohra i drugih Bach-Gesellschaft (-> Muzička društva) sa zadatkom da objavi cjelokupno izdanje Bachovih djela. Ph. Dio ostavštine koji je došao u ruke Friedemanna ne može se tačno slijediti. u D-duru i IV 7 . D-dur. Es-dur (obj. 1 trio-sonata u c-molu). oko 1720. 3 sonate za violinu solo: g-mol. Liszta. Schwenckea (nasljednika C. 1720. Hoffmeister & Kuhnel i Breitkopf & Hartel (Leipzig). Italienisches Konzert u F-duru (obj. ali neposredni potomci su. mlada historijska nauka. Mendelssohn. oko 1720. C-dur (Cothen). u B-duru. a-mol. i od stavka <fjG#tftBachovo pismo J. u G -duru. oko 1721. Marx. 3 trio-sonate: I. u e-molu. F. Friedemanna i Philippa Emanuela. pojedinačno 1726—31. kao IV sv. oko 1712—16. U drugoj polovini XVIII st. 7 br. među kojima je bio i Telemannov Sonet (1754). a zajedno kao I sv. 10). Bachovi rukopisi podijeljeni su poslije njegove smrti između njegovih sinova. F. 3 koncerta za 2 klavira: I. sve oko 1727. 1 kanonska fuga. Vivaldija op. Sechs Chordle. III. V. e-mol. — BEZ ODREĐENE NA MJENE: Das Musikalische Opfer na temu Fridrika II (2 ricercara. 8 sonata za violinu i klavir: h-mol. koncert za 2 violine u d-molu. ORKESTRALNA. Englische Suiten. S. Legrenzija). 1751. pa Goethe. B. A-dur. E-dur. C. a-mol. 2 br. d-mol. U XVIII i XIX st. H. J. oko 1720—-21. Clementija. fuga u a-molu. u c-molu. 9 malih preludija. c-mol. Ph. Ph. oko 1720 (poznata i pod nazivom Fantasie und Fuge)\ G-dur. 6 tzv. oko 1716—17. bili su privučeni snagom Bachova genija. ličnih zapažanja. nešto je došlo do Zeltera (i Mendelssohna) i Nagelija. ipak nije bio sasvim zaboravljen. D-dur. G-dur. obje oko 1727—30. u C-duru. oko 1720. u III sv. 1704. Bachovo djelo — jedna od najvećih manifestacija evropske kulture — postalo je svojina čitavog čovje čanstva. sastavljena na temelju usmene predaje. A. A. oba oko 1720. f-mol. G-dur. a nisu spoznali veličinu stvaralačke ličnosti: između 1750—1800 niti jedno Bachovo djelo nije štampano. Canzona u d-molu. f-mol. kao i pojedinačno na raznim mje stima. sve oko 1720. c-mol. oko 1720. e-mol. završen je 1744).

Ich zvill den Kreuzstab gerne tragen. O proslavi 200-godišnjice ■ smrti preuzeli su dužnost pripremanja novog cjelokupnog izdanja n> ustanove Johann-Sebastian-Bach Institut u Gottingenu i Bach-Archiz God. izvedeno 1723. Gelobet sei der Herr. smrti. Gott fdhret auf mit Jauchzen. 80. oko 1736—37. Ober Johann Sebastian Bachs Leben. oko 1728 (po sve Bachovo djelo). Prvo cjelokupno izdanje Bachovih djela (sačuvanih) objavio je schaft od 1851 do 1899 u 46 svezaka. Bornemann. 186. mich armen Sunder. . »Ich bin in mir vergnugt«. Ddrffel. Himmelskonig. 1738 ? (nedovršeno. 151. — I i H. — J. 1734 (sastoji se gotovo isključivo od parodiranih stavaka Bachovih kantata). 1726. 1955 izašli su prvi svesci (Barenreiter-Verlag u Kasselu) tog no^ izdanja (Neue Ausgabe sdmtlicher Werkej koje će objavljivati sva djelo u autentičnom obliku i u preradbama.. das seinen Jesam lebend zveiss. Falsche Welt. 1724? ( I I verzija oke 196.. oko 1715. Johannespassion (tekst djelomice prema B. Herr Jesu Christ. 190. ..__________s. 137. — K. der Herr. 1724. 1 seinen Schafen mit Mamen.beliebte Seelenlust. Das Bachschrifttum 1945—52. 1725. Lobe den Herrn. oko 1723. Schmieder. 1723). Aus der Tiefe rufe ich. ist Sonn und Schild. 93. zersprenget. New York 1954 (franc.. oko 1732—35. Četvoroglasne c tovo 400 protestantskih korala (371 koral nalazi se u proširenom II Bachovih korala. 1905. priredili su i J. . Weihnachtsoratorium. sei millkommen. 17... 1717. Was mir behagt. 75. mein Herz. Ba sehrift 1950. 74... 1730—36. Ach wie f\\uchtifl ach ZVie nichtiS 1724* 27 ^y/i>y 7nP7 cr vrtić ytn"hfi wtiy mćivj V* MAĐ ~T T~y& « « 1„*vVix1. Die Handschriften J. Widerstehe doch der Šunde. 43. — H. djelomično parodija idu 193 a. Gott ist mein Konig. 1724. uz kritičke komentare (k izdanja).. zvann zverd (eh sterben. 1726. Herz und Mund und Tat und Leben. 1725. 1726. Leipzig 1928. 55. Bacha i J. 1724. oko 1731. 1901—48. 19. spielende Wellen. po svoj prilici djelo G. izdanjem cjelokupnih Bachovih djela.. Cantate en bu hahn en neue Oberkeet«. 148. Kantate (do br. 138.) u redakciji ] (Steingrdber. der zvird Wort halten. izv. wer da glaubet und ge~ tauft zvird. 198.. Jesu Christ. 133... 42.. mein Gott. 1708. 1730. 89. Ich freue mich in dir. Mache dich. — W. Bachs. 20. za 5 glasova. 1723. Ein fešte Burg.. 1731. betet. Beitrage zur Bach-Kritik (2 den i Leipzig 1910—12. Pojedinačna Bachova djela tiskana su za njegova života i po. Ich geh und suche mit Verlangen. .. SAD). L. od br. 1724. zvahr'r Mensch und Gott. Veri senstadt (nedovršeno) 1728. 1704. 130. 4. 1724.Christus. Matthduspassion (tekst: Picander).3 104 BACH Herze haben. o Seele. Alles nur nach Gottes Willen. 24. Gott ist unsere Zuv ili 1738. Leipzig 1802 ( I V izd. jer pripadaju drugim Bachovim vokalnim djelima). Trossingen 1958. nova naklada svih Okolnost. 1735. oko 1735—50. 1726. 132. Herr Jesu Crist. ] (vjerojatno obradbe tuđih djela). Seiffert. — E. S. Mizler. Dazu ist erschienen der Sohn Gottes. Es reifet euch ein schrecklich Ende. 45. 181. Gelobet seist du. 38.. za 8 glasova Jesu. Agricola i C. 189 zadržana je numeracija prema izdanju cjelokupnih Bachovih djela. 8. deinen Herren. ich Siindenknecht. Bach. 1716 (II verzija 1723). 1 mal dreier verstorbener Mitglieder der Sozietat der musikalischen X ten. 177. Ach Gott. 127. Regensburg 1938 ( I I izd. der du meine Seele. S. . gezviinschte Stunde. Agricole spominje se još jedna do danas nepoznata pasija..u. The Bach Reader..-■_ \r_____ i__. 1725. . "Obersicht Iiber die wichtigi sehriften erschienenen Aufsatze iiber J. du Donnerzvort. f-fovr C. Ich ruj zu dir. Gott. Blast Larmen.. 52. 117. Zahn. Bachs. Br\ch dem Hun-grigen dein Brot. Lobet den Herrn. Becker. 135. 1728—29. 1727. Schauet doch und sehet. 1714. izazvala je potrebu za novim. H. 76. . nepotpuno i da principima današnje muzičke nauke. II izd. der zvird mein Wort halten. Das ist je gezvisslich (nedovršeno. ihr Pauken! Erschallet. Der Herr denket an uns. New York 1945. Mensch. Brockesu)j izv. 1724?. t^l J frUIrLH »f £J J. 144. da je to izdanje u mnogočemu zastarjelo. A. 1723 (prerađen oko 1730). O holder Tag. G-dur (sastoje se samo od stavaka Kyrie i ( je najkasnije oko 1737 sastavio prema ranijim vlastitim djelima). 60.. 141. ^ . Duprea (do 1940. 11—18. meine Freude. 1725. 47. 194. 143. 207 a. Ein Herz. 1726. ist nur die muntre Jagd. Was frag ich nach der Welt. Lass. 1725. u nekrologu Ph. 1726. Ich hatte viel Bekummernis. 1958). Ph. Singet dem Herrn ein neues Lied (nedovršeno).. Schleicht. mein's Lebens L i instrumentalnu pratnju. 1724. oko 17^ angenehme Melodei (parodija prethodne kantate). Zu: Gesamtausgabe von Bachs Werken. Briefe J. Amo 204.. Musikalische Bibliothek. Ich habe meine Zuversicht. Von der Vergnugsamkeit. A-dur. Nimm. Kassel 1950. LIT. 71. 1719. 1715. izv. Ich hab in Gottes Herz und Sinn.. mein Jesu kommt. 1716 (prer. Bachs Bi Festgabe fiir J. Argre dich. oko 1730—34. 116. Schneider. — W. ibid. Bach-Jahrbuch. 129. 58. Die Elenden sollen essen. Neue I schaft). S. 95.. — M. Kuhnauu). Herr Jesu Christ. S.. 1723. _ _______________ . ibid. 136. Jauchzet Gott in allen Landen. Gleich w\e der Regen und Schnee. S. E. Leipzi izd. 1724. der sich auf seinen Gott. 53. Bringet dem Herrn Ehre seines Namens. O Ezvigkeit. mein Geist. 179. 1724. 1723. 1725. Su'sser Trost. 1733. 1723. I. 1735 (zapravo kantata Lobet Gott in seinen Reichen). 1731. Meine Seele riihmt und preist (vjerojatno n djelo). 15. Gott.~j. 128. Kunst werke . du Donnerzvort. naziv Hohe Messe dobilo je ovo djelo u XIX st. Landau.. Wer mich liebet. 22. dass deine Gottesfurcht Schmiicke dich. 147. 174. Hochsterzvunschstes 1723. 1707. Tessmer.. J. 1725. 205 a. 1724. Thematisches Katalog der Instrumentalwerke Leipzig 1867. I—XXXVI. 1729.' M. Bach im offentlichen Schrifttum seiner Musikzeitung. 192. 1734 (parodija prethodne k.. izv. von Dc trage zur Chronologie der Werke J. Es erhub sich ein Streit. 216. 1731—44. Es ii Bachovih kompozicija): 1 Wie schon leucktet der Aiorgenstern 1725. 1716 (II verzija 1723). 146. 1735—36. Christe eleison. 72. je u Scheringa {Eulenburg. Cambridge. Pjesme (samo je jt njegova — Vergiss mein nicht). 59. G. nicht. J. oko 1735—50. oko 1723. Ziirich i95°. Johann Sebastian Bach. Weichet nur. Ephraim. E. Leipzig. Gott. Herr Gott. 1724. seid getrost.. den mdchtigen Konig der Ehren. oko 1723—34. 134. Ihr Hduser des Himmels. Vereinigte Zzoietracht der Saiten. j. 1724. Noveli nadalje djela za klavir: Sdmtliche Klavierzverke (7 sv. T. 189. a 4-gl. 213. 1715. Der Geist hilft unsrer Schzvachheit auf. £"5 ist nichts gesundes an meinem Leibe. što ih je obj. — M. zbirka sviju koncerata obj. —■ G. 1724. 1726. za 4 glasa. (Kantate br. Der Streit zzvischen Phoebus und Pan »Geschzvinde. 209. erzviinschte Zeit. Ph. Siehe zu. 1 u jednom svesku.. tako za orgulje: Sdmtliche Orgelzverke (8 sv. 183. A Life of Johann Sebastian in Letten ments. Ein ungefdrbt Gemiite. gesehu 202. 1734 (parodija prethoc 208. 1708. Dem Gerechten mus das Licht. Wo Go nicht bei uns hd'lt. Pariz). Thematisch-svstematischi nis der musikalischen Werke von Johann Sebastian Bach. 1880—88).. Singet dem Herrn. J. 1726. Warum betrubst du dich. 1732. Am Abend aber desselbigen Sabbats. — CRKVENA: Četiri male mise 1 F-dur. BIOGRAFIJE I MONOGRAFIJE: J.. zvas dein ist und gehe hin. 131. 48. . 1 7 4 . bereit. alle Heic zbor i b. 1735. c. Kassel i Hamburg 1950). Her. 172. 1723. n . — H. 1723. seit bereit.... Tonet. 134 a. so schicks m}t mir. lass noch einen Strahl. 0 liebe Seele. verlanget mich (vjerojatno nije Bachovo djelo). zvie du zvillst. 1723. 1 (nekrolog). 214.dig in die Luft). j . koji je 1834 obj. oko 1740 (nije kantata. mein Herz.). Nach dir. 46. 1735. 44. Sie zverden euch in den Bann tun. Sei Lob und Preis mit Ehren. 36. 1726. — I Beitrage zur Bach-Kritik. ali se pojedini stavci mogu rekonstruirati. 90. zvie manches Herzeleid. izgubljene kantate nisu uzete u obzir). Bach. — J. Erforsche mich. Es ist dir gesagt. — Lebensbeschreibungen beriihmter Musikgelehrter und Tonkiinstl 1784. 150. 94. 1725 (-* br..— W.. Moteti: O Jesu Christi. betriibte Schatten.. 1724.. sia dolore. oko 1730 (parodija iduće kantate). Auf schmetternde Tone. 1726. S. Kassel 1934. Bekennen zvill ich seinen Namen ok 201.. Frotscher. Es ist ein trotzig und v oko 1735. Stuttgart 1919. 1727. Man singet mit Freuden vom Sieg. Muller v. 50. — H. 139.. 77. XXXVII— XI. Leipzig 1754. Jesu. Herr. 23. Telemanna). 1714. 25. Ph. Bach Dc Kassel i Leipzig 1963. Alesse in k). Fr. 1725. 1723. Leipzig). 1723. Bach Jahrbuch 1953. Himmelfahrtsoratorium. 16. 1724 (to je zapravo parodija iduće kantate). des Herren Tag. i. . Die Zeit. Ich elender Mensch. 1950). 96.. Preise dein Gliicke. Schneider. 1724. 1906. 1724. 203.. Vergniigte Ruh. Verzeichnis der bisher erschie ratur iiber J. 21. 1932 objavljen je jedan dod 1948 izdana je u Ann Arboru (Michigan... korale izdao je C pod naslovom Bach's Four Part Chorales (3 sv.. so ist auch dein Ruhm. . Erwunscht. Ph. . prijevod Pariz 1955). — A. 195. Schulze. oko 1717—23. već je načinjena prema stavcima iz ranijih Bachovih kantata. 115. 1904—39. Forkel. Wer Dank opfert. muzika nije originalna. Oster orator ium. 37. Komm. Auf. 1727. Wer nur den lieben Gott Idsst zvalten. Sei Lob und Ehr dem Hochsten Gut.. Bach-Jahrbuch (izd. Geiringei Familv. Herr.. Bach 1915—1918. Lobe den Herren. Barmherziges Herz Liebe. der ist mein Leben. Ka >>Schweigt stille. 212. PISMs MENTI: A. . 1724.. 210. 79. dich loben alle zvir. Was soli ich aus dir machen. 91. 176. 1723. Luther. oko 1730? (ova kantata po svoj prilici nije Bachova). 199. Herkules auf dem Scheidezveg sorgen. dich nicht. godišta 1940—48. — W. g-mol. Isti. Wohl dem. 70. gesegnetes Sachsen. die Tag und Jahre macht. Schlage doch. ibid.■■ 1724. lw*. Du solist Gott. Jesu. 118 O Jesu Christ meins Lebens Licht 1748. Bach-Jahrbuch. Preuss.. sv. nun sei gepreiset. 9. ] dein l\ame. 113. Schmieder. 1723.. 1731—32. plaudert nicht«.^^*.: BIBLIOGRAFIJA. David (izdavači). Wachet auf. 145. Leichtgesinnte Flatterg 182. Uns ist ein Kind geboren (pripisuje se J. 188. 1726.'Šnhn TT> A ' O"7 7w flllcvt ttlfiinfiti Tnten T71 A • n8 getreuer getreuer Hirt. Nun danket alle Gott. Die Himmel erzdhlen die Ehre Gottes. 1915. oko 1723. O Eivigkeit. ____________. liebe Christen.. 1725. oko 1736 (zapravo parodija jedne Bachove svjetovne kantate). 140. 92. 1784—87. 190 preuzeta je numeracija Schmiederova tematskog popisa zum Jordan kam. Wer mich liebet. 1910. — G.. Denn du tvirst meine Seele (djelo J. 1715. 1714. Ich armer Mensch. 200. Schering (urednik). 39. du hochstes Gut. 197. Marcuspassion. 1726. (Breitkopf & Hdrtel. 1724. tekst sadržava 3 odlom Glorta.. Tritt auf die _ _ _ . Jesu.. zertriimmert 1725. Bach 1765—69"). 1724..w ^^*b. a I izd. 18. 78. Neues Material zum Verzeichnis der bisher erschienenen Lil J. Bachs. Du zvahrer Gott und Davids Sohn. J733. T Verzeichnis der musikalischen Werke der Familie Bach. in excelsis Deo. 1734. 142. za 8 1726—27. Organ Works (15 sv.. 2 Zeit. S. 26. N.es Freudenlicht. K t ___ / i_.. 149. 1726. 119 Preise Jerusalem Wort. Bereitet die Wege. Obersicht iibe -Schrifttum in Zeitschriften 1928—1930. 40. — A. 1714.hv-int Aor oivSao ClnttĐC . 178. Selig ist der Mann. oko 1729. F. 211. Sie zverden euch in dt 1725. _ J i*U. Ach Herr.. Aus tiefer Not schrei ich zu dir.. "Zerreisset. Osanna dalje. — E. 1735—44.. Erschallet.. 1723. 1723. Leipzig. 1716 (2 verzije). Neue Bach-Gesellschaft objavilo je praktična izdanja i uglavnom mi te novootkrivena Bachova djela. 207. Wer sich selbst erhohet. 73. 1723.. j_____r r .. Auf ChristiHimmelfahrt allein.. 49. za 8 glasova oko 1726. oko 172 Der zufriedengestellte Aeolus.. Bachs. E. zvas gut ist. 1724. Fiirstin. POPISI IZDANJA. 51. 1727. oko 1729. Schreyer. Erhohtes Fleisch undBlut. Ouevres completes pour Vorgue (6 sv. BachGesellschaft. 1723. 57. 215. 1735—44. Bacha). 1723. 152. mein Herz. 184. 173 a i od 201 do 216 s' karaktera. ihr Feinde. _.. (katalog Bachove izložbe u Gottingenu 1950). 1930. Pretpostavlja se da će ovo izdanje biti dovršeno kroz 15 cjelokupno izdanje Bachovih djela postoje i izdanja sveukupnih dj struke. lieben. 1742.. dich loben zvir. 1726. lasst uns zvachen«. Wachet. Liebsl Gott. 1 lauchtster Leopold.. Asozv. Ich liebe den Hochsten. schzvimmt im Blut. — M. und erfahre. za 8 glasova. 1924—31).. 1733.ruft uns die Stimme. F. 54. Wir mu'ssen durch viel Triibsal. Jesus nahm zu sich die Zzvolfe. t ^ . i£ alles auf dich. 59). 1724. Kirnberger. u 47 godišta. 185. 1 (Pforten) zu Zion.. komm. Bac 1918. vjerojatno 1731 (muzika se nije sačuvala. Schriftstucke von der Hand J. Herr Jesu Christ. dir trau ich nicht. 1726. 41. S. M. Du Friedefurst. Nun ist das Heil und die Kraft. S. meine Seele. 1726. 170.) u redakciji E. 56. ihr L 173.

— A. Cherbuliez. Leipzig 1867 ( II I izd. Ernst. 1926 (obj. —■ Ph. 1925). Fuller-Maitland. Eax (H ero poa). Wien 1956. engl. The Story of the Development of a Great Personality. The Forty-eight Preludes and Fugues of J. Bach. Bach. G. J. Johann Sebastian Bach. Pirro. Bach. H. Bach. — H. H. Paris 1948. S. Riemann. Schwebsch. — R. Johann Se bastian Bach. Misch. — B. Bach. Kassel 1951 J E Hum A Companion to Bach's Orgelbiichlein London 1951 1952. Fischer. — A. MocKBa 1936 ( I II prer. Bach. F. Po3euoe. — F. Dahms. 1938. J. Johann Sebastian Bach. J. S. London 1911 [XI izd. S. 1948. 1960]. S. Bach. Wolfrum. S. Valabrega. — W. Bach's Chorale Preludes. — E. F. — R. My3biKajibnaH KJiacHKa XVIII Bena. Teil der Klavier -iibung. Firenze 1955. S. Gurlitt. J.6. Waldersee. Brandenburgische Konzerte. S. Form und . J. Koln 1941. Die Spielbestimmung der Kunst der Fuge. Wien i New York 1950. Bach. Hamburg 1950. J. Oberst. Bach. Jlueanoea. Fayol. Bachs. Benz. — J. Ć. — E. 1957). S. 1955). na njem. Brescia 1948. Johann 105 u 3 sv. Bach-Biichlein fiir jedermann. The >>48i( (2 sv. Bach-Jahrbuch. — H. The Choral Preludes of J. Paris i9<. Bach's Orgelchoral und seine geschichtlichen Wurzeln. — H. M. revidirao E. Zur Chronologie der Klaviersuiten J. — H. — W. J. Stuttgart 1931 ( I I izd. 1940—48. —E. S. J. London 1929. London 1938. II izd. Bachs Orgei- ses fils. S.)— F. Wien 1953. Paris 1950. Bach (sa 40 muzičkih primjera). J. Die Orgel. E. Bern 1935. S. Bach-Jahrbuch. Leipzig 1948. Schzveitzer. Berlin i Leipzig. Gedenkschrift fiir H. Leipzig 1908 [novo izd. — Ch. J. S. — D. — J. — E. Terry. London 1909 (novo izd.). Jena 1939. Hamburg 1953. Lunowt ninluhrung in die >>Kunst der rug. Widor. London 1928 (njem. Bach. Paris 1912 (II izd. Bachs Brandenburgische Konzerte. S. J.. J. La Vita e le opere. Uxtord 1924. Tovey. Schiitze. — C. Bachs Violinsonaten. Die Fugen des Wohltemperierten Klaviers in bildlicher Darstellung. Bach. tischer. according to the Rules of the Old Tradition. Besseler. Paris 1906 (novo izd. S. Gerber. I. S. — J. CIOHTBI Eaxa RIIH KnaBiipa. Bern 1948. Musik und Kirche. S. — J. Die Kunst Bachs dargestellt an seinen Inventionen. F. — W. Tiersot. Heidelberg 1951. Bach bearbeitet. Knorr. S. J. S. J. 1937. Steglich. S. S. J. Bach. Kassel 1931. Casella. — A. 1949). 1949). Bach's Musical Offering (2 sv. Hitzig. Perrachio. Frankfurt am Main. L'oeuvre d'orgue. Leipzig 1922 (tal. Malipiero. Levin. Munchen 1924. Williams.F> Paillard. Baugeheimnisse der Kunst der Fuge von J. J. Torino 1935). Miiller. Johann Sebastian Bach (2 sv. Bach. S. Leipzig 1925. Bach. Gerold. — H. Halle 1928. Bach. — F.. S. S. MocKBa 1939. — J. Schzveitzer i Ch. Roma 1962. Bach. E. J. S. i E. Rotschild. 1958. 1926. Paris 1941. — K. -— R. — O INSTRUMENTALNIM DJELIMA: Debrais van Bruyck. Eine Einfiihrung in ihre formale und geistige Wesensart. Paris 1925 (novo izd. London 1947. Bach. — R. J. Der Flugel J. L. Analyse des vv'ohltemperierten Klaviers. Bach. Ober die Wiedergabe der Praludien und Fugen fiir Orgel. — E. Johann Sebastian Bach. Warszawa 1910 (na poljskom). — E. Bach-Jahrbuch. Torino 1942. Bach. Krey. S. — WGraeser. London 1925. A. HeopcKUU. Einfiihrungen. S. Germani. prijevod u 2 sv. prijevod Leipzig 1929. A Handbook to the Performance of the 48 Preludes and Fugues of J. S. — Isti. Ernst. J. Dietrich. K. Lorch 1947. — Th. S. — P. S. Bachs Englische und Franzosische Suiten. — J. Parma 1950. Bach und die Kunst der Fuge. — H. le musicien-poete. Die Gestalt von Bachs Chromatischer Fantasie. — H. J. S. 1906— 10. New York i London 1936). — A. London 1955. — E. revidirao Bider. Berkelev i Los Angeles 1956. — J. — A. — Eva Mary i Sydney Grezv. S. Praktische Anwendung der im Studium der Kunst der Fuge gewonnenen Erkenntnisse. S. Tusler. The Origins of the Family of Bach.BACH Bachs. 1924. Xydoe. Jena 1930. Bachs. Keller. Das »Musikalische Opfer" von J. New York 1945. F. Ehmann. —■ R.— H. Berlin 1935. — F. Bach. i engl. tal. Czaczkes. Bach. — A. Berlin 1935. Paris 1905 (VII izd. MocKBa H JleHHHrpaA 1947.). Aiartin. J. Le Maitre de Porgue. London 1942. S. — B. S. J. Ce6aCTHH Eax. — H. Das Leben von J. A. prijevod pod naslovom j. Bach. — E. Der Meister und seinWerk. Parry. — F. Moskva 1953). 1955]. Hilgenfeldt. prijevod Milano 1938. Bach. BachJahrbuch. Laux. — G. — T. VFMW. 1929. novo izd. Moser. Olten 1946. — H. Hasse. Leipzig. Paris 1947. Borkoivsky. MF. J. iđ. Abert. Bach. Keller. Leben und Aufbau der Fuge bei Bach. Langer. — C. J. ZFM. Moser. T. J. Borkotvsky. — W. — R. J. Bach. i dopunjeno izd.. Guida illustrativa alle composizioni per ^Surich 1950. Bach-Jahrbuch. Kongressbericht Basel 1924. Bach. Pitrou. — C. — W. Berlin 1950. — J. Lualdi. S. — H. S. London 1954. London 1903. S. Huggler. Handschin. ine iuites 01 tsach. S. franc. Dufourcq. G.. S. Keller. S. S. — S. E. J. Basler Nachrichten. J. S. skraćeno njemačk C. 1937. Unerkannte Formen im Wohltemperierten Klavier. — L. Husmann. Les Six concerts Brandenbourgeois de J. njemačko prošireno izd. J. — A. — P. Bach. — H. sadržava analize djela Wohltemperiertes Klavier i Kunst der Fuge). S. Die Kunst der Fuge als Klavierwerk. Bach's Organ Works. Jb'de.. — L. Unechte Orgelwerke Bachs. Daymond. Leipzig 1938 (II izd. Bach. VC'ackemagel. S. Bach. Die Musikerfamilie Bach. — N. Grundziige einer Geschichte der Fuge. Paccagnella. Bach's Brandenburg Concertos. Engel. Bach.). Sebastian Bach. A. Bach Biographie critique. Analyse des Wohltemperierten Klaviers. prijevod Milano 1952). Vivaldis Violinkonzerte von J. David. London i New York 1955' — J. Bach. III izd. S. J. London 1925. Schenk. Bach-Kolleg. Dresden 1939. S. u 2 sv. Eax. A. Katechismus der Fugenkomposition (3 sv. Miiller-Blattau. Bach. — H. — J. 1950). — J. Bachs Kunst der Fuge. Boughton. L'Arte della fuga di G. — F. J. tal. The Style of J. London 1930. Bach. 1936. T.— G. Leipzig 1938. David. Potsdam 1935. Hamburg 1950. A Companion to the Art of Fugue. Die Rhythmik der Bachschen Praludien und Fugen fiir die Orgel (disertacija). — C. MocKBa 1911. Leipzig 1935 ( II izd. Bach. Florand. Berlin 1928. Paris 1952. S. Bach. 1938. 1934). Bach. J. 1950). — R. London 1932. 1930. Steffin. Bach. Dresden 1937. S. Der 3. J. Berlin 1936 ( I I I izd. Miiller-Blattau. J. }. Chybinski. 1940. Der Thomaskantor und seine Sohne. II Clavicembalo ben temperato. — L. Bach-Jahrbueh. Bach. 1885. Paumgartner. Bach's Orgelbiichlein (disertacija). J. Bach. — A. Kassel 1948). Bach. 1930. — F. Eaglefield-Hull. Gray. Milano 1926. Die Orgelwerke Bachs. Wolfenbiittel 1926 (II izd. Taylor. Vetter. E. L. — K. — w. Fuller-Maitland. S. S. Breslau 1834. 1933. — Ch. Kretzschmar. 1943). une lignee de musiciens.

u i 12. Riječ. — F. —■ J.). Dresden 1950. Bach und deren Probleme. Forschungen iiber Bachs Grabstatte. — K. Blankenburg. Bachs h-moll Messe. S. New Haven 1946 (u posebnoj knjizi. Keller. — K. Das Weimar J. 1954). Graf. — Isti. Johann-a Sebastian-a Bacha vokalna djela. Smend. Leipzig 1941. Diirr. Bach-Jahrbuch. S. Zvuk. Die Harmonik Bachs (disertacija). Platen. 1903. An Introduction. Bach im Gottesdienst (3 sv. Studien iiber die friihen Kantaten J. Breslau 1845. 1955). — P. Stuttgart 1926. Die Auffindung der Gebeine J. London 1956. 1895. Reinhart. Liitje. — A. — H. Terry.und Handel-Trompete. — A. J. S. J. Emery. Bachs Magnificat. Hashagen. Jodei Die Kunst Bachs. — G. Musik und Kirche. — M. S. O. Bachs (diserta cija). — H. Rochlitz. Bach's weltlichen Kantaten. Heuss. Život i rad. J. — B. 1946. Zulauf. Leipzig 1941. — A.T. London 1933. — W.musik in der Weimarer Periode (disertacija). Bach. Leipzig 1895. Souchay. London 1949. S. 351. Blankenburg. — A. Bachs Vokalitat. Leipzig 1948. J. Pfender. —■ A. — W. Krause. Življenje in svet. genie latin?. J. S. Aus Leipzigs Vergangenheit. 1935. Padova i Kassel 1956. — B. — W. Ziirich 1950. — A. Pevec. Das Weltbild J. Bahove kantate. Matthew Passion. Musik und Weltbild (Bach und Beethoven).). S. Bern 1924—-33. Ph. Sv. Journal of Renaissance and Baroque Music. Hitzig. A. Berlin 1936. — Isti. Lazarević. Leipzig 1913. Bach in seinen Kirchenkantaten. Das Symbol in der Kirchenmusik Bachs (disertacija).—■ J> TWAUH. S. J. — ^V. Schiitz und Bach. Bach-Probleme. Die Auffuhrung der Johannispassion.— H. Bachs Kantatentexte. S. Leipzig 1909. CoBeTCKaH My3biKa. — Zeta. — R. Matthdi (redaktor). Der junge Johann Sebastian. La Messe en si mineur de J. Smend. Schittenhelm. — M. I935J 141—'146. Bachs Johannespassion. J. Bach-Jahrbuch. Bach.). S. Bach. Bach's Orchestra. — F. Mojsisovicz. S. Bachs Grab und Bachs Bildnisse. Introduction a J. — R. 1936. — F. Schering. 1950. Lazarević. — B. G. Bach. Bach's Cantatas and Oratorios. Bach. The St. Kassel 1940. Ziirich 1956. Bach-Jahrbuch. J. J. Bern 1936. G. 1935. — O 1957. 1927 i 1930. — H. J. — R. London 1934 (obj. — R. — H. S. Dufourcq. I935i 3. G. — W. Bachs Leben in Bildern. Wustmann. Das vvahre Bildnis J. Berlin 1947. Schering. Pirro. Bach. S.Preuss. — A. Ziirich 1950. 1935. Bach als Meister der Farben. — W. Bach. Leipzig 1938. chantre de Dieu. W. Schneider. S. K Bonpocy o JiorHKe 6axoBCKoro H3bina. 2. Bach-Probleme. — G. Luther und Bach. Bern 1917. — E. Finlay. — M. S. Kolb. Eine Noteninschrift und ihre Deutung. •— • A. — W. Bach (disertacija). Paris 1947. Kurth. — P. F. 1950. 1926). Leipzig 1947. —■ E. TEHNICI. — Ch. Bach-Jahrbuch. Bonn _ j. Herz. — M. na njem. genie allemand. Cber Kantaten J. 1934. — R. Bachs. Gottingen 1942. 1824—32 (Članke o Bachu obj. M. S. P. 10—11. Die Geschichte der Bach. Berlin 1924 ( I I izd. F. — Ch. Bachs. — A. — F. J. — K. Bachs Leipziger Kirchenmusik. Bach. Leipzig 1942.— F. Die AurTiihrung der Johannes-Passion von J. Auf den Geisteswegen von Bach und Beetho ven. —■ C. Berlin 1947— 48. Paris 1947 (novo izd. Bojanozvski. Bach: the Conflict between the Sacred and the Secular. Die innere Einheit von Bachs Werk (disertacija). Paris 1947. Kassel 1950. Bach and his Predecessons. — Isti. Bach und das Musikleben Leipzigs im 18. Die Vokalthematik Bachs. Barblan. — O. ibid. Schering. Berlin 1852. 1863. Verzeichnis von Bildnissen Bachs. i K. Bachs. Bach-Gedenkschrift 1950. Smend. 3. Guida al Clavicembalo ben temperato di Bach. S. — M. Bach-Portrats. J. S. Bach's Cantata Texts. J. Bachs Passion. MocKBa H JleHHHrpaa 1948. 1921. Bach-Jahrbuch. — L. Dehnert. Festschrift zur Deutschen Bach-Feier. Kirchenkantaten (6 sv. Rameau et J. Einfiihrung in die h-moll Messe. 1939. Beyer. Herz. Wege zuBach. J. Voigt. — W. Werker. Fiir Freunde der Tonkunst (4 sv. — H. — K. i engl. Untersuchungen zur Struktur der chorischen Choralbearbeitung bei J. 1918—28. 1939. 1935.). — L. Mainz 1950. Handbuch der Kantaten J. S. S. E. — R. — A. Terry y ]. Oxford 1925. v. — W. Bach-Portraits. —■ J. Smend. Philadelphia 1942. S. S. — Bach-Festschrift. Gebeine und Antlitz. — G. Sacred and Secular. Die Matthauspassion. Dreger. Neumann. Ivan Sebastijan Bach. Jansen. — F. — Ch. Einfiihrung in Stil und Technik von Bachs melodischer Polyphonie. The Background of Passion Music. Koberle. Jena 1956. 1908. Reinhart. Paris 1907. 1928. Kolb. His. rpy6ep.—■ H. 1931. Wolff_. Boult i W. Dufourcg. Bach-Gedenkschrift 1950. Bachs Matthauspassion. Oxford 1924. Leipzig 1939. Laux (redaktori). Wustmann. Jlmauoaa. — F. Neumann. — N. — L. Franz. Menke. Glazbeni vjesnik.. G. Amsterdam 1952. Bachs Frb'mmigkeit und Glaube. — R. STILU. S. Studi sui testi delle Cantate sacre di G. 1911. Leipzig 1940. Bach bei seinem Namen gerufen. Bach als Meister der »Gemtiths-Ergotzung«. Deutung und Wirklichkeit. KpKCTajuiHsaiiHH TeMaTH3Ma_ B TBoptiecTBe Eaxa H ero npeauiecTBenHHKOB. Kassel 1930.Bax H TeH^ejii. Berlin 1957. — Isti. Ziebler. 1935. Leipzig 1936 (II izd. — W. Stuttgart 1950. — F. — W. Das Symbol in der Musik. Bachs. 1939. Bach (zbornik). Mosezvius. S. New York 1950. Kassel 1948. PJB. S. S. A. Franke. Zeitschrift fiir Asthetik und allgemeine Kunstwissenschaft. Bah. S. — M. S. Geiringer. Život. . London 1932. S. 1896 (Leipzig 1897). Von der Verwendung von Blechblasinstrumenten in Bachs kirchenmusikalischen Werken. — W. My3biKajinaH ApaMaTyprHH Baxa. — W. Letopis Matice Srpske. Bachs Chorfuge (disertacija). Milojević. Un Architecte de la musique: Jean-Sebastien Bach. I. Bach der Lutheraner. Drdger. —■ N. J. Bachs Zahlensymbolik. Journal of the History of Ideas. Paris 1963. 5. — A. L'Esthetique de J. My3biKo3HaHHe. C. Leipzig 1923. Die Bildlichkeit der wortgebundenen Musik J. — M. — Isti. 1935). Leipzig 1914. Giitersloh 1938 (II izd. S. Tagliavini. S. sv. Milano 1961. — G. J. — F. The Historical Approach. III. S. Bach im Zeitalter des Rationalismus und der Friihromantik (disertacija).Wustmann.). Gannett Bach's Harmonic Progression. Vom Sinn der kultischen Tragodie. J. Ziirich 1949. Bachs (obj. — K. PJB. — L. Bach-Jahrbuch. Benz. Steglich. Hausszvald (redaktor). Bach i Handel. — R. Einige Gedanken zur Praxis der Auffuhrung Bachscher Chorwerke mit Orchester. Beethoven. M. — M. Bachs. S. Bach-Jahrbuch. 1. Vetter. S. Miiller. F. Smend. Markovac. Wolfenbiittel 1950. Regensburg 1950. S. London 1936 ( I I izd. Bach.). Bach als Sanger und Musiker des Evangeliums. The Music of Bach. Paris 1947. Leipzig 1898. Die sechs Suiten fiir das Violoncello allein von J. Schrade. —■ E. Bach. Schmitz. S. Musikgeschichte Leipzigs. S. Leipzig 1933. Bach (disertacija). Bach-Handel. Strassburg 1938. Kassel 1950). Ukmar. MQ. Bach-Jahrbuch. Die Chorfugen J. 6. INTERPRETACIJI I DR. Put. Bach. Terry. Bach.: F. J. S. —• Ch. 1905. Besch. Gottingen 1950. de Schloezer. The Art of J. Anmerkungen und Hinweise. Blankenburg. Paris 1948. J. Terry. Erlangen 1935. Vogel. O VOKALNIM DJELIMA: Th. Vetter. Bach's B-minor Mass. Stuttgart 1950. Smend. Bachs Matthauspassion. —■ B. Its Preparation and Performance. Blume). 3—6. London 1926. Leipzig 1925. Der Kapellmeister Bach Potsdam 1950. Bruckner. W. Zur Markuspassion. J. Raupach. Thiele. 1913. 1950). Širola. Die Artikulation bei Bach. Huber. Bach-Jahrbuch. Die Kirchenkantaten Bachs. Bach i njegovi korali. 1937. Sv. — K. Švarc. Ivan Sebastijan Bach: Muka Gospodina Našega Isusa Krista po Mateju. 1926. Bachs Matthauspassion. — A. Waegner. A.— A. JleHHHrpafl 1928. Bachs. Škerjanc. J. Bachs Kantatenvverk. C. Bach. —. Bach's Passions (2 sv. 1954). 1927. Meyer. Bach. •— J. O staroklasičnom stilu i Bahu i Hendlu. Grundlagen des linearen Kontrapunkts. J. S. — F. 1938. — G. 6. S. Gottingen 1950. Jahrhundert. — W. Oxford 1925. Huber. S. London 1930. 1930. 4. Blume. S. Hoffmann. Huber. Berlin 1928. Ziirich 1935. AM. — E. Smallman. S. Leipzig 1950. W. I. Les Passions de J. E. Bpaydo. Reinhart. Das architektonische Prinzip der Matthauspas sion. Wolfenbiittel 1926. Kort s Bach's Weihnachtsoratorium. Dickinson. S. — W. Bachs. Bach im Wandel der Ge schichte. Bach's Religion. Kassel i Basel 1950. 1934. Bachs Kirchenkantaten (2 sv. Schering. Ziirich 1948. Korte. Bachs Matthauspassion. — B. S. Miiller-Blattau kao Wege zu Bach. Chailley. — W. The Lost Bach Portrait. Das Thema in der Fuge Bachs.

1774 nastanio se u Berlinu. F. — P. 1. Ornamentation in J. W. G A-dur. A. Ph. Kiek-Pavesi. Krause. 1734—38 nasta prava u Frankfurtu na Odri. London 1956. Ronga. Bachs. Bach und seine hallische Wirksamkeit. 1784) može zaključiti da je bio veoma cijenjen i poznat: »Njemačka je s njime izgubila svog prvog orguljaša. London 1950. Otada nije više imao stalno namještenje nego je uzdržavao sebe i obitelj koncertiranjem i podučavanjem. Bachs Orgeln. Goldberg). G. Nov LIT. Ha. Mainz 1950 (na engleskom.). Introduction to the Music of Bach. 13 poloneza. Bach and Handel. Gurlitt. Ziirich 1957. Wiihrer (1949— za 2 klavira obj. Aldrich. S. —■ KOMORNA: violine ili flautu i b. J. G. 9 sonati 2 klavira. Pariš 1957. U osamnaestoj godini komponira svoja j (više klavirskih sonata. W. F. 22. S. Leipzig 1950. Seiffert( za flautu obj. Šcheide. — H. Leipzig Nagel. AFMW. 1778— KALNA: 24 duhovne kantate. 1950. obj. je bio jedan od naj\ stora svojega doba i smatra se posljednjim reprezenta like tradicije.. III 1714 — Hamburg.. Hindetnith. 1953). Bach und das Mittelalter. — K. Besseler. Pošto je stupio na prijestolje. The Consummation of the Baroque in Music. Djetinjstvo je proveo u Weimaru (do 1717): (do 1723) i Leipzigu. Bachs. Bachs (disertacija). Bach in Kothen. NOVA IZD. 1930—40). na dvoru i u građan govima. — A. Uber die »kantable Art« der Musik J. Princeton 1952. Marpurg. J berger i dr. Goethe und Bach. imao je i nekolicinu nadarenih učenika (J. a prisvajanje i iskorištavanje tuđih (očevih) djela ne mora se uzeti kao prijestup. Bach's Ornaments. P. Hamburg 1955. XI 1710 — Berlin. J. Ubrzo nakon njegove smrti biografi (F. 3) stavio je W. . U \ je razdoblju napisao e stveni priručnik Vei die tuahre Art das ( spielen koji mu je d< taciju najznačajnijeg pedagoga onoga vrei kako je bio nezadovol službom na dvoru (k: osobito cijenio. Moser. II. Najstariji sin Johanna Sebastiana koji ga je podučavao orgulje. Sofije u Dresdenu. uz to je i podučavao (učenik mu je J. Hausswald. W. H. Blume). la cathedrale musicale du monde. Leipzig 1951. arije. J. Kompositionsweise und Bearbeitungstechnik in der Instrumentalmusik J. misni stavci. Bachs. London 1953. Bach's Fugal Works. tako da tehnička izradba i forma djeluju poput prsi ra. Johann Sebastian Bachs Sohn. — Isti. E. Bachvogela (1858) i istoimena opera P. Schmitz. Berlin 1868. Smend. Bach manu mei patris descriptum. Schwartz (1925). 4 trio-sonate obj. Život i stvaranje izuzetno nadarenog Wilhelma Friedemanna zapravo su razorile iste one suprotnosti vremena i sredine koje 4. God. 11 fuga. Schulz. Steglich. Pošto je završio studije. Mann. S. Auf den Lebenswegen J. Bach. zapadajući u sve veću oskudicu. 1746 postao je u Halleu orguljaš u Liebfrauenkirche i gradski W. gdje je ostao do 1746. Siegele.Wilhelm Friedemann Bach. P. Franck. 3. U Halleu je stekao velik ugled osobito kao orguljski virtuoz i improvizator. F. Zur Stilistik von J. Intenziva život u očevu domu rano ga je doveo u dodir s mnogi nim kompozitorima i s različitim muzičkim strujanju vremena. kompozitor i čembalist 8. Festgabe zur Deutschen Bach-Feier 1950. Kassel 1951. 1743). Johann Sebastian Bach. u prije vodu autora. Berlin 1963. S. F. God. — KLAVIRSKA: koncert za klavir solo u G-duru. prozvan B Hamburški Bach. 1 Sckneider. Rust. K. — W. kompozitor i orguljaš (Weimar. — G. — W. F.: sveukupne klavirske sonate obj. S. G. klavir i kompoziciju i za njega sastavio Klavierbiichlein. Sva su mu klavirska dje preobiljem osjećajnosti. Ph. je pohađao školu sv. kantatu Heilig. VII 1784). Fridrik II ga je 1741 komornim čembalistom. J. 10 fantazija. Pet koncerata za klavir i gudače: a-emol i Es-dur. — L. Od 1723 W. Ondje je komponirao većinu svojih najznačajnijih instrumentalnih djela. u to doba učenici su mu vojvoda C Wiirttemberški (kojemu je C. učenik. E. F. D-dur i a-mol. Tome. Rust) ali je zbog opetovanih nesuglasica s pretpostavljenim crkvenim vlastima 1764 napustio službu i 1770 preselio u Braunschweig. S. — W. — R. Na tom položaju dužnost n da muzicira na čembalu pri redovitim kraljevim veče mornim koncertima na dvorovima u Berlinu i Potsda podučava klavir. U Berlinu je. — C Deutsche Messe. Leipzig 1913 (novo izd. 3 sonate za flautu i b. F. Falck. U želji da živi životom slobodna umjetnika W. Geneve 1953. G. Matter. — M.). vježbe. Grauna. Fried Sohn J. Sche alter Gesangmusik. se oslobodio službeničkih spona. Kassel i Basel 1956. D'ou vient l'art de Bach. s vlastitim i nešto tuđih kompozicija (autograf danas u biblioteci Yale Universityja u New Havenu). BACH muzički direktor (Director musices) što je obuhvaćalo dužnosti slične očevoj službi u Leipzigu: komponiranje kamata (nedjeljnih i blagdanskih) za tri glavne mjesne crkve. VVilhelm Friedemann. F. te koncertant pirane poloneze koje se približavaju romantičarskom nom klavirskom »komadu«. čini se. Berlin 1953. L. — R. S. Ondje je. — A. —■ J. W. ali u njegovom vremenu još nisu bili dozreli uvjeti za takav način života. Emery. Bachs Berufung nach Darmstadt. archiv. Berlin-Dahlem 1952. Bach. Posebno se izdvajaju njegove klavirske sonate početak moderne klavirske sonate u sjevernonjemačk prethode sonatama Philippa Emanuela. —■ Opera Lausus und Lydie (nedovršena). Legende einer Musikheiligen. New York 1951. — H. Koln 17& Bitter. J. 6 dua za 2 flaute viole. — W. Walther (1939). Tome gu. F. Leipzig 1950. Kao orguljaš W.106 BACH su na snažnu stvaralačku ličnost Johanna Sebastiana plodonosno. God. C. Eller. uzdržavajući se podučavj vira te muziciranjem na akademskim svečanostima i koncertnog društva. F-dur. J. 1911. Ein verpflichtendes Erbe. — H. Lindau 1 Stabenow. redovito mom DJELA. braća Graun. I 1922). XII 1788). Bekenntnis zu Bach. ORKESTRALNA. the Conflict between the Sacred and the Secular. Mozart. 1733 dobiva mjesto orguljaša crkve sv. Ehmann. vođenje školskog i gradskog zbora te jednog Collegium Musicuma. Funf echte Bildnisse J. 2 svjetovne kantate. Kao kompozitor pripada pretklasičnom. suita u g-molu. I. A. Carl Philipp Emanuel und Wilhelm Fridemann Bach und d (2 sv. Lausanne 1952. angefangen in Cothen . 1726—27 boravio je u Merseburgu i učio violinu kod J. iako se iz nekrologa (u Cramerovu Magazin der Musik. — G. Marpurg. A. Dickinson. Beethoven. Smatra se da je zbog neimaštine u to vrijeme bio prisiljen da proda dio očevih rukopisa koje je naslijedio. Graenera (1931). Krdmer. SBIMG. Tako se u vezi s prodajom očevih autografa ističe činjenica da je čitava tadašnja sredina bila indiferentna prema djelu Johanna Sebastiana pa sin nije morao da bude u tome iznimka. Bachs. David. 14. — J. ondje je 1723—30 pohađao školu a 1731—34 studirao pravo na Univerzitetu. Bach eternel. Nakon nekoliko posve kontradiktornih sudova istom se u novije doba nastoji naučno rasvijetliti njegova ličnost i životni put. Bach in unserem Leben. kao i sonate. Leipzig i Hamburg 1935. koncerata i komornih kompoz je kasnije u Berlinu preradio. 1720. trio na »Allein Gott i kanoni. Schonewolj i K. Besseler. M. God. Em stil. — H. Das sogenannte »Orgel konzert d-moll von Wilhelm Friede Bach-Jahrbuch.) spleli su oko njegove ličnosti i bohemskog načina života romantične legende na koje se oslanja i fantastični roman »Wilhelm Friedemann Bach« E. Wilhelmshaven 1951. Kongressbericht der Gesellschaft fur Musikforschung. B-dur. — W. Ch. Sulzer. Bachs Werke. i S. jer je to u ono vrijeme bila uobičajena pojava (F. New York 1955. W. 1900. Wolfenbiittel 1952. S. F. karakteristične za tzv. Petri. 1951. —■ W. . a od 1729 studirao pravo te filozofiju i matematiku na Univerzitetu u Leipzigu. c. Ramler. mlađi brat Johann Bach i F. Bach. — L. Koncerti i simfonije su. Bach. Bachs Sonaten und Partiten fur Violine allein. 1738 pozvan je na dvor pri ljednika Fridrika Pruskog čija je kapela boravila većinom bergu. . Wilhelm Friedemann Bach (( popisom djela). J. — H. — U. E. Bach-Jahrbuch. MGG. —■ F. koncert za 2 klavira u Es-duru. 12 poloneza obj. S. — P. God. nakon oč natjecao se bez uspje sto kantora sv. Kassel 1964. Zur Frage Bach-Vivaldi. Witold. a muzički svijet čovjeka čiji je gubitak nenadoknadiv«. London 1951. Venezia 1956. Bach as a Biblical-Interpreter. Osam simfonija: C-dur. Neumann. W. Schrade. njemačkom stilskom krugu a važan je po klavirskim i djelima. pla bila slaba). Tiibingen 1956. heilig obj. Uber die Wiedergabe der Musik J. S. F. 1957. Blume (N. H. S. F. 7 koralnih predigra. -W. Umro je u bijedi. Drugi sin Johanna Sebastiana Bach. 63. došao u dodir s istaknutim muziča: Quantz.c. pi ORGULJSKA: 3 fuge. pokušava koliko navrata da se z: gdje: 1750. 78 i 156. a 1753 za kantora konačno je 1768 dol muzičkog direktora j. upoznao talijanski operni i francuski g£ i drugovao s književnicima (Lessing. kantatu Dies ist der Tag obj. S. Gleir sve znatno utjecalo na njegov umjetnički razvoj. S. Tetzner (redaktori). Bachs. H. Die Sohne Sebastian Bachs. Berlin-Dahlem 1951. svoj natpis: di W. N. došlo do kasnije često citiranih i ozloglašenih »falsifikata« očevih djela: na autograf orguljskog koncerta u d-molu od Johanna Sebastiana (preradba Vivaldijeva koncerta op. posvetio Wiintt Sonaten. Carl Philipp Emanuel. T. Davison. — W. Reichardt i dr.: F. Fr.

Telen . PH. BACH jatelja G. E.crkava i kantora gim hanneum u Hambur jedivši svog dugogod C. F.

. 5. Berlin 1908. je svoja golema iskustva iznio u priručniku Versuch iiber die zuahre Art das Clavier zu spielen koji ide medu najvažnije izvore za upoznavanje sviranja klavira. — D. 1766. 1747).. te priređuje javne koncerte kao solist (čembalist) i kao dirigent izvodeći značajna oratorijska i operna djela Telemanna. A. R. 1935. E. pod naslovom Sonatina a Čembalo concertato. mit Exempeln und 18 Probe-stiicken in 6 Sonaten erla'utert. posebice na klavirskim djelima s kojima je odsudno pridonio razvoju ranoklasične instrumentalne muzike. MGG. Una Sonata per U Čembalo. Niemann. u faksimilu sa svim dodacima iz kasnijih izdanja. Wotquenne (prema popisu J. 1784. Fortsetzung von sechs Sonaten.BACH Kao bogat hanzeatski grad. Handela (Messias. 1787. Hamburg je u ono doba imao daleko razvijeniji društveni. Berlin 1868. New light on the last years of Carl Philipp Emanuel Bach. E. Sei Concertiper U Čembalo. A. — H. 1752 i 1760.. Ph. Miscellanea Mušica. Schmid. C.. Selma. . I primitivi della Sonata moderna. Ph. . H.Friedemann Bach und deren Briider (2 sv.. — II. — W. E. Težište je na instrumentalnoj muzici. njegova tematika većinom proizlazi iz jedne jedine muzičke zamisli koju on motivički raspreda. — KLAVIRSKA. 1753 (dodatak traktatu Versuch iiber die Wahre A r t . U Hamburgu je stekao i velik društveni ugled. Schmid. Baumgart. E. I. Heide 1929. Vier leichte Sonaten. Steglich (4 simfonije u seriji Das Erbe Deutscher Musik. O. mnogo duguje talijanskoj muzici. Galuppi). 1787. Neue-Lieder-Melodien nebst einer Kantate. E. 1904. eine Singode vom Herrn Gleim.. Bachs. Bach (disertacija). ronda i dr.. The Keyboard Concertos of C. apsolutne muzike. SBIMG. 1762 (20 oda). još u velikoj mjeri drži očeve tradicije. zbirka klavir skih sonata. Zmolf geistliche Oden und Lieder. III. Regensburg 1957. H. takta i zvučnih registara. Schenker (Klavierzverke. za 2 flaute i za 2 kla rineta. 1766. 13 ronda i 5 slobodnih fantazija). I. Flueler. Bach. 1742 (tzv. Bachs. Ać. ibid. J. W. — R. 1774 (42 psalma). 1776—77. Ph. štampane: Sei Sonate per Čembalo. Bach in the Development of the Clavier Sonata. Barford. 1759 . 4. mit Exempeln iiber jedem Accord (rkp. Die Norddeutsche Sinfonie zur Zeit Friedrichs des Grossen und besonders die Werke Ph. napose razvoju motivičke razradbe. E. Freiburg im Breisgau 1930. Ali istodobno. Forkelom (koji se kasnije natjecao za njegovu ostavštinu) i drugovao s istaknutim hamburškim učenjacima i književnicima (Lessing. Jahrhunderts (disertacija). 1958. 1786. 1786. Philipp Emanuel Bach in Hamburg. .: C. W. S. komornim i simfonijskim djelima hamburškog razdoblja izražava se posve individualnim stilom koji upućuje na budućnost. 52 Koncerta za klavir odn. 18 Probestucke in 6 Sonaten. Sei Sonate per Čembalo. Ova zbirka djela nalazi se u Kraljevskom konzervatoriju u Bruxellesu. ostale sonate u antologijama i u rukopisu (među njima Sonata per U Čembalo a due Tastature. Bachs Essav. 1949. — H. L. osiromašen Sedmogodišnjim ratom. Bacha i Telemanna).. — H. F.. 4 dua za 2 klavira. Geiringer (simfonije i koncert za čembalo u djelu The Music of the Bach Family. ostale u antologijama i u rukopisu (medu njima 6 simfonija za gudače iz 1773). 1757). izuzev pojedinih oda i pjesama. Stevens. za njegovo je stvaranje osobito značenje imalo prijateljevanje s pjesničkim krugom oko Klopstocka (H. Leupold (6 sonata za duhače. — Ph. prigodnih kantata i serenada za gradske svečanosti. 1870. 11 koncerata za flautu (sporno je da li su svi prvotno u tom obliku). — C. 11 sonata za flautu i b. 1753. 3 klavirska trija. E. — F. 1779. Die Sohne Sebastian Bachs. IX 1777). Ebeling. E. Bacha. Zweyter Theil in tvelehem die Lehre von den Accompagnement und der freyen Fantasie abgehandelt wird).. hauptsachlich bei Ph.. zbirka od 80 kadenca za vlastite klavirske koncerte i sonate (rkp. E. se intenzivno bavio i podučavanjem klavira. M. klarinet i fagot (rkp. Ch. 1766. Lon don 1965. Zato C. R. Marpurgovu djelu Historisch-Kritische Beytrdge zur Musik. moteti. Ph. Johann Ernst. — Popis sveukupnih djela obj. 1785 i 1787. Westphala. ostale pjesme u antologijama.). Phillipp Ema nuel Bachs musikalischer Nachlass. na engleskom W.— R. samosvojni izraz koji navješćuje klavirsku muziku romantičara. Salzer. sonata za violončelo i b. 1766—68. — J. Ph. E. Ph. Bachs.. ozbiljne. 1775)5 J. C. HoffmannErbrecht. Umro je poznat u čitavome muzičkom svijetu. a u klavirskim. I 1722 — 1. pojedinačno 1745. menueti i manje kompozicije u rkp. on se dopisivao s Diderotom (o muzičkim problemima) i sa J. einen doppelten Contrapunct in der Octave von 6 Tacten zu machen ohne die Regeln davon zu zvissen (štampano u F. 1780—81 (po 30 pjesama). 1751 i 1762—63. E. Bach. (medu njima 2 per Vorgano overo U čembalo concertato i po 1 Concerto doppio za čembalo i klavir). je i po stvaralačkoj koncepciji u biti improvizator te zato nije pridavao toliku važnost oblikovanju bitematske sonatne forme. 1788.H. Carl Philipp Emanuel Bach. 2 sv. Kahl u Selbstbiographien deutscher Musiker. Leipzig 1928. — M. Music and Letters. 1944). — A. . Bern 1960. Ann Arbor 1965. Bach und seine Kammermusik. tako da se tada pod imenom Bach podrazumijevalo Philippa Emanuela. prakse generalbasa i muzičke interpretacije njegova vremena. 1951. — Autobiogra fiju izdao C. F. I I I . II. Das Klavierkonzert der Berliner Schule. — L. Pruske i Wurtemberške sonate. pa su ga kao izrazita zastupnika »osjećajnog stila« (Empfindsamer stil) nazivali »Klopstockom tonova«. Jommellija (Reguiem) i dr. Njegovoj fantaziji i izražajnom senzibilitetu najviše je od instrumenata s tipkama odgovarao klavikord na kojemu se proslavio i kao improvizator. 1776. — K. ekonomist J. Praludien und Studien. Djelo Philippa Emanuela Bacha nalazi se po sredini između svijeta njegova oca i bečke klasike te pripada pretklasičnom razdoblju. W. H. — H. Sonata per U Flauto traverso solo. fiir den Generalbass (rkp. obj. H. ZFMW. Doflein (6 klavirskih sonata). Zum Liedschaffen C. 1932. Beethovens Jugendwerke in ihren melodischen Beziehungen zu Mozart. W. The Kevboard Music of C. obj. Riemann (2 simfonije. Bachs (disertacija). Bachs Klavierwerken. Sturms . Kurze und leichte Clavierstucke mit veranđerten Reprisen und beygefugter Fingersetzung. 1935. C. Paz Corazon Canave. Die Norddeutsche Triosonate (disertacija). suprotstavljajući za bavi jačkom karakteru talijanske i francuske galantne muzike ideju poetične muzike. DJELA. 1775 i Auferstehung und Himmelfahrt Jesu (tekst C. 1902). 9 koncerata 107 za melodijske instrumente: 4 za flautu. Oberdorffer (simfonija u C-duru. viola 1 bas-flauta) i b. — W. 1935. Gerstenberg. Le Origini italiane del romanticismo musicale.. 28. 18. nije toliko pridonio izgrađivanju oblika klasične sonate koliko njezinu sadržaju. Kurze Anzveisung zum General-Bass. — H. Bach considered in Relation to His Musical Aesthetics and the Rise of the Sonata Principle. da bude čist govor osjećaja... Flote. Der Fruhling. 1762. Bachs Variationenwerke. geistliche gesdnge mit Melodien. a katalog i preostali vrijedni materijal čuva se u Bruxelleskoj kraljevskoj knjižnici {Fond Fetiš Nr. Ziirich 1940. koristeći se harmonijskim i dinamičkim kontrastima i promjenama tempa. 1914. LIT. vise varijacija. 1764. poloneze za različite sastave. oda i arija. Washington 1956. 1787 (sadrži i pjesme Dolesa. a Vusage des Dames. a ne Johanna Sebastiana. 1783. Die Sohne Bachs. Glucka (Orpheus)3 Haydna. O značenju i utjecaju Philippa Emanuela na bečke klasičare najviše govore izjave Havdna i Beethovena koji se pozivam na taj utjecaj u izgrađivanju vlastitog stila. Ph. Wurttembergische Sonaten). Auerbach. H. Lolli. Traktat Versuch iiber die zvahre Art das Clavier zu spielen u skraćenom izd. priredio W.. II ( . fiir Kenner und Liebhaber. 4 obj. Bach und seine Lieder. Miesner. Bitter. za flautu i violinu. Leipzig 1884. Ausgezodhlte Kompositionen). Hassea. Von der Fingersetzung. Gotovo sva djela Philippa Emanuela Bacha sačuvala su se zaslugom orguljaša J. 1952. 4 dua za 2 klavira. U ranim se djelima C. Busch. 1781. Jalozvetz. 1758 i 1770. Wyler. — F.). — G. 1905. Die deutsche Clavichord-Kunst des 18. Kassel 1931. Schering. serenade i zborovi. 1714—1788. Ph. Hoffmann. razlaže i modificira na najrazličitije načine. Heilig mit zwey Choren und einer Ariette. sonata za obou i b. H. Violetta e Basso. Voss) u kojemu su se vodile diskusije o odnosu muzike i poezije 0>Sing-Poesie«). Čembalo: 3. E. Uber die Bedeutung der Ornamente in Ph. U. F. 1947. Uldall. E. Bach in Relation to Performance (disertacija). Mitchell.). U vokalnim djelima C. E. C. kulturni i muzički život nego Berlin. Busch. A. C. on se odlučno protivio prodiranju elemenata opere bufTo u okvire tzv. S. 1764—66.). 1770. E. štampane u zbirkama: Gellerts geistliche Oden und Lieder mit Melodien. 6 Piccole Sonate za 7 duhača. 1930. bestehend in Ubungen. Ph. njegov hamburški dom posjećivali su mnogi muzičari na proputovanju (Ch. c. filozof J. I. Burnev. se uglavnom drži stila sjevernonjemačke (Berlinske) škole i ne dostiže originalnost svoje instrumentalne muzike. Bachs. 1938. ORKESTRALNA. Bach-Jahrbuch 1938 i 1940—48. E. E. Preussische Sonaten posvećene Fridriku II). 5218). osobito melodici belkanta čiji se utjecaji naziru u pjevnoj melodici njegove klavirske muzike. Kantate: Phillis und Tirsis. E. Bachs Harpsichord Concertos. Ph. Neue Melodien zu einigen Liedsrn des neuen Hamburgischen Gesangbuchs. G. an Introduction. — A. Form. a podjednako i oblikovanje posebne klavirske tehnike. 1895). Ann Arbor 1965. 1780. Vrieslander. H. Kao jedan od posljednjih velikih virtuoza na čembalu (klavikordu) C. 1779. 2 zbirke. Haydn und Ph. E. c. — KOMORNA: 30 trio-sonata za 2 melodijska instrumenta (violina i flauta. Ph. Fuga a 4.). Sve do pred kraj života C. 1927—28). 1930. Ph. Westphala): Thematisches Verzeichnis der Werke Ph. — CRKVENA: Magnificat. 1760. Bretver. 1937). Six Sonates pour le Clavezin. XII. 1897.. Reichenberg 1928. Claudius. menueti. 2 violine. Sechs neue Sonatinen. Sechs leichte Clavier-Sonaten... Ober harmonisehe Ausfullungen alterer Klavier-Musik. . N. ostali koncerti u rkp. sv. marŠevi. Krebs (Sechs Sammlungen . — SPISI: Versuch iiber die zvahre Art das Clavier zu spielen. C. — C. Miesner. 1957. Cramers iibersetzte Psalmen mit Melodien zum Singen bey dem Claviere. Ph. 1763.. prije 1768. J. Leipzig 1901. 1744 (tzv. 1780. Ph. J. Muzička supstanca. Violino secondo. E.. Kiel 1927. Ztuolf kleine Stucke. Kleine. B. Waldersees Vortragssammlung. Torrefranca. 5 klavirskih koncerata prer. 6 sonata za klavir. Riemann. Lieder und Gesdnge. mit veranđerten Reprisen. 7 klavirskih trija. Oko 250 duhovnih i svjetovnih pjesama. Zwey Litanien aus dem Schleszvig-Holsteinischen Gesangbuche za 8 glasova. . Ph. Ph. E. kompozitor (Eisenach. Der Wirth und die Gaste. The two Oratorios of C. Od sviju sinova Johanna Sebastiana on je na taj razvoj djelovao najtrajnije i najjače. J. Fischer. . Sechs Sonaten. Reimarus). 1761. Allgemeine musikalisehe Zeitung. posljednji istaknuti muzičar Erfurtske grane obitelji . 2 zbirke. Rammler). 1942. prigodne kantate. 1758 (55 pjesama). dvozborno. ostale u rkp.). E. 1770. Vrieslander (Kurze und leichte Klavierstucke... 1949.). 1948). 1959. Morgengesang am Schdpfungsfeste (tekst Klopstock). Bach und das redende Prinzip in der Musik. I). — VO KALNA: oratoriji Die Israeliten in der Wuste. — H. Kleinere Stucke za duhače. Torino 1930. den Manieren und der Freyen Fantasie (rkp. u 2 sv. Dresea i Quantza). c. Pasijska kantata Die letzten Leiden des Erlosers. 1763. više kompozicija za različite crkvene blagdane. E. historičar Ch. 2 sv.: velik broj kompozicija objavili su C.. 1935. koji ih je marljivo sakupljao i još za umjetnikova života (s njim se dopisivao) načinio potpuni tematski katalog. dua za 2 violine. Zzvo'lf kleine Stucke. 1772. I—III. MQ. 1789 (21 pjesma i 1 kantata). Miinchen 1923. Plamenac. 1773 (novo izd. Oko 170 sonata. C. 4 Orchester-Sinfonien mit 12 obligaten Stimmen. E. Mitchell. E. Oden mit Melodien. pojedinačno. za 2 klavira. 20 pasija (djelomice upotrebljena muzika iz pasija i kantata J. Wien-Claudi. 3 obj. F.und Stiluntersuchungen zum ersten Satz der Klaviersonaten C. Carl Philipp Emanuel Bach. 19 Simfonija: Sinfonia a Violino primo. 2 sonate za violu da gamba i b. Stoga je i djelatnost Philippa Emanuela bila mnogo šira: pored organiziranja crkvene muzike (što je uključivalo i stvaranje novih djela) on komponira niz svjetovnih. Six Sonates. — ZA ORGULJE: 7 sonata. Fantasta e fuga a 4. — E. the Netherlands and United Provinces (2 sv. D. Ph. PJB. Burnev u djelu The Present State of Music in Germany. — G. Bratsche und Bass. tražio je neposrednost izraza i smatrao da muzika treba da uzbuđuje. — E.). U berlinskom periodu preobličava elemente nasljeđa u galantni i mjestimice »osjećajni« izraz. A Re-Evaluation of the Role Plaved by C. Zweyte Fortsetzung von sechs Sonaten. Stucke fiir Klavier. NOVA IZD. 1749. Revue Belge de Musicologie. Muller. 6 zbirki fiir Kenner und Liebhaber (sadrži 18 sonata. Six Sonates za klavirski trio. Crichmore. u njegovim kasnijim klavirskim djelima odražavaju posve lični. Das Ausdrucksproblem in der Klaviermusik C. H. Ph. Ph. Ph. Cherbuliez.. 2 za obou i 3 za violončelo (sve u rkp. a u pojedinostima njegov doprinos premašuje i udio bečke i mannheimske škole. za flautu (violinu) i klavir. c. Carl Philipp Emanuel und Wilhelm . 1922). E.. 2 sv. 1955) i dr. trio-sonata u G-duru. Bitter. — O. Carl Phillipp Emanuel Bach. te produbljivanju i produhovljenosti izražaja. C. — E. Einfall. K. 3 Quartette furs Clavier. c.

4 trostavačnih. 1758. 1917). odnosno bečke klasike. C. 1770—72. u F. raspuštena. — DRAMSKA: opera Brutus (tekst Herder. deren Sehnen. Kretzschmar (DDT. 1774. 1781 i 1791—92. Gon wird deinen Fuss nicht gleiten lass Solokantate: Die Amerikanerin (Gerstenberg). — Alissa brevis. surađivao uglazbivši više nje govih tekstova (3 oratorija. je ostavio opsežan i raznoličan opus koji doduše ne dostiže važnost djela njegove poznatije braće. Nakon po vratka iz Londona zaokupljen je više velikim formama instrumentalne muzike (koncerti. Zur Biographie J. 16 svjetovnih pjesama u vlastitoj zbirci Mi Nebenstunden. — VOKALNA. 1 Fremdling auf Golgatha (Herder. . U duhovnim pjesmama i motetima novim zvučnim sredstvima ponire u sadržaj teksta i postiže za ono doba neuobičajenu dubinu izraza. 1953. XL. 1789 i Čembalo Sonate u F-duru. 2 stavka iz violinske sonate u f. Geiringer (Music of the Bach Family. 1786 —87 i u skupnoj zbirci Musicalischer Pot-Pourri.. Magnificat (na njem. — G. Bachs und seiner Fami 1933. 2 sonate za violinu i klavir. postaje središnja ličnost londonskog muzičkog God. Bacha). God. 1749. H.— R. prozvan Milanski ili Lc Bach. Colonne. 48. dopisivao do kraja života). ossia Diana ve a datum njezine izvedbe (19. i. Poslije toga ostao je stalno u Eisenachu. 1788. Njegova vlastita djela nisu se osobito svidjela knezu. Johann Christian.. muzika izgubljena). J. 1770. — VOKALNA: pasijski oratorij O Seele. Die Kind-heit Jesu (Herder. 1764 pokreće zajedno s gambistom C. — Ch. 1773. C. Schlichtegrollovu Nek das Jahr 1795. Ać. simfonije Havdna). Schneider ili J. 1786 (samo klavirski izvadak) i L'Inciampo. Preludij na koral Valet will ich div geben za orgulje. 19. Iduće godine izvodi se p: gova opera nastala u Er. posebno je značajan za razvoj muzičke balade. NOVA IZD. 1764—65 kod njega uči Mozart koji u to vrijeme koncertira na engleskom dvoru. kao i istaknute rr berlinskog kruga (braća F. Mein Odem ist schivach i Gesegneten Auftritt. 1760 prešao je na katoličku vjeru mjesto orguljaša u Milanskoj katedrali. F.: Cjelokupna djela izdaje Fiirstliche Institut fiir mus schaftliche Forschung u Buckeburgu (dosad izašla 3 sveska — moteti.. Fr. Die Hiru Krippe Jesu (Ramler. opere. 1786—87 i zbirci Philippa Emanuela Bacha Mw Vielerley. 1756 postavljen je za muzičkog direktora Kneževske dvorske kapele Weimara s time da je zadržao orguljašku službu u Eisenachu. 6 sonata za čembalo i violinu ili flautu. Herder s kojim je J. Schoberta i Mozarta. J. Stilski je prošao različite faze: isprva komponira pretežno vokalna djela. U. ali svjedoči o mnogostranoj nadarenosti. Tartini. II 1763) označuje prvu pojs rineta u engleskom opernom orkestru (Burnev). — KLAVIRSKA: 3 sonate. dobio je i naslov dvorskog i mjesnog crkvenog orguljaša. ORKESTRALNA: 14 simfonija. Ch. čak i u crkvenim djelima. 1792—94. Kraft. duo-drama Mosis Mutter und ihre Tochter (tekst Stille. F. von Mecklenburg Strelitz) što mu je osiguralo poslužbu u Londonu. oda Vertrauen des Christen auf Gon za zbor a cappella. Berlin 19SO. 1776. God. 1914. Die Liebe Gottes ist ausgegossen. DJELA. Scarlattiidr. muzika izgubljena). te Mozartove Otmice iz Seraja i Gluckove Ifigenije na Tauridi u Buckeburgu. Ondje stječe imućno. za svog dugogodišnjeg vodstva (1759—95) također izvodio prvenstveno talijansku muziku: mnogobrojne simfonije. 17 und machtig (Herder). J. 1776. tekst). I. 14 sonata: 4 Dreisatzige Klavier-Sonaten. Bach. 1769. Holzbauera i drugih. u koj tada dominirala talijansk seria. da poveže u jedinstvenu cjelinu te je na taj način postao značajan posrednik između tradicije i mannheimovaca. Brat gs dučavao i kompoziciju gućio mu da upozna re berlinske opere. God. a na povratku Philippa Emanuela u Hamburgu. Jahrhundert. 1754: rojatnije 1756 J. Orione. sačuvano samo nekoliko dionica). 1758. 1776 pon u Mannheimu na praizvedbi svoje opere Lučio Silla. I 1782). 1785. motet Aus der Tiefen za zbor a cappella.. kompozitor i čembalist (Lei] IX 1735 — London. Hassi J. Johann Ernst Bach. Za nau kod glasovitog Bolonježanina komponirao je gotovo sv crkvena djela. 1773.Benecke. — Moteti Wachet auf. 1761 izvo Torinu i Napulju prve njegove opere. C. Pygmalion ( Ino (Ramler). U kapeli je prevladavao talijanski ukus. 26. — G. 1770 i 10 četverostavačnih. Bachs. Allegretto con XVIII variazioni u G-duru. ruft uns di 1780 i Ich lieg und schlafe. LIT. duhovne pjesme u zbirci B. gdje je od 1737 pohađao školu sv. — H. Podučavao ga je otac i rođak Johann Elias Bach. 1778 posjetio je mlađeg brata Johanna Christiana u Londonu. Das Deutsche Lied im 18. — H. 2 sonate za klavir 4-ručno. pa je J. 6 kvarteta za flautu i gudače. Vier Organisten Eisenachs aus bachischem Geschlecht. uverti pasticcio // Tutore e la Pupilla. Herzlich lieb hab' ich dich. Uz to je pohađao školu sv. God. i Abel redovito su nastupali kao solisti i dirigenti. Ch. kantate i 1 izgubljena opera). — KOMORNA : 6 gudačkih trija. Gotha 1797. 1773.—Napisao predgovor J. kao Concerts spirituels za Pariz. Kantate: Die Ausgit Geistes (Herder. 2 sonate za violončelo i klavir. F. . C. C. J. New York i London 1954. Najmlađi sin Johanna Sebastiana Bacha. koji mu je dao mjesto dirigenta s\ vatnog orkestra i stipendiju za studije u Bologni kod Padi tinija (s njim se J. F. Romanze con XII variazioni u A-duru. muzika izgubljena). 1785. Schunemann. prozvan Buckeburški Bach (Leipzig. galant nog stila i mjestimice nalazio smiona i nova tehnička i stilska rješenja pa se.: E. Kiihn.: M. C. Ch. God. Oratoriji: Der Tod Jesu (Ramler). 177 ponirao je J. Johann Christoph Friedrich Bach. Bendom plan reorganizacije koji nije uspio da provede u djelo. Najstariji preživjeli sin Johanna Sebastiana iz braka s Annom Magdalenom WU1cken. 1781 nije više napisao nijedno novo djelo. sadrži koralni stavak Johanna Sebastiana Er ist das Heil und 7. 1789. J. A. Popis djel Schtinemann skupa s oratorijima Die Kindheit Jesu i Die Auferiveckunt (DDT. jim poslovima. Ch. MGG I. F. u djelu Bach in Thiiringen. Kromolicki (DDT. posebno zanimanje engleske kraljice Sofije C (rod. sekstet. Bach-Abel koncerata koji idu medu prve javne koncert« Ti abonentski koncerti postali su za London isto tako . Ch. 1776. LIT. 6. sačuvano nekoliko dionica). očeve smrti petnaesto] J. — K. jer je kapela nakon regentove smrti. zbirku arija obj. 1951. — Isti. Uz to je u njegovim djelima bogato zastupljeno očevo kontrapunktičko nasljeđe. The Bach Familv. Johann Christoph Friedrich. muzika izgubljena). New York i London 1954. više manjih kompozicija u vlastitoj zbirci Alusicalische Nebenstunden.). 1786 i 1791. zatim Univerzitet (pravne studije) u Leipzigu. Schiinemanna). 42. Jommelli. 1749. VI 1732 — Biickeburg. NOVA IZD. gerne dir\ arija Luci amate. 21. septet za duhače. Ch. Kao kompozitor držao se. Za kneževsku kapelu izradio je zajedno sa G. Quant: Agricola. Miintera Geistliche Liec ( I I sv. fughetta. čitav od J. Ch. — KLAVIRSKA. J. Abelon tzv. 1764. The Bach Familv. 1 vrijeme bio previše zau. Sve ljednju operu Amadis des Gaules komponirao je za Pariz. duodrama Philoktetes (Herder. 1774.gleskoj. CH. 1762 preselio se u London i svoju višegodišnju djelatnost za King's Theater. K. 1750 stupio je u službu dvora kneževine Schaumburg-Lippe u Buckeburgu kao Cammer Musicus\ 1758 ili 1759 dobio je naslov Concert Meistera i preuzeo vodstvo blickeburške dvorske kapele koja se u to vrijeme ubrajala medu najbolje u Njemačkoj. Duet O w. A Johann Sebastian B. Tome i zatim studirao pravo. Plod je tih putovanja bila izvedba niza Handelovih opera. odlazi u Milano. DJELA: 6 sonata za klavir i violinu. sonate i komorna muzika — u redakciji G. 6 koncerata za klavir. 1769. a nakon očeve smrti.molu i 3 stavka iz VI psalma obj. Bach J XI. i vlastita i tuđa djela (npr. oratorije i komorna djela poznatijih Talijana (Pergolesi. Kantate: Stvaf mich nicht in deinem Zorn. BACH su također utjecali na formiranje. 2 sv. može ubrojiti medu istaknutije prethodnike bečke klasike. 1773. v. 1912). u kojima nastoji da sjedini utjecaje talijanske muzike i svoga brata Philippa Emanuela Bacha s vlastitim načinom. God. God. G. Ch. Havdna. S.: pasijski oratorij obj. zbirka arija Sammlung auserlesener Fabeln. te Havdna. muzika izgubljena). Michaels Sieg (Herder). Ch. nu. Bach. Adlungovu djelu Anleitung zu der musikalischen Gelahrtheit. a 1762 i položaj m direktora crkve 5. fantazija i fuga u a-molu i F-duru. J. Sve te komponente starog i novog uspio je J. a njegova j počela da blijedi tako da je njegova smrt ostala u Engles tovo nezapažena. Geiringer. Uspjes slijedeće opere Zanaida donijeli su mu položaj kraljičina m majstora (music master) što je obuhvaćalo medu ostalim čavanje kraljevske djece. I. Die Nachkommen der Buckeburger Bach 1939. I 1795). Drey leichte Sonaten. 1794. 1780. God. pa je san zirao sinovljevo učenje. 1785. Ulmenstein. a uz to i djela njemačkih majstora Stamitza. — G. Horstig. Od 1771 do 1777 na dvoru je službovao i J. Održavali su se sve do J. Benda. ] J. usprkos neujednačenoj vrijednosti cjelokupnog njegovog opusa. odselio se u Berli jemu bratu Philippu 1 elu koji je od njega jednog od najboljih čer onoga vremena. 1916. simfonije) u kojima se naziru utjecaji mlađega brata Johanna Christiana Bacha. Stuttgart 1902. Hey. Die Schiiler J. I. F. za kazalište u Mannheimu operu Tem kojom na praizvedbi doživljuje golem uspjeh. Pažnju loi publike privukle su druge muzičke ličnosti. 2 sv. uveden za Friedrichova prethodnika A. Die Au^ und Himmelfahrt Jesu (Ramler. LSffler.. MGG. Geiringer. F. Maria di Caravaggio. Sechs leichte Sonaten. kompozitor. 2 sv. Djetinjstvo veo u Leipzigu gdje mi učitelj bio vjerojatno 1 J. 1914). Od 1742 u Eisenachu je zamjenjivao svog oca Johanna Bernharda u orguljaškoj službi.108 BACH selig Licht). 1955). Der Herr ist nahe. F. 2 sv. — ZA ORGULJE: fuga u c-molu. oratorije i kantate. Kein Stiindlein geht dahin'. grofa Agostina Littu. Učio je kod svog krsnog kuma Johanna Sebastiana u Leipzigu. Trauermusik auf Ernst August Constantin. Friedrich Bachs Briefwechsel mit Gerstenberg und I ibid. Bach-Jahrbuch. 1780. pa su većinom izvođena izvan Biickeburga (u Hamburgu i drugdje). God. Die Auferzveckung Lazarus (Herder). Tome. Tim operama i ci djelima postiže prve značajnije uspjehe i stječe ugled i izvai ca Italije. Friedlander .

A. 1762. Stein (Simfonia concertante u Es-duru. Die Argonauten. DJELA: simfonija u c-molu. Wolfenbiittel 1926. I. moteti. 109 u Montreuxu i orguljaš u Nyonu. Die Sinfon