ENCIKLOPEDIJA
I
A-G
OZ

MUZIČKA

ZAGREB UGOSLAVENSKI

AVCAVLXXI ZAVOD

L E K S I K O G R A F S K I

JUGOSLAVENSKI LEKSIK'

FSKI ZAVOD, ZAGREB

TISAK, B A K R O T I S A K , O F F S E T I UVEZ G R A F I Č K I ZAVOD HRVATSKE, ZAGREB

Drugo izdanje Muzičke enciklopedije izlazi prošireno u tri sveska. Sva ranije objavljena materija pregledana je i dopunjena novim biografskim i bibliografskim podacima. U drugo izdanje uvrštena su mnoga nova imena kompozi tora, muzikologa i muzičkih umjetnika koji su u međuvremenu zauzeli određeno mjesto u muzičkom životu svojih zemalja; unijeti su podaci iz područja jazza kao i zabavne muzike, koja sve više ulazi u svakodnevni život suvremenog čo vjeka. Obrađeni su i novi muzički pojmovi na polju tzv. avangardne muzike, kojih nije bilo u ranijem izdanju. Smatrajući da su koreografi i baletni umjetnici ravnopravni partneri ostalim muzičko-scenskim radnicima, redakcija je unijela čitav niz novih imena s tog područja. Radi boljeg pregleda narodna muzika svakog naroda izložena je u novom izdanju u istom članku s umjetničkom. U nastojanju da nova edicija i u ovom pogledu dosegne nivo nacionalno reprezentativnog djela, redakcija je posvetila punu pozornost sintetičkom prikazu muzičke kulture jugoslavenskih naroda i na rodnosti. Što se tiče likovne opreme, znatno je proširen ilustrativni dio i povećan broj likovnih priloga u bakrotisku i u boji.

MUZIČKA ENCIKLOPEDIJA
3

Glavni urednik

Krešimir Kovačević

Članovi redakcije Ivona Ajanović, Dragotin Cvetko, Stana Đurić-Klajn, Cvjetko Ivanović, Marija Kuntarić, Dragoslav Ortakov, Mladen Pozajić

Sekretar Krasna Panjkota Glavni redaktor ilustracija Koraljka Kos Redaktor ilustracija Mirjana Petričević

Tehnička redakcija Dušan Žvab i Branimir Sokol

SURADNICI U I SVESKU

Andrija Tomašek, prof. Muzičke škole »Pavao Markovac«, Zagreb A. Vi. Albe Vidaković, prof. Teološkog fakulteta, Zagreb B. Ać. Branka Antić, akademski muzičar, Zagreb B. Buj. Dr. Bojan Bujić, prof. Univerziteta, Reading B. D. Branko Dragutinović, dramaturg oVere Narodnog pozorišta, Beograd B. I. Bojana Ivančević, prof. Muzičke škole »Vatroslav Lisinski«, Zagreb B. Lk. Borut Loparnik, urednik III programa Radio-televizije, Ljubljana B. Sč. Branimir Sakač, kompozitor, Zagreb B. Ša. Dr. Božidar Širola, muzikolog i kompozitor, Zagreb Bi. R. Biserka Rako, redaktor JLZ, Zagreb C. I. Cvjetko Ivanović, glavni urednik Radio-stanica, Titograd C. R. Cvjetko Rihtman, akademik, prof. Muzičke akademije, Sarajevo D. Co. Dr. Dragotin Cvetko, akademik, prof. Filozofskog fakulteta, Ljubljana D. Čol. Dragutin Čolić, prof. Muzičke akademije, Beograd D. Ov. Dragoslav Ortakov, docent Visoke muzičke škole, Skopje D. Pl. Dušan Plavša, prof. Muzičke škole >Isidor Bajić«, Novi Sad D. Ps. Dragomir Papadopolos, prof. gimnazije, Beograd D. Sn. Dušan Skovran, prof. Muzičke akademije, Beograd Di. S. Dr. Dimitrije Stefanović, viši naučni suradnik Muzikološkog instituta, Beograd D. Jć. Đura Jakšić, direktor Muzičke škole »Josip Slavenski«, Beograd Đ. Ra. Đoko Radović, muzički urednik Radio-stanice, Titograd E. Hk. Emil Hajek, prof. Muzičke akademije, Beograd E. Kr. Erika Krpan, muzički kritičar, Zagreb F. L. Franjo Lučić, prof. Muzičke akademije, Zagreb G. Jć. Dr. Gavro Jakešević, direktor Srednje muzičke škole, Sarajevo G. Kr. Gordana Krajačić, prof. Muzičke škole »Josip Slavenski«, Beograd H. P. Dr. Hubert Pettan, prof. Muzičke škole »Vatroslav Lisinski«, Zagreb H. U. H. Helena Uhlik Horvat, kostimograf Narodnog pozorišta, Sarajevo I. Ać. Ivona Ajanović, redaktor JLZ, Zagreb I. Hg. Dr. Ivan Henneberg, direktor Zavoda za zaštitu autorskih malih prava, Zagreb 1. Me. Ivo Malec, kompozitor, Pariz I. Su. Dr. Ivo Supičić, prof. Muzičke akademije, Zagreb J. As. Josip Andreis, prof. Muzičke akademije, Zagreb J. Bez. Dr. Jerko Bezić, naučni suradnik Instituta za narodnu umjetnost, Zagreb J. Bur. Jovan Bandur, prof. Muzičke akademije, Beograd J. Gc. Janko Grilc, šef muzičkog odjela Radio-televizije, Ljubljana J. Mvić. Jovan Milošević, prof. Muzičke škole, Cetinje J. S. N. Jelka Stamatović-Nikolić, prof. Muzičke akademije, Beograd J. Se. Dr. Jože Sivec, docent Filozofskog fakulteta, Ljubljana J. Šip. Janka Šipuš, akademski muzičar, Zagreb

A. Koc. A. Pr. A. Rij. ljana A. To.

Akil Koci, muzički urednik Rađio-stanice, Priština Dr. Anđreja Preger, prof. Muzičke akademije, Beograd Dr. Andrej Rijavec, docent Filozofskog fakulteta., Ljub-

Katarina Bedina, bibliotekar Filozofskog fakulte Ljubljana K. Ko. Dr. Krešimir Kovačević, prof. Muzičke akademi Zagreb K. Ks. Dr. Koraljka Kos, docent Muzičke akademije, Zagi L. Ai. Lorenc Antoni, muzički urednik Radio-stanice, Prišti L. Mć. Lazar Marjanović, prof. Muzičke akademije, Beogi L. Vr. Lav Vrbanić, prof. Univerziteta, Boston M. Ca. Milo Cipra, prof. Muzičke akademije, Zagreb M. In. Milica Uijin, naučni suradnik Muzikološkog institu Beograd M. Ke. Milivoj Kerbler, prof. muzike, Zagreb M. Kri. Miro Križić, muzički publicist, Zagreb j M. Kun. Marija Kuntarić, redaktor JLZ, Zagreb M. Maz. Mladen Mazur, muzički urednik Radio-stanice, Zagi M. Poz. Mladen Pozajić, prof. Muzičke akademije, Sarajevo M. Rš. Mirko Ramovš, asistent Glasbeno-narodopisnog i stituta, Ljubljana M. Špe. Manica Špendal, prof. Pedagoške akademije, Marit M. To. Dr. Mihovil Tomandl, publicist, Pančevo M. V. Miodrag Vasiljević, prof. Muzičke akademije, Beogi M. 2. Dr. Milan Žepić, primarius, Zagreb Mi. Pa. Mirka Pavlović, akademski muzičar, Beograd N. Dć. Natko Devčić, prof. Muzičke akademije, Zagreb N. Ha. Nikola Hercigonja, prof. Muzičke akademije, Beogi N. Kri. Nada Križić, muzički publicist, Zagreb N. Mić. Dr. Niko S. Martinović, direktor Centralne bibliotei Cetinje O. D. Dr. Oskar Danon, šef-dirigent Slovenske filharmoni Ljubljana P. B. Petar Bingulac, prof. Muzičke akademije, Beograd P. Me. Dr. Pavle Merku, urednik programa Slovenske stan: RAI — Trst P. Mil. Predrag Milošević, prof. Muzičke akademije, Beogr P. Ši. Pavel Šivic, prof. Akademije za glasbo, Ljubljana R. Redakcija R. A. Rafael Ajlec, muzički urednik Radio-televizije, Ljublja R. Đ. Ratko Đurović, prof. Akademije za pozorište, filrr televiziju, Beograd R. Pej. Roksanda Pejović, prof. Muzičke škole »Stankovi Beograd Ra. Pć. Radmila Petrović, naučni suradnik Muzikološkog i stituta, Beograd S. D. K. Stana Đurić-Klain, direktor Muzikološkog institu Beograd S. Pn. Svetolik Pašćan, prof. muzike, Beograd S. Šp. Slobodan Špirić, asistent Muzičke akademije, Saraje T. Br. Tea Brunšmid, muzički suradnik »Zagreb-filma", Zagr T. Si. Todor Skalovski, dirigent Makedonske filharmoni Skopje V. Br. Vera Baver, redaktor JLZ, Zagreb j V. Mvić. Vlado Milošević, akademik, Banja Luka
!

K. Be.

V. Peć. V. U. V. Žc. j Va. Ba. VI. M. Z. Gić. Z. Kr.

Vlastimir Peričić, prof. Muzičke akademije, Beograd j Vilko Ukmar, prof. Akademije za glasbo, Ljubljana | Dr. Vinko Žganec, akademik, Zagreb

Vartkes Baronijan, muzički urednik Televizije, BeogE Vladeta Milanković, akademski muzičar, Beograd Zlatko Grgošević, prof. Pedagoške akademije, Zagr Dr. Zmaga Kumer, viši naučni suradnik Glasbeno-n rodopisnog instituta, Ljubljana Z. Kuč. Dr. Zija Kučukalić, prof. Muzičke akademije, Saraje

KRATICE
Archiv fiir Musikforschung Archiv fiir Musikwissenschaft Allgemeine Musikzeitung Acta Musicologica Autonomna Sovjetska Socijalistička Republika basso continuo češki Denkmaler deutscher Tonkunst Demokratska Republika Denkmaler der Tonkunst in der Tonkunst in Bavern Denkmaler Osterreich engleski francuski glasni (2-gl., dvoglasni) zavod kazalište MF Die Musikforschung MFM Monatshefte fiir Musikgeschichte MGG Die Musik in Geschichte und Gegenwart ml. mladi MQ Musical Quarterly NR Narodna Republika nem. nemački njem. njemački obj. objavio, objavljeno OKUD Omladinsko kulturno-umjetničko društvo perz. perzijski PGM Publikationen der Gesellschaft fiir Musikforschung PJB Jahrbuch der Musikbibliothek Peters polj. poljski prer. preradio, prerađeno RAM Rassegna musicale red. redigirao rev. revidirao, revidirano RIM Revue Internationale de Musique rkp. rukopis RKUD Radničko kulturno-umjetničko društvo RM La Revue Musicale RMI Rivista musicale italiana rus. ruski S. San (sveti), Santa (sveta) s. a. sine anno SAD Sjedinjene Američke Države SAN Srpska akademija nauka SAP Socijalistička autonomna pokrajina

SBIM

grčki Hrvatski glazbeni Hrvatsko narodno hrvatski Internationale Musikgesellschaft instrumentalni italijanski izdanje, izdao izvedeno Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti jugoslavenski Kirchenmusikalisches Jahrbuch knjiga Kulturno-umjetničko društvo latinski latvij ski Die Musik madžarski

Sammelbande der Internationalen Musikgesellschaft SFSR Sovjetska Federalna Socijalistička Republika SIM Revue de la Societe Internationale de Musique simf. simfonijski SMZ Schweizerische Musikzeitung (od 1961 Schweizerische Musikzeitung und Schweizer Musikpadagogische Blatter) SNG Slovensko narodno gledališče, Ljubljana SR Socijalistička Republika, Savezna Republika (Njemačka) srp. srpski SSR Sovjetska Socijalistička Republika St. Saint St. stariji, stoljeće STMW Studien zur Musik\vissenschaft sv. svezak, sveti Sv. C. Sveta Cecilija španj. španjolski tal. talijanski
V.

VFMW Vierteljahrsschrift fiir Musikwissenschaft vok. vokalni ZFM Zeitschrift fiir Musik ZFMW Zeitschrift fiir Musikwissenschaft ZIMG Zeitschrift der Musikgesellschaft Z.NŽO Zbornik za narodni život i običaje

vek

ILUSTRACIJE U I SVESKU

PRILOZI U BOJI BAROK. D. Hals, Koncert.................................................. CRKVENA MUZIKA. Psalterium chori )M«, Zadar . . ČEMBALO. Djelo nepoznatog slikara.................................. ČEŠKA MUZIKA. Biblija iz Olomouca, minijatura . . . EGIPATSKA MUZIKA. Zidna slika, Teba...................... FRANCUSKA MUZIKA. Detalj tapiserije .................. GOTIKA. Zidna slika, Žminj, Istra.................................... PRILOZI U BAKROTISKU ARAPSKA MUZIKA...............................................................64 BALET ...........................................................................65,120 BALET U JUGOSLAVIJI.........................................120—121 BAROK...................................................................................121 BOSANSKO-HERCEGOVAČKA MUZIKA . . . . 232—233 BUBANJ.........................................................................256—257 CRKVENA MUZIKA...........................................................384 CRNOGORSKA MUZIKA.................................................. ČEMBALO............................................................................. DUHAČKI INSTRUMENTI.............................................. FRULA.................................................................................. GAJDE .............................................................................. GITARA................................................................................. 385 408 409 632 632 633 136 368 392 400 504 608 704

<*fe

A, r. u osnovnoj dijatonskoj ljestvici C-dura i melodijskoj ljestvici c-mola VI stupanj. Kod starih Grka, kao prvo slovo alfabeta, najniži ton ljestvice i najdublji ton ljudskog glasa; u ranom srednjem vijeku, početni ton ljestvice. U zemljama koje se i danas služe nazivima iz solmizacije, tonu a odgovara ton la. 2. Osnovni ton kod ugađanja instrumenata. Još su stari Grci ugađali kitaru prema malom a. Danas se u orkestrima, komornim ansamblima, kao i pri muziciranju pojedinaca redovito uzima ton a1 (u Evropi fiksiran na 435,4 dvostrukih titraja, a u Americi na 440 dvostrukih titraja) kao osnovno uporište za ugađanje; u orkestru taj ton daje oboa. I glazbene viljuške, kojima se ugađaju klaviri, udešene su na ton a 1 (katkada i na a2, u Engleskoj često na c2). -*■ Komorni ton 2. Dur-kvintakord i mol-kvintakord (malo slovo a) nad tonom a. 2. Tonalitet A-dura, odn. (ponajčešće malim slovom) a-mola. Nekada se (još do sredine XVIII st.) A-dur označivao slovom A i jednom povisilicom (A#, a tako i drugi tonaliteti: F# = F-dur, D # = D-dur), dok su za mol-tonalitete služila odgovarajuća mala slova, kojima se dodavala povratilica ili snizilica (a i\ ili a h = a-mol). U starijim teoretskim djelima A-dur označuje samo ton a, a a-mol ton as, tj. veliku (a), odn. malu tercu (as) iznad tona/. 2. Kratica za altus, odn. alt, kao i za antifona. 2. Talijanski prijedlog a susreće se u oznakama za interpre taciju, za dinamiku, za broj izvodilaca itd. (a đue, a tre, poco
a poco)

AARON (Aron), Pietro, talijanski muzički teoretičar (Firenca, oko 1480 — Venecija ili Firenca, oko 1545). Do 1521 vjerojatno u službi pape Leona X, zatim kraće vrijeme muzičar katedrale u Imoliju, a oko 1523 kanonik u Riminiju; 1536 stupio u samostan u Bergamu. A. je jedan od prvih muzičkih teoretičara koji je pisao rasprave na narodnom, talijanskom, jeziku a ne na latinskom. On iscrpno opisuje antičku muziku, instrumente, tonske rodove i dr. ali je vrijednost njegovih rasprava daleko više u tome što izravno obraduju praksu svoga vremena. U rješavanju aktualnih problema A. je napredan i instruktivan; tako, npr. među prvima zagovara istodobno, vertikalno komponiranje sviju glasova polifonog djela namjesto tada još uobičajenog pojedinačnog, sukcesivnog, zatim poznaje estetsku vrijednost disonanca, a u određenim slučajevima dopušta čak i tritonus.

DJELA: Libri tres de Institutione Harmonica, 1516; Thoscanello de la Mušica, 1523 (u kasnijim izdanjima Toscanello in Mušica sa dodacima: Aggiunta de lui fatta, 1529, 1539 itd.); Trattato della natura et Cognitione di tutti gli toni di Canto Figurato . . ., 1525; Lucidario in mušica di alcune oppemoni antiche et moderne . . ., 1545; P. AARON KAO UČITELJ MUZIKE Drvorez iz djela Trattato della natura . . . di Canto Figurato. Venecija, 1525

Compendiolo di molti dubbi, segreti 0 sentenze intorno al Canto Fermo et Figu~ rato, posthumno, možda 1547. LIT.: A. Catelani, Pietro Aron, Gazzetta musicale di Milano, 1851. — H. Riemann, Geschichte der Musiktheorie im IX—XIX Jahrhundert, Leipzig 1898. — G. Adler, Handbuch der Musikgeschichte, II, 2. izd. Berlin 1930. — K. Jeppesen, Eine musiktheoretische Korrespondenz des friihen Cinquecento, AML, 1941. — D. P. VC'alher, Pietro Aaron, MGG, I, 1951.

AAV, Evalđ, estonski kompozitor (Reval, 6. III 1900 — 21. III 1939). Učenik A. Kappa u Revalu. Ostavio je mnogo kompozicija u narodnom duhu, osobito na području vokalne muzike. A. je autor prve finske nacionalne opere Vikingi (1928). Uz to treba spomenuti simfoniju (1938) i simfonijsku pjesmu Život (1934)AAVIK, Juhan, estonski kompozitor i dirigent (Reval, 29. I 1884 —). Studirao na Konzervatoriju u Petrogradu. Od 1911 dirigent simfonijskog orkestra Vanemuine, kasnije direktor Konzervatorija u Dorpatu; 1925—33 dirigent kazališta Estonia u Revalu, uz to profesor (1928—44) i direktor Konzervatorija. Od 1944 živi u Švedskoj. ABACO, 1. Evaristo Felice dali' i 2. Giušeppe Clemente Ferdinando ->■ Dall'Abaco A BATTUTA (tal. po mjeri, u taktu), oznaka za vraćanje na prvobitan tempo, povremeno napušten. Izraz a b, redovno se upotrebljava na završetku recitativno-deklamatorskih odlomaka u kojima se izvodilac može slobodnije odnositi prema tempu, ubrzavajući ga ili usporujući (-> A piacere, -> Ad libitum). ABBA-CORNAGLIA, Pietro, talijanski kompozitor, orguljaš i muzički pisac (Alessandria, Pijemont, 20. III 1851 — : 2. V 1894). Studirao na Milanskom konzervatoriju. Od 1880 orguljaš katedrale u Alessandriji, gdje je osnovao muzičku školu.
DJELA: kompozicije za klavir i za orgulje. — Opere: Isabella Spinola, 1877; Maria di Warden, 1884 i Una partita a scacchi, 1892. — Pjesme. — Aiessa di requiem 3 1876. —SPISI: Sulla introduzione del canto popolare in tutte le tnasse di comunitd e spedalmente nella scuola, 1880; Storia e filosofia della mušica. LIT.: V. Conzani di Revignano, Pietro Abba-Cornaglia e la sua Maria di Warden, Memorie biograflche e critiche, Alessandria 1885. — G. Rossi, Musicisti nostri, Pietro Abba-Cornaglia, Rivista di storia, arte e archeologia della provincia di Alessandria, 1932. DJELA: simfonija u d-molu; koncert za klavir i orkestar; koncert za vio linu i orkestar. — Sonata za klavir u c-molu. — Opera Silgisunelm. — Kantata Honteland ,' zborovi; solo-pjesme.

ABBADO, i. Michelangelo, talijanski violinist i muzički pisac (Abba, 22. IX 1900 —). Studirao na Milanskom konzervatoriju, violinu (E. Polo) i kompoziciju (G. Orefice). Između 1919 i 1962 koncertirao po Evropi, Americi i Africi; prva violina kvarteta Malipiero (1927—34), član trija Vidusso — A. — Crepax (1938—45) te osnivač i dirigent (1941—62) prvog tal. ansambla za staru tal. muziku Orchestra d'archi di Milano. Uz to predavao na konzervatorijima u Palermu i Parmi, a 1925 preuzeo katedru za violinu na Konzervatoriju u Milanu. God. 1964 dokazao eksperimentalno, postojanje donjih parcijalnih tonova.
DJELA. SPISI: A. Vivaldi, 1943; Tecnica dei suoni armonici per violino (5 sv.), 1934; SulVesistenza dei suoni armonici inferiori, AML, 1964; članci i studije. — Obradbe i revizije djela Corellija, Torellija, Vivaldija, Paganinija, Per-golesija i dr.

2. Marcello, talijanski pijanist i kompozitor (Milano, 7. X 1926—). Sin Michelangela. Studirao na Milanskom konzervatoriju (klavir kod R. Lorenzanija, kompoziciju kod G. F. Ghedinija). Od 1944 koncertirao u Italiji te na mnogobrojnim turnejama po Evropi, Americi, Africi i Aziji. Od 1958 vodio Liceo Musicale u Piacenzi, a od 1966 direktor je Konzervatorija u Pesaru.

ABBADO — ABENDMUSIK
DJELA. ORKESTRALNA: Concerto, 1950; Doppio concerto za violinu, klavir i dvostruki komorni orkestar, 1965; Mušica, 1954; Varijacije na Mozartovu temu za komorni orkestar, 1954; Hommage d Debussy, 1955; Costruzioni za 5 malih orkestara, 1963. — KOMORNA. Tri gudačka kvarteta: 1947, 1953 i 1956; Divertimento za 4 duhača i klavir; Concertante za klavir, klarinet, fagot, violončelo i udaraljke; 3 fantazije: I, za 12 instrumenata, I I, za 4 duhača i 31 udaraljku, III, za rogove; sonata za flautu solo itd. — KLAV IRSKA : 2 Ricercara ; Canzona; Variazioni sopra un minuetto di Bach i dr. — Balet Scena senza storia, 1953. — VOKALNA : Kantata; Ciapo za glas i 9 instrumenata; 15 Poene T'ang za glas i 4 instrumenta; zborovi.

ABBASSANDO (tal. umanjujući), umanjujući, prigušujući snagu zvuka. ABBATINI, Antonio Maria, talijanski kompozitor (Citta di Castello, oko 1595—1677). Učenik braće Nanino. Bio maestro di cappella različitih rimskih crkava (1640—66, 1649—57 i 1672— 77 crkve Santa Maria Maggiore). Po svojim višezbornim, koncertantnim crkvenim djelima ide u glavne predstavnike rimskog visokobaroknog, monumentalnog stila. Kao operni kompozitor išao za dramatizacijom izraza i dao važan prilog oblikovanju buffo stila, posebice operom Dal male U bene, jednom od prvih komičnih opera uopće.

58 član dvorske kapele u Dresdenu. Od 1759 koncertirao u Lc donu, gdje doskora postaje komorni muzičar kraljice Charlot Zajedno sa J. Ch. Bachom pokrenuo 1765 seriju Bach-Abel Cc certs, koji su odigrali važnu ulogu u londonskom muzičkom votu XVIII st. God. 1775—81 održavali su koncerte u vlasti raskošno uređenoj dvorani Hanover Square Rooms (to je sve 1874 jedna od najvažnijih koncertnih dvorana Londona). Nak Bachove smrti (1782) A. je koncertirao u Parizu i u Njemačk a od 1785 nastupao ponovo u Londonu kao gambist i kompozii u okviru novih Professional Concerts i Subscription Concerts. I je posljednji virtuoz na gambi, glasovit širom Evrope. Učenici mu bili medu ostalima violinist F. H. Barthelemon, violončeli J. Crosdill i J. Cervetto, te kompozitor i pijanist J. B. Cram — Sljedbenik Mannheimske škole, A. je komponirao melodij dopadljivu, elegantnu instr. muziku. Karakteristične su njege vedre trostavačne simfonije (često nazivane uvertirama), dvos vačni koncerti za čembalo s menuetom kao završnim stavko te trija i kvarteti sa pjevnim Adagio-stavcima.
DJELA. ORKESTRALNA: 35 Simfonija; 10 koncerata za čembalo klavir); 5 koncerta za flautu. — KOMORNA: 20 gudačkih kvarteta; lotrioson: 106 sonata (od kojih 32 za violu da gamba i continuo). NOVA IZD. : The Adagios, the Composition of the late C. Fr. Abel, t J.B. Cramer (sadrži i Abelovu biografsku skicu od Ch. Burneva, 1820); 2 s fonije, u D-duru op. 10 i u A-duru op. 10, obj. H. Hockner (1932); 6 sonats violu da gamba i continuo obj. J. Bacher i W. Woehl (1937—42). LIT.: Ch. Đurney, A General Historv of Music, London 1879. — Spitta, J. S. Bach, I, Leipzig 1873. — H. Abert, Mozart, I—II, Leipzig 191.9— — Ch. S. Terry, J. Chr. Bach, London 1929. — A. Loezvenberg, Annals of Opi Cambridge 1943. — H. F. Redlich, Abel, 1. Christian Ferdinand, 2. B Friedrich, MGG, I, 1951. — 5. M. Helm, Carl Friedrich Abel Symphon Ann Arbor 1952. ,

DJELA. Opere : Dal male U bene (u suradnji sa Al. Marazzolijem, autorom 2. čina; libreto G. Rospigliosi), 1653; Jone, 1666; La Comica del Cielo ovvero La Baltasara, 1668. —■ Dramatska kantata IlPianto di Rodomonte, 1633. — CRKVENA: Mise za 4—16 glasova, 3 knj., 1638—50; Sacre Canzoni za 2—5 glasova, 6 knj.; Psalmi za 4—16 glasova, 4 knj. — Teoretsko djelo: 14 Discorsi e Lezioni Accademiche. Surađivao na A. Kircherovu traktatu Musurgia universalis. Uredio vatikansko izdanje Inni della chiesa in canto gregoriano (1644). LIT.: H. Goldschmidt, Studien zur Geschichte der italienischen Oper im 17. Jahrhundert, Leipzig 1901. — F. Coradini, Antonio Maria Abbatini, Arezzo 1922. — R. Haas, Musik des Barocks, Potsdam 1928. — K. G. Fellerer, Antonio Maria Abbatini, MGG, I, 1951.

ABBELLIMENTI (tal.), melodijski ukrasi (melizmi ili ornamenti). ABBEY, John, engleski graditelj orgulja (Whilton, 22. XII 1785 — Versailles, 19. II 1859). God. 1826—30 radio u Parizu kod S. Erarda, a zatim se osamostalio. Uveo u francusku orguljsku gradnju englesku pneumatsku mehaniku. Sagradio brojne orgulje u Francuskoj (za katedrale u Rheimsu, Nantesu, Versaillesu, fivreuxu, Caenu, Amiensu, Rochelleu, Bayeuxu, za parišku Operu i nekoliko pariških crkava); gradio i za Južnu Ameriku. ABBIATI, Franco, talijanski muzički pisac i kompozitor (Verdello, Bergamo, 14. IX 1898 —). Studirao kompoziciju na Konzervatoriju u Torinu, a muzikologiju kod G. Cesarija. Muzički kritičar listova Secolo Sera (od 1928) i Corriere della sera (Milano, od 1935). Osnovao (1949) i ureduje mjesečnik La Scala.
DJELA. SPISI: Storia della mušica (5 sv.), 1939—46 (do danas najopsežniji talijanski priručnik za opću povijest muzike; novo izd. 1954); La vita e le opere di G. Verdi (4 sv.), 1959; Scritti inediti di G. Cesari, 1937; vodič operi Peter Grinies B. Brittena, 1947. — KOMPOZICIJE: simfonijska pjesma II Canto d'Avila. — Gudački kvarteti; sonata za violinu i klavir; sonata za violončelo i klavir. — Klavirske kompozicije. — Zborovi; pjesme.

ABBREVIATURE -» Muzičke kratice ABD AL-QADIR IBN GUAIBf AL-HAFIZ AL-MARAGHI, perzijski muzički teoretičar (Maragha, Azerbajdžan, oko sredine XIV st. — Herat, Afganistan, 1435). Glavni pjevač i muzičar na dvoru sultana Ahmada (1382—1410), Timira i njihovih nasljednika u Bagdadu i u Samarkandu. A. je jedan od najistaknutijih arapsko-p.erzijskih muzičkih teoretičara.
DJELA: Gami al-alhdn (Sakupljač melodija), 1405 (najopsežnije 'Abd Qadirovo djelo, sadržava opći prikaz arapske i perzijske muzike i muzičke nauke; autograf se čuva u biblioteci Bodleiana u Oxfordu); Maqasid al-alhdn (Smisao melodija), 1418 (kopija autografa čuva se u biblioteci Bodleiana); Kanz al-alhdn (Bogatstvo melodija); Šarh al-adzvdr (Komentar o vrstama tonaliteta; rukopis se čuva u biblioteci Nur-i 'Osmaniva u Carigradu). LIT.: R. G. Kiesemetter, Die Musik der Araber, Leipzig 1842. — H.G. Farmer, Historv of Arabian Music, London 1929. — Isti, 'Abd al-Qadir b. Gaibi al Hafiz al-Maragl, MGG, I, 1951.

ABECEDA, MUZIČKA, nazivanje tonova slovima iz abe cede. Bilježenje tonova slovima abecede javlja se u grčkoj muzici već u *- VII sr. U srednjem vijeku susreće se u X st. latinska abeceda za označivanje 7 stupnjeva dijatonske ljestvice: A BC D E F G, u značenju našega današnjeg niza c d e f g a h. Ta se abeceda upotrebljava prvenstveno za orgulje, psalterij, rottu i dr. Ton B označivao je današnji ton h (->• B durum i B molle). Kako se čini, već je u X st. O. de Clugny dao slovu a njegovo današnje značenje. Kasnije, u XVI i XVII st., postaje osnovicom cjelokupnoga muzičkog sistema niz CDEFGAH(Hse razvio od Bduruni), Engleska muzička abeceda zadržala je danas b umjesto našega h. Romanski narodi umjesto abecede upotrebljavaju solmizaciju (ut, re, mi, fa, sol, la, si). Svaki od osnovnih naziva mu zičke abecede može označivati povišeni ton dodatkom -is (c-cis), ili sniženi ton dodatkom -es (c-ces, ali es, ne ees i as, ne aes). Umje sto hes još uvijek se općenito upotrebljava naziv b. B. SČ. ABEL, Karl Friedrich, njemački kompozitor i virtuoz na violi da gamba (Kothen, 22. XII 1723 — London, 20. VI 1787). Sin i učenik gambiste Christiana Ferdinanda Abela. God. 1748—

ABENDMUSIK, ciklus javnih crkvenih koncerata koji su održavali u XVII i XVIII st. u Liibecku; ujedno i oratorijs kompozicije izvođene na tim koncertima. Razvili su se iz svo vrsnih orguljskih koncerata koje je uveo Franz Tunder 1641— u Liibecku; on je trgovcima koji bi se prije burzovnih skupsti sakupljali u crkvi sv. Marije izvodio po nekoliko kompozicija orgulje. Veliko zanimanje i novčani prilozi omogućili su mu angažiranjem pjevača i instrumentalnih solista obogati i proš programe svojih priredaba. U isto vrijeme održavale su se slič muzičke priredbe i u drugim trgovačkim gradovima (Amsterda Hamburg, Utrecht, Kobenhavn), ali nisu dostigle razinu onih Liibecku. Tunderov nasljednik Dietrich Bimehude (orguljaš eri sv. Marije, 1668—1707) dao je tim priredbama konačni oblil razvio ih u prave koncerte. Napustivši prvotnu svrhu muziciraj za razonodu, Buxtehude je proširio izvodilački ansambl, doda mu zbor i orkestar. Koncerti, koji privlače sve širi krug slušala održavali su se nedjeljom predvečer, i to samo pet puta godiši između Martinja i Božića. Pristup je bio slobodan, jer su za uze žavanje dostajali dobrovoljni prilozi imućnih građana. Progn se sastojao isprva od nekoliko kraćih zbornih kompozicija kantata. Kasnije Buxtehude prelazi ha veća zaokružena dji dramatskog karaktera koja su ispunjavala program cijele več ili su se čak protezala na svih pet večeri. Sadržaj ovih djela bio biblijski, češće starozavjetni, a muzika se sastojala od orkestralr uvoda — sonata koje su prethodile pojedinim dijelovima komj; zicije, jednoglasnih i višeglasnih arija strofna oblika, recitativi zborova koji su nastupali kao promatrači radnje ili kao nosii dramskih zbivanja ili su pak završavali odlomak koralnom obrs bom. Buxtehudeovi nasljednici I. Ch. Schieferdecker, J. P. Kur zen, A. K. Kunzen i C. Konigslow održavali su Abendmusi sve do početka XIX st. zadržavši i usavršujući njihov dotadaš. oblik od 5 sadržajno povezanih cjelovečernjih djela. Izvod su većinom vlastite kompozicije koje su nazivali oratorijin Od pravog oratorija razlikovala se A. po tome što su se u nju um tali korali (inače uobičajeni samo u pasijama i duhovnim kantatarr koji su pojačavali duhovni karakter djela; s time su bile u ošti suprotnosti napitnice i ljubavne scene koje su u A. prodrle pi utjecajem opere. Strofnu ariju zamijenila je oko 1730 oper arija da capo. Zborni dijelovi oblikovani su pretežno homofoi izuzev polifono građenih biblijskih izreka, a orkestar se mjestimi upotrebljavao za tonsko slikanje pojedinih scena. Zanimljivo da je J. P. Kuntzen uveo od 1752 javne generalne probe Aben musike koje su se održavale, uz naplatu ulaznine, u sali grads vijećnice. Od 1789, pošto je gradski savjet zabranio koncei u crkvi, te su probe postale glavne koncertne izvedbe sve do 18 kada i one iščezavaju zbog ratnih prilika. A. su dvojako historiji važne: po svom utjecaju na razvoj oratorija i kao prve ja ne koncertne izvedbe crkvene muzike izvan okvira crkven obreda. Potkraj XIX st. oživio je večernje koncerte orguljaš Ka Lichtwark, koji je u istoj crkvi u Liibecku organizirao priredi s instrumentalnim, vokalnim i zbornim tačkama. Njegov nasljet nik W. Kraft uveo je ponovo historijski naziv Abendmusik. — Te

ABENDMUSIK — ABRAHAM
min A. upotrebljava se u novije doba i tamo gdje se želi izbjeći naziv »koncert«; najčešće je to kod priredaba komornog karaktera.
LIT.: M. Seifert, Buxtehude-Handel-Bach, PJB, 1902. — W. Stahl, Franz Tunder und Dietrich Buxtehude, Leipzig 1926. — Isti, Die Liibecker Abendmusiken im 17. und 18. Jahrhundert, Liibeck 1937. — Isti, Abendmusik, MGG, I, I95 1 - — O- Sohngen, Die Liibecker Abendmusik als kirchengeschichtliches und theologisches Problemi, Musik und Kirche, 1957. — G. Karsta'dt, Die ■>Extraordinaren« A. D. Buxtehudes, Liibeck 1962. I. Ać.

ABENDROTH, Hermann, njemački dirigent (Frankfurt na Majni, 19. I 1883 — Jena, 29. V 1956). Studirao u Miinchenu (L. Thuille, F. Mottl, A. Hirzel-Langenhan). Karijeru započeo 1903 kao dirigent miinchenskog Orchestervereina, 1905 angažiran u Liibecku (Verein der Musikfreunde, Gradsko kazalište), 1911 u Essenu (Gradski muzički direktor), a od 1915 u Kolnu kao dirigent koncerata Gurzenich, direktor Konzervatorija i 1918 gradski generalni muz. direktor. God. 1934—45 vodio glasoviti orkestar Gezcandhaus u Leipzigu, 1946 povjerena mu je reorganizacija muzičkog života u Weimaru i 1949 vodstvo Simfonijskog radio-orkestra u Leipzigu. Gostovao u gotovo svim važnijim muz. središtima širom Evrope. Posebno se istaknuo kao interpret Mozarta, Beethovena, Brahmsa i Brucknera; izvodio često i djela suvremenih kompozitora.
LIT.: K. Laux, Hermann Abendroth, MGG, I, 1951.

2. Hermann, njemački muzikolog i pedagog (Stuttgart, 25. III 1871 — 13. VIII 1927). Učio najprije kod svog oca Johanna Josephaina Konzervatoriju u Stuttgartu, zatim studirao klasičnu filologiju u Tiibinge-nu, a muzikologiju u Berlinu M.

H. ABERT

(H. Bellermann, O. Fleischer, habilitirao se za muzikologiju u Halleu. God. 1920 naslijedio H. Riemanna na Univerzitetu u Leipzigu, a 1923 postao je šef katedre na Univerzitetu Friedlander). God. 1902

ABENDROTH, Walter, njemački kompozitor, muzički pisac i kritičar (Hannover, 29. V 1896 —). Studirao u Berlinu i Miinchenu. Muzički kritičar u Kolnu, Hamburgu i Berlinu (1930—34 urednik časopisa Allgemeine Musikzeitung , 1933—44 surađivao u Berliner Lokalanzeiger). Od 1945 uređivao u Hamburgu tjednik Die Zeit, od 1955 dopisnik tog tjednika u Miinchenu.
DJELA. KNJIGE: Hans Pfitzner, 1935; Deutsche Musik der Zeitioende 1937 (novo izd. 1947); Johannes Brahms, 1939; Die Symphonien A. Bruckners, 1940; Vom Werden und Vergehen der Musik, 1948; Vier Meister der Musik, 19^2; H. Pfitzner (Reden, Schriften, Briefe), 1955; Musikkritik Heute, 1956. — ORKESTRALNA. Pet simfonija: I, 1941; II, 1942; III, 1946; IV, 1950 i V, 1956 ; koncert za violu; koncert za orkestar; koncertna fantazija za čembalo i mali orkestar, 1952; koncertna uvertira; divertimento za komorni orkestar; varijacije i passacaglia. — KOMORNA: pet gudačkih kvarteta; trio za flautu, violu i rog; divertimento za flautu i violu; sonata za violinu i klavir; 2 sonate za violu i klavir. Sonata za klavir. — Pjesme. LIT.: K. Grebe, Walter Abendroth, Mušica, Kassel 1950 i 1956, 6.

A BENE PLACITO (a beneplacito; tal. po volji), oznaka za neke slobode u izvođenju. Po vrijednosti i značenju srodan mu je izraz a piacere. ABER, Adolf, njemački muzikolog i izdavač (Apolda, 28. I 1893 — London, 21. V 1960). Studirao na Univerzitetu u Berlinu (H. Kretzschmar, C. Stumpf, M. Friedlander, J. Wolf); 1913— 18 asistent Muzičko-historijskog seminara u Berlinu i 1919—33 muzički kritičar lista Leipziger neueste Nachrichten. Od 1936 direktor nakladnog poduzeća Novello & C. u Londonu.
DJELA: Die Pflege der Musik unter den Wettinern und tvettinischen Ernestinern: von den Anfdngen bis zur Auflosung der Weimarer Hofkapelle 1662 (disertacija), 1921; Handbuch der Musikliteratur, 1922; Die Musikinstrumente und ihre Sprache, 1924; Die Musik in Schauspiel, 1926; Verzeichnis der Werke von Brahms, 1928; H. Wolf's posthumous Works, Music Review, I I, 1941; studije i članci u stručnim njem. i engl. časopisima.

ABERT, i. Johann Joseph, češki kompozitor i kontrabasist (Kohovice, Češka, 20. IX 1832 — Stuttgart, 1. IV 1915). Studirao na Praškom konzervatoriju (J. Hrabe, J. F. Kittl, A. W. Ambros); od 1853 kontrabasist i 1867—88 dirigent dvorske kapele u Stuttgartu. Komponirao u njemačkom kasnoromantičkom stilu.

DJELA. ORKESTRALNA. Sedam simfonija: II, u c-molu; IV, Columbus i VI, Lyrische Symphonie\ uvertire. — Komorna djela. — Klavirske kompozicije. — DRAMSKA. Opere: Anna von Landskron, 1858; Kb'nig Enzio, 1862 (prerađena 1875 kao Enzio von Hohenstaufen); Astorga, 1866 Ekkehard, 1878; Die Almohaden, 1890. — Komorna muzika. — Svjetovne kantate; solo-pjesme. — Četveroglasna misa op. 23; 100. psalam za muški zbor i duhački orkestar. LIT.: H. Abert, Johann Joseph Abert, Leipzig 1916.

u Berlinu. Vodio Collegium musicum u Halleu, Leipzigu i Berlinu. Objavio velik broj vrlo zapaženih studija u ZFMW, AFMW, u izdanjima IMG i u Gluckovim i Mozartovim godišnjacima, koje je sam izdavao. Proučavao je probleme muzi čke historije, od Antike do suvremenih kretanja, no njegovo je najznačajnije djelo opsežna monografija o Mozartu, koja je nastala temeljitom preradbom Mozartove biografije Otta Jahna; tim djelom A. je produžio i usavršio tradiciju njemačke klasične muzičke biografike Jahn — Chrvsander— Spitta, upotrebljavajući suvremene znanstveno-istraživačke metode. Svojim zamašnim sveukupnim muzikološkim i pedagoškim radom, A. je utemeljio školu, iz koje su izišli muzikolozi F. Blume, H. Boettcher, M. E. Dounais, K. G. Fellerer, R. Gerber, E. Laaff, W. Vetter i dr.
DJELA. KNJIGE. Die Lehre vom Ethos in der griechischen Musik (disertacija), 1899; Die dsthetischen Grundsdtze der mittelalterlichen Melodiebildung, 1902; Robert Schumann, 1903; Die Musikanschauung des Mittelalters und ihre Grundlagen, 1905; Geschichte der Robert-Franz-Singakademie zu Halle (1833 — 1908), 1908; Niccolo Jomelli ah Opernkomponist, 1908; Joh. Joseph Abert, 1916; W. A. Mozarl (V prerađeno i prošireno izdanje O. Jahnova djela), I— II, 1919— 21 (Abertova kćerka Anna Amalie priredila novo, VII izdanje, kojemu je dodala III knjigu, 1955—56); Goethe und die Musik, 1922. — STUDIJE I ČLANCI: Die spatantike Musikasthetik, IMG, 1906; Die musikdsthetischen Anschauungen der fruhesten christlichen Kirche, Zeitschrift fiir Aesthetik und allgemeine Kunstwissenschaft, 1907; J. G. Noverre und sein Einfluss auf die dramatische Balletkomposition, PJB, 1908; Berichte uber die Literatur zur griechischen Musik, I i II, 1903—08 i 1909—21; Zur Geschichte der Oper in Wiirttemberg, IMG, 1909; Antike Musikerlegenden, 1910; Piccini als Buffokomponist, PJB, 1913; Giacomo Meyerbeer, ibid., 1918; Paisiellos Buffokunst, AFMW, 1918; tjber Aufgaben und Ziele der musikalischen Biographie, ibid., 1919; J. Chr. Bachs italienische Opern, ZFMW, 1919; Joseph Haydns Klavierwerke, ibid., 1920—21; Handel als Dra-matiker, 1922; Ein neuentdeckter fruhchristlicher Hymnus mit antiken Musiknoten, ZFMW, 1922; Wort und Ton in der Musik des 18. Jahrhunderts, AFMW, 1923; Kunst, Kunstwissenschaft und Kunstkritik, Die Musik, 1923; Romantisches in Mozarts und Beethovens Opern, Almanach der Deutschen Musikbiicherei, 1924—25; Grundprobleme der Operngeschichte, IMG, 1924; Bach und die moderne Liturgie, 1925; Zu Beethovens Personlichkeit und Kunst, PJB, 1925; Tonart und Thema in Bachs Instrumentalfugen, I926 ; Carl Maria von Weber und sein Freischutz, PJB, 1926; Entstehung und Wurzeln des begleiteten deutschen Sololiedes, 1926; Richard Wagner, 1927; Gluck und Mozart, 39. Jahresbericht des Mozarteums, 1927; Bach-Beethoven-Brahms, MQ, 1927; Die Aufgaben der heutigen Ha'ndel-forschung, Handel-Jahrbuch, 1928. — Izdao Illustriertes Musiklexikon (s mnogim vlastitim člancima), 1927. — Uređivao Gluck-Jahrbuch (4 godišta), 1913—18 i Mozart Jahrbuch (2 godišta), 1920—23. — Priredio nova izdanja opernih djela N. Jomeliija (DDT), G. B. Pergolesija (DDT), C. W. Glucka (DTB, DTO), C. Pallavidnija (DDT), C. M. Webera, W. A. Mozarta i drugih. — Abertova sabrana djela i predavanja izdao F. Blume: Gesammelte Schriften und Vortrage, Halle 1929. LIT.: H. J. Moser, Hermann Abert, M, 1921. — Isti, Hermann Abert, ZFMW, 1927. — W. Vetter, Hermann Abert zum Gedachtnis, PJB, 1927. — F. Blume, Hermann Abert und die Musikwissenschaft, Gedenkschrift ftir Her mann Abert, Halle 1928.—■ E. Laaff, Hermann Aberts Schriften (bibliografija), ibid. — J. Petersen, Hermann Abert, 1928. — K. G. Fellerer, Hermann Abert, Jahresbericht iiber die Fortschritte der klassischen Altertumswissenschaft, 1930. K. Ko.

3. Anna Amalie, njemački muzikolog (Halle, 19. IX 1906 —). Učila najprije kod svog oca Hermanna Aberta, zatim (1926—34) studirala i doktorirala muzikologiju na Univerzitetu u Berlinu (F. Blume, H. J. Moser, A. Schering). Od 1935 asistent i od 1950 profesor muzičke historije na Univerzitetu u Kielu. Suradnik je enciklopedije Die Musik in Geschichte und Gegentvart i stručnih časopisa.
DJELA: Die Stilistischen Voraussetzungen der Cantiones Sacrae von Heinrich Schiitz (disertacija), Kieler Beitrage zur Musikwissenschaft, 1935; Claudio Monteverdi und das musikalische Drama, 1943, obj. 1954; Die Behandlung der Instrumente in Bruckners Streichauintett, Deutsche Musikkultur, 1940—41; Claudio Monteverdi zum 300. Todestag, ibid., 1943—44. — Priredila za štampu: Melchior Franck, Hohelied-Motetten, Chorwerk, 1933; Christoph Demantius, Deutsche Motetten, ibid., 1936. Surađuje na novim izdanjima djela C. W. Glucka, W. A. Mozarta i F. Handela. LIT.: F. Blume, Abert, 1. Johann Joseph, 2. Hermann, 3. Anna Amalie, MGG I, 1951.

ABRAHAM, Gerald, engleski muzikolog (Newport, otok Wight, 9. III 1904 —). Od 1935 suradnik BBC-a u Londonu, isprva kao suizdavač lista Radio Times, od 1939 urednik Listenera i 1942—47 šef diskoteke. Od 1947 profesor Univerziteta u Liverpo-olu. Uz to od 1945 urednik časopisa The Monthly Musical Record. Izvrstan je poznavalac ruske muzike.
DJELA: This Modem Stuff, 1933 (novo revidirano izd. This Modem Music, 1952); Studies in Russian Music, 1935; Masters of Russian Music, 1936 (posljednja dva djela sa M. D. Calvocoressijem); A. Hundred Years of Music, 1938; On Russian Music, 1939; Chopin's Musical Style, 1939; Beethoven's Second-Period Ouartets, 1942; Eight Soviet Composers, 1943; Rimski-Korsakov, 1945. Izdaje seriju »simpozija« (knjiga) Music of Masters u okviru koje je napisao: Tchaikovsky, 1945; Schubert, 1946; Sibelius, 1947; Schumann, 1952; Handel, 1954. Dovršio Calvocoressijevu studiju o Musorgskom (1944). — Uredio VIII i IX svezak Nezu Oxford History of Music.

ABRAHAM, Otto, njemački psiholog (Berlin, 31. V 1872 — 24. I 1926). Studirao medicinu i prirodne znanosti. Od 1896 asistent na Psihološkom institutu berlinskog Univerziteta. Sam i u suradnji sa E. M. Hornbostelom, K. L. Schaeferom i L. J. Briihlom objavio veći broj djela iz područja fiziologije i psihologije tona i usporedne muzikologije od kojih su još i danas aktualni njegovi radovi o apsolutnom sluhu, o problemu karakteristika tonaliteta i dr. Zajedno s Hornbostelom sastavio sistem znakova za bilježenje egzotičnih melodija (plus i minus za četvrttonove,

ABRAHAM — ABSIL
obrnuta korona za agogička skraćenja, i si.), koji zbog znatnih nedostataka nije općenito prihvaćen.
DJELA: Wahrnehmung kiirzester Tone und Gerdusche (sa L. J. Briihlom), Zeitschrift fiir Psychologie und physiologie, 1898; Ober die maximale Geschzuindigkeit von Tonfolgen (sa K. L. Schaeferom), ibid., 1899; Uber das Abhlingen von Tonempfindungen, ibid., 1899; Studien uber Unterbrechungstone (sa K. L. Schaeferom), Archiv fiir die gesamte Physiologie, 1900—04; Das absolute Tonbeumsstsein, SBIMG, III — 1901 i VIII—1907. Sa E. M. von Hornbostelom: Studien uber das Tonsystem und die Musik der Japaner, ibid., IV, 1904; Phonographierte turkische Melodien, 1904; Phonographierte indische Melodien, SBIMG, V, 1904; Phonographierte Indianermelodien aus Britisch Columbia, 1906; Ober die harmonisierbarkeit exotischer Melodien, SBIMG, VII, 1906 i Transkription exotischer Melodien, ibid., XI, 1909. Eine chinesische Notation (Ch'ao t'ien tze) und ihre Ausfuhrungen, AFMW, 1919. LIT.: W. Heinitz, Otto Abraham, MGG, I, 1951.

dimpešti, dirigent i direktor (od 1919) Opere, od 1921 direkt Gradskog kazališta i od 1923 profesor dirigiranja na Muzičk akademiji. Uz to 1926—43 vodio Simfonijski orkestar MA] Kao dirigent gostovao po Njemačkoj. Komponirao preteži dramsku muziku u romantičkom stilu koji odaje utjecaje Wagne J. Masseneta.
DJE LA. ORK ESTRALNA: simfonija; simf. pjesma T rainon; su Peto/i; Epikus szvit. — Komorna muzika. — DRAMSKA. Opere: Kbdkird 1903; Monna Vanna, 1907; Paolo es Francesca, 1907; Don Ouijote, 1917; Lilion herceg, 1938; Eva boszorkdny, 1944; A Tamds templom karnagya, 1947. — Ki tata Ave Maria; oko 30 solo pjesama. — Szegedi Mise za solo, zbor i orkestar. I. Ać.

ABRAHAM, Pal (Paul), madžarski kompozitor (Apatin, 2. XI 1892 — Hamburg, 6. V 1960). Umjetničku karijeru započeo kao kompozitor simfonija, komornih i instrumentalnih djela, ali je svjetsku slavu stekao na području vedrog muzičkog kazališta. Djelovao u Budimpešti i 1931—33 u Berlinu, a zatim preko Pariza emigrirao u New York. Posljednje godine života proveo je, bolestan i potpuno osiromašen, ponovno u Njemačkoj.

DJELA. DRAMSKA. Trinaest opereta: Az utolsd Verebely-ldny, 1929; Szeretem a felesegem, 1929; Viktoria und ihr Husar (Beč, 1930; jug. premijera Zagreb, 16. IX 1931); Die Blume von Hatvai (Leipzig, 1931; jug. premijera Zagreb, 20. III 1934); Bali im Savoy (Berlin, 1932; jug. premijera Zagreb, 30. IX 1933); Madchen im Grand-Hotel, 1934; Roxy und ihr Vi'underteam (Beč, 1937; jug. premijera Zagreb, 20. XI 1937) i dr. Muzika za više od 30 filmova.

ABRAHAMSEN, Erik, danski muzikolog (Brande, Jvlland, 9. IV 1893 — K0benhavn, 17. II 1949). Studirao na Konzervatoriju i na Univerzitetu u Kobenhavnu; 1918—21 vodio muzički odjel tamošpje Kraljevske biblioteke. God. 1923 promovirao u Fribourgu i 1926 postao profesor muzikologije na Univerzitetu u K0benhavnu. Istakao se kao predavač, komentator i muzički kritičar.
DJELA: Liturgisk Musik i den Danske Kirke efter Reformationen, 1919; Elements romans et allemands dans le chant Gregorien et la chanson populaire en Danemark (disertacija), 1923; Tonekunsten, 1927; Musik og Samfund, 1941; Hvem er musikalsk, 1943. — Izdao zbirku danskih narodnih napjeva Melodier I—II (u okviru edicije Danmarks Gamle Folkeviser), 1935 i 1938.

ABRAMOVIĆ, August -> Adelburg, August ABRANYI, I. Kornćl (izvorno obiteljsko ime Eordogh), madžarski muzički pisac, kompozitor i pijanist (Szent Gyorgy-Abranv, 15. X 1822 — Budimpešta, 20. XII 1903). Učio u Parizu kod F. Chopina i F. W. Kalkbrennera, u Beču kod J. Fischofa i u Budimpešti kod M. Mosonvija. Od 1847 koncertni pijanist i nastavnik klavira u Budimpešti. God. 1860 osnovao i do 1876 uređivao prvi madžarski muzički časopis Zeneszeti Lapok, u kojemu su formulirana načela nacionalnog stila u madžarskoj muzici. Surađivao na osnivanju budimpeštanske Muzičke akademije, bio njezin prvi tajnik (1875—83), pa docent i profesor (od 1883). God. 1882 pokrenuo časopis Zeneszeti Kb'zlony; uz to pisao muzičke kritike i u glavnim dnevnicama toga vremena (Pesti Napio i dr.). Spisateljskim, organizacijskim i pedagoškim radom zalagao se i znatno pridonio podizanju i izgrađivanju madžarske nacionalne muzičke škole. Autor prvih madžarskih muzičkih udžbenika, preveo više teoretskih djela i opernih libreta na madžarski. Manje su mu značajne kompozicije, pisane u romantičarskom nacionalnom stilu i u njegovo doba vrlo popularne.
DJELA. KLAVIRSKA: Magyar iralyu szondta op. 84; Magyar milleniumi szondta op. 103; Magyar abrand op. 118; Tiz Magyar nepdal; varijacije; koračnice; plesovi i dr. — VOKALNA. Ciklusi pjesama: Dalvirdgok op. 28; Tizenot eredeti magyar nepdal op. 39; Tdrogato keserve op. 130 i dr.; zborne kompozicije. — SPISI: Mosonyi Mihdly, elet- es jellemrajza (M. M., život i značaj), 1872; Tanulmdny Liszt Ferenc korondzdsi tniseje felett (Studija o Krunidbenoj misi Franza Liszta), 1869; Osszhangzattan, I—II, 1874—81 (Nauk o harmoniji); Zeneszeti aesthetika (Muzička estetika), 1877; A magyar dal es žene sajdtsdgai (Svojstva madžarske pjesme i glazbe), 1877; Altaldnos zenetortenet (Opća historija muzike), 1866; A magyar žene a XIX, szdzabdan (Madžarska muzika u XIX stoljeću), 1900; Brkel Ferenc elete es mukodese (E. F. život i djelo), 1895; Eletembdl es emlekeimbol (Iz mojega života i uspomena), 1897; Kepek a mult es jelenbol (Slike iz prošlosti i sadašnjosti), 1899. LIT.: K. Abrdnyi~Katona, Id. Abranyi Kornel, Budapest 1923. — L. Palagyi, Id. Abranyi Kornel, Magyar hirlap, Budapest 1928.

ABRAŠEVIĆ, 1. radničko kulturno-umetničko društ\ nazvano po Kosti Abraševiću (1879—1898), prvom srpske proleterskom pesniku. Osnovano je u Beogradu 1905; kasn: su po njegovom uzoru nikla istoimena društva u Kragujevc Jagodini, Nišu, Šapcu, Valjevu, Kraljevu, Pirotu, Leskovc Paraćinu, Čačku i dr. Ova su društva potekla iz srpskog radničk sindikalnog pokreta i snažno su uticala na razvoj političke i klas: svesti u Srbiji. Kako tada nije bilo ni slobode reci, ni štamp svoje misli i težnje izražavalo je društvo kroz pozorišne prired i horove. Nakon Obznane u decembru 1920 pa do 6. I 1929 postoji su dva kulturno-umetnička društva A.; jedno, u okviru Neza\ snih sindikata i drugo (centrumaško, kasnije ujedinjeni A.) pi upravom reformističkog Glavnog radničkog saveza. Kada su k munisti ušli u URSS, društva rade i razvijaju se i pored prog njanja i sputavanja od strane tadašnjeg režima. I nakon Drugog svetskog rata postoji niz društava A. (u okvi: Saveza sindikata), učlanjenih u Savez kulturno-prosvetnih dr stava. Najznatnije je beogradsko društvo, uzor za istoimena dr štva u unutrašnjosti. Ono je imalo nakon Oslobođenja dve sekcij horsku i dramsku, a 1950 u njezinom je sklopu delovalo i Omi dinsko društvo A. i amatersko pozorište (ukupno 28 sekcija odbora sa 625 aktivnih članova). Ova su društva imala, a imaju i danas, velikih zasluga ; okupljanje i odgajanje u socijalističkom duhu više generaci radničkih boraca, za opće obrazovanje, za približavanje umetno; radničkoj klasi i za odgajanje talenata iz njihovih redova.
LIT.: Abrašević, trideset godina rada, Beograd 1933. — Četrdeset p godina rada KUD Abrašević 1905—1950, Beograd 1950. D. Sn.

2. Radničko-pjevačko društvo u Podgorici. Osnovano je 19; kao nastavak Radničkog društva koje je u svom sastavu ima! muški hor i gudački kvintet, a veoma je aktivno radilo od 19: do Obznane, 1921, kada je zabranjeno. A. je također zabranj( 1936, ali je ilegalno radio sve do okupacije zemlje, 1941. H rovođa Radničkog društva i Abraševića bio je Luka Krcunovi On je vodio i muzičku sekciju. Pored muškoga hora, koji je broj 40—50 pjevača, u društvu je djelovala i dramska i recitators] sekcija. Hor je na repertoaru imao čitav niz radničkih borben pjesama, a priređivao je i cjelovečernje koncerte. A. jeobnovlji 1945, no iste je godine promijenio ime u KUD Stanko Dragojevi
R . D . — G . K r.

2. Emil, st., madžarski pjesnik i operni libretist (Budim pešta, 1. I 1851 •— 20. V 1920). Sin Kornela. Napisao libreta za opere madžarskih autora: Toldi szerelme (O. Mihalovich), Ninon (J. Sztojanovits), Monna Vanna (prema Maeterlincku), Paolo es Francesca (prema Danteu) i Don Quijote (prema Cervantesu; posljednja tri uglazbio E. Abranvi ml.). Preveo na madžarski velik broj opernih libreta standardnog repertoara: Tristan und Isolde (Wagner), Carmen (Bizet), Hdnsel und Gretel (E. Humperdinek), Prodana nevesta (B. Smetana) i dr. Njegova žena Margareta Abrdnyi-Wein (19. XII 1864—1948), pjevačica, bila je članica Budimpeštanske opere (1884—99) i profesor Muzičke akademije (1901—16). 3. Emil, ml., madžarski dirigent i kompozitor (Budimpešta, 22. IX 1882 —). Sin Emila starijeg. Studirao na Muzičkoj aka demiji u Budimpešti kod H. Koesslera i I. Thomana i u Leipzigu kod A. Nikischa. God. 1904—06 dirigent Gradskog kazališta u Kolnu, 1907—11 Konigstheatera u Hannoveru. Od 1911 u Bu-

ABRAVANEL, Maurice, američki dirigent (Solun, Grčk 6. I 1903 —). Muziku studirao u Lausannei, Ziirichu i Berlin God. 1923—32 dirigent opernih kazališta u Njemačkoj (mec ostalim u Kasselu i na Državnoj operi u Berlinu), zatim u Pariz Londonu, Rimu, Zenevi, Melbourneu (1934—35) i Svdnej (r935—36). Dirigirao australske premijere opera Fidelio (Beethi ven), Boris Godunov (Musorgski) i Rosenkavalier (R. Strauss Od 1936 u SAD (Metropolitan u New Yorku, Opera u Chicagu gdje uvodi djela Kurta Weilla. Od 1947 vodi Simfonijski orki star Utaha i od 1955 istodobno umjetnički je direktor na Mus Academy oj the West (Santa Barbara). ABREU, Antonio (El Portugućs), portugalski gitarist ( polovina XVIII st.). Živio u Madridu, gdje je 1780—1800 objav niz kompozicija za gitaru. Glavno mu je djelo škola za gitari
Escuela para tocar con perfeccićn la guittara de cinco y seis orden

(obj. P. F. V. Prieto, 1799). Taj je priručnik znatno pridon širenju i podizanju gitarističke umjetnosti u Španjolskoj i Porti galu.
LIT.: Sousa Viterbo, Subsidios para a Historia da Mušica em PortugE Coimbra 1932. — S. Kastner, Antonio Abreu, MGG, I, 1951.

ABSIL, Jean, belgijski kompozitor (Peruvvelz, Hainaui 23. X 1893 —). Studirao na Konzervatoriju u Bruxellesu (Mar ehand, L. Dubois), usavršavao se kod P. Gilsona. Od 1923 vodi Muzičku akademiju u Etterbecku a od 1931 profesor je Konzervi torija u Bruxellesu. God. 1936 potaknuo formiranje grupe mladi kompozitora La Sirene. Suosnivač je (1938) i glavni urednik ti sopisa Revue Internationale de Musique. Jedan od glavnih prec stavnika belgijske muzike XX st., A. u svojim djelima napušt tradicionalne harmonijske funkcije. Sklon je komornom izraz

ABSIL — ACADEMIE DE MUSIQUE
sastavima, te čestim 3 1/2 primjenama neuobičajenih, ritmički kompleksnih mjera (npr. 7/16, 4«
li

2 "U

5 1/2

).

I'

4 ' 5 DJELA. ORKESTRALNA: tri simfonije; simf. pjesme La morr đe 7m- ragi/es i Jeanne d'Arc; koncerti za klavir, za violinu, za violu, za violončelo;
folklore roumain i dr. — KUMUKNA: Cetin gu klavirskt kvartet; klavirski trio; duhački kvintet; Concerto grosso za duhački kvintet; 2 kvarteta za saksofone; suita za violončelo i klavir; Fantaisie concertante za violinu i klavir i dr. — KLAVIRSKA: dvije sonatine; 3 Impromptus; Suite pastorale; Đagatelles; 5 Marines; Esquisses sur les sept peches capitaux itd. — DRAMSKA. Opere: Peau d'dne, 1942; Le Chapeau chinois, 1947 i Les voix de

ThrSne pour le Vendredi-Saint za 2 recitatora zbor i orgulje; djela za zbor a cappella; više solo-pjesama uz pratnju orkestra (Trois poemes de T. Klingsor), gudačkog kvarteta i klavira. — Napisao Les postulats de la musiaue contempo- raine, LIT.: J. Dopp, Le style dans la musique de Jean Absil, RM, 1937. — R. Dubois, L'Inspirations dans l'oeuvre de Jean Absil, Le Flambeau, Bruxelles 1938. — R. De Guide, Jean Absil: vie et oeuvre, Tournai 1965. J. As.
1937.

ABSTRAKT -> Orgulje ABT, Franz, njemački kompozitor i dirigent (Eilenburg, 22. XII 1819 — Wiesbaden, 31. III 1885). Muziku učio na školi sv. Tome i na Univerzitetu u Leipzigu. Od 1841 uZiirichu kazališni dirigent i zborovođa (Harmonie Ziirich, Cacilienverein). Uz to je vodio koncerte ziiriškog Allgemeine Musikgeselhchaft. God. 1852'— 82 dvorski dirigent u Braunschweigu gdje je osnovao mješoviti zbor Singakademie. Vodio je više festivala Saveza sjevernonjemačkih Liedertafela. Gostovao u Parizu, Londonu, Rigi, Petrogradu, Moskvi i Sjevernoj Americi. Ostavio je više od 3000 kompozicija (oko 600 opusa), najvećim dijelom muških zborova i solo-pjesama, koje po sadržaju i obličju imaju karakter salonske muzike. Jednostavne, dopadljive, katkad i ganutljivo sentimentalne, mnoge od njih stekle su široku popularnost, kao npr.: Wenn die Schmalben heirmoarts zieKn; Gute Nacht, du mein herziges Kind; O Schmarzwald, 0 Heimat; Zieh'n wir aus ins Feld; Waldandacht i dr.
DJELA: opera Des Konigs Scharfschutz, 1872. — VOKALNA: Schlachtlied op. 223 i All-Deutschland, Siegesgesang nach der Hermannsschlacht za zbor i orkestar. Zborski ciklusi: Ein Sangertag op. 85; Die Kirmes op. 101; Ein eidgenb'ssisches Sangerfest. Pojedinačni zborovi: Vineta op. 163; Waldandacht op. 175; Die stilU Wasserrose op. 192; Mir trdumte von einem Konigskind op. 276. Solo-pjesme. — Priručnik za solo-pjevanje. LIT.: H. Weber, Franz Abt, Ziirich 1886. — B. Rost, Vom Meister des volkstiimlichen Liedes, Franz Abt, Chemnitz 1924. — W. Khal, Franz Abt, MGG, I, 1951.

ACADEMIA PHILHARMONICORUM. Pečat iz 1701

ACADEMIA PHILHARMONICORUM (Academia Philoharmonicorum, Academia Philo-Harmonicorum) u Ljubljani, bila je formalno osnovana 8. I 1702. Zapravo otpočinje s radom već 1700, jer su se već tada budući filharmoničari sastajali i muzicirali, odnosno 1701, iz koje godine datira njen prvi pečat. Ugledala se u strana slična udruženja, a bila je nosilac muzičkog baroka u Sloveniji. Poticaj za njeno osnivanje dala je očito ljubljanska Academia operosorum s kojom je imala srodne zadatke i ciljeve. Njen je utemeljitelj bio ->• J. B. Hoffer(ri), koji je bio i član Akademije operosorum. Kao simbol imala je orgulje, zaštitnica bila joj je sv. Cecilija. Jednom od svojih najvažnijih duž nosti smatrala je proslavu blagdana sv. Cecilije kao i to, da u ljetu priredi javno muziciranje prigodom večernje vožnje po Ljubljanici. Prva takva priredba održana je 30. VII 1702. Himnu od 16 latinskih stihova napisao je za tu zgodu doktor medicine Jurij Žiga Pogačnik; iz nje se razabire da je tom prilikom sudjelovala muzika, sastavljena od trubalja, bubnjeva, gudačkih instrumenata, gitara, flauta i rogova. Njen muzički voda bio je Hoffer, a neke vrste administrativni direktor J. G. Gošel. Filharmoničari su bili od samoga početka vrlo aktivni. Sudjelovali su kod raznih crkvenih i svjetovnih svečanosti. U tu svrhu osnovali su potrebna izvodilačka tijela. Tako je A. Ph. doskora organizirala pjevački zbor i orkestar koji je nastupao već 1706, a 1707 brojio je preko 50 članova. Orkestar je imao pored članova Akademije Philharmonicorum neplaćenih muzičara i muzičara po pozivu, koji su bili plaćeni. Takva struktura znači začetak profesionalnog orkestra. Za svoje profesionalne muzičare upotrebljava A. Ph. naziv Mušico. Filharmoničari su od vremena do vremena priređivali koncerte nazvane serenade. Programi tih muzičkih priredaba Akademije Philharmonicorum nisu doduše tačno poznati, ali je vjerojatno da je A. Ph. u njima išla putovima tadanjeg svjetovnog muzičkog stvaranja. Filharmoničari su izvodili i djela domaćih kompozitora, kao što su bili J. B. Hoffer, J. G. Gošel, V. K. A. Siberau, M. Omerza i dr. Ta je tvrdnja pogotovo opravdana, kad se uzme u obzir da su pojedini od njih bili aktivni članovi, pa čak i vode Akademije (Gošel, Hoffer, Siberau). Tako sačuvani izvori dokazuju da su filharmoničari 1715 i 1716 u tadašnjoj križanskoj, odnosno uršulinskoj crkvi izvodili dva oratorija svoga utemeljitelja Hoffera. Središnja ličnost, koja je poticala rad Akademije Philharmonicorum, bio je Hoffer. Kad je on 1718 umro, njena je djelatnost

donekle oslabila, ali se ipak neprestano nastavljala. To dokazuju izvori iz 1727, 1728, 1739, 1742 i 1746. Iz 1742 poznata je 4-gl. kantata // giubilo incoronazione delV Augustissima Regina d' Ongeria, incoronata Regina di Boemia, koja je izvedena u Ljubljani prilikom ustoličenja biskupa Ernesta Amadea Attemsa. Bila je štampana 1743. Posljednji podatak o djelatnosti Akademije Philharmonicorum potječe iz 1769. Iz toga se može zaključiti da je A. Ph. djelovala u toku prve i na početku druge polovice XVIII st., iako je u raznim vremenskim razdobljima njena aktivnost bila različita. Značenje Akademije Philharmonicorum za muzički život u Sloveniji bilo je veliko. Utemeljila je prvo muzičko društvo, podigla i organizirala muzičku reprodukciju, poticala na stvaranje domaće kompozitore, upoznavala s muzičkim djelima zapadne Evrope i stvorila čvrstu osnovu za dalji razvoj muzičkog života.
LIT.: E. H. Costa, Mitteilungen des historischen Vereins fur Krain, 1861. —■ A. Dimitz, Geschichte Krains, Ljubljana 1874—76. — P. v. Radics, Frau Mušica in Krain, Ljubljana 1877, str. 26—29. — F. Keesbacher, Die philharmonische Gesellschaft in Laibach, 1862, Ljubljana 1902. —■ E. Bock, Die philharmoni sche Gesellschaft in Laibach, 1702—1902, Ljubljana 1902. —■ D. Cvetko, Aca demia Philharmonicorum, Naši zbori, 1952. — Isti, Glasbena klasika na SJovenskem, Ljubljana 1955, str. 27—^30.— Isti, Academia Philharmonicorum Labacensis, Ljubljana 1962. D. Co.

ACADĆMIE DE MUSIQUE, prvobitni naziv francuske opere. Luj XIV je patentom od 28. VI 1669 podijelio Abbeu Pierreu Perrinu, Robertu Cambertu i markizu de Sourdeacu koncesiju na dvanaest godina za prikazivanje »opernih akademija ili muzičkih predstava u francuskim stihovima, u Parizu i drugim gradovima. ..« A. de M. je otvorena u martu 1671 s pastoralom Pontone koju je na riječi P. Perrina komponirao R. Cambert. Djelo je postiglo velik uspjeh, te se opetovano prikazivalo 8 mjeseci. Cijeli se ansambl sastojao od 5 muških i 4 ženska solista, 15 članova zbora i 13 članova orkestra. To je prvi pokušaj stvaranja francuske nacionalne opere u doba neograničene vladavine talijanske opere. Zbog nesloge u vodstvu i dugova bio je Perrin prisiljen Akademiju zatvoriti. J. B. Lully je uspio kod kralja Perrinovu vremenski ograničenu koncesiju pretvoriti u doživotnu na svoje ime, te je ponovo otvorio akademiju 15. XI 1672, pod nazivom Academie
royale de musigue, s premijerom Fetes de l'Amour et de Bacchus.

Vodio ju je do svoje smrti (1687). U toj je akademiji on bio direktor, administrator, režiser i kompozitor u jednoj osobi (uz ostalo izveo je 12 velikih opera). Na taj je način, uz druge povlastice, postao diktatorom pariškog muzičkog života. Akademija je, međutim, upravo u njegovim rukama postala kolijevkom francuske opere. U toku vremena davala je predstave u dvanaest raznih zgrada, njom je upravljalo do danas oko 60 direktora, a izvedeno je preko tisuću djela, većinom opera. Više je puta

ACADEMIE DE MUSIQUE — ADAM
mijenjala ime. Posljednje joj je službeno ime Thedtre National de l'Ope'ra (obično se naziva samo Opera). i. Me. A CAPPELLA (tal. kao u kapeli ili crkvi, odnosno poput crkvenog pjevačkog zbora), muzika pisana za vokalne sastave, bez instrumentalne pratnje. Remek-djela stila a. c. ostavili su majstori polifone muzike XVI st. (Palestrina). Ranije su se tim izrazom obuhvaćala sva vokalna muzička djela nastala prije 1600. Međutim, danas je pouzdano utvrđeno da su se mnoge svjetovne kompozicije izvodile i uz pratnju instrumenata, koji su često izvodili isto što i glasovi (osobito u XIV i XV st.).
LIT.: Th. Kroyer, A cappella oder Conserto, Leipzig 1918. — Isti, Zur a cappella-Frage, AFMW, 1919. — J. Handschin, Die Grundlagen des a-cappella-Stils, Zurich 1929. — Th. Kroyer, Das a-cappella-Ideal, AML, 1934. J. As. LIT.: A. VVeissler, The Modern Renaissance of Jewish Music, New Y 1954- — Ph. Moddel, Joseph Achron, Tel Aviv 1967.

A CAPRICCIO (tal.), po volji i želji izvodioca, slobodno i u tempu i u izrazu. ACCELERANDO (tal. accelerare ubrzati), oznaka za postepeno ubrzavanje tempa. Piše se i accelerato. ACCENTUS (lat. naglasak, akcent), način na koji se u liturgijskom pjevanju izvode tekstovi recitativnoga karaktera (npr. kolekte, epistole, evanđelja, lekcije i si.). Sastoji se od psalmodičkog recitiranja pretežno na jednom stalnom tonu Idominantaj, uz male melodičke promjene (flexa, metrum, punctum, conclusio) uvjetovane raznovrsnom interpunkcijom teksta. A. izvodi uvijek samo jedan pjevač (celebrant ili njegovi pomagači u službi: đakon, subdakon, lektor). Opreka mu je -» concentus, tj. skupno pjevanje složenijih liturgijskih napjeva.
LIT.: P. Wagner, Einfiihrung in die gregorianischen Melodien, III, Gregorianische Formenlehre, eine choralische Stilkunde, Leipzig 1921 (novo izd. 1961). — V. Sesini, La Romana Cantilena, Roma 1942. A. Vi.

ACKERMANN, Otto, švicarski dirigent rumunjskog pod jetla (Bukurešt, 5. X 1909 — Wabern kraj Berna, 9. III 196 Studirao na Muzičkoj akademiji u Bukureštu i na Visokoj muzič školi u Berlinu. Dirigirao već kao dječak. God. 1927—32 dirigi na operi u Diisseldorfu, 1932—35 u Brnu, 1935—47 dirigen režiser opere u Bernu, 1947—52 umjetnički direktor kazali Volksoper u Beču i uz to 1948—53 direktor opere u Ziirichu, a 1954 dirigent opere u Kolnu. Gostovao u Rimu, Torinu, Pari: Bruxellesu, Barceloni i dr. Značajne su njegove interpretac Wagnerovih muzičkih drama. ACKTĆ, Aino (pravo ime Achtć), finska operna pjevači sopran (Helsinki, 23. IV 1876 — 8. VIII 1944). Učila 1894— na Pariškom konzervatoriju. Debitirala (1897) kao Margar(Gounod, Faust) u pariškoj Grand opera i bila njen član do 19« God. 1904—06 pjevala na operi Metropolitan u New Yorku, 1907 prvi put na operi Covent Garden u Londonu. Često gostov; u Americi i Evropi. Osnovala je 1911 godišnje operne svečane ij u Savonlinna (Nvslott). God. 1938—39 bila direktor opere Helsinkiju. Istakla se naročito u ulogama Margarete (Gounc Faust) i Salome (R. Strauss).
DJELA: Minnen och fantasier, 1917; Erinnerungen (njemački i fins 1925; Taiteeni taipaleelta, 1935.

ACOCOTL, meksički duhački instrument, danas pozr pod imenom clarin. Ima vrlo usku cijev od acocotlova drva, du oko 3 m, na kraju proširenu u lijevak. Zbog uska otvora na usni instrument teško izgovara. 1 ACTUS (lat.), u XVII st. svečani čin (krštenje, krunid i si.), a zatim i naziv za svečanu priredbu. S obzirom da su komp zitori za takve zgode najviše pisali vokalno-instrumentalna dje pod tim su se imenom počele razumijevati kompozicije u for: kantate ili oratorija, kao što je npr. A. tragicus J. S. Bacha. ACUTA (lat. oštra; njem. Scharf), vrsta miješanih registž u orguljama. Sastoji se od 3 do 5 nizova svirala raspoređen tako, da sadržavaju obligatnu tercu u zbijenom suzvučju. Ako a. građena u četvorostrukom nizu, onda joj svirale odgovara 8, 10, 12. i 15. alikvotnom tonu; npr. veliki C od 8' sadržavat •

ACCIACCATURA (tal. skupni udar; franc. pince etouffe), ukrasna manira u staroj orguljaškoj i klavirskoj literaturi. Sastoji se u istodobnom nastupu ukrasnog tona (donje male sekunde) s određenim tonom u melodiji ili akordu. A. se označivala u melodiji prekriženim pomoćnim tonom, u akordu kosom crtom ispod glavnog tona, npr.: 0______u_________I___________f\

5E
Kosa crta u akordu označivala je često da akord treba izvesti u obliku -*■ arpeggia. Smjer kose crte (odozdo prema gore, odnosno odozgo prema dolje) pokazivao je da li treba arpeggio započeti s najnižim ili najvišim tonom akorda. — A. su vrlo mnogo upotreb ljavali orguljaši i čembalisti sve do J. S. Bacha, ali se rijetko bi lježila. Oznaka za acciaccaturu primjenjivala se od XVIII st. i za arpeggio. Naziv a. danas je identičan s ->■ appoggiaturom (osobito kratkom). B. Si. ACCOMPAGNAMENTO -> Pratnja ACCOMPAGNATO -> Recitativ ACCORDATURA (tal. ugađanje), naziv za normalnu ugodbu žica na lutnji, gitari i gudačkim instrumentima. Promjena osnovne ugodbe jedne ili više žica zove se -» scordatura. ACCORDO (tal. suglasje), 1. -> Akord 2. Gudački instrument sa 12—15 žica koji se u XVII i XVIII st. upotrebljavao u Italiji. ACCORD PARFAIT (franc.; engl. common chord, tal. accordo perfetto), francuski izraz za konsonantni -> trozvuk, odnosno za dur-trozvuk ili mol-trozvuk. ACHRON (Akhron), Joseph, američki violinist i kompozitor (Leždzeje, Litva, 13. V 1886 — Hollywood, 29. IV 1943). Studirao violinu na Konzervatoriju u Petrogradu (L. Auer); u kompoziciji uglavnom samouk. God. 1913—16 nastavnik violine i komorne muzike u Harkovu, 1918—22 koncertira u Rusiji, a 1923— 24 u ostalim evropskim zemljama i Palestini. God. 1925—34 predavao violinu na konzervatoriju Westchester u New Yorku, poslije u Hollywoodu. Kao kompozitor A. je jedan od znatnijih ruskih predstavnika hebrejskog nacionalnog pravca. Kasnije, živeći u SAD, prihvaća atonalnost i politonalnost. Njegov brat Isidor A. (1892—1948) koncertirao je kao pijanist na brojnim turnejama u Evropi i Americi, a niz godina je i podučavao klavir u New Yorku.
DJELA. ORKESTRALNA: tri koncerta za violinu: 1925, 1933 i 1937; Hebrew Melody za violinu, 1911; Hazan za violončelo, 1912; Shar za klarinet, 1917; suita Golem za komorni orkestar, 1932; Dance Overture, 1933.— KOMORNA: Chromatic String Ouartet; Elegija za gudački kvartet; Children's Suite za klarinet, gudački kvartet i klavir; 2 sonate i 4 suite za violinu i klavir. — KLAVIRSKA: Koncert za klavir solo; sonata; simfonijske varijacije na palestinsku temu. — Scenska i filmska muzika. —■ VOKALNA: Epitaph za zbor i orkestar, 1915; Salame's Dance za soliste, klavir i udaraljke; Evening Service of the Sabath za soliste i orgulje. — Napisao Ober die Ausfiihrung der chromatischen Tonhiter auf der Violine, 1926; preveo na engleski Nauku o harmoniji N. Rimski-Kor-sakova.

c * ( 2 ' ) + e * ( l -j-j +g*(l i-) - c ' ( i ' ) .
AČKUN, Ernest, klarinetist (Hrastnik, 27. I I I 1930 — Studij klarineta završio 1953 na Muzičkoj akademiji u Beograc kod B. Bruna, a specijalizovao se 1955—57 na Pariškom ko zervatorijumu. Solista Beogradske filharmonije i član Beogradski duvačkog kvinteta. Dobitnik više nagrada na takmičenjima Beogradu, Ljubljani, Skopju i Miinchenu. Nastupao kao sol u zemlji i inostranstvu (Pariz, Hannover, Bruxelles, Linz, Saleri itd.) i snimao za radio-stanice mnoga dela jugoslovenskih kor pozitora. s. Đ. K. ADAGIETTO (tal.), nešto brži tempo od adagia; ozna! za kratak polagani stavak u djelu od više stavaka. ADAGIO (tal. ad agio ne žureći, udobno), 1. oznaka za polaga tempo, općenito polaganiji nego andante, ali brži nego larg Takva definicija ima, međutim, relativnu vrijednost, jer je, np a. u Italiji prilično brži nego u Njemačkoj. Kod određivanja b zine adagia odlučno je na kojoj će se osnovnoj notnoj vrijedno; ona temeljiti (na osminki ili na četvrtinki). 2. Naziv za polagani stavak simfonijskih i komornih djela. ADAJEVSKI (Adajevvskv, rod. Schultz), Ella, pijanist muzički pisac (Petrograd, 10. II 1846 — Bonn, 29. VII 192« Učila klavir kod A. Henselta, a nakon višegodišnjih koncertn turneja, i na Konzervatoriju u Petrogradu (A. Rubinstein, N. Zaremba, A. S. Famincin). God. 1882—1909 živjela u Itali kasnije kraj Neuwieda na Rajni. Proučavala muzički folklor antičku muziku.
DJELA: La Berceuse Populaire, RMI, 1894, 1895 i 1897; Les Chants l'Eglise Grecque Orientale, ibid., 1901; Anciennes Melodies et Chansons populai d'Italie, ibid., 1909 i 1911; Du Chant populaire de la Boheme, ibid., 1909; Quelq; chants tatares, ibid., 1911. — Komponirala 2 opere, kraća instrumentalns vokalna djela. LIT.: E. Kraack, Ella von Schultz-Adajewsky, ZFM, 1926.

ADAM, Jeno, madžarski kompozitor, dirigent i muzič pedagog (Szigetszentmiklos, 13. XII 1896 —). Studirao kc Z. Kodalva na Muzičkoj akademiji u Budimpešti. God. 1925—; službenik Općinskog odjela za obrazovanje, radio na reorganiz čiji muzičke nastave u nižim školama. Od 1938 do 1959 profes budimpeštanske Muzičke akademije. Uz to zborovođa nekolicij pjevačkih društava (Budai Daldrda, 1933—42, zbor Palestrina zbor Muzičke akademije) s kojima je priređivao koncertne turne širom Evrope. Zaslužan za mnoge madžarske praizvedbe značajn oratorijskih djela, znatno je pridonio obogaćenju vokalnog muz

ADAM — ADAMIČ
ciranja i oratorijske kulture u Budimpešti. U kompoziciji, nadovezujući se na Kodalya, slijedi suvremeni madžarski nacionalistički smjer.
DJELA: orkestralna suita Domenica, 1925. — Dva gudačka kvarteta; sonata za violončelo i klavir. — Opere Magyar Kardcsony, 1930 i Aldria Veronika, 1938. —■ VOKALNA- simfonijska kantata Ember az uton, 1945 (preradba opere Marta Veronika); Lacrima Sonata (E. Ady) za glas i orkestar; više zborova acappella; solo-pjesme. — SPISI: Egyhđzi enek es zenekari kulturdnk (Naša crkvena vokalna i instrumentalna kultura), Protestans Szemle, 1937; A skdldtdl a szimfdnidig (Od ljestvice do simfonije), 1942; A muzsikdrol (O muzici), 1953. Instruktivna djela: Mćdszeres enektanitds a relativ szolmizdcio alapjdn (Sistematsko učenje pjevanja na temelju relativne solmizacije), 1943; Szo-tni (Sol-mi), 8 sv., 1943—46 i Enekeshb'nyvek az dllaldnos iskoldk reszire (Knjige pjevanja za opće škole), 4 sv., 1948 (oba priručnika u suradnji sa Z. Kodalvem).

mjeri nego druga, protkana narodnim elementima pa su se u njegovu opusu sačuvali mnogi unikati pučkih refrena, najstariji primjerak prosjačke pjesme i jedini poznati napjev jedne chanson de geste.
DJELA. DRAMSKA: Le Jeu de la Feuillee, 1262; Le Jeu de Robin et de Marion, oko 1283. — VOKALNA: 36 chansona; 18 jeux partis; 16 rondeaua za 3 glasa; 5 moteta za 3 glasa. — Sačuvana djela sabrana su u jednom ru kopisu u pariškoj Nacionalnoj biblioteci (br. 25566). NOVA IZD.: Sabrana djela izdao E. de Coussemaker (Oeuvres complUes du trouvire Adam de la Halle, 1872); Le Jeu de Robin et de Marion obj. L. Nicod (! 9I7)5 E. Langlois (u Les Classique francaise du Moyen Age br. 36, 1924), G. Cohen (s muzičkim transkripcijama J. Chailleva, 1935) i D. Milhaud (1949); Rondeaue izdali F. Gennrich (Rondeaux, Virelais und Balladen t 1921) i J. Chaillev (Rondeaux a trois voix e'gales, 1942). LIT.: L. Bahlsen, Adam de la Halles Dramen und das »Jus du Pelerin«, Marburg 1885. — R. Meienreis, Adams Robin und Marion (disertacija), Leipzig 1893. — H- Guy, Essai sur la vie et les oeuvres litteraires du trouvere Adam de la Halle, Pariš 1898.— ■ J. Tiersot, Sur »le Jeu de Robin et de Marion« d'Adam de la Halle, Pariš 1899. — H. Guy, Le Trouvere Adam de la Halle, Pariš 1900. — F. Helfenbein, Die Sprache des Trouvere Adam de la Halle, 1911. — F. Gennrich, Adam de la Halle, MGG, 1951. — D. Milhaud, Le jeu de Robin et de Marion, Notes, 1951. I. Ać.

ADAM, 1. Louis (Johann Ludwig), francuski pijanist i kompozitor (Miitterscholtz, Alsace, 3. XII 1758 — Pariz, 8. IV7 1848). God. 1797—1842 profesor klavira na Konzervatoriju u Parizu. Njegovi su učenici među ostalima F. Kalkbrenner i L. Herold. Zajedno sa L. W. Lachnithom izdao Methode ou principe general de doigter pour le pianoforte (1798) i napisao školu za klavir Methode nouvelle pour le piano (1802) koju je C. Czernv preveo 1826 na njemački. Komponirao uglavnom djela za klavir (29 sonata, varijacije i dr.). 2. Adolphe-Charles, francuski kompozitor (Pariz, 24. VII 1803 —■ 3. V 1856). Sin Louisa. Studirao na pariškom Konzervatoriju kod A. Reiche i F. A. Boieldieua. Ubrzo je postao poznat svojim opernim djelima koje komponira za pariška kazališta, a od 1832 i za London. Nakon izvedbe opere Le Postillon de Lonjumeau(iHs6) stekao je međunarodnu reputaciju. God. 1847 osnovao u Parizu vlastito kazalište (Thedtre national) koje je propalo već iduće godine za revolucionarnih borbi. Izgubivši pri tom sav svoj imutak, preuzeo je mjesto profesora klavira na Konzervatoriju, ispražnjeno smrću njegova oca. A. je bio cijenjen ne samo kao kompozitor i pijanistički pedagog, već i kao kritičar. A. je istaknuti predstavnik franc. romantičke komične opere. Od svojih prethodnika Aubera i Boieldieua razlikuje se jednostavnijim, ležernijim muzičko-scenskim izrazom koji prethodi Offenbachovoj opereti. Melodika mu je dopadljiva, laka, tematika i karakterizacija likova plastična, instrumentacija zvučna i nenametljiva. Od Auberovih baleta izdvaja se muzika za Giselle, najznačajniji ranoromantički balet uopće. Klavirska djela su mu briljantno-virtuozna, a crkveno-muzička zasićeno romantičarska.
DJELA. KLAVIRSKA : Rondo-Caprice.. ., Divertissement op. 40; Variations swr la dernUre pensee de Weber op. 43; Air suisse, op. 45 i dr. — DRAMSKA. Opere (izbor): Pierre et Catherine, 1829; Le Proscrit, 1833; Le Chdlet, 1834; La Marquise, 1835; Le Postillon de Lonjumeau (Pariz 1836, jug. premijera Zagreb, [7. IX 1899);Le Roi a" Yvetot, 1842; Cagliostro, 1844; Le Toriador, 1849; Richard m Palestine, 1844; Giralda, 1850; Sij'e'tais roi! 1852; La Poupee de Nuremberg, 1852; Falstaff, 1856; Les Pantins de Violette, 1856. Baleti: Faust, 1833; Giselle Pariz 1841, jug. premijera Zagreb, 21. I 1897); Le Diable a quatre, 1845; Griteldis, 1848; Le Corsaire, 1856 i dr. — CRKVENA: Messe de Sainte Cecile; Messe solennelle; moteti. — Napisao: Souvenirs d'un musicien, 1857 i Derniers \ouvenirs d'un musicien, 1859 (sabrani članci i kritike). LIT.: J. Halevy, Notice sur la vie et les ouvrages de Adolphe Adam, Pariš [859. — A. Pougin, Adolphe Adam, sa vie, sa carriere, ses memoires artistiques, ?aris 1877. — P. Karlin, Stoletnica Adamovega Postiljona, Življenje in svet, [936, 16. — C. W. Beaumont, The ballet called Giselle, London 1944.— H. Wirth, \dam, 1. Adolphe Charles, 2. Louis, MGG, I, 1951. J. As.

ADAM DE SAINT-VICTOR, francuski pjesnik i kompozitor (1110/12—8. VII 1192). Redovnik i kantor pariške opatije St. Victor. Doktor i magister. Napisao nekoliko teoloških rasprava i spjevao veći broj sekvenca (stihovi i melodije); pripisuje mu se između 45 i 103 a najvjerojatnije je njegovih oko 50 sekvenca, ali se autorstvo ne može sa sigurnošću utvrditi, jer se u liturgij skim izvorima nisu navodili autori. Svakako je A. jedan od glavnih predstavnika novoga stila, formalno skladnije i preglednije »ritmičke i rimovane sekvence« XII st. koju su stvarali upravo augustinci iz pariških opatija St. Victor i St. Florian.
NOVA IZD.: Oeuvres poe'tiques d'Adam de St. Victor, obj. L. Gautier (1858); Les Proses d'Adam de St. Victor, obj. E. Misset i P. Aubry (1900); Adam von St. Viktor. Samtliche Seguenzen. Lateinisch-deutsche Ausgabe, obj. F. Wellner (1937). LIT.: E. Jammers, Adam von St. Viktor, MGG, I, 1951.

ADAM, Theo, njemački pjevač, bas-bariton (Dresden, 1. VIII [926 —). Odgojen u dječačkom zboru Kreuzchor u Dresdenu, studij pjevanja završio kod R. Dittricha i 1949 započeo umjetničku tarijeru na Državnoj operi u Dresdenu. God. 1952 nastupio je jrvi put u Bayreut.hu, a od 1957 istodobno je član opera u Dresienu, Berlinu i Frankfurtu n/M. Pjevač velikih glasovnih mogućlosti i profinjenog osjećaja za stilove, ostvario je niz bas-baritonikih uloga različitog karaktera, među kojima se naročito ističu ikovi iz Wagnerovih opera, Boris Godunov (Musorgski), Evgenij Dnjegin (Čajkovski), Baron Ochs (R. Strauss, Kavalir s ružom), SCecal (Smetana, Prodana nevjesta) i dr. Veoma zapažene kreacije lao je na koncertnom i oratorijskom području. A. je snimio velik ) roj gramofonskih ploča. ADAM DE LA .HALLE (zvan le Bossu), francuski trouvere Arras, oko 1237 — Napulj,- 1286 ili 1287). Školovao se u cister-:itskoj opatiji Vaucelles (kraj Cambraia) i na pariškom Univerzi-:etu. Od 1271 menestrel je u dvorskoj sviti kneza Roberta II l'Artois. God. 1283 na putovanju sa dvorom u Napulju, prešao 1 službu Karla Anžuvinskog, sicilskog kralja. A. je najpoznatiji rancuski trouvere druge polovine XIII st., predstavnik tzv. građanske škole iz Arrasa. Kao pjesnik premašio je suvremenike ■aznovrsnošću svojega djela koje obuhvaća lirske, epske i dramske ?rste. Njegove se scenske igre (jeux) smatraju prvim francuskim Mmedijama. Kao muzičar važan je u prvome redu po dramatskoj Dastorali Jeu de Robin et de Marion u kojoj su među pojedine scene metnuti muzički dijelovi (chansoni, pjevani dijalozi); to je naj-itariji igrokaz s pjevanjem, daleki preteča vaudevillea i opere :omique. U višeglasnim kompozicijama (moteti), A. se drži do-adašnjih konvencija. Ali njegova su muzička djela, u mnogo većoj

ADAMIČ, Bojan, kompozitor i dirigent (Ribnica na Dolenjskem, 9. VIII 1912 —). Muzičko obrazovanje stekao u Ljubljani: na srednjoj muzičkoj školi učio orgulje i trublju, a na Akademiji za glasbo završio 1941 studij klavira (A. Ravnik). Dirigent plesnog orkestra Radio-televizije Ljubljana, 1962—66 bio je stalni gost-dirigent velikog orkestra Doma JNA u Beogradu. U središtu Adamičeva stvaralaštva je scenska i filmska muzika; manje ga privlači jazz, iako je i na tom području napisao mnogo djela. Osobito je plodan na području filmske muzike: komponirao je muziku za oko 200 filmova domaće i strane produkcije (engleske, američke, francuske, švedske, norveške, finske, austrijske, talijanske, njemačke i madžarske). Ta i druge muzičke vrste kojih se dotakao odlikuju se izvornošću i to osobito u tematici i njenoj obradi, u zvučnosti i instrumentaciji. Za Adamičevu muziku značajno je oslanjanje na folklorne elemente, koje upotrebljava nenametljivo i donosi modificirane kroz vlastiti doživljaj. Kao dirigent plesnih orkestara A. ne nastupa samo u Ljubljani i drugim gradovima Jugoslavije, nego i u Njemačkoj, Austriji, Italiji, Švicarskoj, Čehoslovačkoj, Madžarskoj, Poljskoj, Sovjetskom Savezu, Rumunjskoj i Brazilu. Za svoje kompozitorsko djelovanje nagrađen je u više navrata. Između ostaloga dobio je tri »zlatne arene« za filmsku muziku na festivalu u Puli, dvije savezne nagrade za filmsku muziku kao i nagradu Jugoslavenske Radio-difuzije za scensku muziku.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za klavir, 1948; 2 suite za simfonijski orkestar, 1950. — KOMORNA. Za violinu i klavir: Mesečinana Travnigori, 1944; Variacije na temo Naglo puške smo zgrabili, 1944. — DRAMSKA: balet Bela Ljubljana, 1957. Scenska muzika za Shakespeareove drame: Romeo i Julija; Macbeth; Hamlet i San ljetne noći; za Školu za žene J. B. Molierea; Belo križantemo I. Cankara; Jurčka P. Golie; Matiček se ženi A. T. Linharta i dr. Filmska muzika. — VOKALNA. Za zbor i orkestar: Kiša pada, 1962; Partizanske pesmi ; Narodni koktajl, 1962; solo-pjesme; borbene i masovne pjesme. — Zabavna muzika. D. Co.

ADAMIČ, Emil, kompozitor, dirigent, publicist i kritičar (Dobrova pri Ljubljani, 25. XII 1877 — Ljubljana, 6. XII 1936). Studirao muziku na konzervatoriju u Trstu i Ljubljani, gdje je završio studij 1922. God. 1915—20 ratni zarobljenik u Taškentu, poslije profesor muzike na Učiteljskoj školi i Klasičnoj gimnaziji u Ljubljani. U početku romantik, pristaje kasnije uz nove, suvremenije nazore, koje je uz G. Kreka i A. Lajovica zastupao u reviji Novi akordi, pa se razvio u neoromantika, impresionista, čak i ekspresionista. Unosio u slovensku muziku nove tehničke i stilske mogućnosti. Napisao je preko 1000 kompozicija, najviše zbornih. Forma mu je jednostavna, služi se općenito oblikom trodijelne pjesme. Po strukturi je izraziti homofoničar. Adamičeve vokalne kompozicije obilježene su prizvukom prave narodne muzike, pjevnošću melodijske linije i jednostavnom, iako suvremenom harmonijskom osnovom, čime je dokazao da se i zborna muzika može prilagoditi novim kompozicijskim principima. U tematičkoj obradbi umio je sačuvati elementarnu osjećajnost, blisku narodnom duhu, pa su njegova vokalna djela postala vrlo popularna. Oso-

ADA Ml Č — ADEMOLLO
bito su značajni Adamičevi omladinski zborovi. Njegove oikgstralne kompozicije po obliku su slobodne. Naj originalni ja i najdotjeranija je suita Iz moje mladosti. God. 1928—30 uređivao je reviju Nova muzika koja se zbog propagiranja modernih muzičkih strujanja može smatrati donekle idejnim nastavkom Novih akorda; A. je na taj način i riječju djelovao na življi razvoj slovenske muzike.
DJELA: dvije simfonijske pjesme; nekoliko koncerata; Ouven Komorna muzika. — Opere Sumienie ezyli pierwszelzy, 1918 i i1922.

ADAM VON FULDA, njemački kompozitor, historičar (Fulda, oko 1445 — Wittenberg, 1505). benediktinac. Od 1490 u službi saskog kneza izborni Mudrog u Torgauu kao musicus ducalis, zatim i kao d\ riograf (od 1492), kompozitor i dirigent. God. 1502 muziku na Univerzitetu u Wittenbergu. Pripadao je i wittenberškom ranohumanističkom krugu. Napisao Mušica (1490) koji je, iako uglavnom kompilacija, va: pravlja njemačku humanističku muzičku nauku XA kompozitor nadovezuje se na Busnoisa, odn. na kasne stil koji se na taj način i njegovom zaslugom udomaćio ■ ranoj protestantskoj crkvenoj muzici. Njegova svje glasna pjesma Ach htilf mich Leid ušla je kao kont luteranske pjesmarice i proširila se Njemačkom.
DJELA: tri višeglasne svjetovne pjesme (u Pjesmarici Arndt oko 1510. — Misa; responzorij; Magnificat; 2 antifone; 7 hin čije su sačuvane u tri rukopisna crkvena kodeksa, u Univerzitet! kama u Leipzigu i Wroclawu te u Državnoj biblioteci u Berlir sadržavaju još nekolicinu nesigniranih kompozicija koje se pripi NOVA IZD.: traktat De Mušica obj. M. Gerber (Scriptore: svjetovne pjesme obj. H. J. Moser (1928, -► Lit.), a crkvene kc Niemann (1902), W. Ehmann (1936), R. Gerber (Zwolf Hymnen 1935) i dr. LIT.: W. Niemann, Studien zur Musikgeschichte des 15. KMJB, 1902, XVII. — H. J. Moser, Leben und Lieder des Ada: Jahrbuch der staatlichen Akademie fiir Kirchen- und Schulmusi: W. Ehmann, Adam von Fulda, Neue deutsche Forschungen, Be Isti, Adam von Fulda, MGG, I, 1951. — W. Gurlitt, Die Komposi deutschen 16. und 17. Jahrhunderts, Kongress-Bericht, Bambt

D JELA. ORKE STRA LNA : Otroška suita, 1913; Tatarska suita (Tatarske silhouete), 1920; Potrkan ples, skerco za veliki orkestar, 1922; Iz moje mladosti, suita za veliki orkestar, 1922; Preludio di una commedia za 2 flaute, 2 oboe, 2 klarineta, 2 fagota, 2 roga, 2 trublje, 2 pozaune, udaraljke i gudačke instrumente, 1912. Kompozicije za gudački orketar: Ljubljanski akvareli, suita, 1925; Pozabljen ples, 1934; tri kompozicije za veliki E. ADAMIČ gudački orkestar, 1936; Sanjarija (prema istoimenoj kompoziciji za klavir A. Lajovica); Gavota in pastorale (obradba scenske muzike L. M. Škerjanca za komediju Cyrano de Bergerac E. Rostanda), 1926. Kompozicije za mali i školski orkestar: Tri turkestanske ljubavne pesmi, 1917; Otroška suita; Koroška suita, 1936; Gosji ples (La dame des oies); Iz prošlih dni, 1906. — DRAMSKA: Na kmetiski svatbi (svadbeni prizor za priču Volkašin F. Milčinskoga); Sirota Jerica (I. Albreht), 1929; Vaska romantika (pučki igrokazi V. F. Je-lenca), 1911; Šlepa Ijubezen (pučki igrokaz A. Peska), 1908; Princesa in pas-tirček (priča P. Golie), 1930; Testament (pučki igrokaz s pjevanjem po romanu J. Kersnika), .1906; Blagovestnikoma sv. Cirilu in Metodu (igrokaz s pjevanjem Utva). — VOKALNA. Zborovi (značajniji): Vragova nevesta; Smrt carja Samuela; Svatovske pesmi; Vasovalec; Kregata se baba in devojka; Zdravica. Pjesme (značajnije): Uspavanka; Na lipici zeleni; Noćne pesmi; Kot iz tihe zabijene kapele. — Obradbe narodnih napjeva. LIT.: F. Kimovec, Emil Adamič, Pevec, 1924. — L. M. Skerjanc i S. Koželj, Emil Adamič, Življenje in delo slovenskega skladatelja, Ljubljana 1937. — A. Groebming, Spominu Emila Adamiča, Naši zbori, 1951, 6. D. Co.

ADDINSELL, Richard, engleski kompozitor (O> 1904 —). Studirao na Royal College of Music u Londor djeluje u Hollywoodu. Popularnost stekao klavirskim poznatim pod naslovom Warsaw Concerto (iz muzi Dangerous Moonlight) koji se smatra parodijom na stil* njinova. 1
DJELA: scenska muzika, Filmska muzika: Fire Over Englam Bye Mr. Chips, 1939; Dangerous Moonlight, 1941; The Passionate . Tom Brovm's Schooldays, 1951 itd. Muzika za radiokomedije i za Zabavna muzika. LIT.: J. Huntley, British Film Music, London 1948.

ADAMOWSKI, Thymoteusz, poljski violinist, dirigent i kompozitor (Varšava, 24. III 1858 — Boston, 18. IV 1943). Studirao na Konzervatoriju u Varšavi (A. Ka_tski) i Parizu. God. 1879 emigrirao u SAD. Koncertirao u Bostonu, New Yorku, Philadelphiji, Chicagu i Washingtonu; 1884—1908 član simfonijskog orkestra i uz to 1885—1933 nastavnik violine na Netv England Conservatory u Bostonu. Redovno gostovao u Parizu, Londonu, Berlinu i Varšavi. God. 1888 osnovao u Bostonu gudački kvartet, a 1896 klavirski trio, u kojima je sam svirao prvu violinu, a njegov brat Josef A. violončelo. Komponirao je kraća djela za violinu i klavir te solo-pjesme. ADAMS, Diana, američka plesačica (Stawton Vermont, 1926 —•). Učila na Ballet Art School u New Yorku, gdje je debitirala u opereti Oklahoma. Veliki je uspjeh postigla 1945 kao član Ballet Theatre u baletu Helena iz Troje (Offenbach) od D. Lichina. Njene najveće kreacije iz toga doba su baleti Fali River Legend i Pillar of Fire. God. 1950 postala je prva balerina u New York City Ballet. Istakla se briljantnim interpretacijama svih većih uloga u Balanchinovim baletima. Danas se ubraja među najslavnije američke plesačice. ADAMS, Suzanne, američka pjevačica, sopran (Cambridge, Massachusetts, 28. XI 1872 — London, 5. II 1953). Studirala pjevanje u New Yorku i Parizu gdje je 1895 debitirala u operi Romeo et Juliette (Gounod). Pjevala na svim velikim pozornicama Evrope i Amerike, i u oratorijskim izvedbama, a od 1899 s velikim uspjehom i na operi Metropolitan u New Yorku. Istakla se kao Marguerite (Gounod, Faust), Euridice (Gluck, Orfeo ed Euridice), Gilda (Verdi, Rigoletto), Micaela (Bizet, Carmen), Donna Elvira (Mozart, Don Giovanni), Cherubin (Mozart, Le nozze di Figaro). ADAMUS, Henrvk, poljski kompozitor i violončelist (Varšava, 19. II 1880 —). Studirao na konzervatoriju u Varšavi i Leipzigu (S. Krehl, J. Klengel). Solist varšavskog filharmonijskog i opernog orkestra, zatim direktor muzičkog društva u Kaliszu, pa zborovođa u Varšavskoj operi.

DJELA. ORKESTRALNA: Andante religioso; Adagio u f-molu; Finiš coronat opus i Jubilarna koračnica. — Intermezzo za klavir. — Balet Jela (Zagreb, 15. I 1898). — Oko 40 pjesama (djelomično na vlastite tekstove). — Misa za zbor i orgulje. LIT.: F. Kuhač, Jela. Balet u jednom činu, glazba od Bele pl. Adamovića Cepinskoga, Prosvjeta, 1898, 12. str. 375—379. — | Bela pl. Adamović-Čepinski, Hrvatski list, 1934, 60, str. 7. K. Ko.

ADAMOVIĆ, Bela (Čepinski), kompozitor (Čepin, 15. IX 1856 — Osijek, 28. II 1934). Završio studij agronomije u Beču gdje je 1890—93 učio klavir i kompoziciju (C. Fruhling). God. 1897—1908 bio je narodni zastupnik, a zatim se bavio poljoprivredom. Njegov balet Jela prvo je domaće djelo te vrste prikazano u Hrvatskoj.

ADDISON, John, engleski kompozitor (London, < 30. I 1844). Violončelist, dirigent, trgovac muzikalija sist i učitelj pjevanja u Dublinu, kasnije u Londonu. . igrokazi s pjevanjem bili su popularni između 1805—1 žena Miss Willems bila je istaknuta operna pjevačica.
DJELA: šest trio-sonata, 1772. — Deset igrokaza s pjev Alarms, 1807; My Aunt, 1815; Free and Easy, 1816; My Uncle, Singing Practically Treated in a Series of Instructions, 1836. LIT.: A. Mantia, John Addison e i primordi dell'opera ii ghilterra, Roma 1929.

ADELBURG, August, violinist i kompozitor, podrijetla (Carigrad, 1. XI 1830 — Beč, 20. X 1873).« movića, posjednika iz donje Podravine, koji je stekavš uzeo ime Adelburg. Violinu učio 1850—54 kod J. u Beču. Koncertirao zatim po Evropi. Sviranje mu se punoćom tona. Prema F. Ks. Kuhaču, koji se s Adell stao 1871 u Budimpešti, A. je pronašao u austrijs! knjižnici rukopis jedne improvizirane melodije od N. što ga je potaklo da komponira operu Zrinjski na vlai prema drami T. Kornera. Libreto je napisao najpr mačkom, zatim na hrvatskom jeziku, a u operu je u N. Zrinjskog unio i neke starije hrvatske (slavonske) n pjeve. U predgovoru libretu A. brani Wagnerov mu; Wagnerov utjecaj opaža se u muzičkoj strukturi (gole lački sastav, lajtmotivi) i u instrumentaciji opere. A 1866 ponudio zagrebačkom kazalištu, koje je odbilo d Za praizvedbu u Budimpešti preveo je libreto na mad muziku unio madžarske čardaše i narodne melodije. Zrinjski A. je dosegao svoj najviši kompozitorski domet
DJELA: koncerti za violinu i orkestar. — KOMORNA: kih kvarteta, op. 12—19. Za violinu i klavir: sonata u d-m sonate u gmolu; Theme original et variations dans le style hongroi MazurkaScherzo. — DRAMSKA : Opere Zrinyi (Budimpešta, 2 Marinuzzi, 1870 i Wallenstein. — VOKALNA: Oratorij Harc es bi solo-pjesme i dr. — Udžbenik za violinu VEcole de la velocite, 2 s1 Entgegnung auf die von F. Liszt aufgestellte Behauptung, dass es kei Nationalmusik, sondern bloss eine Musik der Zigeuner gibt (odgovol raspravu Des Bohemiens et de leur musiaue en Hongrie), Budimpešta 1 zu meiner Oper »Zrinyi«, Zeneszeti Lapok, 1867, 15. LIT.: F. J. Folnegović, Opera »Zrinski«, Dragoljub, 1868, < Kuhač, Abramović August, Prosvjeta, 1910, 1. — R. Kis-šaulovt nalaz nepoznate opere, Vjesnik u srijedu, 31. XII 1952.

ADEMOLLO, Alessandro, talijanski književnik pisac (Firenca, 22. XI 1826 — 26. VI 1891). Prouča\ talijanskog kazališta XVII—XVIII st., posebno muzičke je nekoliko studija vrijednih zbog mnogobrojnih izvorn

ADEMOLLO — ADLUNG
nih, objektivno iznesenih podataka o operi. U političkim i književnim časopisima pisao pod različitim pseudonimima: Josue,
Malledolo, Nemo.
DJELA. KNJIGE: II carnevale di Roma nei sicoli XVII e XVIII, 1883; — I primi fasti della mušica italiana a Parigi (1645 —1662), 1884; I primi fas ti del teatro della Pergola a Firenze (1657 —1661), 1885; Una famiglia di comici ilaliani nel sec. XVIIP, 1885; / teatri di Roma nel secolo decimosettimo, 1888; La bella Adriana e altrevirtuosedelsuo tempo alla cortediMantova, 1888. ČLANCI: I primo melodramma musicale in Roma. L' Opinione, 1881; Una rappresentazione celebre al Teatro Barberini, 1881; Le cantanti italiane celebri del secolo XVIII: Vittoria Teši, Margherita Salicola, Nuova Antologia, 1889; Bibliografia della cronistoria teatrale italiana, G. F. Haendel in Italia, Gazzetta musicale di Milano, 1889. LIT.: H. Ch. Wolf{, Alessandro Ademollo, MGG, I, 1951. Mahler, 1916; Methode der Musikgeschichte, 1919; Internationalismus in der Tonkunst, Kongressbericht, Basel 1924; Johannes Brahms, SMW, 1933 i dr. — Autobiografija Wollen und Wirken. Aus dem Leben eines Musikhistorikers, 1935. — Obradio je za izdanja zbirke DTO djela G. Muffata, M. A. Cestija, J. J. Frobergera, H. F. Bibera, J. J. Fuxa, A. Draghija, J. C. Kerlla i drugih. Uz suradnju većeg broja istaknutih evropskih muzikologa uredio je i popratio vlastitim pri lozima značajan priručnik Handbuch der Musikgeschichte, 1924 ( I I izd. 1930 u 2 sv.). — U povodu Adlerove 75-godišnjice izdali su njegovi učenici i štovatelji 1930 zbornik Studien zur Musikgeschichte. LIT.: M. Carner, A Pioneer in Musicologv: Guido Adler, Of Men and Music, London 1944. — R. v. Ficker, Guido Adler und die Wiener Schule, Osterreichische Musikzeitung, I, 1946. — Isti, Guido Adler, MGG, I, 1951.

ADIJAFON (grč. d ne i Sia9covta neslaganje u glasu), i. instrument s tipkama, sličan harmonici. Konstruirao ga je urar F. Schuster 1826 u Beču. 2. Klavir koji umjesto žica ima viljuške, pa ga nikad ne treba ugađati. Sagradili su ga Fischer & Fritz 1882 u Leipzigu (->• Celesta). ADINI (Aramburo), Ada, američka pjevačica, sopran (Boston, 1855 — Dieppe, 1924). Debitirala u Napulju 1883. Pjevala a Bologni, Rimu i Milanu (La Scala). Gostovala u Francuskoj, žustriji, Rusiji, Španjolskoj, Engleskoj i Južnoj Americi. A. je bila jedna od najboljih interpreta ženskih likova u Wagnerovim muzičkim dramama. Od 1908 djelovala u Parizu kao vokalni peiagog. ADJULONA, naziv za više brazilskih narodnih duhačkih instrumenata; najčešći su: 1. vrsta trombe, kojoj je cijev od drva :aquarar, duga 44—46 cm, promjera oko 2,5 cm; na donjem kraju ma nataknutu tikvu, dugu oko 40 cm. Otvor za duhanje nalazi >e na gornjoj strani cijevi sa strane. 2. Vrsta frule, načinjene od spiralno omotanog lišća povezanog ikom. Cijev je plosnato pritiješnjena, pa prerez ima jajolik oblik iromjera 3 x 1—2,5 cm. 2. Wolawuk a. (Laku), vrsta okarine sa nekoliko rupica; na:injena je od tikve sa dva odebljanja, od kojih manje, koso odrelano, služi kao usnik. ADLER, Guido, austrijski muzikolog (Ivančice, Moravska, [. XI 1855 — Beč, 15. II 1941). Kompoziciju studirao na Bečkom ;onzervatoriju (A. Bruckner, O. Dessoff), muzikologiju na Uni-'erzitetu (E. Hanslick), gdje je :88o promovirao. God. 1882 — 85 docent na Univerzitetu i Beču, od 1885 profesor na Njemačkom univerzitetu u Pra-fu i 1898—1927 šef katedre :a muzikologiju na Bečkom uliverzitetu. Tu je utemeljio vluzičko-historijski institut, ko-i je ubrzo postao središtem ustrijskog muzikološkog rada. )sim toga u suradnji sa Ph. ipittom i F. Chrvsanderom »okrenuo je 1884 i uređivao do 1894)
Vierteljahrsschrift ur Musikzvissenschaft; 1894 u~ emeljio

J. As. ADLER, Kurt, američki dirigent (Neuhaus, Češka, i. III 1907 —). U Beču studirao dirigiranje i muzikologiju (G. Adler, R. Lach). Operni dirigent u Berlinu, 1929—32 u Pragu i zatim ponovno u Berlinu. God. 1933 emigrirao u SSSR, a 1938 u SAD gdje je dirigent i zborovoda na Metropolitan operi u New Yorku i uz to 1938—43 dirigent Bachovih koncerata ustanove Friendship House. Gostovao u mnogim opernim kazalištima Amerike. Redigirao i objavio nekoliko antologija operne muzike (Operatic Anthology, The Prima Donna Album, Arias jrom Light Operas, Famous Operatic Choruses). ADLER, Kurt Herbert, američki dirigent (Beč, 2. IV 1905—). Studirao u Beču 1921—27. Djelovao u Njemačkoj i Italiji, 1934—36 dirigent Volksopere u Beču, 1936 asistent A. Toscaninija u Salzburgu. Iste godine odlazi u Prag, a 1938 u SAD. Do 1943 živio u Chicagu kao operni i koncertni dirigent, zatim u San Franciscu gdje djeluje na konzervatoriju i u Opera Association (od 1956 muzički direktor). Napisao The Art of Accompanving and Coaching (1965). ADLER, Samuel, amer. dirigent (Mannheim, 4. III 1928—). Studirao u Bostonu (K. Geiringer) i na univerzitetu Harvard (W. Piston, R. Thompson, P. Hindemith), a zatim kod A. Coplanda i S. Kussewitzkoga. Kao vojnik 1950 u Njemačkoj organizirao i vodio Simfonijski orkestar VII korpusa američke vojske s kojim je izveo niz orkestralnih i opernih djela. Od 1953 muzički je direktor ustanove Tempio Emanu-El u Dallasu (Teksas).
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1953; simfonijska pjesma Kin~ nereth, 1947; Concertino za flautu, fagot i gudački orkestar, 1950; 2 Poems za violu i gudački orkestar, 1953; American Comedy Overture, 1946, kompozicije za duhački orkestar. — Četiri gudačka kvarteta, 1945—66; sonata za rog i klavir, 1948, — Kantata The Vision of Isaiah, 1949; zborovi.

ADLGASSER (Adelgasser), Anton Cajetan, austrijski kompozitor (Innzell, Gornja Bavarska, i. X 1729 — Salzburg, 22. XII 1777). God. 1740 zborski dječak nadbiskupske dvorske kapele u Salzburgu i učenik J. E. Eberlina. Od 1750 dvorski orguljaš (na toj ga je dužnosti naslijedio W. A. Mozart); 1764—65 na studijskom putovanju po Italiji. Prijateljevao s Leopoldom Mozartom. Suvremenici su ga cijenili kao orguljaša, čembalistu i kompozitora crkvene muzike. Međutim, središnja su mu dramsko-muzička djela, posebice latinske školske drame (s muzikom), u kojima se nakon povratka iz Italije priklanja stilskim utjecajima napuljske škole i oblikovanju na način »muzičke drame«. Poslije Eberlina A. je, uz Michaela Havdna, jedan od najznačajnijih kompozitora ove specifične dramske vrste, u XVIII st. omiljene na Salzburškom univerzitetskom kazalištu. Po stilu njegova muzika pripada razdoblju rokokoa, odnosno rane klasike.
DJELA: šest simfonija; klavirski koncert. — Gudački trio. — Klavirske sonate;_ divertimento; Praeambulum i dr. — DRAMSKA: opera La Nitteti, 1766. Školske drame (sačuvane): Ochus regnans, 1763; Bela, 1763; Samuel et Meli, 1763; David et Jonathan, 1763; Anysis, 1765; Jechonias et Evilmerodach, 1765; Iphigenia mactata, 1765; Chalcis expugnata , 1766; Hannibal, Capuanae urbis hospes, 1767; Clementia Theodosii, 1768; Syniiorix et Camma, 1769; Pietas in Deum, 1772. Singspieli (duhovni): Die nnrkende Gnade Gott.es, 1756; Die Schuldigkeit des ersten und fiirnehmsten Gebotes, III dio, 1767 (I dio komponirao W. A. Mozart, II — M. Haydn) i dr. — VOKALNA: oratoriji; kantata Der Mensch, die Schivachheit und die Gnade, 1744. — CRKVENA : mise ; 4 rekvijema; veći broj offertorija i litanija; duhovne pjesme. LIT.: 5. Keller i R. Schlecht, Biographische Mitteilungen iiber Anton Cajetan Adlgasser, MFM, 1873, 5. — A. J. Hammerle, Mozart und einige Zeitgenossen, Salzburg 1877. — C. Schneider, Die Oratorien und Schuldramen Anton Cajetan Adlgassers, STMW, 1931, 18. — A. Kutscker, Von Salzburger Barocktheatar zu den Salzburger Festspielen, Dusseldorf 1933. — E. Valentin, Anton Cajetan, Adlgasser (Adelgasser), MGG, I, 1951.

značajnu zbirku izda-ija starije austrijske muzike ~)enkma'ler der Tonkunst in lesterreich, u kojoj su, pod nje-;ovim vodstvom, 1894— 1938 ibjavljena 83 sveska; kao G. ADLER prilog oj zbirci izdavao je 1913—38 Studien zur Musikgeschichte. Orgalizirao je i dva vrlo zapažena internacionalna muzikološka kon-;resa: 1909 u povodu stogodišnjice Havdnove smrti i 1927 za togodišnjicu smrti L. van Beethovena. Na njegov poticaj utemeljeno je 1927 Međunarodno muzikološko društvo sa sjedištem 1 Baselu. Tome je udruženju bio doživotni počasni predsjednik. U razvoju evropske muzikologije Adlerova djelatnost znači ■rekretnicu: on je prvi uočio i svestrano osvijetlio mnoge probleme nuzikološkog istraživanja, postavljajući težište na sistematsko, netodološko proučavanje pojedinosti unutar općih razvojnih poava i na utvrđivanje stilskih kriterija i pojmova. To je važno ibilježje tzv. Bečke muzikološke škole koju je A. utemeljio. Od-;ojio je velik broj historičara i muzikologa medu kojima su: R. von ;icker, K. Geiringer, Z. Jachimecki, A. Smijers i E. Wellesz.
DJELA : Die historischen Grundklassen der christlich-abendlandischen Musik ij 1600, AMZ, 1880 (disertacija); Studie zur Geschichte der Harmonie, 1881; Jmfang, Methode und Ziel der Musikzvissenschaft, VFMW, 1885; Die Wieder-olung und Nachahmung in der Mehrstimmigkeit, ibid., 1886; Verzeichnis der tusikalischen Autographen von L. van Beethoven im Besitz von A. Artaria, 1890; •achkatalog der Musikhistorischen Abteilung, 1892 (u povodu Bečke izložbe muičke i kazališne umjetnosti); Richard VCagner, 1904 (II izd. 1923, franc. prijevod 910); fjber Heterophonie, PJB, 1908; Vber Textlegung in den Trienter Codices, [iemann-Festschrift, 1909; Der Stil in der Musik, I, 1911 (II izd. 1929); Gustav

AD LIBITUM (lat. po volji) znači da izvodilac može po slobodnom izboru i odluci: i. napustiti prvobitan tempo mijenjajući mu brzinu; 2. uključiti u izvodilački sastav ili iz njega izostaviti dionicu nekoga glasa ili instrumenta; 3. izostaviti u izvedbi neki odlomak (npr. kadencu) ili čak i stava'c; 4. umetnuti (osobito u instrumentalno djelo) kadencu koju će sam sastaviti; 5. odrediti kojem će se instrumentu povjeriti neka dionica; 6. u jazzu označuje ->■ improvizaciju u solu (solo a. 1.) ili u pratnji (accomp. a. L). ADLUNG, Jakob, njemački muzički pisac (Bindersleben kraj Erfurta, 14. I 1699 — Erfurt, 5. VII 1762). Studirao filozofiju, filologiju i teologiju u Jeni. Muziku učio najprije kod svojega oca, orguljaša Davida Adlunga, kasnije i kod Johanna Nikolausa Bacha. Od 1727 orguljaš Propovjedničke crkve u Erfurtu (nasljed-

10

ADLUNG — AESCHBACHER
animator-koreograf u Ballet-Thedtre Contemporain u Amk (Francuska). Tu je postavila i balet Aquatheme na muziku I. J leca. Kao koreograf gostovala i u Jugoslaviji. ADRIANO DA BOLOGNA -> Banchieri, Adriano ' ADRIO, Adam, njemački muzikolog (Essen, 4. IV 1901 Muzikologiju studirao kod H. Aberta, A. Scheringa, H. J. Mo i F. Blumea. God. 1935 docent na Školi za crkvenu muziku 1951 profesor Univerziteta u Berlinu. Proučava staru evangeli crkvenu muziku.
DJELA: Die Anfdnge des geistlichen Konzzrts (disertacija), 1935; Matthduspassion von J. G. Kuhnkausen, Schering-Festschrift 1937; Johann mann Schein, Neues Musikblatt, 1939, 42; Wesen und Gestalt der neuen prote tischen Chormusik, AM, 1939, 6; Die neue evangelische Kirchenmusik, I Das Werk Ernst Peppings, Die Musikpflege, 1941, 5—6; Ernst Pepping, Z 1942,2. — Izdao djela G. B. Riccija, J. H. Scheina, Ch. Demantiusa, J. G. K hausena, M. Francka, G. Ph. Telemanna, D. Buxtehudea, J. R. Ahlea i 1

nik Buttstedta) i od 1741 profesor na gimnaziji. Uz to podučavao muziku i gradio klavire (izradio ih je 16). Po širini obrazovanja polihistoričar i istodobno praktični muzičar, A. je u svojim muzičkim spisima naučno osvijetlio Bachovo doba, dajući veoma vrijedan prilog upoznavanju estetskih i praktičkih načela tadašnje muzike. Glavno njegovo djelo Mušica mechanica organoedi temeljna je enciklopedija organografije XVIII st. i ujedno iscrpan izvornik za istraživanje J. S. Bacha.
DJELA. SPISI (sačuvani): Mušica mechanica organoedi, 2 sv., započeto 1726, posthumno obj. J. L. Albrecht 1768 (s primjedbama J. F. Agricole; II sv. sadržava Adlungovu autobiografiju); Anleitung zu der musikalischen Gelahrtheit, 1758 (sa predgovorom Johanna Ernsta Bacha; II. izd. 1783 priredio J. A. Hiller); Musikalisches Siebengestirn, obj. J. L. Albrecht, 1768. NOVA IZD.: Mušica mechanica organoedi, obj. Ch. Mahrenholz (1931); Anleitung zu der musikalischen Gelahrtheit, obj. H. J. Moser (Documenta musicologica, serija 1, faksimile, 1953). LIT.: J. A. Hiller, Mag. Jakob Adlung in Lebensbeschreibungen beriihmter Musikgelehrten und Tonkiinstler neuerer Zeit, Leipzig 1784. — E. Valentin, Jakob Adlung, MGG, I, 1951.

ADORNO (VViesengrund), Theodor, njemački sociolog, filozof, muzikolog i kompozitor (Frankfurt na Majni, 11. IX 1903 — Brig, Švicarska, 6. VIII 1969). U kompoziciji učenik B. Seklesa i A. Berga, u klaviru E. Junga i E. Steuermanna, muzikolo-giju studirao na Sveučilištu u Beču i tamo 1928—31 uređivao muzički časopis Anbruch. Od 1930 djelovao u Frankfurtu na Majni kao suradnik Instituta za socijalna istraživanja i nakon habilitacije (1931) kao privatni docent na sveučilištu. God. 1934 emigrirao najprije u Englesku i zatim u SAD, gdje se pretežno bavio socijalnom psihologijom, 1938— 41 muzički urednik na Prince-ton Radio Research Project. Po povratku u domovinu bio je od 1950 profesor i direktor Instituta za socijalna istraživanja Sveučilišta u Frankfurtu. Uz veoma zapažena predavanja o novoj muzici na Ljetnim TH. ADORNO tečajevima u Kranichsteinu vodio je tamo i tečajeve iz slobodne kompozicije i kontrapunkta. Adornove studije o S. Kierkegaardu, E. Husserlu i G. W. F. Hegelu, o filozofskim strujanjima današnjice, o sociologiji i literaturi i dr. trajnog su značenja. To vrijedi i za njegove kritičkim duhom inspirirane muzičke spise u kojima je zastupao napredno mišljenje, zauzimajući se za nove pravce. Počev od svoje Filozofije nove muzike A. se dosljedno zauzimao za slobodnu atonalnost, osvrćući se kritički prema umjetnosti I. Stravinskoga. Adornove žive i veoma uvjerljive misli nailazile su gotovo uvijek istodobno na odobravanje jednih i oštru reakciju drugih. Istomišljenici su ga uzdizali u apologete nove muzičke estetike, a protivnici su mu kao negativnu stranu pripisivali idealistički pogled na svijet, što ga je, po njihovu mišljenju, sprečavalo da dobro zapažene negativne pojave u muzičkom životu kapitalističkoga društva pravilno ocijeni. No i oni koji se nisu slagali sa svim njegovim sudovima često su mu priznavali zasluge za otkrivanje mnogih reakcionarnih pokušaja i njihovu osudu. To se posebno odnosi na njegovo raskrinkavanje fašističkog omladinskog pjevačkog pokreta u Njemačkoj (Singbezvegung). Kao kompozitor, A. je bio beskompromisan pristalica dodekafonije. Za boravka u Americi, A. je bio muzički savjetnik Th. Manna dok je pisao roman Doktor Faustus.
DJELA (o muzici). KNJIGE: Philosophie der Neuen Musik, 1949 ( I I izd. 1958; prevedeno kao Filozofija nove muzike, Beograd 1968); Minima Moralia. Reflexionen aus dsm beschadigten Leben, 1951; Versuch iiber Wagner, 1952; Prismen, 1955; Dissonanzen. Musik in der verzvalteten Welt, 1956; Klangfiguren. Musikalische Schriften I, 1959; Gustav Mahler. Eine musikalische Physiognomie, 1960; Einleitung in die Musiksoziologie. Zwolf theoretische Vorlesungen, 1962; Der getreue Korrepetitor. Lehrschrift sur musikalischen Praxis, 1963; Ouasi una fantasia. Musikalische Schriften II, 1963; Moments musicaux. Neugedruckte Aufsdtze 1928 — 62, 1964; lmpromptus, 1967; Alban Berg. Der Meister des kleinsten Ubergangs, 1968.—STUDIJE: Zur geselhchaftlichen Lage der Musik, Zeitschrift fur soziale Forschung, 1932; Bach gegen seine Liebhaber verteidigt, Merkur, 1951; Ubzr Form in der Neuen Musik, Darmstadter Beitrage, 1966, 10. — KOMPOZICIJE: Četiri orkestralna stavka op. 4. — Dva stavka za gu dački kvartet. — Tri ženska zbora na stihove Th. Daublera op. 8, 1957. — Za glas i klavir: Pjesme po St. Georgeu op. 1 i 7; Napjevi op. 3; Klage op. 5; Šest bagatela op. 6. — Obradbe francuskih narodnih napjeva; instrumentacija klavirskih kompozicija R. Schumanna. LIT.: L. Pestalozza, La contraddizione pratica di Adorno, RAM, 1960. — K. Oppens, Adornos Musiksoziologie, Merkur, 1963. — L. Rognoni, La musicologia filosofica di Adorno, Fenomenologia della mušica radicale, Bari 1966. — T. Kneif, Der Biirger als Revoluzionar, Melos, 1969, 9. K. Ko.

A DUE (tal. u dvoje), upotrebljava se u orkestralnim part rama, kad dva instrumenta (npr. 2 flaute, 2 oboe ili 2 klarini kojih se dionice pišu na istom sistemu, izvode iste tonove i pr tome zvuče u = unisonu. Stoga se za istu svrhu upotrebljava nekad i izraz all'unisono. Međutim, a d. služi katkad i za ozr suprotnoga postupka, koji se inače bilježi oznakom divisi. / se javlja i u izrazima a due corde ( -> Due corde), a due mani (c ručno), a due vod (dvoglasno), a due ćori (dvozborno). ADUFE (arap. duf f tamburin), španjolski naziv za -* tambi AEDI (grč. doiSot pjevači), pjevači junačkih spjevov Homerovo doba, pjevali su uz pratnju forminksa (instrument n na kitaru; -> Kitarodija). Oslanjajući se na drevnu tradiciju su posvećivali riječima veću važnost nego muzici, ali su i pjevali, a ne recitirali kao kasniji rapsodi. Najistaknutiji a. bil — prema Odiseji — Femij (<J>rj|0.iO(;) i Demodok (AT)[JI68OXO;). AEGIDIUS DE MURINO -> Egidius de Murino AEOLINA -*• Registri kod orgulja 1 AEOLINE, stariji naziv za usnu harmoniku i za jedan' starijih tipova harmonija. AEOLODION (aeolodicon), instrument nalik na '. monij, s tipkama, mijehom i sviralama. Drži se, da ga je i pronašao J. T. Eschenbach u Hamburgu. U toku vremena je puta bio usavršavan. AEQUAL (lat. aequalis jednak), i. naziv za registar od i orguljama ili »normalno« ugodeni registar: pritisne li se tipka likoga C, zvuiit će svirala, ugodena na ton velikoga C. 2. Nazivom a. označuju se i »jednaki glasovi« (voces aequal tj. kompozicije za glasove istoga timbra (npr. muški zbor, žei zbor ili sastav jednakih instrumenata). Beethoven je 1812 korr nirao tri aequala za 4 pozaune. Prigodom njegova sprovoda vodio se prvi i treći u obradbi za muški zbor. AEROFONI INSTRUMENTI, muzički instrumenti kod jih zvuk nastaje neposrednim stvaranjem struje uzduha. Pos dvije skupine takvih instrumenata. U prvu i veću idu oni koj je zračni prostor ograničen (to su svi tzv. duhački instrume; u drugu oni koji djeluju na neograničeni zračni prostor (sirene i, A. i. poznati su u starijoj terminologiji kao inflatibilia. AEROFOR (aerofon; grč. ar]p zrak i tpo>vr) glas), pomc naprava kod duhačkih instrumenata; sastoji se od cijevi koje jedan kraj smješten uz pisak (usnik), a drugi je povezan s mi mijehom, što ga svirač gazi nogom. Struja zraka proizvec pomoću mijeha dopire u usnu šupljinu svirača te mu omogu da držane tonove izvodi dulje nego što mu dopušta dah. A pronašao B. Samuels (1912). R. Strauss traži upotrebu aerofo svojim djelima Eine Alpensinfonie i Festliches Praeludium. AESCHBACHER, švicarska obitelj muzičara. 1. Carl, kompozitor (Biimpliz, Bern, 31. III 1886 — Ztii 29. I 1944). Studirao u Bernu i Kolnu (F. Steinbach). Djek je u Zurichu kao nastavnik i zborovođa. Uz brojna vokalna c komponirao je i komornu i klavirsku muziku. 1. Adrian, pijanist (Langenthal, Bern, 10. V 1912 —),' Carla. Završio Konzervatorij u Zurichu i studirao zatim c godine u Berlinu kod A. Schnabela. Od 1934 koncertirao po cij Evropi, a nakon Drugoga svjetskog rata i u Južnoj Americi. Iz1 najčešće njemačku klasiku i romantiku. 1. Niklaus, pijanist, dirigent i kompozitor (Trogen, Api

ADRET, Francoise, suvremeni francuski koreograf, učenica S. Lifara. Bila je upraviteljica Amsterdamskog baleta i koreograf u velikim internacionalnim baletnim kompanijama. Danas je

zell, 30. IV 1917—), brat Adriana. Studirao na Konzervatori; Zurichu i na Visokoj muzičkoj školi u Berlinu. Kazališni dirij u Zittauu i Braunschweigu, od 1942 u Bernu. God. 1945vodio je simfonijski orkestar u Tokiju, od 1959 djelovao ) Kielu, a od 1964 muzički je direktor kazališta u Detmoldu. !
DJELA. ORKESTRALNA: suita; studije; Rondos suisses. — Divertim za duhački septet; sonatina za klarinet i klavir. — Radio opere Die roten Sch 1943 i Regula Engel; balet Chalanda Mars, 1940. — Solo-pjesme.

Jahrhunderts. 1938. 1851—53 koncertni majstor Talijanske opere u Petrogradu. usrdnost). 12. Koncertirao po Rusiji i 1857—58 po glavnim evropskim muzičkim središtima. Osterhymnus. Kasnije diplomirao na Muzičkoj akademiji u Miinchenu. tj. W. Deutsche Vierteljahrsschrift fiir Literaturwissenschaft und Geistesgeschichte. Ein Traum ist unser Leben. Nikolaj Jakovljevič. 1927. Kantate: Die Jahreszeiten. Zastupani su gotovo svi instrumenti sa žicama. Temelje nauke o afektima postavili su teoretičari antike. bilo da se ples izvodi uz pjevanje. — W. koji se susreću i u drugim orijentalnim zemljama. I. Affektenlehre. klavirski kvintet BocnoMUHauun 06 Ilmajiuu. Kongo. Kompozitori tal. Goldschmidt. kratica od riječi alleluia (nastala ispuštanjem konsonanata i zamjenom slova u u v). — H. barem u prošlosti. The Affektenlehre in the i8 th Centurv (disertacija). Benin). Ph. PvccKa« My3biKantHSH raaeTa. 1954. Die Musikasthetik des 18. — B. affetto uzbuđenje. 1913. požuriti). U Africi žive usporedo različite muzičke kulture. često su samo sastavni dio plesa i to. Teoretičari srednjeg vijeka povezuju Aristotelovu nauku 0 afektima s učenjem o četiri temperamenta (Ramos de Pareja: tonus protus odgovara fiegmatiku. u toku povijesti često mijenjao gospodare (vlastitu dinastiju osnovao je 1747). švicarski dirigenti kompozitor (Bern. br. u čast bogovima. AFRIČKA MUZIKA. Kvarner. Tadžika. DJELA. Cl. — Sir G. rabab (gudački instrument s korpusom kruškolikog oblika i kratkog vrata). fantazija. Die materielle Kultur des Kabulgebietes. ona ima svoje karakteristike u instrumentariju. tonova žive i nežive prirode te jezičnih fleksija. — Fr. trio za flautu. intervali s polustepenom za tužne afekte) i V. Gesandtschaft an den Hof von Kabul. — Od instrumenata najrasprostranjeniji su vrsta dugačke flaute i razni oblici bubnjeva. 3 — Hoeocejibe. ruski kompozitor i violinski virtuoz (Tobolsk. što se osobito vidi po muzičkim instrumentima. izražajno i slobodno u interpretaciji. A. violu i kontrabas. 1870. Elphingstone. Musik der Zeit. da je za izazivanje afekata bitno razumijevanje riječi (G. — H. X 1901—). ona je živjela bogatim životom kroz mnoga stoljeća. Leipzig 1843. Plesovi su najčešće obredni: prigodom posmrtnih svečanosti. Das forschende Orchestre. Schafke. tal. Sjeverna Afrika mora se promatrati sasvim odvojeno. da muzika nije imitiranje prirode. kompozicije za duhače. nego i u svim kulturnim manifestacijama. tambur (vrsta lutnje s dugačkim vratom i malim okruglim korpusom za rezonanciju). strast. višeglasje evropskog razvijenog srednjeg vijeka. I. Concertino za violinu i violončelo. Aristotel uz odgojnu muziku prihvaća i muziku. 1941. Markovjski. Beitrage zur einer Geschichte des Affektbegriffs in der Musik von 1550—1700 (disertacija). — H. počinje se smatrati da i instrumentalna muzika može »uzbuditi afekte samim tonovima. Miinster 1929. koncerti za violinu i za violončelo. — R. koje žele izraziti. bilo da se izmjenjuju s plesnim odlomcima. Nove priloge nauci o afektima dali su u XVI st. HMtioAbCKuu. U početku XIX st. 1819. nego afekt općenito. br. Zurich 1915. — W. Muzički život Afganaca i Tadžika odvija se najčešće na večernjim sijelima. lat. u afričkoj muzici postoje pojave paralelne s nekim drugim muzičkim kulturama (višeglasje. U skladu s razvojem teoretskih muzičkih disciplina javlja se i spoznaja o afektivnoj snazi harmonije. I. Muzika Bušmana ima veoma malo srodnosti s muzikom Bantu ili s muzikom Somalijaca. PJB. njegova bit. Leipzig 1926. Geschichte der Musikasthetik. I 1821 — Petrograd. Nachtliche Vision za gudače. The Kafirs of the Hindu-Kush. kod proslave pobjede nad neprijateljem i si. LIT. 1911 i 1912. Mjestimice iskorištavao narodne napjeve (npr. 1952 i Heimat-Kantate. — KOMORNA: tri gudačka kvarteta. suita za 4 violončela. LIT. 1602).AESCHBACHER — AFRIČKA MUZIKA AESCHBACHER. U Afganistanu postoji i stalež profesionalnih muzičara (pjevača i svirača) koji sudjeluju na raznim svečanostima. Husmann. VI 1898). barok/ie opere naglašavaju. u 1. Galilei (primjena nauke o afektima na instrumente). Nesumnjivo je da su tragove ostavile velike kulture koje su se u toku historije razvile na afričkom tlu (Egipat. H. H. DJELA : šest simfonija. Longivorth Dones.1951. Eejmee. Glareanus (afektivno djelovanje pojedinih crkvenih modusa). Na Univerzitetu u Bernu studirao matematiku. Serauky. Wcimar 1817. Wessel. Bachs Themenbildung unter dem Einfluss der Affektenlehre. A. violinske sonate i đr. Uzbeka. Ostavio je više kompozicija za komorne sastave koje predstavljaju historijski vrijedne spomenike ruske komorne muzike njegova vremena. varijacije. ORKESTRALNA: simfonija. — B. uzbuđeno. U muzici Afganaca i Tadžika osjeća se vrlo jak utjecaj Prednjeg Istoka. Nauku o afektima definitivno je uzdrmala teza A. — G. Djeluje u Baselu i Bernu kao dirigent i zborovoda. 1955. melodijskih i motivičkih obrazaca za prikazivanje i imitiranje ljudskih afekata. fuga i coda na vlastitu temu. 1937. 1961. affettuoso. oznaka za tempo: ubrzavajući ( -* Stringendo). Mattheson. 1941. bez suradnje riječi ili stiha« (J. 1. Ciaccona. u kome se prvi put javlja tremolo. Das Svmbol in der Musik (izd. Završio uz to i konzervatorij. upotrebljavaju stile recitativo (za pripovjedanje događaja). 2. . prema kojoj muzika nije konkretni afekt. AEVIA (aeuia). AFFETTO (con affetto. Njihove pjesme. suita za 3 violončela. Zarlino (intervali bez polustepena za radosne. koja izaziva ugodne osjećaje. gudačkom kvartetu Borna). Duboke razlike postoje i u samoj afričkoj muzici. gudački trio. čini se. Kretschmar. ali je nemoguće zamislili da su stanovnici centralne Afrike poznavali npr. od koje melodija zapravo i prima određene afektivne karakteristike (J. Indije i Turkestana. koje izvodi ili pojedinac ili veća skupina pjevača. Eggbrecht. tritus sangviniku. MGG. Geschichte der engl. Encvclopaedie des Islam. stile concitato ^uzbuđeni stil) za prikazivanje jakih emocija. Frotscher. Serauky t Die musikalische Nachahmungsasthetik in Zeitraum von 1700—1850. B. kemangeh (vrlo rašireni gudački instrument prednje Azije) i indijski instrumenti sarinda i dilruba. AFFRETTANDO (tal. 1944. Monteverdi uvodi u operu tzv. zborovi.iKU): 3 gudačka kvinteta: klavirski trio. Muzika brdskih plemena na sjeveroistoku Afganistana mnogo je jednostavnija od muzike Afganaca i Tadžika. Marinija iz 1617. MocKBa—JlenHHTpa/i 1951. AFEKTI U MUZICI. 1898. — H. načinu pjevanja i muzičkim postupcima kakvi se ne nalaze u sjevernoj Africi. a za te se karakteristike. kao granično područje između Perzije. koja smatra da je osnovna zadaća muzike imitiranje i izazivanje afekata. Objavio memoare (HcmopuuecKuu eecniHUK. na kojima se pjeva i pleše. tetrardus melankoliku). a zabacuje one koje izazivaju negativne afekte (lidijska). sve se više širi misao o neodređenosti i općenitosti afekata u muzici. Osobito su omiljele pjesme junačkog sadržaja. LIT. — KOMORNA : dvanaest gudačkih kvarteta (br. London 1900. u pravom smislu jest muzika crnačkih stanovnika Afrike. — VOKALNA. medu njima AMa. II. — Kantata FJup Jlempa BeauKoie. Prema onome što se danas (istina još uvijek ograničeno) zna o afričkoj muzici (a zna se mnogo više nego prije 40—50 godina). estetska teorija.iam Een. Schering. 1955. Od njegovih djela najpoznatije su zborske kompozicije. srdačnost. — Klavirska muzika. Zasad je od afričke muzike najbolje proučeno poglavlje instrumenata. 11 LIT. nosi naslov Affetli musicali). te od 1853 nastavnik klavira na petrogradskom Smoljnom institutu. bez ikakvih opisnih dodataka ili detalja. Prema tome. — Klavirske sonate. pentatonika). 1890) sa zanimljivim prikazom muzičkog života u Rusiji u prvoj polovici XIX st. — A. 1800). Rameau). Allgemeines und Besonderes zur Affektenlehre. Kabul. ne može ustanoviti da bi potjecale od muzičkih kultura drugih kontinenata. br. Početkom XVII st. Afghanistan. čuvstveno. VValther. a susreće se često i u naslovima muzičkih djela (op. stile espressivo (za umjerene afekte) ili stile rappresentativo (za snažne afekte). U tim krajevima islamske kulture prevladava kromatika. deuterus koleriku. 1951. 10. Platon priznaje samo one ljestvice koje smatra odgojno pozitivnima (dorska. 1949. Kircher (pokušaj sistematske primjene nauke 0 afektima na muziku) i J. MocKBa 1960. Vossius (afektivne osobine antiknih metara).: M. solo-pjesme. postoji autentična afrička muzika još od davnine. AFGANISTANSKA MUZIKA obuhvaća muzičku kulturu stanovnika današnjeg Afganistana: Afganaca. Scott Robertson. Afganistan. Ks. God. J. Zbog svog geografskog položaja Afganistan je. 1. 1956. Burnes. Nauka o afektima (njem. — M. Schopenhauera (Die Welt als Wille und Vorstellung. Gaccini : Nuove musiche. 3. Das Ausdrucksprinzip im musikalischen Sturm und Drang. MGG. nasuprot heptatonici i pentatonici crnačke muzike. M. G. a živi su i ostaci prastarog primitivizma. 1953. fiziku i muzikologiju (E. Leipzig 1941. Br. dok su ti krajevi još bili izolirani od ostalog svijeta. te Bušmane i Hotentote iz jugozapadne Afrike. 9 — Ilocuće.: HHKoJiaii HKoBneBHH Ađ)aHacbeB. Berlin 1934. Bloomington 1955. 1. pa se utjecaji vladavine raznih naroda očituju ne samo u mnogovrsnosti etnološkog sastava. Zborovi (svjetovni i duhovni). Leipzig 1932.: Schvveizer Komponisten.Kurth).. T. affectus snažno duševno uzbuđenje). solo-pjesme. Affrettato (ubrzano) može stajati umjesto piii mosso. Upotrebljavala se u rukopisnim zbornicima gregorijanskog korala. m. — Objavio zbirku 64 PyccKue Hapoduue necnu. pa je nemoguće govoriti o afričkoj muzici kao cjelini. T. Halle 1924. Istina. Kongressbericht. Mnogo se njeguje i ples uz pjevanje i uz instrumentalnu pratnju. K. AFANASJEV. oblik višeglasja kakav se u Africi njeguje čak i danas. ali se isto tako ne daju povući ni stroge granice između različitih muzičkih jezika afričkog kontinenta. Uz to se pronalazi sve više ritmičkih. — M. Instrumentalni sastavi nastupaju obično u skupinama od 2 do 3 instrumenta. 1838—41 violinist u orkestru moskovskog Boljšog teatra. starije: Pigmeje ekvatorijalnih šuma. 7.: H. nego da je ona sama za sebe priroda [Kalligone. 1941. nekrolog. Herder ističe. da određena melo dijska gibanja izazivaju kod slušalaca određene duševne pokrete. Affektenlehre. affrettare ubrzati. PvccKoe CKpunjiMHoe HCKVCCTBO. kemiju. njima valja dodati još neke grupe koje su. prema jačini afekata. — Četiri opere. 1929 i 1945. npr. 1923. Gurlitt). izraz a. 1824). frigijska). 1721). Ostale priloge nauci o afektima dali su u toj epohi Francuzi Descartes (afektivno djelovanje intervala) i Mersenne (značenje disonanca za izazivanje afekata) te Nijemci J. U XVIII st. označuje -> tremolo. G. — A. 1— Borna. Turkmena i Hazara. U okviru nauke o etosu pitagorejci ističu. AcbraHCKan HapojiHan My3bma.

ali su oni rijetko i jedini izvođači. The Musical Instruments of the Native Rac South Africa. zummarah i dr. radilo se o žetvi. Kordofor instrumenti: običan luk (njem. primitivnim i razvijenim. u kojoj se interval ili akord više ne opravdava svojom funkcijom nego svojim zvukom. nosna flauta. S Geist und Werden der Musikinstrumente. Nijansiranja i gradacije. smirivanju duhova pokojnika ili primanju mladih ljudi u zajednicu odraslih. -> balada. 1966. — R. Berlin 1929. kako u ritmičkom i melodičkom pogledu. opći naziv za muzički fol crnačkog stanovništva Sjeverne i Južne Amerike. ( -*■ riff. Pariš — H. Premda su ta prva zapažanja dosta naivna. solist (odn. — A. Hornbostel. Africa. m. Takvo kolektivno sudjelovanje u ritualu postoji i u drugim muzičkim kulturama. Napoli 1941. 1961. lutnje i lire. — C. Zeitschrift fiir Ethnologie. skupina solista) izmjenjuje se sa zborom. P. gramna muzika. Schaeffner.). Les Kissi. Gotovo kod svih afričkih naroda održali su se do danas veoma primitivni instrumenti. African Negro Music. Razlike u dinam: gradaciji mnogo su veće nego u evropskoj muzici. a i ta koji imaju irealno nježan zvuk i jedva se čuju. — A. — A. are. U skup sviranju izbor instrumenata ne vrši se po kriteriju karaktei boje zvuka. oboa i trompeta algaita. Schaeffner. — A. Origine des in ments de musique. La Musique des origines a nos jours. Journal of the I national Folk Music Council. -Griaule i B. ipak sadržavaju bitnu istinu koju potvrđuju današnja proučavanja. neke je bubnjeve svakome dopuš vidjeti. — G. Merriam) Africa. Afrikanische Musik. Mu e strumenti musicali in Africa Orientale Italiana. Musikbogen. često veoma fine grac Između jednih i drugih postoje. M. Schneiđer. Jones. Po ritmičko-metričkim značajkama razlikuju se dva afroameričke muzike. Aerofon instrumenti: olifanti od slonove kosti.e uspo- AFRO-AMERIČKA MUZIKA. LIT. Prvi. African Rhy Africa. tako i u nai muziciranja. Geschichte der Mehrstimmij Berlin 1934. Afrički je ritam svakako autonomniji od evropskih ritmova. musi razne varijante citare. često se susreću i kromatska mjesta. u nevjerojatnom anahroni2 svi stupnjevi razvoja instrumenata. 1928. ni instrumenata koji proizvode šumove. kao što su kolektivna improvizacija. dr i zemljani bubnjevi i bubnjevi presvučeni kožom. S obzirom na velik broj takvih primjera može se zaključiti da se intervali mijenjaju radi njihova različitog timbra. Le monde noir. -> ritual. karakterističan za muzički fol Latinske Amerike. African music. M. Africa. Takvi instrumenti posto. zborni napjev.12 AFRIČKA MUZIKA — AFRO-AMERIČKA MUZIKA redo s instrumentima razvijenijih kultura. Rouget. — A. une societe noire. — A. Hersk Continuitv and Change in African Cultures. 1933. B. P. ostinati u pri i si. La Mi Enciclopedia Storica. s nizom pričvršćenih metalnih ili drvenih zičaka. što izaziva osjećaj strave. razni instrumenti iz flauta (uzdužna i poprečna flauta. Čini se da na traženju i iznalaženju raznolikog timbra počiva sva crnačka muzika. instrumentalni preludij i interludij. Oxford 1934. London 1957. Schneiđer. U njima su dominantna afr obilježja. ali zapadnjaci prečesto crnački ritam povezuju prvenstveno s bučnim udaraljkama. SchaeJ La Musique Noire d'Afrique. -* c tone).— A. Problems of Pitch. U Africi se nailazi na muzičke forme koje su nalik na folkl forme drugih kontinenata: recitativ. -> hot) i intoniranje ( -> bending. Les colloques de Wegimont. slijed paralelnih kvarta prekida intervalom terce. Blacking. Rouget. Međutim. U višeglasnom muziciranju paralelni pokreti glasova u jednom određenom intervalu povremeno se prekidaju prijelazom na drugi interval: tako se npr. I. ili na sedmotonskim slijedovima koji su za 'evropsko uho p nepravilni i ne poklapaju se ni s evropskim ljestvicama. koja se varira čistim ritmičkim sredstvima. Pattern. ostavljaju ponekad utisak da ritam ima melodijsko svojstvo. Bulleti lTnstitut Francais d'Afrique Noire. MGG. — M. Pariš 1936. ili se od usporednih terca prelazi na sekundu i si. Konstatacija mora da je zaista bila frapantna. The Music of Central Africa. Barblan. zvona od željeza. zi (također vrlo tipičan afrički instrument). M. —■ G. ali čini se da se nigdje kao u Africi nisu za te prigode stvorile tako složene i raz nolike vrste grupnog muziciranja. African Native Music. nal of the African Music Societv. Pjevanje se obično odvija na način responzorija. I danas se upotrebljavaju isti instrumenti. svakako dopušta mnogo slobode ritmičkoj improvizaciji. Blacking. Les colloques de \ mont. 1 del. Tu je moguć bezbroj kombinacija u kojima se očituje ne samo ritmička invencija nego i druga upadljiva crta u crnačkom muziciranju — neobično istančan smisao za timbar. on može biti i samostalan. zdravlju. Baicom i M. iako je on u stvari isto tako konstruiran i podvrgnut zakonu periodič nosti kao i drugdje. Melodije se grade na pentatonskim nizov. ali se improvizirani ritmovi uvijek odvijaju na podlozi jednog osnovnog ritma koji se izvodi na drugim instrumentima. u neku ruku. Kirby. Mnogo se govori o slobodnom ritmu u afričkoj muzici. neke vrste bubnjeva oglašuju samo u slučaju sr drugi se upotrebljavaju samo u vezi s plemenskim poglavii treći kao znak za uzbunu. J. and Harmonv in the Ocarina A of the Wenda. ni s javanskim pelogom. Hornb Ethnology of African Sound Instruments. P tive Music. Pariš 1960. 1955. 1959. drugi se pohranjuju na skrovitom mjestu. — W. afrički Crnac svoju će ritmičku inventivnost isto tako ispoljiti u pjevanju i na instrumentu koji ne pripada grupi udaraljka. 1951. Merriam. nastao sv vrsnim stapanjem elemenata afričke i evropske muzike. Cambridge (SAD) 1957. Afrička poliritmija. H. J. jer kod svake svečane zgode muzicira čitava zajednica. 1956. prvo mjesto pripada duhačkim instrumentima. et ses instruments de musique. biti i tema. pjesma pratnje. -* break. 195 Isti. 1937. ili neka vrsta lajtmotiva. Bogatstvo instrumentarija gotovo je neiscrpno. i to isl čivo kultskoj muzici. 1959. O izl instrumenata odlučuju često njihovo magično značenje ili prig Tako se npr. A SVIRAČ ROGA OD SLONOVE KOSTI. . — H. Galame. — E. I. Schaeffner. a dr karakterističan za Sjevernu Ameriku. Un chromatisme africain. jer se ponavlja u putopisima kroz više od 300 godina. 1959. R. 1961. Idic su instrumenti: ksilofon (tipičan instrument afričkih Crnac mnoge njegove varijante (bundeve na njemu služe za rezonal katkad je tako velik da na njemu svira nekoliko osoba). Pariš M. vokalna i instrumentalna. ^ gart 1933. I. pa se nameće asocijacija s današnjom evropskom muzikom. ali pažljivija analiza razotkriva upravo metronomsku tačnost i svakog zasebnog ritma i njihove cjeline. Ritam može. — G. izgrađen je na poliritr . 1951. — G. odnosno ritmička polifonija zvuči evropskom uhu isprva kao ritmička anarhija. — M. oblik ronda. koji se trzaju. Ima instrumenata koji proizvode gotovo podnošljivo jake zvukove. franc. A. — M. AML. svakovrsne čegrtaljke. Schae Situation des musiciens dans trois societes africaines. Općenito se instrumenti sa žicama mnogo rjeđe pojav u kultskoj muzici nego udaraljke i duhački instrumenti. lovu. Tačno jest da nigdje na svijetu nema toliko vrsta bubnjeva. The New Oxford Historv of Music. 1 Music in Primitive Culture. — B. Schneiđer. 1954. Histoire de la Musique. L'Homme. Rouget. Wiesc't Die afrikanischen Trommeln und ihre ausserafrikanischen Beziehungen. VI. Uber die Verhreitung kanischer Chorformen. Presence africaine. Characteristics of African Music. -> blues. La > que d'Afrique Noire. Schaeffnei Decouverte de la musique noire.: E. Jones. ima ih sviraju samo u određena godišnja doba. — A. Schneiđer. Kamerun Ima crnaca koji su muzičari po zanimanju. London 1936 (II dodatak A. Stvaraju se najraznolikije kombinacije. pjesme i plesovi izvode se na način kao nekad i vezani su uz iste svečanosti i obrede. Introduction aTetude de la musique Africaine. — G. bez sudjelovanja melodije ili harmonije. Putnici i mornari koji su u prošlim stoljećima istraživali afrički kontinent jednoglasno ističu veliku ulogu što je muzika i ples igraju u životu stanovništva. Africa. Some Notes on a Theorv of African Rhvthm. Varky. Studies in African M 1959. Panova fr klarineta. temelji se na vertikalnoj polimetriji. ni s a skim modusima. RM. 1951. koji se razrađuje simfonijsko-dramatski. S obzi na proširenost po čitavom kontinentu i upotrebu u svim vrst kulta i rituala. Hickmann. koja se sastoji od dr ploče ili sanduka. -+ calypso i dr. — D. XXI. Ca. 1952. drvene klepetaljke. A propos de la forme les musiqucs de tradition orale. — P. — J. te (manje prošii instrumenti koji se sviraju gudalom. — A. 1 njevima i zvonima. Za a -američku muziku karakteristični su manji vokalni oblici koj izvode često uz pratnju udaraljki (-> zvork song. od najprimitivnijih do najrE jenijih. Ritmika je nesumnjivo vrlo naglašen element u afričkoj muzici. jedna vrsta sistn nazvana zvasamba. 1960. plodnosti žena. koje Afričanin postiže na ritmičkim instrumentima. Ist die vokale Mehrstimmigkcit eine Schopfung der Altra. R. U vokalnoj. I. Timbales et longues trompettes. a i takvih koji šute j nama. Postoje i čitavi orkestri sastavljeni od samih bubnjeva. harfe.

: A. Studirao na Konzervatorijima u Budimpešti (I. Stockholm 1834—42. Andanle is Scherzo. — Ch. produljeno ili skraćeno trajanje jednog tona ili više tonova ili akorda u nekoj frazi. Agenda B. 4 Tantum ergo. Sč. Agenda mortuorum. Trois pieces intimes. talijanski kompozitor (Palermo. I knj.). švedski folklorist (Hornborga. A. pastor u Enkopingu.. IV 1640). Justh. J)đ J trohei daktil jamb AGELAJ iz Tegeje (grč. 1607(11 izd. kada je crescendo povezan s usporavanjem. Siena 1928. Ko. Bio je suosnivač (1882) i urednik tjednika Harmonia i suradnik časopisa Zenevildg. usporavanje sa slabljenjem jačine tona (naročito na završecima kod kadence sa zaostajalicama). u istom vremenskom rasponu umjesto četvorodijelnosti javlja trodijelnost. Arvid August Afzelius och de svenska folkvisorna. Abendstimmung.554. c. I. 1951. U daljem razvoju jazza sve su više zamjetljivi utjecaji evropske muzike. talijanski pijanist (Forli.Proske (Mušica divina). B. Agazzarijevo se stvaranje razvilo unutar specifične rimske škole monodijskog i koncertantnog stila. izvodi se uz pratnju narodnih gudačkih instrumenata.). AGOGE (grč. II knj. Donizetti). Sertum roseum ex plantis Hiericho za zbor (1 gl. 1881. MGG. maestro di cappella u zavodima Collegium germanicum i u Seminario Romano u Rimu. Budapest 1889. 1766.oi.: H. solo-pjesme.) i b. 1608) i III knj. agenda ono. 1874). 1817 — Marseille. obj. simf. — 2 gl. Moments caracteristiaues. II. pravu mjeru nalaze samo veoma muzikalni interpreti. M. u zamahu gradacije tempo se potencirano zadržava. c. 1919. talijanski kompozitor i muzički teoretičar (Siena. osobito na Pitijskim igrama u Delfima. Sofonisba. 1639. V 1785 — Enkoping. Die Anfange des Bc und seiner Bezifferung. Sacrarum cantionum. c. 1881. X. MGG. se najčešće razvija paralelno s dinamikom: neznatno ubrzavanje tempa povezano je s postepenim pojačavanjem.). Bruckner) te od 1875 kod F. I. Adrio. (6-gl. dok se svi izuzetni slučajevi redovito ispisuju (npr. Za dva klavira: Poemes hongrois (2 sv. turski narodni ples iz Anatolije. (5-gl. Toldy. u rano kršćansko doba svi čini bogoslužja. c. najznačajnija su mu klavirska djela. 1837. Stablein. AFZELIUS. 1814—17 (novo izd.. Guido. Geijerom). — U toku muzičke historije agogička su se sredstva različito primjenjivala. 2 knj.: B. osobito rafinirana harmonija i instrumentacija. X 1720 — 19. Agnus Dei. Psalmi ac Magni/icat (5-gl. Virginis. faksimil obj. a u srednjem vijeku misa i oficij.. uz allegro (allegro agitato). Do svoje vrsne sinteze latinsko-američke polimetrije i sjeverno-američke poliritmije došlo je u jazzu krajem četrdesetih godina XX st.. V knj. MGG. U ordinariju mise posljednji dio. G. II knj. AGON (grč. talijanski kompozitor (Milano. Adrio. pjesma Rakoczi. Član sienske akademije Degli Intronati. bila je poznati matematičar. Agghazy Karolv. Hartwick gyori piispok Agenda pontificalisa. I Due pedanti. DJELA: dva koncerta za čembalo i gudače. (5. AGITATO (tal. avd>yr. za zbor (6—8 gl. Sastoji se od tri zaziva: Agnus Dei. Die musikalische Agende. Stille soavi di celeste aurora za zbor (3—5 gl. 1840. 1951. Započeo je učiti klavir u Mantovi i već 1908 koncertirao. agogički zastoj. Liszta i R.). Agghazy Karoly.. kojim je sv. Ahlstromom.) i b.). madžarski pijanist i kompozitor (Budimpešta. — Pri iskorišćivanju agogičkih mogućnosti osobit je problem kako se interpret odnosi prema volji kompo zitora. dona nobis pacem. 1897 i Ravennai ndsz (Ravenska svadba). 1931. 25. c..). U grčkoj ritmici nastaje onda. La Jacauerie. bile ne samo zbirke propisa i uputa za vršenje liturgijskih obreda. Leipzig 1918. 1916). Latinske Amerike usko je povezana s plesovima koji su u komercijaliziranom obliku osvojili cijeli svijet. 1613 (III izd. natjecanje. veoma je važna njihova uloga u muzici romantike. 1596 (II izd. u eri -> be-bopa pod nazivom Afro-Cuban jazz. Često se primjenjuje tzv. — 8 gl. AGOSTI. Sacrarum canlionum. Zenei Szemle. 1842. miserere nobis. Ke.). A. III knj.: H. 1615). Rođena u vrlo uglednoj obitelji. zatim na Sternovu i Kullakovu konzervatoriju u Berlinu. 1603 (III izd. Leonore des Medicis. medu prvima prikazuje instrumentalnu i orkestralnu izvodilačku praksu svog vremena. Opere. drfcov borba. 17. M. 7TpoVro. 1618). — Misa za zbor (4 — 8 gl.). LIT. U doba kasne romantike dopuštale su se pretjerane agogijske slobode. 1618). simboličko ime. Agende. — 3 gl. Magvar Salon. 1918. Kod protestanata su a. Maria Teresa d'. Nitocri. 1613). Die Anfange des Basso continuo. 1613) i VI knj. X 1855 — 8. što treba činiti).oq)..— DRAMSKA. 1906. c. 1880. — Airs divers pour le chant et la harpe. Szekelv) i u Beču (A. AGGHAZY. Jaganjče božji).) i b. odvođenje). 1848. : M. koja se rijetko kada označuje u notama. DRAMSKA. Potkraj života dirigent zbora katedrale u Sieni. Agnus Dei . uzbuđeno. Fejlerer. XII 1578 — 10. DJELA: pastorala Eumelio.) i b. Opere: Marina. Afsked af Svenska Folksharpan (sa E. Madrigali: I knj. m.) trajat će u tome slučaju nešto duže. 1951. A.) i b. Bernoulli. kad se npr. u Bolletino Bibliografico Musicale. G.. ORKESTRALNA: simfonija. Schneider.).). od 1853 dalje. u Zagrebačkoj metropolitanskoj knjižnici čuva se Agenda pontificalis. — VOKALNA. i obrnuto. a u komponiranim misama završni stavak.. odvođenje). (novo izd. Dialogici concentus. 1600 (IV izd.: M. Sacrae cantiones (2 gl. a korsćs Madonna (Marita. AGNELLI (Agnello). Agostino. 1951. Munkdcsi nota. Hosi dlagya. 1640. Samuehson. — L. 1620. I 1795). 1609 (III izd. primjenjuju se kod interpretacije da bi se postigla veća izražajnost i reljefnost. AGIR ZEJBEK. bitan dio svečanosti starih Grka. — KLAVIRSKA: Etude de concert. na kojima su bila po prvi put uvedena muzička natjecanja. pobjednik u sviranju na kitari bez pjevanja. 30. (5-gl. Komponirao je u stilu madžarske nacionalne romantičke škole sa primjesama francuskih utjecaja. Muzička struktura je obično AAA ili ABA. a kasnije iu -> kitaristici i -> auletici. Ivan Krstitelj nazvao Isusa Krista. A. AGNUS DEI (lat. Schneider (odlomci). c.AFRO-AMERIČKA MUZIKA — AGOSTI A. 3 litanije. 1771 i // re pastore. Agostino Agazzari e l'Orchestrazione del Seicento. Arwidsson.. Timisoara 1918. 1905. miserere nobis. 1753. Agostino Agazzari. MR 165. npr. 1607.). U svom teoretskom djelu Del sonare sopra U basso. 1606 (X izd.) i Suite hongroise. (2 gl. Sacrae cantiones (1 gl. Lasning for svenska folket. LIT. — H. Pisao je opere za kazališta u Palermu i Napulju. Za označivanje bassa continua on predlaže upotrebu brojeva..-a. DJELA.. Javlja se u oznaci tempa. Tempo je umjeren. LIT. Klaes. Magyar haigulatok. NOVA IZD. Sacrarum cantionum. Studi- . Chronos protos (xpovo<. Hubayem). koje je suvremena muzika sa svojom oštrom motoričnom ritmikom svela na minimum. — W. 1765. Miserere.) i b. rano je započela umjetničkim radom. au tentični oblici -s. 1611 (III izd. — 8 gl. gl. 1611 (II izd. motivu ili skupini. Leipzig 1894. Mušica d'oggi. Bila je vrsna čembalistica. 1936.: šest psalama (3 gl. I. Vi. 1625. On je jedna od vodećih ličnosti novog smjera (stile murvo). a od 1889 ponovno na Konzervatoriju u Budimpešti. što pojačava napetost. ovo je prirodna a. 1878. Mahrenholz.jazza u kojima još prevladavaju afrički elementi. 1856 i Cantata di Santa Rosalia] 2 mise. AGENDE (lat. . 1607 (IV izd.. 1839. Sacrae laudes (4 gl. 1614 (IV izd. 1880).. X 1918). 1611 (III izd. 1935. Studirao muziku u Palermu i Napulju (N. c. 1602 (III izd. Agnus Dei . Musicum encomium Divini nominis za zbor (1—3 gl. Bergstrom i L. klavirski kvintet. Baleti. tj. 1615. VIII 1901 —). c. Zingarelli. igra). Pantomima A muveszet diadala (Trijumf umjetnosti).). Praetorius (prevedeno na njemački) . — TEORETSKA: Del sonare sopra U basso con tutti li stromenti. Psalmi za zbor i b. AGAZZARI. skupni naziv za različite modifikacije tempa. I Dm gemelli. n. La mušica ecclesiastica. obrednom igrom Tractus stelle i drugim napjevima).). 1620. 9. 1627).. qui tollis peccata mundi. Moteti i duhovni koncerti za zbor i b. Luciani. 1941. — VOKALNA: kantate L'Apotheose de Napoleon I er. i8l4'—15. — VOKALNA: pet kvarteta za muške glasove. DJELA. 6. 'Ayiy. Les Deux avares. 1638. Karoly. Agogik. Vjerojatno učenik L... <xyu>y£ vođenje. od 1846 živio je u Marseilleu gdje je kom ponirao balete i crkvenu muziku. 2 sonate za čembalo. Za violinu i klavir: Puszta-Kldnge. K. Soirees hongroises. Stabat Mater. — 4 gl. s neumatski obrađenim antifonama. uključujući i njihove pjevane dijelove (npr. i 8—gl. Syntagma musicum. — Djelo Del sonare sopra il bassu.. Drakeom).. R. 3 serije. 1849. Suvremertim notnim pismom moglo bi se to označiti ovako: LIT. Njena sestra Maria Gaetana A. sakupljao švedske narodne pjesme. Svenska folkvisor (3 knj. — KOMORNA: gudački kvartet: AGOGIČKI AKCENT ->■ Akcent AGOGIKA (grč. LIT. Kleine Rhapsodien . Volkmanna na novoosnovanoj Muzičkoj akademiji u Budimpešti. U okviru muzičkog folklora sjeveroameričkih crnaca nastali su prvi. 1633). Svenska fornsanger (3 knj. Arvid August. Kretzschmar. 2.: Z. U novije vrijeme često se agogički postupci ispisuju konkretno u notnim vrijednostima (promjene takta unutar kontinuiranoga gibanja. 1603 (III izd. Hoijer. A. Koncertirao po Evropi kao solist i stalni pratilac violiniste J. DJELA. 13 1892. Eucharisticum melos za zbor (1—5 gl. 1619. a ritam 9/4. Salvatore. nego i zbornici raznih crkvenopravnih odredaba. Litaniae beatissimae Virginis za zbor (4—6 gl. III.). Madrigaletti (3-gl. »ispisani« ritardandi). Fantasiestucke. Erpf.) i b. (5 gl. ■«. 1881—83 profesor klavira na Konzervatoriju u Budimpešti. priredio E. 1614).: I knj. a diminuendo s ubrzavanjem tempa).). grčki izraz za manje promjene u tempu. M. Kniezvald. a ipak je usko povezano s tradicijama Palestrine. I. — A. Kinkeldev (Orgel und Klavier in der Musik des 16 Jahrhunderts) 1910. 0. — Opere : Ciro in Armenia.-4 gl. Landlerstimmungen. MGG. 1600).— Isti. sa E. K.. IV knj. G.. K.. LIT. Zbirke švedskih narodnih napjeva: Traditiomr af Svenska Folksdansar (sa O. Gydszhangok. A. na osmim Pitijskim igrama.: pojedine motete obj. da Viadane. 1616). Hubavem). 1606. Kod katolika je sadržaj nekadašnjih agenda sačuvan u Ritualu (Obredniku). 1860 i dr. Musikalische Dynamik und Agogik. Natjecalo se najprije u -*• kitarodiji i ->■ aulodiji. 1615) i Psalmorum ac Magnificat. — 8 gl. vođenje. i 4-gl. Die Anfange des geistlichen Konzerts. 1616). // Fantasma. IX 1871). koncertni duo (sa J. Riemann. I. — K. God. 1855. Magyar rondo. (8-gl. 1606 (III izd. — A. 1937. madona s vrčem).). iz XI st. AGNESI PINOTTINI. Na koncertima je često izvodila vlastite kompozicije. Leipzig 1884. LaSentinella notturna. —■ 4 gl. 1615). i 5—gl. La mušica in Siena.. 4 sv. Fantaisie Tziganesoue (sa J. Insubria consolata. Hubava. A.

Krpan. Muziku učio u Italiji i T gradu gdje je najprije nastupao kao pjevač. Paolo. do 3-gl. 10. Bugarska. A. DJELA: sedam knjiga misa (4. IV 1944).. H. 1754.). Opere: Cleofide. 1761. Ludovico. 1586. Đurić-Klajn. Madrigali (3 knj. La figlia del navarca. INSTRUMENTALNA: uvertira. Studij klavira i kompozicije završio u Pesaru.). DJELA: šest simfonija. i IO-gl. Beograd 1890 . Slavjanski a ruska narodna pisen. 3 * < t«i . 1. AGOSTINI. i it. 1504). MGG. Marpurga. 32 certa za čembalo. Njegov učenik bio je V. 4 orkestralne suite. F. 18 V. Viterbo. dodatak. odnosno galantnog stila. koje nisu imale veće umjetničke vrijedno nisu odgovarale ni duhu ruske muzike. talijanski komopozitor. LIT.gl. Busoni. DJELA. u Mušica Divina I. isprva pseudonimom Flavio Amicio Olibrio. heur me bat. S. a u crkvenim kompozicijama još je djelo vezan na J. te rasprava o prednostima me! koja je u njegovo doba bila općenito prihvaćena. ukrasi). Novaka. Johann Friedrich. Vjerojatno učenik Ockeghems 1474 angažiran u dvorskoj kapeli vojvode Sforza u Milanu 1476 petit vicaire katedrale u Cambraiju.* JI 1 . Grunewalda. Petra). — Dva gudačka kvarteta.: K. zbornika) u umjetničkoj obradbi I. 19 Isti. Odličan kontrapunktičar. 1755. 3 sv. E. 2 klavirska trija. Studirao 1738—41 na Univerzitetu u 1 žigu i istodobno učio kod J.). 1911. Trajnije. sonata za violinu i klavir. 2. pijanist i dirigent (Fano. — P. VII 1908).^_ AGREMENTS (franc. — Isti. X 1629). napose njemačka obrada Tos traktata o pjevanju. talijanski kompozitor (Ferrara. pripada generaciji koja se distanc od njemačke kasnobarokne tradicije i gorljivo išla za novim alom »prirodne« muzike osjećaja.: L. Prag 1934. Komponira kraća djela za klavir. O. Svje D. njemački orguljaš. švedski kompozitor. van Maldeghem (Tresor musicale. A. 1630. Grauna (1759) preuzeo vodstvo kraljevsk pele. 1960. 1571. II (4-gl. Der deutsche Musiker Alexander Agricola in weltlichen Werken (disertacija). 1619. H. — Osam opera (11 cavaliere del sogno. diplomirao 1914). Djelovao u različitim talijanskim gradovima. kasnije na Konzervatoriju.'. — DRAM< intermezzo II filosofo convinto in amore. osnovao je zbor s kojim je već 60-tih godina propu zapadnu Evropu i SAD. Genfu. sonata za violon čelo i klavir. Arti musices. . R. 1756. uvedeni u francusku muziku. Klaića HGZ priredi iste godine u Zagrebu koncert narodnih napjeva (iz Kuh. nit. Od 1750 dvorski kompozitor u Ber poslije smrti K. Miiller.< i St . Petrucci: Missae Alexandri Agricolae.).). 1946). sonate za klavir. otkuda su ih pre i druge evropske zemlje. Uz to 1930—40 podučava klavir na Konzervatoriju u Veneciji i Milanu. D. — P. moteti. Le serviteur. NOVA IZD.!'*' ftim < m u ttt U'i ■ i .). naziv za brojne ukrase. — Kantate. Alexander Ag Seine Missa In minen zin. u solo-pjesmama se drži n Prve berlinske škole. Primi toni. dirigent u različitim rimskim crkvama (od 1626 crkve sv. XII 1774). Bruxellesu. AGOSTINI. 1951. J. kc u XVII st. pretežno 3-glasnih. Gombosi {Jacob Obrecht. 1925). kojemu je dodao vlastite. NOVA IZD. koralne obradbe za orgulje.14 AGOSTI — AGRICOLA AGRELL. 1937. 1765—72 redovito surađivao u NicoL časopisu Allgemeine Deutsche Bibliothek. a književnost i kompoziciju (G. Njegov stil karakterizira đv elegancija i melodijsko prožimanje polifoničkog tkiva lini široka daha često ekstatična izraza po čemu njegovu muziku 1 ređuju sa slikarstvom M. ■ K 0. CAOnUUTEHE 04 nAHMMf&HK CAyiUAMl|A HE KME AGRICOLA (Ackermann). transkribira staru klavirsku muziku. I. VOKALNA : 93 ehansona. protonotar i kapelan na dvoru Alfonsa II d'Este i zborovoda katedrale u Ferrari. Uppsala nya tidningen. Valentin. Benvenuti) na Univerzitetu. Naslovna strana zbirke ruskih narodnih pjesama iz repertoara D. Da bi propagirao i muziku. NOVA IZD. sjedinjuje kasnoburgundsko nasljeđe Dufava s nizozemskim fonim načinom Ockeghema.: neki moteti obj. Svensson. Sje verne i Južne Amerike. Scenska muzika za Voltaireovu Semiramis. talijanski kompozitor i orguljaš (Vallerano. Tada je naslijedio E. znalački formuli bilješke o glasovnoj fiziologiji. 12. solo-pjesme. II 1701 — Niirnberg. 4. Uz to mnogostrano aktivan kao pjevač (tenor). — E. 1890 posjetit naše krajeve. U operama i kantatama r vezuje se na Hassea i Grauna. suita Das Erdbeben za klavir. Canzoni alla napolitana (5gl. J. Cecilia u Rimu.il ■ l'i HlIjH . pa je na poticaj V. 1723—46 dvorski muzičar u Kasselu. VIII 1875 — 22. MQ. Zlata Praha. violinisi janist (Loth. S. chansonale Grundlagen und Analvse (diserl Marburg 1939. LIT. — S. Bacha. 1748 i 1761. Najuspjelija mu je kompozicija osmeroglasni Agnus Dei u obliku kanona. W. Zajca. I 172 Berlin. In minen Zin. dvije mise bez naslova za 3 i 4 glasa navedenih obj. Swensson. DJELA: Mušica sopra le rime bizzarre di A. Mugellini. S. A. — VOKALNA.).). Wolf-Ferrarija na dužnosti direktora muzičke škole u Veneciji. 23. 1567. Ann Arbor. — Kantata A. objavljen u djelu Saggio di contrappunto fugato Padre Martinija. Ka 11 m U. antifone i dr. Kinzel. Alexander Agricola. Je ne demande. orgi čembalist i pedagog. Svensk Tidskrift fo sikforskning.: tri moteta obj. I 1 God. 8gl. J. Dimitrij Aleksandrovič (pse nim Slavjanski). . ruski zborovoda (Moskva.). I. Koncertira u svim zemljama Evrope. rao zatim u Bologni klavir na Konzervatoriju (B. Mezio. Agrenjeva. 1534 — 20. od 1944 komornu muziku na Accademia di S. Alexander (često nazivan Alexander). U razdoblju rane kl. talijanske i nizozemske tekstove. Od 1749 javlja se i kao pisac. Secundi toni. od 1746 dirigt Niirnbergu. — Klavirske kompozicije. Johan Joachim. Klaića. sa dva pamfleta upi protiv F. V. A. 1572. od 1500 ehapela ehantre burgundske dvorske kapele Filipa Lijepoga u Bruxe! Sa dvorom putovao u dva navrata (1501 i 1505—06) u Španjo Jedan od vodećih majstora u generaciji Josquina Des Pres. K.. Uppsalastudenten som blev stadsk mastare i Niirnberg. Bacha. B. Achille in Sciro. 4 kompozicije obj. 2 Creda za 4 oko 25 moteta sa 3—4 glasa. 1583. Salmi alla Madonna (l-gl. 1897. 4. Hewitt (Harmonice Musices Odbecaton A. nešto 4-gla jedna 6-glasna na francuske. DJELA: simfonija. E. ] pozitor i teoretičar (Dobitschen kraj Altenburga.). 10 kon čija obj. 1582. God.: sonata za čembalo obj. // tempio d'amore. — Dvije sonate za violinu i čembalo.-gl. 1. Ostgotland. Izvodio je većinom svoje virtuozne obi narodnih napjeva. AGOSTINI. Svensk Musiktidning. 1572 i III (6-gl. Član mnogih međunarodnih ustanova (Accademia Chigiana u Sieni. komiteti za pijanistička natjecanja u Varšavi. posth. oko 1583 — Rim. 1947. Le lagrime del peccatore (6-gl. AGRENJEV (Agrenev). Brodin. Novak. . Ih* ( ft ti i IM ■* i. AGRENJEV (SLAVJANSKI). E. I Greci in ' 1772. Kuba. 2 stavka iz nije u E-duru obj. — 5. 3. Komponirao je isključivo svjetovnu muziku za potrebe dvora. LIT. The »German« Works of Alexander Agricola.'. Agrell. 1938. 1900—09 predavao harmoniju na muzičkoj školi u Pesaru.-Lani delusa. Lii En studie over Johan Agrells liv och musikaliska stil. 17: Šest sonata za čembalo. 1748. 1932. Uspomene na vokalne koncerte u Hrvatskom Glazbenom Zs Zagreb 1890. historijsko značenje imaju 1 colini muzičko-teoretski radovi. — CRKV sedam 4-gl. 3 koncerta uz obligatni čembalo. 1938). Canones et Echo (6-gl.V 1. koncert za klavir i orkestar. su se bilježili stereotipnim znake ili notama manje veličine (-> Ukrasi u muzici). njegovi koncerti probudili su veliko zanimanje naš muzički folklor. Nanina. DJELA. 1750. Berlinu i dr. !. t)B it. 1969. 1570. li t ' t mi AGRICOLA. kompozitor nizozemskog ili njemačkog podt (oko 1446 — Valladolid. L The Sacred Music of Alexander Agricola (disertacija). Rossini. sonata za čembalo. mise. 1754. 17.). A." U. Napisao Osservazioni intorno alla tecnica pianistica. zborovi. A. Calmo (4-gl.: H. 1725. Ruski umetnički misionar XIX veka u slovenskim krajevima. XII 183 Ruščuk. I— VI. u suvremenim zbirkama i u rukopisu. u obradbi za klavir. PYCKE CJABJJUIHI KOHPPm JAE1MM 3A r/lATBDflfP. Bacha te 1741 u Berlinu k< Quantza i Ph. S i V. 1506). Enigmi musicali (7. misa: In die pasce.): I (5-gl. R. IX 1590). Učenik G. 1627 i VII. 2 i I.

gostovala u Londonu.. — Dvije knjige pjesama. MGG. 1756 i Geistliche Lieder. str. njemački humanist.: četrnaest kompozicija obj. LIT.. Št. Jahrhundert. 23. Strašek.. Volkmer. Ensaladu obj. Za boravka u Italiji W.). 1758). Johann Rudolf. I 1753) i F. — VOKALNA: Geistliche Dialoge. 1951. senis et octonis concionandum (Saragossa 1618). originalnim muzičkim primjerima (ima ih više od 200) proširili su se i izazvali mnoge imitacije. 1749. u izdanju Kirnbergera.: K. O njegovu se životu znade vrlo malo. dijelom u faksimilu. E. Birnstiela (_Oden mit Melodien. Agricolu i do njegove smrti (1774) bila angažirana u Berlinu. Njegovi priručnici. J. 18. Paduanen. gdje je 1525 ili 1527 postao kantor protestantske latinske škole. njemački kompozitor (Miihlhausen. Alt-Magdeburger Musikschriften. AGUADO Y GARCIA. Slomšek. A. 1780. 1869). 18. 1795. Vodušek. Benedetta Emilia (rođena Molteni). 1533). W. 1786). sprijateljio se s Georgom Rhauom i oko 1519/20 nastanio u Magdeburgu. Lissabon 1941. Sebastian Aguilera de Heredia. 1545). MGG. »kosmate« pjesme. INSTRUMENTALNA: Dreifaches Zehn allerhand Sinfonien. Matija. Krumpak. — 5. U mladim danima stupio u doticaj s Wittenberškim luteranskim krugom. Agricola (rukopisna disertacija). Kullak). —■ Klavirske kompozicije: Aires criollos. Globočnik. Magdeburg 1914—15. a odigrala je značajnu ulogu i u narodnom buđenju koruških Slovenaca. Tada je postao dvorski orguljaš u Ballenstedtu. II 1904). moteti. D. Blume. Kompozicije su mu oblikovane dijelom po uzoru na Josquinovu školu (moteti). Hašnik i Sevšek). 8. 24. Bacha (zajedno sa Ph. 3 koralne obradbe obj. \ T OVA IZD.. Auferstehung und Himmelfahrt. Istakla se i kao oratorijska pjevačica. 1768. 1552. 64 kompozicije za orgulje (koralne obradbe. A.. Mozart. izdavač i nakladnik slovenske svjetovne pjesmarice s melodijama. sonata za klavir četvororučno. 1852. M. MGG. — Hymni aliauot sacri. Po povratku u Madrid postigao je veliki ugled kao pedagog. Sebastian. II. Melodiae scholasticae. 28. izbjegavanjem vanjskog sjaja i majstorskom tehnikom. 1926. AHLE. 1908). J. II 1779 — Celovec. Proučavao argentinsku pučku muziku. A. Već sa 14 godina bio direktor kazališne družine u Revalu koju je vodio do 1782. MGG. Poznati učitelj klavira u Londonu. Johann Friedrich Agricola. pisana pretežno u homofonom slogu. Dionisio. Slomšek. 1771 (u časopisu Magazin der Musik. gajicom. Scholia in musicam planam Venceslai Philomatis de Nova Borno. a kasnije francuska muzika. — F. ■— Priredio za klavir zbirku narodnih pjesama Aires nadonales argentinos (4 sv). Berlin 1922. pijanist i kompozitor španjolskog podrijetla (Clapham kraj Londona. 1940). 24 etide i 10 studija obj. VI 1556). IV 1784 — 20. (komorne sonate za 3—5 instrumenata).. klavirski kvartet. Balletten. svojim moralizatorskim tekstovima. 1723). Firence i drugih talijanskih gradova. 1758.. Schreiben an Herrn A. AGUIRRE. F. —Pet sonata za klavir. Jakob v Rožu. Lsbensbeschreibung des Kapellmeisters Graun (predgovor zbirci Graunovih Duetti. Mozart se oduševio njenim pjevanjem. Buenos Aires 1945.: H. Villalba (Antologia de organistas cldsicos espanoles. 1951. Contribucion al estudio de la mušica espafiola y portuguesa.: Metodo de guitarra obj. 1833 i 1838 (III izd. DJELA: Pesmi po Koroikim ino Štajarskim znane. Orožena i J. 1543. Andrea u Erfurtu. Ahleova crkvena muzika pripada dijelom vrsti blistavo-šarenog duhovnog koncerta. Slovensko petje v preteklih dobah. Wolf (DDT. Eitner (PGM. Musikgeschichte Magdeburgs. Nekaj o Ahacelovih »Pesmih". XX. R. pisao je na latinskom. A. Co. F. mazurke i dr. argentinski kompozitor i pijanist (Buenos Aires. 6 i 8 glasova. LIT. tu su virtuoznom tehnikom obrađene melodije gregorijanskog korala (vješta upotreba disonance.: J. God. in Italia. sopran (Modena. Ch. u nakladi Schott. — 5. Časopis za zgodovino in narodopisje. Funck (1931 i 1933). i"70. Učila kod Porpore. 1742 prigodom otvaranja nove Berlinske opere nastupila u naslovnoj ulozi opere Cesare e Chopatra K. španjolski gitarist (Madrid. Komponirao je gotovo isključivo za klavir (više od 60 opusa). Pujol. Njegova djela. instrumentalnim uvodom). 1780). 1544). della Corte (redakcija). oko 1785 i Der Spiegelritter. Thiiringischer Lustgarten. — Singspieli Martin Velten. septet za klavir. — KOMORNA: dva gudačka kvarteta. Milano 1956. Magdeburg 1932. Za potrebe muzičke nastave u njemačkim protestantskim školama napisao je 3 teoretska djeL iznalazeći sam njemačke izraze za stručne pojmove. SPISI: Ein kurtz Deudsche Mušica. Die Auferslehung des Erlbsers. izvanredno velikoga opsega. — O. 1539. IV. S. 1749. J. 1929. Jarnik. solidno tehničko znanje i sklonost slobodnom oblikovanju. Iako samouk. Aires populares.. Rakuša. Martin Agricola. Eslava (Lird Sacro-Hispana. God. (3 koralne obradbe u Rhauovoj zbirci Neue deutsche geistliche Gesdnge. Leipzig 1920. DJELA: simfonije. 24. LIT. zbirka Canticum Beatissimae Virginis Deiparae Mariae octo modis seu tonu compositum. Engelke. quinis. Martinus Agricola. V. nekrolog J. 1755. A. a bavio se i muzičkom kritikom. NOVA IZD. — Tri kantate. Ajugari). La guitarra y su Historia. ORKESTRALNA: tri simfonije. Buenos Aires 1930. VIII 1824 — London. Old Spanish Masters. ex variis musicorutn scriptis pro Magdeburgenis scholae tyronibus collecta (s dodatkom Libellas de octo tonorum regularium compositione). s dodacima tekstova i melodija A. solo-pjesme. Adlunga Mušica mechanica organoedi. I. zarana postao orguljaš: 1585—1603 u katedrali grada Huesca (Aragonija). Afirmirala se najprije u Italiji.: H. uz ostale vokalne forme sadržava po 4 Magnificata za 4. Huella. H. »falsas«). 1855 i The Bridal Wreath. Dessau 1925. za 2—-4 glasa i b. Slomšeka. 21 Psalm. Magnificat i dr. Vodovnik. 6. I. VIII 1924). Osobito su bile popularne napitnice u narodnom duhu. 1782 i 1784. Bellini. Atti della Deputazione ferrarese di storia patria. talijanska pjevačica. LIT. Lucrezia. 1529 (posve prer. AGUILERA DE HEREDIA. Studirao klavir i kompoziciju na Konzervatoriju u Madridu. 10. I. I viaggi e le lettere. Zamba. — Isti. VII 1673).. Rapsodia argentina za violinu i klavir. 1951. upotrebljavala se pri pouci jezika u celovečkoj bogosloviji. 1743 ili 1746 — Parma. kasnije dugo godina pertionarius et organis praeceptor katedrale u Saragosi. 5. Buenos Aires 1943. Unaprijedio je tehniku sviranja na gitari i time je mnogo pridonio daljnjem razvoju španjolske gitaristike.. Poznata pod nadimkom La Bastardina ili La Bastardella.. F. 49—51. F. Das Milchmadchen. Grauna. 10 kompozicija obj. 1646 postaje kantor škole i crkve St. Bennati. 1751 udala se za J. (1790—1873) bi° je pijanist i nastavnik muzike u raznim njemačkim gradovima (njegov je učenik bio i Th. Fr. J. posve je svladao muzičku teoriju svojega doba. Die mit Tranen sden. talijanska pjevačica.— H. 1756 —59. Orgelmusik der Schola Hispanica vom XV—XVII. LIT. 1561 (štampano posthumno skupa sa traktatima Mušica choralis i Mušica figuralis pod naslovom Duo libri musices). Engelke. Kidrič. AHACEL. Gothaisches Taschenbuch fiir die Schaubuhne auf die Jahre 1775—1800. I. I 1868 — 13. Julian Aguirre.. 1763 i Les voeux de Berlin.: B. I—II. Erzvin und Elmire. Chase. Aires nadonales.: Mušica instrumentalis. Anglis. Funck. je podupirao i orguljašku školu u Celovcu. 2 uvertire. Vodovnika). Prvi put javno pjevala 1764 u Firenci. 1757. — Isti. komponiranih u svakom od 8 starocrkvenih tonaliteta. Kastner. I. španjolski orguljaš i kompozitor (Huesca. pjesme i ode objavljene u zbirkama F. M. Musikalisches aus unseres Herrgotts Kanzlei. Lipold. Paganini). 1757. sonata za violončelo i klavir. Musicisti ferraresi. — E. DJELA. — Isti. . stvorio je na taj način njemačku muzičku terminologiju koja je dobrim dijelom još uvijek u upotrebi. II. 1914). Gotha s. Tristes argentinos. 1863. — Fr. — G. AGUILAR. — G. 23. 2. Peter-Wagner-Festschrift. I 1486 — Magdeburg. allegro za klavir i orkestar. je komponirao niz kraćih djela za gitaru i objavio priručnik Coleccion de estudios para la guitarra (1820) i školu za gitaru Metodo de guitarra (1825) koja je zadržala svoju vrijednost do danas. kao Mušica choralis deudsch. DJELA: sonata za violinu i klavir. LIT.: F. Barcelona 1934. Balet Philemon und Bauds. VI. Na njegovo stvaranje utjecala je u početku španjolska. M. 27. H. NOVA IZD. himne i crkvene pjesme u rukopisu ili u zbirkama XVI st. Pedrell (Antologia de organistas Espanoles. a 1654 orguljaš crkve Divi Blasii u Miihlhausenu. Osobito su važna orguljska djela koja se odlikuju dubinom sadržaja. tokate. XI 1797). M.: N. XII 1625 •— 9. Tosijeve pjevačke škole Opinioni de' cantori antichi e moderni. H. Emanuel Abraham. muzički teoretičar i kompozitor (Schvviebus. Berlinische Oden und Lieder. Allemanden. Lobet den Herrn. Worsching. Dionisio Aguado. četvoroglasni Magnificat M. — SPISI: Schreiben eines reisenden Liebhabers. Hassea i Salimbenija. dopirao je do c 4. Zbirka sadržava pjesme predstavnika dviju generacija Korošaca i Štajeraca (M. AGTHE. Das Hoftheater in Ballenstedt. Anleitung zur Singekunst (prijevod i dopuna P. 1.: E. XII 1849). Profesor na Konzervatoriju u Buenos Airesu. La mušica en Espana. Andreaš. Geschichte des Orgelspiels und der Orgelkomposition (2 sv. obj. preludiji i fuge). sopran (Ferrara. Quaestiones vulgatiores in Musicam. I 1762 — Ballenstedt. LIT.. 15 DJELA. U. 1825—38 živio je u Parizu cijenjen i od najvećih suvremenih muzičara (Rossini. a u samostanu Escorial 14 kompozicija za orgulje. Ein Sangbuchlein aller Sontags Evangelia. Kundlich gross. više koncertnih arija. U centralnoj biblioteci Barcelone sačuvani su u rukopisu četvoroglasni psalmi. Inicijativu za ovu zbirku dao mu je A. 1780. dopune traktatu J.AGRICOLA — AHLE kantate: Triumphlied bei der Riickkehr Friedrichs II. Frotscher. — G. Beleuchtung von der Vrage von dem Vorzuge der Melodie vor der Harmonie. F. 1951. Mušica figuralis (s posebnim dodatkom Von den Proportionibus). a. AGRICOLA. Berlin 1935. 16. 1773). Valentin. Bonnet (Historical Organ-Recitals. a imala je. AGUJARI (Aguiari. 3 klavirska trija. Julian. Jedan od najvećih španjolskih gitarista. Urek. Gato. Tercetti. Bdrblan i A. 1557. 1757. u L. quaternisque vocibus. plesovi za orkestar. Kastner. DJELA. Wucherpfennig J. 1896): Božičnu pjesmu i Instrumentische Gesdnge obj. Bachom). 1722 — Berlin. duhače i gudače. Martin (pravo ime Martin Šore). 34. W. Mušica instrumentalis deudsch (u pučkim stihovima). 1754LIT. 1778. književnik (Gorenče. Aconcius undCydippe. IX 1845). Karl Christian. Ljubljana 1890.. 1654. Duhovne kantate i oratoriji: Traiterkantate. potisnuti tzv. F. — KOMPOZICIJE: 54 Instrumentische Gesenge odder exercitia. Njegov sin Wilhelm Johann Albrecht A. zarana stekao glas kao vrstan orguljaš. oko 1570 —?). La Mušica de Espafia. Giacobbe. Njegovo jedino štampano djelo. V 1783). u vrijeme jačanja humanističkih tendencija. Reichard. —■ Dvije opere: Wave King. Studirao teologiju u Erfurtu. Orožen. popraćeni vrijednim. — B. De profundis iPange lingua. 1529 (III izd. obj.. Nastupala je na opernim pozornicama Milana. L.c. 1901. 1924. Wolfenbiittel 1933. Magdeburger Geschichtsblatter. njemački kompozitor (Hettstedt. Trube. 1908). 1684. Neue Lieder. a djelomice se oslanjaju na njemačku tradiciju. L. Marpurga (KritischHistorische Beitrage. 1538. —■ Zborovi. I. a dijelom vrsti arije nalik na pjesmu (s ritornellom. Rudimenta musices. sekstet za klavir i duhače. V. J. Mizlerovu časopisu Musikalische Bibliothek. Kasnije. Njezin glas... 1532. odaju izrazit lirski talent. 1933. 1541. Aragonija.

Neue geistliche.. 1951. 1884). Mahrenholz i W. U] trebljava se obično u dvije veličine (in As i in H). . Adam von Fulda. b. H. Flores mušici (duhovni koncerti) za 5—6 glasova i b. 1909. — A. Novo izdanje zbirke priredili su E. Joachima. scenska muzika.X). Girlanda di Canzonette spirituali (3-gl. 1840 i Abu Hasan (nedovršena). Mozarta. — SPISI: Unstrutinne oder musikalische Gartenlust. 1607.: sve sačuvane tekstove (s prijevodom na engleski) obj.). odakle je 1823 prešao u Dvorsku operu. Istakao se i kao pjesnik (dobio od Leopolda I titulu poeta laureatus). Historijsku \ nost imaju kompozicije u kojima. Bonnanom). NOVA IZD. — E. Summa Musicae Medii Aevi. AIMO -> Haym. Quercus Dodonaea. LIT. mit besonderer Beriicksuchtigung der Ornamentik. švedski orguljaš i kompozitor (Vardinge. Wiberg. Aus der Geschichte der Musik in Miihlhausen. 2 stavka ob Commer (Mušica sacra.. Unstrutische Terpsichore (plesne kompozicije). A. . A. A. Mit neuen E tragen zur Mg. Gennrich. 1607. — Isti. Fr. 1621. Angles. und Jubelgeschrei. I knj. C 1837 napustio operu i do 1864 vodio crkveni zbor Svih sveti Miinchenu. Die Kunst der Fuge. Hofhaimer. Lacrymae D. 21. Od 1584 u službi Jakoba Fugg kao orguljaš i dirigent dvorskog orkestra. 1681. biografisk skiss.. — E. F. izvodila kompozicije majstora XVII i XVIII st. 1617. AICHINGER. Witt.. (4 knj. II 1779 — Miinchen. — Oko 200 solo-pjesama. Den svenska musikhandelns historia. dirigira ^ . Njegove crkvene kompozi odlikuju se zrelim simfonijskim stilom i odličnim vokalnim s kom te se neke od njih izvode i danas. 1911.. 1814—15. Pojedinačne melodije obj. Učeni Schletta i kasnije S. 1.). Mavsedera u Beču i M. Ausgewahlte Aufsatze (priredio K. upoi bljava generalbas po uzoru na talijanske duhovne koncerte. . Rose'n. Po nalogu bavarskog lja Ludvviga sakupljao u Italiji (1833) djela starih majstora. 1609). A. (duhovni koncerti 2—3 glasa i b. na originalnim instrumentima. 1783—84. 9)...) za 1—5 glasova i b. Olof. . God. God. sve sačuvane napjeve obj. Tricinia Mariana (3—4 glasova). Bacha koja je snimila na gramo fonskim pločama: Bach und die Rhetorik.. 31. 1678—79.. Mildnera na Konzervatoriju u Pragu. — Compendium pro Tenellis. Neuer geistlicher Arien. Virginis et Joannis. II knj. zbor i b. . 1617 i II knj. Anmutiges Zehn 4-stimmige Violdigambenspiele. 1619. njemački kompozitor (^ serburg na Innu.. francuski komj zitor i muzički pisac (L'Isle kraj Avignona. Wolf. S. — J.: Th. KMJB.. je izraziti lirik. XI 1892). izabrana vokalna djela J. Officium At Custodis. 1855—69). M. DJELA: sedam sonata za violinu i klavir. a zatim njegovi sinovi Eugen i Otto. Isaac. V 1867). — Opera Frigga. Unstrutische Melpomene. C. AICH. Gregor Aichinger. Aidatrc pete). Shepard i F. Frotscher (Das Erbe deutscher Musik. 1909. koje je 1937 organizirala sa svojim mužem E.. 1839. Eiti Schattenriss von Bach. Herbst. LIT. MGG. AHLSTRĆJM. 1935. G. La mušica a Catalunya fins al segle XIII.. 1926. Chr. U. Hb'tzl. Diplomirala 1934 klavir na Bečkoj muzičkoj akademiji. U Rimu dobiva poticaj za komponin dramatsko-oratorijske muzike i marijanskih pjesama (po uz na canzonette). 1789—1835 i Skaldestycken satte i Musik (švedske pjesme). za 15. VI 1805 — Stockholm. Encomium verbo incarnato za4 glasa i b. i nastavio njegov rad na izdavanju kompozicija i muzičkih publikacija švedskih i stranih autora. zatim u Kataloi i Aragonu te u sjevernoj Italiji. Kupletter sjungna a Stockholms Teatrar (sa J. Izdavao periodičke publikacije Musikaliskt Tidsfordrif (klavirske kompozicije. Kroyer. Der Gesellschaftstanz zur Zeit Bachs i dr. Mušica sacra. rekvijemi. Officium pro defunetis. A. DJELA. instrumente i b. Afzelius. 1945—49 predavala čembalo na Državnoj akademiji u Beču. . Sacrae Dei Laudes (2—8 glasova. Zwey Klaglieder vom Todund letzten Gericht (41613. 1603. 1821. prva polov: XIII st. Učio kod O. 14. — Objavio zbirke Valda svenska folksanger. . 1900—91. Niccolo Francesco AIMON. — CRKVENA: mise. Johan Rudolf Ahle. Arnt von. Mayra u Italiji.. AIBL. (duhovni koncerti) za 2 glasa i b.). Polyhymnia. Johann Kaspar Aiblinger. 1939. Ahle pod naslovom Deutsche kurze und deutliche Anleitung sur. orguljaš i dirigent (Wisby.(5—6 sova). 23. Heinrich Karl Hermann de. I. cum basso continuo seu generali (4—5 glaso 1615. 1605. S. ibid.. oštra i blistava zvu koju je 1870 dao konstruirati G. prvi put u Njemačkoj. J. M. 1 stavak obj.: R. 1695—1701 (vrsta škole za kompoziciju u 4 dijela). Koncertira već u dvanaestoj godini u Beču i Londonu. za4 glasa i b. 1603 (II izd. 1951. 2 sv. Oa lactissima(3 —4glasova). Striden om Olof Ahlstroms musiktrvckeriprivilegium. Gregor Aichingers Leben und Werke. Minnesbilder. 1832—42 nastavnik muzike i orguljaš u Vasterasu. a na njoj se me izvesti ovi tonovi (u C-duru): g 1. DJELA. von Winterfeld (_Der evangelische Kirchengesang . — L. LIT. Svensk Tidskrift for Musikforskning. 1 i II knj. Wolf (DDT. II. instrumente. 1603 . 1604. Stockholm 1955. I. kršten 12. Ritter (Zur Geschichte des Orgelspiels. 1950. 1779 naslijedio Odberga. MGG. Njegova sestra Eleonore (1838—1865) bila je vrlo cijenjena pjevačica (mezzosopran) na Kraljevskoj operi u Berlinu. 1951. X. 1869 profesor na konzervatoriju). djela svoga oca Anleitung zur Singekunst. Jedan od prvih studenata Muzičke akademije u Stockholmu (F. — Pjesme. Gudeioill. Studije i komentari uz djela J. Vespertinum Virt canticum sive Magnificat($-g\. 1787.). — Priredio za štampu III i IV izd. DJELA: klavirski koncert. f2. Sesini. DRAMSKA: opere La burla fortunata (I due prigiomri). . zbirka crkvenih zbornih pjesama. Fialom. una cum basso generali seu partitura adorganum (2—'5 gli va). Bach und die temperierte Stimmung. Singekunst). —■ B. 1935). (5—8 glasova). 1682. 1608. Miserere(S—12 glasova).. g2.. za 4-gl. 1951.. Sundstrom. S. Adrio. Thomas (Handbuch der deutschen evangelischen Kirchenmusik. cum basso continuo seu generali (3 mise. 1668. 1819 maestro Talijanske opere u Miini nu.). 1597. . i Rodrigo e Ximene. Od 1777 do kraja života crkveni orguljaš u Stockholmu. poznata Lieđerbuch des Arnt von Aich. v. neposredan prethodnik J. uzdužna trublja sa jednim ventilom. 4glasova).c. MGG. Die Aichinger. Učenik i nasljednik svog oca J. Od njegova bogatog stvaralaši sačuvane sa 54 pjesme i 6 napjeva. medu ostalim svirao i u kvartetu J. Na priredbama Konzerte ftir Kenner und Liebhaber. — A. 22. (4 knj. Uber Druck und Verlag der Kompositionen Bachs. nuova serie XI XV. 1901). Studi Medievali. Jordan.. Todestag Aiblingers. Wai Zum 50. Musiklifvet inom Par Bricole 1779— 1890. Učenik svojeg oca. kompozicija za violinu).. Ingolstadts und Augsburgs. violončelista Esprita.. Olof Ahlstrom och sallskapsvisan pa Anna Maria Lenngrens tid. MGG.: J. Beskow. Cantiones Ecclesiasticae. Liturgica sive S Officia ad omnes dies Festos Magnae Dei Alatris (4-gl. (5 knj.) duhovni koncerti za i—20 glasova. druga polovina XII st.).). muzička naklada. Putovao u navrata u Rim na usavršavanje. Regera. Andachten. 1932—42. Josef. Divinae laudes (3-gl. C. cum basso generali et conl (3—4 glasova). Sperl i Aichinger. 1564 — Augsburg. Ein vei sener Komponist. V. c2.. 1948. Miinchen 1867. U tehi vokalnog stavka povodio se za venecijanskom školom. Sacrae cantiones: I knj. Ursprung. Jacob Niclas Ahlstrom. s historijsko-teoretskim razlaganjem). Johann Rudolf Ahle. Tonsiaren Olof Ahlstroms minne. i< U tim se djelima nalaze i neke Aichingerove instrumentalne kompozicije. — Isti. I. Nakon što su nakladom upravljali nakladnici Falter & Sohn (1888) i Alfred Lauterer (1892) nakladu A. kao orguljaš crkve Divi Blasii u Miilhausenu. AHLGRIMM. 1671. 7-gl. DTB X. XVI i XXVIII). 1. Gregor. SBIMG. austrijska umjetnica na čembalu (Beč. I. preuzeo AIDA-TRUBLJA (franc. njem. II. LIT. 1951.i6o9. ofert LIT. 3 Variationen-Werke Bachs. G. Istaknuta interpretkinja djela J. Norlind. 1657—58. 18 19. Teutsche Gesenglein.c. 1600. DJELA. Musikalisches Fruhlings-. 11.: sveukupna djela obj. e2. Bach's letztes Cembalo-Werk . 1679. VIII 1835). Gennn Der musikalische Nachlass des Troubadours. Bacha i W. VI 1835 —Berlin. 1917. To je jedna od najstarijih štampa zbirki s njemačkim tekstom. ibid. Chronik eines baverischen Biirgerhauses 1240—19 1. Stra i M. NOVA IZD. psalmi. Johann Georg. (4 knj.. scenska muzika. AIMERIC DE PEGUILHAN (Peguillam). prigodne pjesme). njemački kompozitor i orguljaš (. 1616. Bacha. d2. AHNA. Kroyer (DTB.c. Virginalia: Laudesaeternae Virginis Mariae(5-g\. Urania (4-gl.16 AHLE — AIMON je Universal-Edition u Beču. Arnt von Aich. Pamphile-Lćopold-Fransois.. Sodermanom). Stockholm 1867. AIBLINGER. H. J. Fried-. Eine bio-bibliographische Skizze.. — A. Akerberg. — A. 14.. Triplex Liturgiarum Fasciculus. Natra minnesblad. 6. 20 stavaka i nekoliko moteta obj Proske. Zellbell). 20.. trompette the'baine. 24 i više glasova i b. Schmid. .c. VII 1914—).Schii mair. Bernouilli i H. sonatine i dr. 2. Stockholm 1877. 14 duhovnih moteta za 5—8 i 10 glasova i b.c. Schulprogramm. Ameln.c. 1676—78. 1675—76.: P. (4—6 glase 1595 i III knj. djelovao je najprije u Toulousei.c. osnovana 1824 u Miinchenu.. — ?. folksdanser och folklekar (sa P. Moser (19 LIT. Fellerer).. zbor i b. 1832. 5. je objavio rana djela R. dirigent u Vicenzi(i804— Veneciji i Milanu. c. Freud-. Neuverfassete Chormusik. Sommer-. 1845. Olof Ahlstroms musiktrvckeri. IX 1779 — Pai 4. i instrumentalnu pratnju. God. 4 sv. Svensk Tidskrift for Musikforskning. tera pars Huius operis. Isolde. 1650. 1598. NOVA IZD. — B. Jode (Chorbuch. Pjesme su objavljene anonimne nekima su autori P.: A. Johann Georg Ahle. — Izdao: Traditioner af svenska folkdansar (sa A. W. 1 1938. 1603.: K. Zum Gedachtnis Aiblingers. Fasciculus sacrarum harmoniarum gl. Baleti La spada di Kennet. od 1862 živio je stalno u Berlinu (1868 koncertni majstor. 1609.. II 1628). ali zadržava i značajke starog polifonog stila. — Opere: Alfred Veliki. I.c. istlichen Liedern(3-g\. DJELA. Adrio.) za 1—4 glasa. 19 Fr.. God. 1530) njegovoj tiskari u Kolnu objavljena je vjerojatno 1510 zbirka 75 četvoroglasnih njemačkih crkvenih pjesama. 1606 (II izd. c. Miihlhausen 1906.c. Corolla eucharistica. 1687. 2 stavka obj. (4—10 glasova) 1590. AHLSTROM. za klavir. A. — F. njemački muzički pisac i kompozitor (Mtihlhausen. instrumente i b. u Miinchenu i G. 1845).: E.. Chambers.). Unstrutische Thalia (20 4-gl.c. G. Afzeliusom. 19 LIT. njemački štampar (? — Koln.). Koln 193 0... W. 1949. Najvrednija su mu crkvena djela. II 1866).. pjesme i ulomci iz opera aranžirani za klavir).c. Th. Jacob Niclas. Profesionalni pjesnik i pjevač u službi na različit dvorovima.. Ahlea. švedski kompozitor. Stockholm 1886. zatim kaza lišni dirigent i orguljaš u Stockholmu.. Božični koncert obj. Verdi za svoju operu Aida. INSTRUMENTALNA : Instrumentalische Fruhlingsmusik (2 knj.und Wintergesprdch. K. francuski t badur (Toulouse. Johann Kaspar. austrijski violinist (Beč. gensburg. Nun danket alte Gon. primjer jući višezborni slog. XII 1706). s ritornellima za 4 viole. Učio kod J. Adrio. MGG. I knj. 1952. VI 1651 — 2. (Mušica Divina. di L.: četrnaest stavaka obj. I. Odličan komorni muzičar.). Das Musikvjerk. — CRKVENA : Neues Zehn geistlicher Andachten za 1—2 glasa. 4. — Sonate. VIII 1756 — Stockholm. 1609. V 1857). F. Gabrielija u Veneciji (1584—87). 1690 i 1704. — Kompozicije za klavir.. Aus Aiblingers italienischem Briefwechsel. litanije. a nakon 1859 na turnejama po Njemačkoj i Nizozemskoj.). Psalam 138 za 3 glasa 5 instrumenata... Aichingerovo muzi djelo nastaje u doba muzičkih previranja na prijelazu u XVII Pod utjecajem studija u Italiji usvaja izražajna sredstva n monodije. 1836—84 vlasnik je bio Eduard Spitzweg. 1617. utemeljitelja švedskog muzičkog štamparstva. 1794—1823. — T. 2 korala za or gulje obj. tokatu za orgulje obj. — VOKALNA: Unstrutische Clio oder musikalische Maienlust. Sordermanland. Bianca i / Titani. 1648 (1690 izdao njegov sin J. 1662—69. R.. 1663 i 1665. Thiiringen. 1660—62. Stockholm 1910.

. N. H. Oko 1700 više nema određene čvrste forme. Lawes. za violinu. u kojoj je najugledniji član bio Corelli. Airs mis en musique a 4. komponirali su ih J. socijalno-političkog i estetskog karaktera. Tomkins (Airs or Fa-Las). U literaturi se Ais-dur i ais-mol javljaju kao prolazne modulacije. Obnova je uslijedila na mnogo široj osnovi: u brojnim renesansnim akademijama. engl. Gigue i si. 1598—1612. Meyer. u nepreglednom broju komponirali i štampali (kod Ballarda su izlazili mjesečno svesci aira. 1600—10). U akademijama se tada raspravlja o muzici i njezinu djelovanju. A sharp. U Engleskoj se a. Alderman A. Corkine. Članci. T. 1813 (II izd. 1948. »druga firentinska Camerata« u kojoj se izvela 1594 prva opera (Perijeva Dafne) nije drugo već jedna od tih akademija.. Što je više u talijanskim akademijama opadao interes za djela grčkih i rimskih pisaca i rastao kult talijanskih književnika (među njima su na prvom mjestu Dante. M.— P. života i smrti. F. Ch. oratoriji. Ayres or little Short Songs. AJUŠEJEV. — U toku XVII st. Ać. sve više dobiva na važnosti i čista instrumentalna vrsta engleskog aira za različite sastave (već J. katkad i s uputama za plesače. gdje se često upotrebljava kao naziv onih Air AIR A BOIRE -> Air AIR DE COUR AIS i AISIS (engl. do ranog XVII st. općenito. jedanput. 1601—13). kako je živel in kaj nam je dal. Strasbourgi92l. I to ne samo teoretsko već i praktično. periodički jednostavna pjesma ili instrumentalna kompozicija. u starogrčkoj Ateni Platonova filozofska škola. Boccaccio. degli Olimpici (Vicenza). Uvodna studija o slovenskem mladinskem zborovskem gibanju. Narodni umjetnik Burjatske ASSR. Taj se oblik razvio u dvije varijante: umjetnički dotjeraniji air serieux. vodile su se učene rasprave historijskog. 2 . M. visoka obrazovanost i improvizirana diskusija lebdjele su pred očima onih koji su mnogo stoljeća kasnije u doba renesansnog humanizma i obnovljenog interesa za antičku kulturu pokušali oživjeti Platonovu akademiju. Chanson en Angleterre au temps d'Elisabeth. Wilstm. Tu se izvode madrigali. Katkad se vokalnom airu dodavala kompletna ili djelomična instrumentalna verzija. 1968. Na početku XVII st. često plesna karaktera.). Naziv potječe od Akadema. J. 17 instrumentalnih stavaka. Od 1822 dirigent u pariškom Theatre Franfais. Komponirao je simfoniju. Dandar Dampilovič. Diplomirao na znastvenom odjelu Akademije za glasbo u Ljubljani (1951). — rasla na stihovima velikih talijanskih pjesnika. MGG. i katkada sastavni dijelovi suita (komponirali su ih W. kritike. najčešće nazivan air de cour. Od 1956 muzički urednik Radio-televizije Ljubljana. kad svi obrazovani duhovi teže k sve većem i opsežnijem znanju. romanse i dr. — G. U tom obliku javlja se a. u kojima prevladava melodijski element a ne može ih se pobliže okarakterizirati (npr. 1950. Veneciji.. Prema engleskoj reproduktivnoj tradiciji. Ayre) i oblik preuzeti su od Francuza. oblikovan često u slobodnom recitativnom stilu. se iz Francuske i Engleske proširio po drugim evropskim zemljama. Sieni. Ali u to vrijeme. s različitim karakterističnim pridjevima: air tendre. građena je pretežno homofono s istaknutom melodikom gornjega glasa i srodna talijanskim višeglasnim. uz to se bavio muzičkom publicistikom i kritikom (1948—68 u raznim ljubljanskim časopisima. J. 1827. 1962). prvotno u Francuskoj i Engleskoj. burjatski kompozitor (Irkutska gubernija. odabirali gotovo redovito stihovi najboljih suvremenih lirika (u tome se razlikuje i od francuskog aira).: Th. A. imao je u početku izrazito homofonu građu: glavnu melodijsku liniju upotpunjavala je pratnja. izrađuju se i instrumentalne transkripcije aira za lutnju (Airs de Cour des differents autheurs mis en tablature de Luth par G. DJELA: simfonije. mogao izvoditi po volji: bilo vokalno. Bontoux. de Cambefort. 1821. ali stil odaje utjecaje talijanskih canzonetta i balletta. U francusku operu toga doba ulazi kao air de cour u obliku kraće dvodijelne pjesme s pratnjom (ponekad i u trodijelnoj formi Da capo). od II polovice XVI st. instrumentalne kompozicije. svjetovnim vokalnim oblicima tog vremena. Sphiire harmonique. T. komentari i dr. U XVIII st.cnov gvmnasion vježbalište). Pattison. Les Sybarites de Florence (kazališni pasticcio. A double sharp. Pariš 1936. 1831 (XI izd. Izrazito muzički karakter imale su obje čuvene akademije u Bologni: Accademia dei Filomusi Muz. filozofskog.. Platonova akademija). polagana tempa u 2/4 ritmu. Ime (također i Ayr. la diese. naziv za melodiju ili pjesmu. 1957. u pojam učena čovjeka ide i poznavanje umjetnosti. 1959. Naši zbori. I.). Boesset and the air de cour (disertacija). Locke i dr. pojavljuje potkraj XVI st. 1943. Slavček. Abecedaire musical. Sarabande. a aisis tonu h: Umjesto Ais-dura i ais-mola upotrebljavaju se njihove enharmonijske zamjene (B-dur i b-mol). bilo vokalna. u kojima je muzička umjetnost u većoj ili manjoj mjeri stajala u središtu pažnje. kao npr. to sing to the Lute with the base Viole od T. Campian (5 sv. Bilo je i drugih talijanskih akademija. o novim elementima. 1831 i dr. Bologni. LIT. a. (Vingt-quatrieme Uvre d'airs et chansons a 4 parties. Morleva). Lambert. Forda). Pod utjecajem puritanstva a. Gc. a oko 1640 javljaju se i u veoma složenom polifonom obliku (Ayre od Th. VIII 1915 —). 1612) ali kasnije su ih posve istisnuli vokalni jednoglasni (rijetko i dvoglasni) airs s pratnjom koji su se sve do u XVIII st. Caietain. a. i pučki jednostavan. franc. la diesis.). majestueux i si. Air. tako npr. — SPISI: Connaissances preliminaires del'harmonie. infernal. balet Bato. a ostavio ih je i Rameau. R. u kojemu se okoristio i muzikom drugih autora). U Francuskoj se najprije njeguje kao višeglasna svjetovna pjesma u stilu chansona. opere. T. viole i kornete). u toku XVII st. najčešće se jedan te isti a. Zvuk. The English Ayres. Airs mis en musique d quatre parties par F. odnosno dva puta povišeni ton a: Enharmonijski je ais jednak tonu b. degli Arcadi (Rim). strofni air a boire.). pa tako i muzike. boga zaštitnika. plesnog stavka. osnivale u Firenci (tu je 1470 osnovana prva. Bacha i G. narodni turski ples iz Anatolije. Tessier. bilo in strumentalna (na lutnji). AJDIN. I. 1866). Muzičko stvaralaštvo Pavela Šivica. London 1948. G. iako skromnijeg opsega. Music and Poetry in the English Renaissance. 17. Jones (4 sv. troglasna. Ovi instrumentalni airs većinom su dvodijelni. Naši zbori. Napulju. Tamo se Platon sastajao sa svojim učenicima da raspravlja o problemima spoznaje. Bataille. AIR (franc. komična opera La Fee Urgele. 1. Boesset. Vautor. P. Engleski a. se javlja i u okviru ballet de cour a kao epizodni dio (couplet) a rado se umeće i u francusku baletnu operu (Lully. E. 1959 (II redakcija pod naslovom Braća. pour le mois de Janvier itd. Najplodniji kompozitori aira su P. metrički jasna. DJELA: Jakob Gallus in naše glasbeno občestvo. Gćrold L'Art du chant en France au XVIIeme siecle. Accademia dei Pellegrini (Firenca). Handela). Rimu. Dowland. u suitama J. S. pa se airom nazivaju i raznoliki kraći stavci (Allemande. u obliku jednoglasne pjesme s instrumentalnom pratnjom. Tasso. 29.AIMON — AKADEMIJA kao sedamnaestogod/šnjak u kazalištu u Marseilleu. Jenkins. uključivo. Rameau) kao orkestralni stavak. o odnosu »stare i nove muzike«. T. operu Pobratimi. Mnogi od tih kasnoelizabetanskih i ranojakobinskih aira idu među najprivlačnije pjesme čitave evropske muzičke literature toga vremena. Gastoldija. — E. u mnogobrojnim zbirkama francuskog izdavača Ballarda i dr. J. Od 1958 suradnik je Muzičke enciklopedije i od 1960 Slovenskog biografskog leksikona. Ariosto). Često se dodavao (po talijanskom uzoru) pripjev poput pjevuckanja (otuda i naziv Fa-La). u Engleskoj gubi svoje pravo značenje i umjetničku kvalitetu i poslije 1650 postaje vokalna ili instrumentalna kompozicija lakšeg žanra. solo-pjesme. Bataille. Adson komponira Courtly Masquing Airs. IX 1910 —). ali većina ih je bila od prve namijenjena isključivo solo glasu s pratnjom lutnje i viole da gamba (npr. Kasnije se bavio podučavanjem. kojemu su bili posvećeni gaj i gimnazij (grč. I. Engleska muzička literatura XVII st. to je više u te ustanove prodirao i interes za muzičku umjetnost koja je — upravo tada u XVI st. 5 parties de plusiers autheurs. U užem smislu. tal. la doppio diesis). la double diese. Michel et Christine. Čitava je kompozicija imala većinom karakter poletnog. B. osobito od Englezima omiljenog G. do XVIII st. Rafael. koje su se u Italiji od kraja XV st.. 1578. i ostaje decenijima najpopularniji oblik pjesme. Oxford 1932. 1595 itd. T. obično na lutnji. — Sedam opera: Les Jeux floraux. yjit.vci. 1839). tal. Hume W. a. su se u početku XVII st.). a. degli Intonati (Siena). muzikolog (Mokronog. i engl. proširio se a. raširena. Dok se engleski madrigal komponirao na tekstove različitih vrsta i kvaliteta. Guedron. od druge polovice XVI st. — Komorna muzika. — U toku XVII i XVIII st. rjeđe tužaljke. za a. AJLEC. AKADEMIJA. 1951. Srećko Kumar. Recueil d'airs pour l'ane'e 1695. ali inače nevezan na posebni plesni tip. 1818. 1621. tzv. Međutim. Upravo ekskluzivnost. Scenska muzika. koje donosi monodija. Bio je to uzak krug izabranih. franc. 1821. Weelkes (Ayres or Phantasticke Spirites) i mnogi drugi. Tzv.. Petrarca. Los Angeles 1946. bilo instrumentalno ili kombinirano. 1955—63 u Zvuku). sadrži golem broj zbirki aira. 1569. dei Filarmonici (Verona). Warlock\P.

kontakijskoj crkvenoj poeziji i muzici Bizanta. objavljuje muzikološke rasprave i periodičke publikacije te putem vlastitog muzikološkog insti tuta rješava i druge probleme s područja muzičke kulture. Po toj je reorganizaciji A. samostalna visoka muzička škola s rangom univerziteta. formirala se pod tim nazivom u jesen 1945 te zamijenila dotadašnju Glasbenu akademiju. 2. AKADEMIJA ZA GLASBO u Ljubljani. isticanje jednog tona ili akorda u muzičkom govoru. J. srednji i visoki. violončelo. t. u Njemačkoj Leibnizova Akademie der Wissenschaften. dobila su kasnije operna kazališta: T. Ljubljana 1965D. u Sloveniji se muzikom bavila Academia Philharmonicorum. 1700. (1615) i Accademia dei Filarmonici (1666). LIT. Berlin 1930. Roma 1903. osnovala je 1966 još odjel za muzičku pedagogiku. Lisenko u Harkovu (1939). 2. Umjetnički je obuhvaćao odsjeke za kompoziciju i dirigiranje. Od Renesanse do danas neprekidno se u kulturnoj povi jesti Evrope javljaju akademije. Za razliku od ostalih talijanskih akademija. z. u prvom redu preko vla stitih znanstvenih instituta i publikacija. Pridjev »akademski« ima i Državni ansambl narodnih plesova SSSR (1965). Cvetko. 1701). Tipoo-o>8ia). Ljubljana. Bvzantinische Musik. I. Današnje akademije znanosti imaju vrlo često i muzički odjel. — E.: J. Dok su ih nekada osnivali aristokrati. violu i violončelo. As. Kirov) i Mihajlovski (Mali) teatar u Petrogradu. koje su propagirale monodijsku muziku novih ranobaroknih svjetovnih oblika. AKCENT (lat. J.: Letno poročilo Akademije za glasbo v Ljubljani za leto 1945—47. već i za akademije u drugim zemljama. pripojena joj je bila srednja muzička škola koja se kasnije osamostalila. Obris razvoja in nalog slovenske Akademije za glasbo. klavir. kontrabas i harfu. Ali one su postepeno izmijenile svoj lik. Hvmnographie de l'eglise grecque.18 AKADEMIJA — AKCENT akatista). za noćne liturgije u petoj korizmenoj sedmici (subota . AKADEMSKI TEATAR. Akademie. Akademijama zvala su se negda operna kazališta. d ne i xocS-l^o> postaviti. As. tako Lullvjeva Academie royale u Parizu i Handelova Royal Academy u Londonu. 2. O akademiji kao muzičko-odgojnom zavodu -> Muzička akademija. 8—10 — Akademija za glasbo. akademije u Bologni branile su pozicije stare kontrapunktske škole. u kojoj je glavnu riječ vodio Padre Martini. 1635 i Academie des Sciences. Stanislavski i V. ali su stvarno postojali samo odsjeci za muzičku historiju i praktičku muzičku pedagogiku.: E. naziv u SSSR koji se od 1921 daje vodećim kazalištima. praktičnu i teoretsku muzičku pedagogiku i muzički folklor. za solo-pjevanje. Die bvzantinische und orientalische Kirchenmusik. za klavir i orgulje. Weflesz. — D. — G. te historijsko-folklorni odjel. 2. sjediti). AKATIST (grč. violinu. Bila je srodna bivšemu Konzervatoriju te je u svoju organizacijsku strukturu uključila sve stupnjeve muzičkog obrazovanja: niži. Adler. G. J. ali je on 1965 prestao djelovati. 1567. Njemirovič-Dančenko u Moskvi (1964). I. himna pohvalnica. accentus naglasak doslovan prijevod grč. Prva muzička kazališta odlikovana tim naslovom bila su Boljšoj teatar u Moskvi te Marijinski (S. Co.1963) te K. z. 1949. visoki je stupanj imao rang fakulteta. 1951. za pjevanje. — Officio delV Inno Acatisto. —• Isti. LIT. Popotnik. Reorganizacija je izvedena u isto vrijeme kad i reorganizacija beogradske Muzičke akademije i zagrebačkog Državnog konzervatorija (1948 i 1949). izdaje kompozicije njezinih muzi čara iz proteklih i novijih vremena. na kojima uz muzičke tačke redovito ima i recitacija. — H. Estonija u Tallinu (1950). LIT. Znanstveni odjel obuhvaćao je odsjeke za muzičku historiju. S. Breslau 1927. Naziv A. pa Richelieuova Academie francaise. Uz navedene odjele A. koje su nastajale po njihovu uzoru (u Francuskoj Baifova Academie de poesie et de musigue. Sastoji se od 24 strofe te pripada tzv. Historijsko-folklorni odjel pretvorio se kasnije u historijski odjel. Takva se organizacija Akademije pokazala kao nepodesna te je već 1947 predloženo osamostaljenje visokoga stupnja. Para. Ševčenko u Kijevu (1926). Preussner. B. g. Handbuch der Musikgeschichte. za violinu. MGG. Vjerojatno je tekst i melodiju akatista sastavio patrijarh Sergije 626. M. 1666. Dije lila se na umjetnički i znanstveni odjel. g. London 1922. Bvzantine Music and Hymnographv. V. Izbijanje nacionalnih tendencija nije karakteristično samo za talijanske akademije. I. U novom organizacijskom obliku Akademija ima odjele za kompoziciju i dirigiranje. za duhačke instrumente. jer je u međuvremenu (1962) uteme ljen odsjek za muzikologiju na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Ljubljani. Tillyard. Danas su to ustanove kojima je glavni cilj unapređivanje znanstvenih istraživanja. N. kasnije niču u krilu građanstva. Poročila in razprave. 1867. kojemu je svrha da istra žuje muzičku povijest zemlje. W. kazališta u Rigi (1956) i Novosibirskom (. koju su u bizantskoj crkvi pjevali u čast Bo gorodice. Nazivom akademije označuju se katkada i koncertnc pri redbe. orgulje i druge instrumente.

Međutim. M. U muzičkoj praksi može se tu i tamo lako odrediti akcf Tako će početak motiva često. o kompozitorovoj individv nosti. Neki su antički gramat još i neke druge znakove prozvali akcentima. a pri to: velikoj mjeri vode računa o jezičnom naglasku teksta. S muzičke strane važn napomenuti da je starogrčka pjevana melodija — sudeći pc jetkim sačuvanim primjerima — pretežno slijedila govornu lodiju. Od kraja XVI st. kojim se trajanje određene note nešto produži oni njene striktno metričke vrijednosti. Prema F. Luther nadovezao je na praksu accentusa i primijenic na njemački jezik u djelu Deutsche Messe (1526). Utjecaj ac tusa u protestantskoj duhovnoj muzici ispoljio se i u kora pasiji XVI i XVII st. Međutim. do kraja XIX st. iziskivati akce sinkopiranu notu valja istaknuti. Ukras tog im spominju M. daje mu dinamički akcent. o vreme u kojem je određena muzika nastala. u evropskoj umjetnii muzici vlada pravilan metar. Praetorius (Syntagma musicum. gravis. Ph. circumflexus i dr. frazi. teško je odrediti da li izvodilac u svak pojedinačnom slučaju i stvarno naglašava ili je akcent vrlo če pretežno psihološke prirode. rečenici i si.). U liturgijskom pjevanju rimske crkve neki tekstovi imaju : razvijene i bogato ukrašene melodije (himna. S vremenom su se pojavili i specijalni znakovi za diz i spuštanje glasa i za dužinu slogova. a s monumentalnim je efektom tehniku primjenjivao Beethoven (»beethovenski piano«). 1619). na naglašivanje slogova s pomoću diz i spuštanja glasa. J Bach (Klavierbuchlein fu'r Wilhelm Friedemann Bach. tj. teških doba djelovalo monotono. Ti akcenti. W. Ostali načini akcentuiranja mnogo su puta u sukobu s met: kim akcentom i unose raznolikost u muzičku interpretac Ako se jedan ton izvede većom jačinom od ostalih. oratio. hebrejskom i bizantskom akcentnom pi (ovo posljednje naziva se i ekfonetskim notnim pismom). St£ menzuralna muzika nije znala za naglašene i nenaglašene takto dobe. bez obzira na sve razlike u vremeni ličnostima. Melodije accentus ir karakter recitativa. muzika se odvija u taktov jednakog trajanja. Često se na jednu notu mogu mijeniti dvije ili više vrsta akcenata. 7rpo. Bach spominje dva akcenta. o karakteru djela. Važno je sredstvo muzičke prozodije i agog akcent. A. E. responzc a drugi su melodijski mnogo jednostavniji (psalm. dobro smješten i tačno odmjeren akcent uvijek otkr smisao i ljepotu muzičkog djela. s metričkim akcentom na tešku dobu.<o8ta odnosio se u antici na muzil element govorenog jezika. Kako da se akcentuira. A. Najviš tonu u motivu. . Tim se sredstvom s mn> uspjeha služio J. Bach i L. J. S. Mozart. Stravinskog iziski akcente posve drukčije vrste nego melodije Pierrot lunairea Schonberga. u drugima jezični elem Doduše u srednjem vijeku nisu se gregorijanske melodije m način dijelile.Pojam accentus. Marpurg. ovis mnogim faktorima: o inteligenciji i ukusu interpreta. Medu prvima je o toj podjeli opširno pisao Ornithoparchi djelu Musicae activae micrologus (1517). Pitanje muzičke akcentuacije v je složeno. umj< najjače note. Metrički akcent redovno je više implicitan nego istak dinamičkim i drugim sredstvima. C. Termin a. steigend i Accent fallend. pojavljuje se i u nauci o ukrasima. starogrčkog jezika u klasično doba bi prvenstveno muzikalan. lea U prvima prevladava melodijski. A purgu taj ukras dolazi iza glavne note (danas se zove Nachschl a po ostalima a. ostinati Petruške I. Jedna Palestrinina misa izvodit će s mnogo manje dinamičkih akcenata nego Carmina burana Orffa. jer bi svako prečesto potcrtav. se nalazi ispred glavne note (današnji je naziv ukrasa langer Vorschlag). u današnjem značenju isto je što i naglasak u muzici. Stamitz. ekspiratornih jezika. međutim. i u urnama. a jednostavne i nekićene ac tus. melodijski. 1720). < su u upotrebu tek u aleksandrinsko vrijeme. kada i u kojoj mjeri. naglo nastupi piano. tek su renesansni muzički teoretičari melod bogate napjeve prozvali concentus. W. Akcenti su posl kao elementi u razvoju srednjovjekovne notacije i postali n znakovi u sirijskom. Mu2 se akcentira na više načina. kad je grčki j već počeo gubiti svoj melodijski karakter i prešao posteper grupu tzv. s izrazito dinamičkim akceni Grčke znakove za naglasak preuzeli su Rimljani i dali im lati: imena (acutus. Ac. Učinak dinamičkog akcenta u nekim se kom zicijama potencira tako što na dinamičkom vrhuncu. upotrebljavaju određene formule i podli nekim pravilima muzički organizirane interpunkcije. odn. pripada melodijski akcc U prirodi je muzike da melodijski i dinamički akcent često stupaju zajedno. isto tako i neočekivanu h moniju. III. Bachovi klavirski preludiji dopuštaju manji broj agogič akcenata nego Chopinovi. antifona. ali ne uvijek.

Obično je smisao aklamacije odgovarao značenju »na mnogaja ljeta« (TroXu^p6\iiov). Der musikalische Rhythmus als Erkenntnisquelle. — B. Laudes iz početka XII vijeka u Evandelistaru zadarske crkve sv. —J. 1907. Christus imperat koja se nalazi u najstarijim rukopisnim zbornicima. — KOMORNA: gudački kvartet. Pariš 1912. Miinster 1929. U Dubrovniku su također već 1192 tri puta godišnje pjevali a. a manjim. Pjeva uz pratnju narodnog instrumenta -> dombre. fantazija. Nicolas -> Kempis. J. Zagreb 1922. Kantoro- partiturama upotrebljavaju se kombinirane akolade. suita. I 1860 — 20. Mainz 1954. U Zadru su već oko 1107 pjevali a. A. 1908 —). Le Temps musical. — KLAVIRSKA: dvije sonate.: H. — A. sonate za violu i klavir. AKM je preuzelo ostvarivanje prava javnog izvođenja naših l H muzičkih djela na teritoriju Austrije. Scriptorium VIII. obično u obliku ( udružuju B. Vi. Sv. 1954. A Study in Liturgical Acclamations and Mediaeval Ruler Worship. 1958. AKM. DJELA. su uvedene u srednjem vijeku. Rimski-Korsakova.: A4. Najbolje su mu klavirske kompozicije.Debussij: Preludij Lento et melancolicrue AKIN.mjesec i smrt^Cavalcata . L'evangeliaire de Žara. Pošto su muzička djela jugoslavenskih autora dobila autorskopravnu zaštitu u Austriji prema odredbama Bruxelleskog akta (1948) -> Bernske konvencije za zaštitu književnih i umjetničkih djela. Sitzungsberichte Leipzig. 6. Form in der Musik als Zeitgestaltung. a. (ili laudes) u čast pape Paskala (1099—1118). kratki. cithare d'amateur). 1960). — W. Odlazi zatim u Švedsku gdje je angažirana u Kraljevskom švedskom baletu u Stockhoimu. gudački trio. Opfermann. uvertira. 4 klavirska kvarteta. Nicolaus a AKERBERG. — G. — E. Besseler. H. koncert i mazurka za violončelo. gudački kvintet. Die LaudesAcclamationen des Mittelalters. Svensk musiktidning. Berkeley i Los Angeles 1946. 19. vrstu dvostruke flaute. W. Monuments de la notation ekphonetique et neumatique de l'Eglise latine. kralja Kolomana. Objective analysis of musical performance. Pages de poe'sie fantasque. kasnije vladarima. Pfaff. švedski dirigent. I 1938). njemački naziv za duhački instrument. švedska plesačica i koreograf (Malmo. Melodie und Akzent. rogovi. klavirski trio. Ornithoparchus und dessen Lehre von den Kirchenakzenten. udaraljke itd. konstruirao je potkraj XIX st. autoharp. Hamburg i Petrograd 1884. Tillyard. LIT. — C. Zaninović. II 1876 — Pariz. AKCENTNE OKTAVE I KVINTE -* Paralelne oktave i paralelne kvinte A KEMPIS. Leipzig 1903. Obično su se izvodile po tri puta uzastopce.mn Beethoven: Sonata za klavir op. harfu i slične instrumente a. skraćenica za Staatlich Genehmigte Gesellschaft der Autoren. A. Weimar 1953. drveni ili limeni duhački instrumensti. Studies in the psychology of music. — F. Od 1923 živio u Parizu. U Zapadnoj crkvi a. Wigmann koju prati na turnejama po Americi.— R. 1936. I. Handschin. A. Kongressbericht. — Zborovi. Ohmann. Djelovao u Stock-holmu kao orguljaš. Taj je običaj trajao sve do 1918. System der musikalischen Rhythmik und Metrik. a bavi se ostvarivanjem prava javnog izvođenja nescenskih muzičkih djela (muzička mala prava). izvodi u isto vrijeme. Sačuvan je zapis tekstova aklamacije. Thibaut.AKCENT — AKOLADA LIT. orguljaš i kompozitor (Stockholm. Instrument. engl.-J. vrlo raširen među muzičkim diletantima. AKIMENKO. C. Akademie der Wissenschaften und der Literatur. U notaciji muzike za klavir. A. Među najpoznatije ubraja se Christus vincit. austrijsko Društvo autora. zadarskog biskupa Grgura i zadarskog kneza Kledina. spaja dionicu desne ruke s dionicom lijeve ruke (primjeri.: B. Lyra. GiitersIoh 1877. U nekima se zamjećuje utjecaj Skrjabina i impresionista. Brelet. balet. Kasnije (oko 1453) su se u Istočnoj crkvi aklamacijama pozdravljali i visoki crkveni dostojanstvenici. — J. CIV. IV. svečani pozdravi koji su se pjevali u čast bizantskih careva pri njihovu ulasku u crkvu. U nordijskim zemljama uživa veliki ugled. Za taj balet postavlja mnoge koreografije (Sisyphus. Hesbert. ukrajinski kompozitor i pijanist (Harkov. Wellesz. — E. Pregled povijesti hrvatske muzike. W. B. Šimuna. Erik Carl Emanuel. — W. 1892. I 1945). Učenica M. Minstan. 20. su izvodila dva zbora uz pratnju instrumenata (trublje. AKKORDFLOTE (franc. Fjodor Stepanovič. gudački sekstet. na kojoj se pomoću posebnih naprava mogu isključiti žice sa stranim harmonijskim tonovima. Osnovano je 1897. Christus regnat. pisana unutar tih sistema. acclamatio klicanje). uvertire. Berlin 1913. franc. 8. Wien 1956. Laudes Regiae. suite. na skupštinu ili u cirkus. prestao je i običaj pjevanja aklamacija.E. koja se poput naših dvojnica sastoji od dvije svirale. . Traite de l'expression musicale. Erik Akerberg. essai d'une esthetique nouvelle de la musique (2 sv. 1901 i 1921 (IV izd. njegova sina Stjepana. — H. DJELA. U orkestralnim L. Die musikali sche Nachahmungsasthetik. Hildesheim i Wiesbaden 1962). — M. 1910. Das musikalische Horen der Neuzeit. — KOMORNA: sedam gudačkih kvarteta. Universitats-Archiv XVII. LIT. 1926. fućkalice). AKKOMPAGNEMENT -> Pratnja AKKORDEON -> Harmonika.. Breslau 1927. Konsertstycke za fagot. Universitv of lova Studies. Serauky. 1957. Birgit. Berlin 1959. Većim akoladama u obliku [ spajaju se dionice pojedinih grupa instrumenata (npr. učenik M. što se sačuvalo sve do danas. MGG. pedagog i zborovoda. Flute d'accorđ). — Musiklifvet inom Par Bricole 1779 —1890. AKLAMACIJE (lat. — Opera Turandot. 2 sonate za violinu i klavir. Becking. Balakireva i N. Gurlitt. — Zborovi. — G.). Redu d'une dme reveuse. — J. Lindgvist. širola. C. Einfuhrung in die Gregorianischen Melodien I i III. sonata za violončelo i klavir. Seashore (izdavač). Franck). Bizantine Music and Hymnography. Riemann. oktet i nonet za gudače i duhače. — Opera <Pen cnezoa. ORKESTRALNA: simfonija u e-molu. Ać. 1914. čineli. Raspored rupica na cijevima omogućuje dvoglasno sviranje. Giitter u Markneukirchenu. Kongress fiir Aesthetik und allgemeine Kunstwissenschaft. — H. — Isti.57 a Allegro assai m PP AKESSON. Byzantinische Musik. narodni pjesnik improvizator i pjevač u Kazahstanu kao i kod nekih drugih naroda. Akzent. 19 wicz. Pariš 1874. a označava da se muzika. fantazija. ORKESTRALNA: JJupuHuan noaMa.). sv. Wagner. Studirao u Stockhoimu i 1887—88 u Parizu (C. Predavao na muzičkoj školi u Tiflisu i Nizzi te na Konzervatoriju u Harkovu i Petrogradu. Rytes. sonate za violinu i klavir. vertikalna linija koja spaja dva ili više notnih sistema (crtovlja). pjesme. — H. rimskim papama i drugim crkvenim i svjetovnim dostojanstvenicima. kompozitora i muzičkih nakladnika odobreno od države. Sakač: »Noć. b). 2. Pariš 1949. S padom republike u XIX st. accolade obuhvaćanje). citra. Chr. Augsburg 1928 (II izd. što ga je sastavio Serafin Cerva (1686—1756). — P. Die liturgischen Herrscheracclamationen im Sacrum Imperium des Mittelalters. Darmstadt 1958). London 1923. Musikalische Dynamik und Agogik.SAKOLADA (franc. Komponisten und Musikverleger. Lussy. u čast bizantskom caru. AKKORDZITHER (njem. 1951.

.

svojstva i zvučnu prirodu akorda. kretanje jednog ili više glasova po tonovima jednog akorda za njegova trajanja. Ali feroce za saksofon i klavir. ) u turskoj muzičkoj teoi C. prema fizičaru H. 1934 i Timur. cikal u sekundi i herc {Hz. gudački trio. pren se preko elastičnih veza na čestice u okolini. Od broja tih tonova. Suk. B. Pri titranju elongacija se troši na svladavanje trenja i drugih zapreka. ->• Slučajne harmonije). Sastav. -> Akord. sonata za flautu i klavir. Uvod. na Bliskom Istoku. 2). ! i w DJELA. koje se šire u elastičnoj sredini. složenije akordičke tvorevine. Pri jednostavnom titraju čestica mijenja svoj polo: oko položaja ravnoteže. 1954. 1947. Ako se taj pomak periodički mijei tada u tom tijelu nastaju titraji ili oscilacije. ■ kompozicija op. javljaju se mnoge nove. 1946. 1943). Razlika u trajanju je u odnosu 3 Asimetrične mjere s nejednakim dobama nalazimo u Makedo i susjednim zemljama. Haba). 2 a). LIT. dxoXou&£a> slijediti.28br3 PRIKAZ LONGITUDINALNOG VAI SINUSOIDOM AKORDIČKI TONOVI (njem. Brailoiu uveo je taj naziv kao oznaku za sve oblike ritma se javljaju u onim asimetričnim mjerama u kojima sve jedii mjere (->■ dobe) ne traju jednako dugo. Akkordtone). accordo. kraće kompozicije za klavir. Stoga jednostavno titranje zovemo i sinuso-idalno ili harmoničko titranje (si. Međutim. -»■ figuracija koja se sastoji od akordičkih tonova (primjer br. Baybnder. i). Raspored tonova po tercama važio je sve do kraja XIX st. 2). Necil Kazim.Bach: Mali preludij za klavir u C-duru jt J -1 f - . Po definiciji zvuk su elastični titraji u krutim tijelir kapljevinama i plinovima odnosno zvuk je promjena tlaka. zavisi sastav (struktura) akorda. Kralj Edip. ' AKSAK (tur. nasuprot neakordičkim tonovima. Revue de musicologie. Uz suradnju P. Le rvthme aksak.: C. kada slijede dosta brzo jedna iza druge. kao i od razmaka (intervala) među njima. -> Prohodni ton. tal. A. accordare uskladiti). svi sastavni tonovi nekog akorda. J. njihove funkcije i međusobne odnose proučava nauka o harmoniji (-> Harmonija. nastaju A. Bi titraja u jednoj sekundi je frekvencija (v) titranja koja je da izrazom v = —. Tako nastaje ni pomak koji se na isti način prenosi dalje na ostale čestice sredsi odnosno dijelova materije. -* C. Periodičke promje tlaka uzduha. Za broj titraja u jednoj sekundi (frekvencii postoje i nazivi perioda u sekundi. Vrativši se 1935 u don vinu predavao na muzičkoj školi u Ankari. flauta i mala AKOLADA — AKUSTIKA flauta.se' diomce srodnih instrumenata unutar grupe (npr. violina I i violina II itdj primjeri c. dxouw čujem). 1930. Hertzu). u toku XX st. 6. Pomak jedne čestice. A. chord. 1931 u Pragu (J. osnovni princip rasporeda po tercama ne narušava. -> Obrat akorda.Chopirv. jednostav ili složene (složene se opet mogu prikazati kao zbroj više jednosU nih titraja). akfak). God. kao osnovni 2a= princip akorda (primjer br.. akustičke pojave mehaničke pojave određenih karakteristika. -> Neakordički' zaostajalica na akordički ton e1 ( novi. Kod akorda koji se pojavljuju u obratu 20: (primjer br. od srednjovjekovno lat. Sč. zbirke propisa koji se odnose na vršenje liturgijskih čina u Istočnoj crkvi. -* Slog akorda. očituju kao zvukovi. "AKOLUTHIA (grč. suzvučje od tri ili više tonova različite visine. f. nepotpuni [1] (primjer br. J J prva duža. 2 izohroni (si. ■ Priroda i širenje zvuka. ići za kim). H demitha reorganizirao tu ustanovu pretvorivši je u Državni kon2 vatorij na kojem je od 1936 predavao kompoziciju (1948— direktor). Scenska muzika za djela Shakespef (Julije Cezar. zatim je kultu ataše turske ambasade u Bernu. 2 c).Debussy:»LaCathedra!eengloutie* Temeljni ton i temeljni oblik akorda). 1908 —).Sch6nberq: između pojedinih njihovih 6molihkTqvirskih tonova ne samo terce. Zvuki ima mnogo vrsta. frekvencija i kod različitih amplituda ostaje konstantna. a i drugdje (čal srednjoj Evropi). -> Položaj akorda. 1933. turski kompozitor (Istambul. od 1955 u Bonnu. RAZRJEĐENJE F. Preludij za klavir op. zbirke preludija i i za klavir. . 1942) i Sofokla (Antigona. to jest o onome zapažamo sluhom (grč. 3).19 A. potpuni i u tijesnu slogu. već i * £-i ■ Ln_ i. — Sonata za klavir. Studij započet u Istambulu. 1942. 1949 radi u ministarstvu nastave.r--------- SMJER ŠIRENJA VAL. a odgovaraju officiumu (časosloV) u Zapadnoj crkvi. često se kombinira s prohodnim i izmjeničnim tono vima (primjer br. -> Neakordički tonovi). 1926 nastavio u Beču Mara). pjevače i orkestar. Elongacija se mijenja kontinuirano od nule do vrijednosti amplitude kao harmonička funkcija sinusa u vremenu t prema izrazu a = A sin — t. ples Ciftetelli. N Dć -*■ Akordički tonovi. «r budući da se on uvijek odnosi na temeljni oblik potpunoga akorda. Tako je u trodijel mjeri j . d). ~* Akordički tonovi. U daljnjem razvoju muzike. A. Akord. 1951. koji se ovdje pojavljuje kao SMJER SIREN VALA PRIKAZ PRIGUŠENOG IZOHRONC TITRAJA . Udaljenost čestice od položaja ravnote zove se elongacija (a). ili dijela sredine. —■ DRAMSKA. J. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Ankara Kalesi. A. Obuhvaćaju upute za obavljanje obreda izvan svečane mise. pa kažemo da su takvi titraji si. pa veličina amplitude postepeno o-pada. stoji na po8vakog muzičkog retka ili stranice (u partiturama). naziv za četvorodijelnu asimetri mjeru J J J J J J " ( J J J J. —• VOKALh Sur ve mu'zik za recitatora. je nauka o zvuku. 1933. sastavljeni od samih kvarta i drugi (primjer br. kad se akordi pojavljuju u 2bž temeljnom obliku. pa. AKORD (engl. Opere: M 1933. odnos no. a f1 je neakordički ton. 1946. — KOMORI gudački kvartet. druga kraća od ostalih. U priloženom su primjeru c. -* Izmjenični ton. Čestice tvari međusobno su vezJ elastičnim silama. tijesno postavljenog (> Nepotpuni oblik akorda. 1939. 1). 2 b) ili u širokom slogu (primjer br. franc. njem Akkord. njegova svojstva i njegova zvučna priroda uopće. £P Ovaj se raspored ostvaruje doslovno i u cijelosti samo onda. Te se promjene zbivaju u prostoru i vremenu na raz čite načine. koji zajedno s akordičkim nastupaju u obliku zaostajalica. 15 Poema za violončelo. cl i e1 akordički tonovi akorda c-e-g. One mogu biti pravilne ili nepravilne. Za . u drugačijoj trodijelnoj mjeri J. AKUSTIKA. 1933. Izciler za zbor i orkes 1933. a najveća elongacija amplituda (A) titran Vrijeme potrebno da neka čestica sredstva prede put od amplitu i ponovno se u nju vrati zove se vrijeme jednog titraja (T). Time se međutim.S. napeto pomaka ili brzine čestica. 3 pjesme za mezzosopran i gudački kvartet. .AKORDIČKA FIGURACIJA. Pojam zvuk obuhvaća : što čujemo.Skrjabin:»Prometej« |>ft drugi intervali. Brailoiu. accord. 1938. AKSES. g. a svima je izvor u različitim titrajima. prohodnih i izmjeničnih tonova i si. Balada. 1929. tako akordi. 1931. i).

Kad u naše uho istodobn o dolaze dva zvučna vala. i uz nepromijenjenu frekvenciju može se povećati dužina vala i to ubrzavanjem širenja vala. Pri tome neke tačke sredstva (čvorovi) miruju.). To su stojni ili stacionarni valovi. 3 MEHANIČKI MODEL KOJI PRIKAZUJE POSTANAK PROGRESIVNOG LONGITUDINALNOG VALA 21 busi) titraju maksimalnim amplitudama (si.X. koji pripadaju skupini si. v p i vt brzina širenja zvuka u uzduhu. gibanja promatra ča odnosno izvora vala). v ( frekve ncije izvora zvuka. koja se širi oko izvora tiranja na sve strane. Ako pak čestice titraju okomito na smjer širenja vala tada nastaje transverzalni val (si. = v. 3). U normalnoj sobnoj temperaturi (2O°C) iznosi 342 m/sek. 6). Zgušćenje i razSI. Ovisnost brzine širenja zvuka o temperaturi pokazuje približno izraz: v = 330 -f. Ako val nastaje gibanjem čestica u istom smjeru u kojem se širi val. dok je pri temperaturi od —20°C samo 318 m/sek. Periodička promjena tlaka uzduha. ali iz suprotnih izvora. 4). zgušćenja (ili razrjeđenja) nazivamo dužinom vala (X). g = gustoća krutine).0. tj. U krutim tije lima ona je funkcija elastičnih svojstava tih tijela i može se izračunati pomoću izraza v = 1/— (E = modul elastičnosti. Kad početna čestica. Dopplerov efekt.AKUSTIKA postizavanje konstantne amplitude potrebno je sistemu koji titra dovoditi energiju izvana (potezom gudula. Postanak i širenje longitudinalnog vala može se prikazati modelom kuglica međusobno vezanih elastičnim perima (si. tada će ljudsko uho registrirati veći broj zvučnih valova u jedinici vremena odnosno ako se udaljenost povećava. U željezu je npr.6 t m/sek (t = temperatura uzduha u °C). 5 PRIKAZ VALOVA SAVIJANJA progresivnih valova. (\i p = SI. 10 11 12 (vala) ili promatra ča. broj primljenih zvučnih valova u jedinici vremena biva manji. Dužina vala je to veća što je frekvencija titranja manja i obrnuto. v. Čestice prenose svoje titranje oko položaja ravnoteže posredstvom energije pa tako nastaje gibanje koje se zove val. 6 POSTANAK STOJNOG TRANSVERZALNOG VALA Brzina širenja zvučnih valova je relativno malena. a u jelovu drvetu 3320 m/sek. austrijski fizičar). koju registrira naše uho kao po sljedicu Dopplerov a efekta. ili dijela sredine određenom brzinom. a u drugom slučaju manje frekvencije u odnosu na frekvenciju registriranu kod kon stantne udaljenosti. J. Ako se udaljenost između promatrača i izvora zvuka smanjuje. naziva se Dopplero v efekt (Ch. koja nastaje radi relativne brzine gibanja izvora zvuka Međutim. istih frekvencija i amplituda. Oni nastaju kad se istim sredstvom. Međusobni odnosi tih 1) v 1) A veličina dani su izrazima: X = — v = — t. Osim navedenih valova. jednaka je vp =-------------------------------------v . rjeđenje longitudinalnih valova odgovara brijegu i dolu transverzalnih valova. Valno gibanje je dakle širenje pomaka čestice. dok druge (tr- v — vi = registrir ana frekvenc ija. tada je to longitudinalni val. postoje i valovi kod kojih se ne opaža pomicanje. daje kuglasti val. Zbog toga imamo u prvom slučaju osjet zvučnog vala veće. strujom zraka u duhačkim instrumentima i dr. Frekvenc ija. 5). Udar i. šire dva identična progresivna vala. Put koji u jednoj sekundi prijeđe određeni dol (ili brijeg) odnosno zgušćenje (ili razrijeđenje) jest brzina širenja vala (v). U štapovima zvuk se širi i pomoću valova savijanja i torzionih valova (si. izvodi harmoničko titranje tada val ima oblik sinusoide. Doppler. Udaljenost dva susjedna dola (ili brijega). Udaljenost između dva susjedna čvora ili trbuha odgovara polovini dužine vala. . Ta prividna promjena frekvencije (valne du žine). brzina širenja zvuka 5000 m/sek. 4 POSTANAK PROGRESIVNOG TRANSVERZALNOG VALA SI. Ako izvor zvučnih valova ostaje od nas stalno u istoj udaljenosti tada prima naše uho svake sekunde tačno toliko zgušćenja i razrijeđenja koliko ih taj izvor proizvodi. izvor vala. U kapljevinama je brzina širenja zvuka veća (u vodi kod io°C iznosi 1440 m/sek).

kojih se frekvencije (valne dužine) samo neznatno razlikuju. Broj udara (treptaja) u sekundi jednak je razlici frekvencija promatranih valova. treptaji. Pojava treptaja koristi se po- I . periodičko mijenjanje intenziteta zvuka. tada čujemo udare. Na taj način nastaje. Npr. na određenom mjestu prostora. vibrato s frekvencijom od 10 Hz nastaje ako su frekvencije izvora 500 i 510 Hz.

U slučaju titranja žica mogućnost rezonancije je daleko veća nego u opisanom primjeru s glazbenim viljuškama. Helmholtz ih smatra rezonatoi od kojih svaki ima vlastitu frekvenciju. U dručju niskih frekvencija pomiče se stup tekućine preko heliko me do okruglog prozora. Rezonancija. Fizika uha. premda su to dvije različite akustičke pojave.22 AKUSTIKA cijevi je oko 3000 Hz. koji se nalazi u dnu pužnice. Polukružni kanali ne sudjeluju u slušnom procesu. SI. Energija titranja glazbene viljuške prelazi u energiju potrebnu za prisilno titranje plohe na koju je glazbena viljuška prislonjena. Pužnica je najosjetljiviji i najsloženiji dio ljudskog tijela.c\ e1 itd.5 mm. Hidraul LARNE MEMBRANE POD PRITISKOM ENtlačni val postiže . uho je i vrlo selektivni analizator frekvencije. Titranje glazbene viljuške se pri tome vrlo brzo priguši. _ kod klavira škrinja u ^^ kojoj su napete žice. Ona se sastoji od oko 30 000 poprečnih kana dugačkih 0. a promjera osnovice oko 3.). 5/4. već služe samo za osjet ravnoteže. bubnjić kojim završava vanjsko uho (si. što ovisi o frekvenciji primljenog tona. Ona mora odgovarati 3/4. viljuška. predvorja i niče. uzdu ispunjena šupljina. 10 PRESJEK VANJSKOGA 1 nekad kod nekih instrumenata (orguljr\ r\_ ski registar vox angelica. S porastom frekvencije pomiče se n sto deformacije prema ovalnom prozoru. iako nije direktno po buđen na titranje. i ona će zatitrati. U živčanoj niti je maksimalan broj impulsa u jednoj sekundi oko 400. glazbenoj b) titraji drugoga tona. onda se uvijek misli na njegovu efektivnu vrijednost. Zvuk se i dalje čuje. Unutarnje uho (labi\ sastoji se od tri glavna dijela: polukružnih kanala. Broj impulsa ovisan je 0 intenzitetu zvuka. Tako ukupni tlak čas veći od atmosferskog tlaka kod zgušćavanja da b drugoj poluperiodi bio manji od atmosferskog tlaka kod razrje> nja. Kada se govori o zvučn tlaku. pa jedan od njih zatitra. dakle :c. SI. 12 ZVUČNI TLAK SUPER] NIRAN ATMOSFERSKOM TLAKU a njime također određujemo i smjer zvučnoga izvora (si. si. / duljina stupca uzduha. rezonirati će ona vlakanca bazilarne membrane. 9). Rezonantna frekvencija slušne Zvučni tlak. Tekućina (endolimfa) ispunjava cijelo unutarnje uho. 9). koja je s usnom šupljinom spojena Eusta vom cijevi dugačkom oko 3 cm. Iznad bazilarne membrane je i osjetljiv slušni mehanizam u kojem se nalazi 20 000 do 30 ooO nih osjetnih ćelija.--------------------------U N U T A R N J E U H O STREMEN I OVALNI PROZORClĆ OKRUGLI PROZOR&Ć EU S TA H U EV A C IJEV PUŽNICA (RAZMOTANA) kanal je od srednjeg uha odijeljen ovalnim prozorom. Kada dva izvora va -A la iste frekvencije ti tranja stoje jedan bli zu drugoga. Po H. koji se radi tog tlaka deformira (si. Ako glazbenu viljušku koja titra prislonimo na stol ili na koji drugi oveći predmet tada zvuk postaje glasniji. c) udar viljušci koja titra pri bliži druga glazbena . Tako npr. kod klavira sa žicom C rezoni raju sve one žice koje su ugođene na visinu tona pojedinih alikvotnih tonova tona C. Iz njih izlaze vrlo fine niti. Cortijev organ prenosi titranje opne na osjetljive z. Bubnjić je eliptičnog oblika plitkog lij s ispupčenjem prema srednjem uhu. Uska svojim oblikom pri tome pojačava zvuk. SI. Titranje bubnjića prenosi se srednje uho mostićem sastavljenim od tri kosti koje radi nji] oblika zovemo čekić. koje žica proizvodi. 7 POSTANAK UDARA: a) titraji prvoga tona. u manjoj ili većoj mjeri pobuđuju na rezonanciju. Kod muzičkih instrumenata važni su tzv.04 do 0.. zvuka (si. 7). Dobivena električna energija prenosi se preko živaca pomoću impulsa u mozak. Ona je otvoren. zvučna energij a pi ljena bubnjićem ] nosi se na teku< unutarnjeg uha. To prikazuje izraz v = (2n — 1) f/41 (y = brzina zvuka u uzduhu. Gornji i BUB donji kanal spojeni su otvorom zvanim helikotrema. duljine nešto preko 3 cm. efektivni zvučni tlak (p) p = -™ . 11 PRIKAZ UGIBANJA DIJELOVA BAZIdolimfu. Ako se npr. 7/4 ■ • ■ dužine vala zvuka koji daje glazbena viljuška. Ako pomoću glazbe-Sl 8 REZONANCIJA STUPCA UZDUHA U ne viljuške određe-CIJEVI NA TON GLAZBENE VILJUŠKE ne frekvencije pobuđujemo na rezonanciju stupac uzduha u cijevi.3 mm. kod koje duljinu možemo mijenjati. Zvuk postaje glasniji. nakovanj i stremen. Cortijev or Slušni proces. tj. Zvuk ulazi u uho kroz vanjsku slušnu cijev. 10). To je najsavršeniji instrument koji akustičku energiju pretvara u električnu. Uho je organ zvuka. Pr novijim teorij. g. U . a. k frekvencije odgovaraju frekvencijama sadržanim u primljei zvuku. Eustahijeva cijev omogu izjednačenje vanjskog i unutarnjeg tlaka. Psihoakustika. kod gudačkih instrumenata korpus instrumenta itd. To možemo utvrditi ako prigušimo titranje prve viljuške. Srednje uho je mala. Ako amplitudu zvučnog tlaka (pm) podijelimo s | 2 dobiva tzv. Rezonantna frekvencija 1 njića je između 1200 i 1400 Hz. To je cijev savijena u spiralu sa dva i po do dva i tri četvrtine zavoja. SI. Dio ukupne energije zvučnih valova dolazi u slušnu cijev na čijem dnu je tanka opna. Impulsi se kroz živac gibaju brzinom od 30 m/sek. Gornji SI. jer i alikvotni tonovi. Ta pojava prijenosa energije ti tranja s jednoga sistema na drugi sistem iste frekvencije titranja zove se rezonancija. Osim što je prijemnik zvuka. koja može titrati istom frekvencijom (daje istu visinu to na). indikator visine tona. nji okruglim prozorom. za/\ ^T tirat će i drugi izvor. 9 SHEMATSKI PRIKAZ UHA ■SREDNJE UHO^ri-. dužina stupca uzduha mora biti neparni broj četvrtina valne dužine vala koji emitira izvor. 12). kao i njegove glasnoće i boje. Stremen završav^ stanom pločicom smještenom u ovalnom prozorčiću kroz ' stremen predaje titranje unutarnjem uhu. 11) području visokih frekvencija dolazi radi inercije tekućine do de macije bazilarne membrane. Helmholtzu je bazilarna opnanajvaž za proces slušanja. Radi vertikalnog pomaka dijelova bazilarne membrane javlja se u ćelijama niti Cortijeva organa neka vrsta piezoelektriciteta. vrijeme gutanja ili zijevanja. Često se takvo prisilno titranje identificira s rezonancijom. tzv. jer se titranje glazbene viljuške preko prisilnog titranja široke plohe bolje prenosi na uzduh. n cijeli broj). zilarne membrane. 8). opaziti ćemo da do rezonancije dolazi samo kod određene veličine stupca uzduha (si. glavni rezonatori (ormarići ili tijela za rezonanciju) koji rezoniraju na svaku frekvenciju pa pojačavaju ton i daju mu punoću i boju (npr. Kada zvuk dođe u v tarnje uho. DOLIMFE veću vrijednost rt dređenom mjestu. šetke slušnog živ tako dolazi do o. Prilikom širenja zvučnog vala u atmosferi zvučni tlak superponira se atmosferskom tlaku (si. Duž pužnice protežu se tri kanala međusobno odijeljena bazilarnom i Reis-snerovom membranom.

naz iva se prag bola.0. zvuk izaziva u uhu ol. Pod snagom zvuka podrazumijevamo zvučnu nergiju koja u jedinici vremena prijeđe kroz plohu bilo koje povrine.0.10"1 -0. jest jakost ili intenzitet zvuka. To je tlak što ga proizvodi sila od jednoga dina a površinu od jednoga cm2. ono može zamijetiti zvuk s fektivnim tlakom IO"10 (0. Najveći ---zvučni tlak. koja pokazuje koliki mora biti intenzitet zvuka da za različite frekvencije dođe do praga sluha. Jedinica mjere Po !o za ovako defi- A (omi 1CT3 P (dina/cm2) 200 10" 5 - 10' 6 - .10" -20 PRAGA SLUHA . Tabela zvučne snage za neke izvore: Običan razgovor (srednja vrijednost) oko 7. dobi vamo tzv. jer uho nije za sve frekvencije podjednako osjetljivo.0000000001) atmosferskog tlaka. Uho je najosjetljivije za područje FON ----frekvencija između 800 i 6 A 000 Hz.GRANICA BOLA 120 db IZNAD PRAGA 23 je frekvencije potreban i različiti intenzitet. Fizikalna definicija glasnoće (G) odnosi se na ton fre kvencije od 1000 Hz i glasi: G = 20 log — = 10 log -— fona.10"1 vata Violina (fortissimo) oko io~3 vata Klavir (fortissimo) oko 2.AKUSTIKA lože registrirati veoma malene zvučne tlakove. 13 PODRUČJE SLUHA S KRIVULJAMA JEDNAKE GLASNOĆE . 0 2 ^1 10"1*(GLASNOĆA 0 db) . U ---području visokih frekvencija . Mjerenja praga 120 sluha za frekvencije ispod 30 10 0 90 Hz posve su nepouzdana.b). oje naše uho može čuti. Količina energije. Snaga zvuka. Bellu. Zvučnim se valom prenosi kroz redstvo mehanička energija. decibel (dB). potreban je određeni minimalni zvučni iak da bi uho registriralo zvuk. Za svaku frekvenciju.iior cibela (si. krivulju jednake glasnoće ili izofona (si.002 \ . kojim se 2 ikše izražava odnos medu veličinama snaga.ogaritam iz odnosa dviju zvučnih snaga izražava se u belima B.10"" vata Vršna snaga ljudskog glasa oko 2. 500 1000 5000 10000 20000 SI. koji se na ' pojedinim frekvencijama -20 smije dovesti uhu a 200 500 1000 2000 5000 10000 Hz 2 —- ' — n ■—• — ~---------- -— 1 — 0 FREKVENCIJA SI. Da bi se postigao prag sluha za različite . koja u jednoj ekundi prijeđe kroz plohu veličine jednog cm2 okomitu na smjer irenja zvuka.I0"1 vata Trublja (fortissimo) oko 3. koji nam se pri raznim frek ve nc ij ama či ne jedna ko gla sni ka o t on frek ve nc ij e od 1000 Hz. Mjerna jedinica za snagu zvuka je vat (w). On je preko milijon puta (ili za više od 120 dB) viši od nultog nivoa to jest od praga sluha. s intenzitetom određenog broja decibela iznad nultog. Jakost ili intenzitet zvuka. diže.2 -10"' -0 .01 mm. za koje je najosjetljivije. izumitelju telefona). Ako ak naraste iznad io~ 4 atmosferskog tlaka.10~ 5 . Odredimo li intenzitete tonova.2 10"'- 10*" \ \ GLASNOĆA ZNAO PRAGA SLUHA . a prekida se na frek50 ---venciji koja je kod raznih 40 opažača (naročito kod osoba 30 ' iznad 30 godina starosti) " --vrlo različita. Ako sa Ij i I? označimo intenzitete ivora. naziva se prag sluha. U području :ekvencija. Taj je tlak ovisan o frekvenciji. Decibel nije mjerna jedinica već samo broj.10-1 vata Orgulje (fortissimo) 1 do 10 vata Bubanj (fortissimo) oko 10 vata Veliki zvučnik (najveća snaga) IO2 vata . Jedinica za mjerenje zvučnog tlaka je likrobar (\>. Za frekvencije od 1000 Hz čestice u uzduhu smiju titrati laksimalnom amplitudom od 0. U tom slučaju promjena laka iznosi 280 din/cm2. 13). onda je njihov odnos (ri) u decibelima dan izrazom n = 10 jg^dB. 14 IZOFONE NORMALNOGA UHA da ono ne osjeti neugodu ili bol. po G. zove se krifu-Ija za glasnoću od o 'de. Krivulja. 14). krivulja praga sluha naglo se 60 sa.0002 VRIJEDI ZA FREKVENCIJU 00 1000 U'Vsek. U praksi uzima se deset ■lita manja jedinica.. Prema WeberFechnerovu zakonu glasnoća je proporcionalna logaritmu zvučnog tlaka.

. Govor. dušnik. Prema definiciji čisti ton od iooo Hz glasnoće 40 fona daje subjektivnu glasnoću od jednog sona (si. a one se radi svoje elastičnosti odmah ponovno stisnu. već su rani u jednom ili dva područja formanata. grkljan. 50 60 70 GLASNOĆA U FONIMA 80 i i 90 100 SI. Kod stvaranja govornih glasova sudjeluju pluća. 15). 15 ODNOS BROJA FONA PREMA BROJU SONA ZA TON FREKVENCIJE IOOO Hz određuju se uspoređivanjem s glasnoćom tona od iooo Hz.24 AKUSTIKA nako raspoređeni po čitavom frekventnom području. b) i zvučni intenzitet I o (= io~ 16 w/cm 2 ) odnose se na prag sluha za frekvenciju od 1000 Hz. Formanti su sasta' novi koji neovisno o osnovnoj frekvenciji određuju svojstva ' niranu glasnoću je jedan fon. pa GRKLJANA tlak ispod njih postaje manji. dakle na temelju subjektivnog ocjenjivanja. 16). Jedinica za subjektivnu procjenu glasnoće je jedan son. Praktična mjerenja glasnoće zvuka vrše se fono-metrom a veličina gubitka sluha mjeri se audiometrom. Čovjek proizvodi glasove tako da potiskuje uzduh iz pluća kroz glasnice i usnu šupljinu. To se neprekidno ponavlja. Uzduh dolazi iz pluća i DUŠNIK pritišće odozdo glasnice te ih razmakne (si. Pri tome energiju strujanja pretvara u zvučnu energiju. Zvučni tlak p 0 (= 2 • io~ 4 u. Tako uzduh između SHEMATSKI PRIKAZ glasnica lakše prolazi. ždrijelo te usna i nosna šupljina. Glasnoće tonova ostalih frekvencija ■ * i' IO 2 / / J s — i 10 ( f 1 f 1 O 1S 20 30 4O .

STA£>/~ STACIONARNO VV. spektralni sastav o kojem ovisi boja tona.STAC. 19 ANALIZA IZGOVORNE RIJEČI MUZIKA NA PRINCIPU VI. a tremolo ili vibratojeamplitudna ili frekventna modulacija određenog tona.Tako glasnice relaksaciono titranje i u ritmu tog titranja modulira se struja uzduha (si. GLASNOĆA 60 30 PDRAST. a kod žena na oko 120 Hz. 30 100 1000 10000 150C 100 FONA 120i- 1 Il n ) 1000 . 18 SPEKTAR GLASA 5 M K SI. stacionarno stanje i opadanje ili završni tranzijent (si. Znač ajke go vornog zvuka. NJE OPADANJE. ali obuh frekvencije koje su daleko više nego kod vokala (si. lažnih glasnica. b) u ustima i nosu Vokal UO AE I Područje formanata od 200 do 400 Hz od 400 do 600 Hz ' od 800 do 1200 Hz od 400 do 600 i od 2200 do 2600 Hz do 200 do 400 i od 3000 do 3500 Hz . Od starijih uređaja za analizu zvuka najpoznatiji su Helmholtzovi rezona tori s Koenigovim monometričkim plamenikom. Frekvenc ija titranja glasnica ovisi o njihovoj duljini. ' VRIJE ME novi izvode vokala nisu jed- GLAS E: a) na izlazu iz glasnica. Naja niže frekvenci je ljud skog govora nalaze se kod muškarc a na 80 Hz. opseg frekvenci ja ljudskog govora mnogo je veći te se smatra da glas nastaje zajedničk im djelovanj em glasnica i prostora između glasnica i tzv. Konsonanti sadržavaju vrlo malu zvučnu energiju. 17 DIJAGR AM ZVUČN OGA TLAKA ZA . Kontinuirani prijelaz s tona neke frekvencij e na ton druge frekvencije zove se portamento. Danas se za analizu govornih glasova mnogo pr njuje postupak zvan visible speech (vidljivi govor. debljini i napetosti . 3[jy/ STANJE NT^I/. Opseg frekvencija zvuka što ga proizvode muzički instrumenti mnogo je veći od onoga kod govora (si. glasnoća. 17). Međutim . 20 ZNAČAJKE MUZIČKIH TONO' Viši harmonijs ki tosi. 20). Opseg frek*> vencija i spektralni sastav pojedinih gla sova vrlo su različiti. 18). TRAJANJE o XV \ ^ VRIJEME U SEKUNDAMA PORTAMENTO VRUEME U SEKUNDAMA AMPLITUDNA MODULACIJA FREKVENTNA MODULACIJA SI. VOGA GOVORA spektroskop. 21 i 22). Promjeno m tih uvjeta mijenja se i visina proizved enog tona. vremenski tok intenziteta koji sadrži porast ili početni tranzijent. Osnovne \nj V\J H karakteristike muzičkih tonova jesu: osnovna frekvencija koja određuje njegovu visinu. si. Značajke muzičkog zvuka. ka odjeljuju se pojedine komponente sastavljenog zvuka i određuju im se frekvencije i jakost. a od novijih oscilograf i akustički Analizom zvu- / n \\ V 1000 2000 FREKVENCIJA 600 SI.

1 Historija.. Spektralni sastav ovisi i o 10 IlullHl ml l glasnoći. Rameau (1683—1764) svoju nauku o harmoniji. Međutim. Da su inogi akustički zakoni u praksi bili poznati već u Antiki dokazuju ivanredna otvorena kazališta npr. 1 \ i. Galileja (1564— 542). Sistematskim proučavanjem zvuovnih pojava bavili su se već fizičari i filozofi antikne Grčke.„ . Pitagora je na monoordu ispitivao odnos dužina žice za tonove pojedinih intervala. On je uočio postojanje alikvotnih tonova koje je razjasnio Sauver (1701). oethius (oko 475—524) je dalje razradio Aristotelove postavke. a daljnji razvoj akustike važni su i radovi G. 22 SPEKTRALNI PRIKAZ TONOVA MUZIČKIH INSTRUMENATA. 21 SPEKTRALNI PRIKAZI TONOVA XIX st. NE-:iH MUZIČKIH INSTRUMENATA I akustička zapažanja LJUDSKIH GLASOVA čovjeka jednako su stara kao njegovo vučno i muzičko izražavanje. Ph. Huvgensa (1629—95) i I.1imi«. Na temelju njihovih teoretskih postavki izradio J. jer isti ton na istom instrumentu f=294Hz ima različit odnos B 30 SOPS N komponenata ako je A 20 različite glasnoće (si. 'blasti akustike pripadaju i načela izrasla iz prakse graditelja mučkih instrumenata. 1 10 strumenata ovisi znatno više o tranzijentima nego o spektralf=196 Hz nom sastavu tona. . koja : opisao Vitruvije (<. Newtona (1643—1727).) u V knj.. 24). Brzinu zvuka prvi je izmjerio M... 23). .. Tako svaki I------TEND ! muzički instrument 20 P ima za različite frekvencije i različite us10 mjerene karakteristiII liiLL I I I li 1 1 ke (si. Glasnoća i boja 10 — tona mijenja se ' i _L1_ L promjenom položaja I instrumenata i sluB 30 šaoca.IKI BUBANJ 3ANJ LI BUBANJ ELE ITRABAS LONČELO UNA kVIR TUBA AUNA IBA SAKSOFON OT KLARINET SOFON UTA :0l0 FLAUTA 3H MUŠKARCA OR ŽENE ISKANJE JANJE KLJUČE" . .AKUSTIKA f=196 Hz VIOLINA 20 iB 30 1 1 25 Prepoznavanje tonova pojedinih in. FREKVENCIJA se razvila istom u I. LJUDSKOG GOVORA I NEKIH ŠUMOVA [f. . Kao IO 4 8 10 2 8 10* samostalna znanost a.. svoga djela De architetura. .l n itt t — i 2 . a jerojatno i stari egipatski matematičari. Mersenne : 636). Naziv lllllliUii i itlitllllllll 10* 5 10' FREKVENCIJA .I st. Aristotel je pokušao definirati sam pojam nauke o zvuku. u Epidauru ili Sirakuzi. IB 30 Ako želimo identifi20 cirati ton samo preko stacionarnog stanja 10--------(tako da uklonimo porast i opadanje toUM na) teško možemo f-196Hz IB 30 prepoznati kojem inSAKSOFON strumentu pripada 20 emitirani zvuk. 1 1. Ch.

Bartholomezv. Die Physik der Klangfarben. W. I. Wood. — G. Schmidt. Bergmann. — P. Acoustics of Music. Musikalische Akustik. Die Lehre von den Tonempfindungen als physiologische Grundlage der Musik. Sound Waves. P. Hearing. U početku XIX st. Nešto kasnije postavili su svojim kapitalnim radovima temelje suvremenoj akustici H. Collected Papers on Acoustics. 1913). Hlas. Trendelenburg. Schumann. — K. Psychology of Music. W.— J. 1918. Vibration and Sound. Hala i M. Strutt. LIT. Musical Acoustics. Stevens i H. Broadhouse. Acoustics Measurements. New York 1951. Innamorati i P. A Historical Survey. Bragg. Sound. C. Schwingungs-und Wellenlehre der Ultraschallwellen. — Isti. Leipzig 1934. London 1944. B. Martin i //. — S. Rayleigh. Jeans. W. Trendelenburg. New York 1949. — L. W.. Leipzig i9n. . sluch. New York 1929. — E. Kornerup. H.. Praha 1947. — C. Wever. Dinamic Theory of Sound. C.W. McLachlan. Jones. — C. Roma 1925. — P.). Acoustics of Music. Berlin 1935. Music: a Science and an Art.— J. Hearing in Man and Animals. The World of Sound. Lindau 1949. Zehelein. Tuning and Temperament. Katechismus der Akustik. Berlin 1939. Leipzig 1902. Leipzig 1883—9°. New York 1942 (novo izd. Handbuch der musikalischen Akustik. Salzburg 1943. Buck. Scheminzky. London 1931. — A. Torino 1942. Lottermoser. Textbook on Sound. W. Seashore. Helmholtz (1821—94) i J. Revher (De natura et jure Auditus et som. Redfield. Modem Acoustics. — Isti. Milano 1927. Bemhart. A. Daviš. Beranek. 24 USMJERENI DIJAGRAM KLAVIRA ZA 90° 270° RAZLIČITE FREKVENCIJE sirelii broj titraja i tako odredio apsolutne visine tonova. — N. Righini. — W. L. C. B. Sound. 1919. Unser technisches Wissen von der Musik. — W. Kobenhavn 1930. Cagniard de la Tour mjerio je na svojoj SI. — A. — H. — H. Acustica. — B.— J. Beatty. — G. L. Lindsay. — C.iih 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 10 1 2 3 4 . Klange und Gerausche. Die Sprachlaute. — C. L. 1937 (njem. Simbriger. Starke. The Physics of Music. 1951). 1936. T. Speech and Hearing. Berlin 1939. Leipzig 1908. 1928. London 1947.). Propagation et absorption du son. — E. C. Acoustics for Musicians. Roma 1939. L. Lamb. W. New York 1937. New York T938. London Einfiihrung in die Schwingungslehre.: H. Theory of Vibrations. — A. Leipzig I93 2. — T. — A. New York 1952. New York 1951 (IV izd. Schaefer. The Acoustics of Orchestral Instruments and of the Organ. Stuttgart i Leipzig 1938).5 6 7 8 9 REDNI BROJ HARMONIJSKIH TONOVA b)MEZZDFORTE C) FORTE SI. 1956). A TextBook on Sound. Stufttpf. Pariš 1935. Bar ton. — E. New York 1952. Ein fiihrung in die Akustik.) — A T . T. Fletcher. u 2 sv. Die Anfange der Musik.). 1929. B. 1926. — H. The Physics of Music ( I V izd. Akustik. Die Welt des Schalles. — H. London 1929 (II izd. Their Shape and Speed. Traite de prise de son. M. von Helmholtz. Michigan 1951. Leipzig 1918. Winstanley. London 1934. W. Barkhausen 1932. O. Berlin 1926. — F.— H. G. Daviš. Ravleigh (1842—1919). Culver. Tonpsychologie (2 sv. — L. Riemann. 23 SPEKTRALNI PRIKAZ MUZIČKOG TONA U RAZLIČITIM DINAMIČKIM STUPNJEVIMA a. Acoustics. Physikalische Musiklehre. Wood. London 1950. London 1946. — K. Musical Acoustics. Stumpf. A Text-book of Sound. — J. — D. Regensburg 1951.Murray Barbour. Ultraschall. Acoustics. — W. — J. feč. Baglioni. Uccello. — F. —■ F. Udito e voće. Grossmann. London 1894—96. MGG. Musikalische Akustik.A Physical Text-Book. upotrijebili su medu prvima isusovac G. C. Sabine. — A. La Registrazione del suono. New York i London 1949. New York 1938. T. — H. — W. — H. Pariš 1949. Braunschweig 1862 (II izd. Udito e sensi generali.Theory of Hearing. New York 1956). Slovak. G. — J. Morse. Steivart i R. London 1944. Miller. Berlin 1929. Richarđson. Schotto {Magiae universaliS) 1674) i S.und Skalabildung. — Y. — G. London 1932. London 1943. H. McLachlan. Schaefer. New York 1937. Cambridge 1927. New York 1930. H. i A. — J. — J. Doniselli. London 1944. — E. Bartholomezv. Današnji visoki stupanj razvoja postigla je akustička znanost naročito pomoću elektroakustike. Science and Music. Milano 1933. 1951. T. lEtni _ i. London 1948. Acoustics. — A. Richarđson. Theory of Sound (2 sv. Wood. E. Matzke. Valle. — S. Leipzig 1935 (II izd. — R. Stumpf. Acustica musicale generale. Akustische Gesetze fur die Akkord. The New Acoustics. The Theory of Sound. Rocard.

Li) moderno e umanita musicale. 1 LIT. Kidrič. Sga: God. Physikalische und technische Akustik. Tugomir. KIangwelt unter der Lupe. Ducassea (kompozicija). Instrument je vrlo sličan violini (»indijska violina«). A Guide to Musical Acoustics. Litanije. Hamburg 1964. 1954—56 bio je na studijskom putovanju kroz Evropu. Pripada krugu japanskih avangardnih muzičara i član je međunarodnih udruženja za suvremenu muziku.: F. Svet zvoka in glasbe. Ballade en mode phrygien. A. 1905. 1951 i Kappa. New York 1958 (tal. K. — Technical Aspects of Sound (E.Aljabjev. G. 1. — DRAMSKA: opera Tamno ogledalo. LaMusique d'orgue francaise de Jehan Titelouze a Jehan Alain. — Oratorij Chant funebre pour les morts en montagne. 1934. 1933. Guglielmo (Mozart. Jchan.— H.: G. — Meyer-Neumann. Berlin 1955. —■ O.: Tri moteta obj. ALASIA DA SOMMARIPA. Braunchweig 1967. Indiju i jugoistočnu Aziju. Traite d'acoustique. — E. 2. London 1957. LIT. Winckel. L'armonia modernissima. se na tekst od četiri strofe (svaki stih ima osam slogova). I Pedro Alba. klavirska djela VOeuvre de piano (3 sv. Francis. Studisulla storia delV oratorio musicale in Italia. Musical Engineering. 3. Olivier. 1929—38. — F. flautu i gudački kvartet (ili orgulje). — Suite monodique za klavir. ORKESTRALNA: tri simfonije. 2 Danses d Agni Vavishta. 1934 i 1936. Le jar din suspendu. Richardson. — C. Revidira i objavljuje djela orguljaške literature. —■ Isti. — F. Zabilježio ostalim pet slovenskih narodnih crkvenih pjesama koje su i vale već na izmaku srednjega vijeka. Music and Musical Instruments of Southern India and the Deccan. Aleksandar ->. talijanski muzikolog i kom] (Montegiorgio. — E. Angles. II. 3 Canzoni ita Canzoni italiane za gudače i harfe. I. učenik Pariškog konzervatorija Habeneck). AFMF. 1907—11 predavao u Rimu zborno pjevanje na Nacioi institutu za muziku. — J. 1937. 1949). Jean-Delphin. — Gudački kvartet. The Story of Indian Music and its Instruments. DJELA. preludij i fuga. Pokušao je utvrditi tekstove na narodni ziku potrebne svećenstvu pri vršenju obreda. // cicalamento delle donne al bucato di A. -Pjevanje učio na muzičkoj školi Va. Divertissement za gudački orkestar. Ormarić za rezonanciju načinjen je od tikve. Vlačić (Devčić. Loviery. Szvenson. ALAYRAC. Physics. 2 korala. Pariš 1963. redovnik iz reda servita (Sommariva del Bose 1578 — Rim. Nuova Antologia. — A. Sound recording and reproduction. London 1955. 1626). Od 1961 direktor je muzičke škole Cesar Franck u Parizu. 1934. poginuo u Drugome svjetskom ratu. Speech and Hearing in Communication. Istakao se kao pi (njegov učenik bio je P. Pedrell. uleknute sa strana. Ljubljana 1929—38. Canti di Maggio).. H. New York 1954. Aleksandar ALABUSARANGI (indij. Jehan Alain. Pje je dopušteno da ukrašavaju melodiju. Berlin 1952. e Ecole du violon (prevedena na više jezika). 1938. W. Najviše pisao za orgulje i ti radovi idu u najbolje što je komponirano na tom području u suvremenoj francuskoj muzici. tip španjolske (galicijanske) narodne pjesme stvene i čeznutljive. Domenico Alaleona. Šir). — Klavirska muzika.i 1815 — Pariz. japanski kompozitor (Tokio. stariji tip indijskog narodnog gudačkog instrumenta -»■ sdrangi. Winckel.). Bustini. London 1958. M. 22. Montgomery. ALARD. High Quality Sound Reproduction. P. Janequina. Sound. DJELA: klavirski trio. U Parizu završio studij književnosti na Sorbonnei i studij muzike na Konzervatoriju (T. francuski orguljaš (Saint-Germain-en-Laye. L. 1950—64 kao direktor Konzervatorija i uz to 1952—58 kao orkestralni dirigent. XI 1881 — 24. U kompozicijama slijedio j konstruktivistički pravac. LIT. — H. 4 Canzoni italiant centesehe za gudače. Angeles. Na Pariškom konzervatoriju učenik M.. Stuhlman. 1934. Rekvijem." le tonalitd neutre e Var te di ibid. 1908 (novo izc Le laudi spirituali italiane nei secoli XVI e XVII e U loro rapporto cm profani. Nicolas d' -* D'Alayrac. Pariš 1952. Ascol 1957- ALABJEV. Die Schallmessfibel fur die Larmbekampfung. II 1911 — Petit-Puy. God. Pariš 1945 i 1950. — E. 1914. Torino 1961). 1930.fourcq. ima četiri crijevne žice ugođene po kvintama i sedam (iznimno devet) simpatetičkih žica: LIT. VPatson i C. varijacije na temu Cl. 1924. Piše članke za različite stručne pu blikacije i muzičke kritike (od 1958 za Figuro). postludij. 1934. solo-pjesmi 18 Melodie Pascoliane. 10. Akustik. DJELA. VIII 1918 —). — Transkribirao djela A. Goodfrey. F. Valentin (Gounod. S. Marie-Claire. Rossenthal. Cardi. od 1916 povijest muzike i estetiku na S vatoriju sv. Kinu. — Acoustique musicale (red. većinom prije propi ili poslije nie. 1938. W. 1911. Aria. 1938. L. sa dugo izdržanim završnim tonom. 1937. ALAIN. Wever i M. P. 1843—75 profesor na istom zavodu. suita za trublju i orgulje. Guasco. 1953. New York 1953. Lira Sacro-Hispana. Duprea (orgulje). francuski orguljaš i kompozitor (Saint-Germain-en-Laye. F. W. ALAUPOVIĆ. G. moderne). 1951. 1914. Nicolas . alabu tikva). London 1929. mješovitog zbora Radio-Zagreba i vokalnog k' Lisinski. 1934. London 1891. Labinska vještica) i dr. Barcelona 19. musicien francais (1911—40). fantazije.. Burek. Baleti: San jezera. — J. Laurence. P. Das spanisehe Volkslied. i trublje. Prieberg. španjolski kompozitor iz X1 Do 1557 dirigent katedrale u Oviedu zatim u Burgosu. 20. 3 Danses. 1928. 1909. kazališnu karijeru započeo 1954 u zagrebačkoj Ko Od 1955 operni solist Hrvatskog narodnog kazališta u Za Njegov repertoar obaseže niz zapaženih baritonskih uloga 1 karaktera. Uz to djelovao kao zborovođa u L i Rimu i kao muzički kritičar. Bern 1959. M i dr. Vecchija. Grave. II 1888). Barcelona 1934. Olson. Na Konzervatoriju u Tokiju diplomirao 1949 kompoziciju.— F. Physiological Acoustics. — Klavirska muzika (La cittd fiorita. dug 52 cm. Sarasate). Cosi fan Germont (Verdi. Izgubljeni raj. klavir i dirigiranje. London 1952. LIT. M. varijacije na napjev Lucis Creator. 1932. orkestar i orgulje. Messiaen). Fra Gregorio Alasia. La Mušica en Espafla. ORKESTRALNA. Cancionero musical popular espanol. — Solo-pjesme. 1938. Skudrzyk. 1938. Reinecke. harfu i duhače. — CRKVENA: Messe gregorienne de mariage za zbor i gudački kvartet. 1934. La Sonorite superieure. nastala u duhu kastilskog čizma. Ljubljana ] F. Richardson). G. konjić i držak za žice slični su onima na violini. Pierce i E. Berlin 1960 (tal. O. kao što su Figaro (Rossini. Dukasa i R. God. Član ansambla narodnih pjes plesova Lađo. ATextbook of Sound. NOVA IZD. DJELA: violinski koncerti. celestu i timpane. Gavoty. Ljubljana 1964. Die Grundlagen der Akustik. Važna su njegova istražh razvoju talijanskog oratorija. Pariš 1962. 1935.: B. Pariš 1958. 1960. Sestra Jehana i Oliviera. La Perception de la musique.-s. Simfonijska trilogija. de Sanctis. Čarobna frula). Djelovao zatim u rodnom gradu 1943—50 kao zborovođa. sin kompozitora Alberta Alaina. Pedro. (II izd. Mercier. Nikole u Maisons-Laffitte (nedaleko Pariza). XII Muziku učio u Rimu (C. A. H.: H. — Izdao veliku zbirku soi Maitres classiques du violon. 3 sv. E. LIT. Alessanđro (redovnici Gregorio). New York 1953. dueti za violinu i klavir. David. 1952. a tanka gornja daska od drva ima otvore u obliku slova F. solo-pjesme. Moir. Triptihon za gudački orkestar. — Suita za orgulje. Cecilije. Dupre). ALALEONA. W. odaju majstora polifone tehnike. VI 1940). 1953. Završila Konzerva torij u Parizu (M. Princeton 1954. // Rinascimento musicale e Giacomo Carissimi. Ascoli Piceno. New York 1952. 2 preludija. musicista e musicollogo.: R. — R. — H. Wood. Priere. Seviljski brijač). 1939 i dr. B. — SPISI: Su Emilio de' C Nuova Mušica. — Solo-pjesme. francuski violinist (Bayonne. Striggii 1905—06. Djelovao kao orguljaš u crkvi sv. niz kompozicija za orgulje. — H. La Jeune a Ecole d'orgue francaise. London 1956. Postigla je nekoliko vri- . 1938. Nastupa i na konce podiju. širok 20—22 cm. Torino 1963). Fletcher. 1948. 16. Pariš 1937. 1929—38): Berceuse. Ljubljanski zvon. RMI. XII 1925 —). 1963. kraće komorne kompozicije. — W. Eslava. N djela (brojni moteti i himni). Climat. 12. Aubin. Lisinski u Zagrebu (Z. Klangstruktur der Musik. — S. — VOKALNA: Rekvijen II Cantico di Frate Sole za zbor. 1929. Snimila je vel ploča uglavnom s kompozicijama J. Bacha. 1951. Man's World of Sound.. Day. 3. Faust). Biophysics. a zanimali su ga i problemi penta dvanaesttonskog sistema i različite mogućnosti podjele 1 Težio je za obnovom talijanske muzike pa je nastojao < neke stare forme (Canzoni. 1938. VII 1925 —). G. Weber). Harmonia. zborovi. Canac). — Kom pozicije za violinu i klavir. Banchierija. ALBA -> Aubade ALBA (Alva).. francuski kompozitor i orguljaš (Saint-Germain-en-Laye. / moderni orizonti della tecnica musicale. Ko. Experimentelle Beitrage zur Psvchologie des musikalischen Horens. Često izvod: ziku starih francuskih majstora. — J. Boravio više godina u samostanu u I i naučio slovenski. Beranek. AKUTAGAWA. Yasushi. Laudi spirituali italiane za gudače. ibid. — Opera Mirra. ALALA. K. Rakuša.26 AKUSTIKA — ALBA jednih nagrada na međunarodnim natjecanjima i ugled movini i inozemstvu kao koncertni orguljaš. Palestrine. DJELA: Trois danses za orkestar. Slovensko petje v preteklih dobah. Lauđi). — H. Domenico. Phanomene des musikalischen Horens. Mušica ex Machina. D. 2 fantazije. 1930. Durufle. bariton (Z 26. Principles of Modem Acoustics. Stariji primjeri s su elemente koji podsjećaju na crkveno pjevanje. Simfonia italiana. // libro d'oro del musicista 1923). K. — Klavirska muzika. Saumur. La Traviata). A. LIT. —■ F. 1913 (Rim 1920). Pariš 1941. Colloques internationaux du Centre National de la Recherche scientifique. Adam. Berlin 1960. MGG. Margenau. Gavoty. SSSR. Miinchen 1960. E. Winckel. 1934. operni pjevač. —■ E. 1932. Zgodov venskega slovstva. O. — ZA ORGULJE (djelomično sabrana u L'Oeuvre de Jehan Alain.: F. — G. Intermezzo. — M. Les Instruments de musique dans 1' Inde ancienne. Pariš 1959. 1950. Acoustics. — L. suita. 1911. . — La Resonance dans les echelles musicales (red. 1932. 1935. Brat Jehana. U nj] upotrebljavaju i slogovi la-la ili ai-le-h-la. Paj (Mozart. VIII 1926 —).: B. Wien 1954. Marcel-Dubois. Messe breve za 2 ženska glasa. Lamento. —■ H. 3. Ku. od 185 koncertni majstor dvorskog orkestra. Vrat s pužem. Adlešič. — Andante varie za gudački kvintet. R. 1936 dobio prvu konzervatorijsku nagradu za orgulje.

Rusiji. npr.: J. uglavnom žicanih. i E. ALBANI. Nendori. 1949 (vlastiti libreto). Vannes. LIT. 8. Deutsches Jahrbuch fur Volkskunde 1958. Svi ovi izvođači mogu da pevaju solo. Umjetnička muzika temelji se na narodnom melosu. Alfano). III. 1708—12 bio je u Grazu. Arbatsky. Narodni apjevi uz instrumentalnu pratnju izvode se često troglasno. Albanci koji žive u SAP Kosovo i duž albanske granice od Skadarskog do Prespanskog jezera. Od 1893 bio je profe->r na Royal Academy of Music u Londonu te odgojio više istak-utih klavirskih umjetnika. Malo 1 duguljasti. Les Colloques de Wegimont. Stockmann. Berlin 1965. a žene muške pesme. L. klavirski trio. Zur Vokalmusik der sudalbanischen Camen. — A. Nije bilo zajedničkog pevanja muškaraca i žena. 3. — VOKALNA: Sanf Antonio za sole.rtirao najviše po Francuskoj i Engleskoj. može se podeliti u dve osnovne velike grupe: na grupu sa stalno jednakim metarskim jedinicama (jedinicama mere. Sokoli. 1964. pevaju uz pratnju melodijskih instrumenata. Prvu albansku nacionalnu operu »Mrika« napisao je P. 2/4 mera. — D. ALBANI (Alban. tzv. Die Geigen. dominirajući elemenat. — R. koji se ogledao i na instrumentalnom području.). XI 1847 — London. dok muške mogu da budu i široko pevane. naprotiv. Francuskoj. Dupreza i u Milanu kod F. šaljive. neizvijenih saobraćajnica i reljefa zemlje. IV 1930). Bila je vrlo cijenjena ratorijska pjevačica i dobra pijanistkinja. Kao i njihovi preci Dardani koji su živeli u ovim krajevima Albanci se odlikuju neobičnom muzikalnošću. VII 1771) izučio : u Grazu kod strica Michelea. četverodelna dosta je retka. Prozodija dhe metrika jone popullore. a među reproduktivnim umjetnicima dirigent M. simfonijski i duhački orkestar. Snimila je velik broj gramofonskih ploča (opere i vokalna rika). New Yorku. Nalazimo je u mnogim seoskim pesmama. Muzička praksa u Albaniji još je uvijek u rukama arodnih muzičara i pjevača. Stockmann. proslavila se kao interpret Puccinijevih i Verdijevih opernih kova. — E. Frankfurt 1922. Radio je desetak godina u Beču. XII 1893 —). Ritmika e muzikes sone popullore. Druge složene mere. vjerojatno turkestanskog podrijetla. — R. 8.'Albani. nešto manje u gradskima. a muškarci svoje. tzv. The Primadonna. XI. — Isti. Sokoli. visoko svedeni. Gostovala u . Sagmavra. Tirane 1958. Lampertija gdje je ebitirala kao Amina (Bellini. ansambli narodnih instrumenata i dr. sopran (Chamly.uigija Albanesija. 23. Narodna. a na zapadu niskom močvarnom i slabo razveenom obalom. . Muzika je nekada bila njihova jedina razonoda i zabava. komponirala kraća djela za klavir. Od 1911 nije više javno astupala. Albanische Volksmusik. Music Club. Vallet shqiptare. 27. u Albaniji sačuvala se do danas izvorna autohtona mzička kultura. Krantja. Deutsches Jahrbuch fur Volkskunde 1965. roga. ALBANSKA MUZIKA. Charbonmau. veoma uglađene vokalne tehnike. Les dances populaires et les instruments musicaux du peuple Albanais. Emma (pravo ime Marie-Luise-Cćcile Lajeuesse). 2. Indiji i južnoj Africi. s ljestvi3m od 11 tonova. također goč ili kasa). The Licia Albanese. 1. harfu. Stidostdeutsche Forschungen 1943. Jakova. DJELA: L'arca di Noć za orkestar. omeđene na sjeveru i jugu isokim planinama. kompoziciju kod Pinta i S. Izuzetno je zajednički pevao samo katolički živalj u gradovima. Die vokale Bordun-Mehrstimmigkeit in Siidalbanien. XII 1634 . pučke canzone (popularne: Lu Piante de le fojje. vola vola dr. 8. 1759 vratio se u Bolzano do smrti vodio obiteljsku radionicu. Način izvođenja uslovio je da su ženske pesme pretežno u strogom ritmu. Nendori. kasnije je neko vrijeme djelovao u Linzu. aksak-grupa veoma je bogata raznovrsnim oblicima. Ogroman broj metričkih oblika.— Y. 5. Polifonia jone popullore. Guido.und Lautenmacher von Mittelalter is zur Gegenwart. a trodelna go tovo i ne postoji. London i833. Od ostalih kompozitora ističu se još K. Nećak Michelea i Giuseppea Giuseppe "ntonio (Caldaro. Licia. a dečje najmanje razvijene. Objavila je memoare Forty Years of Song (1911). Stockmann. ->■ hemiola. Journal of the International Folk Musik Council 1963. narodna muzika Albanaca u Jugoslaviji ne poznaje. Sonnambuld). 6. međunarodnu reputaciju stekla 1939 kreacijom Mirni (Pucini. iichele (Bolzano. Edwards. od najprostijih do najsloženijih. Ritam i metrika. talijanski kompozitor (Ortona. Ostale proste i složene mere iz ove grupe ve oma se retko javljaju. 3. 1960. s lijepim crvenkastosmeđim lakom. sopran (Bari. Po formalnoj strukturi muške su pesme najrazvijenije. muzički kritičar i komenitor prvih zvučnih filmskih dnevnika talijanskog Istituto Luče. Montreal 1938. God. Nendori. — Y. Sokoli. Dictionnaire universel des uthiers. Licia Albanese. Vola. Tirane 1959. koje se formiraju spaja njem prostih mera. Binari i ternari (hemiole) kao metarske jedinice oblikuju velik broj različitih mera. U narodnoj muzici Albanaca u Jugoslaviji ritam i metrika veoma su bogati različitim oblicima. Premda svako pleme poseduje vlastiti muzički folklor izrazite fizionomije. filmska muzika. Stockmann. 12 preludija). Studirao u Milanu (G. Stockmann. 1959. U južnim krajevima žive Toski. MU Z IKA AL BA N AC A U SFR J ALBANESE. 3. R. Deca su stvarala svoje pesme. Muzičko središte Albanije je Tirana. Njemačkoj. Učio klavir kod svog oca . Dungu. Volkskundliche Bibliographie Albaniens von 1945—1956. Liigendorf. Od 1940 članica opere Metropotanu. 1960. La Boheme) u milanskoj Scali. r II 1909 —). Setaccioli) i Bologni P. Deca pevaju obično bez ikakve instrumentalne pratnje. Fiedler i E. III 1680 — 10. gde je jedna metarska jedinica u svom trajanju duža od ostalih jedinica za polovinu njihova trajanja. Retki su slučajevi da se hemiola pojavljuje na kraju mere. ALBANESI. XV. Proben aus der albanischen Volksmusikkultur. 1951 ponovno nastupa u Scali. Novara 1940. talijanska pjevačica. Svaka od ovih grupa strogo se pridržavala svojih pesama. 27 Profesionalna muzička kultura koja se oslanja na evropsku tradiciju počela se razvijati nakon oslobođenja zemlje (1944). Njegovi instrumenti osjeduju neke osebine Amatijevih i Stainerovih radova. Calendario storico della citta di Bari. Dungu. dobama) unutar jedne mere ■— i na grupu oblika kojima unutar mere nisu sve metarske jedinice stalno jednake (oblici tzv. E. Bolzano. S. Giovane. 1954. Uz to ostoji i tonski sistem izgrađen na kvintnom principu. — R. 28. — DRAMSKA: :enski triptih Terra d'oro. ali isto tako i ljubavne. Bari 565. kanadska pjevačica francuskog podrijetla. zborovi. dele se u dva plemena. Mattia (Caldaro. mimokoreografska akcija s muzikom La Grotta i Aligi. III 1730) i Giuseppe Jolzano. zborsku muziku i solopjesme. zbor i orkestar. pečalbarske. Tirane 1952. Beating the tupan in the Central Balkans. 1923. LIT. Buletin i Universitetit shteteror te Tiranes. Baldassare-Tedeschija. K. Melodika jone po pullore. njegovi su sinovi. Lyra shqiptare. Trako i P. J J ). I 1722). Kon-. koje je još za partizanskih borbi komponirao 5. Trodelna mera sa hemiolom na prvom mestu. — Solo-pjesme. — Javirske kompozicije (6 sonata. 1927. Dečje pesme brojčano su najmanja grupa. Zbog geografskog položaja.: H. Pjevanje učila Parizu kod G.: W. LIT. a žene uz pratnju ritmičkih instrumenata. 3 + 2 + 2 (starijom oznakom »sedmodelni takt«). —■ Isti. scenska muzika La FigHa di Jorio (D'Annunzio. žene svoje. — D. Lirski sopran ristalnog sjaja. itim u Wurzburgu i Salzburgu. Pjevala zatim u Fi-:nci i od 1872 u operi Covent Garden u Londonu. Arbatshy. Paparisto. u dvoje ili grupno. To se smatralo najvećom sramotom. Nikad se nije desilo da muškarci pevaju ženske. urođene muzikalosti. u slobodnom rubato izvođenju. — Isti. a 712 preuzeo je očev posao. . Njihove pesme razlikuju se ne samo po sadržaju već i po formalnoj strukturi i načinu izvođenja. — H. Moskva 1953. u kojoj djeluje više muzičkih ustanova: operno kazalište. I. Falconija. -> aksak ritma. Carlo. javlja se u kombi- . 21. ističe veoma velikim brojem primera. —• Obj. Montreal. zbirku Nuovi canti popolari d'Abruzzo. — Kange popullore shqipetare.ALBANESE — ALBANSKA MUZIKA ALBANESE. — Kenge popullore shqiptare. 7. — D. naročito -=• defa. S obzirom na veće bogatstvo ritmičko-metričkih oblika može se reći da je ritam primaran. J Ortoni potaknuo 1920 obnovu tradicionalnih svečanosti Abrazija Maggiolate abruzzesi za koje komponira muzičke spektakle i rganizira izvedbe pučkih abruzzijskih canzona. U melodijama je posebno naglašen nesiletričan ritam sastavljen od različitih metričkih kombinacija. U prvoj grupi mera sa stalno jednakom metarskom jedinicom samo se prosta dvodelna mera. 4eđu instrumentima najviše se susreće veliki bubanj. Ethnomusicologie. New York >58. talijanski kompozitor i pijanist (Napulj. — Komorna muzika. Chicago 1953. Muškarci. tj. Pariš 1951. Me Loughlin. Djelovao kao zborovođa. III 1720 — Bolzano. Učila u Milanu kod G. II 1712) kao mladić otvorio radionicu u Bolzanu. tzv. Gesange der Camen. 23. Buletin i Universitetit shteteror te Tirane. DJELA: orkestralne kompozicije. LIT. muškarci pevaju uglavnom junačke pesme. 1958. postoje i mnoge zajedničke osobine albanske narodne muzike. fuge. 923). Konou. Druga. Negovali su je od najranijeg detinjstva do duboke starosti jednako muškarci i žene. X 1856 — London. Stockmann. 29. d 1891 na operi Metropolitan u New Yorku. tupan lapan. talijanska obitelj graditelja guačkih instrumenata. Dok su dečje i ženske pesme isključivo lirskog karaktera. Chieti. J.: P. — D. — Gudački kvartet. >lo-pjesme. u odnosu 3 : 2.merici. W. u severnim Gege. dok su muške najveća. Pjevala zatim na glavnim talijanskim opernim pozorniima. Za muškarce je karakteristično visoko i jako pevanje. 'agliacci). IX 1926). deitirala 1935 u milanskom Teatro Lirico kao Nedda (Leoncavallo. najčešća je mera nakon proste dvodelne iz prve grupe u narodnoj muzici Albanaca. —■ R. Prve umjetničke forme bile su masovne i borbene pjesme. 2. XI 1677 — Graz. a u instrumentalnoj na svirci gajda. Zur musikalischen Struktur einiger mehrstimmiger Gesange der sudalbanischen Laben. — Kengedhe valle popullore. Albanus). Michele : 1700—12 radio u Grazu kod W.Bolzano. a temelji se u vokalnoj oblasti najviše a ojkanju. Giuseppe je najprije Ddio vlastitu radionicu u Bolzanu. i to iko da jedan glas leži.

Dosta je česta četvorodelna mera. Tonalne osnove najvećeg broja albanskih narodnih pe u Jugoslavijr jesu eolski modus. ne dozvoljavaju velike brzine u izvođenju. bil---bU------------- rr hil------hil----------------o. obično u ovim oblicima: + 2 + 2 + 3 1 2 + 3 + 2 + 2 (devetodelni takt): ICush. Postoje.-Hb-o? o-dame ta- Druge mere.nder o.te. septime i oktave broj primera opada. Nije retka ni sedmodelna mera. novi oblici. jo. u muškim nego u ženskim pesmama (primer br.----ti------ret te 7ia. formirali su njen razvoj i današnji šaroliki sastav. a nikada obratno.e-. dorski i jonski modus i anhemitonska pentatonika. io) kao što je i narodna uticala na crki 10 Ruboto(J = 72) pe. (3 + 2 + 2) + (3 + 2) i (2 + 2 + 3) J. tetra-..me li---rrw.ri.28 ALBANSKA MUZIKA 6 J= 132-142 nacijama s drugim merama druge grupe i u merama narodne plesne instrumentalne muzike: 0 kurjomko-ium. CL- K i m Prilično je česta pojava promene tonskog centra koji se s za malu tercu. Različiti uticaji. Povezivanjem različitih mera nastaju nove kombinacije.rij mi----re shka. 9). (2 + 3) + (2 + 2 + 3). eh.-la. ma-Ut-o f'i pel. što zavisi od ukusa pevai tehničkih mogućnosti instrumenta koji prati pesmu.ces____ s'vet. 0. melodika još snažnije odražava duhovno ustrojstvo svojih stvaralaca.de. neobuzdana ljubav. dijatonski nizovi sa malom te iznad tonike i makam hidžas. i drugi metrički oblici. tri. bu. o d^mb'dhejtu/et-e. Nisu isključena i druga osei Makam hidžas nalazimo više u gradskim nego u seoskim.na. Sve lestvice mogu se podeliti u dve grupe: na one koje su nastale pre dolaska Turaka i na one koje su nastale za vreme turskog ropstva. In- ke. Tonalne osnove većine pesama su lestvice iz prve grupe.. zatim kvarte i terce. mo-ri hi. nuk e du.. je makam ponešto modificiran i podešen mentalitetu Alba Osnovni sadržaj pesama koje se izvode u makam hidžasu strastvena.o.' san.(2 + 3): i N(LTb'TUUh' 7KUh\ CL~ TThCLTLTTULTb. pored velike uloge ritma. me ta. Kod plemena Gege ne pi anhemitonske pentatonske lestvice.ra. U ambitusima sekste.H.le. dosta su retke. nw-rL la. starocrkveni eolski.. kurjom Jeo-rum dymJidh£J lw.qe-ve dja. FR r TTO J-T Tu DiC rns t'zan'ja. CL" TTUUZ.rajh. sastavljena od dvodelne i trodelne ili obratno (dvanaestodelni takt). tona iznad tonike toga niza. Metodika.-le. dok su lestvice druge grupe orijentalnog porekla.0. Na albansku narodnu muziku u Jugoslaviji uticala je i crl muzika (primer br. ali samo onda kad se ova četvorodelna mera kombinira sa drugim merama. moli' qi . a od oktave na više primeri su još redi. 8).nin...— Pentatoniku nalazimo u pesmama Albanaca oko Prespai jezera (Toski) (primer br. eh.. Mo .. askt ai qe H1-L LJjLr .. e------net ^T Kushasht ai qe -v —v—=r $ rrin nder o -------------------rrin.ru--e. Najčešća Iestvica iz prve grupe je dijatonski tonski niz sa polustepenom između 2. prisutni u vokalnoj narodnoj muzici Albanaca u Jugoslaviji. Mnogob grupu orijentalnih Iestvica predstavlja tzv.J.i heksakordalni nizovi. oj! \ Đo t'i fojm. Najveći broj pesama ima ambitus Durska Iestvica sa završetkom na trećem stupnju iznad t javlja se u pesmama Albanaca koji žive u Makedoniji. ue-----shisk.dja-lit- Hemiola se izuzetno pojavljuje i na drugim mestima. Česti su slučajevi ispreplitanja j i druge lestvice. J = 72 p p p p p e____ shkoj ne [ k.. sa c na a (primer br. po UUL.> po Vper. U prvoj su grupi dijatonski penta-. Ostale r r f Mo. i 3. makam hidžas. U narodnoj muzici Albanaca.nat i kam Nakon trodelne najčešća je peterodelna mera.ni ha. nan\ rtuo. Događa se čak da se ista pesma peva i u kom modusu i u makam hidžasu. a) Ambitus melodike veoma je raznolik — od male sekunde (primer br. dy jcu. naravno.vari- T i-. Tempo izvođenja oblika druge aksak-grupe sporiji je nego u Makedonaca i Bugara. Mo----ra.nat i kom gje. b) Tonalne osnove su mnogobrojne.. 7).re. o- da me ta------v&n. trodelna 3 + 2 + 3 (osmodelni takt) i dvodelna 3 + 2 i 2 + 3 (petodelni takt).----rrin. naročito oni sa Istoka. 5) do duodecime. Mo-ri Uil-ja. Pojava duodecime je razumljiva kad se uzme u obzir da je za Albance karakteristično visoko i jako pevanie. Dy JCL- ra.-n a.da. _ kvinte..bej pcLsh. Orijentalne lestvice tonalna su osnova otprilike jednoj ti vokalne narodne muzike Albanaca u Jugoslaviji.e. sastavljena od trodelne i četvorodelne: (2 + 2 + 3) + (2 + 2 + 2 + 3) (šesnaestodelni takt): O-dame ta. Javlja se u četiri oblika: (3 + 2) + (3 + 2 + 2).maji. Elementi melanholije. Uz njega javlja se često i kompletan eolski modus: orijentalnih Iestvica kao makam kardžijar i druge javljaju' minimalnom procentu.. sy.----- van.

konnyoft\ moj biL-ktu-ri-----ne Qysk se mJje per------kun.ta.' ni .

U tim e oblicima kod različitih pasusa teksta menja samo drugi meadijski stih. me haba. najčešći oblik dvoglasja. Takvo proširenje može da bude i u sredini pesme ako je pesma duža. VCL. 9VCL- kor m >—* e kish m kish e. Shematski bi se ovaj oblik mogao irikazati ovako: A + xB ~ C + D. ona se ne prekida već se produžuje za kraće ili duže trajanje. veoma ovisna o tekstu pesme. i na oblike čiji le pojedini delovi menjaju kod svakog ponavljanja. Drugi strofični oblik su pesme od tri melodijska stiha za tri tiha teksta. B + C. dok je drugi (B) raspevan i poletan lo najveće dramatičnosti. koji čine većinu Albanaca u Jugoslaviji. dok su u gradovima apušteni ovi oblici višeglasnog pevanja. onda se i samoglasnik menja. Pojedini melodijski stiho1 mogu da se ponove u različitim kombinacijama. ili na tom tonu izgovara tekst istovremeno s prvim glasom. u-ne lo-nja.je__ ha.>. pa čak i docnije. Najprostiji oblik jeste svakako pevanje ćele pesme jednim nelodijskim stihom. i + A + B + B. dok drugi glas leži na tonici sa istim samoglasnicima kao i prvi.e stihovi vežu po shemi: A-j-B. i trećeg glasa koji peva grupa pevača. koji narod nazivljezaniqe e pret (glas koji dočekuje). (Si t'ia baj hallin i mjeri. Ovim oblikom formalne trukture melodije pevaju se i nestrofične pesme u različitim »mbinacijama stihova. «vaju uglavnom jednoglasno. C + D itd. U trodelnom obliku pevaju se i tekstovi nestrofičnih >esama. Višeglasje plemena Toski razlikuje se od onog u Gega. jeste kombinacija jedne vrste heterofonije i bordunskog dvoglasja.rupe: na utvrđene oblike koji se javljaju uz tekstove strofičnih jesama i ponavljaju se sa svakom strofom teksta. Za razliku od ženskih. Počinju tim tonom. U pesmama ovog oblika dvoglasja solist počinje. Uz ovakvo pevanje obavezna je ritmička pratnja defa. On često upada i u sredini reci i s prvim glasom čini neku vrstu narodne polifonije. Tim oblikom pevaju se i nestrofične pesme kojima . takode i po formalnoj strukturi. Za višeglasje Toski karakteristično je njihovo troglasje. Treći. 12). Time se stvara bordunsko dvoglasje: i = 208 29 ovog dvoglasja da prvi glas peva samo jedan pevač. onoliko puta za koliko je stihova lovećan koji pasus pesme. Toski oko Prespanskog jezera i delimično s leve strane Crnog Drima pevaju uglavnom troglasno. hi- Uen. Tipično je za sve oblike ^ *= V $ V va. izuzetno u terenom dvoglasju. od drugog glasa koji takođe peva samo jedan pevač. Prvim oblikom služe se nevešte pevačice. kao npr. Dosta je čest i oblik bordunskog dvoglasja u kojem drugi glas iz tonike povremeno silazi za veliku sekundu. U toku pevanja spaiju se oba glasa ponekad u unisono na terci iznad tonike. ponavlja se. Sastoji se od melodije oju peva prvi glas i recitovanjem istog teksta na finalisu odnosno snici. 3n je do^ta čest. muškarci evaju i dvoglasno.Tlajn hoj_____ Dvoglasne ženske pesme ovakovih oblika veoma su skučene svim elementima. Sadri.B -f C + D. Sem jednoglasno. Gostiara i Kičeva. Najmanji strofični oblik sastoji se od dva melodijska stiha. i to tako da drugi glas sav tekst refrena peva samo na jednom tonu.. !___±A------------------- bibkur me kish hi- o Ka. muške su pesme razvijenije i interesantije. a ostali pevači nastavljaju pesmu obično posle prvog stiha: 13 J) = 208 ft l_________1 Oj. peva na samoglasniku e (Primer br. Drugi glas prati prvi tako da.. u. 1 P O vjen mollaxhiu molla me na shite. gde se peva i dvoglasno. Višeglasje. na tonici (-> primer br. a refren s proširenim završetkom dvoglasno. A + A + B + C i s l . Vet kena molla. To proširenje melodije peva se kao koloratura. Retkost je pesma duža od četiri takta.rw lo-nja. Završetak : uvek unisono na tonici (primer br. Prvi oblik je prostiji i najviše se upotrebljava. obično na poslednjem samoglasniku strofe. ovaj oblik mogao shematski irikazati ovako: xA + B. utoliko su i redi primeri. ne počinje zajedno s prvim glasom već uvek nešto docnije. i prvi i drugi glas pevaju melodiju. Gege. ali obično se peva na a. U ovim krajevima dvolasje se javlja u više oblika. Naime. pra. vet jena t'holla. dok drugi nekoliko pevača. U prvom iriloženom primeru tekst refrena je kurzivan. Stoga bi se. Prvi glas peva od početka do kraja — i to melodiju (vodeći glas). Stalno drži ležeći ton na tonici koja je i nota finalis. Bmelodijskim stihom. ima i oblika od deset pa i četrnaest delova. Žene pevaju u malim grupama od 2—3 pevačice u svakom lasu. Ovu kadencu peva prvi glas-solista u slobodnom ritmu. ili ponavljanjem drugog stiha. Interesantniji su oblici druge grupe na tekstove nestrofičnih lesarria. Amelodijskim stihom. hajde mashalla! 1 Prej Podrime na erdh haberi. Ako je ta kadenca duža. — . Ukoliko su oblici veći od četiri dela. 14). a rede dvoglasno. hajde. Mi. Svaka troglasna pesma ima mali uvod koji može biti dvojak. U ovakvim pesmama pošto se otpeva ceo tekst jedne strofe odgovarajućom melodijom. Češći oblik je onaj od dva melodijska stiha i -r.0 Ff T - Ah. Oni se mogu podeliti u dve . Drugi las kreće se uglavnom istim smerom kao i prvi glas.. sem u područjima Tetova. x>gata je interesantnim oblicima. Ima i mnogo drugih oblika armiranih na sličan način. i to u više oblika.nemme al-. Dvolasno pevaju žene danas samo po selima. Drugi glas. Troglasno pevanje oni nazivlju: me iso. samo se mestimično jedan glas odvaja od drugog. što izvodi drugi glas..nin ne je--leh---- Razvijenijim drugim oblikom služe se veštije pevačice.. bu ' hlLT u- > .. Ponekad se prvi glas pušta ispod drugog.Han hoj. kod nestroičnih pesama. Sastoji se samo 3 1 ) % kg j ^ E 0 j| Ah. Hajde.) Najčešće su četvorodelne pesme.- Uen. posle prve fraze.Uen-o buJcurme kish hi. Većina ovih pesama stvorena je dodavanjem refrena pesmi a dva melodijska stiha. Svi stihovi pesme u ovom slučaju pevaju se prvim. mo-re.B.. Treba naglasiti da prvi melodijski tih (A) ima karakter parlanda. Njihovo dvoglasno pevanje je bordunskog tipa. Si t'ia baj hallin i mjeri. Treći glas isto tako nastupa docnije sa drugim glasom ili čak i posle njega. sem poslednjeg koji se peva drugim.ALBANSKA MUZIKA c) Formalna struktura melodije. U drugoj grupi ima i oblika sa četiri melodijska stiha. u drugom primeru ranovljeni stih je u zagradama.0 bu.. ili iz država osnovni ton (toniku) na samoglasniku e. Troglasje Toski sastoji se od prvog glasa koji peva samo jedan pevač. 6). me te mbajtur. me nande i me te renkuar. naime. Svi melodijski stihovi mogu la budu različiti: A 4. 0 i e. ali ne i veliki broj.ta-. Jedan od oblika jeste i taj u kome se pesma peva jednoglasno.

duga je oko 40 cm. sličan makedonskoj šupelci. koji je udario temelje nacionalnoj n E i ii-ri terzlut. Kavali su slični fvellu samo što su dvostruko duži (oko 80 cm) i sa mnogo više rupica (do 14). Peći. L. svestrani umetnik. Tonovi gornjeg registra dobivaju se jačim duvanjem. svirač diše kroz nos. rnu-d me shi- kon. upoznavajući svoje slušaoce sa dostignućima na ozbiljne muzike u zemlji i inostranstvu. Kose Mitrovici i dr. On je obradio 4 narodne j za hor: »Hajde dul ćupa« (Izašla je devojka). 1 čalgidžije nestaju. Muzički instrumenti služe Albancima u Jugoslaviji za pratnju pesama i igara kao i za samo instrumentalno muziciranje. Na poro i druge svečanosti Albanci pozivlju ansamble sastavljene c telija i šarkija. koji je od samog početka podsticao stv: mladih kompozitora. ->■ gajde (koje se mnogo manje upotrebljavaju nekada) i -> dvojnice. Inspiraciju za! stvaralaštvo našao je u albanskoj narodnoj muzici i komp' Košta Manojlović (1890—1949). Ostali predstav nici aerofonih instruZURLAŠ IZ RUGOVA menata jesu velike i . Muzičkim folklorom Kosova i Metohije inspirisali su 1 novije vreme i drugi jugoslovenski kompozitori. Nakon toga prvi glas nastavlja pesmu. Sa svojih šest rupica daje heptatonsku lestvicu. izvodi se mali dodatak. Postoje mali ansambli žicanih instrumenata. koji je među ostalim pesi obradio za hor »Dola ne pengjefe« (Izašla sam na prozor) i e miros (Moja lepojko). E-o. Ima jednu ili dve cevi sa 4—6 ru pica. Važnu ulogu u širenju muzike na Kosovu odigrala su kult -umetnička društva. Instru menti sa dve cevi (diple) imaju ili isti broj rupica na svakoj cevi. U gradovima postojali su ans zvani čalgidžije. rede zurladžije. Dorde Karaklaić (1912). Na završetku pesme. Na svim pomenutim instrumantima sviraju seljaci Ali sem na zurlama i tapanu na kojima sviraju Cigani. izvodeći dela domaćih i stranih ko zitora. U nedostatku defa udaraju i o tepsiju. -> Tarabuka se mnogo manje upotrebljava. U većim ansamblima ima najviše šest do sedam instrumenata. u kombinaciji duvačkih i žicanih ili duvačkih i udaraljki. Drugi oblik kratkog uvoda u stvari je mala kadenca koju peva samo prvi glas. Najomiljeniji aerofoni labijalni instrument je fyelli. To isto va Srbina Svetomira Nastasijevića (1902). a nešto docnije upadaju drugi i treći glas. zamenjuju ih novi ansambli. »Frven veriu« ( duva). Žene pevaju uz okretanje tepsije na sofri. 1949 osnovana je u Prizrenu i Srednja im škola. kako aerofonim tako i kordo-fonim sviraju samo muškarci. U različitim kra jevima različito se naziva (u Debru pilipizge. Drvena ili metalna cev. i glissanda za veliku sekundu naniže ili čak i za veći interval. Radio-Priština daje posebne emisije sa kc tarima. Melodiju izvode unisono svi žičani i duvački instrumenti. S Mokranjac u Prištini i Hajdar Dushi u Đakovici. Ima dva registra. Na melodijskim instrumentima. otvorena sa obeju strana. dužine 30—40 cm sa 6 rupica. služe za izvođenje melodije. Gnjilanu. 1 Jedan od najstarijih žicanih instrumenata je ljahuta (g Još danas se dosta često upotrebljava medu gorštacima za pj epskih pesama. Zajedno sa čitelijom često nastupa šarkija. Na samoglasniku e izvija nekoliko tonova prema svom raspoloženju. Rudolf Bruci (1917). uz koja treb: menuti društva u Orahovcu. sastavljci harmonike. iz kojih su mnogi svršeni đaci i stv nastavili školovanje na muzičkim akademijama i postali p muzičkog života i stvaralaštva u Pokrajini. Najomiljeniji ritmički membranofoni instrument jeste -> def. Svaka žena ume da u njega udara. Za toskijsko troglasje karakteristični su česti glissandi. na drugima cev bez rupica stvara bordunsko dvoglasje. Treća žica uglašena je za kvartv i služi kao bordun. kontrabasa i defa. pažnju srpskih kompozitora. a duva ustima. Manje je cenjen labijalni aerofoni instrument nazvan bilbil (slavuj). Za razvoj profesionalne muzike na Kosovu ' je bilo osnivanje Radio-stanice u Prištini. Hrvat Josip Slavenski (1896—1955) posizao je u više at za albanskim melosom. Emil Cossetto (1918) Glavna rasadišta muzičke kulture na Kosovu posle Oslobo postale su niže muzičke škole u Prizrenu. Prištini i Kose Mitrovici. javljaju se i prvi albanski kompozitori. Tehnika duvanja veoma je teška. jednako ugl. repi kim i saveznim festivalima. Umetnička. ko zitor i etnomuzikolog. »Makam uz Saz« i »Motiv iz Priz On je komponovao i »Kosovsku svitu« za orkestar.će. rrtnte per ne Uje rrtn-te.^-^^ ALBANSKA MUZIKA Tilziub. Ima jednu žicu i nalik je na crnogorske Veće izražajne mogućnosti ima čitelija.te. Prva. jednak kratkom uvodu s glissandom — pevaju ga svi. Drugi veoma česti ženski idiofoni instrument jeste tepsija ili tanjur. koji je na osnovu vk zapisa komponovao »Pesme sa Kosova« (»Rukoveti« VIII i 1896 i 1906) i hor »Prizrene. V retko upotrebljava se karadyzen. naročito u oblasti reproduktivne umet Najaktivnije među njima je svakako Agimi (Zora) iz Pri. Budućnost u Prizrenu. rrbn-te per ne je male zurle. na kojima su svirali Cigani. V< od čitelije. ima 3—12 žica i instrument je hromatskog tipa. duvačkih. druga i četvrta žica. među k su Petar Konjović (1883—1970). Pod opštim imenom zumara Albanci označuju aerofoni in strument s udarnim jezičkom. Taj dvožični dijai instrument veoma je omiljen medu Albancima u Jugos Prati lirske i epske pesme. Među i posebno mesto zauzima Lorenc Antoni. ili pak svi zajedno. Uroševcu. J) JI J) J 1 fororne sili0 se ne hl-je nm. u Đakovici filikacke). sastavljeni od ćemand (violine). Prvi medu njirr je Stevan Mokranjac (1856—1914). violine. Muzički folklor Kosova i Metohije privul već u XIX v. klarineta. ili 4—6 na jed noj a na drugoj nije dnu. Sazvučja ovog troglasja ponekad su oštra. U zbirci za klavir »Melodije i ri Balkana« Miloje Milojević (1884—1946) obradio je albanske na »Pesmu iz Nerodimlja«. moj. pa je sem »Albanskih pesama« ( komponovao po jedan stav u svojim »Igrama i pesmama sa Bal (1927) i u orkestarskoj »Balkanofoniji« (1927). sličan srpskoj fruli. ~> Tapan ide uvijek uz -> zurle. moj. tako da se ton ne prekida sve do kraja pesme ili igre. autora simfonijske p »Viđenje Kosovke devojke« i orkestarske »Šiptarske rapso i Makedonca Živka Firfova (1906). Izrađuje se od ve oma različitog mate rijala. Taj polazni ton uvek je tonika. Milenko Živković (1901—] Mihailo Vukdragović (1900). kordofoni instrument kr vrata sa četiri žice. stari grade«. »Kanga e dhanderise« (Pesma mladoženje) i »Zoterij e : (Dame i gospodo). objavljene 1933 pod naslovom »Pesme z Skenderbegove«. grnate (klari jedne vrste tambure i defa. od jednog tona koji peva prvi glas. a pratnju udaraljke. koje je do danas sudelovalo skoro na svim pokrajinskim. Peva se na samoglasnike e i o. Narodni muzički instrumenti. Na prvima se melodija izvodi jed noglasno. U Prištini deluje Di prijatelja muzike. moj. U raznim pokrajinama on je druk čijeg oblika i veliči ne. a u okviru Oblasnog pozorišta izvode se i rete. 1 Uporedo sa bujnim razvojem muzičkog života na Kosovu Oslobođenja. solističko i grupno. a zatim u Prištini i Prizrenu Muzička odeljenja na pedagoškim školama. mo/. kao Ramiz Sadiku u Peći. God. Značajne rezultate ostvarila su i druga kulturno-umet društva. Redovito služi kao ritmička pratnja ženskom pevanju. Ivo L Kalinski (1913). ali su i veoma interesantna i impresivna. koje su okupile i veći broj učenika iz redova rad omladine. kao i na završetku jednog pasusa teksta pesme. naročito zbog vi Simfonijskog orkestra. Propagirajući muzičku umetnost u šii slojevima naroda. a upotrebljava se i kao solistici strument.

Antoni je napisao veći broj vokal .Albanaca u Jugoslaviji.

Poduzimao je mnogobrojne turneje po Evropi i Americi. 20. Crkveni zborovođa katedrale u Logronu i San Sebastianu. La Vega (prvi stavak nedovršene suite VAlhambra). 1905—08. Iberia. Krist Lekaj (kantata. s ustreptalom metodikom u stilu cante flamenca. Caterina da Bologna. La B. I. Quatre melodies de F. Albeniz. Giobbe. Priština 1962. Richtera u Beču i F. Antoni. J. Folklori muzikuer shqiptar. Coutts. 59. — Isti. Već tada dolazi na glas kao pijanist koji »svojom virtuoznošću i fan tazijom fascinira publiku«. uz njega ostaje do 1880. Zvuk. — A. Naročito se ističe kao dobar poznavalac instru mentacije.. LIT. koja su izgrađena na albanskom muzičkom folkloru. IV 1855). Oratoriji: Nabuccodonosor. pobjegavši iz roditeljske kuće. Compta). u odsječenim ritmovima narodnih plesova. Kaladojne. rano preminuo Halit Kasapoli. mazurke. I. — DRAMSKA. Narodno stvaralaštvo. Herza i C. 4. Studirao i u Parizu kod H. Sagardia. Marta Annunciata delVAngelo. 1690. a bio je na glasu i kao violinist. Lisztu u Budimpeštu. između mnogobrojnih koncerata po Americi i Evropi boravio je najčešće u Španjolskoj (Madrid. Akil Koci. Najznačajnije mu je djelo tog žanra Iberia. Ljubljana 1960. 5. Pletro armonico composto di dieci sonate da camera op. 10. Narodno pevanje kod Šiptara. Među ostalim muzičkim stvaraocima pažnju su svratili Vincenc Gjini (»Concerto grosso«. 12. Jeta e re. 4. RMI. — L. 1968. španjolski pijanist. // convinto di Baldassarre. 41—42. de Marliave. —■ J. 6. Od 1830 profesor je klavira na Konzervatoriju u Madridu i od 1834 dvorski orguljaš i muzički učitelj. R. I. I 1956. Leipzig 1911. 1694. zatim i koncertiranjem. 1893. Senderos espirituales de Albeniz y Debussv. Kao kompozitor dao je svoje najbolje u klavirskim djelima. Njegov muzički govor kreće se u širokom dijapazonu od citata albanske narodne melodike do približavanja ekstremnim pravcima zapadno evropske muzike. 1732. 22. San Petronio. L'innocensa di S. 1950. — Š. ibid. 1914. navješćujući načinom oblikovanja prijelaz iz venecijanskog u napuljski stil. // trionfo della grazia. O šaljivoj lirskoj poeziji kod Šiptara na Kosovu i Metohiji. ALBENIZ. Potekavši iz stare talijanske aristokratske obitelji bavio se muzikom samo kao »nobile dilettante«. Concerti varii da camera op. Merlin. 7: 1691.. — Isti. Azulejos (dovršio Granados). Na po vratku u Evropu nastupa u Londonu i Liverpoolu. Rhapsodia cubana. godine. — VOKALNA: oratorij El Cristo. Gazmed Zajmi. Enrico Clifford. Rad VI kongresa folklorista Jugoslavije. Zvuk. VI 1735). Serra Crespo. provincija Gerona. Sarabmdl e Gighe za gudače op.). ciklus od 12 »slika« različitih španjolskih krajeva. Ginevrd). ALBERT. Komponirane uglavnom u obliku minijatura (u ciklusima). I. Suonate a due Violini col suo Basso continuo op. Plana. vokalnih i instrumentalnih dela i dr. Iz među 11. 5. a izraz. Moracić. — Isti. dve »Albanske svite«. Collet. Već u petoj godi ni nastupao kao »čudo od djete ta« u Barceloni. E. Morle di Cristo. Pirro. Nastavljači misije Stevana Mokranjca na Kosovu i Metohiji. Rad kon gresa Saveza folklorista Jugoslavije. II martirio di S. pretežno lirskog karaktera. VI 1831). a 1868 na Konzer vatoriju u Madridu (Mendizabal. Opere: The magic opal. El Lied en la obra musical de Isaac Aibiniz. sa vie-son oeuvre. 1. — Isti. y Basanta). Simović. — L. — Ž. Isaac Albeniz. Hinno et Antifone op. Suite esponola. Barcelona) i u Parizu. 1960. Usprkos tome ušao je u red najznačajnijih kompozitora bolonjske škole na prijelazu iz XVII u XVIII st. Cantos de Espaha. III. — L. — Isti. Cazim Dushku i dr. 5. Motetti et Anti/one op. mnogobrojne etide (»sonate«). Mark Kafinari. 1958. H.) i crkvenu muziku (mise. Eugen d'. Pepita Jimenez. Pireneji. orguljaš kompozitor (Logrono. oko 1755 — San Sebastian. Lancelot. 2. — H. DJELA. Cantate da camera a voće sola op. dirigent i kompozitor (Glasgovv. Jedna decenija muzičkog života na Kosovu i Me tohiji. 1959—60. a 1878 odlazi na usavršavanje F. Albeniz et Granados. španjolski kompozitor (?. 1701. 1699. Redovnik. radija i^gramofona. Etudes musicales. 83. Cantate e Oratorii spirituali op. Fahri Begiri. 1947. Mexico 1944. 1729. // ritorno dalla Capanna. komponirao djela za klavir (sonata i dr. I i II. po čemu se pretpostavlja da je u to doba bio u službi carskoga dvora. Priština 1951. ronda. 5. Klavir učio kod E. Musicisti e cantanti bolognesi del Settecento. I. Uiride di pače. 1897—1906. ALBĆNIZ. Uz to se istakao kao muzički pedagog i dirigent Simfonijskog orkestra i hora Radio-Prištine i KUD Agimi u Prizrenu.: 5. 1683. stekavši veoma velik ugled svojim interpretacijama Beethovenovih i Bacho - . Schmitz.. Zef Tupeci. Muzičke novine. koji jeuz kamerne oblike ostavio i nekoliko orkestralnih kompozicija (»Šiptarska devojka«. 1691. 1686. Albanološka istraživanja 1. — KLAVIRSKA: Piezas caracteristicas. U instrumentalnim kompozicijama približava se koncertnom stilu Corellija i Torellija. Uveo je moderni pijanistički stil u Španjolsku i odgojio gotovo sve istaknutije španjolske i južnoameričke pijaniste idućih generacija. Pariš 1925 (novo izd. istovremeno koncertira po Španjolskoj. prateći ga u WeimariRim. U najproduktivnije kompozitore na Kosovu koji nisu albanske narodnosti ide Redžo Mulić. Liszta u Weimaru. talijanski kompozitor (Carrati. Correnti. Rhapsodia espanola (orkestriraliEnesco i Casella). — G. Espaiia. ALBERGATTI CAPACELLI. Zadruga. Laplane. valceri i dr. — J. Malaguena. 1687. Isaac. 1956. 29. Uloga individualnih stvaralaca u razvitku savremenog albanskog narod nog pevanja na Kosovu i Metohiji putem štampe. španjolski pijanist i kompozitor (Camprodon. O nekim značajkama albanskog muzičkog folklora. Eustachio. približava se u zreloj fazi harmonijama i zvučnim bojama francuskih impresionista. 14. 1696. fantazije. Komponirao klavirske varijacije. Pariš 1956. 1963. 1696. 1702. To Nellie i dr. U to je vrijeme već zreo pijanist virtuoz. II. IX 1663 — Bologna. 1689. Sinibaldo. Llorens Cistero. Plasencia 1951. 1951. 1721. — J. Caprici varii da catnera op. puto vao po Južnoj i Sjevernoj Ame rici i izdržavao se najprije svira njem po kavanama i kabaretima. dvije godine ka snije učio klavir kod Marmontela u Parizu. A. 1959—60. 1894. —■ VOKALNA. 16. trilogija El rey Arthur (I. i 15. 1714. Pariš 1917. 1705. »Koncertna igra«). ibid. komponirao ih je kao djela većih razmjera bliza operi i manjeg komornog tipa bližeg kantati. 5. Ostala Albenizova djela odaju kompozitora primarno pijanističke inspiracije. Orsola. Na albanskom muzičkom folkloru izgrađuju svoja dela još: Isak Muc'oli. Glasnik Muzeja Kosova i Metohije. 1687. MGG. ibid. LIT. Seis danzas espanolas. Recuerdos de viaje. ALBENIZ 2. — M. 1899. Slavenski. 1712. Priština 1956.: A. Isaac Albeniz. Instrumentalna i vokalna dela pišu Esad Rizvanoli. I. 6 fuga i svita za klavir) i veoma nadaren.a Ballata. BORBA ZA DJEVOJKU instrumentalnih dela. Središnja su mu djela oratoriji. 1951.: B. VI 1909). Koc. Kao pijanist proslavio se osobito interpretacijom clavecinista te Bacha. 1715 i dr. — DRAMSKA. — R. III. Napisao: Instruccion metodica especulativa y prdctica para ensenar a cantar y a laner la mušica moderna y antiqua. njemački pijanist. više kantata. 1948). Pedro (A. INSTRUMENTALNA: Ballelti. Atbćniz. prožeti snažnim dramatskim akcentima. Pirro d'Albergati conte Capacclli. Dobrivoje Baskić. Sakać. V 1860 — Campo les Bains. Kange popullore te Shqiptareve te Kosove-Metohis. — Isti. Čitelija. moteti i dr. Metrički oblici u šiptarskoj narodnoj muzici. 1682. značajnije su jedino solo-pjesme iz posljednjeg stvaralačkog razdoblja. II. 3. Antoni. 10. a objavio je i tri zbirke albanskih narodnih napeva. DJELA: simfonijska suita Catalonia. 1896. Sevime Gjinali.. Dupont. Antoni. Plana. Zarzuela San Antonio de la Florida. MGG. — H. — L. Navarra (dovršio Deodat de Severac). LIT.. Therstappen. Pauera u Londonu. 5—5. Kange popullore Shqiptare (2 sv. IV 1795 — Madrid. 11. Rašiđ Krasnici. IV 1864 — Riga. Za madridski Konzervatorij napisao udžbenik Metodo completo de piano (1840). 1964. 1687. 1697. Notas ineditas sobre el virtuosismo de Isaac Albeniz y sa producion pianistica. 1688. 1895. »Zemlja se zaklinje«) i Zeqir. Puna ne kanget popullore shqiptare. — 5. Schuberta i Chopina. 23. 1719. Oltilia. Raux-Deledicque. — Komorna muzika. 1875 u Leipzigu kraće vrijeme studira kod Jadassohna i Reineckea. Schering. — CRKVENA: Messa e Salmi concertati op.ALBANSKA MUZIKA — ALBERT 31 1875 nastavlja studije na Konzervatoriju u Bruxellesu (Brassin. etide i si. Annuario Musical. Severin Kajtazi. autor »Prve simfonije«. Skopje 1968. Kalkbrennera. Albeniz su vida inquieta y ardorosa. 8. bogato instrumentirani. Virtuozni pijanistički slog tih djela pod utjecajem je Liszta.). prožet španjolskim koloritom. Ać. to su lirske impresije i slike jarko obojenih krajolika Španjolske. Eufema. 14. 1687 posvetio je caru Leopoldu I zbirku Pletro armonico. Gjurmime albanologjike. koji se služi i tekovinama savremenog muzičkog stvaralaštva. — E. po kojima je jedan od utemeljitelja španjolskoga nacionalnog stila. solo-pjesme: Deux morceaux de prose de Loti. Gevaert). Suite ancienne. Geschichte des Oratoriums. Frati. Opere: Gli amici. III 1932). 1699 i II Principe selvaggio. Sin i učenik Matea. 1802. Buenos Aires 1950. Šiptarski revolucionarni muzički folklor. Mateo (Antonio Pćrez ds). te solopjesme.

18 1933). suita Aschenputtei op. ravnomjerna. 1929. 4. Pente (1922). 1645. 1686 upisan je bio kao student muzike na Un zitetu u Levdenu. 7. 1884 i u E-duru op. violinsku sonatu u A-duru obj.: E. Fremde Melodien in H. talijanski kompozitor i nist (Bologna. Shiitza u Dresdenu. 1893. Die moderne Oper vom Tode Richard Wagners bis zur Gegenwart. Die Abreise.. koncert za violončelo u C-duru. a nekoliko ih je i sam spjevao. Regina Coeli. 1921. Mai nija (violina) te P. Die schivarze Orchidee. X 1651). 2. Tragaldabas. 1921). de Musset). metoda solfeggia. 1886. kor zitor i dirigent (Županja. 1626 zarobljuju ga Šveđani. jednoglasne. Tiefland. pjesma Ananki. U solo-pjesmama bliz je po sadržaju smjeru R. dobili su ime po talijanskom kompozitoru D. konce simfonija i dr. — DRAMSKA. S pijani M. transkribi prerađivao staru literaturu za violu da gamba.: Arien I i II. 1918. Baleti Huma 1929. isprva slijedi Wagnera. Izeyl. — Moteti. Hamburg 1740. LIT.. Osobito su značajne pregnantne. As.. Leipzig 1911. 1713. MGG. Scenska muzika za djela: Me von Nymeghen (srednjovjekovni misterij). Henrico (pravo ime Heinrich Weis burg von Biswang). Gernot. Torino 1930. 20. zu guten Sitten und Lust dienender Lieder. Beckmann (Das Violu 5 sv. Muziku studirao u zu i tamo 1893—95 započe mjetničku karijeru kao diri . M. Muller-Blatlau. Od 1933 sekretar belgijske nacionalne radiofonijske službe. U instrumentalnim djelima nadovezuje se većinom na Brahmsa. I. u kojoj daje impresivnu sliku sredine i likova. \ (1927). 1930. među znatnije njemačke opere te vrste. Francka. Bacha. Braunschweig 1933. Singspiel Prussiarchus ili Sorbuisa.. Kasnije se priklanja verizmu i operom Tiefland. ALBERTINSKI BASOVI. U kompoziciji eklektik. Straussa. 1916. gdje 1630 dobiva mjesto orguljaša katedrale i nastavlja muzičke studije kod J. Srećko. Tijl (A. Ghismonda. 12. b. belgijski kompozitor (Antvverpen. 1895. Konigsberg 1931. Na putu u Varšavu.: ALBERT. E. Preradio za klavir niz orguljskih kompozicija J.— H. Rii 26. studirao zatim u Berlinu (H. osmerodijelna zbirka Arien. — H. Vlaamse Suite. 1897. RMI. Mittelalterliche Venushymne za tenor. U p često upotrebljava rastavljene akorde (-> Albertinski basm DJELA: oko 36 sonata za čembalo (8 sonata štampano je 1761 u Ai damu pod imenom njegova učenika G. Oedipus Rex itd. Liebesketten. blizu 60 solo-pjesama uz klavir.) kao »muzikalna spona« uglazbio je mnoge njihove pjesme. Albe Osobito se često primjenjuju u klavirskim djelima iz druge ] vine XVIII st. Bio i virtuoz na violi da ga: Komponirao kraća djela za violončelo i klavir. Kretzschmar. 1900. VII 1604 — Konigsberg. S. polifoničkih zbornih stavaka i kantatnih kompozicija uz pratnju instrumenata. G. De Toverlantaarn. obj. ALBERT.: F. — Kla djela. 1737—40. Komponirane su dijelom monodijski. 1933. Die verschenkte Frau. J. Corvdon. Heinrich. Flauto solo. 1638 —50. ALBICASTRO. 12 koncerata obj. talijanski violončelist (Saludecio. njemački kompozitor (Lobenstein. Die toten Augen. Stobausa. XII i XIII). A. Revolutionshochzeit. oko 1710 — vjerojatno Rim. Musikgeschichte von Ost. R. 1645 (u povodu stogodišnjice Univerziteta u Konigsbergu. 1919. obuhvaća višeglasne i jednoglasne pjesme i korale uz generalbas. strofne pjesme. 1951. 16. God. 1893. 1740). NOVA IZD. — Komorna muzika. Domenico. Bio je violinist i dirigent na dvoru grofa Bor nija. priredio novo izdanje Bachova djela Das Wohllemperierte Clavier. Arestija (kontrapunkt). koje idu E. Lottija. osnovao Nuovo Quartetto Romano. VFMW. Studirao na Konzervatoriju u Antwerpenu. 1947. — DRAMSKA: komična opera Europa oulvoerd. Opere (ukupno 21): Der Rubin. Het Vraggstuk der Toneeln 1929. Passacagliu obj.c. XII 1869 — Zagreb. Leipzig 1930. ALBINI. 1924. Mister Wu. Miinchen 1925. LIT. 8 Klaviersliicke i dr. NOVA IZD. 5 Bagatellen. 1912. Učen Biffija i A. Die Witwe von Epkesus. Raupp. Mu'ller. Ein Kiinstlerund Menschenschicksal. Kain. J. 3 koncerta za 2 flaute i gudače. Wirth. Eugen d'Albert. 1903. Fischer. 1902. (-* Murky). duhovne pjesme. Concerti per ehiesa e per camera. 11. Dach i dr. Martin (1931). 1910 i — Isti. 1947 (muzička historija ilustrirana pločama). mahom prigodne. sklon ekstatičnom izrazu. Ušavši u konigsberški krug baroknih pjesnika (S. jednolična f rastavljenog trozvuka koja se u klavirskoj literaturi često p ljuje u lijevoj ruci kao pratnja melodije. M. trio-sonatuuh-moluobj. talijanski kompozitor. —■ Dva gudačka kvarteta: op. — VOKALNA: Arien u 8 dijelova {Ersler Teil der Arien oder Melodeien etlicher teils geistlicher teils weltlicher. Historijsku važnost imaju njegove dvosta' sonate za čembalo u kojima nakon Allegra slijedi drugi stai obliku plesa (Minuetto ili Giga). W. Olimpiade. pjevač ij balist (Venecija. Oblicima i umjetničkom dotjeranošću svog muzičkog izraza Albertove Arien dale su visoko estetsko mjerilo i putokaz punom razvoju njemačkoga baroknog Lieda. 1950. Leipzig 1923. kom 3 violine. a oko 1945 na dodekafoniju. — W. simf. ciklus tricinija u 12 dijelova. — "? stenberg. Moser. 1905. 1903—04.. Geschichte des deutschen Liedes vom Zeitalter des Barock bis zur Gegenwart. ta za gudače i 2 trublje. Rosenwald (1931). Jozzija). Heinrich Albert. 1899. suverene tehnike. 1635 (sačuvane samo dvije arije). sačuvan samo libreto). Poeti minori del clavicembalo. DJELA: opera Cleomedes. Domenico Alberti. Mattheson. Ander Teil der Arien . — G. 1907. 1951. Bernoulli s predgovorom H. . — H. prokomponirane kantatne »arije« i monodije koje produhovljenošću melodijsko-harmonijskih linija. prešao zatim na neoklasicizam. je u Bologni. Diplomirao 1901 na Liceo Musicale u Bol (F. 2 sv. 1898. sonata za violinu i b. ALBINI. IX 1685 — 18. 8. Giovanni in Monte. II 1751). Eugen d'Albert. 1932. suita. God. MGG. a oblici su im raznolični: ima jednoglasnih i višeglasnih strofnih pjesama (među tima se javljaju parodirani napjevi poljskih i francuskih plesova i pjesama).. suitu u G-duri H. 1886. napisao Beetk e le sue cinque sonate per vi cello (1923) i Gli slrumenti > cali moderni (1936). Geschichte des neuen deutschen Liedes. muški zbor i orkestar. Učenik C. Serato). Grundlage einer Ehrenpforte. ORKESTRALNA: četiri simfonije. Istel. sonata za 2 violine 1706.32 ALBERT — ALBINI vih djela koje su smatrali nedostižnim. 1953. Scheina te A. DJELA. a od 1726 zborovoda u crkvi S. . Musikaliscke Kiirbs-Hutte. Sirocco. švicarski violinist i kompozitor na prij u XVIII st. zborne pjesme. a od 1939 vicedirektor flamanskoga muzičkog odjela radija. koje su najvećim dijelom zaboravljene. pučki obojene. — Više klavirskih kompozicija: sonata u fis-molu. sonata za 4 gudača. dijelom polifonički. članci. Eugenio. Alberts Arien. Kriegera i J. Der Stier von Olivera. Lucifer del). violinskih sonata. MGG. Glavno njegovo djelo. — Opere: Endimione. je u razvoju njemačke ranobarokne vokalne lirike središnja ličnost između H. LIT. F. 2 klavirska koncerta: u h-molu op. Oslhoff. Torrefranca. 1888. za koje je komponirao više scensko-muzičkih djela. Izraziti vokalni kompozitor. k' za flautu i gudače. Mnogo smisla za muzički humor pokazao je u sažetim komičnim operama Die Abreise i Flauto solo. oko 1720. Zulauf (1955). — H. 1904. 1721. Živio je u Holandiji gdje je oko 1700 izd Amsterdamu veći broj trio-sonata. 1737—40. Becker). npr. Karei. ALBERTI. — VOKALNA: Wie wir die Natur erleben za solo-glas i orkestar. Minellija i F. 1909. kantata. 1622 učio kompoziciju kod svojega bratića H. 20. 1887 i op. ALBERTI. 6. 1904. 1903. —■ J. 1946 i Tornooi. poslije 1918 pristaša ekspresionizma. ORKESTRALNA: simfonija u F-duru op. Le origini italiane del romanticismo musicale. u operama. INSTRUMENTALNA : simfonija za gudački orkestar i 2 ti 12 simfonija za 4 instrumenta. 1623—26 studirao pravo u Leipzigu. H. — Zborna solopjesme. odmjerenom ornamentacijom i izražajnim načinom predstavljaju uzore ranomonodijskog stila u njemačkoj pjesmi. 33. Blizak je stilu talijanskih majstora XVII st. Het Beestenspel. A. — VOKALNA : Oratorij La Vergine Annunziata.).: J. uvertira za 4 gudača i trombon. Kretzschmara (DDT. Jedan od prvih predstavnika suvremenog smjera u flamanskoj muzici. op. IV 1881 —). violu i kontrabas. I. Van der Velde). 2 oboe i 2 trublje. 8. Pisao i muzičke kritike. E. An den Genius von Deutschland za zbor. Vitalijem izvodio staru i suvremenu komornu muziku. Dritter Teil der Arien . Galatea. Der Improvisator. d'ALBERT DJELA. — Napisao: De Evolutie von de Muziek von de Oudheid tot I ven. I. uvertira Esther op. Od 1924 muzički savjetnik i dirigent avangardnog kazališta Vlaamse Volkstoneel.: violinsku sonatu u a-molu obj. I. H. Les Marrons du feu (A. itd. 1893. Nakon mnogih neprilika vraća se 1628 u Konigsberg. Giuseppe Matteo. svjetovnog i duhovnog sadržaja. DJELA.. — L. 1912. 1951. Albertijevi Allegri vjere su prvi primjerci toga oblika u literaturi za čembalo. monodija u talijanskom stile recitativo.und Westpreussen. IV 1901 —). (C01 U violinskim sonatama majstorski iskorištava tehničke moguć instrumenta. postiže trajniji uspjeh. sole i orkestar.

God. S.Um vremenu djelovao u Beču slobodan umjetnik-kompoz Kasnije u Zagrebu vodio torsko-pravno zastupnii Osim toga aktivno je sui vao i potpomagao rad i n. —1902 bio je dirigent i 191 19 direktor (s kraćim pre' ma) Zagrebačke opere.Gradskog kazališta. ALBINI janja Matice hrvatskihkazah .

1732. ob die Musik beim Gottesdienst der Christen zu dulden ist oder nicht. 1930 i Die Briicke. 31. Wesselom izdao je tri zbirke ruskih vojničkih. VII 1899 —). kantata Šuhajko. 68. Vilhar. Kao direktor i dirigent Zagrebačke opere izveo po ivi put više opera suvremenih jugoslavenskih kompozitora (B. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Šipkova ružička. LIT. zbor i orkestar. homofonički. Schnabela u Breslauu. sonatina za 11 instrumenata. Marcella i A. '23. 1857—60 učio je na Konzer vatoriju u Leipzigu. K. H. — DRAMSKA: opera Maričon (Zagreb. Od 1854 violončelist Carskog kazališta u Moskvi. B.« Najviše uspjeha potigla je opereta Barun Trenk koja se nakon praizvedbe u Leipzigu ivodila na mnogim evropskim pozornicama (Njemačka. S. Prerađena pod naslovom Bosonoga plesačica. Sa N. Pariš 1912. III 1902 — Kiel. 8. alt (Citta di Castelo. 1960. Tomaso Albinoni. L'Ermengarda. Studirao muziku u Leipzigu. Dirigirao je i simfonijskim koncerima. premijera: Zagreb.: G. 1908. — VOKALNA: Marienleben za sopran. 1707. Balletti tre op. 4. 26. Journal of the American usicological Societv. Madame roubadour. F. 1940. je komponirao tri gudačka kvarteta. — Crkvene kompozicije. Rubinsteinom suosnivač (1860) Moskovskog konzervatorija. — »"Srećko Albini. je značajan kao kompozitor vedre muzike. III 1826 — Ville d'Avrav kraj iriza. I. Bach. K. jer je obradio 2 fuge iz trioso-ata op. od 1758 orguljaš u Miihlhausenu. Engleska. 23. III 1863). 1927. premijera: agreb. Sa N.: F. Sv. 1725 (prva opera u Ve-:ciji na Metastasijev libreto). LJELA. 7 i op. pored B. Wolf. 14. američki muzikolog (Philadelphia. 1694. 1952. 8. 1872 osnovao je petrogradsko komorno udruženje. 1695. Amosa. IV 1898). 1768. Alexander Albrecht. 1923. II prodigio delV innocenza. telodijski inventivni. Zvuk. Tomaso. VI 671 — 17. Flaccus -> Alkuin ALBONI. 2. Živio zatim u Dresdenu. Marietta Alboni. 1. 1708. Koessler).). 30. B. Lupus Hellinck und Johannes Lupi. Od 1921 bio je ujedno i dirigent katedralnog zbora s kojim je izveo više oratorijskih djela. Spomienky a tužby. Rhausa. 1764. Čini se da je njegovu mziku osobito cijenio J. Griselda. Karl. — /. The Music of Spain. oko 1722. 1911—13 operni dirigent u Chemnitzu. Humoreska. J. Hutchings. a od 1892 bibliotekar Carskog kazališta. — A. — K. 1764 i djela J. oko 1711. VI 1893). 1907. Kassel 1962. prigodom svadbenih rečanosti bavarskog kneza izbornika Karla Alberta. Pragu. Ije je neko vrijeme bio violinist opernog orkestra. je uređivao publikacije Musikforschung. I 1750). 1925—37 nastavnik u Essenu i Wuppertalu. — DRAMSKA. Mala baronesa. Predavao je solfeggio i pjevanje te napisao i nekoliko priručnika. — A. Trattenimenti armonici 'r camera divisi in dodici sonate op. Chase. ALBORADA (španj. 1716 i 1722. XI 1908). str. oko 1716. ORKESTRALNA: uvertira Tomislav. kantata Marathon. Zatim je. INSTRUMENTALNA: devet Sinfonie a auattro (u rukopisu) I Sinfonie e concerti a cinque op. 1947. God. ■ W. Schering. koja se izvodi na instrumentima dulzaina i tamboril (-»ubade). 1700. Versuch einer Abhandlung von den Ursachen des Hasses. Berlin 1923. dirigent. agreb. 1950. Sonate a tre op. u Leipzigu. Jahrhunderts (disertacija). i na University of Pennsylvania (1931 doktorirao) gdje djeluje od 1923 kao nastavnik. a 1853 gostovala je s :likim uspjehom u SAD i Južnoj Americi. Otto Edwin. Vrativši se u Petrograd bio je 1860— 72 violinist tamošnje talijanske opere. Miiano 1945. S. Komponirao je kraća vokalna i klavirska djela. 1919. Othmavra i G. The Sonatas of Albinoni and Vivaldi. mate e Balletti a tre op. I. br. Ciro 1709. — Zbornik Hans Albrecht in Memoriam (urednici W.nskoga kasnog baroka. E. violinist (Petrograd. Dji nagoviještaju budući simfonijski stil. 1761. Hatze. Moser. II 1915). New York 1941. od 1871 inspektor svih carskih orkestara.: A. od 1937 kao bibliotekar. 7. DJELA: Die Auffuhrungspraxis der italienischen Musik des 14. W. 1929. 7. 6. 1715. oko 1716. A. sin Karla. 1906. Dvorska opera u Beču. Sei sonate da chiesa op. 3. 1703. Neros Ende. God. slovački kompozitor i dirigent (Arad. Komponirao je opere za venecijanska azališta (poznato je 48 dovršenih). zborovi. zborovi. DJELA: dvije simfonijske pjesme. // Trionfo d'Armida. Pougin. Učio je kod J. A. Lupija. njemački muzički pisac i kompozitor (Gormar. Sonata per violino solo e basso continuo. J. jndon 1961. Miletić. — R. Konjović. Acta Musicologica i Documenta Musicologica. Pjesme za glas i klavir. Alexandcr. Operete Nabob (praizvedba 1905 u Beču. Abhandlung iiher die Frage. jug. I 1732 — Miihlhausen. gdje je 1842 debirala. sin Karla. Hornbostel). Od njegovih muzičko-historijskih djela važni su katalog rukopisa koji su se čuvali u knjižnici Petrogradskog konzervatorija i brošure o Petrogradskom konzervatoriju (1891). H. Na Muzičkoj akademiji u Budimpešti završio studij klavira (S. op. je. Adlunga Mušica mechanica organoedi i Musikalisches Siebengestirn. Maria Anna Marzia (zvana Marietta). F. LIT. 1946. članci u zbirci Historisch-kritische Beytrdge F. Johann Lorenz (Magister Albrecht). MGG. Sorgea). Sachs. alet Na plitvička jezera (Zagreb. 1933. talija i dr. Kovačević. I. LIT. 1724. kozačkih i mornarskih pjesama. Tomaso Ibinoni. od 1907 djelovao u Bratislavi kao orguljaš i profesor na Gradskoj muzičkoj školi. Od 1850 poučavao je pjevanje u Gatčini. 1848. Hans. balet Gorski duh i jednu misu. 8. 65). W. Ko. 29. — A. 1925. za dvor Miinchenu. II. 1951. 1936. Giazotto. Bartok) i kompozicije (H. III 1900). Leben und Werk. 1925. Hrvatsko glumište. Londonu. njemačka obitelj muzičara koja je djelovala Rusiji. ALBRECHT. LIT. posebice za obou). J. — VOKALNA : komorne kantate i arije (rukopisi u bibliotekama Bologni. 8. 16. Varijacije za trublju i orkestar. rio. Firenci. LAmor di figlio non conosciuto. Didone abbandonata. Berlinu i dr. Milanu. — KOMORNA: gudački kvartet u Dduru. 4. 9 0 12 koncerata u zbirci). svitanje). 5. ALBINUS. 1904. Ondje bio dirigent Dramskog kazališta. i. od 1942 predavao (1955 profesor) na Univerzitetu u Kielu. Igrokaz Pepeljuga. što upućuje na to da je prešao u rofesionalne muzičare. kompozicije za violončelo i klavir i dr. — Kantata Četiri idišnja doba za muški zbor i orkestar. XI 1901). solo-pjesme. Studirao na Univerzitetu u K0benhavnu. DJELA. DJELA: Four Latin Plays of St. Acloque. 1932. II Tiranno eroe. vjelchen einige Menschen gegen die Musik von sich blicken lassen. Paumgartner. Studirao na Konzervatoriju u Leipzigu (H. violončelist (Elberfeld. — Jav:ske kompozicije. Evgenij Maria Karlovič. C. 1934. Madridu). Ko. rtamene. ALBRECHT. — Opere: Jeljena. — Kompozicije za klavir i orgulje. A. pjesme uz orkestar i uz klavir. Novak. — Klavirske kompozicije. 12. amburgu. Na prvim rojim štampanim djelima potpisivao se dilettante veneto a od 711 nadalje mušico di violino. VII 1958). Marpurg. eschichte des Instrumental-Konzerts. Čajkovskim. LIT.: S. 1950. 15. I 1961). C. Bersa. A. nakon trogodišnjeg usavršavanja kod G. ALBRECHT. Albert. klavirski kvintet u E-duru. a obogatio je repertoar i standardnim jelima stranih kompozitora. lersa. evala na najuglednijim opernim pozornicama Evrope (La Scala Milanu. talijanska evačica. Palmotić) i Rikard III (Shakespeare). ALBRECHT. Berlinu. 1966. 20. 1701. Ratna und Sita. 1. Stolzera (DDT. 33 ALBINONI. Marietta Alboni II izd. zatim dirigent njemačke i od S40 ruske opere (dirigirao prvu izvedbu opere PycAau u JJwd- ALBRECHT. mimička slika Svečanost ukratvićevu dvorcu (Zagreb. Brennecke i H. prvobitno jutarnja serenada. violinist i kompozitor (Poznan. 1919. raizvedba 1909. MU/ia M. J. Bratislava 1964. Marpurga i G. Slovenska hudba. Reger). LIT. Nakon kratkoajnog djelovanja u Diisseldorfu otišao 1838 u Petrograd. X 1836 — Moskva. — Oratorij Heroische Ballade. 1961. ne■olog. Hrvatski kompozitori i njihova djela. najznačajiji instrumentalni kompozitor u posljednjem razdoblju veneci-. Barun Trenk (praizvedba 1908 u Leipzigu. Pored strogo polifonički građenih stalka javljaju se mjestimice i slobodnije oblikovani. Scenska muzika (Goethe. ALBRECHT. V. 1773). olone e continuo. Concerti a cinque op. 2. 20. — R. II 1906. '. 1701. Thoman. VIII 1885 — Bratislava. 1914—15 u Neisseu. scenska muzika l drame Pavlimir (J. 1722. izmjenjujući ih vješto s naglašeno osjećajnim arijama i tiično romantično-operetnim rekvizitima. 1694. a od 1936 djeluje kao dirigent u Stettinu. Max Richard. Faust"). zvukovno bogati (komponirani su i za du-ače. Nezoman. talijanski kompozitor (Venecija. Hmškovsky. 2. njemački kompozitor i dirigent (Chemnitz. u Petrogradu. oko 1704.: F. Rumunjska. Sitt. Učio vjerojatno kod G. II Radamisto. od 1951 i Bachova instituta u Gottingenu. njemački muzikolog (Magdeburg. Legrenzija. Vivaldija. 23. L'Astarto. IX 1807 ■ Gatčina. — Izdao djela Th. 1740. premijera: Zagreb. Rossinija. Leipzig 1927. AML. II 1894). / veri amici. Nicholas from the I2th Century Fleury . M. Haase). Cinque sonate per violino solo. B.). 1701. 3 i 8. C. a 1722. Opere (ukupno 48): mobia. Geschichte des Violinspiels. Scipione nelle Spagne. Klinda. trio za 2 violine i violu.ALBINI — ALBRECHTSBERGER lobrovoljaca (od 1926 predsjednik) i bio jedan od utemeljitelja ) ruštva prijatelja kazališta. L'Ardelinda. A. Uz to je od 1947 direktor ustanove Landesinstitut fiir Musikforschung Schleswig-Holsteina.: E. VI 1894). Parizu. 6. Kao orkestralni dirigent gostovao i u inozemstvu. 8. 9—12. Prijateljevao je sa P. Objavio anonimno Gedanken eines thuringischen Tonkiinstlers (u povodu polemike između F. zatim vrsta španjolskih (i to osobito galicijskih) narodnih medija. Sjećanja na Srećka Albinija.). — Komorna muzika. VII 1842 — 9. Bratislava 1959. III 1890 —). Pjevanje učila u Bologni. God. ig. Glinke). Muzikologiju studirao na Univer zitetu u Berlinu (J. DJELA: Grundliche Einleitung in die Anfangslehre der Tonkunst. Konstantin Karlovič. 8. od 1939 vodio muzikološki institut u Berlinu. Širola. Hans Albrecht. Koračnica Hrvata. Koncerti su mu formalno dotjerani. L'Inganno nocente. Caspar Othmayr. a od 1954 njemačkog muzičkohistorijskog arhiva u Kasselu. The Baroque Concerto. AML. God. U svoja djela nosio je »svježinu slavonske narodne melodike i vedrinu naših ola. V. Lhotka). Blume. 1765. — Izdao zbirku crkvenih kantata za sve godišnje blagdane: Musikalisches Lob Gottes in der Stille zu Zion. 1726. — Isti. DJELA. jug.

. Francis Hopkinson. 1935. 1953- ALBRECHTSBERGER. 3. Poet and Patriot. 1938. E.. Musician. Johann Georg. A Census of Autograph Music Manuscripts of European Composers in American Libraries. I. III 1809). Kao dječak pjevao u crkvenom zboru i učio general-bas i orgulje kod L. austrijski kompozitor i muzički teoretičar (Klosterneuburg. Kasnije je u muzici sticao znanje kao samouk. God. 7. 3 1736 — Beč.Playbook. II Muz. 1755—57 bio je orguljaš u Gyoru. Pittnera u rodnom gradu.

A. Cosmas Alder. zbor i instrumente. 1910. ALDEBURSKI FESTIVAL utemeljili su 1948 u engleskom gradiću Aldeburghu kompozitor B. na talijanske i njemačke tekstove. Opere: GVInganni amorosi. — H. Kantata za vokalnog solista. — VOKALNA: oratorij Maria a Na. ofertoriji. Czernv. 1908. Sinfonia a 4. fuge za klavir. zatim u Mariataferlu i od 1760 u Melku. T oj Modem Instruments. Pears. Sonata (jestiva) a 5. ORKESTRALNA: simfonija. Po stilu bli. MGG. ALDROVANDINI (Aldovandini). 1703. ALCUINUS -> Alkuin ALČEV. odnosno -> strukture kompozicije. — E. — DRAMSKA.: dvije simfonije. — Više obrada narodnih pesama za hor i klavir. 1951. je bio vrstan kontrapunktičar i dobar poznavalac stare polifone muzike. 3 psalma i 3 duhovne pjesme obj. 7. litanije i dr. Consola (Rim) te R. Wien 1954. MGG. ALDRICH. ali su u središtu operne predstave u Brittenovoj kući na obali Suffolka. — CRKVENA: Ai sacra. I. Setaccio E. Le due Auguste. St. — E. 1951. talijanski kompozitor. 19 Cantate omottetti na latinski tekst. književnik E. Monteverdija. fantazija za klavir i komorni orkestar. zatim je ponovno u Dresdenu. Aarau 1933. 1907. 2. 1855). Hummel i I. G. Pirros Incoronazione di Dario. Oratoriji: La Guerra in' 1691. Učenik G. — Isti.: i njemačku pjesmu obj. Teichmullera i S. potpuno šlep odlazi u Beograd. Ova je igra slučaja kod neke aleatoričke '. : W. 4 kvarteta. U središtu njegova kompozitor -skog rada bila je crkvena muzika. //.— Obradbe ma> C. bacanja kocke: kao što u igri kockom ovisi o slučaju koji će bačena kocka pokazati. 1701: arije. Crozier i pjevač P. Suvremenici su ga veoma cijenili kao čembalistu. A Midsummer A Dream (1960). T. Flury i A. — SPISI: Griindliche Anmeisung zur Komposition. naziv za ->■ Charakterstiick. 1790 (II izd. A. gelenkter Zu Sam naziv izveden je od lat. suita za violončelo i klavir. — H. Moberg. Ausweichungen von C-dur und c-moll. Johann Georg Al brechtsbergers Fugenkompositionen in seinen Werken fiir Tasteninstrumente (3 sv. Methode de Vaccompagnement. van Beethoven. STMW. 26. 1951. kantata za glas i continuo. 2). M. 26. Komponirao je u kasnobaroknom. ako se igra bacanja kocke izvodi s više ko broj je mogućih kombinacija vrlo velik. 1695 član Filharmonijske akad u Bologni. mise (5-glasne) uz i mentalnu pratnju. a 1791 i kao zborovođa crkve sv. Bouleza. — V. Tokata. kl kvintet. Gh Antonio Vincenzo Aldrovandini. Čini se da je u oblikovanju latinskoga duhovnog koncerta za mali (solistički) sastav bio jedan od utjecajnih Talijana u Njemačkoj. Schering. Afirmaciji festivala pridonijeli su pomni izbor programa i visok umjetnički domet ostvarenja. Bacha. — Zbirka dečjih pesama za glas i klavir. solo-pjesme. A. 1808. 1951. F. Dresden 1849. 1935. je isti (Schweizer Musikbuch). Poslije smrti saskog kneza izbornika Johanna Georga II (1680) odlazi u Leipzig za orguljaša crkve sv. VI 1631 — Prag. divertimento za klavir i g orkestar. Do 1511 član dječačkoga zbc 1524 kraće vrijeme kantor u Bernu. Si. Goas. mottetti. psalmi. Eitner (MFM). Kurzgefasste Methode. oko 40 gudačkih trija. Oppel. napisane za više izvodilaca. Kurze Regeln des reinsten Satzes. 19 latinskih crkvenih pjesama. oko 40 kvinteta. a bez komentara S. Pertija. Die Vokalmusik in der Schweiz zur Zeit der 1 mation. Neue Zeitschrift fiir Musik. kantata L Anunciazione. Cosmas Alder und die bernische Reforn Bern 1930. Bei (Zwingliana). Martini. u XIX i na početku XX st. — CRKVENA: šest oratorija. čembalist i orguljaš (Rim. zborovi. kompozitora i pedagoga. velik bro rijanti u kojima se djelo može izvesti. Wannemacher und C. 1553) sačuvano je i nekoliko njegovih moteta (1 ostalima Isbruck. Dubi. U misama za zbor a cappella slijedi strogi polifoni stil Palestrine. 2 koncerta za klavir. Novello. 3 Te Deuma. I. H iscoc. Jesu nato. pjesni! hitekt i muzičar (Westminster. 1700. LIT. Stockhai 1III sonata za klavir P. ide u red rijetkih predstavnika voka višeglasja u Švicarskoj za vrijeme Reformacije. 1927. Stjepana (nasljednik W. Od 1772 djelovao je u Beču kao dvorski orguljaš. Kongressbericht IMG. LIT. ibid. salmi za solo-glas i instrumente. DJELA: Sinfonia a 6. 39 Canti sacri. na engleskom s komentarom obj. C. NOVA IZD. Albrechtsbergers sdmtliche Schrifteri) obj. Schmitz. 1906. 1818). a u misama uz instrumentalnu pratnju nadovezuje se na Havdnova crkvena djela. Thiirlings. I. jer tamo svaki od izvc ca opet slobodno odabire medu mogućnostima koje kompc njemu namjenjuje. upravljanom slučaju (njem.: R. 1792. Britten. Amor toma. Festschrift Friedrich Blume. Na Aldeburškom festivalu doživjele su praizvedbu Brittenove opere Let's Make an Opera DELA: Dećja simfonija za gudački orkestar. Klavierschule fiir Anfdnger. Vincenzo Albrici. Bernoulli. 10 trio-s 1706. 1939. 1 obj. XVI. DJELA. La Semiramide. Bavi se i muzičkom kritikom.: L. Krehla (Leipzig' 1921 poučavao klavir u Firenci. K. Basel 1906. Prvi primjeri potječu od R. rnuss ich dich lossen) i njemačkih pjesama vremenim zbornicima i u rkp. K. Sigismondo. 12. ich muss dich lassen (H. 1705. graduali. (II izd. 1837. više solo-kantata. I. Geering (Ps und geistliche Gesange von J. Aargau 1497 — Bern. catches. den Generalbass zu erlernen. kraću kompoziciju različitog oblika nastalu u časovitom raspoloženju. 1 njei pjesmu obj. je A. IV 1969). L IT. A. Schramek-Kirchner . tako i u aleatoričkoj kompoziciji^ 0 izvodiocu koju će od predviđenih mogućnosti u času izv odabrati. Busonija {3 Albumblatter za klavir. Zur Geschichte der Musik und des Theaters am Hofe der Kurfiirsten von Sachsen. talijanski kompozitor (Bologna. Albrechtsberger als Bindeglied zwischen Bach und Beethoven. 58). Od ostalih kompozitora treba spomenuti A. La Fortezza. Sgambatija. je A. 1654. medu njegove učenike ubraja se J. 1835. Innsbruck. Nadalje. Unterricht iiber den Gebrauch der verminderten und iibermdssigen Intervalle. — A. 1663—67 boravi u Londonu kao dvorski kompozitor. oko 1660. 1909. VIII 1696).: A. — E. 26 misa. 1964). Vincenzo. L'Italia humiliata. 1937. Beitrage zur Geschichte der Koniglich-Sachsischen musikalischen Kapelle. 1700. 1698. suvremeni kompozicijski postupak koj: Ijučuje igru slučaja. Učenik G. pa se zato radi o dirigiranom. — Dvije mise za 3 i 5 glasova i instrumente. 1935. Uz biblioteku u British Museumu to je m čajnija muzička biblioteka u Engleskoj. Lazarov Stojan. A. Theory oj Organ Building. III 1903 — Skopje. MGG. Ko. A. ALEATORIKA. LIT. Umlauf. Leipzig 1914. lamentacije za sopran i instrumentalnu pratnju. Učenici su mu bili i L. — A. Dresden 1861. Kuhnau.: M. S. je R. anthems) i napisao priručnik C Commencement of Greek Music. 1949. Henry A ldrich of Christ Church 1648Oxford 1960. ALBRICI. 1952. Leipzig 1905. B. spomenar). 1703. s.34 ALBRECHTSBERGER — ALEATORIKA (1949). — A. 1660 putuje u pratnji švedske kraljice Kristine preko Stralsunda u Stockholm. ALDERIGHI. Schumanna (Fiinf Albumblatter za klavir iz op. orguljaša. isprva kao njezin član. Skrjabina (Feuillet d'album op. a od 1936 predaje na konzei riju Santa Cecilia u Rimu. je isti (Liederbiichern der ] nistenzeit).a. God. 124 kao zbirni naslov za 20 klavirskih kompozicija različitih naziva). Furstenau. Isaac u Alder). 1932. Kapp (DTO. Con za violinu. manire. 1699. 1676—80 na čelu dvorskoga muzičkog života. Merrick. talijanski pijanist i kompozitor (T to. Od 1945 direktor Niže muzičke škole u Titovu Velesu i 1954—63 profesor Srednje muzičke škole u Skopju. je E. Alder). gde na muzičkoj školi uči klavir i kompoziciju. — VOKALNA. Uz zbirku Hymni sacri (57 duhovnih pozicija. Nakon Reformacije dje kao gradski činovnik. Osmodnevni festival koji se održava svake godine u mjesecu junu posvećen je raznim granama umjetnosti.. Weissenback. 1958). A. II Padre G. — A. 1935. — Dido ed Enea. Curlezc River (parabola. Zwingliana. A. Vincenzo Albrici. — Gudački kvartet. Concerti sacri za vokalnog solista. — Entr'actes za dramu Henrik IV. II izd. von Sevfried. za flautu i klavir) i dr. 1894. 1 motet obj. 1648 — Oxford. Omaggi za klavir i gudački orkestar. 1701. a izvodiocu pre] da on sam izabire njihov redoslijed u toku izvođenja. nekoliko preludija i fuga obradio O. Geschichte des Instrumental-Konzerts. Eine biographische Skizze mit besonderer Berucksichtigung seiner schwedischen Zeit. a isto je tako i kod toričke kompozicije. Geering. 1950). Komponirao je vokalna djela (glees. 1658 kao jedan od dirigenata. pozicije uvijek ograničena izvjesnim pravilima. Scherin/ schichte des Instrumental-Konzerts. Giuseppe Ani Vincenzo. G. karal stični primjeri takve aleatorike su Klavierstuck IX K. Oko 1654 stupio u Sasku dvorsku kapelu u Dresdenu. Geschichte der weltlichen Solokantate. Bologna 1891. raskošnom stilu rimske škole. filozof. Johann Georg Albrechts berger als Kirchenkomponist. — A. Schmitz. 1844. 1950. oko 80 gudačkih kvar teta. Henry. Busi. 1911. XV). izabrana teoretska djela (J. engleski historičar. Berkeley( Dinner Engagement (1954) i Castaway (1967) i Waltono\ Bear (1967). Albumblatter op. Postoji više osnovnih aleatoričkih kompozicijskih postu Jedan se sastoji u tome da kompozitor detaljno izradi »sast dijelove«. 1932 \Rococo Suite za d orkestar. 1698. ALBUMBLATT (njem. — Isti.— KOMORNA: gudački kvartet. muzički pedagog i kompozitor (Titov Veles. Pezzi infantili. Leipzig 1905. Dante. VII 1898 —). LIT. Mozarta). G. 1691. preludiji i fuge za orgulje. XII 1 Sakupio veliku muzičku biblioteku. 99. Profesor muzike na školi za slepe u Zemunu. ALDER. \. — A. Oprečan prethodnome je post gdje kompozitor definitivno fiksira cjelinu kompozicije k . himne. 8. Thiirlings. Johann Georg Albrechts berger. a od 1682 crkveni je dirigent u Pragu. osim toga počasni dvorski dirigent vojvode od Man Uz to trgovac muzikalijama. 1947. DJELA. Kao petnaestogodišnjak gubi vid. Noye's Fludde (misterij. d mento za flautu i klavir. 14. za sole. moteti. C Alder. Cosmas. Alders K sition auf Zwinglis Tod. Farrenc (Le Tresor des Pianistes. 1701. INSTRUMENTALNA: četiri simfonije. švicarski kompozitor (Baden. Tome. arije i ariette. MGG. 1 misu obj. 2 njemačke pjesme obj. The Burning Furnace (1966) i Golden Vanity (1967). koju je ostavio koledžu ( Church u Oxfordu. Njegovi se teoretski radovi temelje na spisima Marpurga i Kirnberga i na djelima J. oko 1673 — ! 1708). Thiirlings (2. NOVA IZD. — Oko 50 klavirskih kompozicija (Suita. zatim L. Pfannhauser. Kassel 1963. francuskoj muzici.). 1690. Učio možda kod Carissimija na rimskom Collegio Germanico. 7. DJELA: koncerti za 2 violine i violončelo (ili teorbu). XI 1550). 1907. — Isti. alea kocka zbog analogije s i. Kongressbericht IMG). J. 30 fuga za čembalo ili orgulje obj. Ouverture breve. Nakon penzionisanja ponovo direktor Niže muzičke škole u Titovu Ve lesu (do 1968). 2 sonate za violinu i klavir. N.

1781. A. 1946. IV 1883 — Berlin. Oliver. ide među najbogatije razvijene i najljepše melodije korala. Essai sur la position de d'Alembert dans la querelle des bouffons. 1953. 1778—1823). F. a vjerojatno i autorova načina izvođenja. i. (franc. a 1792 vraća se u Italiju. oslanja se na neposrednu estetsku vrijednost koju akustičke forme imaju nezavisno od neke psihološke pozadine. ALESANI. 1936. V 1888 —). Tanjejeva i na Moskovskom konzervatoriju (klavir K. te na asimilaciji elemenata narodne muzike i suvremene sovjetske pjesme. 1912. Bertrand. -> grafička notacija. simfonijska priča. 1936. Die Musikasthetik des 18. 1958. V Surrexit Dominus de sepulehro. Rjazanj. 1937. Bavio se i muzičkom kritikom (L' Independance roumaine. Učitelj muzike i dirigent u Tveru. Goldschmidt. Koncerti: tri za klavir.). —■ E. 1943. Notes on the Alleluia. TloAHHOaCKuu. — Gudački kvartet. postoji takav aleatorički kompozicijski postupak u kome autor definitivno ne determinira ni detalje djela niti djelo u cje lini. Berlin 1934. latinizirani oblik hebr. MocKBa i Jleimirrpafl. Reflexions sur la musique en general et sur la musique francaise en particulier. Zbog stilske složenosti tih pjesama. De cantu »alleluja« in patribus saeculo VII antiquioribus. Browna. Muziku učio u Veneciji. U Bukureštu dirigent opere (od 1921). rekvijem (La grande mzssa instrumentale di Requie). 1947. Organicae Voces. Rumunjska fantazija za orkestar. 1952. A. 1954. Pariš 1873. — W. oko 1780. A.: P. konačno. 1931). švicarski pijanist i kompozitor (St. —J. Učio u Bukureštu i Parizu (P. Muziku učio kod S. s naglašenom ritmičkom strukturom kompozicija. Roes). 6 sonata za 2 violine i bas.: sve 4 sačuvane pjesme obj. DJELA. 1957.ALEATORIKA — ALEXANDER raspored njenih dijelova. 1931. 1938.: V. 1948. Annales de la musique et des musiciens en Russie au XVIII e siecle. 1940 i 1953. za obou i klavir. 1938 i 1947. Estetica gregoriana. d'Indv). Halleluia. Gerson-Kiiui.: D. MGG. 1948. 1960. Suite giocosa. 24. XI 1717 — 29. Serauky. o tome je napisao više rasprava.Lausannei (istakao se interpretacijama Mozartovih djela). Arianna e Teseo. DJELA: mise. Darius. Orguljaš i koncertni pijanist u . Journal of the American Muzicological Societv. Conga contrapuntique. 1945). 2 suite. Kompozicije su mu često impresionistički obojene. U duhu racionalističkih shvaćanja smatra da je za umjetnost važno imitiranje prirode. Serauky. La musique et les philosophes au XVIIII e siecle. — DRAMSKA. —■ J B. — Filmska muzika. La sposa persiana. Zwei Textierungen des Alleluia . God. Meister. za flautu. Sonate: dvije za violinu i klavir. nokturno. Ferretti. J. SIM. Dć. musigue naturelle. 1914—58. 1945. 1783. koncert za trublju. 1911 i Acteon. 1913. The Chesterian. P. 1945 i 1951. Felice Alessandri. Froger. The Alleluia in Gregorian Chant. 1963. dok za izvođenje pojedinosti daje izvodiocu više raznih ravnopravnih mogućnosti rješenja. Miiller. sovjetski kompozitor i zborovođa (Plakhino. Die musikalisehe Nachahmungsasthet'k im Zeitraum von 1700 bis 1850. Trois compositeurs vaudois: R. — Zborovi. a od 1937 i umjetnički savjetnik u AHcaM6At necnu u nAHCKu CosemcKou ApMUu. 1936. Minne. — A. 1916. 1913. 25. VIII 1798). 1957. kantata. DJELA: Eletnents de musique the'orique et pratique suivant les principes đe M. 1768. Opere: Dva svijeta. Četiri gudačka kvarteta: 1914. MOH Fw3eAb. Artaserse. Scenska muzika. L'Alleluja dans l'usage romain et la reforme de Saint Gregoire. U uskoj je vezi s aleatorikom -> otvorena ili —> varijabilna forma u suvremenoj muzici. 1928 osnovao moskovski AncaMdab KpacnoapMeucKOu necHU koji je kasnije prerastao u popularni An'caM6jib necnu u H/IHCKU CoeeniCKOu ApMUu. naime. Tomescu. za obou-solo. verzija. 3 koncertne etide. i. 1952 i 1954. — Sonata za violinu i klavir. 1948 i op. — KLAVIRSKA: tri sonate. 1955. 1913. Njegov muzički izraz osniva se na tradiciji ruske zborne klasike. 17. — Solo-pjesme. klavirski trio.: r. 1759. 1920 (rev. 1951. — W. Barthelemy. simfonijeta za gudački orkestar i obligatni klavir. 3 sonatine. preludij i fuga. — Članci. 1910. scenska muzika. Roma 1934. posebno muzičke. fantazija za klavir. 1937. rumunjski kompozitor. sonatina za 2 klavira. 1958. Hagen (Minnesinger). . P. koncert za klarinet. Napjev a.: L. Mooser. — M. XX. 1953. Bernoulli (Die Jenaer Liederhandschrift).: A. 1775. Glazunov. 1954. A. LIT. izraz veselja i hvale koji se često susreće u napjevima gregorijanskog korala. 1942. Holz. za flautu i violu. Geschichte der Musikasthetik. Festschrift Besseler. Prva je musique imitative. 1932). sovjetski zborovođa i kompozitor (Bologol. 1926. Muziku studirao u Ziinchu (V. ALEKSANDROV. npr. Američki kompozitor John Cage doveo je pak aleatoričke principe do krajnjih konsekvenca: kod njega. 1941. — Dvije kantate. 1936. Jaccard. Die Alleluia-Melodien in der Handschrift St. Raffaele d'. DJELA. 1953. a zatim kao operni dirigent u Londonu. 2). Neke njegove operete postigle su znatan uspjeh. Esjia (prema Ljermontovu). 1943. slučaj u tolikoj mjeri odlučuje o formi u cjelini. F. 1780. 1785 odlazi u Petrograd i ondje podučava muziku na nekom aristokratskom dvoru. harfu i dva perkusionista L. Vidal. tipičan primjer ove vrsti aleatorike je orkestralna kompozicija Available Formi I E. Symphonie concertante. Munster 1929. za violončelo i klavir. 1936. simfonijska poemaCMepnib u o^u3Hb. ekspresivan u izrazu. VIII 1893 — 18. Rumba. 1936 i 1953. kompozicija Circles za ženski glas. kompozitor (Zadar. 1943. MGG. 1957. 62. Trouveres. N. 1955 i za obou i gudački orkestar. Berija predstavlja karakterističan primjer ovakvog aleatoričkog postupka. Pariš 1926. za 2 flaute. talijanski kompozitor (Rim. ALEKSANDROV. — Balet Išla persa. — VOKALNA: oratoriji II Tobia. Le Menestrel. Rimski-Korsakov) i u Moskvi (S. Erifile. masovne pjesme. Lausanne 1955- ALEXANDER. djelovao u XII ili XIII st. jednostavnih i prožetih obilježjima operne muzike Bellinija i Donizettija. Vasiljenko). 1783. šest pjesama (Puškin). za flautu i klavir. As. Prvenstveno liričar. 1926 (rev. DJELA. oko 1770. a papa Damaz (368—84) uvrstio je aleluju u liturgiju uskrsnog vremena. 1765 i Bethulia diberata. Modena 1896. 1942. Miserere. Dva napjeva obj. 1942 i 1950. Kineska suita. N. prijevod u Revue du ehant gregorien. 16. LIT. su: F. kvartet za drvene duhačke instrumente. ORKESTRALNA: dvije simfonije. sovjetski kompozitor (Moskva. VII 1946). Kasnije mu je upotreba proširena i na ostale blagdane u toku godine. — /. Gregorv the Great's Letter Alleluia. 1966. Balet Venere in Cipro. A. New York 1947. B. MF. vokalize za zbor. A. V. solopjesme. moteti. 1767 u Veroni. Musical Courier i dr. Kršćanstvo ga je preuzelo od jevrejskih obreda u jeruzalemskom hramu. — KOMORNA. — B. Calliroe. Recherches 1966. — H. dječji zborovi. d'Alessandro. Wellnitz. Re'flexions sur la theorie de la musique. K. III 1959). 1953. da prestaje biti specifičnim sredstvom kompozicijske tehnike i postaje ciljem autorove stvaralačke akcije. 12 etida. Felice. 1778. Schuh) i u Parizu (N. N. u kasnijim se djelima priklanja muzičkom realizmu i preuzima neke karakteristične elemente narodne muzike (opera E3Aa). 1933. Alleluia. Fr. za klarinet i klavir. sonata za violinu i klavir. Kao pijanist bio je 1919—45 stalni pratilac G. Jerolim. 1944. Scha'fke. God. DJELA. zborovi. Njegove mladenačke kompozicije imaju impresionističke značajke. I. 1937 i 1938). Bonn 1959. od 1918 profesor na Konzervatoriju u Moskvi. 1791. — Trinaest sonata za klavir. DJELA: simfonijske pjesme Didona. T 951. 15. kratica V. ORKESTRALNA: klasična suita. LIT. koncert za klavir. B. 1939. 1794 i dr. Ziirich 1915. D'Alembert. 1887. Demofoonte. ALESSANDRI. Stošije. solo-pjesme. — Opera: PycaAKa. — H. baleti. Šaran i E. 24 preludija. Ratneau. Gallen. XI 1747 — Casinalbo. Bukuresti 1962. 1941. nego prepušta izvodiocu u danim okvirima slobodu odlučivanja i u izvođenju detalja i u oblikovanju forme djela u cjelini. The Encvclopedists as Critics of Music. — E. 1951. 1945). ALEMBERT. Vi. pijanist i dirigent (Bukurešt.— KOMORNA: dva gudačka kvarteta. Argea. verzija. ALESSANDRESCU. Aleksandar Vasiljevič. Pariš 1889. ORKESTRALNA: dvije simfonije op. za fagot i klavir. se ne pjeva ni u misi za mrtve. 1932. 1952. Djelovao u Torinu i Parizu. Alleluia. DJELA: simfonija. —■ VOKALNA: PoMaumunecKan ciouma za zbor i orkestar. W. 1767. I. 1940. 8.. — D. kao i u pojedinostima. 1929 diplomirao na Konzervatoriju u Moskvi. Sin Aleksandra Vasiljeviča. 1940. Wellesz. Ephemerides Liturgicae. . U tim slučajevima zamijenjen je tractusom. 1915 (2. — DRAMSKA. — DRAMSKA: Sedam opereta (Ceadb6a e MajiuHOBKe. 1911. 1777. 1958. — A. 72. INSTRUMENTALNA: šest simfonija. Gennrich (Troubadours. za violinu. jasan u formi. u misi sastoji se od riječi alleluia i kratke izreke (versus alleluiaticus. R. 1769: 6 koncerata za čembalo.Jammers. 1959.. Ta se vokaliza zove jubilus. Igumnov. 1941 (prer. U Zadru orguljaš katedrale sv. — R. TUMH CosemcKozo CoH>3a\ zborovi. Annales Muzicologiques. je dobio nadimak »der Wilde«. druga. 1949. VIII 1905 —). 1928 i 1930. 1941.). X 1783). Kompoziciju studirao na Konzervatoriju u Petrogradu (A. Glibotić. 1922 1925 i 1927. — C. Od 1790 operni je dirigent u Berlinu. ibid. J. uvertira. — M. Ljadov. 1939 (za lijevu ruku) i 1941. Dirigent i uz to 1931—41 docent na Moskovskom konzervatoriju. Alfred Alessandrescu. C. Bavio se i problemima estetike. II Creso.—' E. 1941. Essai sur la philosophie de Jean Lerond d'Alembert. Regamev. Julien.Tiin spatmittelalterliches Alleluia. 1932. 2. Studirao u Napulju. —-Gudački kvartet. III 1911 — Lausanne. Cochrane. afektivnog i predodžbenog toka doživljaja u muzički izraz. 3. Jahrhunderts. Gallen 359 (disertacija). 1915. Predgovor zbirci 12 etida. za fagot. — Obradbe narodnih napjeva. ALESSANDRO. 1754. 1838. 1955. 6 koncerata za čembalo i gudače. A. Jean Lerond d'Alembert. — ZA ORGULJE: koral i tokata. K. kraća klavirska djela. gdje je izvedena njegova prva opera. Concertino za klavir. varijacije. Enescuđ. Leipzig 1961. francuski matematičar i filozof (Pariz. Valdrighi. 1913.und Meistergesang). 6 Klavierstucke fu'r die linke Hand. 1773. — Obradbe revolucionarnih i narodnih napjeva. Za potrebe crkve napisao priličan broj duhovnih kompozicija. Miiller. LIT. Rietsch (DTO. N. 17. 1781. Modena. 12 solo-pjesama (tekst sovjetski pje snici). Schlatter. Filmska muzika. kao i tzv. Alfred. 1953—54. and Jubilus in Hebrevv-Oriental Chant. 1938. 1940. 14. Armida. AjieKcaHflpOB. 1958. J. koja se odnosi na određeni blagdan. gdje je od 1923 profesor. HuKan Bapa. Četiri zbirke solo-pjesama: 1915. LIT. . Anatolij Nikolajevič. 1955. Vasiljenko). — Kantate. Traite sur la liberte de la musique. uvertira na popularne ruske napjeve. 1779. 1948. I. 1769. je H. filharmonijskog orkestra (1926—40) i na radio-stanici (1933—47). Boulanger. 1901 i dr. II 1959). Amurg de toamna za gudački orkestar. NOVA IZD. Boris Aleksandrovič. Sačuvane su 4 njegove pjesme s napjevima. — M. Po nekim značajkama one su preteče umjetnosti Meistersingera. Završava s dugom vokalizom iznad posljednjeg sloga. G. divertimento. Nakon očeve smrti (1946) preuzima vodstvo tog ansambla. hallelujah hvalite Gospoda). 1774. A. 1940. Dupre. N. Wellesz. osim korizmenog vremena. Zbinden. Geneve I95I- ALELUJA (alleluia. Za gudački orkestar: Concerto grosso. 1948). prevođenje individualnog. Stablein. — R. Stablein. LIT. Lipatti. Više od 30 opera: Ezio. Jean Lerond d'. M. kompozicija S. H. Muziku dijeli u dvije vrste: nižega i višega reda. njemački Minnesanger. Arbace. kraće komorne kompozicije. Fragment sur VOpera. 1752. 4.

DJELA: Saggio storico teoretico poetico del canto gregoriano o romano. Roma 1846 ili i£ F. Steinschneider. 5 i 6 glasova u skupnim zbirkama i u rkp. — Prema oporučnoj želji G. 1898. 3. Ritratto di Franco Alfano. Od 1920 profesor na &ole normale u Parizu. Forsta s 1946. — G. 1949 i IV. ORKESTRALNA: pet simfonija. 8. LIT. Accompagnamento colV organo. »Miserere« di G. 1936. MGG. A. Bologni i Fire Putovao u Francusku. LIT. G. I. Svensson. L'ultimo Lord. Pariš 1885. — Madrigali a 4 v. 1898: Resurrezione. —■ Autobiografija u 4 djela: I. talijanski pisac (Venecija. sonata za violinu i klavir. al Fine (od početka do kraja) nalazi se u ko zicijama. pričvršćenu 0 željeznu cjevčicu. 1966. Madonna Imperia. u usta. da Vittoria. — W.). gdje je izdavao svoja sabrana djela (najpotpunije je izd iz 1791 pod naslovom Opere del conte Algarotti. III 1878 — Solaro. 1843. Fabi-Montani. u drugoj su opisani pojedini instrumenti. — DRAMSKA: sv igra Festpel. M. La fonte di Enschir. oko 950). Roma 1946.: C. // principe Zilah. LIT. je uz G. Aretusa (A. (2 knj. maestro compositore di mus Buonarroti. izgradio je svoj muzički govor na elementima verizma. Bearsden 1940. P. DJELA: Petite suite arminienne za orkestar. Franco Alfano. T. Uvi suite. afrička svirala s dvostrukim jezici duga oko 45 cm. 153c madrigali za 4. da Palestrina. 1905. 1951. Griitzmachera u Dresdenu. J. 1936. G. Radiointervjner (red. francuski orguljaš i graditelj harmonija (Pariz. Casalsa. 1841. u kojem raspravlja o suvremenoj opernoj pro . — H. ORKESTRALNA. Monsignor Pietro Alfieri. Ristabilimento del canto e della tnusict slastica. Hase. LIT. intervala i tonskih rodova. Husmann. Franco Alfano. U tom su pravcu osobito važni nj teoretski radovi i redakcija djela Palestrine. Verdi u Torinu. Jacob. Puccinija dovršio njegovu operu Turandot. talijanski pijanist i kompozitor (Posilippo kod Napulja. Diran. Lindfors). litanije. Napisao je Methode pour l'accordeon (1839) i Notice sur les orgues melodium d'Alezandre etfils inventeurs (1844). An Annotated Bibliographv. da bi se mogao što intenzivnije baviti pedagoškim radom. Dirigiranje učio u Dresdenu. 1910—39 un zitetski muzički direktor u Uppsali. politička. Les orgues melodiums d'Alexandre Pere et Fils. — Komponirao je mise. Bologna 1920. — G. Anerij Allegrija i drugih predstavnika rimske škole. di Avia e di Felice Romano. 1804 — 11. — Isti. Od 1753 živi Italiji. 1914. sonata za violončelo i klavir. A. / dur och moli. Leiden 1965. Nyblom. 1925. 1909. — A. Tri simfonije: I. 1904. H. Hugo Alfven manniska och konstnar (s bibliografijom i katalogom djela). Prodromo sulla restaurazione de'libri di canto ecclesiastico detto gregoriano. 1931. P. — Sonata za violinu i klavir. Der Minneleich Meister Alexanders. Studirao u Rimu.: Fr. 1840. a u originalu još nije čitava izdana. sadrži i po prvi puta sabran Palestrine). Excerpta ex celebrioribus de mušica viriš. God. — Klavirska muzika. 8. Gani. Vici Gregorio Allegri Romano. Age 2. Wurzburg 1935. II. — KOMORNA: tri gudačka kvarteta. Scenska muzika za tragediju Orbecche (G. Raccolta di mušica sacra (7 sv. Freiburg im B. — M. 1920. Loevienthal. a treća donosi nauku o ritmu i kompoziciji. 1922. baletna panto Den bergtagna: scenska muzika. I. Svenska tonsattare. S. LIT. 1927. The Sources of Arabian Music. God. DJELA. Uenseignement de Violoncelle. Serrao). Bainija n. 1840. L. Die Wissenschaft der Musik bei Al-Farabi (disertacija). do kraja). violončelist i pedagog armenskog podrijetla (Carigrad. oko 870 — Damask. Od 1916 nastavnik kompozicije na Konzervatoriju u Bologni (1918 direktor). — S. Suite romantica.— DRAMSKA. G. zatim u Leipzigu (H. 1903: Uppsalarapsodi. ed. LIT. DJELA. Rukopisi Velike knjige 0 muzici čuvaju se u Madridu. P. 1907 i Dalarapsodi. solo-pjesme. 1554 (sačuvan. II pianoforte. 1951. slična arapskom zamru. koncertiranje je sve više zapuštao. — E. Rusiju i Njemačku. II cavaliere e la bella. // Dottor Antonio. Gli Albori del melodramma. Pannain. Manhem. Englesku. zbor i orkestar (Sten Šture. God. kić ukrasima i kromatici (-». Filmska muzika. 1841—47. 1898—99. U madrigalima. G. sa različitim latinskim i jednim engleskim prijevodom u Al-Farabi's Arabic-Latin Writings on Music. Raci mottetti di G. Janigro. 1901. Giraldi Ci 1541 (izgubljeno) i za 3 pastorale: // Sacrificio (A. 1936. Der wilde Alexander. VI 1954). 1923. 27. Ovaj je traktat najznačajnije djelo toga sadržaja od starogrčkih vremena do Alfarabijeva doba. radio-opera Vesuvius. VI 1863). F Pietro Alfieri. s poglavljem o muzici. I. La leggenda di Sakuntala di Franco Alfano.: Catalogo delle opere sulla mušica sacra finora pubblicate dali' I ssimo e Reverendissimo Monsignor Don Pietro Alfieri. — Napisao Traite theoriaue et pratique du violoncelle. Svećenik i profesor crkvenog pje- ALGAITA (algaitasu). — Pjesme uz orkestar i uz klavir. 1931. V 1960). Via: jaarbock voor muziekgeschiedenis. — VOKALNA: kantata za sole. ALFANO. dramska pantomima Bergakungen. — Preveo je na talijanski 'Traite d'harmonie Ch. Beichert. Farab. —L. 1869. — K. VI 1801 — 12. P. Halle 1921. d'Erlanger u djelu La musique arabe.Francesco della Viola). 195. XIII. 2 intermezza za gudače. Pietro. VI 1876). Vesuvio. muzika Sacrificio (1554) može se smatrati prvim djelom te vrste. 1925. — Pjesme. Petrograd 1896. 1950. Do 1535 instrumentalist i maest cappella na dvoru vojvode Ercolea II d'Este u Ferrari. 1840. Perrachio. AI-Farabi. 1840. Final. zborovi. Vinvocazione di S. L. I. Historv of Arabian Alusic. Halkr. ALFARABI (Alfarabius. AL FINE (tal. 1. od 1950 bio je direktor Liceo musicale Rossini u Pesaru. V 1872 — Falun. Tempo furioso. — G. — Klavir-ske kompozicije. 1896. 1909. 1933 i III. 1953. Stock 1966. 1928). 1563 i Lo Sfor (A. 17. Alexander Meister. F. MGG. Beccari). G. Della Corte. Lorenza. Studirao na Konzervatori Stockholmu. Hugo. Jezičac se ne st. u kojima se nakon drugog dijela prvi dio opetuje s 1 mjesta označenog sa Fine. ego« di G. Sanremo. a ideje za sadržaj svojih kompozicija često n u starim švedskim legendama. tt Documenten betreffende de muziekkapel aan het hof van Ferrara. 1948. Zeitschrift fur deutsches Altertum. Uz to je dirigent students zbora Orphei Drangar (1910—47) i zbora Allmdnna sangen (19 31 i 1934—38). Abu Nasr Mohamcd ben Mohamed ben Uzlag al Farabi). La leggenda di Sakuntala. The Sources of Arabian Music. Glasgow 1934. III. sklon je homofonom stilu. Hugo Alfven. — Klavirski kvintet. 29. Turkestan. Farmer. < ili tikve. ALGAROTTI. Stockholm 1920. MGG. 1910 (prerađena 1953 pod naslovom Sinfonia Classica). Wien 1925. X 1954). Allegri. talijanski kompozitor (Fe: oko 1508 — oko 1570). Kao nastavnik zastupao principe P. Solerti. Ostala njegova djela u kojima obrađuje muziku jesu: Kitab ihsa' al'-ulum (Knjiga o podjeli znanosti).: M. P. 1929. utaknutoj u drvenu cijev. upotrebljava se zajedno s ozn. Torino 1935. London 1929. Violončelo studirao kod F. arapski filozof i muzički teoretičar turskog podrijetla (Vasilj. MGG. Alfonso. 1930. a vana recitativna scena iz te pastorale »Invocazione del Saće di Pan« za solistu i zbor mogla bi biti prvi primjer recitat pratnjom. tativna scena i Canzone finale). 1554. ALEXANDRE. God. ALFVEN. Cyrano de Bergerac. Rossi-Doria. da Palestrina. I. 1881 — Chamonix. Pierre. 1939. Notizie biografiche di Nicolo Jommelli. G. 1949. 1896. Cecilia. Le opere di Pierluigi da Palestrina pub con moderni caratteri da Don Pietro Alfieri. klavirski kvintet. C. Notizie sulla vita di Bernardo Bittoni.36 ALEXANDER — ALGAROTTI vanja na Collegio degV'Inglesi u Rimu. Kompoziciju studirao na Konzervatoriju u Napulju (C. u više djela prirodne ljepote svoje domovine. 1829 započeo je izgradnjom harmonija tipa accordeon i melodium koji su bili poznati pod nazivom orgue de cent francs. A. pomagao kralju kod pisanja opernih libreta). 1940—42 intendant u Teatro Massimo u Palermu. Das Ratsel des wilden Alexander. i to na arapskom. Kasni romantik. 1845. Brevi notizie : sulla Congregazione ed Accademia de* Maestri e Profesori di mušica di Ron. Musikblatter des Anbruch. Glavno mu je muzičko-teoretsko djelo Kitab almusiqi al-kabir (Velika knjiga o muzici). 1913 (prerađeno 1941 pod naslovom Don Juan de Manara). oba izgubljena. matematička i muzičko-teoretska djela (većina je prevedena na latinski i hebrejski). Konično izbušena vena cijev na kraju je proširena u obliku zvona te ima 5—6 ruj Dvostruki jezičac od lista ili trave smješten je na maloj želje ili mjedenoj cjevčici. 1943. romanca za violinu i klavir. Eliana.). Milano 1904. 1845. — H. Jadassohn) i Berlinu.' XII 1712 — Piša. Musicisti moderni d'Italia e di fuori. 1896. zatim predaje na konzervatoriju Santa Cecilia u Rimu. njemački i španjolski. 1912. pisao filozofska. S. — Isti. 1923. Komentirao Aristotelove spise iz logike. pridonio reformi crkvenog pjevanja i oživljavanju stare poi duhovne muzike u Italiji. 1902 nastanio se u Parizu. LIT. de Nardis. Jedan od najvećih filozofa svojega doba. Živio i naučavao u Alepu. C____. di L. 1922. L. himne. talijanski muzikolog i kompozitor (Rim. — G. B. američke orgulje. Francesco. Argenti). sačuvan je samo prvi dio Madkhal-al~musiqi (Uvod u teoriju muzike) podijeljen u tri knjige: prva knjiga obrađuje fizikalna svojstva tona. li Redigirao je nova izdanja: Cantus gregorianus Passionis D. Arapski historičari navode da je bio »izvrstan« i temeljito obrazovan muzičar i >>istaknuti svirač lutnje«. Sitt. u dva dijela. Simfonijske pjesme En Skargardssdgen. DJELA. impresionizma i simfonijski tretiranog opernog orkestra. Opere: Miranda. Divertimento za komorni orkestar s obligatnim klavirom. — C. 1921.: G. Al-Farabi. novissii Za muzičku historiju važan je njegov spis Saggio sopra l'oper mušica (1755). E. 2 kanti muški zbor. Sin glasovitog ferarskog pjevača Agt della Viola (XV—XVI st. 1923. koje je vrijedilo kao »neophodan vodič studentima«. I (Pariz 1930). 1904 i Drapa. Longhi. Franco. Baleti: Napoli. 1840. Inno e ritmo »Stabat Mater« e mottetto ». Da capo: D. 1931. švedski kompozitor i dirigent (Stockh 1. 1903 nastž kompozicije na Konzervatoriju u Stockholmu. V 1764). N. 1923—39 vodi Liceo musicale G. Franco Alfano.: A. od 1936 nastavnik na konzervatoriju Manhattan u SAD. Sartori. motete. 1908. već se usnicama pritište na malu pločicu od metala. L'ombra di don Giovanni. II. Perga Hugo Alfven. 1951. Raps Midsommarvaka. Milano 1923. 1900. 1 19 i 1942—52.: C. zatim Kitab al'-iqa'at (Knjiga o ritmu) i Kalam fi'lmusiqi (Rasprava o muzici). Kasnije ga je usavršio konstruiravši tzv. — R. elegija za rog i orgulje. — Klavirske kompozicije. Farmer. 1567 (obje izgubljene). 1918. Uppsala 194 Zbornik Hugo Alfven bezatter. — H. Surađivao je u različitim stručnin blikacijama (milanska Gazzetta musicale). Far mer je objavio iz Kitab ihsa al'-ulum dio teksta koji se odnosi na muziku. a dijelovi teksta prevedeni su na latinski. jer je tu stvarni završetak kompo2 ALFONSO DELLA VIOLA. sekvence i dr. della Viola. 174 53 boravio na dvoru Friedricha II u Potsdamu (medu ost. 1910 (nedovršena). Medu njegove brojne učenike ide i A.. 1934. Potpun prijevod na francuskom objavio je R. Praenestino. Kao kompozito pokazao veću izvornost. 1926 i I943J koncert u A-duru za gudački trio. Sinjonia breve. ALEXANIAN. Lollio). Kairu i drugdje. h prvima komponirao scensku muziku za pastorale. ALFIERI. Upotrebljava citate iz šve narodne muzike. Kompozitor nacionalnog smjera.

koji prate osnovni glasniji ton (s najvećom amplitudom) istog izvora i daju mu boju i punoću. Talijanski muzikolog F. Muzičke novine. sonata za klavir." t. — Operna priča Yolande. DJELA: koncert za klavir i orkestar. —■ Kom pozicije za klavir i za orgulje. Antique musicae auctores septem. Science of Musical Sounds. — Scenska muzika za Le Mur des lamentatiom. God. Nazivaju se i parcijalni. 4. DJELA. 1—2. Analecta Musicologica. — A. L'AIgarotti critico e scrittore di belle arti Asti' 1811. 25 Preludes. Alberti. Fortlage. ALIKVOTNI TONOVI. Ton instrumenta vrlo je nježan. 1895. engleski i njemački. filolog (Krk. 4. solo-pjesme. 31. — W.OUOTXY] (Uvod u muziku) vrlo je važno za upoznavanje starogrčke notacije i muzičke teorije koju prikazuje sistematski i iscrpno (obrađena su tri temeljna područja muzike: harmonijsko. The Phvsics of Music. 1616. 37 ALGAROTTI-UDINA. C. 1965 337 (donosi historijat i popis zbirke). Kircher. —■ KOMORNA: klavirski trio op. K. dirigent i orguljaš (Sotteville-les-Rouen. LIT. Memorie intorno alla vita ed agli scritti del Francesco Algarotti. K Ko 1907. moteti. niz tiših tonova (s manjom amplitudom). 1965. v. u zbirci se nalaze. — Pjesme. .12 Etudes dans le tons mojeurs op. ima 5—8 rupica. 8. muzička vilica). Komponirao tehnički briljantna klavirska djela u kojima je nastojao da poveže francusku tradiciju s obilježjima njemačkog romantizma. J. — M. 1907—). — Gudački kvartet. 1847. Rad JAZU. i to osnovnog tona. 144. kao i u prvim izdanjima. 2 Nocturnes op. Mnogo proučavao povijest. Algarotti e la corte di Dresda.: »Nach Welten-Wonne mein Wunsch verlagte aus wild webendem Bangen«). sonata za violinu i klavir. U njoj su dva fragmenta iz Mozartove opere Ludo Silla. koji se kod duhačkih instrumenata dobivaju prepuhivanj em. 6. frekvencija titraja osnovnog tona n. 63. indijska uzdužna frula arapskog podrijetla. 32. Primjere nalazimo u tetralogiji Ring des Nibelungen R. London 1944. — KLAVIRSKA : Concerto symphomque. violinu. U programnim djelima očitovao je smisao za tonsko slikanje. alikvotni ton) svi su a. Od 1944 predaje kontrapunkt i fugu na školi Cesar Franck u Parizu. van Dieren naziva ga »Berliozom klavira«). Siccardi. Michel u Le Havreu. Proučava hebrejski folklor i bavi se muzičkom kritikom. Rumunjska. Bollert. Ber lin 1847. —• A. violina). VII 1838). 3 _ B Ivančević. Osim oktava (2. Wagnera (npr. ALITERACIJA. I95I _ G Roncaglia. sonata Les Quatre Ages op. 1936—40 profesor hebrejske muzike na Scholi Cantorum u Parizu. I. muzički teoretičar (oko 360—?).ALGAROTTI — ALKAN matici. Vetter. . Rondo za klavir i gudački kvartet op. pojava u poeziji. također su a.: F. MGG. Rameau izgradio je na njegovim zaključcima svoj muzički sistem. Briefwechsel mit dem Grafen Algarotti. 1923—24. Sauveur ih je razjasnio (1701) i upozorio na njihovo značenje u nauci o harmoniji. a instrumenti sa manje alikvotnih tonova prazniji (pokriveni registri orgulja. Helmholtz i K. L'allitterazione e lo sviluppo dslla tonalita. 16. Torrefranca smatra da na analogni način postoji i muzička aliteracija. Die griechische Instrumentalnotenschrift. a u desetoj dobio prvu nagradu za klavir. 137 za sole. 12. flautu i klavir. Leipzig 1847. Sachs. Bellermann. Die Alvpiusschen Reihen der altgriechischen Tonbezeichnung. Njegovo jedino sačuvano teoretsko muzičko djelo Etaavcdvri U. pa se a. Bajamonti. Ph.: F. New York 1922 (II izd. odnosno harmonijski tonovi. muziku. — A Einstein. sačinjavaju dur-trozvuk. npr. napadajući pretjeranu virtuoznost i izvještačenost. 57. Muzička zbirka knjižnice Udine Algarottiia. C. u kojem je instrument ugođen. Wood. Profesor liturgijske muzike na francuskoj rabinskoj školi. 35. — A. mnoga djela kompozitora Algarottijeva doba u ranim. 2 Pieces za violinu i orkestar. ako je. U zbirci instrumenata nalazili su se veoma vrijedni gudački instrumenti čuvenih graditelja (A. — F. i 6. Samoiloff. etude de concert op. etude op. i 15. A(ndreis). — C. ali je u toku vremena više instrumenata nestalo. netemperirani. Le Chemin de fer. Isprva koncertni pijanist. ALIPIJE (grčki 'AX'JTUO<. M. I. Ona nastaje kod čestog ponavljanja jednog tona ili skupine tonova (npr. Le Dibbouh i dr. Guarneri. autograf DJELA: Concerto da camsra za klavir i orkestar u a-molu op. Beethovena). Francesco Algarotti. Ona sadržava oko 3000 štampanih i rukopisnih kompozicija s raznih područja. Nikola. Forster. 1652. — Isti. tj. M. Amati. 1924—25. Taj je spis preveden na francuski. Jarnović). Le Preux. alikvotnog tona može oblikovati i mol-trozvuk medijante. daju topliji i puniji ton (ljudski glas. op. LIT.: D. 47. Mušici scriptores graeci. Stumpf. 1890 —). Bergonzi. 3 Študes de bravoure op. 1948. ?■■ ' 'J ALKAN (pravo ime Charles-Henri-Valentin Morhange). — V. od 1938 pomoćni orguljaš Notre Dame u Parizu. ALGHOZA. br. — P. oko 1831 posvetio se kompoziciji i pedagoškom radu. francuski kompozitor. Prirodni tonovi. Kako broj alikvotnih tonova uvjetuje boju tona (po Helmholtzu). Chigiana. 1924. 17.' Venezia 1770. AFMW. Sve je to oporukom ostavio rodnom gradu Krku.: Meursius. Ambrogio. 1964. II conte Francesco Algarotti e il rinnovamento del melodramma. ALGAZI. Allegretto iz VII simfonije L. Posredno se iz 10. Svećenik. J. na kojoj su neki podaci napisani Mozartovom rukom. RMI. Filmska muzika. 30. Mumrgia universalis. Kun. U nizu alikvotnih tonova 4. Lćon. od 1824 predavao u Salzburgu talijanski jezik i književnost. 26. i 8. osobito. francuski pijanist i kompozitor (Pariz. 5. — E.. A. XI 1813 — 29. ritmičko i metričko). 331 6 Morceaux caracteristique op. Die griechische Gesangsnotenschrift. ALGAROTTI-UDINA. U šestoj godini primljen na Pariški konzervatorij. prirodni. Concerto da camera u cis-molu. 1650. London 1936. Petites preludes sur les gammes du plainchant. Siracusa 1925. Renć. Torrefranca. kojom pjesnik postizava poseban učinak time što u jednoj rečeničnoj cjelini upotrebljava više riječi s istim početnim konsonantom. Problemom alikvotnih tonova bavili su se uz druge H. Orguljaš crkve St. 4 Impromptus op. svira uglavnom u zatvorenim prostorijama. M. 1. Bonifačić. t.- ALIX. Das musikalische Svstem der Griechen in seiner Urgestalt. ZFMW. I 1888). M. dramatske efekte 1 orkestralno tretiranje klavirskog sloga (B.). balada Revenants za orkestar. Petite suite za bariton. Dirigirao mnogim koncertima u Francuskoj. — Psalmi 27. Mersenne prvi je uočio postojanje alikvotnih tonova. J. Stainer). 4?) (druga oktava) itd. 12 Etudes dam les tons mmeurs op. Algarottijeva zbirka muzikalija nalazi se od 1935 u arhivu Hrvatskog glazbenog zavoda u Zagrebu. francuski kompozitor i muzički pisac (Epuresti. Friedrichs II. 10. — W. Frekvencija titraja alikvotnih tonova stoji u određenom odnosu prema frekvenciji titraja osnovnog tona. Die Tonleitern und Musiknoten der Gnechen. I. Kasnije u Beču rektor francuske crkve. ibid. ■i. 3« (čista kvinta nad oktavom osnovnog tona). zborovi. Jan. Sabrao golemu knjižnicu (preko 6000 knjiga). s frekvencijom 2 n (oktava osnovnog tona). 27. od 1928 vodi emisije Glasa Izraela na francuskom radiju. 1968. J. Cijev od bambusovine ili drva.As- od kojih je jedna na donjoj strani.: J. Meibom. Francesco Algarotti und seine Stellung zur Musik. MGG. na kojima je niz alikvotnih tonova bogatiji. violončelo. Gluck. Vjesnik bibliotekara Hrvatske. J. NOVA IZD. — K. 48 Esquisses op. 1951. violu i violončelo op. LIT ■ D Michelessi. Welhsz. duga 27—42 cm. Alvpios. 39.. talijansku književnost i. Iz tematskog kataloga zbirke muzikalija.orkestralne kompozicije Largo i Danse de David. Miller. slijedit će a. LIT. 30. to instrumenti. Uz rukopisna djela starih hrvatskih kompozitora (A. LIT. skupocjenu zbirku instrumenata i veliku zbirku muzikalija. XI 1791 — Beč. L'estetica di Francesco Algarotti. Petrobelli. medu ostalim. SBIMG 1914. zbor i orkestar. O zbirci Udina-Algarotti. Tematski katalog zbirke muzikalija Nikole Udine Algarottija. Stradivari. Tartini. t.)..

Scriptores. polifoničke i homofone strul A. a napokon dicinu. oko 790 — Bagdad.und Bildungsideal des ausgehenden Altertums und friihen Mittelalters. 1934. engleski teolog. Ponekad a. 11 Grands priludes et une transcriplion du »Messie« op. I. Leone (Allatius. oko 735 — Tours. nije proširen. London 1922. a ne semibrevis. značilo da je taktna doba brevis. Upotrebom takta a. modulacije itd. naziv za sta ritmu ->■ poloneze (Beethoven. deminutiv od allegro veselo. — H. Les pianistes celebres. ALKUIN (latinizirano Alcuinus. LIT. Marmontel. 66. Impromptu sur le Choral de Luther op. — ZA ORGULJE (ILI PEDALNI KLAVIR): 13 Prieres op. na ciganski način). Around Music. javlja se »diminucija«. Searle. Ch. . M. Leipzig 1857. U instrumentalnim djelima pojačava izražaj su stavljajući polagane i brze stavke. ALLEGRETTO (tal. 1591—96 zborski dječak. ALLEGRAMENTE (tal. God. dok drugdje ima karakter pc ljivijeg andantea (npr. Bacha živahni stavci suita i sonata u t.: »Raspravu o unutarnjim elementima komponiranja melodije« obj. aristotelovsko-novoplatonske filozofije i islamske teologije. t. na poljski način). asketskog). Izraz a. 25). Farmer. London 1932. Charles Henri Victorin Morhange (Alkan). dao je različite definicije muzike (oslanjajući se na Cassiodora) i iznio teoriju o 8 starocrkvenih tonaliteta. pop' njičarske muzike (W.: H. Kao opat benediktinske opatije u Toursu (od 796) podigao je tamošnju školu na razinu visoke škole. post usporavanje tempa. allargare širiti. Lachmann i Mahmud el-Hefni na njemačkom i arapskom (1931). A. 1926). Alkuinova je historijska zasluga u tome što je u svom traktatu. Oko 760 diaconus et bibliothecarius. u -> diskantu gdje se nazivala i discantus supra librum termin A. 1784). cijama (namjesto izraza rallentando ili ritardando). Historv of Arabian Music. U toj se knjižnici čuva 230 s njegovih rukopisnih djela različitih struka pod nazivom Allacciane«. DJELA. Filmska muzika. je. MGG. 1930. 1 ALLACCI. dvodobni takt. God.). (1608) A. zat bliotekar kardinala Francesca Barberinija i od 1661 glavni tekar Vatikanske knjižnice. prijatelj i do kraja života savjetnik Karla Velikoga. talijanski hu grčkog podrijetla (Khios.38 ALKAN — ALLEGRI dakle dvostruko brže. — E. umjereno brz tempc allegro moderato). a 766 rektor iste škole. br. 1951. Essai sur la vie et les ouvrages d'Alcuin. U traktatu De Mušica (obj. -> integer valor). a u koncertantnima je slobodna tativna deklamacija potcrtana harmonijski bogatom prat generalbasa. KMJB. Gregorio. Osam opereta. Alkuin. LIT. talijanski kompozitor (Palermi VII 1898 —). Cendoni uz su A. — A. Komponirao crkvenu m u polifoničkom stile antico i u koncertantnom stilu. Pariš 1887. Music and Letters. gotovo jednako brz tempo kao allegro (npr. rom crkvenom stilu nosili su natpis Alla breve. u kojem je doba J a ne j. — K. Sačuvane su 3 knjige: Risala fihubr ta' lif al-alhan (Rasprava o unutarnjim elementima komponiranja melodije) u kojoj obraduje udesbu lutnje. Salvatore. ALLEGRA. Lione). G. cantus firmus i si. muzički teoretičar i književnik (York?. L. temu. I. prvi je pokušao da dade sintezu grčke. Brovme. »Ra spravu o temeljnoj razdiobi muzike« obj. Međutim. Al-Kindi. proc evropsku literaturu i muziku turski utjecaji. (produljenim notnim traja njima) olakšava se notacija i za kompozitora i za izvodioca. Gastoui. G. prve u Franačkoj. 19. iz klavirskog kvarteta u g-molu op. van Beeth klavirska sonata op. arapski učenjak. b. Leone Allacci. veselo). allegro. Jedan je od najznačajnijih arheologa i teologa svojč mena. van Beethoven. Al-Kindi. Halle 1932. odnosi se na kompoziciju često s bu pratnjom i s jednostavnom ostinatnom harmonijom. Sorabji. London 1929. Žena i G. London 1935. po prvi put na latinskom Zapadu. medu njima i muziku (praktički i spekulativno). . 56). Contrappunto alla m talijanski izraz za tehniku improviziranog kontrapunktira] postojeću melodiju. V 804). 64. Pietzsch. 1952. Kao posljedica p nog interesa za Orijent. naime. — G. U menzuralnoj notaciji bila je osnovna jedinica — tempus — nota brevis (tzv. 15!: 7. ALLARGANDO (tal. filozof i muzički teoretičar (Basra. — Isti. A.: G. 1). Pored ostalog napisao je oko 12 knjiga 0 muzici u kojima prilagođuje grčku muzičku teoriju arapskoj muzičkoj praksi. profesor grčkog jezika na Collegio greco u Rimu. — B. Ać. Risala fi agza'habariyat al-musiqi (Rasprava o temeljnoj razdiobi muzike) u kojoj obraduje ritmiku i njezin utjecaj na čovjeka i Risala fi'l luhun (Rasprava o melodijama) u kojoj istražuje elemente zvuka. Bio je učitelj. Stuc Rimu latinski i grčki jezik. U prvom stavku prve Beethovenove simfonije: Umjesto Allegro ALLA MENTE (A mente. iz Trostrukog ko za klavir. b. U nastavi je proveo antički ideal enciklopedijskog obrazovanja (namjesto srednjovjekovnog. gdje U2 gičko usporavanje i zvuk postaje intenzivniji. LIT. prolgl/o minor (J) (£ I : ALKINDI (Abu Jusuf Yakub ibn Ishak al Kindi). OPERE: Ave Maria. A. LIT. R01 z. tome. degli Agostinija u novom proširenom izdanju cijeve Drammaturgije (1755). — H. andante itd. oko 874). divisa in sette indici (1666). na turski način). Pariš 1874. u drugoj polovici XVIII st. ponešto naivno. 14. Flugel. tonove unutar oktave. odnosno contrappunto alla mente (ili Contraf ex mente) prihvaćen je općenito u XVI st. zatim do 1604 tei kapele S. kao najmanje sastavne dijelove »regulae musicae«. // rrndico su građo. A Plea for Alkan. u današnjoj muzici jedini ostatak iz vre mena kad se tempo određivao trajanjem nota a ne posebnim ozna kama (npr. M. Brahms. 1586 — Rim. drugi stavak VII fonije). Ovaj se posljednji znak zadržao sve do danas. 12 fuga. Za muzičku historiju važna je njegova Dramm. Bearsden 1940. kojom se notna vrijednost skra ćivala za polovinu. na temelju spekulativnog razmatranja. 1937- preko predznaka za prolatio major kao i za prolatio minor: prolatio major (£) (£ . A. — F. anglosaski Ealhzvine. S. Razvio je živu aktivnost u različitim stručnim ' ženjima. ALLA POLACCA (tal. I. Pojedini kompc pokušavaju tada. — Orkest komorne kompozicije. je. 76 i dr. 1938 i Romulus. 1951. 69. pismeno utvrdio materijal koji su dotad samo usmeno prenosili pjevači Scholae cantorum. u muzikalnom smislu. violinu i violončelo op. Michaele quam Alcuin composuit Carolo Imperatori. — Isti. Studirao na Konzervatoriju u Palermu (F. London 1908. 11 Pieces dans le style religieux et une transcription du »Alessie« op. van Dieren. — Isti. imitirati izvanjska ob turske muzike. talijanski kompozitor (Rim.. Banchierija. 7 tonaliteta. — Popis je nastavio dalje do 1755 G. nadimak Flaccus). / viandanti. S. ALLA TURCA (tal. tumačeći ime i značenje svakog pojedinog. H. takt a. — Transkripcije za klavir. obuhvaćajući podjednako teologiju i profane discipline (artes liberales). Jedan od začetnika arapske filozofske misli. rasprostraniti). U vrijeme J. ALLA ZINGARESE (tal. m. je u muzičkoj historiji poznat najviše po 9-gl. MCG. Alkuinu se pripisuje i jedna sekvenca notirana neumama 1 posvećena Karlu Velikome: Sequentia de S. Ta se tehnika ticirala u srednjovjekovnim i renesansnim oblicima više npr. ali ( kao ova posljednja. 1936. 1951. 19. R. Dolazi osobito u velikim zvukovnim . kompc Miserere koja je do 1870 bila redovito na repertoaru Sikst . Polifo su djela zasićena afektivnim modulacijama i kromatskim p cima sa prizvukom patetike. Djelo je jedini zapadnofranački dokument o muzičko-teoretskoj nastavi u doba Karla Velikog. NOVA IZD. I. Sources of Arabian Music. Die Musik im Erziehungs. Rondo a. Finale rondo iz klavirske s u A-duru). I. pjesama i pisama (sačuvana su 232 pisma upućena Karlu Velikom). MGG. Napisao je velik broj teoloških. Down Among the Dead Men.. 781 stupio u službu Karla Velikoga isprva kao rektor Dvorske škole (rector scholae Palatinae). Farmer (u djelu The Influence of Music. Učenik nadbiskupa Egberta i Aelberta u samostanskoj školi u Yorku. 72. p. Mozart. L. Gerbert. b. Wolf. II 1652). Wilmot-Buxton. pa se -> brevis izvodila kao -*■ semibrevis. hagiografskih i pedagoških djela. naziv za i s obilježjima ciganskoga muzičkog folklora (J. ALLA BREVE (alla cappella).: A. Alcuin of York. ALLEGRI. definirao ih je. Najstariji znak za diminuciju bio j< 3 Grandesetudes pour les deux mains separees oureunies op. filozofiju i teologiju. tiber die acht Tone. 1. G. I 1669). From Arabic Sources. zatim kao organizator i reformator cjelokupnog školstva u franačkom carstvu. Hamelin. 12 Ftuies pour les pieds seuh. rad oznaka za tempo prilično promjenljiva značenja.: T. koja sadrži popis sveukupnih < oratorija napisanih na talijanskom jeziku od konca XVI 1666. Favara). b. već skraćen. Alcuin. U XV st. Luigi dei Francesi u Rimu i ujedno učenik braće Na Od 1629 pjevač papinske kapele. a susreće se i Poznati primjer je Contrappunto bestiale alla mente iz III j madrigala Festino nella sera .

II. U stiliziranom obliku [npr. 1618—19. Poslije toga nastupao s podjednakim uspjehom kao operni i koncertni pjevač. Lorenzo Allegris »Primo libro delle Musiche«. almain. correnti). Mozart je taj Miserere zabilježio po slušanju kada je kao 14-godišnjak bio u Rimu što. 11 fUtro. plesni i instrumentalni oblik XVI—XVIII st. 1929. 1913. improperije i lamentacije za 4 glasa. 1904. 1951. MGG. većinom se zamjenjuje oznakom -»■ presto. Vrativši se 1920 u SAD nastanio se u Bostonu. Na istom je zavodu 1908—45 profesor harmonije i kompozicije. 1951. — E. Od Engleza su stilizirani a. — A. Bacha) a. zatim u Firenci. Njegove gavotte i anaries idu medu najstarije poznate plesove toga naslova. 20. To djelo sadrži osam serija instrumentalnih plesova za 5 ili 6 neodređenih instrumenata i seriju plesnih pjesama (za 1—6 glasova). 1948. G. balio e drammatica alla Corte medicea dal 1600 il 1637. 1965. LIT. kao instrumentalni oblik. LIT. bas (Aschton Uiider Lyne. američki kompozitor (Hyde Park. od kojih prva skreće prema tonalitetu dominante. 16. Anders. XI 1884 — ). izvode se za oktavu više ili niže nego što su pisane. ORKESTRALNA: simfonija (nedovršena). Allemande. S. 1913. Lorenzo Allegri. — VOKALNA : Oda a Espana za bariton i zbor. 2. — Th. radosno). partite te oko 1660 talijanske sonate da camera. Uz to 1907—20 vodio Bach-Choir u Londonu i organizirao nekoliko muzičkih festivala (1914 Bach-Festival. Schrattenholz. prema tome da li znak 8 va stoji iznad ili ispod note (8 va bassa 8va niže. alemanda). — A. Pojam allegra nije bio uvijek isti. I.). Mlegrijevi plesni stavci srodni su uobičajenim njemačkim plesovima onog vremena (pavane. XII 1869 — Oxford. DJELA. engl. 1910. 1916—17 predavao na konzervatoriju Klindworth-Scharwenka u Berlinu i 1919—21 na Muzičkom institutu u Helsinkiju. — DRAMSKA. Od 1604 do smrti bio u službi na medicejskom dvoru u Firenci. Letelier. ALLEGRI. oponašanje i drugih obi lježja melodike i ritmike madžarskoga varoškog folklora. 1915. 1918—22. Norman. 28.: N.'Haberl (1936) i dr. H. La piccola Figaro. 1960. LIT. gudački kvartet. DJELA. 28. Paumgartner. 1913 (revidirano 1930). Motetti za 2—5 glasova '2 knj. Lancashire. DJELA: Pilgrim Symphony. postao sastavni dio barokne suite (najčešće prvi stavak). 29. eine Untersuchung ihrer Entwicklung von den Anfangen bis zu Bach und Handel. sonatni allegro). M. veselo. 1940. a i posljednji stavak klasične simfonije ili sonate (tzv. Slonimsky. čilenski kompozitor i muzički pedagog (Santiago de Chile. Muzičke studije završio 1889 u Oxfordu. 1940. oznaka kojom je kompozitor (osobito u starijoj muzici) želio istaći da djelo. 9-glasni Miserere obj. Bailey. Paula u Oslu. Cametti. 1945. Chichesteru i Londonu. H. ozna čuje se 8va---------------. Više nota koje treba izvesti a. je prvi čilenski kompozitor. u 2/4 ili 4/4 mjeri. Solerti.B.). 1951. Gregorio Allegri. sastoji se obično od dva dijela. Dans la nuit za komorni orkestar. se sastoji od dvije (obično proširene) rečenice. 1923. 1735. God. — F. Nakon prvog koncerta 1908.). 1906 i 1909. —■ H. Koncertirao je u Njemačkoj. VValdemar. Portrait of Hugh Percy Allen. 1942. 1940. 39 ALLEN. označuje i cijeli prvi. Florence [608—1625. — C. 1947. gagliarde. sadržava elemente karakteristične za madžarsku muziku: rapsodičnost. dvorski ples javlja prije u drugim zemljama.La Cenicienta. kao oznaka za tempo brži je od Bachova ili Mozartova allegra. Ca. LIT. Fellerer. Scheidt i dr. Luigi dei Francesi in Roma.Revista musical chilena. 1919. madžarski. La despedida za 2 soprana. INSTRUMENTALNA : Concertini 02. osobito je bio cijenjen kao interpret basovskih uloga u operama Wagnera i Mozarta (Bartolo u Le Nozze di Figaro. za starije muzičare. W. I. nJ n 7 JU J. Concerto sinfonico za violončelo. Finskoj i Skandinavskim zemljama. ALLEN. Paul Hastings. ALME. Allegris Miserere und die Auffiihrungspraxis in der Sixtina (disertacija). Već 1880 angažiran kao crkveni orguljaš u Readingu zatim u Cambridgeu. s kratkim uzmahom. i u Češkoj. ali se a. norveški pijanist. 1950. Symphonia a 4 (u Kircherovu djelu Musurgia universalis. 1933. 1726 (izvedena u Rimu). H. 1620—21. 1916. 1921. nije neobično kada se uzme u obzir da je djelo komponirano u tradicionalnoj jednostavnoj tehnici falsobordone. zbirku kompozicija nastalih za potrebe dvorskih svečanosti. Sarastro u Die Zauberflote). Studirao na konzervatoriju Lindeman u Oslu. se proširio i. Firenze 1905. Mušica. MQ. umjerena. Massachusetts. a. Lorenzo. od Palestrine i Schiitza do suvremenih majstora. Tobias. — J. ALMEIDA. dirigent i muzički pedagog (Reading. pod prijetnjom ekskomunikacije. orguljaš i pedagog (Oslo. fuga za kvintet. Serenade Le . Ballet Entertainments in Pitti Palače. na madžarski način. O'Munasterio. Uultimo dei Mohicani. Oxford 1948. 1931. A. ALLEMANDE (franc. 1949. naglašenu primjenu sinkopa. oko 1550 susreće se istodobno u francuskim i nizozemskim zbirkama za lutnju te kod engleskih virginalista (kao stilizirana plesna kompozicija). komična opera La spinalba. 1910. — B. IX 1952). talijanski lautist i kompozitor (?. preuzeli oko 1600 njemački kompozitori (Schein. portugalski kompozitor XVIII st. — K. God. sir Hugh Percy. — Pedro Humberto Allende. F. odn. usavršavao se u Berlinu (R. I 1890 —). J. općenito iščezava iz kompozicijske prakse (a znatno prije i iz plesne dvorane). As. Prema predaji. i njem. a. tal. jedna od najstarijih osnovnih oznaka za brz tempo. God. Pedro Humberto Allende . Humberto Allende. AFMW. sličan brzom valceru (ili austrijskom landleru). allegro moderato itd. Lully 7 I 2. 1937LIT. Dvanaest opera (većinom na talijanski tekst). 1901—18 orguljaš New Collegea u Oxfordu i dirigent univerzitetskog zbora s kojim je realizirao velik broj značaj nih izvedbi vokalne muzike. Opere: Guiditta. 1650). studija u časopisu The Music Bulletin. — KOMORNA: Quartetto in modo dorico. 1922 Oxford-Festival koji je obuhvatio raznovrsnu muziku od narodne pjesme i plesa do simfonijskih djela). oko 250 solopjesama. vivo. U prvoj polovini XVII st. Note uz koje se nalazi oznaka a. Milda. umnažati.: nekoliko crkvenih kompozicija i 2 Misererea obj. 1921—35 bio je orguljaš crkve sv. ALL'OTTAVA (tal. uvertira. Pedro Humberto. stavak. Dent. Te Deum. 10 etida. Magnificat. engleski pjevač. First Modernist of Chile. Raširen do najnovijeg doba u južnoj Njemačkoj (Schvvaben) i Švicarskoj a u XIX st. 191&—37 direktor londonskog Royal College of Music i istodobno 1918—46 profesor muzike na Univerzitetu u Oxfordu. XI 1883 — Boston. odn. Debitirao 1916 u londonskom Aldzvich Theatru. Meyer. Do 1903 studirao na Univerzitetu u Harvardu. kao društveni. Prema nadimku // Tedesco vjerojatno ie rođen u Njemačkoj. Mohr. Jahrhunderts (disertacija). 23. Beck. 1912. 1.ALLEGRI — ALMEIDA kapele u Velikom tjednu i nije se smjela prepisivati. gotovo polagana tempa. Miserere Ea 9 glasova. Današnji a. Cleopatra. o. La scuola dei pueri cantus di S. La pazienza di Socrate. 1573 — Firenca. Držao je katedru za pjevanje na Royal Academy of Music u Londonu.: E. 1920 i Escenas campesinas chilenas.Amann. — Napisao Metodo original de iniciacion musical. Compositores de America. Music and Letters. iako oznaka za tempo tih stavaka može biti presto. Kao zborovoda. odnosno paralelnog dura kod stavaka u molu. L. pedagog i organizator odigrao je važnu ulogu u muzičkom životu Londona i Oxforda. kontra-alt i orkestar. A.: A. stekao reputaciju kreacijom Gurnemanza (Wagner. — KLAVIRSKA: dvije sonate. II 1946). 12 Tonadas de cardcter popular chileno. Potkraj prve polovine XVIII st.: A. Pjevanje učio na Royal College of Music u Manchesteru (j. VI 1885 — 16. Frankfurt am Main. 19. Objavio je Primo libro delle Musiche (1618). Acton). 8va sopra 8va više).4 voci(2 knj. Washington 1956. kod J. koji se služi suvremenim izražajnim sredstvima.. Motetti za 2—8 glasova. koncert za violinu. ALLEGRO (kratica Allo.: E. J. je više označavao karakter itavka. koji je. 10. Učio u Rimu. Parsifal). — CRKVENA : pet misa za 5—8 glasova.. — Komorna i klavirska muzika. Regensburg 1935. Concerto sinfonico za klavir. ALL'ONGARESE (tal. Hugh Percy Allen. 17331 La Pinta pazza. simfonijske pjesme La voz de las calles. Musical America. današnji bi pravilan oblik bio all'ungherese). L. u kazalištu Covent Garden. Francisco Antonio d'. VIII ! 959)' Violinu i kompoziciju studirao na Conservatorio Nacional de Mušica u Santiagu. 1. Ghisi. 1922. RMI. zborovi. 1843). DJELA. ottava oktava). o. tal. Francuskoj. i prvi zastupnik nacionalnog pravca u čilenskoj muzici. međutim. Izraz allegrissimo (što je brže moguće) upotrebljava se veoma rijetko. 1915. jedini predstavljao madžarsku nacionalnu muziku. Naziv upućuje na njemačko podrijetlo. MGG. almand. K. Purcell ALLENDE SARĆN. Die Allemande. Untersuchungen iiber Allemande als Volksliedtvp des 16. njemački društveni ples (sinonim Deutscher Tanz) u 3/4 taktu. MGG. Njegova opera La pazienza di Socrate (Lisabon 1733) smatra se prvom portugalskom operom.3. ALLIN. 1739. Ziirich 1932. Jedan je od utemeljitelja British National Opera Company (1922). U XVII i XVIII st. 1945. Canzone i simfonije u rkp. NOVA IZD. oko 25 solo-pjesma. Izraz a. Wood. — Dječja opereta . VII 1648). Barth). — Zborovi. engleski orguljaš. Niederoiever \SReciteil de morceaux de musique ancienne.

DJELA: dvije simfonije > u c-molu. 1722 i Giuditta. norveški orguljaš. Uz to je 1919—51 vodio simfonijske koncerte Antwerpenskog zoološkog društva. La Nina de les planchas. JODLANJE. 2. u instrumentalnoj verziji itd. 1895—1907 orguljaš u Drammenu. 1933. Mnoge naslijede: potječu iz najstarijih vremena. God. 1928 i Zomeridylle. Komponirao je više od 120 muzičko-scenskih djela. 1924 profesor kontrapunkta i fuge. Relevo. glasnog pc tona pada na pojedine više ili manje određene stupnjeve: u obliku melizmatskih. klavirski trio. Vrativši se u Koln otvorio je 1820 tvornicu fagota. Juchizer) koje s visokog. — DRAMSKA: opera Chylock 1913. P. 1918. Symphonische Gedichte za flautu i orkestar. 1898. oko 40 solo-pjesama. ALMENRADER. turski dirigent i kompozitor (Istanbul. A. Filmska muzika. Muzičku teoriju učio je u Kolnu kod B. — VOKALNA: tri narodne pjesme za sopran i orkestar. A. Molitvena zazivanja. 9. IX 1876 — 5. Slaveni). Heckelom radionicu fagota u Mainzu. Francisco Antonio d'Almeida. Među arhaičkim oblicima pjesama iz alpskog mt nasljeđa izdvajaju se: retoromanska Margaretska pjesma melodija slična glavnom napjevu molitvenog zazivanja. Njegove rane kompozicije nose značajke turskog muzičkog folklora. m. Cyrus. Retoromani. U veleškoj Švi< . suita James Ensor i dr. Pasodoble de la bandera . —■ Instruktivno djelo: Muzieklezen en Zingen: Volledige Studie der 7 Sleutels. 1913. X 1954). kompozitor i dirigent (Fredrikstad. ALMEIDA.: J. Iz poganskog obreda vabljenja stoke potekla je p vrsta pastirske pjesme. 1924. IV 1872 — Oslo. Reinecke). a prenosila usmenom predajom. Violinski koncert. — Oratoriji II pentimento di Davide. — Zborovi. Koncert za klavir. poslije član koncertnog udruženja Daruttalim-i musiki. IX 1917 —). 3. Herleving. ritmički asimetričnih jubilacija k srodne crkvenim jubilacijama što upućuje na dosad neisi korijene korala. 1939—46 vodio vlastiti orkestar u Rio de Janeiru. —■ Crkvene kompozicije (psalmi. Un Pitillo y mi mujer). Pallieter. God.. Fausta. Karl. Hasan Ferid. LIT. El Oficial de la Guardia . De Ring van Gyges (A. Studirao na Konzervatoriju u Antwerpenu (K. Suite Istanbul. Subira. Die versunkene Glocke (G. Baia. U Rio de Janeiru diplomirao pravo. ALPAERTS. koncert za kanun i gudački orkestar. Djeluje u Hollywoodu. E. Kao fagotist bio je samouk. je znatno usavršio izgradnju fagota. izgradio je vlastiti stil koji se temelji na crnačkim elementima i starim španjolskim plesovima. Lof aan de Kunst i dr. pučka muzika stanovnika Alpa koja se u izvornim oblicima ponajviše sačuvala na njemačkom jezičnom području Istočnih Alpa. 1946. Las Corsarias . od 1947 član ansambla S. 1905. Bio je zatim član kazališnog orkestra (1821—14) i dirigent vojne muzike (1815—16) u Frankfurtu te fagotist kazališnog orkestra (1817—20) u Mainzu. Kantate: Het schoner Vaderland. Salome (O. 1943. solo-pjesme. kasnije u Berlinu. Benoit. Wilde). 1904. O. a 1933—41 direktor. Stoga s rijski prikaz temelji uglavnom na istraživanju i prou nasljeđa. IX 1843). Simfonijske pjesme: Psyche.: A. 1954 organizirao internacionalni kongres folklorista u Sao Paolu. pogansko vjerovanje i magične obrede različite pjevane ili recitacijske formule dozivanja stada (A Almschrei). Muziku učio u Oslu (I. 1929. njemački fagotist i graditelj fagota (Ronsdorf kod Diisseldorfa. većinom zarzuela koje su postigle veliki uspjeh (Da Madrid al Infierno . Kentonau SAD. —■ Klavirske kompozicije. a gdjekad variranjem dvodjelnih dijskih obrazaca nalik na pjesmu. praoblici melodija poskočnice (Schnaderhupfl) i pojedini' napjevi. belgijska nacionalna himna. decima) i širokoi ponu. Pastirske jubilacije pastorales) javljale su se raznolično: kao signalizacija. Francisco. rija alpske muzike svojevrsna je i ne može se uključiti u uot periodizaciju opće muzičke povijesti niti pratiti kontir jer sve do XIX st.Shakespeare). — Gudački kvartet 1933. tamo bio zborovođa katedrale te dirigent filharmonije koju je i osnovao. 1927—32 studirao na Muzičkoj akademiji u Beču (J. Kleina. 1935. LIT. 1917. metodama komparativne muzikologije. 11. solo-pjesme. 24. God. ima veoma malo pismenih izvora. Po povratku u Istanbul bio je kazališni dirigent i nastavnik na Konzervatoriju. a 1936—46 profesor Državnog konzervatorija. 14. Keurvels). Ensaio sobre o problema do ser. klic ijujuškanje (Juchzer. ALNAES. 1930. 1738. 1903 . 1951. Ondje je 1810—12 predavao na muzičkoj školi. 1752. u ritmički slobodnom matskom obliku (sa slogovima riječi Loba ili Kuh kao sred izrazom). Kao 12-godišnji dječak poznati svirač turskog nacionalnog instrumenta kanun. A. Avondindruck. 1928. ORKESTRALNA: koncert za violončelo. A. God. DJELA. 1930. Avondmuziek za 8 duhača i dr. Suite turca. Djelovao je i kao zborovođa. solo-pjesme i dr.).. pastirske jubilacije ički oblici pjesama. 1923. 1907. belgijski kompozitor i dirigent (Antwerpen. — DRAMSKA : muzički igrokazi Pjesma Valove. I. Be: ALONSO LĆPEZ. Jedan od najvećih gitarista jazza. 1932. MGG. 18. 29. — Klavirske kompozicije. Jubilacijama iz ranog doba pripada i jo to je pjevanje u slogovima bez riječi sa čestim i naglim iz vanjem grudnog i falsetnog registra. je najbolji poznavalac brazilske narodne muzike. moteti). 1937—38. Razvile su se iz prvobitnih ( tarnih. Napisao je Abhandlung iiber die Verbesserung des Fagotts (1820) i školu za fagot (1841). i VIppolito. Sammlung von Schzveizer-Kuhreihen und V'olksliedern. ALPSKA MUZIKA. Flor Alpaerts. V 1887 — Madrid. Marx. ALNAR. — Klavirske kompozicije. u Londonu. brazilski gitarist (Sao Paolo. 1831 ute meljio sa F. je prvotno bila pastirska muzika.. Scenska muzika: Oedipus Rex (Sofoklo). Hauptmann). 1892—95 na Konzervatoriju u Leipzigu (K. španjolski kompozitor (Granada. Od 1822 član je dvorskoga orkestra u Biebrichu. Ouverture romantica. zatim molitvena zazivanja. Flor.. Monet) i dr. Francuskoj. Kao dirigent gostovao po Belgiji. kasnije se sve više služi suvremenim muzičkim govorom. — KOMORNA : četiri gudačka kvarteta. Eyvind. 1948. preludij i dva plesa. 6. 4 sv. 5 sv.40 ALMEIDA — ALPSKA MUZIKA virtii triomfanti. Kuhreigen ili Kuhreihen (franc. 1901. Na istom je Konzervatoriju od 1903 nastavnik solfeggia. — VOKALNA. Antwerpen 1941. u obliku slobodn stihova poput litanija. uglavnom asimetričnih oblika pjevanja i stvaranja zvi zanih uz radne procese. simfonijske varijacije. Thijl Uilenspiegel. za zbor. Holter). gudački kvartet. koja se stvarala i r u prirodi. Laurindo. raširena podvrsta je j< u velikim intervalima (kvarta. a komponirao je koncerte i fantazije za fagot i orkestar. suita za violinu i klavir. XII 1895 —). 1948. DJELA. 1927. ALMEIDA. zborovi. Corbet i dr. scenska muzika za Goetheovu dramu Faust. 1944—45. 1922. Kabasta). zatim profesor Konzervatorija i direktor Opere u Ankari. God. zatim u Oslu. 1936 dirigent filharmonijskog orkestra. 12. Blockx. XII 1932). Renato. izvodila su se gdjekad doslovnim pc njem određenih tonova. Kao kompozitor izraziti je flamanski predstavnik impresionizma. V 1948). a u manjoj mjeri kod ostalih etničkih grupa koje žive u Alpama (Romani. 1726. 1898 i u D-duru. Varšavi i dr. — Izdao Norges Melodier (4 sv. Kinderlisderen. 1908 šef katedre za zborno pjevanje. Završivši studij muzike u Granadi. Antonio de Jesiis. Rc vaches) koja se sastoji od tri dijela: polaganog s tercnim završ srednjeg brzog s kratkim motivima i završnog (većinom na i Ova se pjesma javlja u različitim verzijama: kao doziv stac strofna pjesma epskog karaktera. X 1786 — Biebrich. brazilski muzikolog (S. Cymbeline (. 1922. III 1906 —). ORKESTRALNA: Lsntesympkonie. seksta. 1932 i Sari Zeybek.

Različite vrste imaju dijelom zajedničke fc i stilska obilježja: ranu pojavu durskog tonaliteta (Ut-m svojevrsne završne portamente. V): pjevalo se \ . Od instrumenata rasprostranjeni su od davnine ->• rog. npr. praporci i obični kravlji rog.razvila se kasnije u društvenu igru pripovjedalačko-pje' žanra. živahni. harmoničko su. napjevi p. paralelni pomaci. »pr melodika« tro zvuka. varijabilne i neutralne stu] (osobito terca. Pr su alpske instrumentalne muzike. osvjetljavaju berške kronike svetaca (Acta sanctorum 29. pritiskivanjem ruke na grkljan (pri jodlanju) ili ni Muzički život alpskih pastira potkraj IV st. ritmički sk pastirski napjevi (instrumentalna protuteža melizmatskog jub kasnije se instrumentalno izvode i različiti plesovi. itd. na kažu) — bordun. raznovrsni signali. kvarta i vodica). ostinato. nadalje tragove arhaičkih melodike trozvuka i fanfara i djelomice istih oblika viš< kakvi su se sačuvali i u drugim pastirskim kulturama (npr. Kuhreigen itd. zatim šalmaj. te široko razmahani. Od davnine se održala praksa stvaranja posebnih z\ boja. zvona.

i. — Isti. Szadrowsky. ALT (lat. Julius. 1867—68. pri društvenim satancima i vjerskim obredima. periodičnom ritlikom. Napjevi i forme iz toga doba sačuvali su se do danas mnogim predjelima (npr. — E.: H. 1948. m. služi za davanje signala na veće udaljenosti i za izvođenje jednostavnih melodija. Zur Erklarung des »Lobetanz« durch die Schweizerische Volksmusik. engl. DJELA (izbor): Oratorio za 3 solista. olje se sačuvao stari oblik melizmatskih jubilacija. ALSINA. e poi Coda). — W. Frauchiger. 4 J. npr. — Uvertire i marševi za orkestar. C. S vremenom su se oblikovali različiti pokrajinski ijalekti alpske muzike: tirolski. tj. Tako se npr. contralto. muzička scena za trombon. utječe na formiranje njihova jecifičnog stila. The Journal of American Folklore. IV. — W. Caminada. u ažićnim pastirskim pjesmama i igrama. Carlos. Ta rana pastirska muzika bila je asnovana na pokretljivosti i širini prostora u kojemu je zvučeći odjekujući izražavala životnu prirodnost. 1964. obrnuto. a i sama stječe nova obilježja. Volkstiimliche Musikinstrumente in den Alpen. i tal. izdaje se čitav niz pjesmarica. štajerski itd. i zabavu. 3 stavka za 13 skupina gudača. od VIII st. Handschin. Ać. kod igara i natjecanja. 1969. s pastirskim Kuhreigenom. Nasuprot tome. 1941. Alpska muzička tradicija jzire se i u karakterističnim pučkim plesovima u trodijelnom tak1. oznaka koja upućuje da određeni odsjek treba ponoviti do naznačenog mjesta. — J. od utjecajem crkve dolazi do razdvajanja na duhovnu i svjetovnu : eru što je izmijenilo smisao nekadanje pastirske muzike. Zecha i S. 'radicija te muzike održala se dobrim dijelom do u XVIII st. Iza toga znaka često se prelazi na Codu (D. M. Sichardt. u bavarsko-austrijskim predjelima. Text II za 5 solista i glas s pojačalom. AL SEGNO (tal. pijanist. u spomenici In memoriam J. Magie und Technik in der Alpenmusik. Trio za violončelo. artističku vještinu. izazvali su i mnogobrojni izvanjski čimbenici: dustrijalizacija. Text.. Od 1964 član je grupe Artiste-in-Residence u Berlinu. prevladava ojedinačno jodlanje ili pak jodlanje koje je zvukovno jasno odvono od zbora. počelo se temeljitije istraživati sakupljati ostatke alpske muzike. Najznačajnije su die tzv. Koncertni pijanist. ali pretežno izmijenjena. 1867—68. a napravljen je od kore drva (obično breze). MGG. Zanimljiv je primjer sonata za violinu i klavir br. Od 1874 uređivao časopis Harmonie. Ober die Volksmusik in den deutschen Alpenlandern. — W.ALPSKA MUZIKA — ALT esijama i obilascima polja. A. Na rogu se mogu izvoditi samo prirodni tonovi. Die Alpenlandischen Jodler und der Ursprung des Jodelns. I. Posebni su tipovi: idlerlieđ. jubilacije se izvode s tekstom (poput sekvence Alleluja). — M.— R. Dehna.. 1937—38. kod kojega se izmjenjuju tekst i slogovi. Alpenmusik.. A. Schnadahiipfljodler. II 1941 —). XIII. Pfleger. XI. astirska se muzika više miješa sa seoskom. 45. Slični instrumenti nalaze se i u Skandinavskim zemljama. chuhplattler). trombon i udaraljke. bavarsko-austrijska narodna muzika također :ezava. Funktionen za komorni sastav. Basel 1949. njemački pisac. opularna austrijsko-bavarska poskočnica Schnaderhiipfl ima ta-)đer korijene u alpskoj tradiciji. Pastiri su se atjecali u pjevanju. 1864. Strasbourg 1962. obuhvaćenim zajedničkim imenom Landler (Landla. ograničena na pastirske predjele. — L. ima ravnu ili svinutu koničnu cijev. lklorne svečanosti itd. Švicarska a. ■— Ch. 1965. Wien 1907. vorne radne pjesme ona ne odražava neposredno prirodu nei je slika. talijanski izraz za -> račje kretanje. Jahrbuch des Schweizer Alpenclubs. entuzijastički osjećaj isine. Jahrbuch des Schweizer Alpenclubs. 19. Basei 1924. naopako). napjevi obivaju simetričnu formu pjesme s plesnom. I. Istodobno se u okvire novoga ila uključuju stare vrste alpskih predjela. Sve intenivniji razvoj muzičkog života u samostanima. priliv stranaca. Bukofzer. SPISI: Vorlesungen iiber Musikgeschichte. Berlin 1939. God. altus visok. jodlerske pjesme i poskočnice. usnik je — ako postoji — od tvrda drveta. Havdna sa stavkom Menuetto al Rovescio koji se kod repeticije izvodi čitav tehnikom račjeg kretanja — od kraja prema početku. M.und Wendepunkte in der Entzvicklung der Musik. Schweizeriscb. ali za razliku od ranije. Osobito su očljive suprotnosti između alemanskog i štajerskog-bavarskog . XII 1894). u Poljskoj i Rumunjskoj a upotrebljavaju ih također i južnoamerički Indijanci te drugi primitivni narodi (sa Celebesa i Himalaje). Alpske svečanosti. ali i tjeskobu i grozu pred bregovima punim ajna i opasnosti. Das schweizer Alphorn in den Hochvogesen. Szadrowsky. pa na taj način prouktivnije dalje razvija naslijeđene oblike i širi se u susjedne krave (Slovenija). franc. malo ih je. Die Musik und die tonerzeugenden Instrumente der Alpenbewohner. djelomice kao stacionarna igra zvukova rastavljenog akorda . koje su bliske izvornoj alpskoj muzici (npr. 1953. Osnivaju se i mnogobrojna pučka pjevačka društva sobito u Švicarskoj) koja presađuje narodnu muziku u okvire ađanskog koncerta. ALPSKI ROG. Uporedo s odumiranjem pastirskog načina života nestalo je rotne podloge arhaičkog pastirskog muzičkog izraza. 1880. Na prijelazu u XX st. SBIMG. arhaički pastirski stil. Ko. koje je najčešće obilježeno znakom #. Zur Friihgeschichte der Musik in den Alpenlandern. U XVIII st. na Sloveju i na Švicarsku gdje se prihvaćaju ili stvaraju novi oblici po■■alnice. Tradicionalni izraz mijenja se ponajviše u duhu apadnjačke muzike: stupnjevi postaju normirani. Tamo je učio' kod L. Salzkammergut). ali stil se dalje raralački ne izgrađuje. Das rhatoromanische St. The Swiss Kuhreigen. Kao pijanist koncertirao već od 1948 u Južnoj Americi. 1968. 1959 utemeljio Agrupacio'n Nueva Mušica i zatim studirao elektroakustiku i elektroniku na Univerzitetu u Buenos Airesu. Steirer. misa. M. — F. sviranju i improvizaciji. Hornbostel. čestim velikim skokovima (npr. od njezinog posljednjeg tona prema prvome. dubok ženski ili dječji glas u normalnom opsegu od a do e%. drvosječa i o ljepotama prirode. Die kulturgeschichtlichen Grundlagen des Volksgesanges in Osterreich. Jodlerkanon Nacheinand«). nadalje. uvoz novih instrumenata i pollarne zabavne muzike. Volkstiimliche Musikinstrumente in den Alpen. Ober die Entzoicklung des Klavierspieh. Sympton za orkestar. Dber das alplerische Volkslied und wie man es findet. dvorcima. oporija. — Isti. — A. U alpskoj muzici ovih krajeva prevladao je kaikter plesnog ritma i sklonost melodici rastavljenih akorda sa :stim skokovima. Margarethalied. zadržala čišći. Die Entstehung des Jodelns. određenija. jodlanje poprima oblik iesme u trodobnom taktu landlera i izvodi se većinom više-asno. postaje ogrankom raznoličnih »najdnih muzika«. c 2 — fis). ibid. Moberg. u pojedinostima još i dulje. javljaju obredni apjevi iz ranog doba i iz srednjeg vijeka. prastari primitivni duhački instrument pastira u Alpama.es Archiv fiir Volkskunde. za izlaganje jedne teme natraške. Berija. I ALSLEBEN. Oblikuje i nova vrsta tzv. Schweizer Annalen. »primitivna« luzika tražila je pri izvođenju neobičnu. Ali ova na izgled jednostavna. dugu do 4 m. Hohenemser. Klier. Propadanje izvorne alpske muzike. 1964. 3 udaraljke i mješoviti zbor. u dokolici i osami. 1951. r. ■— Klavirske kompozicije. Kuhreihen Lobetanz und Galder.raza. I. kasnije nastavnik klavira u Berlinu (od 1872 profesor). koja je povezana likom. napjevi i pokreti tih plesova podudaraju se mjestilice sa starim narodnim plesovima. AFMW. 1951. v. i 8-gl. Francuskoj i Njemačkoj. lišena lagije. Kleines Tonkiinstlerlexikon. Alpske pjesme. .: H. Kassel 1956. organiziraju pučki koncerti. F. 1862. vedrija. Hirtenmusik. LIT. Učenik F. MGG. Klier. Licht. Wiora. Danckert. selima gradovima na obroncima Alpa zahvatio je i alpsku muziku koja. m. 4 glumca i 3 male skupine instrumenata. 54. Bio je predsjednik berlinskog Tonkunstlervereina i Društva muzičkih nastavnika. izrazito pastirski karakter. koje dijelom vuku kojen iz izvornih pastirskih plesova i pjesama. — Requiemi za 6-gl. — K. 24. ALPSKI ROG 41 m LIT. 36. višeglasje je pravilno. C. a javljaju se i nastojanja za ezinom obnovom. Poslije zdoblja procvata. DJELA. pjesme Hubera). prevladavaju urtonalitet i akordička melodika. 1909—10. te austrijro-bavarske narodne muzike. 1966. koja pjeva o životu pastira. kompozitor i pedagog (Berlin. oprimajući lokalna obilježja. AL ROVESCIO (tal. Schweizerisches Archiv fiir Volkskunde. Andachtsjodler i dr. — W. — Pjesme. Pjeva se iz čiste životne radosti. I. Kassel 1956. kojemu je i suosnivač (1879). bavarski. naivno profanija. K. brazilski pijanist i kompozitor (Buenos Aires. III 1832 — 8. zborove. Alpenmusik. propagira se širenje čiste izvorne pučke esme. sentimentalnog karaktera po uzoru na šlagere. a. ona je linearnija. K. Schmidt. Die Muzik und die tonerzeugenden Instrumente der Alpenbevvohner. Novi stil se proširio i na susjedne zemlje. 1870. Schweizerisches Archiv fiir Volkskunde. širine i daljine. u doba procvata austrijske umjetničke. vaca. |irenje patriotskih i prosvjetiteljskih esama. haute-contre). poganskih običaja i demonskog karaktera ona postaje laza. 1956. Pommer. 1935—36. — 'romjene socijalnih i idejnih temelja alpske muzike izmjenile su toku vremena i njezin prvobitan. Wiora. 1966. do znaka). Nastaju umjetničke pjesme u tobožnjem irodnom stilu.

The Adult Male Alto or Countertenor. I. 1622. — Isti. Povišeni (alterirani) tonovi imaju čiju da se rješavaju uzlazno. 1908. a izvodili su ga muški glasovi djelomice grudnim. L. koja se u klasičnoj muzici sačuvala u m . akord dis-fis-as je alterirani akord u na bilo koji tonalitet). Johann Ernst Altenburg.). njemački trubljač. alt-horn. pučkom plesnom orkestru Katalonije. u užem smislu ili pravi a. koncert za 7 trublji i timpane te 6 sonata za čembalo (obj. kasnije izgubljene). Fricka). Strauss (Klytamnestra) i SaintSaens (Dalila). učio kod J. 14. DJELA: Das 53. kod Handela dok se u Mozartovim operama gotovo i ne javlja. komponirao crkvene pjesme i motete. 1608.) uz instrumentalnu pratnju. SBIMG. U određenom to imaju ulogu umjetnih vodica. novo izd.— Isti. La mušica en la Corte de los Reyes Catolicos. 12. označen izi (npr. minimc posebnim uvjetima. i 7. Cantiones de adventu (5—8 gl. ZFMW. 27. Catalonische Cobla und Alta-Tanzkapelle. Mnogi od tih instrumenata izašli su iz prakse u XVII st. 1941.und Paukerkunst. 1905—06. a mjestimice i dulje. a. u engleskim katedralnim zborovima altovske partije i danas pjevaju muškarci. 1868—72. (ili vox alta) notirao se u C-ključu. Wicn 1923. E. U operi. a u iznimnom od e ili d do h? ili •/". a. Stubbs. Monumentos de la Mušica Espafiola.42 ALT — ALTES NOVA IZD.). die dre des Liedes »Verzage nicht. MGG. — s obzirom na stranost akorda — jedno od snažnih harmonijskih sreds modulaciju. 4. Studien zur Basse danse im XV Jahrhundert mit besonderer Berucksichtigung des Briisseler Manuskripts. Praksa gradnje altovskih instrumenata uvedena je u XVI st. Alteriranihj može biti dvije vrste: 1. — K.: A. Altnikola u Naumburgu. R. alt-saksofon itd. Gaudium Christianum (6knj. kada je svaka instrumentalna vrsta imala i svoju altovsku varijantu (npr. ženski alt kao solistička partija dobiva važniju ulogu u XIX st. djelomice falsetnim registrom u opsegu od c do c1. Auberlen. 1951. Deutsche Musikkultur. Kongress-Bericht. 1928—29. kao što su saksofon. Adams hochzeitliche Freude (6gl. Erda.) djelomično uz instrumentalnu pratnju.). Marix.). za rješenjem prema dolje. — F. ALTENBURG. 1783. krilnica i dr. 1795. Ch. kada se u polifoničkoj muzici prešlo sa troglasja na četveroglasje.: F. LIT. Angles. 1—2. pa se contratenor razdvojio na contratenor altus i contratenor bassus. 1. Die Entstehung der Posaune.: A. Ova praksa nastala je zbog toga što ženama nije bilo dopušteno da pjevaju u crkvi. H. Verdi (Amneris. Eii zur Geschichte der evangelischen Kirchenmusik. 1925—26. semibreves. — F. 1939. Oni su alterirani. predstavlja onaj tip pojedine instrumentalne vrste koji odgovara altovskom registru ljudskoga glasa. unutar kojega se po (-* Alteracija). ali nije primjenjivao tehniku generalbasa. ] ALTERIRANI AKORDI sadržavaju jedan ili više stranih ljestvici onoga tonaliteta. 1951. V 1584 — Erfurt. — Al Kunath. 1621. II 1640). psalam (6-gl.. 1621. Volek. Međutim. Svećenik u različitim seoskim župama. LIT. Lady Macbeth) .. 1879. A. 6. komponirao kao posljednji glas (dionica). Winterfeld (Der evangelische Kirch 1845. kasnije se udomaćio u svima većim evropskim centrima. kod alteracija naviše. Michael Altenburg. Musikalische VVeihnachts. u širem smislu. v.. ALTENBURG. Michael Altenburg. VI 1734 — Bitterfeld. ^ ALTERNATIVO (tal. U 4-glasnom stavku a. AML. Kao trubljač sudjelovao u Sedmogodišnjem ratu.). i u imitaciji je najčešće nastupao posljednji. — H. alt-viola da gamba. Die Charakterologie der stimmlichen Einheiten in der Oper. 1951. Hertzmann. Ranije je prilično bogato zastupan npr. akord d-fis-a je al akord u C-duru i c-molu. / u fis (u C-duru) ili e u es (u G-duru). gdje se također javlja). 1584—1640. melodijsko ili harmonijsko značenje. Taj se redoslijed napušta u doba baroka kada dolazi do težnje za izjednačenjem glasova pa a. Npr. 1620. ^ 1960. I. altovski instrument (all-klarinet. u Španjolskoj zbirci Cancionero Musical del Palacio jedini je dosad poznati primjer ove vrste iz doba menzuralne muzike. Starija nauka o harmoni trala je alteriranim svaki akord koji bi sadržavao bilo kaki matsku promjenu u odnosu na broj predznaka. 1618. 1617. Općenito se u muzici XIX st. u XV st. Altovski ugođeni oblici zastupani su posebice u porodicama limenih duhača. — W. ne mogu povući posve oštre granice između alta i mezzosoprana (Carmen). njemački kompozitor (Alach kraj Erfurta.). koji su izgrađeni u XIX st.5 —8gl. u doba renesanse. od 1638 u Erfurtu. Alta. 14 stavaka obj. se. a sniženi silazno: ALTA (vjerojatno od talijanskog alta mušica).4—9 gl. Erdlen i E. 2. često dobiva funkciju akordičkog popunjenja muzičkog tkiva. Studien zur Vorgeschichte der Orchestersuite im XV und XVI Jahrhundert. Histoire de la musique et des musiciens de la Cour de Bourgogne sous le regne de Philippe le Bon. a od 1562 i alti naturali. 55. a u drugima nisu (npr. LIT. a ovise 0 notama koje ih okružuju. 1621. alt-pozauna). Musikalische Fest-Zierde (5—14 gl. Johann Ernst Alternburg. 21. I. 1620. Meinecke. M. mo. alternativement). Prema tome je pojam alteriranog usko povezan uz pojata tonaliteta i ne može se predstavit: atonalnoj muzici (-> Atonalnost). Komponirao je djela za 2. Die Schwankungen des Stimmtones.undNeujahrs -Zierde'. fis-molu. Za razliku od modulacije. MGG. Christliche Kirchen. nisu ni u jednom to dijatonski oblik (npr. je autor prvoga priručnika za trublju i za timpane (Versuch einer Anleitung zur heroisch-musikalischen Trompeter.). 1932—33. Dresden 1911).: tri stavka obj. intradc obj.. Od 1767 orguljaš u Halleu i od 1679 do smrti u Bitterfeldu. — J. Liebliche undzierliche Intraden(6-gl. 1613.- ALTERACIJA. Gudetvill. Sin trubljača Johanna Kaspara. du Hauflein klein«. praksa izvođenja altovskih partija s muškim pjevačima — falsetistima — održala se sve do XIX st. 4. ( g-molu i A-duru. Za razliku od kastrata muški altisti nazivali su se u Italiji često tenorini. Habock. U instrumentariju. Ehmann. Posebnu vrstu dramatskog alta stvorili su Wagner (Ortrud. Die thiiringer Musikerfamilie Altenburg. ZFMW. Leipzig 1925. Michael. Alt. Homofono je obrađivao protestantske koralne napjeve. SBIMG. des Jesaia (6-gl. ZFMW. I.E. a. 1. 1903—0 Kitzig. Gustav Adolf. Jahrhunderts. za rješenjem prema gore alteracija naniže. 6 i 8 trublji. C. kao ansambl za plesnu muziku. Rabs LIT. franc. alt-blokflauta. U menzurnoj notaciji a. 1949. Schoeberlein i Fr.). orguljaš i kompozitor (Weissenfels. — H. 1951. npr. LIT.— Isti. Takvi su strani tonovi nužno kromatska ods od određenog tonaliteta. A. Obično su altovski instrumenti ugođeni za kvartu ili kvintu niže od odgovarajućeg normalnog instrumenta. Hamel. u kojem je najznačajniji instrument tenor calamus. menuetto alteri da se svaki dio može po volji naizmjence ponavljati. I. ton skale. V 1801). a. Riegel Schatz des liturgisc und Gemeindegesangs. a.: J.: G. Jacobus Fabricius und Michael Altenburg. — Naziv a. A. oznal baroknih dvodijelnih suitnih stavaka (npr. znači udvostručenje druge 0 nota jednake vrijednosti (dvije breves. Neka obilježja alte sačuvale su se do danas u cobli. 1 Ać 1944. —. u fragment stavka Beethovenove VII simfonije ton ds ima izrazito me ulogu: Prvi akord Wagnerove opere Tristan und Isolde pre alterirani četvorozvuk II stupnja u a-molu (povišeni te U klasičnoj i romantičnoj harmoniji alterirali su se u 2. akord d-fis-a bio je po takvu shvaćanju alteracija 1 g-molu). Ženski alt srodan je mezzosopranu ali tamnije boje i pastozniji. MFM. ali ne i u D-duru. Die Gesangskunst der Kastraten. 15. Die Bedeutung Chopins fiir die Entvviklung đer al Akkorde in der Musik des 20. Gottingen 1935. —■ L. naziv za ansambl duhačkih instrumenata (calamus. Werner. kromatska promjena nekog ljes tona.und Hausgesdnge (3 knj. . pa stoga izazivaju težnju z njem. alteracija su samo u nekom ili v tonalitetima. MGG. Partije dramatskog alta redovito imaju veoma proširen opseg u visinu tako da se podudaraju sa mezzosopranskim.) uz instrumentalnu pratnju. Michael Altenburg. Hochzeitliche musikalische Freude (9—12 gl. Johann Ernst. Javlja se oko 1450 na burgundskom dvoru. alterirani ton i alterirani ostaju u osnovnom tonalitetu. Ein Beitrag Biographie. 1949. Kap. javlja se prvi put oko 1450. Ipak je a. bombarda i trombon). 5—8 gl. 1620. MGG. Ponav! prvog dijela nakon drugog nastajala je iz dvodijelne forme trodijelna (A B A). Kun. Festgesdnge (5—9 gl). Besseler. i to. —■ . a. 2. Blume.

18. obitelj francuskih muzičara. 24. Joseph-Henr tist i kompozitor (Rouen. na kojem je od .(seherzu) s triom. 1. VII Studij završio na Konzervatoriju u Parizu. ALTES. I 1826 — Pariz.

Chr. Max Reger-Katalog. Od 1938 živio u Americi gdje je 1941 postao dirigent Narodne opere u Mexico Citvju. Fantaisie dramatique. pa u Moskvu. koncert Lyra Angelica za harfu i gudače. njemački orguljaš i kompozir(Bern. 1902. 1920. klavir i kompoziciju. ALT-KLARINET (baritonklarinet) in F ili in Es. Objavio je iše vrijednih bibliografskih djela i kataloga. drveni uhački instrument iz obitelji klarineta. Učenik O. na oba kraja priTŠćene vijcima. ALTHORN (franc. III 1951). ali se 1843 vratio. viola alta). — Transkripcije. 1925 i 1951 (31. odanle je 1842 ponovno prognan. isnije i zet J. Za azliku od srodnih instrumenata (krilnice i tenorhorna). 3 Concerta grossa. 1951. Tiringija. •d 1900 do umirovljenja (1927) radio u Kraljevskoj biblioteci u erlinu. nekadašnji venecijanski narodni žičani inrument. Djelovao je kao orguljaš u manjim njeačkim mjestima. ein frommer 'unsch. posebice istočnih krajeva Rusije (Kavkaz. Deljviga. Dye-sur-Loire. fantazije. najpopularnija od njih — Slavuj — doživjela je više vokalnih i instrumentalnih obradbi (Glinka. solo-pjesme. IV 862 — Hildesheim. kojih je broj bio različit i koje su bile ugodene na Samouk. 1825 uhapšen. je među prvim ruskim kompozitorima sakupljao i harmonizirao narodne napjeve. Mannheimu i Bavreuthu. \l 1898). Piše najviše filmsku muziku. 1939. kojemu je opseg za kvintu ublji od običnog a klarineta in C ili in B. 1917—20 Hamburg. 25.). O. herojski tenor (Reading. Žukovskog i dr. Offentliche Musikbibliotheken. ORKESTRALNA. 43 2. od 1845 nadalje. 1903. najzreliji majstor ruske romanse u krugu starijih Glinkinih suvremenika. 1942—64. Altnikol. S. Die Geschichte der Viola alta und die Grundsatze ihres 3aues. Bavreuth. J. 1953. S. Altnikol in Greiffenberg.). ALTNIKOL. te zborne muzike. Sonata-Impromptu za violinu i violu. 1929. ALT-SAKSOFON ~> Saksofon ALTUS -* Alt ALVARY. A. 1937 (u suradnji sa W. 2. sastavljenom od četiri lo tanke daščice. 1937. ovaj je instrument imao u početku 4 žice (c-g-d^-a1). Loffler. A. DJELA. Knjige: Chronik des Berliner Philharmonischen Orchesters. 1926 948—49(15. . Ogarev i dr. Bio je flautist u operi i u orkestru Societe des concerts du Conservatoire. — Fantaisie concertante za flautu.). — VOKALNA: oratorij The Marriage of Heaven and Hell. Studirao u Marburgu i Berlinu ovijest i klasičnu filologiju. Frankova djela Kurzgefasstes Tonkiinstler-Lexikon. icolaja i Webera. od 1748 u Naumburgu. Gostovao u Evropi (Berlin. violinu ičio kod F. 15. H. A. 1913 pjevao prvi put u operi Metroolitan u ulozi Grigorija (Musorgski. Ima opseg A-es*. koju daje pojedinim pjesmama. K. Učenik E. Osim toga. Nastupao i kao klavirski pratilac. 1920. violinist i dirigent (Pariz. Muzika za više od 60 filmova.und 6-handig. A. III 1830 — St.. 1953. 1903. Die Kammermusikiaerke von riedrich Lux.). Handbuch fiir Streichquartettieler (4 sv. X 1945). orgulje i gudački orkestar. LIT. a po socijalnosatiričkoj crti. Humperdincka. ALTOBASSO. U tematici se odrazuje romanti-čno-pesimističko raspoloženje ruskog društva nakon ustanka dekabrista. Composers I have wwn. od 1906 kao šef njemačke muičke zbirke. Methode complUe du flute. komorna djela. 1939. — Scenska muzika. DJELA. kojima je opseg po prilici za kvintu dublji od opsega diskantovih instrumenata iste vrste. Wilhelm Altmann zum Gedachtnis. a gostovao je u Engleskoj. 1944. Četiri simfonije: I. VVilliam. Brat Josepha Henrija. 6. harfu i gudače. s istančanim osjećanjem za oblikovanje vokalne melodike i profinjenih harmonija. Pastoral Fantasta za violu i gudače.ALTES — ALJABJEV um djelovao kao nastavnik. 28. — Objavio pisma i spise Brahmsa. pa ijev može biti svinuta kao kod trublje. koncert za klavir. Svirač je instrument obično prislonio na desno me. je dao značajne priloge i oblikovanju ruske komorne i orkestralne. Blume. simfonijski preludij The Magic Island. njemački engleski naziv za limeni duhački instrument. Za flautu i klavir: 3 Fantaisies caracteristiques. Hamann. Ritter. 25. 1920—38 Beč). A. operne fantazije za violinu i klavir i dr. Karl Oskar. J. a o žice. Ritter konstruirao za Svečane igre u Bavreuthu. Istakao se u Wagnerovim muzičkim dramama. 1925. XII 1719 — Naumburg.). ALTMANN. ) rissowskym). Stockolm) i Australiji (1922—25). u Francuskoj (rjeđe u Italiji) naziv za violu. 1 kasnije pet žica (es). Boris Godunov). The Songs of Innocence za glas i gudački kvartet. Verzeichnis von Werken fiir Klavier 4. i prognan u Sibir. Albert Niemann und Richard Wagner. Aleksandr Aleksanđrovič. 20—29.) i djela Taschenbiichlein des Musikers. Johann Christoph Altnikol. — Izdavao zbirku Deutsche Hausmusik der Gegenmart. II. 6. 1936. vrstu dubokog iiigelhorna in Es. 1935—39. Naziv a. VIII 1787 — Moskva. ALWIN. 39. bogatu ljestvicu različitih štimunga od lirsko-elegičkih do dramatskih i satiričnih. različit način. Bio je kazališni dirigent u raznim njemačkim gradovima (Berlin. »17. Paul. Handbuch fiir Klaviertriospieler. flicorno contralto). MGG. a od 1915 kao direktor muzičkog odjela. Učenik. najprije kao bibliotekar. 1939. Stuttgart. Neki muzikolozi smatraju da je a. P. 'ennsvlvania. se rijetko upotrebljava. nastao po uzoru na žičani instrument -> Tambourin du Bearn. New Yorku (Metropolitan). 1949. engleski kompozitor (Northampton. 1934). Kirgiza). Johann Christoph. 1945). V 1856 — Grosstabarz. Odojevski. Komponirao je simfoniju. preteča Dargomižskog i Musorgskoga. Šlezija. — Isti." Kammermusik-Literatur. Koncertni pjevač na muzičkim fetivalima u Americi. 1940. 34—36. Chicagu San Franciscu. Maksimovič. Krabbe. ALJABJEV ALTO. 15. njemački pjevač. Kyrie i motet Befiehl 1 deine Wege obj. njemački dirigent. Kompolirao je simfoniju. bugle alto. IV 1891 — Mexico City. S. A. I.1956 i IV. obradio je i izdao prvi samostalni muzički zbornik ukrajinskih narodnih pjesama (1834) koje je sabrao M. ruski kompozitor (Tobolsk. 7. Baškiraca. ie Schiiler J. ALTOVA KLAUZULA -> Diskantova klauzula ALTOVI INSTRUMENTI. Liszt). instrument iz obitelji riolina. sonata za klarinet i klavir. kompozitor i pijanist (Konigsberg. izd. 1951. Le Chant du Rossignol. Bach-Jahrbuch. kantata. Wilhelm. Handbuch fiir Klavierauartettspieler. tal. Komponirao je više od 150 roman -sa i pjesama na stihove Puš-kina.). Na Royal Academy of Music u Londonu diplomirao flautu. bile su napete crijevne žice. Hiarijsku vrijednost imaju njegovi pouzdani prijepisi Bachovih impozicija. sozvie fiir und mehr Klaviere. Gribojedov. koncert za obou. MF.: W. 4. Ch. Bacha koji mu je bio diktirao svoj isljednji koral za orgulje Vor deinem Thron tret ich hiemit. Pridio nova izdanja P. 1943. 1951. 1954:111. 9. Sudjelovao je u sređiinju i prikupljanju djela J. 1943. Bachs. najprije (1920—36) svoje žene sopranistice Elisabethe Schumann. njemački muzikolog (Adelnau. Osobito se istakao kao interpret Wagnerovih morskih likova. Verstovski. i ostvario. S. Katalog der seit 1861 den Handel gekommenen theatralischen Musik (5 sv. na osnovu lažne optužbe. N. specijalizirao se za bibliotekarstvo. ALWYN. 1928—31. Bach-Jahrbuch. divertimento za flautu. 1831 prešao na Kavkaz. XII 1889 — New York. Posebnu grupu čine pjesme građene na elementima ruske i istočnjačke narodne muzike. 3.: R. Monthlv Musical Record. — F. — 15 Me-'cdies pour le chant uz pratnju orkestra (klavira). Član opera u New Yorku. — H.: F. Miinchenu. Bacha. a uvrštena je i u Rossinijevu operu Barbiere di Siviglia kao »sat pjevanja«. Francuskoj i Španjolskoj. Ernest-Eugžne. Komponirao je pretežno samo za svoj instrument. osobito kao Siegfried (Siegfried i Gotterdammerung). Schlesisches Blatt fur evangelische rchenmusik. Od 1940 živio je u New Yorku i bavio se edagoškim radom. Handbuch r Klavierquintettspieler. Katalozi. kraća crkvena djela. koji se od njega vrlo malo razlikuje. varijacije i dr. God. F. A. Wilcheltn Berger Katalog. a kasnije tenora Jana Kiepure. Oficir. — Obj. 2. Od Altnikolovih djela vrlo je malo sačuvano (2 klarske sonate. Učenik J. laengera u New Yorku. se upotrebljavao kao pratnja instrumentu (najčešće flauti) koji je izvodilac držao istovremeno u desnoj ruci. Stockhausena. sa tri ventila. II 1954). je Neue Bach-Gesellschaft. tenor (Diisseldorf. Za flautu solo: op. Max (pravo ime Achenbach). 1954. 1964. ieraturverzeichnis fiir Bratsche und Viola d'amore. ALTHOUSE. 1919. 1935. zvuk mu : snažniji i oporiji. izd. DJELA: Solo de concert za flautu i orkestar. XI 1905 —). /eći od viole. LIT. Turkmenija itd. udarao je malim drvenim batićem (lijevom rukom). koncert za violinu. američki pjevač. III 1851). lio (obuhvaća djela obj. on je prethodnik Glinke i Balakireva. A. Po svojemu interesu za muzički folklor ruskog Istoka (obradbe pjesama Čerkeza. N. Habenecka na Konzervatoriju u Parizu. 32. riolinu i klavir. 15. katkad se upotrebljava za običnu dolu. VII 1899). 4. na prvoj meričkoj izvedbi tog djela. Fuhrer durch i Violin-Literatur (preradba Tottmannova djela). koji je H. God. ALTGEIGE (njem. kraća orkestralna djela i solo-pjesme. einrich von Herzogenberg. Wagnera. sudjelovao u ratu 1812. zbirni naziv za različite muzičke instrumente. — KOMORNA: rapsodija za klavirski kvartet. Od 1846 )rvi violinist i 1880—87 dirigent orkestra pariške opere. helikona ili tube. 1936. VI izd. Straussa. Od 1927 profesor iste ustanove. 1823 nastanio se u Moskvi i sprijateljio s muzičarima i književnicima (A. — Sonata za klavir. 1959. Prvi tenorist opera u Weimaru J. V. Hamburgu. koncert za obou. 7. 1930. LIT. 1934. VII 1759). Inogo je češći -> basetni rog. Kauna i R. Leipzig 1885. Diisseldorf. Orchester-Literatur-Katalog (2 sv. Na ormariću za rezonanciju. Gradi se u raznim oblicima. ALJABJEV. 1947. tal. KO.

AjiHSbeB B TOSOJIBCKOH ccbiJiKe. na dan). kvartet za 4 flaute. AjiH6beB. Komponirao muške. Frankom gudački kvartet. H. literaturom i likovnim umjetnostima. Oni su zajedno sudelovali kod izvode zičkih dela u okviru akademija. AMAR. Marteaua u Berlinu i 1912—15 član njegova gudačkog kvarteta. i na početku XX st. S pasivno prilaženje muzici na štetu plemenitog amatei pored velikog proširenja muzičke publike i podizanja nivoa izumiranje amaterizma krije u sebi opasnost dek muzičke umetnosti. otvorili su mu put u prve svjetske muzičke centre.. A. k. ranije mislilo. osjećajne i pristupačne pa su u narodu brzo postale popularne (najpoznatije su Triglav. začetnik Cremonske škole. Juan Carlos Amat. —Isti. AjiH6*>eB B n3rHaHHH. 1963). Arnoljd Aleksandrovič. — DRAMSKA. Veliki preokret nasti Prvog svetskog rata. — E. Gregorčiča. u serijama Cesepnuu neeeu i KasKa3. stariji dreje. Juan Carlos. 1950. X 1898 — Moskva. zbornik obradbi ukrajinskih narodnih pjesama za glas i klavir. Jakob Aljaž in naša ljudska pesen. Co. Koncertirao kao pijanist. Kao muzikolog. zvučn televizija učinili su muzičke amatere skoro izlišnima. — VOKALNA: prolog Topotcecmeo My3. 1923 i 1924). 6. 1963. Subira. Prema istraživanjima (G. djela za klavir i scensku muziku. Priredio Pesmaricu Družbe sv. AjinSteB B BOHHax. MocKBa 1961. P. collegia mušica i drugih kao i privatno. Studirao klavir i kompoziciju na Konzervatoriju u Kijevu. još mn govala u domovima amatera.eHTajii)Hoe TBop^iecTBO. 10. oso po zanimanju nije muzičar. K. 1—4. CTpaHHiTbi H3 >KH3HH A. Romantik. A. Eemxosen. MocKBa 1966. trija i druga dela kamerne bečkih klasičara te klavirske minijature. Maggini i Gasparo da Salo iz Brescije. djeluje kao stalni komorni ansambl Univerziteta u Yorku. — 5". — E. Od rane mladosti isticao se kao gitarist i pjevač. A. moj dom i Slovan. Jakob Aljaževe skladbe. glomaznijeg oblika. U Veneciji je nal smolu iz prekomorskih zemalja za izradbu laka. 1931. AMATER (franc. Izradba njegovih instrumenata vanredno je brižlji njača i dno jako su svedeni. romanse (za života obj. Kako je t ćan dobavljao je za izradbu instrumenata najkvalitetnij smrekovinu od posebnih stabala koja rastu na obroncir (Picea exceha) i javorovinu koja se iz Dalmacije i Bosne mala u Veneciju za vesla na galijama. 4. oko 1570/72 — 10. TuMo^eee. 1. 1933 preselio u Pariz. a ne radi materijalne dobiti. Hubada. Bonetti) s obzirom na životnu dob. Sa stvaranjem građanske klase javljaju si koncerti uz naplaćivanje ulaznica. figure i ilustracije u drvorezu (izdanje iz 1639) na ki prikazani pojedini položaji ruke na instrumentu. koja je još za njegova života ( više izdanja. II/1890. 1945. muziku studirao privatno kod A. Sačuvalo se samo nekoliko Ari instrumenata od toga 1 violina iz 1564. UAU 3AOE 3€Abe. 1951- DJELA. Tokom XIX v. Isprva j< viole. Profesionalni muzičari izvode' javno. Foerster. Vodvilji.: E. amateur ljubitelj). A. zatim j< manji model (oko 1570) i time stvorio do danas mjeroda linski tip. A. — PVCCKHH poMaHc. 1935. V 1927). međutim. 1896. utemeljen 1942 u Londonu. Salzburgu i dr. 1898). prvi graditelj iz obitelji A. a takođe i u amaterskim udrt (amaterskim horovima i orkestrima).ajiatn6eK\ nedovršena opera KaeKa3CKuu TIABUHUK (prema PuŠkinu). prvotno u posjet cuskog kralja Karla IX za koga je Andrea navodno treba radi čitav gudački orkestar. 1923). II 1642).e6wccu. poslije 1550 — 1638). MocKBa-JIeHHHrpafl 1948. obitelj talijanskih graditelja gudačkih instri iz Cremone. H. Andrea (Cremona. Vurnik. klavirski trio. ' nastalo strogo lučenje. je svakako bio povezan s brescijanskim ma jer je. — J. — Komponirao je simfoniju. 1935 postao je profesor na Konzervatoriju u Ankari. Casparom. Ljubljanski zvon. V. Premrl. 1940. JI. ALJŠVANG (Aršvang). a njezini su članovi. Nedveda i A. Slovenska pesmarica. VII 1959). prvu raspravu o gitari: Guitarra Espanola y Vandola ordenes y de cuatro (1586). AMM.44 ALJABJEV — AMATI AMAT. Ulmeuunpecc. kompozitor i zborovođa (Zavrh kodSmlednika. Hindemithom i M. AJieKcaH#p AnHGteB. Koncertni majstor filharmonije u Berlinu (1915—20) i opere u Mannheimu. A. XII 1891 — Freiburg im Br. A.. AMATI. 12. Cerkveni glasbenik.. VII 1960). God. A. ALJAŽ. 1822. španjolski gitarist (Monistra lonija. 1. madžarski violinist (Budimpešta. priproste. učenik H. 1830. Balet BoAuieČHbiu 6apa6an UAU Caedcmeue Bojiwe6uou $Aeumbi. LIT. između 1589 i 1630. 3—4. danas u sastavu Norbert Brainin. od njih preuzeo široke / otvore i nezaoštre: štene uglove. 77. 1923 osnovao sa W. pjesme za glas i orkestar. Nastaje i tzv. 1825. poslije smrti sve izdane pod naslovom TToAHoe cočpanue pOMancoe u neceu^ I—IV. Gradio pretežno violine. stekao je u relativno kratko vrijeme reputaciju jednoga od najugled- AMAOl-. ibid. Koncertirao je i solistički. Za kućno muziciranje stvara s peno čitava literatura: kvarteti. čini se.. Siegmund Nissel. uzimaju većeg maha. Antonio (Cremona. pa sadrži praktične upute. Počasni član Glasbene Matice u Ljubljani. A. Ks. A. Om. 19. 1812—1814 rr. . uči nisu mogli biti P. Anuario musical.CKUU neeetf te u posebnim izdanjima. 1842. Jledwccu. ali mu je model manji od njihova. notne re. VII 1845 — Dovje. ali tek u XIX v. udr LIT.IT HHTOHauHOHHOro aHajiH3a (zbirka članaka pod redakcijom Asafjeva). po zvanju liječnik u 1 gradu. postavili temelje glasovitoj Cremonsk 1. 1952 (II dopunjeno izd. najviše na tekstove S. Močpoxomoe. Foerstera. 3.CKpx6un. plesovi za klavir. M. između 1540 i 1740. solo-pesme i dr. CoseTCKaa My3biKa. PaeeAH. — Isti. T BOPHCCKHH nyTb. a izbočenja idu sve do ruba. salonska muzička literatura slabe ili vrednosti. nije postojala oštra razlika između amatera i ] nalnih muzičara.: V. radio. uvertira. Objavio Pevske spomine (Pevec. 1959.. IHmeHunpecc. God. Javno ciranje kao i sam razvoj muzike stavljali su na izvođače zahteve kojima amateri više nisu mogli da udovolje.rs KVARTKT nijih evropskih gudačkih kvarteta.—E. A. AjinSbeB. 1827. AjiH6beBa. Mohorja (I/1886. 1959 i 1964—65. Licco. A. — 5. Pyca/iK<z u pbi6ax. a 1957 na Visokoj muzičkoj školi u Freiburgu. a amateri privatno. je u početku crvenkasto-crn a kasnije varira od zlatnož svijetlo-smeđih nijansa.. Prvi uspjesi na međunarodnim muzičkim festivalima u Edinburghu. Svećenik. koji je do 1929 redovito sudjelovao na festivalima suvremene muzike u Donaueschingenu. ypajihCKiiH coBpeMeHHHK. KaMepHO-HHCTpyM. u muzici. 1942. oko 1520 — oko 1575/80). ali se aktivno bavi muzikon bavi prema muziciranju. *TauKO8CKoeo ^1864—1888). INSTRUMENTALNA: simfonija. Hpou38edeHun K. 28. UJIU JToMOSbie. Pujol. Dc XIX v. u kojima daje neke podatke o slovenskom muzičkom životu u drugoj polovini XIX st. ženske i mješovite zborove. Significacićn de Juan Carlos Amat en la historia] tarra. 1928. već po svoj prilici Marco del Busetto iz C Međutim. CBepflJiOBCK. zastupa tezu o socijalnoj uslovljenosti idejnog sadržaja muzičkog djela te tumači vezu muzike s filozofijom. DJELA: KAOČ J]. MocKBa 1956. kvartet je snimio mnogobrojne gramofonske ploče. Onum anaAU3a meopnecmea TI. LIT. redigirano izdanje uz sudjelovanje M. D. 3 gudačka kvarteta. Djelo je pisano u namjei pularizira učenje gitare. A. Profesor moskovskog i kijevskog konzervatorija. kompozicije su mu lake. MocKBa 1912. Izabrani članci obj. ^lauKoecKuu. Jakob. A.) prevođer girana u Španjolskoj i Portugalu. tičara. Uz koncertne turneje po cijelom svijetu. Opere: Jlvunan HOH. Prvi su priređivani p XVIII v.o6poxomoe. lutnje te violine starijeg. 1834. a kasnije je (u XVII—XVIII st. — E. MocKBa i JleHHHrpafl 1930.H. AMADEUS KVARTET.: F. Peter Schidlhof i Martin Lovett. Spominje se već 1097. muzika se. Gramofonske ploče. sovjetski muzikolog i kompozitor (Kijev. Scenska muzika. od 1885 u Dovju. A. 1951.

a kasnije prc narančast. / otvora i puža. oblik trupa. 1. Hieronymus). VIII 1684). najveći majstor iz obitelji i u gradnji vi< života nenadmašen. Na etiketar zajedno potpisivali (Antonius & Hieronymus Vr.mladim bratom Girolamom u očevoj radionici. Preuzevši dostignuća svojih pret usavršio ih je u svim pojedinostima.). Uveli su oštriji pad izbočenja s obaju strana pa su im instrumenti plosnatiji a ton mekši. Iako se na instrumentima : šivao. 1551—1635). liniju izbočenja i lak. Girolamo (Gerolamo. a oba su br mašili oca. 3. nazvan Grande Amati. pa ih danas općenito navode kao »braću 1. djela koja je izgradio mogu se sa sigurnošću razlik bratovih. poj . Amati C> Andreae fil. IX 12. sin 1 učenik Girolama (Cremona. mlađi / sin (Cremona.j nije oko 1625 izgradio model. Bio je vještiji majstor od Antonija. Nicola. Mijenjao je omjere dasaka. Lak njihovih isprva je gust i tamnosmeđ poput trešnje.

1909). To je vrhunac Ambrosova naučnog rada te se još i danas smatra klasičnim temeljem za proučavanje povijesti muzičke renesanse. pjesme Betgie. sin Nicole (Cremona. AMBROS. Die schonsten italienischen Geigen. Na njegovim se instrumentima opažaju odstupanja od obiteljske tradicije što se pripisuje utjecaju A. među astalim u Schumannovu Neue Zeitschrift fiir Musik. I. pjesma što ju je pjevač na tim stepenicama nakon poslanice pjevao zvala se graduale (respon-sorium graduale). —■ P. Girolamo. 28. Glavno njegovo djelo Geschichte der Musik. —7. Praha. Hanslickom (pseudonim Renalus). Culturhistorische Bilder aus dem Musikleben der Gegeniuart. Geschichte der Musik (4 knj. — Zborovi. prozračan i sjajan. tri koncerta za klavir. poslanica i tractus. —■ DRAMSKA. posebno ograđeno i povišeno mjesto u starokršćanskim crkvama između svetišta i glavne lađe. XI 1816 — Beč. . za violončelo. La genealogia degli Amati e il primato della scuola liutistica cremonese. Leichtentritt. Muzikološki rad započeo sura đujući u različitim dnevnicima i stručnim časopisima. U ra nijim djelima bio je pod utjecajem L. a svaka strofa od po četiri jampska dimetra. Aus Italien. Studirao u Pragu pravo i slikarstvo. Meisterwerke italienischer Geigenbaukunst. 25. und 16. W. a uglovi znatno produljeni što je uvjetovalo ljepši i veći ton. nastavnik i kompozitor. —• KOMORNA: tri gudačka kvarteta. SPISI: Die Grenzen der Musik und Poesie. melodija je u plagalnom načinu. Konzervatorij završio u Napulju. IV nedovršena. Herman. njegovi su neposredni učenici: A. 18. P. 1860. Jahrhunderts. 1932. Odatle se pjevalo evanđelje. 1858. 45 VIOLINSKA ETIKETA N.\tl»Cln. 1942 i 1948. klavirski trio Letni večer. Beispielsammlung zum 3. Riemann.). III izd. 21. opseg). naučno ispitivanje pojedinosti pa su mu pojedinačni sudovi katkad jednostrani ili čak netačni. O. Wien 1931. Amati. po jedan koncert za čembalo. ostao najmarkantnija pojava. ORKESTRALNA: jedanaest simfonija. I. francuskog impresionizma i talijanskog verizma. Budući da je završni ton (nota finalis) jednak u oba načina. — G. 1914—22 dirigent operne kompanije Rossa and Co. 1877. Das Conservatorium zu Prag . V 1956). vanredno sjajni lak. Et temporum das tempora. AMBROZIJANSKI HIMNI. — M. gradus). Ugrenović. 1882 (obj. VI 1876). jednu vrstu praškoga ogran ka Schumanovih Davidsbundle'a. Linije su elegantne. 1891). A. . uz individualna obilježja i niz zajedničkih svojstava: zlatnožuti. ■— Sve violine što su ih izradili članovi obitelji Amati imaju. 1880. II 1740). Neue Osterreichische Biographie. suita Život. Ai .). 1887). 1882. U muzičkom svijetu stekao reputaciju studijom Die Grenzen der Musik und Poesie AMBROSIUS. God. zanemarivao je precizno. klavirski koncert. Svi se a. 1938. Kade. 1894. 1933 prestao je javno nastupati i otada se bavio pedagoškim radom. Hamma. Uber den Ambitus der gregorianischen Messgesange. H. D. Instrumenti su mu nešto plosnatiji. ORKESTRALNA: Symfonie pfirody.: F. 1936. Međutim. Kod analize napjeva građenih na temelju starocrkvenih ljestvica a. Sctuveitz. afAfSoiv kvrga na štitu. 1916 i Pan. Blums. AMBITUS (lat. —■ Klavirske kompozicije. simf. Starotalijansko građenje gudačkih instrumenata. je najsigurnije mjerilo za određivanje autentičnog ili plagalnog načina. plesovi. — KOMORNA: kompozicije za gudački kvartet. I Beskudy. Musikalisch-Schonen. a od 1872 pozvan je za profesora na Konzervatorij u Beču. Biographisches. LIT. njemački kompozitor (Hamburg. za violinu. G. MGG. II Fantasie za violinu. Janačeka. — Klavirska djela (sonate. DJELA. 1945. npr. austrijski muzikolog češkog podrijetla (Vvsoke Myto kraj Praga. Geigen und Geiger. Rogeri. što uvjetuje manji volumen zvuka ali zato daje neobično blagi. LIT. Sokolovsky. VIII 1942). Što. klavirska trija. Veroffentlichungen der Gregorianischen Akademie zu Freiburg. Aeterne rerum conditor. Noctem diemque qui regis. — Isti. Aus meinem Leben. Opere: Ukradene štisti. djela za komorne sastave s duhačkim instrumentima. Od 1862 profesor je muzike na Praškom univerzitetu i muzičke historije na Konzervatoriju. klavirski kvintet. Knorr). a možda i uglazbio milanski biskup sv. Kade. MGG. LIT. Fairfeld. August Wilhelm. Zampa. a po prilici od 1850 redovito pre davao i na Konzervatoriju. za violončelo. Beckerom. prer. — Operna priča Der Wolf und die siebsn Geislein. Praha 1957. dok je u novijima nastojao naći svoj vlastiti izraz. Pavelić) J856) zamišljenom kao pro tuteža Hanslickovu eseju Vom A.: R. VII 1897—). obj. Nottebohm u suradnji sa C. I. Ž . zatim nastavnik u Prostejovu. Moravska. Frankfurt am Main 1904. Italienische Geigenbauer. je muziku promatrao u odnosu na sveukupna umjetnička i kulturna zbivanja pojedinih razdoblja. — Solo-pjesme. August Wilhelm Ambros. odlikuje se živim stilom i velikim brojem veoma vrijednih podataka sakupljenih u izvorima (zbog istraživanja izvornika u četiri je navrata putovao u Italiju). W. Da ne muči nas dosada. za flautu i za fagot. h. (Preveo M. dok se danas smatra da ih je napisao svega oko 20. češki kompozitor i dirigent (Prostejov. I . Augustina (De mušica). 1927. koji pripisuje sv. . formirao je zajedno sa mlađim kolegom E. Nekada su se svi himni iz antifonara (oko 120) pripisivali sv. U tom je smislu a. AMBROS. Sassuolo 1909.: Krasucki. 1925. etide). u 4 knj. grč. uvertire. III 1878 — New York. Pasquale. Kittla i F. ono što se ističe). nakon očeve smrti preuzeo njegovu radionicu. Ambrosove kompozicije nemaju osobitog značenja. 1931. 1931. — Komorna i klavirska djela. Stradivarija. Studien zur bildenden Kunst . New York 1942. 1936. Pjevao zatim po raznim kazalištima Evrope i Amerike. Zur Lehre vom Ouintenverbote. B. — G. Za četiri od njih postoji i izričito svjedočanstvo sv. — Psalmi. u težnji za otkrivanjem historijskih povezanosti različitih umjetničkih grana na krupnom planu. 1909—21 bio član opere Metropolitan u New Yorku. a kasnije se i propovijedalo. 1951. Kersnik i A. Hanslick. w. Stradivari. 12. — KOMPOZICIJE: dvije simfonije. što ih je spjevao. — C. Batka). A. — F. Veoma je važna za Cremonsku iTii IV. AMBROS . Leipzig 1877. AMBON (amvon. II — 1864 (II izd. trilogija. III. L. Adler. sladak i svijetao ton. zborovođa i orkestralni dirigent u Bfeclavi. Ashton (Donizetti. 1856. His Historical and Critical Thought. 1926—38 direktor Muzičke škole. — H. Szendreja i H. . W. Vi. AMATI]A školu i pedagoška djelatnost Nicole Amatija. Isprva službo vao u Pragu kao sudac. bariton (Napulj. E.).. sastoje od osam strofa. Jalovec. (rani barok u Italiji). Štuttgart 1933. Ruggeri. — J. Janačeka i na Konzervatoriju u Frankfurtu na Majni (J. 26. F. za flautu.). Balada 0 mnarozenem ditšti. A. G. očitujući svestranu naobrazbu i izvanredni smisao za uočavanje velikih historijskih uvjetovanosti.2. Cremona 1938. Uz kompoziciju studirao u Berlinu i muzikologiju. Bonetti. Ambroziju himne: Veni redemptor gentium. B. 1963. zatim muzički urednik na radio-stanici i od 1926 profesor na Konzervatoriju. 1893). — Posthumno objavljeno: Nachgelassene Schriften: I. 1925 i El Christo de la Luz. Violini antichi. III — 1868 (II izd. A. Ut alleves fastidium. Kade zbirku primjera na osnovu Ambrosova i vlastitog materijala: Auserwahlte Tonzverke der beruhmtesten Musiker des 15. Ambrozije (333—397). 1878 (prema bilješkama iz Ambrosove ostavštine obj. a poslije 1938 ponovno djeluje u Prostejovu kao dirigent.. DJELA. Ambros MFM. Skizzen und Studien (2 knj. de Picolellis. učenik A. JAZU. gudački sekstet. AMATI — AMBROZIJANSKI HIMNI je postao slavan. Ziirich 1940. lak zlatno-crven. Pfitznera. F. Webera. H. A. K. Liitgendorff. metodično. 1882. Ann Arbor 1957. kao V knj. — K. Ali svojom je univerzalnom klasicistički orijentiranom kulturom jedinstveno spojio historičarski. Nakon Drugoga svjetskog rata vodi zborove i podučava privatno u Engenu im Hegau. Bunte Bldtter. Episoda za komorni orkestar. suita Inferno. Genealogia degli Amati e dei Guarneri. 17. AMATO. Luda di Lammermoor) i Escamillo (Bizet. Sinfonietta. Zagreb 1951. II. 1872—74. Firenze 1886. u Londonu. Farga. melodije pokazuje da je napjev u autentičnom načinu. istovremeno učio muziku kod svoga ujaka G. Carmen). Cremona. proporcionalne. eine Studie zur Asthetik der Tonkunst (2 sv. 1880. — F. — Opera Bfetislav a Jitka. Vladimir. komična opera To mm teši. Niederhaitmann. J. 1929. — Ciklus pjesama Sbohem a šdteček. a. raspon od najdubljeg tona do najvišeg. O. 7. Studirao kod L. Geschichte der Musik der Neuzeit. God. — F. Ambros. Known Violin Makers. Ambro?. — G. Vjekovit stvorče stvari svih. Pod pseu donimom Flamin. III Jaro života. F. Drdger. Spušta li se za kvartu niže od njega. 1931. Grancino i A. — Crkvena muzika. Ko. 1930. Scenska muzika. H. sveobuhvatni način izlaganja s esejističkim pa je među njemačkim muzičkim piscima XIX st. Najuspjelije su mu kreacije: grof Luna (Verdi. 1932. simf. DJELA. 1951. skladne oblike vrlo blagih linija i razmjerno jaku izbočenost. Band der Musikgeschichte von Ambros. — F. violinska sonata. solo-pjesme. Od 1923 u Leipzigu kazališni dirigent. Ambroziju. 1927. preradio i dovršio do 1650 H. dolazilo stepenicama (lat. ako se melodija kreće samo iznad završnog tona. concertino za trautonium. Naegeli. I vazda ih izmjenjuješ. izdao je O. himni rimskog i ambrozijanskog obreda. Ać. Kiesewettera te kod J. sonate za violinu. O. II 1649 — 21. — W. Aeterne rerum conditor. 1859. I. IX 1891—12. udubljenja na stranama manje naglašena.. talijanski pjevač. Trubadur). Djelo obuhvaća muzičku povijest od antike do sredine XVII st. izraz koji se obično upotrebljava kada je govor 0 melodiji. Eitner. Scenska muzika za dramu Faust (Goethe). Od osobite je vrijednosti treća knjiga koja obrađuje veliku nizozemsku epohu (XV i XVI st. Deus creator omnium i Jam surgit hora tertia. I— 1862 (III izd. dan i noć uređuješ. Kako se na a. Guarneri. Die Geigen. obj.). Bollettino Storico Cremonese.und Lautenmacher vom Mittelalter bis zur Gegenwart (2 knj. 5.

Leipzig II izd. A. —■ B. Br. L. klavirski kvintet. Scenska — Zborovi. AMELN. Deutsche Liedsdtze des 1$. 1940 o udruženje Escuela Moderna da Mušica. Inni sinceri di s. Prvi prevodilac himana na hrvatski jezik bio je Kašić. da li je bratile a mener (od X amener) bio završni dio plesa basse dance (-> Branle). Untersuchungen iiber die Echtheit de: sianischen Hvmnen (disertacija). Cardine i E. DJELA. gio e la sua eta. — Sa W. Lied und A Kinderleben (sa H. 1947 i Monsieur Personne. Himnologija zagrebačke stol Zbornik zagrebačke nadbiskupije. LIT. Rimski upravitelj (konzul) Ligurije i Emilije.). umjeren ples u trodijelnoj 1 frazama od 6 taktova (3 + 3. Gerhardtom). ili možda kasnije komponirane melodije. Predavao himnologiju i historiju evan muzike na raznim univerzitetima. francuski kompozitor ville. God. Jammers.: G. ne može staviti u razdoblje prije XII st. vom Himmel sieh đarein« (disertacija). 1957. —■ KOM' dva gudačka kvarteta. suita za flautu i klavir. Stablein. p. Othmavr. — KOMORNA: gudački kvartet. (H. Nastupa kao solist i k pratilac. H denthaller i dr. u Cithari octo- AMERICAN NATIONAL BALLET THEATRE. Dreves. 1941 tajnik u Insti Extension Musical. 1944. Untersuchungen iiber die Echtheit der ambrosianischen Hymnen (disertacija). Budući da se preko polovine sačuvanih melodija ambrozijanskih himana. 1 Zborovi. Rhythmisch< nale Studien zur Musik der Antike und des Mittelalters. Lechner. a sačuvano je i nekoliko odlomaka iz X i XI st.. rimski introit u ambrozijanskom obredu zove ingressa. — A. Bas. Preveo na španjolski Unterzveisung im Tonsatz P. T. koncert za violončelc koncert za trublju.. u Zagrebačkom brevijaru MR 67 iz 1290). Thomasom izdavai protestantskih crkvenih pjesama Das Quempas-Heft. da su nastali u ranom srednjem vijeku. — H. 1925. To je najprogresivnija 1 trupa u SAD. Alborada para la > Las Flores za klavir. Vi. — G. — A. E. Tako se npr. Smuin. njemački muzikolog i dirigent Niederrhein. Chase. Biraghi. New York 1966. Ambrosius. 1933 . — Izdanja: Locheimer L\ (faksimil). IV 397). Steier. I i III. Vaulin. 1935. M. AMENER (franc. R. — Isti i P. 1952. —■ M. što je postigao sređivanjem. a njen se repertoar odlikuje v dinamikom i nekonvencionalnošću. Pleasant i L. Sunol. Geistliche Lieder. jer su ga mnogi vjerno imi tirali. 1943. Nekoliko novijih pi objavili su K. Wagner. Marke Baronova. U najstarijim rukopisima neumatska notacija ima značajke neuma iz sjeverne Italije. DJELA: Beitrdge zur Geschichte der Melodien »Innsbruck ich muss du und »Ach Gott. 1937. 1949 i La Coupe de sang. J1 AMERIČKA MUZIKA -> Muzika SAD ' AMERUS (Aumerus). Young. AM. — G. Studij klavira 1958 na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (E. 1949). Lechner: Johannes-Passion. Berichte. K. Zum 1600 Geburtstage des Ambrosius. Milano 1950. G. 1950. i u hrvatskim varijantama (npr. Aurelius Ambrosius . engleski muzički teoretičar iz . 10 preludija z.. Manuale di canto Ambrosiano. 1925—33 uređivao Die Singgemeinde. Luthers Kirchenlieder in Tonsatzen seiner Zeit. Br. AMBROZIJANSKO PJEVANJE. sa C. 1941 i 1944. Jahrhunderts 1933. 1953. LIT. Parođi. 5. graduale psalmellus. 1941 među člar trupe bili su najveći plesači Amerike i Evrope (A. stare književnosti kršćanske. Walter und die dltesten deutschen 1 historien (sa C. na poznate stare tekstove? Na svaki način. B. ostaje otvoreno pitanje. Hucke. Um den urheberrechtlichen Schutz d kalischen Ouellenausgaben. ali se ne zna sigurno koje. —■ K. afirmirao je svoju visoku umjetničku zrelost i na turi u Evropi (1946—47). Crkveni himni. Himni Ambrozija i njegovih suvremenika jedan su od osnova. Iz tih se dokumenata razabire. Ambrozije (333—397). Renard.: L. 1955. Agustoni. Basler Kongressbericht. 1956. Lasman te M. 1 ansambl osnovan decembra 1934 u Hartfordu (SAD). Deutsche Evangelienspruche. 1951. 2. Steier. je komponirao i napjeve nekih himana. Introduction i Allegro za 2 klavira. A. da je a. Rac i F. Fonti e paleografia del canto ambrosiano. a 1938—43 organizirao n svečanosti (Kleine Musikfeste) u Llidenscheidu. Fischer. L (sa H. 1951. 1939. Ambrogio. L. Cattaneo. Brescia 1964. Gesangbuch (faksimil). 1929. Aurelius Ambrosius. der Vater des Kirchenj Freiburg i. Note storiche sul canto ambrosiano. koncert z: 1950. IX 1911— : 1954). 4 + 2). biskup (Trier. Ann Koesun. 1957. I u našim se liturgijskim knjigama. ako to nije sv. Zagreb 1944. God. iz kojih se kasnije razvila pučka crkvena pjesma. 1941. 1962). da pojedine vokalize (jubilus) imaju i do 200 nota: AMBROŽIĆ-MILAŠEVIĆ. Pavelić. Rac i F. ORKESTRALNA: koncert za klavir. t. Schnoorom).: P. God. valcer za violinu i gudački orkestar. R. Briefe. J. Tonovi psalmodije su jednostavniji i siromašniji od gregorijanskih. Fen i G. sonata za \ klavir. — G. Serrano. A. — B. Hetzerom). H. Konrad. Milano 1862. B. jer je bilo slučajeva da su se na istu melodiju pjevali tekstovi raznih autora. Milano 1956. communio transitorium itd. Poglietti. R. To se odnosi u prvom redu na njegovo nastojanje oko aktivnijeg sudjelovanja vjernika kod liturgije uopće. Husmann. MGG. J. A. I. duhački sekstet. kraće klavirske kompozicije. Ambrozije. S. poseban muzički stil karakterističan za milansku liturgiju. koji ih je izdao vjerojatno u Rimu oko 1634 P°d ni Imni Hiti piesni Božje iz Breviara. . I 1912 —). Hightower. concertino za kontrabas. Kriza. J. Freiburg i. Andrć Charles. The Performance of Ambrosian Chant in the 12 th Centurv. Milano 1949—50. mitha. Zagreb 1945. 1940. AFMF. —■ A. Rezultati novijih istraživanja otkrivaju tragove Ambrozijeve djelatnosti na području liturgije i liturgijskog pjevanja. Pidouom). 1893. Ludwig) i 1921—24 u Freiburgu im Gurlitt. LIT. 1938. < AMELLER. Pavelić. Milano 1941. Zum Grossaufbau des Ambrosianischen Alleluia. Prvi tori su bili H. M. — E. 1950. AMENGUAL (Astaburuaga). Dreves. solo-pjesme. neke se razlike očituju i u nazivima pjevačkih dijelova. ciklus Terre secrite za glas i orkestar. 1911 (IV izd. preludij. sačuvani napjevi svojim silabičkim karakterom i mjestimičnim neumama od dva ili tri člana upućuju. konačnom stilizacijom i popularizacijom psalmodije. DJELA.). L. Biber. tko je kompozitor tih himana. 374 biskup u Milanu. 1950. — P. U njoj je odgojen veliki broj plesača i kore međunarodnog ugleda. Danse de Selene. AM. 1944. 1955. —• E. spjevao. . M. Weakland. 1935. 1 Od 1959 asistent. dovesti). a potom predavač klavira i metodike kla Muzičkoj akademiji u Sarajevu. Susreće se u suitama k zitora XVII st. Archivio Ambroziano (3 sv. Muzikologiju studirao 191c Gottingenu (Fr. čilenski pijanist pozitor i muzički pedagog (Santiago de Chile. Lasman. Zagreb 1917. te stvaranjem i uvođenjem liturgijske himnodije. prenose stihovi Ambrozijevih himana i to u latinskom originalu (npr. 1893. koliko je himana A. 1934. Studirao je na Pariškom konzervatoi Drugog svjetskog rata bio u njemačkom zarobljeništvu. Stablein. Budući da se ambrozijanski obred razlikuje od rimskoga. Crkven Zagreb 1945. Leipzig 1904. Izolda. Da li su to starokršćanski »pučki napjevi«. Vi. Muller-Blattau). A. od najstarijih vremena do danas. Moneta Caglio. — H. Allende) gdje je od 1935 predavao u Liceo rimental Manuel de Salas (od 1947 direktor). Tons und ihre ambrosianischen Parallelen.i Franck. Torino. — D. solo-pjesme. 1929. Repertorij ambrozijanskog pjevanja sadržan je u mnogim rukopisima XII—XIV st. 1924. II rito ambrosiano. nastalo stapanjem raznih elemenata: arhajskog (rimskog) i lokalnog (starog latinskog pjevanja s orijentalnim natruhama). 333 ili 340 — Milano. Završio muzički studij na Conservatorio Nacional u Si (R. Huglo. Od 1955 tor je publikacije Jahrbuch fiir Liturgik und Hymno!ogie. K. — DRAMSKA. Općenito se smatralo da je osnivač ove liturgije i pjevanja milanski biskup sv. 6. Mahrenholzc Thomasom izdavao Handbuch der deutschen evangelischen Kirchenmusik od 1932 nadalje. Danas su najpoznatiji plesači toga an. 0 direktor je Konzervatorija i dirigent u Dijonu. sa P. U melodijskom pogledu ambrozijanski napjevi obiluju ukrasima i pretežno su bogatiji od gregorijanskih. II. VI 1932 —). ORKESTRALNA: simfonija. L. — M. zbog svojih muzičkih značajki. F. 1947. Pavelić.Borella. Ouverture solenelle. J. Hipotetično je. Knieviald. Deutsche Musiker. Metodo completo di canto gregoriano. God. Opere: Sampier La Lance de Fingal (jednočinka). a i srednjovjekovna lirika. 1950. 1956. I. Fresques symphoniqut Triptyque symphonique. Isti. Leipzig 1904. VII 1899 —). 1956. Rene. 4. — R. 1934. Borella. Nije rijetkost. Einftihrung in die Gregorianischen Melodien. — M. — Sonatina za klavir.46 AMBROZIJANSKI HIMNI — AMERUS chordi). Die gregorianische Gradualeweise des 2. 2. Ambrozijanskim se himnom često puta pogrešno naziva i hvalospjev Te Deum laudamus. sonata za rog i 14 instrumena de table za saksofon i klavir. 1926 (IV izd. Skibin) b. Zaslužan je za razvoj liturgije i pjevanja u Zapadnoj crkvi. AMBROZIJE. AFMW. Legende du Rhin. Hugenotenp 1565 (faksimil. kasnije i u udruženju čilenskih kompc te direktor u Sociedad Amigos del Ane. Uz mnogobrojna moralna i dogmatska djela napisao nekoliko poslanica i spjevao više himana koje se odlikuju klasičnim oblikom i pučkom jednostavnošću. 1957. kvintet. pijanistkinja i i pedagog (Nova Gradiška. Robbins. Lander. Ne može se tačno utvrditi.

polovice XIII st. Bio je u službi kardinala Ottobonija 1 .

XI 1922 —). — Filmska [uzika. AMMANN. olkslieder). C.: G. Simfonijske pjesme: Poema limare. Gianninija u New Yorku. AMFITEATROF. pa su znatno utjecala na razvoj literature za orgulje i čembalo. oko 1560 — Beč. ?6r. nose mnoga muzička druženja. [oskva 1961. Ismailova. Berlin 1909. saksofon. Commer. od 1587 živio u Beču. Gabrielija. H. . 22. 17. Sopranist dvorske kapele vojvode Ferdinanda Austrijskog u Innsbrucku. — KOMORNA : varijacije za 4 instrumenta. barbitona.: 5 plesova obj. XXXVIII. zbor i orkestar: Bergland. slaveći životne radosti. H. 1937—46. 1941. zborovođa i irigent simfonijskog orkestra Augusteo u Rimu. duhovito. koncert za klavir i orkestar narodnih istrumenata. Kromolicki. muzika za gudački orkestar. raščlanjivanje. 1948. Die irne. 1954. moteti i mise u rkp. ORKESTRALNA: Shakespearian Concerto za mali orkestar. Sonate: za violinu i klavir. 1927. Šerbačev. O muzičkoj građi njegove lirike malo se doznalo.41 bio dirigent simfonijskog orkestra u Minneapolisu. AMON. Strophes za sopran i orkestar. VIII 1936 —). Amerus.5 cm. luzičke komedije. 1964. Simfonijski plesovi. 1962—64. // miracolo delte rose. Scenska muzika. a u kasni jim dokumentima kaže se da je taj instrument i izumio (saču vano je nekoliko slika na vazama koje prikazuju Anakreonta s barbitonom). 29. Lysistrata za flautu solo. Poput svih liri— cara njegova doba bio je pjesnik i ujedno kompozitor i pjevač svojih pjesama. Elias Nikolaus Ammerbach. AMMA-NO-FUYE. Cahier d'Epigrammes. solo-pjesme Trois chants d*automne. Drei Psalmenlieder za zbor. DJELA. 1956—61 i Stratfordu. I. 1959— 61. Alpha-Beth za 6 duhača. 5 i 6 glasova. njemački orguljaš i komozitor (Naumburg. A. Franjevac. Za soliste. talijanski dirigent i kompozitor iskog podrijetla (Petrograd. zbor a cappella.). 5 stavaka iz prve zbirke obj. 1928. pozaunu i udaraljke. Pragu (J. Kompoziciju učio na Konzervatoriju u Oberlinu i kod V. koju je 1504—14 izdao O. Oberborbeck (Zeitschrift fiir Spielmusik). — Kompozicije 1 komorne sastave i klavir. Leonarda u Veneciji.AMERUS — ANALIZA. zbor i udaraljke. LIT. zatim Pizistrata i Hiparha u Ateni i dr. Elias Nikolaus Ammerbach. Honegger. prekinut 1 domovinskog rata. Nekoliko njegovih kompozicija uvršteno je u veliku zbirku frottola. Epigrammes. 1960. Instrulentom se na ulici služe slijepi maseri. 1932.). je H. Mamedbekov. 1960. 2 Inventions: I. Baku 1965. 1951. Poslije Drugog svjetskog rata dirigira u Švicarskoj u drugim zemljama. zborovi. God. Die junge Reuss. God. 1961 (II red. u po glasa). VI 1905 —). Merian (Der Tanz in den Deutschen Tabulaturbuchern). 18). je F. — D. 1961. Fikret mirov. Composers in America. 2 passamezza obj. francuski kompozitor (Pariz. Primjenjivao je još prije A. Tome u Leipzigu. Kritija navodi da je A. O. Bergndhe i dr. LIT.: F. MUZIČKA 265—68 boravio u Engleskoj. M. Francesco d' (Franciscus Venetus organista). 1601. Od 1924 pijanist. 1961 . . Pro Defunctis za 5-gl. 1954. Komponira uglavnom vokalnu muziku. koje titra. 1925. u temelje azerbejdžanske muzike uputio ga U. je prvi njemački kompozitor. Trajectoires za violinu i orkestar. 1958. Roussel. zbor a cappella. Scenska muzika za brojna Shakespeareova djela na festivalima u New Yorku. 1960. U kompoziciji se usavršavao u Parizu (A. oko 1530 — Leipzig. američki kompozitor (Philadelphia. 1582. vicarska. rema Homeru njegova je umjetnost imala magičnu moć nad votinjama. Izvrstan kornist. X 1901 —). 1934. 1959.).oder Instrument-TabuUor (1571. uputa pjevaču da označeni dlomak melodije izvede s ograničenom snagom glasa. 1965. Liederzyklus aus Unteruialden . 1502 ili 1503). 354. 1931. 1929 i Panorama americano. 1037 te za flautu i klavir. Napisao je muziku i za brojne filmove. Anakreon. je W. Već kao dječak svirao u jazz-sastavima. 1962. Respighi). AMY. 1927. ide u najistaknutije predavnike muzike svoje uže domovine. — Balet Zweimal Besuch'. solo-pjesme. 1951. U kompoziciji učenik D. filmska i televizijska muzika.— Zborovi. 1934. Opere: Ulduz. David Werner. Epitaph za gudački or-:star. 1053. Wegner. — A. strambotta. Karg-Elert. Wustmann. 'A^cpicov). 1938. (Mušica sacra. F. D. Diaphonies za 12 instrumenata i magnetofonsku vrpcu. God. 1). japanska dvostruka svirala (dvojnice) ijepljena od dvije bambusove cijevi. — Sonata za klavir. Elias Nikolaus. 1954. Anna AMICIS. Die Practica artis musicae des Amerus und ihre Stelng in der Musiktheorie des Mittelalters.V st. — DRAMSKA. Italia. Breves et seleaae quaedam Motestae za 4. De Amicis Buonsollazzi. duga 14—21. Bouleza u Baselu i 1967 preuzeo od njega vodstvo u Domain musical. Komponira uglavnom muziku za film. 1936. ca. 1948 i Sevilj. C. solo-pjesme. Relais za 5 duhača. ~rois chants sacre za bariton i orkestar. A. a o frekvenciji (broju titraja u sekundi) visina tona. Hadžibekovim).: J. Ouatre chants Suisses. Šest misa: Defensor Pacis za 6—12-gl. Gipfelrausch. elegija Uspomeni na Uzeira Hadžibekova za violine i violončela lisono. magadisa i pektisa a jednom i aulosa. LIT.: C. za 3 instrumenta. je u Italiji napisao aktat Practica artis musicae. 4 moteta. — W. kod tijela. Reis. 1947 (sa A. gudački kvintet. I9SI- 47 niku na instrumentima s tipkama. 1964. 1948. NOVA IZD. Ehmann (Alte Liedsatze fiir Orgel oder Klavier). Cycle za 6 udaraljki.. dvozborni stil (ćori spezzati). — CRKVENA. 14. Studirao na Iniverzitetu u Leipzigu. 1959. Baku 1956. — D. rogove i orgulje. 1963. 1957. luzika za 6 duhačkih instrumenata. VI 1590). AMPLITUDA.enata (zajedno sa S. 1956. 1963. Pisao je jednostavnim jezikom. Benno. XX). — Klavirski trio. NOVA IZD. 1588. Petrucci (II knj. »47. — vjerojatno početak ■*. Partita za orgulje. 27. klavir i orkestar. Chaconne za vio-nu i klavir. 1958. drvećem i kamenjem. 1966. DJELA. violinu. Milhauda. oda i drugih vokalnih oblika. Uspomena na heroje velikog domovinskog Ma. Danilov. MGG. kompozitor nacionalnog smjera. 1930. bio protivnik aulosa i zagovornik barbitona. 1949. 1909—10. — KOMORNA: trio za tenor-saksofon. vjerojatno pod utjecajem A. 1951. Anna Lucia de uda AMIROV. Djelovao je u Kirovabadu kao direktor filharmonije i astavnik muzičke škole. — VOKALNA: Cantate breve za sopran i 3 instrumenta. LIT. Studirao u Leipzigu kompoziciju. Huigens (DTO. Ime A. Zatim je do 1941 djelovao kao dirigent na Teatro Reale delV ) pera u Rimu. MGG. ORKESTRALNA: Mouvements za 17 instrumenata. Tirol. U svojim djelima povezuje elemente barokne muzike sa suvremenom serijelnom tehnikom komponiranja. sin Zeusa i teanske princeze Antiope. Djelovao u Service de la Recherche de la RTF. Fikret Amirov. školovao se na njegov trošak 1575—77 u Veneciji. koji signalom od dva dugo ržana tona upozoruju na sebe. Blasius Amon. nekoliko plesova obj. 1959. preludij i ricercar za 9 duhačkih istrumenata i orgulje. DJELA. Blasius. Osnovao i vodio više instrumentalnih ansambla s kojima je izvodio klasičnu i jazz muziku. 1937 preselio u SAD gdje je 1938 . — Isti. 1960. francuski rog i fagot. A. 1943.VI st. 1271 A. švicarski dirigent i kompozitor (Gersau. austrijski kompozitor (Imst. 1937. AMMERBACH. azerbajdžanski kompoitor (Gandža. a zatim Hrjllywoodu. Studirao muziku Petrogradu (V. za 4. 1954. 1954. . Apel (Musik aus frilher Zeitj. . MGG. MGG. Simfonijski mugami Amirova. druga polovina ■<. gudački kvartet. 1953 i Deutsche ingmesse. pet stavaka obj. 1951. 1967. The Wind and the Rain za violu i klavir. LIT. formalno uglađeno. je objavio Orgel. pripisivali su mu pronalazak lidijskog ačina u grčkoj muzičkoj teoriji i povećanje opsega lire za 3 žice. zatim učio dirigiranje kod P. Autobiography za gudače. ORKESTRALNA: Vision pastorale. scenska. završio 1948 na Konzervatoriju u Bakuu i. Kjurdi-Ovšari. New York 1947. ljubav. 1966. 1560—1590 (disertacija). J. Milhaud) i Baselu (F. Ehmann. liričar (Teos u Joniji. 1928. 1560—95 bio je orguljaš crkve v. Wihtol). II prerađeno izd. 1964. 1937. Antiphonies za 2 orkestra. Orguljaš u crkvi sv.: Introituse iz 1582 i Sacrae cantiones iz 1590 obj. je W. koji je pisao kompozicije za dva zbora. DJELA: koncert za klavir i orkestar. A MEZZA VOĆE (tal. talijanski kompozitor i orguljaš (? — Venecija. XI 1930 —). Moskva 1959. uvertira Džangi za orkestar narodnih instru-. Fikret Mešadi Džamil. Willaerta tzv.). [adžibekov. 2 stavka obj. — KO-10RNA: gudački trio. 1950. •— D. Živio u Trakijskoj Abderiji i na dvorovima tiranina Polikrata na Samosu. SBIMG. Tre modi za gudački orkestar i magnetofonsku vrpcu. korepetitor i nastavnik na Konzervatoju. ANAKREONT (grč. grčki mitski svirač. koncert i violinu. ciklus napjeva prema crnačkim pjesmama Der schivarze rpheus za bariton.). cantionum (5-gl. 29. Neko vrijeme jeluje u Genovi i Trstu. Halbig (Klaviertdnze des 16. 3 kompozicije za gudački orkestar. šur. Simfonijske pjesme: Poema. 'Avaxp£<i>v). orguljaš. vino i si.. violončelo. violončelo i orgulje. za saksofon i klavir. F. Gilbert. Introitus đominicales per totum annum (4-gl. MUZIČKA. 334. . Jahrhunderts) . ORKESTRALNA: simfonija Uspomena na Nizamia za gudače. Triade. — VOKALNA : kantata Flucht aus der Tiefe za bariton. Missae (4-gl. — KLAVIRSKA: sonata. Sacrae cantiones . Babajevim). AMRAM. Seidman). I. Discussion za flautu. Studij kompozicije. 1590. a unose i neke nove postupke u izvodilačku teh- ANA. LIT. je W. ANAKRUZA -> Uzmah ANALITIČKA HARMONIJA -> Harmonijska analiza ANALIZA. 1950. Liber sacratissimarum . 5 i 6 glasova. DJELA. 1960. 1929. Ta djela sadrže važne podatke o izvodilačkoj praksi noga vremena. I 1597). Fikret Amirov. za 4 instrumenta. )47. Danilov. STMW. 1593. sonata-fantazija za violinu i klavir. 1959 i II. — DRAMSKA: televizijska opera The Final Ingredient. 1939. Wien 1914 (prvi dio objavljen u prerađenom obliku. Daniele. za violončelo i avir. 1946. kao kompozitor posebno se ističe na području scenske muzike u kazalištu i na televiziji. DJELA. Suita Azerbajdžan. 1583) i Einneu Kiinstlich Tabulaturuch (1575). Loriod u Parizu. Geering. 1953. katkad se služi i dvanaesttonskom tehnikom. Amon Blasius. Christus Dominus. sonata za violinu i klavir. scenska [uzika. od 1947 direktor je filharmonije u Bakuu. trublju. razjašnjenje (tumačenje). Huigens. najveća njegova udaljenost (elongacija) od položaja mirovanja. Grabner) i muzikologiju rh. varijacije za duhački rkestar. Krover). 1966. rasvjetljivanje muzičkog djela ili jednovrsne grupe muzičkih djela. grčki pjesnik. U Baselu : 1936—39 bio zborovođa. O amplitudi titraja ovisi jačina tona.: R. . klavir i udaraljke. lavir i dirigiranje (S. AMFION (grč. — Obrade na-jdnih napjeva. Messiaena i Y. Die Stimme des Berges. Weingartner). Muzičko djelo — kao i svako drugo umjetničko djelo . vedro. Krička) i 1921—24 Rimu (O. 1963 . 1963). U ulomcima njegovih pjesama spominje se isključivo svirka žicanih instrumenata. 1961. 1952. — Rekvijem < a zbor i orkestar.

Isto tako i kompozicija kao cjelina ima formalnu dispoziciju. Mersmann. Ali i individualni stilovi pojedinih kc zitora nalaze svoja teoretsko-analitička obrazloženja. neophodan ključ za raži vanje njegova sveukupnog kompozicijskog opusa. pokušava cjelinu razumjeti iz njezinih dijelova. dobro uoči ono. Drugi tumače kompoziciju kao izraz neke vanmuzičke ideje. osobito nestručnu. Razvoj programne muzike XIX st. Mersmann. Musikhoren. fuga ili passacaglia. ispravno interpretiranje muzičkog teksta. A Sys Symbols for Formal Analysis.. La Rue. Sarađivala sa C. VII 1523). — H. 1495—97 vodio dvorsku kapelu princa Don zatim ponovno na dvoru kraljice Izabele. Tak\ djela npr.: H. koji treba riječima objasniti. Tovey. Jugosl dr. MQ. Schering. odlučnost. dovodi u vezu sa Schillerovom baladom 1 Leander). »Sadržaj« prvog preludija iz Bachova djela Wohltemperiertes Klavier iscrpljuje se npr. Bacha. Beitrage zur wissenschaft. Musik heute. govorit će o »napetosti« kadence i o »opuštenosti« sekvence. Danas takva gledanja imaju malo pristaš se još uvijek provlače kroz kritiku. govoreći o muzičkom djelu. Govori se i o karakteru tonaliteta i si. M. 1939. 1928—29. ponovo s oživljena i produbljena poslije 1945. XI 1894 —). ritmička stopa. nego jedne cijele epohe. — W. Slično je i s akordima. kao polaznu platformu. U djelima E. zanemaruju upravo ono. Kfeneka. intervala.. što studije R. Analiza kompozicija pisanih u toj tehnici nužno pj stavlja temeljito poznavanje njenih kompozicijsko-tehi osnova. L. U misnim tei a još više u Anchietinim svjetovnim canciones na kastilske tel opažaju se utjecaji španjolske narodne pjesme. Schiller. Tako se dolazi do većih i manjih zaokruženih jedinica kompozicije. Das Symbol in der Musik. U prvom djelu polazi od Wagnerova Tristana. Po — vrlo je složeno. — H. 1905. Becking. — J. Nastojao je da što izražajniju muziku i njegovao jednostavni kontrapunkt bito u motetima i pojedinim misnim stavcima (Credo). 1887—90). P. Kurth ne daje u svojim djelima Romantische Harmonik (1920) i Grundlagen des linearen Kontrapunkts (1916) analizu samo jedne kompozicije. Fraziranje. DJELA: četiri višeglasne pjesme: romanca En msmoria d'Alixand glasa. Anglis. dije i eseji vodećih kompozitora posljednjih dvaju decenija u periodičkim publikacijama Die Reihe ili Darmstddter Bt zur Neuen Musik. Unterweisungen im Tonsatz (1937) P. motiv. sadrži novo izd. psihološkoj je analizi. —■ E. H. Zur Frage der musikalischen A M. Plun suvremene muzike traži i adekvatni (pluralistički) pristup. Die musikalische Analyse. jer je njen interes prvenstveno zaokupljen strukturalnom zakonitošću cjeline. 5 mott glasa. Jelinek Eimerta npr. koji je za nju napisa Koncert za harfu i orkestar. 1932. ona je ili sonata ili rondo. Međutim. Saint-Saensom. stoga ga smatraju jedn: utemeljitelja te škole na prijelazu u XVI st. Darmstadt 1963. La mušica en la Corte de los Reyes Catolicos. —■ K. tugu (čuveni motiv uzdaha). 1941—47 (I sv.: H. I. Svaki od tih dijelova sadržava melodijske. francuska harfi (Pariz. otkrila harmonički plan Bachova preludija. tj. dviju misa. Fr. resi Libera me Domine. Varese dali s druge. XII. Mersmann i Halm nastoje da odrede specifičnost muzičkog izraza kao ekspresije sui generis. I. Potsdam—Berlin 1938 (prošire Frankfurt am Main. Angewandte Musikiisthetik. da se svaka kompozicija dade razlučiti u dijelove. Osnivač psihološke metode E. Schering je tako pokušao dosta uvjerljivo objasniti Schubertovu Nedovršenu simfoniju. tema. Hindem Techniaue de mon langage musical (1944) O. Razlikuju se uglavnom tri vrste analize: formalna. SMZ. Njene su metode veoma različite. također je predmet formalne analize. Ligeti. Bussler. harmonijske i agogičko-ritmičke komponente. plan po kojemu se odvija. — Načelna razlika obaju gledišta izražena je već u naslovu dviju tipičnih studija o analizi: L. — Isti. Leibowitza.48 ANALIZA. S obzirom na njezino veliko didaktičko značenje. LIT. zatim u Engleskoj. što je vidljivo. — D. ANAPEST (grč. Visuelle und auditive ^ Der Wandel des musikalischen Horens. Za njegovo »razumijevanje« služe razni analitički postupci koji imaju i spoznajni i utilitaristički karakter. 1928—29.. ibid. koncertirala u mnogim grac Francuske. Schiitze. Ober den Wert musikalischer Analyse. Njegov je Mikrokosmos. Kretzschmar (Ftihrer durch den Konzertsaal. 1952). Journal of the American Musicological i 1957. borbenost (početak Marseillaise). pored didaktičko-pijanističke namjene. Dos anades madre za 3 glasa. Po stilu njegovih djela mi zaključiti da je učio kod španjolskih majstora. III. prvi od Herbartove formalne estetike. Synthetische Analyse. ibid. Cone. — E. ZFMW. da ga pri komponiranju vodi gotovo uvijek neka »poetska ideja«. M. V. fraza. Bartok. Essays in Musical A (6 sv. Berlin 1961. MUZIČKA — ANCKIER-CASTERAN pathetiaue npr.. rečenica. Nono. LIT. Ovako »dinamično« gledanje na muziku počinje već kod tona. Neue Anregungen zur Forderung musiki Hermeneutik: Satzasthetik. U historiji muzi] sreće se (kao i ostale pjesničke stope) najprije u umjetnosi badura te kao metričko-ritmički modus u modalnoj notaciji X ANCHIETA. A. Uz to od rektor župne crkve u Azpeitiji. Mathematische Analyse der Formalstruktur von Koln i Opladen 1958. Začetnik joj je H. i. Kretzschmar. pozivajući se pri tom medu ostalim i na Beethovenovu izjavu. One se shvaćaju kao elementarni fenomeni jednog općeg dinamičnog procesa. Sve je to poznato pod imenom hermeneutika.). ima svoj harmonijski tlocrt. svi proma traju muzičko djelo izolirano od društvene i historijske osnove. u elementarnije oblike. — CRKVENA: dvije mise za 4 glasa. Polazeći od specifičnog psihološkog učinka muzike. koja se '. jer jednako zadovoljavaju teorijski interes. 1956. kao što koriste muzičkoj praksi. Shakespeare i dr. da se više bavi onim »što se odigrava između nota« nego samim notama. 1 G. 8. njegov ciklus o Beethovenu) čine tako vrijednima. — W. R. Stoga se i partiture suvr< muzike danas redovito štampaju s uvodnom analizom. Formenlehre i H. Versuch einer Phanome der Musik. tačnije izražajna. Westphal. — A. Sadržajna analiza. pa i spoznajnoteoretskih stajališta. Mersmann stavlja kao motto svojoj knjizi riječi iz Talmuda: »Želiš li spoznati nevidljivo. često puni proizvolj u stvari su odraz zakašnjele romantičke estetike (Schopenl Liszt. danas je u sebi zat sistem. —■ A. psihološka će ispitati njegov učinak. Formalna analiza polazi od pretpostavke. avaTtaicTTO^). španjolski kompozitor (Az 1462 — 30. prevesti. Portugalu. njegova ispravna interpunkcija. Analysis Today. Transkribovala za harfu velik . Tako se već intervalima pridaje značenje elementarnih emocija: uzlazni intervali izražavaju pozitivna čuvstva. rekreirati umjetničko djelo (to je ujedno i ideal svake interpretacije). Nicole. Giildenstein. I. PJB. Rollanda s tog područja (npr. silazni negativna: bol. a poslije njezine na istim je dužnostima na aragonskom dvoru. najzad. Mersmann. potječe iz starogrčke poezije. npr. ali jedno im je zajedničko: muzika se shvaća kao govor. T. »Horen« unc lysieren«. Musikhoren. što rakteristično za španjolsku školu. Berlin 1962. 1918—19. i cijeli će preludij interpretirati kao igru suprotnih snaga. S. Dodekafonija. Juan de. An£ osvrt kompozitora na vlastito djelo gotovo je neodvojiv od i djela: jedno drugo upotpunjuje. psihološka ili strukturalna i sadržajna. Sonatu mjesto zauzima B. kao što su: stavak. ne zapadnu ni u formalizam. — H schmidt. protumačiti. a II sv tovne pjesme). ANCKIER-CASTĆRAN. upute u tehniku »komponiranja sa I2'tonova< uporedo s analizom. drugi od Husserlove fenomenologije. — Isti. — W. 1926. druga je logika i stilistika muzičkog govora.« Za cijeli ovaj smjer dobro je primijećeno. 1951. Svi ti analitički postupci. Ako se prva označi kao sintaksa. MGG. dao je takvu tumačenju bogatu osnovu. himna Conditoralme siderum za 3 glasa.. Suvremena muzika i njeni posebni strukturalni pr traže i osobite načine analiziranja. Obojica pišu s očitom didaktičkom namjerom te spretno pronalaze način da. Po završenom studiju u klasi Hasseh na Pariškom konzervatorijumu. obratno. Wagner). Dok je formalna a. sav upravo u realizaciji toga harmonijskog plana. izvorne doprinose analitičkim metodama suvremene m Gotovo je suvišno napomenuti da konkretna i elektronska n znače radikalni zaokret prema tek naslućeno novom. E. Ali njoj prijeti stalna opasnost da se izrodi u puku deskripciju i formalizam. a u svome obimnom djelu Beethoven und die Dichtung tumačio je niz Beethovenovih kompozicija kao »programnu muziku« na osnovi djela klasične literature (Goethe. a ni u poetiziranje. Autori polaze od različitih estetskih. G. pa je j analize ostalo još otvoreno. Psihološka analiza uzima rezultate formalne analize tek kao pretpostavku. koji se opet zasebno mogu analizirati. perioda. samo muzici svojstvenoj strukturi. ZFMW. Boulez. Madrid i Barcellona. Belgiji. ušla u sve muzičko-odgojne ustanove kao poseban predmet pod nazivom muzički oblici. Dok formalna a. doživljaj cjeline podloga za razumijevanje dijelova. Boulez. Izgrađuje se analitička metoda. London 1935—39. juan de Anchieta. u kojima značenje pripada razlici između konsonance i disonance. ona nastoji rekonstruirati stvaralački proces. — G. formalna je a. Zur Methodologie der musikalischen Analyse. — P. od dva kratka i jednog dugog sloga (y ^ -): ^ tn Naziv a. Con amores la mi madre za 3 glasa i D Madre de Dios za 3 glasa. 1960. Potječe iz baskijske plemenitaške o Od 1489 capelldn y cantor na kastilskom dvoru kraljice I Katoličke. Karthaus. podvrgnuta je i određenoj harmonijskoj zakonitosti. Magnificat za 3 glasa. Kolneder. 1 und Interpretation. a u drugome od J. ! hausen. Messiaena. Određen čuvstveni sadržaj pridaje se i nekim tipičnim ritmičkim formulama. otvaraju načelno nove aspekte analize. pozivajući se na jedan njegov poetsko-prozni autobiografski tekst. onom »unutarnjom« vezom dijelova u jedinstvu umjetničkog djela. Fuchs. koja bi bila adekvatna osebujnoj. 1922—23. K. osnovnih harmoničkih i ritmičkih činjenica.

DJELA. 1946 bio je dirigent i dramaturg noroosnovane opere 5 Maj. 31. orkestralna suita. Osnovao je nekoliko časopisa. I 1859 — Charlottenburg. švedski pijanist i kompozitor Stockholm. X 1869 — 21. Uz brojna muzičkocenska djela komponirao je zbornu i orkestralnu muziku te )lopjesme. Od 1939 muzički direktor azališta u Malmou gdje je 1946 osnovao komorno orkestralno druženje kojemu je dirigent i umjetnički rukovodilac. ANDERSEN-VVINGAR. Marian. K. tenor (Essen. II 1945). to je relativno brz. Song of Alfred. 20. do sada je u tri lavrata osvojio Grand Prix du Disaue.: 1. Geburtstag. Istakao se i kao koncertni evač. a dirigiranje u Salzurgu (F. Stracciari. Wibergh. Gedalgea. uz adagio postao sinonim za umjerene i poigane stavke simfonija u doba bečke klasike. Kao muzički pedagog vodila (do 1940) klasu harfe u Srednjoj muzičkoj školi i Muzičkoj akademiji u Beogradu. Jean Sibelius i Amerika. Veoma je proireno shvaćanje da je a. Jedan i najmnogostranijih njemačkih pjevača. je jedan od osnivača Berlinske filharmonije i do 1892 njen stalni član. 1937 i br. Mušica do Brasil. A. Klavir i kompoziciju studirao u tockholmu (O. 2 koncerta za klavir. LIT. Lindegrena na Konzervatoriju u Stockholmu. Carl-Olof. Var Sang.: Z. zborovi. Wetterberg). a 1948—50 glavni dirigent čehoslovačcog Radio-orkestra u Pragu. Prvi angažman ) bio 1932 kao pjevač i glumac u gradskom kazalištu u Heidel-:rgu. Koncertira u Evropi i Americi. VII )o8 — u saobraćajnoj nesreći. Boghettija. ANDERBERG. God. scenska muzika. Debitirao 1881 u San Remu kao Amonasro (Verdi.: F. Nastavnik i zborovođa u Londonu. violinist i dirigent (Oslo. Posebna vrsta teme za fugu. VII 1864 — Lund. Tri klavirska kvinteta. Amsterdam. ANČERL. j. polagan tempo poput adagia. izvrstan interpret te->rskih uloga od lirskih do herojskih. LIT. njemački pjevač. u romantici. IV 1847 — 7. Halle na S. 29. engleski dirigent. 1929. redavao 1920—22 na Univerzitetu u Bonnu. hod. Od 1881 živio u Berlinu. sonata za violončelo i klavir. — Zborovi. Carl Joachitn. gdje je I1871 bio član Dvorskog orkestra(i88o—1905 koncertni majstor). II 1921). historiju muzike i estetiku. ANDERS. K. u. Melodisamlaren Nils Andersson. Musikaliska sallskapet i Abo. Od 1930 gostovala je često u Evropi. II 1934). je prva crnačka umjetnica koja je pjevala na operi Metropolitan u New Yorku (1955. DJELA: pet simfonija. Švaj- . način hoda).. 1890—1905 violinist i violist kazališnih orke stara u Oslu. Mario de. 3 ariz. Musik och folklore. 1963. Od )45 vodio opernu agenciju u Hamburgu. Tada je preuzeo umjetničko vodstvo 3eške filharmonije i postao profesor na Muzičkoj akademiji u 'ragu. Radio-stanica). 3 sv. Musik och musiker. meno andante je polaganije. Otto Anderson: en av forgrundsgestalterna i Svensk. Od 1933 gostovao je u svim evropskim zemljama (Beč. zraz je prilično neodređen (u tome je nalik na allegretto). 1939. Aida). Den unge Pacius. ANDERSON. Pauli. — DRAMSKA: opera Hilde . Pevanje studirao u Rimu (R. američka pjevačica.atim dirigent u Pragu (Osvobozeni divadlo. Nils. Krička. Taj je vrijedan materijal kasnije izdao švedski folklorist Olof Anderson u listu Svenska Latar (Stockholm. what a Morning (1956). 9. Komponirao je djela za flautu (koncerti. Od 1942 živi u Ziirichu. 1938. 10. danski flautist i dirigent (Kobenhavn. DJELA. Solari). Wegeliusa). — Mono grafija Granville Bantock'. 8. (1854—1952) bio je također vrlo poznati operni pjevač (tenor). pa se prema tradiciji iko i izvodi. Peter Anders. Veliki je uspjeh postigla i 1957 na turneji po Indiji. Erich. Berlin). ANDAMENTO (tal. J. Malmohus lan. IV 1908 —). Muzika 1 komorni orkestar br. Najbolja su mu scenska djela. Pjevao na najvećim opernim pozornicama Evrope (Engleska. Stjepan. I. 1915. Berlin 1963. a od 1922 kompozici1 na konzervatoriju Klindworth-Schwarwenka u Berlinu. Muz. fantazije Iz norveških brda i dolina i Najade. S. solo-pjesme. — O. češki dirigent i kompozitor (Tučapy kod Sobeslava. XI 1921 —). Muziku udirao u Leipzigu kod M. 2 suite. je napisao i niz članaka o nordijskom folkloru. 1964.oncertirao je u Jugoslaviji 1956. Haarkloua. Hovvard Orsmond. Njegov brat Antonio A. A. fantazije. Sa Beogradskom operom gostovao u Italiji. Toscaniniju »takav glas javlja se jednom u sto godina«. — Solo-pjesme. Masseneta i A. J. Otto Emanuel. D. Studij muzike završio na Konzervatoriju u Sao Paolo. Stadsnotarie Nils Andersson och den svenska folkmusiken. 4 ANDRAŠEVIĆ. 1790—1808. Capriccio za obou i gudače. Berlinu (1942—48) i konačno u Hamburgu. 1921. isto što i Da capo. Austrija.: H. Njegovim ompozicijama uzor je suvremena francuska muzika. scenska muzika za Ibsenove drame. 1917. Pjevanje učila kod G. Vrativši se 1893 u Kobenhavn dirigirao je ondje dvorskim orkestrom i utemeljio orkestralnu školu. Norveška. Završio Muzički institut u Helsinkiju (kompoziciju kod M. 29. Kolnu. Švicarska. Stokholm 1921. AND A. Naprotiv . pokretan mpo sličan moderatu. ANCORA. 27. 1922—40). etide. norveški violončelist i kompotor (Christiansand. Pequena historia de mušica. Karei. pevač. 1953. Vehanen. 1933. Weingartner) i Londonu. . Član opera u Darmstadtu. gdje je već kao dječak isvojio nagradu Liszt. Rusija. suite. God. 1942. inata za violinu i klavir. Prvi veći uspjeh postigla 1925 na pjevačkom natjecanju u New Yorku. III 1921). Godinama istraživao finsku muzičku historiju. Scherchena u Berlinu do 1931. Asistent H. folklorist i kompozitor (Vardo. portugalski pjevač. 1918. 13. a zatim profesor filozofije i povijesti umjetnosti na Univerzitetu u Rio de Janeiru. VIII 1883 —). Vraivši se iz njemačkog zatočeništva (1945) ponovno je djelovao na 'raškoj radio-stanici. ANDERTON. LIT. A mušica e as cancols populares do Brasil. Bio je profesor u Srednjoj muzičkoj školi u Osijeku.ANCKIER-CASTERAN — ANDRAŠEVIĆ kompozicija srpskih autora kao i jugoslovenskih narodnih pesama. švedski folklorist (Hofterup. Ch. objavljivao zbirke narodnih napjeva. Sa Češkom filharmonijom . kad je polagani smpo bio znatno pokretniji nego npr. Budkaveln. 2. Holandija. manje okretno. 28. od 1923 bio je bibliotekar u British Federation oj Musical Competition Festivals. ANDRADE. LIT. 1934. ANDANTE (tal. Alfred Nicolai. ANDERSSON. Komponira (simfonijeta. 2 koncerta za violinu. redovito većeg opsega. 29.: K. 1936. ORKESTRALNA: tri simfonije. idući. V 1909). 1940. 1869—77 svirao u kraljevskom orkestru u Kobenhavnu. X 1893 — 25. 1955. X 1845 — Stockholm. IV 1914 —). ANDRADE. God. Srakharpan (disertacija). The Song of the Morning Star za zbor i orkestar. Objavila je autobiografiju My Lord. — Koncertna kompozicija za 5 violončela i 3 konbasa.). Solista Beogradske opere 1951—69. DJELA: Inhemska Musikstrdfvanden. God. operete. DJELA: English Sinfonietta\ fantazija Virgil. IX 1954). norveški kompozitor. — Fantazija za gudački kvartet. Završio Royal Academy oj Music u Londonu. DJELA: Ensaio sojre a mušica brasileira. njemački kompozitor. 1958 bila je delegat SAD u Ujedinjenim nacijama. Tamo je kasnije predavao klavir. New York 1941. — Opera Baldur. Finlandssvenska musikfester under $0 ar. koncert za saksofon. — Opere. 19. dirigent i muzički ritičar (Teutschenthal. i A. Sabrao je oko 12 000 nordijskih narodnih napjeva.). oznaka za tempo. ANDERSEN. pjesme uz orkestar i uz klavir. finski muzički pisac. kolajući). LIT. Barcelona. brazilski muzikolog i pjesnik (Sao Paolo. Marian Anderson: a Portrait. Haba). Erich Anders zum 70. Dohnanva la Muzičkoj akademiji u Budimpešti. a u Parizu kod J. Obično značuje nešto brži tempo nego andante. Studirao filozofiju i pravo. najistaknutiji član porodice flautista. Verdi. 2 orijentalne rapsodije. Martin Wegelius. Regera. tj. Španjolska). IV 1861 — Leicester. vodio festivale. Miinchenu 937—41). U Oslu učio kod J. Balio in Maschera).Iđyll. razne komorne kompozicije. Lemacher. Francisco d'. Studirao na Konzervatoriju u Pragu J. A. Heikel. Hannoveru. Jedan od najistaknutijih pijanista današnjice. 1964. Italija. ANDERSSON. 1928. W. IV 1952). God. — Redaktor zbirke narodnih napjeva Finlandos Svenska Folkdiktning (dosad obj. sekvenca. 15. ANDANTINO (tal. kompozitor i pisac (London.Finlands kulturelal liv. altistica (Philadelphia. 1948. u teoretskim spisima CVIII st. 1926— 46 profesor muzikologije i folklora na Akademiji u Turkuu. Geza. tenor (Zagreb. 49 ANDERSEN. balet. švicarski državianin postao 1955. aktivno surađivao u stručnim udruženjima. n. Norlind. knjige Early English Music. klavirska suita) ietvrtstepenu muziku. 9. IV 1879 —). Bartokove i Brahmove muzike. XI 1912 —). Kao član operete i opere nastupao u Osijeku i Zagrebu. . 1935—38 bio je direktor odjela za kulturu. i. Pippingskbld och musiklivet i Abo 1808—1828. Ur nutidens musikliv. Alandski otoci. 1941. Carlos Gomes. I. Andersson. ZFM. gdje je 1911—18 dirigirao simfonijskim koncertima. švicarski pijanist madžarskog podrijetla (Budim>ešta. deminutiv od andante. Anton Jorgen. Spring . 1939. : to 1876—1911 predavao na Konzervatoriju violončelo i konabas. 2. Često izvodi djela suvremenih tutora. Istakao se i kao koncertni pjevač. scenska muzika za grčke antičke tragedije. 10. 1947. Riemanna. Prembauera i H.Pjesme uz pratnju orkestra. 1. Johanna von Schoultz i sol och skugga. — Oda A Song of Life za zbor i orkestar. ANDERS. Švedska. Studij klavira završio kod E. >ncert za violu. God. bariton (Lisabon. čenik J. Prema A. E. Zato i piu andante ili un poco andante nači brže a ne polaganije. se posebno ističe kao interpret Lisztove. jedna od najstarijih osnovlih oznaka za tempo (javlja se prvi put oko 1680). IX 1926). balade).: Y. 1907. Peter. je sredina između allegra i adagia. Najbolja kreacija bila mu je Don Giovanni (Mozart). ORKESTRALNA: simfonijska fantazija. II 1902 —). Compendio de historia da mušica. Folkestoneu i Birminghamu. Ipak je a. 1940. 17. 1.

VI 1893 —). . A. IX. 1833). Danica 1841. 1951. November 1791 eigenhandig gesckrieben hat. 1884). Josć. 1833. La Ferinda. Ljubljai — F. S. Leipzig 1924. Mozarta. Emilia 1915. Arien und Duette (4 sv. 1930 za orkestar. Rassegna bibliografica dellt Italiane. Gade). Mihael. MGG. — Mihael Andreaš. Poslije očeve smrti preuzeo njegovo nakladno poduzeće i usavršio tehniku notnog tiska primjenom litografije. Un famoso comico e autore drammatico dei' 600. I. 8 kineskih pjesama Li-Tai-Pe za tenor i orkestar. argentinski kompozitor i muzički kritičar (Buenos Aires. Music and Letters.50 ANDRAŠEVIĆ — ANDREIS Ziirich 1931. J. 1628 ili 1631 1601 supruga Giovannija Battiste i članica družine dei zatim dei Fedeli. samouki pesnik in pevec slovenski. 195 ANDRE.-B. ANDREAŠ. Ph. MozarU tematischer Katalog. — H. Johann Andre und seine Stellung in der Berliner Liederschule (disertacija). Mozart. Sin znamenitih glumaca komedije de Francesca Andreinija i habelle Canali. Scenska muzika: Der Barbier von Sevilien (Beaumarchais). Transkribirao za orkestar djela J. Paraća u Splitu. 1620. talijanski glumac. A. za leto 1859. uvertire. d pisac i pjesnik (Firenza. muziku učio u Mannheimu kod F. — W. Volkmar Andreae. Henkel). Erzvin und Elmire (Goethe). DRAMSKA (samo muzički zanimljiva): L'Adamo. — F. S školu polazio u Splitu. sonata za violinu i klavir. VII 1944). t zitorima i djelima rezultat su ličnoga stava koji se nije p za stranim uzorima. — Gudački kvar' virski kvintet. Abert. Utemeljitelj i predsjednik Muzikološkoga Muzičke akademije u Zagrebu. Ernesto (Donizetti. Njegove pjesme pripadaju berlinskoj školi. 1904—24 vodio muški zbor u Ziirichu gdje je uz to bio dirigent orkestra Tonhal-leGesellschaft (1906—49) i direktor Konzervatorija (1914—39). Lebeau. a originalni sudovi o muzičkim razdobljima. Lieder und Gesange (4 sv. D ANDRliE. Francoske vojne in slovenski pesniki. I član JAZU. klavirski kvartet. snimao za inostrane gramofonske firme. — DRAMSKA : muzička tragedija Ratcliff. —' V. uvertire. Volkmar Andreae . Dvije simfonije: I. Kasnije je u Offenbachu osnovao muzičku nakladu u kojoj je štampao oko 1200 djela. 1832 1 1840. I. Austriji. zbor i orkestar. II 1841 — Stockholm. 1958—63. Une succursale officieuse de Johann Anton Andre a Pariš de 1802 a 1806. VI 1654). 17. — Klavirske i orguljske kompoz Opera Fritiofs saga. — Festgabe an Volkmar Andreae. koji je Mozart sam vodio 1784— 91. LIT. se često približio stilu komične opere. 2.. Vorbericht zum Kochel-Verzeichnis. Jakob na Koroškem. Snjeguročka). 1 i u Monteverdijevoj baletskoj operi Balio delVIngrate. Ova izdanja prethodila su iscrpnom katalogu L. Thematisches Verzeichnis W. Singspieli: Der Topfer. DJELA: Lehrbuch der Tonsetzkunst (nedovršeno). ili 8. Mazzetti. Musik. zbor. kc 1622. Narod ih nije prihvatio zbog 1 moralizatorskog tona. Studirao na Unive u Bologni. Josip. Giovanni Battista Andreini. — F. 1775. carskoj. Zaljub ljen u tri narandže). zum Jubilaum seiner 25-jahrigen Tatigkeit. A. Mozartscher Manuskripte. Ein Beitrag zur Geschichte des deutschen Singspiels. Od 1920 djeluje u Bruxellesu gdje je do 1944 predavao na Konzervatoriju. Lieder. Bevilacqua. d'Indv.. A. solo-pjesme. zborovi. — Sonatina. Lullyja. God. a nešto kasnije postao je direktor velikog simfonijskog orkestra NIR (Institut National de Radiophonie Belge). muzikolog (Split. belgijski dirigent (Bruxelles. J. Vollweilera. 1861—67 o u Stockholmu i od 1867 u Goteborgu gdje je 1897 bila i d popularnih simfonijskih koncerata. rapsodija za violinu. u F-duru i II. uloge u Monteverdijevoj operi Arianna. 1776.). MGG. a na Muzičkoj akademiji u Zagrebu mirao na nastavničkom odsjeku. rođena Ramponi (umjetničko ime Flot pjevačica i glumica (Milano. 1783 .). X 1775 — 6. DJELA: Lied. Seidl. Februar 1784 bis zum 15. sacra rappresentazione.: J. 6. mise. Slovan. 1781. glu muževljevim kazališnim djelima. 2 opere i vokalno-instrumentalna djela. 2. švedski kompozitor i orguljaš (' 19. 1796. Bio je i muzički kritičar dnevnika La Nacion. F.. 1901. — H. Studirala u Stock (L. zbor i orkestar. izvedenoj 1608 dom svadbenih svečanosti na dvoru Gonzaga u Mantovi. 28. V 1821). ORKESTRALNA. Andre on Mozarts Manuscripts. klavirski trio. La Aiaddalena. U njegovim brojnim kompozicijama zamjećuje se utjecaj R. J. 20. ANDRE. 1894. Karijeru započeo 1594 kao član družine dei Geh je vodio njegov otac. Španiji. Rakuša.. Engleskoj. odnosno igrol libreta.: E. izdao 1805 tematski katalog umjetnikovih djela prema popisu. prema praksi s vremena. 1931. Stauder. Proslavila se kao prva interpretkinja n.. je 0 samostalnost i u rasporedu građe i u prilaženju k pojedinii blemima. Kao naročito uspjela treba istaknuti \ poglavlja u muzičku kulturu XIX i XX st. I i II dio obj. Studirao na Konzervatoriju u Bruxellesu i Berlinu (F. ANDRE. Volkmar Andreae. Virginia. Od 1924 predavao kompoziciju na Konzervatoriju u Buenos Airesu. Volkmar Andreae. 1829. Kasnije je objavio katalog ostalih Mozartovih rukopisa. Claudine von Villa Bella. I 1929). MGG. Samoniklom komikom svojih pučkih igrokaza s pjevanjem A. — Kantata Santa Rosa de Lima. A. II 1576 ili 1579 — Reggio ] 7. Der Barbier von Bagdad. A. — Klavirski kvintet. — A. scenska muzika. studirao romanistiku (talijanski i fn jezik) u Zagrebu i Rimu (diplomirao 1931). Đ. VI 1799). slovenski narodni pjevač (B Št. J. tako da je združio elemente različitih dramskih komedije. 1774. chronologisch geordnet von 1764—84.). orgulje i orkestar. Hercegnovom i Splitu. 1918 i Trois piices. Johann. Johann Anton. zvelche Hofrat Andre . koncerte. sac presentazione. Musikalischer Blumenstrauss. Concertino za obou. 1776. — KOMORNA: dva gudačka kvarteta. Roussel). 1952—53 i 1955—56 bio je predsjednik Udruženja k zitora Hrvatske. Pojedina njegova kazališna popraćena u većoj ili manjoj mjeri muzičkim odlomcima. Princ (Prokofjev. Medu njegovim ulogama ističu se Car (Rimski-Korsakov. 1805. I 1881—13. Wiillner. švicarski kompozitor i dirigent (Bern. više ciklusa za glas i klavir. Kupivši 1800 u Beču rukopisnu ostavštinu W. 1919 za klavir. 1778. — F. je objavio više priručnika. M. I. Komponirao scensku muziku. 1909. Kochela. XXIII—XXVI. Zapadnoj Nemačkoj. Thematisches Verzeichnis derjenigen Originalhandschriften von W. Dr.. Elfrida. 1924. sonate za 1 klavir. AFMF. Franz. DJELA. DJELA. oblikovao. Laura Rosetti. osnovao 1915 društvo za propagiranje djela argentmskih kompozitora. 18. Andre. 1778 i dr. A. od 1969 v Arti musices). God. Ziirich 1959.: C. Dirigiranje i kompoziciju studirao na Konzervatoriju u Kolnu (F. Prevodio s francuskog i talija God. Konig Lear (Shakespeare). Kompozicij kod I. 1916 i Impresiones portenas. na Scholi cantorum u Parizu (V. Pretzsch. III 1741—18. 1931—41 gimnazijski p u Šibeniku. 1936. 1777. God. — Dvije romance za violinu. Giambattista Andreini e la Compagnia dei Giornale Storico della Letteratura Italiana. brojni muški zborovi uz orkestar ili a cappella. Werther (Massenet). A. u svoju zbirku (Pesme. 1. 5. Burgers Leonore. Bericht iiber den Internationalen Musikwissenschaftlichen Kongress Wien 1956. Slovensk. God. VI 1962). su za historiju opere jer ih je A. Ztirich 1949. Giovanni Battista. I 1583 —?. Giunizz Mincio ubbidiente. Oldman. VII 1879 — Ziirich. Mozart. Bacha. 28. kojima posebno mjesto zauzimaju opsežna Historija mi Razvoj muzičke umjetnosti u Hrvatskoj. Ilešič. LIT. W. Monteverdi. gudački trio. teoretičar i nakladnik (OiTenbach na M. — Harmonizacije švedskih narodnih napjeva. 1780—81. 1865. Straussa. Salomone Rossi. Tobler. — Pjesme: Scherzhafte Lieder von Herrn VCeisse. tkal poznavajući note sastavljao sam napjeve svojim svjetovnim božnim pjesmama. Rameaua i dr. 1622. 1. so Vlie er solchen vom 9. DerBrdutigam in der Klemme. Mihovil Andreaš seoski tkalac i pesnik. L'opera italien en France avant Lu] 1913. U Historiji muzike A. Norman) i Kobenhavnu (A. Brucknera. intermedij. — Komponirao simfo nije. LIT. Studirao na Konzervatoriju u Buenos Airesu (A. — O. 1923. IV 1842). komornu i klavirsku muziku. Charons Nachen za sole. IX 1762 — 27. III 1909 —). 1604 o vlastitu družinu dei Fedeli koja je stupila u službu vojvoda zaga od Mantove i doskora se proslavila nastupima širom i višestrukim gostovanjima u Francuskoj (na kraljevskom i drugdje) te u Pragu i Beču. Franzla i G. 1613. simfonijska fantazija za tenor. 1. njemački kompozitor i nakladnik (Offenbach na M. Sin Johanna. ANDREINI. Wissen und Leben. 1924. Einstein. ANDREAE. — Kantate (Snofrid. zbor i orkestar. Die Bezcmberten. posebice u komedijama LIT. 1779—80. . Kao koncertni pevač učestvovao u mnogim oratorijumskim izvođenjima. — J Gli ultimi anni di G. Beitrage zur Geschichte des Requiems von W. Koncert za violinu. Slovensko petje v preteklih dobah. Za svoj znanstveni rad dobio više nag odlikovanja (1969 nagrada grada Zagreba). A. Seiler. pastorale. Die Entfuhrung ausdem Serail. Volkmar. 1902—14 bio je zborovođa u Winterthuru. 1869 i 1893. 1949—51. S. divertimento za flautu i gudački trio. Vater unser za sole. Ni blatt der Allgemeinen Musikgesellschaft. Vrativši se u Argentinu. 1777—84 dirigent T. Leipzig 1937. prvi se u obitelji bavio muzikom. Don Pasquale). La Centaura. J. lake području hrvatske muzičke historiografije bilo i ranije po Andreisov Razvoj muzičke umjetnosti u Hrvatskoj prva je r. solo-pjesme (Mensajes Liricos). —■ VOKALNA: Das Gotliche za sole. osam svjetovnih pjesama uvrstio je M. 2 klavirska trija. Nakon što se afirmirao Singspielom Der Topfer (1773) povjerio mu je Goethe pisanje muzike za igrokaz Ertvin und Elmire (1775). 1914. besitzt (obj. u kojima se po pi kod nas strogo naučnom metodom izlažu i kritički osvj muzička zbivanja u toku stoljeća. Radio u redakcijama mi časopisa (1950—51 urednik Muzičke revije. Weingartner).: E. 1778. 1841. Efrem i A. U svojim kompozicijama često donosio citate iz argentinske narodne muzike. Prunieres. Iscrpnom an svih značajnijih faktora A. glavni urednik prvoga izdanja Muzičke e pedije (2 sv. 1935 osnovao i vodio simfonijski orkestar INR (belgijska radiodifuzija). 19. 1775. 1617 komponirali C. 1773. Giegling. Nastupao pod imenom Lelio. Wien 1958. Macbeth. Dobbelinove operne trupe u Berlinu. zatim u Zagrebu. 1865. —■ H. Eminentni historičar. B. Williams. sin industrijalca. 10. Osobito se istakao kao interpret djela A. kompozitor. Aguirre). DJELA. gdji 1945 profesor historije muzike na Muzičkoj akademiji. G. u C-duru. Franke). —■ A. DJELA: dvije simfonije. Wirth. Kleine suite . je u njima dao sintetičke p: koji bacaju novo svjetlo na složena muzička zbivanja. 11. B. ANDREIS. K. 9. Andreini in Francia. Notturno und Scherzo. njegov učenik H. opera Abenteuer des Casanova. tragedije i opere. — E. Johann Andre.

Vreme. poema za violončelo. ANDRĆS. 1928. Svećenik. U tom djelu obradio muzičko kazalište i operu (3.. Valenciji (1819—28) i Sevilli (1828—30). I. Akakij. —■ KLAVIRSKA: sonata. 1931. 1924 i 1930. već govori također J.: A. — M. sv. gruzijski kompozitor (Ahalsopeli. Zvuk. 1961. poema za klavir. Kantate: Fruška gora. Hector Berlioz. 22. Spomenica u počast 40-godišnjice osnivanja SKJ. po kojemu je i dobio nadimak. knj. Rad JAZU. 1785. B. Oratoriji: Saulle. Po povratku u Srbiju osniva Tipografsko pevačko društvo Jakšić. a 1807—14 prefekt Kraljevske knjižnice u Napulju. 1951—54 (II izd. 16. Muzička umjetnost u Dubrovniku. Đordevič. Moskva—Lenjingrad 1948 (II izd. 1928 i dr. 1779. ibid. Naličje glazbenog života. 1952. SKG. Rezultati i zadaci muzičke nauke u Hrvatskoj. I959(zajedno sa S. Isacco figura del Redentore. Stabat Mater. 1943. Zvuk. španjolski kompozitor talijanskog podrijetla (Sanahuja. fagotista. Omapoea edoea. Albertijev »Dijalog«. 1957. 1950. — VI. muziku učio privatno u Slavonskoj Požegi i Pragu. 1919—1959. Muzička komedija Na vrbi svirala (vlastiti libreto. Suite lyrique. 1965. 1925. U pet poglavlja. Castaldi) i zatim u Parizu (G. 1934. Zagreb 1969. God. oko 180 kompozici ja za tamburašk i orkestar. 1929. 1946. God. 1929. Rad JAZU. Kantata o Somboru. Jakov Gotovac. Hrvatski glazbeni zavod kroz 125 godina svog postojanja. sonatina. Otmica Šijakinje (libreto F. C. 2 suite. Lerida. 1. 1797. Universul (1926) i dr. — STUDIJE I ČLANCI (izbor): O preduvjetima ispravne glazbene kritike. r lil DJELA. Studirao na Konzervatoriju u Bukureštu (D. Vječni Orfej. ORKESTRALNA: dvije simfonije. 5 sv. 14. ibid. Quintane (orgulje) i Queralta (kompozicija). Ljubljana 1968. 1942. himni. 1942. 1955. u knjizi K. Muziku isprva učio privatno u Beogradu kod Cimbrića i Resa i ubrzo se zaposlio kao član orkestra Narodnog pozorišta. 1951. 1957. Bollert. Kako ćemo razumjeti glazbu. talijanski kompozitor (Napulj. 1961). LIT. kompozicije za violinu i klavir. Zbog progona isusovaca u Španjolskoj. 1946. 23. radi kao nastavnik muzike u gimnaziji 1 drugim školama i osniva (1888) muzičku školu u Beogradu. Giasane e Medea. ANDREVI. OBpbie. Florimo. klavirski kvartet. 1930. Udruženje kompozitora Hrvatske 1945 —1965. — W. Komponovao je oko 18 marševa (najistaknutiji je Cvetićev marš). 2. IV. Rusiji i Španjolskoj. Alicante. 1884. 1949. (1782—98. 1960. 1941. sv. koncert za violončelo. 1763 — Pariz. V. 1969. God. 5 uvertira. LIT. 1967. Djelovao kao crkveni dirigent katedrale u Segorbi (1808—18). gdje u 3. posebice djela Al Farabija. a uz to je osvijetlio ulogu muzike u društvu i njegovu razvitku te upozorio na specifičnosti 0 kojima umnogome ovisi život muzike. 1942. 1965. sv. D. 1. 4. 337.). muzički kritičar i urednik književnih izdanja. Muzička revija. Juan Andres. strogost i plemenitost izraza. I. Faure. Uvod u glazbenu estetiku. 1966. Jommellija. Oslanjao se u prvom redu na folklorne elemente svoga rodnog kraja. Napisao je veliki broj kompozicija i obradbi za balalajku i orkestar. XI 1853). Svestrano naobražen. 1922. 1968. 1966). Zvuk. 1944. MGG. Napoli 1882. u kolektivnom radu »Historijski razvoj muzičke kulture u Jugoslaviji«. Oko 60 zborova. Na Muzičkoj akademiji u Bukureštu bio je profesor komorne muzike (1926—48) i kompozicije (1948—59). III 1894 — Zagreb. 1942. Ćiraki). Komponirao pretežno crkvena djela. a u 4. V. A. Spomenica Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. kasnije za različite komorne i orkestralne sa stave. 3—4. simf. čagadajev. Devet simfon ija : I. Isprva komponirao za tambure. više puta izdavano i prevedeno na francuski. Balet Jurjaši. — Dva gudačka kvarteta. 1969. napisao prvu sveobuhvatnu povijest književnosti: Dett'Origine. sv. 16.RadJAZU. V. (1785—93). Andrejev. 1940. rumunjski kompozitor (Bukurešt. G. Slavonska berba. Barhudarjan) i zatim prošao kurs aspiranture. CLXIX. oktet za gudače i duhače. Mogućnosti. ANDRICO (Andricu). 3. Oratoriji: La dulzura de la virtud. — DRAMSKA. MGG. 18 simf. 1936. znalački iskorišćujući svu poznatu literaturu. V 1931). 1956. 1941. —■ DRAMSKA. — KOMORNA: gudački kvartet. 1938 i dr. God.). ANDREOZZI. Rampa (1925). 7—8 (i separat). knj. — Uredio: Vugoslav Music. plesova. Rossini. Pedagošku djelatnost započeo kao asistent na katedri za kompoziciju u Tbilisiju. duhački kvintet. Studij prava završio u Zagrebu (Dr iur). Juan. dvije komorne simfonije. 1935. 1848 (iste godine izdano na španjolskom pod naslovom Tratado teorico-practico de Armonia y Composicion). Razvoj muzičke umjetnosti u Hrvatskoj. 1926 i 1962. 1785. 351. Prilozi biografskom rečniku srpskih muzičara. Toša (Teodor)-Australijanac. muzički pedagog i kompozitor (Ruma. sv. 1830—36 dirigent kraljevske kapele i rektor dječačke pjevačke škole u Madridu. Muzika. DJELA. Josip. K. 1873 usavršava se na Bečkom konzervatorijumu u fagotu i ujedno radi kao horovođa srpskog akademskog pevačkog društva Zora. LIT. šokački svatovi. 2 simfonijete. 1939. Usavršio konstrukciju tog instrumenta. 1966. God. 1960 i IX 1963. — VOKALNA. 1946. španjolski literarni historičar i muzički pisac (Planes. 1960. — K. Arti musices. sv. 1951. 1954. prva bunjevačka opera. 1923. 1969. Francisco. Od 1803 učitelj pjevanja u Napulju. A. opisuje konzervatorije u Veneciji. 1944. Kiriac. 1955. 1802. Značenje i struktura historijske—folklornog odjela Muzičkih akademija. DJELA. V. Music in Croatia Dovm to the End of the Nineteenth Century. 3 kvinteta za gudački kvartet i obou.ANDRE1S — ANDRIC hrvatske muzike u kojoj je sistematično raspoređena grada stavljena pod lupu znanstvenih kriterija. 11. koncert za tamburu-solo i tamburaški orkestar. u 7 sv. — Kompozicije za klavir. u 2 sv. 1934. knj. 1953. ANDREJEV (Andreev). diriguje u mnogim drugim horovima. duhački oktet. Studij kompozicije završio na Konzervatoriju u Tbilisiju (S. Opere: Dužijanca (na vlastiti libreto. 1919—54 djelovao u Zagrebu kao novinar. lamentacije. Muzička kultura. IV. Glasovirske skladbe Božidara Kunca. 1944. sve do najnovijega doba. pjesma Husar Iriston.r958—63. izvedena 1953 u Subotici) . 5—6..). La passione di Gesu Cristo. Zvuk. Gaetano Andreozzi. 1949—51. I 1817). Jlasuna.: J. njemački i španjolski). i 4. 1799. kompozitor i muzički pisac (Bukin u Bačkoj. — K O MO R N A : gudački kvartet Bački. 1939. Misa de Requiem. Zlatićem). — DRAMSKA. P. II. ali je na nj utjecao i muzički folklor Lužičkih Srba. Pozabljeni Nokturno Ferda Livadica. 1784. Subird. mise za 8 i 4 glasa i instrumente. 351. 7. Manojlović. Rad JAZU. 1880—84 boravi u Australiji kao član orkestra (prvi fagotista. Opere: Kano Kaiazu. ibid. 1951. 1924. — VOKALNA. Jakov Gotovac. Muzička nauka i njen razvitak. 2 sv. ANDREJEVIĆ. 12. Posebna izdanja SAN. KOMORNA: šest gudačkih kvarteta. Bunjevačka kantata i dr. moteti. Kao kompozitora najviše ga privlači muzičko kazalište. VI 1852 — Beograd. 3 kvinteta za gudački kvartet i flautu. 1966 . Trois Tableaux symphonique. El juicio universal. VII. 1950. prorekao muzičku dramu budućnosti. Francisco Andrevi. ili 24. K. Milo Cipra. XII 1826). Oko 45 opera (većinom opere serie): La morte di Cesare. koja je zbog finansijskih teškoća posle godine dana zatvorena. 1862 — potkraj 1918 ili 1919). Marinović). Muzička enciklopedija. Suradnik časopisa Dimineata (1924).. Ko. VIII. oplemenjivanje pjesničkoga teksta muzikom. Osnovao prvi veliki ruski orkestar balalajki. II 1740 — Rim. klavirski trio. sonata za violinu i klavir. 21. — Baleti Taina. Cecilija. ANDRIAŠVILI. 1938.. 15. ANDRIC. KNJIGE: Povijest glazbe. nekoliko plesnih komada i solo-pesama (Nebo moje i dr. Gustavo. ANDREIS o stilu i o povezanosti muzike i života. proučava arapsku muziku. Na Konzervatoriju u Napulju učio kod svoga ujaka N. gdje je do kraja života dirigent crkve Nuenra Senora de la Merced i direktor dječačkog zbora. 1954 i Raspršeno kolo (libreto V. 1955. 1786. XII 1786 — Barcelona. koncert za violinu. 1834 (za Ferdinanda I I ) . DJELA. prikazao muzički razvoj u Hrvatskoj od XI st. 1967. zalažući se za produbljivanje opernog sadržaja i Među ostalim Andreisovim radovima ističe se njegov uvod u muzičku umjetnost pod naslovom Vječni Orfej. u kojima je nasuprot dekadansi toga vremena postigao stilsku čistoću. Popularnost njegovih djela zasjenio je G. Muzikolog velike akribije. 140 godina Hrvatskog glazbenog zavoda. I. ruski virtuoz na balalajci (Tverska gubernija.. d'Indv). Studirao filozofiju i teologiju. I. 1794. S. Didone abbandonata. 1787) i u djelu Cartas familiares del Abate D.. 1767 prebjegao u Italiju. Arti musices. I. Dječja opera Ceadb6a coeK. D JE LA . poeme. Historija muzike (3 sv. je živim stilom i osjećajem za pravu mjeru. 1931. Muzičke teme obradio je i u brošuri Lettera sopra la mušica degli arabi (obj. 1955.) i. Tragom suvremene muzičke bibliografije. klavirski kvintet. Srbobran. violinista i violista) Johanna Straussa. Učio u Barceloni kod J. 1960. 1933 i 1934. DJELA. Progressi e Stato attuale d'ogni letteratura. Andrejević Australijanac. 1960. Zbog političkih nemira napustio Španjolsku i 1836—42 bio dirigent katedrale u Bordeauxu. sekstet za klavir i duhače. 1950. Slovačka glazba (prva povijest slovačke muzike uopće). VI. 1949.: F. s kojim je koncertirao po Evropi. V. 18. 1962. Vasilij Vasiljevič. izvedena 1956). Mihail. Kompozicije su mu rađene jednostavnijim izražajnim sredstvima i imaju pretežno popularan karakter. književnik. Suite breve. III. 1968. Uvod u muzičku umjetnost. 1932 i Luceafdrul. Nacionalizam i internacionalizam u glazbi. Umjetnički put Mila Cipre. Toderini u Letteratura turehese. — Vokalne kompozicije (mješoviti zborovi). referat za simpozij o Dubrovniku. 1959. knj. Smrt Toše Andrejevića. predavao retoriku i poetiku na Univerzitetu u Gandiji. XII 1967). u kojemu se on ne ograničuje samo na tumačenje elemenata tonske građevine. .: Srbin muzičar u Australiji. 1849 vratio se u Barcelonu. 2. komponirao opere za kazališta u Italiji. Slovaka i Čeha. zatim preselio u Pariz. IX 1904 —). 4 novellette za klavirski kvintet. —■ SPISI: Ruska opera. — Udžbenik Traite d'harmonie et de composition. XII 1894 ■—). Muzikološki zbornik. 337. 1796 bibliotekar vojvode od Parme. ORKESTRALNA: Mala seoska simfonija. Kovačevića »Muzičko stvaralaštvo u Hrvatskoj 1945—1965«. 1944. A. Svoje kompozicije izgrađuje uglavnom na temama iz rumunjskog folklora. Suite pitoreasca. Tragovi mudrosti. JlauiKapa. O RK E STRA LN A. Isusovac. je izvrsno prikazao stilska razgraničenja u historijskom toku razvoja muzičke umjetnosti i potanje ušao u odnose koji vladaju između stvaraoca i njegova djela s jedne te slušatelja i kompozicije s druge strane. 10. 1946. Kantata II ritorno dei Numi. Sv. Vatroslav Lisinski. R. I. 150 solo-pjesama. 7 simfonijeta. 1866—1966. 1958. Hrvatska revija. koncert za klavir. brojne obrade i dr. La scuola musicale di Napoli (3 sv. 27. G. Re di Svezia. LIT. Gaetano (Jommellino).

.1944. — Sabrao oko 2000 narodnih napjeva. škola za tambure. 1953 (prva škola za sve sisteme) i dr.

1945. 1932. Zwers i J. DJELA. Sakunlala i dr. simfonija Aves uz zbor. Preko 50 godina direktor muzičke škole Toonkumt u Hilversumu. — Opera Philomela. 1957. obou i klavir. Cc invocationibus koje je 1584 osnovao papa Grgur XIII.) Antiphonae seu Sacrae cantiones (1 gl. Kod njega se bogat polifoni u mnogoglasnim i višezbornim djelima ravnomjerno izmj s jednostavnom homofonijom u kompozicijama za manji glasova i basso continuo. koji se sastoji od 250 strofa. slijedio je Palestrinin stil. X 1887 — Amsterdam. 1962. do 2-gl. God. 1614. Po je otišao u Krakov 1624 gdje je ostao do 1628. balada za obou i klavir. Kasnije je u Parizu studirao filmsku muziku i uz to bio učenik O. ORKESTRALNA: Berkshire Symphony. violončelo i klavir. fagot i udaraljke. violu i klavir. ali je s i nove izražajne elemente. Č etiri simfonije : I. Bio je učitelj (od 1585) u Collegio degl'In Rimu. III 1964). pijanist i kompozitor (Haarlem. Subotičke novine. moteti. 1605—10 crl Spirito u Rimu. 1586. concertino za 2 klavira. —■ CRKVENA: sedam misa. Franck. 1955. — E. 3 kompozicije za flautu i harfu. Aubade za duhački kvartet. Proske. 15. obou i klavir. Vi'ellesz. 1609. I 1947). trio za klarinet. orguljaš u Culembourgu. Giovanni Francesco. do 4-gl. 1962. B. osobito kao interpret djela Beethovena i Chopina. obou. gde je diplomirao nastavnički otsek 1939. simfonijska studija. 1952. — Opereta. I 1865 — 22. konstruirao ga je 1789 u tvorničar klavira J. do 6-gl. Luigi dei France Fr. 1959. 1965.D'Andrieu. 6. harfu i gitaru. 18. Poslije studija klavira i orgulja u Aachenu. Kussewitzkog. Mourning becomes Electra (E. Učitelji su mu bili njegov otac Nicolaas Hen drik. LIT. — KLA 1 IRSKA: sonata. 1963. — M. Aan Zee za orkestar. Koncert za orgulje: varijacije na Couperinovu temu za flautu. Učio kod G. brat Nicolaasa Hendrika. Te Deum za sole. Učio kod svog oca Hendrika i W. V 1845 — Haarlem. — Za orgulje: Sonata da chiesa. Magnificat za zbor i orgulje. bizantski pjesnik (Damask.): 1609. L. solo-pjesme. — Zborovi. Magnificat za sopran. Baleti. Anti/ona I za zbor. Concentuum cotnpositoris (i-gl. 1608. 1964. Studirao na Muzičkoj školi Stanković. LIT. 1926. madrigali Rec\ armonica (i-gl. — Filmska muzika. B. duhački trio. DJELA. D JE LA . Maria dei Monti. 1966. rapsodija Thai.). Die Notationen des altrussischen Kircheng Moskau 1908. passacaglia. oke — 27. zbor i orkestar. Francka i novijih francuskih kompozitora. K. O'Neill). ANENAlKA (anenaiki). tonsko sli zvukovno bogatstvo opažaju se najjače u duhovnim madrig važnim primjercima razvojne faze oratorija {oratorio vo DJELA: madrigali (2 knj.). madrigali. Hamlet (Shakespeare). Veliki kanon se pjeva i d četvrtak petoga korizmenog tjedna.. rog. Canzone za flautu. XI 1925 —). psalam 47 za zbor i orkestar. L. Surianom. 1908. i 8-gl. 1954. Tehnička jasnoća i dotjeranost polifonog oblik u njegovoj su muzici često povezani s dubokom izražaj Njegove mise ne prelaze granice strogih principa polifonij u motetima (osobito onima s manjim brojem glasova) po sklonost zvukovnom kontrastiranju i isticanju melodijske nasuprot harmonijskoj podlozi. concertino za klavir. God. Mariae Virginis ac S. rog i trombon. Ein jambisches Gedicht des A. 1594 naslijedio Palestrinu kao kompozitor pa kapele. Andrića. J. Kerbler. Novi barokni izraz. 1965. zborovi. ANDRIESSEN. (8-gl. Scenska mu zika: Tartuf/e (Moliere). — Solo-pjesme. Harp. Haberl (1903). 1962.). varijacije i fuge na Kuhnauovu temu za gudače. M.. 1 nische Zeitschrift. a 1937—53 bio direktor Konzer vatorija u Amsterdamu. — VOKALNA: Ballade van de Marel za recitatora i orkestar. obilni koloraturni odlomci iz crkvenog pjevanja (osobito XVI i XVII st. koncert za klavir. Kalkbrenner i osobito H. zbirku duhovnih madrigala Le Gioie s djelima 19 najistaknutijih ' društva Sodalitas musicorum (Palestrina. trio za flautu. Ttvee improvisaties za flautu. do 6gl.).). prvi pjesnik kanona. 1600. Pezzo festoso za duhački kvartet. 1927. Maria Maggiore.. koji je 1851 konstruirao instrument. — Ittrospezione I za klavir 4-ručno. K. 1600—03 n di cappella crkve 5. flautu. — Rekvijem. 1958. do 5-gl. violu i gitaru. — DRAA1SKA. Canzonette (4-gl. 1952. nizozemska obitelj muzičara. klavirski trio. Mendelssohn (19. V 1913). F. M (3gl-)> !598. Ittrospezione II. 4. 1930. 1962. Surianom priredio izdanje zbirke gregorijanskih tzv. Hommage a Milhaud za 11 instrumenata. Proske. 1963. fantazija Mascherata. concertino za saksofon. intermezzi i dr. 1946 i IV.. Nicolaas Hendrik.: Jubilej dr. 28. Messe a 4 vod. Responsoria ad lectiones divini Officii Hebdomadas Sanctae 1606. i 8-gl. 1593. 1955. — C. orguljaš i kompozitor (Haarlem. VIII 1912 —). IX 1614). 1613—17. Horovođa pevačkog društva Abrašević i dirigent Simfonijskog orkestra Radio-Niša. Madrigali (6-gl. 1963. — Triplum za gitaru. God. Coplanda i S. B. instrument s mijehorr skim oblikom sličan klaviru. Glavno mu je djelo Veliki kanon (6 /aucov). . 1961. concertino za fagot i gudače. 1905. K. 1599. 1965. 1966. Osim toga bio je i dirigent društva Sodalitas mus suh Visitationis S. F. Pauw na Kon zervatoriju u Amsterdamu. Series za 2 klavira. Robert te B. O. Brat Felicea. Virginis (7-gl. 1585. Hendrik Franciscus. 1607. 1960. Fran?ois -> Franciscus Magister ANDRIEU. 1937. 1967. 42.). madrigali. kraj Mitilinija. madrig 6. 1949. kompozitor i dirigent (Haarlem. Poslije je imenovan kretskim metrop Smatra se da je A. Louis. A. 30. van Baarena. Iduće godine dirigirao je u katedrali u 1 a kraće vrijeme djeluje na kraljevskom dvoru u Krakovu. Od 1575 pjevao u G Giulia pod Palestrinom. Schnell u namjeri da se efekti eolov> primijene i u umjetničkoj muzici. je spjevao oko 100 kanona. — Klavirske kompozicije (2 sonate.). G. — SPISI: C. 16. 17. 1967. Komponovao više kompozicija za mešovite i ženske horove. 4. (5-gl. — Dvije sonate za klavir. S 1589. uvertire. harfu i gudače. 1961. madrigali Li diporti musicali (i-gl. 5. — Solo-pjesme. Istakao se i kao pijanist. 1934 i 1966). 1611. 1617. dc 1617. Učenik K. što navješćuje monodijst Zborove Adoramus te Christe i Stabat Mater smatrali su vremena Palestrininim djelima. Movimenti za trublju. tema s varijacijama za flautu. je stvorio djela uzorna i stoci stila. 25. III. 1962. Felice.: A. — Balet Het Labyrint. simfonija. talijanski kompozitor (Rim. W(illner. obou i klavir.). Niedermever (1844). brojne kraće kompozicije. solo-pjesme (ciklusi Miroir de peine. Commer. tokata. Over muziek. Haberl (1903). i-gl. — KOMORNA: Percosse za flautu.).52 ANDRIĆ — ANERIO ANDRIEU. o — Hierissos. 1959. dirigent i kompozitor (Zaječar. zbor i orkestar. 1614. 1962. 1614. Cornelius (nazivan Kees). A Flomer Song III za violončelo solo. New York 1947. ORKESTRALNA: Ondim. moteti. Sličan je i postupak sa slo| no-e-a-ne u zapadnoj ili te-re-rem u bizantskoj muzici (teret LIT. 1967. II. L. Komponirao je zborska djela koja su postigla veliku popularnost (osobito muški zborovi). Studirao na Konzervatoriju u Amsterdamu (J. 1960. 1960. Litanie Deiparae. usav jući formalnu i tematsku čistoću polifone strukture. kojoj je rukovodio Palestrina. 1950. — Klavirska suita In Gooiland's Dreven. Riesemann.Nanino. tvorac toga novog himničke pjesme koja je procvala u VII st. Herz. orguljaš i kompozitor (Hilversum. ANEMOKORD (animocorde). 1618. 1789. 1962. sonata za violinu i klavir. Nanina. Obj. 1613. do 6-gl. 1945. 1965.: Allgemeine Musikalische Zeitung. De Pauw.). Summer Dances za 7 udaraljki. M. 1963. 1910—18 predavao klavir na Konzervatoriju u Haagu. — Mise. suita za gudački kvartet. C. gali (5-gl. Dr Josip Andrić (1894—1967). Editio Medicaea.). u različitim suvremenim zbirkama i U. 1957. ANERIO. God. Registers za klavir. : (1933) i dr. Kerkradeu i Haarlemu. Brat Jurriaana. 3. NOVA IZD. X. 1. 1950. sonata za flautu i klavir. Od 1916 bio je crkveni orguljaš u rodnom gradu. 740). 1934—49 orguljaš katedrale i uz to 1937—49 direktor Konzervatorija u Utrechtu. Zweers). Djelovao i kao orguljaš katoličke kate drale u Utrechtu. 1945. koncert za flautu. 1923. 1611. — Grande Messe pour la Gloire de Dieu za sole. s. Sinfonietta concertante za 4 trubite. introdukcija i allegro za 2 trublje. 1590. Japanse epigrammen za sopran. Jean Fran?ois d' ->. zbor i orkestar. sonatina. 1613—20 bio je zborovoda crkve 5. Sacri concentus ( 4-gl. Wind. Sonata da camera za flautu. Messiaena. nazvan eolov klavir. zatim na Konzervatoriju u Rotterdamu. Gregorii et S. Stojan. IX 1892 —). J (1845). 1947. F. canzonette. a gotovo svaka je strofa nički dotjerana parafraza jednog od stihova starozavjetni A. — KOMORNA : Ouartetto in stile antico. Jurriaan. DJELA: Fantazija za klavir i orkestar. arije. DJELA: Madrigali spirituali (5-gl. Giovanni in Laterano. trombon. pojedine motete obj. brat Willem. —■ KOMORNA: trio za flautu. 1596 i II knj. Brink. Concerto Rotterdam za jazz sastav i orkestar. 1937. 5-gl. 1938. Gagliarde intavolate per sor Čembalo e Liuto.). F. 1. van Otterlooa na Konzervatoriju u Utrechtu. Zajedno sa F. ANDRIJA KRETSKI. Recorders za flautu i magnetofon. 1602. Đ. 2. 4 plesa. C. MGG. obou i klavir. Concerti spirituali. suita Respiration za 10 duhačkih instrumenata. 1964. Moteti (5 knj. 1967. canzonette. klarinet i fagot. lntermezzo za flautu i harfu. 1961. trublju. 1962. i potisnula iz bi: liturgije kontakion. Istakao se i kao pijanist. Komponira pod utjecajem A. X. von Cret. ] LIT. Muziek en muzikaliteit. kompozitor (Utrecht. sin Nicolaasa Hendrika. do 3-gl. 1961 . Muzika za radio-drame. Kasnije profesor kompozicije na Konzervatoriju u Amsterdamu. 1587. Kao i stariji brat Felice. Brucknera.). 1962. kompozitor (Rim. Willem. 1605. Veni creator za zbor i orkestar. L'Attente mystique). F. Redovnik u Jeruzalerr stupao jeruzalemskog patrijarha na VI ekumenskom koncil u Konstantinopolu. J. VI 1939 —). izd.). Nastavnik muzike u gimnazijama i muzičkim školama u Nišu i Leskovcu. Jean Fr. 1575—79 član dječačkog zbora pa kapele. 1964. Ittrospezione III za 2 klavira i 3 instrumentalne grupe. 161: i 1618. 4 madrigala za duhački kvartet. Aanloop en sprangen za flautu. C. 6-gl. Missarum (4-gl. 1950. Slične pokušaje vršili su F. mise i dr. Heisenberg. Sciarada spagnola za duhački kvintet. H.). sonata za violončelo i klavir. Zvuk.). pijanist i kompozitor (Hil versum. DJELA: koncert za klavir i orkestar. 1939. 1. I. Ugledajući se na Palestrinu A. 82. Ricercare. Berija u Berlinu. i arije La selva (i-gl. I. Paintings za flautu i klavir.: pojedine mise obj. Vi. Sacrae cantiones (i-gl. — Obradbe narodnih napjeva. 1949—50 boravio u SAD usavrša vajući se kod A.). 1961. do 4-gl. violinu i klavir. 3 korala. II dialogo past presepio (3-gl. Responsorit vitatis Domini (3-gl. ANDRIĆ. Sinfonia concertante. 3 invencije za violinu i violončelo. koji su se i na slogovima a-ne-ne ili a-ne-na. 1949. a 1949—57 direktor Konzerva torija u Haagu. timpane i gudače. — VOKALNA: Nocturnen za sopran i orkestar. a od 1579 u 5. 1968. Saa etCantica: I knj. sonata za violinu i klavir. 1960. 1945. Umro je na p ku u Rim. Marenzio. usavršavao se u kompoziciji kod L. 1567 — Gr 1630). do 8-gl. O RK E STRA LN A.. Andreas von Kreta. 1568—74 bio so u zboru crkve S. A. 9.

Federkofer. 1781: // cavaliere per amore. Rim. [963. Tagliapietra. violu i kontrabas. A1F. često sentimentalnu notu. Haberl. Giovanni Francesco Anerio. avec la maniere de les jouer. Felice und Giovanni Fran:esco Anerio. I. 1954. ANGIOLINI. Prve svoje balete postavio u Torinu (1757). Piccinnija. orguljaš vojvode od Orleansa. i 4-gl. — Mušica za >rgu!je. započinju slobodnim preludijem. L.. — Dvanaest oratorija (La Betulia Liberata). — Instrumentalna muzika. Salzburg. Schering(i93l) i dr. I viaIgiatori felici. Parizu. sekstet za flautu. psalmi i ir. Trost der Philosophie (Boethius) i Sinfonia dominica n passione. Psalmi vesperarum (3-gl. DJELA. Calcutta 1882. Stalan je gost najpoznatijih muzičkih festivala Edinburgh. violinu. ibid. KMJB 1886. 1951. Gloriatio za kontrabas i komorni orkestar. Haberl. Jean-Henri d'. Chambonnieresa. 1620. a na završetku rasprava o harmoniji generalbasa.). osobito u Publicaciones del Departamento de Mušica de la Biblioteca de Cataluna i Monumentos de la Mušica Espanola. — R. u različitim zbirkama. R. Stilizirani oblik toga plesa javlja se katkad u baroknoj instrumentalnoj suiti. Javi. Giovanni Francesco Anerio ad alcune sue gagliarde per čembalo.. Pozvan je dva puta u Petrograd gdje je koreografirao balet Napuštena Di-iona. — B.S. Nei Parentali 1614—1914 di Felice \nerio e di Carlo Gesualdo. tip engleskih plesova u francuskom baletu potkraj XVII st.Baoh ANFOSSI. / vecchi burlati. Liberali.: S. franc. — R. L'opera comica italiana nel 700.). Njegovi pogledi i ideje o baletu. javanski idiofoni instrument (njem. Giovanni Francesco Anerio. I 1888 —). Giovanni Andrea ANGELIS. Pojedine kompozicije obj. 1934. Mattheson. gdje je debitirala 1944 (Mozart. 1951. oko 1800 i za Country Dance i Ecossaiseu. Sarabande. II 1803). po uzoru na Piccinnija. Becherini. Rime sacre concertate (2-gI. [774.. La scuola musicale di Napoli. Un suo fugace soggiorno a Treviso. London 1950. koji se podudaraju s Glu-:kovim načelima o reformi opere. U nastojanju da reformira tradicionalni balet A. K. se gradi u raznim veličinama. — Misa za zbor a cappella. Kanade i Južne Amerike. pojedinačne kompozicije u razli čitim suvremenim zbirkama i u rkp. pa je stoga područja objavio niz veoma zapaženih rasprava i muzičkih spomenika. XI 1923 —). H. K. Između pojedinih plesova umetnute su obradbe uvertira i plesova iz Lully-jevih opera. — A. Jean Henri d'Anglebert. udara jući svaki o svoj angklung. gdje je 1927 postao profesor na Konzervatoriju i 1933 na Univerzitetu. za flautu i komorni orkestar. Od 1947 bio direktor Papinskog instituta za crkvenu muziku u Rimu.: pojedine plesove obj. Učio violinu na napuljskom Konzervatoriju Santa Marta di Loreto. CH. Koncerti: za klavir . Chaconne ili Passsacaglia. je utemeljitelj i muzičkog časopisa Anuario Musical. Farrenc. x Covent Gardenu u Londonu. kojima su gornji dijelovi koso odrezani. A. Napoli 1882.: D. 1773 .. Rosenthal. A. F. Rekvijem i Te Deum obj. DJELA. Njegove su se opere izvodile u Italiji. RMI. i. L'avaro. Cogula i F. Proske.. Giovanni Francesco Anerio. više Couranta. je stvorio okosnicu za tzv. Catnetti. LIT. Victoria de Los. Od 1792 maestro di cappella crkve S.: Pieces de clavecin obj. 1776. M. Salve Regina i litanije F. 1953. 1939. Metastasio). Cogitatio za nonet. Najodličniji poznavalac španjolske muzike. // curioso indiscreto. X. — K. Nuovi contributi Ule biografie di Maurizio e Felice Anerio.: J. ANGLES. Felice Anerio : la »Congregazione dell' Oratorio«. Od 1949 koncertira u mnogim gradovima Evrope.. X. Della Corte. Bari 1923. Opere (76): JI finto medico. — F. u Parizu. Firenca. za violu da ? amba. Ludvviga u Gottingenu. X. London 1956. do 4-gl. G. španjolska pjevačica. L'incognita perseguitata. a osobito je raširen na zapadnoj . u Stockholmu. Gavotte. fagot.ANERIO — ANGLĆS Sella Clori armonica (i-gl. Dalet akcije. A. 1769. u muzikologiji se kasnije usavršavao kod W.: H. — VOKALNA. Najuspjelije su mu komične opere u koje. 1915. 1940. kasnije studirao kontrapunkt i kompoziciju kod A. Anerio. NOVA IZD. Rokseth.: Y. bez uzmaha. od 1664 čembalist Luja XIV. Alberto ANGERER. iz obitelji utaje. 1764. Dva ili tri komada bambusova drva. \~Jli. koreograf i teore-:ičar (Firenca. Član tamošnjeg iimfonijskog orkestra i od 1956 dirigent komornog orkestra. Higino. M. LIT. Ein Beitrag zur BiogTaphie von Giovanni Francesco Anerio. sopran Barcelona. Das Neu-Eroffnete Orchester. LIT. Torri. Zeitschrift fur Kirchenmusik. upotrebljava se i za druge plesove engleskog podrijetla: za Hornpipe. Oratoriji: Gesang von mir selbst (W_ Whitman). do 3-gl. violu i kontrabas. 1794. 1797). Conference za 2 violončela i komorni orkestar. — V. a zatim slijedi Allemande. gudače i udaraljke. II. — G. NOVA IZD. Hamburg 1713. La Bibliofilia.: F. 1619. La clemenza di Tito (P. — A. A. mjera dvodobna. 1619. Menuet. X. ANGELI. IV 1727 — Rim. Calzabigi). Andrea d' ~> D'Angeli. 1965 i za 12 instrumenata i klavir. unosi lirsku. Chigiana. 1933 (novo izd. La finta giardiniera (R. Messa di morli. The Father of Modem Ballet. Giberta. — L. 1914. 5. muziku učio kod J. \arrenoratorium (S. Mušica fera. Bauerle (1931) i dr. Pasquale ^nfossi. — Isti. Lynham. Pragu. zbirkama koje je sam pokrenuo. Za španjolskog građanskog rata 1936—39 boravio u Munchenu. 1620. — KOMORNA: kvartet za 2 violine. Eitner. Chorbuch za zbor a cappella. 1871 i M. 8. 1887. Pjevanje i klavir učila na Konzervatoriju u Barceloni. Ghirlanda di sacre rose (5-gl. Hindu Music. gudače. Haberl. — W. 1775. M. Londonu. 1949 1953. duhački kvintet. talijanski plesač. Mušica ad impulsum et pulsum za gudače i udaaljke. 1949) i G. [630. ibid. Po formi su suite. Sopranos of Today. Fellerer. ibid. MGG. Giovanni in Laterano u Rimu. J. 1964. 1689 objavio Pieces de clavecin . talijanski kompozitor (Taggia kraj Napulja. Na početku zbirke nalazi se popis ukrasa i uputa za njihovo izvođenje. II. ANGLEBERT. 1903. V 1927 —). Povodom 70-godišnjice njegova života objavljena su 2 sveska Festschriften (Barcelona 1961). Barbere.Champion. 1946. To su tri serije od 30 do 40 kompozicija poredanih po tonalitetima.— F. Casimiri. u kazalištu Coldn u Buenos Airesu i od 1951 na operi Metropolitan j New Yorku. Felice Anerio. sakupljeni su u knjizi Posvete za Alcestu. u svojim kompozicijama primjenjuje rane po-ifonijske (organum. Tagore. 1951. Raugel. 1784. Paul. 1780. Dardo. X. Haberl.. Haberl. violu i 5 duhačkih instrumenata. instrument XVII st. I. kao i serija od 22 varijacije na Folies d'Espagne. God. neke mise obj. La vera costanza. Surađivao je sa Calzabigijem i Gluckom i zajedno > njima postavio je 1761 balet-pantomimu Don Juan. Tempo im je vrlo živ. je svoja istraživanja usmjerio najviše na razdoblje od XIII do XV st. Bessaraboff. Berlinu . MGG. 1628 — 23.. Boston 1941.. Tamošnji stanovnici plešu često u većim grupama. Kobenhavnu. a po povratku u domovinu imenovan je 1943 za direktora novoosnovanog Španjolskog instituta za muziko-logiju i člana Akademije lijepih umjetnosti u Barceloni. Bollert. Naziv a.. Pasquale. Kinkeldev (1910). Ancient European Musical Instruments. [6. a zatim je djelovao u Beču. Le nozze di Figaro). Sacchina i N. 1891 i [895. \. koncert za čembalo. Alberto de ~> De Angelis. Gurlitta u Freiburgu im Breisgau i F. LIT. engleski ples). Od 1917 vodio muzički odjel biblioteke de Cata-lunya u Barceloni. Gasparo. Florimo. Giovanni Andrea ->■ Bontempi. XII 1969 Studij filozofije i teologije završio 1913 u Tarragoni. LIT. 4 mise. Gail-larde. J. ugodena su u oktavama. za violu i komorni orkestar.). I. Mušica za gudače. —■ G. 1965. Pedrella u Barceloni. Nizozemska. Note d'archivio. sa 17 dijatonski ugođenih žica. Eitner (1875). ORKESTRALNA: simfonija (s orguljama). Andrea ANGELICA (angelique). Učenik J. / Lieti scherzi. trublju. SAD. ANGLAISE (danse anglaise. Švicarska). Pariš i Helenu. Vješt polifoničar. O. 1920. Maurizio. LIT. 24. španjolski muzikolog (Maspujols.). Pjeva na milanskoj Scali. Ko. austrijski violinist i kompozitor (Beč. ali i suvremene oblike. MGG. — H. faux-bourdon). ANGELES. IV 1691). Učenik bečke Muzičke akademije. Berichte und kleine Beitrage nochmals zur Biographie von Gio/anni Francesco Anerio. smještena su na bambusovu stalku tako da kod trzanja u nj udaraju i odzvanjaju. V. MFM. 1934. Brand).: F. Gigue. ANGELINI. Gli irtigiani. ANGKLUNG. F. 1731 — Milano. i. Rasselinstrument).. KMJB. moteti su obj. LIT. Felice e Giovanni Francesco Anerio. francuski kompozitor i čembalist(Pariz. Roesgen.

1954. La mušica espanola desde la Edad Media kasta nueslros dias. Alfonso V de Aragon. El »Llibre Vermelh de Montserrat y los cantos y la dama sacra de los peregrinos durante le siglo XIV. El »Chanson-nier Francais* de la Colombina de Sevilla. dodatak u španjolskom izdanju »Male muzičke historije« J. 1947. La mušica conservada en la Biblioteca Colombina y en la Catedral de Sevilla. 1929. La mušica medieval en Toledo. 2. 1944).. ibid. XV. Les Cantigues delreiN'AnfoselSavi. 1941. — . 1926. STUDIJE (izbor): Les melodies del trobador Guiraut Riquier.ANGKLUNG DJELA. La mušica en la Corte del rey D. Vida Cristiana. 1954. Anuario musical. ibid. Historia de la Mušica Espanola.. 1955. Vopera di Morales e lo sviluppo della polifonia sacra spag-nola nel 1500.. Die Bedeutung der Vokalpoliphonie fur die r'omische Litur-gie. La notacion musical espanola de la sugunda mitad del 5. Estudis Universitaris Catalans. Wolfa. 1939. 1954. 7. ibid. Kongress-Bericht des Kongresses fiir Kirchenmusik. Cristobal de Morales y Francisco Gu-errero. Anuario musical. Estudis Universitaris Catalans. 8. 1926/27. Spanische Forschungen der GorresGesellschaft. 1938. 1934 ( I I izd.

ibid. sestra Friedricha II. Granados. Kasnije je i to napušteno. III(5-gl. Nina Aleksandrovna Anisimova. NOVO IZD. 1958. — KLAVIRSKA: sonata. Zbirka misa (4-gl. Anna Amalie von Sachsen-Weimar. Nastojanje za isticanjem j deklamacije teksta iznio je A. klavir i timpane. Paul. Dok su neki slogovi podmetnuti pod duge note. Fantasia... Psalam XIX za bariton i klavir. 1937. Nina Aleksandrovna. 1947 (III sv. DJELA: simfonija.sal . Ko. Grupiranje teksta u omeđene taktove izmijenilo je prirodnu deklamaciju. LIT. M. Osobito je u XVII st.. Cr. Gerhardom) ibid. LIT. Torchi (Arte tnusizale in Italia. Opera omnia. peace ac~cor~cU/ig to thy tvorcĆ: Y B /2>^ p TTM / KJ p ec/es p hane r se&n..). 1928 interpretirala je virtu Žar Pariza. od se ne samo na karakter nego i na tempo kompozicije. nećakinja Friedricha II. Bode. Frangopulo. ncut Idtest tAou lhy seroant deport in. Libro de Cifra Nueva). 1551 i IV(5-gl. God. 1952—56. a u mnogim napjevima. jer su se odlikovali snažnim i pr. Opera Omnia I—IV.oa . 1909 —). — Posebno izd. sicisti toscani. Scholes. Berlin 1884 (kao dodatak za MFM). Muziku 1 kod P. Time se izražajna snaga melodije u tolikoj mjeri skučila da je gotovo potpuno izgubila vezu s originalnim vrelom iz koga je potekla. I. J. teži za jasnoćom. ibid. ■ Miinnich. tal ski orguljaš i kompozitor (Padova. će najmanje smetati razumijevanju riječi«.: W. C. -gl. — C. Pedrellom). divertimento za klavir.). U anglikanskom pjevanju prozni akcenti ovise o nepromjenljivoj metričkoj shemi. Madrigali i moteti (2 knj. dok se u koralu ritmički zamah muzike upravlja normalnim govorom. 12. I sv.■s--^ -. 1915 (obrađenu za glas i li i 1916 (obrađenu za zbor). alt. Istvan. balada i zabavnih melodija. Već kao d počeo improvizirati napjeve. 1944. 1567. 2 sv. čitav niz riječi morao se izvoditi na jednu razmjerno kratku notu. pruska princeza. 1568.: dva stavka mise Conditor alme. (recitativo secco). Palestrina. 1931. I. Vi. violu i violor 2 sonatine za obligatni čembalo. Mur 1947. c. Cibanilles. DJELA: instrumentalne kompozicije (trio-sonate.: A.. Harmoniziranje psalmodije. Th. Nerijem kao dirigent i kompozitor u orat San Gerolamo della Caritd. Fellerer. Aus der Musikaliensammlung der Weimarer Landesbiblii besonders dem Nachlass der Anna Amalie.Cervelli. The Futilitv M Anglican Chant.).). Petra u Rimu (nasljednik Palestrine). na način. 10. Are en del za 2 klavira.. K. 1954. vo. London i New York 1938. MGG. akcentuiranjem (pointing) koje je imalo zadatak. 1 pojedine odlomke. Već njeni prvi nastupi u I listu Kirov bili su zapaženi. a 1935 postavila je svoje prve balete na muziku špa skih kompozitora (Albeniz. LIT. 1951. Heuschele. 3 Songs of Death za sopran. La Mušica en la Corte de Carlos V (uz to: L.: R. La Mušica a Catalunya fins al segle XIII. — W. 1950. X 1739 — Weimar. plesačkim temperamentom. — La Mušica en la Corte de los Reyes Catolicos. već je tokom XVI st. Fellowes. pokazujući osobitu lakoću stvaranja. 1954. ANGLIKANSKO CRKVENO PJEVANJE obuhvaća poseban način izvođenja psalama. koje se javlja najprije kao falso kordone. 1933. 3 sv. četiri knjige madrigala: I (4-gl. koji se sastoje od nota kraćih vrijednosti. L. 1936. Gibbons prihvatili su ovaj način obradbe i. do 5-gl. Od 1949 djeluje kao nastavnik Konzervatorija u Montrealu. 1928—31. gdje izjavljuje da komponira ». Prvi engleski kompozitori kao Th. Venegas de Henestrosa.. 1958. Eitner. kanadski kompozitor madžarskog podrijetla (Budimpešta. Najvredniji su u njoj ruk< (autografi) i izdanja djela J. uvođenjem mjera i taktnih crta u harmonizacijama. Le laudi spirituali di Giovanni Animuccia e le origini dell' on musicale a Roma.novLe&est ihou. A.: M. W. Kao pjevač jeda od najistaknutijih svjetskih predstavnika zabavnog muzi žanra. H. Jubilare Festschrift der Lai bibliothek. kanadski pjevač i kompozitor zabavnih mel< sirijskog podrijetla (Ottawa. sonata za violinu i klavir. gdje je . Kao muzičar-amater očitovala zamjernu tehničku vjei i izvornost. 9. Usprkos mnogim nastojanjima. oznaka za interpretaciju. 1565 i II (4-gl.: sonatu za flautu i b. i K Graun. 1941.. Byrd. p. A. Boulanger u Parizu. J. premda su tokom stoljeća nastajale promjene. 1897). Recopi-lacion de sonetos y villancicos a auatro y a cinco. Kirnbergera i komponirala u stilu starih polifonii Skupila je bogatu zbirku rukopisa i štampanih muzičkih ć većinom kompozitora XVIII st. T951. U duhu proturi macijskog pokreta A. II (4-gl. 1563 i 1570.tion. 1547. 1951). sovjetska plesači koreograf (Lenjingrad. Komponirao je pretežno crk muziku. 1926—32. Istodi surađuje sa F. Attualita di Giovanni Animuccia. ibid. — Isti. u predgovoru svoje zbirke 1 objavljene 1567. 1959. ORKESTRALNA: simfonija. 1946. jednostavnošću i ura teženošću teksta i muzičkog izraza. madrigal i Magnifica' L. He 1 dr. 1554. Funeral music. HohenzoHern-Jahrbuch. MQ. Krabbe. Els Madrigals i la Missa de Difunts d'En Brudie (zajedno sa F. ili čak pojedinim slogovima. Pearce. A. Church Music in Historv and Practice. Friedlander. A.). Lenzewski. 1951. živahno). — E. 1950. Romeua Figuerasa. ANNIBALE PADOVANO (Hannibal Patavinus). 1555—71 rnaestt cappella crkve sv. MGG. II sv.. ibid. fagot. Siena 1955. p i/u/ ^' J J ii^^^ ANKA. —■ Schrift iibsr Musik (izgubljeno).. Tome se pokušalo doskočiti tzv.:i^s^ č--^ 54 ANGLĆS — ANNIBALE PADOVANO ANHEMITONIKA -> Pentatonika 1 ANIMATO (tal. Lenjingrad . do 6-gl. G.). pa se u himnima nastojala sa čuvati prirodna gipkost recitacije. Herzogin Anna Amalia. Morlev i O. Cataleg dels Manuscrits Musicah de la colleccio Pedrell. kinja od Sachsen-Weimara. 1951. 1778. Rubija i J. 1953. Marka u Veneciji. ANIMUCCIA. III ili IV 1571). ova su dva sistema ostala nepomirljiva.: K. IV 1807). — Kantata Der Jod Jesu (na tekst K. 1955. Morales. laudu obj. violu i kontrat Muzika za igrokaz Erzvin und Elmire (Goethe). Jena 1941. 1951LIT. Haydn i dr. Ramlera). Stanton. (zajedno sa J. 1921. 4 sv. I. c. 19] W. — A. 1951. 1921.). 25. VII 1941 —).thy te- va - lord. (Handel. umjetničku karijeru započeo kao dirigent opere u Budimpešti. Tanworth in Arden 1946. ANNA AMALIA. 3 Songs of Love za 2 soprana i alt. Najpozn njene koreografije su balet Gajane (Hačaturjan) i nova vs baleta Šeherezada (Rimski-Korsakov). 1943. Uu: seroant defor mine part in.. dajući neopravdanu važnost izoliranim riječima. 1946. s komentarima J. koji ponekad podsjeća čak na recitativni stil talijanske opere XVIII st. G. 1567 Magnificat (4 . Monumentos de la Mušica Espaftola. 2 violine. 1933. Ramsbotham. Znatno je utjecala na umjetnički život Wein okupivši oko sebe istaknute umjetnike (Goethe. Giovanni Animuccia. A. je jedan od pionira elektronske muzike u Kanadi.. : prešao na dvor austrijskog nadvojvode Karla u Graz. — P.). — O. Publicaciones del Departamento de Mušica de la Biblioteca de Cataluna. relativno je nepotpuno uspjeli napor oko stvaranja vlastitog muzičkog izraza na temelju gregorijanskog korala. Kodalva na Muzičkoj akademiji u Budimpešti i N. H pjesmu Auf! tapfre Krieger obj. G. S Prinzessin Amalie von Preussen als Musikerin. Wieland. ANHALT.: Catdlogo Musical de la Biblioteca Nacional de Madrid.. Hommage a Higino Angles. sonate za flautu i 1 koračnice). Bacha.). biblijskih pjesama i drugih nabožnih tekstova koji se upotrebljava u liturgiji anglikanske crkve. Prema tome je a. njemački kompozitor (Berlin. tenor i bas.: Igrokaz Erwin und Elmire obj. LIT. 1951. Ono se temelji uglavnom na principima psalmodijskog recitiranja gregorijanskog korala s tom razlikom. 1548. English Cathedral Music. p. da Vittorije i drugih. 1951. bez obzira na književni oblik teksta. Kao kompozitor 1 i duhovnih madrigala A. Douglas. :. 2 stavka iz kantate Der Tod Jesu obj. Amalie Herzogin von Weimar (3 sv. Comments za alt i klavirski trio. 1960 i 1961. Berlin 1908. ibid. ' DJELA. 1956. 1948. Lord.. c. Abert. napisao viš 300 ehansona.. proširen ovaj način »stiliziranja« izvornog gregorijanskog korala. G. Music and Letters. 1896 i 1916. u strogo metričkom ritmu i na živom engleskom jeziku. . — VOKALNA: šest pjesama Na Conxy Pan za bariton i klavir.. c. The Oxford Companion to Music. 3. I i II. L piše se i con anima. Giovanni. — KOMORNA: klavirski trio. El Codex Musical de Las Huelgas. — Crl kompozicije. Sis Quintets (zajedno sa R. 1927. W. MGG. rog. Pujol. je znatno pridonio razvoju orator forme.). IV 1919 —). 1776 i za farsu Jahrmar zu Plundersweilen (Goethe).. III 1787). Interludium za gudače. 1954. kompromis. h p&ac e seen ucorcLng to Ay sal. ibid. van den Borren. da istakne pojedini slog ili riječ u nizu ostalih i na taj način sačuva logičan smisao teksta. Sempr< animato ili poco a poco animato znači isto što i incalzando. izvodi četvoroglasno harmonizirano. 1920. RAM. G. 1921. Od 1914 zbirka se ču Berlinskoj državnoj biblioteci. Katalog der Musikalien-Sammlung des Joahimi schen Gvmnasiums zu Berlin. XI 172 30.. 1527 — Graz. krajem III i< Od 1552 orguljaš prvih orgulja crkve sv. što se a. La Mušica de las Cantigas del rey Alfonso el Sabio II: Transcripcion musical. 3 sv. ANNA AMALIA.gl. . Gornje navode ilustriraju slijedeći primjeri: ANISIMOVA. 1935. DJELA. Laudi spirituali (2 knj. trio-sonatu u D-duru i 4 kon obj. U njegovim dje nema formalističkog kontrapunktiranja. AML. LIT. talijanski kompozitor (Firenca 1500 — Rim. općenito prošireno u djelima Josquina des Presa. — Četiri Electronic Compositions. Schering schichte der Musik in Beispielen). .). flautu. kac s melodijom Diana stekao svjetsku popularnost. Učenik Z. do 6-gl. — Ch. njemački kompozitor (Wolfenbiittel. nastojalo se postići što veću okretnost izvođenja. Opera omnia. J. Učila kod F. Od svoje petnaeste godine. gl. 1949. Subirom). A. 30. Hasse. klarinet. on se sačuvao sve do danas. K. NOVA IZD. London 1943 — W.). 2 sv. Fleischera i E Wolfa. p. Tallis. W. Soler. de J. The Canticles Pointed. NOVA IZD. Anna Amalia. A. : Ch. ibid. Vasquez. Sarasate). 1959. Lenzewski. God. S.■^----■^.

Autori anonimnih Ijela citiraju se obično prema mjestu. Terminologie in den mittelalterlichen Musiktraktaten (disertacija).« Direktor ansambla (1970) je Ivo Vuljević. za razliku od nekih drugih znanosti (filozofija. Najvažnije zbirke u kojima su sabrana i djela anonimnih mtora: M. ANROOY. Do završetka Drugog svjetskog rata nije u Sloveniji bilo ni jednoga društva koje bi njegovalo narodne plesove. Reaney. Klotz. — H. osvajajući brojne nacionalne i internacionalne nagrade. Liber Motectorum 5-gl. Prvi javni nastup triju parova bio je iste godine u ljetu. Smatra iedaje A. Ramovš i dr. ne računajući grupe u osnovnim.). 1590 (u skupnoj zbirci). bis 19. pisac četvrte anonimne asprave prvog sveska Scriptores Coussemakera.) u rkp. 1945 osnovana je u Sloveniji folklorno-plesna skupina pri Glasbeno-narodopisnom institutu u Ljubljani za potrebe institutskog rada na istraživanju slovenskog plesnog folklora. radničko KUD Abrašević (1905). — H. 55 ANONIMNA DJELA. G. Adler Festschrift. kornist ože Falout. de Coussemaker. U nuzikologiji. Azije. Pored mnogobrojnih grupa za izvođenje plesova i pjesama koje djeluju u okviru radničkih kulturnoumjetničkih društava. Riemann. Hennebains {Edi-'. violinist Tomaž Lorenz. Geschichte der Mensuralnotation von 1250 bis 1460. N. studentsko KUD Ivan Goran Kovačić (1948). ostvarenja nepoznatih autora. Njihov je zadatak upoznavanje i njegovanje pjesama i plesova svih jugoslavenskih naroda. 1901. koji zajednički izvode muzičko. 1863. Odlomak scenskih ili većih vokalno-instrumentalnih djela. Musikwissenschaftliche Arteiten. Kongress-Bericht. medu :ojima su flautist Feđa Rupel. 1556.. P. ANSAMBLI NARODNIH PLESOVA I PJESAMA SFRJ. Od 1901 kazališni dirigent u Amsterdamu.). van Adelberga u Utrechtu i S. željezničarsko KUD Vinko Jeđut (1946) i grafičarsko KUD Ognjen Priča (1947). osnovan 1964 pod rukovodstvom Slavka Kvasneskog. Pod rukovodstvom Olge Skovran ansambl je stvorio bogat i raznolik program narodnih igara iz svih krajeva Jugoslavije. Toccate e Ricer-ari per organo. Od amaterskih ansambla srpskih kulturno-umjetničkih društava najviši su domet postigli u Beogradu: studentsko KUD Branko Krsmanović (osnovano 1946). X 1879 — Hag. Bio orkestralni muzičar u raznim evropskim :emljama. God. Rumunjskoj. naročito djela jugoslavenskih kompozitora. Torino 1933. nože se pretpostaviti da su im se autori svjesno povlačili u tamu jezimenosti. rapsodija Piet Hein.). Do danas 1970) na njegovim je koncertima doživjelo praizvedbu više od 0 suvremenih muzičkih ostvarenja. — M. MGG. M. proširivši je na trodijelni oblik dodavanjem imita-:ijskoga srednjeg dijela. O. i 8-gl. prvi prakticirao dvozborni stil u muziciranju na orgujama. —■ G. zvuka. radničko KUD Otokar Keršovani (1946) i Vladimir Nazor (1947). Wolf. XX. 1604 (posthumna zbirka koja sadržava i tokate drugih majsto. a u Prištini profesionalni ansambl narodnih igara Šota. pa je skupina otada najčešće nastupala pod tim imenom. ORKESTRALNA: balada za violinu. Vodi ga . God. Jahrhundert. 1935 prestao javno nastupati. držeći se dosljedno principa da je potrebno sačuvati stil i karakter svake igre i koristiti samo izvornu gradu. i to podjednako . U proteklih 20 godina Lađo je nastupio više od 2000 puta u zemlji i u najuglednijim koncertnim dvoranama Evrope. a nedostaju im notni primjeri.ostovao na festivalima u Varšavi (1963). teologija i historija). Njemačkoj i Italiji. u Osijeku Pajo Kolarić i dr. »Oštri se kontrasti spajaju tako u estetsku cjelinu. Annibale Padovano nella storia della mušica lel cinquecento.). naročito pod vodstvom Lorenca Antonija. G. i. Iz SR Srbije ističu se još ovi amaterski ansambli: u Novom Sadu radničko KUD Svetozar Marković i KUD Rusina Maksim Gorki. 1898 i 1899. Battaglia per sonar d'Instrumenti da fiato (8-gl. u Dubrovniku KUD Linđo. i kojima su se sluiili i neki poznati autori. a u nekim slučajevima upotreba idređenih termina (modus. Anonimni traktati većinom ne nose oznake . koji se od 1955 zove Lađo. MGG. vox i dr. — \iissarum (5gl. 1898. Ansambl je u početku nastupao pod ime-lom Pro mušica viva. Kassel 1962. Tako je anon. 2. Huschen. idnosno muzičko-scensko djelo. P. čas eksplozivno-temperamentnu a čas u melankolično obojenu simfoniju pokreta.: J.: A. u Opatiji KUD Zora. estivalu sodobne komorne glasbe u Slatini Radencima i na ugoslavenskoj muzičkoj tribini u Opatiji. Za određivanje doba u kojem je anonimno djelo lastalo važan je opći sadržaj. Sjeverne i Južne Amerike. — H. već i da pomaže folklornim grupama SR Hrvatske u njihovu umjetničkom usavršavanju.) u rkp. nije još do danas izvršen cjelokupan pregled anonima. ANSAMBL (franc. U Hrvatskoj je 1949 osnovan Državni zbor narodnih plesova i pjesama sa sjedištem u Zagrebu. — Prema nepotpunim podacima u Srbiji je 1949 bilo oko 1500 grupa sa preko 20000 igrača. — Isti. od 1905 u jroningenu. pjesme i nošnje. 13. de La Fage. U Zrenjaninu djeluje poluprofesionalni ansambl Đura Jakšić. clavis. Fragmenta inedita scriptorum anonymorum u Nicolai lapuani presbyteru compendium musicale. a koncertirao je u više navrata u Čehoslovačkoj. Za velik broj anonimlih djela. kao i u mnogim zemljama Evrope i drugih kontinenata. u Nišu KUD Abrašević i KUD Oro. LIT. što je odgovaralo mentalitetu tadašnjeg čovjeka.odine. prigodno prikazivanje folklora bilo je na raznim priredbama prepušteno seljačkim grupama. Anonvmi. Petrič. Svojim nastupima u izvornim narodnim nošnjama društvo je steklo mnoga priznanja u zemlji i u inozemstvu. koji je najviše zaslužan za visok artistički nivo i međunarodnu afirmaciju. srednjim i stručnim školama. harfistica Paula Uršič pijanist Aci Bertoncelj. R. a umjetnički rukovodilac Zvonko Ljevaković. I. X 1954). Jt'ien 1930. a stalni su članovi istaknuti slovenski koncertanti. 2 uvertire. Leipzig 1913. Leipzig 1928. tonus. Zadatak ansambla ne sastoji se samo u tome da preko javnih izvedaba prikazuje folklorno blago s područja SFRJ. skupina reproduktivnih umjetlika muzičara. Tanje-eva u Moskvi. lerlin 1938. jeschichte der Musiktheorie im 9. ilologija.). koji vrlo uspješno propagiraju jugoslavensku narodnu umjetnost i u inozemstvu. i tursko KUD Dogru--Yol. H. izabirajući najljepše i najkarakterističnije. Uz to je ansambl . poštarsko KUD Doka Pavlović (1945) i dr. kao i za prikazivanje folklora u domovini i u inozemstvu. ensemble). ne navode suvremenike. Marolta (1951) promijenila je ime u Akademska folklorno-plesna skupina France Marolt. —■ H. U toku dosadašnjeg rada Kolo je dalo na hiljade javnih priredaba u Beogradu i gotovo u svim jugoslavenskim gradovima. 4. 1. Učenik J. kao i sindikalnih i omladinskih kulturnoprosvjetnih društava. dok su se druge razvile u ozbiljne amaterske plesne i pjevačke kolektive. 1573. ntrodukcija i scherzo. Veermana i S. — Među amaterskim folklornim ansamblima u SR Hrvatskoj izdvajaju se svojim kvalitetom sekcije kulturnoumjetničkih društava u Zagrebu: omladinsko KUD Joža Vlahović (osnovano 1945). a A. na . — Dvije kantate za dječje glasove. Sofiji (1968) i Dubrovuku (1969). lastavak Gerbertova djela izdao je Ch. omladinsko KUD Ivo Lola Ribar (1944). od 1910 u Arnhemu. konorno muzičko tijelo osnovano 1962 u Ljubljani na poticaj kom-»ozitorske skupine Pro mušica viva za njen koncert na festivalu Mu-ica nova u Opatiji 1962. Leipzig 904. a bave se i scenskim obradama pojedinih plesova. koji proučava i njeguje isključivo vojvođanske igre. nizozemski dirigent i kompozitor Zeltbommel. Austriji. 1864—76 i \. Scriptores ecclesiastici de mušica (3 sv.enaara. nazvao se u maju 1963. u Valjevu KUD Abrašević i u Šapcu KUD Abrašević. a 1948 skupini su pristupili i neki članovi studentskog KUD Tone Tomšič. 1564. U SR Hrvatskoj afirmirali su se još: u Splitu radničko KUD Jedinstvo. 1567 obrister Musicus i 1570 Kapellmeister. željezničarsko KUD Branko Cvetković (1944). DJELA. B. Repertoar ansambla obuhvaća komornu nuziku XX stoljeća. I. Kun. Gerbert. i 6-gl. često ni mjesta. na kojemu se u pojedinoj :birci nalaze.a). 1951. U Prizrenu je veliku aktivnost razvio zbor albanskog KUD Agimi. Del Valle De Paz. Oni interpretiraju izvorne narodne plesove.ANNIBALE PADOVANO — ANSAMBLI NAR. madrigali (5-gI. P. Među prvima je objavio instrumentalne ricercare i usavršio ormu tokate. Zur Frage der Autorenzuweisung in nittelalterlichen Musiktraktaten. a ni bibliografija. sa ciljem da njeguje narodne igre Albanaca u Jugoslaviji. 951. O. Annibale Padoanos Madrigalbuch. Obuhvaćen je uglavnom peiod IV—XVI st. U toku vremena neke su od tih grupa prestale s radom. stalno sudjeluje na Muzičkom bienalu u Zagrebu.: Ricercare iz 1556 obj. Lk. koje u srednjem rijeku nasljeđuje jedan teoretičar od drugoga. Die 7 riihgeschichte des musikalischen Urheberrechts. Nakon smrti svog osnivača F. 1934). ANSAMBEL SLAVKO OSTERC (Ensemble SO). Izdanja inonimnih djela po vremenu svog postanka idu gotovo uvijek 1 srednji vijek (rjeđe u XVII i XVIII st. — Clavirski kvintet. 1567. Pohlmann. misa za 24 glasa u rkp. ali u svoj program stavlja i najljepše primjere narodne umjetnosti ostalih naroda Jugoslavije. —■ G. 1896. 1784. Schollum. suita Das kalte Herz. Annibale Padovano. prije svega onih iz srednjeg razdoblja srednjeg vijeka. — // primo libro de Madrigali (5-gl. I.). poštarsko KUD Vilim Galjer (1945). od kojih su neka i njemu losvećena (Shin-Ichi Matsushita. oblika i boja. S. E. 1902. PLESOVA I PJESAMA SFRJ prije orguljaš. gotovo u svakoj socijalističkoj republici osnovani su profesionalni državni ansambli. Lađo u prvom redu prikazuje hrvatske tradicionalne plesove. Wa-. U Srbiji je 1948 utemeljen profesionalni državni ansambl narodnih igara Kolo. 1897.). S. Broj članstva se naglo širio. moteti i4-gl. LIT. naročito među srednjoškolskom omladinom. Einstein. 1kojemu nastupa određeni manji sastav izvodilaca. Couss.ions de VOiseau Syre. glumaca ili plesača.). 13. a 1917—29 vodio je Residentie drchester u Amsterdamu. klarinetist Miha Gunzek. Liber Primus. Pierront i J. Poslije Oslobođenja 1945 u mnogim gradovima Jugoslavije osnovane su brojne grupe za izvođenje narodnih plesova i pjesama. Peter van.). Afrike. Scriptorum de mušica medii aevi nova series (4 sv. i to standardni koncertni repertoar i avangardle partiture. u živopisnu. Handbuch der Notationskunde. DJELA: II prima libro de Ricercari (4-gl). Ippel. NOVA IZD. Kassel 1962.

II 1969). Državni ansambl narodnih igara Crne Gore Oro osnovan je na Cetinju 1951. Ansermets Musikdenken. ANSAMBL ZAGREBAČKIH SOLISTA -+ Zagrebački solisti ANSATZ (njem. Najznačajnije rezultate ostvarile su folklorne sekcije kulturno-umjetničkih društava u Banjaluci (Veselin Masleša). DJELA: Asthetik der Tonkunst — Stiherzvandschaften zzvischen Musik und anderen Kiinsten. MGG. Osim u domovini velik je uspjeh postigao na gostovanjima u Italiji. Najmlađi u ovoj skupini je ansambl studentskog folklornog društva Mirko Srzentić. kompozicije. Muziku uči (A. Conrad Ansorge. Das Verhaltnis der Musik zu den bildenden ANTEGNATI. Err les fondements de la musique. Miljenko Cvitković. Sagradio je oko 150 org Bresciji. Wundt. Po uzoru na ansambl France Marolt počele su se po cijeloj Sloveniji osnivati folklorne skupine kod kulturno-umjetničkih društava. Tanec se u većini slučajeva strogo pridržava čistih narodnih izvora. 51.: H. dodatak. dok nisu pronađeni ventili. Karavanke u Tržiču i dr. M. H. Folklorni ansambl Budo Tomović ističe se također raznovrsnim umjetničkim repertoarom. Pre stao je s radom 1954. ' Ali? molto quasi presto 1 VCELLO ANSCHUTZ. der Pelikan.). Schvveizerische Musikzeitung Baudry i G. -Ernst Ansermet. osobito u izvornom obliku. Zeitschrift fur Asthetik. Neue Wissenscha logie. 1953 . Propa menu muziku. 25. — K. 25. pr ći). Laux. 1938. Predgrad i dr. N nici djelovali u Bresciji od sredine XV do sredine dili su ukupno više od 400 orgulja. Piguet. Istakao se kao interpret Beethoven Schumanna. Kurze Einfiihrung in Farbe-Ton-Forschung. Farben-horen und Kunstschaffen. 15. 1966. dok to kod drvenih duhačkih instrumenata nije potrebno. E. odlikovanja i nagrade. St tako po prvi put značajna djela si tora.UENTE (tal. oko 1450 — Albino.). Lausanne 1943. 1928. Organizirao je i 1927— 31 vodio kongrese Farbe-Ton-Forschung i uređivao njihove publikacije. Markovci. U njegovim kompozicijama osjeća se sionizma. Tvrtku je utem (Lunezzane. usmjeren na klasifikaciju i izvođenje narodnih igara i pjesama sa gledišta njihovih glavnih odlika. pa danas djeluje više seljačkih skupina u raznim mjestima (Bohinj. Hofmann. — Tri sonate i druge kompozicije za klavir. embouchure odomaćio se kod nas izraz ambažura). Ernest Ansermet. Stravins dirigent baletne Djagiljeva (191 1918 bio je gl novoosnovanog C Suisse romande 1 je vodio do 1966 među najveće d generacije. Bergarm Naslijedili su ga sinovi Giovanni Battista (Bresci Lodi. 1915—19 predavao na Univerzitetu u Carigradu. Bild und Klang. Medu njima se najviše afirmirala folklorna skupina KUD Tine Rožanc. 1951. Sastavljen od pro fesionalnih plesača. Georg Ernst. Archiv ftir die gesamte Psychologie. Vlado Tasevski i Orce Nikolov iz Skopja. Radionu su zatim vodili Bar Benedetto (Brescia. Njegov rad je u prvom redu. ANTECEDENTE-CONSEO. Lipps.-c. muški zbor i orkestar. Cirkovce. Riemann. 1920.. Das Farbe-Ton-Problem im psycho-logischen Gesamtbereich. one su postigle opetovana priznanja. Melos. Breithaupt. Milanu. 11. Conrad. Conrad Ansorge.56 ANSAMBLI NARODNIH PLESOVA I PJESAMA SFRJ — ANTEGN/ Kiinsten im Lichte stilistischer Betrachtungen. 1927. 1929. upotrebljavaju se i kao sinonimi za temu subjekt) i odgovor (comes. X 1862 — Berlin. a neko je vrijen katedrale u Milanu. Žt blan. Ernest Ansermet. XII 1953). Koristeći folklorno bogatstvo svoje republike i iznoseći ga na javnim nastupima u zemlji i u inozemstvu. Debat sur Vart conletnporain. U Bosni i Hercegovim nema državnog ansambla narodnih plesova i pjesama. Umjesto toga veliku su aktivnost razvile folklorne sekcije pojedinih kulturno-umjetničkih društava. Stari trg ob Kolpi. koncert za klavir i orkestar. Nord und Sud Schellenberg. Šlezija. Razvojem turizma raširilo se u posljednje vrijeme zanimanje za plesni folklor. Giovanni Giacomo (Brescia. Preloka. Zeitschrift ftir Ps Die Syndsthesien und das Farbe-Ton-Problem. K. — C. a izvodio ih je na mnogobrojnim koncertima u zemlji i inozemstvu. Gavoty. 1936. — H. Vinica. ali djeluje i dalje kao folklorna grupa KUD Njegoš na Cetinju. Leipzigu i Parizu (T. Kassel 1956. oko 1556). osobito iz Crne Gore. Da) Polemik gegen Schonberg. Tappolet. Čehoslovačkoj i Rumunjskoj. Upotreblja vao se u XVIII i XIX st. ! ten und den Sinn subjektiver Tonempfindungen. Augsbourg. U Makedoniji je 1949 osnovan ansambl narodnih igara i pjesama Tanec. Geneve. Cremoni. Les fondements de I conscience humaine (2 sv. Slobodan Princip Seljo i Vaso Miskin Crni). Neke skupine djeluju u okviru kulturno-prosvjetnih društava (Svoboda u Jesenkama. Studirao u Miinchenu. I. kasnije (1885—86) u Weimaru i Rimu. Mu Mottl) i Berlinu Orkestralni dirig reauxu (1911—1< njem I. a u posljednje doba zamjerne uspjehe ostvaruju također folklorna skupina Emona iz Ljubljane i studentsko KUD Student iz Maribora. Costanzo (Brescia. — Requie za tenor. — R. 1962. Conrad Ansorge. — B. — Transkripcije za orkestar. Ernest. Proleter. AFMW. narodnih pjevača i muzičara. Lausanne 1964. dobijala priznanja i osvajala nagrade ova kulturno-umjetnička društva: akademsko društvo Mirče Acev. položaj usana kod sviranja na drvenim i limenim duhačkim instrumentima (prema istoznačnom franc. 13. solo-pjesme. kojemu je u Njemačkoj utirao put. M. Frage der musikalischen Symbolik. oko 1530 —?) i Graziadio /(Br te Costanzo. Neuchatel-Paris 1965. sindikata i omladinskih organizacija. Bavio se i rr E. II 193c na Konzervatoriju u Leipzigu. God. Ts L'arte organica jedan je od najvažnijih izvora mehanizma i načina gradnje orgulja onog vreme . 8. ol Giovanni Francesco (?) koji je uz orgulje (među lanskoj katedrali) gradio i čembala. Beltinci. U tehnici pjevanja način dobivanja prvog tona neke fraze ( -» Einsatz). zbog odabranog programa koji se sastojao pretežno od plesova sa cijelog područja SR Slovenije i zbog izvrsne realizacije. nastavak). Breithaupt ibid. njemački muzički pisac (Braunschweig. ANSORGE.). ANSERMET. nastupao je u zemlji i u inozemstvu. Njegov repertoar igara i pjesama vrlo je opsežan. LIT. Brescia. Curjel. U Crnoj Gori postoje tri folklorna ansambla. obrađivao i interpretirao folklor iz svih naših republika. Ovakvo dijalo bolje do izražaja. 1. Neue Schvveizeri 1926.: W. tjber den Ansatz der Blechblaser. 1936. — Isti. najpoznatiji član obitelji. Wiirzburgu. M. U okviru rada toga ansambla pokušalo se spojiti netemperirane narodne muzičke instrumente s modernim orkestralnim instrumentima. — Dva gudačka kvarteta. 1927—36. nazivi za dvije melodijske fraze (ili rečenice) sobno odnose kao pitanje i odgovor. 1929. Bojanci. Tappolet. talijanska obitelj orguljaša. LIT. Nakon turneje po Americi pr 1903 na konzervatoriju Klindworth-Scharwenka u 1920 vodio majstorsku klasu klavira na Njemačkoj n miji u Pragu. p( sku i rusku (I. XII 1549 — 14 Graziadija. 1928. LIT. A. Ko. Mostaru (Abrašević) i Sarajevu (Ivo Lola Ribar.— J.. Od amaterskih ansambla narodnih plesova i pjesama u Makedoniji na brojnim su koncertima u zemlji i inozemstvu postigla zapažene rezultate. — SPISI: Le geste d 1943. Debereaz). Cl. Entretiens sur la musiaue (sa 1963. soi i klavir. osobito za izvođenje onih starinskih pjesama koje se zbog arhaičnih obilježja ne daju harmonizirati po zapadnoevropskim harmonijskim principima. Kod limenih instrumenata usnice preuzimaju i funkciju jezičca. 21.: R. Abriss der Musikaesthetik. — W. Ernest Ansermet. Ansermet. Kočo Racin. Der deutsche Film. R. Neue Zeitschrift fiir Musik. Farbe-TonForschungen (3 sv. švicarski dirigent i koi vey. gudački sekstet. kršten 9. ANSERMET kom (Gazette de DJELA: simfonijska pjesma Feuilles de Printemps. XI 1883 — Ženeva. Ober den psychologischen Ausdruck der Musik im Zeitalter der Romantik. Lancova vas. 2. njemački pijanist i kom vvald. 1930. 1948. Ernest Ansermet und das Orchestre de 1 Laussanne 1943. On je 1584— ljaš katedrale u Bresciji. ako svaku frazu izvodi druga a. Bergamu i Mantovi. Binet). Profesionalnog državnog ansambla u Sloveniji nema. Bloch) Gedalge). Predvor pri Kranju. 1964. 2. Prikupljao je. XI 1886 — Hamburg. — Pj i uz klavir.). DJELA: dvije simfonije. od 1920 na Univerzitetu u Hamburgu gdje je uz to 1942—45 i direktor Psihološkog instituta. risposta) u fugi. Kod limenih instrumenata dodatni dio koji je produljivao cijev i omogućivao sviranje i neharmonijskih tonova. 15. Košta Abrašević. Ilinden iz Bitole i Panče Pešev iz Kumanova. M. 1919. W. Ernest Ansermet.

1955). . anticipation. MGG. zbor i gudače. :\ [ ' ■ --------- A. Wise. T. Theodore. La fine di Costanzo Antegnati. N. Kalomirisa i J.: E. 955 Ballet micaniaue. Šostakovič). Zagreb 1970 (sadrži i 7 Anticovih frottola za orgulje u transkripciji B. čine redovito disonancu s ~> akordičkim tonovima akorda s kojima zvuče. Decatur in Algiers. Koncertirao je u mnogim evropskim gradovima. Ubrzo zatim dobio i privilegij za štampanje orguljske muzike i 1517 izdao Frottole intabulate da sonar organi libro primo. A. opaža se u njegovim djelima i utjecaj suvremenih ruskih kompozitora (I. B. 1942. 1950. ORKESTRALNA: šest simfonija. Ljestvicu s prvim centrom nazvao je a. pone. prethodenje. LIT. Josquina. je nastao u doba Reformacije.: D. Musical Antiquary. The Anthem in New England before 1800 (disertacija). u početku XVI st. ruga se američkom načinu života. grčki kompozitor (Atena. 1962.. La Ruea.: M. L. 1926—49. Events za klavir. fagot. I čitav akord može biti anticipiran. Jeux za violončelo i gudače. 1959—60. Česti su i slučajevi da se ton. Full Anthem toith Verses i Verse Anthem. De Antiquis. koji najavljuju akord na nenaglašenoj dobi. pjevanje i kompoziciju učio kod M. Pound. osnovao je Helenic Group of Contemporary Music. suita za komorni orkestar. Vi. Tallis. Petruccija. J. Katkad se i full anthem izvodi uz pratnju instrumenata. zatim kod E. MGG. 1933. novi izdanje priredio R. — J. 1943. 1969 predaje kao gost kompoziciju i instrumentaciju na Stanford University. Kobenhavn 1943 (II izd. Trieste 1880. 1587 —?) te njegov sin Graziadio II (Brescia. Hrvatski skladatelji XVI sto ljeća. trublju i trombon. U tematici je katkada aktualan: u operi Transatlantic. Od 1967 direktor Gradskog orkestra u Ateni. 1948. Ugleda jući se u katoličke motete. violinu i orkestar. U ranijim djelima eksperimentirao. 1965 i dr. kvartet) uz pratnju continua ili obligatnih instrumenata. 954 . napisanim za razne svečane zgode (npr. Iste godine objavio veliki zbornik Liber quindecim Missarum sa 15 četvoro-glasnih misa Brumela. Dreams. na kojoj ga očekujemo. — R. Studirao na Konzervatoriju u Philadelphiji. 4. — P. prema mjestu rođenja. Po svome značenju. God. Županović. I. The Eng lish Anthem from the Early Tudor Period through the Restoration Era (diser tacija). 1967. fagot i klavir. 1946. MGG. Clarke i H. Upotrebljava se kao propisan dio u bogoslužju anglikanske crkve (izvodi se iza treće kolekte). a izgleda ovako: Prema Vasiljeviću postoje dvije varijante toga ambitusa: prvoj je centar as — h (stepen i pol). Jazz Symphony za komorni orkestar (prer. od grč. — P. oko 1470/80 —?). anticipation. 1935 i The Capital oj the World. Vasiljević na osnovu analize narodnih pjesama s Kosova.Ać. Op Ouverture. — Isti. WaIker. 1968 boravio je kao stipendist u Berlinu. Schmidt-Gorg. Lune Posljednji orguljari iz obitelji A. Dijeli se na više vrsta: Full Anthem. A. brojne antheme polifonog stila s bogatim imitacijama. — KOMORNA: Ouartetto giocoso za obou. recitatora i instr. Antiquus. prijevremeni nastup jednoga ili više tonova nekog akorda koji se u cjelini pojavljuje tek na idućoj naglašenoj dobi. 1947. Jeppesen. te se prema njemu odnose kao -* neakordički tonovi (primjer 1.The Chapel Royal Anthem Book of 1635. y . U Veneciji nije više radio samostalno nego za nakladnike Giuntu. ANTHEIL. New Jersey. Stravinski. VPestrup. King. ORKESTRALNA: Antithesen. Hot Time Dance. 1964). Chicago 1927. 1967 i Kas-sandra. Cali- ANTIČKI DUR. 1930. Cambridge Mass. Pored elemenata jazza. On je ustanovio da se velika većina jugoslavenskih narodnih pjesama kreće u tonskom ambitusu od malog h do as2. 1968. Lunelli. Sklonost neuobičajenim zvučnim efektima očitovala se i u njegovim klavirskim interpretacijama (upotreba stisnute šake i podlaktice). 1959. zborna kompozicija u Engleskoj na biblijske tekstove ili na parafraze biblijskih tekstova. Od 1920 živio je u Evropi. Bnglish Models for the First American Anthems. 1963. li *f i »r X ANTHEM (staroengl. uvertira The Rivers. franc. kojima je nastojao imitirati zvukove suvremenih tehničkih uređaja {Ballet mecaniaue pisan je za 10 klavira. Capriccio. Tomasin i G. — DRAMSKA : baleti Klytemnestra. ide u najistaknutije predstavnike mlade kompozitorske generacije u svijetu. pojavljuje kao akordički ton na idućoj naglašenoj dobi u nekom drugom glasu. Th. — K. Scotta i dr. Mušica. violinu. Ch. ByrdiO. anticipazione). hrvatski kompozitor i naziva ga. u primjeru br. ANTHOLOGIE FRANCAISE -» Zbirke primjera. Bialasa na Visokoj muzičkoj školi u Miinchenu i radio u Studiju za elektronsku muziku. za simfonijski orkestar. Chandos Anthems 1717— 20. Hashagen. Over the Plains. DJELA. ansambl. — VOKALNA: kantata Meli. 1910— u. — K. Proceedings of the Royal Musical Association. 1609 —?). LIT. komorni koncert za 8 instrumenata. 1968. 1950. Die italienische Orgelmusik am Anfang des XVI. ->■ Monnet. Dva Concertina za klavir i instr. II1959). 1930. Die italienische Orgel musik am Anfang des Cinquecento. talijanski muzički nakladnik i kompozitor (Motovun. A. Županović smatra da je A. Six Likes za tubu solo. 1966. a onu s drugim cen trom orijentalni dur. Filmska muzika. Verse je stavak za sole (solo. 1965. 1945. Bossinensis.: K. Oko 1509 preselio u Rim i započeo nakladničku djelatnost. violinčelo i klavir. P. koju sam naziva »satirom i prvom modernom političkom operom«. Fighting the Waves. Oko sredine XVII st. Humphrey.Th. 1967. a. —■ K. Brescia 1930. London 1901. d. američki kompozitor i pijanist (Trenton. 1962. Kantakion za sole. 1955. Jahrhunderts. Moutona. 1962—63. Our Contemporarv Composers. 1948. Foster. 1924. Blocha. Andrea Antico chierico di Montona nell'Istria. —• C. J. Boston Mass. Blow. MGG. -> Konsonanca i disonanca). I. Kinesis za 2 gudačke skupine. 1965. 8. pa se tada govori o slobodno riješenoj anticipaciji (primjeri 2 i 3). Jeppesen. Papayoannua na Konzervatoriju u Ateni. Milano 1883. 1951. Full Anthem)^ obično čist zborni stavak. Dizionario degli editori musicali italiani. Zingareska. La bottega organaria degli Antegnati. LIT. Journal of the American Musicological Societv. Kobenhavn 1943. — E. — R. Lyrics za violinu i klavir. Disertorija iz djela Le frottole per canto e liuto intabulate da F. Venus in Africa. I. Guerrini. Andrea de Antiquis. Gli Antegnati. Premda etimološki potječe od antifone. Istra. kvintet za flautu. Antizipation. rt\ ^ A I—F — [ j * r i- ^ -i A. 3 mogla bi se tumačiti i kao ->■ izmjenični ton koji »odskače« na novi akordički ton. većinom u Parizu. 1951. Svećenik. pneumatsko svrdlo i udaraljke). engl. primo calcografo musicale. Sartori. M. 12. Mušica sacra. 954. njem. Antigo). električna zvona. ksilofone. God. — Kantata. Muoni. Costanzo Antegnati. 1921. Vasiljević postavlja ove bitne razlike između antičkog i moder- . koncert za violinu. II 1935 —). ANTICIPACIJA (lat. New York 1954. 1953. A. Tom Sawyer. Purcel obogaćuju formu anthema uvodeći monodički stil i proširujući opseg izmjenjivanjem zbornih i solističkih stavaka uz pratnju continua. je primjenjivao novu tehniku notnog tiska prema metodi O. a djelomično i po obliku. Ovi »anticipirani« tonovi. 1964. Vorausnahme. unoseći u partituru neuobičajene sastave. solo-pjesme. — Isti. Coronation Anthems for George II. — W. —■ Memoari Bad Boy of Music. LIT. 1926.ANTEGNATI — ANTIČKI DUR 57 i zasebno. 1926. 1950. 1510 štampao prvu zbirku: Can-zoni Nove con alcune scelte de varii libri di canto. 1951. ansambl. violu. 10. Handel u svojim kompozicijama. Antheil and the Treatise on Harmonv. DJELA. Ovu razvijeniju formu anthema (sličnu kantati) usavršio je kasnije G. I. serenada za gudače. 1963. A. avionski propeler. 1923. duet. George. 1951. Harmonijski centar jedne i druge je na gl. _ J. 1962. anticipatio uzimanje unaprijed. bili su sin Costanza Giovanni Francesco //(?. 1608. VII 1900 — New York. Theodore Antoniou. Andrija Motovunjanin._^ 4. 1961—65 studirao kompoziciju kod G. himna. H. 1928. 1935. 1935. Gibbons (nazvan engleski Palestrina) stvorili su u XVI st. odnosno instrumenata. Note d'archivio. 1969. LIT. nije antifonalnog karaktera. Piber. To je prva talijanska tiskana zbirka muzike za orgulje. 1930. vjerojatno orguljaš i pjevač u Veneciji (15 njegovih frottola objavio je Petrucci u prvim zbirkama iz 1504—08). ljestvica koju je konstruirao srpski folklorist M. ali nije dostigao njegovu kvalitetu. I. fornija. Anthem. Pipelarea i dr. J. Nazvao ga je koligacionim ambitusom. Tye. a 1516 dobio od pape Leona X privilegij za tiskanje muzike »figurate«. Mikrographien. Daniel. avr^oveco odgovarati). Anthems and Anthem Composers. koncert za violinu. D. F. U svemu je poznato 21 Anticovo izdanje. 1936 vratio se u SAD (Hollvvvood). — Muzika za Sofoklova Edipa. The English Anthem 1580—1640. — J. Kltstz. Violinu. Jean ANTHONIOU. 1924—48. 1962). tal. — L. Epilog za mezzosopran. — KOMORNA: tri gudačka kvarteta. Una breve stassi dell'attivita organaria degli Antegnati. a drugoj a — b (polustepen). George Antheil. ako nastupa neposredno prije naglašene dobe. 1520 vratio se u Veneciju i objavio Chansons a troys. ANTICO (Anticho. Dć.: P. Homard. koncert za klavir. 1966. serenada za komorni orkestar. Andrea. a. tercet. koji na nenaglašenoj dobi znači anticipaciju. Firenze 1958. je sličan motetu u katoličkoj liturgiji. The Love Within. VCorner. 1933. koncert za flautu. pa se onda još jednom u toj naglašenoj dobi ponavlja (primjer 4). 1727). marionetski balet Flight. A. W. Le Huray. 1929. — H. Dance in Four Parts.

Od 1873 djelovao je 1 gdje je debitirao kao Valentin u Faustu (Gounod). Roma 1950. ciklusi solo-pjesama. Monumenta Musicae Byzantinae. A. i Zagrebački liturgijski kodeksi XI—XV stoljeća. Sydney I9< ANTIQUIS. Ove su obično narativnog karaktera. u kojoj se melodije završavaju na drugom stupnju s dominantnom harmonijom. IV i Studij violončela završio 1930 na Muzičkoj akademiji u (U. ANTIFONIJA (grč. Gregor der Grosse Anteil am romischen Antiphonarium. Ave regine coelo-rum. da bi zajednički završili kompoziciju. Luther und die A (III izd. 1919. — B. — C. ANTIFONIJSKO PJEVANJE. Rivista Liturgica. 1958. 359. VII i VIII). ibid. Vaclav. Melodije antifone jednostavne su i silabičkog karaktera. Najpravilnije bilo bi nazvati ljestvicu. Jedne se upotrebljavaju kod časoslova (Magnificat. Vasiljević. Osim psalamskih antifona postoje i druge samostalnog karaktera. Andrea ANTOLEK. LIT. Gastoue. 22. Kritičko izdanje antifonara iz St. australski kompozitor i dirigent 8. 1928). Benoit-Castelli. Vasiljević je počeo sam revidirati ranija svoja teorijska shvaćanja o antičkom duru. poslu. A. 159. ANTON. Karl. u kojoj se kreću pjesme Vasiljevićeva antičkog dura. ima kvartno kretanje. izmjenično pjevanj zborova. heptakordalnu podjelu. Stablein. XV st. Anđreas de -* Antico. Zagreb 1940. talni sastav unosi posebne udaraljke.: A. U gregorijanskom repertoaru ima ih oko 1000. Vi. — W. I. V 1850 — Zagreb. nema u svom opsegu ni harmonijsku ni melodijsku funkcionalnu cjelinu. — E. Le graduel et Tantiphonaire romains. u grč] zičkoj teoriji naziv za oktavu. VI : Protestantski svećenik. Tekstovi za antifonu uzeti su obično iz Biblije. antifonaru XX st. Višeglasni psalmi O. L'antienne »Jam fulget Oriens«. ANTIFONAR (liber antiphonarius). — INote sull'Antifonario. jer kvari ljepotu antičke plagalne kadence. Estetica gregoriana. Ephemerides liturgicae. Inicijal iz rukopisa Psalterium chori »Af«. koji je prvi objavio L. operni pjevač (bariton) i glumai podrijetla (Plzen. H. L'Ar Officii. Is . Napjevi su poredani načinima (modusima) pa je rukopis vjerojatno služio u tičke svrhe. Gallen). Alfonso. Ga] skano je 1924 u seriji Paleographie musicale (2. di Lassa i kompozic spezzati mletačke škole zahtijevali su po dva brojna izvježbana zbora koji su pjevali najprije izmjenično. 1954. 1951. Renoit-Castelli. Iz antifonijskog pjevanja nikla sebna pjesma -> antifona. dv-ucpcoveco odgovarati). Među najstarije antifonare ubrajaju se torium u Monzi iz VIII st. i a. A. Njegov koligacioni ambitus nema analogije sa savršenim ljestvicama u smislu opće muzičke teorije. dirigent i korepetitor putujuće operne družine (Williar. odnosno svetkovine. 1912. Franjevački samostan. Montpellier) u seriji Pa hie musicale (sv. dok se druge upotrebljavaju kod mise. On obuhvaća tonove i onih tetrakordalnih ljestvica. — H. Wellesz.). — G. zbornik zapadnih liturgijskih napjeva koje su izvodili pjevači ili narod za vrijeme ANTIFONAR IZ MONTPELLIERA potječe iz samostana clunvevskog reda. Greifsvvaldu i Halleu. Regina coeli laetare i Salve regina) i razlikuju se samo opsežnijim tekstom. pseudoantifone: Alma redemptoris mater. Antifona ANTIFONA (grč. Studirao na Konzervatoriju u Sidnevu. violončelist (Zagreb. Subiaco 1935. Žc. L'Antienne »Ecce nomen Domini Emmanuel«. Eastern Elements in Western Chant. Jugoslovenski muzički folklor. Pariš 1851) misleći da je to autograf p gura Velikog što ga je papa Hadrijan poslao (oko 790) Karlu Velikome. Na Zapadu ga je uveo biskup Ambrozije (386). I. 2. — G. Etudes gregoriennes. V. sv. i s brojne liturgijske napjeve zabilježene dvostrukom muzičk tacijom: neumatskom i alfabetskom. Antiphon. Antiphonar. U kršćansku je liturgiju preuzeto iz grčke t Već Plimje mlađi (112) spominje da kršćani pjevaju himai izmjenično (secum invicem). Lyon P. Garling. zadržani samo oni napjevi koji se izv pjevanja časoslova. Grgurov nakon mnogih rasprava oko njegove autentičnosti.: M. DJELA: opere Endymion (prema Keatsu) i The Music Critic or 77 Devil. GALLENA. Kongressbericht.: A. Kao član Jugosl kvarteta koncertirao u Parizu i drugim francuskim gr Od 1957 profesor je na Muzičkoj akademiji u Sarajevu. njemački muzikolog (Worms. L'antiphonaire gregorien. MGG. . a danas se čuva u knjižnici \ skog fakulteta u Montpellieru. Misnim antifonama zovu se i introit (antiphona ad introitum). p. ANTIFONAR IZ ST. 1952. Lipphardt. Fabbri) i dobio Klaićevu nagradu. Etudes gregoriennes. Kasnije se a. kratak napjev u ranoj kršćanskoj liturgiji (od IV st. D'Amato. — B. Scenska muzika Hassan i dr. ANTON. — Kantata The Song of Hagar. Alexaniana u Parizu. L'Antifonario deU'Ufncio Romano. Gastoue. Australian Notes on the Ballet. Studirao teologiju i muziku ni zitetima u Heidelbergu. se ističe kao interpret djela jugoslavenskih kompozitora. 1951. tetrakordi imaju plagalne harmonijske konstrukcije. ANTILL. i se baletom Corroboree (1947).iM>iiBii 58 ANTIČKI DUR — ANTON mise. LIT. Kasnije je j iz antifonara razdijeljeno u više različitih knjiga tako d. a sadržavaju glavnu misao psalma. Vladimir. prigodom koje se izvode. Erneuerung der Kirchenn REDOVNICI UZ ANTIFONAR. Freiburg im Br. u kojemu postavlja na scen tični totemistički ritual australskih domorodaca. a u in. I. Roma 1934. rukopisni ne kodeks iz IX st. 1961. melodijski razvijenije. u koje pojedine pjesme toga muzičkog kruga moduliraju. Kassel 1935. 18. ofertorij (antiphona ad offertorium) i communio (antiphona ad communionem).: J. od 1934 dirigent rad a poslije rata direktor muzičkog odjela (program i pri Australian Broadcasting Commission (ABC) u Sydneyu. Les antiennes »Veteran hominem«. a tekstovi su im uzeti iz Novoga zavjeta. 1949—51. osnova za restauraciju gregorijanskog korala. av-ricpoveo odvraćati). Izvedba tog bale stavlja značajan datum u stvaranju australskog nacional: zičkog izraza. ANTIENNE. Quellen zur Transformation der Antiphonen. Matesa u Plzeriu i na Konzervatoriju u Pragu karijeru započeo 1871 u Plzenu. MGG. pape Grgura Velikog (umro 604) sadržava anti responzorije koje je on sam prikupio i sredio. koji se kod antifonijskog pjevanja psalama izvodio prije i poslije svakog stiha. Lambillot {Anti de Saint Gregoire. Ferretti. šavao kod D. I) pod Cantatorium (Cod. Benedictus i četiri tzv. Huske. Pariš 1907. Nastao je u XI st. Baleti Corroboree (1947) i Sentimental Bloke. Angezoandte Liturgik. — P. Zadar. Beograd 1950. učio kod I. cvalo je i u crkvenim zb XVI i XVII st. A. Objavljen je 1901 pod naslovom Antiph Tonale Missarum (Cod. zadržala samo kao uvodna i završna pjesma psalma. LIT. — D. LIT. Od 191 muzičku povijest na Hochschule fiir Musik u Mannheii profesor). John. sačuvano je u dalmatinskim knjižnicama te u Sveučilišnoj i u Metropoli knjižnici u Zagrebu. dominantni akord ne dolazi u upotrebu. Les origines du chant romain. a zatim se 1931—. 1957. IV 1904 —). perial Grand Opera Company) . Lemarie. I nog dura: antički protivno od modernoga gravitira naniže prema subdominanti.. 16. Boston 1947. Untersuchungen zum Begriff »Antiphon« (disertacija). — J. II 1917). — H. Bavio se najviše problemima evangeličke crkven DJELA: Beitrdge zur Biographie Karl Loezves mit besonderer Beru seiner Oratorien und Ideen zu einer volkstiimlichen Ausgestaltung dei tischen Kirchenmusik (proširena disertacija). Sowa. franc. a mogu se svesti na 40 vrsta. miksolidijskom ljestvicom. u Vatikanu iz prijelaza VIII1 Nekoliko antifonara iz XIV—XVI st. tonički kvintakord na noti finalis postavlja se od finalisa naniže. St.

KMJB 1897. dirigentski kompozitorski rad uspješno se bavi melografijom. Merkel. 1950 (sadrži transkripcije svih Antonellusovih Euvanih djela). ibid. Perparimi. Early German Keyboard Music. ominikanac. Concord Classics for the Piano. Folklori muzikor shaiptar. Davisonom). ibid. Speculum.. 1951. Za zagreačko kazalište najznačajnija je njegova djelatnost u karakternolomičnoj struci. klavirski trio. 1507 imenovan profesorom filozofije. sa T. Willi. 1936. 1938. Misni stavci su troglasni. ANTONELLUS DE CASERTA (Anthonello de Caserta). 9 i Zvuk. Koncertirao po Italiji i Austriji. Baleti: A Mirror for Witches. 1889—1928 predavao violinu na Milanskom konzervatoriju. 1920. 1951. A. Glasnik muzeja Kosova i Metohija. XXXII. French Secular Music of the Late Fourteenth :ntury. ANTONI. Mass. Firenci. nova red. Strasbourgu. — Isti. — KOMORNA: dva gudačka kvarteta. Virelais and Ballades in French I3th . —■ Isti. 1947. Sačuvana su 3 njegova misna ivka (2 Glorije. A. 1960. Jahrhunderts.. APEL. Fischera. 1909. 1958. — KOMORNA: sonata za klarinet. Martienssena i dr. nije samo sakupljač nego i pisac pojedinih dijelova kodeksa. C. 1934. 1959. God. koncert za violinu. G. 1952. Neapolitan Links between Cabezon and Frescobaldi. Early History of the Organ. Muzička počet-\a. Studirao teologiju i filozofiju na Univerzitetu u Leipzigu. Lorca). je prvi kod nas imijenio načela metode Tonic-SolFa i u muzičkoj nastavi na ićeobrazovnim školama.: H. od 1963 nadalje. Muzička vježbenica. 59 seler. 1951. Na Muzičkoj akademiji u Zagre-1 studirao orgulje i diplomirao u teoretskonastavničkom odjelu. Imitation Canons on VHomme arme. Zvuk. 1964. Mušica Disciplina. M. Straussa i K. Munche1. DJELA: violinski koncert. po volji) ~* A bene placito. Pretpostavlja se da A. The Central Problem of Gregorian Chant. L. A. 1942 (IV izd. Ghisi. Studirao na Milanskom konzervatoriju (G. nokturno Si la noće hace escure za gudački orkestar. PartisJ. 1952. de Angelis. Bratstvo 'edinstvo i Ivan Filipović. njemački učenjak (Konigshofen an der Saale. Trento. ibid. 1946. Novo izdanje kodeksa obj. Essay on Music in Honor of A. E.: K. 14. članci i kritike. LIT. asovne pjesme (Kanga e nji majit. mjestimice u imitaciji i sa slobodni tenorom. 41—42 . X 1893 —). 1949.ANTON — APIVOR ngažiran je za stalnog člana zagrebačkog kazališta. LIT. 43 Sonetti musicali. Kosovska suita. Cambridge. MQ. Prema glavnim stilskim obilježjima A. AML. 1950. Ne Prizrenin e bukur (U lijepom Prizrenu).. 1881 postao : redatelj opere i operete. I 1929). C 1909 —). IV 1916 —). 1936 emigrirao u SAD. 1917. 414. Early Spanish Music for Lute and Keyboard. Die Tabulatur des Adam Ileborgh. Offenbacha. 1961—67 Siptarska plesa. — H. ANZOLETTI. 1957. The Partial Signatures in the Sources prior to 1450. M. Gerber. manje s lista (2 sv. i već prijemljiv i za stvaranje mladoga Dufavja.). Irska. LIT. Schering-Festschrift. Kreutzera. 1956. 1948. id 1893 nastavnik za mimiku u školi Hrvatskog glazbenog zavoda. Der Mensuralkodex des Magisters N. XVIII—XIX. scene della vita intima. ilajdjoni. 1957. A. Kun.. The French Secular Music of the Late Fo irteenth Century. 24 varijacije na temu J. L'insegnamento del violino in Italia. Coronaro). Faida. Zbirke zborova: Šiptarski korovi. Militza o Serbia. 1966 . Speoilum. J. svoja zborska i orkestralna djela temelji na ementima albanske narodne muzike. Apel. Moteti (dva iz 1422— . je objavio še zapaženih rasprava i studija s područja etnomuzikologije. Nikolaus. sonata za violinu i klavir. Angles. pripada »sljednjem razdoblju talijanske Ars nove. Davison. str. 7 i 9. ibid. 1938—42 predavao na Harvard University. 1957. Ne Prizrenin e vjeter ' starom Prizrenu). Obrade rodnih napjeva. Dva \ra načina pjevanja kod šiptara u Crnoj Gori. Bonaccorsi. 1967. concertino za gitaru. 1947. 1950. Perparimi. Marco. nauka o prirodi ljudskoga glasa. 1932. uglavnom su 4-glasni.: J. 1. kompozitor i muzički pisac (Skoplje. Masters of the Keyboard. God. Denis.. završio medicinski fakuhet. Leipzig 1856. Neue Klaviermusik. ilijanski kompozitor. -> Ad libitum APIVOR.ent pjevačkih društava Jeka (Samobor). 1956. kestralni dirigent i nastavnik u Prištini i Prizrenu. 1938. Miinchenu i Berlinu i istodobno privatno učio klavir kod L. 1922. G. Accidentien und Tonalitat in den Musikdenkmdlern des 15. 1934. Član dječačkog katedralnog zbora u Christ Churchu u Oxfordu i Herefordu. Die alte Klaviermusik.. 23. Hadleva.— DRAMSKA. te više anonimnih rkp. Narodne pjesme iz Opolja d. Jahrhunderts (disertacija). 1958. 1963. 1. primjenjuje u notaciji zamršene odnose prolacija proporcija i nekoliko tipova crvenih nota (color). VI 1866 — Mesiano di Pavo. Nikolaus Apel. DJELA. sljedbenik je Ciconije.. Proučavao osobito srednjovjekovnu i renesansnu muziku. ballata. Historical Anthology of Music (2 sv. X. 5 moteta i 5 višeglasnih svjetovnih esama (u arhivima i bibliotekama u Bologni. živio u Firenci. 1959. cenni biografici. From St. 1949. Harvard Dictionary of Music. talijanski kompozitor (krajem XIV st. T. Giuseppe Tartini. Besseler. a 1504 završio znameniti muzički kodeks poznat pod naslovom Mensuralkodex des Magisters Nikolaus Apel koji je prvotno bio u njegovu posjedu a kasnije je prešao u Univerzitetsku biblioteku u Leipzigu kao rukopis 1494 (poslije 1945 izgubljen izuzev jedne fotokopije). 1914. 1915. a 1531 Consiliarius. — A. A. 2 rondeaua 1 virelai. DJELA: Suvremena metoda pjevanja u pučkoj školi. — MELOGRAFSKE ZBIRKE: Kange pullore shqiptare. RM. Malsorja. solo-pjesme. C. Aulen. glavna su mu djela iscrpan traktat o notaciji polifone muzike i leksikon muzičkih pojmova koji je doživio 16 izdanja. 1952. stare svadbene igre. Muzička vježbenica. Concerto za 4 violine. 1953. 2—3 . Muzički oblici i narodni instrumenti šiptarskog naroda. 11 . a od 1950 do 1963 profesor je muzikologije na Indiana University u Bloomingtonu. R. 1948. 1964. Ćitelija. pretežno duhovne i u manjem broju svjetovne. Koc.Musicologie. 1537). Mozart. Sv.. 568) i Parizu ( Bibliotheque nationale.. Sieni i Lučci). Clarka. 1497 dobio naslov magister artium. Grande studio di concerto za violinu i klavir i dr. talijanski violinist.. av^pcorco? čovjek i cpaiv?] glas). G. 1923. i944(XVizd. Turopolje. — R.Century Song. -6 i 1951.). 2. und 16. Poesie musi^ali italiane dell'Ars nova fiorentina. L. MW. ibid.) pripadaju gornjotalijanskom tipu što ga je utemeljio Johannes iconia. Djelovao kao zborovođa. The Notation of Polyphonic Music 900—1600.). Leipzig 1904. 3 Šiptarske rapsodije. und beginnenden 15. 1938. ANTONIUS DE CIVITATE (Antonio da Cividale del riuli). 1959. — SPISI: Do-menico Cimarosa. 3 i 7. od raznih autora (Adam von Fulda. God. 1951. Isaac. Osnovne karakteristike albanskog muzičkog klora Kosova. DJELA. 1958. Ritam liptarskih narodnih pjesama. 1946—47. A. Narodno pjevanje. 1909. rte d'Archivio per la storia Musicale. muziku Sio privatno u Skoplju i Beogradu. 1. 1956—70. 4. klavir i udaraljke. Martial. Uz pedagoški. 1917. Bes3 A PIACERE (tal. U rukopisima u Modeni Vblioteca Estense. Festschrift H. U dva navrata (1514—22) bio rektor Leipziškog univerziteta. A. irski kompozitor. LIT. Kompozitor icionalnog smjera. Rondeaux. Martial to Notre—■ Dame. 4. 1902. KNJIGE: Die Fuge. 1961. Perparimi. 1950. 1940—42 (separat Sv.. 1953). C.. I. 1937. 2 sonate za violinu i klavir. 11—12. djelovao u Avignonu krajem XIV i početjm XV st. Gerber u Das Erbe Deutscher Musik. Journal of the American Musicological Societv. — VOKALNA. Imitation in the Thirteenth and Fourteenth Centuries. H. 1944. Heinrich Finck. 1900 imenovan je nadredateljem. 1914. MGG. 1958. koja je lihvarila francuski jezik i francuske forme. Nastupao i u operetama I. oko 1470 — Leipzig. Zellera. I. Uz nastavnički rad djelovao je kao di-. 1963 . kompozitor i muzički pisac (Trento. 1937.: Vaclav Anton. 1953 i Sandades i Veneziana (prema mu- . 1967. —■ Klavirske kompozicije. Neue Quellen des 14. io je i koralist u zagrebačkoj katedrali. 13. Pripada generaciji kompozitora nakon Landija. Uspavanka. ibid. Kah an erdhe keta partizan. — Isti. 1943—47 i Yerma(F.. 1947—50. ORKESTRALNA: Na ka dale nusja e mire (Lijepa nevjesta). 4 sv. Stari ćalgadžijski !S. 1945. 1954. // repertorio del piccolo violinista. The GregorianChant. svojim je radom mnogo pridonio lapredenju muzičkog školstva u Hrvatskoj. Isprva je jevao manje partije u operama. 1969).). 1920 i Moto perpetuo sopra movimenti di scale. Revue Belge de . ANTONIĆ.. —■ Kantata. Instruktivna djela: 12 Studi per la viola. Atti Academici dei Lincei. muzički pedagog i zborovođa (Dubra-:c. 1968. 1962—65. Specijalna metodika nastave muzike (rkp. DJELA. Muziku studirao kod P. Cambridge. Un nuovo codice 11'Ars nova: il codice Lucchese. 1934. str. jednostavniji. simfonijska pjesma L'ospite della Terra. Florigal. — Objavio antologije i zbirke starije muzike: Musik aus friiher Zeit (2 sv. 1924. Geschichte der Mensural-Notation. Opere: La fine di Mozart. Apelov kodeks predstavlja veoma važan izvor za njemačku muziku XV st. Dunoiveau sur la musique francaise pour l'orgue au XVIe siecle. a zatim je prešao u dramu naupajući najviše u komičnom fahu. 1901.. Studirao matematiku u Bonnu. Leipzig 1950. 1898 (na vlastiti libreto). Mješoviti zborovi: suita Opojanja. Oxfordu. I95i—53. APEL. 1897. Pruska. Metrički oblici šiptarskoj narodnoj muzici. 1967. LIT. Bemerkungen zu den Organa von St. Lorenc. Riemann. 1 Credo). koncert za klavir. The Earliest Polyphonic Composition and its Theoretical Background. rukopis T]\ — Codex Reina) sačuvano je njegovih 5 ballada. podrijetlom iz Walesa (Collinstown. Ać. ibid. 10 i irodno stvaralaštvo. Oko 1492 počeo sakupljati kompozicije. ANTROPOFONIKA (grč. Uređuje zbirku Corpus of Early Keyboard Music. 1957 ijehonate mres. 3. Od svjevnih pjesama samo je jedna talijanska 3-gl. pa ritmička >mpleksnost pojedinih glasova u njegovoj muzici često poprima izmjere čiste intelektualne igre. Muzička početnica. ostale su imponirane prema francuskim uzorima u obliku rondeaua (3) virelaija (1). 1946. Bourdon und Fauxbourdon. Istaknuti pedagog. Opere: The Stoops to Conquer. Die Hvmnen des Apelschen Kodex. klavir i udaraljke. VC'olf.). 1920. Perparimi. 1948. 1902. C). — poslije 1423). III 1907 —). ORKESTRALNA: simfonija. ZFMW. 1959. Božidar. I. Apel. Tonalne osnove tarske narodne muzike. Anatomie und Phvsiologie des menschlichen Stimmund Sprachorgans (Anthropophonik). Belfagor. Lorca). — HT. ■ednjoškolski nastavnik i od 1951 profesor Pedagoške akademije Zagrebu. Brahmsa za violinu i klavir. studio critico biografico. američki muzikolog njemačkog podrijetla (Konitz.. 2 sv. Rawsthornea i kod Schonbergova učenika E. U. 1911 proslavio je Dgodišnjicu umjetničkog rada i napustio pozornicu. Uvod u dirigiranje (2 sv. 1929. — SPISI: O muzičkom folkloru Kosova i Metohije. MQ. 1938. Od 1956 muzički urednik Radio-Prištine. J. Jeta e 1949. 1938. 10. The Notation of Polyphonic Music. 59. 1925.: H. I. 1961. ass. 1948 novao u Prizrenu prvu muzičku školu na Kosovu i bio njen rektor. 1906. — U čast Apelu objavljen je svezak Essays in Musicology. fantazija Normandy. 1960 —61. ibid. Studirao na Filozofskom fakultetu u Skoplju. Leipzig 1937. Skenderbeu ngadhnimtar i dr. Concertante zz klarinet. 1949. 7. 800—1600. La Gore. God.. — RASPRAVE I ČLANCI: Back's Kunst der Fuge. Geschichte der Orgel und Klaviermusik. The Early Development of the Organ Ricercar. Paulus de Rhoda i dr. ajca. Podijeljen je na 22 fascikla a sadrži 172 kompozicije. SPD Obilić. Komponira dodekafoničku muziku. 23. Antonius de Civitate MGG. Journal of the American Musicological Societv. 50. 1950. — F. — DRAMSKA. Bordas de sangre (F. French Secular Music of the Late Fourteenth Century.

Cimarosa). DJELA. pripada ostatak trajanja. Osnovnoj noti i. 1964. a ne pred dobom. u muzičkoj teoriji starih Grka. ciklus Kubiniana. sopran (Tetovo. u službi madžarske kraljice Marije koja je stolovala u tom gradu. I. E. aecent. Berga u Beču gdje od 1922 djeluje kao nastavnik. XV i XVIII) . nizozemski kompozitor iz XVI st. Georgetta (Puccini. kasnije. jer stari majs bili dosljedni u bilježenju. Bruxelles 1867—88. Norma (Bellini). Pjevanje učio u Napulju kod G. 1956. 1937. Engel). U staroj grčkoj književnosti i umjetnosti često prikazan kao pjevač i svirač lire. F. franc. Taranto. T. — KOMORNA: dva gudačka kvarteta. appoggiature. 1964. što je u stvari zaostajalica. Veneciji (175?—60). Fiinf osterreichische Miniaturen. 1545). Napisao je knjigu Ober die Helmholtz: von den Tonempfindungen (1863).). 1962. Wolfenbuttel 1930. A. A. Jelena (Zajc. Hoffmannove priče). Od 1949 članica Skopske opere u kojoj je ostvarila niz sopranskih uloga. kromatski polustepen (b — h). 28. Benedictus. appoggiarsi nasloniti se. — Ouartetto delle stagiott kvartet. pjesma sastavljena od nekoliko dijelova i posvećena bogu Apolonu. Barclay Squire. S. ako je a. pjevač (Martina Franca. I 1901 —). Kafer. Ljubavni napitak). Pavlina. Svoja je djela najčešće potpisivao samo imenom Benedictus i stoga su mnoge njegove kompozicije pripisivali drugim autorima (Benedictus Ducis. 28 brani di avviamento alla mušica moderna. ako se od čiste kvarte (3 : 4) oduzmu dva cijela stepena (t : [t] 2 = ! T I ili 20 : 21). 1958. 1935 i 1956. Schonberga. Zbog jasnoće harmonija APRILE. Npr. — H. Juvem Teoretsko djelo L'arte del pedale nel pianoforte (2 sv. oko 30 moteta. njem. van Maldeghem (Tresor musical. zatim kod A. i u suvremenim zbirkama. — VOKALNA: Reguiem (R. 1954. Hans Erich. APPASSIONATO (tal. i onda. Komponi vokalnih djela. veća. pa su neki otud zaključivali. 1957. Konstruirao je akustičke aparate i harmonijume s ljestvicama čiste ugodbe. Pevanje učila kod Nine Kuneli i P. 1934. od i izvodi se na početku dobe i s jednakom snagom kao i gla\ APOSTOLOVA BOGDANOVA. koje čvršće ili slabije zbližene. God. 1929. Madame Butterfly). Holderlin. Albrecht. zatim do 1962 profesor klavira u Rimu. 1521 (obj. Margareta (Gounod. DJELA: tužaljka Musae J. Izvodila se uz pratnju kitare (->■ Kitarodija) na različitim natjecanjima u staroj Grčkoj. . violu i gitaru. 1946). za obou. tužaljku je obj. Kleines Kammerkonzert za flautu. gen. za 8-gl. La Musique aux Pays-Bas. God. 60 Shemen fiir Klavier. 1545. melodijski ukras od jednog ili više tonova. kai na teški dio dobe. predudar ili predraz (od tal. Sonatine: za flautu. Rilke). APREA. Čarobna frula). kitare i aulosa {Ilijada. 1946. bilježi se obično kao 1 Njegovu je vrijednost često teško odrediti. Dok je u suvremenoj muzičkoj praksi kromatski polustepen (24 : 25) manji od dijatonskog (15 : 16). 1933. 1947—49. — H. 1959. talijanski kompozitor i pijanist (Ri 1904 —). zanosna interpretacija. 1955.). Benedictus und Ducis Appenzeller. motet Soneta Marta. varijacije na Havdnovu temu. Kaufmann. IX 1816 — 14. pjesme za glas i različite komorne instrumentalne sastave. S velikim je uspjehe u Španjolskoj (1758). oslonac). održavala su se i muzička natjecanja. Plašt). Učio na Konzervatoriju u rodnom gradu (A. Hans Erich Apostel. 1551 pratio je kraljicu na putu u Španjolsku. Sonatina ritmica. MGG. prihvaća dodekafoničke principe. Magnificat (4-gl. Festliche Musik za duhački orkestar. Giulietta i Antonija (Offenbach. Isprva komponira u duhu kasne romantike. intrada za limene duhačke instrumente i udaraljke. gotovo sve instrumente. Široke stručne naobrazbe. Tito. Scirolino). —■ D. APOLONOV NOMOS (grč. ? — ?). van der Straeten. duhački kvartet. sonata za vio lončelo i klavir. Who was Benedictus. zbor i orkestar. APOTOME (grč. Schonberga i A. VII i VIII. 1951. I a. Giuseppe (zvan Sciroletto. G. — KLAVIRSKA: sonata. sitnimIzvodi se kao obična zaostajalica na glavni dio dobe ili trajanju kojim je sitna nota zabilježena. stvaraju otf zraka. Abigaile (Verdi. 1952. strastvena.: J. Vorschlag). npr. Bartha. Limma je polustepen.ovis ter maximi povodom smrti Josquina Des Presa. odrazuje u motornom dijelu vokalnog ins APPUNN. Pindar). 1949—50. koji se dobiva. I 1888). Micaela (Bizet. 1911—12. 1964 i za rog. APOSTEL. vođa muza. Od 1783 b sopranist na dvoru u Napulju gdje je vodio i privatnv školu (njegov je učenik bio i D. suita Concise. passacaglia. Helmholtz. misa (4-gL). Scirolija. a ne prije akorda: j 2. Pamina (Mozart. 1959).). [U IflsH dobro Teškoća nastaje katkad kod ° ili I takta. Kasnije se b. zaštitnik pjesništva i muzike. Nikola Šubić Zrinjski) i Đula (Go tovac. Taj rad doveo ga s istaknutim akustičkim stručnjacima (H. 5 bagatela za duhački trio. LIT. a 1791 izdao je u Londonu školu pje Modem Italian Method of Singing (posljednje talija 1942) koja se upotrebljava još i danas. je R. Do 1860 bio je učitelj muzičke te ranja i pjevanja u Hanauu i Frankfurtu. z a klarinet. 1951. pijanist i pedagog (Karlsruhe. Adina (Donizetti. a služi obogaćenju melodijske linije. APPENZELLER (Appenzelders). Morike. Rondo ritmico. Ero s onoga svijeta). 'ATC6XXO>VO. K pjevač debitirao 1753 u Napulju. za razliku od dijatonskog polustepena (a — b) nazvanog limma (grč. ORKESTRALNA: koncert za klavir. M. 1958 (nova ver zija 1964). Muziku studirao na Konzervatoriju u Ns Longo). Odiseja. tj. Nabucco). 1928. LIT. Lorenz). A. — VOKALNA: kantata The Hollow Men (T. Oko sredine stoljeća dirigent dječačkoga zbora na dvoru u Bruxellesu. 1939 (rev. Benedictus Appenzeller. X 1731 — 11. 1. stičkim istraživanjima. 1951. SBIMG. Trakl). Ispravna je izvedba u primjeru označena zvji b. 1949.: loše Dinamički je a. ano^o^i]). Olvmpia. Abenteuer einer Notenfeder. XeT(i[Aa). pa time izazivaju komprimiranost zraka ispod Osjetno se a. 1962. oko 40 chansona. 1927—37 direktor Talijanskog konzer Tunisu. APLIKATURA -+ Prstomet APOLINIJSKI -> Dionizijski i apolinijski APOLON (grč. dugi predraz (nota cambiata. V 1927 —). II diapason. Cio-Cio-San (Puccini. Eliot). Bogdanova Kocka u Skoplju. 6 epigrama za gudački kvartet. Eshil. 1945—50. port de voix). tokata. varijacije na 3 narodne pjesme. solo-pjesme. zbirka od 23 chansona (4-gl. 22. kad se od cijelog stepena odbije limma. APPOGGIATURA. je napisao tužaljku prigodom smrti Josquina Des Presa. Canto za violončelo i k klavir: tokata. obj. Među njima posebno se ističu: Euridika (Gluck. 1961. po Pitagori je a. Sonata campestre za violinu i klavir. Carmen).). DJELA: poema Augusteo za orkestar. Ballatta.: žici G. U grčkoj mitologiji bog sunca. XIV. za fagot. G. Faust). (2048 : 2187) nastaje. Orfej). Kastrat. Smijerš (VCerken van Josquin de Pres. 1964. Eslela marina za glas i gudački orkestar. Kratki predraz koji se razlikuje od dugoga (od X dalje) po prekriženoj zastavici. — W. usklađen čvrst pritisak glasnice. 1951. njegovu glavnom svetištu. kad stoji pred tonom iz akorda. Kratki predraz izvodi se. 16. pjesme za glas i orkestar (H. (Oudenarde.60 APIVOR — APRILE pisali su je u starijoj praksi kao appoggiaturu. NOVA IZD. Aristofan. Hans Erich Apostel. 'ATCOXXCOV). Johst. Donizettija). J. Si. sv.: tužaljku. Wien 1965. austrijski kompozitor. 1542. izvodi se kratki j na dobu. violu i gitaru. psalama i responzorija u rkp. 1962. Stuttgart 1767) i u mnogim talijanskim gradovima. Georg August Ignaz. III. a a. La Boheme). Adagio za veliki gudački orkestar. La Traviata). Dvije su vrste appoggiatura: a. : E. pevačica. njemački muzičai 1. 1955. Nepripravljena zaostajalica u harmoniji (-*■ Zao APPOGGIO (tal. VO^O? Apolonova himna). Musette i Mirni (Puccini. pod utjecajem A. uvijek jednaka glavnoj noti. Na Pitijskim igrama u Delfima. da je bio Josquinov učenik. Variationen nach einer Kokoschka-Mappe. 1529—72. napisana. Euripid. pavanu i 11 chansona. koji prethodi (izvan takta) glavnom tonu. Violetta (Verdi. studija za flautu. Od u Cagliariju kao direktor Konzervatorija te umjetničk koncertne poslovnice i kazališta. 1953. Benedictus de Opittiis).

— A. 1929.APSOLUTAN SLUH — ARANY APSOLUTAN SLUH. Artaserse. 1874 —86 ia Nem England Conservatory u Bostonu. Prema drugom se mišljenju muzika mora kloniti veze s poezijom li slikarstvom. von Hartmann. a ja želim samo muzicirati«). u svojoj biti (Schopenhauer). 1731. Mainz 1948.. Das Musikleben. Das absolute Tonbewusstsein. 1755 komponirao prvu operu na izvorni ruski libreto I4e<p~aji u FIpoKpuc koja je doživjela golem uspjeh i zadržala se na repertoaru do konca XVIII st. linearni tip. Revesz. — W. Machado) za sopran i orkestar. Simfonijske pjesme FUMH OpMy3dy. Mnogo je važniji i svakom muzičaru prijeko potreban -> relativan sluh. Od 1918 direktor Konzervatorija u Tbilisiju. Scheringovoj tezi o skri-? enom. Zeitschrift fiir Psychologie. 19. Njegova je muzika izrazito nacionalnog karaktera osobito po jasnoći ritma 0 osebujnosti melodike. — :. čeznutljivo. God. diplomirao 1869. Boston 1919. Gehorpsvchologie. tužno. — L. talijanski kompozitor (Napulj. a kvartne i kvintne tonove (kvintni krug) doživljava kao bliskije. Geneve 1948. a da uz to čitav niz tonova ne raspoznaje). // Finto Nino. le Flema te na Scole Normale de Musique kod P. — C. kompozitor i direktor Talijanske operne družine. A. X 1848 — Vevey. Treba razlikovati pravi a. Mitridate. da raspoznaje. Das absolute Tonbewusstsein. Kantate: La Gara delVamore e dello zelo . koncert. Moses. 1736 postavio u carskom kazalištu svoju operu La Forza dell' amore e dell'odio — prvi veliki operni spektakl izveden u Rusiji. a i reproducira (ne uvijek) tonove. Dmitrij Arakišvili. c kao c. \bsolute Musik. absolutus oslobođen. Utemeljitelj (1919) i dugogodišnji predsjednik Zagrebačke filharmonije. 1955. Wellek. — DRAMSKA: opera CKasanue 0 Ilfoma Pycmaeejiu. zatim na Harvard College u Bostonu J. Dmitrij Ignjatovič. Do Oktobarske revolucije veoma aktivno sudjelovao u muzičkom životu Moskve kao jedan od osnivača Narodnog konzervatorija (1905). naziv za kraću (obično klavirsku) kompoziciju. divlje. ARABESKA. — DRAMSKA. Untersuchungen iiber das absolute Gehor. Paine. Seleuco. Propagirao je muziku engleskih kompozitora. Gebhardt. susjedne tonove. — M. LIT. fV m. 1907. odnosno afekte ili emocije. 1919). I. La Forza delVamore e dell'odio. Revesz. Opere: Lo Matremmonejo pe' vennetta. — Opera Viento Sur. B. A. 23.—Klavirske kompozicije (7 kavkaskih plesova.). Musikpsvchologie. na vrhu gudala). Napoli 1923. Izdavao Programbooks boston-ikog simfonijskog orkestra 1892—1901. s. Auerbach. srodne. 13. 1730. 1937). 1939. Nachrichten von der Musik in Russland. pojavljuje se najčešće već u 3. Jesiis. 1914 (1. sonata). odnosno s vanmuzičkim elementima. A. ali se može izvježbati do nekih granica. 1894.: O. DJELA: četiri Impromptua i Elegija za orkestar. 1941. Junon secourable Lucine i Urania vaticinante. 1729 debitirao kao operni kompozitor muzičkom komedijom u napuljskom dijalektu Lo Matremmonejo pe'vennetta. VI 1709 — Bologna. E. 8 baskijskih pjesama (M. 1910—n privatni učenik A. je autor prve gruzinske opere Cna3aHue 0 Uloma PycmaeeAU (1914) i prve gruzinske simfonije. Archiv fiir Psychologie. takav su slučaj npr. C-dur kao C-dur i slično. Na Konzervatoriju u Baselu učio dirigiranje (F. dok drugi. i 4.: A. about Music and Art in general (2 sv. — G. Te se polemike mogu svesti na iva oprečna mišljenja. 1930. od parcijalnog. ARAJA. gudački kvartet. Das Spezifisch-Musikalische md die Frage nach dem Sinngehalt der Musik. Berenice. Uz istaknutu djelatnost u Zagre- . 1755. Od 1953 predaje na Konzervatoriju u Madridu. Musicisti napoletani in Russia nel' 700. Ks. DJELA. Filmska muzika. 1735 angažiran u Petrogradu kao dvorski dirigent. Vrativši se 1933 u Španjolsku istakao se izvedbama velikih zbornih djela. Weinert. VII 1899 — Zagreb. I. Sunday Courier i Traveller. Musikpsychologische Studien. A. 1750. Serauky 3 Die nusikaljsche Nachahmungsasthetik im Zeitraum von 1600 bis 1800. — Oratorij Castilla (M. IV 1902 —).). — Andante za gudački kvartet. Dragutin. A. relativnog sluha. ZIMG. II (sa zborom). Priifung der Musikalitat. Lang). U Petrogradu je ostao do 1759 (ponovno se vratio na kratko vrijeme 1762). Krajnji ipsolutisti brane joj čak odražavanje emocija i afekata. Gatz: »Svaka je muzika autonomna apsolutna«. Osnovao je Savez muzičara i bio pročelnik opernog orkestra HNK. pa se ne mogu prilagoditi na stvarnu apsolutnu visinu tonova. s. — G. MGG. 1737. Andrea Corsini. — U. 1744. Leipzig 1734. God. kod kojeg nije razvijen potpuni iistem raspoznavanja tonova (osoba s takvim sluhom može npr. I. 1920. Cleomene. Moskva 1953. prešućenom programu svih pretklasičnih i klasičnih djela. Na brojnim putovanjima (1901—08) po Gruziji sabrao preko 500 gruzinskih narodnih pjesama. Geschichte ler Musik-Aesthetik. 61 DJELA: Hector Berlioz. Posljednje godine proveo u Bologni posvetivši se podučavanju. da svira vrhom gudala. Prota-Giurleo. — SPISI: Fpy3UHci<oe napodnoc My3UKanbHoe meopnecmeo. 1934. 1916. Muziku studirao na Konzervatoriju u Moskvi (1894— 1901). Kratko vrijeme na-:tavnik klavira i harmonije na National College of Music.. Schdfke. 1932. — H. On je i muziku uveo borbu i patos. —■ A. Postoje različiti tipovi apsolutnih slušača: jedan. The Psychology of Musical Talent. Ciro riconosduto. I kod apsolutnog sluha javljaju se u većoj ili manjoj mjeri pogreške u određivanju visine tonova.Champlinom Cyclopedia of Music and Musidans (3 knj. a predavao je i na Muzičkoj akademiji. Das Dauergedachtnis fiir absolute Tonhohen. ARAMBARRI Y GARATE. iako je prilično siguran znak muzikalnosti. Švicarska. Leipzig 1938. Studirao u Dresdenu. godini života i podvrgnut je zakonima razvitka. —• VOKALNA: oratorij 5. osobe. Moos. Abraham. Past andPresent. koje će interpretacija njome oživjeti. gruzinski kompozitor i folklorist (Vladikavkaz. a nisu vezani uz neke realne životne okolnosti. kao najbliže slične tonove. Osoba s apsolutnim sluhom može. — R.). I 1964). The Opera. Selection jrom his Letters and Writings. lami po sebi. Schumann. 25. da je štetno držati se striktno bilo kojeg od ovih ivaju pogleda na muzičku umjetnost: formalizam sužava mogućlosti apsolutne muzike. DJELA: sonata i capricci za čembalo. Granica između apsolutne i programne muzike nije oštra. VIII 1953). Prvo. Wellek. Vincija i L. zasniva na pamćenju specifične boje koju imaju pojedini tonovi. npr. Die deutsche Aesthetik der Gegenwart. nadalje postoje osobe. Begidžanov. K'iora naglašava. se ne može naučiti. Podučavao na College >f Music i na Lozvell Institute u Bostonu. tražeći ia sačuva svoju autonomiju kojoj smisao leži u čistom kombiniranju tonova i oblika (F. 1951. s. Hindemith: »Svemu je zlu kriv Beethoven. 1747. 1912. bez ikakva pomagala i izvan konkretne muzičke :jeline. Stupanj sposobnosti i nepogrešivosti zavisi od razvitka i vježbe isto tako kao i kod tzv. 1922. Amor prigioniero . — R. U toku svoje 24-godišnje intenzivne djelatnosti znatno je utjecao na muzički ukus ruskog dvora.: J. latz. Lučio Vero. 9. Grečaninova. oko 1770). W. Učio kod svoga djeda Pietra Aniella. Često se a. Das ibsolute Gehor und seine Typen. Kobelt. a možda i kod L. 1948. MGG. time ujedno započinje rad ruske Dvorske opere. Riemann. — Obradbe narodnih pje sama. španjolski dirigent i kompozitor (Bilbao. 1901. — H. 1926. ARANY. se istakao i kao organizator staleških organizacija. instrumentalna muzika bez programa ili programnog naslova (fuga. — Izdao zajedno sa J. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I. — F. 18. 1902. nije preduvjet za muzičku nadarenost. obilježavaju tarakter neke kompozicije. zborovi. Annales de la musique et des musiciens au XVIII e siecle. 1735. Kurth. Sumarokov). 1934. s. komična opera )Ku3Hb-padocmb. američki muzički pisac (Boiton. — Isti. 1942 i III (sa zborom). : P. koje su u svojoj praksi i iskustvu naučene na različito udešene instrumente. umjetničku karijeru započeo 1915 kao član opernog orkestra Hrvatskog narodnog kazališta. 1738. Poslije Oslobođenja djelovao neko vrijeme u Sarajevu kao violist opernog orkestra i gudačkog kvarteta. 1948. ovvero La Semiramide riconosciuta. 1932. Seashore. oko 80 solo-pjesama. Berlinu i Rimu. lle$aji u LlpoKpuc. akorde ili tonalitete. pedagog i suradnik časopisa Mysbma u Mcu3Hb te gruzinskih novina Meepun. Alessandro nelle Indie. Archiv fiir die gesamte Psychologie. već raspoznaju subjektivnu visinu. izuzetno prirođeno svojstvo sluha la prima i pamti apsolutnu visinu tonova. A PUNTO D'ARCO (tal. doživljava. K'ellek. čist). a 1888—1903 bio je muzički litičar u Boston Evening Transcript. Bellerofonte. zatim komponirao za talijanska kazališta niz opera seria. Već oznake kao veselo. Neue Psychologische Stimme. 1751. Rosenberga Ružica na školi HGZ-a u Zagrebu. SBIMG. 1731. potpuni neovisan. VVilliam Foster. Cber die beiden Arten des absoluten Gehors. II 1913). U violini učenik V. 1898. 1731. — Kantate. 1755 (libreto: A. — Gudački kvartet. Osobite je uspjehe postigao kao član -> Zagrebačkog kvarteta s kojim je koncertirao po cijeloj Evropi. Weingartner). uputa violinistu. L'Asilo dellapacejLa Corona d' Alessandro Magno . K. 2. /I. 24. 1879: Aiusicians and Music Lovers. 1929. Abraham i F. Tonhohenbewusstsein und Intervallsinn. — W. Gefiihl und Kunst (u djelu Phantasie ind Kunst). Eudossa incoronata. Die Philosophie der Musik von Kant bis E. Simpatije romantičkih pjesnika za poeziju Istoka nalaze tu svoju muzičku paralelu (R. — A. 1913. Lea. O630P napodnou necuu BocmoHHou Fpy3uu. koje tačnije čuju srednje tonove nego visoke i duboke i obrnuto. 1745. Ać. 1951. I. APTHORP. II 1873 — Tbilisi. 1940. prema kojemu svako muzičko djelo mora imati »program«. 1888—90. APSOLUTNA MUZIKA (lat. 1734. No to su apstraktni afekti i emocije. 1930. Das absolute Gehor im Kindesalter. nije gotovo nikad potpuno odvojena od vanmuzičkih pojmova. 1918—25 drugi koncertni majstor. D. LIT. izv. tzv. dok uklapanje literarnih programa preazi njeno područje. — F. C. Machado). K. AI. Debussv i dr. ibid. — 0. J. 1920. — J. Suprotstavljanje apsolutne muzike programnoj dugo je izazivalo polemike. 1911 i FUMH noeoio BocmoKa. LIT. Kpa-mKuu ucmopunecKuu 0630P zpy3UHCKou My3UKu. ARAKIŠVILI (Arakčev). 1930. AFMW. 13. By the Way. simfonija. Krueger. Dirigirao je u svim većim španjolskim gradovima. ciklički (ili polarni tip) osjeća ovakve tonove kvalitativno suprotnima. M. Wiora. Od 1872 surađivao u časopisima The Atlantic \ionthly. iesto mnogo sigurnije raspoznati komorni ton ili neke druge tonove od apsolutnog slušača. Jancke. Musik-Aesthetik in ihren Hauptrichtungen. te na Peabody Institute 1 Baltimoreu. 78. Francesco. kulminira u A. LIT. a od 1925 solo-violist. Sdpione. ibid. Smisao je naziva figurativan: ornamentalne šare Istoka odražavaju se u ritmu i bizarnosti melodijske linije. balet. Studirao u Parizu kod P. 1729. Dukasa. violist (Kaposvar. često žučljive i oštre. 1952. IV. von Stanlin. oratorija i kantata. 1919.

1927—32 gostovala je u mnogim gradovima SAD. G. od 1909 živjela u Londonu gdje je koncertirala solistički i zajedno sa sestrom. Kenigsberg. 1. <[>pezam »nočeda«. 61. se prenosila usmenom predajom. a sama muzika proučava se uglavnom u njezinu današnjem stanju. 5. B. Libija. sestre. Maroko). Zaslužni umjetnik Ruske SFSR i Uzbečke SSR. Boris Aleksandrov ič. Studirala kod J. CeododHuu Kumau. Bartok. 21. Marteau). XII 1962). u zabavnoj muzici i jazzu naziv za instrumentalnu ili vokalnu preinaku ne kog djela. Francis. Budimpešta. mogućnostima i stilu soliste. Sve do novijih vremena a. Alžir. Libanon. A. vuče korijene iz narodne muzike arapskih nomada predislamskog doba. ritam i oblik) potrebama. Adila (udata Fachizi. Predislamska ili tzv. III 1893 — Seattle. a izgrađivala se pod utjecajem Islama. Kozlovskim) i dr. Moskva 1964. V. J. Hubava u Budimpešti. D. IX 1905 —). 1944 (sa. 1964. njime se oponašaju koraci deve i konjski galop. 1959 i III. Austriji. pa vrsta mandoline s dugim vratom i 2 žice -» tanbur i vrsta violine sa 2 žice i četvorouglastim ili kruškolikim rezonatorom -> rebab (ili rabab). B. m. kasnije koncertirao u Njemačkoj. Graf.: M. m. Zvuk. 1. Kao profesor Lenjingradskog konzervatorija odgojio niz uglednih kompozitora (J. 12. God. velikih osvajanja i širenja na Istok a. Debitirala u Beču 1909 i otada koncertirala po cijeloj Evropi. Ovi osnovni ritmovi pojavljuju se u najstarijim oblicima arapske pjesme. Irak) i u sjevernoj Africi (Egipat. neki srednjovjekovni teoretičari navode podjelu male terce na 6 različitih tonova. 30. 30. Vaughan Williams posvetili su joj svoja djela za violinu. Francuskoj. LIT. Za razliku od ~* preradbe muzičkog djela koja nosi karakteristična obilježja obrađivača. A. izrasla iz govornih akcenata. 1964. Od 1923 živjela u Londonu. Citovič. M. — Kantata Jjotceaaji~3dduH. se bačkom kvartetu i Zagrebačkoj filharmoniji u kojoj je djelovao do smrti. HacpedduH. 1943. poglavito iz muzičkih teoretskih djela i religijskih dokumenata. priredili). Predislamsko razdoblje. -> Turska muzika). poezije i u dodiru s muzičkim kulturama naroda koje je zahvatila islamska ekspanzija te je postala svojevrsnom sintezom raznorodnih muzičkih elemenata. DJELA. a. pa se njezina povijest. staroarapska muzika nomada-beduina ima mnogo zajedničkog s hebrejskim ili staroegipatskim melizmatičkim oblicima. Dragutin Arany. Černov). m. Madžarskoj i Italiji. madžarski violinist (Budimpešta.: A. Arapov. A. Melodije se monotono ponav ljaju od stiha do stiha. Učenica J. Hess. ARAPOV. arranger urediti.62 ARANY — ARAPSKA MUZIKA Razdoblje razvoja (od 662 do oko 830). madžarske violinistice. Holst je za njih napisao svoj koncert za dvije violine i orkestar. zatim kraće vrijeme profesor na Muzičkoj školi u Michiganu. Od 1941 djelovao u Seattleu kao dirigent (do 1942) i violinist. Ravel i R. II 1888 — Firenca. Koncert za violinu. Tostoj. Razvoj arapske muzike može se podijeliti u 5 razdoblja koja se uglavnom podudaraju s važnim događajima arapske opće povijesti. dvostruko napeti ručni bubanj koji prati akcente govornog ritma. Od 1936 živio u SAD gdje je do 1940 bio pročelnik odjela za violinu na Duquesne University u Pittsburgu. klasičnih oblika arap. K. melodijsko deklamiranje narodnih epova uz pratnju gudačkog instrumenta rebaba može se ubrojiti u primjere izvorne muzike Beduina. ARANYI d'. 26. 1947. ARANŽMAN (franc. God. III 1966). Od instrumenata poznati su od davnine: duff {-> def). ona je povezana s predislamskim narodnim pjesničkim oblicima koje su gajili putujući pjevači-pjesnici. Jordanija.Perzijska muzika. In memoriam. zatim veliki bubanj tabl. Jelly (Budimpešta. Opere: XodMca. V 1896 — Firenca. Psalmodičko. 15. Tunis.— DRAMSKA. sovjetski kompozitor (Petrograd. ORKESTRALNA. 1962. Debitirao 1904. a u širem smislu i muziku naroda novoperzijskog i turskog jezičnog područja koja se razvila u posebne dijalekte (->. U doba osnivanja dinastije Omejida. ARAPSKA MUZIKA obuhvaća muziku naroda arapskog jezičnog područja i islamskog kulturnog kruga na Prednjem Istoku (Saudijska Arabija. LIT. 1959. odnosno orkestralnog sastava za koji se piše. Nizozemskoj. Červinski. filmska muzika. četvorouglast. Studirao na Muzičkoj akademiji u Budimpešti (J. važnu funkciju ima u toj muzici ritam izveden iz govornog ritma. Sirija. plosnat. Joachima. to su po predaji hidd i khabab. H. . N. harmoniju. Hubav) i na Visokoj muzičkoj školi u Berlinu (W. V 1966). II. izuzev malobrojnih izvornih muzičkih primjera. uspješno se bavio i muzičkom pedagogijom na srednjoj školi Muzičke akademije u Zagrebu. solističko. izvodi iz posrednih izvora. ARANYI. Melodije imaju mali opseg i karakteristične mikrointervale. Ko. Balkašin. Tri simfonije: I. A. 1923—24 bio član Zagrebačkog kvarteta (prva violina). Jefimov. prilagođuje sve elemente izvorne kompozicije (melodiju.

obogaćuje elementima sirijske. se i ritmička građa ali novi se oblici prilagođuju zahtjev: rike. lutnjist i teoretičar. pojedine su vrste razdijeljene prema 4 temeljna 1 h a z a j n 7 / 1 | r a m a l J i J J J i J i \ al thaq. uglađenija. a od duhačkih. Ibrahim Mansur Zalzal (?—791). ramal (2+! prvi thagil. je na čelu Ibrahim (742—804). gdje su muzika i likovne umjetnosti velik procvat. Prvi put se formulira dotad 1 pojam muzičkog izražaja. koja služi i za pratnju pjevač. osobito proširenju ljestvice. suitu. čisto metričke. učitelji. Instrumentarij se također obogatio i prilagodio st napretku. Njegov sin Ish 850). dulje od dotadašnje. ibn Mussayih je pjevački sistem i proširio opseg melodike preko oktav učenik Muslim ibn Muhriz razbio je okvire klasičnog stiha i time omogućio bogatiji razvoj muzičkih linija. Dam Abasida. opsegom šira. otud potječe izraz naub. Najvažniji ir klasične arapske muzike postaje lutnja—'ud ili al-'ud 1 svoj prilici potekla od perzijskog barbata. Bagdad. tako je nastao oblil koji i danas postoji u arapskoj muzici. Ibn Muhriz proširio je muzičku fra: stiha (po uzoru na perzijsku Rubayiu). melodijska se fraza oblikovala prema jedr i zatim ponavljala. N skom dvoru glasovita je bila obitelj muzičara al Mav. Osvajanje zapadnih zema arapskoj muzici nove utjecaje. Pokušaj sinteze različitih muzičkih nisu uspjeli zbog etničke raznolikosti. koji se od Zapada prei oplođuju i križaju. Karakter star stiha sačuvale su do najnovijeg doba psalmodičke recitacij koje su jednostavne. drugi thaqil (svaki sa po 16 doba) i mdkhiiri. drugog thaqila). Muzika je doduše podvrgnuta poezije i Kur'ana. ali nije više samo dopuna pjesničkor Prema suvremenim dokumentima težilo se za umjetnici kovanjem primarno muzičkih elemenata pa u to doba postaje bogatija. izražajnija. bez ikakvih ukrasa. muzička središta bila su. nastaju originalna djela. vrsta obo( (ili zamr) i flauta — gesbah ili qhesbah (najčešće sa 9 rup struka flauta sa 5 rupa). Već na početku ov< ističu se dva muzička središta — jedan u Bagdadu. U toku svečanosti i službenih prijema su nastupali jedan za drugim. h novi tip lutnje ('ud aš-šabbut).il al awwal J jt i J i i J \ £ jt J \ Jl s v ar i j a nt om m dk hu r i a ! t h aa j l al t h đ ni J J i J j ' J J Cordobi — gdje se razvijaju različito usmjerene škole. vrsta harfe ili citre sa 12 ž kanun (qanun). arapskoj baladi građenoj u dugačkom nizu stihova jedna i strukture. također dvorski muzičar. pjevač i instrumentali: se pripisuje više od 900 kompozicija. citra u obliku trapeza sa po 3 žice za pa već spomenuti tanbur. za vladavine Omejida. ima 4 žice i t perzijskih imena barnm i zir a unutarnje arapskih matb lath i udešena je u kvartama: bamm mithlath bo mathna \\o Upotrebljava se i mi' zaf. Pojavljuju se profesionalni muzi osnivaju škole. 1 hazaj (po svoj prilici dvodjelni ritam marša). graditelji instrumenata i teoretici od prvih arapskih muzičkih teoretičara. Na dvorovima kalifa muzika je postalf dio ceremonijala. pjevač. i . počinje se razv dicionalni orijentalni stil. U to doba su reproduktivni umjetnici često bi kompozitori. perzijske i grčke muzike' umjetnički karakter. Razdoblje širenja arapske kulture na Zapad (( konačne Rekonkviste 1492). koji je u muzici isprva značio izvodilački sastav a kasnij ziciju u obliku niza instrumentalnih (i vokalnih) stavak. sistematizirao je ara zičku teoriju starije škole (u mnogome podudaranu s Eu i opisao njezinu praktičnu primjenu u 2 traktata: u melodiji i ritmu« i u »Velikoj knjizi pjesme«.

oko 800). -ice na hvataljki. U afričkim provincijama isprepletali su se sve do prve Rekonkviste utjecaji s Istoka (osobito iz Sirije i Iraka) i sa Zapada. Osim ovakvim ustaljenim brojem neponičnih prečnica. Zirvab je proširio opseg lutnje dodavši joj petu žicu hadd i izgradio vlastiti muzički sistem koji je izložio u 24 nauba. Istodobno. arapska je nuzika sačuvala do danas svoju specifičnost. žice su se skraćivale dalje većim ili manjim jrojem pomičnih prečnica pa su se na taj način dobivale različite jolutonske. Alfarabi (oko 870 — oko 950) i Avicena arap. Ali ben Jaahdar. Zatim slijedi polagani dio i priredba završava sa dva poletna stavka. zatim istematizirane i svedene u okvire određenih ljestvica. španjolska. to su npr. četvrttonske pa i manje vrijednosti. Fragment s kovčežića od slonove kosti. nabraja 16 tonskih rodova (7 jakih i 9 slabih). a te često obuhvaćaju veći melodijski kompleks. koji se po svemu sudeći oslanja na Ptolemejevu eoriju. stvaraju se sve izrazitije raznolični muzički dijalekti (egipatski. što je losve izmjenilo teoriju 0 tonskim rodovima. njegovali su ga prvenstveno dvorski pjesnici virtuozi (pronalazak se pripisuje 'Obadu al-Quazzazu iz XI st. maqam). kompozitor. Nakis i Kiami-natik. u osvojenoj Španjolskoj gdje e obogatila španjolskim elementima. materijalna ljestvica na utnji sadržavala više od 25 stupnjeva u oktavi. Abu Bakr al-Hassar. arapska muzička djela sve više ustupaju mjesto novim oblicima mahom turskoga podrijetla. Taj se preokret najjasnije igleda u kromatskom tonskom rodu. odnosno o položaju tepena u svakom pojedinom slučaju. orkestralna predigra Pesref i melizmatičke pjesme Semai. Tradicionalna. kada je vlast nad islamskim svijetom prešla u ruke turskih sultana. Razdoblje stagnacije. dok su kod Grka mali ntervali smješteni u donjem dijelu kvarte. Avicena i dr.) U pogledu ritma arapska se teorija bitno razlikuje od zapadijačke. narodske slojeve dok je na Istoku muziciranje uglavnom privilegij dvorske elite. odnosno »preinute«. male i velike terce. Velik procvat doživjela je a. plesači i svirači uglavnom su Arapi. Po tome. Zajal. U ovom su razdoblju veliki irapski filozofi. već su zasnovani na slobodnom nizanju kraćih li duljih ritmičkih jedinica (aditivna ritmika). enciklopedisti i teoretičari muzike — Alkindi oko 790 — oko 873). Različite sisteme jestvica ili tonskih rodova izgrađivali su i arapski teoretičari ta osnovi tetrakorda. koji se sastoje od nizanja ritmičkih motiva u duge periode dor). Razvijaju se četiri muzička dijalekta čije varijante odaju podrijetlo: tuniska je škola pod utjecajem seviljske. intervali ih tonaliteta mogu se razdijeliti na tri različita načina. pučka je varijanta muvešaha u andaluzijskom dijalektu. alžirska pod kordobskim utjecajem. turski. Karakteristično je da je u osvojenim španjolskim krajevima muzički život obuhvatio šire. Polazeći od »savršenog sistema« Alfarabi je razvrstao iestvice u dvije grupe tonskih rodova: jake (dijatonske) i slabe kromatske i enharmonske) sa po 6 različitih vrsta u svakoj grupi. njezine su prazne žice bilo ugođene u tetrakordima a onski je opseg obuhvaćao 2 oktave antičkog systema teleion. m. Njegovao ga je i proširio pučki pjesnik i trubadur ibn-Guzman (XII st.) čije su pjesme bile podjednako omiljene u Španjolskoj i zemljama Prednjeg istoka. Najveći broj pomičnih prečnica usreće se kod Alfarabija. odnosno karakterističnih melodijkih tipova koji kompozitoru služe za uobličavanje. ibn Sina. Od teoretskih djela toga razdoblja zanimljiva je manja rasprava nepoznatog autora — »Poznavanje 8 tonova« — koja sadrži jedini do danas poznati pokušaj notacije arapske muzike: znakovi arapskog pisma raspoređeni su prema grčkom alfabetu (slovčana notacija). uprotno od Grka. m. Glavna su luzička obilježja maqama. U općoj teoriji o itmu arapski teoretičari dijele ritmove na »sastavljene«. tako da lastaje 48 kombinacija. Prvotno su a bile narodne melodije koje su u toku vremena tipizirane. U traktatu . teoreti-:ar i pedagog. Proučavaju se u prvome redu fizikalna vojstva tonova i intervala. razvoj arapske muzike nije više posve jedinstven.). Valencija i Sevilla koja je ujedno središte gradnje muzičkih instrumenata. Pored vlastite teorije ritmičkih modela izgradili su arapski rednjovjekovni teoretičari (Alkindi. Villoteau otkrio je u toku svojih straživanja 1428 vrsta arapskih ljestvica. ugledajući se na muhamedanske knezove. koji se pjeva u slobodno odabranom ritmu. temeljni ton svakog pojedinog i odeđeni broj tipičnih melodijskih pomaka. Tako su pod utjecajem španjolske pučke refrenske pje sme nastali novi strofni oblici arapske lirike: muvešah i zajal koji su slični renesansnoj odi ili baladi. Za velikih kršćanskih osvajanja. perzijski). svakom rimovanom stihu odgovara druga melodijska fraza. islamska muzika dalje se širi u kršćanskoj Španjolskoj. a melodika je bogato ornamentirana. XI st. Abu Bakr Sabuni i Abu Bakr ben Sarim (Sevilla) te veliki filozof arapskog Zapada. Uzori su im bili grčki filozofi pa i u teorijskoj istematizaciji muzike usvajaju osnove grčkog sistema prilagođuući ih arapskoj muzici. Jnutar grupe »jakih« tonaliteta nalazi se dijatonska »ptolemejska« iestvica. znameniti pjevač. umjetnost virtuoza-solista. protjerani Arapi osnivaju u berberskoj Africi kulturne centre u koje presađuju umjetničke tradicije andaluzijskih gradova. kršćanski vladari uvode arapsku muziku u svoje palače. što se oslanja na akcente govora. a oktava je obulvaćala često 17 do 24 tona. nadalje. An-'aluzijske škole koju je utemeljio u Cordobi Ziryab (Abu'lHasan ili ibn Xafi. čija je tzv. Izvještaji o Rekonkvisti i suvremene kronike govore o muzičkim priredbama na kojima sudjeluju kršćani. Abu al Hossen Ali ben al-Hamra (Granada). u užem smislu zapravo stagnira. Posljednji veliki teoreičar klasične. Pulsiranje itmičkih figura ili perioda odvija se samostalno i prilično neovisno melodijskom obličju tako da se melodija i ritmički instrument esto križaju. obraduju vrste ljestvica. oko 1090— 1138). Polazi se od najnanje ritmičke jedinice (kao antički chronos protos) koja se slaže 1 različite ritmičke figure (iga'at) prema metričkim modelima loetike. Visinu tonova i njihove međusobne odnose zračunavali su i utvrđivali arapski teoretičari pomoću lutnje (ili anbura).) teoriju meDdijskih modela (arap. (X): — 1 KOMA Avicena. a sama a. karakteristična za današnju orijentalnu muziku naroda 'rednjeg istoka (primjer u modernoj notaciji): 63 SVIRAČ KRATKE OBOE. Osim Cordobe značajna su žarišta zapadnoarapske muzike Granada. prema pravilima koja je postavio Zirvab«. Razvio se novi stil tzv. Muvešah je bliži klasičnoj arapskoj metrici ramala. 980—1037) — znanstveno obuhvatili tekovine slamske kulture. kod Arapa se nalaze 1a oba kraja tako da najveći interval dolazi u sredini tetrakorda povećana sekunda). ritmički lačini i instrumenti. koji lotječu od staroarapskog hazaja. a Tetuan i Fez blizi su stilski nekadašnjim središtima u Valenciji i Granadi. Tragovi Zirvabove škole naziru se u sjevernoafričkom području još i u XIV st. ujedno kompozitor i muzički teoretičar Avempace (ibn Badžah. dvorski žongleri. i na »rastavljene«. srednjovjekovne arapske muzike Perzijanac Safi I Din (1230—1294) klasificirao je i prvi put imenovao 12 maqama 6 avazata (sekundarnih melodijskih tipova). jer metričko ritmički oblici arapske muzike nisu simerično naglašeni. Jevreji i Saraceni. Ta se pojava naziva »orijentalnom kromaikom«. čiste kvarte i oktave sa dijatonskim ni-:om od sedam tonova koji je bio i ostao temeljem umjetničke nuzike Prednjeg Istoka. A. karakteristično je međutim da su Arapi. ljestvicu smatrali uzlaznom linijom. gotovo redovito su dijelile tri nepomične prečlice iz kojih su proizlazile »pitagorejske« vrijednosti velikog cijelog ona. Sam narod usvaja saracenske pjesme tako da crkvene vlasti najzad moraju intervenirati (koncil u Valladolidu). klasičnog tila i slobodnija škola nezavisnih. Njegova metoda pjevanja i raspored tih nauba poznati su po opisu al-Maqqaria: »U Andaluziji koncert počinje nashidom (recitativ). Od XVI st.ARAPSKA MUZIKA Bagdadu javlja se pored predstavnika tradicionalnog. (G. U tim gradovima djeluje čitav niz istaknutih arapskih muzičara i teoretičara: Ibn Kharia i Ibn Zai al-Haddad (Valencija).

East and West. G. Farmer. II Muziku studirao u Budimpešti (Z. — Komponirao je 8 simfo orkestralna. Najnovije doba. 1000 makedonskih i nešto srpskih. God. ElHadž'Allal al-Batla (1729—57) iz Feza. donosi i mnogo podataka o nim i kulturnim prilikama svoga vremena. dar degli Arabi. — H. —■ R. ARBATSKI (Arbatskv). 1878. Leipzig 1930. raznovrsnih tonaliteta: svaki tip melodije i svaka vrsta tonaliteta obuhvaća 8 tonova oktave. G. I. Lachmai Cantillation and Song in the Išle of Djerba.1 i druge folklorističke elemente. SBIMG. Gerson-Kiwi. Kieseioetter. — X. 19 Ronzevalle. Die Volksmusik der Araber von Biskra und Umgebung. XIV st. Sachs. LIT. The Sources t Music. —■ . javljaju se pokušaji renesanse andaluzijskog stila. španjolski dirigenl nist (Madrid. La Mušica hispano-musulmana en Maruecos. neki pjevač npr. Pesenti. d'Erlanger.— Isti. 2. Kratko koncertni majstor Berlinske filharmonije. komponira naubu u tonalitetu istihldl (»izlazak mjeseca«). (Die Tanze des XVI Jahrhunderts). L: Arabe (6 sv. Land. Robson. Die Musik der Araber. Berlin 19 Shiloah. Minijatura iz arapskog rukopisa Egipat. A. ARBEAU. — J. Fonta. 1891—191 sor na Royal Cottege of Music u Londonu. Nettl. G. Hickmann. Kur'an se danas čita na dva načina: u »oficijelnom« liturgijskom stilu koji se kreće između povišena govora i pjevanja (tzv. Sonn> Arbeau. Recherches sur l'histoire de la gamme arabe. 1925. Jury Arbatsky. s melodijom koja slijedi svjetovne modele maqama. Joachim). a. Les Chansons mozarabes. Studies in Orientj Instruments. izvatke iz toga djela preveo na njemački A. MGG. —A. Tetuanu i drugdje. Islamic Culture. Kairo 1888. Mušica astratta per un balletto za 14 instrumei — Kantata Ruf za zbor i orkestar. te svih klasičnih i neoklasičnih tradicionalnih pjesničkih oblika. The Story of Dance h York 1947. Ankari. institut u Pragu (1942) sabrao je veliki folklorni mater 3000 albanskih. Musik and Letters. je u Pri torirao disertacijom Sviranje na tupanu u Makedoniji živi u Chicagu. ali se ti tonovi mogu odabrati između 24 ljestvičnih stupnjeva (evropsko uho teško može razlikovati sve te tonove. kasnije u ] u Salzburgu. je monofona. dei Somali e dei Suaheli. Mickmann. izuzev nekih oblika heterofonije (bordunske i ostinatne forme). — 5. u Langresu. The Road of the Music of Humanit the Tupan in the Central Balkans.: R. 1935. 1930. m. — E. Na temelju dosadašnjih istraživanja utvrđeno je da. Po građi a. Musik und Tanz. gaillarde. Tel-j GOZBA UZ SVIRKU LUTNJE. na engles C. Anciei Musical Instruments. 1 A. Kod muziciranja. NOVA IZD. Glasgow 1938. 1952. a osim njih postoje još mnoge varijante). 9. Kusznir. Berlin 1933. 24. — C. Palermo 1953. Farmer. neznatnoj jačini zvuka i solističkoj prvenstveno vokalnoj ili instrumentalnoj izvedbi ili malim. zatim primjena mnogobrojnih. U XVIII st. Pariš 1930—59. moresca. Journal asiatique. karakteristična je sklonost improvizaciji. Bari Thoinot's Francy. — Isti. gdje vodi folklornu zbirku biblioteke 1 DJELA: Stichproben aus den Volksmusikkulturen Sudosteuropa: einer Verzvertung der Elemente der ukrainischen Volksmusikkultur in aben Kunstmusik. Živi u Švicarskoj. Rabatu (Konzervatorij u suradnji s Institutom za domorodačku umjetnost). M. — G. Idelsohn. L'orchesographie de Thoinot A Tresors des bibl. Migrations and of Oriental Folk Instruments. ruski orgul. s. 1948. Chottin i H. Stern. U okviru velikog pokreta za ponovnim oživljavanjem cjelokupne muhamedanske kulture i umjetnosti. Osebujna tvorevina islamske duhovne muzike su molitvena za- ARATO. srodnu klasičnoj naubi dil. — R. des intervalles dans la musique arabe. sastavlja čudan mozaik reminiscencija povezujući u cjelinu egipatski taqsim. 1950.).: R. Farmer. Un Traite de musique arabe moderne. bogat melizmima. melizmi. na kojemu je utvrđen program naučnog istraživanja i sakupljanja ostataka islamske muzike. Michel. 27—28. — O. Leiden 1884. — H. a ne mogu se niti notirati). G. Die altesten Tanzlehrbiicher. —■ R. — Isti. Farmer.64 ARAPSKA MUZIKA — ARBOS zivanja ('odan) mujezina s minareta. —■ C. The Influence of Music: From Arabic Source 1926.: Orchćsographie obj. M. MGG. Grundlagen der antiken und orientalischen Musikkultur. u kojima se radi na sakupljanju i sistematizaciji materijala. se nalazi i tabulatura za lutnju ugodenu u kvintama. 1944 A. hr bugarskih zapisa). ARBĆS. God. An Annotated Bibliography. Musik. zborovi. Istvan. W. 1951. allemande. 1951.). pozitor i muzikolog (Moskva. I. Napisao traktat o plesovima svog doba Orches traite en forme de dialogue (Langres 1589). London 1931. usprkos nejedinstvenosti današnje arapske muzike. G. Švicarskoj. Actes du Viem International des Orientalistes. — A. ZFMW. To je prije svega pojava mikrointervala. trileri. What is Arabian Mu gow University Oriental Society. Arabic Musical Manuscripts in the Bodleiai London 1925. ± Rise of Music in the Ancient World. glavno je obilježje oblikovanja princip slobodnog nizanja dijelova bez dinamičkih vrhunaca i bogato ornamentiranje na različite načine: vokalize. Sonner. kantilacija slična silabičkim recitacijama psalama i lekcija) i u »koncertantnom« stilu koji je bliz svjetovnom umjetničkom pjevanju. važan zboj opisa svih ondašnjih važnijih plesova (branle. zatim predavai na konzervatoriju u Hamburgu i Madridu. Die Maqamen der arabischen Musik. — B. 1951 . P. takva se lutnja još i danas upotrebljava u Alžiru i Maroku (kouitra). Lon — R. Collangei sur la musique arabe.: O. brze pasaže. Grabnera na Konzervatoriju u I God. — H. Musik des Orients. Beyruth 1913. Lachmann. Schlesinger. Ursprum Frage nach dem arabischen beziehungsweise maurischen Einfluss auf landische Musik des Mittelalters. — Sonatina za violinu i klavir Ronda dei tempo. u melodici se često susreće povećana sekunda. Mary. Thoinot (anagram pravog imena Jean Ta francuski muzički pisac (Dijon. Jurij (Yury). Journal of the International Folk Musi 1952. Weltgesi Tanzes. Djelo je bo strirano slikama i notnim primjerima. 1595). Enrique Fernandez. < . Monasterio). Le Monde Oriental. God. Terminologie arabe des instruments de Kairo 1947. madžarski kompozitor (Zagreb. koji se danas upotrebljavaju. Studij kor dovršio je 1932 kod H. solo-pjesme.— -A. Bearsden 1940. IV 1911 —). Is European Musical Theory Indebted to the Arabs 1925. andaluzijski mavg. I. Bruxellesu (t temps. polifonih i har monijskih elemenata nema. The Minstrels of the golden Age of Islam. — P. 1952. Jerusalem 1940. — Ibrahim bey Mustafa. U to doba nastaju i neke neobične eklektičke tvorevine. Općenito se u arapskoj svjetovnoj i duhovnoj muzici današnjice može utvrditi podjela na zapadnjačku dijalektalnu grupu koja se nadovezuje na »andaluzijsku« tradiciju i na istočnjačku grupu kojoj su glavna središta Kairo i Carigrad. klavirska i orguljska djela. 1 1943—44. S tim u vezi osnovani su istraživački instituti u Kairu (Institut za orijentalnu muziku). Farmer. LIT. 6 stavaka obradio W. te pokretanja njezine obnove i pripremanja tla za razvoj koji bi se uskladio s razvojem evropske muzike. oblikovana poput si rapsodičnih uvoda (maval) svjetovnog pjevanja. Muhamed ibn al-Hassan al-Hdik sastavlja zbirku azjala i tavasiha (novo ime za muvešah). A History of Arabian Music to the XIIIth Century. Jeruzalemu. Extraeuropean Music Cultures. Leipzig 1842 N. 15. F. kratki guturalni akcenti. Berg: LIT. Kao dirigenti je u Italiji. 1934. matassin i dr. Farmer. 1953. New York 1943. ali su svi njegovi fonografski snimci prilikom bombardiranja Beograda. koje razvrstava u slijed nauba. Gevaert) i Berlinu (J. de France. U liturgijskoj muzici također nije provedeno jedinstvo. 1880. Od 1904 bio: gent te profesor Konzervatorija u Madridu. zajedničko je obilježje svih muzičkih dijalekta smisao za složene ritmove koji se izvode na raznovrsnim udaraljkama gotovo potpuno neovisno od melodije (d'Erlanger je uspio zabilježiti 110 vrsta ritmova. Larache 1941. — H. 1519 — Langres. —■ K. 1933 bio je dirigent u Leskovcu i Sremskoj Miti 1935 zborovođa i orguljaš katoličke katedrale u Beograd živao je balkanski muzički folklor. — H. — E. Milano 1931. VI 19 ziku studirao u Madridu (J. A. Carigradu (u sklopu Konzervatorija). započela je i obnova arapske muzike. Z. IV—VIII. Prije odlaska na . U krugovima evropske avangarde postao je poznat svojim apstraktnim baletima DJELA: rapsodija za orkestar. — H. pavane. postoje odre đena karakteristična svojstva zajednička svim arapskim mu zičkim dijalektima. 1932 održan je međunarodni muzički kongres u Kairu. Breslau 1929. The Religious Music of Išla: of the Royal Asiatic Society. Possibilities of Crossing of the Modem Occidental Art . Kodalv). 1948. Beaumont. Francuskoj. MGG. 1904—06. — H. — R L'Orientalisme musical et la musique arabe. komornim sastavima. Caracteristiques de Fart vocal arabe au moyen age. SSSR i SAD ' tirao je i kao član komornih sastava. Le Rapports entre la musique orientale et occident: ne Egyptienne. XII 1863 — San Sebastian. G. Belgiji. ZFMW. 1889 1 majstor glasgowskog simfonijskog orkestra. L. kao i zbog n koje se odnose na muziku. Canti sacri e profani.

1237 .ARAPSKA MUZIKA VOJNIČKA MUZIKA. Minijatura iz rukopisa Haririjevih makama. Bagdad.

.BALET PLESNA SVEČANOST. Minijatura iz engleske kronike Jeana de Waurina J XV st.

Albeniza. Đoni (sa 3 manuala). 1874. Helm (Smith College Music Archives. 1938. 1939. Instrument je imao 125 tipaka. — Kantate. ARCO (coll'arco. ajoyful Overture. Školovao se možda kod Josquina Des Presa što također nije pouzdano utvrđeno.: V. 1890. 1545. Zur Geschichte des Luvthon' schen Klavizimbels. 1606) i dr. -> Teorba. 1945 i III. Torinu te u Habani. solo-pjesme. 1883 predavao harmoniju i kontrapunkt na moskovskom Konzervatoriju. E. 9 Pequetas piezas. 1544. motete obj. 1951. — Zborovi. 1930). 14. Revue Belge de Musicologie. zborovi. tj. simfonijske varijacije za violončelo. Svoja ranija djela A. II 1906). Finska. Stekao je popularnost nizom plesnih pjesama (II Baccio. tj. Mexico 1947. 1907—08. Princeton 1949. — KOMORNA: dva gudačka kvarteta. — A. 1946. Napisao je autobiografiju My Reminiscences (1896). Instrumente slične archicembalu konstruirali su kasnije G. Konstruirao ju je A. — F. — KOMORNA: dva gudačka kvarteta. Bartoka u New Yorku. varijacije za gudački orkestar na temu P. B. Concertino za klarinet i orkestar. : Sh. Koln 1938. Od 1930 živi u Habani. van den Borren. Washington 1955. talijanski dirigent i kompozitor (Crescentino. Compositores de America. Ać. koncert za kla vir. dirigent Komornog orkestra. 1557. 1947.. solo-pjesme i dr. Revue de Musicologie. 1954. Filmska muzika. četrdeset izdanja. — W. LIT. 6 nizova raspoređenih vjerojatno na 2 manuala. 1910 i L'arbre enehante (Der Zauberbaum). 1952. — Burla de Don Pedro a caballo za zbor i orkestar. 1921. 1948. 1887. 1940 i 1942. osim toga izgradio je i jedan Arcfhjiorgano. 1944. Trtptico de Santiago. Britannia. 1941. K. klavirski kvintet. Three Sketches. U kardinalovoj je pratnji dospio i na francuski dvor. God. I. AREL. — Kompozicije za klavir {Constructions. 1542.). El son za violinu. IV 1913 —). 1959. Fena con la gionta di dodese canzoni francese & sei moteti novissimi. 1914. 1954. N. Vicentino (Descrizione dell'arciorgano. Meier (Das Chortnerk. sonata za violinu i klavir. solo-pjesme. pripada među rane majstore renesansnog madrigala: slog mu je redovito 4-glasan. Hindemitha i B. 1 knjiga moteta a 4. zborovi. J. B. 1951 i Bremer Stadtmusikanten. 1957. God. 1948. 25. ARCHET (archetto) -> Gudalo ARCHI. — J. — CRKVENA: Missae tres cum 4 et 5 vocibus. — W. 1943. Nastavnik muzičke teorije na konzervatorijima u Istanbulu i Ankari. dijatonske. koncert za klavir i duhački orkestar. poseban tip orgulja iz XVI st. DJELA: Gluck. II. 1932. MGG. klarinet i klavir. III 1911 —). VFMW. 2.I npaKtnuuecKoio u3yueHUH zapMOHuu. 1954 i 1957. 1952. — Udžbenici: KpaniKoe pyKosodcmeo KnpaKtnuHecKoMy ujyneHuw tapMonuu. 3 ricercara. 1947. ORKESTRALNA: dvije simfonije. DJELA. turski kompozitor i pijanist (Istanbul. u kompoziciji se zatim usavršavao kod P. Guido -> Guido d'Arezzo . 1893—94 (VI izd. — Zarzuela Viaje al centro de la tierra. 3 Concerta grossa. Eitner. a isticanje gornjega glasa još je u vezi s frottolom. koncert za violinu. 1961. ARDITI. intermezzo za gudački orkestar.ARBOS — AREZZO DJELA: Noche de Arabia i Ausencia za orkestar. 1946. V 1942). LJbinuH. W. 1561). Neobičnu je popularnost stekao upravo kao madrigalist: prva knjiga njegovih 4-glasnih madrigala doživjela je još za njegova života. 1900. Nordlingen 1935. PatfajAb. klarinet i klavir. — Orkestrirao više klavirskih kompozicija I. 24. (tal. F. 2 sonatine.Koczirz. kao kompozitor sljedbenik suvremenih muzičkih strujanja. a u misama i motetima provodi skroz imitaciju. NOVA IZD. 1932. V 1903). enharmonski i kromatski). Živ i raznolik ritam njegove muzike otkriva utjecaj kubanske narodne muzike. A. IV 1919 —). Koncert za gudački sekstet. dva klavirska trija. Johannsen. 1585).ab u HaMannmu. 1953—61 na Univerzitetu u Oklahomi. Klavir i kompoziciju studirao na Konzervatoriju u Montrealu. Jacob Archadelt. Pnmo libro di Madrigali a 3 v. Završio studij na Konzervatoriju u Ankari (N. Po značajkama svog stvaranja bliži je P. zatim u Rimu gdje je isprva pjevač (tenor) a od 1540 (ili 1539) do najkasnije 1552 dirigent Papinske kapele. gdje dobiva naslov regius musicus. Komponirao je i tri opere te kraća instrumentalna djela. oko 120 francuskih chansona u zbirkama Le Roya. 2 kubanske suite.). 1957. B. Prema Van der Straetenu potječe vjerojatno iz Brug-gea ili Brabanta a drugi misle da mu je domovina Liege. sabrani članci Zur Kunst Glucks. — Balet Forma za zbor i orkestar. DJELA. Jakob (Jacques). God.1943 i III. Mušica y Musicos de Latino-America.. 1890. Opere: Cou na Bome. od tal. Balet Honb e Ezunme. Jakob Arcadelt. C. 1557. Kanada. — KOMORNA: četiri stavka za gudački kvartet. Arcadelt als Madrigalist (disertacija). LIT. Muz. Oktava je bila podijeljena na 31 ton. Tri simfonije: I. Pisao muzičke kritike i eseje. kasnije se približio neoklasicizmu. simfonijska pjesma The Nun. 2 klavirska trija. 1950—53 predavao na North Texas State College. The Italian Madrigal. DJELA. 1894 i Ha. 1944. ApeHCKHH. Luigi. — Kompozicije za klavir i orgulje. 1945 i 1947. — DRAMSKA. LIT. ARCI. I. koje je sagradio i opisao N. LIT. Parla). Surađuje u različitim stručnim časopisima i urednik je revije La Mušica. kubanski kompozitor španjolskog podrijetla (Barcelona. Akses. ARDĆVOL. pa je 1913 osnovao i udruženje Gluckgemeinde. madrigale obj. ARCHER. — Ch. C6opHuK 3adai (1000) ČA. 1950). posebna vrsta čembala koji je izumio Nicola Vicentino da bi ostvario prirodnu ugodbu na instrumentu s tipkama. Riemann). 1956). Erkin.). 22. Nastojao oživjeti interes za umjetnost Chr. 1961. Anton Stepanovič. AREND. 1949. U novije su doba instrumenti s tipkama za reprodukciju prirodne ugodbe uglavnom harmoniji. Po stilu A. Wildea i dr. ARENSKI. Mušica de cdmara za sekstet. približava stilu chanson mesure'e. Carigradu i Dublinu. sonata za violončelo i klavir i dr.: F. Praetorius). Arcadellt ou Monte?. arco gudalo). koncert za kla vir. od 1951 muzički direktor Radio-Ankare. 1539 i V. Ondje je 1934 osnovao i do 1952 vodio komorni orkestar. Pet knjiga 4-gl. a madrigal // bianco e dolce cigno postao je antologijsko djelo. 1949. God. H. 1891. u francuskim izvornicima Harcha-delt i Arcadet). U chansonima se A. Čajkovskom nego skupini Petorice. A. Pynoeodcmeo K u3yueMUHj <f>opM uucmpyMeumatibnou u eoKaAbtiou My3UKu (2 sv. ARCIORGANO (tal. El meastro Arbos. 1889—93 studirao muziku i muzikologiju u Kolnu i Wiesbadenu (H. 194711949. Einstein. Geschichte der musikalischen Temperatur. Fantasia concertante za flautu. gudački kvintet. Nastanio se zatim u Londonu gdje je bio dirigent na Talijanskoj operi i promenadnim koncertima u Covent Gardenu (1874—77). uz to i pravne nauke. ARCADELT 65 (Archađet. — Isti. — Priredio izdanje Gluckovih komičnih opera Le recontre imprevue (Der Pilger von Mekka). 1944. Fantasy on a Gromid. Glucka. nizozemski kompozitor (oko 1500 ili 1514 — Pariz. 1895. 1884 i 1889—92). ORKESTRALNA: dvije simfonije. 1900). Espinds Molto. LIT. — DRAMSKA: baleti Hdnsel und Gretel. uputa violinistu da svira gudalom. Dupont. Vercelli. ORKESTRALNA. Btilent. njemački prijevod. pijanist i dirigent (Novgorod. kvartet za flautu. 12. 1936. Petrogradu i Madridu te u Njemačkoj i u Americi. — Pjesme. 1953 i 1961. — Trois Pieces originales dans le genre espagnol za klavirski trio ■—■ Kompozicije za violinu. Na jednom nizu izvodi se melodija. A. E. 1. Ballarda. arciliuto) ili neku osobitost u gradnji (archicembalo). sonata za flautu. fantazija na ruske narodne pjesme za klavir. Triptico de Pinar del Rio. madrigala: I—IV. muzika za dramu Saloma O. est mort en 1568. -> Archicembalo. Koncert za 3 klavira. 1946. je zbog teškoća pri sviranju iščeznuo iz prakse već potkraj XVI st. Klefisch. 1883 i 1889. 13. 1882. dulje vremena boravio u Italiji: najprije u Firenci (30-tih godina). Rimski-Korsakov). posebice madrigale (više od 200) i francuske chansone (oko 120). 1922 i 1934. njemački muzikolog (Deutz na Rajni. 1946. Studien im Gebiet der reinen Stimmung. 1 motet i 29 madrigala obj. 1951. 1944). are.: R. Muzika za gudački kvartet. velika lutnja sa dvije pužnice i dva niza žica. a na drugome pratnja (bordun). I. AREZZO. Harmonije su mu čiste. a sudjelovao je i u pokretanju avangardnog udruženja Grupo de Renovacion Musical te u osnivanju Simfonijskog orkestra i Muzičke akademije u Habani na kojoj je od 1938 profesor kompozicije. sonatina za violončelo i klavir. 23. 1943. VII 1873 — Koln.. Uincantatrice. A. 1891 (V izd. klarinet i gudače. 1903. Zna se da je A. 1956. Podaci o njegovu životu vrlo su oskudni. 58). sonata za violončelo i klavir. Gostovao je u Beču. Učio na Milanskom konzervatoriju. ARCHICEMBALO (tal. I. 7. 1944. E. obou. kanadski kompozitor i pijanist (Montreal. — KLAVIRSKA: tri sonate. sonata za gitaru. Jose. sonata za violinu i klavir. 1943—47. 1947. c.. duhački kvintet. Suosnivač Akademije za balet i narodne plesove u Istanbulu (sada u Ankari) i udruženja Helikon. ARCILIUTO (tal. scenska muzika. U svojim djelima služi se povremeno i dodekafonijom. Attainganta i dr. CoBeTCKafl My3biKa. 6 sonata za 3 različita instrumenta. Vito Trasuntino (clavemusicum omnitonum sa 31 tonom u oktavi. 1959. insieme alcuni di C. 1929. Komponirao je pretežno svjetovnu muziku. 1963. van Maldeghem (zbirka Tresor musicale. 1960). više madrigala u talijanskim antologijskim zbirkama. I. 1943. AHTOH ApeHCKHH. obj. 1944. Bio je dirigent u Vercelliju. DJELA: VOKALNA. Moskva 1966. DJELA. Čajkovskog. koncert za timpane.. 1950. Tri gudačka kvarteta: I. Tanaka. do 1654. 1945. Mušica za mali orke star. MFM. Madrid 1942. 1943. obou. odnosno da bi mogao izvoditi u tačnoj intonaciji tri antička tonska roda (dijatonski. — Klavirske kompozicije. ORKESTRALNA: simfonija. Schmidt-Gorg. 11. God. X 1568). Luvthon (Universalklavizymbel sa 18 tonova u oktavi. arcato. Mayer-Serra. Passacaglia za gudače i udaraljke. Canticum beatae Mariae Virginis. SBIMG. Ać. 1879—82 studirao na Konzervatoriju u Petrogradu (K. Milanu. Violet. VII 1822 — Hove kraj Brightona. Max. ali su rana Arcadeltova djela svakako inspirirana Josquinovim stilom. Osthoff (Das Chormerk 54. VII 1861 — Terioki. 1939 i dr. Predaje i na Univerzitetu. 1961. je komponirao atonalno. The Chansons of J. — A. 1557 objavljene su mu 3 mise u Parizu a u naslo vu je tituliran dvorskim dirigentom kardinala Charlesa de Lorrainea. 1911. 1937—46. 1933. koncert za klavir.). 2 gudačka trija.. koncert za violinu. 3 suite. K. Vicentino ga je opisao u svojemu djelu L'antica mušica ridotta alla moderna prattica (1555). 1897 (najnovije izd. R. — Josi Ardevol. izraz melodiozan liričan a interpretacija teksta. 1895—1901 bio je dirigent Carske pjevačke kapele u Petrogradu. — KOMORNA.: 6 chansona. I. ruski kompozitor. koji je najčešće Petrarkin. klavirski trio. građa polifonička mjestimice akordička. 1956. vanredno poetična. sonatina za violinu i klavir. Piccinini 1623. are. Upotrebljava se kad treba prekinuti izvođenje -> pizzicata.: O. 1936. uz imena starijih instrumenata znači ili velik oblik instrumenta (archiviola.). Lesure. Od 1962 profesor je teoretskih muzičkih predmeta na Univerzitetu u Alberti.

CL. dirigent. La mušica popular argentina. zatim pjevanje kod bugarskog pjevai Brmbarova. prilike za razvoj muzičke kulture postajale su sve povoljnije. 5. Chase. — J. 1888 — San Sebastian. Rousselov učenik Carlos Lopez Buchardo (1881—1948) sjedinjuje impresionističke i folklorne elemente. najuspjelije su mu solo-pjesme. On je jedan od najva predstavnika srednjovjekovne muzičke simbolike. Cabrebra. Scaramuzze. K. Bin Od 1945 član Sofijske opere. Gavoly. pijanist. Pariš 1931. Bord svirala može se produljiti jednim ili sa više nastavaka. U Argentini su u kasnijim stoljećima boravili i poznatiji evropski kompozitori. N. 1941. A. je s la također i velik broj gi fonskih ploča. pedagog. španjolski dirigent (Castro Urdiales. God. VIII 1921 Isprva učio violinu. A. Luis Gianneo (1897) je najpoznatiji po svojim orkestralnim djelima. U raspravi De Mušica. Aribo. Waesberghe) drže da je bio Francuz iz Orleai Belgijanac iz Liegea. — K. Od ostalih J. autor klavirske i komorne muzike te pjesama. Description de l'Egvpte. Migne (Patrologia tatina. prešao k Schonbergovoj dodekafoniji. Toj generaciji pripada pijanist Ernesto Drangosch (1882— 1925). Kći roditelja plesača. Rossinijev II barbiere di Siviglia. Danzas y canciones arge 1933. U drugoj polovini XIX st. Smits van Waesberghe. tako u XVIII st. samo u nekim kompozicijama blizak argentinskom folkloru (»Sinfonia argentina«). Fernandez Cid. Prema novijim istraživanjima (K. Rosario de Sa: 1908. sa šest rupica. Abert. Miisicos argentinos contemporaneos. Ataulfo. novo izd. A. LIT. koji su udarali temelje muzičkoj nastavi i crkvenoj muzici. Tada se istakla u baletima Juerga (Batista). God. 1784. Rafael. Iste godine nastaje argentinska himna. ARGERICH. Njegov opsežan repertoar obu preko 90 opera na originalnim jezicima od Don Giovannija (M . 1951. NOVA IZD. M. Sigurnih npdat njegovu životu ima vrlo malo. J. je prva nastojala razviti španjolski ples u klasičnom okviru. 1880 organizirao titi zbor. rekvijem). klavir. Smits van Waesberghe (Corpus scriptorum de Mušica. najizrazitiji je u komornim kompozicijama. Buenos Aires ARGENTA (Maza). Dok je Constantino Gaito (1880—1945) najpoznatiji argentinski operni kompozitor. povezani su s radom misionara-redovnika. Učenica V. — A. napisanoj vjeri između 1068 i 1078. Kasnije je studirao dirigiranje u Belgiji i Njemačkoj. kompozitor opere »Pompa« (1897). ARIBO SCHOLASTICUS (Arbeo. Sachs. II. U svojim djelima uspješno združuje značajke kasne romantike i argentinskog folklora. XI 1913 — Los Molinos kraj Madrida. preko atonalnosti i politonalnosti. P. autor prve argentinske opere »Bijela mačka« (1877) i Arturo Berutti (1862— r 938). Muziekgeschiedenis der Middeleen sv. kompozitor i e: Rodolfo Arizaga (1926) i Mauricio Kagel (1931) koji živi u I i očituje poseban afinitet za aleatoriku i elektronsku muziki Središte kulturnog i muzičkog života zemlje već je 01 Buenos Aires sa svojim mnogobrojnim muzičkim ustano od kojih svjetski ugled uživa opera Teatro Colon. God. što joj vorilo put u najveća sv muzička središta. Istakao se i kao zborovoda. a da kod toga ne prekidaj. književnik i kompozitor većinom klavirske muzike. 16. Član crkvenog pjevačkog zbora u rodnom gradu. — N.).). raspravlja o etičkim i estetskim vrijedne muzičke umjetnosti. technique et littera: instruments de musique des Orientaux. Počeci muzičke kulture u ovoj zemlji. LIT. Ataulfo Argenta. 23. U generaciji rođenoj devedesetih godina zamjećuje se sve određenije napuštanje nacionalno-muzičkih smjernica. bas (Sofija. Fellerer) smatraju da je bio Bavarac iz Freisinga i tamo umro kao predstojnik (scholasticus) katedralne škole drugi (J. 1951). G. sv. — J. Ponovno je gostovala u Parizu (Opera comigue) 1929 sa španjolskim baletima. Dalek je od nacionalnog smjera i Malipierov učenik Honorio Siccardi (1897). Chansons populaires argentines. poi muziku i kozmos. pretežno neoklasik. učenik Pariškog konzervatorija. 1936). lijt bordunsku pratnju. Vega. A. F. Jedan od najradikalnijih suvremenih argentinskih kompozitora je Juan Carlos Paz (1897) koji je od neoklasicizma. — S. Washington 1945. 1949). razvija se u Argentini nacionalni muzički smjer. Desna. sv. posebno crkvene. čembalist i orguljaš Domenico Zipoli. Od argentinskih muzičara rođenih u ovom stoljeću najdarovitiji je i najugledniji Alberto Ginastera (1916). Napisao je. dok je njegov brat Juan Jose Castro (1895—1968). 1931). Plodnu i razgranatu aktivnost razvio je Alberto Williams (1862—1952). »Concierto argentino«. organizator i utemeljitelj Konzervatorija u Buenos Airesu (1893). Santander. — C. Triana (Albeniz) i naročito u baletu El amor brujo (de Falla). truka svirala felaha (bila znata i starim Egipća sa dvije cilindrične cijevi su pričvršćene jedna uz gu. 19. argentinska pijanistica (Buenos . u kojoj se prvi put likovi iz naroda pojavljuju u argentinskom muzičko-scenskom djelu. — O. jedan od prvih poznatih argentinskih kompozitora XIX st. medu ostalim. A Guide oi America Music. Prvi su mu predstavnici Francisco Hargreaves (1849—1900). ARGERICH ARHANGELSKI. violinu i kompoziciju učio na Konzervatoriju u Madridu. Gilardo Gilardi (1889) piše pretežno orkestralna djela. ARGENTINA (pravo ime Antonia Mercć y Luque). s jednostavnim jezičcem koso je urezan u cijevi. već kao jedanaestgodišnja djevojčica nastupila u kraljevskoj operi u Madridu. Aharez. bugarski pjevač. Nacionalnom pravcu ne pripada Jose Maria Castro (1892). I.66 ARGENTA — ARIE ističu se Roberto Garda Morillo (1911). Aleksandar Andrejevič. Villoteau. Beitrage zur Musikgesch'chte Freisings. 1948 nastupom u opei ljubljen u tri naranče (Prokofjev) u milanskoj Scali stječe 1 narodnu reputaciju. Juan Pedro Esnaola (1808—1878). S.: H. ARGENTINSKA MUZIKA. član razgranate obitelji muzičara. kome su podložna sva tri istaknuta muzičara toga razdoblja: Amancio Alcorta (1805— 1862). Arbon. Mušica tradicional arg 1946. Geneve 1956. MGG. se gradi u tri veličine. Origines de la mušica argentina. — Isti. ARGHUL (arap. XI 1924). a 1965 ni dunarodnom Chopinovor tjecanju u Varšavi. — G. —■ A. Ai benediktinac. kao i u drugim zemljama Južne Amerike. Fellerer. Die Musikanschauung des Mittelalters und ilire Grun Halle 1905. Umjetni vanredne tehničke spremi razitog smisla za modi: klavirskog zvuka. — J. 22. narodna opera »El Matrero«) i Floro Ugarte (1884).: J. I 1958). LIT. za izvođenje melodije. Južna Amerika) popularizirao djela suvremenih španjolskih kompozitora. Na koncertnim turnejama po inozemstvu (Evropa. Askenazea. 21. s kojim je koncertirao po Evropi. napisao ju je Blas Parera. X 1846 — Prag. Felipe Brero (1884 —.: De Mušica objavili su: M. Pariš — C. kao koncertant debitirala već 1949 uz pi orkestra u Buenos Airesu. G. Kod nja obje se svirale drže u ustima. Gerbert (Scriptores eccl 2. Od 1945 bio je stalni dirigent Simfonijskog orkestra u Madridu. Description historique. Arpeo. Se Historia de la mušica argentina. El Contrabandista (Espla). U prvoj polovini stoljeća dominira u argentinskoj muzici talijanski utjecaj. ruski di i kompozitor (Penza. LIT. koji svjesno gradi na elementima folklora. pijanist i utemeljitelj Muzičke akademije u Buenos Airesu (1822) i Juan Bautista Alberti (1810—1884). Slonimsky. A. tumači teoriju Guida Aretinskog. Ataulfo Argenta. 1933. Gulde.: G. 1957 osvojila prvu nagrai Busonijevom natjecanju u zanu i Ženevi. muzički teoretičar iz XI st. 1946 dobitnik prve nagrade ni dunarodnom natjecanju u Zenevi.: B. teoretičar. Berlin 1913. Sonatina (Halffter). HUschen. Napisao broj crkvenih kompozicija (mise. Vida apasionada de Ataulfo Argenta. 1826 izvodi se u Argentini prva opera. Tilburg 1936—42. Nakon velikih uspjeha u najvećim španjolskim kazalištima odlazila je od 1905 na duge turneje po Evropi i Južnoj Americi. — H. »Cantos del Tucuman« za sopran i mali instrumentalni sastav). ranje. ali se ne pritiskaju ni zu ni usnicama. Music of Latin Ai New York 1945 (III izd. I 1926. Šupljina ustiju služi kao spremište zraka ko raci dovode dišući kroz nos. V šesnaeste godine crkveni zborovoda. Medu njima se najviše istaknuo isusovac Luis Berger (1588—1641) koji je propagirao sviranje na evropskim muzičkim instrumentima. Poslije toga pjeva na glavnim evrops sjevernoameričkim opernim pozornicama i na mnogim festh (Maggio musicale fiorentino). Santander 1959. Montero Alonso. Mag i S. d'Indvjev učenik i dirigent međunarodnog ugleda. Madrid 1958. VI 1941 —). 9 simfonija i oko 150 klavirskih kompozicija. 1927 priređivala u Parizu u Theđtre des Champs-Elysees samostalne koncerte uz pratnju gitare i kastanjeta koje je svirala izvanredno virtuozno. U ruskom crkv pjevanju zamijenio dječačke glasove ženskima. U svojim djelima sretno spaja vrlo razvijenu kompozicijsku tehniku s folklornim obilježjima (»Sinfonia Portena«. usavršavao se u Italiji kod A. ističe se ma plastičnom interpreta muzičkog sadržaja. španjolska plesačica i koreograf (Buenos Aires. Ona je najslavnija španjolska plesačica svoga vremena. ARIE. 1844 J. Schiuma. Marta. Merlinija i G. Aretz-Thiele. Pošto je Argentina 1813 postigla političku nezavisnost. Real-Lexikon der Musikinstrumente.

do Borisa Godunova (Musorgski). od Don Carlosa (Verd .

a i dvorskih (sarabande. Cantade et arie a voće sola. Nicola d' -> D'Arienzo. napušta svoj strogi oblik. I tu vlada zakonitost: arije u duru donose odsjek B u paralelnom molu. a. u kojoj se iznad stalne basove melodije (basso ostinato) improvizirala uvijek nova melodija. dok se manje pretencioznim. J.). koje se očituju u konvencionalnosti bez duha i virtuoznosti bez sadržaja. Musiche varie. Landi. Pjevača stavlja pred maksimalne zadatke i u izražaju i u vokalnoj tehnici bel canta karakterističnoj za baroknu ariju. Taj je ostinatni bas odgovarao trajanju jedne strofe. a. ARIETTA (tal. gavotte). Bacha zadržava prvotni oblik teme (modela). gigue. aria od srednjovjekovno lat. Premda rođena u krilu muzičke drame. odražava duh racionalizma i barokne reprezentativnosti. kojoj je pret- tra a'~j ra a . na kojoj se gradi čitav niz varijacija (J. Značenje riječi a. način. Meverbeer). Caccini. Goldbergvariationeri). U ovoj prvoj razvojnoj fazi opažaju se tri tipa. Da capo (ponavljanje prvog ^-odsjeka) nikad se ne ispisuje. pa i Bach. na stavlja i izgrađuje oblik strofne arije na ostinatnom basu. zakonomjernom i uravnoteženom obliku a. ona se opet više prilagođuje zahtjevima drame. vrlo često predstavljala odlomke koji su ispadali iz okvira dramske radnje i kočili njen razvoj. a i razvoja instrumentalne muzike. Odsada se a. zatim brzi dio (npr. 1602. Pachelbela i J. kantate). 2. da prikazuje efekte koji se pojavljuju kao posljedice neke dramatske situacije. samo što je sada njegov model kraći. Tom vrlo raširenom praksom obilno su se koristili ne samo manji nego i najveći kompozitori toga vremena (Handel. franc. Arie). nego baroka uopće. izraz je ljupkog. Ponešto drugačiju sliku pokazuje razvoj opere u Napulju. oratorija. posve protivno od težnja firentinske Camerate. zaboravljajući pri tom čak i samu emociju. takav simboličan prikaz emocionalnog stanja daje kompozitoru prilike. Nicola. se pojavljuje uz stariji madrigal i noviju kantatu. koje se ni Bach nije htio odreći. koji se često razlikuju i po tempu i po mjeri. vokalna kompozicija za solo glas i instrumentalnu (obično orkestralnu) pratnju. Castiglione. shema (lat. U operama je bilo po 70 do 80 takvih »malih arija« zapravo dvodjelnih arietta. nosilac pastoralnog. ako se mimoiđu specifične težnje ne samo muzičkog baroka. zatim aria concertata. a. 1620. franc. Gluck. Njena se uloga svodila na to. pjevaču se dopušta. Ferrari. od svih vokalnih oblika a.. taj značajan oblik baroknog muziciranja. to je jezgra prvog dijela (A). iz njega se kasnije razvio -> arioso. U prvim zbornicima novog.st. s koloraturama. srednji dio (S) razvija se ili na srodnoj ili na novoj tematskoj građi. a izmjenjuje se s govornim dijalogom u fran cuskim muzičkim komedijama comedie a ariettes ili pieces d'ariettes. Ovaj dvodijelni oblik traje do preko polovine XIX st. a arije u molu imaju srednji dio u nekom srodnom duru. U okviru oblika da capo razvili su se pojedini tipovi arija različiti po svom karakteru i izrazu. potvrđuje da je muzika u to doba postala toliko autonomna. U Veneciji se napušta strogi humanistički ideal Firentinaca koji su operom željeli prvenstveno oživjeti starogrčki teatar. virtuozna aria di bravura. koje su se pored glavnog vokalnog oblika održale sve do kraja XVIII st. obogaćen i koloraturama. svega individualnog. višedjelna. Billy Budd F. prvotno brzog tempa. ponešto tugaljivog izraza (npr. Aria i Air. razvila se osobito u francuskom dvorskom baletu. pa je a. Varie musiche. razvija uglavnom unutar opere. J. No svaka kritika arije da capo nepravedna je i jednostrana. provansalski naziv za jednostavne duhačke instrumente (svirale. largo namijenjena »teškim« raspoloženjima: boli. u toku razvoja opere sve se više zaoštravala opreka između recitativa i arije (osobito u XVIII st. Istodobno se arijom počela nazivati i sama melodija (B. Ovaj je dio na shemi zagrađen. je ušla na početku XVI st. je uglavnom izraz lirskih raspoloženja. ili se sasvim iz nje izdvaja u obliku koncertne arije. aria in-furiata i dr. naročito venecijanska opera obiluje veoma bogatom galerijom tipova iz puka. B. 1620. U njegovim posljednjim djelima već se pojavljuje a. krug njezine publike širi se i zahvata ponajviše građanske slojeve čijem ukusu. U njihovu melodiku sve jače prodiru plesni ritmovi. suprotno od recitativa. 1633—41). To prikazivanje lišeno je. U operi. pa i a. Dvodjelna plesna arija. air. dobiva sve raznoličnije oblike. 1949 i The Rake's Progress I. ljubomore) mogle bez ikakvih teškoća presaditi iz jedne opere u drugu. često isto što i pjesma ili cavatina. općenitog. 1. namijenjen je u operi osobama koje predstavljaju »višu« društvenu klasu. pištaljke i si. U toku XVI st. sinonim modus). koja najprije cvate u Firenci. je postala upravo anti-dramatska. ARIJA (tal. Zakonitost muzikalne forme provodi se na račun teksta. a. u oblikovanju prevladava jaka tendencija za izgradnjom arije da capo. aria fugata. Likovi kao da ne izražavaju svoju strast nego strast uopće. Iako prilično stroga. No ako se izuzmu nastranosti (oko 1750 i 1850. Opera se demokratizira.Air). koji čak prenosi ariju iz svjetovne sfere u duhovnu). ponajviše iz talijanskih narodnih plesova. međutim. kraćim arijama izražavaju osobe iz naroda. Riemann).. Stoga su se pojedine arije (osvete. Tek nakon ponovnog. (-». S. U tome novom značenju a. Tekst ima još jednu tipičnu crtu: afekt se poistovećuje s nekom prirodnom. aera od grč. npr. namijenjena »prvim« pjevačima (prima donna i primo uomo). Instrumentalni uvod i međuigre (ritornello) pojavljuju se sve redovitije i sačinjavaju važan konstruktivni element arije. Wagner. dcrjp zrak. Sve češća je dvodijelna dispozicija: poslije obligatnog recitativa najprije polagani. umiljatog. 1609. Grandi. razmatranjima. umjesto dugih recitativa. aria buffa. Instrumentalna a.. Glavna se misao pojavljuje na početku dva puta: kao neka deviza (parola) otuda i naziv devizna arija (H. da je mogla. arija u D-duru »Kraljice noći« u Mozartovoj Čarobnoj fruli). U operi seria izgradila se arija da capo do pune formalne zrelosti. U tom strogo simetričnom. čežnje. operi i francuskoj suiti XVII i XVIII . drugog nastupa instrumenata (drugi ritornello) pjevač razvija temu (a). kasnije u XVIII st. Arie a una voće. snažnim osjećajima. dajući sadržaju sliku tipičnog. Razlikuje se od solo-pjesme po tome. Drugi. J. koja se temelji na trodjelnom obliku tipa ABA (finale opere Incoronazione di Poppea). je odnos riječi i tona najradikalnije riješila u korist muzike. što je opsegom veća. nastoje zamijeniti ariju oblicima koji će se bolje i elastičnije prilagoditi razvoju dramske radnje. kao što su venecijanska forlana (preteča barkarole). Frobergera. njome se označivala određena shema (model) strofne pjesme. počinje uvodom (prvi ritornello). Treći. Peri. Uporedo sa svim tim utjecajima. 1528). prožeta herojskim. aria di mezzo carattere u tempu andante. zatim vilotta. njem. ARIENZO. Ghedinija. u kojemu se sažima akcija drame. aria d'imitazione. U oba slučaja kontrast se postiže i promjenom tonaliteta. jer ga nemaju sve arije. da ga slobodno interpretira. Prvi se oslanja na slobodni deklamatorski stil rane monodije. Javlja se samostalno ili kao dio većih vokalno-instrumentalnih djela (opere. forma arije da capo nije isključila improvizaciju. aria da chiesa.ARIE — ARIJA suvremenih (svjetske praizvedbe opera Raskolnikoff A. Bach. U drugoj polovici XVIII st. osnovna je shema te arije: ra T B A ARIGOT. bourree. da se iživljava u tonskom slikanju tog simbola. I barokna a. što izbjegava strofni oblik i težište prebacuje više na posve muzičke kvalitete. Handelove siciliano-arije). i . Frescobaldija. trijumf i si. a poslije u Veneciji (1640—1700) i Napulju (1700—1760). Tako je dru štvena struktura našla svoj odraz u dvojakom tipu arije. proširilo se u srednjem vijeku na pojmove: pojava. Pjesnički oblik (strofa) razbija se do te mjere. tuge. Drugo razdoblje u razvoju arije (1650—1750) karakterizira uglavnom izgradnja tipa arije da capo. Ovaj seriozni tip arije. A. u djelima G.francuskoj operi prije 1750 ariette je pjesma u briljan tnom koloraturnom stilu na talijanskom jeziku. dostojanstvena smirena izraza. engl. kao što su osveta. T ij T T '' Da Capo T' D' A. Konačna čista forma arije da capo javlja se poslije 1700. da se tekst ukazuje tek kao pretekst. Pod utjecajem opere buffe. Drugi je tip složen poput canzone od dijelova. 67 hodnik Monteverdi. razvile su se i instrumentalne i plesne arije. zanemarujući pri tom često sam tekst. monodijskog solopjevačkog stila (G. je dala veliko bogatstvo izraza i istinskih umjetničkih vrijednosti. Njezina se forma postepeno ustaljuje. courante. Stravinskog. Tu temu prihvaća zatim pjevač (a'). najvažniji tip. a. S. S. u kojemu instrumenti intoniraju glavnu temu (r a ). 1948. pa je time i cijela forma elastičnija. u muzičku terminologiju. opraštanja. U ariju ulaze i melodijski i ritmički elementi stranih pučkih plesova. 2. aria di portamento polaganog tempa. Otuda ona često naivna »slikovitost« te muzike. U.). mala arija. Kontrastni oblici komične i ozbiljne opere (opera buffa i opera seria) konačan su rezultat toga razvoja. 1951). nio i siciliano. više odgovaraju kraće melodioznije arije. obično brzog tempa. Stoga i svi reformatori opere (Gluck. i poeziji diktirati i nametnuti svoje zakone. aria cantabile u tempu adagio. menuet. u posljednjim djelima i Verdi). ariette). Sutermeistera. Poslije smrti Bacha i Handela javljaju se nove težnje. U melodici se opaža i utjecaj narodne pjesme. Općenito. Nuove musiche. nalik na pjesmu. elementarnom pojavom. ariette je solistička pjesma na francuskom jeziku. Takvo shvaćanje prihvaćaju i pjesnici. Hasse.

Coriolano. 1961—62. Učenik Platonov. talijanski kompozitor (Bologna. nije nikada potpuno napušten. ARISTOKSEN (grč. 1706. a navodi ga i G. Richter. u sceni poslije večere). welch Dunkel hier«. Jan. M. 1893. 5/6. o Htetima. — C. skupio je i objavio K. 1870. Prema nekim podacima suvremenik je Plutarha. Die Harmonik des Aristoxenos. Oratoriji: La passione. Teuzzone. 1899—1900. studije 0 kompoziciji. o tragičkom plesu. I. nauke o etosu. 1883 i 1893. Vollgraff. grčki muzički teoretičar. a javlja se i pod imenom recitativo accompagnato (za razliku od recitativo secco). Opere: Tirsi.: G. 1899—1903). : H. B. — G. a.flz (O muzici) u tri knjige. Le Tombeau stoxene. završni dio arije). de A kao izumitelja menzuralne notacije. Flogel. Provo đenjem jednog instrumentalnog motiva na slobodnom harmoničkom planu stvara se jedinstvena osnova za rapsodički. oko *~ 350 — oko <. Stumpf. A. LIT. Chr. Tu se istakao kao solist na violi d'amore u Handelovoj operi Amadigi. 1724. skočio s broda. 1966.). koji po svome stilu stoji između recitativa i arije. Aristoxenus von Tarent. a 1715—16 odlazi preko južne Njemačke u Pariz i London. Meibom. 1727. »Du lieber Heiland. Jahrhundert (2 sv. 5. Verdi. 1951. Die antike Musik in der Beleuchtung durch Aristoteles. LIT. et la musique de l'antiquite. npr. VFMW. 1701.und Arien-Formen des 17. oko 1740). F. Bartels. MQ. Ariosti. La fede ne'tradimenti. je R. — F. Marquard. Natalicia Musicologica. 1724. nije pisano isključivo s gledišta muzičke prakse. dobiva sve više karakter prokomponirane dramatske scene. Proceedings of the Royal Musical Association. Casimiri. LIT. 1562 i Meibom.322). / gloriosi presagi di Scipione Africano. Posebna se pažnja poklanja instrumentalnoj pratnji. Cavalli. — W.625 do <. 1926. —■ B.). Attilio Ariosti in Berlin (disertacija). Attilio. 1725—80. koga spominje i J. Pripisuje mu se da je stvorio ditiramb odnosno da ga je razvio u umjetnički oblik.68 ARIJA — ARITMETIČKA PODJELA \LO\><3tM. — M. Laloy. Više kantata. AI 1936. Reulle.: ITepl UOUOLIOJC obj. ARISTID KVINTILIJAN (grč. — H. Stravinski. 5. Die etischgogische Wurdigung der Musik durch Plato und Aristoteles. Abdy Williams. The Aria in Opera Seria.). grčki pjesnik i pjevač (živio oko *. Aristotelovo i Aristokse naučavanje sa svojim gledištem.). važne za poznavanje povijesti starogrčke zike. I. with two Dis tions on Poetical and Musical Imitation. a. se da je godinama podučavao u Ateni. — D. a u t o aritmetičkim i prirodoznanstvenim pitanjima. LIT.: Elemente harmonije objavili su u latinskom prijevoi Gogavino.600). Boyden. — L. De fontibus rvthmicae Aristidis Quintiliani doctrinae. ARIOSO (tal. A. Kobenhavn 1962. — R. —■ G. II. U svojim spisima promatra muziku kao sas dio prirodnih nauka. — H. Pod tim imenom krije se vjerojatno engleski pisac traktata o menzuralnoj teoriji iz XII—XIII : Wolf misli da je to magister Lombert. M. Gluckova reforma opere vraća ariosu prvobitno značenje izražajnog deklamatorskog pjeva. Ca. u stilu ariosa komponirane su i partije Isusa (npr. Tivining. Cambridge 1911. 1954. Gerber. La madre dei Maccabei. A. — C. Die Tonleitern und Musiknoten der Griechen. SBIMG. Posen 1881. Aristoxenos. Susemihl. Pisac važnog djela Ilept ARISTOTEL. U tom obliku. a ne suha računska konstrukcija starogrčkih akusti DJELA: Elementi harmonije. MGG. — M. DJELA. Frati. Jan u djelu Mušici scriptores g. homogenu cjelinu. 6/6 (nazivnik ostaje isti. Za vladavine tiranina Periandera (oko ■<. 1883. Prir and Causes of the Art of Music. I. — J. I Wagnerov deklamatorski stil proizašao je iz ariosa.: Beethoven. napadnut od mornara pljačkaša. C. harmonijske podjele duljine pojec dijelova žice naprama cijeloj žici stoje u odnosu 1/1. Note d'Archivio. 1652 i na njemačkom P. ARION ('Apicov). Farm svom djelu Al-Fdrdbi's Arabic-Latin Writings on Music. Music and Letters. Leipzig 1899. Vetter. Monteverdi. pojavljuje u vezi s tendencijama oko obnove baroknih oblika (R. S. Some Aspects of the Aria. 1724. Chigiana. koji je rođen 232. zapjevao uz pratnju kitare i da bi se spasio. 3/6. Der neue Aristoxenes von Oxyrhyncos. i vjerojatno u više dijelova. — H. Attilio Ariosti.585) živio na Korintu gdje su njegove ditirambe pjevali i recitirali maskirani korovi. RMI. Gla: 1934ARITMETIČKA PODJELA. 1868. The Aristo] Theory of Musical Rhythm. 'ApioTĆ^evo. 1694. Bonn 1863. LIT. Kod utvrđivanja akust odnosa između žice. Seydel. ARISTOTEL (grč. Philo 1870. A. v( protkano mnogim filozofskim. 23). ARIOSTI. Od njegovih muz radova sačuvao se samo malen broj. Abert. NOVA IZD. i njezinih dije aritmetičkom podjelom nazivala se u muzičkoj teoriji XV podjela žice na jednake dijelove. U ariosu se ostvaruju ideali izražajne deklamacije riječi u okviru i pomoću melodijske fraze. (novo izd. Godefroy. Među mnogim primjerima osobito je karakteristična smrt Izolde iz njegove opere Tristan und Isolde. Njegov je dramatski talent najjače došao do izražaja u oratorijima. a naročito C. 1871. 'APICTTOT£XT)<. o instrumentima. osnivač (335) pe tetičke škole. MC 1951. B. Weber. 1693. koji su pod Aristotelovim imenom izlože nastavku istog djela (Problemata Sect. wo eilst du hin?« i arija Florestana »Gott. F. Uber das Verhaltnis des Martianus Capella zu Ar: Quintilianus. Jahn (Aristidis Quintiliani de mušica libri III. 1705. Na obalu ga je iznio na svojim leđima delfin koga je A. Fragment o ritmici objavili su na latinskom J. Feussner. L. Die pseudo-aristotelischen Probleme uber Musik.300). o mi nom slušanju. — Isti. 1789.). Pariš 1924. Berlin 18^ F. prema najnoi istraživanjima. arija Violette »Ah. NOVA IZD. Dario. fors' e lui« (finale I čina) — tipičan primjer tzv. — DRAMSKA. Goldschmidt. 1704. dali su savršene primjere ariosa (Lamento d'Arianna). I. Studien zur Geschichte der italienischen Oper im 17. (Antique musicae res septem. Zur Wissenschaf Lslehre von der Musik bei Platon um stoteles. Em. F. 'Apic-retSTj? KoivtiAiavo. Leipzig 1901—04. grčki filozof i mu teoretičar (Tarent. kod Bacha. Bellermann. Westphal. Vicentini. kantate i pasije). 1727 i dr. — R. 1937. Javlja se u XVII st. Melik und Rhvthmik des sischen Hellenentums (2 sv. Leipzig — Ch. Kod Wagnera nestaje arija kao zatvoren oblik. Ruelle. a gdje se pak javlja. 1951. Rielle. Arie. A. o jedinstvu vremena. Leipzig 1816. Lučio Vero. 1704. a da pri tom formalno-muzički principi ipak stupaju u pozadinu: izbjegavaju se zatvoreni i simetrični oblici. An Aristotelian Analysis of the Elements. 1695. — W. 1929. biografska djela o sviračima aulosa i pjesnicima tragedima. MC 1951. Prema legendi. Deiters. I. Iako je daljnji razvoj monodijskog pjevanja sve više naglašavao razliku između recitativa i arije. ti su dijelovi označeni raz cima 1/6. Attilio Ariosti. Artaserse. L. Ariosti's Lessons for Viola d'amore. Platonovo. a br postaje sve veći). Vetter. osobito sofističkim razmatran Drugu knjigu neki historičari (H. Leipzig I. . na talijanskom Rios (2 sv. —■ L. VFMW. Handel-Jahrbuch. Redovnik. a u kasnijima A. Marquard. U prvim Ariostijevim operama opažaju se utjecaji Lullvja. Aristides Quintilianus). Macran. Strauss. Vetter. kao sastavni dio talijanske opere i kantate a od po prilici 1700 nalazi se i u prote stantskoj crkvenoj muzici (J. XVII. Ponovo je boravio u Londonu 1723—28 i tada je živo sudjelovao u sukobima između pristaša G. Die Ostinato-Technik in den Ghaconne. . Aristoksenu je uho vrt sudac. povezao Pitagorino. God. A. Le musicographe Aristide Quintilien. — B. u drugoj o etičkim i pedagoškim problemima. Wiirzburg 1940. Elementi ritma. Britten. Die Ari nische Rhvthmuslehre. opravdava se dramskom radnjom (npr. traži lje muzičkog djela u skladnom stapanju pojedinih njegovih dij< u čvrstu. ublažujući tako jednostrano učenje Platoi Aristotelove misli. Bononcini. Stvaralački duh oblikuje u muzii djelu sintezu koju onaj koji djelo prima sukcesivno raščla naknadno doživljujući prvobitnu sintezu i kritički ispit njenu valjanost i uravnoteženost. O njegovu životu ima malo sigurnih podataka. dajući iscrpan prikaz opće . slobodni stil pjevača. Tischer. često pretjerano sentimentalna. Fidelio. Traviata. brzi. Ne može se tačno ustanoviti kada je živio. Ca. Problemi. na fi skom E. MGG. The Rape of Lucretia. 4/6. opet se a. 1652) i H. 1910. bola ad doctrinae graecorum harmoniae historiam (disertacija). II. su M. 1700. i to uglavnom u fragmer (ponekad kao citati u djelima drugih autora). — R. Amor tra nemici. 1696. služi često kao uvod u ariju (altovske arije u Matthauspassion. 1723. 1882^ mački prijevod obj. Robinson. Urbain. Počeci monodije. 1947. Abert) smatraju jednin najvažnijih izvora za upoznavanje antičke muzičke estetike je A. 1712 vratio se u samostan u Bologni. v. zanio svojom pjesmom. S. Walther. Die aristotel: Musikprobleme. npr. Grei: 1866—67. na gradna pjesma Walthera u operi Die Meistersinger von Niirnberg). 2/6. 1725. und 18. Aristotle's Treatise on Poetry . Berlin 1961. SBIMG. Jahrhunderts. grčki filozof (Sts 1- 384 — Chalsis. 1902. Walter. 1708. je na putovanju morem. arije stretto (izraz se odnosi na briljantni. koju preuzima njegov biograf Herodot (Historia. ponavljanja i si. — Isti. Wiegandt. E. koji je umro 120. »La Passione« di Attilio Ariosti. Hermann. 1936. Radegonda reina di Francia. — G. 1891.: A. 1895. uzeti su iz aleksandrijskog Katekizma iz II st. F. Kod tzv. Berlin W. Le profezie di Eliseo nelV assedio di Samaria. — H. — R. De Aristidis Quintiliani doctrinae harmonicae for Duren 1870.)j vokalni odlomak. 1/2. essai sur la musique. D. . posvećena muzici općenito. — L. Schafke. MGG. Berlin 1902. Scarlattija. Hjelmborg. Dardo. 1951. Bonn 1905. Elementa doctrinae metricae. na engleskom H. Aristoteles.. Šaran (2 sv. Aristides Quintilianus. Atys (L'inganno vinto della costanza). Halle 1881. Pariš 1904. Ariadne auf Naxos. Bach. U instrumentalnim djelima prevladava melodika.: P. du« i »Wiewohl mein Herz in Tranen schwimmt«). The Rake's Progress). na njemačkom H. De Aristoxeni Tarentini elementis harmonicis ( tacija). XI 1666 — Španjolska. Potječe s otoka Lezba. Schiuartz. Aristoxene de T. U operi XX st. kao zvukovnog izvora. Vetter. s francuskim prijevodom obj.: Th. Vespasiano. 1696 dvorski muzičar u Mantovi. — VOKALNA. Ebert. U prvoj knjizi govori o harm i ritmici. V. lat.). Aristidovo c kompilacija mnogih antičkih filozofskih i muzičko-teoretskil dova. Ksenofilov i Ai telov učenik.— H. S. Aspects of the Aria in the Early Operas of Fr. a prema drugim suvremenik novoplatoničara Porfirija. Aber Lehre vom Ethos in der griechischen Musik. 1697—1703 kompozitor kraljice Sophije Charlotte u Berlinu i zatim na dvoru cara Josipa I u Beču (1706—11). ■—■ D. Geva J. Six cantatas and six lessons za violu d'amore. Nebuccodonosor. De etico anticorum rhvthmorun ractere auctore Aristide Quintiliano (disertacija). Bollert. Cleveland 1937. na francuskom Ch. 1932. Fleischer i W. Studien zur Arientechnik in den Opern Handels. 1840) Westphal i F. Freischiitz. XIX). INSTRUMENTALNA: Divertimenti da camera za violinu i violončelo. 1693—94 bio je orguljaš u Bologni. Handela i talijanskih opernih kompozitora kojima je na čelu G. arija Leonore »Abscheulicher. ■<. arija Agathe »Wie nahet mir der Schlummer«.

1962. zatim arapska i konačno grčka muzička kultura. koji se dobivaju na temelju aritmetičke podjele (C. ali matematički analognih podjela dužine žice zasnovao je 1558 Zarlino svoju dualističku teoriju dur-tonaliteta i mol-tonaliteta. Harold (pravo ime Hyman Arluck). G. As. a 1945 i 1949 sabrani na pjevi gusana. Lazara nedaleko Venecije (osnovan 1717). klavir i ksilofon. u kome je bilo sirijskih. violu i gitaru. ARLEN. Osniva se simfonijski orkestar. suita. balet Bailable Realđe la Impaciencia. C. Over the Rainbozc (iz filma čarobnjak iz Oza. New York 1948. G. oko 40 solo-pjesama. Kun. 16. Scherzo de Juguete op. 3 divertimenta. c. 1930. 1947. Between the Devil and the Deep Blue Sea. komornih i vokalnih djela. New York. Ter-Gevondjan. II 1905 —). Melikjana (1881—1933) i R. franc. A. ORKESTRALNA: Miisica za gudače. TerGevondjan koji su 1916 objavili zbornik gusanskih napjeva. 1837—98) te muzički teoretičari i pedagozi {M. 1964. slobodu arhitektonike te neobično bogatstvo metrike i ritmike. Egiazarjan. I. flautu. 12. — Članci: Exegesis de la opera contemporanea en Viena . 1956. Oko sredine XIX st. 1954! Jamaica. F) tvore mol-trozvuk. to je pismo ipak ostalo dosta neprecizno i ne da se ni danas pouzdano dešifrirati. f. ansambl narodnih pjesama i plesa. a zajedno sa H. S kršćanstvom (III st. You Said It. Nakon Oktobarske revolucije sagrađeni su u Erevanu zgrada Državne opere i baleta te Konzervatorij. A. madžarski pijanist. Wooldridgeom Studies in Modal Composition (Mušica Antiquata). Studirao na Nacionalnom konzervatoriju u Buenos Airesu. God. U tom su periodu najistaknutiji ašuzi Nagaš Ovnatan (1661—1722). 1958 . DJELA. Bagdasar Dpir (1680—1763). ARKVVRIGHT. Sonetos de lo Peno za mezzosopran. Paul (pravo ime Imre Weisshaus . God. 1946—47. armatura oružje. g 1) ili silazno (c1. V. E. —■ KLAVIRSKA: sonata. — Balet Ani Couni za zbor a cappella. Blues in the Night. God. Gusani su izvodili vlastite ili narodne pjesme. Medu ostalim sakupio je oko 1800 pjesama nastalih za Drugoga svjetskog rata u francuskom pokretu otpora. Niz tonova. Cijenjen osobito kao kompozitor orkestralne muzike i kantata. — Izdao nekoliko zbirki narodnih napjeva i Nouveau Dictionnaire de Musiaue (sa Y. O. prvog armenskog vokalnog lirika. gusanska se umjetnost ponovno širi u razdoblju od XVII do XIX stoljeća. God. Kfenek i dr. a 1878 misal). Petite suite za ARMATURA (lat. rat ili obred. g. Komitasa. VII 1926 —). Serenata op. Bilježilo se posebnim neumatskim pismom. Tako u djelu lstituzioni harmoniche naziva dur divisio harmonica. reproduktivci i organizatori (T. — Chansoni. Sajat-Nova (1712—95). — VOKALNA : kantate Martirio de Santa Olalla (tekst F. 15 vieux airs francais za 3 violine. 31 Instantanes za drvene duhače. 1877 časoslov. muzičku karijeru započeo 1925 u New Yorku kao svirač i pjevač u noćnim lokalima i kompozitor zabavne muzike. koncert za flautu i gudački orkestar. Serranillas deljaque op.) prima Armenija i kršćansku liturgiju. V. G. Life begins at 8 : 40. nagrađena 1939 >>Oscarom<0 i dr. M. Messiaena i G. obogaćenog rezultatima evropske muzičke kulture. ali je ono zadržalo i mnoge značajke armenske narodne muzike. 15. usavršavao se u Parizu kod Nadie Boulanger. i zadržalo ga do danas. Dešifriranjem armenskih neuma dosada se najuspješnije bavio P. 1957 i Free and Easy. — Pet kantata. IV 1864 — Highclere. Tigranjana (1879—1950). 1925—30 boravio je u New Yorku. A. The Old English Edition(2$ sv. ORKESTRALNA: koncert za klavir. Na Muzičkoj akademiji u Budimpešti učenik B. Izdavao važnu zbirku djela engleskih kompozitora XVII i XVIII st. g. Godfrey Edvvard Pellevv. od 1955 živi u New Yorku. Spendijarova (1871—1928). Temelje za proučavanje melodijskih i ritmičkih značajki armen skog crkvenog pjevanja postavio je S. Tienot). de Falla . — KOMORNA: koncert za gudački kvartet. Tada su bili nešto jači turski i orijentalni utjecaji. Bartoka. Njihova je umjetnost bila sinteza riječi. 1952. fluktuacije u visini tona i upotre be netemperiranih intervala. značajna je djelatnost S. Svaki se modus sastoji od dva tetrakorda i pojavljuje se u uzlaznom i silaznom obliku. ARIZAGA. 1949 zbirka S. Suite de danses za flautu i gudače. Na spajanju ovih dvaju suprotnih. D. E. 1951—52. Passa-caglia op 14. koje se bilježe između muzičkog ključa i oznake za mjeru. I. Ti modusi nemaju značaj ljestvice već su srodniji seriji odnosno nomosu. Happiness Is a Thing Called Joe . Musiaue mćtaphonique za magnetofonsku vrpcu i orkestar. Ubrzo se razvija posebno liturgijsko pjevanje na staroarmenskom jeziku koje je svoj konačni oblik postiglo u XII st. američki kompozitor (Buffalo. 1932. 1959. 1855—1905. Etnomuzikologija razvija se u Armeniji osobito živo nakon Ok tobarske revolucije. L. u Erevanu. 1950. istodobno i član Budimpeštanskog trija. Sin i učenik kantora sinagoge u Buffalu. I. — Klavirske sonate. H. 1950. 17 b. IVs Only a Paper Moon. Rođolfo. 6/6 Aritmetička podjela: 5/6 4/6 Es Harmonijska podjela: 1/1 69 gudački kvartet. Barhudarjan. R. celestu. A. Stepanjan. Garcia Lorca). DJELA. 6 Divertimenti de Concert. 1948 . LIT. Levonjan. Aubry. c. G J 1/2 3/6 2/6 1/6 8 M. a mol divisio arithmetica. U rodovskom je uređenju narodna armenska muzika tijesno povezana uz proizvodni proces. 15 . Cantatas Humanos i Delires (na tekst H.. Martenota. Stormy VPeather. Rukopisi starih armenskih liturgijskih knjiga čuvaju se u samostanu sv. izgrađeni na sustavu od osam modusa. sonatina za flautu. G. madrigale. Musicali. c. p. 2 sonatine. 1940. Čuhadžjan. A. 1865— 1934)U razdoblju oblikovanja nacionalnog armenskog muzičkog izraza na osnovi narodnoga stvaranja. a pratili su se na žicanim instrumentima saze i kemande. Bloomer Girl. pa se napjevi i nadalje prenose usmenom predajom. H. 1943—55 djelovao u Hollywoodu kao komzitor filmske muzike. 1957. 5. u armenskom samostanu u Beču i u Nacionalnoj biblio teci u Parizu. Kara-Murza. Na Petrogradskom i Moskovskom konzervatoriju odgajali su se prvi armenski stručno obrazovani kompozitori (H. Melikjana. Širiti (1827—57). a na harmonijskoj podjeli počiva muzička teorija starih Grka. varijacije za gudački orkestar. Ahverdjan. 1909—13 bio je urednik muzikološkog mjesečnika The Musical Anliquary u Oxfordu u kome je objavio i niz vlastitih članaka o engleskoj dvorskoj muzici. 10. Korganov. Stjepanjan . 1. Ekmaljan. 1931 i 1949 objavljen je zbornik S. A Historv of Popular Music in America. muzike i elemenata glume. VIII 1944). — KOMORNA: Diverlimento op. c'-e1-^1. Objavio i studije Christopher Tye (1925) i Sources of Old English Songs (1929).: S. Najistaknutiji predstavnici suvremenog muzičkog stvaralaštva jesu: 5. antheme i dr. Suite za klarinet i fagot. je istraživao muzički folklor razli čitih evropskih i američkih zemalja. Umjetnost gusana i ašuga proučavali su H. perzijskih i bizantskih utjecaja. Mušica para čine . Es. 1944. stalne povisilice i snizilice. a nazivnik raste). Newbury. — Filmska muzika. koncert za gudački kvartet i gudački orkestar. X 1905 —). 1/5. Međutim. argentinski kompozitor i muzički pisac (Buenos Aires. Sonata breve za onde Martenot i klavir. sadržava masques. Polydiaphonie.). sonatine i dr. Ono predočuje smjer kretanja melodije i mjestimično prikazuje uobičajene melodijske obrasce. Suosnivač je ustanove Ateneo Argentino de Cultura i Seminario de Jovenes Musicos Argentinos. autora prve armenske nacionalne realistične opere »Anuš« i A. koji međutim nisu identični. That Old Black Magic. Školovao se u Etonu i Oxfordu. — Opera Prometeo. sonata za violinu. solo-pjesme. tal. dok su tonovi harmonijske podjele (C. ARMA. St-Louis Woman. za dvostruki gudački orkestar. A. Arutjunjan. Surađuje u većem broju argentinskih i stranih časopisa. opernih. 9 Eclogues. Izdao je i muzički katalog knjižnice Christ Church u Oxfordu (1915). engleski muzikolog (Nonvick. House of Flowers. Notacija armenskih crkvenih napjeva otežana je i radi nestalne intonacije. Nakon plodnog srednjovjekovnog razdoblja. Tarverdjan te 6". 1966. kompozitora simfonijskih. zborovi. Komitasa (1869—1935)1 folklorista i utemeljitelja armenske zborne muzike. Od 1949 predaje etnomuzikologiju na Pariškom univerzitetu. armature. srodnim ekfonetskoj notaciji. Zatim se nastanio u Parizu gdje je 1940 osnovao Les loisirs musicaux de la jeunesse i neko vrijeme vodio na radio-stanici odjel za konkretnu muziku. romanski naslov za akcidentalije. Dživani (1846—1909) i Šeram (1857—1936). DJELA. Hačaturjan. Na stvaranje tog crkvenog pjevanja utjecala je u po četku perzijska. plesne i zabavne melodije: Get Happy . Speath. Hampartsumov učenik N. 1889—1902. udaraljke. armatura). 3 Epitaphes. 1/6 (brojnik ostaje isti. Melikjana (1882—1935). Za Purcellovo udruženje priredio je 1899 i 1902 izdanje crkvenih djela toga majstora. Strawinsky . A. je temelj arapsko-perzijske muzičke teorije. 5 Esquisses i dr. 22. Uz narodnu se muziku vrlo rano javlja profesionalizam — u stvaralaštvu putujućih pjevača gusand ili ašuga. reformirao je Baba Hampartsum (umro 1838) armensku notaciju pokušavši tačnije odrediti značenje neumatskih simbola (ima ih 85). Melikjan i A. 1946. 11. lov. ARMENSKA MUZIKA sačuvala je u toku historije od tri tisućljeća svoje karakteristične crte: gipkost melodike. 1853—1902). Ostavio 5 knjiga pjesama. G. tj. Taščjan dovršio je njegov rad na notiranju glavnih liturgijskih knjiga (1875 objavio je himnarij. A. kompozitor i folklorist (Budimpešta. 1947. istovetni s alikvotnim tonovima i sačinjavaju dur-trozvuk. Komitas (1869—1935). G. Rimbauda). usvajaju armenski muzičari tekovine svjetske i ruske klasične muzike.ARITMETIČKA PODJELA — ARMENSKA MUZIKA 14. Armenski su napjevi dijatonski. Za evropsko uho čini se kao da je malko melankolično obojena. Bio je kraće vrijeme kazališni dirigent i zborovođa u Berlinu. Krajem XVIII st. motete. brojni zborski i komorni ansambli i muzičke škole.

— H. sin dirigenta Otta Herrmanna. oni dovode žicu u stalnu vibraciju. američki trubljač i pjevač (New Orleans. LIT. LIT. a onda se za drugoga svjetskog rata vraća klasičnom stilu New Orleansa. Suardom). EpeBaH 1956. Londonu. Ekmelijan. Lettre sur la tnusique d Aionsieur le comte de Cayl Varietes literaires (sa J. — A. — ■ I s ti . 6 Favourite Concertcs za orgulje ili čembalo ili klavir. Muzičkom kritikom i publicistikom bave se M. ARNE. Atajan. A. I. A. Bernstein. — M. LIT. Kon gressbericht Salzburg 1964. Die Technik der Breitspannung. Manje uspjeha imale su njegove kompozicije velikih oblika. u njegovom repertoaru središnje mjesto zauzimaju pjevanje. Les Chants liturgiques de l'eglise armenienne (armenski. III 1778).Blow.. je do drugoga svjetskog rata bio c sudionik u gotovo svim razvojnim fazama te vrste : Surađujući usko s mnogim istaknutim orkestrima i ma. engleski c dirigent. EpeBaH 195c. Tmpanoe. Macler. Bianchini. Etude sur le rvthme. 1935. maske. Mnogostrani latnošću zauzima važno mjesto u muzičkoj kulturi En] uživa široku popularnost. stvarao između 1180—1200. Canello. LIT. Louis Ai London 1960. 1920. »unaire«. Kočarjan. A. Agajan. Avignon 1881. : P. — E. Illaoepdm. Basel 1953. — A. 1912. JleHHHrpafl 1958. Poladian. SBIMG. BTOpOH C 6 OPHHK cTaTeft. U to doba on postepeno napušta stil kolektivne improvizacije i postaje solist. Azam. A. Liturgijski napjevi (armenski). i tal. Hickmann. God. Kongressbericht Wien 1956. od kojih se jedan upravlja stopalom.—My3biK0BefleHne H My3biKaJibHan KpHTHKa B pecny6jiHKax 3aKaBKa3bH. — Deux Abbes d'opera au siecle dernier. Ks. PJB. New York 1948. Sachs. 1918. Thou Winter Wind. Cerri. ARMONIPIANO. Sačuvano je 18 Arn vanredno uglađenih pjesama od kojih 2 s melodijama. New York 1947. DJELA. Jazz. 1921. The Rise of Music in the Ancient World. MocKBa 1956. B. kada je Nev. 1900. Kleines Stimmlexikon. Revue de Musicologie. Melodies of the Holy Apostolic Church of Armenian. bučni i veseli lučki grad u čijoj su četvrti Storywille svirali svi veterani prve generaL. nego samo pratnja. Arnaut Daniel. Danska. Ovaj mehanizam konstruirao je češki orguljaš. Paris 1917. A. 1951. Corbin. Svjetsku slavu postigao je s vlastitim ansamblima Louis Armstrong and His Hot Five i Hot Seven 1925—27 u Chicagu. 1934. — D. MocKBa 1944. Njegovao je »hermetii trobar clus i stvorio posebni oblik strofe od 6 jedanaester stinu koju su oponašali mnogi provansalski i talijanski { a preuzeli su je i Dante i Petrarca. Thomas Henry Wait. New Y( — /. H.: E.). ApMHHCKan coBei-CKaH My3biKajibHaH Kyji&Typa.Arneove uvertire od 8 stava. 1781. Gasparjan. II 1963). 1753. Armenian Folk Songs. Scenska muzika za oko 30 kazališnih . naprava na klaviru koja omogućuje da se trajanje tona po volji produlji. Ziirich 1960. — Isti. Die Lieder von Richard Wetz. My3biKajibHaa KyjibTypa COK>3 HHX pecny6jiHK. — -S. pantomime. Under the Greenzvood Tree i Where the Bee Sucks). 19 5 1 . 8. od 1904 učitelj pjevanja u Berlinu. — A. Paris 1889. CoBeTCKan My3biKa. Od direktor londonske Royal Academy of Music. Gastoue. Torsleff). Von der Urkraft der Stimme. 27. — Is ti D ie armenis che Messe und ih re Mus ik. ARMIN. DJELA: Die Lehrsatze der automatischen Stimmbildung. Lenty. njemački pjevač i učitelj pjevanja (Braunschvveig. O'Brien. — R. — Isti. — R. KoMHTac H apMHHCKan My3biKajibHan KyjibTypa. M u s ik u n d K ir ch e. The Story of Louis Armstrong. U trećem razdoblju A. Panassie. FIpo6jieMbi coBeTCKOH apMHHCKOH My3bIKaJIbH0H KyjlbTypbI. ZFM . Holst. glavnu pažnju posvećuje -> shomu. Die Meisterregeln der Stimmbildungskunst. La Musique en Armenie. Profesionalnu karijeru započeo 1918 kao trubljač u ansamblu Kida Oryja. Iz siromašne crnačke obitelji (roditelji njegove majke bili su još robovi). 7 sonata za 2 violine i b. 16. A History of Jazz in America. A. George (pravo ime Georg Herrmann). Armstrong. Pristaša Ch. Francois. Venezia 1877. A steru. ARNAUD. šarmom i sugestivnošću svoje ličnosti steka nanje cijeloga svijeta. Louis Armstrong. — Zborovi. Zbog zasluga dobio 1958 nasl DJELA: klavirski kvintet. Toulouse 19 Gennrich. Das armenische Hvmn ar. VII 1971). 1899—1901. — H. J. A. de Bricqueville. franc. veći broj anthema. III 1710 — 5. uz to dirigent oxf Bach Choira (1933—55) i Orkestralnog društva. Od svoga djetinjstva. kojemu orkestar više nije ravnopravni partner. A. šareni. ARMSTRONG. — R. G. \ Williams). RMI. Berkeley 1942. 1740. ARMSTRONG ARNAUT. Gilina. LIT. Učio je violinu kod M. EoraTbipCKHH onoc apiviHHCKOro Hapoaa — »JJaBHfl CacyHCKHii.70 ARMENSKA MUZIKA — ARNE cije muzičara jazza. II Pluricromatismo nella mušica armena. sob — Evening Services. Objavio je knjigu us Swing thal Music (1936) i autobiografiju Satchmo. — L. u kl. A. A PMHHCKHH My3biKajitHbiH TeaTp. L'Armenie et son art traditionnel. a od 1925 solist ansambla Fletchera Hendersona u New Yorku. Historija armenske notacije i biografije armenskih pjevača 1768—1909 (armenski). »zvijezda«. XII 1784). ApMHHCKan HapoflHa« My3biKa. — E. XI 1871 — Karlsruhe Strand. Exeteru (1928—33 katedralni orguljaš). direktor rata Balliol i univerzitetski nastavnik (Choragus). Die Stimmkrise. VII 1721 — Pariz. 1905—08. K. — C. Kfenek. Speath. 8 sonata (lessons) za čembalo. East and West. Biehle. Louis Daniel (nazvan Satchmo ili Pops). Hovhannissian. VII 1900 — New York. Drury Lane i Covent . XII st. MGG. — R. provansalski trubadur (Ribera> Dordogne. Muzičke temelje dobio u odgojnom domu u New Orleansu (1913). Altitalienische Gesangsmethoden auf Papier. Od 1925 izdavao mjesečnik Der Stimmvjart. — F. Danas je poznat zbog patriotske pjesme Rule Britannia iz scenskog djela The Masque of Alfred (1740) i solo-pjesama naShakespeareovtekst (Blow. Kirchenmusik in Agypten. S. violinska sonata i dr. G. — f. c. Aubry. 1740). Wellesz. ARNE brojne opere. Ann Arbor 1956. Z. Die armenische Kirchenmusik. MocKBa 1957. Goffin.). EpeBaH 1958. G. C. Bonpocbi HCTOPHH H TeopuH apMHHCKOii MOHO^HMeCKOH My3biKH. Hissarlean. 1939. Les Poesies d'Arnaut Daniel. — 5. Tigranov i A. od 1922 član je orkestra Kinga Olivera u Chicagu i s njim 1924 snima prve gramofonske ploče. 1931. a kasnije čitač i bibliotekar grofa od Proven Francuske akademije. Paris 1903. Od 176 samostana. musii Milano 1948. a dva koljenima. eseji u Leblond« Memoires pour servir a Vhistoire de la revolution operee dans la musique . (3 sv. La Vita e le Opere del trovatore Arnoldo Halle 1883. priređuje velike turneje po Americi i Evropi (1932). Kyiunapea. 1743. P. 1936. a usavršili su ga talijanski graditelji instrumenata Ricordi i Finzi. I. 1911. 1768—69. — X. Glucka. 1946. engleski kompozitor (I 12. Koiapnu. Armensko notno pismo (armenski). David. chevalier Gluck. — X. 1944 izabran je za najboljeg muzičara jazza na svijetu i tada priređuje prvi koncert jazza u njujorškom Metropolitanu. se stavlja u pogon pomoću tri posebna pedala. Armenian Music (disertacija). — A. DJELA: Reflexions sur la musique en general et sur la musiaue fn particulier. Un critique musical au siecle dernier. K. Mehanizam se sastoji u tome da uz glavni batić postoje manji. < ponovno u Oxfordu (Christ Church) . — Posthumno obj. H. MocKBa i JlemiHrpajj 1939. L'abbe Arnaud et la reforme de l'opera a siecle. CoBeTCKaH My3bIKa. Učio pjevanje u Kolnu (A. — Isti. Šestina. Thomas Augustine. Mušica Divina. 4. Babadžanjan. dirigent i kompozitor Vojtech Hlavač (1849—1911). M G G. pedagog i kompozitor (Peterborough. 15. A rm en i s ch e M u s i k. 1786. Erevan 1959. 1961. Iz toga razdoblja datiraju njegove snimke u stilu -> New Orleans. Dayan. 1808. La Cantillation des rituels chretien. 1 9 4 7 .: J. on je sretno u svojoj ličnosti sintetizirao karakte obilježja najznačajnijih muzičara toga razdoblja. Carigrad 1914. Gesammelte Aufsdtze iiber Stimmbildung. Louis Armstrong. Šaverdjan. Das Stauprinzip. My New Orleans (1951). Crkveni orguljaš u Peterboroughu. — A. L. Erinnerungen an Armin. To je razdoblje -»■ svjinga. VI li Studirao na Royal College of Music u Londonu (G. 2. I. Mel 1958. ibid. 9—10. francuski muzički pisac (Aubigi Carpentrasa. Oratorij Judith pokazuje Handelov utje- caj. zabavljanje i šlageri.). — M. Ulanov. 1903. je pn stavnik jazza koji je kvalitetom svog instrumentalnog i v muziciranja. F Komponirao je za londonska kazališta i za koncerte u V Gardens. Slawe. INSTRUMENTALNA: dvanaest uvertira (obj. — M. S. — A. — A. Oxfordu. Lavaud. Abcar. Daniel. TopdoKHH. G. E. 1929. ARMSTRONG. Iffert) i Leipzigu (M. Oeuvres completes de l'abb. / of popular Music in America. — P. Mypadnn. — K. 10. A. Mnogi ga smatraju personifikacijo] 1 njegovim najvećim interpretom. Das Geheimnis der Zungenkraft. C.: U. Kerkworkian Die armenische Kirchenmusik. 1951. Garden. 6. 1933. IHaeepdnH. ApMHHcKaH CCP. Orleans bio još onaj bogati. Le Rythme tonique dans la poesie liturgique et dans le chant des eglises chrćtiennes au Moyen-Age. Kraće vrijeme koncertni pjevač. Calcutta 1897. George Armin. A A. 1918. razdoblju trubadurske umjetnosti. — L. MacCharty. Kušnarjov. gdje je u školskom orkestru ubrzo zauzeo mjesto prvoga kornetiste. Paris 1947. — DRAMSKA: TH. New York 1943. Leipzig i Wien 1896. I. W. L. — B. — 5. Vartanjan. — Knjiga: Strauss: Tone Poei članci u časopisima i dnevnim novinama.: H.w^^^^^K^fm % ka važni su primjeri engles^^^^^^^^^mm '■ kog simfonijskog stila u sredini XVIII st.

1761. Murril (1950).: Neke trio-sonate obj. c .komada. su M. 2 ode i NOVA IZD. 1746. 1741. 2 moteta. 1756. The Tempest. — VOKALNA: oratoriji The Death of Abi Judith. 1740. 6 kantata za vokalnog solistu i instru pratnju. Much Ado about Nothir Romeo and Juliet. suitu za čembalo obj. Seiffert (Collegium 1928) i H. 1750. među ostalima za Shakespeareova djela As You Like it. 1922. J chant of Venice. preko 20 knjiga pjesama. Dvije kantate. je E. — Mise. Gubitozi.

koncert za violu op. Koncert za orgulje. — W. 1941. Uvertira za orkestar. Cummings. V 1917). — W. 28. Studirala pjevanje zatim muzikologiju na Univerzitetu u Berlinu (H. 1944. Filmska muzika. sonata za violinu i klavir. H. 1958. 1951—52. 1945. kompozitor (Luče. 12. 1. I 1953) i II op. 1951. Dr. je J. Salkeld. klavirski kvartet. ARNHEIM. — VOKALNA: Secular Cantata. H. 16. povezana sa slovenskom prirodom i ljudima. 1956. Classical Variations za gudače. Ode to the West Wind za sopran i orkestar. Lewis (1950). Burnev. VII 1958. VIII 1930). 1947. Brucknera i ruske petorice. Proceedings of the Musical Association. ARNIČ. 64. 1953. 15. 22 varijacije) i za orgulje (sonata. 1932. u daljnjem je razvoju neoromantični realist. Richard (Anthony Sayer). Duma za orkestar. MGG. iuhače i trublje (Ljubljana. zborovi. A. 23. Musical Antiquary. 7. 1951). 1932 (Ljubljana. 41 (Ljub-jana. njemački muzikolog (Berlin. — P. Od 1947 profesor je kompozicije na Trinity College of Music u Londonu. Divja jaga op. divertimento za klavir i komorni orkestar. O. Griffin. Music and Letters. 40. 1941. Simfonija dela op. U početku pod očitim utjeB. [II 1946). divertimento. Canzona and capriccio za violinu i gudače. 63. Sedam simfonijskih pjesama: Ples čarovnic op. harmonije su bogate. jugosl. A. Sklon je velikim muzičkim oblicima. Granan Flood. DJELA: Zur Geschichte des einstimmigen iveltlichen Kunstliedes im XVII Jahrhundert. bas solo i mješoviti zbor op. Langley. 1964. iako je pregledno u formi. 19. — Kompozicije za klavir (Siciliana and furiant. 48.8. Thomas Selle als Schulkantor. 1910—11. Cambridge 1938. Scott.— J. 1. Arne. MQ. Studij kompozicije započet na Konzerva toriju u Ljubljani završio 1931 u Beču i zatim se usavršavao u Varšavi (1938) i Parizu (1939— 40). Doctor Arne. An Arne Portrait. 53 . Arne's Visits to Dublin. 29. — Isti. [. XI 1935). Na domaći grudi op. 35. 1940. The Vocal Style of Thomas Augustine Arne. ibid. [V 1937). H. 1939. Kretzschmar. Dr. SBIMG. modulacije smione i osobite. 1953 i The new Age. 20. preludij i fantazija). [951 i Vojna in mir op. Melodika mu je široka. — C. koncert za violinu. linije se prepleću i nižu često u polifonom slogu. Fleischer). 20 (Ljubljana. 1948 Ljubljana. ARNELL. je R. 1929 (Beč. 1963. uzima tematiku iz realnog života. — R. God. 27 (Beograd. Studirao na Royal College of Music u Londonu (J. IX 1917 —). 71 (Ljubljana. 1943—1954. 1949—51. vedra. 36.ARNE — ARNOLD VON BRUCK mm obj. uvertire The Nezo Age 1939 i 1940. M. (1954). The Great Dr. Dva klavirska trija: I. The Musical Times. DJELA. 2 preludija. 1941. Two Georgian Ckssics: Arne and Stevens. 17 Ljubljana. Thomas Augustin Arne. K. 72. 1901. koncert za violončelo op. LangUy. Za-"leljivec op. A. 1940. 22. 1942. 10. kvintet s oboom. 1969. London 1912. II 1970). God. solo-pjesme.Herbage. — KOMORNA: pet gudačkih kvarteta. Proceedings of the Roval Musical Association. Arne and »Rule Britannia«. I 1901 —Ljubljana. Landscapes and Figures. Herbage (Mušica Britanica. a od 1945 redovni profesor za kompoziciju na Akademiji za glasbo u Ljubljani. Life and Works of Dr. Ko. koncert za klari net. koncert !a klarinet op. sonata za komorni orkestar. 1960. Samorasnik op. Ističe se i autobiografska VI simfonija. God Save the King. op. — DRAMSKA. DJELA. koncertni preludij za )rgulje (Ljubljana. Simfonićna rapsodija za orkestar i klavir op. U težnji za širim izrazom oblikuje slobodno. 2 koncerta za violinu: I op. Harlequin in April. 1908—09. Povodni moz (Ljubljana. 1935. VIII 1958). 12. The great Detective. XI 1936). The Monthly Musical Record. kantata The War God. XI 1938). Posljednjih godina uzimao teme iz narodnooslobodilačkog rata i poratne obnove. 1910—11. a od komornih kompozicija prvi. XI 1938). 1942. pa dosljedno komponira simfonijsku i komornu muziku. London 1893. London 1948. 1952. 1960. 5. 9. Liliencron-Festschrift. A. simfonijska pjesma Lord Byron. — H. 1940—43 bio profesor na srednjoj školi Glasbene akademije u Ljubljani. Ireland). LIT. Gozdovi pojejo op. — KOMORNA. I. — H. XII 1863 — 26. Baleti: Punch and the Child. 1. 28. Vojne vihre. Scholes. II 1951). Savinjska dolina. XI 1940). Amalie. 78. novembar-decembar. 69. 21. članci. 1915. ORKESTRALNA: pet simfonija. [8 (Ljubljana. London 1942. 1967. Devet simfonija: Te Deum za orkestar. 79. — H. Simfonije obično nose konkretne nazive koji se odnose na određene ideje. 1934—35 predavao muziku na gimnaziji u Bolu na Braču. Resurrectionis za orkestar i orgulje op. verzija op. IV 1937). Njegova je muzika svježa. 1950. Horner. Pesem planin op. a 1 motet A. Westrup. 31.. 15. Friedlander. ARNIČ cajem A. 19. Cudworth. Po dotjeranosti i izvornosti značajne su njegove simfonijske pjesme. Sidelights on Thomas Arne. 1954. engleski kompozitor (London. 1965) i Vasovalec op. koncert za klavir. 19 (Ljubljana. — Popis djela. The Newly Discovered Arne Mass.: B. Abstract Forms za gudače. [933 (Ljubljana. Opere: Love in transit (za TV) i Moon Flozvers. 2. orgulje i mješoviti zbor op. ORKESTRALNA. — J. 1935 Ljubljana. V 1932. kantatu The Morning obj. pa ostavlja dojam zamršenosti.stavak široko oblikovanog koncerta za violinu i klavir. Blaž. XII 1940). Muzičko tkivo često je zgusnuto. 1951. 1939 otišao u SAD gdje je 1943—45 bio muzički savjetnik BBC za radio-službu Sjeverne Amerike i do 1946 zborovoda u International Lady Garment Worker's Union Choir. Aus dem Bremer Musikleben in XVII Jahrhundert.

Segedinu. Alagoviću). d'Isoz. VII 1934. Hedberg.premijera Ljubljana. Od 1546 živio . 1955. 1950. V. 1948. — Scenska muzika (Shakespeare The Tempest. Violette (Verdi. Coopersmith. Sonnambule (Bellini) itd. 1956. Regina coeli. X 1956). LIT. 2 divertimenta za duhački trio. Pio IX dedicatum. solo-pjesme. 21. Ziirichu. Divadla). The First Gesamtausgabe: Dr. Londonu {Covent Garden). Co. ARNOLD VON BRUCK. 1933 (Ljub ljana. — A.. ARNOLDSON. 1922—38 podučavala pjevanje u Beču. zborovi. Sv. sopran (Stockholm. kasnije u Stockholmu. Budapest 1908. Od 1800 do smrti upravitelj kora župne crkve sv. Vjerojatno je oko 1510 ušao u dvorsku kapelu Ferdinanda I u Beču. za harmoniku. proslavila se kreacijama Rosine (Rossini. Tu je osnovao stalni pjevački zbor i orkestar. Školovao se u Pečuhu i Varadinu. 1952. — VOKALNA : kantata Z vlakom za soliste. Najvažnije je Arnoldovo djelo omašna zbirka tekstova crkvenih pjesama Pisme-nik Uliti skupljenje pisama razlicsiti .: F. dirigenta katedrale u Ka-lači. Petrogradu. Đuro Arnold.. Traviatd). II 1943). Madžarska. 1848. skladbe za violinu i klavir. S učenicima je često priređivao samostalne koncerte. F. I I . A. engleski trubljač i kompozitor (Northampton. Đakovu. Priredio je za štampu i antologiju crkvenih kompozicija engleskih autora XVI—XVIII st. simfonijska pjesma Larch Trees. Offertorium de B. X 1848). zatim kod M. // barbiere di Siviglia). — J. rođen je u Prinzensdorfu (Austrija). za 2 klavira. 1954 (Ljubljana. IV. za gitaru i 2 koncerta za rog. Offertorium e-mol de B. zbor i orkestar op. — Psalm CL za zbor i orgulje. Pjevanje učila kod svog oca. 1966. Toy Symphony. Missa in B. engleski kompozitor (London. Mitchell. Three Shanties za duhački kvintet 2 sonate za violinu i klavir. ARNOLD. Offertorium pro fešto anniversarii electionis et coronationis S. 20. 1950. Mignon (Thomas) Cherubina i Zerline (Mozart. IV 1938). 1934. 28. Otac Josip. 3. Budimpešti i Stockholmu. D. 1957. — Muzika za melodram Goihardska vještica. od 1789 ravnatelj Academy of Ancient Music i od 1793 orguljaš Westminsterske opatije u Londonu. The Musical Times. je 1787 započeo objavljivati prvo izdanje sveukupnih Handelovih djela (dovršio je 36 sv. Učio kod B. Napio. Malcolm Arnold. 1965. 1947. 1953. 1963. Pri sastavljanju tog djela A. Uvertire: A Sussex Overture. 25. LIT. To je prva pjesmarica namijenjena bačkim Hrvatima. Komponirao je više od 60 opera i 5 oratorija. Lakme (Delibes). DJELA. Vi. — Isti. Malcolm Henry. himne). SS. oko 1490 — Linz. za klarinet. VI 1781 — Subotica. Rapsodija The Sound Barrier. 12 himana i dr. Libera. kod M. 4 Scottish Dances. Le nozze di Figaro i Don Giovanm). kompozitor i muzički pisac (Taksonv. sonatina za flautu i klavir. Beckus the Dandipratt. God. Subotica 22. Svenska operasangare. 2 kvinteta.. 1953. medu kojima je postala veoma popularna. Arlberga i Desiree Arot. Naresa. Hagu. 1948. Stockholm 1885. Komponirao je uglavnom djela duhovnog karaktera (mise. 1940. Tam o Shanter'. —■ Klavirske kompozicije. za rog i za obou. Bio je orguljaš i kompozitor dvorske kapele. koja su stilski i tehnički pod očitim utjecajem operne manire svoga vremena. ibid.. Te Deum. XI 1938) i II. New Yorku {Metropolitan). Note d'archivio. Jaića. klavirski trio. Notes. Muziku učio na Royal College of Music u Londonu. A. — Sonata za orgulje. U rukopisu je ostavio Historisch-musikalisch-biographisches Tonkiinstler Lexicon. Papae Leonis XII. Kompozicije mu se odlikuju melodijskom invencioznošću i virtuozno tretiranim instrumentalnim dionicama. V. Pjesmarica je objavljena »na korist sveg Naroda Illiricskog«. 1957. najviše za zbor. 1832. 4. Rinaldo and Armida i Solitaire. 1953. 1833. M. 1965. M. a majka Katarina Bohm u Paksu (Madžarska). Roma 1938. 16. 48. Tantum ergo.: D. Sačuvalo se samo nekoliko njegovih kompozicija. 1948. se služio među ostalim Citharom octochordom. sonatina za klarinet i klavir. orgulje i orkestar. Vidaković.: J. za flautu. 5. III. violu i fagot. — Filmska muzika. za klarinet.. 1826. Visoki sopran velikog raspona. Pohma. 25.: K. Nekoliko nepoznatih dokumenata 0 glazbeniku Duri Arnoldu. 10 VIII 1740 — 22. a muziku učio kod oca i kod P. Schulhoff. 1809. 1847. za obou. 1947. Requiem. (Osijek 1819. a kao dirigent gostovao u Kalači. ofer-torije. koncert za violinu i klavir op. 1813. DJELA: Missa in C. 1951. Sigrid (udata Fischof). a od 1527 kao dirigent. koja je temelj današnje Muzičke škole. . Satnuel. neobične mekoće. Nici. solo-pjesme. 1960 i V. pjevala zatim u Moskvi. ARNOLD. 1846. Čini se. Pečuhu. Te Deum solenne (posvećeno A. da je bio učenik H. 1954. X 1921 —). oko 1554). Arnoldov Pismenik bio je kasnije jedno od vrela za Vinac (1830) M. 3—4. 1937. — KOMORNA: gudački kvartet. sonatina za obou i klavir. 1823. Debitirala 1885 u Pragu. LIT. Somboru. 1943. Tantum ergo. sonata za violu i klavir. D. 1943. 1954. Amsterdamu. Koncerti: za orgulje. ARNOLD. švedska pjevačica. C. (1796) i priručnik New Instruction for the German Flute (1787). trio za flautu. kvartet s oboom. Dinorah (Meverbeer). Gatesa i J.). — Isti. Terezije u Subotici. Libera in e. X 1802). — Filmska muzika. 1954). 1946. 2 simfonijete. 1810. Đuro. Član je londonskog Filharmonijskog orkestra. tenora Oscara Arnoldsona. The Smoke. Arnold's Edition of Handel's Works. Giorgio Arnold. najprije kao pjevač. — Klavirska suita Slike iz mladosti. orguljaš. austrijski kompozitor (Bruck. a i vlastitim zapisima bunjevačkih narodnih pjesama. odgojivši njihove članove u vlastitoj školi. Baleti: Homage to the Oueen. M. III 1861 — 7. LIT. Fincka. za flautu. Arnold Gyorgy. Simfonija za gudački orkestar. — DRAMSKA: opere The Dancing Master i The Open Window. Pet simfonija: I. Strakoscha. 4—5A. 26. . ORKESTRALNA. 5 fantazija za fagot. Az elfelejtet zeneszerzo" . gudački kvartet op. Libera in c.

. U melodici njegovih djela jasno je zamjetljiv utjecaj renesansnih načela o odnosu riječi i tona. visok 50— 150 cm. Njegovo gledište da muzičkim folklorom vanevropskih naroda vladaju ista načela kao zapadnjačkim. svira gudalom (guitare d'amour). A. Sophie Arnould. oni se izvode t peggia. oko 50 romansa i dr. LIT. Npr. španjolski muzikolog i kompozitor (Madrid. Ać. MGG. lOpuu ApnoAbd. J. Sjerova i Čajkovskog. Npr. Kozlovskog. Arnold von Bruck. je važniji po svojim muzičkim spisima. 14.. — Kantata CeemAana. Revista de Filologia Espagnola. A. — O. Destouchesa (Les Elements) i dr. ruski kompozitor. Das Te Deum des Arnold von Bruck. Označuje se kraticom Arp. — KOMPOZICIJE: uvetira Eopuc /"odjHO«. B. Atnold von Bruck. MGG I. zborovi. na kojemu je od 1933 predavao harmoniju. Wessely. Wessely. već se nalaze u velikom broju zbirki iz XVI st. u brošuri Agenti carističke Ohrane (1917). * 7 h 4 ARNOLJD.. Osthoff. II 1740 — 18. često je i uspješno obrađivao protestantske korale. Pariš 18^7. 1920. 1913. konstruirao pa je G. Stern. osobito peteroglasni stavak. akademičar. A l'ombre de Sophie Arnould. Albrecht. 18 svjetovnih pjesama obj. 1889. NOVA IZD.). 1857 —68 izdavao Neue Allgemeine Zeitschrift fiir Theater und Musik. Wolf (DDT. — H. — Prema otkrićima V. časopisa Neue Zeitschrift fiir Musik. Jode (Das Chorbuch. 3 stavka obj. Instrument ima obično u sredini držak. Zur Frage nach der Herkunft Arnolds von Bruck. O teoriji muzičkih tonova na temelju akustičkih principa (na ruskom). Prvi put javno nastupila 1757 na dvorskoj svečanosti u Parizu. SPISI: Resena histdrica de la Tonada.72 ARNOLD VON BRUCK — ARPEGGIONE ARPEGGIO (arpeggiato. XI 1811 — Karakaš. VapMonu3auuji dpeeue-pyccKoio uepKosnozo nenuM. ima kožu prilijepljenu samo na jednom kraju. Coleccion de Transcripciones musicales a*e los siglos XVI. Zusammenfassung der Grundregeln zur Harmonisierung des Neumengesdnge. 1892—93. XVIIy XVIII . 20 VII 1898). X 1939). a u starijoj 1 kosom crtom. —J. J. kao na harfi. s tekstom i komentarima. X 1802). gavom linijom (rjeđe lukom) ispred akorda. 2 svjetovne pjesme obj. tj. Novogvinejski bubanj. 2 dijela. . uz to pijanist i kompozitor Teatra Romeo. 1911). nije autor muzikoloških djela objavljenih pod njegovim imenom. L. Comentarios y apostillas al »Cancionero Poetico y Mu sical del sigio XVII. 1898. 193°). 1908). 1892. A.: TI.: R.. Npr. Od 1870 vodio vlastitu muzičku školu u Moskvi. talijanski. IV. promjera 10—18 cm. Eitner (ibid. označuju dvije vitičaste linije. Mitjana. Pietro ARPAj 1. LIT. I. ou Sophie Arnould et ses contemporains. Sokalski. TI. 2. 1886. označuje vitičasta linija kroz oba istodobni a. LIT. — E.: ARNOULD. U muzici XVII i XVIII st. 1886. za clavicembalo ili gud strumente a. 1919. 1951. Sophie Arnould. iz toga vremena nije poznat muzičar imenom Pešenin. la plus spirituelle des bacchantes. Uz to se istakla u djelima Rameaua (Dardanus i Les Fetes d"Hebe). — J. v. Lullvja (Proserpine i Amadis). svaka na svojen Poseban su slučaj predrazi u arpeggiu. Gerber (Das Erbe deutscher Musik'}. Iako katolik. je služio kao neka vrsta abbreviature. Sophie Arnould. Betrachtungen iiber die Kunst der Darstellung im Musikdrama.— Y.iat 1853. — Obj. A. R. BocnOMUnanun (3 sv.: ARPEGGIONE (tal. (sadržava transkripcije španjolske muzike X-\T~XVIII s t. Orphee et Euridice i Arbre enchante. Actress and Wit. 13. Međutim. MQ. 1867. Pariš 1813. sužen u sredini. 1927—31). Od 1840 živio u Leipzigu kao muzički kritičar i publicist. . X 1877 — 31. Harmonijski principi crkvenog pjevanja (na ruskom). — B. umrla je u bijedi. DargomiŽskog. Studirao na Madridskom konzervatoriju.. je bila prvi interpret glavnih ženskih uloga u Gluckovim operama: Iphigenie en Aulide. Cancionero musical y poetico delsiglo XVII recogido por Claudio de la Sablonara y transcripto en notacion moderna por el maestro D. SPISI: Primjena starogrčkih i bizantskih teorija na rusko neumatsko pjevanje (na ruskom). Dugi i uski korpus. Douglas. Jesus Aroca. Pietro ->• Aaron (Aron).: U modernoj muzici tempo izvođenja ovisi o trajai Npr. Krim. DJELA. Ima šest žica. Pariš 1930. Arbatsky. W. Ist es mb'glich in der Musikkunst die charakteristische nationale Schule des Singens festzustellen und auf tuelchen Daten musi sie basiert sein?. Ambros (Geschichte der Musik. ugo kod gitare (E A d g h c 1 ) . muzički pisac i pedagog (Petrograd. A. Kassel 1963. MGG.: H. Jesus Aroca. Festschrift Fr.). Njegova djela — moteti i druge crkvene kompozicije. de la Sablonara. Sophie Arnould d'apres sa correspondance et ses memoires Inedits. Staul ARON. arpeggirao se dva ili više puta (prema gore i prema dolj lježio se polovinkama ili cijelim notama. — Komične opere HHeaAud. DJELA. I. — O. 1778 povukla se iz javnog života. 1951. God. Kdln i Graz 1968. a od 1894 do kraja života vokalni pedagog u Petrogradu. u Ljubljani ili u Linzu (u oba grada posjedovao je nadarbine). Jurij von Arnold. Deville. Subird. B. u kojem tonovi ne nastupaju istovremeno. 1951. instrument u obliku gitar Rijetko se susreće ova oznaka za arpeggio: AROCA (Aroca y Ortega). već neki Pešenin koji je za njih dobio novčanu odštetu. Dussanc. Die Alten Kirchenmodi historisch undakustisch entwickeltjl%y$'. Melgunov. Jesus Aroca (sadržava 78 višeglasnih kompozicija iz kodeksa koji jt sastavio C. a u do datku biografske podatke o autorima). — U kompoziciji neinventivan. R. Nowak (DTO. Arnouldiana. 37. Wien 1951. BceMHpHan HjiuiocTpauHa. i jednu tiranu samog Aroce). posebice po monografijama 0 ruskoj crkvenoj muzici. Studirao kod Fuchsa i Josepha Huntea. 1918. Rogers. Nacrt racionalne muzičke gramatike (na ruskom). je bio u službi Trećeg odjela pa je njegova muzička aktivnost u Leipzigu služila samo za prikrivanje špijunske djelatnosti. sopran (Pariz. I. francuska pjevačica.: A. Kastalski. J. Jurij Karlovič. Linjova i A. tal. dopisnik lista Signal i član redakcije (1863—70. 1852 i Honb nod lleaua Kyna. savršeno svladava višeglasni. nači đenja akorda. sedamnaest koralnih stavaka ooj. Madeleine-Sophie. i.). na način harfe). i dan za drugim. Fr. — F. a na opernoj sceni afirmi rala se iduće godine u Auvergneovoj operi Enee et Lavinie. višeglasne duhovne i svjetovne pjesme (ukupno oko 50) — nisu se sačuvala u posebnim štampanim izdanjima.. LIT. oborili su ruski muzikolozi P. Kontinuirani a. — R. ij. Pariš 1898. Pariš 1938. španjolski i baskijski naziv za harfu. koja ujedno označuje smjer arpeggia. Jesus. Leben und Umwelt. de Goncourt. 4 himne obj. Blume. 1888 profesor je muzikologije na tamošnjem Univerzitetu. Kozlovski smatra da A. 13 stavaka obj. Istraživao je stariju španjolsku muzičku povijest. Teorija oblikovanja glasa (na ruskom). recogido por Claudio de la Sablonara y publicado por D. Prevodio na njemački ruske romanse i libreta opera Glinke.

1948 iLamaison de la courtisane. Penedo. Sachs. Maria in 'rastevere. — Alissa Sanctus Fraticiscus za 4 glasa. God. E. 1687. Cazzatijem oštro ga je napao u spisu Dialogo fatto 'a im maestro ed un discepolo desideroso d'approfittarsi nel con-•appunto (1659). kantata / lobo aego. 1913. Giovanni Giacomo Arrigoni. 73 ARRANGEMENT -* Preradba muzičkog djela ARRAU. R.: C. MGG. 4. P. I. Joao Marcellino. vodio zbor Eco e Madrid i više godina pisao muzičke kritike za madridski dnev-ik El Debate. Per la oria della mušica in Bologna nel secolo XVII. La Costanza in cimento n la Crudeltd. Claude. Redovnik. u koju je umetnuo i 4 instrumentalne sonate. DJELA: 6 Lezzioni za violu d'amore — Opere: La Vedova. J61: L'Orto di Getsemani. sonata za flautu. 1855 (izvodi se i danas u Španjolskoj). L e s deux rendez-vous. — Antifone za 2 glasa. rresti. prvi orguljaš crkve 5. Vernizzija. violinska sonata. medu njima 3 vlastite. 1951. španjolski kompoitor (Madrid... 1715. Carlo. Muzički biennale u Zagrebu). talijanski orguljaš i kompozitor (Bologna. — Klavirska sonata. Lisboa 1941. 1701. Vicente (Vincente). —Radio-opere: La Coauille dplanetes . — J. 1947. 1635). 1853. je autor prve modernije portugalske opere O amor de Perdicdo nastale pod neposrednim Wagnerovim utjecajem. 1926. LIT. —■ Solo-pjesme. a od 1900 profesor prava na Univerzitetu u Coimbri gdje je osnovao i vodio pjevačko društvo. DJELA. Crisippo. La Estrella de Madrid. kantata Cieli! Che cara pena. Roger-Ducasse. 1663. čini se. Južne i Sjeverne Amerike. portugalski kompozitor (Oporto. Studirao na konzervatoriju u Madridu. 2. 2. Sukobivši se s glavnim zborovođom San etronija M. Jedan od odećih majstora bolonjskog koncertantnog stila. usavršavao se kod M. La Aiadona. ARRIGONI. 1951.: J. La Guerra Santa. 1739. Subird. Breton. gdje je kraće vrijeme orguljaš crkve 5. Floriano Maria. Aragona. U Barceloni osnovao i vodio Orquesta sera-. Dos Santos. . 1651: Licenza di Gesu da Maria. Melodia religiosa i dr. 2 koncerta za klavir 1932 i 1950. accompagnate da Motetti e Concerti op. A. talijanski kompozitor (Lombardija?. — Više prigodnih kantata i himna. Arresti (1663). op. komponira djela formalno dotjerana i jasna. VII 1701). LIT. 1927 osvojio Gr and Prix International des Hanistes u Ženevi. LIT. ARS ANTIQUA.: C. Marques i dr. irtitura di Modulationi precettive sopra gVHinni del canto fermo za orgulje op. The Musical Scene. Llamada y tropa. Don Carlos i Aida G. 1925. Giulio Cesare. talijanski lautist i kompozitor (Firenca. Bologna 1930. II melodramma italiano a Londra nella prima meta del Settecento. Jose Maria Arregui. — Opere O amor de Perdicdo. I. Marini. Od 1849 učitelj kraljice Izabele II u Madridu i dvorski kompozitor. ARRIEU. I. DJELA. 1663 . II ARROYO. opereta Tres Sdbios no Nonage'simo Hemisferio Norte. 3 jednoglasna moteta (u skupnim zbirkama) i zbirka Salmi a 3 vod concertate. ARRESTI. 1846 i La Conauista di Granada. Laux. XII 1667 — oko 1719). Pored standardnog repertoara (JMadame Butterfly i Turrandot G. je težio za vučnim efektima i profinjenom deklamacijom pa je zbog toga priavao manje važnosti kontrapunktičkoj razradi. Od 659 do 1699.'Lo Sposalizio di Rebecca. 4 orkestralne suite.\'OKALXA. MGG.ARPEGGIONE — ARS ANTIQUA ieču. — VOKALNA: Reauiem za zbor a cappella. španjolski kompotor :Puente la Reina. solo pjesme na stihove Mallarmea (Chanson bas. Komponirao pretežno crkvenu muziku. 1710. ARREGUI. zatim se vratio u Italiju. ali čini se da je još do 1640 živio u Beču. MGG. violine i b. Klavir i kompoziciju studirao u Oportu. La Opera espanola y la mušica dramatica en Espana. 1940. od 1918 vodio Capilla del Santuario u Aranazuu. I Cuento de Barba Azul i dr. Opere: La Maya Jolande. C. M. La Cabine telephonique. flautu. Vincente Arregui. nekoliko kantata u rukopisu (Beč. Madrid 1885. DJELA. naziv. MGG. Učenik O. 1850 (1855 pod naslovom Isabel la Catolica). učenik B. od 1857 predavao kompoziciju na Madridskom konzervatoriju (od 1868 direktor). Od 1684 član bolonjske Accademije Filarmonica (1714 i njen redsjednik). Pena y Goni.: A. a u franjevačkom samostanu u Caspeu (Aragon) bor Orfeon Caspolina. The Strange Case of Claudio Arrau. maestro di cappella na dvoru princa od Carignana. m Vinganno si vince Vinganno. 1959 nastupila prvi put na sceni Metropolitana i doskora postala članicom tog opernog kazališta. Bologna 1888. G. 1879. Petronio Bologni. Cappi. 6. Lisboa 1941. Zarzuele: La Sombra del rey Galdn. 1734. X 1823 — Madrid. 1675 i Abigail. responzoriji za 6—8 glasova i dr. MGG. — K. Histoires de Pariš. 1737.. Pre-avao muziku na Escuela Superior de Magisterio. Chapi. često puna fantazije i brija. Dos Santos. 1911. 6 Cantate con stromenti. Claudio Arrau. poslije 1663). Pristaša neoklasičkog stila. postala je vrlo poznata u ibradbi za violončelo G. RMI.: B. A. kojim se u razvoju muzike označuje razdoblje od kraja XII do početka XIV st. LIT. 1 madrigal a due sa continuom. Alesse a 3 v. njegovi su učenici T.: A. Od 1703 do smrti orguljaš katedrale 5. — DRAMSKA. 1738. 1948. Jjegova zborna djela i obrade narodnih pjesama često su na epertoaru pjevačkih zborova. u. 1853. 3. Dukas). Navarra. Bio je u diplomatskoj službi. 1939 i 1949. Od 1736 u službi je Toskanskog dvora u Firenci. 1938). V 1930). 1739 i Sdpione nelle Spagne. Francisco. Historia de la zarzuella y el genero chico. Muiioz. 1951. Claudio. Candide. a katkad i moernih kompozitora. Cadet Roussel. Jose Maria. itudirao kod Paolija u Santiagu. 1. . Emilio Arrieta. ivoj opsežan i raznovrstan repertoar interpretira virtuoznom tehlikom i posebnim smislom za produbljeno. Subird. Studirao na Konzervatoriju u Milanu (N. 1934. 1907 i Leonor Telles. Canzonette. Madrid 1946. . 1. 4.: J. INSTRUMENTALNA: dvanaest Sonate a trt op. Uz to gostuje po SAD i Evropi te više puta u Jugoslaviji (HNK.: V. 30. 5. A.V. U početku svoje karijere bio je. Eluarda i dr. A. Komponirao je medu prvima vokalne komorne koncerte i objavio ih u zbirci Concerti di Camera (za 2—9 glasova. ARRIGONI.CRKVENA : Messa e Vespro della B. La . 1728 i Ester. 1883. na što mu je Cazzati poslao odgovor: Risposta lle opposizioni fatte dal Signor G. Ravenna 1862. A orillas del Arga za 8 glasova. 1722. Pasquiija u Rimu. Studirala na Konzervatoriju u Parizu klavir (M. I. Comedies italiennes. Velik uspjeh postigla je muzikom za radio. 1853. 1. Long) i kompoziciju (J. — . ARRIETA (Arrieta y Corera). Puccinija. La Princesse de Babylone. Subird. — L. francuski kompozitor (Pariz. zbirka moteta ColeccionHomenaje. I. Cijenjena i kao koncertna pjevačica. PJB. A. Giulio Cesare. XII 1697 — 19. dubrovačke Ljetne igre. Opere: Ildegonda. — VOKALNA: oratoriji // Ripentimento d'Acabbo. LIT. 2. od 1941 živi u SAD. DJELA: više orguljskih kompozicija. kasnije se priklanja panjolskom kolorizmu (Sinfonia Bascaj. — DRAMSKA. Pietro u Boigni.Gudački kvartet. . LIT. Zur dienischen Orgel-Musik des XVII—XVIII Jahrhunderts. konac XVI st. con 1 Magnificat a 5 voci e 2 violini (1663). Joao Arrovo. 1665. DJELA. El Grumete. ide u najsvestranije pijaniste svoje generacije. —). I. — /. klarinet i violu. — Crkvena muzika. zborovi. Ostala su mu sačuvana djela: opera Gli amori di Alessandro Magno e di Rossana (1657). LIT. Torino 1914. Nacionalna biblioteka).-J. II 1936 —). usavršavao se u Parizu i Rimu. napustio tu službu 1637. ARREGUI GARAY. 1894). stilski vjerno oblikoanje. God. ekspresivna. Vaccai). Isprva se afirmirao kao oncertni pijanist. MGG. 1938. Schubertova sonata za a. — M. Giovanni Giacomo. 1712 i // Trionfo di Pallade in Arcadia. — K. V. X 1861 — Quinta do Casal. LIT. u užem smislu od oko DJELA: simfonijska pjesma Amor. c. — B. preuzeo mnoge značajke spuljske škole ne zapadajući u miniru. ■ A.. II 1903 —. 10 Cantate da catnera za sopran i basso continuo. Više od 50 zarzuela: El Domind azul. 21. — Opere: VEnigma disciolto. 5. Fassini. Fernando. (1824. Debitirala 1956 sopranskom partijom (Korifeja) opere Assassinio nella Cattedrale (I. Partita. 1661. 1951. isprva kao pomoćni dirigent zatim kao maestro di cappella. 26. Cassadća. Isprva operni kompozitor (prvi Španjolac čije su opere izvedene na španjolskom jeziku u Kraljevskom kazalištu). simfonijske pjesme Calipso Historia de una madre (na španjolsku dječju pjesmu). 2 koncerta za violinu. — ?. — Izdao >irku Sotiate da organo di varii autori. Scenska i filmska muzika. — KOMORNA: kvartet za klavir. 7. Floriano. u kojoj je vješto povezao stilske elemente talijanske opere i španjolskog folklora. Opere: Noe. jesma Los dos cortejos za 5 glasova. zajedno sa Giuseppeom Sammartinijem »koncerte četvrtkom« u Hickfords-Hallu. s kraćim prekidima. Koncertirao na mnogoirojnim turnejama po zemljama Evrope. suita La Conouete de l'Algerie. koju je reorganizirao i podigao na visoku umjetničku rainu. Cantate des sept poimes de guerre. Suosnivač i u nekoliko navrata predsjednik bolonjske \ccadenrije Filarmonica. XII 1925). Krausea la Sternovu konzervatoriju u Berlinu. — S. Serrano.ca antoniana. VII (VIII) 1881 — 2. Leipzig 1911. u XVI i XVII st. sin Giulija Cesara. I. — VOKALNA: oratorij S. koncert za dva klavira. Accademia Filarmonica di Bologna. Francka (Calipso). Oratoriji: // figliol prodico. Pizzetti) u njujorškom Carnegie Hallu. !ew York 1945. kasnije se posvetio gotovo isključivo zarzueli. talijanski naziv za vrstu nstrumenta koji se vrlo malo razlikovao od čembala. čilenski pijanist (Chillan. 1717). E. LIT. — Baleti: Fete galante. Marina. 2. 1710. psalmi za 6—7 glasova. Ikusten dezu (na baskiisku melodiju) za 6 Lsova 1 dr. Sirbace. ARPICORDO. San Franco de Sena. španjolski kompozitor (Villaro. 18. sopran (New York. Studirala na Hunter Collegeu i na Univerzitetu u New Yorku. II 1619 — 17. 1732—33 vodio u Londonu. ORKESTRALNA: simfonija u C-duru. 1935. Muzička komedija Les gueux au Paradis. Poput svog oca komponirao u koncertantnom stilu 1 težištem na zvukovnom oblikovanju. ARROYO. Schering. P. franjevac. Verdija) često izvodi sopranske partije suvremenih opera. Paumgartner. XI 1903 —). Martina. 1951. U početku neovisan o nacionalnim strujanjima lijedi simfonijski stil C. sklona stvaranju humorističkih štimunga. 1951. Ricci. Fešta da camera. L'Ane culotte . Paumgartner.: C. Joao Arrovo: notas sobre a sua personalidade. otkraj XIX st. Frati. ORKESTRALNA: Sinfonia Basca. Datumi rođenja i smrti nisu utvrđeni sa sigurnošću. istodobno komponirao i za bečki dvor. duhački trio. 1925—40 profesor klavira na Sternovu konzeratoriju u Berlinu. Carlo Arrigoni. 1951. Los Ojos jovenes. 1710. — Šest oratorija nuditta. izvodeći djela velikih vokalnih polifoničara. Geschichte des Oratoriums. talijanski orguljaš i kompozitor Bologna. spontana u izražavanju muzičkih misli. Necrologio di Carlo Arrigoni. 1934. Thomson. I Teatri di Bologna nei secoli XVII e XVIII. Orguljaš carske dvorske kapele Ferdinanda II u Beču najmanje od 1635. Etnilio. — Komorne i klavirske kompozicije. 1955. — Klavirska suita La boite a malice. DJELA: jota Viva Caspe za 6 glasova. 1861. američka pjevačica. — Isti. Fellerer. Koncertirao već u svojoj estoj godini. VIII 1744). MGG. con Sinfonie Ripieni d beneplacito. Reallexikon der Musikinstrumente. 1732.

1941. Die Musik des Mittelalters und der Renaissance. nasuprot nazivu ars nova. Segovia. — H. Kuća A. cl virelais. je u stvaranju i izgrađivanju beogradske opere odigrala korisnu pionirsku ulogu.: H. ORKESTRALNA: šest simfonija (I. de Coussemaker. doživio je. Franco iz Kolna. A. čime se priprema tlo za osjećanje dura i mola. Der Conđuctus. sovjetski kompc dirigent (Novočerkassk. dvaju pa i triju novih glasova cantus firmusu nastalo je dvoglasje. a druge na temelju cantus firmusa. 1901—02. ± Studien zur Musikgeschichte der Friihrenaissance. Studien zur M' Mittelalters. fl the Middle Ages. Apel. dramska glumica i operska pevačica (Vranjevo. Johannes de Grocheo i dr. Bamberški rukopis). — Zbornik L'Ars Nova italiana del Trecento. — A\ Pirrotta. Fourteenth-Centurv Italian Cacce. S. Schmidt. Riemann. te su ga. kakvi su Leoninus. Li Gotti. I. zička djela. Ars antiqua. A. 1951. II izd. Đ. Schneiđer. Li Gotti i N. Die geistliche nichtliturgische. 1912. Ludivig. W. u djelomičnom napuštanju liturgijskih cantus firmusa u korist slobodno sastavljenih. Uz kompozitore. Teodora. Musik der Gotik: Perotinus.und Spielmusi alterer Zeit. Aubry. The Conđuctus. Ritmiku c zuje primjena sinkopa.). »Sederunt principes«. H. Ursprung. F. The Fr< cular Music of the Late Fourteenth Centurv. Svjetovne tendencije očite su u izboru tekstova. Die Motette von von Koln bis Philip von Vitrv. weltliche einstimmige und mehrstimmige Musik des Mittelalters. LIT. de Vitrvja. Koštana. . R. II 5 e la tecnica musicale del trecento italiano. Die geistliche nichtliturgische. Die katholische Kirchenmusik. Jahrhundert. SBIMG. uvertire i dr. Kompozitori žele što vjernije izraziti ljudska čuvstva. M. G. Les plus anciens monuments de la musique fran Pariš 1905. Ellimvood.ien 1909. von Konigslozv. simf. Leipzig 1914. Ficker. — H. Johannes de Muris i Guillaume de Machault. Fischer. und beginnenden 15. hunderts. J. K. 1902—03. — E. Pariš 1865. Neue Quellen des 14. — Fr. Per l'origine e la sto »caccia« e del »madrigale« trecentesco. L. Handbuch der Musikgeschichte. de Les monuments de l'Ars nova. Esteban de. Leipzig 1940. koja od modalnog tipa izrazito simetričnog karaktera prelazi na menzuralno notiranje. Wolf. Fr. Francesco (sin Domenica) i G Casimiro poduzeće za prodaju umjetnina i muzikalija pod i A. zamjećuju se u to doba nove. Palermo 1944. I. ZFMW. Darmstadl 1957. Iako je drama glavno područje njene umetničke delatnosti. Pariš 1925. Majstori su ars nove u Italiji Francesco Landini. Pariš 1922. Wurzburg 1940. Minnesangera i žonglera. Leipzig 1926—29. Die drei. Artaria i H. 1928—29. Artaria. — O. 1906 članica hora Narodnog pozorišta u Beogradu. 1926. zbog toga. — G. Menzuralna notacija dalje se razra iako je svi putovi ne vode uvijek k jasnoći. — DRAMSKA: pet opera ( 1939. Parent. Pariš 1928. — L. Pariš 1935—48. Certaldo 1962. MGG. Aiachabey. Dodavanjem jednog.und vierstimmigen Organa. Studien ltenischen Musik des Trecento und frtihen Quattrocento. —■ Fr. P. — H. 1957. XII 1747 — Pari2 1799). Perotinus i Petrus de Cruce. —XIX. Neko je vrijeme poduzeće bilo udruženo s poduzećei imena. Aubry. usporedo s razvitkom društvenog života. on danas ne označuje samo nove tekovine u razvoju notacije.. 1769 na osnovi carskog patenta utemt Carlo (sin Cesara). I/i. ART DU VIOLON. terca i seksta postaju konsonancama. S. Ovaj dugo zaboravljeni naziv — a. Musique et musicie vieille France..Spadina. 4 sv. — H. nastao je vjero jatno oko 1320 u Parizu. — W. I/i. španjolski književnik i pisac (Moraleja de Coca. de C'oussemaker.'—J. Gennrich. ibid. Die Motette von Franko von Koln bis Philipp von Vitry. Besseler. Die italienischer. MGG. Halle 1910. Lavignac. V. Sing. 1931. Kassel 1933. 1 Les Primitifs de la musique francaise. God. -> ho-quetus. a. Izbjegavaju se usporedne kvarte i kvinte. Acta Musicologica. — A. Beethovena. D. de Machault. a u kojoj se objašnjavaju nove tekovine ondašnje notacije. izazvao je tada antitezu: ars antiqua. 1926. neka djela J. Tr Cesare. -> rondellus. Vi Marrocco. Die Mehrstimmigkeit der Ars antiqua in Theorie und Praxis (disertacija). a i kratko vreme posle toga. -> motet (motetus). Emsdetten 193' Ellinzvood. L' -*. L' »Ars nova«eilm Atti Accademici. ' 1230 do 1320. II 1905 —). Usavršava se i notacija. RMI. str.). već sve napredne pojave ondašnje evropske muzike. — F. iz mjesta Ble jezeru Como) nastanili su se oko 1750 kao putujući trgovci nina u Beču. Apel. n. — E. Polifonija ARTAMONOV. balade. Riemann) i načinili od njega stilistički pojam. J. u prvom redu u Francuskoj i Italiji. slikati scene iz prirode i života. Gastoue. a kvarta ulazi medu disonance. Die mehrstimmige Mu 14. Berlin 1940. Virelais und Balladen (2 sv. u novije vrijeme preuzeli su ga opet pojedini njemački muzikolozi (J.). ali i narodnih napjeva. Wolf.: F. Encvclopedie de la musique. ARSENOVIĆ (Boberić). Les Harmonistes du XIV e siecle. prevlast svjetovnih elemenata s izrazitom sklonošću za isticanje realističkih pojedinosti. Reese. Schmiđ. Zona Zamfirova i dr. — Th.«. Cambridge (Mass. Caml (Mass.— H. Adler. scenska muzika za oko 100 kazališnih djela. Madame Butterfly (Puccini). n. II izd. Seoska lola. Besseler. ARTARIA. Ohio 1937. muzičko izdavačko poduzeće u Beču. u doba progona isusovaca iz Španjolske. Golner. Origins of the Italian Ars Nova. kojim su tada htjeli obilježiti početak jednog novog naprednijeg razdoblja (osobito na području notacije). truvera. MGG. Primo Convegn nazionale 1959. Die drei. troglasje i četvoroglasje. Musikalische ^ (3 sv. G. Za proučavanje ovog razdoblja izvori su uz rukopise. 1946. evoluciju značenja. Jahrhunderts in Frankreich unc (disertacija). weltliche einstimmige und mehrstimmigi des Mittelalters. posjedovala je bogat i skupocjen arhiv gobrojnim rukopisima velikih austrijskih i drugih komp Historijski su od važnosti katalozi koje je poduzeće pov izdavalo. Ludzvig. Poduzeće je po prvi put objavilo djela Havdna. New York 1940. Schneiđer. Mozarta. MQ. 1951. koje je još 1765 osnovao u Mainzu Giovanni Casin kasnije se opet osamostalilo. Le manuscrit de mi du Tresor d'Apt (XIV e — XVe siecle). Italian Trecento Music. I. Sasse. — J. Berlin 1898 (II izd. 1921). La Musique italienne aux 1 XVe siecles. Trubadur (Verdi). Jahrhunderts. Histoire e1 tion des formules musicales du I er au XV e siecle. — L. javljaju se tada i brojni teoretičari. Ee dpy3tH. Razvijaju se elementi kromatike. —■ D.). Muzička se tehnika obogaćuje. medu ostalima. Stjepan ' ARTEAGA. Bibliographie der altesten franzosischen und lateinischen Motetten. U Italiji razvijaju se pretežno svjetovne forme: -> ma ne valja ga zamjenjivati s madrigalom XVI st. koja je napisana u Parizu. ubrzo zatim dobija uloge u komadima sa pevanjem(E. Domenico i Giovanni Casimiro A. — Isti. Cavalleria rusticana (Mascagni). vjerojatno oko 1320. Berlin 1930. As. — F. Italian Ars-nova Music (dodatak k Jouri Renaissance and Baroque Music. odsjek prije 1230 naziva se doba Nolre Dame. Pariš 1938. X 1960). Sremac. 1940. predsjednik sekcije kompozitora u Rostovu na Do DJELA.—XIX. prvenstveno izdanja iz novijeg vremena: W. Ludivig. Izraz a. Kad je poduzeće prestalo s radom taj je arhiv pohranjen u biblioteci Albertina u Beču. pjesme. Nakon prvih početaka višeglasja. U Francuskoj ars novu predstavljaju u prvome redu Ph: de Vitrv. polagano se stvaraju obrisi kadencirajućih završetaka s povišenim VII stupnjem ljestvice. Zur Satztechnik der Notre Dame-Schule. 1964). Pariš 1911. Geschichte der Musiktheorie im XI.74 ARS ANTIQUA — ARTEAGA se dalje izgrađuje. tom. 1931—32. galisten des Trecento. Potsdam 1931—34. Pariš 1936. New York 1940. Wolf. XII 1885 — Beograd. D. Od 1776 počeli su i sami štamp. F Die Friihgeschichte des Kanons bis Josquin des Prez. Cambridge (1 1942. Besseler. Wolf. Toth. -* balada i -da. osobito uz pomoć imitiranja. Handbuch der Musikgeschichte. God. Repertorium organorum recentioris et motetorum vetustissimi stili. ZFMW. Wolf. Potječe od istoimenog naslova rasprave Ph. U muzičkoj kulturi tih zemalja. Petrović-Seljančica. Ars nova.). Die Musik des Mi1 und der Renaissance. već od 1778. Izvan okvira višeglasne muzike razvijala se tada i jednoglasna muzička umjetnost trubadura. Berli Af. — H. Isusovac. K. Zaslužni umjetnik SFSR. Gennrith. Pirrotta. Franco iz Pariza. LIT. Music in the Middle Ages. Studien zur Musik des Mittelalters. Reese. Do osnivanja stalne opere u Beogradu. — M. uglavnom. Ghisi. Dresden 1921—27. — A. Potsdam 1931—34. 58. AFMW. H. Adlera. ekonomskim jačanjem gradova i napredovanjem nauke. Gasperini.. 1951. Botstiber. I. — A. — G. Schneiđer. 22. — E. iz kojih se mogu proučavati stilska i 1 nička obilježja ovog razdoblja. F. Wien 1930. — J.) 1939. Pariš 1908. sa sjedištem u Beču.) 1950. Tutzing 1961. Besseler. rondeaux. U vima ovih umjetnika susreću se moteti. naziv za muzičku kulturu od početka XIV do početka XV st. — A. Rokseth. v. 1946—47/3). — G. Čučuk-Stana. Florenz in der Musikgeschichte des 1. 1899—1900. ove publik P. 1 1925. Novija su izdanja. — K. Geschichte der Musiktheorie im IX. Husmann. I Secular Music of the Late Fourteenth Centurv. Polvphonies du XIII e siecle (zbornik iz Montpelliera.und vierstimmigen Notre Dame-Organa. Formen friiher Mehrstimmigkeit. humanističke crte. neke na osnovi potpuno slobodne koncepcije. Jahrhunderts. Jacopo da Bologna i dr. — G. — M. Pari — H. Cent motets du XIIIe siecle (tzv. balet JJonCKan Hpacaeu opereta. B. On the Technique.. ibid. 1921). Jahrhundert 1898 (II izd. Johann Florentia. Leipzig 1926. poput izraza ars antiqua. 26. 17. 1/2. 1951). Joseph Haydn und das Verlagshau \X . vodili j osnivača sve do 1932. Potsdam 1931—34. pod kojom se u početku razumijevala pretežno tehnička strana muzičke umjetnosti XIII st. Baci Njegov je posljednji veliki pothvat izdavanje (1894—1918' zbirke Denkmaler der Tonkunst in Oesterreich pod uredi G. LIT. Kasam. 17. SBIMG. Die Musiklehre des Johannes de Grocheo. Firenze 1935. Adler. ARSIS -> Arza ARS NOVA. II. S. što su njegovi najznačajniji predstavnici djelovali u pariškoj katedrali. L' art harmonique aux XII e et XIII e siecles. 1^ H. Stanković. Riemann. Berlin 1930. Aleksej Pavlovič. Rondeaux. — M. Ellinwooa Works of Francesco Landini. Origin and Evolution of Italian Trecento Musi 1961. Brenet. Les Inst: de musique au XIV e siecle. Bern 1956. preuzetog iz inventara koralnih melodija. ona je i nosilac glavnih mezzosopranskih partija u operama Carmen (Bizet). Besseler. Naziv a. Besseler. F. Die Ars nova des 14. u razdoblju ars antiquae izgrađene su i razvijene nove značajne višeglasne forme. Ludwig. 65.: E. —' F. Najznačajniji su muzički oblici u to vrijeme ->• conđuctus. Procee the Musical Association. MacKapad. tako Johannes de Garlandia.

mezzostaccato (ne odviše odije-jeno). npr.van Beethoven: Koncert za violinu ^ bJ b4 ■ 4 . 1769 istupio iz reda i studirao u Bologni filozofiju i priodne znanosti. Za oznaku legata. — V. budući da bi inače nevezana a.: ARTIKULACIJA (lat. 7. odn. Santander 1940. Pensilvanija. — Opere: The W ater-Carrier t 1876. 1888 i dr. picchiettato (za gudačke instrumente) te leggiero. Italia e Spagna nel sec. potez gudalom). Nezavisni tonovi dobivaju se na gudačkim instrumen-ima u načelu izmjenom gudala za svaki ton. muzike i dekoracije. kao kod dviju tema iz Beethovenova violinskog koncerta. Za specifične načine artikulacije. činu opere Die Meistersinger von Nurnberg označava temu u smislu fraza. Spomenici muzičke imjetnosti ARTHUR. gdje se oznake odnose na artikulaciju: SulG L. L' -. — Priručnici za solo-pjevanje: Progressive Vocal Studies. pa dolazi do proturječja. ono je potpuno suprotno pojmu artikulacije. tenuto — znak s tačkom. II.borovođa te osnivač i direktor muzičke škole u Clevelandu. npr. Allorlo. prepuštajući muzikalnom osjećaju izvodioca ritmijsko-metričko raščlanjivanje (fraziranje) teme. non legato (nevezano). — M. Studirao u Bostonu na Muzičkoj školi i na Konzervatoriju (J. Arteaga le Rivoluzioni del teatro musicale italiano. M. DJELA: Le rivoluzioni del teatro musicale italiano dalle sue origini fino al •resented knj. 1785. 791. Pedrell. Veani tonovi izvode se na gudačkim instrumentima jednim pote-:om gudala. 20. kasnije .). Alfred. 1783.van Beethoven: Koncert za violinu t^ a staccato tačke iznad nota ili ispod njih. ipanische Forschungen der Gorres-Gesellschaft. zatim legato assai (veoma vezano). Od 1784 živio u Veneciji. Ideas Esteticas. Adaline. R Chopin: Etida za klavir op. odjeljivanje tonova u interpretaciji. Torino 896. staccato (odijeljeno). fonovi bez oznake za artikulaciju izvode se obično non legato ili Utache i si. ali muzička mu je teorija posve suprotna. za lačin vođenja gudala ili udara upotrebljavaju se nazivi portato za klavir). Wagner u predigri 3. staccata itd. — Solo-pjesme. npr. 1789 (novo izd. (počeo ga je pisati po nagovoru Padre Martinija) proučava odnos pjesništva i muzike u operi s tog gledišta obraduje različite oblike muzičke drame od njezine )ojave do drama P. a ne artikulacije (poteza gudalom): R.: D. šostakovid: I simfonija P ■ L. tzv. I. Ideario nlosoflco y estetico de Arteaga. npr.Wagner:»Majstori pjevači< (atisdrucksvoll) ir dim. VI. XVIII. — At. zatim u Rimu i Firenci. DJELA: kompozicije za klavir. Madrid 1891. Esperanza y Sola. •■lačin artikulacije označuje se obično talijanskim izrazima: legato povezano).1Obr:9 Pojačani staccato označuje se znakom '.: Allegro. staccatissimo (odijeljeno to je najviše moguće). legato-luk. RMI. Menendez y Pelayo. tj. Batllori. — H. Metastasija. — Crkvene ompozicije.25 br. a na duhačkim pre-ddom daha (u brzim pasažama obično pomoću udarca jezikom). God. 1950. Na klaviru se postiza-'aju tako da početni ton ne bude pušten prije nego što nastupi lovi ton. odn. — R. The loundheads and Cavaliers. larmonično sjedinjavanje drame.1 Lento FChopin: Etida za klavir op. larcelona 1897. A. iako razlika u muzičkoj teoriji i praksi nije uvijek jasna. Tako npr.. a na duhačkim jednim dahom.lim idejama njegovo stajalište ima mnogo zajedničkog s Wagne-ovim. Lettere musico-filologiche (o Aristotelovoj terminologiji) i Del ritmo sonoro del ritmo muto nella mušica degli antički (o ritmu u antičkoj muzici).ARTEAGA — ARTIKULACIJA i Italiju. I. molto agi tato ARTE MUSICALE IN ITALIA. staccato assai (veoma odijeljeno). 7 PP Još veći nesporazum nastaje ako autor označi samo artikulaciju (npr. martele. članak). 1938. 1878.. Prema tome. 1879. saltanđo ili saltellato. Dell'influenza degli Arabi sulV origine kila poesia moderna in Europa (o utjecaju arapske poezije i muzike u Provansi). 1887. npr. Diccionario biogranco-bibliograiico de Musicos Espafioles. 1951. 75 _ _ za N <OT /ć^aro i portato. articulus član. Esteban le Arteaga. X 1844 — Lakevvood. pristaša alijanske melodike. po literar. Ohio. U svojem najvažnijem djelu Le rivo-uzioni del teatro musicale italiano .: J. spiccato. jer je A. Investigaciones filosoficas sobra la belleza ieal considerada come objeto de todas las artes de imitacion (o estetskim osnoama muzike). — F. Batllon). Discursos leidos ante la Real Academia de iellas Artes. upotrebljavaju se i raz-ičiti grafički znakovi: za legato tzv. II—III. ali je od ovih potpuno različita. 1943). 1944 (postlumno obj. MGG. američki kompozitor i zborovoda (Pittsnirgh. 8. egatissimo (vezano što je najviše moguće). M. Angles. Madrid 1904. naglašuje da je za savršenu nuzičku dramu potrebna sinteza sviju lijepih umjetnosti. Fraziranje se temelji na ritmičko-metričkoj strukturi muzike i znači sistematiziranje motiva i fraza unutar neke muzičke ideje ili odsjeka muzike.' * . XI 1918). i potkraj života u Parizu. iichberg). — ili - ■^J IH \ Allegro ili tačke ispod legalo-luka. mezzolegato (ne odviše 'ezano). To je osobito često kod klasičnih autora. pa su kompozitori prisiljeni da se služe legato-lukovima za označivanje fraza. ilbum of Vocal Studies. u muzici — malogno artikulaciji konzonanata i vokala u govoru — međuobno povezivanje. detache. LIT.: T f r »r dim f f r f i f rr A. isključivala svaku mogućnost podjele tema na motive itd. stac-ato a ricochet. Nejasnoća proizlazi odatle što ne postoje posebne oznake za fraziranje. pridonosi jasnoći muzičke deklamacije i fraziranja. Sian. 1869—71 bio je crkveni pjevač u Bostonu.

1. II—2. 21. između 1860—65 u Ber talijanskom opernom družinom Lorinija) i Londonu (k: Her Majesty). 1606.3 W. s Bizet).: H. 1905 (Mirni) i Straussova Rosenkc 1911 (Ottaviano). Od 1884 podučavala p u Berlinu. Dei Musicisti al 16° secolo. Nizozemskoj.MGG. C. Vrstan kontrapunktičar ali uvjereni pristaša vativnog »starog stila« (tzv. VII 1845). — H. 1869 vjenčala se sa španjolski vačem Marianom Padillom y Ramos. VII 1835 — Berlin. 4. 3 Prvu temu treba frazirati ovako: 2 . K započela 1857 koncertima u Bruxellesu. I. — Isti. Stekao međunarodnu reputaciju kao vi virtuoz na mnogobrojnim koncertnim turnejama po Belgi zozemskoj. prima prattica). pjevals u Belgiji. Mozart. 31 br. 12. pravim im Montagney. Italiji. 1608. Esemplare ossia Saggio fondamentale di Con Bologna 1774—75. VIII i6r kod G. Npr. zatim na Konzervatoriju u Parizu kod Rodol Augusta Kreutzera. La Figlia del reggimento (Donizetti).2 takta. Atti e Memorie Romagna.Mozart: Sonata za klavir u D-duru L. Monteven 1945. Studirala najprije na Konzervatoriju u Bruxellesu a 57 u Parizu kod M. 3. u vezi s metričkom strukturom: J> J Motiv na početku druge teme sačinjava pet tonova: L. Monteverdi—Leben und Werk. 1889 preselila u Pariz. etide. 1660. C. Fantuzzi. ova tema bi izgledala ovako: i ARTOT. br. talijanski muzički teor kompozitor (Bologna. A. 3. . de Giovanni Fantuzzi. Jean Desirć. Artikulation. A. kasnije proširila o dubinu i visinu tako da je mogla pjevati i sopranske partij slavila se kreacijama Donne Anne i Zerline. Festschrift K. 25. 1598. Engleskoj (1839 u Londonu) 1843).). J J Frazirana. 1951. Le Prophete). Bologna 1781. Desirće (Marguerite Josephine Dćsiree). protiv G. Bach . Josse ten Noode. prozvan Artot.31 br3 umjesto Sličan je primjer iz Brahmsove II simfonije: J. 3. brat Jeana Desirea (B les. 1601. kornist u Theatre de la Monnaie u Bruxellesu. Berlin 1924. Haute-Saone. 25. Keller. S' u Bologni. Die musikalische Artikulation bei J. Pariz. A.vanBeethoven: Koncert za violinu J J J Lf Artikulacijske oznake uvjetovane su violinskom tehnikom. Zarlina: Impresa del molto Rev. Kassel 195S. II (Considerazioni musicalij. Discorso r. Frage der Artikulation im Čembalo. IV 1907). Monteverdija L'Artusi ovvero delte imperfettioni derna mušica. obitelj muzičara rodom iz Belgije. Giovanni Maria. — G. — Isti. SPISI: teoretsko djelo VAne del Contraponto (2 knj. 23. I 1815 — Ville d'Avrav. 8. De 1904 u pariškoj Opera-Comique. III 1887). F.A. Galileijem. navskim zemljama i Poljskoj. Notizie degli scrittori Bologne. Don Giovanni i Le Nozze di . Audrana i Pauline Viardot-Garcie. Phrasierung und Artikulation! . oko 1540 ili 1545 — 18. motet Cantate Domino za LIT. Un balio in maschera). 1913 dobila naslov K sangerin. Njemačkoj. II Desiderio (novo izd. God. uz to podu pjevanje a bio i vješt gitarist i violinist. Bottrigarija: II Desiderio di Annibale Melone. Olten 19 Pokušaji reformi i uvođenja posebnih znakova za fraziranje datiraju od XVIII st. instrumei :Gray. jasna artikulacija dviju vezanih osminka pridonosi izrazitosti jampskog karaktera dekla macije: L. Velike uspjehe postigla i kreacijama Z Contesse (W. Zarlina u Veneciji. Od 1843 profesor je Bruxelleskog konzervatoriji 1849 prvi kornist kraljevske kapele. 1603. Antonio Braccino da Todi. Thoet.: jUlegretto L. Uči prije kod oca. 20.76 ARTIKULACIJA — ARUTJUNJAN Hin Beitrag zu einer Sprachlehre der Musik. Komponirao više violinskih djela: koncert u a fantazije i varijacije za violinu i klavir ili violinu i orkestar nadalje gudačke kvartete i klavirski kvintet. 2. — G. Mori jem. — Berlin. 2. pjevačica. Redlich. Komponirao mnogo! djela za rog: fantazije. ARTUSI. kornist i kompozitor (Pariz. La Traviata). disertacija) 1925. pristrane a katkad čak rektne polemike sa suvremenicima. zatim pjevala u Berlinu. S. 3 Jak utjecaj konvencionalnosti starije violonske tehnike osjeća se i u klavirskim djelima klasičnih majstora. Galileija: Lettera apologetica . Međut: teoretičar on je medu prvima iznio mišljenje da u dvo: kompozicijama i u duhovnim koncertima treba sve basov na unisono. Bologna 1876. Contesse i S 'W. Lola. Maurice Montagney. Slično i u Beethovenovoj klavirskoj sonati op. 5. E. 31.Brahms:ll simfonija J.).und Clavichordspiel. od 1562 kanonik crkve S. U Berlinu pjevala na svjetskoj praizvedbi Leonc opere La Boheme. Italiji. Amelije (Verdi. Marguerite (G Faust) i Violette (Verdi. DJELA. pariške Opere kao Fides (Meverbeer. Bruxelles.vanBeethoven: Sonata za klavir op. I. Kompozicije: Canzonetle a 4 voci. pokazujući nerazum za njihove napredne ideje i nov muzički govor. Poznat je p što je niz godina vodio žučljive. Isprva snažan mezzo osvajala pasioniranošću akcentuacije. kovskim. Charlotte (Massene ther) i Micaele (Bizet. I 1829). 1604: protiv V.van Beethoven: Sonata za klavir op. a istodobno pomažu jasnijoj muzičkoj deklamaciji. I.10 br. Giulizie musicale del S. Carmen). kvartete za rogove itd. Discorso secondo musicale di Antonii de Todi per la dichiaratione.: Padre Martini. 1 Zarlino da Chioggia. 1905—08 članica je komičnt 1909—27 dvorske opere u Berlinu. — W. 1858 debitirala n. — D. fraza od 4 takta. odn. Don Giovanni i Le Nozze di Figaro). protiv E. II 1772 — Bruxelles. 5. de Padilla. Mozart.van Beethoven: Sonata za klavir op. Sin i učenik A cea koga je 1829 naslijedio kao kornist u Theatre de la Mon Bruxellesu. Polemike: protiv C.Kćerka i učenica Desiree. sopran (Sevres. violinist. Bottrigarijem i V.— E. i u Poljskoj. Cabalao nobile di Pocceia (otvoreno pismo). IX 18 St. Kći Desirea. Regensburg 1962. IV 1933)._ LIT. ( lerer. Gaspari. pjevačici zosopran (Pariz. poslije u Rusiji gdje je 1868 zaručena sa P. de' Paoli. posebice sa C. Alexandre (Joseph).

Aleksandr Grigorjevič. Artusi e alcune sue opere teoriche.Giovanni Maria Artusi. Le celebrazioni deli Siena 1963. ARUTJUNJAN. 1951. MGG. »Seconda P Bachground to Monteverdi's Madrigals. M. Music and Letters. Arnold. — D. Studirao na .. I. G. — ■ rini. 23. IX 1920 —. 1957. armensi pozitor i pijanist (Erevan.

V. nasuprot tezi. usavršavao se u Moskvi. da se odgovor na subjekt kod fuge mora provesti u protupomaku (npr. S. I 1949). Graši). Kao pijanist izvodi najčešće vlastita djela. nasuprot tezi. Kao pedagog protivi se skolastič kom učenju muzičkih oblika i harmonij e. Kunst der Fuge. recitatora. . 1962. dva puta sniženi ton a: Enharmonijski je as jednak tonu gis. sovjetski kompozitor i muzikolog (Petrograd. — Scenska i filmska muzika. br. 1949. 1951. 1948. J. oblikova n na tradicija ma muzičke klasike. je jedan od najznačajnijih ruskih muzikologa i muzičkih kritičara.ARUTJUNJAN — ASHTON vatoriju u Erevanu. Od 1943 bio je u Moskvi upravitelj Odjela za muzikološka istraživanja i profesor Konzervatorija. U svojim metodološkim radovima {Muzički oblik kao proces. 29. — KOMORNA : FICCHR 0 zope Apazaif za ansambl violončela i klavir. zasole. 1950. 27. 1957.J . npadduuHHan yaepmwpa. tehnički je uglađen i primarno melodiča n. to često stvara zabunu. već odražava cjelokupni razvoj društvenog života. Coticertino za 5 duhačkih instrumenata. zborovi. koncert za koloraturni sopran i orkestar (tekst A. 1964. 1941. A PMUHCKUH pancodun za 2 klavira (sa A. tal. VII 1884 — Moskva. DJEL A. A. zamah i polet. KoHt^epmnoe CKepifo za trublju i klavir i dr. Kod rimskih-gramatika i srednjovjekovnih pisaca a. Ljadova) i usporedo povijest i filologiju na Univerzitetu.J ASAFJEV (Asaf'ev). i danas upotrebljava u metrici. Babadžanjanom) i dr. te stalni naučni suradnik Instituta za povijest umjetnosti Akademije nauka. 1961 . 1944. ukidanje. I.tu^OHunecKan napmuma za violinu i klavir. A. koncert za trublju. la doppio bemolle. u starogrčkoj metrici oznaka za laku dobu stope. klavirski koncert i dr. estetska je vrijednost muzike određena njezinom pjevnošću (koja mora odraB. dizanje. koji označava dizanje. 1910—37 muzički savjetnik i kompozitor Manjinskog teatra u Lenjingradu. simfonijet a. koncert za klavir. 1953 i dr. 77 povezan ost kompozi cija P. Gorljivi pristaša zapadnoe vropskog moderniz ma (20tih godina osnovao je i vodio KpyxoK HO&OU My3UKu ). la double bemol). Flo. 5). jer je označivala dizanje glasa. ASAFJEV žavati životni sadržaj). koja je označivala tešku dobu (po uzoru na dizanje i spuštanje noge kod plesa ili ruke kod dirigiranja). ■—■ VOKALNA : Kaumama 0 Podune. a asas tonu g: M. uz to od 1920 vodio muzičkohistorijski odjel Državnog instituta historije umjetnosti i od 1925 bio profesor (i osnivač) Muzikološkog fakulteta na Lenjingradskom konzervatoriju. i orkestar. zamah). Od 1954 umjetnički je direktor Filharmonijskog društva u Erevanu. SpSi. simfonijska pjesma Cna3 od apMtiuCKOM napode. jer je u muzičkoj ritmici zadržan njezin prvotni smisao. AS i ASAS (tal. klonulosti i mirovanja. franc. koja ima karakter spuštanja. odn. la bemolle. Boris Vladimirovič (pseudonim Igor Glebov). poslije 1930 mijenja svoj stav te se u mnogobr ojnim člancima zalaže za izgrađiva nje socijalisti čkog realizma i primjenu folklora u muzici. Vi. a zagovara emocion alno i živo shvaćanj e i usvajanje muzičkih zakona. — KL A VIRSKA : preludiji. ORKESTRALNA: simfonija. isticanje toničkog naglaska. — Obrađujući iscrpno pojedine ličnosti i razdoblja ruske muzičke prošlosti A. solo-pjesme. Bach. God. franc. U tom se smislu a. Najznačajnija su mu djela baleti. ORKESTR ALNA: četiri simfonije. Tam^eeaAbHan cwuma. Studirao 1904—10 na Petrogradskom konzervatoriju (kompoziciju kod A. KonitepniHan yeepmwpa. plesovi. jedanput. Concertino za klavir. Po njegovu mišljenju historija muzike se ne iscrpljuje u nizu odijeljenih biografija. A. DJELA. Muzički jezik B. I—II) uveo je kao novi pojam — intonaciju koja obuhvaća cjelokupnost karakterističnih formalnih tokova određenog stila. je dobila obratni smisao. la bemol. r Starogrčka metrika t a t a Srednjovjekovna i današnja metrika a t a t Današnja muzika t a t a Kod starih kontrapunktičara izraz per arsin et thesin značio je. te snagom masovnog djelovanja. je među ostalim ukazao na ARZA (grč. tj. Asafjeva . a muzičke pojave ne istražuje statički već u njihovim neprekidnim promjenama. Čajkovsk oga s ruskim duhom. koncert za rog.

29. — E. M. Komponirao instrumentalna djela (Fetiš mu pripisuje 6 violinskih sonata koje su izgubljene) i kantate (u rkp. JJaHme u Gy3biKa. solo-pjesme. I9!9.1930.ASANČEVSKI. 1673. a od 1913 na London College of Music i Trinity College of Music.) Djelovao kao 1. Christian Heinrich. 1889—92 član Narodnog divadla u Pragu 1 1896—1902 solist Zagrebačke opere. Faust). Griegu. — Izabrana djela. ^auKoecKoza. B. Rahmanjinovu. i ASHTON. Cvijeta) i Komes (Albini.iaMH riapuitca. Algernon (Bennet Langton). Njemačkoj. EaxuucapaucKuu $0Hmau prema Puškinu). E. 2 gudačka kvarteta. Nikola Šubić Zrinjski). XII 1859 — London. HccneAOBaTeJiH H ny6jiHUHcTa. FjieCoB). njemački violinist i kompozitor (Altstettin. afirmirao se najviše djelima za komorne . Theilea (Merseburg) i J. osobito Schumanna i Brahmsa. 1929. Hugenoti). — SPISI. češki operni pjevač. Austriji i Madžarskoj. 1938. Pop (V. 1944. E. Kontrapunkt i kompoziciju učio u Leipzigu (M. lauKoacnuu. U djelima hrvatskih kompozitora istakao se kao Sveslav (Lisinski. F. Komponirao je instrumentalna djela (koncertna uvertira. Skrjabinu. Mihael Pavlovič. B. K. Praludien. Aida). K. Lodovico (Verdi. M. AcadibeB. I 1881). usavršavao se u Frankfurtu na Majni (J. KaahaacKuu YI. 1924. EozdaHoe-Bepe3oacKuu. LIT. ASCAP. II (HutnonaitUH). ruski kompozitor (Moskva. U kompoziciji pod utjecajem njemačkih romantičara. I. —E. 1952—57. E. 1932. Ljadovu. 2 klavirska trija. Ko. Sarastro (Mozart. Eduard. Sarabanden mit 3. Jlupunecnue cifenu 17. ASCHENBRENNER. E. Bersa. Đukan (Vilhar. Richter). Lisztu. 1948. Alapić (Zajc. Ka6cvieecKuu. Knuza 0 CtnpasuucKoM. Jadassohn. Fidelio). Pošto su muzička djela jugoslavenskih autora dobila autorskopravnu zaštitu u SAD prema odredbama -> Univerzalne konvencije 0 autorskom pravu. Scenska muzika za drame Shakespearea. Musorg-skom. Učio kod svog oca. Balletten. Praha 1935. ITaMHTH B. Nejedly. K. F. 1930. I. Operete. Članci: K eoccmaHoaneHuto lEopuca FodyHoea« NlycopicKozo (zbirka članaka). Pjevačku karijeru započeo 1879 u Pragu. Steffano Colonna (Wagner. Studirao na Konzervatoriju u Leipzigu (S. Sofokla. Reinecke. autora i nakladnika). A. 1923. MocKBa 1965. Couranten. bestehend in Sonaten. — F. F. 1922. Maričori). 1929. Opera Narodniho divadla. LIT. XI 1921). Tirsa da Moline i dr. Čarobna frula) i dr. Porin). Py6uHiutneiiH e ezo My3biKa*ibHou deHmeAbnocmu u oni3bieax coepeMenHuKoe (1829—1929). Ramphis (Verdi. engleski pijanist i kompozitor (Durham. ASCAP je preuzelo ostvarivanje prava njihovog javnog izvođenja na teritoriju SAD. najuspjeliji: FI. A.au My3UKa om HavajiaXIXcmoJiemuH. Hpycmoecxuu i drugi. 1921. 1922.). 1922. 1916.JleHHHrpaA 1937. Liszt). Židovka). FIvTf. 1949. EepHandm. Knjige: Opecmen (muzička trilogija S. Chopinu. Authors and Publisheres (Američko društvo kompozitora. K. 1930. Rječnik muzičkih termina. koncertni vodič PyccKan no33un e pyccKou My-3biKe.AI. 1934. Schmelzera (Beč. kao što su Rocco (Beethoven. Hauptmann. 1934. skraćenica za American Society of Composers. 5 sv. — VOKALNA : dvije kantate. CoBeTCKan MV3biKa. Kardinal (Halevv. MocKBa . monografije o F. Acad>beB (Hropt. IV 1937). 1944. XII 1732). P. A. eio oicmnb u maopnectneo. Marcel (Meverbeer. — DRAMSKA: deset opera (3 dječje). 2. F. dvorskog dirigenta u Wolfenbiittelu. Smiljana). Kasnije je djelovao u Brnu kao pjevač i redatelj. Ilcmpy'MenmaAbHoe maopuecmeo *lauKO6CKoeo. AcadibeBa. — B. I. Acad>beB.uifioHUHecKue 3mwdbi. Komorne kompozicije. Glazunovu. 9. Richter). Koncertirao u Engleskoj. 1947. 1870—76 bio je direktor Petrogradskog konzervatorija kojemu je ostavio svoju muzičku biblioteku. 1885—1910 profesor klavira na Royal College of Music u Londonu. a klavir u Rimu (F. I942(neobjavljeno). 2. Rienzi). violinist i muzički direktor vojvodskih dvorskih kapela u Zeitzu (1677—81 i 1695— J7!3) i u Merseburgu (1683 —90 i 1713—19). My3biKajibHaH tfiopMa K<IK npoifecc. 10. 1880—89 pjevao na švicarskim i talijanskim opernim pozornicama. A.. S. Njegov repertoar obuhvaćao je niz prvih basovskih uloga. ASCHENBRENNER. — Autobiografski članak Mou nyntb. 1838 — 24. Op/ioea. MUCAU u JIy-Mbi. -leHHHrpa^ 1964. 77. sonata za violončelo i klavir. 1945. 1922. 1921. 4 und 5 Stimmen. H. bas (Jičin. God.. zatim kod J. jednu od najbogatijih i najvrednijih u Evropi. Henrik Voglar (Wagner. Cu. Raff). Lohengriri). B. B. 1947 i E. 11. zborovi. Društvo se bavi ostvarivanjem prava javnog izvođenja nescenskih muzičkih djela na teritoriju SAD. Rimski-Korsakovu. Glinki. Tanjejeva). XII 1654 — Jena. Alle-manden. God. nebst dem Basso continuo. 'EezeHuii OneeuH«. MocKBa 1954. Arien. Otelio).: Z.: CoBeTCKan My3biKa. H. kompozicije za klavir) i solo-pjesme. 1942(neobjavljeno). 27 Baleta.und Hochzeitsfreude.UHHUK (prema Puškinu). Mefisto (Gounod. 14. Ks. Objavio: Gast. — JI. 2 knj.E. Schillera. PyccK. HHTOHaqiifl H My3biKaJibHbiii o6paa (zbornik članaka). III 1857 — Prag. TlopmpembicoeetncKuxKOMno3umopoe. 13. 1. N.

Plodan poli venecijanske škole XVI st. 1588. 29. kompozitor i dirigent (Zagreb. D La Cappella musicale del Duomo di Treviso. — VOKALNA: oratorij Giacobbe in Galaad. I.). crkveni zborovi. Joachim). 1836. komponirao pretežno crkvenu r pridržavajući se odluka Tridentskog koncila jednostavn čistoćom izraza. pari (2 knj. 1802. Der Recke von Lyskovsheid. Ples sa Balkana za orkestar. XII 1941). 1799 preselio u Milano gdje je od 1805 dirigent kraljevske kapele. DJELA: komorne kompozicije. 17. Maria d'Arles. 1836. violinski koncert. 1833. 4. Pigmalione. — D. za kontrabas i druge solističke instrumente. Flora. X 1609). 1785. V 1832). kvintet za duhačke instru mente. Allan Mac-Aulay. c. zabavne melodije. Sorkočevića. J. Kutajska gubernija. izdvajaju se divertimenti u koji: naziru talijanski utjecaji te kvarteti i trija koji. Učio kod V. F. 5 sonata za violončelo i klavir. Bonifazio Asioli. Piramo e Tisbe. su ga nadživjela. — Operete: Pekarev Miško. Requiem J. Za života bio je jedan od najviše cijenjenih muzičara u Italiji. G. Asola (disertacija). fagot. c. himni. Zingarelli) gdje ji privatno podučavao pjevanje..: A. 1955—58 rukovodilac muzičke grane kazališta Komedija u Zagrebu. 1951. flautu piccolo i onkleidu. VIII 1769 — 18. Sylviju (Delibes.) DJELA. seksteti. trio za klavir. 23. Es-dui 1 Dis-dur (!).). Roncaglia. 1940 (na ruskom jeziku). La Discordia teatrale. pripravljaju Havdnove gudačke kvartete. talijanski kompozitor (Messina.. Čajkovski u Gruziji. —■ SPISI: Principi elementari di mušica. godine. S. Poznatiji je. Milan. ovvero La calunnia. 1894. duhački kvarteti. II Ratto di Proserpina. koncerti za klavir i za violinu. j 0 gruzijskoj narodnoj pjesmi. 1946). ASPELMAYR (Aspelmeyr. I 1942). 5 divertimenta. VIII 1917 —). God. III 1896 —). L'Espiegled* La Lavandara di Citere. — CRKVENA: mise. Federico II re di Prussia. 30. Pepeljugu (Prokofjev.: 6 orguljskih kompozicija obj. — Mnogobrojne pjesme. 1845. 3 fantazije i dr. Commer (Mušica Sacra XXVII). Missae octonis compositae tonis za 4 glasa (2 knj. sastave s klavirom. Cinna. Madrigali a 2 v. K. Canzonette. 1588. 1951. 1952) te plesove za film Hoffmannove priče. Kao kompozitor uspješno se ogledao na području vedrog muzičkog kazališta. kvinteti. Missae tres octonis vocibus (2 knj. — KLAVIRSKA: dvanaest sonata (3 sonate za klavir 4-ručno). ASPESTRAND. — DRAMSKA: melodram I(tekst J. 1809. 12 gudačkih kvarteta. // coscritto. — Preko 200 kompozicija za klavir: sonate. toga zbor opet ponavlja antifonu do psa] uskrsno vrijeme pjevala se mjesto A. Scale e salti per U solfeggio. — R. Salva Salamonovič. Skjavetića. IN STR UMENTA LNA : Canto fermo sopra Messe. ASPA. oslobođeni continua. — DRAMSKA. — Zabavna muzika: Stara priča za glas i orkestar . I Mori Espagnuoli. austrijski kompozitor (Beč. English Dances za 2 klavira. gruzijski mu: (Ardanuč. 14 zbirki psalama za 3sova. 1768. Asioliana. 1799— i 1868). Kraće vrijeme muzički urednik Radio-Zagreba. madrigali (2 kuj. Amađei. — VOK Le Vergini 3-gl. bio najviše cijenjen po svojim dramsko-muzički lima. Uz Balanchina A. Istel. 1925. Valent. 31. DJELA : Narodni ples za orkestar. a od 1947 dirigent Radio-stanice Tirana (Albanija). 3 klavirska trija. Missae tres za 6 glasa. od 1959 dirigent Narodnog pozorišta i Filharmonije u Subotici. Mario. uvertire Mad/eth -i Julius Ceasar. Kao stvaralac značajan je više po individualnoj zvukovnoj koncepciji nego po načinu oblikovanja.. škotski i irski plesovi za klavir četvororučno. Sorkočevića. antifona koja se < nedjeljom prije svečane mise. Finzi. La Sonate de Dante (Liszt. Trattato d'armonia. 1579—87. sonate za violončelo i klavir. A a 6 v. Svećenik. klarinet. muzičku školu (1815). Frezza. 1939. dok celebrant škropi blago nom vodom. Renesansa u Dubrovniku. Osservazioni sul temperamento proprio degVistromenti stabili.). Engleski. 1945—54 direktor opere i artistički upravnik filharmonije u Subotici i 1954—55 prvi dirigent opere i filharmonije u Novom Sadu. 1931. ibid. međutim. Vita di Bonifazio Asioli da Correggio. The religioi of G. 1829. 3 klavirska kvinteta. Singspieli: Fruhling und Liebe i Die Ki Natur. talijanski kompozitor (\ 1524 — Venecija. za 3 glasa. 1584. Odaka u Zagrebu. meo del Piombo. Muziku je učio u Napulju (N. divertimenti. Danas je direktor i koreograf Royal Balleta u Londonu. motet obj. varijacije. prevedena na mnoge evropske jezike. kontrabas. LIT. — E. — CRKVENA: Misse tres za 5—6 glasova (2 knj. Wit and Wisdom. od 1787 u službi markiza Gherardinija u Torinu i Veneciji. Daphnis et Cloe (Ravel.78 ASHTON — ASPESTRAND ASIRSKA MUZIKA -> Babilonsko-asirska muzika ASLANIŠVILI. DJELA (izbor). Appelm Franz. La Tradizione musicale a Verona. a 4 v. 1956. 1814 povukao se u Correggio te ondje utemeljio. Haa in der Wiener deutschen Stegreifkomodie.Fellerer. psalmi. Stilski je na prijelomu iz klasičarskog racionalizma u romantizam. Odak). Ruffa 1577—78 maestro di cappella u Trevisu. 190*4 i More Truth. DJELA: Požarište na Hvaru. Violinu učio 1 Leipzigu i Berlinu (J. 1843. Ann Arbor 1960. 1. Sandberger. — KOMORNA: 2 gudačka kvarteta. a od 1808 profesor kompozicije i direktor novoosnovanog Konzervatorija. Schrems itd. M. Frejas Altar. Iphigenie en Tauride. terceti i dueti. God. II 1916 —). Muzikologiju studirao na Univerzitetu u Pragu. Učio kod A. 1968. norveški kompozitor (Fr hald. Dvoglasne i invencije J. Carlotta e VC'erther. ORKESTRALNA: pet simfonija. 1793. Asola. Aspelmaver. Treviso 1954. 1813. 1964 (na gruzijskom). Franz Aspelmaver (1728 Innsbruck 1954. zna se jedino da je 1761 na Glucka u službi baletnog kompozitora Njemačkog kaza Beču. kvarteti. 1844. Storia musicale vicentina.. 3 violinske sonate. čega zbor nastavlja s pjevanjem antifone. — -K. poškropi me). 1948. čembalist i muzički pisac (Correggio. Bonifazio Asioli. 81. sonata za violu i klavir. Omladinska pozornica. ali je karijeru violiniste n zbog povrede na ruci. Correggio 1930. NOVA IZD. Kom] je u tradicijama romantike i norveškog nacionalnog mi pravca. I. Mnoga su mu djela višezborna. Važan je u prvome r< svojim instrumentalnim djelima po kojima je jedan od 1 predstavnika bečkog instrumentalnog stila u razdoblju i pretklasike i Havdna. T. M. 6-gl. menueti. LIT. — Transkribirao djela J. 1942. etide. 1816. i kasnije M. Die W Goethezimmer. Dok su mu kompo zicije ubrzo pale u zaborav. Zvuk. — Solo-pjesme. Gustava al Malavar. 1592. kao autor eseja pisanih u obliku pisama. školski priručnici za klavir (čembalo). U baletnu tehniku on ne unosi ni novosti ni promjena već u okvirima tradicionalnoga plesa postiže visok stupanj umjetničke vrijednosti. II maestro di composizione. da je bio dvorski muzičar i da je 1782 kao violinist lovao u izvedbi Havdnovih kvarteta. 23. Riegel (Praxis Orga 1869). 1950.. — G. I altre cose ecdesiastiche appartenenti ai suonatori d'organo. ASIĆ. Opere: Bannier. Ko. I. Veseli penzionat. Acis et Galathie. DJELA: P. Bacha. Notturni a 5 v. INSTRUMENTALNA: tri simfonije. 1936. — KOMORNA: gudački kvarteti. na tom je zavodu organizirao nastavu. F. 1816. — G. rog čelo i b. . Miinchen 1921. La tempesta i dr. 1954 (na gruzijskom i ruskom). MGG. Bajamontija. Agamemnon vengi. 1952—55 direktor muzičke škole u Dubrovniku. II Cid. Četiri madrigala Andrije Petrisa iz J550. 1951). — A. 1838. 1570. Primi elementi di canto con 12 ariette. / senza lite. STMW. 2 trija i b. narodnih zborskih pjesama Kartalino-Kahetije. Od 1944 u NOB zborovođa i nastavnik Partizanske gimnazije. violu i fagot. Intorno allo stile della moderna mušica di chiesa. — Kantate i himne. Kasnije je predavao kontr na Istituto del Buon Pastore u Palermu. 5 sonata za violinu i klavir. 1605. — A. Bio je koreograf Sadler's Welh Balleta (1933) i kao direktor te kompanije koreografirao je Fafade (1935). ASOLA. Baleti: Les petits riens. Rousseau).-J. Cecchinija i Marc'Antonija Romana. Učenik Massina. Kompozicije za orgulje. — G. — Priredio izdanja. psalma Miserere Gloria Patri. Virginia. 0 njegovu životu vrlo su oskudni. MGG. DJELA (sačuvana). 6 serenada za flautu. ASPERGES ME (lat. kompozicijama baleta Noverrea koje ga svrstavaju među. Elementi di contrappunto. Milano 1834. zborovi i dr. 1574. Missa Defunctorum za 6 zbirki moteta i introitusa za 2. Asperges me počinje s intonacijom celebranta.). 1938. 1809. engleski plesač i koreograf (Guyaquil. Ramberta. Merighija (Morigi) u Parmi. Fouse. Giovanni Matteo. Narodna igra Pobjednik. Ciaffi. —■ R." 81. trio za klarinet. Della vita e delle opere di G. simfonija L. Bosanca. sa bratom Giovannijem. 1941 (Zagreb.. m.: E. moteti. Studij kompozicije završio na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (K. lamentacije i dr. c. Riessberger. LIT. djelovao je kao profesor na Konzervat Tbilisiju. M. Turrini. Iza. Padova G. 46 ricercara F. je najplodniji suvremeni koreograf. God. Restića i uvertire A. 1950 (na gruzijskom).. Melzi. Pjesmom kroz život. (Principi elementari upotrebljavaju se još i danas. Opere: La Volubile. ASIĆ. rog i violu. kantate: // consiglio. Sigwardt. — H. 1969 (rukopis). — Sastavio je Popis djela dubrovačkih kompo zitora 1730—1850. ORKESTRALNA: tri simfonije (Sinfonia pastorale)\ uvertire. Ekvador. Ariette. D JELA. 1772. Studien zur Geschichte des Melodrams (disertacija). — Osam opera (7 na vlastiti tekst): 5 bruden. scenska muzika za drame. Le Baiser au Porteur. 1841. Variation symphoniques (Franck. Milo. Requiem T. Zaslužni nik Gruzijske SSR. Ale> Campaspe. muzički pisac (Dubrovnik. Od 1949 u Beogradu muzički rukovodilac Savjeta za nauku i kulturu FNRJ i nastavnik muzičkih škola Mokranjac i Stanković. Robin Hood i Pervonte. 1785. 1955—56 bibliotekar Muzičke akademije u Sarajevu. 1831. Gradski dirigent u Correggiju. 1578—82 u V zatim kapelan crkve San Severo u Veneciji. . antifona Vidi < psalmom Confitemini. ossia L'assedio di Arolte. Zur Geschichte des Havdnschen Streichc Ausgevvahlte Aufsatze zur Musikgeschichte.: F. IX 1906 —). Cenni storici sul Conservatorio di mušica in Milano. Za ži\ međutim. XI 1856 — Oslo. kantate Na rijekama babilonskim A. 1940). Atti e Memorie della Deputazione di storia patria per la antiche province modenesi. Frederick. talijanski kompozitor. 15 trija za 2 violine i b. predstavnike novije baletne muzike. VII 1786). 1728 — 29. 1851. osnovao bogatu knjižnicu i pokrenuo seriju koncerata. H. Kompoziciju učio na Muzičkoj akademiji u Beogradu i kod K. suite. posebice po Rousseauovu monodramu Pygmalion u njemačkom jezičnom području prvi muzički obradio. DJELA. 1832. Dugo je živio u Njemačkoj. — Dvije zbirke eseja u formi pisama: Truth. ASHTON. 1849. . 1840. vokalni seksteti. 1591. 1787. ASIOLI. Wil and Wisdom t 1905. K. 1 1901. Missa otf obj. koncertna uvertira. 1948). 1780. — G. A. 4 i 8 glasova. 1956—58 direktor muzičke škole u Splitu i od 1958 muzički urednik Radio-televizije Beograd. 13. Missae duae decemoue sacr. duo za rogove i dr. teoretska i instruktivna djela. Coli. Baleti: J dei fidanzati. 3 klavirska kvarteta. Milano 1873. Verona 1953. Vicenza 1956. Bonifazio. sonate za harfu i klavir. Ko. Aspelmavr.

Oxford 1925. Gergana. Služio se suvremenim tehničkim sredstvima. Maestro Georgi Atanasov. oko 1745 — poslije 1803). 1913—22 nastavnik gimnazije u Staroj Zagori (1915 u Plevenu). kome pripada. Djelovao je u Haskovu. Emanuele d'Astorga. Leipzig 1911—19. inspirisan virtuoznim stilom F. Pjevanje prati na narodnom gudačkom instrumentu (kemanđe. 25. 6. Veliku popularnost stekle su njegove komorne kantate. 1723 bio je u Lisabonu. Pedrell. ASTON (Ashton. Shall We Dance. Mnogo je putovao i u njegovoj biografiji ima dosta neutvrđenih podataka. 1505 baccalaureus. saze i dr.: Odlomke iz opere Dafni obj. Early Tudor Composers. M. Fred (pravo ime Austerlitz). Studirala u Beču. Stabat Mater. Dugan. V 1882 — Lago di Garda. temeljeći svoju muziku na elementima bugarskog folklora. graduali i offertoriji. Georgi (prozvan Maestro). Kosara. Volkmann. Kompo nirao je pretežno oratorijsku i crkvenu muziku. talijanski kompozitor (Napulj. 1 duet obj. Zanon. H. 1799 ponovo u Petrogradu gdje je vodio talijansku opernu trupu. God. Središnje mjesto u njegovu stvaralaštvu zauzimaju muzičko scenska djela. Genovi. oko 1480 — York. Virtuozna tehnika i koreografska invencija. međutim. 1922. ATANASOV. DJELA: simfonija u B-duru. X 1886 —). 1940 (obje u suradnji sa S. ali se nije mogao oteti utjecaju talijanske opere. Emanuele Rincon d'Astorga. Rektor Konzervatorija i od 1947 dirigent Uzbečkos muzičkog kazališta u Taškentu. 7 komornih dueta za 2 glasa i b. AŠKENAZI. 1934 započeo filmsku karijeru i do 1939 s partnericom Ginger Rogers snimio nekoliko filmova koji idu u vrhunska dostignuća u toj umjetničkoj grani (The Gay Diverce. (-* Motiv. Sa sestrom Adelom postigao velike uspjehe u nizu vaudevillea.. 1910 i dr. God.. 1780 u Bratislavi. Trišlera i violinu kod T. Poznato je da je 1707 i 1708 bio u Rimu i Napulju. 1908. G. 1919. On je napisao prvu simfoniju u povijesti bugarske muzike (tri stavka komponirao u Zagrebu kao diplomski rad). ustaj rode). Nikola Atanasov. Emanuele d'. Tiby. 1951. 1922 i III. musicista siciliano. Carreras y Bulbena. upoznavajući bugarsku javnost s klasičnom zapadnoevropskom i ruskom simfonijskom muzikom. Das Geliibde. K. američki plesač i glumac (Omaha. 1931. Rochlitz. R. Uz to 15 godina vodio bečki Tonkunstler-Societat. 1939.: W. N. Riemann. 11. Šest opera: Borislav. God. MGG.ASPIRATION — ATEMATIČNOST ASPIRATION (franc. zbor i orkestar. DRAMSKA. Boravio zatim u Palermu. najstariji primjerak muzike za virginal u Engleskoj. Mahulke. a od 1787 u Petrogradu. Roberta. ASTARITTA. Evblera. uzbečki kompozitor i dirigent (Buhara. pijanistkinja i kompozitor (Osijek. L. Rosenberg-Ružić. 1806. 1916. ASTAIRE. 31. 1864. Sagajev. AML. ATANASOV. I. — L. LIT. Nachschlag). Isti smisao ima i riječ molto. Dvije arije obj. Szving Time.: P. gde se udala za poljskog slikara Kietkowskog. Jeppesen. — VOKALNA. 1930. Commer (Cantica sacra) . —■ A. ATANASIJEVIĆ. 1953. 1914 postao dirigent Gardijskog orkestra u Sofiji. ubrzo se uvrstio u prve plesače -+ stepa ftap dance) na Broadwayu. Đ. 6. oko 1757). Napuštena vodenica. G. Sa svojim ansamblom priredio je gotovo 100 simf. Huml). su H. li. Reflets du Printemps. Npr. Subotici i dr. ASTORGA. ukras u francuskoj muzici XVII i XVIII st. — Sonata za klavir. artikulaciju itd. DELA. u d-molu.. austrijski orguljaš. Ć. Emanuele d'Astorga. Slavka (Alojzija). Emanuele d' Astorga (2 sv. Oratoriji: Die SUndflul. Fischer. veoma. Dvije uvertire: Hristo Botev. 1 kompoziciju za virginal obj. M. XI 1850 — Beč. L. njem. narodni pjesnik pjevač kavkaskih naroda. u muzici samouk. 1926 i Alcek. — Komorna i klavirska muzika. izvodeći svoja i tuđa dela. Sačuvali su se njegovi plesovi i kompozicija Hornpipe. Steinitzer. Od 1920 kapelnik Vojne akademije i 1922—23 istodobno dirigent Sofijske opere. Atanasova je privlačila orkestralna muzika. III 1680 — Madrid ili Lisabon. a zatim u Somboru. Astorga and a Neapolitan Librettist. sovjetski pijanist (Gorki. Muhtar Ašrafovič. Komponirao je više od 30 opera od kojih je najveći uspjeh postigla Ulisse e Circe (1787). Martienssen. 5 orkestralnih suita. Top Hat. Vrativši se u Italiju bio je 1717—18 senator u Palermu. a 1507 magister artiutn Univerziteta u Oxfordu. gdje je razvio široku mu zičku aktivnost. c. AŠRAFI.). koje su većinom varijacije na narodne i gradske melodije. Latrobe. — Kantata Uzbekistan. engleski kompozitor (Lancashire. 1942 i 1944. variranje. Stabat Mater obj. Rosler. pa predavač i 1929—58 profesor na Muzičkoj akademiji u Sofiji. c. KLAVIRSKA: Fantaisie de Concert (varijacije na temu Na te mislim). vjerojatno 1707. ?). 1872 . Fr. Budimpešti. VIII 1862). Te Deum. solo-pjesme. 1698 i Dafni. U biblioteci Bodleiana (Oxford) sačuvane su dvije mise (Te Deum i Videte manus meas) i nekoliko moteta NOVA IZD. a 1712—14 živio je u Beču. R. razrađivanje. Sicilija. u e-molu. stekavši naziv Maestro.: Pile se 79 Izvodi se A. Hugh. Sauls Tod i Saul und David. Archivio Storico Siciliano. NOVA IZD. God. Pisao je opere sa sadržajem iz narodnog života. Carefree i The Story oj Vernon and Irene Castle). Bio je kanonik u Westminsteru. Petra u Salzburgu. Vrativši se u Italiju živio-je 1789—93 u Veneciji. 1906. ističe se i kao interpret djela suvremenih kompozitora. Makedonska krvava svadba (Cveta). — Stabat Mater za sole. Schubertom. S. fantazija slavenskih pesama. Dolina sreće. ogleda se briljantni salonski stil sa mnoštvom površnih efekata. VI 1912 —). Prvu poduku dobio od oca. V. Pojedine komorne kantate obj. AŠUG. J. Za razliku od svojih prethodnika koji su njegovali pretežno manje vokalne oblike. Auston. Po stilskim obilježjima to je djelo mnogo naprednije od tadašnjih kompozicija za instrumente s tipkama na kontinentu (rukopis potječe iz 1525. LIT. ASSMAYER. 1912. Ignaz. VII 1937 —•). XI 1931). Dan. (za autorova života obj. 20. II 1790 — Beč. V. Trajniju vrijednost ima. 1912. Dreyschocka. DJELA: dvije simfonije. Mantovi i Veneciji. H. DJELA: opere La Moglie nemica. 1962. 1940 i Diloram. 2 Requiema. U njenim kompozicijama. 12 Cantate da Camera a voće sola. Oborina na Konzervatoriju u Moskvi. a od 1515 arhidakon u Yorku. DJELA. — O. 1825 dvorski orguljaš. N. K. Sofija 1963. diminuendo assai. Koncertirala isprva na priredbama pevačkog društva Lipa u Osijeku. Nikola. su u partituri R.: Hornpipe obj. su: J. 1912. Liszta i -A. Filmska muzika. MGG. 1927. Bajdanova i P. Kompozitor prve uzbečke nacionalne opere. više dječjih igrokaza s pjevanjem. V 1899 —).: L. Folloui the Fleet. Smiths (Mušica antiqtia) .. II. Kamata Worte der Weihe i dr. Poslije 1939 njegove su partnerice bile Eleanor Powel. (javlja se i pod imenom accent i plainte). I. Chansonette Slave (varijacije na Ustaj. koncerata. čuva se u British Museumu). aggiunte e correzioni da apportare alle ricerche del prof. — Solopjesme. 1937—55. poema Veliki vojskovođa za zbor i orkestar. . Napisao je i jednu simfoniju. Veliki kanal. 1919. 1955 osvojio nagradu na internacionalnom Chopinovom natjecanju u Varšavi i iduće godine prvu nagradu na natjecanju u Bruxellesu. obje mise i 4 moteta (Tudor Church Music. God. Učenik Michaela Havdna i J.. 1838 pomoćni dirigent i 1846 dru gi dirigent dvorske kapele u Beču. a u klavirskom izvatku C. — CRKVENA: 15 misa. ORKESTRALNA. H. se označivao i drugim znakovima: okomitim ili kosim crticama. 1951. odnosno motivima. Gennaro. od 1784 u Moskvi. talijanski kompozitor španjolskoga podrijetla (Augusta. DJELA. — Kompozicije za klavir. F. smisao za komiku i grotesku i natprosječna nadarenost za glumu učinili su Astairea najistaknutijim umjetnikom modernog plesa i nezaboravnom ličnošću filmskoga platna. Aystoun). 1831. 1934. a dodiruje gornju ili donju sekundu glavnog tona. revija i musicala u SAD i Engleskoj. Karlovu i Plovdivu. Član ugledne plemićke obitelji. A. 1924. od 1923 lektor za teoretske discipline. komponirao u duhu nacionalne muzike svoje zemlje. Umro je vjerojatno na povratku u Italiju. Prvo muzičko vaspitanje dobila u Osijeku učeći pevanje kod I. Sofija 1960. Od 1808 orguljaš crkve sv. legato assai itd. stilska značajka suvremene muzike koja se očituje u odsustvu tema i kompozicijsko-tehničkih manipulacija s temom i njenim dijelovima. smještenima uz ton. kao što je ponavljanje. kompozicija koja zbog svoje neposredne izražajnosti i stilske čistoće ide među uzorna djela crkvene muzike. — 158 komornih kantata za glas i b. : H. Ljondev.. Prijateljevao sa F. Vjerojatno je bio učenik N. Abert. Vladimir. Volkmann. F. -> Tema). H. Studij kompozicije završio 1903 kod P. Volkmann. — Opere: Buran. — F. — Th. Grazu. The Monthly Musical Record 1951. W. bugarski kompozitor i dirigent (Plovdiv. LIT. Gene Kelly i dr. Umjetnik međunarodne reputacije. allegro assai (vrlo brzo). kontrastiranje i si. Genuardi. Rita Hayworth. Volkmann. — Solo-pjesme i dr. Npr. transponiranje. dinamiku. Blizak kasnoromantičnom smjeru. 1911. u g-molu. Junek. Opereta Moralisti. vrlo). 1929. H. Učenik K. Vasiljenkom). 1726). S. dirigent i kompozitor (Salzburg. Mascagnija u Pesaru (Italija). Grattan Flood. 1709. 1919. — Trio za violinu. 1929). Izvodi se na račun trajanja prethodnog tona. J. 1947. 9. Hettich. Pipkova u Plovdivu te na Konzervatoriju u Bukureštu. ASSAI (tal. O njegovu se životu zna vrlo malo. klavir kod Đ. 1942.). F. LIT. XII 1522). bugarski kompozitor (Kjustendil. Djelovao je 1779 u Veneciji. Riemann. 1902. 1950. 1928 i Jecaj u planini. Walker. zatim učio kod G. ATEMATIČNOST. dolazi uz oznake za tempo. nekoliko baleta i kantata. 1922. Učenik L. 17. H. Hummela. A. Hugh Aston. J. Apel (Musik aus friiher Zeit). Paulette Godard. Posljednje godine života proveo je u Španjolskoj ili u Portugalu. 10. Piccinnija. 2. Volkmann. fagot i klavir. Franz. Wayburna u New Yorku. Muzički studij završio 1912 na školi Hrvatskog^glazbenog zavoda u Zagrebu (F. Tri simfonije: I. 1916. Carreras y Bulbena. Rubinstein.

ORKESTRALNA. canone a tre i si. Walir. Das Problem der Atonalitat und des Zvvolftonprinzips. — Komorne i klavirske kompozic VOKALNA. Ouverture da concerto. 1961. — H. Leipzig 1924. 1915 i De f jungbrurna. Pariš 1900.. pokroviteljica umjetnosti. koncert za rog. 1920. M. pa i do svjesnog izbjegavanja svake melodijske i harmonijske — horizontalne i vertikalne — konstelacije tonova koja bi mogla izazvati neke tonalne asocijacije (-> Harmonija). kao tonalitet. od 1879 orguljaš i muzički direktor crkve sv. 1927. RM. a ne »tonalan«. Obogaćivanje dijatonske tonalitetne osnove kromatikom. 1913. Zurich 1888. — G. označuje vraćanje na prvobitan tempo. Festkantate (pri 600godišnjice švicarske konfederacije). V 1914). 1923. solo-pjesme. 1553). formiranje složenih akorđičkih sklopova. 1782—85 učio kod G. 1913—44. A New A. 1905. — A". — A. — vjerojatno u Parizu. -s. 1924. R. von Schillingsa u Berlinu. Dć. 1946. Međutim. Wien 1960.1912. u dugom historijskom procesu. Fedorov. V. Hallena na Konzervatoriju u Stockho kod M. 26—27. N. — F. Perle. Karl. Friihlingsfeier i Der deutsche Michel. Bdckahastan. 1925}. baziranog na klasičnim harmonijskim funkcijama. 1930. Vrativši se u domovinu. Machabey. engleski orguljaš. — A. A. »bez-tonski«. ATTENHOFFER. Das Kind der WiXste. nego i u odsustvu tonalnih odnosa u najširem smislu riječi. VIII. Landsberg am Lech 1955. ATTVVOOD. Eine Einfuhrung in die Zwolftonmusik. je i objavio 1528 zbirku Chansons nouvelles en musique d quatre l (najstarije datirano i dosad poznato Attaingnantovo izd Od 1538 potpisivao se s naslovom Libraire et Imprimeur de sique du Roy i do 1549 bio je jedini pariški muzički nakli Posljednja zbirka s njegovim potpisom izašla je 1550. Vom Melos zur Pauke. 2 oboe i engleski rog itd. Webern. Aladdin. 22. — G. 1941 i Stormen. oć orguljaš katedrale sv. Kurt Magnus. DJELA: Hymn of Faith za sole. 1913—22 dirigent E skog kazališta u Stockholmu. 1945 i IX. navaliti). Od 1897 do 1950 orguljaš i zborovoda katedrale u Worcesteru. A. Trente et une ehansor sicales. 1927. Pierre Attaingnant. — L. Ali u praksi su ipak općenito prihvaćeni izrazi nonalan« i »atonalan«. 23. Zvuk. Sinfonia funebre. Trente sept chansons musicales (Attaingnant. ATTERBERG. Theoretische Schriften. Pet opera (na Šved njemačkom jeziku): Harvard Harpolekare. trublje. 1951. 1943. zat: 1787 kod W. 45—46. Schonberga. Book and the Beginnings of French Music Pr Journal of the American Musicological Society. dvostruki koncert za violinu i violončelo 1960 (red. 1957. 1882. — Objavio (zajedno s Elgarom) Matthdus Passion i Weimarer Orgelbiichlein J. ATONALNOST (njem. Stockhlom 1925. — Crkvena muzika. 1923—24. Die Zvvolfordnung der Tone. I. — Ch. attaccare privezati. Bacha. Wiener Musikzeitschrift . Augv. A TRE (tal. Polvtonalite et atonalite. — 5. 1916: IV. Kurt Atterberg. de musicologie. LIT. London 1958. Rondeau retrospeetif. Završio studij elektrotel muziku učio kod A. kao stranom instrumentu. Muri (Aargau) i 1863 dirigent muškog pjevačkog zbora u perswylu. Spominje se od 1514 u Parizu. izdao je 35 knjiga eha: (oko 2000 kompozicija). libraires ayant exerce a Pariš de 1450 a Pariš 1901. Zbog zasluga za obnovu (1920) i vođenje tog festivala podijeljen mu je naslov Sira. — F. 1964).). — VOKALNA: kantata Jamba 1919. 1529. Tonalitat und Atonalitat.najpopularnija): VII. Stuarl. DJELA. Sinfonia romantica. — D. švedski kompozitor i gent (Goteborg. Was ist atonal?. MGG. 1923. — Isti. III Od devete godine života član (zborski dječak) engleske kral. Atonale Musik. tlber neue Musik. 1891. 26. ali ga je odbacila. U Argosu je postojalo svetište u čast Ateni Salpinx. XII 1887 —). II. Solo-pjesme. — H. — Isti. motiv. — E. x. 'A#r(va). Thomas. Atonale Satztechnik. Učio kod svog oca. ou mode chromatique unique. 3. kapele. Rej Documents sur les imprimeurs. 1919. Berlin-Wien 1923). -> Serijelna muzika). Sti na Konzervatoriju u Leipzigu. Zur Einfuhrung in meine <Zwolftonmusik".123-. U orkestralnom sastavu znači da su drveni duhački instrumenti zastupani sa po tri instrumenta od svake vrste (npr. — E. Sinfonia piceola.: A. 2. Notes biographique sur Attaingnant. Uz to član utemeljitelj i dugogo .: E.80 ATEMATIČNOST — ATTWOOD 2 flaute i mala flauta. 1936. Magnus Atterberg. operama i rovima često upotrebljava švedske narodne melodije. Tonal ou atonal. Ovaj je mit nastao u Ateni vjerojatno nakon perzijskih ratova. Melos. Isler. — Nekoliko misa.II izd. 2 knjige tabulatura za lutnju i 2 . temu. LIT. kompozicije za flautu. je prilikom borbe Perseja s Meduzom pronašla aulos. Brelet. pa protivuriječi biti muzike. Prinzessin Wun i Riitlifahrt. — J. XI 1953). Bibliographie thematique. — Klavirske kompozicije. V 1827 — Zurich. u troje). Neumann. III kustbilder. — R. Berkelev 1965. : U skladu s posve novim pristupom sveukupnom zvučnom materijalu suvremeno muzičko mišljenje odbacilo je svaku una prijed determiniranu kategoriju. 1947. 5. Prema tome bilo bi ispravnije •■atonalitetan« — jednako kao i »tonalitetan«. u orkestralnim djelima. — Isti. Uz to dirigent glasovitog Three Choirs Festivala. kojoj mjedeni zvuk odjekuje u boju. Bazu za takvu organizaciju dao je Schonberg tek 1923 svojom metodom komponiranja sa dvanaest tonova (-> Dodekafonijd). stilska značajka suvremene muzike koja se očituje ne samo u odsustvu tonaliteta. Atonale Musiklehre. Hauer. alteriranim akordima i modulacijama u udaljene tonalitete. Pierre Attain Rova] Prints of Music. Prvi parisk zički nakladnik koji je tiskao polifoničku muziku s pomi jednostrukim znakovima (note i dijelovi crtovlja spojeni u. ATKINS. Wien 1937. 1911. napušten zbog povremenog ubrzavanja ili usporavanja. Leipzig-Wien 1920 (II izd. M. M. Tonality-Atonality-Pantonality. L'atonalite. 1930. — DRAMSKA. ibid. — Isti. — Napisao predgovor djelu Worcester Mediaeval Harmony. Traite d'harmonie tonale. S. Mozarta u Beču. Zurich 1915. Krenek. na kojemu je izveo mnoga značajna novija vokalna i orkestralna djela. kad su se Atenjani počeli opirati sviranju na aulosu. kao što nema ni konsonantnih akorđičkih sklopova niti akorda građenih po terenom prin cipu. ATTACCA (tal. koncert za viol 1923. VC'ege zur Neuen Musik. — Ph. 29. s podnaslovom Ein Lehrbuch der atonalen AJusik. ATENA (grč. — A. crkvenog orguljaša Frederika Atkinsa i kod G. sonata za violončelo (violu ili violinu) i 1925. prije jula. Prema Pindaru A. 11 (1908) A. MGG. Berg. — D. uvođenje elemenata cjelotonske ljestvice u melodijske i harmonijske odnose i osamostaljenje disonance slabilo je sve više tonalitet i dovelo na kraju do nestanka svakog tonalnog osjećaja uopće. 1914. Le Menestrel. LIT. najprije kao knjižar i ! zatim i nakladnik. Scenska muzika. kad je vidjela kako sviranje tog instrumenta unakazuje sviračevo lice. 1961. — Spis Med notpenna och taktpinne. švicarski zborovoda i komp(Wettingen kod Badena. Prvim atonalnim kompozicijama smatraju se Drei Klavierstiicke op. zborne kompozi cije. Rapsodija za klavir i orkestar 1908. Latille u Napulju. Kantate za muški zbor: lingenfahrt. Notes et docu Mušica Disciplina. Paque. 1890. 1934. 1936. Dć. Baleti Per Svinaherde. corni a 3) ili da se dionica dijeli na tri grupe (divisi a 3). francuski muzički tiskar i nakladnik (p XV st. zbor i orkestar. prvi put izliven 1525. u vremenu). Kantate za žensk Beim Rattenfanger im Zauberberg. Pariš 1946.: A.: H. Pierre Attaingnant.). po čemu se i đuje tip i veličina orkestralnog sastava. God. Koncert za klavir. Lesure. RM. latini. podsjećajući na grmljavinu. 1925. 1931. Milhaud. Serial Composition and Atonalitv. nema ni središnjeg tona ni vodice s njenom težnjom za polustepenim pomakom. 1936: koncert za violinu. I. kao i zbog drugih sloboda u izvođenju. Heartz. Dissonance. Neujar der Allgemeinen Musikgesellschaft. Reauiem. U vre od 1528 do 1550 objavio je stotinjak opsežnih zbirki pre francuskih kompozicija obuhvativši velik dio francuskog mui stvaranja iz prve polovice XVI st. engleski orguljaš i kompozitor don. Surađivao u švedskim i međunarc muzičkim organizacijama i ustanovama (1924—47 predsj i od 1947 počasni predsjednik Udruženja švedskih kompoz: Propagira suvremenu švedsku muziku. od 1889 drugi direktor Konzervatorija. 1949. Atteignant. atonalite. Rihouet ■ Rokseth). LIT. polvtonalite. Pavla u Londonu te kompozitor i od orguljaš kraljevske kapele. DJELA: Intermezzo za orkestar. od 1919 muzički kritičar dne Stockholms-Tidningen. Za muški zbor i orkestar: Festgesang . 1926. Berkeley-Los AngelesLondon 1962. Donaueschingen 1924. 24. Chelsea. Devet simfonija: 1. Smatrali su je izumiteljicom instrumenta salpinx. Perogner. 12. A TEMPO (tal. znak). — KOMORNA: 1 đačka kvarteta. ic D. Obuchotv. 3 knjige mis djela).. Atonalna muzika. postoji samo 12 ravnopravnih kromatskih polustepena od kojih je svaki potpuno slobodan u svome kretanju. Sam Schonberg smatrao je izraz 'atonalan« nepodesnim. Wien-New York 1925. Atonalitat). 13 knjiga moteta (oko 300 djela knjiga tabulatura za instrumente s tipkama. Pierre. tj. Kompozitor neorom nog nacionalnog smjera. 5 knjiga plesova. Sinclaira. Vom Wesen der Musik. 1914 i dr. atonale et totale. God. suita. Gluck. I. XI 1869 — Worcester. V . ta se izdanja ubrajaju među najbe izvore za upoznavanje francuske muzičke prakse XVI st. Zurich—Leipzig—Wien 1953. oznaka k< stavlja na kraju stavka ili odsjeka kompozicije i znači da • između toga i idućega stavka ili odsjeka treba da bude vrlo 1 ili da je treba sasvim izostaviti (attacca subito slijedi smjesta) ATTAINGNANT (Attaignant. Prijelaz iz tonaliteta u atonalnost odvijao se postepeno. toj atonalnosti nedostaje još racionalna organizacija tonskog materijala koja bi bila njena pozitivna komponenta. Cham 1923 (. U njima nema tradicionalnih uzajamnih odnosa među tonovima ni u horizontalnom niti u vertikalnom smislu. Eimert. božica mudrosti i rata. Sir Ivor Algernon. 1528—1530) Maitres musiciens de la Renaissance francaise. u partiturama a 3 znači da tri instrumenta izvode neku dionicu unisono (npr. — Y. Oznaka da je djelo komponirano za tri instrumenta ilij (fuga a tre. pa i samu konkretnu vrstu forme (->• Atonalnost. Pošto je preuzeo od grafičara Pierrea Ha njegov kalup pomičnih znakova. XI 1765 — posjed Chevne Walk. Bauer. dirigent i kompozitor (Cardiff. 1859 postao učitelj pjev. 1. jer »atonalan« u stvari znači koliko i »a-tonski«. Attingens). 1919. odnosa koji bi bili sve deni barem samo na dominaciju jednoga jedinog središnjeg tona — tonike (-*■ Harmonijske funkcije i Tonalitet). Karl Attenhoffer.Elektronska muzika. — Priredio je za štampu Liederbuch fiir Mdnnergesang. Koechlin. Deutsch. Expert. — V. od 1867 djelovao je u Ziirichu kao dirigent pje\ društava. Re'ti. God. klavirski kvintet.

1795 . Mnogi kompozitori u XIX st. da su posle predstave krenuli pred zgradu uredništva novina Le National i otpočeli pobunu. u Engleskoj. 1952 i La belle Helene. se potpuno posvećuje umetnosti. Thomas Attvvood. B. je dao prvu veliku istorijsku operu koja je uskoro kao nova operna vrsta suvereno zavladala francuskim muzičkim pozorištem. 1725.). Le Sejour militaire. B.-E. IX 1689 — 17. The Musical Times. Zagreb. Acteon. DJELA. solo-pjesme. 1833. 1908—12. Les petits concerts. : B. I. 1812. 27. 1826. Auber. A. Drugi vanredan uspeh kompozitora je njegova opera La Muette de Portici (1828). 1825 . 1844 . I 1968). Francuska. 1734 i 1739. Njegov impresionistički izraz pokazuje značajke Faureove škole. Zagovornik i prijatelj F. duhovitost. 1722 i L' Inconstance. premijera. 15. 1899. Baleti: La Momie. 1855. 1749. Ali tek posle tridesete godine života A. i To ali that breathe the air of Heaveri). kojim se pokazao kao legitimni sledbenik Boieldieua ravan Heroldu i Adamu u šarmantnosti melodije. Borner. — DRAMSKA. Musiciens d'aujourd'hui (2eme serie). koja je ugađala građanskoj klasi svoga vremena. Offrande. 1722 i La fete champetre et guerriere. 1719. Wagner.: violinska sonata i suita za 2 violine obj. One su. Leipzig 1888). Opere: La legende du sang i La ForU bleue. Leocadie. Manon Lescaut. Th. No Auberu nedostaje ono što je najvažnije u ovom rodu: veličina i pravi dramski stil. Margarethe von Gent. Od 1719 bio je u službi princa de Condea.-F. živi ritmovi. 1836. Mozart und Attwood. je predstavnik muzike. Longyear. naročito najuspelija među njima Fra Diavolo. 1737. G. 1807 i dr. — R. 1923. klavirski trio). Les arrets de Vamour. c. Ona je 1830 bila neposredni povod ustanku Belgijanaca u njihovoj borbi za nezavisnost i otcep-ljenje od Holandije. A. Neue Mozart-Ausgabe. I. Les Chaperons blancs. Lestoca ou VIntrigue et Vamour. 1926 i Trois Chansons francaises. 1823. a kasnije se posvetio crkvenoj muzici. capriccio za violinu. . La Circassienne. kompozitor i muzički kritičar (Parame. Pariš 1923—24. Baleti: La paix triomphante. 1734. Jacques. u čast kraljeva i prinčeva kod jutarnjih primanja. Auber. Pieces en forme de Mazurka. Le Serment ou Les Faux monnayeurs. Kassel 1965. 1746. od lat. alborada. Pariš 1911. — E. je prvi u Francusku uveo tip talijanskog koncerta sa solo-violinom. 1719—35 i 1793. od 1727 na dvoru Luja XV. Učitelj mu je bio L. za 2 violine i za 2 flaute. 1965. se nije maknuo iz Pariza. Daniel Francois Esprit Auber. Druge Republike i Drugog carstva. kome nedostaju D. Leipzig 1962. INSTRUMENTALNA: suite Six Concerts de Simphonie. LIT. Trois Chants Hebraigues. — DRAMSKA: Arlequin Hulla. 1820. Auber. 1829 .-F. 3 ripieno-violine i basso continuom. Le Concertdla cour. 37. 1856 . 1864 . 1824. Musikalisches Wochenblatt. 1918. Diemer. — R. 1828 (jug. 1830. 1728 postao je prvi violinist u Operi. — VOKALNA. 1798. violončelo i b. Auber. L'Ambassadrice. Attwoods Theorie. najuglednijim ondašnjim libretistom i vrlo plodnim dramskim piscem. Komponirao isprva pretežno opere 7abavnog žanra sa prizvukom pasticcia. komponovao je balade i romance.ATTWOOD — AUBERT dirigent koncerata Filharmonijskog društva i jedan od prvih piofesora (od 1823) novoosnovane Royal Academy of Music. — Traite de VHarmonie. Le Cheval de bronze. Magenta. Ovo delo poslužilo je i Wagneru kao uzor za njegovu operu Rienzi. francuski pijanist. DJELA. 1943. 19. Senaillea. Le tombeau de Chateaubriand. U XVII i XVIII st. Les trois genres (sa Boieldieuom). Pr. L'Enfant prodigue. Thomas Attvtood's Studies with Mozart.: L. 1924. V 1753). 1821. Scheurleer. La nuit ensorcelee. serija X. Haydee ou Le Secret. 1910. Le Dieu et la Bayadere. 4 koncerta za violončelo i orkestar. Lalo. 1925. Jacques Aubert. 1841 . 1851. — KOMORNA: sonata za violinu i klavir. X 1871 (i u Gesammelte Schriften und Dichtungen. — Više solo-pjesama i glees (popularni In peace Love tunel . francuski kompozitor (Caen. La Barcarolle ou L'Amour et la musigue. A. 1847. AUBER. Ać. 's Gravenhage 1925. F. 1830 (jug. F. Die Opern von Daniel-Francois-Esprit Auber (disertacija). 1907. Cherubini. 1819 . 1801 (muzika djelomice iz Cherubinijeve opere Les deux journees). Les Saisons za solo. Journal of the American Musicological Societv. The Escapes. ili 18. vladao je njegovom muzičkom scenom. Wirth. Jenny Bell. L'Ecole francaise du violon. DELA. AUBERT. 6 . divertimento Diane. 12. 1813 . 1951. 10. Correspondance litteraire. 1900. Le Ballet des vingt-quatre heures. ponešto suv i dosta površan. Six poimes arabes. klavirski kvintet. Kohut. 1902. 1716. 1792 (finale u suradnji s Jarnovićem). 1839.. Dodavši naknadno svojim suitama za gudače duhačke instrumente. 1808. Pariz.. La Fiancee. Le Pare d'automne. IX. Mu/. 1940—43. 1834. Pariš 1864. Pougin. Suvremena litografija telaine. Borrel. Erinnerungen an Auber. 1869. . sonata za violinu i b. — A. — Kantate Le ballet de Chantilly. — A. 1947. Dryade. Daniel-Francois-Esprit Auber (1782—1871). Avril. II 1877). (5 knj. Sillages.). — E. dajući svake godine po iedno. jutarnja pjesma. Plod ove saradnje je komična opera Le Magon (1825). 1842 . 1904. Oldmann. Le Lac des fees. Mendelssohna koji mu je posvetio tri orguljska preludija i fuge op. Jouvin. pregnantna karakterizacija likova. AUBER. Oldmann i dr. Sa vie et ses oeuvres. Delehelle. Fiorilla. zbor i orkestar. Leipzig 1895. Ovim delom A. svitanje). 1907. — H. I. je tipični kompozitor komičnih opera. LIT. C. U početku amater. Ann Arbor 1957. Violinu učio kod J. Scribeom. c. Pariš 1867. zbor i simfonijski orkestar. 1930. pronele njegovu slavu i u njima su došle do punog izražaja najbolje strane njegovog stila: tečna melodika. 1721 i La Reine des Peris. — W. God. stvorio je simfonijske oblike i time pridonio razvoju klasične simfonije. 1838 . Bio je muzički kritičar i suradnik Francuske radio-stanice. Pariš 1894. 30. 1835 (prikazana kao balet 1857). Feuille d'Images. 1831. fantazija za klavir. 1907. 1831. Hertzmann. ili čak i više pozorišnih dela za vreme Restauracije. (2 knj. Les Diamants de la couronne. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Habanera. 1832. Zanetta. Suite brive. Od 1823 on sarađuje stalno sa E. X 1887). Hertzmann. Louis-Francois-Marie.) upotrebljavali su taj naziv za neku vrstu idilične uvertire. A. AUBER široki potezi. The Curfezv. Njegova djela s tog područja idu u najbolja ostvarenja s početka XIX st. Nijema iz Portičija. pastoral za violinu. I 1782 — Pariz. — Instrumentalna muzika (koncert za violinu i orkestar. Njegovi su motivi laki i pristupačni.: C. Noel. The Devil of a Lover. a 1729—40 nastupao je na Concerts spirituels u Parizu. Ono obiluje me-lodijskim bogatstvom i moćnim ansamblima te je prožeto pravim revolucionarnim zanosom i strašću. The Adopted Child. 1823. B. sonate za 2 violine. Fra Diavolo. — 81 Anglikanska crkvena muzika: 5 servicea: više anthema (3 krunidbena s orkes trom): himne. 1859. 1903. Le Testament ou Les Billets doux. 1948. Cine'ma. II 1877 — Pariz. I. premijera. Bio je. alba zora. izvodile su se a. 1822. 1802 . I. 1860 . La Marguise de Brinvilliers (kolektivni rad). de Mirecourt. 1925. La Muette de Portici. 31. DJELA: klavirske sonate i etide. zadovoljavajući njene želje za zabavom i razonodom. 1805 . jasnoća i vedrina. 1959. Zerline ou La Corbeille d'oranges. Le premier jour de bonheur. A. MGG. a 1842 postao je direktor Konzervatorija (kao naslednik Cherubinija). —■ KL A V IRSKA : Lutins. — Ch. oni ostaju u pamćenju bez napora. La Sirene. prizor s izvedbe u Beču. 1845. Čuveni duo opere Amour sacre de la >'■' patrie toliko je oduševio sluša-oce. Opera ima i sama svoju posebnu istoriju. Marco Spada. 1868 i Reves d'amour. Borrel. — A. 1826 . 1836 . koji se odlično prilagodio građanskom ukusu toga doba. Oldmann. član Instituta. Auber. 1837. u Collection Debroux: 1 koncert obj. Crepuscules d'automne. Sem kraćeg boravka u Londonu.und Kompositionsstudien bei Mozart. Leicester. Malherbe. Introduction et Allegro za flautu i klavir. Jean de Couvin. 1713. španj. Muziku je studirao na Pariškom konzervato riju (L. — Devetnaest opera: The Pnsoner. iako zaostaje iza njih u strukturi dela. gudački kvarteti. No on je kompozitor bez snažnih osećanja. A. uz ostalo. 1904—10 (izv. B. 1913). Scenske kantate. kakva će se docnije uzalud tražiti u drugim Aube-rovim delima. Jullien. Les jolis airs za 2 violine (4 knj. To je razlog Auberove popularnosti i uspeha. La Bergere chd- D. koncerti za 4 violine. M. Le Philtre. Sadržaj opere je pobuna naroda u Napulju (1674) predvođena od ribara Masa-niella protiv stranog kneza-na-mesnika.-E. Faure). 1824. 29. Tu dužnost vršio je do smrti. AUBERT. Le Duc d'Olonne. Emma ou La Promesse imprudente. — E. E. Scenska muzika. Za zbor i orkestar: Nuit mauresque. La Neige ou Le nouvel Eginhard. Lavignac. 1733 i Six Suites en trio. Pays sans nom. Le Domino noir. 1842 . 1852 (prikazana kao balet 1857). — Prvo Auberovo delo izvedeno u pozorištu (L'Erreur d'un moment i jfean de Couvin nisu javno izvedeni) bila je komična opera Le Sejour militaire (1813). francuski violinist i kompozitor (Belleville.). 1927. — E. V 1871). Opere : L'Erreur d'un moment. 1937: Incantation za jazz-orkestar. Vendome en Espagne (sa Heroldom). Gustav III ou Le Bal Masque. Carlo Broschi ou La Part du diable. (Bizet. Rimski-Korsakov i dr. Daniel-Francois-Esprit. — Misa. AUBADE (franc. Le Timide ou Le nouveau seducteur. 1726. Daniel-Francois-Esprit Auber. — C. Zagreb. Chrysothe'tnis. 1951. kompozicije za manje sastave. 1907. prvi veliki uspeh Aubera. 1840. 1850. or The VC'ater carrier. de la Laurencie. MGG. Pariš 1873. Gedenkbock D. — A. lucidnosti orkestracije i drugim karakteristikama francuske škole. 1922. 1824. NOVA IZD. 1836 . a djelovao je i kao pijanist i kao pedagog. LIT. Le Macon. La Fiancee du roi de Garbe. Pariš 1871.

MGG. Pierre Aubry. 1895: La Pouppee. muzički odjel Šcole des hautes etudes sociales). III i IV sv. 1703. Jeanrov i L. Od 1940 dirigent Francuskog radio-orkestra i od 1946 profesor kompozicije na Konzervatoriju u Parizu (učenici su mu 0. God. Brandin). 1903—08 pisao i u listovima Courrier musical i Mercure musical. Mtinchei (obj. 1923 . 1907. 1924—25. 1900. A. I. 5 Mise. Schmid. VIII 1901). : J. I. Passau 1930). La Musicologie medievale. — Klavirska muzika. DJELA. I. 1908. Bulletin hispanique. II 1665 — P sahranjen 24. les plus anciens textes de musiaue instrumentale au moyen age. X. Villalba. Studirao 1925—30 na Pariškom konzervatoriju (kompoziciju kod P. Od 1705 dvorski i crkveni di u Passauu (nasljednik G.. 1907: L'Oeuvre melodique des troubadours et des trouveres. moraju pristupiti audiciji. troubadour Gascon du XIIe siecle. OR K E STR A LNA : Sym phonie rom antigue. U njegovim kompozii opažaju se utjecaji G. 14. ZFM. Diplomirao na pariškom Filozofskom fakultetu (književnost i orijentalni jezici) 1892. klavir i orgulje i dobio naslov počasnog proi Od 1924 djelovao je kao regens chori u Vocklabrucku. suite Concors d (5-gl. St kao samouk muzičku naobrazbu. Paul. D AUFRAY. 1908. a 1922—44 zećem je upravljao Frank Standfield. Miss Helyett. AUER. 1906—07 (obj. Pariš 1921. 1867 poduzeće je započelo izdavati muz pod vlastitim imenom. I AUDICIJA (franc. III. 1905. 1880 (jugosl. Vuillemin. DJELA: Violin Playing as 1 Teach it. sviranje. der Meister der Orgel (mit visationsthemen). koji je okupio brojne suradnike. glumci i dr. — A. klarinet i gudače. M. AUERSPERG. 1904. HtmonbcKuL nonji Ayep. — W. Objavio je brojne studije. Studirao na Konzervatoriju u Budimpešti zatim u 1 Hannoveru (J. Parlow. Interpretirao je djela klasika kao Čajkovskog. 1905. Monsieur Lohengrin. 1906.: H. Melanges de musicologie critique: I. Rivista Musicale. španjolske cantigas). I. 1905. A. Les Chansons des Croisades (sa J. francuski muzikolog i paleograf (Pariz. v. Contributions a l'etude des cantigas d'Alphonse le Savant.. 1909 (na engleskom. Predavao historiju muzike u Parizu (Institut catholigue. pokusno pjevanje). III 1660). 1728. Muzika za radio-drame i za film (La Belle meuniire. IV. Njegova je popularnost nagi sla pa je već 1966 bio jedan od najpoznatijih francuskih sonjera. AUDRAN. glumljenje i si. CoBeTCKan My3biKa. 1893. tako je nastalo prošireno nakladno poduzeće Augener & Co.. AFMW. I 1742). IV 1842 — Tierceville kraj Pariza. 1898. 1947). audition slušanje. na radiju. — D. Louis Aubert et son oeuvre. M. Schmid. God. La Rhythmique musicale des troubadours et des trouveres. Ać. 1 LIT.: L. VI 1845 — Loschwitz kraj Dresdena. : P. B. Trouveres et troubadours. 1900. AUGER (Auget). 1914). Alain i M. 1921. XII 1907 —). Dukasa). A. francais 146 de la Bibliotheque Nationale (s indeksom muzičkih umetaka i tumačenjima). 1911. Suite eolienne za flautu.) za gudače. Hilb. Max. Nekrolog s popisom djela u Bulletin de la Societe Internationale de Musique. M. God. F. AUBIN. sadržaju pripadaju tzv. kad pristupaju prvi put kojem ansamblu ili se upisuju u umjetničku školu. 1866 u Hamburgu. a od 1877 živio u Parizu. Elman. c. A. Baleti: Les caprichos. Bedierom). 1911. INSTRUMENTALNA: šest uvertira. 1879. 1932 —). Der Streit um den »echten« Bruckner. austrijski komp i muzički teoretičar (Kitzbiihel. — Izdanja: Le Roman de Fauvel reproduction photographique du ms. Zimbalist. DRAMSKA. zatim pjevač Kraljevske k . die i dr. osobito klavirsku. 1923. Le grand Mogol. Le Chansonnier de rArsenal (faksimile i transkrip cija. God. La chanson populaire dans les textes musicaux du moyen Age. Osnovao ga 1853 George Augener (1829— Isprva se njegova djelatnost ograničavala na dobavljanje in nih muzičkih izdanja (englesko generalno zastupstvo n C. 1905. koje js uredilo novu modernu tiskaru. koji je za njega napisao nekoliko kompozicija z linu solo. Proučavao francusku srednjovjekovnu muziku. 1912 (obj. 1948 i dr. (utemeljeno 1823). Po stilu neoklasičar. izdanja s faksimilima srednjovjekovnih crkvenih i svjetovnih muzičkih dokumenata te djela iz tog razdoblja u modernoj notaciji. U svojoj biblioteci A. Izdao A. (fak simile rukopisnog kodeksa Bamberg Ed. Hugues. de Montpellier. God. E als Kirchenmusiker. Festschrift H. Cantilene variee za violončelo i orkestar. 1695. 1719: Cymbalum Davidis. 1925. 1896 i dr. 3 sv. 1896. 24. Feschotte. 1903. Njegove pjesme očituju utjecaj Boba Dvlana.) uz instrumentalnu pratnju. Edmond. Operete (komične opere): L'Ours et le Pacha. LIT. MGG. 1892. 9. Zagreb. Riemann. gdje je 1887—92 vodio ko Carskog muzičkog društva. DJELA: Anton Bruckner.) uz instrumentalnu pratnju. George Augener vodio je poc do 1910. ] Priredio II. My Long Life in Music Violin Master Works and their Interpretation. Gesammelte Briefe. Ouatre po'esies de Marcabru. 1893.— J. AUBRY. 6. Dacierom). LIT. 1909. 1907. 1927). U rješavanju problema notacije trubadurskih melodija primijenio (počevši od 1907) tzv. Les Noces d'Olivette. Les caracteres de la danse (sa E. madžarski violinist i muzički pe (Veszprem. Međutim. MGG. 1937. 1927. L'Oncle Celestin. 1909. DJELA. Essais de musicologie comparee: 1. Zahvaljujući dinamičnosti radnje i istinskoj muzičkoj komici neke od njih održale su se do danas. protesnoj muzici ili su bliske fc nim napjevima. a 1878 uredio j štitu tiskaru. francuski kompozitor i dirigent (Pariz. Mon Prince. I. crkvene sonate Dulcis fidium harmonis za 4 g instrumenta i b. 1947 i Fourberies (na muziku Rossinija).82 AUBERT — AUGER AUER. Collet i L. na kojoj posebna komisija ocjenjuje njihove sposobnosti. Lehrndorfer. a na Pravnom 1894. premijera. Uzmah AUFTAKT AUGENER & CO. 171 toriji Aquila elangens exaltata. 11. 1951^ — J. kad se i školovani muzičari. Volk Engelbert. pariškog dekana. Prvi veći uspjeh postigao je 196 stupom u Parizu (Olympia). opsežne Gollerichove monografije o Bruckneru.: F. 1907. .: E. je osnivač društva Bru -Gesellschaft. literaturu. Une Estampide de Rambaut de Vaqueiras. Quel est l'auteur de la »theorie modale« dite de Beck-Aubry. MGG. Proi je uglavnom djela A. — Gudački kvartet. La Duchesse de Ferrare. Bečkom zbog prioriteta koji zapravo pripada F. 17 1930). Redoviti suradnik organa Scholae Cantorum. La Cigale et la Fourmi. Objavljivalo je djela istaknutih kompc iz raznih razdoblja. Bruckner. Bernard. XII 1897). izvor za istraživanje historije kazališnih i opernih preds tadašnjoj Ljubljani. englesko nakladno poduzeće sa sjec u Londonu. Leopold Auer. 8. 1907. Cent motets du XIII e siecle. 1862. — H. Leopold. 1953. God. 1909. — CRKVENA: pet misa A laudae V . LIT. (4-gl. Brucknera. Prouth). te instruktivnu. kršten 21. 1617 u službi opa Saint Aubina.. 1877. a 1934—35 usavršavao dirigiranje kod Ph. plesanje. Izdanja ove naklade hvaćaju više od 6000 djela. — A. — 1871 poc je pokrenulo časopis The Monthly Musical Record (prvi ui E. -> modalnu teoriju došavši u sukob sa J. 1924. II. Machabey. Josipa u Marseilleu. Muffata). — Komponirao je violinu. Refrains et rondeaux du Xlll e siecle. Prvi u Ljubljani uveo tali opere. austrijski muzički pisac (Vocklabruck. Recherches sur les »Tenors« francais dans les motets du XlII e stide. (pjesme trubadura i truvera. 1861 postao orguljaš crkve sv. Zaslužan za razvoj muzičkog života 1: bljani. Pariš 1948. F. 1951. koje su se davale u njegovu dvorcu i u njegovu v: paviljonu Ballhaus. 17. 1901. Ludwigu (primjena već 1905). 2 1930—31. II 1874 — Dieppe. 1949). IV 6 sa transkripcijom u modernu notaciju i komentarom). U nas se taj izraz udomaćio za pokusno pjevanje. Ecorcheville. 31. D JE L A. znatan broj kompozicija suvremenih . Madame Suzette. 36. 1891 . je komponirao više od 30 opereta (komičnih opera) koje su po stigle veliku popularnost (opereta La Mascotte izvedena je do 1897 u Parizu 1700 puta). Landormy. Esquisse d'une bibliographie de la chanson populaire en Europe. Zur Passauer Musikgeschichte. Pariš 1949. Besseler. DJELA: Huit chants he'roiques de Vancienne France. 1896 nakladnici su kupili londonsko nali poduzeće Robert Cocks & Co. je sabrao više teor djela o muzici i štampana libreta raznih suvremenih opera. 7. francuski kompozitor (Lyon. God. Portraits de trente musiciens francais. K. La Mascotte. 3. TEORETSKA: Regulae compositionis fundamentales Musurgiae. 1947: Cressida. francuski kompozitor (Por oko 1592 — Pariz. osobito XIII st.: P. zborovođa i dirigent. 1900—15 bi Vocklabrucku učitelj osnovne škole. Joachim). Benedict Anton Aufschnaiter. mjestimice pod utjecajima Dukasa. LIT. Heifetz. zboru i si. — H. natječu za namještenje u kazalištu. 1956. 1884. . Vjerojatno učenik M. Estampies et danses royales. — R. IX 1962). Gauberta. E. Pierre. Peters). Constant). Iter hispanicum. Louis Aubert. Les plus anciens monuments de la musique francaise (sa 24 faksimila). Tribune de Saint-Gervais (1897—iyO4 i 1906—07) i jedan od glavnih suradnika novoosnovane Revue d'histoire et de critigue musicales (od 1901 do kraja života). Chailley. Revue musicale. 1890. Edmond Audran. Suite danoise. Ljubljana 1877. — Crkvene kompozicije (misa). Machabey. Jeaurovom). 1. Muffata i francuskog instrumentalno toga vremena. VIII 1910). Le rhythme tonique dans la poesie liturgique et dans le chant des eglises chretiennes du moyen-dge. ali mu je melodika bliža pučkom duhu. — Oratorij La Sulamite. Aufschnaiter (disertacija). 1951. Louis-Francois-Marie Aubert. Bruckner. histoire et methodes. Recherches sur les »Tenor s« latins dans les motets du XIII e siecle d'apres le ms. Benedict Anton. scherzo Chevalier Picopin. — DRAMSKA. Lais et descorts francais du XIII e siecle (suradnici A. . 1950. B. 1951. 1930 dobio Prix de Rome za kantatu Acteon. potpomagao izvođenje kazališnih stava kod ljubljanskih isusovaca. 1863'—65 koncertni majs Dusseldorfu.gl. simfonij a u F. — Solo-pjesme (Six poemes de Verlainej. Gillette de Narbonne. profesionalnom orkestru. ( Austrija. V 1880 — Beč. N su učenici M.. kranjski zemaljsk glavar (1610—1673). 1907. LIT. VI izd. studirao u Italiji. Schola Cantorum. Saint-Saens). LIT. La musique francaise apres Debussv. Scenska muzika za Athalie (Račine). — E. Zgodovina glasbene umetnosti na Slovenskem. AUFSCHNAITER. Tony. La Philologie musicale des trouveres (disertacija). njegov nasljednik bio je W. 24. početnika. Strecker. (4. sa A. Od 1918 bio je nastavnik violine u New Yorku. 1904. Ljubljana 1957. Les Proses d'Adam de Saint Victor (s Abbe Missetom).. II. od 1868 dvorski solist i pr Konzervatorija u Petrogradu. 1896. J. Faurea i Ravela. položio je 1921 u Beču d ispit za pjevanje. Studirao u Parizu na £cole Niedermeyer (C. francuski pjevač i kompozitor eh na (Neuillv. Radics. Frau Mušica in Krain. Ebnera u Beču je zatim bio dvorski muzičar. La tnusique et les musiciens de l'eglise en Normandie au X1116 siecle d'apres le »Journal des visites pastorale« d'Odou Rigaud. A.

— Th. Augustinus Aurelius. — Scenska muzika za dramu Master Olof A. 397—400. Roetzer. Two Centuries of Pergolesi Forgeries and Misattributions. prva polovina XVII st. Studirao kod N. nadalje augmentacija u posljednjem stavku Beethovenove klavirske sonate op. Scarlattija i G. XI 354 — Hippo. Wolf.AUGER — AURELIANUS REOMENSIS 1624 maitre de la musique kraljice majke i oko 1630 vrhovni intendant kraljevske komorne muzike. te za Handela (Admeto) i Hassea (Gerone). — G. Pariš 1924. Roma 1931. F. — M. Lindberga i u Berlinu kod E. <. 1909.. AUGMENTED (engl. 387—89. tehnički postupak koji se sastoji u povećavanju ritmičkih vrijednosti tonova postojeće teme. II Seicento. 1724 maestro di cappella crkve S. 1951. Freiburg i. U završnoj \aone.: A. Najuspjelija je UOrazio (1737) koja se više puta izvodila s umetnutim arijama Finija. i. šimšira. Music and Letters. Vincent. J 1 J. Freiburg i. 1929. Kasnije je radio i za B. Des heiligen Augustins Schriften als liturgiegeschichtliche Studien (disertacija). u menzuralnoj notaciji. Scarlattija.). MGG. A. U skupnim zbirkama Ballarda objavljeno je (između 1617 i 1628) u svemu 13 Augerovih aira koji po muzičkoj građi i ritmičkoj shemi pripadaju prvom razdoblju razvoja te vrste. MQ. dvorske balete (ballet de cour) . a upotrebljavao se obično u paru. — VC r. Njegova djela {De mušica Ubri sex. talijanski operni libretist (Murano. Confessiones. — Venecija. povećan). Milano 1929. I. Strindberga. I. motiva. — H. B. Prunieres. zbirke Das Wohltemperierte Klavier gdje s augmentacijom teme u srednjoj dionici istodobno nastupa njezin obrat u basovoj dionici.-------o " gradaciji kompozicije često se kombinira a. tj.). LIT. — J.6?). Pergament. sačuvan je 1 air iz Ballet du Roy i 2 aira iz Ballet du Serieux et du Grotesque (1627).). Poitiers 1891. SVIRAČICA AULOSA. Svenska Tonsattare. a posebno 0 . je imao oblik cilindrične cijevi. A. Cavalli. Komponirao pretežno komične opere pod utjecajem A. Onofrio.: |^|. Glavni oblik auletike bio je -> Pitijski nomos Sakadasa iz Argosa. —• A. Pergolesija. ili kao pratnja pjevanju. lat. 1784). 83 pod naslovom II Maestro di mušica i krivo pripisan Pergolesiju i Latilli (prema F. M. od 383 retor u Rimu. Paul Auger. K. Komponirao vokalnu muziku za tzv. Sviralo se na jednom ili dva instrumenta. 2. August Strindberg och Tor Aulin. Legrenzi. La mušica in San Agostino. 1893. De civitate Dei libri XXII.: A. -ai UD---- AULODIJA. Abert. U prvom dijelu (Cap. AURELI. reljef. 1930. u trodjelnom utrostručuju. LIT. Saureta i Ph. Napisao traktat Mušica disciplina u 20 poglavlja (izd. Porpore na napuljskom konzervatoriju 5. A. AUGMENTACIJA (srednjovjek.) sadržavaju i važne podatke o muzici u najstarijem razdoblju kršćanstva. — H. — H. DJELA: tri violinska koncerta. Le Ballet de France avant Benserade et Lully. G. Minnen om Aulin. Hamburg 1961 (rkp. — W. Najpoznatiji predstavnik aulodije bio je Klonas iz Tegea u Arkadiji. Sv. Weida i. 28. Tor. Upotrebljavao se solistički. Nestaje iz prakse oko V st. J. U predgovoru k libretu Fatiche d'Ercole per Deianira A. osobito o ambrozijanskom pjevanju. crkveni otac (Thagaste. 413—27 i dr. Pallavicino. prstenove za zatvaranje. a od 396 biskup u gradu Hippo. 1939. Reallexikon der Musikinstrumente. — Klavirske kompozicije (dvoručno i četvororučno). Berlin 1937. MQ. 1. Analyse du traite de metrique et de rhythmique de Saint Augustin intitule »De mušica*. Torino 1929. Najviše se primjenjuje u kanonu i fugi. se kao kontrapunktska tehnika javlja u različitim polifoničkim oblicima počevši od razdoblja Ars antiquae. A. God. prešao na kršćanstvo 387. 1955. —• R. Lea. VIII 430). Freiburg i Br. Sartorija. Scriptores ecclesiastici de mušica sacra. The Greek Aulos. Neuchatel 1942. ali se susreće i u sonatnim stavcima. Hure. Die Musikanschauung des Augustins (disertacija). A. Die Etnik des hl. osobito u njezinu završnom dijelu. — A. Gerold. Miinster 1931. na kraju svinutu. Učio na Konzervatoriju u Stockholmu kod C. 1913. Studien zur Entwichlungsgeschichte der Rohrblattinstrumente. Huckzermeyer. u jednoj dionici s imitacijom teme u obratu ili račjem kretanju u drugoj dionici. — ^rKvena muziKa. Ko. Aurelio Aureli. 1930. A. augmentatio povećanje). naziv za nekoliko vrsta duhačkih instrumenata starih naroda. LIT. Philosophische Interpretation der Augustin-Schrift »De arte mušica«. pismo (učenik biskupa Ambrozija). II »De mušica« di S. ne zna se dali je jezičac bio jednostruk ili dvostruk. Gerbert. Americo. Br. Augustine and Music. Bilježi se tačkom — punctus augmentationis (additionis) — uz odgovarajući notni znak. IX 1866 — 1. B. AULIN.). Borghezio. Hoffmann. je naglasio da jedinim temeljem opere smatra ariju.: A. sada Bone. MGG. Sachs. Enfvrvappling av svenska tonsattare. H. Pariš 1914. LIT. i uz fantastična lica sudjeluju u vrlo zamršenoj radnji. Kao dirigent propagirao djela švedskih kompozitora. Avellino. Daveson. Agostino. Pasquinija. zatim dirigent orkestralnog udruženja u Goteborgu. nazivima i podjeli muzičke umjetnosti. suita i plesovi za orkestar. oznaka za povećani interval. 1949. nakon 1708). : F. fraze i si. Perl. — J. AURELIANUS REOMENSIS (Aurćlien de Rćomć). 1932. U kompoziciji. 1951. Wikmann. najviše u Argosu i Tebama. C. 13. ali se stvaraju i drukčiji. C. God. Grci su usavršili frigijski aulos dodavši mu poklopce. Strasbourg 1921. 1943. Walker. IX 1771). Saint Augustin musicien. Angelo a Scala. Walkeru u tom je pasticciu samo 7 arija od Aulette). MGG. instrumentalno muziciranje na aulosu. Studirao u Kartagi. — F. od 391 svećenik. a svaka je imala više rupica (do 15). J. — W. 1—7) govori se općenito o postanku. P. Aurelio. LIT. Pariš 1849. Upotrebljava se najčešće u dužim zvukovnim gradacijama. 110. Thiir. solo-pjevanje uz pratnju aulosa koju je izvodio poseban svirač. Becker. Studij aulosa bio je sastavni dio školske nastave u Ateni. Aurelius. Verchaly. J. AULETTA. do 1909 dirigent tamošnjeg koncertnog udruženja. Prepuhivao se u duodecimu kao današnji klarinet. IV. Pergolesija i Terradellasa pa se najzad transformirala u pravi pasticcio. slonove kosti i si.Ać. Scharvvenke. koji podsjećaju na commediu dell' arte. Prvotne se vrijednosti u dvodjelnom tempu obično udvostručuju. objavljen u Parizu 1753 AUMENTANDO (tal. 1952. oko 1698 — Napulj. Stenhammar och Peterson-Berger.: A. The Aulos or Tibia. stavku Brahmsove IV simfonije u c-molu itd. I.V st. — Solo-pjesme. koji je koncertirao i u inozemstvu. Scherer. — A. Beitrag zur Asthetik Augustinus Cdisertacija). KMJB. 1889—1902 koncertni majstor opere u Stockholmu. složeni ritmički omjeri.: H. 1909. kod grčko-rimskog obje su cijevi bile ravne. dirigent i kompozitor (Stockholm. Kako se nije sačuvao nijedan primjerak s potpunim gornjim dijelom. Pallarolo. U Milanu studirao Platona. komične tipove sluga i lakrdijaša. Augustin (2 sv. jednake i divergentne. — C. identična s oznakom -> crescendo. Aulin. r . Maria La Nova. Augustini doctrina de pulchro ingeniusque artibus. Aulos und Kithara in der griechischen Musik (disertacija). gdje je od 379 retor. Musikmanniskor. početak reprize u 1. AULOS (grč. 1951. — H. je obrađivao uobičajene teme venecijanske opere (likovi iz mitologije i alegorije). — A. — C. Schlesinger. oznaka za dinamiku. Br. LIT. L'Art du chant en France au XVII e siecle. — K. — Kompozicije za violinu. talijanski kompozitor (S. duhalo se istodobno u dvije cijevi. Cijevi su bile načinjene od trske. Sabadinija. — H. Sastavio je 1652— 1708 preko 50 libreta za kompozitore venecijanskog opernog kazališta (Fr. Edehtein. Berthaud. Kasnija Aurelijeva djela znatno su jednostavnija. Hoffmann. Belloni. Storia Letteraria d'Italia (III izd. Pescettija. 10. Pietro. — W. Des hl. francuski muzički teoretičar IX st. Augustinus sechs Blicher »De mušica«. Sjorgen. U svojim prvim libretima A. 1759. Philosophische Interpretation der Augustinusschrift »De arte mušica« (diser tacija). produljenje trajanja nota za polovinu njezine vrijednosti. Alžir. Orazio: The History of a Pasticcio. Numidija. primjenjuje se najviše u američkom načinu bilježenja -> harmonijskih simbola za povećanu undecimu od temeljnog tona. Howard. Freiburg i Br. III 1914). Grčki AULETIKA. Die venetianische Oper in der zweiten Halfte des XVII Jahrhunderts (disertacija). Traite de la musique selon l'eprit de Saint Augustin. Ziani). Havard Studies. 1909. Hascken. 1725 dvorski dirigent princa Belvedera u Napulju. švedski violinist. j. — Isti. Više cijenjena bila je -> kitarodija. 1887 osnovao gudački kvartet Aulin. npr. AUGUSTINUS. Poznati su primjeri augmentacije: Bachova fuga u c-molu iz II sv. ali je uz njih stvorio i realistična lica. Bilo je raznih vrsta dvostrukih aulosa: frigijski je imao jednu cijev kraću. 1943. au>. Mausbach. Chr.

L'Aurresku. Halle 1929. A nous la liberte. Crtež J. Gushee. La musique francaise apres Debussv. 1960. Pisao je muzičke kritike za Nouvelle Revue Francaise (1921). L'ecran des musiciens. Istakao se kao vrstan dirigent stan nog repertoara i dobar organizator (redoviti koncerti. Straussa (Elektra). a nakon osnutka Bt Opera Company (1915). 1920. Les Imaginaires. 1916. 1952: La Ckambre. Kanadi. — Scenska mu. Anouilh).: H. 1926. Le Peintre et son modele. Georges Auric. 1945. Studirao u Parizu. — G. Cinq poemes de Gerard de Nerval. 1960. koji se u okviru tzv. gudački k\ klavir. M. LIT. Bruvra. de Schloezer. 1936. 8—15.: B. 1931. 1947. nauci o intervalima. tema i oblici sažeti. — Isprva radikalan protivnik svih tradicija. Veliki postigao kreacijom Peachuma u obnovljenoj izvedbi The Be Opera (1920) koju je za tu prigodu sam i preradio (arar napjeva i instrumentacija za mali orkestar i čembalo). 1964. — A. Riemann. Lionel d' -* Dauriac Lionel AURIC. Sargent). plesovi uz totemističke ol . V 1968). Songs inaFar za sole. of Music. protkana humorom i satirom. 1950. rapsodija Spring. kasnije na umjereniji način izražavanja. 1952. vezana na estetiku »Šestorice«. do 1914 na Konzervatoriju kod G. U Engleskoj su se mnogo iz' njegova komorna djela. Marianne (od 1936) i Pariš-Soir. Nizozemskoj i Danskoj. 1946. od 1962 vodi Reunion des The'atres Natio-naux Lyriques. kompozitor (London. Scenska muzika za Marlbourgh s'envat' enguerre (M. La Seine au matin. London 1951. 1920: Neuf pieces breves. 1 je dirigent različitih londonskih kazališta. DJELA. The Rise of English Opera. povezuje gledište Boetia (mušica mundana. Mozarta (Cosi fan tutte. Rostand. Hiischen. 3 1872 — 10. Les Fdcheaux. U svojim kompozicijama često obr motive starih engleskih napjeva. 1924—29 umjetnički je direktor 1 National Opera Company. XII 1903 —: Frederica. — VOKALNA: Pervigilium Veneris za orkestar. ples iz provincije Guipiizcoa. Supervielle. — A. prelazi G. Oko 1918 potpao je pod utjecaj Satiea i doskora sa A. tragičnom intenzitetu izraza. u Njemačkoj. preuzima glavne bas-baritonske u tom kazalištu. Drugi dio 'Cap. Les Oiseaux (B. Pjevao na mnogim engleskim festivalima. veoma gustim i često složenim harmonijama i bujnoj ritmici. Filmska muzika: Le sang d'un pokle. Trois Caprices (Th. 1928. klarinet i fagot. Festival Prelude za gudače i orgulje. 14. — SPISI: Notice sur la vie et les travaux dej. — Isti. La musique francaise contemporaine. Phidre (libreto J. Djagiljeva Ballets Russes (Les Fđcheux i dr. George Auric. 1942. Ibert. La Pastorale. Ode on a Grecian Um: zborovi. IV 18 Newcastle. 14 sonai djecu na teme engleskih pučkih pjesama. — P. naglašujući potrebu njihova usklađivanja. Chr. Pepuscha. 1918. I. AURIC. 1951. reorganizacija orkestra). 1938. — VOKA Love Songs from Don Quixote za sole. 1950. Geschichte der Musiktheorie im IX—XIX Jahrhundert. Georges Auric. Romains). osobine i oblike gregorijanskog pjevanja. 1938. Die Musikanschauung des Mittelalters und ihre Grundlagen. Way of the Vt'orld (Congreve). sopran (Richmond. španj. Richard. 1928. — Klavirske i orguljske kompozicije. go. Hommage a Marguerite Long. Komponirao scensku muziku za radio-izvedbu kespeareove tragedije Antony and Cleopatra.84 AURELIANUS REOMENSIS — AUSTRALSKA MUZIKA AURRESKU (aurrescu. 1947 osnovao u Londonu udruženje The Era Concert Sociely namijenjeno izvođenju manje poznatih i kompozicija. Od 1928 vodio Bristolski simfonijski orkestar. 1952. The Knight oj the Burning Pestle (Beaumont i Fletcher). — H. 3. 1937. 1956. 1913. Zimmer prema Aristofanu). DJELA: varijacije za gudački orkestar The Vicar of Bray op. po osnovnom je ugođaju vedra. — J. Le Trouhadec (J. Nouvelles Lit-teraires. Od 1946 profesor na College of Music. Londonu i New Yorku debitirala u londonskom Covent Gardenu kao Briinnhilde (Wagner. Printemps (Ronsard). članci i kritike. Trois poemes d'Henri de Montherlant. Karijeru započeo kao c orguljaš i nastavnik harmonije na College of Music u Liver Istovremeno studirao pjevanje kod Ch. Radiguet). J. Six poemes (P. — Knjiga: The Fa. 1924. Cocteau). 1946. 1935. Trois impromptus. Le Bal des voleurs (libreto J. sonatina. Poslije toga angažiran u kazalištirr Majesty's i Covent Garden (1910). 1932. a I1 40 orkestar Bournemoutha. 1 LIT. 1931: Songs of Unrest. je prvi zapadni muzički teoretičar. Pietsch.). lnsecl-Play ((. W. Ouverlure. de Banville). Love's Pilgrimage za glas. 1913 (pjesme s orkestrom). Boult. Petite suite. Eluard). engleska obitelj muzičara. Halle 1905. Gaya i J. God. A. najpc trio Fantasv on Old Tunes op. humana et instrumentalis) s Cassiodorovim stanovištem (mušica harmonica. ORKESTRALNA: simfonija u E-duru. Cocteaua AUSTIN. Nezv York. koji opisuje starocrkvene načine i bavi se problemom podmetanja teksta pod melodiju. 1922. — C. 35. izvodi se u raznolikim fig s energičnim oštrim koracima i gestama koje simbolizira. Bunvana op. 1933: Ouadrille. Leipzig 1920. 24. Honeggerom. MGG. to jedini oblici primitivnog muzičkog izražavanja: muziko mogu smatrati i razne tužaljke. Offenbacha ( manns Erzahlungenj . Nizozemskoj. Georges. Golea. D. El Aurresku en Guipuzcoa a H siglo XVIII. Učio kod W. stari baskijski n. Gribouille. a treći (Cap. XII 1874 —■ Wellir Surrev. 1922. — KLAVIRSKA: sonata. Aurelianus Reomensis. 1923. I. Studirao 1922—26 na Royal College of Music u donu (A. Baleti: Les Noces de Gamache. 1955. Nocturne. melodika je jasna. sačuvanih jo: ostataka predaustralskog i predaustronezijskog pučanstva. Ernest. 1926: Les Enchantements d'Alcine. 1920. Trois pastorales. Na opernoj debitirao 1908 u kazalištu Covent Garden kao Gunther (W Die Gdtterdammentng). 1930). 1952. Fox-trot. Alphabet. LIT. foxtrot Adieu. U to doba stekao je značajna priznanja baletima za trupu S. La belle et la bete. Pariš 1958. Nuovo Galles del Sud. Daven] ali je zapravo samouk. 1938. 1912. Ać. Australiji. Od 1957 direktor je pariških Concerts Lamoureux na kojima se zalaže za izvođenje suvremene muzike. Ring des Nibelungen). harmonije opore. — DRAMSKA: Komična opera Sous le masque. Les Matelots. Revue Musicale de la Internationale de Musique. Frederic. W. Muškarac pleše pred : uz pratnju jedne vrste flaute (txistu) i malog bubnja. i prvi put pio kao koncertni pjevač 1902 u Londonu. a značajan je i za muzičku terminologiju. Grimshavva (orgulje). ima vrlo velik niz ritmičkih i melodičkih obrazaca. 1949. »uske melodike« (motivi u opsegu 2—3 tona). Landormy. — KLAVIRSKA: dvije sonate. MGG. Les Mystires de Pariš. A. 2. Abert. nastavak tog djela. zbor i orkestar. Hymn of Apollo za orkestar. razvijenijim melodijskim linijama. — L. 1. Kac certni pjevač često je izvodio vokalna djela suvremenih eng kompozitora. La Concurrence. -moma muzika. Gascue. francuski kompozitor (Lodeve Herault. Slella Mary Dances op. Le Mariage de M. Le Canard. Machabey. gudački kvartet i klavir. AML. go festivali. 1929. 1950. Njem: Istakla se kao Aida (Verdi) i osobito u Wagnerovim muz dramama. 1925. te opera R. AUSTRAL. — VOKALNA : Ouatre chansons francaises za zbor (na pjesme iz XV st. Kod podjele muzike A. DJELA. VII 1947). AURIAC. danske impresije Palsgaard. D'Alberta (Tiefland) i Verdija (Otelio). 1930. 1925. Quatre ckants de la France malheureuse (Aragon. Chemin de lumUre. kao i njima nih Tasmanaca i Naga (tibetsko-burmansko jezično podr Ova muzika razvila se iz primitivnih oblika. Traktat Mušica disciplina jedan je od najvažnijih izvora za proučavanje muzičke prakse onoga doba. 1951. Milhaudom i drugima osnovao grupu Les Six. Ciklus od 12 kompozicija za inspiriranih djelom The Pilgrim's Progress J. Coup de feu. IV 1952). 1927: Volpone (Ben Jonson). — KOMORNA: trio za obou. Caroline cherie. Orage. 1932. Die Klassifikation der Musik von Boetius bis Ugolino von Orvieto. veličanstvenom. 26. 1946. 1950. Huit poemes dejean Cocteau. sadrži teoriju o starocrkvenim načinima. 1921. I.: E. 1924. sonata za flautu i klavir. Handschin. LIT. Osobito se istakao kao interpr Wagnera. Prelude (u Album des Six). 1937. Već u 15. Segun Iszueta. pjevač (bariton) i kompozitor (London. simfonijsk ma Isabella. 1915. RM. 1950. 1956 i dr. Orphee. 15. U kasnijim djelima prevladava sklonost k dramatičnosti. jer se u njemu prvi put upotrebljavaju nazivi tonus (dotada tropus) i nota (dotada neuma). Melbourne. 1918. 1937. Symphonie pastorale. ki zicija) i H.). autobiografija 'u knjizi J. Gervaise. Eluardl. Muzika prve faze. oštre. 1925. danse basque.). Pariš 1943. Le Bossu (Feval i Anicet Bourgeois). The Mušica Disciplina« of Aurelien of Reome: A Critical Text and Commentarv (disertacija). te Carl Rosa 1 Company. 1928. usavršavao se u Munchenu. Florence (pravo ime Florence Wilson) stralska pjevačica. 1949. — H. 1963. ORKESTRALNA: Sutle symphomque. Eine alte Neumenschrift. II 1899 —}. 58. Caussadea (kontrapunkt i fuga) zatim na Scholi cantorum kod d'Indvja (kompozicija) i Saint-Riquiera (orgulje). 1952. 1926. Učio kod F. 31. solo-pjesme. dirigent (Birkenhead. \X'hite. a nakon uspjeha koji postiže muzikom za film Rene Claira A nous la liberte posvetio se u većoj mjeri filmskoj muzici. Le di Figaro). violinska sonata. San Sebastian 1916. Lunna. Ann Arbor 1963. godini svratio na sebe pozornost prvim kompozicijama u kojima se ugledao u Ravela. Brat Frederica. Rolland). AUSTRALSKA MUZIKA obuhvaća muziku indonezi australskih. 1931 i 1932. 16. 1909. uvertira The Sea Venturers. 16—20) razlaže postanak. za dva klavira: Chandelles romaines i Partita. 1948. 1924. Suite pour six in~ struments. opera Polly. 26. Hunta (klavir. — Više komornih kompozicija. H. nidbene svečanosti i druge obrede. Ouatorze juillet (R. A. 65. — Preradbe: The Beggar's Opera J. Mnogo je koncertirala u Engleskoj i Ško od 1925 u SAD. melanezijskih i polinezijskih naroda. rhythmica et metrica). Nakon stui Melbourneu (1914—18).: F. 1936. Musical Chairs. Solo-pjesme: Trois interludes. Les Joues en fe-l (R. Moulin rouge. Pariš. Achard). 1951.

pregledniju formu. Percy A. na oblike slične kanonu (primjer 2). Najvažniji su instrumenti nomatuna i nankara (neke vrste zujalica). U Australiju se iz Engleske uselio 1909 Fritz Bennicke Hart (1874—1949). Kod Melanezijaca i Malajaca uska melodika dobiva izrazituju. Kod Indonezijaca jako su rašireni zborni oblici s pjevačem solistom. Na Bismarckovu L arhipelagu postoji naročito oblikovanje melodike nalik na fanfare: brzo se izmjenjuju veće i manje skupine kratkih nota. U polinezijskoj muzici opažaju se evropski elementi. Engleski kompozitor Eugene Goossens (1893—1962) bio je direktor Konzervatorija u Sydneyu. U melodijskoj strukturi melanezijske mu zike javlja se. koji se upotpunjuju. Zbor često izvodi temu za trećinu polaganije od solista. Neki karakteristični postupci pri gradnji upućuju ipak na izrazitu težnju za postizavanjem raznolikih forma. flaute i ksilofoni. dok često ponavljanje nota ili visine upućuje na starije totemističke muzičke oblike (primjer 3). Kod ovih naroda pobuda za stvaranjem muzike potječe iz poštovanja prema mrtvima koje smatraju začetnicima svega živoga. samo kod kulta mrtvih. U višeglasju mnogo se upotrebljava dvostruka kvarta (Samoa). pa ih je teško svrstati u određene muzičke oblike i vrste. Na ti m osnovnim muzičkim elementima primitivnih kultura grade narodi na višem stupnju razvoja složenije oblike. jer se oni ne ograničavaju samo na realističko imitiranje prirod nih pojava. Od kompozitora australskog podrijetla vrijedni su spomena Alfređ Hill (1870—1960). jer tema ima prilično određen metrički model koji se postepeno razbija u manje vrijednosti: pojavljuju se već i kratki epilozi na kraju pojedinih redaka. zatim školjkaste trublje. kvarta i kvinta. Grainger (1882—1961) i Margaret Sutherland (1897 —). ili donosi nove motive.wa/v Izib eiri-(U7h o LJr LTp provedenim sekundnim ili tercnim opsegom (primjer i). Postoje i spontano stvoreni muzički motivi. bubnjevi (signalni i ručni). Napjevi u paralelnim sekundnim pomacima imaju vjerojatno simboličko značenje (kozmički dualizam: riba i lav. koje domoroci smatraju stanovima božanstava i mrtvih predaka. melodijska linija oblikovana je u stilu recitativa. transpoziciju motiva s jednog stupnja na druge provode slobodnije. već sadržavaju niz motiva koji se u toku ponavljanja razvijaju u svojstvene melodijske obrasce. panove svirale. ili je transponira na niže stupnjeve. paralelno s razvojem kulture. Granice između ovih motiva i onih nastalih na bazi imitacije. Unatoč tome muzika odiše najčešće vedrinom i bezbrižnom radošću. razvijaju u opsežnije teme. Znatan broj pravih tužbalica izvodi se. česta je upotreba ostinata ispod dva glasa u diskantu. Umjetnička muzika u evropskom smislu javlja se u Australiji tek u najnovije doba. jako isticanje inter vala kvarte i kvinte. a ritmika u skladu sa sadržajem. direktor Konzervatorija u Melbourneu. . međutim. trajno se prepleću. na melodije sa dosljedno Malu 85 Važno muzičko izdavačko poduzeće Lyre Bird Press utemeljila sE eiri-cun bzib cu! U ULI} p U . na melodije sazdane od tonova rastavMalaka J—I J J—I ^r lj enog a kord a ili na dvoglasja poput ev ropskog diskant a itd. Pjesme lovaca iz plemena Naga imaju kanonske oblike sa širokim razmacima između imitacija. prirodnih zvukova i šumova). Kanonske oblike i ovdje izvode izmjenični zborovi. ili borduna. odnosno smrt i život). Oni proizvode osebujne i mističke zvukove pomoću neobičnih rezonantnih tijela. a višeglasje izvode u formi diskanta.AUSTRALSKA MUZIKA — AUSTRIJSKA MUZIKA (imitiranje životinjskih pokreta. a izvode ih dvije grupe pjevača izmjenično. koje se svode npr. ili pak u paralelnim pomacima terca.

1926—27.je Louise B. Prve polifone kompozicije svjetovnog karaktera napisao je u drugoj polovici XIV st. Aboriginal Songs of Central and Southern Australia. Amsterdam 1946. A. Prvi austrijski zastupnik njemačke svjetovne viteške lirike (»Minnesang«) bio je Kiirenberger iz Gornje Austrije (prije 1150). Historija austrijske muzike najvećim se dijelom neodvojivo uklapa u historiju njemačke muzike. Lethbriđge. — A. 1957. Davies. Kad je za vladavine Karolinga rimsko liturgijsko pjevanje postalo obvezatno. 1325. Prvi zapis s potpunim tekstom i neumama crkvene pjesme »Ćhrist ist erstanden« nalazi se u jed nom rukopisu opatije Klosterneuburg od god. Ti su gradovi i danas zadržali muzičku prevlast. »Auferstehungshistorie« iz Sankt Floriana) i duhovnih napjeva na njemačkom jeziku. Ellis. A. Moyle. Schneider. Danas se uz redovne i visoko kvalitetne koncertne i operne izvedbe u Beču priređuju i muzički festivali (od 1951). ali je. AUSTRIJSKA MUZIKA. koja neposredno graniči s romanskim i slavenskim narodima i s Madžarima. a za njim tirolski vitez Osmald von Wolkenstein. Orchard. Melbourne 1931—32. Melbourne i London 1950. Australia Makes Music. Oceania. Sačuvano je i nekoliko uskrsnih prikazanja (npr. 1943. u austrijskim se zemljama ta praksa najprije proširila u Salzburgu (pod nadbiskupom Arnom. osim Kiirenbergera: Dietmar von Aist. Die Musik im Bismarck . — /. Music in Aus tralia: More than 150 Years of Development. Neke specifičnosti austrijske muzike uvjetovane su geografskim položajem zemlje. Heinrich von Tiirlin. u kojem vladaju vojvode od Babenberga. Leceine. Kao muzički centri najznatniju su ulogu odigrali Beč i Salzburg. C. Australian and New Guinea Musical Records. — A. — C. Zur Geschichte des Musiklebens in Australien. — J. Salzburg. — W. Australian Aboriginal Songs. Wagner smatra da je »možda najvažniji dokument za studij njemačke koralne tradicije XII st. Australien und Austronesien. A. A. 196) i sveukupna djela F.Archipel. Zachdus von Himmelberg. — H. Beč je kao glavna rezidencija habsburških vladara bio predodređen da bude i najveće žarište muzičkih zbivanja. naučio »u Austriji pjevanje i kazivanje« (ze Osterriche singen unde sagen). — J.« Rukopisi iz Štajerske i Salzburga sadržavaju najstarije primjere polifonije s austrijskog tla i pokazuju na utjecaj škole Notre Dame. MF. Vi. A Survev of Music in X>w Zeeland Proceedinge of the Musical Association. Adelaide 1964. MGG. J. Dyer. — V. Ulrich von Lichtenstein. Hugo von Montfort (za čije je stihove melodiju komponirao njegov Spielmann Btirk Mangolt) i dr. — E. Maori Music with its Polinesian Background. Wellington 1936.H.: Af. Sir Baldvvin Spencer's Recordings of Australian Aboriginal Singing. čiji kanoni svjedoče o poznavanju . Neki rukopisi s neumama iz austrijskih samostana potječu još iz IX—X st. LIT. Rucroft. G. zvan Miinch von Salzburg. Musical Life in Australia and New Zeeland. tako su sa svoje strane djelovali na njemačku muziku i dali joj djela epohalne vrijednosti. — H. Kao što su austrijski muzičari preuzimali muzičke tekovine osta lih zemalja njemačkog jezičnog područja. Melbourne 1952. Leuthold von Sachen. Nova Muziek en Dans in de Gvineja Buitengewesten. — Af. Berlin 1938. Elkin. P. Oceania. I. — A. pokrovitelji umjetnosti. SVIRAC CEREMONIJALNE FLAUTE. O. Kunst. Moresby. 1959. u toku nekoliko stoljeća sjedište kneza-nadbiskupa koji je istodobno bio crkveni poglavar i svjetovni suveren. Neidhart von Reuenthal. 785—821). Af. Silbermann. Mozart. Od 1920 Salzburg je jedan od najpoznatijih festivalskih gradova na svijetu. Melbourne 1937. Hubner. Keya. 1959. H. već od srednjeg vijeka živo gaji muzičku umjetnost. Burrows. Tu je izdan. (npr. a u njemu se rodio i počeo djelovati W. Memoirs of the National Museum Melbourne. »Codex Millenarius Minor« iz Kremsmunstera). salcburški redovnik Hermann. Za jedan graduale iz Seckaua (Štajerska) P. Nije sigurno da li veliki Minnesanger Walther von der Vogelmeide potječe iz Austrije. Music Year Book P. Andersen. Native Music of the Tuamotus. Austrijski su Minnesangeri. Aboriginal Music Making: A Study of Central Australian Music. među ostalim. Središtem Minnesanga postaje Beč. po vlastitom iskazu. 1951. — E. Honolulu 1933. Couperina. Albrecht von Scharpfenberg. Antifonar iz Montpelliera (Cod.

Uz najreprezentativnije barokne muzičke opere. a zatim i monodijski stil. orguljaš na nadbiskupskom u Salzburgu. instrumentalna i operna djela J. Hofhaimer i Švicarac L. F. vilinskim sadržajem kakav su njegovali F. a rs 1788). Kerlla (Ni orguljaš u Beču 1677—84) i H. te Turnera ili Tiirmera. Fux (1660—1741). K. U Beču su nasta reformne opere C. nosioci muzičke kulture bili su gradovi. Fuxa označi vršetak austrijskog muzičkog baroka. imali udjela i G. Još prije romantike iz atmosfere vilinskog Singspiela izrasla je Mozartova opera »Die Zauberflote« (1791). a utjecao je i na razvoj njemačke romantične opere. preko škole i crkve muz kultura sve više razvija i u širim društvenim slojevima. dvorski dirigent u Crkvena. kvartetu). Bor. von Bruck. Reuter m stvorio je teren za bečku klasiku. i J. 1666 (ili Ić Bečkom Opernhausu. »Innsbruck ich muss dich lassen«. G. 1611). A. Hofhaimer. Pored dvorova i samostana. Peuerla valja u XVII st. A. kompozitori su stvori! Singspiela koja je od srednjonjemačkog Singspiela H tipa muzički mnogo bogatija usprkos tome što je stilski jedinstvena. u Innsbrucku. Peuerl kao prvi predstavnik ranobarokne cikličke forme nazvane variacijskom suitom (»Neue Padovan«. Sances. Kauer.J. To je bratovština sv. Innsbrucku i Grazu pozivaju nizozemske majstore. Taj muzičar (1459—1537) bio je najveći majstor na orguljama svoga vremena u zemljama njemačkog jezika i jedan od glavnih zastupnika tadanjeg njemačkog viseglasnog Lieda (zvanog Cantus firmus—Lied. F. Nikolaja (St. r. Sintezu talijanskoga. Caldara i dr. U toku XVII i XVIII st. izvode se i mnogi oratoriji i specifična bečka varijar oblika sepolcoro (npr. Crtež N. »II Figlinolo prodigo« cara Leopo 1663). fanfare. a još češće dvorska melodija. »Intrada«. Premda talijanska muzika zauzima privilegiran položaj. Draghi. Schr (prvog dirigenta koji nije bio Talijan). potječe od Nizozemca H. Prvo cehovsko udruženje svjetovnih svirača (Spielleute) na njemačkom tlu nastalo je u Beču. također slovenskog porijekla. God. Dokumentirano je da se oko 1568 nalazio u samostanu Melk kao pjevač u zboru. Usprkos necjelovitosti dramske forme i mješovito: Singspiel je u rukama pravih opernih dramatičara kakvi K. Umlauffa »Die Bergknappen«. Bertali. a njegova nauka trapunktu »Gradus ad Parnassum« svrstava ga među velik« tičare u historiji evropske muzike. a 1574 kao član dvorske kapele u Beču. XV stoljeće razvija bogatu vokalnu polifoniju pod utjecajem franko-nizozemskih škola. Visoku muzičku kulturu toga vremena potvrđuju između ostalog kodeksi iz Trenta (Trienter Kodices). gradskih glazbenika. Jacobus Gallus (Petelin) živio neko vrijeme u Austriji. 178 i W. čije je postojanje dokumentirano od 1288 do 1782. Senfl. a specifičnu povezanost narodnog duha. koji je samo povremeno živio u Austriji). domaći su se talenti nesputano ra Uz P. Brassart. 1627 sagrađeno je u Innsbrucku operno kazalište. Muffat. stekli su velike 2 za sjajan i intenzivan muzički život XVII i XVIII st. a u dvorcu Hellbrunn pokraj Salzburga god. međutim. bečki Kdrntnertorth talijanske putujuće operne družine omogućuju publici sv jeva da prisustvuje opernim predstavama. još posebno spomenuti W. Među njima nalazili su se i J. C. »Dantz und Galliarda«. Stevru i Welsu. Bi . Be A. koji su na duhačkim instrumentima. i u Komofonim melodijama na teksto ve Horacijevih oda. osobito Singspiel sa čarobnim. Crpući mace pučke komedije i muzički raznolikih opernih pi koje su se u Beču mogle vidjeti. G. U posljednja dva de XVIII st. G. W. I. Talijanski muzičari namješteni u austrij skim dvorskim kapelama donijeli su tekovine venecijanske vo r kalne i instrumentalne umjetnosti XVI st. Monteverdi za vjenčanje Ferdinanda II piše tri intermedija (1622). plesove i dr. Na dvoru Maksimilijana I (vladao 1493— I 5'i9) pojavljuju se i majstori koji nisu Nizozemci. Prvenstveno habsburške dvorske kapele u Beču. J. Gornja Austrija. bili su u Austriji slabije zastupani od Minnesangera. Važnu etapu u postanku barokne suite označuje Austrija nac P. Regnart. podignutom 1659. J. korale. Frobergera (rođeni jemca. samo u ograničenoj mjeri pi s austrijskom muzikom. Bibera. Mozart i dr. među kojima se kao komp ističu Ferdinand III. O. te nička muzika preuzima mnoge elemente narodnog muzi Na toj su podlozi u doba velikog stilskog obrata po za barokne ere stvarali austrijski pretklasični kompozitori Monn. Jedan od najglasovitijih primjera njemačkog viseglasnog Lieda. Slatkonje. Wagenseil. vilinskog svijeta i svečanog nadahnuća te opere pokušali su oponašati mnogi muzičari. su u XVII st.86 AUSTRIJSKA MUZIKA •II Pomo d'oro« M. H. prikazana u vrlo luksuznoj o s mnoštvom blještavih scenskih efekata god. Nicolai-Bruderschaft). zahvaljujući radu školskih učitelja i kantora. M. Nastojanju oko Singspiela dao je kratkotraj žan dodatni impuls car Josip II. Ditters von Dittersdorf (»Doctor und Apotheker«. Mozart pružio bogate mogućnosti za finu karakterizaciju likova i situacija. Cantus firmus njemačkog viseglasnog Lieda katkad je narodna. Dvorska carska kapela u Beču reorganizirana je 1498 pod vodstvom Slovenca J.zborovima za antičke komedije i suvremene latinske drame. J. Cesti. A. Mu'ller i dr. Peuerlova instrumentalna djela spajaju elemente talijanske instrumentalne muzike i umjetnosti virginalista s tradicijom njemačkih renesansnih plesova. Medu sve brojnijim izved bama talijanskih scenskih djela pravu je senzaciju izazvala opera Novim formama (simfoniji. prevladali posvema. Isaaca (prije 1450—1517). Bernardi. W. Wranitzky. de Monte.. klasičnoj sonati. koji je radi podupirai mačkog nacionalnog teatra osnovao Nationalsingspiel ( 1778 sa Singspielom /. 1618 prikazuju se tri talijanske opere: »Orfeo«. 1762 Gluckovo je djelo. J. većinom u određene sate. kao Austrijanac P. XV st. Nekoliko muzici darenih habsburških vladara. Građanski nasljednici viteške poezije. H. »Andromeda« i »Perseo«. Humanističke ode pisao je i P. Nešto kasnije je i veliki renesansni polifoničar. Glucka (»Orfeo ed Euridice«. francuskog i njemačkog stila o su Georg Muffat (1653—1704). s tornjeva svirali signale. REBEK I LUTNJA. de Cleve. Humanizam je dao svoj doprinos muzici u. u Austriji se pojavljuju i sve više jačaju utjecaji talijanske muzike (koja je i sama u to vrijeme u nekim kra jevima mnogo preuzela od nizozemskih majstora). Postojalo je nekoliko škola za majstore pjevače. Leopold I i Josip I. Beč je postao glavni centar Singspiela. J. francuske Ars nove i talijanske umjetnosti trecenta. P. A. ko- STARA ZGRADA DRU STVA PRI MUZIKE U BEČU . Na srodan način tekao je muzički razvoj u Salz U Austriji su stvarali talijanski majstori 5. Detalj drvenog oltara iz crkve u Kefermarktu. koji su u XVII st. Prva oratorijska izvedba s onu stranu Alpa zabilježena je u Salzburgu 1617 (oratorij »La Santa Christina«). J. 1 zatim majstora suite za čembalo J. tako u Schwazu. U toku XVI st. Proces muzičke obnove (u koj osim spomenutih. Od prve polovine XVIII st. B. G. A. u Austriju doprli još i novi zvuči i nove t iz Engleske i Francuske. Cestija. Isaac A. Meistersingeri. Tenorlied ili Gesellschaftslied). L. P.

1962. Lach. Wellesz i dr. Uray. Orel. Naslijedivši »Tonkiinstlersozietat. Živio je zatim kao nastavnik pjevanja i koncertni dirigent u Parizu. — Opere: Marcellina. Alte Musiklehrtmcher aus Osterreich. Bio je prijatelj F. London 1773.. AUTORSKO PRAVO (engl.AUSTRIJSKA MUZIKA — AUTORSKO PRAVO 87 G. — Romance. Ličnost i naučavanje A. J. Kfeneka. I. upravo i (ićXo. Paumgartner. DJELA: komorna muzika. Ks. Beču. Weingartnera i R. : Ch. često praćeno muzikom (autos sacramentales). A. Stella. Schenk. Wien i Stuttgart 1953. Suppe i Johann Strauss ml. Gassmann. — Isti. Učio kod P. Petyrek. H..) i održala se u punoj snazi sve do danas. Quoika. prva muzička zemlja u Evropi. pjesma. Linzu 1821. Austrijska muzikologija obiluje značajnim imenima kao što su E. — A. pismo. \Vien 1928. Apostel. F. Schoenbaum. Od 1927 postoji u Beču zbirka originalnih rukopisa znamenitih muzičara. — H.-M. H. auro. Anzeiger der Osterreichischen Akademie der Wissenschaften XCIII. — E. Bittnera. partiture. F. I u drugoj polovini XIX st. Ovaj se izraz upotrebljavao i za antifone gregorijanskog korala.). II Conte di Gleichen. Die Entwicklung der Musikerziehung in Osterreich. 1875. E. II Negriero. Salvatore. Wien i Leipzig 1918. E. 1878. AML. OPERNO KAZALIŠTE STAROG BEČA jima su temelji stvoreni u Mannheimu. Sačuvani datirani notni autografi potječu uglavnom iz doba nakon pronalaska notnog tiska. — C. osim spomenutih. i prvih decenija XIX st. 1765 kraljevom odredbom zabranjeno je njihovo prikazivanje. H. O svježini. Lope de Vega. 21. Die Musik im frlihevangelischen Osterreich. Burney. AUTOGRAF (grč. — R. bilješke (Beethovenovi sveščići za konverzaciju) pružaju muzičkoj historiji bitne biografske elemente pojedinih umjetnika. Autograph. Federhofer. Još prije Schonberga bavio se kompozicijom sa dvanaest kromatskih tonova. H. LIT. Millocker. Njihovom zaslugom Austrija je u drugoj polovini XVIII st. Tenschert. R. 1963. Federhofer. Muzička udruženja rađaju se i u drugim austrij skim gradovima (u Grazu 1815. Pisali su ih španjolski dramatičari Juan del Encina. Schenk. Hauer. Molio & Cappi. prenosivo je i većinom ograničena trajanja. Mandyczewski (1857—1929). Weberna. Austrijanac J. Wessely. Czernvja i A. — O. c) za bolje upoznavanje stvaralačkog procesa kompozitora naročito ako je a. Botstiber (1875— 1941). Stari načini AUTENTIČNA KADENCA -» Kadenca AUTENTIČNI MODUSI AUTERI-MANZOCCHI. — Isti. Josepha i Eduarda. 1879) i našli na tom putu sljedbenika sve do naših dana (K. David. sve više sudjeluje građanska publika. Straus i dr. Ambrosa čiju je kćerku oženio. MGG. Niz godina djelovao u Londonu. Senn i E. Schuberta podignuo je u stoljeću romantizma njemačku solo-pjesmu na umjetnički ravnopravnu razinu sa simfonijom. W'essely. Schmidta. LIT. von Einem. pravo stvaraoca (autora) duhovne tvorevine (književnog. Orel. Severo Torelli. Ono je neovisno o pravu na materijalnom predmetu kojim je duhovna tvorevina izražena (npr. »Boccaccio« F. 1952— : 53. Haydn. autobiografije. 1874. A. Kleine KARNTNERTHORTHEATER. koji zajedno s njim tvore tzv. što se pjevaju po ustaljenoj melodiji. Liszt. — H. Hanslick (1825—1904). — J. — A. došao je 1822 u Beč i postao učenik C. Ać. XXIX. Artaria. Monodie und mušica reservata. Najveća suvremena austrijska izdavačka kuća Universal-Edition utemeljena je 1901. Adler (1855—1941). drukčiji napjev). te F. Wolfu. Die Niederlander an den Habsburgerhofen in Osterreich. 950 Jahre Musik in Osterreich. Schiske. Osterreichische Bucherei X. 1887. O. cc'j-cot. Fischer (izdavač). Deutsches Jahrbuch der Musikwissenschaft I I I (PJB. F. L. i imena kompozitora W. tal. I. U koncertnom životu XIX st. 1953—54. — H. Weltkrieg. stvorili su klasičnu bečku operetu (»Die Fledermaus« J. XXV. Gil Vicente. v. Mabellinija u Firenci. Die Musikstatten Osterreichs. Federhofer. izvorno komponiranoj za neku drugu pjesmu. od sebe. Autografi u obliku pisma. koja je postojala još od 1769. u kojem je stalno djelovao od 1878 do svoje smrti (1897). 1958. znanstvenog ili umjetničkog djela) na toj tvorevini. Živa muzičkoizdavačka djelatnost. A. — E. 1938. I. originalni rukopis. talijanski kompozitor (Palermo. Tu je A. XII 1845 — Parma. Liszta i W. Suppea. a najviši umjetnički domet valcer postiže nakon 1860 u djelima Straussovih sinova Johanna (mlađeg). — R. 1961. 1903. XVI. Trstu i od 1889 u Parmi gdje je do 1910 predavao pjevanje na Konzervatoriju. Wessely. Berlinu i Beču. Berga i A. W. Salierija. Schneider. bečku atonalnu školu. Das Osterreichertum in der Musik. Musikerziehung VII. b) kao vrelu podataka o interpretaciji djela. Torricella. — E. The Present State of Music in Germany. — Teoretsko djelo // canto nella sua essenza artistica e scientifica. pjesme u bizantskoj crkvenoj muzici. s ciljem da organizira koncerte i muzičke svečanosti. Noivak. bilješka i drugo). Balet Alessandro U Magnanimo. Uz bečku operu vezana su u XIX i XX st. Urheberrecht. Schonberg nakon 1920 izgradio metodu komponiranja s nizovima od dvanaest kromatskih tonova (dodekafoniju). ■— R. lakoći i bezbrižnosti austrijskog mentaliteta svjedoče ritmovi i melodije bečkih valcera. Bečka opera privlačila je prvorazredne sile. E. Brauner. J. 1880. a vjerojatno još više djela njegovih genijalnih učenika A. u obliku studije ili skice (u tom su po gledu osobito zanimljive Beethovenove skice). 1957. Marx. Osterreichisches Wesen in osterreichischer Musik. Schenk. Wiener Musikgeschichte. tek su veliki majstori bečke klasike J. Nicolaja. Veliku su popularnost uživale njegove pjesme i dopadljive romance. 24. može se svakom suprotstaviti (apsolutno pravo). K. Diabelli i dr. God. Moser. Lausch. Lanner i J.Die osterreichische Musikforschung nach dem 2. F. Mahlera. Grasberger. diritto di autore). Wessely. U suvremenoj muzičkoj nauci i praksi pripada autografu veliko značenje: a) za utvrđivanje kronologije i autorstva. slike). 1935. Fr. J. Der Musikerstand in Oster reich von circa 1200 bis 1520. STMW.. Innsbrucku 1818. Calderon i dr. Platanije u Palermu i T. Enciclopedia della Mušica Ricordi. na nešto drugačijim principima.. F. H. Strauss st. a nakon njih B. . Hanslick. Wien 1948. Wien 1946. među AUTOMELON (grč. Die altosterreichischen Orgeln. Lach (1874—1938). Budimpešti. njem. 1936. G. — M.« udruženje koje je 1771 osnovao kompozitor F. Die osterreichische Tonkunst. Salzburgu 1841). F. d) kao izvoru autentičnog muzičkog teksta prigodom izdavanja muzičkih i znanstvenih edicija. L. Umjetnička karijera Hamburžanina J. Osebujan genij F. — H. Kassel 1953. Klagenfurtu 1828. Brahmsa dobrim je dijelom vezana za Beč. Među suvremenim kompozitorima ističu se. Osterreichs Neue Musik. Austria. E. Orel. sam. 1929. — O. E. IX. a i u operi i oratoriju stvorili su čitav niz remek-djela. Wessely. korektura. B. MGG.L). — G. danas (1970) nosi naslov »Hochschule fiir Musik und Darstellende Kunst«). Osterreichische Rundschau II. a danas sa država najčešće: a) imovinskopravna ovlaštenja (imovinska prava). Osterreich. dramsko prikazivanje biblijskih sadržaja u Španjolskoj i Portugalu. N. M. O. 1841 osnovano je društvo »Philharmonische Konzerte« na poticaj O. A. Musik in Osterreich. Kassel 1954. snažno su djelovali na razvoj nove muzike. L. Geschichte des osterreichischen Theaters. Lehdr. koncertom i drugim velikim formama. Schenker (1867—1935). rođen u Gradišću (Burgenland). snažno se proširila u vrijeme bečke klasike {Huberty. Beethoven udarili pečat savršenstva. II 1924). skica) ili slovčano pismo (dnevnik. franc. da održava na životu Konzervatorij (pre šao u državne ruke 1908. među njima kompozitore-dirigente kao G. Die bohmischen Musiker in der Musikgeschichte Wiens. Liess. Mozart i L. 1812 nastaje »Gesellschaft der Musikfreunde«. 1894. AUTO (španj. Gregor. F. Geschichte des Concertwesens in Wien. kroz neko vrijeme bio jedno od žarišta muzičkog stvaralaštva. Straussa. Musikstadt Wien. muzičara može biti notno pismo (čistopis. Lulher. XLIX). U prvoj polovici stoljeća stvarali su J. O. Musikerziehung VI. LXV. Wien 1947. Wien 1948. Wien 1869— 70. Millenkovich-Morold. Deutsches Jahrbuch der Musikwissenschaft II (PJB. da daje poticaj muzikološkim istraživanjima. prijepis.: W. Graziella. J. copyright. 1874. — O. Kienzla. W. A. Schonberga. STMW. Federhofer. čin). — A. Adhr. 1956. u Austriji su se pojavile snažne kreativne ličnosti u simfoničaru A. sam i Ypaq3eiv pisati). 1957. Služeći se plesnim formama. Schrekera i njegova učenika E. god. Dolores. R. Beč je i u XX st. Jelinek. 1951. AM. K. vlasništvo knjige. 2 sv. droit d'auteur. Straussa. Bruckneru i majstoru Lieda H.

se naziva i »knji ževnim i umjetničkim vlasništvom«. emitiranja. kao što su pravo umnožavanja. prikazivanja. medu koja se ubrajaju naročito pravo na priznanje autorstva. Zbog sličnosti s pravom vlasništva a. pre vođenja.koja se ubrajaju pojedina prava na iskorištavanje djela. izvođenja. prerađivanja i dr. . pravo raspola ganja djelom i pravo na poštivanje djela. a) osobnopravna ovlaštenja (moralna prava). p.

obradila). i to na temelju njegova čina stvaranja duhovne tvorevine bez posebnih formalnosti (registracije djela. Ako je djelo stvoreno suradnjom dvij osoba. naslovi pojedinih opera' Autor djela je osoba koja je djelo stvorila. p. muzička s riječima i bez njih. c. To je bio prvi zakonski propis koji je priznao autorima još jedno od te meljnih autorskih imovinskih prava: pravo prikazivanja. pa propisi 1 taju da se za naslov djela uzima naziv već upotrijebljen sko djelo iste vrste. pravo prelazi poslije smrti autora na njegove nasljedr U našim zakonima iz 1957 i 1968 posebno je norn torsko pravo na autorskom djelu stvorenom u radnon odnosno po narudžbi. fotografska i kartografska d novi. Među njima su i hrvatsko-ugarski zakon iz 1884 i austrijski zakon iz 1895. prava k razvila iz prava izdavanja. dobila je većina tadašnjih država posebne zakone o autorskom pravu.autorskom pravu nisu postojala ni u rimskoj državi. Propisi o autorskom pravu često upoti za zaštićena djela izraze »književna i umjetnička djela«. pravo emitiranja putem radiodifuzije (tj. U Francuskoj su u XVI i XVII st. 19) prema kojem isključivo pravo izdavanja djela dobivaju autori u trajanju od 14 godina s time da se taj rok može produžiti. Prema zakonu iz 1968. a ovaj do stupanja na snagu Zakona o autorskom pravu iz 1968. Rusija 1828. Zaštita je vezana uz formalnosti. Zaštićenim djelima smatraju se sve duhovne tvorevii ideja ne smatra se djelom dok nije izražena u određenor što ne znači da oblik mora biti u svakom slučaju fiksirai terijalnoj podlozi. i kc muzike u tom djelu. . pantomimska. koji je bio na snazi do stupanja na snagu Zakona o autorskom pravu iz 1957. Među autorska imovinska prava ubrajaju se takoc prevođenja. Pruska 1837. pravo prenošei žica. Na razvoj autorskih imovinskih prava utjecao je Gutenbergov izum tiska (štampe). dok se 1 protivno. koji su ostali na snazi na dijelovima teritorija Jugoslavije do stupanja na snagu zakona iz 1929. su im autori nepoznati. dok se moralna prava posebno ne navode. kao i djelatnost prikazivanja kazališnih djela. U zakonodavstvu SAD više je zaštićeno djelo nego autor. Pojedini zakoni posebno određuju tko se smatra kinematografskog djela. a njihovo trajanje se produživalo. Unutar evropskih država znatnije se razlikuje zakonodavstvo Velike Britanije i SSSR od zakonodavstava ostalih evropskih država. Austrija 1846. pravo prilagođavanja. U britanskom zakonodavstvu postoje znatna ograničenja prava autora u korist industrije koja koristi autorska djela. pripada prvenstveno autoru. s glumcima oko polaganja računa o prihodima od predstava i udjela autora u tim prihodima kao i nakon ukidanja svih vrsta privilegija. U tor plifikativnom nabrajanju navode se naročito književna 1 sana i govorna). mala prava). kao što su prijevodi. ali se za izvođenje takvih tvorevina plaća Naslovi djela zaštićeni su kao i samo djelo. U Francuskoj su donijete 1777 odluke Kraljevskog vijeća koje priznaju autoru pravo izdavanja djela na temelju njegove stvaralačke djelatnosti. skice i plastična djela s raznih područja znanosti. u nekim zakonodavstvima i oporuke. a ograničeno je i prenošenje i trajanje autorskog prava. Prvi poznati izdavački privilegij dobio je u Veneciji 1469 Johannes Spever. Sistem privilegija izazivao je među izdavačima sukobe tako da su se tokom XVIII st. pa su se podjeljivali i autorima. koja se moguj Na temelju nekih zakona (npr. ! Razvoj autorskog prava. II. prilagođavanja (adaptacije) i obradbe (aranžma folklora također mogu biti objektima autorskog prav. Nosilac autorskog prava može biti i druga osoba temelju zakona ili pravnog posla (ugovora. U vezi s novim načinima iskorištavanja autorskih djela povećao se i broj autorskih imovinskih prava. Već u starom vijeku postojala je svijest o moralnom pravu na priznanje autorstva. s obzirom na izbor i raspored građe. Međutim. U novoj Jugoslaviji donijet je već 1946 Zakon o zaštiti autorskog prava. a u drugoj polovici XIX st.88 AUTORSKO PRAVO (autorima i drugim nosiocima) autorskog prava. među zaštićena djela ubrajaju se i djela koje imaju značaj duhovnih tvorevina. pa je došlo najprije do zaštite imovinskih interesa izdavača protiv nelojalne konkurencije preštampavanjem knjiga. zijska djela. Prema našim zakonima iz 19. prevođenje). U nekim zakonodavstvima postoji takoi pravo slijeđenja koje se sastoji u pravu na dio od pov jednosti djela likovne umjetnosti koja se ostvari priliki prodaja djela. pravo javnog izvođenja (tzv. o čemu svje doče napose epigrami Martiala protiv plagijatora Fidentina. na daljnji rok istog trajanja. Tim zakonom priznato je autorima prvi put jedno od temeljnih autorskih imovinskih prava. prava koja su se prava prikazivanja. Sudska praksa počela je primjenjivati taj propis i na muzička djela. i to posebno: pravo javnog prikazh autorska velika prava). a traje za života autora i određeno vrijeme poslije njegove smrti. Po seban dekret-zakon iz 1793 priznao je autorima isključivo pravo iskorištavanja njihovih djela za života i 10 godina poslije smrti. Pored izvornih. radna organizacija. t( scenarija i režiser. one su suautori (koautori) djela. jaju manje ili više podrobno primjere takvih djela. Time se počelo odvajati autorsko pravo od prava na materijalnom predmetu kojim je djelo izraženo. u Francuskoj je u dekret-zakon o javnim kazalištima iz 1791 ušla i odredba da djela živih autora ne mogu biti prikazivana bez formalnog i pismenog pristanka autora pod prijetnjom oduzimanja cijelog prihoda predstave u korist autora. osoba koja je djelo preradila (pre\ godila. Tako je u Engleskoj donijet 1709 zakon (Act of 8 Anne. Peru 1849). koreo. Suvremena zakonodavstva o autorskom pravu. depo niranja primjeraka). kinemai djela likovnih umjetnosti. U sistemu evropskog zakonodavstva a. ako ga autor nadživi. uz određena ograničen sko djelo koje je u izvršenju svoje radne obaveze stvo: te organizacije ili organa. i to posebice: pravo umnoi reprodukcije (pod reprodukcijom misli se svako materij ranje djela) i pravo stavljanja u promet umnoženih p bilo da se radi o grafičkom ili fonografskom umnožav pravo mehaničke reprodukcije). oporuke) j sva ili pojedina autorskopravna ovlaštenja. zvukova ili si ranog djela. upotreba izvornih narodnih književnih i umjetničkih slobodna je. britanskog) autorsko ] kinematografskom djelu pripada proizvođaču takvog temelju ugovora mogu pripasti pojedina autorskoprav tenja izdavačima i drugim korisnicima autorskih djela. jer za to nije postojala potreba s obzirom na društveni položaj pisaca koji su dobivali kao naknadu za svoj rad počasti i materijalnu pomoć svojih mecena. donijeti su i u drugim državama propisi o autorskom pravu (npr. pravo javnog recitiranja. u kojoj je građansko pravo postiglo visok stupanj razvoja i u kojoj je postojala razvijena izdavačka djelatnost pomoću prepisivanja knjiga. posebna pravna pravila o. to je osoba koja je zbirku a kod preradba djela. Taj novi tehnički postupak nametnuo je izdavačima znatne troškove i rizike. Kod zbirl smatra autorskim djelom. Krajem XVIII i u prvoj polovici XIX st. radija ili i pravo saopćavanja javnosti pomoću zvučnika ili koji sličnog uređaja za prijenos znakova. SAD 1790. U sovjetskom zakonodavstvu postoje znatnija ograničenja prava autora u javnom interesu (korištenje putem radiodifuzije. pojedinačni privilegiji počeli nadomještavati općim propisima prema kojima se pravo izdavanja ne dobiva više kao »milost«. napose kinematogra lagođavanja i pravo obrađivanja. pa se zbog toga taj zakon smatra prvim zakonom o autorskom pravu. Danas postoje u pravnim propisima o autorskom pravu pojedinih država brojne razlike od kojih su najznatnije one između zakonodav stva evropskih država i SAD. Zakonska je pretpostavka da se autorom djela srna čije je ime ili pseudonim označeno na djelu. nego se veže uz stvaralačku djelatnost autora. odnosno radnik zaposlen kod osobe. izdavački privilegiji postali sredstvo cenzure. trajanju i ostvarivanju tog prava i sankcijar čaju njegovih povreda. Nakon sukoba autora dramskih djela. Ta se zaštita javila u sistemu privilegija za vršenje izdavačke djelatnosti ili za izdavanje pojedinog djela. Prema zakonu SFRJ iz 1968. a trajanje je utvrđeno u određenom roku neovisno o trajanju života autora. ako bi takav naslov mogao izazvati pogledu autorstva djela (npr. Autorska imovinska prava obuhvaćaju: I. pre samostalne duhovne tvorevine. a kinematografskom djelu muzika bitni element. dramska i dramsko-muzička. omogućivši da se književna djela umnožavaju i stavljaju u promet u velikom broju. vrijeme neki zakoni posebno navode i radiodifuzijska. Iz navedenih prava proizlazi da druga osoba smij autorsko djelo samo uz dozvolu autora (autorizacija. melju zakona ili. zatim o prenošenju. napose Beaumarchaisa. kod crtanog filma i glavni crtač. državni organ ili osoba koja samostalno ■ nom dopuštenu djelatnost ima isključivo pravo da u ok redovne djelatnosti iskorištava. Suvremena zakonodavstva o autorskom pravu sadržavaju naročito odredbe o objektima (zaštićenim djelima) i subjektima Medu duhovne tvorevine uvrštavaju se i zbirke < takve ako.

I. ugovor o emitiranju. God. 1751. nastave. Plaisant. Poslije kanonik crkve St. neighbouring rights. Prava »srodna« autorskom pravu i njihova zaštita. Der Schutz musikwissenschaftlichen Editionen nach d h MF 66 E UlU h b PRAVA (engl. — K. France. Urugvaj 1939. — P. Le Droit II. Italija 1941. Najčešće se njihovo trajanje računa od početka kalendarske godine koja slijedi neposredno poslije događaja od kojeg su ti rokovi počeli teći. Opere: La Coquette trompee. U nekim državama plaća se naknada i za korištenje slobodnih djela (domaine public payant). 1762. Pariš 1911. 3 i 4. Bournonville).: E. Artus. u Meksiku 1902.. Hg. Les Troaueurs (tekst J. Der Rechtsschutz der ausiibenden Kiinstler. 1933. Etude sur le droit d'auteur. X izd. Skandinavske države 1961. U nekim državama uživaju zaštitu i djela stranih državljana koji imaju prebivalište na teritoriju te države. Pariš 1963. — J. Le Droit d'auteur. a 1751 dirigent. Begrad 1964. Olagnier. III izd. — Ž. osobno ili putem zastupnika. Zagreb 1962. Međutim. a u nekima i na temelju faktične uzajamnosti (reciprociteta). Sonates a 2 violons et labasse op. 1912. 1768. Deux imitateurs francais des bouffons: Blavet et d'Aavergne. u SSSR 15. iduće godine prešao u novootvorenu Opera Comique. naknada štete) i kaznenopravne sankcije (novčane i druge kazne). oni nisu u dovoljnoj mjeri osiguravali međunarodnu zaštitu autorskih prava. I. 2. P. prava na određenim izdanjima. Štempihar. pravo raspolaganja djelom. 1633 magister puerorum katedrale u Amiensu. Enee et Lavinie. X 1713 — Lyon. U većini država autorskopravnu zaštitu prema domaćim propisima uživaju djela domaćih državljana (kriterij državljanstva) i djela stranih državljana koja su prvi put izdana ili objavljena na teritoriju te države (kriterij mjesta prvog izdanja). posebno ograničeno. Urem. — Ph. Načini računanja navedenih rokova nisu u svim zakonima jednaki. LIT. The Law of Literarv Propertv. informacija. 1764 i Le Prix de la valeur. kinematografskim djelima i dr. fotografijama. 3. — B. Karijeru započeo kao violinist u Clermont-en-Auvergneu. Naša zakonitost. Sigulinski. Baleti: Les Amours de Tempe. Uz to je 1762—71 član uprave pariških Concerts spirituels i u tri navrata na čelu Velike opere: 1769—76. državljana koja se u materijalnom obliku nalaze na teritoriju te države. p. — Sidjanski — Castanos. Pariš 1954. Američke države sklopile su niz ugovora o zaštiti autorskih prava (u Montevideu 1889. Pyrrhus et Polyxene. Les Rapports entre 89 SUSJEDNA ILI SRODNA AUTORSKOM PRAVU 1957. surintendant de la musique du Roi). II 1797).— J. autorsko pravo traje u većini država za života autora i 50 godina poslije autorove smrti. I. U središtu su njegova stvaranja scensko-muzička djela. Castelain. Traite theorique et pratique de la propriete litteraire et artistique et du droit de representation. Ulmer. Dock. 1613—27 (ili 1616—27) pjevač kapele kralja Luja XIII. der Hersteller von Tontragern und der Sendegesellschaften in internationaler und rechtsvergleichender Sicht. . ugovor o prilagođivanju. Antoine d'Auvergne. U novije doba sklopljena je u Ženevi 1952 -> Univerzalna konvencija 0 autorskom pravu. susjedna ili srodna prava i neka druga prava kao što su npr. u Japanu 30 godina). bez trunka sentimentalnosti i suvišnih ukrasa. ova opera označuje prijelaz iz vaudevillea u pravu opera comique i smatra se prvom francuskom komičnom operom. — L. sadržaju i trajanju razlikuju od autorskog prava. subjektima. Antoine d'. pa se pristupilo sklapanju višestranih međunarodnih ugovora. Austrija 1936. U nekim je državama rok poslije autorove smrti kraći (npr. traja nje autorskih imovinskih prava računa se od smrti suradnika koji je posljednji umro. uz naknadu ili bez nak nade. Miinchen 1928. ugovor o izvođenju. Pouillet. 1966. Alphee et Arethuse (opera-ballet). Allfeld. posebice opera Les Troqueurs. 1752. Poslije toga dobiva zvanje kraljevskog kompozitora (1755. prema kojem samo autor odlučuje da li će svoje djelo učiniti pristupačnim javnosti. I. 1758: Les Fetes d'Euterpe (opera-ballet). De Roure đuPaulin. Vade). Skone James (izdavači). Argentina. Spaić. Jacques de VHdpital. Droit d'auteur ou copyright. kao i slučajeve u kojima autor ne može uskratiti davanje dozvole (prinudne licence). D JE L A. Nakon prestanka autorskih imovinskih prava autorsko djelo postaje slobodno u pogledu korištenja.izv ođač a ->■ prava proizvođača fonograma i -> prava organizacija za ra- diodifuziju. C. 1780—82 (zajedno sa Gossecom) i 1786—90. ugo vor o prikazivanju. među kojima je i naš. 1634 ponovno pjevač (altist) i 1642— 51 glavni dirigent Kraljevske kapele (Sainte Chapelle) u Parizu. Općenito. u Španjolskoj 80 godina). i to u cjelini ili djelomično. MGG. Od 1739 je u Parizu. — F. a u nekima i djela stranih. sač inja va ju da na s na r oč ito —> prav a um je tnik a. Za Francuske revolucije izgubio službu. tal. Međunarodna zaštita navedenih susjednih ili srodnih prava regulirana je —*. Prvi instrumenti takve zaštite bili su dvostrani međunarodni ugovori. Pariš 1908. Za povrede autorskog prava predviđene su građanskopravne sankcije (najčešće. Svestrano obrazovan i nadaren muzičar ancien regimea. Pariš richt Der Schutz musikwissenschaftlichen Editionen nach dem neuen Urheber richt.: \'. Za pojedine vrste djela (npr. u Habani 1928 i u Washingtonu 1946). AUVERGNE (Dauvergne). umro u bijedi.). francuski violinist i kompozitor (Moulins. Beograd 1966. U SAD autorska imovinska prava traju 28 godina od objavljivanja djela s time da se taj rok može produžiti još na 28 godina. iz kojega proizlazi dužnost da se kod svakog iskorištavanja djela. de la Laurencie. J. odnosno nosilac autorskog prava može ostvarivati a. djela primijenjene umjetnosti. Prvi i najpotpuniji takav ugovor je -> Bernska konvencija za zaštitu književnih i umjetničkih djela potpisana 1886. U nekim državama svrstavaju se među a. u Caracasu 1911. Ph. Pariš 1884. Pariš 1957. u SR Njemačkoj 70. Cleveland i New York 1957. La vie et les oeuvres d'Antoine Dauvergne. Propriete litteraire et artistique. prema kojem autor ima pravo da se protivi svakom mijenjanju djela kao i svakoj drugoj povredi koja bi vrijeđala njegovu čast i ugled. Histoire de l'edition musicale ou du droit d'editeur au droit d'auteur (1501—1793). Droit d'auteur en dauteur France. Pravo prevođenja stranih djela je u nekim zakonima. IN STR U MEN TA LNA : Concerts de sym phonies a 4 parties op. izd. Sonates d viola seule avec la basse continue op. — E. A. u stilu talijanskih buffo intermezza. ukoliko nije anonimno. ugovor o prevođenju. diritti connessi) . E. 1771. 1739. . Takvi ugovori su naročito izdavački ugovor. maltre de musique de la chambre) i vrhovnog intendanta kraljevske muzike (1764. Ako je djelo stvoreno suradnjom dvaju ili više autora. Campardon. Autorska moralna prava sačinjavaju posebice: pravo na priznanje autorstva. a u nekim je državama neograničena trajanja (u SFRJ autorska moralna prava).Rimskom konvencijom o zaštiti umjetnika interpreta ili izvođača. U slučaju autorove smrti autorska imovinska. u Rio de Janeiru 1906. ugovor o snimanju. 1760. — R. prelaze na njegove nasljednike. Le Triomphe de Flore. La Venitienne (Comedie-ballet). Ać. Copinger and Skone James. SR Njemačka 1965 itd. LIT. pravo na poštivanje djela. djela objavljena pod pseudonimom) postoje posebni rokovi. franc. —■ M. — Z. Pariš 1953. Ova prava pojavila su se u vezi s autorskim pravom i najčešće su normirana u okviru pojedinih zakona o autorskom pravu (Velika Britanija 1911. AUXCOUSTEAUX. zabrana vrijeđanja autorskog prava. Desbois. oduzimanje predmeta kojim se vrši njegova povreda. Das Urheberrecht an Werken der Literatur und der Tonkunst. gdje postiže velik uspjeh operom Les Troqueurs (1753). Nešto 0 međunarodnoj zaštiti prava srodnih autorskom pravu. 1951. 23. njem. kada se počela sve više razvijati međunarodna razmjena kulturnih dobara. Djelomični propisi o pravima umjetnika — izvođača donijeti su u SFRJ 1953. u Brazilu 60. 1761. L ondon 1965. izd. a uglavnom i moralna prava. koja je potpisana 1961. p.AUTORSKO PRAVO — AUXCOUSTEAUX samim zakonom nije drukčije određeno.. Unver— H. pobjegao iz Pariza i doskora zaboravljen. Za života autora mogu se prenositi autorska imovinska prava ugovorima. LIT. Učio u pjevačkoj školi ka tedrale u Saint Quentinu (J.. francuski kompozitor (Amiens. 1753. 1751. Pariš 1934. Engelke. anonimna djela. Skone James i E. ali se po objektima. R adojković. 1739. Međunarodna zaštita prava »srodnih« autorskom pravu. Potreba međunarodne zaštite autorskih prava javila se naročito u drugoj polovici XIX st. Pravo javnog izvođenja i pravo mehaničke reprodukcije ostvaruje se najčešće kolektivno putem organizacije autora. u Buenos Aieresu 1910. Zakonska ograničenja autorskih imovinskih prava postoje naročito *u pogledu korištenja radi osobnog usavršavanja. — DRAMSKA. Njegovom je zaslugom znatno obogaćen repertoar tih ustanova djelima suvremenika (simfonije Havdna. L'Academie Rovale de Musique au 18-eme siecle. : E. — H. označi ime autora. Hercule mourant. ali prožeta pravim galskim duhom. isprva član kraljevske komorne muzike. — R. 1763. konac XVI st. On T he L aw of C opvright.. LeDesbois. — Desbois. 1758. i stila (baroknog) što ga je uveo Lullv u XVII st. Čehoslovačka 1953. za fotografska djela. opere Gosseca i Glucka). Trajanje autorskih prava je u većini država ograničeno. L ičnopravni (moralni) elementi autorskog prava. Nachbarrechte ili verivandte Schutzrechte. L'annee musicale. Miinchen—Berlin 1957. u nekim dulji (npr. Djela stranih državljana uživaju zaštitu u većini država i na temelju odredaba međunarodnih ugovora. proizvođača fonograma i organizacija za radiodifuziju. citiranja odlomaka. Pariš — H. — Pariz. u Poljskoj 20. Komponirao pretežno muziku koja se nalazi po sredini između tradicionalne polifonije XVI st. Zakoni navode slučajeve u kojima se autorsko djelo može koristiti i bez dozvole autora (zakonske licence). oko 1656). Canente. Wittenberg. ugovor o obradi. je svoje stvaranje započeo instrumentalnim djelima: solo i trio sonatama na talijanski način sa razvijenijom formalnom građom i ekspresivnom tematikom koja karakterizira i druga njegova djela. droits voisins ou connexes. za vrijeme trajanja tih prava ili na kraće vrijeme. Avtorsko pravo. 1744 violinist u orkestru Velike opere. a ako je pustio u promet primjerke djela. ima pravo da ih povuče iz prometa (pravo povlačenja). en II. Autor. Ljubljana 1960. La Propriete litteraire et artistique. Sarajevo 1956.

. Pariš 1962. francuski plesač. općenito. 10. — KOMORNA: gudački kvartet. Aaron. Amorischer Gesanglein. radničke klase). 6 koncerata op. DJELA: dvadesetšest koncerata za orgulje ili čembalo. umjetnički. Od 1919 djelovao je kao maitre de ballet. Antoon. 1742— u 4 knj. S. među prvima u Engleskoj. 1958. — DRAMSKA. Od 1919 bio je direktor Muzičke škole u Utrechtu koja se pod njegovim vodstvom razvila u konzervatorij. LIT. dotada zanemarenih. : !943 —)• Kompoziciju studirao na Muzičkoj akademiji gradu (E. VOKALNA: Les Quatrains de M. Bulletin de la Societe d'etudes du XVIIe siecle. Die versunkene Burg). koje bi ih mogle kočiti u njihovom traganju za novim. Gerold. — Th. Iste muzičke teme obraduje i u »Knjizi oslobođenj tab an-Nagat). Garthom priredio je za štarr psalama B. Sibir. Meslange de chansons. 1946 generalni sekretar 1 filharmonije. članci u raznim časopisima. Od 1736 bio ljaš u Newcastleu. Djelovao u prvoj polovici XVII st. Lammers (Oeuvres vocales et instrumentale*. Bio je izvanredan poznavalac plesačke tehnike i izvrstan pedagog. 1951 Sources of Arabian Music. — Minijature i Suita za klavir. — KLAVIRSKA: Firsi Miriam. sada je muzički saradnik Radio-televizijs DELA : Varijacije za orkestar. £ Oratorij Ruth (sa F. Prod'homme. Amsterdam. Bacha iz zbirke Das Wohltemperierte Klavier). Grademuitz. : Carra de Vaux. V 1770). 1780). MGG. gdje je. A. Abu'AH al Husein ibn 'Abd AHah ibn Sina). 1755. prirodoslovac i liječnik (Afšana kraj Buhare. Brass za glas. . 4 del kamerni sastav. mnogi članovi zbora postali su znameniti pjevači. 1953 (prva izvedba 1961). Recherches 1963. a. Avicenne. grupa ili pojedine osobe koje predvode. ili kao cantus firmus u jednoj dionici. Rheinberger). 1037).90 AUXCOUSTEAUX — AVSHALOMOV (al-Qanun fi't-tibb). 1656 (IV izd. Music and Musicians in Israel. djelo koje je u latinskom prijevodu na evropskim fakultetima kao temeljni udžbenik medi< XII do XVII st. U ranim djelima pod utjecajem je francuske poslije 1940 priključuje se nastojanjima za izgrađivanjer nalnog muzičkog izraza Izraela. XI 1894 — New York. U zapadnoj se liturgiji upotrebljavao obično kao tekst za ofertorije marijanskih blagdana. zbor Psalm 100 za zbor i duhače i dr. 1630 (5-gl. The Plywood Age. 1760 i IV op. 1765. Bloch-Michel. jer su tek pripadnici tih generacija radikalno prekinuli sve veze s tradicijom prošlih muzičkih razdoblja. 1951 . 1752 (dopunjeno 1753). Osobito su kompozitori XIX st. : M. koreografska slika j božanstava planetarija. U svom glavnom djelu »Knjizi ozdr. 1614. Djela su mu formaln sadržajno raznolična. ORKESTRALNA: Simfonietla. de Lange). solo-pjesme. Strasbourg 1921. 1940.: A. oslobađajući se tako sila. Plesanje je započeo učiti 1894 u baletnoj školi Pariške opere. I 1908 -dirao na Američkom univerzitetu u Beirutu i kod H. — KAMERNA: gudači sonata za 2 violončela i klavir . Pariš 1963. section Pariš. Avicenna. 1967. Josif). I" Studirao na Konzervatoriju u Zurichu. U muzici. Ać. A. ORKESTRALNA: šest simfonija: I. Njegova rasprava An Essay on Expression izazvala je vrlo žive diskusije među engleski] čarima onoga vremena. književni. a zatim u Londonu.. 1956. B. 1. Les Messes d'Aux-Cousteaux. Sredinom XVI st. . maitre de musique de la Sainte-Chapelle du Palais. ustalio se običaj da se komponira tekst uz primjenu motivičke građe koralnog napjeva. 28. Charles Avison. njemački orguljaš (Eilenburg. Recherches 1961—62. ozd objavili su R. 1948. ORKESTRALNA. 1925 i Veliki zid. Napisao »Kanon medicine« 2. LIT. zbor i orkestar. Pariš 1900. nadahnjuju i predstavljaju neki pokret. 2 knj. 11. 1947 nastanio se u Ne\ DJELA. Sti Italiji (F. Concertino za flautu i gudače: strings. — Rasprava An Essay t Expression. Reboud. — Isti. — Isti. Iako se izraz a. Njegov je učenik bio A. (Kitab aš-Šifa) koje ima karakter enciklopedije (18 sv. Elvire (! 937)) Jeux d'enfants (1941) i prolog za Indes galantes (1952). Missa quinque v. Thomas. 1942. u 6 rasprava XII poglavlja. Bes i molitva i Burleska. 1641. vidirana 1958). Brenet. d'Erlanger (na francuskom u La Musique arabe. — DRAMSKA. Koreografirao je. — VOKALNA: Kiril i Metodij 1969: kantate: Makedonija. u ustanovi uz koju će biti vezana cjelokupna nje gova umjetnička djelatnost. —A. 1769. simfonijska pjesma Elaine en Lancelot. skica P tungs. Gounod. Saska. — Opera De Heidebloem. . AVIDOM. je komponirao prvu : veliku historijsku operu. Debar.. AVICENA (arap. psalmi za 4—6 glasova. — R. III 191 Aarona. 26. Folk Symphony. Albert. Farmer of Arabian Music. en vers francois. nije se sačuvao. V. 1935. II op. 1965 i Rođen k horovi: Sckerzando. 1931). II. 4. Bargiel) i Miinchenu (J. američki kompozitor (Tsingtao. Scarlattija. Octo Cantica Divae Mariae Virginis secundum octo modos. 193 Farmer (na engleskom u Studies in Oriental Musical Instruments. I I I . ] CKina. J. koncert za klavir. po svemu sudeći najznačajniji I prilog muzičkoj nauci »Uvod u muzičku umjetnost« (Ma Sina 'at al-musiql). London 1929. Vilko -> Ovsenik AVSHALOMOV. ritmu i k čiji. Mahmud el-Hefni (na njemaČkon Ibn Sina's Musiklehre. NOVA IZD. 1933. 6. The Takmg' Kuan. David. Mediterranian Sinfonietta. naziv za one suvremene kompozitorske generacije koje su kao svoj glavni stvaralački zadatak postavile traženje i pronalaženje novih oblika muzičkog izraza. iLIT. — Priručnik za solo-pjevanje Ujt mijn practijk. oko 1757. 12 koi 9. 19 mak iz »Knjige oslobođenja* obj. DJELA: simfonija u F-duru. anđeoski pozdrav Bogorodici.) c i muzičku teoriju. De Koordirigent. Vi. 1951. Evocations za klarinet i komorr — Komorna i klavirska muzika. tzv. Auxcousteaux. : dva različita fragmenta o muzici iz »Knjig. nizozemski kompozitor i zborovođa (Willige Langerak. a od 1924 kao direktor Baletne škole pariške opere. Kiel i W. 1910. Zdravo Marijo). 1766. 2 Con violinu i klavir i za violončelo i klavir i dr. koji već od početka XX st. DJELA. Les Musiciens de la Sainte Chapelle du Palais. II. 1631. 1955 i dj David and Goliath. III op. 1756. Smijers. Pariš 1912. 5. vođi Portland Junior Symphony. N. Leiden 1965. 1916. koncert za violinu. A. — VOKALNA: Inscriptions at t. Osnovao i 1890—1918 vodio pjevački zbor Amsterdamsch A Cappella Coor s kojim je koncertirao širom Evrope izvodeći djela starih nizozemskih majstora. Milner. arapski filozof. od 1952 direktor umjetničke sekcije Jerusal vention centrea. God. Četiri simfonije: I. LIT. s mpetim kromatskim harmoi istočnjačkim prizvukom. 1947—54 predavao na univerzitetu Columbia. Publications delaSIM. 24 sonate za čembalo uz 2 violine i (4 serije): I op. — CRKVENA: 8 misa za 4—6 glasova . 1643. L'Art du chant en France au X\TI e siecle. on se ipak dovodi prvenstveno u vezu s avangardnim kompozitorskim generacijama koje su se pojavile poslije Drugoga svjetskog rata. simf. Menahem (pravo ime Menahem Mahle stein). AVE MARIA (lat. pantomima Sjene tamjana. Paraphrase des Psaumes de David. za 5—6 glasova. Risto. Messire A. Studirao u Amsterdamu (D. Les Meslanges d'Aux-Cousteaux. 1 1950 i IV. de Laborde (Essai sur la musique ancienne et moderne. Opere: Kuan Yin. 1652. AVANGARDA (prema franc. Charles. recitatora. ustanove za organizaciju muzičkih i k: festivala. 1955 .). zborovi a cappella. . I u Parizu. predvodnica). koreograf i pedagog (Pariz. The Song of Eilat. Rogersa (Rc God. I I . Prophecy za tenor. NOVA IZD. — Zborovi s orkestrom (Decora Lux. 1. Convivium musicale. pjesme. II 1709 — 10. 1931—35 nastavnik u Alexandriji i Kairu 45 predaje na Konzervatoriju u Tel Avivu a od 1945 n Teacher's Training Collegeu.: Missa quinti toni obj. AVERKAMP. 1744. rado uzimali taj tekst za solo-pjesme uz pratnju orgulja ili klavira (L. — Zajedno sa J. Stilski njegove koreografije stoje na prijelazu iz baleta belle epoque i ruske baletne škole. En Each Generation. Gardinijem). — Psalm Cantata za zbor. — H. tonskim rodovima i sistemima. Schubert i Ch. 18. Esenski skici za flautu i klavir . plesne suite) i Viridarium musicum. Mathieu mis en musigue a trois parties selon Vordre des douze modes. Mathieu. 1937 preselio u Ameriku i studije kod E. 16. balete La Grisi (1935). 1954. F. 980 — Hamadan. G. AVELINE. AVSENIK. Zambelli. God. DJELA. koji je za harmonijsku podlogu svojoj melodiji upotrebio preludij u C-duru J. I. Glavno žarište i stjecište muzičke avangarde u svijetu predstavljali su pedesetih godina ovoga stoljeća tečajevi za novu muziku u -> Darmstadtu. Ecritsde musiciens (XV e— XVIII« siecles). 1883 —). 1933. — Izdavao djela starih nizozemskih majstora (A. kidajući s tradicijom i pronalazeći nove mogućnosti razvoja.. t A VISTA (a prima vista) -> Prima vina '■ AVRAMOVSKI. rusko-američki koi (Nikolajevsk. Willaert. 7. među ostalima. Treći. oko 1650 i 1655. Missa super benedicta). avant-garde prethodnica. ? — ?). 6 mortels«. 1651. duhački kvintet. Opere: Alex -Hašmonit. pridonose stvaranju suvremenoga muzičkog izraza. studirao u Pekingu. Od 1914 djelova« proučavao kinesku muziku i komponirao niz djela koja s< na kineskoj tematici a sadrže i autentične kineske melodi uspjeh imao i kao dirigent. 1957 i VI. Dć. 3 Ouatrains obj.— J. II 1861 — Bussum. 1954. 1908).: P. 1948. Tocha (Los Angeles) i B. Little Ballet for Daniela i dr. 1911 postao partner tada najpoznatije balerine C. izraelski kompozitor (Stanislawow. solo-pesme Jezero i Psalm* AVENARIUS. or| koncerte u pretplati. G. Suite de la premiere partie des Ouatrains de M. The Musical Times. 1758). 1945. U svoje vrijeme najveći medicinski autoritet arapskog svijeta. politički (npr. ad imitationem moduli »Quelle beaute. M. Noels et cantiques spirituels. od 1927 predsjednik Vereeni-ging voor nederlandsche Muziekgeschiedenis. Cherubini. Vezilka. engleski kompozitor i muzič (Newcastle-on-Tyne. I. 8 koncerata za orgulje ili čembalo op. kompozitor (Selci. I.. God. Marcella s engleskim tekstom i autorovom biografijom. Izdao je: Horticello . 1946. 1638. kao orguljaš u Hildesheimu. VI 1934). — široko uzevši — može primijeniti na čitav niz kompozitora. Berlinu (F. 1644. — Preradio je u obliku koncerta D. Koralna se tema uzimala ili kao materijal za slobodnu polifonu obradbu. DJELA. Jacob. II. . govori 0 intervalima. Geminiani). 1. Prije Tridentskog koncila (1545) kompozitori su često obrađivali proširene i parafrazirane verzije izvornog teksta. Tel Aviv AVISON.

Dictionnaire musicokumoristique. 1864. Appassionata. Yaax U ha. DJELA. V. 1939. različiti burdonski tipovi. KytUka z Moravy. dvostruki koncert za violinu i violončelo. gdje im se priklonio pučki muzički stil naroda Moho. simfonijske suite : Un antiguo cemeterio. Osim kraćih narodnih pjesama i plesova. 1924. svaki od njih ima svoju karakterističnu gradu.. 1930 i IV. VII 1908 —). zborovi. 1912. vrsta timpana nagara i vrsta citre kanon. Od 1913 do smrti arhivar Nacionalnog muzeja u Pragu. Rossini. gudački kjemanča. 3. Studij muzikologije s doktoratom završio 1912 na Univerzitetu u Pragu (Z. Studirao na Konzervatoriju u Parizu. 91 i prvu azerbajdžansku operu s revolucionarnom tematikom »Negris« (1935). 1926. Emil. simfonijeta. 1924. Warlock. 1864. veoma su omiljeli tzv. II. 9 ciklusa solo-pjesama : Vzpomindni. također u improvizatorskom stilu. 1. Srejovića na Muzičkoj akademiji u Beogradu a usavršavao se u Parizu i Sieni. 1925 . U mugamima se izmjenjuju pjevački i plesni dijelovi. sa vie et ses oeuvres. — Obrade moravskih. 21. Pamdtce velikeho človčka. 1926. IV. 1927. traži. Noc. za mnoge raznorodne muzičke oblike. trzalački tar i saz. Narodni pjevač ašug (od tur. Morlev. U plamene.). El Hombre Maya. MGG. Podzimni koupel. Dž. Les doubles croches malades (zbirka članaka. ORKESTRALNA: simfonija. klavirski trio. Šest simfonija: I. koji imaju ustaljenu (tipiziranu) melodiku. 1940. 1935 . 1936. AZANJAC. Tribu. Novaka. English Songs and Dialogues of the XVI and XVII Centuries. II. od kojih je najrazvijeniji dastan. AYALA. imitacijska odstupanja od unisona) javljaju se kod pjevača uz pratnju instrumenata. Hadžijev (5 simfonija. Mnogostranost muzičkih pojava. Dvofaka. Njegovi zborovi i kantate od likuju se snažno izraženom melodikom i dobro ostvarenim kontrastima. VI 1887 — Prag. 1922 i I I I . /. mirzai. Poznati narodni instrumentalni ansambl (Sazandari) osnovali su početkom XX st. Surađivao u nizu pariških novina (Le Menestrel. sonata za violončelo i klavir. tarakjama. 1944. DJELA. Vinogradov i dr. 1942 2 simfonijske pjesme : Smutky a nadčje. inspirirajući se legendama Maja. Keldiš. Melikov (balet »Jlezenba 0 jtwd6y«) A. tarist Kurban Primov i kjemančist Šaša Oganezešvili. za koje su karakteristične bogato ornamentirane i ritmički raznovrsne melodije. La Presse. koncert za violončelo. 1938 sonata za violinu i klavir. Tri sonate: I. ruskih i šleskih narodnih napjeva za različite sastave. Dinlomirao kod J. Primavera.). 1946 . Javlja se u engleskoj muzici XVI st. a nalik je na talijansku —> canzonettu ili balletto. Zidna slika iz pećina Tung--huang. studije. simfonijska pjesma). a stanovništvo joj se sastoji od raznih rasa i naroda s vlastitim kulturama. — KOMORNA. To je razdoblje. ne može se govoriti o nekoj jedinstvenoj azijskoj muzici. F. graduali. uzundara i dr.AXMAN — AZIJSKA MUZIKA AXMAN. Rsajev (2 violinska koncerta) itd. 1940. G. XII 1875). — SPISI: Moravske opery v XVIII stoleti (disertacija). moći će se utvrditi. Plaine and Easy Introduction). 1963Bi. . ipak je po uzoru na carski dvor prevladala jedna određena muzičko-izvedbena praksa koja je. III. članci. — Komorna i klavirska djela. Kompozitor indijanskog podrijetla. Patioramas de Mexico. Studij violine završio na Konzervatoriju u Mexicu. Tamo je utemeljio i Yucatanski konzervatorij. Sonatina charakteristickd. Ditirambica. 1928 . AZEVEDO. La verite sur Rouget de V Išle et la Marseillaise. To je još opravdanije. III. češki kompozitor (Rataje kod Kromžfiža. K. kada su granice Kine sezale na zapad gotovo do Kaspijskog jezera. i balaban (sličan duduku). —■ VOKALNA. od plesova gazaki. kompozicije za orkestar narodnih instrumenata). Najprije svirao u različitim orkestrima. s. razdoblje dinastije T'ang (618— 907). 1937 i Vdnoćni zpiv. Balada 0 oćich topičovych. III 1813 — Pariz. Rustamov (pjesme. duhački naj (vrsta flaute). Varialni suita. 1912. La Transposition par les nombres. 1948. Nastupao kao solista i kao član Beogradskog duvačkog kvinteta u mnogim gradovima u zemlji i inostranstvu. provincija Kan-su. francuski muzički pisac i kritičar (Bordeaux. Kod engleskih muzičkih pisaca XVII st. Tokom mnogih vjekova azerbajdžanska narodna muzika razvijala se u znaku jednoglasja. solo-pjesme uz klavirsku i orkestralnu pratnju i dr. 1922. LIT. A. Žalmy. tonalitet i sadržaj.. Leoš Jandček. 5. da vrijeme od VII do X st. Ilonka Beniaćova. 1925 .. simfonijska i komorna muzika). koncert za klavir. Ipak. 1933. 1928. moteti i dr. posebno se istakao na području vokalne muzike. osnivao i vlastite muzičke časopise: La critique musicale (1846) i Les doubles croches (1874). Hadžibekov (balet »Gjuljšen«. izraz aire istovetan je s modusom: sthese aires which the antiquity termed Modi« (Th. zatim bubanj gaval. teško je postaviti makar samo i približni kri terij za opće-azijsku stilističku bazu. ali još u većoj mjeri. flautist (Kragujevac. dopušta pretpostavku o postojanju jednog kontinentalnog zajedničkog stila. Miodrag. svoj kasnoromantički muzički govor obogatio je tekovinama suvremenog konstruktivizma. Simfonijska uvertira. Prva djela azerbajdžanske umjetničke muzike nastala su u XX st. opsežne vokalno-instrumentalne pjesme. u libretu je navedeno ime pojedinog mugama kao podloga pjevaču za improvizaciju. 1936. — KLAVIRSKA. 1930 . koncert za violinu 1936. 1918. Amirov (opera »Sevilj«. Budući da je Azija samo geografski pojam. međutim. LIT. ali samo do početka PLES UZ INSTRUMENTALNI ANSAMBL. Wdldman. engl. nastalih u toku dugih vremenskih razdoblja na temelju međusobnih povezanosti i utjecaja. 1923. Alcxis Jacob. La France musicale. Paisaje. J. Osim toga. 9. a zatim osnovao i vodio simfonijski orkestar u Meridi. današnju Mandžuriju i Koreju. 18. — U Kayil Chaac za sopran i orkestar. Oxford 1926. obrede. koje su ovisne o rasnim. 1922. meksički kompozitor i dirigent (Abala. inabi. Odatle su se utjecaji širili dalje na sjever u pokrajinu Po-hai. Muzika ove opere pretežno je u stilu mugama uz pratnju tare i kjemanče. 2. Četiri gudačka kvarteta: I. strofna pjesma u jednostavnom homofonom stilu za vokalni ili vokalno-instrumentalni sastav. Kantate Moje matka. 1952. Najrasprostranjeniji su instrumenti: žičani. mugami. Pri tom su glavno značenje imali muzički elementi koji su dolazili ponajprije iz Indije preko istočnog Irana i miješa jući se s tokarijskim utjecajima prodirali na sjeveroistok. — P. a povezana su s imenom -> Uzeira Hadžibekova (1885— 1948). R. 1922 . koji zbog svoje raznolikosti već unaprijed onemogućuju svaki pokušaj sjedinjavanja. duhački kvintet. vjerskim. 1920 i Jasno. 1938. simfonijski mugami). 1874. A. da se pojedina područja odijele i promatraju kao zasebne cjeline. 1940. — CRKVENA: kantata Stabat Mater. 1931. Đ. 2 sv. 1923 .: A. ako se analizirajući kulturnu baštinu azijskih naroda bude išlo putem postepenog odjeljivanja historijskih naslaga. I 1949). 1924 i dr. 25. Opinion nationale). 1924 . kada se njen živi pomorski promet odvijao ne samo s Indijom nego je išao čak do Perzijskog zaljeva i kada je carski dvor dinastija Sui i Tang bio središte koje je služilo kao uzor kulturnih nastojanja svake vrste. hanende Džabar Karjagdi. Sljedbenik A. kompoziciju učio privatno kod V. Isto vrijedi. melodijsko obličje (»kalup«). Giocosa 1927 . Jednostavniji oblici višeglasja (heterofonija. autorom prve nacionalne opere »Lejli i Medžun« (1908). Njegove simfonijske suite izvode se često i kao baletna muzika. Ima bogat solistički repertoar koji zahvata od ba rokne do avangardne muzike. unatoč nekim međusobnim utjecajima. 21. AZIJSKA MUZIKA. rasprave. Postoji 7 temeljnih mugama istih imena kao njihove odgovarajuće ljestvice. 1874. 1924 II. AYRE (aire. SPISI: Feliden David. ašik) oslanja se na pučke mu-zičkopjesničke oblike. ako se uzmu kao primjer bezbrojni tonski sistemi. 1946. sa vie et ses oeuvres. suita. da je u to vrijeme na području muzike došlo do stvaranja jedinstvenog tonsJcog jezika. The English Ayre. V. žurna (tip šalmaja). Eroica . 1932. 1947. kulturnim i povijesnim uzrocima. 1929. Daniel. Nejedly).: G. Russland. da se konačno nađu u središtu ki neskog carskog područja. XII 1932 —). Le Siecle . 1929 Sobotecky hfbitov. kompozicije za orkestar). Dolmetsch. Yucatan. AZERBAJDŽANSKA MUZIKA. Kompozitor A. 1870 (pod pseudonimom »Docteur Aldo«). DJELA. s dijelovima improvizatorskog karaktera. Muzičar programnog smjera. a zatim elementi iz Indokine koji su se iz današnjeg Amana i Kambodže također širili prema sjeveru. 1921 . sredstva i načine izvedbe. Magmajev komponirao je operu »Šah Ismail«. Pisni o domovu. 1946 . Tragica. Duha. Premda se ne može reći. ORKESTRALNA. koje pjevaju hanendi. XI. 1863. Kompozitori novije generacije su Kara Abulfas-ogly Karajev (baleti. i nadalje ostavljala netaknute izvorne značajke i pučko obilježje svake pojedine regionalne muzičke vrste. u svoja djela unosi folklorna obilježja. 1936 i Patriotica.

X st. Echardt. Subird. Hood. kompozitor i folklorist (Lequeitio. The Rise of Music in the ancient World East and West. zaslugom posredničke uloge naroda Moho sačuvani su u Japanu u prvom redu ostaci njegove svojevrsne muzičke prakse (bugakuj. Mnoge promjene uvjetovane seobama. a od 1955 : je u mnogim filmovima.). VIII 1864 — Bilbao. Zortzikos za glas i klavir. utjecale su i na mijenjanje i preslojavanje u muzičkom pogledu. Musikvvissenschaft und Kulturkreislehre. The nuclear theme as a determinant of patet in Javanese Music. — SPISI: La Mi pular vascongada (sadrži i 14 1 ziranih narodnih napjeva). — H.). Njegove chansone govore najčešće bavi. The music of the Mongols. letonski narodni instrument od kozjeg . kad ga je nakon najezde Kitana nestalo. Bose. Asiatische Musik.: R. Northern Indian Music (2 sv. Die Musik der Nationen.: J. te samo veoma slaba sjećanja na sirijsko-nestorijansku liturgiju u ritualu budističke sekte Šingon. Izvrstan poznavalac baskijskoga jezika. — W. AŽARAGS. Biicken. Hobbs). L don en nuestra mušica popular . Danielou. jer svako od njih predstavlja izvjesno šire jedinstvo u duhovnom i kulturnom pogledu. Anthropos 1937. P. — CRK Oratoriji: Daniel. Danckert. La Ville). La musique vietnamienne traditionnelle. nasilnim prodiranjem stranih naroda.92 AZIJSKA MUZIKA — AŽARAGS 9. A1GG. G. 1934. Husmann. Naturvolker und musikalische Hochkulturen des Ori ents. Danielou. Apres Vamour.). C (pravo ime Charles As urian Garabed). — Tran van Khe. — P. — Bibliography of Asiatic Musics (sastavili R. MGG. Reciprocical influences in music 'twixt the Far and the Middle East. 1897 o u Bilbaou baskijsku školu s kazalištem za koje je napisao n zarzuela. 19 AZIONE SACRA -> Oratorij AZKUĆ. — E.. LIT. New York 1943 (talijanski prijevod 1963). — H. Sasi -es-kola i Aitart Muzička komedija Colonia inglesa. Ćoro y tres estrofas en San Josi. Breslau 1929. Jesusen Biotzi Cdnticos religiosos.). je sakupio oko 2000 na napjeva. Zbog bezbrojnih pojedinačnih muzičkih pojava Azija se mora danas podijeliti na nekoliko velikih autonomnih područja koja se neće uvijek slagati s geografskim i nacionalnim granicama. a onda teorije. A. Madras 1941. Siamese Music. Propašću kineske dinastije Tang izgubio se i njezin utjecaj na svim područjima. 1911 i Urlo. La Musique du Cambodge et du Laos. — A. a odlikuju se poetskim prikazivanjem stvarnosti La Mamma. Hitchock. Existencia de la mušica poput i La Mušica popular vasca v (oboje u predgovoru zbirci nero. — C. a onda Indija i jugoistočna Azija s otocima. Te Deum. — Chung Sik Keh. Musik des Orients. Zato se kao osnovne cjeline muzičkih područja mogu smatrati najprije prednja Azija.. H. Berlin 1963. Journal of the Royal Asiatic Society. središnja Azija i sjeverna Azija. A. Džakarta 1937. — A. Cdnticos a Nuestra Senora. 1923—24. fn šansonjer armenskoga jetla (Pariz. pa su se tako izgubili i počeci zajedničke muzičke izvedbene prakse. 5. AZNAVOUR Oko 1960 postao je jec najpopularnijih pjevača Francuske. DRAMSKA. Z \'iscaytik Bizkaira. Vi. London 1949 i 1954. Grundlagen der antiken und orientalischen Musikkultur. Bangkok 1948. zatim elementi stare stražnjoindijske muzike u tzv. DJELA. Ziirich 1935. opere Orlzurri. od kojih je gotovo polovicu uzorno sredio. McPhee. — Duriyanga Phra Cheti. Lachmann. — Zbirka baskijskih 1 napjeva Cancionero popular z sv. Watermann. Resurea ria de Azkue. — M. Biscaglia. I. p> filološkim i etnomuzikološkim komentarom te izdao U| Cancionero popular Vasco (12 sv. — C. 1924—). Resureccion Maria de. Die koreanische Musik. Berlin i Ziirich 1943. Stockholm 1943. Die Musik der aussereuropaischen Volker. Herrmann. S. J.). LIT. Pariš 1962. South Indian Music (4 sv. Tada je započeo studirati muziku i to najprije u E zatim u Parizu na Schola cantorum i konačno u Bruxelle: tujući po baskijskim selima A. XI 1951). Leipzig 1937. stilu linyi.. 1951. Hedin. Eguzkia Nora. V. instrumenti i običaji iz Irana. AZNAVOUR. — H. T. I je pjevačku karijeru z još 1941 veći uspjeh i i čiju postigao je istom CH. Groningen 1954. Farmer. islamizacijom i mnogim drugim zbivanjima povijesnog značenja. Sachs. Lichtenwanger. Poleman i C. 1913. — F. Sambamoorty. Paso de chimbos. A. The Balinese wajang Koelit and its music. piše i t< za chansone. španjolski filolog. Lemindano i Andrd Urraha. 1947. Dok joj na kontinentu nije kasnije ostalo nikakvih tragova.ondichery 1937. — 5.

Pijper. 1948 i dr. 30. u Engleskoj i Nizozemskoj b još uvijek označuje ton h. — Obradbe narodnih pjesama. uvertira Mladost. 1946 . Budući da je između prvog i drugog stupnja ljestvice postojao interval od cijelog ste-pena. 1957. Karajev). 1950. Kees van. 1957. Njegov muzički izraz nastao je pod utjecajem S. brojne klavirske kompozicije (sonata. Azerbajdžan. uzbečki kompozitor (Taškent. klavirski trio. — KOMORNA.: J. DJELA. S. Sabir. Djelovao u Amsterdamu i Utrechtu. koncert za klavir. Šaporin). kada se priklonio 12-tonskoj metodi komponiranja. APHO Ea6aA>KaHHH. i. posebno armenskoga folklora. 2 orkestralne suite. Indijska fantazija. — Solo--pjesme. 1964. 1959. — Filmska muzika. X 1906 — Oegstgeest. Kees van Baaren. 21. za violinu. 1966. komična opera Ujak Baltazar. XII 1920—). 1959. FpmopMH. IX 1970). XII 1923 — Moskva. Hačaturjana kao i muzičkog folklora njegova rodnog kraja. sekstet. sonata za violinu i klavir. DJELA. — KOMORNA: dva gudačka kvarteta. B. 1962. Concertino za klavir i orkestar. Partita za duhace. 1936. ORKESTRALNA : simfonija. 1937. Mušica za flautu solo. Koncerti: za klavir. armenski kompozitor i pijanist (Erevan. BABAJEV. 27.čka stilska obilježja. LIT. K. klarinet i fagot. Taj naziv nije po svuda usvojen u tome smislu. Dramatska poema. 1962. Koch) i Rotterdamu (W. 1948. ali je 1933. 1953. Kompozicije za duhački orkestar i za orkestar armenskih narodnih instrumenata. Kratica za Basso. 1952. koja je započinjala tonom a (A B C D E F G). varijacije. I 1921 —). — Kantata The Hollov: Men za soliste. — Muzička drama Ljubav za . 1943. od 1957 direktor Kraljevskog konzervatorija u Hagu. — Kantate Oktobar. ORKESTRALNA. LIT. polifona sonata. dok se za polustepensko sniženje tona h upotrebljava oznaka b flat (romanske zemlje uopće ne označa vaju tonove slovima. je prihvatio impresionisti. 1948. Poema-rapsodija. Sovraposizioni I. je bio dobar poznavalac narodne muzike mnogih istočnih sovjetskih republika. 1946. MocKBa 1961. nizozemski kompozitor (Enschede. Rah-manjinova i A. 2 plesa. varijacije.: B. 1934. X 1964). 1946 i 1948. Sovraposizioni II za 5 duhača. uništio sva svoja ranija djela. solo-pjesme. 1956 i 1958. Kompoziciju učio u Berlinu (F. Pijper).B. 2. Ciklus Herojska balada za klavir i orkestar. BABADŽANJAN. AHflpeft Ea6aeB. drugi stupanj nekadašnje osnovne ljestvice. 22. 1961. već solmizacijskim slogovima). 1954. 1952. 1963. 1952. MocKBa 1966. Profesor matematike. Wouters. Dva gudačka kvarteta: I. Šebaljin). kompozicija V. zbor i orkestar (tekst T. Scenska i filmska muzika. — Opera Orlovska pleme. Na Konzervatoriju u Bakuu diplomirao 1950 kompoziciju (K. 1943—49 studirao muziku na Konzervatoriju u Taškentu gdje je djelovao kao zborovoda. Za mali orkestar: Koncertna rapsodija. Andrej Avanesovič. suita. 1947 i Pjesma o partiji. djela za orkestar narodnih instrumenata. septet. to je b zapravo označivao ton h. Mušica. 3ax. 1955. Utjecaj narodnog melosa vidljiv je u većini njegovih djela koja je oblikovao pretežno u klasičnim formama. B. BAAREN. Njegova se muzika i melodijski i ritmički temelji na uzbekistanskom folkloru. 1933 i II. — KLA-VIRSKA: sonata In memoriam W. 1944. Igumnov. Za dalji razvoj tona b u durum i molle -* Predznaci. rapsodija za 2 klavira). LIT. BABAJEV. — Obradbe narodnih pjesama. 1957. ORKESTRALNA: simfonija za komorni orkestar. Studirao zatim na Konzervatoriju u Moskvi (J. Muziku učio u Erevanu i na Konzervatoriju u Moskvi (klavir K. 1949 i za violončelo. 2. 1958. 22. — Gudački trio. Sonorum Speculum. 2. Ko. 1963.: A. U početku neoromantičar. trio za flautu. DJELA. DJELA: dvije simfonijske pjesme. armenski kompozitor (Msmna. Naziv za polustepensko sniženje tona h. Eliota). 1962. sonatina. Arno Arutjunovič.

— Filmska muzika. muziku učio privatno kod R. 1781—83 solist na dvoru u Dresdenu. Pepusha. klarinet. ciklus pjesama Du. Sessiona. zborovi . — KLAVIRSKA: Semi-Simple. 10. opeTa Hamza. DJELA: dva gudačka kvarteta. 2 operete. 18. ? — ?). Kao muzički pisac osobito se bavio problemima 12-tonske muzike. talijanska obitelj muzičara. William. 1965. Sounds and Words za sopran. Music for the Mass za zbor a cappella i dr. flautu i elektronske zvukove. Profesor u Dubrovniku. 1965. V 1916 —). pjevač. — Kantata Uzbekistanski uzgajati pamuka. obou i fagot. nekoliko godina orguljaš u Ali Hallozvs u Londonu. Oko 1760 vratio se u Cesenu. brojni članci i studije u časopisima: Musical Quarterly. nauke dovršio u Bologni. XI 1814). Journal of the American Musicological Society. Vision and Prayer za sopran i elektronske zvukove. njegova se djela odlikuju metodičnom organizacijom. 1956. Za glas i klavir: The Widow's Lament in Springtime za sopran. Gregorio II. Pjevao na mnogim talijan skim opernim pozornicama. suita Bijelo zlato za zbor i orkestar. 1953. oko 1540 — Bosco kraj Aleksandrije. Ugledni američki pred stavnik avangardnog muzičkog stremljenja. 1957. scenska muzika. 1. kasnije postigao stupanj baccalaureusa. BABBITT. 1960. prvi uveo koralno pjevanje {Fasti litterari Ra- . Variations. BABELL. IX 1723). Composition za 4 instrumenta. BABBI. c. sin ili brat Gregorija. ekonomičnošću sredstava i matematičkom preciznošću. Cristoforo. 1. Ensembles for Synthesizer. Objavio je zbirku popularnih opernih arija prerađenih za čembalo koja je vrijedan izvor za upoznavanje izvodilačke prakse onoga vremena. — Obradbe narodnih pjesama. 1. Beču i Madridu. — SPISI: The Function of Set Structure in the Twelzve Tone System. tenor (Cesena. XI 1708 — 2. 1962. violinist i kompozitor (Dresden. te concerte grosse za gudački orkestar. oko 1690 — 23. Post-Partitions. 6. Na istoj ustanovi predavao od 1938 matematiku. Dominikanac. Gregorio. Alberghija. je direktor Elektronskog muzičkog centra Univerziteta u Columbiji i Princetonu. Milton. Composition for Synthesizer. New Aiusic. solopjesme. 1961. Relata I za orkestar. kvarteti. I 1768). nazvanim synthesizer. Philomel za sopran. zatim na toskanskome dvoru. violinski koncerti. Bio je član Filharmonijskoga druš tva te koncertni majstor i dirigent kazališnoga orkestra u Bologni. vokalna djela) sačuvana je samo simfonija-uvertira kantate Augusta (1798). Koncertni majstor i dirigent dvorskoga orkestra u Dresdenu. 19. 1950. orguljaš i violinist (London. Juilliard Revieio. Kompozicije mu se nisu sačuvale. violinist i kompozitor (Cesena. orguljaš (Dubrovnik. oko 1748 — Dresden. VIII 1591). 1961. Composition for Tenor and six Instruments. Učenik J. američki kompozitor i muzički pisac (Philadelphia. Komponirao je dvije simfonije. 1946. Kao solist debitirao 1731 u Firenzi. Perspectives of New Music i dr. Benedikt. 1957. Komponirao je sonate za violinu (ili obou) i b.domovinu. Partitions. God. Composition za 12 instrumenata. 1962. Composition za violinu i klavir. 1966. 1961. 1950. 1955. BABIĆ (BABA). ste kavši veliku popularnost i slavu. a zatim postao profesor muzike. engleski čembalist. U traženju novih zvukovnih rješenja služi se posebno konstruiranim aparatom. Studirao kod Tartinijeva učenika P. Na Univerzitetu u Princetonu završio studij matematike. Bio je u službi na dvoru u Napulju. Historičar Sebastian Dolci navodi da je B. Ali Set za 8 jazz-instru-menata. raznim talijanskim gradovima i rektor kolegija samostana San Giovanni e Paolo u Veneciji. 1957. — VOKALNA. Bio je vikar kongregacije. djela za orkestar i za orgulje. 1948. 1951. sin Cristofora. u Lisabonu. kvartet za flautu. posebno Handelovih opera. 1948 i 1954. Od njegovih kom pozicija (simfonije. B. 1948.

Najviše podataka o muzičkom životu sadi nografski prikazi.Kuzmić. ali i nepouzdan izvor o muzičkoj praksi. a udara samo jedan svirač. Već su Sumerani svirali zajednički u manjim nama. Konstantin. II 1927 —).). Balada ukraj potoka za ženski hor. ■—■ A. 1945 ušao je u trupu Ballets des Champs-Elysees. LIT. 1955. O Babicu kao muzičaru pišu Serafin Razzi (koji je u Du brovniku boravio 1587—89) u djelu La storia di Raugia (Lucca ! 59S) i Ambrozije Gučetić-Gozze u Catalogus virorum ex Familia Praedicatorum in literis insignium (Venecija 1605. zahvalnice. 5. Muzičkih spomenika nema. a žice se trzaju com.94 BABIĆ — BABILONSKO-ASIRSKA MUZIKA -les-Bains). Najbrojniji su oblici lire. Među njima je 1 i lutnja koju Babilonci još nisu poznavali. sačuvanim na 1 oko <. 1953—55 dirigent hora KUD Napredak i redaktor Radio-stanice u Beogradu. Asirci su pozr duhački instrument sličan trublji. gubi vezu sa simbolom bika. ali je zadržao glavu i rogove.— V. koji ponekad izrasta iz narodnog melosa. Posljednjih godina nastupa i kao glumac. ORKESTARSKA: Koncerna intrada. — U doba asirskih kraljeva mnoga pi susjedna plemena bila su prisilno doseljavana u Asir. 1 menicima iz oko <. zatim medalje u Moskvi 1957 i Beču 1958. dečje pesme. Preludijum. str. BABIĆ. Đavo u selu (Lhotka). N. Ljubić. Pleše mnogo i u inozemstvu i na raznim festivalima (Maggio Fiorentino. Visoki stupanj razv postiže muzička kultura ponovno u doba asirskih kra: Zbog brojnih različitih i raznorodnih kulturnih utjeca su se križali u toj zemlji. a Serafin Cerva piše da je B. Harfa postaje veliki ment sa 8 do 22 žice. Domi nikanac fra Benedikt Babić (Baba). Enghien- . Studij dirigovanja završio na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. — Pl pastirska plemena donose u Mezopotamiju i neke svoje mente. Phillippart.2500 nalaze se veće i manje harfe sa šest žica. Život tolikih glazbenika (rkp. kompozitor i muzički publicist (Beograd. Pohađao baletnu školu Pariške opere. Prei đacima iz zapisa klinovim pismom pjevalo se solistički i i to responzorijalno ili antifonijski. God. R. DELA. Saradivao u Književnim novinama. prvi u Jugoslaviji Hindemithove Kantate nade. — Babilonski mentarij znatno se razlikuje od sumerskoga. moglo bi se zaključiti da su upotrebljavali dijs ASIRSKI VOJNI SVIRAČI. Veliki epovi o Gilgamešu i Stvaranju svijeta rali su se na način srodan našoj guslarskoj umjetnosti. fima u kraljevskoj grobnici ona su prikazana sa svojim < i muzičkim instrumentima. — KLAVIR-SKA: Metamorfoze. — Gudački kvartet. instrument. Na tom području nastala je najprije sumerska kult je utjecaj vidljiv u životu svih plemena koja su kasnije ni tu zemlju. Muzička 1 stare Mezopotamije obuhvaća oko 3000 godina (<. 1963 nagrađen Oktobarskom nagradom grada Beograda. Literarna djela su također važan. po obliku potpuno drugačija merske ili babilonske i prebire se prstima. a broj žica kreće s do 8.2800) kada se u klinovom pismu upotre i znak u obliku harfe sa tri žice i okruglim rezonatorom. 10. Mali je bubanj i nadalje instrume šačica. Najraširenija je dvostru rala koju svirač drži u ustima poput panove frule. Dubrovnik 1740. dirigent (Zagreb. Dizionario biografico. Stoga je instrumentarij Asirai bično šarolik. Njegovom zaslugom ovaj amaterski hor se uzdigao do profesionalnog umetničkog nivoa. gde preuzima uglavnom italijanski i francuski repertoar. Bogdan. gusini. I. Kao koreograf pojavio se prvi put 1949 (L'Amour et son amour. Sumera se. Njih su postavili Sumerani. Oko *. Najstariji dokaz o upotrebi instrumenata potječe iz v Uruka IV (oko *. i muzički život pokazuje veliku kost. Peričić. Beograd 1969. Vjerojatno je to bio . Dečja simfonija. Veliki bubanj u ponovno stoji okomito i sviraju ga dva svirača. Sve do posljednjih godina asirskoga 1 stva službeni jezik bogoslužja bio je sumerski. prenosivi instrument sa n žic <. sonatina. Sv. Živković). II 1923 —). Orffove Carminu burana i Trijumf Afrodite. 27. Tokata. Harfa mijenja oblik rezonatora. S. izvesna osebujnost muzičkog jezika vezuje ga za savremeni stil. ~ . 1966 i dr. Pej.2000. Lira je kod Su povezana sa simbolom bika. potom dirigent Beogradske opere. Prema nekim podacima. a Asirci su muzicirali i u većim instrumentalnim sas Svirkom na instrumentima pratili su pjevanje ili plesj podataka o samostalnom instrumentalnom muziciranju. Prodor semitskih naroda sa zapada bio je odi za oblikovanje babilonske kulture.3500 500). jer narodi Mezopotami poznavali notno pismo (pretpostavka C. Tili Eulenspiegel).2500 njen rezonator in bikova tijela. Najveći uspjeh postigao je u baletu Le jeune homme et la mort (Cocteau) u kojem je plesao zajedno sa svojom ženom A. Okomita se harfa svira 1 a vodoravna trzalicom. LIT. Nastasijevića. a b režijom (muzička komedija Noć bez kralja prema Shakesj BABILONSKO-ASIRSKA MUZIKA. pored ostalih dela. On je postavljen c a po njemu sa svake strane udara po jedan svirač. od 1955 profesor muzičke škole Mokranjac i od 1966 docent Muzičke akademije u Beogradu. gradio i orgulje (Bibliotheca Ragusina. Ba su bili vrsni matematičari i gotovo je sigurno da su utvrdili čane odnose intervala. Nakon propasti babik carstva doseljavaju s planina u plodnu dolinu Mezop različita pastirska plemena (Huriti). jer su muzički tei njima još uvijek često kontradiktorno prevođeni i tumačen su najbrojniji i najpouzdaniji podaci o instrumentariju j nom na reljefima i kipovima. Politici i Zvuku. • — VOKALNA: kantata Orfej među šljivama.). koreograf i glumac (Pariz. Venecija 1767. 8). Plesačice se i prate malim bubnjem. a žice trzaju prstima. Oblici obredne bili su tačno utvrđeni. IX 1921 —). Nastupa i kao simfonijski dirigent.2000 pojavljuje se prvi puta mali bubanj kao instrume šačica. Rašireno je bilo i psalm recitiranje. Od 1943 korepetitor. 1917. Interpretacijom Jockea u baletu Igra karata (Stravinski) uspeo se u najviši red mladih plesačkih virtuoza. Babićeva muzika odlikuje se ne samo temperamentom već i ritmom. K. Burleska za violinu i klavir. nisu poznavali duhačke instrumente. Levačka suita za mešoviti hor.: S. 41). Uz bubanj' se i neke druge udaraljke (tamburin). Razvijaju se dva tipa harfe. Reljef iz Asurbanipalove palače u Ninivi. K. Kasnije je taj oblik stiliziran. U to se vrijeme po prvi puta po čineli kao i duhački instrumenti. — Filmska muzika. 2. ' Kroz cijelu historiju Mezopotamije muzika je isključivo" a instrumenti se poštuju kao posvećeni predmeti. Četrdeset prvu (Logar) i balete Ohridska legenda (Hristić). Posinković. Veliki bubanj Babilonci postavljaju vodoravno. drže harfu okomito. Dvostruka svirala i je česta na ikonografskim spomenicima. tužaljke i r molitve. Sachsa da su nel klinova pisma zapravo notni znakovi utvrđena je u novije kao netačna). te je B. Muzički stvaraoci u Srbiji. C. Vjerojatno su brojčanim simbolima zivali i ljestvice. Jean Gutmann. a od domaćih dela diriguje opere Ero s onoga svijeta (Gotovac). 1954. Udio mi kultu bio je velik.. U upotrebi je i veliki bubanj. i u koncertnoj formi operu Prvi ustanak S. U početku je lira veliki instrument sa čet vremenom postaje manji. God. BABIĆ. u Llangollenu 1956. Studij kompozicije završio 1955 na Muzičkoj akademiji u Beogradu (M. francuski plesač. Kao dirigent Akademskog hora Branko Krsmano-vić izveo je. Beč 1856. Suton (Hristić).V II st. Sa istim horom dobio je prvu nagradu na međunarodnim takmičenjima u Arezzu 1955. Čini se c tovnu ili narodnu muziku narodi Mezopotamije nisu posj( Tek asirski kraljevi uvode muziku na dvor. Napjevi su se prenosili usmenom predajom. Njihova je lira mala. Ko. a njen izraz i oblik uvjetovani tekstoi su to pjesme himničkoga obilježja. str. a sred stematizirali Asirci. BABILČE. Lira posta instrument.Đ. pjevač. U upotrebi je i lutnja. glazbenik i graditelj orgulja.: V. nastupao u mnogim zemljama Evrope i Amerike. a nešto kasnije povećao se broj žica na 11 do 15. str. 158. rkp. debitirao 1941 u Cannesu (Plava ptica i Labuđe jezero).

1593. odlikuju se izražajnošću.1949 1953. 1950. BACCUSI (Baccusio. 1924. 5. The Sumerian Harp of Ur. G. 1943. IV. pripada venecijanskoj školi. Beču. Za violinu solo: 2 Capriccia. LIT. I 1969). Furlani. gradske muzičare u Erfurtu nazivali . španjolski kompozitor (Madrid. Seviljski brijač). poljski kompozitor i dirigent (todž. Die Entzifferung einer babylonischen Notenschrift. Završivši u Rimu studij arhitekture učio pjevanje kod J. 1934. 1937. Ein babylonischer Hymnus.). Schnabel. trio za obou. Sachsa da su poznavali pentatoniku nije tačna). The Musical Instruments of the Sumerians and Assyrians. 1949. u Varšavi.). simfonijska idila Slovenskd veselica. Capriccio. 1950. Koncert za 4 violončela. 1959. Od 1937 američki državljanin. simfonija sa ženskim zborom La Nave de Ulises. Kasnije su osnovane i škole na kraljevskom dvoru na kojima se predavala i muzika. — Nonet. Koncertni pijanist. violu i violončelo. 13. XII 1908 —). Stander. Babylonien und Assyrien (2 sv. Flescha (violina). Od 1947 bavila se samo kompozicijom. 1953. Main 1960. Od ostalih izdanja najvažnija su ona K. 17. Babylonians and Assyrians. 1805 povukao se s pozornice. misa (8-gl. ORKESTRALNA. Erfurt.. III. — KOMORNA. Landsberger. BABUŠEK. V. očitujući se kao umjetnik duboke izražajnosti i smisla za pronalaženje izvornih zvukovnih kombinacija. 1956 i VI. 1955. MGG. Albert) i kompoziciju (C. II Rito babilonese-asiro della copertura del timpano sacro. sonatina. Concertino. simfonijska slika Heraldos. Klavir i kompoziciju studirao na Konzervatoriju u Rigi i na Visokoj muzičkoj školi u Berlinu (A. Četiri simfonije: I. Babylonier und Assyrer. Heidelberg 1923. Živio je zatim u Parizu gdje se povremeno bavio i muzičkom kritikom. Kun. III (6-gl. Stoga su još potkraj XVIII st. D JELA.). Čehoslovačka i dr. London 1864. Od oko *. Debitirao u Modeni 1771 u operi Demetrio G. da camera. — H. Valentin BACH. V 1913 — Varšava. MQ. Ki BABIN. B. 1935. 1950. E. Mušici scriptores graeci. — KLAVIRSKA: dvije sonate.). F. — Isti. DJELA. Sachsa i H. talijanski pjevač. — Sieta variaciones. tokata i dr. Koncert za gudački orkestar. balada za klavir. Eisenach) ili su bili članovi gradskih kapela (Stadlpfeiferei) po srednjoj Njemačkoj. W. 1946. u obliku dijaloga. BaxZ sto? 6 veptov). London 1953. II (s-gl. Toureta i K. — G. Kašmana. Magnificat (4-gl. 1955. 1597. Mušica sinfćnica. IV (6-gl.). 1911. Od 1931 kontrabasist i tubist Praškoga radija i istodobno učenik u kompoziciji J. a zatim se usavršavala u Parizu kod N. BABORAK (baboračka. Duhački kvintet. Prvi put je to djelo izdao Mersenne 1623 u latinskom prijevodu. 1929. Sachs. Galczynskog i A. Na Konzervatoriju u Madridu studirao klavir (M. X 1954). 1925—36 bio je umjetnički direktor radio-stanice u Madridu. koncert za violončelo. IX 1898 — Pariz. Farmer. Članovi te obitelji. I. Cortonija. na dvoru u Petrogradu (1771—81). ali još uvijek nisu odgovorila na sva važna pitanja o muzičkoj historiji naroda Mezopotamije. tenor (Bologna. Collection des auteurs grecs relatifs a la musique. 7. klarinet i fagot. Madridu. Galpin. — Kraća rasprava. London 1931 i 1939.). — Isti. XI 1905 — 13. 1951.BABILONSKO-ASIRSKA MUZIKA — BACH ljestvicu sa sedam stupnjeva (pretpostavka C. S rcki mu ' zički teoretičar iz IV—V st. Parizu (1787—89) i u mnogim talijanskim gradovima. — DRAMSKA: opera Charlot. Predohra in D za gudački orkestar. — B. ORK ESTRALNA: simfonijeta za 18 duhačkih instrumenata i harfu. Suita polj skih plesova. MGG. BACEVVICZ. Bellermann. BACCHIUS SENEX (grč. Psalmi (3 knj. Psalmi (8-gl.). 1953. 1938 II 1945. Die Harfen und Leiern Vorderasiens in babylonischer und assyrischer Zeit. je svoj najviši stvaralački domet ostvarila u kompozicijama za gudače (Koncert za gudački orkestar). 1928. sa suprugom V. koncert BACFARC. del Campo). Sikorski) i violine (J. suvremeniku B. LIT.). sastoji se od tri muzičke rečenice po osam taktova. Muzikom su se već u sumersko doba bavili isključivo svećenici-profesionalci. Journal of the Royal Asiatic Society. Hillandale Waltzes za klarinet i klavir. — VOKALNA: kantate Slovenskd rodina i Piesen života. DJELA. da bi se napokon priklonila suvremenim muzičkim strujama. 14. 1579. 1934. Scenska i filmska muzika. 1588. Svaka je rečenica razdijeljena u dvije fraze od četiri takta. 1947. Schreker). The Music of the Most Ancient Nations. Sitzungsbericht der Preussischen Akademie der Wissenschaften. baleti Z chlopa krči. od 1961 direktor je Muzičkog instituta u Clevelandu. Studirao književnost i filozofiju. Muzika za gudače. 31. Odzemok. III. Koncert za klavir. Matteo Antonio. 1952. —Mise (4 knj. 1936. 1605. scenska muzika. 1958. 1572. BACCALONI. LIT. 1941. moteti (5-gl. Za violinu i klavir: Legenda. 1830 i 1891. 1895). 1572. 1932. Ravenni. 1951. 1594. 2 Obereka. 1948. 1965. Tres Nanas za glas i mali orkestar ili klavir. La Harpe en Asie occidentale ancienne. 1961. 1934. G. B AC ARIŠ SE. grčki tekst. Istraživanjem muzičke kulture Sumerana. Main 1961. Pensieri notturni za komorni orkestar. — Isti. B. 1931. Melodija. Londonu. 1955.): I (5—6-gl. 1921. — W.: H. Salvađor. 1943 i 1954. slovački dirigent i kompozitor (Bratislava. prve su dvije u trodijelnom. F. Ljubavni napitak) i kao Bartolo (Rossini. III. 1949. 1954 i VI. Medu njima bilo je i žena. — KOMORNA: tri gudačka kvarteta. 1921. Engel.). 1951. trublju i udaraljke. 1592. Atti della R. koju je 1841 pod Bacchiusovim imenom objavio F. 1935. aria e capriccio. B. 1952 i IV. 1588. God. Accademia delle Scienze di Torino. a pjevanje učio kod A. London 1937 (novo izd. 1949. Sachs. Pro-gramm des Strassburger Lyceums.) i u dva navrata profesor na Visokoj muzičkoj školi u Lodžu. Ipolito (Hipolito). Capriccio. 1935. Evropi (londonski Covent Garden) i Americi (Teatro Colon u Buenos Airesu. Mald predohra. Impromptu. Leiden 1965. Lisabonu. američki pijanist ruskoga podrijetla (Moskva. Galpin. —■ DRAMSKA: radio-opera Przygody krola Artura. talijanski pjevač. Pet sonata za violinu i klavir: I. Die Musik der sumerischen Kultur (disertacija). Debitirao je 1922 u Rimu kao Dulcamara (Donizetti. Napisao muzički priručnik Isagoge musicae artis. M. 1950. — H. Na svojim putovanjima sabrao je zbirku vrlo vrijednih i rijetkih knjiga. II 1754 — 22. i u Archiv fur Orientforschung). 1946. 95 u D-duru za klavir. Engel opisao je 1864 instrumente prikazane na reljefima u kraljevskom asirskome dvoru. violončelo i harfu. Mantovi i Veroni. Farmer. 5—9-gl. Hollderling-Songs i dr. 1954 i Esik w Ostendzie. 1948. 1963. Španjolska. — C. —■ F. K. sonata za flautu. Slovenska hudba. bavoračka). razgranata njemačka obitelj muzičara. Babilonaca i Asiraca počeli su se muzikolozi baviti u drugoj polovini XIX st.). trio za obou. — KLAVIRSKA: Fantasia. Kvartet za 4 violine. Hartmann. Koncert za simlonijski orke star. Frankfurt a. Tagore. II. Istakao se osobito u Paisiellovim operama. Festschrift fiir M. XII. — W. Kfičke (diplomirao 1938) i u dirigiranju P. Andante sostenuto za violinu i orgulje. 1946. 1957. 5. — Ciklusi solo-pjesama Beloved Stranger.. — M. From an old note book. 1594 i III. AFMW. — VOKALNA: dvije kantate. Pjevao je na svim poznatim opernim kućama u Italiji (milanska Scala). Farmera. Deset koncertnih etida. 945. Fantazija za orgulje i orkestar. 1945.). vrijedni primjeri renesansne muzike. 1895) i C. Dvije sonate za violinu solo. The Mystery of the Babylonian Notation. Valentin -> Bakfark.. Music and Letters. Najnovija arheološka istraživanja pobila su i mnoge tvrdnje C. DJELA. 1948 i 1964. 1943 i 1958. 1579. W. Galpin objavio je 1937 iz sačuvanih ploča s klinovim pismom ulomke koji govore o muzici. premda vrlo uvjereno primjenjuje kromatiku. 1940—47. 1946. koncert za gitaru. 1950 1952. Studies in Oriental Musical Instruments. 15941 VII (3-gl. Od 1939 bio je dirigent (1942—52 šef) radio-orkestra u Bratislavi. ORKESTRALNA: koncert za klavir u d-molu. U idućoj fazi svog umjetničkog razvoja počela je posezati za elementima iz poljskog muzičkog folklora (III koncert za violinu). Baltičke zemlje. Muzika se podučavala u hramu. Klavirski kvintet. Jarzebski). 1964. V. God.).): I. 12 varijacija na Purcellovu temu. V. Serenada. Langdon. 1949 V. von Oppenheim (obj. František. Main 1957. violinu i violončelo. 1941 i dr. Victor. Njihovi su zaključci često nepouzdani i temelje se na krivim pretpostavkama. — KOMORNA: gudački kvartet. Učili su je budući svećenici zajedno s ostalim znanostima.). 1949 1952. Humoreska. III. VI (3-gl. bavorak. balet Corrida de Feria. držali su gotovo dva stoljeća sve važnije položaje kantora i orguljaša u različitim mjestima Tiringije (Weimar. 1943.): I. Madrigali (7 knj. talijanski kompozitor (Mantova. Die Musik der Sumerer. Meissner. Hruškovsky. Babvlonian and Hebrew Musical Terms. 1585. IV. 4-gl. 1925. Metropolitan u New Yorku). Simfonijske varijacije. 1933. VIII 1963). Dijelili su se na više i niže. 1947. 3 koračnice i dr. 1927. 3 Fantaste su un tema antico. 2 koncerta za violončelo. Paisiella. Bratislava 1964. Mickiewicza K. IX 1816). a njihov je ugled kao i utjecaj na javni život bio veoma velik. Mise (4-gl. SSSR. a druge dvije u dvodijelnom taktu. 1596. bas (Rim. po zvanju muzičari. Boulanger (kompozicija) i A. Vronskv 1933 osnovao klavirski duo i s njom nastupao na turnejama u Evropi i SAD. DJELA. II. Deux mouvements dansants. — 5. Gražvna. klavirski trio. Strassburg 1955). 937. Šest gudačkih kvarteta: I. Sonata za obou i klavir. 1933. 6-gl. Marka). Studij kontrabasa završio u Bratislavi i tamo 1929 započeo muzičku karijeru kao član radio-orkestra. 1942. IV 1900 — New York. od druge polovine XVI st. 1956.). 19. Konzertstiick za violončelo i orkestar. 1929. češki narodni ples. 12. 1962. 1933. W. 1570. Simfonija za gudački orkestar. Stander. Nastanivši se u Bologni djelovao je kao pjevački pedagog. Slovenskd rapsćdia. oko 1550 — Verona. Tri preludija. Senexa. 1932—33. The Music of the Sumerians. 1936. 1959. Pjevao je na Dvorskoj operi u Berlinu. simfonijska pjesma Bud sldva narodu. 1948. 1609). V (6-gl. 1570. Ko. i 8-gl. Ruellea (francuski prijevod s komentarom. Osobit uspjeh postigao je kao bas-buffo. Frankfurt a. Za 2 klavira: 6 studija. 1934. IV. simfonijeta za gudački orkestar. Za violončelo i klavir: Sonata-Fantasia. BABINI (Babbini). Revue d'assyriologie. 1605. Dedečeka. II. Fantazija za dječji zbor i orkestar. 2 uvertire. G. Bacchusi). 1589 i IV. 6 koncerata za violinu: I. Radostnd ndlada. C. Duchesne-Guillemin.: /. Ippolito Baccusi. 1957.2000 postoje i muzičari na dvoru. F. simfonijska slika La Tragedia de Dona Ajada za glas i orkestar. serijelnoj tehnici komponiranja i drugim tekovinama avangardne muzike. 1597. 1952. Sumerisch-babylonische Musik. — VOKALNA: kantata Por la Paz y Felicidad de las Naciones. Novaka i J. 1951 i 1963. 1931. atonalnosti. 1937. Aiissae tres (8-gl. Engel. Tres movimientos concertantes za violinu. Madrigalist i crkveni zborovoda u Veneciji (crkva sv.: C. Opera u Chicagu. 1951. ORKESTRALNA: koncert za 2 klavira i orkestar. II. . Frankfurt a. Suka. II. Partita. Belgija. Salvatore. Glavni predstavnik neoklasičnog smjera u poljskoj muzici. Poljski plesovi. Die angebliche babylonische Notenschrift. 1948. von Jana (s njemačkim prijevodom i komentarom. III. pjesme za glas i orkestar na stihove R. XII 1969). Od 1934 koncertant u zemlji i inozemstvu (Francuska. Na Konzervatoriju u Varšavi završila studij kompozicije (K. Die Harfen und Leiern der Sumerer. — H. se uspješno ogledala i na literarnom području. Njegov je repertoar sadržavao oko 160 uloga. Njegovi madrigali. — F. pripada Bacchiusu Dionvsosu. Tres marchas burlescas. 1952. — C. I. — B. Svadobna poloneza. 1953. 1950. Sonatina za obou i klavir.

—12) Johann Aegidius — (1645-1716) __23) Johann Bernhard (1676-1749) —22) Johann Christoph _ _11) Johann Christian 38) Johann Ernst (1722-1777) 37) Johann Giinther ._____9) Heinrich_ grana (1615-1692) 19) Johann Giinther (1653-1683) _ _18) Johann Michael—Maria Barbara (1648-1694) (1684-1720) _ _34) Johann Friedrich 17) Johann Christoph (1642-1703) — (1682-poslije 1730) 33) Johann Christoph (1676.oko 1730) 32) Johann Nicolaus ~ (1669-1753) —31) Johann Sebastian___ (1685-1750) 2) Veit (oko 1550-1619) --------------------------- 73 ________48) Johann Christian "|S (1735-1782) 1 .Friederich Ernst | (1732-1795) (1759-1845) . 1779) 42) Johann Heinrich (1707-1783) — 41) Johann Bernhard (1700-1743) —40) Johann Elias (1705-1755) __27) Johann Christoph (1689-1740) 26) Johann Ernst (1683-1739) — 25) Johann Valentin (1669-1720) — —24) JohannChristoph (1685-1740) (1671-1721) __39) Johann Lorenz (1695-1773) Erfurtska grana > —7) Johannes (1604-1673).o GeneaoloSko stablo muzičara iz obitelji Bach Os _ _ 4) Caspar (oko 1570-1642/45) 3) Hans (oko 1555-1615) \ ^~™~ "^ "~ ^J ^S ^t _v / 6) Lips (?-l62O) lviemingcuSKa 10) Wendel (1619-1682) 20) Jacob (1655-1718) | ___36) Nikolaus Ephraim (1690-1760) 35) Johann Ludvvig — (1677-1741) 50) Gottlieb Friedrich — 52) Johann Philipp 1 (1714-1785) (1752-1846) | 49) Samuel Anton (1713-1781) grana i) Hans (oko 1520-?) ~* Arnstadtska _.oko 1722) (1673-1691) r 6)J ohann Ambrosius (1645-1695) — 5) Johann '— (oko 1580-1626) 8) Christoph (1613-1661) 15) Johann Cristoph (1654-1693) Franačka grana —14) Georg Christoph (1642-1697) —13) Johann Nikolaus (1653-1682) Ohrdrufska grana —>■ __29) Johann Balthasar 28) Johann Christoph __44) Wilhelm Friedemann (1710-1784) 43) Johann Andreas (1713-c.1 _ _46) Johann Gottfried Bernhard (I7I5-I739) Bari sinovi •e 45) Carl Philipp Emanuel (1714-1788) ^ Cl K _ _30) Johann Jacob (1682. 5 1) Wilhelm — ~ ^ —| 47) Johann Cristoph Friedrich -----.

. Bacha Anna Magdalena Wiilcken (1701-1760) Regine Susanna (1742-1809) Johanna Carolina (1737-1781) Johann Christian (1735-1782) Johann August Abraham (?-i733) Johann Christoph Friedrich (1732-1795) Christine Dorothea (1731-1732) Christine Benedicta (1729-1730) Regine Johanne (1728-1733) Hrnestus Andreas (M727) Klisabeth Juliane Friederica (1726-1781) Christian Gottlieb (1725-1728) Gottfried Heinrich (1724-1763) Christine Sophie Henriette (1723-1726) _ _ Wilhelm Friedrich Ernst (1759-1845) Lucia Elisabeth Munchhausen (1728-1803) Auguste Wilhelmi ne (1 8 0 51 8 5 8) Caro line ' (18001871) -J.Genealoško stablo potomaka J.. S. Colson (1746-1795) Anna Philippa Friederica (1755-1804) Juliane Wilhelmine (1754-1815) Johann Christoph Altnikol — (17191759) • Auguste Magdalena.. (1778-1831) Ernest C.-(1751-1809) Johann Sebastian I I I (?-i749) . Christoph Friedrich Colson.

Dorothea Elisabeth Georgi (1710-1784) (1725-1791) Catharina Dorothea (1708-1777) Johann Sebastian II (1748-1778) Anna Caroline Philippina (1747-1804) Johann August (1745-1789) Sophia Friederika (1797-?) Sophia Dorothea (1793.> n 31) Johann Sebastian Bach(1685-1750) Maria Barbara Bach (1684-1720) Leopold Augustus (1718-1719) Johann Gottfried Bernhard (1715-1739) Carl Ph.?) (1724-1795) _ _ Friederike Sophie -^ Johann Schmidt (1757-1801) Gotthilf Wilhelm (1754-1756) __ Wilhelm Adolf (P-I752) (1761-?) . Emanuel Johanna Maria Dannemann (1714-1788) Marie Sophie ? Johann Christoph (7-1713) Wilhelm Friedemann —.

misa) i graditelj klavira i orgulja (izumio je instrument Lautenmerk. M. čiji su potomci bili muzičari na dvoru u Meiningenu. M' 1951. — R. nadaleko poznatim crkvenim orguljašem u Arnstadtu. začetnik tzv. Obiteljska muzička baština čuvala se u arhivu što ga je utemeljio otac Johanna Sebastiana sakupivši najbolje kompozicije članova obitelji u neku vrstu antologije (Alt-Bachisches Archiv). koralne obradbe. XXXIX. Nach Ph. Njegov ota hann Ambrosius (-> Bach. 1955). ali se 1713 potp kao Hoforganist und Kammermusikus. s kojom će imat moro djece (medu njima kompozitore Wilhelma Friedema Carla Philippa Emanuela). Meiningenska grana započinje s (6) Lipsom (Philippus) Bachom (umro 1620). crkveni orguljaš i čembalista dvorske kapele u Eisenachu. Poslije sinova Johanna Sebastiana (44 -> Wilhelm Friedemann. S. Buxtehudea. ide od (5) Johanna na njegova drugog sina (8) Christopha (1613— 1661). B. Geiringer (Musi Bach Family.). 2. Bach-Jahrbuch. zbor.: B. Njegov stariji sin (17) -> Johann Christoph najznačajniji je predstavnik Arnstadtske grane. sjevernonjemačku orguljsku n te francusku operu i balet. LIT. — F. Johann Ambrosius imao je također šestoro sinova od kojih su važni: Johann Sebastian te (28) Johann Christoph i (30) Johann Jacob. . koji je kao orguljski i pijanistički virtuoz tirao u Londonu. Na tom ga je položaju naslijedio sin (11) Johann Christian (1640—1682). wiederhergestellt und erlautert. vjerojatno kao dvorski violinist a možda i orgulja već je u drugoj polovini 1703 dobio mjesto orguljaša i k u Arnstadtu (dužnost mu je bila da sudjeluje i u grofovskoj skoj kapeli). New York i London 1954. više kantata. dao mu je prve upute u sviranju violine. violinist dvorske kapele u Arnstadtu. Freyse (Veroffenth der Neuen Bach Gesellschaft. arije Es ist nun aus i Mit Weinen hebt sich za 4 glasa. 1935). Glavna obiteljska grana što vodi izravno do Johanna Sebastiana. dass ich Wassers geni za alt. Fischer. C. a otac. u Eisenachu. Johann Christoph Bach. 1703 stupio je u službu weimarskog vojvode Jo Ernsta. se preselio najstarijemu bratu Johannu Christoj Ohrdruf i kod njega nastavio s učenjem klavira. VII 1750). 48 -> Johann Christian) javlja se posljednja muzičarska generacija obitelji B. moteti. The Bach Family. Benecke.—• Bachurkunden (izd. iako u to doba nije više ni jedan član obitelji pripadao muzičarskom cehu. 47 -* Johann Christoph Friedrich. Die organ Improvisation bei J. On je djed Johanna Sebastiana.— J. a od njega je službu direktora preuzeo. stilski prilično konzervativnih c simfonije. koje uza svu složenost uvijek oblikuje jasno i prej DJELA. I. je najznačajniji muzičar među pripadnicima Arn grane i uopće medu članovima obitelji Bach prije Johan bastiana. Borkowsky. Erfurt itd. 1682. 1 die Bache. NOVA IZD. i (43) Johann Andreas (1713— oko 1779). partije u Es erhub s Streit). Sklon je gustoći i velikim zvučnim sastavima (22-gl.). Ar Hana pro dormiente Camillo variata.: 2 moteta i 2 arije obj. Schneider (ibid. M. njemački kompozitor (Eisenach. biblijsku historiju Es er ein Streit i orguljski preludij i fugu u Es-duru obj.). potomak meiningenske grane. Johanna Chi Friedricha).. učenik. kompozitor (sačuvana 1 kantata) i kantor u Themaru (kraj Meiningena) i Schweinfurtu. — K. U idućoj generaciji muzičara Erfurtske grane ističe se sin Johanna Aegidiusa (23) Johann Bernhard (1676— 1749). Nizozemskoj i Njemačkoj. Prigodom obiteljskih svetkovina Bachovi su se sastajali (ponekad ih je bilo do 120). Imao je 3 sina muzičara: (7) Johannesa. 1707 napušta Arnstadt te za orguljaša u Muhlhausen. Schneider. On je jedini od potomaka sudjelovao u velikoj re Johanna Sebastiana (prigodom otkrivanja spomenika u L< 1843). najvećeg tadašnjeg orguljaša sj« Njemačke. i tadašnju njemačku operu. gudače lamentacija Wie bist du denn. Erfurtska grana obitelji. — M. Lammerhirt. 1. Tzv. God. direktor Meiningenskog dvorskog orkestra. a od 1700 dvorski mermusiker. E. Tu je imao da upozna vokalnu polifoniju XV i XVI st. On je bio orguljaš i direktor gradske muzike u Erfurtu. 1907.brat Johanna Sebastiana (30) Johann Jacob (1682—1722) stupio je u službu švedskoga kralja i posljednje godine života proveo u Stockholmu kao komorni i dvorski muzičar (njemu je Johann Sebastian posvetio Capriccio sopra la lontananza del suo frattello dilettissimo). i (16). U Eisenachu je 1692—< hađao protestantsku latinsku školu u kojoj je stekao temel manističkog i teološkog obrazovanja. Franačke grane. New York i London 1954. Terry. 44 orguljska korala obj.. Od 1665 orguljaš crkve sv. Tzv. Johann Ambrosius (1645—1695). smionost harmonija (za 1 doba začuđujuća upotreba povećane sekste) i dubina izr majstorskom kompozicijskom tehnikom. J. njegova kći Maria Barbara (1684— 1720) postala je prva žena Johanna Sebastiana. Međutim. Johann Christoph podučavao ga je čembalo i orgulje. te vokalnu i i mentalnu muziku talijanskih i njemačkih baroknih ma. — C. otišao je ] Liineburg. Johann Christoph (1671—1721). 2. Schneider (s predgovorom Reichsdenkmale des Erbes deutscher Musik. koji bogatstvom invencije nadvisuje mnoge svoje su vremenike u Srednjoj Njemačkoj. A Family Boston 1953. zajedno muzicirali i raspravljali 0 novim kompozicijama i drugim muzičkim pitanjima. a zastupaju je: (52) Johann Philipp (1752—1846). 28. bio plodan kompozitor kantata. Kassel i Basel 1950. — Isti. Njegov sin (38) -> Johann Ernst posljednji je istaknuti muzičar Erfurtske grane. 1956. zbog prekoračenja dopusta i suko đacima i pretpostavljenima B. vrstu lutnje s tipkama). Prema genealogiji koju je počeo bilježiti Johann Sebastian. njegov mlađi brat (4) Caspar (oko 1570—1642/44) bio je već po zvanju muzičar. The Bach Family. Kod njega je stekao muzičku naobrazbu Veitov sin (5) Johann {Hans. — C Die Ohrdrufer Bache in der Silhouette. — R. kantate Die Furcht des i Meine Freundin du bist schon. Bachs A nungen. Johann Christian Bach. Geiringer. I'. koji je u svojim kompozicijama (orkestralna suita. člana gradske kapele u Erfurtu te dvorskog i gradskog muzičara (Hof. pekar 0 mlinar u Wechmaru.98 BACH ningenu (ostavio i jedan portret Carla Philippa Emanuela te (51) Wilhelm Friedrich Ernst (1759—1845). bio je muzički amater (svirao lutnju ili citru) pa se smatra začetnikom muzičke tradicije u obitelji. zbora i orkestar. Mliller-Blattau -+ Lit. mlađi brat (12) Johann Aegidius (1645—1716). obitelj). Familie Bach. Ponovni dolazak u W J . KLAVIRSKA: Sarabande duodedes variat u G-duru. — C. Bach Jahrbuch. 31. The Bachs. M. Najznačajniji je član te grane (35) Johann Ludivig (1677—1741). Singspiel Der Jenaische Wein.: M. U Arnstadtskoj grani ističe se još (32) Johann Nicolaus (1669—1753). unuk Johai bastiana (sin »biickeburškog Bacha«. orguljaš u Arnstadtu i Gehrenu. orgulja i se upućivati u tehniku komponiranja. jer se njegova vlastita obitelj jako povećala.Johanna Sebastiana. Johann Sebastian Bach und die Familie Bach. The Origin of the Family of Bach Musicians. korale i motete (sačuvane samo 2 kantate i 2 koralna preludija). Mihajla.und Bierrufer. solo-kantata Ach. Kad ga brat više nije mogao i vati. K. kantatu Meine 1 obj. Ne zna se pouzdano kada je oti Liineburga. o Gott za 5 glasova. drži se da je rodonačelnik obitelji (i) Hans Bach (oko 1520 — ?)3 član općinskog starateljstva u Wechmaru. M. Od šestoro njegove djece trojica su bili muzičari: (14) Georg Christoph (1642—1697). — Vokalna: biblijska hist erhub sich ein Streit za dva 5-gl. Arnstadt. te graditelj violina i klavira. MGG. Thematisches Verzeichnis der musikalische: der Familie Bach. God. — K. S njegovim najstarijim sinom (7) Johannesom (1604—1673) započinje tzv. 2 1685 — Leipzig. putujući u nekoliko navrata u Hamburg i Celle B. je ur. 1705 odlazi na jednomjesečni dopust u L da bi čuo D. 1929. dvorski orguljaš i slikar u Mei- 1. (8) Christopha i (9) Heinricha. orguljaš u Ohrdrufu. 1928—29. vokaln itd. Ch. novo izd. Johann Christoph. Jena 1931. preludije i fuge. u školu samostana sv. Rollberg. ondje je ostao godinu dana i vj se s rođakinjom Marijom Barbarom Bach. crkveni orguljaš u Jeni. Eisenach 1957. mise) uspješno sjedinio utjecaje talijanskog stila s njemačkom misaonošću. Bach. Se! 1917. Đorđa u Eise ubrzo zatim i čembalist dvorske kapele. 1907. Kassel 1928. autor svjetovne i crkvene muzike (orkestralne suite. a nastavio Philipp Emanuel ( Ursprung der musicalisch -Bachischen Familie. zvende dich und sei mir gnddig za 4-gl. 1708 odlazi u Weimai kakvu je dužnost bio pozvan. dok je mlađi (18) Johann Michael (1648—1694). IV. III 1703). violinist gradske kapele u Erfurtu te dvorski i gradski muzičar u Eisenachu. mu je 1694 umrla majka Elisabetha rod. Geiringer. zahvatila velik broj pripadnika obitelji B. — E. LIT. 1900. Stadtpfeifer u Gothi i Arnstadtu. I. moteta i orguljskih korala stilski srodnih Pachelbelu. Arie mit 75 variationen (izgubljeno' gulje: 44 Chordle zvelche bei icahrenden Gottes Dienst Zum praambulieren ge tverden konnen. dialog Herr. začetnik je tzv. orguljaš i kompozitor (Arnst XII 1642 — Eisenach. J. Ohrdrufske grane koju zastupaju njegovi sinovi crkveni orguljaši u Ohrdrufu (41) Johann Bernhard (1700—1743). 47. a pjevajući u škc zboru učio je i elementarnu muzičku teoriju. 45 -> Carl Philipp Emanuel. Arnstadtska grana započinje s najmlađim (5) Johannovim sinom (9) Heinrichom (1615—1692). 1935). Komponirao je pretežno vokalna djela u koj sjedinjuje bogatstvo invencije. kompozicija za čembalo i koralnih obradba za orgulje. koji je komponirao koncerte. 1940).und Stadtmusikus) u Arnstadtu. Muller Genealogie der Musicalisch-Bachischen Familie. Schneider. Ch. drugi. Johan Sebastian. Tematisches Verzeichnis der musikalischen der Familie Bach. — M. te je dosegla vrhunac pojavom -> Johanna Sebastiana. Fischer 15 klavirskih varijacija na Eberlinovu ariju obj. Bach-Jahrbuch. ZFMW. 4 moteta za 8 glasova i teta za 5 glasova. orkestralne suite. Parizu. Najstariji sin i učenik richa Bacha. Uz to je kao učenik ' rufske škole pjevao u zboru. oko 1580—1626) koji je svirao po gradskim kapelama tirinških gradova (Gotha. a ko rao je više raznovrsnih. preludij i fuga u Es-duru. Muzičarska djelatnost nasljeđivala se s generacije na generaciju i potkraj XVII st. Stein. autor orkestralnih suita. nije poznato. i "dva brata blizanca —(15) Johann Christoph (1645—1693). Johann Cr Bach. Jedan od njegovih sinova (2) Veit (Vitus) Bach (oko 1550—1619). Die Musikerfamilie Bach. tada dvorski i gradski rr. klavirski koncerti. 1951.

gradskih svečanosti itd. u Leipzigu je morao »snabdijevati« muzikom crkve sv. duguju postanak invencije). iskoristio je B. koji su ga u Leipzigu očekivali. je kroz 12 godina vodio javne muzičke priredbe studentskog Collegium musicuma u jednom od leipziških Kaffeehausa ili Kaffeegartena. No to je i doba. član (violinist ili violist) dvorskog orkestra i kompozitor orguljske i klavirske muzike. kompozitorske i izvođačke zadatke: trebalo je pisati serenade za aristokratske kuće. da će imati veće prihode u čemu se doskora razočarao. Summa. iako je uglavnom bio usredotočen na Tafelmusik i na muziciranje kod primanja i svečanosti te kod crkvenih obreda u dvorskoj kapeli. za muziku kasnog baroka koja je. pružala veće stvaralačke slobode i u sebi nosila veće klice novog: instrumentalno tehničko majstorstvo i subjektivniji. Prvom dijelu života. U Cothenu je izvršavao samo zadatke svoje dvorske službe. Naoko se činilo. . sonate za flautu i klavir. koralni preludiji. f EINSENACH U XVII ST. Kad su mu stariji sinovi dorasli za univerzitetski studij. a u Leipzigu je. T. pored kompozitorskih obaveza. Uz to je i zbor u crkvi sv. brani prava koja su mu kao kantoru bila pismeno zajamčena. suprotstavit će se odsad stalnost i trajnost dužnosti kojih će. razvijajući se u dvostrukom sjaju i atmosferi prosvjetiteljskih ideja. suite) za violinu solo. kantora škole sv. sređujući. on će idućih godina imati i drugih sporova. pojedini preludiji i fuge). . BACH imenovao dvorskim dirigentom. a u Leipzigu mu je stajao na raspolaganju ansambl sa stavljen prigodice od gradskih muzikanata. . Schubart. M. unijeli su temeljite promjene u njegov način rada i stvaranja. U stvari. Brandenburgische Konzerte (posvećeni markgrofu Christianu Ludwigu od Brandenburg-Ansbacha. U kolovozu 1717 primio je i službeno imenovanje za dvorskog kneževskog dirigenta Anhalt-Cothena (Hochfiirstlich Anhah-Cothenische Kapellmeister). utoliko prije. x Dolazak u Leipzig otvara u Bachovu životu novo krupno poglavlje. tj. među njima kompo zitora Johanna Christiana. to spajanje provest će B. u Leipzigu je najviše pisao vokalnu (solističku i zbornu). Gesner 1730 postao rektor škole. je odlučio da napusti Weimar. isprva čembalist. orkestralne uvertire itd. prigodne kantate. skromnih sposobnosti. doduše. te od studenata amatera i učenika. 99 Na ovome dvoru B. obaveze i povlastice kantora sv. već u početku sukobio s Univerzitetom u pogledu svoje uloge i obaveza prema toj ustanovi. Dok se u Cothenu gotovo isključivo bavio svjetovnom muzikom. B. doba je njegove velike duhovne koncentracije. suite za violončelo solo. gotovo prijateljski. po kome nose i ime). toccate. Cothenski orkestar sastojao se od izvrsnih profesionalnih mu zičara. Tome.). zatim sonate za orgulje. K. partite za klavir. prvi svezak zbirke Wohltemperiertes Klavier. Zadaci. pomirivši se. pogreba. Komponirao je pretežno instrumentalna djela. započeo i intenzivnu pedagošku djelatnost kao nastavnik orgulja i kompozicije. te muziciranje kod misa. i prijavio se na natječaj. cothenskom razdoblju pripada i najveći dio njegovih sačuvanih orkes tralnih i komornih djela: sonate (odn. Tome u Leipzigu i tamošnjeg gradskog Directora Musices. J. a neka i iz njegove pedagoške djelatnosti (njoj. Tamo je B. emocionalni sadržaj. 1720 umrla je Bachova žena Marija Barbara. S. pa je B. U Cothenu se bavio pretežno instrumentalnom muzikom. Već pri kraju ovog perioda jasno je iz Bachovih izjava i pisama. 20 još neupotrebljivih. U Weimaru je nastao velik broj njegovih djela za orgulje (koralne obradbe.«). Vogler. Ali unatoč razočaranju. starih tradicionalnih pravila i ograda. vjenčanja. makar samo izvana. sintetizirajući i 'pretvarajući u novi kvalitet skupljenu baštinu i iskustva. morao dijeliti rad na više strana. kako u stvaralaštvu. djela za svečane priredbe pod vedrim nebom. koncerti. On će u tome gradu ostati do smrti. 1730—40. 17 nesposobnih . Ziegler i dr. većinom svjetovna. Tome i sv. npr. Graupner. Međutim je zbog otpusta izbio otvoren sukob između njega i weimarskog vojvode koji ga je dao zatvoriti. Ernesti (mladi) nastupio je 1734 s novohumanističkim pogledima. je napisao velik broj svojih najznačaj nijih kompozicija za klavir: dvoglasne i troglasne invencije. da B.. pa je B. '»Weimarske« su godine značile za Bacha uspon do visokog majstorstva. Kad je J. Osim toga B. Time je neposredno prethodio kasnijoj praksi stalnih javnih koncerata za građanstvo u Leipzigu. ali su obojica odustali u Bachovu korist. Ph. Orgelbucklein. Nezadovoljan. On je do duše smatrao da će prelaskom u Leipzig doći na niži društveni položaj od onoga što ga je imao u Cothenu. odsjedio u zatvoru s obitelji u Cothenu. Pored toga. Bachova djelatnost u Leipzigu može se podijeliti u tri raz doblja: 1723—30. za gradske i vojne odličnike. Krebs. što mu se pružila prilika. kako s Univerzitetom. . kad je to mjesto ostalo upražnjeno. M. za prigodne dvorske svečanosti. koncerti za violinu. Odnos malog cothenskog kneza prema Bachu bio je prisan. u svome muzičkom djelovanju imao potpuno slobodne ruke. učenici su mu bili J. B. Bachova djelatnost u Cothenu priprema je za konačnu sintezu najpozitivnijih tradicija svjetovne i crkvene muzike. A. univerzitetskih i javnih. pune zaostalih. on je u Leipzigu i dalje ostao. za boravka u Leipzigu. koralne fantazije. G. kao i djela za razne prigode (dijelove misa. B. Iduće se godine oženio s Annom Magdalenom Wiilcken. 2 triosonate. U Weimaru je B. J. je 1. pokušao je da provede stare luteransko-humanističke odgojne principe i da postavi muziku u središte školskog odgoja. dužnosti i prava. . kromatsku fantaziju i fugu. nabavljanje muzičkog materijala. koji dobiva za njega neu godne oblike. biti čitav niz. Uza sav taj posao treba pribrojiti još i druge. U njegove dužnosti išla je muzička nastava u školi. »kneževskom pjevačicom« cothenskog dvora. posebno i tradicija reformacije. a 1714 dobio je naziv Konzertmeistera uz obavezu da svakog mjeseca stvara nove kompozicije za dvorsku kapelu. orguljanje. ali je bio uvjeren. Bachovo umjetničko djelovanje u Cothenu sasvim je drukčijeg karaktera. Nikole. 17 upotrebljivih. zatim više kantata. Tome bio loš i nediscipliniran (o kvaliteti 54-orice đaka pisao je B. Zbog upletanja u njegovu kompetenciju. Franzosische Suiten. VI 1723 stupio na novu dužnost. Tome i gradskog muzičkog direktora bile su u društvenoj djelatnosti Leipziga toliko zamršene i isprepletene. Englische Suiten. oko 50 crkvenih kantata i nekoliko svjetovnih. Magnificate. 1740—50. sve više osjeća sukob između ustaljene tradicije i novih nastojanja. priliku koja se pružila smrću J. S njom će imati 13 djece. Natjecali su se i G. da se B. komponirati nedjeljne i blagdanske kantate. J. Većina ovih djela nastala je iz određenih izvođačkih potreba. sa stanjem i prilikama u kojima je trebalo raditi. Od duhovnih kompozicija u Cothenu je nastao veličanstveni Johannespassion. orguljaš. čime je izazvao sukob s Bachom.: ».što ga vojvoda nije J. U prvom razdoblju komponirao je: Magnificat i Matthduspassion. Pošto je izabran. kada stupa u najzreliju fazu svog života i stvaralaštva. Sukob novog i starog očitovao se i u školi sv. . tako i u instrumentalnom virtuozitetu i improvizatorskoj vještini. Nadalje. oratorijske pasije i dr. rukovođenje zborom. u kojemu je dominirala nestalnost boravaka i obaveza. da nije bio zadovoljan životom i radom u Leipzigu. Novi rektor J. a vokalna (kantate). svjestan velikih postignuća. Telemann i Chr.BACH donosi mu bolji materijalni i društveni položaj. U njemu se ogleda veliki umjetnikov interes za svjetovnu muziku njegovanu na dvorovima. da u Cothenu dobije baš takav položaj. Dvorski svjetovni muzički život (koji se tada u Weimaru naglo razvijao) pružao mu je i šire polje rada. tako i s crkvom i s gradskim vijećem. a vjerojatno i komornih i klavirskih kompozicija. Drugi odsjek Bachova leipziškog života. God. Kuhnaua.

Budući da je ta crkva bila porušena za Drugoga svjetskog rata. instrun muzika na dvorovima. vezana -i prostorom za crkvu. 1894 pronađen je lijes s Bachovim ostacima i oni su položeni u kriptu crkve sv. ali je mjesto njegova groba ubrzo zaboravljeno. u svojemu monumentalnom djelu. većinom prema svjetovnim. i pored konstruktivizma i kombinatorike u kontrapunktičkoj tehnici. o muzika. u Halleu 1740. odnosno kao raskršće prema >•*<! "i Ut. u Dresdenu je bio 1731. . da je. 1746 u Naumburgu. Tako je 1732 boravio u Kasselu. umjetnički vanredno složeni ciklus kanona. . To nosi poglavito na instrumentalnu muziku. 7 . fuga i ricercara te jednu trio-sonatu). Da bi se objasnilo Bachovo značenje.. posta opera seria) tipičan predstavnik feudalne umjetničke id< oratorij. Prvi spomenik Bachu podignut je 1843 u Leipzigu. U tom je sukobu Ernesti pokazao netrpeljivost i sitničavost. slobodno oblikovanim recitativima i arijama i jednostavnim završnim zbornim koralom. dok je B. Kanonische Veranderungen iiber uVom Himmel hochi i Kunst der Fuge. stvoren da služi kao oružje kontrareformacijske i postaje nosilac naprednih umjetničkih tendencija. 6 (.. je kao s ličnost. Pojavivši se u završnoj fazi baroka B. na nove \ -instrumentalne vrste i na scensko-muzička djela. je povremeno putovao u druge njemačke gradove radi koncertiranja ili kolaudiranja orgulja. postaju glavnim 1 čem razvoja novih muzičkih misli i građe novih arhitel oblika. reljefno : i jasno osvijetljene.. poprirj čenje umjetnički složenog i duboko proživljenog djela. protivrječnost i kontrast u muzičkim kod kojih konvencija igra važnu ulogu. Kevserlincka za njegova dvorskog muzičara J. ravnoteža muzičkih oblika i njihova sve v ređenost. uz filozofsku i religioznu meditaciju — jedar i oštar uz snažnu dramatiku — najtananija lirika. počeci izgrađivanja instrumentalne muzike kac stalne muzičke grane. uz dostojanstvenost i ukočenost javlja se živa ŠE i kićenost. jačanje tender jasnijim ispoljavanjem kompozitorova odnosa prema stv razvoj polifonog majstorstva. 1733. iako ponekad nagao i nedosljedan. Sve važne tekovine muzičke renesanse — pr težišta s crkvene tematike na svjetovnu.. zemlje s tipičnin građanskim pojavama u duhovnom životu. savršenije. 1736 i 1738. izvršena u januaru 1750. aristokracije i građanstva): u kontrareforma Rimu javlja se prvi pokušaj komične opere s oštrom p: dalnom tendencijom. VII 1750 pokopali kod južnog zida crkve sv. Karakteristično je za Bachovo doba s jedne strane čuvanj TRIJEM BACHOVK RODNE KUĆU U EISENACHU radilo se o »prodoru racionalističko-prosvjetiteljske koncepcije školstva (u Ernestijevoj osobi). a služio se i podvalama. zbirke Wohltemperiertes klavier. uloga i vrijednost. o 200-godišnjici umjetnikova rođenja leipziško gradsko vijeće postavilo je spomen-ploču na taj zid. pročišćavanjem i konačnim dotjerivanjem muzičkog nasljeđa i vlastitih iskustava. zrele oblike. kristaliziranje i ustaljivanje nije. a 1747 u Potsdamu u znamenitoj posjeti Fridriku II. konzistorij pa i sam knez. To vrijedi u prvome redu za četiri majstorska ciklusa: Goldberg-Variationen. Ivana. na inicijativu F. Tome. u Berlinu 1741. naslovna str. Altnikol bio je u posljednjim mjesecima stalno uza nj. gradsko vijeće. i instrumentalnih ansambla. preneseni su Bachovi ostaci 1949 u crkvu sv. Od 1740 B. kojoj je najčešće nametnut zad služi samo u reprezentativno-dekorativne svrhe. Sve ove crte u punijem obliku i u najoštrijim suprotnostima. — Što se tiče Bachova stvaralaštva. uz pompoznost susreće se jednostavnost i ne nost. rođena iz te realističnijim umjetničkim izražavanjem i uskrsavanjem kratične (u specifičnom smislu) grčke tragedije. Pod pritiskom kracije i djelomično pod valom kontrareformacije ona se 1 sporo i na poseban način. U sukob su bili uvučeni načelnik. u protestantskim kantatama=B. d budućnost. dramma per mušica. tada napušta stariji oblik (tzv. Ono što se u doba muzičke renesanse ješta ili javlja u neizradenim. puna protivurječnosti (konačno. Međutim. obuhvatio s muzičke tekovine i stvorio osnovu novim još i danas nei nim mogućnostima razvoja. elementarnim formama. živa muzika. ortodoksno kršćansko poimanje.100 BACH kojemu vode gotovo svi putovi dotadašnje evropske 1 aktivnosti. da bi se zatim razgranali na razne strane.. 1735 u Cothenu i Miihlhausenu... nastale po narudžbi grofa H. G. znanstvenim izobražavanjem intelekta i odgajanjem u duhu moralno razborite čovječnosti« (F. 18 Chorale za orgulje itd. se više bavi muzičko-tehničkim problemima: sabiranjem. opredjeljuju se stilovi pojedinih instri. Chr. sve su to u stvari parodije. višedjelnim uvodnim zborom. Početkom 1749 razbolio se. dobija ponekad svjetovni karakter. to je epoha se sukobljuju i prepleću kulturne tendencije triju dri snaga: crkve.~~ ' 1 Clavierbuchlein Jur Anua Magdalena litich. God. Ali Bachov lični i umjetnički autoritet nije na njih jače utjecao. ostala je sasvim bez uspjeha. došle su do izražaja u djelu Johanna Se Bacha. II sv. Potkraj stoljeća postoje uvjeti nomsko jačanje pojedinih pokrajina iz tadašnjeg komplel mačkih zemalja — Austrije i Prusije (jačanje zanata i tr. On je po Bachovu dik tatu zapisao posljednje umjetnikove kompozicije. Spruchkantate) i prelazi na novi tip solo kantate (bez uvodnog zbora) te na koralnu kantatu sa široko razvijenim i razrađenim.) i na crkvene kantate. 1885. simbolizirano u gajenju muzike. Bacha su 31. Blume). Weihnachts-Oratorium. Njegova pažnja usredotočuje se na sakupljanje pretežno ranije nastalih djela u veće zbirke (4 sv. u Bachovim djelima iz tog vremena stalno prisutna emocionalna. Goldberga. Zato se muzički barok i ocrtava kai previranja. Od Tridesetgodišnjeg rata (1618—48) do Bachov Njemačka pruža sliku ekonomski i politički rasparčane malo samostalne u kulturnom pogledu. karakteristično je za to doba da osim Mise u h-molu. Operacija. Ivana. nije komponirao više niti jedno veliko oratorijsko djelo. neposrednost melodike sa jačanjem utjecaja grada pučkih izvora. Das musikalische Opfer. još mnogim konvencijama ustaljene muzičke prakse — s baroku poprima određenije. knez ga je od 1733 do 1736 ostavio da čeka na zamoljeni naslov dvorskog kompozitora. ciklus na temu koju je Bachu 1747 zadao Fridrik II prilikom umjetnikova posjeta Potsdamu (na taj Thema Regium komponirao je B. smjelo se ruše polifone pa monijske konvencije. treba njegovu stvaralačku ličnost promotriti kao kariku u lan cu razvoja evropske muzičke kulture. Himmelfahrts-Oratorium i Vier kleine Messen. približavanje muzike dramskom iz sve su to temelji na kojima izrasta nova epoha evropske 1 kulture — barok. U ep roka stvaraju se i neke karakteristike pojedinih naći muzičkih kultura. očitovao samosvijest i uzdržanost. a samo djelomično prema crkvenim uzorima. 1 7 2 2 . Klavierubung . koja je htjela nadomjestiti dogmatsko i teocentrično. Osteroratorium. djelo u kojemu ni prije ni poslije nitko nije dosegao toliku visinu kontrapunktičkog majstorstva u okviru fuge (ovaj je rad ostao nedovršen\ Za boravka u Leipzigu B.i. Mendelssohna. Njegov učenik i zet J. Karakteristično je pri tome. također djelomično parodije ranijih djela. a krajem godine izgubio je vid. Alarcuspassion.

služi također su kasnobarokna. a kod kasnijih kantata i oratorijskih djela to nije slučaj. na romantiku upućuju snaga izražaja. arije i duete kao koncertne stavke (u Mesu in h). godine postaje intenzivnije i bogatije što traje po prilici do 55. a i od onog kulturnog »internacionalizma« feudalnih dvorova. uvertire. U opravdanost ovih hipoteza može uvjeriti činjenica da je B. Grignvja. koralne fantazije (instrumentalne i vokalne). Njegovo stvaranje počinje polagano i istom od 24. fantazije. takav je način rada za Bachovo doba posve neobičan. Neidhardta. radi neobično mnogo na sakupljanju. prerađivanju. I aktivnost u raznim granama muzičke djelatnosti nije neobična za ono doba. fuge. Frescobaldija. nalazi se prerađena u Himmelfahrts-Oratorium iz 1735 i konačno u Agmisu iz Messe in h). obilje u stvaralaštvu karakteristično je za kompozitore toga vremena (takvi su Handel. Couperina. od koralne partite O Gon. partite. Marchanda. Praksu instrumentalnih sastava (s obzirom na broj izvođača) iz Bachova vremena ne treba kruto. Vjerojatno odavde. Te je ustaljene oblike B. od suvremenih teoretičara Matthesona. To stvara poteškoće kod ocjenjivanja. obogatio i formalno zaokružio premašivši u tome sve svoje suvremenike. uvijek iznova vraćao. Tamo gdje B. oblikujući npr. barokna kićenost s lirskim refleksijama. koje bi on bio napisao prije svoje 20. osim toga neprestano usvaja nove elemente iz francuske i talijanske muzike. kombinira i proširuje. Hasse. U pogledu muzičkih vrsta i oblika njegovo stvaralaštvo pruža tipičnu sliku kasnog baroka: preludiji. specifične potrebe. a s druge sve jače prodiranje racionalističkog gledanja na svijet i očiglednih novohumanističkih tendencija u umjetnosti. Lippiusa. bez obzira kakvog je karaktera ili vrste (npr. Graupner i mnogi drugi autori). kao i od želje za ovladavanjem novim tehničkim izražajnim sredstvima. njemačke građanske »muzikantske« prakse i njemačke (profesionalne) vokalne. upotrebljava radije čembalo (Bach poznaje i Hammerklavier. du frommer Gott (između 1704—08) do varijacija Vom Himmel hoch (1747). ali nikad ne upada u obično imitiranje već svemu daje pečat snažne individualnosti koja ga uzdiže iznad njegovih suvremenika. postepeno izmjenio u smislu neohumanizma. filantropinizma i sekularizacije što prethodi predrevolucionarnbj epohi. U orguljskim djelima isprva daje prednost sjevernonjemačkom. Scarlatti. kantabilnijemu tipu. bio je u vrijeme Bachova školovanja još mjerodavan ali se u toku XVIII st. od talijanskih instrumentalnih majstora Albinonija. B. godine života. pa se pretpostavlja da se zapravo radi o prauzorcima ili praidejama na koje se B. je. od starih i suvremenih majstora vokalne i orguljaške muzike dobro poznaje Palestrinu. Nuciusa. dolazi i do jedne univerzalističke crte. on ukazuje više na romantizam nego na značajke klasike. ili povezujući u cjelinu koral. Zvučna sredstva kojima se B. obrazovanju i djelovanju B. ali i njihove moguć nosti on u najvećoj mjeri iskorišćuje. TOME U LEIPZIGU zičkom jeziku progovara za budućnost. njemačke narodne pjesme. a vjerojatno ni istovetni: možda se radi o adaptiranju postojeće kompozicije za nove. Marcella.BACH govanje religioznih tradicija. obrađuje. adaptiranju tuđe muzike. pa se kod polifonih služi radije klavikordom. No B. Barvphonusa i dr. dakle na stupovima ortodoksnog luteranskog naučavanja. godine. individualnost melodike. od miihlhausenske Ratstvechsel-Kamate do Lobet den Herren. U njegovoj muzici osjećaju se muzičke tradicije reformacije. sadržaja i oblikovanja tako i linija stilskog razvoja. a kasnije Silbermannovom. klavirskoj i vokalnoj muzici). shematski shvaćati. a kod kompozicija u kojima prevladava homofoni princip i virtuozitet. od francuskih klavesinista Raisona. njegova se »ruka« lako prepoznaje čak i u preradbama tuđih djela. jedna arija iz Gottscheds Kamate — 1725. Opseg Bachova djela golem je. nužan je rezultat takve djelatnosti temeljito proučavanje raznih njemačkih i stranih. provodi zvukovnu diferencijaciju u odnosu na karakter muzike. Za posebna reprezentativna izvođenja služi se najvećim sastavima i kombinacijama. Beera. Buxtehudea. odnosno težnje za što širim spajanjem raznih elemenata. plesne forme. Sve te suprotnosti njegova vremena isprepleću se i sjedinjuju u njegovoj muzici: produhovljena meditativnost s crtama hedonizma i plemenitog uživanja u zvuku. katkad i mijenjao. sadržajno intenzivirao. Kvaliteta u Bachovu stvaralaštvu neprestano se uzdiže: od Actus tragicusa (1707) do Kreuzstab Kamate (1731). se stilski nadovezuje neposredno na njemačko nasljeđe (u orguljskoj. kaže — leipziški aparat bio oskudan. drveni i li meni duhači samostalne su grupe. Bachov je orkestar koncipiran »zborno« kao i orgulje. ali ako se uzme u obzir da je gotovo polovina Bachova opusa izgubljena onda on svakako ide medu najplodnije muzičke stvaraoce. arioso i recitativ (Matthauspassion) ili dijelove suite i koncerta. Karakteristično je da B. da se vrlo rano počinju baviti kompozicijom i da vrlo rano izgrađuju svoj stil. Vivaldija. Buttstedta. Konkretan povod za komponiranje kod Bacha je još uvijek u najvećoj mjeri — »službena dužnost«. kanoni (instrumentalni i vokalni). vokalno-instrumentalne i orguljaške prakse proizašle iz kantorskog zvanja. Svojstvo baroknih muzičara. U tom smislu karakteri- . Po svom odgoju. toccate. studiranju. i utjecaj težnje za slobodnijim sudjelovanjem građanstva u muzičkoj praksi i za njegovom umjetničkom afirmacijom. Stoga se u Bachovoj umjetničkoj djelatnosti osjeća i odraz Augustinove teze o muzici kao laudatio Dei i recreatio cordis. Stroge diferencijacije između orkestra i komornih ansambla kod Bacha još nema. jer je — kao što i sam B. je čvrsto vezan za svoju zemlju. a možda je to i težnja za potpunijim i zrelijim obrađivanjem ranije zamisli. Eulera. Međutim. a na klasicizam oblikovanje tema izrazito homofonog karaktera. gudači. Boehma. Bachova opća naobrazba počiva na Hutterovu Compendiumu i Comeniusovu Vestibulumu. preobličuje i »parodira? svoje vlastite kompozicije. daleko natkriljuje svoje suvremenike u poznavanju muzike drugih majstora i sintetiziranju različitih iskustava s izrazitim obilježjem svoje individualnosti. naročito »presađivanje« stavaka iz jednog djela u drugo. Schnitgerovom tipu orgulja s mnogo mikstura. utvrđivanja kronologije i objašnjenja djela. od lnventionen do Kunst der Fuge — i to kako linija tehničkog umijeća. Doduše. i na klasičnoj starini u rimsko-humanističkoj predaji. Nisu poznate kompozicije. cijeni ga. harmonija. Frobergera. taj vjekovima ustaljen odgojni ideal protestantske Njemačke sa teocentričko-simboličkim poimanjem muzike. Werckmeistera. mnogo prerađuje. za njene običaje i njenu kulturnu baštinu. motetski ili koncertantni zborni stavci. rano došao u dodir s francuskim prosvjetiteljskim idejama i antropocentričkim shvaćanjem muzike. mnoge instrumentalne kompozicije obrađivao za razne sastave i u raznim stupnjevima teškoće izvođenja. recitativi. u svom mu- 101 CRKVA SV. a često u dotjeranijem i potpunijem obliku. jer se sastav ponajprije prilagođavao mjestu (akustičkom prostoru)! i mogućnostima izvođenja. komorne i crkvene sonate. Razlog i cilj ovakvih postupaka nisu uvijek sasvim jasni. od starih teoretičara Praetoriusa. suite. kod klavirskih djela B. arije. a i sam pokušava da mu usavrši konstrukciju i zvuk). starijih i suvremenih autora. tada intenzitet počinje opadati. Prema tome Bachova genijalnost nije u pronalaženju novih oblika nego u tome što je nasljedene vrste i oblike do krajnjih mogućnosti produbio. koralne zborove u formi uvertire. sudjelujući u muzičkoj praksi dvorova. U nizu vveimarskih kantata i oratorijskih djela instrumentalni sastav zamišljen je solistički. Osim toga B. B. Pachelbela. Telemann. nije Bachova osobina.

fuga čitavom svom djelu — i mimo svoje volje — morao c Patrem omnipotentem odraz jedne nepobitne životne istine. da sve. »in -trao »bogom određenim« pojavama. duboko i intenzivno. 12 za apostole. 2. a pomirljiv i predan. kao kabalistika alfabeta izraženog brojevima 1—24 (ti do 1713 mnogo zastupane orguljske kompozicije. kraj. melodijske formule. tj. Bachova muzika nije lišena ni ce starih zakona i dogma. u izrazio i sjedinio u svom stvaralaštvu snagom čudesne Credu iz Messe in dualnosti. s isl apostola — tj. on je r muzici ima mnogo dodirnih pjesnik i učenj tačaka s tada raširenom perimentator. S.strastvenosti. Ali dubok filozof i neposrednost emocija. Vrlo je razmičući granice svoje umjetničke koncepcije često kod Bacha zastupana i simbolika brojeva (u njegovo vrijeme rivanja. autograf g razinu. KONCERT U Činjenica. — U pobujne fantazije i j gledu sadržaja. da tako kažemo. u Leipzigu pretežno crkvena djela (iako su i druga tema prve fuge u zbirci Vohltemperiertes Klavier ima 14 područja zastupana). niz složenom djelu »reprezentativnih« djela nosti. BACH je 9+18-1-2 + 1^3^virsku muziku. duhovit i oštar kritičar negativnih ranje. dobar otac i dobar kim sredstvima. Kod njega se susreću i mistična primjena je iskreno religiozan. kao navajući golemu snaguposlovnih i sugestivnost njegova muzičkog jednostavna a-legorija i u grandioznim dramskim scenama i u intimnim lirskim brojeva (npr. dalek od svijeta. Gledajući. očekuje kraj života. dan nakon Bachove smrti izvijestic Schule brauche einen Kantoren und keinen Kapellmeisl .1 + 3 -•. ako se cije. o »teorijom o afektima«. produkti. k n nosno u muzičkom čovjek isprazna mudrovanja. vjernike (npr. još ne pozna potpunu slobodu stvararedak ima 14 tonova. naklonjen radostima života. pa i neki meno sjajan impi or-guljski korali). komornu i klaje 2 4. Te svoje unutarnje protivurječnosti crkvu. sve to dokazuje da genijalno nadareni muzičar može i shvaćanjem unutar određenih formula progovoriti izravno nadahnutim posve svjestan građanin koji revolucionarnom kim ruš: individualnim jezikom. koji be. br. kao dublja toliko mogao ocrtati slike najrazličitijih raspoloženja i ka semantika brojeva koja rima Bachova snaga u onom. odrazi neupotrebljiva i za rimsko i u punoj mjeri u za luteransko bogoslužje. kad s« jevi. G.u njegovo pravo. poten. često nesa Biblije. kršćanski ^ melodijske linije s tekstom (naročito u dramskim recitativima teocentričko-sim pasija). Što je B. laštva u smislu onog stvaralaštva »neobaveznog« tipa. što teologije prodrla u ostvari u muzici. »pramuzikar je iz aleksandrin-ske »iskonski je muzikantskom« osjećanju težnje. stoga njegovu ne treba prom luteranstvo. između mnogih Thomaskantora«.čovjek zdrave srži. u Cothenu je najviše pisao orkestralnu. u svakodnevnom marljivo. nego životne pojavu punine i slojevitosti »sveti brojevi« (»apo. ali se istodobno ] treba da asocijativno povezu pažnju uz određeni tekst. koji je gledao daleko ispred sebe i svog vremena. lake razdražljivosti i plamene srdžbe. »sveto je sredine prema sebi i svoju vlastitu vrijednost. koja nisu naručena nost vremena i niti namijenjena određenoj u kojoj je živio. Kapellmeister und tor Chori Mušici in Leipzig) bila im je trn u oku. stva. podređuje religioznom osjećanju kanona i muzičke »retoričke figure«. on je duh silovite snage. zahtijeva da se promotri odnos takta. < 12 = 84 puta. 11 se konstatirati. da je B. odsjeku leipziš-kog boravka ali ni jedan ne nalazimo u tom pogledu sve toliko problema! veće oslobađanje. SVOnjemu nakon njegove smrti. S.102 BACH stične su pojedine etape njegova života i rada: u Weimaru su 3. ali upravo kao snažan unum De-um« 7 x duh. nego tri stavku: tako broj 7 oštrouman mislilac kojemu nije bilo strano ni lirsko san za stvoritelja. i obiteljskih problema. tri oblika: 1. od 1714 kani ostatak flamanskih. tenzivno i iscrpi poriva. kao čke prakse. izraženi muzič. koja se javlja kao XIX st. 1732 jeručno naznačio). B. bio je osjećajan. k trojstvo« traži tri odnos te snage i dubine i u tako veličanstvenim oblicima i glasa). Ona naoko jednostavno i normalno. savjestan učitelj. se susreće uglavnom u u sferi profesionalnih. B. odnosno renesansnih postupaka). J. np tate. Za svoje sugrađane B. ui cjelina praktički nasljeđa.punim dahom udisao život i izgarao u plemenitom naj kaliptički brojevi«) iz ga prenese u muziku. tijesna povezanost tor. je bio kasnijeg datuma. koju je svakako pod ima 84 CRKVENI osjetio: životni proces je neprekidna borba. svrsi u muzičkoj praksi rječnost i složene sredine (Messa in h. Tu su prizvukom tragike. izvan religioznih okvira. od. kako se Bachov život raširena pojava). Ali u drugom čen život i d. bez određene Nijedan muz namjene. katkada predaje radosti umjetničkog stvaralaštva i radosti zanatski pomoću principa naivne ilustrativnosti. Gradski r je na sjednici vijeća. bez Jude mora osjećajem posmatrao i proživljavao život oko sel — uvjetuje 11 nastupa ljudskim jasno uočavao svakidašnje probleme sredine u kojoj j dionica.pouzdan čuvar svog posla i doma.njemu nepravedno postupa. Pored toga je redovno radio na pedagoškim u posljednjoj koralnoj obradbi Vor deinen Thron prvi rr i didaktičkim djelima. nema plod unutrašnjeg zahtijeva. isticanje dramatskih akce-nata. Početak Ciacone iz sonate u d-molu za violinu solo. on ih je nastojao među sobom pomiriti. da je Bachovo pravo značenje shvaćeno i BACHOVO DOBA prvoj polovini XIX st. u Bacho-voj tehničar. a njegova dvorska tituls furstlicher Sachsischer Hofcompositeur.8 = 14. BACH. nailazimo Protivurječnost < na djela. jer i h — riječ »credo« javlja ne mogavši izaći iz »ljušture« svog religioznog shvatanja se 7 x 7 = 49 puta. koje oznoj dogmi svoju muzičku misao. ali i ozbiljan luteran. Walthera. njihovi zbro. je bio Iz Muzičkog rječnika J. građanin pun 1 produbljeno povezivanje strog konzervati muzičkog sadržaja s dagog i najsmjel poetskim. Bacha zanosi i smjelošću kombinatorika spekulativnih momenata koji su našli dosta plodno tlo u like brojeva i realističko ocrtavanje psiholoških momen racionalizmu XVIII st. čitava melodija 41. početak. ilustrativni ć elementi podignuti na višu J.

III. nisu mnogo izmijenili sliku te ravnodušnosti. B. preludij i fuga u A-duru. Fuge: c-mol (tema G. d-mol. d-mol (tzv. 1900. 6 Brandenburgische K onzerte: I. E. e-mol. — VOKALNA: Messe in h. Schweitzer. F. Rijetki i veoma skromni epitafi. 8 koncerata za klavir (čembalo): d-mol. Aria mit 30 Verdnderungen (tzv. L. g-mol. Vivaldija op. Schering i čitav niz drugih. e-mol. Kla vieriibung. 18 Chordle. Ph. oko 1720—23 (troglasne invencije nose i naziv Sinfonie) . Schubart i drugi. Ch. Es-dur (obj. II. završen vjerojatno 1722. oko 1730 (zapravo preradba vlastitog preludija i fuge u a-molu za klavir i 2. Einige canonische Verdnderungen iiber das Weihnachtslied »Vom Himmel hoch. ona su se studirala i navodila u udžbenicima. 4 koralne partite. sve oko 1727. ali neposredni potomci su. Bacha). Fantazija i fuga u c-molu. u h-molu sa koncertantnom flautom. — ZA ORGULJE. zbirke Klavieriibung. i to prvi preradba nesačuvanog koncerta za 2 violine u d-molu. Capriccio sopra la lontananza del suo fratello dilettissimo u B-duru. Ernesti. oko 1709 i u a-molu. 1736 (oba su koncerta u c-molu preradbe. 6 suita za violončelo solo: G-dur. u kojoj su važnu ulogu odigrali H. violinu. obj. koncertne obradbe prema djelima princa Johanna Ernsta Weimarskog i prema violinskim koncertima A. d-mol. e-mol. h-mol. C-dur. pojedinačno 1726—31. oko 1725. Capriccio in honorem J. a 1778 je neke rukopise preko J. u D-duru i VI. e-mol. F. Ph. Mosevvius. Četiri uvertire (suite): I. 1739). Franzosische Suiten. Počinje i štampanje nekih Bachovih (uglavnom manjih instrumentalnih) djela u Njemačkoj. (20 korala). utemeljeno je novo društvo. II. c-mol. Fantazije u G-duru i C-duru. D. i od stavka <fjG#tftBachovo pismo J. oko 1720. klavir i gudače u a-molu. oko 1722. V. u e-molu. III. E-dur. C. u D-duru i IV 7 . C-dur. Preludiji: C-dur. Klemmu u Sangerhausen Berlinu). oko 1720. A. ličnih zapažanja. G-dur. u svom izvještaju od 4. oko 1720. Tokate i fuge: F-dur. Nauea u Halleu itd. Liszta. u c-molu. A-dur. Ph. 3 sonate za violu da gamba i klavir: G-dur. a jedva da je i izvođene No vrijeme koje je tražilo kontinuitet s prošlošću. u Es-duru. Naučno istraživanje Bachova života i djelatnosti započinje C. oko 1720. oko 1730—33 (potpuno su originalni u najboljem slučaju koncerti u d-molu i E-duru. Schwenckea (nasljednika C. G-dur. oko 1720. F. C-dur. u III sv. E. 1739. oko 1708—23. e-mol. 8 sonata za violinu i klavir: h-mol. zbirke Klavieriibung. V. e-mol. koncert za 2 violine u d-molu. bili su privučeni snagom Bachova genija. G. drugi ustupio Forkelu. početkom 1722. a nisu spoznali veličinu stvaralačke ličnosti: između 1750—1800 niti jedno Bachovo djelo nije štampano. A. C-dur (Cothen). u G-duru. fugato u e-molu. a-mol. što su ga napisali C. Simrock (Bonn) i dr. Kromatische Fantasie und Fuge u d-molu. D-dur. u D-duru. Šest sonata: I. Ph. pošto je Bach-Gesellschaft svoj zadatak ostvario. Es-dur. interes za stvaralačku individualnost. E. a-mol. 1 trio-sonata u c-molu). III 1829). 1739). Većinu rukopisa prikupio je kasnije G. slično kao i Bachovi suvremenici. 6 malih preludija. Agricola. Sechs Chordle. u G-duru oko 1720 i III. 1850 osniva se u Leipzigu pod vodstvom Schumanna. II. 11. 1704. oko 1720—-21. fuga u a-molu. koralne obradbe u zbir kama: OrgelbiiMein (46 stavaka). kao i pojedinačno na raznim mje stima. Istom 1754 objavljen je nekrolog. a zajedno kao I sv. 1704. Dio ostavštine koji je došao u ruke Friedemanna ne može se tačno slijediti. IV. Die Kunst der Fuge. op. on je oko 1770 jedan dio prodao. 1 kanonska fuga. D-dur. tuđih kompozicija). sadržava 24 preludija i fuge u svim tonalitetima). kao IV sv. A-dur. U ovom popisu Bachovih kompozicija ne navode se one. D-dur. III. 1742). c-mol. u II sv. partita u h-molu (obj. B. sve je to učinilo. g-mol. Dorische). oko 1720. 1747—49. Njegovi učenici čuvali su djela u prijepisima. Preludiji i fuge: a-mol. partita za flautu solo u a-molu. sastavljena na temelju usmene predaje. 6 tzv. »Bachova renesansa«. G-dur. oko 1716—17. Eschenburga dao na licitaciju. a-mol. oko 1716. Italienisches Konzert u F-duru (obj. DJELA. Bacha i Ch. oko 1730—33 (preradba Vivaldijeva koncerta za 4 violine u h-molu op. koncert za 4 klavira u a-molu. 1747. Marx. 7 fuga iz zbirke Klavierbuchlein: e-mol. E-dur. svi 1721. tokate u fis-molu i c-molu. g-mol. nakon 1740. neoklasika) ukazao je na neiscrpnu vitalnost Bachove muzike koja postaje ishodištem različitih pravaca u muzici XX st. oko 1720. suite u a-molu i Es^duru. oko 1721. fantazija i fuga u a-molu. Brahmsa i F. — KOMORNA. 5 tokata: D-dur. F. ipak nije bio sasvim zaboravljen. 5. Schweitzera. Hoffmann. Th. oko 1704. oko 1712—16. stavka orguljske sonate u d-molu). oko 1730. Engleskoj. Bachovo djelo — jedna od najvećih manifestacija evropske kulture — postalo je svojina čitavog čovje čanstva. A. B. h-mol (tema A. u d-molu. u F-duru. oko 1720. Švicarskoj. bibliotekar berlinske Singakademie iz ostavštine C. oko 1724. u II sv. Friedemanna i Philippa Emanuela. a 1946 osnovano je Internacionalno Bachovo društvo (u Schaffhausenu) pod vodstvom A. oko 1720 (poznata i pod nazivom Fantasie und Fuge)\ G-dur. oko 1727—30. pa Goethe. Mendelssohn. — KLAVIRSKA. 6 tzv. sve oko 1720. Passacaglia u c-molu. e-mol. Chr. N. d-mol (u Weimaru). S. Burnev). c-mol. Razvoj historijskih muzičkih stilova novijeg doba (neobarok. u C-duru. Fantasia con imitazione u h-molu. J. IV. završen je 1744). Odsudna prekretnica je svakako izvedba Matthauspassiona pod ravnanjem Mendelssohna (u Leipzigu. II (ovom svesku B. J. u c-molu. Spohra i drugih Bach-Gesellschaft (-> Muzička društva) sa zadatkom da objavi cjelokupno izdanje Bachovih djela. Canzona u d-molu. c-mol.BACH Njegova je smrt zabilježena samo u jednim novinama. 9 kanona. 9 malih preludija. d-mol. 6 partita (obj. između 1733 i 1739 (prer. Corellija). Ch. 10). Spitta (najvažniji Bachov biograf u XIX st. A-dur. u F-duru. anegdota. i prema nepoznatim uzorcima. pa izdavači Kollmann (London). u G-duru. 15 dvoglasnih i 15 troglasnih invencija. d-mol. Bachii u E-duru. koncert za flautu. A-dur. sve oko 1720 (posljednja je za violu pomposu). C-dur. objavljivanje praktičkih i pedagoških izdanja i poticanje naučnih istraživanja. sadržava također 24 preludija i fuge u svim tonalitetima. oko 1725. Uzak krug profesionalnih muzičara veoma je cijenio Bacha. — BEZ ODREĐENE NA MJENE: Das Musikalische Opfer na temu Fridrika II (2 ricercara. God. A. E. H. G-dur. nađen je manji broj autografa kod Kirnbergera. oko 1720. zbirke Klavieriibung. u C-duru. više pojedinačnih suitnih stavaka. nešto je došlo do Zeltera (i Mendelssohna) i Nagelija. 1720. C-dur. g-mol. Nageli J. da je na prijelazu . Dionice kantata dobiva Anna Magdalena Bach i predaje ih gradu Leipzigu (danas u crkvi sv. Rochlitz. Hausera u Miinchenu. E-dur. zbirke Kla vieriibung. oko 1709—10.). Tome). 2 koncerta za 3 klavira: d-mol i C-dur. C-dur. mlada historijska nauka. u c-molu. cijenili samo velikog orguljskog virtuoza. I I . 1747. C-dur. 2 koncerta za violinu: a-mol i E-dur. oko 1727—36. d-mol. 5 malih preludija. Ch. C-dur. oba oko 1720. ujedno i prvi — doduše površan — pregled djela iz tada još potpune zaostavštine. 3 trio-sonate: I. A-dur. oko 1730. u C-duru i VI. za koje postoji više ili manje opravdana sumnja da nisu njegove (iznimka su jedino neke kantate. a-mol. oko 1722. oko 1721. to je ujedno i najstarija Bachova biografija. E-dur. Legrenzija). Goldberg-Variationen. oko 1716. nije nikada dao taj naslov. a-mol. oko 1744. V 1751 ne spominje Bacha. 3 sonate za violinu solo: g-mol. Preko Forkela je dosta materijala otišlo na razne strane. 2 br. 4 Duetta (obj. a-mol. Zelter. 6 i 11. Bach i Fr. Bachovi rukopisi podijeljeni su poslije njegove smrti između njegovih sinova. Nakon toga započinje tzv. Bitter. koje se navode zbog kontinuiteta u numeriranju). Englische Suiten. II. 3 partite za violinu solo" h-mol. dok su ostali vjerojatno preradbe tuđih i nesačuvanih Bachovih violinskih kon cerata). improvizatora i majstora kompozicijske tehnike. obje oko 1727—30. g-mol. Das Wohltemperierte Klavier. oko 1703. g-mol i d-mol svi. P61chau. 1734). da komm ich her«. sve oko 1709. 4 sonate za flautu i klavir: h-mol. J. 1731). velik broj koralnih obradbi u rukopisnoj Kirnbergerovoj zbirci. F-dur. Rektor Thomasschuh. oko 1720. 1751. u B-duru. 7 br. naglo počeo rasti interes za Bachovu muziku. zbirke Klavieriibung. G-dur. U XVIII i XIX st. 5 fuga: e-mol. c-mol. f-mol. ORKESTRALNA. Das Wohltemperierte Klavier. 1735). I (započet 1720. Veći dio materijala iz tih i drugih rukopisa dolazi tada u Preussische Staatsbibliothek (današnja Offentliche Wissenschafts~Bibliothek u 103 j • -u u XIX st. T. Hoffmeister & Kuhnel i Breitkopf & Hartel (Leipzig). Neue Bach-Gesellschaft. kojemu je svrha organiziranje izvedaba Bachovih kompozicija. D-dur. sonata u D-duru. Kollmann. U drugoj polovini XVIII st. Schelble. Aria variata alla maniera italiana. 3 koncerta za 2 klavira: I. Terry. III sv. oko 1730—33 (oba su djela preradbe nepoznatih. a drugi sačuvanog koncerta za 2 violine u d-molu). zbirke Klavieriibung . God. 3 br. Istovremeno pojavljuje se zanimanje za Bachovu umjetnost u Engleskoj (A. je osvojio svijet. G. Clementija. u G -duru. u C-duru. u III sv. Hilgenfeldtj a nastavljaju C. oko 1727—36. f-mol. 1747. među kojima je bio i Telemannov Sonet (1754). III. c-mol. Moschelesa. u F-duru. oko 1717 (Weimar). f-mol. prema Altnikolovu prijepisu.

Aus tiefer Not schrei ich zu dir. 189 zadržana je numeracija prema izdanju cjelokupnih Bachovih djela. Frotscher. Der Geist hilft unsrer Schzvachheit auf. 47. dich nicht. erzviinschte Zeit. Wo Go nicht bei uns hd'lt. a 4-gl. zvas dein ist und gehe hin. zvann zverd (eh sterben. Kassel 1934. Ph. u 47 godišta. alle Heic zbor i b. Singet dem Herrn ein neues Lied (nedovršeno). K t ___ / i_. 1708. 194. Du Friedefurst. 70. 40. H. oko 1735—50. 177. Was mir behagt. 1930. za 8 glasova oko 1726. zersprenget. Ich ruj zu dir. 51. Muller v. Isti. muzika nije originalna. Bachs. N. 185. 18. 1724. 1731—32. ihr Pauken! Erschallet. 0 liebe Seele. 49. 1730—36. Tonet. 1726. 1731. tekst sadržava 3 odlom Glorta.dig in die Luft). Preuss. Wer nur den lieben Gott Idsst zvalten. von Dc trage zur Chronologie der Werke J. 1724.. Seiffert. oko 1723. meine Freude. izv. Es ist dir gesagt. 24. ] dein l\ame. Christe eleison. ich Siindenknecht. Lobe den Herren. oko 1730 (parodija iduće kantate). 1735. Leipzig). — M. wer da glaubet und ge~ tauft zvird. Landau. mein Herz. 1723. oko 1723. 1723. 214. J733. 134. 42. 1724. Kuhnauu). Zahn. oko 1729... 1726. BIOGRAFIJE I MONOGRAFIJE: J. Bachs Bi Festgabe fiir J. 43. 1724. 26. 1915.. 1932 objavljen je jedan dod 1948 izdana je u Ann Arboru (Michigan. 1 (nekrolog). 1726. izv. Thematisches Katalog der Instrumentalwerke Leipzig 1867. LIT. Brockesu)j izv. — I Beitrage zur Bach-Kritik. Cantate en bu hahn en neue Oberkeet«. Man singet mit Freuden vom Sieg. Prvo cjelokupno izdanje Bachovih djela (sačuvanih) objavio je schaft od 1851 do 1899 u 46 svezaka..Christus. — H. već je načinjena prema stavcima iz ranijih Bachovih kantata. Sie zverden euch in den Bann tun. 1723. — J. izazvala je potrebu za novim.. Becker. 210.. 1724. II izd. Ach Gott. Erforsche mich. 1724. — A. Gott fdhret auf mit Jauchzen. Warum betrubst du dich. mein Jesu kommt. 73. 1715. 183. lieben. — M... 212. prijevod Pariz 1955). lw*. 72. j. — M. Himmelskonig. 1904—39.__________s. 1715. što ih je obj. 215. 1 (Pforten) zu Zion. zvie du zvillst. Denn du tvirst meine Seele (djelo J. ihr L 173. 207 a. 172. Nun danket alle Gott. Tritt auf die _ _ _ .. Es ii Bachovih kompozicija): 1 Wie schon leucktet der Aiorgenstern 1725. Regensburg 1938 ( I I izd.. SAD). Herr Jesu Christ. 76. Dazu ist erschienen der Sohn Gottes. 170.. 1716 (II verzija 1723). 1725. j . Gott. 89. 1726. 1725. Sei Lob und Preis mit Ehren.. Schleicht.. 46. 1726.ruft uns die Stimme. 1723. 145. 1735—44. des Herren Tag.— W. PISMs MENTI: A. 216. 1723 (prerađen oko 1730). — W. 148. Herr Jesu Crist.. 1726. 181. Geiringei Familv. oko 1723—34. 1716 (II verzija 1723). — I i H. Schauet doch und sehet. Von der Vergnugsamkeit. 138. Bac 1918. A Life of Johann Sebastian in Letten ments. 197.. Bekennen zvill ich seinen Namen ok 201... Singet dem Herrn. Liebsl Gott. je u Scheringa {Eulenburg. 207. 1880—88). Luther. 149. (Breitkopf & Hdrtel. 179. Matthduspassion (tekst: Picander). 1906. zvie manches Herzeleid.. Schreyer. 71. 136. 1724. Ph. oko 1730—34. 198. za 8 glasova. meine Seele. Schulze.. David (izdavači). Herr Gott. 141. .3 104 BACH Herze haben. liebe Christen. 52. 53. S. Vergniigte Ruh. I—XXXVI. sv.. A.) u redakciji ] (Steingrdber. 1724?. 1725. tako za orgulje: Sdmtliche Orgelzverke (8 sv. 151. 1727. 1714. 213.. g-mol. 1726. uz kritičke komentare (k izdanja). Der Herr denket an uns. Stuttgart 1919. 203. New York 1954 (franc. 1901—48. 94... Ka >>Schweigt stille. 23.beliebte Seelenlust. ibid.. 1729. 2 Zeit. Zu: Gesamtausgabe von Bachs Werken. 1724. Falsche Welt. gezviinschte Stunde. t^l J frUIrLH »f £J J. mein Herz. 1726. 190. Ich armer Mensch. Herr Jesu Christ. 133. Du solist Gott. 1724. . Weichet nur. 205 a.... 44. New York 1945. 54. Komm. Thematisch-svstematischi nis der musikalischen Werke von Johann Sebastian Bach. Alles nur nach Gottes Willen. Leipzig 1754. Trossingen 1958.). J. 118 O Jesu Christ meins Lebens Licht 1748. J. The Bach Reader.. 1724. Telemanna). 80. oko 1729. Schneider.. Erhohtes Fleisch undBlut. Neues Material zum Verzeichnis der bisher erschienenen Lil J. 1733. mein Gott. Johannespassion (tekst djelomice prema B. Cambridge. — A. 130. Mizler. 1716 (prer. 37. 95. Lobet den Herrn. Lobe den Herrn. L. POPISI IZDANJA. Die Zeit. 1724. 135. sei millkommen. betet.. — CRKVENA: Četiri male mise 1 F-dur. S. Bach-Jahrbuch (izd. Preise dein Gliicke. Pjesme (samo je jt njegova — Vergiss mein nicht). naziv Hohe Messe dobilo je ovo djelo u XIX st. ist Sonn und Schild. die Tag und Jahre macht. mein's Lebens L i instrumentalnu pratnju. 1723. 21. Ach Herr.. S. Bachs. 1724. Leichtgesinnte Flatterg 182. u nekrologu Ph. 4. Weihnachtsoratorium. 186. Schmieder. — K. Ihr Hduser des Himmels. der sich auf seinen Gott. Kirnberger. korale izdao je C pod naslovom Bach's Four Part Chorales (3 sv. "Obersicht Iiber die wichtigi sehriften erschienenen Aufsatze iiber J. verlanget mich (vjerojatno nije Bachovo djelo). 75. 144. oko 1717—23. dich loben alle zvir. Ich liebe den Hochsten.. ihr Feinde. Es reifet euch ein schrecklich Ende. Ein ungefdrbt Gemiite. 1958). zvahr'r Mensch und Gott. Die Handschriften J. Uns ist ein Kind geboren (pripisuje se J. 195. n . Das ist je gezvisslich (nedovršeno. Nimm.. komm. Neue Bach-Gesellschaft objavilo je praktična izdanja i uglavnom mi te novootkrivena Bachova djela. gesehu 202. 1 7 4 . Meine Seele riihmt und preist (vjerojatno n djelo). nicht. Schlage doch. Ph. 92. Asozv. du Donnerzvort. 1726. zvas gut ist. f-fovr C. Beitrage zur Bach-Kritik (2 den i Leipzig 1910—12. Leipzig. 1725. — J. izvedeno 1723. 1726. 176. 1724. 1731—44. Himmelfahrtsoratorium. Alesse in k). 1955 izašli su prvi svesci (Barenreiter-Verlag u Kasselu) tog no^ izdanja (Neue Ausgabe sdmtlicher Werkej koje će objavljivati sva djelo u autentičnom obliku i u preradbama. 48. E. Was soli ich aus dir machen. 55.. 119 Preise Jerusalem Wort. 1724? ( I I verzija oke 196. Bach 1765—69"). Ein fešte Burg. O Ezvigkeit. Bach Dc Kassel i Leipzig 1963. 41.. 1723. Noveli nadalje djela za klavir: Sdmtliche Klavierzverke (7 sv. za 5 glasova. Ich freue mich in dir.. zbirka sviju koncerata obj. in excelsis Deo. . der ist mein Leben. . izgubljene kantate nisu uzete u obzir). .. Schering (urednik). 11—18. po svoj prilici djelo G. Wachet auf. 146. S. 93. Schriftstucke von der Hand J. _ J i*U. Herkules auf dem Scheidezveg sorgen. Ich habe meine Zuversicht. Ich geh und suche mit Verlangen. 1715. 17. Bach Jahrbuch 1953. Bachs. T. Am Abend aber desselbigen Sabbats. Ein Herz.. 1 u jednom svesku.. 115. 1723. Aus der Tiefe rufe ich.w ^^*b. 1723). Leipzig 1928. 74. 1707. Sei Lob und Ehr dem Hochsten Gut. 184.. 1726. Veri senstadt (nedovršeno) 1728. Organ Works (15 sv. nepotpuno i da principima današnje muzičke nauke. 1723. Pretpostavlja se da će ovo izdanje biti dovršeno kroz 15 cjelokupno izdanje Bachovih djela postoje i izdanja sveukupnih dj struke. 1725. 1725.. seid getrost. Wer sich selbst erhohet. 1727. 56. djelomično parodija idu 193 a. Kunst werke . Das Bachschrifttum 1945—52. 1723. I. — G.. 1724. Nun ist das Heil und die Kraft. schzvimmt im Blut. 116.-■_ \r_____ i__. 113. Es erhub sich ein Streit. 1734 (parodija prethodne k. Gott ist mein Konig. Jauchzet Gott in allen Landen. _. — E. mein Geist. Herr. 1714.. vjerojatno 1731 (muzika se nije sačuvala. S. Leipzig 1802 ( I V izd. oko 172 Der zufriedengestellte Aeolus. 1723. Auf ChristiHimmelfahrt allein. Johann Sebastian Bach. XXXVII— XI. Sie zverden euch in dt 1725. oko 1740 (nije kantata. Jesus nahm zu sich die Zzvolfe. Bach im offentlichen Schrifttum seiner Musikzeitung. Auf. 1724. BachGesellschaft. 150. Dem Gerechten mus das Licht. Siehe zu. 60... E. J. za 4 glasa. — W. Agricole spominje se još jedna do danas nepoznata pasija. (Kantate br. 78. Schneider.. 1735. Herr. 1731. Ober Johann Sebastian Bachs Leben.. Ephraim. oko 17^ angenehme Melodei (parodija prethodne kantate). deinen Herren. ibid. Jesu Christ. 1734 (parodija prethoc 208. 128.. . 127. ] (vjerojatno obradbe tuđih djela). 39.'Šnhn TT> A ' O"7 7w flllcvt ttlfiinfiti Tnten T71 A • n8 getreuer getreuer Hirt. Wohl dem. du hochstes Gut. Du zvahrer Gott und Davids Sohn. so ist auch dein Ruhm.. Jesu. Ddrffel. 1708. O Eivigkeit. 57. Bach.. seit bereit. 1724. 90. 1726. 174. j_____r r . a I izd. 1905. das seinen Jesam lebend zveiss. Kantate (do br. 25.: BIBLIOGRAFIJA. dich loben zvir. dass deine Gottesfurcht Schmiicke dich. Bachs. Gelobet sei der Herr. oko 1728 (po sve Bachovo djelo). nova naklada svih Okolnost... 1 lauchtster Leopold. Ich zvill den Kreuzstab gerne tragen. Widerstehe doch der Šunde. . .■■ 1724. Wer mich liebet. S. Duprea (do 1940. Ph.. 139. Forkel. 1924—31).. 189. 1727. Ouevres completes pour Vorgue (6 sv.hv-int Aor oivSao ClnttĐC . G.~j. 16. 96. Wer mich liebet. 1716 (2 verzije). Bereitet die Wege. 199. Gott ist unsere Zuv ili 1738. 59. 20.' M. o Seele. 1726. 1724. 50. 1735—44. Oster orator ium. Wer Dank opfert. Obersicht iibe -Schrifttum in Zeitschriften 1928—1930. godišta 1940—48.. 209. £"5 ist nichts gesundes an meinem Leibe. Die Himmel erzdhlen die Ehre Gottes. Bringet dem Herrn Ehre seines Namens. Gott. der zvird Wort halten. 1738 ? (nedovršeno. Gleich w\e der Regen und Schnee. 1725. lass noch einen Strahl. 1723. — H. Bach-Jahrbuch. Herz und Mund und Tat und Leben. spielende Wellen. za 8 glasova Jesu. 1725. mich armen Sunder. 200. 1734 (sastoji se gotovo isključivo od parodiranih stavaka Bachovih kantata). oko 1736—37. ____________. _ _______________ . 1724. Su'sser Trost. der du meine Seele. Lass. Ziirich i95°. betriibte Schatten. Verzeichnis der bisher erschie ratur iiber J. E. oko 1715. Ich elender Mensch. 1725 (-* br. Mensch.. . 173 a i od 201 do 216 s' karaktera. 77. gesegnetes Sachsen. Jesu. 1724 (to je zapravo parodija iduće kantate). 1728—29.^^*. S.. dir trau ich nicht. sia dolore. (katalog Bachove izložbe u Gottingenu 1950). . oko 1723. Moteti: O Jesu Christi. Barmherziges Herz Liebe.u. 1725. priredili su i J. 91. Gelobet seist du. — E. 131. Kassel i Hamburg 1950). — H.. 9. S. 1742. 132.. ali se pojedini stavci mogu rekonstruirati. da je to izdanje u mnogočemu zastarjelo. so schicks m}t mir.. S. Jesu.. Hochsterzvunschstes 1723. c. Amo 204. Es ist ein trotzig und v oko 1735. 1719.. i. du Donnerzvort. Bach. oko 1731. nun sei gepreiset. Bach 1915—1918. 79. mein Herz. der Herr. 129. Gott. 190 preuzeta je numeracija Schmiederova tematskog popisa zum Jordan kam.. 1726. 1732. der zvird mein Wort halten. Leipzi izd. Pojedinačna Bachova djela tiskana su za njegova života i po. Musikalische Bibliothek. ist nur die muntre Jagd. 19. Wachet. Blast Larmen. 22. Nach dir. Leipzig. 1726. 1723. 8. Bacha). Fiirstin. lasst uns zvachen«. Kassel 1950. M. 1733. t ^ .. Her. 1724. Neue I schaft). Selig ist der Mann. 1735—36. 1714. Bornemann. 178. izdanjem cjelokupnih Bachovih djela. 59). 1723. 143. "Zerreisset.. 1727. »Ich bin in mir vergnugt«. Der Streit zzvischen Phoebus und Pan »Geschzvinde. 192. Četvoroglasne c tovo 400 protestantskih korala (371 koral nalazi se u proširenom II Bachovih korala. bereit. 1714. F. 1723. Ich hab in Gottes Herz und Sinn. 38. A-dur. 117. oko 1735—50. Mache dich.. 1724. 137. Bacha i J. 15. Vereinigte Zzoietracht der Saiten. 147. O holder Tag. Argre dich. 1735 (zapravo kantata Lobet Gott in seinen Reichen). 211. 36. und erfahre. Pariz). 1723. Auf schmetternde Tone. O proslavi 200-godišnjice ■ smrti preuzeli su dužnost pripremanja novog cjelokupnog izdanja n> ustanove Johann-Sebastian-Bach Institut u Gottingenu i Bach-Archiz God. Erschallet. Wir mu'ssen durch viel Triibsal. smrti. izv. . oko 1732—35. 45. zertriimmert 1725. — W.. —■ G.) u redakciji E. za 8 1726—27. F. Agricola i C. Schmieder. 134 a. 1 seinen Schafen mit Mamen. Br\ch dem Hun-grigen dein Brot. ibid. Die Elenden sollen essen. od br. 1784—87. 142. 1950).es Freudenlicht.. 1730. Ba sehrift 1950. 140. 1734. Ach wie f\\uchtifl ach ZVie nichtiS 1724* 27 ^y/i>y 7nP7 cr vrtić ytn"hfi wtiy mćivj V* MAĐ ~T T~y& « « 1„*vVix1. den mdchtigen Konig der Ehren. Herr Jesu Christ. Tessmer. T Verzeichnis der musikalischen Werke der Familie Bach. G-dur (sastoje se samo od stavaka Kyrie i ( je najkasnije oko 1737 sastavio prema ranijim vlastitim djelima). 188. Bach-Jahrbuch. 58. i£ alles auf dich. Was frag ich nach der Welt. — Lebensbeschreibungen beriihmter Musikgelehrter und Tonkiinstl 1784.. plaudert nicht«. oko 1736 (zapravo parodija jedne Bachove svjetovne kantate). 1910. Briefe J.. Marcuspassion. Osanna dalje. 1723. 1717. 1 mal dreier verstorbener Mitglieder der Sozietat der musikalischen X ten. 152. oko 1730? (ova kantata po svoj prilici nije Bachova). 1735. . Fr. jer pripadaju drugim Bachovim vokalnim djelima). Ich hatte viel Bekummernis.. Erwunscht. 1704. koji je 1834 obj. 1726. ^ .

Der 3. J. J. — P. Praktische Anwendung der im Studium der Kunst der Fuge gewonnenen Erkenntnisse. Leipzig. Lorch 1947. Bachs Kunst der Fuge. Bach-Jahrbuch. S. E. Paris 1941. prijevod Milano 1938. London 1932. Gurlitt.). 1938. Bach. J. J. Benz. Husmann. 1937. Malipiero. Hamburg 1950. London 1909 (novo izd. Bach's Orgelbiichlein (disertacija). Levin. L. Dietrich. Brescia 1948. S. — E. njemačko prošireno izd. 1940. S. Bach. Riemann. Bach's Organ Works. S. III izd. MocKBa H JleHHHrpaA 1947. Johann 105 u 3 sv. — F. S. Paris 1906 (novo izd. Heidelberg 1951. F. J. Bach. Bach. — A. Die Orgelwerke Bachs. Pitrou. MocKBa 1911. Wien 1956. Paris 1948. Eaglefield-Hull. Musik und Kirche. J. — A. 1950). — H. Jlueanoea. — H. Xydoe. Borkoivsky. Bach Biographie critique. — G. revidirao Bider. Bach. London 1930. Aiartin. S. Einfiihrungen. — J. Wolfrum. 1949). i E. iđ. i engl. 1958. Rotschild. Leipzig 1935 ( II izd. — Eva Mary i Sydney Grezv. L. Johann Sebastian Bach (2 sv. Berlin 1928. MocKBa 1936 ( I II prer. Florand. S. S. Paris 1912 (II izd. — F. — A. Bach. J. Kongressbericht Basel 1924. H. J. Der Meister und seinWerk. Schwebsch. Der Flugel J. Bach. J. Dresden 1939. Bach's Brandenburg Concertos. — A.). 1938.— G. Berlin i Leipzig. Langer. 1948. Jb'de. Halle 1928. according to the Rules of the Old Tradition. — O INSTRUMENTALNIM DJELIMA: Debrais van Bruyck. S. J. Germani. Breslau 1834. Gerber. Der Thomaskantor und seine Sohne. tischer. revidirao E. Moser. Johann Sebastian Bach. Bach. S. Sebastian Bach. Potsdam 1935. J. Tiersot. S. 1929. The Forty-eight Preludes and Fugues of J. Hilgenfeldt. —E. J. Bach. }. Torino 1935). — W. — F. Tovey. ZFM. — E. S. Schiitze. — R. S. Bach. Laux. S. L'Arte della fuga di G. Olten 1946. — Th. Terry. Fischer. Bach. 1936. HeopcKUU. J. Oberst. — J. S. 1934). The Story of the Development of a Great Personality. — R. 1933. 1955]. Miiller-Blattau. Bach-Biichlein fiir jedermann. Bach. — W. VFMW. — J. Warszawa 1910 (na poljskom). Bach's Musical Offering (2 sv. Form und . Die Fugen des Wohltemperierten Klaviers in bildlicher Darstellung. Widor. S. — F. J. Keller. Taylor. MocKBa 1939. J. Les Six concerts Brandenbourgeois de J. Uxtord 1924. Roma 1962.). — C. prijevod Leipzig 1929. Williams. Lualdi. tal. 1906— 10. S. Fuller-Maitland. Bach. Paris 1952. 1937. Valabrega. Jena 1939. Bach-Jahrbuch. — Ch. Leipzig 1925. — B. Jena 1930. Schzveitzer i Ch. J. Bach. Johann Sebastian Bach. Keller. — W. S. My3biKajibnaH KJiacHKa XVIII Bena. S. S. Bach. Unerkannte Formen im Wohltemperierten Klavier. Bach's Chorale Preludes. S. Die Kunst Bachs dargestellt an seinen Inventionen. S. Hamburg 1953. F. Basler Nachrichten. J. — H. — E. Bach (sa 40 muzičkih primjera). Bach. Bach-Jahrbueh. J. Gray. Analyse des Wohltemperierten Klaviers. S. Bachs Englische und Franzosische Suiten. 1955). — w. Leben und Aufbau der Fuge bei Bach. — H. Krey. Bach. A. F. S. Schenk. — E. S. Paris 1925 (novo izd. London 1903. 1957). Moskva 1953). S. — L. T. J. Ernst. David. — Isti. — W.. S. A Companion to the Art of Fugue. Bach bearbeitet. Munchen 1924.. sadržava analize djela Wohltemperiertes Klavier i Kunst der Fuge). London 1929. Bach. Bach.— H. — C. Keller. 1950). Bach. London 1911 [XI izd. Hamburg 1950. — J. E. Koln 1941. S. Katechismus der Fugenkomposition (3 sv. skraćeno njemačk C. M. Kassel 1951 J E Hum A Companion to Bach's Orgelbiichlein London 1951 1952. — R. Teil der Klavier -iibung. — A. Leipzig 1938 (II izd. Berlin 1936 ( I I I izd. Paumgartner. Zur Chronologie der Klaviersuiten J. Gedenkschrift fiir H.6. S.)— F. A Handbook to the Performance of the 48 Preludes and Fugues of J. Chybinski. Misch.. S. Paris 1947. Bach. Die Gestalt von Bachs Chromatischer Fantasie. Bach. S. 1943). novo izd. L'oeuvre d'orgue. London 1947. — H. J. CIOHTBI Eaxa RIIH KnaBiipa. Milano 1926. Steglich. Unechte Orgelwerke Bachs. Johann Sebastian Bach. Leipzig 1867 ( II I izd. Handschin. 1930. — C. ine iuites 01 tsach. — W. — H. S. The Choral Preludes of J. Cherbuliez. K. J. Bach-Jahrbuch. Bach. Wien 1953. Bern 1948. — E. David. Pirro. — T. tal. Bach. S. E. F. II Clavicembalo ben temperato. Ć. Dahms. S. — R. J. Czaczkes. Casella. J. — K. S. Leipzig 1922 (tal. Bach. — H. S. Bach. Wien i New York 1950. London i New York 1955' — J. Analyse des vv'ohltemperierten Klaviers. 1924. Lunowt ninluhrung in die >>Kunst der rug. London 1928 (njem. E. Kassel 1948). — B. Paris 1905 (VII izd. le musicien-poete. —■ R. Bern 1935. Eax (H ero poa). 1960]. 1930. Grundziige einer Geschichte der Fuge. J. Ernst. Berlin 1935. Fayol. Guida illustrativa alle composizioni per ^Surich 1950. Po3euoe. Ober die Wiedergabe der Praludien und Fugen fiir Orgel. Vetter. —■ Ph. Schzveitzer. — J. Bachs. 1926 (obj. engl. S. — J. Berkelev i Los Angeles 1956. Parma 1950. 1949). Borkotvsky. S. S. — A. The >>48i( (2 sv. une lignee de musiciens. — F. S. Parry. J. Frankfurt am Main. Brandenburgische Konzerte. The Origins of the Family of Bach. Dufourcq. Bach. na njem. J. — S. — C. Torino 1942. J. A. Bach. Daymond. Abert. S. — R. prijevod Milano 1952). S. J. Bachs. — H. Miiller. J. Moser. Paccagnella.F> Paillard. Berlin 1950. Bach. — J. MF. Bach. Boughton. Engel. S. — H. J. The Style of J. Bachs Violinsonaten. J. — L. G. Bach. Bach. — WGraeser. Hitzig. S. La Vita e le opere. Besseler. Bachs Brandenburgische Konzerte. S. Bach. — H. Ce6aCTHH Eax.BACH Bachs. franc. Kassel 1931. H. Hasse. prijevod pod naslovom j. Eine Einfiihrung in ihre formale und geistige Wesensart. Bach's Orgelchoral und seine geschichtlichen Wurzeln.. A. S. London 1938. — P. Bach. G. 1926. Miiller-Blattau. — L. — F. — Ch. Fuller-Maitland. i dopunjeno izd. Ehmann. Knorr. Dresden 1937. Perrachio. S. — H. Bach. Waldersee. Die Rhythmik der Bachschen Praludien und Fugen fiir die Orgel (disertacija). London 1925. Vivaldis Violinkonzerte von J. Leipzig 1938. Leipzig 1908 [novo izd. Berlin 1935. — E. Johann Se bastian Bach. I. Eax. Bachs Orgei- ses fils. Stuttgart 1931 ( I I izd. BachJahrbuch. Die Musikerfamilie Bach. New York 1945. 1940—48. u 2 sv. London 1925. Das »Musikalische Opfer" von J. — E. Das Leben von J. prijevod u 2 sv. J. J. London 1954. Baugeheimnisse der Kunst der Fuge von J. Bach-Kolleg. Die Orgel. 1885. Leipzig 1948. S. A. T. — K. Firenze 1955. Paris 1950. Paris i9<. J. — H. Bach. Bach. Steffin. New York i London 1936). Tusler. Bach. Kretzschmar. — D. London 1942. Huggler. -— R. Die Kunst der Fuge als Klavierwerk. Le Maitre de Porgue. — J. VC'ackemagel. — A.. S. — A. 1925). Die Spielbestimmung der Kunst der Fuge. S. Gerold. London 1955. Bach und die Kunst der Fuge. — N. Wolfenbiittel 1926 (II izd. Bach-Jahrbuch. J. Bach. — J. — J. II izd. Bach.

— F. — O 1957. Bach-Gedenkschrift 1950. Miiller. Beyer. Bachs. INTERPRETACIJI I DR. Bach-Handel. •— J. Bah. Jodei Die Kunst Bachs. — R. Bach: the Conflict between the Sacred and the Secular. — M. F. J. Paris 1948. Anmerkungen und Hinweise. Bach-Jahrbuch. — R. Der junge Johann Sebastian. 1927 i 1930. Bern 1917. Guida al Clavicembalo ben temperato di Bach. Leipzig 1914. Aus Leipzigs Vergangenheit. S. Ziirich 1956.Preuss. M. — W. Glazbeni vjesnik. C. S. Die Geschichte der Bach. S. STILU. London 1956. 1. — M. — F. Bach als Sanger und Musiker des Evangeliums. — M. S. Gebeine und Antlitz. New York 1950. Bach. Hausszvald (redaktor). TEHNICI. Vetter. Gottingen 1942. Markovac. — W. — Ch. A. Meyer. I. London 1949. Krause. Schneider. J. The Music of Bach. Berlin 1957. Bach-Portraits. Bach-Portrats. Bachs Matthauspassion.Bax H TeH^ejii. Bachs Magnificat. Stuttgart 1950. My3biKo3HaHHe. Neumann. S. — W. 1934. J. 1950. PJB. — G. 1935. Bach. Reinhart. Leipzig 1938. F. — M. 1927. Leipzig 1933. —■ J. Die Vokalthematik Bachs. MocKBa H JleHHHrpaa 1948. — A. S. Das Symbol in der Kirchenmusik Bachs (disertacija). Huber. 1939. 1935). i engl. Un Architecte de la musique: Jean-Sebastien Bach. — E. — W. Das Weimar J. —• Ch. — F. Ivan Sebastijan Bach. Verzeichnis von Bildnissen Bachs. — R. — M. Bachs Vokalitat. — F. J. 1913. W. London 1932. Kassel 1950). Drdger. Pfender.und Handel-Trompete. — M. Ph. My3biKajinaH ApaMaTyprHH Baxa. His. S. Deutung und Wirklichkeit. Bach-Jahrbuch. Bach-Jahrbuch. Berlin 1928. Grundlagen des linearen Kontrapunkts. — A. Besch. 1950. S. — P. — Isti. 1935. 1911. — A. — H. Sv. E. Kassel 1930. Journal of the History of Ideas. Matthdi (redaktor). — W. Bach's Religion. S. Das Weltbild J. Vetter. 1950). Dickinson. Schering. P. G. Paris 1947. Bach. C. Beethoven. Milano 1961. JleHHHrpafl 1928. J. Bachs Passion. — H. Mojsisovicz. Berlin 1947— 48. — W. — W. O staroklasičnom stilu i Bahu i Hendlu. MQ. S. Leipzig 1898. Luther und Bach. Wustmann. O VOKALNIM DJELIMA: Th.— F. Bruckner. Bach im Wandel der Ge schichte. Bach. Platen. CoBeTCKaH My3biKa. Emery. Paris 1907. Hoffmann. S. Bach's Orchestra. Bach und das Musikleben Leipzigs im 18. sv. Berlin 1936. S. Zur Markuspassion. III. Bach im Gottesdienst (3 sv. — Isti. The Lost Bach Portrait. Auf den Geisteswegen von Bach und Beetho ven. J. J. Die Harmonik Bachs (disertacija). genie allemand. S. — B. 351. Schiitz und Bach. Amsterdam 1952. Bach's weltlichen Kantaten. Smend. Johann-a Sebastian-a Bacha vokalna djela. Koberle. Gannett Bach's Harmonic Progression. i K. PJB. Menke. Bonn _ j. Škerjanc. Paris 1963. Rochlitz. — B. Journal of Renaissance and Baroque Music. Giitersloh 1938 (II izd. Bach-Jahrbuch. — G. — K. S. Zeitschrift fiir Asthetik und allgemeine Kunstwissenschaft. Stuttgart 1926. 1930. S. 1955). Bach als Meister der »Gemtiths-Ergotzung«. Ziirich 1950. Einfiihrung in die h-moll Messe. Die sechs Suiten fiir das Violoncello allein von J. Keller. Bach i Handel. Lazarević. Riječ. Bachs Matthauspassion. Bach. S. Wolfenbiittel 1950. Bach-Jahrbuch. Smend. Smend. Bern 1936. J. Die Chorfugen J. 1935. Bachs Matthauspassion. Bachs Zahlensymbolik. Leipzig 1909. J. Tagliavini. Das architektonische Prinzip der Matthauspas sion. The Art of J. Wolff_. — F. Bach. . S. Leipzig 1936 (II izd. Paris 1947. Bachs. chantre de Dieu. Dehnert. S. 1926. London 1930. 1905. 1926). —■ J. Schittenhelm. S. G. 1824—32 (Članke o Bachu obj. Oxford 1924. —■ N. — R. Leipzig 1941. Finlay. J. Pevec. S. —■ E. Život i rad. S. Bach (zbornik). — G. — L. K Bonpocy o JiorHKe 6axoBCKoro H3bina. 1937. — ^V. Oxford 1925. Heuss. Bachs (diserta cija). Fiir Freunde der Tonkunst (4 sv.— H. — P. 1928. Liitje. Stuttgart 1950. — K. — A. Kassel 1948. Kolb. — L. Eine Noteninschrift und ihre Deutung. 5. Ukmar. Leipzig 1913. 6. Die Bildlichkeit der wortgebundenen Musik J. de Schloezer. Bern 1924—-33. Thiele. Leipzig 1923.—■ J> TWAUH. E. Bachs. Die Auffuhrung der Johannispassion. Die Artikulation bei Bach. Bachs Leipziger Kirchenmusik. Einfiihrung in Stil und Technik von Bachs melodischer Polyphonie. Kirchenkantaten (6 sv. Werker. Wolfenbiittel 1926. S. Bachs Grab und Bachs Bildnisse. Huber. 3—6. The St. J. — H. Das Thema in der Fuge Bachs. 10—11. Bach (disertacija). Bachs Kantatenvverk. Korte. — K. Studi sui testi delle Cantate sacre di G. Terry y ].). Blume. S. 1903. Bach-Jahrbuch. Berlin 1947. — F. Benz. Sv. S. S. 1931. Bach (disertacija). 2. Bachs. Chailley. Kassel 1950. — Ch. Bach-Probleme. J. Franz. Schering. S. Handbuch der Kantaten J. 3. Kort s Bach's Weihnachtsoratorium. Bachs Leben in Bildern. u i 12. Geiringer. Von der Verwendung von Blechblasinstrumenten in Bachs kirchenmusikalischen Werken. Das vvahre Bildnis J. Reinhart.). I935J 141—'146. Philadelphia 1942. Schering. Breslau 1845. — W. Sacred and Secular. Bachs Matthauspassion. Huber. Smallman. —■ A. — Zeta. Dreger. J. Musik und Weltbild (Bach und Beethoven). Leipzig 1948. Mainz 1950. — F. Pirro. Raupach.). — G. S. W. Dresden 1950. Bach's Cantata Texts. Bach im Zeitalter des Rationalismus und der Friihromantik (disertacija). Kassel 1940. Mosezvius. S. Bachs. I. London 1934 (obj. Terry. London 1936 ( I I izd. Jlmauoaa. Die innere Einheit von Bachs Werk (disertacija). Širola. — A. KpKCTajuiHsaiiHH TeMaTH3Ma_ B TBoptiecTBe Eaxa H ero npeauiecTBenHHKOB. Gottingen 1950. Souchay. Terry. Berlin 1924 ( I I izd. Dufourcg. J. Die Matthauspassion. Bpaydo. — M. Festschrift zur Deutschen Bach-Feier. Hashagen. Herz. Ziirich 1950. — L.). Ziirich 1949. A. Oxford 1925. Ziirich 1948. — B. Leipzig 1942. 4. —. Kolb. A. Bach. Lazarević. Graf. 6. Die Auffindung der Gebeine J. Ziebler. S. Erlangen 1935. Die AurTiihrung der Johannes-Passion von J. Barblan.musik in der Weimarer Periode (disertacija). — A. S. Matthew Passion. Bach. Leipzig 1941. London 1926. Schrade. genie latin?.). Vogel. Bach-Jahrbuch. Leipzig 1947. — W. Miiller-Blattau kao Wege zu Bach. Strassburg 1938. Reinhart. na njem. —■ E. rpy6ep. Leipzig 1939. Leipzig 1950. Der Kapellmeister Bach Potsdam 1950. Gottingen 1950. M. ibid. Bachs Johannespassion. — M. v. — F.—■ H. — W. Musik und Kirche. 1934. Its Preparation and Performance. F. — G. Bach i njegovi korali. — N. — F. Die Kirchenkantaten Bachs. Bach der Lutheraner. Bach-Jahrbuch. — H. — H. Bach. — Isti. Wege zuBach. S. Bojanozvski. Boult i W. Franke. — Bach-Festschrift. Schmitz. J. — Isti.: F. Švarc. Neumann. Bach-Probleme. Padova i Kassel 1956. S. Bachs Chorfuge (disertacija). Kurth. Bach's Passions (2 sv. New Haven 1946 (u posebnoj knjizi. Rameau et J. Letopis Matice Srpske. — O. Bach als Meister der Farben. Berlin 1852. Dufourcq. La Messe en si mineur de J. Bachs Kirchenkantaten (2 sv. Bachs Kantatentexte. J. 1908. Das Symbol in der Musik. 1954). An Introduction. W. — W. 1954). Bach's B-minor Mass. 1935. Bach. Ivan Sebastijan Bach: Muka Gospodina Našega Isusa Krista po Mateju. Smend. Bach-Gedenkschrift 1950. Bach. S. S. O. S. Blankenburg. 1896 (Leipzig 1897). Vom Sinn der kultischen Tragodie. I935i 3. S. Paris 1947 (novo izd. Einige Gedanken zur Praxis der Auffuhrung Bachscher Chorwerke mit Orchester. Zulauf. Bach und deren Probleme. Hitzig.— A. Zvuk. Leipzig 1940. Jena 1956. Les Passions de J. Musikgeschichte Leipzigs. — W. Jansen. L'Esthetique de J. Herz. Bahove kantate. J. Smend. 1863. — W. Bachs. 1918—28. Schering. J.. Bach and his Predecessons. 1936. —■ B. S. — B. Milojević. — W. Bach bei seinem Namen gerufen.). Paris 1947. Bach. Bach's Cantatas and Oratorios. S. — A. — A. Leipzig 1895. The Historical Approach. S. Untersuchungen zur Struktur der chorischen Choralbearbeitung bei J. S. G. — R. — K.T. Terry. Leipzig 1925. Bachs h-moll Messe. J. The Background of Passion Music. S. Studien iiber die friihen Kantaten J. J. •— • A. Forschungen iiber Bachs Grabstatte. Blume). — E. Život. Kassel i Basel 1950. 1939. Bach in seinen Kirchenkantaten. — A. Laux (redaktori). S. Regensburg 1950. — R. London 1933. Bachs. — L. Jahrhundert. J. Bachs (obj. Put. S. Smend. S. AM. Ziirich 1935. — R. 1939. 1921. Cber Kantaten J. Wustmann. Življenje in svet. 1895. Diirr. S. Blankenburg. Bachs Frb'mmigkeit und Glaube. Voigt. G. — Isti. Blankenburg. Bach. 1938. Introduction a J. — K. Bach-Jahrbuch. Steglich. — W. — K. —■ C.Wustmann. Bach. J. — Ch. — A. — R. Waegner. 1946. 1935.

J. G. —■ W. A. Besseler. Otada nije više imao stalno namještenje nego je uzdržavao sebe i obitelj koncertiranjem i podučavanjem. A. archiv. Ramler. Posebno se izdvajaju njegove klavirske sonate početak moderne klavirske sonate u sjevernonjemačk prethode sonatama Philippa Emanuela. Die Sohne Sebastian Bachs. 1930—40). 3. 1726—27 boravio je u Merseburgu i učio violinu kod J. — W. iako se iz nekrologa (u Cramerovu Magazin der Musik. kompozitor i orguljaš (Weimar. 1738 pozvan je na dvor pri ljednika Fridrika Pruskog čija je kapela boravila većinom bergu. — W. Seiffert( za flautu obj. ondje je 1723—30 pohađao školu a 1731—34 studirao pravo na Univerzitetu. Emery. Berlin 1953. Koln 17& Bitter. — G. F. P. J. — H. Wiihrer (1949— za 2 klavira obj. Djetinjstvo je proveo u Weimaru (do 1717): (do 1723) i Leipzigu. Bachs. Nakon nekoliko posve kontradiktornih sudova istom se u novije doba nastoji naučno rasvijetliti njegova ličnost i životni put. God. —■ KOMORNA: violine ili flautu i b. Blume (N. Bach manu mei patris descriptum. A. Festgabe zur Deutschen Bach-Feier 1950. Bach's Fugal Works. Blume). karakteristične za tzv. Tako se u vezi s prodajom očevih autografa ističe činjenica da je čitava tadašnja sredina bila indiferentna prema djelu Johanna Sebastiana pa sin nije morao da bude u tome iznimka. W. J. — J. svoj natpis: di W. G. Leipzig 1950. Leipzig 1913 (novo izd. — H. — G. se oslobodio službeničkih spona. K. Wilhelmshaven 1951. E. Berlin 1963. J berger i dr. D'ou vient l'art de Bach. Pošto je stupio na prijestolje. Bachs. kantatu Heilig. U osamnaestoj godini komponira svoja j (više klavirskih sonata. Bachs Sonaten und Partiten fur Violine allein. Bach's Ornaments. Princeton 1952. 11 fuga. Hamburg 1955. J. 7 koralnih predigra. Matter. s vlastitim i nešto tuđih kompozicija (autograf danas u biblioteci Yale Universityja u New Havenu). Berlin-Dahlem 1952. — P.). SBIMG. U Halleu je stekao velik ugled osobito kao orguljski virtuoz i improvizator. 4 trio-sonate obj. obj. Bachs Werke. Bach in Kothen. Aldrich. Auf den Lebenswegen J. Sulzer. 1 Sckneider. Leipzig Nagel. Uber die Wiedergabe der Musik J. Mainz 1950 (na engleskom. Bach. vježbe. 1774 nastanio se u Berlinu. Pariš 1957. BACH muzički direktor (Director musices) što je obuhvaćalo dužnosti slične očevoj službi u Leipzigu: komponiranje kamata (nedjeljnih i blagdanskih) za tri glavne mjesne crkve. Bachs Berufung nach Darmstadt. c. Besseler. S. XII 1788). Hausswald. Drugi sin Johanna Sebastiana Bach. S. upoznao talijanski operni i francuski g£ i drugovao s književnicima (Lessing. Život i stvaranje izuzetno nadarenog Wilhelma Friedemanna zapravo su razorile iste one suprotnosti vremena i sredine koje 4. Zur Frage Bach-Vivaldi. Krdmer. Bach and Handel. C. — P. S. 1733 dobiva mjesto orguljaša crkve sv. Berlin 1868. Geneve 1953. — R. S. Bach eternel. Na tom položaju dužnost n da muzicira na čembalu pri redovitim kraljevim veče mornim koncertima na dvorovima u Berlinu i Potsda podučava klavir. jer je to u ono vrijeme bila uobičajena pojava (F. 2 svjetovne kantate. angefangen in Cothen . F. MGG. Venezia 1956. Bachs. došlo do kasnije često citiranih i ozloglašenih »falsifikata« očevih djela: na autograf orguljskog koncerta u d-molu od Johanna Sebastiana (preradba Vivaldijeva koncerta op. Tiibingen 1956. S. Neumann. čini se.Wilhelm Friedemann Bach. 1950. Das sogenannte »Orgel konzert d-moll von Wilhelm Friede Bach-Jahrbuch. Lindau 1 Stabenow. nakon oč natjecao se bez uspje sto kantora sv. Bach in unserem Leben. I 1922). i S. Falck. London 1956. G. Reichardt i dr. S. braća Graun. E. Gurlitt. arije. Ph. Schulz. L. W. ali u njegovom vremenu još nisu bili dozreli uvjeti za takav način života. Marpurg. Goldberg). Nov LIT. Bekenntnis zu Bach. 9 sonati 2 klavira. F. a 1753 za kantora konačno je 1768 dol muzičkog direktora j. je pohađao školu sv. — R. 1951. Smatra se da je zbog neimaštine u to vrijeme bio prisiljen da proda dio očevih rukopisa koje je naslijedio. Krause. 1734—38 nasta prava u Frankfurtu na Odri. kompozitor i čembalist 8. Leipzig i Hamburg 1935. Goethe und Bach. XI 1710 — Berlin. God. —■ J. Bach. Bachs (disertacija). mlađi brat Johann Bach i F. Mozart. 6 dua za 2 flaute viole. Johann Sebastian Bach. F. Johann Sebastian Bachs Sohn. Kao orguljaš W. Moser. U Berlinu je. 1720. pla bila slaba). Mann. New York 1951. uzdržavajući se podučavj vira te muziciranjem na akademskim svečanostima i koncertnog društva. F. W. Bach. misni stavci. 13 poloneza. Funf echte Bildnisse J. Introduction to the Music of Bach. Marpurg. F. W. Leipzig 1950. —■ Opera Lausus und Lydie (nedovršena). S. . ORKESTRALNA. E. Fridrik II ga je 1741 komornim čembalistom. Leipzig 1951. S. na dvoru i u građan govima. tako da tehnička izradba i forma djeluju poput prsi ra. Legende einer Musikheiligen. pokušava koliko navrata da se z: gdje: 1750. Ornamentation in J. F. Sche alter Gesangmusik. — Isti. Rust) ali je zbog opetovanih nesuglasica s pretpostavljenim crkvenim vlastima 1764 napustio službu i 1770 preselio u Braunschweig. T. London 1953. Kao kompozitor pripada pretklasičnom. 10 fantazija. S. — M. . II. Grauna.c. U \ je razdoblju napisao e stveni priručnik Vei die tuahre Art das ( spielen koji mu je d< taciju najznačajnijeg pedagoga onoga vrei kako je bio nezadovol službom na dvoru (k: osobito cijenio. G A-dur. Graenera (1931). Smend. Walther (1939). J. Schwartz (1925). te koncertant pirane poloneze koje se približavaju romantičarskom nom klavirskom »komadu«. Tome gu. Zur Stilistik von J.: F. AFMW. Bach as a Biblical-Interpreter. uz to je i podučavao (učenik mu je J. Uber die »kantable Art« der Musik J. heilig obj. H. Ziirich 1957. God. — H. — H. Tetzner (redaktori). — U. — W. Wolfenbiittel 1952. S. — A. London 1951. J. Ondje je komponirao većinu svojih najznačajnijih instrumentalnih djela. Bachvogela (1858) i istoimena opera P. Fried Sohn J. Schonewolj i K. — W. — W. kantatu Dies ist der Tag obj. pi ORGULJSKA: 3 fuge. F. Bach und seine hallische Wirksamkeit. Kassel i Basel 1956. David. New York 1955. Petri. Dickinson. u prije vodu autora. Bach. Carl Philipp Emanuel und Wilhelm Fridemann Bach und d (2 sv. posvetio Wiintt Sonaten. Em stil. imao je i nekolicinu nadarenih učenika (J. u to doba učenici su mu vojvoda C Wiirttemberški (kojemu je C. učenik. Eller. vođenje školskog i gradskog zbora te jednog Collegium Musicuma. I. N. Pet koncerata za klavir i gudače: a-emol i Es-dur. S. —■ F. London 1950. P. Sofije u Dresdenu. Hindetnith. Bachs. W. — K. — L. 1957. — KLAVIRSKA: koncert za klavir solo u G-duru. Franck. 1. Fr. Ondje je. zapadajući u sve veću oskudicu. Berlin-Dahlem 1951. — C Deutsche Messe. F. Sva su mu klavirska dje preobiljem osjećajnosti. a muzički svijet čovjeka čiji je gubitak nenadoknadiv«. Wilhelm Friedemann Bach (( popisom djela). njemačkom stilskom krugu a važan je po klavirskim i djelima. — L. Intenziva život u očevu domu rano ga je doveo u dodir s mnogi nim kompozitorima i s različitim muzičkim strujanju vremena. Tome. koncerata i komornih kompoz je kasnije u Berlinu preradio. Od 1723 W. — A. Schmitz. 63. VVilhelm Friedemann. Pošto je završio studije. VII 1784). suita u g-molu. trio na »Allein Gott i kanoni. Witold. Kassel 1964. F. Koncerti i simfonije su. a od 1729 studirao pravo te filozofiju i matematiku na Univerzitetu u Leipzigu. — W. J. a prisvajanje i iskorištavanje tuđih (očevih) djela ne mora se uzeti kao prijestup. .). NOVA IZD. Ha.106 BACH su na snažnu stvaralačku ličnost Johanna Sebastiana plodonosno. Lausanne 1952. došao u dodir s istaknutim muziča: Quantz. 1953). Ronga. 1911. B-dur. Rust. 12 poloneza obj. gdje je ostao do 1746. Kassel 1951. D-dur i a-mol. redovito mom DJELA. U želji da živi životom slobodna umjetnika W. Bach und das Mittelalter.) spleli su oko njegove ličnosti i bohemskog načina života romantične legende na koje se oslanja i fantastični roman »Wilhelm Friedemann Bach« E. — H. 78 i 156. Kiek-Pavesi. Gleir sve znatno utjecalo na njegov umjetnički razvoj. kao i sonate. 1784) može zaključiti da je bio veoma cijenjen i poznat: »Njemačka je s njime izgubila svog prvog orguljaša. Bachs Orgeln. F-dur. Siegele. Bachs..: sveukupne klavirske sonate obj. M. S. Schrade. G. Ubrzo nakon njegove smrti biografi (F. The Consummation of the Baroque in Music. 1746 postao je u Halleu orguljaš u Liebfrauenkirche i gradski W. W. F. 3 sonate za flautu i b. Beethoven. klavir i kompoziciju i za njega sastavio Klavierbiichlein. III 1714 — Hamburg. 14. je bio jedan od naj\ stora svojega doba i smatra se posljednjim reprezenta like tradicije. H. Bach-Jahrbuch. Carl Philipp Emanuel. 3) stavio je W. Kongressbericht der Gesellschaft fur Musikforschung. -W. 1900. Ch. Kompositionsweise und Bearbeitungstechnik in der Instrumentalmusik J. prozvan B Hamburški Bach. God. Osam simfonija: C-dur. 1778— KALNA: 24 duhovne kantate. the Conflict between the Sacred and the Secular. Davison. F. S. Najstariji sin Johanna Sebastiana koji ga je podučavao orgulje. Ehmann. H. Umro je u bijedi. Ein verpflichtendes Erbe. God.. Šcheide. koncert za 2 klavira u Es-duru. Steglich. Ph. 1743). la cathedrale musicale du monde. 22.

crkava i kantora gim hanneum u Hambur jedivši svog dugogod C. F. E. BACH jatelja G. PH. Telen .

Muller. Niemann. 1760. 1772. W. I). 1751 i 1762—63. Ph. C.). Bratsche und Bass.Friedemann Bach und deren Briider (2 sv. E. 1758 i 1770. — E. Ph. A.. Cramers iibersetzte Psalmen mit Melodien zum Singen bey dem Claviere. kompozitor (Eisenach. se intenzivno bavio i podučavanjem klavira. Reimarus). 6 sonata za klavir. a Vusage des Dames. izuzev pojedinih oda i pjesama. 1776. Lon don 1965. 13 ronda i 5 slobodnih fantazija). 1938. E.. Westphala): Thematisches Verzeichnis der Werke Ph. 1753 (dodatak traktatu Versuch iiber die Wahre A r t . 2 zbirke. Ova zbirka djela nalazi se u Kraljevskom konzervatoriju u Bruxellesu.. 1766. Barford. Die Norddeutsche Sinfonie zur Zeit Friedrichs des Grossen und besonders die Werke Ph. Ph. 1952. on se odlučno protivio prodiranju elemenata opere bufTo u okvire tzv. Stevens. . Jahrhunderts (disertacija). mnogo duguje talijanskoj muzici. E. Sei Sonate per Čembalo. — SPISI: Versuch iiber die zvahre Art das Clavier zu spielen. Preussische Sonaten posvećene Fridriku II). za 2 klavira. Una Sonata per U Čembalo. Bachs. Bachs (disertacija). Plamenac. H. Six Sonates pour le Clavezin. C. Fuga a 4. Neue-Lieder-Melodien nebst einer Kantate. ostale u antologijama i u rukopisu (medu njima 6 simfonija za gudače iz 1773). Riemann. ZFMW. Violetta e Basso.. W. 1752 i 1760. 1749. Schenker (Klavierzverke. Miesner. Forkelom (koji se kasnije natjecao za njegovu ostavštinu) i drugovao s istaknutim hamburškim učenjacima i književnicima (Lessing. D. Muzička supstanca. A. Carl Philipp Emanuel Bach. 1787. Gotovo sva djela Philippa Emanuela Bacha sačuvala su se zaslugom orguljaša J. Oko 250 duhovnih i svjetovnih pjesama. 3 klavirska trija. 1759 .). Pruske i Wurtemberške sonate. 2 sv. 1930.. Zzvo'lf kleine Stucke. Schmid. Das Ausdrucksproblem in der Klaviermusik C. Bitter. Ph. 1783. 11 koncerata za flautu (sporno je da li su svi prvotno u tom obliku). . tako da se tada pod imenom Bach podrazumijevalo Philippa Emanuela. Music and Letters. — C.. mit Exempeln iiber jedem Accord (rkp. Traktat Versuch iiber die zvahre Art das Clavier zu spielen u skraćenom izd. 1902). Bach. Six Sonates. H. 2 sv. Hoffmann. Rammler). — H. 4. Od sviju sinova Johanna Sebastiana on je na taj razvoj djelovao najtrajnije i najjače. 1766—68. Vrieslander. H. — F. hauptsachlich bei Ph. 1958. nije toliko pridonio izgrađivanju oblika klasične sonate koliko njezinu sadržaju. E. Wotquenne (prema popisu J. Berlin 1908. einen doppelten Contrapunct in der Octave von 6 Tacten zu machen ohne die Regeln davon zu zvissen (štampano u F. Zweyter Theil in tvelehem die Lehre von den Accompagnement und der freyen Fantasie abgehandelt wird). Busch. Ph. Der Fruhling. Umro je poznat u čitavome muzičkom svijetu. Ch. oda i arija. The two Oratorios of C. E. Ph. Miscellanea Mušica. Auerbach. Flote. DJELA. 1935. eine Singode vom Herrn Gleim. 5218). the Netherlands and United Provinces (2 sv. razlaže i modificira na najrazličitije načine. a podjednako i oblikovanje posebne klavirske tehnike. Bachs Essav. a u pojedinostima njegov doprinos premašuje i udio bečke i mannheimske škole. Phillipp Ema nuel Bachs musikalischer Nachlass.. U berlinskom periodu preobličava elemente nasljeđa u galantni i mjestimice »osjećajni« izraz. a katalog i preostali vrijedni materijal čuva se u Bruxelleskoj kraljevskoj knjižnici {Fond Fetiš Nr. Ali istodobno. zbirka od 80 kadenca za vlastite klavirske koncerte i sonate (rkp. — H. Flueler. c. C. marŠevi. — H. Oko 170 sonata. Pasijska kantata Die letzten Leiden des Erlosers. 11 sonata za flautu i b. u njegovim kasnijim klavirskim djelima odražavaju posve lični. 18. O.. Bitter. Miesner.. apsolutne muzike.. Torino 1930. 1780. Jalozvetz. — O. E. J. Fortsetzung von sechs Sonaten. — H. HoffmannErbrecht. Oberdorffer (simfonija u C-duru. osobito melodici belkanta čiji se utjecaji naziru u pjevnoj melodici njegove klavirske muzike. C.— R.. 1922). PJB. 1757). — H. — D. prigodnih kantata i serenada za gradske svečanosti. prije 1768. njegov hamburški dom posjećivali su mnogi muzičari na proputovanju (Ch. Bachs. Ann Arbor 1965. Ph. 1774 (42 psalma). za flautu i violinu.. 18 Probestucke in 6 Sonaten. LIT. Cherbuliez. Washington 1956.: velik broj kompozicija objavili su C. 3 Quartette furs Clavier. E. 2 sonate za violu da gamba i b. koji ih je marljivo sakupljao i još za umjetnikova života (s njim se dopisivao) načinio potpuni tematski katalog. 52 Koncerta za klavir odn. M. 7 klavirskih trija. pod naslovom Sonatina a Čembalo concertato. poloneze za različite sastave. Lieder und Gesdnge. — L. The Kevboard Music of C. Ann Arbor 1965.. 1773 (novo izd. H. 1762 (20 oda). Kiel 1927.). Kurze und leichte Clavierstucke mit veranđerten Reprisen und beygefugter Fingersetzung. E. komornim i simfonijskim djelima hamburškog razdoblja izražava se posve individualnim stilom koji upućuje na budućnost. na engleskom W. za flautu (violinu) i klavir. 2 za obou i 3 za violončelo (sve u rkp. 1775 i Auferstehung und Himmelfahrt Jesu (tekst C. Beethovens Jugendwerke in ihren melodischen Beziehungen zu Mozart. Westphala. E. Ph. MQ. je svoja golema iskustva iznio u priručniku Versuch iiber die zuahre Art das Clavier zu spielen koji ide medu najvažnije izvore za upoznavanje sviranja klavira. Neue Melodien zu einigen Liedsrn des neuen Hamburgischen Gesangbuchs. c. Reichenberg 1928. Bach. on se dopisivao s Diderotom (o muzičkim problemima) i sa J. Sechs leichte Clavier-Sonaten. Bach (disertacija). 1779. (medu njima 2 per Vorgano overo U čembalo concertato i po 1 Concerto doppio za čembalo i klavir). — J. dua za 2 violine. Bach und das redende Prinzip in der Musik. Sei Concertiper U Čembalo. posebice na klavirskim djelima s kojima je odsudno pridonio razvoju ranoklasične instrumentalne muzike. Geiringer (simfonije i koncert za čembalo u djelu The Music of the Bach Family. Die Norddeutsche Triosonate (disertacija). 1955) i dr. 1914. Stoga je i djelatnost Philippa Emanuela bila mnogo šira: pored organiziranja crkvene muzike (što je uključivalo i stvaranje novih djela) on komponira niz svjetovnih. Kurze Anzveisung zum General-Bass. Galuppi). E. C. 1742 (tzv. kulturni i muzički život nego Berlin. Kahl u Selbstbiographien deutscher Musiker. Ph. viola 1 bas-flauta) i b. 1753. Lolli. Paz Corazon Canave. E. Mitchell. 1935. — R. ostale u rkp. E. Die deutsche Clavichord-Kunst des 18.und Stiluntersuchungen zum ersten Satz der Klaviersonaten C. Die Sohne Sebastian Bachs. I—III. Carl Philipp Emanuel und Wilhelm . Sechs neue Sonatinen. napose razvoju motivičke razradbe. E. Sonata per U Flauto traverso solo. 1784. ostale sonate u antologijama i u rukopisu (među njima Sonata per U Čembalo a due Tastature. historičar Ch. ostali koncerti u rkp. Zato C. Bern 1960. Baumgart. — W. E. za njegovo je stvaranje osobito značenje imalo prijateljevanje s pjesničkim krugom oko Klopstocka (H. Ph. fiir Kenner und Liebhaber. Djelo Philippa Emanuela Bacha nalazi se po sredini između svijeta njegova oca i bečke klasike te pripada pretklasičnom razdoblju. moteti. u 2 sv. Das Klavierkonzert der Berliner Schule. Ph. R. — CRKVENA: Magnificat. 1764—66. E. 1787. — ZA ORGULJE: 7 sonata. Zmolf geistliche Oden und Lieder. 9 koncerata 107 za melodijske instrumente: 4 za flautu. menueti. IX 1777). SBIMG. Carl Philipp Emanuel Bach. 1762. E. 19 Simfonija: Sinfonia a Violino primo. . — K. I I I .. 4 obj. — E. 5 klavirskih koncerata prer. 1763. 1785 i 1787. Revue Belge de Musicologie.. S. pojedinačno 1745. Bachs. a u klavirskim. Težište je na instrumentalnoj muzici. Ausgezodhlte Kompositionen). štampane: Sei Sonate per Čembalo. serenade i zborovi. Einfall. 1951.. Heilig mit zwey Choren und einer Ariette.. W. Oden mit Melodien. Riemann (2 simfonije. Claudius. Hassea. Leipzig 1884. Freiburg im Breisgau 1930. 1789 (21 pjesma i 1 kantata). 1788. 1947. mit veranđerten Reprisen. filozof J. 1935. takta i zvučnih registara. C. — G.BACH Kao bogat hanzeatski grad.). sv. Bacha. Crichmore. menueti i manje kompozicije u rkp. Sve do pred kraj života C. zbirka klavir skih sonata. Busch. više kompozicija za različite crkvene blagdane. MGG. Ziirich 1940. 1714—1788. Kassel 1931. sonata za obou i b. — C. c. Stucke fiir Klavier. E. pa su ga kao izrazita zastupnika »osjećajnog stila« (Empfindsamer stil) nazivali »Klopstockom tonova«. Zwey Litanien aus dem Schleszvig-Holsteinischen Gesangbuche za 8 glasova. 1949. klarinet i fagot (rkp. je i po stvaralačkoj koncepciji u biti improvizator te zato nije pridavao toliku važnost oblikovanju bitematske sonatne forme. . Kleinere Stucke za duhače. Burnev u djelu The Present State of Music in Germany. 1905. XII.: C. Berlin 1868. H. L. I. — II. Steglich (4 simfonije u seriji Das Erbe Deutscher Musik. Form. 1780—81 (po 30 pjesama). Bachs Klavierwerken. Le Origini italiane del romanticismo musicale. 2 zbirke. 1787 (sadrži i pjesme Dolesa. I 1722 — 1. 1766. suprotstavljajući za bavi jačkom karakteru talijanske i francuske galantne muzike ideju poetične muzike. U vokalnim djelima C. C. 1764. E. J. Ph..). Leupold (6 sonata za duhače. — F. Sechs Sonaten. te produbljivanju i produhovljenosti izražaja. . ostale pjesme u antologijama. Heide 1929. U Hamburgu je stekao i velik društveni ugled. H. — A. Ebeling. 5. 1780.). 1949. — A. A Re-Evaluation of the Role Plaved by C. 1904. I primitivi della Sonata moderna. Haydn und Ph. J. — Ph. — E. Ph. N. Morgengesang am Schdpfungsfeste (tekst Klopstock). posljednji istaknuti muzičar Erfurtske grane obitelji . Bretver. obj. 1770. Marpurgovu djelu Historisch-Kritische Beytrdge zur Musik. Torrefranca.. F. New light on the last years of Carl Philipp Emanuel Bach. Leipzig 1901. R. a ne Johanna Sebastiana. 1895). I. još u velikoj mjeri drži očeve tradicije. trio-sonata u G-duru. njegova tematika većinom proizlazi iz jedne jedine muzičke zamisli koju on motivički raspreda. Ztuolf kleine Stucke. Bach und seine Kammermusik. Uber die Bedeutung der Ornamente in Ph. Bach in Relation to Performance (disertacija). . — G.. E. Ph. koristeći se harmonijskim i dinamičkim kontrastima i promjenama tempa. Praludien und Studien. — KLAVIRSKA. mit Exempeln und 18 Probe-stiicken in 6 Sonaten erla'utert. Miinchen 1923. 1897. Krebs (Sechs Sammlungen . Burnev. tražio je neposrednost izraza i smatrao da muzika treba da uzbuđuje. Schering. Wyler. 1948).H. 4 dua za 2 klavira. Ober harmonisehe Ausfullungen alterer Klavier-Musik. 2 violine. Fantasta e fuga a 4. 1932. c. Von der Fingersetzung. Ph. I. E. 1957. Bachs Variationenwerke. J. fiir den Generalbass (rkp. 6 Piccole Sonate za 7 duhača. Vier leichte Sonaten. Handela (Messias. III. c. Bacha i Telemanna). II. vise varijacija. ORKESTRALNA. osiromašen Sedmogodišnjim ratom. prakse generalbasa i muzičke interpretacije njegova vremena. 1779. . ronda i dr. C. 1776—77. geistliche gesdnge mit Melodien. F. 1786. Kleine. II ( . A.. 3 obj. Kantate: Phillis und Tirsis. Schmid. prigodne kantate. priredio W. Carl Phillipp Emanuel Bach. 1770. Bach und seine Lieder. 1935. Mitchell. The Keyboard Concertos of C. Wurttembergische Sonaten). — W. — KOMORNA: 30 trio-sonata za 2 melodijska instrumenta (violina i flauta. 1775)5 J. H. 1930.. — VO KALNA: oratoriji Die Israeliten in der Wuste. Allgemeine musikalisehe Zeitung. Bachs Harpsichord Concertos. 4 dua za 2 klavira.. 1744 (tzv. Glucka (Orpheus)3 Haydna. da bude čist govor osjećaja. Wien-Claudi. B. samosvojni izraz koji navješćuje klavirsku muziku romantičara. Six Sonates za klavirski trio. ozbiljne. Vrieslander (Kurze und leichte Klavierstucke. pojedinačno. 28. Waldersees Vortragssammlung. 1786. dvozborno. Johann Ernst. Ać.. U. 1781. za 2 flaute i za 2 kla rineta. — Popis sveukupnih djela obj. Salzer. obj. 1959. 1758 (55 pjesama). NOVA IZD. — M.). Fischer. Sturms . Ph. U ranim se djelima C. Doflein (6 klavirskih sonata). Leipzig 1928. Jommellija (Reguiem) i dr. G. — Autobiogra fiju izdao C. 20 pasija (djelomice upotrebljena muzika iz pasija i kantata J. Čembalo: 3. 1927—28). Violino secondo. Voss) u kojemu su se vodile diskusije o odnosu muzike i poezije 0>Sing-Poesie«). K. 1870. Bach considered in Relation to His Musical Aesthetics and the Rise of the Sonata Principle. Bach in the Development of the Clavier Sonata. E. O značenju i utjecaju Philippa Emanuela na bečke klasičare najviše govore izjave Havdna i Beethovena koji se pozivam na taj utjecaj u izgrađivanju vlastitog stila. ekonomist J. H. u faksimilu sa svim dodacima iz kasnijih izdanja. štampane u zbirkama: Gellerts geistliche Oden und Lieder mit Melodien. Regensburg 1957. 1747). Kao jedan od posljednjih velikih virtuoza na čembalu (klavikordu) C. Bachs. E. Dresea i Quantza). den Manieren und der Freyen Fantasie (rkp. Ph. Gerstenberg. F. 1937). E. 6 zbirki fiir Kenner und Liebhaber (sadrži 18 sonata. Bach-Jahrbuch 1938 i 1940—48. 2 sv. sonata za violončelo i b. Hamburg je u ono doba imao daleko razvijeniji društveni. W. bestehend in Ubungen. se uglavnom drži stila sjevernonjemačke (Berlinske) škole i ne dostiže originalnost svoje instrumentalne muzike. Njegovoj fantaziji i izražajnom senzibilitetu najviše je od instrumenata s tipkama odgovarao klavikord na kojemu se proslavio i kao improvizator. S. Ph. E. 1766. ibid. Der Wirth und die Gaste.. E. Selma. Philipp Emanuel Bach in Hamburg. Uldall. Die Sohne Bachs. 1761. Zweyte Fortsetzung von sechs Sonaten.. — H. F. Zum Liedschaffen C. 4 Orchester-Sinfonien mit 12 obligaten Stimmen. 1942. Ph. 1944). E.). Ph. 1763. te priređuje javne koncerte kao solist (čembalist) i kao dirigent izvodeći značajna oratorijska i operna djela Telemanna. an Introduction.

1756 postavljen je za muzičkog direktora Kneževske dvorske kapele Weimara s time da je zadržao orguljašku službu u Eisenachu. Tim operama i ci djelima postiže prve značajnije uspjehe i stječe ugled i izvai ca Italije. 1786 (samo klavirski izvadak) i L'Inciampo. Havdna. zbirka arija Sammlung auserlesener Fabeln. Friedlander . Schneider ili J. Ulmenstein. J. Geiringer. 1769. F. 1 vrijeme bio previše zau. kao Concerts spirituels za Pariz. 42. Ch. 1776. 1785. Bacha). Kantate: Die Ausgit Geistes (Herder. 6. Vier Organisten Eisenachs aus bachischem Geschlecht. — K. I. i vlastita i tuđa djela (npr. oratorije i kantate. 1773. pa je san zirao sinovljevo učenje. Sve te komponente starog i novog uspio je J. 1788. da poveže u jedinstvenu cjelinu te je na taj način postao značajan posrednik između tradicije i mannheimovaca. Duet O w. nu. a na povratku Philippa Emanuela u Hamburgu. Johann Christian. F. prozvan Buckeburški Bach (Leipzig. grofa Agostina Littu.gleskoj. odselio se u Berli jemu bratu Philippu 1 elu koji je od njega jednog od najboljih čer onoga vremena. ruft uns di 1780 i Ich lieg und schlafe. Bach J XI. 1916.. — Ch. Uspjes slijedeće opere Zanaida donijeli su mu položaj kraljičina m majstora (music master) što je obuhvaćalo medu ostalim čavanje kraljevske djece. ] J. Die Kind-heit Jesu (Herder. — KOMORNA : 6 gudačkih trija. Bach. motet Aus der Tiefen za zbor a cappella. 1785. . muzika izgubljena). .. 1951. Die Auferzveckung Lazarus (Herder). 14 sonata: 4 Dreisatzige Klavier-Sonaten. 1794. CH. muzika izgubljena). Učio je kod svog krsnog kuma Johanna Sebastiana u Leipzigu. 2 sonate za klavir 4-ručno. 1776 pon u Mannheimu na praizvedbi svoje opere Lučio Silla. J.: E. 1786 —87 i u skupnoj zbirci Musicalischer Pot-Pourri. gerne dir\ arija Luci amate. Ch. v.). Jommelli. Adlungovu djelu Anleitung zu der musikalischen Gelahrtheit. kompozitor. simfonije) u kojima se naziru utjecaji mlađega brata Johanna Christiana Bacha. 1781 i 1791—92. a uz to i djela njemačkih majstora Stamitza. Kretzschmar (DDT. — ZA ORGULJE: fuga u c-molu. Fr. Drey leichte Sonaten. 2 sonate za violinu i klavir. Herder s kojim je J. Holzbauera i drugih. fantazija i fuga u a-molu i F-duru. postaje središnja ličnost londonskog muzičkog God. The Bach Familv. 1780. Za kneževsku kapelu izradio je zajedno sa G. Berlin 19SO.. J. Die Liebe Gottes ist ausgegossen. odlazi u Milano. dopisivao do kraja života). 2 sv. Geiringer. Za nau kod glasovitog Bolonježanina komponirao je gotovo sv crkvena djela. sačuvano samo nekoliko dionica). K. 1770. Johann Christoph Friedrich. 1754: rojatnije 1756 J. Održavali su se sve do J. 2 sonate za violončelo i klavir. Sve ljednju operu Amadis des Gaules komponirao je za Pariz. Kromolicki (DDT. J. Stilski je prošao različite faze: isprva komponira pretežno vokalna djela. Njegova vlastita djela nisu se osobito svidjela knezu. čak i u crkvenim djelima. 177 ponirao je J. te Havdna. 1912). usprkos neujednačenoj vrijednosti cjelokupnog njegovog opusa. 1786 i 1791. Ch. Schoberta i Mozarta. kompozitor i čembalist (Lei] IX 1735 — London. U kapeli je prevladavao talijanski ukus.: M. u djelu Bach in Thiiringen. Oratoriji: Der Tod Jesu (Ramler). Iduće godine izvodi se p: gova opera nastala u Er. God. 1778 posjetio je mlađeg brata Johanna Christiana u Londonu. dobio je i naslov dvorskog i mjesnog crkvenog orguljaša. Gon wird deinen Fuss nicht gleiten lass Solokantate: Die Amerikanerin (Gerstenberg).—Napisao predgovor J. odnosno bečke klasike. Johann Christoph Friedrich Bach. 2 stavka iz violinske sonate u f. 1789. Najmlađi sin Johanna Sebastiana Bacha. 6 sonata za čembalo i violinu ili flautu. LIT. čitav od J. Tartini. NOVA IZD. C. God. Schlichtegrollovu Nek das Jahr 1795. Johann Ernst Bach. S. F. u F. muzika izgubljena). 48. 1953. 1773. je ostavio opsežan i raznoličan opus koji doduše ne dostiže važnost djela njegove poznatije braće. uverti pasticcio // Tutore e la Pupilla. 6 koncerata za klavir. 1749. ali svjedoči o mnogostranoj nadarenosti. Die Nachkommen der Buckeburger Bach 1939. posebno je značajan za razvoj muzičke balade. ORKESTRALNA: 14 simfonija. Bach. 1774. — G. Friedrich Bachs Briefwechsel mit Gerstenberg und I ibid. F. pa je J. DJELA. Uz to je u njegovim djelima bogato zastupljeno očevo kontrapunktičko nasljeđe. Die Schiiler J. Die Au^ und Himmelfahrt Jesu (Ramler.— R. F. Poslije toga ostao je stalno u Eisenachu.. oda Vertrauen des Christen auf Gon za zbor a cappella. 1774. Horstig. Jahrhundert. J. Podučavao ga je otac i rođak Johann Elias Bach. The Bach Familv. — Isti. Ondje stječe imućno. Gotha 1797. 1749. — G. God. — DRAMSKA: opera Brutus (tekst Herder. uveden za Friedrichova prethodnika A. Michaels Sieg (Herder). a 1762 i položaj m direktora crkve 5. C. u kojima nastoji da sjedini utjecaje talijanske muzike i svoga brata Philippa Emanuela Bacha s vlastitim načinom. Ch. jim poslovima. 16 svjetovnih pjesama u vlastitoj zbirci Mi Nebenstunden. 1764. 19. 1773. Uz to je pohađao školu sv. duodrama Philoktetes (Herder. 1914). Herzlich lieb hab' ich dich. zatim Univerzitet (pravne studije) u Leipzigu. MGG I. fughetta. zbirku arija obj. 1758. God. Das Deutsche Lied im 18. a nakon očeve smrti. 1789 i Čembalo Sonate u F-duru. i. Schiinemanna). Benda. — KLAVIRSKA. — VOKALNA: pasijski oratorij O Seele. Hey. — G. Die Hiru Krippe Jesu (Ramler. 1780. — KLAVIRSKA: 3 sonate. 1792—94. Ch. U duhovnim pjesmama i motetima novim zvučnim sredstvima ponire u sadržaj teksta i postiže za ono doba neuobičajenu dubinu izraza. God. muzika izgubljena). opere. NOVA IZD. 1750 stupio je u službu dvora kneževine Schaumburg-Lippe u Buckeburgu kao Cammer Musicus\ 1758 ili 1759 dobio je naslov Concert Meistera i preuzeo vodstvo blickeburške dvorske kapele koja se u to vrijeme ubrajala medu najbolje u Njemačkoj.108 BACH selig Licht). 1786—87 i zbirci Philippa Emanuela Bacha Mw Vielerley. Nakon po vratka iz Londona zaokupljen je više velikim formama instrumentalne muzike (koncerti. Pažnju loi publike privukle su druge muzičke ličnosti. 2 sv. 1769. Zur Biographie J. Najstariji preživjeli sin Johanna Sebastiana iz braka s Annom Magdalenom WU1cken.: pasijski oratorij obj.: Cjelokupna djela izdaje Fiirstliche Institut fiir mus schaftliche Forschung u Buckeburgu (dosad izašla 3 sveska — moteti. 1773. God. G. za kazalište u Mannheimu operu Tem kojom na praizvedbi doživljuje golem uspjeh. sačuvano nekoliko dionica). 2 sv. duo-drama Mosis Mutter und ihre Tochter (tekst Stille. Kraft. kao i istaknute rr berlinskog kruga (braća F. VI 1732 — Biickeburg. Miintera Geistliche Liec ( I I sv. LSffler. 1764 pokreće zajedno s gambistom C. Brat gs dučavao i kompoziciju gućio mu da upozna re berlinske opere. Bach-Jahrbuch. Bachs. Romanze con XII variazioni u A-duru. 4 trostavačnih. Popis djel Schtinemann skupa s oratorijima Die Kindheit Jesu i Die Auferiveckunt (DDT. 1917). Kantate: Stvaf mich nicht in deinem Zorn. Sechs leichte Sonaten. MGG. Ch. A Johann Sebastian B. C. koji mu je dao mjesto dirigenta s\ vatnog orkestra i stipendiju za studije u Bologni kod Padi tinija (s njim se J. jer je kapela nakon regentove smrti. Schunemann. sekstet. Stuttgart 1902.Benecke. duhovne pjesme u zbirci B. Ch. 1764—65 kod njega uči Mozart koji u to vrijeme koncertira na engleskom dvoru. raspuštena. J. Colonne. Tome. 1785. posebno zanimanje engleske kraljice Sofije C (rod. God. Bendom plan reorganizacije koji nije uspio da provede u djelo. Tome i zatim studirao pravo. Bach-Abel koncerata koji idu medu prve javne koncert« Ti abonentski koncerti postali su za London isto tako . LIT. Pygmalion ( Ino (Ramler). 1770 i 10 četverostavačnih. C. 1781 nije više napisao nijedno novo djelo. God. C. Scarlattiidr. New York i London 1954. I. DJELA: 6 sonata za klavir i violinu. Kiihn. simfonije Havdna). Geiringer (Music of the Bach Family. 1760 prešao je na katoličku vjeru mjesto orguljaša u Milanskoj katedrali. Kao kompozitor držao se. — Moteti Wachet auf. 1776. Der Herr ist nahe. U. Djetinjstvo veo u Leipzigu gdje mi učitelj bio vjerojatno 1 J. deren Sehnen. te Mozartove Otmice iz Seraja i Gluckove Ifigenije na Tauridi u Buckeburgu. J. za svog dugogodišnjeg vodstva (1759—95) također izvodio prvenstveno talijansku muziku: mnogobrojne simfonije. 1776. Ch. Ać. sonate i komorna muzika — u redakciji G. očeve smrti petnaesto] J. 1758. surađivao uglazbivši više nje govih tekstova (3 oratorija. A. oratorije i komorna djela poznatijih Talijana (Pergolesi. Abelon tzv. Kein Stiindlein geht dahin'. ossia Diana ve a datum njezine izvedbe (19. BACH su također utjecali na formiranje. Plod je tih putovanja bila izvedba niza Handelovih opera. Mein Odem ist schivach i Gesegneten Auftritt. a njegova j počela da blijedi tako da je njegova smrt ostala u Engles tovo nezapažena. sadrži koralni stavak Johanna Sebastiana Er ist das Heil und 7. muzika izgubljena). Trauermusik auf Ernst August Constantin.. prozvan Milanski ili Lc Bach. I 1782). Quant: Agricola. Hassi J. — H. tekst). pa su većinom izvođena izvan Biickeburga (u Hamburgu i drugdje). kantate i 1 izgubljena opera). XL. 2 sv. više manjih kompozicija u vlastitoj zbirci Alusicalische Nebenstunden. von Mecklenburg Strelitz) što mu je osiguralo poslužbu u Londonu. F. God. Od 1742 u Eisenachu je zamjenjivao svog oca Johanna Bernharda u orguljaškoj službi. Preludij na koral Valet will ich div geben za orgulje. 1762 preselio se u London i svoju višegodišnju djelatnost za King's Theater. Orione. 1770—72. I. 6 kvarteta za flautu i gudače. H. Maria di Caravaggio. — H. i Abel redovito su nastupali kao solisti i dirigenti. 1 Fremdling auf Golgatha (Herder. 1955). F. Magnificat (na njem. Bachs und seiner Fami 1933. Allegretto con XVIII variazioni u G-duru. septet za duhače. 1761 izvo Torinu i Napulju prve njegove opere. Od 1771 do 1777 na dvoru je službovao i J. C. — VOKALNA. može ubrojiti medu istaknutije prethodnike bečke klasike. galant nog stila i mjestimice nalazio smiona i nova tehnička i stilska rješenja pa se. II 1763) označuje prvu poj