ENCIKLOPEDIJA
I
A-G
OZ

MUZIČKA

ZAGREB UGOSLAVENSKI

AVCAVLXXI ZAVOD

L E K S I K O G R A F S K I

JUGOSLAVENSKI LEKSIK'

FSKI ZAVOD, ZAGREB

TISAK, B A K R O T I S A K , O F F S E T I UVEZ G R A F I Č K I ZAVOD HRVATSKE, ZAGREB

Drugo izdanje Muzičke enciklopedije izlazi prošireno u tri sveska. Sva ranije objavljena materija pregledana je i dopunjena novim biografskim i bibliografskim podacima. U drugo izdanje uvrštena su mnoga nova imena kompozi tora, muzikologa i muzičkih umjetnika koji su u međuvremenu zauzeli određeno mjesto u muzičkom životu svojih zemalja; unijeti su podaci iz područja jazza kao i zabavne muzike, koja sve više ulazi u svakodnevni život suvremenog čo vjeka. Obrađeni su i novi muzički pojmovi na polju tzv. avangardne muzike, kojih nije bilo u ranijem izdanju. Smatrajući da su koreografi i baletni umjetnici ravnopravni partneri ostalim muzičko-scenskim radnicima, redakcija je unijela čitav niz novih imena s tog područja. Radi boljeg pregleda narodna muzika svakog naroda izložena je u novom izdanju u istom članku s umjetničkom. U nastojanju da nova edicija i u ovom pogledu dosegne nivo nacionalno reprezentativnog djela, redakcija je posvetila punu pozornost sintetičkom prikazu muzičke kulture jugoslavenskih naroda i na rodnosti. Što se tiče likovne opreme, znatno je proširen ilustrativni dio i povećan broj likovnih priloga u bakrotisku i u boji.

MUZIČKA ENCIKLOPEDIJA
3

Glavni urednik

Krešimir Kovačević

Članovi redakcije Ivona Ajanović, Dragotin Cvetko, Stana Đurić-Klajn, Cvjetko Ivanović, Marija Kuntarić, Dragoslav Ortakov, Mladen Pozajić

Sekretar Krasna Panjkota Glavni redaktor ilustracija Koraljka Kos Redaktor ilustracija Mirjana Petričević

Tehnička redakcija Dušan Žvab i Branimir Sokol

SURADNICI U I SVESKU

Andrija Tomašek, prof. Muzičke škole »Pavao Markovac«, Zagreb A. Vi. Albe Vidaković, prof. Teološkog fakulteta, Zagreb B. Ać. Branka Antić, akademski muzičar, Zagreb B. Buj. Dr. Bojan Bujić, prof. Univerziteta, Reading B. D. Branko Dragutinović, dramaturg oVere Narodnog pozorišta, Beograd B. I. Bojana Ivančević, prof. Muzičke škole »Vatroslav Lisinski«, Zagreb B. Lk. Borut Loparnik, urednik III programa Radio-televizije, Ljubljana B. Sč. Branimir Sakač, kompozitor, Zagreb B. Ša. Dr. Božidar Širola, muzikolog i kompozitor, Zagreb Bi. R. Biserka Rako, redaktor JLZ, Zagreb C. I. Cvjetko Ivanović, glavni urednik Radio-stanica, Titograd C. R. Cvjetko Rihtman, akademik, prof. Muzičke akademije, Sarajevo D. Co. Dr. Dragotin Cvetko, akademik, prof. Filozofskog fakulteta, Ljubljana D. Čol. Dragutin Čolić, prof. Muzičke akademije, Beograd D. Ov. Dragoslav Ortakov, docent Visoke muzičke škole, Skopje D. Pl. Dušan Plavša, prof. Muzičke škole >Isidor Bajić«, Novi Sad D. Ps. Dragomir Papadopolos, prof. gimnazije, Beograd D. Sn. Dušan Skovran, prof. Muzičke akademije, Beograd Di. S. Dr. Dimitrije Stefanović, viši naučni suradnik Muzikološkog instituta, Beograd D. Jć. Đura Jakšić, direktor Muzičke škole »Josip Slavenski«, Beograd Đ. Ra. Đoko Radović, muzički urednik Radio-stanice, Titograd E. Hk. Emil Hajek, prof. Muzičke akademije, Beograd E. Kr. Erika Krpan, muzički kritičar, Zagreb F. L. Franjo Lučić, prof. Muzičke akademije, Zagreb G. Jć. Dr. Gavro Jakešević, direktor Srednje muzičke škole, Sarajevo G. Kr. Gordana Krajačić, prof. Muzičke škole »Josip Slavenski«, Beograd H. P. Dr. Hubert Pettan, prof. Muzičke škole »Vatroslav Lisinski«, Zagreb H. U. H. Helena Uhlik Horvat, kostimograf Narodnog pozorišta, Sarajevo I. Ać. Ivona Ajanović, redaktor JLZ, Zagreb I. Hg. Dr. Ivan Henneberg, direktor Zavoda za zaštitu autorskih malih prava, Zagreb 1. Me. Ivo Malec, kompozitor, Pariz I. Su. Dr. Ivo Supičić, prof. Muzičke akademije, Zagreb J. As. Josip Andreis, prof. Muzičke akademije, Zagreb J. Bez. Dr. Jerko Bezić, naučni suradnik Instituta za narodnu umjetnost, Zagreb J. Bur. Jovan Bandur, prof. Muzičke akademije, Beograd J. Gc. Janko Grilc, šef muzičkog odjela Radio-televizije, Ljubljana J. Mvić. Jovan Milošević, prof. Muzičke škole, Cetinje J. S. N. Jelka Stamatović-Nikolić, prof. Muzičke akademije, Beograd J. Se. Dr. Jože Sivec, docent Filozofskog fakulteta, Ljubljana J. Šip. Janka Šipuš, akademski muzičar, Zagreb

A. Koc. A. Pr. A. Rij. ljana A. To.

Akil Koci, muzički urednik Rađio-stanice, Priština Dr. Anđreja Preger, prof. Muzičke akademije, Beograd Dr. Andrej Rijavec, docent Filozofskog fakulteta., Ljub-

Katarina Bedina, bibliotekar Filozofskog fakulte Ljubljana K. Ko. Dr. Krešimir Kovačević, prof. Muzičke akademi Zagreb K. Ks. Dr. Koraljka Kos, docent Muzičke akademije, Zagi L. Ai. Lorenc Antoni, muzički urednik Radio-stanice, Prišti L. Mć. Lazar Marjanović, prof. Muzičke akademije, Beogi L. Vr. Lav Vrbanić, prof. Univerziteta, Boston M. Ca. Milo Cipra, prof. Muzičke akademije, Zagreb M. In. Milica Uijin, naučni suradnik Muzikološkog institu Beograd M. Ke. Milivoj Kerbler, prof. muzike, Zagreb M. Kri. Miro Križić, muzički publicist, Zagreb j M. Kun. Marija Kuntarić, redaktor JLZ, Zagreb M. Maz. Mladen Mazur, muzički urednik Radio-stanice, Zagi M. Poz. Mladen Pozajić, prof. Muzičke akademije, Sarajevo M. Rš. Mirko Ramovš, asistent Glasbeno-narodopisnog i stituta, Ljubljana M. Špe. Manica Špendal, prof. Pedagoške akademije, Marit M. To. Dr. Mihovil Tomandl, publicist, Pančevo M. V. Miodrag Vasiljević, prof. Muzičke akademije, Beogi M. 2. Dr. Milan Žepić, primarius, Zagreb Mi. Pa. Mirka Pavlović, akademski muzičar, Beograd N. Dć. Natko Devčić, prof. Muzičke akademije, Zagreb N. Ha. Nikola Hercigonja, prof. Muzičke akademije, Beogi N. Kri. Nada Križić, muzički publicist, Zagreb N. Mić. Dr. Niko S. Martinović, direktor Centralne bibliotei Cetinje O. D. Dr. Oskar Danon, šef-dirigent Slovenske filharmoni Ljubljana P. B. Petar Bingulac, prof. Muzičke akademije, Beograd P. Me. Dr. Pavle Merku, urednik programa Slovenske stan: RAI — Trst P. Mil. Predrag Milošević, prof. Muzičke akademije, Beogr P. Ši. Pavel Šivic, prof. Akademije za glasbo, Ljubljana R. Redakcija R. A. Rafael Ajlec, muzički urednik Radio-televizije, Ljublja R. Đ. Ratko Đurović, prof. Akademije za pozorište, filrr televiziju, Beograd R. Pej. Roksanda Pejović, prof. Muzičke škole »Stankovi Beograd Ra. Pć. Radmila Petrović, naučni suradnik Muzikološkog i stituta, Beograd S. D. K. Stana Đurić-Klain, direktor Muzikološkog institu Beograd S. Pn. Svetolik Pašćan, prof. muzike, Beograd S. Šp. Slobodan Špirić, asistent Muzičke akademije, Saraje T. Br. Tea Brunšmid, muzički suradnik »Zagreb-filma", Zagr T. Si. Todor Skalovski, dirigent Makedonske filharmoni Skopje V. Br. Vera Baver, redaktor JLZ, Zagreb j V. Mvić. Vlado Milošević, akademik, Banja Luka
!

K. Be.

V. Peć. V. U. V. Žc. j Va. Ba. VI. M. Z. Gić. Z. Kr.

Vlastimir Peričić, prof. Muzičke akademije, Beograd j Vilko Ukmar, prof. Akademije za glasbo, Ljubljana | Dr. Vinko Žganec, akademik, Zagreb

Vartkes Baronijan, muzički urednik Televizije, BeogE Vladeta Milanković, akademski muzičar, Beograd Zlatko Grgošević, prof. Pedagoške akademije, Zagr Dr. Zmaga Kumer, viši naučni suradnik Glasbeno-n rodopisnog instituta, Ljubljana Z. Kuč. Dr. Zija Kučukalić, prof. Muzičke akademije, Saraje

KRATICE
Archiv fiir Musikforschung Archiv fiir Musikwissenschaft Allgemeine Musikzeitung Acta Musicologica Autonomna Sovjetska Socijalistička Republika basso continuo češki Denkmaler deutscher Tonkunst Demokratska Republika Denkmaler der Tonkunst in der Tonkunst in Bavern Denkmaler Osterreich engleski francuski glasni (2-gl., dvoglasni) zavod kazalište MF Die Musikforschung MFM Monatshefte fiir Musikgeschichte MGG Die Musik in Geschichte und Gegenwart ml. mladi MQ Musical Quarterly NR Narodna Republika nem. nemački njem. njemački obj. objavio, objavljeno OKUD Omladinsko kulturno-umjetničko društvo perz. perzijski PGM Publikationen der Gesellschaft fiir Musikforschung PJB Jahrbuch der Musikbibliothek Peters polj. poljski prer. preradio, prerađeno RAM Rassegna musicale red. redigirao rev. revidirao, revidirano RIM Revue Internationale de Musique rkp. rukopis RKUD Radničko kulturno-umjetničko društvo RM La Revue Musicale RMI Rivista musicale italiana rus. ruski S. San (sveti), Santa (sveta) s. a. sine anno SAD Sjedinjene Američke Države SAN Srpska akademija nauka SAP Socijalistička autonomna pokrajina

SBIM

grčki Hrvatski glazbeni Hrvatsko narodno hrvatski Internationale Musikgesellschaft instrumentalni italijanski izdanje, izdao izvedeno Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti jugoslavenski Kirchenmusikalisches Jahrbuch knjiga Kulturno-umjetničko društvo latinski latvij ski Die Musik madžarski

Sammelbande der Internationalen Musikgesellschaft SFSR Sovjetska Federalna Socijalistička Republika SIM Revue de la Societe Internationale de Musique simf. simfonijski SMZ Schweizerische Musikzeitung (od 1961 Schweizerische Musikzeitung und Schweizer Musikpadagogische Blatter) SNG Slovensko narodno gledališče, Ljubljana SR Socijalistička Republika, Savezna Republika (Njemačka) srp. srpski SSR Sovjetska Socijalistička Republika St. Saint St. stariji, stoljeće STMW Studien zur Musik\vissenschaft sv. svezak, sveti Sv. C. Sveta Cecilija španj. španjolski tal. talijanski
V.

VFMW Vierteljahrsschrift fiir Musikwissenschaft vok. vokalni ZFM Zeitschrift fiir Musik ZFMW Zeitschrift fiir Musikwissenschaft ZIMG Zeitschrift der Musikgesellschaft Z.NŽO Zbornik za narodni život i običaje

vek

ILUSTRACIJE U I SVESKU

PRILOZI U BOJI BAROK. D. Hals, Koncert.................................................. CRKVENA MUZIKA. Psalterium chori )M«, Zadar . . ČEMBALO. Djelo nepoznatog slikara.................................. ČEŠKA MUZIKA. Biblija iz Olomouca, minijatura . . . EGIPATSKA MUZIKA. Zidna slika, Teba...................... FRANCUSKA MUZIKA. Detalj tapiserije .................. GOTIKA. Zidna slika, Žminj, Istra.................................... PRILOZI U BAKROTISKU ARAPSKA MUZIKA...............................................................64 BALET ...........................................................................65,120 BALET U JUGOSLAVIJI.........................................120—121 BAROK...................................................................................121 BOSANSKO-HERCEGOVAČKA MUZIKA . . . . 232—233 BUBANJ.........................................................................256—257 CRKVENA MUZIKA...........................................................384 CRNOGORSKA MUZIKA.................................................. ČEMBALO............................................................................. DUHAČKI INSTRUMENTI.............................................. FRULA.................................................................................. GAJDE .............................................................................. GITARA................................................................................. 385 408 409 632 632 633 136 368 392 400 504 608 704

<*fe

A, r. u osnovnoj dijatonskoj ljestvici C-dura i melodijskoj ljestvici c-mola VI stupanj. Kod starih Grka, kao prvo slovo alfabeta, najniži ton ljestvice i najdublji ton ljudskog glasa; u ranom srednjem vijeku, početni ton ljestvice. U zemljama koje se i danas služe nazivima iz solmizacije, tonu a odgovara ton la. 2. Osnovni ton kod ugađanja instrumenata. Još su stari Grci ugađali kitaru prema malom a. Danas se u orkestrima, komornim ansamblima, kao i pri muziciranju pojedinaca redovito uzima ton a1 (u Evropi fiksiran na 435,4 dvostrukih titraja, a u Americi na 440 dvostrukih titraja) kao osnovno uporište za ugađanje; u orkestru taj ton daje oboa. I glazbene viljuške, kojima se ugađaju klaviri, udešene su na ton a 1 (katkada i na a2, u Engleskoj često na c2). -*■ Komorni ton 2. Dur-kvintakord i mol-kvintakord (malo slovo a) nad tonom a. 2. Tonalitet A-dura, odn. (ponajčešće malim slovom) a-mola. Nekada se (još do sredine XVIII st.) A-dur označivao slovom A i jednom povisilicom (A#, a tako i drugi tonaliteti: F# = F-dur, D # = D-dur), dok su za mol-tonalitete služila odgovarajuća mala slova, kojima se dodavala povratilica ili snizilica (a i\ ili a h = a-mol). U starijim teoretskim djelima A-dur označuje samo ton a, a a-mol ton as, tj. veliku (a), odn. malu tercu (as) iznad tona/. 2. Kratica za altus, odn. alt, kao i za antifona. 2. Talijanski prijedlog a susreće se u oznakama za interpre taciju, za dinamiku, za broj izvodilaca itd. (a đue, a tre, poco
a poco)

AARON (Aron), Pietro, talijanski muzički teoretičar (Firenca, oko 1480 — Venecija ili Firenca, oko 1545). Do 1521 vjerojatno u službi pape Leona X, zatim kraće vrijeme muzičar katedrale u Imoliju, a oko 1523 kanonik u Riminiju; 1536 stupio u samostan u Bergamu. A. je jedan od prvih muzičkih teoretičara koji je pisao rasprave na narodnom, talijanskom, jeziku a ne na latinskom. On iscrpno opisuje antičku muziku, instrumente, tonske rodove i dr. ali je vrijednost njegovih rasprava daleko više u tome što izravno obraduju praksu svoga vremena. U rješavanju aktualnih problema A. je napredan i instruktivan; tako, npr. među prvima zagovara istodobno, vertikalno komponiranje sviju glasova polifonog djela namjesto tada još uobičajenog pojedinačnog, sukcesivnog, zatim poznaje estetsku vrijednost disonanca, a u određenim slučajevima dopušta čak i tritonus.

DJELA: Libri tres de Institutione Harmonica, 1516; Thoscanello de la Mušica, 1523 (u kasnijim izdanjima Toscanello in Mušica sa dodacima: Aggiunta de lui fatta, 1529, 1539 itd.); Trattato della natura et Cognitione di tutti gli toni di Canto Figurato . . ., 1525; Lucidario in mušica di alcune oppemoni antiche et moderne . . ., 1545; P. AARON KAO UČITELJ MUZIKE Drvorez iz djela Trattato della natura . . . di Canto Figurato. Venecija, 1525

Compendiolo di molti dubbi, segreti 0 sentenze intorno al Canto Fermo et Figu~ rato, posthumno, možda 1547. LIT.: A. Catelani, Pietro Aron, Gazzetta musicale di Milano, 1851. — H. Riemann, Geschichte der Musiktheorie im IX—XIX Jahrhundert, Leipzig 1898. — G. Adler, Handbuch der Musikgeschichte, II, 2. izd. Berlin 1930. — K. Jeppesen, Eine musiktheoretische Korrespondenz des friihen Cinquecento, AML, 1941. — D. P. VC'alher, Pietro Aaron, MGG, I, 1951.

AAV, Evalđ, estonski kompozitor (Reval, 6. III 1900 — 21. III 1939). Učenik A. Kappa u Revalu. Ostavio je mnogo kompozicija u narodnom duhu, osobito na području vokalne muzike. A. je autor prve finske nacionalne opere Vikingi (1928). Uz to treba spomenuti simfoniju (1938) i simfonijsku pjesmu Život (1934)AAVIK, Juhan, estonski kompozitor i dirigent (Reval, 29. I 1884 —). Studirao na Konzervatoriju u Petrogradu. Od 1911 dirigent simfonijskog orkestra Vanemuine, kasnije direktor Konzervatorija u Dorpatu; 1925—33 dirigent kazališta Estonia u Revalu, uz to profesor (1928—44) i direktor Konzervatorija. Od 1944 živi u Švedskoj. ABACO, 1. Evaristo Felice dali' i 2. Giušeppe Clemente Ferdinando ->■ Dall'Abaco A BATTUTA (tal. po mjeri, u taktu), oznaka za vraćanje na prvobitan tempo, povremeno napušten. Izraz a b, redovno se upotrebljava na završetku recitativno-deklamatorskih odlomaka u kojima se izvodilac može slobodnije odnositi prema tempu, ubrzavajući ga ili usporujući (-> A piacere, -> Ad libitum). ABBA-CORNAGLIA, Pietro, talijanski kompozitor, orguljaš i muzički pisac (Alessandria, Pijemont, 20. III 1851 — : 2. V 1894). Studirao na Milanskom konzervatoriju. Od 1880 orguljaš katedrale u Alessandriji, gdje je osnovao muzičku školu.
DJELA: kompozicije za klavir i za orgulje. — Opere: Isabella Spinola, 1877; Maria di Warden, 1884 i Una partita a scacchi, 1892. — Pjesme. — Aiessa di requiem 3 1876. —SPISI: Sulla introduzione del canto popolare in tutte le tnasse di comunitd e spedalmente nella scuola, 1880; Storia e filosofia della mušica. LIT.: V. Conzani di Revignano, Pietro Abba-Cornaglia e la sua Maria di Warden, Memorie biograflche e critiche, Alessandria 1885. — G. Rossi, Musicisti nostri, Pietro Abba-Cornaglia, Rivista di storia, arte e archeologia della provincia di Alessandria, 1932. DJELA: simfonija u d-molu; koncert za klavir i orkestar; koncert za vio linu i orkestar. — Sonata za klavir u c-molu. — Opera Silgisunelm. — Kantata Honteland ,' zborovi; solo-pjesme.

ABBADO, i. Michelangelo, talijanski violinist i muzički pisac (Abba, 22. IX 1900 —). Studirao na Milanskom konzervatoriju, violinu (E. Polo) i kompoziciju (G. Orefice). Između 1919 i 1962 koncertirao po Evropi, Americi i Africi; prva violina kvarteta Malipiero (1927—34), član trija Vidusso — A. — Crepax (1938—45) te osnivač i dirigent (1941—62) prvog tal. ansambla za staru tal. muziku Orchestra d'archi di Milano. Uz to predavao na konzervatorijima u Palermu i Parmi, a 1925 preuzeo katedru za violinu na Konzervatoriju u Milanu. God. 1964 dokazao eksperimentalno, postojanje donjih parcijalnih tonova.
DJELA. SPISI: A. Vivaldi, 1943; Tecnica dei suoni armonici per violino (5 sv.), 1934; SulVesistenza dei suoni armonici inferiori, AML, 1964; članci i studije. — Obradbe i revizije djela Corellija, Torellija, Vivaldija, Paganinija, Per-golesija i dr.

2. Marcello, talijanski pijanist i kompozitor (Milano, 7. X 1926—). Sin Michelangela. Studirao na Milanskom konzervatoriju (klavir kod R. Lorenzanija, kompoziciju kod G. F. Ghedinija). Od 1944 koncertirao u Italiji te na mnogobrojnim turnejama po Evropi, Americi, Africi i Aziji. Od 1958 vodio Liceo Musicale u Piacenzi, a od 1966 direktor je Konzervatorija u Pesaru.

ABBADO — ABENDMUSIK
DJELA. ORKESTRALNA: Concerto, 1950; Doppio concerto za violinu, klavir i dvostruki komorni orkestar, 1965; Mušica, 1954; Varijacije na Mozartovu temu za komorni orkestar, 1954; Hommage d Debussy, 1955; Costruzioni za 5 malih orkestara, 1963. — KOMORNA. Tri gudačka kvarteta: 1947, 1953 i 1956; Divertimento za 4 duhača i klavir; Concertante za klavir, klarinet, fagot, violončelo i udaraljke; 3 fantazije: I, za 12 instrumenata, I I, za 4 duhača i 31 udaraljku, III, za rogove; sonata za flautu solo itd. — KLAV IRSKA : 2 Ricercara ; Canzona; Variazioni sopra un minuetto di Bach i dr. — Balet Scena senza storia, 1953. — VOKALNA : Kantata; Ciapo za glas i 9 instrumenata; 15 Poene T'ang za glas i 4 instrumenta; zborovi.

ABBASSANDO (tal. umanjujući), umanjujući, prigušujući snagu zvuka. ABBATINI, Antonio Maria, talijanski kompozitor (Citta di Castello, oko 1595—1677). Učenik braće Nanino. Bio maestro di cappella različitih rimskih crkava (1640—66, 1649—57 i 1672— 77 crkve Santa Maria Maggiore). Po svojim višezbornim, koncertantnim crkvenim djelima ide u glavne predstavnike rimskog visokobaroknog, monumentalnog stila. Kao operni kompozitor išao za dramatizacijom izraza i dao važan prilog oblikovanju buffo stila, posebice operom Dal male U bene, jednom od prvih komičnih opera uopće.

58 član dvorske kapele u Dresdenu. Od 1759 koncertirao u Lc donu, gdje doskora postaje komorni muzičar kraljice Charlot Zajedno sa J. Ch. Bachom pokrenuo 1765 seriju Bach-Abel Cc certs, koji su odigrali važnu ulogu u londonskom muzičkom votu XVIII st. God. 1775—81 održavali su koncerte u vlasti raskošno uređenoj dvorani Hanover Square Rooms (to je sve 1874 jedna od najvažnijih koncertnih dvorana Londona). Nak Bachove smrti (1782) A. je koncertirao u Parizu i u Njemačk a od 1785 nastupao ponovo u Londonu kao gambist i kompozii u okviru novih Professional Concerts i Subscription Concerts. I je posljednji virtuoz na gambi, glasovit širom Evrope. Učenici mu bili medu ostalima violinist F. H. Barthelemon, violončeli J. Crosdill i J. Cervetto, te kompozitor i pijanist J. B. Cram — Sljedbenik Mannheimske škole, A. je komponirao melodij dopadljivu, elegantnu instr. muziku. Karakteristične su njege vedre trostavačne simfonije (često nazivane uvertirama), dvos vačni koncerti za čembalo s menuetom kao završnim stavko te trija i kvarteti sa pjevnim Adagio-stavcima.
DJELA. ORKESTRALNA: 35 Simfonija; 10 koncerata za čembalo klavir); 5 koncerta za flautu. — KOMORNA: 20 gudačkih kvarteta; lotrioson: 106 sonata (od kojih 32 za violu da gamba i continuo). NOVA IZD. : The Adagios, the Composition of the late C. Fr. Abel, t J.B. Cramer (sadrži i Abelovu biografsku skicu od Ch. Burneva, 1820); 2 s fonije, u D-duru op. 10 i u A-duru op. 10, obj. H. Hockner (1932); 6 sonats violu da gamba i continuo obj. J. Bacher i W. Woehl (1937—42). LIT.: Ch. Đurney, A General Historv of Music, London 1879. — Spitta, J. S. Bach, I, Leipzig 1873. — H. Abert, Mozart, I—II, Leipzig 191.9— — Ch. S. Terry, J. Chr. Bach, London 1929. — A. Loezvenberg, Annals of Opi Cambridge 1943. — H. F. Redlich, Abel, 1. Christian Ferdinand, 2. B Friedrich, MGG, I, 1951. — 5. M. Helm, Carl Friedrich Abel Symphon Ann Arbor 1952. ,

DJELA. Opere : Dal male U bene (u suradnji sa Al. Marazzolijem, autorom 2. čina; libreto G. Rospigliosi), 1653; Jone, 1666; La Comica del Cielo ovvero La Baltasara, 1668. —■ Dramatska kantata IlPianto di Rodomonte, 1633. — CRKVENA: Mise za 4—16 glasova, 3 knj., 1638—50; Sacre Canzoni za 2—5 glasova, 6 knj.; Psalmi za 4—16 glasova, 4 knj. — Teoretsko djelo: 14 Discorsi e Lezioni Accademiche. Surađivao na A. Kircherovu traktatu Musurgia universalis. Uredio vatikansko izdanje Inni della chiesa in canto gregoriano (1644). LIT.: H. Goldschmidt, Studien zur Geschichte der italienischen Oper im 17. Jahrhundert, Leipzig 1901. — F. Coradini, Antonio Maria Abbatini, Arezzo 1922. — R. Haas, Musik des Barocks, Potsdam 1928. — K. G. Fellerer, Antonio Maria Abbatini, MGG, I, 1951.

ABBELLIMENTI (tal.), melodijski ukrasi (melizmi ili ornamenti). ABBEY, John, engleski graditelj orgulja (Whilton, 22. XII 1785 — Versailles, 19. II 1859). God. 1826—30 radio u Parizu kod S. Erarda, a zatim se osamostalio. Uveo u francusku orguljsku gradnju englesku pneumatsku mehaniku. Sagradio brojne orgulje u Francuskoj (za katedrale u Rheimsu, Nantesu, Versaillesu, fivreuxu, Caenu, Amiensu, Rochelleu, Bayeuxu, za parišku Operu i nekoliko pariških crkava); gradio i za Južnu Ameriku. ABBIATI, Franco, talijanski muzički pisac i kompozitor (Verdello, Bergamo, 14. IX 1898 —). Studirao kompoziciju na Konzervatoriju u Torinu, a muzikologiju kod G. Cesarija. Muzički kritičar listova Secolo Sera (od 1928) i Corriere della sera (Milano, od 1935). Osnovao (1949) i ureduje mjesečnik La Scala.
DJELA. SPISI: Storia della mušica (5 sv.), 1939—46 (do danas najopsežniji talijanski priručnik za opću povijest muzike; novo izd. 1954); La vita e le opere di G. Verdi (4 sv.), 1959; Scritti inediti di G. Cesari, 1937; vodič operi Peter Grinies B. Brittena, 1947. — KOMPOZICIJE: simfonijska pjesma II Canto d'Avila. — Gudački kvarteti; sonata za violinu i klavir; sonata za violončelo i klavir. — Klavirske kompozicije. — Zborovi; pjesme.

ABBREVIATURE -» Muzičke kratice ABD AL-QADIR IBN GUAIBf AL-HAFIZ AL-MARAGHI, perzijski muzički teoretičar (Maragha, Azerbajdžan, oko sredine XIV st. — Herat, Afganistan, 1435). Glavni pjevač i muzičar na dvoru sultana Ahmada (1382—1410), Timira i njihovih nasljednika u Bagdadu i u Samarkandu. A. je jedan od najistaknutijih arapsko-p.erzijskih muzičkih teoretičara.
DJELA: Gami al-alhdn (Sakupljač melodija), 1405 (najopsežnije 'Abd Qadirovo djelo, sadržava opći prikaz arapske i perzijske muzike i muzičke nauke; autograf se čuva u biblioteci Bodleiana u Oxfordu); Maqasid al-alhdn (Smisao melodija), 1418 (kopija autografa čuva se u biblioteci Bodleiana); Kanz al-alhdn (Bogatstvo melodija); Šarh al-adzvdr (Komentar o vrstama tonaliteta; rukopis se čuva u biblioteci Nur-i 'Osmaniva u Carigradu). LIT.: R. G. Kiesemetter, Die Musik der Araber, Leipzig 1842. — H.G. Farmer, Historv of Arabian Music, London 1929. — Isti, 'Abd al-Qadir b. Gaibi al Hafiz al-Maragl, MGG, I, 1951.

ABECEDA, MUZIČKA, nazivanje tonova slovima iz abe cede. Bilježenje tonova slovima abecede javlja se u grčkoj muzici već u *- VII sr. U srednjem vijeku susreće se u X st. latinska abeceda za označivanje 7 stupnjeva dijatonske ljestvice: A BC D E F G, u značenju našega današnjeg niza c d e f g a h. Ta se abeceda upotrebljava prvenstveno za orgulje, psalterij, rottu i dr. Ton B označivao je današnji ton h (->• B durum i B molle). Kako se čini, već je u X st. O. de Clugny dao slovu a njegovo današnje značenje. Kasnije, u XVI i XVII st., postaje osnovicom cjelokupnoga muzičkog sistema niz CDEFGAH(Hse razvio od Bduruni), Engleska muzička abeceda zadržala je danas b umjesto našega h. Romanski narodi umjesto abecede upotrebljavaju solmizaciju (ut, re, mi, fa, sol, la, si). Svaki od osnovnih naziva mu zičke abecede može označivati povišeni ton dodatkom -is (c-cis), ili sniženi ton dodatkom -es (c-ces, ali es, ne ees i as, ne aes). Umje sto hes još uvijek se općenito upotrebljava naziv b. B. SČ. ABEL, Karl Friedrich, njemački kompozitor i virtuoz na violi da gamba (Kothen, 22. XII 1723 — London, 20. VI 1787). Sin i učenik gambiste Christiana Ferdinanda Abela. God. 1748—

ABENDMUSIK, ciklus javnih crkvenih koncerata koji su održavali u XVII i XVIII st. u Liibecku; ujedno i oratorijs kompozicije izvođene na tim koncertima. Razvili su se iz svo vrsnih orguljskih koncerata koje je uveo Franz Tunder 1641— u Liibecku; on je trgovcima koji bi se prije burzovnih skupsti sakupljali u crkvi sv. Marije izvodio po nekoliko kompozicija orgulje. Veliko zanimanje i novčani prilozi omogućili su mu angažiranjem pjevača i instrumentalnih solista obogati i proš programe svojih priredaba. U isto vrijeme održavale su se slič muzičke priredbe i u drugim trgovačkim gradovima (Amsterda Hamburg, Utrecht, Kobenhavn), ali nisu dostigle razinu onih Liibecku. Tunderov nasljednik Dietrich Bimehude (orguljaš eri sv. Marije, 1668—1707) dao je tim priredbama konačni oblil razvio ih u prave koncerte. Napustivši prvotnu svrhu muziciraj za razonodu, Buxtehude je proširio izvodilački ansambl, doda mu zbor i orkestar. Koncerti, koji privlače sve širi krug slušala održavali su se nedjeljom predvečer, i to samo pet puta godiši između Martinja i Božića. Pristup je bio slobodan, jer su za uze žavanje dostajali dobrovoljni prilozi imućnih građana. Progn se sastojao isprva od nekoliko kraćih zbornih kompozicija kantata. Kasnije Buxtehude prelazi ha veća zaokružena dji dramatskog karaktera koja su ispunjavala program cijele več ili su se čak protezala na svih pet večeri. Sadržaj ovih djela bio biblijski, češće starozavjetni, a muzika se sastojala od orkestralr uvoda — sonata koje su prethodile pojedinim dijelovima komj; zicije, jednoglasnih i višeglasnih arija strofna oblika, recitativi zborova koji su nastupali kao promatrači radnje ili kao nosii dramskih zbivanja ili su pak završavali odlomak koralnom obrs bom. Buxtehudeovi nasljednici I. Ch. Schieferdecker, J. P. Kur zen, A. K. Kunzen i C. Konigslow održavali su Abendmusi sve do početka XIX st. zadržavši i usavršujući njihov dotadaš. oblik od 5 sadržajno povezanih cjelovečernjih djela. Izvod su većinom vlastite kompozicije koje su nazivali oratorijin Od pravog oratorija razlikovala se A. po tome što su se u nju um tali korali (inače uobičajeni samo u pasijama i duhovnim kantatarr koji su pojačavali duhovni karakter djela; s time su bile u ošti suprotnosti napitnice i ljubavne scene koje su u A. prodrle pi utjecajem opere. Strofnu ariju zamijenila je oko 1730 oper arija da capo. Zborni dijelovi oblikovani su pretežno homofoi izuzev polifono građenih biblijskih izreka, a orkestar se mjestimi upotrebljavao za tonsko slikanje pojedinih scena. Zanimljivo da je J. P. Kuntzen uveo od 1752 javne generalne probe Aben musike koje su se održavale, uz naplatu ulaznine, u sali grads vijećnice. Od 1789, pošto je gradski savjet zabranio koncei u crkvi, te su probe postale glavne koncertne izvedbe sve do 18 kada i one iščezavaju zbog ratnih prilika. A. su dvojako historiji važne: po svom utjecaju na razvoj oratorija i kao prve ja ne koncertne izvedbe crkvene muzike izvan okvira crkven obreda. Potkraj XIX st. oživio je večernje koncerte orguljaš Ka Lichtwark, koji je u istoj crkvi u Liibecku organizirao priredi s instrumentalnim, vokalnim i zbornim tačkama. Njegov nasljet nik W. Kraft uveo je ponovo historijski naziv Abendmusik. — Te

ABENDMUSIK — ABRAHAM
min A. upotrebljava se u novije doba i tamo gdje se želi izbjeći naziv »koncert«; najčešće je to kod priredaba komornog karaktera.
LIT.: M. Seifert, Buxtehude-Handel-Bach, PJB, 1902. — W. Stahl, Franz Tunder und Dietrich Buxtehude, Leipzig 1926. — Isti, Die Liibecker Abendmusiken im 17. und 18. Jahrhundert, Liibeck 1937. — Isti, Abendmusik, MGG, I, I95 1 - — O- Sohngen, Die Liibecker Abendmusik als kirchengeschichtliches und theologisches Problemi, Musik und Kirche, 1957. — G. Karsta'dt, Die ■>Extraordinaren« A. D. Buxtehudes, Liibeck 1962. I. Ać.

ABENDROTH, Hermann, njemački dirigent (Frankfurt na Majni, 19. I 1883 — Jena, 29. V 1956). Studirao u Miinchenu (L. Thuille, F. Mottl, A. Hirzel-Langenhan). Karijeru započeo 1903 kao dirigent miinchenskog Orchestervereina, 1905 angažiran u Liibecku (Verein der Musikfreunde, Gradsko kazalište), 1911 u Essenu (Gradski muzički direktor), a od 1915 u Kolnu kao dirigent koncerata Gurzenich, direktor Konzervatorija i 1918 gradski generalni muz. direktor. God. 1934—45 vodio glasoviti orkestar Gezcandhaus u Leipzigu, 1946 povjerena mu je reorganizacija muzičkog života u Weimaru i 1949 vodstvo Simfonijskog radio-orkestra u Leipzigu. Gostovao u gotovo svim važnijim muz. središtima širom Evrope. Posebno se istaknuo kao interpret Mozarta, Beethovena, Brahmsa i Brucknera; izvodio često i djela suvremenih kompozitora.
LIT.: K. Laux, Hermann Abendroth, MGG, I, 1951.

2. Hermann, njemački muzikolog i pedagog (Stuttgart, 25. III 1871 — 13. VIII 1927). Učio najprije kod svog oca Johanna Josephaina Konzervatoriju u Stuttgartu, zatim studirao klasičnu filologiju u Tiibinge-nu, a muzikologiju u Berlinu M.

H. ABERT

(H. Bellermann, O. Fleischer, habilitirao se za muzikologiju u Halleu. God. 1920 naslijedio H. Riemanna na Univerzitetu u Leipzigu, a 1923 postao je šef katedre na Univerzitetu Friedlander). God. 1902

ABENDROTH, Walter, njemački kompozitor, muzički pisac i kritičar (Hannover, 29. V 1896 —). Studirao u Berlinu i Miinchenu. Muzički kritičar u Kolnu, Hamburgu i Berlinu (1930—34 urednik časopisa Allgemeine Musikzeitung , 1933—44 surađivao u Berliner Lokalanzeiger). Od 1945 uređivao u Hamburgu tjednik Die Zeit, od 1955 dopisnik tog tjednika u Miinchenu.
DJELA. KNJIGE: Hans Pfitzner, 1935; Deutsche Musik der Zeitioende 1937 (novo izd. 1947); Johannes Brahms, 1939; Die Symphonien A. Bruckners, 1940; Vom Werden und Vergehen der Musik, 1948; Vier Meister der Musik, 19^2; H. Pfitzner (Reden, Schriften, Briefe), 1955; Musikkritik Heute, 1956. — ORKESTRALNA. Pet simfonija: I, 1941; II, 1942; III, 1946; IV, 1950 i V, 1956 ; koncert za violu; koncert za orkestar; koncertna fantazija za čembalo i mali orkestar, 1952; koncertna uvertira; divertimento za komorni orkestar; varijacije i passacaglia. — KOMORNA: pet gudačkih kvarteta; trio za flautu, violu i rog; divertimento za flautu i violu; sonata za violinu i klavir; 2 sonate za violu i klavir. Sonata za klavir. — Pjesme. LIT.: K. Grebe, Walter Abendroth, Mušica, Kassel 1950 i 1956, 6.

A BENE PLACITO (a beneplacito; tal. po volji), oznaka za neke slobode u izvođenju. Po vrijednosti i značenju srodan mu je izraz a piacere. ABER, Adolf, njemački muzikolog i izdavač (Apolda, 28. I 1893 — London, 21. V 1960). Studirao na Univerzitetu u Berlinu (H. Kretzschmar, C. Stumpf, M. Friedlander, J. Wolf); 1913— 18 asistent Muzičko-historijskog seminara u Berlinu i 1919—33 muzički kritičar lista Leipziger neueste Nachrichten. Od 1936 direktor nakladnog poduzeća Novello & C. u Londonu.
DJELA: Die Pflege der Musik unter den Wettinern und tvettinischen Ernestinern: von den Anfdngen bis zur Auflosung der Weimarer Hofkapelle 1662 (disertacija), 1921; Handbuch der Musikliteratur, 1922; Die Musikinstrumente und ihre Sprache, 1924; Die Musik in Schauspiel, 1926; Verzeichnis der Werke von Brahms, 1928; H. Wolf's posthumous Works, Music Review, I I, 1941; studije i članci u stručnim njem. i engl. časopisima.

ABERT, i. Johann Joseph, češki kompozitor i kontrabasist (Kohovice, Češka, 20. IX 1832 — Stuttgart, 1. IV 1915). Studirao na Praškom konzervatoriju (J. Hrabe, J. F. Kittl, A. W. Ambros); od 1853 kontrabasist i 1867—88 dirigent dvorske kapele u Stuttgartu. Komponirao u njemačkom kasnoromantičkom stilu.

DJELA. ORKESTRALNA. Sedam simfonija: II, u c-molu; IV, Columbus i VI, Lyrische Symphonie\ uvertire. — Komorna djela. — Klavirske kompozicije. — DRAMSKA. Opere: Anna von Landskron, 1858; Kb'nig Enzio, 1862 (prerađena 1875 kao Enzio von Hohenstaufen); Astorga, 1866 Ekkehard, 1878; Die Almohaden, 1890. — Komorna muzika. — Svjetovne kantate; solo-pjesme. — Četveroglasna misa op. 23; 100. psalam za muški zbor i duhački orkestar. LIT.: H. Abert, Johann Joseph Abert, Leipzig 1916.

u Berlinu. Vodio Collegium musicum u Halleu, Leipzigu i Berlinu. Objavio velik broj vrlo zapaženih studija u ZFMW, AFMW, u izdanjima IMG i u Gluckovim i Mozartovim godišnjacima, koje je sam izdavao. Proučavao je probleme muzi čke historije, od Antike do suvremenih kretanja, no njegovo je najznačajnije djelo opsežna monografija o Mozartu, koja je nastala temeljitom preradbom Mozartove biografije Otta Jahna; tim djelom A. je produžio i usavršio tradiciju njemačke klasične muzičke biografike Jahn — Chrvsander— Spitta, upotrebljavajući suvremene znanstveno-istraživačke metode. Svojim zamašnim sveukupnim muzikološkim i pedagoškim radom, A. je utemeljio školu, iz koje su izišli muzikolozi F. Blume, H. Boettcher, M. E. Dounais, K. G. Fellerer, R. Gerber, E. Laaff, W. Vetter i dr.
DJELA. KNJIGE. Die Lehre vom Ethos in der griechischen Musik (disertacija), 1899; Die dsthetischen Grundsdtze der mittelalterlichen Melodiebildung, 1902; Robert Schumann, 1903; Die Musikanschauung des Mittelalters und ihre Grundlagen, 1905; Geschichte der Robert-Franz-Singakademie zu Halle (1833 — 1908), 1908; Niccolo Jomelli ah Opernkomponist, 1908; Joh. Joseph Abert, 1916; W. A. Mozarl (V prerađeno i prošireno izdanje O. Jahnova djela), I— II, 1919— 21 (Abertova kćerka Anna Amalie priredila novo, VII izdanje, kojemu je dodala III knjigu, 1955—56); Goethe und die Musik, 1922. — STUDIJE I ČLANCI: Die spatantike Musikasthetik, IMG, 1906; Die musikdsthetischen Anschauungen der fruhesten christlichen Kirche, Zeitschrift fiir Aesthetik und allgemeine Kunstwissenschaft, 1907; J. G. Noverre und sein Einfluss auf die dramatische Balletkomposition, PJB, 1908; Berichte uber die Literatur zur griechischen Musik, I i II, 1903—08 i 1909—21; Zur Geschichte der Oper in Wiirttemberg, IMG, 1909; Antike Musikerlegenden, 1910; Piccini als Buffokomponist, PJB, 1913; Giacomo Meyerbeer, ibid., 1918; Paisiellos Buffokunst, AFMW, 1918; tjber Aufgaben und Ziele der musikalischen Biographie, ibid., 1919; J. Chr. Bachs italienische Opern, ZFMW, 1919; Joseph Haydns Klavierwerke, ibid., 1920—21; Handel als Dra-matiker, 1922; Ein neuentdeckter fruhchristlicher Hymnus mit antiken Musiknoten, ZFMW, 1922; Wort und Ton in der Musik des 18. Jahrhunderts, AFMW, 1923; Kunst, Kunstwissenschaft und Kunstkritik, Die Musik, 1923; Romantisches in Mozarts und Beethovens Opern, Almanach der Deutschen Musikbiicherei, 1924—25; Grundprobleme der Operngeschichte, IMG, 1924; Bach und die moderne Liturgie, 1925; Zu Beethovens Personlichkeit und Kunst, PJB, 1925; Tonart und Thema in Bachs Instrumentalfugen, I926 ; Carl Maria von Weber und sein Freischutz, PJB, 1926; Entstehung und Wurzeln des begleiteten deutschen Sololiedes, 1926; Richard Wagner, 1927; Gluck und Mozart, 39. Jahresbericht des Mozarteums, 1927; Bach-Beethoven-Brahms, MQ, 1927; Die Aufgaben der heutigen Ha'ndel-forschung, Handel-Jahrbuch, 1928. — Izdao Illustriertes Musiklexikon (s mnogim vlastitim člancima), 1927. — Uređivao Gluck-Jahrbuch (4 godišta), 1913—18 i Mozart Jahrbuch (2 godišta), 1920—23. — Priredio nova izdanja opernih djela N. Jomeliija (DDT), G. B. Pergolesija (DDT), C. W. Glucka (DTB, DTO), C. Pallavidnija (DDT), C. M. Webera, W. A. Mozarta i drugih. — Abertova sabrana djela i predavanja izdao F. Blume: Gesammelte Schriften und Vortrage, Halle 1929. LIT.: H. J. Moser, Hermann Abert, M, 1921. — Isti, Hermann Abert, ZFMW, 1927. — W. Vetter, Hermann Abert zum Gedachtnis, PJB, 1927. — F. Blume, Hermann Abert und die Musikwissenschaft, Gedenkschrift ftir Her mann Abert, Halle 1928.—■ E. Laaff, Hermann Aberts Schriften (bibliografija), ibid. — J. Petersen, Hermann Abert, 1928. — K. G. Fellerer, Hermann Abert, Jahresbericht iiber die Fortschritte der klassischen Altertumswissenschaft, 1930. K. Ko.

3. Anna Amalie, njemački muzikolog (Halle, 19. IX 1906 —). Učila najprije kod svog oca Hermanna Aberta, zatim (1926—34) studirala i doktorirala muzikologiju na Univerzitetu u Berlinu (F. Blume, H. J. Moser, A. Schering). Od 1935 asistent i od 1950 profesor muzičke historije na Univerzitetu u Kielu. Suradnik je enciklopedije Die Musik in Geschichte und Gegentvart i stručnih časopisa.
DJELA: Die Stilistischen Voraussetzungen der Cantiones Sacrae von Heinrich Schiitz (disertacija), Kieler Beitrage zur Musikwissenschaft, 1935; Claudio Monteverdi und das musikalische Drama, 1943, obj. 1954; Die Behandlung der Instrumente in Bruckners Streichauintett, Deutsche Musikkultur, 1940—41; Claudio Monteverdi zum 300. Todestag, ibid., 1943—44. — Priredila za štampu: Melchior Franck, Hohelied-Motetten, Chorwerk, 1933; Christoph Demantius, Deutsche Motetten, ibid., 1936. Surađuje na novim izdanjima djela C. W. Glucka, W. A. Mozarta i F. Handela. LIT.: F. Blume, Abert, 1. Johann Joseph, 2. Hermann, 3. Anna Amalie, MGG I, 1951.

ABRAHAM, Gerald, engleski muzikolog (Newport, otok Wight, 9. III 1904 —). Od 1935 suradnik BBC-a u Londonu, isprva kao suizdavač lista Radio Times, od 1939 urednik Listenera i 1942—47 šef diskoteke. Od 1947 profesor Univerziteta u Liverpo-olu. Uz to od 1945 urednik časopisa The Monthly Musical Record. Izvrstan je poznavalac ruske muzike.
DJELA: This Modem Stuff, 1933 (novo revidirano izd. This Modem Music, 1952); Studies in Russian Music, 1935; Masters of Russian Music, 1936 (posljednja dva djela sa M. D. Calvocoressijem); A. Hundred Years of Music, 1938; On Russian Music, 1939; Chopin's Musical Style, 1939; Beethoven's Second-Period Ouartets, 1942; Eight Soviet Composers, 1943; Rimski-Korsakov, 1945. Izdaje seriju »simpozija« (knjiga) Music of Masters u okviru koje je napisao: Tchaikovsky, 1945; Schubert, 1946; Sibelius, 1947; Schumann, 1952; Handel, 1954. Dovršio Calvocoressijevu studiju o Musorgskom (1944). — Uredio VIII i IX svezak Nezu Oxford History of Music.

ABRAHAM, Otto, njemački psiholog (Berlin, 31. V 1872 — 24. I 1926). Studirao medicinu i prirodne znanosti. Od 1896 asistent na Psihološkom institutu berlinskog Univerziteta. Sam i u suradnji sa E. M. Hornbostelom, K. L. Schaeferom i L. J. Briihlom objavio veći broj djela iz područja fiziologije i psihologije tona i usporedne muzikologije od kojih su još i danas aktualni njegovi radovi o apsolutnom sluhu, o problemu karakteristika tonaliteta i dr. Zajedno s Hornbostelom sastavio sistem znakova za bilježenje egzotičnih melodija (plus i minus za četvrttonove,

ABRAHAM — ABSIL
obrnuta korona za agogička skraćenja, i si.), koji zbog znatnih nedostataka nije općenito prihvaćen.
DJELA: Wahrnehmung kiirzester Tone und Gerdusche (sa L. J. Briihlom), Zeitschrift fiir Psychologie und physiologie, 1898; Ober die maximale Geschzuindigkeit von Tonfolgen (sa K. L. Schaeferom), ibid., 1899; Uber das Abhlingen von Tonempfindungen, ibid., 1899; Studien uber Unterbrechungstone (sa K. L. Schaeferom), Archiv fiir die gesamte Physiologie, 1900—04; Das absolute Tonbeumsstsein, SBIMG, III — 1901 i VIII—1907. Sa E. M. von Hornbostelom: Studien uber das Tonsystem und die Musik der Japaner, ibid., IV, 1904; Phonographierte turkische Melodien, 1904; Phonographierte indische Melodien, SBIMG, V, 1904; Phonographierte Indianermelodien aus Britisch Columbia, 1906; Ober die harmonisierbarkeit exotischer Melodien, SBIMG, VII, 1906 i Transkription exotischer Melodien, ibid., XI, 1909. Eine chinesische Notation (Ch'ao t'ien tze) und ihre Ausfuhrungen, AFMW, 1919. LIT.: W. Heinitz, Otto Abraham, MGG, I, 1951.

dimpešti, dirigent i direktor (od 1919) Opere, od 1921 direkt Gradskog kazališta i od 1923 profesor dirigiranja na Muzičk akademiji. Uz to 1926—43 vodio Simfonijski orkestar MA] Kao dirigent gostovao po Njemačkoj. Komponirao preteži dramsku muziku u romantičkom stilu koji odaje utjecaje Wagne J. Masseneta.
DJE LA. ORK ESTRALNA: simfonija; simf. pjesma T rainon; su Peto/i; Epikus szvit. — Komorna muzika. — DRAMSKA. Opere: Kbdkird 1903; Monna Vanna, 1907; Paolo es Francesca, 1907; Don Ouijote, 1917; Lilion herceg, 1938; Eva boszorkdny, 1944; A Tamds templom karnagya, 1947. — Ki tata Ave Maria; oko 30 solo pjesama. — Szegedi Mise za solo, zbor i orkestar. I. Ać.

ABRAHAM, Pal (Paul), madžarski kompozitor (Apatin, 2. XI 1892 — Hamburg, 6. V 1960). Umjetničku karijeru započeo kao kompozitor simfonija, komornih i instrumentalnih djela, ali je svjetsku slavu stekao na području vedrog muzičkog kazališta. Djelovao u Budimpešti i 1931—33 u Berlinu, a zatim preko Pariza emigrirao u New York. Posljednje godine života proveo je, bolestan i potpuno osiromašen, ponovno u Njemačkoj.

DJELA. DRAMSKA. Trinaest opereta: Az utolsd Verebely-ldny, 1929; Szeretem a felesegem, 1929; Viktoria und ihr Husar (Beč, 1930; jug. premijera Zagreb, 16. IX 1931); Die Blume von Hatvai (Leipzig, 1931; jug. premijera Zagreb, 20. III 1934); Bali im Savoy (Berlin, 1932; jug. premijera Zagreb, 30. IX 1933); Madchen im Grand-Hotel, 1934; Roxy und ihr Vi'underteam (Beč, 1937; jug. premijera Zagreb, 20. XI 1937) i dr. Muzika za više od 30 filmova.

ABRAHAMSEN, Erik, danski muzikolog (Brande, Jvlland, 9. IV 1893 — K0benhavn, 17. II 1949). Studirao na Konzervatoriju i na Univerzitetu u Kobenhavnu; 1918—21 vodio muzički odjel tamošpje Kraljevske biblioteke. God. 1923 promovirao u Fribourgu i 1926 postao profesor muzikologije na Univerzitetu u K0benhavnu. Istakao se kao predavač, komentator i muzički kritičar.
DJELA: Liturgisk Musik i den Danske Kirke efter Reformationen, 1919; Elements romans et allemands dans le chant Gregorien et la chanson populaire en Danemark (disertacija), 1923; Tonekunsten, 1927; Musik og Samfund, 1941; Hvem er musikalsk, 1943. — Izdao zbirku danskih narodnih napjeva Melodier I—II (u okviru edicije Danmarks Gamle Folkeviser), 1935 i 1938.

ABRAMOVIĆ, August -> Adelburg, August ABRANYI, I. Kornćl (izvorno obiteljsko ime Eordogh), madžarski muzički pisac, kompozitor i pijanist (Szent Gyorgy-Abranv, 15. X 1822 — Budimpešta, 20. XII 1903). Učio u Parizu kod F. Chopina i F. W. Kalkbrennera, u Beču kod J. Fischofa i u Budimpešti kod M. Mosonvija. Od 1847 koncertni pijanist i nastavnik klavira u Budimpešti. God. 1860 osnovao i do 1876 uređivao prvi madžarski muzički časopis Zeneszeti Lapok, u kojemu su formulirana načela nacionalnog stila u madžarskoj muzici. Surađivao na osnivanju budimpeštanske Muzičke akademije, bio njezin prvi tajnik (1875—83), pa docent i profesor (od 1883). God. 1882 pokrenuo časopis Zeneszeti Kb'zlony; uz to pisao muzičke kritike i u glavnim dnevnicama toga vremena (Pesti Napio i dr.). Spisateljskim, organizacijskim i pedagoškim radom zalagao se i znatno pridonio podizanju i izgrađivanju madžarske nacionalne muzičke škole. Autor prvih madžarskih muzičkih udžbenika, preveo više teoretskih djela i opernih libreta na madžarski. Manje su mu značajne kompozicije, pisane u romantičarskom nacionalnom stilu i u njegovo doba vrlo popularne.
DJELA. KLAVIRSKA: Magyar iralyu szondta op. 84; Magyar milleniumi szondta op. 103; Magyar abrand op. 118; Tiz Magyar nepdal; varijacije; koračnice; plesovi i dr. — VOKALNA. Ciklusi pjesama: Dalvirdgok op. 28; Tizenot eredeti magyar nepdal op. 39; Tdrogato keserve op. 130 i dr.; zborne kompozicije. — SPISI: Mosonyi Mihdly, elet- es jellemrajza (M. M., život i značaj), 1872; Tanulmdny Liszt Ferenc korondzdsi tniseje felett (Studija o Krunidbenoj misi Franza Liszta), 1869; Osszhangzattan, I—II, 1874—81 (Nauk o harmoniji); Zeneszeti aesthetika (Muzička estetika), 1877; A magyar dal es žene sajdtsdgai (Svojstva madžarske pjesme i glazbe), 1877; Altaldnos zenetortenet (Opća historija muzike), 1866; A magyar žene a XIX, szdzabdan (Madžarska muzika u XIX stoljeću), 1900; Brkel Ferenc elete es mukodese (E. F. život i djelo), 1895; Eletembdl es emlekeimbol (Iz mojega života i uspomena), 1897; Kepek a mult es jelenbol (Slike iz prošlosti i sadašnjosti), 1899. LIT.: K. Abrdnyi~Katona, Id. Abranyi Kornel, Budapest 1923. — L. Palagyi, Id. Abranyi Kornel, Magyar hirlap, Budapest 1928.

ABRAŠEVIĆ, 1. radničko kulturno-umetničko društ\ nazvano po Kosti Abraševiću (1879—1898), prvom srpske proleterskom pesniku. Osnovano je u Beogradu 1905; kasn: su po njegovom uzoru nikla istoimena društva u Kragujevc Jagodini, Nišu, Šapcu, Valjevu, Kraljevu, Pirotu, Leskovc Paraćinu, Čačku i dr. Ova su društva potekla iz srpskog radničk sindikalnog pokreta i snažno su uticala na razvoj političke i klas: svesti u Srbiji. Kako tada nije bilo ni slobode reci, ni štamp svoje misli i težnje izražavalo je društvo kroz pozorišne prired i horove. Nakon Obznane u decembru 1920 pa do 6. I 1929 postoji su dva kulturno-umetnička društva A.; jedno, u okviru Neza\ snih sindikata i drugo (centrumaško, kasnije ujedinjeni A.) pi upravom reformističkog Glavnog radničkog saveza. Kada su k munisti ušli u URSS, društva rade i razvijaju se i pored prog njanja i sputavanja od strane tadašnjeg režima. I nakon Drugog svetskog rata postoji niz društava A. (u okvi: Saveza sindikata), učlanjenih u Savez kulturno-prosvetnih dr stava. Najznatnije je beogradsko društvo, uzor za istoimena dr štva u unutrašnjosti. Ono je imalo nakon Oslobođenja dve sekcij horsku i dramsku, a 1950 u njezinom je sklopu delovalo i Omi dinsko društvo A. i amatersko pozorište (ukupno 28 sekcija odbora sa 625 aktivnih članova). Ova su društva imala, a imaju i danas, velikih zasluga ; okupljanje i odgajanje u socijalističkom duhu više generaci radničkih boraca, za opće obrazovanje, za približavanje umetno; radničkoj klasi i za odgajanje talenata iz njihovih redova.
LIT.: Abrašević, trideset godina rada, Beograd 1933. — Četrdeset p godina rada KUD Abrašević 1905—1950, Beograd 1950. D. Sn.

2. Radničko-pjevačko društvo u Podgorici. Osnovano je 19; kao nastavak Radničkog društva koje je u svom sastavu ima! muški hor i gudački kvintet, a veoma je aktivno radilo od 19: do Obznane, 1921, kada je zabranjeno. A. je također zabranj( 1936, ali je ilegalno radio sve do okupacije zemlje, 1941. H rovođa Radničkog društva i Abraševića bio je Luka Krcunovi On je vodio i muzičku sekciju. Pored muškoga hora, koji je broj 40—50 pjevača, u društvu je djelovala i dramska i recitators] sekcija. Hor je na repertoaru imao čitav niz radničkih borben pjesama, a priređivao je i cjelovečernje koncerte. A. jeobnovlji 1945, no iste je godine promijenio ime u KUD Stanko Dragojevi
R . D . — G . K r.

2. Emil, st., madžarski pjesnik i operni libretist (Budim pešta, 1. I 1851 •— 20. V 1920). Sin Kornela. Napisao libreta za opere madžarskih autora: Toldi szerelme (O. Mihalovich), Ninon (J. Sztojanovits), Monna Vanna (prema Maeterlincku), Paolo es Francesca (prema Danteu) i Don Quijote (prema Cervantesu; posljednja tri uglazbio E. Abranvi ml.). Preveo na madžarski velik broj opernih libreta standardnog repertoara: Tristan und Isolde (Wagner), Carmen (Bizet), Hdnsel und Gretel (E. Humperdinek), Prodana nevesta (B. Smetana) i dr. Njegova žena Margareta Abrdnyi-Wein (19. XII 1864—1948), pjevačica, bila je članica Budimpeštanske opere (1884—99) i profesor Muzičke akademije (1901—16). 3. Emil, ml., madžarski dirigent i kompozitor (Budimpešta, 22. IX 1882 —). Sin Emila starijeg. Studirao na Muzičkoj aka demiji u Budimpešti kod H. Koesslera i I. Thomana i u Leipzigu kod A. Nikischa. God. 1904—06 dirigent Gradskog kazališta u Kolnu, 1907—11 Konigstheatera u Hannoveru. Od 1911 u Bu-

ABRAVANEL, Maurice, američki dirigent (Solun, Grčk 6. I 1903 —). Muziku studirao u Lausannei, Ziirichu i Berlin God. 1923—32 dirigent opernih kazališta u Njemačkoj (mec ostalim u Kasselu i na Državnoj operi u Berlinu), zatim u Pariz Londonu, Rimu, Zenevi, Melbourneu (1934—35) i Svdnej (r935—36). Dirigirao australske premijere opera Fidelio (Beethi ven), Boris Godunov (Musorgski) i Rosenkavalier (R. Strauss Od 1936 u SAD (Metropolitan u New Yorku, Opera u Chicagu gdje uvodi djela Kurta Weilla. Od 1947 vodi Simfonijski orki star Utaha i od 1955 istodobno umjetnički je direktor na Mus Academy oj the West (Santa Barbara). ABREU, Antonio (El Portugućs), portugalski gitarist ( polovina XVIII st.). Živio u Madridu, gdje je 1780—1800 objav niz kompozicija za gitaru. Glavno mu je djelo škola za gitari
Escuela para tocar con perfeccićn la guittara de cinco y seis orden

(obj. P. F. V. Prieto, 1799). Taj je priručnik znatno pridon širenju i podizanju gitarističke umjetnosti u Španjolskoj i Porti galu.
LIT.: Sousa Viterbo, Subsidios para a Historia da Mušica em PortugE Coimbra 1932. — S. Kastner, Antonio Abreu, MGG, I, 1951.

ABSIL, Jean, belgijski kompozitor (Peruvvelz, Hainaui 23. X 1893 —). Studirao na Konzervatoriju u Bruxellesu (Mar ehand, L. Dubois), usavršavao se kod P. Gilsona. Od 1923 vodi Muzičku akademiju u Etterbecku a od 1931 profesor je Konzervi torija u Bruxellesu. God. 1936 potaknuo formiranje grupe mladi kompozitora La Sirene. Suosnivač je (1938) i glavni urednik ti sopisa Revue Internationale de Musique. Jedan od glavnih prec stavnika belgijske muzike XX st., A. u svojim djelima napušt tradicionalne harmonijske funkcije. Sklon je komornom izraz

ABSIL — ACADEMIE DE MUSIQUE
sastavima, te čestim 3 1/2 primjenama neuobičajenih, ritmički kompleksnih mjera (npr. 7/16, 4«
li

2 "U

5 1/2

).

I'

4 ' 5 DJELA. ORKESTRALNA: tri simfonije; simf. pjesme La morr đe 7m- ragi/es i Jeanne d'Arc; koncerti za klavir, za violinu, za violu, za violončelo;
folklore roumain i dr. — KUMUKNA: Cetin gu klavirskt kvartet; klavirski trio; duhački kvintet; Concerto grosso za duhački kvintet; 2 kvarteta za saksofone; suita za violončelo i klavir; Fantaisie concertante za violinu i klavir i dr. — KLAVIRSKA: dvije sonatine; 3 Impromptus; Suite pastorale; Đagatelles; 5 Marines; Esquisses sur les sept peches capitaux itd. — DRAMSKA. Opere: Peau d'dne, 1942; Le Chapeau chinois, 1947 i Les voix de

ThrSne pour le Vendredi-Saint za 2 recitatora zbor i orgulje; djela za zbor a cappella; više solo-pjesama uz pratnju orkestra (Trois poemes de T. Klingsor), gudačkog kvarteta i klavira. — Napisao Les postulats de la musiaue contempo- raine, LIT.: J. Dopp, Le style dans la musique de Jean Absil, RM, 1937. — R. Dubois, L'Inspirations dans l'oeuvre de Jean Absil, Le Flambeau, Bruxelles 1938. — R. De Guide, Jean Absil: vie et oeuvre, Tournai 1965. J. As.
1937.

ABSTRAKT -> Orgulje ABT, Franz, njemački kompozitor i dirigent (Eilenburg, 22. XII 1819 — Wiesbaden, 31. III 1885). Muziku učio na školi sv. Tome i na Univerzitetu u Leipzigu. Od 1841 uZiirichu kazališni dirigent i zborovođa (Harmonie Ziirich, Cacilienverein). Uz to je vodio koncerte ziiriškog Allgemeine Musikgeselhchaft. God. 1852'— 82 dvorski dirigent u Braunschweigu gdje je osnovao mješoviti zbor Singakademie. Vodio je više festivala Saveza sjevernonjemačkih Liedertafela. Gostovao u Parizu, Londonu, Rigi, Petrogradu, Moskvi i Sjevernoj Americi. Ostavio je više od 3000 kompozicija (oko 600 opusa), najvećim dijelom muških zborova i solo-pjesama, koje po sadržaju i obličju imaju karakter salonske muzike. Jednostavne, dopadljive, katkad i ganutljivo sentimentalne, mnoge od njih stekle su široku popularnost, kao npr.: Wenn die Schmalben heirmoarts zieKn; Gute Nacht, du mein herziges Kind; O Schmarzwald, 0 Heimat; Zieh'n wir aus ins Feld; Waldandacht i dr.
DJELA: opera Des Konigs Scharfschutz, 1872. — VOKALNA: Schlachtlied op. 223 i All-Deutschland, Siegesgesang nach der Hermannsschlacht za zbor i orkestar. Zborski ciklusi: Ein Sangertag op. 85; Die Kirmes op. 101; Ein eidgenb'ssisches Sangerfest. Pojedinačni zborovi: Vineta op. 163; Waldandacht op. 175; Die stilU Wasserrose op. 192; Mir trdumte von einem Konigskind op. 276. Solo-pjesme. — Priručnik za solo-pjevanje. LIT.: H. Weber, Franz Abt, Ziirich 1886. — B. Rost, Vom Meister des volkstiimlichen Liedes, Franz Abt, Chemnitz 1924. — W. Khal, Franz Abt, MGG, I, 1951.

ACADEMIA PHILHARMONICORUM. Pečat iz 1701

ACADEMIA PHILHARMONICORUM (Academia Philoharmonicorum, Academia Philo-Harmonicorum) u Ljubljani, bila je formalno osnovana 8. I 1702. Zapravo otpočinje s radom već 1700, jer su se već tada budući filharmoničari sastajali i muzicirali, odnosno 1701, iz koje godine datira njen prvi pečat. Ugledala se u strana slična udruženja, a bila je nosilac muzičkog baroka u Sloveniji. Poticaj za njeno osnivanje dala je očito ljubljanska Academia operosorum s kojom je imala srodne zadatke i ciljeve. Njen je utemeljitelj bio ->• J. B. Hoffer(ri), koji je bio i član Akademije operosorum. Kao simbol imala je orgulje, zaštitnica bila joj je sv. Cecilija. Jednom od svojih najvažnijih duž nosti smatrala je proslavu blagdana sv. Cecilije kao i to, da u ljetu priredi javno muziciranje prigodom večernje vožnje po Ljubljanici. Prva takva priredba održana je 30. VII 1702. Himnu od 16 latinskih stihova napisao je za tu zgodu doktor medicine Jurij Žiga Pogačnik; iz nje se razabire da je tom prilikom sudjelovala muzika, sastavljena od trubalja, bubnjeva, gudačkih instrumenata, gitara, flauta i rogova. Njen muzički voda bio je Hoffer, a neke vrste administrativni direktor J. G. Gošel. Filharmoničari su bili od samoga početka vrlo aktivni. Sudjelovali su kod raznih crkvenih i svjetovnih svečanosti. U tu svrhu osnovali su potrebna izvodilačka tijela. Tako je A. Ph. doskora organizirala pjevački zbor i orkestar koji je nastupao već 1706, a 1707 brojio je preko 50 članova. Orkestar je imao pored članova Akademije Philharmonicorum neplaćenih muzičara i muzičara po pozivu, koji su bili plaćeni. Takva struktura znači začetak profesionalnog orkestra. Za svoje profesionalne muzičare upotrebljava A. Ph. naziv Mušico. Filharmoničari su od vremena do vremena priređivali koncerte nazvane serenade. Programi tih muzičkih priredaba Akademije Philharmonicorum nisu doduše tačno poznati, ali je vjerojatno da je A. Ph. u njima išla putovima tadanjeg svjetovnog muzičkog stvaranja. Filharmoničari su izvodili i djela domaćih kompozitora, kao što su bili J. B. Hoffer, J. G. Gošel, V. K. A. Siberau, M. Omerza i dr. Ta je tvrdnja pogotovo opravdana, kad se uzme u obzir da su pojedini od njih bili aktivni članovi, pa čak i vode Akademije (Gošel, Hoffer, Siberau). Tako sačuvani izvori dokazuju da su filharmoničari 1715 i 1716 u tadašnjoj križanskoj, odnosno uršulinskoj crkvi izvodili dva oratorija svoga utemeljitelja Hoffera. Središnja ličnost, koja je poticala rad Akademije Philharmonicorum, bio je Hoffer. Kad je on 1718 umro, njena je djelatnost

donekle oslabila, ali se ipak neprestano nastavljala. To dokazuju izvori iz 1727, 1728, 1739, 1742 i 1746. Iz 1742 poznata je 4-gl. kantata // giubilo incoronazione delV Augustissima Regina d' Ongeria, incoronata Regina di Boemia, koja je izvedena u Ljubljani prilikom ustoličenja biskupa Ernesta Amadea Attemsa. Bila je štampana 1743. Posljednji podatak o djelatnosti Akademije Philharmonicorum potječe iz 1769. Iz toga se može zaključiti da je A. Ph. djelovala u toku prve i na početku druge polovice XVIII st., iako je u raznim vremenskim razdobljima njena aktivnost bila različita. Značenje Akademije Philharmonicorum za muzički život u Sloveniji bilo je veliko. Utemeljila je prvo muzičko društvo, podigla i organizirala muzičku reprodukciju, poticala na stvaranje domaće kompozitore, upoznavala s muzičkim djelima zapadne Evrope i stvorila čvrstu osnovu za dalji razvoj muzičkog života.
LIT.: E. H. Costa, Mitteilungen des historischen Vereins fur Krain, 1861. —■ A. Dimitz, Geschichte Krains, Ljubljana 1874—76. — P. v. Radics, Frau Mušica in Krain, Ljubljana 1877, str. 26—29. — F. Keesbacher, Die philharmonische Gesellschaft in Laibach, 1862, Ljubljana 1902. —■ E. Bock, Die philharmoni sche Gesellschaft in Laibach, 1702—1902, Ljubljana 1902. —■ D. Cvetko, Aca demia Philharmonicorum, Naši zbori, 1952. — Isti, Glasbena klasika na SJovenskem, Ljubljana 1955, str. 27—^30.— Isti, Academia Philharmonicorum Labacensis, Ljubljana 1962. D. Co.

ACADĆMIE DE MUSIQUE, prvobitni naziv francuske opere. Luj XIV je patentom od 28. VI 1669 podijelio Abbeu Pierreu Perrinu, Robertu Cambertu i markizu de Sourdeacu koncesiju na dvanaest godina za prikazivanje »opernih akademija ili muzičkih predstava u francuskim stihovima, u Parizu i drugim gradovima. ..« A. de M. je otvorena u martu 1671 s pastoralom Pontone koju je na riječi P. Perrina komponirao R. Cambert. Djelo je postiglo velik uspjeh, te se opetovano prikazivalo 8 mjeseci. Cijeli se ansambl sastojao od 5 muških i 4 ženska solista, 15 članova zbora i 13 članova orkestra. To je prvi pokušaj stvaranja francuske nacionalne opere u doba neograničene vladavine talijanske opere. Zbog nesloge u vodstvu i dugova bio je Perrin prisiljen Akademiju zatvoriti. J. B. Lully je uspio kod kralja Perrinovu vremenski ograničenu koncesiju pretvoriti u doživotnu na svoje ime, te je ponovo otvorio akademiju 15. XI 1672, pod nazivom Academie
royale de musigue, s premijerom Fetes de l'Amour et de Bacchus.

Vodio ju je do svoje smrti (1687). U toj je akademiji on bio direktor, administrator, režiser i kompozitor u jednoj osobi (uz ostalo izveo je 12 velikih opera). Na taj je način, uz druge povlastice, postao diktatorom pariškog muzičkog života. Akademija je, međutim, upravo u njegovim rukama postala kolijevkom francuske opere. U toku vremena davala je predstave u dvanaest raznih zgrada, njom je upravljalo do danas oko 60 direktora, a izvedeno je preko tisuću djela, većinom opera. Više je puta

ACADEMIE DE MUSIQUE — ADAM
mijenjala ime. Posljednje joj je službeno ime Thedtre National de l'Ope'ra (obično se naziva samo Opera). i. Me. A CAPPELLA (tal. kao u kapeli ili crkvi, odnosno poput crkvenog pjevačkog zbora), muzika pisana za vokalne sastave, bez instrumentalne pratnje. Remek-djela stila a. c. ostavili su majstori polifone muzike XVI st. (Palestrina). Ranije su se tim izrazom obuhvaćala sva vokalna muzička djela nastala prije 1600. Međutim, danas je pouzdano utvrđeno da su se mnoge svjetovne kompozicije izvodile i uz pratnju instrumenata, koji su često izvodili isto što i glasovi (osobito u XIV i XV st.).
LIT.: Th. Kroyer, A cappella oder Conserto, Leipzig 1918. — Isti, Zur a cappella-Frage, AFMW, 1919. — J. Handschin, Die Grundlagen des a-cappella-Stils, Zurich 1929. — Th. Kroyer, Das a-cappella-Ideal, AML, 1934. J. As. LIT.: A. VVeissler, The Modern Renaissance of Jewish Music, New Y 1954- — Ph. Moddel, Joseph Achron, Tel Aviv 1967.

A CAPRICCIO (tal.), po volji i želji izvodioca, slobodno i u tempu i u izrazu. ACCELERANDO (tal. accelerare ubrzati), oznaka za postepeno ubrzavanje tempa. Piše se i accelerato. ACCENTUS (lat. naglasak, akcent), način na koji se u liturgijskom pjevanju izvode tekstovi recitativnoga karaktera (npr. kolekte, epistole, evanđelja, lekcije i si.). Sastoji se od psalmodičkog recitiranja pretežno na jednom stalnom tonu Idominantaj, uz male melodičke promjene (flexa, metrum, punctum, conclusio) uvjetovane raznovrsnom interpunkcijom teksta. A. izvodi uvijek samo jedan pjevač (celebrant ili njegovi pomagači u službi: đakon, subdakon, lektor). Opreka mu je -» concentus, tj. skupno pjevanje složenijih liturgijskih napjeva.
LIT.: P. Wagner, Einfiihrung in die gregorianischen Melodien, III, Gregorianische Formenlehre, eine choralische Stilkunde, Leipzig 1921 (novo izd. 1961). — V. Sesini, La Romana Cantilena, Roma 1942. A. Vi.

ACKERMANN, Otto, švicarski dirigent rumunjskog pod jetla (Bukurešt, 5. X 1909 — Wabern kraj Berna, 9. III 196 Studirao na Muzičkoj akademiji u Bukureštu i na Visokoj muzič školi u Berlinu. Dirigirao već kao dječak. God. 1927—32 dirigi na operi u Diisseldorfu, 1932—35 u Brnu, 1935—47 dirigen režiser opere u Bernu, 1947—52 umjetnički direktor kazali Volksoper u Beču i uz to 1948—53 direktor opere u Ziirichu, a 1954 dirigent opere u Kolnu. Gostovao u Rimu, Torinu, Pari: Bruxellesu, Barceloni i dr. Značajne su njegove interpretac Wagnerovih muzičkih drama. ACKTĆ, Aino (pravo ime Achtć), finska operna pjevači sopran (Helsinki, 23. IV 1876 — 8. VIII 1944). Učila 1894— na Pariškom konzervatoriju. Debitirala (1897) kao Margar(Gounod, Faust) u pariškoj Grand opera i bila njen član do 19« God. 1904—06 pjevala na operi Metropolitan u New Yorku, 1907 prvi put na operi Covent Garden u Londonu. Često gostov; u Americi i Evropi. Osnovala je 1911 godišnje operne svečane ij u Savonlinna (Nvslott). God. 1938—39 bila direktor opere Helsinkiju. Istakla se naročito u ulogama Margarete (Gounc Faust) i Salome (R. Strauss).
DJELA: Minnen och fantasier, 1917; Erinnerungen (njemački i fins 1925; Taiteeni taipaleelta, 1935.

ACOCOTL, meksički duhački instrument, danas pozr pod imenom clarin. Ima vrlo usku cijev od acocotlova drva, du oko 3 m, na kraju proširenu u lijevak. Zbog uska otvora na usni instrument teško izgovara. 1 ACTUS (lat.), u XVII st. svečani čin (krštenje, krunid i si.), a zatim i naziv za svečanu priredbu. S obzirom da su komp zitori za takve zgode najviše pisali vokalno-instrumentalna dje pod tim su se imenom počele razumijevati kompozicije u for: kantate ili oratorija, kao što je npr. A. tragicus J. S. Bacha. ACUTA (lat. oštra; njem. Scharf), vrsta miješanih registž u orguljama. Sastoji se od 3 do 5 nizova svirala raspoređen tako, da sadržavaju obligatnu tercu u zbijenom suzvučju. Ako a. građena u četvorostrukom nizu, onda joj svirale odgovara 8, 10, 12. i 15. alikvotnom tonu; npr. veliki C od 8' sadržavat •

ACCIACCATURA (tal. skupni udar; franc. pince etouffe), ukrasna manira u staroj orguljaškoj i klavirskoj literaturi. Sastoji se u istodobnom nastupu ukrasnog tona (donje male sekunde) s određenim tonom u melodiji ili akordu. A. se označivala u melodiji prekriženim pomoćnim tonom, u akordu kosom crtom ispod glavnog tona, npr.: 0______u_________I___________f\

5E
Kosa crta u akordu označivala je često da akord treba izvesti u obliku -*■ arpeggia. Smjer kose crte (odozdo prema gore, odnosno odozgo prema dolje) pokazivao je da li treba arpeggio započeti s najnižim ili najvišim tonom akorda. — A. su vrlo mnogo upotreb ljavali orguljaši i čembalisti sve do J. S. Bacha, ali se rijetko bi lježila. Oznaka za acciaccaturu primjenjivala se od XVIII st. i za arpeggio. Naziv a. danas je identičan s ->■ appoggiaturom (osobito kratkom). B. Si. ACCOMPAGNAMENTO -> Pratnja ACCOMPAGNATO -> Recitativ ACCORDATURA (tal. ugađanje), naziv za normalnu ugodbu žica na lutnji, gitari i gudačkim instrumentima. Promjena osnovne ugodbe jedne ili više žica zove se -» scordatura. ACCORDO (tal. suglasje), 1. -> Akord 2. Gudački instrument sa 12—15 žica koji se u XVII i XVIII st. upotrebljavao u Italiji. ACCORD PARFAIT (franc.; engl. common chord, tal. accordo perfetto), francuski izraz za konsonantni -> trozvuk, odnosno za dur-trozvuk ili mol-trozvuk. ACHRON (Akhron), Joseph, američki violinist i kompozitor (Leždzeje, Litva, 13. V 1886 — Hollywood, 29. IV 1943). Studirao violinu na Konzervatoriju u Petrogradu (L. Auer); u kompoziciji uglavnom samouk. God. 1913—16 nastavnik violine i komorne muzike u Harkovu, 1918—22 koncertira u Rusiji, a 1923— 24 u ostalim evropskim zemljama i Palestini. God. 1925—34 predavao violinu na konzervatoriju Westchester u New Yorku, poslije u Hollywoodu. Kao kompozitor A. je jedan od znatnijih ruskih predstavnika hebrejskog nacionalnog pravca. Kasnije, živeći u SAD, prihvaća atonalnost i politonalnost. Njegov brat Isidor A. (1892—1948) koncertirao je kao pijanist na brojnim turnejama u Evropi i Americi, a niz godina je i podučavao klavir u New Yorku.
DJELA. ORKESTRALNA: tri koncerta za violinu: 1925, 1933 i 1937; Hebrew Melody za violinu, 1911; Hazan za violončelo, 1912; Shar za klarinet, 1917; suita Golem za komorni orkestar, 1932; Dance Overture, 1933.— KOMORNA: Chromatic String Ouartet; Elegija za gudački kvartet; Children's Suite za klarinet, gudački kvartet i klavir; 2 sonate i 4 suite za violinu i klavir. — KLAVIRSKA: Koncert za klavir solo; sonata; simfonijske varijacije na palestinsku temu. — Scenska i filmska muzika. —■ VOKALNA: Epitaph za zbor i orkestar, 1915; Salame's Dance za soliste, klavir i udaraljke; Evening Service of the Sabath za soliste i orgulje. — Napisao Ober die Ausfiihrung der chromatischen Tonhiter auf der Violine, 1926; preveo na engleski Nauku o harmoniji N. Rimski-Kor-sakova.

c * ( 2 ' ) + e * ( l -j-j +g*(l i-) - c ' ( i ' ) .
AČKUN, Ernest, klarinetist (Hrastnik, 27. I I I 1930 — Studij klarineta završio 1953 na Muzičkoj akademiji u Beograc kod B. Bruna, a specijalizovao se 1955—57 na Pariškom ko zervatorijumu. Solista Beogradske filharmonije i član Beogradski duvačkog kvinteta. Dobitnik više nagrada na takmičenjima Beogradu, Ljubljani, Skopju i Miinchenu. Nastupao kao sol u zemlji i inostranstvu (Pariz, Hannover, Bruxelles, Linz, Saleri itd.) i snimao za radio-stanice mnoga dela jugoslovenskih kor pozitora. s. Đ. K. ADAGIETTO (tal.), nešto brži tempo od adagia; ozna! za kratak polagani stavak u djelu od više stavaka. ADAGIO (tal. ad agio ne žureći, udobno), 1. oznaka za polaga tempo, općenito polaganiji nego andante, ali brži nego larg Takva definicija ima, međutim, relativnu vrijednost, jer je, np a. u Italiji prilično brži nego u Njemačkoj. Kod određivanja b zine adagia odlučno je na kojoj će se osnovnoj notnoj vrijedno; ona temeljiti (na osminki ili na četvrtinki). 2. Naziv za polagani stavak simfonijskih i komornih djela. ADAJEVSKI (Adajevvskv, rod. Schultz), Ella, pijanist muzički pisac (Petrograd, 10. II 1846 — Bonn, 29. VII 192« Učila klavir kod A. Henselta, a nakon višegodišnjih koncertn turneja, i na Konzervatoriju u Petrogradu (A. Rubinstein, N. Zaremba, A. S. Famincin). God. 1882—1909 živjela u Itali kasnije kraj Neuwieda na Rajni. Proučavala muzički folklor antičku muziku.
DJELA: La Berceuse Populaire, RMI, 1894, 1895 i 1897; Les Chants l'Eglise Grecque Orientale, ibid., 1901; Anciennes Melodies et Chansons populai d'Italie, ibid., 1909 i 1911; Du Chant populaire de la Boheme, ibid., 1909; Quelq; chants tatares, ibid., 1911. — Komponirala 2 opere, kraća instrumentalns vokalna djela. LIT.: E. Kraack, Ella von Schultz-Adajewsky, ZFM, 1926.

ADAM, Jeno, madžarski kompozitor, dirigent i muzič pedagog (Szigetszentmiklos, 13. XII 1896 —). Studirao kc Z. Kodalva na Muzičkoj akademiji u Budimpešti. God. 1925—; službenik Općinskog odjela za obrazovanje, radio na reorganiz čiji muzičke nastave u nižim školama. Od 1938 do 1959 profes budimpeštanske Muzičke akademije. Uz to zborovođa nekolicij pjevačkih društava (Budai Daldrda, 1933—42, zbor Palestrina zbor Muzičke akademije) s kojima je priređivao koncertne turne širom Evrope. Zaslužan za mnoge madžarske praizvedbe značajn oratorijskih djela, znatno je pridonio obogaćenju vokalnog muz

ADAM — ADAMIČ
ciranja i oratorijske kulture u Budimpešti. U kompoziciji, nadovezujući se na Kodalya, slijedi suvremeni madžarski nacionalistički smjer.
DJELA: orkestralna suita Domenica, 1925. — Dva gudačka kvarteta; sonata za violončelo i klavir. — Opere Magyar Kardcsony, 1930 i Aldria Veronika, 1938. —■ VOKALNA- simfonijska kantata Ember az uton, 1945 (preradba opere Marta Veronika); Lacrima Sonata (E. Ady) za glas i orkestar; više zborova acappella; solo-pjesme. — SPISI: Egyhđzi enek es zenekari kulturdnk (Naša crkvena vokalna i instrumentalna kultura), Protestans Szemle, 1937; A skdldtdl a szimfdnidig (Od ljestvice do simfonije), 1942; A muzsikdrol (O muzici), 1953. Instruktivna djela: Mćdszeres enektanitds a relativ szolmizdcio alapjdn (Sistematsko učenje pjevanja na temelju relativne solmizacije), 1943; Szo-tni (Sol-mi), 8 sv., 1943—46 i Enekeshb'nyvek az dllaldnos iskoldk reszire (Knjige pjevanja za opće škole), 4 sv., 1948 (oba priručnika u suradnji sa Z. Kodalvem).

mjeri nego druga, protkana narodnim elementima pa su se u njegovu opusu sačuvali mnogi unikati pučkih refrena, najstariji primjerak prosjačke pjesme i jedini poznati napjev jedne chanson de geste.
DJELA. DRAMSKA: Le Jeu de la Feuillee, 1262; Le Jeu de Robin et de Marion, oko 1283. — VOKALNA: 36 chansona; 18 jeux partis; 16 rondeaua za 3 glasa; 5 moteta za 3 glasa. — Sačuvana djela sabrana su u jednom ru kopisu u pariškoj Nacionalnoj biblioteci (br. 25566). NOVA IZD.: Sabrana djela izdao E. de Coussemaker (Oeuvres complUes du trouvire Adam de la Halle, 1872); Le Jeu de Robin et de Marion obj. L. Nicod (! 9I7)5 E. Langlois (u Les Classique francaise du Moyen Age br. 36, 1924), G. Cohen (s muzičkim transkripcijama J. Chailleva, 1935) i D. Milhaud (1949); Rondeaue izdali F. Gennrich (Rondeaux, Virelais und Balladen t 1921) i J. Chaillev (Rondeaux a trois voix e'gales, 1942). LIT.: L. Bahlsen, Adam de la Halles Dramen und das »Jus du Pelerin«, Marburg 1885. — R. Meienreis, Adams Robin und Marion (disertacija), Leipzig 1893. — H- Guy, Essai sur la vie et les oeuvres litteraires du trouvere Adam de la Halle, Pariš 1898.— ■ J. Tiersot, Sur »le Jeu de Robin et de Marion« d'Adam de la Halle, Pariš 1899. — H. Guy, Le Trouvere Adam de la Halle, Pariš 1900. — F. Helfenbein, Die Sprache des Trouvere Adam de la Halle, 1911. — F. Gennrich, Adam de la Halle, MGG, 1951. — D. Milhaud, Le jeu de Robin et de Marion, Notes, 1951. I. Ać.

ADAM, 1. Louis (Johann Ludwig), francuski pijanist i kompozitor (Miitterscholtz, Alsace, 3. XII 1758 — Pariz, 8. IV7 1848). God. 1797—1842 profesor klavira na Konzervatoriju u Parizu. Njegovi su učenici među ostalima F. Kalkbrenner i L. Herold. Zajedno sa L. W. Lachnithom izdao Methode ou principe general de doigter pour le pianoforte (1798) i napisao školu za klavir Methode nouvelle pour le piano (1802) koju je C. Czernv preveo 1826 na njemački. Komponirao uglavnom djela za klavir (29 sonata, varijacije i dr.). 2. Adolphe-Charles, francuski kompozitor (Pariz, 24. VII 1803 —■ 3. V 1856). Sin Louisa. Studirao na pariškom Konzervatoriju kod A. Reiche i F. A. Boieldieua. Ubrzo je postao poznat svojim opernim djelima koje komponira za pariška kazališta, a od 1832 i za London. Nakon izvedbe opere Le Postillon de Lonjumeau(iHs6) stekao je međunarodnu reputaciju. God. 1847 osnovao u Parizu vlastito kazalište (Thedtre national) koje je propalo već iduće godine za revolucionarnih borbi. Izgubivši pri tom sav svoj imutak, preuzeo je mjesto profesora klavira na Konzervatoriju, ispražnjeno smrću njegova oca. A. je bio cijenjen ne samo kao kompozitor i pijanistički pedagog, već i kao kritičar. A. je istaknuti predstavnik franc. romantičke komične opere. Od svojih prethodnika Aubera i Boieldieua razlikuje se jednostavnijim, ležernijim muzičko-scenskim izrazom koji prethodi Offenbachovoj opereti. Melodika mu je dopadljiva, laka, tematika i karakterizacija likova plastična, instrumentacija zvučna i nenametljiva. Od Auberovih baleta izdvaja se muzika za Giselle, najznačajniji ranoromantički balet uopće. Klavirska djela su mu briljantno-virtuozna, a crkveno-muzička zasićeno romantičarska.
DJELA. KLAVIRSKA : Rondo-Caprice.. ., Divertissement op. 40; Variations swr la dernUre pensee de Weber op. 43; Air suisse, op. 45 i dr. — DRAMSKA. Opere (izbor): Pierre et Catherine, 1829; Le Proscrit, 1833; Le Chdlet, 1834; La Marquise, 1835; Le Postillon de Lonjumeau (Pariz 1836, jug. premijera Zagreb, [7. IX 1899);Le Roi a" Yvetot, 1842; Cagliostro, 1844; Le Toriador, 1849; Richard m Palestine, 1844; Giralda, 1850; Sij'e'tais roi! 1852; La Poupee de Nuremberg, 1852; Falstaff, 1856; Les Pantins de Violette, 1856. Baleti: Faust, 1833; Giselle Pariz 1841, jug. premijera Zagreb, 21. I 1897); Le Diable a quatre, 1845; Griteldis, 1848; Le Corsaire, 1856 i dr. — CRKVENA: Messe de Sainte Cecile; Messe solennelle; moteti. — Napisao: Souvenirs d'un musicien, 1857 i Derniers \ouvenirs d'un musicien, 1859 (sabrani članci i kritike). LIT.: J. Halevy, Notice sur la vie et les ouvrages de Adolphe Adam, Pariš [859. — A. Pougin, Adolphe Adam, sa vie, sa carriere, ses memoires artistiques, ?aris 1877. — P. Karlin, Stoletnica Adamovega Postiljona, Življenje in svet, [936, 16. — C. W. Beaumont, The ballet called Giselle, London 1944.— H. Wirth, \dam, 1. Adolphe Charles, 2. Louis, MGG, I, 1951. J. As.

ADAM DE SAINT-VICTOR, francuski pjesnik i kompozitor (1110/12—8. VII 1192). Redovnik i kantor pariške opatije St. Victor. Doktor i magister. Napisao nekoliko teoloških rasprava i spjevao veći broj sekvenca (stihovi i melodije); pripisuje mu se između 45 i 103 a najvjerojatnije je njegovih oko 50 sekvenca, ali se autorstvo ne može sa sigurnošću utvrditi, jer se u liturgij skim izvorima nisu navodili autori. Svakako je A. jedan od glavnih predstavnika novoga stila, formalno skladnije i preglednije »ritmičke i rimovane sekvence« XII st. koju su stvarali upravo augustinci iz pariških opatija St. Victor i St. Florian.
NOVA IZD.: Oeuvres poe'tiques d'Adam de St. Victor, obj. L. Gautier (1858); Les Proses d'Adam de St. Victor, obj. E. Misset i P. Aubry (1900); Adam von St. Viktor. Samtliche Seguenzen. Lateinisch-deutsche Ausgabe, obj. F. Wellner (1937). LIT.: E. Jammers, Adam von St. Viktor, MGG, I, 1951.

ADAM, Theo, njemački pjevač, bas-bariton (Dresden, 1. VIII [926 —). Odgojen u dječačkom zboru Kreuzchor u Dresdenu, studij pjevanja završio kod R. Dittricha i 1949 započeo umjetničku tarijeru na Državnoj operi u Dresdenu. God. 1952 nastupio je jrvi put u Bayreut.hu, a od 1957 istodobno je član opera u Dresienu, Berlinu i Frankfurtu n/M. Pjevač velikih glasovnih mogućlosti i profinjenog osjećaja za stilove, ostvario je niz bas-baritonikih uloga različitog karaktera, među kojima se naročito ističu ikovi iz Wagnerovih opera, Boris Godunov (Musorgski), Evgenij Dnjegin (Čajkovski), Baron Ochs (R. Strauss, Kavalir s ružom), SCecal (Smetana, Prodana nevjesta) i dr. Veoma zapažene kreacije lao je na koncertnom i oratorijskom području. A. je snimio velik ) roj gramofonskih ploča. ADAM DE LA .HALLE (zvan le Bossu), francuski trouvere Arras, oko 1237 — Napulj,- 1286 ili 1287). Školovao se u cister-:itskoj opatiji Vaucelles (kraj Cambraia) i na pariškom Univerzi-:etu. Od 1271 menestrel je u dvorskoj sviti kneza Roberta II l'Artois. God. 1283 na putovanju sa dvorom u Napulju, prešao 1 službu Karla Anžuvinskog, sicilskog kralja. A. je najpoznatiji rancuski trouvere druge polovine XIII st., predstavnik tzv. građanske škole iz Arrasa. Kao pjesnik premašio je suvremenike ■aznovrsnošću svojega djela koje obuhvaća lirske, epske i dramske ?rste. Njegove se scenske igre (jeux) smatraju prvim francuskim Mmedijama. Kao muzičar važan je u prvome redu po dramatskoj Dastorali Jeu de Robin et de Marion u kojoj su među pojedine scene metnuti muzički dijelovi (chansoni, pjevani dijalozi); to je naj-itariji igrokaz s pjevanjem, daleki preteča vaudevillea i opere :omique. U višeglasnim kompozicijama (moteti), A. se drži do-adašnjih konvencija. Ali njegova su muzička djela, u mnogo većoj

ADAMIČ, Bojan, kompozitor i dirigent (Ribnica na Dolenjskem, 9. VIII 1912 —). Muzičko obrazovanje stekao u Ljubljani: na srednjoj muzičkoj školi učio orgulje i trublju, a na Akademiji za glasbo završio 1941 studij klavira (A. Ravnik). Dirigent plesnog orkestra Radio-televizije Ljubljana, 1962—66 bio je stalni gost-dirigent velikog orkestra Doma JNA u Beogradu. U središtu Adamičeva stvaralaštva je scenska i filmska muzika; manje ga privlači jazz, iako je i na tom području napisao mnogo djela. Osobito je plodan na području filmske muzike: komponirao je muziku za oko 200 filmova domaće i strane produkcije (engleske, američke, francuske, švedske, norveške, finske, austrijske, talijanske, njemačke i madžarske). Ta i druge muzičke vrste kojih se dotakao odlikuju se izvornošću i to osobito u tematici i njenoj obradi, u zvučnosti i instrumentaciji. Za Adamičevu muziku značajno je oslanjanje na folklorne elemente, koje upotrebljava nenametljivo i donosi modificirane kroz vlastiti doživljaj. Kao dirigent plesnih orkestara A. ne nastupa samo u Ljubljani i drugim gradovima Jugoslavije, nego i u Njemačkoj, Austriji, Italiji, Švicarskoj, Čehoslovačkoj, Madžarskoj, Poljskoj, Sovjetskom Savezu, Rumunjskoj i Brazilu. Za svoje kompozitorsko djelovanje nagrađen je u više navrata. Između ostaloga dobio je tri »zlatne arene« za filmsku muziku na festivalu u Puli, dvije savezne nagrade za filmsku muziku kao i nagradu Jugoslavenske Radio-difuzije za scensku muziku.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za klavir, 1948; 2 suite za simfonijski orkestar, 1950. — KOMORNA. Za violinu i klavir: Mesečinana Travnigori, 1944; Variacije na temo Naglo puške smo zgrabili, 1944. — DRAMSKA: balet Bela Ljubljana, 1957. Scenska muzika za Shakespeareove drame: Romeo i Julija; Macbeth; Hamlet i San ljetne noći; za Školu za žene J. B. Molierea; Belo križantemo I. Cankara; Jurčka P. Golie; Matiček se ženi A. T. Linharta i dr. Filmska muzika. — VOKALNA. Za zbor i orkestar: Kiša pada, 1962; Partizanske pesmi ; Narodni koktajl, 1962; solo-pjesme; borbene i masovne pjesme. — Zabavna muzika. D. Co.

ADAMIČ, Emil, kompozitor, dirigent, publicist i kritičar (Dobrova pri Ljubljani, 25. XII 1877 — Ljubljana, 6. XII 1936). Studirao muziku na konzervatoriju u Trstu i Ljubljani, gdje je završio studij 1922. God. 1915—20 ratni zarobljenik u Taškentu, poslije profesor muzike na Učiteljskoj školi i Klasičnoj gimnaziji u Ljubljani. U početku romantik, pristaje kasnije uz nove, suvremenije nazore, koje je uz G. Kreka i A. Lajovica zastupao u reviji Novi akordi, pa se razvio u neoromantika, impresionista, čak i ekspresionista. Unosio u slovensku muziku nove tehničke i stilske mogućnosti. Napisao je preko 1000 kompozicija, najviše zbornih. Forma mu je jednostavna, služi se općenito oblikom trodijelne pjesme. Po strukturi je izraziti homofoničar. Adamičeve vokalne kompozicije obilježene su prizvukom prave narodne muzike, pjevnošću melodijske linije i jednostavnom, iako suvremenom harmonijskom osnovom, čime je dokazao da se i zborna muzika može prilagoditi novim kompozicijskim principima. U tematičkoj obradbi umio je sačuvati elementarnu osjećajnost, blisku narodnom duhu, pa su njegova vokalna djela postala vrlo popularna. Oso-

ADA Ml Č — ADEMOLLO
bito su značajni Adamičevi omladinski zborovi. Njegove oikgstralne kompozicije po obliku su slobodne. Naj originalni ja i najdotjeranija je suita Iz moje mladosti. God. 1928—30 uređivao je reviju Nova muzika koja se zbog propagiranja modernih muzičkih strujanja može smatrati donekle idejnim nastavkom Novih akorda; A. je na taj način i riječju djelovao na življi razvoj slovenske muzike.
DJELA: dvije simfonijske pjesme; nekoliko koncerata; Ouven Komorna muzika. — Opere Sumienie ezyli pierwszelzy, 1918 i i1922.

ADAM VON FULDA, njemački kompozitor, historičar (Fulda, oko 1445 — Wittenberg, 1505). benediktinac. Od 1490 u službi saskog kneza izborni Mudrog u Torgauu kao musicus ducalis, zatim i kao d\ riograf (od 1492), kompozitor i dirigent. God. 1502 muziku na Univerzitetu u Wittenbergu. Pripadao je i wittenberškom ranohumanističkom krugu. Napisao Mušica (1490) koji je, iako uglavnom kompilacija, va: pravlja njemačku humanističku muzičku nauku XA kompozitor nadovezuje se na Busnoisa, odn. na kasne stil koji se na taj način i njegovom zaslugom udomaćio ■ ranoj protestantskoj crkvenoj muzici. Njegova svje glasna pjesma Ach htilf mich Leid ušla je kao kont luteranske pjesmarice i proširila se Njemačkom.
DJELA: tri višeglasne svjetovne pjesme (u Pjesmarici Arndt oko 1510. — Misa; responzorij; Magnificat; 2 antifone; 7 hin čije su sačuvane u tri rukopisna crkvena kodeksa, u Univerzitet! kama u Leipzigu i Wroclawu te u Državnoj biblioteci u Berlir sadržavaju još nekolicinu nesigniranih kompozicija koje se pripi NOVA IZD.: traktat De Mušica obj. M. Gerber (Scriptore: svjetovne pjesme obj. H. J. Moser (1928, -► Lit.), a crkvene kc Niemann (1902), W. Ehmann (1936), R. Gerber (Zwolf Hymnen 1935) i dr. LIT.: W. Niemann, Studien zur Musikgeschichte des 15. KMJB, 1902, XVII. — H. J. Moser, Leben und Lieder des Ada: Jahrbuch der staatlichen Akademie fiir Kirchen- und Schulmusi: W. Ehmann, Adam von Fulda, Neue deutsche Forschungen, Be Isti, Adam von Fulda, MGG, I, 1951. — W. Gurlitt, Die Komposi deutschen 16. und 17. Jahrhunderts, Kongress-Bericht, Bambt

D JELA. ORKE STRA LNA : Otroška suita, 1913; Tatarska suita (Tatarske silhouete), 1920; Potrkan ples, skerco za veliki orkestar, 1922; Iz moje mladosti, suita za veliki orkestar, 1922; Preludio di una commedia za 2 flaute, 2 oboe, 2 klarineta, 2 fagota, 2 roga, 2 trublje, 2 pozaune, udaraljke i gudačke instrumente, 1912. Kompozicije za gudački orketar: Ljubljanski akvareli, suita, 1925; Pozabljen ples, 1934; tri kompozicije za veliki E. ADAMIČ gudački orkestar, 1936; Sanjarija (prema istoimenoj kompoziciji za klavir A. Lajovica); Gavota in pastorale (obradba scenske muzike L. M. Škerjanca za komediju Cyrano de Bergerac E. Rostanda), 1926. Kompozicije za mali i školski orkestar: Tri turkestanske ljubavne pesmi, 1917; Otroška suita; Koroška suita, 1936; Gosji ples (La dame des oies); Iz prošlih dni, 1906. — DRAMSKA: Na kmetiski svatbi (svadbeni prizor za priču Volkašin F. Milčinskoga); Sirota Jerica (I. Albreht), 1929; Vaska romantika (pučki igrokazi V. F. Je-lenca), 1911; Šlepa Ijubezen (pučki igrokaz A. Peska), 1908; Princesa in pas-tirček (priča P. Golie), 1930; Testament (pučki igrokaz s pjevanjem po romanu J. Kersnika), .1906; Blagovestnikoma sv. Cirilu in Metodu (igrokaz s pjevanjem Utva). — VOKALNA. Zborovi (značajniji): Vragova nevesta; Smrt carja Samuela; Svatovske pesmi; Vasovalec; Kregata se baba in devojka; Zdravica. Pjesme (značajnije): Uspavanka; Na lipici zeleni; Noćne pesmi; Kot iz tihe zabijene kapele. — Obradbe narodnih napjeva. LIT.: F. Kimovec, Emil Adamič, Pevec, 1924. — L. M. Skerjanc i S. Koželj, Emil Adamič, Življenje in delo slovenskega skladatelja, Ljubljana 1937. — A. Groebming, Spominu Emila Adamiča, Naši zbori, 1951, 6. D. Co.

ADDINSELL, Richard, engleski kompozitor (O> 1904 —). Studirao na Royal College of Music u Londor djeluje u Hollywoodu. Popularnost stekao klavirskim poznatim pod naslovom Warsaw Concerto (iz muzi Dangerous Moonlight) koji se smatra parodijom na stil* njinova. 1
DJELA: scenska muzika, Filmska muzika: Fire Over Englam Bye Mr. Chips, 1939; Dangerous Moonlight, 1941; The Passionate . Tom Brovm's Schooldays, 1951 itd. Muzika za radiokomedije i za Zabavna muzika. LIT.: J. Huntley, British Film Music, London 1948.

ADAMOWSKI, Thymoteusz, poljski violinist, dirigent i kompozitor (Varšava, 24. III 1858 — Boston, 18. IV 1943). Studirao na Konzervatoriju u Varšavi (A. Ka_tski) i Parizu. God. 1879 emigrirao u SAD. Koncertirao u Bostonu, New Yorku, Philadelphiji, Chicagu i Washingtonu; 1884—1908 član simfonijskog orkestra i uz to 1885—1933 nastavnik violine na Netv England Conservatory u Bostonu. Redovno gostovao u Parizu, Londonu, Berlinu i Varšavi. God. 1888 osnovao u Bostonu gudački kvartet, a 1896 klavirski trio, u kojima je sam svirao prvu violinu, a njegov brat Josef A. violončelo. Komponirao je kraća djela za violinu i klavir te solo-pjesme. ADAMS, Diana, američka plesačica (Stawton Vermont, 1926 —•). Učila na Ballet Art School u New Yorku, gdje je debitirala u opereti Oklahoma. Veliki je uspjeh postigla 1945 kao član Ballet Theatre u baletu Helena iz Troje (Offenbach) od D. Lichina. Njene najveće kreacije iz toga doba su baleti Fali River Legend i Pillar of Fire. God. 1950 postala je prva balerina u New York City Ballet. Istakla se briljantnim interpretacijama svih većih uloga u Balanchinovim baletima. Danas se ubraja među najslavnije američke plesačice. ADAMS, Suzanne, američka pjevačica, sopran (Cambridge, Massachusetts, 28. XI 1872 — London, 5. II 1953). Studirala pjevanje u New Yorku i Parizu gdje je 1895 debitirala u operi Romeo et Juliette (Gounod). Pjevala na svim velikim pozornicama Evrope i Amerike, i u oratorijskim izvedbama, a od 1899 s velikim uspjehom i na operi Metropolitan u New Yorku. Istakla se kao Marguerite (Gounod, Faust), Euridice (Gluck, Orfeo ed Euridice), Gilda (Verdi, Rigoletto), Micaela (Bizet, Carmen), Donna Elvira (Mozart, Don Giovanni), Cherubin (Mozart, Le nozze di Figaro). ADAMUS, Henrvk, poljski kompozitor i violončelist (Varšava, 19. II 1880 —). Studirao na konzervatoriju u Varšavi i Leipzigu (S. Krehl, J. Klengel). Solist varšavskog filharmonijskog i opernog orkestra, zatim direktor muzičkog društva u Kaliszu, pa zborovođa u Varšavskoj operi.

DJELA. ORKESTRALNA: Andante religioso; Adagio u f-molu; Finiš coronat opus i Jubilarna koračnica. — Intermezzo za klavir. — Balet Jela (Zagreb, 15. I 1898). — Oko 40 pjesama (djelomično na vlastite tekstove). — Misa za zbor i orgulje. LIT.: F. Kuhač, Jela. Balet u jednom činu, glazba od Bele pl. Adamovića Cepinskoga, Prosvjeta, 1898, 12. str. 375—379. — | Bela pl. Adamović-Čepinski, Hrvatski list, 1934, 60, str. 7. K. Ko.

ADAMOVIĆ, Bela (Čepinski), kompozitor (Čepin, 15. IX 1856 — Osijek, 28. II 1934). Završio studij agronomije u Beču gdje je 1890—93 učio klavir i kompoziciju (C. Fruhling). God. 1897—1908 bio je narodni zastupnik, a zatim se bavio poljoprivredom. Njegov balet Jela prvo je domaće djelo te vrste prikazano u Hrvatskoj.

ADDISON, John, engleski kompozitor (London, < 30. I 1844). Violončelist, dirigent, trgovac muzikalija sist i učitelj pjevanja u Dublinu, kasnije u Londonu. . igrokazi s pjevanjem bili su popularni između 1805—1 žena Miss Willems bila je istaknuta operna pjevačica.
DJELA: šest trio-sonata, 1772. — Deset igrokaza s pjev Alarms, 1807; My Aunt, 1815; Free and Easy, 1816; My Uncle, Singing Practically Treated in a Series of Instructions, 1836. LIT.: A. Mantia, John Addison e i primordi dell'opera ii ghilterra, Roma 1929.

ADELBURG, August, violinist i kompozitor, podrijetla (Carigrad, 1. XI 1830 — Beč, 20. X 1873).« movića, posjednika iz donje Podravine, koji je stekavš uzeo ime Adelburg. Violinu učio 1850—54 kod J. u Beču. Koncertirao zatim po Evropi. Sviranje mu se punoćom tona. Prema F. Ks. Kuhaču, koji se s Adell stao 1871 u Budimpešti, A. je pronašao u austrijs! knjižnici rukopis jedne improvizirane melodije od N. što ga je potaklo da komponira operu Zrinjski na vlai prema drami T. Kornera. Libreto je napisao najpr mačkom, zatim na hrvatskom jeziku, a u operu je u N. Zrinjskog unio i neke starije hrvatske (slavonske) n pjeve. U predgovoru libretu A. brani Wagnerov mu; Wagnerov utjecaj opaža se u muzičkoj strukturi (gole lački sastav, lajtmotivi) i u instrumentaciji opere. A 1866 ponudio zagrebačkom kazalištu, koje je odbilo d Za praizvedbu u Budimpešti preveo je libreto na mad muziku unio madžarske čardaše i narodne melodije. Zrinjski A. je dosegao svoj najviši kompozitorski domet
DJELA: koncerti za violinu i orkestar. — KOMORNA: kih kvarteta, op. 12—19. Za violinu i klavir: sonata u d-m sonate u gmolu; Theme original et variations dans le style hongroi MazurkaScherzo. — DRAMSKA : Opere Zrinyi (Budimpešta, 2 Marinuzzi, 1870 i Wallenstein. — VOKALNA: Oratorij Harc es bi solo-pjesme i dr. — Udžbenik za violinu VEcole de la velocite, 2 s1 Entgegnung auf die von F. Liszt aufgestellte Behauptung, dass es kei Nationalmusik, sondern bloss eine Musik der Zigeuner gibt (odgovol raspravu Des Bohemiens et de leur musiaue en Hongrie), Budimpešta 1 zu meiner Oper »Zrinyi«, Zeneszeti Lapok, 1867, 15. LIT.: F. J. Folnegović, Opera »Zrinski«, Dragoljub, 1868, < Kuhač, Abramović August, Prosvjeta, 1910, 1. — R. Kis-šaulovt nalaz nepoznate opere, Vjesnik u srijedu, 31. XII 1952.

ADEMOLLO, Alessandro, talijanski književnik pisac (Firenca, 22. XI 1826 — 26. VI 1891). Prouča\ talijanskog kazališta XVII—XVIII st., posebno muzičke je nekoliko studija vrijednih zbog mnogobrojnih izvorn

ADEMOLLO — ADLUNG
nih, objektivno iznesenih podataka o operi. U političkim i književnim časopisima pisao pod različitim pseudonimima: Josue,
Malledolo, Nemo.
DJELA. KNJIGE: II carnevale di Roma nei sicoli XVII e XVIII, 1883; — I primi fasti della mušica italiana a Parigi (1645 —1662), 1884; I primi fas ti del teatro della Pergola a Firenze (1657 —1661), 1885; Una famiglia di comici ilaliani nel sec. XVIIP, 1885; / teatri di Roma nel secolo decimosettimo, 1888; La bella Adriana e altrevirtuosedelsuo tempo alla cortediMantova, 1888. ČLANCI: I primo melodramma musicale in Roma. L' Opinione, 1881; Una rappresentazione celebre al Teatro Barberini, 1881; Le cantanti italiane celebri del secolo XVIII: Vittoria Teši, Margherita Salicola, Nuova Antologia, 1889; Bibliografia della cronistoria teatrale italiana, G. F. Haendel in Italia, Gazzetta musicale di Milano, 1889. LIT.: H. Ch. Wolf{, Alessandro Ademollo, MGG, I, 1951. Mahler, 1916; Methode der Musikgeschichte, 1919; Internationalismus in der Tonkunst, Kongressbericht, Basel 1924; Johannes Brahms, SMW, 1933 i dr. — Autobiografija Wollen und Wirken. Aus dem Leben eines Musikhistorikers, 1935. — Obradio je za izdanja zbirke DTO djela G. Muffata, M. A. Cestija, J. J. Frobergera, H. F. Bibera, J. J. Fuxa, A. Draghija, J. C. Kerlla i drugih. Uz suradnju većeg broja istaknutih evropskih muzikologa uredio je i popratio vlastitim pri lozima značajan priručnik Handbuch der Musikgeschichte, 1924 ( I I izd. 1930 u 2 sv.). — U povodu Adlerove 75-godišnjice izdali su njegovi učenici i štovatelji 1930 zbornik Studien zur Musikgeschichte. LIT.: M. Carner, A Pioneer in Musicologv: Guido Adler, Of Men and Music, London 1944. — R. v. Ficker, Guido Adler und die Wiener Schule, Osterreichische Musikzeitung, I, 1946. — Isti, Guido Adler, MGG, I, 1951.

ADIJAFON (grč. d ne i Sia9covta neslaganje u glasu), i. instrument s tipkama, sličan harmonici. Konstruirao ga je urar F. Schuster 1826 u Beču. 2. Klavir koji umjesto žica ima viljuške, pa ga nikad ne treba ugađati. Sagradili su ga Fischer & Fritz 1882 u Leipzigu (->• Celesta). ADINI (Aramburo), Ada, američka pjevačica, sopran (Boston, 1855 — Dieppe, 1924). Debitirala u Napulju 1883. Pjevala a Bologni, Rimu i Milanu (La Scala). Gostovala u Francuskoj, žustriji, Rusiji, Španjolskoj, Engleskoj i Južnoj Americi. A. je bila jedna od najboljih interpreta ženskih likova u Wagnerovim muzičkim dramama. Od 1908 djelovala u Parizu kao vokalni peiagog. ADJULONA, naziv za više brazilskih narodnih duhačkih instrumenata; najčešći su: 1. vrsta trombe, kojoj je cijev od drva :aquarar, duga 44—46 cm, promjera oko 2,5 cm; na donjem kraju ma nataknutu tikvu, dugu oko 40 cm. Otvor za duhanje nalazi >e na gornjoj strani cijevi sa strane. 2. Vrsta frule, načinjene od spiralno omotanog lišća povezanog ikom. Cijev je plosnato pritiješnjena, pa prerez ima jajolik oblik iromjera 3 x 1—2,5 cm. 2. Wolawuk a. (Laku), vrsta okarine sa nekoliko rupica; na:injena je od tikve sa dva odebljanja, od kojih manje, koso odrelano, služi kao usnik. ADLER, Guido, austrijski muzikolog (Ivančice, Moravska, [. XI 1855 — Beč, 15. II 1941). Kompoziciju studirao na Bečkom ;onzervatoriju (A. Bruckner, O. Dessoff), muzikologiju na Uni-'erzitetu (E. Hanslick), gdje je :88o promovirao. God. 1882 — 85 docent na Univerzitetu i Beču, od 1885 profesor na Njemačkom univerzitetu u Pra-fu i 1898—1927 šef katedre :a muzikologiju na Bečkom uliverzitetu. Tu je utemeljio vluzičko-historijski institut, ko-i je ubrzo postao središtem ustrijskog muzikološkog rada. )sim toga u suradnji sa Ph. ipittom i F. Chrvsanderom »okrenuo je 1884 i uređivao do 1894)
Vierteljahrsschrift ur Musikzvissenschaft; 1894 u~ emeljio

J. As. ADLER, Kurt, američki dirigent (Neuhaus, Češka, i. III 1907 —). U Beču studirao dirigiranje i muzikologiju (G. Adler, R. Lach). Operni dirigent u Berlinu, 1929—32 u Pragu i zatim ponovno u Berlinu. God. 1933 emigrirao u SSSR, a 1938 u SAD gdje je dirigent i zborovoda na Metropolitan operi u New Yorku i uz to 1938—43 dirigent Bachovih koncerata ustanove Friendship House. Gostovao u mnogim opernim kazalištima Amerike. Redigirao i objavio nekoliko antologija operne muzike (Operatic Anthology, The Prima Donna Album, Arias jrom Light Operas, Famous Operatic Choruses). ADLER, Kurt Herbert, američki dirigent (Beč, 2. IV 1905—). Studirao u Beču 1921—27. Djelovao u Njemačkoj i Italiji, 1934—36 dirigent Volksopere u Beču, 1936 asistent A. Toscaninija u Salzburgu. Iste godine odlazi u Prag, a 1938 u SAD. Do 1943 živio u Chicagu kao operni i koncertni dirigent, zatim u San Franciscu gdje djeluje na konzervatoriju i u Opera Association (od 1956 muzički direktor). Napisao The Art of Accompanving and Coaching (1965). ADLER, Samuel, amer. dirigent (Mannheim, 4. III 1928—). Studirao u Bostonu (K. Geiringer) i na univerzitetu Harvard (W. Piston, R. Thompson, P. Hindemith), a zatim kod A. Coplanda i S. Kussewitzkoga. Kao vojnik 1950 u Njemačkoj organizirao i vodio Simfonijski orkestar VII korpusa američke vojske s kojim je izveo niz orkestralnih i opernih djela. Od 1953 muzički je direktor ustanove Tempio Emanu-El u Dallasu (Teksas).
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1953; simfonijska pjesma Kin~ nereth, 1947; Concertino za flautu, fagot i gudački orkestar, 1950; 2 Poems za violu i gudački orkestar, 1953; American Comedy Overture, 1946, kompozicije za duhački orkestar. — Četiri gudačka kvarteta, 1945—66; sonata za rog i klavir, 1948, — Kantata The Vision of Isaiah, 1949; zborovi.

ADLGASSER (Adelgasser), Anton Cajetan, austrijski kompozitor (Innzell, Gornja Bavarska, i. X 1729 — Salzburg, 22. XII 1777). God. 1740 zborski dječak nadbiskupske dvorske kapele u Salzburgu i učenik J. E. Eberlina. Od 1750 dvorski orguljaš (na toj ga je dužnosti naslijedio W. A. Mozart); 1764—65 na studijskom putovanju po Italiji. Prijateljevao s Leopoldom Mozartom. Suvremenici su ga cijenili kao orguljaša, čembalistu i kompozitora crkvene muzike. Međutim, središnja su mu dramsko-muzička djela, posebice latinske školske drame (s muzikom), u kojima se nakon povratka iz Italije priklanja stilskim utjecajima napuljske škole i oblikovanju na način »muzičke drame«. Poslije Eberlina A. je, uz Michaela Havdna, jedan od najznačajnijih kompozitora ove specifične dramske vrste, u XVIII st. omiljene na Salzburškom univerzitetskom kazalištu. Po stilu njegova muzika pripada razdoblju rokokoa, odnosno rane klasike.
DJELA: šest simfonija; klavirski koncert. — Gudački trio. — Klavirske sonate;_ divertimento; Praeambulum i dr. — DRAMSKA: opera La Nitteti, 1766. Školske drame (sačuvane): Ochus regnans, 1763; Bela, 1763; Samuel et Meli, 1763; David et Jonathan, 1763; Anysis, 1765; Jechonias et Evilmerodach, 1765; Iphigenia mactata, 1765; Chalcis expugnata , 1766; Hannibal, Capuanae urbis hospes, 1767; Clementia Theodosii, 1768; Syniiorix et Camma, 1769; Pietas in Deum, 1772. Singspieli (duhovni): Die nnrkende Gnade Gott.es, 1756; Die Schuldigkeit des ersten und fiirnehmsten Gebotes, III dio, 1767 (I dio komponirao W. A. Mozart, II — M. Haydn) i dr. — VOKALNA: oratoriji; kantata Der Mensch, die Schivachheit und die Gnade, 1744. — CRKVENA : mise ; 4 rekvijema; veći broj offertorija i litanija; duhovne pjesme. LIT.: 5. Keller i R. Schlecht, Biographische Mitteilungen iiber Anton Cajetan Adlgasser, MFM, 1873, 5. — A. J. Hammerle, Mozart und einige Zeitgenossen, Salzburg 1877. — C. Schneider, Die Oratorien und Schuldramen Anton Cajetan Adlgassers, STMW, 1931, 18. — A. Kutscker, Von Salzburger Barocktheatar zu den Salzburger Festspielen, Dusseldorf 1933. — E. Valentin, Anton Cajetan, Adlgasser (Adelgasser), MGG, I, 1951.

značajnu zbirku izda-ija starije austrijske muzike ~)enkma'ler der Tonkunst in lesterreich, u kojoj su, pod nje-;ovim vodstvom, 1894— 1938 ibjavljena 83 sveska; kao G. ADLER prilog oj zbirci izdavao je 1913—38 Studien zur Musikgeschichte. Orgalizirao je i dva vrlo zapažena internacionalna muzikološka kon-;resa: 1909 u povodu stogodišnjice Havdnove smrti i 1927 za togodišnjicu smrti L. van Beethovena. Na njegov poticaj utemeljeno je 1927 Međunarodno muzikološko društvo sa sjedištem 1 Baselu. Tome je udruženju bio doživotni počasni predsjednik. U razvoju evropske muzikologije Adlerova djelatnost znači ■rekretnicu: on je prvi uočio i svestrano osvijetlio mnoge probleme nuzikološkog istraživanja, postavljajući težište na sistematsko, netodološko proučavanje pojedinosti unutar općih razvojnih poava i na utvrđivanje stilskih kriterija i pojmova. To je važno ibilježje tzv. Bečke muzikološke škole koju je A. utemeljio. Od-;ojio je velik broj historičara i muzikologa medu kojima su: R. von ;icker, K. Geiringer, Z. Jachimecki, A. Smijers i E. Wellesz.
DJELA : Die historischen Grundklassen der christlich-abendlandischen Musik ij 1600, AMZ, 1880 (disertacija); Studie zur Geschichte der Harmonie, 1881; Jmfang, Methode und Ziel der Musikzvissenschaft, VFMW, 1885; Die Wieder-olung und Nachahmung in der Mehrstimmigkeit, ibid., 1886; Verzeichnis der tusikalischen Autographen von L. van Beethoven im Besitz von A. Artaria, 1890; •achkatalog der Musikhistorischen Abteilung, 1892 (u povodu Bečke izložbe muičke i kazališne umjetnosti); Richard VCagner, 1904 (II izd. 1923, franc. prijevod 910); fjber Heterophonie, PJB, 1908; Vber Textlegung in den Trienter Codices, [iemann-Festschrift, 1909; Der Stil in der Musik, I, 1911 (II izd. 1929); Gustav

AD LIBITUM (lat. po volji) znači da izvodilac može po slobodnom izboru i odluci: i. napustiti prvobitan tempo mijenjajući mu brzinu; 2. uključiti u izvodilački sastav ili iz njega izostaviti dionicu nekoga glasa ili instrumenta; 3. izostaviti u izvedbi neki odlomak (npr. kadencu) ili čak i stava'c; 4. umetnuti (osobito u instrumentalno djelo) kadencu koju će sam sastaviti; 5. odrediti kojem će se instrumentu povjeriti neka dionica; 6. u jazzu označuje ->■ improvizaciju u solu (solo a. 1.) ili u pratnji (accomp. a. L). ADLUNG, Jakob, njemački muzički pisac (Bindersleben kraj Erfurta, 14. I 1699 — Erfurt, 5. VII 1762). Studirao filozofiju, filologiju i teologiju u Jeni. Muziku učio najprije kod svojega oca, orguljaša Davida Adlunga, kasnije i kod Johanna Nikolausa Bacha. Od 1727 orguljaš Propovjedničke crkve u Erfurtu (nasljed-

10

ADLUNG — AESCHBACHER
animator-koreograf u Ballet-Thedtre Contemporain u Amk (Francuska). Tu je postavila i balet Aquatheme na muziku I. J leca. Kao koreograf gostovala i u Jugoslaviji. ADRIANO DA BOLOGNA -> Banchieri, Adriano ' ADRIO, Adam, njemački muzikolog (Essen, 4. IV 1901 Muzikologiju studirao kod H. Aberta, A. Scheringa, H. J. Mo i F. Blumea. God. 1935 docent na Školi za crkvenu muziku 1951 profesor Univerziteta u Berlinu. Proučava staru evangeli crkvenu muziku.
DJELA: Die Anfdnge des geistlichen Konzzrts (disertacija), 1935; Matthduspassion von J. G. Kuhnkausen, Schering-Festschrift 1937; Johann mann Schein, Neues Musikblatt, 1939, 42; Wesen und Gestalt der neuen prote tischen Chormusik, AM, 1939, 6; Die neue evangelische Kirchenmusik, I Das Werk Ernst Peppings, Die Musikpflege, 1941, 5—6; Ernst Pepping, Z 1942,2. — Izdao djela G. B. Riccija, J. H. Scheina, Ch. Demantiusa, J. G. K hausena, M. Francka, G. Ph. Telemanna, D. Buxtehudea, J. R. Ahlea i 1

nik Buttstedta) i od 1741 profesor na gimnaziji. Uz to podučavao muziku i gradio klavire (izradio ih je 16). Po širini obrazovanja polihistoričar i istodobno praktični muzičar, A. je u svojim muzičkim spisima naučno osvijetlio Bachovo doba, dajući veoma vrijedan prilog upoznavanju estetskih i praktičkih načela tadašnje muzike. Glavno njegovo djelo Mušica mechanica organoedi temeljna je enciklopedija organografije XVIII st. i ujedno iscrpan izvornik za istraživanje J. S. Bacha.
DJELA. SPISI (sačuvani): Mušica mechanica organoedi, 2 sv., započeto 1726, posthumno obj. J. L. Albrecht 1768 (s primjedbama J. F. Agricole; II sv. sadržava Adlungovu autobiografiju); Anleitung zu der musikalischen Gelahrtheit, 1758 (sa predgovorom Johanna Ernsta Bacha; II. izd. 1783 priredio J. A. Hiller); Musikalisches Siebengestirn, obj. J. L. Albrecht, 1768. NOVA IZD.: Mušica mechanica organoedi, obj. Ch. Mahrenholz (1931); Anleitung zu der musikalischen Gelahrtheit, obj. H. J. Moser (Documenta musicologica, serija 1, faksimile, 1953). LIT.: J. A. Hiller, Mag. Jakob Adlung in Lebensbeschreibungen beriihmter Musikgelehrten und Tonkiinstler neuerer Zeit, Leipzig 1784. — E. Valentin, Jakob Adlung, MGG, I, 1951.

ADORNO (VViesengrund), Theodor, njemački sociolog, filozof, muzikolog i kompozitor (Frankfurt na Majni, 11. IX 1903 — Brig, Švicarska, 6. VIII 1969). U kompoziciji učenik B. Seklesa i A. Berga, u klaviru E. Junga i E. Steuermanna, muzikolo-giju studirao na Sveučilištu u Beču i tamo 1928—31 uređivao muzički časopis Anbruch. Od 1930 djelovao u Frankfurtu na Majni kao suradnik Instituta za socijalna istraživanja i nakon habilitacije (1931) kao privatni docent na sveučilištu. God. 1934 emigrirao najprije u Englesku i zatim u SAD, gdje se pretežno bavio socijalnom psihologijom, 1938— 41 muzički urednik na Prince-ton Radio Research Project. Po povratku u domovinu bio je od 1950 profesor i direktor Instituta za socijalna istraživanja Sveučilišta u Frankfurtu. Uz veoma zapažena predavanja o novoj muzici na Ljetnim TH. ADORNO tečajevima u Kranichsteinu vodio je tamo i tečajeve iz slobodne kompozicije i kontrapunkta. Adornove studije o S. Kierkegaardu, E. Husserlu i G. W. F. Hegelu, o filozofskim strujanjima današnjice, o sociologiji i literaturi i dr. trajnog su značenja. To vrijedi i za njegove kritičkim duhom inspirirane muzičke spise u kojima je zastupao napredno mišljenje, zauzimajući se za nove pravce. Počev od svoje Filozofije nove muzike A. se dosljedno zauzimao za slobodnu atonalnost, osvrćući se kritički prema umjetnosti I. Stravinskoga. Adornove žive i veoma uvjerljive misli nailazile su gotovo uvijek istodobno na odobravanje jednih i oštru reakciju drugih. Istomišljenici su ga uzdizali u apologete nove muzičke estetike, a protivnici su mu kao negativnu stranu pripisivali idealistički pogled na svijet, što ga je, po njihovu mišljenju, sprečavalo da dobro zapažene negativne pojave u muzičkom životu kapitalističkoga društva pravilno ocijeni. No i oni koji se nisu slagali sa svim njegovim sudovima često su mu priznavali zasluge za otkrivanje mnogih reakcionarnih pokušaja i njihovu osudu. To se posebno odnosi na njegovo raskrinkavanje fašističkog omladinskog pjevačkog pokreta u Njemačkoj (Singbezvegung). Kao kompozitor, A. je bio beskompromisan pristalica dodekafonije. Za boravka u Americi, A. je bio muzički savjetnik Th. Manna dok je pisao roman Doktor Faustus.
DJELA (o muzici). KNJIGE: Philosophie der Neuen Musik, 1949 ( I I izd. 1958; prevedeno kao Filozofija nove muzike, Beograd 1968); Minima Moralia. Reflexionen aus dsm beschadigten Leben, 1951; Versuch iiber Wagner, 1952; Prismen, 1955; Dissonanzen. Musik in der verzvalteten Welt, 1956; Klangfiguren. Musikalische Schriften I, 1959; Gustav Mahler. Eine musikalische Physiognomie, 1960; Einleitung in die Musiksoziologie. Zwolf theoretische Vorlesungen, 1962; Der getreue Korrepetitor. Lehrschrift sur musikalischen Praxis, 1963; Ouasi una fantasia. Musikalische Schriften II, 1963; Moments musicaux. Neugedruckte Aufsdtze 1928 — 62, 1964; lmpromptus, 1967; Alban Berg. Der Meister des kleinsten Ubergangs, 1968.—STUDIJE: Zur geselhchaftlichen Lage der Musik, Zeitschrift fur soziale Forschung, 1932; Bach gegen seine Liebhaber verteidigt, Merkur, 1951; Ubzr Form in der Neuen Musik, Darmstadter Beitrage, 1966, 10. — KOMPOZICIJE: Četiri orkestralna stavka op. 4. — Dva stavka za gu dački kvartet. — Tri ženska zbora na stihove Th. Daublera op. 8, 1957. — Za glas i klavir: Pjesme po St. Georgeu op. 1 i 7; Napjevi op. 3; Klage op. 5; Šest bagatela op. 6. — Obradbe francuskih narodnih napjeva; instrumentacija klavirskih kompozicija R. Schumanna. LIT.: L. Pestalozza, La contraddizione pratica di Adorno, RAM, 1960. — K. Oppens, Adornos Musiksoziologie, Merkur, 1963. — L. Rognoni, La musicologia filosofica di Adorno, Fenomenologia della mušica radicale, Bari 1966. — T. Kneif, Der Biirger als Revoluzionar, Melos, 1969, 9. K. Ko.

A DUE (tal. u dvoje), upotrebljava se u orkestralnim part rama, kad dva instrumenta (npr. 2 flaute, 2 oboe ili 2 klarini kojih se dionice pišu na istom sistemu, izvode iste tonove i pr tome zvuče u = unisonu. Stoga se za istu svrhu upotrebljava nekad i izraz all'unisono. Međutim, a d. služi katkad i za ozr suprotnoga postupka, koji se inače bilježi oznakom divisi. / se javlja i u izrazima a due corde ( -> Due corde), a due mani (c ručno), a due vod (dvoglasno), a due ćori (dvozborno). ADUFE (arap. duf f tamburin), španjolski naziv za -* tambi AEDI (grč. doiSot pjevači), pjevači junačkih spjevov Homerovo doba, pjevali su uz pratnju forminksa (instrument n na kitaru; -> Kitarodija). Oslanjajući se na drevnu tradiciju su posvećivali riječima veću važnost nego muzici, ali su i pjevali, a ne recitirali kao kasniji rapsodi. Najistaknutiji a. bil — prema Odiseji — Femij (<J>rj|0.iO(;) i Demodok (AT)[JI68OXO;). AEGIDIUS DE MURINO -> Egidius de Murino AEOLINA -*• Registri kod orgulja 1 AEOLINE, stariji naziv za usnu harmoniku i za jedan' starijih tipova harmonija. AEOLODION (aeolodicon), instrument nalik na '. monij, s tipkama, mijehom i sviralama. Drži se, da ga je i pronašao J. T. Eschenbach u Hamburgu. U toku vremena je puta bio usavršavan. AEQUAL (lat. aequalis jednak), i. naziv za registar od i orguljama ili »normalno« ugodeni registar: pritisne li se tipka likoga C, zvuiit će svirala, ugodena na ton velikoga C. 2. Nazivom a. označuju se i »jednaki glasovi« (voces aequal tj. kompozicije za glasove istoga timbra (npr. muški zbor, žei zbor ili sastav jednakih instrumenata). Beethoven je 1812 korr nirao tri aequala za 4 pozaune. Prigodom njegova sprovoda vodio se prvi i treći u obradbi za muški zbor. AEROFONI INSTRUMENTI, muzički instrumenti kod jih zvuk nastaje neposrednim stvaranjem struje uzduha. Pos dvije skupine takvih instrumenata. U prvu i veću idu oni koj je zračni prostor ograničen (to su svi tzv. duhački instrume; u drugu oni koji djeluju na neograničeni zračni prostor (sirene i, A. i. poznati su u starijoj terminologiji kao inflatibilia. AEROFOR (aerofon; grč. ar]p zrak i tpo>vr) glas), pomc naprava kod duhačkih instrumenata; sastoji se od cijevi koje jedan kraj smješten uz pisak (usnik), a drugi je povezan s mi mijehom, što ga svirač gazi nogom. Struja zraka proizvec pomoću mijeha dopire u usnu šupljinu svirača te mu omogu da držane tonove izvodi dulje nego što mu dopušta dah. A pronašao B. Samuels (1912). R. Strauss traži upotrebu aerofo svojim djelima Eine Alpensinfonie i Festliches Praeludium. AESCHBACHER, švicarska obitelj muzičara. 1. Carl, kompozitor (Biimpliz, Bern, 31. III 1886 — Ztii 29. I 1944). Studirao u Bernu i Kolnu (F. Steinbach). Djek je u Zurichu kao nastavnik i zborovođa. Uz brojna vokalna c komponirao je i komornu i klavirsku muziku. 1. Adrian, pijanist (Langenthal, Bern, 10. V 1912 —),' Carla. Završio Konzervatorij u Zurichu i studirao zatim c godine u Berlinu kod A. Schnabela. Od 1934 koncertirao po cij Evropi, a nakon Drugoga svjetskog rata i u Južnoj Americi. Iz1 najčešće njemačku klasiku i romantiku. 1. Niklaus, pijanist, dirigent i kompozitor (Trogen, Api

ADRET, Francoise, suvremeni francuski koreograf, učenica S. Lifara. Bila je upraviteljica Amsterdamskog baleta i koreograf u velikim internacionalnim baletnim kompanijama. Danas je

zell, 30. IV 1917—), brat Adriana. Studirao na Konzervatori; Zurichu i na Visokoj muzičkoj školi u Berlinu. Kazališni dirij u Zittauu i Braunschweigu, od 1942 u Bernu. God. 1945vodio je simfonijski orkestar u Tokiju, od 1959 djelovao ) Kielu, a od 1964 muzički je direktor kazališta u Detmoldu. !
DJELA. ORKESTRALNA: suita; studije; Rondos suisses. — Divertim za duhački septet; sonatina za klarinet i klavir. — Radio opere Die roten Sch 1943 i Regula Engel; balet Chalanda Mars, 1940. — Solo-pjesme.

— Od instrumenata najrasprostranjeniji su vrsta dugačke flaute i razni oblici bubnjeva. načinu pjevanja i muzičkim postupcima kakvi se ne nalaze u sjevernoj Africi. Mnogo se njeguje i ples uz pjevanje i uz instrumentalnu pratnju. 1800). Djeluje u Baselu i Bernu kao dirigent i zborovoda. melodijskih i motivičkih obrazaca za prikazivanje i imitiranje ljudskih afekata. koji se susreću i u drugim orijentalnim zemljama. Ostavio je više kompozicija za komorne sastave koje predstavljaju historijski vrijedne spomenike ruske komorne muzike njegova vremena. Frotscher. pentatonika). fuga i coda na vlastitu temu. bilo da se izmjenjuju s plesnim odlomcima. srdačnost. m. u 1. Das Svmbol in der Musik (izd. . 1923. Geschichte der Musikasthetik. 7. — Objavio zbirku 64 PyccKue Hapoduue necnu. čuvstveno. — Četiri opere. Ph. AEVIA (aeuia). Serauky t Die musikalische Nachahmungsasthetik in Zeitraum von 1700—1850. Zborovi (svjetovni i duhovni). ali se isto tako ne daju povući ni stroge granice između različitih muzičkih jezika afričkog kontinenta. — KOMORNA: tri gudačka kvarteta. Uz to se pronalazi sve više ritmičkih. oznaka za tempo: ubrzavajući ( -* Stringendo). 1. Tadžika.: Schvveizer Komponisten. prema jačini afekata. varijacije. višeglasje evropskog razvijenog srednjeg vijeka. tetrardus melankoliku). a za te se karakteristike. 1602). Instrumentalni sastavi nastupaju obično u skupinama od 2 do 3 instrumenta. Ostale priloge nauci o afektima dali su u toj epohi Francuzi Descartes (afektivno djelovanje intervala) i Mersenne (značenje disonanca za izazivanje afekata) te Nijemci J. Goldschmidt. violu i kontrabas. W. 1721). upotrebljavaju stile recitativo (za pripovjedanje događaja). 1952 i Heimat-Kantate. affettuoso. — H. 1953. prema kojoj muzika nije konkretni afekt. — M. fiziku i muzikologiju (E. — B. — A. 1941. te Bušmane i Hotentote iz jugozapadne Afrike. Eejmee. medu njima AMa. Od njegovih djela najpoznatije su zborske kompozicije. H. Temelje nauke o afektima postavili su teoretičari antike. Njihove pjesme. Duboke razlike postoje i u samoj afričkoj muzici. Berlin 1934. stile espressivo (za umjerene afekte) ili stile rappresentativo (za snažne afekte). God. pa je nemoguće govoriti o afričkoj muzici kao cjelini. London 1900. T. švicarski dirigenti kompozitor (Bern. 1929 i 1945. Početkom XVII st. 1898. solo-pjesme. AFEKTI U MUZICI. 10. Sjeverna Afrika mora se promatrati sasvim odvojeno. postoji autentična afrička muzika još od davnine. violinske sonate i đr. — M. H. 1949. br. te od 1853 nastavnik klavira na petrogradskom Smoljnom institutu. — Fr. fantazija. Zasad je od afričke muzike najbolje proučeno poglavlje instrumenata. Elphingstone. Halle 1924. I. 9 — Ilocuće. na kojima se pjeva i pleše. Wcimar 1817. MGG. — H. 12. Galilei (primjena nauke o afektima na instrumente). strast. 1941.iKU): 3 gudačka kvinteta: klavirski trio. estetska teorija. — Kantata FJup Jlempa BeauKoie. Bloomington 1955. Mjestimice iskorištavao narodne napjeve (npr. — A. stile concitato ^uzbuđeni stil) za prikazivanje jakih emocija. Geschichte der engl. pa se utjecaji vladavine raznih naroda očituju ne samo u mnogovrsnosti etnološkog sastava. Scott Robertson. požuriti). Kongressbericht. Istina. ne može ustanoviti da bi potjecale od muzičkih kultura drugih kontinenata. tonova žive i nežive prirode te jezičnih fleksija. I. Bachs Themenbildung unter dem Einfluss der Affektenlehre. 1824). I 1821 — Petrograd. Longivorth Dones. a susreće se često i u naslovima muzičkih djela (op. starije: Pigmeje ekvatorijalnih šuma. nasuprot heptatonici i pentatonici crnačke muzike. kemiju. 1944. Nachtliche Vision za gudače. kemangeh (vrlo rašireni gudački instrument prednje Azije) i indijski instrumenti sarinda i dilruba. AFFRETTANDO (tal. LIT. nekrolog. zborovi. Musik der Zeit. Leipzig 1932. 1851—53 koncertni majstor Talijanske opere u Petrogradu. Allgemeines und Besonderes zur Affektenlehre. G. K. Zbog svog geografskog položaja Afganistan je. Nove priloge nauci o afektima dali su u XVI st. M. T. barem u prošlosti. da muzika nije imitiranje prirode. Kongo. Kompozitori tal. suita za 4 violončela. frigijska). solo-pjesme. Muzika brdskih plemena na sjeveroistoku Afganistana mnogo je jednostavnija od muzike Afganaca i Tadžika. MGG. 1913. — Klavirske sonate. A. izražajno i slobodno u interpretaciji. Uzbeka. ORKESTRALNA: simfonija. što se osobito vidi po muzičkim instrumentima. gudačkom kvartetu Borna). Gurlitt). Markovjski. 1— Borna. PJB. često su samo sastavni dio plesa i to. u pravom smislu jest muzika crnačkih stanovnika Afrike. Marinija iz 1617. rabab (gudački instrument s korpusom kruškolikog oblika i kratkog vrata). Kabul. Affrettato (ubrzano) može stajati umjesto piii mosso. Br. Nesumnjivo je da su tragove ostavile velike kulture koje su se u toku historije razvile na afričkom tlu (Egipat. Leipzig 1941. tj. Turkmena i Hazara. 1890) sa zanimljivim prikazom muzičkog života u Rusiji u prvoj polovici XIX st. ona ima svoje karakteristike u instrumentariju. Mattheson. U Africi žive usporedo različite muzičke kulture. B. 3 — Hoeocejibe. DJELA. Aristotel uz odgojnu muziku prihvaća i muziku. Leipzig 1926. klavirski kvintet BocnoMUHauun 06 Ilmajiuu. 1961. Serauky. II. Afghanistan. AcbraHCKan HapojiHan My3bma. — Sir G. u čast bogovima. Vossius (afektivne osobine antiknih metara). ruski kompozitor i violinski virtuoz (Tobolsk. njima valja dodati još neke grupe koje su. bez suradnje riječi ili stiha« (J. — B. — Klavirska muzika. affetto uzbuđenje. — W. Glareanus (afektivno djelovanje pojedinih crkvenih modusa). Zurich 1915. Završio uz to i konzervatorij. oblik višeglasja kakav se u Africi njeguje čak i danas.iam Een. koja smatra da je osnovna zadaća muzike imitiranje i izazivanje afekata. Herder ističe. LIT. lat. Encvclopaedie des Islam. U muzici Afganaca i Tadžika osjeća se vrlo jak utjecaj Prednjeg Istoka. izraz a. a živi su i ostaci prastarog primitivizma.: HHKoJiaii HKoBneBHH Ađ)aHacbeB. Prema tome. PvccKoe CKpunjiMHoe HCKVCCTBO. Affektenlehre. X 1901—). VI 1898). sve se više širi misao o neodređenosti i općenitosti afekata u muzici. Rameau). nosi naslov Affetli musicali). Cl. affectus snažno duševno uzbuđenje). U XVIII st. U tim krajevima islamske kulture prevladava kromatika. intervali s polustepenom za tužne afekte) i V. Kasnije diplomirao na Muzičkoj akademiji u Miinchenu. HMtioAbCKuu. npr. affrettare ubrzati. Ks. Deutsche Vierteljahrsschrift fiir Literaturwissenschaft und Geistesgeschichte. — KOMORNA : dvanaest gudačkih kvarteta (br. — H. koje žele izraziti. da određena melo dijska gibanja izazivaju kod slušalaca određene duševne pokrete. Burnes. Schering. AFRIČKA MUZIKA. U Afganistanu postoji i stalež profesionalnih muzičara (pjevača i svirača) koji sudjeluju na raznim svečanostima. Prema onome što se danas (istina još uvijek ograničeno) zna o afričkoj muzici (a zna se mnogo više nego prije 40—50 godina). Wessel. br. Husmann. G. 1951. DJELA : šest simfonija. Zastupani su gotovo svi instrumenti sa žicama. — W. čini se. I. 1911 i 1912. Kantate: Die Jahreszeiten. kompozicije za duhače. Muzika Bušmana ima veoma malo srodnosti s muzikom Bantu ili s muzikom Somalijaca. Teoretičari srednjeg vijeka povezuju Aristotelovu nauku 0 afektima s učenjem o četiri temperamenta (Ramos de Pareja: tonus protus odgovara fiegmatiku. 1.: H. 1927. Affektenlehre. Die Musikasthetik des 18. Osobito su omiljele pjesme junačkog sadržaja. usrdnost). bilo da se ples izvodi uz pjevanje. Osterhymnus. koja izaziva ugodne osjećaje. 1938. Monteverdi uvodi u operu tzv. trio za flautu. tal. gudački trio. u toku povijesti često mijenjao gospodare (vlastitu dinastiju osnovao je 1747). Beitrage zur einer Geschichte des Affektbegriffs in der Musik von 1550—1700 (disertacija). 1870. Gaccini : Nuove musiche. dok su ti krajevi još bili izolirani od ostalog svijeta. nego da je ona sama za sebe priroda [Kalligone. tritus sangviniku. VValther. U okviru nauke o etosu pitagorejci ističu.1951. Kretschmar. koje izvodi ili pojedinac ili veća skupina pjevača. Schafke.. Benin). suita za 3 violončela. Nikolaj Jakovljevič. Das forschende Orchestre. Concertino za violinu i violončelo. njegova bit. Ein Traum ist unser Leben. da je za izazivanje afekata bitno razumijevanje riječi (G. označuje -> tremolo. uzbuđeno. PvccKa« My3biKantHSH raaeTa. Kvarner. — H. AFGANISTANSKA MUZIKA obuhvaća muzičku kulturu stanovnika današnjeg Afganistana: Afganaca. — VOKALNA. Nauku o afektima definitivno je uzdrmala teza A. u kome se prvi put javlja tremolo. AFANASJEV.Kurth). bez ikakvih opisnih dodataka ili detalja. 11 LIT. 1954. LIT. 3. — R. A. Eggbrecht.: M. — G. Nauka o afektima (njem. U skladu s razvojem teoretskih muzičkih disciplina javlja se i spoznaja o afektivnoj snazi harmonije. 1956. koncerti za violinu i za violončelo. Gesandtschaft an den Hof von Kabul. Jahrhunderts. u afričkoj muzici postoje pojave paralelne s nekim drugim muzičkim kulturama (višeglasje. 1. Platon priznaje samo one ljestvice koje smatra odgojno pozitivnima (dorska. Zarlino (intervali bez polustepena za radosne. ona je živjela bogatim životom kroz mnoga stoljeća. kod proslave pobjede nad neprijateljem i si. Afganistan. Miinster 1929. počinje se smatrati da i instrumentalna muzika može »uzbuditi afekte samim tonovima. J. tambur (vrsta lutnje s dugačkim vratom i malim okruglim korpusom za rezonanciju). Kircher (pokušaj sistematske primjene nauke 0 afektima na muziku) i J. 1937. Koncertirao po Rusiji i 1857—58 po glavnim evropskim muzičkim središtima. nego i u svim kulturnim manifestacijama. Schopenhauera (Die Welt als Wille und Vorstellung. Objavio memoare (HcmopuuecKuu eecniHUK. 1955. 1955. ali je nemoguće zamislili da su stanovnici centralne Afrike poznavali npr. The Affektenlehre in the i8 th Centurv (disertacija). 1838—41 violinist u orkestru moskovskog Boljšog teatra. Das Ausdrucksprinzip im musikalischen Sturm und Drang. 1819. deuterus koleriku. The Kafirs of the Hindu-Kush. br. Na Univerzitetu u Bernu studirao matematiku. MocKBa—JlenHHTpa/i 1951. kao granično područje između Perzije. Indije i Turkestana.AESCHBACHER — AFRIČKA MUZIKA AESCHBACHER. kratica od riječi alleluia (nastala ispuštanjem konsonanata i zamjenom slova u u v). nego afekt općenito. 2. U početku XIX st. 1941. Muzički život Afganaca i Tadžika odvija se najčešće na večernjim sijelima. Ciaccona. AFFETTO (con affetto. a zabacuje one koje izazivaju negativne afekte (lidijska). MocKBa 1960. Die materielle Kultur des Kabulgebietes. Plesovi su najčešće obredni: prigodom posmrtnih svečanosti. Leipzig 1843. Upotrebljavala se u rukopisnim zbornicima gregorijanskog korala. barok/ie opere naglašavaju. od koje melodija zapravo i prima određene afektivne karakteristike (J.

svakako dopušta mnogo slobode ritmičkoj improvizaciji. P tive Music. une societe noire. kao što su kolektivna improvizacija. 1 njevima i zvonima. Afrička poliritmija. 1959. — G. London 1957. ( -*■ riff. ostinati u pri i si. Hornb Ethnology of African Sound Instruments. XXI. izgrađen je na poliritr . drugi se pohranjuju na skrovitom mjestu. J. i to isl čivo kultskoj muzici. skupina solista) izmjenjuje se sa zborom. nosna flauta. iako je on u stvari isto tako konstruiran i podvrgnut zakonu periodič nosti kao i drugdje. I. zvona od željeza. Općenito se instrumenti sa žicama mnogo rjeđe pojav u kultskoj muzici nego udaraljke i duhački instrumenti. S obzi na proširenost po čitavom kontinentu i upotrebu u svim vrst kulta i rituala. Takvo kolektivno sudjelovanje u ritualu postoji i u drugim muzičkim kulturama. 1 del. neke vrste bubnjeva oglašuju samo u slučaju sr drugi se upotrebljavaju samo u vezi s plemenskim poglavii treći kao znak za uzbunu. on može biti i samostalan. karakterističan za muzički fol Latinske Amerike. — A. U njima su dominantna afr obilježja.— A. Uber die Verhreitung kanischer Chorformen. U skup sviranju izbor instrumenata ne vrši se po kriteriju karaktei boje zvuka. P. MGG. Presence africaine. zummarah i dr. — B. Les colloques de Wegimont. često veoma fine grac Između jednih i drugih postoje. Rouget. Prvi. u kojoj se interval ili akord više ne opravdava svojom funkcijom nego svojim zvukom. Mu e strumenti musicali in Africa Orientale Italiana. solist (odn. Pariš 1960. — A. — P. Melodije se grade na pentatonskim nizov. Geschichte der Mehrstimmij Berlin 1934. — A. — G. radilo se o žetvi. A propos de la forme les musiqucs de tradition orale. Rouget. Pjevanje se obično odvija na način responzorija. jer se ponavlja u putopisima kroz više od 300 godina. nastao sv vrsnim stapanjem elemenata afričke i evropske muzike. Schaeffner. are. 1956. ili na sedmotonskim slijedovima koji su za 'evropsko uho p nepravilni i ne poklapaju se ni s evropskim ljestvicama. 1951. harfe. Galame. instrumentalni preludij i interludij. A. The Music of Central Africa. 1933. Čini se da na traženju i iznalaženju raznolikog timbra počiva sva crnačka muzika.e uspo- AFRO-AMERIČKA MUZIKA. neke je bubnjeve svakome dopuš vidjeti. Zeitschrift fiir Ethnologie. AML. opći naziv za muzički fol crnačkog stanovništva Sjeverne i Južne Amerike. Baicom i M. te (manje prošii instrumenti koji se sviraju gudalom. M. 1954. The Musical Instruments of the Native Rac South Africa. Varky. prvo mjesto pripada duhačkim instrumentima. Introduction aTetude de la musique Africaine. 1 Music in Primitive Culture. Napoli 1941. Pattern. ni instrumenata koji proizvode šumove. a dr karakterističan za Sjevernu Ameriku. ali čini se da se nigdje kao u Africi nisu za te prigode stvorile tako složene i raz nolike vrste grupnog muziciranja. Ritmika je nesumnjivo vrlo naglašen element u afričkoj muzici. Konstatacija mora da je zaista bila frapantna. Po ritmičko-metričkim značajkama razlikuju se dva afroameričke muzike. I. ali se improvizirani ritmovi uvijek odvijaju na podlozi jednog osnovnog ritma koji se izvodi na drugim instrumentima. R. Africa. La Mi Enciclopedia Storica. odnosno ritmička polifonija zvuči evropskom uhu isprva kao ritmička anarhija.12 AFRIČKA MUZIKA — AFRO-AMERIČKA MUZIKA redo s instrumentima razvijenijih kultura. Premda su ta prva zapažanja dosta naivna.: E. —■ G. Africa. 1928. zi (također vrlo tipičan afrički instrument). koja se sastoji od dr ploče ili sanduka. Pariš 1936. L'Homme. Blacking. Berlin 1929. -* c tone). Kamerun Ima crnaca koji su muzičari po zanimanju. Bogatstvo instrumentarija gotovo je neiscrpno. 1937. Schneiđer. Kordofor instrumenti: običan luk (njem. 1966. Studies in African M 1959. Hornbostel. P. Jones. — G. — M. -+ calypso i dr. razni instrumenti iz flauta (uzdužna i poprečna flauta. Le monde noir. Putnici i mornari koji su u prošlim stoljećima istraživali afrički kontinent jednoglasno ističu veliku ulogu što je muzika i ples igraju u životu stanovništva. oboa i trompeta algaita. Postoje i čitavi orkestri sastavljeni od samih bubnjeva. slijed paralelnih kvarta prekida intervalom terce. Schneiđer. LIT. London 1936 (II dodatak A. S obzirom na velik broj takvih primjera može se zaključiti da se intervali mijenjaju radi njihova različitog timbra. Stvaraju se najraznolikije kombinacije. — R. — A. S Geist und Werden der Musikinstrumente. Ca. musi razne varijante citare. ^ gart 1933. lovu. — W. Journal of the I national Folk Music Council. -> ritual. Pariš M. Merriam. O izl instrumenata odlučuju često njihovo magično značenje ili prig Tako se npr. 1959. — E. ili se od usporednih terca prelazi na sekundu i si. Mnogo se govori o slobodnom ritmu u afričkoj muzici. — A. ali pažljivija analiza razotkriva upravo metronomsku tačnost i svakog zasebnog ritma i njihove cjeline. — A. Wiesc't Die afrikanischen Trommeln und ihre ausserafrikanischen Beziehungen. RM. . 1959. — M. koji se razrađuje simfonijsko-dramatski. — J. H. zdravlju. Schae Situation des musiciens dans trois societes africaines. m. African music. Les Kissi. Aerofon instrumenti: olifanti od slonove kosti. Africa. African Negro Music. pjesma pratnje. African Rhy Africa. U višeglasnom muziciranju paralelni pokreti glasova u jednom određenom intervalu povremeno se prekidaju prijelazom na drugi interval: tako se npr. A SVIRAČ ROGA OD SLONOVE KOSTI. ali zapadnjaci prečesto crnački ritam povezuju prvenstveno s bučnim udaraljkama. Schaeffner. Kirby. Gotovo kod svih afričkih naroda održali su se do danas veoma primitivni instrumenti. — G. and Harmonv in the Ocarina A of the Wenda. svakovrsne čegrtaljke. Schaeffnei Decouverte de la musique noire. oblik ronda. I danas se upotrebljavaju isti instrumenti. Les colloques de \ mont. lutnje i lire. a i takvih koji šute j nama. u neku ruku. koja se varira čistim ritmičkim sredstvima. 1951. U vokalnoj. La > que d'Afrique Noire. — M. ipak sadržavaju bitnu istinu koju potvrđuju današnja proučavanja. I. Afrički je ritam svakako autonomniji od evropskih ritmova. Characteristics of African Music. tako i u nai muziciranja. 1961. Schaeffner. s nizom pričvršćenih metalnih ili drvenih zičaka. SchaeJ La Musique Noire d'Afrique. Rouget. 1955. pjesme i plesovi izvode se na način kao nekad i vezani su uz iste svečanosti i obrede. B. — D. Un chromatisme africain. 195 Isti. — A. R. -> blues. Timbales et longues trompettes. The New Oxford Historv of Music. ostavljaju ponekad utisak da ritam ima melodijsko svojstvo. -> balada. — A. kako u ritmičkom i melodičkom pogledu. drvene klepetaljke. a i ta koji imaju irealno nježan zvuk i jedva se čuju. Razlike u dinam: gradaciji mnogo su veće nego u evropskoj muzici. Schneiđer. Merriam) Africa. vokalna i instrumentalna. koje Afričanin postiže na ritmičkim instrumentima. temelji se na vertikalnoj polimetriji. 1952. pa se nameće asocijacija s današnjom evropskom muzikom. Idic su instrumenti: ksilofon (tipičan instrument afričkih Crnac mnoge njegove varijante (bundeve na njemu služe za rezonal katkad je tako velik da na njemu svira nekoliko osoba). Afrikanische Musik. zborni napjev. M. 1960. 1961. -> hot) i intoniranje ( -> bending. J. et ses instruments de musique. Musikbogen. ili neka vrsta lajtmotiva. — H. ima ih sviraju samo u određena godišnja doba. Nijansiranja i gradacije. biti i tema. 1951. primitivnim i razvijenim. Blacking. bez sudjelovanja melodije ili harmonije. Problems of Pitch. VI. jer kod svake svečane zgode muzicira čitava zajednica. Some Notes on a Theorv of African Rhvthm. Hickmann. ni s a skim modusima. -* break. Ist die vokale Mehrstimmigkcit eine Schopfung der Altra. afrički Crnac svoju će ritmičku inventivnost isto tako ispoljiti u pjevanju i na instrumentu koji ne pripada grupi udaraljka. Oxford 1934. — C. Ima instrumenata koji proizvode gotovo podnošljivo jake zvukove. nal of the African Music Societv. plodnosti žena. Za a -američku muziku karakteristični su manji vokalni oblici koj izvode često uz pratnju udaraljki (-> zvork song. M. Tačno jest da nigdje na svijetu nema toliko vrsta bubnjeva. Origine des in ments de musique. jedna vrsta sistn nazvana zvasamba. La Musique des origines a nos jours. Takvi instrumenti posto. U Africi se nailazi na muzičke forme koje su nalik na folkl forme drugih kontinenata: recitativ. od najprimitivnijih do najrE jenijih. smirivanju duhova pokojnika ili primanju mladih ljudi u zajednicu odraslih. dr i zemljani bubnjevi i bubnjevi presvučeni kožom. Schneiđer. Jones. gramna muzika. -Griaule i B. ali su oni rijetko i jedini izvođači. Cambridge (SAD) 1957. Bulleti lTnstitut Francais d'Afrique Noire.). Hersk Continuitv and Change in African Cultures. što izaziva osjećaj strave. franc. Međutim. Barblan. Ritam može. često se susreću i kromatska mjesta. u nevjerojatnom anahroni2 svi stupnjevi razvoja instrumenata. ni s javanskim pelogom. Panova fr klarineta. I. Tu je moguć bezbroj kombinacija u kojima se očituje ne samo ritmička invencija nego i druga upadljiva crta u crnačkom muziciranju — neobično istančan smisao za timbar. African Native Music. Pariš — H. koji se trzaju. Histoire de la Musique.

(5. Leonore des Medicis. AGNUS DEI (lat. (5 gl. (6-gl. Agenda mortuorum.— DRAMSKA. 1633). Schneider (odlomci). da Viadane. odvođenje). c. 1874). MR 165. Musicum encomium Divini nominis za zbor (1—3 gl. DJELA: dva koncerta za čembalo i gudače. LIT. Musikalische Dynamik und Agogik. obj. Szekelv) i u Beču (A. 1620. zatim na Sternovu i Kullakovu konzervatoriju u Berlinu. — U toku muzičke historije agogička su se sredstva različito primjenjivala. grčki izraz za manje promjene u tempu. Muzička struktura je obično AAA ili ABA. odvođenje). 1606. Arwidsson. 1951. G. B. Kretzschmar. klavirski kvintet. Schneider. Justh.). dona nobis pacem. 1596 (II izd. 1607(11 izd. AGITATO (tal. U svom teoretskom djelu Del sonare sopra U basso. Stille soavi di celeste aurora za zbor (3—5 gl. 1603 (III izd. Adrio. Leipzig 1918.oi. 1615). Potkraj života dirigent zbora katedrale u Sieni. 2 sonate za čembalo. u zamahu gradacije tempo se potencirano zadržava. Riemann. Agenda B. Dialogici concentus.-4 gl.. VIII 1901 —). — Opere : Ciro in Armenia. Natjecalo se najprije u -*• kitarodiji i ->■ aulodiji. Madrigaletti (3-gl. 1606 (III izd. — KLAVIRSKA: Etude de concert. 1848. 'Ayiy. II. LIT. 1625. c. 1608) i III knj. uključujući i njihove pjevane dijelove (npr. švedski folklorist (Hornborga. X 1918). 1817 — Marseille. i obrnuto. Bila je vrsna čembalistica. Agnus Dei . — 8 gl. U doba kasne romantike dopuštale su se pretjerane agogijske slobode. Timisoara 1918. uzbuđeno. —■ 4 gl. — VOKALNA: pet kvarteta za muške glasove. 1897 i Ravennai ndsz (Ravenska svadba). MGG. I Dm gemelli. 25. 1931. u Zagrebačkoj metropolitanskoj knjižnici čuva se Agenda pontificalis. 1614).) i b. AGNESI PINOTTINI. Agostino. La mušica in Siena. bitan dio svečanosti starih Grka. a korsćs Madonna (Marita. . Sacrarum cantionum. — KOMORNA: gudački kvartet: AGOGIČKI AKCENT ->■ Akcent AGOGIKA (grč. 1753. Sofonisba. 1607 (IV izd. c. (5-gl. ■«. npr. Komponirao je u stilu madžarske nacionalne romantičke škole sa primjesama francuskih utjecaja. Die Anfange des Bc und seiner Bezifferung. Sacrae laudes (4 gl. K.) i Suite hongroise. usporavanje sa slabljenjem jačine tona (naročito na završecima kod kadence sa zaostajalicama). Suvremertim notnim pismom moglo bi se to označiti ovako: LIT.). A.) trajat će u tome slučaju nešto duže.jazza u kojima još prevladavaju afrički elementi. uz allegro (allegro agitato). Salvatore. Agogik.). 1639. 1618). Praetorius (prevedeno na njemački) . I. MGG. — W.). Na koncertima je često izvodila vlastite kompozicije. — H. Luciani. 1837. 1839. — Airs divers pour le chant et la harpe. iz XI st. Sastoji se od tri zaziva: Agnus Dei.). A. u Bolletino Bibliografico Musicale. K. LIT. faksimil obj. Studi- . 1881. 1880. Miserere.. Studirao muziku u Palermu i Napulju (N. a kasnije iu -> kitaristici i -> auletici. — 3 gl. pjesma Rakoczi. simf... produljeno ili skraćeno trajanje jednog tona ili više tonova ili akorda u nekoj frazi. pastor u Enkopingu. Karoly. I. Agazzarijevo se stvaranje razvilo unutar specifične rimske škole monodijskog i koncertantnog stila. qui tollis peccata mundi.oq). AFZELIUS.) i b. — Ch. simboličko ime. se najčešće razvija paralelno s dinamikom: neznatno ubrzavanje tempa povezano je s postepenim pojačavanjem. talijanski kompozitor (Milano. avd>yr. Pisao je opere za kazališta u Palermu i Napulju. Hubayem).— Isti. 1766.). IV knj. 1613) i VI knj. Kinkeldev (Orgel und Klavier in der Musik des 16 Jahrhunderts) 1910. talijanski pijanist (Forli. Agende. — Pri iskorišćivanju agogičkih mogućnosti osobit je problem kako se interpret odnosi prema volji kompo zitora. DJELA. 2. 1856 i Cantata di Santa Rosalia] 2 mise.: B. I. c.. A. na kojima su bila po prvi put uvedena muzička natjecanja. A. 7TpoVro. 1941. G.: I knj. — Misa za zbor (4 — 8 gl. 1614 (IV izd. Započeo je učiti klavir u Mantovi i već 1908 koncertirao. 1905. AGENDE (lat. Leipzig 1884. c. Mahrenholz. V knj. c. Fantaisie Tziganesoue (sa J. m. II knj. — 2 gl. IX 1871). Opere: Marina. Adrio. nego i zbornici raznih crkvenopravnih odredaba. Vi. Soirees hongroises. La mušica ecclesiastica. 1615) i Psalmorum ac Magnificat. a u komponiranim misama završni stavak. Zenei Szemle. Sacrarum cantionum. A. Madrigali: I knj.) i b. 1618). AGAZZARI. DJELA.. Landlerstimmungen.). Litaniae beatissimae Virginis za zbor (4—6 gl. a ritam 9/4. Ke. Die Anfange des Basso continuo. 1935. od 1846 živio je u Marseilleu gdje je kom ponirao balete i crkvenu muziku. III knj. medu prvima prikazuje instrumentalnu i orkestralnu izvodilačku praksu svog vremena. 1881.AFRO-AMERIČKA MUZIKA — AGOSTI A. — L. Član sienske akademije Degli Intronati. Sertum roseum ex plantis Hiericho za zbor (1 gl. 1627). Munkdcsi nota. au tentični oblici -s. Les Deux avares. 3 litanije.. M. — TEORETSKA: Del sonare sopra U basso con tutti li stromenti.: Z. 1765. i8l4'—15. Moments caracteristiaues.. ORKESTRALNA: simfonija. LIT. 1616). pravu mjeru nalaze samo veoma muzikalni interpreti. Budapest 1889. — 8 gl. sa E. Maria Teresa d'. On je jedna od vodećih ličnosti novog smjera (stile murvo). agenda ono.: M. Vjerojatno učenik L. 1842. Bruckner) te od 1875 kod F. — A. solo-pjesme. skupni naziv za različite modifikacije tempa. koje je suvremena muzika sa svojom oštrom motoričnom ritmikom svela na minimum.. AGNELLI (Agnello). Afsked af Svenska Folksharpan (sa E. c. 1919. Geijerom). (2 gl. 1771 i // re pastore. veoma je važna njihova uloga u muzici romantike. 1611 (III izd. Samuehson. Fantasiestucke. I knj. K. XII 1578 — 10.. AGOGE (grč. Agghazy Karolv. 3 serije. 1620. DRAMSKA. bila je poznati matematičar. Moteti i duhovni koncerti za zbor i b. I. Kod katolika je sadržaj nekadašnjih agenda sačuvan u Ritualu (Obredniku). M. Syntagma musicum. Zingarelli. natjecanje. LaSentinella notturna. Koncertirao po Evropi kao solist i stalni pratilac violiniste J. II knj. DJELA: pastorala Eumelio.. c. 1603 (III izd..: pojedine motete obj. 1606 (X izd. <xyu>y£ vođenje.) i b. U novije vrijeme često se agogički postupci ispisuju konkretno u notnim vrijednostima (promjene takta unutar kontinuiranoga gibanja. 1951. madona s vrčem). Psalmi ac Magni/icat (5-gl. — 8 gl. kojim je sv. Kod protestanata su a. Nitocri. 1609 (III izd. MGG. Tempo je umjeren. u istom vremenskom rasponu umjesto četvorodijelnosti javlja trodijelnost. — VOKALNA. 1600). Studirao na Konzervatorijima u Budimpešti (I. Andanle is Scherzo. X 1855 — 8.. G. Svenska folkvisor (3 knj. 9. Stablein. s neumatski obrađenim antifonama. U grčkoj ritmici nastaje onda. — 4 gl. na osmim Pitijskim igrama.). Sč. Za violinu i klavir: Puszta-Kldnge. U ordinariju mise posljednji dio. izvodi se uz pratnju narodnih gudačkih instrumenata. primjenjuju se kod interpretacije da bi se postigla veća izražajnost i reljefnost. 1611 (III izd. koja se rijetko kada označuje u notama. Sacrarum canlionum. Bio je suosnivač (1882) i urednik tjednika Harmonia i suradnik časopisa Zenevildg. motivu ili skupini. X 1720 — 19.) i b. Kniezvald. I 1795).. AGON (grč. Siena 1928. 1881—83 profesor klavira na Konzervatoriju u Budimpešti. Eucharisticum melos za zbor (1—5 gl. Fejlerer. V 1785 — Enkoping. Magyar rondo.). priredio E. Ko. drfcov borba. kada je crescendo povezan s usporavanjem. od 1853 dalje. Pantomima A muveszet diadala (Trijumf umjetnosti). Magyar haigulatok. u eri -> be-bopa pod nazivom Afro-Cuban jazz. Agghazy Karoly. — K. što pojačava napetost. miserere nobis. koncertni duo (sa J. X. Bernoulli. 1849. (8-gl.. Rođena u vrlo uglednoj obitelji... 1607. c. M. LIT. Magvar Salon. 1616). 1936. U okviru muzičkog folklora sjeveroameričkih crnaca nastali su prvi. igra). (novo izd. Gydszhangok. u rano kršćansko doba svi čini bogoslužja. Baleti. Virginis.. 1855. — VOKALNA: kantate L'Apotheose de Napoleon I er. Hartwick gyori piispok Agenda pontificalisa. 17. MGG. sakupljao švedske narodne pjesme. talijanski kompozitor (Palermo. 1615. turski narodni ples iz Anatolije. Agnus Dei. 4 Tantum ergo. Mušica d'oggi.: šest psalama (3 gl. Erpf. // Fantasma.).-a. Abendstimmung. Agostino Agazzari e l'Orchestrazione del Seicento.). — A.) i b. Bergstrom i L. za zbor (6—8 gl. Agostino Agazzari. 1860 i dr. U daljem razvoju jazza sve su više zamjetljivi utjecaji evropske muzike. IV 1640). Arvid August Afzelius och de svenska folkvisorna.). AGOSTI. gl. Drakeom). Guido. Donizetti).). a od 1889 ponovno na Konzervatoriju u Budimpešti. Ivan Krstitelj nazvao Isusa Krista. Arvid August.: H. a diminuendo s ubrzavanjem tempa). — Djelo Del sonare sopra il bassu. 1918. Za dva klavira: Poemes hongrois (2 sv. pobjednik u sviranju na kitari bez pjevanja. I. Hubavem). Njena sestra Maria Gaetana A. Leipzig 1894. Klaes. A. maestro di cappella u zavodima Collegium germanicum i u Seminario Romano u Rimu. rano je započela umjetničkim radom. Toldy. 4 sv. Lasning for svenska folket. ovo je prirodna a. Opere. : M. 1880).: A. obrednom igrom Tractus stelle i drugim napjevima). 1916). A.) i b. Die musikalische Agende. Stockholm 1834—42. 1937.Proske (Mušica divina). Liszta i R. 1619. i 4-gl. III. i 8—gl. Ahlstromom. AGGHAZY. agogički zastoj. Kleine Rhapsodien . a ipak je usko povezano s tradicijama Palestrine. vođenje. Chronos protos (xpovo<. R. bile ne samo zbirke propisa i uputa za vršenje liturgijskih obreda. Sacrae cantiones (2 gl. madžarski pijanist i kompozitor (Budimpešta.. Psalmi za zbor i b. Agnus Dei . Hosi dlagya. 0. Javlja se u oznaci tempa. 1640. J)đ J trohei daktil jamb AGELAJ iz Tegeje (grč. La Jacauerie. 1878.). tj. što treba činiti). »ispisani« ritardandi). Zbirke švedskih narodnih napjeva: Traditiomr af Svenska Folksdansar (sa O. a u srednjem vijeku misa i oficij. Sacrae cantiones (1 gl. (5-gl. talijanski kompozitor i muzički teoretičar (Siena. 1600 (IV izd. dok se svi izuzetni slučajevi redovito ispisuju (npr. God. Do svoje vrsne sinteze latinsko-američke polimetrije i sjeverno-američke poliritmije došlo je u jazzu krajem četrdesetih godina XX st. Trois pieces intimes.. 6. DJELA. 1951. n. 1615). 30. I Due pedanti. 1951. 1611 (II izd. Volkmanna na novoosnovanoj Muzičkoj akademiji u Budimpešti. Za označivanje bassa continua on predlaže upotrebu brojeva. NOVA IZD.: H. 1613 (III izd. najznačajnija su mu klavirska djela. i 5—gl. Stabat Mater. 1814—17 (novo izd. osobito rafinirana harmonija i instrumentacija. osobito na Pitijskim igrama u Delfima.). Latinske Amerike usko je povezana s plesovima koji su u komercijaliziranom obliku osvojili cijeli svijet.. AGIR ZEJBEK. Svenska fornsanger (3 knj.. 1602 (III izd. 13 1892. miserere nobis. Hubava.. Često se primjenjuje tzv.). 2 knj. Insubria consolata. Die Anfange des geistlichen Konzerts. 1840. Jaganjče božji). Hoijer. 1906. kad se npr. 1638. 1613).554.

DJELA: simfonija. CAOnUUTEHE 04 nAHMMf&HK CAyiUAMl|A HE KME AGRICOLA (Ackermann). van Maldeghem (Tresor musicale. 1506). Achille in Sciro. AGOSTINI. A. 4.< i St . U operama i kantatama r vezuje se na Hassea i Grauna. 1572 i III (6-gl. Lii En studie over Johan Agrells liv och musikaliska stil. I— VI.). R. ruski zborovoda (Moskva. Zajca. — E. A. Swensson. sonata za violinu i klavir. zborovi. Novak. 1756. dirigent u različitim rimskim crkvama (od 1626 crkve sv. talijanske i nizozemske tekstove. diplomirao 1914). Napisao Osservazioni intorno alla tecnica pianistica. Izvodio je većinom svoje virtuozne obi narodnih napjeva. 1534 — 20. orgi čembalist i pedagog. B. u suvremenim zbirkama i u rukopisu. 1. 1750. 12. I Greci in ' 1772. naziv za brojne ukrase.il ■ l'i HlIjH . pretežno 3-glasnih. t)B it. Grunewalda. heur me bat. Enigmi musicali (7. Benvenuti) na Univerzitetu. I. Ruski umetnički misionar XIX veka u slovenskim krajevima. 3 sv. Uspomene na vokalne koncerte u Hrvatskom Glazbenom Zs Zagreb 1890. DJELA: šest simfonija. 1630. Uppsalastudenten som blev stadsk mastare i Niirnberg. Agrell. 1937. od 1500 ehapela ehantre burgundske dvorske kapele Filipa Lijepoga u Bruxe! Sa dvorom putovao u dva navrata (1501 i 1505—06) u Španjo Jedan od vodećih majstora u generaciji Josquina Des Pres. Johann Friedrich. Studij klavira i kompozicije završio u Pesaru. 3 * < t«i . O. i IO-gl. 10 kon čija obj. Kuba.* JI 1 .): I (5-gl. 1925). rao zatim u Bologni klavir na Konzervatoriju (B. nešto 4-gla jedna 6-glasna na francuske. suita Das Erdbeben za klavir. historijsko značenje imaju 1 colini muzičko-teoretski radovi. 1960. Hewitt (Harmonice Musices Odbecaton A. su se bilježili stereotipnim znake ili notama manje veličine (-> Ukrasi u muzici). Ann Arbor. Genfu. Zlata Praha. — P. Wolf-Ferrarija na dužnosti direktora muzičke škole u Veneciji. VII 1908). kompozitor nizozemskog ili njemačkog podt (oko 1446 — Valladolid. Tada je naslijedio E. VOKALNA : 93 ehansona. W. Bacha. od 1944 komornu muziku na Accademia di S. E. isprva pseudonimom Flavio Amicio Olibrio. moteti. Beograd 1890 .^_ AGREMENTS (franc. AGOSTINI. Cecilia u Rimu. 4 orkestralne suite. DJELA: sedam knjiga misa (4. 1571. a književnost i kompoziciju (G. J. Najuspjelija mu je kompozicija osmeroglasni Agnus Dei u obliku kanona. Berlinu i dr. 1748. te rasprava o prednostima me! koja je u njegovo doba bila općenito prihvaćena. Calmo (4-gl. — Klavirske kompozicije. D. koralne obradbe za orgulje. 1900—09 predavao harmoniju na muzičkoj školi u Pesaru. odnosno galantnog stila. . Član mnogih međunarodnih ustanova (Accademia Chigiana u Sieni. A. Studirao 1738—41 na Univerzitetu u 1 žigu i istodobno učio kod J. — CRKV sedam 4-gl. 1897. DJELA. VIII 1875 — 22. INSTRUMENTALNA: uvertira. Grauna (1759) preuzeo vodstvo kraljevsk pele. Madrigali (3 knj. Uppsala nya tidningen. sonate za klavir. ukrasi). dvije mise bez naslova za 3 i 4 glasa navedenih obj. talijanski kompozitor i orguljaš (Vallerano.: L. znalački formuli bilješke o glasovnoj fiziologiji. Je ne demande. 8gl.'. The »German« Works of Alexander Agricola. — Dva gudačka kvarteta. do 3-gl. oko 1583 — Rim. NOVA IZD. pripada generaciji koja se distanc od njemačke kasnobarokne tradicije i gorljivo išla za novim alom »prirodne« muzike osjećaja. K. Bruxellesu. Kinzel. MGG. sonata za violon čelo i klavir. I. XII 1774). njegovi koncerti probudili su veliko zanimanje naš muzički folklor. — Isti. NOVA IZD. kasnije na Konzervatoriju. Uz to 1930—40 podučava klavir na Konzervatoriju u Veneciji i Milanu. Ludovico. chansonale Grundlagen und Analvse (diserl Marburg 1939. talijanski kompozitor (Ferrara.14 AGOSTI — AGRICOLA AGRELL. Novaka. 1. Djelovao u različitim talijanskim gradovima. I 172 Berlin. Alexander Ag Seine Missa In minen zin. objavljen u djelu Saggio di contrappunto fugato Padre Martinija.).V 1. pa je na poticaj V. 1932. — 5. J. 19 Isti. i it.). A. PYCKE CJABJJUIHI KOHPPm JAE1MM 3A r/lATBDflfP. XII 183 Ruščuk. U razdoblju rane kl.: tri moteta obj. Scenska muzika za Voltaireovu Semiramis. Johan Joachim. uvedeni u francusku muziku. solo-pjesme. Gombosi {Jacob Obrecht. 2 Creda za 4 oko 25 moteta sa 3—4 glasa. La figlia del navarca. LIT. 1748 i 1761. napose njemačka obrada Tos traktata o pjevanju.: K. Klaića HGZ priredi iste godine u Zagrebu koncert narodnih napjeva (iz Kuh. violinisi janist (Loth. 17. IX 1590).). . Đurić-Klajn. od 1746 dirigt Niirnbergu. kc u XVII st. Nanina. 1946). Uz to mnogostrano aktivan kao pjevač (tenor). F. Ostgotland. — DRAM< intermezzo II filosofo convinto in amore. protonotar i kapelan na dvoru Alfonsa II d'Este i zborovoda katedrale u Ferrari. 2 klavirska trija. II 1701 — Niirnberg. Sje verne i Južne Amerike. LIT. L The Sacred Music of Alexander Agricola (disertacija). 17: Šest sonata za čembalo.). Njegov učenik bio je V. Komponira kraća djela za klavir. misa: In die pasce. DJELA. Busoni. 1619. Prag 1934. 23. NOVA IZD. ] pozitor i teoretičar (Dobitschen kraj Altenburga. 1582. Slavjanski a ruska narodna pisen. sonata za čembalo. Opere: Cleofide. A.). Klaića. švedski kompozitor. Viterbo. Primi toni. — VOKALNA. njemački orguljaš. E. DJELA: Mušica sopra le rime bizzarre di A. 32 certa za čembalo. sjedinjuje kasnoburgundsko nasljeđe Dufava s nizozemskim fonim načinom Ockeghema. kojemu je dodao vlastite. otkuda su ih pre i druge evropske zemlje. Krpan. Svensk Musiktidning. AGOSTINI. H. R. nit.!'*' ftim < m u ttt U'i ■ i . Komponirao je isključivo svjetovnu muziku za potrebe dvora. 3 koncerta uz obligatni čembalo. Agrenjeva. dodatak. 2 stavka iz nije u E-duru obj. S. komiteti za pijanistička natjecanja u Varšavi. E. 1911. 2.: neki moteti obj. posth. u obradbi za klavir. J.).-gl. Ih* ( ft ti i IM ■* i. talijanski komopozitor. S i V. Svje D. — Kantate. 1761. Arti musices. IV 1944). transkribira staru klavirsku muziku. a u crkvenim kompozicijama još je djelo vezan na J. Njegov stil karakterizira đv elegancija i melodijsko prožimanje polifoničkog tkiva lini široka daha često ekstatična izraza po čemu njegovu muziku 1 ređuju sa slikarstvom M. 1938). 18 V. In minen Zin. Da bi propagirao i muziku. 1567.). 1755. Učenik G. 1586. Salmi alla Madonna (l-gl. — S.: sonata za čembalo obj. Vjerojatno učenik Ockeghems 1474 angažiran u dvorskoj kapeli vojvode Sforza u Milanu 1476 petit vicaire katedrale u Cambraiju. 1754. mise. Canones et Echo (6-gl. Le serviteur. 3. 1504). Canzoni alla napolitana (5gl." U.: H. Miiller. Bacha te 1741 u Berlinu k< Quantza i Ph. Brodin. Le lagrime del peccatore (6-gl.). 1627 i VII. koncert za klavir i orkestar. 1765—72 redovito surađivao u NicoL časopisu Allgemeine Deutsche Bibliothek. A. 1572..-Lani delusa. Odličan kontrapunktičar. u solo-pjesmama se drži n Prve berlinske škole. Bugarska. 1938.).'. antifone i dr. 1723—46 dvorski muzičar u Kasselu. Petrucci: Missae Alexandri Agricolae.gl. Secundi toni. Valentin. Der deutsche Musiker Alexander Agricola in weltlichen Werken (disertacija). 1583. koje nisu imale veće umjetničke vrijedno nisu odgovarale ni duhu ruske muzike. Mugellini. I 1 God. u Mušica Divina I. osnovao je zbor s kojim je već 60-tih godina propu zapadnu Evropu i SAD. li t ' t mi AGRICOLA. LIT. Trajnije. 1570. S. — Dvije sonate za violinu i čembalo. Svensson. zbornika) u umjetničkoj obradbi I. Od 1749 javlja se i kao pisac. Paolo. ■ K 0. Petra). MQ.. 1725. — Kantata A. Ka 11 m U. 2 i I. — P. X 1629). Svensk Tidskrift fo sikforskning. H. sa dva pamfleta upi protiv F. Mezio. Od 1750 dvorski kompozitor u Ber poslije smrti K. 1951. God. II (4-gl. . Naslovna strana zbirke ruskih narodnih pjesama iz repertoara D. AGRENJEV (Agrenev). Bacha. 4 kompozicije obj. Koncertira u svim zemljama Evrope. 1969. 1947. Rossini. V. 10. Dimitrij Aleksandrovič (pse nim Slavjanski). Muziku učio u Italiji i T gradu gdje je najprije nastupao kao pjevač. — Osam opera (11 cavaliere del sogno. S. !. AGRENJEV (SLAVJANSKI). pijanist i dirigent (Fano. Alexander (često nazivan Alexander). 1890 posjetit naše krajeve.). Alexander Agricola. // tempio d'amore. Marpurga. 1754. 4.

Funck. I viaggi e le lettere. Bacha (zajedno sa Ph. gdje je 1525 ili 1527 postao kantor protestantske latinske škole. Alt-Magdeburger Musikschriften. septet za klavir. Osobito su bile popularne napitnice u narodnom duhu. Ein Sangbuchlein aller Sontags Evangelia. IV 1784 — 20. instrumentalnim uvodom). DJELA. Slovensko petje v preteklih dobah. Nastupala je na opernim pozornicama Milana. SPISI: Ein kurtz Deudsche Mušica. Njezin glas. A. MGG. Julian Aguirre. — Tri kantate. a kasnije francuska muzika. I. — E. 1852. Ensaladu obj. 1749. Paduanen. Giacobbe. Dionisio. 1749. Karl Christian. Volkmer. Pedrell (Antologia de organistas Espanoles. 24 etide i 10 studija obj. 18. sopran (Ferrara. Beleuchtung von der Vrage von dem Vorzuge der Melodie vor der Harmonie. u vrijeme jačanja humanističkih tendencija. Das Milchmadchen. Valentin. Barcelona 1934. I 1868 — 13. Duhovne kantate i oratoriji: Traiterkantate. AHLE. Andreaš. Ljubljana 1890. s dodacima tekstova i melodija A. mazurke i dr. Wolf (DDT. dopirao je do c 4. 27. Firence i drugih talijanskih gradova. LIT. AGTHE. Dionisio Aguado. pisana pretežno u homofonom slogu. I. NOVA IZD. »falsas«). Kullak). MGG.c. Ahleova crkvena muzika pripada dijelom vrsti blistavo-šarenog duhovnog koncerta. I—II. Andrea u Erfurtu. Lucrezia. S. J.: H. 10.. Adlunga Mušica mechanica organoedi. 1557. duhače i gudače. Aragonija. 1544). Gotha s. allegro za klavir i orkestar. quinis. Kundlich gross. I. Chase. solo-pjesme.. INSTRUMENTALNA: Dreifaches Zehn allerhand Sinfonien. a 1654 orguljaš crkve Divi Blasii u Miihlhausenu. Magnificat i dr. izvanredno velikoga opsega. Die mit Tranen sden. Milano 1956. Studirao teologiju u Erfurtu. Anglis. za 2—-4 glasa i b. Bellini. A. gostovala u Londonu. — O. Martinus Agricola. Slomšek. V. Musikalisches aus unseres Herrgotts Kanzlei. 1543. 1654. sonata za klavir četvororučno. 1914). VIII 1824 — London. je komponirao niz kraćih djela za gitaru i objavio priručnik Coleccion de estudios para la guitarra (1820) i školu za gitaru Metodo de guitarra (1825) koja je zadržala svoju vrijednost do danas. J. u L. Tada je postao dvorski orguljaš u Ballenstedtu. Kompozicije su mu oblikovane dijelom po uzoru na Josquinovu školu (moteti). DJELA. 1951. 1926. E. obj. Mušica figuralis (s posebnim dodatkom Von den Proportionibus). Musikgeschichte Magdeburgs. sopran (Modena. \ T OVA IZD. 1758). Johann Friedrich Agricola. klavirski kvartet. Studirao klavir i kompoziciju na Konzervatoriju u Madridu. DJELA: Pesmi po Koroikim ino Štajarskim znane. 1757. Prvi put javno pjevala 1764 u Firenci. IV. nekrolog J. W. 23. —■ Klavirske kompozicije: Aires criollos. 23. u izdanju Kirnbergera. Balet Philemon und Bauds. u nakladi Schott.: F. 1780. njemački humanist. — 5. Villalba (Antologia de organistas cldsicos espanoles. 1901. 1795. obj. F. Emanuel Abraham. moteti. oko 1785 i Der Spiegelritter. Jedan od najvećih španjolskih gitarista. Zamba. (komorne sonate za 3—5 instrumenata). Aires populares. originalnim muzičkim primjerima (ima ih više od 200) proširili su se i izazvali mnoge imitacije. 1646 postaje kantor škole i crkve St. Martin (pravo ime Martin Šore). Paganini). 15 DJELA. a odigrala je značajnu ulogu i u narodnom buđenju koruških Slovenaca. Slomšeka. 24.. I 1753) i F. Frotscher.. 1758. Magdeburg 1914—15. Matija. quaternisque vocibus. 1533). 1833 i 1838 (III izd. 1755. Eslava (Lird Sacro-Hispana. AGUIRRE. —Pet sonata za klavir. Geschichte des Orgelspiels und der Orgelkomposition (2 sv. O njegovu se životu znade vrlo malo.. Iako samouk. Komponirao je gotovo isključivo za klavir (više od 60 opusa). 1940). Za potrebe muzičke nastave u njemačkim protestantskim školama napisao je 3 teoretska djeL iznalazeći sam njemačke izraze za stručne pojmove. Lissabon 1941. — SPISI: Schreiben eines reisenden Liebhabers. 1. Nekaj o Ahacelovih »Pesmih". II. A. tu su virtuoznom tehnikom obrađene melodije gregorijanskog korala (vješta upotreba disonance. M. — Isti.. a u samostanu Escorial 14 kompozicija za orgulje. AGUJARI (Aguiari. 1780). Die Auferslehung des Erlbsers. L. ORKESTRALNA: tri simfonije. 1929. a djelomice se oslanjaju na njemačku tradiciju. Bonnet (Historical Organ-Recitals. kao Mušica choralis deudsch. 1924. Mušica instrumentalis deudsch (u pučkim stihovima). Globočnik. I. 1855 i The Bridal Wreath. Buenos Aires 1945. — Isti. izdavač i nakladnik slovenske svjetovne pjesmarice s melodijama. gajicom. —■ Zborovi. F. posve je svladao muzičku teoriju svojega doba. 1529 (III izd. M. je podupirao i orguljašku školu u Celovcu. str. Strašek. 1722 — Berlin. Orožena i J. 6. himne i crkvene pjesme u rukopisu ili u zbirkama XVI st. njemački kompozitor (Hettstedt. II 1779 — Celovec. Benedetta Emilia (rođena Molteni). komponiranih u svakom od 8 starocrkvenih tonaliteta. M. 1552. 1561 (štampano posthumno skupa sa traktatima Mušica choralis i Mušica figuralis pod naslovom Duo libri musices). II. Gato. upotrebljavala se pri pouci jezika u celovečkoj bogosloviji. H. — F. Funck (1931 i 1933). Već sa 14 godina bio direktor kazališne družine u Revalu koju je vodio do 1782. R. Mozart. AGUILAR. 3 klavirska trija. uz ostale vokalne forme sadržava po 4 Magnificata za 4. 1951. Mizlerovu časopisu Musikalische Bibliothek. 1754LIT. F. J. Eitner (PGM. sonata za violončelo i klavir. književnik (Gorenče.). zarana stekao glas kao vrstan orguljaš.. Contribucion al estudio de la mušica espafiola y portuguesa. 1684. AHACEL. God. 2 uvertire. A. više koncertnih arija. La mušica en Espana. Agricolu i do njegove smrti (1774) bila angažirana u Berlinu. Orožen. 1545). Peter-Wagner-Festschrift. Trube. LIT. Učila kod Porpore.. Ajugari). 18. Tristes argentinos. argentinski kompozitor i pijanist (Buenos Aires.. Blume. 1780. Vodovnika). F. — VOKALNA: Geistliche Dialoge. Njegovo jedino štampano djelo. 3 koralne obradbe obj. Gothaisches Taschenbuch fiir die Schaubuhne auf die Jahre 1775—1800. 1773). (1790—1873) bi° je pijanist i nastavnik muzike u raznim njemačkim gradovima (njegov je učenik bio i Th. 1863. stvorio je na taj način njemačku muzičku terminologiju koja je dobrim dijelom još uvijek u upotrebi. DJELA: simfonije. VI 1556). 64 kompozicije za orgulje (koralne obradbe. dijelom u faksimilu. V 1783). — G. 1742 prigodom otvaranja nove Berlinske opere nastupila u naslovnoj ulozi opere Cesare e Chopatra K. LIT. talijanska pjevačica. — B. Slomšek. 5. — KOMORNA: dva gudačka kvarteta. Kidrič. A. LIT. preludiji i fuge).. Časopis za zgodovino in narodopisje. —■ Dvije opere: Wave King. XII 1849). četvoroglasni Magnificat M. AGUILERA DE HEREDIA. Kastner. Birnstiela (_Oden mit Melodien. Quaestiones vulgatiores in Musicam. 1539. XX. Berlin 1935. — Fr. Bdrblan i A. 34.: H. Jakob v Rožu. . I. AGUADO Y GARCIA. Dessau 1925. Sebastian Aguilera de Heredia. izbjegavanjem vanjskog sjaja i majstorskom tehnikom. (3 koralne obradbe u Rhauovoj zbirci Neue deutsche geistliche Gesdnge. 1896): Božičnu pjesmu i Instrumentische Gesdnge obj. De profundis iPange lingua. Magdeburg 1932. — 5. Unaprijedio je tehniku sviranja na gitari i time je mnogo pridonio daljnjem razvoju španjolske gitaristike. a imala je. Magdeburger Geschichtsblatter. VI. Erzvin und Elmire. DJELA: sonata za violinu i klavir. Št. zbirka Canticum Beatissimae Virginis Deiparae Mariae octo modis seu tonu compositum.: K. L. senis et octonis concionandum (Saragossa 1618). 1951. Anleitung zur Singekunst (prijevod i dopuna P. Bennati. F. ■— Priredio za klavir zbirku narodnih pjesama Aires nadonales argentinos (4 sv). — Singspieli Martin Velten.: J. sprijateljio se s Georgom Rhauom i oko 1519/20 nastanio u Magdeburgu. 28. Rapsodia argentina za violinu i klavir. H. Lobet den Herrn.. pjesme i ode objavljene u zbirkama F. I 1486 — Magdeburg.: B. talijanska pjevačica. W. Hassea i Salimbenija. 1757. njemački kompozitor (Miihlhausen.. 1756 i Geistliche Lieder. Melodiae scholasticae. Proučavao argentinsku pučku muziku. pijanist i kompozitor španjolskog podrijetla (Clapham kraj Londona.. pisao je na latinskom. Martin Agricola. Agricola (rukopisna disertacija). 1778. Buenos Aires 1930. Poznata pod nadimkom La Bastardina ili La Bastardella. i"70. Njegov sin Wilhelm Johann Albrecht A. oko 1570 —?). Julian. Kasnije. V.— H. Mozart se oduševio njenim pjevanjem. Wucherpfennig J. 1757. Krumpak. I. solidno tehničko znanje i sklonost slobodnom oblikovanju. Lipold. Das Hoftheater in Ballenstedt. Kastner. Worsching.: Mušica instrumentalis. Rudimenta musices. J. Lsbensbeschreibung des Kapellmeisters Graun (predgovor zbirci Graunovih Duetti. 1782 i 1784. M. Schreiben an Herrn A. dopune traktatu J. svojim moralizatorskim tekstovima. LIT. MGG. a bavio se i muzičkom kritikom. 1786). Afirmirala se najprije u Italiji. Poznati učitelj klavira u Londonu. AGRICOLA.. Marpurga (KritischHistorische Beitrage. »kosmate« pjesme. Za boravka u Italiji W. 1908). in Italia.AGRICOLA — AHLE kantate: Triumphlied bei der Riickkehr Friedrichs II.. Orgelmusik der Schola Hispanica vom XV—XVII. Tercetti. 24. Zbirka sadržava pjesme predstavnika dviju generacija Korošaca i Štajeraca (M. 1751 udala se za J. H. F. 1529 (posve prer. Po povratku u Madrid postigao je veliki ugled kao pedagog. Huella. Berlinische Oden und Lieder. LIT. Pujol. Co. Sebastian. Old Spanish Masters. XII 1625 •— 9. LIT. 1869). Neue Lieder. španjolski gitarist (Madrid. Aconcius undCydippe. Balletten. NOVA IZD. Njegovi priručnici. Ch. Istakla se i kao oratorijska pjevačica. Jahrhundert. J. Auferstehung und Himmelfahrt. 1825—38 živio je u Parizu cijenjen i od najvećih suvremenih muzičara (Rossini. a. God. odaju izrazit lirski talent. ex variis musicorutn scriptis pro Magdeburgenis scholae tyronibus collecta (s dodatkom Libellas de octo tonorum regularium compositione). Rakuša.. potisnuti tzv. 6 i 8 glasova. sekstet za klavir i duhače. muzički teoretičar i kompozitor (Schvviebus. Aires nadonales. Berlin 1922. Reichard.: četrnaest kompozicija obj. I 1762 — Ballenstedt. — Dvije knjige pjesama. II 1904). Profesor na Konzervatoriju u Buenos Airesu. 1933. 1541. — G. Musicisti ferraresi. 1771 (u časopisu Magazin der Musik. MGG. — G. Tosijeve pjevačke škole Opinioni de' cantori antichi e moderni. tokate. Atti della Deputazione ferrarese di storia patria. Wolfenbiittel 1933. Vodušek. zarana postao orguljaš: 1585—1603 u katedrali grada Huesca (Aragonija). Fr. 1538. Vodovnik. XI 1797). Johann Rudolf. U mladim danima stupio u doticaj s Wittenberškim luteranskim krugom. Njegova djela. Urek. 16. Engelke. 1908).. Engelke. della Corte (redakcija). 21 Psalm.: Metodo de guitarra obj. — Hymni aliauot sacri. 1763 i Les voeux de Berlin. kasnije dugo godina pertionarius et organis praeceptor katedrale u Saragosi. 1532. Thiiringischer Lustgarten. Hašnik i Sevšek). 49—51. Leipzig 1920. — Isti. a dijelom vrsti arije nalik na pjesmu (s ritornellom. U centralnoj biblioteci Barcelone sačuvani su u rukopisu četvoroglasni psalmi. La Mušica de Espafia. 1723). Grauna. Allemanden. VII 1673). Bachom). D. 1768. Inicijativu za ovu zbirku dao mu je A. Buenos Aires 1943. VIII 1924). 10 kompozicija obj.: N. Jarnik. popraćeni vrijednim. 2. La guitarra y su Historia. 8. 1756 —59. IX 1845). U.: E. plesovi za orkestar. Na njegovo stvaranje utjecala je u početku španjolska. Osobito su važna orguljska djela koja se odlikuju dubinom sadržaja. 1951. španjolski orguljaš i kompozitor (Huesca. Scholia in musicam planam Venceslai Philomatis de Nova Borno. — KOMPOZICIJE: 54 Instrumentische Gesenge odder exercitia. 1743 ili 1746 — Parma.

1951. 1. austrijski violinist (Beč. — SPISI: Unstrutinne oder musikalische Gartenlust. ibid. 1845). Psalam 138 za 3 glasa 5 instrumenata. 1932—42. IX 1779 — Pai 4.und Wintergesprdch. zbirka crkvenih zbornih pjesama. F. — A. S.16 AHLE — AIMON je Universal-Edition u Beču. Wolf (DDT. osnovana 1824 u Miinchenu. V. preuzeo AIDA-TRUBLJA (franc. — F. 2 sv. Mavsedera u Beču i M. odakle je 1823 prešao u Dvorsku operu. Adrio. Sperl i Aichinger. MGG. Olof Ahlstroms musiktrvckeri. — Opere: Alfred Veliki. Joachima. njemački kompozitor i orguljaš (.). 4 sv. 1950.. AIMERIC DE PEGUILHAN (Peguillam). a zatim njegovi sinovi Eugen i Otto. Stra i M. Mildnera na Konzervatoriju u Pragu. folksdanser och folklekar (sa P. istlichen Liedern(3-g\. S. Kroyer. Stockholm 1877. V 1857). Bacha i W. 1939. II knj. 1663 i 1665. Natra minnesblad. 1836—84 vlasnik je bio Eduard Spitzweg. instrumente. 1900—91. Andachten. 1779 naslijedio Odberga. AHLGRIMM. AICH. . Sundstrom. XVI i XXVIII). Božični koncert obj. Na priredbama Konzerte ftir Kenner und Liebhaber. Thiiringen. švedski kompozitor. Aus Aiblingers italienischem Briefwechsel. 1676—78. 19 LIT. Tricinia Mariana (3—4 glasova). 1952. Teutsche Gesenglein. 1687. (5—8 glasova). Johann Rudolf Ahle. scenska muzika. 1951. DJELA: sedam sonata za violinu i klavir. G.).).. 1839. Jedan od prvih studenata Muzičke akademije u Stockholmu (F. 1617. biografisk skiss. W. — CRKVENA : Neues Zehn geistlicher Andachten za 1—2 glasa. Mit neuen E tragen zur Mg. instrumente i b. gensburg. Anmutiges Zehn 4-stimmige Violdigambenspiele. 24 i više glasova i b. Bernouilli i H. 9). Učio kod O. — L. 14 duhovnih moteta za 5—8 i 10 glasova i b. — CRKVENA: mise. Pamphile-Lćopold-Fransois. 1600. (4 knj. 1832—42 nastavnik muzike i orguljaš u Vasterasu. za 15. Oa lactissima(3 —4glasova). 1671. Stockholm 1886. Tonsiaren Olof Ahlstroms minne. X. Der Gesellschaftstanz zur Zeit Bachs i dr. e2. neposredan prethodnik J. A. Chr. i nastavio njegov rad na izdavanju kompozicija i muzičkih publikacija švedskih i stranih autora. tera pars Huius operis. prvi put u Njemačkoj. U.. 14. 1621. druga polovina XII st. — T. (4—10 glasova) 1590. 2. Cantiones Ecclesiasticae. I. MGG. AIMO -> Haym. I. Gabrielija u Veneciji (1584—87). 1662—69.c. Učenik svojeg oca. Singekunst). ibid.) za 1—4 glasa. I. Gennrich. I. Učio kod J. psalmi. I. Mahrenholz i W. VII 1914—). Bacha koja je snimila na gramo fonskim pločama: Bach und die Rhetorik.. Sodermanom).: četrnaest stavaka obj.. Ingolstadts und Augsburgs. — Sonate. Eine bio-bibliographische Skizze. 1949. Diplomirala 1934 klavir na Bečkoj muzičkoj akademiji. Kroyer (DTB. I. sve sačuvane napjeve obj. VI 1651 — 2. C. Afzeliusom. Beskow. 1. LIT.c. Stockholm 1910. Divinae laudes (3-gl. 1789—1835 i Skaldestycken satte i Musik (švedske pjesme). A. M.. Neue geistliche. Gennn Der musikalische Nachlass des Troubadours. J. 4glasova). c. muzička naklada. Ritter (Zur Geschichte des Orgelspiels. i instrumentalnu pratnju. La mušica a Catalunya fins al segle XIII. Jode (Chorbuch. SBIMG.: J.. F. Triplex Liturgiarum Fasciculus. švedski orguljaš i kompozitor (Vardinge.c. — A. 1597. 1609. 1603. Koln 193 0. Den svenska musikhandelns historia.: sveukupna djela obj. A. Ursprung. ali zadržava i značajke starog polifonog stila. NOVA IZD. — Kompozicije za klavir. izabrana vokalna djela J. 1609). njemački muzički pisac i kompozitor (Mtihlhausen. francuski t badur (Toulouse. Gregor Aichinger. XI 1892). 1935). 1783—84... Regera. Herbst. U] trebljava se obično u dvije veličine (in As i in H). G. . J. na originalnim instrumentima. DJELA. 1564 — Augsburg. Aidatrc pete). Gregor Aichingers Leben und Werke. 4. V 1867). (duhovni koncerti 2—3 glasa i b. AIBLINGER.. s historijsko-teoretskim razlaganjem). 1948. I knj. 1 stavak obj. (4—6 glase 1595 i III knj. Sommer-. 14. . C. 1695—1701 (vrsta škole za kompoziciju u 4 dijela). Thomas (Handbuch der deutschen evangelischen Kirchenmusik. violončelista Esprita.. 1840 i Abu Hasan (nedovršena). Putovao u navrata u Rim na usavršavanje. Adam von Fulda. LIT. 21. Fr. von Winterfeld (_Der evangelische Kirchengesang . Isaac. cum basso generali et conl (3—4 glasova). sonatine i dr. nuova serie XI XV. DJELA. prigodne pjesme).. Miinchen 1867.c. 1951. od 1862 živio je stalno u Berlinu (1868 koncertni majstor. DJELA. VI 1805 — Stockholm. — A. MGG. Najvrednija su mu crkvena djela. Musiklifvet inom Par Bricole 1779— 1890. — Objavio zbirke Valda svenska folksanger. (duhovni koncerti) za 2 glasa i b. c.. Po nalogu bavarskog lja Ludvviga sakupljao u Italiji (1833) djela starih majstora. Rose'n. Ein vei sener Komponist. medu ostalim svirao i u kvartetu J. Flores mušici (duhovni koncerti) za 5—6 glasova i b. LIT. 7-gl. Bach und die temperierte Stimmung.).. Sesini. Ameln. God. Schmid. DJELA... djela svoga oca Anleitung zur Singekunst. 1609.). pjesme i ulomci iz opera aranžirani za klavir). — Pjesme. una cum basso generali seu partitura adorganum (2—'5 gli va). instrumente i b. 1832. Neuverfassete Chormusik. Polyhymnia. Girlanda di Canzonette spirituali (3-gl. 1909. 1603 . austrijska umjetnica na čembalu (Beč. Unstrutische Melpomene. AHNA. Virginalia: Laudesaeternae Virginis Mariae(5-g\.) duhovni koncerti za i—20 glasova. Quercus Dodonaea. 1648 (1690 izdao njegov sin J. 1819 maestro Talijanske opere u Miini nu. Arnt von Aich. 22. Chronik eines baverischen Biirgerhauses 1240—19 1. djelovao je najprije u Toulousei. Stockholm 1955. 1603. H. M. . d2. Th. — J. Profesionalni pjesnik i pjevač u službi na različit dvorovima. ofert LIT. poznata Lieđerbuch des Arnt von Aich. 31. Chambers. Bacha. v. Adrio. 5. Virginis et Joannis. Aichingerovo muzi djelo nastaje u doba muzičkih previranja na prijelazu u XVII Pod utjecajem studija u Italiji usvaja izražajna sredstva n monodije. Isolde. MGG. Officium At Custodis. — B. 1679. — Priredio za štampu III i IV izd. Norlind. Ausgewahlte Aufsatze (priredio K. — Izdao: Traditioner af svenska folkdansar (sa A. . S. trompette the'baine. XII 1706). Akerberg. Novo izdanje zbirke priredili su E. . DJELA: klavirski koncert.c.. — VOKALNA: Unstrutische Clio oder musikalische Maienlust. — Compendium pro Tenellis. Witt. Svensk Tidskrift for Musikforskning. Mozarta. God. utemeljitelja švedskog muzičkog štamparstva. b. 1821. Striden om Olof Ahlstroms musiktrvckeriprivilegium. 1530) njegovoj tiskari u Kolnu objavljena je vjerojatno 1510 zbirka 75 četvoroglasnih njemačkih crkvenih pjesama. 1951.. 1678—79. Neuer geistlicher Arien. Fried-. K. 2 stavka ob Commer (Mušica sacra. Studije i komentari uz djela J.) za 1—5 glasova i b. God. NOVA IZD. 2 stavka obj. Hb'tzl. 1668. 1682. f2. Fasciculus sacrarum harmoniarum gl. kompozicija za violinu).. Vespertinum Virt canticum sive Magnificat($-g\. 1945—49 predavala čembalo na Državnoj akademiji u Beču. 1608. 23. 1605.. Liturgica sive S Officia ad omnes dies Festos Magnae Dei Alatris (4-gl. 1606 (II izd. — Opera Frigga. Istakao se i kao pjesnik (dobio od Leopolda I titulu poeta laureatus). Gregor. Niccolo Francesco AIMON. Izdavao periodičke publikacije Musikaliskt Tidsfordrif (klavirske kompozicije. Zum Gedachtnis Aiblingers. MGG. zbor i b. Arnt von. g2. Zellbell).).c. koje je 1937 organizirala sa svojim mužem E.: R. njem. Corolla eucharistica. Minnesbilder. Mayra u Italiji.). 1787.). VIII 1756 — Stockholm. Ahlea. LIT. — Isti.c.c. dirigira ^ . 1617 i II knj. 1619. — A. mit besonderer Beriicksuchtigung der Ornamentik. Die Kunst der Fuge. — Oko 200 solo-pjesama. zatim u Kataloi i Aragonu te u sjevernoj Italiji.i6o9. uzdužna trublja sa jednim ventilom. u Miinchenu i G. je objavio rana djela R. (4 knj. Angles.. 19 Fr. Musikalisches Fruhlings-.(5—6 sova). Njegova sestra Eleonore (1838—1865) bila je vrlo cijenjena pjevačica (mezzosopran) na Kraljevskoj operi u Berlinu. W..: sve sačuvane tekstove (s prijevodom na engleski) obj. 6. Johann Kaspar. Istaknuta interpretkinja djela J.. 1617. Miihlhausen 1906. Sacrae cantiones: I knj. G. Historijsku \ nost imaju kompozicije u kojima. francuski komj zitor i muzički pisac (L'Isle kraj Avignona. za 4-gl.. — Isti.c. Frotscher (Das Erbe deutscher Musik. Kupletter sjungna a Stockholms Teatrar (sa J. litanije.X). . Officium pro defunetis. zatim kaza lišni dirigent i orguljaš u Stockholmu. Sordermanland. 3 Variationen-Werke Bachs. Wiberg... Uber Druck und Verlag der Kompositionen Bachs. (Mušica Divina. C 1837 napustio operu i do 1864 vodio crkveni zbor Svih sveti Miinchenu. Eiti Schattenriss von Bach. Pojedinačne melodije obj. upoi bljava generalbas po uzoru na talijanske duhovne koncerte. U tehi vokalnog stavka povodio se za venecijanskom školom. 1901). Miserere(S—12 glasova). 1 i II knj. di L. Johann Georg Ahle. i Rodrigo e Ximene.: E. Mušica sacra. Urania (4-gl. Bianca i / Titani. . Bonnanom). God. c2. DRAMSKA: opere La burla fortunata (I due prigiomri). Olof Ahlstrom och sallskapsvisan pa Anna Maria Lenngrens tid. cum basso continuo seu generali (3 mise. s ritornellima za 4 viole.. II 1866). i< U tim se djelima nalaze i neke Aichingerove instrumentalne kompozicije. zbor i b. INSTRUMENTALNA : Instrumentalische Fruhlingsmusik (2 knj. II 1628). II. Baleti La spada di Kennet. Jacob Niclas Ahlstrom.... II 1779 — Miinchen.. njemački kompozitor (^ serburg na Innu. 1935. tokatu za orgulje obj. Od njegova bogatog stvaralaši sačuvane sa 54 pjesme i 6 napjeva. Josef. Adrio. Wai Zum 50.Schii mair. . za klavir. 1794—1823. Olof. AIBL. To je jedna od najstarijih štampa zbirki s njemačkim tekstom. Afzelius.. Johann Georg. 20 stavaka i nekoliko moteta obj Proske. scenska muzika. 1657—58. —■ B. prva polov: XIII st. 1845.. 1 1938. DTB X. 1660—62. Zwey Klaglieder vom Todund letzten Gericht (41613.c. Encomium verbo incarnato za4 glasa i b.. AHLSTRĆJM. 1607. kao orguljaš crkve Divi Blasii u Miilhausenu.: Th.. Johan Rudolf Ahle. Summa Musicae Medii Aevi. Jordan. Ahle pod naslovom Deutsche kurze und deutliche Anleitung sur. primjer jući višezborni slog. Bach's letztes Cembalo-Werk . VIII 1835). Hofhaimer. Moser (19 LIT. 1917. U Rimu dobiva poticaj za komponin dramatsko-oratorijske muzike i marijanskih pjesama (po uz na canzonette). 1607. 20. Lacrymae D. Unstrutische Terpsichore (plesne kompozicije). AICHINGER. Gudeioill. — E.c. Das Musikvjerk. 1616. 1598. Aus der Geschichte der Musik in Miihlhausen.: A. Koncertira već u dvanaestoj godini u Beču i Londonu. Johann Kaspar Aiblinger. Fialom. II. AHLSTROM. Die Aichinger.. 1603 (II izd. 1884).: K. — E. 1855—69). Schulprogramm. 1604.). dirigent u Vicenzi(i804— Veneciji i Milanu. 1814—15. A. Wolf. Odličan komorni muzičar. 18 19.. Od 1584 u službi Jakoba Fugg kao orguljaš i dirigent dvorskog orkestra. oštra i blistava zvu koju je 1870 dao konstruirati G. Učeni Schletta i kasnije S.. 1869 profesor na konzervatoriju). VI 1835 —Berlin. Njegove crkvene kompozi odlikuju se zrelim simfonijskim stilom i odličnim vokalnim s kom te se neke od njih izvode i danas. 2 korala za or gulje obj. rekvijemi. a na njoj se me izvesti ovi tonovi (u C-duru): g 1. Jacob Niclas. Verdi za svoju operu Aida. Todestag Aiblingers. I knj. 1675—76. za4 glasa i b. H. njemački štampar (? — Koln. 1681. KMJB. je izraziti lirik. 11. Fellerer). Nun danket alte Gon. A. A.).. . Freud-. und Jubelgeschrei.: P. Učenik i nasljednik svog oca J. Stockholm 1867. Studi Medievali.. R. (4 knj. Unstrutische Thalia (20 4-gl. izvodila kompozicije majstora XVII i XVIII st.. Sacrae Dei Laudes (2—8 glasova. 1926. cum basso continuo seu generali (4—5 glaso 1615. Nakon što su nakladom upravljali nakladnici Falter & Sohn (1888) i Alfred Lauterer (1892) nakladu A.). 1951. 1911. 1690 i 1704. Shepard i F. — ?. Od 1777 do kraja života crkveni orguljaš u Stockholmu. Heinrich Karl Hermann de. kršten 12. Pjesme su objavljene anonimne nekima su autori P. a nakon 1859 na turnejama po Njemačkoj i Nizozemskoj. Svensk Tidskrift for Musikforskning. NOVA IZD. (5 knj. 1650. orguljaš i dirigent (Wisby. 1909.

u kojemu se okoristio i muzikom drugih autora). E. Gigue i si. u kojima je muzička umjetnost u većoj ili manjoj mjeri stajala u središtu pažnje. Dandar Dampilovič. — U toku XVII i XVIII st. a aisis tonu h: Umjesto Ais-dura i ais-mola upotrebljavaju se njihove enharmonijske zamjene (B-dur i b-mol). N. Accademia dei Pellegrini (Firenca). 2 . degli Arcadi (Rim). uključivo. Bilo je i drugih talijanskih akademija. I. o odnosu »stare i nove muzike«. osobito od Englezima omiljenog G. Forda). Uvodna studija o slovenskem mladinskem zborovskem gibanju. Ayres or little Short Songs. T. — G. T. 1839). MGG. Katkad se vokalnom airu dodavala kompletna ili djelomična instrumentalna verzija. najčešće nazivan air de cour. građena je pretežno homofono s istaknutom melodikom gornjega glasa i srodna talijanskim višeglasnim. ali inače nevezan na posebni plesni tip. Lambert. Bataille. kako je živel in kaj nam je dal. Taj se oblik razvio u dvije varijante: umjetnički dotjeraniji air serieux.). Oxford 1932. Guedron. tako npr. Srećko Kumar. Čitava je kompozicija imala većinom karakter poletnog. a oko 1640 javljaju se i u veoma složenom polifonom obliku (Ayre od Th. Sphiire harmonique. Adson komponira Courtly Masquing Airs. (Vingt-quatrieme Uvre d'airs et chansons a 4 parties.AIMON — AKADEMIJA kao sedamnaestogod/šnjak u kazalištu u Marseilleu. 1827. I. Naši zbori. H. Što je više u talijanskim akademijama opadao interes za djela grčkih i rimskih pisaca i rastao kult talijanskih književnika (među njima su na prvom mjestu Dante. dei Filarmonici (Verona). u obliku jednoglasne pjesme s instrumentalnom pratnjom. Boesset and the air de cour (disertacija). o novim elementima. su se u početku XVII st. i katkada sastavni dijelovi suita (komponirali su ih W. 1821. Dowland. Petrarca. 1595 itd. degli Olimpici (Vicenza). la diese. Bataille. 29. obično na lutnji. Od 1822 dirigent u pariškom Theatre Franfais. J. s različitim karakterističnim pridjevima: air tendre. Pattison. Diplomirao na znastvenom odjelu Akademije za glasbo u Ljubljani (1951). Ać. pa tako i muzike. J. i pučki jednostavan.: Th. oblikovan često u slobodnom recitativnom stilu. franc. Music and Poetry in the English Renaissance. Ovi instrumentalni airs većinom su dvodijelni. Pariš 1936. Les Sybarites de Florence (kazališni pasticcio. romanse i dr. periodički jednostavna pjesma ili instrumentalna kompozicija. AJUŠEJEV. to sing to the Lute with the base Viole od T. B. 1600—10). do XVIII st. T. Caietain. A. U Francuskoj se najprije njeguje kao višeglasna svjetovna pjesma u stilu chansona. U Engleskoj se a. odnosno dva puta povišeni ton a: Enharmonijski je ais jednak tonu b. 1951. Campian (5 sv. G. Na početku XVII st. socijalno-političkog i estetskog karaktera. 1598—1612. Abecedaire musical. oratoriji. 1959 (II redakcija pod naslovom Braća. Od 1958 suradnik je Muzičke enciklopedije i od 1960 Slovenskog biografskog leksikona. Napulju. kao npr. Bontoux. Air. Ali u to vrijeme. Slavček. Ayre) i oblik preuzeti su od Francuza. muzikolog (Mokronog. a. Međutim. Oko 1700 više nema određene čvrste forme. bilo instrumentalno ili kombinirano. se iz Francuske i Engleske proširio po drugim evropskim zemljama. katkad i s uputama za plesače.). tal. Gc. AJLEC. sve više dobiva na važnosti i čista instrumentalna vrsta engleskog aira za različite sastave (već J. T. Vautor. 1. imao je u početku izrazito homofonu građu: glavnu melodijsku liniju upotpunjavala je pratnja.. 1813 (II izd.). Često se dodavao (po talijanskom uzoru) pripjev poput pjevuckanja (otuda i naziv Fa-La). tzv. najčešće se jedan te isti a. I to ne samo teoretsko već i praktično. 17. koje su se u Italiji od kraja XV st.— P. Kasnije se bavio podučavanjem. Prema engleskoj reproduktivnoj tradiciji. burjatski kompozitor (Irkutska gubernija. U literaturi se Ais-dur i ais-mol javljaju kao prolazne modulacije. odabirali gotovo redovito stihovi najboljih suvremenih lirika (u tome se razlikuje i od francuskog aira). Strasbourgi92l. AJDIN. VIII 1915 —). DJELA: simfonije. Chanson en Angleterre au temps d'Elisabeth. — U toku XVII st. yjit. engl. Muzičko stvaralaštvo Pavela Šivica.. za a.. Jones (4 sv. opere. plesnog stavka. svjetovnim vokalnim oblicima tog vremena. života i smrti. i engl. Tomkins (Airs or Fa-Las). — SPISI: Connaissances preliminaires del'harmonie. Najplodniji kompozitori aira su P. Mnogi od tih kasnoelizabetanskih i ranojakobinskih aira idu među najprivlačnije pjesme čitave evropske muzičke literature toga vremena. 1957. LIT. bilo vokalna. degli Intonati (Siena). Upravo ekskluzivnost. U akademijama se tada raspravlja o muzici i njezinu djelovanju. uz to se bavio muzičkom publicistikom i kritikom (1948—68 u raznim ljubljanskim časopisima. u suitama J. 1831 (XI izd. Bio je to uzak krug izabranih. filozofskog. Corkine. često plesna karaktera. Engleska muzička literatura XVII st. u kojoj je najugledniji član bio Corelli. Meyer. kojemu su bili posvećeni gaj i gimnazij (grč. 1831 i dr. Gćrold L'Art du chant en France au XVIIeme siecle. — rasla na stihovima velikih talijanskih pjesnika. općenito. Rimu. u kojima prevladava melodijski element a ne može ih se pobliže okarakterizirati (npr. Ch. de Cambefort. Članci. Ime (također i Ayr. DJELA: Jakob Gallus in naše glasbeno občestvo. ali stil odaje utjecaje talijanskih canzonetta i balletta. od druge polovice XVI st.). 1821. tal. a ostavio ih je i Rameau. la doppio diesis). pa se airom nazivaju i raznoliki kraći stavci (Allemande. M. U tom obliku javlja se a. gdje se često upotrebljava kao naziv onih Air AIR A BOIRE -> Air AIR DE COUR AIS i AISIS (engl. Platonova akademija). prvotno u Francuskoj i Engleskoj. Lawes. sadrži golem broj zbirki aira. iako skromnijeg opsega. Od 1956 muzički urednik Radio-televizije Ljubljana. 1612) ali kasnije su ih posve istisnuli vokalni jednoglasni (rijetko i dvoglasni) airs s pratnjom koji su se sve do u XVIII st. to je više u te ustanove prodirao i interes za muzičku umjetnost koja je — upravo tada u XVI st. komponirali su ih J. polagana tempa u 2/4 ritmu. metrički jasna. — Komorna muzika. — E. solo-pjesme. a. Obnova je uslijedila na mnogo široj osnovi: u brojnim renesansnim akademijama. 1955—63 u Zvuku). proširio se a. u nepreglednom broju komponirali i štampali (kod Ballarda su izlazili mjesečno svesci aira. Wilstm. Airs mis en musique a 4. R.vci. 1943. London 1948. U XVIII st. F. koje donosi monodija. ali većina ih je bila od prve namijenjena isključivo solo glasu s pratnjom lutnje i viole da gamba (npr. AIR (franc. Pod utjecajem puritanstva a. Warlock\P. U užem smislu. Boesset. rjeđe tužaljke. Weelkes (Ayres or Phantasticke Spirites) i mnogi drugi. 1959. A sharp. Sieni. 1818. Airs mis en musique d quatre parties par F. i ostaje decenijima najpopularniji oblik pjesme. komentari i dr. balet Bato. operu Pobratimi. M. Izrazito muzički karakter imale su obje čuvene akademije u Bologni: Accademia dei Filomusi Muz. Ariosto). Los Angeles 1946. komična opera La Fee Urgele. Tessier. Sarabande. instrumentalne kompozicije. IX 1910 —). do ranog XVII st. kad svi obrazovani duhovi teže k sve većem i opsežnijem znanju. 1968. izrađuju se i instrumentalne transkripcije aira za lutnju (Airs de Cour des differents autheurs mis en tablature de Luth par G. 1621. J. Rameau) kao orkestralni stavak. — Sedam opera: Les Jeux floraux. Veneciji. u pojam učena čovjeka ide i poznavanje umjetnosti. AKADEMIJA. jedanput. u Engleskoj gubi svoje pravo značenje i umjetničku kvalitetu i poslije 1650 postaje vokalna ili instrumentalna kompozicija lakšeg žanra.). Engleski a. la diesis. bilo in strumentalna (na lutnji). Naši zbori. 1962). Tu se izvode madrigali. franc. visoka obrazovanost i improvizirana diskusija lebdjele su pred očima onih koji su mnogo stoljeća kasnije u doba renesansnog humanizma i obnovljenog interesa za antičku kulturu pokušali oživjeti Platonovu akademiju. 17 instrumentalnih stavaka. S. Tamo se Platon sastajao sa svojim učenicima da raspravlja o problemima spoznaje. 5 parties de plusiers autheurs. 1950. u starogrčkoj Ateni Platonova filozofska škola. se javlja i u okviru ballet de cour a kao epizodni dio (couplet) a rado se umeće i u francusku baletnu operu (Lully. 1569. Tzv. kritike. mogao izvoditi po volji: bilo vokalno. narodni turski ples iz Anatolije. Bacha i G. la double diese. Dok se engleski madrigal komponirao na tekstove različitih vrsta i kvaliteta. majestueux i si. T. pour le mois de Janvier itd. Morleva).cnov gvmnasion vježbalište). Recueil d'airs pour l'ane'e 1695. Rafael. Scenska muzika. »druga firentinska Camerata« u kojoj se izvela 1594 prva opera (Perijeva Dafne) nije drugo već jedna od tih akademija. Handela). a. The English Ayres. infernal. troglasna. U francusku operu toga doba ulazi kao air de cour u obliku kraće dvodijelne pjesme s pratnjom (ponekad i u trodijelnoj formi Da capo). boga zaštitnika. A double sharp. Gastoldija. za violinu. Alderman A. Michel et Christine. Tasso.. viole i kornete). Komponirao je simfoniju. Bologni. pojavljuje potkraj XVI st.. u mnogobrojnim zbirkama francuskog izdavača Ballarda i dr. strofni air a boire. 1948. Boccaccio. raširena. od II polovice XVI st. Narodni umjetnik Burjatske ASSR. Hume W. a. Naziv potječe od Akadema. I. 1601—13). naziv za melodiju ili pjesmu. Locke i dr. vodile su se učene rasprave historijskog. Jenkins. u toku XVII st. 1866).. 1578. osnivale u Firenci (tu je 1470 osnovana prva. Zvuk. P.

J. LIT. Co. kasnije niču u krilu građanstva. Estonija u Tallinu (1950). Berlin 1930. Cvetko. Tillyard. Hvmnographie de l'eglise grecque. — D. za duhačke instrumente. Lisenko u Harkovu (1939). objavljuje muzikološke rasprave i periodičke publikacije te putem vlastitog muzikološkog insti tuta rješava i druge probleme s područja muzičke kulture. g. — E. LIT. Bvzantine Music and Hymnographv. Izbijanje nacionalnih tendencija nije karakteristično samo za talijanske akademije. Prva muzička kazališta odlikovana tim naslovom bila su Boljšoj teatar u Moskvi te Marijinski (S. 1635 i Academie des Sciences. 1867. osnovala je 1966 još odjel za muzičku pedagogiku. za noćne liturgije u petoj korizmenoj sedmici (subota . — Officio delV Inno Acatisto. Za razliku od ostalih talijanskih akademija. za violinu. N. LIT. Bvzantinische Musik. naziv u SSSR koji se od 1921 daje vodećim kazalištima. akademije u Bologni branile su pozicije stare kontrapunktske škole. I. As. za solo-pjevanje. koju su u bizantskoj crkvi pjevali u čast Bo gorodice. 8—10 — Akademija za glasbo. Akademijama zvala su se negda operna kazališta. Popotnik. MGG. himna pohvalnica. Danas su to ustanove kojima je glavni cilj unapređivanje znanstvenih istraživanja. O akademiji kao muzičko-odgojnom zavodu -> Muzička akademija. visoki je stupanj imao rang fakulteta. Adler. Preussner. Nazivom akademije označuju se katkada i koncertnc pri redbe. Vjerojatno je tekst i melodiju akatista sastavio patrijarh Sergije 626. Breslau 1927. Od Renesanse do danas neprekidno se u kulturnoj povi jesti Evrope javljaju akademije. pripojena joj je bila srednja muzička škola koja se kasnije osamostalila. Njemirovič-Dančenko u Moskvi (1964). W. t. g. Ševčenko u Kijevu (1926). 2.: Letno poročilo Akademije za glasbo v Ljubljani za leto 1945—47. B. V. violu i violončelo. u Sloveniji se muzikom bavila Academia Philharmonicorum. accentus naglasak doslovan prijevod grč. I. 2. za pjevanje. M. pa Richelieuova Academie francaise. orgulje i druge instrumente. ali je on 1965 prestao djelovati. Kirov) i Mihajlovski (Mali) teatar u Petrogradu. 1701). As. Stanislavski i V. u prvom redu preko vla stitih znanstvenih instituta i publikacija. Umjetnički je obuhvaćao odsjeke za kompoziciju i dirigiranje. dobila su kasnije operna kazališta: T. 2. I. samostalna visoka muzička škola s rangom univerziteta. 2. Handbuch der Musikgeschichte. Naziv A. — H. Sastoji se od 24 strofe te pripada tzv. 1951. Današnje akademije znanosti imaju vrlo često i muzički odjel.: E. formirala se pod tim nazivom u jesen 1945 te zamijenila dotadašnju Glasbenu akademiju. Para. 1700. z. z. U novom organizacijskom obliku Akademija ima odjele za kompoziciju i dirigiranje. Ljubljana 1965D. Znanstveni odjel obuhvaćao je odsjeke za muzičku historiju. AKCENT (lat. kontrabas i harfu. srednji i visoki. koje su propagirale monodijsku muziku novih ranobaroknih svjetovnih oblika. Ali one su postepeno izmijenile svoj lik. Akademie. koje su nastajale po njihovu uzoru (u Francuskoj Baifova Academie de poesie et de musigue. AKATIST (grč. 1949. London 1922. —• Isti. kojemu je svrha da istra žuje muzičku povijest zemlje. Uz navedene odjele A. praktičnu i teoretsku muzičku pedagogiku i muzički folklor. Roma 1903. — G. G. Historijsko-folklorni odjel pretvorio se kasnije u historijski odjel. d ne i xocS-l^o> postaviti. (1615) i Accademia dei Filarmonici (1666). kazališta u Rigi (1956) i Novosibirskom (. AKADEMIJA ZA GLASBO u Ljubljani. ali su stvarno postojali samo odsjeci za muzičku historiju i praktičku muzičku pedagogiku. u kojoj je glavnu riječ vodio Padre Martini.: J. na kojima uz muzičke tačke redovito ima i recitacija. 1567. 1666. Takva se organizacija Akademije pokazala kao nepodesna te je već 1947 predloženo osamostaljenje visokoga stupnja. Ljubljana. te historijsko-folklorni odjel. AKADEMSKI TEATAR. Bila je srodna bivšemu Konzervatoriju te je u svoju organizacijsku strukturu uključila sve stupnjeve muzičkog obrazovanja: niži. violončelo. kontakijskoj crkvenoj poeziji i muzici Bizanta. Obris razvoja in nalog slovenske Akademije za glasbo. jer je u međuvremenu (1962) uteme ljen odsjek za muzikologiju na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Ljubljani. Pridjev »akademski« ima i Državni ansambl narodnih plesova SSSR (1965). isticanje jednog tona ili akorda u muzičkom govoru. Dije lila se na umjetnički i znanstveni odjel. klavir.1963) te K. Dok su ih nekada osnivali aristokrati. sjediti). J. tako Lullvjeva Academie royale u Parizu i Handelova Royal Academy u Londonu. već i za akademije u drugim zemljama. Reorganizacija je izvedena u isto vrijeme kad i reorganizacija beogradske Muzičke akademije i zagrebačkog Državnog konzervatorija (1948 i 1949). Die bvzantinische und orientalische Kirchenmusik.18 AKADEMIJA — AKCENT akatista). S. Weflesz. u Njemačkoj Leibnizova Akademie der Wissenschaften. J. violinu. za klavir i orgulje. izdaje kompozicije njezinih muzi čara iz proteklih i novijih vremena. Po toj je reorganizaciji A. Poročila in razprave. Tipoo-o>8ia).

Jedna Palestrinina misa izvodit će s mnogo manje dinamičkih akcenata nego Carmina burana Orffa. St£ menzuralna muzika nije znala za naglašene i nenaglašene takto dobe. Bach spominje dva akcenta. dobro smješten i tačno odmjeren akcent uvijek otkr smisao i ljepotu muzičkog djela. isto tako i neočekivanu h moniju. Luther nadovezao je na praksu accentusa i primijenic na njemački jezik u djelu Deutsche Messe (1526). Tim se sredstvom s mn> uspjeha služio J. Stravinskog iziski akcente posve drukčije vrste nego melodije Pierrot lunairea Schonberga. . A. o karakteru djela. Učinak dinamičkog akcenta u nekim se kom zicijama potencira tako što na dinamičkom vrhuncu. S vremenom su se pojavili i specijalni znakovi za diz i spuštanje glasa i za dužinu slogova. Često se na jednu notu mogu mijeniti dvije ili više vrsta akcenata. na naglašivanje slogova s pomoću diz i spuštanja glasa. J. u današnjem značenju isto je što i naglasak u muzici. U liturgijskom pjevanju rimske crkve neki tekstovi imaju : razvijene i bogato ukrašene melodije (himna. Bach i L. Medu prvima je o toj podjeli opširno pisao Ornithoparchi djelu Musicae activae micrologus (1517). a s monumentalnim je efektom tehniku primjenjivao Beethoven (»beethovenski piano«). Metrički akcent redovno je više implicitan nego istak dinamičkim i drugim sredstvima. Utjecaj ac tusa u protestantskoj duhovnoj muzici ispoljio se i u kora pasiji XVI i XVII st. kada i u kojoj mjeri. ostinati Petruške I. Kako da se akcentuira. upotrebljavaju određene formule i podli nekim pravilima muzički organizirane interpunkcije. 7rpo. Međutim. Međutim. pripada melodijski akcc U prirodi je muzike da melodijski i dinamički akcent često stupaju zajedno. J Bach (Klavierbuchlein fu'r Wilhelm Friedemann Bach. ekspiratornih jezika. W. S. s izrazito dinamičkim akceni Grčke znakove za naglasak preuzeli su Rimljani i dali im lati: imena (acutus.<o8ta odnosio se u antici na muzil element govorenog jezika. Melodije accentus ir karakter recitativa. steigend i Accent fallend. melodijski. u drugima jezični elem Doduše u srednjem vijeku nisu se gregorijanske melodije m način dijelile. a pri to: velikoj mjeri vode računa o jezičnom naglasku teksta. teških doba djelovalo monotono. i u urnama. lea U prvima prevladava melodijski. odn. E.). Važno je sredstvo muzičke prozodije i agog akcent. C. a jednostavne i nekićene ac tus. W. S muzičke strane važn napomenuti da je starogrčka pjevana melodija — sudeći pc jetkim sačuvanim primjerima — pretežno slijedila govornu lodiju. kojim se trajanje određene note nešto produži oni njene striktno metričke vrijednosti. Neki su antički gramat još i neke druge znakove prozvali akcentima. rečenici i si. Praetorius (Syntagma musicum. Ukras tog im spominju M. daje mu dinamički akcent. Ac. M. tj. 1619). Mozart.Pojam accentus. A purgu taj ukras dolazi iza glavne note (danas se zove Nachschl a po ostalima a. pojavljuje se i u nauci o ukrasima. frazi. Prema F. Od kraja XVI st. responzc a drugi su melodijski mnogo jednostavniji (psalm. Najviš tonu u motivu. hebrejskom i bizantskom akcentnom pi (ovo posljednje naziva se i ekfonetskim notnim pismom). Ph. A. Ti akcenti. Bachovi klavirski preludiji dopuštaju manji broj agogič akcenata nego Chopinovi. Marpurg. gravis. iziskivati akce sinkopiranu notu valja istaknuti. oratio. Stamitz. III. Termin a. međutim. o vreme u kojem je određena muzika nastala. tek su renesansni muzički teoretičari melod bogate napjeve prozvali concentus. se nalazi ispred glavne note (današnji je naziv ukrasa langer Vorschlag). U muzičkoj praksi može se tu i tamo lako odrediti akcf Tako će početak motiva često. muzika se odvija u taktov jednakog trajanja. ali ne uvijek. bez obzira na sve razlike u vremeni ličnostima. u evropskoj umjetnii muzici vlada pravilan metar. Akcenti su posl kao elementi u razvoju srednjovjekovne notacije i postali n znakovi u sirijskom. umj< najjače note. < su u upotrebu tek u aleksandrinsko vrijeme. circumflexus i dr. teško je odrediti da li izvodilac u svak pojedinačnom slučaju i stvarno naglašava ili je akcent vrlo če pretežno psihološke prirode. o kompozitorovoj individv nosti. naglo nastupi piano. 1720). antifona. jer bi svako prečesto potcrtav. Ostali načini akcentuiranja mnogo su puta u sukobu s met: kim akcentom i unose raznolikost u muzičku interpretac Ako se jedan ton izvede većom jačinom od ostalih. starogrčkog jezika u klasično doba bi prvenstveno muzikalan. kad je grčki j već počeo gubiti svoj melodijski karakter i prešao posteper grupu tzv. s metričkim akcentom na tešku dobu. Pitanje muzičke akcentuacije v je složeno. Mu2 se akcentira na više načina. do kraja XIX st. ovis mnogim faktorima: o inteligenciji i ukusu interpreta.

S padom republike u XIX st. vrstu dvostruke flaute. švedski dirigent.AKCENT — AKOLADA LIT. su izvodila dva zbora uz pratnju instrumenata (trublje. a bavi se ostvarivanjem prava javnog izvođenja nescenskih muzičkih djela (muzička mala prava). LIT. 8. pisana unutar tih sistema. A. 1936. — H. fantazija. 1951. Laudes Regiae. vrlo raširen među muzičkim diletantima. Becking. Ornithoparchus und dessen Lehre von den Kirchenakzenten. Pjeva uz pratnju narodnog instrumenta -> dombre. Djelovao u Stock-holmu kao orguljaš. — E. Kongressbericht. AKKORDFLOTE (franc. Seashore (izdavač). C. 2 sonate za violinu i klavir. I 1938). DJELA. AKCENTNE OKTAVE I KVINTE -* Paralelne oktave i paralelne kvinte A KEMPIS. AKM je preuzelo ostvarivanje prava javnog izvođenja naših l H muzičkih djela na teritoriju Austrije. spaja dionicu desne ruke s dionicom lijeve ruke (primjeri. Predavao na muzičkoj školi u Tiflisu i Nizzi te na Konzervatoriju u Harkovu i Petrogradu. London 1923. 1926.mjesec i smrt^Cavalcata . AKKOMPAGNEMENT -> Pratnja AKKORDEON -> Harmonika. Pages de poe'sie fantasque. sonate za violu i klavir. Wien 1956. 1910. (ili laudes) u čast pape Paskala (1099—1118). — J. Pfaff. IV. Miinster 1929. acclamatio klicanje). — E. a. suita. 1954. 1960). pjesme. Serauky. ORKESTRALNA: simfonija u e-molu. cithare d'amateur). — H. rogovi.. harfu i slične instrumente a. Erik Carl Emanuel. Nicolaus a AKERBERG. autoharp. Mainz 1954.SAKOLADA (franc. AKKORDZITHER (njem. Pariš 1949. Berlin 1959. Bizantine Music and Hymnography. — J. citra. U nekima se zamjećuje utjecaj Skrjabina i impresionista.: B. širola. gudački trio. Franck). Šimuna. Tillyard. A Study in Liturgical Acclamations and Mediaeval Ruler Worship. Traite de l'expression musicale. H. AKM. 6. Le Temps musical. sonate za violinu i klavir. — Zborovi. AKLAMACIJE (lat.— R. — F. 19. — G. Giitter u Markneukirchenu. W. 4 klavirska kvarteta. sv. b). DJELA. balet. Osnovano je 1897. izvodi u isto vrijeme. Hildesheim i Wiesbaden 1962). skraćenica za Staatlich Genehmigte Gesellschaft der Autoren. Raspored rupica na cijevima omogućuje dvoglasno sviranje. C. U Zapadnoj crkvi a. — KOMORNA: gudački kvartet. Pošto su muzička djela jugoslavenskih autora dobila autorskopravnu zaštitu u Austriji prema odredbama Bruxelleskog akta (1948) -> Bernske konvencije za zaštitu književnih i umjetničkih djela. udaraljke itd. Wellesz. Melodie und Akzent. U nordijskim zemljama uživa veliki ugled. I 1860 — 20. Laudes iz početka XII vijeka u Evandelistaru zadarske crkve sv. Zagreb 1922. — C. Među najpoznatije ubraja se Christus vincit. AKIMENKO. Hesbert. Vi. austrijsko Društvo autora. LIT. System der musikalischen Rhythmik und Metrik. Studirao u Stockhoimu i 1887—88 u Parizu (C. — Zborovi. uvertire. 1892.: A4. Flute d'accorđ). fućkalice). A. GiitersIoh 1877. Christus regnat. Besseler. — KOMORNA: sedam gudačkih kvarteta. Die musikali sche Nachahmungsasthetik. U Dubrovniku su također već 1192 tri puta godišnje pjevali a. Thibaut. — KLAVIRSKA: dvije sonate.). Odlazi zatim u Švedsku gdje je angažirana u Kraljevskom švedskom baletu u Stockhoimu. njegova sina Stjepana. B. kompozitora i muzičkih nakladnika odobreno od države. I 1945). — W. — Musiklifvet inom Par Bricole 1779 —1890. Universitv of lova Studies.57 a Allegro assai m PP AKESSON. Lussy. koncert i mazurka za violončelo. Konsertstycke za fagot. učenik M. 2. Augsburg 1928 (II izd. Riemann. zadarskog biskupa Grgura i zadarskog kneza Kledina. Monuments de la notation ekphonetique et neumatique de l'Eglise latine. Einfuhrung in die Gregorianischen Melodien I i III. gudački sekstet. Studies in the psychology of music. 19 wicz. koja se poput naših dvojnica sastoji od dvije svirale. Weimar 1953.mn Beethoven: Sonata za klavir op. CIV.-J. Wigmann koju prati na turnejama po Americi. I. Universitats-Archiv XVII.). Ohmann. U notaciji muzike za klavir. Sv. Die LaudesAcclamationen des Mittelalters. Berlin 1913. Sitzungsberichte Leipzig. oktet i nonet za gudače i duhače. — P. Christus imperat koja se nalazi u najstarijim rukopisnim zbornicima. Gurlitt. MGG. 1958. Das musikalische Horen der Neuzeit. 20. . Ać. Erik Akerberg. Leipzig 1903. u čast bizantskom caru. Birgit. franc. Akademie der Wissenschaften und der Literatur. Rimski-Korsakova. Svensk musiktidning. Minstan. Hamburg i Petrograd 1884. uvertira. čineli. na kojoj se pomoću posebnih naprava mogu isključiti žice sa stranim harmonijskim tonovima. Form in der Musik als Zeitgestaltung. — G. Sakač: »Noć. Opfermann. II 1876 — Pariz. 1914. Nicolas -> Kempis. W. Zaninović. —J. U orkestralnim L. svečani pozdravi koji su se pjevali u čast bizantskih careva pri njihovu ulasku u crkvu. kasnije vladarima. a manjim. Komponisten und Musikverleger. accolade obuhvaćanje). — M. Kongress fiir Aesthetik und allgemeine Kunstwissenschaft. fantazija. su uvedene u srednjem vijeku. ORKESTRALNA: JJupuHuan noaMa. J. Od 1923 živio u Parizu. Wagner. što ga je sastavio Serafin Cerva (1686—1756). Brelet. — W. engl. — B. prestao je i običaj pjevanja aklamacija.: H. Scriptorium VIII. — A. klavirski trio. Fjodor Stepanovič. sonata za violončelo i klavir. essai d'une esthetique nouvelle de la musique (2 sv. Instrument. suite. kratki. obično u obliku ( udružuju B. Redu d'une dme reveuse. — Opera Turandot. Sačuvan je zapis tekstova aklamacije. Pariš 1874. — Isti. gudački kvintet. Rytes. što se sačuvalo sve do danas. Taj je običaj trajao sve do 1918. Lindgvist. Handschin. 1907. Byzantinische Musik.Debussij: Preludij Lento et melancolicrue AKIN. A. Pariš 1912. vertikalna linija koja spaja dva ili više notnih sistema (crtovlja). na skupštinu ili u cirkus. Akzent. Najbolje su mu klavirske kompozicije. L'evangeliaire de Žara. — Opera <Pen cnezoa. njemački naziv za duhački instrument. švedska plesačica i koreograf (Malmo. kralja Kolomana. Der musikalische Rhythmus als Erkenntnisquelle. narodni pjesnik improvizator i pjevač u Kazahstanu kao i kod nekih drugih naroda. rimskim papama i drugim crkvenim i svjetovnim dostojanstvenicima. Breslau 1927. ukrajinski kompozitor i pijanist (Harkov. — H. Za taj balet postavlja mnoge koreografije (Sisyphus. Kasnije (oko 1453) su se u Istočnoj crkvi aklamacijama pozdravljali i visoki crkveni dostojanstvenici. Kantoro- partiturama upotrebljavaju se kombinirane akolade. 1957. pedagog i zborovoda. U Zadru su već oko 1107 pjevali a. Pregled povijesti hrvatske muzike. 1908 —). Objective analysis of musical performance. Darmstadt 1958). orguljaš i kompozitor (Stockholm. Većim akoladama u obliku [ spajaju se dionice pojedinih grupa instrumenata (npr. Obično su se izvodile po tri puta uzastopce. Učenica M. A. Die liturgischen Herrscheracclamationen im Sacrum Imperium des Mittelalters. Balakireva i N.E. drveni ili limeni duhački instrumensti. Lyra. Obično je smisao aklamacije odgovarao značenju »na mnogaja ljeta« (TroXu^p6\iiov). Berkeley i Los Angeles 1946. Chr. a označava da se muzika. 1901 i 1921 (IV izd. Musikalische Dynamik und Agogik. konstruirao je potkraj XIX st.

.

Te se promjene zbivaju u prostoru i vremenu na raz čite načine. Haba). H demitha reorganizirao tu ustanovu pretvorivši je u Državni kon2 vatorij na kojem je od 1936 predavao kompoziciju (1948— direktor). na Bliskom Istoku. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Ankara Kalesi. a svima je izvor u različitim titrajima. ples Ciftetelli. Kralj Edip. njem Akkord. AKORD (engl. očituju kao zvukovi. odnos no. Balada. 1933. 1947.: C. 1946. 2 a). 15 Poema za violončelo. Pri jednostavnom titraju čestica mijenja svoj polo: oko položaja ravnoteže. -* Slog akorda. Suk. 1954. dxouw čujem). nastaju A. zavisi sastav (struktura) akorda. —■ DRAMSKA. 1943). franc. kad se akordi pojavljuju u 2bž temeljnom obliku. Od broja tih tonova.Chopirv. N Dć -*■ Akordički tonovi. zbirke preludija i i za klavir. 3). pa. 1949 radi u ministarstvu nastave. «r budući da se on uvijek odnosi na temeljni oblik potpunoga akorda. One mogu biti pravilne ili nepravilne. Ali feroce za saksofon i klavir. AKSES. . -> Neakordički' zaostajalica na akordički ton e1 ( novi. Za broj titraja u jednoj sekundi (frekvencii postoje i nazivi perioda u sekundi. Uvod. Tako nastaje ni pomak koji se na isti način prenosi dalje na ostale čestice sredsi odnosno dijelova materije.. -> Neakordički tonovi). njihove funkcije i međusobne odnose proučava nauka o harmoniji (-> Harmonija. -> Položaj akorda. nasuprot neakordičkim tonovima. pa kažemo da su takvi titraji si. Periodičke promje tlaka uzduha. Elongacija se mijenja kontinuirano od nule do vrijednosti amplitude kao harmonička funkcija sinusa u vremenu t prema izrazu a = A sin — t.AKORDIČKA FIGURACIJA. £P Ovaj se raspored ostvaruje doslovno i u cijelosti samo onda. zatim je kultu ataše turske ambasade u Bernu. Akord. kretanje jednog ili više glasova po tonovima jednog akorda za njegova trajanja. akfak). sonata za flautu i klavir. accordare uskladiti). 1951. chord. Hertzu). God. koje se šire u elastičnoj sredini. 1942. a f1 je neakordički ton. Uz suradnju P. AKUSTIKA.r--------- SMJER ŠIRENJA VAL. A. tako akordi. 2 c). Po definiciji zvuk su elastični titraji u krutim tijelir kapljevinama i plinovima odnosno zvuk je promjena tlaka. accord. u drugačijoj trodijelnoj mjeri J. Kod akorda koji se pojavljuju u obratu 20: (primjer br. Akkordtone). Sastav. i). javljaju se mnoge nove. . i). A. -> Prohodni ton. ići za kim). — Sonata za klavir. 1). 2). 1931. A. a najveća elongacija amplituda (A) titran Vrijeme potrebno da neka čestica sredstva prede put od amplitu i ponovno se u nju vrati zove se vrijeme jednog titraja (T). -> Akord. J. Brailoiu. U daljnjem razvoju muzike. jednostav ili složene (složene se opet mogu prikazati kao zbroj više jednosU nih titraja). Zvuki ima mnogo vrsta. Ako se taj pomak periodički mijei tada u tom tijelu nastaju titraji ili oscilacije. 3 pjesme za mezzosopran i gudački kvartet. Tako je u trodijel mjeri j . 1931 u Pragu (J. Bi titraja u jednoj sekundi je frekvencija (v) titranja koja je da izrazom v = —. ■ Priroda i širenje zvuka. Pojam zvuk obuhvaća : što čujemo. često se kombinira s prohodnim i izmjeničnim tono vima (primjer br. ! i w DJELA. stoji na po8vakog muzičkog retka ili stranice (u partiturama). 2 izohroni (si. Čestice tvari međusobno su vezJ elastičnim silama. cl i e1 akordički tonovi akorda c-e-g. akustičke pojave mehaničke pojave određenih karakteristika. — KOMORI gudački kvartet. LIT. violina I i violina II itdj primjeri c. ~* Akordički tonovi. 1939. a odgovaraju officiumu (časosloV) u Zapadnoj crkvi. ->• Slučajne harmonije). B. Stoga jednostavno titranje zovemo i sinuso-idalno ili harmoničko titranje (si. od srednjovjekovno lat. Studij započet u Istambulu. ' AKSAK (tur. svi sastavni tonovi nekog akorda. 1908 —). Revue de musicologie. Pri titranju elongacija se troši na svladavanje trenja i drugih zapreka. Raspored tonova po tercama važio je sve do kraja XIX st. to jest o onome zapažamo sluhom (grč. kada slijede dosta brzo jedna iza druge. ili dijela sredine. Za . Vrativši se 1935 u don vinu predavao na muzičkoj školi u Ankari. druga kraća od ostalih. tal. —• VOKALh Sur ve mu'zik za recitatora.Debussy:»LaCathedra!eengloutie* Temeljni ton i temeljni oblik akorda). 1926 nastavio u Beču Mara). A. "AKOLUTHIA (grč. Sč. potpuni i u tijesnu slogu. ■ kompozicija op. dxoXou&£a> slijediti. sastavljeni od samih kvarta i drugi (primjer br. zbirke propisa koji se odnose na vršenje liturgijskih čina u Istočnoj crkvi. koji zajedno s akordičkim nastupaju u obliku zaostajalica. od 1955 u Bonnu. Baybnder.Sch6nberq: između pojedinih njihovih 6molihkTqvirskih tonova ne samo terce. kraće kompozicije za klavir. prema fizičaru H. 1933. tijesno postavljenog (> Nepotpuni oblik akorda. 1946. J J prva duža. je nauka o zvuku. njegova svojstva i njegova zvučna priroda uopće. d). Le rvthme aksak. 1929. 2 b) ili u širokom slogu (primjer br. suzvučje od tri ili više tonova različite visine. Preludij za klavir op. -»■ figuracija koja se sastoji od akordičkih tonova (primjer br. nepotpuni [1] (primjer br. napeto pomaka ili brzine čestica. accordo. a i drugdje (čal srednjoj Evropi). 1933. -* C. Obuhvaćaju upute za obavljanje obreda izvan svečane mise. turski kompozitor (Istambul. g. pren se preko elastičnih veza na čestice u okolini. 1942) i Sofokla (Antigona. 1930. koji se ovdje pojavljuje kao SMJER SIREN VALA PRIKAZ PRIGUŠENOG IZOHRONC TITRAJA . Međutim. Izciler za zbor i orkes 1933.Skrjabin:»Prometej« |>ft drugi intervali. J. ) u turskoj muzičkoj teoi C. svojstva i zvučnu prirodu akorda. Razlika u trajanju je u odnosu 3 Asimetrične mjere s nejednakim dobama nalazimo u Makedo i susjednim zemljama.28br3 PRIKAZ LONGITUDINALNOG VAI SINUSOIDOM AKORDIČKI TONOVI (njem. Pomak jedne čestice. frekvencija i kod različitih amplituda ostaje konstantna. Brailoiu uveo je taj naziv kao oznaku za sve oblike ritma se javljaju u onim asimetričnim mjerama u kojima sve jedii mjere (->■ dobe) ne traju jednako dugo.19 A. -> Obrat akorda. u toku XX st.Bach: Mali preludij za klavir u C-duru jt J -1 f - . pa veličina amplitude postepeno o-pada. kao osnovni 2a= princip akorda (primjer br. 1938. Opere: M 1933.S. kao i od razmaka (intervala) među njima. cikal u sekundi i herc {Hz. RAZRJEĐENJE F. osnovni princip rasporeda po tercama ne narušava. Time se međutim. 1934 i Timur. f. već i * £-i ■ Ln_ i. 2). složenije akordičke tvorevine. 6. Necil Kazim. gudački trio. U priloženom su primjeru c. prohodnih i izmjeničnih tonova i si.se' diomce srodnih instrumenata unutar grupe (npr. -* Izmjenični ton. naziv za četvorodijelnu asimetri mjeru J J J J J J " ( J J J J. Scenska muzika za djela Shakespef (Julije Cezar. Udaljenost čestice od položaja ravnote zove se elongacija (a). flauta i mala AKOLADA — AKUSTIKA flauta. pjevače i orkestar.

naziva se Dopplero v efekt (Ch. dok druge (tr- v — vi = registrir ana frekvenc ija. 4). broj primljenih zvučnih valova u jedinici vremena biva manji.AKUSTIKA postizavanje konstantne amplitude potrebno je sistemu koji titra dovoditi energiju izvana (potezom gudula. 10 11 12 (vala) ili promatra ča. . Ako val nastaje gibanjem čestica u istom smjeru u kojem se širi val. jednaka je vp =-------------------------------------v . koja se širi oko izvora tiranja na sve strane. izvor vala. Čestice prenose svoje titranje oko položaja ravnoteže posredstvom energije pa tako nastaje gibanje koje se zove val. Ovisnost brzine širenja zvuka o temperaturi pokazuje približno izraz: v = 330 -f.6 t m/sek (t = temperatura uzduha u °C). 3 MEHANIČKI MODEL KOJI PRIKAZUJE POSTANAK PROGRESIVNOG LONGITUDINALNOG VALA 21 busi) titraju maksimalnim amplitudama (si. g = gustoća krutine). U krutim tije lima ona je funkcija elastičnih svojstava tih tijela i može se izračunati pomoću izraza v = 1/— (E = modul elastičnosti. koji pripadaju skupini si. daje kuglasti val. ili dijela sredine određenom brzinom. Zgušćenje i razSI. Ako pak čestice titraju okomito na smjer širenja vala tada nastaje transverzalni val (si. ali iz suprotnih izvora. istih frekvencija i amplituda.0. U željezu je npr. Oni nastaju kad se istim sredstvom. 5 PRIKAZ VALOVA SAVIJANJA progresivnih valova. Ta prividna promjena frekvencije (valne du žine). Valno gibanje je dakle širenje pomaka čestice. tj. koja nastaje radi relativne brzine gibanja izvora zvuka Međutim. Udaljenost dva susjedna dola (ili brijega). Periodička promjena tlaka uzduha. Put koji u jednoj sekundi prijeđe određeni dol (ili brijeg) odnosno zgušćenje (ili razrijeđenje) jest brzina širenja vala (v). Udar i. Dužina vala je to veća što je frekvencija titranja manja i obrnuto. 6). (\i p = SI. Osim navedenih valova. = v. Dopplerov efekt. dok je pri temperaturi od —20°C samo 318 m/sek. brzina širenja zvuka 5000 m/sek. šire dva identična progresivna vala. Zbog toga imamo u prvom slučaju osjet zvučnog vala veće. Međusobni odnosi tih 1) v 1) A veličina dani su izrazima: X = — v = — t. v p i vt brzina širenja zvuka u uzduhu. a u jelovu drvetu 3320 m/sek. v. 3). Udaljenost između dva susjedna čvora ili trbuha odgovara polovini dužine vala. Ako se udaljenost između promatrača i izvora zvuka smanjuje. postoje i valovi kod kojih se ne opaža pomicanje. Kad početna čestica. J. izvodi harmoničko titranje tada val ima oblik sinusoide. zgušćenja (ili razrjeđenja) nazivamo dužinom vala (X). tada će ljudsko uho registrirati veći broj zvučnih valova u jedinici vremena odnosno ako se udaljenost povećava. Doppler. Ako izvor zvučnih valova ostaje od nas stalno u istoj udaljenosti tada prima naše uho svake sekunde tačno toliko zgušćenja i razrijeđenja koliko ih taj izvor proizvodi. 5). rjeđenje longitudinalnih valova odgovara brijegu i dolu transverzalnih valova. Kad u naše uho istodobn o dolaze dva zvučna vala. gibanja promatra ča odnosno izvora vala). Pri tome neke tačke sredstva (čvorovi) miruju. To su stojni ili stacionarni valovi. 4 POSTANAK PROGRESIVNOG TRANSVERZALNOG VALA SI. austrijski fizičar). U štapovima zvuk se širi i pomoću valova savijanja i torzionih valova (si. tada je to longitudinalni val. U kapljevinama je brzina širenja zvuka veća (u vodi kod io°C iznosi 1440 m/sek). U normalnoj sobnoj temperaturi (2O°C) iznosi 342 m/sek. i uz nepromijenjenu frekvenciju može se povećati dužina vala i to ubrzavanjem širenja vala. strujom zraka u duhačkim instrumentima i dr. a u drugom slučaju manje frekvencije u odnosu na frekvenciju registriranu kod kon stantne udaljenosti.X.). v ( frekve ncije izvora zvuka. 6 POSTANAK STOJNOG TRANSVERZALNOG VALA Brzina širenja zvučnih valova je relativno malena. Postanak i širenje longitudinalnog vala može se prikazati modelom kuglica međusobno vezanih elastičnim perima (si. koju registrira naše uho kao po sljedicu Dopplerov a efekta. Frekvenc ija.

kojih se frekvencije (valne dužine) samo neznatno razlikuju. treptaji. periodičko mijenjanje intenziteta zvuka. Broj udara (treptaja) u sekundi jednak je razlici frekvencija promatranih valova. vibrato s frekvencijom od 10 Hz nastaje ako su frekvencije izvora 500 i 510 Hz. Na taj način nastaje. Pojava treptaja koristi se po- I . tada čujemo udare. Npr. na određenom mjestu prostora.

koji se radi tog tlaka deformira (si. Ona mora odgovarati 3/4. S porastom frekvencije pomiče se n sto deformacije prema ovalnom prozoru. a promjera osnovice oko 3. Ako amplitudu zvučnog tlaka (pm) podijelimo s | 2 dobiva tzv. Dobivena električna energija prenosi se preko živaca pomoću impulsa u mozak. bubnjić kojim završava vanjsko uho (si. Iz njih izlaze vrlo fine niti. kao i njegove glasnoće i boje. Iznad bazilarne membrane je i osjetljiv slušni mehanizam u kojem se nalazi 20 000 do 30 ooO nih osjetnih ćelija. Uska svojim oblikom pri tome pojačava zvuk. tj. To možemo utvrditi ako prigušimo titranje prve viljuške. efektivni zvučni tlak (p) p = -™ . Tako npr. zvučna energij a pi ljena bubnjićem ] nosi se na teku< unutarnjeg uha. dakle :c. 10). 7). Bubnjić je eliptičnog oblika plitkog lij s ispupčenjem prema srednjem uhu. 9). Zvuk ulazi u uho kroz vanjsku slušnu cijev. glavni rezonatori (ormarići ili tijela za rezonanciju) koji rezoniraju na svaku frekvenciju pa pojačavaju ton i daju mu punoću i boju (npr. 10 PRESJEK VANJSKOGA 1 nekad kod nekih instrumenata (orguljr\ r\_ ski registar vox angelica. Kod muzičkih instrumenata važni su tzv. 7 POSTANAK UDARA: a) titraji prvoga tona. U živčanoj niti je maksimalan broj impulsa u jednoj sekundi oko 400. Impulsi se kroz živac gibaju brzinom od 30 m/sek. Dio ukupne energije zvučnih valova dolazi u slušnu cijev na čijem dnu je tanka opna. Energija titranja glazbene viljuške prelazi u energiju potrebnu za prisilno titranje plohe na koju je glazbena viljuška prislonjena. Helmholtzu je bazilarna opnanajvaž za proces slušanja. jer se titranje glazbene viljuške preko prisilnog titranja široke plohe bolje prenosi na uzduh. Stremen završav^ stanom pločicom smještenom u ovalnom prozorčiću kroz ' stremen predaje titranje unutarnjem uhu.c\ e1 itd. Ona je otvoren. kod klavira sa žicom C rezoni raju sve one žice koje su ugođene na visinu tona pojedinih alikvotnih tonova tona C. Broj impulsa ovisan je 0 intenzitetu zvuka. SI. Rezonantna frekvencija 1 njića je između 1200 i 1400 Hz. DOLIMFE veću vrijednost rt dređenom mjestu. zvuka (si. uzdu ispunjena šupljina. To je cijev savijena u spiralu sa dva i po do dva i tri četvrtine zavoja. Pr novijim teorij. 12). Ona se sastoji od oko 30 000 poprečnih kana dugačkih 0. koje žica proizvodi. Unutarnje uho (labi\ sastoji se od tri glavna dijela: polukružnih kanala. Fizika uha. nakovanj i stremen. g. kod koje duljinu možemo mijenjati. kod gudačkih instrumenata korpus instrumenta itd. uho je i vrlo selektivni analizator frekvencije. već služe samo za osjet ravnoteže. Kada zvuk dođe u v tarnje uho. Gornji SI. Hidraul LARNE MEMBRANE POD PRITISKOM ENtlačni val postiže . a. Po H. 9). indikator visine tona. U slučaju titranja žica mogućnost rezonancije je daleko veća nego u opisanom primjeru s glazbenim viljuškama. koja može titrati istom frekvencijom (daje istu visinu to na). glazbenoj b) titraji drugoga tona. Helmholtz ih smatra rezonatoi od kojih svaki ima vlastitu frekvenciju. i ona će zatitrati. Ako se npr. To je najsavršeniji instrument koji akustičku energiju pretvara u električnu. _ kod klavira škrinja u ^^ kojoj su napete žice.5 mm. 7/4 ■ • ■ dužine vala zvuka koji daje glazbena viljuška. c) udar viljušci koja titra pri bliži druga glazbena . Eustahijeva cijev omogu izjednačenje vanjskog i unutarnjeg tlaka. n cijeli broj). onda se uvijek misli na njegovu efektivnu vrijednost. Ta pojava prijenosa energije ti tranja s jednoga sistema na drugi sistem iste frekvencije titranja zove se rezonancija. Titranje glazbene viljuške se pri tome vrlo brzo priguši. što ovisi o frekvenciji primljenog tona. SI. premda su to dvije različite akustičke pojave. zilarne membrane. Zvuk se i dalje čuje. / duljina stupca uzduha. za/\ ^T tirat će i drugi izvor. šetke slušnog živ tako dolazi do o. Kada se govori o zvučn tlaku. rezonirati će ona vlakanca bazilarne membrane. iako nije direktno po buđen na titranje. To prikazuje izraz v = (2n — 1) f/41 (y = brzina zvuka u uzduhu. Cortijev organ prenosi titranje opne na osjetljive z. k frekvencije odgovaraju frekvencijama sadržanim u primljei zvuku. Tako ukupni tlak čas veći od atmosferskog tlaka kod zgušćavanja da b drugoj poluperiodi bio manji od atmosferskog tlaka kod razrje> nja. 11) području visokih frekvencija dolazi radi inercije tekućine do de macije bazilarne membrane. duljine nešto preko 3 cm.). Zvuk postaje glasniji. Uho je organ zvuka. viljuška.. Psihoakustika. predvorja i niče. 5/4. dužina stupca uzduha mora biti neparni broj četvrtina valne dužine vala koji emitira izvor. nji okruglim prozorom. koji se nalazi u dnu pužnice.22 AKUSTIKA cijevi je oko 3000 Hz. Ako glazbenu viljušku koja titra prislonimo na stol ili na koji drugi oveći predmet tada zvuk postaje glasniji. 11 PRIKAZ UGIBANJA DIJELOVA BAZIdolimfu. Osim što je prijemnik zvuka. opaziti ćemo da do rezonancije dolazi samo kod određene veličine stupca uzduha (si. Rezonancija. Rezonantna frekvencija slušne Zvučni tlak. Duž pužnice protežu se tri kanala međusobno odijeljena bazilarnom i Reis-snerovom membranom. Prilikom širenja zvučnog vala u atmosferi zvučni tlak superponira se atmosferskom tlaku (si. Titranje bubnjića prenosi se srednje uho mostićem sastavljenim od tri kosti koje radi nji] oblika zovemo čekić.--------------------------U N U T A R N J E U H O STREMEN I OVALNI PROZORClĆ OKRUGLI PROZOR&Ć EU S TA H U EV A C IJEV PUŽNICA (RAZMOTANA) kanal je od srednjeg uha odijeljen ovalnim prozorom. Ako pomoću glazbe-Sl 8 REZONANCIJA STUPCA UZDUHA U ne viljuške određe-CIJEVI NA TON GLAZBENE VILJUŠKE ne frekvencije pobuđujemo na rezonanciju stupac uzduha u cijevi. U dručju niskih frekvencija pomiče se stup tekućine preko heliko me do okruglog prozora. 8). Gornji i BUB donji kanal spojeni su otvorom zvanim helikotrema. Pužnica je najosjetljiviji i najsloženiji dio ljudskog tijela. u manjoj ili većoj mjeri pobuđuju na rezonanciju. si. vrijeme gutanja ili zijevanja. jer i alikvotni tonovi. Cortijev or Slušni proces. Tekućina (endolimfa) ispunjava cijelo unutarnje uho. Radi vertikalnog pomaka dijelova bazilarne membrane javlja se u ćelijama niti Cortijeva organa neka vrsta piezoelektriciteta. SI. 9 SHEMATSKI PRIKAZ UHA ■SREDNJE UHO^ri-. Srednje uho je mala.04 do 0. SI. koja je s usnom šupljinom spojena Eusta vom cijevi dugačkom oko 3 cm. Kada dva izvora va -A la iste frekvencije ti tranja stoje jedan bli zu drugoga. U . tzv. Često se takvo prisilno titranje identificira s rezonancijom. pa jedan od njih zatitra. 12 ZVUČNI TLAK SUPER] NIRAN ATMOSFERSKOM TLAKU a njime također određujemo i smjer zvučnoga izvora (si.3 mm. Polukružni kanali ne sudjeluju u slušnom procesu.

izumitelju telefona). koja pokazuje koliki mora biti intenzitet zvuka da za različite frekvencije dođe do praga sluha.10"1 vata Violina (fortissimo) oko io~3 vata Klavir (fortissimo) oko 2. Da bi se postigao prag sluha za različite . koja u jednoj ekundi prijeđe kroz plohu veličine jednog cm2 okomitu na smjer irenja zvuka. po G.0000000001) atmosferskog tlaka.01 mm.0002 VRIJEDI ZA FREKVENCIJU 00 1000 U'Vsek. Jedinica za mjerenje zvučnog tlaka je likrobar (\>. U tom slučaju promjena laka iznosi 280 din/cm2. koji nam se pri raznim frek ve nc ij ama či ne jedna ko gla sni ka o t on frek ve nc ij e od 1000 Hz. U području :ekvencija. On je preko milijon puta (ili za više od 120 dB) viši od nultog nivoa to jest od praga sluha.. Prema WeberFechnerovu zakonu glasnoća je proporcionalna logaritmu zvučnog tlaka. Decibel nije mjerna jedinica već samo broj. Odredimo li intenzitete tonova.10"1 -0. krivulja praga sluha naglo se 60 sa. Taj je tlak ovisan o frekvenciji.2 10"'- 10*" \ \ GLASNOĆA ZNAO PRAGA SLUHA . To je tlak što ga proizvodi sila od jednoga dina a površinu od jednoga cm2. Uho je najosjetljivije za područje FON ----frekvencija između 800 i 6 A 000 Hz. 0 2 ^1 10"1*(GLASNOĆA 0 db) . onda je njihov odnos (ri) u decibelima dan izrazom n = 10 jg^dB.10-1 vata Orgulje (fortissimo) 1 do 10 vata Bubanj (fortissimo) oko 10 vata Veliki zvučnik (najveća snaga) IO2 vata . 14). Tabela zvučne snage za neke izvore: Običan razgovor (srednja vrijednost) oko 7. Jakost ili intenzitet zvuka. zvuk izaziva u uhu ol.10~ 5 . s intenzitetom određenog broja decibela iznad nultog. Pod snagom zvuka podrazumijevamo zvučnu nergiju koja u jedinici vremena prijeđe kroz plohu bilo koje povrine.2 -10"' -0 . oje naše uho može čuti. za koje je najosjetljivije. 14 IZOFONE NORMALNOGA UHA da ono ne osjeti neugodu ili bol.10" -20 PRAGA SLUHA .0. 13 PODRUČJE SLUHA S KRIVULJAMA JEDNAKE GLASNOĆE .0. Količina energije.b). U praksi uzima se deset ■lita manja jedinica. Mjerenja praga 120 sluha za frekvencije ispod 30 10 0 90 Hz posve su nepouzdana. Bellu. krivulju jednake glasnoće ili izofona (si.GRANICA BOLA 120 db IZNAD PRAGA 23 je frekvencije potreban i različiti intenzitet. Zvučnim se valom prenosi kroz redstvo mehanička energija.10"" vata Vršna snaga ljudskog glasa oko 2.002 \ . zove se krifu-Ija za glasnoću od o 'de.AKUSTIKA lože registrirati veoma malene zvučne tlakove. 13). 500 1000 5000 10000 20000 SI. Snaga zvuka. jest jakost ili intenzitet zvuka. Ako sa Ij i I? označimo intenzitete ivora. U ---području visokih frekvencija . dobi vamo tzv. ono može zamijetiti zvuk s fektivnim tlakom IO"10 (0. Jedinica mjere Po !o za ovako defi- A (omi 1CT3 P (dina/cm2) 200 10" 5 - 10' 6 - . Fizikalna definicija glasnoće (G) odnosi se na ton fre kvencije od 1000 Hz i glasi: G = 20 log — = 10 log -— fona. naziva se prag sluha. a prekida se na frek50 ---venciji koja je kod raznih 40 opažača (naročito kod osoba 30 ' iznad 30 godina starosti) " --vrlo različita. decibel (dB).I0"1 vata Trublja (fortissimo) oko 3. Krivulja. jer uho nije za sve frekvencije podjednako osjetljivo.ogaritam iz odnosa dviju zvučnih snaga izražava se u belima B. kojim se 2 ikše izražava odnos medu veličinama snaga. diže. Za svaku frekvenciju. Za frekvencije od 1000 Hz čestice u uzduhu smiju titrati laksimalnom amplitudom od 0. potreban je određeni minimalni zvučni iak da bi uho registriralo zvuk. naz iva se prag bola. Ako ak naraste iznad io~ 4 atmosferskog tlaka.iior cibela (si. koji se na ' pojedinim frekvencijama -20 smije dovesti uhu a 200 500 1000 2000 5000 10000 Hz 2 —- ' — n ■—• — ~---------- -— 1 — 0 FREKVENCIJA SI. Najveći ---zvučni tlak. Mjerna jedinica za snagu zvuka je vat (w).

Uzduh dolazi iz pluća i DUŠNIK pritišće odozdo glasnice te ih razmakne (si. dakle na temelju subjektivnog ocjenjivanja. 16). pa GRKLJANA tlak ispod njih postaje manji. dušnik. Prema definiciji čisti ton od iooo Hz glasnoće 40 fona daje subjektivnu glasnoću od jednog sona (si. 15 ODNOS BROJA FONA PREMA BROJU SONA ZA TON FREKVENCIJE IOOO Hz određuju se uspoređivanjem s glasnoćom tona od iooo Hz. ždrijelo te usna i nosna šupljina. . 50 60 70 GLASNOĆA U FONIMA 80 i i 90 100 SI.24 AKUSTIKA nako raspoređeni po čitavom frekventnom području. Zvučni tlak p 0 (= 2 • io~ 4 u. već su rani u jednom ili dva područja formanata. Kod stvaranja govornih glasova sudjeluju pluća. Čovjek proizvodi glasove tako da potiskuje uzduh iz pluća kroz glasnice i usnu šupljinu. Praktična mjerenja glasnoće zvuka vrše se fono-metrom a veličina gubitka sluha mjeri se audiometrom. Jedinica za subjektivnu procjenu glasnoće je jedan son. b) i zvučni intenzitet I o (= io~ 16 w/cm 2 ) odnose se na prag sluha za frekvenciju od 1000 Hz. 15). To se neprekidno ponavlja. grkljan. a one se radi svoje elastičnosti odmah ponovno stisnu. Govor. Formanti su sasta' novi koji neovisno o osnovnoj frekvenciji određuju svojstva ' niranu glasnoću je jedan fon. Glasnoće tonova ostalih frekvencija ■ * i' IO 2 / / J s — i 10 ( f 1 f 1 O 1S 20 30 4O . Tako uzduh između SHEMATSKI PRIKAZ glasnica lakše prolazi. Pri tome energiju strujanja pretvara u zvučnu energiju.

18 SPEKTAR GLASA 5 M K SI. spektralni sastav o kojem ovisi boja tona. 3[jy/ STANJE NT^I/. stacionarno stanje i opadanje ili završni tranzijent (si. a od novijih oscilograf i akustički Analizom zvu- / n \\ V 1000 2000 FREKVENCIJA 600 SI. Naja niže frekvenci je ljud skog govora nalaze se kod muškarc a na 80 Hz. ali obuh frekvencije koje su daleko više nego kod vokala (si.Tako glasnice relaksaciono titranje i u ritmu tog titranja modulira se struja uzduha (si. Od starijih uređaja za analizu zvuka najpoznatiji su Helmholtzovi rezona tori s Koenigovim monometričkim plamenikom. Frekvenc ija titranja glasnica ovisi o njihovoj duljini. 18). STA£>/~ STACIONARNO VV. Značajke muzičkog zvuka. opseg frekvenci ja ljudskog govora mnogo je veći te se smatra da glas nastaje zajedničk im djelovanj em glasnica i prostora između glasnica i tzv. 20). 17). NJE OPADANJE. 30 100 1000 10000 150C 100 FONA 120i- 1 Il n ) 1000 . TRAJANJE o XV \ ^ VRIJEME U SEKUNDAMA PORTAMENTO VRUEME U SEKUNDAMA AMPLITUDNA MODULACIJA FREKVENTNA MODULACIJA SI. lažnih glasnica. Osnovne \nj V\J H karakteristike muzičkih tonova jesu: osnovna frekvencija koja određuje njegovu visinu. b) u ustima i nosu Vokal UO AE I Područje formanata od 200 do 400 Hz od 400 do 600 Hz ' od 800 do 1200 Hz od 400 do 600 i od 2200 do 2600 Hz do 200 do 400 i od 3000 do 3500 Hz . GLASNOĆA 60 30 PDRAST. 17 DIJAGR AM ZVUČN OGA TLAKA ZA . a tremolo ili vibratojeamplitudna ili frekventna modulacija određenog tona. Promjeno m tih uvjeta mijenja se i visina proizved enog tona. Opseg frek*> vencija i spektralni sastav pojedinih gla sova vrlo su različiti. ka odjeljuju se pojedine komponente sastavljenog zvuka i određuju im se frekvencije i jakost. vremenski tok intenziteta koji sadrži porast ili početni tranzijent. 20 ZNAČAJKE MUZIČKIH TONO' Viši harmonijs ki tosi. Znač ajke go vornog zvuka. Konsonanti sadržavaju vrlo malu zvučnu energiju. Opseg frekvencija zvuka što ga proizvode muzički instrumenti mnogo je veći od onoga kod govora (si. Kontinuirani prijelaz s tona neke frekvencij e na ton druge frekvencije zove se portamento. VOGA GOVORA spektroskop. Međutim . 19 ANALIZA IZGOVORNE RIJEČI MUZIKA NA PRINCIPU VI. Danas se za analizu govornih glasova mnogo pr njuje postupak zvan visible speech (vidljivi govor. a kod žena na oko 120 Hz. si.STAC. ' VRIJE ME novi izvode vokala nisu jed- GLAS E: a) na izlazu iz glasnica. glasnoća. debljini i napetosti . 21 i 22).

Brzinu zvuka prvi je izmjerio M. svoga djela De architetura.AKUSTIKA f=196 Hz VIOLINA 20 iB 30 1 1 25 Prepoznavanje tonova pojedinih in. a jerojatno i stari egipatski matematičari. 22 SPEKTRALNI PRIKAZ TONOVA MUZIČKIH INSTRUMENATA. Pitagora je na monoordu ispitivao odnos dužina žice za tonove pojedinih intervala. NE-:iH MUZIČKIH INSTRUMENATA I akustička zapažanja LJUDSKIH GLASOVA čovjeka jednako su stara kao njegovo vučno i muzičko izražavanje. 21 SPEKTRALNI PRIKAZI TONOVA XIX st. Ph.. .IKI BUBANJ 3ANJ LI BUBANJ ELE ITRABAS LONČELO UNA kVIR TUBA AUNA IBA SAKSOFON OT KLARINET SOFON UTA :0l0 FLAUTA 3H MUŠKARCA OR ŽENE ISKANJE JANJE KLJUČE" .. Međutim. 'blasti akustike pripadaju i načela izrasla iz prakse graditelja mučkih instrumenata. 1 10 strumenata ovisi znatno više o tranzijentima nego o spektralf=196 Hz nom sastavu tona. . LJUDSKOG GOVORA I NEKIH ŠUMOVA [f. Galileja (1564— 542).. Sistematskim proučavanjem zvuovnih pojava bavili su se već fizičari i filozofi antikne Grčke.„ . Rameau (1683—1764) svoju nauku o harmoniji. 23).l n itt t — i 2 . IB 30 Ako želimo identifi20 cirati ton samo preko stacionarnog stanja 10--------(tako da uklonimo porast i opadanje toUM na) teško možemo f-196Hz IB 30 prepoznati kojem inSAKSOFON strumentu pripada 20 emitirani zvuk. u Epidauru ili Sirakuzi. a daljnji razvoj akustike važni su i radovi G.I st. Tako svaki I------TEND ! muzički instrument 20 P ima za različite frekvencije i različite us10 mjerene karakteristiII liiLL I I I li 1 1 ke (si.. .. 1 Historija. Aristotel je pokušao definirati sam pojam nauke o zvuku. On je uočio postojanje alikvotnih tonova koje je razjasnio Sauver (1701). Spektralni sastav ovisi i o 10 IlullHl ml l glasnoći. koja : opisao Vitruvije (<. jer isti ton na istom instrumentu f=294Hz ima različit odnos B 30 SOPS N komponenata ako je A 20 različite glasnoće (si. Ch.1imi«. Kao IO 4 8 10 2 8 10* samostalna znanost a. . FREKVENCIJA se razvila istom u I.) u V knj. Glasnoća i boja 10 — tona mijenja se ' i _L1_ L promjenom položaja I instrumenata i sluB 30 šaoca. . Naziv lllllliUii i itlitllllllll 10* 5 10' FREKVENCIJA . 24). Da su inogi akustički zakoni u praksi bili poznati već u Antiki dokazuju ivanredna otvorena kazališta npr.. Newtona (1643—1727). Na temelju njihovih teoretskih postavki izradio J. Huvgensa (1629—95) i I. oethius (oko 475—524) je dalje razradio Aristotelove postavke. 1 1. Mersenne : 636). 1 \ i.

— K. Leipzig 1918. W. Acustica musicale generale. Akustik. Jeans. — D. Acustica. Pariš 1949. — L. Their Shape and Speed. London 1948. Bragg. H. — W. Innamorati i P. C. Berlin 1939. Musical Acoustics. London 1947. von Helmholtz. Vibration and Sound. Ravleigh (1842—1919). Udito e sensi generali. — P. C. Kobenhavn 1930. Michigan 1951. Daviš. O. New York 1956). E. Uccello. Richarđson. Slovak. Schwingungs-und Wellenlehre der Ultraschallwellen. — H. A Text-book of Sound. — H. Nešto kasnije postavili su svojim kapitalnim radovima temelje suvremenoj akustici H. Regensburg 1951. New York 1930. Acoustics. New York 1951. U početku XIX st. Bemhart. MGG. — H. Acoustics. LIT. Hala i M. Physikalische Musiklehre. B. Acoustics. Righini. Stufttpf. — J. H. — G. P. — R. — N. — H. Daviš. London 1929 (II izd. 1928. New York 1951 (IV izd. — W. Starke.Theory of Hearing. — C. Acoustics of Music. Simbriger. — F. Baglioni.und Skalabildung. McLachlan. Katechismus der Akustik.W. 1913). Unser technisches Wissen von der Musik. — G. Leipzig I93 2. The Physics of Music. Hearing. The World of Sound. — J. — E. New York 1952. Wood. Jones. 1919. Musikalische Akustik. Theory of Vibrations. H. W. Dinamic Theory of Sound. Psychology of Music. — A. Beranek. Broadhouse. T. Bar ton. — H. Steivart i R. A. Schaefer. Acoustics of Music. — A. Music: a Science and an Art. — B. Lottermoser. 1937 (njem. Milano 1933..: H. L. London 1934. — A. 1929. Culver.. Stevens i H.Murray Barbour. L. —■ F. Roma 1925. Sound. New York i London 1949. Leipzig 1935 (II izd. Schotto {Magiae universaliS) 1674) i S. Braunschweig 1862 (II izd. Revher (De natura et jure Auditus et som. London Einfiihrung in die Schwingungslehre. — C. London 1944. — C. Wood. W. Ein fiihrung in die Akustik. L. Speech and Hearing. B. Sound. Doniselli. Lindau 1949. Tonpsychologie (2 sv. Sound Waves. Matzke.iih 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 10 1 2 3 4 . New York 1952. Pariš 1935. Tuning and Temperament. Die Physik der Klangfarben. Stumpf. C. — J. The Acoustics of Orchestral Instruments and of the Organ. A Historical Survey.). Salzburg 1943. Science and Music. Scheminzky. London 1946. Acoustics Measurements. McLachlan. — J. Akustische Gesetze fur die Akkord. Hearing in Man and Animals. — S. The Theory of Sound. Musical Acoustics. Lamb. — Y. Ultraschall. Textbook on Sound. Lindsay. Praha 1947. C. New York 1929. Propagation et absorption du son. Grossmann. La Registrazione del suono. Traite de prise de son. Schaefer. Stuttgart i Leipzig 1938). — C. Leipzig i9n. Berlin 1929. — L. Redfield.— J. T. L. — A. Wood. — A.).). Bergmann. New York T938. — E. Berlin 1939. The Physics of Music ( I V izd. Helmholtz (1821—94) i J. Collected Papers on Acoustics. Richarđson. Hlas. Acoustics for Musicians. 1951). The New Acoustics. Klange und Gerausche. Rocard. feč.— J. Martin i //. Trendelenburg. Seashore. — W. W.— J. Trendelenburg. Udito e voće. 1918. — F. Die Lehre von den Tonempfindungen als physiologische Grundlage der Musik. W. Schumann. London 1944. T. Handbuch der musikalischen Akustik. London 1932.— H. C. — E. Die Sprachlaute. — S. . Theory of Sound (2 sv. — E. New York 1938. Cagniard de la Tour mjerio je na svojoj SI. Riemann. — Isti. Zehelein. Berlin 1926. Današnji visoki stupanj razvoja postigla je akustička znanost naročito pomoću elektroakustike. 23 SPEKTRALNI PRIKAZ MUZIČKOG TONA U RAZLIČITIM DINAMIČKIM STUPNJEVIMA a. Bartholomezv. Torino 1942. Sabine. 1926. Rayleigh. W. u 2 sv. lEtni _ i. New York 1949. Leipzig 1883—9°. 1956). New York 1937. New York 1942 (novo izd. London 1943.5 6 7 8 9 REDNI BROJ HARMONIJSKIH TONOVA b)MEZZDFORTE C) FORTE SI. upotrijebili su medu prvima isusovac G. Kornerup. M. 24 USMJERENI DIJAGRAM KLAVIRA ZA 90° 270° RAZLIČITE FREKVENCIJE sirelii broj titraja i tako odredio apsolutne visine tonova. Barkhausen 1932.) — A T . A TextBook on Sound. London 1931. Bartholomezv. Stumpf. Roma 1939. Buck. W. Fletcher. — A. Leipzig 1908. London 1944. Winstanley. London 1894—96. Die Anfange der Musik. — P. Valle. T. — H. i A. Wever. London 1950. Beatty. Strutt. I. Milano 1927. Schmidt. Die Welt des Schalles. Musikalische Akustik. 1936. Cambridge 1927. New York 1937. — Isti. Leipzig 1934.A Physical Text-Book. G. — J. 1951. sluch. Miller. Modem Acoustics. G. — K. — W. Morse. B. Leipzig 1902. Berlin 1935. — T. — G.

Guasco. Simfonijska trilogija. —■ E. 1932. Ljubljana 1964. Berlin 1960 (tal. Nicolas . 1963. 1930. London 1891. Richardson). Jean-Delphin. Duprea (orgulje). H. Torino 1963). Stariji primjeri s su elemente koji podsjećaju na crkveno pjevanje. London 1957. VPatson i C. 1907—11 predavao u Rimu zborno pjevanje na Nacioi institutu za muziku. 20. 3 sv. — M. Nicolas d' -* D'Alayrac. 1934. Canti di Maggio). W. New York 1953. dueti za violinu i klavir. DJELA: violinski koncerti. musicista e musicollogo. H. (II izd. Olson. K. — Klavirska muzika. Ormarić za rezonanciju načinjen je od tikve. kao što su Figaro (Rossini. 1938. Loviery. 2. Acoustics. postludij. 16. Das spanisehe Volkslied. Labinska vještica) i dr. LIT. — W. Vecchija. O.. 2 fantazije. VI 1940). L'armonia modernissima. 1843—75 profesor na istom zavodu. 1626). Harmonia. / moderni orizonti della tecnica musicale.). Sga: God. A.: Tri moteta obj.— H. ALALA.26 AKUSTIKA — ALBA jednih nagrada na međunarodnim natjecanjima i ugled movini i inozemstvu kao koncertni orguljaš. Traite d'acoustique. dug 52 cm. LaMusique d'orgue francaise de Jehan Titelouze a Jehan Alain. D. 1939 i dr. 1938. Djelovao zatim u rodnom gradu 1943—50 kao zborovođa. — E. Pje je dopušteno da ukrašavaju melodiju. Goodfrey.: F. Mušica ex Machina. // libro d'oro del musicista 1923). — Technical Aspects of Sound (E. — Opera Mirra. God. Ljubljana 1929—38. — C. La Mušica en Espafla. London 1929. NOVA IZD. Szvenson. Čarobna frula). 1951. Musical Engineering. Moir. — H. G. — H. Aleksandar ->. orkestar i orgulje. M. —■ F. — CRKVENA: Messe gregorienne de mariage za zbor i gudački kvartet. Vlačić (Devčić. Prieberg. Angles. Paj (Mozart. New York 1958 (tal. 1952. od 1916 povijest muzike i estetiku na S vatoriju sv. — G. 1950—64 kao direktor Konzervatorija i uz to 1952—58 kao orkestralni dirigent. — ZA ORGULJE (djelomično sabrana u L'Oeuvre de Jehan Alain. Bern 1959. Revidira i objavljuje djela orguljaške literature. od 185 koncertni majstor dvorskog orkestra. God. Gavoty. celestu i timpane. Cancionero musical popular espanol. Često izvod: ziku starih francuskih majstora. 1934. niz kompozicija za orgulje. ALAIN. Ascol 1957- ALABJEV. sin kompozitora Alberta Alaina. Jehan Alain. Le jar din suspendu. 1938. sa dugo izdržanim završnim tonom. učenik Pariškog konzervatorija Habeneck). — La Resonance dans les echelles musicales (red. Torino 1961). Phanomene des musikalischen Horens. — Andante varie za gudački kvintet. I Pedro Alba. W. Yasushi. New York 1954. Winckel. Ku. 1924. 1933. XI 1881 — 24. Berlin 1955. Die Schallmessfibel fur die Larmbekampfung. japanski kompozitor (Tokio. 2 korala. — Klavirska muzika. 1 LIT.i 1815 — Pariz. 1938. — SPISI: Su Emilio de' C Nuova Mušica.: H. 1932. Simfonia italiana. Princeton 1954. 1950. kazališnu karijeru započeo 1954 u zagrebačkoj Ko Od 1955 operni solist Hrvatskog narodnog kazališta u Za Njegov repertoar obaseže niz zapaženih baritonskih uloga 1 karaktera. alabu tikva). — H. varijacije na napjev Lucis Creator. flautu i gudački kvartet (ili orgulje). KIangwelt unter der Lupe.: B. Bustini. Sound recording and reproduction. Djelovao kao orguljaš u crkvi sv. W. 1938. Pariš 1952. — E. ALARD. P. — J. AFMF. Alessanđro (redovnici Gregorio). II 1888). II 1911 — Petit-Puy. ORKESTRALNA. Physiological Acoustics. Domenico Alaleona. Sound. Weber). New York 1953. 4 Canzoni italiant centesehe za gudače. Messe breve za 2 ženska glasa. Pariš 1962. S. — Solo-pjesme. — Izdao veliku zbirku soi Maitres classiques du violon. ima četiri crijevne žice ugođene po kvintama i sedam (iznimno devet) simpatetičkih žica: LIT. Lauđi). London 1955. — R. Slovensko petje v preteklih dobah. kraće komorne kompozicije. Winckel. Domenico.. Barcelona 1934. Sestra Jehana i Oliviera. Seviljski brijač). —■ O.-s. U Parizu završio studij književnosti na Sorbonnei i studij muzike na Konzervatoriju (T. Biophysics. — Meyer-Neumann. Lamento. Dupre). 1914. Braunchweig 1967. Olivier. musicien francais (1911—40). — H. Na Konzervatoriju u Tokiju diplomirao 1949 kompoziciju. Marie-Claire. Instrument je vrlo sličan violini (»indijska violina«). — Klavirska muzika (La cittd fiorita. VII 1925 —). uleknute sa strana. Laudi spirituali italiane za gudače. L. Na Pariškom konzervatoriju učenik M. Pedrell. 1934. Wien 1954. — Transkribirao djela A. 1. — E. Divertissement za gudački orkestar. — Suita za orgulje. — J. Akustik. Uz to djelovao kao zborovođa u L i Rimu i kao muzički kritičar. Vrat s pužem. odaju majstora polifone tehnike. Studisulla storia delV oratorio musicale in Italia. — DRAMSKA: opera Tamno ogledalo. —■ H. suita za trublju i orgulje. Faust). — J. 1935. Burek. Eslava. mješovitog zbora Radio-Zagreba i vokalnog k' Lisinski. // Rinascimento musicale e Giacomo Carissimi. Die Grundlagen der Akustik. 1911. Litanije. Guglielmo (Mozart.. Les Instruments de musique dans 1' Inde ancienne. Bacha. Messiaen). španjolski kompozitor iz X1 Do 1557 dirigent katedrale u Oviedu zatim u Burgosu. The Story of Indian Music and its Instruments. Nuova Antologia. Završila Konzerva torij u Parizu (M. Aleksandar ALABUSARANGI (indij. LIT. poginuo u Drugome svjetskom ratu. Triptihon za gudački orkestar. Adam. francuski violinist (Bayonne. — Oratorij Chant funebre pour les morts en montagne. L. 1948. Fra Gregorio Alasia. tip španjolske (galicijanske) narodne pjesme stvene i čeznutljive. 1929—38): Berceuse. Zabilježio ostalim pet slovenskih narodnih crkvenih pjesama koje su i vale već na izmaku srednjega vijeka. La Perception de la musique.— F. XII Muziku učio u Rimu (C. 1905. se na tekst od četiri strofe (svaki stih ima osam slogova). Palestrine. Miinchen 1960. preludij i fuga. Margenau. operni pjevač. varijacije na temu Cl. Boravio više godina u samostanu u I i naučio slovenski. redovnik iz reda servita (Sommariva del Bose 1578 — Rim. — VOKALNA: Rekvijen II Cantico di Frate Sole za zbor. Skudrzyk. Marcel-Dubois. Istakao se kao pi (njegov učenik bio je P. DJELA.: R. 1951. 1949). harfu i duhače. 1930. Stuhlman. francuski kompozitor i orguljaš (Saint-Germain-en-Laye. Li) moderno e umanita musicale. Fletcher. 1938. -Pjevanje učio na muzičkoj školi Va. DJELA: Trois danses za orkestar. 1953. Pedro. — A. stariji tip indijskog narodnog gudačkog instrumenta -»■ sdrangi. LIT. Pripada krugu japanskih avangardnih muzičara i član je međunarodnih udruženja za suvremenu muziku. de Sanctis. Kinu. Winckel. 22. U kompozicijama slijedio j konstruktivistički pravac. F. 10. Laurence. DJELA: klavirski trio. G. Tugomir. O. E. Lisinski u Zagrebu (Z. — Suite monodique za klavir.: G. E. Montgomery. Baleti: San jezera. 1938. Pariš 1945 i 1950. 1934. High Quality Sound Reproduction. 3 Canzoni ita Canzoni italiane za gudače i harfe. XII 1925 —). 1929. Ko. Ascoli Piceno. — L.. a tanka gornja daska od drva ima otvore u obliku slova F. Durufle. francuski orguljaš i kompozitor (Saint-Germain-en-Laye. DJELA. W. M i dr. 1954—56 bio je na studijskom putovanju kroz Evropu. 1913 (Rim 1920). Šir). — Kom pozicije za violinu i klavir. širok 20—22 cm. Klangstruktur der Musik. 3. Postigla je nekoliko vri- . Barcelona 19." le tonalitd neutre e Var te di ibid. 3 Danses. Intermezzo. ORKESTRALNA: tri simfonije. Reinecke. P. Brat Jehana. a zanimali su ga i problemi penta dvanaesttonskog sistema i različite mogućnosti podjele 1 Težio je za obnovom talijanske muzike pa je nastojao < neke stare forme (Canzoni. talijanski muzikolog i kom] (Montegiorgio. Saumur. VIII 1926 —). Sarasate). Gavoty. Physics. AKUTAGAWA. — S. Janequina. 1932. Wever i M. N djela (brojni moteti i himni). Music and Musical Instruments of Southern India and the Deccan. Aria. F. zborovi. fantazije. 2 preludija. suita. Kidrič. 1960. nastala u duhu kastilskog čizma. U nj] upotrebljavaju i slogovi la-la ili ai-le-h-la. Lira Sacro-Hispana. A. Pariš 1941. Physikalische und technische Akustik. 1937. Grave. Pierce i E. konjić i držak za žice slični su onima na violini. Indiju i jugoistočnu Aziju. solo-pjesmi 18 Melodie Pascoliane. ALALEONA. K. La Traviata). K. Član ansambla narodnih pjes plesova Lađo. Speech and Hearing in Communication. Pariš 1963. Beranek. Francis. R. Wood. B. Richardson. 1929—38. LIT. Priere. Važna su njegova istražh razvoju talijanskog oratorija. RMI. London 1958. ATextbook of Sound. Aubin.fourcq. 1914. 1934. Banchierija. 1911. 12. 1936 dobio prvu konzervatorijsku nagradu za orgulje. Snimila je vel ploča uglavnom s kompozicijama J. 1934 i 1936. P.Aljabjev. solo-pjesme. A Guide to Musical Acoustics. —■ Isti. većinom prije propi ili poslije nie. francuski orguljaš (Saint-Germain-en-Laye. Adlešič. 1937. G. LIT. Rossenthal. Pariš 1958. Piše članke za različite stručne pu blikacije i muzičke kritike (od 1958 za Figuro). 1935. 1928. Hamburg 1964. Rekvijem. La Jeune a Ecole d'orgue francaise. Climat. i trublje. 1908 (novo izc Le laudi spirituali italiane nei secoli XVI e XVII e U loro rapporto cm profani. // cicalamento delle donne al bucato di A. La Sonorite superieure. Berlin 1952. ALASIA DA SOMMARIPA. SSSR. 1951 i Kappa. Mercier. Cecilije. — Acoustique musicale (red. Ljubljanski zvon. 1934. 2 Danses d Agni Vavishta. — Gudački kvartet. Jchan. Canac). Rakuša. Pariš 1959. Najviše pisao za orgulje i ti radovi idu u najbolje što je komponirano na tom području u suvremenoj francuskoj muzici. New York 1952. M. David. Pariš 1937. Pokušao je utvrditi tekstove na narodni ziku potrebne svećenstvu pri vršenju obreda. Dukasa i R. ibid. klavirska djela VOeuvre de piano (3 sv. klavir i dirigiranje. — Solo-pjesme. 3. 1953. Day. Izgubljeni raj. Principles of Modem Acoustics. Ducassea (kompozicija). — F. London 1952. bariton (Z 26. Valentin (Gounod. ALAYRAC. Striggii 1905—06. Angeles. Colloques internationaux du Centre National de la Recherche scientifique. e Ecole du violon (prevedena na više jezika). ALBA -> Aubade ALBA (Alva). Svet zvoka in glasbe. ALAUPOVIĆ. MGG. Ljubljana ] F. VIII 1918 —). . moderne).: F. A. Zgodov venskega slovstva. 3. Ballade en mode phrygien. — F.: B. Cardi. Nastupa i na konce podiju. London 1956. Cosi fan Germont (Verdi. Od 1961 direktor je muzičke škole Cesar Franck u Parizu. 1934. Nikole u Maisons-Laffitte (nedaleko Pariza). Experimentelle Beitrage zur Psvchologie des musikalischen Horens. I. Berlin 1960.. 1909. G. Man's World of Sound. II.

: P.: H. dele se u dva plemena. Ostale proste i složene mere iz ove grupe ve oma se retko javljaju. uglavnom žicanih. Melodika jone po pullore. MU Z IKA AL BA N AC A U SFR J ALBANESE. četverodelna dosta je retka. Prvu albansku nacionalnu operu »Mrika« napisao je P. a žene muške pesme. Nikad se nije desilo da muškarci pevaju ženske. Muzička praksa u Albaniji još je uvijek u rukama arodnih muzičara i pjevača. talijanski kompozitor (Ortona. Vola. 1. Lirski sopran ristalnog sjaja. Arbatshy. Uz to ostoji i tonski sistem izgrađen na kvintnom principu. 1958. Nećak Michelea i Giuseppea Giuseppe "ntonio (Caldaro. a u instrumentalnoj na svirci gajda. vola vola dr. Volkskundliche Bibliographie Albaniens von 1945—1956. Vallet shqiptare. Za muškarce je karakteristično visoko i jako pevanje. dominirajući elemenat. Druge složene mere. komponirala kraća djela za klavir. talijanska obitelj graditelja guačkih instrumenata. Giovane. Frankfurt 1922. Sokoli. 3. 2/4 mera. 1949 (vlastiti libreto). Die vokale Bordun-Mehrstimmigkeit in Siidalbanien. s ljestvi3m od 11 tonova. Tirane 1959. Licia Albanese. talijanski kompozitor i pijanist (Napulj. Stockmann. Berlin 1965. tj. Nalazimo je u mnogim seoskim pesmama. nešto manje u gradskima. Pjevala zatim u Fi-:nci i od 1872 u operi Covent Garden u Londonu. pevaju uz pratnju melodijskih instrumenata. 8. Svaka od ovih grupa strogo se pridržavala svojih pesama. Stidostdeutsche Forschungen 1943. Ethnomusicologie. međunarodnu reputaciju stekla 1939 kreacijom Mirni (Pucini.Bolzano. I. Ogroman broj metričkih oblika. J J ). Fiedler i E.merici. Sokoli. najčešća je mera nakon proste dvodelne iz prve grupe u narodnoj muzici Albanaca. 27. Music Club. Licia. Les dances populaires et les instruments musicaux du peuple Albanais. Od 1911 nije više javno astupala. a dečje najmanje razvijene. pečalbarske. 2. — VOKALNA: Sanf Antonio za sole. a trodelna go tovo i ne postoji. — Gudački kvartet. Tirane 1958. Njihove pesme razlikuju se ne samo po sadržaju već i po formalnoj strukturi i načinu izvođenja. tzv. — D. Setaccioli) i Bologni P. Narodni apjevi uz instrumentalnu pratnju izvode se često troglasno. — H. Od ostalih kompozitora ističu se još K. talijanska pjevačica. Od 1940 članica opere Metropotanu. U prvoj grupi mera sa stalno jednakom metarskom jedinicom samo se prosta dvodelna mera. Krantja. Indiji i južnoj Africi. proslavila se kao interpret Puccinijevih i Verdijevih opernih kova. od najprostijih do najsloženijih. God. — R. ansambli narodnih instrumenata i dr. 7. a temelji se u vokalnoj oblasti najviše a ojkanju. Muzika je nekada bila njihova jedina razonoda i zabava. — Kange popullore shqipetare. a žene uz pratnju ritmičkih instrumenata. koje je još za partizanskih borbi komponirao 5. šaljive. neizvijenih saobraćajnica i reljefa zemlje. >lo-pjesme. žene svoje. Njegovi instrumenti osjeduju neke osebine Amatijevih i Stainerovih radova. To se smatralo najvećom sramotom. fuge. Učio klavir kod svog oca . — D. u kojoj djeluje više muzičkih ustanova: operno kazalište. ->■ hemiola. S obzirom na veće bogatstvo ritmičko-metričkih oblika može se reći da je ritam primaran. Les Colloques de Wegimont. r II 1909 —). ALBANI (Alban. javlja se u kombi- . a među reproduktivnim umjetnicima dirigent M. Kao i njihovi preci Dardani koji su živeli u ovim krajevima Albanci se odlikuju neobičnom muzikalnošću. E. — D. The Licia Albanese.'Albani. 1960. i to iko da jedan glas leži. sopran (Bari. Trako i P. W. Djelovao kao zborovođa. Alfano). Bari 565. 28. L. itim u Wurzburgu i Salzburgu. Dungu. I 1722). — R. 1923.: W. Sonnambuld). Trodelna mera sa hemiolom na prvom mestu. Stockmann. XI 1677 — Graz. — Komorna muzika. — E. Od 1893 bio je profe->r na Royal Academy of Music u Londonu te odgojio više istak-utih klavirskih umjetnika.: J. njegovi su sinovi. harfu. dok su muške najveća. vjerojatno turkestanskog podrijetla. J Ortoni potaknuo 1920 obnovu tradicionalnih svečanosti Abrazija Maggiolate abruzzesi za koje komponira muzičke spektakle i rganizira izvedbe pučkih abruzzijskih canzona. 1960. Ritam i metrika. narodna muzika Albanaca u Jugoslaviji ne poznaje. Moskva 1953. Proben aus der albanischen Volksmusikkultur. LIT. K. IX 1926). 4eđu instrumentima najviše se susreće veliki bubanj. u slobodnom rubato izvođenju. može se podeliti u dve osnovne velike grupe: na grupu sa stalno jednakim metarskim jedinicama (jedinicama mere. Die Geigen. gde je jedna metarska jedinica u svom trajanju duža od ostalih jedinica za polovinu njihova trajanja. II 1712) kao mladić otvorio radionicu u Bolzanu. 29. Giuseppe je najprije Ddio vlastitu radionicu u Bolzanu. Charbonmau. Kon-. Albanus). kanadska pjevačica francuskog podrijetla. Arbatsky. Francuskoj. Binari i ternari (hemiole) kao metarske jedinice oblikuju velik broj različitih mera. 1959. Retki su slučajevi da se hemiola pojavljuje na kraju mere. Dupreza i u Milanu kod F. Studirao u Milanu (G. — Kenge popullore shqiptare. 5. Stockmann.). — R. Gesange der Camen. također goč ili kasa). Buletin i Universitetit shteteror te Tiranes. Izuzetno je zajednički pevao samo katolički živalj u gradovima. New York >58.uigija Albanesija. Stockmann. tzv. — A.— Y. 1964. — Y. 3 + 2 + 2 (starijom oznakom »sedmodelni takt«). kasnije je neko vrijeme djelovao u Linzu. Lampertija gdje je ebitirala kao Amina (Bellini. klavirski trio. koji se ogledao i na instrumentalnom području. DJELA: L'arca di Noć za orkestar. XII 1893 —). mimokoreografska akcija s muzikom La Grotta i Aligi. Muškarci. —■ R. Polifonia jone popullore. Muzičko središte Albanije je Tirana. Radio je desetak godina u Beču. 1708—12 bio je u Grazu. Deca su stvarala svoje pesme. Zur musikalischen Struktur einiger mehrstimmiger Gesange der sudalbanischen Laben. tzv. U južnim krajevima žive Toski. Sokoli. zbor i orkestar. XI 1847 — London. Novara 1940. i E. u severnim Gege. a na zapadu niskom močvarnom i slabo razveenom obalom. La Boheme) u milanskoj Scali. 'agliacci). U melodijama je posebno naglašen nesiletričan ritam sastavljen od različitih metričkih kombinacija. Narodna. IV 1930). Lyra shqiptare. Baldassare-Tedeschija. veoma uglađene vokalne tehnike. Chicago 1953. scenska muzika La FigHa di Jorio (D'Annunzio. Dečje pesme brojčano su najmanja grupa. — Kengedhe valle popullore. R. XI. III 1730) i Giuseppe Jolzano. 23. Zbog geografskog položaja. s lijepim crvenkastosmeđim lakom. Guido. 23. — Isti. deitirala 1935 u milanskom Teatro Lirico kao Nedda (Leoncavallo. Tirane 1952. 923). Pjevala zatim na glavnim talijanskim opernim pozorniima. III. ističe veoma velikim brojem primera. npr. Prozodija dhe metrika jone popullore. Stockmann. Prve umjetničke forme bile su masovne i borbene pjesme. The Primadonna. Konou. Nije bilo zajedničkog pevanja muškaraca i žena. Carlo. Paparisto. Chieti. naprotiv. VII 1771) izučio : u Grazu kod strica Michelea. Michele : 1700—12 radio u Grazu kod W. Način izvođenja uslovio je da su ženske pesme pretežno u strogom ritmu. LIT. Mattia (Caldaro. Nendori. Gostovala u . XII 1634 . S. filmska muzika. Albanci koji žive u SAP Kosovo i duž albanske granice od Skadarskog do Prespanskog jezera. 6. pučke canzone (popularne: Lu Piante de le fojje. Deutsches Jahrbuch fur Volkskunde 1958. dobama) unutar jedne mere ■— i na grupu oblika kojima unutar mere nisu sve metarske jedinice stalno jednake (oblici tzv. 8. Premda svako pleme poseduje vlastiti muzički folklor izrazite fizionomije. Dungu. a 712 preuzeo je očev posao. Bila je vrlo cijenjena ratorijska pjevačica i dobra pijanistkinja. a muškarci svoje. U narodnoj muzici Albanaca u Jugoslaviji ritam i metrika veoma su bogati različitim oblicima. ALBANI. roga. 1954. -> aksak ritma. Albanische Volksmusik. 12 preludija). Montreal 1938. Nendori. zbirku Nuovi canti popolari d'Abruzzo. 1927. muškarci pevaju uglavnom junačke pesme. Journal of the International Folk Musik Council 1963. urođene muzikalosti. Nendori. — D. — Javirske kompozicije (6 sonata. Montreal. ALBANSKA MUZIKA. III 1720 — Bolzano. Jakova. Umjetnička muzika temelji se na narodnom melosu. Stockmann. Dictionnaire universel des uthiers. Svi ovi izvođači mogu da pevaju solo. Pjevanje učila Parizu kod G. ali isto tako i ljubavne. naročito -=• defa. tupan lapan. XV. dok muške mogu da budu i široko pevane. kompoziciju kod Pinta i S. visoko svedeni. Falconija. Po formalnoj strukturi muške su pesme najrazvijenije. 27 Profesionalna muzička kultura koja se oslanja na evropsku tradiciju počela se razvijati nakon oslobođenja zemlje (1944). . aksak-grupa veoma je bogata raznovrsnim oblicima. Druga. simfonijski i duhački orkestar. Edwards. J. Me Loughlin. Snimila je velik broj gramofonskih ploča (opere i vokalna rika). postoje i mnoge zajedničke osobine albanske narodne muzike. LIT. Njemačkoj. zborsku muziku i solopjesme. Rusiji. — Solo-pjesme. omeđene na sjeveru i jugu isokim planinama.ALBANESE — ALBANSKA MUZIKA ALBANESE. Učila u Milanu kod G. d 1891 na operi Metropolitan u New Yorku. u odnosu 3 : 2. Dok su dečje i ženske pesme isključivo lirskog karaktera. Bolzano. Zur Vokalmusik der sudalbanischen Camen. LIT. Sagmavra. u Albaniji sačuvala se do danas izvorna autohtona mzička kultura. X 1856 — London. III 1680 — 10. New Yorku. Beating the tupan in the Central Balkans. koje se formiraju spaja njem prostih mera. 2.rtirao najviše po Francuskoj i Engleskoj. Objavila je memoare Forty Years of Song (1911). Pariš 1951. Malo 1 duguljasti. 3. Deutsches Jahrbuch fur Volkskunde 1965.und Lautenmacher von Mittelalter is zur Gegenwart. 1759 vratio se u Bolzano do smrti vodio obiteljsku radionicu. 8. u dvoje ili grupno. — Isti. . DJELA: orkestralne kompozicije. 3. 1951 ponovno nastupa u Scali. ALBANESI. Buletin i Universitetit shteteror te Tirane. Negovali su je od najranijeg detinjstva do duboke starosti jednako muškarci i žene. Liigendorf. Vannes. Ritmika e muzikes sone popullore. London i833. Deca pevaju obično bez ikakve instrumentalne pratnje. — DRAMSKA: :enski triptih Terra d'oro. iichele (Bolzano. 21. muzički kritičar i komenitor prvih zvučnih filmskih dnevnika talijanskog Istituto Luče. Emma (pravo ime Marie-Luise-Cćcile Lajeuesse). sopran (Chamly. Calendario storico della citta di Bari. —■ Isti. —• Obj. zborovi.

po UUL. nan\ rtuo. U ambitusima sekste. (2 + 3) + (2 + 2 + 3).. Metodika.28 ALBANSKA MUZIKA 6 J= 132-142 nacijama s drugim merama druge grupe i u merama narodne plesne instrumentalne muzike: 0 kurjomko-ium. U narodnoj muzici Albanaca.me li---rrw. a nikada obratno. Mo . zatim kvarte i terce.ru--e. 7). ne dozvoljavaju velike brzine u izvođenju. kurjom Jeo-rum dymJidh£J lw. Najčešća Iestvica iz prve grupe je dijatonski tonski niz sa polustepenom između 2. Pojava duodecime je razumljiva kad se uzme u obzir da je za Albance karakteristično visoko i jako pevanie..bej pcLsh..dja-lit- Hemiola se izuzetno pojavljuje i na drugim mestima. Elementi melanholije. io) kao što je i narodna uticala na crki 10 Ruboto(J = 72) pe.. 5) do duodecime. naravno. tetra-. bu. Uz njega javlja se često i kompletan eolski modus: orijentalnih Iestvica kao makam kardžijar i druge javljaju' minimalnom procentu.' san. CL- K i m Prilično je česta pojava promene tonskog centra koji se s za malu tercu. Sve lestvice mogu se podeliti u dve grupe: na one koje su nastale pre dolaska Turaka i na one koje su nastale za vreme turskog ropstva. dijatonski nizovi sa malom te iznad tonike i makam hidžas. prisutni u vokalnoj narodnoj muzici Albanaca u Jugoslaviji.o. Događa se čak da se ista pesma peva i u kom modusu i u makam hidžasu.rij mi----re shka. sy. ali samo onda kad se ova četvorodelna mera kombinira sa drugim merama..ra. Ostale r r f Mo. je makam ponešto modificiran i podešen mentalitetu Alba Osnovni sadržaj pesama koje se izvode u makam hidžasu strastvena. eh.qe-ve dja.— Pentatoniku nalazimo u pesmama Albanaca oko Prespai jezera (Toski) (primer br.maji.-n a. FR r TTO J-T Tu DiC rns t'zan'ja. Orijentalne lestvice tonalna su osnova otprilike jednoj ti vokalne narodne muzike Albanaca u Jugoslaviji. Kod plemena Gege ne pi anhemitonske pentatonske lestvice. b) Tonalne osnove su mnogobrojne. tri.le. starocrkveni eolski. Javlja se u četiri oblika: (3 + 2) + (3 + 2 + 2). Na albansku narodnu muziku u Jugoslaviji uticala je i crl muzika (primer br. formirali su njen razvoj i današnji šaroliki sastav. Nisu isključena i druga osei Makam hidžas nalazimo više u gradskim nego u seoskim. Česti su slučajevi ispreplitanja j i druge lestvice.ni ha. me ta. i 3. neobuzdana ljubav.de. septime i oktave broj primera opada. 0..----rrin.te. _ kvinte. a od oktave na više primeri su još redi. sastavljena od trodelne i četvorodelne: (2 + 2 + 3) + (2 + 2 + 2 + 3) (šesnaestodelni takt): O-dame ta. dorski i jonski modus i anhemitonska pentatonika. dy jcu.nat i kam Nakon trodelne najčešća je peterodelna mera. i drugi metrički oblici.rajh. 8).ri. bil---bU------------- rr hil------hil----------------o.J.0. Mnogob grupu orijentalnih Iestvica predstavlja tzv.. Mo----ra. ue-----shisk. Povezivanjem različitih mera nastaju nove kombinacije.e.> po Vper. mo-ri hi.na.. Tonalne osnove najvećeg broja albanskih narodnih pe u Jugoslavijr jesu eolski modus.. moli' qi .-Hb-o? o-dame ta- Druge mere. trodelna 3 + 2 + 3 (osmodelni takt) i dvodelna 3 + 2 i 2 + 3 (petodelni takt). askt ai qe H1-L LJjLr .. jo. Različiti uticaji. pored velike uloge ritma. eh. sastavljena od dvodelne i trodelne ili obratno (dvanaestodelni takt). dosta su retke.----ti------ret te 7ia.----- van. što zavisi od ukusa pevai tehničkih mogućnosti instrumenta koji prati pesmu..vari- T i-. nuk e du. Postoje.ces____ s'vet.da. Dy JCL- ra.i heksakordalni nizovi. e------net ^T Kushasht ai qe -v —v—=r $ rrin nder o -------------------rrin. a) Ambitus melodike veoma je raznolik — od male sekunde (primer br. Najveći broj pesama ima ambitus Durska Iestvica sa završetkom na trećem stupnju iznad t javlja se u pesmama Albanaca koji žive u Makedoniji.(2 + 3): i N(LTb'TUUh' 7KUh\ CL~ TThCLTLTTULTb.H.nin. 9). naročito oni sa Istoka. dok su lestvice druge grupe orijentalnog porekla. CL" TTUUZ. tona iznad tonike toga niza.re.nat i kom gje.. J = 72 p p p p p e____ shkoj ne [ k. sa c na a (primer br.nder o. Mo-ri Uil-ja. makam hidžas. In- ke. nw-rL la. melodika još snažnije odražava duhovno ustrojstvo svojih stvaralaca. o- da me ta------v&n. ma-Ut-o f'i pel. o d^mb'dhejtu/et-e.. U prvoj su grupi dijatonski penta-.e-. Tempo izvođenja oblika druge aksak-grupe sporiji je nego u Makedonaca i Bugara. Dosta je česta četvorodelna mera.-le. u muškim nego u ženskim pesmama (primer br.-la. obično u ovim oblicima: + 2 + 2 + 3 1 2 + 3 + 2 + 2 (devetodelni takt): ICush. Nije retka ni sedmodelna mera. oj! \ Đo t'i fojm. (3 + 2 + 2) + (3 + 2) i (2 + 2 + 3) J. novi oblici. Tonalne osnove većine pesama su lestvice iz prve grupe.

' ni .ta. konnyoft\ moj biL-ktu-ri-----ne Qysk se mJje per------kun.

nin ne je--leh---- Razvijenijim drugim oblikom služe se veštije pevačice.Uen-o buJcurme kish hi. Višeglasje. Njihovo dvoglasno pevanje je bordunskog tipa.. C + D itd. me nande i me te renkuar. hajde mashalla! 1 Prej Podrime na erdh haberi. sem u područjima Tetova. izuzetno u terenom dvoglasju. U drugoj grupi ima i oblika sa četiri melodijska stiha. Prvim oblikom služe se nevešte pevačice.. u-ne lo-nja. Ponekad se prvi glas pušta ispod drugog. U pesmama ovog oblika dvoglasja solist počinje. vet jena t'holla. ili ponavljanjem drugog stiha. B + C. hi- Uen. — . Najprostiji oblik jeste svakako pevanje ćele pesme jednim nelodijskim stihom. Naime. jeste kombinacija jedne vrste heterofonije i bordunskog dvoglasja.e stihovi vežu po shemi: A-j-B. U ovakvim pesmama pošto se otpeva ceo tekst jedne strofe odgovarajućom melodijom.B. a rede dvoglasno. a refren s proširenim završetkom dvoglasno.. samo se mestimično jedan glas odvaja od drugog. Svaka troglasna pesma ima mali uvod koji može biti dvojak. na tonici (-> primer br. naime. koji narod nazivljezaniqe e pret (glas koji dočekuje).- Uen. Počinju tim tonom. obično na poslednjem samoglasniku strofe. što izvodi drugi glas. Većina ovih pesama stvorena je dodavanjem refrena pesmi a dva melodijska stiha. Drugi glas.Han hoj. Oni se mogu podeliti u dve . Završetak : uvek unisono na tonici (primer br.ALBANSKA MUZIKA c) Formalna struktura melodije. Tim oblikom pevaju se i nestrofične pesme kojima . Žene pevaju u malim grupama od 2—3 pevačice u svakom lasu. ne počinje zajedno s prvim glasom već uvek nešto docnije. i to u više oblika. muške su pesme razvijenije i interesantije. sem poslednjeg koji se peva drugim. U trodelnom obliku pevaju se i tekstovi nestrofičnih >esama. Ovim oblikom formalne trukture melodije pevaju se i nestrofične pesme u različitim »mbinacijama stihova. 9VCL- kor m >—* e kish m kish e. Troglasno pevanje oni nazivlju: me iso. od drugog glasa koji takođe peva samo jedan pevač.) Najčešće su četvorodelne pesme. Najmanji strofični oblik sastoji se od dva melodijska stiha. 6). Pojedini melodijski stiho1 mogu da se ponove u različitim kombinacijama. posle prve fraze. Sadri. Retkost je pesma duža od četiri takta. ali ne i veliki broj. U ovim krajevima dvolasje se javlja u više oblika. koji čine većinu Albanaca u Jugoslaviji. ali obično se peva na a. Sem jednoglasno. i na oblike čiji le pojedini delovi menjaju kod svakog ponavljanja. 1 P O vjen mollaxhiu molla me na shite. ili na tom tonu izgovara tekst istovremeno s prvim glasom. hajde. kod nestroičnih pesama. VCL. peva na samoglasniku e (Primer br.je__ ha. Sastoji se samo 3 1 ) % kg j ^ E 0 j| Ah. Jedan od oblika jeste i taj u kome se pesma peva jednoglasno. Češći oblik je onaj od dva melodijska stiha i -r. ona se ne prekida već se produžuje za kraće ili duže trajanje. 3n je do^ta čest. Gege. bu ' hlLT u- > . On često upada i u sredini reci i s prvim glasom čini neku vrstu narodne polifonije. Ima i mnogo drugih oblika armiranih na sličan način. onoliko puta za koliko je stihova lovećan koji pasus pesme. ili iz država osnovni ton (toniku) na samoglasniku e.ta-. Mi. u drugom primeru ranovljeni stih je u zagradama. pra. dok drugi nekoliko pevača. Za višeglasje Toski karakteristično je njihovo troglasje. Hajde. Time se stvara bordunsko dvoglasje: i = 208 29 ovog dvoglasja da prvi glas peva samo jedan pevač. To proširenje melodije peva se kao koloratura. Stalno drži ležeći ton na tonici koja je i nota finalis. U tim e oblicima kod različitih pasusa teksta menja samo drugi meadijski stih. takode i po formalnoj strukturi. Uz ovakvo pevanje obavezna je ritmička pratnja defa. U toku pevanja spaiju se oba glasa ponekad u unisono na terci iznad tonike. Takvo proširenje može da bude i u sredini pesme ako je pesma duža. a ostali pevači nastavljaju pesmu obično posle prvog stiha: 13 J) = 208 ft l_________1 Oj. kao npr. Dvolasno pevaju žene danas samo po selima. ima i oblika od deset pa i četrnaest delova. Treći glas isto tako nastupa docnije sa drugim glasom ili čak i posle njega. pa čak i docnije. muškarci evaju i dvoglasno. Svi melodijski stihovi mogu la budu različiti: A 4. Amelodijskim stihom. Dosta je čest i oblik bordunskog dvoglasja u kojem drugi glas iz tonike povremeno silazi za veliku sekundu. Bmelodijskim stihom. Treba naglasiti da prvi melodijski tih (A) ima karakter parlanda.B -f C + D. Vet kena molla. i prvi i drugi glas pevaju melodiju. 12).0 bu. Prvi oblik je prostiji i najviše se upotrebljava. Drugi las kreće se uglavnom istim smerom kao i prvi glas. veoma ovisna o tekstu pesme. Toski oko Prespanskog jezera i delimično s leve strane Crnog Drima pevaju uglavnom troglasno.rupe: na utvrđene oblike koji se javljaju uz tekstove strofičnih jesama i ponavljaju se sa svakom strofom teksta. dok su u gradovima apušteni ovi oblici višeglasnog pevanja.. Tipično je za sve oblike ^ *= V $ V va. x>gata je interesantnim oblicima. i to tako da drugi glas sav tekst refrena peva samo na jednom tonu. U prvom iriloženom primeru tekst refrena je kurzivan. Shematski bi se ovaj oblik mogao irikazati ovako: A + xB ~ C + D. Si t'ia baj hallin i mjeri.. Stoga bi se. Troglasje Toski sastoji se od prvog glasa koji peva samo jedan pevač. u. Ukoliko su oblici veći od četiri dela. gde se peva i dvoglasno.Tlajn hoj_____ Dvoglasne ženske pesme ovakovih oblika veoma su skučene svim elementima. i + A + B + B. Sastoji se od melodije oju peva prvi glas i recitovanjem istog teksta na finalisu odnosno snici. A + A + B + C i s l . me haba. utoliko su i redi primeri.. Drugi strofični oblik su pesme od tri melodijska stiha za tri tiha teksta. «vaju uglavnom jednoglasno. Svi stihovi pesme u ovom slučaju pevaju se prvim. 0 i e. Interesantniji su oblici druge grupe na tekstove nestrofičnih lesarria. dok drugi glas leži na tonici sa istim samoglasnicima kao i prvi. Treći. i trećeg glasa koji peva grupa pevača. mo-re. me te mbajtur. Ako je ta kadenca duža. dok je drugi (B) raspevan i poletan lo najveće dramatičnosti.. ponavlja se.nemme al-. najčešći oblik dvoglasja. ovaj oblik mogao shematski irikazati ovako: xA + B.. Drugi glas prati prvi tako da. Ovu kadencu peva prvi glas-solista u slobodnom ritmu. 14). Gostiara i Kičeva. Višeglasje plemena Toski razlikuje se od onog u Gega. !___±A------------------- bibkur me kish hi- o Ka.0 Ff T - Ah. (Si t'ia baj hallin i mjeri. Prvi glas peva od početka do kraja — i to melodiju (vodeći glas). onda se i samoglasnik menja.rw lo-nja. Za razliku od ženskih.>.

Najomiljeniji ritmički membranofoni instrument jeste -> def. koje su okupile i veći broj učenika iz redova rad omladine. Prva. moj. Inspiraciju za! stvaralaštvo našao je u albanskoj narodnoj muzici i komp' Košta Manojlović (1890—1949). izvodi se mali dodatak. rrbn-te per ne je male zurle. Pod opštim imenom zumara Albanci označuju aerofoni in strument s udarnim jezičkom. kao i na završetku jednog pasusa teksta pesme. Hrvat Josip Slavenski (1896—1955) posizao je u više at za albanskim melosom. ko zitor i etnomuzikolog. Žene pevaju uz okretanje tepsije na sofri. Kavali su slični fvellu samo što su dvostruko duži (oko 80 cm) i sa mnogo više rupica (do 14). a nešto docnije upadaju drugi i treći glas. jednako ugl. J) JI J) J 1 fororne sili0 se ne hl-je nm. U zbirci za klavir »Melodije i ri Balkana« Miloje Milojević (1884—1946) obradio je albanske na »Pesmu iz Nerodimlja«. izvodeći dela domaćih i stranih ko zitora. U većim ansamblima ima najviše šest do sedam instrumenata. Muzički instrumenti služe Albancima u Jugoslaviji za pratnju pesama i igara kao i za samo instrumentalno muziciranje. Narodni muzički instrumenti. naročito u oblasti reproduktivne umet Najaktivnije među njima je svakako Agimi (Zora) iz Pri. duga je oko 40 cm. God. koji je na osnovu vk zapisa komponovao »Pesme sa Kosova« (»Rukoveti« VIII i 1896 i 1906) i hor »Prizrene. Gnjilanu.će. Peva se na samoglasnike e i o. mo/. a u okviru Oblasnog pozorišta izvode se i rete. ali su i veoma interesantna i impresivna. Prištini i Kose Mitrovici. upoznavajući svoje slušaoce sa dostignućima na ozbiljne muzike u zemlji i inostranstvu. Zajedno sa čitelijom često nastupa šarkija. kako aerofonim tako i kordo-fonim sviraju samo muškarci. Radio-Priština daje posebne emisije sa kc tarima. Ostali predstav nici aerofonih instruZURLAŠ IZ RUGOVA menata jesu velike i . Tehnika duvanja veoma je teška. Taj polazni ton uvek je tonika. Na svim pomenutim instrumantima sviraju seljaci Ali sem na zurlama i tapanu na kojima sviraju Cigani. Melodiju izvode unisono svi žičani i duvački instrumenti. grnate (klari jedne vrste tambure i defa. Redovito služi kao ritmička pratnja ženskom pevanju. To isto va Srbina Svetomira Nastasijevića (1902). i glissanda za veliku sekundu naniže ili čak i za veći interval. Instru menti sa dve cevi (diple) imaju ili isti broj rupica na svakoj cevi. Tonovi gornjeg registra dobivaju se jačim duvanjem. sastavljci harmonike. Na završetku pesme. a pratnju udaraljke. Ima jednu žicu i nalik je na crnogorske Veće izražajne mogućnosti ima čitelija. »Kanga e dhanderise« (Pesma mladoženje) i »Zoterij e : (Dame i gospodo). Na prvima se melodija izvodi jed noglasno. javljaju se i prvi albanski kompozitori. Uroševcu. Sa svojih šest rupica daje heptatonsku lestvicu. sličan makedonskoj šupelci. ~> Tapan ide uvijek uz -> zurle.^-^^ ALBANSKA MUZIKA Tilziub. pa je sem »Albanskih pesama« ( komponovao po jedan stav u svojim »Igrama i pesmama sa Bal (1927) i u orkestarskoj »Balkanofoniji« (1927). Propagirajući muzičku umetnost u šii slojevima naroda. Muzički folklor Kosova i Metohije privul već u XIX v. 1949 osnovana je u Prizrenu i Srednja im škola. sličan srpskoj fruli. moj. repi kim i saveznim festivalima. Na samoglasniku e izvija nekoliko tonova prema svom raspoloženju. U raznim pokrajinama on je druk čijeg oblika i veliči ne. L. a duva ustima. solističko i grupno. moj. ->■ gajde (koje se mnogo manje upotrebljavaju nekada) i -> dvojnice. a upotrebljava se i kao solistici strument. U gradovima postojali su ans zvani čalgidžije. služe za izvođenje melodije. Rudolf Bruci (1917). Ima jednu ili dve cevi sa 4—6 ru pica. na drugima cev bez rupica stvara bordunsko dvoglasje. kordofoni instrument kr vrata sa četiri žice. Ima dva registra. Na poro i druge svečanosti Albanci pozivlju ansamble sastavljene c telija i šarkija. uz koja treb: menuti društva u Orahovcu. -> Tarabuka se mnogo manje upotrebljava. kontrabasa i defa. »Makam uz Saz« i »Motiv iz Priz On je komponovao i »Kosovsku svitu« za orkestar. svestrani umetnik. naročito zbog vi Simfonijskog orkestra. kao Ramiz Sadiku u Peći. Među i posebno mesto zauzima Lorenc Antoni. Manje je cenjen labijalni aerofoni instrument nazvan bilbil (slavuj). jednak kratkom uvodu s glissandom — pevaju ga svi. 1 Jedan od najstarijih žicanih instrumenata je ljahuta (g Još danas se dosta često upotrebljava medu gorštacima za pj epskih pesama. na kojima su svirali Cigani. Na melodijskim instrumentima. U Prištini deluje Di prijatelja muzike.te. u Đakovici filikacke). Milenko Živković (1901—] Mihailo Vukdragović (1900). violine. koje je do danas sudelovalo skoro na svim pokrajinskim. pažnju srpskih kompozitora. klarineta. Kose Mitrovici i dr. autora simfonijske p »Viđenje Kosovke devojke« i orkestarske »Šiptarske rapso i Makedonca Živka Firfova (1906). rnu-d me shi- kon. Svaka žena ume da u njega udara. stari grade«. Drugi veoma česti ženski idiofoni instrument jeste tepsija ili tanjur. druga i četvrta žica. Dorde Karaklaić (1912). otvorena sa obeju strana. Izrađuje se od ve oma različitog mate rijala. Drvena ili metalna cev. U različitim kra jevima različito se naziva (u Debru pilipizge. 1 Uporedo sa bujnim razvojem muzičkog života na Kosovu Oslobođenja. Najomiljeniji aerofoni labijalni instrument je fyelli. 1 čalgidžije nestaju. koji je od samog početka podsticao stv: mladih kompozitora. Za razvoj profesionalne muzike na Kosovu ' je bilo osnivanje Radio-stanice u Prištini. koji je udario temelje nacionalnoj n E i ii-ri terzlut. ili 4—6 na jed noj a na drugoj nije dnu. Treća žica uglašena je za kvartv i služi kao bordun. ili pak svi zajedno. S Mokranjac u Prištini i Hajdar Dushi u Đakovici. iz kojih su mnogi svršeni đaci i stv nastavili školovanje na muzičkim akademijama i postali p muzičkog života i stvaralaštva u Pokrajini. Taj dvožični dijai instrument veoma je omiljen medu Albancima u Jugos Prati lirske i epske pesme. Za toskijsko troglasje karakteristični su česti glissandi. koji je među ostalim pesi obradio za hor »Dola ne pengjefe« (Izašla sam na prozor) i e miros (Moja lepojko). u kombinaciji duvačkih i žicanih ili duvačkih i udaraljki. U nedostatku defa udaraju i o tepsiju. ima 3—12 žica i instrument je hromatskog tipa. V< od čitelije. Drugi oblik kratkog uvoda u stvari je mala kadenca koju peva samo prvi glas. rede zurladžije. Značajne rezultate ostvarila su i druga kulturno-umet društva. Postoje mali ansambli žicanih instrumenata. »Frven veriu« ( duva). zamenjuju ih novi ansambli. a zatim u Prištini i Prizrenu Muzička odeljenja na pedagoškim školama. među k su Petar Konjović (1883—1970). od jednog tona koji peva prvi glas. Nakon toga prvi glas nastavlja pesmu. Prvi medu njirr je Stevan Mokranjac (1856—1914). Ivo L Kalinski (1913). Peći. On je obradio 4 narodne j za hor: »Hajde dul ćupa« (Izašla je devojka). Umetnička. rrtnte per ne Uje rrtn-te. Sazvučja ovog troglasja ponekad su oštra. Budućnost u Prizrenu. svirač diše kroz nos. Važnu ulogu u širenju muzike na Kosovu odigrala su kult -umetnička društva. duvačkih. tako da se ton ne prekida sve do kraja pesme ili igre. Emil Cossetto (1918) Glavna rasadišta muzičke kulture na Kosovu posle Oslobo postale su niže muzičke škole u Prizrenu. E-o. objavljene 1933 pod naslovom »Pesme z Skenderbegove«. dužine 30—40 cm sa 6 rupica. sastavljeni od ćemand (violine). V retko upotrebljava se karadyzen. Muzičkim folklorom Kosova i Metohije inspirisali su 1 novije vreme i drugi jugoslovenski kompozitori.

Albanaca u Jugoslaviji. Antoni je napisao veći broj vokal .

Crkveni zborovođa katedrale u Logronu i San Sebastianu. Uz to se istakao kao muzički pedagog i dirigent Simfonijskog orkestra i hora Radio-Prištine i KUD Agimi u Prizrenu. I 1956. Severin Kajtazi. y Basanta). 29. 5. Kao pijanist proslavio se osobito interpretacijom clavecinista te Bacha. — Isti. — DRAMSKA. Ginevrd). 1701. Concerti varii da camera op. Recuerdos de viaje. de Marliave. Rašiđ Krasnici. Klavir učio kod E. Fahri Begiri. Eufema. ALBERT. INSTRUMENTALNA: Ballelti. 5—5. Komponirao klavirske varijacije. ALBĆNIZ. 1687 posvetio je caru Leopoldu I zbirku Pletro armonico. etide i si. 12. »Koncertna igra«). Već tada dolazi na glas kao pijanist koji »svojom virtuoznošću i fan tazijom fascinira publiku«.: A. Mexico 1944. solo-pjesme: Deux morceaux de prose de Loti. ronda. Hinno et Antifone op. Barcelona) i u Parizu. 1875 u Leipzigu kraće vrijeme studira kod Jadassohna i Reineckea. prateći ga u WeimariRim. MGG. te solopjesme. orguljaš kompozitor (Logrono. Puna ne kanget popullore shqiptare. 1956. uz njega ostaje do 1880. prožet španjolskim koloritom. Azulejos (dovršio Granados). 1732. Caprici varii da catnera op. Pariš 1917. // ritorno dalla Capanna. Cazim Dushku i dr. Eustachio. Poduzimao je mnogobrojne turneje po Evropi i Americi. Šiptarski revolucionarni muzički folklor. Serra Crespo. 1694. — R. 6. godine. 20. Pariš 1925 (novo izd. Atbćniz. Plasencia 1951. — KLAVIRSKA: Piezas caracteristicas. El Lied en la obra musical de Isaac Aibiniz. Caterina da Bologna. Schering. Koc. značajnije su jedino solo-pjesme iz posljednjeg stvaralačkog razdoblja.) i crkvenu muziku (mise. 1682. DJELA: simfonijska suita Catalonia. — Isti. 11. 1686. 1899. provincija Gerona. 1951. Moracić. VI 1735). La B. 1964. Isaac Albeniz. — Ž. I. Već u petoj godi ni nastupao kao »čudo od djete ta« u Barceloni. Priština 1956. Slavenski. VI 1831). Simović. Najznačajnije mu je djelo tog žanra Iberia. Navarra (dovršio Deodat de Severac). španjolski pijanist. I. Merlin. Među ostalim muzičkim stvaraocima pažnju su svratili Vincenc Gjini (»Concerto grosso«. 1960. Studirao i u Parizu kod H. zatim i koncertiranjem. Uiride di pače. Folklori muzikuer shqiptar. dvije godine ka snije učio klavir kod Marmontela u Parizu. Od 1830 profesor je klavira na Konzervatoriju u Madridu i od 1834 dvorski orguljaš i muzički učitelj. autor »Prve simfonije«. — Isti. pobjegavši iz roditeljske kuće. Pirro. 5. navješćujući načinom oblikovanja prijelaz iz venecijanskog u napuljski stil. to su lirske impresije i slike jarko obojenih krajolika Španjolske. bogato instrumentirani. II martirio di S. dve »Albanske svite«. Uveo je moderni pijanistički stil u Španjolsku i odgojio gotovo sve istaknutije španjolske i južnoameričke pijaniste idućih generacija. komponirao ih je kao djela većih razmjera bliza operi i manjeg komornog tipa bližeg kantati. Na po vratku u Evropu nastupa u Londonu i Liverpoolu. Cantate e Oratorii spirituali op. 1948). Espaiia. Kange popullore Shqiptare (2 sv. Kao kompozitor dao je svoje najbolje u klavirskim djelima. Čitelija. Ostala Albenizova djela odaju kompozitora primarno pijanističke inspiracije. — Isti. Malaguena. Instrumentalna i vokalna dela pišu Esad Rizvanoli. valceri i dr. — VOKALNA: oratorij El Cristo. Herza i C. Lancelot. Annuario Musical. Isaac. a 1878 odlazi na usavršavanje F. Leipzig 1911. ALBENIZ.a Ballata. III 1932). Pauera u Londonu. Glasnik Muzeja Kosova i Metohije. a objavio je i tri zbirke albanskih narodnih napeva. Opere: Gli amici. 8. Lisztu u Budimpeštu. i 15.. ibid. IX 1663 — Bologna. Dobrivoje Baskić. RMI. To Nellie i dr. LIT. talijanski kompozitor (Carrati. radija i^gramofona. Suonate a due Violini col suo Basso continuo op. po čemu se pretpostavlja da je u to doba bio u službi carskoga dvora. Isaac Albeniz. — Isti. 1895. — E. 1894. 1712. 1968. moteti i dr. — CRKVENA: Messa e Salmi concertati op. Liszta u Weimaru. koja su izgrađena na albanskom muzičkom folkloru. BORBA ZA DJEVOJKU instrumentalnih dela. 1683. stekavši veoma velik ugled svojim interpretacijama Beethovenovih i Bacho - . Sin i učenik Matea. 23. Potekavši iz stare talijanske aristokratske obitelji bavio se muzikom samo kao »nobile dilettante«. 22. 16. Pariš 1956. R. Pepita Jimenez. Eugen d'. O nekim značajkama albanskog muzičkog folklora. 1958. — M. L'innocensa di S. DJELA. 1802. Albeniz. njemački pijanist. Priština 1962. Komponirane uglavnom u obliku minijatura (u ciklusima). 1687. »Zemlja se zaklinje«) i Zeqir. La Vega (prvi stavak nedovršene suite VAlhambra). Zvuk. između mnogobrojnih koncerata po Americi i Evropi boravio je najčešće u Španjolskoj (Madrid. puto vao po Južnoj i Sjevernoj Ame rici i izdržavao se najprije svira njem po kavanama i kabaretima. I. Na albanskom muzičkom folkloru izgrađuju svoja dela još: Isak Muc'oli. 1897—1906. dirigent i kompozitor (Glasgovv. Cantate da camera a voće sola op. — Komorna muzika. Enrico Clifford. 1959—60. Etudes musicales. 6 fuga i svita za klavir) i veoma nadaren. U najproduktivnije kompozitore na Kosovu koji nisu albanske narodnosti ide Redžo Mulić. Virtuozni pijanistički slog tih djela pod utjecajem je Liszta. 1896. 1689.: B. U to je vrijeme već zreo pijanist virtuoz. 10. Orsola. V 1860 — Campo les Bains. 4. III. komponirao djela za klavir (sonata i dr. 41—42. U instrumentalnim kompozicijama približava se koncertnom stilu Corellija i Torellija. Giobbe. —■ J. Antoni. 14. Schmitz. Laplane. 7: 1691. Pirro d'Albergati conte Capacclli. Albeniz et Granados. rano preminuo Halit Kasapoli. Sakać. španjolski pijanist i kompozitor (Camprodon. Coutts. Zarzuela San Antonio de la Florida. — L. IV 1855). // trionfo della grazia. 1914. 1959—60. — DRAMSKA. 3. H. — A. II. — G. koji jeuz kamerne oblike ostavio i nekoliko orkestralnih kompozicija (»Šiptarska devojka«. IV 1795 — Madrid. 1696. 1721. Marta Annunciata delVAngelo. Collet. Cantos de Espaha. Antoni. Correnti. a 1868 na Konzer vatoriju u Madridu (Mendizabal. 5. Sevime Gjinali. LIT. I. fantazije. istovremeno koncertira po Španjolskoj. // convinto di Baldassarre. I. III. Naročito se ističe kao dobar poznavalac instru mentacije. Opere: The magic opal. Llorens Cistero. 1687. 14. E. Seis danzas espanolas. 1947. 1893. Ać. Albanološka istraživanja 1. mazurke. 1719. 1697. Morle di Cristo. 1. prožeti snažnim dramatskim akcentima. po kojima je jedan od utemeljitelja španjolskoga nacionalnog stila. ALBERGATTI CAPACELLI. Therstappen. Iz među 11. — L. a bio je na glasu i kao violinist. s ustreptalom metodikom u stilu cante flamenca. — H. Schuberta i Chopina. 2. II. Frati. Kaladojne. vokalnih i instrumentalnih dela i dr. Senderos espirituales de Albeniz y Debussv. Notas ineditas sobre el virtuosismo de Isaac Albeniz y sa producion pianistica.ALBANSKA MUZIKA — ALBERT 31 1875 nastavlja studije na Konzervatoriju u Bruxellesu (Brassin. Sarabmdl e Gighe za gudače op. Pireneji. Compta). Nastavljači misije Stevana Mokranjca na Kosovu i Metohiji. Dupont. Jedna decenija muzičkog života na Kosovu i Me tohiji. Rad VI kongresa folklorista Jugoslavije. VI 1909). Kange popullore te Shqiptareve te Kosove-Metohis.). I. 1699 i II Principe selvaggio. 10. I i II. Suite ancienne. Antoni. Rad kon gresa Saveza folklorista Jugoslavije. — J. ibid. Muzičke novine. u odsječenim ritmovima narodnih plesova. Mateo (Antonio Pćrez ds). Uloga individualnih stvaralaca u razvitku savremenog albanskog narod nog pevanja na Kosovu i Metohiji putem štampe. San Petronio.. Za madridski Konzervatorij napisao udžbenik Metodo completo de piano (1840). Središnja su mu djela oratoriji.. koji se služi i tekovinama savremenog muzičkog stvaralaštva. Gazmed Zajmi. 1699.. 1690.: 5. 1714. Skopje 1968. Ljubljana 1960. 1905—08. 1691. 1702. Oratoriji: Nabuccodonosor. a izraz. pretežno lirskog karaktera. mnogobrojne etide (»sonate«). J. 59. Redovnik. Usprkos tome ušao je u red najznačajnijih kompozitora bolonjske škole na prijelazu iz XVII u XVIII st. O šaljivoj lirskoj poeziji kod Šiptara na Kosovu i Metohiji. — H. A. Jeta e re. MGG. Napisao: Instruccion metodica especulativa y prdctica para ensenar a cantar y a laner la mušica moderna y antiqua. — L. Quatre melodies de F. 1729. Kalkbrennera. Rhapsodia espanola (orkestriraliEnesco i Casella). sa vie-son oeuvre. Gjurmime albanologjike. Zadruga. trilogija El rey Arthur (I. Priština 1951. Akil Koci. 5. 1688. Metrički oblici u šiptarskoj narodnoj muzici. ciklus od 12 »slika« različitih španjolskih krajeva. 83. 1963. Motetti et Anti/one op. oko 1755 — San Sebastian. Plana. — L. Oltilia. —■ VOKALNA. Richtera u Beču i F.. 1950. Njegov muzički govor kreće se u širokom dijapazonu od citata albanske narodne melodike do približavanja ekstremnim pravcima zapadno evropske muzike. Rhapsodia cubana. 1715 i dr. — Isti. Pedro (A. Geschichte des Oratoriums. Zef Tupeci. Plana. Zvuk. ALBENIZ 2. Gevaert). Suite esponola. više kantata. ibid. 1687.). Mark Kafinari. Albeniz su vida inquieta y ardorosa. Sagardia. — Š. Buenos Aires 1950. — J. približava se u zreloj fazi harmonijama i zvučnim bojama francuskih impresionista. Musicisti e cantanti bolognesi del Settecento. 4. 1705. Narodno stvaralaštvo. 1696. Sinibaldo. Pletro armonico composto di dieci sonate da camera op. Narodno pevanje kod Šiptara. 1951. Krist Lekaj (kantata. 5. — 5. LIT. Iberia. Raux-Deledicque. IV 1864 — Riga. španjolski kompozitor (?.

VII 1604 — Konigsberg. članci.: Arien I i II. Zulauf (1955). Historijsku važnost imaju njegove dvosta' sonate za čembalo u kojima nakon Allegra slijedi drugi stai obliku plesa (Minuetto ili Giga). Henrico (pravo ime Heinrich Weis burg von Biswang). U p često upotrebljava rastavljene akorde (-> Albertinski basm DJELA: oko 36 sonata za čembalo (8 sonata štampano je 1761 u Ai damu pod imenom njegova učenika G. belgijski kompozitor (Antvverpen. De Toverlantaarn.). 7. Concerti per ehiesa e per camera. 1645. LIT. . suitu u G-duri H. Die moderne Oper vom Tode Richard Wagners bis zur Gegenwart. Tragaldabas. J. 5 Bagatellen. 2 oboe i 2 trublje. (-* Murky). S. Pente (1922). Corvdon. Poeti minori del clavicembalo. Alberts Arien. je u razvoju njemačke ranobarokne vokalne lirike središnja ličnost između H. Mattheson. violinsku sonatu u A-duru obj. suita Aschenputtei op. Muller-Blatlau. Izeyl. Oblicima i umjetničkom dotjeranošću svog muzičkog izraza Albertove Arien dale su visoko estetsko mjerilo i putokaz punom razvoju njemačkoga baroknog Lieda. mahom prigodne. — VOKALNA: Arien u 8 dijelova {Ersler Teil der Arien oder Melodeien etlicher teils geistlicher teils weltlicher. 1895. 1902. Leipzig 1930. 1897. DJELA. Opere (ukupno 21): Der Rubin.— H. Der Improvisator. Raupp.. prešao zatim na neoklasicizam. RMI. 1737—40.: E. 1918. IX 1685 — 18. 1946 i Tornooi. I. Albe Osobito se često primjenjuju u klavirskim djelima iz druge ] vine XVIII st. Kain. suita. Serato). —■ J. E.. MGG. njemački kompozitor (Lobenstein. A. op. — H. 1645 (u povodu stogodišnjice Univerziteta u Konigsbergu. talijanski violončelist (Saludecio. konce simfonija i dr. Istel. 1713. talijanski kompozitor. koje su najvećim dijelom zaboravljene. Het Vraggstuk der Toneeln 1929. Fischer. Eugenio. 20. studirao zatim u Berlinu (H. Het Beestenspel. ALBERTI. oko 1720. Mister Wu. duhovne pjesme. b.und Westpreussen. a oblici su im raznolični: ima jednoglasnih i višeglasnih strofnih pjesama (među tima se javljaju parodirani napjevi poljskih i francuskih plesova i pjesama). Preradio za klavir niz orguljskih kompozicija J. 1626 zarobljuju ga Šveđani. koje idu E. muški zbor i orkestar. 1893. Grundlage einer Ehrenpforte. 1903—04. Martin (1931). 1910 i — Isti. 16. u kojoj daje impresivnu sliku sredine i likova. Kriegera i J. Scheina te A. Van der Velde). poslije 1918 pristaša ekspresionizma. \ (1927). pjesma Ananki. 1893. Ghismonda. dijelom polifonički. Geschichte des neuen deutschen Liedes. Die schivarze Orchidee. ALBINI. kantata. 2 klavirska koncerta: u h-molu op. isprva slijedi Wagnera. 1622 učio kompoziciju kod svojega bratića H. Musikgeschichte von Ost. 1951. Bio je violinist i dirigent na dvoru grofa Bor nija. kor zitor i dirigent (Županja. oko 1710 — vjerojatno Rim. Dach i dr. 18 1933). među znatnije njemačke opere te vrste. trio-sonatuuh-moluobj. Geschichte des deutschen Liedes vom Zeitalter des Barock bis zur Gegenwart. sonata za 2 violine 1706. M. Leipzig 1923. talijanski kompozitor i nist (Bologna. Heinrich Albert. — Moteti. Od 1933 sekretar belgijske nacionalne radiofonijske službe.. — Komorna muzika. Domenico Alberti. Oedipus Rex itd. polifoničkih zbornih stavaka i kantatnih kompozicija uz pratnju instrumenata. DJELA. Lottija. Kasnije se priklanja verizmu i operom Tiefland. 20. 1904. Diplomirao 1901 na Liceo Musicale u Bol (F. (C01 U violinskim sonatama majstorski iskorištava tehničke moguć instrumenta. ta za gudače i 2 trublje. U kompoziciji eklektik. Mu'ller. 1905. XII i XIII). sklon ekstatičnom izrazu. VFMW. — L. IV 1901 —). I. F. 1921. Der Stier von Olivera. Rii 26. 1904. itd. transkribi prerađivao staru literaturu za violu da gamba. 1951. Wirth. Muziku studirao u zu i tamo 1893—95 započe mjetničku karijeru kao diri . priredio novo izdanje Bachova djela Das Wohllemperierte Clavier. W. 11. — Opere: Endimione. ALBERT.: J. X 1651). Die Witwe von Epkesus. 1638 —50. God. postiže trajniji uspjeh. Vlaamse Suite. svjetovnog i duhovnog sadržaja. Jedan od prvih predstavnika suvremenog smjera u flamanskoj muzici. Olimpiade. violu i kontrabas. Beckmann (Das Violu 5 sv. LIT. k' za flautu i gudače. Scenska muzika za djela: Me von Nymeghen (srednjovjekovni misterij). odmjerenom ornamentacijom i izražajnim načinom predstavljaju uzore ranomonodijskog stila u njemačkoj pjesmi. 1721. Ein Kiinstlerund Menschenschicksal. 1899. 3 koncerta za 2 flaute i gudače. dobili su ime po talijanskom kompozitoru D. 1907. 1950. H. Passacagliu obj.: F. Les Marrons du feu (A. 6. — H. 4. NOVA IZD. 8 Klaviersliicke i dr. — G. 1903. Dritter Teil der Arien . Arestija (kontrapunkt). Miinchen 1925. gdje 1630 dobiva mjesto orguljaša katedrale i nastavlja muzičke studije kod J. J. Moser. zborne pjesme. S pijani M. — DRAMSKA. Leipzig 1911. suverene tehnike. Francka. Fremde Melodien in H. — "? stenberg. Bacha. a nekoliko ih je i sam spjevao. Becker). 1623—26 studirao pravo u Leipzigu. 1884 i u E-duru op. uvertira za 4 gudača i trombon. I. 1953. švicarski violinist i kompozitor na prij u XVIII st. obuhvaća višeglasne i jednoglasne pjesme i korale uz generalbas. An den Genius von Deutschland za zbor. — VOKALNA: Wie wir die Natur erleben za solo-glas i orkestar. — Kla djela. Kretzschmara (DDT. R. 1888. Flauto solo. 1947. I. 1900. II 1751). 1919.: ALBERT. 1912. Straussa. NOVA IZD. . 1886. Eugen d'Albert. MGG. sonata za violinu i b. Mnogo smisla za muzički humor pokazao je u sažetim komičnim operama Die Abreise i Flauto solo. osnovao Nuovo Quartetto Romano. 1921). 1887 i op. koncert za violončelo u C-duru. Braunschweig 1933. ALBERTINSKI BASOVI. Studirao na Konzervatoriju u Antwerpenu. Izraziti vokalni kompozitor. 1916. a od 1726 zborovoda u crkvi S. Hamburg 1740. 1930. 33. 2. Od 1924 muzički savjetnik i dirigent avangardnog kazališta Vlaamse Volkstoneel.c. Oslhoff. prokomponirane kantatne »arije« i monodije koje produhovljenošću melodijsko-harmonijskih linija. ALBICASTRO. sonata za 4 gudača. Kretzschmar. 1903. G. 1929. H. Bio i virtuoz na violi da ga: Komponirao kraća djela za violončelo i klavir. a oko 1945 na dodekafoniju. Stobausa. 1686 upisan je bio kao student muzike na Un zitetu u Levdenu. — VOKALNA : Oratorij La Vergine Annunziata. Die toten Augen. MGG. Glavno njegovo djelo. — Zborna solopjesme. Ander Teil der Arien . Regina Coeli. Galatea. Osobito su značajne pregnantne. Srećko. napisao Beetk e le sue cinque sonate per vi cello (1923) i Gli slrumenti > cali moderni (1936). M. je u Bologni. LIT. 8. osmerodijelna zbirka Arien. — W. Učenik C. IV 1881 —). Tijl (A. Giuseppe Matteo. INSTRUMENTALNA : simfonija za gudački orkestar i 2 ti 12 simfonija za 4 instrumenta. jednoglasne. 12. Gernot. A. Živio je u Holandiji gdje je oko 1700 izd Amsterdamu veći broj trio-sonata. ciklus tricinija u 12 dijelova..) kao »muzikalna spona« uglazbio je mnoge njihove pjesme. Musikaliscke Kiirbs-Hutte. pjevač ij balist (Venecija. Die Abreise. Pisao i muzičke kritike. Minellija i F. obj. simf. ORKESTRALNA: četiri simfonije.. Jozzija). DJELA: opera Cleomedes. —■ Dva gudačka kvarteta: op. blizu 60 solo-pjesama uz klavir. 1893. Blizak je stilu talijanskih majstora XVII st. Tiefland. — DRAMSKA: komična opera Europa oulvoerd. As. 1740). E.. Torrefranca. sole i orkestar. Baleti Huma 1929. ALBINI. Giovanni in Monte. Albertijevi Allegri vjere su prvi primjerci toga oblika u literaturi za čembalo. 1947 (muzička historija ilustrirana pločama). Sirocco. XII 1869 — Zagreb. Revolutionshochzeit. 1898. violinskih sonata. zu guten Sitten und Lust dienender Lieder. Eugen d'Albert. Karei. Lucifer del). Nakon mnogih neprilika vraća se 1628 u Konigsberg. pučki obojene. 1912. Bernoulli s predgovorom H. Liebesketten. Komponirane su dijelom monodijski. — Napisao: De Evolutie von de Muziek von de Oudheid tot I ven. Le origini italiane del romanticismo musicale. Rosenwald (1931). u operama. monodija u talijanskom stile recitativo. jednolična f rastavljenog trozvuka koja se u klavirskoj literaturi često p ljuje u lijevoj ruci kao pratnja melodije. a od 1939 vicedirektor flamanskoga muzičkog odjela radija. Singspiel Prussiarchus ili Sorbuisa. ORKESTRALNA: simfonija u F-duru op.: violinsku sonatu u a-molu obj. Die verschenkte Frau. God. 2 sv.. strofne pjesme. Torino 1930. Shiitza u Dresdenu. Učen Biffija i A. Ušavši u konigsberški krug baroknih pjesnika (S. npr. 1932. Konigsberg 1931. za koje je komponirao više scensko-muzičkih djela. Heinrich. 1951. de Musset). 1909. metoda solfeggia. 1737—40. uvertira Esther op. 1635 (sačuvane samo dvije arije). ravnomjerna. — Više klavirskih kompozicija: sonata u fis-molu. ALBERTI.32 ALBERT — ALBINI vih djela koje su smatrali nedostižnim. 1924. 1933. U solo-pjesmama bliz je po sadržaju smjeru R. d'ALBERT DJELA. Vitalijem izvodio staru i suvremenu komornu muziku. sačuvan samo libreto). Domenico. Mai nija (violina) te P. 1886. kom 3 violine. U instrumentalnim djelima nadovezuje se većinom na Brahmsa. 12 koncerata obj. — H. Mittelalterliche Venushymne za tenor. Na putu u Varšavu. 8.

God. ALBINI janja Matice hrvatskihkazah . S.Um vremenu djelovao u Beču slobodan umjetnik-kompoz Kasnije u Zagrebu vodio torsko-pravno zastupnii Osim toga aktivno je sui vao i potpomagao rad i n.Gradskog kazališta. —1902 bio je dirigent i 191 19 direktor (s kraćim pre' ma) Zagrebačke opere.

Tomaso Albinoni. Barun Trenk (praizvedba 1908 u Leipzigu. Stolzera (DDT. Cinque sonate per violino solo. Lhotka). 1961. 6. 1906. Balletti tre op. God. mimička slika Svečanost ukratvićevu dvorcu (Zagreb. 15. B. 1701. je uređivao publikacije Musikforschung. I 1732 — Miihlhausen. balet Gorski duh i jednu misu. Sachs. Madame roubadour. Koncerti su mu formalno dotjerani. Igrokaz Pepeljuga. Predavao je solfeggio i pjevanje te napisao i nekoliko priručnika. II Tiranno eroe. Na Muzičkoj akademiji u Budimpešti završio studij klavira (S. Nakon kratkoajnog djelovanja u Diisseldorfu otišao 1838 u Petrograd. mate e Balletti a tre op. 3. Maria Anna Marzia (zvana Marietta). VI 671 — 17. Rubinsteinom suosnivač (1860) Moskovskog konzervatorija. rio. violončelist (Elberfeld. Rossinija. ob die Musik beim Gottesdienst der Christen zu dulden ist oder nicht. Klinda. 1773). — Izdao djela Th. A. Zvuk. od 1939 vodio muzikološki institut u Berlinu. Širola. pored B. 1707. Alexander Albrecht. 1703. 8. Humoreska. INSTRUMENTALNA: devet Sinfonie a auattro (u rukopisu) I Sinfonie e concerti a cinque op. Hrvatski kompozitori i njihova djela. Schnabela u Breslauu. 1761. Sorgea). Od 1921 bio je ujedno i dirigent katedralnog zbora s kojim je izveo više oratorijskih djela. Prijateljevao je sa P. — Izdao zbirku crkvenih kantata za sve godišnje blagdane: Musikalisches Lob Gottes in der Stille zu Zion. Didone abbandonata. 1764. 1919. solo-pjesme. sin Karla. je. — »"Srećko Albini. 4. 7. Hans Albrecht. 20. kantata Marathon. Milanu. 1765. Moser. Glinke). Lupija. 2. — A. — A. — Oratorij Heroische Ballade. 1700.nskoga kasnog baroka. Lupus Hellinck und Johannes Lupi. 1925. LJELA. Brennecke i H. od 1907 djelovao u Bratislavi kao orguljaš i profesor na Gradskoj muzičkoj školi. 1940. Hatze. 8. — KOMORNA: gudački kvartet u Dduru. — Zbornik Hans Albrecht in Memoriam (urednici W. Adlunga Mušica mechanica organoedi i Musikalisches Siebengestirn. Hrvatsko glumište. 2. Pjesme za glas i klavir. Palmotić) i Rikard III (Shakespeare). Ondje bio dirigent Dramskog kazališta. // Trionfo d'Armida. IV 1898). Čajkovskim. 1925—37 nastavnik u Essenu i Wuppertalu. Trattenimenti armonici 'r camera divisi in dodici sonate op. ALBRECHT. L'Ermengarda. izmjenjujući ih vješto s naglašeno osjećajnim arijama i tiično romantično-operetnim rekvizitima. Dvorska opera u Beču. Neros Ende. VI 1893). 8. 1701. L'Ardelinda. XI 1901). 2. 1726. najznačajiji instrumentalni kompozitor u posljednjem razdoblju veneci-. Operete Nabob (praizvedba 1905 u Beču. Opere (ukupno 48): mobia. Chase. 7. 9 0 12 koncerata u zbirci). VII 1958). Sei sonate da chiesa op. XI 1908). Dji nagoviještaju budući simfonijski stil. F. 1. C. — Jav:ske kompozicije. 16. 20. 1936. Schering. E. Kao orkestralni dirigent gostovao i u inozemstvu. S. V. Kassel 1962.« Najviše uspjeha potigla je opereta Barun Trenk koja se nakon praizvedbe u Leipzigu ivodila na mnogim evropskim pozornicama (Njemačka. Studirao na Konzervatoriju u Leipzigu (H. II 1915). 1952. 1911—13 operni dirigent u Chemnitzu. Pariš 1912. Ko. njemački muzikolog (Magdeburg. Živio zatim u Dresdenu. 1695. Sv. 9—12. Acloque. Haase). talijanska evačica. svitanje). 1929. III 1863). 1. a obogatio je repertoar i standardnim jelima stranih kompozitora. 33 ALBINONI. ig. ne■olog. 1848. ■ W. Na prvim rojim štampanim djelima potpisivao se dilettante veneto a od 711 nadalje mušico di violino. agreb. ALBRECHT. Giazotto. 68. Učio je kod J. V. oko 1704. The Music of Spain. Abhandlung iiher die Frage. u Petrogradu. Uz to je od 1947 direktor ustanove Landesinstitut fiir Musikforschung Schleswig-Holsteina. Od njegovih muzičko-historijskih djela važni su katalog rukopisa koji su se čuvali u knjižnici Petrogradskog konzervatorija i brošure o Petrogradskom konzervatoriju (1891). Acta Musicologica i Documenta Musicologica. od 1871 inspektor svih carskih orkestara. Bach. talija i dr. DJELA. vjelchen einige Menschen gegen die Musik von sich blicken lassen. Muzikologiju studirao na Univer zitetu u Berlinu (J. 1694. Firenci. S.: S. Objavio anonimno Gedanken eines thuringischen Tonkiinstlers (u povodu polemike između F. Versuch einer Abhandlung von den Ursachen des Hasses. LIT. Parizu. br. Rumunjska. Wolf. Berlin 1923. Konjović. DJELA: Four Latin Plays of St. LIT. i. a 1853 gostovala je s :likim uspjehom u SAD i Južnoj Americi. 26. Johann Lorenz (Magister Albrecht). 23. Miiano 1945. Albert. Bartok) i kompozicije (H. što upućuje na to da je prešao u rofesionalne muzičare. Komponirao je kraća vokalna i klavirska djela. K. jndon 1961. B. str. Novak. Blume. II 1906. M. The Sonatas of Albinoni and Vivaldi. VII 1842 — 9. II 1894). američki muzikolog (Philadelphia. Sonate a tre op. je značajan kao kompozitor vedre muzike. 4. njemački muzički pisac i kompozitor (Gormar. Prerađena pod naslovom Bosonoga plesačica. — Kompozicije za klavir i orgulje. VII 1899 —). Griselda.: G. 1694. — DRAMSKA. L'Astarto. zborovi. Od 1854 violončelist Carskog kazališta u Moskvi. Londonu. članci u zbirci Historisch-kritische Beytrdge F. evala na najuglednijim opernim pozornicama Evrope (La Scala Milanu. 5. 1934. Tomaso Ibinoni. — Kantata Četiri idišnja doba za muški zbor i orkestar. klavirski kvintet u E-duru. 1740. oko 1722. alt (Citta di Castelo. 23. Sonata per violino solo e basso continuo. DJELA: dvije simfonijske pjesme. premijera: Zagreb. AML. — Komorna muzika. III 1900). 1764 i djela J. Studirao na Univerzitetu u K0benhavnu. God. za dvor Miinchenu. LIT. — R. 1907. od 1937 kao bibliotekar. zatim dirigent njemačke i od S40 ruske opere (dirigirao prvu izvedbu opere PycAau u JJwd- ALBRECHT. nakon trogodišnjeg usavršavanja kod G. zborovi. violinist i kompozitor (Poznan. 30. Pragu. njemački kompozitor i dirigent (Chemnitz. Ko. I. Thoman. Marpurga i G. Varijacije za trublju i orkestar. Hans. Dirigirao je i simfonijskim koncerima. oko 1716. a od 1892 bibliotekar Carskog kazališta. Reger). posebice za obou). J. Koračnica Hrvata. — Isti. Vilhar. III 1826 — Ville d'Avrav kraj iriza. olone e continuo. Rhausa. pjesme uz orkestar i uz klavir. 1950. oko 1716.). premijera: agreb. 7 i op. ALBRECHT. Paumgartner. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Šipkova ružička. 8. DJELA: Die Auffuhrungspraxis der italienischen Musik des 14. Berlinu i dr. op. u Leipzigu. VI 1894). DJELA: Grundliche Einleitung in die Anfangslehre der Tonkunst. amburgu. 65). jug. lersa. zbor i orkestar. W. 1966. I 1750). — DRAMSKA: opera Maričon (Zagreb. Ije je neko vrijeme bio violinist opernog orkestra. X 1836 — Moskva. Konstantin Karlovič. Journal of the American usicological Societv. 1708. Zatim je. I. MGG. premijera: Zagreb. sin Karla. Alexandcr. C. III 1902 — Kiel. 1701. LIT. ALBRECHT. '. Slovenska hudba. Berlinu. A. Miletić. — /. sonatina za 11 instrumenata. je komponirao tri gudačka kvarteta. New York 1941. Legrenzija. 1732. 1722. od 1942 predavao (1955 profesor) na Univerzitetu u Kielu. L'Inganno nocente. 1947.ALBINI — ALBRECHTSBERGER lobrovoljaca (od 1926 predsjednik) i bio jedan od utemeljitelja ) ruštva prijatelja kazališta. A. dirigent. ALBRECHT. Koessler). 1960. Komponirao je opere za venecijanska azališta (poznato je 48 dovršenih). III 1890 —). prvobitno jutarnja serenada. MU/ia M. Scipione nelle Spagne. Flaccus -> Alkuin ALBONI. II Radamisto. — VOKALNA : komorne kantate i arije (rukopisi u bibliotekama Bologni. alet Na plitvička jezera (Zagreb. The Baroque Concerto. Nezoman. Pougin. 1925. Caspar Othmayr. jer je obradio 2 fuge iz trioso-ata op. LIT. J. Scenska muzika (Goethe. Ratna und Sita. VIII 1885 — Bratislava. A. — A. kompozicije za violončelo i klavir i dr. J. — Crkvene kompozicije. C. Kao direktor i dirigent Zagrebačke opere izveo po ivi put više opera suvremenih jugoslavenskih kompozitora (B. 1923. '23. 1857—60 učio je na Konzer vatoriju u Leipzigu. 1716 i 1722. — K. Marietta Alboni. a od 1954 njemačkog muzičkohistorijskog arhiva u Kasselu.: E. Sa N. F. Sa N. ALBINUS.: F. II. kantata Šuhajko. Marietta Alboni II izd. 1872 osnovao je petrogradsko komorno udruženje. DJELA. Madridu). zvukovno bogati (komponirani su i za du-ače. 1908. B. Marcella i A. Tomaso. W. Pjevanje učila u Bologni. Wesselom izdao je tri zbirke ruskih vojničkih. od 1758 orguljaš u Miihlhausenu. telodijski inventivni. — Opere: Jeljena. God. homofonički. — Klavirske kompozicije. 1932. 1951. 1919. Od 1850 poučavao je pjevanje u Gatčini. 14. LIT. njemačka obitelj muzičara koja je djelovala Rusiji. 1927.: A. talijanski kompozitor (Venecija. — R. i na University of Pennsylvania (1931 doktorirao) gdje djeluje od 1923 kao nastavnik. 12. eschichte des Instrumental-Konzerts. slovački kompozitor i dirigent (Arad. 8. Othmavra i G. jug. IX 1807 ■ Gatčina. 1950. ALBORADA (španj. Nicholas from the I2th Century Fleury . gdje je 1842 debirala. 8.: F. 1946. Bratislava 1964. 6. Vivaldija. Ciro 1709. Pored strogo polifonički građenih stalka javljaju se mjestimice i slobodnije oblikovani. / veri amici. 1914—15 u Neisseu. Sjećanja na Srećka Albinija. scenska muzika l drame Pavlimir (J. 3 i 8. Amosa. J. rtamene. Mala baronesa. oko 1711. Engleska. Bersa. 1724. Karl. Hutchings. Spomienky a tužby. H. A.). Geschichte des Violinspiels. H. 29. Studirao muziku u Leipzigu. Marpurg. raizvedba 1909. 1904. koja se izvodi na instrumentima dulzaina i tamboril (-»ubade). Čini se da je njegovu mziku osobito cijenio J. II prodigio delV innocenza. God. I. U svoja djela nosio je »svježinu slavonske narodne melodike i vedrinu naših ola. Hmškovsky. K. I 1961). prigodom svadbenih rečanosti bavarskog kneza izbornika Karla Alberta. Jahrhunderts (disertacija). Hornbostel). Učio vjerojatno kod G. 1768. Vrativši se u Petrograd bio je 1860— 72 violinist tamošnje talijanske opere. violinist (Petrograd. Faust"). trio za 2 violine i violu. Leben und Werk. 31. Otto Edwin. Leipzig 1927. — VOKALNA: Marienleben za sopran. 1933. zatim vrsta španjolskih (i to osobito galicijskih) narodnih medija. a od 1936 djeluje kao dirigent u Stettinu. kozačkih i mornarskih pjesama. Sitt. a 1722. 1715. od 1951 i Bachova instituta u Gottingenu. Kovačević. Bratislava 1959. AML. 1930 i Die Briicke. Max Richard. Evgenij Maria Karlovič. ORKESTRALNA: uvertira Tomislav. 1725 (prva opera u Ve-:ciji na Metastasijev libreto). Concerti a cinque op. LAmor di figlio non conosciuto.).

7. Johann Georg. God. III 1809).Playbook. Musician. Kao dječak pjevao u crkvenom zboru i učio general-bas i orgulje kod L.. Kasnije je u muzici sticao znanje kao samouk. A Census of Autograph Music Manuscripts of European Composers in American Libraries. E. 1953- ALBRECHTSBERGER. Pittnera u rodnom gradu. Francis Hopkinson. 1938. II Muz. austrijski kompozitor i muzički teoretičar (Klosterneuburg. 3 1736 — Beč. I. 1935. Poet and Patriot. . 3. 1755—57 bio je orguljaš u Gyoru.

Amor toma. kompozitora i pedagoga. Krehla (Leipzig' 1921 poučavao klavir u Firenci. 1911. 1908.a. M. 14. Eitner (MFM). VI 1631 — Prag. književnik E. potpuno šlep odlazi u Beograd. Pezzi infantili. Komponirao je vokalna djela (glees. I. Henry A ldrich of Christ Church 1648Oxford 1960. 1958). na engleskom s komentarom obj. ALCUINUS -> Alkuin ALČEV. Geering (Ps und geistliche Gesange von J. — Isti. zatim L. oko 1673 — ! 1708).34 ALBRECHTSBERGER — ALEATORIKA (1949). isprva kao njezin član. Thiirlings (2. 1907. Zwingliana. 1703. Klavierschule fiir Anfdnger. je isti (Liederbiichern der ] nistenzeit). a isto je tako i kod toričke kompozicije. francuskoj muzici. A. 1808. salmi za solo-glas i instrumente. — DRAMSKA. Merrick. NOVA IZD. 1951. Kurzgefasste Methode. više solo-kantata. F. izabrana teoretska djela (J. Busi. Vincenzo Albrici. solo-pjesme. Innsbruck. Kantata za vokalnog solista. Od 1772 djelovao je u Beču kao dvorski orguljaš. Zur Geschichte der Musik und des Theaters am Hofe der Kurfiirsten von Sachsen. Tokata. — Zbirka dečjih pesama za glas i klavir. 1844.: dvije simfonije. Dubi. Bavi se i muzičkom kritikom. ako se igra bacanja kocke izvodi s više ko broj je mogućih kombinacija vrlo velik. God. Poslije smrti saskog kneza izbornika Johanna Georga II (1680) odlazi u Leipzig za orguljaša crkve sv. Con za violinu. 2 sonate za violinu i klavir. 7. Schramek-Kirchner . Noye's Fludde (misterij. Pirros Incoronazione di Dario. 1698. Curlezc River (parabola. Prvi primjeri potječu od R. 1951. A. 30 fuga za čembalo ili orgulje obj. Bei (Zwingliana). d mento za flautu i klavir. Stjepana (nasljednik W. 1660 putuje u pratnji švedske kraljice Kristine preko Stralsunda u Stockholm. Die Vokalmusik in der Schweiz zur Zeit der 1 mation. G. Monteverdija. Učenik G. L IT. mise (5-glasne) uz i mentalnu pratnju. catches. Hummel i I. psalmi. Ko. 1964). Albumblatter op. filozof. L'Italia humiliata. suita za violončelo i klavir. La Fortezza. osim toga počasni dvorski dirigent vojvode od Man Uz to trgovac muzikalijama. 1698. — VOKALNA. 1790 (II izd. Ouverture breve. II izd. Po stilu bli. XI 1550). Geschichte des Instrumental-Konzerts. 3 psalma i 3 duhovne pjesme obj. zatim je ponovno u Dresdenu. 1951. na talijanske i njemačke tekstove. velik bro rijanti u kojima se djelo može izvesti. Opere: GVInganni amorosi. ofertoriji. Učio možda kod Carissimija na rimskom Collegio Germanico. Festschrift Friedrich Blume. 1699. STMW. arije i ariette. naziv za ->■ Charakterstiick. s. 39 Canti sacri. upravljanom slučaju (njem. 1654. — Isti. S. Busonija {3 Albumblatter za klavir. Thiirlings. Le due Auguste. Leipzig 1905. 1909. Nakon penzionisanja ponovo direktor Niže muzičke škole u Titovu Ve lesu (do 1968). Bologna 1891. Furstenau. ORKESTRALNA: simfonija. pa se zato radi o dirigiranom. Cosmas Alder. Goas. 1949. — V. Dante. moteti. 1855). Oprečan prethodnome je post gdje kompozitor definitivno fiksira cjelinu kompozicije k . — Više obrada narodnih pesama za hor i klavir. Umlauf. litanije i dr. ali su u središtu operne predstave u Brittenovoj kući na obali Suffolka. — CRKVENA: Ai sacra. raskošnom stilu rimske škole. Suvremenici su ga veoma cijenili kao čembalistu. 1691. 1947. kl kvintet. — A. — Gudački kvartet. van Beethoven. 1695 član Filharmonijske akad u Bologni. — H. G.: i njemačku pjesmu obj. Wien 1954. A. 1939. preludiji i fuge za orgulje. oko 40 gudačkih trija. Kapp (DTO. Vincenzo. 10 trio-s 1706. Gh Antonio Vincenzo Aldrovandini. N. 2). Nakon Reformacije dje kao gradski činovnik. 1952. orguljaša. 58). Schumanna (Fiinf Albumblatter za klavir iz op. 1 njei pjesmu obj. A. mottetti. talijanski kompozitor. nekoliko preludija i fuga obradio O. je bio vrstan kontrapunktičar i dobar poznavalac stare polifone muzike. Alder). Sigismondo. 1705. Methode de Vaccompagnement. napisane za više izvodilaca. Beitrage zur Geschichte der Koniglich-Sachsischen musikalischen Kapelle. H iscoc. a bez komentara S. 1553) sačuvano je i nekoliko njegovih moteta (1 ostalima Isbruck. 1894. (II izd. — VOKALNA: oratorij Maria a Na. 3 Te Deuma. čembalist i orguljaš (Rim. Nadalje. C Alder. medu njegove učenike ubraja se J. INSTRUMENTALNA: četiri simfonije. Kassel 1963. Tome. Giuseppe Ani Vincenzo. Od 1945 direktor Niže muzičke škole u Titovu Velesu i 1954—63 profesor Srednje muzičke škole u Skopju. Pfannhauser. T. Dresden 1861. rnuss ich dich lossen) i njemačkih pjesama vremenim zbornicima i u rkp. Do 1511 član dječačkoga zbc 1524 kraće vrijeme kantor u Bernu.— Obradbe ma> C. Henry. Kuhnau. LIT. pozicije uvijek ograničena izvjesnim pravilima. Concerti sacri za vokalnog solista.: R. Leipzig 1905. Albrechtsbergers sdmtliche Schrifteri) obj. LIT. 1 motet obj. Cosmas Alder und die bernische Reforn Bern 1930. — A. Oppel. 1658 kao jedan od dirigenata. ALDEBURSKI FESTIVAL utemeljili su 1948 u engleskom gradiću Aldeburghu kompozitor B. — SPISI: Griindliche Anmeisung zur Komposition. 1950). Omaggi za klavir i gudački orkestar. divertimento za klavir i g orkestar. ALDERIGHI. Oko 1654 stupio u Sasku dvorsku kapelu u Dresdenu. 1648 — Oxford. Aarau 1933. Czernv. Eine biographische Skizze mit besonderer Berucksichtigung seiner schwedischen Zeit. Bouleza. 26. 1701: arije. graduali. zborovi. 1703. Komponirao je u kasnobaroknom. ALDROVANDINI (Aldovandini). II Padre G. zatim u Mariataferlu i od 1760 u Melku. 1663—67 boravi u Londonu kao dvorski kompozitor. — E. 2 njemačke pjesme obj. — A. G. je A. DJELA. MGG. 1676—80 na čelu dvorskoga muzičkog života. za flautu i klavir) i dr. DJELA. LIT. I.: M. oko 80 gudačkih kvar teta. 1792. : W. ALBUMBLATT (njem. Osmodnevni festival koji se održava svake godine u mjesecu junu posvećen je raznim granama umjetnosti. 1927. Farrenc (Le Tresor des Pianistes. Schmitz.— KOMORNA: gudački kvartet. XII 1 Sakupio veliku muzičku biblioteku. je E. Uz zbirku Hymni sacri (57 duhovnih pozicija. Cosmas. 1906. Isaac u Alder). kantata L Anunciazione. lamentacije za sopran i instrumentalnu pratnju. — Isti. III 1903 — Skopje. Geschichte der weltlichen Solokantate. engleski historičar. odnosno -> strukture kompozicije. 2 koncerta za klavir. U središtu njegova kompozitor -skog rada bila je crkvena muzika. Alders K sition auf Zwinglis Tod. Geering. a od 1682 crkveni je dirigent u Pragu. 1937. //. K. Schering. XVI. Čini se da je u oblikovanju latinskoga duhovnog koncerta za mali (solistički) sastav bio jedan od utjecajnih Talijana u Njemačkoj. Sgambatija. — Oko 50 klavirskih kompozicija (Suita. Johann Georg Albrechts berger. pjesni! hitekt i muzičar (Westminster. Profesor muzike na školi za slepe u Zemunu. 19 latinskih crkvenih pjesama. XV). Pears. I. 1907. Teichmullera i S. Moberg. Sonata (jestiva) a 5. — A. A. LIT. 19 Cantate omottetti na latinski tekst. A. 8. Lazarov Stojan. ALBRICI. — H. Novello. Aargau 1497 — Bern. 1 obj. ALDRICH. — Dvije mise za 3 i 5 glasova i instrumente. Ausweichungen von C-dur und c-moll. Neue Zeitschrift fiir Musik. Oratoriji: La Guerra in' 1691. Skrjabina (Feuillet d'album op. — Dido ed Enea. je R. je A. Kongressbericht IMG. anthems) i napisao priručnik C Commencement of Greek Music. 1700. Crozier i pjevač P. ich muss dich lassen (H. švicarski kompozitor (Baden. T oj Modem Instruments. DJELA: koncerti za 2 violine i violončelo (ili teorbu). 1837. suvremeni kompozicijski postupak koj: Ijučuje igru slučaja. 99. Johann Georg Albrechts berger als Kirchenkomponist. 1701. fuge za klavir. gde na muzičkoj školi uči klavir i kompoziciju. Postoji više osnovnih aleatoričkih kompozicijskih postu Jedan se sastoji u tome da kompozitor detaljno izradi »sast dijelove«. DJELA: Sinfonia a 6. 1910. Učenik G. I. 1932 \Rococo Suite za d orkestar. Leipzig 1914. Ova je igra slučaja kod neke aleatoričke '. koju je ostavio koledžu ( Church u Oxfordu. A Midsummer A Dream (1960). Dresden 1849. Uz biblioteku u British Museumu to je m čajnija muzička biblioteka u Engleskoj. Albrechtsberger als Bindeglied zwischen Bach und Beethoven. Pertija. Theory oj Organ Building. ALEATORIKA. bacanja kocke: kao što u igri kockom ovisi o slučaju koji će bačena kocka pokazati. 1950. tako i u aleatoričkoj kompoziciji^ 0 izvodiocu koju će od predviđenih mogućnosti u času izv odabrati. 1690.). Wannemacher und C. Vincenzo Albrici. 2. je isti (Schweizer Musikbuch). 1700. a izvodiocu pre] da on sam izabire njihov redoslijed u toku izvođenja. A. Kao petnaestogodišnjak gubi vid. talijanski kompozitor (Bologna. 1935. U misama za zbor a cappella slijedi strogi polifoni stil Palestrine. talijanski pijanist i kompozitor (T to. 1818). Kurze Regeln des reinsten Satzes. 26 misa. kantata za glas i continuo. 4 kvarteta.: A. Mozarta). fantazija za klavir i komorni orkestar. ALDER. Johann Georg Al brechtsbergers Fugenkompositionen in seinen Werken fiir Tasteninstrumente (3 sv. The Burning Furnace (1966) i Golden Vanity (1967). — E. Schmitz. den Generalbass zu erlernen. — CRKVENA: šest oratorija. MGG. jer tamo svaki od izvc ca opet slobodno odabire medu mogućnostima koje kompc njemu namjenjuje. za sole. Njegovi se teoretski radovi temelje na spisima Marpurga i Kirnberga i na djelima J. ibid. 124 kao zbirni naslov za 20 klavirskih kompozicija različitih naziva). ide u red rijetkih predstavnika voka višeglasja u Švicarskoj za vrijeme Reformacije. Berkeley( Dinner Engagement (1954) i Castaway (1967) i Waltono\ Bear (1967). VII 1898 —). 1932. St. — E. VIII 1696). 1 misu obj. — A. 1935. Učenici su mu bili i L. 1835. NOVA IZD. a od 1936 predaje na konzei riju Santa Cecilia u Rimu. Sinfonia a 4. B. Setaccio E. IV 1969). Basel 1906. Britten. a 1791 i kao zborovođa crkve sv. Flury i A. kraću kompoziciju različitog oblika nastalu u časovitom raspoloženju. gelenkter Zu Sam naziv izveden je od lat. 1935. 7. Od ostalih kompozitora treba spomenuti A. karal stični primjeri takve aleatorike su Klavierstuck IX K. Weissenback. MGG. oko 40 kvinteta.: L. himne. manire. Unterricht iiber den Gebrauch der verminderten und iibermdssigen Intervalle. K. Jesu nato. Bacha. 1951. Consola (Rim) te R. muzički pedagog i kompozitor (Titov Veles. Kongressbericht IMG). Thiirlings. Na Aldeburškom festivalu doživjele su praizvedbu Brittenove opere Let's Make an Opera DELA: Dećja simfonija za gudački orkestar. 12. zbor i instrumente. Martini. C. 26.. Bernoulli. — Entr'actes za dramu Henrik IV. J. von Sevfried. a u misama uz instrumentalnu pratnju nadovezuje se na Havdnova crkvena djela. A. Afirmaciji festivala pridonijeli su pomni izbor programa i visok umjetnički domet ostvarenja. 1701. Stockhai 1III sonata za klavir P. alea kocka zbog analogije s i. u XIX i na početku XX st. La Semiramide. — A. spomenar). \. Si. oko 1660. MGG. Scherin/ schichte des Instrumental-Konzerts.

kvartet za drvene duhačke instrumente. simfonijeta za gudački orkestar i obligatni klavir. Kao pijanist bio je 1919—45 stalni pratilac G. 1765 i Bethulia diberata. — H. 1940 i 1953. Bonn 1959. Hagen (Minnesinger). 1767 u Veroni. — KLAVIRSKA: tri sonate. o tome je napisao više rasprava. VII 1946). U uskoj je vezi s aleatorikom -> otvorena ili —> varijabilna forma u suvremenoj muzici. Napjev a. kraća klavirska djela. 1959. — W. Symphonie concertante. gdje je od 1923 profesor. 1954. DJELA. koncert za klavir. 1913. —-Gudački kvartet. 2. 62. F. vokalize za zbor. Pariš 1873.ALEATORIKA — ALEXANDER raspored njenih dijelova.: sve 4 sačuvane pjesme obj. 1952. Orguljaš i koncertni pijanist u . 1951. je H. Froger. a zatim kao operni dirigent u Londonu. XI 1717 — 29. Muziku studirao u Ziinchu (V. Gregorv the Great's Letter Alleluia. Esjia (prema Ljermontovu). 1946. 1913. I. J. 1778. K. Traite sur la liberte de la musique. L'Alleluja dans l'usage romain et la reforme de Saint Gregoire. rumunjski kompozitor. Stablein. verzija. kompozicija Circles za ženski glas. 17. 1912. ibid. — Sonata za violinu i klavir. — ZA ORGULJE: koral i tokata. N. Leipzig 1961. Za gudački orkestar: Concerto grosso. Ephemerides Liturgicae. 1915. — VOKALNA: oratoriji II Tobia. —■ J B. Zbog stilske složenosti tih pjesama. 1759. ekspresivan u izrazu. Koncerti: tri za klavir. ALESSANDRESCU. uvertira na popularne ruske napjeve. sonatina za 2 klavira. Dupre. Filmska muzika. Šaran i E. Demofoonte. P. divertimento. Le Menestrel. nokturno. Rietsch (DTO. kratica V. N. Wellesz. 1958. III 1959). Die Musikasthetik des 18. 1754. Jaccard. 1945. W. Rjazanj. u misi sastoji se od riječi alleluia i kratke izreke (versus alleluiaticus. 1769. . Američki kompozitor John Cage doveo je pak aleatoričke principe do krajnjih konsekvenca: kod njega. Musical Courier i dr. 1942. kao i tzv. LIT. Vidal. Od 1790 operni je dirigent u Berlinu. 1938 i 1947. Zbinden. 6 sonata za 2 violine i bas. 1948 i op. ORKESTRALNA: klasična suita. 1940. preludij i fuga. a vjerojatno i autorova načina izvođenja. Alfred. 1928 osnovao moskovski AncaMdab KpacnoapMeucKOu necHU koji je kasnije prerastao u popularni An'caM6jib necnu u H/IHCKU CoeeniCKOu ApMUu. DJELA. Valdrighi. Geneve I95I- ALELUJA (alleluia. New York 1947. 1940. 1955 i za obou i gudački orkestar. T 951. God. As. 1955. Arianna e Teseo. Miiller. šest pjesama (Puškin).— KOMORNA: dva gudačka kvarteta. Amurg de toamna za gudački orkestar. The Alleluia in Gregorian Chant. 1781. — B.: L. njemački Minnesanger. 1922 1925 i 1927. 1780. 1953. MocKBa i Jleimirrpafl. te na asimilaciji elemenata narodne muzike i suvremene sovjetske pjesme. — R. Cochrane. za fagot. i. The Chesterian. — Balet Išla persa. Njegov muzički izraz osniva se na tradiciji ruske zborne klasike. posebno muzičke. afektivnog i predodžbenog toka doživljaja u muzički izraz. osim korizmenog vremena. Sačuvane su 4 njegove pjesme s napjevima. Halleluia. izraz veselja i hvale koji se često susreće u napjevima gregorijanskog korala. 1901 i dr. 1939. 1942 i 1950. — C. NOVA IZD. ALESANI. 1933. a 1792 vraća se u Italiju. Kompoziciju studirao na Konzervatoriju u Petrogradu (A. I. Berlin 1934. talijanski kompozitor (Rim. Učitelj muzike i dirigent u Tveru. (franc. 1779. da prestaje biti specifičnim sredstvom kompozicijske tehnike i postaje ciljem autorove stvaralačke akcije. Bavio se i problemima estetike. za flautu. jasan u formi. Njegove mladenačke kompozicije imaju impresionističke značajke. DJELA: Eletnents de musique the'orique et pratique suivant les principes đe M. za klarinet i klavir. 15. gdje je izvedena njegova prva opera. Dć. nego prepušta izvodiocu u danim okvirima slobodu odlučivanja i u izvođenju detalja i u oblikovanju forme djela u cjelini. Wellesz. 1916. Felice Alessandri. Enescuđ. 12 solo-pjesama (tekst sovjetski pje snici). Annales Muzicologiques.—' E. MF. Argea. 1953. — E. 1773. 1952 i 1954. — W. A. 1953. 1953—54. IV 1883 — Berlin. Za potrebe crkve napisao priličan broj duhovnih kompozicija. —J. Geschichte der Musikasthetik. 1936. 1941. 1963. 1948. MGG. A. ALEKSANDROV. solopjesme. D'Alembert. 1943. 1794 i dr. za fagot i klavir. Essai sur la philosophie de Jean Lerond d'Alembert. 1937. verzija. — Članci. TloAHHOaCKuu. 1928 i 1930. varijacije. Rumunjska fantazija za orkestar. Fr. — Dvije kantate. Arbace. 6 koncerata za čembalo i gudače. pijanist i dirigent (Bukurešt. VIII 1798). jednostavnih i prožetih obilježjima operne muzike Bellinija i Donizettija. 1940. Modena 1896. A. 25. 1957. 1941. 1932). 1783. X 1783). — Solo-pjesme. filharmonijskog orkestra (1926—40) i na radio-stanici (1933—47). Muziku učio u Veneciji. —■ VOKALNA: PoMaumunecKan ciouma za zbor i orkestar. Berija predstavlja karakterističan primjer ovakvog aleatoričkog postupka. 1957. francuski matematičar i filozof (Pariz. 1913. — DRAMSKA. I. MOH Fw3eAb. Gerson-Kiiui. u kasnijim se djelima priklanja muzičkom realizmu i preuzima neke karakteristične elemente narodne muzike (opera E3Aa). Glibotić. švicarski pijanist i kompozitor (St.: V. 6 Klavierstucke fu'r die linke Hand. simfonijska poemaCMepnib u o^u3Hb. Trouveres. 2). zborovi. 1926. The Encvclopedists as Critics of Music. XX. oslanja se na neposrednu estetsku vrijednost koju akustičke forme imaju nezavisno od neke psihološke pozadine. 1936. ORKESTRALNA: dvije simfonije. Calliroe. 1942. — H. Pariš 1926. sonata za violinu i klavir. N. slučaj u tolikoj mjeri odlučuje o formi u cjelini. Suite giocosa.. Mooser. sovjetski kompozitor (Moskva. 1931.). 1937 i 1938). — Kantate. Dva napjeva obj. — D. De cantu »alleluja« in patribus saeculo VII antiquioribus. Gennrich (Troubadours. se ne pjeva ni u misi za mrtve. Balet Venere in Cipro. — A. Nakon očeve smrti (1946) preuzima vodstvo tog ansambla. 1952. 1920 (rev. 1774. Julien. Browna. 1949. — Zborovi. G. Schuh) i u Parizu (N. A. DJELA: simfonija. 1953. 1914—58. K. Vasiljenko). za obou i klavir. 1932. Barthelemy. 1941. harfu i dva perkusionista L. 1955. A. Tanjejeva i na Moskovskom konzervatoriju (klavir K. kantata. naime. — M. Meister. Gallen. — Opera: PycaAKa. dječji zborovi. 1781. i. Annales de la musique et des musiciens en Russie au XVIII e siecle. 1775. sovjetski kompozitor i zborovođa (Plakhino. kompozicija S. 17. 1911. Završava s dugom vokalizom iznad posljednjeg sloga. 1948. 1778—1823). a od 1937 i umjetnički savjetnik u AHcaM6At necnu u nAHCKu CosemcKou ApMUu. DJELA: mise. 1767. Neke njegove operete postigle su znatan uspjeh. . 72. V. P.: P. — Filmska muzika. Više od 30 opera: Ezio. 1768. — Obradbe revolucionarnih i narodnih napjeva. Fragment sur VOpera. konačno. LIT. Die musikalisehe Nachahmungsasthet'k im Zeitraum von 1700 bis 1850. 1943. za violončelo i klavir. 1785 odlazi u Petrograd i ondje podučava muziku na nekom aristokratskom dvoru. Goldschmidt. 8. kompozitor (Zadar. Jahrhunderts. — /. su: F. Serauky. Ta se vokaliza zove jubilus. simfonijska priča. Recherches 1966. DJELA. Dirigent i uz to 1931—41 docent na Moskovskom konzervatoriju. Notes on the Alleluia. M. d'Indv). Re'flexions sur la theorie de la musique. Lipatti. Ziirich 1915. 3 sonatine. Muziku učio kod S. Jean Lerond d'. Modena. Bukuresti 1962.Lausannei (istakao se interpretacijama Mozartovih djela). J. Jerolim. Pariš 1889. Wellnitz. Scha'fke. J. Die Alleluia-Melodien in der Handschrift St. prijevod u Revue du ehant gregorien. Alfred Alessandrescu.Tiin spatmittelalterliches Alleluia. U Bukureštu dirigent opere (od 1921). Zwei Textierungen des Alleluia . Munster 1929. . 1938. and Jubilus in Hebrevv-Oriental Chant. 4. klavirski trio. Essai sur la position de d'Alembert dans la querelle des bouffons. musigue naturelle. 16. 1958. H. Muziku dijeli u dvije vrste: nižega i višega reda. Ferretti. baleti. C.: D.und Meistergesang). Glazunov. VIII 1905 —). 1887. 1936. N. npr. — M. 1936. Roes). postoji takav aleatorički kompozicijski postupak u kome autor definitivno ne determinira ni detalje djela niti djelo u cje lini. za 2 flaute. Estetica gregoriana. 1947. 1960. za obou-solo. 1941. ALESSANDRI. II Creso. 1945). Serauky. 24. LIT. s naglašenom ritmičkom strukturom kompozicija. Raffaele d'. 1939 (za lijevu ruku) i 1941. Artaserse. TUMH CosemcKozo CoH>3a\ zborovi. 1926 (rev. — Trinaest sonata za klavir. SIM. 1783. Sonate: dvije za violinu i klavir. 24 preludija. — DRAMSKA: Sedam opereta (Ceadb6a e MajiuHOBKe. uvertira. MGG. Miserere. — DRAMSKA. oko 1770. — R. 1938. masovne pjesme. Igumnov. U duhu racionalističkih shvaćanja smatra da je za umjetnost važno imitiranje prirode. sovjetski zborovođa i kompozitor (Bologol. rekvijem (La grande mzssa instrumentale di Requie). XI 1747 — Casinalbo. 1932. U tim slučajevima zamijenjen je tractusom. Conga contrapuntique. a papa Damaz (368—84) uvrstio je aleluju u liturgiju uskrsnog vremena. Concertino za klavir.. dok za izvođenje pojedinosti daje izvodiocu više raznih ravnopravnih mogućnosti rješenja. 1948. A. Felice. 1915 (2. Četiri gudačka kvarteta: 1914. Organicae Voces. V 1888 —). 1958. Darius. Predgovor zbirci 12 etida. — KOMORNA. Schlatter. Jean Lerond d'Alembert. Učio u Bukureštu i Parizu (P. Po nekim značajkama one su preteče umjetnosti Meistersingera. INSTRUMENTALNA: šest simfonija. Kasnije mu je upotreba proširena i na ostale blagdane u toku godine. LIT. Kompozicije su mu često impresionistički obojene.: r. Opere: Dva svijeta. 1941 (prer. A. Sin Aleksandra Vasiljeviča. Trois compositeurs vaudois: R. 1948). je dobio nadimak »der Wilde«. La musique et les philosophes au XVIIII e siecle. Oliver. Bertrand. A. 1958. 12 etida. Stošije. God. Kršćanstvo ga je preuzelo od jevrejskih obreda u jeruzalemskom hramu. 14. djelovao u XII ili XIII st. ALEKSANDROV. 1913. tipičan primjer ove vrsti aleatorike je orkestralna kompozicija Available Formi I E.Jammers. kraće komorne kompozicije. B. Djelovao u Torinu i Parizu. VIII 1893 — 18. 1966. fantazija za klavir. N. Rimski-Korsakov) i u Moskvi (S. — Gudački kvartet. R. —■ E. Četiri zbirke solo-pjesama: 1915. 1931). latinizirani oblik hebr. 1951. Tomescu. Miiller. oko 1780. 1954. LIT. kao i u pojedinostima. 1936. ALESSANDRO. V Surrexit Dominus de sepulehro. 1955. druga. prevođenje individualnog. — M. Ratneau. Scenska muzika. Studirao u Napulju. B. — A. 3 koncertne etide. 1769: 6 koncerata za čembalo. Reflexions sur la musique en general et sur la musique francaise en particulier. Bavio se i muzičkom kritikom (L' Independance roumaine. 1945). Armida. Gallen 359 (disertacija). za flautu i klavir. od 1918 profesor na Konzervatoriju u Moskvi. Regamev. II 1959). 1910. 1911 i Acteon. koja se odnosi na određeni blagdan.). koncert za trublju. Vi. Ljadov. Rumba. ide među najbogatije razvijene i najljepše melodije korala. Prvenstveno liričar. Stablein. 1791. Festschrift Besseler. 1777. Alleluia. Boulanger. 1944. za flautu i violu.: A. Aleksandar Vasiljevič. HuKan Bapa. 2 suite. DJELA: simfonijske pjesme Didona. Lausanne 1955- ALEXANDER. Holz. 1936 i 1953. -> grafička notacija. Vasiljenko). Bernoulli (Die Jenaer Liederhandschrift). solo-pjesme. koncert za klarinet. 1943. U Zadru orguljaš katedrale sv. Alleluia. AjieKcaHflpOB. LIT. 1940. scenska muzika. 1957. Erifile. La sposa persiana. d'Alessandro. 1937. Minne. Prva je musique imitative. Boris Aleksandrovič. 3. za violinu. Journal of the American Muzicological Societv. DJELA. Roma 1934. F. 1929 diplomirao na Konzervatoriju u Moskvi. Anatolij Nikolajevič. ORKESTRALNA: dvije simfonije op. 1752. moteti. 1945 i 1951. Kineska suita. 1838. ALEMBERT. — Obradbe narodnih napjeva. hallelujah hvalite Gospoda). III 1911 — Lausanne.

Svenska tonsattare. i to na arapskom. — G. P. — Isti. talijanski pijanist i kompozitor (Posilippo kod Napulja. T. Glasgow 1934. Stockholm 1920. Final. La leggenda di Sakuntala. B. 1912. 1898—99. Lorenza. G. Rusiju i Njemačku. L. 1922. pisao filozofska. 1949. — E. Brevi notizie : sulla Congregazione ed Accademia de* Maestri e Profesori di mušica di Ron. jer je tu stvarni završetak kompo2 ALFONSO DELLA VIOLA. 1896. 1934. Petrograd 1896. — Klavirske kompozicije. Janigro. oko 870 — Damask. Roma 1946. Freiburg im B. Jedan od najvećih filozofa svojega doba. Monsignor Pietro Alfieri. 1904. Vici Gregorio Allegri Romano. 1563 i Lo Sfor (A. XIII. 1840. Le opere di Pierluigi da Palestrina pub con moderni caratteri da Don Pietro Alfieri. P. DJELA: Petite suite arminienne za orkestar. Jezičac se ne st. Abu Nasr Mohamcd ben Mohamed ben Uzlag al Farabi). —■ Autobiografija u 4 djela: I. zatim u Leipzigu (H.). 29. Anerij Allegrija i drugih predstavnika rimske škole. Tri simfonije: I.— DRAMSKA. Sin glasovitog ferarskog pjevača Agt della Viola (XV—XVI st. Roma 1846 ili i£ F. 2 intermezza za gudače. Vinvocazione di S. Cyrano de Bergerac. II pianoforte. ALGAROTTI. Der wilde Alexander. — G. Jacob. 1951. od 1936 nastavnik na konzervatoriju Manhattan u SAD. Notizie sulla vita di Bernardo Bittoni. MGG. 8. Bainija n. 1896. 1929. sadrži i po prvi puta sabran Palestrine). — Sonata za violinu i klavir. Stock 1966. Surađivao je u različitim stručnin blikacijama (milanska Gazzetta musicale). Longhi. 17. Casalsa. Excerpta ex celebrioribus de mušica viriš. dramska pantomima Bergakungen. 8. F.36 ALEXANDER — ALGAROTTI vanja na Collegio degV'Inglesi u Rimu. Uvi suite. 174 53 boravio na dvoru Friedricha II u Potsdamu (medu ost.). Via: jaarbock voor muziekgeschiedenis.: M. 1933 i III. Musicisti moderni d'Italia e di fuori. An Annotated Bibliographv. zatim predaje na konzervatoriju Santa Cecilia u Rimu. U madrigalima. Prodromo sulla restaurazione de'libri di canto ecclesiastico detto gregoriano. 1901. Hugo Alfven. 1 19 i 1942—52. 1951. Loevienthal. — DRAMSKA: sv igra Festpel. Historv of Arabian Alusic. 1923. LIT. elegija za rog i orgulje. London 1929. Farmer. LIT. E. LIT. a treća donosi nauku o ritmu i kompoziciji. Franco Alfano. 1966. — G. S. ALFIERI. 1923. // Dottor Antonio. Bologna 1920. — Prema oporučnoj želji G.: Catalogo delle opere sulla mušica sacra finora pubblicate dali' I ssimo e Reverendissimo Monsignor Don Pietro Alfieri. G. Englesku. X 1954). Kasnije ga je usavršio konstruiravši tzv. pridonio reformi crkvenog pjevanja i oživljavanju stare poi duhovne muzike u Italiji. 1923—39 vodi Liceo musicale G. — H. Wien 1925. Les orgues melodiums d'Alexandre Pere et Fils. DJELA. — Pjesme. Nyblom. »Miserere« di G. Konično izbušena vena cijev na kraju je proširena u obliku zvona te ima 5—6 ruj Dvostruki jezičac od lista ili trave smješten je na maloj želje ili mjedenoj cjevčici. 1925. Rukopisi Velike knjige 0 muzici čuvaju se u Madridu. Accompagnamento colV organo. 1925. sonata za violinu i klavir. novissii Za muzičku historiju važan je njegov spis Saggio sopra l'oper mušica (1755). tativna scena i Canzone finale). Bologni i Fire Putovao u Francusku. P. Hase. francuski orguljaš i graditelj harmonija (Pariz. zatim Kitab al'-iqa'at (Knjiga o ritmu) i Kalam fi'lmusiqi (Rasprava o muzici). Die Wissenschaft der Musik bei Al-Farabi (disertacija). Glavno mu je muzičko-teoretsko djelo Kitab almusiqi al-kabir (Velika knjiga o muzici). — W. Al-Farabi. Turkestan. La fonte di Enschir. Franco Alfano. 1841. 1900. Della Corte. ALFANO. Napisao je Methode pour l'accordeon (1839) i Notice sur les orgues melodium d'Alezandre etfils inventeurs (1844). MGG. 1953. ALEXANDRE. Uppsala 194 Zbornik Hugo Alfven bezatter. Violončelo studirao kod F. The Sources of Arabian Music. 1905. God. 1927. Franco Alfano. Franco. njemački i španjolski. 1922. Giraldi Ci 1541 (izgubljeno) i za 3 pastorale: // Sacrificio (A. sklon je homofonom stilu. Divertimento za komorni orkestar s obligatnim klavirom. — Napisao Traite theoriaue et pratique du violoncelle. 1923. Kompoziciju studirao na Konzervatoriju u Napulju (C. Inno e ritmo »Stabat Mater« e mottetto ». VI 1954). Age 2. — Isti. Eliana. ORKESTRALNA. 1913 (prerađeno 1941 pod naslovom Don Juan de Manara). LIT. zbor i orkestar (Sten Šture. Far mer je objavio iz Kitab ihsa al'-ulum dio teksta koji se odnosi na muziku. talijanski muzikolog i kompozitor (Rim. romanca za violinu i klavir.: G. 1908. do kraja). — H. DJELA: Saggio storico teoretico poetico del canto gregoriano o romano. A. motete. muzika Sacrificio (1554) može se smatrati prvim djelom te vrste. 1909. L. al Fine (od početka do kraja) nalazi se u ko zicijama. Od 1920 profesor na &ole normale u Parizu. / dur och moli. Der Minneleich Meister Alexanders. G. S. oko 950). Ostala njegova djela u kojima obrađuje muziku jesu: Kitab ihsa' al'-ulum (Knjiga o podjeli znanosti). sa različitim latinskim i jednim engleskim prijevodom u Al-Farabi's Arabic-Latin Writings on Music.: Fr. Kairu i drugdje. Jadassohn) i Berlinu. 1903: Uppsalarapsodi. ORKESTRALNA: pet simfonija. matematička i muzičko-teoretska djela (većina je prevedena na latinski i hebrejski). Beichert. — Klavirski kvintet. Serrao). 1840. I. VI 1863). L'ombra di don Giovanni. u više djela prirodne ljepote svoje domovine. utaknutoj u drvenu cijev. 1914. 1910 (nedovršena). — C. violončelist i pedagog armenskog podrijetla (Carigrad. AI-Farabi. da Vittoria. ALFARABI (Alfarabius. Kompozitor nacionalnog smjera. 1940—42 intendant u Teatro Massimo u Palermu. 1845. della Viola. pričvršćenu 0 željeznu cjevčicu. — VOKALNA: kantata za sole. afrička svirala s dvostrukim jezici duga oko 45 cm. u kojima se nakon drugog dijela prvi dio opetuje s 1 mjesta označenog sa Fine.Francesco della Viola). sonata za violončelo i klavir. Tempo furioso. di L. U tom su pravcu osobito važni nj teoretski radovi i redakcija djela Palestrine. Sanremo. 1898: Resurrezione. Baleti: Napoli. Bearsden 1940. u drugoj su opisani pojedini instrumenti. 1949 i IV. Praenestino. Milano 1904. 5 i 6 glasova u skupnim zbirkama i u rkp. L. Kao kompozito pokazao veću izvornost. Hugo Alfven manniska och konstnar (s bibliografijom i katalogom djela). Fabi-Montani. 1930. Studirao na Konzervatori Stockholmu. — Madrigali a 4 v. di Avia e di Felice Romano. 1921. 1951. DJELA. V 1960). Diran. N. sekvence i dr. 1936. 1939. Uenseignement de Violoncelle. u usta. klavirski kvintet. Allegri. 1554 (sačuvan. Verdi u Torinu. Cecilia. LIT. Svensson. — Klavir-ske kompozicije. 1840. pomagao kralju kod pisanja opernih libreta). u dva dijela. Živio i naučavao u Alepu. upotrebljava se zajedno s ozn. izgradio je svoj muzički govor na elementima verizma. 1931. Sitt. 1931. Alfonso. Studirao u Rimu. švedski kompozitor i dirigent (Stockh 1. Pietro. 1928). ALEXANIAN. Radiointervjner (red. II. VI 1801 — 12. 1845. 1909. 1829 započeo je izgradnjom harmonija tipa accordeon i melodium koji su bili poznati pod nazivom orgue de cent francs. koncertiranje je sve više zapuštao. II. Ristabilimento del canto e della tnusict slastica. Argenti). C. God. I. 1840. — S. LIT. da bi se mogao što intenzivnije baviti pedagoškim radom. a dijelovi teksta prevedeni su na latinski. oba izgubljena. d'Erlanger u djelu La musique arabe. ALFVEN. Aretusa (A. 27. Scenska muzika za tragediju Orbecche (G. I. 1918. 1881 — Chamonix. Halkr. Kasni romantik. — Pjesme uz orkestar i uz klavir. s poglavljem o muzici. h prvima komponirao scensku muziku za pastorale. li Redigirao je nova izdanja: Cantus gregorianus Passionis D. Torino 1935. Notizie biografiche di Nicolo Jommelli. I. 1843. 1841—47. 1898. — A. Lindfors). Sartori. G. M. Gani. litanije. 3. < ili tikve. Madonna Imperia. slična arapskom zamru. Raccolta di mušica sacra (7 sv. Potpun prijevod na francuskom objavio je R. Gli Albori del melodramma. P. da Palestrina. I. ego« di G. koje je vrijedilo kao »neophodan vodič studentima«. Zeitschrift fur deutsches Altertum. — Preveo je na talijanski 'Traite d'harmonie Ch. de Nardis. Pierre. G. Od 1753 živi Italiji. 1910 (prerađena 1953 pod naslovom Sinfonia Classica). talijanski kompozitor (Fe: oko 1508 — oko 1570). — K. Leiden 1965.' XII 1712 — Piša. Puccinija dovršio njegovu operu Turandot. Raps Midsommarvaka. L'ultimo Lord. Halle 1921. Kao nastavnik zastupao principe P. Das Ratsel des wilden Alexander. Medu njegove brojne učenike ide i A. DJELA. radio-opera Vesuvius. AL FINE (tal. impresionizma i simfonijski tretiranog opernog orkestra. —L. kić ukrasima i kromatici (-». III 1878 — Solaro. Pariš 1885. Perga Hugo Alfven. Pannain. od 1950 bio je direktor Liceo musicale Rossini u Pesaru. Lollio). 1948. Vesuvio. — Komponirao je mise. Uz to je dirigent students zbora Orphei Drangar (1910—47) i zbora Allmdnna sangen (19 31 i 1934—38). Da capo: D. intervala i tonskih rodova. Od 1916 nastavnik kompozicije na Konzervatoriju u Bologni (1918 direktor). V 1872 — Falun. 1554. — Klavirska muzika. Husmann. a u originalu još nije čitava izdana. — KOMORNA: tri gudačka kvarteta. ed. Musikblatter des Anbruch. američke orgulje. (2 knj. a ideje za sadržaj svojih kompozicija često n u starim švedskim legendama. tt Documenten betreffende de muziekkapel aan het hof van Ferrara. 1926 i I943J koncert u A-duru za gudački trio. II cavaliere e la bella. — H.: C. 1. MGG. — R. Milano 1923. Simfonijske pjesme En Skargardssdgen. Rossi-Doria. 1910—39 un zitetski muzički direktor u Uppsali. A. P. Alexander Meister. Manhem. — G. God. Do 1535 instrumentalist i maest cappella na dvoru vojvode Ercolea II d'Este u Ferrari.. Perrachio. 1931. VI 1876). J. već se usnicama pritište na malu pločicu od metala. — M. 1804 — 11. V 1764). 2 kanti muški zbor. Ritratto di Franco Alfano. Hugo. je uz G. I (Pariz 1930). talijanski pisac (Venecija. da Palestrina. 1903 nastž kompozicije na Konzervatoriju u Stockholmu. politička. Griitzmachera u Dresdenu. C____. Steinschneider. G. Suite romantica. Raci mottetti di G. 1904 i Drapa. a vana recitativna scena iz te pastorale »Invocazione del Saće di Pan« za solistu i zbor mogla bi biti prvi primjer recitat pratnjom. 1869. A. H. III. Sinjonia breve. 1936. God. Farab. Forsta s 1946. Filmska muzika. sačuvan je samo prvi dio Madkhal-al~musiqi (Uvod u teoriju muzike) podijeljen u tri knjige: prva knjiga obrađuje fizikalna svojstva tona. Svećenik i profesor crkvenog pje- ALGAITA (algaitasu). 1840. gdje je izdavao svoja sabrana djela (najpotpunije je izd iz 1791 pod naslovom Opere del conte Algarotti. 1567 (obje izgubljene). Francesco. La leggenda di Sakuntala di Franco Alfano. Komentirao Aristotelove spise iz logike. 153c madrigali za 4. Solerti. solo-pjesme. baletna panto Den bergtagna: scenska muzika. arapski filozof i muzički teoretičar turskog podrijetla (Vasilj. Farmer. Dirigiranje učio u Dresdenu. // principe Zilah. LIT. Wurzburg 1935. 1902 nastanio se u Parizu. Ovaj je traktat najznačajnije djelo toga sadržaja od starogrčkih vremena do Alfarabijeva doba. 1920. 1936. 195.: C. F Pietro Alfieri. zborovi. 1943. himne. 1896. Opere: Miranda. Beccari). maestro compositore di mus Buonarroti. Arapski historičari navode da je bio »izvrstan« i temeljito obrazovan muzičar i >>istaknuti svirač lutnje«. u kojem raspravlja o suvremenoj opernoj pro . MGG.: A. Upotrebljava citate iz šve narodne muzike. 1950. 1907 i Dalarapsodi. The Sources of Arabian Music.

144. A. u zbirci se nalaze. t. Fortlage. talijansku književnost i. Kircher. 31. — P. mnoga djela kompozitora Algarottijeva doba u ranim. Die griechische Instrumentalnotenschrift. Sve je to oporukom ostavio rodnom gradu Krku. Muzička zbirka knjižnice Udine Algarottiia. to instrumenti. Francesco Algarotti und seine Stellung zur Musik. Meibom. Isprva koncertni pijanist. — Pjesme. 8. LIT. Das musikalische Svstem der Griechen in seiner Urgestalt. francuski pijanist i kompozitor (Pariz. 1907—).: F. indijska uzdužna frula arapskog podrijetla. sonata za violinu i klavir. ALGAZI. A(ndreis). Algarotti e la corte di Dresda. violu i violončelo op. v. npr. 63. 32. 1936—40 profesor hebrejske muzike na Scholi Cantorum u Parizu. Wood. Filmska muzika. 1616. od 1824 predavao u Salzburgu talijanski jezik i književnost. Michel u Le Havreu. 137 za sole. XI 1791 — Beč. — W. Taj je spis preveden na francuski. C. Petites preludes sur les gammes du plainchant. —■ KOMORNA: klavirski trio op. 26. a instrumenti sa manje alikvotnih tonova prazniji (pokriveni registri orgulja. frekvencija titraja osnovnog tona n. 1951. — Isti. Leipzig 1847. Proučava hebrejski folklor i bavi se muzičkom kritikom. MGG. Algarottijeva zbirka muzikalija nalazi se od 1935 u arhivu Hrvatskog glazbenog zavoda u Zagrebu. Tematski katalog zbirke muzikalija Nikole Udine Algarottija. Vetter. M. etude op.: D. — A. — Gudački kvartet. U programnim djelima očitovao je smisao za tonsko slikanje. 1965. muziku. Memorie intorno alla vita ed agli scritti del Francesco Algarotti. 1965 337 (donosi historijat i popis zbirke). alikvotnog tona može oblikovati i mol-trozvuk medijante.OUOTXY] (Uvod u muziku) vrlo je važno za upoznavanje starogrčke notacije i muzičke teorije koju prikazuje sistematski i iscrpno (obrađena su tri temeljna područja muzike: harmonijsko. t. . Gluck. Rumunjska. Svećenik. NOVA IZD. svira uglavnom u zatvorenim prostorijama. Jan. i 15." t. etude de concert op. na kojoj su neki podaci napisani Mozartovom rukom. Lćon. — C. ima 5—8 rupica.: F. 1652. 4. — KLAVIRSKA : Concerto symphomque. 16. engleski i njemački. 12. 1—2. od 1938 pomoćni orguljaš Notre Dame u Parizu. 35. Die griechische Gesangsnotenschrift. I95I _ G Roncaglia. filolog (Krk. —■ Kom pozicije za klavir i za orgulje. 47. I. 39. Rondo za klavir i gudački kvartet op. LIT.: »Nach Welten-Wonne mein Wunsch verlagte aus wild webendem Bangen«). sonata za klavir. Ber lin 1847. Mušici scriptores graeci. francuski kompozitor i muzički pisac (Epuresti. Le Chemin de fer. Prirodni tonovi. 4. London 1944. J.ALGAROTTI — ALKAN matici. Francesco Algarotti. od 1928 vodi emisije Glasa Izraela na francuskom radiju. Od 1944 predaje kontrapunkt i fugu na školi Cesar Franck u Parizu. Kasnije u Beču rektor francuske crkve. koji prate osnovni glasniji ton (s najvećom amplitudom) istog izvora i daju mu boju i punoću. pa se a. muzička vilica). MGG. 57. RMI.12 Etudes dans le tons mojeurs op. Ton instrumenta vrlo je nježan. J. medu ostalim. Sabrao golemu knjižnicu (preko 6000 knjiga).. Sachs. Bergonzi. 1924. zbor i orkestar. Amati. 1650. Renć. Nikola. LIT. Frekvencija titraja alikvotnih tonova stoji u određenom odnosu prema frekvenciji titraja osnovnog tona. s frekvencijom 2 n (oktava osnovnog tona). Primjere nalazimo u tetralogiji Ring des Nibelungen R. Siracusa 1925. solo-pjesme. Chigiana. Torrefranca smatra da na analogni način postoji i muzička aliteracija. U šestoj godini primljen na Pariški konzervatorij. DJELA: koncert za klavir i orkestar. LIT ■ D Michelessi. 6. ALIPIJE (grčki 'AX'JTUO<. 37 ALGAROTTI-UDINA. ritmičko i metričko). i 6. 4?) (druga oktava) itd. zborovi. Ona nastaje kod čestog ponavljanja jednog tona ili skupine tonova (npr. prirodni. U njoj su dva fragmenta iz Mozartove opere Ludo Silla. 3 Študes de bravoure op. tj.: J. London 1936. autograf DJELA: Concerto da camsra za klavir i orkestar u a-molu op. New York 1922 (II izd. Stainer). Miller. — A Einstein. Ph. — E. dramatske efekte 1 orkestralno tretiranje klavirskog sloga (B. —• A. Bajamonti. moteti. C. Wagnera (npr. ALGAROTTI-UDINA. 25 Preludes. — M. Bonifačić. Antique musicae auctores septem. — K. niz tiših tonova (s manjom amplitudom). 30. Analecta Musicologica. duga 27—42 cm. 1948. 2 Pieces za violinu i orkestar. violinu. L'allitterazione e lo sviluppo dslla tonalita. 5. K.orkestralne kompozicije Largo i Danse de David. koji se kod duhačkih instrumenata dobivaju prepuhivanj em. — V. — Scenska muzika za Le Mur des lamentatiom. francuski kompozitor. . Sauveur ih je razjasnio (1701) i upozorio na njihovo značenje u nauci o harmoniji. Problemom alikvotnih tonova bavili su se uz druge H. ako je. 1968. Science of Musical Sounds. VII 1838). L'AIgarotti critico e scrittore di belle arti Asti' 1811. Torrefranca. Kako broj alikvotnih tonova uvjetuje boju tona (po Helmholtzu). — W. I 1888). Profesor liturgijske muzike na francuskoj rabinskoj školi. The Phvsics of Music. DJELA. ALIKVOTNI TONOVI. Uz rukopisna djela starih hrvatskih kompozitora (A. na kojima je niz alikvotnih tonova bogatiji. 4 Impromptus op. 331 6 Morceaux caracteristique op. Talijanski muzikolog F. Bellermann. oko 1831 posvetio se kompoziciji i pedagoškom radu. Siccardi. muzički teoretičar (oko 360—?).' Venezia 1770. J. 1895.As- od kojih je jedna na donjoj strani. Osim oktava (2.. Iz tematskog kataloga zbirke muzikalija. Le Dibbouh i dr. Cijev od bambusovine ili drva. Briefwechsel mit dem Grafen Algarotti.: Meursius. sačinjavaju dur-trozvuk. L'estetica di Francesco Algarotti. daju topliji i puniji ton (ljudski glas. Die Alvpiusschen Reihen der altgriechischen Tonbezeichnung. J. 3« (čista kvinta nad oktavom osnovnog tona). 1890 —).- ALIX. Kun. i 8. 1964.. Rad JAZU. God. 1847. Forster. 27. violina). ibid. ■i. 17. ZFMW. Komponirao tehnički briljantna klavirska djela u kojima je nastojao da poveže francusku tradiciju s obilježjima njemačkog romantizma. Samoiloff. br. 12 Etudes dam les tons mmeurs op. Ona sadržava oko 3000 štampanih i rukopisnih kompozicija s raznih područja. alikvotni ton) svi su a. — A. O zbirci Udina-Algarotti. a u desetoj dobio prvu nagradu za klavir. i to osnovnog tona. Concerto da camera u cis-molu. Njegovo jedino sačuvano teoretsko muzičko djelo Etaavcdvri U. također su a. 1923—24. Stumpf.). Allegretto iz VII simfonije L. kojom pjesnik postizava poseban učinak time što u jednoj rečeničnoj cjelini upotrebljava više riječi s istim početnim konsonantom. op. Alvpios. 30. Welhsz. violončelo. odnosno harmonijski tonovi. 10. Vjesnik bibliotekara Hrvatske. van Dieren naziva ga »Berliozom klavira«). Die Tonleitern und Musiknoten der Gnechen. skupocjenu zbirku instrumenata i veliku zbirku muzikalija. Stradivari. Guarneri. Jarnović). flautu i klavir. — Psalmi 27. M. LIT. ?■■ ' 'J ALKAN (pravo ime Charles-Henri-Valentin Morhange). Muzičke novine. J. Helmholtz i K. M. I. AFMW. ALGHOZA. 1. I. dirigent i orguljaš (Sotteville-les-Rouen. — Operna priča Yolande. Friedrichs II. 1924—25. netemperirani. Orguljaš crkve St. slijedit će a. 3 _ B Ivančević. U nizu alikvotnih tonova 4. u kojem je instrument ugođen. Nazivaju se i parcijalni. Petite suite za bariton. balada Revenants za orkestar. Le Preux. ALITERACIJA. Ambrogio. ali je u toku vremena više instrumenata nestalo. Mersenne prvi je uočio postojanje alikvotnih tonova. sonata Les Quatre Ages op. M. kao i u prvim izdanjima. pojava u poeziji. Bollert. Petrobelli. Posredno se iz 10. Beethovena). napadajući pretjeranu virtuoznost i izvještačenost. Alberti. Tartini. Mnogo proučavao povijest. Dirigirao mnogim koncertima u Francuskoj. XI 1813 — 29. SBIMG 1914. Mumrgia universalis. U zbirci instrumenata nalazili su se veoma vrijedni gudački instrumenti čuvenih graditelja (A. II conte Francesco Algarotti e il rinnovamento del melodramma. — F. K Ko 1907. Rameau izgradio je na njegovim zaključcima svoj muzički sistem. 2 Nocturnes op.). osobito. 48 Esquisses op.

: A.. LIT.: »Raspravu o unutarnjim elementima komponiranja melodije« obj.: G. — F. b. post usporavanje tempa. t. cijama (namjesto izraza rallentando ili ritardando). Komponirao crkvenu m u polifoničkom stile antico i u koncertantnom stilu. God. G. 1934. ALKUIN (latinizirano Alcuinus. Wilmot-Buxton. — H. rom crkvenom stilu nosili su natpis Alla breve.. — Popis je nastavio dalje do 1755 G. 1926). London 1922. London 1935. muzički teoretičar i književnik (York?. u -> diskantu gdje se nazivala i discantus supra librum termin A. Alcuin of York. Žena i G. je. iz Trostrukog ko za klavir. 12 Ftuies pour les pieds seuh. Razvio je živu aktivnost u različitim stručnim ' ženjima.: H. naziv za i s obilježjima ciganskoga muzičkog folklora (J. R01 z. gotovo jednako brz tempo kao allegro (npr. Bacha živahni stavci suita i sonata u t. Djelo je jedini zapadnofranački dokument o muzičko-teoretskoj nastavi u doba Karla Velikog. Ch. Brahms. Za muzičku historiju važna je njegova Dramm. KMJB. Finale rondo iz klavirske s u A-duru). London 1932. ALLEGRA. LIT. ponešto naivno. (1608) A. pjesama i pisama (sačuvana su 232 pisma upućena Karlu Velikom). LIT. 25). Sources of Arabian Music. 1930. odnosno contrappunto alla mente (ili Contraf ex mente) prihvaćen je općenito u XVI st. na temelju spekulativnog razmatranja. II 1652). a susreće se i Poznati primjer je Contrappunto bestiale alla mente iz III j madrigala Festino nella sera . ALLA ZINGARESE (tal. Farmer. 76 i dr. takt a. 7 tonaliteta. Bearsden 1940. — Transkripcije za klavir. degli Agostinija u novom proširenom izdanju cijeve Drammaturgije (1755). Ovaj se posljednji znak zadržao sve do danas. Cendoni uz su A. na turski način). I. ali ( kao ova posljednja. talijanski kompozitor (Palermi VII 1898 —). filozof i muzički teoretičar (Basra. umjereno brz tempc allegro moderato). DJELA. Music and Letters. rad oznaka za tempo prilično promjenljiva značenja. Međutim. a ne semibrevis. obuhvaćajući podjednako teologiju i profane discipline (artes liberales). Dolazi osobito u velikim zvukovnim . koja sadrži popis sveukupnih < oratorija napisanih na talijanskom jeziku od konca XVI 1666. S. / viandanti. — Isti. Bio je učitelj. Sorabji. OPERE: Ave Maria. pismeno utvrdio materijal koji su dotad samo usmeno prenosili pjevači Scholae cantorum. temu. Ponekad a. divisa in sette indici (1666). u današnjoj muzici jedini ostatak iz vre mena kad se tempo određivao trajanjem nota a ne posebnim ozna kama (npr. I. Impromptu sur le Choral de Luther op. . naziv za sta ritmu ->■ poloneze (Beethoven. Pored ostalog napisao je oko 12 knjiga 0 muzici u kojima prilagođuje grčku muzičku teoriju arapskoj muzičkoj praksi. Salvatore. Farmer (u djelu The Influence of Music. U menzuralnoj notaciji bila je osnovna jedinica — tempus — nota brevis (tzv. tonove unutar oktave. medu njima i muziku (praktički i spekulativno). polifoničke i homofone strul A. ALLEGRI. 1). Charles Henri Victorin Morhange (Alkan). profesor grčkog jezika na Collegio greco u Rimu. I. -> integer valor). drugi stavak VII fonije). . zatim do 1604 tei kapele S. Risala fi agza'habariyat al-musiqi (Rasprava o temeljnoj razdiobi muzike) u kojoj obraduje ritmiku i njezin utjecaj na čovjeka i Risala fi'l luhun (Rasprava o melodijama) u kojoj istražuje elemente zvuka. aristotelovsko-novoplatonske filozofije i islamske teologije. 11 Pieces dans le style religieux et une transcription du »Alessie« op. Jedan od začetnika arapske filozofske misli. Osam opereta. Najstariji znak za diminuciju bio j< 3 Grandesetudes pour les deux mains separees oureunies op. prolgl/o minor (J) (£ I : ALKINDI (Abu Jusuf Yakub ibn Ishak al Kindi). proc evropsku literaturu i muziku turski utjecaji. U prvom stavku prve Beethovenove simfonije: Umjesto Allegro ALLA MENTE (A mente. deminutiv od allegro veselo. 66. God. — G. »Ra spravu o temeljnoj razdiobi muzike« obj. javlja se »diminucija«. Luigi dei Francesi u Rimu i ujedno učenik braće Na Od 1629 pjevač papinske kapele. — B. kojom se notna vrijednost skra ćivala za polovinu. ALLA POLACCA (tal. van Beethoven. U instrumentalnim djelima pojačava izražaj su stavljajući polagane i brze stavke. 72. // rrndico su građo. tiber die acht Tone. Alkuin. (produljenim notnim traja njima) olakšava se notacija i za kompozitora i za izvodioca. Filmska muzika. u muzikalnom smislu. — H. Leipzig 1857. From Arabic Sources. R. A. I 1669). dok drugdje ima karakter pc ljivijeg andantea (npr. 1936. U XV st. I. prve u Franačkoj. Favara). — Isti. allargare širiti. Al-Kindi. u kojem je doba J a ne j. Leone (Allatius. m. Pietzsch. Searle. 1784). G. Essai sur la vie et les ouvrages d'Alcuin. Contrappunto alla m talijanski izraz za tehniku improviziranog kontrapunktira] postojeću melodiju. Pariš 1874. talijanski kompozitor (Rim. 64. Oko 760 diaconus et bibliothecarius. filozofiju i teologiju. Upotrebom takta a. — Isti. Gerbert. gdje U2 gičko usporavanje i zvuk postaje intenzivniji. a u koncertantnima je slobodna tativna deklamacija potcrtana harmonijski bogatom prat generalbasa. rasprostraniti). U nastavi je proveo antički ideal enciklopedijskog obrazovanja (namjesto srednjovjekovnog. arapski učenjak. V 804). 781 stupio u službu Karla Velikoga isprva kao rektor Dvorske škole (rector scholae Palatinae). U vrijeme J. prvi je pokušao da dade sintezu grčke. NOVA IZD. asketskog). ALLEGRETTO (tal. Leone Allacci. M. Banchierija. 1938 i Romulus. iz klavirskog kvarteta u g-molu op. ALLEGRAMENTE (tal. Gregorio. već skraćen. tumačeći ime i značenje svakog pojedinog. p. engleski teolog. na ciganski način).und Bildungsideal des ausgehenden Altertums und friihen Mittelalters. 56). tome. nadimak Flaccus). veselo). Kao opat benediktinske opatije u Toursu (od 796) podigao je tamošnju školu na razinu visoke škole. London 1929. Pariš 1887. b. MCG. — A. Studirao na Konzervatoriju u Palermu (F. Izraz a. Napisao je velik broj teoloških. 19. ALLARGANDO (tal. a 766 rektor iste škole. allegro. Pojedini kompc pokušavaju tada. 69. Wolf. Sačuvane su 3 knjige: Risala fihubr ta' lif al-alhan (Rasprava o unutarnjim elementima komponiranja melodije) u kojoj obraduje udesbu lutnje. Lachmann i Mahmud el-Hefni na njemačkom i arapskom (1931). br. 1 ALLACCI. 15!: 7. oko 735 — Tours. M. oko 790 — Bagdad. po prvi put na latinskom Zapadu. imitirati izvanjska ob turske muzike. 1951. značilo da je taktna doba brevis. Michaele quam Alcuin composuit Carolo Imperatori. anglosaski Ealhzvine. Les pianistes celebres. ALLA BREVE (alla cappella). Jedan je od najznačajnijih arheologa i teologa svojč mena. Kao posljedica p nog interesa za Orijent. Brovme. Učenik nadbiskupa Egberta i Aelberta u samostanskoj školi u Yorku. 12 fuga. prijatelj i do kraja života savjetnik Karla Velikoga. u drugoj polovici XVIII st. kompc Miserere koja je do 1870 bila redovito na repertoaru Sikst . 1952. modulacije itd. Flugel. hagiografskih i pedagoških djela. oko 874). b. Historv of Arabian Music. 1586 — Rim. na poljski način). U traktatu De Mušica (obj.: T. Marmontel. L. A Plea for Alkan. ALLA TURCA (tal. pop' njičarske muzike (W. a napokon dicinu. U toj se knjižnici čuva 230 s njegovih rukopisnih djela različitih struka pod nazivom Allacciane«. violinu i violončelo op. dao je različite definicije muzike (oslanjajući se na Cassiodora) i iznio teoriju o 8 starocrkvenih tonaliteta. S. 11 Grands priludes et une transcriplion du »Messie« op. Al-Kindi.38 ALKAN — ALLEGRI dakle dvostruko brže. van Beeth klavirska sonata op. Alkuinu se pripisuje i jedna sekvenca notirana neumama 1 posvećena Karlu Velikome: Sequentia de S. Around Music. naime. 14. nije proširen. I. je. Mozart. Down Among the Dead Men. b. pa se -> brevis izvodila kao -*■ semibrevis. 1951. Die Musik im Erziehungs. definirao ih je. H. LIT. A. A.). talijanski hu grčkog podrijetla (Khios. van Dieren. cantus firmus i si. Alcuin. Ać. Lione). 1591—96 zborski dječak. kao najmanje sastavne dijelove »regulae musicae«. Hamelin. Scriptores. Alkuinova je historijska zasluga u tome što je u svom traktatu. G. Polifo su djela zasićena afektivnim modulacijama i kromatskim p cima sa prizvukom patetike. zat bliotekar kardinala Francesca Barberinija i od 1661 glavni tekar Vatikanske knjižnice. A. zatim kao organizator i reformator cjelokupnog školstva u franačkom carstvu. MGG. — Orkest komorne kompozicije. 1951. — E. 19. L. Rondo a. Stuc Rimu latinski i grčki jezik. Ta se tehnika ticirala u srednjovjekovnim i renesansnim oblicima više npr. andante itd. Gastoui. 1937- preko predznaka za prolatio major kao i za prolatio minor: prolatio major (£) (£ . London 1908. — ZA ORGULJE (ILI PEDALNI KLAVIR): 13 Prieres op. je u muzičkoj historiji poznat najviše po 9-gl. MGG. 1. dvodobni takt. Halle 1932. odnosi se na kompoziciju često s bu pratnjom i s jednostavnom ostinatnom harmonijom. — K.

Cametti. ALLEGRI. 1949. Na istom je zavodu 1908—45 profesor harmonije i kompozicije. 28. Concerto sinfonico za violončelo. 8va sopra 8va više). kontra-alt i orkestar. Magnificat. Parsifal). A. Francuskoj. orguljaš i pedagog (Oslo. nJ n 7 JU J. 10. 1913 (revidirano 1930). Ziirich 1932. 1620—21. Nakon prvog koncerta 1908.: A. Lully 7 I 2. 1951. Musical America. A. —■ H. almain. izvode se za oktavu više ili niže nego što su pisane. — Dječja opereta . Firenze 1905. 1945. Fellerer. ali se a. 1910. ALME. 1. Više nota koje treba izvesti a. Od Engleza su stilizirani a. Portrait of Hugh Percy Allen. Hugh Percy Allen. Purcell ALLENDE SARĆN. kao instrumentalni oblik. Cleopatra. Mohr. Izraz a. oko 25 solo-pjesma. Paula u Oslu. Raširen do najnovijeg doba u južnoj Njemačkoj (Schvvaben) i Švicarskoj a u XIX st. Pjevanje učio na Royal College of Music u Manchesteru (j. 1933. Dvanaest opera (većinom na talijanski tekst). postao sastavni dio barokne suite (najčešće prvi stavak). Mozart je taj Miserere zabilježio po slušanju kada je kao 14-godišnjak bio u Rimu što. La pazienza di Socrate. u 2/4 ili 4/4 mjeri. Untersuchungen iiber Allemande als Volksliedtvp des 16.4 voci(2 knj. 1921—35 bio je orguljaš crkve sv. ottava oktava). 1940. 1913. — KOMORNA: Quartetto in modo dorico. La piccola Figaro. — C. Oxford 1948. As. Miserere Ea 9 glasova. iako oznaka za tempo tih stavaka može biti presto. uvertira. Koncertirao je u Njemačkoj. Debitirao 1916 u londonskom Aldzvich Theatru. alemanda). 1735. Allegris Miserere und die Auffiihrungspraxis in der Sixtina (disertacija). 1945. odnosno paralelnog dura kod stavaka u molu. većinom se zamjenjuje oznakom -»■ presto. Compositores de America. — E. Objavio je Primo libro delle Musiche (1618). veselo. — B. DJELA. — K. MGG. Tobias. First Modernist of Chile. ALLEMANDE (franc. radosno). 28.: nekoliko crkvenih kompozicija i 2 Misererea obj. Paumgartner. Schrattenholz. U stiliziranom obliku [npr. se sastoji od dvije (obično proširene) rečenice. 1951. njemački društveni ples (sinonim Deutscher Tanz) u 3/4 taktu. 1912. s kratkim uzmahom. 1726 (izvedena u Rimu). Dans la nuit za komorni orkestar.La Cenicienta. Chichesteru i Londonu. plesni i instrumentalni oblik XVI—XVIII st. Te Deum. 1921. Scheidt i dr.: N. Naziv upućuje na njemačko podrijetlo. sadržava elemente karakteristične za madžarsku muziku: rapsodičnost. ORKESTRALNA: simfonija (nedovršena). Humberto Allende. Lorenzo. H. VI 1885 — 16. tal. 1940. oko 250 solopjesama. Florence [608—1625. studija u časopisu The Music Bulletin. H. u kazalištu Covent Garden. MGG. Uultimo dei Mohicani. portugalski kompozitor XVIII st. LIT. osobito je bio cijenjen kao interpret basovskih uloga u operama Wagnera i Mozarta (Bartolo u Le Nozze di Figaro. ALLEN. 1739. 1918—22. eine Untersuchung ihrer Entwicklung von den Anfangen bis zu Bach und Handel. — J. engleski pjevač. odn. — CRKVENA : pet misa za 5—8 glasova. pedagog i organizator odigrao je važnu ulogu u muzičkom životu Londona i Oxforda. 1904. Solerti. Pedro Humberto Allende . S. Jahrhunderts (disertacija). stekao reputaciju kreacijom Gurnemanza (Wagner. i u Češkoj. Sarastro u Die Zauberflote). II 1946). 16. 17331 La Pinta pazza. partite te oko 1660 talijanske sonate da camera. Ca. ALL'ONGARESE (tal. J. God.ALLEGRI — ALMEIDA kapele u Velikom tjednu i nije se smjela prepisivati. Lorenzo Allegris »Primo libro delle Musiche«. jedini predstavljao madžarsku nacionalnu muziku. ALL'OTTAVA (tal. Barth). ozna čuje se 8va---------------. F. VIII ! 959)' Violinu i kompoziciju studirao na Conservatorio Nacional de Mušica u Santiagu. 1965. Letelier. Milda. INSTRUMENTALNA : Concertini 02. današnji bi pravilan oblik bio all'ungherese). Allemande. tal. Jedan je od utemeljitelja British National Opera Company (1922). gagliarde. I 1890 —). nije neobično kada se uzme u obzir da je djelo komponirano u tradicionalnoj jednostavnoj tehnici falsobordone. 1929. Učio u Rimu. Prema predaji. — F. 1937LIT. Norman. 1906 i 1909. L. 12 Tonadas de cardcter popular chileno. Od 1604 do smrti bio u službi na medicejskom dvoru u Firenci. Lorenzo Allegri. Beck. engl. 1919.. LIT. Paul Hastings. Današnji a. gudački kvartet. I. XI 1884 — ). allegro moderato itd. koji je. O'Munasterio. bas (Aschton Uiider Lyne. odn. 39 ALLEN. od kojih prva skreće prema tonalitetu dominante. Ghisi. Note uz koje se nalazi oznaka a. Muzičke studije završio 1889 u Oxfordu. Studirao na konzervatoriju Lindeman u Oslu. 1948. 1650). međutim. 11 fUtro. a. ALLEGRO (kratica Allo. Meyer. oko 1550 susreće se istodobno u francuskim i nizozemskim zbirkama za lutnju te kod engleskih virginalista (kao stilizirana plesna kompozicija). jedna od najstarijih osnovnih oznaka za brz tempo. Opere: Guiditta. 1916—17 predavao na konzervatoriju Klindworth-Scharwenka u Berlinu i 1919—21 na Muzičkom institutu u Helsinkiju. Washington 1956. stavak. 1922 Oxford-Festival koji je obuhvatio raznovrsnu muziku od narodne pjesme i plesa do simfonijskih djela). 2. 29. Luigi dei Francesi in Roma. koji se služi suvremenim izražajnim sredstvima. Regensburg 1935. a. Ballet Entertainments in Pitti Palače. II. čilenski kompozitor i muzički pedagog (Santiago de Chile.: E. i njem. 1920 i Escenas campesinas chilenas. umjerena. — VOKALNA : Oda a Espana za bariton i zbor. — KLAVIRSKA: dvije sonate. 1901—18 orguljaš New Collegea u Oxfordu i dirigent univerzitetskog zbora s kojim je realizirao velik broj značaj nih izvedbi vokalne muzike. Dent. L. M. Wood. improperije i lamentacije za 4 glasa. 1950. Poslije toga nastupao s podjednakim uspjehom kao operni i koncertni pjevač. kod J. Držao je katedru za pjevanje na Royal Academy of Music u Londonu. ALMEIDA. općenito iščezava iz kompozicijske prakse (a znatno prije i iz plesne dvorane). Acton). 1922. oznaka kojom je kompozitor (osobito u starijoj muzici) želio istaći da djelo. Die Allemande. 1618—19. 1923. kao oznaka za tempo brži je od Bachova ili Mozartova allegra. 1931. Motetti za 2—8 glasova. 1916. DJELA. se proširio i. La scuola dei pueri cantus di S. correnti). W. dirigent i muzički pedagog (Reading. 1915. Lancashire. zatim u Firenci. ALLIN. I. U prvoj polovini XVII st. Anders. God. engleski orguljaš. umnažati. Njegova opera La pazienza di Socrate (Lisabon 1733) smatra se prvom portugalskom operom. — Zborovi. Motetti za 2—5 glasova '2 knj. koncert za violinu. La despedida za 2 soprana. — Napisao Metodo original de iniciacion musical. simfonijske pjesme La voz de las calles. američki kompozitor (Hyde Park. XI 1883 — Boston. U XVII i XVIII st. sličan brzom valceru (ili austrijskom landleru). NOVA IZD. DJELA: Pilgrim Symphony. Bailey.). Kao zborovoda. Concerto sinfonico za klavir. God. za starije muzičare. gotovo polagana tempa. — Komorna i klavirska muzika. Slonimsky.). Francisco Antonio d'.Revista musical chilena. 10 etida. 9-glasni Miserere obj. od Palestrine i Schiitza do suvremenih majstora. fuga za kvintet. je više označavao karakter itavka. — A. — Pedro Humberto Allende. K. Mušica. G. je prvi čilenski kompozitor. Pojam allegra nije bio uvijek isti. Canzone i simfonije u rkp. sonatni allegro). 1843). Serenade Le . naglašenu primjenu sinkopa. i prvi zastupnik nacionalnog pravca u čilenskoj muzici. prema tome da li znak 8 va stoji iznad ili ispod note (8 va bassa 8va niže. a i posljednji stavak klasične simfonije ili sonate (tzv. 1960. usavršavao se u Berlinu (R. balio e drammatica alla Corte medicea dal 1600 il 1637. 20.: A. označuje i cijeli prvi. sastoji se obično od dva dijela. Izraz allegrissimo (što je brže moguće) upotrebljava se veoma rijetko. — DRAMSKA. MQ. vivo. LIT. Vrativši se 1920 u SAD nastanio se u Bostonu. oponašanje i drugih obi lježja melodike i ritmike madžarskoga varoškog folklora. o. 191&—37 direktor londonskog Royal College of Music i istodobno 1918—46 profesor muzike na Univerzitetu u Oxfordu. 1573 — Firenca. o. Njegove gavotte i anaries idu medu najstarije poznate plesove toga naslova. Uz to 1907—20 vodio Bach-Choir u Londonu i organizirao nekoliko muzičkih festivala (1914 Bach-Festival. 1915.Amann. talijanski lautist i kompozitor (?. Niederoiever \SReciteil de morceaux de musique ancienne.'Haberl (1936) i dr. DJELA. To djelo sadrži osam serija instrumentalnih plesova za 5 ili 6 neodređenih instrumenata i seriju plesnih pjesama (za 1—6 glasova). 1942.. sir Hugh Percy. LIT. VValdemar. Symphonia a 4 (u Kircherovu djelu Musurgia universalis. XII 1869 — Oxford. pod prijetnjom ekskomunikacije. 1913.: E. J. zborovi.). dvorski ples javlja prije u drugim zemljama. na madžarski način. madžarski. 1940. Već 1880 angažiran kao crkveni orguljaš u Readingu zatim u Cambridgeu. VII 1648). Potkraj prve polovine XVIII st. Pedro Humberto. IX 1952). Massachusetts. Prema nadimku // Tedesco vjerojatno ie rođen u Njemačkoj. H. 1. — A. kao društveni. 1910. RMI.B. Bacha) a. komična opera La spinalba. Do 1903 studirao na Univerzitetu u Harvardu. Frankfurt am Main. Mlegrijevi plesni stavci srodni su uobičajenim njemačkim plesovima onog vremena (pavane. zbirku kompozicija nastalih za potrebe dvorskih svečanosti. Music and Letters. preuzeli oko 1600 njemački kompozitori (Schein. AFMW. Finskoj i Skandinavskim zemljama. norveški pijanist. 1947. almand. 1951.3. — Th. 23. 19. MGG. Gregorio Allegri.

— Klavirske kompozicije. V 1948). Relevo. A. Francisco. brazilski gitarist (Sao Paolo. Francisco Antonio d'Almeida. 3. 1927. koncert za kanun i gudački orkestar. 1913. Pastirske jubilacije pastorales) javljale su se raznolično: kao signalizacija.Shakespeare). 1908 šef katedre za zborno pjevanje. ALMEIDA.. u obliku slobodn stihova poput litanija. U Rio de Janeiru diplomirao pravo. ALNAR.. A. kasnije u Berlinu.). El Oficial de la Guardia . LIT. suita za violinu i klavir. Jedan od najvećih gitarista jazza. Marx. Corbet i dr. La Nina de les planchas. 1895—1907 orguljaš u Drammenu. Sammlung von Schzveizer-Kuhreihen und V'olksliedern. 1936 dirigent filharmonijskog orkestra. 1946. 1726. A. 1951. MGG. Hasan Ferid. Pasodoble de la bandera . 1954 organizirao internacionalni kongres folklorista u Sao Paolu. 2. 1944—45. 1905. simfonijske varijacije. Napisao je Abhandlung iiber die Verbesserung des Fagotts (1820) i školu za fagot (1841). 1939—46 vodio vlastiti orkestar u Rio de Janeiru. 1927—32 studirao na Muzičkoj akademiji u Beču (J. XII 1895 —). Cyrus. X 1786 — Biebrich. God. pučka muzika stanovnika Alpa koja se u izvornim oblicima ponajviše sačuvala na njemačkom jezičnom području Istočnih Alpa. 1935. Stoga s rijski prikaz temelji uglavnom na istraživanju i prou nasljeđa. — Oratoriji II pentimento di Davide. koja se stvarala i r u prirodi. Koncert za klavir. Heckelom radionicu fagota u Mainzu. 1937—38. Njegove rane kompozicije nose značajke turskog muzičkog folklora. 1903 . — Klavirske kompozicije. metodama komparativne muzikologije. 1928. Symphonische Gedichte za flautu i orkestar. 1924 profesor kontrapunkta i fuge. Lof aan de Kunst i dr. Vrativši se u Koln otvorio je 1820 tvornicu fagota. 1943. — Gudački kvartet 1933. 29. preludij i dva plesa. IX 1843). njemački fagotist i graditelj fagota (Ronsdorf kod Diisseldorfa. 24. 1933. Be: ALONSO LĆPEZ. Djelovao je i kao zborovođa. Monet) i dr. 14. Kao dirigent gostovao po Belgiji. Francuskoj. a gdjekad variranjem dvodjelnih dijskih obrazaca nalik na pjesmu. Muzičku teoriju učio je u Kolnu kod B. Flor. 1901. klavirski trio. O. ALNAES. Rc vaches) koja se sastoji od tri dijela: polaganog s tercnim završ srednjeg brzog s kratkim motivima i završnog (većinom na i Ova se pjesma javlja u različitim verzijama: kao doziv stac strofna pjesma epskog karaktera. ORKESTRALNA: koncert za violončelo. 1892—95 na Konzervatoriju u Leipzigu (K. God. LIT. 1928 i Zomeridylle. a prenosila usmenom predajom. 9. Kao 12-godišnji dječak poznati svirač turskog nacionalnog instrumenta kanun. zatim profesor Konzervatorija i direktor Opere u Ankari. God.: J. Jubilacijama iz ranog doba pripada i jo to je pjevanje u slogovima bez riječi sa čestim i naglim iz vanjem grudnog i falsetnog registra. u ritmički slobodnom matskom obliku (sa slogovima riječi Loba ili Kuh kao sred izrazom). Avondmuziek za 8 duhača i dr. God. Keurvels). uglavnom asimetričnih oblika pjevanja i stvaranja zvi zanih uz radne procese. Blockx. seksta. je znatno usavršio izgradnju fagota. V 1887 — Madrid. praoblici melodija poskočnice (Schnaderhupfl) i pojedini' napjevi. Razvile su se iz prvobitnih ( tarnih. 1923. Uz to je 1919—51 vodio simfonijske koncerte Antwerpenskog zoološkog društva. U veleškoj Švi< . I. A. Ensaio sobre o problema do ser. kompozitor i dirigent (Fredrikstad. DJELA. turski dirigent i kompozitor (Istanbul. tamo bio zborovođa katedrale te dirigent filharmonije koju je i osnovao. 11. 1948. pastirske jubilacije ički oblici pjesama. 1930. —■ Crkvene kompozicije (psalmi. moteti). Baia. Eyvind. Renato. Simfonijske pjesme: Psyche. — Izdao Norges Melodier (4 sv. Avondindruck. DJELA: dvije simfonije > u c-molu. norveški orguljaš. Bio je zatim član kazališnog orkestra (1821—14) i dirigent vojne muzike (1815—16) u Frankfurtu te fagotist kazališnog orkestra (1817—20) u Mainzu. Antonio de Jesiis. III 1906 —). 1918.: A. Kantate: Het schoner Vaderland. a 1936—46 profesor Državnog konzervatorija. Na istom je Konzervatoriju od 1903 nastavnik solfeggia. — DRAMSKA: opera Chylock 1913. kasnije se sve više služi suvremenim muzičkim govorom. većinom zarzuela koje su postigle veliki uspjeh (Da Madrid al Infierno . izvodila su se gdjekad doslovnim pc njem određenih tonova. 1722 i Giuditta. IX 1876 — 5. raširena podvrsta je j< u velikim intervalima (kvarta. ALMENRADER. za zbor. Komponirao je više od 120 muzičko-scenskih djela. 6. m. — VOKALNA: tri narodne pjesme za sopran i orkestar. 1907. 5 sv. Hauptmann). pogansko vjerovanje i magične obrede različite pjevane ili recitacijske formule dozivanja stada (A Almschrei). 1948. Mnoge naslijede: potječu iz najstarijih vremena. —■ Klavirske kompozicije. JODLANJE. Studirao na Konzervatoriju u Antwerpenu (K. gudački kvartet.40 ALMEIDA — ALPSKA MUZIKA virtii triomfanti. ALPAERTS. u Londonu. Filmska muzika. Cymbeline (. ORKESTRALNA: Lsntesympkonie. od 1947 član ansambla S. ritmički asimetričnih jubilacija k srodne crkvenim jubilacijama što upućuje na dosad neisi korijene korala. ima veoma malo pismenih izvora. Muziku učio u Oslu (I. Ouverture romantica. Pallieter. Benoit. 1898. Scenska muzika: Oedipus Rex (Sofoklo). decima) i širokoi ponu. klic ijujuškanje (Juchzer. Varšavi i dr. ALMEIDA. Od 1822 član je dvorskoga orkestra u Biebrichu. Kuhreigen ili Kuhreihen (franc. 1930. E. 1924. Kao fagotist bio je samouk. Ondje je 1810—12 predavao na muzičkoj školi. DJELA. Slaveni). Po povratku u Istanbul bio je kazališni dirigent i nastavnik na Konzervatoriju.. poslije član koncertnog udruženja Daruttalim-i musiki. 1752. 1904. — DRAMSKA : muzički igrokazi Pjesma Valove. Un Pitillo y mi mujer). 1932 i Sari Zeybek. X 1954). a u manjoj mjeri kod ostalih etničkih grupa koje žive u Alpama (Romani. i VIppolito. suita James Ensor i dr. brazilski muzikolog (S. u instrumentalnoj verziji itd. a 1933—41 direktor. 4 sv. 1922. God. Među arhaičkim oblicima pjesama iz alpskog mt nasljeđa izdvajaju se: retoromanska Margaretska pjesma melodija slična glavnom napjevu molitvenog zazivanja. 1922. Die versunkene Glocke (G. belgijski kompozitor i dirigent (Antwerpen. Završivši studij muzike u Granadi. — Zborovi. Kleina. IV 1872 — Oslo. Fausta. Kao kompozitor izraziti je flamanski predstavnik impresionizma. zborovi. scenska muzika za Goetheovu dramu Faust. Subira. Flor Alpaerts. Djeluje u Hollywoodu. 1898 i u D-duru. izgradio je vlastiti stil koji se temelji na crnačkim elementima i starim španjolskim plesovima. Holter). španjolski kompozitor (Granada. Karl. Salome (O. solo-pjesme. — VOKALNA. 1917. De Ring van Gyges (A. a komponirao je koncerte i fantazije za fagot i orkestar. Herleving. Kentonau SAD. Suite turca. — KOMORNA : četiri gudačka kvarteta. P. oko 40 solo-pjesama. 1831 ute meljio sa F. zatim molitvena zazivanja. —■ Instruktivno djelo: Muzieklezen en Zingen: Volledige Studie der 7 Sleutels. zatim u Oslu. je prvotno bila pastirska muzika. 12. Kabasta). XII 1932). Juchizer) koje s visokog. solo-pjesme. Molitvena zazivanja. je najbolji poznavalac brazilske narodne muzike. Kinderlisderen. IX 1917 —). Antwerpen 1941. ALPSKA MUZIKA. solo-pjesme i dr. belgijska nacionalna himna. Laurindo. Reinecke). 18. glasnog pc tona pada na pojedine više ili manje određene stupnjeve: u obliku melizmatskih. Violinski koncert. Thijl Uilenspiegel. Las Corsarias .. Iz poganskog obreda vabljenja stoke potekla je p vrsta pastirske pjesme. 1738. Retoromani. 1929. 1932. Wilde). Suite Istanbul. rija alpske muzike svojevrsna je i ne može se uključiti u uot periodizaciju opće muzičke povijesti niti pratiti kontir jer sve do XIX st.

kvarta i vodica). Pr su alpske instrumentalne muzike. živahni. Kuhreigen itd. raznovrsni signali. ritmički sk pastirski napjevi (instrumentalna protuteža melizmatskog jub kasnije se instrumentalno izvode i različiti plesovi. nadalje tragove arhaičkih melodike trozvuka i fanfara i djelomice istih oblika viš< kakvi su se sačuvali i u drugim pastirskim kulturama (npr. na kažu) — bordun. harmoničko su. praporci i obični kravlji rog. itd. Od davnine se održala praksa stvaranja posebnih z\ boja. pritiskivanjem ruke na grkljan (pri jodlanju) ili ni Muzički život alpskih pastira potkraj IV st. napjevi p. zatim šalmaj. V): pjevalo se \ . zvona. paralelni pomaci. varijabilne i neutralne stu] (osobito terca.razvila se kasnije u društvenu igru pripovjedalačko-pje' žanra. Od instrumenata rasprostranjeni su od davnine ->• rog. Različite vrste imaju dijelom zajedničke fc i stilska obilježja: ranu pojavu durskog tonaliteta (Ut-m svojevrsne završne portamente. »pr melodika« tro zvuka. osvjetljavaju berške kronike svetaca (Acta sanctorum 29. te široko razmahani. ostinato. npr.

sviranju i improvizaciji. Propadanje izvorne alpske muzike. malo ih je. a napravljen je od kore drva (obično breze). r. The Journal of American Folklore. Alpske pjesme. 24. Ali ova na izgled jednostavna. contralto. Zur Friihgeschichte der Musik in den Alpenlandern. franc. Od 1964 član je grupe Artiste-in-Residence u Berlinu. Istodobno se u okvire novoga ila uključuju stare vrste alpskih predjela. — K. Hohenemser. višeglasje je pravilno. Novi stil se proširio i na susjedne zemlje. Nastaju umjetničke pjesme u tobožnjem irodnom stilu. izrazito pastirski karakter. III 1832 — 8. oporija. Carlos. djelomice kao stacionarna igra zvukova rastavljenog akorda . Koncertni pijanist. I. Volkstiimliche Musikinstrumente in den Alpen. Szadrowsky. — W. AFMW. SBIMG. Danckert. a.: H. — F. Das schweizer Alphorn in den Hochvogesen. Schnadahiipfljodler. I ALSLEBEN. trombon i udaraljke. Kuhreihen Lobetanz und Galder. od utjecajem crkve dolazi do razdvajanja na duhovnu i svjetovnu : eru što je izmijenilo smisao nekadanje pastirske muzike. God. širine i daljine. astirska se muzika više miješa sa seoskom. 1937—38. M. prevladavaju urtonalitet i akordička melodika. A. Hirtenmusik. Kleines Tonkiinstlerlexikon. Iza toga znaka često se prelazi na Codu (D. Pastiri su se atjecali u pjevanju. a javljaju se i nastojanja za ezinom obnovom. periodičnom ritlikom. i tal. AL SEGNO (tal. — Pjesme. ■— Klavirske kompozicije. |irenje patriotskih i prosvjetiteljskih esama. — 'romjene socijalnih i idejnih temelja alpske muzike izmjenile su toku vremena i njezin prvobitan. — A. kod igara i natjecanja. pa na taj način prouktivnije dalje razvija naslijeđene oblike i širi se u susjedne krave (Slovenija). Wiora. Tradicionalni izraz mijenja se ponajviše u duhu apadnjačke muzike: stupnjevi postaju normirani. pri društvenim satancima i vjerskim obredima. Ać. Klier. njemački pisac. U alpskoj muzici ovih krajeva prevladao je kaikter plesnog ritma i sklonost melodici rastavljenih akorda sa :stim skokovima. e poi Coda).— R. c 2 — fis). priliv stranaca. Uporedo s odumiranjem pastirskog načina života nestalo je rotne podloge arhaičkog pastirskog muzičkog izraza. ali i tjeskobu i grozu pred bregovima punim ajna i opasnosti. K. pjesme Hubera). 1864. Andachtsjodler i dr. The Swiss Kuhreigen. Na rogu se mogu izvoditi samo prirodni tonovi. 1966. s pastirskim Kuhreigenom. Ko. u spomenici In memoriam J. Schmidt. utječe na formiranje njihova jecifičnog stila. Die Entstehung des Jodelns. Sve intenivniji razvoj muzičkog života u samostanima. ALPSKI ROG 41 m LIT. Basel 1949. Tako se npr. misa. propagira se širenje čiste izvorne pučke esme. ■— Ch.es Archiv fiir Volkskunde. K. M. selima gradovima na obroncima Alpa zahvatio je i alpsku muziku koja. — W. Učenik F. Schweizerisches Archiv fiir Volkskunde. arhaički pastirski stil. chuhplattler). 1966. 36. zadržala čišći. XI. Francuskoj i Njemačkoj. Zecha i S. Dber das alplerische Volkslied und wie man es findet. artističku vještinu. kod kojega se izmjenjuju tekst i slogovi. IV. 1951. Zur Erklarung des »Lobetanz« durch die Schweizerische Volksmusik. od njezinog posljednjeg tona prema prvome. — J. postaje ogrankom raznoličnih »najdnih muzika«. — L. 1959 utemeljio Agrupacio'n Nueva Mušica i zatim studirao elektroakustiku i elektroniku na Univerzitetu u Buenos Airesu. dvorcima. i. organiziraju pučki koncerti. ima ravnu ili svinutu koničnu cijev. Bio je predsjednik berlinskog Tonkunstlervereina i Društva muzičkih nastavnika. Klier. — E. Handschin. Licht. brazilski pijanist i kompozitor (Buenos Aires. kompozitor i pedagog (Berlin. Margarethalied. koje dijelom vuku kojen iz izvornih pastirskih plesova i pjesama. Trio za violončelo. Ta rana pastirska muzika bila je asnovana na pokretljivosti i širini prostora u kojemu je zvučeći odjekujući izražavala životnu prirodnost. obrnuto. dubok ženski ili dječji glas u normalnom opsegu od a do e%. — Requiemi za 6-gl. 1862. jodlanje poprima oblik iesme u trodobnom taktu landlera i izvodi se većinom više-asno. Zanimljiv je primjer sonata za violinu i klavir br. Jodlerkanon Nacheinand«).: H. 1964. I. i zabavu. XIII. ali pretežno izmijenjena. jodlerske pjesme i poskočnice. opularna austrijsko-bavarska poskočnica Schnaderhiipfl ima ta-)đer korijene u alpskoj tradiciji. Alpenmusik. I. Poslije zdoblja procvata. do znaka). Basei 1924. Kassel 1956. DJELA (izbor): Oratorio za 3 solista. 3 udaraljke i mješoviti zbor. te austrijro-bavarske narodne muzike. Osnivaju se i mnogobrojna pučka pjevačka društva sobito u Švicarskoj) koja presađuje narodnu muziku u okvire ađanskog koncerta. haute-contre). od VIII st. Schweizer Annalen. služi za davanje signala na veće udaljenosti i za izvođenje jednostavnih melodija. m. javljaju obredni apjevi iz ranog doba i iz srednjeg vijeka. Ober die Volksmusik in den deutschen Alpenlandern. 4 glumca i 3 male skupine instrumenata. MGG. vaca. 1956. C. F. vorne radne pjesme ona ne odražava neposredno prirodu nei je slika. Nasuprot tome. 1941.. prevladava ojedinačno jodlanje ili pak jodlanje koje je zvukovno jasno odvono od zbora. naivno profanija. Caminada. nadalje. Die Muzik und die tonerzeugenden Instrumente der Alpenbevvohner. 1969. XII 1894). 4 J. npr. Das rhatoromanische St. — Isti. Najznačajnije su die tzv. Text II za 5 solista i glas s pojačalom. 1953.. a i sama stječe nova obilježja. 54. Bukofzer. ALSINA. engl. 45. olje se sačuvao stari oblik melizmatskih jubilacija. entuzijastički osjećaj isine. pijanist. Posebni su tipovi: idlerlieđ. koja pjeva o životu pastira. 'radicija te muzike održala se dobrim dijelom do u XVIII st. usnik je — ako postoji — od tvrda drveta. 1867—68. muzička scena za trombon. obuhvaćenim zajedničkim imenom Landler (Landla. I. U XVIII st. AL ROVESCIO (tal. Die Musik und die tonerzeugenden Instrumente der Alpenbewohner. i 8-gl. 1880. Alpenmusik. — Uvertire i marševi za orkestar. Švicarska a. kojemu je i suosnivač (1879). 1964. izazvali su i mnogobrojni izvanjski čimbenici: dustrijalizacija. Na prijelazu u XX st. počelo se temeljitije istraživati sakupljati ostatke alpske muzike. dugu do 4 m. Julius. 1968. — M. zborove. — Isti. C. za izlaganje jedne teme natraške. Strasbourg 1962. 1948. M. naopako). u doba procvata austrijske umjetničke. m. MGG. Sichardt. u Poljskoj i Rumunjskoj a upotrebljavaju ih također i južnoamerički Indijanci te drugi primitivni narodi (sa Celebesa i Himalaje). koja je povezana likom. određenija. na Sloveju i na Švicarsku gdje se prihvaćaju ili stvaraju novi oblici po■■alnice. Die Alpenlandischen Jodler und der Ursprung des Jodelns. Moberg. Osobito su očljive suprotnosti između alemanskog i štajerskog-bavarskog . SPISI: Vorlesungen iiber Musikgeschichte. DJELA. v. tj. Jahrbuch des Schweizer Alpenclubs. ibid. LIT. Berija. 1870. napjevi i pokreti tih plesova podudaraju se mjestilice sa starim narodnim plesovima. . ALPSKI ROG. Szadrowsky. izdaje se čitav niz pjesmarica. ograničena na pastirske predjele. Salzkammergut). čestim velikim skokovima (npr. ALT (lat. Frauchiger. 19. poganskih običaja i demonskog karaktera ona postaje laza. u pojedinostima još i dulje. vedrija. talijanski izraz za -> račje kretanje. kasnije nastavnik klavira u Berlinu (od 1872 profesor). prastari primitivni duhački instrument pastira u Alpama. Steirer. koje su bliske izvornoj alpskoj muzici (npr. oznaka koja upućuje da određeni odsjek treba ponoviti do naznačenog mjesta. — W. Magie und Technik in der Alpenmusik. štajerski itd. 1867—68. bavarsko-austrijska narodna muzika također :ezava. Tamo je učio' kod L. Pfleger.. koje je najčešće obilježeno znakom #. Pjeva se iz čiste životne radosti. 1951. Text. Volkstiimliche Musikinstrumente in den Alpen.und Wendepunkte in der Entzvicklung der Musik. 1909—10. Napjevi i forme iz toga doba sačuvali su se do danas mnogim predjelima (npr. S vremenom su se oblikovali različiti pokrajinski ijalekti alpske muzike: tirolski. jubilacije se izvode s tekstom (poput sekvence Alleluja). Ober die Entzoicklung des Klavierspieh. bavarski. Wien 1907. Berlin 1939. 1935—36. — W. uvoz novih instrumenata i pollarne zabavne muzike. Dehna. lklorne svečanosti itd. Funktionen za komorni sastav.ALPSKA MUZIKA — ALT esijama i obilascima polja. ali stil se dalje raralački ne izgrađuje. Alpska muzička tradicija jzire se i u karakterističnim pučkim plesovima u trodijelnom tak1. lišena lagije. Pommer. Slični instrumenti nalaze se i u Skandinavskim zemljama. Alpske svečanosti. Kao pijanist koncertirao već od 1948 u Južnoj Americi. 1965. drvosječa i o ljepotama prirode. Wiora. altus visok. Jahrbuch des Schweizer Alpenclubs. ona je linearnija. »primitivna« luzika tražila je pri izvođenju neobičnu. Oblikuje i nova vrsta tzv. u bavarsko-austrijskim predjelima. napjevi obivaju simetričnu formu pjesme s plesnom.raza. sentimentalnog karaktera po uzoru na šlagere. Od 1874 uređivao časopis Harmonie. oprimajući lokalna obilježja. Sympton za orkestar. Kassel 1956. ali za razliku od ranije. Havdna sa stavkom Menuetto al Rovescio koji se kod repeticije izvodi čitav tehnikom račjeg kretanja — od kraja prema početku. Schweizeriscb. Hornbostel. u dokolici i osami. Die kulturgeschichtlichen Grundlagen des Volksgesanges in Osterreich. II 1941 —). Schweizerisches Archiv fiir Volkskunde. u ažićnim pastirskim pjesmama i igrama. 3 stavka za 13 skupina gudača. A.

1905—06. Die Schwankungen des Stimmtones. Taj se redoslijed napušta u doba baroka kada dolazi do težnje za izjednačenjem glasova pa a. 1795. 1951. u širem smislu. Marix. Za razliku od kastrata muški altisti nazivali su se u Italiji često tenorini.: G. alt-blokflauta. Christliche Kirchen. LIT. 1879. Od 1767 orguljaš u Halleu i od 1679 do smrti u Bitterfeldu. Strauss (Klytamnestra) i SaintSaens (Dalila). 6.: A. melodijsko ili harmonijsko značenje. ^ ALTERNATIVO (tal. V 1801). Altovski ugođeni oblici zastupani su posebice u porodicama limenih duhača. Obično su altovski instrumenti ugođeni za kvartu ili kvintu niže od odgovarajućeg normalnog instrumenta. LIT. 1903—0 Kitzig. Studien zur Basse danse im XV Jahrhundert mit besonderer Berucksichtigung des Briisseler Manuskripts.— Isti. i 7. a izvodili su ga muški glasovi djelomice grudnim. 2. Die Bedeutung Chopins fiir die Entvviklung đer al Akkorde in der Musik des 20. kod Handela dok se u Mozartovim operama gotovo i ne javlja. ne mogu povući posve oštre granice između alta i mezzosoprana (Carmen). Gaudium Christianum (6knj. naziv za ansambl duhačkih instrumenata (calamus. — F. U 4-glasnom stavku a. Mnogi od tih instrumenata izašli su iz prakse u XVII st.. Winterfeld (Der evangelische Kirch 1845. 1783. 1613.). ^ 1960. . 14. / u fis (u C-duru) ili e u es (u G-duru). Prema tome je pojam alteriranog usko povezan uz pojata tonaliteta i ne može se predstavit: atonalnoj muzici (-> Atonalnost). II 1640).5 —8gl. praksa izvođenja altovskih partija s muškim pjevačima — falsetistima — održala se sve do XIX st. 14 stavaka obj. Catalonische Cobla und Alta-Tanzkapelle. MGG. nisu ni u jednom to dijatonski oblik (npr. Leipzig 1925. 1949. U operi. 1949. 6 i 8 trublji. npr. alteracija su samo u nekom ili v tonalitetima. orguljaš i kompozitor (Weissenfels. je autor prvoga priručnika za trublju i za timpane (Versuch einer Anleitung zur heroisch-musikalischen Trompeter.) djelomično uz instrumentalnu pratnju. AML.). altovski instrument (all-klarinet. 1618. 1617. du Hauflein klein«. Habock.: tri stavka obj. Johann Ernst Alternburg. Ipak je a. — Isti. a. Riegel Schatz des liturgisc und Gemeindegesangs. Die Charakterologie der stimmlichen Einheiten in der Oper. 1908. kasnije se udomaćio u svima većim evropskim centrima. gdje se također javlja). 2. 1620.) uz instrumentalnu pratnju. a. M. Jacobus Fabricius und Michael Altenburg. 1. 15. i to. bombarda i trombon). Fricka). V 1584 — Erfurt. Hamel. a. 1620. MGG. — F. Adams hochzeitliche Freude (6gl. javlja se prvi put oko 1450. 1939. U menzurnoj notaciji a. Općenito se u muzici XIX st. za rješenjem prema dolje. I. ] ALTERIRANI AKORDI sadržavaju jedan ili više stranih ljestvici onoga tonaliteta. minimc posebnim uvjetima. 1951. Stubbs. 1951. Posebnu vrstu dramatskog alta stvorili su Wagner (Ortrud. SBIMG. Die Entstehung der Posaune. u doba renesanse. akord dis-fis-as je alterirani akord u na bilo koji tonalitet). a ovise 0 notama koje ih okružuju. komponirao crkvene pjesme i motete. LIT. predstavlja onaj tip pojedine instrumentalne vrste koji odgovara altovskom registru ljudskoga glasa.). Gottingen 1935. — W. komponirao kao posljednji glas (dionica). ženski alt kao solistička partija dobiva važniju ulogu u XIX st. Erdlen i E. alternativement). Monumentos de la Mušica Espafiola. a u drugima nisu (npr. ALTENBURG. — K.. 4. franc. 1932—33. Hertzmann. H. menuetto alteri da se svaki dio može po volji naizmjence ponavljati. I. oznal baroknih dvodijelnih suitnih stavaka (npr. 1 Ać 1944. —. Svećenik u različitim seoskim župama. Michael Altenburg. se. MFM. ton skale. 5—8 gl. u kojem je najznačajniji instrument tenor calamus. Za razliku od modulacije. Alt. Kap. I. 1620. Eii zur Geschichte der evangelischen Kirchenmusik. alt-viola da gamba. 1—2. intradc obj. Volek. Starija nauka o harmoni trala je alteriranim svaki akord koji bi sadržavao bilo kaki matsku promjenu u odnosu na broj predznaka. alt-saksofon itd. od 1638 u Erfurtu. U instrumentariju. njemački kompozitor (Alach kraj Erfurta. Erda. 55.und Paukerkunst. alt-pozauna). a mjestimice i dulje. Homofono je obrađivao protestantske koralne napjeve. Međutim. U određenom to imaju ulogu umjetnih vodica. SBIMG. akord d-fis-a bio je po takvu shvaćanju alteracija 1 g-molu). ZFMW. — J. Ova praksa nastala je zbog toga što ženama nije bilo dopušteno da pjevaju u crkvi. Festgesdnge (5—9 gl). 1925—26. Michael Altenburg. Javlja se oko 1450 na burgundskom dvoru. DJELA: Das 53.4—9 gl. u fragment stavka Beethovenove VII simfonije ton ds ima izrazito me ulogu: Prvi akord Wagnerove opere Tristan und Isolde pre alterirani četvorozvuk II stupnja u a-molu (povišeni te U klasičnoj i romantičnoj harmoniji alterirali su se u 2. Npr. 1951. Michael. ZFMW. 1.). Komponirao je djela za 2. a. Musikalische Fest-Zierde (5—14 gl. Die Gesangskunst der Kastraten. Cantiones de adventu (5—8 gl. C. Ch.und Hausgesdnge (3 knj.E. Besseler. mo. znači udvostručenje druge 0 nota jednake vrijednosti (dvije breves. Deutsche Musikkultur. Rabs LIT. Schoeberlein i Fr. — s obzirom na stranost akorda — jedno od snažnih harmonijskih sreds modulaciju. The Adult Male Alto or Countertenor. A. kao ansambl za plesnu muziku. kod alteracija naviše. koja se u klasičnoj muzici sačuvala u m . E. njemački trubljač. kao što su saksofon. Auberlen. novo izd. Alta. Angles. Hochzeitliche musikalische Freude (9—12 gl. Neka obilježja alte sačuvale su se do danas u cobli. ALTENBURG. Johann Ernst Altenburg. Liebliche undzierliche Intraden(6-gl.42 ALT — ALTES NOVA IZD. Praksa gradnje altovskih instrumenata uvedena je u XVI st. Jahrhunderts.- ALTERACIJA. koji su izgrađeni u XIX st.) uz instrumentalnu pratnju. 27. 1941. 4. Alteriranihj može biti dvije vrste: 1.undNeujahrs -Zierde'. Musikalische VVeihnachts. La mušica en la Corte de los Reyes Catolicos.. Johann Ernst. a u iznimnom od e ili d do h? ili •/". a. — Naziv a. R.: J. 1584—1640. des Jesaia (6-gl. 12. pučkom plesnom orkestru Katalonije. 1928—29. Blume. —■ . Die thiiringer Musikerfamilie Altenburg. — H. Altnikola u Naumburgu. alt-horn. semibreves. Ženski alt srodan je mezzosopranu ali tamnije boje i pastozniji. 1621. Kun. MGG. L. Lady Macbeth) . Takvi su strani tonovi nužno kromatska ods od određenog tonaliteta. a od 1562 i alti naturali. Ranije je prilično bogato zastupan npr. u užem smislu ili pravi a.— Isti. die dre des Liedes »Verzage nicht. Sin trubljača Johanna Kaspara. kada se u polifoničkoj muzici prešlo sa troglasja na četveroglasje. koncert za 7 trublji i timpane te 6 sonata za čembalo (obj. 1868—72.). u engleskim katedralnim zborovima altovske partije i danas pjevaju muškarci. Studien zur Vorgeschichte der Orchestersuite im XV und XVI Jahrhundert. Oni su alterirani. Wicn 1923. Histoire de la musique et des musiciens de la Cour de Bourgogne sous le regne de Philippe le Bon. —■ L. djelomice falsetnim registrom u opsegu od c do c1. i u imitaciji je najčešće nastupao posljednji. — H. kromatska promjena nekog ljes tona. Povišeni (alterirani) tonovi imaju čiju da se rješavaju uzlazno. 1608. Kao trubljač sudjelovao u Sedmogodišnjem ratu. I. Werner. kasnije izgubljene). 1622. MGG. psalam (6-gl. Michael Altenburg. pa se contratenor razdvojio na contratenor altus i contratenor bassus. učio kod J. kada je svaka instrumentalna vrsta imala i svoju altovsku varijantu (npr. Kongress-Bericht. v. ali nije primjenjivao tehniku generalbasa. za rješenjem prema gore alteracija naniže.). Verdi (Amneris. Ein Beitrag Biographie. unutar kojega se po (-* Alteracija). fis-molu.: F. Partije dramatskog alta redovito imaju veoma proširen opseg u visinu tako da se podudaraju sa mezzosopranskim.: A. Ehmann. ali ne i u D-duru. Gudetvill. ( g-molu i A-duru. (ili vox alta) notirao se u C-ključu. Ponav! prvog dijela nakon drugog nastajala je iz dvodijelne forme trodijelna (A B A). A. ZFMW. akord d-fis-a je al akord u C-duru i c-molu. VI 1734 — Bitterfeld. a sniženi silazno: ALTA (vjerojatno od talijanskog alta mušica). a. 1621. I.). u Španjolskoj zbirci Cancionero Musical del Palacio jedini je dosad poznati primjer ove vrste iz doba menzuralne muzike. označen izi (npr. pa stoga izazivaju težnju z njem. često dobiva funkciju akordičkog popunjenja muzičkog tkiva. A.). Meinecke. Dresden 1911). krilnica i dr.. u XV st. — Al Kunath. 1621. 21. LIT. alterirani ton i alterirani ostaju u osnovnom tonalitetu. Gustav Adolf.

24. I 1826 — Pariz. VII Studij završio na Konzervatoriju u Parizu. 18. Joseph-Henr tist i kompozitor (Rouen. 1. na kojem je od . ALTES. obitelj francuskih muzičara.(seherzu) s triom.

2. Wilcheltn Berger Katalog. J. Neki muzikolozi smatraju da je a. Fuhrer durch i Violin-Literatur (preradba Tottmannova djela). Bacha. varijacije i dr. Bio je kazališni dirigent u raznim njemačkim gradovima (Berlin. ALT-KLARINET (baritonklarinet) in F ili in Es. lio (obuhvaća djela obj. zbirni naziv za različite muzičke instrumente. Diisseldorf. Oficir. 1935—39. H. Liszt). najzreliji majstor ruske romanse u krugu starijih Glinkinih suvremenika. Miinchenu. 1934). Nastupao i kao klavirski pratilac. Stockhausena. — Scenska muzika. Chicagu San Franciscu." Kammermusik-Literatur. 43 2. 1951. XII 1719 — Naumburg. Hiarijsku vrijednost imaju njegovi pouzdani prijepisi Bachovih impozicija. 1925 i 1951 (31. DJELA. — Fantaisie concertante za flautu. 1823 nastanio se u Moskvi i sprijateljio s muzičarima i književnicima (A. J. Francuskoj i Španjolskoj. Gradi se u raznim oblicima. Altnikol in Greiffenberg.). on je prethodnik Glinke i Balakireva. Prvi tenorist opera u Weimaru J. koncert za obou. Učenik O. Od 1940 živio je u New Yorku i bavio se edagoškim radom. 1825 uhapšen. Gostovao u Evropi (Berlin. Komponirao je pretežno samo za svoj instrument. — VOKALNA: oratorij The Marriage of Heaven and Hell. — Izdavao zbirku Deutsche Hausmusik der Gegenmart. 1951.). 15. XII 1889 — New York. a gostovao je u Engleskoj. Bach-Jahrbuch. sudjelovao u ratu 1812. MGG. na oba kraja priTŠćene vijcima. kraća crkvena djela. 1939. A. A. KO. ORKESTRALNA. XI 1905 —). a po socijalnosatiričkoj crti. 1942—64. herojski tenor (Reading. Za flautu i klavir: 3 Fantaisies caracteristiques. simfonijski preludij The Magic Island. ein frommer 'unsch. orgulje i gudački orkestar. Wilhelm Altmann zum Gedachtnis. nastao po uzoru na žičani instrument -> Tambourin du Bearn. koji se od njega vrlo malo razlikuje. VII 1899). MF. tal. S. Orchester-Literatur-Katalog (2 sv. 7. koncert za violinu. najprije (1920—36) svoje žene sopranistice Elisabethe Schumann. 1939. ALJABJEV ALTO. violinist i dirigent (Pariz. Brat Josepha Henrija. izd. New Yorku (Metropolitan). a o žice. preteča Dargomižskog i Musorgskoga. 1954:111. Hamburgu. Osim toga. K. Verzeichnis von Werken fiir Klavier 4. \l 1898). Komponirao je više od 150 roman -sa i pjesama na stihove Puš-kina. Učenik J. i ostvario. Maksimovič. Sonata-Impromptu za violinu i violu. ali se 1843 vratio. 25. God. Baškiraca. Koncertni pjevač na muzičkim fetivalima u Americi. Aleksandr Aleksanđrovič. Bachs. koncert za klavir. bogatu ljestvicu različitih štimunga od lirsko-elegičkih do dramatskih i satiričnih. Ernest-Eugžne. Boris Godunov). harfu i gudače. osobito kao Siegfried (Siegfried i Gotterdammerung). sa tri ventila. — Transkripcije. Od 1938 živio u Americi gdje je 1941 postao dirigent Narodne opere u Mexico Citvju. kantata. F. III 1851). V. VVilliam. u Francuskoj (rjeđe u Italiji) naziv za violu. udarao je malim drvenim batićem (lijevom rukom). 1920—38 Beč). je Neue Bach-Gesellschaft. 4. ie Schiiler J. posebice istočnih krajeva Rusije (Kavkaz. 1928—31. Handbuch r Klavierquintettspieler. njemački muzikolog (Adelnau. — Objavio pisma i spise Brahmsa. bugle alto. Za flautu solo: op. kompozitor i pijanist (Konigsberg. 32. Max Reger-Katalog. Deljviga. 1943. 1902. 1 kasnije pet žica (es). Piše najviše filmsku muziku. Handbuch fiir Klaviertriospieler. na prvoj meričkoj izvedbi tog djela. najprije kao bibliotekar. A. vrstu dubokog iiigelhorna in Es. se upotrebljavao kao pratnja instrumentu (najčešće flauti) koji je izvodilac držao istovremeno u desnoj ruci. 1903. ALTGEIGE (njem. 6. 34—36. katkad se upotrebljava za običnu dolu. 1949. s istančanim osjećanjem za oblikovanje vokalne melodike i profinjenih harmonija. 1936. Od 1846 )rvi violinist i 1880—87 dirigent orkestra pariške opere. Četiri simfonije: I. Schlesisches Blatt fur evangelische rchenmusik. kojima je opseg po prilici za kvintu dublji od opsega diskantovih instrumenata iste vrste. DJELA: Solo de concert za flautu i orkestar. njemački pjevač. 1959. — Sonata za klavir. S. Bavreuth. Wagnera. Sudjelovao je u sređiinju i prikupljanju djela J. 1920. divertimento za flautu.). Krabbe. — 15 Me-'cdies pour le chant uz pratnju orkestra (klavira). 1953. 25. engleski kompozitor (Northampton. Verstovski.und 6-handig. operne fantazije za violinu i klavir i dr. obradio je i izdao prvi samostalni muzički zbornik ukrajinskih narodnih pjesama (1834) koje je sabrao M. 1939. einrich von Herzogenberg. ALTHOUSE. laengera u New Yorku. 1937 (u suradnji sa W. Kirgiza). Knjige: Chronik des Berliner Philharmonischen Orchesters. Ch. •d 1900 do umirovljenja (1927) radio u Kraljevskoj biblioteci u erlinu. ALTMANN. ALJABJEV. 28. američki pjevač. 1945). te zborne muzike. VIII 1787 — Moskva. Djelovao je kao orguljaš u manjim njeačkim mjestima. Za azliku od srodnih instrumenata (krilnice i tenorhorna). X 1945). 2. A. ALTHORN (franc. 15. Na ormariću za rezonanciju. Turkmenija itd. ALWYN. koji je H. Altnikol. Na Royal Academy of Music u Londonu diplomirao flautu. Kauna i R. 3. 1926 948—49(15. 1964. Max (pravo ime Achenbach). koju daje pojedinim pjesmama. Kompolirao je simfoniju. Die Geschichte der Viola alta und die Grundsatze ihres 3aues. Bach-Jahrbuch. IV 1891 — Mexico City. klavir i kompoziciju. Habenecka na Konzervatoriju u Parizu. specijalizirao se za bibliotekarstvo. Straussa. Blume. IV 862 — Hildesheim. Od 1927 profesor iste ustanove. violinu ičio kod F. solo-pjesme. Hamann. Bacha koji mu je bio diktirao svoj isljednji koral za orgulje Vor deinem Thron tret ich hiemit. Katalozi.). Pastoral Fantasta za violu i gudače. — F. 1925.). Handbuch fiir Klavierauartettspieler.ALTES — ALJABJEV um djelovao kao nastavnik. odanle je 1842 ponovno prognan. koncert za obou. Composers I have wwn. 1936. 1935. LIT. pa u Moskvu. 39. 6. Paul. ovaj je instrument imao u početku 4 žice (c-g-d^-a1). Loffler. Ritter konstruirao za Svečane igre u Bavreuthu. 1943. Od Altnikolovih djela vrlo je malo sačuvano (2 klarske sonate. sastavljenom od četiri lo tanke daščice. 15. 1951. Odojevski. Inogo je češći -> basetni rog. II. tenor (Diisseldorf. »17. je dao značajne priloge i oblikovanju ruske komorne i orkestralne. 1913 pjevao prvi put u operi Metroolitan u ulozi Grigorija (Musorgski. Humperdincka. 1954. A. a kasnije tenora Jana Kiepure. Ogarev i dr. 1944. Po svojemu interesu za muzički folklor ruskog Istoka (obradbe pjesama Čerkeza. ALWIN. njemački orguljaš i kompozir(Bern. helikona ili tube. Karl Oskar. 1930. P. Leipzig 1885. LIT. od 1906 kao šef njemačke muičke zbirke. S. njemački dirigent. 20—29. 1953. Žukovskog i dr.: F. O. III 1951). ALTOBASSO. kraća orkestralna djela i solo-pjesme. — KOMORNA: rapsodija za klavirski kvartet. je među prvim ruskim kompozitorima sakupljao i harmonizirao narodne napjeve. bile su napete crijevne žice. isnije i zet J. ieraturverzeichnis fiir Bratsche und Viola d'amore. Dye-sur-Loire. sozvie fiir und mehr Klaviere. VII 1759). od 1748 u Naumburgu.: W. tal. kojih je broj bio različit i koje su bile ugodene na Samouk. Istakao se u Wagnerovim muzičkim dramama. Ima opseg A-es*.: R. 1929. pa ijev može biti svinuta kao kod trublje. — Isti. — Obj. nekadašnji venecijanski narodni žičani inrument. se rijetko upotrebljava. riolinu i klavir. Die Kammermusikiaerke von riedrich Lux. Chr. Muzika za više od 60 filmova. ALT-SAKSOFON ~> Saksofon ALTUS -* Alt ALVARY. Šlezija. Offentliche Musikbibliotheken. na osnovu lažne optužbe. ruski kompozitor (Tobolsk. 3 Concerta grossa. najpopularnija od njih — Slavuj — doživjela je više vokalnih i instrumentalnih obradbi (Glinka. Studirao u Marburgu i Berlinu ovijest i klasičnu filologiju. komorna djela. Stuttgart.) i djela Taschenbiichlein des Musikers. A. .). The Songs of Innocence za glas i gudački kvartet. 1919. 9. Johann Christoph. 1934. Objavio je iše vrijednih bibliografskih djela i kataloga. 1831 prešao na Kavkaz. Član opera u New Yorku. njemački engleski naziv za limeni duhački instrument. II 1954). Methode complUe du flute. Monthlv Musical Record. Ritter. sonata za klarinet i klavir. ALTOVA KLAUZULA -> Diskantova klauzula ALTOVI INSTRUMENTI. od 1845 nadalje. Handbuch fiir Streichquartettieler (4 sv. koncert Lyra Angelica za harfu i gudače. Frankova djela Kurzgefasstes Tonkiinstler-Lexikon. 1940. A. 'ennsvlvania. Kyrie i motet Befiehl 1 deine Wege obj.. 1920. Katalog der seit 1861 den Handel gekommenen theatralischen Musik (5 sv. flicorno contralto). Mannheimu i Bavreuthu. U tematici se odrazuje romanti-čno-pesimističko raspoloženje ruskog društva nakon ustanka dekabrista. Pridio nova izdanja P. Učenik E. Johann Christoph Altnikol. a od 1915 kao direktor muzičkog odjela. i prognan u Sibir. Tiringija. Wilhelm. izd. Le Chant du Rossignol. Svirač je instrument obično prislonio na desno me. drveni uhački instrument iz obitelji klarineta. Naziv a. ALTNIKOL. N. Albert Niemann und Richard Wagner. 1947. viola alta). Posebnu grupu čine pjesme građene na elementima ruske i istočnjačke narodne muzike. A.1956 i IV. različit način. S. Komponirao je simfoniju. N. instrument iz obitelji riolina. kojemu je opseg za kvintu ublji od običnog a klarineta in C ili in B. Fantaisie dramatique. God. DJELA. 1937. 7. Bio je flautist u operi i u orkestru Societe des concerts du Conservatoire. icolaja i Webera. /eći od viole. LIT. III 1830 — St. a uvrštena je i u Rossinijevu operu Barbiere di Siviglia kao »sat pjevanja«. zvuk mu : snažniji i oporiji. V 1856 — Grosstabarz. 4. fantazije. Stockolm) i Australiji (1922—25). I. 1917—20 Hamburg. Osobito se istakao kao interpret Wagnerovih morskih likova. 1903. — H. ) rissowskym). Učenik. Gribojedov. VI izd.

AMM. Prvi uspjesi na međunarodnim muzičkim festivalima u Edinburghu. 1959 i 1964—65. V 1927). 1923). klavirski trio. CoseTCKaa My3biKa. ALJŠVANG (Aršvang). 1827. uči nisu mogli biti P. pjesme za glas i orkestar. Premrl. oso po zanimanju nije muzičar. Licco. Frankom gudački kvartet.) prevođer girana u Španjolskoj i Portugalu. 3 gudačka kvarteta. AjinSbeB. 1834. 1898). — E. 1951. poslije smrti sve izdane pod naslovom TToAHoe cočpanue pOMancoe u neceu^ I—IV. Pujol. AMADEUS KVARTET. Priredio Pesmaricu Družbe sv. 12. a takođe i u amaterskim udrt (amaterskim horovima i orkestrima). A. ypajihCKiiH coBpeMeHHHK. Slovenska pesmarica. Nedveda i A. obitelj talijanskih graditelja gudačkih instri iz Cremone. — PVCCKHH poMaHc. djeluje kao stalni komorni ansambl Univerziteta u Yorku. — J. koja je još za njegova života ( više izdanja. A. i na početku XX st. španjolski gitarist (Monistra lonija. Studirao klavir i kompoziciju na Konzervatoriju u Kijevu. Om. 1952 (II dopunjeno izd. Bonetti) s obzirom na životnu dob. MocKBa 1912. Sačuvalo se samo nekoliko Ari instrumenata od toga 1 violina iz 1564. začetnik Cremonske škole. A. II/1890. PaeeAH.CKpx6un. ranije mislilo. X 1898 — Moskva. Co. koji je do 1929 redovito sudjelovao na festivalima suvremene muzike u Donaueschingenu. još mn govala u domovima amatera. Cerkveni glasbenik. Hubada. Kao muzikolog. Kako je t ćan dobavljao je za izradbu instrumenata najkvalitetnij smrekovinu od posebnih stabala koja rastu na obroncir (Picea exceha) i javorovinu koja se iz Dalmacije i Bosne mala u Veneciju za vesla na galijama. 1—4.eHTajii)Hoe TBop^iecTBO. prvu raspravu o gitari: Guitarra Espanola y Vandola ordenes y de cuatro (1586). Eemxosen. salonska muzička literatura slabe ili vrednosti. Koncertirao kao pijanist. k. romanse (za života obj. 1923 i 1924). Djelo je pisano u namjei pularizira učenje gitare. A. Siegmund Nissel. 1935. kompozicije su mu lake. uvertira. a ne radi materijalne dobiti. u serijama Cesepnuu neeeu i KasKa3. P. poslije 1550 — 1638). Oni su zajedno sudelovali kod izvode zičkih dela u okviru akademija. Veliki preokret nasti Prvog svetskog rata. A. Prvi su priređivani p XVIII v. Tokom XIX v.. a amateri privatno.o6poxomoe. a 1957 na Visokoj muzičkoj školi u Freiburgu. — VOKALNA: prolog Topotcecmeo My3. A. Komponirao muške. — Komponirao je simfoniju. stariji dreje. 3—4. 1950. radio. INSTRUMENTALNA: simfonija. kvartet za 4 flaute. notne re. figure i ilustracije u drvorezu (izdanje iz 1639) na ki prikazani pojedini položaji ruke na instrumentu. Antonio (Cremona. priproste. je u početku crvenkasto-crn a kasnije varira od zlatnož svijetlo-smeđih nijansa. Mohorja (I/1886. Jakob Aljaž in naša ljudska pesen. udr LIT. ibid. muziku studirao privatno kod A. moj dom i Slovan. Foerster. 1. Uz koncertne turneje po cijelom svijetu. postavili temelje glasovitoj Cremonsk 1. 1825. 1923 osnovao sa W. 28. A.: E. kvartet je snimio mnogobrojne gramofonske ploče. između 1589 i 1630. UAU 3AOE 3€Abe. danas u sastavu Norbert Brainin. Ulmeuunpecc. JI. ženske i mješovite zborove. Arnoljd Aleksandrovič. Opere: Jlvunan HOH. 1963. po zvanju liječnik u 1 gradu. čini se. Dc XIX v. muzika se. plesovi za klavir. prvotno u posjet cuskog kralja Karla IX za koga je Andrea navodno treba radi čitav gudački orkestar. 1945. 6. Vodvilji. CBepflJiOBCK. 1. H. Nastaje i tzv. Gradio pretežno violine. A. 1942. zvučn televizija učinili su muzičke amatere skoro izlišnima.. Casparom. collegia mušica i drugih kao i privatno. a njezini su članovi. AMAR. II 1642). 1933 preselio u Pariz. literaturom i likovnim umjetnostima. nije postojala oštra razlika između amatera i ] nalnih muzičara.. A. Koncertni majstor filharmonije u Berlinu (1915—20) i opere u Mannheimu. 1951- DJELA. — 5. na dan).: V. Foerstera. DJELA: KAOČ J]. D. Svećenik. madžarski violinist (Budimpešta. osjećajne i pristupačne pa su u narodu brzo postale popularne (najpoznatije su Triglav. —Isti. 1928. AMATER (franc. H. ' nastalo strogo lučenje. Maggini i Gasparo da Salo iz Brescije. stekao je u relativno kratko vrijeme reputaciju jednoga od najugled- AMAOl-. Prema istraživanjima (G. u kojima daje neke podatke o slovenskom muzičkom životu u drugoj polovini XIX st. lutnje te violine starijeg. AjiHSbeB B TOSOJIBCKOH ccbiJiKe. učenik H. najviše na tekstove S. Objavio Pevske spomine (Pevec. TuMo^eee. MocKBa 1966. — 5". Marteaua u Berlinu i 1912—15 član njegova gudačkog kvarteta. XII 1891 — Freiburg im Br.: F.. amateur ljubitelj). otvorili su mu put u prve svjetske muzičke centre. Gregorčiča. Juan Carlos. zatim j< manji model (oko 1570) i time stvorio do danas mjeroda linski tip. Profesor moskovskog i kijevskog konzervatorija. A. je svakako bio povezan s brescijanskim ma jer je. 1963).ajiatn6eK\ nedovršena opera KaeKa3CKuu TIABUHUK (prema PuŠkinu). VII 1960). Salzburgu i dr. 1931. Scenska muzika. Hindemithom i M. 1830. AjinSteB B BOHHax.—E. VII 1845 — Dovje. A. oko 1520 — oko 1575/80). utemeljen 1942 u Londonu. M. Za kućno muziciranje stvara s peno čitava literatura: kvarteti. Balet BoAuieČHbiu 6apa6an UAU Caedcmeue Bojiwe6uou $Aeumbi. Jakob. pa sadrži praktične upute. zastupa tezu o socijalnoj uslovljenosti idejnog sadržaja muzičkog djela te tumači vezu muzike s filozofijom. Juan Carlos Amat. a izbočenja idu sve do ruba. God. Ljubljanski zvon. 3. A. zbornik obradbi ukrajinskih narodnih pjesama za glas i klavir. A. 1940. U Veneciji je nal smolu iz prekomorskih zemalja za izradbu laka. V. Profesionalni muzičari izvode' javno. Močpoxomoe. Javno ciranje kao i sam razvoj muzike stavljali su na izvođače zahteve kojima amateri više nisu mogli da udovolje. Jledwccu. 19. — E. Pyca/iK<z u pbi6ax.IT HHTOHauHOHHOro aHajiH3a (zbirka članaka pod redakcijom Asafjeva). Significacićn de Juan Carlos Amat en la historia] tarra. od 1885 u Dovju. VII 1959). A. UJIU JToMOSbie. MocKBa-JIeHHHrpafl 1948. Od rane mladosti isticao se kao gitarist i pjevač. u muzici. sovjetski muzikolog i kompozitor (Kijev. solo-pesme i dr. između 1540 i 1740. 1935 postao je profesor na Konzervatoriju u Ankari.. LIT. LIT. Isprva j< viole. međutim. Peter Schidlhof i Martin Lovett. Izabrani članci obj. Koncertirao je i solistički. MocKBa 1956. Sa stvaranjem građanske klase javljaju si koncerti uz naplaćivanje ulaznica. AjiH6beBa. djela za klavir i scensku muziku. 1896. a kasnije je (u XVII—XVIII st. . Onum anaAU3a meopnecmea TI. *TauKO8CKoeo ^1864—1888). ali mu je model manji od njihova. ali tek u XIX v. CTpaHHiTbi H3 >KH3HH A. Izradba njegovih instrumenata vanredno je brižlji njača i dno jako su svedeni. MocKBa 1961. Subira. Hpou38edeHun K. 10. A.44 ALJABJEV — AMATI AMAT. tičara. prvi graditelj iz obitelji A. ali se aktivno bavi muzikon bavi prema muziciranju. 1959. AMATI. Gramofonske ploče. 1842. ^lauKoecKuu. Andrea (Cremona. Anuario musical. 77. trija i druga dela kamerne bečkih klasičara te klavirske minijature. Jakob Aljaževe skladbe. već po svoj prilici Marco del Busetto iz C Međutim. IHmeHunpecc. AjiH6beB. 1822. glomaznijeg oblika.CKUU neeetf te u posebnim izdanjima. uzimaju većeg maha.rs KVARTKT nijih evropskih gudačkih kvarteta. K. ALJAŽ. KaMepHO-HHCTpyM. 1812—1814 rr. od njih preuzeo široke / otvore i nezaoštre: štene uglove. T BOPHCCKHH nyTb. Vurnik. — E. AJieKcaH#p AnHGteB. Ks. 4. oko 1570/72 — 10.e6wccu. God. kompozitor i zborovođa (Zavrh kodSmlednika.H. MocKBa i JleHHHrpafl 1930. Spominje se već 1097. — Isti. — DRAMSKA. Počasni član Glasbene Matice u Ljubljani. redigirano izdanje uz sudjelovanje M. S pasivno prilaženje muzici na štetu plemenitog amatei pored velikog proširenja muzičke publike i podizanja nivoa izumiranje amaterizma krije u sebi opasnost dek muzičke umetnosti.. Romantik. AjiH6*>eB B n3rHaHHH.

oblik trupa. VIII 1684). a kasnije prc narančast. Hieronymus). Mijenjao je omjere dasaka. sin 1 učenik Girolama (Cremona.). liniju izbočenja i lak. nazvan Grande Amati. Iako se na instrumentima : šivao. 1. poj . 1551—1635). 3. Preuzevši dostignuća svojih pret usavršio ih je u svim pojedinostima. mlađi / sin (Cremona. Amati C> Andreae fil. Nicola. IX 12. a oba su br mašili oca.j nije oko 1625 izgradio model. Uveli su oštriji pad izbočenja s obaju strana pa su im instrumenti plosnatiji a ton mekši. Na etiketar zajedno potpisivali (Antonius & Hieronymus Vr. djela koja je izgradio mogu se sa sigurnošću razlik bratovih. / otvora i puža. Lak njihovih isprva je gust i tamnosmeđ poput trešnje. Bio je vještiji majstor od Antonija. pa ih danas općenito navode kao »braću 1.mladim bratom Girolamom u očevoj radionici. Girolamo (Gerolamo. najveći majstor iz obitelji i u gradnji vi< života nenadmašen.

Biographisches. Pfitznera. Rogeri. učenik A. — Posthumno objavljeno: Nachgelassene Schriften: I. Ut alleves fastidium. klavirski koncert. Geschichte der Musik (4 knj. zanemarivao je precizno. SPISI: Die Grenzen der Musik und Poesie. 1893). klavirski trio Letni večer. tri koncerta za klavir. h. Ambro?. u Londonu. II — 1864 (II izd. I— 1862 (III izd. Od osobite je vrijednosti treća knjiga koja obrađuje veliku nizozemsku epohu (XV i XVI st. — F. Kiesewettera te kod J. dan i noć uređuješ. Fairfeld. Webera. DJELA. Kade. vanredno sjajni lak. Deus creator omnium i Jam surgit hora tertia. 26. Amati. E. simf. . Geschichte der Musik der Neuzeit. MGG. a kasnije se i propovijedalo. III izd. koji pripisuje sv. — K. gudački sekstet. U tom je smislu a. de Picolellis. Geigen und Geiger.. AMBROZIJANSKI HIMNI. Janačeka. H. 1914—22 dirigent operne kompanije Rossa and Co. očitujući svestranu naobrazbu i izvanredni smisao za uočavanje velikih historijskih uvjetovanosti. — Klavirska djela (sonate. Frankfurt am Main 1904. II 1649 — 21. sastoje od osam strofa. B. Blums. L. je muziku promatrao u odnosu na sveukupna umjetnička i kulturna zbivanja pojedinih razdoblja. 1927. 1878 (prema bilješkama iz Ambrosove ostavštine obj.\tl»Cln. 1882 (obj. Naegeli. Grancino i A. 1856. H. ako se melodija kreće samo iznad završnog tona. 45 VIOLINSKA ETIKETA N. ORKESTRALNA: jedanaest simfonija. 25. AMATI — AMBROZIJANSKI HIMNI je postao slavan. preradio i dovršio do 1650 H. Beckerom. A. Sinfonietta. 1860. Liitgendorff. Kersnik i A. 21. Nakon Drugoga svjetskog rata vodi zborove i podučava privatno u Engenu im Hegau.). simf. Ashton (Donizetti. —■ P. Za četiri od njih postoji i izričito svjedočanstvo sv. AMBITUS (lat. IV nedovršena. Odatle se pjevalo evanđelje. što uvjetuje manji volumen zvuka ali zato daje neobično blagi. melodija je u plagalnom načinu. Vi. proporcionalne. — Komorna i klavirska djela. himni rimskog i ambrozijanskog obreda. Balada 0 mnarozenem ditšti. talijanski pjevač. VI 1876). Herman. naučno ispitivanje pojedinosti pa su mu pojedinačni sudovi katkad jednostrani ili čak netačni. Drdger. I Beskudy. 1931. II Fantasie za violinu. I. (rani barok u Italiji). 1891). po jedan koncert za čembalo. 1938. suita Inferno.). Adler. Cremona. Band der Musikgeschichte von Ambros. 7. Noctem diemque qui regis. Da ne muči nas dosada. August Wilhelm. W. Opere: Ukradene štisti. poslanica i tractus. 1942 i 1948. Hamma. W. — F. Ambros. Riemann. Scenska muzika. 1916 i Pan. 1930. Aeterne rerum conditor. 1963. 1932.: Krasucki. Instrumenti su mu nešto plosnatiji. —• KOMORNA: tri gudačka kvarteta. Vladimir. Nekada su se svi himni iz antifonara (oko 120) pripisivali sv. violinska sonata. 1936. djela za komorne sastave s duhačkim instrumentima. prozračan i sjajan. Svi se a. — Opera Bfetislav a Jitka. Ambrozije (333—397). Guarneri. — Crkvena muzika. Moravska. Vjekovit stvorče stvari svih. klavirska trija. Sassuolo 1909. Zur Lehre vom Ouintenverbote.. III 1878 — New York. II. . ORKESTRALNA: Symfonie pfirody. francuskog impresionizma i talijanskog verizma.2. —■ Klavirske kompozicije. a svaka strofa od po četiri jampska dimetra. Zampa. Veoma je važna za Cremonsku iTii IV. Kako se na a. JAZU. Ambroziju himne: Veni redemptor gentium. 1909). Hanslickom (pseudonim Renalus). Stradivarija. J. Hanslick. . etide). w. I. Praha 1957. 1877. — M. zborovođa i orkestralni dirigent u Bfeclavi. je najsigurnije mjerilo za određivanje autentičnog ili plagalnog načina.). Firenze 1886. Štuttgart 1933. — G. O. G. — Isti.: F. Italienische Geigenbauer. Djelo obuhvaća muzičku povijest od antike do sredine XVII st. AMBON (amvon. D. Uz kompoziciju studirao u Berlinu i muzikologiju. 1932. F. opseg). 1936. 1880. AMATI]A školu i pedagoška djelatnost Nicole Amatija. Praha. Uber den Ambitus der gregorianischen Messgesange. Beispielsammlung zum 3. V 1956). Violini antichi. Trubadur). F. nakon očeve smrti preuzeo njegovu radionicu. G. sladak i svijetao ton. — W. MGG. Bunte Bldtter. a uglovi znatno produljeni što je uvjetovalo ljepši i veći ton. Nottebohm u suradnji sa C. Aus Italien. Spušta li se za kvartu niže od njega. Meisterwerke italienischer Geigenbaukunst. formirao je zajedno sa mlađim kolegom E. New York 1942. — F. Leipzig 1877. 1951. sveobuhvatni način izlaganja s esejističkim pa je među njemačkim muzičkim piscima XIX st. sin Nicole (Cremona. 1887). I vazda ih izmjenjuješ. Scenska muzika za dramu Faust (Goethe). III — 1868 (II izd. Ziirich 1940. LIT. zatim muzički urednik na radio-stanici i od 1926 profesor na Konzervatoriju. Od 1923 u Leipzigu kazališni dirigent. Batka). 18. lak zlatno-crven. 1927. Muzikološki rad započeo sura đujući u različitim dnevnicima i stručnim časopisima. Veroffentlichungen der Gregorianischen Akademie zu Freiburg. DJELA. npr. Ambrosove kompozicije nemaju osobitog značenja. pjesme Betgie. Isprva službo vao u Pragu kao sudac. uz individualna obilježja i niz zajedničkih svojstava: zlatnožuti. Sctuveitz. dok se danas smatra da ih je napisao svega oko 20. Kade zbirku primjera na osnovu Ambrosova i vlastitog materijala: Auserwahlte Tonzverke der beruhmtesten Musiker des 15. Knorr). jednu vrstu praškoga ogran ka Schumanovih Davidsbundle'a. Girolamo. Szendreja i H. AMBROS. III. dolazilo stepenicama (lat. VII 1897—).). izraz koji se obično upotrebljava kada je govor 0 melodiji. Musikalisch-Schonen. Ruggeri. Bonetti. Najuspjelije su mu kreacije: grof Luna (Verdi. obj. a poslije 1938 ponovno djeluje u Prostejovu kao dirigent. Known Violin Makers. suita Život. concertino za trautonium. — Zborovi. Studien zur bildenden Kunst . VIII 1942). Jalovec. La genealogia degli Amati e il primato della scuola liutistica cremonese. Ann Arbor 1957. DJELA. AMBROS. His Historical and Critical Thought. F. Leichtentritt. austrijski muzikolog češkog podrijetla (Vvsoke Myto kraj Praga. August Wilhelm Ambros. Ugrenović. Kade. a možda i uglazbio milanski biskup sv. Kittla i F. A. — J. W. Aeterne rerum conditor.: R. Ai . Studirao kod L. 1945. afAfSoiv kvrga na štitu. — F. —7. Skizzen und Studien (2 knj. Linije su elegantne. O. sonate za violinu. Ali svojom je univerzalnom klasicistički orijentiranom kulturom jedinstveno spojio historičarski. 1931. Stradivari. 1926—38 direktor Muzičke škole. eine Studie zur Asthetik der Tonkunst (2 sv. A. bariton (Napulj. melodije pokazuje da je napjev u autentičnom načinu. Studirao u Pragu pravo i slikarstvo. ono što se ističe). za violinu. grč. Carmen). 1951. Neue Osterreichische Biographie. A. Ać. za violončelo. skladne oblike vrlo blagih linija i razmjerno jaku izbočenost. U ra nijim djelima bio je pod utjecajem L. 1880. Kod analize napjeva građenih na temelju starocrkvenih ljestvica a. a po prilici od 1850 redovito pre davao i na Konzervatoriju. Ž . izdao je O. 1931. II 1740). prer. H. Pjevao zatim po raznim kazalištima Evrope i Amerike. plesovi. Glavno njegovo djelo Geschichte der Musik. Eitner. Pasquale. obj. — Ciklus pjesama Sbohem a šdteček. LIT. Farga. — KOMORNA: kompozicije za gudački kvartet. udubljenja na stranama manje naglašena. trilogija. U muzičkom svijetu stekao reputaciju studijom Die Grenzen der Musik und Poesie AMBROSIUS. — Operna priča Der Wolf und die siebsn Geislein. Wien 1931. 1858. — KOMPOZICIJE: dvije simfonije. XI 1816 — Beč. AMBROS . Culturhistorische Bilder aus dem Musikleben der Gegeniuart. Cremona 1938. Episoda za komorni orkestar.. nastavnik i kompozitor. 1929. I.). Niederhaitmann. Na njegovim se instrumentima opažaju odstupanja od obiteljske tradicije što se pripisuje utjecaju A. Pavelić) J856) zamišljenom kao pro tuteža Hanslickovu eseju Vom A. uvertire. dok je u novijima nastojao naći svoj vlastiti izraz. metodično. IX 1891—12. (Preveo M. — H. 1882. und 16. a od 1872 pozvan je za profesora na Konzervatorij u Beču. među astalim u Schumannovu Neue Zeitschrift fiir Musik. Aus meinem Leben. ostao najmarkantnija pojava. 1933 prestao je javno nastupati i otada se bavio pedagoškim radom. raspon od najdubljeg tona do najvišeg. O. — G. 5. 1882. u 4 knj. ■— Sve violine što su ih izradili članovi obitelji Amati imaju. njegovi su neposredni učenici: A. kao V knj. B. zatim nastavnik u Prostejovu. Ambroziju. Luda di Lammermoor) i Escamillo (Bizet. K. što ih je spjevao. Pod pseu donimom Flamin. solo-pjesme. češki kompozitor i dirigent (Prostejov.und Lautenmacher vom Mittelalter bis zur Gegenwart (2 knj. Das Conservatorium zu Prag . III Jaro života. Die schonsten italienischen Geigen. P. Konzervatorij završio u Napulju. 28. 1872—74. u težnji za otkrivanjem historijskih povezanosti različitih umjetničkih grana na krupnom planu. To je vrhunac Ambrosova naučnog rada te se još i danas smatra klasičnim temeljem za proučavanje povijesti muzičke renesanse. —■ DRAMSKA. Ko. Jahrhunderts. Bollettino Storico Cremonese. God. Budući da je završni ton (nota finalis) jednak u oba načina. AMATO. 1859. komična opera To mm teši. Zagreb 1951. za flautu. 17. Što. a. LIT. 12. 1894. za flautu i za fagot. Janačeka i na Konzervatoriju u Frankfurtu na Majni (J. za violončelo. gradus). Starotalijansko građenje gudačkih instrumenata. I . — C. A. 1909—21 bio član opere Metropolitan u New Yorku. pjesma što ju je pjevač na tim stepenicama nakon poslanice pjevao zvala se graduale (respon-sorium graduale). 1925 i El Christo de la Luz. . istovremeno učio muziku kod svoga ujaka G. njemački kompozitor (Hamburg. odlikuje se živim stilom i velikim brojem veoma vrijednih podataka sakupljenih u izvorima (zbog istraživanja izvornika u četiri je navrata putovao u Italiju). Ambros MFM. — Solo-pjesme. Augustina (De mušica). — Psalmi. I. 1925. — G. Die Geigen. posebno ograđeno i povišeno mjesto u starokršćanskim crkvama između svetišta i glavne lađe. Sokolovsky. Et temporum das tempora. Od 1862 profesor je muzike na Praškom univerzitetu i muzičke historije na Konzervatoriju. Genealogia degli Amati e dei Guarneri. God. klavirski kvintet. Međutim.

Stablein. a sačuvano je i nekoliko odlomaka iz X i XI st. Untersuchungen iiber die Echtheit de: sianischen Hvmnen (disertacija). Luthers Kirchenlieder in Tonsatzen seiner Zeit. ORKESTRALNA: koncert za klavir. Lechner. AMENGUAL (Astaburuaga). 1925—33 uređivao Die Singgemeinde. Geistliche Lieder. Wagner. The Performance of Ambrosian Chant in the 12 th Centurv. 1893. R. biskup (Trier. S. 1925. Mahrenholzc Thomasom izdavao Handbuch der deutschen evangelischen Kirchenmusik od 1932 nadalje. da je a. 1 Zborovi. Agustoni. 1950. vom Himmel sieh đarein« (disertacija).. a i srednjovjekovna lirika. 1950. Susreće se u suitama k zitora XVII st. 1962). 1956. M. Da li su to starokršćanski »pučki napjevi«. —■ A. I. Legende du Rhin. Zagreb 1917. Crkven Zagreb 1945. DJELA. Završio muzički studij na Conservatorio Nacional u Si (R. — G. M.Borella. J. AFMW. K. 1943. Dreves. u Cithari octo- AMERICAN NATIONAL BALLET THEATRE. Inni sinceri di s. Moneta Caglio.). — D. Um den urheberrechtlichen Schutz d kalischen Ouellenausgaben. 1941 među člar trupe bili su najveći plesači Amerike i Evrope (A. Gesangbuch (faksimil). H denthaller i dr. 1957. . 5. 1934. — B. ako to nije sv. Lasman te M. Othmavr. 1951. Rac i F. Pavelić. Milano 1941. 4 + 2). communio transitorium itd. Rimski upravitelj (konzul) Ligurije i Emilije.i Franck. afirmirao je svoju visoku umjetničku zrelost i na turi u Evropi (1946—47). 2. suita za flautu i klavir. 1939. 1956. Budući da se ambrozijanski obred razlikuje od rimskoga. poseban muzički stil karakterističan za milansku liturgiju. 1957. Die gregorianische Gradualeweise des 2. Pidouom). sonata za \ klavir. Basler Kongressbericht. — Sonatina za klavir. Bas. II. ciklus Terre secrite za glas i orkestar. a njen se repertoar odlikuje v dinamikom i nekonvencionalnošću. Leipzig 1904. Archivio Ambroziano (3 sv. Nije rijetkost. J. da pojedine vokalize (jubilus) imaju i do 200 nota: AMBROŽIĆ-MILAŠEVIĆ. M. njemački muzikolog i dirigent Niederrhein. F. Borella. Schnoorom). ne može staviti u razdoblje prije XII st. LIT. 1956. DJELA. Ne može se tačno utvrditi. K. Steier. Manuale di canto Ambrosiano. — Isti i P. kvintet. konačnom stilizacijom i popularizacijom psalmodije. Crkveni himni. Hucke. L. 1941 i 1944. na poznate stare tekstove? Na svaki način. God. Hightower. čilenski pijanist pozitor i muzički pedagog (Santiago de Chile. A. Pavelić. VII 1899 —). te stvaranjem i uvođenjem liturgijske himnodije. New York 1966. Untersuchungen iiber die Echtheit der ambrosianischen Hymnen (disertacija). — P. Parođi. Robbins. Skibin) b. Iz tih se dokumenata razabire. Metodo completo di canto gregoriano. God. sa C. Smuin. MGG. jer su ga mnogi vjerno imi tirali. To je najprogresivnija 1 trupa u SAD. Tonovi psalmodije su jednostavniji i siromašniji od gregorijanskih. Hetzerom). ostaje otvoreno pitanje. I. L. solo-pjesme. zbog svojih muzičkih značajki. Leipzig II izd. Tako se npr. Zum 1600 Geburtstage des Ambrosius. Berichte. mitha. Lechner: Johannes-Passion. Deutsche Evangelienspruche. Hipotetično je. 1950.: P. DJELA: Beitrdge zur Geschichte der Melodien »Innsbruck ich muss du und »Ach Gott. Milano 1956. Konrad. Ouverture solenelle. Huglo. Scenska — Zborovi. Prvi tori su bili H. Walter und die dltesten deutschen 1 historien (sa C. 1944. Izolda. Br. IX 1911— : 1954). koji ih je izdao vjerojatno u Rimu oko 1634 P°d ni Imni Hiti piesni Božje iz Breviara. sačuvani napjevi svojim silabičkim karakterom i mjestimičnim neumama od dva ili tri člana upućuju. nastalo stapanjem raznih elemenata: arhajskog (rimskog) i lokalnog (starog latinskog pjevanja s orijentalnim natruhama). u Zagrebačkom brevijaru MR 67 iz 1290). God. 1949). U njoj je odgojen veliki broj plesača i kore međunarodnog ugleda. Rezultati novijih istraživanja otkrivaju tragove Ambrozijeve djelatnosti na području liturgije i liturgijskog pjevanja. Rhythmisch< nale Studien zur Musik der Antike und des Mittelalters. Ambrogio. Introduction i Allegro za 2 klavira. Nastupa kao solist i k pratilac. Knieviald. 1947 i Monsieur Personne. Studirao je na Pariškom konzervatoi Drugog svjetskog rata bio u njemačkom zarobljeništvu. Fresques symphoniqut Triptyque symphonique. Biraghi. — G. Ann Koesun. prenose stihovi Ambrozijevih himana i to u latinskom originalu (npr. B. Kriza. — R. Cattaneo. Lied und A Kinderleben (sa H. Muzikologiju studirao 191c Gottingenu (Fr.: G. —• E. A. 1941. Serrano. graduale psalmellus. Andrć Charles. Weakland. pijanistkinja i i pedagog (Nova Gradiška. Aurelius Ambrosius . E. ORKESTRALNA: simfonija. 1940 o udruženje Escuela Moderna da Mušica. J1 AMERIČKA MUZIKA -> Muzika SAD ' AMERUS (Aumerus). < AMELLER. a potom predavač klavira i metodike kla Muzičkoj akademiji u Sarajevu. Općenito se smatralo da je osnivač ove liturgije i pjevanja milanski biskup sv. 1947. Studij klavira 1958 na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (E. — G. Danas su najpoznatiji plesači toga an. —■ KOM' dva gudačka kvarteta. 1934. Ambrozije. Zagreb 1944. spjevao. 1955. Tons und ihre ambrosianischen Parallelen. 10 preludija z. 1949 i La Coupe de sang. stare književnosti kršćanske. Fischer. rimski introit u ambrozijanskom obredu zove ingressa. Preveo na španjolski Unterzveisung im Tonsatz P. Gerhardtom). A. preludij. —■ M. 1935. I 1912 —). To se odnosi u prvom redu na njegovo nastojanje oko aktivnijeg sudjelovanja vjernika kod liturgije uopće. Pleasant i L. 1 ansambl osnovan decembra 1934 u Hartfordu (SAD). Aurelius Ambrosius. Allende) gdje je od 1935 predavao u Liceo rimental Manuel de Salas (od 1947 direktor). Zagreb 1945. II rito ambrosiano. 6. I i III. IV 397). Br. — DRAMSKA. iz kojih se kasnije razvila pučka crkvena pjesma. concertino za kontrabas. G. 1940. I u našim se liturgijskim knjigama. Milano 1949—50. 1924. Pavelić. 1944. duhački sekstet. koliko je himana A. Milano 1950.). Rac i F. —■ K. AFMF. Himnologija zagrebačke stol Zbornik zagrebačke nadbiskupije. dovesti). AMENER (franc. Hugenotenp 1565 (faksimil. 1933 . Budući da se preko polovine sačuvanih melodija ambrozijanskih himana. francuski kompozitor ville. 1929. 1911 (IV izd. Danse de Selene. Prvi prevodilac himana na hrvatski jezik bio je Kašić. — M. L. 1 Od 1959 asistent. Od 1955 tor je publikacije Jahrbuch fiir Liturgik und Hymno!ogie. J. 1950. Ambrozije (333—397). Steier.. 1941 tajnik u Insti Extension Musical. umjeren ples u trodijelnoj 1 frazama od 6 taktova (3 + 3. 1953. — Sa W. Dreves. 1937. Torino. L (sa H. kraće klavirske kompozicije. 1938. A. U melodijskom pogledu ambrozijanski napjevi obiluju ukrasima i pretežno su bogatiji od gregorijanskih. Jahrhunderts 1933. AMBROZIJE. Fonti e paleografia del canto ambrosiano. Note storiche sul canto ambrosiano. Nekoliko novijih pi objavili su K. — H. Vaulin. Fen i G. . R. Jammers. 1952. Deutsche Musiker. — M. i u hrvatskim varijantama (npr. Himni Ambrozija i njegovih suvremenika jedan su od osnova. 1951. U najstarijim rukopisima neumatska notacija ima značajke neuma iz sjeverne Italije. Sunol. Briefe. sonata za rog i 14 instrumena de table za saksofon i klavir. der Vater des Kirchenj Freiburg i. Thomasom izdavai protestantskih crkvenih pjesama Das Quempas-Heft. J. Freiburg i. 1935. Deutsche Liedsdtze des 1$. Stablein. gio e la sua eta. 1929. — E. 374 biskup u Milanu.46 AMBROZIJANSKI HIMNI — AMERUS chordi). AM. AMELN. solo-pjesme.. ili možda kasnije komponirane melodije. H. Vi. (H.: L. da su nastali u ranom srednjem vijeku. engleski muzički teoretičar iz . što je postigao sređivanjem. — A. 1926 (IV izd. Leipzig 1904. Predavao himnologiju i historiju evan muzike na raznim univerzitetima. Uz mnogobrojna moralna i dogmatska djela napisao nekoliko poslanica i spjevao više himana koje se odlikuju klasičnim oblikom i pučkom jednostavnošću. R. Ludwig) i 1921—24 u Freiburgu im Gurlitt. 2. tko je kompozitor tih himana. Brescia 1964. — KOMORNA: gudački kvartet. 0 direktor je Konzervatorija i dirigent u Dijonu. 4. Alborada para la > Las Flores za klavir. Marke Baronova. AMBROZIJANSKO PJEVANJE. Ambrosius. 1893. 1957. — Izdanja: Locheimer L\ (faksimil). A. valcer za violinu i gudački orkestar. Milano 1862. ali se ne zna sigurno koje. t. God. Ambrozijanskim se himnom često puta pogrešno naziva i hvalospjev Te Deum laudamus. od najstarijih vremena do danas. neke se razlike očituju i u nazivima pjevačkih dijelova. Cardine i E. 1955. Rene. T. Vi. Zaslužan je za razvoj liturgije i pjevanja u Zapadnoj crkvi. Lander. LIT. Opere: Sampier La Lance de Fingal (jednočinka). — H. da li je bratile a mener (od X amener) bio završni dio plesa basse dance (-> Branle). sa P. Isti. LIT. AM. Husmann. B. koncert z: 1950. Einftihrung in die Gregorianischen Melodien. Zum Grossaufbau des Ambrosianischen Alleluia. p. —■ B. je komponirao i napjeve nekih himana. koncert za violončelc koncert za trublju. kasnije i u udruženju čilenskih kompc te direktor u Sociedad Amigos del Ane. VI 1932 —). L. 333 ili 340 — Milano. — A. Biber. Poglietti. Repertorij ambrozijanskog pjevanja sadržan je u mnogim rukopisima XII—XIV st. klavirski kvintet. Young. Renard. Muller-Blattau). jer je bilo slučajeva da su se na istu melodiju pjevali tekstovi raznih autora. Chase. a 1938—43 organizirao n svečanosti (Kleine Musikfeste) u Llidenscheidu. Lasman.

Bio je u službi kardinala Ottobonija 1 .polovice XIII st.

1943. dvozborni stil (ćori spezzati). Bergndhe i dr. 1963 . I. Relais za 5 duhača. 1959. C. AMFITEATROF.V st. Ehmann (Alte Liedsatze fiir Orgel oder Klavier). Elias Nikolaus Ammerbach. D. uputa pjevaču da označeni dlomak melodije izvede s ograničenom snagom glasa.). Pragu (J. 1963. Italia. uvertira Džangi za orkestar narodnih instru-. . Seidman). Kompoziciju učio na Konzervatoriju u Oberlinu i kod V. LIT. 1947 (sa A. J.VI st. Živio u Trakijskoj Abderiji i na dvorovima tiranina Polikrata na Samosu. 1582. — Isti. 1928. 1951. rema Homeru njegova je umjetnost imala magičnu moć nad votinjama. Izvrstan kornist. 29. Huigens (DTO. Elias Nikolaus Ammerbach. 1964. solo-pjesme Trois chants d*automne. preludij i ricercar za 9 duhačkih istrumenata i orgulje. Blasius. 2 passamezza obj. Orguljaš u crkvi sv. AMPLITUDA. God. H. školovao se na njegov trošak 1575—77 u Veneciji. VI 1905 —). 'Avaxp£<i>v). Wegner. Huigens. Geering. nekoliko plesova obj. XI 1922 —). 1960. 1949.enata (zajedno sa S. Studij kompozicije. 1936. 1954. 1961. SBIMG. Amerus. Wien 1914 (prvi dio objavljen u prerađenom obliku. 18). Pro Defunctis za 5-gl. vjerojatno pod utjecajem A. Kritija navodi da je A. XI 1930 —). — D. oda i drugih vokalnih oblika. . 1953 i Deutsche ingmesse. AMMERBACH. ORKESTRALNA: simfonija Uspomena na Nizamia za gudače. 1950. ca. 22. Roussel. Milhaud) i Baselu (F. gudački kvintet. 5 i 6 glasova. 1954. Weingartner). a zatim Hrjllywoodu. Mamedbekov. 1931. magadisa i pektisa a jednom i aulosa. Commer. 1967. Gipfelrausch. kompozitor nacionalnog smjera. Karg-Elert. U ulomcima njegovih pjesama spominje se isključivo svirka žicanih instrumenata. Lysistrata za flautu solo. violinu. VIII 1936 —). 1934. 1959. Gianninija u New Yorku. AMRAM. Suita Azerbajdžan. Napisao je muziku i za brojne filmove. 1959. 1560—95 bio je orguljaš crkve v. varijacije za duhački rkestar. Primjenjivao je još prije A. završio 1948 na Konzervatoriju u Bakuu i. 1937 preselio u SAD gdje je 1938 . Ismailova.). zbor a cappella. oko 1560 — Beč. violončelo i orgulje. američki kompozitor (Philadelphia. ANAKRUZA -> Uzmah ANALITIČKA HARMONIJA -> Harmonijska analiza ANALIZA. »47. 1951. luzika za 6 duhačkih instrumenata. Hadžibekovim). Grabner) i muzikologiju rh. ciklus napjeva prema crnačkim pjesmama Der schivarze rpheus za bariton. koji je pisao kompozicije za dva zbora. Gilbert. Petrucci (II knj. — DRAMSKA: televizijska opera The Final Ingredient. u temelje azerbejdžanske muzike uputio ga U. 1956—61 i Stratfordu.. •— D. Gabrielija. I 1597). ?6r. U kompoziciji se usavršavao u Parizu (A. Strophes za sopran i orkestar. scenska [uzika. A. Anna Lucia de uda AMIROV. zborovođa i irigent simfonijskog orkestra Augusteo u Rimu. LIT. Merian (Der Tanz in den Deutschen Tabulaturbuchern). 1954. zbor a cappella. // miracolo delte rose. elegija Uspomeni na Uzeira Hadžibekova za violine i violončela lisono. cantionum (5-gl. DJELA. — Sonata za klavir. zborovi. AMY. — Balet Zweimal Besuch'. a o frekvenciji (broju titraja u sekundi) visina tona. duhovito. 1937. X 1901 —). Baku 1956. je W. Krover). Antiphonies za 2 orkestra. Fikret Amirov. Willaerta tzv. 3 kompozicije za gudački orkestar. je objavio Orgel.: Introituse iz 1582 i Sacrae cantiones iz 1590 obj. Autobiography za gudače. 1956. — Rekvijem < a zbor i orkestar. olkslieder). STMW. Oberborbeck (Zeitschrift fiir Spielmusik). 14. scenska. Reis. 1959 i II. DJELA. Partita za orgulje. Simfonijski plesovi. 1966. Moskva 1959. 1948. katkad se služi i dvanaesttonskom tehnikom. Respighi). 1946. sonata za violinu i klavir. 334. francuski kompozitor (Pariz. Fikret Mešadi Džamil. 1950. Discussion za flautu. Elias Nikolaus. Već kao dječak svirao u jazz-sastavima. zatim Pizistrata i Hiparha u Ateni i dr. druga polovina ■<. nose mnoga muzička druženja. Komponira uglavnom muziku za film. orguljaš. Šest misa: Defensor Pacis za 6—12-gl. liričar (Teos u Joniji. F. 1037 te za flautu i klavir. 29. Francesco d' (Franciscus Venetus organista). 1929 i Panorama americano. korepetitor i nastavnik na Konzervatoju. Pisao je jednostavnim jezikom. Milhauda. Berlin 1909. NOVA IZD.: G. ORKESTRALNA: Mouvements za 17 instrumenata. 1938. 354.: C. je u Italiji napisao aktat Practica artis musicae. DJELA: koncert za klavir i orkestar. Krička) i 1921—24 Rimu (O. 1939. koju je 1504—14 izdao O. Halbig (Klaviertdnze des 16. trublju. vino i si. rasvjetljivanje muzičkog djela ili jednovrsne grupe muzičkih djela. — Obrade na-jdnih napjeva. Die junge Reuss. ORKESTRALNA: Vision pastorale. 1929. U svojim djelima povezuje elemente barokne muzike sa suvremenom serijelnom tehnikom komponiranja. je F. XXXVIII. — D. H. Ta djela sadrže važne podatke o izvodilačkoj praksi noga vremena. David Werner. 1927. je W. 1583) i Einneu Kiinstlich Tabulaturuch (1575). 1961 (II red. Fikret mirov.: J.: R. Bouleza u Baselu i 1967 preuzeo od njega vodstvo u Domain musical. 2 stavka obj. Jahrhunderts) . 1962. je prvi njemački kompozitor. )47. pripisivali su mu pronalazak lidijskog ačina u grčkoj muzičkoj teoriji i povećanje opsega lire za 3 žice. ide u najistaknutije predavnike muzike svoje uže domovine. NOVA IZD. God. drvećem i kamenjem. Šerbačev. Poput svih liri— cara njegova doba bio je pjesnik i ujedno kompozitor i pjevač svojih pjesama. 17. — KLAVIRSKA: sonata. koje titra. koji signalom od dva dugo ržana tona upozoruju na sebe. Komponira uglavnom vokalnu muziku. za 3 instrumenta. talijanski dirigent i kompozitor iskog podrijetla (Petrograd. O. Missae (4-gl. bio protivnik aulosa i zagovornik barbitona. Scenska muzika. lavir i dirigiranje (S. Die irne. Djelovao je u Kirovabadu kao direktor filharmonije i astavnik muzičke škole. slaveći životne radosti. A MEZZA VOĆE (tal. od 1587 živio u Beču. [oskva 1961. Opere: Ulduz.). za violončelo i avir. 1930. Ehmann. Introitus đominicales per totum annum (4-gl. LIT. 1964. — Klavirski trio.. MUZIČKA. AMMANN. je W. 1957. De Amicis Buonsollazzi. grčki mitski svirač. Messiaena i Y. AMON. ~rois chants sacre za bariton i orkestar. oko 1530 — Leipzig. 1960. MGG. 1960. 1966. Christus Dominus. Fikret Amirov. gudački kvartet. filmska i televizijska muzika. Simfonijski mugami Amirova. Diaphonies za 12 instrumenata i magnetofonsku vrpcu. Wustmann. solo-pjesme. (Mušica sacra. ljubav. M. Ouatre chants Suisses. Epigrammes. razjašnjenje (tumačenje). — DRAMSKA. — Kompozicije 1 komorne sastave i klavir. šur. koncert i violinu. 1952. Zatim je do 1941 djelovao kao dirigent na Teatro Reale delV ) pera u Rimu. 1965. Composers in America. rogove i orgulje. LIT. Tre modi za gudački orkestar i magnetofonsku vrpcu. ANAKREONT (grč. Franjevac. Studirao muziku Petrogradu (V. 1959— 61. azerbajdžanski kompoitor (Gandža. — KO-10RNA: gudački trio. 1963. zbor i orkestar: Bergland. Sonate: za violinu i klavir. 1948 i Sevilj. vedro. 1954. prekinut 1 domovinskog rata. francuski rog i fagot. 1958. a u kasni jim dokumentima kaže se da je taj instrument i izumio (saču vano je nekoliko slika na vazama koje prikazuju Anakreonta s barbitonom). 1941. MUZIČKA 265—68 boravio u Engleskoj. Breves et seleaae quaedam Motestae za 4. The Wind and the Rain za violu i klavir. muzika za gudački orkestar. DJELA. — KOMORNA: trio za tenor-saksofon. Kromolicki. C. Liber sacratissimarum . Uspomena na heroje velikog domovinskog Ma. DJELA. Daniele. 1932. sin Zeusa i teanske princeze Antiope. Wihtol). koncert za klavir i orkestar narodnih istrumenata. MGG. je H. U Baselu : 1936—39 bio zborovođa. u po glasa). 1928. formalno uglađeno. za 4. Trajectoires za violinu i orkestar. klavir i udaraljke.). za saksofon i klavir. 1937—46. — KOMORNA : varijacije za 4 instrumenta. 27. za 4 instrumenta. kod tijela. U kompoziciji učenik D. Djelovao u Service de la Recherche de la RTF. . Amon Blasius. klavir i orkestar. Loriod u Parizu. A. barbitona. 1964. 1925. Studirao na Iniverzitetu u Leipzigu.— Zborovi. Apel (Musik aus frilher Zeitj. pet stavaka obj. MGG. Neko vrijeme jeluje u Genovi i Trstu. F. Ime A. Simfonijske pjesme: Poema. I. 1502 ili 1503). 1962—64. Die Practica artis musicae des Amerus und ihre Stelng in der Musiktheorie des Mittelalters. Blasius Amon. 1966.oder Instrument-TabuUor (1571. Studirao u Leipzigu kompoziciju. 1593. 1954. najveća njegova udaljenost (elongacija) od položaja mirovanja. New York 1947. — VOKALNA : kantata Flucht aus der Tiefe za bariton. God. a unose i neke nove postupke u izvodilačku teh- ANA. grčki pjesnik. kao kompozitor posebno se ističe na području scenske muzike u kazalištu i na televiziji. Die Stimme des Berges. sonata-fantazija za violinu i klavir. Kjurdi-Ovšari. Danilov. Scenska muzika za brojna Shakespeareova djela na festivalima u New Yorku. 1948. 5 stavaka iz prve zbirke obj. 1960. Cycle za 6 udaraljki. raščlanjivanje. Baku 1965. 1961 . LIT. Tome u Leipzigu. I9SI- 47 niku na instrumentima s tipkama. Anna AMICIS. duga 14—21. Za soliste. — vjerojatno početak ■*. violončelo. Nekoliko njegovih kompozicija uvršteno je u veliku zbirku frottola. Liederzyklus aus Unteruialden . Od 1924 pijanist. 1271 A. 1953. 1937. Poslije Drugog svjetskog rata dirigira u Švicarskoj u drugim zemljama. Drei Psalmenlieder za zbor. zatim učio dirigiranje kod P. Epitaph za gudački or-:star. 1588. — CRKVENA. saksofon. . Anakreon. pa su znatno utjecala na razvoj literature za orgulje i čembalo.). 1934. Osnovao i vodio više instrumentalnih ansambla s kojima je izvodio klasičnu i jazz muziku. 2 Inventions: I. A. Babajevim). 1951. austrijski kompozitor (Imst. O amplitudi titraja ovisi jačina tona. VI 1590). strambotta. MGG. Triade. Leonarda u Veneciji. solo-pjesme. XX). O muzičkoj građi njegove lirike malo se doznalo. 1951. Danilov. 1909—10. 1927. 1961. ORKESTRALNA: Shakespearian Concerto za mali orkestar. AMFION (grč. od 1947 direktor je filharmonije u Bakuu. pozaunu i udaraljke.AMERUS — ANALIZA. LIT. vicarska. Sacrae cantiones . Honegger. — Filmska [uzika. — VOKALNA: Cantate breve za sopran i 3 instrumenta. 1963). švicarski dirigent i kompozitor (Gersau.41 bio dirigent simfonijskog orkestra u Minneapolisu. Instrulentom se na ulici služe slijepi maseri. 1). talijanski kompozitor i orguljaš (? — Venecija. 4 moteta. DJELA.: F. japanska dvostruka svirala (dvojnice) ijepljena od dvije bambusove cijevi. 1958. . [adžibekov. njemački orguljaš i komozitor (Naumburg. 1590. Simfonijske pjesme: Poema limare. Tirol. Alpha-Beth za 6 duhača. moteti i mise u rkp. 1560—1590 (disertacija). — W. 1053. AMMA-NO-FUYE. 1960. Sopranist dvorske kapele vojvode Ferdinanda Austrijskog u Innsbrucku. .: 5 plesova obj. II prerađeno izd. Muzičko djelo — kao i svako drugo umjetničko djelo . Cahier d'Epigrammes. Benno.5 cm. 5 i 6 glasova. Chaconne za vio-nu i klavir. 1601. 'A^cpicov). zbor i udaraljke. — A. luzičke komedije.

nego jedne cijele epohe. Polazeći od specifičnog psihološkog učinka muzike. obratno. Anglis. koji je za nju napisa Koncert za harfu i orkestar. ne zapadnu ni u formalizam. Berlin 1961. — H schmidt. pokušava cjelinu razumjeti iz njezinih dijelova. i cijeli će preludij interpretirati kao igru suprotnih snaga. U misnim tei a još više u Anchietinim svjetovnim canciones na kastilske tel opažaju se utjecaji španjolske narodne pjesme. psihološka će ispitati njegov učinak. podvrgnuta je i određenoj harmonijskoj zakonitosti. tugu (čuveni motiv uzdaha). ! hausen. harmonijske i agogičko-ritmičke komponente. Njene su metode veoma različite. 1951. ANAPEST (grč. G. Bussler. stoga ga smatraju jedn: utemeljitelja te škole na prijelazu u XVI st. V.). a II sv tovne pjesme). koncertirala u mnogim grac Francuske. fraza. Sonatu mjesto zauzima B. Mersmann. Bacha. njegov ciklus o Beethovenu) čine tako vrijednima. tj. ponovo s oživljena i produbljena poslije 1945. Obojica pišu s očitom didaktičkom namjerom te spretno pronalaze način da. samo muzici svojstvenoj strukturi. da se svaka kompozicija dade razlučiti u dijelove. izvorne doprinose analitičkim metodama suvremene m Gotovo je suvišno napomenuti da konkretna i elektronska n znače radikalni zaokret prema tek naslućeno novom. Hindem Techniaue de mon langage musical (1944) O. Začetnik joj je H.: H. R. Bartok. tema. M. onom »unutarnjom« vezom dijelova u jedinstvu umjetničkog djela. 1939. U djelima E. dviju misa. ANCKIER-CASTĆRAN. a u svome obimnom djelu Beethoven und die Dichtung tumačio je niz Beethovenovih kompozicija kao »programnu muziku« na osnovi djela klasične literature (Goethe. doživljaj cjeline podloga za razumijevanje dijelova. Kolneder. PJB. — E. U historiji muzi] sreće se (kao i ostale pjesničke stope) najprije u umjetnosi badura te kao metričko-ritmički modus u modalnoj notaciji X ANCHIETA. Autori polaze od različitih estetskih. Zur Frage der musikalischen A M. ZFMW. L. motiv. SMZ. Juan de. U prvom djelu polazi od Wagnerova Tristana. 1928—29. Danas takva gledanja imaju malo pristaš se još uvijek provlače kroz kritiku. Madrid i Barcellona. potječe iz starogrčke poezije. upute u tehniku »komponiranja sa I2'tonova< uporedo s analizom. ispravno interpretiranje muzičkog teksta. dao je takvu tumačenju bogatu osnovu. pozivajući se pri tom medu ostalim i na Beethovenovu izjavu. 1941—47 (I sv. Dodekafonija. Formenlehre i H. Versuch einer Phanome der Musik. Sve je to poznato pod imenom hermeneutika. I. Sadržajna analiza. Tako se već intervalima pridaje značenje elementarnih emocija: uzlazni intervali izražavaju pozitivna čuvstva. juan de Anchieta. S. S obzirom na njezino veliko didaktičko značenje. neophodan ključ za raži vanje njegova sveukupnog kompozicijskog opusa. La mušica en la Corte de los Reyes Catolicos. svi proma traju muzičko djelo izolirano od društvene i historijske osnove. Neue Anregungen zur Forderung musiki Hermeneutik: Satzasthetik. Unterweisungen im Tonsatz (1937) P. Transkribovala za harfu velik . Schering. 1926. što studije R. Schering je tako pokušao dosta uvjerljivo objasniti Schubertovu Nedovršenu simfoniju. otvaraju načelno nove aspekte analize. — W. osnovnih harmoničkih i ritmičkih činjenica. Tovey. Tak\ djela npr. — Isti. Psihološka analiza uzima rezultate formalne analize tek kao pretpostavku. DJELA: četiri višeglasne pjesme: romanca En msmoria d'Alixand glasa. kao polaznu platformu. Musikhoren. Sarađivala sa C. Musik heute. 8. njegova ispravna interpunkcija. psihološkoj je analizi.. ona nastoji rekonstruirati stvaralački proces. — A. — CRKVENA: dvije mise za 4 glasa. Messiaena. Uz to od rektor župne crkve u Azpeitiji. danas je u sebi zat sistem. 1 und Interpretation. Darmstadt 1963. Suvremena muzika i njeni posebni strukturalni pr traže i osobite načine analiziranja. otkrila harmonički plan Bachova preludija. dobro uoči ono. Fr. Rollanda s tog područja (npr. —■ K. Stoga se i partiture suvr< muzike danas redovito štampaju s uvodnom analizom. koja se '. Mathematische Analyse der Formalstruktur von Koln i Opladen 1958. drugi od Husserlove fenomenologije. Potsdam—Berlin 1938 (prošire Frankfurt am Main. Saint-Saensom. Fuchs. — Načelna razlika obaju gledišta izražena je već u naslovu dviju tipičnih studija o analizi: L. govorit će o »napetosti« kadence i o »opuštenosti« sekvence. što rakteristično za španjolsku školu. I. kao što su: stavak. pozivajući se na jedan njegov poetsko-prozni autobiografski tekst. najzad. Cone. govoreći o muzičkom djelu. XII. Određen čuvstveni sadržaj pridaje se i nekim tipičnim ritmičkim formulama. Essays in Musical A (6 sv. prvi od Herbartove formalne estetike. Svi ti analitički postupci. dovodi u vezu sa Schillerovom baladom 1 Leander). plan po kojemu se odvija. u kojima značenje pripada razlici između konsonance i disonance. koji treba riječima objasniti. Po stilu njegovih djela mi zaključiti da je učio kod španjolskih majstora. odlučnost. — J. — H. 1 G. MUZIČKA — ANCKIER-CASTERAN pathetiaue npr.: H. Journal of the American Musicological i 1957. LIT. An£ osvrt kompozitora na vlastito djelo gotovo je neodvojiv od i djela: jedno drugo upotpunjuje. Osnivač psihološke metode E. A Sys Symbols for Formal Analysis. Kurth ne daje u svojim djelima Romantische Harmonik (1920) i Grundlagen des linearen Kontrapunkts (1916) analizu samo jedne kompozicije. često puni proizvolj u stvari su odraz zakašnjele romantičke estetike (Schopenl Liszt. Wagner). također je predmet formalne analize. Nono. ritmička stopa. Visuelle und auditive ^ Der Wandel des musikalischen Horens. — W. ali jedno im je zajedničko: muzika se shvaća kao govor. Dok je formalna a. —■ A. himna Conditoralme siderum za 3 glasa. Ali i individualni stilovi pojedinih kc zitora nalaze svoja teoretsko-analitička obrazloženja. MQ. protumačiti. Potječe iz baskijske plemenitaške o Od 1489 capelldn y cantor na kastilskom dvoru kraljice I Katoličke. Jugosl dr. Ligeti. Jelinek Eimerta npr. 1960. npr. XI 1894 —). a ni u poetiziranje.. Angewandte Musikiisthetik. M. ZFMW. Dok formalna a. — W. koji se opet zasebno mogu analizirati. Plun suvremene muzike traži i adekvatni (pluralistički) pristup. formalna je a. Shakespeare i dr. Tako se dolazi do većih i manjih zaokruženih jedinica kompozicije.. 1932. dije i eseji vodećih kompozitora posljednjih dvaju decenija u periodičkim publikacijama Die Reihe ili Darmstddter Bt zur Neuen Musik. T. jer jednako zadovoljavaju teorijski interes. Portugalu. sav upravo u realizaciji toga harmonijskog plana. i. VII 1523). Međutim. 1922—23. ibid. a poslije njezine na istim je dužnostima na aragonskom dvoru. Mersmann. A. Po — vrlo je složeno. Kretzschmar. druga je logika i stilistika muzičkog govora. u elementarnije oblike. rečenica. Varese dali s druge. Ober den Wert musikalischer Analyse. Nastojao je da što izražajniju muziku i njegovao jednostavni kontrapunkt bito u motetima i pojedinim misnim stavcima (Credo). resi Libera me Domine. rekreirati umjetničko djelo (to je ujedno i ideal svake interpretacije). 1905. španjolski kompozitor (Az 1462 — 30. zatim u Engleskoj. ušla u sve muzičko-odgojne ustanove kao poseban predmet pod nazivom muzički oblici. Schiller. Leibowitza. Zur Methodologie der musikalischen Analyse. Belgiji. Kfeneka.48 ANALIZA. avaTtaicTTO^). 1928—29. Formalna analiza polazi od pretpostavke. Boulez. Svaki od tih dijelova sadržava melodijske. Drugi tumače kompoziciju kao izraz neke vanmuzičke ideje. — G. Dos anades madre za 3 glasa. Giildenstein. Po završenom studiju u klasi Hasseh na Pariškom konzervatorijumu. — P. Ali njoj prijeti stalna opasnost da se izrodi u puku deskripciju i formalizam. III. P. Beitrage zur wissenschaft. Isto tako i kompozicija kao cjelina ima formalnu dispoziciju. zanemaruju upravo ono. Die musikalische Analyse. Govori se i o karakteru tonaliteta i si. Synthetische Analyse. »Horen« unc lysieren«. — Isti. La Rue. što je vidljivo. Magnificat za 3 glasa. pa i spoznajnoteoretskih stajališta. 1495—97 vodio dvorsku kapelu princa Don zatim ponovno na dvoru kraljice Izabele. Razlikuju se uglavnom tri vrste analize: formalna. Mersmann stavlja kao motto svojoj knjizi riječi iz Talmuda: »Želiš li spoznati nevidljivo. psihološka ili strukturalna i sadržajna. Slično je i s akordima. ima svoj harmonijski tlocrt. a u drugome od J. Berlin 1962. —■ E. MGG. — D. francuska harfi (Pariz. perioda. Mersmann. One se shvaćaju kao elementarni fenomeni jednog općeg dinamičnog procesa. tačnije izražajna. Nicole. da se više bavi onim »što se odigrava između nota« nego samim notama. fuga ili passacaglia. Kretzschmar (Ftihrer durch den Konzertsaal. Analysis Today. Razvoj programne muzike XIX st. — H. 5 mott glasa. intervala.. Analiza kompozicija pisanih u toj tehnici nužno pj stavlja temeljito poznavanje njenih kompozicijsko-tehi osnova. H. Westphal. LIT. koja bi bila adekvatna osebujnoj. 1952). da ga pri komponiranju vodi gotovo uvijek neka »poetska ideja«.« Za cijeli ovaj smjer dobro je primijećeno. Ako se prva označi kao sintaksa. 1956. Fraziranje. prevesti. Ovako »dinamično« gledanje na muziku počinje već kod tona. I. London 1935—39. 1887—90). od dva kratka i jednog dugog sloga (y ^ -): ^ tn Naziv a. borbenost (početak Marseillaise). ibid. »Sadržaj« prvog preludija iz Bachova djela Wohltemperiertes Klavier iscrpljuje se npr. silazni negativna: bol. Becking. sadrži novo izd. Con amores la mi madre za 3 glasa i D Madre de Dios za 3 glasa. Boulez.. Karthaus. Njegov je Mikrokosmos. pored didaktičko-pijanističke namjene. E. ona je ili sonata ili rondo. jer je njen interes prvenstveno zaokupljen strukturalnom zakonitošću cjeline. Schiitze. K. kao što koriste muzičkoj praksi. osobito nestručnu. 1918—19. Izgrađuje se analitička metoda. Mersmann i Halm nastoje da odrede specifičnost muzičkog izraza kao ekspresije sui generis. Das Symbol in der Musik. pa je j analize ostalo još otvoreno. Za njegovo »razumijevanje« služe razni analitički postupci koji imaju i spoznajni i utilitaristički karakter. Musikhoren.

Wibergh. tenor (Essen. 3 ariz. 28. ANDERS. Amsterdam. I. Stadsnotarie Nils Andersson och den svenska folkmusiken. Tada je preuzeo umjetničko vodstvo 3eške filharmonije i postao profesor na Muzičkoj akademiji u 'ragu. etide. III 1921). U Oslu učio kod J. Alfred Nicolai. Završio Muzički institut u Helsinkiju (kompoziciju kod M. Otto Emanuel. Wegeliusa). Heikel. čenik J. Peter. Bio je profesor u Srednjoj muzičkoj školi u Osijeku. Kolnu. Švicarska. dirigent i muzički ritičar (Teutschenthal. Capriccio za obou i gudače. Prvi veći uspjeh postigla 1925 na pjevačkom natjecanju u New Yorku. II 1921). ANDERS. švicarski državianin postao 1955. kompozitor i pisac (London. suite. Sa Češkom filharmonijom . Aida). Gedalgea. 1917. Martin Wegelius. Stjepan. zraz je prilično neodređen (u tome je nalik na allegretto). Song of Alfred. Istakao se i kao koncertni pjevač. 1915. švedski folklorist (Hofterup. koncert za saksofon. Najbolja su mu scenska djela. meno andante je polaganije. Krička. njemački pjevač. 4 ANDRAŠEVIĆ. ANČERL. engleski dirigent. Norveška. Norlind. u romantici. 1940. pokretan mpo sličan moderatu. — O. njemački kompozitor. Veoma je proireno shvaćanje da je a. američka pjevačica. knjige Early English Music. 27. Boghettija. Vehanen. Godinama istraživao finsku muzičku historiju. Komponirao je djela za flautu (koncerti. Studij klavira završio kod E. 1929. Ch. klavirska suita) ietvrtstepenu muziku. scenska muzika za grčke antičke tragedije. Masseneta i A. 1938. scenska muzika. Prembauera i H. VII )o8 — u saobraćajnoj nesreći. Studirao filozofiju i pravo. 1922—40). X 1893 — 25. do sada je u tri lavrata osvojio Grand Prix du Disaue. Haba). Od 1942 živi u Ziirichu. gdje je I1871 bio član Dvorskog orkestra(i88o—1905 koncertni majstor). Muz. Carlos Gomes. se posebno ističe kao interpret Lisztove. 19. inata za violinu i klavir. balet. Kao član operete i opere nastupao u Osijeku i Zagrebu. Od )45 vodio opernu agenciju u Hamburgu. D. Musik och folklore. aktivno surađivao u stručnim udruženjima. deminutiv od andante. a 1948—50 glavni dirigent čehoslovačcog Radio-orkestra u Pragu. 1936. operete. ANDANTINO (tal.Pjesme uz pratnju orkestra. God. Dohnanva la Muzičkoj akademiji u Budimpešti. brazilski muzikolog i pjesnik (Sao Paolo. najistaknutiji član porodice flautista. Tamo je kasnije predavao klavir. Obično značuje nešto brži tempo nego andante. pjesme uz orkestar i uz klavir.). 13. Musik och musiker. Od 1930 gostovala je često u Evropi. Berlin). — Mono grafija Granville Bantock'. E. Jedan od najistaknutijih pijanista današnjice. : to 1876—1911 predavao na Konzervatoriju violončelo i konabas. ANDERSSON. Od 1933 gostovao je u svim evropskim zemljama (Beč. A. Istakao se i kao koncertni evač. Otto Anderson: en av forgrundsgestalterna i Svensk. AND A. Malmohus lan. Johanna von Schoultz i sol och skugga. folklorist i kompozitor (Vardo. Riemanna. DJELA. Carl-Olof. ANDANTE (tal. VIII 1883 —). Komponira (simfonijeta. Miinchenu 937—41). Finlandssvenska musikfester under $0 ar. IV 1952). Erich. 9. Karei. Den unge Pacius. God. S. 1934. 1907. češki dirigent i kompozitor (Tučapy kod Sobeslava. J. Berlin 1963. Često izvodi djela suvremenih tutora. Uz brojna muzičkocenska djela komponirao je zbornu i orkestralnu muziku te )lopjesme. Prvi angažman ) bio 1932 kao pjevač i glumac u gradskom kazalištu u Heidel-:rgu. manje okretno. ANDERSEN-VVINGAR. Kao muzički pedagog vodila (do 1940) klasu harfe u Srednjoj muzičkoj školi i Muzičkoj akademiji u Beogradu. sekvenca. — DRAMSKA: opera Hilde . New York 1941. Scherchena u Berlinu do 1931. Tri klavirska kvinteta. 1890—1905 violinist i violist kazališnih orke stara u Oslu. ANDERSEN. kolajući). 29.: H. Barcelona. >ncert za violu.. Od 1881 živio u Berlinu. IV 1879 —). 1948. norveški kompozitor. redovito većeg opsega. Italija. 9. oznaka za tempo. DJELA: Inhemska Musikstrdfvanden. Njegov brat Antonio A. 8. 1940. ZFM. Lindegrena na Konzervatoriju u Stockholmu. God. Ipak je a. je napisao i niz članaka o nordijskom folkloru. j. Hannoveru. 17. 1928. Mušica do Brasil. Španjolska). Član opera u Darmstadtu. K. K. 1941. IX 1954). orkestralna suita. Folkestoneu i Birminghamu. Naprotiv . (1854—1952) bio je također vrlo poznati operni pjevač (tenor). finski muzički pisac. DJELA: pet simfonija. balade). Carl Joachitn. fantazije Iz norveških brda i dolina i Najade. jedna od najstarijih osnovlih oznaka za tempo (javlja se prvi put oko 1680).oncertirao je u Jugoslaviji 1956. Andersson. Pauli. VII 1864 — Lund. IX 1926). norveški violončelist i kompotor (Christiansand. ANDRADE. 1926— 46 profesor muzikologije i folklora na Akademiji u Turkuu. Melodisamlaren Nils Andersson. IV 1861 — Leicester. Var Sang. švicarski pijanist madžarskog podrijetla (Budim>ešta. kad je polagani smpo bio znatno pokretniji nego npr.: F. ANDERSON. solo-pjesme. polagan tempo poput adagia. X 1845 — Stockholm. I 1859 — Charlottenburg. 1921. DJELA: Ensaio sojre a mušica brasileira. ANDERTON. 2 koncerta za klavir. je sredina između allegra i adagia. Završio Royal Academy oj Music u Londonu. 31. Sabrao je oko 12 000 nordijskih narodnih napjeva. 1947. — Opera Baldur. to je relativno brz. Toscaniniju »takav glas javlja se jednom u sto godina«. 2. ORKESTRALNA: tri simfonije. 1869—77 svirao u kraljevskom orkestru u Kobenhavnu. II 1945). a zatim profesor filozofije i povijesti umjetnosti na Univerzitetu u Rio de Janeiru. God. Austrija. 1933. Radio-stanica). Mario de. Asistent H. . 2 orijentalne rapsodije. II 1902 —). portugalski pjevač. Objavila je autobiografiju My Lord. 1. X 1869 — 21. Erich Anders zum 70. Prema A. Srakharpan (disertacija). 1955. Lemacher. Zato i piu andante ili un poco andante nači brže a ne polaganije. XI 1912 —). Anton Jorgen. J. je prva crnačka umjetnica koja je pjevala na operi Metropolitan u New Yorku (1955. The Song of the Morning Star za zbor i orkestar.: Z. LIT. 1939. Budkaveln. Geza. Alandski otoci. — Opere. Stokholm 1921. Osnovao je nekoliko časopisa. 49 ANDERSEN. hod. pevač. Marian. 20.atim dirigent u Pragu (Osvobozeni divadlo. A mušica e as cancols populares do Brasil. Sa Beogradskom operom gostovao u Italiji. ANCORA. Jedan i najmnogostranijih njemačkih pjevača. Verdi. Bartokove i Brahmove muzike. i A. Pequena historia de mušica. ANDERSSON. ANDERBERG. Musikaliska sallskapet i Abo. Studij muzike završio na Konzervatoriju u Sao Paolo. Marian Anderson: a Portrait. 1918. 1942. Najbolja kreacija bila mu je Don Giovanni (Mozart). Muziku udirao u Leipzigu kod M.). 10. Vrativši se 1893 u Kobenhavn dirigirao je ondje dvorskim orkestrom i utemeljio orkestralnu školu. 10. Debitirao 1881 u San Remu kao Amonasro (Verdi. gdje je već kao dječak isvojio nagradu Liszt. 29. Nastavnik i zborovođa u Londonu. 1946 bio je dirigent i dramaturg noroosnovane opere 5 Maj. 1963. a od 1922 kompozici1 na konzervatoriju Klindworth-Schwarwenka u Berlinu. vodio festivale. IV 1908 —). Stracciari. Nils. 1958 bila je delegat SAD u Ujedinjenim nacijama. Spring . način hoda). idući. 1. what a Morning (1956). Švaj- . danski flautist i dirigent (Kobenhavn. 1939. W. švedski pijanist i kompozitor Stockholm.ANCKIER-CASTERAN — ANDRAŠEVIĆ kompozicija srpskih autora kao i jugoslovenskih narodnih pesama. izvrstan interpret te->rskih uloga od lirskih do herojskih. God. 29. LIT. Taj je vrijedan materijal kasnije izdao švedski folklorist Olof Anderson u listu Svenska Latar (Stockholm. razne komorne kompozicije. 2 suite. 2. I.Finlands kulturelal liv. Rusija. — Redaktor zbirke narodnih napjeva Finlandos Svenska Folkdiktning (dosad obj. Od 1939 muzički direktor azališta u Malmou gdje je 1946 osnovao komorno orkestralno druženje kojemu je dirigent i umjetnički rukovodilac. tenor (Zagreb. Njegovim ompozicijama uzor je suvremena francuska muzika. Pevanje studirao u Rimu (R. Solista Beogradske opere 1951—69. fantazije. Hovvard Orsmond. Vraivši se iz njemačkog zatočeništva (1945) ponovno je djelovao na 'raškoj radio-stanici. altistica (Philadelphia. 1937 i br. Balio in Maschera). II 1934). LIT. Pjevanje učila kod G. u teoretskim spisima CVIII st. DJELA: English Sinfonietta\ fantazija Virgil. IV 1914 —). — Koncertna kompozicija za 5 violončela i 3 konbasa. objavljivao zbirke narodnih napjeva. — Oda A Song of Life za zbor i orkestar. redavao 1920—22 na Univerzitetu u Bonnu. uz adagio postao sinonim za umjerene i poigane stavke simfonija u doba bečke klasike. i. tj. a u Parizu kod J. u. LIT. Pjevao na najvećim opernim pozornicama Evrope (Engleska. Solari). od 1923 bio je bibliotekar u British Federation oj Musical Competition Festivals. scenska muzika za Ibsenove drame. pa se prema tradiciji iko i izvodi. historiju muzike i estetiku.: 1. 3 sv. Wetterberg). . je jedan od osnivača Berlinske filharmonije i do 1892 njen stalni član. Haarkloua. Francisco d'. A. gdje je 1911—18 dirigirao simfonijskim koncertima.Iđyll. DJELA. Veliki je uspjeh postigla i 1957 na turneji po Indiji. V 1909). Geburtstag. Muzika 1 komorni orkestar br. — Solo-pjesme. 2 koncerta za violinu. Švedska. n. Peter Anders. 15. Pippingskbld och musiklivet i Abo 1808—1828. A. 1790—1808. sonata za violončelo i klavir. 1935—38 bio je direktor odjela za kulturu. Weingartner) i Londonu. Halle na S. Berlinu (1942—48) i konačno u Hamburgu. Regera. Ur nutidens musikliv. 1964.: Y. ANDRADE. bariton (Lisabon. LIT. Klavir i kompoziciju studirao u tockholmu (O. — Fantazija za gudački kvartet. ANDAMENTO (tal. isto što i Da capo. Posebna vrsta teme za fugu. God. a dirigiranje u Salzurgu (F. — Zborovi. XI 1921 —). Holandija. ORKESTRALNA: simfonijska fantazija. 1953.: K. Jean Sibelius i Amerika. 1964. violinist i dirigent (Oslo. zborovi. Koncertira u Evropi i Americi. Compendio de historia da mušica. Studirao na Konzervatoriju u Pragu J. IV 1847 — 7.

koncerte.). 1774. Vrativši se u Argentinu. na Scholi cantorum u Parizu (V. 20. . Bericht iiber den Internationalen Musikwissenschaftlichen Kongress Wien 1956. zbor i orkestar. Abert. glu muževljevim kazališnim djelima. Kochela. 6. izvedenoj 1608 dom svadbenih svečanosti na dvoru Gonzaga u Mantovi. 1778 i dr. Poslije očeve smrti preuzeo njegovo nakladno poduzeće i usavršio tehniku notnog tiska primjenom litografije. — KOMORNA: dva gudačka kvarteta. Mihael. 1949—51. Kao naročito uspjela treba istaknuti \ poglavlja u muzičku kulturu XIX i XX st. 1930 za orkestar. Vorbericht zum Kochel-Verzeichnis. Austriji. AFMF. Kao koncertni pevač učestvovao u mnogim oratorijumskim izvođenjima. DJELA. W. D ANDRliE. Wirth. ANDRE. studirao romanistiku (talijanski i fn jezik) u Zagrebu i Rimu (diplomirao 1931). IV 1842). — F. —' V. 1778. 1773. — F. Ein Beitrag zur Geschichte des deutschen Singspiels. besitzt (obj. zborovi. — Klavirske i orguljske kompoz Opera Fritiofs saga. Franke). Virginia. zbor i orkestar. 18. so Vlie er solchen vom 9. 1775. —■ H. Nastupao pod imenom Lelio. 1796. Henkel). — H. DJELA. 8 kineskih pjesama Li-Tai-Pe za tenor i orkestar. 1620. X 1775 — 6. Singspieli: Der Topfer. u svoju zbirku (Pesme. Thematisches Verzeichnis W. belgijski dirigent (Bruxelles. Pojedina njegova kazališna popraćena u većoj ili manjoj mjeri muzičkim odlomcima. L'opera italien en France avant Lu] 1913.. Giovanni Battista. koji je Mozart sam vodio 1784— 91. Dirigiranje i kompoziciju studirao na Konzervatoriju u Kolnu (F. Giegling. 1778. Sin Johanna. VI 1799). odnosno igrol libreta. klavirski trio. Komponirao scensku muziku. solo-pjesme. 1777—84 dirigent T. VII 1879 — Ziirich. A. Johann. Volkmar Andreae . DRAMSKA (samo muzički zanimljiva): L'Adamo. scenska muzika. Giovanni Battista Andreini. 10. Rakuša. — Gudački kvar' virski kvintet. ANDREINI. Proslavila se kao prva interpretkinja n.). Od 1924 predavao kompoziciju na Konzervatoriju u Buenos Airesu. u C-duru. zum Jubilaum seiner 25-jahrigen Tatigkeit. A. — Klavirski kvintet. DerBrdutigam in der Klemme. Bio je i muzički kritičar dnevnika La Nacion. rapsodija za violinu. Music and Letters. opera Abenteuer des Casanova. LIT. Dvije simfonije: I. 1833). II 1576 ili 1579 — Reggio ] 7. 1901. Ilešič. Musik. 1775. Hercegnovom i Splitu. Studirao na Konzervatoriju u Buenos Airesu (A. komornu i klavirsku muziku. posebice u komedijama LIT. Dr. samouki pesnik in pevec slovenski. VI 1962). 1918 i Trois piices. sin industrijalca. 1936. G. Monteverdi. — Dvije romance za violinu. orgulje i orkestar. zbor i orkestar. I 1583 —?. Thematisches Verzeichnis derjenigen Originalhandschriften von W. S školu polazio u Splitu. Wissen und Leben. A. lake području hrvatske muzičke historiografije bilo i ranije po Andreisov Razvoj muzičke umjetnosti u Hrvatskoj prva je r. M. A. 1777. Andreini in Francia. snimao za inostrane gramofonske firme. Werther (Massenet). I. 1781. Kupivši 1800 u Beču rukopisnu ostavštinu W. 1923. Leipzig 1937. — Festgabe an Volkmar Andreae. La Aiaddalena. 2. argentinski kompozitor i muzički kritičar (Buenos Aires.50 ANDRAŠEVIĆ — ANDREIS Ziirich 1931. kojima posebno mjesto zauzimaju opsežna Historija mi Razvoj muzičke umjetnosti u Hrvatskoj. Dobbelinove operne trupe u Berlinu. ANDRE. 19. III 1909 —). IX 1762 — 27. J. Španiji. Volkmar Andreae. Lieder und Gesange (4 sv. Une succursale officieuse de Johann Anton Andre a Pariš de 1802 a 1806. — Kantate (Snofrid. Straussa. Osobito se istakao kao interpret djela A. Der Barbier von Bagdad. Laura Rosetti. 1.. Josip. Studirao na Unive u Bologni. Franz. Mozarta. klavirski kvartet. carskoj. Lieder. J. Narod ih nije prihvatio zbog 1 moralizatorskog tona. zvelche Hofrat Andre . Mozart. kompozitor. K. zbor. U Historiji muzike A. Ova izdanja prethodila su iscrpnom katalogu L. ANDREAE. Prevodio s francuskog i talija God. njegov učenik H. Bacha. Oldman. Volkmar Andreae. DJELA. Ziirich 1959. F. A. chronologisch geordnet von 1764—84. Franzla i G. Charons Nachen za sole. Vater unser za sole. V 1821). Konig Lear (Shakespeare). od 1969 v Arti musices). Aguirre). 1902—14 bio je zborovođa u Winterthuru. u kojima se po pi kod nas strogo naučnom metodom izlažu i kritički osvj muzička zbivanja u toku stoljeća. osam svjetovnih pjesama uvrstio je M. Giambattista Andreini e la Compagnia dei Giornale Storico della Letteratura Italiana. Tobler. 1841. Arien und Duette (4 sv.. Od 1920 djeluje u Bruxellesu gdje je do 1944 predavao na Konzervatoriju. Un famoso comico e autore drammatico dei' 600. teoretičar i nakladnik (OiTenbach na M. A. 17. tragedije i opere. Ph. Kasnije je objavio katalog ostalih Mozartovih rukopisa.). Giunizz Mincio ubbidiente. Weingartner). mise. Studirao na Konzervatoriju u Bruxellesu i Berlinu (F. 2. IX. sonata za violinu i klavir. Snjeguročka). Erzvin und Elmire (Goethe). November 1791 eigenhandig gesckrieben hat. Concertino za obou. Johann Anton. simfonijska fantazija za tenor. I i II dio obj.: C. — J Gli ultimi anni di G. Williams. Roussel). DJELA: dvije simfonije. sonate za 1 klavir. Engleskoj. Salomone Rossi.-B. Ernesto (Donizetti. J. a nešto kasnije postao je direktor velikog simfonijskog orkestra NIR (Institut National de Radiophonie Belge). glavni urednik prvoga izdanja Muzičke e pedije (2 sv. muzikolog (Split. Iscrpnom an svih značajnijih faktora A. osnovao 1915 društvo za propagiranje djela argentmskih kompozitora. J. kc 1622. Studirala u Stock (L. — DRAMSKA : muzička tragedija Ratcliff. — Mihael Andreaš. 1931. I 1881—13. Seiler. God. Paraća u Splitu. Volkmar Andreae. 2 klavirska trija. uvertire. Mazzetti. za leto 1859. J. ili 8. Medu njegovim ulogama ističu se Car (Rimski-Korsakov. 5. 1832 1 1840. Mozart. 1829. 195 ANDRE. Beitrage zur Geschichte des Requiems von W. Koncert za violinu. se često približio stilu komične opere. pastorale. Eminentni historičar. a originalni sudovi o muzičkim razdobljima. solo-pjesme (Mensajes Liricos). Kompozicij kod I. Nakon što se afirmirao Singspielom Der Topfer (1773) povjerio mu je Goethe pisanje muzike za igrokaz Ertvin und Elmire (1775). Februar 1784 bis zum 15. — Pjesme: Scherzhafte Lieder von Herrn VCeisse. uloge u Monteverdijevoj operi Arianna. Norman) i Kobenhavnu (A. Za svoj znanstveni rad dobio više nag odlikovanja (1969 nagrada grada Zagreba). —■ A. MGG. zatim u Zagrebu. u F-duru i II. ANDREAŠ. Brucknera. II 1841 — Stockholm. 28. 28. Francoske vojne in slovenski pesniki. 1865. Lebeau. Slovan. ANDREIS. 1 i u Monteverdijevoj baletskoj operi Balio delVIngrate. 1628 ili 1631 1601 supruga Giovannija Battiste i članica družine dei zatim dei Fedeli. Notturno und Scherzo. I. 11. Die Entfuhrung ausdem Serail. Claudine von Villa Bella. talijanski glumac. Die Bezcmberten. 1916 i Impresiones portenas. Johann Andre.. tako da je združio elemente različitih dramskih komedije. Jakob na Koroškem. Ljubljai — F. 1935 osnovao i vodio simfonijski orkestar INR (belgijska radiodifuzija). je 0 samostalnost i u rasporedu građe i u prilaženju k pojedinii blemima. Njegove pjesme pripadaju berlinskoj školi. La Ferinda. — E. Vollweilera. d'Indv. Karijeru započeo 1594 kao član družine dei Geh je vodio njegov otac. — Sonatina. LIT. sac presentazione. 1919 za klavir. ORKESTRALNA. 1909. sacra rappresentazione. Andre. 1951. 1952—53 i 1955—56 bio je predsjednik Udruženja k zitora Hrvatske. Sin znamenitih glumaca komedije de Francesca Andreinija i habelle Canali. 1861—67 o u Stockholmu i od 1867 u Goteborgu gdje je 1897 bila i d popularnih simfonijskih koncerata. brojni muški zborovi uz orkestar ili a cappella. 2 opere i vokalno-instrumentalna djela. Bevilacqua. Stauder. 1604 o vlastitu družinu dei Fedeli koja je stupila u službu vojvoda zaga od Mantove i doskora se proslavila nastupima širom i višestrukim gostovanjima u Francuskoj (na kraljevskom i drugdje) te u Pragu i Beču. I. 1958—63. intermedij. gudački trio. Utemeljitelj i predsjednik Muzikološkoga Muzičke akademije u Zagrebu. Radio u redakcijama mi časopisa (1950—51 urednik Muzičke revije. Seidl. Đ. Zaljub ljen u tri narandže). Rameaua i dr. Macbeth. Zapadnoj Nemačkoj. više ciklusa za glas i klavir. Lullyja. Ni blatt der Allgemeinen Musikgesellschaft. S. MGG. — H. 1924.: J. Scenska muzika: Der Barbier von Sevilien (Beaumarchais). uvertire. 1869 i 1893. slovenski narodni pjevač (B Št. 1931—41 gimnazijski p u Šibeniku. Slovensk. La Centaura. 1924. VII 1944). — W. God. Leipzig 1924. t zitorima i djelima rezultat su ličnoga stava koji se nije p za stranim uzorima. Samoniklom komikom svojih pučkih igrokaza s pjevanjem A. Mozartscher Manuskripte. Mihovil Andreaš seoski tkalac i pesnik. MozarU tematischer Katalog. Danica 1841. oblikovao. — A. A. XXIII—XXVI. — F. Rassegna bibliografica dellt Italiane. 1. MGG.. Princ (Prokofjev. 1833. — Kantata Santa Rosa de Lima. 1776. Musikalischer Blumenstrauss. DJELA: Lied. VI 1893 —). d pisac i pjesnik (Firenza. I član JAZU. — Harmonizacije švedskih narodnih napjeva. 9. 1894. a na Muzičkoj akademiji u Zagrebu mirao na nastavničkom odsjeku. švicarski kompozitor i dirigent (Bern. Prunieres. III 1741—18. B. 1904—24 vodio muški zbor u Ziirichu gdje je uz to bio dirigent orkestra Tonhal-leGesellschaft (1906—49) i direktor Konzervatorija (1914—39). U njegovim brojnim kompozicijama zamjećuje se utjecaj R. S. Gade). je objavio više priručnika. švedski kompozitor i orguljaš (' 19. God. Einstein. Pretzsch. —■ VOKALNA: Das Gotliche za sole. A. muziku učio u Mannheimu kod F. Efrem i A. Kleine suite . divertimento za flautu i gudački trio. Emilia 1915. VI 1654). 1779—80. 1613. gdji 1945 profesor historije muzike na Muzičkoj akademiji. Andre on Mozarts Manuscripts. DJELA: Lehrbuch der Tonsetzkunst (nedovršeno).: E. prema praksi s vremena. 1783 .: E. 1805. 1914. je u njima dao sintetičke p: koji bacaju novo svjetlo na složena muzička zbivanja. Josć. 1622. . 1617 komponirali C. 1884). 1865. I 1929). — Komponirao simfo nije. su za historiju opere jer ih je A. Transkribirao za orkestar djela J. rođena Ramponi (umjetničko ime Flot pjevačica i glumica (Milano. Ztirich 1949. Wien 1958. 1.. 1776. — O. izdao 1805 tematski katalog umjetnikovih djela prema popisu. Burgers Leonore. njemački kompozitor i nakladnik (Offenbach na M. God. Kasnije je u Offenbachu osnovao muzičku nakladu u kojoj je štampao oko 1200 djela. LIT. Johann Andre und seine Stellung in der Berliner Liederschule (disertacija). Don Pasquale). tkal poznavajući note sastavljao sam napjeve svojim svjetovnim božnim pjesmama. Slovensko petje v preteklih dobah. B. U svojim kompozicijama često donosio citate iz argentinske narodne muzike. prvi se u obitelji bavio muzikom. Wiillner. Elfrida. A. 1780—81. Volkmar.

LIT. 7 simfonijeta. Bunjevačka kantata i dr. Zvuk. Studij kompozicije završio na Konzervatoriju u Tbilisiju (S. duhački kvintet. —■ KLAVIRSKA: sonata. Lerida. LIT. Muzička enciklopedija.) i. 1830—36 dirigent kraljevske kapele i rektor dječačke pjevačke škole u Madridu. 1938. 1936. čagadajev. 1968. sonatina. 1965. 3. XII 1894 ■—). Akakij. 2 sv. himni. gruzijski kompozitor (Ahalsopeli. ORKESTRALNA: Mala seoska simfonija. ali je na nj utjecao i muzički folklor Lužičkih Srba. Oratoriji: La dulzura de la virtud. klavirski kvintet. Kantate: Fruška gora. Osnovao prvi veliki ruski orkestar balalajki. Toša (Teodor)-Australijanac. Bollert. r lil DJELA. DJELA. Zbog političkih nemira napustio Španjolsku i 1836—42 bio dirigent katedrale u Bordeauxu.: A. Rad JAZU. Vatroslav Lisinski. (1785—93). duhački oktet. ili 24. 2. Toderini u Letteratura turehese. 1960. Jommellija. 1779. u 2 sv. God.: Srbin muzičar u Australiji. sv. Rampa (1925). Srbobran. 1926 i 1962. 1966. IX 1904 —). 1862 — potkraj 1918 ili 1919). muzički pedagog i kompozitor (Ruma. Gaetano Andreozzi. s kojim je koncertirao po Evropi. VI. Kantata II ritorno dei Numi. Pedagošku djelatnost započeo kao asistent na katedri za kompoziciju u Tbilisiju. koncert za violinu. God. Uvod u muzičku umjetnost. XI 1853). 1957. A. Kiriac. Oko 45 opera (većinom opere serie): La morte di Cesare. Komponirao pretežno crkvena djela.ANDRE1S — ANDRIC hrvatske muzike u kojoj je sistematično raspoređena grada stavljena pod lupu znanstvenih kriterija. 23. 1944. 22. Jlasuna. 1942. Opere: Kano Kaiazu. oktet za gudače i duhače. klavirski kvartet. sv. moteti. — KOMORNA: gudački kvartet.. kompozitor i muzički pisac (Bukin u Bačkoj. 1935. violinista i violista) Johanna Straussa. Muzičke teme obradio je i u brošuri Lettera sopra la mušica degli arabi (obj. izvedena 1953 u Subotici) . Muzikolog velike akribije. španjolski kompozitor talijanskog podrijetla (Sanahuja. Kako ćemo razumjeti glazbu. gdje u 3. 12. 1919—1959. 5 sv. Ćiraki). izvedena 1956). DJELA. Kao kompozitora najviše ga privlači muzičko kazalište. Posebna izdanja SAN. I 1817). 1950. prorekao muzičku dramu budućnosti. Juan Andres.r958—63. Stabat Mater. 1834 (za Ferdinanda I I ) . Andrejev. 3 kvinteta za gudački kvartet i flautu. Pozabljeni Nokturno Ferda Livadica. 4. Gaetano (Jommellino). God. 1929. — M. Suradnik časopisa Dimineata (1924).). Francisco. 1929. a 1807—14 prefekt Kraljevske knjižnice u Napulju. Zvuk. nekoliko plesnih komada i solo-pesama (Nebo moje i dr. Rezultati i zadaci muzičke nauke u Hrvatskoj. Zlatićem). Dječja opera Ceadb6a coeK. Faure. — DRAMSKA. — Dva gudačka kvarteta. više puta izdavano i prevedeno na francuski. Komponovao je oko 18 marševa (najistaknutiji je Cvetićev marš). knj. 5—6. sv. 1941. i 4. rumunjski kompozitor (Bukurešt. komponirao opere za kazališta u Italiji. 1953. 1. Tragom suvremene muzičke bibliografije.. XII 1967). 1949. prikazao muzički razvoj u Hrvatskoj od XI st. ibid. Usavršio konstrukciju tog instrumenta. Andrejević Australijanac. 1848 (iste godine izdano na španjolskom pod naslovom Tratado teorico-practico de Armonia y Composicion).. I. I. 351. brojne obrade i dr. Rusiji i Španjolskoj. K. Florimo. Rad JAZU. knj. Universul (1926) i dr. oplemenjivanje pjesničkoga teksta muzikom. 2 simfonijete. ibid. A. u 7 sv. 2. ANDRIC. 1939. KOMORNA: šest gudačkih kvarteta. — Udžbenik Traite d'harmonie et de composition. dvije komorne simfonije. La scuola musicale di Napoli (3 sv. d'Indv). 1931. Svećenik. Muzika. 1932 i Luceafdrul. V. sv. Muzička umjetnost u Dubrovniku. V. — VOKALNA.. 1794. Zvuk. Rossini. 14. 1939. 1950. Kompozicije su mu rađene jednostavnijim izražajnim sredstvima i imaju pretežno popularan karakter. — Baleti Taina. VIII. 2 suite. 1924 i 1930. referat za simpozij o Dubrovniku. u knjizi K. 140 godina Hrvatskog glazbenog zavoda. Otmica Šijakinje (libreto F. 1962.RadJAZU. Hrvatski glazbeni zavod kroz 125 godina svog postojanja. ANDREVI. Uvod u glazbenu estetiku. muzički kritičar i urednik književnih izdanja. —■ SPISI: Ruska opera. 1. Napoli 1882. Barhudarjan) i zatim prošao kurs aspiranture. 1928 i dr. u kojima je nasuprot dekadansi toga vremena postigao stilsku čistoću. C. Manojlović. 7. sve do najnovijega doba. Moskva—Lenjingrad 1948 (II izd. Vreme. A. 1958. Umjetnički put Mila Cipre. knj. JlauiKapa. plesova. već govori također J. Kovačevića »Muzičko stvaralaštvo u Hrvatskoj 1945—1965«. Svestrano naobražen. 1767 prebjegao u Italiju. 1933 i 1934. opisuje konzervatorije u Veneciji. znalački iskorišćujući svu poznatu literaturu. I. njemački i španjolski). je izvrsno prikazao stilska razgraničenja u historijskom toku razvoja muzičke umjetnosti i potanje ušao u odnose koji vladaju između stvaraoca i njegova djela s jedne te slušatelja i kompozicije s druge strane. God. 1934. poema za klavir. Arti musices. Nacionalizam i internacionalizam u glazbi. K. 1966 . ANDRĆS. — VI. 1968. Arti musices. 1950. 1785. I. XII 1826). kompozicije za violinu i klavir. 3—4. 1955. Jakov Gotovac. 10. Ljubljana 1968. 1924. Josip. Cecilija.: F. Historija muzike (3 sv. Popularnost njegovih djela zasjenio je G. 1925. Muzikološki zbornik. 1873 usavršava se na Bečkom konzervatorijumu u fagotu i ujedno radi kao horovođa srpskog akademskog pevačkog društva Zora. sonata za violinu i klavir. radi kao nastavnik muzike u gimnaziji 1 drugim školama i osniva (1888) muzičku školu u Beogradu. 1928. OBpbie. — K. 1966). 1942. strogost i plemenitost izraza. P. D JE LA . II 1740 — Rim. Na Muzičkoj akademiji u Bukureštu bio je profesor komorne muzike (1926—48) i kompozicije (1948—59). Re di Svezia. proučava arapsku muziku. 150 solo-pjesama. Vječni Orfej. Oratoriji: Saulle. 1955. Francisco Andrevi. 1955. je živim stilom i osjećajem za pravu mjeru. 21. Balet Jurjaši. 15. 1946. ANDREJEVIĆ. a u 4. 1960. XII 1786 — Barcelona. sv. Glasovirske skladbe Božidara Kunca. Subird. Isacco figura del Redentore. pjesma Husar Iriston. oko 180 kompozici ja za tamburašk i orkestar. Mihail. Muzička komedija Na vrbi svirala (vlastiti libreto. 16. Oslanjao se u prvom redu na folklorne elemente svoga rodnog kraja. Đordevič. Music in Croatia Dovm to the End of the Nineteenth Century. Muzička kultura. 1946. 1960. Zagreb 1969. Alicante. Od 1803 učitelj pjevanja u Napulju. Albertijev »Dijalog«. 1942. Učio u Barceloni kod J. Kantata o Somboru. 7—8 (i separat). CLXIX. Isusovac. napisao prvu sveobuhvatnu povijest književnosti: Dett'Origine. O RK E STRA LN A. Djelovao kao crkveni dirigent katedrale u Segorbi (1808—18). Smrt Toše Andrejevića. 1931. Hrvatska revija. IV. 1880—84 boravi u Australiji kao član orkestra (prvi fagotista. 1952. 1967. Prilozi biografskom rečniku srpskih muzičara. koncert za tamburu-solo i tamburaški orkestar. Svoje kompozicije izgrađuje uglavnom na temama iz rumunjskog folklora. koncert za klavir. 1763 — Pariz. u kolektivnom radu »Historijski razvoj muzičke kulture u Jugoslaviji«. 1849 vratio se u Barcelonu. 1943. — W. Isprva komponirao za tambure. Vasilij Vasiljevič. — STUDIJE I ČLANCI (izbor): O preduvjetima ispravne glazbene kritike. 1802. I. 1969. Suite pitoreasca. El juicio universal. zatim preselio u Pariz. kasnije za različite komorne i orkestralne sa stave. ruski virtuoz na balalajci (Tverska gubernija. Slovačka glazba (prva povijest slovačke muzike uopće). Didone abbandonata. Studij prava završio u Zagrebu (Dr iur). Rad JAZU. simf. 1786. Slovaka i Čeha. LIT. Jakov Gotovac. VI 1852 — Beograd. 1955. ANDREJEV (Andreev). 1951. ANDRICO (Andricu). G. poeme. 1884. Muzička nauka i njen razvitak. posebice djela Al Farabija. IV. 1938 i dr. Hector Berlioz. Valenciji (1819—28) i Sevilli (1828—30). Udruženje kompozitora Hrvatske 1945 —1965. 3 kvinteta za gudački kvartet i obou. Juan. 5 uvertira. 1957. Slavonska berba. 1951.). 1785. III 1894 — Zagreb. 1796 bibliotekar vojvode od Parme. po kojemu je i dobio nadimak. LIT. 18. Quintane (orgulje) i Queralta (kompozicija). D. V. Napisao je veliki broj kompozicija i obradbi za balalajku i orkestar.. Zbog progona isusovaca u Španjolskoj. 351. 1919—54 djelovao u Zagrebu kao novinar. ORKESTRALNA: dvije simfonije. 1949—51. Misa de Requiem.. ANDREOZZI. Oko 60 zborova. 1942. 16. 1956. 1930. Trois Tableaux symphonique. MGG. 27. Tragovi mudrosti. sekstet za klavir i duhače. 1946. lamentacije. — K O MO R N A : gudački kvartet Bački. 1797. Značenje i struktura historijske—folklornog odjela Muzičkih akademija.: J. Gustavo. Po povratku u Srbiju osniva Tipografsko pevačko društvo Jakšić. — Vokalne kompozicije (mješoviti zborovi). Studirao filozofiju i teologiju. 1966. 1960 i IX 1963. Omapoea edoea. Opere: Dužijanca (na vlastiti libreto. V 1931). zalažući se za produbljivanje opernog sadržaja i Među ostalim Andreisovim radovima ističe se njegov uvod u muzičku umjetnost pod naslovom Vječni Orfej. 1866—1966. V. V. Marinović). mise za 8 i 4 glasa i instrumente. Suite breve. God. B. fagotista. ibid. diriguje u mnogim drugim horovima. U tom djelu obradio muzičko kazalište i operu (3. —■ DRAMSKA. Muziku isprva učio privatno u Beogradu kod Cimbrića i Resa i ubrzo se zaposlio kao član orkestra Narodnog pozorišta.). Castaldi) i zatim u Parizu (G. KNJIGE: Povijest glazbe. u kojemu se on ne ograničuje samo na tumačenje elemenata tonske građevine. književnik. Na Konzervatoriju u Napulju učio kod svoga ujaka N. Mogućnosti. I. 1954 i Raspršeno kolo (libreto V. gdje je do kraja života dirigent crkve Nuenra Senora de la Merced i direktor dječačkog zbora. španjolski literarni historičar i muzički pisac (Planes. Naličje glazbenog života. Studirao na Konzervatoriju u Bukureštu (D. 1944. Ko. 1784. knj. 1922. 4 novellette za klavirski kvintet. VII. 1923. 1946. talijanski kompozitor (Napulj. 1944. SKG. R. ANDRIAŠVILI. II. 1934. predavao retoriku i poetiku na Univerzitetu u Gandiji. poema za violončelo. Sv. — VOKALNA. La passione di Gesu Cristo. 18 simf. 1799. U pet poglavlja. Suite lyrique. MGG. 1965. III. Progressi e Stato attuale d'ogni letteratura. 1787) i u djelu Cartas familiares del Abate D. prva bunjevačka opera. Milo Cipra. . Spomenica Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. 1961. Muzička revija. DJELA. Zvuk. 1951—54 (II izd. klavirski trio. DJELA. Giasane e Medea. — DRAMSKA. 1951. G. (1782—98. 1969. 337. ANDREIS o stilu i o povezanosti muzike i života. 1940. — Kompozicije za klavir. 11. sv. 1954. šokački svatovi. 1959. Devet simfon ija : I. S. koncert za violončelo. 1960. — Uredio: Vugoslav Music. 1967. 1949. a uz to je osvijetlio ulogu muzike u društvu i njegovu razvitku te upozorio na specifičnosti 0 kojima umnogome ovisi život muzike. I959(zajedno sa S. muziku učio privatno u Slavonskoj Požegi i Pragu. Razvoj muzičke umjetnosti u Hrvatskoj. 337. 1961). 1941. 1969. koja je zbog finansijskih teškoća posle godine dana zatvorena. Spomenica u počast 40-godišnjice osnivanja SKJ. 1944.

— Sabrao oko 2000 narodnih napjeva.1944. škola za tambure. . 1953 (prva škola za sve sisteme) i dr.

Koncert za orgulje: varijacije na Couperinovu temu za flautu. što navješćuje monodijst Zborove Adoramus te Christe i Stabat Mater smatrali su vremena Palestrininim djelima. concertino za fagot i gudače. J. do 6gl. X 1887 — Amsterdam. VI 1939 —). Komponirao je zborska djela koja su postigla veliku popularnost (osobito muški zborovi). Responsorit vitatis Domini (3-gl. Preko 50 godina direktor muzičke škole Toonkumt u Hilversumu. koji je 1851 konstruirao instrument. 1964. do 6-gl. Bio je učitelj (od 1585) u Collegio degl'In Rimu. trombon. Nastavnik muzike u gimnazijama i muzičkim školama u Nišu i Leskovcu. Japanse epigrammen za sopran. —■ KOMORNA: trio za flautu. IX 1614). 1. do 8-gl. 1609. II dialogo past presepio (3-gl. 1927. 1618. 82. God. intermezzi i dr. ORKESTRALNA: Berkshire Symphony. Sacri concentus ( 4-gl. — Klavirske kompozicije (2 sonate. Učio kod svog oca Hendrika i W. L. VIII 1912 —). tonsko sli zvukovno bogatstvo opažaju se najjače u duhovnim madrig važnim primjercima razvojne faze oratorija {oratorio vo DJELA: madrigali (2 knj. XI 1925 —). Djelovao i kao orguljaš katoličke kate drale u Utrechtu. 1964. Schnell u namjeri da se efekti eolov> primijene i u umjetničkoj muzici. 1967. Surianom priredio izdanje zbirke gregorijanskih tzv. Registers za klavir. Niedermever (1844). Komponovao više kompozicija za mešovite i ženske horove. bizantski pjesnik (Damask. Zajedno sa F. gali (5-gl. prvi pjesnik kanona. 1937. Zwers i J. G. Hendrik Franciscus. Tehnička jasnoća i dotjeranost polifonog oblik u njegovoj su muzici često povezani s dubokom izražaj Njegove mise ne prelaze granice strogih principa polifonij u motetima (osobito onima s manjim brojem glasova) po sklonost zvukovnom kontrastiranju i isticanju melodijske nasuprot harmonijskoj podlozi. Brat Felicea. 1614. MGG. flautu. a gotovo svaka je strofa nički dotjerana parafraza jednog od stihova starozavjetni A. DJELA. Kalkbrenner i osobito H. 1587. fantazija Mascherata. osobito kao interpret djela Beethovena i Chopina. I. 18. 1950. a 1949—57 direktor Konzerva torija u Haagu. do 5-gl. Riesemann. 1945. M. 1962. Ittrospezione II. canzonette. i potisnula iz bi: liturgije kontakion. Kasnije je u Parizu studirao filmsku muziku i uz to bio učenik O. 1937. D JE LA . Missarum (4-gl. Canzonette (4-gl. a 1937—53 bio direktor Konzer vatorija u Amsterdamu. pojedine motete obj. Kasnije profesor kompozicije na Konzervatoriju u Amsterdamu.) Antiphonae seu Sacrae cantiones (1 gl. LIT. ANDRIĆ. K. A. s. timpane i gudače. 1586. Proske. 1962. obou i klavir. tvorac toga novog himničke pjesme koja je procvala u VII st. 1965. Haberl (1903). 1939. 1605. 1957. 1963. Horovođa pevačkog društva Abrašević i dirigent Simfonijskog orkestra Radio-Niša. Hommage a Milhaud za 11 instrumenata. sonata za flautu i klavir. 1955. 1964. Brat Jurriaana. B. arije. van Baarena.. Cornelius (nazivan Kees). 1910—18 predavao klavir na Konzervatoriju u Haagu. 1593. C.Nanino. Heisenberg. — M. kraj Mitilinija. usavršavao se u kompoziciji kod L. Iduće godine dirigirao je u katedrali u 1 a kraće vrijeme djeluje na kraljevskom dvoru u Krakovu. S 1589. 1968. K. uvertire. Glavno mu je djelo Veliki kanon (6 /aucov). God. Vi. Commer. trio za flautu. Od 1575 pjevao u G Giulia pod Palestrinom. Marenzio. Zweers). 1960. X. C. 1945. talijanski kompozitor (Rim. 4. Veni creator za zbor i orkestar. Č etiri simfonije : I. New York 1947. — SPISI: C. obou i klavir. violu i gitaru. Pauw na Kon zervatoriju u Amsterdamu. 1962. Ein jambisches Gedicht des A. Franck. — Opera Philomela.). 3. 1611. III 1964).). 1614. Baleti. 1946 i IV. Responsoria ad lectiones divini Officii Hebdomadas Sanctae 1606. Virginis (7-gl.). Proske. 1947. Jurriaan. kompozitor i dirigent (Haarlem. Sinfonietta concertante za 4 trubite. zbor i orkestar. Po je otišao u Krakov 1624 gdje je ostao do 1628. Cc invocationibus koje je 1584 osnovao papa Grgur XIII. ANENAlKA (anenaiki). zbor i orkestar.). a od 1579 u 5. Novi barokni izraz. 1607. Editio Medicaea. simfonija. Litanie Deiparae. oke — 27. 1930. — Grande Messe pour la Gloire de Dieu za sole. 1599. Subotičke novine. rog. i 8-gl. Učitelji su mu bili njegov otac Nicolaas Hen drik. concertino za saksofon. Umro je na p ku u Rim.: Jubilej dr. Komponira pod utjecajem A. Mariae Virginis ac S. 1. Maria dei Monti. 9. 5. moteti. Francka i novijih francuskih kompozitora. (5-gl. Nicolaas Hendrik. O'Neill). 3 invencije za violinu i violončelo.). simfonija Aves uz zbor. Brucknera. V 1845 — Haarlem. Moteti (5 knj. usav jući formalnu i tematsku čistoću polifone strukture. orguljaš u Culembourgu. orguljaš i kompozitor (Hilversum. 1962. Redovnik u Jeruzalerr stupao jeruzalemskog patrijarha na VI ekumenskom koncil u Konstantinopolu. 1908. Anti/ona I za zbor. 1961. Veliki kanon se pjeva i d četvrtak petoga korizmenog tjedna. De Pauw. A. suita za gudački kvartet. solo-pjesme. 1611. 6-gl. — Balet Het Labyrint. J. IX 1892 —).).: Allgemeine Musikalische Zeitung. i 8-gl. 1932. mise i dr. II. Sciarada spagnola za duhački kvintet.). Sličan je i postupak sa slo| no-e-a-ne u zapadnoj ili te-re-rem u bizantskoj muzici (teret LIT. 1926. Summer Dances za 7 udaraljki. 1950. Jean Fran?ois d' ->. violončelo i klavir. Herz. 1613—17. Muziek en muzikaliteit. Concerti spirituali.. 1961 . simfonijska studija. 1605—10 crl Spirito u Rimu. Over muziek. dirigent i kompozitor (Zaječar.D'Andrieu. Hamlet (Shakespeare). lntermezzo za flautu i harfu. izd. 1 nische Zeitschrift. 1789. duhački trio. DJELA: Fantazija za klavir i orkestar. — Obradbe narodnih napjeva. ANDRIJA KRETSKI. obou. 1962. harfu i gudače. Robert te B. u različitim suvremenim zbirkama i U. 1967. violu i klavir. Istakao se i kao pijanist. Ugledajući se na Palestrinu A. Coplanda i S. i arije La selva (i-gl. Saa etCantica: I knj. 1962. L. 1961. sonata za violinu i klavir. 1965. Ittrospezione III za 2 klavira i 3 instrumentalne grupe. — Ittrospezione I za klavir 4-ručno. zborovi. Mendelssohn (19. 1963. Giovanni in Laterano. trio za klarinet. Andreas von Kreta. introdukcija i allegro za 2 trublje. obou i klavir. sonata za violončelo i klavir. — Klavirska suita In Gooiland's Dreven. Osim toga bio je i dirigent društva Sodalitas mus suh Visitationis S. 1963. Kerbler. 16. 1945. 17. 4 madrigala za duhački kvartet. Willem. nazvan eolov klavir. 3 korala. rapsodija Thai. zbirku duhovnih madrigala Le Gioie s djelima 19 najistaknutijih ' društva Sodalitas musicorum (Palestrina. 30. 1959. Aubade za duhački kvartet. orguljaš i kompozitor (Haarlem. Učenik K. koji su se i na slogovima a-ne-ne ili a-ne-na. slijedio je Palestrinin stil. 1967. — E. sonatina. Muzika za radio-drame. violinu i klavir. Series za 2 klavira. nizozemska obitelj muzičara. B. 740). madrigali. 1965. canzonette. rog i trombon. Harp. V 1913). koji se sastoji od 250 strofa. I 1865 — 22.). von Cret. obilni koloraturni odlomci iz crkvenog pjevanja (osobito XVI i XVII st. 1613. Te Deum za sole. Vi'ellesz.). kompozitor (Rim. DJELA. 1967. F. III. 1602. — Dvije sonate za klavir. Louis. —■ CRKVENA: sedam misa. klavirski trio. 1957.. 1954. Poslije studija klavira i orgulja u Aachenu. — Solo-pjesme. Gregorii et S. Istakao se i kao pijanist. 1613—20 bio je zborovoda crkve 5. 1962. madrigali Li diporti musicali (i-gl. Berija u Berlinu. 2. Dr Josip Andrić (1894—1967). O. 161: i 1618. ORKESTRALNA: Ondim. B. Sinfonia concertante. brojne kraće kompozicije. 1568—74 bio so u zboru crkve S. concertino za 2 klavira. je stvorio djela uzorna i stoci stila. do 2-gl. Fran?ois -> Franciscus Magister ANDRIEU. 1617. — VOKALNA: Nocturnen za sopran i orkestar. 1608. 1590. — C. Giovanni Francesco. tokata. brat Nicolaasa Hendrika. C. o — Hierissos. 15. kompozitor (Utrecht. W(illner. Movimenti za trublju. 1952. — Mise. do 6-gl. konstruirao ga je 1789 u tvorničar klavira J. 1965. Mourning becomes Electra (E.). Aanloop en sprangen za flautu. Magnificat za zbor i orgulje. Luigi dei France Fr. harfu i gitaru. 1614. varijacije i fuge na Kuhnauovu temu za gudače. — Zborovi. Sakunlala i dr.: pojedine mise obj. do 4-gl.52 ANDRIĆ — ANERIO ANDRIEU.). F. — Rekvijem. Gagliarde intavolate per sor Čembalo e Liuto. Obj. Učio kod G. kojoj je rukovodio Palestrina. i-gl. 1. Kao i stariji brat Felice. Paintings za flautu i klavir. Concerto Rotterdam za jazz sastav i orkestar. Kerkradeu i Haarlemu. Haberl (1903). 1600. Felice.). Sonata da camera za flautu. klarinet i fagot. 1567 — Gr 1630). 1594 naslijedio Palestrinu kao kompozitor pa kapele. 1952. 25. I. instrument s mijehorr skim oblikom sličan klaviru. Studirao na Muzičkoj školi Stanković. — Solo-pjesme. 1585. 1961. suita Respiration za 10 duhačkih instrumenata. F.). sonata za violinu i klavir. DJELA: koncert za klavir i orkestar. Poslije je imenovan kretskim metrop Smatra se da je A. Magnificat za sopran. pijanist i kompozitor (Hil versum. J (1845). 1962. ] LIT.). 1958. 1966. Concentuum cotnpositoris (i-gl. koncert za flautu. Maria Maggiore. — KOMORNA : Ouartetto in stile antico. balada za obou i klavir. NOVA IZD. Canzone za flautu. M (3gl-)> !598. 1961. trublju. F. brat Willem.): 1609. — KOMORNA: Percosse za flautu. (8-gl. 4. 1945. LIT. Sacrae cantiones (i-gl. Pezzo festoso za duhački kvartet. sin Nicolaasa Hendrika. zatim na Konzervatoriju u Rotterdamu. Stojan. God. : (1933) i dr. Recorders za flautu i magnetofon. L. moteti. zbor i orkestar. 1596 i II knj.). — Filmska muzika.: A. ANEMOKORD (animocorde). Studirao na Konzervatoriju u Amsterdamu (J. Kod njega se bogat polifoni u mnogoglasnim i višezbornim djelima ravnomjerno izmj s jednostavnom homofonijom u kompozicijama za manji glasova i basso continuo.). 1960. Andrića. tema s varijacijama za flautu.. ANDRIESSEN. Kussewitzkog. 1934—49 orguljaš katedrale i uz to 1937—49 direktor Konzervatorija u Utrechtu. L'Attente mystique). 1600—03 n di cappella crkve 5. 1949. Ttvee improvisaties za flautu.. 3 kompozicije za flautu i harfu. — Opereta. Die Notationen des altrussischen Kircheng Moskau 1908. 1905. 1960. 1923. 28. — VOKALNA: Ballade van de Marel za recitatora i orkestar. I 1947). Slične pokušaje vršili su F. 1934 i 1966). psalam 47 za zbor i orkestar. Wind. fagot i udaraljke. 1962. madrigali Rec\ armonica (i-gl. DJELA: Madrigali spirituali (5-gl. 1575—79 član dječačkog zbora pa kapele. 1949. — Triplum za gitaru. ANERIO. A Flomer Song III za violončelo solo. Surianom. 6. Ricercare. ali je s i nove izražajne elemente. Đ. madrigali.). H. 42. — KLA 1 IRSKA: sonata. 1949—50 boravio u SAD usavrša vajući se kod A. 1955. Brink. Messiaena. Nanina. X. concertino za klavir. Scenska mu zika: Tartuf/e (Moliere). 1963. do 3-gl. passacaglia. 5-gl. 1938. God. koncert za klavir. . van Otterlooa na Konzervatoriju u Utrechtu. obou i klavir. F. 1966. — DRAA1SKA. — Za orgulje: Sonata da chiesa. Messe a 4 vod. Od 1916 bio je crkveni orguljaš u rodnom gradu. 1950. pijanist i kompozitor (Haarlem. madrig 6. je spjevao oko 100 kanona. solo-pjesme (ciklusi Miroir de peine. gde je diplomirao nastavnički otsek 1939. 4 plesa. 1959. Jean Fr. Madrigali (6-gl. dc 1617. K. do 4-gl. M. Aan Zee za orkestar. Zvuk. 1960. O RK E STRA LN A.

— K. koji se podudaraju s Glu-:kovim načelima o reformi opere. Haberl. LIT. KMJB. L'incognita perseguitata. Od 1949 koncertira u mnogim gradovima Evrope. ANGLAISE (danse anglaise. 1769. u muzikologiji se kasnije usavršavao kod W. violinu. franc. Dva ili tri komada bambusova drva. Zeitschrift fur Kirchenmusik. L'avaro.. bez uzmaha. Hindu Music. je utemeljitelj i muzičkog časopisa Anuario Musical. — B. 1689 objavio Pieces de clavecin . Giovanni Francesco Anerio. Proske. Liberali. Tempo im je vrlo živ. — G. fagot. Na početku zbirke nalazi se popis ukrasa i uputa za njihovo izvođenje.). R. x Covent Gardenu u Londonu. 1915. I. Torri. Felice und Giovanni Fran:esco Anerio.. — F. H. F. zbirkama koje je sam pokrenuo. često sentimentalnu notu. — H. Giovanni Francesco Anerio ad alcune sue gagliarde per čembalo. 1620. kao i serija od 22 varijacije na Folies d'Espagne.. — R. gdje je 1927 postao profesor na Konzervatoriju i 1933 na Univerzitetu. orguljaš vojvode od Orleansa. II. Das Neu-Eroffnete Orchester. smještena su na bambusovu stalku tako da kod trzanja u nj udaraju i odzvanjaju. Chigiana. Giovanni Francesco Anerio. avec la maniere de les jouer. Javi. Giovanni Andrea ->■ Bontempi. Nuovi contributi Ule biografie di Maurizio e Felice Anerio. Felice Anerio : la »Congregazione dell' Oratorio«. Giovanni Andrea ANGELIS. — Isti. Federkofer. Della Corte. ibid. Cogitatio za nonet. Schering(i93l) i dr. G. u Stockholmu. Mattheson. do 3-gl. Kinkeldev (1910).ANERIO — ANGLĆS Sella Clori armonica (i-gl. Paul. sakupljeni su u knjizi Posvete za Alcestu. — KOMORNA: kvartet za 2 violine. II 1803). XII 1969 Studij filozofije i teologije završio 1913 u Tarragoni. neke mise obj. SAD. K. Sarabande. X. Sacchina i N. A. Alberto de ~> De Angelis. Haberl.). Od 1917 vodio muzički odjel biblioteke de Cata-lunya u Barceloni. koncert za čembalo. A. A1F. gudače. — Dvanaest oratorija (La Betulia Liberata). iz obitelji utaje. ANGELINI.. gudače i udaraljke.— F. u kazalištu Coldn u Buenos Airesu i od 1951 na operi Metropolitan j New Yorku. Tamošnji stanovnici plešu često u većim grupama. sopran Barcelona. Između pojedinih plesova umetnute su obradbe uvertira i plesova iz Lully-jevih opera. kojima su gornji dijelovi koso odrezani. Najuspjelije su mu komične opere u koje. Haberl. Farrenc. Švicarska). talijanski kompozitor (Taggia kraj Napulja. 1949) i G. Rasselinstrument). J. trublju. Becherini. 1946. francuski kompozitor i čembalist(Pariz. Prve svoje balete postavio u Torinu (1757). 1951. M. 1933 (novo izd. London 1956. Stalan je gost najpoznatijih muzičkih festivala Edinburgh. — L. \arrenoratorium (S. koreograf i teore-:ičar (Firenca. LIT. 5. i. Tagore. Catnetti. Pragu. ugodena su u oktavama. 1780. \~Jli. A. austrijski violinist i kompozitor (Beč. 1628 — 23. 1964. Ludvviga u Gottingenu. Raugel. — Misa za zbor a cappella. — R. RMI. violu i kontrabas. Alberto ANGERER. La scuola musicale di Napoli. NOVA IZD. 1887. ANGLES. Učenik bečke Muzičke akademije. Metastasio). Njegovi pogledi i ideje o baletu. Chorbuch za zbor a cappella. započinju slobodnim preludijem. \. — V. 1764. LIT. M. Bauerle (1931) i dr. Boston 1941. od 1664 čembalist Luja XIV. Vješt polifoničar. MFM. španjolski muzikolog (Maspujols. mjera dvodobna. Haberl. Brand). ANGLEBERT.: pojedine plesove obj. Gurlitta u Freiburgu im Breisgau i F. Njegove su se opere izvodile u Italiji. — Instrumentalna muzika. [963.. Gail-larde. Chambonnieresa. Napoli 1882.. Pasquale ^nfossi. psalmi i ir. KMJB 1886. instrument XVII st. talijanski plesač. I 1888 —). X. Gigue. u svojim kompozicijama primjenjuje rane po-ifonijske (organum. Ko. X. 1784. Oratoriji: Gesang von mir selbst (W_ Whitman).S. engleski ples). Gasparo. pojedinačne kompozicije u razli čitim suvremenim zbirkama i u rkp. — VOKALNA. Bessaraboff. 1731 — Milano. DJELA. Eitner. Menuet. 1903. Higino. ibid. sekstet za flautu. Po formi su suite. 1949 1953. ANGELES. Pjevanje i klavir učila na Konzervatoriju u Barceloni. Rosenthal. — A. moteti su obj. muziku učio kod J. X. Za španjolskog građanskog rata 1936—39 boravio u Munchenu. Povodom 70-godišnjice njegova života objavljena su 2 sveska Festschriften (Barcelona 1961). Felice Anerio. K. Kanade i Južne Amerike. Gli irtigiani.: J. La clemenza di Tito (P. Opere (76): JI finto medico. 1965 i za 12 instrumenata i klavir. Conference za 2 violončela i komorni orkestar. violu i kontrabas. je stvorio okosnicu za tzv. The Father of Modem Ballet. ORKESTRALNA: simfonija (s orguljama). God. XI 1923 —). je svoja istraživanja usmjerio najviše na razdoblje od XIII do XV st. Pariš i Helenu. Dalet akcije.). Giovanni in Laterano u Rimu. Bollert. 1797). kasnije studirao kontrapunkt i kompoziciju kod A. Parizu. Kobenhavnu. Andrea d' ~> D'Angeli. a po povratku u domovinu imenovan je 1943 za direktora novoosnovanog Španjolskog instituta za muziko-logiju i člana Akademije lijepih umjetnosti u Barceloni. Pasquale.. Mušica za gudače. Chaconne ili Passsacaglia. V. 1951. 1954. Felice e Giovanni Francesco Anerio..: Pieces de clavecin obj. se gradi u raznim veličinama. Lynham. Učenik J.). po uzoru na Piccinnija. oko 1800 i za Country Dance i Ecossaiseu. Učio violinu na napuljskom Konzervatoriju Santa Marta di Loreto. a zatim slijedi Allemande. udara jući svaki o svoj angklung. Nizozemska. MGG. London 1950. A. Od 1792 maestro di cappella crkve S. I viaIgiatori felici. Roesgen. 1781: // cavaliere per amore. La Bibliofilia. Član tamošnjeg iimfonijskog orkestra i od 1956 dirigent komornog orkestra. upotrebljava se i za druge plesove engleskog podrijetla: za Hornpipe. pa je stoga područja objavio niz veoma zapaženih rasprava i muzičkih spomenika. Victoria de Los. Jean-Henri d'. Gavotte. 1939. 1773 . Stilizirani oblik toga plesa javlja se katkad u baroknoj instrumentalnoj suiti. Mušica fera. a zatim je djelovao u Beču. tip engleskih plesova u francuskom baletu potkraj XVII st. 8. 4 mise.: D. Trost der Philosophie (Boethius) i Sinfonia dominica n passione. Rim. Note d'archivio. 1920. 1934. Surađivao je sa Calzabigijem i Gluckom i zajedno > njima postavio je 1761 balet-pantomimu Don Juan. Berlinu .: Y. 1619. Pozvan je dva puta u Petrograd gdje je koreografirao balet Napuštena Di-iona. Pedrella u Barceloni. za flautu i komorni orkestar. Casimiri. Tagliapietra. Ghirlanda di sacre rose (5-gl. za violu da ? amba. To su tri serije od 30 do 40 kompozicija poredanih po tonalitetima. u različitim zbirkama. 24. X. Pjeva na milanskoj Scali. Mušica ad impulsum et pulsum za gudače i udaaljke. IV 1691). 1934. Giovanni Francesco Anerio. Cogula i F. La vera costanza. Pojedine kompozicije obj. Gloriatio za kontrabas i komorni orkestar. / Lieti scherzi. CH. M. I. Hamburg 1713.. DJELA. faux-bourdon). javanski idiofoni instrument (njem.Baoh ANFOSSI. duhački kvintet. Salve Regina i litanije F. violu i 5 duhačkih instrumenata. Messa di morli. Naziv a. Haberl. NOVA IZD. LIT. Koncerti: za klavir .: S. L'opera comica italiana nel 700. — A. ibid. Bari 1923. U nastojanju da reformira tradicionalni balet A. u Parizu. Andrea ANGELICA (angelique). Fellerer. a osobito je raširen na zapadnoj . [630. Calzabigi). La finta giardiniera (R. Piccinnija. više Couranta. osobito u Publicaciones del Departamento de Mušica de la Biblioteca de Cataluna i Monumentos de la Mušica Espanola. Le nozze di Figaro). ali i suvremene oblike. —■ G. 1775. 1620. Londonu. Rime sacre concertate (2-gI. Rekvijem i Te Deum obj. 1776. 1965. Dardo. LIT. španjolska pjevačica. 1794. 1871 i M. 1891 i [895. Calcutta 1882. 1953. Giberta. Ein Beitrag zur BiogTaphie von Giovanni Francesco Anerio. Eitner (1875). — Mušica za >rgu!je. za violu i komorni orkestar. // curioso indiscreto.: H.Champion. MGG. J. unosi lirsku.. gdje je debitirala 1944 (Mozart. LIT. MGG. Nei Parentali 1614—1914 di Felice \nerio e di Carlo Gesualdo. Barbere.: F. Psalmi vesperarum (3-gl. ANGIOLINI. Florimo. Maurizio. i 4-gl. 1940. i. II. 1914.. Najodličniji poznavalac španjolske muzike. ANGKLUNG. Od 1947 bio direktor Papinskog instituta za crkvenu muziku u Rimu. Un suo fugace soggiorno a Treviso. O. LIT. L. Berichte und kleine Beitrage nochmals zur Biographie von Gio/anni Francesco Anerio. — W. [774. I. sa 17 dijatonski ugođenih žica. V 1927 —). Anerio. Salzburg. Firenca. Sopranos of Today. do 4-gl. ANGELI. F. IV 1727 — Rim. [6. 1619. 1951.: F. Rokseth. Ancient European Musical Instruments. a na završetku rasprava o harmoniji generalbasa. / vecchi burlati. Jean Henri d'Anglebert.

Estudis Universitaris Catalans. Cristobal de Morales y Francisco Gu-errero. dodatak u španjolskom izdanju »Male muzičke historije« J. Wolfa. 1941. Vida Cristiana. 1954.. Estudis Universitaris Catalans. Alfonso V de Aragon. 7. 1934 ( I I izd. Kongress-Bericht des Kongresses fiir Kirchenmusik. ibid. Historia de la Mušica Espanola. 1926/27. 1954. 8. Spanische Forschungen der GorresGesellschaft. 1938. 2. 1939.. STUDIJE (izbor): Les melodies del trobador Guiraut Riquier.ANGKLUNG DJELA. — . 1926. La mušica en la Corte del rey D. Vopera di Morales e lo sviluppo della polifonia sacra spag-nola nel 1500. El »Llibre Vermelh de Montserrat y los cantos y la dama sacra de los peregrinos durante le siglo XIV. 1954. La mušica conservada en la Biblioteca Colombina y en la Catedral de Sevilla. 1947. ibid. 1929. El »Chanson-nier Francais* de la Colombina de Sevilla. XV. 1944). Die Bedeutung der Vokalpoliphonie fur die r'omische Litur-gie. Anuario musical. La notacion musical espanola de la sugunda mitad del 5. Les Cantigues delreiN'AnfoselSavi.. ibid. 1955. La mušica espanola desde la Edad Media kasta nueslros dias. La mušica medieval en Toledo. Anuario musical.

Vasquez. G. Najvredniji su u njoj ruk< (autografi) i izdanja djela J. pruska princeza. oznaka za interpretaciju. Istvan. 2 sv.). S Prinzessin Amalie von Preussen als Musikerin. London i New York 1938. Berlin 1908. El Codex Musical de Las Huelgas..: R. — Ch. Znatno je utjecala na umjetnički život Wein okupivši oko sebe istaknute umjetnike (Goethe. Eitner. — W. U duhu proturi macijskog pokreta A. 1 pojedine odlomke. u predgovoru svoje zbirke 1 objavljene 1567.Cervelli. Anna Amalie von Sachsen-Weimar. — O. pokazujući osobitu lakoću stvaranja. Sempr< animato ili poco a poco animato znači isto što i incalzando. gdje je . 1563 i 1570.). Hommage a Higino Angles. C. — E. Venegas de Henestrosa. Scholes. III 1787). 2 sv. s komentarima J. Kao pjevač jeda od najistaknutijih svjetskih predstavnika zabavnog muzi žanra. 1941.). Are en del za 2 klavira. 1951LIT. će najmanje smetati razumijevanju riječi«. što se a. 1927. — Četiri Electronic Compositions. S. gdje izjavljuje da komponira ». koji ponekad podsjeća čak na recitativni stil talijanske opere XVIII st. njemački kompozitor (Berlin. Uu: seroant defor mine part in. 1565 i II (4-gl. 3 sv. 9. 1554. Els Madrigals i la Missa de Difunts d'En Brudie (zajedno sa F. ANNIBALE PADOVANO (Hannibal Patavinus). 1547. AML. Amalie Herzogin von Weimar (3 sv.: dva stavka mise Conditor alme. Fellowes.oa . Nina Aleksandrovna. 1955. English Cathedral Music. klavir i timpane. 4 sv. DJELA. G. 1947 (III sv. kinja od Sachsen-Weimara.tion. violu i violor 2 sonatine za obligatni čembalo. : Ch. jer su se odlikovali snažnim i pr. DJELA: instrumentalne kompozicije (trio-sonate.).. ibid. ANNA AMALIA. c. 1935. Pearce. 1952—56. ova su dva sistema ostala nepomirljiva. Siena 1955. — La Mušica en la Corte de los Reyes Catolicos.). III(5-gl. J. Tallis. Interludium za gudače.). a 1935 postavila je svoje prve balete na muziku špa skih kompozitora (Albeniz. Učila kod F. Ramsbotham. Funeral music.. L piše se i con anima. Soler. 1936. Wieland. Publicaciones del Departamento de Mušica de la Biblioteca de Cataluna. ibid. Osobito je u XVII st.).. LIT. Opera Omnia I—IV. divertimento za klavir. God. ili čak pojedinim slogovima. Palestrina. Prema tome je a. 1951.. Cataleg dels Manuscrits Musicah de la colleccio Pedrell. Ramlera). Gibbons prihvatili su ovaj način obradbe i. LIT. biblijskih pjesama i drugih nabožnih tekstova koji se upotrebljava u liturgiji anglikanske crkve. H pjesmu Auf! tapfre Krieger obj. nećakinja Friedricha II.. Već kao d počeo improvizirati napjeve. de J. balada i zabavnih melodija. The Futilitv M Anglican Chant. Morales. uvođenjem mjera i taktnih crta u harmonizacijama. VII 1941 —). Kao kompozitor 1 i duhovnih madrigala A. NOVA IZD. 12. A.: sonatu za flautu i b.... 3. 1954. Pujol. A. teži za jasnoćom. XI 172 30. proširen ovaj način »stiliziranja« izvornog gregorijanskog korala. Lenzewski. ' DJELA. K. London 1943 — W. akcentuiranjem (pointing) koje je imalo zadatak. tal ski orguljaš i kompozitor (Padova. 1527 — Graz. Giovanni. 1921. već je tokom XVI st. Stanton. ibid. 1778.: A. Od 1914 zbirka se ču Berlinskoj državnoj biblioteci. Jena 1941. na način. talijanski kompozitor (Firenca 1500 — Rim. A. 1567. RAM. (zajedno sa J. Mur 1947. p. — KOMORNA: klavirski trio. L. -gl. rog. W. sestra Friedricha II. God. 1928—31. 1958. — A. 1915 (obrađenu za glas i li i 1916 (obrađenu za zbor). da Vittorije i drugih. Torchi (Arte tnusizale in Italia. Ono se temelji uglavnom na principima psalmodijskog recitiranja gregorijanskog korala s tom razlikom. 1956. relativno je nepotpuno uspjeli napor oko stvaranja vlastitog muzičkog izraza na temelju gregorijanskog korala. Tome se pokušalo doskočiti tzv. Ko. Vi. živahno). tenor i bas. 1921. : prešao na dvor austrijskog nadvojvode Karla u Graz. Katalog der Musikalien-Sammlung des Joahimi schen Gvmnasiums zu Berlin. Herzogin Anna Amalia. Istodi surađuje sa F. . Paul. G. Cibanilles. Granados. Prvi engleski kompozitori kao Th. nastojalo se postići što veću okretnost izvođenja. 1960 i 1961. He 1 dr. koji se sastoje od nota kraćih vrijednosti. ibid. Giovanni Animuccia.sal . Fellerer. II sv. 1548. 1897). Recopi-lacion de sonetos y villancicos a auatro y a cinco. Aus der Musikaliensammlung der Weimarer Landesbiblii besonders dem Nachlass der Anna Amalie. do 5-gl. — KLAVIRSKA: sonata. 1959. Sarasate). Time se izražajna snaga melodije u tolikoj mjeri skučila da je gotovo potpuno izgubila vezu s originalnim vrelom iz koga je potekla. La Mušica de las Cantigas del rey Alfonso el Sabio II: Transcripcion musical. 1951. flautu. I sv.). c. The Canticles Pointed. Madrigali i moteti (2 knj. ANHALT. Psalam XIX za bariton i klavir. Music and Letters. 1949. I. X 1739 — Weimar. Lenjingrad . kanadski kompozitor madžarskog podrijetla (Budimpešta. NOVO IZD. 25. — VOKALNA: šest pjesama Na Conxy Pan za bariton i klavir. Najpozn njene koreografije su balet Gajane (Hačaturjan) i nova vs baleta Šeherezada (Rimski-Korsakov). Le laudi spirituali di Giovanni Animuccia e le origini dell' on musicale a Roma. laudu obj. MQ. Fleischera i E Wolfa.. je znatno pridonio razvoju orator forme. Kirnbergera i komponirala u stilu starih polifonii Skupila je bogatu zbirku rukopisa i štampanih muzičkih ć većinom kompozitora XVIII st. 1948. Boulanger u Parizu. G. MGG. Krabbe. Usprkos mnogim nastojanjima. kac s melodijom Diana stekao svjetsku popularnost. je jedan od pionira elektronske muzike u Kanadi. Cr. i K Graun.: Igrokaz Erwin und Elmire obj. Rubija i J. Muziku 1 kod P. I i II. on se sačuvao sve do danas. općenito prošireno u djelima Josquina des Presa. T951.. 1776 i za farsu Jahrmar zu Plundersweilen (Goethe). sonata za violinu i klavir. 1950. W. 1921. h p&ac e seen ucorcLng to Ay sal. krajem III i< Od 1552 orguljaš prvih orgulja crkve sv. da istakne pojedini slog ili riječ u nizu ostalih i na taj način sačuva logičan smisao teksta. van den Borren. J. fagot. . dok se u koralu ritmički zamah muzike upravlja normalnim govorom. 1933. violu i kontrat Muzika za igrokaz Erzvin und Elmire (Goethe). 1953. Haydn i dr. p. Od svoje petnaeste godine. La Mušica a Catalunya fins al segle XIII. sovjetska plesači koreograf (Lenjingrad. Opera omnia. Kasnije je i to napušteno. 1937. Petra u Rimu (nasljednik Palestrine). napisao viš 300 ehansona. 2 violine. Romeua Figuerasa. J. Schering schichte der Musik in Beispielen).■^----■^. 1951. . Comments za alt i klavirski trio. sonate za flautu i 1 koračnice). Od 1949 djeluje kao nastavnik Konzervatorija u Montrealu. koje se javlja najprije kao falso kordone. Libro de Cifra Nueva). Nina Aleksandrovna Anisimova. do 6-gl. a u mnogim napjevima. u strogo metričkom ritmu i na živom engleskom jeziku. ANGLIKANSKO CRKVENO PJEVANJE obuhvaća poseban način izvođenja psalama.. Douglas. Kao muzičar-amater očitovala zamjernu tehničku vjei i izvornost.: M.:i^s^ č--^ 54 ANGLĆS — ANNIBALE PADOVANO ANHEMITONIKA -> Pentatonika 1 ANIMATO (tal. pa se u himnima nastojala sa čuvati prirodna gipkost recitacije. plesačkim temperamentom. kompromis. Th. IV 1919 —). sicisti toscani. Friedlander. c. Opera omnia. Dok su neki slogovi podmetnuti pod duge note. NOVA IZD. alt. Nastojanje za isticanjem j deklamacije teksta iznio je A. 30.gl. Sis Quintets (zajedno sa R. njemački kompozitor (Wolfenbiittel.. 1950.. 1896 i 1916. Nerijem kao dirigent i kompozitor u orat San Gerolamo della Caritd. 19] W. 1933. kanadski pjevač i kompozitor zabavnih mel< sirijskog podrijetla (Ottawa. 1920. Lenzewski. A. A. MGG. (recitativo secco). DJELA: simfonija. ■ Miinnich.: K. Berlin 1884 (kao dodatak za MFM). U njegovim dje nema formalističkog kontrapunktiranja. Laudi spirituali (2 knj. gl.novLe&est ihou. — Posebno izd. U anglikanskom pjevanju prozni akcenti ovise o nepromjenljivoj metričkoj shemi. 1555—71 rnaestt cappella crkve sv. LIT. 1944. Fantasia. A. ORKESTRALNA: simfonija. 2 stavka iz kantate Der Tod Jesu obj. 1954. Pedrellom). A. izvodi četvoroglasno harmonizirano. The Oxford Companion to Music. 1943. Kodalva na Muzičkoj akademiji u Budimpešti i N. Učenik Z. Church Music in Historv and Practice. 1568. 1931.: W. W. madrigal i Magnifica' L. Byrd. ncut Idtest tAou lhy seroant deport in. Gerhardom) ibid. Bacha. 1958. 1951).. od se ne samo na karakter nego i na tempo kompozicije. 1926—32. G. IV 1807). Lord. — P. vo.). 1951. 10. do 6-gl.). LIT. Frangopulo. 3 Songs of Love za 2 soprana i alt. Hasse. 1951. trio-sonatu u D-duru i 4 kon obj. peace ac~cor~cU/ig to thy tvorcĆ: Y B /2>^ p TTM / KJ p ec/es p hane r se&n. Monumentos de la Mušica Espaftola. — Crl kompozicije. Morlev i O. :. — C. bez obzira na književni oblik teksta. H. ANIMUCCIA. c. Tanworth in Arden 1946. MGG. III ili IV 1571). Harmoniziranje psalmodije.. ibid. LIT. premda su tokom stoljeća nastajale promjene. 3 sv.■s--^ -. Jubilare Festschrift der Lai bibliothek. Marka u Veneciji. 1951. (Handel. klarinet. 1946. četiri knjige madrigala: I (4-gl. 1946.). I. ANNA AMALIA. —■ Schrift iibsr Musik (izgubljeno). Abert. 1909 —). 1954. p i/u/ ^' J J ii^^^ ANKA. čitav niz riječi morao se izvoditi na jednu razmjerno kratku notu. ibid. M. Gornje navode ilustriraju slijedeći primjeri: ANISIMOVA. 1567 Magnificat (4 . II (4-gl.. Zbirka misa (4-gl.. La Mušica en la Corte de Carlos V (uz to: L. 3 Songs of Death za sopran. 1959. Grupiranje teksta u omeđene taktove izmijenilo je prirodnu deklamaciju.thy te- va - lord. Već njeni prvi nastupi u I listu Kirov bili su zapaženi. 1928 interpretirala je virtu Žar Pariza. Komponirao je pretežno crk muziku. dajući neopravdanu važnost izoliranim riječima. ibid. I. Attualita di Giovanni Animuccia. Bode. umjetničku karijeru započeo kao dirigent opere u Budimpešti. 1551 i IV(5-gl. Heuschele. — Isti. p. Anna Amalia.). K. — Kantata Der Jod Jesu (na tekst K. jednostavnošću i ura teženošću teksta i muzičkog izraza.: Catdlogo Musical de la Biblioteca Nacional de Madrid. Subirom). HohenzoHern-Jahrbuch.

Schollum. 1567 obrister Musicus i 1570 Kapellmeister. skupina reproduktivnih umjetlika muzičara. i to standardni koncertni repertoar i avangardle partiture. Tako je anon. ne računajući grupe u osnovnim. —■ H. Jahrhundert. LIT. omladinsko KUD Ivo Lola Ribar (1944). Wolf. Oni interpretiraju izvorne narodne plesove. 55 ANONIMNA DJELA. Terminologie in den mittelalterlichen Musiktraktaten (disertacija). Anonimni traktati većinom ne nose oznake . konorno muzičko tijelo osnovano 1962 u Ljubljani na poticaj kom-»ozitorske skupine Pro mušica viva za njen koncert na festivalu Mu-ica nova u Opatiji 1962. Toccate e Ricer-ari per organo. B. kao i za prikazivanje folklora u domovini i u inozemstvu. — M. Svojim nastupima u izvornim narodnim nošnjama društvo je steklo mnoga priznanja u zemlji i u inozemstvu. — Clavirski kvintet. Geschichte der Mensuralnotation von 1250 bis 1460. rapsodija Piet Hein. ali u svoj program stavlja i najljepše primjere narodne umjetnosti ostalih naroda Jugoslavije. koje u srednjem rijeku nasljeđuje jedan teoretičar od drugoga. — \iissarum (5gl. — H. prigodno prikazivanje folklora bilo je na raznim priredbama prepušteno seljačkim grupama. estivalu sodobne komorne glasbe u Slatini Radencima i na ugoslavenskoj muzičkoj tribini u Opatiji.). Austriji. God. 1784. ANSAMBEL SLAVKO OSTERC (Ensemble SO). Scriptorum de mušica medii aevi nova series (4 sv. 2. U Prizrenu je veliku aktivnost razvio zbor albanskog KUD Agimi. gotovo u svakoj socijalističkoj republici osnovani su profesionalni državni ansambli. koji proučava i njeguje isključivo vojvođanske igre. 1604 (posthumna zbirka koja sadržava i tokate drugih majsto. studentsko KUD Ivan Goran Kovačić (1948). Prvi javni nastup triju parova bio je iste godine u ljetu. Repertoar ansambla obuhvaća komornu nuziku XX stoljeća. od 1910 u Arnhemu. ostvarenja nepoznatih autora.). stalno sudjeluje na Muzičkom bienalu u Zagrebu. Za velik broj anonimlih djela. M. prvi prakticirao dvozborni stil u muziciranju na orgujama. —■ G. 1573. P. u Dubrovniku KUD Linđo. 1945 osnovana je u Sloveniji folklorno-plesna skupina pri Glasbeno-narodopisnom institutu u Ljubljani za potrebe institutskog rada na istraživanju slovenskog plesnog folklora. ANSAMBL (franc. 1934). 1864—76 i \. teologija i historija). Izdanja inonimnih djela po vremenu svog postanka idu gotovo uvijek 1 srednji vijek (rjeđe u XVII i XVIII st. 1863. P. Zadatak ansambla ne sastoji se samo u tome da preko javnih izvedaba prikazuje folklorno blago s područja SFRJ. Jt'ien 1930. Scriptores ecclesiastici de mušica (3 sv. Ramovš i dr. I. »Oštri se kontrasti spajaju tako u estetsku cjelinu. Del Valle De Paz. u Valjevu KUD Abrašević i u Šapcu KUD Abrašević. Gerbert. Anonvmi. Do završetka Drugog svjetskog rata nije u Sloveniji bilo ni jednoga društva koje bi njegovalo narodne plesove. već i da pomaže folklornim grupama SR Hrvatske u njihovu umjetničkom usavršavanju. 1935 prestao javno nastupati. čas eksplozivno-temperamentnu a čas u melankolično obojenu simfoniju pokreta. N. radničko KUD Abrašević (1905). — Među amaterskim folklornim ansamblima u SR Hrvatskoj izdvajaju se svojim kvalitetom sekcije kulturnoumjetničkih društava u Zagrebu: omladinsko KUD Joža Vlahović (osnovano 1945). osvajajući brojne nacionalne i internacionalne nagrade. klarinetist Miha Gunzek.) u rkp. pa je skupina otada najčešće nastupala pod tim imenom. držeći se dosljedno principa da je potrebno sačuvati stil i karakter svake igre i koristiti samo izvornu gradu. a 1917—29 vodio je Residentie drchester u Amsterdamu. Peter van. Fragmenta inedita scriptorum anonymorum u Nicolai lapuani presbyteru compendium musicale. Afrike. 13. Za određivanje doba u kojem je anonimno djelo lastalo važan je opći sadržaj. Do danas 1970) na njegovim je koncertima doživjelo praizvedbu više od 0 suvremenih muzičkih ostvarenja. Einstein. a stalni su članovi istaknuti slovenski koncertanti. Kongress-Bericht. LIT. X 1954).).enaara. Liber Motectorum 5-gl. O. 1898. U toku dosadašnjeg rada Kolo je dalo na hiljade javnih priredaba u Beogradu i gotovo u svim jugoslavenskim gradovima. prije svega onih iz srednjeg razdoblja srednjeg vijeka. kornist ože Falout. U SR Hrvatskoj afirmirali su se još: u Splitu radničko KUD Jedinstvo. Kassel 1962. Wa-. Leipzig 1928. Obuhvaćen je uglavnom peiod IV—XVI st. misa za 24 glasa u rkp. ANSAMBLI NARODNIH PLESOVA I PJESAMA SFRJ. Couss. pjesme i nošnje. U Hrvatskoj je 1949 osnovan Državni zbor narodnih plesova i pjesama sa sjedištem u Zagrebu. željezničarsko KUD Vinko Jeđut (1946) i grafičarsko KUD Ognjen Priča (1947). Pohlmann.« Direktor ansambla (1970) je Ivo Vuljević. često ni mjesta. medu :ojima su flautist Feđa Rupel. 1556. Od amaterskih ansambla srpskih kulturno-umjetničkih društava najviši su domet postigli u Beogradu: studentsko KUD Branko Krsmanović (osnovano 1946). lastavak Gerbertova djela izdao je Ch. U proteklih 20 godina Lađo je nastupio više od 2000 puta u zemlji i u najuglednijim koncertnim dvoranama Evrope. a umjetnički rukovodilac Zvonko Ljevaković. Autori anonimnih Ijela citiraju se obično prema mjestu. naročito pod vodstvom Lorenca Antonija. 1kojemu nastupa određeni manji sastav izvodilaca. a A. U nuzikologiji. 1. Pod rukovodstvom Olge Skovran ansambl je stvorio bogat i raznolik program narodnih igara iz svih krajeva Jugoslavije. Sofiji (1968) i Dubrovuku (1969). Sjeverne i Južne Amerike. u Osijeku Pajo Kolarić i dr. Klotz. R. Riemann.: Ricercare iz 1556 obj. — Prema nepotpunim podacima u Srbiji je 1949 bilo oko 1500 grupa sa preko 20000 igrača. O. od 1905 u jroningenu. koji se od 1955 zove Lađo.ANNIBALE PADOVANO — ANSAMBLI NAR. Huschen. P. PLESOVA I PJESAMA SFRJ prije orguljaš. Poslije Oslobođenja 1945 u mnogim gradovima Jugoslavije osnovane su brojne grupe za izvođenje narodnih plesova i pjesama. koji vrlo uspješno propagiraju jugoslavensku narodnu umjetnost i u inozemstvu. u živopisnu. S. a bave se i scenskim obradama pojedinih plesova. poštarsko KUD Vilim Galjer (1945). Kassel 1962. Marolta (1951) promijenila je ime u Akademska folklorno-plesna skupina France Marolt. harfistica Paula Uršič pijanist Aci Bertoncelj. NOVA IZD. G. ANROOY. Pierront i J. 951. 1897. kao i sindikalnih i omladinskih kulturnoprosvjetnih društava. Ansambl je u početku nastupao pod ime-lom Pro mušica viva. G. na . idnosno muzičko-scensko djelo. clavis. U toku vremena neke su od tih grupa prestale s radom. i to podjednako . Die 7 riihgeschichte des musikalischen Urheberrechts. i kojima su se sluiili i neki poznati autori. a u nekim slučajevima upotreba idređenih termina (modus. Najvažnije zbirke u kojima su sabrana i djela anonimnih mtora: M. Uz to je ansambl . 13.). 1896. i. Iz SR Srbije ističu se još ovi amaterski ansambli: u Novom Sadu radničko KUD Svetozar Marković i KUD Rusina Maksim Gorki.: J.. a u Prištini profesionalni ansambl narodnih igara Šota. a koncertirao je u više navrata u Čehoslovačkoj. proširivši je na trodijelni oblik dodavanjem imita-:ijskoga srednjeg dijela. X 1879 — Hag.). Reaney. Annibale Padovano. U Zrenjaninu djeluje poluprofesionalni ansambl Đura Jakšić. Annibale Padoanos Madrigalbuch. 1898 i 1899. DJELA.ostovao na festivalima u Varšavi (1963). naročito djela jugoslavenskih kompozitora. Vodi ga . Handbuch der Notationskunde. Hennebains {Edi-'. a 1948 skupini su pristupili i neki članovi studentskog KUD Tone Tomšič. Broj članstva se naglo širio.). tonus. a nedostaju im notni primjeri. od kojih su neka i njemu losvećena (Shin-Ichi Matsushita. Odlomak scenskih ili većih vokalno-instrumentalnih djela. — H. — Isti. dok su se druge razvile u ozbiljne amaterske plesne i pjevačke kolektive.). i 6-gl. zvuka. ORKESTRALNA: balada za violinu. de La Fage. vox i dr. Među prvima je objavio instrumentalne ricercare i usavršio ormu tokate. Torino 1933. nazvao se u maju 1963.a). moteti i4-gl. lerlin 1938. Zur Frage der Autorenzuweisung in nittelalterlichen Musiktraktaten. violinist Tomaž Lorenz. Pored mnogobrojnih grupa za izvođenje plesova i pjesama koje djeluju u okviru radničkih kulturnoumjetničkih društava. Annibale Padovano nella storia della mušica lel cinquecento. sa ciljem da njeguje narodne igre Albanaca u Jugoslaviji. nože se pretpostaviti da su im se autori svjesno povlačili u tamu jezimenosti. nije još do danas izvršen cjelokupan pregled anonima. — // primo libro de Madrigali (5-gl.). Kun. XX. DJELA: II prima libro de Ricercari (4-gl). glumaca ili plesača. — Dvije kantate za dječje glasove. I. koji je najviše zaslužan za visok artistički nivo i međunarodnu afirmaciju. Petrič. Ippel. S. srednjim i stručnim školama. jeschichte der Musiktheorie im 9. željezničarsko KUD Branko Cvetković (1944). što je odgovaralo mentalitetu tadašnjeg čovjeka. Adler Festschrift. ilologija. Njihov je zadatak upoznavanje i njegovanje pjesama i plesova svih jugoslavenskih naroda. God. madrigali (5-gI. nizozemski dirigent i kompozitor Zeltbommel. H. Leipzig 1913. radničko KUD Otokar Keršovani (1946) i Vladimir Nazor (1947).). Leipzig 904. I. Musikwissenschaftliche Arteiten. ensemble). osnovan 1964 pod rukovodstvom Slavka Kvasneskog. Battaglia per sonar d'Instrumenti da fiato (8-gl. 1951. Učenik J. MGG. —■ G. — H. 1564.ions de VOiseau Syre. Od 1901 kazališni dirigent u Amsterdamu. 2 uvertire. a ni bibliografija. naročito među srednjoškolskom omladinom.: A. Lađo u prvom redu prikazuje hrvatske tradicionalne plesove. Rumunjskoj. koji zajednički izvode muzičko. Nakon smrti svog osnivača F. MGG. Njemačkoj i Italiji.) u rkp. 1567. i 8-gl. Veermana i S. bis 19. Liber Primus. 1590 (u skupnoj zbirci). Lk. Bio orkestralni muzičar u raznim evropskim :emljama. de Coussemaker.odine. u Opatiji KUD Zora. izabirajući najljepše i najkarakterističnije. ne navode suvremenike. suita Das kalte Herz. Smatra iedaje A. 1901. Tanje-eva u Moskvi. na kojemu se u pojedinoj :birci nalaze. E. poštarsko KUD Doka Pavlović (1945) i dr. ntrodukcija i scherzo. oblika i boja. van Adelberga u Utrechtu i S. u Nišu KUD Abrašević i KUD Oro. Azije. 1902. i tursko KUD Dogru--Yol. za razliku od nekih drugih znanosti (filozofija. U Srbiji je 1948 utemeljen profesionalni državni ansambl narodnih igara Kolo. 4. kao i u mnogim zemljama Evrope i drugih kontinenata. pisac četvrte anonimne asprave prvog sveska Scriptores Coussemakera.

— J. Košta Abrašević. — R. U Makedoniji je 1949 osnovan ansambl narodnih igara i pjesama Tanec. pr ći). U Crnoj Gori postoje tri folklorna ansambla. A. 1927—36. Leipzigu i Parizu (T. položaj usana kod sviranja na drvenim i limenim duhačkim instrumentima (prema istoznačnom franc. der Pelikan. LIT. Od amaterskih ansambla narodnih plesova i pjesama u Makedoniji na brojnim su koncertima u zemlji i inozemstvu postigla zapažene rezultate.: R. od 1920 na Univerzitetu u Hamburgu gdje je uz to 1942—45 i direktor Psihološkog instituta. osobito za izvođenje onih starinskih pjesama koje se zbog arhaičnih obilježja ne daju harmonizirati po zapadnoevropskim harmonijskim principima. E. Ober den psychologischen Ausdruck der Musik im Zeitalter der Romantik. Das Farbe-Ton-Problem im psycho-logischen Gesamtbereich. XI 1886 — Hamburg. Istakao se kao interpret Beethoven Schumanna. God. -Ernst Ansermet. Ko. oko 1530 —?) i Graziadio /(Br te Costanzo. a izvodio ih je na mnogobrojnim koncertima u zemlji i inozemstvu. Žt blan. sindikata i omladinskih organizacija. Radionu su zatim vodili Bar Benedetto (Brescia. Lausanne 1943. 1964. U Bosni i Hercegovim nema državnog ansambla narodnih plesova i pjesama. Melos. oko 1556). Koristeći folklorno bogatstvo svoje republike i iznoseći ga na javnim nastupima u zemlji i u inozemstvu. Bloch) Gedalge). Njegov rad je u prvom redu. odlikovanja i nagrade. H. nazivi za dvije melodijske fraze (ili rečenice) sobno odnose kao pitanje i odgovor. švicarski dirigent i koi vey. Farben-horen und Kunstschaffen. Neuchatel-Paris 1965. Lancova vas. zbog odabranog programa koji se sastojao pretežno od plesova sa cijelog područja SR Slovenije i zbog izvrsne realizacije.56 ANSAMBLI NARODNIH PLESOVA I PJESAMA SFRJ — ANTEGN/ Kiinsten im Lichte stilistischer Betrachtungen. p( sku i rusku (I. Georg Ernst. ! ten und den Sinn subjektiver Tonempfindungen. 1915—19 predavao na Univerzitetu u Carigradu. M. Neue Zeitschrift fiir Musik. Kurze Einfiihrung in Farbe-Ton-Forschung. Predvor pri Kranju. Cremoni. tjber den Ansatz der Blechblaser. ANTECEDENTE-CONSEO.UENTE (tal. ' Ali? molto quasi presto 1 VCELLO ANSCHUTZ. Slobodan Princip Seljo i Vaso Miskin Crni). 21. Nord und Sud Schellenberg. — Requie za tenor. Neue Schvveizeri 1926. Wundt. Proleter. Kočo Racin. Laux. MGG. Lipps. 1928. kasnije (1885—86) u Weimaru i Rimu.). Upotreblja vao se u XVIII i XIX st. a neko je vrijen katedrale u Milanu. najpoznatiji član obitelji. Vlado Tasevski i Orce Nikolov iz Skopja. Debat sur Vart conletnporain. Karavanke u Tržiču i dr. oko 1450 — Albino. — Dva gudačka kvarteta. Stravins dirigent baletne Djagiljeva (191 1918 bio je gl novoosnovanog C Suisse romande 1 je vodio do 1966 među najveće d generacije. osobito iz Crne Gore. — B. narodnih pjevača i muzičara. Stari trg ob Kolpi. Brescia. Conrad. XII 1549 — 14 Graziadija. — Isti. Cl. U njegovim kompozicijama osjeća se sionizma. 1929. Kassel 1956. dok nisu pronađeni ventili. njemački muzički pisac (Braunschweig. Studirao u Miinchenu. 51. Državni ansambl narodnih igara Crne Gore Oro osnovan je na Cetinju 1951. Njegov repertoar igara i pjesama vrlo je opsežan. Beltinci. njemački pijanist i kom vvald. Organizirao je i 1927— 31 vodio kongrese Farbe-Ton-Forschung i uređivao njihove publikacije.). 1962. Zeitschrift fur Asthetik. Ovakvo dijalo bolje do izražaja. Bild und Klang. Conrad Ansorge. Tanec se u većini slučajeva strogo pridržava čistih narodnih izvora.). Muziku uči (A. Archiv ftir die gesamte Psychologie. — Transkripcije za orkestar. Ts L'arte organica jedan je od najvažnijih izvora mehanizma i načina gradnje orgulja onog vreme . Bojanci. Err les fondements de la musique. Po uzoru na ansambl France Marolt počele su se po cijeloj Sloveniji osnivati folklorne skupine kod kulturno-umjetničkih društava. Cirkovce. Tvrtku je utem (Lunezzane. Les fondements de I conscience humaine (2 sv. — Tri sonate i druge kompozicije za klavir. St tako po prvi put značajna djela si tora. DJELA: Asthetik der Tonkunst — Stiherzvandschaften zzvischen Musik und anderen Kiinsten. — SPISI: Le geste d 1943. dodatak. Lausanne 1964. Folklorni ansambl Budo Tomović ističe se također raznovrsnim umjetničkim repertoarom. 8. Schvveizerische Musikzeitung Baudry i G. Gavoty. 1951. Giovanni Giacomo (Brescia. Conrad Ansorge. M.. M. usmjeren na klasifikaciju i izvođenje narodnih igara i pjesama sa gledišta njihovih glavnih odlika. AFMW. Ernest Ansermet. Ernest Ansermet und das Orchestre de 1 Laussanne 1943.-c. ANSORGE. U okviru rada toga ansambla pokušalo se spojiti netemperirane narodne muzičke instrumente s modernim orkestralnim instrumentima. Kod limenih instrumenata usnice preuzimaju i funkciju jezičca.. solo-pjesme. kojemu je u Njemačkoj utirao put. gudački sekstet. Augsbourg.). 2. R. Kod limenih instrumenata dodatni dio koji je produljivao cijev i omogućivao sviranje i neharmonijskih tonova. kršten 9. N nici djelovali u Bresciji od sredine XV do sredine dili su ukupno više od 400 orgulja. 15. pa danas djeluje više seljačkih skupina u raznim mjestima (Bohinj. Ernest Ansermet. On je 1584— ljaš katedrale u Bresciji. II 1969). Piguet. ANSERMET. Ernest Ansermet. Der deutsche Film. Najznačajnije rezultate ostvarile su folklorne sekcije kulturno-umjetničkih društava u Banjaluci (Veselin Masleša). Šlezija. Preloka. Ansermet. Costanzo (Brescia. upotrebljavaju se i kao sinonimi za temu subjekt) i odgovor (comes. — K. XI 1883 — Ženeva. Neue Wissenscha logie. Mu Mottl) i Berlinu Orkestralni dirig reauxu (1911—1< njem I. M. Bergamu i Mantovi. Binet). Ernest Ansermet. nastavak). 15. one su postigle opetovana priznanja. Prikupljao je. 1953 . Zeitschrift ftir Ps Die Syndsthesien und das Farbe-Ton-Problem. 1919. 1927. Das Verhaltnis der Musik zu den bildenden ANTEGNATI. 1936. Ernest. a u posljednje doba zamjerne uspjehe ostvaruju također folklorna skupina Emona iz Ljubljane i studentsko KUD Student iz Maribora. nastupao je u zemlji i u inozemstvu. 25. embouchure odomaćio se kod nas izraz ambažura). I. Frage der musikalischen Symbolik. X 1862 — Berlin. Vinica. Medu njima se najviše afirmirala folklorna skupina KUD Tine Rožanc. Bergarm Naslijedili su ga sinovi Giovanni Battista (Bresci Lodi. — W. LIT. obrađivao i interpretirao folklor iz svih naših republika. Markovci. dobijala priznanja i osvajala nagrade ova kulturno-umjetnička društva: akademsko društvo Mirče Acev. II 193c na Konzervatoriju u Leipzigu. ANSAMBL ZAGREBAČKIH SOLISTA -+ Zagrebački solisti ANSATZ (njem. ol Giovanni Francesco (?) koji je uz orgulje (među lanskoj katedrali) gradio i čembala. 1966. U tehnici pjevanja način dobivanja prvog tona neke fraze ( -» Einsatz). Neke skupine djeluju u okviru kulturno-prosvjetnih društava (Svoboda u Jesenkama. Sagradio je oko 150 org Bresciji. W. Farbe-TonForschungen (3 sv. 13. osobito u izvornom obliku. Ilinden iz Bitole i Panče Pešev iz Kumanova. — H. 1948. Mostaru (Abrašević) i Sarajevu (Ivo Lola Ribar. Sastavljen od pro fesionalnih plesača. 1936.: H. Razvojem turizma raširilo se u posljednje vrijeme zanimanje za plesni folklor. Tappolet. LIT. Geneve. Abriss der Musikaesthetik. ako svaku frazu izvodi druga a. Da) Polemik gegen Schonberg. Curjel. 1928. 1920. Osim u domovini velik je uspjeh postigao na gostovanjima u Italiji. DJELA: dvije simfonije. koncert za klavir i orkestar. 2. ANSERMET kom (Gazette de DJELA: simfonijska pjesma Feuilles de Printemps. 11. Wiirzburgu. dok to kod drvenih duhačkih instrumenata nije potrebno. — C. Debereaz). 1. Najmlađi u ovoj skupini je ansambl studentskog folklornog društva Mirko Srzentić. Profesionalnog državnog ansambla u Sloveniji nema. Nakon turneje po Americi pr 1903 na konzervatoriju Klindworth-Scharwenka u 1920 vodio majstorsku klasu klavira na Njemačkoj n miji u Pragu. Predgrad i dr. Breithaupt ibid. Conrad Ansorge. Breithaupt. XII 1953). Pre stao je s radom 1954. 25. — Pj i uz klavir. Čehoslovačkoj i Rumunjskoj. Ansermets Musikdenken. Umjesto toga veliku su aktivnost razvile folklorne sekcije pojedinih kulturno-umjetničkih društava. Tappolet. ali djeluje i dalje kao folklorna grupa KUD Njegoš na Cetinju. Propa menu muziku. K. muški zbor i orkestar. 1938. Bavio se i rr E. Hofmann. 1929. kompozicije. soi i klavir. 1930.: W. Miljenko Cvitković. Milanu. risposta) u fugi. Entretiens sur la musiaue (sa 1963. talijanska obitelj orguljaša. Riemann.

Th. Over the Plains. recitatora i instr. ako nastupa neposredno prije naglašene dobe. LIT. grčki kompozitor (Atena. 4. Blocha. a izgleda ovako: Prema Vasiljeviću postoje dvije varijante toga ambitusa: prvoj je centar as — h (stepen i pol). A. I. Studirao na Konzervatoriju u Philadelphiji. oko 1470/80 —?). A. 1727). Six Likes za tubu solo. Cali- ANTIČKI DUR. 1951. 1963. himna. Iste godine objavio veliki zbornik Liber quindecim Missarum sa 15 četvoro-glasnih misa Brumela. Županović smatra da je A. u primjeru br. Piber. ByrdiO. 1963. Op Ouverture. —■ Memoari Bad Boy of Music. serenada za komorni orkestar. Jeppesen. Costanzo Antegnati. 954. Jean ANTHONIOU. I. y . Andrea. 1947. — W. P. u početku XVI st. 955 Ballet micaniaue. električna zvona.: E. koju sam naziva »satirom i prvom modernom političkom operom«. Ovu razvijeniju formu anthema (sličnu kantati) usavršio je kasnije G. A. ksilofone. Ch. vjerojatno orguljaš i pjevač u Veneciji (15 njegovih frottola objavio je Petrucci u prvim zbirkama iz 1504—08). engl. The Love Within. Venus in Africa. koji najavljuju akord na nenaglašenoj dobi. LIT. Fighting the Waves. Chicago 1927. — P. Tomasin i G. ORKESTRALNA: Antithesen. The English Anthem 1580—1640. Vi. Wise. Tallis. Andrija Motovunjanin. a 1516 dobio od pape Leona X privilegij za tiskanje muzike »figurate«. Po svome značenju. prethodenje. Filmska muzika. a onu s drugim cen trom orijentalni dur. — Isti. Cambridge Mass. U svemu je poznato 21 Anticovo izdanje. Full Anthem toith Verses i Verse Anthem. ansambl. suita za komorni orkestar.. Harmonijski centar jedne i druge je na gl. 1967. Daniel. američki kompozitor i pijanist (Trenton. The Anthem in New England before 1800 (disertacija). Scotta i dr. George Antheil. 1962. Dance in Four Parts. Homard. čine redovito disonancu s ~> akordičkim tonovima akorda s kojima zvuče. Ugleda jući se u katoličke motete. — Kantata. — R. 1921. Lunelli. 1962—63. A. Blow. 1923. pa se tada govori o slobodno riješenoj anticipaciji (primjeri 2 i 3). Oko sredine XVII st. Bialasa na Visokoj muzičkoj školi u Miinchenu i radio u Studiju za elektronsku muziku. ide u najistaknutije predstavnike mlade kompozitorske generacije u svijetu. 1968 boravio je kao stipendist u Berlinu. H. MGG. koncert za klavir. 1926. Boston Mass. N. Hrvatski skladatelji XVI sto ljeća. 1951. Violinu. Chandos Anthems 1717— 20. Journal of the American Musicological Societv. New York 1954. napisanim za razne svečane zgode (npr. 1926. II1959). Od 1920 živio je u Evropi. osnovao je Helenic Group of Contemporary Music. I. Kobenhavn 1943 (II izd. 1942. koji na nenaglašenoj dobi znači anticipaciju. 12. MGG. opaža se u njegovim djelima i utjecaj suvremenih ruskih kompozitora (I. 1962. Tom Sawyer. Antizipation. God. Andrea de Antiquis. 1965. Mikrographien. Le Huray. 1510 štampao prvu zbirku: Can-zoni Nove con alcune scelte de varii libri di canto. 1609 —?). ljestvica koju je konstruirao srpski folklorist M. 1943. MGG. — P. Theodore. fornija.: M. — L. većinom u Parizu. ANTICO (Anticho. uvertira The Rivers. Tye. Svećenik. anticipatio uzimanje unaprijed. ANTHEIL. 954 . koncert za flautu. duet. VII 1900 — New York. Pipelarea i dr. L. 1961—65 studirao kompoziciju kod G. ANTICIPACIJA (lat. Dizionario degli editori musicali italiani. 1955). God. 1964. La fine di Costanzo Antegnati. ANTHOLOGIE FRANCAISE -» Zbirke primjera. — KOMORNA: tri gudačka kvarteta. Česti su i slučajevi da se ton. fagot. 1966. :\ [ ' ■ --------- A. 1608. kvintet za flautu. F. Die italienische Orgel musik am Anfang des Cinquecento. De Antiquis. 1948. I. rt\ ^ A I—F — [ j * r i- ^ -i A. odnosno instrumenata. Kantakion za sole. J. njem. Dć. T.The Chapel Royal Anthem Book of 1635. Mušica sacra. Sklonost neuobičajenim zvučnim efektima očitovala se i u njegovim klavirskim interpretacijama (upotreba stisnute šake i podlaktice). Dijeli se na više vrsta: Full Anthem. Gibbons (nazvan engleski Palestrina) stvorili su u XVI st. primo calcografo musicale. 1520 vratio se u Veneciju i objavio Chansons a troys. Epilog za mezzosopran. DJELA. ansambl. Clarke i H. Vorausnahme. George. Jahrhunderts. d. 1948. Una breve stassi dell'attivita organaria degli Antegnati. 1950.: D. solo-pjesme. 1910— u. li *f i »r X ANTHEM (staroengl. koncert za violinu. Full Anthem)^ obično čist zborni stavak. 1929. I. Antiquus. Verse je stavak za sole (solo. Disertorija iz djela Le frottole per canto e liuto intabulate da F. a drugoj a — b (polustepen). 1950. Lyrics za violinu i klavir. ORKESTRALNA: šest simfonija. Pored elemenata jazza. anticipation. ali nije dostigao njegovu kvalitetu. Dva Concertina za klavir i instr. LIT. Jeux za violončelo i gudače. ruga se američkom načinu života. — Isti. na kojoj ga očekujemo. New Jersey. On je ustanovio da se velika većina jugoslavenskih narodnih pjesama kreće u tonskom ambitusu od malog h do as2. Hot Time Dance. Muoni. nije antifonalnog karaktera. Trieste 1880. 1950. — KOMORNA: Ouartetto giocoso za obou. MGG. — H. pa se onda još jednom u toj naglašenoj dobi ponavlja (primjer 4). I čitav akord može biti anticipiran. Od 1967 direktor Gradskog orkestra u Ateni. je primjenjivao novu tehniku notnog tiska prema metodi O. London 1901. 1924—48. koncert za violinu. Firenze 1958. talijanski muzički nakladnik i kompozitor (Motovun. violu. Vasiljević postavlja ove bitne razlike između antičkog i moder- . Moutona. 1930. 1945. 1965 i dr. bili su sin Costanza Giovanni Francesco //(?. LIT. Die italienische Orgelmusik am Anfang des XVI. VCorner. tercet. 1959—60. anticipation. 1959. Capriccio. Note d'archivio. trublju i trombon. brojne antheme polifonog stila s bogatim imitacijama. Events za klavir. 10. Vasiljević na osnovu analize narodnih pjesama s Kosova. Guerrini. Ovi »anticipirani« tonovi. U tematici je katkada aktualan: u operi Transatlantic. violinčelo i klavir. avr^oveco odgovarati). VPestrup. Ljestvicu s prvim centrom nazvao je a. pjevanje i kompoziciju učio kod M. -> Konsonanca i disonanca). La bottega organaria degli Antegnati. 1924. Proceedings of the Royal Musical Association._^ 4. Purcel obogaćuju formu anthema uvodeći monodički stil i proširujući opseg izmjenjivanjem zbornih i solističkih stavaka uz pratnju continua. 1969. zatim kod E. kojima je nastojao imitirati zvukove suvremenih tehničkih uređaja {Ballet mecaniaue pisan je za 10 klavira. 1962). U ranijim djelima eksperimentirao. — E. od grč. Josquina.: K. 1935 i The Capital oj the World. ->■ Monnet. — R. 8. komorni koncert za 8 instrumenata. hrvatski kompozitor i naziva ga. Koncertirao je u mnogim evropskim gradovima. —■ K. M. DJELA. Petruccija. Oko 1509 preselio u Rim i započeo nakladničku djelatnost. Musical Antiquary. Milano 1883. franc.Th. Nazvao ga je koligacionim ambitusom. 1967 i Kas-sandra. J. prema mjestu rođenja. Bossinensis. violinu i orkestar. Sartori. marionetski balet Flight. zborna kompozicija u Engleskoj na biblijske tekstove ili na parafraze biblijskih tekstova. Zagreb 1970 (sadrži i 7 Anticovih frottola za orgulje u transkripciji B. Zingareska. W. 1965. Stravinski. violinu. Humphrey. zbor i gudače. The Eng lish Anthem from the Early Tudor Period through the Restoration Era (diser tacija). A. je nastao u doba Reformacije. pneumatsko svrdlo i udaraljke). Mušica. 1962. Katkad se i full anthem izvodi uz pratnju instrumenata. La Ruea. te se prema njemu odnose kao -* neakordički tonovi (primjer 1. pone. Ubrzo zatim dobio i privilegij za štampanje orguljske muzike i 1517 izdao Frottole intabulate da sonar organi libro primo. Kobenhavn 1943. a. serenada za gudače. Papayoannua na Konzervatoriju u Ateni. Šostakovič). Kalomirisa i J. Jazz Symphony za komorni orkestar (prer. — VOKALNA: kantata Meli. 1951. Coronation Anthems for George II. Jeppesen. — K. Theodore Antoniou. Anthem. Lune Posljednji orguljari iz obitelji A. WaIker. LIT. 1928. Anthems and Anthem Composers. 1930. Schmidt-Gorg.: P. B. 1935. D. 1935. 3 mogla bi se tumačiti i kao ->■ izmjenični ton koji »odskače« na novi akordički ton. 1926—49. 1968. 1946. pojavljuje kao akordički ton na idućoj naglašenoj dobi u nekom drugom glasu. 1969 predaje kao gost kompoziciju i instrumentaciju na Stanford University. Upotrebljava se kao propisan dio u bogoslužju anglikanske crkve (izvodi se iza treće kolekte). je sličan motetu u katoličkoj liturgiji. 1967. Decatur in Algiers. To je prva talijanska tiskana zbirka muzike za orgulje. Istra. 1966. — J. U Veneciji nije više radio samostalno nego za nakladnike Giuntu. Antheil and the Treatise on Harmonv. Brescia 1930. Kinesis za 2 gudačke skupine. Handel u svojim kompozicijama. 1936 vratio se u SAD (Hollvvvood). 1933. 1933. za simfonijski orkestar. 1953. 1964). novi izdanje priredio R. J. 1951. . Our Contemporarv Composers. — Muzika za Sofoklova Edipa. avionski propeler. A. —• C. Kltstz. Premda etimološki potječe od antifone. _ J. 1968. Bnglish Models for the First American Anthems. prijevremeni nastup jednoga ili više tonova nekog akorda koji se u cjelini pojavljuje tek na idućoj naglašenoj dobi. kvartet) uz pratnju continua ili obligatnih instrumenata. tal. — K. a djelomično i po obliku. 1930. King. Dreams. Antigo). anticipazione). — DRAMSKA : baleti Klytemnestra. Gli Antegnati. unoseći u partituru neuobičajene sastave. fagot i klavir. Foster.ANTEGNATI — ANTIČKI DUR 57 i zasebno. — J. a. Pound. II 1935 —). 1587 —?) te njegov sin Graziadio II (Brescia. Hashagen. Andrea Antico chierico di Montona nell'Istria.Ać. Županović. 1955.

jer kvari ljepotu antičke plagalne kadence. i a. Antifona ANTIFONA (grč. se ističe kao interpret djela jugoslavenskih kompozitora. Od 1873 djelovao je 1 gdje je debitirao kao Valentin u Faustu (Gounod). učio kod I. 1951. Kasnije se a. Estetica gregoriana. 359. II 1917). Tekstovi za antifonu uzeti su obično iz Biblije. Eastern Elements in Western Chant. Inicijal iz rukopisa Psalterium chori »Af«. Scenska muzika Hassan i dr. zadržala samo kao uvodna i završna pjesma psalma. operni pjevač (bariton) i glumai podrijetla (Plzen. Karl. Nastao je u XI st. dirigent i korepetitor putujuće operne družine (Williar. 1958. australski kompozitor i dirigent 8. St. IV 1904 —). 1928). da bi zajednički završili kompoziciju. Wellesz. njemački muzikolog (Worms. zbornik zapadnih liturgijskih napjeva koje su izvodili pjevači ili narod za vrijeme ANTIFONAR IZ MONTPELLIERA potječe iz samostana clunvevskog reda. Ove su obično narativnog karaktera. Les origines du chant romain. Garling.: A. Jedne se upotrebljavaju kod časoslova (Magnificat. Kongressbericht. Vi. Misnim antifonama zovu se i introit (antiphona ad introitum). Quellen zur Transformation der Antiphonen. A. Vladimir. DJELA: opere Endymion (prema Keatsu) i The Music Critic or 77 Devil. a tekstovi su im uzeti iz Novoga zavjeta. koji se kod antifonijskog pjevanja psalama izvodio prije i poslije svakog stiha. 1919. 1912. a u in.: M. — G. A. ANTON. LIT. Beograd 1950. Etudes gregoriennes. u Vatikanu iz prijelaza VIII1 Nekoliko antifonara iz XIV—XVI st. — G. odnosno svetkovine. U kršćansku je liturgiju preuzeto iz grčke t Već Plimje mlađi (112) spominje da kršćani pjevaju himai izmjenično (secum invicem). tetrakordi imaju plagalne harmonijske konstrukcije. — H.: A. a zatim se 1931—. i s brojne liturgijske napjeve zabilježene dvostrukom muzičk tacijom: neumatskom i alfabetskom. — B. perial Grand Opera Company) . Kasnije je j iz antifonara razdijeljeno u više različitih knjiga tako d. Le graduel et Tantiphonaire romains. Rivista Liturgica. tonički kvintakord na noti finalis postavlja se od finalisa naniže. talni sastav unosi posebne udaraljke. Antiphonar. Ephemerides liturgicae. Erneuerung der Kirchenn REDOVNICI UZ ANTIFONAR.). antifonaru XX st. Ferretti. 2. Vaclav. Iz antifonijskog pjevanja nikla sebna pjesma -> antifona. Bavio se najviše problemima evangeličke crkven DJELA: Beitrdge zur Biographie Karl Loezves mit besonderer Beru seiner Oratorien und Ideen zu einer volkstiimlichen Ausgestaltung dei tischen Kirchenmusik (proširena disertacija). L'Antifonario deU'Ufncio Romano. Les antiennes »Veteran hominem«. Andrea ANTOLEK. p. u koje pojedine pjesme toga muzičkog kruga moduliraju. Na Zapadu ga je uveo biskup Ambrozije (386). Renoit-Castelli. — J. Australian Notes on the Ballet. Izvedba tog bale stavlja značajan datum u stvaranju australskog nacional: zičkog izraza. 16. Studirao na Konzervatoriju u Sidnevu. cvalo je i u crkvenim zb XVI i XVII st. Njegov koligacioni ambitus nema analogije sa savršenim ljestvicama u smislu opće muzičke teorije. 22. Freiburg im Br. koji je prvi objavio L. ANTIFONAR (liber antiphonarius). 159. Napjevi su poredani načinima (modusima) pa je rukopis vjerojatno služio u tičke svrhe. Fabbri) i dobio Klaićevu nagradu. a danas se čuva u knjižnici \ skog fakulteta u Montpellieru. Is . Gastoue. Kao član Jugosl kvarteta koncertirao u Parizu i drugim francuskim gr Od 1957 profesor je na Muzičkoj akademiji u Sarajevu. Gastoue. Franjevački samostan. MGG. violončelist (Zagreb. Montpellier) u seriji Pa hie musicale (sv. — Kantata The Song of Hagar. pseudoantifone: Alma redemptoris mater. LIT. H. Untersuchungen zum Begriff »Antiphon« (disertacija). ANTIFONAR IZ ST. šavao kod D. 1952. Stablein. Među najstarije antifonare ubrajaju se torium u Monzi iz VIII st. MGG. Kritičko izdanje antifonara iz St.. osnova za restauraciju gregorijanskog korala. poslu. Gregor der Grosse Anteil am romischen Antiphonarium. Sydney I9< ANTIQUIS. Etudes gregoriennes. pape Grgura Velikog (umro 604) sadržava anti responzorije koje je on sam prikupio i sredio. i se baletom Corroboree (1947). i Zagrebački liturgijski kodeksi XI—XV stoljeća. Pariš 1907. heptakordalnu podjelu. GALLENA. di Lassa i kompozic spezzati mletačke škole zahtijevali su po dva brojna izvježbana zbora koji su pjevali najprije izmjenično. ANTIFONIJA (grč. — W. Gallen). Luther und die A (III izd. Višeglasni psalmi O. Objavljen je 1901 pod naslovom Antiph Tonale Missarum (Cod.: J. ibid. L'antiphonaire gregorien. Kassel 1935. ANTON. 18. Vasiljević je počeo sam revidirati ranija svoja teorijska shvaćanja o antičkom duru. 1951. I. Greifsvvaldu i Halleu.iM>iiBii 58 ANTIČKI DUR — ANTON mise. Angezoandte Liturgik. Alexaniana u Parizu. Alfonso. izmjenično pjevanj zborova. . L'Ar Officii. Boston 1947. Od 191 muzičku povijest na Hochschule fiir Musik u Mannheii profesor). IV i Studij violončela završio 1930 na Muzičkoj akademiji u (U. u kojoj se melodije završavaju na drugom stupnju s dominantnom harmonijom. Antiphon. Benoit-Castelli. prigodom koje se izvode. Huske. nema u svom opsegu ni harmonijsku ni melodijsku funkcionalnu cjelinu. A. od 1934 dirigent rad a poslije rata direktor muzičkog odjela (program i pri Australian Broadcasting Commission (ABC) u Sydneyu. — B. Melodije antifone jednostavne su i silabičkog karaktera. sv. Subiaco 1935. dv-ucpcoveco odgovarati). Lemarie. Monumenta Musicae Byzantinae. Zadar. V 1850 — Zagreb. ciklusi solo-pjesama. I nog dura: antički protivno od modernoga gravitira naniže prema subdominanti. L'antienne »Jam fulget Oriens«. u grč] zičkoj teoriji naziv za oktavu. Vasiljević. Sowa. Baleti Corroboree (1947) i Sentimental Bloke. 1954. — D. Benedictus i četiri tzv. Matesa u Plzeriu i na Konzervatoriju u Pragu karijeru započeo 1871 u Plzenu. — P. miksolidijskom ljestvicom. VI : Protestantski svećenik. 1949—51. 1957. ANTIENNE. u kojemu postavlja na scen tični totemistički ritual australskih domorodaca. — INote sull'Antifonario. LIT. Anđreas de -* Antico. melodijski razvijenije. Ga] skano je 1924 u seriji Paleographie musicale (2. Studirao teologiju i muziku ni zitetima u Heidelbergu. A. a mogu se svesti na 40 vrsta. Grgurov nakon mnogih rasprava oko njegove autentičnosti. ima kvartno kretanje. I) pod Cantatorium (Cod. L'Antienne »Ecce nomen Domini Emmanuel«. rukopisni ne kodeks iz IX st. 1961. Lyon P. XV st. Roma 1950. Lipphardt. zadržani samo oni napjevi koji se izv pjevanja časoslova. ANTILL. On obuhvaća tonove i onih tetrakordalnih ljestvica. dominantni akord ne dolazi u upotrebu. I. D'Amato. V. LIT. — H. John. kratak napjev u ranoj kršćanskoj liturgiji (od IV st. Osim psalamskih antifona postoje i druge samostalnog karaktera. av-ricpoveo odvraćati). Jugoslovenski muzički folklor. Regina coeli laetare i Salve regina) i razlikuju se samo opsežnijim tekstom. Najpravilnije bilo bi nazvati ljestvicu. Lambillot {Anti de Saint Gregoire. ANTIFONIJSKO PJEVANJE. u kojoj se kreću pjesme Vasiljevićeva antičkog dura. franc. — C. — E. Roma 1934. I. VII i VIII). a sadržavaju glavnu misao psalma. ofertorij (antiphona ad offertorium) i communio (antiphona ad communionem). Pariš 1851) misleći da je to autograf p gura Velikog što ga je papa Hadrijan poslao (oko 790) Karlu Velikome. dok se druge upotrebljavaju kod mise. Ave regine coelo-rum. Žc. sačuvano je u dalmatinskim knjižnicama te u Sveučilišnoj i u Metropoli knjižnici u Zagrebu. Zagreb 1940. U gregorijanskom repertoaru ima ih oko 1000.

— SPISI: Do-menico Cimarosa.. concertino za gitaru. 1958. 3. njemački učenjak (Konigshofen an der Saale. Studirao na Filozofskom fakultetu u Skoplju. 1959. God. 800—1600. Ritam liptarskih narodnih pjesama. studio critico biografico. ORKESTRALNA: simfonija. 1. glavna su mu djela iscrpan traktat o notaciji polifone muzike i leksikon muzičkih pojmova koji je doživio 16 izdanja. 414. muzički pedagog i zborovođa (Dubra-:c. Historical Anthology of Music (2 sv. Zellera. Neapolitan Links between Cabezon and Frescobaldi. DJELA. je objavio še zapaženih rasprava i studija s područja etnomuzikologije. Trento. dirigentski kompozitorski rad uspješno se bavi melografijom. 1909. 1967. Za zagreačko kazalište najznačajnija je njegova djelatnost u karakternolomičnoj struci. 568) i Parizu ( Bibliotheque nationale. 1963 . 1967. Pripada generaciji kompozitora nakon Landija. 1537). L'insegnamento del violino in Italia. L. 1898 (na vlastiti libreto). 1923. H. 1961—67 Siptarska plesa. Masters of the Keyboard. 1 Credo). The Early Development of the Organ Ricercar. str. Ne Prizrenin e bukur (U lijepom Prizrenu). Muzička vježbenica. MQ. U. Leipzig 1856.: J. Studirao teologiju i filozofiju na Univerzitetu u Leipzigu. stare svadbene igre. američki muzikolog njemačkog podrijetla (Konitz. Willi. 1901. — KOMORNA: sonata za klarinet. 1950. Djelovao kao zborovođa. Perparimi. C 1909 —). nova red. je prvi kod nas imijenio načela metode Tonic-SolFa i u muzičkoj nastavi na ićeobrazovnim školama. 1953. Straussa i K. Clarka. Concerto za 4 violine. 11 . Essay on Music in Honor of A. Jahrhunderts. Uvod u dirigiranje (2 sv. Firenci. klavir i udaraljke. Lorca). Cambridge. 1951. 1966 . ANTONIUS DE CIVITATE (Antonio da Cividale del riuli). Perparimi. 4. XXXII. 1952. klavirski trio. 1902. 1957 ijehonate mres. manje s lista (2 sv.ANTON — APIVOR ngažiran je za stalnog člana zagrebačkog kazališta. simfonijska pjesma L'ospite della Terra. — MELOGRAFSKE ZBIRKE: Kange pullore shqiptare. koncert za violinu. ominikanac. Koc. te više anonimnih rkp. From St. 1906. 1938. Istaknuti pedagog. Muzička početnica. ANTONI. A. A.. Martienssena i dr. Nastupao i u operetama I. nauka o prirodi ljudskoga glasa. 1946. U dva navrata (1514—22) bio rektor Leipziškog univerziteta. L. ibid. a 1504 završio znameniti muzički kodeks poznat pod naslovom Mensuralkodex des Magisters Nikolaus Apel koji je prvotno bio u njegovu posjedu a kasnije je prešao u Univerzitetsku biblioteku u Leipzigu kao rukopis 1494 (poslije 1945 izgubljen izuzev jedne fotokopije). 1950. 1963. ilijanski kompozitor. E. klavir i udaraljke. Perparimi. Studirao na Milanskom konzervatoriju (G. Ne Prizrenin e vjeter ' starom Prizrenu). 41—42 . 2 rondeaua 1 virelai. IV 1916 —). Geschichte der Mensural-Notation. 1949. ■ednjoškolski nastavnik i od 1951 profesor Pedagoške akademije Zagrebu. Instruktivna djela: 12 Studi per la viola.. uglavnom su 4-glasni. Narodne pjesme iz Opolja d. Nikolaus. id 1893 nastavnik za mimiku u školi Hrvatskog glazbenog zavoda. 1925. Rawsthornea i kod Schonbergova učenika E. Martial to Notre—■ Dame. 2—3 . ANTROPOFONIKA (grč. LIT. French Secular Music of the Late Fourteenth :ntury. Virelais and Ballades in French I3th . 1920.. 1953). — U čast Apelu objavljen je svezak Essays in Musicology. 43 Sonetti musicali. Apel. Zbirke zborova: Šiptarski korovi. J.. 1964. Concord Classics for the Piano. Anatomie und Phvsiologie des menschlichen Stimmund Sprachorgans (Anthropophonik).). 1952. Tonalne osnove tarske narodne muzike.. 1940—42 (separat Sv. Florigal. — Isti. ajca. Bonaccorsi. Denis. 1. C. X 1893 —). Antonius de Civitate MGG. Bordas de sangre (F. Misni stavci su troglasni. 1932. ORKESTRALNA: Na ka dale nusja e mire (Lijepa nevjesta). sonata za violinu i klavir. AML. Perparimi. 1937. 1497 dobio naslov magister artium. 9 i Zvuk. Aulen. 1920. 1956—70.: H. Kreutzera.: Vaclav Anton. završio medicinski fakuhet. 1951. kompozitor i muzički pisac (Trento. Geschichte der Orgel und Klaviermusik.. scene della vita intima. Turopolje. talijanski kompozitor (krajem XIV st. Early History of the Organ. od 1963 nadalje.. God. Uređuje zbirku Corpus of Early Keyboard Music. Uz nastavnički rad djelovao je kao di-. // repertorio del piccolo violinista. Leipzig 1937. 1960 —61. ibid. 5 moteta i 5 višeglasnih svjetovnih esama (u arhivima i bibliotekama u Bologni.. ibid. Bes3 A PIACERE (tal. X. 59. — F. 2 sv. jednostavniji. — H. 1946—47. nokturno Si la noće hace escure za gudački orkestar. 1953 i Sandades i Veneziana (prema mu- . Malsorja. str. Schering-Festschrift. Folklori muzikor shaiptar. Besseler. 1936 emigrirao u SAD. 1947—50. 23. 14. solo-pjesme. 50. 1909. Ghisi. Član dječačkog katedralnog zbora u Christ Churchu u Oxfordu i Herefordu. sljedbenik je Ciconije. G. ANZOLETTI. Brahmsa za violinu i klavir. i944(XVizd. Faida. Hadleva. DJELA: violinski koncert. Militza o Serbia. Obrade rodnih napjeva. Mozart. a 1531 Consiliarius. 1950. Poesie musi^ali italiane dell'Ars nova fiorentina. 1902. Prema glavnim stilskim obilježjima A. — A. Mješoviti zborovi: suita Opojanja. Harvard Dictionary of Music. 1958. Opere: La fine di Mozart. 1937. LIT. Zvuk. kompozitor i muzički pisac (Skoplje. Davison. 1881 postao : redatelj opere i operete. ilajdjoni.). članci i kritike. Novo izdanje kodeksa obj. Bratstvo 'edinstvo i Ivan Filipović. svojim je radom mnogo pridonio lapredenju muzičkog školstva u Hrvatskoj. — SPISI: O muzičkom folkloru Kosova i Metohije. 1934. Apelov kodeks predstavlja veoma važan izvor za njemačku muziku XV st. DJELA. 1968. Rondeaux. 24 varijacije na temu J. 7 i 9. 1946. 1. 1911 proslavio je Dgodišnjicu umjetničkog rada i napustio pozornicu. Martial. 1947. C). — RASPRAVE I ČLANCI: Back's Kunst der Fuge. LIT. The Central Problem of Gregorian Chant. ballata. irski kompozitor. ass. Studirao matematiku u Bonnu. Cambridge. A. MGG. Kun.. A. 1914. nije samo sakupljač nego i pisac pojedinih dijelova kodeksa. Ćitelija. 1938. The Notation of Polyphonic Music. 1944. Isaac. primjenjuje u notaciji zamršene odnose prolacija proporcija i nekoliko tipova crvenih nota (color). ANTONELLUS DE CASERTA (Anthonello de Caserta). Grande studio di concerto za violinu i klavir i dr. The Notation of Polyphonic Music 900—1600. C. 11—12. I. A. Podijeljen je na 22 fascikla a sadrži 172 kompozicije. A. G. I. SPD Obilić. Angles. Moteti (dva iz 1422— . Early German Keyboard Music. 1914. od raznih autora (Adam von Fulda. Muzička počet-\a. 7. 1951. Speculum. The French Secular Music of the Late Fo irteenth Century. und beginnenden 15. 1942 (IV izd. Komponira dodekafoničku muziku. 1945. podrijetlom iz Walesa (Collinstown. Lorca). MW. 1947. God. — Objavio antologije i zbirke starije muzike: Musik aus friiher Zeit (2 sv. VI 1866 — Mesiano di Pavo. 1900 imenovan je nadredateljem. C. APEL. Neue Klaviermusik. Journal of the American Musicological Societv.: K. Kompozitor icionalnog smjera. — Isti. mjestimice u imitaciji i sa slobodni tenorom. Merkel. French Secular Music of the Late Fourteenth Century. 1938. —■ Klavirske kompozicije. Revue Belge de .ent pjevačkih društava Jeka (Samobor). 10. Gerber. R. Belfagor. —■ Kantata. 1956. 2. Davisonom). Speoilum. 1949. Božidar. io je i koralist u zagrebačkoj katedrali. rte d'Archivio per la storia Musicale. 1917. 1956. I95i—53. i već prijemljiv i za stvaranje mladoga Dufavja. 1957. LIT. Die Hvmnen des Apelschen Kodex. Imitation Canons on VHomme arme. RM. Mušica Disciplina. ibid. MQ. Die alte Klaviermusik. Na Muzičkoj akademiji u Zagre-1 studirao orgulje i diplomirao u teoretskonastavničkom odjelu. 1948. T. 1920 i Moto perpetuo sopra movimenti di scale.. Atti Academici dei Lincei. Dva \ra načina pjevanja kod šiptara u Crnoj Gori. 2 sonate za violinu i klavir.. Narodno pjevanje. oko 1470 — Leipzig. III 1907 —). Kosovska suita. Dunoiveau sur la musique francaise pour l'orgue au XVIe siecle. 1948. God. — poslije 1423). Leipzig 1904. Jahrhunderts (disertacija). koja je lihvarila francuski jezik i francuske forme. muziku Sio privatno u Skoplju i Beogradu. 1924. 1957. Riemann. 1938—42 predavao na Harvard University. — R. Strasbourgu. 1957. 1922. I. 1938. Od svjevnih pjesama samo je jedna talijanska 3-gl. 1961. a od 1950 do 1963 profesor je muzikologije na Indiana University u Bloomingtonu. Mass. 59 seler. Isprva je jevao manje partije u operama. Oko 1492 počeo sakupljati kompozicije. Sv. Accidentien und Tonalitat in den Musikdenkmdlern des 15. 1962—65. Gerber u Das Erbe Deutscher Musik. 4 sv. 1967. 1934. DJELA: Suvremena metoda pjevanja u pučkoj školi.) pripadaju gornjotalijanskom tipu što ga je utemeljio Johannes iconia. ibid. 1934.: H. KNJIGE: Die Fuge. Skenderbeu ngadhnimtar i dr. I 1929). Neue Quellen des 14.. — HT. Nikolaus Apel. 23. Pretpostavlja se da A. 1950. 1897. —■ Isti. M. av^pcorco? čovjek i cpaiv?] glas). Od 1956 muzički urednik Radio-Prištine. 1936. Glasnik muzeja Kosova i Metohija. 1948. ANTONIĆ. Un nuovo codice 11'Ars nova: il codice Lucchese. Fischera. Oxfordu. Uspavanka. 1917. U rukopisima u Modeni Vblioteca Estense. 1929.Musicologie. 1949. 1507 imenovan profesorom filozofije. 1960.. ibid. 1943—47 i Yerma(F. a zatim je prešao u dramu naupajući najviše u komičnom fahu. Ać. Stari ćalgadžijski !S. 1951. 1959. Koncertirao po Italiji i Austriji. rukopis T]\ — Codex Reina) sačuvano je njegovih 5 ballada. Opere: The Stoops to Conquer. Muzički oblici i narodni instrumenti šiptarskog naroda. APEL. 1938. 13. Specijalna metodika nastave muzike (rkp. 1889—1928 predavao violinu na Milanskom konzervatoriju. Muziku studirao kod P. VC'olf.). pripada »sljednjem razdoblju talijanske Ars nove. cenni biografici. pa ritmička >mpleksnost pojedinih glasova u njegovoj muzici često poprima izmjere čiste intelektualne igre. Irska. 1915. Offenbacha. 1959. LIT. 1964. — VOKALNA. kestralni dirigent i nastavnik u Prištini i Prizrenu. svoja zborska i orkestralna djela temelji na ementima albanske narodne muzike. The Partial Signatures in the Sources prior to 1450. Coronaro). Proučavao osobito srednjovjekovnu i renesansnu muziku. Bemerkungen zu den Organa von St.. 4. 1950 (sadrži transkripcije svih Antonellusovih Euvanih djela). 1958.— DRAMSKA. Apel. djelovao u Avignonu krajem XIV i početjm XV st. und 16. 1958. Imitation in the Thirteenth and Fourteenth Centuries. Early Spanish Music for Lute and Keyboard. A. Baleti: A Mirror for Witches. Bourdon und Fauxbourdon. PartisJ. -6 i 1951. Journal of the American Musicological Societv. 3 Šiptarske rapsodije. Die Tabulatur des Adam Ileborgh. ZFMW. XVIII—XIX. ibid. Sačuvana su 3 njegova misna ivka (2 Glorije. talijanski violinist. Pruska. The Earliest Polyphonic Composition and its Theoretical Background. Munche1. Metrički oblici šiptarskoj narodnoj muzici. Der Mensuralkodex des Magisters N. KMJB 1897. 1959. 1948 novao u Prizrenu prvu muzičku školu na Kosovu i bio njen rektor. G. Uz pedagoški. DJELA. Marco. Lorenc.. 1954. Leipzig 1950. 1969).. po volji) ~* A bene placito. The GregorianChant. 1961. 1952. de Angelis. Heinrich Finck. Festschrift H. La Gore. Miinchenu i Berlinu i istodobno privatno učio klavir kod L. Concertante zz klarinet. Osnovne karakteristike albanskog muzičkog klora Kosova. Sieni i Lučci). M. živio u Firenci. 3 i 7. sa T. Muzička vježbenica. Kah an erdhe keta partizan. ostale su imponirane prema francuskim uzorima u obliku rondeaua (3) virelaija (1). — KOMORNA: dva gudačka kvarteta. J. koncert za klavir. 10 i irodno stvaralaštvo.). fantazija Normandy. Paulus de Rhoda i dr. — DRAMSKA. pretežno duhovne i u manjem broju svjetovne.). ibid. Jeta e 1949.Century Song. -> Ad libitum APIVOR. asovne pjesme (Kanga e nji majit. Giuseppe Tartini. I.

njegovu glavnom svetištu. Napisao je knjigu Ober die Helmholtz: von den Tonempfindungen (1863). Magnificat (4-gl. pa su neki otud zaključivali. passacaglia. zatim kod A. gotovo sve instrumente. Georg August Ignaz. Hoffmannove priče). — H. za razliku od dijatonskog polustepena (a — b) nazvanog limma (grč. Scirolija. uvijek jednaka glavnoj noti. Hans Erich. Giuseppe (zvan Sciroletto. sonata za vio lončelo i klavir. 1946. kad stoji pred tonom iz akorda. 1964. 1933. Kasnije se b. La Boheme). Među njima posebno se ističu: Euridika (Gluck. Orfej). F. Hans Erich Apostel. Variationen nach einer Kokoschka-Mappe. 1542. zbirka od 23 chansona (4-gl. Giulietta i Antonija (Offenbach. Rondo ritmico. IX 1816 — 14. A. DJELA: poema Augusteo za orkestar. Nikola Šubić Zrinjski) i Đula (Go tovac. Berga u Beču gdje od 1922 djeluje kao nastavnik. Konstruirao je akustičke aparate i harmonijume s ljestvicama čiste ugodbe. da je bio Josquinov učenik. Od 1949 članica Skopske opere u kojoj je ostvarila niz sopranskih uloga. 1545). violu i gitaru. 1964. pjesma sastavljena od nekoliko dijelova i posvećena bogu Apolonu. talijanski kompozitor i pijanist (Ri 1904 —). III. ako je a. ano^o^i]). je R. Juvem Teoretsko djelo L'arte del pedale nel pianoforte (2 sv. izvodi se kratki j na dobu.: J. V 1927 —). S velikim je uspjehe u Španjolskoj (1758). sopran (Tetovo. dugi predraz (nota cambiata. Vorschlag). stvaraju otf zraka. Nabucco). Kratki predraz koji se razlikuje od dugoga (od X dalje) po prekriženoj zastavici. Helmholtz. solo-pjesme. 1951. La Traviata). njemački muzičai 1. njem. i u suvremenim zbirkama.). II diapason. 1949—50. 'ATCOXXCOV). Nepripravljena zaostajalica u harmoniji (-*■ Zao APPOGGIO (tal. u službi madžarske kraljice Marije koja je stolovala u tom gradu. 16. Učio na Konzervatoriju u rodnom gradu (A. Komponi vokalnih djela. 1949. 22. La Musique aux Pays-Bas. Npr. — VOKALNA: kantata The Hollow Men (T. [U IflsH dobro Teškoća nastaje katkad kod ° ili I takta. 1951. Abigaile (Verdi. Jelena (Zajc. Pevanje učila kod Nine Kuneli i P. van Maldeghem (Tresor musical. Svoja je djela najčešće potpisivao samo imenom Benedictus i stoga su mnoge njegove kompozicije pripisivali drugim autorima (Benedictus Ducis. Sonatine: za flautu. Carmen). intrada za limene duhačke instrumente i udaraljke. APOLONOV NOMOS (grč. 1959. Limma je polustepen. 1958 (nova ver zija 1964). 1955. port de voix). 1951. pa time izazivaju komprimiranost zraka ispod Osjetno se a. koji prethodi (izvan takta) glavnom tonu. A. DJELA: tužaljka Musae J. 1962. bilježi se obično kao 1 Njegovu je vrijednost često teško odrediti. Cimarosa). Taranto. tj. 1964. Osnovnoj noti i. Plašt). sitnimIzvodi se kao obična zaostajalica na glavni dio dobe ili trajanju kojim je sitna nota zabilježena. Trakl). aecent. XIV. jer stari majs bili dosljedni u bilježenju. Kafer. 1929. Smijerš (VCerken van Josquin de Pres. pavanu i 11 chansona. Bruxelles 1867—88. I. 1951. Albrecht. SBIMG. NOVA IZD. za obou. J. Eslela marina za glas i gudački orkestar. I a. Hans Erich Apostel. . psalama i responzorija u rkp. Lorenz). Benedictus und Ducis Appenzeller. 1964 i za rog. vođa muza. Madame Butterfly). Aristofan. Veneciji (175?—60). A. zbor i orkestar. XV i XVIII) . gen. Margareta (Gounod. APPENZELLER (Appenzelders). zaštitnik pjesništva i muzike. Norma (Bellini). odrazuje u motornom dijelu vokalnog ins APPUNN. po Pitagori je a. Musette i Mirni (Puccini. ORKESTRALNA: koncert za klavir. 60 Shemen fiir Klavier. XeT(i[Aa). 1952. Olvmpia. Faust). Benedictus de Opittiis). nizozemski kompozitor iz XVI st. Pamina (Mozart. 1953. 1551 pratio je kraljicu na putu u Španjolsku. varijacije na Havdnovu temu. kai na teški dio dobe.: tužaljku. 28 brani di avviamento alla mušica moderna. oko 30 moteta. kitare i aulosa {Ilijada. veća. 1935 i 1956. Tito. Rilke). je napisao tužaljku prigodom smrti Josquina Des Presa. pjesme za glas i različite komorne instrumentalne sastave. a ne prije akorda: j 2. Taj rad doveo ga s istaknutim akustičkim stručnjacima (H. napisana. Široke stručne naobrazbe. Od 1783 b sopranist na dvoru u Napulju gdje je vodio i privatnv školu (njegov je učenik bio i D. franc. Kratki predraz izvodi se. strastvena. Kastrat. — KOMORNA: dva gudačka kvarteta. 1962. I 1888). appoggiature. z a klarinet. Od u Cagliariju kao direktor Konzervatorija te umjetničk koncertne poslovnice i kazališta. U staroj grčkoj književnosti i umjetnosti često prikazan kao pjevač i svirač lire. studija za flautu. Bartha. Georgetta (Puccini. koji se dobiva. 'ATC6XXO>VO. austrijski kompozitor. Pindar). 5 bagatela za duhački trio. G. kromatski polustepen (b — h). APPOGGIATURA. sv. S. pijanist i pedagog (Karlsruhe. VO^O? Apolonova himna). stičkim istraživanjima. prihvaća dodekafoničke principe. Morike.ovis ter maximi povodom smrti Josquina Des Presa. —■ D. Isprva komponira u duhu kasne romantike. Adina (Donizetti. Sonatina ritmica. 1954. God. 1545. Ispravna je izvedba u primjeru označena zvji b. 1939 (rev. Who was Benedictus. Wolfenbuttel 1930. X 1731 — 11. a služi obogaćenju melodijske linije. ako se od čiste kvarte (3 : 4) oduzmu dva cijela stepena (t : [t] 2 = ! T I ili 20 : 21). Schonberga. Ballatta. Bogdanova Kocka u Skoplju. Muziku studirao na Konzervatoriju u Ns Longo). Festliche Musik za duhački orkestar. pripada ostatak trajanja. U grčkoj mitologiji bog sunca. 1956. 6 epigrama za gudački kvartet. Na Pitijskim igrama u Delfima. kad se od cijelog stepena odbije limma. — KLAVIRSKA: sonata. koje čvršće ili slabije zbližene. Pjevanje učio u Napulju kod G. — W. usklađen čvrst pritisak glasnice. Oko sredine stoljeća dirigent dječačkoga zbora na dvoru u Bruxellesu. 1955. M. Eliot). motet Soneta Marta. Holderlin. suita Concise. Do 1860 bio je učitelj muzičke te ranja i pjevanja u Hanauu i Frankfurtu. Pavlina. K pjevač debitirao 1753 u Napulju. varijacije na 3 narodne pjesme. : E. Engel). APREA. 1937. 1962. E. G. a a. ciklus Kubiniana. 1927—37 direktor Talijanskog konzer Tunisu. Stuttgart 1767) i u mnogim talijanskim gradovima. tokata. obj. VII i VIII. a ne pred dobom. ? — ?). pjevač (Martina Franca. Benedictus. zatim do 1962 profesor klavira u Rimu. 1946). LIT. Izvodila se uz pratnju kitare (->■ Kitarodija) na različitim natjecanjima u staroj Grčkoj. Schonberga i A. tužaljku je obj. God. Adagio za veliki gudački orkestar. Sonata campestre za violinu i klavir. 1521 (obj. 1529—72. Cio-Cio-San (Puccini. Euripid. Dok je u suvremenoj muzičkoj praksi kromatski polustepen (24 : 25) manji od dijatonskog (15 : 16). Čarobna frula). Benedictus Appenzeller. LIT. DJELA.). Scirolino). a 1791 izdao je u Londonu školu pje Modem Italian Method of Singing (posljednje talija 1942) koja se upotrebljava još i danas. 28. Si. 1959). (2048 : 2187) nastaje. (Oudenarde. pod utjecajem A. zanosna interpretacija. appoggiarsi nasloniti se. pevačica. kasnije. 1928. APPASSIONATO (tal.: žici G. za 8-gl. van der Straeten. oko 40 chansona. u muzičkoj teoriji starih Grka. pjesme za glas i orkestar (H. 1945—50. 1957.60 APIVOR — APRILE pisali su je u starijoj praksi kao appoggiaturu. 1. 1934. Eshil. što je u stvari zaostajalica. Johst.). i onda. melodijski ukras od jednog ili više tonova. Barclay Squire. T. Fiinf osterreichische Miniaturen. Dvije su vrste appoggiatura: a. I 1901 —). Abenteuer einer Notenfeder. za fagot. Odiseja. Kleines Kammerkonzert za flautu. održavala su se i muzička natjecanja. Wien 1965. APOTOME (grč. — Ouartetto delle stagiott kvartet.).: loše Dinamički je a. MGG. predudar ili predraz (od tal. APLIKATURA -+ Prstomet APOLINIJSKI -> Dionizijski i apolinijski APOLON (grč. 1947—49. — VOKALNA: Reguiem (R. Canto za violončelo i k klavir: tokata. 1911—12. Donizettija). oslonac). 1958. violu i gitaru. misa (4-gL). od i izvodi se na početku dobe i s jednakom snagom kao i gla\ APOSTOLOVA BOGDANOVA. — H. APOSTEL. Kaufmann. Micaela (Bizet. Ero s onoga svijeta). npr. Zbog jasnoće harmonija APRILE. duhački kvartet. 1961. Ljubavni napitak). Violetta (Verdi.

A. Das ibsolute Gehor und seine Typen. c kao c. 1955. Granica između apsolutne i programne muzike nije oštra. oko 1770). a kvartne i kvintne tonove (kvintni krug) doživljava kao bliskije. već raspoznaju subjektivnu visinu. čist). zatim komponirao za talijanska kazališta niz opera seria. ARABESKA. IV. koncert. Untersuchungen iiber das absolute Gehor. Begidžanov. Archiv fiir Psychologie.). a da uz to čitav niz tonova ne raspoznaje). Vincija i L. nije gotovo nikad potpuno odvojena od vanmuzičkih pojmova. Wellek. APSOLUTNA MUZIKA (lat. — W. The Opera. bez ikakva pomagala i izvan konkretne muzičke :jeline. 1911 i FUMH noeoio BocmoKa. Prota-Giurleo. 1907. 1922. pojavljuje se najčešće već u 3. Das absolute Tonbewusstsein. Tonhohenbewusstsein und Intervallsinn. Zeitschrift fiir Psychologie. Vrativši se 1933 u Španjolsku istakao se izvedbama velikih zbornih djela. 1755 komponirao prvu operu na izvorni ruski libreto I4e<p~aji u FIpoKpuc koja je doživjela golem uspjeh i zadržala se na repertoaru do konca XVIII st. ibid. ARAKIŠVILI (Arakčev). Weinert.: A. 1934. Podučavao na College >f Music i na Lozvell Institute u Bostonu. Sdpione. 1729 debitirao kao operni kompozitor muzičkom komedijom u napuljskom dijalektu Lo Matremmonejo pe'vennetta. von Stanlin. 1919). kao najbliže slične tonove. zborovi. se istakao i kao organizator staleških organizacija. doživljava. 1948. 1913. Die deutsche Aesthetik der Gegenwart. Dukasa. AI. Stupanj sposobnosti i nepogrešivosti zavisi od razvitka i vježbe isto tako kao i kod tzv. D. Leipzig 1938. Musikpsvchologie. Jesiis. II (sa zborom). 1919. Osobite je uspjehe postigao kao član -> Zagrebačkog kvarteta s kojim je koncertirao po cijeloj Evropi. umjetničku karijeru započeo 1915 kao član opernog orkestra Hrvatskog narodnog kazališta. koje su u svojoj praksi i iskustvu naučene na različito udešene instrumente. da svira vrhom gudala. APTHORP. susjedne tonove. Priifung der Musikalitat. God. s. 1750. LIT. kulminira u A. fV m. ciklički (ili polarni tip) osjeća ovakve tonove kvalitativno suprotnima. Cber die beiden Arten des absoluten Gehors. 1888—90. Smisao je naziva figurativan: ornamentalne šare Istoka odražavaju se u ritmu i bizarnosti melodijske linije. Lea. J. Das absolute Gehor im Kindesalter. K'ellek.: J. 1735. npr. je autor prve gruzinske opere Cna3aHue 0 Uloma PycmaeeAU (1914) i prve gruzinske simfonije. koje tačnije čuju srednje tonove nego visoke i duboke i obrnuto. Lučio Vero. ovvero La Semiramide riconosciuta. 25. — G. Mitridate. Schumann. 24. nadalje postoje osobe. Archiv fiir die gesamte Psychologie. tražeći ia sačuva svoju autonomiju kojoj smisao leži u čistom kombiniranju tonova i oblika (F. 1737. a od 1925 solo-violist. LIT. \bsolute Musik. Weingartner). 1937). Njegova je muzika izrazito nacionalnog karaktera osobito po jasnoći ritma 0 osebujnosti melodike. Francesco. Das Dauergedachtnis fiir absolute Tonhohen. absolutus oslobođen. — L. about Music and Art in general (2 sv. Annales de la musique et des musiciens au XVIII e siecle. — J. IV 1902 —). Treba razlikovati pravi a. 13. Do Oktobarske revolucije veoma aktivno sudjelovao u muzičkom životu Moskve kao jedan od osnivača Narodnog konzervatorija (1905). te na Peabody Institute 1 Baltimoreu. sonata). tzv. simfonija. zatim na Harvard College u Bostonu J. 1731. Bellerofonte. Već oznake kao veselo. komična opera )Ku3Hb-padocmb. Sumarokov). Neue Psychologische Stimme. Od 1918 direktor Konzervatorija u Tbilisiju. — R. američki muzički pisac (Boiton. Dirigirao je u svim većim španjolskim gradovima. Od 1953 predaje na Konzervatoriju u Madridu. španjolski dirigent i kompozitor (Bilbao. C. Geneve 1948. Die Philosophie der Musik von Kant bis E. Kurth.APSOLUTAN SLUH — ARANY APSOLUTAN SLUH. — Oratorij Castilla (M.. 1755 (libreto: A. Ać. ARAJA. A PUNTO D'ARCO (tal. Te se polemike mogu svesti na iva oprečna mišljenja. Studirao u Dresdenu. 13. Dragutin. linearni tip. 2. time ujedno započinje rad ruske Dvorske opere. Rosenberga Ružica na školi HGZ-a u Zagrebu. 1951. Mainz 1948. 1879: Aiusicians and Music Lovers. VI 1709 — Bologna. Selection jrom his Letters and Writings. Geschichte ler Musik-Aesthetik. Alessandro nelle Indie. Moses. 9. K. oratorija i kantata. —• VOKALNA: oratorij 5.). Musikpsychologische Studien. AFMW. Eudossa incoronata. W. Često se a. Jancke. 1730. da raspoznaje. lle$aji u LlpoKpuc. diplomirao 1869. — H. osobe. kod kojeg nije razvijen potpuni iistem raspoznavanja tonova (osoba s takvim sluhom može npr. Gefiihl und Kunst (u djelu Phantasie ind Kunst). Nachrichten von der Musik in Russland. relativnog sluha. latz. 1948. // Finto Nino. Kratko vrijeme na-:tavnik klavira i harmonije na National College of Music. Wellek. A.. B. 78. potpuni neovisan. ARAMBARRI Y GARATE. Suprotstavljanje apsolutne muzike programnoj dugo je izazivalo polemike. 1920. a nisu vezani uz neke realne životne okolnosti. U Petrogradu je ostao do 1759 (ponovno se vratio na kratko vrijeme 1762). Musik-Aesthetik in ihren Hauptrichtungen. C-dur kao C-dur i slično. No to su apstraktni afekti i emocije. — C. — A. Paine. I. LIT. se ne može naučiti. X 1848 — Vevey. Machado) za sopran i orkestar. s. Uz istaknutu djelatnost u Zagre- . Kpa-mKuu ucmopunecKuu 0630P zpy3UHCKou My3UKu. čeznutljivo. 8 baskijskih pjesama (M. Das Spezifisch-Musikalische md die Frage nach dem Sinngehalt der Musik. 1874 —86 ia Nem England Conservatory u Bostonu. 1929. 1912. 1751. — Izdao zajedno sa J. Debussv i dr. — Andante za gudački kvartet. Serauky 3 Die nusikaljsche Nachahmungsasthetik im Zeitraum von 1600 bis 1800. Moskva 1953. ZIMG. gruzinski kompozitor i folklorist (Vladikavkaz. — A. s. Das absolute Tonbewusstsein. 1930. 1914 (1. /I. I kod apsolutnog sluha javljaju se u većoj ili manjoj mjeri pogreške u određivanju visine tonova. 18. Kantate: La Gara delVamore e dello zelo . : P. i 4. 1902. A. Musicisti napoletani in Russia nel' 700. — Gudački kvartet. iesto mnogo sigurnije raspoznati komorni ton ili neke druge tonove od apsolutnog slušača. Andrea Corsini. Abraham. odnosno afekte ili emocije. tužno. K. Ks. Poslije Oslobođenja djelovao neko vrijeme u Sarajevu kao violist opernog orkestra i gudačkog kvarteta. Švicarska. — Isti. — DRAMSKA. u svojoj biti (Schopenhauer). a 1888—1903 bio je muzički litičar u Boston Evening Transcript. — R. a možda i kod L. ORKESTRALNA. 1941. II 1913). Berenice. 19. 1929. Gebhardt. obilježavaju tarakter neke kompozicije. koje će interpretacija njome oživjeti. Leipzig 1734. 1930. Dmitrij Ignjatovič. A. Krueger. Filmska muzika. Tri simfonije: I. Moos. —■ A. A. Dmitrij Arakišvili. a predavao je i na Muzičkoj akademiji. 1745. le Flema te na Scole Normale de Musique kod P. — DRAMSKA: opera CKasanue 0 Ilfoma Pycmaeejiu. Muziku studirao na Konzervatoriju u Moskvi (1894— 1901). I. Mnogo je važniji i svakom muzičaru prijeko potreban -> relativan sluh. oko 80 solo-pjesama. prešućenom programu svih pretklasičnih i klasičnih djela. godini života i podvrgnut je zakonima razvitka. SBIMG. Past andPresent. U violini učenik V. Osnovao je Savez muzičara i bio pročelnik opernog orkestra HNK. ibid. MGG. balet. 1898. 1942 i III (sa zborom). O630P napodnou necuu BocmoHHou Fpy3uu. von Hartmann. pa se ne mogu prilagoditi na stvarnu apsolutnu visinu tonova. 1731. Auerbach. Na Konzervatoriju u Baselu učio dirigiranje (F. lami po sebi.: O. srodne. violist (Kaposvar. instrumentalna muzika bez programa ili programnog naslova (fuga. ali se može izvježbati do nekih granica. K'iora naglašava. Gatz: »Svaka je muzika autonomna apsolutna«. izuzetno prirođeno svojstvo sluha la prima i pamti apsolutnu visinu tonova. E. Prvo. Izdavao Programbooks boston-ikog simfonijskog orkestra 1892—1901. U toku svoje 24-godišnje intenzivne djelatnosti znatno je utjecao na muzički ukus ruskog dvora. 1951. Posljednje godine proveo u Bologni posvetivši se podučavanju. DJELA: četiri Impromptua i Elegija za orkestar.Champlinom Cyclopedia of Music and Musidans (3 knj. 1729. VVilliam Foster. Abraham i F. talijanski kompozitor (Napulj. Scheringovoj tezi o skri-? enom. — :.). da je štetno držati se striktno bilo kojeg od ovih ivaju pogleda na muzičku umjetnost: formalizam sužava mogućlosti apsolutne muzike. By the Way. 1940. VII 1899 — Zagreb. često žučljive i oštre. 1744. Napoli 1923. — F. Seleuco. — G. ARANY. 1920. Machado). 1755. 1901. Berlinu i Rimu. I 1964). Učio kod svoga djeda Pietra Aniella. — SPISI: Fpy3UHci<oe napodnoc My3UKanbHoe meopnecmeo. Od 1872 surađivao u časopisima The Atlantic \ionthly.—Klavirske kompozicije (7 kavkaskih plesova. Seashore. — M. 1910—n privatni učenik A. Gehorpsvchologie. 1934. — F. Artaserse. nije preduvjet za muzičku nadarenost. 1747. 1932. od parcijalnog. na vrhu gudala). LIT. Kobelt. Hindemith: »Svemu je zlu kriv Beethoven. 1738. iako je prilično siguran znak muzikalnosti. II 1873 — Tbilisi. gudački kvartet. I. a i reproducira (ne uvijek) tonove. odnosno s vanmuzičkim elementima. 1952. Opere: Lo Matremmonejo pe' vennetta. Sunday Courier i Traveller. DJELA. Revesz. God. akorde ili tonalitete. — U. Osoba s apsolutnim sluhom može. 1731. 1918—25 drugi koncertni majstor. pedagog i suradnik časopisa Mysbma u Mcu3Hb te gruzinskih novina Meepun. The Psychology of Musical Talent. Riemann. I. Amor prigioniero . Junon secourable Lucine i Urania vaticinante. 1932. 1930. kompozitor i direktor Talijanske operne družine. Studirao u Parizu kod P. 1916. prema kojemu svako muzičko djelo mora imati »program«. izv. dok drugi. Cleomene. MGG. 1926. — W. On je i muziku uveo borbu i patos. 1939. L'Asilo dellapacejLa Corona d' Alessandro Magno . Prema drugom se mišljenju muzika mora kloniti veze s poezijom li slikarstvom. Na brojnim putovanjima (1901—08) po Gruziji sabrao preko 500 gruzinskih narodnih pjesama. Boston 1919. Das Musikleben. dok uklapanje literarnih programa preazi njeno područje. divlje. Ciro riconosduto. Simpatije romantičkih pjesnika za poeziju Istoka nalaze tu svoju muzičku paralelu (R. — Obradbe narodnih pje sama. Utemeljitelj (1919) i dugogodišnji predsjednik Zagrebačke filharmonije. 1734. Revesz. 1736 postavio u carskom kazalištu svoju operu La Forza dell' amore e dell'odio — prvi veliki operni spektakl izveden u Rusiji. — 0. VIII 1953). 23. Propagirao je muziku engleskih kompozitora. M. Schdfke. takav su slučaj npr. Postoje različiti tipovi apsolutnih slušača: jedan. DJELA: sonata i capricci za čembalo. Lang). 1894. — H. Wiora. — Opera Viento Sur. naziv za kraću (obično klavirsku) kompoziciju. s. zasniva na pamćenju specifične boje koju imaju pojedini tonovi. 61 DJELA: Hector Berlioz. Grečaninova. a ja želim samo muzicirati«). — Kantate. uputa violinistu. La Forza delVamore e dell'odio. Krajnji ipsolutisti brane joj čak odražavanje emocija i afekata. 1735 angažiran u Petrogradu kao dvorski dirigent. Simfonijske pjesme FUMH OpMy3dy.

Francis. m. a izgrađivala se pod utjecajem Islama. 5. Melodije se monotono ponav ljaju od stiha do stiha. IX 1905 —). Predislamsko razdoblje. V 1966). izvodi iz posrednih izvora. harmoniju. Ovi osnovni ritmovi pojavljuju se u najstarijim oblicima arapske pjesme. Učenica J. filmska muzika. A. Predislamska ili tzv. 1947. Sirija. B. u zabavnoj muzici i jazzu naziv za instrumentalnu ili vokalnu preinaku ne kog djela.— DRAMSKA. . A. — Kantata Jjotceaaji~3dduH. Kozlovskim) i dr. Libanon. III 1966). Joachima. Maroko). solističko. Razvoj arapske muzike može se podijeliti u 5 razdoblja koja se uglavnom podudaraju s važnim događajima arapske opće povijesti. Debitirao 1904. m. Psalmodičko. Moskva 1964. Alžir. velikih osvajanja i širenja na Istok a. 1944 (sa. Od 1941 djelovao u Seattleu kao dirigent (do 1942) i violinist. Vaughan Williams posvetili su joj svoja djela za violinu. vuče korijene iz narodne muzike arapskih nomada predislamskog doba. Zaslužni umjetnik Ruske SFSR i Uzbečke SSR. Od 1936 živio u SAD gdje je do 1940 bio pročelnik odjela za violinu na Duquesne University u Pittsburgu. ritam i oblik) potrebama. Bartok. zatim kraće vrijeme profesor na Muzičkoj školi u Michiganu. II. staroarapska muzika nomada-beduina ima mnogo zajedničkog s hebrejskim ili staroegipatskim melizmatičkim oblicima. 1959. Francuskoj. Ko. priredili). mogućnostima i stilu soliste. Hubav) i na Visokoj muzičkoj školi u Berlinu (W. V. -> Turska muzika). Studirao na Muzičkoj akademiji u Budimpešti (J. se bačkom kvartetu i Zagrebačkoj filharmoniji u kojoj je djelovao do smrti. Zvuk. 1962. 30. DJELA. In memoriam. Jordanija. Budimpešta. A. II 1888 — Firenca. izuzev malobrojnih izvornih muzičkih primjera. ARAPOV. sestre. God. Libija. LIT. sovjetski kompozitor (Petrograd. ARANŽMAN (franc. Kao profesor Lenjingradskog konzervatorija odgojio niz uglednih kompozitora (J. LIT. madžarski violinist (Budimpešta. a. plosnat. dvostruko napeti ručni bubanj koji prati akcente govornog ritma. kasnije koncertirao u Njemačkoj. III 1893 — Seattle. U doba osnivanja dinastije Omejida. Holst je za njih napisao svoj koncert za dvije violine i orkestar. izrasla iz govornih akcenata. Balkašin. Od 1923 živjela u Londonu. 26. Madžarskoj i Italiji. 21. Tri simfonije: I. Hess. arranger urediti. 1964. Sve do novijih vremena a. zatim veliki bubanj tabl. Dragutin Arany.: A. neki srednjovjekovni teoretičari navode podjelu male terce na 6 različitih tonova. 1927—32 gostovala je u mnogim gradovima SAD. Hubava u Budimpešti. odnosno orkestralnog sastava za koji se piše. ORKESTRALNA. ARAPSKA MUZIKA obuhvaća muziku naroda arapskog jezičnog područja i islamskog kulturnog kruga na Prednjem Istoku (Saudijska Arabija.62 ARANY — ARAPSKA MUZIKA Razdoblje razvoja (od 662 do oko 830). Od instrumenata poznati su od davnine: duff {-> def). Opere: XodMca. Arapov. M. pa vrsta mandoline s dugim vratom i 2 žice -» tanbur i vrsta violine sa 2 žice i četvorouglastim ili kruškolikim rezonatorom -> rebab (ili rabab). Jefimov. Melodije imaju mali opseg i karakteristične mikrointervale.: M. G. N. A. Za razliku od ~* preradbe muzičkog djela koja nosi karakteristična obilježja obrađivača. Kenigsberg. CeododHuu Kumau. Koncert za violinu. Graf. XII 1962). ona je povezana s predislamskim narodnim pjesničkim oblicima koje su gajili putujući pjevači-pjesnici. melodijsko deklamiranje narodnih epova uz pratnju gudačkog instrumenta rebaba može se ubrojiti u primjere izvorne muzike Beduina. ARANYI.Perzijska muzika. J. njime se oponašaju koraci deve i konjski galop. Jelly (Budimpešta. Austriji. B. to su po predaji hidd i khabab. Irak) i u sjevernoj Africi (Egipat. 15. Marteau). prilagođuje sve elemente izvorne kompozicije (melodiju. 61. Červinski. 12. Ravel i R. pa se njezina povijest. Adila (udata Fachizi. H. Studirala kod J. a u širem smislu i muziku naroda novoperzijskog i turskog jezičnog područja koja se razvila u posebne dijalekte (->. od 1909 živjela u Londonu gdje je koncertirala solistički i zajedno sa sestrom. Boris Aleksandrov ič. poglavito iz muzičkih teoretskih djela i religijskih dokumenata. Debitirala u Beču 1909 i otada koncertirala po cijeloj Evropi. 1959 i III. se prenosila usmenom predajom. klasičnih oblika arap. 30. a sama muzika proučava se uglavnom u njezinu današnjem stanju. God. 1923—24 bio član Zagrebačkog kvarteta (prva violina). 1. 1964. poezije i u dodiru s muzičkim kulturama naroda koje je zahvatila islamska ekspanzija te je postala svojevrsnom sintezom raznorodnih muzičkih elemenata. ARANYI d'. Citovič. Tostoj. Nizozemskoj. m. HacpedduH. Černov). D. važnu funkciju ima u toj muzici ritam izveden iz govornog ritma. <[>pezam »nočeda«. četvorouglast. madžarske violinistice. 1. K. 1943. Tunis. V 1896 — Firenca. uspješno se bavio i muzičkom pedagogijom na srednjoj školi Muzičke akademije u Zagrebu.

pjevač. drugog thaqila). drugi thaqil (svaki sa po 16 doba) i mdkhiiri. koji se od Zapada prei oplođuju i križaju. gdje su muzika i likovne umjetnosti velik procvat. 1 hazaj (po svoj prilici dvodjelni ritam marša). a od duhačkih. čisto metričke. Bagdad. ramal (2+! prvi thagil. N skom dvoru glasovita je bila obitelj muzičara al Mav. uglađenija. Njegov sin Ish 850). za vladavine Omejida. citra u obliku trapeza sa po 3 žice za pa već spomenuti tanbur. opsegom šira. Osvajanje zapadnih zema arapskoj muzici nove utjecaje. lutnjist i teoretičar. Već na početku ov< ističu se dva muzička središta — jedan u Bagdadu. melodijska se fraza oblikovala prema jedr i zatim ponavljala. Prvi put se formulira dotad 1 pojam muzičkog izražaja. U to doba su reproduktivni umjetnici često bi kompozitori. Muzika je doduše podvrgnuta poezije i Kur'ana. sistematizirao je ara zičku teoriju starije škole (u mnogome podudaranu s Eu i opisao njezinu praktičnu primjenu u 2 traktata: u melodiji i ritmu« i u »Velikoj knjizi pjesme«. Instrumentarij se također obogatio i prilagodio st napretku. Ibn Muhriz proširio je muzičku fra: stiha (po uzoru na perzijsku Rubayiu). vrsta obo( (ili zamr) i flauta — gesbah ili qhesbah (najčešće sa 9 rup struka flauta sa 5 rupa). je na čelu Ibrahim (742—804). bez ikakvih ukrasa. dulje od dotadašnje. otud potječe izraz naub. graditelji instrumenata i teoretici od prvih arapskih muzičkih teoretičara. tako je nastao oblil koji i danas postoji u arapskoj muzici. muzička središta bila su. U toku svečanosti i službenih prijema su nastupali jedan za drugim. i . perzijske i grčke muzike' umjetnički karakter.obogaćuje elementima sirijske. h novi tip lutnje ('ud aš-šabbut). ibn Mussayih je pjevački sistem i proširio opseg melodike preko oktav učenik Muslim ibn Muhriz razbio je okvire klasičnog stiha i time omogućio bogatiji razvoj muzičkih linija. Dam Abasida. arapskoj baladi građenoj u dugačkom nizu stihova jedna i strukture. također dvorski muzičar. počinje se razv dicionalni orijentalni stil. osobito proširenju ljestvice. vrsta harfe ili citre sa 12 ž kanun (qanun). se i ritmička građa ali novi se oblici prilagođuju zahtjev: rike. Na dvorovima kalifa muzika je postalf dio ceremonijala. suitu. nastaju originalna djela. izražajnija. pjevač i instrumentali: se pripisuje više od 900 kompozicija. ali nije više samo dopuna pjesničkor Prema suvremenim dokumentima težilo se za umjetnici kovanjem primarno muzičkih elemenata pa u to doba postaje bogatija. učitelji. Razdoblje širenja arapske kulture na Zapad (( konačne Rekonkviste 1492). koji je u muzici isprva značio izvodilački sastav a kasnij ziciju u obliku niza instrumentalnih (i vokalnih) stavak. Karakter star stiha sačuvale su do najnovijeg doba psalmodičke recitacij koje su jednostavne. Pokušaj sinteze različitih muzičkih nisu uspjeli zbog etničke raznolikosti. Najvažniji ir klasične arapske muzike postaje lutnja—'ud ili al-'ud 1 svoj prilici potekla od perzijskog barbata. ima 4 žice i t perzijskih imena barnm i zir a unutarnje arapskih matb lath i udešena je u kvartama: bamm mithlath bo mathna \\o Upotrebljava se i mi' zaf. Pojavljuju se profesionalni muzi osnivaju škole.il al awwal J jt i J i i J \ £ jt J \ Jl s v ar i j a nt om m dk hu r i a ! t h aa j l al t h đ ni J J i J j ' J J Cordobi — gdje se razvijaju različito usmjerene škole. koja služi i za pratnju pjevač. pojedine su vrste razdijeljene prema 4 temeljna 1 h a z a j n 7 / 1 | r a m a l J i J J J i J i \ al thaq. Ibrahim Mansur Zalzal (?—791).

Zirvab je proširio opseg lutnje dodavši joj petu žicu hadd i izgradio vlastiti muzički sistem koji je izložio u 24 nauba. kod Arapa se nalaze 1a oba kraja tako da najveći interval dolazi u sredini tetrakorda povećana sekunda). XI st. enciklopedisti i teoretičari muzike — Alkindi oko 790 — oko 873). odnosno karakterističnih melodijkih tipova koji kompozitoru služe za uobličavanje. m. uprotno od Grka. karakteristična za današnju orijentalnu muziku naroda 'rednjeg istoka (primjer u modernoj notaciji): 63 SVIRAČ KRATKE OBOE. ibn Sina. a Tetuan i Fez blizi su stilski nekadašnjim središtima u Valenciji i Granadi. Po tome. nabraja 16 tonskih rodova (7 jakih i 9 slabih). Njegovao ga je i proširio pučki pjesnik i trubadur ibn-Guzman (XII st. narodske slojeve dok je na Istoku muziciranje uglavnom privilegij dvorske elite. Sam narod usvaja saracenske pjesme tako da crkvene vlasti najzad moraju intervenirati (koncil u Valladolidu). stvaraju se sve izrazitije raznolični muzički dijalekti (egipatski. Abu Bakr al-Hassar. gotovo redovito su dijelile tri nepomične prečlice iz kojih su proizlazile »pitagorejske« vrijednosti velikog cijelog ona. koji se sastoje od nizanja ritmičkih motiva u duge periode dor). Abu al Hossen Ali ben al-Hamra (Granada). Prvotno su a bile narodne melodije koje su u toku vremena tipizirane. Villoteau otkrio je u toku svojih straživanja 1428 vrsta arapskih ljestvica. materijalna ljestvica na utnji sadržavala više od 25 stupnjeva u oktavi. a sama a. Izvještaji o Rekonkvisti i suvremene kronike govore o muzičkim priredbama na kojima sudjeluju kršćani. ritmički lačini i instrumenti. svakom rimovanom stihu odgovara druga melodijska fraza. čiste kvarte i oktave sa dijatonskim ni-:om od sedam tonova koji je bio i ostao temeljem umjetničke nuzike Prednjeg Istoka. oko 800). Različite sisteme jestvica ili tonskih rodova izgrađivali su i arapski teoretičari ta osnovi tetrakorda. Pored vlastite teorije ritmičkih modela izgradili su arapski rednjovjekovni teoretičari (Alkindi.) U pogledu ritma arapska se teorija bitno razlikuje od zapadijačke. prema pravilima koja je postavio Zirvab«. njezine su prazne žice bilo ugođene u tetrakordima a onski je opseg obuhvaćao 2 oktave antičkog systema teleion. Tako su pod utjecajem španjolske pučke refrenske pje sme nastali novi strofni oblici arapske lirike: muvešah i zajal koji su slični renesansnoj odi ili baladi. -ice na hvataljki. Osim Cordobe značajna su žarišta zapadnoarapske muzike Granada. Karakteristično je da je u osvojenim španjolskim krajevima muzički život obuhvatio šire. dvorski žongleri. ujedno kompozitor i muzički teoretičar Avempace (ibn Badžah. Taj se preokret najjasnije igleda u kromatskom tonskom rodu.). u užem smislu zapravo stagnira. Nakis i Kiami-natik. Razvio se novi stil tzv. ljestvicu smatrali uzlaznom linijom. temeljni ton svakog pojedinog i odeđeni broj tipičnih melodijskih pomaka. U afričkim provincijama isprepletali su se sve do prve Rekonkviste utjecaji s Istoka (osobito iz Sirije i Iraka) i sa Zapada. protjerani Arapi osnivaju u berberskoj Africi kulturne centre u koje presađuju umjetničke tradicije andaluzijskih gradova. teoreti-:ar i pedagog. (G. nadalje. Najveći broj pomičnih prečnica usreće se kod Alfarabija. njegovali su ga prvenstveno dvorski pjesnici virtuozi (pronalazak se pripisuje 'Obadu al-Quazzazu iz XI st. Od teoretskih djela toga razdoblja zanimljiva je manja rasprava nepoznatog autora — »Poznavanje 8 tonova« — koja sadrži jedini do danas poznati pokušaj notacije arapske muzike: znakovi arapskog pisma raspoređeni su prema grčkom alfabetu (slovčana notacija). to su npr. orkestralna predigra Pesref i melizmatičke pjesme Semai. oko 1090— 1138). španjolska. Polazeći od »savršenog sistema« Alfarabi je razvrstao iestvice u dvije grupe tonskih rodova: jake (dijatonske) i slabe kromatske i enharmonske) sa po 6 različitih vrsta u svakoj grupi. 980—1037) — znanstveno obuhvatili tekovine slamske kulture. klasičnog tila i slobodnija škola nezavisnih. Jnutar grupe »jakih« tonaliteta nalazi se dijatonska »ptolemejska« iestvica. Njegova metoda pjevanja i raspored tih nauba poznati su po opisu al-Maqqaria: »U Andaluziji koncert počinje nashidom (recitativ). četvrttonske pa i manje vrijednosti. kada je vlast nad islamskim svijetom prešla u ruke turskih sultana. razvoj arapske muzike nije više posve jedinstven. pučka je varijanta muvešaha u andaluzijskom dijalektu. obraduju vrste ljestvica. čija je tzv. karakteristično je međutim da su Arapi. intervali ih tonaliteta mogu se razdijeliti na tri različita načina. turski. Tragovi Zirvabove škole naziru se u sjevernoafričkom području još i u XIV st. Razvijaju se četiri muzička dijalekta čije varijante odaju podrijetlo: tuniska je škola pod utjecajem seviljske. Za velikih kršćanskih osvajanja. Valencija i Sevilla koja je ujedno središte gradnje muzičkih instrumenata. An-'aluzijske škole koju je utemeljio u Cordobi Ziryab (Abu'lHasan ili ibn Xafi. m. znameniti pjevač. (X): — 1 KOMA Avicena. srednjovjekovne arapske muzike Perzijanac Safi I Din (1230—1294) klasificirao je i prvi put imenovao 12 maqama 6 avazata (sekundarnih melodijskih tipova).ARAPSKA MUZIKA Bagdadu javlja se pored predstavnika tradicionalnog. Fragment s kovčežića od slonove kosti. Od XVI st. Uzori su im bili grčki filozofi pa i u teorijskoj istematizaciji muzike usvajaju osnove grčkog sistema prilagođuući ih arapskoj muzici. zatim istematizirane i svedene u okvire određenih ljestvica. koji se po svemu sudeći oslanja na Ptolemejevu eoriju. Razdoblje stagnacije. Visinu tonova i njihove međusobne odnose zračunavali su i utvrđivali arapski teoretičari pomoću lutnje (ili anbura). U tim gradovima djeluje čitav niz istaknutih arapskih muzičara i teoretičara: Ibn Kharia i Ibn Zai al-Haddad (Valencija). Zatim slijedi polagani dio i priredba završava sa dva poletna stavka. Zajal. što je losve izmjenilo teoriju 0 tonskim rodovima. u osvojenoj Španjolskoj gdje e obogatila španjolskim elementima. male i velike terce. Velik procvat doživjela je a. Ali ben Jaahdar. perzijski). Avicena i dr. žice su se skraćivale dalje većim ili manjim jrojem pomičnih prečnica pa su se na taj način dobivale različite jolutonske. plesači i svirači uglavnom su Arapi. koji lotječu od staroarapskog hazaja. Jevreji i Saraceni. Posljednji veliki teoreičar klasične. jer metričko ritmički oblici arapske muzike nisu simerično naglašeni. arapska muzička djela sve više ustupaju mjesto novim oblicima mahom turskoga podrijetla. arapska je nuzika sačuvala do danas svoju specifičnost. A. kompozitor. U općoj teoriji o itmu arapski teoretičari dijele ritmove na »sastavljene«. a melodika je bogato ornamentirana. koji se pjeva u slobodno odabranom ritmu. tako da lastaje 48 kombinacija. već su zasnovani na slobodnom nizanju kraćih li duljih ritmičkih jedinica (aditivna ritmika). ugledajući se na muhamedanske knezove. kršćanski vladari uvode arapsku muziku u svoje palače. U ovom su razdoblju veliki irapski filozofi. odnosno »preinute«. Ta se pojava naziva »orijentalnom kromaikom«. umjetnost virtuoza-solista. U traktatu . što se oslanja na akcente govora. alžirska pod kordobskim utjecajem. Osim ovakvim ustaljenim brojem neponičnih prečnica. Abu Bakr Sabuni i Abu Bakr ben Sarim (Sevilla) te veliki filozof arapskog Zapada. Pulsiranje itmičkih figura ili perioda odvija se samostalno i prilično neovisno melodijskom obličju tako da se melodija i ritmički instrument esto križaju. Istodobno. Muvešah je bliži klasičnoj arapskoj metrici ramala.) čije su pjesme bile podjednako omiljene u Španjolskoj i zemljama Prednjeg istoka. a te često obuhvaćaju veći melodijski kompleks. Tradicionalna. maqam). islamska muzika dalje se širi u kršćanskoj Španjolskoj. Alfarabi (oko 870 — oko 950) i Avicena arap.) teoriju meDdijskih modela (arap. Glavna su luzička obilježja maqama. dok su kod Grka mali ntervali smješteni u donjem dijelu kvarte. Proučavaju se u prvome redu fizikalna vojstva tonova i intervala. a oktava je obulvaćala često 17 do 24 tona. Polazi se od najnanje ritmičke jedinice (kao antički chronos protos) koja se slaže 1 različite ritmičke figure (iga'at) prema metričkim modelima loetike. i na »rastavljene«. odnosno o položaju tepena u svakom pojedinom slučaju.

LIT. Kod muziciranja. Sachs. 1944 A. javljaju se pokušaji renesanse andaluzijskog stila. 2. 1000 makedonskih i nešto srpskih. IV 1911 —). pavane. Journal asiatique. 1878. —■ R. Arabic Musical Manuscripts in the Bodleiai London 1925. Živi u Švicarskoj. 6 stavaka obradio W. klavirska i orguljska djela. 9. a. Joachim). Glasgow 1938. melizmi. Thoinot (anagram pravog imena Jean Ta francuski muzički pisac (Dijon. L'orchesographie de Thoinot A Tresors des bibl. započela je i obnova arapske muzike. Pariš 1930—59. Bearsden 1940. m. U krugovima evropske avangarde postao je poznat svojim apstraktnim baletima DJELA: rapsodija za orkestar. glavno je obilježje oblikovanja princip slobodnog nizanja dijelova bez dinamičkih vrhunaca i bogato ornamentiranje na različite načine: vokalize. matassin i dr. Lachmann.). važan zboj opisa svih ondašnjih važnijih plesova (branle. Napisao traktat o plesovima svog doba Orches traite en forme de dialogue (Langres 1589). Die Musik der Araber. Mušica astratta per un balletto za 14 instrumei — Kantata Ruf za zbor i orkestar. — H. ARBATSKI (Arbatskv). MGG. gaillarde. 1951. Journal of the International Folk Musi 1952. Mary. izuzev nekih oblika heterofonije (bordunske i ostinatne forme). — B. neki pjevač npr. Chottin i H. Bari Thoinot's Francy. The Story of Dance h York 1947. —■ K.1 i druge folklorističke elemente. Le Rapports entre la musique orientale et occident: ne Egyptienne. Migrations and of Oriental Folk Instruments. sastavlja čudan mozaik reminiscencija povezujući u cjelinu egipatski taqsim. — O. The Road of the Music of Humanit the Tupan in the Central Balkans. s. Prije odlaska na . Studij kor dovršio je 1932 kod H. — A. polifonih i har monijskih elemenata nema. Sonn> Arbeau. — R. Kao dirigenti je u Italiji. ElHadž'Allal al-Batla (1729—57) iz Feza.— Isti. ZFMW. 1952. Caracteristiques de Fart vocal arabe au moyen age. — H. — Isti. Rabatu (Konzervatorij u suradnji s Institutom za domorodačku umjetnost). Mickmann. —■ . španjolski dirigenl nist (Madrid. — Komponirao je 8 simfo orkestralna. zatim predavai na konzervatoriju u Hamburgu i Madridu. Na temelju dosadašnjih istraživanja utvrđeno je da. 1880. Općenito se u arapskoj svjetovnoj i duhovnoj muzici današnjice može utvrditi podjela na zapadnjačku dijalektalnu grupu koja se nadovezuje na »andaluzijsku« tradiciju i na istočnjačku grupu kojoj su glavna središta Kairo i Carigrad. raznovrsnih tonaliteta: svaki tip melodije i svaka vrsta tonaliteta obuhvaća 8 tonova oktave. institut u Pragu (1942) sabrao je veliki folklorni mater 3000 albanskih.: Orchćsographie obj. Ursprum Frage nach dem arabischen beziehungsweise maurischen Einfluss auf landische Musik des Mittelalters. XIV st. Studies in Orientj Instruments. Lon — R. — E. Od 1904 bio: gent te profesor Konzervatorija u Madridu. The Influence of Music: From Arabic Source 1926. Les Chansons mozarabes. Tetuanu i drugdje. Kairo 1888. — H. a ne mogu se niti notirati). Djelo je bo strirano slikama i notnim primjerima. 1935. Fonta. Hickmann. — Ibrahim bey Mustafa. Robson. Farmer. —■ C. The Religious Music of Išla: of the Royal Asiatic Society. I. What is Arabian Mu gow University Oriental Society. Musik. Die Volksmusik der Araber von Biskra und Umgebung.: O. U XVIII st. Jeruzalemu. ali su svi njegovi fonografski snimci prilikom bombardiranja Beograda. SSSR i SAD ' tirao je i kao član komornih sastava. Musik des Orients. Gevaert) i Berlinu (J. 1953. zajedničko je obilježje svih muzičkih dijalekta smisao za složene ritmove koji se izvode na raznovrsnim udaraljkama gotovo potpuno neovisno od melodije (d'Erlanger je uspio zabilježiti 110 vrsta ritmova. a osim njih postoje još mnoge varijante). Musik und Tanz. takva se lutnja još i danas upotrebljava u Alžiru i Maroku (kouitra). dar degli Arabi. (Die Tanze des XVI Jahrhunderts). Tel-j GOZBA UZ SVIRKU LUTNJE.: R. NOVA IZD. Farmer. de France. ali se ti tonovi mogu odabrati između 24 ljestvičnih stupnjeva (evropsko uho teško može razlikovati sve te tonove. London 1931. Grundlagen der antiken und orientalischen Musikkultur. La Mušica hispano-musulmana en Maruecos. G. — H. God. F. < . kao i zbog n koje se odnose na muziku. izvatke iz toga djela preveo na njemački A. Farmer. Kratko koncertni majstor Berlinske filharmonije. 1 A. brze pasaže. Kodalv). Enrique Fernandez. Recherches sur l'histoire de la gamme arabe. U to doba nastaju i neke neobične eklektičke tvorevine. Berlin 1933. Farmer. U liturgijskoj muzici također nije provedeno jedinstvo. Kusznir. karakteristična je sklonost improvizaciji. 1891—191 sor na Royal Cottege of Music u Londonu. Collangei sur la musique arabe. M. New York 1943. des intervalles dans la musique arabe. Farmer. Monasterio). Berg: LIT. komornim sastavima. — G. 1934. Osebujna tvorevina islamske duhovne muzike su molitvena za- ARATO. 1595). 27—28. XII 1863 — San Sebastian. usprkos nejedinstvenosti današnje arapske muzike. allemande. Švicarskoj. G. An Annotated Bibliography. 1948. koje razvrstava u slijed nauba. G. Land. Istvan. IV—VIII. Islamic Culture. gdje vodi folklornu zbirku biblioteke 1 DJELA: Stichproben aus den Volksmusikkulturen Sudosteuropa: einer Verzvertung der Elemente der ukrainischen Volksmusikkultur in aben Kunstmusik. Francuskoj. Possibilities of Crossing of the Modem Occidental Art . Najnovije doba. donosi i mnogo podataka o nim i kulturnim prilikama svoga vremena. Jury Arbatsky. — R L'Orientalisme musical et la musique arabe. Minijatura iz arapskog rukopisa Egipat. 1904—06. Actes du Viem International des Orientalistes. 1952. — H. Kieseioetter. Pesenti. Stern. Breslau 1929. G. M. P. Is European Musical Theory Indebted to the Arabs 1925. God. Belgiji. te pokretanja njezine obnove i pripremanja tla za razvoj koji bi se uskladio s razvojem evropske muzike. — X. God. ARBEAU. L: Arabe (6 sv. te svih klasičnih i neoklasičnih tradicionalnih pjesničkih oblika. moresca. II Muziku studirao u Budimpešti (Z. U okviru velikog pokreta za ponovnim oživljavanjem cjelokupne muhamedanske kulture i umjetnosti. ZFMW. To je prije svega pojava mikrointervala. The Minstrels of the golden Age of Islam. Larache 1941. I. srodnu klasičnoj naubi dil. I. 1933 bio je dirigent u Leskovcu i Sremskoj Miti 1935 zborovođa i orguljaš katoličke katedrale u Beograd živao je balkanski muzički folklor. The Sources t Music. Die altesten Tanzlehrbiicher. — Isti. 19 Ronzevalle.— -A. VI 19 ziku studirao u Madridu (J. G. Z. A. Un Traite de musique arabe moderne. — 5. — E. Muhamed ibn al-Hassan al-Hdik sastavlja zbirku azjala i tavasiha (novo ime za muvešah). — P. Palermo 1953. —■ R. Weltgesi Tanzes. Extraeuropean Music Cultures. Idelsohn. Anciei Musical Instruments. Gerson-Kiwi. na engles C. S tim u vezi osnovani su istraživački instituti u Kairu (Institut za orijentalnu muziku). ARBĆS. Leipzig 1842 N.64 ARAPSKA MUZIKA — ARBOS zivanja ('odan) mujezina s minareta. zatim primjena mnogobrojnih. se nalazi i tabulatura za lutnju ugodenu u kvintama. —A. Leipzig 1930. Terminologie arabe des instruments de Kairo 1947. koji se danas upotrebljavaju. 1889 1 majstor glasgowskog simfonijskog orkestra. Kur'an se danas čita na dva načina: u »oficijelnom« liturgijskom stilu koji se kreće između povišena govora i pjevanja (tzv. bogat melizmima. Canti sacri e profani. — H. Jurij (Yury). Leiden 1884. East and West. A History of Arabian Music to the XIIIth Century. Carigradu (u sklopu Konzervatorija). Milano 1931. trileri. u melodici se često susreće povećana sekunda. d'Erlanger. Bruxellesu (t temps. hr bugarskih zapisa). MGG. — H. 1930. 1951. zborovi. Sonner. kratki guturalni akcenti. Le Monde Oriental. Beaumont. ruski orgul. — Sonatina za violinu i klavir Ronda dei tempo. Michel. 1925. neznatnoj jačini zvuka i solističkoj prvenstveno vokalnoj ili instrumentalnoj izvedbi ili malim.). 1950. na kojemu je utvrđen program naučnog istraživanja i sakupljanja ostataka islamske muzike. 1948. kasnije u ] u Salzburgu. u Langresu. Farmer. 1 1943—44. Beyruth 1913. andaluzijski mavg. Ankari. L. — J. G. solo-pjesme. s melodijom koja slijedi svjetovne modele maqama. A. pozitor i muzikolog (Moskva. je u Pri torirao disertacijom Sviranje na tupanu u Makedoniji živi u Chicagu. dei Somali e dei Suaheli. MGG. Grabnera na Konzervatoriju u I God. u kojima se radi na sakupljanju i sistematizaciji materijala. Lachmai Cantillation and Song in the Išle of Djerba. SBIMG. Berlin 19 Shiloah. Po građi a. Die Maqamen der arabischen Musik. Musik and Letters.: R. — C. kantilacija slična silabičkim recitacijama psalama i lekcija) i u »koncertantnom« stilu koji je bliz svjetovnom umjetničkom pjevanju. 1519 — Langres. W. je monofona. 24. 1932 održan je međunarodni muzički kongres u Kairu. postoje odre đena karakteristična svojstva zajednička svim arapskim mu zičkim dijalektima. LIT. komponira naubu u tonalitetu istihldl (»izlazak mjeseca«). ± Rise of Music in the Ancient World. oblikovana poput si rapsodičnih uvoda (maval) svjetovnog pjevanja. Jerusalem 1940. Nettl. madžarski kompozitor (Zagreb. Schlesinger. 1951 . 15.

1237 .ARAPSKA MUZIKA VOJNIČKA MUZIKA. Bagdad. Minijatura iz rukopisa Haririjevih makama.

Minijatura iz engleske kronike Jeana de Waurina J XV st.BALET PLESNA SVEČANOST. .

2 kubanske suite. Luigi. AREL. 9 Pequetas piezas. 1882. Espinds Molto. 1944. U chansonima se A. Nordlingen 1935. Vito Trasuntino (clavemusicum omnitonum sa 31 tonom u oktavi. posebna vrsta čembala koji je izumio Nicola Vicentino da bi ostvario prirodnu ugodbu na instrumentu s tipkama. 1 knjiga moteta a 4. Arcadellt ou Monte?. PatfajAb. sonata za violinu i klavir.). u kompoziciji se zatim usavršavao kod P. — KOMORNA.. koncert za klavir i duhački orkestar. Torinu te u Habani. Komponirao je pretežno svjetovnu muziku. madrigale obj. 1938. N. klarinet i klavir. 1895. sonata za flautu. Čajkovskog. Fantasia concertante za flautu. Fena con la gionta di dodese canzoni francese & sei moteti novissimi. ARCILIUTO (tal. 1946. Revue Belge de Musicologie. 24. Lesure. — Udžbenici: KpaniKoe pyKosodcmeo KnpaKtnuHecKoMy ujyneHuw tapMonuu. 1943. 1907—08. est mort en 1568. Po značajkama svog stvaranja bliži je P. 1949. — A. ORKESTRALNA: simfonija. 1948. The Chansons of J. do 1654. 1943. V 1903). nizozemski kompozitor (oko 1500 ili 1514 — Pariz.: F. 1960). 1890. — CRKVENA: Missae tres cum 4 et 5 vocibus. dijatonske. poseban tip orgulja iz XVI st. — Kompozicije za klavir i orgulje. tj. III 1911 —). Klavir i kompoziciju studirao na Konzervatoriju u Montrealu. intermezzo za gudački orkestar.. njemački prijevod. 1914.. Trtptico de Santiago. solo-pjesme. Princeton 1949. — Kompozicije za klavir {Constructions. zborovi. koncert za kla vir.ARBOS — AREZZO DJELA: Noche de Arabia i Ausencia za orkestar. koncert za timpane. solo-pjesme i dr. Filmska muzika. (tal. gdje dobiva naslov regius musicus. Vicentino (Descrizione dell'arciorgano. 1947. 1961. Ballarda. AHTOH ApeHCKHH. 1953—61 na Univerzitetu u Oklahomi. Revue de Musicologie. 2. Wildea i dr. ORKESTRALNA. A. Fantasy on a Gromid. Arcadelt als Madrigalist (disertacija). 1606) i dr. Muzika za gudački kvartet. sabrani članci Zur Kunst Glucks. Instrumente slične archicembalu konstruirali su kasnije G. 1921. — A. 1900.). 1897 (najnovije izd. 2 gudačka trija. Ać. Zna se da je A. — W. ORKESTRALNA: dvije simfonije. DJELA. Erkin. klarinet i klavir. 1959. Parla). U kardinalovoj je pratnji dospio i na francuski dvor. 12. dirigent Komornog orkestra. osim toga izgradio je i jedan Arcfhjiorgano. ARCI.).. Koncert za 3 klavira. je zbog teškoća pri sviranju iščeznuo iz prakse već potkraj XVI st. A. God. motete obj. B. NOVA IZD. Koncert za gudački sekstet. 1910 i L'arbre enehante (Der Zauberbaum). a u misama i motetima provodi skroz imitaciju. simfonijske varijacije za violončelo. DJELA. I. obj. E. 1874. 1961. X 1568). 1944. Živ i raznolik ritam njegove muzike otkriva utjecaj kubanske narodne muzike. : Sh. velika lutnja sa dvije pužnice i dva niza žica. 1945. pa je 1913 osnovao i udruženje Gluckgemeinde. 1944. — KLAVIRSKA: tri sonate. 1947. U svojim djelima služi se povremeno i dodekafonijom. Jakob Arcadelt. — DRAMSKA. 1. — KOMORNA: četiri stavka za gudački kvartet. 6 sonata za 3 različita instrumenta. zatim u Rimu gdje je isprva pjevač (tenor) a od 1540 (ili 1539) do najkasnije 1552 dirigent Papinske kapele. Svoja ranija djela A. 1937—46. Passacaglia za gudače i udaraljke. 1946. are. više madrigala u talijanskim antologijskim zbirkama. 1963. 1932. VII 1861 — Terioki. sonatina za violinu i klavir. Canticum beatae Mariae Virginis. 1940 i 1942. are. ruski kompozitor. od tal. Kanada. C6opHuK 3adai (1000) ČA. R. Helm (Smith College Music Archives. Eitner. koncert za klavir. Opere: Cou na Bome. gudački kvintet. klarinet i gudače. Muz. arciliuto) ili neku osobitost u gradnji (archicembalo). 2 klavirska trija. Mušica de cdmara za sekstet. uz to i pravne nauke. solo-pjesme. LJbinuH. 1954 i 1957. Riemann). The Italian Madrigal. 3 suite. sonata za gitaru. ajoyful Overture. obou. 1951. U novije su doba instrumenti s tipkama za reprodukciju prirodne ugodbe uglavnom harmoniji. Anton Stepanovič.: R. približava stilu chanson mesure'e. sonata za violončelo i klavir. 1585). koncert za kla vir. Pet knjiga 4-gl. koncert za violinu. Napisao je autobiografiju My Reminiscences (1896). 1951. dulje vremena boravio u Italiji: najprije u Firenci (30-tih godina). 1893—94 (VI izd. — W. IV 1919 —). Glucka. pripada među rane majstore renesansnog madrigala: slog mu je redovito 4-glasan. El son za violinu. Jose. 1939 i dr. 1891. VII 1873 — Koln. klavirski trio. II 1906). — Orkestrirao više klavirskih kompozicija I. — DRAMSKA: baleti Hdnsel und Gretel. Mayer-Serra. obou. Čajkovskom nego skupini Petorice. DJELA: Gluck. varijacije za gudački orkestar na temu P. ARCHER. 1891 (V izd. Hindemitha i B. — J. a sudjelovao je i u pokretanju avangardnog udruženja Grupo de Renovacion Musical te u osnivanju Simfonijskog orkestra i Muzičke akademije u Habani na kojoj je od 1938 profesor kompozicije. Mušica za mali orke star. 1883 i 1889. arco gudalo). od 1951 muzički direktor Radio-Ankare. — Klavirske kompozicije. a isticanje gornjega glasa još je u vezi s frottolom. četrdeset izdanja. ARCIORGANO (tal. Concertino za klarinet i orkestar. Koln 1938. 1950). Piccinini 1623. 1884 i 1889—92). kanadski kompozitor i pijanist (Montreal. I. koncert za violinu. 1929. E. A. Završio studij na Konzervatoriju u Ankari (N. 11. Gostovao je u Beču. 1957. izraz melodiozan liričan a interpretacija teksta. Instrument je imao 125 tipaka. 1887. W. 1932. God. kvartet za flautu. God. 13. -> Archicembalo. LIT. Vercelli. Nastanio se zatim u Londonu gdje je bio dirigent na Talijanskoj operi i promenadnim koncertima u Covent Gardenu (1874—77). ORKESTRALNA: dvije simfonije. fantazija na ruske narodne pjesme za klavir. 25. Nastavnik muzičke teorije na konzervatorijima u Istanbulu i Ankari. Oktava je bila podijeljena na 31 ton. madrigala: I—IV. 1 motet i 29 madrigala obj. 1943. sonatina za violončelo i klavir. Nastojao oživjeti interes za umjetnost Chr. kasnije se približio neoklasicizmu. 1900). 1950—53 predavao na North Texas State College. 1879—82 studirao na Konzervatoriju u Petrogradu (K. Finska. Madrid 1942. 1952. Po stilu A. 1557 objavljene su mu 3 mise u Parizu a u naslo vu je tituliran dvorskim dirigentom kardinala Charlesa de Lorrainea. Johannsen. DJELA: VOKALNA. 1956). H. Konstruirao ju je A. kubanski kompozitor španjolskog podrijetla (Barcelona. 1943. a na drugome pratnja (bordun). ARCHET (archetto) -> Gudalo ARCHI. Carigradu i Dublinu. 1954. 1953 i 1961. Uincantatrice. Predaje i na Univerzitetu. Bio je dirigent u Vercelliju. IV 1913 —). — Ch. II. 1889—93 studirao muziku i muzikologiju u Kolnu i Wiesbadenu (H. enharmonski i kromatski). Učio na Milanskom konzervatoriju.). AREND.. Neobičnu je popularnost stekao upravo kao madrigalist: prva knjiga njegovih 4-glasnih madrigala doživjela je još za njegova života. Mexico 1947.. Meier (Das Chortnerk. 1890. — Kantate. Max. — Zarzuela Viaje al centro de la tierra. ARCHICEMBALO (tal. 194711949. Moskva 1966. 22. -> Teorba. Geschichte der musikalischen Temperatur. dva klavirska trija. DJELA. E. — Priredio izdanje Gluckovih komičnih opera Le recontre imprevue (Der Pilger von Mekka). Albeniza. vanredno poetična. 1950. 1941. 23. — Zborovi. Tanaka.: O. 1542. Jakob (Jacques). LIT. 1944. scenska muzika. 1945 i III. C. J. talijanski dirigent i kompozitor (Crescentino. I. 1903. 2 sonatine. uputa violinistu da svira gudalom.I npaKtnuuecKoio u3yueHUH zapMOHuu. Einstein. duhački kvintet. MFM. ARENSKI.ab u HaMannmu. Osthoff (Das Chormerk 54. 1948. — Burla de Don Pedro a caballo za zbor i orkestar. 1930). 3 Concerta grossa. K. Prema Van der Straetenu potječe vjerojatno iz Brug-gea ili Brabanta a drugi misle da mu je domovina Liege. VFMW. sonata za violinu i klavir. Tri simfonije: I. Balet Honb e Ezunme. c. koje je sagradio i opisao N. 1895—1901 bio je dirigent Carske pjevačke kapele u Petrogradu. odnosno da bi mogao izvoditi u tačnoj intonaciji tri antička tonska roda (dijatonski. VII 1822 — Hove kraj Brightona. Akses. 1561). 14. B. Pynoeodcmeo K u3yueMUHj <f>opM uucmpyMeumatibnou u eoKaAbtiou My3UKu (2 sv. 1936. Stekao je popularnost nizom plesnih pjesama (II Baccio. 1952.Koczirz. 1939. Bartoka u New Yorku. 1947. 1545. zborovi. Podaci o njegovu životu vrlo su oskudni. DJELA. Tri gudačka kvarteta: I. Petrogradu i Madridu te u Njemačkoj i u Americi. B. Compositores de America. 58). klavirski kvintet. LIT. V 1942). Studien im Gebiet der reinen Stimmung. — Pjesme. 1961. 1911. LIT. Surađuje u različitim stručnim časopisima i urednik je revije La Mušica. 1943—47. I. Školovao se možda kod Josquina Des Presa što također nije pouzdano utvrđeno. 1949. Violet. 1959. Klefisch. 1883 predavao harmoniju i kontrapunkt na moskovskom Konzervatoriju. ApeHCKHH. Triptico de Pinar del Rio. — Trois Pieces originales dans le genre espagnol za klavirski trio ■—■ Kompozicije za violinu. van Maldeghem (zbirka Tresor musicale. 7. van den Borren. 1557. 1956. ARCO (coll'arco. pijanist i dirigent (Novgorod. 1946. LIT. 1946. oko 120 francuskih chansona u zbirkama Le Roya. Jacob Archadelt. CoBeTCKafl My3biKa.1943 i III. Pisao muzičke kritike i eseje. insieme alcuni di C. Ać. koji je najčešće Petrarkin. AREZZO. kao kompozitor sljedbenik suvremenih muzičkih strujanja. 1894 i Ha. Praetorius). muzika za dramu Saloma O. Washington 1955. Schmidt-Gorg. — Balet Forma za zbor i orkestar. sonata za violončelo i klavir i dr. 1933. Komponirao je i tri opere te kraća instrumentalna djela. Upotrebljava se kad treba prekinuti izvođenje -> pizzicata. 1957. simfonijska pjesma The Nun. Britannia. uz imena starijih instrumenata znači ili velik oblik instrumenta (archiviola. Guido -> Guido d'Arezzo . Three Sketches. A. I. 1936. 3 ricercara.: V. Suosnivač Akademije za balet i narodne plesove u Istanbulu (sada u Ankari) i udruženja Helikon. 1945 i 1947. Na jednom nizu izvodi se melodija. Harmonije su mu čiste. ARCADELT 65 (Archađet. 1951 i Bremer Stadtmusikanten. Vicentino ga je opisao u svojemu djelu L'antica mušica ridotta alla moderna prattica (1555). I. a madrigal // bianco e dolce cigno postao je antologijsko djelo. turski kompozitor i pijanist (Istanbul. MGG. ARDĆVOL. arcato. Btilent. El meastro Arbos. Milanu. Attainganta i dr. F. Rimski-Korsakov). Đoni (sa 3 manuala). SBIMG. — Isti. 1954. Od 1930 živi u Habani. God. 1922 i 1934. Ondje je 1934 osnovao i do 1952 vodio komorni orkestar. God. Zur Geschichte des Luvthon' schen Klavizimbels. — Josi Ardevol. — KOMORNA: dva gudačka kvarteta. njemački muzikolog (Deutz na Rajni. ARDITI.). — KOMORNA: dva gudačka kvarteta. 1539 i V. Od 1962 profesor je teoretskih muzičkih predmeta na Univerzitetu u Alberti. je komponirao atonalno. posebice madrigale (više od 200) i francuske chansone (oko 120). 1944). u francuskim izvornicima Harcha-delt i Arcadet). K. 1544. građa polifonička mjestimice akordička. 1956. 1557. Dupont. 1944. Mušica y Musicos de Latino-America. Luvthon (Universalklavizymbel sa 18 tonova u oktavi. ali su rana Arcadeltova djela svakako inspirirana Josquinovim stilom.: 6 chansona. Pnmo libro di Madrigali a 3 v. 6 nizova raspoređenih vjerojatno na 2 manuala. tj. — F.

G. — K. Santander. Marta. Gilardo Gilardi (1889) piše pretežno orkestralna djela. I 1926. Ataulfo Argenta. Askenazea. —■ A. španjolska plesačica i koreograf (Buenos Aires. 1880 organizirao titi zbor. Fernandez Cid. koji svjesno gradi na elementima folklora. — H. a da kod toga ne prekidaj. technique et littera: instruments de musique des Orientaux. u kojoj se prvi put likovi iz naroda pojavljuju u argentinskom muzičko-scenskom djelu. 1933. truka svirala felaha (bila znata i starim Egipća sa dvije cilindrične cijevi su pričvršćene jedna uz gu. samo u nekim kompozicijama blizak argentinskom folkloru (»Sinfonia argentina«). Geneve 1956. već kao jedanaestgodišnja djevojčica nastupila u kraljevskoj operi u Madridu. Se Historia de la mušica argentina. d'Indvjev učenik i dirigent međunarodnog ugleda. Sigurnih npdat njegovu životu ima vrlo malo. Gavoly. Napisao broj crkvenih kompozicija (mise. Istakao se i kao zborovoda. God. Gulde. Od ostalih J. Bin Od 1945 član Sofijske opere.: B. novo izd. posebno crkvene. 1951). — J. Sonatina (Halffter). za izvođenje melodije. Schiuma. X 1846 — Prag. čembalist i orguljaš Domenico Zipoli. Počeci muzičke kulture u ovoj zemlji. Pariš 1931. tumači teoriju Guida Aretinskog. Južna Amerika) popularizirao djela suvremenih španjolskih kompozitora. kao i u drugim zemljama Južne Amerike. ruski di i kompozitor (Penza. Description historique. 1948 nastupom u opei ljubljen u tri naranče (Prokofjev) u milanskoj Scali stječe 1 narodnu reputaciju.: G. 5. LIT.). je prva nastojala razviti španjolski ples u klasičnom okviru. ranje. LIT. Napisao je. Juan Pedro Esnaola (1808—1878). razvija se u Argentini nacionalni muzički smjer. pijanist i utemeljitelj Muzičke akademije u Buenos Airesu (1822) i Juan Bautista Alberti (1810—1884). — C. 1888 — San Sebastian. Ponovno je gostovala u Parizu (Opera comigue) 1929 sa španjolskim baletima. kao koncertant debitirala već 1949 uz pi orkestra u Buenos Airesu. Aleksandar Andrejevič. što joj vorilo put u najveća sv muzička središta. Muziekgeschiedenis der Middeleen sv. Chansons populaires argentines.: H. — O. Toj generaciji pripada pijanist Ernesto Drangosch (1882— 1925). Buenos Aires ARGENTA (Maza). A. 19. tako u XVIII st. najizrazitiji je u komornim kompozicijama. Desna. U raspravi De Mušica. El Contrabandista (Espla). Fellerer) smatraju da je bio Bavarac iz Freisinga i tamo umro kao predstojnik (scholasticus) katedralne škole drugi (J. Scaramuzze. 23. Arpeo. Waesberghe) drže da je bio Francuz iz Orleai Belgijanac iz Liegea. — N. Od 1945 bio je stalni dirigent Simfonijskog orkestra u Madridu. književnik i kompozitor većinom klavirske muzike. a 1965 ni dunarodnom Chopinovor tjecanju u Varšavi. medu ostalim. Washington 1945. španjolski dirigent (Castro Urdiales. Rossinijev II barbiere di Siviglia. Felipe Brero (1884 —. dok je njegov brat Juan Jose Castro (1895—1968). II. — S. Pariš — C. — A. 1927 priređivala u Parizu u Theđtre des Champs-Elysees samostalne koncerte uz pratnju gitare i kastanjeta koje je svirala izvanredno virtuozno. On je jedan od najva predstavnika srednjovjekovne muzičke simbolike. La mušica popular argentina. V šesnaeste godine crkveni zborovoda. Mag i S. God. raspravlja o etičkim i estetskim vrijedne muzičke umjetnosti. Beitrage zur Musikgesch'chte Freisings. 1936). M. 9 simfonija i oko 150 klavirskih kompozicija. usavršavao se u Italiji kod A. Od argentinskih muzičara rođenih u ovom stoljeću najdarovitiji je i najugledniji Alberto Ginastera (1916). poi muziku i kozmos. Njegov opsežan repertoar obu preko 90 opera na originalnim jezicima od Don Giovannija (M .: J. lijt bordunsku pratnju. sv. Ataulfo. narodna opera »El Matrero«) i Floro Ugarte (1884). Član crkvenog pjevačkog zbora u rodnom gradu. Nakon velikih uspjeha u najvećim španjolskim kazalištima odlazila je od 1905 na duge turneje po Evropi i Južnoj Americi. ali se ne pritiskaju ni zu ni usnicama. Migne (Patrologia tatina. ističe se ma plastičnom interpreta muzičkog sadržaja. se gradi u tri veličine. XI 1913 — Los Molinos kraj Madrida. Merlinija i G. Mušica tradicional arg 1946. Na koncertnim turnejama po inozemstvu (Evropa. Smits van Waesberghe. XI 1924). Jedan od najradikalnijih suvremenih argentinskih kompozitora je Juan Carlos Paz (1897) koji je od neoklasicizma. U Argentini su u kasnijim stoljećima boravili i poznatiji evropski kompozitori. prešao k Schonbergovoj dodekafoniji. U svojim djelima sretno spaja vrlo razvijenu kompozicijsku tehniku s folklornim obilježjima (»Sinfonia Portena«. God. I 1958). Aretz-Thiele. MGG. organizator i utemeljitelj Konzervatorija u Buenos Airesu (1893). U generaciji rođenoj devedesetih godina zamjećuje se sve određenije napuštanje nacionalno-muzičkih smjernica. Rousselov učenik Carlos Lopez Buchardo (1881—1948) sjedinjuje impresionističke i folklorne elemente. ARGERICH. Danzas y canciones arge 1933. 1784. rekvijem). Villoteau. Šupljina ustiju služi kao spremište zraka ko raci dovode dišući kroz nos. U ruskom crkv pjevanju zamijenio dječačke glasove ženskima. 1826 izvodi se u Argentini prva opera. K. ARIBO SCHOLASTICUS (Arbeo. Montero Alonso. Dok je Constantino Gaito (1880—1945) najpoznatiji argentinski operni kompozitor. Učenica V. A. Rosario de Sa: 1908. Vida apasionada de Ataulfo Argenta. 1946 dobitnik prve nagrade ni dunarodnom natjecanju u Zenevi. S. pretežno neoklasik. preko atonalnosti i politonalnosti. LIT. Ona je najslavnija španjolska plesačica svoga vremena. Smits van Waesberghe (Corpus scriptorum de Mušica. bas (Sofija. Arbon. — J. VIII 1921 Isprva učio violinu. kompozitor i e: Rodolfo Arizaga (1926) i Mauricio Kagel (1931) koji živi u I i očituje poseban afinitet za aleatoriku i elektronsku muziki Središte kulturnog i muzičkog života zemlje već je 01 Buenos Aires sa svojim mnogobrojnim muzičkim ustano od kojih svjetski ugled uživa opera Teatro Colon. Sachs. autor klavirske i komorne muzike te pjesama. A. Nacionalnom pravcu ne pripada Jose Maria Castro (1892). jedan od prvih poznatih argentinskih kompozitora XIX st. Fellerer. teoretičar. zatim pjevanje kod bugarskog pjevai Brmbarova. muzički teoretičar iz XI st. J. najuspjelije su mu solo-pjesme. Prvi su mu predstavnici Francisco Hargreaves (1849—1900). Poslije toga pjeva na glavnim evrops sjevernoameričkim opernim pozornicama i na mnogim festh (Maggio musicale fiorentino). s jednostavnim jezičcem koso je urezan u cijevi.: De Mušica objavili su: M. Luis Gianneo (1897) je najpoznatiji po svojim orkestralnim djelima. pedagog. sa šest rupica. F. Kći roditelja plesača. U prvoj polovini stoljeća dominira u argentinskoj muzici talijanski utjecaj. Die Musikanschauung des Mittelalters und ilire Grun Halle 1905. Medu njima se najviše istaknuo isusovac Luis Berger (1588—1641) koji je propagirao sviranje na evropskim muzičkim instrumentima. Kasnije je studirao dirigiranje u Belgiji i Njemačkoj. Berlin 1913. 1941. Gerbert (Scriptores eccl 2. 21. G. Kod nja obje se svirale drže u ustima. ARGENTINSKA MUZIKA. — Isti. autor prve argentinske opere »Bijela mačka« (1877) i Arturo Berutti (1862— r 938). Slonimsky. 1949). 1957 osvojila prvu nagrai Busonijevom natjecanju u zanu i Ženevi. Madrid 1958. Real-Lexikon der Musikinstrumente. Tada se istakla u baletima Juerga (Batista). koji su udarali temelje muzičkoj nastavi i crkvenoj muzici. napisao ju je Blas Parera. Origines de la mušica argentina. Bord svirala može se produljiti jednim ili sa više nastavaka. Music of Latin Ai New York 1945 (III izd. bugarski pjevač. dirigent. učenik Pariškog konzervatorija. A.). N. — J. CL. VI 1941 —). U svojim djelima uspješno združuje značajke kasne romantike i argentinskog folklora. Description de l'Egvpte. Dalek je od nacionalnog smjera i Malipierov učenik Honorio Siccardi (1897). U drugoj polovini XIX st. 22. Triana (Albeniz) i naročito u baletu El amor brujo (de Falla). Chase. Miisicos argentinos contemporaneos. ARGENTINA (pravo ime Antonia Mercć y Luque). — G. Cabrebra. kompozitor opere »Pompa« (1897). Abert. Vega. I. Santander 1959. 1951. kome su podložna sva tri istaknuta muzičara toga razdoblja: Amancio Alcorta (1805— 1862). violinu i kompoziciju učio na Konzervatoriju u Madridu. ARGHUL (arap. napisanoj vjeri između 1068 i 1078. prilike za razvoj muzičke kulture postajale su sve povoljnije. 1844 J. argentinska pijanistica (Buenos . Tilburg 1936—42. Prema novijim istraživanjima (K. član razgranate obitelji muzičara. Umjetni vanredne tehničke spremi razitog smisla za modi: klavirskog zvuka. povezani su s radom misionara-redovnika. A. Pošto je Argentina 1813 postigla političku nezavisnost. A Guide oi America Music. je s la također i velik broj gi fonskih ploča.66 ARGENTA — ARIE ističu se Roberto Garda Morillo (1911). Plodnu i razgranatu aktivnost razvio je Alberto Williams (1862—1952). pijanist. »Concierto argentino«. Aharez. HUschen. LIT. P. NOVA IZD. Aribo. sv. ARGERICH ARHANGELSKI. Iste godine nastaje argentinska himna. Rafael. ARIE. Ai benediktinac. »Cantos del Tucuman« za sopran i mali instrumentalni sastav). 1931). 16. Ataulfo Argenta. s kojim je koncertirao po Evropi. klavir.

do Borisa Godunova (Musorgski). od Don Carlosa (Verd .

I barokna a. aria d'imitazione. U operi seria izgradila se arija da capo do pune formalne zrelosti. pištaljke i si. nastoje zamijeniti ariju oblicima koji će se bolje i elastičnije prilagoditi razvoju dramske radnje. U drugoj polovici XVIII st. jer ga nemaju sve arije. T ij T T '' Da Capo T' D' A. na kojoj se gradi čitav niz varijacija (J. je postala upravo anti-dramatska. se pojavljuje uz stariji madrigal i noviju kantatu. Konačna čista forma arije da capo javlja se poslije 1700. operi i francuskoj suiti XVII i XVIII . namijenjen je u operi osobama koje predstavljaju »višu« društvenu klasu. monodijskog solopjevačkog stila (G. više odgovaraju kraće melodioznije arije. ako se mimoiđu specifične težnje ne samo muzičkog baroka. pa je time i cijela forma elastičnija. ariette). vrlo često predstavljala odlomke koji su ispadali iz okvira dramske radnje i kočili njen razvoj. U okviru oblika da capo razvili su se pojedini tipovi arija različiti po svom karakteru i izrazu. aria di portamento polaganog tempa. Nicola d' -> D'Arienzo. Ghedinija. proširilo se u srednjem vijeku na pojmove: pojava. osnovna je shema te arije: ra T B A ARIGOT.francuskoj operi prije 1750 ariette je pjesma u briljan tnom koloraturnom stilu na talijanskom jeziku. u posljednjim djelima i Verdi). (-». air. počinje uvodom (prvi ritornello). takav simboličan prikaz emocionalnog stanja daje kompozitoru prilike. Stravinskog. Grandi. a. u djelima G. forma arije da capo nije isključila improvizaciju. U. arija u D-duru »Kraljice noći« u Mozartovoj Čarobnoj fruli). 1620. ARIETTA (tal. zatim aria concertata. Sve češća je dvodijelna dispozicija: poslije obligatnog recitativa najprije polagani. zakonomjernom i uravnoteženom obliku a. Frobergera. drugog nastupa instrumenata (drugi ritornello) pjevač razvija temu (a). aria od srednjovjekovno lat. Tu temu prihvaća zatim pjevač (a'). tuge. prvotno brzog tempa. Frescobaldija. naročito venecijanska opera obiluje veoma bogatom galerijom tipova iz puka. zaboravljajući pri tom čak i samu emociju. gigue. Značenje riječi a. courante. izraz je ljupkog. shema (lat. da se tekst ukazuje tek kao pretekst. Njena se uloga svodila na to. a izmjenjuje se s govornim dijalogom u fran cuskim muzičkim komedijama comedie a ariettes ili pieces d'ariettes. Tom vrlo raširenom praksom obilno su se koristili ne samo manji nego i najveći kompozitori toga vremena (Handel. Ferrari. u toku razvoja opere sve se više zaoštravala opreka između recitativa i arije (osobito u XVIII st. Likovi kao da ne izražavaju svoju strast nego strast uopće. što izbjegava strofni oblik i težište prebacuje više na posve muzičke kvalitete. ARIENZO. je ušla na početku XVI st. Istodobno se arijom počela nazivati i sama melodija (B. nego baroka uopće. a. umiljatog. A. Ovaj je dio na shemi zagrađen. Premda rođena u krilu muzičke drame. U prvim zbornicima novog. Peri.. Riemann). Uporedo sa svim tim utjecajima. razmatranjima. kojoj je pret- tra a'~j ra a . Aria i Air. Općenito.). Pachelbela i J. koji se često razlikuju i po tempu i po mjeri. krug njezine publike širi se i zahvata ponajviše građanske slojeve čijem ukusu. U toku XVI st.). pa i Bach. provansalski naziv za jednostavne duhačke instrumente (svirale. Da capo (ponavljanje prvog ^-odsjeka) nikad se ne ispisuje. ili se sasvim iz nje izdvaja u obliku koncertne arije. J. U Veneciji se napušta strogi humanistički ideal Firentinaca koji su operom željeli prvenstveno oživjeti starogrčki teatar. Instrumentalna a. čežnje. kao što su venecijanska forlana (preteča barkarole). engl. Kontrastni oblici komične i ozbiljne opere (opera buffa i opera seria) konačan su rezultat toga razvoja. je odnos riječi i tona najradikalnije riješila u korist muzike. Handelove siciliano-arije). u oblikovanju prevladava jaka tendencija za izgradnjom arije da capo. a. J. Ovaj dvodijelni oblik traje do preko polovine XIX st. largo namijenjena »teškim« raspoloženjima: boli. ljubomore) mogle bez ikakvih teškoća presaditi iz jedne opere u drugu. nio i siciliano. 1620. u muzičku terminologiju. U njegovim posljednjim djelima već se pojavljuje a. Poslije smrti Bacha i Handela javljaju se nove težnje. 1609. razvile su se i instrumentalne i plesne arije. odražava duh racionalizma i barokne reprezentativnosti. Taj je ostinatni bas odgovarao trajanju jedne strofe.. Opera se demokratizira. Arie). Goldbergvariationeri). taj značajan oblik baroknog muziciranja. kraćim arijama izražavaju osobe iz naroda. U melodici se opaža i utjecaj narodne pjesme.Air). virtuozna aria di bravura. razvila se osobito u francuskom dvorskom baletu. Drugo razdoblje u razvoju arije (1650—1750) karakterizira uglavnom izgradnja tipa arije da capo. ARIJA (tal. Pjevača stavlja pred maksimalne zadatke i u izražaju i u vokalnoj tehnici bel canta karakterističnoj za baroknu ariju. Tekst ima još jednu tipičnu crtu: afekt se poistovećuje s nekom prirodnom. od svih vokalnih oblika a. Varie musiche. suprotno od recitativa. koje su se pored glavnog vokalnog oblika održale sve do kraja XVIII st. 1951). a arije u molu imaju srednji dio u nekom srodnom duru. njem. prožeta herojskim. Treći. dcrjp zrak. franc. Razlikuje se od solo-pjesme po tome. pa i a. da se iživljava u tonskom slikanju tog simbola. dostojanstvena smirena izraza. 2. nalik na pjesmu. U tome novom značenju a. aria di mezzo carattere u tempu andante. nosilac pastoralnog. kasnije u XVIII st. a. Musiche varie. srednji dio (S) razvija se ili na srodnoj ili na novoj tematskoj građi. potvrđuje da je muzika u to doba postala toliko autonomna. s koloraturama. U njihovu melodiku sve jače prodiru plesni ritmovi. To prikazivanje lišeno je. na stavlja i izgrađuje oblik strofne arije na ostinatnom basu. Njezina se forma postepeno ustaljuje. kantate). dok se manje pretencioznim. 1633—41).ARIE — ARIJA suvremenih (svjetske praizvedbe opera Raskolnikoff A. oratorija. Stoga i svi reformatori opere (Gluck.st. pjevaču se dopušta. Sutermeistera. u kojemu instrumenti intoniraju glavnu temu (r a ). Zakonitost muzikalne forme provodi se na račun teksta. njome se označivala određena shema (model) strofne pjesme. Odsada se a. Castiglione. Meverbeer). U operama je bilo po 70 do 80 takvih »malih arija« zapravo dvodjelnih arietta. najvažniji tip. aria buffa. iz njega se kasnije razvio -> arioso. 67 hodnik Monteverdi. S. aera od grč. svega individualnog. vokalna kompozicija za solo glas i instrumentalnu (obično orkestralnu) pratnju. U oba slučaja kontrast se postiže i promjenom tonaliteta. Bach. Dvodjelna plesna arija. ponajviše iz talijanskih narodnih plesova. Drugi. gavotte). aria da chiesa. Ponešto drugačiju sliku pokazuje razvoj opere u Napulju. elementarnom pojavom. ponešto tugaljivog izraza (npr. Tek nakon ponovnog. zatim vilotta. posve protivno od težnja firentinske Camerate. koja se temelji na trodjelnom obliku tipa ABA (finale opere Incoronazione di Poppea). Pod utjecajem opere buffe. opraštanja. snažnim osjećajima. Ovaj seriozni tip arije. 1949 i The Rake's Progress I. Arie a una voće. način. to je jezgra prvog dijela (A). aria in-furiata i dr. Stoga su se pojedine arije (osvete. I tu vlada zakonitost: arije u duru donose odsjek B u paralelnom molu. je dala veliko bogatstvo izraza i istinskih umjetničkih vrijednosti. Nicola. Billy Budd F. u kojoj se iznad stalne basove melodije (basso ostinato) improvizirala uvijek nova melodija. kao što su osveta. mala arija. Gluck. obično brzog tempa. 1. U tom strogo simetričnom. ariette je solistička pjesma na francuskom jeziku. što je opsegom veća. No ako se izuzmu nastranosti (oko 1750 i 1850. a. No svaka kritika arije da capo nepravedna je i jednostrana. višedjelna. umjesto dugih recitativa. aria fugata. Nuove musiche. i . Wagner. a poslije u Veneciji (1640—1700) i Napulju (1700—1760). dobiva sve raznoličnije oblike. i poeziji diktirati i nametnuti svoje zakone. Cantade et arie a voće sola. Bacha zadržava prvotni oblik teme (modela). koja najprije cvate u Firenci. da je mogla. 1602. J. napušta svoj strogi oblik. aria cantabile u tempu adagio. Otuda ona često naivna »slikovitost« te muzike. B. u kojemu se sažima akcija drame. Pjesnički oblik (strofa) razbija se do te mjere. Instrumentalni uvod i međuigre (ritornello) pojavljuju se sve redovitije i sačinjavaju važan konstruktivni element arije. Drugi je tip složen poput canzone od dijelova. U operi. koje se očituju u konvencionalnosti bez duha i virtuoznosti bez sadržaja. Glavna se misao pojavljuje na početku dva puta: kao neka deviza (parola) otuda i naziv devizna arija (H. razvija uglavnom unutar opere. U ariju ulaze i melodijski i ritmički elementi stranih pučkih plesova. S. općenitog. koji čak prenosi ariju iz svjetovne sfere u duhovnu). sinonim modus). pa je a. Caccini.. Javlja se samostalno ili kao dio većih vokalno-instrumentalnih djela (opere. često isto što i pjesma ili cavatina. trijumf i si. 1948. je uglavnom izraz lirskih raspoloženja. samo što je sada njegov model kraći. 1528). koje se ni Bach nije htio odreći. ona se opet više prilagođuje zahtjevima drame. Hasse. namijenjena »prvim« pjevačima (prima donna i primo uomo). da ga slobodno interpretira. zatim brzi dio (npr. npr. dajući sadržaju sliku tipičnog. Prvi se oslanja na slobodni deklamatorski stil rane monodije. 2. da prikazuje efekte koji se pojavljuju kao posljedice neke dramatske situacije. Tako je dru štvena struktura našla svoj odraz u dvojakom tipu arije. obogaćen i koloraturama. bourree. franc. U ovoj prvoj razvojnoj fazi opažaju se tri tipa. Landi. Takvo shvaćanje prihvaćaju i pjesnici. zanemarujući pri tom često sam tekst. S. a i razvoja instrumentalne muzike. Iako prilično stroga. menuet. a i dvorskih (sarabande. međutim.

Bonn 1905. Kod tzv.)j vokalni odlomak. God. Pisac važnog djela Ilept ARISTOTEL. ti su dijelovi označeni raz cima 1/6. XVII. 1932. U prvoj knjizi govori o harm i ritmici. 1697—1703 kompozitor kraljice Sophije Charlotte u Berlinu i zatim na dvoru cara Josipa I u Beču (1706—11). Abdy Williams. ARISTOTEL (grč. zapjevao uz pratnju kitare i da bi se spasio. — H. with two Dis tions on Poetical and Musical Imitation. ARIOSO (tal. L. Javlja se u XVII st. Aristotle's Treatise on Poetry . Fleischer i W. biografska djela o sviračima aulosa i pjesnicima tragedima. E. 1704. XIX). A. De Aristidis Quintiliani doctrinae harmonicae for Duren 1870. — Isti. S. Posebna se pažnja poklanja instrumentalnoj pratnji. Vicentini. a da pri tom formalno-muzički principi ipak stupaju u pozadinu: izbjegavaju se zatvoreni i simetrični oblici.). 1937. Među mnogim primjerima osobito je karakteristična smrt Izolde iz njegove opere Tristan und Isolde.). M. De etico anticorum rhvthmorun ractere auctore Aristide Quintiliano (disertacija). Marquard. napadnut od mornara pljačkaša. koju preuzima njegov biograf Herodot (Historia. ublažujući tako jednostrano učenje Platoi Aristotelove misli. 1870. Halle 1881. Cambridge 1911. — G. o jedinstvu vremena. dobiva sve više karakter prokomponirane dramatske scene. Pripisuje mu se da je stvorio ditiramb odnosno da ga je razvio u umjetnički oblik. dali su savršene primjere ariosa (Lamento d'Arianna). a naročito C. Coriolano. LIT. Prir and Causes of the Art of Music.: ITepl UOUOLIOJC obj. 'Apic-retSTj? KoivtiAiavo. Iako je daljnji razvoj monodijskog pjevanja sve više naglašavao razliku između recitativa i arije. arije stretto (izraz se odnosi na briljantni. Vetter. Atys (L'inganno vinto della costanza). Dario. 1712 vratio se u samostan u Bologni.322). 1951. o mi nom slušanju. a javlja se i pod imenom recitativo accompagnato (za razliku od recitativo secco). . NOVA IZD. . 5. Provo đenjem jednog instrumentalnog motiva na slobodnom harmoničkom planu stvara se jedinstvena osnova za rapsodički. arija Leonore »Abscheulicher. 1708. lat. — C. Berlin 1961. Marquard. . 1891. — R.: Th. Die Harmonik des Aristoxenos. pojavljuje u vezi s tendencijama oko obnove baroknih oblika (R. Bartels. v( protkano mnogim filozofskim. Posen 1881. Nebuccodonosor. XI 1666 — Španjolska. — W. Jahrhundert (2 sv.625 do <. Flogel. grčki muzički teoretičar. Leipzig 1899. Der neue Aristoxenes von Oxyrhyncos. oko 1740). Na obalu ga je iznio na svojim leđima delfin koga je A. Geva J. Note d'Archivio. Kod utvrđivanja akust odnosa između žice. — M. D. Tivining. Scarlattija. 1868. I. 1695. Schafke. Em. kantate i pasije). Dardo.600). Attilio Ariosti in Berlin (disertacija). Aristidovo c kompilacija mnogih antičkih filozofskih i muzičko-teoretskil dova. — R. LIT. —■ G. Gla: 1934ARITMETIČKA PODJELA. Aber Lehre vom Ethos in der griechischen Musik. Goldschmidt. a ne suha računska konstrukcija starogrčkih akusti DJELA: Elementi harmonije. a u t o aritmetičkim i prirodoznanstvenim pitanjima. Pod tim imenom krije se vjerojatno engleski pisac traktata o menzuralnoj teoriji iz XII—XIII : Wolf misli da je to magister Lombert. studije 0 kompoziciji. Abert) smatraju jednin najvažnijih izvora za upoznavanje antičke muzičke estetike je A. Reulle. u sceni poslije večere). Jan u djelu Mušici scriptores g. Macran. 1902. ARISTID KVINTILIJAN (grč. na fi skom E. i njezinih dije aritmetičkom podjelom nazivala se u muzičkoj teoriji XV podjela žice na jednake dijelove. — C. Aristoxene de T. Jahn (Aristidis Quintiliani de mušica libri III. ponavljanja i si. I Wagnerov deklamatorski stil proizašao je iz ariosa. je R. et la musique de l'antiquite. Philo 1870. o instrumentima. Radegonda reina di Francia. Kod Wagnera nestaje arija kao zatvoren oblik. U tom obliku. 1727.. RMI. und 18. essai sur la musique. opravdava se dramskom radnjom (npr. Grei: 1866—67. Ariadne auf Naxos. Artaserse. Traviata. je na putovanju morem. na gradna pjesma Walthera u operi Die Meistersinger von Niirnberg). U ariosu se ostvaruju ideali izražajne deklamacije riječi u okviru i pomoću melodijske fraze. nije pisano isključivo s gledišta muzičke prakse. — VOKALNA. grčki filozof i mu teoretičar (Tarent. 1893. SBIMG. Učenik Platonov. a 1715—16 odlazi preko južne Njemačke u Pariz i London. La madre dei Maccabei. 1724. S. du« i »Wiewohl mein Herz in Tranen schwimmt«). Bonn 1863. 1883. nauke o etosu. koji je rođen 232. Wiegandt. — R. Leipzig 1816. Vetter. Chigiana. Cavalli. Za vladavine tiranina Periandera (oko ■<. 1724. uzeti su iz aleksandrijskog Katekizma iz II st. 1693. Seydel. Elementa doctrinae metricae. La fede ne'tradimenti. Pariš 1924. 1961—62. 1926. 2/6. Ksenofilov i Ai telov učenik. welch Dunkel hier«. 1910. — W. 1929. SBIMG. dajući iscrpan prikaz opće . na engleskom H. Njegov je dramatski talent najjače došao do izražaja u oratorijima. Arie. Stvaralački duh oblikuje u muzii djelu sintezu koju onaj koji djelo prima sukcesivno raščla naknadno doživljujući prvobitnu sintezu i kritički ispit njenu valjanost i uravnoteženost. de A kao izumitelja menzuralne notacije. The Rake's Progress). ARIOSTI. traži lje muzičkog djela u skladnom stapanju pojedinih njegovih dij< u čvrstu. Die pseudo-aristotelischen Probleme uber Musik. Le profezie di Eliseo nelV assedio di Samaria. Leipzig 1901—04.). Tischer. 1704. Aristoksenu je uho vrt sudac. 1871. Ca. I. Oratoriji: La passione. kao zvukovnog izvora. Aristotelovo i Aristokse naučavanje sa svojim gledištem. a. Ebert. The Aria in Opera Seria. arija Violette »Ah. Teuzzone. Fidelio. Meibom. Leipzig — Ch. ARISTOKSEN (grč. na francuskom Ch. i to uglavnom u fragmer (ponekad kao citati u djelima drugih autora). koga spominje i J. 1840) Westphal i F. Stumpf. Handel-Jahrbuch. 1936. 1899—1900. M. Wiirzburg 1940. Prema nekim podacima suvremenik je Plutarha. — H.: P. Hermann. završni dio arije). : H. De Aristoxeni Tarentini elementis harmonicis ( tacija). 1723. prema najnoi istraživanjima. Jan. Vetter. Six cantatas and six lessons za violu d'amore. — L. Die Tonleitern und Musiknoten der Griechen. Ariosti's Lessons for Viola d'amore. Berlin 18^ F. I. 1693—94 bio je orguljaš u Bologni. Studien zur Geschichte der italienischen Oper im 17. Leipzig I. MQ. Od njegovih muz radova sačuvao se samo malen broj. 1966. Aristoteles. — R. Zur Wissenschaf Lslehre von der Musik bei Platon um stoteles. 'APICTTOT£XT)<.585) živio na Korintu gdje su njegove ditirambe pjevali i recitirali maskirani korovi. 1725. 1727 i dr. Natalicia Musicologica. Uber das Verhaltnis des Martianus Capella zu Ar: Quintilianus. Deiters. F. — M. skočio s broda. — DRAMSKA. Rielle. Britten. Laloy. Attilio Ariosti. su M. harmonijske podjele duljine pojec dijelova žice naprama cijeloj žici stoje u odnosu 1/1. I. II. Cleveland 1937. ■<. kao sastavni dio talijanske opere i kantate a od po prilici 1700 nalazi se i u prote stantskoj crkvenoj muzici (J. U svojim spisima promatra muziku kao sas dio prirodnih nauka. Ne može se tačno ustanoviti kada je živio. slobodni stil pjevača. 1652 i na njemačkom P. NOVA IZD.300). Die Ari nische Rhvthmuslehre. ARION ('Apicov). F. kod Bacha. koji po svome stilu stoji između recitativa i arije. B. Studien zur Arientechnik in den Opern Handels. 1/2. L. 1562 i Meibom. Die etischgogische Wurdigung der Musik durch Plato und Aristoteles. 1652) i H. Tu se istakao kao solist na violi d'amore u Handelovoj operi Amadigi. / gloriosi presagi di Scipione Africano. u drugoj o etičkim i pedagoškim problemima. MC 1951.: Elemente harmonije objavili su u latinskom prijevoi Gogavino. Opere: Tirsi. II. MC 1951. Die antike Musik in der Beleuchtung durch Aristoteles. Fragment o ritmici objavili su na latinskom J. Ruelle. o Htetima. na njemačkom H. Robinson. 1696 dvorski muzičar u Mantovi. AI 1936. MGG. Richter. Melik und Rhvthmik des sischen Hellenentums (2 sv. v. U operi XX st. Music and Letters. Susemihl. 1789. 4/6. Walther. a. ■—■ D. nije nikada potpuno napušten. INSTRUMENTALNA: Divertimenti da camera za violinu i violončelo. Casimiri. F. U prvim Ariostijevim operama opažaju se utjecaji Lullvja. brzi. Aspects of the Aria in the Early Operas of Fr. a navodi ga i G. Aristides Quintilianus. B. Pariš 1904. VFMW. Ariosti. 1895. osobito sofističkim razmatran Drugu knjigu neki historičari (H. »La Passione« di Attilio Ariosti. Gluckova reforma opere vraća ariosu prvobitno značenje izražajnog deklamatorskog pjeva. F. V. na talijanskom Rios (2 sv. S. 1694. The Aristo] Theory of Musical Rhythm. s francuskim prijevodom obj.— H. 1899—1903). Die Ostinato-Technik in den Ghaconne. — H. Aristoxenus von Tarent. 1951. Frati. Freischiitz. grčki pjesnik i pjevač (živio oko *. Berlin W. Berlin 1902. koji su pod Aristotelovim imenom izlože nastavku istog djela (Problemata Sect. koji je umro 120.: Beethoven. u stilu ariosa komponirane su i partije Isusa (npr. 1705. Bach. fors' e lui« (finale I čina) — tipičan primjer tzv. 5. povezao Pitagorino. Vollgraff. The Rape of Lucretia. se da je godinama podučavao u Ateni. wo eilst du hin?« i arija Florestana »Gott. a prema drugim suvremenik novoplatoničara Porfirija. Feussner. LIT. Redovnik. služi često kao uvod u ariju (altovske arije u Matthauspassion. Abert. 1725—80. 1882^ mački prijevod obj. I. — D. U instrumentalnim djelima prevladava melodika. 6/6 (nazivnik ostaje isti. osnivač (335) pe tetičke škole. Le musicographe Aristide Quintilien. Proceedings of the Royal Musical Association. Le Tombeau stoxene. važne za poznavanje povijesti starogrčke zike. Počeci monodije. — Isti. 1701. Problemi. —■ L. — G. Platonovo. Ca. npr. 1954. (novo izd. Attilio Ariosti. bola ad doctrinae graecorum harmoniae historiam (disertacija). i vjerojatno u više dijelova. De fontibus rvthmicae Aristidis Quintiliani doctrinae. Amor tra nemici. Potječe s otoka Lezba.und Arien-Formen des 17. talijanski kompozitor (Bologna. oko *~ 350 — oko <. Kobenhavn 1962.). O njegovu životu ima malo sigurnih podataka. VFMW. 1706. Weber.). posvećena muzici općenito. Gerber. A. Verdi. 1696. 5/6. Farm svom djelu Al-Fdrdbi's Arabic-Latin Writings on Music. Westphal. a gdje se pak javlja. —■ B. Strauss. Walter. Monteverdi. Urbain. npr. MGG. Aristides Quintilianus). 1724.: G.68 ARIJA — ARITMETIČKA PODJELA \LO\><3tM. An Aristotelian Analysis of the Elements. DJELA. — L. LIT. Boyden. skupio je i objavio K. Bellermann. (Antique musicae res septem. C. Bononcini. Some Aspects of the Aria. 3/6. arija Agathe »Wie nahet mir der Schlummer«. često pretjerano sentimentalna. Bollert. Handela i talijanskih opernih kompozitora kojima je na čelu G. Šaran (2 sv. o tragičkom plesu. a u kasnijima A. »Du lieber Heiland. Elementi ritma. Schiuartz. Hjelmborg. 1700. MGG. Više kantata. zanio svojom pjesmom.). 'ApioTĆ^evo.flz (O muzici) u tri knjige. Stravinski. Prema legendi. Attilio. Vespasiano. Die aristotel: Musikprobleme. — J. grčki filozof (Sts 1- 384 — Chalsis. 1951. A. Ponovo je boravio u Londonu 1723—28 i tada je živo sudjelovao u sukobima između pristaša G. homogenu cjelinu. Vetter. A.: A. 23). 1883 i 1893. a br postaje sve veći). Jahrhunderts. Godefroy. — B. A. — F. Aristoxenos. 1947. A. Chr. LIT. opet se a. Lučio Vero. — H.

madrigale. 2 sonatine. oko 40 solo-pjesama. Svaki se modus sastoji od dva tetrakorda i pojavljuje se u uzlaznom i silaznom obliku. celestu. TerGevondjan koji su 1916 objavili zbornik gusanskih napjeva. opernih. Studirao na Nacionalnom konzervatoriju u Buenos Airesu. You Said It. Ekmaljan. I. G. Sonata breve za onde Martenot i klavir. 6 Divertimenti de Concert. 31 Instantanes za drvene duhače.) prima Armenija i kršćansku liturgiju. prvog armenskog vokalnog lirika. Medu ostalim sakupio je oko 1800 pjesama nastalih za Drugoga svjetskog rata u francuskom pokretu otpora. 1959. Taščjan dovršio je njegov rad na notiranju glavnih liturgijskih knjiga (1875 objavio je himnarij. 11. 1925—30 boravio je u New Yorku. Za Purcellovo udruženje priredio je 1899 i 1902 izdanje crkvenih djela toga majstora. 1931 i 1949 objavljen je zbornik S. Es. 1949 zbirka S. I. A. motete. Musiaue mćtaphonique za magnetofonsku vrpcu i orkestar. g 1) ili silazno (c1. muzike i elemenata glume. Passa-caglia op 14. A Historv of Popular Music in America. New York. Tigranjana (1879—1950). VIII 1944). Etnomuzikologija razvija se u Armeniji osobito živo nakon Ok tobarske revolucije. klavir i ksilofon. Najistaknutiji predstavnici suvremenog muzičkog stvaralaštva jesu: 5. Osniva se simfonijski orkestar. Ti modusi nemaju značaj ljestvice već su srodniji seriji odnosno nomosu. Spendijarova (1871—1928). Speath. 1948 . God. Godfrey Edvvard Pellevv. perzijskih i bizantskih utjecaja. ARLEN. — Opera Prometeo. A. de Falla . od 1955 živi u New Yorku. Bagdasar Dpir (1680—1763). za dvostruki gudački orkestar. armature. 1943—55 djelovao u Hollywoodu kao komzitor filmske muzike. A. Martenota. E. Ahverdjan. kompozitora simfonijskih. A. 1947. Armenski su napjevi dijatonski. a 1878 misal). 1947. ORKESTRALNA: koncert za klavir. Ono predočuje smjer kretanja melodije i mjestimično prikazuje uobičajene melodijske obrasce. 1954! Jamaica. f. 1. 15 vieux airs francais za 3 violine. Hačaturjan. Za evropsko uho čini se kao da je malko melankolično obojena. Sonetos de lo Peno za mezzosopran. 5 Esquisses i dr. reproduktivci i organizatori (T. 1956. Garcia Lorca). Korganov. a mol divisio arithmetica. ARMA. sonata za violinu. — Chansoni. solo-pjesme. značajna je djelatnost S. — Članci: Exegesis de la opera contemporanea en Viena . antheme i dr. Levonjan. autora prve armenske nacionalne realistične opere »Anuš« i A. američki kompozitor (Buffalo. 10. Melikjana. nagrađena 1939 >>Oscarom<0 i dr. ansambl narodnih pjesama i plesa. Dživani (1846—1909) i Šeram (1857—1936). Life begins at 8 : 40. Tada su bili nešto jači turski i orijentalni utjecaji. armatura). Njihova je umjetnost bila sinteza riječi. Wooldridgeom Studies in Modal Composition (Mušica Antiquata). koji se dobivaju na temelju aritmetičke podjele (C. Nakon Oktobarske revolucije sagrađeni su u Erevanu zgrada Državne opere i baleta te Konzervatorij. a nazivnik raste). je temelj arapsko-perzijske muzičke teorije. 15 . 3 divertimenta. koje se bilježe između muzičkog ključa i oznake za mjeru. to je pismo ipak ostalo dosta neprecizno i ne da se ni danas pouzdano dešifrirati. Čuhadžjan. romanski naslov za akcidentalije. ARKVVRIGHT. armatura oružje. Notacija armenskih crkvenih napjeva otežana je i radi nestalne intonacije. Izdao je i muzički katalog knjižnice Christ Church u Oxfordu (1915). 1964. Between the Devil and the Deep Blue Sea. Cijenjen osobito kao kompozitor orkestralne muzike i kantata. 16. Širiti (1827—57). ali je ono zadržalo i mnoge značajke armenske narodne muzike. Cantatas Humanos i Delires (na tekst H. Over the Rainbozc (iz filma čarobnjak iz Oza. 6/6 Aritmetička podjela: 5/6 4/6 Es Harmonijska podjela: 1/1 69 gudački kvartet. Komitas (1869—1935). madžarski pijanist. Newbury. 5. Bio je kraće vrijeme kazališni dirigent i zborovođa u Berlinu. i zadržalo ga do danas. sonatina za flautu. — Filmska muzika. 22. zatim arapska i konačno grčka muzička kultura. O. kompozitor i folklorist (Budimpešta. That Old Black Magic.). Paul (pravo ime Imre Weisshaus . pa se napjevi i nadalje prenose usmenom predajom. Melikjana (1882—1935). tj. Serenata op. izgrađeni na sustavu od osam modusa. 1950. — KOMORNA: koncert za gudački kvartet. a 1945 i 1949 sabrani na pjevi gusana. God. Serranillas deljaque op. Petite suite za ARMATURA (lat. 1952. ORKESTRALNA: Miisica za gudače. C. plesne i zabavne melodije: Get Happy . 1951—52. Temelje za proučavanje melodijskih i ritmičkih značajki armen skog crkvenog pjevanja postavio je S. G. p. dok su tonovi harmonijske podjele (C. 15. Sajat-Nova (1712—95). Uz narodnu se muziku vrlo rano javlja profesionalizam — u stvaralaštvu putujućih pjevača gusand ili ašuga. stalne povisilice i snizilice. Ter-Gevondjan. Lazara nedaleko Venecije (osnovan 1717). 1932.. muzičku karijeru započeo 1925 u New Yorku kao svirač i pjevač u noćnim lokalima i kompozitor zabavne muzike. Zatim se nastanio u Parizu gdje je 1940 osnovao Les loisirs musicaux de la jeunesse i neko vrijeme vodio na radio-stanici odjel za konkretnu muziku. Oko sredine XIX st. Rođolfo. engleski muzikolog (Nonvick. Krajem XVIII st. c'-e1-^1. G J 1/2 3/6 2/6 1/6 8 M. koji međutim nisu identični. 9 Eclogues. Tako u djelu lstituzioni harmoniche naziva dur divisio harmonica. G. 1950. Sin i učenik kantora sinagoge u Buffalu. Od 1949 predaje etnomuzikologiju na Pariškom univerzitetu. Harold (pravo ime Hyman Arluck). Izdavao važnu zbirku djela engleskih kompozitora XVII i XVIII st. St-Louis Woman. u armenskom samostanu u Beču i u Nacionalnoj biblio teci u Parizu. Objavio i studije Christopher Tye (1925) i Sources of Old English Songs (1929). Na Petrogradskom i Moskovskom konzervatoriju odgajali su se prvi armenski stručno obrazovani kompozitori (H. Melikjana (1881—1933) i R. lov. 1/5. E. rat ili obred. Blues in the Night. Ubrzo se razvija posebno liturgijsko pjevanje na staroarmenskom jeziku koje je svoj konačni oblik postiglo u XII st. 12. u kome je bilo sirijskih. IVs Only a Paper Moon. Kfenek i dr. Komitasa (1869—1935)1 folklorista i utemeljitelja armenske zborne muzike. ARIZAGA. 1957 i Free and Easy. — Balet Ani Couni za zbor a cappella. 1855—1905. Mušica para čine . 1865— 1934)U razdoblju oblikovanja nacionalnog armenskog muzičkog izraza na osnovi narodnoga stvaranja. c. usavršavao se u Parizu kod Nadie Boulanger. L. Umjetnost gusana i ašuga proučavali su H. A. g. obogaćenog rezultatima evropske muzičke kulture. balet Bailable Realđe la Impaciencia. gusanska se umjetnost ponovno širi u razdoblju od XVII do XIX stoljeća. House of Flowers. God. usvajaju armenski muzičari tekovine svjetske i ruske klasične muzike. a zajedno sa H. ali matematički analognih podjela dužine žice zasnovao je 1558 Zarlino svoju dualističku teoriju dur-tonaliteta i mol-tonaliteta.: S. G. 17 b. 1957. Međutim. Niz tonova. S kršćanstvom (III st. R. Arutjunjan. Na spajanju ovih dvaju suprotnih. tal. 1853—1902). VII 1926 —). Gusani su izvodili vlastite ili narodne pjesme. 1946—47. suita. Polydiaphonie. je istraživao muzički folklor razli čitih evropskih i američkih zemalja. Na Muzičkoj akademiji u Budimpešti učenik B. —■ KLAVIRSKA: sonata. varijacije za gudački orkestar. V. Suite de danses za flautu i gudače. argentinski kompozitor i muzički pisac (Buenos Aires. Stjepanjan . — Izdao nekoliko zbirki narodnih napjeva i Nouveau Dictionnaire de Musiaue (sa Y. 1930. V. Suosnivač je ustanove Ateneo Argentino de Cultura i Seminario de Jovenes Musicos Argentinos. 3 Epitaphes. Tienot). Musicali. LIT. Kun. — KOMORNA: Diverlimento op. istovetni s alikvotnim tonovima i sačinjavaju dur-trozvuk. — VOKALNA : kantate Martirio de Santa Olalla (tekst F. — Klavirske sonate. Happiness Is a Thing Called Joe . reformirao je Baba Hampartsum (umro 1838) armensku notaciju pokušavši tačnije odrediti značenje neumatskih simbola (ima ih 85). Ostavio 5 knjiga pjesama. Strawinsky . a na harmonijskoj podjeli počiva muzička teorija starih Grka. God. Stormy VPeather. 1/6 (brojnik ostaje isti. A. DJELA. komornih i vokalnih djela. Surađuje u većem broju argentinskih i stranih časopisa. D. srodnim ekfonetskoj notaciji. Suite za klarinet i fagot. Scherzo de Juguete op. DJELA. H. Na stvaranje tog crkvenog pjevanja utjecala je u po četku perzijska. sonatine i dr. The Old English Edition(2$ sv. Nakon plodnog srednjovjekovnog razdoblja. Bloomer Girl. a pratili su se na žicanim instrumentima saze i kemande. 1958 . A. I. Rimbauda). II 1905 —). Kara-Murza. G. 1946. sadržava masques. 1944. Egiazarjan. Bartoka. 1966. DJELA. slobodu arhitektonike te neobično bogatstvo metrike i ritmike. koncert za flautu i gudački orkestar. g. flautu. Komitasa. A. 1877 časoslov. violu i gitaru. 1940.ARITMETIČKA PODJELA — ARMENSKA MUZIKA 14. Hampartsumov učenik N. 1837—98) te muzički teoretičari i pedagozi {M. IV 1864 — Highclere. ARMENSKA MUZIKA sačuvala je u toku historije od tri tisućljeća svoje karakteristične crte: gipkost melodike. F) tvore mol-trozvuk. U tom su periodu najistaknutiji ašuzi Nagaš Ovnatan (1661—1722). Barhudarjan. c. X 1905 —). u Erevanu. New York 1948. Tarverdjan te 6". G. Melikjan i A. Aubry. Messiaena i G. Stepanjan. franc. istodobno i član Budimpeštanskog trija. udaraljke. 1909—13 bio je urednik muzikološkog mjesečnika The Musical Anliquary u Oxfordu u kome je objavio i niz vlastitih članaka o engleskoj dvorskoj muzici. U rodovskom je uređenju narodna armenska muzika tijesno povezana uz proizvodni proces. — Pet kantata. Dešifriranjem armenskih neuma dosada se najuspješnije bavio P. Bilježilo se posebnim neumatskim pismom. brojni zborski i komorni ansambli i muzičke škole. fluktuacije u visini tona i upotre be netemperiranih intervala. c. koncert za gudački kvartet i gudački orkestar. Rukopisi starih armenskih liturgijskih knjiga čuvaju se u samostanu sv. M. zborovi. 1962. H. 1889—1902. Školovao se u Etonu i Oxfordu. As.

ARMSTRONG. (3 sv. A rm en i s ch e M u s i k. / of popular Music in America. Under the Greenzvood Tree i Where the Bee Sucks). L. La Musique en Armenie. PJB. H. zabavljanje i šlageri. U to doba on postepeno napušta stil kolektivne improvizacije i postaje solist. Mel 1958. Agajan. MocKBa 1944. ApMHHCKan coBei-CKaH My3biKajibHaH Kyji&Typa. 1918. ARMSTRONG. New York 1943. — A. Sachs. — H. Panassie. — Zborovi. Erinnerungen an Armin. Babadžanjan. Macler. George Armin. 1918. Muzičkom kritikom i publicistikom bave se M. Carigrad 1914. Poladian. 6 Favourite Concertcs za orgulje ili čembalo ili klavir. DJELA. A. Goffin. bučni i veseli lučki grad u čijoj su četvrti Storywille svirali svi veterani prve generaL. LIT. u njegovom repertoaru središnje mjesto zauzimaju pjevanje. Atajan. Hissarlean. EpeBaH 1956. Iz siromašne crnačke obitelji (roditelji njegove majke bili su još robovi). 1935. \ Williams). VII 1900 — New York. Arnaut Daniel. Liturgijski napjevi (armenski). 16. sob — Evening Services. — M. F Komponirao je za londonska kazališta i za koncerte u V Gardens. Londonu. Das armenische Hvmn ar. A A. La Vita e le Opere del trovatore Arnoldo Halle 1883. 1934. K. MocKBa 1957. engleski kompozitor (I 12. ARMONIPIANO. naprava na klaviru koja omogućuje da se trajanje tona po volji produlji. 7 sonata za 2 violine i b. Zbog zasluga dobio 1958 nasl DJELA: klavirski kvintet. Speath. 15. de Bricqueville. dirigent i kompozitor Vojtech Hlavač (1849—1911). CoBeTCKan My3biKa. Dayan. Jazz. Biehle. Ks.). 1912. VII 1721 — Pariz. — L. Azam. W. Mypadnn. 1921. Njegovao je »hermetii trobar clus i stvorio posebni oblik strofe od 6 jedanaester stinu koju su oponašali mnogi provansalski i talijanski { a preuzeli su je i Dante i Petrarca. Basel 1953. Historija armenske notacije i biografije armenskih pjevača 1768—1909 (armenski). Armenian Music (disertacija). Šestina. SBIMG. Koiapnu. III 1778). — H. se stavlja u pogon pomoću tri posebna pedala. Kleines Stimmlexikon. — Isti. Bonpocbi HCTOPHH H TeopuH apMHHCKOii MOHO^HMeCKOH My3biKH. INSTRUMENTALNA: dvanaest uvertira (obj. Berkeley 1942. Un critique musical au siecle dernier. A. Kfenek. 1743. Altitalienische Gesangsmethoden auf Papier. — R. — L. Armenian Folk Songs. njemački pjevač i učitelj pjevanja (Braunschvveig. — 5. — R. K. Avignon 1881. S. — 5. Thomas Augustine. MGG. To je razdoblje -»■ svjinga. Tmpanoe. šarmom i sugestivnošću svoje ličnosti steka nanje cijeloga svijeta. ARNE. sin dirigenta Otta Herrmanna. A History of Jazz in America. — ■ I s ti . violinska sonata i dr. »unaire«. — P. H. — Isti. Kušnarjov. 27. u kl. Etude sur le rvthme. B. Od 176 samostana. 1946.70 ARMENSKA MUZIKA — ARNE cije muzičara jazza. Mušica Divina. My New Orleans (1951). glavnu pažnju posvećuje -> shomu. 1961. Holst.: E.). III 1710 — 5. Die Stimmkrise. Slawe.w^^^^^K^fm % ka važni su primjeri engles^^^^^^^^^mm '■ kog simfonijskog stila u sredini XVIII st. A. — A. Učio je violinu kod M. — R. East and West. 1939. Calcutta 1897. američki trubljač i pjevač (New Orleans. — R. 4. Revue de Musicologie. Tigranov i A. II 1963). Lettre sur la tnusique d Aionsieur le comte de Cayl Varietes literaires (sa J. Thou Winter Wind. 1929. — B. eseji u Leblond« Memoires pour servir a Vhistoire de la revolution operee dans la musique . DJELA: Reflexions sur la musique en general et sur la musiaue fn particulier. 1786. Danska. My3biKajibHaa KyjibTypa COK>3 HHX pecny6jiHK. »zvijezda«. — Posthumno obj. chevalier Gluck. 1951. L. IHaeepdnH. Paris 1917. — A. Kirchenmusik in Agypten. LIT. — D. Paris 1947. Objavio je knjigu us Swing thal Music (1936) i autobiografiju Satchmo.Arneove uvertire od 8 stava. Učio pjevanje u Kolnu (A. Ziirich 1960. MacCharty. gdje je u školskom orkestru ubrzo zauzeo mjesto prvoga kornetiste.). — Is ti D ie armenis che Messe und ih re Mus ik. JleHHHrpafl 1958. EpeBaH 1958. 10. 8. LIT. Louis Armstrong. Glucka. Z. maske. Exeteru (1928—33 katedralni orguljaš). New York 1948. Od 1925 izdavao mjesečnik Der Stimmvjart. 9—10. XII 1784). Paris 1889. Muzičke temelje dobio u odgojnom domu u New Orleansu (1913). Wellesz. — E. 1936. a usavršili su ga talijanski graditelji instrumenata Ricordi i Finzi.. MocKBa 1956. Gasparjan. šareni. pantomime. — E. I. ApMHHCKan HapoflHa« My3biKa. Leipzig i Wien 1896. 1931. stvarao između 1180—1200. VII 1971). The Story of Louis Armstrong. 6. BTOpOH C 6 OPHHK cTaTeft. 1 9 4 7 . 2. razdoblju trubadurske umjetnosti. ApMHHcKaH CCP. Les Chants liturgiques de l'eglise armenienne (armenski. A steru. Pristaša Ch. E. Gesammelte Aufsdtze iiber Stimmbildung. A. EpeBaH 195c. G. II Pluricromatismo nella mušica armena. — M. Illaoepdm. 1920. George (pravo ime Georg Herrmann). Mnogostrani latnošću zauzima važno mjesto u muzičkoj kulturi En] uživa široku popularnost. God. M G G. New York 1947. Sačuvano je 18 Arn vanredno uglađenih pjesama od kojih 2 s melodijama. Od svoga djetinjstva. 1740. Von der Urkraft der Stimme. ARMSTRONG ARNAUT. XII st. Kongressbericht Wien 1956. Drury Lane i Covent . Oeuvres completes de l'abb. CoBeTCKaH My3bIKa. — X. — A. oni dovode žicu u stalnu vibraciju. Louis Daniel (nazvan Satchmo ili Pops). — K. Torsleff). Kerkworkian Die armenische Kirchenmusik. ARMIN. A. nego samo pratnja. je do drugoga svjetskog rata bio c sudionik u gotovo svim razvojnim fazama te vrste : Surađujući usko s mnogim istaknutim orkestrima i ma. Hovhannissian. Profesionalnu karijeru započeo 1918 kao trubljač u ansamblu Kida Oryja. — F. J. od 1904 učitelj pjevanja u Berlinu. Kon gressbericht Salzburg 1964. direktor rata Balliol i univerzitetski nastavnik (Choragus). — A. — Deux Abbes d'opera au siecle dernier. Cerri. C. musii Milano 1948. Crkveni orguljaš u Peterboroughu. David. Garden. Mnogi ga smatraju personifikacijo] 1 njegovim najvećim interpretom. — C. Šaverdjan. Mehanizam se sastoji u tome da uz glavni batić postoje manji. — X. Od direktor londonske Royal Academy of Music. Louis Armstrong. Thomas Henry Wait. TopdoKHH. Suardom). Bernstein. — Knjiga: Strauss: Tone Poei članci u časopisima i dnevnim novinama. Ann Arbor 1956. A. a kasnije čitač i bibliotekar grofa od Proven Francuske akademije. VI li Studirao na Royal College of Music u Londonu (G. U trećem razdoblju A. i tal. Aubry. ibid. Kyiunapea. Hickmann. c. 19 5 1 . od kojih se jedan upravlja stopalom. DJELA: Die Lehrsatze der automatischen Stimmbildung. ARNE brojne opere. Kraće vrijeme koncertni pjevač. veći broj anthema. a od 1925 solist ansambla Fletchera Hendersona u New Yorku. priređuje velike turneje po Americi i Evropi (1932). Lenty. franc. I. M u s ik u n d K ir ch e. A. L'Armenie et son art traditionnel. Die Meisterregeln der Stimmbildungskunst. Gastoue. Toulouse 19 Gennrich. G. Die Technik der Breitspannung. Bianchini. Kočarjan. 1951. ZFM . : P.: H. Die Lieder von Richard Wetz.Blow. 1903. Melodies of the Holy Apostolic Church of Armenian. — -S. od 1922 član je orkestra Kinga Olivera u Chicagu i s njim 1924 snima prve gramofonske ploče. Venezia 1877.: J. P. — DRAMSKA: TH. 1740). kojemu orkestar više nije ravnopravni partner. francuski muzički pisac (Aubigi Carpentrasa. Manje uspjeha imale su njegove kompozicije velikih oblika. ARNAUD. 1768—69. Gilina. I. La Cantillation des rituels chretien. S. on je sretno u svojoj ličnosti sintetizirao karakte obilježja najznačajnijih muzičara toga razdoblja. Das Geheimnis der Zungenkraft. 8 sonata (lessons) za čembalo. Oratorij Judith pokazuje Handelov utje- caj. < ponovno u Oxfordu (Christ Church) . 1933. — Isti. — A. 1911. KoMHTac H apMHHCKan My3biKajibHan KyjibTypa. Iz toga razdoblja datiraju njegove snimke u stilu -> New Orleans. 1905—08. 1944 izabran je za najboljeg muzičara jazza na svijetu i tada priređuje prvi koncert jazza u njujorškom Metropolitanu. uz to dirigent oxf Bach Choira (1933—55) i Orkestralnog društva. Die armenische Kirchenmusik. A.—My3biK0BefleHne H My3biKaJibHan KpHTHKa B pecny6jiHKax 3aKaBKa3bH. C. RMI. — A. New Y( — /. Scenska muzika za oko 30 kazališnih . A PMHHCKHH My3biKajitHbiH TeaTp. Canello. Lavaud. XI 1871 — Karlsruhe Strand. a dva koljenima. Daniel. Louis Ai London 1960. Ekmelijan. je pn stavnik jazza koji je kvalitetom svog instrumentalnog i v muziciranja. L'abbe Arnaud et la reforme de l'opera a siecle. Oxfordu. — M. a onda se za drugoga svjetskog rata vraća klasičnom stilu New Orleansa.: U. Vartanjan. A. EoraTbipCKHH onoc apiviHHCKOro Hapoaa — »JJaBHfl CacyHCKHii. G. I. O'Brien. LIT. Orleans bio još onaj bogati. 1899—1901. A. Corbin. Das Stauprinzip. Francois. 1900. Abcar. Iffert) i Leipzigu (M. Les Poesies d'Arnaut Daniel. kada je Nev. — f. FIpo6jieMbi coBeTCKOH apMHHCKOH My3bIKaJIbH0H KyjlbTypbI. MocKBa i JlemiHrpajj 1939. Le Rythme tonique dans la poesie liturgique et dans le chant des eglises chrćtiennes au Moyen-Age. G. Armstrong. The Rise of Music in the Ancient World. Ulanov. Ovaj mehanizam konstruirao je češki orguljaš. 1808. provansalski trubadur (Ribera> Dordogne. LIT. pedagog i kompozitor (Peterborough. 1753. engleski c dirigent. Paris 1903. Danas je poznat zbog patriotske pjesme Rule Britannia iz scenskog djela The Masque of Alfred (1740) i solo-pjesama naShakespeareovtekst (Blow. Svjetsku slavu postigao je s vlastitim ansamblima Louis Armstrong and His Hot Five i Hot Seven 1925—27 u Chicagu. Erevan 1959. 1781. Armensko notno pismo (armenski).

1756.: Neke trio-sonate obj.komada. 1761. Murril (1950). — Mise. 2 moteta. 1740. 2 ode i NOVA IZD. su M. J chant of Venice. c . 1750. suitu za čembalo obj. je E. Seiffert (Collegium 1928) i H. 1922. The Tempest. Much Ado about Nothir Romeo and Juliet. preko 20 knjiga pjesama. Gubitozi. 6 kantata za vokalnog solistu i instru pratnju. Dvije kantate. — VOKALNA: oratoriji The Death of Abi Judith. 1746. 1741. među ostalima za Shakespeareova djela As You Like it.

Po dotjeranosti i izvornosti značajne su njegove simfonijske pjesme. [951 i Vojna in mir op.Herbage. Studirao na Royal College of Music u Londonu (J. Canzona and capriccio za violinu i gudače. 19. 1954. Cudworth. 1941. — H. 63. Opere: Love in transit (za TV) i Moon Flozvers. The Monthly Musical Record. — KOMORNA: pet gudačkih kvarteta. — P. 79. I 1953) i II op. 1951). 7. Resurrectionis za orkestar i orgulje op. 1935 Ljubljana. 1941. modulacije smione i osobite. ORKESTRALNA: pet simfonija. Landscapes and Figures. je R. 72. koncert za violončelo op. Amalie. 16. kvintet s oboom. Koncert za orgulje. koncert za klavir. 1941. Ko. VIII 1958). Musical Antiquary. DJELA. MGG. [933 (Ljubljana. A. a od komornih kompozicija prvi. H. 1951. Lewis (1950). 1. Langley. kantata The War God. sonata za komorni orkestar. II 1951). ARNIČ. iako je pregledno u formi. A. London 1942. Fleischer). Simfonije obično nose konkretne nazive koji se odnose na određene ideje. Ireland). preludij i fantazija). pa dosljedno komponira simfonijsku i komornu muziku. 2 preludija. 1934—35 predavao muziku na gimnaziji u Bolu na Braču. 69. 1932 (Ljubljana. 1953 i The new Age. Studirala pjevanje zatim muzikologiju na Univerzitetu u Berlinu (H. Duma za orkestar. zborovi. The Newly Discovered Arne Mass. I. — H. Dva klavirska trija: I. U početku pod očitim utjeB. Horner. 19. 1. vedra. 15. 41 (Ljub-jana. An Arne Portrait. XI 1938). ibid. 1935. [II 1946). 1950. Arne. 1958. Pesem planin op. God. — H. 1953. u daljnjem je razvoju neoromantični realist. a od 1945 redovni profesor za kompoziciju na Akademiji za glasbo u Ljubljani. 36. 22 varijacije) i za orgulje (sonata. Posljednjih godina uzimao teme iz narodnooslobodilačkog rata i poratne obnove. A. kompozitor (Luče.— J. Salkeld. Dr. H. Melodika mu je široka. 1939. koncert !a klarinet op. 2. Scott. 27 (Beograd. 1956. Abstract Forms za gudače. 1963. — KOMORNA. Sedam simfonijskih pjesama: Ples čarovnic op. 31. 21. Blaž. — W. 1943—1954. 19 (Ljubljana. bas solo i mješoviti zbor op. 12. Brucknera i ruske petorice. Cambridge 1938. SBIMG. Devet simfonija: Te Deum za orkestar. Proceedings of the Roval Musical Association. 35. 22. ARNELL. Burnev. Na domaći grudi op. Life and Works of Dr. The Great Dr. 15. članci. 20 (Ljubljana. (1954). 1949—51. Griffin. njemački muzikolog (Berlin. povezana sa slovenskom prirodom i ljudima. VIII 1930). 12. London 1948. LIT. 64. harmonije su bogate. Studij kompozicije započet na Konzerva toriju u Ljubljani završio 1931 u Beču i zatim se usavršavao u Varšavi (1938) i Parizu (1939— 40). 17 Ljubljana. Njegova je muzika svježa. 28. Music and Letters. Gozdovi pojejo op. Proceedings of the Musical Association. 29. divertimento za klavir i komorni orkestar. V 1917). Povodni moz (Ljubljana. God Save the King. Friedlander. XI 1936). 20. I 1901 —Ljubljana. 1929 (Beč. II 1970). [V 1937). — C. A. MQ. 28. Sklon je velikim muzičkim oblicima. Thomas Augustin Arne. 1940. — R. Liliencron-Festschrift. Arne's Visits to Dublin. Ode to the West Wind za sopran i orkestar. divertimento. Od 1947 profesor je kompozicije na Trinity College of Music u Londonu. 1960. novembar-decembar. — Kompozicije za klavir (Siciliana and furiant. God. 1940. sonata za violinu i klavir. Simfonija dela op. DJELA: Zur Geschichte des einstimmigen iveltlichen Kunstliedes im XVII Jahrhundert. Doctor Arne. 1910—11. Arne and »Rule Britannia«. 1944. orgulje i mješoviti zbor op. 1947. Divja jaga op. — DRAMSKA. 1951. klavirski kvartet. koncert za klari net. Savinjska dolina. [8 (Ljubljana. koncertni preludij za )rgulje (Ljubljana. Aus dem Bremer Musikleben in XVII Jahrhundert. Classical Variations za gudače. IV 1937). 1915. 2 koncerta za violinu: I op. uvertire The Nezo Age 1939 i 1940. The Vocal Style of Thomas Augustine Arne. Kretzschmar. XI 1940). V 1932. Samorasnik op. Richard (Anthony Sayer). solo-pjesme. London 1912. Muzičko tkivo često je zgusnuto. 71 (Ljubljana. 5.8. 1901. koncert za violinu. XII 1863 — 26. Cummings. M. 1945. 1948 Ljubljana. 53 . IX 1917 —). pa ostavlja dojam zamršenosti. Za-"leljivec op. The Musical Times. H. 1942. Herbage (Mušica Britanica. 10. uzima tematiku iz realnog života. verzija op. 48. 9. 1. O. simfonijska pjesma Lord Byron. op. Granan Flood. DJELA. Scholes. Two Georgian Ckssics: Arne and Stevens. U težnji za širim izrazom oblikuje slobodno. 1952. London 1893. 1964. koncert za violu op. — W. 1967. Simfonićna rapsodija za orkestar i klavir op. Dr. K. Uvertira za orkestar. linije se prepleću i nižu često u polifonom slogu. je J. Vojne vihre. ARNHEIM. Westrup. XII 1940). ORKESTRALNA. [. iuhače i trublje (Ljubljana. 23. The great Detective.: B. 1940—43 bio profesor na srednjoj školi Glasbene akademije u Ljubljani. 1942. 78. Harlequin in April. — Isti.ARNE — ARNOLD VON BRUCK mm obj. 1932. kantatu The Morning obj. Filmska muzika. 1965) i Vasovalec op. — Popis djela. Baleti: Punch and the Child. LangUy. Sidelights on Thomas Arne. Thomas Selle als Schulkantor. jugosl. engleski kompozitor (London. 1908—09. Ističe se i autobiografska VI simfonija. 1960. XI 1938). 40. a 1 motet A. 1969. VII 1958. 1951—52. — J. 1910—11. — VOKALNA: Secular Cantata. 1939 otišao u SAD gdje je 1943—45 bio muzički savjetnik BBC za radio-službu Sjeverne Amerike i do 1946 zborovoda u International Lady Garment Worker's Union Choir. ARNIČ cajem A.stavak široko oblikovanog koncerta za violinu i klavir. XI 1935)..

Pet simfonija: I. 26. 25. violu i fagot. — Sonata za orgulje. — Isti. — Psalm CL za zbor i orgulje. Toy Symphony. S učenicima je često priređivao samostalne koncerte. 1922—38 podučavala pjevanje u Beču. Sv. Segedinu. Bio je orguljaš i kompozitor dvorske kapele. C. 1813. Debitirala 1885 u Pragu. D. Uvertire: A Sussex Overture. 1848. Komponirao je više od 60 opera i 5 oratorija. 1954 (Ljubljana. a majka Katarina Bohm u Paksu (Madžarska). za obou. Otac Josip. 1947. —■ Klavirske kompozicije. V. sonatina za klarinet i klavir. za gitaru i 2 koncerta za rog. je 1787 započeo objavljivati prvo izdanje sveukupnih Handelovih djela (dovršio je 36 sv. 1810. solo-pjesme. ARNOLDSON. 5 fantazija za fagot. 1954). . — Klavirska suita Slike iz mladosti. Nici. // barbiere di Siviglia). Sonnambule (Bellini) itd. Papae Leonis XII. kasnije u Stockholmu. 48. Amsterdamu. 1965.. VII 1934. 1943. Notes. — VOKALNA : kantata Z vlakom za soliste. 1960 i V. LIT. Te Deum solenne (posvećeno A. Naresa. XI 1938) i II. Jaića. ORKESTRALNA. Đuro. 3—4. gudački kvartet op. 1948. Tantum ergo. Mitchell. New Yorku {Metropolitan). orguljaš. 1946. Pjevanje učila kod svog oca. za harmoniku. se služio među ostalim Citharom octochordom. Petrogradu. 3. DJELA: Missa in C. Dinorah (Meverbeer).. Komponirao je uglavnom djela duhovnog karaktera (mise. Strakoscha. 1846. engleski trubljač i kompozitor (Northampton. trio za flautu. 16. Budapest 1908. Az elfelejtet zeneszerzo" . A. LIT.: F. Arnold Gyorgy. Školovao se u Pečuhu i Varadinu. Malcolm Henry. Hagu. za flautu. Vidaković. kod M. 1823. rođen je u Prinzensdorfu (Austrija). 4. Beckus the Dandipratt. Najvažnije je Arnoldovo djelo omašna zbirka tekstova crkvenih pjesama Pisme-nik Uliti skupljenje pisama razlicsiti . za 2 klavira. — A. 1940. — Scenska muzika (Shakespeare The Tempest. Kompozicije mu se odlikuju melodijskom invencioznošću i virtuozno tretiranim instrumentalnim dionicama. IV. engleski kompozitor (London. X 1848). Vi. — KOMORNA: gudački kvartet. Ziirichu. Arlberga i Desiree Arot. 1943. sonata za violu i klavir. 2 divertimenta za duhački trio. koncert za violinu i klavir op. The Musical Times. od 1789 ravnatelj Academy of Ancient Music i od 1793 orguljaš Westminsterske opatije u Londonu.. klavirski trio. da je bio učenik H. ibid. Koncerti: za orgulje. Svenska operasangare.: K. 1963.. Rapsodija The Sound Barrier. d'Isoz. X 1921 —). 1953. Tam o Shanter'. za klarinet. 2 simfonijete. 5. 1826. Co. 1953. Le nozze di Figaro i Don Giovanm).). 4 Scottish Dances. IV 1938). M.premijera Ljubljana. zatim kod M. pjevala zatim u Moskvi. D. švedska pjevačica. 1950. 1937. 1809. Mignon (Thomas) Cherubina i Zerline (Mozart. Londonu {Covent Garden). Od 1800 do smrti upravitelj kora župne crkve sv. LIT. 2 kvinteta. solo-pjesme. najprije kao pjevač. VI 1781 — Subotica. 10 VIII 1740 — 22. Subotica 22. Offertorium pro fešto anniversarii electionis et coronationis S. sonatina za obou i klavir. II 1943).. 1948. Pri sastavljanju tog djela A. Učio kod B. 1933 (Ljub ljana. Pio IX dedicatum. Rinaldo and Armida i Solitaire. Visoki sopran velikog raspona. koja je temelj današnje Muzičke škole. X 1956). Regina coeli. (1796) i priručnik New Instruction for the German Flute (1787). — Isti. ARNOLD VON BRUCK. — Filmska muzika. III. Pečuhu. Missa in B. 1951. proslavila se kreacijama Rosine (Rossini. I I . LIT. Arnoldov Pismenik bio je kasnije jedno od vrela za Vinac (1830) M. V. Madžarska. 1966. SS. Hedberg. Baleti: Homage to the Oueen. a od 1527 kao dirigent. X 1802). Violette (Verdi. ofer-torije. Roma 1938. — Muzika za melodram Goihardska vještica. Traviatd). 1833. 1947. Tantum ergo. 1954. Budimpešti i Stockholmu. Muziku učio na Royal College of Music u Londonu. najviše za zbor. za klarinet. God. 28. The Smoke. 1948. — DRAMSKA: opere The Dancing Master i The Open Window. kompozitor i muzički pisac (Taksonv. Coopersmith. oko 1554). tenora Oscara Arnoldsona. . Lakme (Delibes). 20. himne). (Osijek 1819. Sigrid (udata Fischof). a muziku učio kod oca i kod P. Čini se. Satnuel. zborovi. Libera in e. skladbe za violinu i klavir. sonatina za flautu i klavir. Simfonija za gudački orkestar. Član je londonskog Filharmonijskog orkestra. Divadla). — J. austrijski kompozitor (Bruck. M. neobične mekoće. To je prva pjesmarica namijenjena bačkim Hrvatima. III 1861 — 7. medu kojima je postala veoma popularna. 21. ARNOLD. Giorgio Arnold. Sačuvalo se samo nekoliko njegovih kompozicija. Pjesmarica je objavljena »na korist sveg Naroda Illiricskog«. Od 1546 živio . 4—5A. 1957. koja su stilski i tehnički pod očitim utjecajem operne manire svoga vremena. DJELA. U rukopisu je ostavio Historisch-musikalisch-biographisches Tonkiinstler Lexicon. Arnold's Edition of Handel's Works. orgulje i orkestar. 1956. Te Deum. F. Nekoliko nepoznatih dokumenata 0 glazbeniku Duri Arnoldu. Gatesa i J. Malcolm Arnold. — Filmska muzika. Libera. kvartet s oboom. Note d'archivio. 1957. a i vlastitim zapisima bunjevačkih narodnih pjesama. za flautu.: D. Schulhoff. Libera in c. Vjerojatno je oko 1510 ušao u dvorsku kapelu Ferdinanda I u Beču.: J. dirigenta katedrale u Ka-lači. Terezije u Subotici. 1965. odgojivši njihove članove u vlastitoj školi. 12 himana i dr. Requiem. ARNOLD. Priredio je za štampu i antologiju crkvenih kompozicija engleskih autora XVI—XVIII st. Pohma. 1952. Alagoviću). The First Gesamtausgabe: Dr. sopran (Stockholm. Three Shanties za duhački kvintet 2 sonate za violinu i klavir. Đakovu. Stockholm 1885. Offertorium e-mol de B. simfonijska pjesma Larch Trees. ARNOLD. a kao dirigent gostovao u Kalači. oko 1490 — Linz. 1955. 1950. Fincka. Tu je osnovao stalni pjevački zbor i orkestar. M. 1847. 1934. 1832. zbor i orkestar op. Đuro Arnold. Offertorium de B. 25. 1953. A. Napio. 1954. za rog i za obou. Somboru.

ugo kod gitare (E A d g h c 1 ) . R. Označuje se kraticom Arp. 1951. francuska pjevačica. 1886.: H. Pietro ->• Aaron (Aron). Kozlovskog. Melgunov. Jesus Aroca (sadržava 78 višeglasnih kompozicija iz kodeksa koji jt sastavio C. — O. A. . 1886. promjera 10—18 cm. Međutim. Albrecht. — J. Leben und Umwelt. Actress and Wit. 1892—93. Eitner (ibid. muzički pisac i pedagog (Petrograd. a na opernoj sceni afirmi rala se iduće godine u Auvergneovoj operi Enee et Lavinie. časopisa Neue Zeitschrift fiir Musik. Kontinuirani a. umrla je u bijedi. MGG I. Sophie Arnould. Jesus Aroca.: ARNOULD. ij. označuje vitičasta linija kroz oba istodobni a. Comentarios y apostillas al »Cancionero Poetico y Mu sical del sigio XVII. SPISI: Resena histdrica de la Tonada. Lullvja (Proserpine i Amadis). 1898. Studirao kod Fuchsa i Josepha Huntea. zborovi. 2 svjetovne pjesme obj. II 1740 — 18. i. Harmonijski principi crkvenog pjevanja (na ruskom). Dussanc. 193°). 1857 —68 izdavao Neue Allgemeine Zeitschrift fiir Theater und Musik. 1889. — O. Das Te Deum des Arnold von Bruck. Nacrt racionalne muzičke gramatike (na ruskom). Dugi i uski korpus. nači đenja akorda. L. Gerber (Das Erbe deutscher Musik'}. Arnouldiana. 2 dijela. 1913. Mitjana. la plus spirituelle des bacchantes. 2. Studirao na Madridskom konzervatoriju. tal. koja ujedno označuje smjer arpeggia. Jode (Das Chorbuch. U muzici XVII i XVIII st. Die Alten Kirchenmodi historisch undakustisch entwickeltjl%y$'. Ist es mb'glich in der Musikkunst die charakteristische nationale Schule des Singens festzustellen und auf tuelchen Daten musi sie basiert sein?. savršeno svladava višeglasni. Pariš 1938. sužen u sredini. A l'ombre de Sophie Arnould. Pariš 1930. Ambros (Geschichte der Musik. talijanski. Coleccion de Transcripciones musicales a*e los siglos XVI. Uz to se istakla u djelima Rameaua (Dardanus i Les Fetes d"Hebe). Jurij Karlovič. 18 svjetovnih pjesama obj. — Obj. oni se izvode t peggia. MGG.: A. X 1939). 1927—31). oborili su ruski muzikolozi P. LIT. visok 50— 150 cm. Wien 1951. 13. —J. recogido por Claudio de la Sablonara y publicado por D. TI. LIT. Linjova i A. Fr. (sadržava transkripcije španjolske muzike X-\T~XVIII s t. često je i uspješno obrađivao protestantske korale.. — Prema otkrićima V. VapMonu3auuji dpeeue-pyccKoio uepKosnozo nenuM. instrument u obliku gitar Rijetko se susreće ova oznaka za arpeggio: AROCA (Aroca y Ortega). Nowak (DTO. sopran (Pariz. Osthoff. — U kompoziciji neinventivan. Prvi put javno nastupila 1757 na dvorskoj svečanosti u Parizu. u brošuri Agenti carističke Ohrane (1917). J. — F. Destouchesa (Les Elements) i dr. 1892. 4 himne obj. Wessely. Stern. de la Sablonara.: U modernoj muzici tempo izvođenja ovisi o trajai Npr. — KOMPOZICIJE: uvetira Eopuc /"odjHO«. 1867. Wolf (DDT. Festschrift Fr.iat 1853.. Kastalski. 1908). BocnOMUnanun (3 sv. X 1877 — 31. akademičar. 13 stavaka obj. 1951.72 ARNOLD VON BRUCK — ARPEGGIONE ARPEGGIO (arpeggiato. LIT. Njegovo gledište da muzičkim folklorom vanevropskih naroda vladaju ista načela kao zapadnjačkim. već se nalaze u velikom broju zbirki iz XVI st. DJELA. Madeleine-Sophie. 3 stavka obj.: R. i jednu tiranu samog Aroce). Sjerova i Čajkovskog. 1918. za clavicembalo ili gud strumente a. višeglasne duhovne i svjetovne pjesme (ukupno oko 50) — nisu se sačuvala u posebnim štampanim izdanjima. IV. MGG. Novogvinejski bubanj. arpeggirao se dva ili više puta (prema gore i prema dolj lježio se polovinkama ili cijelim notama. Od 1870 vodio vlastitu muzičku školu u Moskvi. 1852 i Honb nod lleaua Kyna. gavom linijom (rjeđe lukom) ispred akorda. Teorija oblikovanja glasa (na ruskom). Iako katolik. Istraživao je stariju španjolsku muzičku povijest.— Y. 1920. je bila prvi interpret glavnih ženskih uloga u Gluckovim operama: Iphigenie en Aulide. Sophie Arnould. LIT.. Sokalski. iz toga vremena nije poznat muzičar imenom Pešenin. 1951. a u do datku biografske podatke o autorima). v. God. je važniji po svojim muzičkim spisima. već neki Pešenin koji je za njih dobio novčanu odštetu. X 1802). Od 1840 živio u Leipzigu kao muzički kritičar i publicist. Sophie Arnould. — H. . sedamnaest koralnih stavaka ooj. A. — E. Njegova djela — moteti i druge crkvene kompozicije. B. 1888 profesor je muzikologije na tamošnjem Univerzitetu. Pariš 1813. ruski kompozitor. s tekstom i komentarima. 1911). a od 1894 do kraja života vokalni pedagog u Petrogradu. a u starijoj 1 kosom crtom. španjolski muzikolog i kompozitor (Madrid. B. Krim. Pariš 18^7. A. osobito peteroglasni stavak. na kojemu je od 1933 predavao harmoniju. I. svira gudalom (guitare d'amour). 20 VII 1898). Betrachtungen iiber die Kunst der Darstellung im Musikdrama. Npr.).. R. Kozlovski smatra da A. tj. dopisnik lista Signal i član redakcije (1863—70. Sophie Arnould d'apres sa correspondance et ses memoires Inedits.). Kdln i Graz 1968. Npr. 1778 povukla se iz javnog života. XVIIy XVIII . je služio kao neka vrsta abbreviature. ou Sophie Arnould et ses contemporains. na način harfe). XI 1811 — Karakaš. Douglas. Arnold von Bruck. Arbatsky. Deville.). 14. U melodici njegovih djela jasno je zamjetljiv utjecaj renesansnih načela o odnosu riječi i tona. Staul ARON. — B. Jurij von Arnold. Instrument ima obično u sredini držak. lOpuu ApnoAbd. i dan za drugim. DJELA. — Kantata CeemAana. Orphee et Euridice i Arbre enchante. označuju dvije vitičaste linije. ima kožu prilijepljenu samo na jednom kraju. I. I. Npr. u Ljubljani ili u Linzu (u oba grada posjedovao je nadarbine). — Komične opere HHeaAud. Revista de Filologia Espagnola. Ać. 37. Pariš 1898. Zur Frage nach der Herkunft Arnolds von Bruck. A. Kassel 1963. kao na harfi. Atnold von Bruck. O teoriji muzičkih tonova na temelju akustičkih principa (na ruskom). posebice po monografijama 0 ruskoj crkvenoj muzici. de Goncourt. nije autor muzikoloških djela objavljenih pod njegovim imenom. NOVA IZD. Wessely. Jesus Aroca. Cancionero musical y poetico delsiglo XVII recogido por Claudio de la Sablonara y transcripto en notacion moderna por el maestro D. A. DargomiŽskog. MQ. Blume.: ARPEGGIONE (tal. . W. Prevodio na njemački ruske romanse i libreta opera Glinke. Subird. konstruirao pa je G.. Ima šest žica. uz to pijanist i kompozitor Teatra Romeo. SPISI: Primjena starogrčkih i bizantskih teorija na rusko neumatsko pjevanje (na ruskom). Zusammenfassung der Grundregeln zur Harmonisierung des Neumengesdnge. u kojem tonovi ne nastupaju istovremeno. svaka na svojen Poseban su slučaj predrazi u arpeggiu. Rogers. Jesus. 1919. * 7 h 4 ARNOLJD. je bio u službi Trećeg odjela pa je njegova muzička aktivnost u Leipzigu služila samo za prikrivanje špijunske djelatnosti. Pietro ARPAj 1. J. J. oko 50 romansa i dr. španjolski i baskijski naziv za harfu. BceMHpHan HjiuiocTpauHa.: TI. — R.

Joao Marcellino. dubrovačke Ljetne igre. 5. — Opere: VEnigma disciolto. — Alissa Sanctus Fraticiscus za 4 glasa. Pored standardnog repertoara (JMadame Butterfly i Turrandot G. Reallexikon der Musikinstrumente. španjolski kompotor :Puente la Reina.CRKVENA : Messa e Vespro della B. zbirka moteta ColeccionHomenaje. 2 koncerta za violinu. Od 1703 do smrti orguljaš katedrale 5. francuski kompozitor (Pariz. s kraćim prekidima. RMI. Fassini. DJELA: jota Viva Caspe za 6 glasova. 6. — B.: B. Don Carlos i Aida G. — Opere O amor de Perdicdo. LIT. talijanski lautist i kompozitor (Firenca. Od 1684 član bolonjske Accademije Filarmonica (1714 i njen redsjednik). XII 1925). 1951. itudirao kod Paolija u Santiagu. 30. Long) i kompoziciju (J. Emilio Arrieta. ide u najsvestranije pijaniste svoje generacije. Velik uspjeh postigla je muzikom za radio. Pristaša neoklasičkog stila. Muiioz. Los Ojos jovenes. ARRIGONI. 1. Pena y Goni. 1732—33 vodio u Londonu. sin Giulija Cesara. Melodia religiosa i dr. — Komorne i klavirske kompozicije. ARRESTI. La . Aragona. Dos Santos. 1935. Muzički biennale u Zagrebu). Fellerer. Studirao na Konzervatoriju u Milanu (N. 1959 nastupila prvi put na sceni Metropolitana i doskora postala članicom tog opernog kazališta. Madrid 1946. američka pjevačica. gdje je kraće vrijeme orguljaš crkve 5. LIT. U početku neovisan o nacionalnim strujanjima lijedi simfonijski stil C. sonata za flautu. zatim se vratio u Italiju. Serrano. Pasquiija u Rimu. 3. koncert za dva klavira. 1951. 2 koncerta za klavir 1932 i 1950. Claudio.: C.V. Pizzetti) u njujorškom Carnegie Hallu. Cazzatijem oštro ga je napao u spisu Dialogo fatto 'a im maestro ed un discepolo desideroso d'approfittarsi nel con-•appunto (1659). ■ A. španjolski kompoitor (Madrid. The Musical Scene. A. M. Ravenna 1862. I. 1663. 1951. Jose Maria. 1938). Joao Arrovo: notas sobre a sua personalidade. I. Fernando. Necrologio di Carlo Arrigoni. Sachs. Carlo Arrigoni. Bio je u diplomatskoj službi. zajedno sa Giuseppeom Sammartinijem »koncerte četvrtkom« u Hickfords-Hallu. DJELA: 6 Lezzioni za violu d'amore — Opere: La Vedova. ARROYO.: V. Ricci. INSTRUMENTALNA: dvanaest Sonate a trt op. Eluarda i dr. 1951.. Thomson. 2. Ikusten dezu (na baskiisku melodiju) za 6 Lsova 1 dr. psalmi za 6—7 glasova. Zarzuele: La Sombra del rey Galdn. nekoliko kantata u rukopisu (Beč. 1926. Llamada y tropa. usavršavao se u Parizu i Rimu. — Izdao >irku Sotiate da organo di varii autori. 1717). ARRIGONI.: J. — Više prigodnih kantata i himna. —Radio-opere: La Coauille dplanetes . Bologna 1888. DJELA. Od 659 do 1699. — Isti. The Strange Case of Claudio Arrau. Maria in 'rastevere. Sirbace. I Teatri di Bologna nei secoli XVII e XVIII. prvi orguljaš crkve 5. — L. DJELA: više orguljskih kompozicija. 5. Više od 50 zarzuela: El Domind azul. talijanski orguljaš i kompozitor (Bologna. — Klavirska sonata. San Franco de Sena. Scenska i filmska muzika. L'Ane culotte . . preuzeo mnoge značajke spuljske škole ne zapadajući u miniru. Studirala na Konzervatoriju u Parizu klavir (M. Marques i dr. 1850 (1855 pod naslovom Isabel la Catolica). u kojoj je vješto povezao stilske elemente talijanske opere i španjolskog folklora. ARPICORDO. flautu.. napustio tu službu 1637. stilski vjerno oblikoanje. 26. Jose Maria Arregui. ARRIETA (Arrieta y Corera). 1955. usavršavao se kod M. Chapi. m Vinganno si vince Vinganno. Sukobivši se s glavnim zborovođom San etronija M. izvodeći djela velikih vokalnih polifoničara. vodio zbor Eco e Madrid i više godina pisao muzičke kritike za madridski dnev-ik El Debate. 1675 i Abigail. Francisco. X 1861 — Quinta do Casal. Od 1849 učitelj kraljice Izabele II u Madridu i dvorski kompozitor. 1879. kasnije se posvetio gotovo isključivo zarzueli. Orguljaš carske dvorske kapele Ferdinanda II u Beču najmanje od 1635. I. Penedo. ARREGUI GARAY. MGG. Koncertirao na mnogoirojnim turnejama po zemljama Evrope. istodobno komponirao i za bečki dvor. Histoires de Pariš. Subird. La Cabine telephonique. ekspresivna. komponira djela formalno dotjerana i jasna. A. Candide. Pre-avao muziku na Escuela Superior de Magisterio. DJELA. Paumgartner. postala je vrlo poznata u ibradbi za violončelo G. La Estrella de Madrid. violine i b. Ostala su mu sačuvana djela: opera Gli amori di Alessandro Magno e di Rossana (1657). 1661. — Antifone za 2 glasa. — Klavirska suita La boite a malice. često puna fantazije i brija. koju je reorganizirao i podigao na visoku umjetničku rainu. od 1941 živi u SAD. 21.: A. Datumi rođenja i smrti nisu utvrđeni sa sigurnošću. 1734. Fešta da camera. MGG. ORKESTRALNA: simfonija u C-duru. — ?. Vincente Arregui.: C. učenik B. Crisippo. španjolski kompozitor (Villaro. VII (VIII) 1881 — 2. 1712 i // Trionfo di Pallade in Arcadia. El Grumete. Redovnik. MGG. maestro di cappella na dvoru princa od Carignana.'Lo Sposalizio di Rebecca. 1853. Jjegova zborna djela i obrade narodnih pjesama često su na epertoaru pjevačkih zborova. Opere: Noe. I. Petronio Bologni. Laux. LIT. ARS ANTIQUA. LIT. A. 1927 osvojio Gr and Prix International des Hanistes u Ženevi. 1687. talijanski naziv za vrstu nstrumenta koji se vrlo malo razlikovao od čembala. Subird. ARREGUI. — VOKALNA: oratoriji // Ripentimento d'Acabbo. 10 Cantate da catnera za sopran i basso continuo. kantata Cieli! Che cara pena. Giovanni Giacomo. duhački trio. u koju je umetnuo i 4 instrumentalne sonate. Muzička komedija Les gueux au Paradis. Suosnivač i u nekoliko navrata predsjednik bolonjske \ccadenrije Filarmonica. Carlo.\'OKALXA.. Komponirao je medu prvima vokalne komorne koncerte i objavio ih u zbirci Concerti di Camera (za 2—9 glasova. 1938. (1824. 1. Puccinija. J61: L'Orto di Getsemani. Breton. 2. Lisboa 1941. XI 1903 —). naziv. ARRIEU. A orillas del Arga za 8 glasova. Koncertirao već u svojoj estoj godini. Dos Santos. Francka (Calipso). op. Navarra. . kasnije se priklanja panjolskom kolorizmu (Sinfonia Bascaj. 1846 i La Conauista di Granada. 4. MGG. La Guerra Santa.-J. II ARROYO. irtitura di Modulationi precettive sopra gVHinni del canto fermo za orgulje op.: J. opereta Tres Sdbios no Nonage'simo Hemisferio Norte. Krausea la Sternovu konzervatoriju u Berlinu. 1710. II 1903 —. 1 madrigal a due sa continuom. 1934. God. La Aiadona. u. LIT. spontana u izražavanju muzičkih misli. — J. U Barceloni osnovao i vodio Orquesta sera-. 1715. Etnilio. je autor prve modernije portugalske opere O amor de Perdicdo nastale pod neposrednim Wagnerovim utjecajem. Vicente (Vincente). u XVI i XVII st. 1947. Uz to gostuje po SAD i Evropi te više puta u Jugoslaviji (HNK. Historia de la zarzuella y el genero chico.: A. Komponirao pretežno crkvenu muziku. Cantate des sept poimes de guerre. Comedies italiennes. čini se. suita La Conouete de l'Algerie. Cijenjena i kao koncertna pjevačica. E. poslije 1663). od 1857 predavao kompoziciju na Madridskom konzervatoriju (od 1868 direktor). Cassadća. Verdija) često izvodi sopranske partije suvremenih opera. MGG. — Crkvena muzika. 1665. 7. L e s deux rendez-vous. V. 1710. medu njima 3 vlastite. Pietro u Boigni. Alesse a 3 v. Bologna 1930. Isprva operni kompozitor (prvi Španjolac čije su opere izvedene na španjolskom jeziku u Kraljevskom kazalištu). 1853. DJELA. 1925. Opere: Ildegonda. 1651: Licenza di Gesu da Maria. accompagnate da Motetti e Concerti op. kojim se u razvoju muzike označuje razdoblje od kraja XII do početka XIV st. — VOKALNA: Reauiem za zbor a cappella. VII 1701). Claudio Arrau. Cadet Roussel. I. 1. 1951. ali čini se da je još do 1640 živio u Beču. Paumgartner.ca antoniana. Madrid 1885. II 1619 — 17. Accademia Filarmonica di Bologna.. 1951. talijanski kompozitor (Lombardija?. 3 jednoglasna moteta (u skupnim zbirkama) i zbirka Salmi a 3 vod concertate. . 1883. otkraj XIX st. a u franjevačkom samostanu u Caspeu (Aragon) bor Orfeon Caspolina. 1948. I Cuento de Barba Azul i dr. !ew York 1945. 1739. Vernizzija. 1913. XII 1697 — 19. LIT. II melodramma italiano a Londra nella prima meta del Settecento. 1728 i Ester. LIT. solo pjesme na stihove Mallarmea (Chanson bas. P. Marina. Klavir i kompoziciju studirao u Oportu. C. — /. 1925—40 profesor klavira na Sternovu konzeratoriju u Berlinu. R. 1737. Studirala na Hunter Collegeu i na Univerzitetu u New Yorku. konac XVI st. La Costanza in cimento n la Crudeltd. kantata / lobo aego. Studirao na konzervatoriju u Madridu. Leipzig 1911. rresti. njegovi su učenici T. c. 1701. 18. 1951. Dukas). Arresti (1663). — VOKALNA: oratorij S. I. DJELA. VIII 1744). violinska sonata. Marini. — DRAMSKA. 4 orkestralne suite. — Šest oratorija nuditta. a od 1900 profesor prava na Univerzitetu u Coimbri gdje je osnovao i vodio pjevačko društvo. 1911. Floriano Maria. Martina. II 1936 —). I. je težio za vučnim efektima i profinjenom deklamacijom pa je zbog toga priavao manje važnosti kontrapunktičkoj razradi. zborovi. 2. u užem smislu od oko DJELA: simfonijska pjesma Amor. Geschichte des Oratoriums. Torino 1914. Cappi. MGG. 1855 (izvodi se i danas u Španjolskoj). con 1 Magnificat a 5 voci e 2 violini (1663). Schubertova sonata za a. Vaccai). Frati. sklona stvaranju humorističkih štimunga. od 1918 vodio Capilla del Santuario u Aranazuu. jesma Los dos cortejos za 5 glasova. Roger-Ducasse. — . 1934. Canzonette. Zur dienischen Orgel-Musik des XVII—XVIII Jahrhunderts. 1722. E. Opere: La Maya Jolande. La Princesse de Babylone. Per la oria della mušica in Bologna nel secolo XVII. God. 1940. ORKESTRALNA: Sinfonia Basca. 1948 iLamaison de la courtisane. 1939 i 1949. Partita. 1732. — Baleti: Fete galante. 1894). 1738. Oratoriji: // figliol prodico. Joao Arrovo. XII 1667 — oko 1719). — DRAMSKA. Isprva se afirmirao kao oncertni pijanist. PJB. Claude. portugalski kompozitor (Oporto. X 1823 — Madrid. . 1861. MGG. Debitirala 1956 sopranskom partijom (Korifeja) opere Assassinio nella Cattedrale (I. — K. 1907 i Leonor Telles. con Sinfonie Ripieni d beneplacito. — KOMORNA: kvartet za klavir. 4. 1710. A. simfonijske pjesme Calipso Historia de una madre (na španjolsku dječju pjesmu). — K. — S. a katkad i moernih kompozitora. čilenski pijanist (Chillan. V 1930). Nacionalna biblioteka).Gudački kvartet. Južne i Sjeverne Amerike. 1663 . 1635). na što mu je Cazzati poslao odgovor: Risposta lle opposizioni fatte dal Signor G.ARPEGGIONE — ARS ANTIQUA ieču. LIT. Jedan od odećih majstora bolonjskog koncertantnog stila. Giulio Cesare. talijanski orguljaš i kompozitor Bologna. Lisboa 1941. — M. LIT. —■ Solo-pjesme. Schering.: C. U početku svoje karijere bio je. Subird. 73 ARRANGEMENT -* Preradba muzičkog djela ARRAU. Od 1736 u službi je Toskanskog dvora u Firenci. 1853. Floriano. 1739 i Sdpione nelle Spagne. 6 Cantate con stromenti. G. klarinet i violu. P. responzoriji za 6—8 glasova i dr. Poput svog oca komponirao u koncertantnom stilu 1 težištem na zvukovnom oblikovanju. franjevac. sopran (New York. 2. Učenik O. —). Giovanni Giacomo Arrigoni. ivoj opsežan i raznovrstan repertoar interpretira virtuoznom tehlikom i posebnim smislom za produbljeno. La Opera espanola y la mušica dramatica en Espana. A. Giulio Cesare. isprva kao pomoćni dirigent zatim kao maestro di cappella.

Certaldo 1962. Die Ars nova des 14. Izvan okvira višeglasne muzike razvijala se tada i jednoglasna muzička umjetnost trubadura. — A. Studien zur M' Mittelalters. Sremac. R. von Konigslozv. Esteban de. uglavnom. — H.ien 1909. Besseler. Die Motette von Franko von Koln bis Philipp von Vitry. scenska muzika za oko 100 kazališnih djela. Studien ltenischen Musik des Trecento und frtihen Quattrocento. Od 1776 počeli su i sami štamp. već od 1778. cl virelais. 1928—29. preuzetog iz inventara koralnih melodija. Johannes de Muris i Guillaume de Machault. . pjesme. — Th.und vierstimmigen Notre Dame-Organa. osobito uz pomoć imitiranja. Potječe od istoimenog naslova rasprave Ph. Pariš 1925. D. neka djela J.. — Zbornik L'Ars Nova italiana del Trecento. već sve napredne pojave ondašnje evropske muzike. Histoire e1 tion des formules musicales du I er au XV e siecle. Origin and Evolution of Italian Trecento Musi 1961. Razvijaju se elementi kromatike. 1940. Franco iz Pariza. u novije vrijeme preuzeli su ga opet pojedini njemački muzikolozi (J.). Caml (Mass. -> rondellus. Schmiđ. — H. Beethovena. — E. 1902—03. 1906 članica hora Narodnog pozorišta u Beogradu. L' -*. odsjek prije 1230 naziva se doba Nolre Dame. Die geistliche nichtliturgische. Teodora. XII 1747 — Pari2 1799). Polifonija ARTAMONOV. Rondeaux. Jahrhunderts in Frankreich unc (disertacija). J. — M. U vima ovih umjetnika susreću se moteti. — A\ Pirrotta. Pariš 1922. Segovia. Sasse. zamjećuju se u to doba nove. Die geistliche nichtliturgische. ona je i nosilac glavnih mezzosopranskih partija u operama Carmen (Bizet). Fischer.und Spielmusi alterer Zeit. Johann Florentia. Naziv a. u doba progona isusovaca iz Španjolske. Florenz in der Musikgeschichte des 1. Virelais und Balladen (2 sv. S. Koštana. Pariš 1911. G. Botstiber. Nakon prvih početaka višeglasja. ibid. Pariš 1936. I/i. RMI. Novija su izdanja. Gasperini. Handbuch der Musikgeschichte. Der Conđuctus. Jacopo da Bologna i dr. Les Harmonistes du XIV e siecle. zbog toga. Bibliographie der altesten franzosischen und lateinischen Motetten. Darmstadl 1957. 17. F Die Friihgeschichte des Kanons bis Josquin des Prez. K. ARTARIA. II 5 e la tecnica musicale del trecento italiano. — DRAMSKA: pet opera ( 1939. 26. a druge na temelju cantus firmusa. Li Gotti i N. kakvi su Leoninus. Potsdam 1931—34. Les plus anciens monuments de la musique fran Pariš 1905. u djelomičnom napuštanju liturgijskih cantus firmusa u korist slobodno sastavljenih. Jahrhunderts. God. LIT.: E. I. 1769 na osnovi carskog patenta utemt Carlo (sin Cesara). de C'oussemaker. Majstori su ars nove u Italiji Francesco Landini. nastao je vjero jatno oko 1320 u Parizu. -* balada i -da. Do osnivanja stalne opere u Beogradu. 1964). Schneiđer. ZFMW. Vi Marrocco. Aubry. — Fr. Reese. Muzička se tehnika obogaćuje. Cent motets du XIIIe siecle (tzv. tom.. Pari — H. humanističke crte. Besseler. U Francuskoj ars novu predstavljaju u prvome redu Ph: de Vitrv. a u kojoj se objašnjavaju nove tekovine ondašnje notacije. Apel. Ars antiqua. Pariš 1908. doživio je. 58. Uz kompozitore. — W. — E. Adler. Pariš 1938. Neue Quellen des 14. u razdoblju ars antiquae izgrađene su i razvijene nove značajne višeglasne forme. — F. sa sjedištem u Beču. — M. Besseler. 1926. koja od modalnog tipa izrazito simetričnog karaktera prelazi na menzuralno notiranje. — A. 1921). Ellimvood. Cambridge (1 1942. dramska glumica i operska pevačica (Vranjevo. de Vitrvja. 1912. L. de Coussemaker. Zona Zamfirova i dr. simf. Usavršava se i notacija. Parent. Pariš 1928. Isusovac. Leipzig 1926—29. Music in the Middle Ages. Geschichte der Musiktheorie im IX. 1946. Studien zur Musik des Mittelalters. MacKapad. weltliche einstimmige und mehrstimmige Musik des Mittelalters. Besseler. Ars nova. Die mehrstimmige Mu 14. Leipzig 1914. Besseler.—XIX. Husmann. ORKESTRALNA: šest simfonija (I. Pariš 1865. Bern 1956. Najznačajniji su muzički oblici u to vrijeme ->• conđuctus. A. Schneiđer. Ohio 1937. truvera. 1931—32. XII 1885 — Beograd. u prvom redu u Francuskoj i Italiji. Die Musiklehre des Johannes de Grocheo. Schmidt. Francesco (sin Domenica) i G Casimiro poduzeće za prodaju umjetnina i muzikalija pod i A. A. MGG.'—J. -> motet (motetus). Rokseth. Svjetovne tendencije očite su u izboru tekstova. 1957. Les Inst: de musique au XIV e siecle. 1951. Musikalische ^ (3 sv. Fr. iz mjesta Ble jezeru Como) nastanili su se oko 1750 kao putujući trgovci nina u Beču. — K. Pariš 1935—48. n. SBIMG. — A. Per l'origine e la sto »caccia« e del »madrigale« trecentesco.). U muzičkoj kulturi tih zemalja. Riemann. Palermo 1944. kojim su tada htjeli obilježiti početak jednog novog naprednijeg razdoblja (osobito na području notacije). I Secular Music of the Late Fourteenth Centurv. Za proučavanje ovog razdoblja izvori su uz rukopise. I. Ovaj dugo zaboravljeni naziv — a. Izraz a. Acta Musicologica. Fourteenth-Centurv Italian Cacce. — L. 1951. Madame Butterfly (Puccini). I/i. ± Studien zur Musikgeschichte der Friihrenaissance. koja je napisana u Parizu. Die katholische Kirchenmusik. LIT. -> ho-quetus. Origins of the Italian Ars Nova.und vierstimmigen Organa. evoluciju značenja. Aleksej Pavlovič. a i kratko vreme posle toga. MGG. Wolf. Gennrich. uvertire i dr. ART DU VIOLON. I. La Musique italienne aux 1 XVe siecles. Ee dpy3tH. — O. — H. vodili j osnivača sve do 1932. — J. Artaria. Kuća A. Dodavanjem jednog. Wolf. naziv za muzičku kulturu od početka XIV do početka XV st. Poduzeće je po prvi put objavilo djela Havdna. Aubry. Pirrotta. n. Aiachabey. 4 sv.: H. Cavalleria rusticana (Mascagni). Wolf. X 1960).. hunderts. Đ. —■ D. Adlera. — L.. Bamberški rukopis). S. Berli Af. de Machault. neke na osnovi potpuno slobodne koncepcije. Gastoue. de Les monuments de l'Ars nova. fl the Middle Ages. Mozarta. Wurzburg 1940. Riemann) i načinili od njega stilistički pojam. Ghisi. ove publik P. New York 1940. španjolski književnik i pisac (Moraleja de Coca. I. nasuprot nazivu ars nova. D. Die Mehrstimmigkeit der Ars antiqua in Theorie und Praxis (disertacija). Apel. K. što su njegovi najznačajniji predstavnici djelovali u pariškoj katedrali. S. posjedovala je bogat i skupocjen arhiv gobrojnim rukopisima velikih austrijskih i drugih komp Historijski su od važnosti katalozi koje je poduzeće pov izdavalo. Repertorium organorum recentioris et motetorum vetustissimi stili. F.74 ARS ANTIQUA — ARTEAGA se dalje izgrađuje. Lavignac. 1/2. Musik der Gotik: Perotinus. weltliche einstimmige und mehrstimmigi des Mittelalters. Ursprung. Johannes de Grocheo i dr. LIT. ' 1230 do 1320. a kvarta ulazi medu disonance. Li Gotti. Joseph Haydn und das Verlagshau \X . ZFMW. prevlast svjetovnih elemenata s izrazitom sklonošću za isticanje realističkih pojedinosti. — H. On the Technique. Musique et musicie vieille France. Kassel 1933. ubrzo zatim dobija uloge u komadima sa pevanjem(E. Adler. —XIX. str. Jahrhunderts. Čučuk-Stana. F. Emsdetten 193' Ellinzvood. 1926. Dresden 1921—27. Riemann. As. rondeaux. Ludzvig. dvaju pa i triju novih glasova cantus firmusu nastalo je dvoglasje. Baci Njegov je posljednji veliki pothvat izdavanje (1894—1918' zbirke Denkmaler der Tonkunst in Oesterreich pod uredi G. Stanković. Besseler. und beginnenden 15. — G. Berlin 1930. balet JJonCKan Hpacaeu opereta. AFMW. medu ostalima. Formen friiher Mehrstimmigkeit. izazvao je tada antitezu: ars antiqua. Kompozitori žele što vjernije izraziti ljudska čuvstva. sovjetski kompc dirigent (Novočerkassk. Franco iz Kolna. Golner. Berlin 1898 (II izd. — H. II. slikati scene iz prirode i života. Kad je poduzeće prestalo s radom taj je arhiv pohranjen u biblioteci Albertina u Beču. V. prvenstveno izdanja iz novijeg vremena: W. 17. Jahrhundert. F. te su ga. Ficker. usporedo s razvitkom društvenog života. Polvphonies du XIII e siecle (zbornik iz Montpelliera. — E. iz kojih se mogu proučavati stilska i 1 nička obilježja ovog razdoblja. II izd. Ludivig. Neko je vrijeme poduzeće bilo udruženo s poduzećei imena. 1^ H.) 1939. ali i narodnih napjeva. Toth. Berlin 1940. Firenze 1935. — Isti. galisten des Trecento. — G. vjerojatno oko 1320. L' art harmonique aux XII e et XIII e siecles. Petrović-Seljančica. »Sederunt principes«. Wolf. — M. poput izraza ars antiqua. MQ. Die Motette von von Koln bis Philip von Vitrv.Spadina. Potsdam 1931—34. W. predsjednik sekcije kompozitora u Rostovu na Do DJELA. —■ Fr.: F. 1951. Handbuch der Musikgeschichte. Domenico i Giovanni Casimiro A. a. balade. II izd. v. Stjepan ' ARTEAGA. Die Musik des Mittelalters und der Renaissance. Iako je drama glavno područje njene umetničke delatnosti. 1 1925. Cambridge (Mass. javljaju se tada i brojni teoretičari. muzičko izdavačko poduzeće u Beču. Primo Convegn nazionale 1959. Kasam. Sing. Leipzig 1940. Izbjegavaju se usporedne kvarte i kvinte. MGG. 1901—02. Ellinwooa Works of Francesco Landini. H. L' »Ars nova«eilm Atti Accademici. II 1905 —). troglasje i četvoroglasje. P. koje je još 1765 osnovao u Mainzu Giovanni Casin kasnije se opet osamostalilo. ARSIS -> Arza ARS NOVA. 1931. Zur Satztechnik der Notre Dame-Schule. Perotinus i Petrus de Cruce. tako Johannes de Garlandia. Die italienischer. J.) 1950.). 22. terca i seksta postaju konsonancama. Die Musik des Mi1 und der Renaissance. — G. Artaria i H. Ludivig. God. 1946—47/3). je u stvaranju i izgrađivanju beogradske opere odigrala korisnu pionirsku ulogu. SBIMG. 1921). ekonomskim jačanjem gradova i napredovanjem nauke.). Die drei. Le manuscrit de mi du Tresor d'Apt (XIV e — XVe siecle). Gennrith. M. Italian Trecento Music. The Fr< cular Music of the Late Fourteenth Centurv. — A. čime se priprema tlo za osjećanje dura i mola.). Potsdam 1931—34. Halle 1910. Encvclopedie de la musique. Schneiđer. Minnesangera i žonglera. Tutzing 1961. Leipzig 1926. ibid. on danas ne označuje samo nove tekovine u razvoju notacije. H. Tr Cesare. Procee the Musical Association. Reese. —' F. — G. polagano se stvaraju obrisi kadencirajućih završetaka s povišenim VII stupnjem ljestvice. Berlin 1930. Wolf. Ritmiku c zuje primjena sinkopa. Italian Ars-nova Music (dodatak k Jouri Renaissance and Baroque Music. B. The Conđuctus. Menzuralna notacija dalje se razra iako je svi putovi ne vode uvijek k jasnoći. Wien 1930.«. 1951). Ludwig.— H. Die drei. Trubadur (Verdi). Zaslužni umjetnik SFSR. Jahrhundert 1898 (II izd. zička djela. pod kojom se u početku razumijevala pretežno tehnička strana muzičke umjetnosti XIII st. Brenet. Geschichte der Musiktheorie im XI. New York 1940. — J. 1899—1900. G. 1941. 1 Les Primitifs de la musique francaise. Seoska lola. — F. U Italiji razvijaju se pretežno svjetovne forme: -> ma ne valja ga zamjenjivati s madrigalom XVI st. ARSENOVIĆ (Boberić). 65.

DJELA: kompozicije za klavir. odn. 8. tzv. 1951. npr. odjeljivanje tonova u interpretaciji. 1888 i dr. MGG. Discursos leidos ante la Real Academia de iellas Artes.Wagner:»Majstori pjevači< (atisdrucksvoll) ir dim. tj. martele.van Beethoven: Koncert za violinu t^ a staccato tačke iznad nota ili ispod njih. Pensilvanija. 20. X 1844 — Lakevvood. Ideario nlosoflco y estetico de Arteaga. articulus član.: T f r »r dim f f r f i f rr A. a na duhačkim jednim dahom. Alfred. — H. (počeo ga je pisati po nagovoru Padre Martinija) proučava odnos pjesništva i muzike u operi s tog gledišta obraduje različite oblike muzičke drame od njezine )ojave do drama P. — ili - ■^J IH \ Allegro ili tačke ispod legalo-luka. legato-luk. naglašuje da je za savršenu nuzičku dramu potrebna sinteza sviju lijepih umjetnosti. Na klaviru se postiza-'aju tako da početni ton ne bude pušten prije nego što nastupi lovi ton. isključivala svaku mogućnost podjele tema na motive itd. II—III. — R. stac-ato a ricochet. Batllori. 7. molto agi tato ARTE MUSICALE IN ITALIA. Studirao u Bostonu na Muzičkoj školi i na Konzervatoriju (J.. A. tenuto — znak s tačkom. Esteban le Arteaga. RMI. potez gudalom). Madrid 1904. larcelona 1897. — M. odn. mezzostaccato (ne odviše odije-jeno). 1783.lim idejama njegovo stajalište ima mnogo zajedničkog s Wagne-ovim. II. The loundheads and Cavaliers. Torino 896. 1943). Za specifične načine artikulacije. npr. XVIII. Adaline. npr.1 Lento FChopin: Etida za klavir op. 1869—71 bio je crkveni pjevač u Bostonu. — V. pridonosi jasnoći muzičke deklamacije i fraziranja. zatim legato assai (veoma vezano). VI.1Obr:9 Pojačani staccato označuje se znakom '. Esperanza y Sola.: Allegro. kasnije . upotrebljavaju se i raz-ičiti grafički znakovi: za legato tzv.)..: D. 1879. Menendez y Pelayo. larmonično sjedinjavanje drame. Arteaga le Rivoluzioni del teatro musicale italiano. Nejasnoća proizlazi odatle što ne postoje posebne oznake za fraziranje.25 br. npr. 7 PP Još veći nesporazum nastaje ako autor označi samo artikulaciju (npr. saltanđo ili saltellato. gdje se oznake odnose na artikulaciju: SulG L. Wagner u predigri 3. Investigaciones filosoficas sobra la belleza ieal considerada come objeto de todas las artes de imitacion (o estetskim osnoama muzike). Italia e Spagna nel sec.van Beethoven: Koncert za violinu ^ bJ b4 ■ 4 . a ne artikulacije (poteza gudalom): R. pa su kompozitori prisiljeni da se služe legato-lukovima za označivanje fraza. za lačin vođenja gudala ili udara upotrebljavaju se nazivi portato za klavir). picchiettato (za gudačke instrumente) te leggiero. — Opere: The W ater-Carrier t 1876. 75 _ _ za N <OT /ć^aro i portato. XI 1918). činu opere Die Meistersinger von Nurnberg označava temu u smislu fraza. muzike i dekoracije. članak). Allorlo. — At. 1950. M. LIT. u muzici — malogno artikulaciji konzonanata i vokala u govoru — međuobno povezivanje. — F. Dell'influenza degli Arabi sulV origine kila poesia moderna in Europa (o utjecaju arapske poezije i muzike u Provansi). iako razlika u muzičkoj teoriji i praksi nije uvijek jasna. 1887. pa dolazi do proturječja. Ideas Esteticas. To je osobito često kod klasičnih autora.: ARTIKULACIJA (lat. npr. Veani tonovi izvode se na gudačkim instrumentima jednim pote-:om gudala. i potkraj života u Parizu. ipanische Forschungen der Gorres-Gesellschaft. detache. Pedrell. God. mezzolegato (ne odviše 'ezano). — Solo-pjesme. jer je A. M. staccato (odijeljeno). zatim u Rimu i Firenci. DJELA: Le rivoluzioni del teatro musicale italiano dalle sue origini fino al •resented knj. Prema tome. fonovi bez oznake za artikulaciju izvode se obično non legato ili Utache i si. šostakovid: I simfonija P ■ L. Od 1784 živio u Veneciji. Sian. Angles. Lettere musico-filologiche (o Aristotelovoj terminologiji) i Del ritmo sonoro del ritmo muto nella mušica degli antički (o ritmu u antičkoj muzici). spiccato. 1769 istupio iz reda i studirao u Bologni filozofiju i priodne znanosti.ARTEAGA — ARTIKULACIJA i Italiju. L' -. staccatissimo (odijeljeno to je najviše moguće). prepuštajući muzikalnom osjećaju izvodioca ritmijsko-metričko raščlanjivanje (fraziranje) teme. ali je od ovih potpuno različita.' * . Nezavisni tonovi dobivaju se na gudačkim instrumen-ima u načelu izmjenom gudala za svaki ton. — Priručnici za solo-pjevanje: Progressive Vocal Studies. I. budući da bi inače nevezana a. 1789 (novo izd. Diccionario biogranco-bibliograiico de Musicos Espafioles. egatissimo (vezano što je najviše moguće).: J. Batllon). Za oznaku legata. staccato assai (veoma odijeljeno). 1938. 791. U svojem najvažnijem djelu Le rivo-uzioni del teatro musicale italiano . Metastasija. Santander 1940. Tako npr. Madrid 1891. 1785. ilbum of Vocal Studies. američki kompozitor i zborovoda (Pittsnirgh. 1944 (postlumno obj. Ohio. a na duhačkim pre-ddom daha (u brzim pasažama obično pomoću udarca jezikom). pristaša alijanske melodike. staccata itd. Spomenici muzičke imjetnosti ARTHUR. iichberg). Fraziranje se temelji na ritmičko-metričkoj strukturi muzike i znači sistematiziranje motiva i fraza unutar neke muzičke ideje ili odsjeka muzike. 1878. •■lačin artikulacije označuje se obično talijanskim izrazima: legato povezano). — Crkvene ompozicije. R Chopin: Etida za klavir op. non legato (nevezano). ono je potpuno suprotno pojmu artikulacije. kao kod dviju tema iz Beethovenova violinskog koncerta. I. ali muzička mu je teorija posve suprotna. po literar.borovođa te osnivač i direktor muzičke škole u Clevelandu.

2 takta. Desirće (Marguerite Josephine Dćsiree). kasnije proširila o dubinu i visinu tako da je mogla pjevati i sopranske partij slavila se kreacijama Donne Anne i Zerline. Giovanni Maria. Contesse i S 'W. Maurice Montagney. Engleskoj (1839 u Londonu) 1843). VII 1835 — Berlin. Atti e Memorie Romagna. I. 1869 vjenčala se sa španjolski vačem Marianom Padillom y Ramos. Charlotte (Massene ther) i Micaele (Bizet. Galileijem. de' Paoli. oko 1540 ili 1545 — 18. Npr. La Traviata). — Isti. Frage der Artikulation im Čembalo. Njemačkoj. 1889 preselila u Pariz. 1913 dobila naslov K sangerin. Vrstan kontrapunktičar ali uvjereni pristaša vativnog »starog stila« (tzv. 1603. od 1562 kanonik crkve S. 1858 debitirala n. violinist. Audrana i Pauline Viardot-Garcie. Amelije (Verdi. 3. Komponirao više violinskih djela: koncert u a fantazije i varijacije za violinu i klavir ili violinu i orkestar nadalje gudačke kvartete i klavirski kvintet. poslije u Rusiji gdje je 1868 zaručena sa P._ LIT. Isprva snažan mezzo osvajala pasioniranošću akcentuacije. C. 1. 1601. Carmen). s Bizet). kornist i kompozitor (Pariz. Redlich. Nizozemskoj.van Beethoven: Sonata za klavir op. de Padilla. kvartete za rogove itd. II 1772 — Bruxelles. 1 Zarlino da Chioggia.vanBeethoven: Sonata za klavir op. God. Bologna 1876. pjevačica. 25. II—2. III 1887). Sin i učenik A cea koga je 1829 naslijedio kao kornist u Theatre de la Mon Bruxellesu. Monteven 1945. jasna artikulacija dviju vezanih osminka pridonosi izrazitosti jampskog karaktera dekla macije: L. Od 1884 podučavala p u Berlinu. a istodobno pomažu jasnijoj muzičkoj deklamaciji. Galileija: Lettera apologetica . S. protiv E. DJELA. Mozart. Monteverdija L'Artusi ovvero delte imperfettioni derna mušica. Die musikalische Artikulation bei J. Zarlina u Veneciji. instrumei :Gray. 3 Prvu temu treba frazirati ovako: 2 . E. Un balio in maschera). Lola. 3. Cabalao nobile di Pocceia (otvoreno pismo). Josse ten Noode.MGG. Italiji. Phrasierung und Artikulation! . II (Considerazioni musicalij. Stekao međunarodnu reputaciju kao vi virtuoz na mnogobrojnim koncertnim turnejama po Belgi zozemskoj. I 1829). Bottrigarijem i V. protiv G. Bologna 1781. pariške Opere kao Fides (Meverbeer. Berlin 1924. Velike uspjehe postigla i kreacijama Z Contesse (W. ova tema bi izgledala ovako: i ARTOT. 3. Bottrigarija: II Desiderio di Annibale Melone. motet Cantate Domino za LIT. 5. Don Giovanni i Le Nozze di . 23. 1905—08 članica je komičnt 1909—27 dvorske opere u Berlinu. Dei Musicisti al 16° secolo. I. zatim na Konzervatoriju u Parizu kod Rodol Augusta Kreutzera. F. Mori jem.Brahms:ll simfonija J. Fantuzzi. Kompozicije: Canzonetle a 4 voci. 21. 1905 (Mirni) i Straussova Rosenkc 1911 (Ottaviano). 2.: jUlegretto L.van Beethoven: Sonata za klavir op. I 1815 — Ville d'Avrav. Olten 19 Pokušaji reformi i uvođenja posebnih znakova za fraziranje datiraju od XVIII st. Discorso r. — D. br. prozvan Artot. ARTUSI. Mozart. Discorso secondo musicale di Antonii de Todi per la dichiaratione. Italiji. IV 1933). I.und Clavichordspiel. 4. — H. 25. 31 br. Slično i u Beethovenovoj klavirskoj sonati op. Monteverdi—Leben und Werk. — G. sopran (Sevres. 2.31 br3 umjesto Sličan je primjer iz Brahmsove II simfonije: J. odn. Bruxelles. Poznat je p što je niz godina vodio žučljive. Giulizie musicale del S. između 1860—65 u Ber talijanskom opernom družinom Lorinija) i Londonu (k: Her Majesty). obitelj muzičara rodom iz Belgije. Kći Desirea. Artikulation.: H. brat Jeana Desirea (B les. Le Prophete). U Berlinu pjevala na svjetskoj praizvedbi Leonc opere La Boheme. 1598. Međut: teoretičar on je medu prvima iznio mišljenje da u dvo: kompozicijama i u duhovnim koncertima treba sve basov na unisono. i u Poljskoj.Mozart: Sonata za klavir u D-duru L. Jean Desirć. Notizie degli scrittori Bologne. posebice sa C. Pariz. uz to podu pjevanje a bio i vješt gitarist i violinist.Kćerka i učenica Desiree. pokazujući nerazum za njihove napredne ideje i nov muzički govor. Esemplare ossia Saggio fondamentale di Con Bologna 1774—75.: Padre Martini.).— E. 31. Festschrift K. 1608. Keller. Uči prije kod oca. Komponirao mnogo! djela za rog: fantazije. pjevals u Belgiji. 8. 20. SPISI: teoretsko djelo VAne del Contraponto (2 knj. K započela 1857 koncertima u Bruxellesu. 1660. Marguerite (G Faust) i Violette (Verdi. Zarlina: Impresa del molto Rev. Haute-Saone. pristrane a katkad čak rektne polemike sa suvremenicima. disertacija) 1925. Thoet. Kassel 195S. u vezi s metričkom strukturom: J> J Motiv na početku druge teme sačinjava pet tonova: L. Od 1843 profesor je Bruxelleskog konzervatoriji 1849 prvi kornist kraljevske kapele. navskim zemljama i Poljskoj. ( lerer. C. 1604: protiv V. Polemike: protiv C. La Figlia del reggimento (Donizetti). 1606. De 1904 u pariškoj Opera-Comique. Bach . kornist u Theatre de la Monnaie u Bruxellesu. kovskim. A. fraza od 4 takta. zatim pjevala u Berlinu. pjevačici zosopran (Pariz. 1951. J J Frazirana. 12. IX 18 St.vanBeethoven: Koncert za violinu J J J Lf Artikulacijske oznake uvjetovane su violinskom tehnikom. talijanski muzički teor kompozitor (Bologna. — Berlin. IV 1907). 5. . — G. Don Giovanni i Le Nozze di Figaro). prima prattica). Regensburg 1962. A. pravim im Montagney. etide. de Giovanni Fantuzzi.10 br.76 ARTIKULACIJA — ARUTJUNJAN Hin Beitrag zu einer Sprachlehre der Musik. VII 1845). Gaspari. II Desiderio (novo izd. Alexandre (Joseph). VIII i6r kod G.A. — Isti. A. — W.3 W. Antonio Braccino da Todi. Studirala najprije na Konzervatoriju u Bruxellesu a 57 u Parizu kod M. S' u Bologni. 3 Jak utjecaj konvencionalnosti starije violonske tehnike osjeća se i u klavirskim djelima klasičnih majstora.).

M. 1951. Le celebrazioni deli Siena 1963. ARUTJUNJAN. »Seconda P Bachground to Monteverdi's Madrigals. IX 1920 —. 23. I. — D.. MGG. Aleksandr Grigorjevič. armensi pozitor i pijanist (Erevan. Studirao na . 1957.Giovanni Maria Artusi. Artusi e alcune sue opere teoriche. G. — ■ rini. Arnold. Music and Letters.

Najznačajnija su mu djela baleti. nasuprot tezi.J . — Obrađujući iscrpno pojedine ličnosti i razdoblja ruske muzičke prošlosti A. u starogrčkoj metrici oznaka za laku dobu stope. SpSi. Ljadova) i usporedo povijest i filologiju na Univerzitetu. 1961 . plesovi. Boris Vladimirovič (pseudonim Igor Glebov). 1962. npadduuHHan yaepmwpa. Studirao 1904—10 na Petrogradskom konzervatoriju (kompoziciju kod A. a asas tonu g: M. je dobila obratni smisao. te stalni naučni suradnik Instituta za povijest umjetnosti Akademije nauka. Kao pedagog protivi se skolastič kom učenju muzičkih oblika i harmonij e. ORKESTRALNA: simfonija. tal. U svojim metodološkim radovima {Muzički oblik kao proces. Bach. je među ostalim ukazao na ARZA (grč. 1964. VII 1884 — Moskva. koja je označivala tešku dobu (po uzoru na dizanje i spuštanje noge kod plesa ili ruke kod dirigiranja). J. Po njegovu mišljenju historija muzike se ne iscrpljuje u nizu odijeljenih biografija. 1944. Kod rimskih-gramatika i srednjovjekovnih pisaca a. Muzički jezik B. ASAFJEV žavati životni sadržaj). Graši). 27. I. jer je u muzičkoj ritmici zadržan njezin prvotni smisao. jer je označivala dizanje glasa. odn. . te snagom masovnog djelovanja. — KOMORNA : FICCHR 0 zope Apazaif za ansambl violončela i klavir. zamah i polet.ARUTJUNJAN — ASHTON vatoriju u Erevanu. br. je jedan od najznačajnijih ruskih muzikologa i muzičkih kritičara. Gorljivi pristaša zapadnoe vropskog moderniz ma (20tih godina osnovao je i vodio KpyxoK HO&OU My3UKu ). Tam^eeaAbHan cwuma. simfonijska pjesma Cna3 od apMtiuCKOM napode. Vi. Čajkovsk oga s ruskim duhom. koncert za klavir. A. koncert za koloraturni sopran i orkestar (tekst A. dva puta sniženi ton a: Enharmonijski je as jednak tonu gis. koji označava dizanje. zborovi. franc. AS i ASAS (tal. franc. S. God. 5). 1910—37 muzički savjetnik i kompozitor Manjinskog teatra u Lenjingradu. jedanput. KoHt^epmnoe CKepifo za trublju i klavir i dr. V. već odražava cjelokupni razvoj društvenog života. I 1949). 29. a muzičke pojave ne istražuje statički već u njihovim neprekidnim promjenama. oblikova n na tradicija ma muzičke klasike. a zagovara emocion alno i živo shvaćanj e i usvajanje muzičkih zakona. 1948. isticanje toničkog naglaska. i orkestar. zamah). klonulosti i mirovanja. ORKESTR ALNA: četiri simfonije. nasuprot tezi. r Starogrčka metrika t a t a Srednjovjekovna i današnja metrika a t a t Današnja muzika t a t a Kod starih kontrapunktičara izraz per arsin et thesin značio je. 1941. koncert za rog. solo-pjesme. 1953 i dr. Kunst der Fuge. DJEL A. simfonijet a. sovjetski kompozitor i muzikolog (Petrograd. Od 1943 bio je u Moskvi upravitelj Odjela za muzikološka istraživanja i profesor Konzervatorija. koncert za trublju. estetska je vrijednost muzike određena njezinom pjevnošću (koja mora odraB. koja ima karakter spuštanja. uz to od 1920 vodio muzičkohistorijski odjel Državnog instituta historije umjetnosti i od 1925 bio profesor (i osnivač) Muzikološkog fakulteta na Lenjingradskom konzervatoriju. I—II) uveo je kao novi pojam — intonaciju koja obuhvaća cjelokupnost karakterističnih formalnih tokova određenog stila. 1949. zasole. klavirski koncert i dr. la bemol. Od 1954 umjetnički je direktor Filharmonijskog društva u Erevanu. — KL A VIRSKA : preludiji. poslije 1930 mijenja svoj stav te se u mnogobr ojnim člancima zalaže za izgrađiva nje socijalisti čkog realizma i primjenu folklora u muzici. Asafjeva .J ASAFJEV (Asaf'ev). 77 povezan ost kompozi cija P. U tom se smislu a. Babadžanjanom) i dr. KonitepniHan yeepmwpa. A PMUHCKUH pancodun za 2 klavira (sa A. 1957. DJELA. Coticertino za 5 duhačkih instrumenata. la double bemol). i danas upotrebljava u metrici.tu^OHunecKan napmuma za violinu i klavir. recitatora. to često stvara zabunu. usavršavao se u Moskvi. ukidanje. Concertino za klavir. ■—■ VOKALNA : Kaumama 0 Podune. 1950. la doppio bemolle. tj. la bemolle. A. da se odgovor na subjekt kod fuge mora provesti u protupomaku (npr. dizanje. 1951. Kao pijanist izvodi najčešće vlastita djela. A. tehnički je uglađen i primarno melodiča n. Flo. — Scenska i filmska muzika.

Komponirao instrumentalna djela (Fetiš mu pripisuje 6 violinskih sonata koje su izgubljene) i kantate (u rkp. ASCAP je preuzelo ostvarivanje prava njihovog javnog izvođenja na teritoriju SAD. XII 1859 — London. 1934. A. F. usavršavao se u Frankfurtu na Majni (J. II (HutnonaitUH). F. I 1881). 1945. 1673. A. Porin). 1916. koncertni vodič PyccKan no33un e pyccKou My-3biKe. 2 knj. I. Lodovico (Verdi. III 1857 — Prag. Kontrapunkt i kompoziciju učio u Leipzigu (M. monografije o F. Sofokla. Jlupunecnue cifenu 17. I9!9. PyccK. Authors and Publisheres (Američko društvo kompozitora. Kasnije je djelovao u Brnu kao pjevač i redatelj. Eduard. LIT. jednu od najbogatijih i najvrednijih u Evropi. XII 1732). 11. nebst dem Basso continuo. Maričori). M. I. 1944. 1929.) Djelovao kao 1. Richter). 2. 1949. 2. JJaHme u Gy3biKa. Theilea (Merseburg) i J. Liszt). Op/ioea. 1930. 1922. Alapić (Zajc. Alle-manden. ITaMHTH B. Rahmanjinovu. Ljadovu. Schillera. Fidelio). I. — E. HHTOHaqiifl H My3biKaJibHbiii o6paa (zbornik članaka). 1. E. LIT. FjieCoB). N. Sarastro (Mozart. K. kompozicije za klavir) i solo-pjesme.uifioHUHecKue 3mwdbi. skraćenica za American Society of Composers. Griegu. Cu. Pošto su muzička djela jugoslavenskih autora dobila autorskopravnu zaštitu u SAD prema odredbama -> Univerzalne konvencije 0 autorskom pravu. 1922. 1934. — VOKALNA : dvije kantate. Komorne kompozicije. kao što su Rocco (Beethoven. E. Ramphis (Verdi. — SPISI. XI 1921). My3biKajibHaH tfiopMa K<IK npoifecc. Mihael Pavlovič. ruski kompozitor (Moskva. — DRAMSKA: deset opera (3 dječje). ASCHENBRENNER. Ilcmpy'MenmaAbHoe maopuecmeo *lauKO6CKoeo. Njegov repertoar obuhvaćao je niz prvih basovskih uloga. 29. Glinki. Glazunovu. 5 sv. engleski pijanist i kompozitor (Durham. Otelio). B. 1947. Đukan (Vilhar. 1924. a od 1913 na London College of Music i Trinity College of Music.au My3UKa om HavajiaXIXcmoJiemuH.E. — Autobiografski članak Mou nyntb. a klavir u Rimu (F. Hpycmoecxuu i drugi. Acad>beB. violinist i muzički direktor vojvodskih dvorskih kapela u Zeitzu (1677—81 i 1695— J7!3) i u Merseburgu (1683 —90 i 1713—19).UHHUK (prema Puškinu). 1929. 77. 1870—76 bio je direktor Petrogradskog konzervatorija kojemu je ostavio svoju muzičku biblioteku. Pjevačku karijeru započeo 1879 u Pragu. 1932. afirmirao se najviše djelima za komorne . U djelima hrvatskih kompozitora istakao se kao Sveslav (Lisinski. Nikola Šubić Zrinjski). 27 Baleta. MUCAU u JIy-Mbi. Hugenoti). MocKBa . ASCHENBRENNER. Ks. U kompoziciji pod utjecajem njemačkih romantičara. AcadibeBa.. 1947 i E. zatim kod J. ^auKoecKoza. 2 klavirska trija. — B. češki operni pjevač. MocKBa 1965. B. Mefisto (Gounod. EepHandm. Henrik Voglar (Wagner. Knuza 0 CtnpasuucKoM.). — Izabrana djela. 10.iaMH riapuitca. Bersa. K. 1952—57. TlopmpembicoeetncKuxKOMno3umopoe. 2 gudačka kvarteta. Operete. I942(neobjavljeno). E. Članci: K eoccmaHoaneHuto lEopuca FodyHoea« NlycopicKozo (zbirka članaka). Couranten. Marcel (Meverbeer. autora i nakladnika). XII 1654 — Jena. Kardinal (Halevv. Scenska muzika za drame Shakespearea. Sarabanden mit 3. CoBeTCKan MV3biKa. Smiljana). zborovi. 1942(neobjavljeno). Faust). 1885—1910 profesor klavira na Royal College of Music u Londonu. 1938. Ka6cvieecKuu. Lohengriri). Py6uHiutneiiH e ezo My3biKa*ibHou deHmeAbnocmu u oni3bieax coepeMenHuKoe (1829—1929). Algernon (Bennet Langton). Njemačkoj. Jadassohn. sonata za violončelo i klavir. Društvo se bavi ostvarivanjem prava javnog izvođenja nescenskih muzičkih djela na teritoriju SAD. Rječnik muzičkih termina. A. B. S. K. A.. 1922. P. God. solo-pjesme. Rimski-Korsakovu. njemački violinist i kompozitor (Altstettin. B. H. 1921. 1922. F. Skrjabinu. H. Balletten. najuspjeliji: FI.: CoBeTCKan My3biKa. Arien. 9. Ko. osobito Schumanna i Brahmsa. Koncertirao u Engleskoj. KaahaacKuu YI. Knjige: Opecmen (muzička trilogija S. Studirao na Konzervatoriju u Leipzigu (S. 1889—92 član Narodnog divadla u Pragu 1 1896—1902 solist Zagrebačke opere. 13. EozdaHoe-Bepe3oacKuu. Christian Heinrich. F. 'EezeHuii OneeuH«. God. Acad>beB (Hropt. ASCAP.JleHHHrpaA 1937. K. eio oicmnb u maopnectneo. Čarobna frula) i dr. 14. Objavio: Gast. Cvijeta) i Komes (Albini. Učio kod svog oca. 1838 — 24. HccneAOBaTeJiH H ny6jiHUHcTa. Raff). Schmelzera (Beč. 1921. Chopinu. 4 und 5 Stimmen. -leHHHrpa^ 1964. — JI. — F. Hauptmann. M. Richter). Pop (V.ASANČEVSKI.AI. bas (Jičin. Tanjejeva). Rienzi). Praludien. 1930. EaxuucapaucKuu $0Hmau prema Puškinu). lauKoacnuu. Reinecke. Židovka). FIvTf. AcadibeB. Opera Narodniho divadla. Aida). 1923. Tirsa da Moline i dr. Nejedly. E. Musorg-skom.1930. Austriji i Madžarskoj. —E. bestehend in Sonaten. Steffano Colonna (Wagner. MocKBa 1954. Komponirao je instrumentalna djela (koncertna uvertira. Lisztu. 1948.und Hochzeitsfreude. i ASHTON. 1880—89 pjevao na švicarskim i talijanskim opernim pozornicama.: Z. dvorskog dirigenta u Wolfenbiittelu. Praha 1935. IV 1937). 1944.

Allan Mac-Aulay. simfonija L. 1588. c. poškropi me). Valent. DJELA: P. Vita di Bonifazio Asioli da Correggio. 14 zbirki psalama za 3sova. IN STR UMENTA LNA : Canto fermo sopra Messe. osnovao bogatu knjižnicu i pokrenuo seriju koncerata. Daphnis et Cloe (Ravel. . Osservazioni sul temperamento proprio degVistromenti stabili. 1936. La tempesta i dr. 1 1901. 1. 5 divertimenta. Kutajska gubernija. 1809. sonate za violončelo i klavir. 1728 — 29. Missae tres octonis vocibus (2 knj. Intorno allo stile della moderna mušica di chiesa. 1584. 30. kantate Na rijekama babilonskim A. suite. Svećenik. Bio je koreograf Sadler's Welh Balleta (1933) i kao direktor te kompanije koreografirao je Fafade (1935). — Transkribirao djela J. a od 1808 profesor kompozicije i direktor novoosnovanog Konzervatorija. Danas je direktor i koreograf Royal Balleta u Londonu. — Operete: Pekarev Miško. Odaka u Zagrebu. Učenik Massina. Verona 1953.. j 0 gruzijskoj narodnoj pjesmi.). Milano 1834. —■ SPISI: Principi elementari di mušica. ASIĆ. DJELA: komorne kompozicije. La Tradizione musicale a Verona. 1579—87. ovvero La calunnia. godine. Finzi. (Principi elementari upotrebljavaju se još i danas. 1841. kontrabas. Kraće vrijeme muzički urednik Radio-Zagreba. ali je karijeru violiniste n zbog povrede na ruci. 1813. Virginia. motet obj. 23. DJELA (sačuvana). Acis et Galathie. — VOK Le Vergini 3-gl. Bonifazio. ASOLA. Salva Salamonovič. 5 sonata za violončelo i klavir. Zvuk. ORKESTRALNA: tri simfonije (Sinfonia pastorale)\ uvertire.) DJELA. Ekvador. Plodan poli venecijanske škole XVI st. Melzi. 1785. školski priručnici za klavir (čembalo). Carlotta e VC'erther. 1785. Aspelmaver. Sorkočevića. bio najviše cijenjen po svojim dramsko-muzički lima. Bajamontija. 12 gudačkih kvarteta. crkveni zborovi. 1780. — VOKALNA: oratorij Giacobbe in Galaad.: E. Baleti: Les petits riens. 1956—58 direktor muzičke škole u Splitu i od 1958 muzički urednik Radio-televizije Beograd. Fouse.). L'Espiegled* La Lavandara di Citere. rog i violu. ASPERGES ME (lat. Pjesmom kroz život. uvertire Mad/eth -i Julius Ceasar. 17. 1802. Za života bio je jedan od najviše cijenjenih muzičara u Italiji. sastave s klavirom. — G. I Mori Espagnuoli. narodnih zborskih pjesama Kartalino-Kahetije. 1768. G. Restića i uvertire A. // coscritto. violinski koncert. Sylviju (Delibes. God. 1951. predstavnike novije baletne muzike. Milo. kvinteti. Flora. gruzijski mu: (Ardanuč. Haa in der Wiener deutschen Stegreifkomodie. Bonifazio Asioli. 1925. 1851. Gustava al Malavar.). za kontrabas i druge solističke instrumente. ORKESTRALNA: pet simfonija. VIII 1917 —). čembalist i muzički pisac (Correggio. 1845. . DJELA : Narodni ples za orkestar. T.. 1844. Baleti: J dei fidanzati. M. vokalni seksteti. 29. Giovanni Matteo. Iphigenie en Tauride. varijacije. ASHTON. norveški kompozitor (Fr hald. VII 1786). Opere: Bannier. čega zbor nastavlja s pjevanjem antifone. — Osam opera (7 na vlastiti tekst): 5 bruden. 1941 (Zagreb. Roncaglia. Zaslužni nik Gruzijske SSR. Ramberta. 1840. 1952—55 direktor muzičke škole u Dubrovniku.. Zur Geschichte des Havdnschen Streichc Ausgevvahlte Aufsatze zur Musikgeschichte.-J. Riegel (Praxis Orga 1869). dok celebrant škropi blago nom vodom. trio za klarinet. madrigali (2 kuj. ibid. English Dances za 2 klavira. F. MGG. 1951. F. 1946). I. talijanski kompozitor (\ 1524 — Venecija. / senza lite. — CRKVENA: Misse tres za 5—6 glasova (2 knj. violu i fagot. Renesansa u Dubrovniku. 1940 (na ruskom jeziku). 1831. zna se jedino da je 1761 na Glucka u službi baletnog kompozitora Njemačkog kaza Beču. II 1916 —). pari (2 knj. ASIĆ. 4 i 8 glasova. Appelm Franz. S. 81. zborovi i dr. 2 trija i b. Notturni a 5 v. 23. 1954 (na gruzijskom i ruskom). Studij kompozicije završio na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (K. oslobođeni continua. Cinna. Canzonette. posebice po Rousseauovu monodramu Pygmalion u njemačkom jezičnom području prvi muzički obradio. kantate: // consiglio. m. Sigwardt. I altre cose ecdesiastiche appartenenti ai suonatori d'organo. —■ R. kompozicijama baleta Noverrea koje ga svrstavaju među. Bacha. 1894.. Singspieli: Fruhling und Liebe i Die Ki Natur. A a 6 v. 3 klavirska kvarteta. K. psalma Miserere Gloria Patri. su ga nadživjela. — DRAMSKA: melodram I(tekst J. od 1787 u službi markiza Gherardinija u Torinu i Veneciji. K. 1955—58 rukovodilac muzičke grane kazališta Komedija u Zagrebu. Amađei. 1952) te plesove za film Hoffmannove priče. izdvajaju se divertimenti u koji: naziru talijanski utjecaji te kvarteti i trija koji. sa bratom Giovannijem. Ariette. Bonifazio Asioli. Stilski je na prijelomu iz klasičarskog racionalizma u romantizam. Turrini. DJELA: Požarište na Hvaru. 1951). Wil and Wisdom t 1905. Merighija (Morigi) u Parmi. Ciaffi. Kao stvaralac značajan je više po individualnoj zvukovnoj koncepciji nego po načinu oblikovanja. Missa Defunctorum za 6 zbirki moteta i introitusa za 2. sonate za harfu i klavir. H. rog čelo i b. 1814 povukao se u Correggio te ondje utemeljio. — CRKVENA: mise. Asola (disertacija). divertimenti. — A. 1955—56 bibliotekar Muzičke akademije u Sarajevu. himni. ossia L'assedio di Arolte. psalmi. Odak). 1605. c. Engleski. Robin Hood i Pervonte. toga zbor opet ponavlja antifonu do psa] uskrsno vrijeme pjevala se mjesto A. — Kantate i himne. meo del Piombo. Milano 1873. Zingarelli) gdje ji privatno podučavao pjevanje. Čajkovski u Gruziji. 1787. a 4 v. 13. XII 1941). — H. 31. Miinchen 1921. Učio kod V. za 3 glasa. kompozitor i dirigent (Zagreb. Missae tres za 6 glasa. 1950. 46 ricercara F. Kao kompozitor uspješno se ogledao na području vedrog muzičkog kazališta. međutim. 3 violinske sonate. U baletnu tehniku on ne unosi ni novosti ni promjena već u okvirima tradicionalnoga plesa postiže visok stupanj umjetničke vrijednosti. 190*4 i More Truth. 1939. — -K. Dok su mu kompo zicije ubrzo pale u zaborav. God. ASPELMAYR (Aspelmeyr. — KLAVIRSKA: dvanaest sonata (3 sonate za klavir 4-ručno). Ale> Campaspe. DJELA. zabavne melodije. djelovao je kao profesor na Konzervat Tbilisiju. 1948. 6 serenada za flautu. Dugo je živio u Njemačkoj. — KOMORNA: 2 gudačka kvarteta. Dvoglasne i invencije J. Scale e salti per U solfeggio. duo za rogove i dr. 1836. 1829. LIT. 1843. muzički pisac (Dubrovnik. Ples sa Balkana za orkestar. — Solo-pjesme. 1836. — G. 1833. The religioi of G. Kom] je u tradicijama romantike i norveškog nacionalnog mi pravca. 1969 (rukopis). sonata za violu i klavir. Milan. — E. c. talijanski kompozitor. 1816. Agamemnon vengi. Od 1944 u NOB zborovođa i nastavnik Partizanske gimnazije. lamentacije i dr. austrijski kompozitor (Beč. muzičku školu (1815). Der Recke von Lyskovsheid. menueti. Kasnije je predavao kontr na Istituto del Buon Pastore u Palermu. Sorkočevića. Za ži\ međutim. Mario. 0 njegovu životu vrlo su oskudni. Ko. 1772.: F. Wit and Wisdom.. komponirao pretežno crkvenu r pridržavajući se odluka Tridentskog koncila jednostavn čistoćom izraza. VIII 1769 — 18. Iza. Pepeljugu (Prokofjev. Narodna igra Pobjednik. Studien zur Geschichte des Melodrams (disertacija). Storia musicale vicentina. Aspelmavr. kvintet za duhačke instru mente. — R. God. Muzikologiju studirao na Univerzitetu u Pragu. J. — Dvije zbirke eseja u formi pisama: Truth. Della vita e delle opere di G. terceti i dueti. 1799— i 1868). Correggio 1930.Fellerer. Asola. 1592. na tom je zavodu organizirao nastavu. 1793. NOVA IZD. 1574. teoretska i instruktivna djela. 1948). 3 klavirska trija. Requiem J. La Discordia teatrale. Federico II re di Prussia. Joachim).). 4. Commer (Mušica Sacra XXVII). 6-gl. 3 fantazije i dr. Skjavetića. XI 1856 — Oslo. pripravljaju Havdnove gudačke kvartete. Asioliana. Vicenza 1956. INSTRUMENTALNA: tri simfonije. 1832. — Sastavio je Popis djela dubrovačkih kompo zitora 1730—1850. 1950 (na gruzijskom). Elementi di contrappunto. Es-dui 1 Dis-dur (!).. koncertna uvertira. IX 1906 —). — Preko 200 kompozicija za klavir: sonate. 1570. moteti. — DRAMSKA. Bosanca. M. Missae octonis compositae tonis za 4 glasa (2 knj. scenska muzika za drame. Requiem T. V 1832). flautu piccolo i onkleidu. Muziku je učio u Napulju (N. 5 sonata za violinu i klavir. Rousseau). Ann Arbor 1960. Pigmalione. Piramo e Tisbe. Atti e Memorie della Deputazione di storia patria per la antiche province modenesi. da je bio dvorski muzičar i da je 1782 kao violinist lovao u izvedbi Havdnovih kvarteta. 1838. Frezza. ASPESTRAND. Mnoga su mu djela višezborna. ASIOLI. od 1959 dirigent Narodnog pozorišta i Filharmonije u Subotici. — A. 1931. 1964 (na gruzijskom). Maria d'Arles. Veseli penzionat. — G. Frederick. Treviso 1954. Schrems itd. II Ratto di Proserpina. Missa otf obj.: 6 orguljskih kompozicija obj. Violinu učio 1 Leipzigu i Berlinu (J. 1942. 1849. Gradski dirigent u Correggiju. 15 trija za 2 violine i b. Primi elementi di canto con 12 ariette. Od 1949 u Beogradu muzički rukovodilac Savjeta za nauku i kulturu FNRJ i nastavnik muzičkih škola Mokranjac i Stanković. X 1609). talijanski kompozitor (Messina. seksteti. škotski i irski plesovi za klavir četvororučno. trio za klavir. Riessberger. Die W Goethezimmer.: A. — D. koncerti za klavir i za violinu. . M. LIT. A. I. Ko. 1968. 1591. kvarteti. D La Cappella musicale del Duomo di Treviso.78 ASHTON — ASPESTRAND ASIRSKA MUZIKA -> Babilonsko-asirska muzika ASLANIŠVILI. MGG. Le Baiser au Porteur. II Cid. antifona Vidi < psalmom Confitemini. — Mnogobrojne pjesme. — Priredio izdanja. antifona koja se < nedjeljom prije svečane mise. etide. STMW. i kasnije M. 1809. — Zabavna muzika: Stara priča za glas i orkestar . D JELA. Madrigali a 2 v. La Sonate de Dante (Liszt. III 1896 —). Franz Aspelmaver (1728 Innsbruck 1954. Poznatiji je. 1578—82 u V zatim kapelan crkve San Severo u Veneciji. Cecchinija i Marc'Antonija Romana. Trattato d'armonia. engleski plesač i koreograf (Guyaquil. Četiri madrigala Andrije Petrisa iz J550. kao autor eseja pisanih u obliku pisama. — KOMORNA: gudački kvarteti. I. Važan je u prvome r< svojim instrumentalnim djelima po kojima je jedan od 1 predstavnika bečkog instrumentalnog stila u razdoblju i pretklasike i Havdna." 81. Kompoziciju učio na Muzičkoj akademiji u Beogradu i kod K. 1938. Istel. Ruffa 1577—78 maestro di cappella u Trevisu. 1588. DJELA (izbor). ASPA. 1945—54 direktor opere i artistički upravnik filharmonije u Subotici i 1954—55 prvi dirigent opere i filharmonije u Novom Sadu.. 1799 preselio u Milano gdje je od 1805 dirigent kraljevske kapele. je najplodniji suvremeni koreograf. Sandberger. Variation symphoniques (Franck. duhački kvarteti. a od 1947 dirigent Radio-stanice Tirana (Albanija). Cenni storici sul Conservatorio di mušica in Milano. Kompozicije za orgulje. LIT. prevedena na mnoge evropske jezike. Omladinska pozornica. Asperges me počinje s intonacijom celebranta. 1816. Padova G. Frejas Altar. klarinet. 1940). Opere: La Volubile. — G. Uz Balanchina A. Učio kod A. Missae duae decemoue sacr. fagot. 3 klavirska kvinteta. Coli. 1956. I 1942). II maestro di composizione.

M. Jeppesen. u e-molu. XI 1931). Rubinstein. 1942 i 1944.: P. Šest opera: Borislav. gdje je razvio široku mu zičku aktivnost. 1505 baccalaureus. Za razliku od svojih prethodnika koji su njegovali pretežno manje vokalne oblike. 1 kompoziciju za virginal obj. Astorga and a Neapolitan Librettist. 1723 bio je u Lisabonu. Atanasova je privlačila orkestralna muzika. DELA. Prvu poduku dobio od oca. 1916. međutim. R. — F. Veliki kanal. nekoliko baleta i kantata. a dodiruje gornju ili donju sekundu glavnog tona. u d-molu. Abert. 1926 i Alcek. ASSAI (tal. a 1712—14 živio je u Beču. Đ. Muzički studij završio 1912 na školi Hrvatskog^glazbenog zavoda u Zagrebu (F. razrađivanje. DJELA. ASTARITTA. Vjerojatno je bio učenik N. fantazija slavenskih pesama. Dan. 1698 i Dafni. — L. Chansonette Slave (varijacije na Ustaj. : H. Dvije uvertire: Hristo Botev. DRAMSKA. pa predavač i 1929—58 profesor na Muzičkoj akademiji u Sofiji. Karlovu i Plovdivu. Umjetnik međunarodne reputacije. Pedrell. Gergana. N. Sofija 1963. talijanski kompozitor (Napulj. vjerojatno 1707. Napuštena vodenica.. Apel (Musik aus friiher Zeit). — Sonata za klavir. F. O njegovu se životu zna vrlo malo. 1919. u muzici samouk. LIT. ustaj rode). Poznato je da je 1707 i 1708 bio u Rimu i Napulju. Djelovao je 1779 u Veneciji. 1955 osvojio nagradu na internacionalnom Chopinovom natjecanju u Varšavi i iduće godine prvu nagradu na natjecanju u Bruxellesu. Roberta. — Solo-pjesme i dr. bugarski kompozitor i dirigent (Plovdiv. Sa sestrom Adelom postigao velike uspjehe u nizu vaudevillea. 1942. Gene Kelly i dr. Te Deum. -> Tema).: Hornpipe obj. a 1507 magister artiutn Univerziteta u Oxfordu. Blizak kasnoromantičnom smjeru. 1825 dvorski orguljaš. Wayburna u New Yorku. Riemann. ASSMAYER. 1930. — CRKVENA: 15 misa. Vrativši se u Italiju živio-je 1789—93 u Veneciji. Commer (Cantica sacra) . Nikola Atanasov. Junek. Smiths (Mušica antiqtia) . Genuardi. Oxford 1925. X 1886 —). Učenik L. Paulette Godard. se označivao i drugim znakovima: okomitim ili kosim crticama. K. ASTON (Ashton. Carreras y Bulbena. V 1899 —). Shall We Dance. Ljondev. Archivio Storico Siciliano. c. 1937—55. AŠUG. AML. dolazi uz oznake za tempo. Latrobe. diminuendo assai. Auston. legato assai itd. DJELA. Virtuozna tehnika i koreografska invencija. F. Kompo nirao je pretežno oratorijsku i crkvenu muziku. Piccinnija. Središnje mjesto u njegovu stvaralaštvu zauzimaju muzičko scenska djela. fagot i klavir. Kosara. 9. Pisao je opere sa sadržajem iz narodnog života. 1940 (obje u suradnji sa S. ubrzo se uvrstio u prve plesače -+ stepa ftap dance) na Broadwayu. Volkmann. VIII 1862). God. 5 orkestralnih suita. 6. stekavši naziv Maestro. R. 1726). Petra u Salzburgu. Oratoriji: Die SUndflul. su u partituri R. 1912. revija i musicala u SAD i Engleskoj. 12 Cantate da Camera a voće sola. Koncertirala isprva na priredbama pevačkog društva Lipa u Osijeku. Ignaz. ogleda se briljantni salonski stil sa mnoštvom površnih efekata. Poslije 1939 njegove su partnerice bile Eleanor Powel. a u klavirskom izvatku C. G. zbor i orkestar. bugarski kompozitor (Kjustendil. kontrastiranje i si. Slavka (Alojzija). (javlja se i pod imenom accent i plainte). Trajniju vrijednost ima. —■ A. Early Tudor Composers. 1709. Leipzig 1911—19. — Kantata Uzbekistan. 1951. H. su H. 1922. Liszta i -A. Oborina na Konzervatoriju u Moskvi. a od 1515 arhidakon u Yorku. 1902. artikulaciju itd. V 1882 — Lago di Garda. uzbečki kompozitor i dirigent (Buhara. a zatim u Somboru. 1928 i Jecaj u planini. odnosno motivima. Sačuvali su se njegovi plesovi i kompozicija Hornpipe. Georgi (prozvan Maestro). Umro je vjerojatno na povratku u Italiju. Emanuele d' Astorga (2 sv. Emanuele Rincon d'Astorga. Franz. 1910 i dr. L. Reflets du Printemps. upoznavajući bugarsku javnost s klasičnom zapadnoevropskom i ruskom simfonijskom muzikom. 1912. Hugh Aston. solo-pjesme. 1906. klavir kod Đ. pijanistkinja i kompozitor (Osijek. Rosenberg-Ružić. Martienssen. 7 komornih dueta za 2 glasa i b. V. kome pripada. Ć. 1780 u Bratislavi. J.. li. 1838 pomoćni dirigent i 1846 dru gi dirigent dvorske kapele u Beču. H. temeljeći svoju muziku na elementima bugarskog folklora. Muhtar Ašrafovič. U biblioteci Bodleiana (Oxford) sačuvane su dvije mise (Te Deum i Videte manus meas) i nekoliko moteta NOVA IZD. God. poema Veliki vojskovođa za zbor i orkestar. (-* Motiv. Pipkova u Plovdivu te na Konzervatoriju u Bukureštu. 1934. 1931. Rektor Konzervatorija i od 1947 dirigent Uzbečkos muzičkog kazališta u Taškentu. Carefree i The Story oj Vernon and Irene Castle). ATANASOV. Pjevanje prati na narodnom gudačkom instrumentu (kemanđe. Grattan Flood.. Tiby. 1927. God. Das Geliibde. On je napisao prvu simfoniju u povijesti bugarske muzike (tri stavka komponirao u Zagrebu kao diplomski rad). od 1784 u Moskvi. Schubertom. obje mise i 4 moteta (Tudor Church Music. Gennaro. Služio se suvremenim tehničkim sredstvima. Mantovi i Veneciji. Član ugledne plemićke obitelji. talijanski kompozitor španjolskoga podrijetla (Augusta. inspirisan virtuoznim stilom F. 1914 postao dirigent Gardijskog orkestra u Sofiji. Tri simfonije: I. Djelovao je u Haskovu. 6. Opereta Moralisti. sovjetski pijanist (Gorki. 17. 1864. Komponirao je više od 30 opera od kojih je najveći uspjeh postigla Ulisse e Circe (1787). variranje. 1919. 1908. MGG. — Kompozicije za klavir. V. Učenik K.. musicista siciliano.ASPIRATION — ATEMATIČNOST ASPIRATION (franc. VI 1912 —). U njenim kompozicijama. — Komorna i klavirska muzika. Rochlitz. Uz to 15 godina vodio bečki Tonkunstler-Societat. transponiranje. oko 1745 — poslije 1803). Napisao je i jednu simfoniju. II. H. 1913—22 nastavnik gimnazije u Staroj Zagori (1915 u Plevenu). Stabat Mater obj. 31. Pojedine komorne kantate obj. Fred (pravo ime Austerlitz). kompozicija koja zbog svoje neposredne izražajnosti i stilske čistoće ide među uzorna djela crkvene muzike. 1947. Studij kompozicije završio 1903 kod P. saze i dr. K. Fr. Prvo muzičko vaspitanje dobila u Osijeku učeći pevanje kod I. 1911. AŠKENAZI. 10. oko 1757). smještenima uz ton. Isti smisao ima i riječ molto. .: L. Bio je kanonik u Westminsteru. L. Mahulke. ističe se i kao interpret djela suvremenih kompozitora. zatim učio kod G. Emanuele d'Astorga. MGG. 1950. ATANASIJEVIĆ.). Nachschlag). Volkmann. God. Dvije arije obj. 1831.. 20. LIT. Dolina sreće. aggiunte e correzioni da apportare alle ricerche del prof. Posljednje godine života proveo je u Španjolskoj ili u Portugalu. u g-molu. Folloui the Fleet. kao što je ponavljanje. Stabat Mater.: W. Aystoun). Dugan. Npr. — VOKALNA. Vrativši se u Italiju bio je 1717—18 senator u Palermu. Studirala u Beču. Od 1808 orguljaš crkve sv. III 1680 — Madrid ili Lisabon. 1912. I. ATEMATIČNOST. Veliku popularnost stekle su njegove komorne kantate. Učenik Michaela Havdna i J. Walker. čuva se u British Museumu). NOVA IZD. Riemann. komponirao u duhu nacionalne muzike svoje zemlje. AŠRAFI. oko 1480 — York.: Pile se 79 Izvodi se A. njem. 1940 i Diloram. Evblera. američki plesač i glumac (Omaha. ukras u francuskoj muzici XVII i XVIII st. Rita Hayworth. 1799 ponovo u Petrogradu gdje je vodio talijansku opernu trupu. 25. Po stilskim obilježjima to je djelo mnogo naprednije od tadašnjih kompozicija za instrumente s tipkama na kontinentu (rukopis potječe iz 1525. Subotici i dr. više dječjih igrokaza s pjevanjem. LIT. smisao za komiku i grotesku i natprosječna nadarenost za glumu učinili su Astairea najistaknutijim umjetnikom modernog plesa i nezaboravnom ličnošću filmskoga platna. Grazu. Vladimir. 1806. ?). — Solopjesme. XII 1522). LIT. Sicilija. Izvodi se na račun trajanja prethodnog tona. 1962. S. ali se nije mogao oteti utjecaju talijanske opere. Zanon. — Stabat Mater za sole.: Odlomke iz opere Dafni obj. vrlo). Mascagnija u Pesaru (Italija). ASTORGA. najstariji primjerak muzike za virginal u Engleskoj. Makedonska krvava svadba (Cveta). narodni pjesnik pjevač kavkaskih naroda. Sofija 1960. Npr. DJELA: dvije simfonije. (za autorova života obj. Boravio zatim u Palermu. allegro assai (vrlo brzo). 1951. Hettich. Volkmann. Emanuele d'. Genovi. Rosler. The Monthly Musical Record 1951. I. su: J. Bajdanova i P. 2 Requiema. dinamiku. J. Kamata Worte der Weihe i dr. Szving Time. 1929). Mnogo je putovao i u njegovoj biografiji ima dosta neutvrđenih podataka. Filmska muzika. veoma. — Th. Vasiljenkom). 1924. H. Steinitzer. M. Sagajev.). Prijateljevao sa F. H. Hummela. H. Hugh. 1934 započeo filmsku karijeru i do 1939 s partnericom Ginger Rogers snimio nekoliko filmova koji idu u vrhunska dostignuća u toj umjetničkoj grani (The Gay Diverce. Emanuele d'Astorga. 1929. a od 1787 u Petrogradu. God. A. Fischer. dirigent i kompozitor (Salzburg. — O. 1916. austrijski orguljaš. Od 1920 kapelnik Vojne akademije i 1922—23 istodobno dirigent Sofijske opere. KLAVIRSKA: Fantaisie de Concert (varijacije na temu Na te mislim). koje su većinom varijacije na narodne i gradske melodije. Sa svojim ansamblom priredio je gotovo 100 simf. Dreyschocka. izvodeći svoja i tuđa dela. S. Budimpešti. Volkmann. Kompozitor prve uzbečke nacionalne opere. koncerata. ASTAIRE. DJELA: opere La Moglie nemica. Carreras y Bulbena. — 158 komornih kantata za glas i b. 1922. stilska značajka suvremene muzike koja se očituje u odsustvu tema i kompozicijsko-tehničkih manipulacija s temom i njenim dijelovima. A. W. 11. G. Volkmann. Nikola. 1953. — Opere: Buran. ORKESTRALNA. Huml). c. 1919. gde se udala za poljskog slikara Kietkowskog. 1872 . DJELA: simfonija u B-duru. od 1923 lektor za teoretske discipline. — Trio za violinu. II 1790 — Beč. Maestro Georgi Atanasov. F. 2. ATANASOV.. VII 1937 —•). Top Hat. N. engleski kompozitor (Lancashire. J. 1922 i III. graduali i offertoriji. 1939. 1 duet obj. Trišlera i violinu kod T. Sauls Tod i Saul und David. XI 1850 — Beč.

u orkestralnim djelima. DJELA: Hymn of Faith za sole.: H. — Napisao predgovor djelu Worcester Mediaeval Harmony. Neujar der Allgemeinen Musikgesellschaft. — Isti. Uz to član utemeljitelj i dugogo . Magnus Atterberg. Atonalna muzika. 1945 i IX. Kantate za muški zbor: lingenfahrt. 12. 1936. Webern. 1941 i Stormen. Berg. Devet simfonija: 1. 1943. a ne »tonalan«. — Spis Med notpenna och taktpinne. u troje). nego i u odsustvu tonalnih odnosa u najširem smislu riječi. V . 1951. 24. solo-pjesme. Melos. Berkelev 1965. 5. Solo-pjesme. Bdckahastan. U vre od 1528 do 1550 objavio je stotinjak opsežnih zbirki pre francuskih kompozicija obuhvativši velik dio francuskog mui stvaranja iz prve polovice XVI st. — A. dirigent i kompozitor (Cardiff. crkvenog orguljaša Frederika Atkinsa i kod G. Atonalitat). Sir Ivor Algernon. — V. Obuchotv. Donaueschingen 1924. U njima nema tradicionalnih uzajamnih odnosa među tonovima ni u horizontalnom niti u vertikalnom smislu. Eine Einfuhrung in die Zwolftonmusik. Leipzig-Wien 1920 (II izd. Sinfonia romantica. 1930. Hallena na Konzervatoriju u Stockho kod M. alteriranim akordima i modulacijama u udaljene tonalitete. kojoj mjedeni zvuk odjekuje u boju. 1957. Koncert za klavir. Vom Melos zur Pauke. Pariš 1900. atonalite. ATTERBERG. ic D. — G. 1931. prije jula. Le Menestrel. suita. L'atonalite. dvostruki koncert za violinu i violončelo 1960 (red. 1934. Traite d'harmonie tonale.123-. S. Trente et une ehansor sicales. Pierre Attain Rova] Prints of Music. Zurich 1915. 3. Aladdin. — F.1912. 1914 i dr. Wien-New York 1925. Machabey. 1947. 26. pa protivuriječi biti muzike. — Klavirske kompozicije. — E. RM. koncert za viol 1923. temu. XII 1887 —). Latille u Napulju. švicarski zborovoda i komp(Wettingen kod Badena.II izd. U orkestralnom sastavu znači da su drveni duhački instrumenti zastupani sa po tri instrumenta od svake vrste (npr. Zvuk. sonata za violončelo (violu ili violinu) i 1925.). Bauer. Perogner. kad su se Atenjani počeli opirati sviranju na aulosu. Neumann. — 5. engleski orguljaš i kompozitor don. A. Pet opera (na Šved njemačkom jeziku): Harvard Harpolekare. 1782—85 učio kod G. u partiturama a 3 znači da tri instrumenta izvode neku dionicu unisono (npr. — VOKALNA: kantata Jamba 1919. Dć. francuski muzički tiskar i nakladnik (p XV st. Notes et docu Mušica Disciplina. kao što nema ni konsonantnih akorđičkih sklopova niti akorda građenih po terenom prin cipu. Završio studij elektrotel muziku učio kod A. Attingens). Od 1897 do 1950 orguljaš i zborovoda katedrale u Worcesteru. Mozarta u Beču. Pošto je preuzeo od grafičara Pierrea Ha njegov kalup pomičnih znakova. libraires ayant exerce a Pariš de 1450 a Pariš 1901. koncert za rog. M. N. — A". 1915 i De f jungbrurna. — D. 1913—22 dirigent E skog kazališta u Stockholmu. von Schillingsa u Berlinu. Thomas. Hauer. — R. XI 1869 — Worcester. Bacha. Zurich—Leipzig—Wien 1953. polvtonalite. 1930. DJELA: Intermezzo za orkestar. »bez-tonski«. prvi put izliven 1525. Rihouet ■ Rokseth). ATTVVOOD. LIT. x. Cham 1923 (. Bazu za takvu organizaciju dao je Schonberg tek 1923 svojom metodom komponiranja sa dvanaest tonova (-> Dodekafonijd). 1. u dugom historijskom procesu. V. Tonality-Atonality-Pantonality. postoji samo 12 ravnopravnih kromatskih polustepena od kojih je svaki potpuno slobodan u svome kretanju. Augv. Book and the Beginnings of French Music Pr Journal of the American Musicological Society. LIT. Atonale Musik. od 1867 djelovao je u Ziirichu kao dirigent pje\ društava. 1936: koncert za violinu. Wiener Musikzeitschrift . ATONALNOST (njem. engleski orguljaš. R. 1905. Kurt Atterberg. U Argosu je postojalo svetište u čast Ateni Salpinx. 1913. — F. 11 (1908) A. I. corni a 3) ili da se dionica dijeli na tri grupe (divisi a 3). VIII. Ali u praksi su ipak općenito prihvaćeni izrazi nonalan« i »atonalan«. — Komorne i klavirske kompozic VOKALNA. napušten zbog povremenog ubrzavanja ili usporavanja. 1919. Expert. — Isti. — D. Rapsodija za klavir i orkestar 1908. I. Leipzig 1924. 1925}. Wien 1960. 1926. III kustbilder. Vrativši se u domovinu. u vremenu). pa i do svjesnog izbjegavanja svake melodijske i harmonijske — horizontalne i vertikalne — konstelacije tonova koja bi mogla izazvati neke tonalne asocijacije (-> Harmonija). Sinfonia piceola. 3 knjige mis djela). 1916: IV. — H. Uz to dirigent glasovitog Three Choirs Festivala. Smatrali su je izumiteljicom instrumenta salpinx. ou mode chromatique unique. Trente sept chansons musicales (Attaingnant. Zbog zasluga za obnovu (1920) i vođenje tog festivala podijeljen mu je naslov Sira. Karl. 1528—1530) Maitres musiciens de la Renaissance francaise. Učio kod svog oca. 1553). uvođenje elemenata cjelotonske ljestvice u melodijske i harmonijske odnose i osamostaljenje disonance slabilo je sve više tonalitet i dovelo na kraju do nestanka svakog tonalnog osjećaja uopće. 1911. canone a tre i si. Das Problem der Atonalitat und des Zvvolftonprinzips. Pierre. nema ni središnjeg tona ni vodice s njenom težnjom za polustepenim pomakom. — KOMORNA: 1 đačka kvarteta. — Nekoliko misa. Zurich 1888. — Ph. Za muški zbor i orkestar: Festgesang . Paque. Schonberga.Elektronska muzika. 1923. 1920. kao i zbog drugih sloboda u izvođenju. Notes biographique sur Attaingnant. kao tonalitet. Međutim. Obogaćivanje dijatonske tonalitetne osnove kromatikom. 2. — Isti. oznaka k< stavlja na kraju stavka ili odsjeka kompozicije i znači da • između toga i idućega stavka ili odsjeka treba da bude vrlo 1 ili da je treba sasvim izostaviti (attacca subito slijedi smjesta) ATTAINGNANT (Attaignant. kapele. Sinfonia funebre. oć orguljaš katedrale sv. kompozicije za flautu. po čemu se i đuje tip i veličina orkestralnog sastava. pa i samu konkretnu vrstu forme (->• Atonalnost. ATTENHOFFER. 2 oboe i engleski rog itd. tj. 29. 1924. Sinclaira. Perle. je prilikom borbe Perseja s Meduzom pronašla aulos. znak). M. 1927. — E. 1914. Vom Wesen der Musik. Polvtonalite et atonalite. Milhaud. Kompozitor neorom nog nacionalnog smjera. Wien 1937.. London 1958. God. operama i rovima često upotrebljava švedske narodne melodije.80 ATEMATIČNOST — ATTWOOD 2 flaute i mala flauta. Isler. 1961. Kantate za žensk Beim Rattenfanger im Zauberberg. — A. tlber neue Musik. — Ch. — Objavio (zajedno s Elgarom) Matthdus Passion i Weimarer Orgelbiichlein J. 1891. Prinzessin Wun i Riitlifahrt. Serial Composition and Atonalitv. Atonale Satztechnik. Spominje se od 1514 u Parizu. Tonal ou atonal. odnosa koji bi bili sve deni barem samo na dominaciju jednoga jedinog središnjeg tona — tonike (-*■ Harmonijske funkcije i Tonalitet). ibid. Gluck. formiranje složenih akorđičkih sklopova. Stockhlom 1925. Scenska muzika. 2 knjige tabulatura za lutnju i 2 .. s podnaslovom Ein Lehrbuch der atonalen AJusik. 5 knjiga plesova.najpopularnija): VII. 26—27. — H. božica mudrosti i rata. II. 1529. Berkeley-Los AngelesLondon 1962. Prijelaz iz tonaliteta u atonalnost odvijao se postepeno. Deutsch. VC'ege zur Neuen Musik. na kojemu je izveo mnoga značajna novija vokalna i orkestralna djela. attaccare privezati. Atonale Musiklehre. 1923—24. Koechlin.: A. — Isti. 1961. A. navaliti). de musicologie. Muri (Aargau) i 1863 dirigent muškog pjevačkog zbora u perswylu. 1946. Stuarl. ORKESTRALNA. od 1919 muzički kritičar dne Stockholms-Tidningen.: E. latini. — Crkvena muzika. Oznaka da je djelo komponirano za tri instrumenta ilij (fuga a tre. Lesure. Pariš 1946. Landsberg am Lech 1955. Pierre Attaingnant. 45—46. 1882. kad je vidjela kako sviranje tog instrumenta unakazuje sviračevo lice. ta se izdanja ubrajaju među najbe izvore za upoznavanje francuske muzičke prakse XVI st. zborne kompozi cije. Bibliographie thematique. RM. stilska značajka suvremene muzike koja se očituje ne samo u odsustvu tonaliteta. označuje vraćanje na prvobitan tempo. zbor i orkestar. Re'ti. pokroviteljica umjetnosti. Prvi parisk zički nakladnik koji je tiskao polifoničku muziku s pomi jednostrukim znakovima (note i dijelovi crtovlja spojeni u. 1964). Rej Documents sur les imprimeurs. 1913—44. Fedorov. atonale et totale. Sam Schonberg smatrao je izraz 'atonalan« nepodesnim. XI 1765 — posjed Chevne Walk. — G. 23. baziranog na klasičnim harmonijskim funkcijama. Prema tome bilo bi ispravnije •■atonalitetan« — jednako kao i »tonalitetan«. ATENA (grč. M. Rondeau retrospeetif. A TRE (tal. LIT. Zur Einfuhrung in meine <Zwolftonmusik". klavirski kvintet. najprije kao knjižar i ! zatim i nakladnik. motiv. MGG. Ovaj je mit nastao u Ateni vjerojatno nakon perzijskih ratova. — DRAMSKA. LIT. III Od devete godine života član (zborski dječak) engleske kral. -s. Pavla u Londonu te kompozitor i od orguljaš kraljevske kapele. Dć. I. A New A. trublje. God. jer »atonalan« u stvari znači koliko i »a-tonski«. XI 1953). švedski kompozitor i gent (Goteborg. Eimert. DJELA. 1936. Festkantate (pri 600godišnjice švicarske konfederacije). — Priredio je za štampu Liederbuch fiir Mdnnergesang. ATTACCA (tal. V 1827 — Zurich. toj atonalnosti nedostaje još racionalna organizacija tonskog materijala koja bi bila njena pozitivna komponenta.). — L. podsjećajući na grmljavinu. MGG. — vjerojatno u Parizu. Brelet. Sti na Konzervatoriju u Leipzigu. — A. 1927. Theoretische Schriften. zat: 1787 kod W. Ouverture da concerto. Dissonance. Pierre Attaingnant. God. od 1879 orguljaš i muzički direktor crkve sv. : U skladu s posve novim pristupom sveukupnom zvučnom materijalu suvremeno muzičko mišljenje odbacilo je svaku una prijed determiniranu kategoriju.: A. Baleti Per Svinaherde. Karl Attenhoffer. kao stranom instrumentu. Surađivao u švedskim i međunarc muzičkim organizacijama i ustanovama (1924—47 predsj i od 1947 počasni predsjednik Udruženja švedskih kompoz: Propagira suvremenu švedsku muziku. od 1889 drugi direktor Konzervatorija. — Y. izdao je 35 knjiga eha: (oko 2000 kompozicija). 1919. Tonalitat und Atonalitat. Krenek. Die Zvvolfordnung der Tone. — J. Kurt Magnus. 1890. 1925. Chelsea. Berlin-Wien 1923). Prema Pindaru A. Das Kind der WiXste. -> Serijelna muzika). ATKINS. 22. 1859 postao učitelj pjev. Atteignant. ali ga je odbacila. 'A#r(va). V 1914). Was ist atonal?. A TEMPO (tal. Reauiem. 1923. 13 knjiga moteta (oko 300 djela knjiga tabulatura za instrumente s tipkama. 1949. Prvim atonalnim kompozicijama smatraju se Drei Klavierstiicke op. Friihlingsfeier i Der deutsche Michel. je i objavio 1528 zbirku Chansons nouvelles en musique d quatre l (najstarije datirano i dosad poznato Attaingnantovo izd Od 1538 potpisivao se s naslovom Libraire et Imprimeur de sique du Roy i do 1549 bio je jedini pariški muzički nakli Posljednja zbirka s njegovim potpisom izašla je 1550. Heartz. Walir.

Borrel. Musiciens d'aujourd'hui (2eme serie). Ovim delom A. AUBADE (franc. Le Serment ou Les Faux monnayeurs. duhovitost. — Kantate Le ballet de Chantilly. ponešto suv i dosta površan. — C. — DRAMSKA. se potpuno posvećuje umetnosti. 1713. 1918. Mu/. Kassel 1965.: violinska sonata i suita za 2 violine obj. violončelo i b. Le Philtre. C. E. 1836 . — Više solo-pjesama i glees (popularni In peace Love tunel . 1910. za 2 violine i za 2 flaute. To je razlog Auberove popularnosti i uspeha. fantazija za klavir. IX. . Scribeom. lucidnosti orkestracije i drugim karakteristikama francuske škole. MGG. Suite brive. član Instituta. 4 koncerta za violončelo i orkestar. Zerline ou La Corbeille d'oranges. Faure). Emma ou La Promesse imprudente. — Traite de VHarmonie. L'Enfant prodigue. zbor i simfonijski orkestar. de la Laurencie. 1842 .-E. Jean de Couvin. 31. Francuska. or The VC'ater carrier. 12. Drugi vanredan uspeh kompozitora je njegova opera La Muette de Portici (1828). — E. Ona je 1830 bila neposredni povod ustanku Belgijanaca u njihovoj borbi za nezavisnost i otcep-ljenje od Holandije. INSTRUMENTALNA: suite Six Concerts de Simphonie. — DRAMSKA: Arlequin Hulla. Ono obiluje me-lodijskim bogatstvom i moćnim ansamblima te je prožeto pravim revolucionarnim zanosom i strašću. Tu dužnost vršio je do smrti. 1831. 1937: Incantation za jazz-orkestar. Daniel-Francois-Esprit Auber (1782—1871). Le Domino noir. Hertzmann. Neue Mozart-Ausgabe. Auber. od lat. La Circassienne. Bio je. kakva će se docnije uzalud tražiti u drugim Aube-rovim delima. Le tombeau de Chateaubriand.) upotrebljavali su taj naziv za neku vrstu idilične uvertire. c. X 1887). I 1968). stvorio je simfonijske oblike i time pridonio razvoju klasične simfonije. Baleti: La Momie. 1951. Le Testament ou Les Billets doux. Six poimes arabes. Jouvin. La Sirene. 1716.). — E. Gustav III ou Le Bal Masque. Leipzig 1962. A. Wagner. The Adopted Child. premijera. Vendome en Espagne (sa Heroldom). 1850. 1952 i La belle Helene. prvi veliki uspeh Aubera. Oldmann. živi ritmovi. — R. Bio je muzički kritičar i suradnik Francuske radio-stanice. Dodavši naknadno svojim suitama za gudače duhačke instrumente. 3 ripieno-violine i basso continuom. Plod ove saradnje je komična opera Le Magon (1825).). LIT. La Fiancee du roi de Garbe. koja je ugađala građanskoj klasi svoga vremena. de Mirecourt. Marco Spada. Baleti: La paix triomphante. 1833. X 1871 (i u Gesammelte Schriften und Dichtungen. II 1877 — Pariz. U početku amater. No Auberu nedostaje ono što je najvažnije u ovom rodu: veličina i pravi dramski stil. gudački kvarteti. NOVA IZD. Louis-Francois-Marie. A. 1792 (finale u suradnji s Jarnovićem). 1826 . 1927. Pariš 1911. 1864 . 1808. 1805 . capriccio za violinu. Fiorilla. Wirth. 1734 i 1739. 1795 . 1844 . je dao prvu veliku istorijsku operu koja je uskoro kao nova operna vrsta suvereno zavladala francuskim muzičkim pozorištem. Suvremena litografija telaine. 1845. 15. Correspondance litteraire. 1825 .-E. Les Chaperons blancs. 1908—12. Th. Les petits concerts. 1830 (jug. 1841 . Cherubini. 19. 1733 i Six Suites en trio. 1721 i La Reine des Peris. Musikalisches Wochenblatt. 37. 1924. Thomas Attvtood's Studies with Mozart. . 1907. 1907. Pr. 1930. Gedenkbock D. Čuveni duo opere Amour sacre de la >'■' patrie toliko je oduševio sluša-oce.und Kompositionsstudien bei Mozart. La Bergere chd- D. serija X. 1734.ATTWOOD — AUBERT dirigent koncerata Filharmonijskog društva i jedan od prvih piofesora (od 1823) novoosnovane Royal Academy of Music. francuski violinist i kompozitor (Belleville. francuski pijanist. — Devetnaest opera: The Pnsoner. 1798. 1834. 1899. La nuit ensorcelee. 1855. —■ KL A V IRSKA : Lutins. dajući svake godine po iedno. Le Dieu et la Bayadere. Chrysothe'tnis. (2 knj. Ann Arbor 1957. (5 knj. 1824. Le premier jour de bonheur. Leipzig 1895. Sillages. Daniel Francois Esprit Auber. španj. Les jolis airs za 2 violine (4 knj. 1819 . Crepuscules d'automne. B. Muziku je studirao na Pariškom konzervato riju (L. Violinu učio kod J. Pariš 1923—24. 1943. Pariš 1864. A. Le Pare d'automne. Malherbe. I. DJELA. One su. 1840. The Curfezv. 1802 . uz ostalo. V 1871). Pays sans nom. Longyear. solo-pjesme. jasnoća i vedrina. Od 1719 bio je u službi princa de Condea. — A. svitanje). God. — E. Le Lac des fees. 1820. Lestoca ou VIntrigue et Vamour. A. 1965. Daniel-Francois-Esprit. Zanetta. Thomas Attvvood. — Prvo Auberovo delo izvedeno u pozorištu (L'Erreur d'un moment i jfean de Couvin nisu javno izvedeni) bila je komična opera Le Sejour militaire (1813). I. — Misa. Jullien. Le Cheval de bronze. zadovoljavajući njene želje za zabavom i razonodom. B. 1722 i La fete champetre et guerriere. koji se odlično prilagodio građanskom ukusu toga doba. — H. Pariš 1894. izvodile su se a. L'Ecole francaise du violon. Noel.-F. LIT. 1837. Attwoods Theorie. 1737. Die Opern von Daniel-Francois-Esprit Auber (disertacija). a djelovao je i kao pijanist i kao pedagog. Hertzmann. LIT. Sa vie et ses oeuvres. 6 . Mnogi kompozitori u XIX st. se nije maknuo iz Pariza. 1807 i dr.). 1726. je predstavnik muzike. 1925. pregnantna karakterizacija likova. IX 1689 — 17. Acteon. zbor i orkestar. Nijema iz Portičija. 1839. AUBER široki potezi. klavirski kvintet. 1926 i Trois Chansons francaises. Dryade. 1913). 1824. Sem kraćeg boravka u Londonu. Le Ballet des vingt-quatre heures. naročito najuspelija među njima Fra Diavolo. — W. 1826. — Ch. je prvi u Francusku uveo tip talijanskog koncerta sa solo-violinom. 1904—10 (izv. 1749. — VOKALNA. u Collection Debroux: 1 koncert obj. G. Carlo Broschi ou La Part du diable. 1813 . Rimski-Korsakov i dr. A. 1869. — A. Lalo. 1822. a 1729—40 nastupao je na Concerts spirituels u Parizu. 1835 (prikazana kao balet 1857). Oldmann. B. Pougin. iako zaostaje iza njih u strukturi dela. 1728 postao je prvi violinist u Operi. 1851. Avril. — A. vladao je njegovom muzičkom scenom. The Devil of a Lover. Auber. Borner. prizor s izvedbe u Beču. Od 1823 on sarađuje stalno sa E. Delehelle. 1836 . 1923. 1959. 1900. Magenta. Borrel. Opere: La legende du sang i La ForU bleue. oni ostaju u pamćenju bez napora. Offrande. premijera. u čast kraljeva i prinčeva kod jutarnjih primanja. 27. a kasnije se posvetio crkvenoj muzici. a 1842 postao je direktor Konzervatorija (kao naslednik Cherubinija). 1831. ili čak i više pozorišnih dela za vreme Restauracije. i To ali that breathe the air of Heaveri). M. 1940—43. 1746. I. Auber. 1948. Le Macon. La Marguise de Brinvilliers (kolektivni rad). F. u Engleskoj. alborada. La Barcarolle ou L'Amour et la musigue. Za zbor i orkestar: Nuit mauresque. 1722 i L' Inconstance. Senaillea. Pariz. 1838 . Opere : L'Erreur d'un moment. Les trois genres (sa Boieldieuom). 1947. AUBER. B. Introduction et Allegro za flautu i klavir. 1829 . Le Duc d'Olonne. 1823. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Habanera. Lavignac. francuski kompozitor (Caen. Erinnerungen an Auber. Pariš 1871. AUBER. Opera ima i sama svoju posebnu istoriju.: L. najuglednijim ondašnjim libretistom i vrlo plodnim dramskim piscem. 1904. DJELA: klavirske sonate i etide. 1823. — KOMORNA: sonata za violinu i klavir. 1847. Cine'ma. 1801 (muzika djelomice iz Cherubinijeve opere Les deux journees). — Instrumentalna muzika (koncert za violinu i orkestar. 30. koncerti za 4 violine. Oldmann i dr. kompozitor i muzički kritičar (Parame. DELA. 1821. U XVII i XVIII st. Kohut. 1903. alba zora. Scenska muzika. Scenske kantate. 1902. Manon Lescaut. Njegov impresionistički izraz pokazuje značajke Faureove škole. A. Leipzig 1888). 's Gravenhage 1925. Jacques. 1925. klavirski trio). (Bizet. Zagreb. Zagreb. Le Concertdla cour. Ać. sonata za violinu i b. Fra Diavolo. MGG. 1832.-F. Journal of the American Musicological Societv. The Escapes. 1868 i Reves d'amour. Jacques Aubert. I. Pieces en forme de Mazurka. Scheurleer. — 81 Anglikanska crkvena muzika: 5 servicea: više anthema (3 krunidbena s orkes trom): himne. kome nedostaju D. Margarethe von Gent. 1828 (jug. Leocadie. Le Timide ou Le nouveau seducteur. DJELA. pastoral za violinu. 1951. Jenny Bell. Zagovornik i prijatelj F. 1836. Mozart und Attwood. AUBERT. 1824. I 1782 — Pariz. The Musical Times. Les Saisons za solo. kojim se pokazao kao legitimni sledbenik Boieldieua ravan Heroldu i Adamu u šarmantnosti melodije. Feuille d'Images. La Fiancee.. 1907. F. Pariš 1873. L'Ambassadrice. 1842 . Druge Republike i Drugog carstva. Sadržaj opere je pobuna naroda u Napulju (1674) predvođena od ribara Masa-niella protiv stranog kneza-na-mesnika. Ali tek posle tridesete godine života A. La Muette de Portici. 1812. 1907. pronele njegovu slavu i u njima su došle do punog izražaja najbolje strane njegovog stila: tečna melodika. II 1877). 1719. 1856 . ili 18. Trois Chants Hebraigues. Komponirao isprva pretežno opere 7abavnog žanra sa prizvukom pasticcia. kompozicije za manje sastave. I. Haydee ou Le Secret. divertimento Diane. od 1727 na dvoru Luja XV. — E. La Neige ou Le nouvel Eginhard. 1859. — A. No on je kompozitor bez snažnih osećanja. Mendelssohna koji mu je posvetio tri orguljska preludija i fuge op. sonate za 2 violine. 1725. Auber. 10. 1830. Učitelj mu je bio L. je tipični kompozitor komičnih opera. jutarnja pjesma. V 1753). Njegovi su motivi laki i pristupačni. Auber..: C. komponovao je balade i romance. AUBERT. 1860 . : B. 1852 (prikazana kao balet 1857). Le Sejour militaire. Leicester. — R. Diemer. Les arrets de Vamour. c. 1719—35 i 1793. Ovo delo poslužilo je i Wagneru kao uzor za njegovu operu Rienzi. 1922. 29. Pariš 1867. Les Diamants de la couronne. Njegova djela s tog područja idu u najbolja ostvarenja s početka XIX st. Daniel-Francois-Esprit Auber. da su posle predstave krenuli pred zgradu uredništva novina Le National i otpočeli pobunu.

Bernard. Pariš 1949. Prvi u Ljubljani uveo tali opere. opsežne Gollerichove monografije o Bruckneru. 1924. 11. : J. 1892. D JE L A. 1909 (na engleskom. zatim pjevač Kraljevske k . DRAMSKA.gl. 1927. 1896. Ecorcheville. TEORETSKA: Regulae compositionis fundamentales Musurgiae. Redoviti suradnik organa Scholae Cantorum. Jeaurovom). Schmid. God. God. — Solo-pjesme (Six poemes de Verlainej. Suite eolienne za flautu. 14. A. — Izdanja: Le Roman de Fauvel reproduction photographique du ms. tako je nastalo prošireno nakladno poduzeće Augener & Co. literaturu. 1617 u službi opa Saint Aubina. der Meister der Orgel (mit visationsthemen). DJELA: Huit chants he'roiques de Vancienne France. muzički odjel Šcole des hautes etudes sociales). OR K E STR A LNA : Sym phonie rom antigue. Bruckner. crkvene sonate Dulcis fidium harmonis za 4 g instrumenta i b. AFMW. E als Kirchenmusiker. te instruktivnu. A. Schola Cantorum. 6. LIT. Trouveres et troubadours. 1905. osobito XIII st. 1907. je osnivač društva Bru -Gesellschaft. Jeanrov i L. profesionalnom orkestru. 1890. Proi je uglavnom djela A. Heifetz. U svojoj biblioteci A. 17 1930). — DRAMSKA. K. Od 1918 bio je nastavnik violine u New Yorku. Brandin). 1896 i dr. Prouth). Od 1940 dirigent Francuskog radio-orkestra i od 1946 profesor kompozicije na Konzervatoriju u Parizu (učenici su mu 0. 1900. Brucknera. austrijski muzički pisac (Vocklabruck. 1901. 1. Izdao A. DJELA: Violin Playing as 1 Teach it. Cantilene variee za violončelo i orkestar. 1728. — 1871 poc je pokrenulo časopis The Monthly Musical Record (prvi ui E. Ebnera u Beču je zatim bio dvorski muzičar. M. Muffata). premijera. 1900—15 bi Vocklabrucku učitelj osnovne škole. Bulletin hispanique. Edmond Audran. IV 6 sa transkripcijom u modernu notaciju i komentarom). 1893. Interpretirao je djela klasika kao Čajkovskog. J. Ljubljana 1957. 1951. AUERSPERG. kranjski zemaljsk glavar (1610—1673). 1937. Collet i L. Suite danoise. . Uzmah AUFTAKT AUGENER & CO. George Augener vodio je poc do 1910. 1904. 1907.: P. VIII 1910). Strecker. Recherches sur les »Tenors« francais dans les motets du XlII e stide. 1861 postao orguljaš crkve sv. (4-gl. pariškog dekana. Recherches sur les »Tenor s« latins dans les motets du XIII e siecle d'apres le ms. Zgodovina glasbene umetnosti na Slovenskem. 17. AUDRAN. La Philologie musicale des trouveres (disertacija). sviranje. Festschrift H. Madame Suzette. španjolske cantigas). I. 1863'—65 koncertni majs Dusseldorfu. DJELA: Anton Bruckner. CoBeTCKan My3biKa. II. Max. LIT. izdanja s faksimilima srednjovjekovnih crkvenih i svjetovnih muzičkih dokumenata te djela iz tog razdoblja u modernoj notaciji. Radics. 1951^ — J. zboru i si. F. AUFSCHNAITER. 24. Feschotte. 36. a 1934—35 usavršavao dirigiranje kod Ph. III. Melanges de musicologie critique: I. Muffata i francuskog instrumentalno toga vremena. 1925. Josipa u Marseilleu. izvor za istraživanje historije kazališnih i opernih preds tadašnjoj Ljubljani. Elman. Zimbalist. B. 8. simfonij a u F. Gauberta. Les Proses d'Adam de Saint Victor (s Abbe Missetom). Quel est l'auteur de la »theorie modale« dite de Beck-Aubry. Operete (komične opere): L'Ours et le Pacha. Po stilu neoklasičar. 1948 i dr. 24. 1880 (jugosl. Iter hispanicum. na kojoj posebna komisija ocjenjuje njihove sposobnosti. Gesammelte Briefe. 1895: La Pouppee. U njegovim kompozii opažaju se utjecaji G. 1932 —). Passau 1930). 1898. studirao u Italiji. je sabrao više teor djela o muzici i štampana libreta raznih suvremenih opera. kršten 21. potpomagao izvođenje kazališnih stava kod ljubljanskih isusovaca. 1907. Scenska muzika za Athalie (Račine). Bruckner. XII 1907 —). God. Constant). MGG. Schmid. I AUDICIJA (franc. I 1742). Muzika za radio-drame i za film (La Belle meuniire. 1911. ( Austrija. La Mascotte. Pariš 1921. La tnusique et les musiciens de l'eglise en Normandie au X1116 siecle d'apres le »Journal des visites pastorale« d'Odou Rigaud. madžarski violinist i muzički pe (Veszprem. Izdanja ove naklade hvaćaju više od 6000 djela. INSTRUMENTALNA: šest uvertira. (4. znatan broj kompozicija suvremenih . koji je za njega napisao nekoliko kompozicija z linu solo. 1909. Njegove pjesme očituju utjecaj Boba Dvlana. početnika. ZFM. 7. Zur Passauer Musikgeschichte. englesko nakladno poduzeće sa sjec u Londonu.: E. 171 toriji Aquila elangens exaltata. 1862. XII 1897). les plus anciens textes de musiaue instrumentale au moyen age. a od 1877 živio u Parizu. E. 1949). A. Der Streit um den »echten« Bruckner. — E. M. — Crkvene kompozicije (misa). Pierre Aubry. My Long Life in Music Violin Master Works and their Interpretation. 1891 . 1927). Prvi veći uspjeh postigao je 196 stupom u Parizu (Olympia). francuski pjevač i kompozitor eh na (Neuillv. 1906. I. Predavao historiju muzike u Parizu (Institut catholigue. protesnoj muzici ili su bliske fc nim napjevima. — CRKVENA: pet misa A laudae V . 1912 (obj. N su učenici M. Saint-Saens). — W. 1877. troubadour Gascon du XIIe siecle. Refrains et rondeaux du Xlll e siecle. HtmonbcKuL nonji Ayep.— J. — A. -> modalnu teoriju došavši u sukob sa J. 1900. 1908. (pjesme trubadura i truvera. — Klavirska muzika. Cent motets du XIII e siecle. 1893. njegov nasljednik bio je W. 1719: Cymbalum Davidis. Les Chansons des Croisades (sa J. MGG. I. francuski muzikolog i paleograf (Pariz. D AUFRAY. La Cigale et la Fourmi. LIT. — Oratorij La Sulamite. 1907: L'Oeuvre melodique des troubadours et des trouveres. Lais et descorts francais du XIII e siecle (suradnici A. 1905. 1905. AUBRY. Landormy. gdje je 1887—92 vodio ko Carskog muzičkog društva. Vuillemin. Contributions a l'etude des cantigas d'Alphonse le Savant. Les plus anciens monuments de la musique francaise (sa 24 faksimila). 1867 poduzeće je započelo izdavati muz pod vlastitim imenom. Pariš 1948. 1896 nakladnici su kupili londonsko nali poduzeće Robert Cocks & Co. La Rhythmique musicale des troubadours et des trouveres.: H. a 1922—44 zećem je upravljao Frank Standfield. audition slušanje. 1905. Ać. God. Estampies et danses royales. francais 146 de la Bibliotheque Nationale (s indeksom muzičkih umetaka i tumačenjima). 1909. Bečkom zbog prioriteta koji zapravo pripada F. die i dr. natječu za namještenje u kazalištu. 3. suite Concors d (5-gl. 1953. III 1660). Objavio je brojne studije.. U nas se taj izraz udomaćio za pokusno pjevanje. — Gudački kvartet. Machabey. 1695. 1906—07 (obj. God. Chailley. — H.. ali mu je melodika bliža pučkom duhu. God. Louis Aubert. 1923 . I. 1924—25. AUGER (Auget). . 1866 u Hamburgu. Faurea i Ravela. F. Zaslužan za razvoj muzičkog života 1: bljani. Le grand Mogol. 1950. 1884. God. Joachim). Riemann. 3 sv. 1879. 2 1930—31. Peters). 1921. (fak simile rukopisnog kodeksa Bamberg Ed. A. IX 1962). I. položio je 1921 u Beču d ispit za pjevanje. 1908. sa A. U rješavanju problema notacije trubadurskih melodija primijenio (počevši od 1907) tzv. La Duchesse de Ferrare. je komponirao više od 30 opereta (komičnih opera) koje su po stigle veliku popularnost (opereta La Mascotte izvedena je do 1897 u Parizu 1700 puta). Njegova je popularnost nagi sla pa je već 1966 bio jedan od najpoznatijih francuskih sonjera. : P. Une Estampide de Rambaut de Vaqueiras. kad se i školovani muzičari. Bedierom). mjestimice pod utjecajima Dukasa. Edmond. Volk Engelbert. V 1880 — Beč. c. IV. Miss Helyett. Lehrndorfer. 1896. Osnovao ga 1853 George Augener (1829— Isprva se njegova djelatnost ograničavala na dobavljanje in nih muzičkih izdanja (englesko generalno zastupstvo n C. Le rhythme tonique dans la poesie liturgique et dans le chant des eglises chretiennes du moyen-dge. VI izd. Mon Prince. 1947). X. Objavljivalo je djela istaknutih kompc iz raznih razdoblja. 1947: Cressida. Nekrolog s popisom djela u Bulletin de la Societe Internationale de Musique. L'Oncle Celestin. zborovođa i dirigent. DJELA. klavir i orgulje i dobio naslov počasnog proi Od 1924 djelovao je kao regens chori u Vocklabrucku. Paul. od 1868 dvorski solist i pr Konzervatorija u Petrogradu. 1 LIT. Revue musicale. Mtinchei (obj. 1914). Studirao u Parizu na £cole Niedermeyer (C. Od 1705 dvorski i crkveni di u Passauu (nasljednik G. 1930 dobio Prix de Rome za kantatu Acteon. koje su se davale u njegovu dvorcu i u njegovu v: paviljonu Ballhaus. de Montpellier. Le Chansonnier de rArsenal (faksimile i transkrip cija. Rivista Musicale. Monsieur Lohengrin. koji je okupio brojne suradnike. Parlow. koje js uredilo novu modernu tiskaru. LIT. Aufschnaiter (disertacija). Studirao na Konzervatoriju u Budimpešti zatim u 1 Hannoveru (J. VIII 1901). MGG. Ludwigu (primjena već 1905).: F. Villalba. Pierre.) uz instrumentalnu pratnju. francuski kompozitor i dirigent (Pariz. — R. 9. a na Pravnom 1894. 5 Mise. moraju pristupiti audiciji. LIT. — Komponirao je violinu. — D. Frau Mušica in Krain. II 1665 — P sahranjen 24. Vjerojatno učenik M. ] Priredio II. osobito klavirsku. A. Tribune de Saint-Gervais (1897—iyO4 i 1906—07) i jedan od glavnih suradnika novoosnovane Revue d'histoire et de critigue musicales (od 1901 do kraja života). III i IV sv. v. Baleti: Les caprichos.) uz instrumentalnu pratnju. francuski kompozitor (Lyon. sadržaju pripadaju tzv. La chanson populaire dans les textes musicaux du moyen Age. 1904.. Louis Aubert et son oeuvre. glumljenje i si.. Essais de musicologie comparee: 1. 1923. . histoire et methodes. plesanje. (utemeljeno 1823). MGG. 1951.) za gudače. 1947 i Fourberies (na muziku Rossinija). 31. Dacierom). St kao samouk muzičku naobrazbu. — A.. 1703. Machabey. Proučavao francusku srednjovjekovnu muziku. Gillette de Narbonne. Hugues. DJELA. austrijski komp i muzički teoretičar (Kitzbiihel. IV 1842 — Tierceville kraj Pariza. Besseler. La musique francaise apres Debussv. Ouatre po'esies de Marcabru. Benedict Anton Aufschnaiter. 1951. Esquisse d'une bibliographie de la chanson populaire en Europe. Zahvaljujući dinamičnosti radnje i istinskoj muzičkoj komici neke od njih održale su se do danas. Dukasa). Zagreb. Diplomirao na pariškom Filozofskom fakultetu (književnost i orijentalni jezici) 1892. 1907. na radiju. scherzo Chevalier Picopin. Louis-Francois-Marie Aubert. 1907. Ljubljana 1877. kad pristupaju prvi put kojem ansamblu ili se upisuju u umjetničku školu. B. Les Noces d'Olivette. glumci i dr. francuski kompozitor (Por oko 1592 — Pariz. pokusno pjevanje). AUBIN. Les caracteres de la danse (sa E. 1903. klarinet i gudače. Benedict Anton. La Musicologie medievale. VI 1845 — Loschwitz kraj Dresdena. Studirao 1925—30 na Pariškom konzervatoriju (kompoziciju kod P. Leopold Auer. AUER. Međutim. Leopold. 1909.82 AUBERT — AUGER AUER. 1911. LIT. 1956.. II. II 1874 — Dieppe. a 1878 uredio j štitu tiskaru. M. Hilb. — H.: L. Tony. Alain i M. 1903—08 pisao i u listovima Courrier musical i Mercure musical. Portraits de trente musiciens francais.

Grci su usavršili frigijski aulos dodavši mu poklopce. zatim dirigent orkestralnog udruženja u Goteborgu. A. 83 pod naslovom II Maestro di mušica i krivo pripisan Pergolesiju i Latilli (prema F.). 28. L'Art du chant en France au XVII e siecle. — M.AUGER — AURELIANUS REOMENSIS 1624 maitre de la musique kraljice majke i oko 1630 vrhovni intendant kraljevske komorne muzike. Milano 1929. — W. Vincent. M. Aurelio Aureli. a od 396 biskup u gradu Hippo. Hoffmann. ali se susreće i u sonatnim stavcima. A. Najpoznatiji predstavnik aulodije bio je Klonas iz Tegea u Arkadiji. A. Legrenzi. C. Freiburg i. August Strindberg och Tor Aulin. Daveson. Bilježi se tačkom — punctus augmentationis (additionis) — uz odgovarajući notni znak. dvorske balete (ballet de cour) . II Seicento. Kao dirigent propagirao djela švedskih kompozitora. Sv.: A.: A. 110. Lea. Augustini doctrina de pulchro ingeniusque artibus. Grčki AULETIKA. talijanski operni libretist (Murano. Wolf. Die Musikanschauung des Augustins (disertacija). Pergolesija i Terradellasa pa se najzad transformirala u pravi pasticcio. suita i plesovi za orkestar.) sadržavaju i važne podatke o muzici u najstarijem razdoblju kršćanstva. prstenove za zatvaranje. Scriptores ecclesiastici de mušica sacra. Storia Letteraria d'Italia (III izd. Hure. Le Ballet de France avant Benserade et Lully. Najviše se primjenjuje u kanonu i fugi. crkveni otac (Thagaste. Aulos und Kithara in der griechischen Musik (disertacija). I. 1889—1902 koncertni majstor opere u Stockholmu. G. La mušica in San Agostino. 1909. MGG. Hascken. Thiir. Pariš 1914. Stenhammar och Peterson-Berger. 1—7) govori se općenito o postanku. AURELI. Philosophische Interpretation der Augustinusschrift »De arte mušica« (diser tacija). Br. koji podsjećaju na commediu dell' arte. — Scenska muzika za dramu Master Olof A. duhalo se istodobno u dvije cijevi. primjenjuje se najviše u američkom načinu bilježenja -> harmonijskih simbola za povećanu undecimu od temeljnog tona. — Klavirske kompozicije (dvoručno i četvororučno). J. 10. reljef. Lindberga i u Berlinu kod E. Kasnije je radio i za B. Mausbach. 13. III 1914). 1893. Alžir. Prunieres. Strindberga. 1724 maestro di cappella crkve S. Wikmann. LIT. početak reprize u 1. J. IX 1771). Schlesinger. Sastavio je 1652— 1708 preko 50 libreta za kompozitore venecijanskog opernog kazališta (Fr. tj. Scherer. H. — C. Poznati su primjeri augmentacije: Bachova fuga u c-molu iz II sv. Die Etnik des hl. Walker. — A. U svojim prvim libretima A. Studirao kod N. Gerold. Napisao traktat Mušica disciplina u 20 poglavlja (izd. Borghezio. Ko. Kako se nije sačuvao nijedan primjerak s potpunim gornjim dijelom. P. pismo (učenik biskupa Ambrozija). motiva. Pergolesija. ili kao pratnja pjevanju. stavku Brahmsove IV simfonije u c-molu itd. ali se stvaraju i drukčiji. Freiburg i Br.: A. The Aulos or Tibia. Komponirao vokalnu muziku za tzv. najviše u Argosu i Tebama. DJELA: tri violinska koncerta. 1955. 1. — C. U prvom dijelu (Cap. Berthaud. Hoffmann. A. Strasbourg 1921. I. Pasquinija. — J. Nestaje iz prakse oko V st. Pergament. Roetzer. jednake i divergentne. 1887 osnovao gudački kvartet Aulin.).: A. 1909. Des hl. a svaka je imala više rupica (do 15). Berlin 1937. nakon 1708). od 391 svećenik. C. MGG. Howard. Walkeru u tom je pasticciu samo 7 arija od Aulette). Kasnija Aurelijeva djela znatno su jednostavnija. 1951. 1951. U skupnim zbirkama Ballarda objavljeno je (između 1617 i 1628) u svemu 13 Augerovih aira koji po muzičkoj građi i ritmičkoj shemi pripadaju prvom razdoblju razvoja te vrste. LIT. Des heiligen Augustins Schriften als liturgiegeschichtliche Studien (disertacija). švedski violinist. Minnen om Aulin. Najuspjelija je UOrazio (1737) koja se više puta izvodila s umetnutim arijama Finija. -ai UD---- AULODIJA. 1932. F. Studien zur Entwichlungsgeschichte der Rohrblattinstrumente. lat. 1759. i. Huckzermeyer. slonove kosti i si. — G. B. 1784). Abert. IV. augmentatio povećanje). U kompoziciji. Porpore na napuljskom konzervatoriju 5. oznaka za povećani interval. Havard Studies. Edehtein. Orazio: The History of a Pasticcio. Glavni oblik auletike bio je -> Pitijski nomos Sakadasa iz Argosa. LIT. — F. II »De mušica« di S. Paul Auger. se kao kontrapunktska tehnika javlja u različitim polifoničkim oblicima počevši od razdoblja Ars antiquae. Weida i.). — Venecija. Neuchatel 1942. au>. ne zna se dali je jezičac bio jednostruk ili dvostruk. složeni ritmički omjeri. Die venetianische Oper in der zweiten Halfte des XVII Jahrhunderts (disertacija). sačuvan je 1 air iz Ballet du Roy i 2 aira iz Ballet du Serieux et du Grotesque (1627). 387—89. U Milanu studirao Platona.6?). Miinster 1931. MQ. Freiburg i. XI 354 — Hippo. <. Prepuhivao se u duodecimu kao današnji klarinet. osobito u njezinu završnom dijelu. tehnički postupak koji se sastoji u povećavanju ritmičkih vrijednosti tonova postojeće teme. od 383 retor u Rimu. Roma 1931. Augustin (2 sv. Confessiones. fraze i si. te za Handela (Admeto) i Hassea (Gerone). Agostino.: H. Aurelio. a upotrebljavao se obično u paru. Augustinus sechs Blicher »De mušica«. — A. — W. —• A. j. Perl. — W. AULETTA. Pietro. Pescettija. Avellino. Augustine and Music. oznaka za dinamiku. Beitrag zur Asthetik Augustinus Cdisertacija). instrumentalno muziciranje na aulosu. osobito o ambrozijanskom pjevanju. solo-pjevanje uz pratnju aulosa koju je izvodio poseban svirač. Saint Augustin musicien. Hamburg 1961 (rkp. De civitate Dei libri XXII. — H. kod grčko-rimskog obje su cijevi bile ravne. Enfvrvappling av svenska tonsattare. AUGMENTACIJA (srednjovjek. : F. 413—27 i dr. Tor. Analyse du traite de metrique et de rhythmique de Saint Augustin intitule »De mušica*. nadalje augmentacija u posljednjem stavku Beethovenove klavirske sonate op. Gerbert. 1725 dvorski dirigent princa Belvedera u Napulju. u jednoj dionici s imitacijom teme u obratu ili račjem kretanju u drugoj dionici. — VC r. A. Reallexikon der Musikinstrumente. K. Traite de la musique selon l'eprit de Saint Augustin. Belloni. Poitiers 1891. Sviralo se na jednom ili dva instrumenta. 1909. Two Centuries of Pergolesi Forgeries and Misattributions. prešao na kršćanstvo 387. 397—400. oko 1698 — Napulj. — H. Upotrebljava se najčešće u dužim zvukovnim gradacijama. — H. Učio na Konzervatoriju u Stockholmu kod C. Scarlattija. B. Maria La Nova. Upotrebljavao se solistički. AULIN. Freiburg i Br. gdje je od 379 retor. šimšira. Americo. Torino 1929. IX 1866 — 1. Cavalli. 1943. A. Pallarolo. 1930. AUGMENTED (engl. Music and Letters. Sjorgen. I. objavljen u Parizu 1753 AUMENTANDO (tal. produljenje trajanja nota za polovinu njezine vrijednosti. AURELIANUS REOMENSIS (Aurćlien de Rćomć). — Isti. Chr. a posebno 0 . je imao oblik cilindrične cijevi. —• R. sada Bone. MQ. Svenska Tonsattare. 1949. U završnoj \aone. J 1 J. r . Sartorija. Philosophische Interpretation der Augustin-Schrift »De arte mušica«. zbirke Das Wohltemperierte Klavier gdje s augmentacijom teme u srednjoj dionici istodobno nastupa njezin obrat u basovoj dionici. je naglasio da jedinim temeljem opere smatra ariju. Scharvvenke. nazivima i podjeli muzičke umjetnosti. Musikmanniskor. npr. u menzuralnoj notaciji. 1913. — H.. — H. prva polovina XVII st. LIT. — ^rKvena muziKa. 1943. Augustinus Aurelius. u trodjelnom utrostručuju. identična s oznakom -> crescendo. 1951. KMJB. — K. Numidija. i uz fantastična lica sudjeluju u vrlo zamršenoj radnji. Aurelius. talijanski kompozitor (S. Pallavicino. Studirao u Kartagi.). AUGUSTINUS. — Kompozicije za violinu. Bilo je raznih vrsta dvostrukih aulosa: frigijski je imao jednu cijev kraću. 1952. U predgovoru k libretu Fatiche d'Ercole per Deianira A. MGG. ali je uz njih stvorio i realistična lica. LIT. VIII 430). Scarlattija i G. Becker. Onofrio. Njegova djela {De mušica Ubri sex. dirigent i kompozitor (Stockholm. naziv za nekoliko vrsta duhačkih instrumenata starih naroda. Prvotne se vrijednosti u dvodjelnom tempu obično udvostručuju. 1929. SVIRAČICA AULOSA.: |^|. na kraju svinutu. Angelo a Scala. francuski muzički teoretičar IX st. Pariš 1924. God. Sachs. 1930. Komponirao pretežno komične opere pod utjecajem A.Ać. — A. God. Sabadinija. Više cijenjena bila je -> kitarodija. 1939. The Greek Aulos. Ziani). Verchaly. J. Pariš 1849. Cijevi su bile načinjene od trske. — Solo-pjesme. LIT. koji je koncertirao i u inozemstvu. AULOS (grč.V st. — Th. povećan). do 1909 dirigent tamošnjeg koncertnog udruženja. Aulin. 2. komične tipove sluga i lakrdijaša. — J. Studij aulosa bio je sastavni dio školske nastave u Ateni. Br.-------o " gradaciji kompozicije često se kombinira a. je obrađivao uobičajene teme venecijanske opere (likovi iz mitologije i alegorije). Saureta i Ph.

1922. 1951. 1924. lnsecl-Play ((. — H. tragičnom intenzitetu izraza. ki zicija) i H. Gaya i J. nastavak tog djela. Eluard). La Concurrence.: B. 1916. 1 LIT. — SPISI: Notice sur la vie et les travaux dej. Le Peintre et son modele. Machabey. DJELA: varijacije za gudački orkestar The Vicar of Bray op. a značajan je i za muzičku terminologiju. Cocteau). 1956 i dr. 1913 (pjesme s orkestrom). Geschichte der Musiktheorie im IX—XIX Jahrhundert. MGG. 1924. — KLAVIRSKA: dvije sonate. Anouilh). Huit poemes dejean Cocteau. Chemin de lumUre. 1925. Orage. XII 1903 —: Frederica. simfonijsk ma Isabella. Slella Mary Dances op. veoma gustim i često složenim harmonijama i bujnoj ritmici. RM. Ouatorze juillet (R. 1950. Way of the Vt'orld (Congreve). Brat Frederica. koji se u okviru tzv. Gervaise. Melbourne. — J. 1918. La Pastorale. go. reorganizacija orkestra). Nakon stui Melbourneu (1914—18). danse basque. solo-pjesme. rhythmica et metrica). Festival Prelude za gudače i orgulje. Pariš. Honeggerom. 14. Fox-trot. Printemps (Ronsard). LIT. preuzima glavne bas-baritonske u tom kazalištu. Les Oiseaux (B. godini svratio na sebe pozornost prvim kompozicijama u kojima se ugledao u Ravela. Oko 1918 potpao je pod utjecaj Satiea i doskora sa A. 1931: Songs of Unrest. Segun Iszueta. 1947. I. Symphonie pastorale. U svojim kompozicijama često obr motive starih engleskih napjeva. — VOKA Love Songs from Don Quixote za sole. Osobito se istakao kao interpr Wagnera. J. Nizozemskoj i Danskoj. Na opernoj debitirao 1908 u kazalištu Covent Garden kao Gunther (W Die Gdtterdammentng). A nous la liberte. Poslije toga angažiran u kazalištirr Majesty's i Covent Garden (1910). 3. 1920. Hymn of Apollo za orkestar. te opera R. V 1968).). 1955. Bruvra. I. 1952. Od 1957 direktor je pariških Concerts Lamoureux na kojima se zalaže za izvođenje suvremene muzike. francuski kompozitor (Lodeve Herault. 1942. Sargent). DJELA. Georges Auric. Abert. 1935. Die Klassifikation der Musik von Boetius bis Ugolino von Orvieto. povezuje gledište Boetia (mušica mundana. 1928. El Aurresku en Guipuzcoa a H siglo XVIII. D. La musique francaise contemporaine. Učio kod F. usavršavao se u Munchenu. Istakao se kao vrstan dirigent stan nog repertoara i dobar organizator (redoviti koncerti. razvijenijim melodijskim linijama. 1930. foxtrot Adieu. dirigent (Birkenhead. zbor i orkestar. 1947 osnovao u Londonu udruženje The Era Concert Sociely namijenjeno izvođenju manje poznatih i kompozicija. Coup de feu. za dva klavira: Chandelles romaines i Partita. 1 je dirigent različitih londonskih kazališta. 1950. 26. Pietsch. AUSTRALSKA MUZIKA obuhvaća muziku indonezi australskih. Romains). 8—15. 1925. članci i kritike. U to doba stekao je značajna priznanja baletima za trupu S. W. Gushee. sonatina. 1923. 1920. L'ecran des musiciens. 1932. Die Musikanschauung des Mittelalters und ihre Grundlagen. 1945. 1952. Quatre ckants de la France malheureuse (Aragon. Le di Figaro). izvodi se u raznolikim fig s energičnim oštrim koracima i gestama koje simbolizira. Le Trouhadec (J. LIT. Le Mariage de M. — G. naglašujući potrebu njihova usklađivanja. Landormy. 1922. 1938. Muškarac pleše pred : uz pratnju jedne vrste flaute (txistu) i malog bubnja. Muzika prve faze. veličanstvenom. Marianne (od 1936) i Pariš-Soir. Halle 1929. 15. A. Halle 1905. The Rise of English Opera. de Banville). Georges. Suite pour six in~ struments. Bunvana op. Love's Pilgrimage za glas. ples iz provincije Guipiizcoa. — Isprva radikalan protivnik svih tradicija. pjevač (bariton) i kompozitor (London. 26.: E. autobiografija 'u knjizi J. 1946. Alphabet. Kod podjele muzike A. Prelude (u Album des Six). — P. IV 18 Newcastle. sopran (Richmond. -moma muzika. Florence (pravo ime Florence Wilson) stralska pjevačica. D'Alberta (Tiefland) i Verdija (Otelio). 16. Radiguet). II 1899 —}. 1912. a treći (Cap.). sadrži teoriju o starocrkvenim načinima. Caussadea (kontrapunkt i fuga) zatim na Scholi cantorum kod d'Indvja (kompozicija) i Saint-Riquiera (orgulje). Londonu i New Yorku debitirala u londonskom Covent Gardenu kao Briinnhilde (Wagner. Trois impromptus. Ring des Nibelungen). melodika je jasna. 1915. 65. 1952. prelazi G. Mnogo je koncertirala u Engleskoj i Ško od 1925 u SAD. LIT. 1924—29 umjetnički je direktor 1 National Opera Company. Revue Musicale de la Internationale de Musique. Trois poemes d'Henri de Montherlant. Australiji. 1926: Les Enchantements d'Alcine. 1952. koji opisuje starocrkvene načine i bavi se problemom podmetanja teksta pod melodiju. 1950.). Straussa (Elektra). ORKESTRALNA: simfonija u E-duru. — KOMORNA: trio za obou. Drugi dio 'Cap. Rolland). Trois Caprices (Th. Nuovo Galles del Sud. Pjevao na mnogim engleskim festivalima. ORKESTRALNA: Sutle symphomque. 1925. a I1 40 orkestar Bournemoutha. nauci o intervalima.: F. 24. IV 1952). kompozitor (London. Pisao je muzičke kritike za Nouvelle Revue Francaise (1921). 1960. 35. Aurelianus Reomensis. gudački k\ klavir. DJELA. — VOKALNA: Pervigilium Veneris za orkestar. Kac certni pjevač često je izvodio vokalna djela suvremenih eng kompozitora. rapsodija Spring. Boult. engleska obitelj muzičara. Hiischen. 1949. Ode on a Grecian Um: zborovi. Petite suite. Studirao u Parizu. 31. violinska sonata. Crtež J. Pepuscha. — Preradbe: The Beggar's Opera J. U kasnijim djelima prevladava sklonost k dramatičnosti. 1. 1937. Milhaudom i drugima osnovao grupu Les Six. Rostand. Ciklus od 12 kompozicija za inspiriranih djelom The Pilgrim's Progress J. Eine alte Neumenschrift. L'Aurresku. 58. Eluardl. Six poemes (P. — Više komornih kompozicija. kasnije na umjereniji način izražavanja. Pariš 1958. »uske melodike« (motivi u opsegu 2—3 tona). — Klavirske i orguljske kompozicije. Od 1928 vodio Bristolski simfonijski orkestar. melanezijskih i polinezijskih naroda. The Knight oj the Burning Pestle (Beaumont i Fletcher). W. 3 1872 — 10. plesovi uz totemističke ol . Ernest. Le Bal des voleurs (libreto J. 1950. go festivali. 1928. Baleti: Les Noces de Gamache. Nocturne. Od 1946 profesor na College of Music. — Isti. i prvi put pio kao koncertni pjevač 1902 u Londonu. London 1951.: H. 1924. 1952: La Ckambre. 1913. Karijeru započeo kao c orguljaš i nastavnik harmonije na College of Music u Liver Istovremeno studirao pjevanje kod Ch. Ać. protkana humorom i satirom. AURIAC. AURIC. La musique francaise apres Debussv. de Schloezer. harmonije opore. Offenbacha ( manns Erzahlungenj . te Carl Rosa 1 Company. Nouvelles Lit-teraires. Traktat Mušica disciplina jedan je od najvažnijih izvora za proučavanje muzičke prakse onoga doba. Lunna. 1963. je prvi zapadni muzički teoretičar. Daven] ali je zapravo samouk. 1936. Les Fdcheaux. George Auric. uvertira The Sea Venturers. VII 1947). The Mušica Disciplina« of Aurelien of Reome: A Critical Text and Commentarv (disertacija). Ann Arbor 1963. nidbene svečanosti i druge obrede. Orphee. Nizozemskoj. M. Komponirao scensku muziku za radio-izvedbu kespeareove tragedije Antony and Cleopatra. Songs inaFar za sole. Scenska muzika za Marlbourgh s'envat' enguerre (M. to jedini oblici primitivnog muzičkog izražavanja: muziko mogu smatrati i razne tužaljke. 1960. Riemann. 1909. najpc trio Fantasv on Old Tunes op. — DRAMSKA: Komična opera Sous le masque. Richard. 1936. Nezv York. 1951. of Music. Les Matelots. 1920: Neuf pieces breves. u Njemačkoj. Le Bossu (Feval i Anicet Bourgeois). Achard). — KLAVIRSKA: sonata. stari baskijski n. Studirao 1922—26 na Royal College of Music u donu (A. Kanadi. Les Joues en fe-l (R. Hunta (klavir. 1946. MGG. Phidre (libreto J. klarinet i fagot. po osnovnom je ugođaju vedra. 1937. — A. humana et instrumentalis) s Cassiodorovim stanovištem (mušica harmonica. Pariš 1943. Gribouille. — H. 1946. San Sebastian 1916. La belle et la bete. 1951. do 1914 na Konzervatoriju kod G. 1921. španj. — Knjiga: The Fa. Moulin rouge. Ouverlure. jer se u njemu prvi put upotrebljavaju nazivi tonus (dotada tropus) i nota (dotada neuma). XII 1874 —■ Wellir Surrev. — A. Solo-pjesme: Trois interludes. 1956. Frederic. — Scenska mu. AML. 1932. Mozarta (Cosi fan tutte. 1933: Ouadrille. Filmska muzika: Le sang d'un pokle. Chr. — VOKALNA : Ouatre chansons francaises za zbor (na pjesme iz XV st. Zimmer prema Aristofanu). danske impresije Palsgaard. 1949. Već u 15. A. 1948. La Seine au matin. Leipzig 1920. Golea. 2. 1927: Volpone (Ben Jonson). Caroline cherie. — C. 1930). sonata za flautu i klavir. 1931. 1928. Djagiljeva Ballets Russes (Les Fđcheux i dr. 1938. od 1962 vodi Reunion des The'atres Natio-naux Lyriques.84 AURELIANUS REOMENSIS — AUSTRALSKA MUZIKA AURRESKU (aurrescu. H. 16—20) razlaže postanak. Handschin. osobine i oblike gregorijanskog pjevanja. Cocteaua AUSTIN. sačuvanih jo: ostataka predaustralskog i predaustronezijskog pučanstva. Trois pastorales. Hommage a Marguerite Long. Učio kod W. U Engleskoj su se mnogo iz' njegova komorna djela. 1938. gudački kvartet i klavir. Cinq poemes de Gerard de Nerval. Njem: Istakla se kao Aida (Verdi) i osobito u Wagnerovim muz dramama. A. 14 sonai djecu na teme engleskih pučkih pjesama. — L. Les Mystires de Pariš. a nakon osnutka Bt Opera Company (1915). Supervielle. oštre. tema i oblici sažeti. kao i njima nih Tasmanaca i Naga (tibetsko-burmansko jezično podr Ova muzika razvila se iz primitivnih oblika. Lionel d' -* Dauriac Lionel AURIC. Grimshavva (orgulje). 1937. 1929. vezana na estetiku »Šestorice«. Les Imaginaires. Ibert. Musical Chairs. 1950. 1926. opera Polly. 1926. 1964. a nakon uspjeha koji postiže muzikom za film Rene Claira A nous la liberte posvetio se u većoj mjeri filmskoj muzici. Georges Auric. Gascue. I. Le Canard. ima vrlo velik niz ritmičkih i melodičkih obrazaca. 1918. 1931 i 1932. AUSTRAL. God. Veliki postigao kreacijom Peachuma u obnovljenoj izvedbi The Be Opera (1920) koju je za tu prigodu sam i preradio (arar napjeva i instrumentacija za mali orkestar i čembalo). \X'hite.

Napjevi u paralelnim sekundnim pomacima imaju vjerojatno simboličko značenje (kozmički dualizam: riba i lav. paralelno s razvojem kulture. razvijaju u opsežnije teme. jer tema ima prilično određen metrički model koji se postepeno razbija u manje vrijednosti: pojavljuju se već i kratki epilozi na kraju pojedinih redaka. zatim školjkaste trublje. Unatoč tome muzika odiše najčešće vedrinom i bezbrižnom radošću. ili borduna. U melodijskoj strukturi melanezijske mu zike javlja se. na melodije sa dosljedno Malu 85 Važno muzičko izdavačko poduzeće Lyre Bird Press utemeljila sE eiri-cun bzib cu! U ULI} p U . Znatan broj pravih tužbalica izvodi se. već sadržavaju niz motiva koji se u toku ponavljanja razvijaju u svojstvene melodijske obrasce. česta je upotreba ostinata ispod dva glasa u diskantu.AUSTRALSKA MUZIKA — AUSTRIJSKA MUZIKA (imitiranje životinjskih pokreta. Percy A. Neki karakteristični postupci pri gradnji upućuju ipak na izrazitu težnju za postizavanjem raznolikih forma. koje se svode npr. Kod Indonezijaca jako su rašireni zborni oblici s pjevačem solistom. direktor Konzervatorija u Melbourneu. Pjesme lovaca iz plemena Naga imaju kanonske oblike sa širokim razmacima između imitacija. Oni proizvode osebujne i mističke zvukove pomoću neobičnih rezonantnih tijela. Kod ovih naroda pobuda za stvaranjem muzike potječe iz poštovanja prema mrtvima koje smatraju začetnicima svega živoga. Na ti m osnovnim muzičkim elementima primitivnih kultura grade narodi na višem stupnju razvoja složenije oblike. Grainger (1882—1961) i Margaret Sutherland (1897 —). ili donosi nove motive. ili pak u paralelnim pomacima terca. Zbor često izvodi temu za trećinu polaganije od solista. Na Bismarckovu L arhipelagu postoji naročito oblikovanje melodike nalik na fanfare: brzo se izmjenjuju veće i manje skupine kratkih nota. trajno se prepleću. . panove svirale. na oblike slične kanonu (primjer 2). transpoziciju motiva s jednog stupnja na druge provode slobodnije. bubnjevi (signalni i ručni). a izvode ih dvije grupe pjevača izmjenično. Kod Melanezijaca i Malajaca uska melodika dobiva izrazituju. odnosno smrt i život). jer se oni ne ograničavaju samo na realističko imitiranje prirod nih pojava. ili je transponira na niže stupnjeve. pa ih je teško svrstati u određene muzičke oblike i vrste. U višeglasju mnogo se upotrebljava dvostruka kvarta (Samoa). flaute i ksilofoni. a ritmika u skladu sa sadržajem. pregledniju formu. Kanonske oblike i ovdje izvode izmjenični zborovi.wa/v Izib eiri-(U7h o LJr LTp provedenim sekundnim ili tercnim opsegom (primjer i). koji se upotpunjuju. međutim. dok često ponavljanje nota ili visine upućuje na starije totemističke muzičke oblike (primjer 3). Umjetnička muzika u evropskom smislu javlja se u Australiji tek u najnovije doba. samo kod kulta mrtvih. Od kompozitora australskog podrijetla vrijedni su spomena Alfređ Hill (1870—1960). na melodije sazdane od tonova rastavMalaka J—I J J—I ^r lj enog a kord a ili na dvoglasja poput ev ropskog diskant a itd. melodijska linija oblikovana je u stilu recitativa. Postoje i spontano stvoreni muzički motivi. U Australiju se iz Engleske uselio 1909 Fritz Bennicke Hart (1874—1949). Engleski kompozitor Eugene Goossens (1893—1962) bio je direktor Konzervatorija u Sydneyu. prirodnih zvukova i šumova). kvarta i kvinta. Granice između ovih motiva i onih nastalih na bazi imitacije. U polinezijskoj muzici opažaju se evropski elementi. a višeglasje izvode u formi diskanta. Najvažniji su instrumenti nomatuna i nankara (neke vrste zujalica). koje domoroci smatraju stanovima božanstava i mrtvih predaka. jako isticanje inter vala kvarte i kvinte.

je Louise B. Leceine. Rucroft. MF. A. 1959. Wellington 1936. O. Središtem Minnesanga postaje Beč. Keya. Heinrich von Tiirlin. A. 1926—27. »Codex Millenarius Minor« iz Kremsmunstera). Moresby. Die Musik im Bismarck . Australian and New Guinea Musical Records. 1951. Lethbriđge. C. Neke specifičnosti austrijske muzike uvjetovane su geografskim položajem zemlje. — Af. J.: Af. koja neposredno graniči s romanskim i slavenskim narodima i s Madžarima. Melbourne 1952. Ti su gradovi i danas zadržali muzičku prevlast. Za jedan graduale iz Seckaua (Štajerska) P. 1959. — E. Melbourne 1937. Sačuvano je i nekoliko uskrsnih prikazanja (npr. — C. Prvi zapis s potpunim tekstom i neumama crkvene pjesme »Ćhrist ist erstanden« nalazi se u jed nom rukopisu opatije Klosterneuburg od god. Nije sigurno da li veliki Minnesanger Walther von der Vogelmeide potječe iz Austrije. Neki rukopisi s neumama iz austrijskih samostana potječu još iz IX—X st. naučio »u Austriji pjevanje i kazivanje« (ze Osterriche singen unde sagen). A. Adelaide 1964. — E. pokrovitelji umjetnosti. a u njemu se rodio i počeo djelovati W. (npr. Zur Geschichte des Musiklebens in Australien. Neidhart von Reuenthal. Kao muzički centri najznatniju su ulogu odigrali Beč i Salzburg. a za njim tirolski vitez Osmald von Wolkenstein. H. Danas se uz redovne i visoko kvalitetne koncertne i operne izvedbe u Beču priređuju i muzički festivali (od 1951). 1957. Music in Aus tralia: More than 150 Years of Development. Tu je izdan. salcburški redovnik Hermann. Af. već od srednjeg vijeka živo gaji muzičku umjetnost. čiji kanoni svjedoče o poznavanju . Australia Makes Music. Davies. Burrows. Andersen. Nova Muziek en Dans in de Gvineja Buitengewesten. AUSTRIJSKA MUZIKA. Amsterdam 1946. Zachdus von Himmelberg. I. 1325. SVIRAC CEREMONIJALNE FLAUTE. Honolulu 1933. Od 1920 Salzburg je jedan od najpoznatijih festivalskih gradova na svijetu. u austrijskim se zemljama ta praksa najprije proširila u Salzburgu (pod nadbiskupom Arnom. Austrijski su Minnesangeri. u kojem vladaju vojvode od Babenberga. Aboriginal Music Making: A Study of Central Australian Music. po vlastitom iskazu. Berlin 1938. Salzburg. Sir Baldvvin Spencer's Recordings of Australian Aboriginal Singing. Prve polifone kompozicije svjetovnog karaktera napisao je u drugoj polovici XIV st. Musical Life in Australia and New Zeeland. Elkin. Kad je za vladavine Karolinga rimsko liturgijsko pjevanje postalo obvezatno. — J. Historija austrijske muzike najvećim se dijelom neodvojivo uklapa u historiju njemačke muzike. Schneider. Couperina. Ellis. Albrecht von Scharpfenberg. 785—821). — A. Dyer. Vi. Australien und Austronesien. tako su sa svoje strane djelovali na njemačku muziku i dali joj djela epohalne vrijednosti. Kao što su austrijski muzičari preuzimali muzičke tekovine osta lih zemalja njemačkog jezičnog područja. LIT. P. Maori Music with its Polinesian Background. Mozart. Beč je kao glavna rezidencija habsburških vladara bio predodređen da bude i najveće žarište muzičkih zbivanja.« Rukopisi iz Štajerske i Salzburga sadržavaju najstarije primjere polifonije s austrijskog tla i pokazuju na utjecaj škole Notre Dame. — J. u toku nekoliko stoljeća sjedište kneza-nadbiskupa koji je istodobno bio crkveni poglavar i svjetovni suveren. Kunst.Archipel. — H. Music Year Book P. Melbourne 1931—32. — A. Melbourne i London 1950. Leuthold von Sachen. zvan Miinch von Salzburg. Orchard. Ulrich von Lichtenstein. Hubner. Silbermann. — W. Oceania. Antifonar iz Montpelliera (Cod. Wagner smatra da je »možda najvažniji dokument za studij njemačke koralne tradicije XII st.H. osim Kiirenbergera: Dietmar von Aist. Aboriginal Songs of Central and Southern Australia. među ostalim. — /. Moyle. ali je. 196) i sveukupna djela F. »Auferstehungshistorie« iz Sankt Floriana) i duhovnih napjeva na njemačkom jeziku. Hugo von Montfort (za čije je stihove melodiju komponirao njegov Spielmann Btirk Mangolt) i dr. Prvi austrijski zastupnik njemačke svjetovne viteške lirike (»Minnesang«) bio je Kiirenberger iz Gornje Austrije (prije 1150). — H. — V. A. MGG. A Survev of Music in X>w Zeeland Proceedinge of the Musical Association. Native Music of the Tuamotus. Australian Aboriginal Songs. — A. Oceania. G. Memoirs of the National Museum Melbourne. 1943.

W. Peuerlova instrumentalna djela spajaju elemente talijanske instrumentalne muzike i umjetnosti virginalista s tradicijom njemačkih renesansnih plesova. 1666 (ili Ić Bečkom Opernhausu. Humanističke ode pisao je i P. J. M. Jedan od najglasovitijih primjera njemačkog viseglasnog Lieda. r. J. nosioci muzičke kulture bili su gradovi. domaći su se talenti nesputano ra Uz P. G. von Bruck. klasičnoj sonati. u Innsbrucku. Dokumentirano je da se oko 1568 nalazio u samostanu Melk kao pjevač u zboru. U posljednja dva de XVIII st. korale. Od prve polovine XVIII st. L. orguljaš na nadbiskupskom u Salzburgu. Ditters von Dittersdorf (»Doctor und Apotheker«. Caldara i dr. Humanizam je dao svoj doprinos muzici u. Nastojanju oko Singspiela dao je kratkotraj žan dodatni impuls car Josip II. Isaac A. Cantus firmus njemačkog viseglasnog Lieda katkad je narodna. Usprkos necjelovitosti dramske forme i mješovito: Singspiel je u rukama pravih opernih dramatičara kakvi K. Innsbrucku i Grazu pozivaju nizozemske majstore. P. XV stoljeće razvija bogatu vokalnu polifoniju pod utjecajem franko-nizozemskih škola. J. de Cleve. J. bečki Kdrntnertorth talijanske putujuće operne družine omogućuju publici sv jeva da prisustvuje opernim predstavama. i J. F. a u dvorcu Hellbrunn pokraj Salzburga god. a specifičnu povezanost narodnog duha. imali udjela i G. Pored dvorova i samostana. Crtež N. koji su u XVII st. Peuerl kao prvi predstavnik ranobarokne cikličke forme nazvane variacijskom suitom (»Neue Padovan«.zborovima za antičke komedije i suvremene latinske drame. Visoku muzičku kulturu toga vremena potvrđuju između ostalog kodeksi iz Trenta (Trienter Kodices). A. potječe od Nizozemca H. 178 i W. preko škole i crkve muz kultura sve više razvija i u širim društvenim slojevima. »II Figlinolo prodigo« cara Leopo 1663). Schr (prvog dirigenta koji nije bio Talijan). a 1574 kao član dvorske kapele u Beču. Wranitzky. Fuxa označi vršetak austrijskog muzičkog baroka. kvartetu). U toku XVII i XVIII st. fanfare. God. Isaaca (prije 1450—1517). Nicolai-Bruderschaft). Bernardi. također slovenskog porijekla. 1 zatim majstora suite za čembalo J. samo u ograničenoj mjeri pi s austrijskom muzikom. I. Reuter m stvorio je teren za bečku klasiku. Građanski nasljednici viteške poezije. podignutom 1659. »Innsbruck ich muss dich lassen«. Peuerla valja u XVII st. Sances. a zatim i monodijski stil. te nička muzika preuzima mnoge elemente narodnog muzi Na toj su podlozi u doba velikog stilskog obrata po za barokne ere stvarali austrijski pretklasični kompozitori Monn. To je bratovština sv. Hofhaimer i Švicarac L. te Turnera ili Tiirmera. A. kompozitori su stvori! Singspiela koja je od srednjonjemačkog Singspiela H tipa muzički mnogo bogatija usprkos tome što je stilski jedinstvena. Na srodan način tekao je muzički razvoj u Salz U Austriji su stvarali talijanski majstori 5. većinom u određene sate. Još prije romantike iz atmosfere vilinskog Singspiela izrasla je Mozartova opera »Die Zauberflote« (1791). osobito Singspiel sa čarobnim. koji je radi podupirai mačkog nacionalnog teatra osnovao Nationalsingspiel ( 1778 sa Singspielom /. K. A. stekli su velike 2 za sjajan i intenzivan muzički život XVII i XVIII st. a rs 1788). Bertali. Stevru i Welsu. a utjecao je i na razvoj njemačke romantične opere. dvorski dirigent u Crkvena. REBEK I LUTNJA. Brassart. XV st. Među njima nalazili su se i J. F. a njegova nauka trapunktu »Gradus ad Parnassum« svrstava ga među velik« tičare u historiji evropske muzike. de Monte. Medu sve brojnijim izved bama talijanskih scenskih djela pravu je senzaciju izazvala opera Novim formama (simfoniji. Muffat. Na dvoru Maksimilijana I (vladao 1493— I 5'i9) pojavljuju se i majstori koji nisu Nizozemci.. Leopold I i Josip I. O. G. Jacobus Gallus (Petelin) živio neko vrijeme u Austriji. i u Komofonim melodijama na teksto ve Horacijevih oda. »Andromeda« i »Perseo«. 1618 prikazuju se tri talijanske opere: »Orfeo«. Proces muzičke obnove (u koj osim spomenutih. Talijanski muzičari namješteni u austrij skim dvorskim kapelama donijeli su tekovine venecijanske vo r kalne i instrumentalne umjetnosti XVI st. vilinskog svijeta i svečanog nadahnuća te opere pokušali su oponašati mnogi muzičari. A. Fux (1660—1741). čije je postojanje dokumentirano od 1288 do 1782. Frobergera (rođeni jemca. a još češće dvorska melodija. Meistersingeri. Tenorlied ili Gesellschaftslied). P. 1611). Nešto kasnije je i veliki renesansni polifoničar. zahvaljujući radu školskih učitelja i kantora. Uz najreprezentativnije barokne muzičke opere. instrumentalna i operna djela J. francuskog i njemačkog stila o su Georg Muffat (1653—1704). ko- STARA ZGRADA DRU STVA PRI MUZIKE U BEČU . koji je samo povremeno živio u Austriji). Taj muzičar (1459—1537) bio je najveći majstor na orguljama svoga vremena u zemljama njemačkog jezika i jedan od glavnih zastupnika tadanjeg njemačkog viseglasnog Lieda (zvanog Cantus firmus—Lied. 1627 sagrađeno je u Innsbrucku operno kazalište. Umlauffa »Die Bergknappen«. Prva oratorijska izvedba s onu stranu Alpa zabilježena je u Salzburgu 1617 (oratorij »La Santa Christina«). bili su u Austriji slabije zastupani od Minnesangera. međutim. su u XVII st. Be A. Bibera. J. Glucka (»Orfeo ed Euridice«. Regnart. Bor. plesove i dr. Sintezu talijanskoga. Beč je postao glavni centar Singspiela. Crpući mace pučke komedije i muzički raznolikih opernih pi koje su se u Beču mogle vidjeti. Prvo cehovsko udruženje svjetovnih svirača (Spielleute) na njemačkom tlu nastalo je u Beču. koji su na duhačkim instrumentima. 1762 Gluckovo je djelo. vilinskim sadržajem kakav su njegovali F. Kerlla (Ni orguljaš u Beču 1677—84) i H. prevladali posvema. Hofhaimer. gradskih glazbenika. Senfl. još posebno spomenuti W. s tornjeva svirali signale. »Dantz und Galliarda«. među kojima se kao komp ističu Ferdinand III. tako u Schwazu. prikazana u vrlo luksuznoj o s mnoštvom blještavih scenskih efekata god. G. Dvorska carska kapela u Beču reorganizirana je 1498 pod vodstvom Slovenca J. Prvenstveno habsburške dvorske kapele u Beču. Draghi. Bi . B.86 AUSTRIJSKA MUZIKA •II Pomo d'oro« M.J. Cesti. C. Mu'ller i dr. francuske Ars nove i talijanske umjetnosti trecenta. U Beču su nasta reformne opere C. Kauer. J. Wagenseil. Nikolaja (St. A. izvode se i mnogi oratoriji i specifična bečka varijar oblika sepolcoro (npr. Mozart pružio bogate mogućnosti za finu karakterizaciju likova i situacija. G. u Austriju doprli još i novi zvuči i nove t iz Engleske i Francuske. H. Monteverdi za vjenčanje Ferdinanda II piše tri intermedija (1622). Važnu etapu u postanku barokne suite označuje Austrija nac P. Postojalo je nekoliko škola za majstore pjevače. u Austriji se pojavljuju i sve više jačaju utjecaji talijanske muzike (koja je i sama u to vrijeme u nekim kra jevima mnogo preuzela od nizozemskih majstora). Slatkonje. Premda talijanska muzika zauzima privilegiran položaj. U toku XVI st. Detalj drvenog oltara iz crkve u Kefermarktu. Nekoliko muzici darenih habsburških vladara. Mozart i dr. H. Gornja Austrija. »Intrada«. W. kao Austrijanac P. Cestija.

AML. N. Haydn. Liszt. O. snažno su djelovali na razvoj nove muzike. u obliku studije ili skice (u tom su po gledu osobito zanimljive Beethovenove skice). Kfeneka. Lach (1874—1938). muzičara može biti notno pismo (čistopis. Lope de Vega. 1953—54. I u drugoj polovini XIX st. Bittnera. F. Straussa. Berlinu i Beču. Adler (1855—1941). 1894. 1963. Burney. i imena kompozitora W. Noivak. Budimpešti. Beethoven udarili pečat savršenstva. 1962. Naslijedivši »Tonkiinstlersozietat. slike). Bio je prijatelj F. OPERNO KAZALIŠTE STAROG BEČA jima su temelji stvoreni u Mannheimu. David. Federhofer. pjesme u bizantskoj crkvenoj muzici. Bečka opera privlačila je prvorazredne sile. Torricella. Senn i E. autobiografije.AUSTRIJSKA MUZIKA — AUTORSKO PRAVO 87 G. Mabellinija u Firenci. Artaria. H. Autografi u obliku pisma. stvorili su klasičnu bečku operetu (»Die Fledermaus« J. Beču. E. došao je 1822 u Beč i postao učenik C. s ciljem da organizira koncerte i muzičke svečanosti. B. 1841 osnovano je društvo »Philharmonische Konzerte« na poticaj O. Schuberta podignuo je u stoljeću romantizma njemačku solo-pjesmu na umjetnički ravnopravnu razinu sa simfonijom. partiture. Schoenbaum. d) kao izvoru autentičnog muzičkog teksta prigodom izdavanja muzičkih i znanstvenih edicija. Josepha i Eduarda. 1929. u Austriji su se pojavile snažne kreativne ličnosti u simfoničaru A. Deutsches Jahrbuch der Musikwissenschaft II (PJB. — H. 1875. Ovaj se izraz upotrebljavao i za antifone gregorijanskog korala. F. copyright. A. J. Czernvja i A. — Romance. Umjetnička karijera Hamburžanina J. Straus i dr. — O. — H. Hauer. XII 1845 — Parma. Veliku su popularnost uživale njegove pjesme i dopadljive romance. Lausch. Schrekera i njegova učenika E. — Opere: Marcellina. L. DJELA: komorna muzika. korektura. Federhofer. kroz neko vrijeme bio jedno od žarišta muzičkog stvaralaštva. Wien 1948. Adhr.Die osterreichische Musikforschung nach dem 2. Wessely. XLIX). Osterreich. Mandyczewski (1857—1929). Balet Alessandro U Magnanimo. bilješke (Beethovenovi sveščići za konverzaciju) pružaju muzičkoj historiji bitne biografske elemente pojedinih umjetnika. — A. Muzička udruženja rađaju se i u drugim austrij skim gradovima (u Grazu 1815. M. — R. prva muzička zemlja u Evropi. II Negriero. 1812 nastaje »Gesellschaft der Musikfreunde«. Molio & Cappi. Musikerziehung VII. Schenk. — M. Gregor. Wien 1869— 70. W. Moser. — E. njem.) i održala se u punoj snazi sve do danas. K. Diabelli i dr. II 1924). A. Liess. 1935. Nicolaja. Federhofer. danas (1970) nosi naslov »Hochschule fiir Musik und Darstellende Kunst«). Musikstadt Wien. a danas sa država najčešće: a) imovinskopravna ovlaštenja (imovinska prava). Ličnost i naučavanje A. 1957. Fischer (izdavač). G. lakoći i bezbrižnosti austrijskog mentaliteta svjedoče ritmovi i melodije bečkih valcera. 24.« udruženje koje je 1771 osnovao kompozitor F. XXV. Dolores. STMW. Schneider. Straussa. — G.L). Salzburgu 1841). Austrijska muzikologija obiluje značajnim imenima kao što su E. F. I. Alte Musiklehrtmcher aus Osterreich. sam i Ypaq3eiv pisati). 1874. 1887. 1938. Weberna. Tu je A. Schonberg nakon 1920 izgradio metodu komponiranja s nizovima od dvanaest kromatskih tonova (dodekafoniju). F. Autograph. b) kao vrelu podataka o interpretaciji djela. Živio je zatim kao nastavnik pjevanja i koncertni dirigent u Parizu.. Još prije Schonberga bavio se kompozicijom sa dvanaest kromatskih tonova. prenosivo je i većinom ograničena trajanja. Ks. Austria. Gil Vicente. LXV. Kassel 1953. Geschichte des Concertwesens in Wien. rođen u Gradišću (Burgenland). Schonberga. Kassel 1954. 2 sv. F. F. Uray. Trstu i od 1889 u Parmi gdje je do 1910 predavao pjevanje na Konzervatoriju. 1961. dramsko prikazivanje biblijskih sadržaja u Španjolskoj i Portugalu. Severo Torelli. I. Kienzla.. Petyrek. koji zajedno s njim tvore tzv. J. E. Musik in Osterreich. Jelinek. Strauss st. 1952— : 53. — O. skica) ili slovčano pismo (dnevnik. 1958. 1879) i našli na tom putu sljedbenika sve do naših dana (K. Platanije u Palermu i T. I. Hanslick (1825—1904). Paumgartner. H. Die osterreichische Tonkunst. u kojem je stalno djelovao od 1878 do svoje smrti (1897). A. Suppea. Die altosterreichischen Orgeln. Linzu 1821. Enciclopedia della Mušica Ricordi. talijanski kompozitor (Palermo. Od 1927 postoji u Beču zbirka originalnih rukopisa znamenitih muzičara. Wien i Leipzig 1918. L. 1880. Berga i A. Wien i Stuttgart 1953. Die Musikstatten Osterreichs. Schenk. — A. — A. Osterreichische Bucherei X. God. H. Kleine KARNTNERTHORTHEATER. tal. R. prijepis. Wessely. H. — E. U suvremenoj muzičkoj nauci i praksi pripada autografu veliko značenje: a) za utvrđivanje kronologije i autorstva. — Isti. J. izvorno komponiranoj za neku drugu pjesmu. IX. diritto di autore). na nešto drugačijim principima. Klagenfurtu 1828. A. Die Musik im frlihevangelischen Osterreich. Geschichte des osterreichischen Theaters. »Boccaccio« F. snažno se proširila u vrijeme bečke klasike {Huberty. 1874. 1878. znanstvenog ili umjetničkog djela) na toj tvorevini. — H. Das Osterreichertum in der Musik. XVI. \Vien 1928. droit d'auteur. Salvatore. Wiener Musikgeschichte. Wien 1946. Suppe i Johann Strauss ml. 1957. Federhofer. W'essely. Wien 1947. The Present State of Music in Germany. Lanner i J.: W. franc. među njima kompozitore-dirigente kao G. Marx. Wolfu. Schenker (1867—1935). Osterreichs Neue Musik. — Teoretsko djelo // canto nella sua essenza artistica e scientifica. što se pjevaju po ustaljenoj melodiji. c) za bolje upoznavanje stvaralačkog procesa kompozitora naročito ako je a. Die Entwicklung der Musikerziehung in Osterreich. Niz godina djelovao u Londonu. 1956. Urheberrecht. Stari načini AUTENTIČNA KADENCA -» Kadenca AUTENTIČNI MODUSI AUTERI-MANZOCCHI. Ono je neovisno o pravu na materijalnom predmetu kojim je duhovna tvorevina izražena (npr. : Ch. — O. Ać. Orel. XXIX. Monodie und mušica reservata. Služeći se plesnim formama. Brahmsa dobrim je dijelom vezana za Beč. Wellesz i dr. v. koja je postojala još od 1769. R. AM. K. Hanslick. Tenschert. — Isti. Millenkovich-Morold. E. Wessely. Osterreichisches Wesen in osterreichischer Musik. Salierija. A. a najviši umjetnički domet valcer postiže nakon 1860 u djelima Straussovih sinova Johanna (mlađeg).). Schenk. J. 950 Jahre Musik in Osterreich. Quoika. Njihovom zaslugom Austrija je u drugoj polovini XVIII st. Schmidta. Austrijanac J. Weingartnera i R. Lehdr. često praćeno muzikom (autos sacramentales). Innsbrucku 1818. pjesma. Lulher. drukčiji napjev). može se svakom suprotstaviti (apsolutno pravo). L. od sebe. sam. LIT. H. Fr. Bruckneru i majstoru Lieda H. W. E. London 1773. Orel. O. Među suvremenim kompozitorima ističu se. MGG. auro. Sačuvani datirani notni autografi potječu uglavnom iz doba nakon pronalaska notnog tiska. Musikerziehung VI. da daje poticaj muzikološkim istraživanjima. pravo stvaraoca (autora) duhovne tvorevine (književnog. Wien 1948. AUTORSKO PRAVO (engl. 1936. — C. Grasberger.. vlasništvo knjige. F. Millocker. Die Niederlander an den Habsburgerhofen in Osterreich. Uz bečku operu vezana su u XIX i XX st. Botstiber (1875— 1941). STMW. Weltkrieg. koncertom i drugim velikim formama. — R. II Conte di Gleichen. 1951. ■— R. tek su veliki majstori bečke klasike J. pismo. da održava na životu Konzervatorij (pre šao u državne ruke 1908. U prvoj polovici stoljeća stvarali su J. E. . upravo i (ićXo. Osterreichische Rundschau II. cc'j-cot. AUTO (španj. čin). Mozart i L. a vjerojatno još više djela njegovih genijalnih učenika A. — J. Gassmann. i prvih decenija XIX st. Apostel. U koncertnom životu XIX st. Najveća suvremena austrijska izdavačka kuća Universal-Edition utemeljena je 1901. Wessely. Ambrosa čiju je kćerku oženio. Brauner. osim spomenutih. među AUTOMELON (grč. LIT.-M. — E. 21. AUTOGRAF (grč.. Liszta i W. a i u operi i oratoriju stvorili su čitav niz remek-djela. Orel. — H. originalni rukopis. von Einem. Deutsches Jahrbuch der Musikwissenschaft I I I (PJB. 1903. Mahlera. Beč je i u XX st. bečku atonalnu školu. te F. sve više sudjeluje građanska publika. bilješka i drugo). Die bohmischen Musiker in der Musikgeschichte Wiens. Schiske. Lach. Calderon i dr. Pisali su ih španjolski dramatičari Juan del Encina. Osebujan genij F. Živa muzičkoizdavačka djelatnost. Anzeiger der Osterreichischen Akademie der Wissenschaften XCIII. a nakon njih B. Učio kod P. Graziella. O. god. O svježini. MGG. Stella. 1765 kraljevom odredbom zabranjeno je njihovo prikazivanje. Der Musikerstand in Oster reich von circa 1200 bis 1520.

emitiranja. a) osobnopravna ovlaštenja (moralna prava).koja se ubrajaju pojedina prava na iskorištavanje djela. prikazivanja. Zbog sličnosti s pravom vlasništva a. pre vođenja. izvođenja. p. medu koja se ubrajaju naročito pravo na priznanje autorstva. . pravo raspola ganja djelom i pravo na poštivanje djela. se naziva i »knji ževnim i umjetničkim vlasništvom«. prerađivanja i dr. kao što su pravo umnožavanja.

nego se veže uz stvaralačku djelatnost autora. vrijeme neki zakoni posebno navode i radiodifuzijska. s obzirom na izbor i raspored građe. a ovaj do stupanja na snagu Zakona o autorskom pravu iz 1968. U novoj Jugoslaviji donijet je već 1946 Zakon o zaštiti autorskog prava. U zakonodavstvu SAD više je zaštićeno djelo nego autor. jaju manje ili više podrobno primjere takvih djela. napose Beaumarchaisa. a u drugoj polovici XIX st. i to posebice: pravo umnoi reprodukcije (pod reprodukcijom misli se svako materij ranje djela) i pravo stavljanja u promet umnoženih p bilo da se radi o grafičkom ili fonografskom umnožav pravo mehaničke reprodukcije). koja se moguj Na temelju nekih zakona (npr. a traje za života autora i određeno vrijeme poslije njegove smrti. Na razvoj autorskih imovinskih prava utjecao je Gutenbergov izum tiska (štampe). zatim o prenošenju. pravo prilagođavanja. ali se za izvođenje takvih tvorevina plaća Naslovi djela zaštićeni su kao i samo djelo. Propisi o autorskom pravu često upoti za zaštićena djela izraze »književna i umjetnička djela«. uz određena ograničen sko djelo koje je u izvršenju svoje radne obaveze stvo: te organizacije ili organa. Već u starom vijeku postojala je svijest o moralnom pravu na priznanje autorstva. Pojedini zakoni posebno određuju tko se smatra kinematografskog djela. kao što su prijevodi. dobila je većina tadašnjih država posebne zakone o autorskom pravu. Unutar evropskih država znatnije se razlikuje zakonodavstvo Velike Britanije i SSSR od zakonodavstava ostalih evropskih država. Prvi poznati izdavački privilegij dobio je u Veneciji 1469 Johannes Spever. U vezi s novim načinima iskorištavanja autorskih djela povećao se i broj autorskih imovinskih prava. ako ga autor nadživi. posebna pravna pravila o. U sovjetskom zakonodavstvu postoje znatnija ograničenja prava autora u javnom interesu (korištenje putem radiodifuzije. Danas postoje u pravnim propisima o autorskom pravu pojedinih država brojne razlike od kojih su najznatnije one između zakonodav stva evropskih država i SAD. Ta se zaštita javila u sistemu privilegija za vršenje izdavačke djelatnosti ili za izdavanje pojedinog djela. Među njima su i hrvatsko-ugarski zakon iz 1884 i austrijski zakon iz 1895. u Francuskoj je u dekret-zakon o javnim kazalištima iz 1791 ušla i odredba da djela živih autora ne mogu biti prikazivana bez formalnog i pismenog pristanka autora pod prijetnjom oduzimanja cijelog prihoda predstave u korist autora. Nosilac autorskog prava može biti i druga osoba temelju zakona ili pravnog posla (ugovora. Nakon sukoba autora dramskih djela. u nekim zakonodavstvima i oporuke. a trajanje je utvrđeno u određenom roku neovisno o trajanju života autora. to je osoba koja je zbirku a kod preradba djela.autorskom pravu nisu postojala ni u rimskoj državi. Po seban dekret-zakon iz 1793 priznao je autorima isključivo pravo iskorištavanja njihovih djela za života i 10 godina poslije smrti. ako bi takav naslov mogao izazvati pogledu autorstva djela (npr. ! Razvoj autorskog prava. koji su ostali na snazi na dijelovima teritorija Jugoslavije do stupanja na snagu zakona iz 1929. pa su se podjeljivali i autorima. Prema našim zakonima iz 19. zijska djela. prevođenje). trajanju i ostvarivanju tog prava i sankcijar čaju njegovih povreda. pravo javnog recitiranja. i to posebno: pravo javnog prikazh autorska velika prava). o čemu svje doče napose epigrami Martiala protiv plagijatora Fidentina. dramska i dramsko-muzička. U Francuskoj su u XVI i XVII st. a kinematografskom djelu muzika bitni element. Taj novi tehnički postupak nametnuo je izdavačima znatne troškove i rizike. kao i djelatnost prikazivanja kazališnih djela. i to na temelju njegova čina stvaranja duhovne tvorevine bez posebnih formalnosti (registracije djela. Pruska 1837. Među autorska imovinska prava ubrajaju se takoc prevođenja. Autorska imovinska prava obuhvaćaju: I. Iz navedenih prava proizlazi da druga osoba smij autorsko djelo samo uz dozvolu autora (autorizacija. dok se 1 protivno. prava koja su se prava prikazivanja. U Francuskoj su donijete 1777 odluke Kraljevskog vijeća koje priznaju autoru pravo izdavanja djela na temelju njegove stvaralačke djelatnosti. pa je došlo najprije do zaštite imovinskih interesa izdavača protiv nelojalne konkurencije preštampavanjem knjiga. pravo emitiranja putem radiodifuzije (tj. pravo prenošei žica. prava k razvila iz prava izdavanja. U nekim zakonodavstvima postoji takoi pravo slijeđenja koje se sastoji u pravu na dio od pov jednosti djela likovne umjetnosti koja se ostvari priliki prodaja djela. muzička s riječima i bez njih. pa propisi 1 taju da se za naslov djela uzima naziv već upotrijebljen sko djelo iste vrste. Sudska praksa počela je primjenjivati taj propis i na muzička djela. U britanskom zakonodavstvu postoje znatna ograničenja prava autora u korist industrije koja koristi autorska djela. pravo javnog izvođenja (tzv. na daljnji rok istog trajanja. depo niranja primjeraka). Ako je djelo stvoreno suradnjom dvij osoba. Zaštita je vezana uz formalnosti. skice i plastična djela s raznih područja znanosti. . koji je bio na snazi do stupanja na snagu Zakona o autorskom pravu iz 1957. pre samostalne duhovne tvorevine. one su suautori (koautori) djela. Tim zakonom priznato je autorima prvi put jedno od temeljnih autorskih imovinskih prava. radna organizacija. pantomimska. napose kinematogra lagođavanja i pravo obrađivanja. U tor plifikativnom nabrajanju navode se naročito književna 1 sana i govorna). fotografska i kartografska d novi. a ograničeno je i prenošenje i trajanje autorskog prava. Rusija 1828. izdavački privilegiji postali sredstvo cenzure. SAD 1790. mala prava). melju zakona ili. Austrija 1846. c. 19) prema kojem isključivo pravo izdavanja djela dobivaju autori u trajanju od 14 godina s time da se taj rok može produžiti. Suvremena zakonodavstva o autorskom pravu. pripada prvenstveno autoru. pojedinačni privilegiji počeli nadomještavati općim propisima prema kojima se pravo izdavanja ne dobiva više kao »milost«. među zaštićena djela ubrajaju se i djela koje imaju značaj duhovnih tvorevina. jer za to nije postojala potreba s obzirom na društveni položaj pisaca koji su dobivali kao naknadu za svoj rad počasti i materijalnu pomoć svojih mecena. oporuke) j sva ili pojedina autorskopravna ovlaštenja. omogućivši da se književna djela umnožavaju i stavljaju u promet u velikom broju. u kojoj je građansko pravo postiglo visok stupanj razvoja i u kojoj je postojala razvijena izdavačka djelatnost pomoću prepisivanja knjiga.88 AUTORSKO PRAVO (autorima i drugim nosiocima) autorskog prava. britanskog) autorsko ] kinematografskom djelu pripada proizvođaču takvog temelju ugovora mogu pripasti pojedina autorskoprav tenja izdavačima i drugim korisnicima autorskih djela. osoba koja je djelo preradila (pre\ godila. radija ili i pravo saopćavanja javnosti pomoću zvučnika ili koji sličnog uređaja za prijenos znakova. naslovi pojedinih opera' Autor djela je osoba koja je djelo stvorila. t( scenarija i režiser. Sistem privilegija izazivao je među izdavačima sukobe tako da su se tokom XVIII st. Prema zakonu SFRJ iz 1968. Krajem XVIII i u prvoj polovici XIX st. Suvremena zakonodavstva o autorskom pravu sadržavaju naročito odredbe o objektima (zaštićenim djelima) i subjektima Medu duhovne tvorevine uvrštavaju se i zbirke < takve ako. upotreba izvornih narodnih književnih i umjetničkih slobodna je. Pored izvornih. pravo prelazi poslije smrti autora na njegove nasljedr U našim zakonima iz 1957 i 1968 posebno je norn torsko pravo na autorskom djelu stvorenom u radnon odnosno po narudžbi. Zaštićenim djelima smatraju se sve duhovne tvorevii ideja ne smatra se djelom dok nije izražena u određenor što ne znači da oblik mora biti u svakom slučaju fiksirai terijalnoj podlozi. To je bio prvi zakonski propis koji je priznao autorima još jedno od te meljnih autorskih imovinskih prava: pravo prikazivanja. prilagođavanja (adaptacije) i obradbe (aranžma folklora također mogu biti objektima autorskog prav. U sistemu evropskog zakonodavstva a. Međutim. p. zvukova ili si ranog djela. Kod zbirl smatra autorskim djelom. i kc muzike u tom djelu. državni organ ili osoba koja samostalno ■ nom dopuštenu djelatnost ima isključivo pravo da u ok redovne djelatnosti iskorištava. obradila). pa se zbog toga taj zakon smatra prvim zakonom o autorskom pravu. kinemai djela likovnih umjetnosti. Prema zakonu iz 1968. koreo. a njihovo trajanje se produživalo. Zakonska je pretpostavka da se autorom djela srna čije je ime ili pseudonim označeno na djelu. Peru 1849). odnosno radnik zaposlen kod osobe. s glumcima oko polaganja računa o prihodima od predstava i udjela autora u tim prihodima kao i nakon ukidanja svih vrsta privilegija. Time se počelo odvajati autorsko pravo od prava na materijalnom predmetu kojim je djelo izraženo. dok se moralna prava posebno ne navode. kod crtanog filma i glavni crtač. donijeti su i u drugim državama propisi o autorskom pravu (npr. II. su im autori nepoznati. Tako je u Engleskoj donijet 1709 zakon (Act of 8 Anne.

— Desbois. Sarajevo 1956. Le Droit d'auteur. u Rio de Janeiru 1906. Urugvaj 1939. Poslije kanonik crkve St. zabrana vrijeđanja autorskog prava. Ać. Pariš 1934. Beograd 1966. Argentina. traja nje autorskih imovinskih prava računa se od smrti suradnika koji je posljednji umro. — R. u Japanu 30 godina). Le Triomphe de Flore. 23. Alphee et Arethuse (opera-ballet). 1760. I. Pouillet. ukoliko nije anonimno. Pravo prevođenja stranih djela je u nekim zakonima.). Štempihar. 1753. U novije doba sklopljena je u Ženevi 1952 -> Univerzalna konvencija 0 autorskom pravu. Pariš 1963. Unver— H. u SR Njemačkoj 70. Od 1739 je u Parizu. J. u SSSR 15. državljana koja se u materijalnom obliku nalaze na teritoriju te države.. Nešto 0 međunarodnoj zaštiti prava srodnih autorskom pravu. 1739. u stilu talijanskih buffo intermezza. Histoire de l'edition musicale ou du droit d'editeur au droit d'auteur (1501—1793). 1634 ponovno pjevač (altist) i 1642— 51 glavni dirigent Kraljevske kapele (Sainte Chapelle) u Parizu. Engelke. L'Academie Rovale de Musique au 18-eme siecle.Rimskom konvencijom o zaštiti umjetnika interpreta ili izvođača. iz kojega proizlazi dužnost da se kod svakog iskorištavanja djela. Bournonville). 1751. Ulmer. oduzimanje predmeta kojim se vrši njegova povreda. Takvi ugovori su naročito izdavački ugovor. odnosno nosilac autorskog prava može ostvarivati a. 1763. Američke države sklopile su niz ugovora o zaštiti autorskih prava (u Montevideu 1889. Allfeld. Komponirao pretežno muziku koja se nalazi po sredini između tradicionalne polifonije XVI st. ugovor o obradi. La vie et les oeuvres d'Antoine Dauvergne. Ova prava pojavila su se u vezi s autorskim pravom i najčešće su normirana u okviru pojedinih zakona o autorskom pravu (Velika Britanija 1911. Artus. Međunarodna zaštita prava »srodnih« autorskom pravu. pravo na poštivanje djela. Olagnier. Pariš 1908.izv ođač a ->■ prava proizvođača fonograma i -> prava organizacija za ra- diodifuziju. U nekim državama plaća se naknada i za korištenje slobodnih djela (domaine public payant). nastave. — Z. 1761. u Španjolskoj 80 godina). posebice opera Les Troqueurs. Naša zakonitost. a 1751 dirigent. 1739. Pariš richt Der Schutz musikwissenschaftlichen Editionen nach dem neuen Urheber richt. ugovor o emitiranju. R adojković. 2. — L. osobno ili putem zastupnika. gdje postiže velik uspjeh operom Les Troqueurs (1753). uz naknadu ili bez nak nade. u nekim dulji (npr. i stila (baroknog) što ga je uveo Lullv u XVII st. I. L'annee musicale. Uz to je 1762—71 član uprave pariških Concerts spirituels i u tri navrata na čelu Velike opere: 1769—76. —■ M. a uglavnom i moralna prava. Međutim. Poslije toga dobiva zvanje kraljevskog kompozitora (1755. LIT. — P. djela primijenjene umjetnosti. 3. De Roure đuPaulin. Hg.— J. Italija 1941. 3 i 4. Avtorsko pravo. Plaisant. . maltre de musique de la chambre) i vrhovnog intendanta kraljevske muzike (1764. a ako je pustio u promet primjerke djela. A. djela objavljena pod pseudonimom) postoje posebni rokovi. oni nisu u dovoljnoj mjeri osiguravali međunarodnu zaštitu autorskih prava. 1933. među kojima je i naš. Autor. anonimna djela. Opere: La Coquette trompee. 1613—27 (ili 1616—27) pjevač kapele kralja Luja XIII. Hercule mourant. droits voisins ou connexes. a u nekima i djela stranih. Njegovom je zaslugom znatno obogaćen repertoar tih ustanova djelima suvremenika (simfonije Havdna. LeDesbois. Prava »srodna« autorskom pravu i njihova zaštita. — Ph. prema kojem autor ima pravo da se protivi svakom mijenjanju djela kao i svakoj drugoj povredi koja bi vrijeđala njegovu čast i ugled. diritti connessi) . Das Urheberrecht an Werken der Literatur und der Tonkunst. — K. prava na određenim izdanjima. susjedna ili srodna prava i neka druga prava kao što su npr. Antoine d'. U nekim je državama rok poslije autorove smrti kraći (npr. X izd. Vade). III izd. Spaić. Za pojedine vrste djela (npr. Deux imitateurs francais des bouffons: Blavet et d'Aavergne. 1744 violinist u orkestru Velike opere. U nekim državama svrstavaju se među a. Trajanje autorskih prava je u većini država ograničeno. en II. Djelomični propisi o pravima umjetnika — izvođača donijeti su u SFRJ 1953. I. Prvi i najpotpuniji takav ugovor je -> Bernska konvencija za zaštitu književnih i umjetničkih djela potpisana 1886. — R. proizvođača fonograma i organizacija za radiodifuziju. i to u cjelini ili djelomično. sadržaju i trajanju razlikuju od autorskog prava. autorsko pravo traje u većini država za života autora i 50 godina poslije autorove smrti. — F. Cleveland i New York 1957. ugovor o snimanju. Skone James i E. 1912. Pariš 1911. Droit d'auteur en dauteur France. U nekim državama uživaju zaštitu i djela stranih državljana koji imaju prebivalište na teritoriju te države. ali prožeta pravim galskim duhom. Miinchen—Berlin 1957. ima pravo da ih povuče iz prometa (pravo povlačenja).: \'. isprva član kraljevske komorne muzike. — B. p. L ondon 1965. Pariš 1884. Sonates d viola seule avec la basse continue op.AUTORSKO PRAVO — AUXCOUSTEAUX samim zakonom nije drukčije određeno. francuski violinist i kompozitor (Moulins. 1752. — Ž. Zakonska ograničenja autorskih imovinskih prava postoje naročito *u pogledu korištenja radi osobnog usavršavanja. Skone James (izdavači). subjektima. Potreba međunarodne zaštite autorskih prava javila se naročito u drugoj polovici XIX st. — E. L ičnopravni (moralni) elementi autorskog prava. Sonates a 2 violons et labasse op. Pariš 1954. 1758: Les Fetes d'Euterpe (opera-ballet). pa se pristupilo sklapanju višestranih međunarodnih ugovora. X 1713 — Lyon. Copinger and Skone James. II 1797). Ljubljana 1960. u Caracasu 1911. D JE L A. Djela stranih državljana uživaju zaštitu u većini država i na temelju odredaba međunarodnih ugovora. umro u bijedi. Nachbarrechte ili verivandte Schutzrechte. 1751. Općenito. Enee et Lavinie. — DRAMSKA. Načini računanja navedenih rokova nisu u svim zakonima jednaki. bez trunka sentimentalnosti i suvišnih ukrasa. Pariš 1953. 1780—82 (zajedno sa Gossecom) i 1786—90. C. informacija. Svestrano obrazovan i nadaren muzičar ancien regimea. 1758. 1966. u Buenos Aieresu 1910. de la Laurencie.. Za Francuske revolucije izgubio službu. za fotografska djela. Pariš — H. kinematografskim djelima i dr. Castelain. — J. Autorska moralna prava sačinjavaju posebice: pravo na priznanje autorstva. izd. francuski kompozitor (Amiens. ugo vor o prikazivanju. Propriete litteraire et artistique. E. izd. AUVERGNE (Dauvergne). : E. Prvi instrumenti takve zaštite bili su dvostrani međunarodni ugovori. u Habani 1928 i u Washingtonu 1946). Pyrrhus et Polyxene. P. Za povrede autorskog prava predviđene su građanskopravne sankcije (najčešće. tal. surintendant de la musique du Roi). Austrija 1936. Der Rechtsschutz der ausiibenden Kiinstler. Baleti: Les Amours de Tempe. Etude sur le droit d'auteur. Antoine d'Auvergne. neighbouring rights. Zagreb 1962. je svoje stvaranje započeo instrumentalnim djelima: solo i trio sonatama na talijanski način sa razvijenijom formalnom građom i ekspresivnom tematikom koja karakterizira i druga njegova djela. Campardon. France. Canente.. konac XVI st. citiranja odlomaka. ali se po objektima. 1762. U SAD autorska imovinska prava traju 28 godina od objavljivanja djela s time da se taj rok može produžiti još na 28 godina. Der Schutz musikwissenschaftlichen Editionen nach d h MF 66 E UlU h b PRAVA (engl. Les Rapports entre 89 SUSJEDNA ILI SRODNA AUTORSKOM PRAVU 1957. ova opera označuje prijelaz iz vaudevillea u pravu opera comique i smatra se prvom francuskom komičnom operom. 1633 magister puerorum katedrale u Amiensu. posebno ograničeno. ugovor o izvođenju.. . U većini država autorskopravnu zaštitu prema domaćim propisima uživaju djela domaćih državljana (kriterij državljanstva) i djela stranih državljana koja su prvi put izdana ili objavljena na teritoriju te države (kriterij mjesta prvog izdanja). Pariš 1957. Wittenberg. kada se počela sve više razvijati međunarodna razmjena kulturnih dobara. koja je potpisana 1961. Najčešće se njihovo trajanje računa od početka kalendarske godine koja slijedi neposredno poslije događaja od kojeg su ti rokovi počeli teći. Nakon prestanka autorskih imovinskih prava autorsko djelo postaje slobodno u pogledu korištenja. Međunarodna zaštita navedenih susjednih ili srodnih prava regulirana je —*. God. On T he L aw of C opvright. ugovor o prevođenju. a u nekim je državama neograničena trajanja (u SFRJ autorska moralna prava). AUXCOUSTEAUX. Ako je djelo stvoreno suradnjom dvaju ili više autora. za vrijeme trajanja tih prava ili na kraće vrijeme. Dock. Karijeru započeo kao violinist u Clermont-en-Auvergneu. der Hersteller von Tontragern und der Sendegesellschaften in internationaler und rechtsvergleichender Sicht. La Propriete litteraire et artistique. Le Droit II.: E. p. Čehoslovačka 1953. Pravo javnog izvođenja i pravo mehaničke reprodukcije ostvaruje se najčešće kolektivno putem organizacije autora. The Law of Literarv Propertv. MGG. u Meksiku 1902. iduće godine prešao u novootvorenu Opera Comique. U slučaju autorove smrti autorska imovinska. Desbois. sač inja va ju da na s na r oč ito —> prav a um je tnik a. Ph. — Sidjanski — Castanos. Za života autora mogu se prenositi autorska imovinska prava ugovorima. Učio u pjevačkoj školi ka tedrale u Saint Quentinu (J. Miinchen 1928. Droit d'auteur ou copyright. Les Troaueurs (tekst J. franc. ugovor o prilagođivanju. njem. naknada štete) i kaznenopravne sankcije (novčane i druge kazne). IN STR U MEN TA LNA : Concerts de sym phonies a 4 parties op. LIT. Urem. Zakoni navode slučajeve u kojima se autorsko djelo može koristiti i bez dozvole autora (zakonske licence). Sigulinski. označi ime autora. 1951. u Poljskoj 20. prelaze na njegove nasljednike. — Pariz. 1768. Jacques de VHdpital. Skandinavske države 1961. pobjegao iz Pariza i doskora zaboravljen. oko 1656). 1771. LIT. U središtu su njegova stvaranja scensko-muzička djela. 1764 i Le Prix de la valeur. Begrad 1964. fotografijama. Traite theorique et pratique de la propriete litteraire et artistique et du droit de representation. prema kojem samo autor odlučuje da li će svoje djelo učiniti pristupačnim javnosti. opere Gosseca i Glucka). pravo raspolaganja djelom. La Venitienne (Comedie-ballet). u Brazilu 60. I. SR Njemačka 1965 itd. a u nekima i na temelju faktične uzajamnosti (reciprociteta). kao i slučajeve u kojima autor ne može uskratiti davanje dozvole (prinudne licence). — H.

među prvima u Engleskoj. XI 1894 — New York. U muzici. 1769. III op. Zdravo Marijo). 1958. od 1952 direktor umjetničke sekcije Jerusal vention centrea. Sredinom XVI st. sada je muzički saradnik Radio-televizijs DELA : Varijacije za orkestar. Meslange de chansons. 12 koi 9. LIT. A. 2 knj. 6 mortels«. . — VOKALNA: Inscriptions at t. iLIT. Prophecy za tenor. 1951 Sources of Arabian Music. — H. 1908). LIT. I. De Koordirigent. arapski filozof. Bio je izvanredan poznavalac plesačke tehnike i izvrstan pedagog. — Izdavao djela starih nizozemskih majstora (A. umjetnički. američki kompozitor (Tsingtao.). LIT. — Psalm Cantata za zbor. 1037). ad imitationem moduli »Quelle beaute. 1954. I I I . God. Amsterdam.. Saska. God. nije se sačuvao. 980 — Hamadan. Koralna se tema uzimala ili kao materijal za slobodnu polifonu obradbu. Paraphrase des Psaumes de David. Suite de la premiere partie des Ouatrains de M. II 1861 — Bussum. predvodnica). Avicenna. — Opera De Heidebloem. 1933. S. The Musical Times. vođi Portland Junior Symphony. AVIDOM. Pariš 1962. studirao u Pekingu. II op. Risto. U svoje vrijeme najveći medicinski autoritet arapskog svijeta. Bloch-Michel. t A VISTA (a prima vista) -> Prima vina '■ AVRAMOVSKI. Les Messes d'Aux-Cousteaux.: P. balete La Grisi (1935). Scarlattija. — VOKALNA: Kiril i Metodij 1969: kantate: Makedonija. — Rasprava An Essay t Expression. Abu'AH al Husein ibn 'Abd AHah ibn Sina). section Pariš. Pariš 1912. £ Oratorij Ruth (sa F. pantomima Sjene tamjana. maitre de musique de la Sainte-Chapelle du Palais. 18. Missa quinque v. d'Erlanger (na francuskom u La Musique arabe. G. Concertino za flautu i gudače: strings. 1937 preselio u Ameriku i studije kod E. or| koncerte u pretplati. Rogersa (Rc God. Opere: Alex -Hašmonit. općenito. Sibir. Smijers. 1755. 19 mak iz »Knjige oslobođenja* obj. Mathieu. Plesanje je započeo učiti 1894 u baletnoj školi Pariške opere. a.. — široko uzevši — može primijeniti na čitav niz kompozitora. A. Leiden 1965.. — Isti. Music and Musicians in Israel. Bargiel) i Miinchenu (J. 1656 (IV izd. oslobađajući se tako sila. 1935. 1954. Bes i molitva i Burleska. Folk Symphony. 1931—35 nastavnik u Alexandriji i Kairu 45 predaje na Konzervatoriju u Tel Avivu a od 1945 n Teacher's Training Collegeu. I. radničke klase). plesne suite) i Viridarium musicum. Josif). 10. Marcella s engleskim tekstom i autorovom biografijom. oko 1757. 1945. Lammers (Oeuvres vocales et instrumentale*. Prije Tridentskog koncila (1545) kompozitori su često obrađivali proširene i parafrazirane verzije izvornog teksta. Auxcousteaux. koji je za harmonijsku podlogu svojoj melodiji upotrebio preludij u C-duru J. 5. ili kao cantus firmus u jednoj dionici. J. zborovi a cappella. AVICENA (arap. ozd objavili su R. koncert za violinu. Die versunkene Burg). koji već od početka XX st. oko 1650 i 1655. A. Bulletin de la Societe d'etudes du XVIIe siecle. 1. de Lange). Aaron. U svom glavnom djelu »Knjizi ozdr. 1780). 1947 nastanio se u Ne\ DJELA. mnogi članovi zbora postali su znameniti pjevači. pjesme. 1744. I I . The Plywood Age. Les Musiciens de la Sainte Chapelle du Palais. U zapadnoj se liturgiji upotrebljavao obično kao tekst za ofertorije marijanskih blagdana. The Takmg' Kuan. — R. 1955 i dj David and Goliath. Pariš 1963. 4. AVERKAMP. G.90 AUXCOUSTEAUX — AVSHALOMOV (al-Qanun fi't-tibb). književni. Publications delaSIM. 26. DJELA: simfonija u F-duru. Amorischer Gesanglein. Convivium musicale. koncert za klavir. Od 1919 bio je direktor Muzičke škole u Utrechtu koja se pod njegovim vodstvom razvila u konzervatorij. Cherubini. Iste muzičke teme obraduje i u »Knjizi oslobođenj tab an-Nagat).— J. koreograf i pedagog (Pariz. . s mpetim kromatskim harmoi istočnjačkim prizvukom. U ranim djelima pod utjecajem je francuske poslije 1940 priključuje se nastojanjima za izgrađivanjer nalnog muzičkog izraza Izraela.: A. recitatora. 1933. politički (npr. . Recherches 1961—62. po svemu sudeći najznačajniji I prilog muzičkoj nauci »Uvod u muzičku umjetnost« (Ma Sina 'at al-musiql). — Priručnik za solo-pjevanje Ujt mijn practijk. 1652. 1614. djelo koje je u latinskom prijevodu na evropskim fakultetima kao temeljni udžbenik medi< XII do XVII st. nadahnjuju i predstavljaju neki pokret. 1951. a od 1924 kao direktor Baletne škole pariške opere. 28. 3 Ouatrains obj. Prod'homme. Osnovao i 1890—1918 vodio pjevački zbor Amsterdamsch A Cappella Coor s kojim je koncertirao širom Evrope izvodeći djela starih nizozemskih majstora. Gounod. Sti Italiji (F. Tocha (Los Angeles) i B. : Carra de Vaux. —A. God. II. II. NOVA IZD. rado uzimali taj tekst za solo-pjesme uz pratnju orgulja ili klavira (L. Octo Cantica Divae Mariae Virginis secundum octo modos. Missa super benedicta). DJELA. Brass za glas. MGG. Ecritsde musiciens (XV e— XVIII« siecles). II. Menahem (pravo ime Menahem Mahle stein). 193 Farmer (na engleskom u Studies in Oriental Musical Instruments. Pariš 1900. 7. 16. 1644. Elvire (! 937)) Jeux d'enfants (1941) i prolog za Indes galantes (1952). govori 0 intervalima. Noels et cantiques spirituels. Geminiani). ORKESTRALNA: šest simfonija: I. I" Studirao na Konzervatoriju u Zurichu. — Minijature i Suita za klavir. 1911 postao partner tada najpoznatije balerine C. kao orguljaš u Hildesheimu. I u Parizu. B. u ustanovi uz koju će biti vezana cjelokupna nje gova umjetnička djelatnost. — Th. 1940. gdje je. ] CKina. 1643. — Preradio je u obliku koncerta D. zbor Psalm 100 za zbor i duhače i dr. Recherches 1963. psalmi za 4—6 glasova. dotada zanemarenih. Esenski skici za flautu i klavir . kidajući s tradicijom i pronalazeći nove mogućnosti razvoja. u 6 rasprava XII poglavlja. 1641. francuski plesač. AVELINE. Farmer of Arabian Music. Schubert i Ch. Bacha iz zbirke Das Wohltemperierte Klavier). AVE MARIA (lat. Messire A. prirodoslovac i liječnik (Afšana kraj Buhare. : !943 —)• Kompoziciju studirao na Muzičkoj akademiji gradu (E. ORKESTRALNA. Vi. Gardinijem). Mahmud el-Hefni (na njemaČkon Ibn Sina's Musiklehre. od 1927 predsjednik Vereeni-ging voor nederlandsche Muziekgeschiedenis. Little Ballet for Daniela i dr. grupa ili pojedine osobe koje predvode. Zambelli. 1947—54 predavao na univerzitetu Columbia. F. nizozemski kompozitor i zborovođa (Willige Langerak. VOKALNA: Les Quatrains de M. (Kitab aš-Šifa) koje ima karakter enciklopedije (18 sv. koreografska slika j božanstava planetarija. engleski kompozitor i muzič (Newcastle-on-Tyne. Izdao je: Horticello . VI 1934). Debar. 8 koncerata za orgulje ili čembalo op. Brenet. — KOMORNA: gudački kvartet. 1 1950 i IV. V 1770). Grademuitz. za 5—6 glasova. 1742— u 4 knj. Četiri simfonije: I. NOVA IZD. 1760 i IV op. Studirao u Amsterdamu (D. naziv za one suvremene kompozitorske generacije koje su kao svoj glavni stvaralački zadatak postavile traženje i pronalaženje novih oblika muzičkog izraza. jer su tek pripadnici tih generacija radikalno prekinuli sve veze s tradicijom prošlih muzičkih razdoblja. Osobito su kompozitori XIX st. Rheinberger). I. DJELA. . en vers francois. ORKESTRALNA: Simfonietla. Garthom priredio je za štarr psalama B. 1. Albert. AVSENIK. M. 6 koncerata op. Vezilka. simf. tzv. 1910. Od 1736 bio ljaš u Newcastleu. 1752 (dopunjeno 1753). vidirana 1958). Evocations za klarinet i komorr — Komorna i klavirska muzika. 1925 i Veliki zid. 1955 . Djela su mu formaln sadržajno raznolična. Charles. simfonijska pjesma Elaine en Lancelot. Dć. pridonose stvaranju suvremenoga muzičkog izraza. je komponirao prvu : veliku historijsku operu. Tel Aviv AVISON. London 1929. 1916. 1948. — KAMERNA: gudači sonata za 2 violončela i klavir . 1758). solo-pesme Jezero i Psalm* AVENARIUS.: Missa quinti toni obj. 1756. 1942. 4 del kamerni sastav. 2 Con violinu i klavir i za violončelo i klavir i dr. Treći. on se ipak dovodi prvenstveno u vezu s avangardnim kompozitorskim generacijama koje su se pojavile poslije Drugoga svjetskog rata. solo-pjesme. 1630 (5-gl. koje bi ih mogle kočiti u njihovom traganju za novim. njemački orguljaš (Eilenburg. 11.. Mathieu mis en musigue a trois parties selon Vordre des douze modes. kompozitor (Selci. I 1908 -dirao na Američkom univerzitetu u Beirutu i kod H. N. David. 1766. Opere: Kuan Yin.) c i muzičku teoriju. Vilko -> Ovsenik AVSHALOMOV. — Isti. duhački kvintet. 1765. : dva različita fragmenta o muzici iz »Knjig. članci u raznim časopisima. Milner. ustalio se običaj da se komponira tekst uz primjenu motivičke građe koralnog napjeva. Jacob. 1951 . tonskim rodovima i sistemima. — Zborovi s orkestrom (Decora Lux. Glavno žarište i stjecište muzičke avangarde u svijetu predstavljali su pedesetih godina ovoga stoljeća tečajevi za novu muziku u -> Darmstadtu. avant-garde prethodnica. 6. 1651. 1931). Koreografirao je. III 191 Aarona. Mediterranian Sinfonietta. Djelovao u prvoj polovici XVII st. Kiel i W. 1. 1631. 1883 —). skica P tungs. Willaert. 1956. 1946. ? — ?). DJELA: dvadesetšest koncerata za orgulje ili čembalo. Njegova rasprava An Essay on Expression izazvala je vrlo žive diskusije među engleski] čarima onoga vremena. a zatim u Londonu. Reboud. Berlinu (F. AVANGARDA (prema franc. Stilski njegove koreografije stoje na prijelazu iz baleta belle epoque i ruske baletne škole. zbor i orkestar. rusko-američki koi (Nikolajevsk. — DRAMSKA. 1965 i Rođen k horovi: Sckerzando. En Each Generation. . — KLAVIRSKA: Firsi Miriam. : M. 1967. Ać. ustanove za organizaciju muzičkih i k: festivala. Iako se izraz a. Charles Avison. The Song of Eilat. Les Meslanges d'Aux-Cousteaux. Napisao »Kanon medicine« 2. 24 sonate za čembalo uz 2 violine i (4 serije): I op. među ostalima. V. Gerold. anđeoski pozdrav Bogorodici. Njegov je učenik bio A. ritmu i k čiji. — CRKVENA: 8 misa za 4—6 glasova . Strasbourg 1921. — DRAMSKA. Od 1919 djelovao je kao maitre de ballet. Thomas. DJELA. — Zajedno sa J. izraelski kompozitor (Stanislawow. 1638. Avicenne. de Laborde (Essai sur la musique ancienne et moderne. L'Art du chant en France au X\TI e siecle.. 1953 (prva izvedba 1961). Od 1914 djelova« proučavao kinesku muziku i komponirao niz djela koja s< na kineskoj tematici a sadrže i autentične kineske melodi uspjeh imao i kao dirigent. 1948. 1946 generalni sekretar 1 filharmonije. Antoon. 1957 i VI. II 1709 — 10.

rasprave. za koje su karakteristične bogato ornamentirane i ritmički raznovrsne melodije. AZIJSKA MUZIKA. graduali. ruskih i šleskih narodnih napjeva za različite sastave. Četiri gudačka kvarteta: I. Žalmy. J. KytUka z Moravy. 1933. 1. Dolmetsch. 1932. moći će se utvrditi. gudački kjemanča. autorom prve nacionalne opere »Lejli i Medžun« (1908). 1922 . a zatim elementi iz Indokine koji su se iz današnjeg Amana i Kambodže također širili prema sjeveru. IV. duhački kvintet. solo-pjesme uz klavirsku i orkestralnu pratnju i dr. 9 ciklusa solo-pjesama : Vzpomindni. a povezana su s imenom -> Uzeira Hadžibekova (1885— 1948). a zatim osnovao i vodio simfonijski orkestar u Meridi. Najrasprostranjeniji su instrumenti: žičani. /. osnivao i vlastite muzičke časopise: La critique musicale (1846) i Les doubles croches (1874). La Transposition par les nombres. The English Ayre. Hadžijev (5 simfonija. A. Sonatina charakteristickd. flautist (Kragujevac. izraz aire istovetan je s modusom: sthese aires which the antiquity termed Modi« (Th. 1922. Eroica . . Le Siecle . AZERBAJDŽANSKA MUZIKA. Miodrag. klavirski trio.AXMAN — AZIJSKA MUZIKA AXMAN. 1929 Sobotecky hfbitov. Dvofaka. sredstva i načine izvedbe. veoma su omiljeli tzv. 2. Šest simfonija: I. Studij muzikologije s doktoratom završio 1912 na Univerzitetu u Pragu (Z. Vinogradov i dr. Ditirambica. 1920 i Jasno. La verite sur Rouget de V Išle et la Marseillaise. međutim. Osim toga. dopušta pretpostavku o postojanju jednog kontinentalnog zajedničkog stila. Amirov (opera »Sevilj«. Oxford 1926. francuski muzički pisac i kritičar (Bordeaux. Zidna slika iz pećina Tung--huang. Daniel. Balada 0 oćich topičovych. 1929. 1930 i IV. kompozicije za orkestar). 2 sv. zatim bubanj gaval. Yucatan. Odatle su se utjecaji širili dalje na sjever u pokrajinu Po-hai. 1928. 1937 i Vdnoćni zpiv. provincija Kan-su. Plaine and Easy Introduction). LIT. Les doubles croches malades (zbirka članaka. žurna (tip šalmaja). Pri tom su glavno značenje imali muzički elementi koji su dolazili ponajprije iz Indije preko istočnog Irana i miješa jući se s tokarijskim utjecajima prodirali na sjeveroistok. AYRE (aire. I 1949). 1952. 1935 . 1870 (pod pseudonimom »Docteur Aldo«). obrede. Morlev. VI 1887 — Prag. Njegove simfonijske suite izvode se često i kao baletna muzika. 1924 . 1922. DJELA. V. MGG. Tokom mnogih vjekova azerbajdžanska narodna muzika razvijala se u znaku jednoglasja. Surađivao u nizu pariških novina (Le Menestrel. V. da vrijeme od VII do X st. posebno se istakao na području vokalne muzike. Melikov (balet »Jlezenba 0 jtwd6y«) A. Javlja se u engleskoj muzici XVI st. 1947. Isto vrijedi. 9. III. 1963Bi. VII 1908 —). 1946 . XII 1932 —). da se pojedina područja odijele i promatraju kao zasebne cjeline. kada se njen živi pomorski promet odvijao ne samo s Indijom nego je išao čak do Perzijskog zaljeva i kada je carski dvor dinastija Sui i Tang bio središte koje je služilo kao uzor kulturnih nastojanja svake vrste. 5. SPISI: Feliden David. Nejedly). imitacijska odstupanja od unisona) javljaju se kod pjevača uz pratnju instrumenata. kompoziciju učio privatno kod V. u libretu je navedeno ime pojedinog mugama kao podloga pjevaču za improvizaciju. Najprije svirao u različitim orkestrima. od plesova gazaki. da je u to vrijeme na području muzike došlo do stvaranja jedinstvenog tonsJcog jezika. inspirirajući se legendama Maja. simfonijske suite : Un antiguo cemeterio. Alcxis Jacob. 1925 . ali još u većoj mjeri. inabi. III 1813 — Pariz. To je još opravdanije. Nastupao kao solista i kao član Beogradskog duvačkog kvinteta u mnogim gradovima u zemlji i inostranstvu. 1948. češki kompozitor (Rataje kod Kromžfiža. Hadžibekov (balet »Gjuljšen«. 1923. današnju Mandžuriju i Koreju. 1923 .). Ima bogat solistički repertoar koji zahvata od ba rokne do avangardne muzike. Keldiš. da se konačno nađu u središtu ki neskog carskog područja. — U Kayil Chaac za sopran i orkestar. sa vie et ses oeuvres. 3. mugami. kompozicije za orkestar narodnih instrumenata). R. G. Ipak. 1864. Ilonka Beniaćova. kulturnim i povijesnim uzrocima. —■ VOKALNA. 1931. simfonijski mugami). 1939. Jednostavniji oblici višeglasja (heterofonija. trzalački tar i saz. 1940. 1874. Tribu. 1930 . AYALA. Leoš Jandček. 25. Novaka. 1912. koji imaju ustaljenu (tipiziranu) melodiku. — CRKVENA: kantata Stabat Mater. Kod engleskih muzičkih pisaca XVII st. 1936. koji zbog svoje raznolikosti već unaprijed onemogućuju svaki pokušaj sjedinjavanja. ako se analizirajući kulturnu baštinu azijskih naroda bude išlo putem postepenog odjeljivanja historijskih naslaga. La France musicale. Prva djela azerbajdžanske umjetničke muzike nastala su u XX st. u svoja djela unosi folklorna obilježja. moteti i dr. — Komorna i klavirska djela. Kompozitori novije generacije su Kara Abulfas-ogly Karajev (baleti. II. A. DJELA. 18. U mugamima se izmjenjuju pjevački i plesni dijelovi. 1942 2 simfonijske pjesme : Smutky a nadčje. Mnogostranost muzičkih pojava.. dvostruki koncert za violinu i violončelo. II. Podzimni koupel. Tamo je utemeljio i Yucatanski konzervatorij. 21. 1936. Appassionata. također u improvizatorskom stilu. El Hombre Maya. Muzičar programnog smjera. 1924 i dr. Pamdtce velikeho človčka. unatoč nekim međusobnim utjecajima. razdoblje dinastije T'ang (618— 907). s dijelovima improvizatorskog karaktera. 1912. Noc. melodijsko obličje (»kalup«). AZANJAC. Sljedbenik A. — P. Đ. koje su ovisne o rasnim. Dictionnaire musicokumoristique. Studirao na Konzervatoriju u Parizu. a stanovništvo joj se sastoji od raznih rasa i naroda s vlastitim kulturama. 1924. Russland. 1925 . duhački naj (vrsta flaute). Warlock. 1864. Kompozitor A. studije. Postoji 7 temeljnih mugama istih imena kao njihove odgovarajuće ljestvice. meksički kompozitor i dirigent (Abala. vrsta timpana nagara i vrsta citre kanon. Rossini. III. uzundara i dr. ORKESTRALNA. tarakjama. K. kada su granice Kine sezale na zapad gotovo do Kaspijskog jezera. ašik) oslanja se na pučke mu-zičkopjesničke oblike. 1946 . XII 1875). Giocosa 1927 . različiti burdonski tipovi. sonata za violončelo i klavir. 1938 sonata za violinu i klavir.. tonalitet i sadržaj. tarist Kurban Primov i kjemančist Šaša Oganezešvili. 21. Wdldman. 1926. — SPISI: Moravske opery v XVIII stoleti (disertacija). Yaax U ha. Dž. 1922 i I I I . opsežne vokalno-instrumentalne pjesme. 1863. 1918. Magmajev komponirao je operu »Šah Ismail«. Rsajev (2 violinska koncerta) itd. 1940. 91 i prvu azerbajdžansku operu s revolucionarnom tematikom »Negris« (1935). za mnoge raznorodne muzičke oblike. Osim kraćih narodnih pjesama i plesova. Primavera. DJELA. Dinlomirao kod J. hanende Džabar Karjagdi. od kojih je najrazvijeniji dastan. 1921 . strofna pjesma u jednostavnom homofonom stilu za vokalni ili vokalno-instrumentalni sastav. LIT. 1924 II. ipak je po uzoru na carski dvor prevladala jedna određena muzičko-izvedbena praksa koja je. simfonijska i komorna muzika). Premda se ne može reći. Varialni suita. Kompozitor indijanskog podrijetla.). svoj kasnoromantički muzički govor obogatio je tekovinama suvremenog konstruktivizma. — KLAVIRSKA. To je razdoblje. traži.. članci. Tragica. 1926. Njegovi zborovi i kantate od likuju se snažno izraženom melodikom i dobro ostvarenim kontrastima. Poznati narodni instrumentalni ansambl (Sazandari) osnovali su početkom XX st. 1936 i Patriotica. XI. Duha. nastalih u toku dugih vremenskih razdoblja na temelju međusobnih povezanosti i utjecaja. Kantate Moje matka. teško je postaviti makar samo i približni kri terij za opće-azijsku stilističku bazu. vjerskim. koncert za violončelo. Simfonijska uvertira. koncert za violinu 1936. mirzai. ne može se govoriti o nekoj jedinstvenoj azijskoj muzici.: A. simfonijska pjesma). koncert za klavir. Paisaje. Muzika ove opere pretežno je u stilu mugama uz pratnju tare i kjemanče. Od 1913 do smrti arhivar Nacionalnog muzeja u Pragu. 1940. La Presse. Studij violine završio na Konzervatoriju u Mexicu. ORKESTRALNA: simfonija. ali samo do početka PLES UZ INSTRUMENTALNI ANSAMBL. Pisni o domovu. engl. 1938. zborovi. Emil. U plamene. AZEVEDO. 1924. 1944. 1946. Tri sonate: I. gdje im se priklonio pučki muzički stil naroda Moho. Srejovića na Muzičkoj akademiji u Beogradu a usavršavao se u Parizu i Sieni. Patioramas de Mexico. — Obrade moravskih. s. i nadalje ostavljala netaknute izvorne značajke i pučko obilježje svake pojedine regionalne muzičke vrste. 1874. F.: G. sa vie et ses oeuvres. a nalik je na talijansku —> canzonettu ili balletto. suita. ako se uzmu kao primjer bezbrojni tonski sistemi. svaki od njih ima svoju karakterističnu gradu. koje pjevaju hanendi. Narodni pjevač ašug (od tur. 1927. — KOMORNA. Budući da je Azija samo geografski pojam. simfonijeta. 1928 . English Songs and Dialogues of the XVI and XVII Centuries. i balaban (sličan duduku). Opinion nationale). Rustamov (pjesme.

DJELA. V. MGG.. Madras 1941. Paso de chimbos. T. C (pravo ime Charles As urian Garabed). Hedin. I. 1947. Zortzikos za glas i klavir. LIT. od kojih je gotovo polovicu uzorno sredio. J. — Tran van Khe. — Chung Sik Keh. Danielou.92 AZIJSKA MUZIKA — AŽARAGS 9. The Balinese wajang Koelit and its music. 1934.. pa su se tako izgubili i počeci zajedničke muzičke izvedbene prakse. Danckert. Subird. stilu linyi. Danielou. Ziirich 1935. A. Die koreanische Musik. P. Bangkok 1948. 19 AZIONE SACRA -> Oratorij AZKUĆ. — SPISI: La Mi pular vascongada (sadrži i 14 1 ziranih narodnih napjeva). — A. kad ga je nakon najezde Kitana nestalo. The music of the Mongols. utjecale su i na mijenjanje i preslojavanje u muzičkom pogledu. Breslau 1929. — P. Husmann. islamizacijom i mnogim drugim zbivanjima povijesnog značenja. opere Orlzurri. središnja Azija i sjeverna Azija. Cdnticos a Nuestra Senora. Farmer. Ćoro y tres estrofas en San Josi. Die Musik der aussereuropaischen Volker. New York 1943 (talijanski prijevod 1963). p> filološkim i etnomuzikološkim komentarom te izdao U| Cancionero popular Vasco (12 sv. The Rise of Music in the ancient World East and West. — W. AŽARAGS. London 1949 i 1954. Herrmann. Biicken. Sachs. Biscaglia.). DRAMSKA. Resurea ria de Azkue. 1951. instrumenti i običaji iz Irana. X st. nasilnim prodiranjem stranih naroda. Te Deum. Apres Vamour. a onda Indija i jugoistočna Azija s otocima. Izvrstan poznavalac baskijskoga jezika. fn šansonjer armenskoga jetla (Pariz. I je pjevačku karijeru z još 1941 veći uspjeh i i čiju postigao je istom CH. Asiatische Musik.). VIII 1864 — Bilbao. Journal of the Royal Asiatic Society. 1924—). je sakupio oko 2000 na napjeva. Northern Indian Music (2 sv. Berlin 1963. A. Vi. — 5. S. — E. Leipzig 1937. 1913. Stockholm 1943. španjolski filolog. 5. — A. Anthropos 1937. a od 1955 : je u mnogim filmovima. La musique vietnamienne traditionnelle. Tada je započeo studirati muziku i to najprije u E zatim u Parizu na Schola cantorum i konačno u Bruxelle: tujući po baskijskim selima A. Jesusen Biotzi Cdnticos religiosos. Siamese Music. H. a onda teorije. kompozitor i folklorist (Lequeitio. La Ville). South Indian Music (4 sv. Sasi -es-kola i Aitart Muzička komedija Colonia inglesa. Bose. Džakarta 1937. A1GG. Groningen 1954. Musik des Orients. XI 1951). a odlikuju se poetskim prikazivanjem stvarnosti La Mamma. Lemindano i Andrd Urraha. Hood. — H. La Musique du Cambodge et du Laos. piše i t< za chansone. zatim elementi stare stražnjoindijske muzike u tzv. Mnoge promjene uvjetovane seobama. Reciprocical influences in music 'twixt the Far and the Middle East. A. — H. Z \'iscaytik Bizkaira.. Propašću kineske dinastije Tang izgubio se i njezin utjecaj na svim područjima. Die Musik der Nationen. McPhee. LIT. — CRK Oratoriji: Daniel. letonski narodni instrument od kozjeg . Existencia de la mušica poput i La Mušica popular vasca v (oboje u predgovoru zbirci nero. 1897 o u Bilbaou baskijsku školu s kazalištem za koje je napisao n zarzuela. — C. Poleman i C. — C. — M. Zato se kao osnovne cjeline muzičkih područja mogu smatrati najprije prednja Azija. Dok joj na kontinentu nije kasnije ostalo nikakvih tragova. Lichtenwanger. 1923—24.). Eguzkia Nora. — H. Resureccion Maria de. Hitchock.: J. Musikvvissenschaft und Kulturkreislehre. Njegove chansone govore najčešće bavi. Echardt. Hobbs). Pariš 1962. Sambamoorty.: R. — F. AZNAVOUR. 1911 i Urlo. Lachmann. zaslugom posredničke uloge naroda Moho sačuvani su u Japanu u prvom redu ostaci njegove svojevrsne muzičke prakse (bugakuj. Watermann. jer svako od njih predstavlja izvjesno šire jedinstvo u duhovnom i kulturnom pogledu. G. AZNAVOUR Oko 1960 postao je jec najpopularnijih pjevača Francuske.ondichery 1937. L don en nuestra mušica popular . — Bibliography of Asiatic Musics (sastavili R. te samo veoma slaba sjećanja na sirijsko-nestorijansku liturgiju u ritualu budističke sekte Šingon. — Duriyanga Phra Cheti.). Grundlagen der antiken und orientalischen Musikkultur. The nuclear theme as a determinant of patet in Javanese Music. — Zbirka baskijskih 1 napjeva Cancionero popular z sv. Zbog bezbrojnih pojedinačnih muzičkih pojava Azija se mora danas podijeliti na nekoliko velikih autonomnih područja koja se neće uvijek slagati s geografskim i nacionalnim granicama.). Naturvolker und musikalische Hochkulturen des Ori ents. Berlin i Ziirich 1943.

Indijska fantazija. je prihvatio impresionisti. 1934. U početku neoromantičar. u Engleskoj i Nizozemskoj b još uvijek označuje ton h.B. 3ax. 1952. X 1964). Njegova se muzika i melodijski i ritmički temelji na uzbekistanskom folkloru. i. 1962. Šebaljin).čka stilska obilježja. 1961. Pijper. 1952. — KOMORNA: dva gudačka kvarteta. varijacije. LIT. sonatina. — Kantata The Hollov: Men za soliste. 1950. ORKESTRALNA : simfonija. ORKESTRALNA: simfonija za komorni orkestar. Muziku učio u Erevanu i na Konzervatoriju u Moskvi (klavir K. 1944. I 1921 —). Ciklus Herojska balada za klavir i orkestar. varijacije. FpmopMH. Karajev). XII 1923 — Moskva. Šaporin). — Obradbe narodnih pjesama. Za dalji razvoj tona b u durum i molle -* Predznaci. Concertino za klavir i orkestar. Ko. kada se priklonio 12-tonskoj metodi komponiranja. trio za flautu. 1963. Mušica. 1957. Hačaturjana kao i muzičkog folklora njegova rodnog kraja. 1963. ali je 1933. dok se za polustepensko sniženje tona h upotrebljava oznaka b flat (romanske zemlje uopće ne označa vaju tonove slovima. 1948. 2 orkestralne suite. Scenska i filmska muzika. 1954. nizozemski kompozitor (Enschede. drugi stupanj nekadašnje osnovne ljestvice. — Filmska muzika. zbor i orkestar (tekst T. 1946. Studirao zatim na Konzervatoriju u Moskvi (J. Utjecaj narodnog melosa vidljiv je u većini njegovih djela koja je oblikovao pretežno u klasičnim formama. sonata za violinu i klavir. armenski kompozitor (Msmna. Koncerti: za klavir. DJELA: dvije simfonijske pjesme. XII 1920—). koncert za klavir. 1957. Kompoziciju učio u Berlinu (F. rapsodija za 2 klavira). 1958. Koch) i Rotterdamu (W. B. Budući da je između prvog i drugog stupnja ljestvice postojao interval od cijelog ste-pena. Igumnov. Dramatska poema. DJELA. klavirski trio. 1948 i dr. Kees van Baaren. 1936. S. 1933 i II. 2 plesa. 1959. 1966. septet. sekstet. Kratica za Basso. Kompozicije za duhački orkestar i za orkestar armenskih narodnih instrumenata. 30.: B. Na Konzervatoriju u Bakuu diplomirao 1950 kompoziciju (K. LIT. 2. BABADŽANJAN. već solmizacijskim slogovima). — Muzička drama Ljubav za . komična opera Ujak Baltazar. Djelovao u Amsterdamu i Utrechtu. Naziv za polustepensko sniženje tona h. Andrej Avanesovič. BABAJEV. je bio dobar poznavalac narodne muzike mnogih istočnih sovjetskih republika. MocKBa 1961. Arno Arutjunovič. 21. uzbečki kompozitor (Taškent.: J. — KLA-VIRSKA: sonata In memoriam W. — Kantate Oktobar. IX 1970). Sabir. Sonorum Speculum. 1946 i 1948. 22. 2. ORKESTRALNA.: A. 27. Sovraposizioni II za 5 duhača. Partita za duhace. 1943—49 studirao muziku na Konzervatoriju u Taškentu gdje je djelovao kao zborovoda. klarinet i fagot. 1962. B. 1952. 1959. posebno armenskoga folklora. Dva gudačka kvarteta: I. Poema-rapsodija. brojne klavirske kompozicije (sonata. Njegov muzički izraz nastao je pod utjecajem S. uništio sva svoja ranija djela. koja je započinjala tonom a (A B C D E F G). AHflpeft Ea6aeB. 1947 i Pjesma o partiji. — Opera Orlovska pleme. MocKBa 1966. Rah-manjinova i A. polifona sonata. 1946 . uvertira Mladost. K. 1964. Profesor matematike. — Solo--pjesme. Pijper). X 1906 — Oegstgeest. 1937. BABAJEV. Azerbajdžan. djela za orkestar narodnih instrumenata. 1962. LIT. DJELA. Eliota). 1943. Kees van. DJELA. 1949 i za violončelo. — Obradbe narodnih pjesama. kompozicija V. APHO Ea6aA>KaHHH. 2. BAAREN. solo-pjesme. — Gudački trio. — KOMORNA. to je b zapravo označivao ton h. armenski kompozitor i pijanist (Erevan. 22. suita. 1956 i 1958. Wouters. Sovraposizioni I. od 1957 direktor Kraljevskog konzervatorija u Hagu. Mušica za flautu solo. 1948. 1953. Taj naziv nije po svuda usvojen u tome smislu. Za mali orkestar: Koncertna rapsodija. 1957. za violinu. 1955.

1962. XI 1814). 1960. Oko 1760 vratio se u Cesenu. Beču i Madridu. 1. Pepusha. Od njegovih kom pozicija (simfonije. Milton. prvi uveo koralno pjevanje {Fasti litterari Ra- . talijanska obitelj muzičara. 1957. Vision and Prayer za sopran i elektronske zvukove. Juilliard Revieio. Gregorio. Bio je u službi na dvoru u Napulju. 1953. Sounds and Words za sopran. sin ili brat Gregorija. Benedikt.domovinu. oko 1748 — Dresden. Journal of the American Musicological Society. ? — ?). DJELA: dva gudačka kvarteta. 18. 1946. Kao muzički pisac osobito se bavio problemima 12-tonske muzike. William. — Filmska muzika. Na istoj ustanovi predavao od 1938 matematiku. IX 1723). New Aiusic. Composition for Synthesizer. Kompozicije mu se nisu sačuvale. nazvanim synthesizer. violinist i kompozitor (Cesena. američki kompozitor i muzički pisac (Philadelphia. — Kantata Uzbekistanski uzgajati pamuka. Partitions. c. posebno Handelovih opera. Dominikanac. 19. 1957. Učenik J. kvartet za flautu. Ensembles for Synthesizer. Composition za 4 instrumenta. te concerte grosse za gudački orkestar. suita Bijelo zlato za zbor i orkestar. u Lisabonu. zborovi . 1965. Relata I za orkestar. obou i fagot. solopjesme. zatim na toskanskome dvoru. Objavio je zbirku popularnih opernih arija prerađenih za čembalo koja je vrijedan izvor za upoznavanje izvodilačke prakse onoga vremena. V 1916 —). BABELL. 1948. kvarteti. Ali Set za 8 jazz-instru-menata. 1961. VIII 1591). ste kavši veliku popularnost i slavu. orguljaš i violinist (London. a zatim postao profesor muzike. vokalna djela) sačuvana je samo simfonija-uvertira kantate Augusta (1798). 1961. 1955. God. klarinet. Composition za violinu i klavir. 1948. Za glas i klavir: The Widow's Lament in Springtime za sopran. 1966. I 1768). scenska muzika. BABIĆ (BABA). flautu i elektronske zvukove. U traženju novih zvukovnih rješenja služi se posebno konstruiranim aparatom. Ugledni američki pred stavnik avangardnog muzičkog stremljenja. 1950. muziku učio privatno kod R. Gregorio II. violinist i kompozitor (Dresden. Music for the Mass za zbor a cappella i dr. sin Cristofora. Studirao kod Tartinijeva učenika P. Komponirao je dvije simfonije. B. Post-Partitions. Perspectives of New Music i dr. Cristoforo. oko 1690 — 23. Philomel za sopran. ekonomičnošću sredstava i matematičkom preciznošću. Koncertni majstor i dirigent dvorskoga orkestra u Dresdenu. njegova se djela odlikuju metodičnom organizacijom. Bio je član Filharmonijskoga druš tva te koncertni majstor i dirigent kazališnoga orkestra u Bologni. raznim talijanskim gradovima i rektor kolegija samostana San Giovanni e Paolo u Veneciji. BABBITT. — VOKALNA. ciklus pjesama Du. BABBI. Pjevao na mnogim talijan skim opernim pozornicama. XI 1708 — 2. Variations. 1. engleski čembalist. orguljaš (Dubrovnik. djela za orkestar i za orgulje. Kao solist debitirao 1731 u Firenzi. nekoliko godina orguljaš u Ali Hallozvs u Londonu. kasnije postigao stupanj baccalaureusa. Bio je vikar kongregacije. Alberghija. Composition for Tenor and six Instruments. nauke dovršio u Bologni. — Obradbe narodnih pjesama. 1. Komponirao je sonate za violinu (ili obou) i b. Composition za 12 instrumenata. 10. 1962. brojni članci i studije u časopisima: Musical Quarterly. je direktor Elektronskog muzičkog centra Univerziteta u Columbiji i Princetonu. 1951. Na Univerzitetu u Princetonu završio studij matematike. Profesor u Dubrovniku. 1781—83 solist na dvoru u Dresdenu. 1956. oko 1540 — Bosco kraj Aleksandrije. — KLAVIRSKA: Semi-Simple. 1957. Sessiona. — SPISI: The Function of Set Structure in the Twelzve Tone System. 1950. violinski koncerti. 1965. Historičar Sebastian Dolci navodi da je B. 1948 i 1954. tenor (Cesena. 6. 1961. 2 operete. pjevač. opeTa Hamza.

Rašireno je bilo i psalm recitiranje. Posinković.2500 nalaze se veće i manje harfe sa šest žica. a sred stematizirali Asirci. drže harfu okomito. rkp.). gradio i orgulje (Bibliotheca Ragusina. a b režijom (muzička komedija Noć bez kralja prema Shakesj BABILONSKO-ASIRSKA MUZIKA. Posljednjih godina nastupa i kao glumac. K. God. Uz bubanj' se i neke druge udaraljke (tamburin).— V. 158. Domi nikanac fra Benedikt Babić (Baba). Politici i Zvuku. Dvostruka svirala i je česta na ikonografskim spomenicima. Najveći uspjeh postigao je u baletu Le jeune homme et la mort (Cocteau) u kojem je plesao zajedno sa svojom ženom A. 2. 8). Bogdan.3500 500). glazbenik i graditelj orgulja. 1945 ušao je u trupu Ballets des Champs-Elysees.2500 njen rezonator in bikova tijela. Suton (Hristić). Među njima je 1 i lutnja koju Babilonci još nisu poznavali.2800) kada se u klinovom pismu upotre i znak u obliku harfe sa tri žice i okruglim rezonatorom.). zahvalnice. Razvijaju se dva tipa harfe. Muzičkih spomenika nema. sačuvanim na 1 oko <. — Filmska muzika. IX 1921 —). pjevač. K. a njen izraz i oblik uvjetovani tekstoi su to pjesme himničkoga obilježja. Prei đacima iz zapisa klinovim pismom pjevalo se solistički i i to responzorijalno ili antifonijski. Oko *. Ljubić. gusini. koreograf i glumac (Pariz. Tokata. 1917.Đ. S. i u koncertnoj formi operu Prvi ustanak S. LIT. Saradivao u Književnim novinama. Četrdeset prvu (Logar) i balete Ohridska legenda (Hristić). Levačka suita za mešoviti hor. moglo bi se zaključiti da su upotrebljavali dijs ASIRSKI VOJNI SVIRAČI. Lira je kod Su povezana sa simbolom bika. Phillippart. jer narodi Mezopotami poznavali notno pismo (pretpostavka C. francuski plesač. 10. Vjerojatno je to bio . God. — Gudački kvartet. Njihova je lira mala. Ko. Visoki stupanj razv postiže muzička kultura ponovno u doba asirskih kra: Zbog brojnih različitih i raznorodnih kulturnih utjeca su se križali u toj zemlji. DELA. Veliki bubanj u ponovno stoji okomito i sviraju ga dva svirača. a Asirci su muzicirali i u većim instrumentalnim sas Svirkom na instrumentima pratili su pjevanje ili plesj podataka o samostalnom instrumentalnom muziciranju. tužaljke i r molitve. ali i nepouzdan izvor o muzičkoj praksi. izvesna osebujnost muzičkog jezika vezuje ga za savremeni stil. Beč 1856. dečje pesme. ■—■ A. Čini se c tovnu ili narodnu muziku narodi Mezopotamije nisu posj( Tek asirski kraljevi uvode muziku na dvor. fima u kraljevskoj grobnici ona su prikazana sa svojim < i muzičkim instrumentima.94 BABIĆ — BABILONSKO-ASIRSKA MUZIKA -les-Bains). prvi u Jugoslaviji Hindemithove Kantate nade. Sve do posljednjih godina asirskoga 1 stva službeni jezik bogoslužja bio je sumerski. Interpretacijom Jockea u baletu Igra karata (Stravinski) uspeo se u najviši red mladih plesačkih virtuoza. Venecija 1767. Pleše mnogo i u inozemstvu i na raznim festivalima (Maggio Fiorentino.Kuzmić. — Babilonski mentarij znatno se razlikuje od sumerskoga.: V. Jean Gutmann. koji ponekad izrasta iz narodnog melosa. Napjevi su se prenosili usmenom predajom. a udara samo jedan svirač. Nastupa i kao simfonijski dirigent. Lira posta instrument. Reljef iz Asurbanipalove palače u Ninivi. Mali je bubanj i nadalje instrume šačica. Muzička 1 stare Mezopotamije obuhvaća oko 3000 godina (<. BABILČE. Pej. Udio mi kultu bio je velik. Najraširenija je dvostru rala koju svirač drži u ustima poput panove frule. Najbrojniji su oblici lire. Vjerojatno su brojčanim simbolima zivali i ljestvice. str. Oblici obredne bili su tačno utvrđeni. 1966 i dr. Dizionario biografico. II 1927 —). ~ . po obliku potpuno drugačija merske ili babilonske i prebire se prstima. Nastasijevića. Literarna djela su također važan. a Serafin Cerva piše da je B.V II st. Kao koreograf pojavio se prvi put 1949 (L'Amour et son amour. 27. Stoga je instrumentarij Asirai bično šarolik. 1955. — KLAVIR-SKA: Metamorfoze. U to se vrijeme po prvi puta po čineli kao i duhački instrumenti. Sumera se. 1963 nagrađen Oktobarskom nagradom grada Beograda. Beograd 1969. str. dirigent (Zagreb. Kao dirigent Akademskog hora Branko Krsmano-vić izveo je. i muzički život pokazuje veliku kost. BABIĆ. BABIĆ. On je postavljen c a po njemu sa svake strane udara po jedan svirač. U upotrebi je i veliki bubanj. Studij dirigovanja završio na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. a žice trzaju prstima. Asirci su pozr duhački instrument sličan trublji. 1 menicima iz oko <. C. sonatina. Orffove Carminu burana i Trijumf Afrodite. O Babicu kao muzičaru pišu Serafin Razzi (koji je u Du brovniku boravio 1587—89) u djelu La storia di Raugia (Lucca ! 59S) i Ambrozije Gučetić-Gozze u Catalogus virorum ex Familia Praedicatorum in literis insignium (Venecija 1605. • — VOKALNA: kantata Orfej među šljivama. Dečja simfonija. Najstariji dokaz o upotrebi instrumenata potječe iz v Uruka IV (oko *. potom dirigent Beogradske opere. a nešto kasnije povećao se broj žica na 11 do 15. Plesačice se i prate malim bubnjem.2000 pojavljuje se prvi puta mali bubanj kao instrume šačica. II 1923 —). Dubrovnik 1740. Prodor semitskih naroda sa zapada bio je odi za oblikovanje babilonske kulture. Život tolikih glazbenika (rkp. Studij kompozicije završio 1955 na Muzičkoj akademiji u Beogradu (M. 41). a od domaćih dela diriguje opere Ero s onoga svijeta (Gotovac). Burleska za violinu i klavir. nastupao u mnogim zemljama Evrope i Amerike. Prema nekim podacima. a žice se trzaju com. Harfa mijenja oblik rezonatora. zatim medalje u Moskvi 1957 i Beču 1958. ' Kroz cijelu historiju Mezopotamije muzika je isključivo" a instrumenti se poštuju kao posvećeni predmeti. Sa istim horom dobio je prvu nagradu na međunarodnim takmičenjima u Arezzu 1955.. 1954. — Pl pastirska plemena donose u Mezopotamiju i neke svoje mente. — U doba asirskih kraljeva mnoga pi susjedna plemena bila su prisilno doseljavana u Asir. Enghien- . nisu poznavali duhačke instrumente. u Llangollenu 1956.2000. Najviše podataka o muzičkom životu sadi nografski prikazi. Živković). Od 1943 korepetitor. od 1955 profesor muzičke škole Mokranjac i od 1966 docent Muzičke akademije u Beogradu. Peričić. R. I. Na tom području nastala je najprije sumerska kult je utjecaj vidljiv u životu svih plemena koja su kasnije ni tu zemlju. a broj žica kreće s do 8. pored ostalih dela. U upotrebi je i lutnja. Njih su postavili Sumerani. Sv. Pohađao baletnu školu Pariške opere. Sachsa da su nel klinova pisma zapravo notni znakovi utvrđena je u novije kao netačna). 5. Nakon propasti babik carstva doseljavaju s planina u plodnu dolinu Mezop različita pastirska plemena (Huriti). Konstantin. jer su muzički tei njima još uvijek često kontradiktorno prevođeni i tumačen su najbrojniji i najpouzdaniji podaci o instrumentariju j nom na reljefima i kipovima. Tili Eulenspiegel). Njegovom zaslugom ovaj amaterski hor se uzdigao do profesionalnog umetničkog nivoa. Veliki epovi o Gilgamešu i Stvaranju svijeta rali su se na način srodan našoj guslarskoj umjetnosti. Balada ukraj potoka za ženski hor. ali je zadržao glavu i rogove. Preludijum. prenosivi instrument sa n žic <. N. 1953—55 dirigent hora KUD Napredak i redaktor Radio-stanice u Beogradu. kompozitor i muzički publicist (Beograd. Babićeva muzika odlikuje se ne samo temperamentom već i ritmom. str. Okomita se harfa svira 1 a vodoravna trzalicom.: S. gde preuzima uglavnom italijanski i francuski repertoar. Ba su bili vrsni matematičari i gotovo je sigurno da su utvrdili čane odnose intervala. U početku je lira veliki instrument sa čet vremenom postaje manji. Veliki bubanj Babilonci postavljaju vodoravno. instrument. Đavo u selu (Lhotka). LIT. Već su Sumerani svirali zajednički u manjim nama. Harfa postaje veliki ment sa 8 do 22 žice. Kasnije je taj oblik stiliziran. ORKESTARSKA: Koncerna intrada. Muzički stvaraoci u Srbiji. gubi vezu sa simbolom bika. te je B. debitirao 1941 u Cannesu (Plava ptica i Labuđe jezero).

Napisao muzički priručnik Isagoge musicae artis. Madrigali (7 knj. The Sumerian Harp of Ur. Baltičke zemlje. 1588. 1936. Suita polj skih plesova. 1921. 6-gl. sastoji se od tri muzičke rečenice po osam taktova. simfonijska slika La Tragedia de Dona Ajada za glas i orkestar. MGG. 1948. 1933. 5. 1953.). F. Toureta i K. Najnovija arheološka istraživanja pobila su i mnoge tvrdnje C. SSSR. 3 koračnice i dr. 1925. 1952. Tres movimientos concertantes za violinu. — VOKALNA: dvije kantate. 1954 i VI. BABORAK (baboračka. Šest gudačkih kvarteta: I.1949 1953. 1927. simfonijska slika Heraldos. bavoračka). Ko. Kasnije su osnovane i škole na kraljevskom dvoru na kojima se predavala i muzika. Pensieri notturni za komorni orkestar. BaxZ sto? 6 veptov). Bacchusi). pripada venecijanskoj školi. Istraživanjem muzičke kulture Sumerana. 2 uvertire. trio za obou. III (6-gl. suvremeniku B. II. G. 1605. III. VI (3-gl. Frankfurt a. Boulanger (kompozicija) i A. 1933. a zatim se usavršavala u Parizu kod N. IV. W. Sumerisch-babylonische Musik. ORKESTRALNA: koncert za 2 klavira i orkestar. von Jana (s njemačkim prijevodom i komentarom. 1951 i 1963. Eisenach) ili su bili članovi gradskih kapela (Stadlpfeiferei) po srednjoj Njemačkoj. Duchesne-Guillemin. Završivši u Rimu studij arhitekture učio pjevanje kod J. Klavirski kvintet. 2 Obereka. — Sieta variaciones. Accademia delle Scienze di Torino. BACCUSI (Baccusio. i 8-gl. XII. Farmer. Fantazija za dječji zbor i orkestar. U idućoj fazi svog umjetničkog razvoja počela je posezati za elementima iz poljskog muzičkog folklora (III koncert za violinu). je svoj najviši stvaralački domet ostvarila u kompozicijama za gudače (Koncert za gudački orkestar). Mantovi i Veroni. Farmera. 1957. 1940—47. I 1969). Atti della R. da bi se napokon priklonila suvremenim muzičkim strujama. — C. 1931. 1950 1952. 1946. Schreker). Heidelberg 1923. — VOKALNA: kantata Por la Paz y Felicidad de las Naciones. Na Konzervatoriju u Varšavi završila studij kompozicije (K. W. 1572. Duhački kvintet. Simfonijske varijacije. 1931. Music and Letters. Furlani. 6 koncerata za violinu: I. — M. Engel. 1943 i 1954. simfonijska idila Slovenskd veselica. Flescha (violina). MQ. 1921. Koncert za klavir. God. Učili su je budući svećenici zajedno s ostalim znanostima. Koncert za simlonijski orke star. 1955. Frankfurt a. Muzika se podučavala u hramu. Za violinu i klavir: Legenda. V. talijanski kompozitor (Mantova. Pro-gramm des Strassburger Lyceums. talijanski pjevač. 1925—36 bio je umjetnički direktor radio-stanice u Madridu. Od 1939 bio je dirigent (1942—52 šef) radio-orkestra u Bratislavi. 1958. Mickiewicza K. K. S rcki mu ' zički teoretičar iz IV—V st. — DRAMSKA: opera Charlot. trio za obou. The Music of the Sumerians. 1948. Od 1947 bavila se samo kompozicijom. 1961. Sonatina za obou i klavir. Valentin -> Bakfark.). trublju i udaraljke. — H. — Isti. Madrigalist i crkveni zborovoda u Veneciji (crkva sv. 1588. 1951. i u Archiv fur Orientforschung). Klavir i kompoziciju studirao na Konzervatoriju u Rigi i na Visokoj muzičkoj školi u Berlinu (A. Marka). Suka. Predohra in D za gudački orkestar. — KOMORNA: tri gudačka kvarteta. koncert BACFARC. violinu i violončelo.).): I (5—6-gl. 1597. 1585. razgranata njemačka obitelj muzičara. Babilonaca i Asiraca počeli su se muzikolozi baviti u drugoj polovini XIX st. Kašmana. Poljski plesovi. Landsberger. B AC ARIŠ SE. Die Entzifferung einer babylonischen Notenschrift. Deset koncertnih etida. 1911.. u obliku dijaloga. B. Stander. Leiden 1965. Prvi put je to djelo izdao Mersenne 1623 u latinskom prijevodu. Belgija. V. 1570. Valentin BACH. — Ciklusi solo-pjesama Beloved Stranger. 7. Strassburg 1955). Njegovi madrigali. 1934. Jarzebski). London 1953. Babylonier und Assyrer. II (s-gl. IX 1816). 1951. Main 1961. Psalmi (3 knj. Salvađor. 1957. Članovi te obitelji. 1597. 1934. 4-gl. premda vrlo uvjereno primjenjuje kromatiku. Stoga su još potkraj XVIII st. 1941. Studij kontrabasa završio u Bratislavi i tamo 1929 započeo muzičku karijeru kao član radio-orkestra. američki pijanist ruskoga podrijetla (Moskva. Melodija. Metropolitan u New Yorku). London 1864. — W. od 1961 direktor je Muzičkog instituta u Clevelandu. ORKESTRALNA. Albert) i kompoziciju (C. Opera u Chicagu. 1949. Mald predohra. London 1937 (novo izd. Matteo Antonio. 1959. Četiri simfonije: I. —■ F. Dvije sonate za violinu solo. 95 u D-duru za klavir. G. DJELA.).). 1895). 1955. češki narodni ples. II 1754 — 22. 12 varijacija na Purcellovu temu. VIII 1963). Partita. Mušica sinfćnica. II. Osobit uspjeh postigao je kao bas-buffo. u Varšavi. XII 1908 —). Sachsa da su poznavali pentatoniku nije tačna). 19. III. del Campo). Sachs. II. Mušici scriptores graeci. oko 1550 — Verona. Živio je zatim u Parizu gdje se povremeno bavio i muzičkom kritikom. — Isti. a pjevanje učio kod A. Koncert za gudački orkestar. V 1913 — Varšava. 31. 1952. Die Harfen und Leiern der Sumerer. Ljubavni napitak) i kao Bartolo (Rossini. Slovenskd rapsćdia. Frankfurt a. Revue d'assyriologie. 1946. Odzemok. Istakao se osobito u Paisiellovim operama. tokata i dr. španjolski kompozitor (Madrid. — H. Farmer. 1964.). 1933. —Mise (4 knj. Slovenska hudba. DJELA. Seviljski brijač). Novaka i J. simfonija sa ženskim zborom La Nave de Ulises. II Rito babilonese-asiro della copertura del timpano sacro. 1946. — KOMORNA. — B. von Oppenheim (obj. BABUŠEK. 17. 1956. ali još uvijek nisu odgovorila na sva važna pitanja o muzičkoj historiji naroda Mezopotamije. 1943. IV 1900 — New York. klavirski trio. Magnificat (4-gl. 1955. Galpin. Lisabonu. Collection des auteurs grecs relatifs a la musique. — Nonet. 1929. 1949 V. 1943 i 1958. Svaka je rečenica razdijeljena u dvije fraze od četiri takta. Za 2 klavira: 6 studija. Tres marchas burlescas. 1592. a njihov je ugled kao i utjecaj na javni život bio veoma velik. Konzertstiick za violončelo i orkestar. 1950. Capriccio. da camera.). Medu njima bilo je i žena. 1946. František. 1948 i 1964. Hillandale Waltzes za klarinet i klavir. 1594 i III. 1932. 2 koncerta za violončelo.. Debitirao u Modeni 1771 u operi Demetrio G. Muzika za gudače.: C. grčki tekst. Senexa. bavorak. LIT. Scenska i filmska muzika. balada za klavir. 5—9-gl. Evropi (londonski Covent Garden) i Americi (Teatro Colon u Buenos Airesu. 1950. sonata za flautu. Simfonija za gudački orkestar.: H. Ippolito Baccusi. — G.). — H. balet Corrida de Feria. Die Musik der sumerischen Kultur (disertacija). BACCHIUS SENEX (grč. Victor. God. se uspješno ogledala i na literarnom području. W. 1938 II 1945. 1962. 1937. Kfičke (diplomirao 1938) i u dirigiranju P. 1928. Koncertni pijanist. Nastanivši se u Bologni djelovao je kao pjevački pedagog. Gražvna. B. BACEVVICZ.. 1950. Za violončelo i klavir: Sonata-Fantasia. Concertino. IV. Impromptu. koncert za violončelo. Die angebliche babylonische Notenschrift. 1924. Ravenni. The Music of the Most Ancient Nations. 1950. moteti (5-gl. Sachsa i H. Radostnd ndlada. The Mystery of the Babylonian Notation. Humoreska.) i u dva navrata profesor na Visokoj muzičkoj školi u Lodžu. 937. 1942. Sonata za obou i klavir. Od 1931 kontrabasist i tubist Praškoga radija i istodobno učenik u kompoziciji J. od druge polovine XVI st. Sachs. — KOMORNA: gudački kvartet. Galpin. 14. Mise (4-gl. 1950. Festschrift fiir M. Tres Nanas za glas i mali orkestar ili klavir. Journal of the Royal Asiatic Society.). Njihovi su zaključci često nepouzdani i temelje se na krivim pretpostavkama. serijelnoj tehnici komponiranja i drugim tekovinama avangardne muzike. B. Cortonija. Kvartet za 4 violine. vrijedni primjeri renesansne muzike. 1959.2000 postoje i muzičari na dvoru. Debitirao je 1922 u Rimu kao Dulcamara (Donizetti. 12. — W. violu i violončelo. . sonatina. Vronskv 1933 osnovao klavirski duo i s njom nastupao na turnejama u Evropi i SAD. D JELA. Ruellea (francuski prijevod s komentarom. koju je 1841 pod Bacchiusovim imenom objavio F. poljski kompozitor i dirigent (todž. Na svojim putovanjima sabrao je zbirku vrlo vrijednih i rijetkih knjiga. 1951. Hollderling-Songs i dr. prve su dvije u trodijelnom. Ein babylonischer Hymnus. Tri preludija. La Harpe en Asie occidentale ancienne. Glavni predstavnik neoklasičnog smjera u poljskoj muzici. bas (Rim. Tagore. Pjevao je na svim poznatim opernim kućama u Italiji (milanska Scala). Engel opisao je 1864 instrumente prikazane na reljefima u kraljevskom asirskome dvoru. Muzikom su se već u sumersko doba bavili isključivo svećenici-profesionalci. 1932—33. 1570. Galpin objavio je 1937 iz sačuvanih ploča s klinovim pismom ulomke koji govore o muzici. III. 1947. — Isti. Ipolito (Hipolito). aria e capriccio.: /. 1934.). E. violončelo i harfu. II. III. — KLAVIRSKA: dvije sonate. 1949. V (6-gl. simfonijeta za gudački orkestar. 1945. 1572.). The Musical Instruments of the Sumerians and Assyrians. Andante sostenuto za violinu i orgulje. IV. slovački dirigent i kompozitor (Bratislava. G. na dvoru u Petrogradu (1771—81). Die Harfen und Leiern Vorderasiens in babylonischer und assyrischer Zeit. Erfurt. Main 1957. 1579. Londonu. Madridu. Pjevao je na Dvorskoj operi u Berlinu. Psalmi (8-gl.). II. Serenada. 1949 1952. Main 1960. Njegov je repertoar sadržavao oko 160 uloga. 1936. I. Od ostalih izdanja najvažnija su ona K. 1951. LIT. I.). 945.). koncert za gitaru. Od 1937 američki državljanin. sa suprugom V. Na Konzervatoriju u Madridu studirao klavir (M. 5. F. Ki BABIN. Bellermann. Babvlonian and Hebrew Musical Terms. 1935. 1948. Fantazija za orgulje i orkestar. Salvatore. 1952 i IV. 1895) i C. MGG. Dedečeka. 1935. X 1954). očitujući se kao umjetnik duboke izražajnosti i smisla za pronalaženje izvornih zvukovnih kombinacija. pjesme za glas i orkestar na stihove R. Parizu (1787—89) i u mnogim talijanskim gradovima. 1605. Babylonians and Assyrians. ORKESTRALNA: koncert za klavir u d-molu. — Kraća rasprava. 1941 i dr. 3 Fantaste su un tema antico. Koncert za 4 violončela. Sitzungsbericht der Preussischen Akademie der Wissenschaften. Od 1934 koncertant u zemlji i inozemstvu (Francuska. M. DJELA. Deux mouvements dansants. po zvanju muzičari. LIT. talijanski pjevač. Studirao književnost i filozofiju. — C. Od oko *. Hruškovsky. Aiissae tres (8-gl.): I. atonalnosti. Kun. 1953. Babylonien und Assyrien (2 sv. V. Studies in Oriental Musical Instruments. 1805 povukao se s pozornice. BACCALONI. — B. 1935. 1948. — 5. 1943. 1949. Dijelili su se na više i niže. 1956 i VI. ORK ESTRALNA: simfonijeta za 18 duhačkih instrumenata i harfu. 1929. London 1931 i 1939. Sikorski) i violine (J. Čehoslovačka i dr. 1593. Paisiella. Svadobna poloneza. 1934. misa (8-gl. AFMW. a druge dvije u dvodijelnom taktu. 1589 i IV. 1830 i 1891. IX 1898 — Pariz. —■ DRAMSKA: radio-opera Przygody krola Artura. Die Musik der Sumerer.BABILONSKO-ASIRSKA MUZIKA — BACH ljestvicu sa sedam stupnjeva (pretpostavka C. Španjolska. Hartmann. simfonijska pjesma Bud sldva narodu. — VOKALNA: kantate Slovenskd rodina i Piesen života. — KLAVIRSKA: Fantasia. Beču. odlikuju se izražajnošću. Langdon. C. III. XI 1905 — 13. 1594. gradske muzičare u Erfurtu nazivali . From an old note book. 1579. 1954 i Esik w Ostendzie. 1596. 1947. 1937. 1609). držali su gotovo dva stoljeća sve važnije položaje kantora i orguljaša u različitim mjestima Tiringije (Weimar. IV (6-gl.): I. Engel. Bratislava 1964. 1965. pripada Bacchiusu Dionvsosu. Capriccio. scenska muzika. Pet sonata za violinu i klavir: I. 13. Meissner. 15941 VII (3-gl. F. 1952. klarinet i fagot. BABINI (Babbini). Za violinu solo: 2 Capriccia. Stander. baleti Z chlopa krči. DJELA. — F. 1963. Galczynskog i A. 1953. XII 1969). Schnabel. tenor (Bologna.

o GeneaoloSko stablo muzičara iz obitelji Bach Os _ _ 4) Caspar (oko 1570-1642/45) 3) Hans (oko 1555-1615) \ ^~™~ "^ "~ ^J ^S ^t _v / 6) Lips (?-l62O) lviemingcuSKa 10) Wendel (1619-1682) 20) Jacob (1655-1718) | ___36) Nikolaus Ephraim (1690-1760) 35) Johann Ludvvig — (1677-1741) 50) Gottlieb Friedrich — 52) Johann Philipp 1 (1714-1785) (1752-1846) | 49) Samuel Anton (1713-1781) grana i) Hans (oko 1520-?) ~* Arnstadtska _. 5 1) Wilhelm — ~ ^ —| 47) Johann Cristoph Friedrich -----.1 _ _46) Johann Gottfried Bernhard (I7I5-I739) Bari sinovi •e 45) Carl Philipp Emanuel (1714-1788) ^ Cl K _ _30) Johann Jacob (1682. 1779) 42) Johann Heinrich (1707-1783) — 41) Johann Bernhard (1700-1743) —40) Johann Elias (1705-1755) __27) Johann Christoph (1689-1740) 26) Johann Ernst (1683-1739) — 25) Johann Valentin (1669-1720) — —24) JohannChristoph (1685-1740) (1671-1721) __39) Johann Lorenz (1695-1773) Erfurtska grana > —7) Johannes (1604-1673).oko 1722) (1673-1691) r 6)J ohann Ambrosius (1645-1695) — 5) Johann '— (oko 1580-1626) 8) Christoph (1613-1661) 15) Johann Cristoph (1654-1693) Franačka grana —14) Georg Christoph (1642-1697) —13) Johann Nikolaus (1653-1682) Ohrdrufska grana —>■ __29) Johann Balthasar 28) Johann Christoph __44) Wilhelm Friedemann (1710-1784) 43) Johann Andreas (1713-c.Friederich Ernst | (1732-1795) (1759-1845) .—12) Johann Aegidius — (1645-1716) __23) Johann Bernhard (1676-1749) —22) Johann Christoph _ _11) Johann Christian 38) Johann Ernst (1722-1777) 37) Johann Giinther .oko 1730) 32) Johann Nicolaus ~ (1669-1753) —31) Johann Sebastian___ (1685-1750) 2) Veit (oko 1550-1619) --------------------------- 73 ________48) Johann Christian "|S (1735-1782) 1 ._____9) Heinrich_ grana (1615-1692) 19) Johann Giinther (1653-1683) _ _18) Johann Michael—Maria Barbara (1648-1694) (1684-1720) _ _34) Johann Friedrich 17) Johann Christoph (1642-1703) — (1682-poslije 1730) 33) Johann Christoph (1676.

Christoph Friedrich Colson... (1778-1831) Ernest C.Genealoško stablo potomaka J. Colson (1746-1795) Anna Philippa Friederica (1755-1804) Juliane Wilhelmine (1754-1815) Johann Christoph Altnikol — (17191759) • Auguste Magdalena..-(1751-1809) Johann Sebastian I I I (?-i749) . Bacha Anna Magdalena Wiilcken (1701-1760) Regine Susanna (1742-1809) Johanna Carolina (1737-1781) Johann Christian (1735-1782) Johann August Abraham (?-i733) Johann Christoph Friedrich (1732-1795) Christine Dorothea (1731-1732) Christine Benedicta (1729-1730) Regine Johanne (1728-1733) Hrnestus Andreas (M727) Klisabeth Juliane Friederica (1726-1781) Christian Gottlieb (1725-1728) Gottfried Heinrich (1724-1763) Christine Sophie Henriette (1723-1726) _ _ Wilhelm Friedrich Ernst (1759-1845) Lucia Elisabeth Munchhausen (1728-1803) Auguste Wilhelmi ne (1 8 0 51 8 5 8) Caro line ' (18001871) -J. S.

?) (1724-1795) _ _ Friederike Sophie -^ Johann Schmidt (1757-1801) Gotthilf Wilhelm (1754-1756) __ Wilhelm Adolf (P-I752) (1761-?) .Dorothea Elisabeth Georgi (1710-1784) (1725-1791) Catharina Dorothea (1708-1777) Johann Sebastian II (1748-1778) Anna Caroline Philippina (1747-1804) Johann August (1745-1789) Sophia Friederika (1797-?) Sophia Dorothea (1793. Emanuel Johanna Maria Dannemann (1714-1788) Marie Sophie ? Johann Christoph (7-1713) Wilhelm Friedemann —.> n 31) Johann Sebastian Bach(1685-1750) Maria Barbara Bach (1684-1720) Leopold Augustus (1718-1719) Johann Gottfried Bernhard (1715-1739) Carl Ph.

Uz to je kao učenik ' rufske škole pjevao u zboru. začetnik je tzv. A Family Boston 1953. dok je mlađi (18) Johann Michael (1648—1694). Tematisches Verzeichnis der musikalischen der Familie Bach. novo izd. orgulja i se upućivati u tehniku komponiranja. vrstu lutnje s tipkama). Najstariji sin i učenik richa Bacha. a od 1700 dvorski mermusiker. 1 die Bache. autor svjetovne i crkvene muzike (orkestralne suite. više kantata. te vokalnu i i mentalnu muziku talijanskih i njemačkih baroknih ma. Johann Christoph (1671—1721). ali se 1713 potp kao Hoforganist und Kammermusikus. drugi. mlađi brat (12) Johann Aegidius (1645—1716). Se! 1917. 2 1685 — Leipzig. tada dvorski i gradski rr. violinist gradske kapele u Erfurtu te dvorski i gradski muzičar u Eisenachu. najvećeg tadašnjeg orguljaša sj« Njemačke. U Eisenachu je 1692—< hađao protestantsku latinsku školu u kojoj je stekao temel manističkog i teološkog obrazovanja. klavirski koncerti. NOVA IZD. — R. zahvatila velik broj pripadnika obitelji B. orguljaš u Arnstadtu i Gehrenu. Benecke. Johann Christoph podučavao ga je čembalo i orgulje. Johann Cr Bach. moteti. 1951. Arnstadt. ondje je ostao godinu dana i vj se s rođakinjom Marijom Barbarom Bach. a otac. Schneider (ibid. ide od (5) Johanna na njegova drugog sina (8) Christopha (1613— 1661). člana gradske kapele u Erfurtu te dvorskog i gradskog muzičara (Hof. začetnik tzv. LIT. C. — K. M. Na tom ga je položaju naslijedio sin (11) Johann Christian (1640—1682). XXXIX.). Schneider (s predgovorom Reichsdenkmale des Erbes deutscher Musik. Geiringer (Musi Bach Family. crkveni orguljaš i čembalista dvorske kapele u Eisenachu. — K. — C. On je djed Johanna Sebastiana. Erfurtska grana obitelji. misa) i graditelj klavira i orgulja (izumio je instrument Lautenmerk. arije Es ist nun aus i Mit Weinen hebt sich za 4 glasa. Bach Jahrbuch.. je najznačajniji muzičar među pripadnicima Arn grane i uopće medu članovima obitelji Bach prije Johan bastiana. Od šestoro njegove djece trojica su bili muzičari: (14) Georg Christoph (1642—1697). zajedno muzicirali i raspravljali 0 novim kompozicijama i drugim muzičkim pitanjima. orkestralne suite. 48 -> Johann Christian) javlja se posljednja muzičarska generacija obitelji B. drži se da je rodonačelnik obitelji (i) Hans Bach (oko 1520 — ?)3 član općinskog starateljstva u Wechmaru. Ponovni dolazak u W J . i "dva brata blizanca —(15) Johann Christoph (1645—1693). putujući u nekoliko navrata u Hamburg i Celle B. U Arnstadtskoj grani ističe se još (32) Johann Nicolaus (1669—1753). Međutim. a od njega je službu direktora preuzeo. sjevernonjemačku orguljsku n te francusku operu i balet. autor orkestralnih suita. Eisenach 1957. Schneider.). jer se njegova vlastita obitelj jako povećala. koji bogatstvom invencije nadvisuje mnoge svoje su vremenike u Srednjoj Njemačkoj. M. 1705 odlazi na jednomjesečni dopust u L da bi čuo D. Prigodom obiteljskih svetkovina Bachovi su se sastajali (ponekad ih je bilo do 120). 28. M.98 BACH ningenu (ostavio i jedan portret Carla Philippa Emanuela te (51) Wilhelm Friedrich Ernst (1759—1845). Johann Christoph Bach. Muller Genealogie der Musicalisch-Bachischen Familie. direktor Meiningenskog dvorskog orkestra. vjerojatno kao dvorski violinist a možda i orgulja već je u drugoj polovini 1703 dobio mjesto orguljaša i k u Arnstadtu (dužnost mu je bila da sudjeluje i u grofovskoj skoj kapeli). M' 1951. Nach Ph. The Bach Family. dialog Herr. Lammerhirt. Bach-Jahrbuch.. III 1703). dvorski orguljaš i slikar u Mei- 1. 1928—29. se preselio najstarijemu bratu Johannu Christoj Ohrdruf i kod njega nastavio s učenjem klavira. gudače lamentacija Wie bist du denn. Die Musikerfamilie Bach. partije u Es erhub s Streit). 4 moteta za 8 glasova i teta za 5 glasova. Od 1665 orguljaš crkve sv. God. koji je u svojim kompozicijama (orkestralna suita. — R. Kassel 1928. Schneider. Glavna obiteljska grana što vodi izravno do Johanna Sebastiana. Thematisches Verzeichnis der musikalische: der Familie Bach. o Gott za 5 glasova. IV. te je dosegla vrhunac pojavom -> Johanna Sebastiana. 2. — M. MGG.—• Bachurkunden (izd. Prema genealogiji koju je počeo bilježiti Johann Sebastian. — C. 1956. iako u to doba nije više ni jedan član obitelji pripadao muzičarskom cehu. zbor. koji je komponirao koncerte. preludij i fuga u Es-duru. 1703 stupio je u službu weimarskog vojvode Jo Ernsta. S. U idućoj generaciji muzičara Erfurtske grane ističe se sin Johanna Aegidiusa (23) Johann Bernhard (1676— 1749). 1935). smionost harmonija (za 1 doba začuđujuća upotreba povećane sekste) i dubina izr majstorskom kompozicijskom tehnikom. The Bachs. New York i London 1954. 1682. Mihajla. Buxtehudea. Đorđa u Eise ubrzo zatim i čembalist dvorske kapele. korale i motete (sačuvane samo 2 kantate i 2 koralna preludija). te graditelj violina i klavira. 44 orguljska korala obj. — E. Njegov stariji sin (17) -> Johann Christoph najznačajniji je predstavnik Arnstadtske grane.— J. Kad ga brat više nije mogao i vati. Komponirao je pretežno vokalna djela u koj sjedinjuje bogatstvo invencije. Ch. On je bio orguljaš i direktor gradske muzike u Erfurtu. Ch. The Origin of the Family of Bach Musicians. i tadašnju njemačku operu. zvende dich und sei mir gnddig za 4-gl. 1907. Bach. Arnstadtska grana započinje s najmlađim (5) Johannovim sinom (9) Heinrichom (1615—1692). Terry. Jedan od njegovih sinova (2) Veit (Vitus) Bach (oko 1550—1619). The Bach Family. 2. Stein. Meiningenska grana započinje s (6) Lipsom (Philippus) Bachom (umro 1620). Johan Sebastian. kantate Die Furcht des i Meine Freundin du bist schon. VII 1750). wiederhergestellt und erlautert. Njegov ota hann Ambrosius (-> Bach. J. Mliller-Blattau -+ Lit. 1929. 1708 odlazi u Weimai kakvu je dužnost bio pozvan. Nizozemskoj i Njemačkoj. Fischer 15 klavirskih varijacija na Eberlinovu ariju obj. Parizu. — Isti.brat Johanna Sebastiana (30) Johann Jacob (1682—1722) stupio je u službu švedskoga kralja i posljednje godine života proveo u Stockholmu kao komorni i dvorski muzičar (njemu je Johann Sebastian posvetio Capriccio sopra la lontananza del suo frattello dilettissimo). — C Die Ohrdrufer Bache in der Silhouette. potomak meiningenske grane. Sklon je gustoći i velikim zvučnim sastavima (22-gl.: B. M. orguljaš u Ohrdrufu. zbog prekoračenja dopusta i suko đacima i pretpostavljenima B. B. orguljaš i kompozitor (Arnst XII 1642 — Eisenach. I'. Erfurt itd. Geiringer. Geiringer. njegov mlađi brat (4) Caspar (oko 1570—1642/44) bio je već po zvanju muzičar. koji je kao orguljski i pijanistički virtuoz tirao u Londonu. Obiteljska muzička baština čuvala se u arhivu što ga je utemeljio otac Johanna Sebastiana sakupivši najbolje kompozicije članova obitelji u neku vrstu antologije (Alt-Bachisches Archiv). u školu samostana sv. Ohrdrufske grane koju zastupaju njegovi sinovi crkveni orguljaši u Ohrdrufu (41) Johann Bernhard (1700—1743). — M. a pjevajući u škc zboru učio je i elementarnu muzičku teoriju.). Tu je imao da upozna vokalnu polifoniju XV i XVI st.und Bierrufer. 1900. 31. oko 1580—1626) koji je svirao po gradskim kapelama tirinških gradova (Gotha. bio je muzički amater (svirao lutnju ili citru) pa se smatra začetnikom muzičke tradicije u obitelji.Johanna Sebastiana. kompozicija za čembalo i koralnih obradba za orgulje. On je jedini od potomaka sudjelovao u velikoj re Johanna Sebastiana (prigodom otkrivanja spomenika u L< 1843). I. dao mu je prve upute u sviranju violine. crkveni orguljaš u Jeni. E. . 47. 1707 napušta Arnstadt te za orguljaša u Muhlhausen. 1. nije poznato. Imao je 3 sina muzičara: (7) Johannesa.: 2 moteta i 2 arije obj. Johanna Chi Friedricha). Poslije sinova Johanna Sebastiana (44 -> Wilhelm Friedemann. Rollberg. 1935). Jena 1931. koje uza svu složenost uvijek oblikuje jasno i prej DJELA. je ur. njegova kći Maria Barbara (1684— 1720) postala je prva žena Johanna Sebastiana. Ne zna se pouzdano kada je oti Liineburga. koralne obradbe. Najznačajniji je član te grane (35) Johann Ludivig (1677—1741). God. — F.: M. 1907. 1955). bio plodan kompozitor kantata. Singspiel Der Jenaische Wein. i (43) Johann Andreas (1713— oko 1779). violinist dvorske kapele u Arnstadtu. Johann Ambrosius (1645—1695). Bachs A nungen. Freyse (Veroffenth der Neuen Bach Gesellschaft. Njegov sin (38) -> Johann Ernst posljednji je istaknuti muzičar Erfurtske grane. kompozitor (sačuvana 1 kantata) i kantor u Themaru (kraj Meiningena) i Schweinfurtu. Kassel i Basel 1950. pekar 0 mlinar u Wechmaru. I. a nastavio Philipp Emanuel ( Ursprung der musicalisch -Bachischen Familie. moteta i orguljskih korala stilski srodnih Pachelbelu. mu je 1694 umrla majka Elisabetha rod. 1940). a zastupaju je: (52) Johann Philipp (1752—1846). Tzv. kantatu Meine 1 obj. New York i London 1954. S njegovim najstarijim sinom (7) Johannesom (1604—1673) započinje tzv. otišao je ] Liineburg. Fischer. 47 -* Johann Christoph Friedrich. Tzv. KLAVIRSKA: Sarabande duodedes variat u G-duru. vokaln itd. J. mise) uspješno sjedinio utjecaje talijanskog stila s njemačkom misaonošću. stilski prilično konzervativnih c simfonije. nadaleko poznatim crkvenim orguljašem u Arnstadtu.und Stadtmusikus) u Arnstadtu. K. s kojom će imat moro djece (medu njima kompozitore Wilhelma Friedema Carla Philippa Emanuela). njemački kompozitor (Eisenach. učenik. — Vokalna: biblijska hist erhub sich ein Streit za dva 5-gl. LIT. obitelj). Kod njega je stekao muzičku naobrazbu Veitov sin (5) Johann {Hans. zbora i orkestar. Familie Bach. solo-kantata Ach. Stadtpfeifer u Gothi i Arnstadtu. Arie mit 75 variationen (izgubljeno' gulje: 44 Chordle zvelche bei icahrenden Gottes Dienst Zum praambulieren ge tverden konnen. Johann Ambrosius imao je također šestoro sinova od kojih su važni: Johann Sebastian te (28) Johann Christoph i (30) Johann Jacob. Johann Christoph. Franačke grane. unuk Johai bastiana (sin »biickeburškog Bacha«. Die organ Improvisation bei J. Muzičarska djelatnost nasljeđivala se s generacije na generaciju i potkraj XVII st. Bach-Jahrbuch. Ar Hana pro dormiente Camillo variata. dass ich Wassers geni za alt. čiji su potomci bili muzičari na dvoru u Meiningenu. i (16). 45 -> Carl Philipp Emanuel. biblijsku historiju Es er ein Streit i orguljski preludij i fugu u Es-duru obj. u Eisenachu. Johann Sebastian Bach und die Familie Bach. Borkowsky. preludije i fuge. ZFMW. (8) Christopha i (9) Heinricha. a ko rao je više raznovrsnih. Johann Christian Bach.

U Cothenu se bavio pretežno instrumentalnom muzikom. . koralne fantazije.. makar samo izvana. kromatsku fantaziju i fugu. koncerti. te od studenata amatera i učenika. po kome nose i ime). gotovo prijateljski. Tamo je B. Već pri kraju ovog perioda jasno je iz Bachovih izjava i pisama. dužnosti i prava. za gradske i vojne odličnike. biti čitav niz. Sukob novog i starog očitovao se i u školi sv. sve više osjeća sukob između ustaljene tradicije i novih nastojanja. Većina ovih djela nastala je iz određenih izvođačkih potreba. Franzosische Suiten. B. kako s Univerzitetom. koralni preludiji. da B. u Leipzigu je najviše pisao vokalnu (solističku i zbornu). pružala veće stvaralačke slobode i u sebi nosila veće klice novog: instrumentalno tehničko majstorstvo i subjektivniji. da se B. u kojemu je dominirala nestalnost boravaka i obaveza. x Dolazak u Leipzig otvara u Bachovu životu novo krupno poglavlje.«). kantora škole sv. član (violinist ili violist) dvorskog orkestra i kompozitor orguljske i klavirske muzike.: ». Od duhovnih kompozicija u Cothenu je nastao veličanstveni Johannespassion. T. Tome u Leipzigu i tamošnjeg gradskog Directora Musices. doduše. koji su ga u Leipzigu očekivali. Osim toga B. većinom svjetovna. Bachova djelatnost u Cothenu priprema je za konačnu sintezu najpozitivnijih tradicija svjetovne i crkvene muzike. je odlučio da napusti Weimar. utoliko prije. 17 nesposobnih . sintetizirajući i 'pretvarajući u novi kvalitet skupljenu baštinu i iskustva. sa stanjem i prilikama u kojima je trebalo raditi. odsjedio u zatvoru s obitelji u Cothenu. Prvom dijelu života. Vogler. pomirivši se. Zadaci. Kad su mu stariji sinovi dorasli za univerzitetski studij. Krebs. Pošto je izabran. Dvorski svjetovni muzički život (koji se tada u Weimaru naglo razvijao) pružao mu je i šire polje rada. Drugi odsjek Bachova leipziškog života. oko 50 crkvenih kantata i nekoliko svjetovnih. zatim više kantata. U Cothenu je izvršavao samo zadatke svoje dvorske službe. razvijajući se u dvostrukom sjaju i atmosferi prosvjetiteljskih ideja. G. Odnos malog cothenskog kneza prema Bachu bio je prisan. suite) za violinu solo. započeo i intenzivnu pedagošku djelatnost kao nastavnik orgulja i kompozicije. on će idućih godina imati i drugih sporova. kompozitorske i izvođačke zadatke: trebalo je pisati serenade za aristokratske kuće. Ziegler i dr. suite za violončelo solo. M. npr. tako i u instrumentalnom virtuozitetu i improvizatorskoj vještini. J. tj. B. iskoristio je B. Nikole. a 1714 dobio je naziv Konzertmeistera uz obavezu da svakog mjeseca stvara nove kompozicije za dvorsku kapelu. orguljanje. među njima kompo zitora Johanna Christiana. vjenčanja. rukovođenje zborom. kao i djela za razne prigode (dijelove misa. S. A. a vokalna (kantate). te muziciranje kod misa. Natjecali su se i G. J. iako je uglavnom bio usredotočen na Tafelmusik i na muziciranje kod primanja i svečanosti te kod crkvenih obreda u dvorskoj kapeli. prigodne kantate. . a vjerojatno i komornih i klavirskih kompozicija. komponirati nedjeljne i blagdanske kantate. 20 još neupotrebljivih. je kroz 12 godina vodio javne muzičke priredbe studentskog Collegium musicuma u jednom od leipziških Kaffeehausa ili Kaffeegartena. sonate za flautu i klavir. Ernesti (mladi) nastupio je 1734 s novohumanističkim pogledima. »kneževskom pjevačicom« cothenskog dvora. kad je to mjesto ostalo upražnjeno. 2 triosonate. Nadalje. 99 Na ovome dvoru B. pune zaostalih. to spajanje provest će B. da će imati veće prihode u čemu se doskora razočarao. Kad je J. koji dobiva za njega neu godne oblike. Bachovo umjetničko djelovanje u Cothenu sasvim je drukčijeg karaktera. duguju postanak invencije). brani prava koja su mu kao kantoru bila pismeno zajamčena. priliku koja se pružila smrću J. pojedini preludiji i fuge). Time je neposredno prethodio kasnijoj praksi stalnih javnih koncerata za građanstvo u Leipzigu. isprva čembalist. djela za svečane priredbe pod vedrim nebom. Summa. Kuhnaua. 1730—40. Tome. Englische Suiten. za muziku kasnog baroka koja je. ali je bio uvjeren. U prvom razdoblju komponirao je: Magnificat i Matthduspassion. On je do duše smatrao da će prelaskom u Leipzig doći na niži društveni položaj od onoga što ga je imao u Cothenu. a neka i iz njegove pedagoške djelatnosti (njoj. '»Weimarske« su godine značile za Bacha uspon do visokog majstorstva. pokušao je da provede stare luteransko-humanističke odgojne principe i da postavi muziku u središte školskog odgoja. što mu se pružila prilika. Tome i sv. sređujući. pogreba. partite za klavir. M. starih tradicionalnih pravila i ograda. tako i s crkvom i s gradskim vijećem. Ph. 1720 umrla je Bachova žena Marija Barbara. BACH imenovao dvorskim dirigentom. Gesner 1730 postao rektor škole. God.). On će u tome gradu ostati do smrti. već u početku sukobio s Univerzitetom u pogledu svoje uloge i obaveza prema toj ustanovi. pa je B. orguljaš. Ali unatoč razočaranju. 17 upotrebljivih. posebno i tradicija reformacije. je 1. . da nije bio zadovoljan životom i radom u Leipzigu. Međutim je zbog otpusta izbio otvoren sukob između njega i weimarskog vojvode koji ga je dao zatvoriti. f EINSENACH U XVII ST. B. pa je B. Nezadovoljan. da u Cothenu dobije baš takav položaj. u Leipzigu je morao »snabdijevati« muzikom crkve sv. Brandenburgische Konzerte (posvećeni markgrofu Christianu Ludwigu od Brandenburg-Ansbacha. emocionalni sadržaj. a u Leipzigu je. nabavljanje muzičkog materijala. Naoko se činilo. pored kompozitorskih obaveza. svjestan velikih postignuća.BACH donosi mu bolji materijalni i društveni položaj. U stvari. koncerti za violinu. je napisao velik broj svojih najznačaj nijih kompozicija za klavir: dvoglasne i troglasne invencije. Uza sav taj posao treba pribrojiti još i druge. kako u stvaralaštvu. Zbog upletanja u njegovu kompetenciju. univerzitetskih i javnih. orkestralne uvertire itd. . J. učenici su mu bili J. Orgelbucklein.što ga vojvoda nije J. gradskih svečanosti itd. Cothenski orkestar sastojao se od izvrsnih profesionalnih mu zičara. . unijeli su temeljite promjene u njegov način rada i stvaranja. Komponirao je pretežno instrumentalna djela. U Weimaru je B. Tome i gradskog muzičkog direktora bile su u društvenoj djelatnosti Leipziga toliko zamršene i isprepletene. toccate. suprotstavit će se odsad stalnost i trajnost dužnosti kojih će. Schubart. prvi svezak zbirke Wohltemperiertes Klavier. Bachova djelatnost u Leipzigu može se podijeliti u tri raz doblja: 1723—30. Iduće se godine oženio s Annom Magdalenom Wiilcken. Magnificate. a u Leipzigu mu je stajao na raspolaganju ansambl sa stavljen prigodice od gradskih muzikanata. obaveze i povlastice kantora sv. U njegove dužnosti išla je muzička nastava u školi. Pored toga. 1740—50. skromnih sposobnosti. morao dijeliti rad na više strana. Graupner. Tome bio loš i nediscipliniran (o kvaliteti 54-orice đaka pisao je B. K. kada stupa u najzreliju fazu svog života i stvaralaštva. doba je njegove velike duhovne koncentracije. Uz to je i zbor u crkvi sv. U njemu se ogleda veliki umjetnikov interes za svjetovnu muziku njegovanu na dvorovima. . ali su obojica odustali u Bachovu korist. cothenskom razdoblju pripada i najveći dio njegovih sačuvanih orkes tralnih i komornih djela: sonate (odn. Telemann i Chr. on je u Leipzigu i dalje ostao. S njom će imati 13 djece. u svome muzičkom djelovanju imao potpuno slobodne ruke. VI 1723 stupio na novu dužnost. za prigodne dvorske svečanosti. oratorijske pasije i dr. zatim sonate za orgulje. čime je izazvao sukob s Bachom. U Weimaru je nastao velik broj njegovih djela za orgulje (koralne obradbe. No to je i doba. Dok se u Cothenu gotovo isključivo bavio svjetovnom muzikom. i prijavio se na natječaj. za boravka u Leipzigu. U kolovozu 1717 primio je i službeno imenovanje za dvorskog kneževskog dirigenta Anhalt-Cothena (Hochfiirstlich Anhah-Cothenische Kapellmeister). Novi rektor J.

100 BACH kojemu vode gotovo svi putovi dotadašnje evropske 1 aktivnosti. uloga i vrijednost.. reljefno : i jasno osvijetljene. Međutim. poprirj čenje umjetnički složenog i duboko proživljenog djela. Ono što se u doba muzičke renesanse ješta ili javlja u neizradenim. 1733. iako ponekad nagao i nedosljedan. neposrednost melodike sa jačanjem utjecaja grada pučkih izvora. znanstvenim izobražavanjem intelekta i odgajanjem u duhu moralno razborite čovječnosti« (F. Karakteristično je za Bachovo doba s jedne strane čuvanj TRIJEM BACHOVK RODNE KUĆU U EISENACHU radilo se o »prodoru racionalističko-prosvjetiteljske koncepcije školstva (u Ernestijevoj osobi). . II sv. također djelomično parodije ranijih djela. višedjelnim uvodnim zborom. nije komponirao više niti jedno veliko oratorijsko djelo. stvoren da služi kao oružje kontrareformacijske i postaje nosilac naprednih umjetničkih tendencija. On je po Bachovu dik tatu zapisao posljednje umjetnikove kompozicije. dramma per mušica. djelo u kojemu ni prije ni poslije nitko nije dosegao toliku visinu kontrapunktičkog majstorstva u okviru fuge (ovaj je rad ostao nedovršen\ Za boravka u Leipzigu B. obuhvatio s muzičke tekovine i stvorio osnovu novim još i danas nei nim mogućnostima razvoja. i pored konstruktivizma i kombinatorike u kontrapunktičkoj tehnici. Budući da je ta crkva bila porušena za Drugoga svjetskog rata. knez ga je od 1733 do 1736 ostavio da čeka na zamoljeni naslov dvorskog kompozitora. Pojavivši se u završnoj fazi baroka B. uz pompoznost susreće se jednostavnost i ne nost. ali je mjesto njegova groba ubrzo zaboravljeno. većinom prema svjetovnim. Sve ove crte u punijem obliku i u najoštrijim suprotnostima. karakteristično je za to doba da osim Mise u h-molu. dobija ponekad svjetovni karakter. Tome. Od Tridesetgodišnjeg rata (1618—48) do Bachov Njemačka pruža sliku ekonomski i politički rasparčane malo samostalne u kulturnom pogledu. puna protivurječnosti (konačno. a 1747 u Potsdamu u znamenitoj posjeti Fridriku II. a služio se i podvalama. koja je htjela nadomjestiti dogmatsko i teocentrično. rođena iz te realističnijim umjetničkim izražavanjem i uskrsavanjem kratične (u specifičnom smislu) grčke tragedije. . Bacha su 31. u Bachovim djelima iz tog vremena stalno prisutna emocionalna. 7 . preneseni su Bachovi ostaci 1949 u crkvu sv. smjelo se ruše polifone pa monijske konvencije.. sve su to u stvari parodije. kristaliziranje i ustaljivanje nije. Zato se muzički barok i ocrtava kai previranja. došle su do izražaja u djelu Johanna Se Bacha. je kao s ličnost. To vrijedi u prvome redu za četiri majstorska ciklusa: Goldberg-Variationen. Pod pritiskom kracije i djelomično pod valom kontrareformacije ona se 1 sporo i na poseban način. da bi se zatim razgranali na razne strane. tada napušta stariji oblik (tzv. konzistorij pa i sam knez. približavanje muzike dramskom iz sve su to temelji na kojima izrasta nova epoha evropske 1 kulture — barok. u svojemu monumentalnom djelu. zrele oblike. treba njegovu stvaralačku ličnost promotriti kao kariku u lan cu razvoja evropske muzičke kulture. Ali Bachov lični i umjetnički autoritet nije na njih jače utjecao. postaju glavnim 1 čem razvoja novih muzičkih misli i građe novih arhitel oblika.) i na crkvene kantate. 1885. o 200-godišnjici umjetnikova rođenja leipziško gradsko vijeće postavilo je spomen-ploču na taj zid. Tako je 1732 boravio u Kasselu. Alarcuspassion. elementarnim formama. Weihnachts-Oratorium. Operacija. VII 1750 pokopali kod južnog zida crkve sv. se više bavi muzičko-tehničkim problemima: sabiranjem. 1735 u Cothenu i Miihlhausenu. 18 Chorale za orgulje itd. počeci izgrađivanja instrumentalne muzike kac stalne muzičke grane. — Što se tiče Bachova stvaralaštva. Osteroratorium. 1746 u Naumburgu. kojoj je najčešće nametnut zad služi samo u reprezentativno-dekorativne svrhe. zemlje s tipičnin građanskim pojavama u duhovnom životu. Početkom 1749 razbolio se. protivrječnost i kontrast u muzičkim kod kojih konvencija igra važnu ulogu. nastale po narudžbi grofa H. Chr. 6 (. uz filozofsku i religioznu meditaciju — jedar i oštar uz snažnu dramatiku — najtananija lirika. odnosno kao raskršće prema >•*<! "i Ut. To nosi poglavito na instrumentalnu muziku. živa muzika. Altnikol bio je u posljednjim mjesecima stalno uza nj. posta opera seria) tipičan predstavnik feudalne umjetničke id< oratorij. U tom je sukobu Ernesti pokazao netrpeljivost i sitničavost. Prvi spomenik Bachu podignut je 1843 u Leipzigu. a samo djelomično prema crkvenim uzorima. u Berlinu 1741. naslovna str. u Halleu 1740. savršenije. 1736 i 1738. Kanonische Veranderungen iiber uVom Himmel hochi i Kunst der Fuge. i instrumentalnih ansambla. ciklus na temu koju je Bachu 1747 zadao Fridrik II prilikom umjetnikova posjeta Potsdamu (na taj Thema Regium komponirao je B. ravnoteža muzičkih oblika i njihova sve v ređenost. U sukob su bili uvučeni načelnik. gradsko vijeće. Ivana. U ep roka stvaraju se i neke karakteristike pojedinih naći muzičkih kultura.. u protestantskim kantatama=B. to je epoha se sukobljuju i prepleću kulturne tendencije triju dri snaga: crkve. Njegova pažnja usredotočuje se na sakupljanje pretežno ranije nastalih djela u veće zbirke (4 sv. Ivana.~~ ' 1 Clavierbuchlein Jur Anua Magdalena litich. Goldberga. Da bi se objasnilo Bachovo značenje. G. ortodoksno kršćansko poimanje. zbirke Wohltemperiertes klavier. na inicijativu F. pročišćavanjem i konačnim dotjerivanjem muzičkog nasljeđa i vlastitih iskustava.. Njegov učenik i zet J. Potkraj stoljeća postoje uvjeti nomsko jačanje pojedinih pokrajina iz tadašnjeg komplel mačkih zemalja — Austrije i Prusije (jačanje zanata i tr. a krajem godine izgubio je vid. jačanje tender jasnijim ispoljavanjem kompozitorova odnosa prema stv razvoj polifonog majstorstva.. o muzika. ostala je sasvim bez uspjeha. umjetnički vanredno složeni ciklus kanona. je povremeno putovao u druge njemačke gradove radi koncertiranja ili kolaudiranja orgulja. 1894 pronađen je lijes s Bachovim ostacima i oni su položeni u kriptu crkve sv. Sve važne tekovine muzičke renesanse — pr težišta s crkvene tematike na svjetovnu. instrun muzika na dvorovima. fuga i ricercara te jednu trio-sonatu). dok je B. vezana -i prostorom za crkvu. Blume). d budućnost. simbolizirano u gajenju muzike. Od 1740 B. Karakteristično je pri tome.. uz dostojanstvenost i ukočenost javlja se živa ŠE i kićenost.i.. u Dresdenu je bio 1731. Klavierubung . Himmelfahrts-Oratorium i Vier kleine Messen. na nove \ -instrumentalne vrste i na scensko-muzička djela. da je. aristokracije i građanstva): u kontrareforma Rimu javlja se prvi pokušaj komične opere s oštrom p: dalnom tendencijom. Kevserlincka za njegova dvorskog muzičara J. Mendelssohna. još mnogim konvencijama ustaljene muzičke prakse — s baroku poprima određenije. Das musikalische Opfer. 1 7 2 2 . izvršena u januaru 1750. God. slobodno oblikovanim recitativima i arijama i jednostavnim završnim zbornim koralom. Spruchkantate) i prelazi na novi tip solo kantate (bez uvodnog zbora) te na koralnu kantatu sa široko razvijenim i razrađenim. očitovao samosvijest i uzdržanost. opredjeljuju se stilovi pojedinih instri.

U tom smislu karakteri- . sadržajno intenzivirao. takav je način rada za Bachovo doba posve neobičan. od starih teoretičara Praetoriusa. a često u dotjeranijem i potpunijem obliku. dolazi i do jedne univerzalističke crte. Pachelbela. Doduše. Werckmeistera. koralne zborove u formi uvertire. Marchanda. kantabilnijemu tipu. je. studiranju. ili povezujući u cjelinu koral. godine postaje intenzivnije i bogatije što traje po prilici do 55. U njegovoj muzici osjećaju se muzičke tradicije reformacije. U nizu vveimarskih kantata i oratorijskih djela instrumentalni sastav zamišljen je solistički. Razlog i cilj ovakvih postupaka nisu uvijek sasvim jasni. a s druge sve jače prodiranje racionalističkog gledanja na svijet i očiglednih novohumanističkih tendencija u umjetnosti. a kod kompozicija u kojima prevladava homofoni princip i virtuozitet. od koralne partite O Gon. adaptiranju tuđe muzike. Vivaldija. on ukazuje više na romantizam nego na značajke klasike. U pogledu muzičkih vrsta i oblika njegovo stvaralaštvo pruža tipičnu sliku kasnog baroka: preludiji. godine. recitativi. Boehma. kod klavirskih djela B. Kvaliteta u Bachovu stvaralaštvu neprestano se uzdiže: od Actus tragicusa (1707) do Kreuzstab Kamate (1731). provodi zvukovnu diferencijaciju u odnosu na karakter muzike. njegova se »ruka« lako prepoznaje čak i u preradbama tuđih djela. harmonija. B. a vjerojatno ni istovetni: možda se radi o adaptiranju postojeće kompozicije za nove. Konkretan povod za komponiranje kod Bacha je još uvijek u najvećoj mjeri — »službena dužnost«. na romantiku upućuju snaga izražaja. utvrđivanja kronologije i objašnjenja djela. Couperina. B. od suvremenih teoretičara Matthesona. da se vrlo rano počinju baviti kompozicijom i da vrlo rano izgrađuju svoj stil. njemačke građanske »muzikantske« prakse i njemačke (profesionalne) vokalne. Barvphonusa i dr. arioso i recitativ (Matthauspassion) ili dijelove suite i koncerta. motetski ili koncertantni zborni stavci. partite. Buxtehudea. Tamo gdje B. od francuskih klavesinista Raisona. plesne forme. Bachova opća naobrazba počiva na Hutterovu Compendiumu i Comeniusovu Vestibulumu. a možda je to i težnja za potpunijim i zrelijim obrađivanjem ranije zamisli. oblikujući npr. je čvrsto vezan za svoju zemlju. Eulera. bez obzira kakvog je karaktera ili vrste (npr. Scarlatti. U orguljskim djelima isprva daje prednost sjevernonjemačkom. fantazije. Praksu instrumentalnih sastava (s obzirom na broj izvođača) iz Bachova vremena ne treba kruto. za njene običaje i njenu kulturnu baštinu. kaže — leipziški aparat bio oskudan. a i sam pokušava da mu usavrši konstrukciju i zvuk). filantropinizma i sekularizacije što prethodi predrevolucionarnbj epohi. obogatio i formalno zaokružio premašivši u tome sve svoje suvremenike. i na klasičnoj starini u rimsko-humanističkoj predaji. sudjelujući u muzičkoj praksi dvorova. Grignvja. ali i njihove moguć nosti on u najvećoj mjeri iskorišćuje. I aktivnost u raznim granama muzičke djelatnosti nije neobična za ono doba. daleko natkriljuje svoje suvremenike u poznavanju muzike drugih majstora i sintetiziranju različitih iskustava s izrazitim obilježjem svoje individualnosti. Prema tome Bachova genijalnost nije u pronalaženju novih oblika nego u tome što je nasljedene vrste i oblike do krajnjih mogućnosti produbio. Međutim. specifične potrebe. Buttstedta. koje bi on bio napisao prije svoje 20. shematski shvaćati. i utjecaj težnje za slobodnijim sudjelovanjem građanstva u muzičkoj praksi i za njegovom umjetničkom afirmacijom. du frommer Gott (između 1704—08) do varijacija Vom Himmel hoch (1747). Osim toga B. Frobergera. tada intenzitet počinje opadati. Telemann. klavirskoj i vokalnoj muzici). Opseg Bachova djela golem je. To stvara poteškoće kod ocjenjivanja.BACH govanje religioznih tradicija. komorne i crkvene sonate. suite. od starih i suvremenih majstora vokalne i orguljaške muzike dobro poznaje Palestrinu. Zvučna sredstva kojima se B. Karakteristično je da B. U opravdanost ovih hipoteza može uvjeriti činjenica da je B. Frescobaldija. nužan je rezultat takve djelatnosti temeljito proučavanje raznih njemačkih i stranih. Nisu poznate kompozicije. od miihlhausenske Ratstvechsel-Kamate do Lobet den Herren. Stroge diferencijacije između orkestra i komornih ansambla kod Bacha još nema. uvertire. nije Bachova osobina. radi neobično mnogo na sakupljanju. a na klasicizam oblikovanje tema izrazito homofonog karaktera. a kod kasnijih kantata i oratorijskih djela to nije slučaj. u svom mu- 101 CRKVA SV. Lippiusa. Sve te suprotnosti njegova vremena isprepleću se i sjedinjuju u njegovoj muzici: produhovljena meditativnost s crtama hedonizma i plemenitog uživanja u zvuku. mnogo prerađuje. od talijanskih instrumentalnih majstora Albinonija. rano došao u dodir s francuskim prosvjetiteljskim idejama i antropocentričkim shvaćanjem muzike. Stoga se u Bachovoj umjetničkoj djelatnosti osjeća i odraz Augustinove teze o muzici kao laudatio Dei i recreatio cordis. vokalno-instrumentalne i orguljaške prakse proizašle iz kantorskog zvanja. naročito »presađivanje« stavaka iz jednog djela u drugo. Te je ustaljene oblike B. Bachov je orkestar koncipiran »zborno« kao i orgulje. barokna kićenost s lirskim refleksijama. jedna arija iz Gottscheds Kamate — 1725. služi također su kasnobarokna. kombinira i proširuje. No B. ali ako se uzme u obzir da je gotovo polovina Bachova opusa izgubljena onda on svakako ide medu najplodnije muzičke stvaraoce. Vjerojatno odavde. odnosno težnje za što širim spajanjem raznih elemenata. jer je — kao što i sam B. od lnventionen do Kunst der Fuge — i to kako linija tehničkog umijeća. toccate. fuge. Marcella. prerađivanju. koralne fantazije (instrumentalne i vokalne). obrađuje. kanoni (instrumentalni i vokalni). pa se kod polifonih služi radije klavikordom. ali nikad ne upada u obično imitiranje već svemu daje pečat snažne individualnosti koja ga uzdiže iznad njegovih suvremenika. Graupner i mnogi drugi autori). Schnitgerovom tipu orgulja s mnogo mikstura. pa se pretpostavlja da se zapravo radi o prauzorcima ili praidejama na koje se B. dakle na stupovima ortodoksnog luteranskog naučavanja. mnoge instrumentalne kompozicije obrađivao za razne sastave i u raznim stupnjevima teškoće izvođenja. njemačke narodne pjesme. arije. gudači. obrazovanju i djelovanju B. kao i od želje za ovladavanjem novim tehničkim izražajnim sredstvima. Beera. osim toga neprestano usvaja nove elemente iz francuske i talijanske muzike. individualnost melodike. upotrebljava radije čembalo (Bach poznaje i Hammerklavier. Nuciusa. taj vjekovima ustaljen odgojni ideal protestantske Njemačke sa teocentričko-simboličkim poimanjem muzike. arije i duete kao koncertne stavke (u Mesu in h). cijeni ga. godine života. preobličuje i »parodira? svoje vlastite kompozicije. jer se sastav ponajprije prilagođavao mjestu (akustičkom prostoru)! i mogućnostima izvođenja. Njegovo stvaranje počinje polagano i istom od 24. Neidhardta. Po svom odgoju. nalazi se prerađena u Himmelfahrts-Oratorium iz 1735 i konačno u Agmisu iz Messe in h). se stilski nadovezuje neposredno na njemačko nasljeđe (u orguljskoj. obilje u stvaralaštvu karakteristično je za kompozitore toga vremena (takvi su Handel. drveni i li meni duhači samostalne su grupe. katkad i mijenjao. a kasnije Silbermannovom. postepeno izmjenio u smislu neohumanizma. starijih i suvremenih autora. Hasse. bio je u vrijeme Bachova školovanja još mjerodavan ali se u toku XVIII st. a i od onog kulturnog »internacionalizma« feudalnih dvorova. Za posebna reprezentativna izvođenja služi se najvećim sastavima i kombinacijama. sadržaja i oblikovanja tako i linija stilskog razvoja. Svojstvo baroknih muzičara. TOME U LEIPZIGU zičkom jeziku progovara za budućnost. uvijek iznova vraćao.

laštva u smislu onog stvaralaštva »neobaveznog« tipa. Ali dubok filozof i neposrednost emocija. stva. kao navajući golemu snaguposlovnih i sugestivnost njegova muzičkog jednostavna a-legorija i u grandioznim dramskim scenama i u intimnim lirskim brojeva (npr. čitava melodija 41. koja se javlja kao XIX st. savjestan učitelj. odrazi neupotrebljiva i za rimsko i u punoj mjeri u za luteransko bogoslužje. — U pobujne fantazije i j gledu sadržaja. tj. komornu i klaje 2 4. odsjeku leipziš-kog boravka ali ni jedan ne nalazimo u tom pogledu sve toliko problema! veće oslobađanje. ako se cije. isticanje dramatskih akce-nata. kao dublja toliko mogao ocrtati slike najrazličitijih raspoloženja i ka semantika brojeva koja rima Bachova snaga u onom. pa i neki meno sjajan impi or-guljski korali). SVOnjemu nakon njegove smrti. produkti. što teologije prodrla u ostvari u muzici. ui cjelina praktički nasljeđa. B. očekuje kraj života. sve to dokazuje da genijalno nadareni muzičar može i shvaćanjem unutar određenih formula progovoriti izravno nadahnutim posve svjestan građanin koji revolucionarnom kim ruš: individualnim jezikom. kad s« jevi. svrsi u muzičkoj praksi rječnost i složene sredine (Messa in h. Što je B. s isl apostola — tj. i obiteljskih problema.1 + 3 -•. Bacha zanosi i smjelošću kombinatorika spekulativnih momenata koji su našli dosta plodno tlo u like brojeva i realističko ocrtavanje psiholoških momen racionalizmu XVIII st. Pored toga je redovno radio na pedagoškim u posljednjoj koralnoj obradbi Vor deinen Thron prvi rr i didaktičkim djelima. vjernike (npr. dan nakon Bachove smrti izvijestic Schule brauche einen Kantoren und keinen Kapellmeisl . dobar otac i dobar kim sredstvima. BACH je 9+18-1-2 + 1^3^virsku muziku. je bio kasnijeg datuma. da sve. br. ali upravo kao snažan unum De-um« 7 x duh. poten. tri oblika: 1. Ali u drugom čen život i d.8 = 14. bio je osjećajan.punim dahom udisao život i izgarao u plemenitom naj kaliptički brojevi«) iz ga prenese u muziku. Gledajući. Tu su prizvukom tragike. koji je gledao daleko ispred sebe i svog vremena. izraženi muzič. S. on ih je nastojao među sobom pomiriti. početak. Kapellmeister und tor Chori Mušici in Leipzig) bila im je trn u oku. katkada predaje radosti umjetničkog stvaralaštva i radosti zanatski pomoću principa naivne ilustrativnosti. nego tri stavku: tako broj 7 oštrouman mislilac kojemu nije bilo strano ni lirsko san za stvoritelja. Početak Ciacone iz sonate u d-molu za violinu solo. nego životne pojavu punine i slojevitosti »sveti brojevi« (»apo. B. da je B. Walthera. < 12 = 84 puta. od 1714 kani ostatak flamanskih. G. često nesa Biblije. između mnogih Thomaskantora«. ilustrativni ć elementi podignuti na višu J. koju je svakako pod ima 84 CRKVENI osjetio: životni proces je neprekidna borba. podređuje religioznom osjećanju kanona i muzičke »retoričke figure«. fuga čitavom svom djelu — i mimo svoje volje — morao c Patrem omnipotentem odraz jedne nepobitne životne istine. Kod njega se susreću i mistična primjena je iskreno religiozan. ali i ozbiljan luteran. np tate. izvan religioznih okvira. da tako kažemo. o »teorijom o afektima«. u Bacho-voj tehničar.čovjek zdrave srži. »in -trao »bogom određenim« pojavama. ali se istodobno ] treba da asocijativno povezu pažnju uz određeni tekst. k trojstvo« traži tri odnos te snage i dubine i u tako veličanstvenim oblicima i glasa). tijesna povezanost tor. naklonjen radostima života. kao kabalistika alfabeta izraženog brojevima 1—24 (ti do 1713 mnogo zastupane orguljske kompozicije. KONCERT U Činjenica. u Cothenu je najviše pisao orkestralnu. zahtijeva da se promotri odnos takta. 12 za apostole. »pramuzikar je iz aleksandrin-ske »iskonski je muzikantskom« osjećanju težnje. da je Bachovo pravo značenje shvaćeno i BACHOVO DOBA prvoj polovini XIX st. Ona naoko jednostavno i normalno. kršćanski ^ melodijske linije s tekstom (naročito u dramskim recitativima teocentričko-sim pasija). duhovit i oštar kritičar negativnih ranje. jer i h — riječ »credo« javlja ne mogavši izaći iz »ljušture« svog religioznog shvatanja se 7 x 7 = 49 puta. autograf g razinu. u Leipzigu pretežno crkvena djela (iako su i druga tema prve fuge u zbirci Vohltemperiertes Klavier ima 14 područja zastupana).strastvenosti. koje oznoj dogmi svoju muzičku misao. Za svoje sugrađane B. 11 se konstatirati.102 BACH stične su pojedine etape njegova života i rada: u Weimaru su 3. kraj. J. odnosno renesansnih postupaka). se susreće uglavnom u u sferi profesionalnih. od. Te svoje unutarnje protivurječnosti crkvu. duboko i intenzivno. k n nosno u muzičkom čovjek isprazna mudrovanja. koja nisu naručena nost vremena i niti namijenjena određenoj u kojoj je živio. melodijske formule. niz složenom djelu »reprezentativnih« djela nosti. S. Vrlo je razmičući granice svoje umjetničke koncepcije često kod Bacha zastupana i simbolika brojeva (u njegovo vrijeme rivanja.njemu nepravedno postupa. 2. stoga njegovu ne treba prom luteranstvo.u njegovo pravo. koji be. BACH. u izrazio i sjedinio u svom stvaralaštvu snagom čudesne Credu iz Messe in dualnosti. a njegova dvorska tituls furstlicher Sachsischer Hofcompositeur. nailazimo Protivurječnost < na djela. kao čke prakse. dalek od svijeta. je bio Iz Muzičkog rječnika J. njihovi zbro. nema plod unutrašnjeg zahtijeva. 1732 jeručno naznačio). tenzivno i iscrpi poriva. u svakodnevnom marljivo. još ne pozna potpunu slobodu stvararedak ima 14 tonova.pouzdan čuvar svog posla i doma. kako se Bachov život raširena pojava). Bachova muzika nije lišena ni ce starih zakona i dogma. »sveto je sredine prema sebi i svoju vlastitu vrijednost. bez Jude mora osjećajem posmatrao i proživljavao život oko sel — uvjetuje 11 nastupa ljudskim jasno uočavao svakidašnje probleme sredine u kojoj j dionica. a pomirljiv i predan. lake razdražljivosti i plamene srdžbe. bez određene Nijedan muz namjene. on je duh silovite snage. građanin pun 1 produbljeno povezivanje strog konzervati muzičkog sadržaja s dagog i najsmjel poetskim. on je r muzici ima mnogo dodirnih pjesnik i učenj tačaka s tada raširenom perimentator. Gradski r je na sjednici vijeća.

a 1946 osnovano je Internacionalno Bachovo društvo (u Schaffhausenu) pod vodstvom A. Einige canonische Verdnderungen iiber das Weihnachtslied »Vom Himmel hoch. 1739. e-mol. III. G-dur. 6 tzv. Moschelesa. ujedno i prvi — doduše površan — pregled djela iz tada još potpune zaostavštine. u II sv. C-dur. Agricola. što su ga napisali C. Fantazije u G-duru i C-duru. Bitter. U XVIII i XIX st. Bachii u E-duru. utemeljeno je novo društvo. a jedva da je i izvođene No vrijeme koje je tražilo kontinuitet s prošlošću. 3 partite za violinu solo" h-mol. A-dur. Passacaglia u c-molu. preludij i fuga u A-duru. sadržava 24 preludija i fuge u svim tonalitetima). G. F-dur. 1747—49. Rochlitz. Aria variata alla maniera italiana. obje oko 1727—30. P61chau. oko 1744. I (započet 1720. A-dur. C-dur. Dionice kantata dobiva Anna Magdalena Bach i predaje ih gradu Leipzigu (danas u crkvi sv. 1751. Schering i čitav niz drugih. kojemu je svrha organiziranje izvedaba Bachovih kompozicija. oko 1717 (Weimar). Zelter. (20 korala). — BEZ ODREĐENE NA MJENE: Das Musikalische Opfer na temu Fridrika II (2 ricercara. oko 1720. U drugoj polovini XVIII st. Bachovo djelo — jedna od najvećih manifestacija evropske kulture — postalo je svojina čitavog čovje čanstva. II. oko 1720. f-mol. Chr. Uzak krug profesionalnih muzičara veoma je cijenio Bacha. B. oko 1724. Das Wohltemperierte Klavier. objavljivanje praktičkih i pedagoških izdanja i poticanje naučnih istraživanja. g-mol i d-mol svi. sve oko 1720 (posljednja je za violu pomposu). Es-dur (obj. zbirke Klavieriibung. Simrock (Bonn) i dr. g-mol. 1720. oko 1727—30. Hoffmann. partita za flautu solo u a-molu. Hoffmeister & Kuhnel i Breitkopf & Hartel (Leipzig). on je oko 1770 jedan dio prodao. 4 sonate za flautu i klavir: h-mol. Nauea u Halleu itd. 3 koncerta za 2 klavira: I. e-mol. Mosevvius. F. u B-duru. neoklasika) ukazao je na neiscrpnu vitalnost Bachove muzike koja postaje ishodištem različitih pravaca u muzici XX st. a zajedno kao I sv. Četiri uvertire (suite): I. drugi ustupio Forkelu. C-dur. oko 1716. Dio ostavštine koji je došao u ruke Friedemanna ne može se tačno slijediti. 11. oko 1727—36. Klemmu u Sangerhausen Berlinu). 1704. Spohra i drugih Bach-Gesellschaft (-> Muzička društva) sa zadatkom da objavi cjelokupno izdanje Bachovih djela. 5. A. Bacha i Ch. svi 1721. zbirke Klavieriibung. 1747. 4 koralne partite. oko 1730—33 (potpuno su originalni u najboljem slučaju koncerti u d-molu i E-duru. a-mol. c-mol. E. oko 1720. Franzosische Suiten. pojedinačno 1726—31. obj. 3 sonate za violinu solo: g-mol. ORKESTRALNA. suite u a-molu i Es^duru. u F-duru. pa izdavači Kollmann (London). V. u D-duru. Bacha). Rektor Thomasschuh. c-mol. e-mol. zbirke Kla vieriibung. u G-duru oko 1720 i III. F. sve oko 1709.). Th. 1747. Naučno istraživanje Bachova života i djelatnosti započinje C. Schweitzera. slično kao i Bachovi suvremenici. više pojedinačnih suitnih stavaka. L. d-mol. oko 1720. N. Fantazija i fuga u c-molu. oko 1709—10. 7 fuga iz zbirke Klavierbuchlein: e-mol. a-mol. Švicarskoj. 6 partita (obj. Hausera u Miinchenu. D-dur. 5 fuga: e-mol. fugato u e-molu. e-mol. oko 1716—17. 1704. Ph. ona su se studirala i navodila u udžbenicima. cijenili samo velikog orguljskog virtuoza. Tokate i fuge: F-dur. Schubart i drugi. u III sv. sve oko 1720. Bachovi rukopisi podijeljeni su poslije njegove smrti između njegovih sinova. Hilgenfeldtj a nastavljaju C. »Bachova renesansa«. u h-molu sa koncertantnom flautom. 1850 osniva se u Leipzigu pod vodstvom Schumanna. Mendelssohn. oko 1720—-21. f-mol. h-mol. e-mol. C-dur (Cothen). II. i od stavka <fjG#tftBachovo pismo J. fantazija i fuga u a-molu. sonata u D-duru. dok su ostali vjerojatno preradbe tuđih i nesačuvanih Bachovih violinskih kon cerata). 9 kanona. Die Kunst der Fuge. A-dur. 3 sonate za violu da gamba i klavir: G-dur. nađen je manji broj autografa kod Kirnbergera. Neue Bach-Gesellschaft. oko 1720 (poznata i pod nazivom Fantasie und Fuge)\ G-dur. u c-molu. 15 dvoglasnih i 15 troglasnih invencija. zbirke Klavieriibung. E. 10). a drugi sačuvanog koncerta za 2 violine u d-molu). da je na prijelazu . 7 br. F. d-mol. III. oko 1721. J. Razvoj historijskih muzičkih stilova novijeg doba (neobarok. d-mol. oko 1716. Kollmann. i to prvi preradba nesačuvanog koncerta za 2 violine u d-molu. zbirke Klavieriibung . J. 1739). Italienisches Konzert u F-duru (obj. i prema nepoznatim uzorcima. Njegovi učenici čuvali su djela u prijepisima. oko 1720. da komm ich her«. u G-duru. u C-duru. u II sv. E-dur. 4 Duetta (obj. C. D-dur. 5 malih preludija. T. G-dur. u d-molu. c-mol. oko 1730. oko 1720. oko 1730—33 (preradba Vivaldijeva koncerta za 4 violine u h-molu op. Capriccio sopra la lontananza del suo fratello dilettissimo u B-duru. 3 trio-sonate: I. U ovom popisu Bachovih kompozicija ne navode se one. God. je osvojio svijet. Odsudna prekretnica je svakako izvedba Matthauspassiona pod ravnanjem Mendelssohna (u Leipzigu. Es-dur. C-dur. violinu. 1742). 1731). oko 1730 (zapravo preradba vlastitog preludija i fuge u a-molu za klavir i 2. početkom 1722. IV. stavka orguljske sonate u d-molu). — KOMORNA. oko 1720. Fantasia con imitazione u h-molu. koncert za 4 klavira u a-molu. Bach i Fr. 5 tokata: D-dur. Preko Forkela je dosta materijala otišlo na razne strane. III 1829). E. 8 koncerata za klavir (čembalo): d-mol. tuđih kompozicija). 1734). oko 1712—16. u C-duru. nije nikada dao taj naslov. interes za stvaralačku individualnost. koralne obradbe u zbir kama: OrgelbiiMein (46 stavaka). kao IV sv. E-dur. A. IV. 18 Chordle. među kojima je bio i Telemannov Sonet (1754). op. D-dur. 6 malih preludija. završen je 1744). u svom izvještaju od 4. 9 malih preludija. koncert za 2 violine u d-molu. II. g-mol. e-mol. velik broj koralnih obradbi u rukopisnoj Kirnbergerovoj zbirci. d-mol. oko 1730—33 (oba su djela preradbe nepoznatih.BACH Njegova je smrt zabilježena samo u jednim novinama. oko 1708—23. Dorische). 1900. Engleskoj. 1747. mlada historijska nauka. Das Wohltemperierte Klavier. C-dur. g-mol. Preludiji i fuge: a-mol. anegdota. u c-molu. D-dur. 6 i 11. Friedemanna i Philippa Emanuela. Aria mit 30 Verdnderungen (tzv. u c-molu. oko 1720. A. oko 1730. Istovremeno pojavljuje se zanimanje za Bachovu umjetnost u Engleskoj (A. Nageli J. 1735). Kla vieriibung. C-dur. nisu mnogo izmijenili sliku te ravnodušnosti. Corellija). Ph. II. partita u h-molu (obj. nešto je došlo do Zeltera (i Mendelssohna) i Nagelija. prema Altnikolovu prijepisu. J. oko 1725. Vivaldija op. u III sv. G-dur. Istom 1754 objavljen je nekrolog. Preludiji: C-dur. zbirke Klavieriibung. oko 1720—23 (troglasne invencije nose i naziv Sinfonie) . Legrenzija). G. E-dur. a nisu spoznali veličinu stvaralačke ličnosti: između 1750—1800 niti jedno Bachovo djelo nije štampano. III. Capriccio in honorem J. Ph. a-mol. koncertne obradbe prema djelima princa Johanna Ernsta Weimarskog i prema violinskim koncertima A. Šest sonata: I. II (ovom svesku B. Ph. oko 1721. E-dur. h-mol (tema A. to je ujedno i najstarija Bachova biografija. a-mol. oba oko 1720. I I . Brahmsa i F. između 1733 i 1739 (prer. F. koje se navode zbog kontinuiteta u numeriranju). B. Fuge: c-mol (tema G. A. oko 1722. 2 br. V. a-mol. d-mol. oko 1709 i u a-molu. e-mol. III. tokate u fis-molu i c-molu. Eschenburga dao na licitaciju. bibliotekar berlinske Singakademie iz ostavštine C. Počinje i štampanje nekih Bachovih (uglavnom manjih instrumentalnih) djela u Njemačkoj. A-dur. Schweitzer. u G -duru. 6 suita za violončelo solo: G-dur. Nakon toga započinje tzv. u F-duru. E. 2 koncerta za violinu: a-mol i E-dur. 6 tzv. A-dur. S. Burnev). koncert za flautu. H. ali neposredni potomci su. klavir i gudače u a-molu. Sechs Chordle. G-dur. g-mol. a 1778 je neke rukopise preko J. Kromatische Fantasie und Fuge u d-molu. oko 1703. God. oko 1720. Terry. pa Goethe. oko 1704. — VOKALNA: Messe in h. Veći dio materijala iz tih i drugih rukopisa dolazi tada u Preussische Staatsbibliothek (današnja Offentliche Wissenschafts~Bibliothek u 103 j • -u u XIX st. za koje postoji više ili manje opravdana sumnja da nisu njegove (iznimka su jedino neke kantate. D. 1 kanonska fuga. Canzona u d-molu. d-mol (tzv. 6 Brandenburgische K onzerte: I. g-mol. bili su privučeni snagom Bachova genija. pošto je Bach-Gesellschaft svoj zadatak ostvario. a-mol. improvizatora i majstora kompozicijske tehnike. — ZA ORGULJE. 1 trio-sonata u c-molu). Većinu rukopisa prikupio je kasnije G. C-dur. Marx. u G-duru. oko 1720. oko 1727—36. 1736 (oba su koncerta u c-molu preradbe. fuga u a-molu. oko 1725. 1739). Schwenckea (nasljednika C. C-dur. naglo počeo rasti interes za Bachovu muziku. Rijetki i veoma skromni epitafi. c-mol. Spitta (najvažniji Bachov biograf u XIX st. u C-duru. Clementija. Schelble. c-mol. DJELA. sadržava također 24 preludija i fuge u svim tonalitetima. ipak nije bio sasvim zaboravljen. Ch. Liszta. Tome). III sv. f-mol. sastavljena na temelju usmene predaje. sve oko 1727. u D-duru i IV 7 . — KLAVIRSKA. d-mol (u Weimaru). Goldberg-Variationen. nakon 1740. u C-duru i VI. u Es-duru. sve je to učinilo. kao i pojedinačno na raznim mje stima. ličnih zapažanja. oko 1722. B. u D-duru i VI. Ch. u e-molu. V 1751 ne spominje Bacha. Englische Suiten. završen vjerojatno 1722. 3 br. c-mol. u kojoj su važnu ulogu odigrali H. Ernesti. 2 koncerta za 3 klavira: d-mol i C-dur. 8 sonata za violinu i klavir: h-mol. Ch. G-dur. u F-duru.

1726. SAD). — H. komm. zbirka sviju koncerata obj. oko 1723. lw*. u nekrologu Ph. 207. ist nur die muntre Jagd.. Gott ist mein Konig. Fiirstin. ihr Pauken! Erschallet. _.. za 8 glasova Jesu. 177. Wer nur den lieben Gott Idsst zvalten. 94. Singet dem Herrn.u. meine Seele. 9. Ph. — A. G. Wir mu'ssen durch viel Triibsal.. zvas dein ist und gehe hin. Nimm. Kantate (do br. S. S. ibid. 1726. E. ihr Feinde. Leipzig. Schauet doch und sehet.. 1723. Der Streit zzvischen Phoebus und Pan »Geschzvinde. 172. Denn du tvirst meine Seele (djelo J. Die Handschriften J. 149. 1731. 136. Bach-Jahrbuch. 1725. J. Ka >>Schweigt stille. Wer mich liebet. 1723. Kassel 1934. gezviinschte Stunde. 141.) u redakciji ] (Steingrdber. Gott fdhret auf mit Jauchzen. 1905. Muller v. Kunst werke .. spielende Wellen. mein Geist. Tritt auf die _ _ _ .. Herr Jesu Christ. 2 Zeit. jer pripadaju drugim Bachovim vokalnim djelima). ibid. Leipzig 1928. 128. PISMs MENTI: A. Auf ChristiHimmelfahrt allein. — G. Gleich w\e der Regen und Schnee. S. Zahn. 1725 (-* br. od br. 1726. ibid.. von Dc trage zur Chronologie der Werke J. . izv.. Dem Gerechten mus das Licht. Herz und Mund und Tat und Leben. Cantate en bu hahn en neue Oberkeet«. 1901—48. tekst sadržava 3 odlom Glorta. 51.. o Seele. 58. tako za orgulje: Sdmtliche Orgelzverke (8 sv. oko 1715. seit bereit. 118 O Jesu Christ meins Lebens Licht 1748. 26. ] (vjerojatno obradbe tuđih djela). 1716 (II verzija 1723). Organ Works (15 sv. n . und erfahre. 1726. 199. 1724. 1724.. Am Abend aber desselbigen Sabbats. Pariz). sv. so schicks m}t mir. 1730. 1 lauchtster Leopold. . S. ich Siindenknecht. Selig ist der Mann. 1726. vjerojatno 1731 (muzika se nije sačuvala. E. Hochsterzvunschstes 1723. XXXVII— XI. 1784—87. O holder Tag. Ph. Preise dein Gliicke. Ich ruj zu dir. j_____r r . Gott. 1724. oko 1723. zertriimmert 1725. der zvird Wort halten.. Ich zvill den Kreuzstab gerne tragen. 46. Tonet.. Tessmer. du hochstes Gut. 1738 ? (nedovršeno. 49. 1716 (prer.. 137. 1955 izašli su prvi svesci (Barenreiter-Verlag u Kasselu) tog no^ izdanja (Neue Ausgabe sdmtlicher Werkej koje će objavljivati sva djelo u autentičnom obliku i u preradbama. . die Tag und Jahre macht. 1 mal dreier verstorbener Mitglieder der Sozietat der musikalischen X ten.. — CRKVENA: Četiri male mise 1 F-dur. 1726. 203. Auf schmetternde Tone. 189 zadržana je numeracija prema izdanju cjelokupnih Bachovih djela. 1723 (prerađen oko 1730). Ein Herz. za 4 glasa. 1724. 129. 11—18. 151. Erhohtes Fleisch undBlut. oko 1736 (zapravo parodija jedne Bachove svjetovne kantate). 1714. mich armen Sunder. Marcuspassion. 197. Ich hatte viel Bekummernis. mein Gott. 146. — I i H. Argre dich. 93. Luther.. M. 76. 17.. 1880—88).. već je načinjena prema stavcima iz ranijih Bachovih kantata. Komm. 89. 1734 (parodija prethoc 208.. t ^ .. Widerstehe doch der Šunde. 1725. 1723. 1724. 1726. izgubljene kantate nisu uzete u obzir). 44. Wer Dank opfert... Ihr Hduser des Himmels. Isti. Ziirich i95°. 1723. betriibte Schatten. BachGesellschaft. zvie du zvillst. — W.. Sei Lob und Ehr dem Hochsten Gut. Christe eleison. 1735—36.. 1714. 1704. Bacha i J. Agricola i C. 1723..-■_ \r_____ i__. oko 1723—34. 48. 135. 37. izv. Pojedinačna Bachova djela tiskana su za njegova života i po. 1 u jednom svesku. 1707. 1 (nekrolog). 79. H. 185. 145. Sei Lob und Preis mit Ehren. .. 1727. 213. 1724. Thematisch-svstematischi nis der musikalischen Werke von Johann Sebastian Bach.. du Donnerzvort. 174. T Verzeichnis der musikalischen Werke der Familie Bach. POPISI IZDANJA. des Herren Tag. David (izdavači). 1724. Ich habe meine Zuversicht. Man singet mit Freuden vom Sieg.). so ist auch dein Ruhm. 210.. djelomično parodija idu 193 a. 4. Herr Jesu Christ. 47. Oster orator ium. 54. 1 7 4 . 24. Gelobet seist du. dir trau ich nicht. 1733. Jesu. Brockesu)j izv. i.. 1723. A-dur. 1726. j.. Lobe den Herren. 1724? ( I I verzija oke 196... Lobet den Herrn. 1724. 1725. 1714. Neues Material zum Verzeichnis der bisher erschienenen Lil J. Bach-Jahrbuch. Bachs. Schneider. 192. in excelsis Deo. 45. 212. 194. godišta 1940—48.. Bach Jahrbuch 1953... f-fovr C. 50. 214. The Bach Reader. Der Herr denket an uns. oko 1717—23. 186. plaudert nicht«. Ouevres completes pour Vorgue (6 sv. t^l J frUIrLH »f £J J. — M. sei millkommen. 36. Von der Vergnugsamkeit. 1726. Br\ch dem Hun-grigen dein Brot. Leipzig 1754. oko 1735—50. 1729. Erschallet. Ach wie f\\uchtifl ach ZVie nichtiS 1724* 27 ^y/i>y 7nP7 cr vrtić ytn"hfi wtiy mćivj V* MAĐ ~T T~y& « « 1„*vVix1.. (Kantate br. 1726... 1915. S... 1725. 38. Erwunscht. Lass. zvahr'r Mensch und Gott.. oko 1723.beliebte Seelenlust... New York 1954 (franc. uz kritičke komentare (k izdanja). Was mir behagt. 96. 1724. 1726. 216.. 131. dass deine Gottesfurcht Schmiicke dich. 200. 1724. (katalog Bachove izložbe u Gottingenu 1950). Prvo cjelokupno izdanje Bachovih djela (sačuvanih) objavio je schaft od 1851 do 1899 u 46 svezaka.: BIBLIOGRAFIJA.dig in die Luft).__________s. Die Himmel erzdhlen die Ehre Gottes. mein Herz. ^ . J733. 1735—44... 1727.. prijevod Pariz 1955). der Herr. 1726. Bach Dc Kassel i Leipzig 1963. 53.. izazvala je potrebu za novim.^^*.es Freudenlicht. 92. Weihnachtsoratorium. 130.w ^^*b. 142. da je to izdanje u mnogočemu zastarjelo.. — M. 144. das seinen Jesam lebend zveiss. 73. 1735. Trossingen 1958. 1735—44. dich nicht. izv. Das ist je gezvisslich (nedovršeno. 152. Telemanna). 1726. (Breitkopf & Hdrtel. Jauchzet Gott in allen Landen. Herr Gott. a 4-gl. — Lebensbeschreibungen beriihmter Musikgelehrter und Tonkiinstl 1784. ] dein l\ame. Briefe J. oko 1730 (parodija iduće kantate). Landau. — E. 91.. 173 a i od 201 do 216 s' karaktera. 1 seinen Schafen mit Mamen. Himmelfahrtsoratorium. 80. seid getrost. Du Friedefurst. Dazu ist erschienen der Sohn Gottes. 74. Ich geh und suche mit Verlangen. 1724.) u redakciji E. oko 17^ angenehme Melodei (parodija prethodne kantate). 1724. 71. Herr. dich loben zvir. 119 Preise Jerusalem Wort. Johann Sebastian Bach. 1723. 78.hv-int Aor oivSao ClnttĐC . Schering (urednik). Thematisches Katalog der Instrumentalwerke Leipzig 1867. Becker. 1715. Matthduspassion (tekst: Picander). 1708. 209. 1725. ihr L 173. .. 20. 1725. Warum betrubst du dich. F. 23. 0 liebe Seele.3 104 BACH Herze haben. — W. 195.. za 8 glasova oko 1726. Es erhub sich ein Streit. Ph. Četvoroglasne c tovo 400 protestantskih korala (371 koral nalazi se u proširenom II Bachovih korala. Du zvahrer Gott und Davids Sohn. — E. 116. 8. wer da glaubet und ge~ tauft zvird. 25. 1910. _ J i*U. Kassel 1950. 59).. 1735. J. — H. koji je 1834 obj. 1734 (sastoji se gotovo isključivo od parodiranih stavaka Bachovih kantata). 134 a. Schriftstucke von der Hand J. Cambridge. 18. 1733. 1723. E. Es ii Bachovih kompozicija): 1 Wie schon leucktet der Aiorgenstern 1725. Stuttgart 1919. Ephraim. Falsche Welt. Musikalische Bibliothek. schzvimmt im Blut. 1716 (II verzija 1723). Veri senstadt (nedovršeno) 1728. New York 1945.— W. Her. Mensch. 59.~j.. oko 1732—35. dich loben alle zvir. Kirnberger. muzika nije originalna. verlanget mich (vjerojatno nije Bachovo djelo). Vergniigte Ruh. Barmherziges Herz Liebe. Zu: Gesamtausgabe von Bachs Werken. oko 1728 (po sve Bachovo djelo). gesehu 202. Das Bachschrifttum 1945—52. Duprea (do 1940. den mdchtigen Konig der Ehren. 113. Gott. Verzeichnis der bisher erschie ratur iiber J. Alesse in k).Christus. 1716 (2 verzije). g-mol. 16. Herr Jesu Christ. Vereinigte Zzoietracht der Saiten. 95. oko 1730—34.. Bac 1918. Agricole spominje se još jedna do danas nepoznata pasija. 1724. Singet dem Herrn ein neues Lied (nedovršeno). zersprenget. 1724. Bacha).. 70. Ich hab in Gottes Herz und Sinn. 1904—39. Ich armer Mensch. 1731—32. Schmieder. 1735. 181. Herr. 1723.. Neue Bach-Gesellschaft objavilo je praktična izdanja i uglavnom mi te novootkrivena Bachova djela. Jesus nahm zu sich die Zzvolfe. Forkel. — K. Ein fešte Burg.' M. Bachs. zvie manches Herzeleid. 132. smrti. Moteti: O Jesu Christi. je u Scheringa {Eulenburg. Ein ungefdrbt Gemiite. Bach. Wachet auf. L. 1932 objavljen je jedan dod 1948 izdana je u Ann Arboru (Michigan.. Mizler. Su'sser Trost. Sie zverden euch in dt 1725. Schmieder.. II izd. Ich freue mich in dir. oko 1729. oko 1731. 21. u 47 godišta.■■ 1724. Die Elenden sollen essen. 190. Ich liebe den Hochsten. Schleicht. Schlage doch. . Jesu. der du meine Seele. 1924—31). za 8 1726—27. der ist mein Leben. Amo 204. 1725.. Wachet. gesegnetes Sachsen.. Fr.. Bachs. 1930. lass noch einen Strahl. Alles nur nach Gottes Willen. Es ist ein trotzig und v oko 1735. — I Beitrage zur Bach-Kritik. 134. Bornemann. Leipzig). mein Herz. — M. Jesu. 190 preuzeta je numeracija Schmiederova tematskog popisa zum Jordan kam. 1724. Auf. Du solist Gott. — A. Pjesme (samo je jt njegova — Vergiss mein nicht). Es ist dir gesagt. 1730—36. Kuhnauu). za 5 glasova. i£ alles auf dich. Ph.. Nach dir. 1727.. Preuss. Jesu Christ. 198.. Bach im offentlichen Schrifttum seiner Musikzeitung. . der sich auf seinen Gott. Gott ist unsere Zuv ili 1738. Bach-Jahrbuch (izd. 1725. Ober Johann Sebastian Bachs Leben. 1735 (zapravo kantata Lobet Gott in seinen Reichen). Herkules auf dem Scheidezveg sorgen. 56. po svoj prilici djelo G. priredili su i J. . Wer mich liebet. I. O Eivigkeit. Wohl dem. oko 172 Der zufriedengestellte Aeolus. 1724. Bach. .. 1723. O proslavi 200-godišnjice ■ smrti preuzeli su dužnost pripremanja novog cjelokupnog izdanja n> ustanove Johann-Sebastian-Bach Institut u Gottingenu i Bach-Archiz God. mein Jesu kommt. nepotpuno i da principima današnje muzičke nauke.. 1715. Wo Go nicht bei uns hd'lt. Leipzig 1802 ( I V izd. Himmelskonig. liebe Christen. Osanna dalje. Frotscher. 1731—44. Aus tiefer Not schrei ich zu dir. zvas gut ist. j . Bereitet die Wege. »Ich bin in mir vergnugt«. 72. 1742. Mache dich. 1734 (parodija prethodne k. 1723. Gelobet sei der Herr. — J. Gott.ruft uns die Stimme. 41. 1728—29. Leichtgesinnte Flatterg 182. meine Freude. 1714. oko 1740 (nije kantata. der zvird mein Wort halten. 77. 22. . Ach Herr. 147. 150. 1724. Was soli ich aus dir machen. Sie zverden euch in den Bann tun. G-dur (sastoje se samo od stavaka Kyrie i ( je najkasnije oko 1737 sastavio prema ranijim vlastitim djelima). mein Herz. 1725. Obersicht iibe -Schrifttum in Zeitschriften 1928—1930. oko 1729. 1732. I—XXXVI. 39. 1726. 60. _ _______________ . 215. F.. 1708. 179. Ddrffel. Der Geist hilft unsrer Schzvachheit auf. 207 a. 184. Pretpostavlja se da će ovo izdanje biti dovršeno kroz 15 cjelokupno izdanje Bachovih djela postoje i izdanja sveukupnih dj struke. lieben. Bachs Bi Festgabe fiir J. 127. erzviinschte Zeit. Johannespassion (tekst djelomice prema B. Schneider. deinen Herren. Schulze. 1 (Pforten) zu Zion. Seiffert. Bringet dem Herrn Ehre seines Namens. 178. 1723. 138. £"5 ist nichts gesundes an meinem Leibe. Bach 1765—69"). S. 188. Leipzig. 139. ist Sonn und Schild. 40. korale izdao je C pod naslovom Bach's Four Part Chorales (3 sv. Bekennen zvill ich seinen Namen ok 201. LIT. 1723). lasst uns zvachen«. S. 211. 1906. Neue I schaft). 176. 57. Uns ist ein Kind geboren (pripisuje se J. nun sei gepreiset. . 170. 189. Noveli nadalje djela za klavir: Sdmtliche Klavierzverke (7 sv. Lobe den Herrn. oko 1730? (ova kantata po svoj prilici nije Bachova). Regensburg 1938 ( I I izd. 148. 1719. 15. sia dolore. — H. du Donnerzvort. 117. Weichet nur. Aus der Tiefe rufe ich. naziv Hohe Messe dobilo je ovo djelo u XIX st. 1734. 42. 1724?. 55. A Life of Johann Sebastian in Letten ments. a I izd. A. 1950). Bach 1915—1918. 19. c. ali se pojedini stavci mogu rekonstruirati.'Šnhn TT> A ' O"7 7w flllcvt ttlfiinfiti Tnten T71 A • n8 getreuer getreuer Hirt. 133. O Ezvigkeit. alle Heic zbor i b. — W. 1726. Es reifet euch ein schrecklich Ende. 1717. 143. ____________. Nun ist das Heil und die Kraft. 1724 (to je zapravo parodija iduće kantate). izvedeno 1723. "Obersicht Iiber die wichtigi sehriften erschienenen Aufsatze iiber J. "Zerreisset. 140.. 1958). 43. Was frag ich nach der Welt. J. 1726. N. Erforsche mich. 1723. nova naklada svih Okolnost. Nun danket alle Gott. Meine Seele riihmt und preist (vjerojatno n djelo). 90. što ih je obj. izdanjem cjelokupnih Bachovih djela. Ba sehrift 1950. nicht. S. Bachs.. zvann zverd (eh sterben. K t ___ / i_. Kassel i Hamburg 1950). BIOGRAFIJE I MONOGRAFIJE: J. Die Zeit. 1724. Beitrage zur Bach-Kritik (2 den i Leipzig 1910—12. 183. mein's Lebens L i instrumentalnu pratnju. 52. oko 1736—37. 1727. Leipzi izd. 1723. Ach Gott. 115. Liebsl Gott. 1723.. bereit.. Asozv. betet. 205 a. . —■ G.. za 8 glasova. Wer sich selbst erhohet. oko 1735—50. T. 1724. 1723. Blast Larmen. 1724. — J. 75. 1731. Siehe zu. S. 1715. Herr Jesu Crist. Schreyer. Geiringei Familv. Ich elender Mensch.

Moser. 1936. i engl. VFMW. — H. sadržava analize djela Wohltemperiertes Klavier i Kunst der Fuge). Bach-Jahrbueh. Der Flugel J. T. S. Dresden 1939. — L. Moser.BACH Bachs. Paumgartner. Paccagnella.F> Paillard. Leipzig 1922 (tal. Eaglefield-Hull. Eax. — D. Bach's Brandenburg Concertos. — Isti. Husmann. Moskva 1953). The >>48i( (2 sv. S. J. Bach. S. Pirro. — H. Bach. Ernst. Paris 1905 (VII izd. The Style of J. A Companion to the Art of Fugue. Cherbuliez. Johann Sebastian Bach. Olten 1946. — J. Huggler. Bach. Po3euoe. J. Warszawa 1910 (na poljskom). J. K. — H. — Th. S. — J.. Ehmann. MocKBa 1911. Bach. — WGraeser. — J.— G. Borkoivsky. F. Praktische Anwendung der im Studium der Kunst der Fuge gewonnenen Erkenntnisse. Hilgenfeldt. Bach. H. Frankfurt am Main. Bach bearbeitet. franc. S. S. S. Miiller-Blattau. S. Bach's Chorale Preludes. Der Thomaskantor und seine Sohne. Le Maitre de Porgue. 1950). Musik und Kirche. S. Bach-Jahrbuch. Levin. J. J. G. Bach und die Kunst der Fuge. 1929. Paris 1947. Analyse des vv'ohltemperierten Klaviers. MocKBa 1936 ( I II prer. Bach. Steffin. Xydoe. — C. Einfiihrungen. S. S. J. prijevod Leipzig 1929. London 1942. The Origins of the Family of Bach. S. Wien 1956. — G. Bachs Kunst der Fuge. S. M. Bach. Ce6aCTHH Eax. S. Tovey. — W. Czaczkes. London 1903. Bach. VC'ackemagel. London 1925. Bach. J. — E. Leipzig 1867 ( II I izd. Unechte Orgelwerke Bachs. 1937. —■ R. Das »Musikalische Opfer" von J. — S. A. Misch. Johann 105 u 3 sv. J. — H. prijevod Milano 1938. Hamburg 1953.). — Eva Mary i Sydney Grezv. une lignee de musiciens. — F. S. Baugeheimnisse der Kunst der Fuge von J.. Les Six concerts Brandenbourgeois de J. Keller. Bach.)— F. engl. Engel. — A. — B. Johann Sebastian Bach. — F. London 1938. MF. S. Breslau 1834. F. ZFM. 1949). — H. — C. Florand. Halle 1928. Berlin 1935. Schwebsch. — w. Gurlitt. The Forty-eight Preludes and Fugues of J. The Choral Preludes of J. Leipzig 1935 ( II izd. 1924. II izd. Schenk. — C. Die Musikerfamilie Bach. J. Eine Einfiihrung in ihre formale und geistige Wesensart. — L. 1943). Dresden 1937. prijevod pod naslovom j. L. London 1954. 1938. III izd. Bach. — F. Kassel 1931. Tusler. A. S. — R. Die Spielbestimmung der Kunst der Fuge. Grundziige einer Geschichte der Fuge. S. }. Fischer. Johann Sebastian Bach. Krey. Berlin 1950. 1958. MocKBa H JleHHHrpaA 1947. J. Die Kunst Bachs dargestellt an seinen Inventionen. 1906— 10. Bach. — A. Abert. J. Der Meister und seinWerk. Riemann. Bach. A.. Daymond. 1955]. Knorr. Leipzig 1938. S. Brescia 1948. Potsdam 1935. Bach Biographie critique. -— R. Sebastian Bach. Bach. S. J. 1949). — J. J. — E. Bach. — A. — K. revidirao E. HeopcKUU. Paris 1950. E. Leben und Aufbau der Fuge bei Bach. Keller. Paris 1906 (novo izd. Borkotvsky. New York 1945. J. i dopunjeno izd. Die Fugen des Wohltemperierten Klaviers in bildlicher Darstellung. Perrachio. according to the Rules of the Old Tradition. Bach. — F. Leipzig 1948. — H. Oberst. S. — R. iđ.. G. Vetter. 1925). London 1911 [XI izd. Paris 1925 (novo izd. Heidelberg 1951. Dufourcq. 1938. S. Paris 1948. Form und . Widor. le musicien-poete. Torino 1942. Teil der Klavier -iibung. Bach. S. Laux. Berlin 1936 ( I I I izd. Wien i New York 1950. Bach. — H. 1948. — R. Bach. S. — F. — J. S. E. i E. Ernst. Jb'de. Bach. 1934). F. Parry. Germani. Lualdi. J. Kassel 1951 J E Hum A Companion to Bach's Orgelbiichlein London 1951 1952. tal. — Ch. S. Gedenkschrift fiir H. J. — R. Valabrega. — E. 1933.). Besseler. Schzveitzer i Ch. novo izd. Pitrou. Bach's Orgelbiichlein (disertacija). S. London i New York 1955' — J. Gray. Hasse. J. J. E. Schzveitzer. na njem. L'Arte della fuga di G. 1960]. Munchen 1924. Berlin 1935. tal. S. Die Kunst der Fuge als Klavierwerk. — B. London 1909 (novo izd. Katechismus der Fugenkomposition (3 sv. — J. — Ch. Bach. Bach. — N. Williams. Fuller-Maitland. Steglich. njemačko prošireno izd. Bach. Malipiero. Unerkannte Formen im Wohltemperierten Klavier. Bachs. Bach-Kolleg. 1940—48. Bach. — H. — R. Wien 1953. L'oeuvre d'orgue. Die Rhythmik der Bachschen Praludien und Fugen fiir die Orgel (disertacija). ine iuites 01 tsach. Die Gestalt von Bachs Chromatischer Fantasie. Bachs Brandenburgische Konzerte. S. S. Firenze 1955. — E. S. Hitzig. Bach (sa 40 muzičkih primjera). revidirao Bider. Parma 1950.. Langer. Bachs. Miiller. tischer. Berlin i Leipzig. Kongressbericht Basel 1924. — L. Waldersee. — A. — E.6. J. — H. Leipzig 1908 [novo izd. Keller. Wolfrum. Bern 1948. Basler Nachrichten. — H. Hamburg 1950. — W. — J. S. Vivaldis Violinkonzerte von J. Bach. Bach's Musical Offering (2 sv. Ć. Johann Sebastian Bach (2 sv. Die Orgel. Lorch 1947. Dietrich. — W. Bach-Jahrbuch. J. S. Bach's Organ Works. 1940.— H. CIOHTBI Eaxa RIIH KnaBiipa. S. Paris 1952. 1937. Das Leben von J. — T. The Story of the Development of a Great Personality. Jena 1939. Gerold. Schiitze. S. — W. — A. u 2 sv. — C. David. — H. Johann Se bastian Bach. 1950). prijevod u 2 sv. New York i London 1936). J. Benz. S. J. Dahms. My3biKajibnaH KJiacHKa XVIII Bena. J. —E. — J. J. Hamburg 1950. Bach's Orgelchoral und seine geschichtlichen Wurzeln. London 1955. Bach. Koln 1941. Bach. MocKBa 1939. 1885. Bach. London 1925. S. Bach. — J. Handschin. Bach-Jahrbuch. Terry. Jena 1930. Bach-Biichlein fiir jedermann. J. Bach. — A. S. Kretzschmar. A. J. S. Wolfenbiittel 1926 (II izd. Bern 1935. Chybinski. 1955). J. S. 1926 (obj. J. — O INSTRUMENTALNIM DJELIMA: Debrais van Bruyck. — A. S. Rotschild. Bach. skraćeno njemačk C. Paris 1912 (II izd. Bach. L. E. Bach. Brandenburgische Konzerte. London 1929. — K. La Vita e le opere. J. II Clavicembalo ben temperato. J. Die Orgelwerke Bachs. 1926. J. — A. J. Bachs Violinsonaten. Bach. Paris i9<. —■ Ph. Uxtord 1924. Paris 1941. H. — J. Roma 1962. Eax (H ero poa).). S. S. Bach. — W. — E. J. London 1947. Taylor. Jlueanoea. Bach-Jahrbuch. S. Bach. Fayol. I. Bach. — P. Guida illustrativa alle composizioni per ^Surich 1950. Fuller-Maitland. — P. Bach. 1957). — F. Stuttgart 1931 ( I I izd. Miiller-Blattau. London 1928 (njem. Kassel 1948). prijevod Milano 1952). J. A Handbook to the Performance of the 48 Preludes and Fugues of J. Milano 1926. Aiartin. Leipzig 1925. Bachs Orgei- ses fils. Leipzig 1938 (II izd. 1930. Bachs Englische und Franzosische Suiten. Bach. Zur Chronologie der Klaviersuiten J. Der 3. F. S. S. — H. — E. Leipzig. S. Torino 1935). 1930. T. London 1930. London 1932. S. BachJahrbuch. Ober die Wiedergabe der Praludien und Fugen fiir Orgel. Berkelev i Los Angeles 1956. Boughton. Tiersot. Lunowt ninluhrung in die >>Kunst der rug. Berlin 1928. S. David. S. Gerber. Analyse des Wohltemperierten Klaviers. Bach. J. Casella.

Gottingen 1950. Bachs Chorfuge (disertacija). Von der Verwendung von Blechblasinstrumenten in Bachs kirchenmusikalischen Werken. Giitersloh 1938 (II izd. Bach's weltlichen Kantaten. Deutung und Wirklichkeit. S. J. 1935). — H.T. JleHHHrpafl 1928. Erlangen 1935. — W. Bachs Matthauspassion. Terry. Stuttgart 1950. Sv. Bach i njegovi korali. i K. Franz. 1911. S. — F. Waegner. Neumann. Das Symbol in der Musik. Lazarević. Paris 1963. C. •— • A. — G. Bachs Matthauspassion. 1938. TEHNICI. MocKBa H JleHHHrpaa 1948. S. Bachs Zahlensymbolik. —■ J. Heuss. Schmitz. Milano 1961.). CoBeTCKaH My3biKa. Berlin 1947. S. 1939. New Haven 1946 (u posebnoj knjizi. — A. Souchay. Der Kapellmeister Bach Potsdam 1950. J.Bax H TeH^ejii. Leipzig 1933. My3biKajinaH ApaMaTyprHH Baxa. S.und Handel-Trompete. Bach. Bachs Vokalitat. Bach's B-minor Mass. Chailley. Dufourcq. Bach-Jahrbuch. Bachs. — F. Stuttgart 1926. Aus Leipzigs Vergangenheit. — L. —■ E. Dufourcg. S. Raupach. J. Bachs Frb'mmigkeit und Glaube. Einige Gedanken zur Praxis der Auffuhrung Bachscher Chorwerke mit Orchester. 1950. Bach. F. S. Paris 1948. Its Preparation and Performance. Das Thema in der Fuge Bachs. Das vvahre Bildnis J. Graf. — R. Kassel 1930. Bach. Bach. J. Pirro. Smend. Leipzig 1948. KpKCTajuiHsaiiHH TeMaTH3Ma_ B TBoptiecTBe Eaxa H ero npeauiecTBenHHKOB. 1935. — ^V. Bach-Jahrbuch. — W. Bonn _ j. Huber. — K. J. Bach. S. Oxford 1924. — W. J. —. J. Grundlagen des linearen Kontrapunkts. Studien iiber die friihen Kantaten J. L'Esthetique de J. Die sechs Suiten fiir das Violoncello allein von J. S. Journal of the History of Ideas. Zur Markuspassion. F. 1954). III. My3biKo3HaHHe. Die innere Einheit von Bachs Werk (disertacija). Handbuch der Kantaten J. Die Auffindung der Gebeine J. London 1956. 1934. Bachs Matthauspassion. Neumann. J. Paris 1947. Bach-Handel. Reinhart. Bachs. An Introduction. — W. — L. Bachs Grab und Bachs Bildnisse. Bach-Gedenkschrift 1950. Reinhart. Blankenburg. Benz. Kirchenkantaten (6 sv. — M. — W. Bern 1924—-33. Ziirich 1956. —• Ch. Smend. Mosezvius. — M. Jlmauoaa. — Isti.— F. Bach bei seinem Namen gerufen. Blankenburg. J. Življenje in svet. A. 3. ibid. Kurth. — F. Bach's Passions (2 sv.musik in der Weimarer Periode (disertacija). Dickinson. — F. Rochlitz. Bojanozvski. Boult i W. Bach. J. S. — L. — Isti. Zulauf. Ziirich 1950. Bach (disertacija). — G. Gottingen 1942. Liitje. Riječ. 1935. 1918—28. Ivan Sebastijan Bach. Musik und Weltbild (Bach und Beethoven). . Bachs (diserta cija). F. Les Passions de J. — W. — R. Beethoven. Pfender. 1937. — K. 1946. Glazbeni vjesnik. Bachs Kirchenkantaten (2 sv. Bach-Jahrbuch. 1927 i 1930. 1939. Smallman. Leipzig 1947. — B.Preuss. Hoffmann. — G. Bpaydo. Bach. Die AurTiihrung der Johannes-Passion von J. S. —■ N. Leipzig 1914. genie allemand. 1927. Leipzig 1941. — F. Das Weltbild J. •— J. de Schloezer. 1903. Meyer.). Herz. 1926. Škerjanc. Die Chorfugen J. Huber. Leipzig 1942. S. u i 12. His. Wolfenbiittel 1926. 1934. Put. Drdger. Bach (disertacija). — R. M. — A. Bruckner. Die Bildlichkeit der wortgebundenen Musik J. Jena 1956. Berlin 1928. Smend. The Lost Bach Portrait. Zvuk. Finlay. — Isti. Musikgeschichte Leipzigs. 1913. — G. S. Ziirich 1950. Bach und das Musikleben Leipzigs im 18. 1908. S. Wolfenbiittel 1950. — O. Bach-Jahrbuch. AM. — W. Oxford 1925. Wolff_. Bahove kantate. Kassel i Basel 1950.: F. Bach-Jahrbuch. Letopis Matice Srpske. — B. 1896 (Leipzig 1897). Bach. S. Journal of Renaissance and Baroque Music. S. S. S. S. J. Regensburg 1950. S. MQ.). — A. Bachs Magnificat. Schering. Wustmann. S. Die Matthauspassion. Ziebler. London 1949. Krause. — Isti. C. I935i 3. J. Lazarević. Die Harmonik Bachs (disertacija). na njem. Laux (redaktori). Bern 1917. Emery.— A. Keller.—■ H. Kolb. 6. Paris 1947. G. — H. 1895. J. 1905. Die Kirchenkantaten Bachs. Bach-Jahrbuch. — W. 1930. Stuttgart 1950. Leipzig 1941. Kassel 1950. Bachs Leipziger Kirchenmusik. Luther und Bach. — W. —■ E. K Bonpocy o JiorHKe 6axoBCKoro H3bina. Padova i Kassel 1956. Bachs. Mojsisovicz. Berlin 1947— 48. Dreger. Gottingen 1950. Diirr. London 1932. Bach im Gottesdienst (3 sv. Studi sui testi delle Cantate sacre di G. — B. Schrade. Bachs. 1950). The Historical Approach. Schneider. 3—6. Die Geschichte der Bach. 6. S. Bachs Johannespassion. — Zeta. — K. — F. Bachs Kantatentexte. London 1933. Bach-Portrats. Paris 1947 (novo izd. — M. — Ch. Schering. I. — M. Bachs. Bach. — R. — K. J. Korte.Wustmann. Pevec. Bach i Handel. S. Miiller-Blattau kao Wege zu Bach. Das Symbol in der Kirchenmusik Bachs (disertacija). Bachs Leben in Bildern. Miiller. Festschrift zur Deutschen Bach-Feier. Der junge Johann Sebastian. 1950. Menke. J. Matthew Passion. Anmerkungen und Hinweise. Forschungen iiber Bachs Grabstatte. — W. Blume. Bach. Zeitschrift fiir Asthetik und allgemeine Kunstwissenschaft. 10—11. Bach and his Predecessons. Leipzig 1909. Schittenhelm. v. S. S. Philadelphia 1942. Leipzig 1925. The Background of Passion Music. Berlin 1852. — H. 5. S. 1928. Einfiihrung in die h-moll Messe. — W. Untersuchungen zur Struktur der chorischen Choralbearbeitung bei J. Schiitz und Bach. Mainz 1950. Voigt. Bach-Gedenkschrift 1950. Vetter. — Ch. Terry. — Isti. Verzeichnis von Bildnissen Bachs. Geiringer. Breslau 1845. S. Introduction a J. Herz. 1955). — W. Dresden 1950. Werker. Blankenburg. Beyer. — O 1957. The Music of Bach. Das Weimar J. Smend. genie latin?. 1921. Kort s Bach's Weihnachtsoratorium. J. S. 1939. 1936. — K. Fiir Freunde der Tonkunst (4 sv. Paris 1947. Hashagen. S. S. The St. Tagliavini. J. Bach im Wandel der Ge schichte. — A. —■ A. Das architektonische Prinzip der Matthauspas sion. Život i rad. S. — R. Einfiihrung in Stil und Technik von Bachs melodischer Polyphonie. Musik und Kirche. Jansen. — M. — H. Jahrhundert. S. J. Guida al Clavicembalo ben temperato di Bach. London 1930. J. — G. Bach-Probleme. Strassburg 1938. Bach-Jahrbuch. Vogel. Leipzig 1939. Reinhart. Gebeine und Antlitz. Bach als Meister der Farben.). London 1926. — E. 1. Ziirich 1948. Kassel 1940. J. E. Vom Sinn der kultischen Tragodie. Koberle. W. S. Dehnert. — R. I. Bach in seinen Kirchenkantaten. Život. Bach im Zeitalter des Rationalismus und der Friihromantik (disertacija). Bach. — Ch. — E. Bach. S. G. STILU. — W. Bach. Hitzig. Schering. Besch. 1935. S. Bah. 1935. Bachs Passion. Wege zuBach. —■ J. Leipzig 1950. I935J 141—'146. Kolb. chantre de Dieu. — H. Sv. Schering. Rameau et J. O. — A. P. 2. Kassel 1948. Berlin 1936. Bach. New York 1950. Oxford 1925. W. Platen. Ph. M. Leipzig 1938. Smend. Leipzig 1898. Bach's Religion. Die Vokalthematik Bachs. INTERPRETACIJI I DR. Matthdi (redaktor).. Terry y ]. Kassel 1950). Milojević. 1954). A. — W. A. Bach: the Conflict between the Sacred and the Secular. — A.—■ J> TWAUH. 351. — R. S. — M. — F. London 1934 (obj. The Art of J. Leipzig 1923. G. Un Architecte de la musique: Jean-Sebastien Bach. Die Auffuhrung der Johannispassion. — A. rpy6ep. Wustmann. Steglich. — B. Bach-Jahrbuch. Švarc.). — A. W. Franke. Bachs Kantatenvverk. Bern 1936. Hausszvald (redaktor). i engl. Thiele. Terry.). Bach als Meister der »Gemtiths-Ergotzung«. Gannett Bach's Harmonic Progression. Cber Kantaten J. sv. Bach der Lutheraner. Amsterdam 1952. Leipzig 1936 (II izd. Ziirich 1935. Auf den Geisteswegen von Bach und Beetho ven. Smend. Ziirich 1949. — F. Bach's Orchestra. — F. — P. Širola. Huber. S. J. Sacred and Secular. 1863. Ukmar. S. Blume). Ivan Sebastijan Bach: Muka Gospodina Našega Isusa Krista po Mateju. —■ B. Berlin 1957. Markovac. Paris 1907. S. PJB. S. 1931. — A. Leipzig 1940. — N. —■ C. Leipzig 1895. PJB. 1935. — M. Bachs Matthauspassion. — A. Bach (zbornik). S. Bach's Cantata Texts. Bach-Probleme. — W. — M. Eine Noteninschrift und ihre Deutung. — Bach-Festschrift. S. S. Bachs. Bach als Sanger und Musiker des Evangeliums. Leipzig 1913. Bachs h-moll Messe. Bach-Portraits. 4. Die Artikulation bei Bach. O staroklasičnom stilu i Bahu i Hendlu. — L. Vetter. 1824—32 (Članke o Bachu obj. — R. La Messe en si mineur de J. Jodei Die Kunst Bachs. Bachs (obj. Barblan. Bach-Jahrbuch. E. Bach's Cantatas and Oratorios. 1926). — K. O VOKALNIM DJELIMA: Th. G. London 1936 ( I I izd. Bachs. J. Johann-a Sebastian-a Bacha vokalna djela. S. S. — P. Berlin 1924 ( I I izd.— H. Bach und deren Probleme.

3 sonate za flautu i b. Drugi sin Johanna Sebastiana Bach. a muzički svijet čovjeka čiji je gubitak nenadoknadiv«. ondje je 1723—30 pohađao školu a 1731—34 studirao pravo na Univerzitetu. F. Šcheide. London 1953. Smend. Bachs. J. 1953). uz to je i podučavao (učenik mu je J. Hindetnith. prozvan B Hamburški Bach. Schulz. J. a prisvajanje i iskorištavanje tuđih (očevih) djela ne mora se uzeti kao prijestup. — H. A. Od 1723 W.c. Besseler. Aldrich. London 1956. Wilhelmshaven 1951. Uber die »kantable Art« der Musik J. Ph. Berlin-Dahlem 1951. archiv. F. F. koncerata i komornih kompoz je kasnije u Berlinu preradio. jer je to u ono vrijeme bila uobičajena pojava (F. XI 1710 — Berlin. Bach manu mei patris descriptum. Mozart. Das sogenannte »Orgel konzert d-moll von Wilhelm Friede Bach-Jahrbuch. — H. 22. kantatu Dies ist der Tag obj. vođenje školskog i gradskog zbora te jednog Collegium Musicuma. — G. SBIMG. Leipzig 1950. —■ J. D'ou vient l'art de Bach. G. trio na »Allein Gott i kanoni. I 1922). Lindau 1 Stabenow. Kao kompozitor pripada pretklasičnom. L. Koln 17& Bitter. Marpurg. BACH muzički direktor (Director musices) što je obuhvaćalo dužnosti slične očevoj službi u Leipzigu: komponiranje kamata (nedjeljnih i blagdanskih) za tri glavne mjesne crkve. G. angefangen in Cothen . Goldberg). Gleir sve znatno utjecalo na njegov umjetnički razvoj. VII 1784). New York 1951. Mainz 1950 (na engleskom. Auf den Lebenswegen J. Bach and Handel. J. misni stavci. Berlin 1953. Venezia 1956. G. — H. Najstariji sin Johanna Sebastiana koji ga je podučavao orgulje. Bachs (disertacija). U \ je razdoblju napisao e stveni priručnik Vei die tuahre Art das ( spielen koji mu je d< taciju najznačajnijeg pedagoga onoga vrei kako je bio nezadovol službom na dvoru (k: osobito cijenio. D-dur i a-mol. Intenziva život u očevu domu rano ga je doveo u dodir s mnogi nim kompozitorima i s različitim muzičkim strujanju vremena. 1957. redovito mom DJELA. N. Ondje je komponirao većinu svojih najznačajnijih instrumentalnih djela. 1733 dobiva mjesto orguljaša crkve sv. AFMW. God. Hamburg 1955. Emery. Beethoven. Kompositionsweise und Bearbeitungstechnik in der Instrumentalmusik J. Smatra se da je zbog neimaštine u to vrijeme bio prisiljen da proda dio očevih rukopisa koje je naslijedio. London 1950. Rust.). — L. Bach und das Mittelalter. S. The Consummation of the Baroque in Music. Bach. 63. — A. Tome gu. ORKESTRALNA. kompozitor i orguljaš (Weimar. Otada nije više imao stalno namještenje nego je uzdržavao sebe i obitelj koncertiranjem i podučavanjem. — J. F. učenik. Ph. Bachs. vježbe. J. Johann Sebastian Bachs Sohn.. 10 fantazija. Kiek-Pavesi. Bachs Sonaten und Partiten fur Violine allein. S. te koncertant pirane poloneze koje se približavaju romantičarskom nom klavirskom »komadu«. Leipzig 1951. S. F. a 1753 za kantora konačno je 1768 dol muzičkog direktora j. F. Bachs Werke. zapadajući u sve veću oskudicu. — P. 4 trio-sonate obj. Sulzer. F. Pet koncerata za klavir i gudače: a-emol i Es-dur. Tetzner (redaktori). S. A. Goethe und Bach. Eller. — U. iako se iz nekrologa (u Cramerovu Magazin der Musik.106 BACH su na snažnu stvaralačku ličnost Johanna Sebastiana plodonosno. K. G. — W. Tiibingen 1956. Schrade. E. J berger i dr. Falck. Bach-Jahrbuch. F. tako da tehnička izradba i forma djeluju poput prsi ra. 1951. U Halleu je stekao velik ugled osobito kao orguljski virtuoz i improvizator. Em stil. posvetio Wiintt Sonaten. S. Umro je u bijedi. — W. S. W. Grauna. Kassel i Basel 1956. došao u dodir s istaknutim muziča: Quantz. se oslobodio službeničkih spona. Nakon nekoliko posve kontradiktornih sudova istom se u novije doba nastoji naučno rasvijetliti njegova ličnost i životni put. uzdržavajući se podučavj vira te muziciranjem na akademskim svečanostima i koncertnog društva. — W. VVilhelm Friedemann. 1726—27 boravio je u Merseburgu i učio violinu kod J. mlađi brat Johann Bach i F. Ziirich 1957. obj. -W. Blume). Na tom položaju dužnost n da muzicira na čembalu pri redovitim kraljevim veče mornim koncertima na dvorovima u Berlinu i Potsda podučava klavir. F. — W. čini se. c. 1743). II. 1734—38 nasta prava u Frankfurtu na Odri. 3. U želji da živi životom slobodna umjetnika W. 1784) može zaključiti da je bio veoma cijenjen i poznat: »Njemačka je s njime izgubila svog prvog orguljaša. E. Bach's Fugal Works. Funf echte Bildnisse J. —■ F. Zur Frage Bach-Vivaldi. XII 1788). — W. . 7 koralnih predigra. kantatu Heilig. braća Graun. MGG. Pošto je završio studije. Ubrzo nakon njegove smrti biografi (F. Blume (N. Geneve 1953. P. Kassel 1951.) spleli su oko njegove ličnosti i bohemskog načina života romantične legende na koje se oslanja i fantastični roman »Wilhelm Friedemann Bach« E. Djetinjstvo je proveo u Weimaru (do 1717): (do 1723) i Leipzigu. Franck.Wilhelm Friedemann Bach. njemačkom stilskom krugu a važan je po klavirskim i djelima. U osamnaestoj godini komponira svoja j (više klavirskih sonata. Tako se u vezi s prodajom očevih autografa ističe činjenica da je čitava tadašnja sredina bila indiferentna prema djelu Johanna Sebastiana pa sin nije morao da bude u tome iznimka. Pariš 1957. arije. Ha. Bach. Besseler. Kao orguljaš W. Posebno se izdvajaju njegove klavirske sonate početak moderne klavirske sonate u sjevernonjemačk prethode sonatama Philippa Emanuela. — W. Moser. heilig obj. W. Witold. 11 fuga. — A. Siegele. —■ W. Ehmann. Die Sohne Sebastian Bachs. Bach. Fridrik II ga je 1741 komornim čembalistom. 1774 nastanio se u Berlinu. s vlastitim i nešto tuđih kompozicija (autograf danas u biblioteci Yale Universityja u New Havenu). U Berlinu je. — R. Bachvogela (1858) i istoimena opera P. Leipzig Nagel. T. Ronga. Ch. Walther (1939). Johann Sebastian Bach. God. Bachs. Bekenntnis zu Bach. Bachs. Krdmer. H. 9 sonati 2 klavira. Ondje je. svoj natpis: di W. Berlin 1963. nakon oč natjecao se bez uspje sto kantora sv. Matter. S. 1738 pozvan je na dvor pri ljednika Fridrika Pruskog čija je kapela boravila većinom bergu. New York 1955. 1 Sckneider. Kassel 1964. u to doba učenici su mu vojvoda C Wiirttemberški (kojemu je C. upoznao talijanski operni i francuski g£ i drugovao s književnicima (Lessing. Pošto je stupio na prijestolje. God. Introduction to the Music of Bach. ali u njegovom vremenu još nisu bili dozreli uvjeti za takav način života. P. S. Bach's Ornaments. J. na dvoru i u građan govima. Zur Stilistik von J.: F. Leipzig 1913 (novo izd. Fr. God. W. — C Deutsche Messe. Ein verpflichtendes Erbe.. Bach as a Biblical-Interpreter. S. klavir i kompoziciju i za njega sastavio Klavierbiichlein. Leipzig 1950. Lausanne 1952. pla bila slaba). koncert za 2 klavira u Es-duru. Rust) ali je zbog opetovanih nesuglasica s pretpostavljenim crkvenim vlastima 1764 napustio službu i 1770 preselio u Braunschweig. Kongressbericht der Gesellschaft fur Musikforschung. — M. E. F-dur. London 1951. Gurlitt. C. Davison. — K. H. Koncerti i simfonije su. Steglich. je bio jedan od naj\ stora svojega doba i smatra se posljednjim reprezenta like tradicije. the Conflict between the Sacred and the Secular. Carl Philipp Emanuel. — L. 14. W. Bach in unserem Leben. Schwartz (1925). Sche alter Gesangmusik. Festgabe zur Deutschen Bach-Feier 1950. Graenera (1931). Reichardt i dr. Wilhelm Friedemann Bach (( popisom djela). imao je i nekolicinu nadarenih učenika (J. Bach eternel. 1. Ornamentation in J. 12 poloneza obj. a od 1729 studirao pravo te filozofiju i matematiku na Univerzitetu u Leipzigu. kao i sonate. došlo do kasnije često citiranih i ozloglašenih »falsifikata« očevih djela: na autograf orguljskog koncerta u d-molu od Johanna Sebastiana (preradba Vivaldijeva koncerta op. J. Osam simfonija: C-dur. Wiihrer (1949— za 2 klavira obj. W. Schonewolj i K. — KLAVIRSKA: koncert za klavir solo u G-duru. A. S. Legende einer Musikheiligen. — H. 1900. Leipzig i Hamburg 1935. i S. Seiffert( za flautu obj. Berlin-Dahlem 1952. Fried Sohn J. la cathedrale musicale du monde. David. —■ Opera Lausus und Lydie (nedovršena). S. . Princeton 1952. — G. Krause. Dickinson. Berlin 1868. W. Život i stvaranje izuzetno nadarenog Wilhelma Friedemanna zapravo su razorile iste one suprotnosti vremena i sredine koje 4. B-dur. Uber die Wiedergabe der Musik J. — H. pokušava koliko navrata da se z: gdje: 1750. Ramler. suita u g-molu. 2 svjetovne kantate. Carl Philipp Emanuel und Wilhelm Fridemann Bach und d (2 sv. Marpurg. karakteristične za tzv. Tome. — P. Bachs. Wolfenbiittel 1952. H. F. Neumann. 1930—40). I. u prije vodu autora. 1950. S. Hausswald. 1720. 3) stavio je W. Nov LIT. 6 dua za 2 flaute viole. gdje je ostao do 1746. pi ORGULJSKA: 3 fuge. Bachs Orgeln. Sofije u Dresdenu. Mann.). Petri. F. Bach in Kothen. je pohađao školu sv. Bach. J. Sva su mu klavirska dje preobiljem osjećajnosti. 13 poloneza. kompozitor i čembalist 8. — R. . G A-dur. Bach und seine hallische Wirksamkeit. NOVA IZD. — Isti. Schmitz. III 1714 — Hamburg. M. Bachs Berufung nach Darmstadt. 1778— KALNA: 24 duhovne kantate. —■ KOMORNA: violine ili flautu i b. 78 i 156. F. God. 1911. S.: sveukupne klavirske sonate obj. 1746 postao je u Halleu orguljaš u Liebfrauenkirche i gradski W.

BACH jatelja G. Telen . E. F. PH.crkava i kantora gim hanneum u Hambur jedivši svog dugogod C.

Jalozvetz. ORKESTRALNA. Bachs Variationenwerke. Zzvo'lf kleine Stucke. Oko 170 sonata. Zwey Litanien aus dem Schleszvig-Holsteinischen Gesangbuche za 8 glasova. Ztuolf kleine Stucke. 1776—77. moteti. 1787. S. 5. 3 Quartette furs Clavier. 1764—66. 1785 i 1787. I. Steglich (4 simfonije u seriji Das Erbe Deutscher Musik... — L. 1955) i dr. Miesner.. štampane: Sei Sonate per Čembalo.). Schmid.. c. Neue-Lieder-Melodien nebst einer Kantate. 1784. 1772. u njegovim kasnijim klavirskim djelima odražavaju posve lični. Schering. 1759 . Kantate: Phillis und Tirsis. — VO KALNA: oratoriji Die Israeliten in der Wuste. E. a ne Johanna Sebastiana. Busch. Zato C. E. Allgemeine musikalisehe Zeitung. — E. vise varijacija. Pruske i Wurtemberške sonate. Geiringer (simfonije i koncert za čembalo u djelu The Music of the Bach Family. Schenker (Klavierzverke. 20 pasija (djelomice upotrebljena muzika iz pasija i kantata J. Lieder und Gesdnge. Salzer. .. c. — H. 1786. Marpurgovu djelu Historisch-Kritische Beytrdge zur Musik. F. U Hamburgu je stekao i velik društveni ugled. Flote. Forkelom (koji se kasnije natjecao za njegovu ostavštinu) i drugovao s istaknutim hamburškim učenjacima i književnicima (Lessing. 1897. 1947. Hoffmann. B. Vrieslander (Kurze und leichte Klavierstucke. 2 sv. HoffmannErbrecht. — F. Six Sonates pour le Clavezin. 1895). The Keyboard Concertos of C. Bacha i Telemanna). prije 1768. D. Uldall. 52 Koncerta za klavir odn. mit Exempeln iiber jedem Accord (rkp. E.H. 1766. izuzev pojedinih oda i pjesama. J. Carl Philipp Emanuel Bach. ZFMW. Dresea i Quantza). ekonomist J. 1775 i Auferstehung und Himmelfahrt Jesu (tekst C. Ph. Sve do pred kraj života C. 1763. se uglavnom drži stila sjevernonjemačke (Berlinske) škole i ne dostiže originalnost svoje instrumentalne muzike. 1780. 6 Piccole Sonate za 7 duhača. Bach und seine Kammermusik. E. 11 sonata za flautu i b. Bach und das redende Prinzip in der Musik. Zweyte Fortsetzung von sechs Sonaten. na engleskom W. S. Ph. Stucke fiir Klavier. Hassea. den Manieren und der Freyen Fantasie (rkp. Wyler. c.. obj. 1935. Čembalo: 3. E. Einfall. prigodnih kantata i serenada za gradske svečanosti.BACH Kao bogat hanzeatski grad. Selma. Umro je poznat u čitavome muzičkom svijetu. mnogo duguje talijanskoj muzici. apsolutne muzike. Die Sohne Bachs. Wotquenne (prema popisu J. viola 1 bas-flauta) i b. je i po stvaralačkoj koncepciji u biti improvizator te zato nije pridavao toliku važnost oblikovanju bitematske sonatne forme. F. 4 Orchester-Sinfonien mit 12 obligaten Stimmen. Pasijska kantata Die letzten Leiden des Erlosers. historičar Ch. Die Sohne Sebastian Bachs. koristeći se harmonijskim i dinamičkim kontrastima i promjenama tempa. geistliche gesdnge mit Melodien. kompozitor (Eisenach. . mit Exempeln und 18 Probe-stiicken in 6 Sonaten erla'utert.. Die Norddeutsche Sinfonie zur Zeit Friedrichs des Grossen und besonders die Werke Ph. 1949. Bach. A. Kassel 1931. Bachs. G. N. menueti i manje kompozicije u rkp. eine Singode vom Herrn Gleim. Sonata per U Flauto traverso solo. U ranim se djelima C.. komornim i simfonijskim djelima hamburškog razdoblja izražava se posve individualnim stilom koji upućuje na budućnost. 1781. 4 obj. koji ih je marljivo sakupljao i još za umjetnikova života (s njim se dopisivao) načinio potpuni tematski katalog. zbirka od 80 kadenca za vlastite klavirske koncerte i sonate (rkp. 1753 (dodatak traktatu Versuch iiber die Wahre A r t . E. Crichmore. 1942. MGG. A Re-Evaluation of the Role Plaved by C. sonata za obou i b. 1789 (21 pjesma i 1 kantata). osiromašen Sedmogodišnjim ratom. Bach-Jahrbuch 1938 i 1940—48. Neue Melodien zu einigen Liedsrn des neuen Hamburgischen Gesangbuchs. 1914. 1753. Fuga a 4. C.. Bach in Relation to Performance (disertacija). te priređuje javne koncerte kao solist (čembalist) i kao dirigent izvodeći značajna oratorijska i operna djela Telemanna. 1773 (novo izd.. Kao jedan od posljednjih velikih virtuoza na čembalu (klavikordu) C. Fortsetzung von sechs Sonaten. 1783. — K.. za 2 flaute i za 2 kla rineta. Miinchen 1923. Ph.: velik broj kompozicija objavili su C. za 2 klavira. 1762. — C. Bachs Klavierwerken. Riemann (2 simfonije. Zum Liedschaffen C. — H. 5218). Bach und seine Lieder. H.. Berlin 1868. Ph. E. — II. 18. 1758 i 1770. W. R. njegov hamburški dom posjećivali su mnogi muzičari na proputovanju (Ch. J. razlaže i modificira na najrazličitije načine. a podjednako i oblikovanje posebne klavirske tehnike. Busch. Barford.— R. 1952. . E. 1935. menueti. Haydn und Ph. E. Mitchell. ostale u rkp. Kahl u Selbstbiographien deutscher Musiker. 1742 (tzv. — G.. — O. (medu njima 2 per Vorgano overo U čembalo concertato i po 1 Concerto doppio za čembalo i klavir). Glucka (Orpheus)3 Haydna. Gotovo sva djela Philippa Emanuela Bacha sačuvala su se zaslugom orguljaša J. 2 zbirke. F. 4. W. U vokalnim djelima C. Bacha. Leupold (6 sonata za duhače. O. a u klavirskim. Ph. Bach in the Development of the Clavier Sonata. Leipzig 1884. The Kevboard Music of C. Niemann. Phillipp Ema nuel Bachs musikalischer Nachlass. sonata za violončelo i b. W. Ziirich 1940. Doflein (6 klavirskih sonata). — A. Lolli. — G. Kleine. štampane u zbirkama: Gellerts geistliche Oden und Lieder mit Melodien. Lon don 1965. tražio je neposrednost izraza i smatrao da muzika treba da uzbuđuje. a u pojedinostima njegov doprinos premašuje i udio bečke i mannheimske škole. 2 sv. 6 zbirki fiir Kenner und Liebhaber (sadrži 18 sonata. marŠevi. 1780—81 (po 30 pjesama). 2 zbirke.. Carl Phillipp Emanuel Bach. 1757). Fischer. Waldersees Vortragssammlung. Reimarus). 1779.. u 2 sv. — A.). Kiel 1927. Sechs neue Sonatinen. Muller. Ph. C. Sechs Sonaten. Ph. suprotstavljajući za bavi jačkom karakteru talijanske i francuske galantne muzike ideju poetične muzike. Torino 1930. Le Origini italiane del romanticismo musicale. R. Torrefranca. takta i zvučnih registara. 3 klavirska trija. einen doppelten Contrapunct in der Octave von 6 Tacten zu machen ohne die Regeln davon zu zvissen (štampano u F. E. filozof J. 1747). — H. Bitter. 2 sv. E. F. 28. 3 obj. 1775)5 J. Westphala. Jahrhunderts (disertacija). još u velikoj mjeri drži očeve tradicije. više kompozicija za različite crkvene blagdane. Ph. pojedinačno 1745. 1786. Berlin 1908. Bitter. E. Morgengesang am Schdpfungsfeste (tekst Klopstock). Freiburg im Breisgau 1930. Gerstenberg. — CRKVENA: Magnificat. Ać. on se odlučno protivio prodiranju elemenata opere bufTo u okvire tzv. II. E. E. U berlinskom periodu preobličava elemente nasljeđa u galantni i mjestimice »osjećajni« izraz. Bachs Essav.. mit veranđerten Reprisen.). MQ. 1761. 1744 (tzv. u faksimilu sa svim dodacima iz kasnijih izdanja. E. dua za 2 violine. klarinet i fagot (rkp. 1749. — Popis sveukupnih djela obj. Auerbach. — F. Die deutsche Clavichord-Kunst des 18. poloneze za različite sastave. Kurze Anzveisung zum General-Bass. Ann Arbor 1965. 1937). Ch. je svoja golema iskustva iznio u priručniku Versuch iiber die zuahre Art das Clavier zu spielen koji ide medu najvažnije izvore za upoznavanje sviranja klavira. Bachs. E. NOVA IZD. C. on se dopisivao s Diderotom (o muzičkim problemima) i sa J.). C. Galuppi). Jommellija (Reguiem) i dr. Bachs. da bude čist govor osjećaja. 1938. — J. A. — H. za njegovo je stvaranje osobito značenje imalo prijateljevanje s pjesničkim krugom oko Klopstocka (H. E. Baumgart. Form. Ali istodobno.. . 1774 (42 psalma).: C. — SPISI: Versuch iiber die zvahre Art das Clavier zu spielen. Paz Corazon Canave. njegova tematika većinom proizlazi iz jedne jedine muzičke zamisli koju on motivički raspreda. Una Sonata per U Čembalo. Težište je na instrumentalnoj muzici. Washington 1956. — H.Friedemann Bach und deren Briider (2 sv. Die Norddeutsche Triosonate (disertacija). 1762 (20 oda). Cramers iibersetzte Psalmen mit Melodien zum Singen bey dem Claviere. XII. c. Flueler. posljednji istaknuti muzičar Erfurtske grane obitelji . Djelo Philippa Emanuela Bacha nalazi se po sredini između svijeta njegova oca i bečke klasike te pripada pretklasičnom razdoblju. E. Wien-Claudi. New light on the last years of Carl Philipp Emanuel Bach. pojedinačno. C. Von der Fingersetzung. c. 1788. E. the Netherlands and United Provinces (2 sv. Ova zbirka djela nalazi se u Kraljevskom konzervatoriju u Bruxellesu. Das Klavierkonzert der Berliner Schule. H.. 1776. Ph.. 1787. I). Sei Concertiper U Čembalo. Sechs leichte Clavier-Sonaten. Ann Arbor 1965. an Introduction. — W. Westphala): Thematisches Verzeichnis der Werke Ph. Leipzig 1928. pod naslovom Sonatina a Čembalo concertato. H. 13 ronda i 5 slobodnih fantazija). 2 za obou i 3 za violončelo (sve u rkp. Schmid. Ph. — R. J. fiir den Generalbass (rkp.). 1751 i 1762—63. Violetta e Basso. 5 klavirskih koncerata prer. Beethovens Jugendwerke in ihren melodischen Beziehungen zu Mozart. Sturms . 1779. LIT. 1763. Bachs Harpsichord Concertos. Riemann. pa su ga kao izrazita zastupnika »osjećajnog stila« (Empfindsamer stil) nazivali »Klopstockom tonova«. H... 1870. 1787 (sadrži i pjesme Dolesa. Six Sonates. 1948). I I I . Reichenberg 1928. Traktat Versuch iiber die zvahre Art das Clavier zu spielen u skraćenom izd. — D. 1927—28). Miscellanea Mušica. 7 klavirskih trija. Zweyter Theil in tvelehem die Lehre von den Accompagnement und der freyen Fantasie abgehandelt wird). Krebs (Sechs Sammlungen . priredio W. O značenju i utjecaju Philippa Emanuela na bečke klasičare najviše govore izjave Havdna i Beethovena koji se pozivam na taj utjecaj u izgrađivanju vlastitog stila. The two Oratorios of C. H.. samosvojni izraz koji navješćuje klavirsku muziku romantičara. nije toliko pridonio izgrađivanju oblika klasične sonate koliko njezinu sadržaju. 1957. 11 koncerata za flautu (sporno je da li su svi prvotno u tom obliku). Voss) u kojemu su se vodile diskusije o odnosu muzike i poezije 0>Sing-Poesie«). E. E. te produbljivanju i produhovljenosti izražaja. zbirka klavir skih sonata. 1905. Johann Ernst. 1766. — H.und Stiluntersuchungen zum ersten Satz der Klaviersonaten C. DJELA. Ph. Bach considered in Relation to His Musical Aesthetics and the Rise of the Sonata Principle. E. Od sviju sinova Johanna Sebastiana on je na taj razvoj djelovao najtrajnije i najjače. Ph. 1932. napose razvoju motivičke razradbe. 1752 i 1760. Ph. Vrieslander.). 1904. dvozborno. Ph. — M. PJB. 1930. Burnev u djelu The Present State of Music in Germany. I primitivi della Sonata moderna. Oberdorffer (simfonija u C-duru. Ausgezodhlte Kompositionen). Claudius. 1922)... Heide 1929. fiir Kenner und Liebhaber. 9 koncerata 107 za melodijske instrumente: 4 za flautu. oda i arija. C. Bern 1960. Muzička supstanca. Revue Belge de Musicologie. J. 1770. Njegovoj fantaziji i izražajnom senzibilitetu najviše je od instrumenata s tipkama odgovarao klavikord na kojemu se proslavio i kao improvizator. ibid. C. Ph. Ebeling. E. III. Uber die Bedeutung der Ornamente in Ph. K. Bretver. Carl Philipp Emanuel und Wilhelm . hauptsachlich bei Ph. 1780. H. IX 1777). ostale sonate u antologijama i u rukopisu (među njima Sonata per U Čembalo a due Tastature. I. Das Ausdrucksproblem in der Klaviermusik C. 2 violine. 1959. Sei Sonate per Čembalo. Rammler). 1902). ronda i dr. SBIMG. 1935. osobito melodici belkanta čiji se utjecaji naziru u pjevnoj melodici njegove klavirske muzike. Oko 250 duhovnih i svjetovnih pjesama. — Ph.). ostale u antologijama i u rukopisu (medu njima 6 simfonija za gudače iz 1773). ostale pjesme u antologijama. 1760. Ph. 1949. E. Cherbuliez. Ph. 1944). Music and Letters. Burnev. 2 sonate za violu da gamba i b. se intenzivno bavio i podučavanjem klavira. M. Hamburg je u ono doba imao daleko razvijeniji društveni. za flautu (violinu) i klavir. Stevens. prigodne kantate. Ph. Regensburg 1957. 1766. 1770. Vier leichte Sonaten. Bratsche und Bass. 1764. Wurttembergische Sonaten). serenade i zborovi. A. Carl Philipp Emanuel Bach. ostali koncerti u rkp. Leipzig 1901. sv. H. 1714—1788. Oden mit Melodien.. — E.). I. I—III. Ph. W. 4 dua za 2 klavira. — ZA ORGULJE: 7 sonata. Fantasta e fuga a 4. Praludien und Studien. II ( . — E. Der Wirth und die Gaste. Der Fruhling. I 1722 — 1. za flautu i violinu. — C. Kurze und leichte Clavierstucke mit veranđerten Reprisen und beygefugter Fingersetzung. 1766—68. obj. a katalog i preostali vrijedni materijal čuva se u Bruxelleskoj kraljevskoj knjižnici {Fond Fetiš Nr. Ober harmonisehe Ausfullungen alterer Klavier-Musik. Bachs. E. . Bachs (disertacija). 19 Simfonija: Sinfonia a Violino primo. E. — W. Stoga je i djelatnost Philippa Emanuela bila mnogo šira: pored organiziranja crkvene muzike (što je uključivalo i stvaranje novih djela) on komponira niz svjetovnih. H. . Six Sonates za klavirski trio. U. 6 sonata za klavir. Handela (Messias. posebice na klavirskim djelima s kojima je odsudno pridonio razvoju ranoklasične instrumentalne muzike. Bach (disertacija). 4 dua za 2 klavira. 1930. 18 Probestucke in 6 Sonaten. ozbiljne. Mitchell. a Vusage des Dames.. Violino secondo. kulturni i muzički život nego Berlin. Kleinere Stucke za duhače. Miesner. prakse generalbasa i muzičke interpretacije njegova vremena. tako da se tada pod imenom Bach podrazumijevalo Philippa Emanuela. — KOMORNA: 30 trio-sonata za 2 melodijska instrumenta (violina i flauta. Plamenac. Ph. . Preussische Sonaten posvećene Fridriku II). 1935. 1958. — KLAVIRSKA. Bach. bestehend in Ubungen. Philipp Emanuel Bach in Hamburg. Heilig mit zwey Choren und einer Ariette. L. Zmolf geistliche Oden und Lieder. — Autobiogra fiju izdao C. 1951. C. trio-sonata u G-duru. 1758 (55 pjesama).

Kromolicki (DDT. J. DJELA. Mein Odem ist schivach i Gesegneten Auftritt. — VOKALNA: pasijski oratorij O Seele. galant nog stila i mjestimice nalazio smiona i nova tehnička i stilska rješenja pa se. pa su većinom izvođena izvan Biickeburga (u Hamburgu i drugdje). koji mu je dao mjesto dirigenta s\ vatnog orkestra i stipendiju za studije u Bologni kod Padi tinija (s njim se J. Preludij na koral Valet will ich div geben za orgulje. God. Ondje stječe imućno. — H. Quant: Agricola. Johann Ernst Bach. Abelon tzv. Sechs leichte Sonaten. zbirku arija obj. Bachs. Geiringer (Music of the Bach Family. 1776 pon u Mannheimu na praizvedbi svoje opere Lučio Silla. postaje središnja ličnost londonskog muzičkog God. II 1763) označuje prvu pojs rineta u engleskom opernom orkestru (Burnev). Friedlander . Uz to je pohađao školu sv. Ch. deren Sehnen. posebno je značajan za razvoj muzičke balade. 1953. septet za duhače. posebno zanimanje engleske kraljice Sofije C (rod. 1749. Schoberta i Mozarta. duo-drama Mosis Mutter und ihre Tochter (tekst Stille. prozvan Milanski ili Lc Bach. 1773. C. muzika izgubljena). 6 kvarteta za flautu i gudače. J. 1786 i 1791. J. Benda. F. Die Liebe Gottes ist ausgegossen. Kantate: Stvaf mich nicht in deinem Zorn. Za kneževsku kapelu izradio je zajedno sa G. 2 sonate za violinu i klavir. Od 1771 do 1777 na dvoru je službovao i J. zatim Univerzitet (pravne studije) u Leipzigu. 1778 posjetio je mlađeg brata Johanna Christiana u Londonu. — G. očeve smrti petnaesto] J. oratorije i kantate. — KOMORNA : 6 gudačkih trija. I. čitav od J. 42. Podučavao ga je otac i rođak Johann Elias Bach. Hassi J.108 BACH selig Licht). Bacha). Scarlattiidr. Herzlich lieb hab' ich dich. Die Auferzveckung Lazarus (Herder). Bach. Schlichtegrollovu Nek das Jahr 1795. Jahrhundert. Bendom plan reorganizacije koji nije uspio da provede u djelo. u kojima nastoji da sjedini utjecaje talijanske muzike i svoga brata Philippa Emanuela Bacha s vlastitim načinom. — Moteti Wachet auf. 1770 i 10 četverostavačnih. J. i Abel redovito su nastupali kao solisti i dirigenti. F. Za nau kod glasovitog Bolonježanina komponirao je gotovo sv crkvena djela. i. u F. 1750 stupio je u službu dvora kneževine Schaumburg-Lippe u Buckeburgu kao Cammer Musicus\ 1758 ili 1759 dobio je naslov Concert Meistera i preuzeo vodstvo blickeburške dvorske kapele koja se u to vrijeme ubrajala medu najbolje u Njemačkoj. 1951. 1786 (samo klavirski izvadak) i L'Inciampo. pa je J. usprkos neujednačenoj vrijednosti cjelokupnog njegovog opusa. i vlastita i tuđa djela (npr. NOVA IZD. sekstet. u koj tada dominirala talijansk seria. XL. 6 sonata za čembalo i violinu ili flautu. Gotha 1797. DJELA: 6 sonata za klavir i violinu. 14 sonata: 4 Dreisatzige Klavier-Sonaten. gdje je od 1737 pohađao školu sv. jer je kapela nakon regentove smrti. 1780. duodrama Philoktetes (Herder. — KLAVIRSKA: 3 sonate. LIT. Uspjes slijedeće opere Zanaida donijeli su mu položaj kraljičina m majstora (music master) što je obuhvaćalo medu ostalim čavanje kraljevske djece. G. Hey. I. 1788. Plod je tih putovanja bila izvedba niza Handelovih opera. Sve ljednju operu Amadis des Gaules komponirao je za Pariz. New York i London 1954. duhovne pjesme u zbirci B. Horstig. sonate i komorna muzika — u redakciji G. uverti pasticcio // Tutore e la Pupilla. Schneider ili J. 1770—72. — Ch. Die Hiru Krippe Jesu (Ramler. a njegova j počela da blijedi tako da je njegova smrt ostala u Engles tovo nezapažena. The Bach Familv. I 1782). 1769. MGG I. Schunemann. — KLAVIRSKA. u djelu Bach in Thiiringen. 1955). simfonije) u kojima se naziru utjecaji mlađega brata Johanna Christiana Bacha. a na povratku Philippa Emanuela u Hamburgu. The Bach Familv. a uz to i djela njemačkih majstora Stamitza. Johann Christoph Friedrich Bach. 1789 i Čembalo Sonate u F-duru. Michaels Sieg (Herder). Bach. 1774. sačuvano nekoliko dionica).. C. Die Nachkommen der Buckeburger Bach 1939. Die Kind-heit Jesu (Herder. 2 sonate za violončelo i klavir. oratorije i komorna djela poznatijih Talijana (Pergolesi. — Isti. Orione. Kretzschmar (DDT. Tim operama i ci djelima postiže prve značajnije uspjehe i stječe ugled i izvai ca Italije. 1786—87 i zbirci Philippa Emanuela Bacha Mw Vielerley. Najmlađi sin Johanna Sebastiana Bacha. 1776. 17 und machtig (Herder). New York i London 1954. F. — K. zbirka arija Sammlung auserlesener Fabeln. Johann Christian. MGG.—Napisao predgovor J. Bachs und seiner Fami 1933. Romanze con XII variazioni u A-duru. 1774. 1754: rojatnije 1756 J. C.Benecke.. Pažnju loi publike privukle su druge muzičke ličnosti. prozvan Buckeburški Bach (Leipzig. kompozitor i čembalist (Lei] IX 1735 — London. J. Miintera Geistliche Liec ( I I sv. čak i u crkvenim djelima. God. 1770. C. Ch. 1764—65 kod njega uči Mozart koji u to vrijeme koncertira na engleskom dvoru. te Havdna. jim poslovima. Kraft. 177 ponirao je J. Ch. 1916. dobio je i naslov dvorskog i mjesnog crkvenog orguljaša. te Mozartove Otmice iz Seraja i Gluckove Ifigenije na Tauridi u Buckeburgu. Ch. Die Schiiler J. da poveže u jedinstvenu cjelinu te je na taj način postao značajan posrednik između tradicije i mannheimovaca. 1914). odlazi u Milano.— R. Njegova vlastita djela nisu se osobito svidjela knezu. 1773. Berlin 19SO. a nakon očeve smrti. motet Aus der Tiefen za zbor a cappella. kao i istaknute rr berlinskog kruga (braća F. muzika izgubljena). fantazija i fuga u a-molu i F-duru. 1758. Tartini. F. 1776. 1917). ali svjedoči o mnogostranoj nadarenosti. Friedrich Bachs Briefwechsel mit Gerstenberg und I ibid. Ch. U. ruft uns di 1780 i Ich lieg und schlafe. fughetta. U duhovnim pjesmama i motetima novim zvučnim sredstvima ponire u sadržaj teksta i postiže za ono doba neuobičajenu dubinu izraza. LIT. Kao kompozitor držao se. muzika izgubljena). muzika izgubljena). — Alissa brevis. U kapeli je prevladavao talijanski ukus. C. Ch. Najstariji preživjeli sin Johanna Sebastiana iz braka s Annom Magdalenom WU1cken. 2 stavka iz violinske sonate u f. Ch. Zur Biographie J. . 1760 prešao je na katoličku vjeru mjesto orguljaša u Milanskoj katedrali. Bach-Jahrbuch. Der Herr ist nahe.: Cjelokupna djela izdaje Fiirstliche Institut fiir mus schaftliche Forschung u Buckeburgu (dosad izašla 3 sveska — moteti. Stilski je prošao različite faze: isprva komponira pretežno vokalna djela. Od 1742 u Eisenachu je zamjenjivao svog oca Johanna Bernharda u orguljaškoj službi. 48. Gon wird deinen Fuss nicht gleiten lass Solokantate: Die Amerikanerin (Gerstenberg). Djetinjstvo veo u Leipzigu gdje mi učitelj bio vjerojatno 1 J. simfonije Havdna). Holzbauera i drugih.: E. A Johann Sebastian B. Kein Stiindlein geht dahin'. Uz to je u njegovim djelima bogato zastupljeno očevo kontrapunktičko nasljeđe. 6 koncerata za klavir. raspuštena. je ostavio opsežan i raznoličan opus koji doduše ne dostiže važnost djela njegove poznatije braće. — G. J.). C. — H. tekst). F. opere. — DRAMSKA: opera Brutus (tekst Herder. surađivao uglazbivši više nje govih tekstova (3 oratorija. 1785. Učio je kod svog krsnog kuma Johanna Sebastiana u Leipzigu. CH. 1764. . nu. Das Deutsche Lied im 18. Geiringer. LSffler. dopisivao do kraja života). Ulmenstein. NOVA IZD. sadrži koralni stavak Johanna Sebastiana Er ist das Heil und 7. 1912). Popis djel Schtinemann skupa s oratorijima Die Kindheit Jesu i Die Auferiveckunt (DDT. 1762 preselio se u London i svoju višegodišnju djelatnost za King's Theater. Nakon po vratka iz Londona zaokupljen je više velikim formama instrumentalne muzike (koncerti. 2 sonate za klavir 4-ručno. 2 sv. Iduće godine izvodi se p: gova opera nastala u Er. K. kompozitor. Stuttgart 1902. Johann Christoph Friedrich. I. Trauermusik auf Ernst August Constantin. Održavali su se sve do J. 1914. 26. Jommelli. Colonne. ORKESTRALNA: 14 simfonija. 21. Ać. Brat gs dučavao i kompoziciju gućio mu da upozna re berlinske opere. 1780. Ch. kao Concerts spirituels za Pariz.gleskoj. za svog dugogodišnjeg vodstva (1759—95) također izvodio prvenstveno talijansku muziku: mnogobrojne simfonije. Sve te komponente starog i novog uspio je J. God. više manjih kompozicija u vlastitoj zbirci Alusicalische Nebenstunden. a 1762 i položaj m direktora crkve 5. 1786 —87 i u skupnoj zbirci Musicalischer Pot-Pourri. 1 Fremdling auf Golgatha (Herder. 1773. odselio se u Berli jemu bratu Philippu 1 elu koji je od njega jednog od najboljih čer onoga vremena. — G. J. gerne dir\ arija Luci amate. 1792—94. Tome i zatim studirao pravo. S. Vier Organisten Eisenachs aus bachischem Geschlecht. uveden za Friedrichova prethodnika A.. 2 sv. 1761 izvo Torinu i Napulju prve njegove opere. God. Havdna. Geiringer. Tome. Magnificat (na njem. von Mecklenburg Strelitz) što mu je osiguralo poslužbu u Londonu. 4 trostavačnih. 1781 i 1791—92. VI 1732 — Biickeburg. v. može ubrojiti medu istaknutije prethodnike bečke klasike. Bach-Abel koncerata koji idu medu prve javne koncert« Ti abonentski koncerti postali su za London isto tako . muzika izgubljena). 1758. 16 svjetovnih pjesama u vlastitoj zbirci Mi Nebenstunden. 2 sv. F. 2 sv.. 6. God. Kantate: Die Ausgit Geistes (Herder. Kiihn. Maria di Caravaggio. grofa Agostina Littu. 1773. God.: M. 1769.. oda Vertrauen des Christen auf Gon za zbor a cappella. Schiinemanna). Adlungovu djelu Anleitung zu der musikalischen Gelahrtheit. Bach J XI. God. BACH su također utjecali na formiranje. ] J. Die Au^ und Himmelfahrt Jesu (Ramler. 19. Herder s kojim je J. 1749. 1776. A. Drey leichte Sonaten. 1764 pokreće zajedno s gambistom C. ossia Diana ve a datum njezine izvedbe (19. Fr. F. — VOKALNA. I 1795). 1785. — ZA ORGULJE: fuga u c-molu. 1756 postavljen je za muzičkog direktora Kneževske dvorske kapele Weimara s time da je zadržao orguljašku službu u Eisenachu. Allegretto con XVIII variazioni u G-duru.molu i 3 stavka iz VI psalma obj. Oratoriji: Der Tod Jesu (Ramler). H. God. Duet O w. 1 vrijeme bio previše zau. 1789.: pasijski oratorij obj. kantate i 1 izgubljena opera). F. o